SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FAKULTET ELEKTROTEHNIKE I RAČUNARSTVA

ZAŠTITA RADIOKOMUNIKACIJSKIH SUSTAVA

Krešimir Malarić

Zagreb, 2005.
 2

Sadržaj

Uvod 4

Prvi dio

1. Parametri radiokomunikacijskih sustava 6

1.1. Podjela frekvencijskog spektra 6
1.2. Širenje vala 8
2. Širenje elektromagnetskog vala u otežanim uvjetima 13
2.1. Širenje elektromagnetskog vala u idealnom slobodnom prostoru 13
2.2. Širenje elektromagnetskog vala u atmosferi 15
3. Prošireni spektar 21
3.1. Načelo rada zaštite od smetnji 21
3.2. Ometanje (jamming) 23
3.3. Višestazni put i prošireni spektar 28
4. Utjecaj smetnji na demodulaciju signala i prijam informacije 30
4.1. Demodulacija i detekcija 30
4.2. Odnos signala i šuma u digitalnim komunikacijskim sustavima 32
5. Radio frekvencijska identifikacija (rfid) 33

Drugi dio

6. Međudjelovanje radiokomunikacijskih i drugih elektroničkih sustava 37

6.1. Izvori elektromagnetskih smetnji 37
6.2. Sprega EMI-a s opremom “žrtve”. 39
6.3. Mjerna oprema za zračeni i vođeni EMI 41
6.3.1. Mreža za stabilizaciju mrežne impedancije 44
6.3.2. Sprežni kapacitet od 10  F  45
6.3.3. Kapacitivna sprežna zamka (capacitive coupling clamp) 46
6.3.4. Osjetilo za struju kabela (cable current probe) 47
6.3.5. Osjetilo za uvođenje struje u kabel (current injection probe) 48
6.3.6. EM zamka 48
6.3.7. Ručni generator iskre 49
6.3.8. EMI prijamnik 50
7. Strukture u elektromagnetskoj kompatibilnosti 51
7.1. Prijenosne strukture 51
7.1.1. Trakasta linija 53
7.1.2. Mikrotrakasta linija 54
7.1.3. TEM komora 55
7.1.4. GTEM komora 63
7.2. Postrojenja 73
7.2.1. Neječna i poluječna soba 73
7.2.2. Ispitno mjesto na tvorenom (Opena area Test Site – OATS) 79
7.2.3. Reverberacijska komora 80
 3

8.Tranzijenti 83
8.1. Elektrostatski izboj (electrostatic discharge –ESD) 83
8.2. Munja 86
8.3. Nuklearni elektromagnetski impuls 89
9. Oklapanje 91
9.1. Oklapanje u praksi 92
9.2. Teorija oklapanja 93
9.3. Sprječavanje elektromagnetskih smetnji kod štampanih pločica 95
9.4. Magnetsko oklapanje 97
9.5. Povezica (gasket) 98
Literatura 100
 4

Uvod

Ova skripta nastala je kao nastavno pomagalo za izborni predmet: „Zaštita

radiokomunikacijskih sustava“, u 9. semestru na Fakultetu Elektrotehnike i računarstva,
smjer Radiokomunikacije i profesionalna elektronika. Podijeljena je na dva dijela. U
prvom dijelu je naglasak dan na prijenos informacije, a u drugom dijelu na strukture za
ispitivanje elektromagnetskih smetnji i zračenja.
 5

PRVI DIO
 6

1. PARAMETRI RADIOKOMUNIKACIJSKIH SUSTAVA

Radiokomunikacije predstavljaju odašiljanje ili primanje signala, slika, zvuka ili bilo koje druge
vrste podataka pomoću elektromagnetskih valova frekvencije niže od 300 GHz, u slobodnom
prostoru bez umjetnih vodiča.

Primjeri radio komunikacija:

 radio postaje
 TV postaje
 satelitske komunikacije
 mobilna telefonija
 WLAN
 multimedijske komunikacije i bežični internet

Uz gore navedene postoje i druge vrste radijskih sustava.

Vrste radiokomunikacijskih usluga

Usluge u radiokomunikacijama možemo podijeliti na slijedeći način:

 fiksne (čvrste) usluge – radioveza, satelitske komunikacije

 mobilne (pokretne) usluge - pomorske, zračne, zemaljske
 pronalaženje izvora - pomorstvo, zračna navigacija
 radiodifuzija - radio i TV
 sigurnost
 ostalo - radio amateri, astronomija, svemirska istraživanja,
istraživanja na daljinu

Gore navedene usluge nisu jedine, a razvojem znanosti i tehnike, uvose se stalno nove usluge.
Također, radiokomunikacije imaju sve veću ulogu i u nekim drugim područjima (medicina,
biologija, itd..)

1.1. Podjela frekvencijskog spektra

Radio frekvencijski spektar od 300 Hz do 300 GHz podijeljen je prema službama, a i razlikuje se
prema vrsti širenja elektromagnetskog vala. Tablica 1.1. daje pregled radiofrekvencijskog
spektra.

Frekvencijski opseg zajednički je svim radijskim sustavima. Širenje elektromagnetskog vala u

različitim dijelovima spektra ima različite karakteristike. Ovisi o tome da li koristi ionosferu,
odbijanje od zemlje, itd..
 7

Tablica 1.1. Spektar radio frekvencija

Naziv frekvencijski valna primjena širenje
opseg duljina
Ekstremno dugi val (ELF) 300 – 3000 Hz 100-1000 km navigacija, daljinska val putuje odbijajući se od
komunikacija s brodovima zemlje i ionosfere
Vrlo dugi val (VLF) 3 – 30 kHz 10-100 km navigacija, komunikacija širenje po zemlji, stabilno
na velike udaljenosti
Dugi val (LF) 30-300 kHz 1-10 km navigacija, komunikacija širenje po zemlji, stabilno
na daljinu s brodovima
Srednji val (MF) 300 – 3000 kHz 100–1000 m AM radio, navigacija zemaljski val, nebeski val,
feding
kratki val (HF) 3 - 30 MHz 10-100 m radiodifuzija, veza između refleksija od ionosfere
dvije točke (oko svijeta)
Vrlo kratki val (VHF) 30 - 300 MHz 1-10 m radio i TV difuzija, difrakcija
pokretne usluge
Ultra kratki val (UHF) 300 – 3000 MHz 10-100 cm mobilna telefonija (GSM, sjena od planina i zgrada
NMT,), sateliti, radar,
UMTS
Super kratki val (SHF) 3 – 30 GHz 1-10 cm mikrovalne veze, prigušenje zbog kiše,
satelitske komunikacije snijega i magle
Ekstremno kratki val (EHF) 30-300 GHz 1-10 mm LOS komunikacija (kratka prigušenje zbog kiše,
udaljenost ili satelit) snijega i magle

Međunarodna suradnja neophodna je za planiranje podjele frekvencija. Međunarodna

Telekomunikacijska Unija (ITU). Kao dio Ujedinjenih Naroda, jedna je od takvih agencija, koje
se brinu o podjeli frekvencija, normizaciji i koordinaciji te planiranju međunarodnih
telekomunikacijskih udruga. ITU ima dva ureda bitna za radiofrekvencijsko područje:

1) ITU-R radiokomunikacijski ured

koji osigurava učinkovitu i ekonomičnu uporabu radiofrekvencijskog spektra i GEO satelitskih

putanja.

2) ITU-T telekomunikacijski ured

koji se bavi javnom telefonskom mrežom, kabelskim i optičkim prijenosom informacija.

Radiokomunikacijski sustav (slika 1.1.) sastoji se od izvora informacije, odašiljača, prijenosnog
kanala, prijamnika i korisnika informacije.

izvor korisnik
informacije odašiljač prijamnik informacije
kanal

Slika 1.1. Blok dijagram radiokomunikacijskog sustava

Svrha odašiljačke antene je učinkovito pretvaranje električkog signala u energiju zračenja, a

prijamne antene učinkovito primanje zračene energije i pretvaranje u električni signal za daljnju
obradu u prijamniku.
 8

Radiokomunikacijski sustavi mogu biti analogni i digitalni. Povijesno su analogni sustavi stariji i
jednostavniji, međutim, manje su otporni na smetnje. Digitalni sustavi imaju mogućnost potpune
rekonstrukcije početne informacije, zaštitu od smetnji, kao i kodiranja kojim se povećava veća
količina prijenosa informacije.
odašiljač u osnovnom pojasu

izvor obrada modulator RF

signala stupanj
kanal

RF
korisnik obrada demodulator
stupanj
signala

prijamnik u osnovnom pojasu

Slika 1.2. Analogni komunikacijski sustav

odašiljač u osnovnom pojasu

izvor koder koder digitalni RF

izvora kanala modulator stupanj
kanal

RF
korisnik dekoder dekoder digitalni
demodulator stupanj
izvora kanala

prijamnik u osnovnom pojasu

Slika 1.3. Digitalni komunikacijski sustav

Kod digitalnog sustava, prema slici 1.3. imamo koder izvora i koder kanala umjesto obrade
signala koja postoji kod analognih sustava u odašiljačkom dijelu. U prijamnom dijelu, također se
nalazi dekoder kanala i izvora umjesto obrade signala koja je prisutna kod analognih sustava
(slika 1.2.). U prijenosnom kanalu osim korisnog signala postoji i šum, o čemu će biti riječi nešto
kasnije.

1.2. Širenje vala

Jedan od najvažnijih čimbenika u određivanju jačine polja je u značajkama širenja koje opisuju
promjene u jačini električnog polja sa povećanjem udaljenosti od odašiljačke antene. Te
 9

promjene ovise o više faktora kao što su: frekvencija, udaljenost, dielektrična konstanta površine,
gubici na površini, polarizacija, doba dana i teren. Općenito, zemaljski val se širi na kraćim
udaljenostima po danu i noći. Nebeski val omogućuje dalje udaljenosti i događa se noću.

Električno polje i snaga

Snaga je izražena u [W] ili [dBm]. Vrijedi slijedeći izraz:

 P 
P (dBm)  10 log10  . (1.1.)
 0, 001 
Izračena snaga (ERP) se u dB računa kao zbroj odašiljačke snage i dobitka antene. Rezultirajuće
električno polje E vezano je s ERP-om (W) slijedećim izrazom:
1
E 30  ERP V/m (1.2.)
R
gdje je R udaljenost od odašiljača u m.

Tablica 1.2. Vrijednosti električnog polja odašiljača na udaljenostima 100m, 1km i 10 km

Električno polje u V/m od odašiljača
Vrsta odašiljača ERP, dBm Udaljenost u km
0,1 1 10
Paging, zemaljski mobilni 50 0,55 0,17 0,06
AM radio postaje 60 1,7 0,55 0,17
FM radio postaje 77 12,3 3,9 1,2
VHF TV 84 27,4 8,7 2,7
UHF TV 97 122 38,8 12,2
Lučki radar 105 300 95 30
Radar za vremensku prognozu 120 1732 548 173
Vojni radari 130 5473 1732 547

Tablica 1.3. Vrijednosti električnog polja u V/m za prijenosne uređaje

GSM mobilni uređaj Walkie Talkie Bluetooth
izlazna snaga 600 mW 5W 1mW
dobitak antene (G) 1,6 1,6 1,6
ERP 0,96 W 8W 1,6 mW
udaljenost (cm) V/m
5 107 310 4,4
10 54 155 2,2
20 27 77 1,1
50 18 52 0,73
75 7,2 21 0,29
100 5,4 15 0,22
200 2,7 7,7 0,11
300 1,8 5,2 0,07

Gubitci u slobodnom prostoru

Gubitci u slobodnom prostoru izraženi su u [dB/km] ili [dB/m]. Mogu se izračunati prema
slijedećem izrazu:
 10

 4 d 
L f  20 log10   (1.3.)
  
gdje je d udaljenost odašiljača i prijamnika, a  je valna duljina.

U praksi gornji izraz vrijedi za prvih 7-8 m. Nakon toga, gubici u zatvorenom prostoru rastu
otprilike 1 dB/m (npr. u uredu). Točno određivanje gubitaka ovisi o konkretnoj situaciji, debljini
zidova i prepreka.
130
120
110
Gubitci (dB)

100
90 slobodni prostor
80 u zgradi
70
60
50
40
0 10 20 30 40 50 60 70
razmak (m)

Slika 1.4. Gubitci u slobodnom prostoru i zgradi

Odašiljači

Parametri odašiljača su: frekvencija nositelja, razina snage nositelja, razina harmonika,
mogućnost modulacije, temperaturna ovisnost. Odašiljači mogu imati snagu od nekoliko W pa do
nekoliko desetaka kW. Još uvijek se koriste cijevi u pojačalima za velike snage. Međutim sve
više ze zamjenjuju sa tranzistorskim pojačalima.

Dobitak antene

Opisuje efektivnu izračenu snagu u smjeru glavne latice u odnosu na izotropnu antenu.
Usmjerene antene se koriste kako bi se veća gustoća snage usmjerila prema prijamniku i time
postigla veća razina prijamnog signala. Istovremeno se onemogućuje rasipanje
elektromagnetskog polja u neželjenom smjeru, odnosno ometanje drugih baznih postaja ili drugih
sustava koji rade u istom području se smanjuje na minimum.

Izotropni radijator ima dobitak 0 dB (zrači jednako u svim smjerovima) Ako je dobitak (G)
izražen u odnosu na dipol, tj. dBd, trebamo dodati 2,14 dB da dobijemo dBi.

Interferencija (smetnje)

Utjecaj neželjene energije zbog jedne ili više emisija, izračene ili primljene u
radiokomunikacijskom sustavu, a očituju se smanjenjem kvalitete izvedbe, krivim
razumijevanjem ili gubitkom informacije.
Smetnje kod analognih sustava mogu se izolirati oko pojedine frekvencije ili sklopa. Kod
digitalno moduliranih sustava, smetnje dolaze zbog frekvencijsko ili fazno moduliranih nositelja
 11

od informacijskog signala. Današnja digitalna elektronika preplavila je RF okruženje s

proizvodima u GHz području a koji imaju plastične kutije, žice za napajanje I neoklopljene
gumene kablove. Oni kao antene odašilju signale koje bi trebali, ali isto tako i ostale signale u
blizini konektora.

a) Smetnje među susjednim kanalima u bežičnim sustavima

Ako odašiljački uređaj, napr. mobilni telefon odašilje snagu izvan svog dodijeljenog kanala, ta
snaga će smetati susjednim kanalima, prema slici 1.5.

Slika 1.5. Smetnje među susjednim kanalima

„Curenje“ snage između susjednih kanala može prouzročiti smetnje između signala koje opet
imaju za uzrok smanjenje kvalitete komunikacije. Problem se još pojačava ako ako postoje velike
promjene u udaljenosti između odašiljača i prijamnika („near-far effect“). Smetnje između
susjednih kanala mogu se smanjiti pažljivom dodjelom kanala i filtriranjem.

b) Smetnje u istom kanalu

Smetnje u istom kanalu postoje kad imamo veliku spregu između izvora koji rade na istoj ili
približno istoj frekvenciji.

c) Smetnja zbog intermodulacije

Problem nastaje kad intermodulacijski produkti odašiljača padaju u područje frekvencija blizu
prijamnim frekvencijama. Intermodulacijska izobličenja mogu se definirati kao prisustvo
neželjenih signala koji sus stvoreni vezom između dva ili više željena signala u jednom ili više
prijamnika. Treba dakle uzeti u obzir odašiljače u blizini željenog signala, a koji bi mogli
prouzročiti smetnje.

d) Smetnja među simbolima (intersimbolna smetnja – ISI)

Kad pravokutni impulsi prolaze kroz frekvencijski ograničen kanal, oni se šire u vremenu, i
impuls od svakog simbola će se „razmazati“ u vremenski interval slijedećeg impulsa. To dovodi
do među simbolne smetnje i do povećane vjerojatnosti za krivim očitanjem simbola od strane
prijamnika. Očito rješenje u smanjenju među simbolne smetnje je povećanje širine kanala.
 12

Međutim, moderni komunikacijski sustavi rade s najmanjom mogućom širinom pojasa i

tehnikama koje smanjuju modulacijsku širinu i zračenje van pojasa. Ono bi kod susjednih kanala
u mobilnim komunikacijskim sustavima trebalo biti 40 dB do 80 dB niže od onog u svom kanalu.
Kako je teško to postići u RF pojasu, oblikovanje spektra radi se u osnovnom pojasu ili na
međufrekvenciji.

e) Smetnje zbog višestaznog puta

Kako se radio signal odbija od različitih prepreka, do prijamnika dolaze signali različitim
putevima. Kako se oni razlikuju po duljini, imaju različito kašnjenje. Kao protumjeru, potrebno je
izmjeriti odziv impulsa kanala. Kako modeli sa zgradama i terenom ne mogu dati posve točne
rezultate, potrebno je izmjeriti odziv impulsa kanala i to najbolje iz vozila u pokretu. Također
„diversity“ tehnike, prostorna i frekvencija uspješno rješavaju ovaj problem.
 13

2. ŠIRENJE ELEKTROMAGNETSKOG VALA U OTEŽANIM UVJETIMA

U ovom poglavlju bavit ćemo se širenjem elektromagnetskog vala u otežanim uvjetima. Razjasnit
će se kako zemlja i atmosfera utječu na širenje vala. To je od presudnog značaja za inženjere koji
se bave komunikacijskim sustavima i njihovom zaštitom. Nije moguće primjeniti komunikacijske
modele bez prethodnog razumijevanja kako se val širi i koje sve prepreke može naći na svom
putu. Frekvencijsko područje kod kojih se promatra širenje vala može se podijeliti u četiri
područja:

 vrlo niske frekvencije (VLF) 3-30 kHz

 niske frekvencije (LF) 30-300 kHz
 visoke frekvencije (HF) 3-30 MHz
 više frekvencije > 50 MHz

U prvom području, val se širi kao valovod, koristeći zemljinu površinu i ionosferu kao granice.
Gušenje je relativno malo, pa se te frekvencije mogu koristiti za daljinske komunikacije kao što
su telegrafija i komunikacija za podmornice.
U drugom frekvencijskom području, zbog veće širine pojasa, moguća je AM radiodifuzija. Ovdje
se elektromagnetska energija prenosi površinskim valom.
Treće područje korisno je za radiodifuziju na velike udaljenosti pomoću refleksija nebeskog vala
i odbijanja od ionosfere. Temeljni problem u ovom području je promjena značajki ionosfere i
ograničeni frekvencijski opseg.
Krekvencije iznad 50 MHz se koriste za komunikacije tkzv. “line of sight”, FM radio i TV kanali,
radar i navigacijski sustavi, satelitske komunikacije, bežične komunikacije itd... Kod ovih
frekvencija treba paziti na refleksije od zemlje, odbijanje od ionosfere, raspršenje zbog
hidrometeora, višestruki put, utjecaj zgrada, drveća, brda, itd...

2.1. Širenje elektromagnetskog vala u idealnom slobodnom prostoru

Ovdje će biti dati osnovni pojmovi širenja elektromagnetskog vala u slobodnom prostoru, bez
prepreka. Ti uvjeti gotovo nikad nisu prisutni u praktičnim primjenama.
U općenitom mediju, konstanta širenja     j sastoji se od konstante gušenja  izražene u
N/m (neperi) ili dB/m i fazne konstante  izražene u rad/m. Dane su slijedećim izrazima:

  
2
 
   1     1 (2.1.)
2     
 

    
2 
   1    1 (2.2.)
2 
    

gdje je   2f . Valna duljina i fazna brzina dane su preko  sa
2
 (2.3.)


   f (2.4.)

 14

Ako pretpostavimo širenje vala u z smjeru i polarizaciju u x smjeru, vrijednosti električnog i

magnetskog polja u ovisnosti o udaljenosti i vremenu bit će:
E( z , t )  E 0 e z cos(t  z )a x (2.5.)
E
H ( z, t )  0 e z cos(t  z    )a y (2.6.)

gdje je  impedancija slobodnog prostora dana kao
 / 
  , tan 2   , 0     45 (2.7.)
1 
  4
4 1  
  
Jednadžbe 2.5. i 2.6. pokazuju prigušenje elektromagnetskog vala dok putuje kroz neko sredstvo
s faktorom e z (slika 2.1.). Udaljenost  na kojoj gušenje iznosi e 1 (37%) zove se dubina
prodiranja (skin depth) i iznosi
1
  (2.8.)


Slika 2.1. Komponente električnog i magnetskog polja ravnog vala u mediju s gubicima

Gustoća snage elektromagnetskog vala jednaka je

E2
P  0 e 2z cos  a z (2.9.)
2
E i H polje su svugdje okomiti jedno na drugo i na smjer širenja vala.

Osim u sredstvu s gubicima, val se može širiti i u drugim sredstvima. Sredstvo je dobar vodič ako
je tangens gubitka velik (    ). Bez gubitaka je ili dobar dielektrik ako je tangens kuta jako
mali (    ). U slobodnom prostoru je   0 . Jednadžbe za računanje konstante gušenja,
fazne konstante i impedancije za različite vrste medija dane su u tablici 2.1
Val se vrlo rijetko širi u idealnim uvjetima opisanim u prethodnom poglavlju. Kod većine
komunikacijskih veza, potrebno je uzeti u obzir utjecaj zemlje, ionosfere i atmosferskih utjecaja
kao što su kiša, magla, snijeg i led.
 15

Tablica 2.1. Konstanta gušenja, fazna konstanta i impedancija u različitim vrstama medija
medij s gubicima dobar vodič, dobar dielektrik slobodan
 /   1  /   1 prostor
konstanta  0 0
  
2
gušenja,    
  1   1
 
2
2   
 
fazna konstanta      0 0
  
2
    
 1  1
 
2
2   
 
impedancija j   377
1  j 
  j 2 

2.2. Širenje elektromagnetskog vala u atmosferi

Glavna područja zemaljske atmosfere vezana uz širenje radijskih valova su troposfera i ionsfera.
Kod radarskih komunikacija (100 MHz do 300 GHz), troposfera je najbitnija. To je donji dio
atmosfere koji se sastoji od neioniziranog područja a proteže se od zemljine površine do visine od
otprilike 15 km. Ionosfera je najviše područje atmosfere i nalazi se na visinama od 50 km do
6000 km. U tom području postoji dovoljna ionizacija koja utječe na širenje vala.
Val se može širiti na 3 načina (slika 2.2.):
 površinski val
 prostorni val kroz nižu atmosferu
 nebeski val refleksijom od ionosfere

Slika 2.2. Načini širenja vala

Nebeski val usmjeren je na ionosferu koja ga lomi natrag prema zemlji pod određenim uvjetima.
Površinski val širi se po površini preko koje putuje. Prostorni val se sastoji od izravnog i
 16

reflektiranog vala. Izravni val putuje od odašiljača do prijamnika ravnim putem, a reflektirani
odbijanjem od zemlje.
Slika 2.3. prikazuje prijenos elektromagnetske energije između dvije antene u slobodnom
prostoru. Gustoća snage vala (6.9) opada širenjem kroz prostor. Ako pretpostavimo da su antene
u slobodnom prostoru, snaga na prijamniku bit će jednaka (Friisova jednadžba):
2
  
Pr  Gr Gt   Pt (2.10.)
 4r 
gdje su Gt i Gr dobici odašiljačke i prijamne antene, Pt je snaga odašiljačke antene u
(W).Udaljenost između antena je r, a  je valna duljina u (m).

Slika 2.3. Odašiljačka i prijamna antena

Friisova jednadžba vrijedi ako je r  2d 2 /  , a d je najveća dimenzija antene. To znači da antene

trebaju biti u dalekom polju jedna prema drugoj. Ako se val ne širi u slobodnom prostoru,
potrebno je uvesti faktor ispravke za to sredstvo. Taj faktor, zvan faktor širenja (propagacije) je
omjer jakosti električnog polja u sredstvu prema jakosti električnog polja u slobodnom prostoru:
F=ES/E0 (2.11.)
i uvijek je manji od jedan!
Ako izraz 2.10. napišemo u logaritamskom obliku, uzimajući u obzir i faktor širenja, dobijemo
slijedeće:
Pr = Pt + Gr + Gt – Lo – Ls (2.12.)
gdje je P snaga u dB prema 1 W (dBW), G je dobitak u dB, Lo gubici u slobodnom prostoru i Ls
gubici u sredstvu.Gubici u slobodnom prostoru mogu se izračunati iz
 4r 
LO  20 log  (2.13.)
  
a gubici u sredstvu iz
LS  20 logF (2.14.)

Utjecaj zemlje

Višestazni put ima za mogućnost širenje elektromagnetskog vala različitim putevima od

odašiljača do prijamnika i razlikuje se od uvjeta širenja vala u idealnom slobodnom prostoru.
Postoje barem dva puta: izravni put i put nastao refleksijom ili lomom od atmosfere i zemlje
(slika 2.4.). Reflektirana i raspršena komponenta sastoji se od dva dijela. Koherentne, koja je
točno određena glede amplitude, faze i smjera. Poštuje Snellov zakon loma koji kaže da je kut
refleksije jednak kutu upada i nalazi se u istoj ravnini. Nekoherentan dio, podložaj je slučajnim
značajkama raspršujuće površine i nije deterministička. Nije ravni val i ne podliježe Snellovom
zakonu loma. Ne dolazi iz nekog smjera nego iz kontinuuma.
 17

Slika 2.4.Višestazni put

U tablici 2.2. data su električna svojstva različitih vrsti tla.

Tablica 2.2. Karakteristike tla (vode)

Vrsta tla dielektrična konstanta  r vodljivost 
morska voda 80 5
slatka voda (rijeke, jezera) 80 0,005
vlažno tlo 15-30 0,005-0,01
stjenovito tlo 7 0,001
suho tlo 4 0,001-0,01

Širenje prostornog vala najbolje je iznad morske vode, a najlošije iznad suhog tla.

Utjecaj atmosferskih hidrometeora

Utjecaj atmosferskih hidrometeora kod atelitskih komunikacija je najveći problem. Najutjecajniji

hidrometeori su snijeg i kiša. Na frekvencijama iznad 10 GHz, kiša predstavlja najveću prepreku
na putu od zemlje do svemira. Kiša izaziva prigušenje, razliku u fazi i depolarizaciju radijskih
valova. Kod analognih signala, utjecaj kiše je izraženiji iznad 10 GHz, dok je kod digitalnih
signala utjecaj kiše veći ispod 3 GHz.
Gubitak u sredstvu zbog kiše izražen je pomoću
Ls   ( R)l e ( R) p( R ) (2.15.)
gdje je  gušenje po jedinici duljine kod jačine kiše R, le je ekvivalentni put kiše jačine R a p(R)
je vjerojatnost jačine kiše R u %.
Prigušenje je funkcija jačine kiše, veličine kapljica, indeksa loma vode, temperature i ostalih
varijabli. Za praktične primjene može se koristiti izraz
 R   aR b dB/km (2.16.)
 18

gdje je R jačina kiše a a i b konstante.

Kod 0°C, vrijednosti a i b vezani su uz frekvenciju (GHz) prema
a=GafEa (2.17.)
gdje je
Ga=6,39x10-5, Ea=2,03 za f<2,9 GHz,
Ga=4,21x10-5, Ea=2,42 za 2,9 GHz  f  54 GHz,
Ga=4,09x10-2, Ea=0,699 za 54 GHz  f  100 GHz,
Ga=3,38, Ea=-0,151 za f>100 GHz i
b=GbfEb (2.18.)
gdje je
Gb=0,851, Eb=0,158 za f<8,5 GHz,
Gb=1,41, Eb=-0,0779 za 8,5 GHz  f  25 GHz,
Gb=2,63, Eb=-0,272 za 25 GHz  f  164 GHz,
Gb=0,616, Ea=-0,0126 za f>164 GHz.

Ekvivalentna duljina le kroz sredstvo potrebna je jer intenzitet kiše nije jednak cijelim putem
veze. Prema prikupljenim meteorološkim podacima ona se može aproksimirati prema
le(R) = [0,00741R0,766 + (0,232 – 0,00018R) sin ]–1 (2.19.)
gdje je  kut elevacije.
Ukupna vjerojatnost (u %) kiše jačine R data je s
p( R) 
M

87,66

0,03e 0, 03 R  0,2(1   )(e 0, 258 R  1,86e 1, 63 R ) (2.20.)

gdje je M srednja godišnja vrijednost padavina u milimetrima a  je Rice-Holmbergov omjer

oluje. Na slici 2.5. prikazano je gušenje kiše u ovisnosti o frekvenciji i jačini.

Slika 2.5. Gušenje kiše u ovisnosti o frekvenciji i jačini

 19

U tablica 2.3. prikazane su veličine kapljica kiše za različite jačine oborina.

Tablica 2.3. Veličina kišnih kapljica ovisno o jačini kiše

Uvjeti veličina kapljice (  m)
izmaglica 0,01-3
magla 0,01-100
oblaci 1-50
lagana kiša 3-800
srednja kiša (4mm/hr) 3-1500
jaka kiša (16mm/hr) 3-3000

Utjecaj ostalih hidrometeora kao napr. vodene pare, magle, leda, snijega temelji se na sličnim
principima, međutim njihov utjecaj je barem red veličine manji od utjecaja kiše.

Ostali utjecaji

U tablici 2.4. prikazani su sastojci atmosfere. Hidrometeori djeluju na širenje elektromagnetskog

vala prigušenjem i raspršenjem, dok plinovi djeluju samo kao prigušivači. Ipak neki plinovi
imaju stalne (permanentne) električne i (ili) magnetske dipole pa mogu prigušivati mikrovalove.
Molekule dušika, napr., nemaju permanentne električne ili magnetske dipole pa ne sudjeluju u
prigušenju mikrovalova. Kisik ima mali magnetski moment koji ima za rezultat malo prigušenje
vala na frekvencijama iznad 30 GHz. Vodena para je plin s permanentnim električnim dipolom.

Tablica 2.4. Sastav suhe atmosfere od razine mora do visine od 90 km

Sastojak Postotak po volumenu Postotak po težini
Dušik 78,088 75,527
Kisik 20,949 23,143
Argon 0,93 1,282
Ugljični dioksid 0,03 0,0456
Neon 1,8x10-3 1,25x10-3
Helij 5,24x10-4 7,24x10-3
-4
Metan 1,4x10 7,75x10-5
Kripton 1,14x10-4 3,30x10-4
-5
Došični oksid 5x10 7,60x10-5
Ksenon 8,6x10-6 3,90x10-5
-5
Hidrogen 5x10 3,48x10-6

Kružna polarizacija

Utjecaj kiše može se smanjiti kružnom polarizacijom. Kod nje se polarizacija mijenja tijekom
jedne periode elektromagnetskog vala. Može biti u smjeru kazaljke na satu ili u suprotnom, ali
tada i odašiljač i prijamnik moraju biti sinkronizirani. Orijentacija se određuje dizajnom antene i
ne može se lako mijenjati tijekom uporabe. Reflektirani val od okruglih kišnih kapi se odbija na
antenskom sustavu koji je osjetljiv samo na izvornu polarizaciju. Refleksije od zrakoplova (koji
nije okrugao) ima nešto energije od ispravne polarizacije, pa će radar, napr. moći detektirati
zrakoplov a ignorirati kišu! Kružna polarizacija se jako koristi kod staelitskih komunikacija.
 20

Širenje vala u gradskim područjima

Proučavanje širenje vala u gradskim područjima je relativno novo. To je bitno je u dizajnu

bežičnih sustava. U gradskim područjima gotovo nikad ne postoji izravni put (linija vidljivosti)
između odašiljača i prijamnika (slika 2.6.).
Refleksije od objekata koje su blizu pokretne postaje mogu prouzročiti višestazne puteve. Može
doći čak i do potpunog poništavanja tih valova.

Hatov model se najčešće koristi za predviđanje puta u različitim gradskim uvjetima. To je

empirijski izvedena jednadžba koja uključuje korekcijski faktor za visinu antene i teren.

Slika 2.6. Širenje EM vala u gradskom području

Parametri Hata modela:

d = udaljenost od odašiljača do prijamnika (1-20 km)

f = frekvencija u MHz (100-1500 MHz)
hb = visina bazne postaje (30-200 m)
hm = visina pokretne (1-10 m)

Srednji gubitak puta je

LS  69,55  26,16( f )  13,82 log( hb )   44,9  6,55log( hb )  log( d )  a( hm ) (2.21.)
u gradu srednje veličine a (hm )   0, 7  1,1log( f )  hm  1,56 log( f )  0,8
1,1  8, 29 log 2 (1,54hm ) f  200 MHz
a u velikom gradu a(hm )  
4,97  3, 2 log (11, 75hm ) f  200 MHz
2

2l og 2 ( f / 28)  5, 4 u pregrađu

Faktor korekcije je Lkor  
-4, 78log ( f )  18,33log( f )  40,94 na otvorenom
2

Ukupni gubici puta su tada

Lu=LS-Lkor.
 21

3. PROŠIRENI SPEKTAR

Prošireni spektar ima svoje početke u vojnoj primjeni, gdje je prijateljski komunikacijski uređaj
osjetljiv na otkrivanje (prisluškivanje) od neprijatelja i podložan neprijateljskom smetanju
(jamming). Komunikacijski sustavi koji koriste tehniku proširenog spektra nazivaju se
komunikacijski sustavi s malom vjerojatnošću presretanja (low probability of intercept – LPI) i
komunikacijski sustavi sa zaštitom od ometanja (antijam – AJ). Razvojem komunikacija,
prošireni spektar našao je primjenu i u komercijalnim proizvodima, napose mobilnim
komunikacijama.
Prošireni spektar je sredstvo prijenosa kod kojeg signal zauzima veću širinu pojasa od najmanje
potrebne za slanje informacija. Širenje spektra postiže se pomoću koda koji je neovisan o
podacima te sinkroniziranim prijamom koda na prijamniku za širenje spektra i izvlačenje
informacije.
Primjena proširenog spektra je u
 zaštiti od ometanja (antijamming)
 zaštiti od smetnji (interferencija)
 male vjerojatnosti prisluškivanja
 kominkacije s višestrukim pristupom

Prošireni spektar podrazumijeva korištenje velikog spektra za svaki prijenos, što se kompenzira
smanjenjem smetnji i većim brojem korisnika koji koriste isti spektar. Teško je dati odgovor je li
prošireni spektar bolji od standardnih metoda. Ono što prošireni spektar pruža je mogućnost
davanja prednosti signalu glede snage u odnosu na razne vrste smetnji.
Princip je u slanju relativno slabog signal u okruženju jakih smetnji, tako da one smetaju samo u
nekom području, ostavljajući ostalo područje slobodno od smetnji.

3.1. Načelo rada zaštite od smetnji

Na slici 3.1. prikazana je osnovna tehnika proširenog spektra s izravnim slijedom (direct
sequence spread spectrum).

Slika 3.1. Osnovna tehnika proširenog spektra

 22

Na strani modulatora, signal informacije x(t) s brzinom prijenosa podataka od R (bit/s), množi se
sa kodom širenja g(t), koji ima brzinu prijenosa “čipa” Rch (ch/s). Prijenosne širine za x(t) i g(t) su
R i Rch u [Hz]. Njihov umnožak u vremenskoj domeni pretvara se u konvoluciju u frekvencijskoj
domeni:
x(t ) g (t )  X ( )  G ( ) (3.1.)
Prema tome, ako su podaci uskopojasni prema signalu koda širenja, produkt x(t)g(t) bit će
otprilike jednak širini signala koda širenja (Wss  Rch ).
Na strani demodulatora, primljeni signal se množi sa sinkroniziranom kopijom koda širenja g(t),
što dovodi do sužavanja signala. Filtar sa pojasnim propustom širine R se rabi za uklanjanje
komponenti viših frekvencija. Ako postoji neželjeni signal na prijamnoj strani, množenje s g(t) će
raširiti neželjeni signal, isto kao i željeni izvorni signal.
Bitno za zapamtiti je slijedeće:
1. Množenje kodom širenja jednom širi frekvencijski pojas signala.
2. Množenje kodom širenja dvaput, uz filtriranje, dovodi do izvornog signala.
3. Željeni signal se množi dvaput, a smetajući signal samo jednom!

Dobitak procesiranja Gp

Najčešće veličine koje definiraju sustave proširenog spektra su dobitak procesiranja (processing
gain) i granica ometanja (jamming margin).
Dobitak procesiranja jednak je omjeru širina frekvencjskog pojasa informacije i RF pojasa koji
ga je odaslao. Razlika u izlaznom i ulaznom omjeru signala i šuma je također dobitak
procesiranja. Ako je napr. ulazni omjer signala i šuma 8 dB, a izlazni omjer signala i šuma 14 db,
dobitak procesiranja bit će 6 dB. Kod proširenog spektra (DS), dobitak procesiranja može se
izraziti kao
W
Gp  ss (3.2.)
R
gdje je Wss širina frekvencijskog pojasa proširenog spektra, a R brzina prijenosa podataka u
osnovnom pojasu.
U tablici 3.1. prikazani su dobici procesiranja za različite vrste modulacija.

Tablica 3.1. Dobici procesiranja

Vrsta Dobitak procesiranja Primjedba
modulacije
AM 0  10 dB (S/Š)ul potrebno za  10 dB (S/Š)iz
FM  f 
2  6 dB najmanje (S/Š)ul potrebno
  za dobitak procesiranja
 fm 
PPM t / tr isto kao i FM
FH 10log M BER = Fs/2Fr
DS Wss/R (S/Š)iz=Gp-(J/S+gubici)
AM - amplitudna modulacija Fs - broj smetajućih smetnji
FM - frekvencijska modulacija Fr - broj raspoloživih frekvencija
PPM - pulsno prostorna modulacija t - vremenski pomak impulsa
FH - frekvencijsko skakanje tr – vrijeme porasta impulsa
DS - izravni slijed
 23

Granica ometanja

Granica ometanja predstavlja sposobnost sustava za rad u neprijateljskim ili otežanim uvjetima.
Granica ometanja je u nekom sustavu manja od dobitka procesiranja na raspolaganju u tom istom
sustavu. Granica ometanja Mj može se izraziti kao
 S 
M j  Gp   Ls     (3.3.)
  Š iz 
gdje su Ls gubici u sustavu, a (S/Š)iz je odnos signala i šuma na izlazu informacija.
Ako napr. sustav ima dobitak procesiranja od 30 dB, odsnos signala i šuma na izlazu informacija
10 dB i gubitke u sustavu 2 dB, imat će granicu ometanja 18 dB. To znači da neće moći raditi sa
smetnjama većim od 18 dB iznad željenog signala.

3.2. Ometanje (jamming)

Cilj ometača je onemogućavanje komunikacije protivnika uz minimalne troškove. Cilj onoga koji
pokušava komunicirati je razvoj sustava protiv ometanja komunikacija uz slijedeće pretpostavke:
a) potpuna imunost nije moguća, b) ometač ima osnovno znanje o parametrima sustava kao što
su: frekvencijski pojasevi, promet, itd. i c) ometač ne zna unaprijed kodove širenja.
Oblik signala treba biti tako odabran da ometač ne može koristiti drugu strategiju osim
širokopojasnog Gaussovog šuma. Sustav otporan na ometanje treba biti takav da bude što je
moguće skuplji za ometača koji bi želio ometati sustav!

Načini ometanja

Postoji više različitih načina ometanja komunikacijskih sustava. Na slici 3.2. prikazane su
spektralne gustoće snage ometanja protiv komunikacije s vremenskim skakanjem (FH). Na apcisi
je prikazana širin apojasa proširenog spektra Wss. Tri kolone predstavljaju vremesnke trenutke
(skoka) kad se odašilju simboli G1, G2 i G3. Slika a) predstavlja nisku razinu smetnji koje
zauzimaju cijeli spektar. Na slici b) povećana je snaga, ali samo u dijelu spektra (ukupna površina
ispod krivulje ostala je ista). U ovom slučaju, smetnje neće uvijek biti u istom frekvencijskom
pojasu kao i signal, ali kad hoće, utjecaj će biti razarajući. Na slici c) smetnje će postojati samo u
dijelu spektra, s još većom gustoćom snage, ali u ovom slučaju, će te smetnje skakati kroz
različita područja spektra po slučajnoj raspodjeli, sprječavajući pokušaj adaptivnih metoda zaštite
od strane komunikatora. Na slici d) i e) ometač koristi grupu tonova umjesto kontinuiranog
frekvencijskog pojasa u dijelu pojasa (d) i skakanjem (e). Ta tehnika se najčešće koristi protiv FH
sustava.

Način zaštite komunikatora

Cilj dizajna zaštite od ometanja je tjeranje ometača na širenje svojih resurse na 1) široki
frekvencijski pojas, 2) najdulje moguće vrijeme i 3) s raznih mjesta. Najčešće zaštite su 1)
frekvencijski diverziti s izravnim slijedom (DS) i frekvencijskim skakanjem (FH), 2) vremenski
diverziti s vremnskim skakanjem (TH) i 3) prostornom raspodjelom rabeći antene s uskim
snopom, što tjera ometača da uđe u prijamnik kroz sporedne latice i time gubi 20-25 dB snage, i
4) kombinacija prvih 3.
 24

Slika 3.2. Načini ometanja slika 12.25.str.755

Omjer J/S

Zanima nas mogućnost greške u vezi kao funkcije smetnji. Ovdje neće smetnje biti samo
termički šum (N0) nego širokopojasni Gaussov šum J0. Prema tome, odnos signala i šuma (S/Š) je
Eb/(N0+J0), gdje je J0 gustoća snage smetnji zbog ometanja (jamm). J0 jednak je J/Wss, gdje je J
srednja primljena ometajuća snaga a Wss širina proširenog spektra. Kako je ometajuća snaga
 25

mnogo veća od snage šuma, može se uzeti da je odnos signal šum u ometajućem okruženju
jednak Eb/J0. Prema tome može se definirati potreban (Eb/J0)potr kao energija bita po spektralnoj
gustoći snage šuma ometanja potrebna za održavanje veze na određenoj vjerojatnosti pogreške.
Energija bita Eb može se pisati kao
S
Eb  STb  (3.1.)
R
gdje je S primljena snaga signala, Tb trajanje bita a R brzina prijenosa podataka (bit/s). Tada se
(Eb/J0)potr može pisati kao
 Eb   S/R  Wss / R Gp
      (3.2.)
 J 0 potr  J / Wss potr ( J / S ) potr ( J / S ) potr
gdje je Gp = Wss/R i predstavlja dobitak procesiranja, pa se (J/S)potr može pisati kao
J Gp
   (3.3.)
 S potr ( Eb / J 0 ) potr
Omjer (J/S)potr nam govori koliko je sustav otporan na smetnje. Što je (J/S)potr veći, to je veća
otpornost sustava na smetnje, jer je potrebna veća snaga šuma u odnosu na snagu signala za
degradiranje izvedbe sustava. Naravno, komunikator bi želio da uopće nema degradacije u
izvedbi! Izraz 3.3. možemo promatrati i ovako: protivnik bi želio upotrijebiti strategiju ometanja
koja bi dovela do što većeg (Eb/J0)potr. Može koristiti impulsne, tonske ili ometanje samo dijela
spektra umjesto širokopojasnog šuma. Veliki (Eb/J0)potr dovodi do malog (J/S)potr za
nepromjenjivi dobitak procesiranja. Komunikator će tada morati odgovoriti s valnim oblikom
signala takvim da poveća (J/S)potr.

Primjer 1. – Ometanje satelita slika 12.26.

uzlazna veza

zra koplov
EIRP=20 dBW

ometač
EIRP=60 dBW

Slika 8.3. Ometanje satelita

Na slici 8.3. prikazan je slučaj ometanja satelita. Zrakoplov je opremljen sa komunikacijskim

sustavom sa frekvencijskim skakanjem (FH) i odašilje sa EIRPT=20dBW. Brzina prijenosa
podataka je 100 bit/s. Ometač odašilje širokopojasni Gaussov šum, kontinuirano sa EIRPJ=60
dBW. Ako pretpostavimo da je (Eb/J0)potr=10 dB i da su gubici puta jednaki za zrakoplov i
ometača, te zaliha zaštite (ZAJ)od ometanja od 20 dB, kolika mora biti širina skakanja Wss, te da li
je opasnije ometanje uzlazne ili silazne veze?
 26

Ometanje uzlazne veze je mnogo ozbiljnije, jer bi takva smetnja degradirrala komunikaciju više
terminala koji istovremeno rabe satelitski transponder. Da bi se postigao isti učinak na silaznoj
vezi, ometač bi morao ometati svaki prijamni terminal. To pitanje je od značaja samo u nekim
vojnim primjenama, ali i tada manje nego uzlazna veza.
Zaliha zaštite jednaka je
ZAJ (dB) = (J/S)potr (dB) + EIRPT (dBW) – EIRPJ (dBW)
= Gp (dB) – (Eb/J0)potr + EIRPT (dBW) – EIRPJ (dBW)
iz čega slijedi
Gp (dB) = 20 dB + 10 dB – 20 dBW + 60 dBW = 70 dB.
Wss = Gp (dB) + R (dB-Hz) = 70 dB + 20 dB-Hz
= 90 dB-Hz = 1 GHz

Frekvencije i širine kanala proširenog spektra

Tablica 3.2. Značajke proširenog spektra za ISM područje

ISM pojas ukupna najveća širina po najmanji broj FH najmanja širina
širina kanalu za FH* po kanalu po kanalu za
DS
902-928 MHz 26 MHz 500 kHz 25-50 500 kHz
2,4-2,4835 GHz 83,5 MHz 1 MHz 75 500 kHz
5,725-5,85 GHz 125 MHz 1 MHz 75 500 kHz

U tablici 3.2. prikazani su frekvencijski pojasevi i širine kanala za ISM područje. U tim
područjima, razina šuma je vrlo velika. Kod FH, srednje vrijeme pokrivanja neke frekvencije ne
smije biti dulje od 0,4 s (ili najmanje 2,5 skoka). Za DS sustave najmanji dobitak procesiranja Gp
mora biti 10 dB. Za hibridne sustave koji rabe DS i FH, Gp mora biti 17 dB.

Primjer 2. – Otkrivanje signala manjih od šuma

Slika 3.4. Spektralne gustoće snage signala i šuma a) prije širenja i b) nakon širenja

Tehnika proširenog spektra DS omogućuje otkrivanje (detekciju) signala koji imaju spektralnu
gustoću snage manju od razine šuma. Ako pogledamo sliku 3.4. (12.36.) a) koja prikazuje razinu
komunikacijskog signala od S0(f) = 10-5 W/Hz na širini pojasa od 1 MHz. Pretpostavimo da je
brzina prijenosa podataka R = 106 bit/s. Također, pretpostavimo da je šum razine N0(f) = 10-6
W/Hz za sve frekvencije. Treba pronaći Eb/N0 na prijamnoj strani za uskopojasni primjer!
 27

b) Ako sad raširimo spektar s 1MHz na 100 MHz kao na slici b), zadržavajući ukupnu srednju
snagu kao i kod uskopojasnog primjera, koliki će u tom slučaju biti Eb/N0?
Prije širenja, ukupna snaga signala je S= 10-5 W/Hz x 106 Hz = 10 W,
a ukupna snaga šuma je N= 10-6 W/Hz x 106 Hz = 1 W.
Eb/N0 na prijamnoj strani je
Eb S / R 10 W /106 bit/s
   10ili10dB
N0 N0 106 W/Hz
Ako proširimo spektar, spektralna gustoća snage smanjit će se za dva reda veličine (S0'(f) = 10-7),
tj. za koliko se povećao frekvencijski pojas. Ukupna snaga će i dalje biti 10 W. Srednja snaga
šuma je međutim ostala ista, tj. N' = 10-6 W/Hz x 108 Hz = 100 W! Prema tome, nakon širenja,
Eb/N0 na prijamnoj strani bit će
Eb S/R S  Wss  S 10 W
    Gp  x100  10ili10dB
N 0 N '/ Wss N '  R  N ' 100W
gdje je Gp = Wss/R =100 tj. dobitak procesiranja. Dobitak procesiranja je dakle taj koji nam
omogućava otkrivanje signala ispod razine šuma!

Ispitivanje granice ometanja

Na slikama 3.5. i 3.6. prikazane su blok sheme ispitvanja granice ometanja za analogne i digitalne
sustave.

Slika 3.5. Postav ispitivanja granice ometanja za analogne sustave

Potrebno je ispitati vjerojatnost sinkronizacije kod ometanja, razinu ometajućeg signala koji
uzrokuje gubitak sinkronizacije nakon što je ona uspostavljena te izmjeriti odnos signala i šuma
te BER-a u odnosu na razinu ometajućeg signala.
Svaki signal, bio namjerno ometanje ili prijateljska smetnja, smatra se ometanjem i prijamnik ju
kao takvu doživljava. Potrebno je ispitati otpornost sustava na ometanje i u slučajevima kad je
potpuno opterećen s korisnicima. Također, treba ispitati različite vrste ometanja (šuma).
 28

Slika 3.6. Postav ispitivanja granice ometanja za digitalne sustave

Postavi na slikama 3.5. i 3.6. mogu se rabiti i za ispitivanje odnosa S/Š. Mjeri se BER ovisno o
odnosu ometajućeg šuma i signala. Općenito, omjer S/Š će padati za 1 dB za svaki dB rasta
ulaznog omjera ometajućeg šuma i korisnog signala.

3.3. Višestazni put i prošireni spektar

Izravni slijed i frekvencijsko skakanje mogu se dosta uspješno nositi s problemom višestaznog
puta.

Izravni slijed
Zbog utjecaja višestaznog puta, tj. refleksija, na prijamniku će se pojaviti tkzv. sjene (fades). (To
se najbolje može vidjeti na TV prijamniku). Kod DS, najbolje je koristiti antenski diverziti, tj.
prostorni diverziti sa dvije razmaknute antene. Razmak antena trebao bi biti veći od valne duljine
na kojoj sustav radi.

Frekvencijsko skakanje
Koliko često se pojavljuju sjene ovisit će o promjeni puta širenja signala. Ako je sustav
nepokretan, onda će sjene ovisiti o tome koliko brzo se mijenja okolina, tj. moguće refleksijske
površine. One mogu biti spore kao napr. atmosferske prilike ili brze kao zrakoplov.
Brzina pojavljivanja sjena zbog višestaznog puta prouzročenog od pokretnog višestaznog izvora,
kretajućeg prijamnika ili izvora može se naći iz
v
F (3.4.)

gdje je v brzina vozila (m/s),  valna duljina (m) a F broj sjena u sekundi.
 29

Tablica 3.3. Brzina pojavljivanja sjena ovisno o brzini vozila

Vozilo Brzina (m/s) Frekvencija brzina sjena/s
čovjek 1,75 900 MHz 5,3
1800 MHz 10,6
bicikl 8,75 900 MHz 26,5
1800 MHz 53
automobil 26,55 900 MHz 79
1800 MHz 158
zrakoplov 265,5 900 MHz 790
1800 MHz 1580

U tablici 3.3. prikazane su vrijednosti za različite višestazne puteve.

Brzina skakanja s frekvencije na frekvenciju mora biti veća od F da ne bi imali utjecaj
višestaznog puta. To je lako postići za sve osim za zrakoplove, jer to nije praktično.
 30

4. UTJECAJ SMETNJI NA DEMODULACIJU SIGNALA I PRIJAM INFORMACIJE

Glavni zadatak detektora na prijamnoj strani je dobivanje tijeka bitova od primljenog valnog
oblika. To treba biti sa što je moguće manje pogrešaka, i usprkos poteškoćama na koje signal
može naići. To je utjecaj filtriranja na prijamnoj strani i šum (smetnje) od raznih utjecaja. Taj
šum je bijeli ili Gaussov šum. Nalazi se u svim komunikacijskim sustavima, i ima jednaku
spektralnu gustoću snage od vrlo niskih frekvencija pa do 1012 Hz.

4.1. Demodulacija i detekcija

U binarnom kanalu, odaslani signal si(t), će u intervalu (0,T) imati slijedeći oblik:
 s (t ) 0  t  T "1"
si (t )   1 (4.1.)
 s2 (t ) 0  t  T "0"
Primljeni signal r(t), degradiran je šumom n(t) i mogućom degradacijom impulsnog odziva
kanala hc(t) i može se pisati kao
r (t )  si (t )  hc (t )  n(t ) i  1, 2,..., M (4.2.)
gdje se smatra da je n(t) srednji bijeli šum a * predstavlja konvoluciju.
Ako pretpostavimo da je kanal idealan i bez izobličenja kod binarnog prijenosa, tada hc(t) neće
unositi degradaciju, pa se r(t) može pisati kao
r (t )  si (t )  n(t ) i  1, 2 0  t  T (4.3.)

Slika 4.1. Demodulacija i detekcija digitalnih signala

Slika 4.1. prikazuje postupak demodulacije i detekcije na prijamnoj strani. Demodulacija je

izvlačenje valnog oblika a detekcija je postupak odluke značenja tog valnog oblika. Detekcija je
dakle postupak odlučivanja u prijamniku. Pretvarač frekvencije na dolje, kao dio demodulatora
na slici 4.1. izvodi translaciju frekvencije za signale u pojasnom propustu.
Prijamni filtar izvodi izvlačenje valnog oblika i priprema signal za slijedeći korak, tj. detekciju.
 31

Filtriranje na odašiljaču i kanalu u pravilu dovodi do intersimbolnih smetnji (ISI). Zbog toga se
dodatno stavlja filtar za izjednačavanje (equalizing). On dolazi u postupku obrade signala iza
prijamnog filtra i potreban je samo u sustavima kod kojih može doći do izobličenja zbog među
simbolnih smetnji.
U bloku demodulatora događa se još i uzimanje uzoraka (sample). Na kraju svakog simbola
trajanja T, izlaz uzorkovanja, točka prije detekcije, daje uzorak z(T). Napon mu je izravno
proporcionalan energiji primljenog simbola i obrnuto proporcionalan šumu.
U drugom koraku (detekciji), odluka se donosi ovisno o digitalnom značenju tog uzorka.
Pretpostavljamo da je ulazni šum Gaussov i da je prijamni filtar u demodulatoru linearan. Izlaz
koraka 1 bit će
z (T )  ai (T )  n0 (T ) i  1, 2 (4.4.)
gdje je ai(T) željeni dio signala a n0(T) je srednja vrijednost Gaussovog šuma.
Vjerojatnost slučajnog Gaussovog šuma n0 može se izraziti kao
1  1  n 2 
p (n0 )  exp    0   (4.5.)
 0 2  2   0  
gdje je  02 promjena šuma. Iz (4.4.) i (4.5.) funkcije vjerojatnosti valnih oblika s1 i s2 mogu se
izraziti kao
1  1  z  a 2 
p ( z s1 )  exp    1
  (4.6.)
 0 2  2   0  

1  1  z  a 2 
i p( z s 2 )  exp    2
  (4.7.)
 0 2  2   0  
Funkcije vjerojatnosti prikazane su na slici 4.2.

Slika 4.2. Funkcije vjerojatnosti p(z/s1) i p(z/s2)

Krivulje predstavljaju funkcije vrjerojatnosti pojavljivanja varijable z(T) za odaslane simbole s1 i

s2. Apcisa z(T) predstavlja sve moguće vjerojatnosti izlaznih uzoraka koraka 1 sa slike 4.1.
Nakon što je primljeni valni oblik pretvoren u uzorak, stvarni izgled valnog oblika više nije bitan.
Svi valni oblici koji su pretvoreni u istu vrijednost z(T) su jednaki što se tiče detekcije! Prema
 32

tome, primljena energija signala, a ne oblik igra glavnu ulogu u postupku detekcije. Analiza
detekcije u osnovnom pojasu identična je onoj za signale u višem pojasu.
Kako je z(T) signal napona ovisan o energiji primljenog bita, što je veći z(T), to će biti manje
pogrešaka u postupku odlučivanja.

4.2. Odnos signala i šuma u digitalnim komunikacijskim sustavima

Dok se u analognim komunikacijama uglavnom koristi odnos S/Š, tj. srednja snaga signala prema
srednjoj snazi šuma, u digitalnim se komunikacijama češće rabi Eb/N0, tj. normalizirana verzija
odnosa signala i šuma.
S Eb R
 (4.8.)
Š N 0 BT
gdje je Eb energija po bitu, N0, termički šum u pojasu 1 Hz, R je brzina prijenosa podataka u
sustavu u bit/s a BT širina pojasa.
Jedna od najbitnijih značajki izvedbe digitalnih komunikacijskih sustava je odnos BER-a (bit
error probability), tj. broj krivo prenešenih bitova prema Eb/N0.
Na slici 4.3. prikazana je ta ovisnost za neki komunikacijski sustav. Što je Eb/N0 veći, to će BER
biti manji. Smatra se da je sustav dobar ako ima BER barem 10-3.

Slika 4.3. Odnos BER-a i Eb/N0

Postavlja se pitanje zašto i u digitalnim komunikacijama nemamo omjer S/Š kao parametar
učinkovitosti komunikacijskog sustava kao što je to kod alanlognih komunikacija? Razlog za to
je što kod analognih komunikacija valni oblik možemo zamisliti kao signal snage koji ima
beskonačno dugo trajanje i nije podijeljen u vremenu, pa ima beskonačnu količinu energije. Ima
konačnu srednju snagu i beskonačnu energiju. Snaga je mnogo korisniji parametar kod analognih
komunikacija. Kod digitalnih komunikacija, simboli se odašilju i primaju u dijelu vremena, Ts.
Ako gledamo samo jedan signal, srednja snaga po cijelom vremenu ide prema ništici. Zbog toga
snaga nije dobar parametar u digitalnim sustavima. Energija simbola, tj. snaga integrirana po
vremenu Ts je mnogo korisniji parametar koji opisuje digitalni valni oblik. Eb/N0 je
bezdimenzionalan omjer, što se vidi iz slijedećeg:
Eb J Ws
 = (4.9.)
N 0 W/Hz Ws
 33

5. RADIO FREKVENCIJSKA IDENTIFIKACIJA (RFID)

Radio frekvencijska identifikacija je metoda daljinske pohrane podataka koja rabi uređaje koji se
zovu RFID oznake. RFID oznaka je mali objekt, sličan naljepnici koja se može pričvrstit na neki
proizvod. Sadržava antenu koja može primati i davati odgovore radiofrekvencijskom odašiljaču i
prijamniku.

Povijest RFID-a

Prva primjena RFID-a bila je u II svj. ratu kad su englezi označavali svoje zrakoplove za
razlikovanje od njemačkih. Radar je mogao znati da se radi o zrakoplovu, ali ne i čijem. Od tada
je prošlo više od trideset godina prije nego je RFID postao stvarnost.

Vrste RFID oznaka

RFID oznake mogu biti aktivne i pasivne.

Pasivne oznake nemaju izvor napajanja. Mala električna struja inducirana u anteni od dolazećeg
radio vala proizvodi dovoljno energije za dziv oznake. Taj odziv je jako kratak, općenito
sadržavajući samo identifikacijski broj. Pasivne oznake su vrlo male, i mogu se ugraditi ispod
kože. Trenutno su najmanji takvi uređaji dimenzija 0,4mmx0,4mm i tanje od lista papira, što ih
čini praktički nevidljivima. Domet im je od otrpilike 1cm do 5m.

Aktivne oznake moraju imati izvor napajanja i veće domete. Također imaju i veće memorije od
pasivnih oznaka, te mogućnost spremanja dodatnih informacija primljenih od odašiljača.
Trenutno su najmanje takve oznake veličine novčića. Mogu biti velike i nekoliko metara i imati
baterije za neprekidan rad od nekoliko godina.
Pasivne oznake su mnogo jeftinije za proizvodnju. Cijena im je trenutno oko 2,5 kn. Cilj je
dostići cijenu od 30 lp da bi postali komercijalni u cijelom svijetu. To se očekuje za 6-8 godina.
Trenutno ima četiri vrste oznaka u uporabi: niskofrekvencijske (125-134 kHz),
visokofrekvencijske (13,56 MHz) i ultra visoke frekvencije (868-956 MHz) i mikrovalne (2,45
GHz).

RFID sustav

RFID sustav se može sastojati od više komponenti: oznake, čitači oznaka, programerski dio.
Svrha RFID sustava je omogućivanje slanja podataka ručnim uređajem, zvanim oznaka, kojeg
može čitati čitač, i daljna obrada ovisno o primjeni. Podaci mogu sadržavati identifikaciju ili
položaj te specifikacije proizvoda (cijena, boja, datum). Također se može koristiti za praćenje
objekata.
U običnom RFID sustavu, objekti su opremljeni malom, jeftinom oznakom koja sadrži
transponder sa digitalnom čip memorijom koja ima svoj jedinstveni kod. Ispitivač, antena
odašilje signal aktivirajući RFID oznaku tako da može čitati podatke. Kad RFID oznaka prođe
kroz elektromagnetsku zonu, detektira aktivacijski signal. Čitač čita podatke kodirane u
integriranim sklopovima (silicijski čip) i dalje šalje podatke u računalo na daljnu obradu.
 34

Trenutna uporaba

Nisko frekvencijske oznake se rabe za identifikaciju životinja, kod protu-provalnih sustava,

automobilskih ključeva. Također se ugrađuju kućnim ljubimcima pod kožu, u slučaju ako ih
izgube.

Visoko frekvencijske RFID oznake koriste se u knjižnicama i knjižarama, pristup u zgrade,

praćenje prtljage u zrakoplovstvu. Sve više zamjenjuju se koriste kao identifikacijske oznake,
zamjenjujući magnetske vrpce.

UHF RFID oznake se koriste kod prijevoza kamiona, velikih tereta i u brodogradilištima.

Mikorvalne RFID oznake se koriste u daljinskoj kontroli vozila. Također se koriste i na

autoputevima za plaćanje cestarina, što smanjuje gužve.

“Michelin” je počeo pokuse i sa automobilskim gumama. “Smart Key” može otvoriti i upaliti
automobil s ključem u džepu!

Postoje i prijedlozi za ugradnju zatvorenicima u Ohiu, Californiji i Ilinoisu. Usadci, u početku za

životinje, počet će se ugrađivati i u ljude. Mogu pratiti zdravstveno stanje bolesnika, napr, ili naći
kidnapirane osobe.

Cilj im je zamjeniti tradicionalne bar kodove. Naravno da se javlja pitanje privatnosti.

RFID biosenzor ima mikrokontroler s memorijom na čipu. Koristit će se u skladištenju hrane.

Moći će očitati oštećenja na ambalaži, promjene temperature i štetne patogene kao što je
salmonela i E. coli.

Način rada

Slika 5.1. Shema čitača i oznake

Čitač i oznaka su prikazani na slici 5.1. Čitač se sastoji od više otpornika, kapaciteta i antene.
Oznaka je napravljena kao paralelni kapacitet i antenski sklop. L1 i L2 su antene, a L2 i C2
rezoniraju na 13,56 MHz.
 35

Slika 5.2. Veza čitača i oznake

Slika 5.2. prikazuje vezu čitača i oznake preko antena. Energija se šalje u oznaku i sprema u
kapacitet. Oznaka modulira antenski sklop za odašiljenje podataka nazad preko vala nositelja
čitača.
Čitač i antena su povezani induktivnom vezom bliskog magntskog polja između zavojnica-
antena. Promjenjiva struja kroz zavoje antene čitaća će stvoriti promjenjivo magnetsko polje u
smjeru okomitom na ravninu zavojnice. To polje nije val koji se širi nego val nositelj čija je
jakost dana sa
 INa 2
BZ  0 3 (5.1.)
2r
gdje je I struja kroz navoj, N broj navoja, radijus navoja, 0  4 107 H/m, i r okomita
udaljenost od antene.
Za postizanje najvećeg magnetskog polja, mora se postići najveća struja. Antena mora rezonirati
na pobudnoj frekvenciji sklopovlja čitaća. Rezonantna frekvencija ovisi o induktivitetu L antene
(odredi se iz radijusa navoja, broja navoja, presjeka i duljine) te promjenjivog kapaciteta C prema
1
f0  (5.2.)
2 LC

Tablica 5.1. Razlika bar koda i RFID-a

Sustav Bar kod RFID
prijenos podataka optički elektromagnetski
veličina podataka 1-100 bitova 128 bitova – 8 kb
promjena podataka nije moguća moguća
položaj čitača vizalni moguće i van vizualnog
udaljenost čitanja nekoliko m 1 cm do nekoliko m
sigurnost mala velika
osjetljivost na okoliš prašina vrlo mala
 36

DRUGI DIO
 37

6. MEĐUDJELOVANJE RADIOKOMUNIKACIJSKIH I DRUGIH ELEKTRONIČKIH

SUSTAVA

Elektromagnetske smetnje – EMI mogu se promatrati kao vrsta zagađenja okoliša s posljedicama
usporedivim s otrovnim kemikalijama, ispušnim plinovima automobila i ostalih otrova koji se
ispuštaju u okoliš. Elektromagnetski spektar je prirodni izvor koji se strahovito iskorištavao u
zadnjih 100 godina. Spektar je sada gotovo ispunjen, i zato novije tehnologije idu na sve više i
više frekvencije. Moderni život jako ovisi o sustavima koji koriste elektromagnetski spektar i
njegova zaštita je u interesu svih nas. Nekontrolirano elektromagnetsko zračenje može čak
dovesti i do ozljeda pa i smrti.
Nažalost, laik ne može elektromagnetske smetnje namirisati, okusiti ili osjetiti bilo kojim drugim
osjetilom. Štoviše, bilo je težnji da se uopće EMI poriče, iz razloga što mjere protiv njega moraju
dovesti do povećanja troškova za proizvođače.

Elektromagnestke smetnje uvode neželjene napone i struje u sklopovlje opreme - žrtve. To može
dovesti do zvučnog šuma u radio prijamnicima, kao i do mrlja, snijega ili gubitka slike kod TV
prijamnika. Kad su žrtve komunikacijske veze, računalni sustavi koji upravljaju industrijskim
postrojenjima, štete su i mnogo veće. Smetnje mogu naći put do žrtve na dva načina: preko
kablova vođenjem (conducting) i elektromagnetskog zračenja (radiation).

6.1. Izvori elektromagnetskih smetnji

Svaki električki ili elektronički uređaj koji mijenja napon ili struju može biti izvor EMI-a.
Neki električni uređaj može unositi smetnje u okolinu elektromagnetskim zračenjem (ako radi na
baterije) i preko kablova (ako ima napajanje preko utičnice).
Električni brijači aparat i perilica za rublje mogu napr. prouzročiti smetnje na TV prijamniku, ne
samo izravno zračenjem, već i preko žica za napajanje.

Slika 6.1. Smetnje brijaćeg aparata i perilice za rublje na TV prijamnik

 38

Općenito, što je veća brzina promjene napona ili struje, smetnje su u širem spektru. Što su veće
razina napona ili struje, to će biti i više razine zračene (radiated) ili vođene (conducted) smetnje.
Prema tome, električni strojevi, koji stvaraju visoke napone i struje s brzim porastom
predstavljaju primjere snažnih izvora EMI-a. U tablici 6.1. prikazani su izvori EMI-a prema vrsti
uporabe.

Tablica 6.1. Izvori EMI-a prema vrsti uporabe

IZVORI EMI-a
STVORENI LJUDSKOM RUKOM
komun. izvori energets sustavi strojevi i industrijski potrošači ESD
ki vozila oruđe komercijalni
- radiodifuzija - - automobili - kompresori - dielektrični - mikrovalne
- radar prijenosni - paljenje - kružne pile grijači pećnice
- walkie talkie generatori motora - RF grijači - klima uređaji - PC
- radio amateri - - mobilni - ultrazvučni - fluorescentna - mikseri
- ELF/VLF nav. pretvarači uređaji čistači svjetla - usisavači
- mobilni ur. - pojačala - lemilice - laseri - sušila za
- daljinski ur. - šum na - dizalice - neonski natpisi kosu
- ionosfersko prijenosno - rendgen - hladnjaci
raspršenje j liniji - medicinski ur. - brijači ap.
PRIRODNI IZVORI
statički šum atmosfera solarni šum munja svemirski radio šum

Izvori EMI-a se također mogu podijeliti prema kontinuiranim i tranzijentnim. Primjer

kontinuiranog izvora je RF grijalica gdje je signal neprekinut nositelj, ali također i impulsni
sustav kao radar i zračenje iz digitalnih računala koji imaju širok, ali stabilan RF spektar.
Zračenje iz tih izvora se može najbolje analizirati mjerenjem spektra pomoću analizatora spektra.
Primjer tranzijentnog zračenja uključuje munje, nuklearnim elektromagnetski impuls, itd.. Oni se
odlikuju jednostrukim ili nepravilnim pojavljivanjem u nepravilno vrijeme. Često su ti signali
kratki i imaju veliku širinu frekv. pojasa. Ti se signali mogu mnogo lakše izmjeriti, snimiti i
analizirati u vremenskoj domeni. Tek je u posljednje vrijeme pojava širokopojasnih digitizatora
valnog oblika za promatranje tranzijentnih pojava s brzim algoritimima za transformaciju
omogućila promatranje spektra brzih tranzijenata.

Tablica 6.2. Izvori kontinuiranih i tranzijentnih EMI-a

IZVORI EMI-a
izvori kontinuiranih EMI-a
(kontinuirani spektar šuma)
- radiodifuzija
- snažni radari
- šum električnih strojeva
- fiksne i mobilne komunikacije
- računala, pisači
- pojačala
- solarni i svemirski radio šum
najbolje analizirati u frekvencijskoj domeni
Izvori tranzijentnih EMI-a
(sastoji se od odvojenih impulsa
- munja
- nuklearni elektromagnetski impuls
- iskrenje dalekovoda
- releji i sklopke
- lemilice
- ljudski elektrostatski izboj
- el. luk kod željeznice
najbolje analizirati u vremenskoj domeni
 39

6.2. Sprega EMI-a s opremom “žrtve”.

Problem EMI-a postoji samo ako je izvor EMI-a, “krivac”, u mogućnosti razmjenjivati
elektromagnetsku energiju sa prijamnikom ili “žrtvom”. Opći problem EMI-a može se prikazati
trima dijelovima kao što je prikazano na slici 6.2.

zračenje

izvor EMI-a Prijamnik EMI-a

(krivac) (žrtva)

vođenje

IZVOR SPREGA PRIJAMNIK

Slika 6.2. Tri komponente EMI problema

Razmjena energije događa se između opreme krivca i metalnih vodiča spojenih na opremu žrtve.
Ako je primarna sprega preko zračenja, ali prijamnik žrtve ima kabel (koji nije spojen na krivca),
može doći do struje u kablu koje će teći izravno prema žrtvi (slika 6.3.), čak i ako je zaštićena od
izravnog zračenja oklopom.

zračeni EMI

oklop štiti izravnu

spregu zračenjem

žrtva
krivac
ulazni konektor

I
kabel djeluje kao neželjena
vođene RF struje
ulazna RF EMI "antena" prema drugoj opremi
struja u kabel

Slika 6.3. Zračenjem do vođenog EMI-a

 40

Isto tako, ako je primarna sprega među krivca i žrtve vođena, ali žrtva ima dobar filtar spojen na
ulaz kabela, struje u kablu još uvijek mogu zračiti EM energiju koja se može spregnuti užrtvu ako
nema odgovarajući oklop (slika 6.4.).

zračenje od kabla
dolazi do PCB-a
slabi ili nikakav oklop

žrtva
krivac
I
PCB izvor RF struja

jaki vođeni EMI

sklopovi izravno
izloženi zračenom EMI-u
dobar filtar sprječava
vođeni EMI

Slika 6.4. Zračenje iz kabla koji vodi EMI struje

Ova dva gornja primjera pokazuju da se i zračene i vođene smetnje, bilo izravne ili posredne
moraju promatrati istovremeno radi sprječavanja EMI energije do opreme žrtve. Potrebno je
znači, izvršiti oklapanje i filtriranje praktičnih izvedbi. Uobičajeni prijamnici ili žrtve dani su u
tablici 6.3. Imamo željene i neželjene prijamnike.

Tablica 6.3. Primjeri žrtvi EMI-a

Željeni prijamnici Neželjeni prijamnici
- radio prijamnici, osjetljivost 0,01-0,000001V - upravljački sustavi zrakoplovnih strojeva
- TV prijamnici - upravljački sustavi letenja zrakoplova
- prijamnici za mobilne komunikacije - vojni sustavi, navođene rakete
- sustavi mikrovalnih releja - elektronički sustavi kod brodova
- mobilni telefoni - videosnimači
- prijamnici u zrakoplovnim sustavima - računalna oprema
- navigacija -upravljački sustavi u industrijskim
- radarski prijamnici postrojenjima
- sustavi signalizacije
- eletronski instrumenti u medicini
- “pacemaker”
- biološki materijal
- eksploziv

Primjeri EMC-a prikazani su na slici 6.5. Glavni su: zračena emisija i zračena vodljivost, te
vođena emisija i vođena osjetljivost. Tu bi se još moglo pribrojiti i elektrostatsko izbijanje (ESD)
 41

kao i nuklearni elektromagnetski impuls. Opasnost od eksplozije, te utjecaj na biološko tkivo

(uključujući i ljude) može spadati u opće aktivnosti vezane uz elektromagnetsku kompatibilnost..

opseg aktivnosti
u EMC

sigurnost elektro- neionizirajuće zračenje

eksplozivnih uređaja na biološko tkivo

ZRAČENI EMI TRANZIJENTI VOĐENI EMI

zračene emisije zračena osjetljivost vođene emisije vođena osjetljivost

10 Hz do 40 GHz 10 Hz do 40 GHz kablovi 20 Hz do 400 MHz
E polje 14 kHz do 40 GHz 1 - 200 V/m (CW) 20 Hz do 100 MHz -20 dBm VA
H polje 10 Hz do 30 MHz antena
razine do -110 dB V/m 100 MHz do 40 GHz
razine do -120 dB V/m

nuklearni EMP smetnje u kablovima ljudski ESD

50 kV/m RS (10/400 ms) munje 15 kV tranzijenti
100 A (prigušena sinusoida) 10 kV tranzijenti izravni i zračeni
harmonička izobličenja

Slika 6.5. Primjeri EMC-a

6.3. Mjerna oprema za zračeni i vođeni EMI

Za mjerenje zračenih i vođenih smetnji potrebno je imati osjetila. Za ispitivanje velikih uređaja
potrebno je imati velike prostorije, tkzv. neječne komore, dok je za ispitivanje manjih uređaja
dovoljna i TEM komora. O njima će biti više riječi kasnije. Veličina ispitivanog objekta je
naročito bitna. Naime, potrebno je da uređaj koji se ispituje (DUT – device under test, ili EUT –
equipment under test) bude u homogenom elektromagnetskom polju, tj. uvjeti ispitivanja trebaju
biti kao u slob. prostoru. Tu se širi TEM (transverzalni elektromagnetski mod) val. To znači da
ne postoji komponenta električnog i magnetskog polja u smjeru širenja vala. Uz prostoriju (ili
manju komoru), potrebno je imati na raspolaganju i antene, te analizatore spektra i generatore
signala. Potrebno je još imati filtre, stol koji se može okretati, izoliran pod, i obrazovano osoblje.
Ovisno koje frekvencijsko područje te snagu se želi “pokriti”, prema tome treba opremiti i
laboratorij. Naravno da treba imati na umu i međunarodne norme. Do nedavno je zanimljivo
frekvencijsko područje bilo od 80 MHz do 1 GHz, a sada je potrebno biti u mogućnsti raditi
ispitivanja na bar 3 GHz (uskoro i na višim frekvencijama).
U svijetu, posebice EU, Japanu i SAD-u, velika se važnost pridaje elektromagnetskoj
kompatibilnosti. Samo u Njemačkoj trenutno postoji 80 laboratorija, dok u Hrvatskoj nažalost
nemamo još niti jedan. Gore spomenuta oprema izuzetno je skupa. Gotove neječne komore
koštaju nekoliko stotina tisuća EUR, a još toliko je potrebno za instrumentarij. U nastavku će se
spomenuti osjetila za vođene i zračene emisije te osjetljivosti.
 42

Osjetila za vođene emisije i osjetljivost

1. Uređaji za izravnu vezu

a) mreža za stabilizaciju mrežne impedancije (LISN)
b) sprežni kapacitet od 10  F
c) kapacitivna sprežna zamka

2. Uređaji za induktivnu spregu

a) osjetilo za struju kabela
b) osjetilo za uvođenje struje u kabel
c) EM zamka

3. Izravni elektrostatski izboj (ESD)

a) ručni generator iskre

Uređaji za zračenu emisiju

1. Antene za zračenu emisiju

a) monopolna antena (aktivna i pasivna)
b) namješteni dipoli
c) bikonični dipoli
d) električki kratki dipoli
e) log.konična spirala
f) logperiodska antena
g) rog antena
h) valovodna rog antena
i) antene za magnetsko polje

Uređaji za zračenu osjetljivost

1. Antena u slobodnom prostoru

a) poluvalni dipol
b) bikonični dipoli
c) log spiralna i logperiodska antena
d) rog antena
e) tanjuri

2. Strukture s ograničenim valom

a) mikrotrakasta linija s paralelnim pločama
b) TEM komora
c) GTEM komora

3. Neizravan elektrostatski izboj (ESD)

a) razne metalne ploče na kojima se iskra prazni
 43

Prijamnici, analizatori i ostali instrumenti

1. Oprema za ispitivanje emisije

a) EMI prijamnici
b) analizatori spektra
c) filtri
d) impulsni generatori
e) digitalni osciloskopi
f) RF voltmetri
g) mjerači snage
h) mjerači frekvencije

2. Oprema za ispitivanje osjetljivosti

a) generatori signala
b) pojačala snage
c) modulatori signala
d) usmjereni sprežnici

Postrojenja

1. Zatvorene
a) neječna soba
b) poluječna soba
c) reverbacijska komora

2. Otvorene
a) ispitno mjesto na otvorenom (OATS)

Uz to je još potrebno imati konektore, mrežne kabele atenuatore i ostalo.

 44

6.3.1. Mreža za stabilizaciju mrežne impedancije

(LISN – Line Impedance Stabilisation Network)

Mreža je metoda izravne veze sa EUT. One stvaraju određenu impedanciju tereta kao funkciju
frekvencije na uređaj koji se ispituje. Najčešći takav uređaj je LISN.

LISN

LISN je uređaj smješten između napajanja i uređaja koji se ispituje radi stvaranja ponovljivih
vođenih EMI mjerenja. Kako napajanje i ulazna impedancija uređaja koji se mjeri jako ovise o
frekvenciji, LISN stabilizira impedanciju na 50  .
LISN (slika 2.6.) se koristi za mjerenje RF signala vođenog nazad preko napajanja od EUT-a.
Svaki LISN ima niskopropusni RF filtar za odbacivanje šuma na kablovima i učinkoviti
ograničavač naponskih tranzijenata radi zaštite osjetljivih analizatora ili prijamnika od jakih
energetskih udara.

Slika 6.6. LISN

Na slici 6.7. prikazan je jedan komercijalan LISN.

Slika 6.7. Komercijalan LISN

 45

LISN seobično smješta na metalnu ploču pokraj uređaja koji se ispituje (slika 2.8.). Mjerač EMI-
a spojen je preko kvalitetnog suosnog kabela na mjerni ulaz. Mjerni izlazi LISN-a koji se ne
mjere, zaključuju se s 50  .

Slika 6.8. Mjerni sustav za mjerenje vođenih emisija pomoću LISN-a

LISN je prilično raširen uređaj u komercijalnim i vojnim primjenama u elektromagnetskoj

kompatibilnosti. Međutim, ograničeni su frekvencijski. Tipične vrijednosti primjene su od 150
kHz do 30 MHz, iako neki modeli idu i do 400 MHz.

6.3.2. Sprežni kapacitet od 10  F 


Taj kapacitet se koristi kod ispitivanja vršnih napona (spike). Predstavlja poznatu RF zaključnu
impedanciju na napajanju. Također (slika 6.9.) osigurava da će se cijeli visokofrekvencijski vršni
napon dovesti do ispitivanog uređaja. Ti kondenzatori moraju izdržati napone do 600 V DC i
struje do 100 A bez većih gubitaka. Dimenzije tih kondenzatora su 0,85x0,85x0,7 cm. Gušenje
RF signala na frekvencijama od 100 kHz do 1 GHz iznosi otprilike 60 dB.

Slika 6.9. Ispitivanje vršnih napona

 46

Na slici 6.10. prikazani su komercijalni kapaciteti

Slika 6.10. Komercijalan kapacitet od 10  F

6.3.3. Kapacitivna sprežna zamka (capacitive coupling clamp)

Kapacitivna sprežna zamka je u stvari raspodijeljeni kapacitet. Korištenjem ovog uređaja (slika
6.11.), kabel koji se ispituje se smjesti u zamku bez izravnog fizičkog dodira. Takva zamka ima
kapacitet od 50 do 200 pF i može služiti za ispitivanje kablova promjera od 4 do 40 mm. To
ograničenje ne dopušta ispitivanje visokofrekvencijskih signala ili impulsa koji imaju vrijeme
porasta u ns. Donja ploča mora biti barem 1m2, i biti šira od uređaja na svim stranama bar 10 cm.

Slika 6.11. a) Kapacitivna sprežna zamka b) konstrukcija

Slika 6.12. Zamka upotrijebljena za ubacivanje u kablove sa signalom za mjerenje osjetljivosti

Kad se ispituju dva EUT-a istovremeno, mora biti bar l1=l2  1m između zamke i EUT-a. Ako se
ispituje samo jedan EUT, treba biti zadovoljeno l1  5m.
 47

6.3.4. Osjetilo za struju kabela (cable current probe)

Najčešći uređaj za mjerenje vođenih smetnji je osjetilo za struju kabela. Malih je dimenzija, od 5-
10 cm, i sastoji se od dvije polovice (slika 6.13.) Može se spojiti oko jednog ili više kabela.
Spojen na EMI mjerač, može izmjeriti i nekoliko miliampera RF struje.

Slika 6.13. Osjetilo za struju kabela

Oko vodiča kroz koji teče RF struja postoji kružno magnetsko polje. Feritna jezgra osjetila za
struju koncentrira taj tok. Spoj (za otvor) treba biti pažljivo izveden da nema gubitaka.
Koncentriran tok u jezgri inducira napon na izlazu (slika 6.14.) proporcionalan permeabilnosti,
presjeku feritne jezgre i broju navoja:
e  k  ANfIv (6.1.)
gdje je e izlazni napon, k konstanta,  permeabilnost jezgre, A presjek jezgre, N broj navoja, f
frekvencija i Iv struja u vodiču. Toroidni ferit s prorezom koncentrira polje oko vodiča koji se
ispituje pomoću ispitnog navoja.

Slika 6.14. Princip rada osjetila za struju kabela

RF osjetilo za struju kabela je širokopojani RF transformator koji koristi vodič u kojem teče
struja koja se treba izmjeriti kao primarni navoj. U konstrukciju osjetila potrebno je ugraditi
elektrostatski oklop radi sprečavanja kapacitivne sprege između navoja i vodiča koji se
ispituje. Koristi se u frekvencijskom području od 5 Hz do 50 kHz, pa i do 1,2 GHz (različiti
opsezi). Struje koje se mogu izmjeriti su do nekoliko stotina A. Veće vrijednosti struja mogu
dovesti do zasićenja feritne jezgre, što bi dovelo do promjene permeabilnosti i mogućih
pogrešaka u mjerenju. U nekim slučajevima, osjetila za struju mogu se iskoristiti i za ubacivanje
malih RF signala u vodiče ili grupe vodiča.
 48

6.3.5. Osjetilo za uvođenje struje u kabel (current injection probe)

Osjetilo za uvođenje struje je metoda ubacivanja smetnji (kod ispitivanja osjetljivosti uređaja)
vrlo jednostavna, ali prilično neučinkovita. Ima velike gubitke sprege, tj. potrebna je velika snaga
i rezultati su teško ponovljivi pa se preporuča samo kad su druge metod neepraktične ili nisu na
raspolaganju.
Osjetilo kao transformator uvodi samo induktivnu spregu, bez kapacitivne (slika 2.15.). Nema
izolacije prema ostaloj opremi što je ozbiljan nedostatak. Napon na ispitivanom objektu ovisit će
na višim frekvencijama o rezonancijama kabela. Uz to, parazitni kapacitet između osjetila i
kabela imat će utjecaja na lokalnu impedanciju kabela, i iako nije nužno uzemljiti osjetilo glede
sprege, dobro je uzemljiti njezino kučište na GRP (ground reference plane) radi smanjenja tog
utjecaja.
Osjetilo ima gubitke oko 5 dB. Koristi se u frekvencijskom području do cca 400 MHz. U
ispitivanju se rabi zajedno s pojačalom (200 W) i usmjernim sprežnikom.

Slika 6.15. Ubacivanje smetnje pomoću osjetila za uvođenje struje u kabel

6.3.6. EM zamka

EM zamka (slika 6.16.) je cijev od razrezanih feritnih prstena koji se mogu spojiti na kabel koji
se testira. Ne ulazi u kabel i može se koristiti na bilo kojoj vrsti. Postoje vrste i s kapacitivnom i
induktivnom spregom. Koristi se u frekvencijskom području od 150 kHz do 1 GHz. Metoda
isptivanja ovom metodom ipak nije kvalitetna kao s LISN-om. Potrebno je zamku uzemljiti radi
bolje ponovljivosti rezultata. Ovdje nije potrebno imati jako pojačalo, jer gubici sprege nisu
veliki.
Zamka (feriti) apsorbira interferentne signale iz kabela. Za svaku pojedinu frekvenciju koja se
ispituje potrebno je pomicati zamku uzduž kabela što može uzeti dosta vremena. To također
zahtjeva ručno namještanje, pa je automatizacija mjernog postupka gotovo nemoguća.
 49

Slika 6.16. EM zamka

Slika 6.17. Mjerni postav s EM zamkom

Tablica 6. 4. prikazuje potrebne snage u W za postizanje 3 V/m i 10 V/m za različite metode

ubacivanja smetnji u ispitivani objekt. Najbolje je rabiti LISN ili EM zamku, a osjetilo za vođene
struje samo ako nemamo nijednu drugu metodu na raspolaganju.

Tablica 6.4. Potrebne snage u W

LISN EM zamka osjetilo za vođene struje
3V 10 V 3V 10 V 3V 10 V
10 kHz 585 6500
150 kHz 0,59 6,5 1,46 16,25 29,32 325,78
27 MHz 0,59 6,5 0,94 10,4 4,21 46,8
80 MHz 0,59 6,5 0,59 6,5 4,62 51,35
230 MHz 0,59 6,5 0,59 6,5 5,85 65

6.3.7. Ručni generator iskre

Elektrostatski izboj od ljudskog tijela na bilo koji

drugi uređaj, ili izboj između dva objekta može
dovesti do smetnji ili čak uništenja osjetljivih
elektroničkih uređaja. Može doći do generiranja
napona od nekoliko kilovolti! Na tržištu postoje
ručni generatori iskri za ispitivanje ESD-a (slika
6.17.). Ima snažne baterije koje mu omogućuju
generiranje 50000 impulsa razine 16,5 kV u zraku i
10 kV u konaktu. Može izmjeriti i snimiti izbojni
napon. Kad oslabe baterije, više nije u mogućnosti
stvarati smanjeni izboj.

Slika 6.17. Ručni generator iskre

 50

Na slici 6.18. prikazan je oblik struje izboja.

Slika 6.18. Oblik izbojnog napona

6.3.8. EMI prijamnik

EMI prijamnik je radio prijamnik s širomim mogućnostima namještanja za mjerenje RF signala s

velikom točnošću. Mjerenja se obavljaju na jednoj frekvenciji u određenom vremenu koristeći
sklopovlje za detekciju koje ima točno određeni odziv na električne signale. Moderni EMI
prijamnici se mogu programirati da prelaze kroz frekvencijsko područje i snimaju rezultate
automatski, što čini cijeli postupak mjerenja bržim i lakšim.
EMI prijamnici su izrađeni prema međunarodnim normama o radio smetnjama. Glavni
karakteristike uključuju između ostalog: kvazi vršne, srednje i vršne karakteristike, odziv na
impulse, širinu pojasa na točkama - 6 dB, vremenske konstante nabijanja i izbijanja, selektivnost,
ograničenje intermodulacijskih efekata, ograničenje šuma i nutarnjih smetajućih signala i točnost.

Zašto EMI prijamnik a ne analizator spektra?

EMI prijamnik ima bolju osjetljivost, otpornije sklopovlje, veću točnost mjerenja frekvencije i
amplitude i veću dinamiku. Moguće je za EMI ispitivanja koristiti i analizatore spektra, ali
potrebno je imati pojačala. Na slici 6.19. prikazan je primjer komercijalnog EMI prijamnika.

Slika 6.19. Komercijalni EMI prijamnik

 51

7. STRUKTURE U ELEKTROMAGNETSKOJ KOMPATIBILNOSTI

7.1. Prijenosne Strukture

Značajke širenja prijenosne linije ili valovoda određene su elektromagnetskim poljem koje
nastaje u općoj strukturi prikazanoj na slici 7.1.

z
Slika 7.1. Valovod proizvoljnog presjeka u smjeru širenja vala

Presjek ovakve strukture je proizvoljan. Može sadržavati više različitih medija kroz koje se val
može širiti (zrak, dielektrike, …), i tada se naziva nehomogenim. Također može sadržavati ili
biti okružen metalnim vodičima. Val se širi u z smjeru. Pomak u tom smjeru ne mijenja
geometriju ni značajke materijala.
Prijenosne strukture mogu se podijeliti u dvije skupine: prijenosne linije i valovode. Prijenosna
linija sastoji se od dva ili više međusobno izolirana metalna vodiča. Kod valovoda prijenos se
obavlja višestrukim refleksijama na granicama valovoda. Izrazi 7.1 do 7.4 vrijede za linearni,
homogeni izotropni medij
  E   jB   jH (3.1.)
  H  J  jD  (  j)E (3.2.)
 E   / (3.3.)
 H  0 (3.4.)
gdje je E električno vektorsko polje
H magnetsko vektorsko polje
B indukcijski fazor
D pomačni fazor
J gustoća struje
 gustoća naboja
 vodljivost
 dielektrična konstanta
 permeabilnost
 52

U mnogim metalima i poluvodičima, gustoća struje J nekoliko je puta veća od pomačne struje
D/t . Ako se pretpostavi da  teži prema beskonačnom, možemo smatrati da je vodič tada
savršeni električki vodič (perfect electric conductor – pec). Međutim, zbog fizikalnih zakona,
gustoća struje ne može biti beskonačna, što znači da električko polje E nestaje u pec. U
feromagnetskim materijalima, µ - permeabilnost postaje vrlo velika, i u prvoj aproksimaciji
uzima se da je beskonačna. Tada imamo savršeni magnetski vodič (perfect magnetic conductor -
pmc). U tom slučaju, indukcijsko polje B ne može biti beskonačno, tako da magnetsko polje H
nestaje unutar pmc. Na sučelju između dvaju različitih materijala, od kojih ni jedan nije savršeni
električki vodič, tangencijalne komponente električkog i magnetskog polja su kontinuirane i
izražene s

n  ( E1  E 2 )  0 n  ( D1  D 2 )   (7.5.)
0
J
n  ( H1  H 2 )  0 n  ( B1  B2 )   (7.6.)
0
gdje je n jedinični vektor okomit na sučelje, iz smjera sredstva 2 prema sredstvu 1, i gdje 1 i 2
označuju sredstva u kojima je definirano polje. Kad je   različit od 0, granični uvjeti za okomite
komponente vektorskog polja automatski su zadovoljeni kad vrijedi (7.5) i (7.6). Ako je  =0,
tada je i ( E1  E 2 ) tan  0 . Na površini savršenog električnog vodiča (engl. perfect electric
conductor – pec,  teži prema beskonačnom), bez magnetske površinske struje Jm, električno
vektorsko polje mora zadovoljiti uvjet: 
n  E0 (7.7.)
Taj uvjet približno je zadovoljen na metalnoj površini (električni kratki spoj).
Na površini savršenog magnetskog vodiča (perfect magnetic conductor – pmc), bez površinske
linijske struje, magnetsko vektorsko polje  mora zadovoljiti slijedeći uvjet:
n  H0 (7.8.)
Rješavanje Maxwellovih jednadžbi (7.1-7.4), zajedno s odgovarajućim rubnim uvjetima (7.5-7.6)
u valovodu sa slike 3.1. predstavlja problem graničnih vrijednosti (boundary value problem).
Dobiva se skup rješenja vektora svojstvenih funkcija, koji se zovu modovi širenja.
Modovi širenja tvore beskonačan skup, koji je diskretan za zatvorenu strukturu (okruženu
metalnim granicama). (U otvorenoj prijenosnoj strukturi postoji kontinuirani spektar zračenih
modova.) Svaki mod ima posebna svojstva širenja: gušenje i fazni pomak po jedinici duljine,
brzinu širenja i graničnu frekvenciju. Kod TE modova, nema komponente električnog polja u
smjeru širenja, tj. Ez=0. Postoji samo komponenta magnetskog polja u smjeru širenja. Kod TM
moda, Hz=0, tj. u smjeru širenja postoji samo komponenta električnog polja. Kod TEM moda, u
smjeru širenja nema ni električnog ni magnetskog polja, tj. Ez=0 i Hz=0. Taj se mod može širiti u
slobodnom prostoru i u prijenosnim strukturama s dva i više vodiča.
Tablica 7.1. prikazuje četiri vrste modova širenja.

Tablica 7.1. Četiri vrste modova širenja

Ez Hz Ime Kratica
=0 =0 Transferzalni elektromagnetski TEM
=0 0 Transferzalni električni TE
0 =0 Transferzalni magnetski TM
0 0 Hibridni HEM
 53

Postoji veliki broj različitih struktura koje mogu prenositi elektromagnetske signale. To su:
otvorene (moguće zračenje) ili zatvorene (polje potpuno unutar vodljivog omotača) strukture;
homogene strukture (jedno sredstvo širenja) ili nehomogene strukture (više različitih medija
širenja, ili jedan medij ima kontinuiranu promjenu svojstava u smjeru širenja). Homogene
prijenosne strukture su metalni valovod, suosna linija i trakasta linija, TEM i GTEM komora.

7.1.1. Trakasta linija

Prema slici 7.2. transverzalno polje ostaje u blizini središnjeg vodiča, između dvije uzemljene
međusobno spojene ravnine. To je homogena prijenosna struktura.

2h

w b

Slika 7.2. Trakasta linija

Trakasta linija (stripline) sastoji se od tankog vodiča unutar homogenog dielektrika koji se
nalazi između dvije vodljive plohe. Pretpostavljaju se beskonačno duge vodljive ravnine.
Osnovni mod širenja je TEM mod čija je zaporna frekvencija 0. U trakastoj liniji u poprečnom
presjeku polje opada razmjerno udaljenosti od središnjeg vodiča, tako da se širina uzemljenih
ravnina može smanjiti na približno 5 w bez značajnijeg utjecaja na širenje TEM moda.
Trakasta linija nema donju graničnu frekvenciju, te se može rabiti u širokom frekvencijskom
području od f = 0 do zaporne frekvencije prvog TE moda. Nedostatak je spajanje vodiča, a i
središnji vodič mora imati nosače. Daljni nedostatak je da se polje koncentrira oko vodiča i to
kod onih manjeg presjeka pa su snage koje se mogu koristiti niže nego kod praznih valovoda.
Glavni način rada je TEM mod, a kod viših frekvencija dolazi do pojave viših modova,
uključujući i površinske valove.
Uz homogene prijenosne strukture postoje i nehomogene prijenosne strukture. Kod ovih
struktura, raspodjela polje je homogena u smjeru širenja vala (z), ali postoje promjene u
transverzalnom smjeru. Strukture se najčešće sastoje od najmanje dva homogena materijala (zrak
i dielektrik). TEM mod ne može širiti na nehomogenoj liniji. Neke strukture kao mikrotrakasta
linija podržavaju širenje kvazi TEM moda koji označuje dominantni hibridni mod za tu
prijenosnu strukturu. Longitudinalne komponente, iako nisu jednake nuli, prilično su manje od
transverzalnih pa nemaju veći utjecaj.
 54

7.1.2. Mikrotrakasta linija

zrak
w

h b
r

Slika 7.3. Mikrotrakasta linija

Ova struktura ima tanku vodljivu traku na dielektriku koji je s druge strane potpuno metaliziran
(slika 7.3). Karakteristike mikrotrakaste linije (microstrip line) su:

a) relativna diel. konstanta dielektrika  r , veća  r koncentrira polje i smanjuje zračenje van;
b) debljina dielektrika h je u pravilu dio milimetra;
c) širina w metalne trake istog je reda veličine kao i debljina dielektrika h (0,1<=w/h<=10);
d) karakteristična impedancija linije Z0 može se mijenjati širinommetalne trake
e) debljina b trake zanemariva je (b/h<<1).

Mikrotrakasta linija može se promatrati kao polovica trakaste linije u prvoj aproksimaciji. Dok je
trakasta linija homogena i ima TEM mod širenja, mikrotrakasta linija je nehomogena i
dominantni mod širenja je hibridni. Međutim, longitudinalne komponente E z i H z imanju puno
manje amplitude nego transverzalne komponente E t i Ht . Domnantni mod je prema tome u
mikrotrakastoj liniji kvazi TEM mod. To vrijedi do frekvencije fd :
1 Z0
fd  (7.9.)
2 0 h
gdje je Z0 karakteristična impedancija a h širina dielektrika.
Kad metalna traka ima zanemarivu debljinu b = 0, karakteristična impedancija Z0 može se
izraziti slijedećim jednadžbama, s pogreškom manjom od 1%, za 0,05w/h20.
 w
Z0  ln(8h / w  w / 4h) 1 (7.10.)
2  e h
 55

 w w w
Z0  (  1.393  0.667 ln(  1.444)) 1 1 (7.11.)
e h h h
gdje je  = 120 = 376,6  karakteristična impedancija za vakuum. Dimenzije mikrotrakaste
linije određuju na kojim valnim duljinama se val može širiti.
Ako metalna traka ima debljinu b, tada umjesto stvarne širine w moramo uzeti efektivnu širinu
trake we:
b 2x
we  w  (1  ln ) [m] (7.12.)
 b
gdje je x = h ako je w > h/2 i x = 2w ako je h/2 > w > 2b.
Tri efekta prigušuju signal kod mikrotrakaste linije:

a) kao i u valovodu, signal zagrijava vodič zbog otpornih gubitaka,

b) dio polja prolazi kroz dielektrik koji nije bez gubitaka, tako da se još jedan dio signala pretvara
u zagrijavanje i
c) linija nije zatvorena, tako da dio signala odlazi kao zračenje kad god postoje diskontinuiteti
duž prijenosne linije.

Kod visokih frekvencija potrebna je visoka dielektričnost i tanki substrat. Kod milimetarskih
valova, potrebno je oklopiti mikrotrakastu liniju radi sprječavanja zračenja.

Komore

Pojavom TEM-komore ili Crawfordove ćelije 1974.god. počeo je značajniji napredak u testiranju
elektromagnetske kompatibilnosti, biomedicinskih učinaka i elektromagnetskih smetnji koji traje
i danas. Prvobitna TEM-komora, koja je još uvijek u uporabi doživjela je mnoge inačice i
poboljšanja. TEM-komora je zamišljena kao jednostavan i ekonomičan nadomjestak za ispitne
sustave na otvorenom (OATS). Ispitni sustav treba imati područje koje nema vanjskih smetnji, a
istovremeno ima jednoliko polje unutar strukture. Povećanjem frekvencije, smanjuju se dimenzije
komora, te su komore postale premale za ispitivanje većih uređaja, osim npr. štampanih pločica.
Napredak u raznim vrstama komora išao je za povećanjem korisnog test područja, za više
frekvencije, uz uporabu apsorbera i za dobivanjem što homogenijeg polja, uz izbjegavanje ili
smanjenje utjecaja viših harmonika. To nije jednostavan zadatak i zahtjeva mnogo modeliranja,
korištenje numeričkih metoda i ispitivanje gotovih uređaja. U međuvremenu su komore priznate
kao ispitni sustavi u elektromagnetskoj kompatibilnosti i ispitivanju smetnji. Napredak i dalje
traje, ispituju se novi apsorbcijski materijali i geometrijske strukture.

7.1.3. TEM komora

Transverzalne elektromagnetske (TEM) prijenosne komore uređaji su koji se rabe za

uspostavljanje normiranih elektromagnetskih polja u oklopljenim okruženjima. To su strukture s
tri zatvorene prijenosne linije radi sprečavanja radiofrekvencijskog zračenja i električne izolacije.
Komora se sastoji od četvrtaste prijenosne linije koja ima piramidalne dodatke na krajevima radi
prilagođenja na normirane suosne priključke (Slika 7.4.). Jednoliko TEM polje se uspostavlja
unutar komore na bilo kojoj frekvenciji koju želimo ispod zaporne frekvencije gdje se počinju
pojavljivati viši modovi. TEM komore rabe se za ispitivanja zračenja male opreme, za
 56

umjeravanje radiofrekvencijskih sondi i za biomedicinska istraživanja. Val koji putuje kroz

komoru ima valnu impedancijujednaku impedanciji slobodnog prostora (377 ), omogućujući
time dobru aproksimaciju ravnog vala u dalekom polju u slobodnom prostoru.

suosno zaključenje
septum (unutarnji vodič)

vanjski oklop

RF izvor

vrata
suosni spojnici

ispitivani uređaj

Slika 7.4. TEM-komora

Komore su širokopojasne te imaju linearni fazni i amplitudni frekvencijski odziv od DC do

granične frekvencije komore. Ova značajka omogućuje ispitivanje s kontinuiranim valom
(continous wave - CW) ili frekvencijskim pojasom, kao i impulsnom i moduliranom pobudom.
Komora ima i svoja ograničenja. Glavna je gornja granična ili zaporna frekvencija koja je
ograničena fizičkim dimenzijama, što ima za posljedicu i ograničenje veličine objekta koji se
može ispitivati. Izraz za dobivanje električkog polja u komori, gdje je V napon na septumu, b/2
udaljenost od septuma do zida komore, P je snaga koja se dovodi u komoru, a Z0 je
karakteristična impedancija komore, koja je strogo definirana geometrijom:
V PZ 0
E  (7.13.)
b/2 b/2

Karakteristična impedancija

Karakteristična impedancija simetrične trakaste linije koja je na bočnim stranama omeđena

metalnim stijenkama prema slici 7.5. dana je vrijednostima nepromjenjivih dimenzija poprečnog
presjeka kao i nepoznatog rubnog kapaciteta po jedinici duljine Cf’:
376,6
Z0  (7.14.)
4w /(b  t )  C f ' /  
gdje je 0 = 8,852 • 10 –12 F/m, uzimajući u obzir zrak kao dielektrik.
Za središnji vodič s malom ali konačnom debljinom,
Cf ' 2b   aw t
 ln1coth  ... (7.15.)
 (bt)   2 bt  aw
Gornja jednadžba vrijedi za (a-w)/2b<0.4.
 57

a
g w g b/2
t
b/2
Slika 7.5. Presjek TEM komore

Crawfordova komora (i većina komora) izvedena je s karakterističnom impedancijom od 52 .

Ta vrijednost je izabrana zbog toga što se kod unošenja objekta koji će se ispitivati,
karakteristična impedancija malo smanji.

Viši modovi

Osnovno ograničenje TEM-komore pojavljivanje je rezonancija koja uništava željenu raspodjelu

polja u TEM-modu. Postoje numeričke metode za traženje granične frekvencije viših modova kao
funkcije širine unutarnjeg vodiča. Određivanje rezonantne duljine komore nije jednostavno, jer
piramidalni dijelovi komore djeluju drukčije na svaki viši mod. Zbog toga što je TEM-komora
šupljina s velikom dobrotom, te se rezonancije zbog viših modova pojavljuju na točno određenim
frekvencijama. Postoji mogućnost prozora između tih rezonancija gdje uporaba TEM-komore još
uvijek može imati smisla. Do koje mjere se te strukture mogu rabiti u prisutnosti viših modova i
da li se mogu rabiti između tih rezonancija, umnogočemu će ovisiti o pojedinačnoj primjeni za
koju se želi komora iskoristiti.
Općenito, granična frekvencija za mod TE10 u pravokutnom valovodu, koji je najčešće prvi viši
mod, dana je sljedećim izrazom:
c
fc (TE10)  (7.16.)
2a
gdje je c brzina svjetlosti. Jednadžba za gornju graničnu frekvenciju za bilo koji mod iznosi:
c(b 2m 2  a 2n 2 )1 / 2
f c (TEm ,n )  (7.17.)
2ba
TEM mod se širi kroz piramidalne krajeve komore bez značajnijih promjena. Svaki viši mod
uvijek odbija se na istom mjestu unutar piramidalnog dijela dok ne postane premalen za širenje
TEM moda. Energija širenja kod višeg moda doživljava višestruke refleksije unutar komore dok
se ne potroši. Kod određenih frekvencija, zadovoljava se uvjet rezonancije, kod kojeg je
efektivna duljina komore za taj mod jednaka broju polu-valnih duljina (p=1,2,3,…). p je
višekratnik poluvalnih duljina. Na rezonantnim frekvencijma, fR(mnp), postoji rezonantno polje
TEmnp moda. Koristimo li jednadžbu:
l(mn)  pg(mn) / 2 ; p 1,2,3 (7.18.)
i,
1 1 1
 2 2 (7.19.)
 g
2
 c(mn)
 58

gdje c(mn) predstavlja vrijednost valne duljine kod granične frekvencije, može se dobiti slijedeći
izraz koji predviđa različite rezonantne frekvencije:
2
 pc 
f2
f2
  (7.20.)
R(mnp) c(mn)  2l 
 (mn) 
gdje je fc(mn) = c/c(mn).
Proširenje korisnog frekvencijskog opsega komore može se postići ispunjavanjem apsorberima.
To smanjuje faktor dobrote (Q) unutar komore, koji ovisi o frekvenciji. Apsorberi poboljšavaju
jednolikost polja između središnjeg vodič – septuma i gornjih te donjih zidova povećavajući
okomitu komponentu električnog polja na rubovima središnjeg vodiča.
Kod TEM komore od posebnog značaja su viši modovi. Njihova pojava dovodi do
nehomogenosti polja unutar komore. Prvi viši mod ovisi samo o dimenzijama komore. Nakon
prvog višeg moda na višim frekvencijama javljaju se i ostali viši modovi. Komora se može
koristiti i nakon pojave viših modova, kako je to već prije pokazano. U daljnjem tekstu prikazan
je proračun viših modova prema eksperimentalnim jednadžbama. Viši modovi imaju dvije
karakteristične frekvencije: zaporna frekvencija (cut-off) te rezonantna frekvencija. Za svaki
mod, vrijedi jednadžba za zapornu frekvenciju:
x c 150 x
f c ( m ,n )  ( ) [Hz]  [MHz] (7.21.)
2 b  b
gdje je c =3 x 108 m/s, a x ovisi o modu i dan je u nastavku.
Pripadna rezonantna frekvencija određena je s:
pc 2
f 2 R ( m ,n , p )  f c2( m ,n )  ( ) (7.22.)
2 Lmn
gdje je Lmn efektivna duljina ćelije za pojedini mod.
Lmn  Lc  X mn LE (7.23.)
i Lc duljina središnjeg dijela komore a LE duljina dviju piramidalnih krajeva. Xmn je empirijski
definiran množitelj. U tablici 7.2. nalaze se jednadžbe za računanje zapornih frekvencija viših
modova.

Slika 7.6. a) Električko polje moda TE10, 3D b) Magetsko polje moda TE01, 3D

Na slici 7.6. prikazan je primjer raspodjele električnog i magnetskog polja moda TE01 u 3D
dobiven programskim paketom “MAFIA”, koji radi sa FIT numeričkom metodom.
 59

Tablica 7.2. Jednadžbe za računanje zapornih frekvencija viših modova

Mod Jednadžbe
1
 b 
2a 
TE01 x tan x  ( ) ln( )  RTE01 
2 a  g 

1 p b p g
RTE01   (coth  1) cos2 ( )
p 1 p a a
 b
TE10 x ( )
2 a
 b 
TE11 x   y 2  ( )2 
 2a 
1
 b  8a g 
y tan y   ln( )  2 cos2 ( )  RTE 
 g  a   g 2a 
11

cos2  
 2a 

1 ( 2 p  1) b 2p 1
RTE11  2 (coth  1) cos2 (  g)
p 1 2 p  1 2a 2a
TE02 x 
 b 2
TE12, TM12 x  1  ( a 2 ) 
b
TE20 x 
a
 g 
2 cos2   cot y
cot x  a  2 a   2a   g  
TE21   ln   cos2    RTE21 
x y  b   g   a  
1
 b 2
y   x 2  ( ) 2 
 a 


1 p b p b
RTE21   (coth  1) cos 2 ( )
p2 p a a
1
  b 2
TM11 x   y 2  ( )2 
 2a 
1
tan y 2 a  2a 2 
  ( )  1  RTM11 
y  b g 
4a   ( 2 p  1)  b   ( 2 p  1) g 
RTM11   
 g p 1 
coth
2a
 1 J 1 
 
2a 

 60

Konstrukcija TEM komore

TEM-komore (i većina ostalih komora) projektirana je tako da ima karakterističnu impedanciju

52 . Ta je vrijednost koja je odabrana radi toga jer se kod unošenja objekta koji se testira u
komori, karakteristična impedancija malo smanji. Kod proračuna TEM komore izrađene na FER-
u, u obzir se uzela njezina buduća svrha (biomedicinska istraživanja kao i umjeravanje sondi te
ispitivanja u području elektromagnetske kompatibilnosti). Želja je bila postići što veći prostor
predviđen za testiranje objekta na frekvenciji do oko 900 MHz, a uz to zadržavajući normiranu
karakterističnu impedanciju. To je bilo teško postići normiranom impedancijom 50 . Dimenzije
komore odabrane su tako da je a<b, tj. komora je viša nego što je šira, što nam donosi više
prostora u okomitom smjeru. To ima za rezultat promjenu karakteristične impedancije s
normiranih 50  na 75 . Iako većina mrežnih analizatora ima karakterističnu impedanciju od 50
, prilagođenje se može postići s 50/75 transformatorima.
Slika 7.7. prikazuje nacrt, tlocrt i bokocrt TEM komore dizajnirane na FER-u.

NACRT
25 cm 12.5 cm

25 cm

nutarnji
BNC vodič
spojnik vrata
30 cm
3.5 cm
otvori za prorez
vodiče

BOKOCRT
25 cm 18 cm

nosači
(dielektrik)

TLOCRT
Slika 7.7. Nacrt, tlocrt i bokocrt TEM komore

Veličina uređaja koji se može ispitivati u komori iznosi od 3cm do 5cm u visinu, što iznosi 1/3
ukupne visine TEM komore, gdje se još uvijek zadržava jednolika raspodjela polja unutar
 61

komore. Materijal od kojeg je komora izrađena je aluminij. Središnji vodič ili septum izrađen je
od bakra debljine 1,5 mm. Spojnici su BNC, a sa strane se nalaze vrata kroz koja se može unijeti
objekt koji će se ispitati. Ispod vrata su otvori za vodiče. Septum je pričvršen dielektričnim
materijalom (teflonom). Komora može izdržati snage do 50 W bez hlađenja komore. Kako je
izgrađena od aluminija, komora je vrlo lagana za prenošenje i rukovanje.

Mjerenje parametara

3,5
odnos stojnih valova

3
2,5
2
1,5
1
100 200 300 400 500 600 700 800 900
frekvencija (MHz)

Slika 3.8. Odnos stojnih valova TEM-komore

8
7
gušenje (dB)

6
5
4
3
2
100 200 300 400 500 600 700 800 900
frekvencija (MHz)

Slika 7.9. Gušenje TEM komore

TEM komora ispitana je na Zavodu za Radiokomunikacije i visokofrekvencijsku elektroniku.

Koristeći mrežni analizator HP (Hewlett Packard) 8720 B, izmjeren je odnos stojnih valova (slika
7.8.) i prijenosna karakteristika (slika 7.9.), kao i Smith-ov dijagram (slika 7.10.).

Korišteni su transformatori 50/75 radi prilagođenja. Na frekvenciji od 935 MHz, izmjeren je

odnos stojnih valova od 1,07, gušenje od 4,5 dB i karakteristična impedancija od 80,8 – j0,92 .
Ona treba biti nešto veća od 75 , jer se karakteristična impedancija nešto smanji kod unošenja
objekta u komoru. Za mjerenje polja u komori, potrebna je sonda.
Na slici 7.11. prikazana je fotografija TEM komore izrađene na FER-u.
 62

Slika 7.10. Smith-ov dijagram TEM komore

Slika 7.11. TEM komora izrađena na FER-u

 63

7.1.4. GTEM komora

GTEM-komora je prijenosna linija temeljena na TEM-komorama. Slovo G znači da GTEM

komora radi u GHz području do 18 GHz.

Slika 7.12. GTEM-komora

Blago zaobljena fronta vala (nije čisti ravni val) putuje od izvora kroz 50  kvadratičnu
oklopljenu prijenosnu liniju (radijalnog tipa) do hibridnog prilagođenja bez geometrijskog
izobličenja TEM vala. Ta prijenosna linija može biti simetrična i nesimetrična, što je češći slučaj
zbog povećanog iskoristivog prostora za ispitivanje. Ako se radi o simetričnoj prijenosnoj liniji
onda bi se ona mogla zvati suosnom. Budući je kut otvora valovoda malen ( 20 ), val se može
smatrati ravnim. GTEM-komora je prilagodljivi (piramidalni) dio kvadratične prijenosne linije
(TEM-komore) impedancije 50 .
GTEM-komora (slika 7.12.) počinje s preciznim vrhom, gdje se izvodi prijelaz sa standardnog 50
 konektora (N-tipa) do nesimetričnog kvadratičnog valovoda. Raspodijeljeni teret sastoji se od
apsorbcijskog materijala za zaključenje elektromagnetskog vala i raspodijeljenog otpora za
zaključenje niskofrekvencijskih struja. Na niskim fekvencijama, komora ima otporno opterećenje
od 50 . Na visokim frekvencijama, apsorber prigušuje upadni val kao u neječnoj komori. Na taj
način postiže se prilagodba od istosmjerne struje pa do nekoliko GHz.
Širokopojasna izvedba koju omogućuje završno opterećenje smanjuje pojavu viših modova.
Apsorbcijski materijal značajno smanjuje faktor kvalitete komore, smanjujući utjecaj rezonancija.
TEM mod pobuđen kontinuiranim izvorom ili impulsnim generatorom simulira upadni ravni val
za ispitivanje kompatibilnosti i zračenja.

Značajke GTEM komore

Značajke GTEM komore (slika 7.13.) su: karakteristična impedancija od 50 , unutarnji vodič
nalazi se na 3/4 visine komore, omjer širine i visine komore je 2/3 a kut između unutarnjeg
vodiča i donjeg oklopa iznosi 15, dok je kut između unutarnjeg vodiča i gornjeg oklopa 5. N
konektor nalazi se na kraju piramidalnog dijela. Unutarnji vodič poduprt je dielektričnim
materijalom. S druge strane komore, nalazi se raspodijeljeni teret od piramidalnih apsorbera koji
služe za prilagođenje elektromagnetskih valova i raspodijeljeni otpori za zaključenje struje.
Veličina ispitivanog objekta može biti do 70% visine komore na mjestu gdje su vrata. Razlog za
to su apsorberi, koji zauzimaju prostor na stažnjem dijelu komore.
 64

2w
g g

2a

Slika 7.13. Presjek GTEM komore

Na Zavodu za Radiokomunikacije izrađena je GTEM komora dužine 115 cm za testiranje

objekata do veličine 20cm x 20cm.

Konstrukcija GTEM komore

Na slici 7.14. prikazan je nacrt GTEM komore izrađene na zavodu za Radiokomunikacije i

visokofrekvencijku elektroniku. Septum (središnji vodič), kao i oklop izrađen je od bakra. N-
konektor smješten je na kraju piramidalnog prilagođenja. Dielektrični nosači od teflona drže
septum. Na drugom kraju komore nalaze se piramidalni apsorberi dugi 25 cm za prilagođenje
elektromagnetskim valovima te dva paralelna otpora od 100 , za zaključenje struje. Veličina
objekta koji se može ispitivati je 20 cm x 20 cm. Komora je tako izvedena da je u budućnosti
moguće zamijeniti piramidalne apsorbere feritnima (ili nekim drugim djelotvornijim
apsorberima) i tako dobiti veći prostor za ispitivanje. N-konektor se također može lako zamijeniti
ako dođe do dotrajalosti. Otpori od 100  mogu se isto tako zamijeniti, ili umjesto njih staviti
neku drugu kombinaciju (6 x 300 , napr.)

vrata septum
20x20cm
38,5 cm

N konektor

115 cm

60 cm
Slika 7.14. Nacrt GTEM komore
 65

Slika 7.15. Presjek GTEM komore

Slika 7.15. prikazuje presjek GTEM komore. Vanjske mjere malo se razlikuju od nutarnjih, zbog
spajanja stranica, radi izbjegavanja zračenja na rubovima. Stranice su zavarene srebrom.

Mjerenje parametara GTEM komore

Na GTEM komori izvršen je cijeli skup mjerenja parametara pomoću analizatora mreže.
Izmjereni su parametri: odnos stojnih valova, refleksija (prijenosna kar.), te mjerenje u
vremenskoj domeni.
Slike 7.16. do 7.19. prikazuju odnos stojnih valova i refleksiju do 1 GHz i 20 GHz. Otpori imaju
utjecaja na nižim frekvencijama, da njihov utjecaj slabi vrlo brzo nakon 100 MHz, a nakon 500
MHz utjecaj otpora postaje zanemariv, a utjecaj apsorbera prevladava iznad te frekvencije. Na
slici 7.20 prikazan je vremenski odziv komore. Prvi maksimum je na N konektoru, a drugi, treći i
četvrti su na nosačima septuma od teflona.

2,00
1,80
1,60
OSV

1,40
1,20
1,00
0,20 0,40 0,60 0,80 1,00
f (GHz)

Slika 7.16. Odnos stojnih valova do 1 GHz GTEM komore

 66

3,50
3,00
2,50

OSV
2,00
1,50
1,00
0,00 5,00 10,00 15,00 20,00
f (GHz)

Slika 7.17. Odnos stojnih valova do 20 GHz GTEM komore

0,20 0,40 0,60 0,80 1,00

0
-5
refleksija (dB)

-10
-15
-20
-25
-30
f (GHz)

Slika 7.18. Refleksija do 1 GHz GTEM komore

0,00 5,00 10,00 15,00 20,00

0
-5
refleksija (dB)

-10
-15
-20
-25
-30
-35
f (GHz)

Slika 7.19. Refleksija do 20 GHz GTEM komore

 67

0,14
0,12
0,10

magnitude
0,08
0,06
0,04
0,02
0,00
0,0 0,5 1,0 1,5 2,0 2,5 3,0 3,5
t (ns)

Slika 7.20. Vrem. domena GTEM komore

Mjerenje jakosti električkog polja unutar komore

Slika 7.21. Uređaj za očitanje HI-4460

Mjerenje el. polja izvedeno je pomoću radiofrekvencijskog generatora signala HP 8657A (0.1 -
1040 MHz), pojačala tvrtke MiniCircuits pojačanja snage 28db (100-900 MHz), sonde Holaday
HI-4455 te uređaja za očitanje HI-4460.
HI-4460 grafički uređaj za očitanje elektromagnetskoh polja (slika 7.21.) je uređaj s ekranom od
tekućeg kristala za prikaz numeričkih i grafičkih vrijednosti. Postoji mogućnost spajanja na
osobno računalo preko sučelja RS232.

Slika 7.22. Sonda HI-4455

 68

Sonda HI-4455 (slika 7.22.) baterijski je upravljana širokopojasna izotropna sonda za mjerenje el.
polja u blizini RF izvora. Primjena uključuje: mjerenje mikrovalnih odašiljača i antena te
praćenje EMI-a. Sonda koristi optičku izolaciju radi smanjenja promjena polja za vrijeme
mjerenja, a sastoji se od koničnog kućišta koje sadrži senzor. Senzor je smješten na kraj nosača
dok je drugi dio nosača spojen s izlazom za elektroniku. Pomoću tri okomite kratke dipol antene,
sonda mjeri jakost polja u tri smjera, izvodi vektorsko zbrajanje očitanja i šalje rezultate do
prijamnika preko optičkog kabela. Frekvencijski odziv nalazi se u području od 200 kHz do 40
GHz, a dinamički je opseg od 1,5 do 300 V/m.

5.2
E (V/m)
5.1
5.0
4.9
4.8
izmjereno
4.7
num. metoda
4.6
4.5
4.4
4.3
4.2
0.0 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6
l (m)

Slika 7.23. Raspodjela polja u GTEM komori na pola visine septuma (100MHz)

Slika 7.23. prikazuje raspodjelu polja u GTEM komori na pola visine septuma, na frekvenciji 100
MHz. Vidi se da se rezultati mjerenja slažu s modeliranim vrijednostima. Mjereno je polje na tri
mjesta, u sredini i na rubovima prostora unutar komore. Slike 7.24. prikazuje frekvencijski odziv
GTEM komore na sredini prostora za ispitivanje kod snage 40 dbm. Može se vidjeti da je
valovitost unutar 3db.

1000
E (db/( V/m))

100

10

1
100 1000
f (MHz)

Slika 7.24. Izmjerena jakost el. polja u GTEM komori kod snage od 40 dbm
 69

Viši modovi

Kod GTEM komore viši modovi ne igraju toliko bitnu ulogu kao kod TEM komora, jer GTEM
komora nije komora s visokim Q faktorom. Viši modovi se prigušuju i teško ih je izmjeriti.
Postoje analitičke jednadžbe za proračun viših modova, ali oni vrijede samo za prvih nekoliko
viših modova, jer na višim frekvencijama utjecaj apsorbera postaje sve veći. Viši modovi nastaju
zbog utjecaja u promjeni presjeka komore, nehomogenog medija kao što su apsorberi i konačne
vodljivosti zidova. U blizini N konektora, viši modovi se ne mogu širiti, ali se pomicanjem po osi
septuma prema apsorberima povećava mogućnost njihovog širenja.
Modovi potaknuti TEM modom zovu se glavni. Ostali modovi, potaknuti smetnjama zbog
geometrije ili malih diskontinuiteta postižu male amplitude i mogu se nazvati sporednima. Prvih
nekoliko modova koji se mogu širiti u GTEM komori su H01(TE01), H10, H11 i H20, a nakon njih i
E11 i E22. Iako je mod H01 prvi mod koji se počinje širiti, prvi glavni mod je H10. Glede
rezonancija u GTEM komori taj mod je prvi od značaja.
U nehomogenim valovodima transverzalna polja su funkcija koordinate z, to jest, smjera širenja
vala. Ona se mogu izraziti slijedećim vektor funkcijama:

H tr ( x, y , z )   I i ( z )hi ( x, y , z )
i 1

(7.24.)
E tr ( x, y , z )  Vi ( z )ei ( x, y , z )
i 1

Vektori hi i e i mogu se za TE i TM modove izraziti kao:

(E) (E)
e  trT ( E ) h  nz  trT ( E ) (7.25.)
i
(H ) (H )
e  n2  trT ( H ) h  trT ( H ) (7.26.)
T(E) i T(H) zadovoljavaju diferencijalne jednadžbe i rubne uvjete:
( E )2
tr2 T ( E )  kc T ( E )  0
(7.27.)
T ( E )  0 na L( z )
( H )2
tr2 T ( H )  kc T HE )  0
T ( H ) (7.28.)
 0 na L( z )
n
gdje je L rubna krivulja presjeka.
Uvrštavajući (7.24) u Maxwellove jednadžbe, dobiva se sustav diferencijalnih jednadžbi:

dVk
  k ( z ) Z Lk ( z ) I k ( z )   Cki ( z )Vi ( z )
dz i 1
(7.29.)
dI k  k ( z) 
 Vk ( z )   Cki ( z ) I i ( z )
dz Z Lk ( z ) i 1

Nejednoliki valovod može se promatrati kao sustav sprežnih prijenosnih linija, gdje su sprežni
faktori Cik funkcije od z. Jakosti polja mogu se izraziti naponima Vk i strujama Ik. Taj sustav
jednadžbi poznat je pod imenom “telegrafskih jednadžbi”. Vrijednosti za ZL , karakterističnu
impedanciju i  , konstantu širenja dane su u tablici 7.3.
 70

Tablica 7.3. Vrijednosti ZL i za TE i TM modove

TE modovi TM modovi
 ( E ) ( z )  k c( E ) 2 ( z )  k 2  ( H ) ( z )  k c( H ) 2 ( z )  k 2
1 1
Z L( E )  k 2  k c( E ) 2 ( z ) Z L( H )  
 k  k c( H ) 2 ( z )
2

 ( E ) ( z ) Z L( E ) ( z ) 
1
j
k ( E )2
c ( z)  k 2   ( H ) ( z ) Z L( H ) ( z )  j

 ( E ) ( z)  ( H ) ( z)
Z (E)
( z)
 j
Z (H )
( z)

1
j
k ( H )2
c ( z)  k 2 
L L

Ako zanemarimo spregu među modovima, izraz (7.29.) može se pisati kao:

dVk
  k ( z ) Z Lk ( z ) I k ( z )   Cki ( z )Vi ( z )
dz i 1
(7.30.)
dI k  k ( z) 
 Vk ( z )   Cki ( z ) I i ( z )
dz Z Lk ( z ) i 1

Odvajajući jednadžbe jednu od druge dobiju se Schroedingerove jednadžbe za računanje viših

modova:
d 2 I k( E )
 (kc( E ) 2 ( z )  k 2 ) I k( E )  0 (7.31.)
dz 2
(H )
d 2Vk
2
 ( kc( H ) 2 ( z )  k 2 ) Vk( H )  0 (7.32.)
dz
za E (TM) modove (7.31.) i H (TE) modove (7.32.), gdje su Vk i Ik ekvivalentni naponi i struje
elektromagnetskog polja u valovodu.
Konstana propagacije u svakom presjeku može se izraziti s
 k ( z )  kc2 ( z )  k 2 (7.33.)

realan ako je k 2  kc2


 ( E ,H ) je  0 ako je k 2  kc2 (7.34.)
imaginaran ako je k 2  kc2

Ako je  realan, mod će se prigušiti i jednadžbe 7.31. i 7.32. opisuju val koji se prigušuje. Ako je
 imaginaran, mod je iznad zaporne frekvencije i Schroedingerove jednadžbe opisuju val koji se
širi. Lokalne zaporne frekvencije mogu se izračunati prema slijedećem izrazu:
kc kc
fc   c (7.35.)
2  2
gdje je kc valni broj. Za većinu TEM komora vrijedi da je produkt valnog broja i širine komore
konstantan, tj.
k c  a  konst. (7.36.)
 71

Rješavajući jednadžbe (7.31.) i (7.32.) dobije se izraz za rezonancijske frekvencije viših modova.
Za GTEM komore kod kojih je k c  a  konst. presjek komore linearno se mijenja u smjeru
širenja. Rubna krivulja može se opisati s
a ( z )  mz  a ( z  0) (7.37.)
Rabeći izraz (7.32.) dobivamo
d 2V  ( konst / 2) 2 
   k 2 V  0 (7.38.)
 ( mz  a (0))
2 2
dz 
gdje je konst različita za svaki mod. Ako uvedemo zamjenu
d2 d2 3 / 4b
a  mz  b  2  m 2 2 m  (7.39.)
dz da l
izraz (7.38.) poprima poseban oblik Besselove diferencijalne jednadžbe

d 2V  C12 
  2  C22 V  0 (7.40.)

2
dz 
gdje su
 k 2a  k2
C12   c  i C22  2 (7.41.)
 2m  m
Rješavanje Schroedingerove jednadžbe daje slijedeću jednadžbu:
b 1  kc a 
V ( H )  A1 (mz  b) J v (k ( z 
)) ; v    (7.42.)
m 4  2m 
gdje je m je omjer visine otvora b i duljine komore l . Jv su nul-točke Besselovih funkcija, a
konstanta A1 dobije se rješavanjem telegrafskih jednadžbi.

Za GTEM komoru za koju vrijedi:

 visina otvora u odnosu na širinu; b/a = 2/3

 visina septuma 3/4 b
 debljina septuma u odnosu na visinu otvora t/b = 0,004
 širina septuma u odnosu na širinu otvora w/a = 0.65
 l duljina komore

vrijednosti k c a date su u tablici 7.4.

Tablica 7.4. vrijednosti k c a ovisno o modu širenja

MOD kc a
H01 2,640
H10 3,138
H11 5,418
H20 6,281
E11 7,002
E21 8,799
 72

Za mod H10, dobijemo rješavanjem jednadžbe 7.42. tri rezonantne frekvencije koje potiče
zaporna frekvencija tog moda od 249,714 MHz:
f101(H) =407,01 MHz, f102(H) =558,28 MHz, f103(H) =702,34 MHz.
Za mod H01, prvi mod koji se može širiti, ali sporedni, imamo slijedeće rezonantne frekvencije:
f011(H) =362,03 MHz, f012(H) =509,16 MHz, f013(H) =650,21 MHz.
Za ostale modove, rezonancijske fekvencijske su još više, a utjecaj apsorbera postaje sve veći
iznad 450 MHz.

Raspodjela struja na septumu

Kao što rečeno, utjecaj otpora veći je na nižim frekvencijama, a iznad 500 MHz taj utjecaj
postaje zanemariv.
Ovdje je bitno odrediti mjesta na koja će se postaviti otpori imajući na umu odnos stojnih valova,
ali isto tako treba i raspodjela polja trebala ostati homogena. Zbog toga su otpori smješteni bliže
rubovima septuma, tako da struje u tom području teku bliže rubu septuma i time ne pridonose
nehomogenosti polja u području koji se koristi za ispitivanje, a to je otprilike od 25 do 45 cm od
zaključenja, zbog apsorbera, koji se nalaze unutar komore. Postavljanjem otpornika bliže sredini
septuma, kvari se odnos stojnih valova na nižim frekvencijama, a i utjecaj na nehomogenost polja
je veći. Nije važno ako struje teku po septumu, već da je tok struja paralelan s rubom septuma!
Na slici 7.26. prikazana je fotografija GTEM komore izrađene na FER-u.

područje
testiranja

dobro nije dobro

Slika 7.25. Tok struje na septumu Slika 7.26. GTEM komora izrađena
u području ispitivanja na FER-u
 73

7.2. Postrojenja

Osim prijenosnih struktura, za ispitivanje elektromagnetskih smetnji koriste se i postrojenja, i to:

neječna i poluječna soba (anechoic and semi-anechoic chamber), reverbacijska (reverbation
chamber) komora te ispitno mjesto na otvorenom (open area test site - OATS). Ona se koriste
uglavnom za veće uređaje, i u pravilu su skuplji za uspostavu. Povijesno je ispitno mjesto na
otvorenom najstarije i najprihvaćenije ispitno postrojenje. Sve novije strukture se uspoređuju s
OATS-om prije nego se prihvate kao ispitni uređaji.

7.2.1. Neječna i poluječna soba

Slika 7.27. Neječna soba

Neječna soba je zatvorena struktura za ispitivanje sa zidovima koji upijaju zračenje, stvarajući
okruženje bez elektromagnetskog polja. U akustici, neječne sobe upijaju zvuk. U
elektromagnetskoj kompatibilnosti, zidovi upijaju elektromagnetsko zračenje. Vanjska struktura
je zatvoreni “Faradayev” kavez. To znači da je unutrašnjost sobe “tiha” glede RF zračenja; bez
okolnog elektromagnetskog zračenja, a također i svako zračenje stvoreno u sobi ne može izaći
izvan nje. Za ispitivanje osjetljivosti, pod također mora upijati zračenje (potpuno neječna soba –
full anechoic chamber), dok je kod ispitivanja zračenja pod vodljiv (poluječna soba - semi-
anechoic chamber). Moguće je izvesti pod tako da se apsorberi mogu pomicati pa može služiti za
obe vrste ispitivanja.
Gotovo sve sobe imaju feritne ploče, koje zajedno s apsorberima (prigušivačima) piramidalnog
oblika impregriranih ugljikom prigušuju radio valove. Rane neječne komore su imale samo
piramidalne apsorbere za prigušenje refleksija, međutim oni (~ 1 m) su bili učinkoviti samo od
100 – 200 MHz naviše. Feritne ploče su učinkovite od 25 MHz naviše.
 74

Na frekvencijama iznad 1 GHz, manji apsorberi (0,5 m) se koriste zajedno s feritnim pločama za
povećanje korisne izvedbe soba do frekvencija od 10 pa i 18 GHz. Ti manji piramidalni apsorberi
se mogu postaviti samo na određena mjesta jer su antene u tom području jako usmjerene pa su i
refleksije ograničene.
Sobe trebaju imati jednoliko polje unutar 6 dB i gušenje od 4 dB. Veličine neječnih soba dane su
u tablici 7.5.

Tablica 7.5. Veličine neječnih komora

Vrsta dxšxv (m) Norme Ispitivanja Cijena (Kn)*
najmanja (26 MHz-1 GHz) 7x3x3 IEC 61000-4-3 RF osjetljivost, 600 000
zračenje
mala (26 MHz-18 GHz) 8x4x4 IEC 61000-4-3 RF osjetljivost, 720 000
GR-1089 imm zračenje
3 m replika OATS-a 9x6x5,5 IEC 61000-4-3 RF osjetljivost, 1 700 000
(26 MHz-18 GHz) ANSI C63.4 zračenje
GR-1089 EUT do 2 m
EN 50147
5 m replika OATS-a 11x7x5,5 eksperimentalna RF osjetljivost, 2 200 000
(26 MHz-18 GHz) (3 m soba) zračenje
veliki EUT
10 m replika OATS-a 18x13x8 IEC 61000-4-3 RF osjetljivost, 6 600 000
ANSI C63.4 zračenje
GR-1089 veliki EUT
EN 50147
* stolovi za okretanje, kamere i podignuti pod mogu dići cijenu za još 100 000 kn

Neječne komore mogu imati različite dimenzije. Za ispitivanje osjetljivosti i “pre-compliance”, tj.
preliminarna ispitivanja, soba mora biti dovoljno velika za omogućivanje udaljenosti između
antene i ispitivanog uređaja od 3 m. Još je potreban po 1 m između antene i ispitivanog uređaja i
zida sobe. Apsorbirajući materijal se mora postaviti na svih šest zidova sobe (za ispitivanje
zračenja se pod nekad makne). Velike sobe simuliraju ispitna mjesta na otvorenom (OATS)
duljine 3 ili 10 m i moraju biti visoke radi omogućivanja postavljanja antena na visinu od 4 m. U
posljednje vrijeme eksperimentira se i s 5 metarnim sobama (jeftinije od 10 metarnih).
Potrebno je kod postavljanja sobe paziti na filtriranje kablova za napajanje. Po mogućnosti
treba koristiti optičke kablove i ostala nemetalna sučelja. Pristupna ploča s RF konektrorima treba
biti što je moguće bliže mjernoj opremi te opremi za ispitivanje, tako da kablovi budu što kraći te
time i potrebna pojačala za dobivanje dovoljnih jakosti električnog i magnetskog polja što slabija,
jer jako ovise o cijeni. Treba rabii najkvalitetnije kablove s najmanjim gušenjem!
Vrata trebaju biti takva da omoguće unos najveće opreme koja će se ispitivati i da ne zrače.
Kod neječnih komora, apsorberi prigušuju radio valove. Želja je da upadni val „nastavi“ putovati,
tj. da vidi impedanciju koja je približna onoj slobodnog prostora. Potrebno je stvoriti usprkos
tome što je impedancija metalnog zida kratki spoj. Postoje tri tehnike: „prostorni papir“,
piramidalni apsorber i feritne ploče.
Ako za početak promatramo samo jednu frekvenciju, na mjestu  / 4 od zida, impedancija na tom
mjestu bit će beskonačna (otvoreni spoj). Generator će kratko spojeni  / 4 transformator vidjeti
kao otvoreni spoj! Reflektirani val na tom mjestu bit će pomaknut za jednu periodu i zbrojit će se
s upadnim valom. Ako sad na udaljenot  / 4 od metala stavimo “Salisbury” papir (prostorni –
slika 7.28.) impedancije 377  , taj metelni zid će “nestati” za to ograničeno frekvencijsko
 75

područje. Za ravni val, taj efekt se ne može razlikovati od širenja vala kroz slobodni prostor. Ako
bi trebali raditi ispitivanja osjetljivosti samo na toj jednoj frekvenciji, konstrukcija neječne
komore bila bi jednostavna. Međutim komora mora biti dizajnirana za područje od 80 MHz do
1GHz (u novije vrijeme i nekoliko GHz).

metalni zid
Salisbury papir
377 ohma

/4

Slika 7.28. Salisbury papir impedancije 377  postavljen na  / 4 od metala ima za učinak
“nestanak” zida za upadni val valne duljine  .

R  1565 R  625 R  250

3Salisbury
papira metalni zid

/4 /4 /4

Slika 7.29. Više prostornih papira za veći frekvencijski opseg sa smanjenom refleksijom

Moguće rješenje prikazano je na slici 7.29. Ovdje je više prostornih papira s različitim
površinskim otporima smješteno  / 4 udaljenostima od metalnog zida.
 76

Takav raspored omogućuje koeficijent refleksije manji od 0,1 na frekvencijskom području od 2,5
do 1 oko  .
Da li bi mogli na zrakoplov prekriti papirom impedancije 377  tako da ga radar ne vidi? Ne!
Ukupna impedancija bila bi 377  u paraleli s impedancijom onoga što je ispod tog papira.

Apsorberi

Piramidalni apsorberi su samo proširena primjena prostornih papira. Mnogo malih refleksija se
stvaraju kako elektromagnetski val prolazi korz piramidu. Piramide moraju biti bar  / 2 duge za
nanjižu frekvenciju koja nas zanima (  još bolje) (slika 7.30).

piramidalni
apsorberi

r  1  r  2-j1

metalni zid
 / 2 za najnižu frekvenciju

Slika 7.30. Piramidalni apsorberi kao praktična primjena prostornih papira

Primjena piramidalnih apsorbera je u neječnim sobama kod mjerenje značajki antena, zračenje i
osjetljivosti. Širokopojani su i koriste se u zatvorenim prostorima. Prigušenje radio vala je oko 45
dB. Građeni su od guste savitljive pjene, impregnirane sa ugljikom za postizanje željenih
električnih svojstava. Piramidalna građa omogućuje geometrijsko prilagođenje, a ugljik
raspršenjem daje željeno prigušenje.

Slika 7.31. Piramidalni apsorber od poliuteranske pjene

 77

Piramidalni apsorberi se koriste u području od 80 MHz do 18 GHz, a gušenje je prikazano na

slici 7.32. za jedan model.

40
35
30
gušenje (dB)

25
20
15
10
5
0
0,08 0,25 0,5 1 3 10 18
f (GHz)

Slika 7.32. Gušenje piramidalnog apsorbera

Feritne ploče

Feritne ploče(slika 7.33.) mogu se rabiti u kombinaciji s piramidalnim apsorberima ili u novije
vrijeme sami za oblaganje zidova neječnih soba radi prigušenja radio valova. Otporni su na vatru,
lagu i kemikalije. Malih su dimenzija (6 cm) u usporedbi s piramidalnim apsorberima (>1 m).
Impedancija feritne ploče mora biti 377  , tj. omjer permeabilnosti i permitivnosti. To međutim
neće sprječiti refleksiju. Te vrijednosti moraju biti kompleksne, tj. materijal mora biti s gubicima
za apsorbiranje energije.
Tipična vrijednost prigušenja za 1 cm ferita na 100 MHz je 11 dB, što čini ukupno prigušenje od
22 dB (guši upadni i reflektirani val).

Slika 7.33. Feritne ploče

 78

Slika 7.34. Fizikalna slika upadnog, refletiranog i prenesenog vala

Na slici 7.34. prikazano je temeljno načelo rada elektromagnetskog apsorbera. Kad

elektromagnetski val koji prolazi kroz slobodni prostor dolazi do medija s različitim svojstvima
(z = 0), val će se odbiti i dijelom apsorbirati. Nas zanima, razina reflektiranog vala. Kod feritnih
ploča, debljina se namjesti tako da se relativna faza reflektiranog i prenesenog vala ponište i
stvore rezonantno stanje. Ono je funkcija frekvencijski ovisnih električkih svojstava feritnih
materijala kao što je relativna permeabilnost ( r ) i dielektričnost (  r ) koji određuju koeficijent
refleksije, impedanciju i gubitke (return loss) prema slijedećim jednadžbama:
r  j 2 d 
Zf 
r
 tanh 
  
  
r  r  

Z f  Z0
rr  (7.43.)
Z f  Z0
RL  20log10 (rr )
Magnetska svojstva

permeabilnost µr 2100
Curie temperatura Tc >95°C
otpornost  5 x 106  cm
specifična gustoća 5,2 g/cm3
koeficijent linearnog širenja 9,0 x 10 -6 /°C

Na slici 7.35. prikazana je ovisnost gušenja feritinih

ploča o frekvenciji. Vidi se da ih je najbolje rabiti u
području od nekoliko desetaka MHz do nekoliko
stotina MHz.

Slika 7.35. Ovisnost gušenja feritnih ploča o frekvenciji

 79

7.2.2. Ispitno mjesto na tvorenom (Opena area Test Site – OATS)

OATS je povijesno najstarije ispitno postrojenje i još uvijek najprihvatljivije glede rezultata.
relativno je jeftino u usporedbi s poluječnim sobama koje uglavnom imaju velike tvrtke za
ispitivanja na svojim proizvodima. OATS treba biti smješten blizu proizvodnih pogona, ali u “tiho”
RF okruženje. Ta dva zahtjeva se često suprotstavljaju. Kod odabira mjesta, treba paziti je li u
skaldu s međunarodnim normama. Također prije samo građenja treba provesti analizu numeričkim
metodama.

Slika 7.36. Shematski prikaz ispitnog mjesta na otvorenom

Slika 7.36. prikazuje dijagram OATS-a. Udaljenost F određuje se prema uvjetima ispitivanja.
Antena se može okomito pomicati radi pronalaženja najvećeg signala (zbog refleksija od zemlje).
Veličina elipse treba biti 3m, 10 m ili 30 m. Prostor iznad elipse treba biti slobodan, bez
reflektirajućih površina (može imati krov od dielektričnog materijala). Zračenje od ispitivanog
uređaja (EUT) treba se mjeriti prikladnom antenom i prijamnikom.

Slika 7.37. Ispitno mjesto na otvorenom

 80

Na slici 7.37. prikazana je fotografija jednog ispitnog mjesta na otvorenom.

Savršeni OATS treba imati beskonačnu zemljinu ravninu bez metalnih objekata u blizini (ograda,
mrežni vodovi, itd..). Za korištenje OATS-a u svim vremenskim uvjetima, poželjno je oko nje
sagraditi zaštitu otpornu na vremenske uvjete. Zidovi i krov trebaju biti od dielektričnih materijala.
Oni imaju veći utjecaj na nižim frekvencijama.
Koeficijent refleksije od tankog zida kod okomitog upada vala iznosi:
 l   r  1
r  (7.44.)
f
gdje je l debljina zida u metrima,  r dielektrična konstanta zida a f valna duljina u slobodnom
prostoru. Ako želimo da nam koeficijent refleksije bude manji od 0,1 (u pravilu se uzima ta
vrijednost) na frekvenciji 1 GHz ( f =0,3 m), tada možemo izračunati dozvoljenu debljinu l za dani
neferitni, nevodljivi zid:
0,3×0,1 0,01
l  (7.45.)
   r -1  r -1
Osnovna modularna izvedba OATS-a izgleda kao na slici 7.38.

Slika 7.38. Povišenje zemlje – pogled sa strane

Struktura je podignuta sa tla. Kod električne studije treba paziti na slijedeće parametre, koji mogu
utjecati na prigušenje OATS-a:
 veličina zemljine ravnine
 rubni uvjeti zemljine ravnine i ostalog terena
 utjecaj promjene vlage u različitim tlima
 vodljivost zemlje kao funkcije vanjske temperature

Veličina ispitivanog objekta može biti do 2F/  (Rayleighev kriterij). Neravnine zemljine ravnine
moraju biti  20 mm. Antenu treba smjestiti na visini od 1 do 4 m za postizanje najveće razine
jakosti polja. Potrebno je izvršiti detaljna mjerenja ambijentnih polja prije građenja OATS-a.

7.2.3. Reverberacijska komora

Reverberacijska komora (slika 7.39.) je relativno nova vrsta postrojenja za ispitivanje zračenja i
osjetljivosti. Ona se satoji od obične oklopljene sobe, sa zidovima s malim gubicima. Ne smije
imati zračenje prema van i nema apsorbere. Na rezonantnim frekvencijama te sobe su rezonatori
s velikim faktorom dobrote (Q). U te sobe se ugrađuju “pobuđivači modova” koji mijenjaju rubne
uvjete za modove u sobi, osiguravajući time da je ispitivani objekt ili skroz izložen cijeloj
energiji ili da se njegovo cijelo zračenje može očitati. Stvara se statistički jednoliko i izotropno
okruženje širenja vala s jednoliko raspodijeljenom polarizacijom! Ispitivanje u
reverberacijskoj sobi mora biti izvedeno na frekvencijama iznad donje granične frekvencije, tj. u
području gdje modovi mogu postojati unutar sobe.
 81

Slika 7.39. Reverberacijska soba u Braunschweigu (V=594m3)

Faktor Q može se izračunati iz:

3 V
Q  (7.46.)
2 Sδ
gdje je V volumen sobe, S površina nutarnjih zidova i  debljina zidova (“skin effect”):
1
 (7.47.)
 f 
Reverberacijske sobe su obično volumena od 75 do 100 m3, iako mogu biti i mnogo manje. Služe
za ispitivanje na frekvencijama većim od 200 MHz (do 18 GHz). Rad na frekvencijama ispod
200 MHz zahtjevao bi jako velike sobe. Na frekvencijama većim od 1 GHz, mogu se koristiti i
manje sobe (volumen ~0,25 m3).
Oblik sobe je nebitan. Različite varijante su se pokazale prilično dobrima. Volumen je ključan
čimbenik za izvedbu. Oko 50% volumena je korisno za ispitivanje, što je više nego kod neječne
komore.
Pobuđivači modova ili propeleri (slika 7.40.) sastoje se od četiri jednake ploče koje se okreću oko
okomite osi. Okretanje pobuđivača regulira se step motorima i mikrokontrolerima. Oni moraju
biti smješteni van sobe i treba se paziti da ne dođe do njihove sprege (vođenjem) s unutrašnjošću
sobe.
 82

Slika 7.40. Pobuđivači modova

Reverberacijska soba može izmjeriti samo ukupno zračenje ispitivanog objekta, a ne električno
polje na nekoj udaljenosti što se često traži kod normi.
Cijena jedne reverberacijske sobe (6,55m x 5,85m x 3,50m) s najnižom korisnom frekvencijom
od 124 MHz je oko 280 000 Kn.
 83

8.TRANZIJENTI

Tranzijenti su kratke pojave zračenja za vrijeme kojeg se mijenjaju uvjeti opterećenja u

električnom ili elektronskom sustavu. Nastaju kod elektrostatskog izboja, munje i drugih izvora
kao nuklearnog elektromagnetskog impulsa. Joše se smatraju pojavom koja je promjena između
dva stalna stanja u vremenu manjem u usporedbi sa stalnim pojavama.
Tranzijenti nastaju od trenutno vođenih ili zračenih emisija od elektromehaničkih ili elektroničkih
uređaja ili prirodnih smetnji ili izboja. Često nastaju zbog promjena u tijeku struje zbog
induktivnih tereta, kao što su strojevi, releji i solenoidi. Njih može izazvati i radar kao i izolatori
visokonaponskih vodova za vrijeme lošeg vremena. Tranzijenti su i potencijalno (latentno)
opasni; poluvodič može pregoriti, kondenzator eksplodirati, izolacija na žicama ili transformatoru
može popustiti, itd..). Većina tranzijenata ima brzi porast i polagani pad (u omjeru 1:100).
Vrijeme porasta može biti od dijela nanosekunde (pojas oko 300 MHz) pa do milisekunde (10-
300 MHz). Amplitude mogu biti od ispod 1 V pa do više od 100 kV.

8.1. Elektrostatski izboj (electrostatic discharge –ESD)

Elektrostatski izboj je brzi, spontani prijenos elektrostatskog naboja induciranog od

elektrostatskog polja. Naboj se prenosi preko iskre (statički izboj) između dva tijela s različitim
elektrostatskim potencijalima kad se približe jedan drugom.
Elektrostatski izboj srećemo svaki dan. Ako hodamo po tepihu u zagrijanoj sobi tijekom zime,
može doći do dovoljog statičkog elektriciteta koji nas može šokirati kad dotaknemo kvaku na
vratima. Iako taj iznenadni izboj statičkog elektriciteta ne može štetiti ljudima, može izazvati
kvar na elektroničkim uređajima osjetljivim na elektrostatski izboj. Elektrostatski izboj koji
čovjek ne može ni osjetiti može oštetiti elektroničku opremu.
U tablici 8.1. prikazani su tipični izvori statičkog elektriciteta, a u tablici 8.2. prikazane su neke
tipične situacije generiranja elektrostatskih napona.

Tablica 8.1. Tipični izvori statičkog elektriciteta

Objekt ili postupak Materijal ili aktivnost
radne površine lakirane, obojene ili plastične površine
podovi lakirani, beton, pvc
odjeća nevodljive cipele, sintetički materijal (najlon), radno odijelo
stolice drvene, plastične, stakloplastika
pakiranje obične platične vrećice, kutije, pjena
sobe za pakiranje četke, katodne cijevi, fenovi

Tablica 8.2. Tipične situacije generiranja statičkih napona

Način generiranja statičkog izboja rel. vlažnost 10%-20% rel. vlažnost 65%-90%
hodanje po tepihu 35 000 V 1500 V
hodanje po pvc podu 12 000 V 250 V
plastične folije 7 000 V 600 V
radnik uz stol 6 000 V 100 V
Vlaga je također bitna odrednica o kojoj ovisi inducirani naboj. Nije preporučljivo da vlaga bude
ispod 30 %, ako ni jako velika. Smatra se da je vlažnost zraka od 40% do 60% najbolja u
prostorijama za sastavljanje.
 84

Kako dolazi do štete zbog ESD-a?

Kad statički nabijena osoba ili objekt dodirne uređaj osjetljiv na elektrostatski izboj, postoji
mogućnost prolaska naboja kroz osjetljivo sklopovlje u uređaju. ako to izbijanje ima dovoljnu
energiju, može doći do oštećenja zbog zagrijavanja. Općenito, uređaji finije građe su više
osjetljivi na štetu od ESD-a. Načini na koje dolazi oštećenje od ESD-a su: izboj prema uređaju,
izboj od uređaja i izboj od induciranog polja.
Postoje dvije vrste oštećenja od ESD-a:
 katastrofalna šteta – elektronički uređaj se uništi odmah nakon ESD-a
 latentna šteta – naizgled elektronički uređaj radi ispravno, ali osjetljivo sklopovlje je
oštećeno i može prestati raditi u bilo kojem trenutku
Statički naboj se može otkriti mjeračem elektrostatskog polja (slika 8.1.). Prikazani uređaj može
mjeriti napone do 30 000 V. Radi s baterijom od 9V.

Slika 8.1. Mjerač elektrostatskog polja

Zaštita od ESD-a

a) radni prostor
S uređajima osjetljivim na ESD mora se rukovati na radnim mjestima u okruženju gdje nema
elektrostatskog naboja. Tamo gdje je uporaba anti-statičke vrpce oko ruke nemoguća, potrebno je
koristiti ionizator zraka (slika 8.2.)

Slika 8.2. Ionizator zraka

Ioni postoje svugdje u prirodi. Stvaraju ih oceanski valovi, vodopadi, potoci, itd... Svrha im je
čišćenje zraka od raznih čestica (prašina, pelud, dim, itd..) U gradovima, razina iona nije dovoljna
 85

za čišćenje zraka zbog dodatnog zagađenja. Na tržištu postoje ionizatori zraka za sobe,
automobile, čak i ionizirajuće žarulje.
Izvori statičkog elektriciteta ne smiju biti bliže od 1 m od mjesta gdje se radi s uređajima
osjetljivim na ESD. Kod korištenja zračnih pištolja (lemljenje), treba koristiti modele koji ne
stvaraju statički naboj u zraku.

b) osoblje
Akumulirani naboj na čovjeku treba izbiti prije rukovanja s osjetljivom opremom. Izbijanje se
može postići stavljanjem ruke na vodljivu površinu, ili u idealnom slučaju, nošenjem uzemljene
anti-statičke vrpce oko zgloba ruke. Poželjno je da radnici nose anti-statičko radno odijelo i da
prođu obuku o ESD-u.

c) pakiranje i prijevoz
Uređaji osjetljivi na ESD trebaju biti smješteni u anti-statičke zaštitne vrećice ili spremnike cijelo
vrijeme prijevoza ili skladištenja.

Radno mjesto zaštićeno od statičkog naboja

Na slici 8.3. prikazano je radno mjesto zaštićeno od ESD-a. Stol je prekriven materijalom koji
upija statički naboj i uzemljen je preko otpornika od 1 M  . Taj otpornik je potreban za zaštite
operatera ako zemlja postane električki “živa”; otpornik će sprječiti električki šok na radnom
mjestu. Isti sigurnosni zahtjev vrijedi i za anti-statičku vrpcu oko zgloba.

Slika 8.3. Radno mjesto zaštićeno od ESD-a

 86

Materijali pogodni za disipaciju statičkog elektriciteta prema zemlji moraju imati slijedeće
karakteristike:
površinska otpornost: od 105  / kvadratu do 1012 / kvadratu
volumna otpornost: od 10 4   cm do 1011  cm
Materijali koji su vodiči (nerđajući čelik napr.) se ne preporučuju kao anti-statičke površine jer
niska električna otpornost može dovesti do tranzijentnih izboja elektriciteta. Brzi izboj je puno
štetniji za elektronički uređaj od polaganog izbijanja preko statički disipativnog materijala. Na
slici 8.4 prikazani su simboli opasnosti od ESD-a koji se stavljanju na ambalažu.

Slika 8.4. Simboli opasnosti od ESD-a kod pakiranja

8.2. Munja

Munja je tranzijentni električki izboj velike struje čiji se put obično mjeri u kilometrima. Munja
nastaje kad neki dio atmosfere postane dovoljno električki nabijen omogućujući električnom
polju stvaranje električkog raspada u zraku. Najčešće se munja događa u nabijenim oblacima, ali
može nastati i u snježnim mećavama, pješćanim olujama i u oblacima iznad eruptirajućih
vulkana. Zbog munje može doći do razlike induciranog potencijala između zgrada. Kad munja
udari u zemlju, struje stvaraju veliku razliku potencijala u zemlji čak do 1 MV.

Slika 8.5. Razlika potencijala između dvije zgrade kod udara groma
 87

Na slici 8.5. prikazan je primjer kad grom udari u dalekovodni stup koji se nalazi 100 m od
zgrade. Druga zgrada u liniji s prvom, nalazi se 70 m dalje od prve zgrade. Ako je otpornost tla 1
k  po metru, a grom stvara struju od 100 kA, kolika će biti razlika potencijala između dvije
zgrade?
I  1 1 
V    (8.1.)
2  D D  d 
Iz D = 100 m i d = 70 m, iz (8.1.) i slike 8.5. dobije se da će razlika potencijala između dvije
zgrade biti 66 kV. Ako između zgrada postoji optički kabel za LAN, ISDN ili bilo koji drugi
sustav, vrlo lako će izolacija kabela pregorjeti. Kako to možemo spriječiti?
Razlika potencijala između zgrada se može eliminirati spajanjem dvije zgrade s vodičem male
impedancije u frekvencijskom pojasu groma od 300 kHz. Taj vodič sadrži sve
telekomunikacijske kablove i spaja se na komunikacijske priključke obiju zgrada. Struje groma
će teći po vanjskoj površini vodiča koji štiti unutrašnjjost kabela zbog dubine prodiranja mnogo
veće od frekvencije groma (7.47. – “skin-effect”).
Munja se može gledati i kao divovska električna iskra. Može postići energiju do 100 MJ i struje
do 30 000 A, 200 000 000 V atraje otprilike 10  s. Kratki spoj kod osigurača u kućanstvima (15
A) može izazvati požar. Pražnjenja munje mogu biti “vruća” i “hladna”. Vruća imaju veće
vrijednosti struje i dulje trajanje, čime mogu izazvati paljenje osjetljivih materijala. “Hladne”
imaju male struje, velike napone i kratko trajanje. Grom je najjača prirodna razorna sila! Zato
je potrebno izvesti pravilno dizajniran sustav zaštite od groma. Elektronički sustavi i oprema se
mogu oštetiti ako nisu pravilno zaštićeni. Tipični sustav sastoji se od gromobrana i uzemljivača
koji su spojeni vodičima male impedancije. Najčešće su od aluminija ili bakra. Oni su odabrani
ne samo zbog električnih svojstava nego i otpornosti od rđe. Tranzijentni naponi mogu ući u
zgradu preko električnih vodova, kablovske televizije, telefonskih linija te internetskih.
Ako je antena na krovu uzemljena, samo ona je zaštićena od udara groma. Veći dio zgrade je i
dalje nezaštićen. Isto tako ako oko zgrade postoji drveće, ono će samo dovesti grom do metalnih
objekata na kući. Također, grom može udarit na isto mjesto dva ili više puta tijekom istog
nevremena.
Čovjek se može zaštiti od groma tako da ostane udaljen od jezera, bazena i ostalih velikih
vodenih površina, otvorenih polja, osamljenih drveća, manjih nezaštićenih zgrada, vrhova brda,
krovova kuća i telefonskih ili ostalih stupova. Zaštitu treba potražiti u zgradama koje imaju
gromobran, podzemnim skloništima, velikim metalnim zgradama, automobilima s metalnim
krovom.
Ako čovjek ostane na otvorenom području tijekom olujnog nevremena i počne mu se dizati kosa
na glavi, treba pasti na koljena, nagnuti se prema naprijed i stavit ruke na koljena. Ne leći ravno
na zemlju ili staviti ruke na zemlju!
Udar groma može se promatrati kao impuls velike snage s istosmjernom strujom i dobro
definiranim valnim oblikom (slika 8.6.). Razumijevanje valnog oblika munje je potrebno za
dizajniranje zaštitnog sustava. Kako on nastaje i kako se širi prema zemlji je manje bitno. Impuls
se može podijeliti na četiri dijela (A do D). Komponenta “A” je impuls jake struje istosmjerne
struje koji može postići i 260 000 a i traje oko 200  s . Brzina rasta je 3x1010 A/s. Postiže 20 000
A za 50  s . Komponenta “B” je prijelazna faza veličine nekoliko tisuća A. Komponenta “C” je
veličine od 300 do 500 a i traje 0,75 s. Zadnja komponenta “D” (nije prikazana) je ponovni udar
otprilike upola slabiji od komponente “A” i istog trajanja. Obično tih ponovnih udara ima 3-4, ali
je izmjereno i 26 za vrijeme jednog jedinog udara groma!
 88

Slika 8.6. Valni oblik munje

Šteta od odara groma može biti izravna i neizravna. Izravna je ako prouzroči vatru ili štetu na
elektroničkim uređajima. Kako grom bira put s najmanjom impedancijom, najčešće će stradati
vodiči.
Neizravna šteta nastaje ako grom udari u drvo pokraj zgrade. Drvo ima relativno veliku
impedanciju u usporedbi s dobro izvedenom zaštitom od udara groma. Prema nadomjesnoj shemi
(slika 8.7.) grom je strujni izvor, a objekt kroz koji prolazi struja (drvo) ima impedanciju Z , na
njemu će doći do priličnog potencijala. Ako on prelazi 106 V/m (napon proboja zraka), struja
groma može preći na susjedni uzemljeni objekt u blizini.

Slika 8.7. Nadomjesna shema udara groma u drvo

 89

Ako je tipična struja 20 000 A, a impedancija drva 100  , napon na drvu će biti 2 000 000 V i
može odbaciti osobe na udaljenosti od 2 m.
Kod udara groma, oko vodiča kroz koje teče struja stvara se magnetsko polje. Ako ono obuhvati
druge vodiče, na njima može doći do velikih kratkotrajnih napona. Ako oni dođu do napajanja ili
do ulaznih signala u elektroničke sustave, može doći do oštećenja.

8.3. Nuklearni elektromagnetski impuls

Nuklearni Elektromagnetski impuls je proizvod nuklearne eksplozije. Fenomen je poznat od

kasnih 50-ih godina prošlog stoljeća. Značajke elektromagnetskog zračenja koje nastaju od
nuklearne eksplozije ovise o visini na kojoj se eksplozija dogodila.
NEMP je širokopojani, kratkotrajni udar elektromagnetske energije širokog spektra. Većina
energije se širi u frekvencijskom pojasu od 3 Hz do 30 KHz.

Slika 8.8. Comptonov proces

Jako gama zračenje od nuklearne eksplozije sudara se s molekulama zraka u zemljinoj atmosferi i
izbija elektrone iz molekula (ionizira ih) koji postaju slobodni i brzo se odmiču od svojih
molekula (slika 8.8.). Ti slobodni elektroni su poznati kao „Comptonovi elektroni“ a kretanje
naboja „Comptonova struja“.
NEMP dovodi do tijeka struje slično dipolu. Ako se NEMP dogodio u gornjoj atmosferi, gama
zračenje će utjecati na Zemljino magnetsko polje. One će kružiti oko magnetskog polja,
stvarajući velike strujne petlje. To je dominantan izvor elektromagnetskog zračenja od NEMP-a
na velikim visinama. Stvoreno polje bit će vrlo veliko (preko 50 kV/m) s brzim porastom (ns).
Zbog velike visine područje pokrivanja je ogromno! Najjači utjecaj će biti ako je NEMP stvoren
na visini od 30 km. Zbog toga elektronički sustavi od strateškog značaja moraju biti otporni na
NEMP! Frekvencijski spektar NEMP-a je od 1 kHz do 10 GHz, pa je i zaštita elektronske opreme
u tako širokom području dosta teška.
Postojanje elektromagnetskog impulsa poznato je još od 194-tih godina i razvoja prvih
nuklearnih oružja. Međutim, učinci NEMP-a nisu bili poznati sve do 1962.god. U to vrijeme su
SAD radile pokuse na velikim visinama zvanim “Riblja zdjela”. Nuklearna eksplozija detonirana
 90

u Tihom oceanu, 1200 km daleko od Havaja, stvorila je NEMP koji je oštetio radio postaje i
elektronsku opremu na cijelom otočju. Shodno tome 1963.god. SAD i SSSR su potpisali Ugovor
o zabrani testiranja nuklearnog oružja u atmosferi.
Iako električko polje stvoreno od NEMP-a traje vrlo kratko, učinci su strašni. Kad bi nuklearna
bomba ekplodirala 300 km iznad Kansasa, cijeli SAD bi bio pogođen. Svi sustavi koji imaju
metalne žice bili bi oštećeni. Vjerojatno bi i sateliti bili pogođeni. Na sreću, oprema koja je
ugašena (trenutno ne radi), imala bi dobre šanse za preživljavanje.
Kao zaštitu, treba opremu “očvrsnuti” prema NEMP-u. Metalni oklop služi za dovajanje polja
koja stvara NEMP od vitalne elektroničke opreme. Ako je spojena na kabel, potrebni su filtri
protiv tranzijentnih učinaka.
E-bomba

E-bomba je generator kompresiranog toka. Sastoji se od

eksploziva smještenog unutar cijevi u bakrenom navoju.
Takva struktura (sl. 8.9.) stvara magnetsko polje. Kad se
eksploziv detonira od zadnjeg kraja prema naprijed, cijev
zrači (vatru) prema naprijed dodirujući bakreni navoj i na
taj način kreirajući putujući kratki spoj. To sažima
magnetsko polje prema naprijed i stvara NEMP koji
stvara vršne vrijednosti struje od nekoliko milijuna
ampera. Takav visokofrekvencijski impuls može proći
kroz Faradayev kavez. Međutim, čak i da su kavezi
učinkoviti, ako postoji antena koja ide van, ona će poput
antene upiti vođeni tranzijentni veliki napon. Postoji i
tkzv. zakašnjeli NEMP-efekt koji stvara lokalne
magnetske tokove unutar električnih sustava koji mogu
dovesti do lančane reakcije.

Slika 8.9. E-bomba

 91

9. OKLAPANJE

Oklapanje je postupak sprječavanja zračenja u ili van iz određenog područja. Oklapanje se izvodi
za električno i magnetsko polje.

Na slici 9.1. prikazan je Faradayev kavez. On se sastoji od

tanke, vodljive kugle smještene u električno polje. Prema
Faradayu, možemo očekivati da će električno polje unutar
kugle biti gotovo jednako ništici. Razlog nije u tome da je
kugla apsorbirala polje, nego je električno polje
prouzročilo električne potencijale različitih polariteta
uz rub. Ti naboji će stvoriti električno polje koje poništava
izvorno električno polje u kugli. Kako se elektroni lako
pomiču po vodljivoj površini, debljina oklopa nije od
presudnog značaja! Slika 9.1. Faradayev kavez

Ako se radi o magnetskom polju, Faradayev efekt

nema utjecaja, jer ne postoji magnetski naboj!
Prigušenje magnetskog polja može s epostići pomoću
oklopa od magnetskog materijala s velikom
permeabilnošću (   1 ) i dovoljnom debljinom za
privlačenje magnetskog polja stvarajući put male
reluktancije (slika 9.2.). U tom slučaju kružni oklop od Slika 9.2. Kružni magnetski oklop
magnetskog materijala smanjuje jakost polja unutar velike permeabilnosti i male
oklopa, jer magnetsko polje ostaje u oklopu! reluktancije.

Magnetski oklop može se postići i tankim vodljivim

materijalom (slika 9.3.) male permeabilnosti.
Promjenjivo magnetsko polje inducirat će takozvane
“eddy” struje u oklopu (podrazumijevajući da oklop ima
dovoljnu vodljivost). Te “eddy” struje će same stvarati
promjenjivo magnetsko polje suprotnog smjera unutar
oklopa. Efekt će se povećavati povećanjem frekvencije, Slika 9.3. Tanki metalni oklop dobre
što će za rezultat dati jaki oklop za velike frekvencije. vodljivosti

Magnetska polja niske frekvencije su veći problem. Ipak, na frekvenciji od 50 Hz (dalekovodi),

aluminijski oklopi se obično koriste za zaštitu od magnetskog polja stvorenog od transformatora i
ostalih izvora.

Svaki otvor ili prekid u oklopu smanjuje njegovu učinkovitost. Prema teoriji o magnetskom
oklapanju preko induciranih struja, pretpostavlja se da će one teći dok god nema prepreka na
njihovom putu. Neophodno je da svi otvori budu takvi da imaju što manji utjecaj na te struje
(slika 9.4. a i b). Otvori mogu sprječiti inducirane struje. Također mogu djelovati kao odašiljači
na nekim VF frekvencijama vezanih uz rezonantne frekvencije!
 92

Slika 9.4.a) i b) Otvori zaustavljaju struje i djeluju kao antene

9.1. Oklapanje u praksi

Da bi oklop bio učinkovit, treba biti što zatvoreniji. Prisustvo otvora (željenih i neželjenih), a to
mogu biti vrata, prozori, otvori za ventilaciju, ulazi za kablove, će smanjiti učinkovitost oklopa.
Slike 9.5. prikazuje kako magnetsko polje koje je uglavnom tangencijalno metalnom oklopu
prolazi kroz otvor i inducira struju u kablu ispod.

Slika 9.5. Prolaz magnetskog polja kroz otvor

Slika 9.6. prikazuje prolazak električnog polja kroz otvor i stvaranje induciranog napona na kabel
u blizini.

Slika 9.6. Prolaz električnog polja kroz otvor

Mnogo je bolje imati mnogo manjih otvora nego jedan veliki! Prozor (otvor) s višestrukim
valovodima (slika 9.7.) je učinkovito sredstvo za sprječavanje EM poljagdje je granična
frekvencija tih polja mnogo viša od frekvencijskog pojasaelektromagnetskog polja. U tom
slučaju, polje neće moći prodrijeti duboko ako je promjer mali u usporedbi s valnom duljinom.
Učinkovitost oklopa na udaljenosti d od otvora promjera D uz  >>D, može se dobiti prema:
20 dB ako je d/D  1
40 dB ako je d/D  2
60 dB ako je d/D  5

Poželjno je da D ne bude veći od  /30. Na primjer za f = 1 GHz,  =30 cm, pa to znači da otvor
ne smije biti veći od 1 cm u promjeru.
 93

Slika 9.7. Više malih otvora je bolje od jednog velikog

9.2. Teorija oklapanja

Teorija oklapanja temelji se na dva temeljna mehanizma: odbijanje (refleksija) i gubici upijanja
(apsorption loss). Slika 9.8. prikazuje postupak vezan uz smještanje metalne prepreke na put
ravnog elektromagnetskog vala koji putuje s okomitim električnim i magnetskim poljima. Jakost
elektromagnetskog polja opada eksponencijalno u ovisnosti o udaljenosti od granice oklopa.

Slika 9.8. Gubici apsorpcije u oklopu padaju eksponencijalno

Komponente električnog i magnetskog polja vezane su valnom impedancijom, koja je omjer

tangencijalnih komponenti prema:
Z=E/H (9.1.)
U slobodnom prostoru je valna impedancija
Z 0  0 /  0  120  377 (9.2.)
Metalni oklop ima mnogo manju impedanciju:
 Z S   0 /  (9.3.)
To znači da će doći do refleksije. Ostatak polja će proći kroz oklop nakon što će se dio apsorbirati
u njemu. Gubitak apsorpcije kroz metalni zid na udaljenosti d možese izračunati prema
Sa  11d f r  S A  9 d /    dB (9.4.)
gdje je  dubina (“skin”) na kojoj jakost polja pada na 1/e:
  2 / r 0 (9.5.)
 94

Za aluminij (µr = 1;  = 38•106) dobijemo  =12 mm za 50 Hz i  =0,1 mm za 1 MHz.

Na slici 9.9. prikazani su gubici apsorpcije kao funkcije frekvencije za čelični i bakreni oklop
debljine 0,5 i 3mm.

Slika 9.9. Gubici apsorpcije za oklop od čelika i bakra debljine 0,5 i 3mm

Gubitak apsorpcije SA raste s frekvencijom i obično je veći od 100 dB na 1 MHz. Gubitak

refleksije računa se prema
S r  Z 0 / 4Z s  Z 0 / 4 r 0 /   SR  168  10 log  / r f  dB (9.6.)
i pada s frekvencijom. Obično je 100 dB na 1 MHz. Ukupni gubici (ako zanemarimo višestruke
refleksije u oklopu9 bit će:
S = SaSr = SA[dB] + SR[dB]. (9.7.)

Slika 9.10. Zbroj apsorpcijskih i refleksijskih gubitaka

Slika 9.10. prikazuje ukupni zbroj apsorpcijskih i refleksijskih gubitaka. Za ravni val ti gubici
nisu nikad ispod 100 dBm oko 1 MHz. Za veliki metalni oklop debljine t, ukupni gubici bit će:
S  S a  S r  0,35    / 2 r   et /  (t   ) (9.8.)
S  S a  S r  (t /  )    / 2r  (t   ) (9.9.)
Tanki kuglasti oklop će proizvesti gubitke od:
S  S a  S r  (t /  )   2r / 3  r  (t   ) (9.10.)
gdje je r radijus a d debljina.
Ako imamo slučaj višestrukog laminantnog oklopa, ukupni gubici refleksije i apsorpcije bit će
zbroj refleksijskih gubitaka svake površine i zbroj gubitaka prigušenja (atenuacije) u svakom
sloju.
 95

Uvjeti u bliskom polju

Gornje razmatranje vrijedilo je za daleko polje. U bliskom polju, omjer električnog i magnetskog
polja je kompleksan i mijenja se ovisno o udaljenosti od izvora. Učinkovitost oklopa mora se
promatrati odvojeno za električno i magnetsko polje!

9.3. Sprječavanje elektromagnetskih smetnji kod štampanih pločica

Većina elektroničkih proizvoda sastoji se od štampanih pločica (PCB) s integriranim krugovima

(IC), kablovima i međuvezama te metalnom ili plastičnom infrastrukturom. Integrirani sklopovi
su izvori elektromagnetskih smetnji (EMI) a kablovi ili metalni okviri služe kao antene koje
zrače. Integrirani krugovi su malih su dimenzija pa ne zrače jako. S druge strane, dugi kablovi,
međuveze, metalni okviri is lično mogu zračiti mnogo učinkovitije. Štampana pločica je obično
srednje električne veličine i može sadržavati elemente koji djeluju kao antena.
Mogli bi koristiti sporije integrirane krugove ili potpuno oklopiti štampane pločice i tada ne bi
uopće bilo problema! Naravno da je takvo rješenje neprihvatljivo. Ono što se može učiniti je da
se smanji mogućnost zračenja.
Glavni izvor svih EMI-a su promjenjive struje. Ono što nije očito od prve je da male struje mogu
zračiti više od velikih struja. Ako relativno velika struja na liniji štampane pločice ima povratnu
struju vrlo blizu u suprotnom smjeru, elektromagnetsko polje na nekoj udaljenosti bit će vrlo
malo! druge strane, relativno mala struja na kablu bez poništavajuće struje može stvoriti jako
elektromagnetsko polje i EMI problem.

Slika 9.11. Struje na prijenosnoj liniji

Slika 9.11. i 9.12. prikazuju prijenosnu liniju i dipol antenu. Struje na prijenosnoj liniji (slika
9.11.) su blizu jedna drugoj i električno (i magnetsko) polje na nekom udaljenom mjestu bit će
relativno maleno.
 96

Na dipolu, međutim (slika 9.12.)struje ne poništavaju jedna drugu (ako je električna duljina
dipola veća od  / 2 , postojat će djelomično poništenje struja), i polje će biti veliko. To se
događa usprkos činjenici da su struje u dipolu, općenito manje nego na prijenosnoj liniji.
Antena postaje učinkovita čim je veća. Kako je najveća struktura u sustavu kabel, struje na kabeu
će uvijek predstavljati problem . Zadatak inženjera je da na štampanim pločicama gradi strukture
slične prijenosnim linijama a ne slične dipolu! To često, međutim, neće biti lako.

Slika 9.12. Struje na dipolu

Slika 9.13. prikazuje kako se prijenosna linija može pretvoriti u dipol. Dipol nastaje spajanjem
uzemljenja vanjskog kabela na uzemljenu ravninu štampane pločice. Zračenje takve strukture
raste s frekvencijom.

Slika 9.13. Stvaranje strukture slične dipolu spajanjem vanjskog kabela

 97

9.4. Magnetsko oklapanje

Kod magnetskog oklapanja niskih frekvencija (DC do 100 kHz), cilj je odrediti smanjenje
magnetskog polja tako da ne predstavlja prijetnju uređaju ili sustavu kojeg želimo oklopiti. To će
uveliko ovisiti o materijalu.
Vrsta materijala odabranog za oklop ima najveći utjecaj na izvedbu i cijenu. Materijali za
magnetsko oklapanje razlikuju se u permeabilnosti i zasićenju (slika 9.14.). Najčešće se koriste
slitine s 80% nikla kao mumetal. On zadovoljava svjetske norme. Može se nabaviti od 50  m do
3 mm debljine. Taj materijal se koristi kad je potrebno veliko prigušenje u malom prostoru.
Ponekad su i predobri ili zahtjevaju uporabu materijala s velikim zasićenjem.
Ako oklapanje zahtjeva samo malu smanjenje jačine polja (do 4 puta), ili je polje dovoljno jako
za zasićenje visoko permeabilnog oklopa, može se koristiti čelik s malo ugljika (ultra low carbon
steel-ULCS). Taj materijal nije skup i ima manje od 0,01% ugljika, uz ipak relativno veliku
permeabilnost u usporedbi s ostalim čelicima i odlične značajke zasićenja. Manje je lomljiv a više
podatan od silikonskog čelika, omogućujući primjenu i u velikim kao i malim prostorima. Može
se koristiti i u kombinaciji s visoko permeabilnim materijalima za postizanje visokog zasićenja i
velikog prigušenja.

Slika 9.14. Zasićenje

Slika 9.14. prikazuje utjecaj magnetskog zasićenja. Ako dovodimo magnetsko polje na
nemagnetizirano željezo, u početku će krivulja magnetiziranja biti linearna. Kad se međutim svi
magneti poredaju, krivulja postaje ravna i daljnje povećavanje magnetskog polja više neće imati
nikakav rezultat. to znači da je željezo magnetski zasićeno.
U tablici 9.1. prikazane su vrijednosti zasićenja i permeabilnosti za neke materijale koji se koriste
u magnetskom oklapanju.
Tablica 9.1. Značajke magnetskih materijala
Materijal Zasićenje (Gauss) Permeabilnost max 
Amumetal (80% nikl) 8 000 400 000
Amunikl (48 % nikl) 15 000 150 000
ULCS 22 000 4 000
 98

Slika 9.15. Magnetski oklopi za audio zvučnike, kompjuterske diskove i izvore snage

Na slici 9.15. prikazan je izgled magnetskih oklopa u praktičnoj primjeni.

Gušenje kružnog oklopa može se izračunati prema
  rv 2 
A  1  2  (9.11.)
4  ru 
gdje je  vrijednost permeabilnosti materijala, rv vanjski a ru unutarnji radijus oklopa.

9.5. Povezica (Gasket)

Rupa u oklopu omogućuje elektromagnetskom polju zračenje kroz oklop, osim ako se ne može
postići protjecanje struje kroz otvore. Svrha EMI povezice je očuvanje kontinuiteta tijeka struje
kroz otvor. Ako je povezica od istog materijala kao i oklop, gustoća struje u povezici bit će ista
(to bi bilo kad bi mogla savršeno pristajati u rupu, što nije moguće zbog mehaničkih ograničenja.

Slika 9.16. Tijek struje kroz povezicu

 99

Tijek struje kroz oklop uključujući i povezicu prikazan je na slici slika 9.16. Elektromagnetsko
curenje kroz otvor ostvarit će se na dva načina. Prvo, energija curi kroz sam materijal. Povezica
ima manju vodljivost od oklopa. Brzina pada struje manja je u povezici, što dovodi do većeg
tijeka struje na kraju oklopa. Drugo, curenje se može pojaviti na sučelju između povezice i
oklopa. To sve umanjuje učinkovitost oklopa. Nužno je pokušati izraditi poveznicu sa sličnim
električnim svojstvima kao što ih ima oklop, te pokušati izbjeći zračne pukotine.
U pravilu se izrađuju od metala, metala kombiniranog s elastomerskim materijalima ili
metalizirana tkanina preko pjene.

Slika 9.17. Razne vrste povezica

Postoje i povezice kod vrata (beryllium copper fingers) tkzv. perna bronca (slika 9.17.).
Povezice imaju široku primjenu, od bežičnih komunikacija (stavljaju se u mobilne uređaje, do
postrojenja za ispitivanje osjetljivosti i zračenja. Gušenje povezica je od 40-60 dB. Koriste se u
frekvencijskom području od 10 kHz do 20 GHz.
Izloženost temperaturi, vlazi, soli u zraku, vjetru i kiši smanjuje njihovu učinkovitost.
Najčešće se lijepe.
 100

LITERATURA

[1] Robert C. Dixon, “Spread Spectrum Systems with commercial applications”, John
Wiley&Sons, 1994
[2] Bernard Sklar, “Digital Communications – Fundamentals and Applications”, Prentice
Hall P T R, 2001
[3] David Morgan, “A handbook for EMC testing and measurement”, Peter Peregrinus Ltd.,
1994
[4] Krešimir Malarić, “Analiza prijenosnih struktura s homogenom raspodjelom polja u
radiofrekvencijskom području – doktorska disertacija”, 2000
[5] Electrical Engineering Handbook, CRC Press LLC, 2000
[6] RF and Microwave Handbook, CRC Press LLC, 2001
[7] Robert G. Kaires, “Stopping Electromagnetic Intereference at the Printed Circuit Board”,
Conformity, studeni 2003, str. 12-21
[8] Praveen Pothapragada, “Selecting material for shielding enclosures”, Conformity, studeni
2003, str. 37-39
[9] Fredrick S. Solheim, Jothiram Vivekanandan, Randolph H. Ware i Christian Rocken,
“Propagation delays induced in GPS signals by dry air, water vapor, hydrometeors, and
other particulates”, Journal of geophysical research, Vol. No. D8, travanj 1999, str. 9663-
9670
[10] Larry Martin, Adam Kamiens, “Magnetic shielding theory and practice”, ITEM 2001, str.
1-3
[11] Isidor Strauss, “Shielding Review”, Conformity, travanj 2004, str. 24-32.