You are on page 1of 319

HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 413

LACKOVIĆ DIONIZIJE (de Laszk ) O. Min., ispit (1778). Predavao je najprije crkveno
kninski i zagrebački biskup i kaločki nadbiskup govorništvo u Šiklošu (1778/79) i zatim na
(† 1355) Kninskim biskupom imenovao ga je filozofskom učilištu u Čakovcu (1779-1783)
papa Inocent VI. Bula imenovanja nije dva dvogodišnja tečaja filozofije. Tada je
sačuvana, ali u papinskoj kancelariji za takse zapisao i spis Universa philosophia (Čakovec
upisano je da se je 24. III. 1348. Dionizije 1779-1783, vel. 33,2 x 22,7 cm, franjevačka
osobno obvezao da će naplatiti pristojbe za knjižnica u Čakovcu, sign. N-a-4) u kojem
sebe i predšasnika Ivana. Bio je iz Splita i obrašuje uz logiku, metafiziku i fiziku kao
obavljao prije imenovanja službu kninskog samostalne discipline također kozmologiju,
arhiđakona (Eubel), premda je bio redovnik psihologiju i teodiceju. Kad je prekinut rad
(Gams) i to franjevac (Urlić) kao i njegov crkvenih visokih škola, predaje se
neposredni prethodnik biskup Nikola. dušobrižništvu pa je kapelan u Sopju (1783-
Krajem 1349. Dionizije je zagrebački biskup, 1791), župnik u Špišić Bukovici (1791-1808) i
ali samo nešto više od mjesec dana. Dana 11. I. Virovitici župnik i g ardijan (1808-1815, 1818-
1350. prelazi za kaločkog nadbiskupa, a 2. III. 1821). Također je vršio upravne službe u
1352. Inocent VI. pdojeljuje mu nadbiskupski Provinciji: savjetnika provincijala (1812-1815)
palij. — O franjevcu Dioniziju piše 26. II. i provincijala (1815-1818, 1821-1824), a umro
1344. Klement VI. hrvatsko-ugarskom kralju je obavljajući službi provincijskog vikara
Ljudevitu spominjući ga kao kraljeva poslanika poslije smrti B. Orlića.
kraljevu polubratu Andriji, sicilskom kralju. Iz DJELA: Oratoriones due ad patres vocales et
papina pisma proizlazi da je Dionizije bio tada neoelectum ministrum Provincialem. Essekini
dvorski kapelan te da je poslanički zadatak 1819.
vjerno i razborito obavio, pa ga na kraju LIT.: P.E. HOŠKO: Skotistička filozofija
preporuča kraljevoj blagonaklonosti. zagrebačkog kruga 17. i 18. stoljeća.
LIT.: P. GAMS: Series episcoporum Ecclesiae Bogoslovska smotra, 29)1970), 207-215.
Catholicae, Regensburg 1873 [Graz 1957], F.E. Hoško
423; 387; 372. — C. EUBEL: Hierarchia
catholica medii aevi, I, Monasterii 19132, 486; LADISLAV O. Min. († prije 24. III. 1343.),
537; 197. — Bularium Franciscanum, VI, [ed. nadbiskup. - Ivan XXII. imenovao ga je 15.
C. Eubel], Romae 1902, 144 br. 260 — G. VIII. 1317., na preporuku Karla Anžuvinca za
URLIĆ-IVANOVIĆ: Iz kninske prošlosti. kaločkoga nadbiskupa, a odbio je potvrditi
Narodni Kolendar 1894. (O trošku Matice prepozita Demetrija kojega su izabrali
Dalmatinske). Zadar 1894., 87 — Šematizam kanonici. (Prema Gamsu Demetrije je ipak,
zagrebačke nadbiskupije. Zagreb 1966., 29. — iako nepotvrđen upravljao nadbiskupijom
N. KLAIĆ, Povijest Zagreba I, Zagreb 1982, 1312-1317). U buli imenovanja papa spominje
520. M. Žugaj da mu je biskupsko posvećenje podijelio
ostijski kardinal Nikola, a palij su mu uručila
LACKOVIĆ, Ladislav, filozofski pisac, druga četvorica kardinala, što je bila
provincijal (Križevci, 23. X. 1748. - Virovitica, neuobičajena počast. — Ivan XXII. mu 23. V.
17. III. 1830). U Krapini je 1764. obukao 1332. udijelio potpuni oprost koji mu se ima
franjevačko odijelo i pristupio Provinciji sv. podijeli na času smrti, no umro je mnogo
Ladislava. Filozofiju je studirao na učilištu u poslije tog datuma, najvjerojatnije između
Kanjiži (1766-1768), a teologiju na 1337 (Gams) i 1343. kad mu je imenovan
bogoslovnim školama u Pečuhu (1768/69, nasljednik
1771/72) i Zagrebu (1769-1771). Nakon što je LIT.: Bularium Franciscanum, V, [ed. C.
1776. pred ispitnom komisijom u Provinciji Eubel], Romae 1898, 124s br. 281; 574 bilj. 2.
položio ispit za profesora filozofije, slijedio je C. EUBEL: Hierarchia catholica medii aevi, I,
državne uredbe i dvije godine studirao na Padova 19683 197 — L. WADDING: Annales
Zagrebačkoj akademiji i zatim polagao državni Minorum, VI, Ad Claras Aquas (Quaracchi)
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 414

31933, 539 ss — P. GAMS: Series episcoporum Više puta biran za definitora provincije. Poznat
Ecclesiae Catholicae, Regensburg 1873 [Graz po pobožnome životu, postovima i molitvama.
1957],1957, 371. Marijan Zugaj Umro u dubokoj starosti.
LIT.: Benvenutus RODE. Necrologium
LAJOŠ Zorislav Ivan, publikcist (Široko Polje, Fratrum Minorum de Observantia Provinciae
27. I. 1921. - Popovača, 19. VIII. 1972). - S.P. Francisci Ragusii. Analecta Franciscana
Poslije pučke škole u rodnom mjestu završio je VI. Ad Claras Aquas 1917. 438. I. Djamić
Franjevačku klasičnu gimnaziju u Varaždinu
(1942). Postao je 1939. član Hrvatske LAMBEROFF, s. Redempta, (Elagun/
provincije sv. Ćirila i Metoda. Studirao je Bugarska, 24. VI. 1892. — Đakovo, 7. XI.
teologiju na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1978), sestra sv. Križa. U samostan je stupila u
(1942-1947). Za svećenika je zaređen 1946. zrelijoj dobi. Prve zavjete polaže 1918. a zatim
godine, a onda djeluje kao kapelan i daje privatne satove iz francuskog jezika u
vjeroučitelj osnovne i srednje škole u Bosanskom Brodu. Slijedeće godine preuzima
Vukovaru (1947-1953), odgojitelj rad u dječjem vrtiću (zabavištu) u Terezovcu,
sjemeništaraca i studenata teologije (1953- da 1920. počne predavati francuski na
1966), nastavnik povijesti umjetnosti na Građanskoj školi sestara u Đakovu. Nakon
Franjevačkoj gimnaziji (1954-1964) te osam godina premještena je za prefektu
samostanski starješina u Zagrebu. U dva internata u Hercegnovi. Nakon drugog
trogodišta je bio definitor u vodstvu Provincije svjetskog rata daje privatne satove i vrši službu
(1954-1960); treći puta se je odrekao te službe organistice u više mjesta.
(1972). Poginuo je u prometnoj nesreći na LIT.: Teodozija, Interno glasilo sestara sv.
autoputu Zagreb-Beograd kod Popovače. Križa, Đakovo, VIII (1978) 4, str. 33-35.
Pokopan je u Zagrebu. - Bio je začetnik i prvi M. Žigrić
urednik Glasa Koncila, tada pod imenom “Glas
s Koncila” (1962). Kao pročelnik izdavalačke LAMBERT iz Ripatransona O. Min. († Rim
djelatnosti Katehetskog vijeća pri Biskupskoj 1300.), biskup, vicarius Urbis Bio je “sin”
konferenciji izdao je Ilustriranu Bibliju mladih samostana u Ripatransonu, kod Ascolija, u
(1968) i posredovao njezino tiskanje na zavičaju Nikole IV. koji je prije izbora za papu
slovenskom, srpskom i mađarskom jeziku. U bio provincijal Provincije Sklavonije. Po
obavljanju službi tajnika Vijeća viših papinu nalogu uređivao je 1288. neke crkvene
redovničkih poglavara i tajnika Vijeća za kler poslove u Ascoli Piceno. Nešto kasnije, 8. III.
pri Biskupskoj konferenciji te kao član Odbora 1290., papa ga je imenovao krčkim biskupom
za planiranje i crkvenu izgradnju u Zagrebu te nakon što je odbio franjevca Ivana i
Odbora za proslavu kanonizacije Nikole dominikanca Zahariju koje su kompromisno
Tavelića očitovao je inventivnu opredijeljenost izabrali kanonici. Biskupski red primio je već
za crkvenu obnovu u duhu Drugog vatikanskog ranije. U kolovozu i rujnu t. g. papa mu
sabora. podjeljuje povlastice da smije učiniti oporuku,
LIT.: Tragična smrt o. Zorislava Lajoša. Glas odriješiti kler biskupije kažnjen radi slaba
Koncila, 11(1972), br. 17, 3. — T. Šagi-Bunić: života, i dopustiti slavljenje bogoslužja u
Zašto si ga uzeo, Gospode. Kana, 3 (1972), br. ženskim samostanima te (30. IX. 1290)
9, 12-13. F.E. Hoško podjeliti oproste onima koji pomognu
izgradnju već započete krčke katedrale u čast
LALOS, Ludovik, propovjednik (Cavtat, ? - ?, BDM i sv. Anastazije. — 21. VII. 1296.
16. XII. 1643) - Član provincije sv. Franje u Bnifacije VIII. imenovao ga je svojim vikarom
Dubrovniku. Teolog i proslavljeni u rimskoj biskupiji, a od 2. IX. 1297. bio je
propovjednik (u Dubrovniku održao jedanaest također administrator kardinalske
korizmenih propovijedi). Gotovo čitava života suburbikanske biskupije prenestinske. Zadržao
zborovođa crkve Male Braće u Dubrovniku. je ipak i krčku biskupiju, a kad mu je papa 25.
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 415

V. 1297., dodijelio akvinsku biskupiju, pet gvardijan u Beču (1800-1804) dok ga nije 7.
dana kasnije ovlastio ga je da upražnjenoj III. 1804. provincijsko upravno vijeće izabralo
krčkoj biskupiji providi novog biskupa. za nasljednika preminulom provincijalu J.
Providio je franjevca Mateja. Krčki biskup Jakošiću (1804-1806). Posredovanjem kod A.
bio je, stvarno, do 1296., a iz Rima, preko Mandića, sada biskupa u Đakovu, uspjeva
vikara, upravljao je do 1297. pa u god. 1295. ishoditi vraćanje samostana u Slavonskom
nema mjesta nekom krčkom biskupu Jeronimu Brodu franjevcima i trudi se oko njegove
kako navodi Gams. obnove. - U Stullijev latinsko-hrvatsko-
LIT.: Bularii Franciscani Epitome, [ed. C. talijanski rječnik Lanosović je unosio
Eubel], Ad Claras Aquas (Quaracchi) 1908, br. njemačke riječi, ali je prethodno sam radio na
1640, 1644, 1774, 2082, 2109 — Bularium hrvatsko-latinsko-njemačkom rječniku. U
Franciscanum, V, [ed. C. Eubel], Romae rukopisu su sačuvani samo dijelovi tog leksika.
1898, 613 br. 110 — C. EUBEL: Hierarchia U rukopisu također njegovi teološki spisi:
catholica medii aevi, I, Padova 19683, 518; 99. Tractatus de sacramento poenitentiae (Essekini
P. GAMS: Series episcoporum Ecclesiae 1777; vel. 19 x 23 cm, u Franjevačkoj knjižnici
Catholicae, Regensburg 1873 [Graz 1957], u Našicama), Isagoge (Essekini 1778), De
425. — M. OREB: Zaslužni članovi Hrvatske revelatione divina (Essekini 1778; vel. 18 x
provincije sv. Jeronima franjevaca 23,5 cm. u Franjevačkoj knjižnici u Slav.
konventualaca od njezina postanka do naših Brodu, sign. IV F 7). Autor je dviju gramatika
dana, Split 1973, 84 — M. ŽUGAJ, hrvatskog jezika, namijenjenih Nijemcima,
Nomenklator franjevaca konventualaca prireditelj blagdanskog lekcionara u duhu
Hrvatske provincije sv. Jeronima: 1217-1559, franjevačke lekcionarske tradicije od
Zagreb 1993, 64. M. Žugaj Bandulavića preko N. Kesića i E. Pavića, pisac
molitvenika, pjesnik na latinskom i hrvatskom
LANOSOVIĆ, Marijan, leksikograf, gramatičar, jeziku, prireditelj franjevačkog priručnika koji
pisac, redovnički upravnik (Orubica, 12. VI. je ostao u rukopisu Osmina Serafinska u nashki
1742. - Slavonski Brod. 25. XI. 1812). - Stupio iliricski jezik prinesena po...Petru
je 1760. u Provinciju sv. Ivana Kapistranskoga. Knexevichu... popravljena pak po O. F.
Zatim je studirao na filozofskom učilištu u Marianu Lanosevichu. Jakošić mu još pripisuje
Budimu (1763-1766) i na bogoslovnoj školi u danas izgubljene spise: Način sticanja
Osijeku (1766-1770). Djeluje najprije kao jubilarnog oprosta u Jubilarnoj godini (Osijek
učitelj pučke škole u Vukovaru (1770), a zatim 1776), Pjesma o slavonskim graničarima
kao profesor filozofskog učilišta u Slavonskom (Osijek 1778), Elogium s. Martini confessoris
Brodu (1770-1773). Obavlja službu odgojitelja ex Gregorio Turonensi (Osijek 1780, latinski,
franjevačkih studenata u Slavonskom Brodu hrvatski i njemački); Ilirska pjesma koja se
(1773 i u Osijeku 1774), gimnazijskog pjeva pod misom (Osijek 1786), a bilježi
profesora u Osijeku (1774-1776, dvorskog također da je on bio više godina izdavač
kapelana u Požegi (1776/77) te profesora Iliričkog kalendara (1778-1786). - Njegovo
bogoslovne škole u Osijeku (1774; 1777- leksičko djelo je rasvijetljeno 1983. na
1783). Vraća se pastoralnoj službi te je župnik obljetničkom znanstvenom skupu u
i gvardijan u Našicama (1783-1788), a 1788. Slavonskom Brodu; radovi tog skupa su
ga na preporuku Antuna Mandića, školskog objavljeni u osobitom zborniku.
nadzornika, poziva vlada u Beč da sudjeluje u DJELA: Uvod u latinsko riči slaganje s nikima
konačnoj redakciji rječnika Joakima Stullija. nimačkog jezika biližkama za Nijemce koji žele
Ondje je također profesor hrvatskog jezika u naučiti ilirički jezik. Osijek 1776. — Neue
kraljevskom sjemeništu. U Beču ostaje do Einleitung zur slavonischen Sprache. Osijek
1791. godine, a zatim boravi u Budimu kao 1778; Osijek 1789; Budim 1795. —
tajnik Provincije (1791-1974, 1797-1800) i kao Bogomolna knjižica iz pisma Davidovih i
savjetnik provincijala (1794-1797). Zatim je crkvenih knjiga za duovnu korist duša
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 416

krstjanskih. Budim 1782. — Evanđelistar svih veliko poštovanje. Svojim pravim


ilirički za sve nedilje i svetkovine priko godine redovničkim vladanjem bila je na izgradnju
s četirima Gospodina našega Isukrsta Mukami. sredini u kojoj se nalazila. Iz Livna je
Budim 1794. premještena u Split za učiteljicu kuhanja u
LIT.: Arhiv Franjevačkog samostana u Domaćinskoj školi. Tu je dužnost izvršavala s
Slavonskom Brodu. K. Orovčanin, Notatu prirođenom savjesnosću i požrtvovnošću.
quaedam digniora, (36). — R. Horvat: Znala je naći pravu mjeru između ljubaznosti i
Slavonija, sv. I. Zagreb 1936, 142-143. — T. auktoriteta, pa su je gojenice voljele i
Matić: prosvjetni i književni rad u Slavoniji poštovale. Posebno je ipak bila voljena unutar
prije pre0poroda. Zagreb 1945, 135-139. — Lj. sestrinske zajednice. Tako su njezina bolest -
Jonke: Prilog Slavonije hrvatskoj nauci o tbc pluća - bolovanje i smrt bolno odjeknule u
jeziku. Simpozij “Doprinos hrvatskoj zajednici. Na sličici vječnih zavjeta uzela je
književnosti”. Zagreb - Vinkovci 1968, 139. — moto: “Ne umrijeti, nego trpjeti.” Gospodin je
F.E. Hoško: Dvije osječke visoke škole u 18 pak rano dopustio oboje. B. Nazor
stoljeću, dio 2. Kačić, 10)1978), 162-165. —
Isti: Pronađena je Lanosovićeva “Bogomolna LASTRIĆ, Filip, pisac) Oćevija kod Vareša,
knjižica”. Croatica Christiana Periodica, 1700 - Kraljeva Sutjeska, 19. IV 1783). -
8(1984), br. 14, 41-46. — Zbornik radova o Krsno mu je ime Martin. Rodio se od oca
Marijanu Lanosoviću. Osijek 1985. Jakova Ivanića. Imao je dvije sest: Luciju i
F.E. Hoško Anđelu i brata. U Kraljevu Sutjesku došao je
oko 1712. ili 1713. i opvdje završio osnovnu
LAPIĆ, (✜Mate), fra Milan, vjerosvjedočitelj školu, koja je mogla trajati 6 do 8 godina.
(Čitluk kod Sinja, 3.VIII. 1906 - Ravno - Učilo se čitati, pisati, računati te gramatike
Hercegovina, 24. IX. 1943). Nakon osnovne ilirskog, latinskog i talijanskog jezika. Martin
škole pohađao je gimnaziju u Sinju, pet razreda Jakovović stupio je u novicijat 1. IV. 1719.
(šk. g. 1918/19-1922/23). U novicijat je ušao g. Teologiju je studirao u Italiji (1720-1724).
1923. Filozofiju je učio u Zaostrogu (1924-26) God. 1723. piše iz Narmija. Za svećenika je
a bogosloviju u Makarskoj (1926-1930). Od g. zaređen 1724. Vrativši se u provinciju položio
1929. do 1931. službovao je kao nastavnik u je profesorski ispt iz filozofije. Bio je profesor
Sinju, također g. 1935/6, i predavao latinski i filozofije u Požegi (1724-1729, kada je napisao
grčki jezik. Nakon toga studirao je na Traditiones in universam aristotelico-
Zagrebačkom sveučilištu klasične jezike, scolasticam philosophiam (1726-1729), učitelj
povijest staroga vijeka, klasičnu arheologiju i novaka i đaka u Kraljevoj Sutjesci (1729-
hrvatski. Diplomirao je g. 1940. a godinu 1735). I dalje je ovdje djelovao kao kustos
kasnije položio je profesorski ispit i predavao provincije (1735-1738) i u tom svojstvu 1735.
svoju grupu na Franjevačkoj gimnaziji u Sinju prati u Rim generalnog vizitatora Kajetana iz
od g. 1940. do 1943. kad je na putu prema Interaquisa, a vjerojatno je putova u Rim i
Dubrovniku zarobljen od partizana i strijeljan. 1736. Sutješki gvardijan šalje ga u Veneciju
J. Soldo 1740. Kao provincijal Bosne Srebrene (1741-
1745) boravi većinom u prekosavskom dijelu
LAPIĆ, Mihaela, ŠSP, kuharica, (Čitluk, Sinj, provincije. Obilazi provinciju, održaje češće
2. II. 1917. - Split, 27. XI. 1943). - U samostan provincijske kongregacije, piše okružnice,
je stupila još kao djevojčica, što je doista brine se za napredak školstva. Po završetku
rijedak slučaj. Osnovnu školu svršava kod provincijalstva ostaje neko vrijeme u Srijemu.
školskih sestara u Celju. U novicijat ulazi 15. God. 1747. nalazi se ponovo u Kraljevoj
VIII. 1935. u Splitu. Poseban smisao imala je Sutjesci. Uživa velik ugled u provinciji i redu
za kuhanje. Najprije je bila kuharicom u uopće. God. 1751. opunomoćen je da vizitira
franjevačkom samostanu na Gorici kod Livna. bosanske smostane, ali se ovog nije prihvatio.
Makar je tamo došla vrlo mlada uživala je od Sudjeluje 1754. na pokrajinskom sastanku u
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 417

Fojnici i iste godine putuje u Veneciju da bi chronologicum de antiquitate, variisve suis


tiskao Testimonium bilabium. Vraća se 1755. u vicissitudinibus, et consistentia usque ad haec
Kraljevu Sutjeskui posredsvom Propagandina tempora inclusive... Venetiis... 1765, 1776/2,
izaslanika Jeronima Filipovića pomiruje se s Sarajevo, 1977/3 pod naslovom Pregled starina
biskupom Dragičevićem s kojim se bio sukobio bosanske provincije. - Nediglnik dvostruk... u’
kao provincijal. Na kongregaciji u Kreševu 14. Mletczij 1766... - Svetnjak... To jest Govorenja
VIII. 1758. odlučeno je da Lastrić ode u Rim od svetie... U Mletczij... 1766.
kako bi provinciji povratio “stari naslov, žig, LIT.: ZIRDUM Andrija: Pregled starina
prava i povlastice”. Vratio se u veljači 1759. bosanske provincije. Sarajevo 1977. Uvod, str.
Već u kolovozu predvodi delegaciju provincije 7-44. - ISTI: Filip Lastrić Oćevac 1700-1783.
na raspravi koja se vodila s pravoslavnim Zagreb 1982. A. Kovačić
patrijarhom u Travniku. Iste godine piše
Commentariolum super Bosnensi provicia. LAŠTUVKA, s. Elekta (Teschen/ Poljska, 6. IV.
God. 1760. pomaže kraće vrijeme župniku u 1887 — Đakovo, 14. I. 1966), sestra sv. Križa.
Tuzli, 1764. obilazi provinciju u svojstvu U prvoj godini života ostaje bez majke. Ipak je
vizitatora i u veljači 1765. predsjeda kapitulu u primila vrlo dobar odgoj u djetinjstvu i
Kreševu, 1778. nalazi se na kongregaciji u mladosti. Mlada Poljakinja stupila je u Đakovu
Kreševu, godinu i pol dana je dekan provincije, u samostan i posvetila hrvatskom narodu sve
ali već iscrpljen teretom i starošću. God. 1781. svoje sile. Završila je učiteljsku školu a kasnije
zahvaljuje se na kongregaciji u Kraljevoj se osposobila i za nastavu u građanskoj školi.
Sutjesci na dužnosti definitora-zamjenika. Djelovala je blagotvorno kao učiteljica i
Umire od srčane kapi. — Lastrić je plodan i odgojiteljica dugi niz godina u školama Družbe
raznovrstan pisac. Kao profesor piše filozofski u Puli, Đakovu, Hercegnovom i u Bosanskom
priručnik namjenjen prvenstveno svojim Brodu. Njezino djelovanje nije bilo ograničeno
slušaocima. Kao plod njegovog proučavanja samo na školski i odgojni rad: pomagala je
prošlosti provincije nastalo je nekoliko djela. velikodušno i neumorno gdje je god trebalo, a
Piše više djela, koja su značajna sa stajališta ona je znala i mogla pomoći. Tako je vodila
razvoja hrvatskog crkvenog govorništva, gradnju Družbine bolnice u Vukovaru te škole
dogmatike, moralke, pastorala i ascetike. i Zavoda sestara sv. Križa u Bosanskom Brodu.
Budući da se u nekim svojim djelima služi Više je puta vršila dužnost kućne poglavarice.
često slikama i simbolima može se na njih Jedno je vrijeme bila i prvincijalna ekonoma.
gledati i s literarnog stajališta. Smatra se
začetnikom kritičke istoriografije Bosne i LIT.: »Unsere heimgegangene Schwester«,
Hercegovine. Suradnik je u Farlatijevom djelu Theodosia, Mitteilungen für die Schwestern
Illyricum sacrum i Horanyevom Memoria von heiligen Kreuz, Ingenbohl, LXXXI (1966)
Hungarorum. 2, str. 146-147. M. Žigrić
DJELA: - Lastan, kratak, i koristan: Pacse
Redovnikom potribit nauk i nacsin Dilovati LAŠVANIN, Petar, prov. (Lašva, polovica 17.
molitvu od pameti, koja se zove st. - Travnik, 8. IX. 1732). - Bio je provincijal
Promiisljanje... 1742. - Testimonium bilabium Bosne Srebrene (1714-1717), gvardijan i
seu Sermones panegyrico-dogmatico-morales... učitelj novaka u Fojnici te vizitator i
latine, et illyrice elaborati... Venetiis 1755. - predsjedatelj kapitula. Na kapitulu u Đakovu,
kratak nacin ciniti Put krixa... U Rimu 1758. - kad je izabran za provincijala, sastavljeni su
Commentatiolum super Bosnensi provincia, Statuti provincije kao prvi pokušaj u Bosni
vicaria, quod(am)... 1759. - De antiquitate et Srebrenoj. Suvremeni ljetopisac ga opisuje kao
natis Provinciae Bosnensis... 1762. - Od’ čovjeka pobožna, milosrdna i blaga, ljubitelja
uzame... u Mleczi... 1765. - Epitome kreposti i pravde i odličnog promicatelja
vetustatum provinciae bosnensis, seu redovničkog opsluživanja.
Brevissimum compendium historico- LIT.: Juraj BOŽITKOVIĆ: Kritički ispit
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 418

popisa bosanskih vikara i provincijala (1339- 1898. Kao svećenik najprije je služio kao
1735). Beograd 1935, 124-126. - Dominik župski pomoćnik u Sinju te župski vikar
MANDIĆ: Franjevačka Bosna. Rim 1968, 215. Velikog Brda. Odatle je ponovno došao u Sinj
A. Barun za župskog pomoćnika. Iz Sinja je pak pošao
za župnika u Turjake. — Školske godine
LAŠVANIN-MARČINKUŠIĆ, Nikola, ljetopisac 1906/07. je prefekt Sjemeništa i profesor u
(Lašva kod Travnika, oko 1703 - Jajce, 2. IX. Sinju. Na Gimnaziji je ostao do kraja šk. god.
1750). - Mlađi brat fra Mato bio je biskupov 1912/13. U tih sedam godina predavao je
tajnik, gvardijan i kustos. Nikola je osnovno hrvatski, talijanski i prirodopis. Bio je župnik u
obrazovanje stekao u fojničkom samostanu, u Grabu i Gali. Od 1922. do 1925. bio je
koji je došao 1714. ili 1715. Ovdje je, iza kako definitor Provincije. F. Laco
je solidno naučio latinskijezik i upoznao biti
redovničkog života. obukao habit 8. XII. 1719. LAURENTIUS HORTANUS, LOVRO iz
Filozofsko-teološki studij završio je vjerojatno Portugala
u Italiji. za svećenika je zaređen 1727. Nije
isključeno da je do 1730. predavao u nekom LAURENTIUS SCLAVINENSIS, LOVRO iz
učilištu Bosne Srebrene. Poslije toga bio je Portugala
meštar klerika u Fojnici (1730-1735., a možda
i duže). Godine 1742. slovi kao “pater LEAKOVIĆ, Bernardin, pisac (Bošnjaci, 13.
aggregatus”, 1745. kustos je provincije, 1748. XII. 1741. - Šarengrad 8. I. 1815). U
ide s Lastrićem u Beč da caru predoče “razne Provinciju sv. Ivana Kapistranskoga stupio je
poteškoće i potrebe” i iste godine sudjeluje na 1759. i zatim studirao filozofiju u Požegi kod
kapitulu koji se držao u Osijeku. U ljeto 1750. Michaela Schreinera (1761-1764) te teologiju u
pošao je u Jajce da posjeti rodbinu, obolio je i Petrovaradinu (1764-1766). i Osijeku (1764-
umro. - Poznavao je dosta dobro klasičnu 1766). Položio je ispit za profesora filozofije i
kulturu, a od jezika latinski i talijanski. Njegov predavao na učilištu u Iloku (1770-1773).
Ljetopis, čiji je najveći dio rađen prema Završivši profesorsku službu ostao je i nadalje
Vitezovića Kronici, može se vrednovati s u Iloku kao odgojitelj studenata i propovjednik.
povijesnog, jezičnog i književnog stajališta. God. 1785. se je vratio iz Svete Zemlje, gdje je
Pisao ga je jasnim, kratkim, jedrim i živim boravio pet godina i obavljao dužnosti
stilom. Iz njega se vidi da je autora krasila gvardijana u Betlehemu i tajnika Kustodije u
religioznost, pouzdanje u molitvu te Jeruzalemu. Tri desetljeća je proveo u
redovnička i svećenička marljivost i ozbiljnost. Šarengradu obavljajući dužnost župnika (1785-
Ljetopis je djelomično objelodanio Truhelka u 1815), a povremeno i zamjenika samostanskog
Glasniku zemaljskog muzeja (1889. i 1890) i starješine (1797-1800) te savjetnik provincijala
Jelinić u istoj ediciji (1914-1915) kurzivnom A. Tomikovića (1809-1812). Uz materinski
bosančicom te separatno (1916) i napokon fa jezik je dobro govorio talijanski i služio se
Ignacije Gavran latinicom, s tekstualnim i njemačkim; vjerojatno je koristio literaturu na
komentatorskim bilješkama i u prijevodu tim jezicima u sastavljanju svojih dviju
latinskih i talijanskih dijelova. homiletskih knjiga i svog katekizma. U
DJELA: Ljetopis. Sarajevo 1981. knjižnici franjevačkog samostana u Budimu se
LIT.: Gavran Ignacije: Fra Nikola Lašvanin: nalazi rukopis Leakovićevog homiletskog spisa
Ljetopis. Sarajevo 1981. Uvod, str. 5-27. Govorenja za sve nedilje (vel. 20 x 24,5 cm,
A. Kovačić str. 356+/22/).
DJELA: Govorenja za sve nedilje godishnje.
LATINAC fra Sebastijan (✜Jakov), odgojitelj i [Osik, 1795]. — Nauk od poglavitih stvarih
župnik (20. VIII. 1875. Košute/Sinj — Sinj, 5. kerstjansko-katoličanskih. Budim 1798. —
IX. 1950. Stupio je u Franjevački red 25. rujna Govorenja za svecsane dneve Boxje, B.D.
1894. Zaređen je za svećenika 28. listopada Marie i svetih s nikima priloxitima porad
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 419

poboxnoga obicsaja. Osik, 1802. mogao biti i Vrgorac. Stupio je 2. VII. 1708. na
LIT.: Arhiv Franjevačkog samostana u Visovcu u franjevački red. Filozofiju je
Budimu, Tabula religiosorum, 1766, 1773, studirao u Osjeku (1711). Predavao mu ju je
1785, 1788, 1790, 1799. — Arhiv Hrvatske Matej Vulić. Već u tom razdoblju pokazuje
franjevačke provincije u Zagrebu, protocolum sklonost prema literarnoj krađi i krivotvori
conventus Petrfovaradini, 233. — Stjepan autorstvo teksta: Universa logica ad mentem
Sršan, Slavonski pisci (1795-1830). Revija, Doctoris Subtilis per me Patrem Marianum
28(1988), br. 1, 81. — Isti, Osječki ljetopisi Lecussich, clericum professum Minorum
1686-1945. Osijek 1993, 120, 128. Observantium Provintiae Bosnensis filium,
F.E. Hoško descripta sub disciplina M. V. Patris Mathaei
Polich lectoris, eiusdem Provintiae filii,
LEKUŠIĆ, Marijan, prevodilac (Mostar, Essekini XDCCXI, koji se čuva u arhivu
krajem 17. stoljeća - Šibenik, 11. I. 1742). - u samostana sv. Lovre u Šibeniku, pa zbog toga
franjevački rd stupio je 1708. Biran je za kasnije neopravdano ulazi u filozofsku
tajnika Bosne Srebrene (1723), lektora literaturu. God. 1720-1723. predavao je
filozofije u Splitu (1725), propovjednika i filozofiju u Splitu. Na provincijskom kapitulu
lektora moralne teologije u Sinju (1728), u Požegi 7. IX. 1723. izabran je za tajnika
gvardijana u Karinu (1732) i Šibeniku (1740) Provincije Bosne Srebrene. Kao tajnik
te definitora dalmatinske provincije (1735). Provincije skupljao je po samostanima i
Godine 1730. putovao je u Mletke isposlovati prepisivao stare dokumente od kojih je neke
da se obnovi samostan u Karinu, 1735. ponovo upotrijebio i fra Andrija Kačić Miošić u svojim
je u Mlecima, a 1737. u Rimu kao provincijski djelima Korabljica i Razgovor ugodni. Godine
izaslanik. Bavio se proučavanjem naše 1727/28. bio je lektor bogoslovlja na
prošlosti. Prepisao je dosta arhivske građe i franjevačkom generalnom učilištu u Šibeniku;
pohranio u šibenički arhiv, kojoj je služio i 24. VI. 1728. imenovan je lektorom moralnog
Stjepan Zlatović. U toj građi pod naslovom bogoslovlja i propovjednikom u Sinju, 20. V.
Memoriae recordabiles trium monasterium 1730. premješten je u istom svojstvu u
exemplificatae de proprio originali scripto... Makarsku. Posljednji premještej nije izvršen
sadržani su vrijedni podaci o postanku i jer je Lekušiću povjereno da pođe u Veneciju
razvoju samostana u Zaostrogu, Makarskoj i da bi od mletačke vlade isposlovao dozvolu za
Živogošću. Preveo je Razmišljanja sv. gradnju samostana u Karinu što je on i uspio.
Bonaventure pod naslovom Meditationes s. Za vrijeme svoga boravka u Veneciji priredio
Bonaventurae toyest Bogogliubna je novo izdanje knjige Bogoljubna razmišljanja
razmiscglianya od otaystva odkupglienya od otajstva odkupljenja čovičanskoga s.
csovicanskoga S.Bonaventurae Cardinala... U Bonaventure kardinala (Mleci, 1730) prema
Mletiy 1730. prijevodu fra Petra Bogdana Bakšića, kustoda
LIT.: JUKIĆ Ivan Franjo: Pisci koji su bugarske franjevačke kustodije i kasnijeg
abecedom pisali. Bosanski prijatelj, 2(1851), sofijskog nadbiskupa, ali je to djelo Lekušić
str. 82-90. - MATKOVIĆ Jako: Bibliografija prisvojio sebi. Vodio je gradnju karinskog
bosanskih franjevaca. Sarajevo 1896, str. 34. - samostana i od 1732. do 1735. bio mu prvi
JELENIĆ Julijan: Bio-bibliografija franjevaca upravitelj. Godine 1734. započeo je pisati
bosne Srebreničke II (Rukopis u arhivu kroniku istog samostana pod naslovom
franjevačkog samostana u Tolisi). A. Kovačić Protocollum conventus Virginis sine labe
conceptae, Carini in Liburnia poznatiju kao
LEKUŠIĆ, Marijan, profesor i kroničar Liber archivalis conventus. Godine 1737.
(Mostar, o. 1685. - Šibenik, 10. I. 1742.). putuje zbog poslova Provincije u Rim, 1738. je
Životopisci obično navode da je iz Mostara. U izabran ponovno za tajnika Provincije a 1739.
Liber Archivalis u Makarskoj navedeno je (ab u otsutnosti Provincijala Lekušić je imenovan
Andevio), što bi prema tadašnjoj terminologiji komisarom Provincije Presv. Otkupitelja. Iste
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 420

je godine napisao Memoriae recordabiles uputio je 1652. iz Sutjeske okružnicu braći,


trium monasteriorum o osnivanju samostana u pisanu bosančicom, i drugu 1654. iz Velike
Zaostrogu, Makarskoj i Živogošću. l. XII. Martinu iz POžege, na latinskom jeziku, koje
1740. izabran je za gvardijana u Samostanu sv. se čuvaju u makarskoj.
Lovre u Šibeniku gdje je uskoro i umro. LIT.: Juraj BOŽITKOVIĆ: Kritički ispit
DJELA: Meditationes s. Bonaventurae, to jest popisa bosanskih vikara i provincijala (1339-
bogoljubna razmišljanja od otajstva 1735). Beograd 1935, 80-82. - Dominik
odkupljenja čovičanskoga s. Bonaventure MANDIĆ: Franjevačka Bosna. Rim 1968, 190.
kardinala, Mleci 1730. A. Barun
LIT.: Š. Ljubić, Dizionario biografico degli
uomini illustri della Dalmazia, Vienna 1856, LEROTIĆ, FRA STJEPAN
180. — P.J. Šafarik — J. Jiriček: Geschichte
der illirischen und kroatischen Litteratur, Prag, LESJAK, Robert (Lesiak, ✜ Karlo), glazbenik
1865, 57. — S. Zlatović, Franovci Države (?, 30. X. 1737. — Turnenchart, Austrija,
presvet. Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, 1816). God. 1757. postao je član Hrvatsko-
Zagreb, 1888, 231-232; 472. — E. slovenske provincije sv. Križa. Bio je vrstan
Fermendžin, Chronicon observantis Provintiae orguljaš i kompozitor; pročuo se kao skladatelj
Bosnae Argentinae Ordinis S. Francisci menueta. Svoje glazbeno znanje prenosio je na
Seraphici, Starine XXII, Zagreb 1980, 61. — mlade franjevce kao odgojitelj i orguljaš u
D. Prohaska, Das Kroaotisch-serbische Kamniku (1778). Prethodno je bio orguljaš u
Schriftum in Bosnien und der Herzegowina, Klanjcu (17591762). Od 1781. pa do konca
Zagreb 1911, 137. — J. Jelenić, Kultura i života bio je orguljaš i voditelj crkvenog
bosanski franjevci I, Sarajevo 1912, 226. — pjevanja u franjevačkoj crkvi u Ljubljani.
Isti, Dva ljetopisa Bosne Srebrene, Sarajevo Dvije njegove skladbe nalaze se u kantualu K.
1919, 4-5. — P. Kolendić, Sofijski nadbiskup Weibla u franjevačkom samostanu u Klanjcu.
fra Petar Bogdan Bakšić, Glasnik skopskog LIT.: P. KINDERIĆ: Kantual ili pjevnik Kalista
naučnog društva, knj. II. Skoplje 1926, 85-87 Weibla. Marijin Trsat, 27 (1993), br. 2, 11.F.
(ćirilicom). — A. Crnica: Naša Gospa od E. Hoško
zdravlja i njezina slava, Šibenik 1939, 414-
416. — J. Soldo: Samostan sv. Lovre u LETICA, fra Pavao, stradalac za vjeru i
Šibeniku, Kačić 1/1967, 74-75. — K. Jurišić, branitelj domovine (XVII. st.). Turci su ga
Katolička crkva na biokovsko neretvanskom uhitili na rijeci Krki. Visovački samostan ga je
području u doba turske vadavine, Zagreb 1972, otkupio za 1200 reala. U obrani šibenskog
103. — J. Soldo, Franjevački samostan u područja borio se protiv Turaka na Trtru
Karinu, Kačić 6/1974, 25, 34. — Isti, Počeci predvodeći 120 ljudi i tu je u sukobu ubio
historiografije franjevaca Prov. Presv. dvojicu Turaka. Kao župnik šibenskog Varoša
Otkupitelja u XIII. stoljeću, Kačić, 9/100-102. u obrani grada ubio je jednog Turčina na
V. Kapitanović, Rukopisni priručnici Vanjskim vratima Varoša. — Franjevački
franjevačkog filozofskog učilišta u Šibeniku martirologij pogrešno ga navodi kao mučenika
(1969-1825), Prilozi za istraživanje hrvatske poginulog na Otresu 20. X. 1683. s fra
filozofske baštine, 20 (1994) br. 1-2 (39-40), Šimunom Brajinovićem, vjerojatno zato jer se
str. 163. – P. BEZINA, Kulturni djelatnici jedan poslije drugoga spominju u izvornoj
Franjevačke Provincije Presvetoga Otkupitelja ispravi o zaslugama franjevaca.
u XVIII. i XIX. stoljeću, Zagreb 1994, 38-40. LIT.: — S. ZLATOVIĆ, Franovci države presvet.
V. Kapitanović Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, Zagreb
1988, 117. — Martyrologium Franciscanum,
LENDIĆ (TRNOVČANIN), Filip, prof. (Kr. Romae 1938. — V. Kapitanović: "Die Rolle
Sutjeska, konac 16. st. - ?, 2. polovica 17. st.) - der Franziskaner von Visovac in der
Kao provincijal Bosne Srebrene (1652-1655) Kroatischen Geschichte", Archivum
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 421

Franciscanum Historicum, 77/1984, 4, 426. učilištu moralnog bogoslovlja u Radni (1767-


V. Kapitanović 1769). Također je bio profesor bogoslovnih
škola u Temišvaru (1769-1775) i u Budimu
LETIĆ, KAJETAN, provincijal (Veliki Lošinj, (1775-1778). U Budimu je nastao njegov spis
1845 - Hvar, 6. I. 1916). - U provinciji je vršio De statu mortuorum (Budae 1777, vel. 17 x 21
službu gvardijana, definitora, kustosa i cm; u franjevačkoj knjižnici u Osijeku, sign.
provincijala (1894-1897). Zaslužan je za XXI B 17).
otvaranje niže hrvatske franjevačke gimnazije LIT.: F.E. Hoško: Prosvjetno i kulturno
na Košljunu. Bio je odličan orguljaš. djelovanje bosanskih i hrvatskih franjevaca u
LIT.: Nekrologij franjevačke prov. sv. Budimu tijekom 18. stoljeća. Nova et vetera,
Jeronima Zadar. P.P. 28(1978), sv. 1/2, 171. F.E. Hoško

LETUNIĆ, Vlaho, pisac (Dubrovnik, cca 1735 - LEVAKOVIĆ, Rafael, izdavač glagoljskih
3. II. 1799) - Krsnim imenom Miho. Stupio u knjiga, povjesnik, teolog, ohridski nadbiskup
Provinciju sv. Franje u Dubrovniku 1751. g. (Jastrebarsko, oko 1597. - Zadar (?), 1650).
Propovjednik. Sastavljač pobožnosti križnoga Pristupio je, najvjerojatnije za
puta. U Provinciji vršio službu starješine u više provincijalovanja F. Glavinića, u Bosansko-
samostana iazvan Dubrovnika. U zrelijim hrvatsku provinciju sv. Križa. Školovao se
godinama boravio u Napulju, odakle se vraito neko vrijeme na Trsatu gdje je u to vrijeme bila
nekoliko godina prije smrti. Svojim franjevačka gimnazija i bogoslovna škola. Na
propovijedima na narodnom jeziku umio je Glavinićev prijedlog je postao službenik
ganuti slušatelje te ih potaknuti da zamrze zlo, Propagande i izdavač glagoljskih knjiga. U
te da pruže javne i nedvosmislene znake Rim je došao 1626. i ostao u službi
kajanja za grijehe. Na pobožnostima križnog Propagande, Kongregacije za širenje vjere,
puta koje je predvodio u crkvi Male Braće u gotovo čitav život. U svojstvu izaslanika
Dubrovnikuokupljali bi se mnogi vjernici. U vrhovne uprave Franjevačkog reda, a istodobno
rukopisu je sačuvana jedna njegova pobožnost kao izaslanik Propagande, obavio je 1637.
križnoga puta pod naslovom Put od Križa iz kanonski pohod franjevcima u Mađarskoj i
1767. g. Bugarskoj, a pohodio je također Rumunjsku,
DJELA: Put sveti od Križa, Jakin 1768. Poljsku i Austriju. Iste godine ga je car
LIT.: Ivan August KAZNAČIĆ: Biblioteca di imenovao smederevskim biskupom, a
Fra Innocenzio Ciulich nella Libreria de’RR. zagrebački biskup Benko Vinković (1637-
PP. Francescani di Ragusa. Zara 1860. 202, 1642) ga je želio postaviti za generalnog vikara
219. - Benvenutus RODE: Necrologium za grkokatolike na području zagrebačke
Fratrum Minorum de Abservantia Provinciae biskupije. Papa Inocent X (1644-1655)
S.P. Francisci Ragusii. Analecta Franciscana proglasio ga je 1647. ohridskim nadbiskupom.
VI. Ad Claras Aquas 1917. 497. I. Djamić Na putu prema svojoj nadbiskupiji stigao je do
Kotora. Kako je 1649. sudjelovao u
LEVAI, Josip, pedagog, teološki pisac protuturskom ustanku u Kotoru, to mu je
(Shombately, Mađarska, 10. XI. 1731. - zatvorilo granice Turskog carstva. Vratio se u
Mohjač, Mađarska, 21. VIII. 1803). - Bio je Zadar i, najvjerojatnije, ondje umro. - Kad je
član Provincije sv. Ivana Kapistranskoga od osposobio glagoljsku i ćirilsku tiskaru u Rimu,
samih početaka te zajednice, jer je 1756. stupio tiskao je: Bellarminov Nauk krstjanski kratak,
u Baču u novicijat. Filozofiju je studirao u Azbukividnjak slovinski, Misal rimskij va jezik
Osijeku (1757-1759), a teologiju na slovenskih, Ispravnik za jereji ispovidnici i za
franjevačkim školama u Italiji. Vratio se je u pokornih i Časoslov rimski. U glagoljskom
provinciju s naslovom profesora filozofije i tiskarstvu on je sljedbenik rusko-slavenske
preuzeo učiteljske obveze na filozofskom škole, i to sve u nadi da će to biti put do većeg
učilištu u Vukovaru (1762-1765), a zatim na zajedništva između katoličkih i pravoslavnih
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 422

Slavena kojima se može stići do crkvenog kada je zaklopila oči, prisutni su opazili veliko
jedinstva. - U rukopisu je ostavio mnogo svjetlo koje je obasjavalo ćeliju. Kao da je sam
teoloških spisa i prijevoda. Na crkveno- Gospodin na ovaj način potvrdio svetost
slavenski je preveo biblijske knjige: Knjigu njezina života.
Postanka, Izaiju proroka, Solomonove Priče, LIT.: Marija od Presv. Srca [Petričević],
Pjesmu nad pjesmama, Evanđelje po Mateju i Samostan sv. Klare, Split 1979., 51. —
sedam pokorničkih psalama. Napisao je Nekrolog sestara klarisa, Split [rukopis], IV.,
povijesne spise: De erroribus Bonfinii et 69.
aliorum scriptorum Hungariae, De
Hungarorum origine, imeprio et privilegiis; LIPANOVIĆ (GAŠPAREVIĆ) Petar (Franjo).
Historia episcopatus ac dioecesis Zagrabiensis (Fojnica, 2. polovica 16. st. - ?, 2. polovica 17.
i Miscellanea. Također je autor filoloških st.). - Bio je definitor i provincijal Bosne
rukopisa: Dialogus de antiquorum Illyriorum Srebrene (1643-1646) te gvardijan u Kreševu.
lingua (1642) i Dialogus de litteris antiquorum Za njegovog provincijalstva, dubrovački je
Illyriorum. Pisao je i teološke spise, npr. o senat odobrio da bosanski franjevci budu
izlaženju Duha Svetoga i rasprave o odnosu kapelani dubrovačke kapele u Beogradu. Radio
pravoslavnih i katolika. je za mir i slogu. Hvali ga smederevski
LIT.: M. Kombol: Povijest hrvatske upravitelj biskup Jakov Boncarpi kao čovjeka
književnosti do Preporoda. Zagreb 1945. — J. miroljubiva i okretna te savjetuje Propagandi
Fućak: Pest stoljeća hrvatskog lekcionara. da ga preporuči za generalnog definitora reda. -
Zagreb 1975. — F.E. Hoško: Na vrhu Uputio je 1643. iz Olova u Rim dva pisma,
Trsatskih stuba. Rijeka 1991. F.E. Hoško jedno kardinalima, a drugo tajniku Propagande.
U prvom je govor o odlukama provincijske
LEVENTIĆ, Fra Žarko-Jerko (1919.-1945.) kongregacije i Olovu, a u drugom o Marinu iz
Rođen 27.VIII.1919. u Drinovcima, od oca Požege, bivšem generalnom pohoditelju, koji
Stjepana i majke Janje r. Majić. Osnovnu školu nastoji postati pomoćni biskup Tome
svršio u Drinovcima, gimnaziju na Širokom Mrnavića, pored protivljenja provincije. Pri
Brijegu, bogosloviju u Mostaru. U Franjevački koncu njegove službe provincijala, prvaci i
red stupio na Humcu, 5.VII.1936., jednostavne predstavnici franjevaca u primorskim
zavjete položio 6.VII.1937., svečane krajevima šalju predstavku Propagandi 1646.,
8.IX.1940. Za svećenika zaređen 2.V.1943. u ime 120 hercegovačkih franjevaca, da se
1944.-1945. kapelan na Širokom Brijegu odcijepe od Bosne Srebrene.
7.II.1945. spaljen na Širokom Brijegu. Bio je LIT.: Jurja BOŽITKOVIĆ: Kritički ispit popis
mlad fratar, savjestan u službi kao kapelan. bosanskih vikara i provincijala (1339-1735).
Obolio od tifusa ispovjedajući staru čeljad. U Beograd 1935, 73-74. - Dominik MANDIĆ:
društvu drag. LIT.: A. Nikić: Hercegovački Franjevačka Bosna. Rim 1968, 185-187.
franjevački mučenici 1524. -1945. , Mostar A. Barun
1992.
A. Nikić LIPOVAC, Franjo, profesor teologije (Budžak
ž. Petrićevac, 29. VII. 1909 - Torino, 16. IV.
LINARDOVIĆ, Klara od Božanske Ljubavi 1961) - Rodio se od oca Franje, zemljoradnika,
(Jeronima), klarisa, opatica (Brač, 11. V. 1820. i majke Ruže r. Ćosić. Na krštenju je dobio ime
— Split, 17. X. 1875). Stupila je u samostan Petar. Osnovnu je školu završio kod čč. sestara
1835. Bila je šest puta izabrana za službu u rodnom mjestu, gimnaziju u Visokom(1921-
opatice, u kojoj se pokazala blaga, razborita i 1930), novicijat FS u Fojnici (1927-1928),
puna ljubavi. Njezinim zauzimanjem, uz teologiju u Sarajevu (1930-1934), Zagrebu i
biskupa msgr. Kalođeru, sagrađen je novi Rimu. Doktorirao je u Zagrebu 1937. od 1936.
samostan Klarisa na Lučcu (sada u središtu do 1960. (uz manje prekide) predaje na
Splita). Ona nije doživjela prijelaz. U času sarajevskoj Franjevačkoj teologije dogmatiku i
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 423

biblijske nauke. Još kao student obolio je od javne rasprave iz cijele filozofije je objavio
upale zglobova pa se to odrazilo na aritmiju tiskom. Kad je započ.eo profesorsku službu na
srca. Operiran je u Zagrebu i ponovno u Torinu bogoslovnoj školi u Temišvaru (1777),
i onda podlegao. Na paitanje s. boličarke, par uslijedila je reorganizacija crkvenih škola na
minuta pred smrt, što želi, odgovorio je: Il zahtjev državnih vlasti, što ga je usmjerilo na
paradiso! Bio je pobožan, uzoran redovnik. predavanje u učilištu moralnog bogoslovlja u
Surađivao je u Spomenici Franjevačke klasične Šarengradu (1780/81).
gimnazije u Visokom 1882-1932, Glasniku sv. DJELA: Propositiones exuniversa Philosophia.
Ante (1939, 1941, 1942, 1944, 1945), u Essekini 1776.
Franjevačkom vijesniku (1937), u reviji Dobri LIT.: F.E. Hoško: Franjevačko visoko učilište
Pastir (1950-1953, 1955, 1959) i u kalendaru u Požegi. Nova et vetera, 27(1977), sv. 1, 107-
Dobri pastir (1951, 1952). 108. — Isti: Franjevačka visoka filozofska
LIT.: Fra Franjo dr. Lipovac. Dobri pastir, 11- škola u Slavonskom Brodu. Ibidem, 27(1977),
12 (1962), 541-542. I. Gavran sv. 2, 93-94. F.E. Hoško

LIPOVAC, Petar, teološki pisac, provincijal LIPOVČIĆ, Jerolim, književnik, teološki pisac,
(Baja, oko 1700. - Baja, 8. VIII. 1761). - Kao latinist, upravnik (Požega, 28. X. 1716. -
član Bosne Srebrene najvjerojatnije je u Italiji Požega, 30. VI. 1766). Pristupio je Bosni
završio filozofsko i teološko školovanje s Srebrenoj 1731. u Velikoj, a filozofiju je počeo
ispitima za predavača takvih škola. U rodnom studirati na nadbiskupskoj filozofsko-teološkoj
gradu predaje na filozofskom učilištu (1726- školi u Kaloči, gdje je prvi profesor filozofije
1729), a zatim na tek osnovanoj bogoslovnoj bio fra Emerik Buday (1733/34). Završio je
školi katoličke nadbiskupije (1733-1735) pa na studij filozofije u Budimu (1734-1736), a ondje
bogoslovnoj školi Generalnog učilišta 1. je studirao i teologiju na generalnom učilištu
razreda u Budimu (1735-1746). Postigao je (1736-1740). Osposobivši se za profesora
naslov “lector jubilatus”, a u rukopisu ostavio filozofije predavao je na filozofskom učilištu u
spis De Deo uno et trino (Budae 1735-1737;, Baji (1740-1743). Jedno desetljeće je bio
vel. 16 x 20 cm; franjevačka knjižnica u Iloku, profesor bogoslovne škole generalnog učilišta
sign. C 196). Bosna Srebrena mu je u Budimu i postigao najviši prosvjetni naslov u
povjeravala i upravne poslove: god. 1737. je Franjevačkom redu “lector jubilatus”.
bio generalni vizitator u vlastitoj Provinciji, Sudjelovao je u upravi Bosne Srebrene (1754-
zatim kustod (1739/40) i provincijal (1748- 1757) i Provincije sv. Ivana Kapistranskoga
1751). (1764-1766) kao definitor, a poslije smrti
LIT.: F. E. Hoško: Prosvjetno i kulturno provincijala J. Blagoja izabran je 24. I. 1766.
djelovanje bosanskih i hrvatskih franjevaca za upravitelja provincije, provincijskog vikara.
tijekom 18. stoljeća u Budimu. Nova et vetera, Stolovao je u Požegi i ondje nenadano umro,
28(1978), 1/2, 144-145. F. E. Hoško po riječima ljetopisca, “znamenit po znanju i
po redovničkom životu”. - U njegovoj
LIPOVČEVIĆ, Petar, filozofski pisac (Baja u literarnoj ostavštini preostala su tri tiskana
Mađarskoj, 11. XII. 1744. - Baja, 6. III. 1785). tezarija javnih teoloških rasprava, značajno
- U Provinciju sv. Ivana Kapistranskoga je pastoralno djelo koje je namijenio hrvatskim
pristupio 1764. godine. Filozofiju je studirao katolicima u mađarskoj dijaspori, a E. Pavić je
kod profesora Mije Pitinčevića u Budimu, poslije njegove smrti objavio priručnik za
Feldvaru i Osijeku (1765-1768), a teologiju u vodstvo i duhovnost Franjevačkog svjetovnog
Budimu (1768-1772). U Baji je 1773. položio reda.
ispit za profesora filozofije s odličnim DJELA: Conclusiones theologicae ex Quarto
uspjehom, a 1778. u Somboru za profesora Sententiarum Libro. Budar 1747. - Amarum
teologije. Filozofiju je predavao u Slavonskom dulce seu uberimarum gratiarum dulcissimi
Brodu (1773-1775) i Požegi (1775/76). Tezarij fontes... ex Quarto Sentetiarum libro. Budae
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 424

1748. - Dussu csuvaiuche pohogjenje. Budim u kojoj zabadava daje obroke sirotinji i
1750. - Ordo confusus seu conclusiones radnicima. čak sam ide za njima gurajući
Theologicae... de peccatis, virtutibus moralibus kolica sa hranom po ulicama i do radnih
et legibus. Budae 1753. - Stazica duhovna. mjesta. Niz godina uređuje “Glasnik sv. Frane”
Osijek 1767. i dovodi ga do zamjerne visine te dobiva i
LIT.: Arhiv Franjevačkog samostana u Požegi, najveće priznanje: Papin blagoslov uz posebno
Protocollum conventus Posseqiensis s. Scritus, pismo koje mu je u ime Sv. Oca uputio državni
788. — F.E. HOško, Prosvjetno i kulturno tajnik, kardinal Gasparri. U Splitu nekoliko
djelovanje bosanskih i hrvatskih franjevaca u godina uređuje “Euharistijski glasnik” i izdaje
Budimu tijekom 18 stoljeća. Nova et vetera, molitvenike “Euharistijsko blago” i “Moj
28(1978), sv. 1/2, 152-154. — Isti, Negdašnji najljepši dan” o. Hugolina Didona (v. ). U
hrvatski katekizmi. zagreb 1985, 80-85. — S. Diklu je nabavio nova zvona. Malo pred smrt
Sršan, Osječki ljetopisi 1686-1945. Osijek sakupio je sredstva za orgulje u svojem
1993, 54. F.E. Hoško samostanu sv. Frane u Zadru.
LIT: Josip ANTOLKOVIĆ: Ciprijan Lisica, u
LISICA, Ciprijan, upravitelj Saveza Trećeg knjizi s Duhovnim velikanima kroz travanj.
Reda (Petrčane, 9. I. 1884 - Zadar, 16. IV. Zagreb 1977. str. 303-312. G. Štokalo
1962). - Osnovnu školu završio je urodnom
mjestu, nižu gimnaziju na Košljunu, stupio je u LIŠNJIĆ, FRA MARIJAN K. Jurišić
FZD 22. IX. 1901, daljnje gimnazijske nauke i
teologiju završio je u Zadru, ređen za LJUBAS, Ljubo Hrgić, Ljubo
svećenika u Krku 6. VI. 1909. Već prije
ređenja bio je odgojitelj pitomaca n košljunu LJUBIN, Josip, liječnik (Kali, 4. V. 1898 -
pa se iprvih godina svog svećeništva posvetio Split, 10. II. 1967). Pučku školu završava u
toj dužnosti. zatim je premješten u Zadar kao Kalima (otok Ugljan), gimnaziju s maturom u
propovjednik i spovjednik, kao kooperator u Zadru. Medicinski fakultet započinje u
katedrali i kao član nadbiskupske kancelarije. Zagrebu, nastavlja u Gracu, a završava u Beču
Nakon talijanske okupacije Zadra djeluje u gdje je promoviran na čast doktora opće
Zagrebu. Vrativši se 1931. godine u Provinciju nedicine. službuje u Zagrebu, Srnetici, Drvaru,
bavi se pučkim misijama, postaje gvardijanom Sušaku, Golubovcu, Sisku i konačno u Zadru
i učiteljem bogoslova u Splitu na Poljudu. U gdje se specijalizira za fizikalnu terapiju.
prvim poslijeratnim danima vraća se u svoj Godine 1964. nakon smrti žene, stupa u
Zadar. Zajedno sa o. Robertom Šukunca (v. ) franjevački red FZD. Studira teologiju i sprema
popravlja porušeni samostan sv. Frane. se za svećenika. Pola godine pred ređenje nagla
Sudjeluje u otklanjanju ruševina i prokrčivanju smrt mu prekida života. Odlikovao se kao
ulica u cijelome gradu. Preuzima uzastopno i liječnik stručnom spremom i zauzetošću za
po dvije dušobrižničke službe zajedno sa siromašni svijet, a kao redovnik poniznošću.
Belafuzi, Petrčanina, Diklu i Kožinu. LIT.: Fr. Josip Ljubin, doktor medicine i stud.
Istovremeno zauzima svoje staro mjesto u teol. Vjesnik franjevačke Provincije sv.
nadbiskupskoj kancelariji. Tako sve do svoje Jeronima u Dalmaciji i istri, br. 3-4/1967, 65-
smrti, koju je dočekao doslovno na nogama 71. B. Barčić
samo nakon sedmice dana bolovanja, a
preminuo je sa smješkom na usnama. - U LJUDEVIT IZ DUBRAVICA (De Nemorellis),
Zagrebu je bio od 1922. do 1931. upravitelj bos. vikar (Dubravice, 1. polovica 15. st. — ?,
Saveza Trećeg Reda cijele Jugoslavije i kao 2. polovica 15. st. ili početak 16. st.). — Bio je
takav posvuda pospanim trećoredskim kustod Bosanske kustodije te bosanski vikar
Zadrugama budi život a osniva i organizira i (1481.-1484.), a vjerojatno i u prethodnom
nove. Gradi Trećoredski uboški dom. trogodištu. Za njegovog vikarstva kralj Matija
Reorganizira sam Savez. Osniva pučku kuhinju Korvin daruje (1481.) bosanskim franjevcima
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 425

dva samostana u Dalmaciji. 144. — S. Sršan, Osječki ljetopisi 1686-1945.


LIT.: D. MANDIĆ: Franjevačka Bosna. Rim Osijek 1993, 54. F.E. Hoško
1968., 135-136. A. Barun
LONČAR, Fra Slobodan-Ivan (1915.-1945.)
LJUDEVIT IZ KONAVALA (de Canalibus), Rođen 3.III.1915. na Vinjanima, ž. Vir, od oca
klerik (?, ? - Ston, 9. III. 1647) - Član Petra i majke Franjke r. Bago. Osnovnu školu
Provincije sv. Franje u Dubrovniku. Strpljivo svršio na Posušju, gimnaziju na Širokom
podnosio dugotrajno bolovanje. Prorekao Brijegu, bogosloviju u Mostaru. U Franjevački
vrijeme smrti. red stupio na Humcu, 3.VII.1934. Jednostavno
LIT. Benvenutus RODE: Necrologium zavjetovan 4.VII.1935., svečano 5.VII.1938.
Fratrum Minorum de Observantia Provinciae Za svećenika zaređen u Mostaru, 16.VI.1940.
S.P. Francisci Ragusii. Analecta Franciscana 1942.-1944. kapelan na Širokom Brijegu
VI. Ad Claras Aquas 1917. 438. I. Djamić 1944.-1945. kapelan u Drinovcima 13.II.1945.
strijeljan u Ljubuškom Bio je poletan i
LOHR, Hadrijan, filozofski i teološki pisac pobožan redovnik i domoljub. Za njega bi se
(Beč, Austrija, 15. IX. 1736. - Bač, 25. IX. moglo reći da ni mrava nije hotimice zgazio.
1784) je 1755. u šarengradu stupio u novicijat Bio je rodoljub i nigdje se toga nije stidio. Po
Bosne Srebrene, a zatim je dvije godine kasnije naravi tih i dosta melankoličan. Bio je
postao član Provincije sv. Ivana pjesnička duša, koja je teško proživljavala
Kapistranskoga. Dobro je govorio hrvatski. divljanja što su ih činili bezbožnici. Umro je
Teologiju je studirao u Osijeku (1760-1764), a hrabro, znajući da umire samo zato što je
zatim je na tamošnjem učilištu filozofije Kristov svećenik i franjevac.LIT.: A. Nikić:
predavao kroz tri godine (1764-1767). Hercegovački franjevački mučenici 1524. -
Uspješno je na najtečajnom ispitu 14. VI. 1769. 1945. , Mostar 1992.
stekao naslov profesora teologije i odmah A. Nikić
preuzeo učiteljsko mjesto na školi u Tamišvaru
(1769-1773). U Petrovaradinu je u listopadu LOPIN, Josip, misionar na Bliskom istoku
1773. zamijenio Lovru Bračuljevića i predavao (Mala Žuljana na Pelješcu, cca 1785 -
dvije školske godine (1773-1775). Nastavio je Dubrovnik, 28. IV. 1847) - Krsnim imenom
predavati dogmatsko bogoslovlje na Nikola. Stupio u Provinciju sv. Franje u
bogoslovnoj školi generalnog učilišta u Dubrovniku 1805. Poglavari su ga radi
Osijeku (1775-1777) u svojstvu “lector nadarenosti željeli poslati u Italiju na više
substitutus”, jer nije položio ispit za djelovanje nauke, ali radi raspuštanja samostana u Italiji
na generalnim učilištima. Održao je više javnih od strane francuskih okupacionih vlasti, morao
rasprava, a od tiskom objavljenih preostale su je završiti svoju izobrazbu na studiju Male
jedne iz razdoblja poučavanja filozofije, a Braće u Dubrovniku. Bio je uzoran redovnik,
druge iz poučavanja teologije. Također su strog u vršenju pravila Reda (Rode). Po
preostala njegova predavanja De Deo uno vlastitoj je želji poslan u misije, gdje je najduže
(Essekini 1777; vel. 18 x 23,5 cm; Slav. Brod, djelovao u Sv. Zemlji (Jeruzalem i Betlehem),
IV E 10). Napustivši Osijek boravio je u Iloku a zatim u Smirni, te nekim krajevima Grčke i
kao dekan filozofskog učilišta (1777-1780), a Makedonije. Iscrpljen od napora vraća se u
zatim kao gvardijan u Aradu, Temišvaru i domovinu gdje nekoliko godina prije smrti
Baču. djeluje kao gvardijan u nekim manjim
DJELA: Positiones ex universa Philosophia. samostanima svoje Provincije.
Essekini, 1767. — Cum dogmata de Deo et LIT.: Benvenutus RODE: Necrologium
attributis. Essekini, 1777. Fratrum Minorum de Observantia Provinciae
LIT.: AHFPZ, Protocolum conventus S.P. Francisci Ragusii. Analecta Franciscana
Petroaradini, 178-191. — F.E. Hoško, Dvije VI. Ad Claras Aquas 1917. 542. - Nedjeljko
osječke visoke škole. Kačić, 10)1978), 143- SUBOTIĆ - J/ustin/ VELNIĆ: Franjevci s
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 426

poluotoka PELJEŠCA. Spomenica Gospe đakovački biskup Franjo Thauszy, a 1759.


Anđela u Orebićima 1470-1970. 352-353. I. pravoslavni episkop iz Vršca. Objelodanio je i
Djamić molitvenik, vjerojatno na njemačkom jeziku;
poznat je samo naslov molitvenika u latinskom
LOPUŠINIĆ Bernardin, bivši provicijal prijevodu. Poslije školskog djelovanja bio je
(Grižane u Vinodolu, oko 1530. - Sveta Gora, samostanski starješina u Földvaru (1764/65).
Slovenija, 2. III. 1596). Nakon što je stupio u DJELA: Tractatus polemicus de statu
Provinciju Bosnu-Hrvatsku, pošao je na nauke mortuorum et resurgentium, de paradiso deque
u Italiji. Po povratku u domovinu bio je inferno et purgatiorio. Augustae Vindelicorum,
odgojitelj novaka, a zatim samostanski s.a.. — Elenchus seu ordinata methodus
starješina u Pazinu, Senju i Slunju; kao tradendi in scholis theologicas difficultates... a
pazinski i senjski gvardijan je vodio brigu oko Clemente a Panormo... praescripta... de statu
preuređenja samostanskih prostorija. God. mortuorum. s. 1. 1762. — Varia pietatis
1578. je ostao u Slunju zajedno s narodom, exercitia omnibus Christifidelibus accomodata.
nakon što je grad pao u vlast Turaka. Premda je Budae 1769.
kršćanska vojska 1582. protjerala Turke iz LIT.: Arhiv Hrvatske franjevačke provincije u
Slunja, nije bilo više nade da se to mjesto može Zagrebu, protocolum conventus Petfovaradini,
sačuvati pred njihovom silom pa su 1583. 212, 225. — F.E. Hoško, Dvije osječke visoke
franjevci napustili svoj samostan, a L. je ponio škole. Kačić, 8(1976), 181. — S. Sršan,
i kip Gospe Slunjske na Trsat. U dva navrata Osječki ljetopisi 1686-1945. Osijek, 1993, 34.
je bio provincijal (1577-1580; 1592-1595). U F.E. Hoško
drugom upravnom trogodištu je kao provincijal
u trsatskom kaštelu dao urediti posebnu riznicu LOVRENČIĆ, fra Modesto, kustod i
i u nju pohranio dragocjenosti Trsatskog propovijednik (Rijeka, ? - Rijeka, 24. XII.
svetišta. Zbog svojih djela, znanja i primjerna 1796). U KR stupio 3. V. 1759. Bio je kustod
života ostavio je časnu uspomenu u svojoj Hrvatsko-primorske kustodije god. 1792.-
Provinciji. 1796., i samostanski poglavar. Bio je revan
Lit. F. Glavinich, Origine della provincia propovijednik, odlikovao se širenjem štovanja
Bosna Croatia. Udine, 1648, 39-41; Isti, Djevice Marije.
Historia Tersattana. Udine, 1648, 22. - LIT.: Nekrologij slovenskih in hrvaških
Nekrologij Slovenske frančiškanske province kapucinov, Ljubljana 1977. — A. DUJMUŠIĆ,
sv. Križa. Ljubljana 1995. F.E. Hoško Povjesničke crtice Kapucinskog samostana na
Rijeci, Rijeka 1910, 13. Hadrijan Borak
LOSGOTT, Stanislav, teološki pisac (†Radna,
2. III- 1772) je teološko škoolovanje završio na LOVRENČIĆ, Leon, homiletski i katehetski
generalnom učilištu u Budimu, a zatim je pisac, pedagog, vjeroučitelj (Palovec, Mala
djelovao najprije kao profesor filozofije na Subotica, 5. X. 1913. — Zagreb, 1. III. 1991.).
generalnom učilištu u Osijeku (1748-1751), a — Poslije osnovnog školovanja u Maloj
zatim kao profesor teologije u Radni Subotici upisao je učiteljsku školu u Čakovcu,
(1756/57), zatim u Temišvaru (1758-1762) i na ali je uskoro nastavio i završio (1936.) srednje
kraju u Petrovaradinu (1759; 1762/63). Tiskom školovanje na franjevačkoj klasičnoj gimnaziji
je objavio teološki spis iz eshatologije i popis u Varaždinu. God. 1933. pridružio se
teoloških teza koje je najvjerojatnije predstavio Hrvatskoj provinciji sv. Ćirila i Metoda,
javnosti u Temišvaru. One jasno ukazuju da su stupivši u novicijat na Trsatu. Teološki fakultet
poslije 1757. profesori bogoslovnih škola u je pohađao u Zagrebu (1936-1941), a 1942. je
njegovo vrijeme slijedili nastavnu osnovu položio ispit za srednjoškolskog vjeroučitelja.
generala Franjevačkog reda Giugonina. Tu službu je obavljao na gimnazijama u
Školskim djelovanjem stekao je osobit ugled Karlovcu (1941-1945), Virovitici (1945-1947),
pa 1750. javnoj raspravi u Osijeku predsjeda u srednjoj školi za školovanje redovnica
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 427

"Marianum" u Zagrebu (1971-1976) i na


Institutu za crkvenu glazbu pri Katoličkom LOVRIĆ, fra Lovro, lektor, župnik i
bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1969- provincijal (Miljevci – Visovc, 15. III. 1813)
1973). Začetnik je srednjoškolskog i Bio je lektor filozofije u Kninu (1768), župnik
studentskog vjeronauka u crkvenim prostorima u Dubravicam (1773), Promini (1786),
crkve sv. Franje u Zagrebu (1947-1966), gdje Miljevcima (1795-1796), gvardijan na Visovcu
je također vodio Franjevački svjetovni red (1785, 1791, 1798), definitor (1788-1791), i
(1954-1966). Gotovo tri desetljeća je bio provincijal (1800-1803).
ispovjednik i duhovnik novakinja zagrebačkih LIT.: A. Crnica: Naša Gospa od Zdravlja i
sestara milosrdnica (1954-1981). — Bio je njezina slava, Šibenik 1939, 341-342. V.
vrstan i rado slušan propovjednik; odlikovao se Kapitanović
jednostavnim, teološki bogatim i slušateljima
pristupačnim govorom. Objavio je sedam LOVRIĆ, Roža, švelja (Miljevci - Drniš, 19. X.
svezaka propovijedi, a u rukopisu je ostavio 1885 - Šibenik, 21. II. 1976). U redovničku
biografske bilješke Uspomeni p. Mansveta zajednicu FBŠ, je stupila 1899. Redovničke
Dujakovića (Zagreb 1940, str. 55) i 26 zbirki službe je vršila u Šibeniku, Drnišu, Senju i
propovijedi, nagovora i kateheza, među kojima Visovcu. Među različitim kućnim poslovima
se aktualnnošću ističu za tisak priređeni najviše je pridonijela kao vrsna švelja sestarske
katehetski priručnici: Osmišljenje života, i fratarske odjeće. Bila je i poglavarica Družbe
(Zagreb 1974, str. 269), Kršćanski nazor na od 1950-1953. i mnogo se trudila za duhovni i
svijet i život (str. 225) i Kršćanska životna materijalni napredak zajednice. Svojom
orijentacija (str. 1000). Surađivao je u pobožnošću i marljivošću utjecala je na mlađe
Glasniku sv. Franje (1936, 1940), Coroni generacije sestara. U franjevačkom samostanu
(1939), Marijinom Trsatu (1969, 1974) i na Visovcu vršila je dužnost kućne
Obavijestima Hrvatske franjevačke provincije predstojnice više godina. Uz šivanje vršila je
sv. Ćirila i Metoda (1971). Bavio se i sakristansku službu. Rado je molila za
slikarstvom; njegove slike sv. Leopolda ustrajnost franjevačkih novaka i druge sestre
Mandića se nalaze u crkvama sv. Terezije u poticala da mole na tu nakanu. Svoju okolnu
Rijeci, u Opatiji, u nadbiskupskom dvoru u znala je obradovati i sitnim pažnjama. Sestru
Rijeci, te u franjevačkim samostanima u Rožu nisu cijenile samo sestre u samostanu,
Zagrebu, Bjelovaru, Požegi i Krapini. već je bila poznata gotovo cijeloj šibenskoj i
Posljednje godine života podnosio je teške drniškoj krajini. Bila je ona vrlo snalažljiva i
bolesti. komunikativna, osjetljiva za potrebe bolesnih i
DJELA: Bog i čovjek, Zagreb 1954. — siromašnih ljudi. U danima oskudice iz ljubavi
Kršćanska obitelj, Zagreb 1956. — prema njima spremno se odricala i svoga jela.
Razmatranja za pobožnost pet prvih subota, Ljudi su joj se obraćali u raznim problemima i
Zagreb 1957. — Blagdani, Zagreb 1958. — teškoćama. Na vratima samostana često se čulo
Nedjelje, Zagreb 1962. — Nedjeljna služba pitanje: “Gdje je naša sestra Roža?”
riječi, Zagreb 1966.
LIT: R. G ELEMANOVIĆ: Na pregršt pitanja LOVRO “DE MONTE” (De Ragusio,
odgovara o. Leon Lovrenčić, Obavijesti Dubrovčanin), FKN, protuprovincijal 1414.
Hrvatske franjevačke proivncije sv. Ćirila i Bio je kustos dubrovačke kustodije kad ga je,
Metoda, 24 (1971), 172-176. — I. DAMIŠ, Uz 10. III. 1413., protupapa Ivan XXIII., u
40. godišnjicu svećeničkog rada oca Leona svojstvu svoga kapelana, poslao po nekim
Franje Lovrenčića (1940-1980). Isto mjesto, krajevima Bosne i Dalmacije radi crkvenih
32 (1979), 191-196. — B. DUDA, Ocu Leonu poslova. Po svoj prilici radilo se o pridobivanju
Lovrenčiću u spomen. Isto mjesto, 44 (1991), klera i vjernika u spomenutim krajevima za
28-31. F.E. Hoško pizanskog papu. Da li je za uspješno obavljene
poslove Ivan XXIII. nagradio Lovru
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 428

imenovanjem za provincijala, nije poznato. No provincije. U najpovoljnijem slučaju mogao je


da se malo nakon toga vladao kao provincijal, upravljati provincijom kao vikar fr. Fabijanu
to je sigurno. Naime, 7.VII.1414. mletački koji je kao provinciaal morao te godine na
dužd Toma Mocenigo obratio se generalnom generalni kapitul u Asiz. Papa mu je 4. X.
ministru Antunu Vinittiju da riješi spor između 1322. dopustio da po volji izabere biskupa
Nikole iz Zadra (v.) i Lovre iz Dubrovnika, tko posvetitelja. Dubrovačkom nadbiskupijom
je provincijal. Dužd je podržavao provincijala upravljao je oko godinu.
Nikolu, već 20. godina, možda i stoga što je LIT.: Bularium Franciscanum, V, [ed. C.
Lovro boravio na teritoriju suparničke, Eubel], Romae 1898, br.405; 460; str. 616
dubrovačke republike. Vjerojatno da Vinitti br.222. —C. EUBEL: Hierarchia catholica
nije ništa poduzeo. Ta i sam je 1409. pristao uz medii aevi, I, Padova 19682, 411 — L.
Petra Filarga, pisanskog papu Aleksandra V., WADDING: Annales Minorum. (3.izd.)
(v.). kojega je naslijedio bolognski Ivan Quaracchi 1933ss, vol.VI, 460 br.72; 654s. —
XXIII. Na saboru u Konstancu okončana je Gustavo PARISCIANI: I Frati Minori
shizma i u franjevačkom radu, kad je 4. VII. Conventuali del#e Marche (sec.XIII-XX).
1415. general Antun de Cascia imenovan za Falconara, 1982, 234 br. 20.
biskupa, a Antun Vinitti potvrđen za generala.
Tada je valjda okončano i pitanje zakonitog LOVRO iz Portugala (de Portugalia, Lusitanus,
ministra u provinciji Dalmacije. Vjerojatno je Hortanus, Sclavinensis) barski nadbiskup, O.
Lovro de Monte istovjetna osoba s Lovrom Min. († poslije 1265),. Potječe iz Portugala.
Menze (de Menciis) iz plemićke obitelji Eubel ga naziva "Hortanus" (iz Ortea u Laziju),
Menčetića koji je bio gvardijan u Dubrovniku valjda zato što je u Orteu imao rodbinu koja se
1404., a dubrovačka ga je Republika kao spominje u spisima. Inocent IV. poslao ga je 5.
nuncija slala kraljevima Sigismundu i III. 1245. s Ivanom iz Piano del Carpine i još
Ladislavu Napuljskom. nekolicinom franjevaca velikom tatarskom
LIT.: Conradus EUBEL: Bullarium kanu da mu navijesti krsćansku vjeru. Bio je
Franciscanum. Vol. VII, 464 br. 1290. M. osobni ispovjednik Inocenta IV., kapelan
ŽUGAJ, Nomenklator franjevaca konventualaca rimske kurije i bliski papin suradnik. Dne 9.
Hrvatske provincije sv. Jeronima: 1217-1559, VIII. 1246. papa ga šalje kao apostolskog
Zagreb 1993, 65 s oznakom vrela u Miscel. legata grčkim patrijarsima u Antiohiju i
Franc. i Analecta Franciscana. M. Žugaj Armeniju, te biskupima po Turskoj i Cipru, a
24. IV. 1247. jeruzalemskom patrijarhu zbog
LOVRO iz Mondaina/Montefeltra (Feltranus, pomoći siromasima, bolesnicima i
Montefeltranus, Monteferetranus, ex Leopoli), zarobljenicima, a dan kasnije Jakobitima,
O. Min. († Dubrovnik, 31. XII. 1323.), Maronitima, Nestorijancirna. Papa mu 7. VIII.
nadbiskup. - U Red je stupio u samostanu 1247. preporučuje da oprezno i razborito
Mondaino. Uspješno je vršio službu postupa s odijeljenim biskupima i vjernicima, a
istraživatelja pravovjerja po Ankonskoj krajini. u drugom pismu, istog dana, da nastoji dati
Nije jasno zašto ga je tamošnji provincijal zadovoljštinu za nepravde koje su Latini učinili
Thodinus razriješio sluzbe. Intervenirao je papa Grcima. Uspio je povratiti ciparskog
Ivan XXII. koji ga je 28. VIII. 1320, cijeneći nadbiskupa iz progonstva. Papa ga iz Peruge
njegovo dotadašnje zalaganje. potaknuo da salje 1251/52. u Rim da senatorima i puku
nastavi rad na suzbijanju krivovjerja po tim bude tumač papinskih pisama i želja, a
krajevima i dodjelio mu suradnike. Drugim kardinalu Rikardu de Annibalis preporuča da
pismom istoga dana papa ga je ovlastio da mu pomogne u tom odgovornom poslu. — Iz
ispita pravovjerje vojvode Montefeltra, pisma Aleksandra IV., asiškom gvardijanu ili
Fridrika, koji je bio osumnjičen da je prihvatio vikaru datiranog 24. IX. 1255., doznajemo da
krivovjerje. — Prema bilješkama p. Abatea bio je Lovro, izabrani barski biskup dao spremiti u
bi 1322. provincijal Sklavonske/hrvatske sakristiji gornje bazilike sv. Franje neke knjige
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 429

i predmete Inocenta IV., koje Aleksandar IV. pravu.


naredjuje da uruče donositelju pisma. Na LIT.: Sebastianus DOLCI: Fasti litterario-
kamenom natpisu crkve sv. Agneze u Rimu, Ragusini. Venetiis 1767. 28-29. - Benvenutus
posvećene 23. IV. 1256. piše da je RODE: Necrologium Fratrum Minorum de Ob
prisustvovao posveti crkve (Huic consecrationi servantia Provinciae S.P. Francisci Ragusii.
interfuerunt Laurentius Archiepiscopus Analecta Franciscana VI. Ad Claras Aquas
Sclavinensis…). Prema jednom rukopisu 1917. 418-419, 572. I. Djamić
samostana sv. Klare u Asizu, od 10. VIII.
1265. stoji da su s Klementom IV. posveti LUCIANI, IVAN, (LUCIANUS), O. Min.,
bazilike, uz mnoge kardinale i biskupe, bio i budvanski biskup (XIV. st.). Bio je cijenjen
nadbiskup Lovro, franjevac. Biskupom u Baru zbog kreposna života i bogatog znanja, osobito
bio je još 1265. a nasljednik mu se spominje poznavanja kanonskog prava (Farlati). Kao
oko 1270. pa je vjerojatno prije te godine budvanski biskup spominje se 1360. (Eubel).
umro. Ne zna se kad je završio službu u budvanskoj
LIT.: J. H. SBARALEA: Bullarium biskupiji, no zacijelo prije 8. VI. 1368. kad se
Franciscanum, I, Romae 1759ss. br. 76s; 144; kao budvanski biskup spominje Natalis. Možda
191; 202s; 224; 228; 229 bilj. 4; II br. 108; se može poistovjetiti s biskupom Ivanom de
484. — Bularii Franciscani Epitome, [ed. C. Langebrugge koji se spominje kao pomoćni
Eubel], Ad Claras Aquas (Quaracchi) 1908, br. biskup u biskupiji Bath i Wels u Engleskoj
362; 418; 454s; 444; 473; 475; 565; 594, 703; (Tossignano, Eubel). God. 1371. bio je
813; 1032; XXIV - — C. EUBEL: Hierarchia prisutan kod posvete crkve sv. Jakova na
catholica medii aevi, I, Padova 19682, 92. — venecijanskom otoku Giudeca (Farlati).
P. B. GAMS: Series episcoporum Ecclesiae LIT.: — C. EUBEL: Hierarchia catholica medii
Catholicae, Regensburg 1873 [Graz 1957], aevi, I, Padova 19682 150, 550. — Bularium
393. — M. ŽUGAJ, Nomenklator franjevaca Franciscanum, VI, [ed. C. Eubel], Romae
konventualaca Hrvatske provincije sv. 1902, 395 nt. 1. — P. R. TOSSINIANENSIS:
Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 65. Historiarum Seraphicae Religionis libri tres,
Venetiis 1586, 233v. — — L. WADDING:
LOZO, fra Jeronim (Marković Lozinović) Annales Minorum, VIII, Ad Claras Aquas
Završio je filozofiju u Zaostrogu kod fra Mate (Quaracchi) 1932, 258, nº. 20, IX, 187, nº 7,
Zoričića, a 18. lipnja 1758, je poslan u XVII. 164. — D. FARLATI - G. COLETI:
Bolognu. Promaknut je u lektora teologije 3. Illyricum Sacrum VII, Venetiis , 215. — A.
studenoga 1765. i nakon toga je predavao MILOŠEVIĆ: Schematismus dioecesis
filozofiju, u Zaostrogu Catharensis... Episcopi Buduenses. Cathari
V. KAPITANOVIĆ, »Testi scotisti 1908., 17. — M. ŽUGAJ, Nomenklator
d’insegnamento filosofico-teologico nella franjevaca konventualaca Hrvatske provincije
Provincia del Santissimo Redentore in Croazia sv. Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 48.M.
nei secoli XVII e XVIII«, Antonianum, 67 Žugaj
(1992), 264, 290-291.
LUCIĆ, s. Klara, (Beketinci, 6. II. 1885. —
LUCARI, Jakov (de Luccaris), biskup Đakovo, 2. II. 1963), sestra sv. Križa. Prve
(Dubrovnik, cca 1512 - 1575) - Porijeklom iz zavjete položila je 1905. i iste godine započela
dubrovačke plemićke obitelji. Član Provincije njegovati blesnike u Privatnoj bolnici u Novom
sv. Franje u Dubrovniku. U Provinciji je dva Marofu. Slijedeće godine premještena je u
puta vršio službu provincijala (1544-1547 i Pakrac u bolnicu. Godine 1908. šalju je
1550-1553). Papa Pijo IV. ga je imenovao poglavari najprije u Sofiju gdje uz dvorbu
Trebinjsko-mrkanjskim ordinarijem (1562) i u bolesnika vrši i službu poglavarice. Kasnije
tom je svojstvu prisustvovao Tridentinskom djeluje u Varni kao bolničarka i kao
saboru. - Bio je osobito vješt u kanonskom poglavarica. Godine 1920. poslušnost je vodi
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 430

na Ortopedsku kliniku u Zagreb, zatim (1927) vjernika. O tome je poslao izvještaj u Rim.
u Slavonski Brod, pa u Vinkovce (1932). Bila Njegovo je tijelo biskup fra Grgo ilić dao
je kućne poglavarice u Provincijalnoj kući u prenijeti u grobnicu koju je za sebe priredio
Đakovu (1934-1940). Poglavari su je 1940. 1799.
poslali da preuzme brigu za sestre na DJELA: Liber confirmatorum illustrissimi et
Sveučilišnoj klinci u Zagrebu. Vratila se nakon reverendissimi domini episcopi Drivastensis in
tri godine i sve do 1954. brinula se za veliku visitatione districtuum ei commissorum.
zajednicu Provincijalne kuće. Posljednje svoje Objavio ga Kr. Draganović u Croatica
sile posvetila je svojim bolesnim i starim christiana periodica, 10(1982), 84-97 - Dopis
sestrama. kongregaciji o progonim akatolika u Slavoniji i
LIT.: »Unsere heimgegangene Schwester«, Južnoj Ugarskoj 1636-1638. Ibidem, 78-84 -
Theodosia, Mitteilungen für die Scwestern von izvještaj o čudotvornoj Gospinoj slici iz
heiligen Kreuz, Ingenbohl, LXXVIII (1963) 3, Zvornika, objavljen u Acta Bosnae,
str. 215-216. M. Žigrić Monumenta JA, vol. 28, str. 426-429, br. 1328.

LUČIĆ (BOGOSLAVIĆ), Jeronim, biskup LIT.: O.J. Matković: O. Jeronim LUčić,


(Vareš, ili: Brgule kod Vareša, oko 1575 - Varešanin, Franjevački glasnik 9(1895), str.
Sutjeska, 15. I. 1643) - Studirao je bogoslovske 133-136, 153-156, 167-170 - Krunoslav
nauke u Bolonji i vratio se u domovinu 1603. Draganovičć: Biskup fra Jeronim Lučić.
Služio je uglavnom u Slavoniji; bio je učitelj Croatica christiana periodica, 10(1982), 73 ss,
novaka, gvardijan u Našicama i Olovu, 11 (1983), 33 ss. I. Gavran
definitor i komisar provincije Bosne Srebrene
te generalni vikar biskupa za Slavoniju. 21. XI. LUČIĆ, Elzear, pedagog, provincijal (Kastav,
1634. bio je designiran za biskupa u Drivastu u 1667. - Zagreb, 14. III. 1709). Stupanjem 1690.
Albaniji a tek 3. V. 1636. potvrđen i 23. IX. u novicijat u Varaždinu postao je član
1636. određen za apostolskog vikara Bosne i Provincije sv. Ladislava. Na filozofskom
upravitelja skradinske biskupije. U drugoj učilištu (1691-1693) i u bogoslovnoj školi
polovici 1639. potiskuje ga Rimska (1693-1697) Generalnog učilišta u Zagrebu je
kongregacija s toga položaja, valjda pod studirao filozofiju i teologiju te postigao
pritiskom Bečkog dvora, u korist bečkoga kvalifikacije profesora filozofije, odnosno
kandidata fra Tome Mrnjavića, pa otada Lučić teologije. Filozofiju je predavao na učilištima u
živi u samostanima Sutjesci i Olovu. Htio je da Varaždinu (1697/98), Ormožu (1698/99) i
novom biskupu bude barem neke vrste Zagrebu (1699-1701). Na tek osnovanoj
koadjutor, ali mu to nije pošlo za rukom. Tri bogoslovnoj školi u sastavu Generalnog
njegova brata, jedan nećak i jedna nećakinja učilišta 2. razreda u Varaždinu bio je uz Celza
postali su za njegova života muslimani. Za iz Foligna prvi profesor (1701-1703). Školsko
njega svjedoče da ga je preporučivala revnost, djelovanje zaključuje na bogoslovnoj školi
uzoran svećenički život i poznavanje Generalnog učilišta 1. razreda u Zagrebu
kanonskog prava te da je bio poznat (1703-1709). Provincijal A. Buzjaković mu
propovjednik. Napisao je i čitav niz povjerio izradu statuta o školama u Provinciji.
propovijedi, koje se nisu sačuvale. - Kao On ih je pripravio, a kapitul 1705. ih potvrdio;
gvardijan u Našicama povratio je taj samostan tom kapitulu je predsjedao on sam obavivši
iz turskih ruku, u kojima je bio dvadeset prije toga generalnu vizitaciju vlastite
godina, popravio ga i napučio redovnicima. U Provincije. Nakon što je vršio upravne službe
Slavoniji je nastojao oko uvođenja samostanskog starješine u Zagrebu (1702-
gregorijanskog kalendara i dvaput zbog toga 1705) i definitora provincijalu H. Sviličiću,
bio napadnut kamenjem. Obavio je jednom postao je 1708. provincijal. Profesorske obveze
kanonski pohod svog prostranog područja na bogoslovnoj školi u Zagrebu je zadržao kroz
1637. i 1638. I tom prilikom krizmao 20. 800 sve to vrijeme i stekao naslov “lector
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 431

jubilatus”. Kad je naglo umro, naslijedio ga je 1970. 349-350. - V/inko/ VELNIĆ: Rukopisni
u vodstvu Provincije kao provincijski vikar M. priručnici apoteke Male Braće u Dubrovniku.
Klarić. Arhiv za farmaciju. Beograd 9 (1959) br. 3,
LIT.: Arhiv Hrvatske franjevačke provincije u 122-129. - ISTI: Tableau chronologique des
Zagrebu, Monumenta Custodiae S. Ladislai, apothicaires de la pharmacie des pères
365-371. — F.E. Hoško: Organizacija Franciscains à Dubrovnik. Die Vorträge der
filozofske i teološke nastave na visokim Hauptversammlung des Int. Pharm. Kongresses
školama Provincije sv. Ladislava u razdoblju in Dubrovnik (26-31. VIII. 1959). Stuttgart
posttridentske obnove. Kačić, 6(1974), 60.F.E. 1960, 189-197. I. Djamić
Hoško
LUDOVIK IZ DUBROVNIKA (Ludovicus de
LUČIĆ, Ivan Evanđelista (Vanđo), ljekarnik Ragusio), glazbenik (Dubrovnik, ? - prije
(Prizdrina na Pelješcu, cca I. 1738 - 1582) - Član Provincije sv. Franje u
Dubrovnik, 19. IX. 1818) - Krsnim imenom Dubrovniku. Vrlo vješt glazbenik.
Antun. Stupio u Provinciju sv. Franje u LIT.: Benvenutus RODE: Necrologium
Dubrovniku 1756.g. Po odredbi poglavara Fratrum Minorum de Observantia Provinciae
prekida filozofski studij i potpuno se posvećuje S.P. Francisci Ragusii. Analecta Franciscana
ljekarni samostana Male Braće u Dubrovniku. VI. Ad Claras Aquas 1917. 420. I. Djamić
Kao vedar, smiren, častan i dobrohotan
redovni, više je puta vršio službu gvardijana LUDOVIK IZ D UBROVNIKA, misionar
dubrovačkog samostana, definitora i jednom (Dubrovnik, cca 1667 - 2. X. 1738) - Stupio u
kustosa. Naročito pronicav u spekulativnim Provinciju sv. Franje u Dubrovniku 1688.
znanostima, pokazao je velik napredak i u Poznavao je nekoliko jezika, duže vremena bio
proučavnju medicinske znanosti u padovi. u misijskim krajevima kao župnik (Beograd i
Najzaslužniji je za reformu i napredak ljekaren Temišvar). Zatim vojni kapelan njemačkih i
samostana Male Braće u Dubrovniku (Subotić- čeških vojnika u Madžarskoj i Napulju. o
Velnić), koju je opskrbio suvremenim povratku u Provinciju vrši službu gvardijana u
inventarom. Često puta je tražen od njega Stonu.
savjet kao od najprokušanijeg liječnika, a vršio LIT.: Benvenutus RODE: Necrologium
je i kirurke zahvate sa sretnim ishodom. Fratrum Minorum de Observantia Provinciae
Posebnom intuicijom je znao dijagnosticirati S.P. Francisci Ragusii. Analecta Franciscana
bolesti, te odabirati i vješto primjenjivati VI. Ad Claras Aquas 1917. 461 I. Djamić
medikamente kao vrstan liječnik. Skroman i
čedan, za sebe je tražio samo zadovoljstvo u LUKA (KATANA) iz Zadra, FKN, gvardijan u
tome što služi korisno redovničkoj subraći i Zadru († poslije 9. IX. 1443.). Spomenut je u
patničkom čovječanstvu. Stručnim radom je tri sačuvane pergamene zadarskog samostana
znatno umnožio prihode ljekarne, koji su sv. Frane, od 8. VII. 1327. do 22. X. 1436. U
poslužili na korist Provincije, te za uređenje prvoj se navodi da je na njega upravljen
samostana i crkve Male Braće u Dubrovniku. prijepis bule pape Martina V. od 11. I. 1427. za
Potpuno predan volji Božjoj umire od raka oslobađanje zarobljenika kršćana iz turskog
(tada rijetke bolesti) oplakan od svoje ropstva; u drugoj i trećoj radi se o novčanim
Provincije, biskupije i naroda. sporovima. Poznatiji je po tome što je 9. IX.
LIT.: Benvenutus RODE: Necrologium 1443. s graditeljem orgulja Markom iz
Fratrum Minorum de Observantia Provinciae Venecije ugovorio izgradnju novih orgulja u
S.P. Francisci Ragusii. Analecta Franciscana crkvi sv Frane u Zadru za 56 zlatnika i za stare
VI. Ad Claras Aquas 1917. 515-516. - orgulje iz crkve. Ugovor pokazuje koliko su
Nedjeljko SUBOTIĆ-J/ustin/ VELNIĆ: franjevci njegovali crkvenu glazbu, kad su već
Franevci s poluotoka Pelješca. Spomenica 1443. Imali “stare orgulje”.
Gospe Anšela u Orebićima 1470-1970. Omiš Pavuša VEŽIĆ: Inventar pergamena
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 432

samostana sv. Frane u Zadru; u: Samostan sv. 1269., ali ga papa nije potvrdio, pa je
Frane u Zadru, Zadar 1980, 167s bbr. 99; 108; biskupijom upravljao vikar.
110. Donato FABIANICH: Storia…. Zara LIT.: J. H. SBARALEA: Bullarium
1864. Vol. II, 51s. M. ŽUGAJ, Nomenklator Franciscanum...vol. III, 478. Romae 1765 —
franjevaca konventualaca Hrvatske provincije Archivio Sartori...(a cura di G. Luisetto) vol.
sv. Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 66. III, 371s; 377s br. 14 i 18. — L. WADDING:
M. Žugaj Annales Minorum, V, Ad Claras Aquas
(Quaracchi) 193, 112, 540ll —
LUKA IZ BOSNE (de Bosna), egzorcista (? - Schematismus ...Dioecesis Ragusinae...
Dubrovnik, 1610) - Član Provincije sv. Franje Ragusii 1916, 16 — C. EUBEL: Hierarchia
u Dubrovniku. Upravljao Provincijom kao catholica medii aevi, I, Padova 19682, 411 nt.
vikar (1588-1590). Otišao u Svetu Zemlju i 5.—P. GAMS: Series episcoporum Ecclesiae
odande se vratio nekoliko godina prije smrti. Catholicae, Regensburg 1873 [Graz 1957],
Bio je obdaren silnom moći za istjerivanje 414. M. Žugaj
demona.
LIT.: Vestijarij (Arhiv samostana Male Braće u LUKIĆ, Ivan, filozofski i teološki pisac,
Dubrovniku): 1595-1826. f˚ 14 r. - Benvenutus pedagog (Skomnica kod Velike, oko 1698 -
RODE: Necrologium Fratrum Minorum de Bač, 27. I. 1770) je postao 28. II. 1720. član
Observantia Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Bosne Srebrene. Studij filozofije i teologije je
Analecta Franciscana VI. Ad Claras Aquas završio u Italiji, jer je vrlo dobro znao
1917. 430. I. Djamić talijanski. Učiteljsko djelovanje započinje kao
profesor filozofskog učilišta u Požegi (1732-
LUKA IZ URBINA, Luka iz Padove 1734). Zatim je boravio u Budimu kao
odgojitelj franjevačkih studenata (1734/35) da
LUKA, iz Padove (iz Urbina) O.Min. (†1. XII. bi 1735. nastupio kao profesor dogmatskog
1287), potvrdjeni dubrovački nadbiskup i bogoslovlja u petrovaradinu. Već tada je Lukić
možda padovanski provincijal. - Nakon što posjedovao naslov “lector generalis”, tj.
Filip Bonacolsi nije prihvatio imenovanje za kvalifikaciju za predavača teologije na
dubrovačkog nadbiskupa, dubrovački je kaptol bogoslovnoj školi u sastavu generalnog
izabrao Luku iz Padove i papa Nikola III., učilišta, pa nakon prvog semestra predavanja u
potvrdio ga je 1280. za nadbiskupa. No ni on Petrovaradinu postaje profesor generalnog
nije prihvatio imenovanja.— Sastavljač općeg učilišta u Osijeku, i ondje djeluje jedno
kazala Annales Minorum (vol. 17) desetljeće (1736-1746). Postigao je 1745.
poistovjećuje ga s bl. Lukom Belludi, najviši prosvjetni naslov u Franjevačkom redu,
pratiocem sv. Antuna. No, ako je bl. Luka živio naslov “lector jubilatus”. Od 1748. do 1751.
još 1280., bio je i odviše star da bi bio ozbiljno bio je gvardijan samostana u bačkom gradu
kadidiran za nadbiskupa. Postojali su međutim Baji. Sudjelovao je 1736, 1751. i 1764. u
jedan ili dva provincijala Luka iz Padove, komisijama pred kojima su polagali ispit
1267/70 i 1281-1284. Prvi se spominje kao kandidati za službu profesora teologije. Bio je i
lektor a drugi pod nazivom Mlađi. Možda je dekan generalnog učilišta u Budimu (1755-
upravo ovaj posljednji bio izabran za 1748), a 1756/57. je obavio kanonski pohod u
dubrovačkog nadbiskupa ali je radije odabrao vlastitoj provinciji. Bosna Srebrena se tada
biti provincijal. — Najvjerojatnije je Luka iz nalazila pree svojom drugom diobom, a Lukić
Padove istovjetan s Lukom iz Urbina koga se vrlo oštro okomio na tzv. “srijemske
dubrovački šematizam pogrešno stavlja za separatiste” koji su, izgleda, željeli da u novu
dubrovačkog nadbiskupa pod rednim brojem provinciju uđu samo podunavski samostanu, a
24, uz godine 1272/74. a u stvari je slavonski da ostanu zajedno s onima u
najvjerojatnije bio vikar nepotvrđenog biskupa geografskoj Bosni. Odluka o diobi Bosne
Andrije Gausonija kojega je kaptol izabrao Srebrene pridružila je 1757. novoj Provinciji
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 433

sv. Ivana Kapistranskoga sve samostane Bosne S.P. Francisci Ragusii. Analecta Franciscana
Srebrene u carskim zemljama, a za provincijala VI. Ad Claras Aquas 1917. 417-418.I. Djamić
imenovala Srijemca Filipa Penića koji je
rehabilitirao sve one koje je Lukić prethodno LULIĆ, fra Ante, pisac i provincijal FSP,
bio označio kao “separatiste”. Prije odlaska u (Makarska, 1. XII. 1812. — 21. VII. 1888.),
Bač, Lukić je neko vrijeme boravio u Velikoj. povjesničar, pisac. Za svećenika zaređen 1838.
— U rukopisu je ostavio filozofska i teološka Bio je dvaput provincijal, gvardijan u
predavanja koja je bio priredio za potrebe Makarskoj (1860—1861). Za proslavu stote
sovjih studenata: Logica (s.1. s.a.; vel. 14 x 20 obljetnice smrti fra Andrije Kačića Miošića
cm; Bač, B-11). Metaphysica (s.1.s.a.; vel. tiskao je posebne oglase u tri jezika. Obnašao
22,5x17,5 cm; Bač, B-e-1), In Aristotelis je i visoke službe u Franj. redu: generalni
Physicam; De ceteris philosophiae partibus vizitator provincija u Dalmaciji i Italiji i
(s.1. 1728; vel. 9 x 20 cm; Bač, B 137); vel. generalni definitor.— Lulić je objavio sedam
15,5 x 19; Vukovar, bez signature); De actibus knjižica na talijanskom jeziku, većinom
humanis; De peccatis, De gratia justificante; povijesnog sadržaja i jednu na hrvatskom.
De Angelis (Essekini 1735-1737; vel. 16,5 x Njegovo je najvažnije djelo za povijest
21 cm; Bač, F-c-11); De incarnatione; De hrvatske kulture osnutak franjevačke gimnazije
virtutibus theologicis (Essekini 1741; vel. 17 x u Sinju 1854, prve gimnazije u nas s hrvatskim
21.5 cm; Bač, 4-b); Tractatus de virtutibus nastavnim jezikom. On je bio i prvi direktor.
(Essekini 1741; vel. 17 x 22 cm; Vukovar, bez DJELA:: Schematismo della Provincia del SS.
sign.); Tractatus de visione beata; Tractatus de Redentore, Split 1855. — Stato della Dalmata
Sanctissima Trinitate; De spe et charitate; De francescana provincia de M. oss. del SS.
rerum Creatore (Essekini 1741; vel. 17 x 22,2 Redentore, Split 1857. — Compendio storico-
cm; Bač, F-c-11); Tractatus complectes varias cronologico di Macarsca e del suo litorale
controversias circa articulos Fidei inter ossia Primorje, Split 1860. — Toseretto
Catholicos et Acatholicos juxta verum spirituale di orazioni e pratiche divote
Romano-Apostolicae Ecclesiae sensum exitus arricchite di sante indulgenze, Rim 1865. —
(Essekini 1743-1745; vel. 17,5 x 11,3 cm; Bač, *mazia, Split 1867- Serie di tutti i Ministri
F-c.11); De Romano Pontifice (Essekini 1745), generali di tutto l'Ordine de frati minori dalla
De Deo Trino; De purgatorio; De sacramentis loro istituzione, fino all'anno 1869 col sunto
in genere; De baptismo; De confirmatione; De storico sull'Ordine dei Minori in Dalmazia ed
Eucharistia (Essekini 1746; vel. 15,5 x 20 cm; in Bosnia, Split 1869. — Fiori spirituali
Ilok, C 195); De Eucharistia (Essekini 1746; raccolti ed offerti a Gesù Cristo, Split 1874 -
vel. 17,5 x 22,6 cm; Bač, F-c-11). Blago razlikih kršćanskih molitvica, pismica i
LIT: F. E. Hoško, Dvije osječke visoke škole u bogoljubnih uzdisaja s nadarjem obilnih
18. stoljeću. Kačić, 8(1976), 171-173. — papinih s. proštenja (tri izdanja: Split —, 1874,
Zlatko Posavac, Filozofski rukopisi 18. stoljeća 1884).
u franjevačkim samostanima Slavonije. Zagreb LIT.: – A. RIBIČIĆ, Crtice o školstvu u
1993. F.E. Hoško Zaostrogu, Zaostrog 1989, 79. K. Jurišić

LUKREČIĆ, Franjo, gvardijan (? - Dubrovnik, LULIĆ, fra Frano, provincijal (Igrane, 4. X.


1574) - Član provincije sv. Franje u 1864 - Zagreb, 8. IX. 1929). Nakon osnovnog
Dubrovniku. Teolog i izvrstan propovjednik. U školovanja u Igranima i srednjeg u Sinju (od
Provinciji obnašao mnoge službe (gvardijan šk. g. 1877/78) ušao je u Red 29. IX. 1882.
samostana Male braće u Dubrovniku utd.). Zaređen je za svećenika god. 1887. Na
Izabran je za provincijala, ali ovu je službu papinskom institutu (Seminarium Romanum)
odlučno odbio. doktorirao je iz kanonskog prava. U Provinciji
LIT.: Benvenutus RODE: Necrologium je vršio ugledne službe. Bio je gvardijan u
Fratrum Minorum de Observantia Provinciae Makarskoj, Imotskom, Omišu, ravnatelj
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 434

(preses) u Živogošću, župnik u Gracu i


Tučepima i član provincijske uprave. LUPANI, FRANJO, ŽUPANIĆ, FRAnjo
Provincijal je bio dva puta (1907-1909. i 1915-
1919). Izabran je za općeg definitora Reda. Bio LUPATUS, [LUPETINA ?] Rufin, FKN (†
je upravitelj Sjemeništa (1914-18). Na 1522), izabrani biskup. Prema Nekrologiju
Gimnaziji je predavao kratko vrijeme (šk. g. provincije FKN bio je sveta života i rođak
1887/88) matematiku. Šk. g. 1906/07. bio je Matije Vlačića Ilirika, pa bi mu prema tome
upravitelj Gimnazije. Među rukopisima u Sinju onda i pravo prezime bilo Lupetina kao i
čuva se njegov dnevnik (Fasc. 28, sv. 8-9). Vlačićevu ujaku, poznatom istarskom
LIT.: M[ate].U[jević], In memoriam fra Frane franjevcu, Baldi Lupetini. Uz datum Rufinove
dr. Lulića, Hrvatska straža I/1929, br. 62, 12. smrti 13. I. 1522. zabilježeno je naime da je
IX, 3. U prigodi njegove smrti ima u Hrvatskoj Vlačić obeščastio glas koji se pronosi o svetom
straži više zapisa: br. 61, 11. IX, 4; br. 65, 15. životu njegova rođaka (cuius sanctitatis famam
IX, 4; br. 66, 17. IX, 4; br. 71, 22. IX, 5. — † nepos Matthaeus Flacius Illyricus foedavit).
Mp. O. Frano dr. Lulić, List Biskupije splitsko- Kako je zabilježio njegov suvremenik
makarske, 1929, br. 7-9, 71. — P. BEZINA, Bernardin Scardonio Lupatus je bio učen
Srednje školstvo, 268. J. A. Soldo čovjek i poznat propovijednik u po čitavoj
Italiji. Papa Hadrijan imenovao ga je
LUNG, s. Aurelijana, (Filipovo/Bačka, 30. VI. ankonitanskim biskupom. A nakon smrti 1522.
1918. — Germering/Njemačka, 29. XII. pokopan je u crkvi sv. Ante (Wadding). Eubel
1980), sestra sv. Križa. U 12. godini došla je u nije međutim mogao pronaći potvrdu za
Đakovo gdje polazi Građansku školu. U svojoj Lupatovo imenovanje ankonskim biskupom.
16. godini stupa kao kandidatica u Družbu Ukoliko je zaista bio imenovan, teško je
sestara sv. Križa. Godine 1939. polaže prve prihvatiti da je to bilo odmah nakon
zavjete i odlazi u Zagreb. Svršava bolničku Hadrijanova izbora za papu (9. I. 1522), prije
školu Družbe i djeluje u operaciji na dolaska u Rim i krunjenja (29. VIII. 1522.), pa
zagrebačkim klinikama 14 godina. Zatim radi bi prema tome Rufin i umro kasnije nego što
14 godina u Beogradu na Vojnoj akademiji navodi martirologij franjevaca konventualaca.
kao laborantica i voditeljica transfuzije te
kasnije u Centru za rehabilitaciju. Zatim je LIT.: Nekrologij Provincije Franjevaca
god. 1970. premještena u Njemačku gdje konventualaca, 13. siječnja. — L. WADDING:
preuzima vodstvo Staračkog doma u Annales Minorum, II, Ad Claras Aquas
Garmischpartenkirchenu i kasnije u (Quaracchi) 1932, 62 br. 44; IV, 313 br. 9;
Unterpfaffenhofenu. Djelujući u medicinskoj XVI, 161. br. 8. — C. EUBEL-G. GULIK:
službi uživala je povjerenje poglavara, sestara, Hierarchia catholica medii et recentioris aevi,
liječnika i pacijenata zbog svoga stručnog III, Patavii, 1968, 107, bilj. 6.
znanja, spretnosti, odlučnosti i vedrine. Kad je
došla kao poglavarica u Starački dom, u kuću LUPETINA, Rufin, LUPATUS (LUPETINA ?),
je ušao red, život, toplina i vedrina. Bila je Rufin
jaka, snažna i živahna osoba. Svojom ljubavlju
obuhvaćala je svoje sestre, osoblje i štićenike, LUPI, Vinko, stonski biskup (Konavle, cca
napose one kojima je bila potrebna posebna 1646 - Ston, 3. IX. 1709). - Stupio u Provinciju
njega i pažnja. Služila je neumorno bližnjemu i sv. Franje u Dubrovnikuoko 1657. g. Boravio u
crpila snagu za to iz duboke i žive vjere. Italiji (Mantova) itu je bio rado slušani
LIT.: M. ŽIGRIĆ: »Marijana Lung, sestra propovjednik. Bio je i teološki savjetnik
Aurelijana«, U znaku Križa, List Milosrdnih vojvode Karla Ferdinanda (duže vremena(:).
sestara sv. Križa, Đakovo, II (1981) 1, str. 41 Upravljao je i samostanom Male Braće u
42. M. Žigrić Dubrovniku kao gvardijan. U Dubrovačkoj
katedrali nastupa kao propovjednik čak i iza
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 435

imenovanja za stonskog biskupa (1702). - Dubrovniku) - Vitalis ANDRIASSI: Avvento.


Napisao je djelo Campo di Battaglia koje se u Venetia 1679. - Sebastianus DOLCI:
rukopisu čuva u biblioteci u mantovi. U Monumenta historica Provinciae Rhacusinae
vrijeme njegova biskupovanja postavljeni su Ordinis Minorum S.P.N. Francisci Neapoli
temelji za samostan u Kuni na Pelješcu. 1746, 70. - ISTI: Fasti litterario-Ragusini.
Biblioteku samostana Male Braće u Venetiis 1767, 5-6. - aDaniel FARLATI:
Dubrovniku je obogatio mnogim, za svoje Illyrici sacri VI. Venetiis 1800, 359. - Donato
vrijeme vrijednim knjigama. FABIANICH: Storia dei Frati Minori II. Zara
LIT.: Lettere e Commissioni di Ponente 1864, 197. - Benvenutus RODE: Necrologium
(Historijski arhiv u Dubrovniku): 1699-1703. Fratrum Minorum de Observantia Provinciae
n. 42, 237, 238, 241. - Sebastianus DOLCI: S.P. Francisci Ragusii. Analecta Franciscana
Fasti litterario-Ragusini. Venetiis 1767. 63. - VI. Ad Claras Aquas 1917. 446-448, 578. I.
Donato FABIANIC: Storia dei Frati Minori. II. Djamić
Zara 1864. 219-220. - Benvenutus RODE:
Necrologium Fratrum Minorum de Observantia MACEDONIĆ, Augustin Flavije (Arbanassin),
Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta biskup (Srebreno, ? - Rim, 14. XI. 1683) - Član
Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 402, Provincije sv. Franje u Dubrovniku. U
455. I. Djamić Provinciji je obnašao službe: generalnog
lektora teologije na studiju Male Braće u
LUPUS, Stephanus VUKNIĆ Stjepan Dubrovnikui poslanika za sakupljanje pomoći
radi obnove samostana i crkve Male Braće.
MACEDONIĆ, Augustin Flavije (Arbanassin), Poslanik je i Senata Dubrovačke Republike u
biskup (Srebreno kod Dubrovnika, ? - Rim, 14. Beču u jednoj prigodi. Vrlo dobro je vladao i
IX. 1683). - Član Provincije sv. Franje u španjolskim jezikom. Papa Inocent XI. ga, na
Dubrovniku. Studirao na Sveučilištu u prijedlog Senata, imenuje stonskim biskupom
Salamanki u Španjolskoj. U Provinciji je 1680. - Nakon potresa 1667. putuje u
obnašao službe: generalnog lektora teologije na Španjolsku i od kraljice dobiva pomoć kojom
studiju Male Braće u Dubrovniku i poslanika je popravljena i još snabdjevena mnogim
za sakupljanje pomoći radi obnove samostaa i knjigama Biblioteka Male Braće. Zatim ga
crkve Male Braće u Dubrovniku nakon potresa Provincija opet šalje skupljati pomoć za
1667. Boravio je u samostanima u Cavtatu popravak franjevačke crkve u Dubrovniku u
(1659) i Lopudu (1662). Poslanik je i Senata Beč. Napisao je dva soneta (jedan na
Dubrovačke Republike u Beču u jednoj španjolskom, drugi na hrvaatskom jeziku) i
prigodi. Vrlo dobro je vladao španjolskom jedan elogij koji su tiskani u knjizi adventskih
jezikom. Papa Inocent XI. ga, na prijedlog propovijedi V. Andrijaševića (v.).
Senata Dubrovačke Republike, imenuje LIT.: Vitalis ANDRIASI: Venetia 1679. -
stonskim biskupom 1680. nakon potresa 1667. Sebastianus DOLCI: Monumenta historica
putuje u Španjolsku i od kraljice dobiva pomoć Provinciae Rhacusinae Ordinis Minorum
kojom je popravljena i još snabdjevena S.P.N. Francisci. Neapoli 1746. 70. - ISTI:
mnogim knjigama Biblioteka Male Braće. Fasti litterario-Ragusini. Venetiis 1767. 5-6. -
zatim ga provincijal opet šalje skupljati pomoć Donato FABISNICH: Storia dei Frati Minori
za popravak franjevačke crkve u Dubrovniku, II. Zara 1864. 197. - Benvenutus RODE:
ovaj puta u Beč. Napisao je dva soneta (jedan Necrologium Fratrum Minorum de Observantia
na španjolskom, drugi na hrvatskom jeziku) i Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta
jedan elogij u čast djelâ V. Andrijaševića (v.), Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 446-
koji su tiskani u knjizi adventskih propovijedi 448, 578. I. Djamić
Vl. Andrijaševića (v.).
LIT.: Lettere e Comjisioni di onente 1680- MADIJ, IVAN, (Madius, Magius, Medius,
1681, n. 32, p. 77 (Historijski arhiv u Modius, Ivan iz Splita) O.Min. († poslije 25.
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 436

VIII. 1358.), biskup. - Neprekidna tradicija


provincije FKN, njezini nekrolozi kao i MADONIZA, Margarita od Božanskog
padovanski povjesničar A. Sartori navode ga milosrđa (Marija-Ana), klarisa (Trogir, 20. XI.
kao sina splitskog samostana sv.Frane dok 1918. — Split, 30. III. 1907). Stupila je u
povjesničari kao Farlati i Mandić bisu sigurni samostan god. 1847. Bila je spokojna u
kojemu je redu pripadao. Vjerojatno je kušnjama. Uz mnoge tjelesne bolesti Gospodin
biskupom postao posredovanjem bribirskih je obdario i sljepoćom. U toj tjelesnoj tami
Šubića, koji su bili skloni franjevcima, a proživjela je 20 godina. Umrla je u času kada
"delmitenski" biskup, čini se, trebao je biti su zvona slavila Uskrsnuće.
neka vrst obnovljenog "hrvatskog biskupa" iz LIT.: Marija od Presv. Srca [Petričević],
doba narodne dinastije, tj. na cijelom području Samostan sv. Klare, Split 1979., 53 —
vlasti Šubića. — Najstariji sačuvani podaci o Nekrolog sestara klarisa, Split [rukopis], I.,
njemu su iz 1327. U Avignonu 1328/30. 359. M. A. Petričević
podjeljuje oproste. Prisutan je 3. I. 1337. u
trogirskoj općini premda je u ispravi sumnjivo MAFFEI, Julijan (Maffeus, de Maffeis, de
što se pri njegovu naslovljavanju ispušta Maphaeis, de Matteis, Volaterraneus) FKN
spomen Sv. Stolice (Dei [et apostolicae Sedis] (Volterra/Toskana, 1436 - Rim, † pr. 5. 6.
gratia). — Na splitskom saboru 1344. brani 1510), nadbiskup dubrovački. Bio je voljeni
subrata Ivana Valentina u parnici sa učenik Franje della Rovere, kasnijeg pape
splitskim nadbiskupom. Upravljanja Siksta IV. Isticao se kreposnim životom i
biskupijom odrekao se “zbog zloće puka učenošću. Siksto IV. imenovao ga je 1472.,
("Propter malitiam populi") 28. X. 1344. a kao magistra teologije, redovitim profesorom
prihvaćanje odreknuća potvrđeno mu je 13. 11. filozofije ne sveučilištu u Perugi. U
1344. Vjerojatno se moralo raditi o paterenskoj znanstveno-literarnom radu pomagao je
vlasteli koja ga nije mogla podnositi kao kardinalu, nicejskom patrijarhu, Besarionu.
ostatak sjećanja na Šubiće. — Nakon odreke Bio je 25 godina regens Apostolske
dugo je živio. Bio je 20. II. 1346. U Avignonu. Penitencijarije, vikar kardinala Julijana della
Splitsko gradsko vijeće izabralo ga je 25. VIII. Rovere, kasnijeg pape Julija II (1503-1513) te
1358. za izaslanika na pregovorima s bibliotekar Vatikanske biblioteke do smrti.
predstavnicima kralja Ljudevita Velikoga, Siksto IV. imenovao ga je 24. I. 1477.
nakon što se Split oslobodio Mlečana biskupom u Bertinoru, u ravenskoj metropoliji,
(Mandić). a Julije II., 18. IV. 1505., dubrovačkim
LIT.: C. EUBEL: Hierarchia catholica medii nadbiskupom. No i nadalje je ostao u Rimu, a
aevi, I, Padova 19682, 230; II,146. — P. nadbiskupijom je u njegovo ime upravljao
GAMS: Series episcoporum Ecclesiae generalni vikar. Julije II. htio ga je imenovati
Catholicae, Regensburg 1873 [Graz 1957], kardinalom, ali je odustao zbog njegove
406. — D. FARLATI: Illyricum Sacrum, odmakle dobi i slabog vida. Pokopan je u crkvi
Venetiis 1751ss. Vol. IV, 173. —T. sv. Petra de Montorio u Rimu. Na spomeniku
SMICIKIAS: Codex diplomaticus...Zagreb mu piše da je živio 73 godine i osam mjeseci.
l903ss. Vol. XI, 133. D. MANDIĆ: Duvanjska
biskupija od XIV-XVII. stoljeća. Zagreb, 1936, LIT.: Bularium Franciscanum, Nova series,
13-15 (izvadak iz Croatia Sacra 1935). — M. III, [ed. I. M. Pou y Marti], Ad Claras Aquas
OREB: Zaslužni članovi Hrvatske provincije sv. (Quaracchi) 1939, br. 302, 311, 933, 1149 C.
Jeronima franjevaca konventualaca od njezina EUBEL: Hierarchia catholica medii aevi, II,
postanka do naših dana, Split 1973, 88. — M. Patavii 1968, 110; III, 281. — L. WADDING:
ŽUGAJ: Hrvatska biskupija od 1352. do 1578. Annales Minorum, XIV, Ad Claras Aquas
godine, Croatica Christiana Periodica. Zagreb (Quaracchi) 1933, 105 br. 5. — J. H.
10 (1986) br 17, 98s. SBARALEA: Supplementum et castigatio ad
M. Žugaj Scriptores (2. izd. ) Romae 1908ss. Vol. II,
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 437

154s. — Schematismus. . . . Ragusii 1916, 21 se novoj Hrvatsko-primorskoj provinciji.


br. 49. Najveći dio aktivnog života proveo je u
Karlovcu, gdje je uz službu orguljaša obavljao
MAGNANI, Jeronim (Magnanus, Magnan, i druge služb bio je zamjenik samostanskog
Buduensis) FKN († Padova, pr. l8. 2. 1527. ), starješine (1776-1781; 1782-1788),
biskup. Bio je doktor teologije i prava. Stari samostanski starješina (1788-1792; 1800-
pisci ga ističu kao izvrsnog teologa i slavnog 1805), vikar Hrvatsko-primorske provincije
propovjednika. Julije II. imenovao ga je poslije smrti K. Branke (1789-1792),
biskupom u Budvi. Franjevački pisci vele da je provincijal (1792-1795; 1795-1798; 1805-
to bilo 1512. godine. Međutim Milošević, 1808). Kao voditelj Provincije nastojao je oko
prema Farlatiju, piše da je postao budvanski ponovnog ujedinjenja Hrvatsko-primorske
biskup u lipnju 1509. te navodi kako je na provincije, koja je imala samostane u
Pepelnicu, 5. III. 1511., pred papom u Raveni Karlovcu, Samoboru, Kotarima, Brdovcu,
odrzao "sermonem commendabilem", a osam Klanjcu, Jastrebarskom, Senju i na Trsatu, sa
dana kasnijeposvetio je u Raveni s dračkim samostanima i Sloveniji. Poduzimao je
nadbiskupom Gabrijelom arkadskog biskupa. potrebne korake kod Hrvatskog sabora i
Bio je cijenjen i na duždevu dvoru. Određen je Bečkog dvora. Kad to nije donijelo ploda,
1512. da prati sedunskog (Sitten) kardinala predao se unutarnjoj izgradnji svoje Provincije:
Mateja Schinnera radi učvršćavanja još god. 1796. je ponovno otvorio novicijat, a
tješnijih veza izmedju Švicarske i Venecije. U 1797. filozofsko učilište; 1806. traži od države
listopadu 1515., u pismu upućenom iz rimske da vrati Provinciji dokinute samostane u
kurije potpisuje se "Buduen. episcopus, sacrae Brdovcu i Kotarima, jer je prethodno izgubila i
Theologiae, et Decretorum Doctor". Kao samostan u Senju. - Franjevački ljetopisci
budvanski biskup, 1517., supotpisuje spise redovito uz njegovo ime bilježe da je bio
Lateranskog sabora P, Hieronimus Episcopus “izvrstan orguljaš”, ali su glazbeni povjesnici
Buduensis. Premješten je 26. II. 1518. za tek nedavno otkrili dvije njego e mise u arhivu
biskupa u Viesti, u Apuliji (Eubel). Nije samostana na Trsatu Missa solemnis in
poznato kad se je povukao u rodnu Padovu, honorem s. Angeli Custodis i Missa S. Antonii
gdje je i umro. Nije pisao mnogo ali je pisao de Padua kao i 10 drugih skladbi u arhivu
dobro i izvrsnim stilom (Sbaralea). Ostali su samostana u Klanjcu.
mu u rukopisu: Conciones quadragesimales et DJELA: Skladbe za orgulje. Priredili M.
per annum; Sermones, Orationesque; Opuscula Riman i P.A. Kinderić. Rijeka 1992.
quaedam (među kojima posebno: Epistola ad LIT.: S. Golenić: Iz glazbenog arhiva
Marinum Grimanum Patriarcham franjevačkog samostana na Trsatu. SVeta
Aquilejensem dat. Patavii XV. kal. Oct. Cecilija, 54(1984), br. 1, 11-12. — F.E. Hoško:
MDXII.) Hrvatsko-primorska provincija u zapadnoj
LIT.: A. MILOŠEVIĆ: Episcopi Buduenses: Hrvatskoj na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće.
Schematismus … Catharensis… Cathari 1908, Kačić, 7(1975), 84-107. — P. Kinderić:
20s. — J. H. SBARALEA: Supplementum et Karlovački glazbenik Beno Majer, Marijin
castigatio ad Scriptores…, Romae, 1908 - Trsat, 22(1989), br. 3, 11. — D. Grgurić:
1936. Vol. I, 367. M. ŽUGAJ, Nomenklator Skladbe iz samostana. Novi list, 17. IX. 1992,
franjevaca konventualaca Hrvatske provincije 25. — M. Grgić: Rijetki primjeri. Slobodna
sv. Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 57. Dalmacija, 13. 1. 1993, 27.
F.E. Hoško
MAJER, Beno (Mayer, Mayr), glazbenik,
provincijal (?, 1736. - Karlovac, 20. V. 1818). - MAJERLE, Germana, ŠSP, vrtlarica, (Stari
Bio je član Hrvatsko-kranjske provincije sv. Trg, Čenomelj, 5. III. 1901. - Imotski, 23. XII.
Križa. Kad je 1783. ta Provincija razdijeljena 1969). - Kandidaturu počinje u Ljubljani 1925.
na hrvatski i slovensko-austrijski dio, priklonio u zavodu “Marjanišče”. U novicijat je
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 438

primljena 8. IX. 1927. u Splitu. Nakon đake, koji su se u snu otkrili. Bio je vrlo
položenih zavjeta poslana je u Imotski i tamo s omiljen kao čovjek, profesor i odgojitelj. LIT.:
malim prekidom ostala sve do smrti. A. Nikić: Hercegovački franjevački mučenici
Jednostavnost i dobrota glavne su osobine s. 1524. -1945. , Mostar 1992.
Germane. Obavljala je uglavnom naporan A. Nikić
posao u praonici i u vrtu velikom
požrtvovnošću i marljivošću te savjesno sve do MAJIĆ, Fra Stjepan-Ante (1925.-1945.)
zadnjih nekoliko dana pred smrt. Umrla je od Rođen 26.V.1925. u Vitini, od oca Franje i
upale pluća. Na sve s kojima je živjela ostavila majke Matije r. Vukšić. Gimnaziju učio na
je duboki dojam svoje dobrote. Tiha i Širokom Brijegu. U Franjevački red stupio na
povučena kakva je bila, ipak nije ostala Humcu, 17.IX.1943. Jednostavne zavjete
nezapažena. Stanovnici Imotske krajine još se položio u Ve-ljacima, 18.IX.1944. Kao klerik
sjećaju njezina velikog srca i darežljive ruke. jednostavnih zavjeta i učenik VIII. razreda
B. Nazor gimnazije 7.II.1945. zajedno s drugom braćom
spaljen na Širokom Brijegu.
MAJIĆ, Fra Ante-Dobroslav (1922.-1945.) LIT.: A. Nikić: Hercegovački franjevački
Rođen 26.VIII.1922. u Vitini, od oca Joze i mučenici 1524. -1945. , Mostar 1992.
majke Kate r. Slišković. Gimnaziju svršio na A. Nikić
Širokom Brijegu, bogosloviju učio na Humcu i
u Mostaru. U Franjevački red stupio na MAJSTOROVIĆ, Srećko Dragan (✜ Fortunat),
Humcu, 29.VI.1939. Zavjetovan jednostavno vjeroučitelj i pisac (Našice, 1. V. 1905. —
3.VI.1940., svečano na Čerinu, 29.VI.1944. Zagreb, 21. II. 1978). Postao je 1921. član
Kao student bogoslovije nakon puta u Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i
Sloveniju i logora umro od meningitisa u Metoda. Gimnazijsko školovanje je započeo u
bolnici ss. Milosrdnica u Zagrebu, 6.VIII.1945. Travniku (1916-1921) i završio u Zagrebu
Pokopan na Mirogoju. LIT.: A. Nikić: (1922-1925); teološko je pohađao u Zagrebu
Hercegovački franjevački mučenici 1524. - (1930). Djelovao je kao odgojitelj katoličke
1945. , Mostar 1992. mladeži, napose mladih franjevaca: bio je
A. Nikić pomoćnik učitelja franjevačkih novaka na
Trsatu (1930-1932) te učitelj studenata
MAJIĆ, Fra Bonifacije-Anto (1883.-1945.) teologije u Zagrebu (1932-1936), vjeroučitelj
Rođen 6.V.1883. u Vitini, od oca Ambre i učiteljske škole u Čakovcu (1936-1941) i
majke Kate r. Lozić. Osnovnu školu svršio u Zagrebu (1941-1945) i ujedno duhovnik
Vitini, gimnaziju na Širokom Brijegu, katoličke organizacije "Domagoj", zatim učitelj
bogosloviju 1901.-1904. u Mostaru i od 1904. novaka u Baču (1949/50) i Vukovaru (1950-
do 1906. Paderbornu i DÅsseldorfu 1954). Samostanski starješina je bio u Osijeku
(Njemačka), filozofski fakultet u Krakowu i (1945-1948), u Karlovcu (1954-1960) i
Zagrebu 1906.-1910. U Franjevački red stupio Zemunu (1960-1963); u Karlovcu je bio i
na Humcu, 4.X.1900. Jednostavne zavjete župnik. Od 1963. je bio promicatelj kanonskog
položio 4.X.1901., svečane 16.X.1904. Za procesa za ispitivanje života Sluge Božjega
svećenika zaređen u Paderbornu, 14.VI.1906. Vendelina Vošnjaka; boravio je u Karlovcu i u
1910.-1933. profesor na Širokom Brijegu Zagrebu istražujući i popularizirajući njegov
1933.-1944. kateheta na pučkim školama u život. Povremeno se bavio i drugim povijesnim
Mokrom i Širokom Brijegu 1944.-1945. u istraživanjima, a napisao je vrijedan priručnik
mirovini na Širokom Brijegu 8.II.1945. sa duhovnog života za katoličke mladiće —
Širokog Brijega odveden u pravcu Splita i Bdijte i molite i hagiografsko-homiletske spise
negdje ubijen. Bio je dobroćudan čovjek, pravi o sv. Antunu Padovanskome. — U ime
otac. Kao dugogodišnji prefekt sve je činio za generala Franjevačkog reda obavio je kanonski
mladež, znao je obnoć sve obilaziti i pokriti pohod u slovenskoj Provinciji sv. Križa i u
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 439

Provinciji Presvetog Otkupitelja.


DJELA: Bdijte i molite, Zagreb 1940, 1942. MALEVAC, fra Grgur, pisac (Vinica-Perudina,
— Život i rad o. Vendelina Vošnjaka, Zagreb 2. III. 1734. - Varaždin, 29. I. 1812.). Djelovao
1952. — Evanđeoski naučitelj, Zagreb 1956. je u Zagrebu kao gvardijan samostana i u
— Sluga Božji o. Vendelin Vošnjak, franjevac, Varaždinu. U KR stupio je 1754, a za
Slavonski Brod 1967. — O. Vendelin prema svećenika je zaređen u Zagrebu 23. VII. 1760.
oltaru, (s.l.s.a.) — Osvajač vjekova, Zagreb Živio je i djelovao u Zagrebu sve do ukinuća
1971. — Ivan Rafael Rodić, prvi beogradski zagrebačkog samostana 1786. kada prelazi u
nadbiskup, Zagreb 1971. — Našice kroz 700 Varaždin. Spada među najpoznatije hrvatske
godina — 1229-1929, Slavonski Brod 1973. pisce kajkavskog kruga. Napisao je više
— O. Euzebije Fermendžin, Zagreb 1978. pjesničkih djela od kojih pjesnički najvrednije
LIT.: [D. DAMJANOVIĆ:] † o. Srećko Horvacka od Kristuševoga narođenja vitija
Majstorović (1905-1978), Obavijesti Hrvatske (1800.). U djelu Nestranačno vezdašnjega
franjevačke provincije, 31 (1978), 94-97. — I. tabora izpisivanje (Nepristrano opisivanje
DAMIŠ: Ulomci za povijest Katoličke Crkve u sadašnjeg rata 1789.-1791.) izvješćuje o
Hrvata, Zagreb 1995, 48, 70. F.E.Hoško najsuvremenijim događajima u turskom ratu
(1787.) Iznosio je to u stihovima sa
MAKARIJE IZ VARAŽDINA (Varaždinac, stanovitom crtom humora, svezak po svezak
Maccarius Varasdinensis) profesor filozofije i kroz tri godine. Nebeski pastir pogubljenu ovcu
teologije, pisac i propovijednik (Varaždin, ? - išče (1795.) prikaz je muke Isusove u okviru
Varaždin, 2. I. 1783). U KR stupio 15. I. 1736. usporedbe o Isusu kao dobrom Pastiru. To je
Istakao se kao propovijednik dok je boravio u djelo izdao tiskom Fr. Schütz u Ptuju. Pun je
Zagrebu i u Varaždinu. Posebno je zaslužan što invencije, topline, pa i dramatičnosti. Horvacka
je sistematski uredio knjižnicu kapucinskog od Kristuševoga narođenja vitija (1800.) je
samostana u Varaždinu za koju je napisao i izvorno zamišljena božićna igra. Zamisao je
katalog. U njegovu su prijepisu ili preradbi barokna, ali s mnogo pobožnog čuvstva i
sačuvana slijedeća djela koja se nalaze u protkana didaktičkim elementima. — Gregur
knjižnici kapucinskog samostana u Varaždinu: Malevac je »po cjelokupnom svom radu, a
Summa totius Cursus Theologici tradita a V. P. navlastito po svojoj Horvackoj vitiji... svakako
Jona Muraepontano, Lectore. Calamo expressa najjači pjesnički talenat među kajkavskim
a V. P. Fr[atr]e Maccario Varasdinensi pjesnicima triju stoljeća« (Vladoje Dukat).
studente Capucino. Eius gloriosum illuxit DJELA: Horvacka od Kristuševoga narođenja
principium die 18. martii 1744. Djelo je vitija (1800.) — Nebeski pastir pogubljenu
dovršeno 1748. godine u Grazu. — Cursus ovcu išče, Ptuj 1795.
Philosophicus Aristotelico-thomisticus. In LIT.: V. DUKAT, »Pater Gregur kapucin (Juraj
lucem datus a R. P. Eligio Annanicensi Capue. Melevec)«, Rad JAZU, 207, 137-261. — V.
Conscriptus a V. Fr. Maccario Varasdinensi DUKAT, Slatki naš kaj, Zagreb, 1944, 226. —
eiusdem instituti studioso. Pisano god. 1735. T. ŠAGI-BUNIĆ, Redovnička zajednica kojoj je
To je uglavnom prepis i prilagodba ogromnoga pripadao sluga Božji o. Leopold Bogdan
Eligijevog djela. — Moralia brevi et clara Mandić, Zagreb 1976 389-390. — Franjo
methodo exhibita a P. Placido Capucino. Ad među Hrvatima, Zagreb, 1976, 245. —
commodiorem usum et utilitatem Nekrologij slovenskih in hrvaških kapucinov,
confessariorum conscripta a P. Maccario Ljubljana 1977. — »Slovenski kapucini v
Varasdinensi Capucino. To je vrlo opširno Slovenskem biografskom leksikonu«, Letopis
djelo, praktično, za ispovijednike. Slovenske kapucinske province, Ljubljana
LIT.: Nekrologij slovenskih in hrvaških 1996, 102. Tomislv Šagi-Bunić
kapucinov, Ljubljana 1977. Hadrijan Borak
MALIĆ, fra Josip ( ✜Marko) profesor biolog
(Livno, 20. XI. 1857 - Visovac, 12. III. 1949).
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 440

Gimnaziju je pohađao u Sinju (šk. g. 1871/72 - Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 485-
1874/75). U Red je stupio godine 1875, a 486. I. Djamić
zaređen je 1880. Šk. g. 1881/82. predavao je
prvi semestar na Gimnaziji u Sinju. Nakon toga MANDARIĆ, fra Ivan, profesor i provincijal
bio je kraće rijeme župnik u Podaci i Igranima. (Lukar/Promina, o. 1830– Šibenik, 24. IV.
Šk. g. 1884/85. ponovno je na Gimnaziji u 1870), profesor na sinjskoj gimnaziji (1855-
Sinju gdje predaje talijanski. Godine 1888. 1863), učitelj bogoslovlja u Šibeniku (1863-
upisao je studij prirodnih znanosti na 1869), kustod 1866-1869, provincijal 1869-
Sveučilištu u Zagrebu. Nakon studija predavao 1873). Kao provincijal zauzimao se za
je na Gimnaziji od šk. g. 1890/91. do 1896/97. izgradnju novoga sjemeništa. Poznat je bio kao
matematiku, naravoslovlje, mineralogiju, fiziku i kao molitelj čije su molitve uslišavane.
i zoologijui talijanski. Počeo je prikupljati Lit.: – A. CRNICA, Naša Gospa od zdravlja i
materijal za prirodoslovnu zbirku, osobito iz njezina slava, Šibenik 1939, 348, – P. BEZINA,
minerologije i paleontologije. Pronašao je trijas Srednje školstvo, 159, 376. – P. Bezina, Studij
na Muću i oko 1830, nekoliko ponajboljih Bogoslovije, 187. – J. GRBAVAC, Franjevačka
primjerka dao bečkom profesoru Kittelu koji ih klasična gimnazija od godine 1854. do 1918,
je obradio. Jedna je vrsta amonita po njemu Franjevačka klasična Gomnazija u Sinju, Sinj-
prozvana: Tirolites (Bittnerites) Malići Kittl. Split 2004, 182-183. – V. KAPITANOVIĆ,
Godine 1899. iz obiteljskih razloga prešao je u “Franjevačka gimnazija u Sinju između
biskupijske svećenike i bio profesor u liberalizma i državnoga jursidikcionalizma”,
Nautičkoj školi u Kotoru. Godine 1935. vratio Isto, 338. – N. JUKIĆ, Ravnatelji i profesori
se u Red i doživio visoku starost na Visovcu. Franjevačke klasične gimnazije u Sinju od
LIT.: V. VRČIĆ, Župe Imotske krajine, kj. I, 1854. do 2004. godine, Isto, 644. V.
198. — P. BEZINA, Srednje školstvo, 225. — Kapitanović
V. Golubić, Profesor fra Jozo Malić u povijesti
paleontologije u Dalmaciji, Paleontološki rad MANDIĆ Fra Nevinko-Andrija (1908.-1945.)
profesora Franjevačke klasične gimnazije u Rođen 4.III.1908. na Lisama, ž. Široki Brijeg,
Sinju, Sinj 1992, 21-23. J. A. Soldo od oca Mirka i majke Marije rođene Ćorić.
Osnovnu školu i gimnaziju svršio na Širokom
MALTEMPIĆ, Honorije, teolog (Dubrovnik, Brijegu, bogosloviju u Mostaru i Fribourgu
cca 1717 - Daksa kod Dubrovnika, 1. III. 1787 (Švi-carska). Vojsku služio 16.V.1934. -
- Krsnim imenom Luka. Stupio u Provinciju 16.XI.1934. u Zagrebu, te u travnju 1941. u
sv. Franje u Dubrovniku 1733.g. Sve studije Banjaluci. U Franjevački red stupio na Humcu,
završio u Italiji, gdje je i ostao kroz nekoliko 29.VI.1926. Zavjetovan jednostavno
godina kao predstojnik katedre filozofije i 30.VI.1927., svečano 2.VII.1930. Za svećenika
teologije. Po povratku u domovinu nastavlja zaređen 10.VII.1932. 1933.-1945. kateheta u
ovu službu na studiju Male Braće u Mostaru 11.II.1945. odveden s oltara, gdje je
Dubrovniku do jubilacije. Djeluje i kao celebrirao, i ubijen. Bio je naobražen i
propovjednik na narodnom jeziku. Obnašao je i suvremen svećenik i dobar kateheta. Tjelesno
službe: definitora i kustosa Provincije, te nježan, a duhom neumoran. Svu je svoju brigu
gvardijana (Mala Braća u Dubrovniku, Rijeka upregao da što više mladeži, čiji je bio
Dubrovačka, Konavli). - Kao oštrouman i vješt duhovnik, učini sretnom i odgojenom. Mladež
teolog smatran je za osobito naobražena ga je cijenila i njegove riječi provodila u djelo.
lektora. Propovijedi su mu bile na veliku korist Otrgnut je s oltara kojega se uvijek čvrsto
duša. (Rode). držao.
LITERATURA: Benvenutus RODE: LIT.: A. Nikić: Hercegovački franjevački
Necrologium Fratrum Minorum de Observantia mučenici 1524. -1945. , Mostar 1992.
Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta A. Nikić
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 441

venerabile Clero della Città e della Diocesi.


MANSUET iz Cavtata (ab Epidauro), lektor Chioggia 1908.
(Cavtat, cca 1691 - Dubrovnik, 2. III. 1718) - LIT.: R. RITZLER - SEFERIN: Hierarchia
Stuipio u Provinciju sv. Franje u Dubrovniku catholica medii et recentioris aevi, VIII,
1708. Djelovao kao lektor filozofije i Patavii 1969, 289; 211 (literatura). — M.
propovjednik u Ferrari (Italija). Nakon dvije OREB: Zaslužni članovi Hrvatske provincije sv.
godine napustio je zbog bolesti ove službe, Jeronima franjevaca konventualaca od njezina
vratio se u domovinu i umro. postanka do naših dana, Split 1973, 116s.
LITERATURA: Benvenutus RODE: (literatura). — Archivio Sartori… a cura di P.
Necrologium Fratrum Minorum de Ob Giovanni Luisetto, Padova 1983ss. Vol. II,
servantia Provinciae S.PP. Francesci Ragusii. 1145/48 passim; III, 1332. ).
Analecta Franciscana VI. Ad Claras Aqudas
1917. 457. I. Djamić MARASOVIĆ, Bonaventura od Presv.
Otkupitelja (Marija), klarisa (Skradin, 1. XII.
MARANGONI, Ludovico FKN (Vicenza 27. 1894. — Split, 8. IV. 1943). Stupila je u
VII. 1820. - Chioggia 21. XI. 1908.), samostan god. 1936. Bila je kreposna,
provincijal, min. general, biskup. - Bio je član inteligentna, naobražena (poznavala je više
Dalmatinskopadovanske udružene provincije jezika). Prikazala je svoj život za spas duše
(3. VIII. 1827. -2. I. 1908. ). U Red je stupio u svoga brata, koji se duže vremena nalazio na
splitskom samostanu sv. Frane 1838. U Padovi ruskoj fronti.
je doktorirao iz filozofije i teologije. LIT.: Marija od Presv. Srca [Petričević],
Neuobičajeno je mlad u 25 godini postao Samostan sv. Klare, Split 1979., 54. —
magister novaka, pa klerika, zatim gvardijan u Nekrolog sestara klarisa, Split [rukopis], II.,
Padovi gdje je predavao filozofiju, crkvenu 35. M. A. Petričević
povijest i kanonsko pravo. God. 1861. je
postao provincijal, a 1864., zbog smrti ministra MARASOVIĆ, s. Marija Anđela od Duha
generala, Sveta Stolica ga imenova Svetoga, KL. (Skradin, 6. IV. 1902. - Zagreb,
Apostolskim vikarom Reda, a 1866. je izabran 9. VI. 1981). Stekla je visoku opću naobrazbu.
za ministra generala. U tom razdoblju u Italiji Poslije smrti svoga oca Jeronima naslijediliko
su dokinute redovničke zajdenice, pa je gospodarstvo u Skradinu. Bila je poznata kao
Marangoni otvario kolegij u Cresu, u koji su velika dobročiniteljica; posebno je pomagala
primani i članovi drugih provincija. Ustanovio siromašne svećenike i župnike u šibenskoj
je prvu provinciju Franjevaca Konventualaca u biskupiji. U skradinsku je župu dovela Sestre
Sjedinjenim Američkim Državama. — 22. XII. Predragocjene Krvi i tajno ih materijalno
1874. imenovan je naslovnim biskupom pomagala. Ostala je sama sa bolesnom majkom
Gortine, na Kreti, i istog dana apostolskim u svome domu i požrtvovno ju je dvorila do
vizitatorom u Moldaviji. Za biskupa ga je njene smrti, a onda, slobodna od svih obaveza,
posvetio kard. Franchi u Rimu 10. I. 1875. stupila je u samostan Klarisa u Samoboru
Biskupom u Chioggi imenovan je 21. IX. 1877. 1963. god. Tu je mladenačkom revnošću
Tu je kroz 31 godinu bio neumoran i uzoran nastojala se prilagoditi u svemu redovničkom
pastir, uvažen govornik i pisac. životu. Svotom koju je dobila za dio svoga
DJELA: Vita di S. Bonaventura Dottore prodanog imanja pomogla je zajednici da kupi
Serafico in occasione del suo sesto centenario. kuću za samostan u Mikulićima, i zajedno sa
Padova 1874. — Raccolta di pastorali, omelie susestrama 1964. god. preselila se u Zagreb. Tu
ed altri scritti, IV-V. Chioggia 1894-1902). — je znanjem više stranih jez8ika pomogla
Divorzio e matrimonio civile. Lettera sakupljati darove za izgradnju novog dijela
pastorale… Chioggia, 1892. — Amiamo Iddio. samostana i crkve. A njena vlastita vila sa
Lettera pastorale… per la Quaresima del 1906. parkom sada je vlasništvu župe Skradin.
Chioggia 1906. — Lettera circolare… al Svečane zavjete je položila 1968. god. Bilo joj
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 442

je na srcu redovničko opsluživanje: poslušnost, 1483. naslijedio De Varicastris (!).


siromaštvo i druge kreposti. Bila je uzorna LIT.: Bularium Franciscanum, Nova series,
redovnica, posebno pobožna Duhu Svetom. III, [ed. I. M. Pou y Marti], Ad Claras Aquas
(Quaracchi) 1939, 573 br. 1158. — C. EUBEL:
MARCHETTI, Franjo Urban, provincijal Hierarchia catholica medii aevi, II, Patavii
(Pordenone u Venetu, cca 1782 - ?, 31. XII. 1968, 231. — P. GAMS: Series episcoporum
1866) - Krsnim imenom Pantaleone. Početkom Ecclesiae Catholicae, Regensburg 1873 [Graz
XIX. st. dolazi s ocem Antom (puštačem krvi) 1957], 397. D. FARLATI: Illyricum sacrum, IV,
iz Italije na Pelješac. Stupa u Provinciju sv. Venetiis 1769, 24. — M. ŽUGAJ, Nomenklator
Franje u Dubrovniku 1802. Vraća se u Italiju franjevaca konventualaca Hrvatske provincije
1814. radi majčine smrti i tu ostaje osam sv. Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 91.
godina u Imbrijskoj provinciji kao ispovjednik
na hrvatskom jeziku i šest godina vrši službu MARČIĆ, Aleksandar, provincijal (Rab ? -
lektora ddo jubilacije. Nastupom teških prilika Nerezine, 3. X. 1828). - Predavao je teologiju u
za redovnike dolazi u Dalmaciju s ocem zadarskom samostanu sv. Frane. Dva puta je
udovcem (koji postaje u Italji trećoredac) i u bio provincijal (1818-1821; 1827-1828). Umro
Dubrovačkoj provinciji vrši službu magistra je kao aktualni provincijal.
novaka, sakriste crkve Male Braće u LITERATURA: Nekrologij franjevačke prov.
Dubrovniku, više puta definitora i dva puta sv. Jeronima Zadar. Donato FABIANIĆ, Storia
provincijala (1847-1850 i 1856-1859). - dei Frati Minori... in Dalmazia e Bosnia,
Skroman i miran isticao se asketskim životom i secondo parte, Zara 1864. str. 378. PP
marljivim radom u vinogradu Gospodnjem.
LITERATURA: Benvenutus RODE: MARDEŠIĆ, Ignacija, ŠSP, bolničarka,
Necrologium Fratrum Minorum de (Komiža, 3. X. 1910. - Knin, 15. V. 1941). - U
Obeservantia Provinciae S.P. Francisci samostan je došla s nedorečenom željom da bi
Ragusii. Analecta Franciscana VI. Ad Claras bila misionarka. Novicijat započinje u Splitu
Aquas 1917. 534, 554-555. I. Djamić 15. VIII. 1934. godine. Kad je nakon novicijata
određeno da bude bolničarkom u kninskoj
MARCIS, Petar (Marcius, De Marco), FKN († bolnici, prihvatila je to zdušno kao svoju
pr. 19. 9. 1483. ), skradinski biskup. Nije misijsku postaju i sva se posvetila njezi
poznato odakle potječe i teško je reći kako mu bolesnika nastojeći posebno da pomogne i
je bilo pravo prezime. Latinski oblici su njihovim dušama. Jednom je od svojih
Marcius i de Marco, a kod Gamsa u zagradi pacijenata dobila svrab, zatim tešku difteriju.
označeno je još Marcis. Ako je bio Hrvat, Napokon, dvoreći tifusne bolesnike i sama se
mogao bi se zvati Markov. Bio je magister i zarazila tifusom i postala tako žrtvom svoje
profesor teologije. Skradinskim biskupom dužnosti i svoga zvanja. Dok je danima ležala
imenovan je 28. IV. 1479. Prema buli bez svijesti, i u nevezanom govoru iz
imenovanja naslijedio je modruškog biskupa podsvijesti je dolazila do izražaja njezina vjera
Nikolu, kome je skradinska biskupija bila i pobožnost.
povjerena u suupravu. Prema Gamsu bi kroz to B. Nazor
vrijeme biskupijom upravljao franjevac
Aleksander, možda samo kao generalni vikar. MARGITIĆ (Markovac, Jajčanin), Stipan,
— Siksto IV. je 22. X. 1479. naložio Marcisu pisac (Jajce, sredinom 17. stoljeća - Fojnica, 8.
da odriješi od izopćenja Stjepana, svećenika XII. 1730). - Sam se nazivlje “bogoljubnim
skradinske biskupije, koji je otpao od vjere i bogoslovcem”. Školovao se vjerojatno u
poturčio se pa se raskajan vraćao u krilo Crkve. fojničkom samostanu i negdje u Italiji. Bio je
— Prema Gamsu umro je 1490., a 1491. dobio definitor Bosne Srebrene (1708-1711),
nasljednika Arhanđela Varicassis, dok je prema gvardijan u Fojnici (1678, 1725) i vikar (1724),
Eubelu umro znatno ranije i već bi ga 19. IX. gvardijan u Kreševu (1714). Godine 1692.
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 443

putuje u Carigrad da brani bosanske katolike i str. 193-218. - BUBALO Jakov: Zaboravljeni
franjevce od pretenzija carigradskih patrijarha. preporoditelj hrvatskog jezika i stiha. Naša
Mnogo je putovao po Bosni, susjednim ognjišta, 10(1980) 5, str. 17. - JELENIĆ
pokrajinama i nekim graničnim državama te je Julijan: Biobibliografija franjevaca Bosne
stekao osjećaj za jezične i običajne razlike o Srebreničke II (Rukopis u arhivu franjevačkog
kojima govori u predgovoru svojih Ispovidi, samostana u Tolisi). A. Kovačić
koje je narod rado čitao i nazivao “Stipanuša”
ili “Stjepanuša”. Napisao ih je služeći se MARIČEVIĆ, Antun, provincijal (Dubrovnik,
španjolskim isusovcem iz 17. stoljeća cca 1691 - Dubrovnik, 15. XII. 1757) - Stupio
Kristoforom Vegom i fra Bernardinom u Provinciju sv. Franje u Dubrovniku 1710.
Bustiem. Fala od sveti sadrži 48 pohvala Lektor teologije us amostanu Male Braće u
posvećenih Isusu, Mariji i nekim svecima te 61 Dubrovniku do jubilacije, definitor i kustos
govorenje o krepostima, grijesima i drugom. provincije, te provincijal (1752-1755).
Zbog tiskanja djela više put je putovao u Sinodalni ispitatelj u dubrovačkoj nadbiskupiji.
Veneciju. Služi se kao i Divković bosančicom, Kao provincijal postigao da se troškom
ali i latinicom. Uspješno odešava tekst Republike obnovi krovna konstrukcija crkve
čitateljstvu služeći se pričama i legendama. Male Braće u Dubrovniku.
Svoj jezik naziva bosanskim ili iliričkim. U LITERATURA: Benvenutus RODE:
rukopisu su mu ostali Homilije, Kronika i Necrologium Fratrum Minorum de
Ljekaruša. OBservantia Provinciae S.P. Francisci Ragusii.
DJELA: - Ispovid karstjanska... Mleci 1701, Analecta Franciscana VI. Ad Claras Aquas
1704, 1717, 1788 (bosančicom); Split 1794, 1917. 467. I. Djamić
1842 (latinicom). - Fala od sveti, alliti
govorenja od svetkovina... Mleci 1708, 1770, MARIČEVIĆ, Izidor, provincijal (Ston, cca
1778 (bosančicom) 1740 - Dubrovnik, 2. XI. 1824) - Krsnim
LITERATURA: - Prohaska Dragutin: Das imenom Franjo. Stupio u Provinciju sv. Franje
Chroatisch-serbische Schrifttum in Bosnien u Dubrovniku 1756. Nadaren i bistar, osobito
und der Hercegowina. Zagreb 1911, str. 128- se posvetio praktičnim stvarima (ribolov i
131. - KREŠEVLJAKOVIĆ Hamdija: drvorezbarenje). Gvardijan u više samostana,
Stjepanuša. Nastavni vjesnik, 1917/18, knj. više puta definitor, jednom kustost, provincijal
XXV, str. 39-41. - FANCEV Franjo: O (1799-1802), te provincijalni vikar.
Stjepanuši fra Stjepana Jajčanina. Prilog za LITERATURA: Benvenutus RODE:
pročuvanje naše narodne literarne Necrologium Fratrum Minorum de
historijografije. Nastavni vjesnik, 1923/24, knj. OBservantia Provinciae S.P. Francisci Ragusii.
XXXII, str. 38-44, 108-114. - IVKOVIĆ Analecta Franciscana VI. Ad Claras Aquas
Miloš: “Kirvo kanđava” u Stipana Margitića. 1917. 519-520. - Nedjeljko SUBOTIĆ- J/ustin/
Prilozi za književnost, jezik, istoriju i filklor, VELNIĆ: Franjevci s poluotoka Pelješca.
knj. XVIII, str. 302-304. - PREMUDA V.: spomenica Gospe Anđela u Orebićima 1470-
Nešto o STipanuši fra Stipana Jajčanina. 1970. Omiš 1970. 351. I. Djamić
Franjevački vijesnik, 48(1941) 2/3, str. 82-90.-
GEORGIJEVIĆ Krešimir: Hrvatska MARIĆ, Marijan, provincijal (Grk ž. Žeravac,
književnost od 16. do 18. stoljeća u sjevernoj 19. IV. 1878 - Rogaška Slatina, 24. VIII. 1948)
Hrvatskoj i Bosni. Zagreb 1969, str. 292-294. - ? Krsno mu je ime Marko a sin je Marka i Ane
MARKEŠIĆ Luka: Vjera i pobožnost katolika r. Stipić. Osnovnu školu završio je u Žeravcu,
u spisima “bogoljubnog bosanca” fra Stipana gimnaziju u Gučoj Gori (1891-1895), novicijat
Margetića (†1714) - “teologija oslobođenja” u FS u Fojnici (1895-1896), filozofiju u Fojnici i
bosanskoj franjevačkoj školi 17. i 18. stoljeća. Kreševu (1896-1898), teologiju u Livnu (1898-
Fra Stjepan Margetić (†1714). Kačić, 8(1974), 1902), zaređen za svećenika 1902. - U
Franjevačkoj gimnaziji u Visokom predavao je
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 444

1902-1908. vjeronauk, latinski, njemački, izopćenje Marijana iz Zadra, koji je nakon


krasnopis i francuski. Bio je ravnatelj te škole svrgnuća na prošlom kapitulu provincije,
1906-1907. Vršio je službu župnika u iščezao s pečatom, dokumentim i velikom
Potočanima (1908-1909), Svilaju (1925-1931), svotom novca provincije i samostana, i nalaže
bio dvaput gvardijan na Plehanu (1919-1922. i im da ga nastoje uhvatiti i predati sadašnjem
1934-1940). Više puta bio je definitor, jednom provincijalu. Imajući pečat, Marijan se i
kustos te dvaput provincijal (1922-1925. i nadalje vladao kao provincijal, tako da postoji
1931-1934). Bio je generalni vizitator u čak par bilježničkih spisa u kojima se navodi
provinciji Presv. otkupitelja. Kao župnik u kao provincijal i nakon 29. III. 1453. Nije
Svilaju izradio je lijep župski stan. Kao poznato kakav je bio ishod papinske naredbe.
provincijal branio je prava Provincije. Treba U jednom rukopisu šibenskog povjesničara
istaknuti njegov fizi takt u postupku s ljudima Krste Stošića (ms., 29v) zabilježeno je da je
uz odluičnost tamo gdje joj je bilo mjesto. Marijan 7. XI. 1460. bio u šibenskom bratstvu
Pokopan je bio u Rogaškoj Slatini a kasnije su sv. Frane, vjerojatno izmiren s Crkvom i
mu posmrtni ostaci preneseni na Plehan (21.X. Redom.
1951). Ulricus HUNTEMANN: Bullarium
LIT.: † O. fra Marijan Marić. Bosna Srebrena, Franciscanum, nova series. Quaracchi 192
7(1948), 88-89 - In memoriam pok. Fr. Vol. I, 821 br. 1648. Archivio SARTORI…(a
Marijanu Mariću. Bosna Srebrena, 10(1951), cura di P. Giovanni Luisetto), Padova 1983ss.
87-88. I. Gavran Vol. II. Samostan sv. Frane u Zadru, Zadar
1980. M. ŽUGAJ, Nomenklator franjevaca
MARIJAN IZ ZADRA, FKN, provincijal 1450- konventualaca Hrvatske provincije sv.
53. Obavljao je službu gvardijana u Šibeniku Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 67. M.
1445. (STOŠIĆ, ms, 88), u Bribiru 1446. (Dif., Žugaj
115), a vjerojatno i u Zadru 1428. i 1433. (usp.
Šbk. Pergamena 26). U Zadru se naime navodi MARIJANOVIĆ, Stjepan, gramatičar (Lipnica
bez oznake, iz Zadra, jer mu u njegovu kod Kraljeve Sutjeske, 15. I. 1794 - Kraljeva
samostanu nije bila potrebna. Naručio je 9. I. Sutjeska, 8. III. 1848). - početne i srednje škole
1433. poliptih kod slikara Petra de Ribaldis u učio je u Kraljevoj Sutjesci, filozofsko-teološki
Bessanu kod Milana (Zadar, 116). Kao studij završio je u Ugarskoj (1810-1817). U
provincijal zapisan je u svibnju 1450. Na franjevački red stupio je 1809. Bio je meštar
generalnom kapitulu u Aracoeli u Rimu (Misc. novaka, župnik u Varešu, gvardijan i
Franc. 35/1935/166). U Poreču, 19. VII. 1451., predsjednik sugješkog samostana, kustos
s tajnikom. Benediktom iz Zadra, te (1832-1835) i provincijal (1836-1842) Bosne
franjevcima tamošnjeg samostana raspravlja o Srebrene. U vrijeme Barišića afere odlučno je
smanjenju stanarine nekom korisniku neke branio interese provincije. Zbog toga je 1840.
stare kuće (SART II, 1173 br. 18), te s istim putovao u Rim. Zaslužan je za obnovu
dopušta bratovštini sv. Franje da u crkvi sv. sutješkog samostana (1821-1833) i osobito za
Franje izgradi oltar sv. Bernardina, uz dolično unapređenje školstva u Bosni Srebrenoj. Josip
trajno održavanje (II, 1184 br. 2). Mletački ga slavi kao muža velikih kreposti i znanja.
dužd Franjo Foscari preporučuje ga 30. X. DJELA: - Institutiones gramaticae latinae,
1451. svim magistratima u Istri, Dalmaciji i idiomate illyrico propositae. Spalati 1822. -
Albaniji, prilikom obilaska provincije (Zadar, Syntaxis linquae latinae juventuti provinciae
169 br. 123). Ubrzo je međutim Marijan Bosnae Argentinae. Venetiis 1823. - Origo
svrgnut s provincijalstva. Papa Nikola V. na vicariae Bosnae. Spalati 1823. - Bukvar
pritužbe generalnog vikara, novoizabranog latinski i ilirički slova. U Budimu 1835. -
provincijala i drugih franjevaca obznanjuje 29. Sacrarum meditationum plana ac brevis
III. 1453. svim biskupima i nadbiskupima, od methodus practicandae orationis tum mentalis
Istre do Albanije, da u svim crkvama objave tum vocalis. Spalati 1835. - Systema
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 445

litterarium pro directione scholarum provinciae provincijala 1669.


bosnensis deserviens Budae 1835. - LITERATURA: Sebastianus DOLCI:
Schematismus... Bosnae Argentinae. Zagrabiae Monumenta historica Provinciae Rhacusinae
1840. Ordinis Minorum S.P.N. Francisci. Neapoli
LITERATURA: ANONIM: Marijanović 1746. 68. - Benvenutus RODE: Necrologium
Stjepan. Narodne novine, 16(1860) 232, str. Fratrum Minorum de Observantia Proviinciae
639 (Nekrolog). - MATKOVIĆ Jako: S.P. Francisci Ragusii. Analecta Franciscana
Bibliografija bosanskih franjevaca. Sarajevo VI. Ad Claras Aquas 1917. 451. I. Djamić
1896, str. 35-36. - JOSIĆ Bloaž: Elegia in
Novo Anno honori ac memoriae a.r.p. Stephani MARIN IZ DUBROVNIKA (de Ragusio), biskup
Marianovich de Lipnicza... Sakotczae (1842). - (Dubrovnik, ? ? 1605) - Član Provincije sv.
DUKAT V.: Hrvatska priradba Grigelyevih Franje u Dubrovniku. IZvrstan propovjednik i
!Institutiones grammaticae”. Rad JAZU, knj. učeni teolog. Provincijal (1578-1581). Biskup
172, - JELENIĆ Julijan: Bobu bob, a popu Lesh-a u Albaniji.
pop... Nastavni vjesnik, 37(1918) 5, str. 261- LITERATURA: Sebastianus DOLCI:
262. - ISTI: Bio-Bibliografija franjevaca Bosne Monumenta historica Provinciae Rhacusinae
Srebreničke II (Rukopis u arhivu franjevačkog Ordionis Minorum S.P.N. Francisci. Neapoli
samostana u Tolisi). - PAVIĆ Stjepan: Pregled 1746. 60. - Benvenutus RODE: Necrologium
latinskih gramatika bosanskih franjevaca. Fratrum Minorum de Observantia Provinciae
Franjevačka klasična gimnazije u Visokom S.P. Francisci Ragusii. Analecta Franciscana
1882-1982. Visoko 1983, str. 84-92. A. VI. Ad Claras Aquas 1917. 429. - Luca
Kovačić VADDING: Annales Minorum XXI. Ad Claras
Aquas 1934. 173. I. Djamić
MARIJO IZ KONAVALA (Marius a Conalibus),
lektor teologije (?, cca 1675 - Dubrovnik, 17. MARIN IZ KOTORA, Bl., apostolski misionar (?
V. 1743) - Stupio u Provinciju sv. Franje u - Krim, cca 1300) - Učen, agilan, krepostan i
Dubrovniku cca 1693. Lektor teologije i svet, obavljao je apostolske misije. Sa fra
zborovođa u samostanu Male Braće u Ciprijanom iz Bara pošao je po nalogu pape
Dubrovniku. Proveo u Mantovi 26 godina, gdje Nikole IV (Jeronim Masci (v.)) u Srbiju Urošu
su ga vrlo rado imali zbog časna života i i Stefanu, sinovima kraljice Jelene (v.) (1288).
glazbeničke vještine. Umro ubrzo po povratku Tamo su propovijedali protiv bogumila (Oreb).
u domovinu. Poznato je pismo koje je po njima uputio papa
LITERATURA: Benvenutus RODE: Urošu i Jelenin odgovor papi (Fabianich). — Iz
Necrologium Fratrum Minorum de Srbije i Raške prešao je u krajeve pod
OBservantia Provinciae S.P. Francisci Ragusii. tatarskom vlašću, po nalogu istoga pape, da bi
Analecta Franciscana VI. Ad Claras Aquas učestvovao u misijama za obraćenje Slavena.
1917. 462-463. I. Djamić Nakon nekoliko godina djelovanja umro je
mučenički neutvrđenog dana.
MARIN IZ CAVTATA (ab Epidauro), poslanik LITERATURA: Donato FABIANICH: Storia
Dubr. Republike (Cavtat, cca 1613 - dei Frati Minori II Zara 1864, 98-99. - Arturo
Dubrovnik, 8. II. 1693) - Član Provincije sv. A. MMONASTERIO: martyrologium
Franje u Dubrovniku. Teolog i poznati Franciscanum. Romae 1938, 470-471. - Marin
propovjednik na narodnom jeziku. Više puta OREB: Uzori svetosti... i drugi časni sinovi...
vršio službu definitora, zatim vikara, komesara, Split 1970, 40. - Berard BARČIĆ: Povijest
komesara-vizitatora. Poslanik je senata Franjevačke prov8incije sv. Jeronima u
Dubrovačke Republike kod kraljea Španjolske, Dalmaciji i Istri. Zadar 1976, 56, 81.I. Djamić
Francuske i Napulja radi prikupljanja sredstava
za obnovu Dubrovnika od potres aiz 1667. MARIN IZ KOTORA, papinski legat (? - Turska,
Obnašao je i druge javne službe. Izabran je za iza 1472) - Poznat po učenosti i pobožnosti.
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 446

Papa Siksto V. ga šalje 1472. kao poslanika sumnjivim i veoma pogibeljnim za Dalmaciju.
perzijskom kralju Ussum-Assanu da ovoga
skloni na zajedničko djelovanje s evropskim LIT.: J. BOŽITKOVIĆ: Kristički ispit popisa
kraljevima protiv Turaka, pa da se tako bosankih vikara i provincijala (1339.-1735.).
zaustavi njihovo nadiranje. Na putu su ga Turci Beograd 1935., 27, 30. — D. MANDIĆ:
uhvatili i usmjrtili. Franjevačka Bosna. Rim 1968., 127-128, 132.
LITERATURA: Giuseppe GELCICH: A. Barun
Memorie storiche sulle Bocche di Cattaro. Zara
1880, 194. - Marin OREB: Uzori svetosti... i MARIN SENJANIN, FKP, (*? - Rijeka 9. IV.
drugi časni sinovi... Split 1970, 59. I. Djamić 1718), misionar i graditelj. Nakon oslobođenja
Like i Krbave od Turaka 1689. biskup
MARIN iz Splita, O.Min. (14. st.), biskup. Sebastijan Glavinić poslao ga je s popratnom
Spominje se u stonskokorčulanskoj biskupiji poslanicom na lički puk u Liku "da vuči te
1342. godine. Budući da je ranije bio član narode”. To se prvenstveno odnosilo na
splitskog samostana sv. Frane pisci mu dodaju preostale katolike u Lici. Car Leopold I. dao
oznaku "iz Splita". Bio je 1. VI. 1343. u mu je 21. VI. 1696. posebne ovlasti, a već 6.
Avignonu, a krajem rujna 1544. piše u Korčuli srpnja iste godine kardinal Leopold Kolonić,
svoju oporuku. Morao je biti teže bolestan jer bečki biskup i apostolski nuncij, dao mu je
je i biskupska dobra uručio vikaru fra Ivanu punu ovlast apostolskog misionara, a biskup
(možda kasnijem stonskokorčulanskom Glavinić biskupsku ovlast, da u Lici i Krbavi
biskupu 1368. v.). Umro je 1347. Provincijski može djelovati i među nekatolicima. Imao je i
nekrolog franjevaca Konventualaca, Oreb) ili pečat s napisom: Pečat misije kneževine Like,
možda 1350. (Gams) nešto prije nego je Ston Krbave i Karlobaga 1698. (Sigil. Missionis
dobio novog biskupa. Za Marinova Com. Liccae Corbaviae et Carlobagi 1698.) Tri
biskupovanja Provincija Sklavonija ustupila je godine misionario po Lici i sagradio dva
je l347. Bosanskoj vikariji svoj mali stonski gostinjca: u Ribniku i Perušiću. Kasnije se
samostan koji je Vikarija proširila. vratio u samostan u Rijeci, gdje je prije bio
LIT.: P. GAMS: Series episcoporum Ecclesiae samostanski poglavar. Na Kapitulu u Mariboru
Catholicae, Regensburg 1873 [Graz 1957], u jeseni 1707. izabran je za definitora i
405; 421 — C. EUBEL: Hierarchia catholica ponovno je imenovan za samostanskog
medii aevi, I, Padova 19682, 462. — M. poglavara u Rijeci. Odlukom carskog dvora i u
OREB: Zaslužni članovi Hrvatske provincije sv. dogovoru s kapucinima da se u Karlobagu
Jeronima franjevaca konventualaca od njezina gradi samostan, određen je da nadzire gradnju.
postanka do naših dana, Split 1973, 88. — Od postavljanja kamena temeljca 26. VII.
Archivio Sartori...(a cura di G. Luisetto) vol. 1710. do dovršenja 26. VII. 1713., kada je od
III, 57 br. l. — M. ŽUGAJ, Nomenklator carskih povjerenika dobio ključeve i ušao
franjevaca konventualaca Hrvatske provincije zajedno s braćom u samostan ravnao je
sv. Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 69. M gradnjom i istovremeno poučavao narod u vjeri
Žugaj i ćudoređu.
LIT.: M. BOGOVIĆ, »Kapucini u obnovi Crkve
MARIN KORČULANIN, bos. vikar (Korčula, 1. u Lici«, Ljudima prijatelj, 1989. br. 2, 17-19.
polovica XV. st. — ?, 2. polovica XV. st.). — — R. LOPAŠIĆ, Dva hrvatska junaka, Zagreb,
Bio je kustod stonske kustodije, a vjerojatno i 1989, str. 68-69. — I. HOLJEVAC: Podaci o
bosanski vikar (1463.-1464.), a psolije i gradnji kapucinskog samostana u Karlobagu
bosanski kustod. Papinski legat kardinal napisani 1720. — F. BINIČKI, »Kapucini u
Besarion imenovao ga je svojim Karlobagu«, Vrhbosna, br. 2/1927. — L.
opunomoćenim povjerenikom u sakupljanju POTOČNIK, »Nešto iz povijesti samostana u
milodara za vojnu protiv Turaka, na prostoru Bagu«, "Ličanin" u Gospiću II. (1887). br. 5.
cijele tadašnje Vikarije. Mlečani su ga držali — M. BEDENIK - A. KRALJ, »Kapucini na
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 447

Slovenskem v zgodovinskih virih, Nekdanja - Bio je provincijal Bosne Srebrene (1613-


Štajerska kapucinska provinca«, Acta 1616. Makarski biskup Bartul Kačić piše u
ecclesiastica Sloveniae, 16, Ljubljana 1994. svojim Životopisnim bilješkama da se u
Nikola Bašnec Sutjesci 1615. susreo s M. “koji bijaše tada
minster od provincije, čovik dobar, vridan i
MARIN, fra Danijel, profesor (Knin, 1. I. 1823 naučan u provinciji bosanskoj.”
- Visovac, 25. XII. 1892). Krsno mu je ime LIT.: Juraj BOŽITKOVIĆ: Kritički ispit
Ivan. Osnovnu naobrazbu stječe u samostanu u popisa bosanskih vikara i provincijala (1339-
Kninu, a gimnaziju uči u Splitu i Zaostrogu. 1735). Beograd 1935, 47-48. - Dominik
Franjevačko odijelo oblači 11. studenoga 1844. MANDIĆ: Franjevačka Bosna. Rim 1968, 173-
u Sinju. Za svećenika je zaređan 24. listopada 174. A. Barun
1847. god. Od 1846-1848. god studira Bibliju u
Zadru. Kao profesor najprije predaje na MARINOVIĆ, Marin, provincijal (Čakovec, 13.
Gimnaziji u Zaostrogu (1850-1853), a potom u VI. 1806. - Zagreb, 18. II. 1875). - Postao je
Sinju, i to hrvatski i talijanski jezik te povijest. 1822. član Provincije sv. Ladislava. Godinu
Iz Sinja odlazi na Visovac (1854). U Vrlici je dana kasnije započeo je školovanje na
najprije kapelan, a potom župnik (1856-1862), Filozofskom učilistu svoje Provincije u
župnik je i u Drnišu (1863-1866), Promini Varaždinu (1823-1825), a teologiju je studirao
(1869-1884) i na Miljevcima (1885). Uz to je na biskupijskim bogoslovnim školama u
bio dekan u Drnišu, gvardijan u Kninu (1867- Zagrebu (1825-1827) i u Pečuhu (1827-1830).
1869) i definitor Provincije (1866-1869). Kao Postavši 1829. svećenik položio je 1830. ispit
profesor napisao je za svoje učenike gramatiku za propovjednika. Boravio je u Zagrebu i ondje
hrvatskoga jezika, koja se nažalost izgubila, a 1831. na Akademiji postigao naslov profesora
za vrijeme narodnog preporoda radi oko filozofije. Predavao je na Filozofskom učilištu
podizanja narodne svijesti i pobjede sedam godina; najprije zajedno s Hinkom
narodnjaka. Hrgovićem (1831-1834), pa s Romualdom
LIT.: P. K. BAČIĆ, Ogled Franovačke Vargom (1834-1836) i na kraju sa Sabinom
redodržave prisvetoga Odkupitelja u Dalmaciji Pomperom (1836-1838). Službu samostanskog
za prostu godinu 1887. Split 1887, str. 63. — poglavara obavljao je u Koprivnici (1838/39,
K. KOSOR: Fra Dane Marin, Kačić VIII/1976, 1852-1854, 1862-1866), Kloštru Ivaniću
str. 126. — P. BEZINA: Srednje školstvo..., str. (1839-1845), Krapini (1849-1852), Varaždinu
103. B. Pezo (1854-1857) i Zagrebu (1857-1862). U
upravnom vodstvu Provincije sudjelovao je u
MARINOVIĆ, Fra Frano vođa seobe dva trogodišta kao savjetnik (1751-1754, 1754-
(Hercegovina – Potravlje, 6. I. 1705). U 1757) i zatim kao provincijal (1866-1869).
vrijeme bečkoga rata, prema svjedočanstvu Stolovao je u Zagrebu, a ondje je ostao i kao
sinjskoga providura Antonia M. Semitecolo od isluženi provincijal. Protivno odluci vrhovne
18. IX. 1796. Marinović je doveo u Potravlje, uprave Franjevačkog reda i u vrijeme
Muć i Grab 736 obitelji. A prema drugom Marinovićeve provincijalske službe brojilo je
svjedočanstvu seoskih čelnika sa fra Tomom upravno vijeće provincije samo tri definitora.
Knezovićem doveo je preko 2000 obitelji, od Na kraju njegovog upravnog trogodišta
kojih je trećina bili pravoslavnih. započinje u Provinciji sv. Ladislava razdoblje
Lit.: S. ZLATOVIĆ: Franovci države presvet. veće povezanosti s vrhovnom upravom Reda,
Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, Zagreb jer je prvi put u 19. st. u njezino ime Kajo
1988, 162. Agjić, član druge provincije, obavio kanonsku
V. Kapitanović vizitaciju i predsjedao izbornom kapitulu.
LIT.: Arhiv Generalne kurije Franjevačkog
MARINOVIĆ, Grgo, prov. (Kongora kod reda, Rim: Hungaria S. Ladislai, l09r-ll0r. -
Duvna, polovica 16. st. - ?, 2. polovica 17. st.). F.E. HOŠKO: Euzebije Fermendžin i ostaci
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 448

jozefinizma kod franjevaca u kontinentalnoj exhibitum iuxta praelectiones p. Nicoali


Hrvatskoj potkraj 19. stoljeća. Croatica Marinovics et p. Cherubini Csepregy...
Christiana Periodica, 12 (1988), br. 22, 20-21. Zagrabiae [s.a.].
F.E.Hoško LIT.: Arhiv Hrvatske franjevačke provincije
sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu: matica
MARINOVIĆ, Nikola, (Marinovich), filozofski redovnika, sign. B 9, ad nomen. - Ž. DADIĆ:
pisac (Čakovec, 16. III. 1781. - Varaždin, 17. Povijest egzaktnih znanosti u Hrvata, sv. 2.
II. 1815). - Završivši ondašnju gimnaziju Zagreb 1981, 37-40. F. E. Hoško
stupio je 1797. u Sigetu u novicijat franjevačke
Provincije sv. Ladislava. Prije filozofskog i MARIO DUBROVČANIN G ENERINI, Marijo
teološkog školovanja na biskupijskoj
bogoslovnoj školi u Pečuhu poučavao ga je MARKIJSKI, Jakov, vikar (Monteprandone,
1798. Eugen Klimpacher u latinskom jeziku. Italija, 1. IXY. 1294 - Napulj, 28. XI. 1476).
Postao je 1804. svećenik, a 1805. se pripravlja Rodio se u obitelji Antuna i Anice Gangale
u Zagrebu za ispit na Akademiji iz filozofije. Rossi. Osnovnu školu učio je kod strica
Položivši taj ispit pridružuje se te godine svećenika u Offidi, retoriku i filozofiju u
Kerubinu Csepreghiju kao nastavnik na Ascoli, Građansko i crkveno pravo u Peruđi.
Filozofskom učilištu u Varaždinu. Predavao je Nakon dokgtorata 1415. stupio je u službu u
šest godina; pet s Cseprehgijem, a šestu s Firenci. Godinu dana nakon toga započeo je
Tomom Sitarom. zatim je godinu dana bio novicijat u Porciunkuli. Postavši svećenik
samostanski starješina u Zagrebu (1811/12), a 1422. posvećuje se propovijedništvu. God.
potom se vratio u Varaždin gdje je uz dužnost 1431-1432. nalazi se u Dubrovniku. Istodobno
samostanskoga poglavara obavljao i službu se upoznaje s vjerskim prilikama u Bosni. U
predstojnika Filozofskog učilišta (1812-1815). travnju 1432. general reda imenuje ga za svog
- Tiskom je objavio četiri popisa teza iz vanrednog pohoditelja u Bosanskoj vikariji s
nastave filozofije; dva popisa je priredio sam, a ovlaštenjem da može obavljati sve vikarske
dva zajedno s K. Csepreghijem. Sadržaj tih dužnosti. Krajem proljeća održao je vikarski
teza ukazuje da je franjevačko Filozofsko sastanak, na kojem je za vikara izabran Ivan
učilište u Varaždinu u Marinovićevo vrijeme Korčulanin. Na Duhove 1433. nalazi se u
slijedilo isti program kao i Akademija u Bolonji. Na poziv kralja Tvrtka II dolazi
Zagrebu, naime od države propisan nastavni ponovo u Bosnu 1435. kao generalni izaslanik
program filozofskog školovanja. Teze također Eugena IV. Obavio je redoviti pohod Bosanske
potvrđuju da je M. u prirodnoj filozofiji vikarije i održao skupštinu na kojoj je sam
napustio aristotelizam i prihvatio izabran za vikara. Obavjestivši generala o
kopernikanizam (Ž. Dadić). svom izboru, započeo je sa svom odlučnošću i
DJELA: Tentamen publicum ex mathesi pura strogošću reformatorski rad u Bosanskoj
quod in venerabili conventu Varasdiensi... e vikariji. Nakratko se vraća u Italiju postavivši
praelectionibus p. Nicolai Marinovics... 1806. za vice-vikara Dominika de Casali. Krajem
subiverunt... Zagrabiae /s.a./. - Tentamen lipnja iste godine predsjeda sastanku uprave
publicum ex physica... tu Varasdiensi e Bosanske vikarije. Sredinom 1436. sam ili
praelectionibus p. Nicolai Marinovics 1807. preko izaslanika traži od Eugena IV. potrebna
subiverunt... Zagrabiae, [s.a.]. - Tentamen ovlaštenja i dopuste. Papa ga postavlja za
publicum ex logica, litteraria, philosophiae et inkvizitora u Ugarskoj i Austriji dozvolivši mu
pragmatica Hungariae provinciarum eidem da može osnovati samostane. Isti papa obdario
adnexarum historia... Varasdini anno 1808. ga je i drugim povlasticama u korist njegove
subiverunt... ex praelectionibus p. Nicolai službe i same vikarije. Nastavlja inkvizitorski
Marinovics et p. Cherubini Csepregy... posao s još većim marom. Jesen i zimu
Zagrabiae [s.a.]. - Tentamen publicum ex 1436/37. nalazi se u Ugarskoj, Srijemu i
scientiis philosophiscis Varasdini 18909. Slavoniji. O Duhovima 1437. sudjeluje u
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 449

Tuluzi na generalnom kapitulu reda. Vraćajući 1735). Beograd 1935, str. 18-22. - MANDIĆ
se u Bosnu pohodio je Eugena IV u Bolonji i Dominik; Franjevačka Bosna. Rim 1968, str.
od njega dobio nove povlastice. Uz podršku 91-109. - LASIĆ Dionysius: De vita et
cara Sigismunda nastavlja inkvizitorski posao operibus S. Jacobi de Marchia. Falconara M.
osobito protiv Husita. Početkom prosinca (Ancona) 1974. A. Kovačić
1437. ponovo je kod pape u Bolonji. U ožujku
1438. nalazi se u Ostrogonu, u travnju i MARKO ANTUN IZ DUBROVNIKA (A Ragusio),
Budimu. Sredinom proljeća završava službu skotista (Dubrovnik ? - 1467) - Član Provincije
vikarstva u Bosni. Međutim, general reda sv. Franje u Dubrovniku. Vrstan, dugo
smatra ga svojim trajnim pohoditeljem i želi da nenadmašeni skotista. Jubilarni lektor.
i dalje ostane u službi vikara. Subraća koja su LITERATURA: Benvenutus RODE:
bila protiv toga pristupili su drugim Necrologium Fratrum Minorum de Observantia
zajednicama. Spor se razvio do većih razmjera. Provinciae S.P. Francesci Ragusii. Analecta
Jakov podnosi izvještaj papi o stanju u Bosni i Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 408.
Ugarskoj, ali nije sigurno da li se tužio na I. Djamić
stanje u samoj vikariji. I general reda upoznat
je sa stanjem u Bosni. Mijenja svoju odluku te MARKO HRVAT, (Sclavus), OFMConv. (†
za vikara imenuje Ivana iz Baje. Markijski prije 28. 5. 1449.), provincijal, biskup.
1438. sudjeluje općem saboru u Ferrari. Nakon Aleksandar V. -iz istog samostana-
toga vraća se u Ugarsku u svojstvu inkvizitora, imenovao je Marka 11. II. 1410. svojim
a u travnju 1439. zbog zdravstvenih razloga u kapelanom. Aleksandrov nasljednik, bolognski
Italiju. — Markijski je želio Bosansku vikariju Ivan XXIII. postavio ga je 2. IV. 1414. na pet
obnoviti u duhu novog franjevačkog pokreta u godina, provincijalom grčke provincije
Italiji. Stoga je u Bosnu doveo nekoliko (Provincia Romaniae). O tom je imenovanju
pristaša observancije. Uživao je velik ugled Ivan XXIII. obavijestio i biskupe na Kreti i
kod pape Eugena IV i od njega dobio brojne Peloponezu, a na molbu provincijala i
povlastice na korist vikarije. Nastojao je podići franjevaca istog dana dopustio da i Grci na
u njojnivo naobrazbe. Uz sve iskreno blagdan sv. Franje u istoimenoj kandijskoj
nastojanje u mnogo slučajeva događaji su išli crkvi smiju obavljati svoje pobožnosti i služiti
na štetu Bosanske vikarije. Razlog je sv. Misu. Vjerojatno po isteku pet godina
djeomično njegovo neiskustvo i slab smisao za upravljanja grčkom provincijom general Reda,
vođenje zajednice i pored njegove široke cijeneći Markov apostolski žar i stečena
naobrazbe. Po naravi koleričan, sklon pokori iskustva, postavlja ga za generalnog vikara u
nije trpio oporbe i odgode te su stoga katkada misijskim područjima Galicije, jednog dijela
njegovi postupci izgledali nečovječni. Slabost današnje Rumunjske i Ukrajine (Russiae,
mu je bila i u tome što nije poznavao hrvatskog Walachiae et Podoliae). Odatle se obratio papi
jezika, nego je i u Bosni propovijedao latinski. Martinu V. tražeći zaštitu od moldavskog
Odgojen u duhu talijanske observancije često episkopa Ivana koji je sve katoličke misionare
je bio prestrog te je djelovao više odbojno nego proglasio krivovjernicima a katoličke
privlačno. Istodobno je vršio više dužnosti te sakramente nevaljalima, te je zamolio papu da
nije stizao biti dovoljno vikar Bosanske potvrdi ranije povlastice dane misionarima i
vikarije. God. 1726. proglašen je svetim. — udjeli im još neke nove. Papa je 3. 7. 1421.,
Markijski se, kao vrstan propovjednik, bavio i potvrdno odgovorio na sva tri dopisa i s
spisateljskom djelatnošću. Pored ostalog obzirom na optuženog episcopa Ivana naredio
napisao je raspravu protiv Maniheja u Bosni, Nikoli Tramba, nadbiskupu u Gneznu da ispita
koju Rački navodi pod naslovom “Način slučaj i papinskim auktoritetom postupi kako
raspravljanja s Patarenima” (Rad JAZU, VII). bude smatrao korisnim. Isti papa Martin V.
LITERATURA: Božitković Juraj: Kritički ispit nagradio je 25. X. 1430. neumornog misionara
popisa bosanskih vikara i provincijala (13390- Marka postavljajući ga za biskupa na
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 450

Cikladskim otocima Tenos i Mykonos u


Egejskom moru. Budući da je dne 28. 5. 1449. MARKO iz Rijeke FKN (15. st. †Knin prije 24.
upisana obveza naplate uobičajene takse VII. 1467), biskup. - Bio je senjski biskup i kao
nasljedniku Nikoli Landa "obitu Marci Sclavi", takav podmirio je 4. VI. 1461. uobičajenu
M. je valjda preminuo prvih mjeseci te godine. taksu rimskoj kuriji. Sladović i Senjski
šematizam pišu da je bio augustinijanac, a
LIT.: Bularium Franciscanum, VII, [ed. C. Eubel, Gams i Wading ga navode kao
Eubel], Romae 1904, br. 1202, 1319, 1320, franjevca. Kad je preminuo kninski biskup
1488, 1897; str. 553 bilj. 4. — C. EUBEL: Speravić, Pio II. je 20. VII. 1463. sastavio
Hierarchia catholica medii aevi, I, Padova bulu premještaja za Marka u Knin, ali je ostala
19682, 485; I,345 "Moldav." bilj. l; II, 251. — neobjavljena. Pavao II. je na dan svoga
M. ŽUGAJ: I Conventi dei Minori Conventuali krunjenja, l6. IX. 1464. izdao novu bulu u
tra i Croati dalle origini fino al 1500. Roma- kojoj Marka potiče da što prije pođe u Knin a
Samobor 1989, 67s. M. Žugaj biskupe Krka i Raba ovlašćuje da prime
njegovu zakletvu. Ipak konačni premještaj
MARKO IZ BOSNE (Bosnensis), provincijal (? - dobio je 20. VII. 1465., a u Senju dobio
Dubrovnik, 1598) - Član Provincije sv. Franje nasljednika subrata Pavla iz Bosne 20. XII.
u Dubrovniku. U svojoj je provinciji bio dva 1465. Nakon smrti Šperavica u Knin se,
puta komesar-vizitator, a istu je službu vršio naime, ponovno "uvalio" nekadašnji kninski
više puta u drugim provincijama (Rode). Bio je biskup Demetrius Chupor (kninski biskup
vrstan teolog, dobar propovjednik, posjedovao 1438-1447). Pavao II. uspio mu je 14. VI.
je veliku snagu u borbi protiv demona i bio 1465. dodijeliti zagrebačku biskupiju i tako
vrlo strog u borbi protiv mana. Tvrtković ga u omogućiti Marku ulazak u Knin, 20. VII. 1465.
svom Nekrologiju ubraja među Oce Reda Marko djeluje u Kninu u vrlo teškim
(Rode). vremenima: Turci su pustošili područja
LITERATURA: Benvenutus RODE: njegove biskupije. Kralj Matija Korvin šalje
Necrologium Fratrum Minorum de Observantia Marka u Rim da izvjesti papu o teškom stanju,
Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta a usput da poradi kako bi papa podigao na
Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 428. kardinalsku čast kaločko-bačkog nadbiskupa
I. Djamić Stjepana što je papa i učinio 18. IX. 1467. kad
se Marko već preselio iz ovog svijeta. U Kninu
MARKO IZ KOLOČEPA (Marcus Calamotta) je, naime, nakon njegove smrti imenovan 24. 7.
župnik (? - Koločep kod Dubrovnika, 13. VI. 1467. biskup Nikola. Neispravne su dakle
1661) - Član Provincije sv. Franje u kronotakse šematizama, pa i Općeg šematizma
Dubrovniku. Pristankom pape Urbana VIII. Katoličke Crkve (Zagreb 1974, 288), koji
prvi župnik otoka Koločepa. Župu je pomagao Markovo biskupovanje u Kninu navode 1462-
novcem kojega je dobio od majke. Po vlastitoj 1468.
želji ukopan je na otočiću Daksi. LIT.: Bularium Franciscanum, Nova series, II,
LITERATURA: Sebastianum DOLCI: [ed. I. M. Pou y Marti], Ad Claras Aquas
Monumenta historica Provinciae Rhacusinae (Quaracchi) 1939, br. l253 i br. 1314 — C.
Ordinis Minorum S.P.N. Francisci. Neapoli EUBEL: Hierarchia catholica medii aevi, II,
1746. 66. - Benvenutus RODE: Necrologium Patavii 1968, 234; 251; usp. i 271 — M.
Fratrum Minorum de Observantia Provinciae SIADOVIĆ: Povèsti biskupijah senjske i
S.P. Francisci Ragusii. Analecta Franciscana modruške ili krbavske, Trst 1856, 99s. —
VI. Ad Claras Aquas 1917. 441. - Vicko Grgur URLIĆ-IVANOVIĆ: Iz kninske
LISIČAR: Koločep nekoć i sada. Dubrovnik prošlosti, Narodni kolendar 1894, Zadar 1894,
1932, 137, 145. I. Djamić 44. M. Žugaj
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 451

visokoj bogosloviji u Makarskoj i Zagrebu


MARKO IZ VASILJEVA POLJA, provincijal (1941-1949, 1954-1956, 1958-1967) i na
(Vasiljevo Polje kod Modriče, 17. stoljeće). teologiji u Splitu (1963/64), župnik u Zagrebu
Izabran je za provincijala na kapitulu u Fojnici (1955-1956), župnik i dekan u Šibeniku (1956-
1675.; dakle u vrijeme veoma teško i 1958), definitor Franjevačke provincije Presv.
nestabilno. Kao provincijal morao je braniti od Otkupitelja (1955-1958), gvardijan
biskupa Ogramića stoljećima sticana prava franjevačkog samostana u Makarskoj (1964-
Bosne Srebrene. Oko godine 1674. počeo je 1967), dušobrižnik Hrvatske katoličke misije u
pisati Ljetopis, koji se samo djelomično Frakfurtu, bolnički i zatvorski kapelan (1967-
sačuvao u prijepisu Nikole Gojaka što se čuva 1984). Sudjelovao je na međunarodnom
u makarskom arhivu. Objelodanio ga je Jelenić skotističkom kongrasu u Oxfordu i Edimburgu
1918. u Glasniku zemaljskog muzeja te 1919. 1968. Surađivao je u "Mariji" (1965) i "Studia
zasebno pod naslovom: Dva ljetopisa Bosne Scholastico Scotistica" (2/1968). Dobitnik je
Srebrene. Ljetopis fra Marka iz Vasiljeva Polja nagrade za humor Evangeličke i Katoličke
i fra Bernardina Nagnanovića. Izdao je 26. crkve u Frankfurtu 1984. Uz profesorski i
prosinca 1676. priznanicu u kojoj ističe zasluge dušobrižnički rad osobito se mnogo bavio
braće Filipa i Jakova Brnjakovića za dobrobit pomaganjem potrebnima.
Bosne Srebrene. DJELA: - Moj put u Njemačku, Zagreb 1969, -
LITERATURA: JELENIĆ Julijan: Bio- Meine Reise durch Deutschland (Tagesbuch),
bibliografija franjevaca Bosne Srebreničke II Zagreb 1983. — Povijest filozofije, (cikl.),
(rukopis u toliškom arhivu). - BOŽITKOVIĆ Makarska 1963. — Prijevodi s njemačkog: B.
Juraj: Kritički ispit popisa bosanskih vikara i Kälin Kozmologija, Makarska 1966. (cikl.); B.
provincijala (1339-1735). Beograd 1935, str. Kälin, Psihologija, Makarska 1967, (cikl.).
94-95. - MANDIĆ Dominik: Franjevačka LIT.: — De apparitione et celebratione
Bosna. Rim 1968, str. 200-201. A. Kovačić Congressus Scholastico-Scotistici
Internationalis (Oxonii et Edimburgi diebus
MARKO iz Venecije O. Min. († 1279), izabrani 11-17 septembris 1966 celebrati), Studia
dubrovački nadbiskup. Sin venecijanskog Scholastico-Scotistica, 1, Romae 1968, XVI,
samostana. Mora da je bio dobro poznat 17. — P. Dr. Ciril Markoc feiert ein
dubrovačkom kaptolu koji ga je po smrti Doppeljubiläum, Der Sonntag, 22. IV. 1977.
nadbiskupa Salvija 1279. izabrao za — Viel Ernstes über Heiteres, Frankfurter
nadbiskupa. No Marko je preminuo prije nego Allgemeinezeitung, 25. I. 1984 [Nr. 21], S. 32.
je od pape Nikole III. stigla promocija. — Heike Lattka: Oberhirten stiften
LIT.: C. EUBEL: Hierarchia catholica medii Humorpreis. Pater Markoč: "Ich bin Frankfurts
aevi, I, Padova 19682, 414. Bularii Don Camillo", Bildzeitung, 25. 1. 1984. —
Franciscani Epitome, [ed. C. Eubel], Ad Wendelin Leweke, "Einen Fröchlichgeber hat
Claras Aquas (Quaracchi) 1908, br.1486; 1507. Gott lieb", Neue Presse, 26. I. 1984. — Preis
P. GAMS: Series episcoporum Ecclesiae für Pater mit Humor, Kölnische Rundschau,
Catholicae, Regensburg 1873 [Graz 1957], 26. I. 1984. — E-S: Humor läst Wüsten
414. M. Žugaj ergrünen, Frankfurter Rundschau, (?), I. 1984.
— "Auch in der Kirche darf man lachen",
MARKOČ, fra Ćiril ( ✜Ljubomir), profesor, Abendpost/Nachtausgabe, (?), I. 1984. S. 6.
dušobrižnik i putopisac (Vodice, 22. IV. 1912 - — Das gibt's: Kirchlicher Humor, Neue
Frankfurt, l. IV. 1984). Osnovno školovanje Bildpost, Febr. 1984; — In Wort und Bild, Der
završio je u Vodicama, gimnaziju i filozofiju u Sontag, 5. II. 1984. — Mehr Humor für eine
Sinju i teologiju u Makarskoj. Doktorirao je Kirche ohne Muff, Der Sontag. — Was ist
filozofiju u Rimu 1941. s disertacijom "De Humor?... Evangelisches Frankfurt, Februar
problemate beatitudinis secundum Ioannem 1984, S. 5. — Ignacije Vugdelija, I Frankfurt
Duns Scotum". Bio je profesor na Franjevačkoj ima svoga "Don Camila", Živa Zajednica -
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 452

Lebendige Gemeinde [5]/1984, br. 5(51), str.


13. — Frankfurts Don Camillo ist tot - MARKOVIĆ, Ambroz, profesor (Rijeka
Gehirnschlag, Bildzeitung, 5. IV. 1984. — Dubrovačka, 8. XI. 1775 - Dubrovnik, 6. X.
Pater Ciril Markoc tot, Frankfurter 1834) - Krsnim imenom Marko. Stupio u
Allgemeinezeitung, 5. IV. 1984. — Pater Provinciju sv. Franje u Dubrovniku 1791.
Markoc gestorben, Abendpost/Nachtausgabe, Filozofiju i teologiju studirao u Male Braće u
5. IV. 1984, S. 4. — Valter Adloch, Ein Dubrovniku, a na specijalizaciji bio u Bologni.
fröchlicher Franziskaner, Der Sontag, 15. IV. U Provinciji je vršio službe: profesora
1984. — I[gnacije]V[ugdelija], Uz pogreb Ćira filozofije i teologije, prefekta studija,
Markoča. "U zemlji svojoj očekuje zoru definitora, kustosa, vizitatora i provincijala
uskrsnog jutra", Živa zajednica - Lebendige (1814-1817 i 1831. do smrti). Od generala
Gemeinde, [5]/1984, br. 5(51), str. 14. — Dr. o Reda imenovan je jubilarnim lektorom (1816).
Fra Ćiro Markoč, Vjesnik Franjevačke — Njegov najznačajniji rad je prvo izdanje
provincije Presv. Otkupitelja, 33/1984, 2, 142- Gundulićeva epa Osman (Dubrovnik, A.
162. - In memoriam o. fra Ćiri Markoču, Martekini 1826) s opširnim uvodom i
Vjesnik Franjevačke provincije Presv. komentarom, pri čemu se služio talijanskim
Otkupitelja, 33/1984, 3, 250-255. — V. tekstom i uvodom Gian-Luke Volantića. Zbog
Kapitanović, In memoriam, Fra Ćiril Markoč, toga mu je prigovoreno. na te prigovore
Služba Božja, 24/1984, 2. 180. – A. RIBIČIĆ, odgovorio je djelcem Lettera del P. Lettoro A.
Crtice o školstvu u Zaostrogu, Zaostrog 1989, Markovich (Mleci 1828). Tiskao je i Devetnicu
80-81. u čast sv. Franje (Dubrovnik 1828). Nastavio je
V. Kapitanović Nekrologij Dubrovačke provincije (1777-
1833). U rukopisu su ostale njegove
MARKOTIĆ Fra Svetislav-Ante (1921.-1945.) propovijedi i teološka predavanja. Bio je
Rođen 7.V.1921. u Grabovniku, od oca Ilije i čovjek jake volje i čvrstog karaktera (Rode), te
majke File r. Mišetić. Gimnaziju svršio na čovjek nauke i pravi redovnik (Kuzmić - v.).
Širokom Brijegu, bogosloviju učio na Humcu i LITERATURA - Urban TALIJA: O. Ambroz
u Mostaru. Vojsku nije služio. U Franjevački Marković. Životopisne crtice. Iskra 2(1892),
red stupio na Humcu, 13.VII.1938. Zavjetovan 107-109. - Franjo JURIĆ: Povjesno-opisni
jednostavo 14.VII.1939., svečano 14.VII.1942. prikaz franjevačkog samostana u Dubrovačkoj
Za svećenika zaređen u Vitini, 2.VII.1944. Rijeci. Zagreb 1916, 100-113. - Benvenutus
Kao student bogoslovije mjeseca svibnja 1945. RODE: Necrologium Fratrum Minorum de
ubijen u Mariboru. Bio je idealan mladić Observantia Provinciae S.P. Francisci Ragusii.
svetačkih odlika. Mladomisnik, s neugasivom Analecta Franciscana VI. Ad Claras Aquas
je vatrom izgarao da može raditi za Boga i 1917, 530-531. - Mijo BRLEK: Rukopisi
ljude. Taj depozit ponio je prvog dana kada je Knjižnice Male Braće u Dubrovniku. Zagreb
stupio u sjemenište. Otkad je obukao 1952, 13, 204-205. - Jakša RAVLIĆ: O prvom
franjevačko odijelo, svjedočio je da je u izdanju Gundulićeva “Osmana” (1826). Anali
svemu totus catolicus i totus franciscanus. Historijskog Instituta JAZU u Dubrovniku IV-
Marljivo je učio bogoslovne znanosti i V. Dubrovnik 1956, 711-716. - Mijo BRLEK
usavršavao bogoslovne kreposti. Kada su ga (MB): Marković, fra Ambroz. Franjo među
odnijeli za žrtvovanje činilo se po njegovu licu Hrvatima. Zagreb 1976, 147a.
da ide na ponovno ređenje. Bio je živi svetac. M. Brlek
Bio je veliki zagovornik za pravdu i istinu
LIT.: A. Nikić: Hercegovački franjevački MARKOVIĆ, Ante, lektor (*Duvno, 18 st.). Na
mučenici 1524. -1945. , Mostar 1992. kapitulskom kongresu u Velikoj, 6. lipnja
A. Nikić 1717. izabran je za lektora filozofije u
Šibeniku, gdje sigurno predaje do 1719., a
možda i do 1720. Na kapitulu u Visovcu
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 453

određeno je da se teološko učilište iz Splita Osvrt na prigovore pisca u »Hrvatskoj kruni«


ponovno prenese u Šibenik i Marković se mojoj brošurici »Nešto o sv. Dujmu, Split
natjecao za lektora teologije. Kad je 1725. 1906. Il buon senso comune nella questione di
Šibensko učilište od provincijskoga podignuto san Doimo vescovo e martire, Quaracchi 1910.
na opće drugorazredno učilište na njemu je - Lettere dall' oriente ossia un pellegrinaggio
predavao Marković i Filipović. posljednji in Palestina nel 1879, Trento 1897; 2 Zagreb
provincijal Bosne Srebrene (1732-1735). Kao
1897; 3Zagreb 1899. — Papino poglavarstvo u
provincijal održao je provincijske skupove u
Crkvi za prvih osam viekova, poviesnokritična
Visovcu (1733) i u Slavonskom brodu (1734).
prouk, Zagreb 1883. - Učenje Leona Velikoga
Na sastanku 4. ožujka 1734. Na Dobrom, u
o prvenstvu svoje stolice i odnosaji papa
Splitu, izjasnio se protiv podijele Provincije
naprama crkvenim kanonim, Zadar 1882. - Le
Bosne Srebrene, a ukoliko bi moralo doći do
parrocchie francescane in Dalmatia, Zara
diobe bio je za to da Dalmacija ostane s
1885. - Gospa Sinjska s dodatkom o anđeoskoj
Bosnom uz uvjet da se zadrži dotadašnji način
izbora provincijske uprave. kriposti, Zagreb 1886; 2Zagreb 1889; 3Split
LIT.: – D. MANDIĆ: Franjevačka Bosna. Rim 1921 (preuredio F. S. Petrov). - Sinj i njegovo
1968, 220. – A. CRNICA, Naša Gospa od slavlje god. 1887, Zagreb 1898. - Cezarizam i
zdravlja i njezina slava, Šibenik 1939, 675. – bizantinstvo u povijesti iztočnog razkola, I-II,
V. KAPITANOVIĆ, Rukopisni priručnici Zagreb 1891. - Leo Veliki i Grgur Veliki o
franjevačkog filozofskog učilišta u Šibeniku prvenstvu svoje stolice , Zadar 1883. - O
(1699.-1825.), 197. – V. KAPITANOVIĆ, Fra Evkaristiji s osobitim obzirom na epiklezu,
Filip Lastrić i Dalmacija, Zbornik o fra Filipu Zagreb, 1893; 2Zagreb 1894. - Nekoliko rieči
Lastriću Oćevcu u povodu 300. obljetnice na odgovor mojim kritičarima, Spljet 1897, 13.
rođenja, Mostar, 2000, 104. V. Kapitanović - Gli Slavi ed i papi, I-II, Zagabria 1897. -
Slaveni i pape I-II, (preveo o. Petar Perković),
MARKOVIĆ, fra Ivan, teolog i provincijal Zagreb 1903-1904. - Lettera al signor
(Sinj, 23. X. 1839.-22. X. 1910.). Pučku školu consigliere Giuseppe Alačević, Spalato 1900. -
završio je u Sinju a klasičnu gimnaziju u Cvieće za osobe koje se obećavaju pobožnosti,
Zaostrogu (1851.-1852.) i Sinju. Godinu Zagreb 1901, 2Zagreb 1901. - Dukljansko-
novicijata proveo je na Visovcu (1857.-1858.). barska metropolija, Zagreb 1902. - Una
Filozofiju i bogoslovlje studirao je u Šibeniku, recensione senza precedenti ed un po'piu di
Makarskoj i Zadru (1858.-1862.). Za svećenika luce, Zagreb 1904, 210.
je zaređen 1862. Kao mladi svećenik postao je LITERATURA: MILAN ŠETKA, O. fra Ivan
predavač na Bogosloviji u Šibeniku (1862.- Marković, Sinjska spomenica 1715.-1965., Sinj
1874.). Radi bolesti napušta profesorsku 1965, 307-313, ISTI, Pedesetogodišnjica smrti
katedru i povlači se u Sinj, gdje se bavi jednoga velikog franjevca, Vjesnik Provincije ,
znanstvenim radom. Papa Leon XIII. dao mu je X/1960, 9-10, 71-130. – Il "munus" del
naslov »doctor s. theologiae« 1886. za knjigu vescovo di Roma nel confronto ecumenico
Papino poglavarstvo. Vršio je službu dottrinale di I. Marković e N. Milaš (pars
provincijala (1886.-1891.) i tri puta generalnog dissertationis), Roma 1986 (lit). – A. RIBIČIĆ,
vizitatora (1878. u Dubrovniku, 1879. u Zadru Crtice o školstvu u Zaostrogu, Zaostrog 1989,
i 1887. u Beču). Značajna su njegova djela iz 81. – P. BEZINA, Kulturni djelatnici
povijesti Crkve i posebno o odnosima Istočne i Franjevačke Provincije Presvetoga Otkupitelja
Zapadne Crkve, zatim putopisi, polemike i u XVIII. i XIX. stoljeću, Zagreb 1994, 146-149.
prijevodi poslanica sv. Jeronima. Bio je traženi H.G. Jurišić
ispovjednik i duhovni vođa te opslužitelj
redovničke stege. MARKOVIĆ, fra Kazimir (✜Mirko),
DJELA: Nešto o sv. Dujmu, Poslanica mn. pošt. provincijal, lektor, odgojitelj (Varaždin, 1. XI.
ocu Petru Krstitelju Bačiću, Split 1906. — 1805. - Varaždin, 4. V. 1882.). U KR stupio u
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 454

Varaždinu 13. III. 1824. Svečane zavjete prigodom njegove posvedbe za biskupa
položio je u Varaždinu 15. III. 1827. Bio je banjalučkog u Beču dne 3. svibnja. Pjeva rod i
nekoliko godina lektor teologije u Rijeci i red. Katolički list, 35(1884) 20, str. 156. -
odgojitelj novaka, a više puta je bio mjesni ANONIM: Dolazak presv. Gosp. biskupa Fra
poglavar. Provincijal je bio u dva trogodišta Mariana Markovića u Kotar Bos. Gradiški.
(1873.-1879.). Glasnik jugoslavenskih franjevaca, 3)1889) 8,
LIT.: Nekrologij slovenskih in hrvaških str. 138-141. - M/ARTIĆ/ G/rga/: Presvietlomu
kapucinov, Ljubljana 1977. — A. DUJMUŠIĆ, Gospodinu Fra Marijanu Markoviću biskupu.
Povjesničke crtice Kapucinskog samostana na ANONIM: Veleč. O. Marijan Marković župnik
Rijeci, Rijeka 1910, 15. Hadrijan Borak u Docu blizu Travnika disigniran je od sv. Otca
za biskupa banjalučke biskupije. Srce Isusovo,
MARKOVIĆ, Marijan, biskup (Dolac, 21. X. 2(1883) 12, str. 197. - Banjalučkom spjevao
1840 - Banja Luka, 20. VI. 1912). Krsno mu je prigodom njegova došašća u B. Gradišku.
ime Franjo. Rodio se od oca Jure i majke Luce Glasnik jugoslavenskih franjevaca, 3(1889) 8,
rođ. Ćurčić. Početne škole učio je u Docu, str. 141. - BELOVIĆ - Bernadzikowska Jelica:
daljnje u Fojnici (1852-1856), filozofsko- Biskup O. Marijan Marković. Bršljan,
teološki studij u Đakovu (1857-1862), novicijat 14(1899), 4, str. 99, 122-123. - ANONIM:
u Fojnici (1856-1857). Za svećenika je zaređen REdovnički jubilej presvj. Marij. Markovića.
1863. Bio je kapelan i pučki učitelj u Docu Hrvatski dnevnik, 1(1906) 96, str. 1. - X:
(1863-1864), učitelj redovničke mladeži Bosne REdovnički jubilej biskupa Markovića.
Srebrene i profesor filozofije i teologije u Serafinski perivoj, 20)1906) 4, str. 49-51. -
Gučoj Gori (1864-1870), župnik u Kotor ČOLIĆ A. : Jubilarni biskup fra Marijan
Varošu (1870-1875), Travniku (1878-1879), Marković, Serafinski perivoj, 23(1909) 10, str.
Vitezu (1879-1882) i Docu (1882-1883), 210-212. - DUJMUŠIĆ Dragan: Njegovoj
gvaridijan u Gučoj Gori (1875-1878). Biran je presvijetlosti fra Marijanu MNarkoviću,
za definitora Bosne Srebrene (1878-1882). Za biskupu banjalučkom prigodom
banjalučkog biskupa imenovan je 1883. - dvadesetpetgodišnjice biskupovanja (4. V.
Odlikovao se čednošću, mudrošću i 1884. - 4. V. 1909). Vrhbosna, 23)1909) 9, str.
aktivnošću. Osim klasičnih jezika znao je još 135. - DUJMOVIĆ Ivan: Biskup fra Marijan
turski, talijanski i nešto slabije njemački. Marković., Vrhbosna, 23(1909) 9, 136-138. -
Uputio je 31 poslanicu vjernicima a 19 TOPIĆ Anka: Narodnom pobjedniku,
svećenicima, od kojihje većina ostala u presvijetlom Gosp. o. Fra Marijanu Markoviću.
rukopisu Tiskane ćemo navesti prema sadržaju. Hrvatska zajednica, 2(1910) 48, str. 1. -
Surađivao je u Srcu Isusovu (1882) i Bischof Marković geborgen. Agramer
Franjevačkom glasniku (1900-1901). Tagblatt, 27(1912) 41, 4. - † Biskup o. fra
DJELA: Nastupna poslanica. Beć 1884. - O Marijan Marković. Vrhbosna, 26(1912) 14/15,
potrebi zahvale iza svete mise. S. 1. 1908. - O str. 204. - † Fra Marijan Marković. Srpska
smislu i potrebi posta. S. 1. 1909. - O riječ, 8(1912) 9, str. 3. - Umro biskup fra
kršćanskim zarukama i pripremanju za Marijan Marković. Male novine, 3(1912) 164,
sakramenat ženidbe. S. 1. 1910. - O trpećem str. 1. - Fra Marijan Marković. Katolički list,
Kristu. Banja Luka 1911. - O vrijednosti svete 63(1912) 26, str. 312. - GABRANOVIĆ
mise. S. 1. 1912. Berislav: Banjalučki biskup fra marijan
LIT.: BRALIĆ Alfonz: U slavu Markovića Marković 1882-1912. Dobri Pastir,
otca Marijana, biskupa Danabskoga i apošt. 15/16(1966) I-IV, str. 205-268. - KOMARICA
upravitelja bisk. Banjalučke. Prigodom njegova Franjo: Pastoralne poslanice banjalučkih
posvećenja po preuz. g. Serafinu Vanuteli, biskupa fra Marijana Markovića i fra Joze
nunciju Apostolskom u Beču. U svibnju 1884. Garića. Angažirani svećenik... Zagreb-Sarajevo
Hercegovački bosiljak, 2(1884) br. 22. - U 1981, str. 296-319. A. Kovačić
slavu presvietlog F.O. Marijana Markovića
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 455

progresivnog aktivizma i socijalizma zalagao


MARKOVIĆ, Matija, Stjepan Zagrebec se za ostvarenje kršćanskih moralnih, etničkih i
socijalnih načela. Posjedovao je urođeni
MARKUŠIĆ, Josip, provincijal (Čepak, 23. I. smisao za lijepo i umjetničko. Njegovo pisanje
1880 - Jajce, 26. II. 1968). Krsno mu je ime prožeto je živom vjerom i ljubavlju prema
Stjepan. Rodio se od oca Andrije i majke Crkvi, franjevačkom redu, svojoj redovničkoj
Katarine rođ. Pranjić. Pošto je rano ostao bez zajednici Bosni Srebrenoj, domovini i narodu.
oca brinuo se za njega pored majke i ujak Ivo Bio je čovjek reda, rada i discipline.
Pranjić-Kovač. Godine 1894. završio je pučku DJELA: Krvavi behari (pjesme). Sarajevo
školu u Kotor Varošu, pet razreda gimnazije u <1908. - Život i rad fra Ivana Franje Jukića.
Gučoj Gori (1894-1899), novicijat u Fojnici Sarajevo 1908. - Bosansko-hercegovačke
(1899-1900) teologiju u Kraljevoj Sutjesci narodne pjesme iliti “Jukićevke”. Mostar 1910.
(1900-1901) i Budimpešti (1901-1904). Za - Kmetovsko pitanje u Bosni i Hercegovini.
svećenika je zaređen 1904. Bio je kapelan u Sarajevo 1911. - Svetište svetog Ive Krstitelja
Jajcu (1905), profesor u Visokom (1905-1916), u Podmilačju. Sarajevo 1941.
gvardijan u Jajcu (1915-1916, 1922-1928), LITERATURA: KOVAČIĆ Anto Slavko: Fra
Sarajevu (1919-1922) i Beogradu (1931-1939), Josip markušić - Biobibliopgrafski obrisi. Nova
župnik u Kotor Varošu (1916-1919), et Vetera, 30(1980) I-II, str. 193-235.
provincijal Bosne Srebrene (1928-1931, 1949- (bibliografija i literatura). - Angažirani
1952, 1952-1955). Biran je za ravnatelja svećenik. Simpozij u povodu 100. obljetnice
gimnazije u Visokom (1919-1914), definitora rođenja fra Josipa Markušića. Zagreb-Sarajevo
(1916-1919) i kustosa (1934-1937) Bosne 1981. - ISTOđ Fra Josip markušić. Zbornik
Srebrene. Bio je generalni vizitator u radova sa simpozija u povodu 100. obljetnice
slovenačkoj provinciji (1950). — Markušić je rođenja fra Josipa Markušića. Zagreb-Sarajevo
napisao nekoliko samostalnih djela te 1982. A. Kovačić
surađivao pjesmama i sastavima religiozno-
asketskog, povijesno-književnog i MAROEVIĆ, (Marojevć) fra Karlo,
programatsko-informativnog sadržaja u provincijal (Velušić/Drniš, 24. VI. 1731. —
Serafinskom perivoju (1904-1913), Vrhbosni Visovac, 20. XII. 1811). Od nepuna tri mjeseca
(1904-1906), Hrvatskoj straži (1905), Osvitu ostao je bez majke koja je umrla od kuge.
(19o5), Glasniku sv. Ante (1906-1944), Studirao je na generalnom učilištu u Šibeniku.
Prosvjeti (1907), Obzoru ilustrovanom (1908), God.1756 bio je lektor filozofije u Zaostrogu,
kalendaru Napredak (1909), Hrvatskoj 1764-1767 predavao je u Zaostrogu
zajednici (1910-1911), Našoj misli (1914- bogoslovlje, 1766-1770. bio je provincijski
1919), Primorskim novinama (1922), kustod i poslije toga dva puta provincijal 1770-
SArpskom književnom glasniku (1922), 1773 i 1782-1785. Propovijedao je u mnogim
Franjevačkom vijesniku (19927-1933), mjestima. Na Visovcu je bio čuvar zatočenog
Orlovskoj straži (1927), Jugoslovenskom listu kanonika Pavlovića Lučića, ali su ga austrijske
(1929), Glasniku katoličke crkve u Beogradu vlasti zbog blagosti smijenile. Slovio je i kao
(1932), Kalendaru sv. Ante (1933, 1934, krepostan redovnik. Njegovom su prištedom
1942), Bosni Srebrenoj (1944-1954), Dobrom nabavljene orgulje na Visovcu (Soldo). .
Pastiru (1950-1966) i u Kalendaru Dobri Pastir LIT.: G. ALAČEVIĆ, La Dalmatie de 1797 à
(1951, 1952, 1970). Kao profesor u Visokom 1815. Episode des conquetes Napoléoniénnes
pomogao je đacima pri uređivanju njihovog par l’abbé Paul Pisani […], Bullettino di
lista Cvijet, a sam je neko vrijeme uređivao archeologia e storia dalmata, 24 (1901) 142-
Serafinski perivoj (1907-1908). Čitavog života 186. — G. Marković, Una recensione senza
bavio se proučavanjem naše narodne i crkvene precedenti ed un po’ più di luce, Zagreb 1904.
prošlosti. Osobito drag lik bio mu je Ivan 94-102. — A. Crnica, Naša Gospa od zdravlja
Franjo Jukić. Kao pristaša kršćanskog i njezina slava, Šibenik 1939, 244.
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 456

Schematismus Provinciae Dalmatae organista katedrale u Hvaru. U arhivu hvarskog


Sanctissimi Redemptoris Ordinis Fratrum samostana pronašeno je pet prigodnih govora
Minorum (Croatia-Jugoslavia) anno 1965. o. Bonagracije.
[Urednici: P. Čapkun-J. Šetka] Spalati DJELA: - Dipinti nella chiesa e Conventu de’
[Romae] 1965, 61. Petar Bezina, Studij Francescani a Lesina (Bulletino di Archeologia
filozofije u Franjevačkoj provinciji Presvetog e storia Dalmata, Split 5(1882), 84-87, 99-102,
Otkupitelja, Split 1992, 66 i 95. — Petar 148-152).
Bezina, Studij bogoslovije u Franjevačkoj LITERATURA: Vinko Justin VELNIĆ: O.
provinciji Presvetog Otkupitelja, Split 1993, Bonagracija Marojević. Prilozi povijesti otoka
114. Soldo, Visovac, Kačić, II, 216. Hvara III. Hvar 1969. 123-132. - Mijo BRLEK
V. Kapitanović (MB): Marijević, fra Bonifacije (treba
Bonagracija). Franjo među Hrvatima. Zagreb
MAROJEVIĆ, Ante, misionar (Starigrad na 1976, 248a. I. Djamić
Hvaru, 1801 - Letnica na Kosovu, 5. I. 1856). -
Kao misionar je umro na glasu svetosti. MAROJEVIĆ, Bonagracije, profesor (Starigrad
Pokopan je u župnoj crkvi u Letnici. na njegov na Hvaru 1810 - Hvar 16. X. 1889). -
grob dolaze katolici i nekršćani. Gimnaziju i teologiju završava u Zadru. za
LITERATURA: Nekrologij franjevačke prof. svećenika je zaređen 1837. U redovničkoj
sv. Jeronima Zadar. PP zajednici vršio je službu gvardijana, definitora
i provincijala. Kao nastavnik službovao je na
MAROJEVIĆ, Bonagracija, glazbenik državnoj osnovnoj školi u Hvaru i na državnoj
(Starigrad na Hvaru, 21. III. 1810 - Hvar, 16. gimnaziji u Splitu. Po potrebi je predavao
X. 1889) - Krsno mu je ime Antun. Osnovnu klasične jezike, matematiku i jprirodne
školu pohađa u rodnom mjestu u Hvaru. Stupa znanosti. Bio je i upravitelj osnovne škole u
u Dalmatinsku provinciju sv. Jeronima 1825. Hvaru. Pisao je u Bolletino di archeologia e
Gimnazhiju pohađa u Splitu (do 1832). storia dalmata, u Splitu 1882.
Filozofiju studira u Splitu (1832/33) i Zadru LITERATURA: Nekrologij Franjevačke prov.
gdje završava i teologiju (1838). Zaređen je za sv. Jeronima Zadar. PP
svećenika 1837. U Provinciji obnaša službe:
starješine samostana na Hvaru (gotovo stalno), MAROJEVIĆ, fra Ante, odgojitelj i dušobrižnik
definitora, te provincijala (1850-1853). U (Pasičina, 28. VIII. 1693. -Zaostrog, 17. II.
Hvarskoj biskupiji je savjetnik biskupima i 1771.). U Franjevački je red stupio u Zaostrogu
prosinodalni ispitivač. Ističe se kao korizmeni (1714.), gdje je vjerojatno pohađao i
propovjednik (Hvar, Kotor, Komiža, Mali samostansku školu. Za svećenika je zaređen
Lošinj). Pisma koja mu pišu provincijali puna 1717. u Splitu, potom predaje filozofiju u
su priznanja i zahvala. U pohvalama i Šibeniku, a slijedeće godine odlazi u Anconu
priznanjima ne zaostaju nibiskupi. Njegovo studirati filozofiju i tu ostaje do 20. IV. 1719.
svestrano poznavanje školskih predmeta hvali — Prije odlaska u Italiju godinu dana Bio je
Gradska uprava. Vrhovna uprava školstva učitelj novaka i mladeži u Zaostrogu 1726.
odaje mu u dekretu za penziju (1876) Bio je župnik Baćine (1724.-1728.), Vrgorca
zahvalnost i priznanje na promicanju školstva i (1735.), gvardijan Zaostroga (1746.-1747.) te
nauke. — U mlađim danima privlači ga biskupijski generalni vikar za okružje od
klasična filologija, a kasnije matematika i Borovaca do Vrgorca i Opuzena. Tu mu je
prirodne znanosti. Kao profesor djeluje u dužnost povjerio biskup N. Bijanković 12.
Hvaru (od 1839), Splitu (1851-1852) kao lipnja 1730. godine. Za vrijeme kuge, koja je
suplent, a od 1857. je stalni kateheta i 1732. godine harala u Mostaru i okolici, fra
upravitelj državne škole u Hvaru. Uz nauku Ante je kao župnik Vida mnogo učinio da se
bavio se literaturom i umjetnošću, te glazbom. zaraza ne proširi u južne krajeve, na područje
Gotovo cijelog života bio je zborovođa i njegove župe i okolice. Nabavio je 1737.
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 457

orguIje za crkvu u Zaostrogu, a slijedeće Požegu, 1892. predvodi u Rimu slavensku


godine odlazi u Veneciju radi proslave delegaciju na proslavi četrstogodišnjice otkrića
zaostroškog samostana. B. Pezo Amerike, 1895. nalazi se u Zagrebu, kao
Strossmayerov štovalac i prijatelj putuje više
MAROJEVIĆ, Jerko, provincijal (Starigrad na puta u Đakovo (1878, 1879, 1883, 1884, 1885,
Hvaru, 1812 - Kotor, 8. VIII. 1893). - Vršio je 1886, 1900). — Martić kao ilirac razlikuje se
službu gvardijana, definitora, kustosa od subrata Jukića po tome što je Jukićev
provincije i provincijala (1879-1882). Bio je ilirizam više bio prosvjetno-kulturni, a njegov
generalni vizitator. Ostavio je uspomenu politički. On se podjednako zanima za hrvatsku
primjernog redovnika. i srpsku kulturnu baštinu kao i za zbivanja u
LITERATURA: Nekrologij franjevačke prov. Zagrebu i Beogradu. Njegovi mladenački
sv. Jeronima Zadar. PP radovi nadahnuti su idejom o sveslavenskom
bratstvu i istovjetnosti interesa južnoslavenskih
MARTIĆ, Grgo, pjesnik (Rastovača kod naroda. Za prosudbu njegovog života i
Posušja, 24. I. 1822 - Kreševo, 30. VIII. 1905). djelovanja svakako su osobito vrijedne
- Krsno mu je ime Mato. Rodio se od oca monografije Augustina Cičića (1930) i Otona
Grege i majke Jele rođ. Kukuljević. Imao je tri Knezovića (1931) kao i radovi Rastislava
brata i dvije sestre. Izgubio je oca kad mu je Drljića. Svi Martićvi životopisci zapažaju da je
bilo 8 godina. Brigu je preuzeo stric Rade, koji bio bistar, široko naobražen, snalažljiv, vidovit,
ga 1834. dovodi u kreševski samostan i ovdje da se uz svećeničke dužnosti uspješno i korisno
je ostao do 1839. kad je otpremljen u požešku bavio prosvjetno-kulturnom, društveno-
gimnaziju. U franjevački red stupio je 1838., političkom i spisateljskom djelatnošću. Tiskao
filozofiju je učio u Zagrebu (1839-1841), a je više samostalnih djela i surađivao u
teologiju u Stolnom Biogradu (1841-1844). Za periodičnim publikacijama Serbskom
svećenika je ređen na sam Božić 1844. Za narodnom listu (1841-1844), Danici ilirskoj
vrijeme školovanja u Zagrebu upoznao se s (1842), Vrazovom Kolu (1842, 1847), Danici
Gajem, Babukićem, Vrazom, Šulekom i horvatskoj, slavonskoj i dalmatinskoj (1843,
drugim ilircima, čije će ideje prihvatiti i ostati 1846), Danici (1853), almanahu Dragoljub
im vjern sve do smrti. Nakon mlade mise (1845), Bosanskom prijatelju (1850, 1851,
(1845) djelovao je vjerojatno oko tri godine u 1861), Glasniku dalmatinskom (1857),
Kreševu. Nakon toga bio je kapelan u Osovi Katoličkom listu (1858, 1860-1861),
(1848-1851), župnik u Sarajevu (1851-1854, Sarajevskom cvjetniku (1870), Glasniku
1863-1879) i Ponijevu kod Novog Šehera biskupije đakovačko sriemske (1875),
(1860-1863) te učitelj šaka u Kreševu (1857- Narodnom listu (1879, 1887, 1890), Obzoru
1860). Godine 1856. uprava provincije (1878-1888, 1895, 1901, 1905), Viencu (1884,
postavila ga je za svog agenta u Sarajevu sa 1886, 1892, 1897), Glasniku biskupije
zadatkom da kontaktira s turskim vlastima i bosanske i srijemske (1885, 1888, 1889-1891,
predstavnicima drugih država. Slijedeće godine 1893-1903), Iskri (1885), Glasu Hercegovca
putovao je u Bugarsku i Rumuniju s namjerom (1887), u Gunduliću Zvonimir (1888),
da tamo bude katolički dušobrižnik, ali se Glasniku jugoslavenskih franjevaca (1887,
vratio nakon tri mjeseca. Kad je 1879. u 1889-1891, 1893-1894), Vrhbosni (1889,
Sarajevu izgorio župski stan i kuća Martić se 1902), Hrvatskoj (1890), u Ibrišimoviću
zauvijek preselio u Kreeševo samo kratko franjevački bogoslovi (1893), Franjevačkom
izbivajući iz njega. Godine 1881. sudjeluje u glasniku (1894-1896, 1898),. Nadi (1895-1896,
Rimu na proslavi jubileja svete braće Ćirila i 1899), Spomenici pedesetgodišnjice
Metodija, 1882. putuje niz Neretvu do hercegovačke redodržave (1897), Osvitu
Dubrovnika i Kotora, 1883. nalazi se u (1898, 1900, 1902), Franjevačkom glasniku
Topuskom na liječenju, 1884. putuje (1900), Spomen-knjigi iz Bosne (1901),
Dalmacijom i Hercegovinom, 1885. posjećuje Prosvjeti (1902), Kršćanskoj obitelji (1903),
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 458

Hrvoju (1904), Kršćanskoj školi (1905), i Osieku 1876. - Osvetnici. V. Ustanak u Bosni i
Našem jedinstvu (1905). Posthumno su tiskani Hercegovini od godine 1876-8. i bojevi srbski i
njegovi tekstovi u Osvitu (1905), Serafinskom crnogorski. U Zagrebu 1881. - Osvetnici. VI.
perivoju (1906), kalendaru Fra Grgo Martić Hadži-Lojina krajina. U Đakovu 1881. -
(1906), spomenici Fra Gergo Martić (1906), Osvetnici. VII. Posjednući Bosne i
Mladom Hrvatu (1912), kalendaru Napredak Hercegovine po carsko-kraljevskoj vojsci god.
(1915, 1934), Narodnim starinama (1930), 1878. Zagreb 1883. - Narodne pjesme o boju
Napretku (1930, 1932), Spomenici franjevačke na Kosovu godine 1289. Zagreb 1886. -
klasične gimnazije u Visokom (1932) i Obrana Biograda godine 1456. slavlje svetoga
Srpskom književnom glasniku (1935). O Ivana Kapistranskoga. Đakovo 1887. -
njegovim Osvetnicima izrečeni su brojni i Pjesnička djela fra Grge Martića. Sv. 1-7.
često puta disparatni sudovi. Neki ga uzdižu do Sarajevo 1888. - Pjesnička djela fra Grge
Homerove slave, a drugi mu niječu svaku Martića. Prvi dio. Sarajevo 1893. - Pjesnička
umjetničku vrijednost. Može se reći da je on djela fra Grge Martića. Drugi dio. Sarajevo
više insistirao na povijesnoj istinitosti i 1895. - zapamčenja (1829-1878). U Zagrebu
vjerodostojnosti, nego na umjetničkoj 1906. - Izabrani spisi. Sarajevo 1956. Narodne
vrijednosti svog stvaralaštva. Poznavao je pjesme bosanske i hercegovačke skupio Ivan
nekoliko ovropskih jezika te je prevodio s Franjo Jukić Banjalučanin i Ljubomir
francuskog Ozamana, Racina i Chateaubrianda Hercegovac izdao o. Filip Kunić Kuprešanin.
i tekstove nekih telijanskih autora. Bavio se Svezak pervi. Piesme junačke. U osieku 1858.
prikupljanjem narodnih umotvorina i njegovim - Narodne pjesme bosanske i hercegovačke
publiciranjem. Preradio je nekoliko tekstova sabrali fra Frano Iv. Jukić i fra Grga Martić.
Lava Tolstoja. Pred kraj života u kreševskom Junačke pjesme svezak I. Pretiskao Marko
samostanu napisao je Posvetnike i izdiktirao Šešelj. Mostar 1892. - Bosansko-hercegovačke
svoja Zapamčenja. Njegova ostavština, osobito narodne pjesme iliti “Jukićke”. Sabrali Jukić-
korespondencija, koja se čuva u kreševskom Martić. Treće izdanje priredili Škarica-
samostanu čeka svoje objalvjivanje. Martić je Markušić. Mostar (1909). - Bosanska
odlikovan redom međedije i željeznom krunom Pjesmarica ili Junačka djela naših djedova
III. razreda te jubilarnim lektorstvom i pjevana od harna naroda. Priberali i priredili
počasnim članstvom JAZU. fra Grga Martić i fra Ivan Jukić. NOvo
DJELA: Slavodobitnica svietlomu gospodaru pregledano izdanje sa nekih povijesnim
Omer-paši carsko-turskom muširu, seraskeru podacima propratio prof. Cherubin Šegvić.
od ciele rumelisko-bosanske vojske, vitezu Zagreb (s.a.). - Ifigenija. Tragedija u pet čina
raznih turskih redovah i carsko-ruskog sv. Ane od Racina. Mostar 1902. - Bijedni Novak
perve klase. Prikazana... Od I.F. Jukića i Ljub. (Renè od Chateaubrianda). U Đakovu (s.a.). -
Martića... Zagreb (1852). - Osvetnici. I. Pravedni Josip, sin Jakova Patriarha. Spjevao
Obrenov. Događaj iz godine 1857. od Nenada pop Petar Vuletić Kasteljanin. Preradio fra
Poznanovića. U Zagrebu 1861; drugo izddanje Grgo Martić. U Đakovu 1886.
priredio Ivan Despot bez oznake mjesta i LITERATURA: - ČIČIĆ Augustin:
godine izdanja. - osvetnici II. Luka Vukalović i Monografija o fra Grgi Martiću. Zagreb 1930. -
Boj na Grahovcu na Spasovdan godine 18558. KECMANOVIĆ Ilija: Fra Grgo Martić 1822-
Pjesma od Radovana. U Zagrebu 1862, u 1905. Fra Grgo Martić: Izabrani spisi. Sarajevo
Đakovu 1887. - Početni zemljopis za katoličke 1956, str. 5-23. - Godišnjak Instituta za
učionice u Bosni. U Sarajevu 1871. - Putovanje izučavanje jugoslavenskih književnosti u
u Dubrovnik iz Kreševa god. 1882. Pjesma fra Sarajevu. Knj. II. Sarajevo 1973. Bibliografija
Grge Martića. Zagreb 1884. - osvetnici III. Boj radova fra Grge Martića (str. 197-217) i
turski i crnogorski god. 1862. Pjesma od Literatura o fra Grgi Martiću (str. 217-269).
Radovana. U Zagrebu 65. - Osvetnici. IV. Kiko Sastavio Boris Ćorić. A. Kovačić
i Zelić događaj u Bosni od god. 1832. U
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 459

prima 1644. s Filipom Trnovčaninom od


MARTIN BRGULJANIN, (Barguglianin), biskupa Mrnjavića zadatak ispitati biskupijske
franjevači provincijal (Brgulje kod Vareša, granice između bosanske i skradinske
potkraj 16. st. — sredina 17. st.). — Dok je on biskupije.
postao član Franjevačke provincije Bosne LIT.:— E. FERMEDNIŽIN: Acta Bosnae
Srebrene, njegova su braća i ostala rodbina potissimum ecclesiastica. Zagreb 1892., 405-
prešli na islam. Školovao se u Italiji, jer se 452. — J. JELENIĆ: Bio-bibliografija
služi talijanskim jezikom u dopisivanju s franjevaca Bosne Srebreničke, sv. 1. Zagreb
crkvenim vlastima u Rimu. Bio je provincijal 1925., 60-61. — J. BOŽITKOVIĆ: Kritički ispit
1631. — 1634. Fermendžin i Jelenić ga popisa bosanskih vikara i provincijala (1339.-
poistovjećuju s Martinom iz Rame (Nikolićem) 1735.). Beograd 1935., str. 65-67. — D.
pa pogrešno zaklučuju da je ponovno bio MANDIĆ: Franjevačka Bosna. Rim 1968., 181-
provincijal (1640. - 1643). Umro je poslije 184. — J. BUTURAC: Katolička Crkva u
1644. — Kao provincijal sudjeluje u sporu Slavoniji za turskog vladanja. Zagreb 1970.,
između skradinskog biskupa i upravitelja 83-90. — K. DRAGANOVIĆ: Biskup fra
bosanske biskupije Tome Ivkovića († 17. VI. Jeronim Lučić (o. 1575.-1643.) i njegovo doba.
1633.) i barskog nadbiskupa Petra Croatica christiana periodica, god. 1883., br.
Masarecchija († 27. XI. 1634.) koji je 11, 33-79.
upravljao smederevskom i srijemskom A. Kovačić — F. E. Hoško
biskupijom oko granica njihove biskupske
jurisdikcije u Slavoniji i Srijemu. Propaganda MARTIN iz Moravske (MARIN), O.Min. (†
je 11. V. 1633. Srijem dodijelila Brno 1321), biskup. Bio je iz Češke provincije.
smederevskom biskupu, a Slavoniju uvrstila u Samo ga Sartori naziva Marinom.
granice bosanske biskupije. Ta odluke ugrozila Beogradskim (Albensis) biskupom imenovao
je župničku službu franjevaca Bosne Srebrene ga je Nikola IV., nekadašnji dugogodišnji
u Srijemu, Bačkoj i Banatu, jer je Masarecchi provincijal Provincije Sklavonije koji je
župnička mjesta nastojao podijeliti svjetovnom revnovao za sjedinjenje istočne Crkve. Preko
kleru optužujući franjevce da su “neposlušni, gubijskog biskupa, franjevca Benvenuta,
neuki i žalosni redovnici”. Brguljanin apostolskog nuncija u Ugarskoj, papa je
odbacuje te optužbe ističući da su franjevci nastojao da bi istisnuo raskolničkog biskupa i
podnijeli osobite žrtve u svom radu: “njih postavio Martina. No, čini se da je to uspjelo
petnaest je bilo posječeno, drugi su bili na tek kasnije Filipu, biskupu iz Ferma. God.
kolac nabijeni, neki najokrutnije batinani po 1300. i 1306. bio je u Padovi gdje podjelio
tabanima; i nema franjevca u habitu koji u oprost od 40 dana u bazilici sv. Antuna. —
zadnjih deset godina nije dobio svoj dio.” U Zbog teških uvjeta među inovjercima napustio
čestitci Jeronimu Lučiću prigodom njegova je Beograd i povukao se u Brno, odakle je
menovanja za drivatskog biskupa i apostolskog pomagao olomučkom ordinariju. Sa sobom je
upravitelja u Bosni Gratulabundus pangebat pak iz Beograda ponio sve pokretnine.
Adomodum Revrerendus Pater Fr. Martinus Prigodom provincijskoga kapitula u Brnu
Bargulensis ord. min. de obs. Prov. Bosnae 1320. blagoslovio je prezbiterij konventualske
Argentinae olim minister ( ) izražava nadu s crkve, u kojoj je i pokopan 1321. Njegov
novoimenovanim biskupom nastupaju bolji nasljednik u Beogradu, dominikanac Andrija
dani za franjevce i katolike pod njihovom zatražio je preko Ivana XXII., da mu se vrate
pastoralnom brigom. Predviđanja se nisu stvari koje jeM. odnio, a po njegovoj smrti su
obistinila jer su još za Lučićevog života († 20. neke prispjele u vlasništvo olomučkog biskupa,
I. 1643.) postavljeni Toma Mrnjavić 1639. za druge franjevcima u Brnu, a ponešto
bosanskog biskupa, a Pavao Posilović 1642. za svjetovnjacima, najvjerojatnije rodbini. —
skradinskog biskupa pa nisu prestale prepirke Gams ga pogrešnim čitanjem uvrštava u
oko granica biskupske vlasti. Sam Brguljanin albanske biskupe. Tossignano, kojega slijedi i
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 460

Wading čita pravilno, ali ga smještaju u Alba kreposti i nauka... uzor kasnijim biskupima.
Pompei, tj. Alba u milanskoj metropoliji. No, Uredio je biskupiju, poučavao kler i puk,
uistinu se radi o gradu Alba Bulgariae ukinuo zle običaje, izmirio građane s
(kasnijem sjedištu bugarske kustodije bosanske Trogiranima.”
konventualske vikarije) nazivanom i Alba de LIT.: Analecta Franciscana, Quaracchi, Vol.
Nandor, Nandoralba, Nandor-sehèr-war (sehèr XI, 8). — D. FARLATI: Illyricum sacrum, IV,
= bijel; war = grad). Prema Ljetopisu češke Venetiis 1769, 460. — P. GAMS: Series
provincije u Brnu (str. 561) Eubel navodi da je episcoporum Ecclesiae Catholicae,
bio biskup u Nikopolju, no radi se o njegovu Regensburg 1873 [Graz 1957], 419, C. EUBEL:
jedno stoljeće mlađem imenjaku. Hierarchia catholica medii aevi, I, Monasterii
LIT.: Bularium Franciscanum, V, [ed. C. 19132, 19603, 449. — K. STOŠIĆ: Samostan sv.
Eubel], Romae 1898, 615 br. 163; 248 br.490 Frane u Šibeniku (rukopis u sam. biblioteci sv.
— C. EUBEL: Hierarchia catholica medii aevi, Frane u Šibeniku) str. 91-93. — M. OREB:
I, Padova 19682, 355. — P. GAMS: Series Zaslužni članovi Hrvatske provincije sv.
episcoporum Ecclesiae Catholicae, Jeronima franjevaca konventualaca od njezina
Regensburg 1873 [Graz 1957], 392. — postanka do naših dana, Split 1973, 85. M.
Archivio Sartori...(a cura di G. Luisetto) vol. I, Žugaj
Padova, 1983, 1131; vol. II, 1104: "Fra
Martino vescovo di Belgrado — Marijan ZU# MARTIN Lučki (Martinus de Portu), FKN (†
omenklator...Zagreb 1993,71: Martin Marijan prije 20. IV. 1517), biskup. Spominje se 18. II.
Zugaj 1498. kao krajinski biskup (a ne krojanski,
kako navodi Eubel), a 15. XII. 1507. kao
MARTIN iz Raba, O.Min. († Šibenik 1319), hrvatski biskup. Wadding je vjerojatno oba
biskup. - Sin je rapskog samostana, a valjda i imenovanja spojio u jedno, pogrešno navevši
rođen u gradu Rabu ili u okolici. Možda je da je "cro(y)acensis" bila sufraganska biskupija
studirao u Bologni gdje 31. 8. 1273. nalazimo splitske metropolije. — Uz hrvatsku biskupiju,
''Martinus de Sclavonia'' (iz Hrvatske, odnosno 1507., M. je zadržao i krajinsku. U prvoj je
iz Hrvatske provincije). Šibenik je stotinjak dobio nasljednika 20. IV. 1517., a u drugoj 17.
godina uzalud pokušavao dobiti biskupiju, XII. 1517. — Bio je član pečujskog samostana
odcjepljenjem od trogirske, a ova se je stalno franjevaca konventualaca i "cantor"
pro- tivila diobi. Konačno su Šibenčani uspjeli (zborovođa) u pečujskoj katedrali. Kako je
preko bribirskog kneza Jurja Šubića, koji je ubilježen kao plemić, što obično nije
posredovao preko sicilijanske kraljice Marije, ubilježavano kad se radilo o nižem plemstvu
sestre hrvatskougarskog kralja Ladislava III. mogao bi kao i Matej Zrinski, koji je bio član
Tako je Bonifacije VIII., ovlastio 1. V. 1298. i profesor u istom samostanu, i on potjecati iz
nadbiskupe, franjevce, Petra u Splitu i Henrika obitelji Zrinskih. Naziv "de Portu", moglo bi se
u Zadru da izaberu dostojnog pastira novoj odnositi na Lučku županiju, ali nije isključeno
biskupiji. Izabrali su Martina, gvardijana da je riječ i o banskim posjedima: Banijska
samostana sv. Frane u Šibeniku. Veselje i Livada (= Luka), na području današnje Banje
slavlje u Šibeniku trajalo je 24.-29. lipnja, kad Luke, ali može biti i Luka kod Novog
je M. posvećen za biskupa. Uz već spomunutu Vinodolskoga, Luka kod Zaprešića ili ona kod
dvojicu nadbiskupa bili su prisutni i biskupi Martinske vesi, gdje su Zrinski mogli imati
skradinski, ninski, hvarski, korčulanski (Ivan svoja imanja.
O.Min.) i kninski, te plemstvo i drugi crkveni i LIT.: L. WADDING: Annales Minorum, XV, Ad
civilni dostojanstvenici kao i mnoštvo svijeta. Claras Aquas (Quaracchi) 1933, XV, 190 br.
Sve je to bilo opisano u zapisniku plemićkog 26 — C. EUBEL: Hierarchia catholica medii
vijeća (Libro rosso), koji se zagubio ali su aevi, II, Patavii 1968, 140; III,181 — Marijan
ostali prijepisi koje su koristili Farlati, Fosco, Žugaj: Hrvatska biskupija 1352-1578, Croatica
Alačević i Oreb. Bio je "čovjek savršene Christiana Periodica. Zagreb 10 (1986) br. 18
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 461

str.15s; usp. br. 17 str. 103 te str. 108ss. M. 25.VIII.1902., svečano 31.VIII.1905. Za
Žugaj svećenika zaređen u Paderbornu,
14.VIII.1907. 1908.-1912. kapelan i kateheta u
MARTIN, OMin., vikar generalnog ministra Gradnićima 1912.-1913. učitelj novaka na
Reda za Hrvatsku (1337). Spominje se kao Humcu 1913.-1914. vikar u Mostaru 1914.-
svjedok u ispravi kojim zadarski nadbiskup 1915. kapelan i kateheta u Gradnićima 1915.-
Nikola oslobađa od crkvenih kazni zadarske 1918. župnik u Gorancima 1918.-1920. župnik
klarise. Tu se naslovljava kao generalov vikar u Gradnićima 1920.-1936. župnik u Čitluku
čitave provincije Sclavoniae. Nema naslov 1936.-1939. župnik u Međugorju 1939.-1940.
provincijala, jer nije izabran na provincijskom drugi učitelj novaka na Humcu 1940.-1943.
kapitulu, već je tu službu primio imenovanjem predsjednik rezidencije u Slanom 1943.-1944.
generalnog ministra. Bilo je to vjerojatno na u mirovini na Humcu 1944.-1945. kapelan u
temelju ovlasti od 4. X. 1331. pape Ivana Veljacima 10.II.1945. ubijen u Ljubuškom.
XXII. generalnom ministru Gerardu Odonu Nakon 50 i više godina njegova djelovanja u
(Giral Ot) da na upražnjeno mjesto imenuje pojedinim župama ljudi o njemu govore kao da
prikladna ministra braći. Iako papa govori o je među njima, te ih opominje kako će
provincijelnom ministru, general je u kršćanski živjeti i kako će se vladati. To je
imenovanju, po svojoj pilici, upotrijebio izraz čovjek koji je svojom radošću, ljubaznošću,
vikar, kako stoji i u zadarskoj listini. Razlog jednostavnošću i pobožnošću utjelovio svetog
takva imenovanja moglo je biti još uvijek Franju. Napose, bio je pobožan prema
nesređeno stanje u Provinciji nakon skidanja Blaženoj djevici Mariji. Uvijek je sa sobom
Franje iz Trsta (v.), pa nije bilo uputno sazivati nosio zidni sat budilicu koja mu je otkucavala
provincijalni kapitul za redovan izbor sate. To ga je poticalo da ustane i pozdravi
provincijala. — U navedenoj zadarskoj listini Gospu. Kad je njegov župnik fra Julijan Kožul
Martin dolazi bez ikakve oznake kojem je poveden iz Veljaka i on mu se pridružio. Ni na
samostanu bio afiliran. Neki mu dodaju oznaku nagovor partizana da se vrati kući, jer mu ništa
“iz Paga”. Doista u jednoj listini u Senju, neće učiniti, on nije želio napustiti svoga
21.VI.1345., dolazi među drugima i “Martinus župnika. Neka se i meni dogodi, govorio je, što
de Pago”, no kako nema uobičajenog dodatka će se dogoditi mom župniku. I krvnici su ga
da je bio vikar čini se da su u pitanju dvije poveli. U zatvoru u Ljubuškom obojica su
različite osobe. pjevali očekujući sigurnu smrt.
LIT.: Tadej SMIČIKLAS: Codex LIT.: A. Nikić: Hercegovački franjevački
diplomaticus… X, 345; za M. iz Paga (v.) XI, mučenici 1524. -1945. , Mostar 1992. A. Nikić
203. Conradus EUBEL: Bullarium
Franciscanum, V, 509 br. 935; usp. i str. 16 MARTINAC, Serafina, ŠSP, bolničarka, (Split,
br. 28a. M. ŽUGAJ, Nomenklator franjevaca 18. VIII. 1905. - Split, 4. XI. 1984). - Kao
konventualaca Hrvatske provincije sv. učenica Domaćinske škole na Lovretu odlučuje
Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 71. M. se za redovnički poziv i s 23 godine, 8. IX.
Žugaj 1928. g. započinje novicijat u Splitu. Glavna
služba cijeloga njezina života, osim kratkog
MARTINAC Fra Paško-Ivan (1882.-1945.) razdoblja rada u lovretskoj vezionici crkvenog
Rođen 26.VI.1882. u Dragićini, ž. Čerin, od ruha, bila je služba bolničarke. Djelovala je na
oca Mate i majke Ruže r. Sušac. Osnovnu Lovćenu, u sanatoriju dra Roića u Splitu, zatim
školu učio privatno na Čerinu i dovršio na u kninskoj bolnici, gdje je preživjela ratne
Širokom Brijegu 1896., gimnaziju na Širokom strahote i sama bila zaražena tifusom. Nakon
Brijegu, bogosloviju 1904.-1905. u Mostaru, rata radi kao bolničarka u vojnoj bolnici u
1906.-1907. u Paderbornu (Njemačka). U Splitu sve do umirovljenja 1963. godine. Od
Franjevački red stupio na Humcu, tada do smrti - dvadesetak godina - “puno
25.VIII.1901. Zavjetovan jednostavno radno vrijeme” dvori bolesne i stare sestre u
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 462

središnoj provincijskoj kući na Lovretu. Tu je protiv zagrebačkog nadbiskupa A. Stepinca; u


bila neumorna, spremna na uslugu danju i tom procesu su izjave iz njegove obrane
gotovo jos više noću kad je znala i po nekoliko zloupotrebljene u optužnici protiv nadbiskupa
puta ustati i pogledati teško bolesne sestre a da Stepinca. Osuđen je na pet godina prinudnog
je nitko nije posebno za to molio. Ugoditi sto rada i godinu dana gubitka građanskih prava.
više Bogu i pomoći ljudima - bilo je stalno Bio je u zatvoru u Staroj Gradiški (1946/47) i
geslo njezina života. — Uz djelotvornu ljubav Zagrebu (1947/48), a zatim je pušten uvjetno.
isticala se njezina djetinja vjera. i pobožnost. Boravio je u Zagrebu i ponovno bio profesor
Satima je znala proklečati ispred Svetohraništa Franjevačke gimnazije (1954-1962). Nakon što
sklopljenih ruku. Znala je šutjeti o svojim je upravljao gostinjcem na otoku Svetom Petru
patnjama. I o tuđim slabostima. Imala je kod Ilovika (1962-1969), bio je na Trsatu
izrazitu karizmu njegovanja starih, bolesnih i ispovjednik Gospinog svetišta.
onemoglih. LIT.: D. Damjanović: † Mnp. o. Modesto
B. Nazor Martinčić. Obavijesti Hrvatske franjevačke
provincije sv. Ćirila i Metoda, 19 (1976), 392,
MARTINČIĆ, Modesto (✜Baltazar), pedagog, 393. F.E.Hosko
provincijal (Đurđevac, 2. I. 1897. Trsat, Rijeka,
30. VII. 1976). — God. 1913. stupio je u MARTINČIĆ, Modesto (✜ Baltazar), pedagog,
Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i provincijal (Đurđevac, 2. I. 1897. — Trsat,
Metoda, nakon što je u Vojnom Križu završio Rijeka, 30. VII. 1976). Stupio je 1913. u
osnovnu školu, a u Zagrebu i Varaždinu nižu Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i
gimnaziju. Više razrede gimnazije je završio na Metoda, nakon što je u Vojnom Križu završio
Filozofskom učilištu Provincije u Varaždinu, osnovnu školu, a u Zagrebu i Varaždinu nižu
ali je ispit zrelosti položio na Državnoj ginaziju. Više razrede gimnazije je završio na
klasičnoj gimnaziji 1919. u Zagrebu. Teološko Filozofskom učilištu Provincije u Varaždinu,
školovanje je zaključio na Bogoslovnom ali je ispit zrelosti položio na Državnoj
fakultetu u Zagrebu (1917-1921) i 1921. postao klasičnoj gimnziji 1919. u Zagrebu. Teološko
svećenik. Studirao je kemiju, matematiku i školovanje je zaključio na Bogoslovnom
fiziku na sveučilištu u Kölnu (1921-1923) i fakultetu u Zagrebu (1917-1921) i 1921. postao
Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1923-1925). svećenik. Studirao je kemiju, matematiku i
Bio je asistent na Kemijskom institutu fiziku na sveučilištu u Kölnu (1921-1923) i
Sveučilista u Zagrebu (1925/26) i pripravljao Filozofskom faltetu u Zagrebu (1923-1925).
doktorski rad iz kemije. Kako je 1926. preuzeo Bio je asistent na Kemijskom institutu
službu nastavnika na Franjevačkoj klasičnoj Sveučilišta u Zagrebu (1925/26) i pripravljao
gimnaziji u Varaždinu, odustao je od doktorski rad iz kemije. Kako je 1926. preuzeo
doktorskog ispita; ipak je 1931. položio službu nastavnika na Franjevačkoj klasičnoj
profesorski ispit iz svih triju predmeta koje je gimnaziji u Varaždinu, odustao je od
studirao. Više od desetljeća je vodio kao doktorskog ispita; ipak je 1931. položio
upravitelj tu gimnaziju i kolegij (1931-1942) profesorski ispit iz svih triju predmeta koje je
ishodivši gimnaziji pravo javnosti, najprije za studirao. Više od desetljeća je vodio, kao
niže razrede, a 1939. za sve razrede. upravitelj, tu gimnaziju i kolegij (1931-1942)
Sudjelovao je u vodstvu provincije kao tajnik ishodivši gimnaziji pravo javnosti, najprije za
(1936-1939) i definitor (1930-1936, 1939- niže razrede, a 1939. za sve razrede.
1942) i zatim provincijal (1942-1946). Pred Sudjelovao je u vodstvu provincije kao tajnik
prijetnjom zatvora zbog čuvanja arhiva i dijela (1936-1939) i definitor (193O-1936, 1939-
imovine Nezavisne Države Hrvatske u 1942) i zatim provincijal (1942-1946). Pred
samostanu na zagrebačkom Kaptolu pokušao je prijetnjom zatvora zbog skrivanja arhiva i
početkom 1946. pobjeći preko državne granice. dijela imovine Nezavisne države Hrvatske u
Uhvaćen je i pridružen optuženima u procesu samostanu na zagrebačkom Kaptolu pokušao je
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 463

početkom 1946. pobjeći preko državne granice. župnik na hrvatskoj župi u budimskom
Uhvaćen je i pridružen optuženima u procesu predgrađu Tabanu (1773), gvardijan u Budimu
protiv zagrebačkog nadbiskupa A. Stepinca; u (1774-1777) i u Požegi (1780-1783) i definitor
tom procesu su izjave iz njegove obrane za provincijala J. Jakošića (1780-1783).
zloupotrebljene u optužnici protiv nadbiskupa Provincijal J. Pavišević mu je povjerio dužnost
Stepinca. Osuđen je na pet godina prinudnog odgojitelja studenata teologije dok su oni
rada i godinu dana gubitka građanskih prava. boravili u generalnom sjemeništu u Egeru
Bio je u zatvoru u Staroj Gradiški (1946/47) i (1785-1788). Od 1788. je bio župnik u
Zagrebu (1947/48), a zatim je pušten uvjetno. Srpskom Miletiću.
Boravio je u Zagrebu i ponovno bio profesor LIT.: Historia Domus Bajesnis, Band I. Bajae
Franjevačke gimnazije (1954-1962). Nakon što 1991. F.E. Hoško
je upravljao gostinjac na otoku Svetom Petru
kod Ilovika (1962-1969), bio je na Trsatu MARTINOVIĆ, fra Ivan, pisac (XVIII. st.). O
ispovjednik Gospinog svetišta. ovom franjevcu osim niže navedene knjižice
LIT.: D. DAMJANOVIĆ: † Mnp. o. Modesto nedostaju drugi podaci.
Martinčić. Obavijesti Hrvatske franjevačke Djela: Propositiones theologicae de
provincije sv. Ćirila i Metoda, 19 (1976), 392, sacramento baptismi selectae quas […]
393. F.E. Hoško publico certamini suscipit vindicandas v. p.
Ioannes Martinovich sacerdos Minorita […]
MARTINI, Šimun, provincijal (Orebić, ? - ac in Lycaeo Macarensi apud Fratres Minores
Dubrovnik, 1640) - Član Provincije sv. Franje sacrae theologiae auditor. [1787]
u Dubrovniku. Izabran za provincijala 1606., a [Jurić 2900]
apostolski povjerenik bio od 1610. Umro u
dubokoj starosti. - Pročuo se kao sposoban i MARTINOVIĆ, Ignjat Dominik, pedagog,
popularan propovjednik na narodnom jeziku. pisac, prevratnik (Pešta, Madžarska, 20. VII.
LITERATURA: Benvenutus RODE: 1755. — Budimpešta, 20. V. 1795). God. 1772.
Necrologium Fratrum Minorum de je stupio u Provinciju sv. Ivana
OBservantia Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Kapistranskoga. Polazio je filozofsko učilište u
Analecta Franciscana VI. Ad Claras Aquas Vukovaru (1773-1776), bogoslovnu školu u
1917. 437. - Nedjeljko SUBOTIĆ- J/ustin/ Osijeku (1776/77) i zatim teološki i filozofski
VELNIĆ: Franjevci s poluotoka Pelješca. fakultet u Pešti. Postao je 1778. svećenik, a
spomenica Gospe Anđela u Orebićima 1470- 1779. je doktor filozofije; doktor teologije je
1970. Omiš 1970. 336. I. Djamić pak od 1781. godine. Već je 1779. postao
predavač filozofije na učilištu u Budimu.
MARTINOVIĆ, Đuro, filozofski pisac (Pešta, Provincijal Jakošić ga je 1780. premjestio za
21. XI. 1739. - Srpski Miletić, Vojvodina, 7. predavača na filozofsko učilište u Slavonski
XII. 1797). Bio je član Provincije sv. Ivana Brod, ali je on ostao još godinu dana profesor
Kapistranskoga. Teološko obrazovanje je filozofije u Budimu da bi 1781. napustio
stekao u Budimu (1761-1765). U Somboru je Franjevački red, postao vojni kapelan u
1766. položio ispit za profesora filozofije, a Bukovini, profesor fizike na sveučilištu u
provincijal J. Blagoje ga je postavio Lavovu, gdje je napisao više
profesorom na filozofskom učilištu u Našicama prirodoznanstvenih rasprava i političkih spisa.
(1766-1769). Tu su nastala njegova predavanja Prihatio je ideje Francuske revolucije i politički
iz svih filozofskih predmeta: Logica (Nassicis organizirao ugarske hrvatske jakobince (1793-
1767), Metaphysica (Nassicis 1768; jedan 1795). Njegov je politički istup označen kao
svezak vel 17 x 23; knjižnica samostana u zavjera pa je uhićen, osuđen na smrt i smaknut.
Baču, sign. B 16) i Physica (Nassicis, 1768/69; — Iz razdoblja učiteljskog djelovanja na
vel. 17 x 24,5 cm; isto mjesto, sign. B 133). filozofskom učilištu u Budimu preostala su dva
Nije nastavio učiteljsku službu, već je bio njegova tiskana spisa.
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 464

DJELA: Tentamen publicum ex mathesi, Budae


1780. Systema universae Philosohpiae, MARUN, fra Lujo, FSP, (Skradin, 10. XII.
Essekini 1781. 1857. —Knin 15. I. 1939), arheolog. Uz
LIT.: F.E. H OŠKO: Franjevačka filozofska svećeničke dužnosti kao župni pomoćnik i
škola u Slavonskom Brodu, Nova et vetera, 27 župnik posvetio se posebno istraživanju i
(1977), 2, str. 82-83. — ISTI: Doprinos iskopavanju ostataka hrvatske prošlosti.
franjevačkih visokih škola skotističkoj Iskapao je u različitim mjestima u Dalmaciji,
filozofiji i teologiji, Franjevci Hrvatske posebno u okolici Drniša i Knina. Pronašao je
provincije sv. Ćirila i Metoda, Zagreb 1992, mnoštvo starohrvatskih spomenika
72. F.E. Hoško neprocjenjive znanstvene i nacionalne
vrijednosti. God. 1887. osnovao je Kninsko
MARTINOVIĆ, Marko, lektor (Sinj, – Ogorje starinarsko društvo koje je 1893. promijenilo
15. II. 1749). Stupio je u novicijat u Zaostrogu naziv u Hrvatsko starinarsko društvo. Marun
1719. Godine 1724. na popisu je studenata u mu je bio dugogodišnji predsjednik. Također
Šibeniku. 1727/28 - 1729/30. spominje se kao 1893. otvorio je i Prvi muzej hrvatskih
lektor filozofije u Šibeniku, što je vjerojatno spomenika, a dvije godine kasnije sa svojim
nastavio i slijedeće godine. God. 1728. suradnicima Pokrenuo je časopis Starohrvatska
prijavio se skupa s fra Andrijom Kačićem prosvjeta, koji je objavljivao rezultate rada s
Miošićem, fra Franom Bašićem i Pavlom područja starohrvatske arheologiie. Svojim
Jajčaninom (sva trojica su predavala u radom Marun je ne samo udario temelj
Šibeniku) na natječaj za katedru bogoslovlja u starohrvatskoj arheologiii i bio njezin pionir,
Budimu, odnosno u Osijeku, a kasnije se s nego joj je toliko utro put da ona još i danas
njima natjecao u Veneciji na natječaju koji je uglavnom ide njegovim stopama.
priredila uprava Reda. Vjerojatno je već 1732. Lit.: – P. BEZINA, Kulturni djelatnici
započeo predavati bogoslovlje u Šibeniku. U Franjevačke Provincije Presvetoga Otkupitelja
svakom slučaju 1734. bio je lektor i potvrđen u XVIII. i XIX. stoljeću, Zagreb 1994, 165-174.
je prilikom osnivanja nove Provincije te je u toj — Ovo je Tekst iz Franjo među Hrvatima -
službi i ostao do 1742. God. 1738. bio je Napravi novi! K. Jurišić
generalni vizitator i presjednik kapitula
Provincije Presv. Otkupitelja. Vjerojatno mu je MARUŠIĆ, fra Franjo, lector artium (XVIII.
pripadao rukopis engleskog franjevca Francisa st.) Rodom je negdje od Mostara, God. 1738.
Portera teologa englekoga kralja Jakova II. poslan je na studij u Bolognu. Sačuvala su se u
Župnik na Ogorju bio je navodno od 1746. do rukopisu njegova predavanja katalogizirana
smrti. pod naslovom Disputationes philosophicae.
LIT.: A. CRNICA, Naša Gospa od zdravlja i Rukopis se sastoji od više djelova: 1. [De
njezina slava, Šibenik 1939, 337. – F. E. logica parva sive de summulis], f. 1-46; 2.
HOŠKO: “Dvije osječke visoke škole”, 161- Disputationes in logicam Aristotelicam
162; J. SOLDO, “Samostan sv. Lovre u Scoticam, f. 50r-211v; 3. Commentaria una
Šibeniku”, Kačić, 1 (1967), 75; V. cum quaestionibus super octo libros Aristotelis
KAPITANOVIĆ, “Testi scotisti d'insegnamento de physico, seu in philosophiam naturalem que
filosofico-teologico nella Provincia del vocatur physica, f.212r-315r; 4. [De
Santissimo Redentore in Croazia nei secoli metaphysica], f. 316r-338r. Rukopis je iz 1741-
XVII e XVIII”, Antonianum, 67 (1992), 250- 1744. a napisao ga je u Zaostrogu prema
251; V. KAPITANOVIĆ, Rukopisni priručnici Marušićevim predavanjima fra Frano Krilić iz
franjevačkog filozofskog učilišta u Šibeniku Baćine, kako je pribilježeno na samom
(1699.-1825.), – V. KAPITANOVIĆ, Fra rukopisu.
Andrija Miošić i njegov franjevački krug ( u LIT.: J. Božitković, "Ljetopisne bilješke: 8.
tisku). V. Kapitanović Krilić o Frano kao peripatetik (1724-1804)",
Bogoslovska Smotra, 13 (1925) 171-173.
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 465

(Božitković pripisuje navedeno djelo Kriliću). je počinio "tršćanski biskup Ivan". Eubel je
— V. KAPITANOVIĆ, »Testi scotisti neispravno naslućivao da se radilo o
d’insegnamento filosofico-teologico nella benediktincu Ivanu koji je imenovan
Provincia del Santissimo Redentore in Croazia trsćanskim biskupom 1408. Nije poznat ishod
nei secoli XVII e XVIII«, Antonianum, 67 istrage ni kada je Marzari umro, no gore
(1992), 271-272. - V. KAPITANOVIĆ, navedenu komendu uživao je tršćanski biskup
Rukopisna i knjižna baština Franjevačke dominikanac Jakov Belardi (1418-24).
visoke bogoslovije u Makarskoj, (Spomenička LIT.: M. PREMROU: Serle documentata dei
baština Franjevačke provincije Presvetog vescovi triestini dei secoli XV-XVIII,
Otkupitelja, knj. 1), Makarska 1993, Archeografo Triestino, Serie III, vol.X (1923)
V. Kapitanović 277-287, 303-316. - P. TOMASIN, Notizie
storiche intorno all’ Ordine dei Frati Minori
MARZARI, Ivan iz Trsta FKN (Trst oko 1340.- Conventuali di... Trieste... Archeografo
poslije 1420), provincijal, biskup. Potječe iz Triestino, Nova Serie vol. XXI-XXIII, Trieste,
plemićke obitelji "de Marzariis". Bio je 1368. 1899, 165-167; 215 - G. PRAGA: Documenti
gvardijan u Trstu, a prema nekima i trecenteschi … dei Francescani di Zara.
provincijal. Bonifacije IX. imenovao ga je l. Archeografo Triestino, Serie III, vol. XV.
III. 1391., arbanskim biskupom u barskoj Trieste 1929/30, 240s.
metropoliji, a ne rapskim biskupom
(Arbanensis) kako su neki krivo pisali. God. MASCI, Jeronim (Mas(s)i iz Ascoli Picena “od
1397. bio je u Kotoru, odakle je možda Lisciana”) O.Min., provincijal, general,
upravljao i biskupijom. Izalda ud. Petra kardinal, Papa NIKOLA IV. (Ascoli oko 1230-
ostavila mu je 5. XI. 1398., kao arbanskom Rim, 4. IV. 1292.). -Masci ili Massi je
biskupu, vinograd u Malari, kod Trsta, kao najvjerojatnije uobičajena kratica od Thomasii,
naplatu za posuđenih 100 dukata (Tomasin). — tj. Tomin. Rođen je u Ascoliju, ili pak u
God. 1401. Marzari je novigradski Liscianu, obližnjem mjestancu koje je njegov
(Aemonensis), a ne ljubljanski biskup, kako djed dobio u feud. U rodnom je gradu stupio u
neki pišu. No, kako je protestirao franjevački Red, pa su neutemeljena nagađanja
aleksandrijski patrijarh Leonard, s da je iz hrvatskih strana. To je razvidno i iz
residencijom u Grado, kome je papa prethodno prvog njegova papinskog pisma cijeloj Crkvi.
dao administraciju novigradske biskupije, a Potvrđuje to i učeni fr. Petar iz Trogira, 1385.,
kanio mu je dati za uzdržavanje neki drugi kad ga naziva “Frater Jeronymus de Esculo”.
beneficij, Bonifacije IX. je poništio ispravu Nepoznato je sveučilište gdje je stekao
danu Marzariju. Mazari je postao papin nuncij teološke graduse. Isusovac Vanino piše da je
(propovjednik) križarskog rata protiv Turaka oko 1260. “u Zadru Studium generale osnovao
od Aquileje do Albanije, a on je za područja učeni Maci iz Ascolija”; nažalost, ne navodi
biskupija zagrebačke, senjske, krbavske i izvora. — Jeronim je bio najslavniji provincijal
rapske opunomoćio rapskog kustoda fra Nikolu Hrvatske provincije “Sclavoniae”. —
iz Splita. — Avignonski papa Benedikt XIII. Šematizmi i strani pisci navode da je to postao
imenova ga 4. VII. 1414. tršćanskim biskupom, 1272. tj. kad ga je Grgur X. poslao 25. X.
pa je, prema tome, neispravna Tomasinova 1272., s još trojicom franjevaca, Mihaelu
tvrdnja da je umro1411. No, u Trstu je od Paleologu u Carigrad. On je još ranije bio
1409. bio ordinarij franjevac Nikola de provincijal i kao provincijal je već 7. I. 1272.
Carturiis, pa Marzari ne mogavši zaposjesti ovlastio vikara fra Jakova iz Brescie da smije
biskupiju, dobi za uzdrzavanje od Benedikta prodati neke posjede trogirskog samostana za
XIII. u komendu cistercitsku opatiju "bl. izgradnju novoga. Spomenuti fra Petar iz
Marije de Arcu" sirakuske biskupije. Martin V. Trogira dva puta piše da je Jeronim bio
naredio je 26. VI. 1420. sirakuškom biskupu da provincijal za generalata sv. Bonaventure
ispita istinitost optužbe o rasipanju dobara koje (AFH-15/1922./399). Generalat pak njegov bio
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 466

je od 1257. - 1274. Righini specificira da je nedostajao, a od 17 kardinala šest ih je u


Jeronim bio već na narbonskom generalnom međuvremenu preminilo od pošasti. Na izboru
kapitolu kao tadašnji provincijal Sclavoniae. su mu čestitali ban P. Šubić sa sinovima
Nažalost, propustio je navesti izvor tvrdnji, kao Jurjom i Mladenom na čemu im je Jeronim
i Cartelli koji veli da je Jeronim imenovan zahvalio po fra Jurju. Nemoguće je nanizati
provincijalom na generalnom kapitulu u Pisi, ukratko sve što je ovaj prvi franjevački papa
tj. 1263. No, tu je mogao biti samo potvrđen, izveo u ciglih 1498. dana, od krunidbe 22. II.
kao i svi ostali provincijali. Znakovito je da 1288. — Punim pravom nazvan je “Papa
talijanski povjesničari uzalud tragaju da bi misija”. Prvo je želio pridobiti Kristove
utvrdili gdje bi Jeronim u tom razdoblju bio u sunarodnjake, Židove. Tako već prve godine
Italiji. — Jeronim je naslijedio svjetski pontifikata zadužuje i provincijala fra Mihaela
glasovitog pravnika bl. Monalda iz Kopra. iz Zadra da uz pomoć svoje sposobne subraće
Možda je upravo ovaj zatražio od uprave Reda propovijeda Evanđelje Židovima u Dalmaciji.
učene franjevce, kao Jeronima pa fr. A samo 38 dana nakon krunidbe šalje četvoricu
Bonagracija Tielci, fr. Ivana iz Anagnia (v.), te franjevaca u tatarska područja, kamo će uputiti
dodao domaćeg Mihaela iz Zadra, da bi 1260. i glasovitog Ivana od Monteocrvina, koji će
osnovao studij u Zadru. Svi nabrojeni bili su naknadno postati prvi ndbiskup u kineskom
zatim provincijali u hrvatskoj provinciji. Pekingu; a druge je razaslao od Bugarske do
Bonagracija je nasljedio Jeronima i u Perzije i Indije, te do Etiopije. — Nije
generalatu Reda. Fra Ivana je Jeronim kao zaboravio ni Bosne, pa je tamo 23. VII. 1290.
Papa Nikola IV. Postavio za nadbiskupa u poslao legata franjevca Benevenuta, gubijskog
Zadru, a Mihaela za biskupa u Osoru. biskupa, te ga preporučio banovima Stjepanu i
Nedvojbeno je Jeronim, kao provincijal, Prizdi (Acta Bosnae,17); a 23. III. 1291.
nastojao umnožiti broj samostana i braće, a ove naredio je sklavonskom/hrvatskom
duhovno i intelektualno osposobiti za apostolat provincijalu da pošalje dvojicu vrsnih
po balkanskim zemljama. On je naime lako franjevaca za istražitelje pravovjerja u istočnu
mogao upoznati žalosne prilike rascjepa Crkve Bosnu. Za jedinstvo Crkava u Srbiji i Bosni
i heretične krstjane. Nije isključeno da je poslužio se srpskom kraljicom Jelenom
upravo on uspostavio i dobre veze s carem Anžuvinskom, koja je inače sagradila
Mihaelom Paleologom, pa ga je 1272. Grgur X franjevcima nove samostane u Kotoru, Baru,
s još trojicom franjevaca poslao u Carigrad da Ulcinu, Skadru i Draču (možda u znak pažnje
privede kraju sjedinjenje, koje će biti ostvareno bivšem) provincijalu Jeronimu, koji će joj kao
na Lionskom saboru 1274. Nažalost nije papa dodijeliti ispovjednika fra Nikolu “de
prihvaćeno u Carigradu. — Dok je Jeronim Vosica”, te je njoj i sinovima upravio više
bio još na Istoku, general Bonaventura postao pisama ekumenskog sadržaja. Sačuvana su,
je kardinal, a za generala u Lionu izabran je nadalje, brojna pisma patrijarsima i biskupima
odsutni Jeronim. Ponovno je izabran na istočnih crkava Armenije, Georgije, Perzije,
generalnom kapitulu u Padovi, 1276. Dok je Etiopije, pa Jakobitima i Nestorijancima
pak, kao papinski legat, izmirivao kastiljskog euroazijskih prostranstava. Nažalost, velike
kralja Alfonsa X. i francuskog Filipa III., ekumenske nade propale su naglim širenjem
Nikola III. imenovao ga je 12. III. 1278. islama u Africi i Aziji. — Nije zaboravio
kardinalom i zamolio da od generalnog provinciju koju je vodio dvanaestak godina.
kapitula u Asizu, 1279., upravlja također i Dobro je poznavao mjesne potrebe pojedinih
Redom. No za poniznog Jeronima daleko teže biskupija te svoje vrijedne suradnike postavljao
iznenađenje bilo je kad su ga 15. XII. 1288. za biskupe, a svog zemljaka fr. Lamberta iz
kardinali jednoglasno izabrali za papu. Nije Ripatransona (v.) za biskupa u Krku.
prihvatio. No kardinali su ponovili izbor i Dubrovačkom nadbiskupu, fra Bonaventuri iz
prisilili ga da prihvati da Crkva ne trpi bez Parme, povjerio je delikatnu službu da prisili
Kristova namjesnika, koji je već 10 mjeseci Veneciju na povratak otete zemlje akvilejskom
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 467

patrijarhu, pa i crkvenim kaznama. Još mu je IV… Porziuncula 1990. (bibliografija 275-282).


naredio da providi biskupe u Stonu i Trebinju, Izostavljam literaturu spominjanu kod gornjih
odakle su biskupe otjerali sljedbenici autora. F. A. RIGHINI: Provinciale ordinis
Nemanjića. Crkvu sv.Frane i sv.Nikole fratrum minorum S. Francisci conventualium
(klarisa) u Zadru obdario je posebnim seu Policronicon Jordanis…, Romae 1764.
oprostima. — Isticao se i u graditeljskim Vidi i Veritas, Zagreb 27 (1988) br. 7, 8; str.
pothvatima. Među ostalim poduzeo je gradnju 26-27. M. Žugaj
glasovite katedrale u Orvijetu i dao uljepšati
mozaične apside Lateranske bazilike i sv. MASCIA, Jeronim (Masci, Massi, Geronimus
Marije Velike (gdje je umjetnik J. Torriti ab Ascoli), papa Nikola IV. (Lisciano kraj
ovjekovječio Nikolin zemaljski izgled). Ascoli Piceno, Marche u srednjoj Italiji, 1227.
Pokopan je u ovoj posljednjoj, a Siksto V., još - Rim, 13. IV. 1292) - Potječe iz siromašne
kao kardinal, dao mu je izgraditi divni obitelji. Vrlo mlad stupio u tek osnovani Red.
nadgrobni spomenik pri ulazu u baziliku. Trpio Završio škole u Asizu i Perugi. Najviše
je mnogo zbog nesloge kršćanskih vladara, akademske graduse stekao u Bologni i Kölnu.
koja se napose pokazala padom Akona Predavao na teološkim učilištima. General
(Ptolomaide), te tako i cijele Kristove Reda sv. Bonaventura ga imenuje
domovine. Na sve je strane (tako i hrvatskom provincijalom u Hrvatskoj (Provincia
provincijalu) slao pisma da se sabiru molodari i Sclavoniae S. Seraphini) (1270. ili 1271). Papa
vojnici za oslobođenje Svete zemlje. — Tri Grgur X. ga šalje kao poslanika u Carigrad
omašna sveska velikog formata čuvju bule i caru Mihovilu VIII. Paleologu po pitanju
druga pisma Nikole IV. (od koji 682 su crkvenog jedinstva (1271-1274). Generalni
upućena franjevcima). Pisma mu odišu Kapitul Reda u Lyonu ga izabire za generala
nepatvorenom dobrotom i očinskom toplinom (1274). Papa Nikola III. ga imenuje kardinalom
te brigom za spas duša. Plod pak njegova (1278) i biskupom u Palestrini (1280). Nakon
prethodnog znanstvenog rada su: tzv. smrti pape Honorija IV. izabran za Rimskog
Comentaria in IV libros Sententiarum; biskupa (1288). Papa Siksto V. (1585-1590)
rasprave i posstile na St. i N. zavjet; mu je podigao monumentalni spomenik nad
propovijedi kroz godinu; propovijedi za grobom u bazilici sv. Marije Velike, a
svetačke dane. Kao papa osnovao je tri Benedikt XIV. (1740-1758) je za nj rekao da je
sveučilšta i općenito je posvuda podupirao “singulari virtute insignus ac pietate”, dok mu
školstvo i znanost. — Fra Jeronim/Nikola IV. je kardinal Jakobo Colonna (†1318) na
bio je “blag i ljubezan, pun svećeničke revnosti uspomenu podigao crkvu. — U Zadru je
posebno prema siromašnijim svećenicima” i osnovao franjevački “Studium generale” (oko
biskupima. Tako je novčano pomagao i 1260) (Vinino). Na drugi Lyonski sabor je
kotorskog biskupa Dujma. Kao papa dao je doveo bizantsko i tatarsko poslanstvo (1274).
svjetovnom franjevačkom redu novo Pravilo Sudjelovao je i u izradi bule Nikole III. “Exiit
koje je vjekovima nadahnjivalo tolike koji su u qui seminat” - O Pravilu REda (1279).
svijetu slijdili Franjin ideal: “Mir i Dobro”. Posredovao u pomirenju Rudolfa Habsburškog
Preminuo je kako mu je zabilježeno na i Karla Anžuvinca (1280). (Jurišić). Crkvi sv.
nadgrobnom spomeniku, na glasu svetosti. Frane u Zadru je isposlovao naslov bazilike
LIT.: M. O REB: Zaslužni članovi hrvatske (1280). (Velnić). Kao papa djeluje plodno i
provincije sv. Jeronima franjevaca raznoliko na ekumenskom i prosvjetnom polju
konventualaca od njezina postanka do naših (Barčić). Kratki mu je pontifikat pun zbivanja i
dana, Split 1973, 76-79. K. JURIŠIĆ: Život i pokazuje dalekovidnost neumornog apostola
rad pape Nikole IV….u: Samostan sv. Frane u )O)reb). Ostavio je trag u crkvenoj i svjetskoj
Zadru, Zadar 1980, 185-201. G. PARISCIANI: povijesti kao: a) Političar; oslobodio Karla II.
N. Qarto… Ancona 1988. Miscell. Franc. Napuljskog zarobljeništva, okrunio ga za
71/1971/13-15. A. FRANCHI: Nicolaus Papa napuljskog kralja (1289) i tako dobio
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 468

saveznika. Stvorio je uvjete za dolazak vlasti (1288), promicao njegovo širenje, i dao
anžuvinaca na ugarsko-hrvatsko prijestolje mu obnovljeno Pravilo (1289), koje je bilo na
okrunivši u Napulju za ugarsko-hrvatskog snazi do Leona XIII. (1883). g) Revnitelj za
kralja Karla Martela, sina Karla II. (1290). Svetu zemlju: Na poziv za pomoć
Borio se i protiv posizanja Rudolfa jeruzalemsko-ciparskog kralja Henrika II.
Habsburškog za Italijom i Ugarsko-Hrvatskom. proglasio je križarsku vojnu za oslobođenje
b) Graditelj: Podgiao više zgrada i crkava u Ptolomaide i sam je i materijalno pomagao
Rimu. Ukrasio mozaicima baziliku sv. Marije (1291), ali se evropski vladari nisu udazvali i
Velike, obnovio je i uz nju podigao papinsku pothvat je propao bez papine krinje (Jurišić).
palaču. Pobrinuo se i za mozaike u bazilici sv. LITERATURA: Daniele FARLATI: Illyricum
Ivana Lateranskog. U Orvietu je postavio Sacrum 5. Venetiis 1775, 301-302. - Donato
temeljni kamen za katedralu “Santo FABIANICH: Storia dei Frati Minori I. Zara
Corporale”. c) Prosvjetitelj i pisac: Osnovao 1863, 66-67, 71, 98-99, 417-420. - Tadija
sveučilište u Montpellieru u Francuskoj SMIČIKLAS: Codex diplomaticus 6. Zagreb
(12298), a u Italiji u Montepulciano i Macerati 1908, 611-617. - Luca WADDING: Anales
(1290), te javne škole u padovi. Sveučilištu u Minorum 5. Quaracchi 1931, 187, 193-195,
Lisabonu je udijelio povlastice (1290). 544-545. - Miroslav VANINO: Teologija u
Njegovom se spisateljskom radu pripisuju ova Hrvata. Croatica Sacra. Zagreb, 11-12 (1943)
djela: In multos sanotae Scripturae libros br. 20-21, 200. - Ivan OSTOJIĆ: Benediktinci
sententiarum commentarii, Sermones de u Hrvatskoj 2. Split 1964, 456. - Antonio
tempore, Sermones de sanctis, Tractatus de FRANCHI: Il concilio II. di Lione (1274)...
infulgentiis, Regula Tertii ordinis S. Francisci, Roma 1965, 176, 177-178. - Marin OREB:
Statuta pro retinendo disciplinae regularis Uzori svetosti... i drugi časni sinovi... split
rigore, Statutum de divisione fructuum, 1970, 28-31. - Berard BARČIĆ: Povijest
reddituum et proventuum Ecclesiae inter franjevačke provincije sv. Jeronima u
papam et cardinales, Constitutiones quaedam, Dalmaciji i Istri. Zadar 1976, 52-53, 55, 56. -
Bulla de censibus Ecclesiae Romanae, Karlo JURIŠIĆ: Život i rad pape Nikole IV
Epistolae duae de captione Accon i Bullarum (1288-1292) i njegov odnos prema Hrvatima.
et epistolarum volumina tria. d) Apostol misija: Samostan sv. Frane u Zadru. Zadar 1980o,
Kineskim Mongolima poslao je franjeva Ivana 185-201. - Justin VELNIĆ: Samostan sv. Frane
od Monte Corvina (1289), koji je tamo mnoge u Zadru - Povijesni prikaz njegova života i
pokrstio, preveo Novi Zavjet i Psalme na djelatnosti. Idem. 25-101. I. Djamić
tatarski, u Pekingu sagradio crkvu, otvorio
školu i kasnije imenovan prvim nadbiskupom MASNOVIĆ, Grgo, prof. (Fojnica, polovica 16.
Pekinga. Slao je poslanstva i drugim Tatarima, st. - ?, 1. polovica 17. st.). - Bio je provincijal
te nastojao oko sjedinjenja Georgijanaca i Bosne Srebrene (1580-1583), a prema nekima i
Etiopljana. Njegova nastojanja oko sjedinjenja drugo trogodište (1614-1617).
Armenaca podržao je i sam njihov kralj Hethun LIT.: Juraj BOŽITKOVIĆ: Kritički ispit
II, koji je kasnije postao franjevac. e) Borac popisa bosanskih vikara i provincijala (1339-
protiv heretika: Borio se protiv joakimita, 1735). Beograd 1935, 49, 55, 59. - Dominik
apokaliptičara, panteizma i političkog MANDIĆ: Franjevačka Bosna. Rim 1968, 167,
fanatizma šaljući franjevce kao propovjednike 170, 173. A. Barun
širom Evrope. Na traženje kraljice Jelene (v.)
šalje u Srvbiju bl. Marina iz Kotora (v.) )1288), MASTILIĆ Matej BOŠNJAK, Matej
a provincijalu Hrvatske (Sclavonia) naređuje
da u Bosnu pošalje franjevce (1291) MATAS, fra Ante Konstantin, profesor i
propovijedati protiv patarena. f) Franjevac u narodni preporoditelj (Kladnjice, 26. V. 1833 -
odnosu prema Redu: Izdao je bulu o Split, 3. X. 1884). srednju školu pohađao je u
izuzimanju Reda od bilo čije, osim papinske Splitu, Visovcu i Zaostrogu. U novicijat je
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 469

stupio u Živogošću. Bogosloviju je studirao u Sinj 1940, 3-32; prikaz tog članka: ESIH Ivan,
Šibeniku i Makarskoj (1853-56). Zaređen je u Monografija o prof. Anti Matasu, Obzor
Beču gdje je studirao i 1858. položio LXXX/1940, br. 172, 2; Nekrolog, Program
profesorski ispit iz slavenske filologije, a ck. Velike drž. gimnazije u Dubrovniku za šk. g.
godine 1859 iz povijesti i zamljopisa. Šk. g. 1884/85, 64-65; MATAS Pero, Profesor Antun
1859/60. došao je u Sinj na Gimnaziju. God. Konstantin Matas (Prilog biografiji), Zadarska
1860. izabran je za tajnika Provincije i za revija, Zadar XII/1963, br. 1, 55-57; Soldo
"mjesto-ravnjatelja" i na toj službi ostao do Josip Ante, Matas Antun Konstantin, u
godine 1871. Kad je te godine škola postala Oesterreichisches Bigraphisches Lexikon
državna, Matas je obavljao službu ravnatelja. 1815-1950, sv. 27, Wien 1974, 136; G.
Godine 1873. sekularizirao se i nešto kasnije NOVAK, God. 1860. u polemičkim spisima,
(1878) postao ravnatelj Gimnazije u Radovi Inst. JAZU u Zadru, sv. 8, 1961, 12. sl.
Dubrovniku gdje se istakao marljivim radom. STANČIĆ Nikša, Nacionalna integraciona
Kao umirovljeni svećenik nastanio se u Splitu i ideologija dalmatinskih narodnjaka 1860/61.
tu umro od pleurite. Matas se istakao na godine, Radovi IHP XI/1978, 154. i sl.; Matas,
početku narodnog preporoda (1860) svojim Antun Konstantin, Franjo među Hrvatima,
dvjema knjižicama iznoseći osnovne zasade 249; BEZINA Petar, Srednje školstvo, 141-144.
narodnog pokreta a protiv autonomaša i tome – A. RIBIČIĆ, Crtice o školstvu u Zaostrogu,
je ostao dosljedan cijeli život. U školi u Sinju Zaostrog 1989, 82. — BEZINA Petar, Ante
posebnu je brigu posvećivao unapređenju Konstantin Matas, Split 1992. – P. BEZINA,
nastave, gradnji nove zgrade Gimnazije, Kulturni djelatnici Franjevačke Provincije
osnivanju školskih zbirka, povećanju knjižnice. Presvetoga Otkupitelja u XVIII. i XIX. stoljeću,
Napisao je više članaka po novinama, npr. Zagreb 1994, 140-142. J. A. Soldo
braneći franjevačke župnike u "Il Nazionale"
(1862), u "Glasniku dalmatinskom" o MATEJ (Matija) (delmitensis, ep. Dalmatiae),
političkim prilikama u Sinju, o župnicima O. Min. († Duvno 1392), biskup. Matija se
Provincije u "La Dalmazia cattolica" (1873), o spominje kod neke nagodbe u Splitu, 5. III.
raznim povijesnim i arheološkim pitanjima u 1375. kao izabrani i još nepotvrđeni duvanjski
"Viestniku hrvatskoga arheologičkoga družtva biskup. U Splitu se spominje kao biskup
" (1880. i 1882), o zaostroškom samostanu u Dalmacije 18. V. 1392. pri potpisivanju
"Narodnom koledaru" (1869), o dubrovačkoj sporazuma o nekom zemljištu između splitskog
gimnaziji u "Programu c.k. velikog državnog nadbiskupa Andrije i Nikole Mihe Madijeva.
gimnaazija u Dubrovniku" (1881/82. i Spomenut je također l2. X. 1392., ali već kao
1882/83). pokojni, u imenovanju nasljednika mu Jurja
DJELA: Glas hrvatsko-slovinski iz Dalmacije, Imoćanina za duvanjskog biskupa (Wadding).
Zagreb 1860; Šilo za ognjilo, Zagreb 1861 (oba Mateja ne spominju ni Eubel, ni Gams, pa čak
djela ponovno su objavljena uz predgovor J. A. ni Mandić. Kako je razvidno iz gornjih navoda
Solde godine 1989); Miletti versus. Iznovice na bio je biskup "delmitensis", a 1392. i
svietlo dao i razjasniti pokušao A. K. Matas, "Dalmatiae".
(Biblioteca storica della Dalmazia, libro I.) LIT.: T. SMIČIKLAS: Codex diplomaticus regni
Ragusa 1882. Croatiae,Dalmatiae et Slavoniae. Zagreb
LIT.: JAGIĆ Vatroslav, Biblioteca storica della 1903ss. Vol. XV, 105s br. 80; XVII, 438 br.
Dalmatia, diretta da G. Gelcich, libro I. Meletii 321. — L. WADDING: Annales Minorum, IX,
Versus. Iznovice..., Archiv fur slavische Ad Claras Aquas (Quaracchi) 1932, 133 br. 17
Philologie, knj. VII, 1883-84, sv. 3, 515-524; - Croatica Christiana Periodica, Zagreb 10
BAČIĆ Petar Krstitelj, Fra Ante Konstantin (1986) br. 17 str. 105s bil j . 76 i 79. — M.
Matas, Nova revija XI/1932, br. 5, 476-477; ŽUGAJ, Nomenklator franjevaca konventualaca
PETROV Stanko, Ante Konstantin Matas, Hrvatske provincije sv. Jeronima: 1217-1559,
Izvještaj za školsku godinu 1939.-40, godište 2, Zagreb 1993, 72.
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 470

ŽUGAJ, Nomenklator franjevaca konventualaca


MATEJ DALMATINAC (Matthaeus de Hrvatske provincije sv. Jeronima: 1217-1559,
Dalmatia q. Joannis), student (XV. st). Zagreb 1993, 73.
Studirao je na bolognskom studiju 1444/45. M. Žugaj
Možda je kasnije postao i provincijal? (v.
Matej iz Modruša). MATEJ IZ MODRUŠA, FKN, provincijal (XV.
LIT.: Analecta Franciscana. Vol. XI, 393; 397. St.). Spominje se uz nadnevak 5. XII. 1447.,
M. Žugaj kao provincijal u knjizi izdataka šibenskog
samostana sv, Franje (Liber expensarum
MATEJ DALMATINUS BOŠNJAK, Matej conventus Sibenicensis), a u Nekrologiju
Franjevačke konventualske provincije taj se
MATEJ DE JADRA Bošnjak, Matej dan navodi kao dan preminuća.
LIT.: Marijan ŽUGAJ u Hrvatska provincija
MATEJ DE LINQUA ILLIRICA BOŠNJAK, franjevaca konventualaca nekad i danas,
MATEJ Zagreb 1989, 46. M. Žugaj

MATEJ DE LITTERA SCLAVA BOŠNJAK, MATEJ O. Min. († u Rimu 1302), krčki biskup.
Matej Bonifacije VIII. pozvao je 25. V. 1297. krčkog
biskupa Lamberta iz Ripatransona za vikara
MATEJ IZ Konavala (De Canalibus), astronom u Rim, a pet dana kasnije naredio mu je da
(? - Dubrovnik, 1633) - Član Provincije sv. providi nekoga za krčkog biskupa. Imenovan je
Franje u Dubrovniku. Poznat je bio kao Matej koji je već 15. V. 1298. kao krčki biskup
propovjednik, te učeni moralista. Bavio se skupa s biskupom Lambertom podijelio oprost
astronomijom. Ubrojen je među Oce Provincije od 40 dana posjetiteljima crkve sv. Franje u
(Rode). Ascoli Picenu, pa je netočna Gamsova i
LITERATURA: Benvenutus RODE: Eubelova tvrdnja da je imenovan biskupom tek
Necrologium Fratrum Minorum de 1299. godine. Iz bule imenovanja nasljednika
OBservantia Provinciae S.P. Francisci Ragusii. mu u Krku, Tome iz Montefiorea, od 13.
Analecta Franciscana VI. Ad Claras Aquas VIII. 1302. saznajemo da je umro u Rimu. Nije
1917. 434. I. isključeno da ga je Lambert povukao u Rim
mnogo prije smrti da mu pomaže u odgovornoj
MATEJ iz Modruša, FKN, provincijal (XV. službi rimskog vikara.
st.). – Prema naznaci uz ime, bio je afiliran LIT.: C. EUBEL: Hierarchia catholica medii
modruškom samostanu. Kao provincijal aevi, I, Padova 1968, 518; usp 527. — Bularii
spominje se 5. VIII. 1447. u Knjizi troškova Franciscani Epitome, [ed. C. Eubel], Ad
šibenskog samostana. U to je vrijeme, do tada Claras Aquas (Quaracchi) 1908, 213 bilj. 4:
najmanja kustodija, rapska, uhvatila zamah u 222 br. 2192: BF, IV 557 (e) Miscelanea
otvaranju brojnih samostana osobito u zaleđu Fancescana 35 (1935) 32. — P. GAMS: Series
Modruša. — Nagađanje da je bio otočki episcoporum Ecclesiae Catholicae,
(Nomenklator) biskup zasnovano je na Regensburg 1873 [Graz 1957], 425; usp. 857 -
pogrešci u Bularium Franciscanum. Teško je M. ŽUGAJ, Nomenklator franjevaca
reći je li on “laureandus” što se spominje u konventualaca Hrvatske provincije sv.
Bologni 1445., kao Matej Ivanov iz Dalmacije Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 72. M.
(Analecta Franciscana, Vol. XI., 397). Žugaj
LIT.: J. M. POU Y MARTI: Bullarium
Franciscanum, Nova series, Quarachi 1939. II., MATEJ ZADRANIN BOŠNJAK, Matej
20 br. 38. — M. ŽUGAJ: I Conventi… Roma,
1989, 24), Žugaj, Hrvatska provincija, 46. M.
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 471

jezik složena... U Ossiku 1832.


MATIĆ STUPARIĆ, fra Josip, dušobrižnik i LITERATURA: - JELENIĆ Julijan: Bio-
lektor teologije (Sinj, 11. I. 1854.-Zaostrog, bibliografija fra Ambroza Matića. Franjevački
4.111.1926.). Stupio je u Franjevački red 19. vijesnik, 37(1930) 3, str. 65-68. - PAVIĆ
X. 1871, svečane zavjete položio 27. X 1875., Stjepan Pregled latinskih gramatika bosanskih
za svećenika zaređen 14. V. 1876. Bio je franjevaca. Franjevačka klasična gimnazija u
župski pomoćnik u Sinju (1877.-1881.), Visokom 1882-1982. Visoko 1983, str. A.
župnik Hrvaca (1881.-1884.), Sinja (1884.- Kovačić
1888.) i Otoka (1888.-1893.) definitor
provincije (1899.-1902) samostanski vikar u MATIĆ, fra Petar (Vrdovšević), lektor,
Šibeniku i lektor teologije i filozofije u stradalnik (Umčine kod Vrgorca – Krvavac na
Šibeniku, Makarskoj i Zaostrogu do 1917. Neretvi 2. X. 1685). Obukao je franjevačko
Mnogo je čitao i bio veoma pobožan odijelo 21. IV. 1672. Ubili si ga turci iz zasjede
(svakodnevno se ispovijedao), a zbog svoga s još šestoricom suputnika kad se vozio lađom
držanja obljubljen među franjevcima. iz Opuzena prema Norinskoj kuli u kojoj je
Lit. A. CRNICA: Naša Gospa od zdravlja i trebao preuzeti kapelansku služnu. Glave su im
njezina slava, Šibenik 1939, 351. odnijeli u Čitluk (Gabelu). Prema
V. Kapitanović Vladmiroviću i nekim nekrolozima pokopan je
na Bobalju nad selom Kulom, dok drugi drže
MATIĆ, Ambroz, gramatičar (Blaževac kod da su tjelesa pokopana u Zaostrogu.
Dubrava, 1795 - Garevo, 24. VII. 1849). - Lit. RIMDALÙ (premetaljka: ULADMIR = L.
Osnovnu i srednjoškolsku naobrazbu stekao je VLADMIROVIĆ], Cronaca della città e
u Kraljevoj sutjesci, filozofsko-teološke nauke territorio di Narenta, Venezia 1788, 87. – S.
završio je u prekosavlju (1815-1824), novicijat ZLATOVIĆ, Kronika O. Pavla Šilobadovića o
u Kraljevoj Sutjesci (1814-1815). Bio je četovanju u Primorju (1662-86), Starine, XXI,
duhovni pmoćnik u Tolisi (1824-1826), učitelj Zagreb 1899, 112. – R. JERKOVIĆ, Župe
gramatičke škole i meštrov pomoćnik u Neretve, List Biskupije Splitsko-makarske, 56
Kraljevoj Sutjesci (1826-1831) i župnik u (1939) 25-26. – G. CVITANOVIĆ, Prava Mala
Tremošnici (1831-1849), kada se istakao braća – Uspomene iz samostana Zaostroga,
graditeljskom djelatnošću. Biskup Barišić Gospa Sinjska, 6 (1927), 202-203. – K.
imenovao ga izvanjskim vikarom (1832), a JURIŠIĆ, Katolička crkva na biokovsko
dvaput je bio definitor bosne Srebrene (1835- neretvanskom području u doba turske
1838, 1847-1851). Zaslužan je za unapređenje vadavine, Zagreb 1972, 237-238.
školstva u Bosni Srebrenoj. Za potrebe svojih V. Kapitanović
učenika “iz latinskog i bosanski jezik prenose”
Raczun za prvu i drugu godinu shkulsku” i MATIĆ, Fra Stipan, Predvodnik seobe
sastavi gramatiku latinskog jezika. Pjeva na stanovništva iz Rame u Dalmaciju, gvardijan u
latinskom jeziku prigodnice. Josić ga slavi kao Rami. Prema Fra Petru Filipoviću sam je
matematičara. svojom rukom 1687. zapalio samostan sv.
DJELA: - Carmen adgratulatorium m.v.p. Petra apostola u Rami, na bijegu franjevaca iz
Stephano Marianovich... Eszekini (1825). - Rame u Cetinu. (Pismosaranište, 4v)
Illustrissimo domino Gabrieli Barischich... V. Kapitanović
Eszekini (1827). - Isitirion illustrissimo ac
reverendissimo domino Gabrieli B arichich... MATIĆ, Franjo, vojni kapelan i pisac
Eszekini (s.a.). - Raczun za pervu i drugu (Čavoglave kod Drniša o. 1716. — Šibenik, 8.
godinu shkulsku iz latinskog u bosanski jezik 5. 1786). U franjevački je red stupio 31. V.
prinese... U Ossiku (1827). - Knjixica rucsna s’ 1731. na Visovcu. God. 1735. bio je poslan na
upravam korisnim, i uveshtbanjem lasnim za studij u Anconu ali nije imao dozvolu
mladiche latinski jezik ucseche, u bosanski generalnog ministra pa je, čini se, 1736. pošao
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 472

na studij u Italiju. Nakon završenih studija, braće Države Prisvetog Otkupitelja«, Služba
general franjevačkog reda Rafael a Lugano Božja, 24 (1984) 2, 157-162. — F. E. HOŠKO:
dopustio mu je 15. VIII. 1743. da pođe u Beč Negdašnji hrvatski katekizmi, Zagreb 1985, 92-
za kapelana hrvatskih pandura. Od konca 96. — V. Kapitanović: Rukopisna i knjižna
listopada 1743. do kraja 1745. godine pratio je baština Franjevačke visoke bogosovije u
hrvatsku vojsku pod vodstvom potpukovnika Makarskoj, (Spomenička baština Franjevačke
Gabrijela Škrlca po Bavarskoj, i drugim provincije Presvetog Otkupitelja, knj. 1),
djelovima Carstva. Potkraj navedene godine Makarska 1993, 273. – P. BEZINA, Kulturni
vraća se s vojnicima u Hrvatsku. Slijedeće djelatnici Franjevačke Provincije Presvetoga
1746. godine prati hrvatsku vojsku, pod Otkupitelja u XVIII. i XIX. stoljeću, Zagreb
zapovjedništvom Baltazara Bušića, u Belgiju i 1994, 73-75.
Nizozemsku. Tu je ostao do potkraj 1748. V. Kapitanović
Prema iskazu podkapetana Hrvatskog
kraljevstva baruna Stjepana Josipa Patačića od MATIĆ, Karlo, (Kujundžić) pučki učitelj i
Zajezde, Matić je, uz uredno obavljanje profesor filozofije (Otavice/Drniš. Filozofiju je
kapelanske službe, utjecao da je 36 nekatolika studirao u Šibeniku (1785), a teologiju na
prešlo u Katoličku crkvu. Polovicom 1749. generalnom učilištu u Perugiji (1786). Nakon
prešao je iz carske vojske u mletačku. Pod povratka iz Italije bio je lektor filozofije u
njegovim je utjecajem, među ostalim, Šibeniku (1791). Austrijska vlast nakon pada
pravoslavni svećenik Arsenije Ivanović prešao, Mletačke Republike imenovala ga je učiteljem
u Veneciji 1751., u Katoličku crkvu. Crnica u Drnišu, a god . 1806-1810. bio je definitor.
navodi da je 28. IV. 1760. dobio dozvolu da Bio je poznat kao bogomoljan čovjek. Prema
pođe u Veneciju za bolničkog kapelana. Prema Baćiću koji ga je kao dijete susretao, na
izvornom dokumentu vjerojatnije se radi o Visovcu je pod starije dane imao viganj i, uz
produženju dotadašnje dozvole za obavljanje redovničke, bavio se i kovačkim poslovima.
službe u bolnici. Nakon povratka iz Venecije, Sačuvala su se njegova predavanja iz filozofije
od 1765. povjerenik je Sv. Zemlje za Eclecticae Philosophiae synopsis, quam P.
Dalmaciju. Godine 1767-1768 boravio je na Carolus Matich Ordinis Minorum
Visovcu. God. 1770. izabran je za gvardijana u observantium in Archigymnasio Provinciae SS.
Kninu. Najkasnije 1777. preselio se u Šibenik Redemptoris huius Facultatis triennalis lector,
gdje je i umro. die III. Novembris, compilare suisque
DJELA: Jezgra istomaçegnia stvarii naj auditoribus dictare incepit. Sibenici
potribitii nascega spasegnia s kratkii upitagnii, MDCCXCI. (Šibenik, Sv. Lovre, rkp. 43).
i odgovaragnii, korisno ne samo karstjanom, Lit.: Lulić memorie, 55-56. — Baćić, 259— A.
dalli i ispovidnikom, za upitagnia pokornikaa. CRNICA: Naša Gospa od zdravlja i njezina
U Mlezci, Pritiskano od Antona Bassanesa, slava, Šibenik 1939, 390. — V. KAPITANOVIĆ
1762. »Rukopisni priručnici franjevačkog filozofskog
LIT.: I. KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, Bibliografija učilišta u Šibeniku (1969-1825)«, Prilozi za
hrvatska I, Zagreb 1860, 93. — Š. Ljubić, istraživanje hrvatske filozofske baštine, 20
Ogledalo književne povijesti jugoslavjanske na (1994) br. 1-2 (39-40), str. 175-176, 198. V.
podučavanje mladeži, II, 1869, 462. — K. Kapitanović
BALIĆ, Kroz Marijin perivoj. Štovanje Bl.
Djevice Marije u franj. Provinciji Presv. MATIJA Ivanov (MATEJ "de
Otkupitelja, Šibenik 1931, 66. — A. CRNICA, Vivariis/Vinariis") FKN (XVI. st.), pomoćni
Naša Gospa od zdravlja i njezina slava, dubrovački biskup i naslovni episcopus
Šibenik 1939, 419-420. — V. KAPITANOVIĆ: Amiclensis u patraskoj metropoliji. Wadding
Franjevci kao vojni kapelani u mletačkoj navodi datum biskupskog imenovanja 26. XI.
vojsci, Kačić, 16 (1984) 179-180 i 185. — F. 1517., a Tossignano i Gulik-Eubel imaju 1.
E. HOŠKO: Dva mala katekizma dvojice »Male VII. 1517. pa bi Waddingov nadnevak mogao,
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 473

mozda, označava imenovanje za dubrovačkog Analecta Franciscana VI. Ad Claras Aquas


pomoćnog biskupa. Gams ga navodi kao 1917. 430. - Nedjeljko SUBOTIĆ - J/ustin/
biskupa u Ohridu u dubrovačkoj metropoliji. VELNIĆ: Franjevci s poluotoka Pelješca.
Dodatak "de Vivariis" odnosno "de Vinariis" Spomenica Gospe Anđela u Orebićima 1470-
mogao je nastati pogrešnim prepisivanjem od 1970. Omiš 1970. 335. I. Djamić
Matthias Juani zamjenom slova Ju u Vi i
slova n u ri (Juani >Vinarii > Vivarii). Matija MATIJEVIĆ, Ante, profesor (Zablaće, 11. IX.
je za svoje uzdržavanje primao 200 dukata 1895 - Zadar, 10. IX. 1956). Pučku školu
godišnje, od toga 50 na račun primanja završio u rodnom mjestu, nižu gimnaziju na
papinske kancelarije od strane dubrovačke Košljunu, višu u Zadru. Stupio u franjevački
nadbiskupije. U Dubrovniku je bio pomoćni red FZD g. 1912. Teološki studij započeo u
biskup franjevcu nadbiskupu Rajnaldu centralnoj nadbiskupskoj teologiji u Zadru, a
Graziani, koji se odrekao biskupije 13. III. završio u franjevačkoj teologiji u Dubrovniku.
1521. M. pak dobiva nasljednika u amiklenskoj Za svećenika je zaređen g. 1920. God. 1922.
biskupiji samo dva mjeseca kasnije, l7. 5. započinje studfij povijesti na Sveučilištu u
1521. no, nije poznat da li je M. odstupio ili Beogradu odakle slijedeće godine prelazi u
umro. Beč. Tu, uz povijesnu grupu, apsolvira i
LIT.: P. R. TOSSINIANENSIS: Historiarum trogodišnji tečaj iz paleografije i diplomatike
Seraphicae Religionis libri tres, Venetiis 1586, na Oesterreichischer Institut für
233b L. WADDING: Annales Minorum, XVI, Ad Geschichtforschung i dogodišnji tečaj na
Claras Aquas (Quaracchi) 1933, 75 br. 47 - Musikakademie, Abteilung für Kirchenmusik.
Conradus EUBEI,: Hierarchia Catholica medii God. 1926. promoviran je u Beču na čast
aevi. (2.izd.) Padova 1968ss vol.III 107; 346. doktora obradivši dizertaciju pod naslovom
— P. GAMS: Series episcoporum Ecclesiae “Die Geschichte Dalmatiens zur Zeit der ersten
Catholicae, Regensburg 1873 [Graz 1957], 392 österreichischen Besitznahme”. Po završetku
studija predaje na nižoj franjevačkoj gimnaziji
MATIJA IZ ENGLESKE, bosanski vikar s pravom javnosti na Badiji (Korčula). Godine
(XIV/XV. st. ). — Bio je deseti po redu 1935. prelazi na višu franjevačku gimnaziju s
bosanski vikar i upravljao je tri puta po tri pravom javnosti u Dubrovnik. God. 1943.
trogodišta Bosanskom Vikarijom (1411.- postaje ravnateljem državne glazbene škole u
1420.). Dubrovniku. God. 1946. prelazi u Split gdje
LIT.: J. BOŽITKOVIĆ: Kritički ispit popisa predaje glazbu na državnoj glazbenoj školi.
bosanskih vkara i provincijala (1339.-1735.). God 1948. prelazi u Zadar gdje predaje na
Beograd 19345., 15-16. — D. MANDIĆ: novootvorenoj gimnaziji nadbiskupskog
Franjevačka Bosna. Rim 1968., 84-85. sjemeništa sve do g. 1955. kada radi bolesti
A. Barun napušta službu profesora. Uz rad u školi veoma
je aktivan i u pastoralu, osobito kao korizmeni
MATIJA IZ PELJEŠCA (a Puncta), slikar propovjednik. Na Badiji vrši neko vrijeme
(Pelješac, ? - Dubrovnik, 1612) - Član službu odgojitelja pitomaca. U Provinciji vrši
Provincije sv. Franje u Dubrovniku. Brat laik. službu definitora od g. 1932-1935. Objelodanio
Sakristan u crkvi Male Braće u Dubrovniku je manje priloge u Novoj reviji (1931), i
kroz četrdesetak godina. Vješt slikarski Obzoru (1933), u Franjevačkom vjesniku
majstor. - U franjevačkoj crkvi u Dubrovniku (1936), u Alma Mater Croatica (1931, 1940).
uresio strop slikama i pozlatom, ali je njegov Važniji su mu radovi: O nekim poveljama
važan slikarski rad sav stradao u potresu 1667. pogrešno datiranim u Smičiklasovu Zborniku
*(Vjesnik kr. drž. arhiva u Zagrebu, god. VII),
LITERATURA: Benvenutus RODE: Odlomak brevijar-antifonala samostana sv.
Necrologium Fratrum Minorum de Frane u Zadru prema sudu g. Giuseppe Praga
OBservantia Provinciae S.P. Francisci Ragusii. (Zadarske revije, g. II, br. 1, 1953), Zadarsko
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 474

porijeklo korala osorske katedrale (Radovi poslušna kao da nikada nije bila na čelu
Instituta JAZU u Zadru, sv. 1., Zagreb 1954), provincije.
Porijeklo renesansnih Psaltira franjevačkog LIT.: »Unsere heimgegangene Schwester«,
samostana u zadru (Radovi Instituta JAZU u Theodosia, Mitteilungen für die Schwestern
Zadru, sv. 2., Zagreb 1955), Glazbenik Franjo von heiligen Kreuz, Ingenbohl, LXXIX (1964)
Divnić i njegovi korali (Radovi Instituta JAZU 2, str. 134-135. M. Žigrić
u Zadru, sv. 3., Zagreb 1957), Neriješeni
problem orgulja u šibenskoj katedrali od MATIJEVIĆ, Stjepan, prevodilac (Tuzla, druga
njezina početka do danas (Radovi Instiktuta polovica 16. stoljeća - ?, prva polovica 17.
JAZU u Zadru, sv. 3., Zagreb 1957), Arhiv i stoljeća). Sam se naziva “Solinjaninom” te se
knjižnica franjevačkog samostana u Zadru iz toga može zaključiti da je bio od Tuzle. Zna
(Zadarski Zbornik, 1964, Matica Hrvatska, se da je bio šest godina kapelan u Sarajevu i
Zagreb). (Nb! Tri zadnje rradnje objavljene su oko dvadesetak godina pastoralni radnik u
poslije smrti pisca). U rukopisu je ostala radnja drugim krajevima Bosne. Kao sarajevski
“Pisci franjevačkih sredovječnih korala u kapelan počeo je prevoditi djelo od Girolama
Zadru.” Panormitana Confessasrio racolto dai dotori
LITERATURA: Berard BARČIĆ: O. Ante Catolici Venezia 1575), a nastavio u Rimu na
Matijević (Glasilo franjevačke Provincije sv. poticaj fra Rafaela Levakovića. Djelo prevodi,
Jeronima u Dalmaciji, god. II., br. 8-9/1956. - kako sam kaže “iz latinskoga” tj. talijanskog “u
ISTI: Oproštajni govor. Idem. - Ljubomir moj bosanski jezik”.
MAŠTROVIĆ: Dr. Ante Matijević (Zadarska DJELA: - Izpovidenik, sabran iz pravoslavnieh
revija, V, br. 3, str. 219-220). - Berard naučitelja po P.O. meštru Jeronimu
BARČIĆ: MATIJEVIĆ, fra Ante (Franjo među Panormitanu... Prenešen u jezik bosanski. U
Hrvatima 1226-1976, Zagreb 1976). - ISTI: Rimu 1630.
Povijest franjevačke Provincije sv. Jeronima u LITERATURA: MATKOVIĆ Jako:
Dalmaciji i Istri, Zadar 1976 (ciklostilski). - Bibliografija bosanskih franjevaca. Sarajevo
ISTI: O. Ante Matijević (Samostan sv. Frane u 1896, str. 12. - PROHASKA Dragutin: Das
Zadru, Zadar 1980, 277-289). B. Barčić Kroatisch-serbische Schrifttum in Bosnien und
der Herzegowina. Zagreb 1911, str. 104-106. -
MATIJEVIĆ, s. Berhmana (Žegar, 18. VIII. pavešić SLAVKO: Jezik Stjepana Matijevića.
1887 Đakovo, 21. XI. 1963), sestra sv. Križa. Prilog proučavanju jezika bosanskih pisaca 17.
Dugogodišnja nastavnica fizike i matematike stoljeća (Disertacija). Zagreb 1960. -
na građanskim školama Sestara sv. Križa u GEORGIJEVIĆ Krešimir: Hrvatska
Đakovu i Hercegnovom. Učenice je se sjećaju književnost od 16. do 18. stoljeća u sjevernoj
kao stroge, ali pravedne sestre. Posebno je Hrvatskoj i Bosni. Zagreb 1969, str. 162. A.
suosjećala sa siromašnom djecom te joj je bilo Kovačić
stalo da nešto nauče za život. U Hercegnovom
vršila je i dužnost ravnateljice građanske škole MATKOVIĆ, Ante, prov. (?, 1. polovica 16. st.
i uz to je bila poglavarica zajednice. - Požega, 1583). - Bio je provincijal Bosne
Provincijalnom poglavaricom postala je 1937. Srebrene (1572-1573), a prema nekim
Njezinim nastojanjem Provincija je izgradila povjesničarima i ranije (1527-1530), zatim
vlastitu bolnicu u Vukovaru (1940), otvorila bosanski biskup od 1573. te upravitelj
Žensku klasičnu gimnaziju u Osijeku (1941) i biskupija u Slavoniji, Ugarskoj i Beogradu.
preuzela njegu bolesnika na Klinici Rebro u LIT.: Juraj BOŽITKOVIĆ: Kritički ispit
Zagrebu (1942). Zbog slabog zdravlja zahvalila popisa bosanskih vikara i provincijala (1339-
se nakon šest godina na službi provincijalke. 1735). Beograd 1935, 41, 47. - Dominik
Godine 1943. preuzela je upravu bolnice u MANDIĆ: Franjevačka Bosna, Rim 1968, 159,
Vukovaru. Bila je jednostavna, u zajednici 164. - J. BUTURAC - A. IVANDIJA: Povijest
ugodna i društvena, poglavarima iskreno
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 475

Katoličke crkve među Hrvatima. Zagreb 1973, predavao je na filozofskom učilištu u


151. A. Barun Slavonskom Brodu (1765-1768), a zatim se je
posvetio pastoralnoj službi kao blagdanski
MATKOVIĆ, Ante, prov. (Duvno, 1686 - propovjednik na hrvatskom jeziku u Budimu
Fojnica, 1772). - Bio je profesor na (1769-1772) te župnik i gvardijan u Našicama
generalnom učilištu u Šibeniku i provincijal (1772-1775). U Petrovaradinu je predavao
Bosne Srebrene (1732-1735). Prve godine teologiju dvije godine (1775-1777) po
provincijalstva ne pohađa tursku Bosnu zbog potridentskoj franjevačkoj nastavnoj osnovi.
strašne kuge koja tamo hara. Za njegovog Položivši ispit za profesora teologije po
provincijalstva, zbog prostranosti provincije i državnom nastavnom programu 7. IX. 1778. u
pripadnosti pod tri različite države, nastaje spor Samoboru bio je dvije godine profesor
između bosanskih, dalmatinskih i slavonskih osječkom odjelu bogoslovne škole koja je
fratara, koji je riješen 1735. podjelom na tri početni odjel imala u Petrovaradinu, a završni
provincije, ali i ponovnim ujedinjenjem iste u Osijeku (1778-1781). Učiteljsko djelovanje
godine prekosavskih i bosanskih franjevaca. - je poslije toga nastavio u Budimu (1781-1783),
Liber Archivalis kaže da je bio “Čovjek visoka gdje je ostao i poslije dokidanja djelovanja
stasa, crnkaste boje, tih, blag, opslužitelj franjevačkih visokih škola kao samostanski
redovničkog pravila, dosta učen, spor na poglavar (1783/84), odgojitelj studenata
srdžbu sklon milosrđu, veoma strpljiv, ništa ne filozofije na peštanskom sveučilištu (1784/85)
radi bez savjetovanja, svima drag...” i upravitelj franjevačke suknare sve do smrti
LIT.: Juraj BOŽITKOVIĆ: Kritički ispit 25. II. 1789. godine (51). O njegovom
popisa bosanskih vikara i provincijala (13349- učiteljskom radu govore danas objavljeni popis
1735). Beograd 1935, 144-146. - Dominik teoloških teza iz vremena kad su crkvene škole
MANDIĆ: Franjevačka Bosna. Rim 1968, 220. slijedile državnu nastavnu osnovu, te četiri
A. Barun filozofska spisa i jedan teološki priručnik u
rukopisu: Enchyridion Philosophicum (Brodii,
MATKOVIĆ, Ante, provincijal (prva polovica 1765/66; vel. 17,5 x 22,5 cm; Budim, k I 4),
16. stoljeća - 1582. ili 1583). Ljetopisci 18. Disputationes in Physicam transcendentalem
stoljeća navode ga kao provincijala Bosne seu Aristotelico-scoticam Metaphysicam
Srebrene u razdoblju 1527-1530. Mandić, (Brodii, 1766; vel. 17 x 22 cm; Budim, k I 9),
međutim, smatra da je on bio provincijal u Physica naturalis seu Physica generalis (Brodii,
trogodištu 1572. - 1575., budući da je 16. 1767; vel. 16,6 x 22 cm); Budim, k I 8),
kolovoza 1573. imenovan bosanskim Philosophiae naturalis seu Physicae particuralis
biskupom i upraviteljem beogradske biskupije tractatio (Brodii 1767; vel. 18 x 23 cm; Našice,
upravo kad je bio provincijal Bosne Srebrene. s.s.) te De Verbo Dei incarnato (Essekini 1788;
Kao biskup upravljao je crkvu u Bosni, Sr iji, 18,5 x 23 cm; Budim, k III 29).
Dalmaciji, Slavoniji i Ugarskoj. DJELA: Assertiones ex universa Theologia
LITERATURA: BOŽITKOVIĆ Juraj: Kritički dogmatica. Essekini, 1781.
ispit popisa bosanskih vikara i provincijala LIT.: F.E. Hoško, Dvije osječke visoke škole,
(1339-1735). Beograd 1935, str. 41, 47. - 2. dio, 166-167. — Isti, Prosvjetno i kulturno
MANDIĆ dominik: Franjevačka Bosna. Rim djelovanje... u Budimu, 175 - 176. — S. Sršan,
1968, str. 164-165. A. Kovačić Osječki ljetopisi 1686-1945. Osijek 1993, 80,
96, 127, 139. F.E. Hoško
MATKOVIĆ, Filip, filozofski i teološki pisac
(Požega, 17. III. 1740. - Budim, 25. II. 1789) je MATKOVIĆ, Jako, kul. povjesničar (Guča
1756. pristupio franjevcima u Baču. Nije Gora, 3. VI. 1855 - Guča Gora, 30. IV. 1909).
poznato gdje je studirao filozofiju, a teologiju - Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu,
je završio u Budimu (1761-1765). Kako je srednju u Fojnici, filozofsko-teološki studij u
odmah položio ispit za profesora filozofije, Đakovu (1870-1876) i Ostrogonu (1876-1878).
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 476

U franjevački red stupio je 1870, za svećenika Provincije su tada bili oba njegova profesora iz
zaređen 1879. Bio je učitelj u Docu, župnik i filozofije, Bolenyi i H. Hrgović. Odmah o
učitelj u Ovčarevu, lektor filozofije, župnik i izboru za provincijala je obećao vrhovnoj
gvardijan u Gučoj Gori do 1909., tajnik (1885- upravi Reda da će njegovati povezanost
1888) i kustos (1894-1897) Bosne Srebrene. Provincije sa središnjicom Reda.
Pored strogo svećeničkih dužnosti bavio se i LIT.: Arhiv Generalne kurije Franjevačkog
spisateljskom djelatnošću. Prvi je napisao reda u Rimu; Hungaria S. Ladislai, sv. I, 90rv.
cjelovitu bibliografiju franjevaca Bosne — F.E. Hoško Euzebije Fermendđin i ostaaci
Srebrene. Surađivao je u Srcu Isusovu (1883), jozefinizma kod franjevaca u kontinentalnoj
Vrhbosni (1889), Franjevačkom glasniku i Hrvatskoj potkraj 19. stoljeća. Croatica
Hrvatskom pravu (1905). Christiana Periodica, 12(1988), br. 22, 20-22.
DJELA: - Schematismus... Bosnae Argentinae. F.E. Hoško
Sarajevii 1895. - Bibliografija bosanskih
franjevaca. Sarajevo 1896. - Svoje čuvaj, tuđe MATKOVIĆ, Remigije, pedagog (Cernik, 4.
poštuj. Zagreb 1906. - Život o. Jakova Baltića VII. 1794. — Cernik, 26. IX. 1830). Postao je
1813-1887. Sarajevo 1908. 1813. član Provincije sv. Ivana
LITERATURA: - ALAUPOVIĆ Tugomir: Kapistranskoga, a svećenički red je primio
Nad grobom svoga učitelja fra Jake Matkovića. 1819. godine završivši teološko školovanje u
Serafinski perivoj, 23(1909) 5, str. 85-87. - O. Vukovaru. Kad je položio ispit za profesora
Jako Matković. Serafinski perivoj, 23(1909) 5 filozofije i tzv. slobodnih umjeća, postao je
str. 103-104. - JELENIĆ Julijan: Bio- profesor filozofskog učilišta, najprije u Iloku
bibliografija franjevaca Bosne Srebreničke II (1822-1827) i zatim u Slavonskom Brodu
(Rukopis u arhivu franjevačkog samostana u (1827-1830). Predavao je zajedno s A.
Tolisi). A. Kovačić Kimpekom, a dekan učilišta u Slavonskom
Brodu je bio I. Balatović. Uz redovite
MATKOVIĆ, Landulf, provincijal (Nagy predmete filozofskog školovanja predavao je
Kanisza, 11. IX. 1812. - Maria Gyud, 5. X. crkveno pjevanje i poučavao u orguljanju te
1881). - Rodio se od hrvatskih roditelja u obavljao službu odgojitelja stuednata.
Velikoj Kanjiži, a 1827. je pristupio Provinciji LIT.: G. CSEVAPOVICH: Recensio...Provinciae
sv. Ladislava. Studirao je na filozofskom S. Ioannis a Capistrano, Budae 1830, 442-443,
učilištu u Varaždinu (1829-1831) i zatim u — J. JANČULA: FRANJEVCI U CERNIKU, Slav.
biskupijskoj bogoslovnoj školi u Pečuhu Požega 1980, 200. F.E. Hoško
(1831-1835). God. 1835. je zaređen za
svećenika. Još 1834. ga je provincijal Toma MATKOVIĆ, s. Borgija, (Subotica, 16. XI.
Sitar odredio za profesora filozofije; taj naslov 1880 Đakovo, 19. VII. 1979), sestra sv. Križa.
je 1837. postigao na Akademiji u Zagrebu i Prve zavjete polaže 1903. Iste godine
zatim predavao na filozofskom učilištu u poslušnost je šalje u Sisak gdje u bolnici dvori
Varaždinu (1838-1840). Nije bio zadovoljan bolesnike. Nakon devet godina prelazi u
učiteljskim obvezama pa prihvaća pastoralne Domobransku bolnicu (Sveti Duh) u Zagrebu
službe; kapelan je i propovjednik u Sigetu gdje vrši i službu poglavarice. U tijeku rata
(1840-1845), vjeroučitelj u Kanjiži (1845- poglavari je šalju u Trst gdje radi u lazaretu
1849), kapelan i vjeroučitelj u Maria Gyudu (1917-1918). Vraća se na svoje prijašnje
(1854-1857), gvardijan i župnik u Segesdu mjesto i nastavlja vršiti poglavarsku službu.
(1849-1851), Kanjiži (1851-1854), Nagy Godine 1921. premještena je na kliniku u
Attadu (1857-1863) te u Maria Gyudu (1866- operacijsku dvoranu za instrumentalku. Tu će
1863) svom negdašnjem profesoru filozofije službu vršiti i u Pakracu, Novom Sadu te u
Anzelmu Bolenyiu i zatim Šimunu Szömöricsu Zagrebu na Ortopediji. Djeluje još u bolnicama
(1869-1872); sam je bio provincijal od 1863. u Somboru, Novom Sadu (drugi put!) te u
do 1866. godine, a u upravnom vijeću Vukovaru i u isto vrijeme vrši službu
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 477

poglavarice. Nakon što su sestre bile istjerane je u Vitezu (1916-1920), gimnaziju u Visokom
iz vlastite bolnice u Vukovaru, s. Borgija (1920-1926, 1927-1929), teologiju u Sarajevu i
preuzima brigu za sestre i vrši službu Zagrebu (1929-1933), novicijat započeo u
sakristanke u franjevačkoj crkvi u Vukovaru. Fojnici 1926., za svećenika zaređen 1935.
Godine 1954. dolazi u Provincijalnu kuću gdje Doktorirao je u Zagrebu 1937. tezom Sv.
će još nekoliko godina vršiti službu Pavao i Mojsijev zakon. Bio je kapelan u
sakristanke. Varešu (1933-), Docu (1967) i Brajkovićima
LIT.: Teodozija, Interno glasilo sestara (1970-1976), župnik u Tuzli (1945-1954),
sv.Križa, Đakovo, IX (1979) 3, str. 28-29. Zenici (1954-) i Docu (1968-), profesor na
M. Žigrić Franjevačkoj teologiji u Sarajevu do 1945. te
gvardijan u Gučoj Gori (1961-). Javljao se
MATOŠEVIĆ, Luka, pedagog (Baja, oko 1720. kraćim prilozima u Cvijetu (1928-1929) u
— Bač, 29. X. 1768). — Postao je član Bosne Kalendaru sv. Ante (1931), Glasniku sv. Ante
Srebrne, a prije 1745. je završio u Budimu na (1932), Franjevačkom vjesniku (1937, 1938), i
bogoslovnoj školi tamošnjeg Generalnog Dobrom Pastiru (1953, 1956, 1960). Premda je
učilišta teološko školovanje. Kako je stekao doktorirao biblijskom temom, u praksi se bavio
naslov profesora filozofije, predavao je na pastoralno-pravnim pitanjima. Godine 1977.
filozofskom učilištu u Vukovaru (1745-1748) i odlikovan je oredenom bratstva i jedinstva sa
predavanja zaključio s tri javne rasprave iz srebrnim vijencem.
cijelog trogodišnjeg nastavnog gradiva. Već je LITERATURAQ: Kartoteka osoblja Bosne
1748. položio na natječajnom ispitu u Baču Srebrene. - I.R.M.: † Fra Mato Matošević,
ispit za predavača teologije na bogoslovnim Bosna Srebrena, 30 (1979) 1, str. 18-19. A.
školama pokrajinskog značenja i zatim Kovačić
predavao na takvoj školi u Radni (1748-1750).
Nakon što je u Požegi 1750. položio ispit za MATUTINOVIĆ, Andrija (Andro, ✜Mate),
profesora na bogoslovnim školama u sastavu župnik, propovjednik i pisac (Zaostrog, 15. I.
generalnih učilišta i preuzeo predavanja u 1861 -3. I. 1947). Stupio je u novicijat 1878 a
Osijeku (1750-1756), a zatim u Budimu (1756- zaređen za svećenika 1883. Bio je župnik u
1761) Rečenica nejasna. Po završetku Kruševu (1886-1889), Vrgorcu (1889-1890)
nastavničkog djelovanja postao je nosilac Drašnicama, 1891-1893, Igranima (1893-
najvišeg prosvjetnog naslova u Franejvačkom 1894), Živogošću (1894), Pasičini (1908-
redu lector jubilatus. Djelovao je kao dekan 1915), Plini (1915-1916), Borovcima (1816-
visokih škola u Osijeku (1763-1768), a prije 1819), Hrvacima (1919-1925), Drveniku
toga je u svojstvu definitora bio član upravnog (1826), Bristu (1927) i u isto vrijeme često
vijeća Provincije sv. Ivana Kapistranskoga nastupao kao poznati propovjednik po
(1762-1764). različitim mjestima. Bio je širitielj bratovština
LIT.: F.E. HOŠKO: Dvije osječke visoke škole sv. Antuna Padovanskoga. Surađivao je u
u 18. stoljeću. Kačić, 8 (1976), 177-178. — Narodnom listu (1887). Pripisuje mu se
ISTI, Prosvjetno i kulutrno djelovanje knjižica Pobožna bratovština sv. Ante od
bosanskih i hrvatskih franjevaca tijekom 18. Padove, Zadar 1901 (Ribičić).
stoljeća u Budimu, Nova et vetera, 28 (1978), DJELA: Rukovet cvijeća, Tisk. umjet. zavod
sv. 1/2, 161-162. — ISTI: Filozofsko učilište u "Miriam", Rijeka, 1911.
Vukovaru (1733.-1783.), Anali za povijest Lit.: – A. CRNICA: Naša Gospa od zdravlja i
odgoja, 1 (1992), 17-18. F.E. Hoško njezina slava, Šibenik 1939, 265. – J. A.
SOLDO: Djelovanje franjevaca Provincije
MATOŠEVIĆ, Mato, past. radnik (Mali Presvetoga Otkupitelja kroz 250 godina (1735-
Mošunj-ž. Vitez, 7. II. 1908 - Zenica, 18. XII. 1985). Kačić, 17 (1985), 292. – A. RIBIČIĆ,
1978). - Krsno mu je ime Ivan. Sin je Joze i Crtice o školstvu u Zaostrogu, Zaostrog 1989,
Mande rođ. Pranjković. Osnovnu školu završio 82. – P. BEZINA, Kulturni djelatnici
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 478

Franjevačke Provincije Presvetoga Otkupitelja područje Habsburške monarhije.


u XVIII. i XIX. stoljeću, Zagreb 1994, 175-176. DJELA: Missionsnotizzen aus dem Heiligen
V. Kapitanović Land. Wien 1864.
LIT.: Fortunat Nagy: Elegia honoribus...
MATZEK , Josip, pastoralni pisac, provincijal, Josephi Mathek... oblata. Essekini 1833. —
generalni definitor (Radna, 7. XII. 1793. - Beč, Mathias Arnold: Gefühle der Freude.
14. V. 1869). završivši gimnaziju u Požegi Jerusalem 1851. — F.E. Hoško: Euzebije
postao je 1811. član Provincije sv. Ivana Fermendžin i ostaci jozefinizma kod franjevaca
Kapistranskoga u Baču. zatim je studirao na u kontinentalnoj Hrvatskoj potkraj 19. stoljeća.
filozofskom učilištu u Baji (1813-1815) i Croatica Christiana periodica, 12(1988), br. 22,
bogoslovnim školama u Mohaču (1815-1817) i 5-17. — Historia Domus Bajensis, Band I,
Vukovaru (1817-1819). Za svećenika je Baja 1991, 161-502. — S. Sršan: Osječki
zaređen 1817. godine. Postigavši potrebne ljetopisi 1686-1945. Osijek 1993, 145-155.F.E.
kvalifikacije počeo je 1819. predavati na Hoško
bogoslovnoj školi u Baji crkvenu povijest i
crkveno pravo. Ondje je priredio popis teza iz MAVRIN iz Rijeke (Rječanin, Maurinus
crkvenog prava za javnu raspravu Assertiones Fluminensis), propovijednik († Rijeka, 25. VI.
ex iure ecclesiastico (1819; rukopis je bio u 1762). Stupio je u Franjevački kapucinski red
vukovarskom samostanu). Na bogoslovnoj oko 1738. — Ostavio je u rukopisu djelo:
školi u Vukovaru je predavao moralno i Manuale Minoritarum. Complectens diversa
pastoralno bogoslovlje te pedagogiku (1820- tum in genere tum in particulari Quaesita et
1829); istodobno je bio dekan vukovarske monitiones supra Regulam S. Francisci,
škole. U rukopisu je preostao i njegov spis desumpta ex variis Authoribus approbatis. Item
Prolegomena theologiae pastoralis universae Casus reservatos: Authoritatem absolvendi,
(Vukovar, 1818, rkp. us amostanskoj knjižnici dispensandi et Vota commuttandi, cum
u Cerniku, sign. 5 E-162, str. /214/). Bio je responsionibus seu interpretationibus
samostanski starješina u Slavonskom Brodu antiquorum Patrum Ordinis tam doctrina quam
(1828), Vukovaru (1828-1830) i Budimpešti Sancitate celebrium, praecipue et
(1834-1836), a provincijal u tri trogodišta Declarationibus Summorum Pontificum
(1830-1833), 1836-1839, 1842-1845). God. traductis singulariter Nicolai III. et Clementis
1851. je bio generalni vizitator Kustodije Svete V. cuique Fratri Capucino Professo Regulam
Zemlje, a 1863. je vizitirao vlastitu provinciju. Sti Francisci utilia et scitu necessaria,
Sudjelovao je u vrhovnoj upravi Franjevačkog conscripta a P. Maurino Fluminensi indigno
reda kao generalni definitor (1850-1856); god. Capucino. Anno reparatae salutis 1747. Djelo
1856. je bio na generalnom kapitulu Reda. Od se čuva u varaždinskoj samostanskoj knjižnici,
1846. je boravio u Beču kao povjerenik za a ima 383 stranice. To je opširno tumačenje
poslove Svete Zemlje u Habsburškoj Pravila; rješava različite moralne i pravne
monarhiji. Iz fonda POvjereništva za Svetu probleme povezane s obdržavanjem Pravila.
Zemlju obnovio je više crkava u palestini i LIT.: Nekrologij slovenskih in hrvaških
crkvu sv. Katarine u Aleksandriji u Egiptu, a u kapucinov, Ljubljana 1977. Hadrijan Borak
Jeruzalemu je ustanovio tiskaru. U pet svezaka
je napisao na njemačkom jeziku povijest MAYOR, Bernardin, (Major), provincijal
misijskog djelovanja na Bliskom Istoku. (Pečuh, 19. I. 1706. - Pečuh, 22. XII. 1774). U
Uspješno je gradio razumijevanje među Provinciji sv. Ladislava sa središnjim
članovima Provincije sv. Ivana samostanom u Zagrebu je stupio 1726. u
Kapistranskoga, usprkos pripadnosti različitim Varaždinu. Filozofiju je studirao kod Arsena
narodnostima. Vrhovna uprava Franjevačkog Čakleca u Varaždinu i Sigetu, a teologiju u
reda smatrala ga je gotovo dva desetljeća Varaždinu (1730-1733). Sam je pak predavao
osobom povjerenja u upravnim poslovima za filozofiju na dva mjesta: u Čakovcu i Ivaniću
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 479

(1734-1736), a moralno bogoslovlje u Kanjiži Analecta Franciscana VI. Ad Claras Aquas


(1738-1741). U međuvremenu je 1740. pred 1917, 421. - Necrologium Fratrum Minorum
komisijom kojoj je predsjedao generalni Provinciae Dalmatiae S. Hieronymi. Ragusii 1.
vizitator Josip Janković položio ispit za I. 1909. (Arhiv Samostana Male Braće u
profesora teologije na generalnom učilištu, ali Dubrovniku). I. Djamić
nije dobio mjesto predavača ni u Pečuhu ni u
zagrebu pa je dvije godine predavao na MECIĆ, Šimun, teolog, filozof, pisac, upravnik
bogoslovnoj školi generalnog učilišta u (Požega, oko 1783. — Požega, 23. III. 1735).
Makarskoj (1743-1745). Po povratku iz Kao član Bosne Srebrene studirao je filozofiju,
Makarske predavao je u Zagrebu (1745/46, čini se, u Napulju, a telogiju u Bariju (1707). U
1749-1755). i Pečuhu (1746-1749). U Zagrebu Italiji je položio profesorske ispite iz filozofije
je postigao naslov “lector jubilatus” a zapisao i dogmatske teologije. U rodnom gradu je
je i svoja predavanja iz teologije koja su danas profesor filozofskog učilišta (1714-1717), a u
izgubljena. Samostanski starješina je bio u Budimu bogoslovne škole (171/18). Predavao
Šiklošu (1736/37), u Pečuhu (1755-1758, je zatim teologiju na Generalnom učilištu u
1766-1768) i zatim u Zagrebu (1763/64), a dva Dubrovniku (1718-123), da bi se ponovno
trogodišta je vodio i provinciju kao provincijal vratio u bogoslovnu školu u Budim (1723-
(1758-1761, 1768-1771). U prvom upravnom 1729), koja je njegovim osobitim nastojanjem
razdoblju je donio uredbe o odgojnom uzdignuta 1722. na stupanj generalnog učilišta
programu u tzv. drugom novicijatu ili 1. razreda. U Budimu je postigao najviši
profesoriju utvrdivši tu ustanovu kao mjesto prosvjetni naslov u Franjevačkom redu, lector
ascetskog vježbanja i franjevačke izobrazbe. U jubilatus, a car Karlo VI. ga je 1731. odlikovao
ime vrhovne uprave Franjevačkog reda obavio naslovom carskog teologa i savjetnika.
je kanonski pohod u Bugarskoj provinciji i u Djelovao je također kao gvardijan u Budimu
Provinciji Bosni Srebrenoj. S Generalnim (1729/30) i u Požegi (1730/31), a u Požegi
učilištem u Pečuhu bio je osobito povezan, jer (1730/31) i u Pleternici (1731-1734) je bio
mu je bio na čelu niz godina kao dekan župnik. Vrhovna uprava Reda imenovala ga je
(1762/63, 1764-1768, 1771-1774). Tiskom je 22. I. 1735. provincijalom u Bosni Srebrenoj,
objavio spis iz hrvatske vojne povijesti, dok su koja je prema planiranoj trodijelnoj diobi
njegova predavanja u rukopisu zagubljena. trebala obuhvaćati franjevce u Bosni i Slavoniji
DJELA: Aenigmata in suis nobilibus bez Srijema. Mecićeva neočekivana smrt i
nominibus Croatico-martialium virorum una suprotstavljanje velikog broja braće bili su
cum suis solutionibus. Zagrabiae 1750. razlogom da je tada provedena samo
LIT.: Arhiv Provincije u Zagrebu, Matricula dvodijelna dioba Bosne Srebrene; odijeljeli su
officiorum, B 2, ad nomen. - Arhiv se samostani u Dalmaciji. — Mecić je zapisao
Franjevačkog samostana u VAraždinu, L. svoja predavanja iz filozofije Universa
Potočnjak: Liber memoriarum, 22). - F. E. philosophia (Posegae s.a.; vel. 14,5 x 20,5 cm,
Hoško: Odgoj franjevaca provincije sv. 349 nepag. strana, u samostanu u Požegi, sign.
Ladislava u razdoblju potridentske obnove. br. 7). Zapisao je i popis katolika u požeškoj
Dobri Pastir, 26(1976), sv. 1/2, 210-211.F. E. župi — Liber nominalis ... personarum totius
Hoško parochiae conventus S. Spiritus...civitatis
Posegae (Posegae 1730; vel. 16 x 20 cm, u
MAŽIBRADIĆ, Dionizije (Maxibradich), Otac samostanu u Požegi, br. 24). Na hrvatskom
Provincije (Dubrovnik, ? - 15. II. 1449) - Član jeziku napisan i otisnut Mecićev molitvenik
Provincije sv. Franje u Dubrovniku. Nazvan je jest vrijedan spis hrvatske pastoralne literature
Ocem Provincije. ranog baroka, zanimljiv povijesti književnosti i
LITERATURA: Benvenutus RODE: povijesti teologije.
Necrologium Fratrum Minorum de DJELA: Cvitak pokornih aliti knishice sedam
OBservantia Provinciae S.P. Francisci Ragusii. pismi pokorni s officiom s. Krixa i drugim
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 480

mlogim bogogliubnim molitvam kako i s Posljednju godinu života bio je župnik u Iloku.
naukom karstianskim nakichene. Budim Dva tezarija, jedan iz filozofije i drugi iz
1736. teologije, otkrivaju sadržaj njegovog
LIT.: A. SEKULIĆ: Šimun Mecić graditelj i učiteljskog djelovanja.
čuvar jezika hrvatskoga, Croatica christiana DJELA: Selectae aliquot ex universa
periodica, 1 (1977), br. 1, 34-46. — F.E. Philosophia theses. Essekini 1768. —
HOŠKO: Franjevačko visoko učilište u Požegi, Assertiones theologico-dogmaticae. Budae
Nova et vetera, 27 (1977), sv. 1, 90-92. — ISTI: 1780.
Prosvjetno i kulturno djelovanje... LIT.: Arhiv Franjevačkog samostana u
franjevaca...u Budimu, Ibidem, 28 (1978), Osijeku, Josip Pavišević, Epistolae ad
sv.1/2, 128-130. — ISTI: Negdašnji hrvatski religiosos intra Provinciam, sv. 1, 25, sv. 2,
katekizmi, Zagreb 1985. F.E. Hoško 285. — F.E. Hoško, Prosvjetno i kulturno
djelovanje bosanskih i hrvatskih franjevaca u
MEČARIĆ, Šimun, glagoljaš (Senj, XV. st.). — Budimu tijekom 18. stoljeća. Nova et vetera,
Pripadao je bratstvu franjevačkog samostana 28(1978), sv. 1/2, 173, 174. F.E. Hoško
sv. Petra u Senju, koji su franjevcima 1297.
poklonili knezovi Dujam i Leonard Krčki, MEDOVIĆ, Celestin, slikar (Kuna na Pelješcu,
kasnije nazvani Frankopanima. Zbog 17. XI. 1857. - Sarajevo, 20. I. 1920). - Krsnim
uspješnije obrane Senja od Turaka car imenom Mato-Krsto-Baldo. Potječe iz brojne
Ferdinand I (15271564) je naredio senjskom zemljoradničke obitelji. Osnovno školovanje
kapetanu Ivanu Lenkoviću da sruši samostan završio u rodnom mjestu u franjevačkom
izvan gradskih zidina i franjevcima dodijeli samostanu, gdje ga je P. Radaljević (v.)
mjesto za novi samostan u gradu. Iz prvotnog pripravio za teološki studij koji pohađa zajedno
senjskog samostana potječe glagoljski natpis, sa U. Talijom (v.) u Male Braće u Dubrovniku
pronađen 1974. na građevinskom spoliju u (1867-1880). Stupio u Provinciju sv. Franje u
tvrđavi Nehaj, dimenzija 80 x 23 x 23,5 cm; Dubrovniku 1868. Zaređen za svećenika u
sada se nalazi u Gradskom muzeju u Senju, a Dubrovniku 1880. Putuje preko Zadra - gdje
natpis glasi: "To pisa fra Simun Mečarić". upoznaje J. Rossi ()v.) - u Rim studirati
LIT.: M. BOGOVIĆ: Glagoljica u Senju. Senj slikarstvo. Tamo stanuje u irskom samostanu
1994, 41. F. E. Hoško sv. Izidora i uči kod L. Seitza i F. Grandija
(1881-1882). Nastavlja studij kod A. Ciserija u
MEDARIĆ, Filip, filozofski i teološki pisac Firenzi (1992-1883), uči modeliranje kod
(Slavonski Brod, 19. I. 1741. - Ilok, 27. XII. kipara Bartollinija u Faenzi (1884) i po savjetu
1789) je u Budimu studirao teologiju na P. Mančuna mjedorez u kalkografiji kod A.
generalnom učilištu Provincije sv. Ivana Gillija (1885). Vraća se u Dubrovnik (1886) i
Kapistranskoga (1762-1766). Kad je 1766. radi u samostanu Male Braće. Na preporuku
položio ispit za profesora filozofije u Somboru, bečkog slikara E. J. Schindlera nastavlja studij
predavao je na filozofskom učilištu u Mohaču u Münchenu na Akademiji (1888). Tu se u
(1766-1768) i u Iloku (1768-1769). Jedno samostanu sv. Ane susreće s franjevcima-
vrijeme je obavljao pastoralnu službuu studentima iz Bosne, Dalmacije i Hercegovine,
Našicama (1775), ali se pripravljao i za druži s njem. franjevcem E. Schmidtom jednim
profesora teologije na nastavnoj osnovi koju je od prvih njemačkih literarnih kritičara i
propisalo državno jozefinističko upoznaje slikare P. Jovanovića i M. Murata.
zakonodavstvo. Premda je tek 1778. položio Nastavnici su mu G. Hackl i L. Löfftz. Vraća
ispit za tu dužnost, preuzeo je učiteljsko mjesto se u domovinu (1890) i upoznaje biskupa
godinu dana ranije u Budimu i predavao do Strossmayera. Putuje u München (1892) i pariz
kraja djelovanja crkvenih teološkoh škola (1892), a po povratku u Dubrovnik ima atelje u
(1777-1783), a tada odlazi u Mohač za vili M. Pucića. Dr. Rački ga poziva da dođe u
hrvatskog propovjednika (1783-1788). Zagreb. Odlazi u rodno mjesto, pa Zagreb gdje
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 481

susreće V. Bukovca i potom u Rim i Napulj umjetničke vrijednosti, zagušene su forsiranim


(1894). Definitivno preselio u Zagreb (1895), aranžmanom i patetikom (Splitski sabor,
radi u Križevcima i putuje s V. Bukovcem i R. Dolazak Hrvata, Pijo X., J. Posilović i slike za
Frangešom u Budimpeštu (1896), putuje u ikonostase). M. ostaje iza F. Quiquereza prvi
Dansku i Njemačku (1897). Prelazi u slikar mlade generacije koji radi historijske
dijecezanski kler Zagrebačke nadbiskupije kompozicije i predstavlja prijelaz do O.
(1897). Putuje u Crnu Goru (1897), Dalmaciju Ivekovića. U sukobu “Starih” i “Mladih” M.
(1898), Slav. POžegu (1899), Pariz i Novu ostaje izvan grupacija. (Šenoa).
Gradišku (1990), Bjelovar (1902), Italiju (gdje DJELA: Registriranih slika ima 648, od kojih
portretira papu Pija X) i Prag (1903), Beograd je 190 ili u nepoznatom vlasništvu ili su
(1904), Sofiju i Osijek (1906), Budimpeštu i propale (Kružić Uchytil). Neki radovi: Portret
rodno mjesto (1907). Napušta Zagreb i izlaže u fra Pavla Ljubova, ulje na platnu. Dubrovnik
Splitu (1908), preseljava u Beč (1912) i vraća do 1880, Jakov Mirošević, Dubrovnik. -
se u Kunu (1914). Razboli se i odlazi u bolnicu Immaculata, ulje na platnu, oltarna pala.
u Sarajevo (1919). — Za svoje je radove Duzbrovnik ok 1879. Franj. samostan u
odlikovan: Malom Srebrnom medaljom za Pridvorju u Konavlima. - Sv. Franjo u ekstazi,
sliku “Sv. Magdalena” u Münchenu na izložbi ulje na platnu. Dubrovnik 1880, Franj.
radova učenika Akademije (1891), Velikom samostan Cavtat. - Portret Luca Waddinga, ulje
Srebrnom medaljom za sliku “Bakanal” na na platnu. Rim 1882, Biblčioteka Samostana
istovrsnoj izložbi (1893), a isti mu je rad Male Braće u Dubrovniku. - Madona della
odlikovan u Parizu (1892). Crnogorski knez Providenza, ulje na platnu. Fucecchio 1882,
Nikola mu je dodijelio “Krst Danilova reda” Franj. samostan “La Vergine”, Fucecchio. -
(1901). — Bio je član “Académie Madona sa svecima, ulje na platnu. Firenze
Contemporaine des arts, littérature et science” 1883-1884, Crkva sv. Antuna Pustinjaka u
(1892), Društva hrvatskih umjetnika, Društva Tkonu na Pašmanu. - Cristo Risorto, ulje na
umjetnosti, član odbora društva Medulić, te pločici škriljevca. Rim 1885, Collegio di S.
počasni član JAZU u Zagrebu (1919). — Prvi Isidoro Roma. - Sv. Franjo Asiški, ulje na
je puta izlagao na Međunarodnoj izložbi u platnu. Dubrovnik 1888. Samostan Male Braće
Rimu (1882), a posljednji puta na Izložbi u Dubrovniku. - Sv. Antun Padovanski, ulje na
jugoslavenskih umjetnika iz Dalmacije u Splitu platnu, oltarna pala. München oko 1889, crkva
(1919). U tom vremenu je izlagao 38 puta (19 franjevačkog samostana St. Anna am Lehel,
u zemlji i toliko u inozemstvu). Nakon smrti München. - Sv. Franjo Asiški, ulje na platnu.
djela su mu izlagana na 25 izložbi. — Slikao je München oko 1890, Strossmayerova galerija
historijske, religiozne kompozicije, portrete, Zagreb. - Madona sa sv. Antunom
mrtve prirode, pejzaže i marine u tehnikama: Padovanskim i sv. Antunom Pustinjakom, ulje
ulje (na platnu, pločici škriljevca, kartonu i na platnu. Dubrovnik 1893-1894, kapela sv.
drvetu), fresco, tempera na zidu, bakropis, Antuna u Baškoj na Krku. - Portret majke, ulje
olovka, ugljen, kreda, tuš, akvarel. — Njegovo na platnu. Kuna 1894, Galerija umjetnina u
slikarstvo do zagrebačkog boravka pokazuje Splitu. - Sv. Jeronim, ulje na platnu. Zagreb
osobine talijanskog akademizma ottocenta 1895, oltar zagrebačke katedrale. - Ikonostas
upotpunjenog manirom münchenske škole grkokat. crkve sv. Duha u Križevcima, 1896. -
(Bakanal). Visok uspon hrvatskog portretnog Sv. Franjo u molitvi, ulje na platnu. Zagreb
slikarstva pokazuju, slikani na solidan 1898, Franjevački samostan. Gospa od
münchenski način. Portret majke i Portret Karmela sa sv. Franjom i sv. Antunom, ulje.
starca, a na ova se djela nadovezuju i rana Zagreb 1895-1900, vjerojatno izgorjela u Kuni
zagrebačka (Sv. Franjo Asiški i Sv. 1943. - Ikonostas pravoslavne crkve sv. Duha u
Bonaventura). Kasnije M. poprima sve očitije Bjelovaru, Zagreb 1902. - Portret pape Pija X,
obilježje Bukovčeva načina. Njegove ulje na platnu (sa vlastoručnim papinim
kompozicije, u kojima detalji odaju istinske potpisom), Rim 1903, Zagrebačka
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 482

nadbiskupija, Zagreb. - Sv. Franjo Asiški, ulje (1651-1654) i gvardijan u Zagrebu. U to je


na platnu. Zagreb 1905, Don Frano Vučetić, vrijeme predvodio članove hrvatske narodnosti
Dubrovnik. - Smrt sv. Josipa, ulje na platnu. u toj provinciji u nastojanju da se odijele od
Kuna 1909, Župna crkva Šmarje-Sap kod madžarskih članova i obrazuju samostalnu
LJubljane. - Sv. Martin na konju, ulje na redovničku pokrajinu. Uz suglasnost Pavla
platnu. Kuna 1910, Župna crkva sv. Martina u Jančića boravio je početkom 1654. u Rimu i
Bermu. - Sv. Jeronim, ulje na platnu. Kuna ishodio odobrenje vrhovne uprave
1914, crkva franj. samostana u Slanom kod Franjevačkog reda i Kongregacije za biskupe i
Dubrovnika. - Sv. Ivan Krstitelj - krštenje redovnike o odjeljivanju hrvatskih samostana
Krista, ulje na platnu. Kuna 1914, franj. te provincije u samostalnu Kustodiju sv.
samostan Delorita na Kuni. Ladislava sa središtem u Zagrebu. Odluku o
LITERATURA: Knjiga zavjetovanja 1766- uspostavi nove kustodije donijela je 4. IX.
1939 (Arhiv Samostana Male Braće u 1655. spomenuta kongregacija, odnosno 10.
Dubrovniku) - (nekrolog) List Dubrovačke VII. 1656. papa Aleksandar VII. Ona je
biskupije 20 (1920) br. 2, str. 24. - Nedjeljko okupila u svom sastavu sedam samostana;
SUBOTIĆ: Celestin Medović (monografiski jedan je od njih bio samostan klarisa u
prikaz). Hrvatska prosvjeta Zagreb 1925. br. 7, Zagrebu. M. je izabran za prvog kustoda
159. br. 8-9, 193. br. 10, 223. 1926 br. 1, 15. (1655-1658) pa sudjeluje 1658. na generalnom
br. 2, 39. br. 3, 59. br. 4, 85. br. 5, 112, br. 7-8, kapitulu u Toledu i uspješno brani
162. br. 9, 187. br. 10, 214. br. 11, 127. 1927 samostalnost nove zajednice, odnosno nastoji
br. 2, 32. br. 4, 88. br. 6, 143. br. 9, 191. br. oko naslova provincije za tu zajedenicu. Nakon
12, 166. 1928 br. 2, 28. br. 3, 63. - V/elimir/ što je gotovo godinu dana boravio u Rimu,
D/eželić, st.: Celestin Medović. Znameniti i ishodio je 16. VII. 1661. odluku pape
zaslužni Hrvati 93325-1925. Zagreb 1925, 184. Aleksandara VII kojom zagrebačkoj kustodiji
- Z/denko Š/ENOA: Medović, Celestin (Mato). daje naslov Provincija sv. Ladislava i zatim
Enciklopedija likovnih umjetnosti 3. Zagreb 19. IX. 1661. i njega potvrđuje za prvoga
1964, 432. - Vera KRUŽIĆ UCHYTIL: Mato provincijala (1661-1664). On je i nadalje
Celestin Medović (monografija). Zagreb 1978. sudjelovao u vodstvu i izgradnji nove
I. Djamić provincije kao kustod (1664-1668) i definitor
(1671-1674). Odbio je 1674. ponovni izbor za
MEDVID, fra Bernardo ( ✜Mate), župnik provincijala, ali ga je prihvatio 1676.
(Radošić, 29. IX. 1914 - Grab, 7. III. 1979). obavljajući dužnost dvije godine kad se
Gimnaziju je završio u Sinju (šk. g. 1926/7 - zahvalio 3. II. 1678. zbog bolesti. Provincija
1932/3). U novicijat je stupio g. 1933. Nakon sv. Ladislava ga je obdarila naslovom "prvi i
toga je studirao na Franjevačkoj visokoj trajni otac Provincije", a njegovi životopisci ga
bogosloviji u Makarskoj (1936-1941). Zaređen "zbog svih njegovih zasluga i osobnog
je za svećenika g. 1940. Bio je župni redovničkog života nazivaju svetim".
pomoćnik u Šibeniku (1941-43), član LIT.: F. E. HOŠKO: Franjevačka obnova u
splitskoga (1943-44) i sinjskoga samostana sjevernom dijelu Banske Hrvatske sredinom
(1944-46). Od g. 1946. do g. 1948. bio je u XVII. stoljeća, Kačić, 4 (1971), 83-103.
zatvoru. Na gimaziji predavao je pjevanje (šk. F.E. Hoško
g. 1948/49) a zatim je boravio u Splitu, bio
župnik u Gali-Gljevu (1953-64) te župnik u MENČETIĆ, Jakov (Menze), kandidat za
Grabu. Stradao je u autobusnoj nesreći.J. Soldo biskupa (Dubrovnik ? - 1583. ?) - Potječe iz
dubrovačke plemićke obitelji. Član Provincije
MEĐUREČKI, Timotej, osnivač Provincije sv. sv. Franje u Dubrovniku. Doktor obaju prava.
Ladislava, provincijal (Varaždin, 1610. — “Vikar (stonskog samostana), osoba uzorna
Varaždin, 6. III. 1678). God. 1629. stupio je u života, bogobojazan, veoma solidno poznaje
Provinciju sv. Marije; u njoj je bio definitor teologiju.” (Vlada u pismu od 12. I. 1582. moli
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 483

papu Grgura XIII. da M. imenuje stonskim jezik. Kad je godine 1885. Reynaudi dao
biskupom). ostavku na službu apostolskog vikara, Menini
LITERATURA: Benvenutus RODE: je preuzeo vodstvo vikarijata i ujedno je
Necrologium Fratrum Minorum de imenovan naslovnim biskupom Gangre. Kao
OBservantia Provinciae S.P. Francisci Ragusii. biskup nastojao je što jače organizirati
Analecta Franciscana VI. Ad Claras Aquas karitativnu i kulturnu djelatnost Crkve i tražio
1917. 427-428. I. Djamić je sve moguće zgode za stvaranje dobrih
odnosa s pravoslavnim klerom. Morao je stalno
MENINI, fra Robert (✜Antun), biskup i poduzimati nove korake da katolici budu
misionar (Split, 18. X. 1837. - Sofija, 14. X. zakonom zaštitćeni i da imaju ista prava kao
1916.) Otac mu se zvao Dominik a majka pravoslavni. U Plovdivu je 1. I 1882. otvorio
Magdalena Lovrić. Nakon što su mu se sjemenište i primio prvih šest đaka i tako
roditelji preselili u Zadar, gdje mu je otac bio započeo odgoj bugarskog klera. Sjemenište je
upravitelj pošte, Antun je pohađao osnovnu već do 1893. dalo 26 domaćih svećenika.
školu i od god. 1846- do 1854. višu državnu Osobito je bilo plodno njegovo karitativno
gimnaziju. Nakon položenog ispita zrelosti djelovanje. Menini je uspio dovesti iz Zagreba
(1854) pošao je na sveučilište u Graz studirati sestre milosrdnice, te su četiri njihove sestre
pravo. Dvije godine kasnije odlazi u Beč, gdje 1891. preuzele novoizgrađenu bolnicu sa 40
nastavlja studij i priprema doktorat. Kroz to postelja u Sofiji. Jednako tako je osam sestara
vrijeme prakticirao je kod vojnog suda i kod milosrdnica došlo 1898. u Plovdiv i tamo
nekog odvjetnika. Okružen liberalnom preuzelo rad u bolnici. Na njegovu inicijativu
sredinom zapustio je vjerski život. Svršivši sestre milosrdnice iz Zagreba preuzele su 1905.
studij prava natjecao se god. 1859. za katedru sirotište u Sofiji, u kojoj su iste godine otvorile
prava na sveučilištu u Paviji, a kad mu to nije bugarsku i njemačku osnovnu školu. Uz
uspjelo, i u Padovi, jer nije htio biti ni sudac ni izgradnju brojnih crkava, uspješnan odgoj
odvjetnik. U tom lutanju bolje je upoznao domaćeg klera i djelotvorno širenje kršćanske
kapucine u Beču i njima izrazio želju da bude ljubavi, Robert Menini uvijek se smatrao
primljen u Red. Bilo mu je savjetovano da vjeroučiteljem svojih vjernika, te je i kao
stupi u Tridentinsku (Trento) kapucinsku nadbiskup ostao »pučki misionar«. Kroz 36
provinciju, što je i učinio koncem studenoga godina služenja bugarskoj Crkvi svojim je
1860. gdje je dobio redovničko ime Robert. vjernicima često slao pastoralna pisma a bio je
Sklon još strožijoj stegi želio je prijeći u i stalni ispovjednik svoje katedrale. Pokopan je
kartuzijance, ali je istovremeno osjećao i želju u katedrali u Plovdivu. — U arhivu
poći među pravoslavne i raditi za jedinstvo kapucinske tridentinske provincije u Trentu
Crkve. Za svećenika je zaređen 5. VII. 1863. u sačuvani su njegovi rukopisi Un frammassone
Trentu . Nakon završenog studija imenovan je santificato, Plovdiv, 1908. (30 str.) i L'ideale di
pomoćnikom učitelja novaka, ali je već nakon una società perfetta, Plovdiv, 1907. (28 str.)
pola godine morao preuzeti službu profesora DJELA: Brevi meditazioni in tutti giorni
pastoralne teologije. God. 1868. preuzeo je dell'anno, Udine, 1897. — Compendium
dužnost propovjednika pučkih misija, te je s Hermeneuticae sacrae, Budapest, 1898. —
uspjehom propovijedao po cijeloj Italiji. Papa Compendium Theologiae dogmaticae
Leon XIII. imenovao ga je 2. I. 1880. fundamentalis, Budapest, 1898. — Manuale
naslovnim biskupom Metellpolitanskim i depromptum ex Institutionibus Theologiae
apostolskim vikarom u Bugarskoj. Postavljen theoreticae, Monteregali, 1899. — Brevi
je za koadjutora biskupu Dominiku letture spirituali per tutti i giorni dell'anno,
Reynaudiju. Biskupsko posvećenje primio je 3. Udine, 1900. — Historiae Ecclesiasticae breve
II. 1880. u Tor de Specchi, a posvetio ga je Compendium, Udine, 1901. — Brevi discorsi
kardinal Ivan Simeoni. Nakon toga otputovao sopra la perfezione Cristiana, Verona 1905. —
je u Plovdiv gdje je ubrzo naučio bugarski Quaresimale quotidiano, Verona, 1906. — La
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 484

sacra missione, Verona, 1907. — Il mese di


maggio, Verona, 1908. — Autobiografia di un MIHAČEVIĆ, Lovro, provincijal (Kreševo, 23.
Cappuccino, Trento, 1910. VII. 1856 - Kreševo, 25. V. 1920). - krsno mu
LIT.: H. BORAK, »Splićanin fra Robert Menini, je ime Stjepan. Rodio se od oca Stjepana i
apostol Bugarske«, Kačić, XIV (1982), 243- majke Franjke rođ. Vidović. God. 1864.
260. Hadrijan Borak počinje učiti osnovnu školu u Kreševu,
gimnaziju završava u Sarajevu i Kreševu,
MIALJIĆ, (Miagljić, Mihaljić), fra Ivan, vođa novicijat u Kreševu (1872-1873), filozofsko-
seobe (XVII-XVIII. st.). S ostalim redovnicima teološki studij u Đakovu (1874) i Ostrogonu
prebjegao je 1683. iz Rame u Sinj. Pripisuje (1877-1880) s odličnim uspjehom. Za
mu se da je bio maloga stasa i da je na Gospin svećenika je zaređen 1880. Po završetku
zagovor izrastao, pa bi to bilo prvo zapisano studija proputovao je veći dio Austro-Ugarske.
čudo povezano uz sliku Gospe Ramske, kasnije Bio je kapelan i pučki učitelj u Osovi (1880-
Sinjske. 1882), vikar u Kreševu (1882), učitelj mladeži
Lit.: J. ŠETKA, Čudotvorna Gospa Sinjska, u probandatu u Trošanu u Albaniji (1883-
Sinjska spomenica, Sinj 1965, 12 (Razpisanje, 1893), gvardijan u kreševu (1893-1896) i
4v). V. Kapitanović Skadru (1909-1910), župnik u Novom Šeheru
(1897-1906) i Podhumu kod Konjica (1910-
MICHAELIS, Inocent, sveta života ( ? - Ston, 9. 1916). Od 1886. generalovom odlukom bio je
VI. 1680) - Pitomac Rimskog sjemeništa. direktor kolegija u Trošanu, te istodobno
Postao član Provincije sv. Franje u župnik i profesor. Predavao je latinski,
Dubrovniku. Nekoliko sedmica nakon talijanski i albanski jezik. Uz pomoć ostale
svećeničkog ređenja teško je obolio. Liječio sle subraće iz Bosne razvio je vrlo uspješnu
u Napulju, te se izliječen nastanio u stonskom građevinsku djelatnost. Stoga ga albanska
samostanu. Danju i noću je molio. Tjelesno je provincija proglasila titularnim definitorom. U
oslabio od posta i drugih žrtava. Slovio je kao rujnu 1892. doveo je u Bosnu 6 kandidata za
veliki protivnik svake isprazne riječi. Preminuo novicijat. Biran je za definitora Bosne Srebrene
je na glasu svetosti. (1894) i generalnog vizitatora u provinciji sv.
LITERATURA: Benvenutus RODE: Jeronima. Sudjelovao je 1915. na generalnom
Necrologium Fratrum Minorum de Observantia kapitulu u Rimu. Mihačević se odlikovao
Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta marljivošću, aktivnošću, franjevačkim
Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 446. življenjem i širokom naobrazbom. Znao je
I. Djamić klasične jezike, albanski, francuski, talijanski,
njemački i nešto mađarski. Spada među bolje
MIDENJAK, Konstanca od Isusa (Ana-Jelena), poznavaoce albanske prošlosti i života.
klarisa, opatica i upraviteljica (Sinj, 2. II. 1810. Njegovu biblioteku ačinjavalo je oko 600
— Split, 18. XI. 1859). — Stupila je u knjiga na raznim jezicima, među kojima i
samostan 1823., u svojoj 12. godini. Više brojne knjige iz medicine. Objelodanio je
godina upravljala je samostanskom školom i nekoliko samostalnih djela asketsko-
Samostanom. Na samostanskom zvoniku i pastoralnog i povijesnog sadržaja. Njegovo
danas se nalazi oveće zvono, što ga je ona djelo Liber sapientiae može se smatrati nekom
darovala god. 1855., ukrašeno cvjetovima i vrstom “vade mecuma” kršćanske filozofije,
likovima svetaca. etike i pastoralnih uputa. Putopisno djelo Po
LIT.: Marija od Presv. Srca [Petričević], Albaniji proveo je Otto Szlavik na njemački
Samostan sv. Klare, Split 1979., 45 i 52. — jezik (Prag 1913). U rukopisu su mu ostali
Nekrolog sestara klarisa, Split [rukopis], IV., Kućni liječnik ili Zdravlje za svakoga, Dnevik
205. M. A. Petričević o životu ir adu u Albaniji i neke Epistolae
encyclicae. Surađivao je u periodičnim
publikacijama Hrvatska (1889), Glasniku sv.
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 485

Ante (1909-1910), Serafinskom perivoju arbanaške narodne duše. Hrvatski narod,


(1909), 1911-1913), Malim novinama (1913) i 6(1944( 1000, str. 3. - DRLJIĆ Rastislav: Fra
Našoj misli (1915, 1918). Lovro Mihačević (bio-bibliografija). Dobri
DJELA: Redovništvo il misli sv. Tome Pastir, 4/6 (1955) I-IV, str. 159-163. - ISTI:
Akvinskoga i sv. Alvonza Ligvorskoga o ulazu Ocjena rada pokoj. mnp. o. fra LOvre
u sveti red za katoličku mladež u Bosni i Mihačevića. Dobri Pastir, 15/16(1966) I-IV,
Hercegovini. Zagreb 1893. - Liber sapientiae et str. 407. - CANA Zekeria: Naučni doprinos fra
prudentiae humanae sive Nucleus veritatum ex Lovre Mihačevića. Perparimi, 1964, 7-8, str.
variis operibus depromtarum in utilitatem 596-507. - M/ISILO/ K/ runoslav/:
utriusque Cleri. Romae 1908. - Manuale Pedesetgodišnjica smrti fra LOvre Mihačevića.
Franciscanum sive Instructio occasione sacrae Bosna Srebrena, 21(1970) 12, str. 154-167. A.
pastoralis visitationis. Sarajevo 1909. - Po Kovačić
Albaniji - dojmovi s puta. Zagreb 1911. -
Crtice iz Albanaške povijesti. Sarajevo 1912. - Mihael Anđeo Dubrovčanin,
Epistola encyclica ministri provincialis Bosnae (Michallangelus a Ragusa) BOŽIDAREVIĆ,
Argentinae. Sarajevo 1913. - Litterae Mihael Anđeo
encyclicae ministri provincialis Bosnae
Argentinae. Sarajevo 1915. - Schematismus MIHAEL ANĐEO IZ CAVTATA (ab Epidauro
almae provinciae franciscanae missionariae Illyrica), provincijal (Cavtat, cca 1621. -
Albaniae concinatus prima vice. Sarajevo Dubrovnik, 21. VIII. 1695) - Član Provincije
1908. sv. Franje u Dubrovniku. Učeni teolog i
LITERATURA: - r/IBLER Jenko/: Fra Lovro poznati propovjednik. Kustos, komesar-
Mihačević. Po Albaniji. Narodne novine, vizitator, te provincijal (1658-1661). U
77(1911) br. 287. - RADIĆ Stjepan: Šest dubrovačkoj nadbiskupiji vršio je službu
dobrih knjiga za narod. Dom, 5(1911) br. 51. - sinodalnog ispitatelja.
/ANONIMUS/: Fra Lovro Mihačevišć: Po LITERATURA: Benvenutus RODE:
Albaniji. Dojmovi s puta. Zagreb 1911. Izdala Necrologium Fratrum Minorum de Observantia
Matica Hrvatska. Zvezda, 1912, sv. 10, str. Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta
639. - D.: Fra Lovro Mihačević: Po Albaniji. Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 452.
Strossmayerov kalendar, 5(1915) str. LXXIV- I. Djamić
LXXV. - ĐORĐEVIĆ Tih/omi/R: Fra Lovro
Mihačević: Po Albaniji. Dojmovi s puta. Srpski MIHAEL iz Zadra FKN († 28. 10. 1387 ?),
književni glasnik, 38(1912) 6, str. 467-472. -
VUKIĆ Ante: Fra Lovro Mihačević: “Po provincijal, biskup. Kao lektor spominje se
1341, a kao provincijal 20. VI. 1351. i to zbog
Albaniji” Dojmovi s puta. Izdala Matica
nekih poslova koji su se ticali senjskog
Hrvatska. Narodni list, 51(1912) 66, str. 67. -
biskupa. U ime senjskog samostana primio je
WESTER Josip: Fra Lovro Mihačević: “Po
5. I. 1354. vinograd koji je tom samostanu
Albaniji. Dojmovi s puta. Zagreb 1911. Izdala
Matica Hrvatska. Ljubljanski zvon, 32(1912) 1, darovala grofica Elezabeta. Provincijalat mu je
str. 54-55. - V.Č.: Fra Lovro Mihačević: Crtice vjerojatno trajao, bez prekida, dva trogodišta,
iz albanaške povijesti. Sarajevo 1912. l349-1355. Vršio je i službu istražitelja
Bosanska vila, 28(1913) 3, str. 48. - D.: pravovjerja, a prema Sbaragli i Abateu i
Mihačević o političarima. Liber sapientiae et provincijala (Abate).— Po smrti franjevca
prudentiae humanae fra Lovre Mihačevića o Bonifacija, Urban V. postavio ga je 17. lipnja
političarima. Hrvatska straža, 9(1937) 91, str. 1364. (a ne srpnja 1363) za osorskog biskupa.
6. - V.S.: Po Albaniji. Dr. Lovro Mihačević. Kao i neki drugi osorski biskupi i M. je dugo
Narodno jedinstvo, 3(1920) 32, str. 2.- (gr): izbivao iz biskupije, možda zbog malaričnosti
Arbanasi - siromašan ili čestit narod. Prikaz fra područja. Sveta Stolica ga je prisilila na
Lovre Mihačevića, dobrog poznavaoca rezidiranje, pa se “revno dao na podizanje
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 486

vjerskog života”. Dao je popraviti crkvu sv. vol.6,251. — Samostan sv. Frane u Zadru,
Nikole iznad Osora i crkve sv. Marije Zadar 1980, 20 - Luca WADDING: Annales
Magdalena i sv. Pavla, nedaleko samostana sv. Minorum. Quaracchi 1933ss (3. izd.), vol. V
Petra. Brinuo se za crkvene potrepštine, 309 br. 49. —Bularium Franciscanum, V, [ed.
unaprijeđenje bogoslužja i povećanje broja C. Eubel], Romae 1898, 613, br. 119. — M.
svećenika. Ne zna se kad je dobio nasljednika. OREB: Zaslužni članovi Hrvatske provincije sv.
Nekrologij provincije stavlja mu spomen na Jeronima franjevaca konventualaca od njezina
dan 28. X. 1387, no bilo je to možda i ranije. postanka do naših dana, Split 1973, 68 i 84. —
LIT.: T. SMIČIKLAS: Codex diplomaticus regni M. ŽUGAJ, Nomenklator franjevaca
Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, vol. XII. konventualaca Hrvatske provincije sv.
Zagreb 1903ss. – Bularium Franciscanum, VI, Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 84.
[ed. C. Eubel], Romae 1902, 376 br. 913 — C.
EUBEL: Hierarchia catholica medii aevi, I, MIHAJLOVIĆ, Ivan (Giovanni da Possegha
Padova 19682, 67. — ABATE, Schedario dei Bosnense), prizrenski biskup, mučenik
provinciali — Hrvatska provinciaa franjevaca (Požega, oko 1605. - Prizren, 1643). Potjecao
konventualaca nekad i danas, Zagreb 1989, 43. je iz ugledne trgovačke obitelji. Na njegov
— M. OREB: Zaslužni članovi Hrvatske odgoj mnogo su utjecali ujak fra Jeronim
provincije sv. Jeronima franjevaca Lučić, gvardijan našički, i fra Marko
konventualaca od njezina postanka do naših Bandulavić, koji je kao generalni vikar
dana, Split 1973, 69 i 90. bosanskog biskupa fra Franje Baličevića
boravio u Požegi i Velikoj. POčeo je
MIHAEL iz Zadra O. Min. (†1293 ?), školovanje u Velikoj, a teologiju je studirao u
spominjan kao provincijal i biskup. U Perugi; odatle, naime, piše 1. travnja 1633.
Historiografiju ga je, čini se, uveo Wading koji Propagandi izvještaj o vjerskom stanju u
ga uz god 1291. naziva magistrom, Slavoniji s opisom raspoloženja naroda prema
provincijalom Dalmacije, istražiteljem pitanju biskupijskih granica u Slavoniji između
krivovjerja i osorskim biskupom. Farlati, Eubel skradinskog biskupa i administratora bosanske
i Gams navode kao početak njegova biskupije Tome Ivakovića († 1633) i barskoga
biskupovanja u Osoru 1290. U Osoru je nadbiskupa koji je upravljao i smederevsku
sačuvana nadgrobna ploča biskupa Mihaela, ali
biskupiju Petra Massarechia († 1634).
kako je oštećen natpis koji spominje njegove
godine biskupovanja mogla bi pristajati i Sudjelovao je u rješavanju tog spora kao
mlađem Mihovilu iz Zadra. — Redovito se izaslanik biskupa Ivkovića pred
navodi da je bio provincijal u Kongregacijom u Rimu, koja je 11. svibnja
sklavonskoj/hrvatskoj provinciji 1276. - o. 1633. odredila rijeku Dravu do Osijeka kao
1288., a zatim biskup u Osoru. Vjerojatno je granicu biskupske vlasti spomenutih biskupa.
njemu, kao provincijalnom ministru, bila Tada je Srijem pripao Masarechiu a Slavonija
upravljena bula Nikole IV Vineam Sareth Ivkoviću, odnosno njegovom nasljedniku fra
od 4. 8. 1288. Tom bulom papa zadužuje Jeronimu Lučiću (1634-1639). M. je Lučićev
provincijala s još trojicom sposobne braće da tajnik i prati ga 1637. kad je obavljao kanonski
propovijedaju Evandjelje Židovima u pohod župa u okolici Đakova, Našica i požege.
Dalmaciji. Kao godina smrti navodi se 1293, Kako provincijal Bosne Srebrene Nikola
1295 ili čak kasnije. Ukoliko je uopće bio Brajković nije surađivao s biskupom Lučićem,
osorski biskup, posljednje dvije godine su imenovao je 1637. Mihajlovića učiteljem u
isključene jer se 10. X. 1295. spominje već Sarajevu. On je odbio tu dužnost, jer je mogao
pokojni biskup Jakov. računati na razumijevanje Propagande koja ga
LIT.: D. FABIANICH: Storia dei Frati Minori... je 30. kolovoza 12638. pozvala u Rim da
Zara 1863, 417-420. — T. SMICIKIAS: izvjesti o netrpeljivosti Provincije Bosne
Codex diplomaticus...Zagreb 1903ss, Srebrene prema biskupu Lučiću. Od 1638. je
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 487

također Lučićev generalni vikar pa ga prati u pomirljivosti svoga brata biskupa, nego se
kanonskom pohodu po većem broju bosanskih oštro suprotstavlja prvacima slavonske struje
i slavonskih župa. Kad je 1639. biskup Lučić Petru Nikoliću i Marinu Ibrišimoviću.
umirovljen, M. se mogao posvetiti radu koji je Provincijal Petar Lipanović ga stoga postavlja
još 1637. bio nakanio započeti u Požegi za gvardijana u Velikoj, odstranivši prethodno
otvaranjem gimnazije za 30 do 50 učenika pa Nikolića. Bosanski biskup fra Marijan Maravić
je tada u Rimu nabavljao školske knjige. (1645-1660) ga je 1646. postavio za
Gimnaziju je uspio 1640. otvoriti u Velikoj i generalnog vikara. Sudjelovao je kod
do 1643. u njoj vodi 40 učenika iz Slavonije, iz sporazuma beogradskog biskupa Marina
južne Ugarske i čak Srbije. U to vrijeme je Ibrišimovića i Marijana Maravića 1647. glede
izbio sukob između slavonskih i bosanskih slavonskih župa koji je proglašen 14. siječnja
članova Bosne Srebrene i pokret za 1648. i po njem bosanski biskup upravlja u
odijeljenjem slavonskih franjevaca u novu Bosni, a beogradski župama u Srijemu, dok
provinciju na koju bi se onda oslanjala i nova župama između Save i Drave upravlja kao
biskupija sa središtem u Požegi. U tom sukobu, administrator skradinski biskup Fra Pavao
koji se rasplamsao 1645. do te mjere da je Posilović. Tada je M. bio kustos Bosne
Kongregacija odobrila kazne prema tzv. Srebrene (1647-1650).
slavonskim separatistima, M. je od početka LIT.: Josip Buturac: Katolička Crkva u
djelovao pomirljivo. Svakako je to bio jedan od Slavoniji za turskoga vladanja. Zagreb 1970.
razloga da ga je Sveta Stolica 1642. imenovala F.E. Hoško
biskupom u Prizrenu. Uzdržavanje sina
biskupa je prihvatio 12. lipnja 1643. pismenom MIHALIĆ, Leonard, profesor-kateheta (Baška,
obvezom njegov otac Matej. Potkraj iste 19. IV. 1899 - Dubrovnik, 17. XII. 1965). -
godine M. je pošao u Prizren, ali su ga ondje Osnovnu školu završio je u rodnoj Baški,
ubili muslimani. Nikada se nisu doznale gimnaziju na Badiji, Košljunu i Zadru,
okolnosti njegove mučeničke smrti. teologiju u Dubrovniku gdje je položio i
LIT.: Josip Buturac: Fra Ivan Požežanin za katehetski ispit te je od države priznat kao
latinsku školu u Požegi g. 1637. Almanah profesor. Stupio je u FZD 25. X. 1914, zaređen
POžepške gimnazije 1699-1969. Požega 1969, je za svećenika u Dubrovniku 16. VII. 1922.
52. — Isti: Katolička Crkva u Slavoniji za Odmah je započeo sa odgojiteljskom i
turskoga vladanja. Zagreb 1970. F.E. Hoško profesorskom službom najprije na Košljunu
1923-1926, a onda na Badiji gdje je 17 godina
MIHAJLOVIĆ, Stjepan, generalni vikar bio rektor Serafskog kolegija (1927-1945).
bosanskog biskupa (Požega, oko 1610. - ? ). Kroz to vrijeme bio je jedno trogodište tajnik
Brat je biskupa Ivana, nećak biskupa fra provincije i dvaput definitor. Poslije rata bio je
Jeronima Lučića (1634-1639). - Završio je gv ardijan u mjestima provincijskih odgojnih
bogoslovne škole u Italiji i stekao poznanstva u zavoda na Poljudu i u Zadru, a zatim u Puli.
Rimu pa je smatrao da smije 1637. predlagati Godine 1964. kao bolesnik od raka premješten
kandidata za smnederevskog biskupa sa je u Dubrovnik gdje je i preminuo. - “Poštovali
sjedištem u Beogradu. Prije 1638. je bio učitelj smo ga. I zaslužio je. Bio je stup odgoja,
u Kreševu. U želji da proširi biskupsku vlast nosioc reda, discipline. U školi nam je
svog ujaka Jeronima Lučića i na Srijem, oteo je predavao vjeronauk, latinski i matematiku, i
svjetovnom kleru 1638. župu u Bapskoj. Zbog znao je u naše male glave uliti solidne temelje
toga je upao u crkvene kazne, ali se nije na njih znanja i ljubavi za nauku... Ugasila se Badija,
obazirao ni on ni novi bosanski biskup fra ali se nije ugasio njegov odgojiteljski žar...
Toma Mrnavić (1640-1644) koji ga je uzeo za nikad se nije prestao interesirati za naše
tajnika. U suprotstavljanju slavonskih i najmlađe. Cijelo je vrijeme sve do smrti vodio
bosanskih članova Bosne Srebrene, on se statistiku, izračunavao procente uspjeha,
protivi diobi Provincije. Ne slijedi primjer uspoređivao ih sa nekadašnjim BAdijskim
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 488

uspjesima, te je odgovornima davao korisne Hoško: Franjevačko visoko učilište u Požegi.


napomene i sugestije, svih je hrabrio. Kad je Nova et vetera, 27(1977), 1, str. 93.F. E. Hoško
sestrica smrt pokucala na njegova vrata, trebalo
se Bogu pokoriti i on je to učinio svjesno MIHOVIL HRVAT (iz Hrvatske), bos. vikar (?,
prikazujući svoj život za naše najmlađe,...” 2. polovica 15. st. — 1. polovica 16. st.). —
(Štokalo) Bosanski je vikar od 1484.-1490., a vjerojatno i
LITERATURA: Gabrijel ŠTOKALO: O. u sliejdećem trogodištu. Uspješno se borio za
Leonard Mihalić, prof. IZvještaj za 3. školsku jeidnstvo Vikarije u vrijeme kad je Bosanska
godinu 1965/66. Franjevačke srednje škole kustodija, zbog posebnih neprilika s Turcima,
Split-Poljud (Šapirografirano), 1966, 15-17.G. radila na tome da se odvoji o posebnu vikariju.
Štokalo Svojom okretnošću postigao je da bude
opozvana bila koju je dobio Franjo Zlatović na
MIHIĆ, Josip, pedagog, povjesničar (Osijek, papinskoj kuriji u Rimu i kojom je bio
potkraj 17. st. - Osijek, 1. XII. 1745). Sredinom imenovan “vikarom svih bosanskih krajeva
drugog desetljeća 18. st. je stupio u Provinciju pod Turcima”. Vikarija je i dalje ostala
Bosnu Srebrenu i najvjerojatnije izvan jeidnstvena, kako je to većina braće željela i
domovine završio filozofsko i teološko tražila, iako je Bosanska kustodija dobila
školovanje osposobivši se i za profesora gotrovo potpunu samostalnost u upravljanju
filozofije. Predavao je na filozofskim (1487.). Generalni kapitul opservanata u
učilištima u Iloku (1720-1723) i zatim u Požegi Firenci (1493.) zabranjuje pod kaznu izopćenja
(1723-1726). Samostanski starješina je bio u da se ne sije raditi na razdiobi Vikarije te da
Petrovaradinu (1728/29), u Našicama (1739- kustodi bosanski i zvornički budu povjerenici
1742) i Osijeku (1744/45). Kad je u svojstvu bosanskog vikara, svaki na svom području.
definitora sudjelovao u uprqavi Provincije LIT.: D. Mandić: Franjevačka Bosna. Rim
Bosne Srebrene (1732-1735) za provincijala 1968., 136-140. A. Barun
Antuna Markovića, pohodio je po zahtjevu
Bečkog dvora sve župe u Slavoniji i Srijemu i MIHOVIL IZ SPLITA, (XIV. st.) Bonifacije IX.
sastavio njihov opis. Njegove izvještaje dopušta mu 1. IV. 1398. neograničeno vrijeme
dijelom su objavili B. Glogovac i M. Barbarić. boraviti u samostanu na Sionu u Jeruzalemu,
Pripisuje mu se i jedno tiskom objavljeno kao svakom članu tamošnje zajednice (možda
nabožno djelo na hrvatskom jeziku kojemu je u se Mihovil nadao da će kao njegov subrat
naše vrijeme zameten trag. Nikola iz Šibenika steći palmu mučeništva).
DJELA: Pisme duhovne B. M. (Budim) 1835. Papa veli za nj da ga preporučuje pobožan i
LIT.: Arhiv Hrvatske franjevačke provincije častan život, prokušanost i mnogoostruke
sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu: Protocollum zasluge.
sive archivium conventus Petrovaradini, sv. 2,
131. - I. Kukuljević-Sakcinski: Bibliografia MIHOVIL, FKN († pr. 31. V. 1419. ),
hrvatska. Zagreb 1860, 99, br. 1136. - M. beogradski biskup. Spominje se u buli
Šrepel: Jakošićev spis “Scriptores imenovanja nasljednika mu Grgura de Nexe,
Interamniae”. Građa za povijest književnosti od 31. V. 1419. U nedostatku podataka moglo
hrvatske JAZU, knjiga 2. Zagreb 1899, 121. - bi se nagađati da je Mihovil istovjetan s
B. Glogovac: Kratka izvješća o nekim apostolskim penitencijarom Mihovilom kojega
slavonskim župama iz god. 1733. 4. Katolički je Alekdsandar V., imenovao 23. X. 1409.,
list, 58(1907), 388-391, 400-402. - Isti: Iz naslovnim biskupom Trapezunta, a već 2. XII.
prošlosti župe kobvačke i pakraške. Ibidem, 1409. na njegovo mjesto postavio franjevca
606, 607. - M. Barbarić: Neke crkve u Marcela (Wading) ili Nikolu de Gamundia
Slavoniji za Turaka. Vjesnik županije (Eubel). Možda je Mihovil tada premješten u
virovitičke, 31(1922), 39, 40, 45-56. - F. E. Beograd. — Nije isključeno da bi Mihovil
mogao biti istovjetan i s Mihovilom iz Splita.
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 489

jeziku, te na Ulicama. U Ljetopisu sutješkog


LIT.: Opći šematizam katoličke Crkve u samostana opisao je, služeći se bilješkama
Jugoslaviji. Zagreb 1974, 658. Bularium Martina Nedića i Ilije Starčevića, događaje od
Franciscanum, VII, [ed. C. Eubel], Romae 1822. do 1838.
1904, 520 br. l413; 415 bilj. 4; 81 br. 246. — LITERATURA: JELENIĆ Julijan: Ljetopis
C. EUBEL: Hierarchia catholica medii aevi, I, sutješkog samostana. Glasnik zemaljskog
Padova 19682, 493; 355. — L. WADDING: muzeja u Bosni i Hercegovini za godine 1913,
Annales Minorum, IX, Ad Claras Aquas str. 5-7. - DRLJIĆ Rastko: Životopisi dvojice
(Quaracchi) 1932, 414 br. 15. poznatijih bos. franjevaca iz XIX vijeka: o. fra
Stjepana Mikića i fra Mate Mikića. Franjevački
MIKAČIĆ, Anđelika od Uskrsnuća (Mila), vijesnik, 48(1941) 2-3, str. 109-110.A. Kovačić
klarisa, opatica Split, (19. II. 1879. — Split,
18. IV. 1947). Stupila je u samostan god. MIKULIĆ Fra Darinko-Božo (1919.-1945.)
1894. Preko 20 godina, uz nešto prekida (kada Rođen 16.XII.1919. u Kočerinu, od oca Grge i
bijaše vikarica), upravljala je Samostanom, majke Matije r. Zovko. Osnovnu školu učio na
požrtvovno i energično, ističući se nadasve Kočerinu, Gimnaziju na Širokom Brijegu,
dobrotom, velikodušnošću, otmjenošću duha i bogosloviju u Mostaru. U Franjevački red
ljubavlju. Kod nje su tražile savjeta mnoge stupio na Humcu, 11.VII.1937. Zavjetovan
duhovne osobe. Bila je strpljiva u dugoj jednostavno 12.VII.1938., svečano na Humcu,
bolesti. 12.VII.1941. Za svećenika zaređen
LIT.: Nekrolog sestara klarisa, Split [rukopis], 22.VIII.1943. u Mostaru. U noći između 4. i 5.
II, 67. M. A. Petričević lipnja 1945. ubijen negdje kod Krapine. Bio je
mlad, poletan i nadobudan svećenik.
MIKAČIĆ, Serafina od Duha Svetoga (Ana), Marljivost, šutljivost, ozbiljnost, a nada sve
redovnica klarisa (Split, 1. II. 1874. — Split, kolegijalnost bile su karakteristike ovog
22. XII. 1957). Stupila je u samostan god. mladog svećenika. U poslušnosti i savjesnosti
1891. Bila je učiteljica novakinja i sakristanka. nikomu nije dao prednost. Bio je korektan u
Bila je sva ljubav. U njoj bijaše očito svakom poslu.
djelovanje Duha Svetoga. I kao starica dolazila LIT.: A. Nikić: Hercegovački franjevački
je svake ponoći u kor na moljenje časoslova. mučenici 1524. -1945. , Mostar 1992.
Posebno je štovala otjastvo Utjelovljenja, a A. Nikić
preminula je, nakon strpljivo podnesene bolesti
iz ljubavi prema Kristu, pred sam blagdan MILANKOVIĆ, Ante, provincijal (Fojnica,
Kristova rođenja. druga polovica 16. stoljeća - ). - U suvremenim
LIT.: Marija od Presv. Srca [Petričević], izvorima poznat je i kao Ante Bošnjak. Bio je
Samostan sv. Klare, Split 1979., 54. — provincijal Bosne Srebrene 1599-1602, prema
Nekrolog sestara klarisa, Split [rukopis], IV., Božitkoviću, odnosno 1598-1601. prema
355. M. A. Petričević Mandiću, te kao takav sudjelovao generalnom
kapitulu rada u Rimu 160/0. i bio izabran za
MIKIĆ, Mato, ljetopisac (Kostrč kod Tolise, generalnog definitora.
19. IV. 1826 - Ulice kod Brčkog, 13. XII. LITERATURA: BOŽITKOVIĆ Juraj:
1862). - Pučku školu učio je u Tolisi, srednju u Katolički ispit popisa bosanskih vikara i
Kraljevoj Sutjesci, teologiju također u Bosni. U provincijala (1339-1735), Beograd 1935, str.
franjevački red stupio je 1842. Privatno je 56-58. - MANDIĆ Dominik: Franjevačka
naučio talijanski, a turski s Martinom Nedićem. ABosna, Rim 1968, srtr. A. Kovačić
Prevodio je dokumente s turskog na hrvatski
jezik. Bio je nastavnik u naukovnim zavodima MILANOVIĆ Anđelko, glazbenik (Otok, 2.
Bosne Srebrene, župnik u Tuzli, gdje je VIII. 1913.). U rodnom mjestu pohađao je
drugovao s pašom i usavršio se u turskom pučku školu (1919.-1924.) i u Sinju
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 490

Franjevačku klasičnu gimnaziju (1924.-1930.). Cecilija, XLVIII/1978, 2-3 65-67 - Devetnica


U Zaostrogu je u novicijatu (1930.) i zatim u Božiću, Makarska 1960; 2. izd. Makarska
Sinju završava preostala dva razreda gimnazije 1961, 20; 3. izd. Zagreb 1965, 16. - V711.
i filozofiju. Teologi;u studira u Makarskoj koralna misa »De angelis« (hrvatsko izdanje), -
(1933.-1937.). Zaređen je za svećenika u crkvi Misa za pokojne »defunctoruma (hrvatsko
Gospe od Zdravlja u Splitu 6. V. 1937. — izdanje),
Diplomirao je u Rimu na Pontificio Instituto di
Musica Sacra koral i kompoziciju. Od 1942. u MILANOVIĆ LITRE, fra Stanko, stradalac
Makarskoj je profesor na Franjevačkoj visokoj (Otok/Sinj, 28. VIII. 1911. - Ruduša/Sinj, 10.
bogosloviji. — U Splitu je tajnik provincijalov XI. 1944). Stupio je u novicijat na Visovcu 30.
(1946.), vodi crkveno pjevanje u crkvi Gospe VIII. 1929. Zaređen je za svećenika na Trilju 5.
od zdravlja i predaje glazbu na Visokoj VII. 1936. — Školske godine 1936/37. na
bogoslovnoj školi i sjemenišnoj gimnaziji u Gimnaziji predaje zemljopis, prirodopis i
Splitu. — Predaje u Sinju pjevanje na pisanje. Bio je župski pomoćnik u
Franjevačkoj gimnaziji i vodi pjevanje u Zavojanima, Otoku, Drnišu i Sinju. Osuđen na
Svetištu (1952.-195~.). — U Zagrebu je smrt i ubijen. F. Laco
profesor glazbe na Franjevačkoj visokoj
bogosloviji i vodi pjevanje u Svetištu Gospe MILANOVIĆ, Lovro, mučenik (Gabela, 1776 -
Lurdske. Na Bogosloviji u Makarskoj predaje Turić ž. Tremošnica, 3. II. 1807). Ubili ga
pjevanje (1958.) a od 1962. je gvardijan. Za Turci dok je išao stricu Franji u Dubrave.
boravka u Makarskoj vodio je u Splitu tečaj Krsno mu je ime Stjepan. Djetinjstvo je
crkvenih orguljašica. U Zagrebu predaje glazbu proživio u Sarajevu. Novicijat je započeo u
na Bogoslovnom fakultetu i postaje predstojnik Kraljevoj Sutjesci 17. III. 1792. Ovdje i u
i profesor na Institutu za crkvenu glazbu Italiji završio je humanističke i filozofsko-
(1966.). Od 1969. je urednik »Sv. Cecilije«. — teološke nauke. I danas ga katolički narod iz
Sa zborom Instituta nastupa u Povijesnom Posavine štuje kao mučenika.
muzeju Hrvatske, na svećeničkim tečajevima, LITERATURA: JELENIĆ Julijan:
u zagrebačkoj katedrali i drugim crkvama. Necrologium Bosnae Argentinae, Sarajevo
Pisao je u časopisima: Bogoslovska smotra, Sv. 1917, str. 15 (ILOVAČA) Velimir: Uz
Cecilija, Kačić i Služba Božja. — Sudjelovao spomenik fra Lovre Milanovića, Kalendar sv.
je na međunarodnim kongresima Ante, 1934, str. 116-117. - MIJIŠ Stanko:
postkoncilskee liturgijske glazbe (Salzburg, Sjećanja na davno preminulog brata, Bosna
Polzan, Rim, Torino, Venecija).— Skladao je: Srebrena, 27(1978) 11, str. 222. A. Kovačić
litanije, motete, pjesme, mise, pripjevne
psalme. Harmonizirao je razne gregorijanske MILAŠIN, Nikola, višegradski biskup (Čavolj,
napjeve. U Misalu na hrvatskom jeziku Mađarska, 1. V. 1738. - Szèkeszferèhvar,
priredio je sve pjevane djelove za svećenika. Mađarska, 2. VI. 1811). Sin je bunjevačkih
— Bio je član Odbora za crkvenu glazbu roditelja, imenom Bartul. Osnovno i srednje
zagrebačke nadbiskupije i Liturgijskog vijeća školovanje zadobio je u Baji, Kečkemetu,
Segedinu i Budimu. U Baču je 8. V. 1756.
Djela:: - Hrvatska pučka misa u C duru, stupio u novicijat Bosne Srebrene, a godinu
Makarska 1963; 2. izd. u D duru, Zagreb 1964 dana kasnije je postao član Provincije sv. Ivana
- Gregorijanski napjevi za hrvatski prijevod Kapistranskoga. Filozofiju i teologiju je
predslovlja, Kačić, I/196; 305-3 15. - studirao i na Generalnom učilištu u Budimu
Instrumentalna glazba i jazz u Crkvi, (1757-1761), a zatim u Firenzi (1761-1764).
Bogoslovska smotra XXXlX/196g, 400-411. - Govorio je hrvatski, mađarski talijanski i
Doprinos franjevaca crkvenoj glazbenoj njemački. Predavao je filozofiju na učilištu u
umjetnosti u Hrvatskoj, Kačić IXI1977, 163- Lodi kraj Milana (1764-1767). Od 1767. je
174. - Liturgijska glazba u »Sv, Ceciliji, Sveta vojni kapelan. S jedinicom boravi u Beču, gdje
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 491

ga upoznaje car Josip II. i postavlja za administrator većeg dijela zadarske


vrhovnog vojnog dušobrižnika. Tu službu nadbiskupije koji je bio u sastavu Jugoslavije.
obavlja u vrijeme tzv. Dubičkog rata (1788- S pavlovskim geslom "Charitas Christi urget
1791) i sudjeluje u osvajanju Beograda. Car nos", preko 25 godina bio je pastir, otac,
Josip II ga je 19. I. 1790. imenovao za biskupa učitelj, tješitelj i neustrašivi branitelj ljudskih
u Stolnom Biogradu (Szèkesehèrvar), a prava. Za vrijeme drugog svjetskog rata
posvećenje je primio 8. IX. 1790. u otvoreno je i neustrašivo ustajao na obranu
franjevačkoj crkvi u Budimu. Car Leopold II. pravde. Svojim uspješnim intervencijama
je njega i brata Pavla proglasio plemićima. U spasio je mnoge živote. Samo u jednoj preko
Stolnom Biogradu je gradio i završio pape i talijanskog kralja spasio je 189 života.
biskupsku palaču, preuredio karmelićanski Uživao je veliki ugled u domovini i
samostan i u njem 1802. otvorio biskupijsko inozemstvu. — Čestim pastirskim pohodima,
sjemenište te osnovao mirovni dom za dijeljenjem sakramenata, pastirskim pismima,
svećenike. U Rim je poslao tri izvještaja “ad euharistijskim kongresima i na druge načine
limina”: 1795, 1800. i 1806. godine. unaprijedio je biskupiju i administraciju u
LIT.: Arhiv Franjevačkog samostana u svakom pogledu. God. 1929. podigao je malo
Slavonskom Brodu: Nomina fratrum sjemenište. Nastojao je uvećati broj svećenika
Provinciae S. Ioannis a Capistrano, ad nomen. u biskupiji. Zauzeo se za izgradnju Katoličkog
— S. Beretić: Biskup Nikola Milašin (1736- doma. Pod njegovom upravom izdavan je
1811). Subotička danica, kalendar za 1990. tjednik Katolik, a za svećenstvo je pokrenuo
godinu. Subotica 1989, 133-135. Dijecezanski list. Skromnošću, pobožnošću,
F.E. Hoško blagošću i pristupačnošću osvajao je srca
vjernika. Sve što je imao dijelio je sirotinji i u
MILETA, Jeronim (Antun), FKN (Šibenik, 17. dobrotvorne svrhe. Za 20. obljetnicu
IV. 1871.- 23. XI. 1947.), biskup. Gimnaziju i biskupstva, 1942. primio je odlikovanje
novicijat je završio u Cresu gdje se izavjetovao Asistenta papinskog prijestolja, a za 50.
21. VIII. 1887, teologiju u Rimu, na učilištu obljetnicu svećeništva, proglašen je rimskim
Propaganda Fidei, gdje je doktorirao 1893., i knezom. Uz pastirska pisma, koja je svake
23. IX. iste godine bio zaređen za svećenika. godine upućivao vjernicima, objavio je i
Predavao je u Cresu, pa Camposanpieru i mnoštvo članaka u katoličkim listovima. —
konačno u Rimu na Bonaventurianumu Pokopan je u grobnici koju je dao izraditi u
povijest i liturgiju. Osim profesorske službe, u crkvi sv. Frane, uz oltar sv. Nikole Tavilića
Rimu je bio konzultor u nekoliko kongregacija, koga je posebno štovao. Sadržajni epitaf na
posebice Kongregacije za oproste, za relikvije, mramornoj ploči sastavio je gen. vikar Mons.
Kongregacije obreda, a bio je član i komisije Rudolf Pian. — Uspomena na Miletu još
za liturgiju. Od 1902-1906. bio je bibliotekar uvijek je živa u Šibeniku i na obljetnicu
glasovite Antoniane u Padovi. — God. 1907- njegove smrti skupi se mnoštvo vjernika na
1913. prvi je asistent/definitor Reda i počasni svečanoj misi u crkvi Sv. Frane u Šibeniku.
provincijal Sv.Zemlje, vizitator gotovo svih DJELA: Diurnale Ordinis. Roma 1894. —
europskih provincija. Za vrijeme prvog Compendium Rubricarum pro Novitiis. —
svjetskog rata iz Fribourga podržava veze Caeremoniale Ordinis. Padova 1904. (veliki
vantalijanskih provincija sa središtem Reda u format, str. XII+976). — Breviarium Ordinis
Rimu. Poslije rata ponovno je u Rimu profesor — Missale Ordinis — Martirologium Ordinis
teologije i konzultor raznih kongregacija. — (priredio i skrbio izdanja). Roma 1909-1910.
Benedikt XV. imenova ga je 16. I. 1922. — Enchiridion pro directoribus
biskupom u Šibeniku. Posvetio ga je kard. Congregationum Tertii Ordinis saecularis S. P.
Merry de Val, 26. I. 1922. U Šibeniku je Francisci Assisiensis, Roma 1913. —Trattato
oduševljeno dočekan 29. III., a svečano je giuridico sul Terz' Ordine secolare di
ustoličen 2. IV. 1922. Bio je i apostolski S.Francesco, Roma 1921.
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 492

LIT.: M. OREB: Zaslužni članovi Hrvatske izvrstan propovjednik i dobar poznavalac


provincije sv. Jeronima franjevaca talijanskog jezika. Godine 1793. postavljen je
konventualaca od njezina postanka do naših za duhovnika i ispovjednika sestara franjevki u
dana, Split 1973, 120-122. M. Oreb Udinama, 1799. putuje preko Dalmacije u
Bosnu. Papa Pijo VII. imenovao ga je 1803.
MILETIĆ, Anđeo, profesor (Dubrovnik, 21. XI. naslovnim daulijskim biskupom i pomoćnim
1834 - 13. II. 1882) - Kao kandidat Provincije biskupom apostolskom vikaru fra Grgi Ilijiću s
sv. Franje u Dubrovniku pohađao je javnu pravom nasljedstva. U Bosnu je stigao 1804.
školu kod Školske Braće u Dubrovniku. posjetivši prije toga papu u Rimu i cara Franju
Novicijat je obavio u Italiji i položio zavjete u II u Beču. Nakon Ilićeve smrti (1813) preuzeo
Monteprandone (provincija sv. Jakova u je vodstvo duhovne pastve u apostolskom
Abruzzi) g. 1853. Tamo je studirao i filozofiju vikarijatu. SVake treće godine obilazio je
i teologiju. Po povratku u domovinu zaređen je pojedine župe tom prilikom poučavajući
za svećenika 1858. U provinciji je vršio službe: vjernike i svećenike te djeleći sakramenat
profesora gramatike, retorike, filozofije i krizme. U razdoblju od 1805. do 1830. uputio
teologije, dva puta definitora, magistra klerika, je preko dvadeset pastoralnih poslanica puku i
te kroz više godina vikara samostana Male svećenstvu, od kojih su neke i objelodanjene.
Braće u Dubrovniku. Već kao učenik isticao se Začetnik je analfabetskih tečajeva u Bosni i
osobitom nadarenošću i jedinstveno Hercegovini i spada među one bosanske
memorijom. Zbog slaba je zdravlja, po franjevce koji su unapređivali školstvo ne samo
povratku sa studija, određen za poučavanje u samostanima nego i izvan njih. Njegov
klerika i na toj je službi ostao do smrti. Početak slovstva i nauka krstjanskoga, koji je
Učenicima je bio na korist zbog svoga obilnog narod nazivao Bisku0povača, dugo se i rado
znanja. Vjerničke je kreposti cijenio više od čitao. Sastavio je liturgijsko-pučke pjesme Na
intelektualnih sposobnosti koje je imao. Iznad planinu Kalvarije i Ponizno se teb’ klanjamo,
svega isticao se skromnošću i povučenošću od kojih se druga još i danas pjeva u Bosni na
(izvan samostana nije imao društva). Ljubav mlade nedjelje.
prema svetom siromaštvu i ljubaznost prema DJELA: Početak slovstva, napomena i kratko
svakome i u svakoj prilici učinili su da je bio istomačenje stvari potrebiti nauka
na pomoć starješinama, a na izgradnju karšćanskoga. Split 1815, 1822 2, Zagreb 1885
podložnicima i mnogima izvan samostana. 3. Istomačenje stvari potrebitii nauka
LITERATURA: Benvenutus RODE: karšćanskoga za uvižbanje dice, i čeljadi
Necrologium Fratrum Minorum de Observantia priprostite u daržavi bosanskoj. Split 1815,
Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta Rim 1828 2, 18867 3. - naredbe i Uprave
Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 564- namisnika apoštolski pročasti i sadašnjega...
565. I. Djamić Split 1818, Rim 1828.
LITERATURA: ŠUNJIĆ Marijan: De vita
MILETIĆ, Augustin, biskup (Fojnica, 16. II. illustris viri Augustini Milletich. Romae 1835.
1763 - Vidoši kod LIvna, 18. VII. 1831). - - JUKIĆ Ivan Franjo: Pisaoci, koji su
Krsno mu je ime Toma. Rodio se od oca abecedom pisali. Bosanski prijatelj, 2(1851)
Augustina i majke Ivanke rođ. Kulijerević. str. 82-90. - BATINIĆ Mijo Vjenceslav:
Ostao je bez majke kad mu je bilo dvoje Životopis fra augustina Miletića. Zagreb 1883.
godine. Početne škole učio je u fojničkom - ISTI: Franjevački samostan u Fojnici. Zagreb
samostanu, u franjevački red stupio je 1779., 1913, str. 137-140. - MATKOVIĆ Jako:
dva razreda gimnazije završio je u Štajerskom Bibliografija bosanskih franjevaca. Sarajevo
Gracu (1780-1782), filozofiju i teologiju u 1896, str. 42-43. - ĆORIĆ Anto: Neke
Italiji. Položivši rigoroze iz filozofije i povjesne crtice o redovitim i administrativnim
teologije bio je generalni lektor filozofije u biskupima i vikarima apoštolskim u Bosni od
Breši, a zatij teologije u padovi. Slovio je kao god. 1543. do 1878. te o pogorjelom arhivu
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 493

vikarijata apoštolskoga. Serafinski perivoj, ispit popisa bosanskih vikara i provincijala


22(1908); 23(1909). - JELENIĆ Julina: (1339-1735). Beograd 1935, 86. - Dominik
Kultura i bosanski franjevci II. Sarajevo 1915, MANDIĆ: Franjevačka Bosna. Rim 1968, 193-
str. 437-440. - PREMROU M.: Serie 196. A. Barun
documenata dei vicarii apostolici di Bosna ed
Ercegovina 1735-1881. Archivum MILIĆEVIĆ Fra Lujo-Nikola (1919.-1945.)
franciscanum historicum, 21(1928); 22(1929). Rođen 23.IX.1919. u Studencima, od oca Ivana
- ĆUTURIĆ Leonardo (Zvonigradski fra Jozo): i majke Jele r. Sivrić. Osnovnu školu učio u
Stogodišnjica apostola Bosne. Franjevački Ljubuškom, gimnaziju na Širokom Brijegu,
vijesnik, 38(1931). - ISTI: Put po krizmi bogosloviju u Mostaru. U Franjevački red
biskupa Miletića god. 1831. Franjevački stupio na Humcu, 11.VII.1937. Jednostavno
vijesnik, 41)1934) 2, str. 47-50. KAMBER zavjetovan 12.VII.1938., svečano na Humcu,
Dragutin: Novi dokumenti o Bosni. Vrhbosna, 12.VII.1941. Za svećenika zaređen
55(1941) 2, 30-32; 5/5, str. 90-91; 7/8, str. 143- 22.VIII.1943. U mjesecu svibnju 1945.
145. - ISTI: Prilozi povijesti bosanskih poginuo negdje u Sloveniji. Pripada generaciji
franjevaca. Stanje župa i duša apostolskog poletnih i nadobudnih svećenika. Vanjštinom
vikarijata u Bosni srebreničko otomanskoj lijep, unutrašnjošću izgrađen, duševno nadaren,
prema popisu izvršenom 1813. Franjevački pobožnošću obdaren, svima simpatičan. Zadnju
vijesnik, 38(1931); 39(1932). - JABLANOVIĆ godinu teologije završio je na Teološkom
Ivan: Apostolski vikari u Bosni i Hercegovini. fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Upravo kada
Vrhbosna, 52(1938). - MARKOVIĆ Stipo: se spremao krenuti u svoju Hercegovinu i
Bosanski biskup fra Augustin Miletić (1763- zaorati na Gospodnjoj njivi, zločinci su
1831) pobijač nepismenosti. Napredak, presijekli sve njegove planove. Resile su ga sve
13(1938) 12, str. 141-142. - BARUN Boris: kreposti. Tako bi se moglo reći da se
Dušobrižnički rad biskupa fra Augustina Gospodinu malo više prosulo kroz prste kad je
Miletića 1763-1831. Zagreb 1957. Izvadak iz dijelio ljudima svoje darove.
doktorske dizertacije (strojopis). VRDOLJAK LIT.: A. Nikić: Hercegovački franjevački
Bono: Apostolski vikarijat u Bosni 1735-1881. mučenici 1524. -1945. , Mostar 1992.
Visoko 1961. Inauaguralna dizertacija A. Nikić
(strojopis). A. Kovačić
MILIN, Anđela, prva misionarka Družbe na
MILETIĆ, Franjo, prov. (Banja Luka, početak Dančama, (Ugljan, 7. X.1897. - La
17. st. - ?, konac 17. st.). - Za provincijala Plata/Argentina), 22. Xl. 1953). Osnovnu školu
Bosne Srebrene (1662-1666) izabran je u pohađala je u rodnom mjestu. U dvadesetoj
Fojnici pod neobičnim okolnostima. Papinski godini života (l. V. 1917.) ulazi u zajednicu
povjerenik Serafij Prijin i Bošnjaci bili su za “Trećoredkinje sv. Franje” u Dubrovniku u
Miletića, a vizitator Martin Požežanin i kojoj se već nalazila njezina sestra ↗ Margarita
Tuzlanci za Ivana Drnišanina. Kapitul su Milin. Iako na različitim područjima odigrale
napustili provincijal Ogramić sa Slavoncima i su vrlo važnu ulogu u povijesti i razvoju
Tuzlancima, a ostali su izabrali Miletića. Zajednice. Učiteljsku školu za dječje zabavište
Nakon toga kapitul u Požegi, sazvan na završila je u Dubrovniku. Poslije završene
inicijativu Ogramića i vizitatora, bira škole dugo godina radi u dječjem zabavištu i
Drnišanina. Nastao je rascjep u provinciji do domaćinskoj školi u Stonu, koja je dozvolom
14. kolovoza 1663. kad je spor u Rimu riješen. Zetske banovine bila otvorena u prostorijama
- Provincijal M., na saboru reda u Rimu 1664. samostana sv. Nikole. Pripomogla je nesebično
odriče se bosanske kustodije u Transilvaniji u i u pripremama za Euharistijski kongres koji se
korist novoosnovane transilvanijske kustodije. održao u Stonu 1933. godine. Godine 1938.
pružila joj se prigoda potpuno se posvetiti
LITERATURA: Juraj BOŽITKOVIĆ: Kritički najsiromašnijima. Na poziv o. Leonarda
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 494

Ruskovića, Margarita Milin šalje grupu sestara trećoredica sv. Franje, ta je zajednica brojila
na čelu s Anđelom kao voditeljicom, u misije u pet djevojaka koje su živjele redovničkim
Argentinu. Preuzimaju Sirotište za malu djecu životom bez redovničkih zavjeta. Netom je
koja su ostala bez roditelja. U početku nailazi Margarita preuzela službu poglavarice zauzela
na mnoge probleme koji postaju još teži zbog se za duhovnu obnovu zajednice. Dozvolom
nepoznavanja jezika. Ali Anđela progovara crkvenih vlasti zajednica je promijenila ime u
“jezikom ljubavi”, jezikom koji svatko “Družba sestara Bezgresnog Začeća III. Reda
razumije. Svoje majčinstvo poklanja sv. Franje”, dobila je vlastite konstitucije, a
siromašnim mališanima koji ga rado 1932. ustanovila novicijat. Kod obnove
prihvaćaju. U tom su joj puno pomogle i sestre zajednice pomogli su joj dubrovački franjevci,
koje su bile s njom. — Preuzima “popravni posebno Petar Vlašić i Kvirin Orlić i
dom” za djevojke. Svojim životom i radom napose Urban Talija, koji su ishodili da je
uspjeva pomoći mladim djevojkama da shvate zajednicu franjevački generalni ministar
uzvišenost i ljepotu života. Nakon kratkog Bernardin Klumper 1925. priznao kao
vremena javljaju se prva zvanja među mladima samostalnu redovničku ustanovu i pripojio je
s kojima su radile sestre. Za njihov duhovni franjevačkom redu pod nazivom Družbe
odgoj i za školovanje mladih kupuje 1940. sestara Bezgrešnog začeća III reda sv. Franje
zemljište i izgrađuje kuću u La Plati. U Njezinim zalaganjem zajednica je počela i
novosagrađenoj kući otvara prvi novicijat brojčano rasti podignut je novi matični
izvan domovine, osnovnu i srednju školu. samostan na Dančama. i osnivane nove kuće.
Budući da se broj zvanja povećavao, vrhovna U radu i životu odlikovala se dalekovidnošću,
uprava iz Dubrovnika imenuje Anđelu za plemenitošću, taktom i duhom molitve, a zbog
provincijalku te misijske zajednice u Argentini. svog životnog djela uživala je u crkvenim
Nakon 15 godina misijskog rada i nesebičnog krugovima i kod dubrovačkog građanstva
darivanja, izmučena teškom bolešću umrla je u visok ugled i duboko poštovanje.
56 godini života. K. Zorić LIT.: K. ZORIĆ: Milin s. Margarita, Franjo
među Hrvatima. Zagreb 1976, 252.
MILIN, Margarita, obnoviteljica Družbe na K. Zorić
Dančama (Ugljan, 29. VIII. 1891. - Dubrovnik,
26. XII. 1947.) Potječe iz mnogobrojne obitelji. MILINOVIĆ, fra Jakov (✜Stipe), provincijal
Primjerni kršćanski odgoj primila je od (Lovreć, 28. VI. 1809-Omiš, 6. XII. 1971).
roditelja. Završila je osnovnu školu u rodnom Kao mladić od 17. godina dolazi u Omiš i tu u
mjestu a potom je u Dubrovniku postigla franjevačkom samostanu završava osnovnu
školsku spremu odgojiteljice. Bila je aktivni školu i humanističke nauke. U Red je stupio
član društva “Kćeri Marijine”. U devetnaestoj 28. listopada 1829. god. u Zaostrogu.
godini (1. VIII. 1911.) pridružuje se zajednici Filozofiju i teologiju studira u Splitu i
”Trećoretkinje sv. Franje” u Dubrovniku na Makarskoj, gdje je 26. studenoga 1833. god.
Dančama koje su se bavile njegom bolesnika položio svečane zavjete. Iste godine, skupa s
po kućama, čuvale crkvu i groblje. Bonaventurom Mlinarom, odlazi na studij
Opskrbljivale su životne potrebe ručnim radom povijesti Crkve i moralnog bogoslovlja na
bojeći, tkajući, pletući i šivajući ruho. sveučilištu u Beču. Za svećenika je zaređan 19.
Dubrovački biskup Josip Marčelić pod čiju je srpnja 1837. god. Spomenute godine vraća se u
duhovnu vlast spadala zajednica, imenovao je Provinciju i određen je za lektora moralne i
Margaritu 1923. za poglavaricu zajednice. Prve pastoralne teologije u Makarskoj, gdje ostaje
zavjete je položila 1933. Uz službu poglavarice do 1858. godine. Slijedeće godine preuzima
(1923-1947) obavljala je dužnost odgojiteljice dužnost ravnatelja Gimnazije u Sinju, a 1860.
mladih sestara (1933-1947) i djelovala kao je izabran za provincijala (1860-1863). Bio je i
odgojiteljica u djevojačkom domu (1918- tajnik Provincije te njezin definitor (1866-
1941). - Kad je M. stupila u zajednicu Dumni 1869). Nakon toga se zbog bolesti, povlači u
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 495

Omiš. Za vrijeme boravka u Makarskoj neko nasljednicima 1901. god. papa priznaje naslov
vrijeme poslužuje ćupu Makar, a u Omišu je "Primas Serbiae". U biskupiji se zauzimao za
bio vikar samostana. Dobar poznavalac sv. procvat staroslavenske liturgije. Odlikovan je
Pisma, cijenjeni propovjednik, čovjek kreposna od talijanskoga kralja Viktora Emanuela III. i
života i blage naravi. knjaza Nikole. Prijateljevao je s mnogim
LIT.: Fra Vjeko VRČIĆ: Svećenici i reodvnici poznatim suvremenicima kao pr. s M.
Imotske krajine, Imotski 1970. str. 38. — Fra Pavlinovićem, J. J. Strossmayerom, knjazom
Bruno PEZO: Milanović, fra Jakov, Nikolom, papom Leonom XIII i dr. Objavio je
Franjevačka visoka bogoslovija - Makarska više povijesnih, geografskih i drugih studija i
1736-1986, Makarska 1989. — Fra Petar članaka. Kao veoma dobar stilist bio je uvršten
BEZINA: Srednje školstvo u Franjevačkoj u srednješkolske čitanke. Surađivao je u:
provinciji presv. Otkupitelja (1735-1920), Split Glasnik dalmatinski, Arhiv za poviesticu
1989, str. 141. B. Pezo jugoslavensku, Vienac, Narodni list, Obzor,
Hrvatski učitelj, Katolička Dalmacija, Viestnik
MILINOVIĆ, fra Šimun, ml. nadbiskup i Hrvatskog arheološkog društva, Narod,
primas Srbije (Lovreć, 24. II. 1835- Bar, 22. Hrvatska, Glasnik biskupija bosanske i
III. 1910.) - Roditelji Ante i Ana dadoše mu srijemske, Naša sloga, Naše jedinstvo te Zapisi
ime Mate. U Lovreću kod župnika fra Anđela i Franjevački vjesnik.
Udiljka stječe osnovnu naobrazbu koju DJELA: Crtice o slovenskoj liturgiji, Zadar,
zaokružuje u Omišu. Gimnaziju pohađa u 1880; Biač, starodavna hrvatska prestolnica u
Zaostrogu (1848-1853.), a redovničko odijelo Kaštelim, Zadar, 1886; Pastirnica svećenstvu i
oblači 23. listopada 1853. u Živogošću. vjernome puku, Rim, 1886; Cetinski knez
Filozofske nauke i teologiju studira u Šibeniku Domaldo, Zadar, 1886.
i Makarskoj, pa 11. travnja 1858. god. prima LIT.: Novi barski nadbiskup, Katolička
svećenički red. Iste godine odlazi za profesora Dalmacija, XVII, 1886, str. 75; Fra Simone
na Gimnaziju u Sinju i tu ostaje do 1862. Milinović, Narod, III, 1886, str. 98; Nadbiskup
godine. Tada je poslan u Beč na studij barski naš suotačbenik, Narodni list XXV,
povijesti, zemljopisa i slavistike. U Beču 1886, str. 71; Josip PAIĆ: Šimun Milinović,
predstavlja Provinciju u poznatoj "Šmrlingovoj Vienac, XVIII, 1886. str. 51; Nezaboravnom o.
aferi" kada je bila uskraćena financijska pomoć Šimunu Milinoviću presvietlom hrvatskom
Gimnaziji u Sinju te uz pomoć utjecajnih ljudi nadbiskupu zbogom iz bieloga Sinja, Narodni
radi na obrani Provincije i njezina ugleda u list XXVI, 1887, str. 6; + Nadbiskup
svijetu. Iz Beča se vraća 1866. god. i odmah u MIlinović, Hrvatski narod, XIX, 1910, str. 13;
drugom polugodištu 1865/66) nastavlja Nadškof Milinović, Dom in svet, XXIII, 1910,
predavati na Gimnaziji. Predavao je latinski, str. 7; Fra Krsto BELAMARIĆ: Kraj hladne
talijanski, hrvatski i njemački jezik (do odlaska pliče barskog nadbiskupa srpskoga primasa o.
u Beč), a potom uz zemljopis i povijest opet i Šimuna Milinovića, Spljet 1910; Fra Stanko
talijanski i njemački jezik. Uz svoj redoviti PETROV: Milinović o. Šimun, Znameniti i
preofesorski rad isticao se kao narodni vođa u zaslužni Hrvati, Zagreb 1925, str. 191-192; Fra
borbama protiv autonomaša, uredio je Vjeko VRČIĆ: O. fra Šimun Milinović,
arheološku zbirku, bio nadzornik školskih Sinjska spomenica 1715-1965; Sinj 1965, str.
čitaonica u Sinju, župnik Sinja (1869 i 1870) te 315-327; Fra Jeronim ŠETKA: Milinović fra
definitor Provincije (1852-1855). Direktor Šimun, Franjo među Hrvatima, Zagreb 1976,
Gimnazije je 1878-1880. i 1885/86. Na toj str. 252-253; Fra Karlo KOSOR: Fra Šimun
dužnosti zateklo ga je imenovanje za barskog Milinović - dobrotvor Gospina Sinja, Gospa
nadbiskupa. Posvećen je u Rimu 7. studenoga Sinjska IV/1977, br. 1 (13), str. 4; Fra V.
1886. Mnogo je učinio za svoju biskupiju, a VRČIĆ: Plamen iz kamena, Lovreć 1985. – P.
njegovom je zaslugom izdan glagoljski misal u BEZINA, Kulturni djelatnici Franjevačke
Rimu 1886. god. Njemu i njegovim Provincije Presvetoga Otkupitelja u XVIII. i
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 496

XIX. stoljeću, Zagreb 1994, 143-146. gimnazije u Visokom (1882-1982).


B. Pezo Franjevačka klasična gimnazije u Visokom
1882-1982, Visoko 1982, 37.
MILIŠIĆ, Bono, provincijal (Rumboci-Rama, I. Gavran
15. II. 1841 - Sarajevo, 17. VIII. 1902) - Na
krštenju je dobio ime Ilija. O. Bono Perišić je MILJANOVIĆ, Vid, graditelj (Barlovci kod
njega i brata mu Petra I(kasnije o. Ivana Banja LUke, 28. XI. 1854 - Petrićevac, 27. XI.
Milišića-Jurića, misionara u Sv. Zemlji( poučio 1937). Krsno ime mu je Petar. Otac Vid poslao
u čitanju i pisanju pa ih kao darovite dječake ga je u Banja Luku da izuči trgovački zanat, ali
uputio u fojnički samostan kao kandidate Reda. po želji majke Ane, rođ. Anušić, vratio se u
Tu je stupio u novic ijat FS 1856. a slijedeće je Ivanjsku da uči školu kod franjevaca. Novicijat
godine poslan u Đakovo na daljne nauke. Tri je završio u Livnu (1870-1871), filozofsko-
godine iza toga otišao je u biskupsko teološki studij u Đakovu (tri godine) i
sjemenište u Eger (Mađarska), gdje je s Ostrogonu, postdiplomski u Beču, gdje je
odličnim uspjehom svršio teologiju i bio doktorirao iz teologije. Za svećenika je zaređen
zaređen za svećenika 1863. Najprije je bio 1878. Bio je kapelan na Petrićevcu (1878-
kapelan u Bugojnu a zatim u Rami do 1866. 1879) i Banja Luci,m neko vrijeme lektor u
kad je postao učitelj novaka u Fojnici (1866- provinciji, predsjednik rezidencije (1884-1885)
1871). Tada je postao tajnikom biskupa i gvardijan (1885-1886, 1899-1903) na
Vujičića ali je tu službu zbog slabog zdravlja Petrićevcu te istodobno župnik, župnik u
vršio samo godinu dana. Bio je zatim župnik u Barlovcima (1886-1887, 1893-1899, 1903-
Rami (1872-1876). Kad su Mađari na silu 1913). Kao predsjednik rezidencije na
premjestili bosanske franjevačke klerike iz Petrićevcu proširio je samostan i sagradio
Đakova u Ostrogon, Milišić im je kao iskusan crkvu uz njega. Bio je kustos provincije,
odgojitelj postavljen 1876. za prefekta. Odatle generalni vikar i dugogodinji konzistorijalac u
je 1877. došao u Fojnicu za gvardijana, gdje banjalučkoj biskupiji. Za turske uprave biran je
umalo da nije 1878. platio glavom od nekog za člana pokrajinske uprave (medžlisa).
siledžije, koji ga je prilikom okupacije Sagradio je crkvu u Barlovcima. God. 1882.
zlostavljao. Te je godine postao definitorom a doveo je u Bosnu sestre Kćeri Božje ljubavi.
1882. župnikom u Podmilačju. Tri godine iza Prijateljevao je s Petrom Kočićem.
toga bio je župnik i predsjednik rezidencije u Objelodanio je u Franjevačkom vijesniku
Rami. G. 1888. izabran je za provincijala FS i (1930) kratku bilješku o Jukiću. Bio je širokog
kao takav prisustvovao generalnom kapitulu u znanja, odličnog pamćenja i razborit u svemu.
Rimu 1889. 1891. došao je za poglavara na
Šćit. Umro je od kapi u bolnici u Sarajevu. - LITERATURA: - (ILOVAČA) Velimir: 80
Kao meštar, bio je mladeži drag. Kao poglavar godišnjcica dra fra Vida Miljanovića.
u Rami, nastavio je uređivanje tek ozidane Franjevački vijesnik, 42)1935) 1, str. 27-28. -
crkve (stropovi, popločavanje poda, žbukanje, ISTI: Petar Kočić i franjevci. Franjevački
bojenje i djelomično nabavljanje namještaja). vijesnik, 44(1937) 10/11, str. 365. - † Dr. fra
Uredio je i rezidenciju i u njoj uspostavio Vid Miljanović. Franjevački vijesnik, 45(1938)
dobru knjižnicu s dosta filozofskih, teoloških i
1, str. 48. - † Dr. fra Vid Miljanović. Glasnik
povijesnih djela, tako da se mogla “takmiiti s
najboljim samostanskim knjižnicama kod nas”. sv. Ante, 32(1938) 1, str. 35. - GAVRANOVIĆ
Kao provincijal kupio je već prve godine B/erislav/: Povijest franjevačkog samostana
zemljište za sjemenište u Visokom, ali mu je Petrićevac i franjevačkih župa u Bosanskoj
Vlada spriječila da ga i izgradi. Krajini. Dobri Pastir, 9(1959) str. 111-226. -
LITERATURA: V.: O. Bono Milišić. ATLIJA Alojzije: Sto godina crkve na
Serafinski perivoj, 16(1902), 190-193 - Dr. fra Petrićevcu (1884-1984). Nova et Vetera,
Ignacije GAVRAN: Razvoj Franjevačke 34(1984) I-II, str. 107-120. A. Kovačić
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 497

povijesti i zemljopisa. Diplomirao je godine


MILOŠEVIĆ, fra Ivan (Arnaut, ✜Jakov), 1889. a profesorski ispit položio godine 1890.
dušobrižnik i političar (Glavice kod Sinja o. Na Gimnaziji je predavao svoju grupu (šk. g.
1761. † Split 3. II. 1835). Stupio je u 1890/91. do 1893/94). U slobodnom vremenu
franjevački novicijat 1782. i zavjetovao se bio se počeo baviti arheologijom i javio se u
slijedeće godine. Od 1783-1786. studirao je u splitskom Bullettinu (Starinska iznašašća u
Splitu filozofiju i vjerojatno neke teološke Čitluku kod Sinja, 14/1891, br. 5, 68-69).
predmete, a zatim je poslan na studij u Italiju. Umro je mlad od upale pluća. Materijal sa
Nakon završetka studija obavljao je studija čuva se u rukopisnoj Knjižnici franj.
dušobrižničku službu na različitim župama. samostana u Sinju (Fasc. XXVIII, 13) a malen
Bio je gvardijan samostana Gospe od Zdravlja broj spisa u arhivu istog samostana (Fasc. 18,
u Splitu 22. VI. 1800-21. VI. 1803. i potom u sv. 5).
vrijeme francuske okupacije Dalmacije 10. LIT.: KROLO Augustin, Župa Otok kod Sinja,
XII. 1806-4. IX. 1809. Zamjerio se Francuskoj Otok 1979, 100. J. A. Soldo
vlasti i zbog toga je 2. X. 1810. u Šibeniku.
osuđen u odsustvu na smrt. Pobjegao je na MILOŠEVIĆ, Franjo, provincijal (Kreševo, oko
područje pod engleskim nadzorom. Francuski 1753 - Žepče, 9. XII. 1808). u franjevački red
policijski izvještaj naziva ga "Chef stupio je oko 1786. Umro je kao aktualni
revolutionnaire" 1809. godine. Prema generalu provincijal obavljajući vizitu provincije.
Tomašiću utekao se pod zaštitu Sicilije i LITERATURA: JELINIĆ Julijan:
Engleske. jedno je vrijeme boravio na Visu, Necrologium Bosnae Argentinae, Sarajevo
gdje su ga naročito štitili Britanci. Nakon 1917, str. 16. A. Kovačić
uspostave druge austrijske uprave u Dalmaciji
povratio se u Split. Bio je odlikovan zlatnom MIMBELLI, Bernardin, provincijal (Orebić na
medaljom i mirovinom od 200 forinta. 22. X. Pelješcu, cca 1724 - Dubrovnik, 25. IX. 1773) -
1827- 12. X. 1829. ponovno je izabran za Stupio u Provinciju sv. Franje u Dubrovniku
gvardijana samostana u Splitu i nakon toga za oko 1738. Studirao u Bologni. N astudiju u
samostanskog vikara 12. X. 1829. i kustoda samostanu Male Braće u Dubrovniku isprva je
Provincije 22. X. 1829.do 1832. Zalagao se za lector artium, a kasnije lector theologiae.
dogradnju samostana u Splitu. Imenovan je jubilarnim lektorom. Kao
LIT.: S. ZLATOVIĆ, Franovci Države generalni lektor ovog studija imenovan je i
Presvet. Otkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, sinodalnim ispitivačem
Zagreb 1888, 387. — A. CRNICA: Naša Gospa dubrovačkenadbiskupije. Izabran je za
od zdravlja i njezina slava, Šibenik 1939, 301, definitora provincije, pa provincijala 1772.
331, 400, 424, 442, Kapitanović LITERATURA Benvenutus RODE:
Necrologium Fratrum Minorum de Observantia
MILOŠEVIĆ, fra Petar Krstitelj (✜Jakov), Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta
dušobrižnik i profesor (Sinj, 1. IV. 1858 - Sinj, Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 475. -
1. IV. 1893). Osnovnu školu završio je u Nedjeljko Subotić J/ustin/ VELNIĆ: Franjevci
rodnom mjestu a tu je pohađao i srednju školu. s poluotoka Pelješca. Spomenica Gospe Anđela
U novicijat je stupio na Visovcu godine 1874, u Orebićima 1470-1970. Omiš 1970. 343-344.
a nakon završene filozofije i bogoslovije I. Djamić
zaređen je godine 1880. Još prije ređenja bio je
prednadzornik u Sjemeništu (1879-80) a nakon MINOR iz Drača, F KN († prije 1. X. 1412)
toga nadzornik (1880-81). Neko vrijeme provincijal, nadbiskup. Provincijalstvo je
predavao je na Bogosloviji u Šibeniku (1881- započeo 1377. kako se vidi iz završetka
83). U Otoku je bio tri godine župnik (1883- rukopisa fra Petra iz Trogira Catalogus
86); tu je sagradio župnu crkvu. Godine 1886. Ragusinus Generalium Ministrorum (danas u
upisao je na Zagrebačkom sveučilištu grupu Oksfordu) koji je fra Petar završio 11. I. 1385,
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 498

osme godine Minorova provincijalstva. Kao (1925), Belgrader Zeitungu (1925), Kalendaru
provincijal spominje se u spisima trogirske sv. Ante (1926), Franjevačkom vijesniku
općine, 23. V. 1379., a u istoj ulozi sudjeluje i (1927) i Novom čovjeku (1931) potpisujući se
4. VI. 1384. na generalnom kapitulu u Padovi. najčešće: F.M.V. fra V.M. Sjenski, Roza
Možda je 1385. bila i posljednja godina Venny, Sjenski, T. Sjenski, Tihomil Sjenski, V.
njegova provincijalata. Ubrzo nakon toga Sjenski gimn. i Venny.
imenovan je biskupom u Svaču (između DJELA: Septem dona Spiritus Sancti in
Ulcinja i Skadarskog jezera). Bonifacije IX. doctrina S. Bonaventurae. Sarajevo 1924. -
premjestio ga je 13. 9. 1403. za nadbiskupa u Bela Baština. Novele. Sarajevo 1926. - Sene.
Drač, a on se 11. VIII. 1404. obvezao podmiriti Pjesme. Beograd 1927. - Novele Sombor 1929.
uobičajenu taksu. Nadbiskupski palij dodijeljen - Teorija spoznaje Dr. Dragiše M. Gjurića.
mu je 11. V. 1405. Nakon njegove smrti Šabac 1933. - Analiza saznanja. Šabac 1934.
određen mu je nasljednik 1. X. 1412. (Gams) LITERATURA: - MARAKOVIĆ Lj/ubomir/:
Illyricum Sacrum.Venetiis 1717ss. vol. VII, Naši suradnici: Venny. Hrvatska prosvjeta,
370 — G. BIGONI: L Archivio conventuale di 10(1923) 4, str. 184-188. - BOŽITKOVIĆ
S.Francesco di Cherso. Città di Castello 1973, J/uraj/: Mioč P.V.O.F.M. Septem dona Spiritus
163, Archivúm Franciscanum Historicum 15 Sancti in doctrina S. Bonaventurae. Disertatio
(1922) 348. — C. EUBEL: Hierarchia catholica doctrinalis. Sarajevi 1924. NOve revija,
medii aevi, I, Padova 19682, 466; 233. — M. 3(1924)3, str. 301-301. - VIDOVIĆ M/ilenko/:
OREB: Zaslužni članovi Hrvatske provincije sv. Zašto ljudi nisu sretni? Jugoslavenski list,
Jeronima franjevaca konventualaca od njezina 7(1924) 136, str. 5; 143, str. 6-7. - ISTI:
postanka do naših dana, Split 1973, 91 — P. Čovjek - Bog i čovjek - zvijer. (Odgovor na
GAMS: Series episcoporum Ecclesiae kritiku dra fra Vojislava Mioča . Jugoslavenski
Catholicae, Regensburg 1873 [Graz 1957], list, 7(1924) 171, str. 2. - KLJAJO S.:Bela
407. Baština. Luč, 21)1925-1926) 14, STR. 4-5. -
BADROV B/onivac/: Bela Baština.
MIOČ, Vojislav, književnik (Livno, 5. VIII. Jugoslavenski list, 9(1926) 60, STR. 5. - Izop:
1896 - Zagreb, negdje poslije 1945). Rodio se Vennyeva Bela baština. Hrvatska prosvjeta,
od oca Petra i majke Anđe, rođ. Deronja. 13(1926) 5, str. 120. - ŠARAC S.:Tri zbirke
Osnovnu školu (1903-1908) i jednu godinu pjesama (Veni: Sene; B. Storov: Novi akcenti;
trgovačke škole (1908-1909) zavrio je u LJ. Ppremužić; Osvitanje). Luč, 22(1926-1927)
rodnom mjestu, gimnaziju s maturom u 11/12, Str. 217-218. - IVIĆ K/azimir/: Venny:
Visokom (1911-1917), filozofsko-teološki Sene. Franjevački vijesnik, 34(1927) 4, str. 95-
studij u Sarajevu i Freiburgu (1917-1923). 97. - SKURLA.ILIJIĆ V.: Pesme oca franjevca
Doktorirao s područja teoloigje 1922. i Venny (tj. Vojislav Mioč): “Sene”. Večernja
filozofije 1933. Po završetku studija predavao pošta, 1927, 1957, str. 2. - UJEVIĆ M/ato/:
je na Franjevačkoj teologije u Sarajevu te od Dvije zbirke pjesma. Hrvatska prosvjeta,
1926. na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u 14(1927) 3, str. 66-69. - SPASIĆ Ž.: Dr. V.
Visokom. Napustivši franjevački red (1935) Mioč, Venny (Sombor 1929) . Život i rad,
službovao je kao profesor na državnim 2(1929) Knj. IV. Sv. 23, Str. 870. - VIDOVIĆ
školama u Šapcu i Derventi. Biko je svestrano Đ.: Dr. V. Mioč - Venny: Novele. Sombor
naobražen. Pisao je samostalna teološko- 1929. Štamparija oblasti u Somboru. Obzor,
filozofska djela te surađivao prilozima 72(1929) 215, Analiza saznanja. Šabac 1934.
književnog i drugog sadržaja u Glasniku sv. Novi istočnik, 2(1936) 7, str. 227-230. - FIŠIĆ
Ante (1909, 1912-1914, 1917, 1923-1924), L/adislav/: Mioč dr. fra Vojislav. Franjevačka
Euharističnom glasniku (1911, 1913), Našoj klasična gimnazija u Visokom 1882-1982-
Misli (1919), Zori /Dunaj, Ljubljana/ (1919- Visoko 1983, str. 134-136. A. Kovačić
1920), Luči (1920-1926), Književnoj kritici
(1923), Književnom pregledu (1923), Reči
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 499

1917, str. 16. - ZIRDUM Andrija: Franjevački


MIOČEVIĆ, Franjo (Mihocevich), stradalac za ljetopisci u Bosni i Hercegovini. Radio
vjeru i domovinu († Boričevac/Lika o. 1646.). Sarajevo - treći program. Sarajevo 1984, 45,
U vrijeme kad su ga Turci uhvatili bio je str. 428-429. A. Kovačić
župnik Vinjerca.
LIT.: — V. Kapitanović: "Die Rolle der MIROŠEVIĆ DUBAJ, Bonaventura
Franziskaner von Visovac in der Kroatischen (Mirossevich, Dubalj, Bonaventura di
Geschichte", Archivum Franciscanum Curzola), sveta života (Blago na Korčuli, 1710.
Historicum, 77/1984, 4, 426. - Badija kod Korčule, 1792). - Član OFM
V. Kapitanović Provincije sv. Jeronima u Zadru. Školovao se u
Bologni (Italija) gdje je i zaređen za svećenika.
MIOLIN, Josip, profesor i pisac. (Kaštel Starješina u više samostana Provincije, a sa
Sućurac 1857 ?-1. VI. 1887) Studirao je svake bi se službe povlačio nakon tri godine u
toelogiju u Innsbrucku a predavao na samoću. U Italiji je već kao mlad svećenik
bogoslovnom učilištu u Šibeniku. Prevodio je poznat kao vrstan propovjednik. Korčulanski
J. Balmesa, pisao školske tekstove i o sv. biskup Antun Belglava tvrdi za M. 1783. g. da
Bonaventuri. Rukopisi mu se čuvaju samostanu bi ga se po svetosti moglo usporediti sa starim
sv. Lovre u Šibeniku. samostancima te da je vrstan voditelj duhovnih
DJELA: Ruska sinoda ili sustav Ruske crkve vježbi za duhovne osobe, a da je vedra duha
uslied reforme Petra I. samodržca sve Rusije uvijek unatoč postovima, bdijenjima i
(priredio), Brzotiskom "Katoličke Hrvatske trapljenjima (Fabianich). Iz poštovanja prema
Tiskarne", Zadar1884. – Duhovni pokoj ili M. u svakom pokoljenju obitelji M. - Dubaj do
način kako se imamo prilagoditi volji Božjoj danas po jedan muški član nosi ime Bone
(preredio), Zadar 1886. (Protić).
LIT.: S. ZLATOVIĆ, Franovci Države Presvet. LITERATURA: Donato FABIANICH: Storia
Otkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, Zagreb dei Frati Minori... in Dalmazia e Bossina... II.,
1888, 473. – K. BALIĆ, Kroz Marijin perivoj. Zara 1864, 114-115. - Hrvatin Gabrijel
Štovanje Bl. Djevice Marije u franj. Provinciji JURIŠIĆ: Sveti sljedbenici Franje Asiškog u
Presv. Otkupitelja, Šibenik 1931, 72. – P. našoj prošlosti, Kačić 9 (Split 1977) 37-69, 52.
BEZINA, Kulturni djelatnici Franjevačke - Ivo PROTIĆ: Župa Blato od IV-XX st. II.,
Provincije Presvetoga Otkupitelja u XVIII. i Blago 1978., 116. I. Djamić
XIX. stoljeću, Zagreb 1994, 174-175.
V. Kapitanović MISILO, Krunoslav, provincijal (Kreševo, 21.
I. 1903 - Kreševo, 12. VII. 1971). - Krsno mu
MIRČETA, Ivan, ljetopisac (Split, oko 1754 - je ime Ivo. Rodio se od oca Ive i majke Marije
Fojnica, 25. VI. 1807). - Škole je učio u rođ. Anukić, koji su imali 14 djece. Osnovnu
učilištima Bosne Srebrene i vjerojatno u Italiji. školu završio je u Kreševu (1910-1914),
Bio je kustos, definitor i sekretar provincije. gimnaziju u Visokom (1914-1923), novicijat u
God. 1800. odlučeno je na sastanku provincije Kraljevoj Sutjesci (1918-1919), filozofsko-
da Mirčeta nastavi pisati ljetopis provincije. teološki studij u Sarajevu i Paderbonu (1923-
Piše od 1757. do 1783. pod naslovom 1927), klasičnu filologiju, arheologiju,
Chronologia historico-legalis provinciae umjetnost i njemački u Beogradu (1928-1934).
Bosnae Argentinae i to na temelju građe iz Za svećenika je zaređen 1927. - Bio je kapelan
samostanskih arhiva, starijih ljetopisa i nekih u Kreševu (1927-1928), i Jajcu, profesor u
tiskanih djela. Neke važnije okružnice i dekrete Visokom (1934-1942, 1945-1946), provincijal
unosi doslovce, a druge prepričava. Rukopis se Bosne Srebrene (1942-1945), župnik u Osovi i
čuva u Arhivu Bosne Srebrene. Novom Šeheru, gvardijan u Kreševu i graditelj
LITERATURA: - JELENIĆ Julijan: crkve (1963-1971). U međuvremenu je
Necrologium Bosnae Argentinae. Sarajevo predavao neko vrijeme na gimnaziji u Flodropu
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 500

i bio duhovnik časnih sestara u Frankfurtu i đaka, odlučilo poslati u Augustineum u Beč, da
Beču. Kao gimnazijski proesor obavljao je tamo položi doktorat iz teologije, no njegov
dužnost samostanskog vikara, prefekta klerika, tadašnji župnik, fra Marko Marić, bojeći se za
direktora KOnvikta i direktora gimnazije njegovo zdravlje, uspio je da to omete.
I(1945-1946). Uređuje lapidarij i etnografsku Umjesto toga, na prijedlog nadbiskupa
zbirku, popunjava numizmatičku, Stadlera, postavljen je katehetom u SArajevu
prirodoslovnu i fizikalni kabinet. Vodio je na gimnaziji, preparandiji, višoj djevojačkoj
“Tamburaški zbor”, “Napredak”, “Dom fra školi, vježbaonici i školi milosrdnih sestara, a
Grge Martića” i Napretkove godišnje zabave. uz to je pomagao župnicima u duhovnoj pastvi
Zaslužan je za osnivanje Franjevačkog u Sarajevu. To je vršio od 1882. do 1884. Te
teološkog fakulteta u Sarajevu i za uređenje godine postao je, na želju biskupa fra M.
knjižnice u Kreševu kao i Martića ostavštine. Markovića (v.) njegovim tajnikom i tu je
Za vrijeme rata, osobito kao provincijal, dužnost vršio sedam godina. Godine 1891.
zauzimao se za progonjene Židove. - Misiloo imenovan je gvardijanom i župnikom na
se od studenskih dana bavio znanstvenim Petrićevcu a zatim bio župnik u Bihaću. G.
radom i spisateljskom djelatnošću. Svoje 1903. ponovno je gvardijan i žujpnik na
radove kulturno-povijesnog, arheološkog i Petrićevcu do 1907. kad je postao
organizacijsko-muzejskog sadržaja tiskao je predsjednikom Franjevačkog kolegija u
uglavnom u Glasniku zemaljskog muzeja Visokom. Već ranije bio je definitor (1898) a
(1936) i Dobrom Pastiru (1950, 1960), a druge tada (1907) postao je i kustos Provincije. Na
u Glasniku sv. Ante, Kalendaru sv. Ante (1927, kapitulu 1909. izabran je za provincijala i
1939, 1942-1945), Franjevačkom vijesniku tokom provincijalstva, u ožujku 1912.
(1927, 1929-1932, 1934-1935, 1937), Bosni imenovan za biskupa mostarsko-duvanjske
Srebrenoj, i Glasniku bl. Nikole Tavelića biskupije i upraviteljem trebinjske biskupije.
(1943). Posvećen je u Rimu 1912. Pokopan je u crkvi
LITERATURA: - ĆORKOVIĆ M/iroslav/: na Petrićevcu. Bio je slaba zdravlja, sklon
Uspomeni fra Krune Misila. Bosna Srebrena, sušici, no uspješno se liječio Kneippovom
22)1971) 9, 189-190. - A/lojzije/: Pok. fra mnegtodom. Odlikovao se jakim molitvenim
Kruno Misilo. Bosna Srebrena, 22)19710 9, str. životom is užitkom molio krunicu. Bio je
190-192. - DRLJIĆ Rastko: Spomen na fra iznimno blagog, taktičnog nastupa, iako
Krunu Misila. Dobri Pastir, 21/22)19720 I-IV, odlučan iu načelnim stvarima, vrlo radin,
str. 381-388. A. Kovačić skroman, pa i kao biskup stroga redovničkog
života. Kao kateheta, kapelan i župnik istakao
MIŠIĆ, alojzije, biskup (Bosanska Gradiška, se osnivanjem i vođenjem društva: Marijine
10. XI. 1859 - Mostar, 26. III. 1942) - Roditelji kongregacije, Omladinskog društva, Saveza
su mu Mato i Marta r. Križanović, izvanredno hrvatskih trgovaca, a osobito je revno širio
pobožna žena. Na krštenju je dobio ime treći red. Da zaštiti seljake, osnivao je štedne
Stjepan. Osnovnu školu završio je u rodnom zadruge (Hrvatska narodna zadruga), pomoću
mjestu kod učitelja Ive Ćutića (1866-1870). kojih su se mnog kmetovi iskupili od kmetstva
Niže gimnazijsko školovanje dobio je u i izbavili od raznih lihvara, kad im je novac bio
franjevačkoj razidenciji u Ivanjskoj (1870- neophodno potreban. Posebno se brinuo za
1874), gdje su ga poučavali fra Anđeo Ćurić siročad da se zbrinu i nađu nove roditelje.
(v.) i fra Lovro Lacić. Iza toga je stupio u Najviše se bavio čistom pastoralnom
novicijat u Fojnici a zatim učio filozofiju u aktivnošću, osobito organiziranjem
Gučoj Gori (1875-1878) i teologiju u vjeronaučne pouke na selima: u pojedinim
nadbiskupskom sjemeništu u Ostrogonu (1878- selima zadužio bi jednu ili više katehistica
1882). Zaređen je tamo 1882. i odmah I(iskusnijih starica) koje su poučavale djecu u
postavljen za kapelana u Banjoj Luci. vjeronauku a on im davao opskrbu, napose
Starješinostvo ga je, kao izvanredno nadarenog žito. Da probudi narodnu svijest, osnovao je
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 501

Hrvatsko pjevačko i tamburaško društvo seljačka zadruga u Bosni. Naša misao, 30


“Krajišnik” u Bihaću. Podigao je 1899. novi (1916), 81 ss - J.Z.: Suvremena djelatnost
župski stan u Bihaću, koji je dugo važio kao hrvatskih franjevaca. Naša misao, 29 (1915),
jedan od najljepših u Bosni, jer je dotada taj 63 ss - Fr. B/oris-I/LOVAČA: Biskup o. fra
stan bio u slu Žegar, 2 km. udaljen od grada i Alojzije Mišić. Franjevački vijesnik, 36 (1929),
crkve. Ujedno je proširio i nadogradio crkvu 347-354 - † Biskup Mišić. Katolički list, 93
(1900). Kao gvardijan, dovršio je znatnim (1942) 165, 189-190 - Dr. fra Franjo
dijelom samostan na Petrićevcu (j8užno krilo i
LIPOVAC: † O. fra Alojzije Mišić, biskup
gospodarske zgrade) a tako izgradio i zvonik,
nabavio olgtare, izveo svodove i popločenje. mostarski. Glasnik sv. Ante, 37 (1942), 151-
Kao predsjednik visočkog kolegija kupio je od 154 - B. GAVRANOVIĆ: Povijest
begovske obitelji Začevića dvije njive tik uz Franjevačkog samostana Petrićevac i
gimnaziju za igralište i park đacima i nastojao franjevačkih župa u Bosanskoj Krajini.
da se dosta franjevačkih studenata pošalje u Sarajevo 1959 (Posebni otisak iz revije Dobri
inozemstvo, da se tamo osposobe za nastavnike pastir 9 (1959), 111-226. posebno 163-164,
u gimnaziji i bogosloviji. Kao provincijal, u 182-184) - Dr. Ivo BAGARIĆ: Pastoralne
vrlo napetim odnosima između Ordinarijata i poslanice biskupa fra Alojzija Mišića. Nova et
franjevaca (politički spor oko Hrvatske vetera, 30 (1980), sv. 2, 97-124.
narodne zajednice), branio je svim silama I. Gavran
Provinciju u Rimu i kod kuće nastojao
dobrotom i taktom izbjeći sukobe koliko god je MIŠURA, fra Paško (Pajo, ✜Ante, Ante Pajo),
to bilo moguće. Zauzeo se u Bosansko- profesor latinskoga i grčkog jezika i pisac.
hercegovačkom saboru za uzdržavanje (Mandalina 13. I. 1877 - ) Stupio je u Novicijat
franjevačkih naukovnih zavoda. Pripremao je 25. IX. 1895. 8. X. 1899. Doktorirao je
proširenje gimnazijske zgrade, započeo klasičnu filologiju u Parizu. Bio je profesor na
izgradnju svetišta sv. Ante u Sarajevu, Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju
nadogradnju zgrade bogoslovije (za još jedan (1901-1912) i njezin ravnatelj (1908-1912).
kat) i preselio teološku školu iz Livna u Napisao je Golgotska pobjeda i dobio
Sarajevo. Područje njegove biskupije bilo je odobrenje za tisak Provincijalat br. 1250/1912,
oduvijek, a osobito nakon I. svjetskog rata, vrlo ali nije poznato je li djelo tiskano. Objavio je
siromašan kraj, pa je tako bilo mnogo župa bez po jednu pjesmu na grčkom i latinskom u
crkve i župskog stana. Biskup je poticao Spomen knjizi franjevačkog gimnazija u Sinju
podizanje novih crkava i župskih stanova i 1854-1904 (Sinj-Sarajevo 1905). 49, 75. 109-
svojim znatnim doprinosima pa je tako njegovo 111; Surađivao u Prosvjeti/Zagreb (1911).
svećenstvo podiglo znatan broj crkava i Napustio je 21. III. 1921. službu u Provinciji a
župskih stanova (oko 25) a dosta ih je bilo 15. I. 1922. isključen je iz Franjevačkoga reda.
obnovljeno, prošireno ili opremljeno na DJELA: Colonia Romana Aequm Claudium
dostojan način. O njegovu biskupskom radu (Čitluk), Graz-Vienne 1921. – Sudbina
izrekao je dobru ocjenu fra V. Vasilj - da je bio izdajice. Religijozni epos u dvanaest pjevanja /
“duhovni vođa, koji je vještom rukom znao spjevao Pajo Mišura, Šibenik : Hrvatska tiskara
voditi stado... otkloniti opasnosti... i zadovoljiti (Dr. Krstelj i drug), 1912.
potrebe. Njegova razboritost pribavila mu je Lit.: Schematismus Provinciae Sanctissimi
privrženost i neograničenu ljubav vjernika, a Redemptoris in Dalmatia, Sibenici 1897. –
poštovanje i naklonost pripadnika drugih Franjevačka klasična Gomnazija u Sinju, Sinj-
vjera”. to se najbolje pokazalo u ljeto 1941, Split 2004., 851 (kazalo).
kad je oštro prosvjedovao protiv ubijanja i V. Kapitanović
zlostavljanja početkom rata, kao prvi od
hrvatskih biskupa. MITROVIĆ, Beninj. provincijal (Slano, cca 7.
LITERATURA: J. JELENIĆ: Hrvatska VI. 1755 - Dubrovnik, 7. VIII. 1805) - Krsnim
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 502

imenom Mato. Stupio u Provinciji sv. Franje u propovijedi).


Dubrovniku 1773. U Italiji studirao filozofiju i LITERATURA Benvenutus RODE:
teologiju, te koralno pjevanje. Svršivši studije, Necrologium Fratrum Minorum de Observantia
vcratio se u Provinciju i zaslužno vršio službe: Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta
zborovođe, učitelja novaka, sakriste crkve Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 5O6-
Male Braće u Dubrovniku, definitora 507. I. Djamić
provincije i provincijala (1796-1799). - Bio je
karakteran i uzoran, izvanredan redovnik MLINAR, Bonaventura, župniki i pisac
(Rode). (Promina, 1813 – 11. II. 1810). U franjevački
LITERATUR Benvenutus RODE: red je stupio u Visovcu (1830), filozofiju
Necrologium Fratrum Minorum de Observantia studirao u Splitu (1831-1832), teologiju u
Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta Makarskoj (1833) i Beču (1833-1837),
Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 505. filologiju u Beču. Bio je profesor u
I. Djamić franjevačkoj srednjoj školi u Kninu i Karinu
(1843-1846), župnik u Mirloviću (1849) i
MITROVIĆ, Celzo, provincijal (Dubrovnik, cca Drniškom Gracu (1850), prof. u gimnaziji na
1734 - Pelješac, 22. VIII. 1809) - krsnim Visovcu (1858-1862), župnik i dekan u Drnišu
imenom Ivan. Stupio u Provinciju sv. Franje u (1863) i župnik u Promini. Surađivao je u Zori
Dubrovniku 1751. g, završivši prije toga Dalmatinskoj.
gramatiku i retoriku. Poslan je na studije u DJELA: Gdi je prava crkva (prir. Budilo [M.
Milano. Po povratku vrši službe: više puta Mlinar]), Zagreb 1872. (Zlatović)
magistra novaka i definitora, gvardijana raznih Lit.: S. ZLATOVIĆ, Franovci države presvet.
samostana, sakriste crkve Male Braće u Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, Zagreb
Dubrovniku, kustosa provincije, komesara- 1988, 473. – K. KOSOR: Drniš u ogledalu tiska
vizitatora, te provincijala (1781-1784 i 1790- za hrvatskoga narodnog preporoda u Dalmaciji
1793). Često je pomagao kao ispovjednik. Po (1860-1921), Kačić 8 (1976), 126. – P.
naravi povučen (nije nikada prihvatio katedru), BEZINA, Kulturni djelatnici Franjevačke
u općenju je bio uljudan, pravičan, pošten i Provincije Presvetoga Otkupitelja u XVIII. i
ponizan sa svakim. Rado je čitao glasovite XIX. stoljeću, Zagreb 1994, 128.
autore, iz čijih je djela upoznavao povijest i V. Kapitanović
literaturu. Bio je neumoran u molitvi. Za
razonodu se bavio drvorezbarenjem u čemu je MLINAR, Mate, ( ✜Filip), profesor (Promina,
bio vješt majstor. 1831 - ?) Osnovnu školu pohađa u Kninu, a
LITERATURA: Benvenutus RODE: gimnaziju u Splitu i na Visovcu. U Red je
Necrologium Fratrum Minorum de Observantia stupio u Živogošću 6. studenoga 1851.
Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta Filozofiju uči u Zaostrogu, a teologiju u
Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 509- Šibeniku i Makarskoj. Za svećenika je zaređan
510. I. Djamić 30. listopada 1855. Kao mladi svećenik odlazi
na Visovac gdje je vikar (1857-1858), a potom
MITROVIĆ, Mikelanđelo, propovjednik je dobio dozvolu da može poći u Italiju ili
(Dubrovnik, cca 1. IV. 1751 - 2. X. 1806) - druge zemlje na studij, ali umjesto taga
Krsnim imenom Ivan. Tumač za turski jezik. prispjeva u Sinj i na Gimnaziji predaje latinski,
Napustivši državnu službu stupio u Provinciju zemljopis i povijest (jednom i fiziku) od 1858
sv. Franje u Dubrovniku 1770. Studirao u do 1861. Nakon Sinja ide za profesora
Bologni i Torinu. Nakon studija predaje teologije u Šibenik i u Šibeniku od 19. srpnja
filozofiju, upravlja samostanima i drži 1863. obavlja službu župnika. U Drnišu je
propovijedi. - Živahna duha i dobra pamćenja župnik i dekan (1866-1871) a odatle odlazi na
spadao je među najbolje propovjednike na studij u Prag. Napustio je svećnički stalež i
narodnom jeziku (održao više korizmenih predavao na gimnaziji u Kragujevcu.
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 503

LIT.: K. KOSOR: Drniš u ogledalu tiska za učilištu u Osijeku (1721-1724). On je


hrvatskoga narodnog preporoda u Dalmaciji posljednji profesor tog učilišta u njegovom
(1860-1921), Kačić 8 (1976), 127; Fra Petar prvom razdoblju djelovanja (1707-1724).
BEZINA: Srednje školstvo ..., str. 156.B. Pezo Ujedno je prvi poznati profesor učilišta
moralnog bogoslovlja u Petrovaradinu (1725).
MOLANI.MANZARIĆ, Paulin, sveta života Po učiteljskom djelovanju obavljao je službu
(Dubrovnik, cca 1739 - 7. I. 1804) - Krsnim župnika i samostanskog starješine u Našicama
imenom Luigi. Stupio u Provinciju sv. Franje u (1728-1730), Iloku (1741-1743) i Šarengradu
Dubrovniku 1756. Studirao u Italiji. Vodio (1753), a bio je i učitelj novaka u Iloku (1735-
katedru filozofije na studiju Male Braće u 1738). Sudjelovao je i u vodstvu Bosne
Dubrovniku. Tajnik Provincije, gvardijan Srebrene kao definitor (1738-1741), a jedo
samostana Male Braće u Dubrovniku i u još desetljeće je bio generalni vikar srijemskoga
nekim samostanima, definitor, provincijal biskupa Ladislava Szoerenyia (1741-1751).
(1784-1787), komesar-vizitator Umrijske LIT.: F.E. HOŠKO, Dvije osječke visoke škole
provincije, a duže vrijeme i propovjednik u u 18. stoljeću, Kačić, 8 (1976), 144. F.E.
crkvi Male Braće u Dubrovniku. Najpredanije Hoško
je održavao pravilo Reda. Uvijek je bio
zaokupljen molitvom, živio isposnički trapeći MOSHMOMER, Alan, filozofski pisac
se postovima i bičevanjem. Bio je rado slušani (Varaždin, 10. X. 1731. — Remetinec, 3. V.
propovjednik. 1789). Uvrstio se 1749. u Provinciju sv.
LITERATURA: Benvenutus RODE: Ladislava i zatim učio na filozofskom učilištu
Necrologium Fratrum Minorum de Observantia u rodnom gradu (1750-1752) i na bogoslovnim
Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta školama u Zagrebu (1752-1755) i Pečuhu
Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 503- (1755/56). Odmah po završetku visokog
504. I. Djamić školovanja položio je ispit za profesora
filozofije, ali je tek 1760. preuzeo predavanja
MONTEGRINUS Franjo, provincijal na filozofskim učilištima u Zagrebu (1760/61) i
(Dubrovnik, ? - 1594) - Član Provincije sv. Varaždinu (1761/62). Tada je priredio i svoje
Franje u Dubrovniku. Poznati teolog. filozofske tekstove: Philosophia peripatethico-
Provincijal (1593-1596). scotistica (Varasdini 1762, vel. 29,9 x 20,2 cm,
LITERATURA: Benvenutus RODE: Varaždin, d 117). Prije toga, vjerojatno još kao
Necrologium Fratrum Minorum de Observantia student, je priredio spis Collationes Scoti
Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta (Zagrabiae 1756, vel. 20 x 15,8 cm, Varaždin, f
Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 428. 170); čini se da njemu pripada i spis Dubia
I. Djamić theologica (s.l. 165, vvel. 20,3 x 16, str. 112,
Varaždin, h 131).
MONTI, Zoilo, provincijal (Zadar, 1810-Zadar, LIT.: Arhiv Hrvatske franjevačke provincije
1880). - Odlikovao se uzornim redovničkim sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu: Matricula
životom. Slovio je kao dobar propovjednik. officiorum, sign. B 2, ad nomen. — F.E.
Vršio je službu provincijala (18857-1860). HOŠKO: Doprinos franjevačkih visokih škola
LITERATURA: Donato FABIANICH, Strotia skotističkoj filozofiji i teologiji, Franjevci
dei Frati Minori... in Dalmazia e Bosnia, parte Hrvatske provincije sv. Ćirila i Meotda,
seconda, Zara 1864. str. 378. PP Zagreb 1992, 63. F.E. Hoško

MOROVIĆ, Petar, pedagog, generalni vikar MOSTARAC (A PONTE0, Šimun (Simeon),


Srijemske biskupije (Ilok (?), oko 1695. — prov. (Mostar, 1. polovica 16. st. - konac 17.
Šarengrad, 25. VI. 1754.). God. 1721. je st.). - Bio je provincijal Bosne Srebrene (1574-
posjedovao naslov profesora filozofije i 1577) iako ga nema ni u jednom popiszu
preuzeo učiteljsku stolicu na filozofskom provincijala 18. i 19. st., a ne spominje ga ni
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 504

Božitković u svom Kritičkom ispitu popisa u Osijeku (1837-1839; 1847-1852) i Požegi


bosanskih vikara i provincijala (1339-1735). (1839-1847; 1852-1863); u Osijeku je njegov
LITERATURA: Dominik MANDIĆ: učenik bio Josip Juraj Strossmayer. Nakon
Franjevačka Bosna, Rim 1968, 165-166. školske reforme ministra Leona Thuna (1850)
A. Barun predaje “ilirski jezik”, povijest i zemljopis. U
Požegi je također bio direktor gimnazije (1852-
MOSTARAC, Ivan, prov. (konac 15. st. ili 1863) i gvardijan (1854-1860). Samostanski
početak 16. st. - 2. polovica 16. st.). - starješina je bio i u Budimpešti (1863-1866), u
Vjerojatno je bio provincijal Bosne Srebrene Mohaču (1854-1860) i u Osijeku (1872-1878);
(1551-1554) prema u suvremenim izvorima u Mohaču je bio istodobno župnik i upravitelj
nema podataka koji bi govorili u prilog toga te pučke škole. U tri navrata je sudjelovao u
zato neki povjesničari njegovu službu vodstvu Provincije kao definitor (1866-2869,
provincijala stavljaju pod upitnik. 1872-1875, 1875-1877). U Požegi je 1854.
LITERATURA: Juraj BOŽITKOVIĆ: Kritički osnovao fond za potporu siromašnih učenika
ispit popisa bosanskih vikara i provincijala koji je 1870. nazvan “Društvo za podupiranje
(1339-1735). Beograd 1935, 45. - Dominik siromašnih učenika”. Osijeku je pak obnavljao
MANDIĆ: Franjevačka Bosna. Rim 1968, 163. samostansku zgradu, negdašnju isusovačku
A. Barun rezidenciju.
DJELA: O prvestnici i njenom predavanju na
MRNJAVAC, fra Ilija, odgojitelj i župnik učilištah. Godišnje izvestje o... osečkoj
(Lovreć, oko 1741. - Omiš, 29. X. 1895.). U gimnazii. Zagreb 1852. — Kratka povestnica
Franjevački red stupio 9. VII. 1760. godine. gimnazie požeške. Godišnje izvestje... o
Poslije ređenja (najvjerojatnije 1766.) odlazi u Požeškoj gimnazii sa četiri razreda. Zagreb
Mantovu na daljnji studij (»ad studia 1853. — Kratka poučnica gimnazie. Ibidem.
generalia«. Tu je vjerojatno ostao sve do 1770. Zagreb 1854.
godine kada je (9. X.) imenovan lektorom i LIT.: Gabrijel ŽValečić: Povijest požeške
propovjednikom. — Predavao je filozofiju u gimnazije. Spomen-izvještaj državne gimnazije
Zaostrogu (1773.), potom odlazi u Imotski u Slav. Požegi za školsku godinu 1926.
(1975.) gdje je najprije učitelj mladeži, lektor Slavonska Požega 1927, 25-30. — Tomo
moralnog bogoslovlja, gvardijan i župnik, Matić: Osječka humanistička gimnazija od
(1977.). Slijedeće godine vikar samostana, opet osnutka do godine 1848. Rad JAZU,
učitelj mladih (1779.-1780.), gvardijan (1782.- 25791937), 22.
1784.), župnik Lovreća (1785.-1789.) i F.E. Hoško
Studenaca (1790.) te gvardijan u Omišu
(1791.-1793.). Svršivši službu gvardijana opet MURVAR, s. Marija Stefana od svetoga Križa,
je učitelj mladeži u Omišu, gdje ga je zatekla KL, (Molat, 5. VII- 1892. - Zagreb, 5. V.
smrt. B. Pezo 1969), učiteljica. Školovala se u Dubrovniku.
Kao učiteljica djelovaja u raznim mjestima,
MUHA, Vatroslav Antun, pedagog (Požega, najviše u Imotskom. Tu se upoznala s fra
11. VI. 1811. - Osijek, 18. Xi. 1877). - postao Antom Antićem i god. 1924. unatoč
je 1827. Član provincije sv. Ivana protivljenju svojih roditelja stupila je u
Kapistranskoga. Studirao je na filozofskom samostan klarisa u svojoj 33. godini. Mnogo je
učilištu u Iloku (1828-1830), a zatim na pridonijela uređenju samostana u Splitu. U
bogoslovnim školama u Baji (1830-1832) i u želji da osnuje još jedan samostan klarisa, god.
Mohjaču (1832-1835); god. 1834. je postao 1944. s još jednom sestrom pošla je u Zagreb i
svećenik. Profesorsku službu na gimnazijama na preporuku nadbiskupa Alojzija Stepinca
zpočinje kao zamjenik ostalih profesora i privremeno se nastanila u franjevačkom
duhovnik gimnazije u Baji (1835-1837), a samostanu u Samoboru. Tu je samostan
nastavlja kao profesor gramatike i vjeroučitelj kanonski podignut 1948. i sestre prelaze od
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 505

Urbanske Regule na opsluživanje Regule sv.


Klare. Zajednica od 19 članica uz pomoć MUŠEG, Jakov, filozofski pisac (Đurđevac, 27.
dobročinitelja kupila je u Zagrebu (Mikulići) III. 1732.- Zagreb, 26. VI. 1770). Stupio je
kuću i tu se preselila god. 1964. S. Stefana 1750. među franjevce Provincije sv. Ladislava.
gotovo kroz cijeli vrijeme bila je opaticom i Studirao je na filozofskom učilištu u Krapini
izvanredno je bila utješena kad je u jesen god. (1752-1754) i bogoslovnoj školi u Varaždinu
1968. nadbiskup Kuharić blagoslovio papinsku (1754-1758). Ispit za profesora filozofije je
klauzuru u novom samostanu. Pri radu na položio 1758. u Čakovcu s vrlo dobrim
osnivanju novog samostana s. Stefanu vodila je uspjehom i zatim predavao na filozofskom
vjera i duboko pouzdanje u Boga. Duhovni lik učilištu u Pečuhu (1760-1763). U Ivaniću je
ove izvanredne žene karakterizira iskrenost i 1766/67. predavao moralno bogoslovlje; prije
jednostavnost. Bila je ponizna službenica te službe je bio gvardijan u Virovitici (1763-
Božja, puna žara za kult Božji, revna u 1766), a poslije gvardijan u Zagrebu (1767-
opsluživanju Pravila i milosrdna prema 1770). Prosuđujući oznake mjesta i vremena
siromasima. treba mu pripisati spis Theologia christiano-
moralis (s.l. 1767; na hrptu natpis
MUŠEG, Jakov, filozofski pisac (Đurđevac, 27. "Theolo.Moralis P. I."; vel. 21 x 17 cm;
3. 1732. - Zagreb, 26. VI. 1770. Stupio je 1750. čakovečki rkp. br. 10); istog je sadržaja spis
među franjevce Provincije sv. Ladislava. Extractus theologiae moralis (Ivanichi 1767;
Studirao je na filozofskom učilištu u Krapini pisar Petar Pavao; vel. 19,9 x 16 cm, str. 127;
(1752-1754) i bogoslovnoj školi u Varaždinu virovitički rkp. br. 9). Također je autor spisa
(1754-1758). Ispit za profesora filozofije je Metaphysica et physica generalis (Quinque-
položio 1758. u Čakovcu s vrlo dobrim Ecclesiis, 1761; vel. 22,6 x 17,6 cm;
uspjehom i zatim predavao na filozofskom varaždinska knjižnica, sign. g 8).
učilištu u Pečuhu (1760-1763). U Ivaniću je LIT.: Arhiv Hrvatske franjevačke provincije
1766/67. predavao moralno bogoslovlje; prije sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu: Matricula
te službe je bio gvardijan u Virovitici (1763- officiorum, sign. B 2, ad nomen. — F.E.
1766), a poslije gvardijan u Zagrebu (1767- HOŠKO: Skotistička filozofija zagrebačkog
1770). Spis Theologia christiano-moralis (s.l. kruga 17. i 18. stoljeća. Bogoslovska smotra,
1767) ima na hrptu natpis “Theolo. Moralis 39 (1970), 2/3, str. 211. F. E. Hoško
P.I.”, što bi moglo značiti “Patris Iacobi”; spis
je vel. 21 x 17 cm; čakovečki rkp. br. 10), dok MUTIĆ, Anđeo, pisac (Vareš, 25. V. 1901 -
spis Extractus theologiae moralis (s.1. 1767) Zenica, 19. I. 1978). - Krsno mu je ime Josip.
ima bilješku da ga je zapisao 23. srpnja 1767. u Otac Šimo i majka Marija rođ. Musić-Gašić
Ivaniću student Petar Pavao (vel. 19,9 x 16 cm. rodili su dvanaestoro djece. Josip je novicijat
str. 127; virovitički rkp. br. 9). Autor je spisa započeo 1918. Osnovnu školu završio je u
Metaphysica et physica generalis (Quinque- Varešu, gimnaziju u Visokom, teologiju u
Ecclesiis, 1761: vel. 22,6 x 17,6 cm; Sarajevu i Zagrebu, gdje je i doktorirao. Za
varaždinska knjižnica, sign. g. 8), dok se tek svećenika je zaređen 1926. Službovao je kao
usporedbom teksta gornjih rukopisa iz kapelan, župnik u Varešu, gvardijan u
moralnog bogoslovlja mora utvrditi da li je to Kraljevoj Sutjesci i profesor u Sarajevu.
isti tekst da bi se sa sigurnošću mogao pripisati Posljednje godine proživoo je u Kraljevoj
Mušegu. Sutjesci.
LIT.: Arhiv Hrvatske franjevačke provincije DJELA: Pohađanje bolesnika i skrb za njih.
sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu: Matricula Zagreb 1966. - Ima li Bog? Zagreb 1969. - Tko
officiorum, sign. B 2, ad nomen. - F.E. Hoško. je Bog? Zagreb 1970.
Skotistička filozofija zagrebačkog kruga 17. i LITERATURA: Zlatna misa p.o. fra Anđela
18. stoljeća. Blogoslovska smotra, 39(1970), Mutića. Bosna Srebrena, 27(1976) 9, str. 144-
1/3, str. 211. F. E. Hoško
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 506

145. - vt: Umro Dr fra Anđeo Mutić. Bosna Zaostrog, 1717. Početne škole učio je u
Srebrena, 29(1978) 1/2, str. 23-24. A. Kovačić samostanima Bosne Srebrene, a teologiju u
Italiji. Bio je učitelj pripravnika za novicijat,
NAGNANOVIĆ, Bernardin, (Nagnan), profesor nastavnik filozofije i teologije. Kao lector
i ljetopisac (Brotnjo, ? - Zaostrog 23. VI. sexenalis izabran je 1714. za tajnika provincije.
1717). U franjevački je red stupio u Zaostrogu Znao je osim latinskog još njemački, talijanski
10. V. 1700. Prema Petru Baćiću, kojeg slijede i mađarski jezik. Napisao je, držeći se
kasniji autori, više filozofsko-bogoslovne Gonzage, Varadinca i Orbinija, Brevis historia
studije završio je u Italiji. Čini se provinciae Bosnae Argentinae, čiji se rukopis
najvjerojatnijim da je potom predavao negdje u čuva u Zaostrogu. Više je ovo skica, nego
inozemstvu. Definitorij Provincije Bosne dorađeni tekst ljetopisa u kojem se opisuju
Srebrene, imenovao ga je, naime, 24. VI. stradanja franjevaca Bosne Srebrene u vrijeme
1715.na svom sastanku u Velikoj, lektorom turske vladavine.
Bogoslovije u Budimu, a ta se dužnost redovito LITERATURA: - Z/LATOVIĆ S/tjepan/:
mogla dobiti samo poslije tri godine Historijski pabirci. Glasnik jugoslavneskih
predavanja filozofije. Dvije godine poslije toga franjevaca, 3(1889( 1, str. 13-15. JELENIĆ
4. VI. 1716. definitorij ga je imenavao Julijan: Bio-bibliografija franjevaca Bosne
lektorom na provincijskom učilištu u Šibeniku Srebreničke II (Rukopis u arhivu franjevačkog
umjesto fra Ante Bandića, koji je pošao na samostana u Tolisi). A. Kovačić
Nagnanovićevo mjesto u Budim. U Šibeniku je
predavao samo godinu dana skupa s poznatim NAGY, s. Arkanđela, (Filipovac/ Lipik, 12.
Lovrom Sitovićem. Zbog nedostatka sredstava III. 1906 Zagreb, 2. XII. 1992), sestra sv.
bogoslovno učilište u Šibeniku prekinulo je Križa. Završila je Učiteljsku školu u Pakracu te
neko vrijeme rad i na poziv nadbiskupa su svi koji su je poznavali očekivali da će
Cupillija udružilo se s nadbiskupijskim nakon mature potražiti namještenje i raditi kao
učilištem u Splitu gdje je preselio i učiteljica. No ona je pošla drugim putem:
Nagnanović. Uz profesorski rad bavio se privukao ju je primjer sestara sv. Križa koje su
skupljanjem povijesnih dokumenata i pisanjem radile u pakračkoj bolnici i činile puno dobra.
ljetopisa. U ljetu 1717. izabran je za tajnika Kao kandidatica stvorila je odluku: "Pod svaku
Provincije Bosne Srebrene. No prije nego je cijenu, uz pomoć Božju, želim postati sveta.
preuzeo tajničku dužnost zatekla ga je smrt. Zato sam izabrala redovništvo." Ta je radikalna
DJELA: Notitia Provintiae Bosnae Argentinae, odluka tipična za njezinu osobu. Znala je
J. JELENIĆ: Dva ljetopisa Bosne Srebrene, odlučiti, poći svojim putem i ne skretati. Bila je
Sarajevo 1919, 9-15. – Kratka povijest Bosne spremna na žrtvu i napor. Njezine odgojiteljice
Srebrene (dvojezično, pr. S. Hrkač), Čitluk u Samostanu u Đakovu brzo su otkrile njezine
2001. dobre strane te je poglavari šalju u Kuću
LIT.: Norinij Starogradianin Neretvanski [L. maticu u Švicarsku na redovničku formaciju.
Vladmirović], Pripisagnie poçetka kragliestva Tako je postulat i novicijat završila u
bosanskoga, Mleci 1775, 69. — S. Zlatović: Ingenbohlu te položila prve zavjete god. 1930.
Historijski pobirci, Glasnik jugoslavenskih Vraća se u Đakovo te po nalogu poglavara radi
franjevaca, 3 (1889) br. 1. — J. Jelenić: Dva na Osnovnoj ženskoj školi u Đakovu koju su
ljetopisa Bosne Srebrene, Sarajevo 1919, 9-15. vodile sestre sv. Križa. Ondje ostaje 11 godina
A. Crnica: Naša Gospa od Zdravlja i njezina te dolazi na glas kao vrsna učiteljica koja
slava, Šibenik 1939, 413-414.– A. RIBIČIĆ, primjenjuje najsuvremenije metode u nastavi.
Crtice o školstvu u Zaostrogu, Zaostrog 1989, Posebnu pažnju posvećuje slabije nadarenoj
85. V. Kapitanović djeci i onoj siromašnoj. Pomaže im na razne
načine i ima s njima vidnog uspjeha. Ta briga
NAGNANOVIĆ, Bernardin, ljetopisac )Broćno za prikraćene ostat će njezina odlika kroz cijeli
u Hercegovini, sredinom 17. stoljeća - život. Kad se najbolje snašla u prosvjeti,
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 507

redovnička poslušnost traži od nje prestanak kustod (1937-1940). U ratnom i poratnom


rada u školi i preuzimanje službe magistre razdoblju gvardijan u Kninu (1942-1946). Od
novakinja. Tekla je godina 1941. Rat je (1947- 1957) predaju u Zagrebu logiku,
bjesnio. Tu je službu rado prihvatila a nije joj psihologiju, filozofiju, vjeronauk i ustav.
bila posve nova jer je već ranije povremeno Ujedno je i direktor gimnazije (odjeljka u
pomagala bivšoj magistri koja je pobolijevala. Zagrebu). Od (1957-1964) predaje u
Dolaskom u novicijat njezina poznata vedrina i Makarskoj filozofiju.
optimizam su porasli. Svim silama revnuje da LIT.: H. G. Jurišić
mlade privede što bliže Bogu. I opet kad se
najbolje snašla trebalo je napustiti započeto i NAKIĆ VOJNOVIĆ, fra Ante, lektor (Skradin,
preuzeti novu službu. Naime, 1943. postaje 1660 – Šibenik 6. II. 1716). Bio je sin drniškog
asistentica provincijalne poglavarice majke -› serdara Mate. Filozofiju je i teologiju studirao
Amadeje Pavlović. Na toj dužnosti ostaje sve u Peruggi. Tu je 16. V. 1693. zaređen za
do 1955. kad postaje provincijalnom svećenika. “Mladu” misu služio u crkvi sv.
poglavaricom Hrvatske provincije. Tu će Jure na Žitniću 21. VI. 1693. Bio je profesor
službu vršiti do 1964. Nastavila je na filozofije i teologije na generalnim učilištima u
promicanju župnog apostolata i bolničkog Ferrari i Mantovi. Mantovski vojvoda
djelovanja. Kako je kroz sve ratne i poratne Ferdinand izabrao ga je 1705. članom skupa
nevolje i teškoće bila na odgovornim mjestima, teologa. Bio je generalni vizitator i predsjednik
morala je podnijeti često nadljudske napore. kapitula provincije Bosne Srebrene koji se
Nakon isteka mandata odlazi za kućnu održao u Sinju (6-10. IX. 1711) i na istom
poglavaricu u Donji Miholjac, gdje ostaje šest kapitulu bio izabran kustodom provincije.
godina. Već je ondje davala privatne satove što Sudjelovao je na provincijskom kapitulu u
će nastaviti nakon povratka u Provincijalnu Đakovu (1714). Umro je u samostanu sv.
kuću. Rad s djecom bio je njezina najveća Lovre u Šibeniku.
radost kroz cijeli život. LIT.: - A. KAČIĆ MIOŠIĆ, Razgovor ugodni,
LIT.: Z. KOJAKOVIĆ: »Matilda Nagy, sestra Zagreb 1942, 398. — FERRARI CUPILLI, Cenni
Arkanđela«, U znaku Križa, List Milosrdnih biografici, Nachich Antonio, Il Dalmata, 22
sestara sv. Križa Đakovo, XIII (1992) 2, str. (1877) 51, Appendice. — J. SOLDO, Samostan
44 45. M. Žigrić sv. Lovre u Šibeniku, Kačić, 1/1967, 73. — K.
KOSOR: »Drniška krajina za turskog vladanja«,
NAKIĆ ALFIREVIĆ, fra Vjenceslav, profesor Kačić 11 (1979) 181-182. – V. KAPITANOVIĆ,
(Kadina Glavica, 30. XI. 1890.-Split, 13. III. »Rukopisni priručnici franjevačkog filozofskog
1964.). Osnovno je školovanje završio na učilišta u Šibeniku (1969-1825)«, Prilozi za
Visovcu (1897) i Kninu (1898-1901), istraživanje hrvatske filozofske baštine, 20
gimnaziju u Sinju (1902- 1908). Novicijat je (1994) br. 1-2 (39-40), str., 193.
proveo na Visovcu (1908-1909). Filozofiju je V. Kapitanović
studirao u Šibeniku (1909-1911), a teologiju u
Makarskoj (1911-1914). Svečane zavjete NAKIĆ, fra Ante, (✜Marko), profesor
pololožio 4. XII. 1912. a za svećenika zaređen (Siverić, 30. XI. 1883 - Sumartin, 8. XII.
26. VII. 1914. Studira Filozofiju u Fribourgu 1954). Pučku je školu (šest razreda) pohađao u
(1914-1921) gdje je i doktorirao na temlju Siveriću (1890-1896), a gimnaziju u Sinju
radnje "De principio individuationis ad (1896-1901). U Franjevački rad stupio na
mentem Joannis Duns Scoti". Po povratku sa Visovcu 25. IX. 1901. Filozofijuje studirao u
studija obnaša razne službe u provinciji Šibeniku, a teologiju u Makarskoj i Münchenu
(prefekt sjemeništa u Sinju, podmagister i gdje je ostao dvije godine (1905-1907). U
magister, profesor filozofije i gvardijan u Münchenu je položio svečane zavjete 4. X.
Zaostrogu i Sinju (1937 do 1940). Definitor 1905), a za svećenika je zaređen 16. VI. 1906,
provincije u razdoblju od (1931- 1934), a također u Münchenu. Nakon studija u
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 508

Njemačkoj, vraća se u Provinciju u kojoj vrši LITERATURA Benvenutus RODE:


različite službe. Bio je prefekt u sjemeništu u Necrologium Fratrum Minorum de Observantia
Sinju (1907-1908), profesor na gimnaziji Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta
(1908-1929), direktor (1917-1920) i upravitelj Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917. 441.
sjemeništa (1920-1937). Predavao je Latinski, I. Djamić
njemački, matematiku, zemljopis i povijest.
Osim toga, bioje dvaput definitor (1919-1925) NARCIS, Jenko (Matić, Eugen), književnik
i jednom kustos Provincije (1928-1931). (Livno, 2. II. 1889 - Livno, 26. VII. 1918). -
Odlikovao se razboritošću i svetošću života. krsno mu je ime Perica. Sin je Jakova i Ane rđ.
Strpljivo podnoseći bolest, god. 1937. se Deronja. Osnovnu školu završio je u Livnu,
povlači u samostan na Sumartin gdje ostaje do gimnaziju u Visokom (1900-1906), novicijat u
konca života. M. Ćaleta Fojnici (1906-1907), filozofsko-teološki studij
u Sarajevu i Livnu (1907-1911). Za svećenika
NAKIĆ, fra Pavao (Nakich, Nachini, don je zaređen 1911. Isti dan kad je rekao mladu
Petar, Pietro), graditelj orgulja ( misu umro mu je otac. Kratko je službova u
Livnu (1911-1912), zatim je bio profesor u
NALETILIĆ Fra Stjepan-Nikola (1907.-1942.) Visokom (1912-1914). Zbog bolesti se
Rođen 1.XI.1907. u Lisama, ž. Široki brijeg, zahvalio na profesuri. God. 1915. amputirana
od oca Grge i majke Petronile r. Karačić. mu je noga u Beču. Poslije toga živio je i
Osnovnu školu i gimnaziju učio na Širokom djelovao na Gorici kod Livna sve do smrti.
Brijegu, bogosloviju 1930.-1933. u Mostaru, Narcis još kao gimnazijalac piše vlastite
1933.-1935. u Fribourgu (Švicarska). U književne sastave u đačkom listu Cvijet.
Franjevački red stupio na Humcu, 29.VI.1926. Postupno izrasta u originalnog stvaraoca, koji
Zavjetovan jednostavno 30.VI.1927., svečano je dobro poznavao dušu bosanskog čovjeka i
2.VII.1930. Za svećenika zaređen u Mostaru, prošlost Bosne te o tome piše u svojim
5.XI.1933. 1935.-1936. kapelan na Humcu romanima, pripovijestima (Bosančice, Čas
1936.-1938. kapelan u Tomislavgradu 1939.- stvaranja, I nestade najjačeg dima, Jezero,
1942. župnik u Kongori U noći između 19. i Jozinica, Kočijaš Zulfo, Kosidba, Mi smo sami
20.V.1942. odveden iz župskog stana u sebi krivi, Nad vodama, Naš povjek, Naši ljudi,
Kongori i oko 24.V., u Jezeru blizu Rilića Nijema bol, Predodređeni, Pod jesen, Rđavi
ubijen. Ima dovoljno dokaza da je fra Stjepan put, Sin bijede, Stipurin Omer, Sumnja, Šćirka,
mučen na razne načine. Na silu su ga izveli iz U bolnici, U rodnom mjestu, Zlatka, Župnik
župne kuće i odveli prema Riliću. Gore su ga Ninić) i feljtonima (Dert, Mamon, Mehrak, Mi,
razapeli između dvije bukve i pod njim naložili Misli, Misterija boli, Portreti nutarnjeg
vatru. Tako je izgorio. To su učinili srbo- čovjeka, Pri zapadu sunačnom, Trudovi,
četnici iz susjedstva. Fra Stjepan je bio Umiranje, Uskrsno slovo, Venus primitiva)
rodoljub. Svoje je cijenio a tuđe poštivao. Bio dok u književnim kritikama i studijama (o
je vrijedan svećenik. Nitko nije mogao Matošu, Sienkiewiczu, Bahru, Jergensenu i
očekivati njegovo mučenje, osim da je janje drugima) pokazuje da je dobro poznavao našu i
vodu vuku mutilo, iako je bilo ispod njega - inozemnu književnost, a u prikazima,
rekao bi narod! ocjenama, člancima i raspravama potvrđuje
LIT.: A. Nikić: Hercegovački franjevački svoju ljubav prema bosanskoj prošlosti i
mučenici 1524. -1945. , Mostar 1992. franjevačkoj tradiciji u njoj. Svi njegovi radovi
A. Nikić tiskani su u periodičnim publikacijama, a neki
tek poslije njegove smrti i zasebno.
NALJEŠKOVIĆ, Stjepan (Nale), misionar Objelodanjivani su u Hrvatskoj zajednici
(Dubrovnik, ? - ?, cca 1661) - Član Provincije (1911), Serafinskom perivoju (1912), Glasniku
sv. Franje u Dubrovniku. Misionar i župnik u sv. Ante (1913), Našoj misli (1914-1918),
Nagykanizsa (Canissa) u Madžarskoj. Kalendaru sv. Franje (1916), Kalendaru
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 509

Napredak (1916), Hrvatskoj prosvjeti (1915- 52-53. - IVIĆ Kazimir Nad grobom Narcisa
1919). Hrvatskoj obrani (1918-1920), Jenka (Eugena Matića) 2. 2. 1889. - 26. VII.
Novinama (1916-1918), Luči (1918-1920), 1918. Naša misao, 32(1918) 5-8, str. 56.
književnom kalendaru Zrno (1919), Jadranu Pjsma. - aMARKIĆ Marcel: Narcis Jenko (fra
(1922), Seljačkom kalendaru (1920), Narodnoj E. Matić) Luč, 14(1919/20) 2/3, str. 66-67. -
slobodi (1913), Gradu i selu (1928/29), Anđelu PADOVAN Ante: Narcis Jenko: Spir. procell.
čuvaru (1942), Glasniku sv. Josipa i još nekim Narodna politika, 5(1922) 190, str. 2-3. - PELZ
drugim publikacijama. Preveo je s talijanskog Stjepan: Fra Eugen Matić (N. Jenko). Hrvatska
Fioretti di san Francesci i objelodanio ih 1913. obrana, 21(1922) 177, str. 2. - RAŠEN Ivo:
pod naslovom Miomirisni cvjetići iz života Književna djela N. Jenka (Razlomci, Sp.
siromaška Isukrstova sv. Franje Asiškoga, procell.). Glasnik sv. Ante, 17(1922) 8/9, str.
pretiskao je 1915. Muku Gospodina našega 140-141. - ŠTEVANIĆ Vjekoslav: Narcis
Isusa Krista i plač majke njegove od fra Petra Jenko: Razlomci, Luč, 18(1922/23) 1/2, str. 37-
Kneževića, a 1916. izdao Malo Biserje sv. 38. - TOMAŠIĆ Stanko= Narcis Jenko:
Ante za vojnike, napisao je predgovor za Razlomci: Jugoslavenska njiva, 6(1922) 2-6,
Narodne junačke pjesme iz Bosne i str. 273-274. - UJEVIĆ Mato: Narcis Jenko:
Hercegovine, koje je 1915. izdao Zbor “Jukić”, Razlomci. Jadran, 4(1922) 60, str. 2. . ISTI:
uređivao je Glasnik sv. Ante. Koncipirao je Razlomci. Narodna politika, 1(1922) 172, str.
romane Ahmet-beg Begović, Đakovačka 2. - Matić Eugen. Jadran, 4(1922) 102. - Narcis
katedrala i Sinovi sunca, ali ih, zbog prerane Jenko: Spiritus procellarum. Život, 4(1922/23)
smrti, nije napisao. Bio je književno nadaren, 2, str. 125-126. - MARKOVIĆ Ljubomir:
ali noseći se s vremenom i bolešću sve svoje Narcis Jenko: Razlomci. Hrvatska prosvjeta,
radove nije stigao ni mogao jezično i stilski 10(1923) 5, str. 247-248. - Narcis. Anđeo
dovoljno dotjerati. Znao je osim klasičnih čuvar, 25(1925/26) 7. - VUJICA Stanko:
jezika još i francuski, njemački i talijanski. Narcis Jenko (prigodom 10-obljetnice smrti).
Neobično je volio naše ljude, privlačio ih Cvijet, 8(1927/28) 5/6, str. 24-28. - BADROV
nenametljivom blizinom i o njima pisao. Bonifac: Fra Eugen Matić - Narcis Jenko
DJELA: - Razlomci. Zagreb 1922. - Spiritus (Prigodom 10.godišnjice smrti). Kalendar sv.
procellarum. Osijek 1922. - Tri pučke Ante 1928, str. 53-55. - ISTI: Narcis Jenko -
pripovijetke. Zagreb 1922. (skupa s V. Gabrijel Jurkić: korespodencija. Dobri Pastir,
Novakom). Bosančice. Zagreb 1923. - Obitelj 17/18(1968) I-IV, str. 203-226. - GRGEC
vojvode Hrvoja. Zagreb 1934, 1971 2. Petar: Predstavnici nedavne prošlosti (O Narcis
LITERATURA: TOMASOVIĆ Jakov: Matić Jenku /E. Matiću/ i biskupu Langu). Selo i
Eugen: (O Spir. procell. pripovijestima, grad, 1(1928/29) 147-150. - BALETOVIĆ Ivo:
feljtonima iz ratnog doba). Naša misao, O bosanskom piscu Narcis Jenku. Uz njegov
29(1915) 11/12, str. 190-191. - ISTI: Narcis roman: Obitelj vojvode Hrvoja. Obitelj,
Jenko: Obitelj vojvode Hrvoja. Jadranska vila, 7(1935) 20, str. 390. - Narcis Jenko: Obitelj
7(1924) 12, str. 144. - Andrić Josip: Za jednim vojvode Hrvoja (Historijski roman. Ilustracije
umetnikom večnog pera. Zora. 21(1918/19) Gabrijela Jurkića, I dio). Katolički list,
1/2, str. 23. - BEGO Marin: Matić Eugen. 86(1935) 5/6, str. 68. - DŽAJA Matko: Livno i
Novine, 5(1918) 197, str. 2. - JAKOVLJEVIĆ livanjski književnici (o Mirku Jurkiću i Narcis
Ilija: Narcis Jenko (fra E. Matić). Hrvatska Jenku). Napredak, 12(1937) 11, str. 138-139. -
prosvjeta, 5(1918) str. 392-404. - ISTI: KOZARČANIN Ivo: Pregled proze (prikaz
Razlomci. Hrvatska obrana, 21(1922) 120, str. djela... N. Jenka /E. Matić/ Spiritus
2. - PAŠALIĆ Jako: † fra Eugen Matić. procellarum). Hrvatska revija, 8(1935) 8, str.
Novine, 5(1918) 164, str. 2. - JELENIĆ 438-442. - ROZIĆ Ivan: Narcis Jenko
Julijan: Nad grobom Narcis Jenka. Novine, (prigodom 20-obljetnice smrti). Cvijet,
5(1918) 165, str. 2. - ISTI: Nad grobom 19(1937/38) 3/4, str. 59-63. - S.K.: Bosna u
Narcisa Jenka. Naša misao, 32(1918) 5-8, Str.. djelima Narcis Jenka (prigodom 20-obljetnice
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 510

smrti:). Cvijet, 20(1937/38) 1/2, str. 3-6. - još naziv: “ep. Ancyran.”, što bi moglo biti od
H/RGIĆ/ Lj/ubo/: U spomen 50-godišnjice “ep. Ansaren.” ili pak, “ep. Argyrunt.”. Ovo
smrti Narcisa Jenka, Dobri Pastir (kalendar), posljednje bi se odnosilo na Argyruntum
1969, str. 156-158. - VRGOČ Franjo: Narcis (Starigrad podno Velebita), kojih 60 km od
Jenkov Vojvoda hrvoje i naša zaboravnost. Asserije, koji nije bio pod Turcima. Nardi je
Nove et Vetera, 27(1977) II, str. 219-226. - kasnije navodno bio pomoćni biskup u
BRČIĆ Mladen: Narcis Jenko (sjećanje uz 60- Olomucu, a 1631., u Aquileji. U
tu godišnjicu smrti). Nova et Vetera, 28(1978) konventualskoj crkvi u Montopoliju izgradio je
I-II, str. 239-252. A. Kovačić navodno veliki oltar, te u istoj crkvi pokopan
1633.
NARDI, Cezar, FKN (Monopoli 1572-1633), LIT.: P. GAUCHAT: Herarchia catholica medii
biskup. Završio je crkveno pravo i bio profesor et recentioris aevi, IV, Pataviii 1968, 104. – S.
i propovjednik na carskom dvoru na MELCHIORRI, Anales Minorum… Quaracchi
talijanskom jeziku. Grgur XV. imenovao ga je 1934. Vol. XXV., 425 br. 66; 588 br. 187. –
na carev prijedlog biskupom biskupije koja se Miscellanea Francescana, 31 (1931.) 115 (s
u konzistorijalnim aktima naziva Ansarensis. literaturom mss.). T. SMIČIKLAS: Codex
Oprostio mu je naplatu takse i zatražio od cara diplomaricus regni Croatiae, Dalmatiae et
da mu providi sredstva za doličan život dok se Slavoniae, Zagreb 1903., ss. Vol. XVIII., 96.
drukčije ne uredi. — Prema Acta Miscellanea Povijesni atlas, Zagreb, 1980., 7; 11; 76.
97 f. 151, god. 1621. Spomenuti grad “Civitas M. Žugaj
Anserensis” u Dalmatinskom kraljevstvu bio je
pod turskom strahovladom i imao je katedralu NEDIĆ, Bono, povjesničar (Tolisa, 19. IV.
kaja je pripadala zadarskoj nadbiskupiji, ali je 1841 - Tolisa, 2. I. 1903). - Početne škole učio
zbog turskog pustošenja ostala bez pastira i je u Tolisi. U franjevački red stupio je 1857.
opustošena. U biskupiji je navodno bilo malo Filozofsko-teološki studij završio je vjerojatno
katolika koji su o Uskrsu dolazili u Šibenik u Italiji. Za svećenika je ređen 1864. Bio je
primiti sakramente u crkvi franjevaca vikar rezidencije u Tolisi (1866), župnik u
konventualaca. — Zbog sličnosti naziva Potočanima (1872), TGolisi (1874), Brčkom
Ansarensis i Auxerensis Gauchat ih je (1876), Dubravama (1878) i Tišini (1896), te
poistovjetio, te uvrstio Nardija među osorske gvardijan u Tolisi (1880). Biran je za definitora
biskupe, iako je morao, u bilješci, priznati, provincije. Zaslužan je za uređenje
kako je nakon smrti Oktaviana Garzadorija 2. samostanske knjižnice u Tolisi. Odlikovan je
VII. 1633., za biskupa imenovan Antonio (1896) viteškim križem Franje Josipa I. -
Verità, a ne kaže ništa o Cesaru Nardiju kao Surađivao je u Srcu Isusovu (1886), Vrhbosni
biskupu. — Po gornjem opisu Acta (1902) i Novom prijatelju Bosne (1888, 1890).
Miscellanea, radi se o nekom gradu u blizini Jelenić je objelodanio ulomak iz njegovog
Zadra, možda o rimskoj Asseriji, nedaleko koje Dnevnika u Franjevačkom vijesniku (1929).
je u Lepurima otkrivena velika trobradna Nekoliko radova tiskano mu je i zasebno.
bazilika s pripadnim zgradama. Pape su u tom DJELA: Pjesme o ulazu careve vojske u
isturenom teritoriju turske vlasti možda željeli Bosnu... god. 1878... Đakovu 1881. - Dva
uspostaviti biskupiju. Prethodio je, 1608. razbojnika, događaj iz sedamnaestog vijeka...
franjevac Bardoni Berengarije (v.). a nije Pećuh 1885. - Barun Josip Filipović ulazi s
isključeno da je krajem 14. st. (točnije 28. X. vojskom u Bosnu godine 1878... Pećuh 1888. -
1387.) bio ondje u blizini Asserije “Joannes Kratka povjest župe, crkve i samostana
Cartalensis” ili Corčulensis=Korčulanski toliškoga... Pećuh 1888. - Uputstva za gajenje
(Smičiklas). Možda to treba čitati šljiva. Brčko 1889.
“Corlatensis”, što bi se odnosilo na Korlat, LITERATURA: - († Fra Bono Nedić).
kojih 8 km sjevernije od Assarije? U Serafinski perivoj, 17(19)3) 2, str. 56. -
Apostolskom breveu od 1. VII. 1622., dolazi JELENIĆ Julijan: Bio-bibliografija franjevaca
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 511

Bosne Srebreničke II (Rukopis u arhivu Bone Benića mlađeg, gimnaziju u Kraljevoj


franjevačkog samostana u Tolisi). A. Kovačić Sutjesci, filozofsko-teološki studij u Subotici
(1827-1828), Solnoku, Agriji, Đanđešu (1831-
NEDIĆ, Franjo Cvjetko, pravni pisac (Tolisa, 1832) i Vacu (1833-1835). U franjevački red
1. VII. 1851. - Tolisa, 2. IX. 1895). - Osnovnu stupio je 1825., a za svećenika zaređen 1833. U
školu završio je u Tolisi. Svršivši latinsku franjevački red stupio je 1826, a za svećenika
školu započeo je novicijat u Kraljevoj Sutjesci zaređen 1833. Bio je kapelan u Orašju kod
1866. Filozofsko-teološkis tudij završio je u Travnika župniku fra Marijanu Šunjiću, koji ga
Đakovu i Gučoj Gori (drugu godinu teologije). je učio turski, arapski i perzijski (1836-1839),
Za svećenika je zaređen 1874. Kratko je bio nastavnik u srednjoj samostanskoj školi u
lektor, a potom je poslan u Beč gdje je položio Kraljevoj sutje:sci (1839-), župnik na ULicama
rigoroze iz sv. Pisma, dogmatike te pastoralne i (1848-1851), u Kraljevoj Sutjesci (1856-1861)
moralne teologije. Vrativši se u provinciju i Tolisi (1861-1874), upravitelj (ekonom)
nastavio je svoja filozofsko-teološka dobara Bosne Srebrene u šakovu (1874-1883).
predavanja, koja su se odlikovala jasnoćom. Posljednje godine proveo je kao umirovljenik u
Neko vrijeme bio je predsjednik franjevačkog Tolisi (1883-1895). Biran je za definitora
filozofsko-teološkog učilišta u Pećuhu. (1851-1854) i provincijala Bosne Srebrene
Žeupnikovao je na Ulicama i u Vidovicama. (1854-1857), prati provincijala Stjepana
God. 1891. odlikovan je naslovom jubilarnog Marjanovića 1838. u svojstvu tajnika po
lektora. U Glasniku jugoslavenskih franjevaca Hercegovini, putuje dvaput u Carigrad u
(1889) pod naslovom Božji ugodnici iz Bosne, vrijeme Barišića afere (1843, 1845) te 1852. u
piše u Katarini Kotromanić, Šimunu Beč u svezi9 školskih problema Bosne
Filipoviću, Anđelu Zvizdanoviću i Petru Srebrene, dovodi 1853. klerike Bosne Srebrene
Bošnjaku. Surađivao je još u Katoličkom listu u Đakovo na školovanje, izdaje prvi
(1882) i Vrhbosni (1887). Pozdravio je sistematski šematizam Bosne Srebrene 1855.,
imenovanje Josipa Stadlera za sarajevskog sudjeluje 1848. na sastanku kojeg je vezir
nadbiskupa, ali je smatrao da franjevci u Bosni sazvao u Travniku te 1856. na generalnom
i Hercegovirni i dalje imaju pravo na župe i to kapitulu red u Rimu. - Nedić se kao student
na temelju posebnog prava i povlastica. upoznao s idejama hrvatskog narodnog
DJELA: Pozdrav prečasnom gospodinu dru. preporoda, koje kasnije uporno propagira.
Josipu Stadleru... prigodom njegova Zalagao se za interese kršćanske raje i
imenovanja za prvobiskupa vrhbosanskoga i provincije Bosne Srebrene. Sudjeluje u reformi
prvostolnika bosanskoga i hercegovačkoga. njezinog školstva, prati rad Zbora redovničke
(Beč 1881). - Jura specialia. Đakovae 1883. - mladeži Bosne Srebrene, gradi crkvu i
Radosnica prigodom ustolidbe i imendana samostan u Tolisi. Napisao je nekoliko
presvietlog i preč. gospodina fra Marijana samostalnih djela i brojne priloge u tadašnjim
Markovića... biskupa danabaskoga i periodičnim publikacijama. Objelodanjuje pod
apostolskoga upravitelja biskupije u vlastitim imenom, anonimno ili pod
Banjaluki... (Pećuh 1884). - Monumenta pseudonimima: Vila Bosanka, žalovan,
privilegiorum. Vukovarini 1886. Slavoljub Otačbinović, Miloje Dobranović ili
LITERATURA: JELINIĆ Julijan: - Bio- pod znakom krnjeg mjeseca i zvijezde, u
bibliografija franjevaca Bosne Srebreničke II Danici Ilirskoj (1837, 1841, 1848,- 1850, 1852-
(Rukopis u arhivu franjevačkog samostana u 1855, 1862, 1865), Ilirskim narodnim
Tolisi). A. Kovačić novinanama, Arhivu za povjesnicu
jugoslavensku (1858, 1863), Obzoru (1859,
NEDIĆ, Martin, povjesničar (Tolisa, 1. IV. 1860, 1878), Katoličkom listu (1860), Glasniku
1810 - Tolisa, 16. V. 1895). - Krsno mu je ime biskupije bosanske i sriemske (1875, 1880,
Ivan. Rodio se od oca Ilije i majke Mande rođ. 1881, 1885, 1888, 1890), Slovincu (1879),
Oršolić. Početne škole učio je u Tolisi kod fra almanahu Slava preporoditeljem (1885) i
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 512

Hrvatskoj (1895). Posthumno su mu tiskane DRLJIĆ Rastislav: Prvi Ilir Bosne fra Martin
neke pjesme, pisma i kraći dopisi u Nedić 1810-1895. Sarajevo 1940. A. Kovačić
Serafinskom perivoju (1908, 1913), Vrhbosni
(1914), Obzoru (1916, 1932), Ljetopisu JAZU NEDIĆ, Stipan, slikar (Tolisa, oko 1820 -
(1923), Franjevačkom vijesniku (1930, 1932, Plehan kod Dervente, oko 1860) - Franjevac
1938-1939), Prosveti (1931), Glasniku sv. Ante kojije slikao kor u staroj (sada porušenoj) crkvi
(1933), Hrvatskoj straži (1933) te u Drljićevoj samostana u Kraljevoj Sutjesci. U Tolisi je
monografiji o Nediću (1940), Gabranovićevoj nekoć postojao od njega portret olovkom fra
građi Bosna i Hercegovina od 1853. do 1878. Martina Nedića, (v.). I to, a i svi ostali njegovi
(1956) i još nekim drugim edicijama. radovi, netragom su nestali. Napravio je i pet
DJELA: Razgovor koga vile ilirkinje imadoshe kopija Fojničkog Grbovnika.
u pramallitje godine 1835. U Karlovcu (s.a.). - LITERATURA: J. JELENIĆ: Kultura i
Razgovor koga Vile Ilirkinje imadoše u bosanski franjevci. sv. II, 1780-1878, Sarajevo
Pramalitje godine 1841... (Napredak 1915, 579-580. - Đoko MAZALIĆ: Leksikon
(kalendar), 1934, str. 145-151). - Pokret godine umjetnika BiH. Sarajevo 1967, s.v.
1848. i 1849... U Carigradu 1851. - piesma I. Gavran
bjegovu veličanstvu Franji Josipu I... U
Budimu... 1852. - REgula et testamentum NEGOVEC, Aleksandar, provincijal, generalni
seraphici patris sancti Francisci... Zagrabiae definitor (Bela, 2. VII. 1692. - Varaždin, 28.
1854. - Schematismus almae missionariae VIII. 1749) je sin Stanislava i Katarine r.
provinciae Bosnae Argentinae. Budae 1855. - Porelapić. Po završenoj srednjoj školi stupio je
Pjevanje presvietom i prepoštovanom 1711. u Ormožu u novicijat. Filozofiju je
gospodinu Marianu Šunjiću... U Osijeku 1855. slušao u Zagrebu (1712-1714), a ondje je
- Kitice od devet u raznih zgodah ubranih započeo i teologiju (1716/17) da bi zatim
cvietova, preuzvišenom gospodinu Josipu Jurju studirao u inozemstvu (1717-1720). Svećenik
Štrosmajeru... u Osieku 1875. - Ratovanje je postao 1715. godine. Službu samostanskog
slovinskoga naroda proti Turcima godine poglavara obavljao je u više samostana: u
1875-1878. Dubrovnik 1881. - Pjesma Čakovcu (1722-1725, 1726-1729), u Sigetu
prigodom posvećenja nove crkve u Đakovu (1725/26), u Zagrebu (1730-1733, 1734-1736)
dne 1. listopada god. 1882... Đakovo 1882. - i Remetincu (1736-1740) dok je bio u
Život fr. Marijana Šunjića... U Đakovu 1883. - Čakovcu, posvetio se je izgradnji i uređenju
Poraz bašah a zavodenje Nizama u Bosni... U samostana. U vodstvu provincije sudjelovao je
Pečuhu 1884. - Stanje Redodržave Bosne kao definitor (1733-1736) za provincijala
Srebrene poslije pada kraljevstva bosanskoga Antuna Fabšića, a sam je bio od 1740. do 1743.
pak do okupacije... Đakovo... 1884. provincijal. Na generalnom kapitulu u
LITERATURA: NAPOTNIK Mihael: Kratak Valaloidu u Španjolskoj je izabran za
pregled bosanskoga školstva. Maribor 1884, generalnog definitora u vodstvu Franjevačkog
str. 45-50. - JELENIĆ Julijan: Prigodom reda. Opisao je svoj put u Španjolsku preko
stogodišnjice rođenja ilirskog književnika - O. Štajerske, Austrije, Njemačke i Francuske te
Martina Nedića. Serafinski perivoj, 24(1910) 9, povratak preko Italije; na putu je proveo
str. 151-153. - ISTI: Fra Martin Nedić i ukupno pet mjeseci. Da iskaže jednakost
njegova lijepa knjiga. Kultura i bosanski hrvatskog i ugarskog dijela provincije, privolio
franjevci. Sarajevo 1915, str. 505-512. - ISTI: je da 1740. dvije visoke škole u Varaždinu
Nedić fra Martin. Vedre hrvatske duše, 1922, prepuste svoj visokoškolski stupanj
knj. 2, str. 231-242. - KREŠEVKJAKOVIĆ Generalnog učilišta 2. razreda filozofskom
Hamdija: “Razgovor vila ilirkinja god. 1835” učilištu i bogoslovnoj školi u Pečuhu.
napisao je fra Martin Nedić. Zagreb 1918. - LIT.: Arhiv Hrvatske franjevačke provincije
ŽIC Nikola: Nedićev razgovor od 1841. sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu: Monumenta
Napredak (kalendar), 23)1934), str. 145-151. -
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 513

Provinciae, sv. 2, 19. - Ibidem. Matricula I. 1794). Postavši 1768. član Provincije sv.
officiorum, sing. B 2, str. 137. F. E. Hoško Ivana Kapistranskoga, studirao je teologiju na
bogoslovnoj školi u Temišvaru (1772-1776).
NEMETH , Alojzije (Nemethi, Nemethy), God. 1779. položio je ispit za profesora
filozofski i teološki pisac (Szombatelj, 1722. - filozofije, i to po novom od države propisanom
Našice, 3. VII. 1770). Poslije teološkog programu nastave, i počeo predavati na
školovanja u Budimu bio profesor filozofskog filozofskom učilištu u Našicama (1779) da bi
učilišta u Baji (1750-1753) i predavač teologije nastavio u Slavonskom Brodu (1780-1782). Na
na učilištu moralnog bogoslovlja u Radni kraju trogodišnjeg programa nastave održao je
(1756-1758), da bi zatim preuzeo teološke u Brodu javnu raspravu i objavio popis teza.
učiteljske stolice na Generalnim učilištima u Nastavio je predavati na učilištu u Slavonskom
Osijeku (1758-1761; 1765-1768) i Budimu Brodu, ali je sljedeće godine država zabranila
(1761-1765). Postigao je visok prosvjetni daljnji rad crkvenih visokih škola.
naslov u Franjevačkom redu, “lector jubilatus”. DJELA: Positiones ex universa philosophia,
Uživao je ugled u Redu: u Provinciji je bio Essekini 1782.
definitor provincijalu J. Blagoju (1764-1767) i LIT.: F.E. HOŠKO: Franjevačka filozofska
generalni vizitator u Bugarskoj. Zapisao je škola u Slavonskom Brodu, Nova et vetera, 27
svoja filozofska predavanja: Tractatus in (1977), 2, str. 82-83. — ISTI: Doprinos
universam logicam Aristotelis iuxta inconcussa franjevačkih visokih škola skotističkoj
domata Joannis Duns Scoti (Bajae 1751; vel. filozofiji i teologiji, Franjevci Hrvatske
16,5 x 19,5 cm, sign. k I 26, knjižnica u provincije sv. Ćirila i Metoda, Zagreb 1992,
Budimu), Tractatus in octo libros Physicorum 72. F.E. Hoško
(Bajae 1753; vel. 16,5 x 20 cm; sign. k I 25,
knjižnica u Budimu), De anima juxta mentem NEUWIRTH, s. Gertruda, ŠSM, (Slovenske
Doctoris Subtilis (Bajae 1753; 16,5 x 10,2 cm, Gorice, 24. V. 1864. — Potoci, 7. X. 1948.),
sign. k I 20, knjižnica samostana u Budimu). prva provincijalka Hercegovačke provincije. S.
Sačuvane su i razrade teoloških pitanja: De Gertruda je bila jedna od prve tri sestre koje su
Deo uno et trino; De Ecclesia: De Romano došle u Hercegovinu 1899. da preuzmu rad u
Pontifice; De Conciliis (Essekini 1766/67; ženskom sirotištu biskupa Buconjića u Mostaru
jedan svezak vel. 17 x 22,2 cm; sign. XXI B 1d i u Potocima. Od 1932. do 1938. vršila je
u samostanskoj knjižnici u Osijeku); De dužnost provincijalke. — Izuzetno strpljivo
incarnationis mysterio (Budae 1761): De verbo borila se godinama s oskudicom koja je pratila
Dei scripto i De tradionibus (Budae 1762; ta tri rad sirotišta. A nije priskrbljivala djeci samo
traktata i posljednja dva iz prvog sveska materijalna dobra. Posjedovala je ljubav i
zapisana su u dva druga sveska; prvi je vel. 18 brižnost majke, a za vrijeme bolesti, djeci je
x 22 cm u Našicama, a drugi vel. 18,5 x 24 cm bila strpljiva i predana njegovateljica. Pomogla
u Baču). je u Hercegovini odgojiti nekoliko naraštaja
DJELA: Positiones theologicae de ixteriori sestara. Nastojala je da se u Mostaru osnuje
cultu Dei, degue Christi mediatione. Essekini novicijat desetak godina prije nego što je
1766. Hercegovina dobila svoju provinciju. Kad je
LIT.: F.E. Hoško: Dvije osječke visoke škole, došlo u pitanje osnivanje provincije, i kad su se
dio 2. Kačić, 10(1978), 139-140. — Isti: u Mariboru mnogi tome protivili, s. Gertruda je
Prosvjetno i kulturno djelovanje bosanskih i sve činila da se provincija ustanovi. Smatrala je
hrvatskih franjevaca u Budimu tijekom 18. to potrebnim i jedinim mogućim i pravednim
stoljeća. Nova et vetera, 28(1978), sv. 1/2, 165- rješenjem u trenutku kad su odnosi između
166. F.E. Hoško sestara u Hercegovini i Vrhovne uprave u
Marib oru bili napeti. — Kao poglavarica
NEUMANN, Henrik, filozofski pisac (Egra, prema sestrama se odnosila tako da su je
Češka, 27. VII. 1752. — Radna, Rumunjska, 4.
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 514

uistinu mogle s ljubavlju slušati. biskupe na temelju registra taksenih obveza od


A. Bubalo 8. 3. 1476. Naziv de Monte mogao bi, možda,
biti oznaka samostana u Gori kod Petrinje ili,
NIKOLA (ZANCHANI; iz Zadra?) FKN († vjerojatnije, plemićki naslov tamošnje utvrde.
poslije 12. I. 1435), (izabrani ?) biskup. - Uz Možda potječe iz obitelji Zrinskih. — Dobio je
god. l438., Gams u Senju ima biskupa Nikolu, 14. II. 1483. Hironsku biskupiju na Kreti.
franjevca, koji bi 16. VII. 1443. bio premješten Premda Eubel piše da je premješten, čini se da
u Rab. Međutim u Rabu, pod istim nadnevkom, mu je ta biskupija samo pridružena radi
ima: "Nicolaus de Zara, O.S.D. (Fr.?)'' i umro beneficija, kao što će i njegovu nasljedniku u
bi 1447. Eubel pak ima u Senju biskupa Nikolu Hironu, Andriji, nadbiskupu Monobazije kod
O.P., ali tek 4. V. 1442., premjesten u Rab 24. Korinta biti pridružena 2. V. 1515. Hironska
VII. 1443. kao Nicolaus de Zara O.P. Sladović biskupija nakon što se Nikola prethodno
ima u Senju biskupa Nikolu III. 1438-43. — odrekao. — Početkom prošlog soljeća,
Djelomično razjašnjenje u toj zavrzlami, čini popunjavajući popis pisaca franjevaca
se, pruža Rački kad kaže da je Nikola II konventualaca povjesničar Papini zabilježio je
izabran 1432. pod pritiskom senjskih knezova i da se nikola isticao znanjem i pobožnošću te da
protiv volje Rima, te da je bio biskup do 19. su se sačuvali predviđanja i proroštva
VIII. 1443. kad je premješten u Rab, dok je (Nicolaus de Croatia ibidem Episcopus floruit
zakoniti biskup bio Ivan de Dominis, doctrina et pietate saeculo XV. Euius Vaticinia
Rabljanin. To potvrđuje povelja devetorice et Prophetiae habentur). Nažalost nije
braće Frankopana, od 12. I. 1435., kojom zabilježio gdje se djelo nalazi. No sam izraz
franjevcima konventualcima daruju jedan mlin Nicolaus de Croatia ibidem Episcopus koji je
uz stanovite misne obveze. Uz senjske Papini vjerojatno preuzeo sa spomenutih spisa
franjevce s gvardijanom, tu je bio i provincijal potvrđuje da je Nikola bio biskup Hrvatske
Nikola iz Drača, senjski biskup upravo od biskupije.
1443. pa dalje. U ispravi notar Vilim iz LIT.: C. EUBEL: Hierarchia catholica medii
Padove naziva Nikolu Zanchani još 1435. aevi, Padova 1960. vol. II, 140, 127; III, 166,
izabranim senjskim biskupom. Iako nije 181, 248. — N. PAPINI: Appendix ad
označeno iz kojeg je Reda, iz okolnosti bi se Supplementum Scriptorum Franciscanorum...
moglo zaključiti da je bio franjevac jer su (Arhiv kurije franjevaca konventualaca u
Frankopani bili tijesno povezani s franjevcima. Rimu: ms. cl. III-81 str. 55 br. 552) — M.
Dosljedno je, dakle, da je prema Gamsu ŽUGAJ: Hrvatska biskupija... Croatica
franjevac Nikola bio biskup u Senju. No nije Christiana Periodica, 10 (1986) br. 18. str. 13s.
sigurno da je baš on 1443. premjesten u Rab.
To je mogao biti i dominikanac Nikola (Eubel), NIKOLA ABRAHAMOV, FKN († poslije 10. IV.
a franjevac je mogao ostati do smrti 1410.), (imenovani ?) biskup beogradski. Gams
nepotvrđen. navodi da je Nicolaus Abraham bio biskup u
LIT.: P. GAMS: Series episcoporum Ecclesiae Beogradu 1410, ali mu ne navodi godinu
Catholicae, Regensburg 1873 [Graz 1957], prestanka, a za nasljednika mu stavlja 31. V.
389; usp. 395 - Conradus EUBEL: Hierarchia 1419. Grgura de Nexa. i Eubel tvrdi da ga je
Catholica... (2. izd.) Padova 1968. vol. II, 237; Aleksandar V. postavio 10. II. 1410.
usp. 92 - [Franjo RAČKI]: Schematismus...pro predstojnikom spomenute crkve, ali ga ne
anno 1916, Segniae 1916, 27 br. 19 - M. uvrštava u redoslijed beogradskih biskupa u
SLADOVIĆ: Povèsti biskupijah senjske i 1410., jer je u buli imenovanja Grgura de Nexe
modruske ili krbavske, Trst 1856, 99; 243. spomenut predšasnik Mihovil “iz Splita” V.; a
upravo tog Mihovila Gams posve ispušta.
NIKOLA “de Monte" /iz Gore=Gorski, Budući da 1427-1432. Dolazi biskup Nikola,
(Nicolaus Croyacensis) FKN († poslije 1515), to je Eubel postavio pitanje da Nikola
biskup. Eubel uvrštava Nikolu među hrvatske Abrahama nije možda ista osoba. Držim da su
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 515

to različite osobe. Naime, između tih dvaju Hrvatske provincije sv. Jeronima: 1217-1559,
pontifikata bila su trojica biskupa, a stanovito Zagreb 1993, 79.
vrijeme pred Grgurom, uopće nije bilo biskupa.
Mihovila je 23.X.1409. imenovao Aleksandar NIKOLA DE CA[R]TUR[I]S, (DE CARTURIO,
V. biskupom u Trapezuntu, a 2.XII. t.g. na CARTURI), iz Trsta OFMConv., tršćanski
njegovo mjesto došao je Nikola de Gamundija. biskup († Trst 13. I. 1516.) — Potječe iz
U nedostatku bula imenovanja, možemo plemićke tršćanske obitelji Carturio. Bio je
nagađati da je Mihovil premješten drugamo - magister i profesor teologije. Doktorat je
možda u Beograd, a odatle na drugo mjesto - a postigao vjerojatno na nekom talijanskom
u Beograd je postavljen Nikola. Može se sveučilištu. Član je Dalmatinske provincije, a
nagađati da je bio iz Dalmatinske provincije 1409. je gvardijan tršćanskog samostana.
(do tada sklavonske/hrvatske) jer je Aleksandar Waddingov navod — “suorum consolidalium
V. u svom kratkom vladanju postavio više prafectus” — treba razumjeti “suorum
franjevaca za biskupe u hrvatskim krajevima i sodalium Tergesti praefectus”, tj. tršćanski
najmanje trojicu hrvatskih franjevac van gvardijan a ne i provincijal, jer je provincijal
granica Provincije. tada bio njegov imenjak Nikola iz Splita.
LIT.: Pius Bonif. GAMS, Series Episcoporum Pisanski papa Aleksander V. promaknuo je 9.
Ecclesiae Catholicae, Graz 1957., 396. VIII. 1409. Nikolu za biskupa u rodnom gradu,
Conradus EUBEL, Hierarhia Catholica, premjestivši benediktinca Ivana u Tripoli.
Padova 1968. Vol. I . 355, bilj. 5. M. Žugaj Nikola se 2. IX. 1409. osobno obvezao
podmiriti uobičajenu taksu za Trst od 300
NIKOLA BAZIJIN (Nicolaus Baziae, Bazija), iz florena. Po svoj je prilici bio slabog zdravlja te
Krka FKN († poslije 1. X. 1412), biskup. se odrekao biskupije i 4. VII. 1414. dobio
Bonifacje IX. imenovao ga je 15. II. 1391. za
biskupa u Drivastu u sjevernoj Albaniji, i po nasljednika Ivana Marzarija. Umro je godinu
njegovu nalogu posvećen je u rimskoj kuriji. i pol nakon toga. Po vlastitoj želji pokopan je u
Međutim vijest o smrti drivatskog biskupa crkvi sv. Franje u Trstu, gdje su mu subraća
Atanazija, kojega je kasnije naslijedio Andrija postavila nadgrobnu spomen-ploču.
iz Montanae (v.) nije bila točna. Nikola je l6. LIT.: Bularium Franciscanum, VII, [ed. C.
II. 1394., promaknut za biskupa u gradu Eubel], Romae 1904, 415 nt. 4; 746 br. 187 —
Caorle, u patrijarhatu Grado. (U buli L. WADDING: Anales Minorum, anno 1409.,
imenovanja izričito se navodi kao franjevac). br. 15 — C. EUBEL: Hierarchia catholica
No, od 1408. izbivao je iz biskupije, pa ga je medii aevi, I, 477. — P. GAMS: Series
Ivan XXIII. svrgnuo zbog četverogodišnje episcoporum Ecclesiae Catholicae,
odsutnosti te je 1. X. 1412. imenovao Regensburg 1873 [Graz 1957], 320. — M.
dominikanca Antuna. Čini se da je to papa OREB: Zaslužni članovi Hrvatske provincije sv.
pokušao i ranije oko 1411. imenujući franjevca Jeronima franjevaca konventualaca od njezina
Franju iz Ugarske (možda iz hrvatskog dijela postanka do naših dana, Split 1973, 92. M.
ugarske provincije). Oreb
LIT.: P. GAMS: Series episcoporum Ecclesiae
Catholicae, Regensburg 1873 [Graz 1957], NIKOLA FRANKO (Francus, Franco, Nikola iz
406; 781. — Bularium Franciscanum, VII, Padove), FKN, porečki biskup († 9. I. 1499).
[ed. C. Eubel], Romae 1904, br. 52; 129. — C. Njegovu franjevačku pripadnost nedvojbeno
EUBEL: Hierarchia catholica medii aevi, I, svjedoče dokumenti Padovanske provincije
Padova 19682 227; 164. — M. OREB: Zaslužni kojoj je pripadao. Prema Sartoriju Franco bi
članovi Hrvatske provincije sv. Jeronima možda bilo prezime; čini se ipak vjerojatnijim
franjevaca konventualaca od njezina postanka da je drugo ime. Pripadao je padovanskom
do naših dana, Split 1973, 90. — M. ŽUGAJ, samostanu. Porečkim biskupom imenovan je
Nomenklator franjevaca konventualaca 1477., a premješten je u trevisku biskupiju 21.
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 516

II. 1485. (Eubel) ili 1486. (Gams). Nekrologij Dubrovnika. U ime senjskog samostana primio
padovanske provincije veli da je bio biskup u je 12. I. 1435. od devetorice braće Frankopana
Trevisu 14 godina što bi značilo do 1485. mlin u viličkom polju s obvezom slavljenja
LIT.: Archivio Sartori. . . a cura di P. Giovanni određenog broja svetih misa. Dubrovačko
Luisetto. Padova 1983ss. Vol. III, 1288 i 1272 vijeće 9. VII. 1440. traži da se provincijal
br. 52. — P. GAMS: Series episcoporum Nikola iz Drača pobrine da se dubrovačkom
Ecclesiae Catholicae, Regensburg 1873 [Graz samostanu vrate knjige, kaleži i predmeti
1957], 799. — C. EUBEL: Hierarchia catholica franjevaca umrlih izvan Dubrovnika koji su bili
medii aevi, II, Patavii 1968, 212; 249. — M. afilirani dubrovčkom smostanu. Bernardin
ŽUGAJ, Nomenklator franjevaca konventualaca Polonijo u svom Nekrologiju (f.129) piše da je
Hrvatske provincije sv. Jeronima: 1217-1559, Nikola izabran 1442. na kapitulu u Rabu.
Zagreb 1993, 81. Spominje se 10. VI. 1443. među potpisnicima
na generalnom kapitulu u Padovi i 14. II. 1446.
NIKOLA IZ DRAČA FKN, (designirani?) biskup sa šestoricom drugih franjevaca šibenskog
neretvanski, oko 1402. Eubel bilježi kako je samostana sv. Frane.
franjevac Nikola zanemario potvrditi pristanak LIT.: Miscel. Franc. 14/1912/24s;
na imenovanje za biskupa Stefansko-benedske 14/1912/123. Manojlo SLADOVIĆ: Poviesti
biskupije u Dračkoj metropoliji pa je imenovan biskupijah Senjske i Modruške ili Krbavske,
I.Greybay (v.), 2. III. 1403. Iz engleskih izvora Trst 1856, 242; 99. Luka WADDING, Annales
doznajemo kako je taj franjevac Nikola iz Minorum, Quaracchi 1932. Vol. XI, 55. M.
Drača i da se radi o Stefanskoj biskupiji, ŽUGAJ, Nomenklator franjevaca konventualaca
odnosno neretvanskoj u Dalmaciji. Radilo bi Hrvatske provincije sv. Jeronima: 1217-1559,
se, dakle, samo o traženju pristanka. Međutim Zagreb 1993, 80s. ISTI u Hrvatska provincija
Eubel piše da je Bonifacije IX. Već 1400. franjevaca konventualaca nekad i danas,
Stjepanskim biskupom imenovao zadranina Zagreb 1989., 45. Codex Diphnicus f. 155. M.
Maura, jer je pogrešno pretpostavljeno da je ta Žugaj
biskupija Nikolinom smrću ostala bez biskupa.
Dakle, Nikola bi 1400. Još uvijek bio biskup, NIKOLA IZ DUBE (a Duba), vizitator (Duba u
možda je bio biskup avignonske obedijencije. Konavlima, koncem 16. st. - Wiener Neustadt,
Bonifacija IX. je to moglo navesti da 1400. 1626) - Član Provincije sv. Franje u
imenuje Maura. Ustanovivši, međutim da je Dubrovniku. Provincijal do 1602-1605.
Nikola živ, mogao mu je ponuditi rimsko General Reda Benignus a Genua ga je
imenovanje. Nikola nije odgovorio, ili je u imenovao komesarom - vizitatorom u
međuvremenu umro, pa je imenovao Greybya. Hrvatskoj, Bosni i Kranjskoj. Na toj dužnosti
Ipak u buli nije spomenuo predšasnika Nikolu, je i umro. — Bio je propovjednik i vrstan
jer ga nije smatrao zakonitim biskupom, pa je teolog (Dolci), poznat po razboritosti, kojega je
Greybyu označio kao predšasnika Andriju. svatko rado primao, osobito Ferdinand II.
LIT.: C. EUBEL: Hierarchia catholica medii Habsburški (car 1619-1637). (Cerva).
aevi, I, Patavii 1968, 463 bilj. 4. M. Žugaj LITERATURA: Sebastianus DOLCI:
Monumenta historica Provinciae Rhacusinae
NIKOLA IZ DRAČA, FKN, provincijal, Ordinis Minorum S.P.N. Francisci. Neapoli
istraživač pravovjerja († poslije 14. II. 1446.). 1746, 61. - Benvenutus RODE: Necrologium
Studirao je u Padovi i tu doktorirao. Prem Fratrum Minorum de Observantia Provinciae
kritičkim vrelima bio je provincijal 1430/1- S.P. Francisci Ragusii. Analecta Franciscana
1446/7. Kao provincijal naslijedio je Ljudevita VI. Ad Claras Aquas 1917, 432. - Seraphinus
iz Pirana. Prvi spis koji ga spominje datiran je CERVA: Bibliotheca Ragusina II. Zagrabiae
13. III. 1432., a odnosi se na molbu 1977. 532. I. Djamić
Dubrovačkog vijeća da bi opservantima
prepustio samostan na otočiću Daksi kod
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 517

episcopus tribunensis".
NIKOLA IZ DUBROVNIKA (Nikolaus a LIT.: C. EUBEL: Hierarchia catholica medii
Ragusio), trebinjski biskup (Dubrovnik, ? - aevi, I, Padova 19682, 495; 553 (Frising.). —
1333) - Član Provincije sv. Franje u B. PANDŽIĆ: De dioecesi Tribuniensi et
Dubrovniku. - Njemu i njegovim nasljednicima mercanensi, Romae 1959, 17 i 85.— M. OREB:
vlada Dubrovačke Republike daje 1332. g. Zaslužni članovi Hrvatske provincije sv.
Molunat, te otoke Mrkan, Bobaru i Sveti Petar Jeronima franjevaca konventualaca od njezina
zbog teških uvjeta života u trebinjskoj postanka do naših dana, Split 1973.
biskupiji. Od tada Dubr. Republika ima
povlasticu imenovati biskupe trebinjsko- NIKOLA IZ KOTORA, FKN, provincijal (XV.
mrkanjske biskupije. st.). Doktorirao je, vjerojatno, u Veneciji. Kao
LITERATURA: Sebastianus DOLCI: provincijal spominje se u Veneciji, u listopadu
Monumenta historica Provinciae Rhacusinae 1422. u raspravi o nekim već ranije danim
Ordinis Minorum S.P.N. Francisci. Neapoli dozvolama sahrana u crkvi. Samostanskom
1746, 21. - Daniel FARLATI: Illyricy sacri VI. zajednicom predsjedao je padovanski
Venetiis 1800, 193. - Simeoni GLIUBICH: provincijal, a u raspravi su sudjelovali i
Dizionario biografico degli uomini illustri della provincijali: grčki, kalabreški, rimski,
Dalmazia. Viena 1856, 2. - Benvenutus RODE: umbrijski i markijski koji su svojim potpisima
Necrologium Fratrum Minorum de Observantia potvrdili zajedničku odluku. Nešto kasnije
Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta zabilježen je 13. XI. 1422. Nikolin boravak u
Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917, 404- Padovi. Prema arhivskim vrelima iz Siracuse
405. I. Djamić provincijal je u to vrijeme bio (v.) Didak ili
Diego Scibilia.
NIKOLA iz Dubrovnika, O .Min. († 1336), Archivio SARTORI…(a cura di P. Giovanni
biskup. - Bio je član sklavonske/tj. hrvatske Luisetto), Padova 1983ss. Vol. II, 1875.; III, 57
provincije i uglavnom se tvrdi da je iz br. 3; I, 1118. CAGLIOLA: Siciliensis
Dubrovnika. Eubel ga uz godinu 1322., navodi Provinciae…, Venetiis 1644, 33. M. Žugaj
kao trebinjsko-mrkanjskog biskupa, a prema
Dodatku III. bio bi 1317.-1336. pomoćni NIKOLA IZ MONTEFELTRA, BLAŽENI (de
biskup Freisingena. 12. V. 1326. napisao je Montefeltro, de Reno, de Bononia,
oporuku, u kojoj su obuhvaćena i neka dobra Bononiensis) O. Min., treći provincijal
mrkanjske opatije. Papa Ivan XXII. ovlastio hrvatske franjevačke protoprovincije 1230-40.
ga je 21. XII. 1327. da skupa s kotorskim († Bologna poslije 1294.). Salimbene daje
biskupom uruči palij dubrovačkom nadbiskupu Nikoli dodatak “de Montefeltro”, Giordano da
Tomi. Dubrovački nekrologij i rukopisi koji o Giano pak “de R(h)eno”, a neki drugi ljetopisi
njem ovise pišu da je N. umro 1333. — Po svoj “de Bononia” ili “Bononiensis”. Oba navedena
prilici nije zalazio na područje trebinjske ljetopisca su osobno vrlo dobro poznavala
biskupije. Nakon što je srpski kralj Uroš 1252. Nikolu, prema tome i dali mu ispravni naziv.
otjerao trebinjskog biskupa Salvija, ovaj je Valjda je rodom iz pokrajine Montefeltra,
živio od prihoda opatije na Lokrumu. Za možda čak iz obitelji montefeltranakih
Nikoline nasljednika Eubel veli da se mogu vojvoda. Naziv “de Reno” mnogi su shvaćali
nazivati samo trebinjskim naslovnim kao da se radi o Rajni u Njemačkoj gdje je
biskupima. No čini se da to vrijedi i za Nikolu. Nikola neko vrijeme djelovao. Ako bi se radilo
Njemu je dubrovačko Malo vijeće dodijelilo o rijeci, što nije uobičajeno za franjevce, onda
otočić Mrkanj s tamošnjom opatijom, a 23. bi to bila rječica Reno, koja prolazi uz
XII. 1322., dodijeljujući mu 2 perpera, izričito Bolognu. Čini se ipak vjerojatnijim da se radi o
ga nazivlje mrkanjskim biskupom. On se sam u mjestu Reno (postoje dva) u području te rijeke,
oporuci naziva: "Frater Nicolaus de Ordine nešto sjevernije od Bologne. Nikola je bio
Minorum divina providetia et apostolica gratia pravnik u Bologni. Tu je 1211. zaštitio fra
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 518

Bernarda de Quintavelle i subraću mu od Francescana, Roma 1982. (I separat) s vrelima


uvreda bolognske dječurlije i darovao im prvi i literaturom. O Nikoli str. 293-307. M. Žugaj
samostan u koji je ubrzo i sam ušao, a nakon
1240. više godina tu proboravio te napokon uz NIKOLA iz Splita FKN († prije 25. X. 1428),
počasti pokopan u samostanskoj crkvi Sv. biskup. - Čini se da je Nikolu skradinskim
Marije “de Puliolis”. — Salimbene i Giordano biskupom imenovao Martin V. oko 1426.
ističu neviđenu Nikolinu poniznost i daju mu Novog biskupa Skradin je dobio 25. X. 1428.
nadimak Ponizni (Humilis). Nakon Bernardina vjerojatno nedugo nakon Nikoline smrti. Iako
de Bessa (c.1280) ljetopisi ističu Nikolinu nema sigurnih dokaza može se s vjerojatnošću
svetost posebno nabrajanjem čudesa po pretpostaviti da Biskup Nikola istovjetan s
njegovu zagovoru, ili poslije njegove smrti, Nikolom iz Splita koji je 1384. vršio službu
premda je Salimbene zabilježio da je Nikola zadarskog kustoda a 1388. bio profesor. Tog
molio Boga da po njegovoj smrti ne bi činio Nikolu Splićani su poslali kralju Sigismundu i
čudesa. Tu neobičnu poniznost Nikola je kraljici Mariji s molbom za pomoć protiv
naučio u školi sv. Franje, od koga je primio i Bosanaca i Klišana. God. 1390. bio je
redovničko odijelo, a Mazzara (1676) tvrdi da istražitelj pravovjerja; 1401. kao rapski kustod
je fr. Nikola dva puta pratio sv.Franju na imenovan je propovjednikom protiv Turaka (o
njegovim putovanjima. — Nikola je bio tome v.Marzari Ivan). Svi ga šematismi navode
gvardijan u Erfurtu, a zatim kustos u Saksoniji. kao provincijala, uglavnom oko 1406. kad
Giordano opisuje kako je Albert iz Pise (v.), sigurno nije bio, no možda neko drugo
tadašnji njemački provincija, predložio Nikoli trogodište do 1418. Neispravne su tvrdnje da je
da bude kustos, a ovaj se otimao, jer da ne zna bio biskup ceretenski pa skradinski i da je
biti “gospodin i prelat”. Albert ga je prekorio umro kao bosanski biskup.
što gospodom smatra one koji služe braći i LIT.: Bularium Franciscanum, VII, [ed. C.
pozvao ga da prizna grijeh. Nikola je to Eubel], Romae 1904, 659 bilj. 1 — C. EUBEL:
spremno učinio i zatražio pokoru. Albert mu Hierarchia catholica medii aevi, I, Padova
dade: da bude kustos Saksonije! — Poznato je 19682, 438 — P. GAMS: Series episcoporum
da je 1227. Bio provincijalov vikar u Ecclesiae Catholicae, Regensburg 1873 [Graz
Njemačkoj. Na generalnom kapitulu 1227. 1957], 397 - Tadej SMICIKLAS: Codex
Albert je imenovan provincijalom diplomaticus...Zagreb 1903ss, vol. XVIII, 152;
“Hungariae”/Hrvatske. Čini se da je sa sobom 273. — M. OREB: Zaslužni članovi Hrvatske
poveo Nikolu, možda za vikara. Kad je pak provincije sv. Jeronima franjevaca
1230. Albert imenovan provincijalom u konventualaca od njezina postanka do naših
Tarvizijskoj Marki, vjerojatno je predložio dana, Split 1973, 95 — Hrvatska provincija
Nikolu za nasljednika u provinciji franj. konv. nekad i danas, Zagreb 1989, 45M.
“Hungariae”. Salimbene piše da je Nikola bio ŽUGAJ, Nomenklator franjevaca konventualaca
mnogo godina ministar u Ugarskoj i kasnije u Hrvatske provincije sv. Jeronima: 1217-1559,
Slavenskoj zemlji ili u Dalmaciji, a nakon toga, Zagreb 1993, 84.
kao jednostavni fratar, dugo živio u
bolognskom samostanu. — Neki sastavljači NIKOLA iz Zadra FKN (2. pol. 13. st.- Senj
kronotakse provincijala stavljaju Nikolin 1332/33), provincijal, biskup. - Sastavljači
provincijalat nakon 1246., drugi poslije 1248., popisa provincijala stavljaju Nikola uz god.
ili čak poslije 1278. godine. 1297. ili 1299. No, isključivši bl. Adama "iz
SALIMBENE DE ADAM: Cronica, Bari Kotora" kao provincijala u posljednjem
1966, 809ss. JORDANUS DE YANO: desetljeću 13. st., Nikola mora da je naslijedio
Cronica, bbrr. 47, 49, 52. M. ŽUGAJ: S. Ivana iz Anagnija kad je ovaj postao zadarski
Francesco in Croazia e la Protoprovincia nadbiskup, 1291. Prema tome Nikoli je morala
Croata (1217-1239) u: Miscellanea biti upućena bula Terrae Sanctae Nikole IV. od
1. II. 1292., kojom papa zadužuje provincijala
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 519

Sclavoniae (Hrvatske) da izabere šestoricu postavio 8. VII. 1397. kamen temeljac za


sposobnih franjevaca da propovijedaju i zvonik bolognske crkve sv. Franje. Kralj
skupljaju milodare i vojnike za oslobođenje Vladislav pribrojio je Nikolu 25. VII. 1398.
Svete Zemlje. — Kao što su dva Nikolina među svoje kapelane i ukućane, sa svim
predšasnika postali biskupi, vjerojatno je i on povlasticama koje im pripadaju. Stjepan prior
onaj senjski biskup Nikola što se spominje kartuzijanaca ubrojio ga je 15. I. 1401. među
1308 (Gams, Eubel, Sladović) Kao senjski velike dobročinitelje koji će zauvijek biti
biskup posvetio je 3. 2. 1303. crkvu u Lubomu, uključeni u sve molitve cijelog im Reda.
Bratislavske biskupije. (HC II str.XXXVIII). S Bonifacije IX. razriješio ga je 14. VII. 1402.
krčkim biskupom Tomom iz Montefiore-a provincijalstva , bez obrazloženja, i postavio za
prima 23. VIII. 1308. kardinala Gentilisa, provincijala Petra iz Paga (v.). No ubrzo ga je
papinskog legata za kraljevstva Ugarsku, ponovno uspostavio te mu 13. XII. 1402.
Hrvatsku i Dalmaciju, koji nakon svečane sv. uputio dva dekreta: prvim uvažava molbu za
mise u kašteletu donosi neke sudske presude. osnutak dračke kustodije, drugim ninske
Nikola je prvi u dugom nizu franjevaca klarise vraća pod jurisdikciju provincijala
senjskih biskupa. Prema Sladoviću preminuo je Dalmacije (neko su vrijeme bile pod vlašću
1333. ili krajem 1332. Premda je i u vikara Bosne). Nikola je 1406. i nakon kapitula
trogirskom samostanu 1302. i 1319. postojao u Puli, provincijal (Sacro Convento kodeks 633
fra Nikola iz Zadra (CD XI, 37 i 547) teško je lr). Kao provincijal spominje se u bilježničkim
pretpostaviti da je bio provincijal jer to notar spisima u Zadru: 2. X. 1411.; 24. IV. 1412.;
zacijelo ne bi propustio spomenuti, kao što nije 12. II. 1413.; 3. VI. 1413.; 13. I. 1414. pa je,
propušteno u drugim ispravama (usp. CD XIII, prema tome, bio provincijal po trogodištima,
39 br. 27). od 1390-1415. (osim kratkog vremena 1402.)
LIT.: M. SLADOVIĆ: Povèsti biskupijah — Nikolin je provincijat uzastopno
Senjske i Modruške ili Krbavske, Trst 1858, najdugotrajniji u 780 godina povijesti
96. — P. GAMS: Series episcoporum Ecclesiae Provincije: sedam ili čak osma trogodišta s
Catholicae, Regensburg 1873 [Graz 1957], dvije i čak tri obedijencije Zapadnog raskola.
389. — D. FABIANICH: Storia dei Frati Minori Kroz to vrijeme Provincija nije ostala
dalla loro istituzione in Dalmazia e Bossina pošteđena od dvostruke svoje hijerarhije. Neki
fino ai nostri giorni, I, Zara 1863, 420-425. sastavljači kronotaksa provincijala ubacuju uz
1395. Benedikta iz Zadra (v.) koji je bio samo
NIKOLA IZ ZADRA, FKN, provincijal († poslije vikar; uz 1401. Ivana (zapravo Jakova) “de
7.VII.1414.). Prema bilježničkom spisu od Montina” (v.); uz 1403. Nikolu iz Drača; i
2.VII.1384. u Zadru navodi se kao diplomirani nepoznate godine Nikolu “de Catturis” (v.). Da
teolog sveučilištau u Cambridgeu (bacalaurio li je ijedan od navedenih bio doista
Catabagie). No, prema dopisu biskupa Petra “protuprovincijal” osim Lovre “de Monte” iz
Filarga, kasnijeg pape Aleksandra V., teologiju Dubrovnika (v.) iz 1414. teško je utvrditi.
je završio na oksfordskom sveučilištu. Nije Hrv. Arh. Zadar, Spisi zad. Bilježnika
posve isključeno, međutim, da je neko vrijeme Articutiusa de Rignano, Busta III Frasc. XII.
studirao i u Bologni jer se tu 1383. spominje Svešč. 2. Donato FABIANICH: Storia dei
Nikola Jurjev iz Zadra. Spomenutim dopisom frati minori…, Vol. I, 428; 430; 434; 435.
Filarg je Nikolu uzeo 30. XI. 1393. za kapelana Rodolphius DE TOSSIGNANO: Historiarum
i člana biskupske kurije. Ubrzo je potom Seraphicae Religionis libri tres, Venetiis 1586,
promaknut za provincijala Dalmatinske 266r. Conradus EUBEL, Bullarium
provincije, a kardinal Franjo (prema Franciscanum, Vol. VII br. 414; 442s. Hrv.
Fabianichu, Paulus) iz reda cistercita, protektor Arh. Zadar, Spisi zd. Notara Theodorusa de
franjevačkog reda podjeljuje mu 22. VIII. Prandino. Svez. I fol. 1. Marijan ŽUGAJ u
1393. skrb i upravljanje svim samostanima Hrvatska provincija franj. Konv. Nekad i
klarisa na području provincije. Blagoslovi je i danas, Zagreb 1989, 44s. M. ŽUGAJ,
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 520

Nomenklator franjevaca konventualaca konventualaca Hrvatske provincije sv.


Hrvatske provincije sv. Jeronima: 1217-1559, Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 80.
Zagreb 1993, 85s. M. Žugaj
NIKOLA KUZMIN, franjevac konventualske
NIKOLA KAZUKIJEV (Nicolaus Casuchii,) struje, nadbiskup (druga pol. 14. st. — †
FKN, novigradski biskup († poslije 1. 6. 1387). 1429.). Bio je Za nadbiskupa u Draču postavio
Potjecao je iz Agrigenta na Siciliji. Studirao je ga je 6. VII. 1422. papa Martin V. (Eubel;
u Parizu, a doktorirao u Bologni. Predavao je Sbaraglia). Njegov episkopat traje do njegove
na raznim učilištima Reda. Izabran je u smrti 1429. jer te godine 29. X. isti papa
odsutnosti za provincijala i potvrdjen na postavlja “zbog smrti fra Nikole Kuzmina” za
generalnom kapitulu u Napulju 1370. Htio je nadbiskupa u Draču Ivana de Monte. U Listi
uvesti više reda u provinciji, ali je optužen znamenitih muževa Dalmatinske provincije sv.
kralju Ferdinandu. Umiješao se i inkvizitor, Jeronima (Zadar) koja se nalazi u hvarskom
dominikanac, Šimun de Puteo, koji je otprije franjevačkom samostanu navedeno jeda je
bio s Nikolom u teološkim rasprama i, čini se, Dalmatinac (dalmata).
iz osvete osudio Nikolu kao krivovjerca. LIT.: C. EUBEL: Hierarchia catholica medii
Nikola je iznio papi zakulisne i lažne podvale, aevi, I, Monasterii 19132, 233. — MES br.
pa je papa naredio napuljskom nadbiskupu da 836, str. 123. — M. OREB, Životopis biskupa
ispita slučaj i obavijesti ga o ishodu. Nije članova Provincije sv. Jeronima Franj. konv.
poznat ishod istrage, ali papino pismo od 13. 8. (ms) Zagreb 1968., str. 143. M. Oreb
1375. nadbiskupu Otranta Jakovu, svjedoči da
je Nikola bio uvažen i obljubljen u Firenci te NIKOLA O. Min. († oko 1350.), biskup. - Nije
da su mu i kardinali povjeravali osjetljive poznato kad je postao biskup i došao u Risan,
poslove na dobrobit Crkve. Slično se o Nikoli nakon duge sedis vacantiae ili pak razdoblja
izrazio i budući kardinal Šimun Colonna nepoznatih biskupa, a vrijeme smrti mu se
milanskom nadbiskupu da je vrlo vješt uglavnom označava oko 1350. U svakom
naučitelj u teologiji i ostalim znanostima, slučaju umro je prije 23. III. 1351., kad mu je
brižan mislilac i jasan nastavnik (In sacris imenovan nasljednik fra Dujam iz Splita (V ).
litteris peritissimus doctor et in aliis scientiis, Prvi je od poznate šestorice franjevačkih
in quibus fas est virum christianum insistere, biskupa u Risnu u razdoblju od nešto više od
accuratissimus speculator et clarus dva stoljeća postojanja, do pada pod Turke.
instructor…). — Nije stoga slučajno da je LIT.: C. EUBEL: Hierarchia catholica medii
papa, l4. V. 1376., promaknuo Nikolu za aevi, I, Padova 19682, 419 — C. EUBEL:
biskupa u Novigrad u Istri, a kad je uskoro Bullarium Franciscanum... Romae 1902.vol. II,
preminuo nadbiskup u Palermu, franjevac 249 br. 569. — P. GAMS: Series episcoporum
Matej, papa je Nikolu smatrao dostojnim da ga Ecclesiae Catholicae, Regensburg 1873 [Graz
16. II. 1377. premjesti za nadbiskupa glavnog 1957], 415.
grada rodne mu Sicilije. Nakon 10 godina,
l387. Nikola se odrekao i povukao u NIKOLA S MLJETA (a Melita), u Svetoj Zemlji
samostansku tišinu. (Mljet, cca 1626 - Dubrovnik, 16. VIII. 1686) -
LIT.: P. GAMS: Series episcoporum Ecclesiae Brat laik. Član Provincije sv. Franje u
Catholicae, Regensburg 1873 [Graz 1957], Dubrovniku. Dugo boravio po raznim mjestima
770; 952. —Bularium Franciscanum, VI, [ed. Svete Zemlje. Po povratku boravio u
C. Eubel], Romae 1902, br. 910; 1204; 1335; samostanu Male Braće u Dubrovniku, kao
1374 bilj. 2; 1432; 1461— C. EUBEL: čuvar vinske konobe kroz niz godina.
Hierarchia catholica medii aevi, I, Padova LITERATURA: Benvenutus RODE:
19682, 74; 388. — Archivium Franciscanum Necrologium Fratrum Minorum de Observantia
Historicum. Quaracchi, 27 (1934) 12-14. — Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta
M. ŽUGAJ, Nomenklator franjevaca
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 521

Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917, 449. Hierarhia Catholica, 2. Izd.) Padov 1968. Vol.
I. Djamić II, 263. Pius Bonif. GAMS, Series Episcorpum
Ecclesiae Catholicae (2. Izd.) Graz 1957, 425.
NIKOLA VALENTINOV (Nicolaus Valentini), Analecta Franciscana, Quarrachi 1855ss. Vol.
biskup (Krka ? - † Krk 17. XII. 1484). Možda XI., 393. M. OREB: Zaslužni članovi hrvatske
je studirao u Ferari 1435. Krčkim biskupom provincije sv. Jeronima franjevaca
imenovao ga je 29. IV. 1457. Kalikst III., konventualaca od njezina postanka do naših
nakon što je premjestio Franju (v.) u Krbavu. dana, Split 1973, 99s. M. ŽUGAJ, Nomenklator
Bio je drag kaptolu i knezu Ivanu Frankopanu. franjevaca konventualaca Hrvatske provincije
(Eubel). Cijenila ga je i Sv. Stolica koja ga je, sv. Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 85.M.
13. V. 1469., zajedno s rapskim biskupom, Žugaj
imenovala da prosudi ispravnost ili
neispravnost izopćenja kojim je generalni vikar NIKOLA, Abrahama, NIKOLA, beogradski
zagrebačke biskupije udario Martina biskup
Frankopana zbog uskrate desetine. Nakon
Nikoline smrti imenovan mu je 17. XII. 1484. NIKOLA, DE GAMUNDIA NIKOLA,
kao nasljednik na krčkoj biskupskoj stolici beogradski biskup
biskup Donat.
LIT.: Bularium Franciscanum, Nova series, II, NIKOLA, FKN († l319 ?), skradinski biskup.
[ed. I. M. Pou y Marti], Ad Claras Aquas Gams, uvrštava Nikolu u Skradinsku biskupiju
(Quaracchi) 1939, 154s br. 300; 717 bilj. 2. — s naznakom "oko 1315", ali bez oznake
P. GAMS: Series episcoporum Ecclesiae redovničke pripadnosti. Eubel ga stavlja uz
Catholicae, Regensburg 1873 [Graz 1957], god. l315., kao da bi ga preuzeo od Gamsa, ali
425. — C. EUBEL: Hierarchia catholica medii bez naznake da li je dominikanac ili franjevac.
aevi, II, Patavii 1968, 263. — — M. OREB: Opći šematizam katoličke Crkve, navodi uz
Zaslužni članovi Hrvatske provincije sv. godine 1315-1319., u Skradinu kao biskupa
Jeronima franjevaca konventualaca od njezina franjevca Nikolu. — Da je Nikola bio zaista
postanka do naših dana, Split 1973, 99s. — M. franjevac moglo bi se zaključiti iz povezanosti
ŽUGAJ, Nomenklator franjevaca konventualaca franjevaca s knezovima Šubićima koji tih
Hrvatske provincije sv. Jeronima: 1217-1559, godina imaju velik utjecaj u Hrvatskoj.
Zagreb 1993, 85. — Analecta Franciscana. Franjevci su prvi biskupi u Šibeniku kao i prvi
Quaracchi 1855ss. Vol. XI, 393. u obnovljenoj Makarskoj biskupiji, pa se može
opravdano pretpostaviti da je njihov član
NIKOLA VALENTINOV (Valentini) FKN († pr. postao i biskup u Skradinu, u komu je ban
17. XII. 1484.) biskup. Možda je studirao u Pavao Šubić 1299., sagradio franjevcima novu
Ferrari jer se tu 1435. spominje neki Nikola iz crkvu, a sin Mladen novi samostan, baš oko
Krka. Postao je profesor. Kalikst III. imenovao 1319., da bi im povjerili duhovnu asistenciju
ga je 29. IV. 457. krčkim biskupom. Bio je skradinskih klarisa kojima je opatica bila
drag kaptolu i krčkom knezu Ivanu Pavlova kći Stanislava.
Frankopanu. Papa ga je 13.I.1469. ovlastio LIT.: Opći šematizam katoličke Crkve u
skupa s rabskim biskupom Ivanom da ispitaju Jugoslaviji. Zagreb 1974, 288. — C. EUBEL:
je li generalni vikar zagrebačke biskupije Hierarchia catholica medii aevi, I, Padova
ispravno ili neispravno postupio izopćivši 19682, 438. — P. GAMS: Series episcoporum
kneza Martina Frankapana zbog neke Ecclesiae Catholicae, Regensburg 1873 [Graz
uskraćene desetine. Nasljednika je dobio 1957], 397. — M. ŽUGAJ, Nomenklator
17.XII.1484. franjevaca konventualaca Hrvatske provincije
LIT.: Joseph M. POU Y MARTI, Bullarium sv. Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 78.
Franciscanum, nova series. Quaracchi 1939.
Vol. II, 154s; 717 bilj.2. Conradus EUBEL:
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 522

1295., ali nigdje nije označen kao redovnik.


NIKOLA, FKN († pr. 8.II.1432.), beogradski Gams mu stavlja oznaku “brat” (frater), a
biskup. Gams stavlja Nikolu za beogradskog Sladović “reda samostanskog”. Posvetio je 3.
biskupa uz godinu 1427., a naslijedio bi ga II. 1303. crkvu u Lubomu, Bratislavske
Blaž Ivan 8.II.1429. Eubel preuzima Gamsa uz biskupije. U Senju je 1308. primio kardinala
laganu ispravku: Blaž Ivanov i navodi godinu Gentilea (Rački). Bio je prisutan s Tomom iz
1430., no prema bulli, pomiče datum na Montefiorea (v.) kad je kardinal gentile 23.
8.II.1432. I. Opći šematizam trajanje Nikolina VIII. 1308. izrekao presudu o njivi Drid. Pratio
biskupstva stavlja 1427-32., te dodaje je 29. VI. 1308. spomenutog kardinala u Vrani.
“franjevac”. — Eubel se pita nije li ovaj Nikola Spomenut je još dva puta u bilježničkom spisu
istovjetan s Nikolom Abrahamovim koji se 10. 25. VII. 1312. kojim se franjevci odriču dviju
IV. 1410. obvezao biti predstojnik beogradske kuća koje su bile ostavljene oporučno
crkve (Obl. Tom. 56 f. 27). Držim ipak tamošnjem samostanu.— Nije utvrđeno kad je
vjerojatnijim da su to dva različita imenjaka (v. umro. Možda čak 1333.
Nikola Abrahamov ) LIT.: F. RAČKI, Schematismus cleri
LIT.: P. B. GAMS, Series Episcoporum dioecesium Seniensis et Modrušiensis seu
Ecclesiae Catholicae, Graz 1957., 396. C. Corbaviensis, Segniae 1916., 26. Pius Bonif.
EUBEL: Hierarchia catholica medii aevi, I, GAMS, Series Episcoporum Ecclesiae
Patavii 1968, 355; II, 198. Usp. Bfns. I br. 43. Catholicae, Graz 1957, 389. C. EUBEL:
Opći šematizam katoličke Crkve u Jugoslaviji, Hierarchia catholica medii aevi, I, Patavii
Zagreb 1974; 658. M. Žugaj 1968, 450. Manojlo SLADOVUĆ, Povesti
biskupijah senjske i modruške ili krbavske, Trst
NIKOLA, FKN stonskokorčulanski biskup († 1856, 96. Tadej SMIČIKLAS, Codex
1426 ?),. Bio je 1392. biskup u Lavellu, diplomaticus, Zagreb 1903ss. Vol. XI, 204;
sufragan Barija (Gams). Premješten je u 173; 180; 314s; VII, 81; 157; 212. HC II str.
stonskokorčulansku biskupiju i osobno se 1. 5. XXXVIII. M. Žugaj
1392. obvezao uplatiti uobičajene pristojbe
rimskoj kuriji (Eubel). U kodeksu br. 715 NIKOLA, iz Krbave FKN (†prije 21. 5. 1428),
Biblioteke Sjemeništa u Padovi, zapisan je 7. biskup. - Nakon što su se u Kninu u tridesetak
IX. 1401. i 6. IX. 1405. kao "fr. Nicolò godina izmijenila 4 kralja i svaki je postavljao,
vescovo di Curzula", a Sartori ga bilježi kao s odobrenjem pape ili antipape, biskupa, a
člana Dalmatinske provincije. — Prema smirio se i zapadni raskol, Martin V., je, nakon
Gamsu umro je 1405. a prema ispravama smrti biskupa Ladislava, imenovao 5. XII.
naslijedio ga je Andrija 1426. ("obitu Nicolai. 1418. kninskim biskupom franjevca Nikolu
Andreas Michaelis… 1426 Dec. 9") pa nije člana krbavskog samostana. Njegovo
isključeno da je Nikola umro tek nešto prije tog imenovanje zabilježeno je u registru
vremena (Eubel). biskupskih imenovanja. — Može se nagađati
LIT.: P. GAMS: Series episcoporum Ecclesiae kao vjerojatno da se radi o bivšem provincijalu
Catholicae, Regensburg 1873 [Graz 1957], Nikoli iz Zadra (oko 1392.- 1414), koji je, čini
889, 405. — C. EUBEL: Hierarchia catholica se, imao nekoliko "protuprovincijala". Bio je
medii aevi, I, Padova 19682, 296; 463. — veliki pobornik protiv odluke kölnskog
Archivio Sartori...(a cura di G. Luisetto) vol. generalnog kapitula 1393. da se izmijeni naziv
III, Padova 1983ss. 57 br. 3. — M. ŽUGAJ, provincije Sclavoniae (Hrvatske) promjeni u
Nomenklator franjevaca konventualaca Dalmatiae, što je ipak 1398. papinskom
Hrvatske provincije sv. Jeronima: 1217-1559, odredbom nametnuto. N. je mogao nakon
Zagreb 1993, 79. završetka provincijalstva otići "u misije", u
krbavski samostan i transfilijacijom postati
NIKOLA, FKN, senjski biskup, umro poslije član krbavskog samostana. Nikolinom smću
1312. Spominje se u listinama 1292., 1293., biskupsko mjesto u Kninu ostalo je prazno pa
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 523

ga je dobio 21. V. 1428. čazmanski prepozit područjima. U Veneciji se upoznao i


Ivan što znači da jeNikola umro nešto ranije. sprijateljio s kardinalom Besarionom koji ga je
LIT.: Bularium Franciscanum, VII, [ed. C. poslau u Kranjsku i istru kao svoga komesara
Eubel], Romae 1904, 516 bilj. 1 — C. EUBEL: da traži pomoć za borbu protiv nevjernika.
Hierarchia catholica medii aevi, I, Padova LITERATURA: Nekrologij franjevačke prov.
19682, 486. — P. GAMS: Series episcoporum sv. Jeronima Zadar. Donato FABIANICH,
Ecclesiae Catholicae, Regensburg 1873 [Graz Storia dei Frati Minori... in Dalmazia e Bosnia,
1957], 423. — URLIĆ-IVANOVIĆ: Iz kninske parte seconda, Zara 1864. str. 29-30. PP
prošlosti. Narodni Kolendar za god. l894.
(izd.Matica dalmatinska), Zadar 1894, 42. — NIKOLA,"de Castronovo (Novo Castro,
M. OREB: Zaslužni članovi Hrvatske provincije Generi) FKN († prije 1433), biskup. - Možda je
sv. Jeronima franjevaca konventualaca od naziv dobio kao član samostana "Novi Castri",
njezina postanka do naših dana, Split 1973, 94. današnji Hercegnovi, zvan takodjer "Generi",
možda po mjestancu Đenovići, nedaleko
NIKOLA, iz Zadra FKN († pr. 2. X. 1489. ), Hercegnovog. Studirao je u Parizu, gdje je
biskup. - Sin zadarskog samostana. Možda se predavao dvije godine i jednu godinu u Metzu
upravo on spominje u Zadru 1428., u Vicenzi da bi postigao doktorat i magisterij. Bio je, u to
1441., ili u Faenzi 1448. Duvanjskirn vrijeme, ispovjednik lotaringijskog vojvode
biskupom postao je 2. I. 1460, nakon što se Karla. Malo nakon toga, 10. IX. 1410.,
biskupske službe odrekao Jeronima iz Trogira protupapa Ivan XXIII. imenovao ga je
(v.), uslijed turskog zauzimanja Duvna 1465. ispovjednikom "in curia Romana", a 30. V.
Pošao je u Veneciju kardinalu Besarionu koji 1411. biskupom u Danju u sjevernoj Albaniji.
je dobio zadatak da nagovori Veneciju na otpor Teško je reći da li je N. rezidirao i koliko dugo
Turcima. Bessarion je ovlastio Nikolu da po u biskupiji. Naime, pola godine od imenovanja,
Furlaniji i Istri propovijeda križarski rat protiv 29. XI. 1411., papa mu dopušta da može vršiti
Turaka i da sabire pomoć stanovništvu pod biskupske čine i izvan svoje biskupije, a 2.
Turcima. Poduzeti su ozbiljni dogovori da bi XIII. iste godine šalje ga propovijedati
Nikola trajno ostao u Gemoni s odredjenim križarski rat, u biskupije Metz, Toule i Verdun.
nadarbinama. Sveta Stolica nije odobrila te Posljednji sačuvani dokumenat je od 20. 1.
kombinacije, pa se morao vratiti u svoju 1419., kad mu Martin V. dopušta da smije
biskupiju ili barem u neposrednu njezinu primiti crkvenu nadarbinu jer od svoje
blizinu. (Mandić). Po Nikolinoj smrti biskupije ne prima ništa. Nakon Nikoline smrti
naslijedio ga je 2. X. 1489. hvarski kanonik danjska je biskupija 23. VII. 1533. imala već
Vid Fusko (de Fuschis). novog biskupa, pa se može pretpostaviti da je
LIT.: D. Mandić: Duvanjska biskupija od XIV- to i godina Nikoline smrti.
XVII. stoljeća. Zagreb 1936. (izvadak iz LIT.: Bularium Franciscanum, VII, [ed. C.
Croatia Sacra 1935), 27-30 (lit.). — M. OREB: Eubel], Romae 1904, br. 1040, 1216, 1404. —
Zaslužni članovi Hrvatske provincije sv. C. EUBEL: Hierarchia catholica medii aevi, I,
Jeronima franjevaca konventualaca od njezina Padova 19682, 221 bilj. 4; vol. II, 142. — P.
postanka do naših dana, Split 1973, 100. — M. GAMS: Series episcoporum Ecclesiae
ŽUGAJ, Nomenklator franjevaca konventualaca Catholicae, Regensburg 1873 [Graz 1957],
Hrvatske provincije sv. Jeronima: 1217-1559, 415; usp. str. 406. M. ŽUGAJ, Nomenklator
Zagreb 1993, 86. franjevaca konventualaca Hrvatske provincije
sv. Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 80.
NIKOLA, ZADRANIN, biskup (Zadar??? - 20.
VII. 1480). - Bio je biskup u Duvnu. Nakon NIKOLIĆ (RAMLJAK, IZ RAME0, Martin, prov.
pada Duvna 1463. g. pod tursku vlast vraća se (Rama, konac 16. st. - ?, 2. polovica 17. st.). -
u Zadar. Mletčke vlasti su ga pozvale u Bio je provincijal Bosne Srebrene (1640-1643).
Veneciju da ih informira o stanju u okupiranim Svoj izbor za provincijala javio je tajniku
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 524

Propagande riječima: “Bio sam općenito biran 1644. slavonski franjevci predložili Propagandi
mirno i jedinstveno od svih PP. otaca i time je da se osnuje nova biskupija sa sjedištem u
bilo uspostavljeno jedinstvo i mir u cijeloj Požegi i Slavonija izdvoji iz vlasti bosanskog
provinciji.” Za njegovog provincijalstva cvala biskupa. Provincijal Bosne Srebrene Petar
je gimnazija u veličkom samostanu. Njegovim Lipanović 5. svibnja 1645. skida Nikolića sa
zauzimanjem i preporukom Pavao Posilović službe gvardijana u Velikoj, a velički franjevci
imenovan je skradinskim biskupom 1642. i požeški katolici se zbog toga žale Propagandi.
LITERATURA: Juraj BOŽITKOVIĆ: Kritički Dok je biskupsku vlast od 1651. do 1657. u
ispit popisa bosanskih vikara i provincijala Slavoniji vršio beogradski biskup fra Matej
(1339-1735). Beograd 1935, 71-72. - Dominik Benlić, prestao je sukob između slavonskih i
MANDIĆ: Franjevačka Bosna. Rim 1968, 184- bosanskih članova Bosne Srebrene. U tom
185. A. Barun razdoblju je Nikolić bio definitor i kustos
Bosne Srebrene. Kad je pak 1658. Maravić
NIKOLIĆ, Pavao, prov. (Šibenik, 1663 - dobio biskupski vlast u Slavoniji, sukob se
Budim, 19. III. 1717). - Bio je definitor, obnavlja. Samostani u Slavoniji i oni u
sekretar provincije i presjedatelj provincijskog tuzlanskom kraju (Modriča, Gradovrh i Donje
kapitula (1720). Svojom umješnošću podigao Soli) žele novu provinciju, a to isto žele i
je crkvu u Šibeniku, popravio crkvu na samostani u Dalmaciji Slavonski franjevci ne
Visovcu i samostan u Šibeniku. Na misle više onakvoj biskupiji nego se
provincijskom kapitulu u Našicama biran je za priklanjaju zagrebačkom biskupu i Petar
provincijala ABosne Srebrene (1726-1727), Petretić 1658. proglašava Nikolića svojim
kada se nalazio u Rimu u svojstvu generalnim vikarom za Slavoniju. U istoj
provincijskog zastupnika uparnici s biskupom službi ga je 1667. potvrdio i biskup Martin
Bačićem. na svom prvom kanonskom pohodu Borković, nakon što su ga za vikara predložili
p provinciji, provincijal N. dođe u Đakovo kod franjevci u Slavoniji; štoviše, Borković je
Bačića, koji ga magovori da kod njega ostane 1669. tražio od generala Franjevačkog reda da
na objedu. Poslije jela provincijala je napala ga i on potvrdi u toj službi. Nikolić se 1672.
Vrućica i pratila sve do Budima, gdje u potpisuje kao generalni vikar zagrebačkog i
samostanu sv. Franje preminu. beogradskog biskupa, što valjda znači da
LITERATURA: Juraj BOŽITKOVIĆ: Kritički zamjenjuje biskupa Benlića u srednjoj
ispit popisa bosanskih vikara i provincijala Slavoniji. Propaganda nije odobravala
(1339-1735). Beograd, 1935, 137-139. - povezivanje slavonskih franjevaca sa
Dominik MANDIĆ: Franjevačka Bosna. Rim zagrebačkim biskupom pa potvrđuje kaznu
1968, 218. A. Barun kojom je provincijal fra Franjo Miletić 9.
studenoga 1665. zabranjuje samostanu u
NIKOLIĆ, Petar, generalni vikar zagrebačkih Velikoj primati novake i dokida novicijat i
biskupa u Slavoniji (Požega, oko 1607. - gimnaziju u tom samostanu. Dvikje godine
Velika, 1675). Kao član Bosne Srebrene je kasnije Nikolić i fra Mijo Domazetović
studirao teologiju u Veroni (1627), a 1630. je potpsuju molbu da se dokine ta kazna. I
zaređen za svećenika. Pastoralno djeluje u bosanski biskup Ogramić je 1671. molio da se
Slavoniji, u Kaptolu i Kutjevu, gdje je obnovio ona dokine, a 1674. to moli čak bosanski
crkvu, postavio novi krov, pribavio slike i provincijal Antun Travničanin. Tek je 1676.
kaleže. Već 1643. je gvardijan samostana u Propagnda ponovno dopustila otvaranje
Velikoj. Istodobno je jedan od vodećih novicijata u Velikoj. - Nikolićev izvještaj koji
slavonskih franjevaca u pokretu za diobu sadrži popis župa koje po njegovom mišljenju
Provincije Bosne Srebrene i za osnivanje nove pripadaju Zagrebačkoj biskupiji od 18. svibnja
biskupije; i nova biskupija i nova provincija 1660. iz Našica predstavlja osobito značajan
trebale su okupiti franjevce u Slavoniji. Poslije dokumenat za crkvenu, demografsku i kulturnu
smrti bosanskog biskupa fra Tome Mrnavića su povijest Slavonije; objavili su ga Smičiklas,
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 525

Fermendžin i Barlè. hrvatskih franjevaca u 19. stoljeću. Kaić,


DJELA: Popis župa u Donjoj Slavoniji; 14(1982), 73. — Historia Domus Bajensis.
objavili: Tadija Smičiklas: Dvjestogodišnjica Band I. Baja 1991. F.E. Hoško
oslobođenja Slavonije, 2. dio. Zagreb 1891, 7-
14; Euzebije Fermendžin, Acta Bosnae. Zagreb NOLA, fra Karlo, profesor i provincijal
1892, 492-498; Janko Barlè: Popis župa u (Podgora, 1. IV. 1894. - Makarska, 24. VIII.
Donjoj Slavoniji. Vjesnik Zemaljskog arhiva, 1973.). Osnovnu školu završio je u rodnom
9(1907), 161-172. mjestu (1900-1906.). Klasičnu gimnaziju u
LIT.: Josip Buturac: Katolička Crkva u Sinju (1906 -1911). Godinu novicijata proveo
Slavoniji za turskoga vladanja. Zagreb 1970. na Visovcu (1911 -1912). Filozofiju i
— Franjo Emanuel HOško: Slavonsko- bogosloviju pohađao je u Zaostrogu i
podunavski dio Bosne Srebrene u doba Makarskoj (1912.-1918). Za svećenika zaređen
njezinih dviju dioba. Kačić, 17(1985), 95-124. 29. VII. 1917. — Kratko radi kao župski
F.E. Hoško pomoćnik u Sinju (1919), zatim kao nastavnik
na gimnaziji (1920-1921). Prema potrebi
NINKOVIĆ, Stjepan, pedagog (Slavonski Brod, predaje matematiku, latinski, grčki, vjeronauk i
1. VII. 1796. - Slavonski Brod, 2. VI. 1848). - kaligarfiju. U Fribourgu (Švicarska) studira
God. 1812. je stupio u Provinciju sv. Ivana klasičnu filologiju (1921-1922), ali se zbog
Kapistranskoga, a 1819. je u Vukovaru završio bolesti vraća i radi kao vjeroučitelj na
teološki studij i u Baji se spremao za Državnoj gimnaziji u Sinju (1922-1926).
profesorski ispit iz teologije na sveučilištu u Nakon toga je gvardijan (1926 -1930) i župnik
Budimu. Položivši potrebne ispite provincijal (1930) u Imotskom, Šibeniku (1930), Omišu
Grga Čevapović ga je 1821. postavio za (1930-1932), Zaostrogu (1933-1934), Splitu
predavača crkvene povijesti i crkvenog prava (1935-1946) te definitor (1935-1937) . Kroz to
na bogoslovnoj školi u Baji. Te predmete je vrijeme u Splitu gradi novu, današnju, crkvu
tumačio, dok je predavao zajedno s Tadijom "Gospe od Zdravlja" (1936-1937). Od (1947-
Stojanovićem (1821-1825), a zatim je učio 1949) zamjenik provincijala, a od ( 1949-1955)
biblijske jezike i biblijsku hermeneutiku (1825- provincijal. U razdoblju (1956-1968) predaje
1830); pravo i povijest je pak predavao Erazmo moralno bogoslovlje u Zagrebu i Makarskoj.
Tomeček. Istodobno je bio pomoćnik — Dva puta obnaša službu generalnog
odgojitelja studenata (1821-1825), odnosno vizitatora i to (1942) u Bosni Srebrenoj i
njihov odgojitelj (1825-183). Među njegovim (1949) u Hercegovini, a od (1956-1949) službu
studentima bili su također kasniji profesoi kustoda. God. (1958) od generala reda
teologije Narcis Hutović, Kajo Agjić i Ernest Sepinskog promoviran je za generalnog lektora
Benišić. God. 1830. ga je postavio za profesora moralnog bogoslovlja "lector generalis in
na novouspostavljenom odjelu bogoslovne theologia morali". — Bio je poznati voditelj
škole u Slavonskom Brodu provincijal J. duhovnih vježba i obnova, traženi ispovjednik i
Matzek; istodobnoje ondje bio gvardijan propovjednik i razboriti starješina kao i veliki
(1830-1833). Provincijal NMarijan Jaić ga je dobrotvor siromašnih i potrebnih. — Počevši
premjestio za gvardijana i dekana bogoslovne od (1926) kad se javio prvim člankom, pa sve
škole u Vukovar (1833/34), odnosno u Baju do pred samu smrt objavio je stotinjak većih i
(1834-1836, 1839-1842); u Baji je u manjih članaka po raznim listovima,
međuvrmenu bio i dekan filozofskog učilišta glasnicima, revijama i časopisima. Katolička
(1836-1839). Tako je više od dva desetljeća škola (1926), Katolički list (1926), Nova revija
neposredno djelovao u odgoju i izobrazbi (1931, 1932, 1933, 1934, 1935, 1940), Gospa
mladih članova svoje Provincije. Napustivši Sinjska (1932, 1933, 1934, 1936, 1937),
Baju vratio se je 1842. u rodni grad i ondje do Jadranska vila (1932), List biskupije splitsko-
smrti obavljao službu gvardijana. makarske (1936, 1940, 1941), Katolička riječ
LIT.: F.E. Hoško: Pastoralna formacija (1937, 1939, 1940), Katolički tjednik (1944),
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 526

Dobri pastir (1950, 1957, 1959, 1960, 1962, Provinciae S. Ioannis a Capistrano, ad nomen.
1970), Bogoslovska smotra (1964, 1965, 1966, F.E. Hoško
1968, 1969, 1971), Crkva u svijetu (1966),
Služba Božja (1969-1972), i u zbornicima Fra NOVAK, Karlo, redovnički upravnik (?, 1736 -
Petar Grabić (Split, 1964), i Fra Ante Crnica ?, 1797). Bio je član Hrvatsko-kranjske
(Split,1970). Kao provincijal pokrenuo i provincije sv. Križa i u njoj se osposobio za
uređivao Vjesnik Provincije. predavača filozofije i teologije. Djelovao je
Djela: Homilije za sve nedjelje i blagdane kao profesor bogoslovnih škola u sastavu
crkvene godine, Šibenik — Duhovni razgovori Generalnih učilišta na Trsatu (1772-1774) i u
prigodom svih nedjelja u godini, Gospodnjih i Ljubljani (1774-1777). Obavljao je upravne
Gospini svetkovina i duhovnih vježba, Split dužnosti: Bio je gvardijan na Svetoj Gori
1940. — Stablo života, predavanja za duhovne poviše Gorice (1777/78) i Karlovcu (1791-
vježbe i egzorte svećenicima i redovnicima, 1795), tajnik (1778-1781) i definitor (1781-
Šibenik 1941. — Dan sabranosti, dvanaest 1783) Hrvatsko kranjske provincije, savjetnik
konferencija za mjesečnu duhovnu obnovu, provincijala Bene Majera u Hrvatsko-
Sarajevo 1955. — Šestokrili serafin, dužnosti i primorskoj provinciji i tajnik dvaju
kreposti poglavara, Makarska - Đakovo 19 68. provincijskih kapitula (1792. i 1795); posebnu
— De sexto. . . Moralne poruke za svećenike, je dužnost obavljao od 19. V. do 23. IX. 1783.
Makarska 1963, 146. — Kazuistika, slučajevi kad je upravljao hrvatskim samostanima
savjesti iz zapovijedi: dekaloga, Crkve i Hrvatsko-kranjske provincije u svojstvu
sakramenata povjerenika provincijala Šimuna Burgera i
LITERATURA. ŠIMUN ŠIPIĆ, Fra Karlo Nola - pripravio otcjepljenje tih samostana u novu
život i djela. Kačić, VII/1975, 177-201. K. Hrvatsko-primorsku provinciju.
Jurišić LIT.: F.E. Hoško: Hrvatska provincija u
zapadnoj Hrvatskoj na prijelazu iz 18. u 19.
NOVAK, Bernardin, filozofski pisac (Trnava, stoljeće. Kačić, 7(1975), 73-86. F. E. Hoško
Slovačka, 16. VII. 1730. - Šarengrad, 4. II.
1789). Studirao je kod Ilije Sove filozofiju NOVAKOVIĆ, Leonard, pedagog (Osijek, 3.
(1753-1756) i zatim teologiju (1756-1760) na VI. 1871. - Slavonski Brod, 7. X. 1945). — U
Generalnom učilištu u Budimu; branio je 1757. Provnciju sv. Ivana Kapistranskoga stupio je
u javnoj raspravi teze profesora L. Matoševića. 1890. i u Beču završio novicijat. Zatim je
Nakon što je predavao filozofiju u Baji (1760- studirao na filozofskom učilištu u
1763) bio je kroz tri godine u službi Kustodije Dunaföldvaru (1891-1893) i u bogoslovnoj
Svete Zemlje, a potom nekoliko godina školi u Baji (18931897); god. 1896. je zaređen
ispovjednik u bazilici sv. Marije od anđela u za svećenika. Još u novicijatu se je pridružio
Porzioncola kod Asiza. Djeluje zatim kao skupini braće koja su se opredijelila za veću
učitelj duhovnosti (“lector mystices”) u strogost u franjevačkom opsluživanju Pravila.
novicijatu u Šarengradu (1776). Prreminuo je Stoga se 1897. kao kapelan u Cerniku pridružio
zarazivši se lsužeći oboljelim vojnicima u Rafi Rodiću i prihvatio nove generalne
Tovarniku. U rukopisu su ostali njegovi konstitucije koje su zahtijevale takvo
filozofski spisi: Logica et metaphysuica (Bajae opsluživanje i postao član tzv. Generalnog
1760, vel. 17 x 21 cm, u knjižnici samostana u komisiarijata u Beču, gdje je i boravio
Baču, sign. B 12); Physica generalis (Bajae, (1899/1900) prije nego što je zajedno s
1762, vel. 17,5 x 21 cm; isto mjsto, sign. B Rodićem 1900. stupio u novoosnovanu
138) i Physica particularis (Bajae 1763; vel. 18 Provinciju sv. Ćirila i Metoda. U njoj je 17
x 22 cm; isto mjesto, sign. 138). godina bio odgojitelj novaka na Trsatu (1900 -
LIT.: Arhiv Franjevačkog samostana u 1915, 1921-1923), uskladivši svoja odgojna
Slavonskom Brodu: Nomina fratrum shvaćanja i postupke sa shvaćanjima o
franjevačkom životu Sluge Božjega
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 527

Vendelina Vošnjaka, prvog provincijala kapelana vršio je u župi sv. Jeronima u


Provincije Sv. Ćirila i Metoda. U život po Zagrebu, a župnik i kateheta je bio u župi
spomenutim generalnim kostitucijama uveo je Gospe od Pojišana u Splitu. Gvardijansku
kao samostanski starješina bratstva u Iloku službu je obnašao u Varaždinu, Splitu, Osijeku
(1915-1918) i Slavonskom Brodu (19251933, i Rijeci. U više samostana bio je asistent
1939-1943). Bio je također gvardijan i čuvar Trećeg reda sv. Franje. Više je puta vodio
Svetišta na Trsatu (1933-1939), gdje je 1937. pučke misije. U samostanima je redovito bio
bio domaćin Liturgijskog kongresa Senjsko- kroničar, a u Osijeku i knjižničar. Tu je
modruške biskupije; prije toga je u godinama uređujući knjižnicu, istraživao i skupljao
prije Prvog svjetskog rata bio član Odbora za bogate povijesne podatke kapucinskoga
izgradnju nove proštenišne crkve na Trsatu. samostana u Osijeku. Plod tih istraživanja je
LIT.: B. D UDA: Moj Sveti Franjo. Zagreb neobjavljeni rukopis pod naslovom “Letimice
1990, 190-191. F. E. Hoško kroz povijest Kapucinskog samostana u
Osijeku”. Rukopis se čuva u osječkom
NOVAKOVIĆ, s. Florijana, ŠSM, (Jaklići, 24. samostanu. Bio je izvanredan promicatelj
V. 1939. — Zagreb, 2. III. 1983.), pletačica. U štovanja sv. Leopolda Bogdana Mandića s
kandidaturu je stupila 10. IX. 1966., a u kojim se susreo u Padovi. Posljednjih 14
novicijat 22. VIII. 1968. u Potocima. — S. godina posvetio je apostolatu ispovijedanja u
Florijana je radila u sestarskim kućama: Potoci, Osijeku.
Sarajevo, Konjic, Lištica kao pletačica. LIT.: Analecta OFM Cap., 97 (1981) 137
Obavljala je službu predstojnice u Lištici. (nekrologij). — »Sretan put«, Spomenica
Premda je sama bila teški bolesnik, neprestano Gospe od Pojišana, Split 1939., str. 19-21. —
se posvećivala dvorbi bolesnika. Bila je osoba M. N OVINIĆ, Letimice kroz povijest
koju su voljele sestre u zajednici, voljeli su je Kapucinskog samostana u Osijeku,
ljudi izvan zajednice, a napose bolesnici. (neobjavljen rukopis), Osijek 1975. — »Naša
Premda nije posjedovala: ni zdravlje, ni zvijezda«, Spomenica Gospe od Pojišana, Split
naročitu ljepotu, ni izobrazbu, bila je sretna i 1939., str. 46-56. — B. POLANSKI, »Na grobu
zadovoljna. Nametnula se prirodnošću, o. Miroslava«, Vjesnik Hrvatske kapucinske
smislom za humor, jednostavnošću i provincije, IV., god. XV (1981), br. 1., str.
spremnošću da se drugima daruje. Nadasve je 269-271. — Z. B. ŠAGI, »Propovijedi na misi
privlačila njezina iskrena pobožnost i duboka zadušnici za o. Miroslava«, Vjesnik Hrvatske
vjera. Prilično mlada umrla je u bolnici na kapucinske provincije, IV, god. XV (1981), br.
Jordanovcu u Zagrebu. Ni u smrti nije 1., str. 271-273. — S. TURČIN, »Nad otvorenim
pripadala sebi. Svjesno umirući prikazala je grobom oca Miroslava«, Vjesnik Hrvatske
svoje patnje i svoj život za redovničku kapucinske provincije, IV., XV (1981), br. 1.,
zajednicu i Crkvu u Hercegovini. A. Bubalo str. 267-269. — S. TURČIN, »O. Miroslav-
Tomo Novinić«, Prijatelj ljudi, XI (1981), 16-
NOVINIĆ, fra Miroslav (✜Tomo), odgojitelj, i 18. Ivica Petanjak
duhovni vođa (Zebanec-Selnica, 11. XII.
1913.- Osijek, 15. II. 1981.). Rodio se u NUIĆ Fra Anđelko-Jure (1908.-1945.) Rođen
Međimurju, u dobroj kršćanskoj obitelji s 10.IV.1908. u Drinovcima, od oca Ivana i
brojnom djecom. Gimnaziju je završio kao majke Kate r. Šimić. Osnovnu školu svršio u
kapucinski kandidat u Ptuju. Stupio je 1934. u Drinovcima, gimna-ziju u Mostaru i Širokom
Kapucinski red, a 1935. je započeo Brijegu, bogosloviju u Mostaru i Breslawi
bogoslovsko školovanje u Splitu. Zaređen je za (Njemačka). Vojsku služio 15.V.-7.XI.1932. u
svećenika 1938. na Hvaru. Od 1938. do 1939. Mostaru. U Franjevački red stupio na Humcu,
studirao je matematiku u Švicarskoj, a po 29.VI.1926. Zavjetovan jednostavno
povratku u domovinu postao je prefekt đaka u 30.VI.1927., svečano 2.VII.1930. Za svećenika
Kapucinskom konviktu u Varaždinu. — Službu zaređen u Mostaru, 11.XII.1932. 1934. kapelan
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 528

u Mostaru 1934.-1937. kapelan u Konjicu Josipa Paviševića (1783-1791). Jedno je


1937.-1939. župnik u Gorancima 1939.-1941. vrijeme bio upravitelj samostana u Baji, a umro
župnik u Izbičnu 1941.-1943. kapelan na je u službi gvardijana u Vukovaru i dekana
Čitluku 1943.-1945. kapelan u Međugorju vukovarske teološke škole. - U rukopisu su
Ubijen u maršu smrti poslije 15.V.1945. ostali njegovi spisi Collectio ordinationum
Partizan ga htio premetnuti i opljačkati, a on regiarum pastores animarum concernentium te
nije dopustio. Tractatus Isagogicus in Theologiam
LIT.: A. Nikić: Hercegovački franjevački Dogmaticam seu de religione et locis
mučenici 1524. -1945. , Mostar 1992. theologicis (Bajae 1802); Rukopisi su bili u
A. Nikić knjižnici Franjevačkog samostana u Vukovaru
(Fermendžin).
NUIĆ Fra Arkanđeo-Nikola (1896.-1945.) DJELA: Tentamen publicum ex mathesi et
Rođen 21.II.1896. u Drinovcima, od oca Perke geometria necnon propositiones ex universa
i majke Šime r. Perić. Osnovnu školu učio u philosophiy. Essekini 1781. - Propositiones ex
Drinovcima, gimnaziju na Širokom Brijegu, tehologia dogmatica nec non positiones ex
bogosloviju u Mostaru i Beču. Doktorat morali et pastorali. Budae 1802. - propositiones
teologije položio na Bečkom sveučilištu 1923., de religi0one et Isagogia in Theologiam
Filozofski fakultet (klasična filologija) studirao dogmaticam. Budae 1803. - Synopsis
u Parizu 1923.-1927. U Franjevački red stupio collectanae vitae... Joannis a Capistrano. Budae
na Humcu, 17.IX.1914. Zavjetovan 1803.
jednostavno17.IX.1915., svečano 4.X.1918. Za LIT.: [E. FERMENDŽIN]: Brevis catalogus...
svećenika zaređen u Beču, 28.VII.1921. scriptorum Provinciae S. Ioannis a Capistrano.
1922.-1923. nastavnik na Širokom Brijegu Schematismus almae Provinciae s. Ioannis a
1923.-1927. studirao klasičnu filologiju na Capistrano... Temisvarini 1887, 16x17. — F.E.
Sorbonni u Parizu 1927.-1945. profesor na Hoško: Pastoralna formacija hrvatskih
Širokom Brijegu 8.II.1945. spaljen na franjevaca u 19. stoljeću. Kačić, 14(1982), 73.
Širokom Brijegu. Bio je fin, odgojen, F.E. Hoško
istančana ukusa, umjetnik, inteligentan i dobar
naš "Fra Rođo". Zvali su ga od milja "ovčica OGRESTINI, Salvator, lektor teologije
Božja". Izgledao je kao kost i koža. Predvodio (Dubrovnik, cca 1693 - 11. XII. 1743) -
je širokobriješke glazbenike. Ali, on je bio Krsnim imenom Franjo, Stupio u Provinciju sv.
svestrano naobražena osoba. Imao je doktorat Franje u Dubrovniku 1712. g. Propovjednik na
iz teologije i profesorat iz latinskog i grčkog narodnom jeziku. Lektor teologije na studiju
jezika. Jedno je vrijeme predavao i umjetnost u Male Braće u Dubrovniku. Imenovan
VIII. razredu. jubilarnim lektorom. Dva puta izabran za
LIT.: A. Nikić: Hercegovački franjevački definitora, gvardijan samostana Male Braće u
mučenici 1524. -1945. , Mostar 1992. Dubrovniku, komesar - vizitator Provincije.
A. Nikić LITERATURA: Benvenutus RODE:
Necrologium Fratrum Minorum de Observantia
ÖCKL, Cecilijan, filozofski i teološki pisac Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta
(Culma, Češka, 12. V. 1753 - Vukovar, 15. III. Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917, 463.
1809). U Šarengradu je 1769. postao franjevac. I. Djamić
Teološko školovanje je završio na generalnom
učilištu u Osijeku. na Sveučilištu u Pešti je OHMUČEVIĆ, Jeronim (Ohmuchievich),
stekao profesorsko zvanje iz filozofije i komesar-vizitator (Slano kod Dubrovnika, cca
teologije. Predavao je na filozofskom učilištu u 1589 - Napuljska Provincija, 1639) - Član
Našicama (1779/80) a zatim Aradu (1780- Napuljske provincije (Terrae Laboris). Tamo
1782). U vrijeme razmahalog jozefinizma bio sagradio jedan samostan. Imenovan je
je niz godina jedan od tajnika provincijala komesarom-vizitatorom Provincije sv. Franje u
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 529

Dubrovniku. aevi, I, Monasterii 19132, 19603, 453. - ISTI:


LITERATURA: Benvenutus RODE: Bullarium Franciscanum... Romae 1898. Vol.
Necrologium Fratrum Minorum de Observantia I, 607 br.XXXVIII — P. GAMS: Series
Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta episcoporum Ecclesiae Catholicae,
Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917, 437. Regensburg 1873 [Graz 1957], 378. — M.
I. Djamić ŽUGAJ: San Francesco in Croazia e la
Protoprovincia Croata (1217-1239) u
OLIVARI, Dolores Tereza (Tijesno/ Šibenik Miscellanea Francescana 82 (1982) 70 bilj.75.
19.rujna 1890. - 11. siječnja 1938. Ugljan)
Redovnica hrvatske franjevačke Družbe Kćeri OLUJIĆ, fra Josip, profesor, biolog, stradalac
milosđa. Odlikovala se u strogoj pokori i (Opanci k/Lovreć, 20. I. 1888 - okolica Sinja,
prijaznosti i posebnom milosrđu prema listopad, 1944). - Sin je Joze i Mare r. Balić.
patnicima, u pravoj pobožnosti i sabranosti, Na krštenju je dobio ime Marijan. Pučku je
ljubeći posebno Raspetog Isusa i B1. Dj. školu završio u Lovreću (1895/96) i Omišu
Mariju od 7 žalosti. Vršila je dužnosti mjesne (1896/99), a srednju u Sinju (1899-1905). U
predstojnice i bolničarke u bolnici. Njezin franjevački je red stupio 25. rujna 1905. Studij
život žrtve nije poznavao granica koliko za filozofije, koji se onda shvaćao kao nadopuna
bolesnike u bolnici toliko i one po privatnim gimnaziji, završio je u Šibeniku (1906-1908), a
kućama, koje je pomagala kao prava teologiju u Makarskoj (1908-1911). Za
samaritanka i misionarka sve do posljednjeg svećenika je zaređen 30. rujna 1911. Nakon
časa života kao teška plućna bolesnica. Za ređenja vršio je dvije godine službu odgojitelja
vrijeme službovanja u bolnici u Velesu, u sjemeništu i suplenta na gimnaziji u Sinju
životno svjedočenje s. M. Dolores poticalo je (1911-1913). God. 1913. odlazi na Friburško
bolesnike na promjenu života i na primanje sveučilište studirati fiziku, matematiku i
sakramenata kršćanske inicijacije. kemiju. Licencijat iz prirodne filozofije položio
E. Barbarić je 14. VII. 1916, a doktorat 5. I. 1918. Vraća se
u domovinu i radi kao profesor na gimnaziji
OLIVERIJE O.Min. († poslije 1262.), biskup. - sve do konca života. Olujić je osim nastavničke
Prema Gamsu je postao biskup kao franjevac, a službe, obnašao i druge službe u Provinciji.
prema Eubelu stupio je u franjevački red nakon Bio je definitor (1925-1928), zamjenik
odreknuća biskupije. Obično mu se pridaje da ravnatelja (1926-1928) i direktor gimnazije
je bio srijemski biskup 1247.-1262., no neki (1928-1931). Stradao je od partizana u okolici
pišu da je postao biskupom već 1231., a 1447. Sinja koncem listopada 1944. — Uz svoj
bi se eventualno vratio nakon tatarske invazije nastavnički i svećenički rad, Olujić se bavio i
1240/42. Odreknuće je po nalogu Urbana IV., znanstvenim radom. Njegovi važniji radovi
od 13. XII. 1262. primio kaločki nadbiskup. jesu: Prilozi poznavanju kvarternoga doba
Možda je povod za odreknuće bilo sinjske okolice (Nova revija, 1925/2); Prilog
podvrgavanje srijemske biskupije kaločkoj poučavanju o prolaženju u razdjelivanju
nadbiskupiji, koje traženo već 1246. Srijemska elektriciteta kroz provodnice (Nastavni vjesnik,
biskupija do tada je bila sufragan dubrovačke sv. 7. i 8. Zagreb, 1922); Über die
metropolije, jedino područje u sjevernoj geschlossenen, progressiven
Hrvatskoj koje do tada mađarska hijerarhija Entwicklungsreihen der Schalen der pontischen
nije prisvojila. Bosnu će priključiti 1264. Prosostheenien (O zatvorenim, progresivnim
Možda se Oliverije nije slagao s time, kao što razvojnim nizovima ljuštura pontskih
se njegov predšasnik Ivan I. nije odobrava prozostenija) (Archiv für Molluskenkunde,
mađaarsku politiku prema Bosni te nije Frankfurt M, 1936); Über die Ahnenreihen
prihvatio poziv pape Honorija III. da pomogne einiger Melanopsiden und Prosostheniden aus
Mađarima protiv bosanskih krstjana. Melanopsis lanzae - Schichten der Sinjaner
LIT.: C. EUBEL: Hierarchia catholica medii Neogenformation aus der sarmatischer Stufe
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 530

(O nizovima nekih melanopsida i prososthenija definitor za provincijala K. Fabšića (1765-


iz Melanopsis lanzae - slojeva sinjske 1768).
neogenske formacije sarmatskog razdoblja, LIT.: Arhiv Hrvatske franjevačke provincije u
rukopis). Zagrebu, Matricula officiorum, ad nomen. —
DJELA: Bieträge zur Messung der F. E. Hoško: Doprinos franjevačkih visokih
Radiumemanation in der Atmosphäre škola skotističkoj filozofiji i teologiji.
Dissertation, Leipzig 1818. Franjevci hrvatske provincije sv. Ćirila i
LITERATURA: L. K(ušćer): Paleontološki Metoda. Zagreb 1992, 67. F.E. Hoško
primer za razvoj novih vrst, Proteus, ilustriran
časopis za poljuđeno prirodoznanstvo, OREB, Marin (Ivan Krešimir), FKN,
Ljubljana IV/1937,2. - C.: Znanstveno važna vjeroučitelj, gvardijan, povjesničar (Vela Luka
najdba, dr. fra Joso Olujić, Slovenec, 31. I. 9. I. 1918. – Novi Marof 7. X. 1989.). Pučku
1937 (osvrt na predavanje koje je Olujić školo pohađao je u rodnom mjestu, u
održao u Ljubljani u organizaciji sjemenište je primljen 1929. Niže razrede
Prirodoslovnog društva na sveučilištu). - V. gimnazije pohađao je u ptujskom a više u
KAPITANOVIĆ, Olujić, fra Jozo, Franjo među zagrebačkom samostanu — Veliku maturu
Hrvatima, zbornik radova franjevačkih postigao je na II. Klasičnoj gimnaziji u
zajednica u prigodi 750. obljetnice smrti sv. Zagrebu. Uz prethodno završen novicijat,
Frranje asiškoga (1226-1976, Zagreb 1976, jednostavne zavjete položio je u Zagrebu 20.
255. - V. KOCHANSKI-DAVIDÈ: Prilozi VIII. 1935., a svečane 10. I. 1939. Prve tri
povijesti geoloških znanosti u Hrvatskoj. VIII. godine bogoslovnog fakulteta pohađao je u
Naši paleontolozi amateri, Geološki vjesnik, Zagrebu, sljedeće i studij za doktorat (1944.) u
Zagreb 1983, vol. 35, str. 209-215. - Fra Mijo Rimu, gdje je 10. IV. 1943. zaređen za
ĆALETA: Život i rad fra Josipa Olujića (1888- svećenika. Licencijat iz crkvenog prava
1944), Čuvari baštine, Imotski 1989, str. 533- postigao je 1945. na Lateranskom sveučilištu.
546. M. Ćaleta U domovinu se vratio 1946. Najprije je
djelovao kao vjeroučitelj u Zagrebu. Diplomu
OPPICZ, Cecilije, pedagog (Varaždin, 17. II. profesora iz povijesti i etnologije postigao je
1717 - Varaždin, 7. III. 1771). Među članove 1950. Od 1950. Do 1962. djeluje u Puli, Cresu,
Provincije sv. Ladislava je stupio 1737. godine. Savudriji i Visu. Od 1962. do 1968. predaje na
Studirao je na filozofskom učilištu u Varaždinu Srednjoj vjerskoj školi u Zagrebu. Od siječnja
(1739-1741) i na teološkim školama u 1969. do ožujka 1989., uz prekide, je gvardijan
Varaždinu (1741/42) i Križevcima 1742-1745). u Visu odakle, tri dana u tjednu odlazi u Split i
Kao svećenik djeluje najprije u Koprivnici, kao profesor predaje u nadbiskupijskoj
obavljajući također dužnost orguljaša (1746- gimnaziji. Nakon izljeva krvi u mozak liječi se
1749). Posvećuje se odgoju i izobrazbi mladih u Splitu, Krapinskim Toplicama, Zagrebu te
franjevaca pa predaje na filozofskim učilištima Novom Marofu, gdje i umire. Pokopan je 13.
u Remetincu (1749/50) i Varažcinu (1750/51), X. 1989. na viškom groblju, uz svoj “Mali
na učilištu moralnog bogoslovlja u Koprivnici samostan”. — Nije znao što je dvoličnost,
(1753-1755), zatim tumači dogmatsko srdžba; nije imao neprijatelja, niti je bio
bogoslovlje na školama u Varaždinu (1756/57), zlopamtilo. Od mladih dana trpio je glavobolju,
Pečuhu (1757-1760) i u Zagrebu (1760-1765). ali je bio uvijek veseo i spreman druge
Postigao je visok prosvjetni naslov “lector razveseliti; rekli bismo, enciklpedijskog
jubilatus” i u Varaždinu bio dekan tamošnjih znanja, ali nenametljiv, neumišljen i uvijek na
školskih zavoda (1765-1771). Od njegovog raspolaganju za svaku redovničku službu ili
učiteljskog rada preostao je spis De visione posao. Tko ga je upoznao, morao ga je zavoliti
beatifica (Varasdini 1765; vel. 21 x 16, 2 cm; (Slobodna Dalmacija 2. VIII. 1988., str. 13). —
knjižnica varaždinskog samostana sign. 1-52- Bio je plodan pisac, povjesničar svoje
I). Sudjelovao je i u vodstvu Provincije kao provincije, napose njezine hagiografije te
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 531

viškog samostana. Surađivao je u različitim prema Farlatiju, u Makarsku i Trebinjsku.


izdanjima. Pomorski zbornik objavio mu je Farlati navodi da je boravio u franjevačkom
članak Cymba (6/1968) 475-500), Starine samostanu u Makarskoj. Opći šematizam
JAZU, IVAN IZ KARPINA: Povijest Mongola katoličke crkve (Zagreb 1974, 390) ispravlja
koje nazivamo i Tatarima (56/1975,37-107), za biskupiju makarsku u mrkansku. Pandžić se u
što ga je Republika Mongolija nagradila mladim godinama 1959., priklonio Eubelovu
trotjednim boravkom u Mongoliji; Kulturna mišljenju, ali se boljim uvidom u izborne spise
baština samostana sv. Frane u Šibeniku, uvjerio da je imenovan trebinjskim biskupom.
(Zadar 1968, 7-38) i Radovi Instituta JAZU u No, s čuđenjem dodaje u bilješci: “Nije jasno
Zadru, 13-14/1968 277-308, članak Samostan radi čega je imenovan ovaj biskup kad je u to
sv. Franje u Šibeniku, što je objavljeno i u vrijeme bio trebinjsko-mrkanski biskup
posebnom otisku. Zbornik Franjo među Augustin Nalješković”. Odgovor na to čuđenje
Hrvatima 1226-1976., Zagreb 1976, donio je v. kod Jurja, trebinjskog biskupa, predšasnika
njegov opis 20 svijetlih likova franjevaca Franje Orella. i moju obradu o nomenklatoru
konventualaca iz XIX. i XX. stoljeća. treba poboljšati prema gore iznesenom
DJELA: Notio peccati in Didache, Roma 1946. izlaganju.
(doktorska dizertacija).— Slava franjevačke LIT.: C. EUBEL-G. GULIK, Hierarchia
Istre, Zagreb 1960. (ciklostilom).— Bl. Oton iz catholica medii et recentioris aevi, III, Patavii,
Pule, Zagreb 1962. (ciklostilom) preuređeno i 1968, 318. Joseph M. FONSECA, Annales
prošireno izdanje tiskom, 2Zagreb 1983. — Minorum, Florentiae 1933. Vol. XVI.,126
Uzori svetosti – sv. Nikola Tavelić i drugi br.35. Pius Bonif. GAMS, Series Episcoporum
članovi Provincije sv. Jeronima male braće Ecclesiae Catholicae, Graz 1957, 411.
konventualaca, Split 1970.— Moj mali Dominicus FARLATUS: Illyricum Sacrum,
samostan – Samostan sv. Jere, Vis, Split Vol. VI., 304s. Basilius PANDŽIĆ: De
1971.— Zaslužni članovi Hrvatske provincije dioecesi Tribuensi et Mercanensi, Romae
sv. Jeronima franjevaca konventualaca od 1959, 93. ISTI u Tisuću godina Trebinjske
njezina postanka do naših dana, Split 1973. — biskupije, Sarajevo 1988, 99. M. ŽUGAJ,
Izbor štenja i obrednih i pučkih religioznih Nomenklator franjevaca konventualaca
pjesama otoka Visa, Split 1979. — Viška Hrvatske provincije sv. Jeronima: 1217-1559,
pjesmarica I-III, Vis 1984, 1985 i 1987. — Zagreb 1993, 34. M. Žugaj
Msgr. Don Ivo Oreb 1915-1988., život i djelo,
Split 1995. (posmrtno; rukopise sredio i izdao ORHANOVIĆ, Augustin, propovjednik
mr. Franko Oreb, Vela Luka 1995). (Oskorušno na Pelješcu, cca 1668. -
LIT.: [Augustin KORDIĆ], Curriculum vitae Dubrovnik, 1. IX. 1722) - Potječe iz vrlo
oca Marina Oreb, Fraternitas, glasilo hrvatske imućne obitelji pomorskog kapetana. Postao
provincije sv. Jeronima franjevaca član Provincije sv. Franje u Dubrovnikuoko
konventualaca, Zagreb 25/1989/ br. 3 str. 35ss. 1688. g. U Provinciji je obnašao službe:
Usp. i Fraternitas… 23/1987/26. M. Žugaj magistra novaka, dva puta definitora, te
jednom kustosa Provincije. Uz to je djelovao
ORELLO, Franjo (De Or(r)ello, Orellus), kao propovjednik. — Strogo je obdržavao
FKN, trebinjski biskup 1520ss. Možda su Pravilo, živio je tiho i sabrano. Isticao se
Orellus i de Orello latinizirani oblik prezimena odličnim poznavanjem moralnog bogoslovlja.
Orlić. Jedini ga Pandžić u novijoj redakciji, Zbog ovih odlika dosta je vremena bio
ukoliko se ne radi o tiskarskoj pogrešci, naziva (uglavnom kao starješina) na Pelješcu. Najviše
“de Ocello”. Imenovan je nasljednikom je zaslužan za izgradnju samostana na Kuni na
franjevca biskupa Jurja (v.) 21.V.1520; a bula Pelješcu (Subotić-Velnić). U tome mu je
mu je proslijeđena na dan krunidbe novog pape dijelom i pomagala rodbina što se tiče
Klementa VII. 26.XI.1523. Eubel – Gulik su ga financija.
uvrstili u Dubrovačkoj nadbiskupiji, Gams, LITERATUR Benvenutus RODE:
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 532

Necrologium Fratrum Minorum de Observantia je zaređen 7. IV. 1782. i započeo


Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta pastoralnodjelovanje kao propovjednik u
Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917, 458. - Koprivnici (1784/85), Krapini (1785/86) i
Nedjeljko Subotić-J/ustin/ VELNIĆ: Franjevci Zagrebu (1786). Bio je tajnik provincije u
s poluotoka Pelješca. Spomenica Gospe Anđela vrijeme upravljanja trojice provincijala: A.
u Orebićima 1470-1970. Omiš 1970, 340. I. Horjača (1785-1791), s. Sekovanića (1797-
Djamić 1800) i E. Klimpachera (1803-1806), a
savjetnik provincijala I. Hercera (1806-1809) i
ORLANDIĆ, fra Ante, odgojitelj i dušobrižnik Ladislava Lackovića 91815-1817). U
(Budva ? — Split, 24. V. 1809). Prema Crnici zagrebačkom samostanu je bio gvardijan više
potječe od pravoslavnih roditelja. Stupio je u godine (1794-1797, 1800-1802, 1815-1818) i
Bugarsku franjevačku provinciju a studirao je dva puta je obnavljao samostan: prvi puta
bogoslovlje na generalnom učilištu Reda u poslije Dubičkog rata s Turcima (1788-1791) i
Šibeniku. Kao mladi svećenik 1756. nastavio je drugi puta nakon ratovanja s Napoleonovom
studij u Budimu Godine 1757. kompilirao je Francuskom (1816), jer je u tim godinama
svoj Tractatus mycrologicus iuxta subtilium vojska koristila samostan za bolnicu. U dva
omnium subtilissimi Marianae innocentiae navrata je bio provincijal (1809-1812; 1827-
defensoris acceririmi Ioannis Duns Scoti, 1829); umro je obavljajući tu službu, a kao
(Knjižnica franjevačkog samostana na vikar Provincije ga je naslijedio L. Lacković. -
Dobromu, 205 x 135 mm. [6+] 1-446 [+28]) God. 1796. se je pripravljao na polaganje ispita
kako sam svjedoči na njegovoj naslovnoj za profesora filozofije na Akademiji u
stranici. Godine 1759. prešao je u Provinciju Zagrebu, ali je odustao i nastavio pastoralno
Presvetog Otkupitelja. Otada je obavljao djelovanje. Isticao se kao vrstan propovjednik,
različite službe. Bio je lektor filozofije u Sinju “blagorečnik horvatski” koji “vnoga prodečtva
(10. II. 1789-15. IX, 1789), župnik na vu rukopisih ima” (Mikloušić); spominju se
različitim župama, vikar i potom gvardijan četiri sveska njegovih propovijedi (Strohal), ali
splitskog samostana (1789-1791) te učitelj danas je sačuvan samo jedan: Prodečetva
mladeži.(1797-1804) korizmena za csetiri letta i nekoja za szetechne
LIT.: A. CRNICA: Naša Gospa od zdravlja i dane ( Zagreb 1813; rkp. 17 x 22 cm, str.
njezina slava, Šibenik 1939, 395. — V. /18/+416+/6/). Preostali su također njegovi
KAPITANOVIĆ, »Testi scotisti d’insegnamento administrativni spisi: Ordo divinorum pro ven.
filosofico-teologico nella Provincia del conventus Zagrabiensis (1810), Cathalogus
Santissimo Redentore in Croazia nei secoli bibliotecae inferioris conventus Zagrabiensis
XVII e XVIII«, Antonianum, 67 (1992), 279. PP. Franciscanorum (1813), Series legatorum
— V. Kapitanović, Latinski filozofski rukopisi piorum ... conventus Zagrabiensis; svi ti
V. Kapitanović rukopisi su u knjižnici franjevačkog samostana
na Kaptolu u Zagrebu. Važni izvori crkvene i
ORLIĆ, Benevenut Antun, pisac, provincijal književne povijesti su spisi: Matricula
(Hrvatska Kostajnica, 7. I. 1758. - Varaždin, Provinciae S. Ladislai Regis pro usus P.
28. V. 1829). - pridružio se je 1774. Provinciji Benvenuti Orlich (1817; rkp. u samostanskoj
sv. Ladislava stupivši u Ormožu u novicijat. knjižnici u Varaždinu) i Scriptores ex Ordine
Crkveno govorništvo je učio u Kanjiži Sancti Patris Francisci Provinciae Bosnae
(1775/76. Filozofsko školovanje je započeo u Argentinae in Croatia connotati (rkp. u
Čakovcu, a teološko u Varaždinu, ali je jedno i franjevačkom samostanuu Novom Mestu, br.
drugo zaključio na filozofskom učilištu (1776- 37, VI, str. 14). Za provincijala E. Klimpachera
1778) i u bogoslovnoj školi (1778-1782) (1803-1806) je priredio nove uredbe o
Generalnog učilišta I. razreda u Zagrebu. redovničkom životu, prilagodivši negdašnje
Branio je filozofske teze D. Skurjanca i u dva zakonike novim prilikama pa vode računa o
navrata teološke teze B. Galjufa. Za svećenika jozefinističkom zakonodavstvu. Ta je Statuta
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 533

provincialia inclytae provinciae s. ladislai Braće, a mnogo je zadužio dijecezansku


Regis (Zagreb 1806) prihvatio i proglasio 28. kongregaciju Sestara Franjevki Bezgrešnog
VI- 1806. provincijski kapitul pod Začeća. — Preveo je Bergellinieve Cvjetiće sv.
Klimpacherovim predsjedanjem; važan su Klare. Njegov muzički stvaralački opus počiva
svjedok crkvenog, napose franjevačkog, života na solidnim temeljima ozbiljne crkvene glazbe.
u Habsburškoj monarhiji tijekom 19. stoljeća. Poznatije su mu kompozicije: mise: In
LIT.: L. Ptočnjak: Liber notitiarum. marginalni honorem SS. Triniktatis, in honorem S. Clarae,
br. 78. — R. Strohal: Svećenici hrvatski Infantis Iesu, B.M.V. Immaculatae de Lourdes,
knjioževnici u 18. i početkom 19. vijeka ovkraj sv. Josipa radnika, Sv. Jeronima zaštitnika
Velebita. Katolički list 61(1910), 331. — Provincije, za pokojne, Muka Isusova: Cvjetne
Znameniti i zaslužni Hrvati. Zagreb 1925, 203. nedjelje, Velikog petka. Brojne su pjesme,
— F.E. Hoško: Doprinos franjevačkih visokih litanije, Divnoj dakle i sl. koje je uglazbio. Još
škola skotističkoj filozofiji i teologiji. se i danas u crkvi Male Braće u Dubrovniku
Franjevci Hrvatske provincije sv. Ćirila i pjeva njegova skladba Ako za rajem čeznete.
Metoda. Zagreb 1992, 74, 79. T. Mikloušić: Isključivo se posvetio crkvenoj glazbi, osobito
Izbor dugovanj vsakoverstnih. Građa za koralu. Njegovo vođenje pjevanja koralnih
povijest hrvatske književnosti, 12(1933), 166. misa i kompozicija bilo je na zavidnoj visini.
F.E. H oško DJELA: Cvjetići svete Klare (prijevod djela:
Piero BARGELLINI: I fioretti di Santa
ORLIĆ, Kvirin, skladatelj, (Punat na Krku, 7. Chiara). Cavtat 1968.
III. 1890 - Cavtat, 29. VIII. 1969) - Krsnim LITERATURA: Izvještaj Franjevačke klasične
imenom Antun. Pohađao nižeu gimnaziju na gimnazije s pravom javnosti (Badija-
Košljunu kod franjevaca (1901-1905). Stupio u Dubrovnik) šk.god. 1938/39. Dubrovnik 1939,
Provinciju sv. Jeronima i završio novicijat u 27. - Mijo BRLEK: Rukopisi Knjižnice Male
Kopru (1906). Ispit zrelosti položio na Braće u Dubrovniku. Zagreb 1952, 13-14. - O.
gimnaziji u Zadru (1909). Studij teologije Kvirin Orlić (kratki podaci o životu i tri
pohađao u Male Braće u Dubrovniku (1909- posmrtna govora). Vjesnik Franjevačke
1913). Za svećenika je zaređen 1912. Poslije provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri. 11
studija boravi u samostanu na Hvaru. U Beču (1969) br. 5-8, 117-120. - M/ijo/ B/RLEK/:
pohađa Akademiju za glazbu i likovnu Orlić, fra Kvirin. Franjo među Hrvatima.
umjetnost, odio za crkvenu glazbu i studira Zagreb 1976, 256a. M. Brlek
orgulje, povijest glazbe, kompoziciju i pjevanje
(1923-1926). Predaje glazbu na gimnaziji na ORLOVČIĆ, Marijan, prov. (1. polovica 16. st.
Badiji kod Korčule (1926-1927), zatim je - Rim, 1567). - Bio je provincijal Bosne
učitelj novaka u Dubrovniku (1928-1932), Srebrene (1566-1567) i umro je prve godine
boravi na Košljunu (1928-1932), gvardijan je u upravljanja provincijom. Budući da se ne
Male Braće u Dubrovniku (1932-1935), te spominje u poznatim suvremenim izvorima,
provincijal (1935-1937), magistar klerika u Mandić njegovu službu provincijala stavlja pod
Dubrovniku (1938-1940) pa gvardijan (do upitnik.
1948). Imenovan starješinom rezidencije u LITERATURA: Juraj BOŽITKOVIĆ: Kritički
Cavtatu (1952) tu ostaje do smrti. — U ispit popisa bosanskih vikara i provincijala
Dubrovačkoj biskupiji je vršio službe: defensor (1339-1735). Beograd 1935, 46. - Dominik
vinculi kod ženidbenog suda i člana MANDIĆ: Franjevačka Bosna. Rim 1968, 164.
dijecezanske komisije za crkvenu glazbu. — A. Barun
Kao gvardijan Male Braće vješto je upravljao
samostanom brinući se očinski za braću (kojih ORLOVIĆ, Antun, pedagog (?, 1667. - Zagreb,
je u ratno vrijeme bilo i do 70) i siromahe 1. II. 1703). - Članom Provincije sv. Ladislava
(kojih je također bilo do 150). Njegovom je postao je 1638. stupanjem u novicijat u
zaslugom modernizirana Biblioteka Male Križevcima. Započeo je 1685. studirati
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 534

filozofiju na učilištu u Varaždinu, ali ga je učilištima u Vukovaru (1797/98), Našicama


provincijal A. Buzjaković poslao na školovanje (1801-1803) i Mohaču )1803-1806). Tada je
u Češku. Vratio se je 1689. i još godinu objavio dva popisa teza iz filozofijske nastave,
studirao teologiju na bogoslovnoj školi a u rukopisu je ostavio ljetopis Notatu
Generalnog učilišta u Zagrebu. Za svećenika je quaedam digniora ab anno 1773. (vel. 21 x
ređen 1691, a već 1690. predaje na filozofskom 16,5 cm; Franjevački samostan u Slav. Brodu,
učilištu u Varaždinu (1690-1693). i u Ormožu sign. B-3) s bilješkama o zbivanjima u
(1693/94). Postigao je u međuvremenu naslov Slavoniji kroz četiri desetljeća.
profesora teologije s pravom predavati na DJELA: Tentamen publicum ex logica, historia
školama pokrajinskog i sveopćeg značenja. philosophiae et mathesi pura. (Essekini 1803).
Stoga predaje dogmatsko bogoslovlje na tek - Tentamen publicum ex mathesi pura.
osnovanoj bogoslovnoj školi pokrajinskog (Essekini 1806).
značenja Križevcima (1695/96) i zatim u LIT.: [E. Fermendžin]: Brevis catalogus
Varaždinu (1697-1703). Ondje je bio duhovnik patrum et fratrum scriptorum Provinciae S.
bratovštine pojasa sv. Franje, a sudjelovao je i Joannis a Capistrano... eorumque operum et
u vodstvu Provincije kao definitor za opuscolorum partim typis in lucem editorum,
provincijala A. Partleca (1699-1701) i partim autem in manuscriptis existentium.
provincijskog vikara A. Buzjakovića Schematismus almae Provinciae S. Joannis a
(1701/1702). Buzjaković mu je povjerio Capistrano. Temesvarini 1887, str. 1-23. - F. E.
zadaću prirediti statute za filozofska učilšta i Hoško: Ljetopis Klementa Orovčanina.
teološke škole u Provinciji, ali su ga bolest i Croatica Christiana Periodica, 4(1980), br. 5,
smrt spriječili da ispuni tu zadaću; preuzeo ju 55-60. - Isti: Doprinos franjevačkih visokih
je E. Lučić. škola skotističkoj filozofiji i teologiji.
LIT.: F.E. Hoško: Organizacija filozofske i Franjevci Hrvatske provincije sv. Ćirila i
teološke nastave na visokim školama Metoda. Zagreb 1992, 76. F. E. Hoško
Provincije sv. Ladislava u razdoblju
potridentske obnove. Kačić 6 (1974), 60. OROZOVIĆ, Emil, bibličar (Tuzla, 22. X. 1904
F.E. Hoško - Beograd, ljeti 1968) - Roditelji su mu bili
Dragutin, željezničar, i Oliva r. Krmeza, a
OROVČANIN, Klement, ljetopisac, (Požega, krsno ime bilo mu je Hubert. Osnovnu školu
15. XII. 1755. - Požega, 14. V. 1813). On sam završio je u Varešu, gimnaziju (I-VI r.) u
bilježi da je bio student filozofije kod Franje Visokom (do polovice IV. r. kao vanjski đak,
Kovačevića pa je sudjelovao u obrani teze otada kao sjemeništarac) (1916-1922); VII i
svojega profesora u javnoj raspravi u Iloku 17. VIII r. položio je kasnije, privatno kao
IX. 1775. i zatim 6. i 8. IX. 1777. u Vukovaru. svećenik, na Državnoj gimnaziji u Sarajevu. U
U Provinciju sv. Ivana Kapistranskoga je novicijat FS stupio je u Fojnici 1922, a iza
stupio1773. u Baču. Teologiju je pak studirao u njega studirao teologiju u Sarajevu (1923-
Temišvaru (1777/78) i Budimu (1778-1781). 1924) i Londonu (1924-1927) i bio zaređen
Na sveučilištu u Pešti je 1782. zaključio studij 1927. Iza toga je bio kratko vrijeme kapelan u
filozofije i položio ispit za profesora. Predavao Varešu a zatim studirao u Rimu i doktorirao.
je na učilištu u Baji (1782/83), a kako su tada Od samog početka 1932. pa do svog istupa iz
prestale djelovati redovničke visoke filozofske Reda predavao je na Franjevačkoj teologiji u
i teološke škole, posvetio se pastoralnom Sarajevu, izuzevši šk. g. 1935-1936, kad je,
djelovanju: bio je propovjednik u Baču radi biblijskih studija, boravio u Jeruzalemu.
(1783/84), u Velikoj (17844/85, 1789-1794) i Pripremao je prijevod itumačenje Joba ali taj
Slavonskom Brodu (1806-1809, 1811-1813). U posao nije priveo kraju. Vodio je izgradnju
Vukovaru (1809/10) i Iloku 1810/11) je bio zgrade Franjevačke teologije u Kovačićima
samostanski starješina. Vratio se je (Sarajevo). Red je napustio 9. VI. 1942. pa je
profesorskoj službi i predavao na filozofskim otada bio najprije u državnoj službi u Zagrebu
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 535

a iza rata u Srbijik u Loznici, gdje je u nekoj je ime bilo Anto a roditelji su mu bili Franjo
tvornici radio kao stručnjak za strane jezike. Ostojić, kovač a kasnije rudar, i Jelka r. Čabrić,
Umro je opremljen sv. sakramentima. tkalja. Osnovnu je školu završio u Zenici,m
Surađivao je u Franjevačkom vijesniku (1927, gimnaziju u Visokom 1906-1915. (maturu
1930-1933, 1936, 1937), Glansiku sv. Ante položio 1916), teologiju u Sarajevu 1915-1918,
(1935, 1936, 1941), Kalendaru sv. Ante (1931, bio zaređen za svećenika 1918. Bio je kapelan
1937). u Bugojnu (1918-1923) a zatim nastavnik
DJELA: Pjesma nad pjesmama (preveo i Franjevačke gimnazije u Visokom (1923-
protumačio). Beograd 1937. To je separatni 1926): predavao je latinski i hrvatski jezik i bio
otisak iz Franjevačkog vijesnika, 44 (1937). I. I potprefekt. Župnik je bio u Novom Šeheru
Gavran (1926-1931), Šapcu (1931-1937), Kiseljaku
(1937-1940). Bio je gvardijan i ujedno žujpnik
OSIVNIČANIN, Euzebije EUZEBIJE u Kreševu (1940-1942) i u Jajcu (1942-1945),
(Osivničanin te gvardijan U Sarajevu (1945-1946), zatim
ponovno župnik u Kiseljaku (1946-1950).
OSJAK, Aleksandar (✜Pavao), profesor Definitor je bio u tri navrata, Od 1950. do
teologije (Vukovar, 15. I. 1843. — Osijek, 18. 1958. boravio je u Sarajevu kao prvi
II. 1910). Pristupio je 1857. Provinciji sv. predsjednik Udruženja katoličkih svećenika
Ivana Kapistranskoga. Nakon filozofskog i “Dobri pastir”, kojemu je bio osuosnivač. Od
teološkog školovanja na visokim školama 10. II. 1959. do smrti boravi u Kreševu. -
vlastite Provivncije zaređen je 1866. za Ostojić se osobito istakao svojim radom u
svećenika. Već je 1866. predavač teologije u vrijeme rata u Jajcu, gdje je pomirljivim
bogoslovnoj školi u Baji. Predavao je stavom i pomaganjem ljudima bez obzira na
dogmatsko bogoslovlje, premda nije položio konfesiosnalnu pripadnost stekao povjerenje i
potrebne ispite. Zato već 1868. djeluje kao priznanje. Time je došao u vezu s istaknutim
vjeroučitelj i kapelan u Vingi, naselju ljudima NOB-e pa je bio potpredsjednik
katoličkih Bugara u temišvrskom Banatu. Bio “Narodnog fronta” u Jajcu za vrijeme rata, te
je u administrativnoj službi Provincije kao ujedno prisustvovao i II zasjedanju AVNOJ.a i
tajnik dvojice provincijala, Hantkena i I. skupštini ZAVNOBiH-a. Ekumenski i
Krkvarića (1872-1878) i tajnik Provincije ljudski stav je zadržao i nakon rata pa je 1955.
(1878-1881). Zatim se ponovno vratio odlikovan ordenom bratstva i jedinstva I reda.
pastoralnoj službi i bio gvardijan i župnik u Pri osnivanju Udruženja “Dobri pastir”
Vukovaru (1881-1887), vjeroučitelj u naglasio je da u njemu nema mjesta onima koji
Našicama (1887-1890), gvardijan i župnik u bi bili protiv Crkve ili njezine hijerarhije.
Mohaču (1890-1893) i gvardijan u Požegi Svojim tihim djelovanjem on je znao stvariti i
(1893-1896). Kasnije je boravio u Slavonskom uspješno njegovati kontakte s ljudima na vlasti
Brodu (1896-1900), a posljednje je godine s ciljem da pomogne drugima. - Neki njegovi
života proveo kao poglavar franjevačke kuće u govori i pisani radovi objavljeni su u reviji
Osijeku (1900-1910). U vodstvu je Provincije Dobri pastir (1950, 1951, 1955, 1956, 1960) te
sudjelovao u dva trogodišta kao definitor u kalendaru Dobri pastir (1952).
(1881-1884, 1890-1893). LITERATURA: K. KARIN: Skromno
LIT.: Arhiv Generalne kurije Franjevačkog djelovanje čovjeka, uzor-svećenika i rodoljuba.
reda u Rimu, Hungaria Capistrana, sv. I, 230v, Dobri pastir, 9 (1959), 307-312 - ISTI:
119v, 207v, 292r, sv. II, 102r, 103v, 329r, Nekoliko sjećanja iz života fr. Bone Ostojića.
389r. Dobri pastir, 9(1959), 313-318 - † Fra Bono
F.E. Hoško Ostojić. Dobri pastir, 19-20 (1970), 365-368.I.
Gavran
OSTOJIĆ, Bono, političar (Vranci ž. Kreševo,
4. V. 1893 - Kreševo, 5. X. 1969) - Krsno mu
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 536

OSTOJIĆ, Marko, provincijal (?, oko 1778 - OŠTIR, Filip, glazbenik i slikar (Škalje kod
Fojnica, 1. X. 1838). - Bio je lektor filozofije i Celja, 12. II. 1871. - Trsat, 31. III. 1934). Na
gvardijan, biran je za definitora i provincijala krštenju je primio ime Anton. Pohađao je
Bosne Srebrene (1823-1826). učiteljsku i glazbenu školu u Celju. God 1893.
LITERATURA: JELENIĆ Julijan: je stupio u Hrvatsko-kranjsku provinciju sv.
Necrologium Bosnae Argentinae, Sarajevo Križa i 1898. položio vječne redovničke
1917, str. 17. A. Kovačić zavjete. Kod razdvajanja hrvatskih i slovenskih
samostana te Provincije, pristupio je 1900.
OSTOJIĆ, Tomislav, odgojitelj (Fojnica, 14. novoosnovanoj Hrvatskoj provinciji sv. Ćirila i
VII. 1903 - Fojnica, 1. VII. 1964) - Roditelji su Metoda. Bio je orguljaš i zborovođa u Požegi
mu Toma (gostioničar i Kata r. Tomić. Na (1901-1907), Varaždinu (1908/08), Samoboru
krštenju je dobio ime Franjo. Osnovnu školu (1908/09, 1920/21), Klanjcu 1909-1919); ondje
završio je u Fojnici, gimnaziju u Visokom je osnovao pjevački zbor “Cecilijino društvu”.
(1915-1923), teologiju u Sarajevu (1923-1925) Zatim je bio u Karlovcu (1919/20, 1923-1926),
i Ljubljani (1925-1927). U Ljubljani se uz u Slavonskom Brodu (1921-1923) i od 1926.
redovni studij teologije bavio i studijem ponovno na Trsatu. U Samostanima Hrvatske
pedagogije. Zaređen je za svećenika 1927. Bio provincije nalazi se niz njegovih skladbi. Na
je kapelan u Zenici od polovice 1927. do 1. IX. Trsatu: Trinaest crkvenih pjesama,
1928. Na Franjevačkoj gimnaziji u Visokom litografirana zbirka popijevki. Stala Mati,
predavao je (1928-1945) vjeronauk, latinski i kantata za sole, četveroglasn zbor i orkestar;
hrvatski jezik, bio I. prefekt sjemeništa (1932- Četiri tijelovske himne za zbor i orkestar; Sion
1942), upravitelj Konvikta (1942-1945) i goro, Kraljice neba, za zbor i orkestar;
definitor Provincije FS (1942-1945). Bio je, Requiem za četiri glasa, Nadgrobnica za
osim toga, gvardijan u Sarajevu (1955-1961), mješoviti zbor te više skladbi necrkvenog
vikar u Fojnici (1949-1951. i 1961-1964), sadržaja: Šumski vir, Hrvatski barjak, Čergo
gvardijan i župnik u Fojnici (1951-1955), moja, Živo biju naša srca i Balade. U Zagrebu
kustos Provincije (1951-1955) te vizitator na Kaptolu se nalaze skladbe Romanza i
Hercegovačke provincije (1955). Od 20. XI. Andante, a u Cerniku Te Deum i dvije
1958. do smrti bio je predsjednik Udruženja marijanske popijevke pod istim imenom
katoličkih svećenika “Dobri pastir”. - Kao Zdravo Marijo. I Klanjcu se čuva njegova
odgojitelj, bio je poznat po svojoj blagosti i Zbirka crkvenih pjesama za bas, litografirana.
dobroti i suosjećanju sa đacima, Danas su izgubljene skladbe koje su izvedene
sjemeništarcima i konviktorcima; ove zadnje na koncertu 1923. u Slavonskom Brodu:
vodio je na izlete sve do Asiza i pariza. Kao Fantazija, Budi Majko i Kantata Euharistiji. U
gvardijan, radio je na obnovi samostana i crkve Cerkvenom glazbeniku 1897. i 1898. su
u Fojnici. Kao predsjednik Udruženja nastojao objavljene njegove kompozicije: Pred sv.
je da pomogne u rješavanju konkretnih Obhajilom, Molitev i Prijatelji. Njegovo
životnih problema svećenika i čč. sestara u skladateljstvo je u duhu shvaćanja
Bosni i Hercegovini. Pisao je malo i to cecilijanskog pokreta u Sloveniji i Hrvatskoj. -
prigodno u reviji Dobri pastir (1960. i 1962). Oštir se također bavio umjetničkom
LITERATURA: Dr. fr. Karlo KARIN: Novi fotografijom i filmskim snimanjem pa je kao
predsjednik Udruženja katoličkih svećenika fotograf Ilustrovanog Slovenca 1931. i 1934.
NR BiH. Dobri pastir, 9(1959), 319-322 - † bio u Svetoj Zemlji i ostalim zemljama Bliskog
Fra Tomislav Ostojić. Bosna Srebrena, Istoka te Italiji i Lurdu. Bio je i slikar. Za
15)1964), 140 - Dr fra Karlo KARIN: “ Fra trsatsko svetište je naslikao jaslice, a još su
Tomislav Ostojić. Dobri pastir, 15-16 (1966), sačuvane njegove slike Posljednja večera,
501-505. I. Gavran Vipavska dolina i Okić-grad.
LIT.: P. Kinderić: Orguljaš i skladatelj Filip
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 537

Oštir. Marijin Trsat, 22(1989), br. 1,9. dobar poznavalac latinske i talijanske
F.E. Hoško književnosti. Surađivao je sa kardinalom
Petrom Ottoboni (kasnije Aleksandrom VIII).
OZRETIĆ, Duje župan-nadglednik dobara Imenovan je za zadarskog nadbiskupa 1648.
Samostana sv. Klare u Splitu (Split. ?— Split. Dvadeset godina je upravljao nadbiskupijom.
12. XII. 1944). Od svoga djetinjstva bio je u Kroz to vrijeme je sedam puta vizitirao župe i
službi Samostana; on i njegov otac oko 100 crkve svoje nadbiskupije. Svoju biblioteku je
godina. Vršio je i službu sakristana. Svu svoju poklonio samostanu sv. Frane u Zadru.
kršćansku ljubav poklonio je Samostanu, a Pokopan je u koru crkve sv. Frane.
preko njega Bogu. LITERATURA: Nekrologij franjevačke prov.
LIT.: Marija od Presv. Srca [Petričević], sv. Jeronima Zadar. Donato FABIANICH,
Samostan sv. Klare, Split 1979., 68. M. A. Storia dei Frati Minori... in Dalmazia e Bosnia
Petričević parte seconda, Zara 1864. str. 33-34. P. PEJIĆ

OZRETIĆ, Honorat, provincijal (Split, 1827 - PACIFIK IZ D UBROVNIKA (Pacificus a


Split-Poljud, 15. VII. 1899). - Za vrijeme svog Ragusio), sveta života (Dubrovnik, 13.-15. st) -
redovničkog života vršio je službu gvardijana, Član Provincije sv. Franje u Dubrovniku. Brat
definitora, kustosa provincije i dva puta laik. U narodu slavljen kao čudotvorac, u
provincijala (1873-1876; 1885-1888). Nekrologiju nazvan časnim slugom Božjim
LITERATURA: Nekrologij franjevačke prov. (Rode) i čovjekom koji je tako živio da se
sv. jeronima Zadar. PP takvog života nitko ne treba stidjeti
(Andriassi). Do 1758. g. je postojala slika na
OŽEG, fra Odorik, komisar (Varaždin, 14. II. kojoj je prikazana sa aureolom i osim ovoga
1868. - Varaždin, 7. XII. 1950.) Bio je nije postojalo nikakvo drugo svjedočanstvo o
provincijalni definitor (1914) i učitelj novaka njemu.
(1911.-1915). God. 1918. imenovan je LITERATURA: Vitalis ANDRIASSI=:
komisarom Hrvatskog komisarijata. Početkom Necrologium (rukopis u Arhivu Samostana
XX. stoljeća bio je profesor filozofije na Male Braće u Dubrovniku). - Sebastianus
Kapucinskoj bogoslovnoj školi na Rijeci. — U DOLCI: Monumenta historica Provinciae
knjižnici franjevačkog kapucinskog samostana Rhacucinae Ordinis Minorum S.P.N.Francisci.
u Varaždinu sačuvana su u rukopisu njegova Neapoli 1746, 22. - Benvenutus RODE:
Razmišljanja i Duhovne vježbe. Rukopis Necrologium Fratrum Minorum de Observantia
Razmišljanja (657 + 674 str.) pisao je za svoju Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta
redovničku zajednicu u Varaždinu oko 1930- Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917, 404. -
35. a sadrži razmatranja za redovnika za sve Hrvatin Gabrijel JURIŠIĆ: Sveti sljedbenici
dane kroz godinu. Duhovne vježbe (654 str.) Franje Asiškog u našoj prošlosti. Kačić
sadrže razmatranja i ispit savjesti za 9(1977), str. 44a. I. Djamić
desetdnevne duhovne vježbe za redovnike.
Uglavnom slijedi metodu sv. Ignacija. PACIFIK IZ ŽUPE DUBROVAČKE (a Breno),
LIT.: Testimonium scolasticum Kapucinske sveta života (Župa Dubrovačka, cca 1693 -
teološke škole na Rijeci, od 1902.-1919. Gdje Arimini, 15. VIII. 1796) - Krsnim imenom
se nalazi ?— Descriptio localis et personalis Ivan. Stupio u Provinciju sv. Franje u
Provinciae Illyricae 1921.-1967. Gdje se Dubrovniku 1708. Lektor i propovjednik.
nalazi ?— Nekrologij slovenskih in hrvaških Težeći za svetijim životom otišao u samostan
kapucinov, Ljubljana 1977. Hadrijan Borak Preminuća sv. Bonaventure rimske reformatske
provincije. Po savjetu liječnika vratio se u
PAARZAGO, Ivan Ev., nadbiskup (Cremona- domovinu, odakle je otišao u Arimini u
Zadar, 24. VIII. 1688). Bio je vrstan teolog i samostan Preminuća sv. marije od milosti.
Ondje je, nekoliko dana umro. - Provodio je
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 538

vrlo pobožan i savršen život. je krsno. Profesor na gimnaziji bio je još kao
LITERATURA: Benvenutus RODE: đakon, (1861-1862). Z asvećenika zaređen je 7.
Necrologium Fratrum Minorum de Observantia rujna 1862. Nakon ređenja na gimnaziji je do
Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta 1872. Bio je i župnik u Bajagiću (1871-1874) i
Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917, 459. istovremeno predavao na gimnaziji (1873-
I. Djamić 1875). Tek tada odlazi na sveučilište u Graz.
Nakon studija vraća se opet na gimnaziju ina
PAČARIĆ, s. Georgija, (Semeljci, 10. X. 1861 njoj, uz manje prekide, ostaje od 1878. do
— Đakovo, 15. IX. 1938), sestra sv. Križa. 1906. Predavao je više predmeta, a najviše
Kao mlada sestra odlazi na Jadran na kojem će grčki i latinski. Kad je god. 1881. gimnazija
provesti gotovo sav svoj radni vijek u službi izgubila apravo javnosti, mnogi profesori
ljubavi. Prvih 16 godina djeluje kao bolničarka napustiše profesorsku službu, a Paić ostaje i
na Velom Lošinju. Na molbu kotorskog dalje na gimnaziji, posvećujući joj sve svoje
biskupa Uccelinija Provincija preuzima (2. snage. Ostao je njezina duša. Dugi niz godina
XII. 1900) rad u staračkom domu u Dobroti, bio je i njezin ravnatelj (1882-1885, 1886-
Boka Kotorska. S. Georgija oduševljeno će 18976. i 1898-1904). — Paić je vršio i druge
prionuti uz teški život i rad na tom kršu. Uz odgovorne dužnosti u Provinciji. Bio je njezin
dvorbu siromaha i staraca dva puta nosi i teret prokurator, provincijal (1882-1885) i definitor
službe kućne poglavarice (1900-1917. i 1920- (1902-1904). Umro je od bolesti srdobolje. —
1926). S puno takta, odlučnosti i ljubavi uvela God. 1878, prigodom proslave 200. obljetnice
je u Dom red i kućnu disciplinu. Djelovanje s. dolaska franjevaca i naroda iz Rame u
Gregorije i njezinih sestara bilo je izuzetno Cetinsku krajinu, ispjevao je pjesmu: S
plodno. To se pokazalo i prigodom 25. postojbine negda Bosne slavne.
obljetnice njezina djelovanja ondje. "Kolo Lit.: – P. BEZINA, Kulturni djelatnici
srpskih sestara" u Dobroti pozdravilo ju je i Franjevačke Provincije Presvetoga Otkupitelja
odlikovalo 17. III. 1926. zlatnom kolajnom. u XVIII. i XIX. stoljeću, Zagreb 1994, 149.
Bili su tom zgodom prisutni crkveni i svjetovni M. Ćaleta
dostojanstvenici. Arhiepiskop kotorski naglasio
je njezinu požrtvovnu ljubav koju je jednako PAIĆ, FRA PAŠKO H. G. Jurišić
velikodušno iskazivala i pravoslavnima i
katolicima. Stoga joj predaje spomen križ od PALATIN, fra Jeronim, lektor i provincijal
ebanovine sa zlatnim korpusom na zlatnom (Skradin o. — Šibenik, 16. XII. 1844).
lancu. Nakon 40 godina vraća se s. Georgija u Studirao je filozofiju u Šibeniku (1797). Bio je
Provincijalnu kuću u Đakovo gdje posljednje lektor filozofije u S. Francesco alla Vigna u
godine svoga života provodi u gotovo Veneciji (1804-1810) Zalagao se za sačuvanje
neprestanoj molitvi. učilišta u Provinciji i zbog toga je putovao caru
LIT.: »Unsere heimgegangene Schwester«, u Beč. God. 1834. kao profesor filozofije
Theodosia, Mitteilungen für die Schwestern doživio je srčani udar. U Šibeniku su
von heiligen Kreuz, Ingenbohl, LIV (1939) 1, djelomično sačuvana njegova predavanja koja
str. 46-47 M. Žigrić je predavao u Veneciji pod naslovom:
Philosophia P. Hieronymi Palatiano a Scardona
PAIĆ, fra Josip, provincijal (Tijesno, 9. II. in Conventu s. Francisci Vine˛ Venetiarum ab
1842 - Sinj, 18. IX. 1908) - Roditelji su mu se ipso spatio trium annorum tradita; nempe
u Tijesno preselili iz Bićana kod Skradina. clericis ejusdem Ordinis, et etiam s˛cularibus;
Osnovnu školu pohađao u rodnom mjestu, a incipiendo a die 1. Octobris 1804. usque ad
srednju u Sinju na Franjevačkom kl. gimnaziji. diem 1. Novembris 1807.
U Franjevački red stupio je zajedno s kolegom Arhiv Franjevačke provincije Split, S/29, f.
fra Ivanom Markovićem, na Visovcu 17. 56r.— Zlatović, 411-412. Bezina, Studij
studenoga 1857. Kao redovničko ime zadržao filozofije, 37, 67. — J. Soldo, Samostan sv.
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 539

Lovre u Šibeniku, Kačić, 1/1967, 80. P. svjetovnog reda; u to vrijeme u Železnom se


Bezina: Srednje školstvo u franjevačkoj propovijedalo hrvatski samo u župskoj crkvi
provinciji presv. Otkupitelja, Split 1989. 68-71, sv. Nikole. God. 1761. je po odredbi crkvenih
77-78. V. Kapitanović vlasti cenzurirao knjigu Csetveroversni
duhovni persztan E. Kragela. S. L. Bogovićem
PALČIĆ, RINA, svetačka života ( Novalja, 1939 je priredio hrvatsku početnikcu, “šlabikar”, i
- 1967). - Od djetinstva je teško hodala, u ranoj tiskao je u uvodnom dijelu svog molitvenika
mladosti prestala je i hodati pa je samo sjedeći Duhovni vertlyacz (Sopron 1753). Drugi
uz napor vršila kućne poslove: kuhala, plela i njegov molitvenik, Duhovna kiticza (Sopron
šivala. ŽIvjela je tiho, jednostavno, veselo 1760), sadrži također katekizam i pjesmaricu;
noseći svoj križ koji je doslovno ispunjaonjezin doživio je devet izdanja pod istim ili
život. Stigmatizirani sv. Franjo Asiški bio je izmijenjenim naslovom Nova duhovna kitica
svojim primjerom njezin duhovni vođa, pa se (Kiszeg 1888).
ona danomice sve više odricala svojih i DJELA: Duhovni vertlyacz, Sopron 1753. —
najplemenitijih želja na primjer da ju nose u Duhovna kiticza, Sopron 1760.
crkvu. Sve je prinosila za duhovna zvanja i za LIT.: S. ZVONARICH: Franjevci kao
dobro duša. Ljudi, posebno oni duhovnog utemeljitelji nabožne literature u Gradišćanskih
staleža, dolazili su k njoj da se nadahnu, da Hrvata. Kačić, 13 (1981), 89-120. - I. KARALL
dobiju duhovno osvježenje, polet i snagu. Kad - S. Zvonarich: Popis franjevaca gradišćanskih
se već pred Bogom odrekla i svoje davne želje Hrvata. Kačić, 14 (1882), 97-120. - M.
da postane trećoredica, primili su je u TR na KRUHEK: Crikva kod južnogradišćanskih
njezinu iskrenu radost. Preminula je smirena u Hrvatov. Bauertum und Kirche bei den
Gospodinu. südburgeländischen Kroaten. Güttenbach-
LITERATURA: Berith (Smiljana RENDIĆ): Pinkovac 1990, 123-130. F. E. Hoško
Valerija. Glas Koncila V(1966), br. 7(75), 16. -
Gabrijel ŠTOKALO: Trečoredica - velika PANDŽIĆ Fra Borislav-Ljubo (1910.-1945.)
patnica. Vjesnik Franjevačke provincije sv. Rođen 7.I.1910. u Drinovcima, od oca Jure i
Jeronima IX(1967) br. 9-10, 221-222. - ISTI: majke Janje r. Čulina. Gimnaziju svršio na
PALČIĆ, Rina. Franjo među Hrvatima, Zagreb Širokom Brijegu 1922.-1931., bogosloviju u
1976. str. 257. G. Štokalo Mostaru1931.-1936. Vojsku služio 2.V.1934.-
2.XI.1934. u Zagrebu. U Franjevački red stupio
PALKOVIĆ, Godefrid ( ✜Ivan), nabožni pisac na Humcu, 29.VI.1928. Zavjetovan
(Celindorf, Gradišće / Zillingtal, Burgenland, jednostavno 3.VII.1929., svečano 5.VII.1932.
5. XII. 1714. - Szombately, Madžarska, 19. III. Za svećenika zaređen u Mostaru, 11.XI.1934.
1778). Provinciji sv. Marije pristupio je 1736. i 1936.-1937. kateheta na Humcu 1937.-1940.
zatim studirao na filozofskom učilištu u Györu tajnik gimnazije i podmeštar sjemeništaraca na
i na bogoslovnoj školi u Bratislavi. God. 1739. Širokom Brijegu. 1940.-1945. nastavnik
je primio svećeničko ređenje. Djelovao je vjeronauka na gimna-ziji na Širokom Brijegu
među hrvatskim pukom u Novom Gradu 1941.-1945. prvi meštar sjemeništaraca na
(Güssing) i u Željeznu na Brigu (Oberberg- Širokom Brijegu 7.II.1945. spaljen na Širokom
Eisenstadt). U tim mjestima je bio i gvardijan; Brijegu. Bio je pronicav čovjek, kao svećenik
najprije u prvom (1756/57, 1764-1766), a vrlo dobar, besprijekoran... To je nevino,
zatim u drugom (1759-1762, 1767-1770). bezazleno čeljade, ne bi on ni muhe ubio.
Uživao je glas vrsnog hrvatskog LIT.: A. Nikić: Hercegovački franjevački
propovjednika, a 1746. je tražio od mučenici 1524. -1945. , Mostar 1992.
provincijskog kapitula da dopusti A. Nikić
propovijedanje na hrvatskom jeziku i u
samostanskoj crkvi u Železnom kao i posebnog Pandžić Fra Krešimir-Stjepan (1892.-1945.)
voditelja za hrvatske članove Franjevačkog Rođen 4.III.1892. u Drinovcima, od oca Pilipa
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 540

i majke Ruže r. Majić. Osnovnu školu svršio u mu nasljednika, zauzimaju se za prava


Drinovcima, gimna-ziju (I-VI) na Širokom skradinskog biskupa na beogradsku katoličku
Brijegu, (VII-VIII) u Mostaru, bogosloviju u kapelu. Bio je župnik u Beogradu i Baču i kao
Mostaru, filozofski fakultet u Grazu (Austria) i takav 1629. moli Zbor za raširenje vjere da
Zagrebu. Doktorat iz filozofije u Zagrebu, zaštiti Bosance u Beogradu od dubrovačkih
31.VII.1923. U Franjevački red stupio na trgovaca. Preveo je s talijanskog na hrvatski
Humcu, 9.VIII.1909. Zavjetovan jednostavno djelo pisca Da Salustio Bartolomeo La sette
9.VIII.1910., svečano 7.IX.1913. Za svećenika trombe per risvegliar pecatorea... (Venetia
zaređen 31.I.1915. u Mostaru. 1919.-1940. 1619) i bosančicom objelodanio, posvetivši ga
profesor na Širokom Brijegu 1929.-1934. 2. travnja 1649. provincijalu Mihovilu
ravnatelj gimnazije 1940.-1943. provincijal Bogetiću.
hercegovačkih fra-njevaca 1943.-1945. DJELA: Sedam trublji. /S.1. et s.a./.
profesor na Širokom Brijegu 8.II.1945. ubijen LITERATURA: - FERMENDŽIN Euzebije:
nedaleko od župskog stana u Mostarskom Chronicon observantis provinciae Bosnae
Gracu. Bio je vrlo savjestan profesor i Argentina... Starine JAZU, 1890, knj. XXII,
svećenik. Strog profesor klasičnih jezika. str. 32,33. - ISTI: Acta Bosnae. Zagrabiae
Savjesnošću i upornom marljivošću postigao je 1892, str. 368, 370, 387, 388, 411. -
mnogo. Bio je vrlo discipliniran i nadasve PROHASKA Dragutin: Das Kroatische-
pravedan. Od đaka je tražio istinito znanje, a serbische Schrifttum in Bosnien und der
od redovnika istinito zvanje. Što god je radio - Herzegowina. Zagreb 1911, str. 108-109. -
radio je temeljito. Nasuprot sposobnosti i MATKOVIĆ Jako: Bibliografija bosanskih
visokih službi, uvijek je ostao ponizan i franjevaca. Sarajevo 1896, str. 12. - JELENIĆ
pobožan redovnik. Radi točnosti prozvan je Julijan: Spomenici kulturnog rada bosanskih
Prus. franjevaca. Sarajevo 1918, str. 88-89. A.
LIT.: A. Nikić: Hercegovački franjevački Kovačić
mučenici 1524. -1945. , Mostar 1992.
A. Nikić PAPONJA Fra Fabijan-Jakov (1897.-1945.)
Rođen 26.IX.1897. u Lipnu, od oca Joze i
PAPA, Marin, misionar (Cavtat, cca 1681 - majke Šime r. Prskalo. Gimnaziju učio 1910.-
Dubrovnik, 2. IX. 1747) - Stupio u Provinciju 1919. na Širokom Brijegu, bogosloviju 1919.-
sv. Franje u Dubrovniku oko 1699. Više puta 1920. u Mostaru, 1920.-1923. u Innsbrucku
skarista samostanske crkve Male Braće u (Austria), filozofski fakultet u Innsbrucku
Dubrovniku, te vikar i gvardijan. Tri godine 1923.-1924. i u Ljubljani 1924. do 1927. U
proveo u Svetoj Zemlji. - Osobito je gajio Franjevački red stupio na Humcu, 7.VI.1915.
siromaštvo. Bio je vrlo poštivan. Zavjetovan jednostavno 7.VI.1916., svečano
LITERATURA: Benvenutus RODE: 5.VII.1919. Za svećenika zaređen 3.IX.1922. u
Necrologium Fratrum Minorum de Observantia Salzburgu (Austria). 1927.-1945. profesor na
Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta Širokom Brijegu 8.II.1945. odveden sa Širokog
Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917, 464. Brijega u pravcu Splita i negdje ubijen. Bio je
I. Djamić vrlo plemenit i čovjekoljubiv, pa je znao
cijeniti žrtve svojih ministranata...(darivao ih
PAPIĆ, Pavao, prevodilac (Sarajevo 1593 - ?). je). "Ali nama svaki njegov dar bio je velik dar,
- Za svećenika je zaređen 1618. Uživao je velik jer je potjecao iz njegove čiste ljubavi prema
ugled u Rimu. Neki kardinali htjedoše ga nama, pogotovu kada smo znali, da su to bili
imenovati sofijskim biskupom. God. 1623. i darovi od njegovih darova. Taj je čovjek bio
1624. nalazi se u Rimu skupa s fra Jurom fizički izvanredno dobro razvijen i jak, ali u
Bošnjakom. Ocrtaju žalosno stanje katolika u tom je snažnom fizičkom liku djelovala živa
Bosni, mole pomoć, izvješćuju o smrti ljubav prema njegovim đacima... Kao pravi
sofijskog biskupa fra Petra Zlojutrića i mole Franjin brat, fra Fabijan je volio prirodu".
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 541

LIT.: A. Nikić: Hercegovački franjevački LIT.: Franjo Emanuel Hoško, Dvije osječke
mučenici 1524. -1945. , Mostar 1992. škole u 18. stoljeću, Kačić, 8(1976), 173-175.
A. Nikić — Isti, Franjevačko visoko učilište u Požegi.
Nova et vetera, 27(1977), sv. 1, 100-101. —
PAPUŠLIĆ, Antun, filozofski i teološki pisac, Isti, Prosvjetno i kulturno djelovanje bosanskih
književnik (Lipik, oko 1706. - Cernik 2. XI. i hrvatskih franjevaca tijekom 18. stoljeća u
1766) je oko 1725. postao član Bosne Srebrene Budimu. Ibidem, 18(1978), sv. 1/2, 149-151.
stupanjem u novicijat u Velikoj. Zatim je — Isti, Marijoljublje naših starih. Rijeka 1992,
studirao na filozofskom učilištu u Budimu, 55-60. F.E. Hoško
gdje je na bogoslovnoj školi započeo studij
teologije (1731/32). Teološko školovanje je, PAPUŠLIĆ, Antun, pisac (Lipik kod Pakraca,
čini se, bio zbog bolesti prekinuo kroz dvije 1710 - Cernik, 2. XI. 1768). - Novicijat je
godine i boravio u Baji (1732-1734) da bi ga završiko u Velikoj. Bio je generalni lektor
završio u inozemstvu, najvjerojatnije u Italiji. filozofije (dvije godine) i teologije (deset
Prihvatio je učiteljsku službu i predavao godina) u Osijeku i Budimu. Neko vrijeme
najprije na filozofskom učilištu u Požegi vršio je dužnost prefekta škole u Osijeku. God.
(1738-1741). God. 1739. je zbog kuge izbjegao 1756. proglašen je jubilarnim lektorom. Za
sa studentima u Veliku i pastoralno se brinuo vrijeme pruskoga rata bio je vojni kapelan kod
za zaražene u selu Gornji Kunovci. Ispit za gradiške pukovnije (1756-1763). Biran je za
profesora dogmatske teologije je položio 21. definitora Bosne Srebrene 1751. i generalnog
IV. 1743. i u jesen iste godine preuzeo vizitatora u provinciji sv. ladislava. Pisao je
učiteljsku stolicu u petrovaradinskoj školi. propovijedi u čast Blažene Djevice Marije, sv.
Ondje je predavao jednu ili dvije školske Josipa, sv. Franje, sv. Ante i drugih svetaca.
godine, jer je najkasnije 1745. postao profesor DJELA: - Sacer mons Alverniae... Essekini...
visoke bogoslovne škole u Osijeku, a od 1749. Anno Domini 1748. - Duxna slava sinovskoga
do 1756. je predavao na bogoslovnoj školi u bogoljubstva... Godine 1751. Štampano u
Budimu. S naslovom “lector jubilatus” bio je Budimu... Tres sacri sermones de s. Josepho...
dekan generalnih učilišta u Budimu (1757) i Budae 1754. - Praelectiones theologiae (?).
Osijeku (1759-1764), a u međuvremenu je LITERATURA: - MATKOVIĆ Jako.
1757. bio s gradiščanskom regimentom u Bibliografija bosanskih franjevaca. Sarajevo
Pruskom ratu (1757/58). Obavljao je i upravne 1896, str. 46. - JELENIĆ Julijan: Bio-
službe: bio je gvardijan u Radni (1742/43), bibliografija franjevaca Bosne Srebreničke II.
definitor Provincije (1751-1754) i generalni (rukopis u arhivu franjevačkog samostana u
vizitator Provincije sv. Ladislava. U rukopisu Tolisi). - MEDVJED I/van/: Najstarija
su ostala dva njegova spisa, filozofski sačuvana knjiga štampana u Osijeku. Hrvatski
Tractatus in universam Aristotelis logicam list, 19(1938) 117, str. 9. A. Kovačić
(Požegae 1738; vel. 16 x 19,5 cm; Požega, spis
br. 9) i teološki De Verbi Divini incarnatione PARTLEC, Antun, pedagog, provincijal
(Essekini 1746; vel. 16 x 20 cm; Ilok C 194). (Koprivnica, 1661. - Varaždin, 28. X. 1701).
Tiskom je pak objavio tezarij javne rasprave iz Njegovi roditelji Matija i Uršula su ga
dogmatskog bogoslovlja, knjižicu koja sadrži imenovali Stjepan. U Provinciji sv. Ladislava
govore u čast sv. Josipu, sv. Franji i sv. Antunu ga je 1679. u Križevcima primio provincijal H.
Padovanskom na latinskom jeziku i teološko- Sviličić. Studirao je na filozofskom učilištu u
homiletsko djelo na hrvatskom jeziku koje Varaždinu (1682-1684) i na bogoslovnoj školi
sadržajem predstavlja pučku mariologiju. Generalnog učilišta 2. razreda u Zagrebu
DJELA: Praelectiones teheologicae ex libro (1648-1688). Osposobljen za profesora
quarto Sententiarum de sacrosanctis... filozofije predavao je na filozofskom učilištu u
sacramentis. Essekini 1748. — Dužna slava Varaždinu (1689-1691). Vrlo mlad prihvaća
sinovskog bogoljubstva. Budim 1751. upravne službe pa je gvardijan u Varaždinu
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 542

(1690/91). u Krapini (1691-1693) i u Zagrebu kultura i drugi običaji. I klima joj je bila
(1694/95), tajnik provincije za dvojice neprijatelj, posebno kada je morala raditi na
provincijala: A. Buzjakovića (1693-1696) i M. sjeveru Argentine i u Paragvaju. Međutim,
Klarića (1696-1699); također je član njezin je misionarski duh bio jači od svega
Klarićevog upravnog vijeća kao definitor. toga. S veseljem je nosila svoj svakodnevni
Obavljao je i dužnosti orguljaša u Varaždinu i križ, a posebno je to pokazala posljednjih 10
voditelja bratovštine sv. Antuna u Krapini. godina kad joj je bolest onemogućila aktivno
Ponovno se je vratio profesorskoj službi i djelovanje. — Iz Buenos Airesa uputila ju je
preuzeo učiteljsko mjesto na bogoslovnoj školi poslušnost na sjever - Formosu, gdje je ostala
Generalnog učilišta u Zagrebu (1698/99), ali je nekoliko godina pomažući u domaćinskim
uskoro postao provincijal. Teško je obolio, kad poslovima. Kad je bila otvorena nova bolnica u
je bio 1700. pred polaskom na generalni paragvajskom gradu Concepcionu, započela je
kapitul u Rim na kojem su njegov zamjenik A. svoj rad kao bolničarka. Tu je proživjela
Buzjaković i provincijal Bosne Srebrene najteže dane jer ju je zatekla Paragvajska
Franjo Travničanin uglavili granice između revolucija g. 1947. Kroz to vrijene nije znala za
njihovih provincija u Slavoniji i južnoj odmor, dala je sve od sebe da bi barem u
Ugarskoj. nekom smislu poboljšala stanje onih koji su
LIT.: Arhiv Hrvatske franjevačke provincije u ostali bez ičega. Iz Paragvaja se vratila u
Zagrebu, Monumenta Custodiae S. Ladislai, Formosu. I tu je čekao rad u bolnici. Radila je i
333-339. — Ibidem, Matricula officiorum, ad u misiji Laishi s Indijancima. Jedna od zadnjih
nomen. F.E. Hoško podružnica bila je Montevideo - Urugvaj, gdje
je provela 22 godine. — U 53 godine samo je
PARUN, fra Bonaventura, lektor teologije jednom imala priliku posjetiti rodni kraj.
(Igrane, 2. X. 1839. - Živogošće, 22. V. 1915.). Posljednjih osam godina bolest ju je prikovala
Stupio u Franjevački red 5.X. 1857. Posljednje uz krevet. Kroz to vrijeme bila je u
dvije godine teologije uči u Nadbiskupskom provincijalnoj kuci u San Lorenzo, gdje je i
sjemeništu u Zadru, a svečane zavjete polaže 5. umrla. M. Vranjković
X. 1861. godine. Za svećenika je zaređen 8. IX.
1862. Predavao je teologiju u Zaostrogu i PARŽIK (PARIK), Karlo, arhitekt (Jičin, Češka,
Makarskoj. Godine 1887. dobiva jubilaturu uz 1857 - Sarajevo, 16. VI. 1942) - Kao mladi
napomenu da već 24 godine predaje sv. arhitekt radio je s drugima na Votivkirche u
teologiju. Imenovan je ispitivačem ređenika Beču pa su ga kao darovitog graditelja
(1875.) i sinodalnim ispitivačem. Obavljao je i preporučili J. Vancašu (v.)) za suradnika.
dužnost samostanskog vikara u Živogošću i Došao je u Sarajevo 1885. i tu ostao do smrti.
Makarskoj. Kao čovjek mirne naravi isticao se Bio je građevni nadsavjetnik i šef za
i redovničkom skromnošću. B. Pezo graditeljstvo u Bosni i Hercegovini a pošto je
stupio u mirovinu bio je savjetnik i arhitekt
PARUN, Ruža, misionarka, (Igrane, 21. I. Vrhbosanske nadbiskupije kroz 22 godine (do
1903. - San Lorenzo, 20. I. 1988). - U 24. smrti). Paržik je radio nacrte za svjetovne i
godini života, 1925. g. stupila je u kandidaturu crkvene zgrade i pored Vancaša ostavio najviše
u Splitu, a 8. IX. 1927. započinje novicijat, arhitektonskih djela u predragnom Sarajevu.
također u Splitu. Osam godina poslije odlazi u Radio je zgrade Zemaljskog muzeja hotela
Južnu Ameriku da tamo navijesti Kristovo “Evropa” (s Vancašem), Sudsku palaču,
Evanđelje. U Buenos Aires je stigla 10. lipnja Državnu tiskaru, Vakufsku (Husrefbegovu)
1935. Bio je to početak njezinog dugog i palaču, Zemaljsku banku, Šerijatsku školu i niz
plodnog djelovanja. Više od pola stoljeća drugih školskih i stambenih zgrada. Isto tako
stalne požrtvovnosti i predanosti u volju Božju. radio je sudske i kotarske zgrade gotovo
Došla je a da nije znala ni jednu riječ na posvuda po Bosni, hotel “Neretva” i biskupsku
španjolskom jeziku. Veliko siromaštvo. Druga palaču u Mostaru. Izvan Bosne sudjelovao je u
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 543

nacrtima za Skadar, Zagreb, Beograd. - U


Bosni je izradio 24 župske crkve, 23 župska PASCONI, Klaro, ml, pedagog (Nova Gorica,
stana i samostana, oko 15 kapelica i mnoštvo Slovenija, 1739. - Trsat, 8. XII. 1787) je bio
manjih radova. Od crkava se najviše ističu član Hrvatsko-kranjske provincije sv. Križa.
crkva sv. Josipa na Marindvoru i protestantska God. 1783. se pridružio Hrvatskoj primorskoj
na Obali u Sarajvu a izvan njega Gospina crkva provinciji i boravio na Trsatu obavljajući
u Olovu. - Paržik je kao urbanist predlagao službu samostanskog starješine. Bio je profesor
valstima da se staro Sarajevo očuva u biti filozofskog učilišta na Svetoj Gori kod Nove
onakvo kakvog ga je zatekla okupacija a da se Gorice i u rukopisu je ostavio razradu svih
novo Sarajevo gradi od Koševa prema predmeta koje je predviđala nastavna osnova
sarajevskom polju. Na žalost, taj prijedlog nisu pod naslovom Universa philosophia (1771).
usvojili. - Paržikov stil je u najvećem dijelu Poslije toga je postigao naslov profesora
izdanak vremena eklektičkih historijskih dogmatske teologije i opet priredio predavanja
stilova; pod kraj se osjeća pojednostavljivanje koje je držao studentima bogoslovne škole
zgrade prema bečkim secesijskim uzorima i generalnog učilišta u Ljubljani pod naslovom
prema staroj hrvatskoj arhitekturi. Institutiones theologicae, sv. 1-6 (Ljubljana,
DJELA: Zemaljski muzej u Sarajevu. Glasnik 1775-1779; spomenuti spisi su u franjevačkoj
Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, knjižnici na Trsatu). P. je postigao naslov
Sarajevo, 36 (1914), 35-42. lektora jubilata, a bio je i izvrstan talijanski
LITERATURA: † Karlo Parik. Glasnik propovjednik.
hrvatskih zemaljskih muzeja u Sarajevu, 44 LIT: E. HOŠKO, Na vrhu Trsatskih stuba.
Rijeka, 1991, 167- 168. - Nekrologij Slovenske
(1942), 533-535. - † Arhitekt Karlo Parik.
frančiškanske province sv. Križa. Ljubljana
Vrhbosna, 56 (1942), 160-161 - Isp. također 1995. F.E. Hoško
kratke bilješke u Enciklopediji likovnih
umjetnosti i u Leksikonu umjetnika BiH, s.v. PASCONI, Klaro, st, povjesnik (Nova Gorica,
Paržik. I. Gavran Slovenija, 1693. - Trsat, 8. XII. 1741). Bio je
član Hrvatsko-kranjske provincije. Posvetio se
PASCHASIUS IZ SEVERINA (SEVERINAC, učiteljskoj službi i predavao filozofiju i
SEVERINENSIS Capucinus), propovijednik. († teologiju. Postigao je naslov generalnog
Zagreb, 3. XI. 1787). Ostavio je u rukopisu, lektora. Kad je predavao na bogoslovnoj školi
koji se nalazi u varaždinskoj samostanskoj na Trsatu, napisao je Tractatus de virtute et
biblioteci, djelo s naslovom: Libellus sacramento poenitentiae (Tersacti 1716), a za
Benedictionum Severinensi Capucino, Anno studente generalnog učilišta u Ljubljani je
Domini 1787. Zagrabiae in Conventu nostro priredio spise: Lectiones canonicae, De
Capucinico. To je obrednik raznih blagoslova. intellectu et scientia Dei (Ljubljana 1720),
Uz obrednik koji obuhvaća 229 stranica slijedi Theologia beatorum, Prologus in quatuor
56 stranica uputa kako se pripremaju razna jela libros Sententiarum. Obavljao je i upravne
i liječe razne bolesti. Obrasci blagoslovnih službe definitora i kustosa Provincije.
molitava pisani su latinski, a sve ostalo DJELA: Triumphus coronatae Reginae.
hrvatskim jezikom. — O. Pashazije je ostavio Venetiis 1731.
i jedan prijepis na hrvatski već prevedenog LIT: F.E. HOŠKO, Na vrhu Trsatskih stuba.
djela Capucinus solitarius (Cappucino ritirato). Rijeka, 1991, 167. - Nekrologij Slovenske
Taj prijepis je napravljen 1784.-85. u frančiškanske provice sv. Križa. Ljubljana
Varaždinu. Pashazije je onda bio "concionator 1995. F.E. Hoško
festivus". — Umro je u 41. godini života i 21
godini redovništva. PASTIROVIĆ, PETAR, prov. (ILok, 1. polovica
LIT.: Nekrologij slovenskih in hrvaških 17. st. - Ilok, 11. XI. 1738). Dulje vremena bio
kapucinov, Ljubljana 1977. Hadrijan Borak je lektor filozofije u Mletica i uživao velik
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 544

ugled kod mletačkog plemstva. Poslije Budimu i 1712. potakao da i u Osijeku bude
povratka u provinciju (1708) bio je primjerno školsko središte Provincije. Kao
propovjednik u Osijeku i izabran za gvardijana bivši provincijal je 1727. predsjedao izboru
u Vukovaru (1710). Na kapitulu u Sinju provincijskog vikara Šimuna Tomaševića, a
izabran je za provincijala Bosne Srebrene 1729. Petra Karapandžića; god. 1729. je bio
(1711-1714). Značajna je odluka tog kapitula, generalni vizitator i predsjednik kapitula u
da se provincijsko starješinstvo bira “per Bosni Srebrenoj. Srijemski biskup Ladislav
turnum” po regijama: Prekosavlje, Bosna i Szoerenzi imenovao ga je 1735. generralnim
Dalmacija - provincijal, kustos i dva definitora. vikarom svoje biskupije; tu je službu obavljao
- Obišao je Bosnu dva puta, a Dalmaciju do konca života boraveći u Iloku, gdje je bio i
jedanput. Prisustvovao je krunidbi kralja Karla samostanski starješina (1727-1729). Ljetopisac
III (VI) u Požunu (1711), koji mu izdaje spominje da je bio malen rastom, a velik umom
pismeni dokumenat da biskupi ne smiju i srećom, a u upravljanju Bosnom Srebrenom
franjevcima oduzimati župe, u kojima su je bio razborit i zauzet za redovničko
franjevci služili za teških turskih vremena. Na opsluživanje.
godišnjim sku0pštinama, dosta vremena LIT.: D. MANDIĆ: Franjevačka Bosna, Rim
posvećuje školstvu. Premješta filozofski licej iz 1960, 214. - F.E. HOŠKO, Dvije osječke visoke
Broda u Požegu, unapređuje filozofski licem u škole u 18. stoljeću. Kačić, 8 (1976), 141-142.
Osijeku i osniva novi filozofski licem u F.E. Hoško
Petrovaradinu. Obavlja službu kustosa (1714-
1717), a poslije smrti provincijala Pavla PAŠALIĆ, Filip, provincijal (Livno, 17. I. 1806
Nikolića, kao dekan provincije, predsjeda - Carigrad, 17. IX. 1861). Osnovnu i srednju
provincijskom kapitulu u Brodu (1727). školu učio je u Livnu i fojničkom samostanu, a
Suvremeni ljetopisac za njega veli: “Homo fuit filozofsko-teološki studij u Italiji. U
parvus statura, sed magnus ingenio et fortuna. franjevački red stupio je u Fojnici 1821. Bio je
In suo gubernio fuit audax, et zelotus, cum učitelj redovničke mladeži Bosne Srebrene u
prudentia in (fima).” Fojnici, meštar novaka, bibliotekar i pomoćnik
LITERATURA: Juraj BOŽITKOVIĆ: Kritički župnika. U vrijeme provincijalstva Sjeepana
ispit popisa bosanskih vikara i provincijala Marijanovića vršio je dužnost tajnika i arhivara
(1339-1735). Beograd 1935, 121-124. - provincije. Igrao je značajnu ulogu u sporu
Dominik MANDIĆ: Franjevačka Bosna. Rim provincije s biskupom Barišićem. God. 1843.
1968, 214-218. A. Barun generalni vizitator Karlo Peoten namjeravao ga
je, između ostalih, poslati u zatočeništvo u koji
PASTIROVIĆ, Petar, provincijal, generalni talijanski samostan. Biran je za generalnog
vikar Srijemske biskupije (Ilok, oko 1675. - komisara te kustosa i provincijala (1857-1860)
Ilok, 11. XI. 1738). God. 1693. je stupio u Bosne Srebrene. Značajan je njegov
Bosnu Srebrenu. Filozofsko i teološko pastoralno-politički rad u Carigradu u vrijeme
školovanje je završio u Italiji, vjerojatno u dok je bio predsjednik samostanske residencije
Veneciji, jer je ondje dulje vrijeme predavao sv. Jurja u Galati. istodobno je bio i agent
filozofiju. U domovinu se vratio 1708. godine i carigradske agencije te kao takav upoznao se s
u Osijeku bio propovjednik, zatim je počeo brojnim istaknutim ličnostima crkvenog i
službu samostanskog starješine i župnika u političkogh života s kojima se dopisivao. Više
Vukovaru (1710711), ali ga je tada provincijski put je putovao u Beč, Pariz i Peštu. Ono što je
kapitul izabrao za provincijala (1711-1714). Martić bio u sarajevskoj to je Pašalić u
Prisustvovao je 1711. krunidbi kralja Karla VI. carigradskoj agenciji. Borio se za interese
u Požunu i tom zgodom ishodio carsku povelju provincije, bio ute0čišđte ne samo članovima
koja potvrđuje franjevačka prava u Slavoniji i provincije nego i svim drugima s naših strana
Podunavlju na upravljanje župama. Podržao je koji su dolazili u Carigrad, pomagao je
1710. osnovanu visoku bogoslovnu školu u bosanskim begovima koji su iz političkih
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 545

razloga bili protjerani da se što bolje snađu. LITERATURA: † Fra Jako Pašalić: Dobri
Znao je dobro latinski i talijanski jezik. preko pastir, 15-16(1962), 533-535.
porodice Brlić slao je dopise u Gajeve Narodne I. Gavran
novine. Primao je Srpski dnevnik.
LITERATURA: Iz Carigrada. Zagrebački PAŠALIĆ, Jako, političar (Brina-Livno, 9. IX.
katolički list, 12(1861) 42, str. 333-334. - 1877 - Gorica-Livno, 14. III. 1960). - Krsno
BATINIĆ Mijo: Franjevački samostan u muje ime Ivan. Sin je Šimuna i Anđe rođ.
Fojnici od stoljeća XIV. - XX. Zagreb 1913. - Balta. Otac mu je umro kad mu je bilo voje, a
JELENIĆ Julijan: Kultura i bosanski franjevci majka deset godina. Nakon majčine smrti
II. Sarajevo 1915, str. 288-289. - DRLJIĆ pošao je u “fratre” na Goricu. Osnovnu školu
Ratko: Residencija sv. Jurja u Galati. završio je u Livnu, gimnaziju u Gučoj Gori
Franjevački vijesnik, 44(1937) 10-11, str. 343- (1892-1896), filozofiju i teologiju u Livnu
346. A. Kovačić (1899-1902), novicijat započeo u Fojnici
1896., za svećenika ređen 1902. Kratko je
PAŠALIĆ, Jako, političar (Brina ž. Livno, 9. službovao kao kapelan i kateheta u Livnu,
IX. 1877 - Gorica-Livno, 16. II. 1960) - Rođen zatim kao nastavnik, ravnatelj gimnazije i
je od oca Šime, zemljoradnika, i Anđe r. Balta. prefekt u Visokom (1903-1905, 1906-1909).
Krsno mu je ime bilo Ivan. Rano je ostao Župnikovao je preko 20 godina na raznim
siroče pa je kao takav primljen u samostan u livanjskim župama i to u Suhom Polju,
Livnu. Tu je dobio osnovnu pouku i odatle Čukliću, Livnu i Ljubunčiću, zatim kraće u
pohađao osnovnu školu u Livnu. Gimnazijske Beogradu i Kreševu. bio je gvardijan (1916-
nauke učio je u Gučoj Gori (1892-1896), u 1919) i vikar (1937), na Gorici biran je za
novicijat FS stupio 1896, filozofiju i teologiju definitora Bosne Srebrene (1937-1939). Kao
svršio u Livnu (1897-1902) i bio zaređen za svećenik posebnu pažnju psovećivao je Trećem
svećenika 1902. Privatno, kao kapelan u Livnu redu sv. Franje i Omladini sv. Ante, a kao
1902-1903, spremio se za natječaj da bude građanin zalagao se za bratstvo i jedinstvo, za
nastavnik. Kao takav djelovao je u Visokom prava seljaka, njihovo prosvjećivanje i
1902-1905. i 1906-1909, a ravnatelj gimnazije zdravstvenu zaštitu. Zbog toga je 1920. biran
bio je od 19077. do 1909. U Visokom je jedno za poslanika u Konstituanti te za bosanskog
vrijeme bio i prefekt. Predavao je latinski, vjećnika u Splitu. Kao narodni poslanik i
grčki, vjeronauk, zemljopis, povijest i vjećnik suprotstavljao se vlastodršcima, koji su
krasnopis. Bio je kateheta, kapelan i župnik u tlačili narod. Surađivao je kraćim prilozima u
Livnu, Čukliću, Ljubunčiću i Suhom Polju; bio Franjevačkom glasniku (1901), Serafinskom
je definitor 1937-1939. Bio je gvardijan perivoju (1902, 1907) i Kalendaru sv. Ante
samostana Gorica-Livno (1916-1919) i narodni (1927). Posljednje godine života proveo je u
zastunik u Konstituanti 1920. te banski Sarajevu (1943-1947). Sutjesci (1947-1950) i
vijećnik u Splitu. Pisao je malo: u na Gorici (1950-1960).
Franjevačkom glasniku (1901, 1902, 1907) LITERATURA: Kartoteka osoblja Bosne
dosta dug članak o Wasmannu i evoluciji), u
Srebrene. - X.Y.: † Fra Jako Pašalić, Dobri
NOvinama (1918, br. 164, str. 2), Kalendaru
sv. Ante 1927, te u Glasniku sv. Ante (1930). - Pastir, 11-12(1962) I-IV, str. 533-535. A.
isticao se kao temperamentan propovjednik i Kovačić
govornik. Kao pastoralni radnik rado je vodio
treći red sv. Franje (preko 500 članova u PAŠTROVIĆ, Franjo Antun Andjeo
Ljubunčiću) i Omladinusv. Ante (oko 800 (PASTROVICCHI), FKN (Senogallia, 2. X.
članova). Kao politički radnik zalagao se za 1710.-Viterbo, 4. IV. 1783), biskup. -
prava seljaka i ujedno budio seljačku stalešku i Podrijetlom je iz Dalmacije. Za svećenika je
narodnu svijest i nastojao oko otvaranja škola i zaređen 6. IX. 1733. Doktorirao u Rimu 15. V.
unapređenja zdravstvene službe na selu. 1739. Slovio je kao uvaženi propovjednik. Bio
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 546

je konzultor sv. Oficija i ispitavač kandidata za


biskupe. Posebnim breveom Klement XIV. PAULIĆ, Pavao, latinski pjesnik (Varaždin, 30.
postavlja njega i njegove nasljednike u službi I. 1816. — Zagreb, Zagreb, 18. IV. 1877). U
konzultora sv. Oficija definitorima Reda Provinciju sv. Ladislava stupio je 1832, a za
(povlastica je važila do 1969.). Isti papa svećenika je zaređen 1839. godine. Bio je
imenovao ga je 14. XII. 1772. za biskupa profesor gimnazije u Varaždinu (1844-1854),
Viterba i Tuscanije. vjeroučitelj i učitelj u Koprivnici (1855) i
DJELA: Panegirico di s. Emidio, recitato in Čakovcu (1857, 1875), propovjednik u Krapini
Ascoli nella Quaresima del 1753, Ascoli 1753. (1856), Kostajnici (1858-1861) i Zagrebu
— De B. Josepho a Copertino O.M.C. Oratio (1865) te samostanski starješina u Kostajnici
habita ad S.R.E. Cardinales in Basilica SS XII (1870-1875). Pjevao je prigodne i druge
Apostolorum die 6 maji 1753, Romae 1753. — pjesme na latinskom jeziku; iz pedagoških
Compendio della Vita Virtù e Miracoli del B. razloga je preveo tekstove D. Obradovića.
Giuseppe di Copertino dell'Ordine dei Minori DJELA: Carmen...Domini Georgii
Conventuali di S. Francesco, Roma 1758. Haulik,...episcopi zagrabiensis dum sacram
LIT.: R. RITZLER - P. SEFRIN: Hierarchia onomaseos suae diem...recoleret, Zagrabiae
catholica medii et recentioris aevi, VI, Patavii 1838. — Lusus poetici sive apologi quidam
1958, 444. — D. SPARACIO: Frammenti bio- oblectandis animis accommodata cum
bibliografici di Scrittori ed autori Minori nonnullis aliis diversi generis et tenoris
Conventuali dagli ultimi anni del 600 al 1930, poematibus, Varasdini 1852. — Beatissimo
Assisi 1931, 142s. — Miscellanea Francescana Patri...Pio Nono. Zagrabiae 1869.
31 (1931) 167. — M. OREB: Zaslužni članovi LIT.: Schematismus almae Provinciae divi
Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca Ladislai Regis, Kanisae 1856. F.E. Hoško
konventualaca od njezina postanka do naših
dana, Split 1973, 116. PAULINUS A RAGUSIO BRUNI, Paulin

PAULIĆ, Pavao, latinski pjesnik (Varaždin, 30. PAVAO IZ BAJE, pedagog, povjesnik (Baja,
I. 1816. - Zagreb, 18. IV. 1877). U Provinciju oko 1720. — Sombor, 14. I. 1768). Nepoznate
sv. Ladislava je stupio 1832, a za svećenika je su pojedinosti o vremenu njegovog ulaska u
zaređen 1839. godine. Bio je profesor Franjevački red i o njegovom školovanju kao i
gimnazije u Varaždinu (1844-1854), o mjestu gdje je predavao filozofiju. Četiri
vjeroučitelj i učitelj u Koprivnici (1855) i godine je predavao teologiju na bogoslovnoj
Čakovcu (1857, 1875), propovjednik u Krapini školi u Radni (1750-1754), a dvije godine na
(1856), Kostajnici (1858-1861) i Zagrebu bogoslovnoj školi u Petrovaradinu (1754-
(1865) te samostanski starješina u Kostjanici 1756); u to vrijeme su to bi škole provincijskog
(1870-1875). Pjevao je prigodne i druge značenja, dok su škole u Osijeku i Budimu bile
pjesme na latinskom jeziku. općeg značenja, tj. školske ustanove za cijeli
DJELA: Carmen...Domini Georgii Franjevački red. Dok je boravio u Radni,
Haulik,...episcopi zagrabiensis dum sacram istraživao je prošlost tamošnjeg svetišta i
onomaseos suae diem...recoleret. Zagrabiae napisao njegovu povijest na latinskom jeziku;
1838. Lusus poetici sive apologi quidam knjigu je netko poslije njegove smrti objavio i
oblectandis animis accommodata cum na njemčakom jeziku pod naslovom
nonnullis aliis diversi generis et tenoris Wunderscheinender Waldschatten (Ofen,
poematibus. Varasdini 1852. — Beatissimo 1771).
Patri...Pio Nono. Zagrabiae 1869. LIT.: [K. CSILLAG]: Brevis memoria
LIT.: Schematismus almae Provinciae divi Provinciae Capistranae, Budae 1875, 46. — E.
Ladislai Regis. Kanisae 1856. F. E. Hoško FERMENDŽIN: Brevis Catalogus...scriptorum
Provinciae s. Ioannis a Capistrano,
Temesvarini 1887, 18. F.E. Hoško
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 547

(1969-1825)«, Prilozi za istraživanje hrvatske


PAVAO IZ DUBROVAČKOG PRIMORJA (a filozofske baštine, 20 (1994) br. 1-2 (39-40),
Terranova), provincijal (? - Ancona, 28. VII. str. 157-199. – V. KAPITANOVIĆ, Fra Filip
1964) - Član Provincije sv. ŽFranje u Lastrić i Dalmacija, Zbornik o fra Filipu
Dubrovniku. Definitor provincije, kustos, Lastriću Oćevcu u povodu 300. obljetnice
provincijal 1687-1690). U starosti otišao u rođenja, Mostar, 2000, 103-1014. – V.
Anconu radi liječenja. Djelovao je kao KAPITANOVIĆ, Fra Andrija Miošić i njegov
propovjednik na narodnom jezku. Samostanu u franjevački krug (u tisku).
Slanome pribavio dosta dobara, a pobrinuo se V. Kapitanović
da se u crkvi Male Braće u Dubrovniku
podignu oltari u čast sv. Križa i sv. Franje. PAVAO IZ MILANA (a Mediolano), komesar-
LITERATURA: Benvenutus RODE: vizitator (Milano, cca 1617 - Dubrovnik, 26.
Necrologium Fratrum Minorum de Observantia XI. 1687) - Stupio u Provinciju sv. Franje u
Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta Dubrovniku oko 1644. Zbog niska rasta nazvan
Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917, 451- Paulinus. Specijalizirao moralnu teologiju. Na
452. I. Djamić studiju u samostanu Male Braće u Dubrovniku
lector artium (1666), definitor Provincije
PAVAO IZ JAJCA (Jajčanin), generalni lektor (1666), gvardijan dubrovačkog samostana (od
(XVIII. st.). Obukao je franjevački habit u 1669, 1571 i 1681), kustos Provincije (1681),
Fojnici 8. prosinca 1720. godine. Nije poznato te komesar-vizitator. Bio je redovnik sveta i
gdje je studirao filozofiju i teologiju, ni kako pobožna života, kako o njegovu boravku na
mu je prezime, ukoliko ga ne možemo Daksi pjeva pjesnik:
poistovjetiti s Pavlom Narančićem koji je “Dubrovnik ga za proroka/I za sveca drži
1724. studirao filozofiju u Šibeniku, a tom svoga/Er njegova svies visoka/Molbam
prezimenu se kasnije gubi svaki trag. God. svojiem steže Boga.” (Palmotić)
1728. prijavio se skupa s fra Andrijom LITERATURA: Vestiarij god. 1595-1826
Kačićem Miošićem, fra Franom Bašićem i (Arhiv samostana Male Braće u Dubrovniku).
Markom Martinovićem na natječaj za katedru 44r, 47r, 49r, 50r, 51v, 54v, 58r, 60r, 62r, 65r. -
bogoslovlja u Budimu, odnosno u Osijeku, a Cronicom necnon Decreta et Acta... Prov.
1732 natjecao se s njima u Veneciji. Tu je Ragusinae 1649-1713 (Arhiv samostana Male
ostao i slijedeće 1733. godine. Bio je lektor na Braće u Dubrovnikuj). 10r, 17rv. - Jaketa
Generalnom učilištu u Šibeniku. Zabilježeno je PALMOTIĆ GJONORIĆ: Dubrovnik
da je 1738. propovijedao u Puli. Dopisivao se ponovljen. Dubrovnik 1878. 72, 83, 88, 93-94.
Filipom Lastrićem i kao član Bosne Srebrene - Benvenutus RODE: Necrologium Fratrum
zastupao je njezine interese u polemikama oko Minorum de Observantia Provinciae S.P.
pečata s Provincijom Presvetoga Otkupitelja. Francisci Ragusii. Analecta Franciscana VI.
Nakon desetogodišnjega predavanja, 18. Ad Claras Aquas 1917, 449-450. I. Djamić
kolovoza 1743., krenuo je u svoju provinciju
Bosnu Srebrenu sa počasnom pratnjom fra PAVAO IZ STRIDONA (rođen o. 1410.). Stupio
Ivanom Vucićem i fra Pavlom Junakovićem je u franjevački red sa oko 25 god. Boravio je
koji su ga trebali otpratiti do Udbine, ali su ih dugo u Jeruzalemu, a pod starije dane povratio
neki pravoslavci u Bruvnu temeljito opljačkali. se u domovinu i nastanio u samostanu sv.
Dana 6. IX. 1743. ovjerovljena mu je i diploma Marije kod Korčule. Bavio se crtanjem. Njegov
lektora Jubilata. suvremenik Santo Brasca tvrdi da mu je na
Lit. Usp. F. E. HOŠKO: »Dvije osječke visoke prolazu kroz Korčulu 19. lipnja 1480. pokazao
škole«, 161-162; J. SOLDO, »Samostan sv. zemljovid svete Zemlje i mnoge druge ljupke
Lovre u Šibeniku«, Kačić, 1 (1967), 75. – V. crteže što ih je sam nacrtao. Nažalost
KAPITANOVIĆ, »Rukopisni priručnici zemljovid i crteži su se zagubili i danas im je
franjevačkog filozofskog učilišta u Šibeniku trag nepoznat.
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 548

J. GOLUBOVIĆ: Ichonographiae locorum et Luciestto), Vol. II, Padova 1986., 1929 br. 43;
monumentorum veterum Terrae Sanctae, 1893 bbr. 61 i 74; 1774b; 1778 bbr. 177s. M.
accuratae delinetae et descriptae a P. Elzeario OREB: Zaslužni članovi hrvatske provincije sv.
Horn Ordinis Minorum Provinciae Thuringiae Jeronima franjevaca konventualaca od njezina
(1725-44), Romae, 1902, p. XII. — Viaggio in postanka do naših dana, Split 1973, 192s. J.
Terra Santa di Santo Brasca 1480, (com. Anna BARTULIĆ, Hrvatske početnice do narodnoga
Laura Momigliano Lepschy), Milano 1966. V. preporoda, Prva hrvatskoglagoljska početnica
Kapitanović 1527, Zagreb 1983., 16 (pretisak). M. Žugaj

PAVAO MODRUŠANIN, FKN († poslije 15. I. PAVAO, beogradski biskup Riapa


1536.) Priredio je za tisak i u Veneciji 1528.,
glagolskim pismom, objavio “Misal Hrvatcki” PAVAO, de Nosseis (Nosero, Nostero) FKN (†
na 233 lista. Tekst je pisan u dva stupca, poslije 1418), biskup. Prema Gamsu bio je
ukrašen inicijalima i većim i manjim slikama. augustinac, a prema ostalim piscima franjevac.
Nakon misala iz 1483. i 1494., to je, treći po Čini se da je nastupio u Pićnu u Istri kao
redu hrvatski tiskani misal. U kolofonu je biskup već 1396. (Ugheli) ili 1397 (Gams), što
zapisan: “…A korežen po fratru Pavlu i nije posve nevjerojatno, jer je tada iz Trsta
Modrušaninu ot reda serafika svetago premješten u Pićan njegov redovnički subrat
Frančiska konventuali, nareen i uredinann”; Henrik de Wildenstein, bivši "hrvatski" biskup,
štampan pak “po Frančisku Binfoni i Mafio pa je mogao uzeti Pavla kao pomoćnog
Pasino tovariši na leti g(ospod)ni 1528”. biskupa za vikara. Za pićanskog biskupa
Ugovore za tisk kao i podmirivanje troškova imenovao ga je 20., ili 23. kolovoza 1409.,
vodio je u Veneciji Pavlov subrat fra Bernard pisanski papa Aleksander V, franjevac koji je
iz Dubrovnika (v.). Postojanje tih spisa bio povezan s hrvatskim krajevima i
zabilježio je Sartori: “1528. – P. Bernardo di franjevcima te je više njih postavio za biskupe.
Ragusa faceva contratti con Maffio Pasini, Čini se da se Pavao ubrzo odrekao biskupije,
stampatore a S. Moise, per stampa di messali valjda nastupom bolognskog pape Ivana
Sciavoni Cosi con Bartolomeo Zanetti da XXIII., pa je biskupiju prepustio Ivanu
Brescia. (Archivio di Stato Venezia. S. Maria zvanom Straus. God. 1418. bio je pomoćni
Gloriosa de Frari b(usta) 106”. Sartori je biskup u Salzburgu.
također zabilježio višekratnu fra Pavlovu LIT.: Bularium Franciscanum, VII, [ed. C.
prisutnost u Veneciji: 19. X. 1519.; 12. I. Eubel], Romae 1904, 415 bilj. 4; 746 br. l90.
1520.; 9. I 1532.; 16. VI. 1535. i 15. I. 1536., — P. GAMS: Series episcoporum Ecclesiae
gdje je sudjelovao u raznim odlučivanjima na Catholicae, Regensburg 1873 [Graz 1957],
samostanskim kapitulima u “Magna Domus 802. — C. EUBEL: Hierarchia catholica medii
Venetiarum”. Provincijski Nekrolog do 1992. aevi, I, Padova 19682, 397; 556. — F.
vodio ga je pod nadnevkom 22. X. 1531. UGHELI: Italia Sacra. V, 1 Romae 1644ss, 452.
Nepoznat mu je dan smrti kao i mjesto — M. ŽUGAJ, Nomenklator franjevaca
preminuća. — Budući da je u Veneciji 1527. konventualaca Hrvatske provincije sv.
Tiskana prva Hrvatsko-glagoljska početnica, Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 88.
Josip Bartulić nagađa da bi njen sastavljač
mogao biti Pavao Modrušanin ili koji od PAVAO, IZ BOSNE, FKN biskup († 1486).
njegovih suradnika, slično možda i ugovorenih Imenovan je senjskim biskupom 20.XII.1465.
ali neodštampanih, “oficijeta” (v. Bernardin (Eubel pogrešno bilježi 1464.). Naslijedio je
Dubrovčanin). subrata Marka iz Rijeke (v.). Rački, začudo,
M. ŽUGAJ, Nomenklator franjevaca tvrdi da se Pavao spominje samo 1471-1488. u
konventualaca Hrvatske provincije sv. javnim spisima, a za senjsku biskupiju piše da
Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 88. je bila upražnjena ne samo 1464. i 1465., već i
Archivio Sartori… (a cura di P. Giovanni
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 549

1468. te 1469. Naprotiv Sladović opširnije piše učilištima u Budimu kod Pavlovića,
o Pavlu da je na biskupsku čast izabran od Lipovca i Jankovića (1739-1742) i u Osijeku
senjskih kanonika i potvrđen (1465.) od pape kod Radića, Franje Ivanovića i Lukića
Pavla II., te da je branio prava senjske crkve, (1742/43). Najviše je ipak utjecaja na nj imao
“proti skupoći (tj. gramzivosti) kraljevskih Stjepan Vilov. Usmjerio se je obrazovnoj
častnikah u čem ga sam kralj Matija pismeno djelatnosti pa je filozofiju predavao na učilištu
podupiraše”. — Prema knjizi taksenih obveza u Baji (1743-1746), a teologiju na Generalnom
u Vatikanskom arhivu Pavla je, nakon smrti, učilištu u rodnom gradu (1750-1761). Gotovo
naslijedio 1.XII.1486. Andrija iz Modene (v.). dva desetljeća je predvodio to Generalno
Prema tome otpadaju sva nagađanja učilište kao "skula vladalac", dekan (1761-
povjesničara o Pavlu nakon te godine. 1780). Obavljao je redovničke upravne
LIT.: Josepf M. POU Y MARTI: Bullarium dužnosti: samostanskog gvardijana u Budimu
Franciscanum, Nova series. Vol. II Quaracchi (1747-1749), tajnika Provincije (1748-1750),
1939, 668 br. 1314. C. EUBEL: Hierarchia definitora (1748-1751, 1760-1764) i
catholica medii aevi, II, Patavii 1968, 237. P. generalnog vizitatora u dva navrata u
B. GAMS: Series Episcoporum Ecclesiae Bugarskoj (1762, 1769). Plod njegovog
Catholicae, Graz 1957, 389. M. SLADOVIĆ: profesorskog rada su tri objavljena popisa
Povesti biskupijah senjske i modruške ili teoloških teza. Od Vilova je 1746. preuzeo
krbavske, Trst 1856, 100; 170. (F. RAČKI:) uređivanje hrvatskog kalendara i nastavio ga
Schematismus cleri dioecesium Segniensis et uređivati do smrti. Priredio je hrvatsku
Modrušiensis seu Corbaviensis…, Segniae početnicu, hrvatski rječnik, neki pedagoški
1916, 27. M. Žugaj priručnik (1771-1774) te spis »Knjige od
Svetog Pisma poroda i izhoda«, ali se tim
PAVAO, iz Urbina (de Urbino, de Contibus spisima u rukopisu zameo trag; sačuvao se
Urbini) FKN (XIV. st.), biskup. Kao pićanski biblijski prijevod — »Psaltir iliti pisme
biskup pojavljuje se 1389. (Gams, Eubel). Davidove« (Budim 1774, vel. 11,3 x 18,5 cm;
Sačuvan je natpis u kamenu s pročelja crkve str. 10+302+5; franj. samostan u Budimu, sign.
sv. Franje u Milju/Muggia, danas u tršcanskom k IV 19). Pisao je prigodne govore na
muzeju u kojem se veli da je u veljači 1389. latinskom jeziku, katehetičke i homiletske
crkvu i groblje posvetio pićanski biskup Pavao spise, djela s biblijskim sadržajem, ascetičku
dei Conti di Urbino. Umro je vjerojatno prije literaturu, pjesnička ostvarenja, povijesna djela
16. II. 1394. kad je pićanskim biskupom postao i medicinski spis; najveći dio tih spisa nije u
Andrija. Kako se izričito navodi da je Andrija potpunosti izvoran, već je odgovor na potrebe
imenovan nakon smrti biskupa Lovre prosvjete i vjerskog obrazovanja u duhu
vjerojatno Pavao nije bio valjano izabran ni potridentske obnove kao i tzv. reformnog
potvrđen. katolicizma koji je postao sastavnicom
LIT.: P. GAMS: Series episcoporum Ecclesiae jozefinizma.
Catholicae, Regensburg 1873 [Graz 1957], 802 DJELA: Exemplar encomiorum commodo
- M. ŽUGAJ: I Conventi dei Minori Conventuali juventutis seraphicae donatum, Budae 1754.
tra i Croati...Roma 1989, 135 (s literaturom o — Spes evacuata, Budae 1754. — Jezgra
natpisu). nauka kerstjanskoga, Budim 1754. — Tri
dara duhovna s govorenjem predikaturskim
PAVIĆ, Emerik, teološki pisac, književnik, navištena i istomačena, Budim 1755. —
latinist, prevodilac, povjesnik (Budim, 5. I. Positiones theologicae ex tractatu de angelis,
1716. — Budim, 15. IV. 1780) središnja je Budae 1757. — Propugnatio thesium
ličnost budimskog kulturnog kruga u 18. st. theologicarum de Sanctissima Trinitate,
Bosni Srebrenoj je pristupio 1734. u Velikoj; Budae 1759. — Ogledalo temelja vire i zakona
filozofiju je slušao u Budimu kod N. Kesića katoličanskoga, Budim 1759. — Ogledalo
(1736-1739), a teologiju na gneralnim događajah sv. Pisma staroga i novoga zakona,
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 550

Budim 1759. — Exhortatio oratorie deducta et u Osijeku, i to najprije na filzofskom učilištu


antecapitulariter dicta, Budae 1760. — (1761-1764), a zatim na bogoslovnoj školi
Prosvitljenje i ogrijanje jesenskog i zimskog (1768-1777). U međuvremenu je bio odgojitelj
doba, Budim 1762. — Prišašće, Budim studenata filozofije u Vukovaru (1764-1766) i
1762. — Fragmenta poetica e variis poeseos tajnik dvojice provincijskih vikara, Jerolima
exercitationibus concinnata, Budae 1762. — Lipovčića i Benka Zebića (1766-1768). U
Epistole i evanđelja priko godišnji nediljah i rukopisu su preostala sljedeća njegova
svetkovina, Budim 1762, Budim 1808. — Via predavanja: Philosophia mentis ac sensuum
crucis pro usu Provinciae S. Ioannis a (Mursiae 1761; vel. 23 x 19 cm, samostan u
Capistrano, Budae 1764. — Descriptio solita Šibeniku, br. 56); Tractatus de divina gratia,
et rytmica regum, banorum caeterorumque Tractuatus de angelis (Essekini, 1768/69; vel.
heroum slavinorum seu illyricorum, Budae 17,2 xx 22 cm, str. 267; samostan u Našicama,
1764. — Ramus viridantis olivae... seu ... br. 13); Tractatus...de Divini Verbi
descriptio Provinciae Bosnae Argentinae, incarnatione (Mursae, 1769; vel. 17 x 23 cm,
Budae 1766. — Prodromus asceticus recte str. 186, našički rkp. br. 11); Tractatus de Deo
ducens tramite at spiritualis vitae Trino (Mursiae 1772, vel. 18 x 22,5 cm;
perfectionem, Budae 1767. — Flos samostan u Budimu, k II 31); Tractatus de
medicinae, Pestini 1768. — Nadodanje divina revelatione (Essekini 1773, vel. 18 x 23
glavnih događaja Razgovoru ugodnom naroda cm, str. nepag. 414, samostan u Slavonskom
slovinskoga nedavno na svitlost danomu, Pešta Brodu, sign. IV F 9); De Deo ejusque divinis
1768. — Molitvena knjiga s nikim pismam attributis, De invisibilitate Dei, de ipsius
duhovnim, Budim 1769. — Putovanje intellectu ac voluntate ac de Dei providentia
duhovno u stazice različitog bogoljubstva (Mursae 1776, vel. 19 x 23 cm, str. 297,
razdiljeno, Pešta 1769. — Treći sad iliti našički rkp. br. 10). Na kraju desetgodišnjeg
iztomačenje Trećega reda, Budim 1769. — predavanja teologije u trodenvenoj javnoj
Jezgra rimskoga pravovirnoga nauka raspravi njegove su teze branili njegovi
krstjanskoga za mladež, Budim, 1769. — Novi studenti, među kojima su bili Matija Petar
i glavni u dvdeset stazicah razdiljeni put Katančić, Hadrijan Zubanović i Ignjat
nebeski, Budim 1772. — — Libellus de Dominik Martinović. Postigao je prosvjetni
gratiis B.V. Mariae Radnensis (s.l.s.a.). — naslov "lector jubilatus" i bio dekan osječkog
Kratki nauci i tumašenja sviu nedijljnih Generalnog učilišta (178-1783). — U teškim
glavnih evangjelja, Budim 1778. — Oca godinama razmahalog jozefinizma bio je
poštovanog Goffine pravovirno po misalu kustod (1780-1783) i provincijal (1783-1791,
crkvenom uređeno knjiženstvo, Budim 1778. 1797-1800) svoje provincije. Mudro i uspješno
LIT.: Cjelovita bibliografija i literatura je tražio ravnovjesje između naslijeđenih
objavljena je u ponovnom izdanju Flos tridentskih uredbi o franjevačkom životu i
medicinae — Cvit likarije, Split 1980, 17-22. jozefinističkih zakona. Državnim vlastima je u
F.E. Hoško svojim urednim dopisima pružio dojam da
vjerno slijedi državne propise, a u stvarnosti je
PAVIŠEVIĆ, Josip, pedagog, književnik, nastojao do krajnje mjere umanjiti njihovu
provincijal (Požega, 8. VIII. 1834. Osijek, 24. zahtjevnost. Uredio je arhiv Provincije i bio
XI. 1803). Postao je 1750. član Bosne njegov upravitelj (1891-1997). Spis o povijesti
Srebrene, a prijelaz u novoosnovanu Provinciju Provincije Recensio conventuum juxta
sv. Ivana Kapistranskoga dočekao je kao antiquitatem eorum Provinciae S. Ioannis
student bogoslovne škole u Budimu (1755- Capistranensis (Essekini 1783) je izgubljen;
1757); studij teologije je nastavio u Osijeku možda se je njime služio G. Čevapović u
(1757/58) i Rimu gdje je 1759. primio pisanju knjige sličnog naslova. Izgubljeni su
svećeničko ređenje. Vrativši se u Provinciju također objavljeni spisi koje spominje
predavao je na Generalnom učilištu 1. razreda
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 551

Jakošić: o uzgoju dudovog svilca, o glazbi, o ?, polovica 17. st.). - Za njegovog


krudnibi cara Leopolda II. te tri spisa o stanju provincijalstva u Bosni Srebrenoj (1622-1625),
redovnika u jozefinističkom vremenu. U prestaju misije bosanskih franjevaca u
rukopisu su ostale tri zbirke njegovih uredskih Bugarskoj, jer je osnovana samostalna
pisama (vel. 24 x 38, samostan u Osijeku): bugfarska kustodija (1624). Njegovim
Epistolae ad religiosos intra Provinciam, 1. i zauzimanjem, Propaganda odluči napisati
2. svezak, i Epistolae ad religiosos extra kršćanskim knezovima, da milostinjom
Provinciam, a raznolikog su sadržaja dva pomognu bosanske franjevce, koji stradavaju
sveska njegovih različitih bilježaka: Ex od silnog i nesnosnog turskog harača.
collectionibus Fr. Joseph Pavissevich; 1. LITERATURA: Juraj BOŽITKOVIĆ: Kritički
svezak obuhvaća zapise do 1780. godine, a ispit popisa bosanskih vikara i provincijala
drugi u sljedećem desetljeću (pripadaju (1339-1735). Beograd 1935, 61. - Dominik
samostanu u Vukovaru). Svojim pak MANDIĆ: Franjevačka Bosna. Rim 1968, 175-
književnim djelima iz ratničke proze započeo 176. A. Barun
je prvi među slavonskim književnicima pisati o
temama koje ne slijede uobačajeni program PAVLOVIĆ, Antun, pedagog (Budim, oko
katoličke književnosti u podtridentskom 1700. — Budim, 9. V. 1756). U Baču je 1717.
vremenu; vjerojatno ih je zato objavio pod postao član Bosne Srebrene. Možda je u
pseudonimom. inozemstvu završio ne samo filozofsko i
DJELA: Kratkopis poglavitij događaja vojske teološko školovanje, nego je ondje i predavao
među Marijom Terezijom i Fridrikom IV., filozofiju, jer se 1730. prvi puta spominje već
Pešta 1762. — Sancto Joseph utriusque kao profesor moralnog bogoslovlja u
testamenti patriarchae, Mursae 1776. — Petrovardinu i odmah zatim preuzima katedru
Saecula seraphica, Essekini 1777. — Cum ex bogoslovne škole u Osijeku (1731-1735).
universa theologia … disputationes fierent, Svoju profesorsku službu u potpunosti je
Essekini 1777. — Propositiones ex universa razvio tek na bogoslvnoj školi Generalnog
theologia ad Elenchum ... Clementis a učilišta u rodnom gradu (1735-1745); u to
Panhormo. Essekini 1777. — Polaženje na vrijeme je četiri puta predložio javnoj raspravi
vojsku prusku-bavarsku svitlih krajina svoje teološke teze, a jednom je sudjelovao u
Slavonije, Srima i Potisja g. 1778. i povraćenje javnoj raspravi osporavajući teze Jerolima
istih g. 1779, Osijek 1779. — Jubilaeum Lipovčića. Od njegovih predavanja samo je
clementiu ...sacerdotii...Jacobi Spatzierer, sačuvan dodatak spisu Franje Ivanovića De
Budae 1780. — Fragmenta poetica, elogia, sacrosancto Dominicae incarnationis mysterio
epitahpia, Essekini 1793. — Tragoedie et aliae (Budim 1734; vel. 15,5 x 20 cm, nepaginiran;
diversi generis repraesentationes, Essekini samostan u Iloku, sign. E 106), njegovog
1794. prethodnika na katedri bogoslovne škole u
LIT.: J. JAKOŠIĆ: Scriptores interamniae, Budimu.
Zagreb 1899, 128, 129; hrv. prijevod: S. LIT.: F.E. HOŠKO: Dvije osječke visoke škole
SRŠAN: Slavonski pisci, Revija, 28 (1988), br. u 18. stoljeću, Kačić, 8(1976), 151, 183, 187.
1, 70-72. — F.E. HOŠKO: Dvije osječke vioke — ISTI: Prosvjetno i kulutrno djelovanje
škole u 18. stoljeću, Kačić, 10 (1978), 134-137. bosanskih i hrvatskih franjevaca tijekom 18.
— V. KAPITANOVIĆ, »Rukopisni priručnici stoljeća u Budimu, Nova et vetera, 28 (1978),
franjevačkog filozofskog učilišta u Šibeniku sv. 1/2, 135-136. F.E. Hoško
(1969-1825)«, Prilozi za istraživanje hrvatske
filozofske baštine, 20 (1994) br. 1-2 (39-40), PAVLOVIĆ, fra Bernardin, pisac i vojni
str. 178. F.E. Hoško kapelan (Ston o. 1685, — Split, 18. VI. 1763).
God. 1706. pošao je na studij u Firenzu. U
PAVLOVIĆ (OLOVČIĆ, A PLUMBO, vrijeme rata s Turcima 1715. bio je
PLUMBENSIS). Marijan, prov. (Olovo, 1573? - dušobrižnik čitlučke tvrđave u Hercegovini.
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 552

Preveo je iz "turske" Hercegovine 52 obitelji venerabilis conventus Sanctae Mariae


sa 264 osobe na "mletačko" područje. Zaostrogiensis, Venetiis 1770, 17. — I.
Neposredno nakon toga pošao je za vojnog KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, Bibliografija hrvatska
kapelana u regimentu Stjepana Rosanija na I, Zagreb 1860, 123. — P.J. ŠAFARIK - J.
Krf. U četiri godine kapelanstva na kopnu, i na JIRIČEK: Geschichte der illirischen und
ratnom brodu Feniks, kao i u krvavim kroatischen Litteratur, Prag , 1865, 263. — Š.
sukobima na brdu Aframo i Sv. Spasitelj, LJUBIĆ, Ogledalo književne povijesti
Pavlović se, prema mnogobrojnim jugoslavjanske na podučavanje mladeži, II,
svjedočanstvima, među kojima i glasovitog Rijeka 1869, 452, 458-459. — K. BALIĆ, Kroz
feldmaršala Schoulembourga, isticao Marijin perivoj. Štovanje Bl. Djevice Marije u
zalaganjem za hrvatske vojnike, revnošću, franj. Provinciji Presv. Otkupitelja, Šibenik
postojanošću i neustrašivošću. Neko je 1931, 66-67.— FRA ANTE GOSPE OD
vrijeme bio povjerenik Sv. Zemlje za ZDRAVLJA [Crnica]: o. Bernardin Pavlović,
Dalmaciju. U razdoblju 16. VI. 1720. -1722 Gospa od Zdravlja, 1935, 83-86, 119-122. —
bio je vikar izbjegličke sinjske redovničke A. CRNICA, Naša Gospa od zdravlja i njezina
obitelji koja se smjestila u Splitu, u samostanu slava, Šibenik 1939., 215-220.— V.
na Pojišanu . God. 1722-1723 gvardijan je u KAPITANOVIĆ, Franjevci kao vojni kapelani u
Kninu, 1730-1732 starješina hospicija na mletačkoj vojsci, Kačić, 16 (1984), 168 i 185-
Dobrom u Splitu, gdje je započeo izgradnju 186. — V. KAPITANOVIĆ, Franjevačka
kapele Gospe od Zdravlja, koja je kasnije knjižnica u Makarskoj, Franjevačka visoka
prerasla u svetište. God. 1745-1746 obavljao je Bogoslovija Makarska 1736-1986, Makarska
službu gvardijana samostana na Dobromu, na 1989. – P. BEZINA, Kulturni djelatnici
čemu se zahvalio. Franjevačke Provincije Presvetoga Otkupitelja
Djela: Pripravglegnie za dostojno rechi suetu u XVIII. i XIX. stoljeću, Zagreb 1994, 37-38.V.
missu, i posli iste Boggu zahuaglegne, Kapitanović
izuagieno iz Missala rimskoga, i skupgleno,
iztomaceno iz mnoghi ostaly devoti kniga, i u PAVLOVIĆ, s. Amadeja, (Petrovaradin, 28. I.
haruaski jezik pomgliuo i virno privedeno. U 1895 Sušak, 26. XI. 1971). Sestra sv. Križa.
Mleczi, Po Stipanu Monti, 1747. — Nakon položenih zavjeta 1926. djeluje na
Pokripglienye umiruchi, za dobro i sveto pochi državnoj pučkoj školi u Đakovu. God.
u milosti Boxiyoi s ovoga svita, iztomaçeno i 1929/1930. završava u Zagrebu Višu
skupgieno pria po Don Luczi Terzichiu. Koie pedagošku akademiju. Od 1930. do 1941.
da boglie i upraunie izgovara ù haruaski iezik; predaje na Građanskoj školi Družbe u Đakovu
popravi i pristampa po ozcu P. fra Bernardinu hrvatski, zemljopis i povijest. Voljela je djecu i
Paulovichiu iz Dubrovaçhe darssave, stioz, rad u školi te imala fini pedagoški takt. Godine
pripovidoc i sudaz Provincie SS. Odkupitegla ù 1937. ulazi u provincijalno vijeće a tri godine
Dalmacii i namisnik komesara od Svete kasnije postaje zamjenica provincijalke. Veći
Zemglje Jeruzolimske. Reda obsluxitegla Male dio tereta nosi sama jer provincijalka ozbiljno
brachie S. O. Francesca. I od istoga pobolijeva. U jeku rata, 1943. preuzima službu
nadostaugleni mnogi i razliçizi blagosovi i provincijalke. Taj će teret nositi 12 i pol
drughe stuari svete i kriposne za korist naroda godina, sve do srpnja 1955. To je vrijeme bilo
harvasckoga kako se moxe viditi na suarsi isti možda najteže doba Provincije. Bilo je to
kniga. [U Mlezci po Bortolu Occhi 11747, doba kad su sestre bile istjerane iz škola,
2
1797] U Mleczi, po Simunu Occhj, MDCCC. vlastite škole ukinute, imovina nacionalizirana,
sestre gubile namještenja i po bolnicama, i kad
LIT.: L. V LADMIROVIĆ, Pripisagnie poçetka su često bile ugrožene. Majka Amadeja nije se
***— LUCIUS NARENTINUS [Vladmirović]: bojala nikoga kad je trebalo braniti sestre i
Chronicon archiviale continens brevem Družbu. Događalo se da nije imala vijesti o
descriptionem principii et continuationis pojedinim zajednicama. Da dođe do sestara,
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 553

pješačila je kilometre po kiši i snijegu. Boljelo biskupiji.


ju je kad su sestre masovno dobivale otkaz iz LITERATURA: Benvenutus RODE:
službe, no njezino pouzdanje u Providnost bilo Necrologium Fratrum Minorum de Observantia
je neograničeno. Znala je, ako se raspadnu Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta
zajednice, neće više biti redovničkog života. Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917, 498.
Zato je uvijek našla mogućnosti da sestre I. Djamić
namjesti u drugoj službi. U problemima toga
tjeskobnog vremena rado je tražila savjet PAVO iz Bosne, FKN, senjski biskup 1465-
kardinala Stepinca i vjerno ga je slijedila. Nije 1486. Senjskim biskupom imenovan je bulom
mogla podizati nove zgrade, ali je u sestrama 20.XII.1465. Naslijedio je Marka iz Rijeke
gradila zgrade redovničkog duha. To joj je i (v.). Rački piše da je senjska biskupija bila
bila najveća briga. Nakon isteka službe upražnjena 1464., 1465., 1468. i 1469. Prema
provincijalne nadstojnice odlazi 1955. na Račkome bio je franjevac i rodom iz Bosne, a
Sušak za kućnu poglavaricu. Zatim joj je spominje se u javnim spisima 1471-88. Možda
povjerena briga za kandidatice učenice na je zbog političkih nemira nekoliko godina
Vrhovcu u Zagrebu. Tu je dužnost vršila s izbivao iz biskupije slično njegovu nasljedniku
posebnom ljubavlju. Od 1966. opet je u Andriji iz Modene (v.). Senjski knezovi
Đakovu, gdje svoje zadnje sile posvećuje Frankopani nisu naime, htjeli Matiju Korvina
pisanju ljetopisa Provincije. Smrt ju je zatekla za kralja pa im je Matija oteo Senj. Prema
na Sušaku a pokopana je u grobnici Farlatiju Sladoviću i Gamsu završio bi
provincijalki u Đakovu. Bila je pobožna, biskupsku službu prije 1488. ili 1489. No,
duboko sjedinjena s Bogom, žena žive vjere. prema vatikanskim spisima umro je ranije, a
Proživjela je život onako kako je dala uklesati nakon smrti naslijedio ga je 1.XII.1486.
na grobnu ploču sestarskog groblja u Đakovu: Andreas Campana (Eubel).
"U sjeni Križa našle su smisao života. Po LIT.: Bullarium Franciscanum, nova series.
njegovoj nauci služile su bližnjemu. U njegovu Vol. II, 668 br. 1314. Hierarhi Catholica. Vol.
svjetlu očekuju dan Uskrsnuća." II, 237. Pius Bonif. GAMS, Series Eouscropum
LIT.: In Memoriam, Đakovo, 1971 *** Ecclesiae Catholicae, Graz 1957, 389. Manojlo
»Majke nikad ne umiru, Uz 20. obljetnicvu SLADOVIĆ: Povesti biskupijah senjske i
smrti…«, U znaku Križa, List Milosrdnih modruške ili krbavske, Trsr 1856, 100; 170.
sestara sv. Križa, Đakovo, XII (1991) 4, str. (Franjo RAČKI) Schematismus…Segniensis et
24-26. Kasilda Vidović Modrušiensis seu Corbaviensis…, Segniae
1916, 27 bbr. 22-23. M. Žugaj
PAVLOVIĆ, Savin, propovjednik (Gradac u
Popovu POlju, cca 21. IV. 1759 - Jadransko PAVUNOVIĆ, Mijo, pedagog, graditelj,
more između Pelješca i Dubrovnika, 25. VI. upravnik, generalni vikar (?, oko 1690. —
1800) - Krsnim imenom Rafael. Stupio u Cernik, 17. III. 1751). God. 1706. je u Velikoj
Provinciju sv. Franje u Dubrovniku 1777. postao član Bosne Srebrene. Zatim je kod fra
Srednju školu učio u Dubrovniku s izvrsnim Ivana Srijemca slušao filozofiju na učilištu u
uspjehom. U teologiji (osobito moralnoj) vrlo Osijeku (1708-1711). Teologiju je studirao u
vješt. Gvardijan u više samostana izvan Ferarri (1711-1715). Kako je položio
Dubrovnika (u posljednje vrijeme u Orebiću na profesorski ispit iz filozofije, predavao je na
Pelješcu), te definitor Provincije. Putujući filozofskom učilištu u Đakovu (1715-1718).
brodom na Kapitul utopio se nakon brodoloma. Zatim je bio tajnik provincijala
— Bio je vrstan i častan redovnik primjerna Ivanagića (1720-1723) za Slavoniju i
života. Kao starješina bio je poznat po njegov pratilac 1723. na generalnom kapitulu u
razboritom upravljanju. Održao je više Rimu. U Cerniku je bio samostanski starješina
korizmenih propovijedi na području svoje i župnik (1723-1726, 1730-1733, 1735-1738,
provincije, te u kotorskoj i korčulanskoj 1741-1744, 1747-1750); kroz 21 godinu
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 554

boravka u Cerniku podigao je južno i zapadno bio provincijal istog imena. Ako se radi o istoj
krilo samostana te samostansku crkvu. Također osobi, potječe iz Toskane. Jedan Toskanac
je kao poglavar samostana i župnik u naime istog imena bio je 1296. Gvardijom
Vukovaru gradio crkvu i uredio dio tek Svetog samostana u Asizu.
izgrađenog samostana (1726-1729). LIT.: T. SMIČIKLAS, Codex diplomaticus,
Sudjelovao je u vodstvu Bosne Srebrene kao Zagreb 1910. Vol. VIII, 37 AFH 10/1917/197
definitor (1723-1726) i kustod (1732-1735) te br. 243. L. WADDING, Annales Minorum,
generalni vizitator i predsjednik kapitula Quaracchi 1932. Vol. VI, 194. M. ŽUGAJ,
(1748) na kojem je P. Lipovac izabran za Nomenklator franjevaca konventualaca
provincijala Bosne Srebrene. Biskup Juraj Hrvatske provincije sv. Jeronima: 1217-1559,
Branjug imenovao ga je poslije Ivanagićeve Zagreb 1993. Pax (89); Jakov (54); Jakov iz
smrti svojim vikarom u Slavoniji pa već Zadra (56). M. Žugaj
potkraj 1730. koristi pečat s naznakom svoje
službe: "Vikar i naslidnik u duhovne stvari PEHAR Fra Nenad-Venancije-Josip (1910.-
nasega Prisvitloga gospodina Biskupa". 1945.) Rođen 7.V.1910. u Stubici, od oca
Papušlić mu je posvetio teološku raspravu Franje i majke Mande r. Dugandžić. Osnovnu
Praelectiones theologicae ex Libro quarto školu svršio u Trebižatu, gimnaziju na Širokom
Sententiarum (Essekini 1748). Brijegu, bogosloviju u Mostaru, filozofski
LIT.: Arhiv samostana u Makarskoj: Liber fakultet u Zagrebu. Vojsku služio 4.X.1937.-
arhcivalis , 60, 104, 110, 115, 152. — F.E. 4.V.1938. u Beogradu. U Franjevački red
HOŠKO: Dvije osječke visoke škole u 18. stupio na Humcu, 3.VIII.1930. Zavjetovan
stoljeću, Kačić 8 (1976), 174-175. — ISTI: jednostavno 5.VIII.1931., svečano
Miho Pavunović i organizacija pastoralnog 12.VIII.1934. Za svećenika zaređen u Kotoru,
djelovanja u zapadnoj Slavoniji, Sedam 14.VI.1936. 1938.-1939. kateheta u Konjicu
stoljeća Cernika, Cernik 1994, 113-118. — J. 1939.-1943. studirao filozofiju u Zagrebu
JANČULA: Franjevci u Cerniku, Slav. Požega 1943.-1945. profesor na Širokom Brijegu
1980, 97-120. F.E. Hoško 14.II.1945. bačen u Neretvu u Mostaru. Bio je
Provjeri pažljivije složeno tipom slova nježna pjesnička i umjetnička duša. Idealan
jer je pri konvertiranju došlo do svećenik. Vrlo discipliniran. To je tražio i od
nejasnoća. učenika. Mogao je slobodno pokazati na sebe
kao na uzor vladanja. U svojoj poniznosti
PAX, O. Min., provincijal (XIV/XV st.). Kao ponašao se kao jedan od đaka. Đaci su ga
provincijski ministar u Sclavoniji spominje se voljeli, cijenili i nasljeđivali. Bio je redovnik u
samo među svjedocima u bilježničkom zapisu punom značenju. Čovjek molitve i pobožnosti.
od 4. X. 1302. (pogrešno navođenom 28. X.
1302.) u kojem je uglavljen sporazum LIT.: A. Nikić: Hercegovački franjevački
zadarskog nadbiskupa Jakova iz Foligna (v.) s mučenici 1524. -1945. , Mostar 1992.
upravom grada Zadra o upravljanju dobrima A. Nikić
katedralne crkve. Nije poznato kad je postao,
ni kad prestao biti provincijal, ni odakle je. PEHM, Kerubin, teološki pisac (Koprivnica,
Većinom mu daju dodatak iz Zadra (de 12. II. 1727. — Krapina 28. VIII. 1787). U
Jaderra). Iz navedenog spisa to se ne može Provinciju sv. Ladislava je stupio 1746.
zaključiti, tim više što se za dvojicu drugih godine. U Pečuhu je završio studij filozofije
svjedoka Antuna iz Pule i Nikolu iz Zadra kod Fabijana Savora (1747-1749), a kod
vjerojatno kao manje poznate navode precizniji Elzeara Tauzesa, Antuna Delamartine i
podaci. — Možda je Pax naslijedio Silvestra Thara školovanje u dogmatskoj
provincijala Nikolu 1302, a nakon teologije (1749-1753). God. 1751. postao je
provincijalstva u Hrvatskoj (1308?) postao svećenik. Pred ispitnom komisijom kojoj je
provincijal u Toscani? Tu je naime 27.X.1310. predsjedao Kerubin Fabšić položio je 1753. u
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 555

Pečuhu ispit za profesora filozofije kao najbolji Zagrebačke biskupije u vremenu potridentske
među pet kandidata i odmah preuzeo službu obnove. Bogoslovska smotra, 46(1976), br. 4,
korepetitora filozofije u Krapini (1753-1755). 472. F. E. H oško
Filozofiju je predavao u Zagrebu (1755-1757),
a zatim je bio profesor biskupijskog sjemeništa PEJČINOVIĆ, Augustin, provincijal (Vareš,
u Pečuhu (1758-1760) pa profesor moralnog oko 1763 - Vareš, 28. IX. 1819). Školovao se u
bogoslovlja u Virovitici (1760-1762). Na Kraljevoj Sutjesci i u provinciji sv. Ivana
bogoslovnoj školi Generalnog učilišta u Kapistrana u Ugarskoj. U franjevački red
Zagrebu je predavao 12 godina (1762-1774), a stupio je oko 1778. Kao vareški župnik
1775. je proglašen “lector jubilatus”. U dva sagradio je crkvu na čast sv. Mihovila. Biran je
navrata sudjeluje u vodstvu provincije kao za definitora, kustosa i provincijala Bosne
definitor (1768-1771; 1777-1780), a od 1777. Srebrene (1802-1805).
do 1780. je ljetopisac Provincije sv. Ladislava. LITERATURA: JELENIĆ Julijan:
Posljednje godine je proveo u Krapini, gdje je Necrologium Bosnae Argentinae, Sarajevo
bio i gvardijan (1783-1786). Kao “lector 1917, str. 17. - ISTI: Kultura i bosanski
jubilatus” bio je u Zagrebu dekan Generalnoga franjevci II, Sarajevo 1925. A. Kovačić
učilišta (1774-1783) i sudjelovao u ostvarenju
novih državnih propisa o usvajanju nove PEJOVIĆ, Aleksandar, provincijal
nastavne osnove. Uz objavljenu knjigu koja po (Dubrovnik, cca 1737 - 3. X. 1809) - Krsnim
sadržaju pripada kontroverzističkoj literaturi s imenom Antun. Stupio u Provinciju sv. Franje
protestantima ostao je u rukopisu i njegov spis u Dubrovniku 1757.g. Studije završio u Brescii
De revelatione et traditionibus (Zagreb 1770; s izvrsnim uspjehom. Pozvan u Cremonu za
vel. 19,8 x 16 cm. str. /478/, sign. br. 2); čuva lektora filozofije. Stekao je i zvanje lektora
se u knjižnici franjevačkog samostana u teologije, te se toliko usavršio, da je postavljen
Koprivnici. Pehmn je objavio i dvije knjižice za generalnog lektora. Na studiju u samostanu
homiletskog sadržaja, pisane na hrvatskom Male Braće u Dubrovniku je deset godina
jeziku. Pripadao je krugu Baltazara Krčelića, a predavao teologiju i imenovan jubilarnim
njegov ugled kod jansenistički i jozefinistički lektorom. Kroz više je godina bio starješina u
usmjerenih školskih vlasti potvrđuje činjenica samostanima u Lopudu i Cavtatu, dva puta
da je 1776. bio član državne ispitne komisije za definitor, provincijal (1793-1796) i
profesore novoosnovane Kraljevske akademije provincijalni vikar (1804-1805), a General
u Zagrebu. Reda ga postavlja za prefekta studija u
DJELA: Manuale theologiae dogmaticae seu Dubrovniku. Određen za propovjednika u crkvi
Catechismus biblicus. Zagrebiae 1765. - Častni Male Braće od Senata Dubr. Republike, za
pokoj radi dvojstrukog jubileuma od častnoga uspješno obavljen ovaj rad dobiva doživotnu
otca Marcela Jurkina. Zagreb 1780. - penziju od 30 dukata. — Izvanredno nadaren
Govorenje na drugoj mladoj misi Marcela (odlično je znao francuski jezik) te neumoran,
Jurkina rečeno u Virovitici. (s.l.) 1983. svakom je poslu uspješno dorastao. Bio je rado
LIT.: Arhiv Hrvatske franjevačke provincije slušani propovjednik (propovijedao na
sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu: Monumenta sv. narodnom jeziku u Male Braće i korizmene
2, 103, 104. - M. Mesić: Korespodencija propovijedi u dubrovačkoj katedrali). U
Krčelićeva i nješto građe iz njegove velike nagovorima je bio ugodan, vedar, iskren,
pravde. Starine JAZU, 8)1876), 93-1441. - V. jednostavan, u razmatranju i molitvi postojan i
Klaić: Kraljevska akademija znanosti u neumoran.
Zagrebu (1776). Hrvatsko kolo, 7(1912), 23. - LITERATURA Benvenutus RODE:
F. E. Hoško: Skotistička teologija zagrebačkog Necrologium Fratrum Minorum de Observantia
kruga 17. i 18. stoljeća. Kačić, 3(1970), 92, 97. Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta
- Isti: Pastoralno djelovanje franjevaca Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917, 510.
Provincije sv. Ladislava na području I. Djamić
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 556

Franjevačkog reda je razdijelila Bosnu


PENDO, Ivan Krstitelj, ljekarnik (Golubinica Srebrenu na Kustodiju sv. Križa, uskoro
na Pelješcu, cca 1766 - Dubrovnik, 11. II. Provinciju sv. Križa, na području pod turskom
1845). - Krsnim imenom Petar. Stupio u vlašću i na Provinciju sv. Ivana Kapistranskoga
Provinciju sv. Franje u Dubrovniku 1787.g. na području pod carskom vlašću; prvim
Njegov rođak I.E. Lučić (v.0 ga je kao đaka provincijalom nove provincije imenovala je
uzeo za pomoćnika u ljekarni samostana Male Filipa Penića. Papa Benedikt XIV. je tu odluku
Braće u Dubrovniku. U Provinciji je više puta potvrdio 5. VI. 1757. bulom Ad regularis
biran za definitora i jednom za kustosa. - disciplinae. Peniću su osporili prava bivšeg
Samostanskom apotekom je upravljao oko provincijala pa se on 1762. odrekao tih prava i
četrdeset godina imajući uvijek na umu dobro službe gvardijana u Vukovaru. — Iz razdobolja
pacijenata i napredak Provincije. Uputio je u njegove profesorske djelatnosti ostao je spis
ljekarničko umijeće I.E. Kuzmića (v.). Tractatus historico-dogmaticus de gratia et
LITERATURA: Benvenutus RODE: sacramentis (vel. 20 x 14 cm, str. 508,
Necrologium Fratrum Minorum de Observantia samostan u Vukovaru).
Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta LIT.: F.E. HOŠKO: Dvije osječke vioke škole u
Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917, 541- 18. stoljeću, Kačić, 10 (1978), 134- 128-130.
542. - Nedjeljko SUBOTIĆ. J/ustin/ VALNIĆ: F.E. Hoško
Franjevci s poluotoka Pelješca. Spomenica
Gospe Anđela u Orebićima 1470-1970. Omiš PENSA, fra Ljudevit ( ✜Ivan), (Trogir -
1970, 353. - Vinko VELNIĆ: Tableau Sinj, 25. IX. 1871). Potječe iz obrtničke
chronologique des apothiciares de la pharmacie obitelji. Ocu mu je bilo ime Ante. Nakon
des Pères Franciscains à Dubrovnik. Die osnovnog školovanja dolazi u Sinj i tu na
Vorträge der Hauptversammlung des Int. Franjevačkoj gimnaziji pohađa srednju školu
Pharm. Kongresses in Dubrovnik (26.-31. VIII. (1857-1863). Filozofske i teološke nauke
1959). Stuttgart 1960, 189-197. I. Djamić završio je također na učilištima Provincije. Na
Gimnaziji je bio profesor od 1867. do 1870.
PENIĆ, Filip, pedagog, provincijal (Vukovar, god. Odlikovao se blagom i mirnom naravi.
oko 1718. - Budim, 4. II. 1767). Postavši član Umro je od tuberkuloze u 26. godini života.
Bosne Srebrene studirao je teologiju na visokoj M. Ćaleta
bogoslovnoj školi u Budimu (1739-1843).
Neko je vrijeme proveo u Italiji i PEPER, Oton, pedagog, teološki pisac
najvjerojatnije ondje stekao naslove profesora (Varaždin, 5. XI. 1717. — Pečuh, Madžarska,
filozofije i teologije te predavao filozofiju. 21. XI. 1763). God. 1735. postao je član
Školske godine 1755/56 predavao je na Provincije sv. Ladislava, a školovanje je
bogoslovnoj školi Generalnog učilišta u završio na filozofskom učilištu u Varaždinu
Budimu, ali ga je H. Campion tužio vrhovnoj (1737-1739) i bogoslovnim školama u
upravi Franjevačkog reda da nema ispravne Varaždinu i Križevcima (1740-1744). Ubrzo je
dokumente za tu službu. General Reda položio profesorske ispite iz filozofije i
Joanecije a Molina mu je naredio da ponovno teologije pa je predavao na obje visoke škole
pristupi natječajnom ispitu za profesore Generalnog učilišta u Zagrebu, na filozofskom
generalnih učilišta pod predsjedanjem M. učilištu (1746-1748) i u bogoslovnoj školi
Dominkovića, ali je on to odbio i u Rimu se (1751-1761). Nosio je naslov "lector jubilatus"
opravdao uz pomoć svog zaštitnika J. i upravljao kao dekan Generalnim učilištem u
Jankovića. Istodobno je u Rimu predočio spise Pečuhu (1762/63).
J. Jankovića u prilog diobe Bosne Srebrene. DJELA: Propositiones ex theologia
Usprkos suprotnom stavu tadašnjeg speculativo-critico-dogmatica, Zagrabiae 1757.
provincijala Bosne Srebrene Antuna Bačića i
njegovog upravnog vijeća, vrhovna uprava LIT.: Arhiv Hrvatske franjevačke provincije u
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 557

Zagrebu: Matricula officiorum, ad nomen. — Položivši ispit za profesora filozofije u


F.E. HOŠKO: Škole hrvatske franjevačke Vukovaru predavao je filozofiju na katedri
provincije sv. Ladislava (1613-1783), Zagreb filozofskog učilista u Baji (1770-1773);
1968, 87, 98, 122. — ISTI: Doprinos istodobno je bio i redovnički odgojitelj svojih
franjevačkih visokih škola sktostičkoj filozofiji studenata. Objavio je tiskom popis teza javne
i teologiji, Franjevci Hrvatske provincije sv. rasprave s 59 opširno formuliranih tvrdnji,
Ćirila i Metoda, Zagreb, 1992, 77. F.E. Hoško otisnutih na 98 stranica. Po djelovanju u Baji
bio je tajnik provincijala Ladislava Spaića
PERECZKY, Antun, filozofski pisac (Budim, (1774-1777). Umro je "cjenjen zbog znanja i
26. III. 1748. - Budim, 15. XII. 1792.). — poznat zbog pobožnosti".
Potjecao je iz hrvatske obitelji. Uz hrvatski je DJELO: Positiones ex universa philosophia,
govorio njemački i nešto madžarski. Filozofiju Calocae, 1773.
je studirao u Osijeku (1766-1769), a teologiju u LIT.: Historia Domus Bajensis, Band I. Bajae
Budimu (1769-1773). Ispit za profesora 1991, 62, 70-72. F.E. Hoško
filozofije položio je 8. VIII. 1773. u Baji.
Predavanja iz filozofije je započeo u Iloku PEREGRIN IZ STONA (Peregrinus a Stagno),
(1773/1774), a nastavio u Vukovaru (1774- ljekarnik (Ston, cca 1591 -16. IX. 1671). - Član
1776). Zatim je predavao na učilištu moralnog Provincije sv. Franje u Dubrovniku. Isticao se
bogoslovlja u Radni (1776-1778). Nakon što je redovničkim krepostima. Bio je poznat kao
1778. položio ispit za profesora teologije po odličan ljekarnik. Na području praktične
državnom nastavnom planu, predavao je u medicine je mnogo dobra učinio po
zaključnim odjelima škola dogmatske teologije samostanima i među narodom.
u Osijeku (1778/1779) i Budimu (1779-1783). LITERATURA: Benvenutus RODE:
Tiskom je objavio dvije liste filozofskih teza, a Necrologium Fratrum Minorum de Observantia
u rukopisu je ostavio spise: Instrumentum Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta
scientiarum omnium seu Logica maior Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917, 444. -
(Illokini, 1774) i Philosophiae mentis pars Nedjeljko SUBOTIĆ. J/ustin/ VALNIĆ:
altera seu Metaphysica (Vukovarini, 1776; Franjevci s poluotoka Pelješca. Spomenica
vel. 19 x 23,5 cm; Budim, k II 16). Kad je Gospe Anđela u Orebićima 1470-1970. Omiš
prestao predavati u Budimu, postao je župnik u 1970, 337. - Vinko VELNIĆ: Tableau
Čereviću (17841786), a zatim u crkvi sv. Roka chronologique des apothiciares de la pharmacie
u Petrovaradinu (1786-17891). des Pères Franciscains à Dubrovnik. Die
DJELA: Cum propositiones ex Metaphysica, Vorträge der Hauptversammlung des Int.
Essekini 1776. — Cum propositiones ex Pharm. Kongresses in Dubrovnik (26.-31. VIII.
universa Philosophia, Essekini 1776. 1959). Stuttgart 1960, 189-197. I. Djamić
LIT.: Arhiv Franjevačkog samostana u
Osijeku, J. PAVISSEVICH, Epistolae ad PEREGRIN IZ TRSTA (PEREGRINUS, DE
religiosos intra Provinciam, sv. 2, 98. — F.E. TERGESTO) O. Min., provincijal 1246.
HOŠKO, Prosvjetno i kulturno djelovanje Povjesničari ga povezuju uz osnivanje
bosanskih i hrvatskih franjevaca u Budimu plemićke bratovštine sv. Franje u Trstu 1246.
tijekom 18. stoljeća, Nova et vetera, 28 Vjerojatno je izabran za provincijala u Genovi
(1978), sv. 1/2, 174-175. F.E. Hoško 1244. Prvi je provincijal ređen na tlu Provincie
Sclavonie ali o njegovu djelovanju na
PERECZKY, Martin, profesor filozofije hrvatskom području nema nikakvih podataka.
(Budim, oko 1743. - Čakovec, 21. IV. 1777)
postao je 1762. član Provincije sv. Ivana LIT.: P. IRENEO DELLA CROCE:
Kapistranskoga i zatim studirao filozofiju Historia…della citta di Trieste…, Venezia
(1763-1765) i teologiju (1766-1770) na 1698, 657s. (Opširno) Archivio
generalnom učilištu 1. razreda u rodnom gradu. SARTORI…(a cura di P. Giovanni Luisetto).
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 558

Vol. II, 1703s (prema ms. U Pesaru F. naraštajima, otvara samostane i van granica
BENOFFI: La Provincia del Santo. Str. 644- Bosne, u Stonu i Đakovu, odobrenjem
646v. M. Žugaj Klementa VI. od 21. III. 1347. Isticao se
misijskim žarom, razboritosću i svetosću
PEREGRIN, (bl.) iz Saksonije O. Min. života. Ban Stjepan Kotromanić preporučio ga
(Đakovo, † 28. 1. 1356.), biskup. - P. je prvi je 1348. za bosanskog biskupa. Da to mogne
vikar franjevačke vikarije u Bosni, osnovane učiniti, papa je dotadašnjeg biskupa Ivana
1340. Da osigura bolje i mirnije studije premjestio u Fermo u Italiji, a Peregrina
mladjim narastajima, otvara samostane i van imenovao 28. I. 1349. biskupom. Bio je poznat
granica Bosne, u Stonu i Đakovu, odobrenjem i izvan Bosne, pa ga je splitski kanonički
Klementa VI. od 21. III. 1347. Isticao se kaptol izabrao za splitskog nadbiskupa. No
misijskim žarom, razboritosću i svetosću papa je smatrao da je on mnogo važniji za
života. Ban Stjepan Kotromanić preporučio ga Crkvu u Bosni kao prokušani misionar i vikar.
je 1348. za bosanskog biskupa. Da to mogne Iako je biskupsko imenovanje potpisano
učiniti, papa je dotadasnjeg biskupa Ivana krajem siječnja, papa mu 6. 3. 1349. dopušta da
premjestio u Fermo u Italiji, a Peregrina sam izabere biskupa konsekratora. — P. je
imenovao 28. I. 1349. biskupom. Bio je poznat zacijelo bio poduzetan organizator koji je
i izvan Bosne, pa ga je splitski kanonički zacrtao glavne smjernice upravo začuđujećem
kaptol izabrao za splitskog nadbiskupa. No razvoju bosanske vikarije u njezinu prvom
papa je smatrao da je on mnogo važniji za stoljeću postojanja, a djelomice su opisane već
Crkvu u Bosni kao prokušani misionar i vikar. 3. IV. 1347. u izvještaju bana Stjepana
Iako je biskupsko imenovanje potpisano Kotromanića papi Klementu VI. Vjerojatno mu
krajem siječnja, dne 6. 3. 1349. papa mu treba pripisati glavnu ulogu u ustrojstvu novih
dopušta da sam izabere biskupa konsekratora. biskupija: visočke, krajinske, dalmatinske i
— P. je zacijelo bio poduzetan organizator koji hrvatske koje su osnovane oko 1343-1352., uz
je zacrtao glavne smjernice upravo već postojeće u Duvnu i u Đakovu za sjeverno
začuđujećem razvoju bosanske vikarije u područje Bosne. — Sveto je preminuo u
njezinu prvom stoljeću postojanja, a djelomice Đakovu, možda 2. 1. 1356., iako mu je spomen
su opisane već 3. IV. 1347. u izvjestaju bana u franjevačkom Martirologiju 28. I.
Stjepana Kotromanića papi Klementu VI. LIT.: Bularium Franciscanum, VI, [ed. C.
Vjerojatno mu treba pripisati glavnu ulogu u Eubel], Romae 1902, 222s br 486. — C.
ustrojstvu novih biskupija: visočke, krajinske, EUBEL: Hierarchia catholica medii aevi, I,
dalmatinske i hrvatske koje su osnovane oko Padova 19682, 459. - E. GAŠIĆ: Brevis
1343-1352., uz već postojeće u Duvnu i u conspectus historicus dioecesium Bosniensis-
Đakovu za sjeverno područje Bosne. — Sveto Diacovensi et Sirmienisis. Mursae [Osijek]
je preminuo u Đakovu, možda 2. 1. 1356., iako 1944,16s.
mu je spomen u franjevačkom Martirologiju
28. I. Bularium Franciscanum, VI, [ed. C. PEREGRIN, iz Aragonije FKN († 7. 5. 1409. ),
Eubel], Romae 1902, 222s br 486. — C. nadbiskup. God. 1400. bio je zamjenik vikara
EUBEL: Hierarchia catholica medii aevi, I, franjevačke bosanske vikarije, fr. Bartula iz La
Padova 19682, 459. - E. GAŠIĆ: Brevis Verne. (Farlati) - Za splitskog nadbiskupa
conspectus historicus dioecesium Bosniensis- imenovao ga je 18. 4. 1403. Bonifacije IX.,
Diacovensi et Sirmienisis. Mursae [Osijek] premjestivši dotadašnjeg nadbiskupa Andriju
1944,16s. Goalda. Čini se da je Andrija bio pristaša kralja
Sigismunda, i kao takav nepoželjan u Splitu, pa
PEREGRIN, (bl.) iz Saksonije O. Min. je splitski kaptol 24. XII. 1402. izabrao Marina
(Đakovo, † 28. 1. 1356.), biskup. Bio je prvi a Cutheis ali ga papa nije potvrdio. Po svoj
vikar franjevačke vikarije u Bosni, osnovane prilici Peregrina je preporučio kralj Ladislav
1340. Da osigura bolje i mirnije studije mlađim Napuljski, jer ga papa obavještava o
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 559

imenovanju, premda ga ne oslovljava kao sagradio novu, sadašnju crkvu sv. Jeronima i u
kralja Hrvatske, iako ga je jedan dio Hrvata njoj ustanovio zbor kanonika i prebendara
izabrao za kralja nakon smrti Ljudevita I. (ukupno 11) – jedinstven slučaj u tisućljetnoj
(1382). Dne 4. V. 1403. papa je poslao povijesti Rima – svi moraju biti “Nationis
Peregrinu metropolijski palij i dopustio mu da Illyricae” (Hrvatske narodnosti). Sagradio je
izabere biskupa koji će ga posvetiti. također novi hrvatski gostinjac (bolnicu), uz
LIT.: D. FARLATI: Illyricum sacrum, III, rečenu crkvu, a smrt ga je pretekla da nije u
Venetiis 1765, 359a. — P. GAMS: Series blizini kupio zgrade za odgoj hrvatskog klera u
episcoporum Ecclesiae Catholicae, Rimu. Smrt ga je također pretekla da nije u
Regensburg 1873 [Graz 1957], 420. — crkvu sv. Jeronima prenio i tijelo istoga sveca
Bularium Franciscanum, VII, [ed. C. Eubel], iz sv. Marije Velike, kao i kosti sv. Ćirila iz
Romae 1904, 166s br. 457. — C. EUBEL: bazilike sv. Klementa. — Bio je jedan od
Hierarchia catholica medii aevi, I, Padova najvećih papa. Pastor piše da mu je nepravedno
19682 459. — Š. LJUBIĆ: Listine… JAZU. uskraćen naslov “Veliki”. “Genijalan u
Zagreb 1868ss. Vol. V, 56 br. 62. D. zamislima, neustrašiv pred poteškoćama,
MANDIĆ: Franjevačka Bosna, Roma 1968, energičan u izvođenju, iznad svega praktičan”.
76. — M. ŽUGAJ, Nomenklator franjevaca Uvjeren da je miran poredak prvi preduvjet
konventualaca Hrvatske provincije sv. uspješnog djelovanja, skršio je svaki oblik
Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 89. nasilja i banditizma; uklonio je prostituciju; od
praznih blagajni, i uza svu opsežnost radova
PERETTI, Felice, FKN, papa SIKSTO V. ostavio je papinskoj državi preko 4 milijuna
(Grottammare, 13.XII.1520. – Rim, dukata. Jedan je od najvećih graditelja Rima po
27.VIII.1590.). Bio je Hrvat u petom koljenu dobro smišljenom planu: ulice, vodoskoci,
(Piazza). Peretti potječe iz vrlo siromašne obelisci, Lateranska palača, Vatikanska
obitelji. Zahvaljujući ujaku fra Salvatoru biblioteka, tipografija, vodovod “Aqua Felice”,
Ricciu, koji je uočio dječakovu bistrinu, ulazi u kupola sv. Petra, itd. No, za crkvu je bilo
red franjevaca konventualaca. Studira u Fermu, važnije njegovo ustrojstvo Kongregacija, 22. I.
Ferrari, Bologni, Riminiu, Sijeni. Doktorirao je 1588. bulom “Immensa aeterni”. Njima je, pod
u Fermu 1548. Rektor je studija u Napulju vodstvom kardinala, podjelio široke ovlasti za
(1553.), pa u Veneciji (1556.). Teolog je i brže rješavanje crkvenih poslova. Broj
konsultor sv. Oficija (1560). Izvrstan je i tražen kardinala od 24 povisio je na 70 (tako je ostalo
propovjednik. Kao uzoritom i revnom sve do Ivana XXIII). Za što tješnju suradnju
redovniku Red mu povjerava vizitacije i između pape i biskupa, 20. XII. 1585., uveo je
obnove brojnih samostana. 1562-64. Profesor biskupske pohode u Rimu (Visitatio ad limina).
je na rimskom sveučilištu. U rujnu 1561. — Iako je fra Felice do svog izbora za papu bio
Prokurator je Reda. Njegova daleko od diplomatskog života, kao papa se
beskompromisnost pribavila mu je priličan broj pokazao vrlo vješt i sposoban održati ravnotežu
neprijateljski raspoložene subraće. U Rimu je među katoličkim državama Europe
prijateljevao s budućim svecima Filipom zahvaljujući upravo svojoj praktičnoj
Nerijem, Ignacijem Lojolskim, fra Felicem da razboritosti i energičnoj upornosti, po uzoru na
Cantalice, s budućim papom Pavlom IV., i svog zemljaka sv. Jeronima kojega je posebno
Pijom V. koji ga je, postavši papa, imenovao štovao. — Svom se Redu odužio utemeljenjem
14. I. 1456., po smrti generala Antuna de Kolegija Svetog Bonaventure uz baziliku
Sapienti, vikarom Reda, potom 15. IX. 1566. Svetih Apostola u Rimu (18. XII. 1587),
biskupom i 17. V. 1570. kardinalom, davši mu zvanom također i “Collegium Sixtinum”, koji
9. VI. 1570. u naslov crkvu Sv. Jeronima je uz Paris, Oxford, Köln, Bolognu i Veneciju
“degli Schiavoni”. Za papu je jednoglasno postao jedan od najvažnijih kulturniih i
izabran 24. IV. 1585. i uzeo je ime subrata znanstvenih centara franjevaca konventualaca.
Siksta IV. (1471-1484.). Kao papa je iz temelja — Siksto V. pokopan je u kapeli Jaslica u
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 560

bazilici sv. Marije Velike, u kojoj je pohranio i Stj. Krizin SAKAČ, Papa Siksto V. Talijanski
pronađene zemne ostatke sv. Jeronima. Na Hrvat, Život, Zagreb 24(1943)199-277.
ulazu u baziliku dao je izraditi spomenik nad Marijan ŽUGAJ, Sisto V tra Oriente ed
grobom Nikole IV. (Jeronima Masci). — Do Occidente, Miscellanea Francecana 86 (1986)
1921. Bilo je općenito smatrano da je Siksto V. 593-775 (separat Roma 1987 str.187).
bio porijeklom Hrvat. Svjedočila je to tradicija M. Žugaj
kotorsko-kruševička, grottomarsko-montaltska
i rimsko-svetojeronimska, a najstarije PERIĆ, Antun (Ivan), lektor bogoslovlja i
nedvojbeno jasno pisano svjedočanstvo potječe propovjednik (Sućuraj, 1725.-Makarska, 28.
iz 15. V. 1657., kad odvjetnik kardinala VI. 1806.). Potječe iz velikaške obitelji.
Francesca Perettija, Aleksandar Saracinelli, Osnovno školovanje pohađao je u Makarskoj.
braneći kardinalovu parnicu izjavljuje pred U novicijat je stupio 19. IV. 1744, u
sucima (a da se nijedan ne čudi niti išta Živogošću. Viši filozofsko-teološki studij
primjećuje): “….Svima je poznato da se u završio je vjerojatno u Italiji. Postao je 20. XI.
Apuliji, Abruzzima, Kalabriji, Ankonskoj 1756. lektor moralnog bogoslovlja u Zaostogu,
krajini i drugdje uz Jadransko more nalaze a potom lektor bogoslovlja u Nadbiskupskom
brojne slavenske (=hrvatske) naseobine u sjemeništu u Splitu (1757.-1775.). Uz to je bio
kojima se ne služe drugim jezikom do li dva puta definitor Provincije Presvetog
slavenskog, kako je bio slučaj s ocem Siksta Otkupitelja (1760-1763, 1770-1773). God.
V., koji je kao Ilir [=Hrvat iz Montalta] pošao 1771. dobio je naslov lektora jubilata, a 1775
u Grottammare, ondje se nastanio, oženio i tu imenovan je predstojnikom studija u
mu se rodio rečeni Siksto…”. Na tu tvrdnju Makarskoj, gdje je čini se i predavao
Sakač nadodaje: “Na usta Saracinellia govorio bogoslovlje. Bio je sinodalni ispitatelj u
je praunuk Sikstove sestre Kamile i to samo 50 Splitskoj nadbiskučliji i makarskoj biskupiji te
godina poslije njezine smrti”. Tako se držalo teolog biskupa Fabijana Blaškovića. God.
preko Piazze, Tempestija i drugih učenjaka, pa 1791-1794. bio je Provincijal Provincije Presv.
Lava XIII. u buli “Slavorum gentem” od Otkupitelja. Papa Pijo VI. imenovao ga je 28.
1.VII.1900. (Sisto V, il creatore della nuova VIII. 1792. generalnim definitorom
Roma, Vaticano 1922, 38). No kasnije je Franjevačkog reda, a 27. III. 1798. po drugi
Pastor, ne provjeravajući dokumente, brzopleto put. U vrijeme anarhije 1797. promicao je mir
povjerovao prijatelju Pistlosiju u nijekanju u Makarskom i Vrgorskom kraju. — Perić se
hrvatskog porijekla Siksta V. — Opsežnom istakao i kao propovjednik, kontroversist i
knjigom: Siksto V. Papa “Piceno” predavač. Possebno je odjeknula njegova
(Ripatransone 1990., str.587), fra Isidro Gatti propovijed koju je održao prigodom prijenosa
pokušao je obezvrijediti tvrdnju o hrvatskom ostataka sv. Dujma 1770. godine. Bio je član
porijeklu Siksta V. Krunski dokaz bio bi Splitske gospodarske akademije. Čini se da mu
postojanje genealogije Sikstovih predaka u se s pravom može pripisati i filozofski
Montaltu više stoljeća unatrag. Iste sam godine priručnik sačuvan u rukopisu pod naslovom
napisao članak da oni koje Garri navodi, nisu Institutiones Phisicae s brojnim crtežima
uopće preci Sikstova šukundjeda. Nažalost, sačuvan u Makarskoj knjižnici (sign. IIa 36).
nije objavljen. Lit. F. GIANUIZZI, Exhibita, non quaesita
Izabrana literatura: Franceso PISTOLESI, meritorum A. R. P. Antonii Perić monumenta,
Siksto V. e Montalto da documenti inediti, Venetiis 1799, 24 — J. BOŽITKOVIĆ,
Montalto Marche 1921. Bartol Piazza »Ljetopisne bilješke: 3. 4. Perić Ivan Antun,
Gerarchia Cardinalizia, Roma 1703, 636ss. kao filozof (1725.-1806.)«, Bogoslovska
Ludwig von PASTOR, Storia dei Papi X, Smotra, 13 (1925) 163-164. – A. CRNICA:
Roma 1928. str. XXVII i 502. — Remigio Naša Gospa od zdravlja i njezina slava,
RITZLER, I Cardinali e i Papi dei Frati Šibenik 1939, 364-368. — J. BAJAMONTI,
Minori Conventuali, Roma 1971, 59-61; 74-75. »Nastavak povijesti sv. Dujma«, Zapisi o
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 561

gradu Splitu, (ur. D. Kečkemet), Split 1975, Glasnik evangjelski na pripovidalištu sa


259. — I. OSTOJIĆ, Nadbiskupsko sjemenište u osamdeset govorenja (rukopis, Arhiv
Splitu (1700-1970), Split 1971, 33. — V. franjevačkog samostana Sinj). Bezina mu bez
KAPITANOVIĆ: Fra Andrea Dorotić (1761- dokaza pripisuje i anonimnu knjižicu
1837), il suo tempo, la sua attività e il suo Upravgliagnje griscnika k’ Bogu, U Mletczih
pensiero, Roma 1978. 79. — Ž. Dadić, Prilog 1768. No, među osam redovnika, koji su
poznavanju prirodnofilozofskih stavova u dotične godine putovali u Veneciju ne
srednjoj Dalmaciji u 18. stoljeću, Prilozi za nalazimo Perićevo ime.
istražćivanje hrvatske filozofske baštine, 8 LIT.: Š. Ljubić, Ogledalo književne povijesti
(1982), 15-16, 170-177. — 78-79. — D. jugoslavjanske na podučavanje mladeži, II,
BARBARIĆ: Filozofija Andrije Dorotića 1869, 468. — J. Božitković, Prilozi za
(Monografije iz hrvatske filozofske baštine, 9), povijest filozofije u Franjevačkom redu,
Zagreb 1987, 38-40. — J. A. SOLDO: Bogoslovska smotra 29 (1931) 448-453.
»Djelovanje franjevaca Provincije Presvetoga — A. Crnica, Naša Gospa od zdravlja i
Otkupitelja kroz 250 godina (1735-1985)«. njezina slava, Šibenik 1939, 369-370.402 — V.
Kačić, 17 (1985), 261. — V. KAPITANOVIĆ: KAPITANOVIĆ, »Studenti Franjevačke
Rukopisna i knjižna baština Franjevačke bogoslovije u Makarskoj 1736/37-1986/87.«,
visoke bogoslovije u Makarskoj, (Spomenička Franjevačka visoka bogoslovija Makarska
baština Franjevačke provincije Presvetog 1736-1986, Makarska 1989, 273. — Latinski
Otkupitelja, knj. 1), Makarska 1993, 45 i 104. filozofski rukopisi, — »Rukopisni priručnici
– P. BEZINA, Kulturni djelatnici Franjevačke franjevačkog filozofskog učilišta u Šibeniku
Provincije Presvetoga Otkupitelja u XVIII. i (1969-1825)« Prilozi za istraživanje hrvatske
XIX. stoljeću, Zagreb 1994, 92-94. filozofske baštine, 20 (1994) br. 1-2 (39-40),
V. Kapitanović str. 198. – P. BEZINA, Kulturni djelatnici
Franjevačke Provincije Presvetoga Otkupitelja
PERIĆ, fra Franjo Ante, profesor (1782. u XVIII. i XIX. stoljeću, Zagreb 1994, 110-112.
Živogošće - 17. IX. 1852. Split Dobri), V. Kapitanović
profesor, propovijednik i pisac. Prvo
školovanje završio je vjerojatno u PERIĆ, Josip Vergilij, profesor i narodni
franjevačkom samostanu u Živogošću. poslanik (Podbablje, 16. IV. 1845. - Zadar, 2. I.
Filozofiju u Makarskoj. Provincijal fra Andrija 1919). Osnovnu školu pohađao je u Imotskom
Dorotić poslao ga je na više teološko a Gimnaziju u Sinju (šk. g. 1858. do 1863/64).
školovanje u Veneciju. God 1808. predavao je Naknadno je privatno položio VII. i VIII.
filozofiju u Šibeniku. Natječaj za generalnog razred i ispit zrelosti (1870). U novicijat je
lektora polagao je na Visovcu 28. XI. 1813. Od ušao 1864. Filozofiju i bogosloviju studirao je
1813. do 1816. predavao je na generalnom u Šibeniku i Makarskoj. Nakon ređenja (1869)
učilištu u Šibeniku. Tada se premješta za imenovan je za nastavnika u Sinju i predavao
lektora u Makarsku. Godine 1824. premješten je od šk. g. 1869/70. do 1871/72. hrvatski,
je iz Makarske za profesora filozofije na latinski i grčki. Znao se potpisivati "Divko".
biskupsko sjemenište u Splitu. Tu je nakon Nakon toga se sekularizirao i otišao u Graz gdje je studirao
deset godina predavanja postigao i jubiliaciju. klasičnu filologiju i slavistiku. Diplomirao je g. 1887.
Službovao je kao profesor u Kotoru i Zadru. Perić je bio
Kroz to je vrijeme bio dva puta samostanski nastavnik, narodnjak, narodni poslanik u Beču, ljubitelj
vikar, te ravnatelj klerika i propovijedao je po hrvatskih starina, veoma angažiran oko rada Hrvatskoga
različitim mjestima. Ostali su mu u rukopisu starinarskog društva u Kninu, pisac i prevodilac. Surađivao
spisi: Exercitationes philo(so)phicae a F. je u raznim listovima i revijama.
DJELA: Govor zastupnika J.V. Perića u Carevinskom
Francisco Perich exaratae, a variis auctoribus vijeću u Beču, Zadar 1891; Kula od Uzdaha, Zagreb 1900
et manuscriptis depromptae atque in unum (reprint g. 1989); Der Serbokroatische Streit, Beč 1903;
collectae. Eiusdem manu conscriptae (rukopis Pjesme i poslanice, Zadar 1906; O sveopćoj pučkoj
u Franjevačkoj Knjižnici u Makarskoj) i prosvjeti, Osijek 1912; Govor prof. J-V- Perića...prigodom
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 562

25-godišnjice "Hrvatskog starinarskog društva", Split franjevaca Bosne Srebreničke II (rukopis u


1912.
Tolisi). - DRLJIĆ Rastko: Neobjavljena
LIT.: Znameniti i zaslužni Hrvati, Zagreb 1925, 211;
ŠIMUNDŽA Drago, Josip Vergilij Perić - život i djelo, Kronika fra Bone Perišića (1812-1887),
Čuvari baštine, Imotski 1989, 521-532 (u članku ostala Franjevački vijesnik, 46(1939) 1, str. 42-47. -
literatura). – P. BEZINA, Kulturni djelatnici Franjevačke ISTI: Fra Bono Perišić - pretača u nacrtu rada
Provincije Presvetoga Otkupitelja u XVIII. i XIX. stoljeću,
Zemaljskog muzeja, Dobri Pastir, 13-14(1964)
Zagreb 1994, 151-152.
J. A. Soldo— V. Vrčić I-IV, str. 297-300. - JUKIĆ Ivan Franjo:
Dokumentarna građa, Sarajevo 1970. A.
Kovačić
PERIŠIĆ, Bono, prosvjetno-kulturni radnik
(Fojnica, 15. XI. 1813 - Fojnica, 9. XI. 1887). -
Školovao se u Fojnici i Pečuhu. U novicijat je PERIŠIĆ, Elizabeta (Ana), redovnica klarisa
stupio 1828. Kao svećenik obavljao je razne (Kaštel Štafilić, ? — Split, 3. IV. 1836). Pod
službe. Bio je kapelan u Tolisi i Skoplju, učitelj prisilom roditelja dođe pred oltar i sklopi
redovničke mladeži Bosne Srebrene i župnik. ženidbeni vez, ali istoga dana pobježe u
Još kao student u Pećuhu oduševio se idejama samostan i Crkva je riješi te veze. U samostanu
hrvatskog narodnog preporoda, koje skupa s proživje pobožno 44 godine.
Jukićem i drugim bosanskohercegovačkim LIT.: Nekrolog sestara klarisa, Split [rukopis],
ilircima širi u Bosni i Hercegovini. Iz tih II., sr. 17. M. A. Petričević
razloga dopisivao se s Jukićem i Brlićima iz
Broda te drugovao s Šunjićem. Jukić ga slavi PERKOVIĆ, fra Petar Krstitelj ( ✜Antun),
kao izvrsnog poznavaoca književnosti, skuplja profesor i prevodilac (Klis, 7. VI. 1856 - Sinj,
s njim narodne pjesme i druge umotvorine, 23. X. 1924). Osnovnu školu je završio u
18490. obavještava ga o namjeri da osnuje u Šibeniku a Gimnaziju od drugog razreda u
Bosni prvo književno društvo. Čitava života Sinju (šk. g. 1869/70 - 1871/72). U novicjat je
intenzivno se bavio knjigom. Batinić ističe stupio godine 1873. Nakon završetka filozofije
kako je bio enciklopedijski naobražen. Godine i bogoslovije zaređen je za svećenika godine
1851. počeo je pisati svoju kroniku prema 1878. Bio je dobar propovjednik. Preveo je na
rukopisu fra Ive Mirčetića, koju počinje s hrvatski jezik knjigu fra I. Markovića "Slaveni
pojavom Turaka u Evropi 1373., a završava s i pape", I. II. dio (Zagreb, 1903-04). Bio je
godinom 1666. Dio ove kronike priopćio je dvaput definitor provincije, gvardijan u Sinju i
Drljić 1964. u Dobrom Pastiru. U fojničkom Omišu, kustod i provincijal (1904-07). Za
arhivu čuvaju se njegovi rukopisi: životopisi profesora je osposobljen u Zagrebu. Neko
Augustina Miletića, Vice Vicića, Jakova vrijeme je predavao na Bogosloviji u Šibeniku.
Križanca, Mije Ćuića, Mate Krističevića i Mije U Sinju je vršio službu nadzornika u
Zubića, zatim latinski pisana povijest Crkve te Sjemeništu (1877-80). Na Gimnaziji je dugo
“Nacrt o uređenju numizmatike, galerije slika, predavao, od šk. g. 1879/80. do 1899/1900. i to
knjižnica i o domoljublju” pisam latinski pod većinom vjeronauk i logiku, ali i hrvatski,
naslovom “Dissertatio de nummis et de zemljopis, živinstvo i talijanski. Dio njegove
Museis” 1867. Prigodom njegove smrti o korespondencije i nešto spisa čuva se u Arhivu
njemu je napisano: “S njim gubimo možda Franjevačkog samostana u Sinju. U Glasniku
najučenijeg, pak i najpobožnijeg redovnika, "Gospa Sinjska " posthumno je godine 1925.
vatrena rodoljuba i vrla svećenika”. objavljeno nekoliko njegovih člančića o Mariji.
Petrov piše da je ostavio prijevod nekih
LITERATURA: - † O. Bono Perišić, Glasnik
propovijedi Bossueta.
Jugoslavenskih franjevaca, 2(1888) 1, str. 6-7. Lit.: – P. BEZINA, Kulturni djelatnici
- BATINIĆ Mijo V.: Franjevački samostan u Franjevačke Provincije Presvetoga Otkupitelja
Fojnici od stoljeća XIV. - XX, Zagreb 1913. - u XVIII. i XIX. stoljeću, Zagreb 1994, 165.
JELENIĆ Julijan: Kultura i bosanski franjevci J. A. Soldo
II, Sarajevo 1915. - ISTI: Bio-bibliografija
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 563

PERKOVIĆ, Mihovil, (Primorac) stradalac za PERRVAN, Miroljub, povjesničar (Podgradina


vjeru i domovinu (Kakma/Vrana, ) Turci su ga kod Livna, 24. VII. 1905 - Zenica, 15. XI.
uhvatili u izviđanju i nabili na kolac. 1968). - Krsno mu je ime Ivan. Rodio se od oca
LIT.: — S. ZLATOVIĆ, Franovci države presvet. Ivana i majke Ruže rođ. Perković. Osnovnu
Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, Zagreb školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u
1988, 91, 117. — V. Kapitanović: "Die Rolle Bisokom i Vukovaru, teologiju u Parizu, gdje
der Franziskaner von Visovac in der je i doktorirao. Franjevac je postao 1923., a
Kroatischen Geschichte", Archivum svećenik 1928. Bio je nastavnik u Visokom
Franciscanum Historicum, 77/1984, 4, 426. (1928-1929), kateheta u Livnu (1929-1932),
V. Kapitanović profesor teologije u Sarajevu (1932-1937,
1938-1960), gvardijan u Sarajevu (1945-1948),
PERKOVIĆ, Toma, pedagog († Osijek, 15. IV. de familia na Gorici kod Livna (195:60-1962),
1725). Svojim učiteljskim djelovanjem je bio župnik u Ljubunčiću (1962), kapelan u Tuzli
vezan uz Osijek. Najprije je ondje predavao na (1962-1965), Fojnici (1965-1967) i Zenici
filozofskom učilištu (1718-1721), a zatim je (1967-1968). Vršio je dužnost tajnika i
bio jedan od prve dvojice profesora teologije ekonoma provincije (1939-1942) te biran za
na 1724. u Osijeku osnovanoj bogoslovnoj definitora (1949-1952, 1958-1961). Umro je od
školi; predavao je zajedno sa Stjepanom srčane kapi. - Bio je vedre i živahne naravi,
Vilovom. Na žalost je smrt prekinula njegovo komunikativan ali nenametljiv, angažirano
učiteljevanje. Između dva djelovanja na zauzet za siromašne, nevoljene i bolesne. Zbog
osječkim školama bio je samostanski starješina revnosti ispovijedanja koševskih bolesnika
u Petrovaradinu (1722, 1723). zvali su ga koševskim župnikom. Kao
LIT.: Arhiv franjevačkog samostana u povijesničar bavio se prou7čavanjem
Makarskoj, Liber archivalis, 119. — F.E. srednjovjekovne bosanske prošlosti, a pisao je i
HOŠKO: Dvije osječke visokeškole u 18. o raznim temama religioznog sadržaja u
stoljeću, Kačić, 8 (1976), 143, 146.F.E. Hoško Kalendaru sv. Ante (1927, 1928, 1944),
Franjevačkom vijesniku (1927, 1934-1938),
PERNAR, Augustin, povjesnik i homolitečar Glasniku bl. Nikole Tavelića (1944),
(Varaždin, 27. X. 1834. — Karlovac, 19. I. Spremnosti (1944), Bosni Srebrenoj, reviji
1876). Postao je 1857. član Hrvatsko-kranjske (1951, 1953, 1955, 1956, 1957, 1960, 1962,
provincije sv. Križa, a 1860. je zaređen za 1964, 1966, 1968) i kalendaru (1954, 1968,
svećenika. Djelovao je kao vjeroučitelj u 1969) Dobri Pastir. Za posljednja dva godišta
Klanjcu i Karlovcu. Skupljao je povijesnu kalendara Dobri Pastir napisao je tematski
građu o hrvatskim samostanima svoje (glavni) tekst.
provincije i pripada mu prvenstvo u DJELA: Saint Boniface et la rèforme de l’
istraživanju tog dijela Hrvatsko-kranjske Église Franque. Paris 1938.
provincije. Pisao je povijesne priloge u LITERATURA: Rek. /REŠAD Kadić/: Kako je
Katoličkom listu (1858) i Arhivu za povjestnicu sarajevski franjevac otac Pervan spasio
jugoslavensku (1868), a u rukopisu je ostao dragocjenu Gazi Husrevbegovu knjižnicu.
latinski pisani spis Epitome historiae seu initia, Sarajevski novi list, 1(1941) 144, str. 5. - P.
porgressus et vicissitudines almae Provinciae Jean Miroljub Pervan O.F.M. “Saint Boniface
Crucis Croatiae-Carnioliae (Klanicii, s.a., et la rèforme de l’ Église Franque”. Katolički
fasc. LVII u samostanu u Karlovcu). list, 96(1945) 14/15, str. 116. - H/RGIĆ/
DJELA: Korizmene propovijedi, (Dušobrižnik, Lj/ubo: In memoriam. Ostavio nas je
1897). — Marijanske propovijedi, (Ibidem, “siromašni fratar” Bosna Srebrena 19(1968)
1897). F.E. Hoško 12, str. 192-193. - ŠIMIĆ Domagoj: Oproštajni
govor fra Domagoja Šimića. Bosna Srebrena,
19(1968) 12, str. 193-194. - /UREDNIŠTVO/:
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 564

† Dr fra Miroljub Pervan. Dobri Pastir, Dostojna plemenite Bacske starih uspomena,
19/20(1970) I-IV, str. 363-364. - KOVAČIĆ sadashnjih i drugih slovinske kervi delijah -
Anto Slavko: Spomenica slava, Kaloča 1790. — Utišenje ožalostjenih
dvadesetpetogodišnjice Udruženja katoličkih u sedam pokornih pisama kralja Davida,
svećenika “Dobri Pastir” 1950-1975. Sarajevo Budim 1797. — Tentamen publicum ex
1967., Bibliografija..., str. 134-136.A. Kovačić physica et philosophia morum, Budae 1803.
— Positiones philosophiae, Budae 1805.
PEŠTALIĆ, Grgur, književnik, profesor LIT.: G. CSEVAPOVICH: Synoptico-memorialis
filozofije, fizičar (Baja, 27. VI. 1755. — Baja, catalogus ... Provinciae S. Ioannis a
1. II. 1809) postao je 1722. franjevac u Capistrano, Budae 1823, 302, 322. — J.
Šarengradu. Poslije redovitog filozofskog i FORKO: Crtice iz "slavonske" književnosti u
teološkog školovanja na visokim školama 18. stoljeću, I, 28. — A. SEKULIĆ:
Provincije sv. Ivana Kapistranskoga studirao je Književnost bačkih Hrvata, Zagreb 1970, 42.
filozofiju na sveučilištu u Budimu (1777-1779) — ISTI: Ulomci iz nepoznate hrvatske kulturne
postigavši naslov doktora filozofije. Zaređen je povijesti, Kačić, 3 (1970), 133. — ISTI: Grgur
1778. za svećenika, a 1779. je počeo predavati Peštalić i njegova filozofska djela, Prilozi, 6
filozofiju po državnom nastavnom programu, i (1980), br. 15-16, 93-121). — F.E. HOŠKO:
to najprije u Baji (1779-1781) i zatim u Požegi Franjevačko filozofsko učilište u Požegi, Nova
(1781-1783). Bio je knjižničar osječke et vetera, 27 (1977), sv. 1, 109-111. —
gimnazije (1783), ali je još iste godine pošao u Historia Domus Bajensis, Band I. Bajae 1991,
Baju gdje je bio zamjenik samostanskog 104-259. F.E. Hoško
starješine (1783/84, 1788-1791, 1792) i
hrvatski propovjednik; za tog boravka je u PETAR DE CORBAVIA BOGDANIĆ, PETAR
crkvi podigao glavni oltar i obnovio samostan
obavljajući zadaću samostanskog predstojnika PETAR de Marnhaco O.Min. (14. st.),biskup
(1791). U teškim danima kuge bio je gvardijan kninski. - Dodatak uz ime, po svoj prilici, je
u Vukovaru (1794-1797); istu je službu plemićki naslov. P. je vjerojatno bio iz
obavljao i u rodnom gradu (1806-1809). U rodbinstva napuljsko-sicilijanskih kraljeva, a
međuvremenu je 1801.-1806. predavao na za kninskog biskupa možda ga je "progurao"
obnvoljenom učilištu filozofije u Mohaču. Bio Karlo Drački, okrunjeni hrvatsko-ugarski kralj
je "odličan poznavalac filozofskih disciplina i (1385). Za kninskog biskupa imenovao ga je
predavač istaknutih didaktičkih sposobnosti" 19. II. 1386. avignonski papa Klement VII.
(Čevapović). O njegovom učiteljskom Čini se da mu se nije žurilo primiti biskupsko
djelovanju govore i tri objavljena tezarija. S posvecenje i poći u Knin. Naime, još pola
Ignacijem Katićem je konstruirao zrakoplov godine kasnije, l. IX. 1386., Klement VII.
koji je poletio 1784. u Baji pred mnoštvom produžuje mu rok za biskupsko posvećenje,
promatrača. U desetercu je ispjevao ep o dopuštajući mu da po volji izabere biskupa
ratnim pothvatima bačkih Hrvata te prepjev posvetitelja. Ujedno mu je dopustio da za
sedam pokorničkih psalama s uputama o suradnike smije uzeti jednog ili dvojicu
čuvanju od kužne zaraze. Incijali njegovog franjevaca. Da li je Petar uopće otišao u Knin,
imena i prezimena potiču na pomisao da je on teško je sa sigurnošću ustvrditi jer nedostaju
autor latinske pjesme o osvojenju Beograda povjesna vrela. Kralj Sigismund u svojim
Taurunum auspiciis Josephi II. Aug. poveljama spominje u tom razdoblju kninskog
recuperatum, Poemation a G. P. concinnatum biskupa, svog pristašu, Pavla. Ukoliko je P.
(Pestini 1789). Svakako svojim djelovanjem na doista upravljao kao biskup u Kninu,
prosvjetnom i kulturnom polju nadmašuje nedvojbeno se povukao kad je Tvrtko zatražio
svoje suvremenike (Sekulić). biskupsko imenovanje za Mihaela. To
DJELA: Tentamen publicum ex logica, historia potvrđuje njegova prisutnost u Avignonu dne
philosophiae et mathesi, Bajae 1780. — 14. VII. 1390., kad je bio u pratnji sicilijanskog
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 565

kralja prema Napulju. biskup u ugarskoj i sufragan londonskog


LIT.: Bularium Franciscanum, VII, [ed. C. biskupa koji je preminuo … mjeseca sječnja
Eubel], Romae 1904, 259s br.735; 274 bilj. l godine gospodnje 1331 [=1332]”. (“… in
— C. EUBEL: Hierarchia catholica medii aevi, archu australi jacet venerabilis Pater frater
I, Padova 19682, 486. minor Petrus Bononiensis, quondam episcopus
Corboniensis in Hungaria et suffraganeus
PETAR IZ BOLOGNE, O.Min., krbavski biskup episcopi London: qui obiit… di mensis Januarii
(† London, 19. I. 1332). Rodio se oko 1260 u Anno domini 1331” [=1332[. A u Nekrologiju
Crespellanu kod Bologne, te oko 1278. ušao u priorata Cambrigeske katedrale, na dan 19.I.:
bolonjsku provinciju. Spominje se “Preminuo je dobre uspomene Petar, krbavski
31.VIII.1284.u sakristiji crkve franjevca biskup, reda Manje braće”. [Obierat bone
konventualca u Bologni, zatim 8. VI. 1289. u memoriae Petrus Corbaviensis episcopus de
Ravenni, 1291. u Bologni i 5. VII. 1294. u ordine fratrum minorum]. Annales Paulini
Modeni. Ređen je za svećenika oko 1285. U spominju da je priminuo na dan sv.Wulfstana u
Modeni je bio lektor bogoslovlja. — Gams, Londonu kod “Greyfriars”, kojima je pripadao,
Eubel, Sladović i Robinson drže da je postao “vir excellentissime vite et omni bonitate
krbavski biskup. No, krbavski biskup, bar do repletus…” (Kronika kraljeva Eduarda I. i II.).
1310. bio je Ilija iz Montefiore (v.). Petar iz
Bologne je bio 23. VII. 1308. u Zadru uz LIT.: Pius Bonif. GAMS: Series Episcoporum
papinskog legata kardinala Gentilea (v.), ali ne Ecclesiae Catholicae, Graz 1957, 399. C.
kao biskup. Nije isključeno da je Gentile uočio EUBEL: Hierarchia catholica medii aevi, I,
lijepe odlike Petrove, pa ga je možda, Patavii 1968, 208. Manojlo SLADOVIĆ:
naknadno, preporučio papinskoj kuriji kao Povesti biskupijah senjske i modruške ili
korisnog djelatnika, pa je po smrti biskupa Ilije krbavske, Trst 1856,135. Franjo RAČKI:
došlo do Petrova imenovanja. Spominje se 4. Schematismus cleri dioecesium Segniensis et
XII. 1316. s papinskim pismima za pet Modrušiensis seu Corbaviensis, Segniae
francuskih biskupija, u vezi s poslovima za 1916,29 br. 4. Michael ROBINSON: Peter of
koje se zahtijeva biskupski red. No, bolje je Bologna (c.1260-1332) Franciscan Bishof of
poznato njegovo životno djelovanje od 17. III. Corbavia u Collectanea Franciscana 63
1317., kad je s dvojicom kardinala poslan da (1993) 5-35. Tadej SMIČIKLAS: Codex
izmiri škotskog kralja Roberta Bruce i diplomaticus, vol.VIII, 188 br. 169.
engleskog kralja Eduarda II. Od tada pa do M. Žugaj
pred smrt djelovao je kao neumorni “leteći”
biskup po biskupijama York, London, PETAR iz Paga (Petrus de Pago, Dešković,
Winchester, Lincoln i Canterbury, zadržavajući Dišković) FKN (†30. XII. 1426), nadbiskup.
se po franjevačkim samostanima u tim i Bonifacije IX. postavio ga je 14. VII. 1402. za
drugim gradovima. Sudjelovao je u biskupskim provincijala, razriješivši dotadašnjega Nikolu
posvećenjima, obavljao brojna ređenja, iz Zadra. Ako je uopće nastupio bilo je to za
ustoličavao opate, posvećivao crkve, oltare i kratko jer se isti papa u prosincu te godine, s
kaleže; blagoslivljao zvona, crkveno ruho, itd. dva dekreta, obraća Nikoli kao provincijalu.
Privremeno je upravljao biskupijama Londona, Inocent VII. imenovao je Petra 22. VI. 1406.
Winchestera i Canterbury kad nisu imale biskupom u Faenci. Kao biskup prisustvovao je
vlastitog biskupa. Robson spominje da je saboru u Pisi (1409.) i u Bologni (1410.).
sačuvan i njegov biskupski pečat, rijedak slučaj Pristao je uz Ivana XXIII., koji ga 19. X. 1411.
franjevačkih pomoćnih buskupa prije premjestio za splitskog nadbiskupa. U Splitu
Reformacije u Engleskoj. — U Regestu nije bio prihvaćen, pa ga Ivan XXIII. uzeo 9.
londonskih franjevaca konventualaca stoji: IV. 1412. za tajnika i referendara Signature, a
“Pod južnim lukom [crkve] leži časni otac, 4. I. 1413. poslao ga kao Legata u Toskanu
manji brat Petar Bolonjski, nekoć krbavski "radi nekih crkvenih poslova". Sudjelovao je
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 566

1415. na saboru u Konstanzu, na kome se popisa do 1400. Petrovi su brojevi, čini se


odrekao splitski biskup Dujam. No. kad je najvjerojatniji. Tako na pr. u Popisu Bartola iz
Dujam vidio da raskol nije okončan povukao je Pise (oko 1390) zabilježen je 1531 samostan u
svoje odreknuće. Petar je 1418. blagoslovio Redu, dok Dubrovački popis bilježi 1641.
temeljni kamen crkve sv. Jelene nedaleko Pizanac za provinciju Sclavonia stavlja 25
Venecije. — Kad je konačno 11. XI. 1417. samostana, dok Trogiranin ima 30 (zacijelo je
završio Zapadni raskol i izabran za papu svoju provinciju bolje poznavao od Pizanca).
Martin V. Dujam se 1420. odrekao Jedini je od devetorice sastavljača popisa
nadbiskupije (Gams), pa je P. mogao ući u zabilježio i broj trećoredskih bratstava u
posjed u rujnu te godine. Martin V. postavlja pojedinoj provinciji. Cijenjen je također njegov
Petra 15. I. 1420., kao splitskog nadbiskupa, odsjek: Catalogus Regusinus Generalium
administratorom i hvarske biskupije. Ministrorum, koji završava spomenom
Vjerojatno je bio zagrijani pristaša Mlečana ili provincijala Minora iz Drača (v.) i naznakom
se je bar dao iskoristiti u njihovoj raboti protiv da je katalog dovršio 11.I.1385. od Kristova
hvarskog biskupa, svog sufragana i subrata, utjelovljenja, tj.11.I.1386. po današnjem
Jurja Imoćanina. I sam je papa Martin V. načinu računanja vremena.
nasjeo Petrovim iskazima, pa su bile potrebne Archivum Franciscanum Historicum, 15
skoro tri godine da Juraj bude vraćen u Hvar. (1922) 336-348. M. BRLEK, Rukopisi
— Prema nekim piscima Petar je navodno knjižnice Male Braće u Dubrovniku, Zagreb
sudjelovao i na saboru u Sieni, 1423-24. Dok 1952 knj. I, 7s. M. ŽUGAJ, Nomenklator
mu neki pisci pripisuju veliku ulogu na tom franjevaca konventualaca Hrvatske provincije
saboru, Pastor ga, međutim, niti ne spominje. sv. Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 93. G.
Pokopan je u splitskoj katedrali pred velikim GOLUBOVICH, Biblioteca Bio-Bibliografica
oltarom. della Terra Santa… Vol. II, 241-258,
LIT.: Bularium Franciscanum, VII, [ed. C. Quaracchi 1913. - M. ŽUGAJ, Conventi dei
Eubel], Romae 1904, br. 414, 1567; str. l93 Minori Conventuali tra i Croatia dalle origini
bilj. 3 i 450, bilj. 3 — P. GAMS: Series fino al 1500., Roma 1989, 23. M. Žugaj
episcoporum Ecclesiae Catholicae,
Regensburg 1873 [Graz 1957], 401 — C. PETAR UGRIN, (Hungarus) O. Min. († Split
EUBEL: Hierarchia catholica medii aevi, I, prije 26. IX. 1324.), nadbiskup. Bio je kapelan
Monasterii 19132, Padova, 19603, , 246; 398; sicilskonapuljske kraljice Marije (majke sv.
460. — M. OREB: Zaslužni članovi Hrvatske Ljudevita biskupa i unuke Bele IV. i Marije
provincije sv. Jeronima franjevaca Virovitičanke), pa je možda i zbog toga
konventualaca od njezina postanka do naših smatran Ugrinom. Za splitskog nadbiskupa
dana, Split 1973, 91 - M. ŽUGAJ, Nomenklator imenovao ga je 10. V. 1297. Bonifacije VIII.
franjevaca konventualaca Hrvatske provincije nakon što se arhiđakon Jakov odrekao
sv. Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 92. upravljanja biskupijom. Papa mu je 18. V.
1297. poslao metropolitanski palij, a 21. V.
PETAR IZ PIRANA, SARDA, PETAR 1297. dopustio da mu biskupsko posvećenje
podijeli napuljski nadbiskup ili, po želji, bilo
PETAR PAKRAČANIN IVANOVIĆ, Petar koji drugi biskup. — God. l311. suspendirana
mu je, za neko vrijeme, uprava u nadbiskupiji,
PETAR TROGIRANIN, FKN, pisac (XIV. st.), († jer je pratio kardinala Gentilea, legata u
poslije 11.I.1386.). Neki su ga nazivali Dujam hrvatskougarskoj kraljevini (Eubel).
iz Trogira, zamijenivši “Dompnus = Dominus LIT.: Bullarium Franciscanum, IV, (ed. J. H.
= Gospodin s “Dompnius” = Domnius = Sbaralea) Romae 1759-68, 436 br. 116; 474
Dujam. Prema sličnim uzorcima sastavio je (h); V, [ed. C. Eubel], Romae 1898, 614 br.
popis provincija i vikarija s odgovarajućim l28. Bularii Franciscani Epitome, [ed. C.
brojem kustodija i samostana. Od devet sličnih Eubel], Ad Claras Aquas (Quaracchi) 1908,
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 567

213 br. 2107. — P. GAMS: Series episcoporum [ed. U. Hüntemann], Ad Claras Aquas
Ecclesiae Catholicae, Regensburg 1873 [Graz (Quaracchi) 1929, 62 bilj. l. — Croatica
1957], 420. — C. EUBEL: Hierarchia catholica Christiana Periodica br. 17 (1986) 100 bilj. 43.
medii aevi, I, Padova 19682, 459; II, str.
XXXVIII. — M. ŽUGAJ, Nomenklator PETAR, beogradski biskup, RIAPA
franjevaca konventualaca Hrvatske provincije
sv. Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 91. PETAR, O. Min. (?) (druga polovica XIII. st. ),
biskup. - Dne 11. III. 1286. Honorije IV.
PETAR, FKN ? († 1379), biskup. Nazvan je ponavlja odredbu predšasnika Martina IV., iz
Bistuensis prema rimskom gradu Bistue. Eubel 1284., dubrovačkom nadbiskupu, franjevcu
ga pogrešno uvrštava u Budvansku biskupiju Bonaventuri iz Parme da providi prikladnog
(Biduanensis). Zna se naime da je 1377. pastira sufraganskoj biskupiji u Stonu, koja je
bosanskog vladara Tvrtka okrunio za kralja zbog srpske okupacije u zaleđu bila dugo bez
biskup Petar u bazilici u mjestu zvanom Mel ili biskupa. Nakon papina požurivanja, još iste
Mil, odnosno Mile, kod Visokog. To nije godine 1286. Ston dobiva biskupa Petra, koji
mogao biti Petar ‘bosanski' biskup sa sjedištem se iste godine spominje prisutan u Anagniju,
u Đakovu jer je već 23. I. 1376. premješten za jednoj od papinskih rezidencija. Odrekao se
biskupa u Đur, a nasljedio ga je dominikanac uprave biskupije 1298. — Da je bio franjevac
Dominik (EUBEL). Čini se da je biskup Petar može se zaključiti iz činjenice što ga je
istovjetan s biskupom Petrom što ga god. predlagao franjevac Bonaventura, kao što je tih
1355., Eubel navodi u njemu nepoznatoj godina Lambert sebi za nasljednika u Krku
biskupiji "Melunensis", a što se zapravo odnosi predložio franjevca Martina a zadarski
na Mel/Mil (Visoko). — Budući da Petrovo
nadbiskup Ivan iz Anagnija u Osoru
biskupstvo pada u zlatno doba Bosanske
frannjevca Anđela.
vikarije, kad je osnovano više biskupija s
LIT.: P. GAMS: Series episcoporum Ecclesiae
franjevcima biskupima ( Ivan Valentin, Catholicae, Regensburg 1873 [Graz 1957],
Gverin, Jakov, Peregrin Saksonac) čini 421. — C. EUBEL: Hierarchia catholica medii
se da nije pretjerano predmnijevati da je i Petar aevi, I, Padova 19682, 462; II, str. XXXVIII.
bio franjevac. — M. ŽUGAJ, Nomenklator franjevaca
LIT.: C. EUBEL: Hierarchia catholica medii konventualaca Hrvatske provincije sv.
aevi, I, Padova 19682, 142; 150; 282; 335. — Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 90.
M. ŽUGAJ, Croatica Christiana Periodica, br. l7
(1986) 100 bil j . 43. PETKOVIĆ, Imelda Jaka (Blato, Korčula 16.
lipnja 1906. - 9. siječnja 1993.
PETAR, FKN ? († prije 9. IV. 1434.), biskup. Cortines/Argentina). Redovnica hrvatske
Spominje ga Eugen IV. pri imenovanju franjevačke Družbe Kćeri milosđa Cijeli svoj
Stjepana Radozovića za biskupa u srednjoj redovnički život radila je kao neumorna
Bosni ("Bistuanensis et Visoconensis" - Bistue misionarka za širenje Božjeg kraljevstva u
i Visoko). Budući da su mu predšasnik Egret dušama. Godine 1936., s prvom grupom
Ivan i dvojica nasljednika, sve do turske sestara otišla je u Južnu Ameriku kao
okupacije Bosne, bili franjevci, nije preuzetno misionarka. Vjerna kći Očeva milosrđa, s. M.
nagađati da je i Petar bio franjevac. Kako je Imelda upućuje i širi Očevo milosrđe po
Egret imenovan biskupom 1386, a Petar raznim zajednicama koje je otvarala na južno
završio 1434., a nemamo podataka da bi još američkom tlu. Odlikovala se u franjevačkoj
netko u međuvremenu bio biskup, to bi jednostavnosti, miru i nesebičnoj
razdoblje biskupske uprave pripadalo njima požrtvovnosti. U dnevnoj molitvi crpila je
dvojici. snagu od Gospodina tijekom 44 misionarskog
LIT.: Bularium Franciscanum, Nova series, I, rada u Južnoj Americi i 67. godina redovničkih
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 568

zavjeta. Umrla je u Cortinesu (Argentina) u 87. Petković (radovi simpozija), Rim, 1987. K.
godini života. E. Barbarić REŽIĆ: Marija Propetog Isusa Petković (1892-
1966), Dobri Otac Antić, 19 (1989), br.3, 27-
PETKOVIĆ, KOVAČ, Marija Propetog Isusa, 28. K. REŽIĆ: Marija Propetog Isusa
utemeljiteljica. (Blato na Korčuli, 10.prosinca Petković: Poruke vjere, Blato 1990. K. Režić
1892. - Rim, 9. srpnja 1966). Iz ugledne je i
bogate zemljoradničke obitelji i osmo dijete PETKOVIĆ. KOVAČ, Marija Propetog Isusa,
Marije i Antuna Petković. U rodnom je mjestu utemeljiteljica. (Blato na Korčuli, 10. XII.
završila nižu srednju školu i rano se posvetila 1892. - Rim, 9. VII- 1966). Iz ugledne je i
vjersko-dobrotvornom radu s djecom i bogate zemljoradničke obitelji i osmo dijete
odraslima, osobito siromašnima i bolesnicima. Marije i Antuna Petković. U rodnom je mjestu
Na poticaj i uz pomoć dubrovačkog biskupa dr. završila nižu srednju školu i rano se posvetila
Josipa Marčelića osnovala je u Blatu 4. X. vjersko-dobrotvornom radu s djecom i
1920. hrvatsku franjevačku redovničku obitelj odraslima, osobito siromašnima i bolesnicima.
Kćeri milosrđa s glavnom svrhom posvetiti se Na poticaj i uz pomoć dubrovačkog biskupa
Bogu po djelima duhovnoga i tjelesnog dr. Josipa Marčelića osnovala je u Blatu 4. X.
milosrđa. Upravljala je družbom od osnutka do 1920. hrvatsku franjevačku redovničku obitelj
siječnja 1961. kad se svojevoljno povukla i od Kćeri Milosrđa s glavnom svrhom posvetiti se
Crkve dobila priznanje zaslužne poglavarice. Bogu po djelima duhovnog i tjelesnog
Od 1940.-1952. predvodila je svoje sestre u milosrđa. Upravljala je s Družbom od osnutka
misijskom apostolatu Južnoameričke Crkve u do siječnja 1961. kad se svojevoljno povukla i
Argentini, Paraguaju i Čileu. Vratila se u od Crkve dobila priznanje zaslužne
Europu 1952. i prenijela u Rim vrhovnu upravu poglavarice. Od 1940.-1952. predvodila je
Družbe iz kuće matice u Blatu. Isticala se svoje sestre u misijskom apostolatu
velikom ljubavlju prema Bogu i siromasima. Južnoameričke Crkve u Argentini, Paraguaju i
Odgajala je djecu, prvenstveno siromašnu i Čileu. Vratila se u Europu 1952. i prrenijela u
napuštenu i otvorila je prvo sirotište za mjesnu Rim vrhovnu upravu Družbe iz kuće matice u
siročad u matičnoj kući Družbe u Blatu. U Blatu. Umrla je 9. VII. 1966. i pokopana na
misijama je neumorno promicala vjersko- rimskom groblju Campo Verano, odakle je tri
obrazovni rad i prosvjetu među godine kasnije prenesena u kapelicu središnje
najsiromašnijima. sav njezin život i rad bio je kuće, a nakon toga u Blato na Korčuli. Na
jedinstvo akcije i kontemplacije ljubavi i rimskom vikarijatu otvoren je 18. II. 1989.
milosrđa Nebeskog Oca kojemu je u čast biskupijski istražni postupak o svetosti njezina
sastavila "Hvale i Zazive". Umrla je 9. srpnja života. Do sada su obavljena istraživanja
1966. i pokopana na rimskom groblju Campo svjedoka u domovini, Italiji, Argentini i Čileu.
Verano, odakle je tri godine kasnije prenesena Isticala se velikom ljubavlju prema Bogu i
u kapelicu središnje kuće. Na rimskom siromasima. Odgajala je djecu, prvenstveno
vikarijatu otvoren je 28. veljače 1989. siromašnu i napuštenu i otvorila je prvo
biskupijski istražni postupak o svetosti njezina sirotište za mjesnu siročad u matičnoj kući
života. Do sada su obavljena istraživanja Družbe u Blatu. U misijama je neumorno
svjedoka u domovini, Italiji, Argentini i Čileu. promicala vjersko-obrazovni rad i prosvjetu
21. studenog 1998. njezini zemni ostaci među najsiromašnijima. Sav njezin život i rad
preneseni su u rodno Blato, gdje počivaju u bio je jedinstvo akcije i kontemplacije ljubavi i
kripti Kuće Matice. milosrđa Nebeskog Oca kojemu je u čast
LIT.: K. Zorić: Marija Propetog Isukrsta sastavila “Hvale i Zazive”.
(1892-1966). Novi život, 5 (1966), 2-3, 169174. LIT.: K. Zorić: Marija Propetog Isukrsta
A.G. MATANIĆ: U znaku ljubavi, Zagreb, (1892-1966). Novi život, 5 (1966), 2-3, 169-
1969. Ž. BRZIĆ, Uči se od sunca, Zagreb, 174. A. G. MATANIĆ: U znaku ljubavi, Zagreb
1982.,60-63. Majka Marija Propetog Isusa 1969. Ž. BRZIĆ, Uči se od sunca, Zagreb 1982.
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 569

60-63. Majka Marija Propetog Isusa Petković


(radovi simpozija), Rim, 1987. K. REŽIĆ: PETRIČ, Leonida (Franciska), krojačica i
Marija propetog Isusa Petković (1892-1966), dugogodišnja predstojnica. (Blatna
Dobri Otac Antić, 19 (1989), br. 3, 27-28. K. Brezovica/Vrhnika u Sloveniji, 21. II. 1896. —
REŽIĆ: Marija Propetog Isussa Petković: Kloštar Ivanić 23. XI. 1983). God. 1925. dolazi
Poruke vjere, Blato 1990. u zajednicu školskih sestara u Mariboru. Tu 15.
K. Režić VIII. 1926. stupa u novicijat i 16. VIII. 1930.
polaže doživotne zavjete. Do drugog svjetskog
PETRAMUSTUS (Petrusmustus, Petrusanctus, rata radi u kući matici u Mariboru kao
Petrus Sanctus) O.Min. († prije 9. 5. 1429) krojačica, a potom odlazi u Bosansko-hrvatsku
biskup. Spominje se pod raznim imenima, provinciju, gdje “izgara” služeći Bogu i
vjerojatno nadimcima, pa čak i kao bližnjima u Visokom, Fojnici, Plehanu,
augustinijanac (Eubel). U knjizi obligacija Sarajevu i Koštar Ivaniću u kojem je provela
spominje se 24. III. 1401., a kao skradinski zadnjih 20 godina života. Bila je radina,
biskup 30. VII. 1410. u spisima Ivana XXIII. šutljiva, savjesna, ozbiljna, premda u trenucima
Kao franjevac, po svoj prilici se priklonio šaljiva, i prilično stroga. U dugogodišnjoj
franjevcu Aleksandru V., koji je umro 3. V. bolesti skleroze, predana volji Božjoj,
1410. pa ga je potvrdio 30. VII. 1410. uspjevala je ostati strpljiva, komična i izrazito
nasljednik, protupapa, Ivan XXIII. — zahvalna za najmanji izraz ljubavi i pažnje koji
Premješten je 15. 1. 1420. u Castro, u srednjoj joj je bio iskazan. — Marija Među nama, 17
Italiji, da bi ustupio mjesto Jurju Imoćaninu, (1987)
koji je na prijevaru Petra iz Paga Lit.: Renata Mrvelj: S.M. Leonida Petrič,
(Diškovića) premješten iz Hvara u Skradin, Nekrologij Školskih sestara franjevaka Krista
kamo nije htio poći, pa je biskupija do 1426. Kralja Bosansko-Hrvatske Provincije.—
ostala nepopunjena. Vatroslava Šimundić: Ugasla se još jedna
LIT.: P. GAMS: Series episcoporum Ecclesiae svijeća, S.M. Leonida Petrič, Marija među
Catholicae, Regensburg 1873 [Graz 1957], nama, 14 (1984) 1, str. 30-32. R. Mrvelj
397. — C. EUBEL: Hierarchia catholica medii
aevi, I, Monasterii 19132, 438; 174. PETRIS, DE, M ARCELLO , Antun Franjo (De
Petris, Petriš), FKN (Cres 1450 - 8. IX. 1526),
PETRELLI, Rikard, misionar (Ancona, ? - provincijal. general, nadbiskup. - Iz plemićke
Dubrovnik, 3. X. 1871) - Stupio u franjevački je creske obitelji, za koju je njegov rodjak,
red u rodnom gradu. Kako je od mladosti želio filozof Franjo Petris, zapisao da potječe iz
poći u misije, poslan je odande u Albaniju (oko Bosne. Otac mu se zvao Nikola, djed Stjepan, a
1819). Među albanskim negostoljubivim majka potječe iz mletačke obitelji Marcello.
brdima, zaraznim močvarama, nevjernicima i Kao i brat mu Ivan često uzima oba prezimena.
praznovjerjem ostaje četrdesetak godina sa Orlini tvrdi da je P. školovanje završio u Cresu.
apostolskom ustrajnošću. Godine 1859. je No, jasno da akademske stupnjeve nije mogao
odlučio poći u domovinu radi oporavka. Radi postići u Cresu. Bakalaureat je postigao u
nemira u Italiji doklazi u samostan Male Braće Veneciji, gdje je poslije toga 1491. i sam
u Dubrovniku i tu umire u samostanskoj predavao teologiju. God. 1493. je rapski
bolnici. Pobožna, miroljubiva i dobronamjerna, kustod. — Postao je provincijal krajem 1493.
žalila ga je čitava franjevačka obitelj u Mihael Luciani darovao mu je 12. XI. 1496.,
Dubrovniku. kao kao provincijalu Albanije, Dalmacije i
LITERATURA Benvenutus RODE: Istre, za osnutak samostana u Labinu sve svoje
Necrologium Fratrum Minorum de Observantia imanje, kuće i započetu crkvu. God. 1505.
Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta teško je obolio, a u Rimu se pročulo da je 20.
Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917, 557. X. te godine i umro, pa je general odredio
I. Djamić magistra Julijana iz Milja/Muggia da predsjeda
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 570

izbornom provincijalnom kapitulu. No vijest je sjemeništu. U svojoj redovničkoj zajednici bio


bila netočna. P. se oporavio tako da je 1506. je definitor i provincijal. God. 1941. bio je opći
prisustvovao na gen. kapitulu u Rimu. — pohoditelj u Slovačkoj. — Ističe se kao
Generalni ga je ministar 1. V. 1513., kao religiozni pisac i pjesnik. Napisao je bezbroj
provincijala Dalmacije imenovao da pred sjeda članaka, propovijedi, pjesama i crtica iz
padovanskom provincijskom kapitulu, na kom povijesti Crkve, misija, života svetaca. . u
je 15. 5. t. g. izabran za padovanskog različitim katoličkim listovima, osobito u
provincijala. Provinciju je vodio 20 godina, i glasniku Gospa Sinjska, koji on pokreće i
čini se da je on uveo četverogodišnji period uređuje za 9 godina (1922—1931).
provincijskih kapitula, a što je u provinciji Posuvremenio je jezik Kneževićeva djela Muka
franjevaca konventualaca u Dalmaciji trajalo Gospodina našega Isukrsta i plač Matere
do 1925. — Jednoglasno je 1517. izabran za Isusove (Šibenik 1951). S talijanskog je preveo
44. generala franjevaca konventualaca a i udesio: Veliko obećanje od A. Milanija
potvrdio ga je osobno papa Leon X. Isti ga je (Šibenik 1940, 21941. - Zdravo Kraljice od
papa 21. V. 1520. imenovao patraskim istoga pisca (Šibenik 1941); Kršćanski brevijar
nadbiskupom, a 6. IX. 1521. postao je ordinarij od G. Rossija (Zagreb 1961); Svećenik i žrtva
novigradske biskupije u Istri, uz odobrenje da i (Split 1962); Sv. Franjo i njegova braća
nadalje zadrži naslov nadbikkupa. — (Makarska 1963). Osim toga bavio se i
Posljednjih par mjeseci proveo je u creskom različitim pitanjima hrvatskoga jezika i
samostanu živeći vrlo skromno. Uz oltar sv. književnosti. Iz toga je područja napisao više
Antuna vezao je legat od 300 dukata. Pokopan recenzija, prikaza, polemičkih članaka u
je u samostanskoj crkvi. Nadgrobni mramorni različitim časopisima i novinama. Posebno ie
reljef naravne veličine u biskupskom ornatu izdao- Naša patnička nerazorena ognjišta
naknadno je dignut i postevljen na zid kapele (Šibenik 1938): Dvostruki jubilej Ivana
sv. Franje. Gundulića (Šibenik 1939), Ijekanje u hrvatskoj
LIT.: A. ORLINI: Chiesa e convento di S. knjizi (Šibenik 1940). Odličan ie poznavalac
Francesco e Cherso...Padova 1966, 33-47. — hrvatskoga iezika i književnosti. Stil mu se
G. BIGONI: L’Archivio conventuale di S. odlikuje posebnom bistrinom i jasnoćom.
Francesco di Cherso... Città di Castello 1973, DJELA: Gospa Sinjska (priređeno prema II.
207-231. — M. OREB: Zaslužni članovi
Markovićevu izdanju), Split 1921, 2Društvo
Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca
sv. Jeronima, Zagreb 1928; — Moderni
konventualaca od njezina postanka do naših
konvertiti, Split 1926. — Vjenčić Gospe
dana, Split 1973, 107-109. — Hrvatska
provincija franjevaca konv. nekad i danas. Sinjske, Šibenik 1929, 21930, 31940; — Fra
Zagreb 1989, 47 - M. ŽUGAJ, Nomenklator Petrove zgode i nezgode, Sinj 1931; — Svetac
franjevaca konventualaca Hrvatske provincije svega svijeta, Sinj 1932; — Sveta ura ili Sat
sv. Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 16. klanjanja pred Presvetim Sakramentom i sv.
Misa, Split 1935, 21939; — Zrcalo bez ljage,
PETRIŠ, Antun Franjo Petris, de, Marcelo, Sinj 1938; — Čudo dvadesetoga vijeka,
Zagreb 1942, 21943; J. Šetka - G. Jurišić
PETROV, fra Stanko, FSP, (Metković, 8. I.
1887. — Sinj, 13. III. 1963), Pisac, jezični PETROV, Jozo, publicista (Višegrad, 13. IV.
književni kritik. Gímnaziju je učio u Sinju i 1914 - Sarajevo, 4. VII. 1981). - Krsno mu je
Šibeniku, bogosloviju u Makarskoj i ime Anto. Rodio se od oca Joze i majke
Zaostrogu. Na sveučlištu u Fribourgu studira Antonije rođ. Šifner. Osnovnu školu završio je
klasičnu filologiju i polaže doktorat. Iza toga je u Zavidovićima, gimnaziju u Visokom,
neko vrijeme gimnazijski profesor u Zaostrogu, filozofsko-teološki studij u Sarajevu i
a zatim za dugo godina u Sinju. Uz Bratislavi, gimnastiku u Beogradu. U
nastavničku službu vrši dužnost duhovnika u franjevački red stupio je 1931. za svećenika
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 571

ređen 1938. Bio je profesor u Visokom do Fribourgu (Švicarska) 1904.-1907. Promoviran


kraja Drugog svjetskog rata, župnik u za doktora teologije u Fribourgu, 31.I.1908. U
Kiseljaku i Varešu, gvardijan u Sarajevu, Franjevački red stupio na Humcu, 4.X.1900.
Beogradu i Jajcu. Petnaestak osljednjih godina Zavjetovan jednostavno 4.X.1901., svečano
djelovao je kao kapelan u Docu, Kreševu i 19.X.1904. Za svećenika zaređen u Fribourgu,
Fojnici. Bio je marljiv, točan, dobar 30.VII.1905. 14.II.1945. kao provincijal
propovjednik i zanimljiv sugovornik. Od 1970. odveden iz samostana u Mostaru, osuđen na
do 1982. pisao je tematski (glavni) dio smrt, strijeljan i bačen u Neretvu. 1907.-1917.
Kalendara Dobri Pastir, koji je u Bosni i profesor teologije u Mostaru 1917.-1919.
Hercegovini veoma čitan, te surađivao u župnik u Klobuku 1919.-1925. gvardijan i
Glasniku sv. Ante (1932, 1944-1945). župnik u Mostaru 1925.-1926. profesor
DJELA: - Kalendar Dobri Pastir. Sarajevo bogoslovije u Mostaru 1926.-1934. bilježnik
1970. /OBitelj/. - 1971. /Karitativna biskupskog Ordinarijata u Mostaru 1934.-
aaktivnost/. - 1972. /Psovka/. - 1973. 1942. generalni vikar biskupija mostarsko-
/Alkoholizam/. - 1974. /Božje zapovijedi/. - duvanjske i mrkanjsko-trebinjske 1937.-1943.
1975. /Molitva/. - 1976. Druga zapovijed konsultor biskupija 1943.-1945. provincijal
Božja. - 1977. IV. zapovijed Božja. - 1978. V. hercegovačkih fra-njevaca Dizertacije:
zapovijed božja . - 1979. V. zapovijed Božja Disquisitio historica in originem usus slavicae
(nastavak).- 1980. Vi. zapovijed Božja. - 1981. idiomatis in Liturgia apud Slavos praecipue
Sedma i deseta Božja zapovijed. - 1982. Osma Chroatos, Mostar 1908. Krstjani bosanske
Božja zapovijed. crkve, Sarajevo 1953. Bio je čovjek čvrsta i
LITERATURA: - /KARLOVIĆ Vlado/: Umro odlučna karaktera, radin i savjestan. Pisac o
je fra Jozo Petrov. Kalendar Dobri Pastir. staroj hrvatskoj povijesti. Franjevac čelična
Sarajevo 1982, str. 173-175. - M.P.: † Jozo karaktera, učen i komunikativan. Uvijek je bio
Petrov. Vrhbosna, 1981, 4, str. 47. - VEŠARA spreman saslušati i točan savjet dati. Uza svu
Miroslav: Pokojni fra Jozo Petrov. Bosna svoju svetost, učenost i popularnost ostao je
Srebrena, 32(1981) 3, str. 109-111.A. Kovačić mali brat, spreman svakome učiniti uslugu.
Poslije svoje mise ostajao bi u crkvi i
PETROVIĆ Fra Julijan-Berislav (1923.-1945.) posluživao kod oltara. Volio je posluživati
Rođen 23.VII.1923. u Duvnu, od oca Mate i mladomisnike. Redovito posljednji bi napuštao
majke Luce r. Batinić. Osnovnu školu svršio u crkvu i odlazio na svoj posao.
Duvnu, gimnaziju na Širokom Brijegu, LIT.: A. Nikić: Hercegovački franjevački
bogosloviju počeo učiti u Mostaru. U mučenici 1524. -1945. , Mostar 1992.
Franjevački red stupio u Duvnu, 24.VI.1941. A. Nikić
Zavjetovan jednostavno25.VI.1942. Kao klerik
jednostavnih zavjeta i student bogoslovije u PETRUSIN, Valerije (Petrussius, Pirusio, de
noći između 4. i 5. lipnja 1945. odveden iz Justinopoli, di Capodistria, de Capite
franjevačkog samostana u Krapini i negdje Istriae, iz Kopra), FKN, Provincijal († poslije
strijeljan. 1575.). Bio je član koparskog samostana.
LIT.: A. Nikić: Hercegovački franjevački Spominje se 13. XII. 1525. kao svećenik, na
mučenici 1524. -1945. , Mostar 1992. padovanskom studiju. Tu je valjda i doktorirao.
A. Nikić Predavao je teologiju u raznim samostanima.
Izabran je za provincijala u svibnju 1535, na
PETROVIĆ, Fra Leo-Grgo (1883.-1945.) kapitulu u Krku. Ovlašten je 3. VII. 1537. da
Rođen 28.II.1883. u Klobuku, od oca Marijana proda neku zemlju i jednu kuću u Umagu,
i majke Anđe r. Juričić. Osnovnu školu učio u vlasništvo samostana S. Nicoletto u Veneciji.
Veljacima, gimnaziju 1894.-1900. na Širokom Za njegova su provincijalata trogirski građani,
Brijegu, bogosloviju u Mostaru 1901.-1903., i zbog općeg dobra, razrušili stari samostan i
darovali franjevcima crkvu s. Lazara i
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 572

samostan na Čiovu (Sbarglia i Lucić). Provincijalnu kuću kao bolesnica, nije


Zamjenik mu je 2. VI. 1538. bio Antun Malj mirovala. Dokle god je mogla, radila je.
(Bartoli f. 146). Sastavljači popisa provincijala Prevodila je duhovno asketske knjige svojim
pogrešno bilježe da je 1538. bio provincijal sestrama. Kao učiteljica i odgojiteljica u školi
Matej iz Trsta, a neki u 1539. stavljaju Franju i internatu imala je mnogo uspjeha. Svoje
Salutis (v.). Prvi je mogao biti generalni učenice znala je oduševiti, ohrabriti te u njima
povjerenik i predsjedatelj provincijskog podići samopouzdanje i ponos ne samo svojom
kapitula, a drugi izabran na kapitulu kad je inteligencijom i pedagoškom spremom, nego
Nikola Divnić 1540. pošao na generalni kapitul još više svojom majčinskom dobrotom i
u Cremonu. — Drugi mu je provincijalat bio u ljubavi. Bila je vedre naravi, vrlo inteligentna,
razdoblju 1551-55. Spomenut je u više umjetnički nadarena, puna dobrote i
dokumenata: 1552., 1553., 1554., 1555. Uz pristupačnosti.
god. 1555. Sartori navodi pogrešno Valengo LIT.: »Unsere heimgegangene Schwester«,
Destrusi umjesto Valerio Petrusi. — Prema Theodosia, Mitteilungen für die Schwestern
Actus Provinciae Valerije je izabran 1575. za von heiligen Kreuz, Ingenbohl, LXVI (1951) 3,
gvardijana u svom koparskom samostanu. str. 231 233. M. Žigrić
Nasljednika je dobio prema dokumentima tek
1583. Čini se da je on onaj “Valerius Bacc.” PIANCARPINO, bl. Ivan (de Plano-Carpini,
Koji je 7. IV. 1524. nosio izvještaj kardinalu Plancarpinus, da Pian del Carpine), barski
protektoru, Andriji della Valle, da zaštiti nadbiskup (Magione kod Perugie, cca 1190 - ?,
dugogodišnje stečeno pravo Provincije na 1. VIII. 1252) - Jedan od prve subraće sv.
kapitul svakih 4 godine (Bart. 116; 223v). Franje. Sudjelovao na Duhovskom kapitulu
Archivio SARTORI… (a cura di P. Giovanni (1221). Propovijeda u Würtzburgu (1222),
Luisetto), Padova 1983-88. Vol. I, 1199 br. 15; propagira Red u Saksoniji (1223). Kustos
II, 1185 br. 3; 1174 br. 24; 1280 br. 88; 1176 Saksonije (1223-1224), pa provincijal (1228-
br. 34; 1182 br. 20 (“prov. Istriae et 1230). Na Generalnom kapitulu u Asizu (1230)
Dalmatiae”) III, 137. Bartolijev zbornik ff. imenovan provincijalom u Španjolskoj (1230-
138r; 177; 234. Jo. Hyac. SABARALEA, 1233). Ponovno je provincijal u Saksoniji
Supplementum ad Annales…(ms. Curia Gen. (1233-1239). U Češkoj predsjeda kapitulu u
OFMonv.) 1317 br. 60. M. ŽUGAJ, Pragu (1238) i upoznaje se s kraljem
Nomenklator franjevaca konventualaca Venceslavom. Papa Inocent IV. ga uzima za
Hrvatske provincije sv. Jeronima: 1217-1559, svoga ispovjednika, a poslije šalje kao
Zagreb 1993, 101; ISTI u Hrvatska provincija poslanika ruskom knezu Vasiliku, ruskim
franj. Konventualaca nekad i danas, Zagreb pravoslavnim episkopima i tatarskom Batu-
1989, 48s. M. Žugaj kanu u Mongoliju. U ovu misiju uzima sobom
fra Sjtepana iz Češke i fra Benedikta iz Poljske
PETZ, s. Fides, (Đakovo, 6. XI. 1878 - (1245-1247). Zatim ga papa šalje kao
Đakovo, 28. II. 1950), sestra sv. Križa. poslanika kralju Luju IX. (1248) te imenuje
Službovala je kao učiteljica pučke škole u barskim nadbiskupom (1248). — Radio je na
Đakovu, nastavnica na Višoj djevojačkoj školi širenju franjevačkog reda u Češkoj, Poljskoj,
Đružbe u Đakovu, ravnateljica školâ svoje Madžarskoj, Danskoj, Norveškoj i Lotaringiji.
Družbe u Bosanskom Brodu, zatim ponovno Svoje putovanje među Tatare je opisao
učiteljica u Đakovu i odgojiteljica u internatu. vojnički vrlo stručno, a po nalogu pape opis je
Od godine 1940. bila je poglavarica u internatu umnožen i razaslan širom Evrope. Do danas se
Družbe na Sušaku, zatim je radila na Klasičnoj sačuvalo više rukopisnikh verzija izvještaja
gimnaziji Družbe u Osijeku. Kao provincijalna ovog “prvog ambasadora Evrope u Aziji”
savjetnica i zamjenica provincijalne (Golubovich), a preveden je na sve važnije
poglavarice bila je dugi niz godina u vodstvu jezike. — Kao barski metropolita dovodi
svoje Provincije. Kad je 1944. došla u franjevce i dominikance u Gornju Albaniju
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 573

koju su napustili benediktinci (Malaj). Održao Provincijal Karlo Ištoković ga je 1819.


je i pokrajinski sabor u Baru (1249 ili odredio da se pripravi za profesora filozofije,
početkom 1250), na kojem su rješavana pitanja ali je odustao od te svoje odluke i imenovao ga
crkvene imvine, te vjernika i svećenika koji su predavačem crkvenog govorništva, najprije u
radi međusobnih razmirica upali u interdikt. Koprivnci (1819), a zatim u Čakovcu (1822).
Papa je, na izričito traženje P., odobrio Budući da je potjecao iz njemačke obitelji i
pismeno zaključke ovoga sabora (1250. i dobro govorio njemački, obavljao je službe
1252). Također je u vrijeme njegova njemačkog propovjednika i vjeroučitelja u
biskupovanja riješeno pitanje jurizdikcije onog Kanjiži (1823-1829) i Pečuhu (1829-1842).
područja dubrovačke i barske metropolije Samostanski starješina bio je u Kanjiži (1842-
(1252) (Marković). 1845) i Zagrebu (1849-1851), a obavljao je
LITERATURA: Daniele FARLATI: Illyricy također dužnosti tajnika (1845-1848) i
sacri VI. Venetiis 1800, 104. - Idem VII. savjetnika (1848-1851) Provincije. U Kanjiži je
Venetiis 1817, 7-9, 11, 36-41, 17, 103. - kao gvardijan bio i župnik. U dva navrata je
Donato FABIANICH: Storia dei Frati Minori I. bio izabran za provincijala (1851. i 1854) i
Zara 1863, 48. - Ivan MARKOVIĆ: kroz šest godina je u toj službi upravio
Dukljansko-barska metropolija. Zagreb 1902, članovima Provincije više poziva i poticaja na
80, 82-83, 84-85, 99-100, 189-190. - Girolamo vjerno redovničko opsluživanje. Također je u
GOLUBOVICH: Biblioteca bio-bibliografica to vrijeme surađivao s ugarskim primasom
della Terra Santa I. Quaracchi 1906, 117, 170, kardinalom Janošem Scitowzskym, koga je
190-215, 402. - Idem II. Quaracchi 1913, 225, papa Pijo IX. imenovao apostolskim
317, 318-319, 322. - Patricius SCHLAGER: vizitatorom redovnika u ugarskom dijelu
Mongolenfahrten der Franzuiskaner im Monarhije. Poštovao je obnovljenu povezanost
dreizehnten Jahrhundert. Trier 1911, 4-42. - s vrhovnom upravom Franjevačkog reda u
Arturo A. MONASTERIO: Martyrologium Rimu i 1856. sudjelovao na generalnom
Frnciscanum. Romae 1938, 289-290. - Marco kapitulu u Italiji.
POLO: Il Milione (prijevod i komentar: LIT.: Arhiv Hrvatske franjevačke provincije u
Borivoj MAKSIMOVIĆ). Zagreb 1954, 13, Zagrebu, Dispositiones capitulorum 1829-
195, 206, 214. - Touring Club Italiano: Guida 1900,2-81. — Arhiv Generalne kurije
d’ Italia - UMbria. Milano 1966 4, 121. - R. Franjevačkog reda, Rim, Hungaria S. Ladislai,
FERRI: O Ivanu Karpinu i njegovom putopisu sv. 1, 22r, 24r, 26r, 84r. — F.E. HOŠKO:
iz XIII. st. Riječka Revija 15(1966) br. 6-7, Marijan Jaić obnovitelj među
543s. - Marin OREB: Ivan Karpin (sa preporoditeljima, Zagreb 1996, 102. F.E.
prijevodom izvještaja). Starine JAZU 56. Hoško
Zagreb 1975, 37-107. - Vinko MALAJ:
Apostolsko i kulturno djelovanje franjevaca PINJATELA, Josip, svjetovni trećoredac (Ston,
među vjernicima albanskog naroda. Kačić 14. 16. X. 1910 - Zadar, 15. XII. 1967). - Pučku
Split 1982, 262-264. - Fortunato školu završio u Biogradu na moru, gimnaziju u
MARGIOTTI: Giovanni da Pian del Carpine Šibeniku. Po završetku gimnazije radi na
ambasciatore papale al Gran Khan. Osservatore katastru u Biogradu na moru. Uslijed ratnih
Romano 123 (1983) br., 90(3728) srijeda 20. neprilika seli, u istoj službi, u Petrinju. God.
IV. 1983, 6. I. Djamić 1952. dolazi u Zadar gdje do smrti radi na
katastru. Bio je uzoran otac obitelji. U službi
PILLINGER, Adalbert, provincijal (Varaždin, veoma savjestan. Sudjelovao je u katoličkim
14. XII. 1794. - Kanjiža, Madžarska, 20. VI. društvima između dva rata. Posebno se bavio
1857) pristupio je 1812. Proviciji sv. socijalnim pitanjem. Smrt ga je omela da o
Ladislava. Za svećenika je zaređen 1818, tome nije objavio svoje misli i poglede. Član
nakon što je u Pečuhu na biskupijskoj FSR (trećoredac) postaje u Zadru i tu razvija
bogoslovnoj školi završio teološko školovanje. svoj tihi ali plodni apostolat u stilu
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 574

franjevačkog trećoreca. Goji osobitu pobožnost Njegovo glazbeno stvaralaštvo obuhvaća:


prema Euharistiji i Bl. Djevici Mariji. Mariji se jedanaest zbirki crkvenih popijevki od kojih je
posvetio i preko nje nastoji rasti u kršćanskom najpoznatija Crkvena lira (1850), 47 misa, 47
životu. Živo se zanimao za liturgijski pokret. figuralnih crkvenih popijevki, 12 skladbi za
Za vrijeme Drugog vatikanskog sabora orgulje, 7 svjetovnih popijevki i 14 svjetovnih
marljivo prati rad Sabora poput nekog teologa, instrumentalnih skladbi (Filić, Kinderić); među
a osobito pozorno prati rad oko obnove skladbama za orgulje su njegovi “dudaši”.
liturgije. Za vrijeme Sabora imao je gotovo Tiskanje kantuala Crkvena lira je bio spreman
sheme za obnovljeni red Mise. U tom smislu platiti biskup J.J. Strossmayer, ali pod uvjetom
slao je više prijedloga na Komisiju za obnovu da tekst popijevki bude u duhu onovremenog
liturgije. Tajnik te Komisije, kasnije tajnik sv. književnog jezika. Tu je obvezu prihvatio u
Zbora za bogoštovlje, monsinjor A. Bugnini, Koprivnici Đuro Ester. On je obavio svoju
veoma se pohvalno izrazio o nekim njegovim zadaću, ali je Pintarićeva smrt spriječila
prijedlozima za obnovljeni red Mise. Sav je taj tiskanje. Redigirani rukopis je samo
rad išao preko potpisanoga. djelomično sačuvan, ali je u prijepisu Antuna
LITERATURA: Berard BARČIĆ: Josip Feržića (1862) ostao neredigirani primjerak. Po
Pinjatela. Franjevačka zajednica (1967), br. 3, sveukupnom stvaralaštvu mu pripada prvo
7-11, prilog “Vjesnika franjevačke Provincije mjesto među crkvenim kompozitorima u 19.
sv. Jeronima u Dalmaciji i istri, god. XVIII, br. stoljeću, a također i vidno mjesto među
3, 1976. - ISTI: PINJATELA, Josip, TR svjetovnim skladateljima preporodnog
(Franjo među Hrvatima 1226-1976, Zagreb razdoblja.
1976. B. Barčić DJELA: Knjiga bogoljubnosti karstjanske. Beč
1849. — Uputa u pjevanje za srednje škole.
PINTARIĆ, Fortunat, glazbenik, skladatelj Zagreb 1852. — Kompozicije za klavir.
(Čakovec, 3. III. 1798 - Koprivnica, 25. II. Priredio S. Stančić, Zagreb 1964.
1867). Na krstu je dobio ime Josip. Pučku LIT.: S. Valdec: Nekoliko uspomena na o.
školu je pohađao u Čakovcu, gimnaziju u Fortunata Pintarića. Sveta Cecilija, 13(1918),
Zagrebu i Varaždinu. U Provinciju sv. sv. 3, 77-79. — K. Kupres: Prigodom
Ladislava ušao je 1815. godine i zatim studirao sedamdesetgodišnjice smrti skladatelja o.
na filozofskom učilištu Provincije (1816-1818) Fortunata Pintarića. Sveta Cecilija, 31(1937),
i na biskupijskoj bogoslovnoj školi u Zagrebu sv. 4, 113-116. — A. Vidaković: Crkvena
(1818-1821). Kroz sve vrijeme zagrebačkog glazba u zagrebačkoj stolnoj crkvi u XIX.
školovanja poučavali su ga u glazbi katedralni vijeku. Zagreb 1945, 6-8. — K. Filić: Glazbeni
orguljaš Franjo Langer i glazbenik Đuro život u Varaždinu. Varaždin 1972, 334-353. —
Wiesner Morgenstern. Za svećenika je zaređen M. Jurašin - D. Feletar: Glazbeni život
1821. i odmah postaje odgojitelj studenata Koprivnice u doba Fortunata Pintarića.
teologije (1821-1826), 1830, 1832-1835), a Podravski zbornik 1992. 149-156. — P.
obavlja i dužnost samostanskog starješine Cvekan: Životni put franjevca Fortunata
(1826-1828). Položivši ispit za profesora PIntarića. Ibidem, 157-164. — P. A. Kinderić:
gimnazije, prihvaća tu službu u Varaždinu Skladateljski rad Fortunata Pintarića. Ibidem,
(1835-1850). Kasnije ostaje u Varaždinu pa je 165-180. — L. Županović: Skladateljstvo
tajnik Provincije (1857-1860), gvardijan i Josipa Fortunata Pintarića (1798-1867) s
župnik u Virovitici (1860-1866) i gvardijan u posebnim osvrtom na djelo “Šest sonacih za
Koprivnici (1866/67). - Za potrebe svojih glasovir”. Ibidem, 181-205. — J.A. Škvorc:
učenika priredio je i objavio priručnu “Crkvena lira” F. Pintarića. Diplomska rdnja
pjesmaricu i priručnik glazbenog odgoja u na Institutu za crkvenu glazbu KBFa u
srednjim kolama, a u rukopisu je ostao spis Zagrebu. F.E. Hoško
Temelj i nauka pjevanja (1864; rukopis u
franjevačkom samostanu u Varaždinu).
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 575

desakralizacije crkve sv. Vida. Umro je prije


PINTER, s. Mihaela, (Glina, 18. IX. 1865. — 10. XII. 1586, jer tada car Rudolf preporuča
Đakovo, 18. XI. 1943), sestra sv. Križa. Kći kardinalu Azzolinu fra Bonaventuru iz Aquile
austrijskog časnika. Vrlo mlada stupila je u za njegovog nasljednika.
Družbu i bila jedna od prvih sestara Hrvatica LIT.: C. Eubel—G. Gulik: Hierarchia
mlade Provincije. Dugi niz godina bila je i catholica medii et recentioris aevi, sv. 3.
provincijalna savjetnica. Sve svoje sposobnosti Monasterii 1923, 299. — M. SLADOVIĆ:
uložila je u odgoj i naobrazbu mladeži. Vrlo Poviesti biskupijah senjske i modruške ili
inteligentna, naobražena i pjesnički nadarena krbavske, Trst 1856, 104. E. Hoško
ostavila je iza sebe bogat repertoar književnih
napisa. Mnoga njezina djela uspješno su se PIŠPEK , Alojzije, biolog, pedagog (Globočac,
izvodila na pozornici. Nije bilo svečanosti u 30. XII. 1893. — Vukovar, 14. VI. 1945). God
Samostanu u Đakovu ili u školi, nije bilo 1913. je postao član Hrvatske franjevačke
svečanog dočeka visokih gostiju, a da toj provincije sv. Ćirila i Metoda. Nakon studija
svečanosti nije dala ton s. Mihaela pjesmom, teoogije u Zagrebu postao je 1921. svećenik i
pozdravom ili priredbom. Djela su joj odgojno nastavio studirati biologiju u Münchenu i u
religioznog sadržaja. Njezin prijevod scenske Zagrebu zaključivši studij 1727. doktoratom.
igre »Kuća u Nazaretu« Vilima Molitora Istraživanjem tzv. edafskih mukorineja stekao
objevljen je u Izvještaju o djevojačkih školah u je ugled znanstvenika među botaničarima u
Samostanu Milosrdnica svetoga križa, Đakovo zemlji i svijetu. Bio je profesor biologije i
1890. Izvorni su joj igrokazi: »Alojzije direktor novoosnovane privatne Franjevačke
Gonzaga, povijesna drama u 1 činu«, gimnazije u Varaždinu (1825-1835), a zatim se
objavljena u Izvještaju o djevojačkih učionah u predao pastoralnom radu u Vukovaru, Cerniku,
samostanu milosrdnica svetoga križa, Đakovo Kloštru Ivaniću i vukovarskom novom naselju
1891, »Moj Isuse, jesi li tuj?« objavljen u Borovo, gdje je osnovao samostalnu
Izvješću niže pučke škole i samostanske više kapelaniju. Teško je ranjen za vrijeme
škole, Đakovo 1910, »Srce Mesije« objavljen u bombardiranja tvornice obuće u Borovu i ubrzo
Izviešću niže pučke djevojačke škole i podlegao ranama.
samostanske više škole, Đakovo, 1911, DJELA: Prinos poznavanju edafski mukorineja
»Marijina zbornica«, alegorična slika, Jugoslavije, Zagreb 1925. — Edafske
melodram, objavljeno u Izvješću niže pučke mukorineje Jugoslavije, Zagreb 1929.
škole i samostanske više škole sestara svetoga LIT.: F.E. HOŠKO: Pišpek fra Alojzije, Franjo
križa, Đakovo 1915. U rukopisu su joj ostale među Hrvatima 1226-1976, Zagreb 1976, 261,
»Nabožna božićna igra« (1896) i »Za 262. F.E. Hoško
zvijezdom« (1917) također božićna igra.
LIT.: »Unsere heimgegangene Schwester«, PITINČEVIĆ, Mijo, filozofski pisac i predavač
Theodosia, Mitteilungen für die Schwestern (Đakovo, 20. XII. 1740. — Đakovo, 28. II:
von heiligen Kreuz, Ingenbohl, LIX (1944) 1, 1794). Franjevac Provincije sv. Ivana
str. 62-63. M. Žigrić Kapistranskoga od 1758. godine, a visoko
školovanje je obavio na filozofskom učilištu u
PIPERKOVIĆ, Mijo, senjski biskup, upravitelj Budimu (1759-1762) i bogoslovnoj školi u
Modruške biskupije (Cetingrad, oko 1530. — Osijeku (1762-1766). Kako je 1766. položio
Senj, 28. II. 1586). — Bio je član Bosansko- ispit za profesora filozofije u Somboru,
hrvatske provincije i njezin provincijal (1580- preuzeo je učiteljsko mjesto na filozofskom
1583) prije nego što ga je car Rudolf učilištu u Budimu (1766), zatim u Földvaru
imenovao senjskim biskupom i upraviteljem (1767) da bi svoje profesorsko djelovanje
Modruške biskupije; papa Grgur XIII. je 26. zaključio u Osijeku (1767). Ostavio je u
VII. 1583. odobrio imenovanje. Poznato je da rukopisu cjeloviti raspored učevnog gradiva iz
je bio u sukobu sa senjanima zbog filozofije: Logica parva; Logica maior (Budae
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 576

1766), Metaphysica (Foeldvarini 1767) i


Physica (Essekini 1767; vel. 17,5 x 22,5 cm, PJANIĆ, Bernardin, filzofski pisac (Slavonski
Slavonski Brod, sign. XV D 14; vel. 17 x 22 Brod, oko 1700. — Budim, 22. IV. 1730).
cm, str. 317, Našice, br. 12). Pastoralno je Najvjerojatnije je bio u rodu s Augustinom
potom djelovao u Slavonskom Brodu (1773.- Pjanićem, koji je desetljeće prije njega bio
1780), Osijeku (1778) i Đakovu (1783-1794). profesor filozofskog učilišta u Budimu. Svoju
U Slavonskom Brodu (1777) i Đakovu (1780- učiteljsku službu je započeo predavajući
1783) je bio i samostanski starješina. godinu dana filozofiju u Iloku (1726/27), a
LIT.: F.E. HOŠKO, Dvije osječke visoke škole zatim je nastavio na učiteljskoj stolici u
u 18. stoljeću, Kačić, 6 (1976), 155. — ISTI, Budimu (1727-1730). On je pisac prvog
Prosvjetno i kulutrno djelovanje bosanskih i sačuvanog filozfskog rukopisa za potrebe
hrvatskih franjevaca tijekom 18. stoljeća u studenata, i istodobno svjedok da su hrvatski
Budimu, Nova et vetera, 28 (1978), sv. 1/2, franjevci u to vrijeme u Slavoniji i Podunavlju
172. F.E. Hoško njegovali aristotelizam u duhu skotizma. Spisu
je naslov: In octo libros Physicorum Coriphae
PIVAC, fra Josip (Pivčević), lektor (Zavojane, Aristotelis juxta mentem Ioannis Duns Scoti
oko 1711. - Živogošće, 6. V. 1744.). Završivši (Budae 1729; vel. 16 x 19,7 cm, samostan u
osnovni i humanistički nauk stupa u Budimu, sign. k I 28).
Franjevački red u Živogošću (1727.). LIT.: F. E. HOŠKO: Prosvjetno i kulutrno
Filozofiju i teologiju završava na učilištima djelovanje bosanskih i hrvatskih franjevaca
Provincije. Prvi put se spominje 1737. god. kao tijekom 18. stoljeća u Budimu, Nova et vetera,
lektor filozofije u Makarskoj. Iz Makarske 28 (1978), sv. 1/2, 132, 133. F.E. Hoško
1739. prelazi u Zaostrog, gdje također predaje
filozofiju. Gvardijan je u Živogošću (1741.- PLASAJEC, Platon (Blaž), propovjednik i
1744.) gdje ga je zatekla smrt. B. Pezo homiletski pisac (Koretinec kod Maruševca, 1.
II. 1913. — Varaždin, 29. VI. 1995). Kao
PJANIĆ, Augustin, pedagog (Slavonski Brod, polaznik Franjevačke gimnazije u Varaždinu
oko 1670. — Baja, 7. II. 1721.). U Našicama je postao je 1928. član Hrvatske provincije sv.
1699. postao član Bosne Srebrene. U Provinciji Ćirila i Metoda. Teološko školovanje je
sv. Nikole, u Apuliji, završio je filozofsko i zaključio u Zagrebu i 1936. postao
teološko školovanje i stekao kvalifikacije svećenikom. Djelovao je u pastoralnoj službi,
profesora filozofije. Vrativši se u domovinu, napose kao propovjednik, u Klanjcu (1937-
predavao je u Budimu, i to najprije filozofiju 1945), na Trsatu (1945/46, 1951-1955,
(1707-1710), a zatim je 1710. preuzeo katedru 1963/64), Virovitici (1946-1951), Slavonskom
teologije na tek uspostavljenoj budiskoj Brodu (1964/65, 1969-1972), Karlovcu (1965-
bogoslovnoj školi, i to zajedno s Ivanom 1969) i Varaždinu (1955-1958, 1972-1995).
Srijemcem; tada je to bila još bogoslovna škola Osobnim marom je izvanškolskim studijem
pokrajinskog značenja. God. 1717. je završio stekao visoko filozofsko i teološko znanje koje
profesorsku službu i zadobio naslov su otkrivale njegove izgovorene propovijedi, a
šestogodišnjeg predavača. Iste godine je postao potvrđuju ih zbirke napisanih crkvenih govora.
predstojnik bratstva u Baji sa zadaćom da Objavio je pet svezaka svetačkih propovijedi,
završi radove na izgradnji nove crkve i pet marijanskih, četiri blagdanskih, jedan
samostana. Nova kuća je proglašena korizmenih i šesnaest svezaka nedjeljnih
samostanom, a on je postao prvi gvardijan. U propovijedi. Njegovi spisi obiluju izvornim
toj službi je i umro. teološkim shvaćanjima, i to u duhu skotističke
LIT.: F.E. HOŠKO: Prosvjetno i kulturno tradicije. Premda je najveći broj svojih knjiga
djelovanje bosanskih i hrvtskih franjeaca objavio u razdoblju poslije Drugog
tijekom 18. stoljeća u Budimu, Nova et vetera, vatikanskog sabora, u njima ne odustaje od
27 (1978), sv. 1/2, 122. F.E. Hoško vjernosti neoskolatičkoj filozofiji i teologiji.
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 577

Mnogi su propovjednci kroz dva desetljeća


koristili njegove propovijedi kao predložak PLEPEL, fra Lujo, župnik i propovjedač FSP,
svojem nedjeljnom i blagdanskom navještanju. (Kaštel Sućurac, 21. V. lX81. — Šibenik, 24.
X. 1948), župnik, pisac, sakupljač narodnog
DJELA: Marijini dani, Zagreb 1960. — S blaga. Srednjoškolske i bogoslovne nauke učio
Marijom, Slavonski Brod 1967. — Gospodnja je na učilištima Provincije Presv. Otkupljenja.
slavlja, Slavonski Brod 1965. — Svetački Postavši svećenik skoro sve do smrti vrši
vijenac, 1. i 2. dio, Slavonski Brod 1966. — službu dušobrižnika po različitim mjestima
Nedjeljna riječ, 1 i 2. dio, Slavonski Brod Južne Hrvatske. Uz pastoralni rad bavi se
1966, 1967. Hvalospjev misli, Slavonski Brod književnošću. U različitim časopisima
1967. — Misli dana Gospodnjih, 1. i 2. dio, (Euharistijski Glasnik, Hrvatska prosvjeta,
Slavonski Brod 1968, 1969. — Aureola misli, Dan, Težačke novine, Dalmatinska smo- tra,
Slavonski Brod 1969. — Magnifikat misli, Naša misao, Ženska misao, Gospa Sinjska...)
Slavonski Brod 1969. — Nedjeljna svjetlost, 6 piše pripovijetke, crtice... iz našega seoskog
svezaka, Slavonski Brod 1972.—1975. — S života (Stana, Prvi rez, Krsno ime...). Uz to
neba sjaj, 1. i 2 dio, Varaždin 1975, 1976. — skuplja narodno blago: molitvice, izreke,
Zvijezde Božjega neba, 1. i 2 dio, Varaždin poslovice, zagonetke. Posebno je izdao:
1976, 1977. — Suncem obučena, 1. i 2. dio, Dalmatinke — pripovijetke dalmatinskog sela,
Varaždin 1977, 1978. — Nedjljeno cvijeće, 6 Jeronimska pučka knjižnica 213 (Zagreb
sezaka, Varžadin 1978-1981. — Korizmeno 1925); Zagorke— pripovijesti iz života
cvijeće, Varaždin 1981. zagorske Dalmaciie (Šibenik 1931);
LIT.: B. DUDA: Sluga i rob Isusa Krista, vječne Dalmatinske narodne pobožne pjesme i
Riječi, Obavijesti Hrvatske franjevačke legende (Šibenik 1930). Dosta je ostavio u
provincije sv. Ćirila i Metoda, 47 (l995), br. 3, rukopisu. O njegovu se književnom radu
193-200. — F. JESENOVIĆ: Važno je da smo kritika povoljno izrazila. Neke njegove
Božji, Ibidem, 200-201. F.E. Hoško pripovijetke, npr. Pregažen život (Zagorke, str.
5 do 33), kritičari smatraju pravom
PLAVŠA, fra Andrija, profesor (Otok, 22. umjetninom. J. Šetka
VIII. 1809- MIrlović, 21. XII. 1856). - Na
krštenju je dobio ime Frano. Kao dječak je u PLETIKOSA, fra Jakov (Vaćani, 1704-
Sinju pohađa samostansku školu. U Red ulazi Sumartin, 7. IV. 1769.). Prema Baćiću, kojeg
27. studenoga 1825. god. Filozofiju studira na slijede kasniji autori, rodio se u Vaćanima,
Visovcu, u Sinju i Splitu, a 1831. god. odlazi u danas u župi Piramatovci Sam se Jakov naziva
Beč na studij teologije. Za svećenika je zarađen Skradinjaninom. Stupio je u franjevački Red
8. listopada 1833. Iz Beča se vraća 1835. i na Visovcu 2. VI. 1720. s još nekoliko
počinje predavati teologiju u Sinju. 1858. god. sposobnih kolega kao što su bili kasniji pjesnik
je premješten na Teologiju u Šibeniku ali tamo fra Petar Knežević, lektor i pisac filozofskih
ostaje samo godinu dana pa se opet vraća u bilježaka fra Mihovil Dragičević, vojni
Sinj. U Sinju predaje sve do 1854. godine i to kapelani fra Filip Piljić i fra Jure Samaluk. Kao
teologiju, kanonsko pravo i povijest Crkve. Uz svećenik bio je župski pomoćnik u Mirloviću
profesorsku službu bio je i župnik Ogorja (1730-1735), učitelj novaka na Visovcu (1737-
(1839-1845.), Otoka (1846-1850) i Sinja 1743; nakon čega je ubrojen u počasne
(1851-1853). Iz Sinja prelazi na Visovac definitore. 1749-1751), Učitelj u Zaostrogu i
odakle poslužuje župu Mirlović gdje ga je kapelan u Drveniku (oko 1746). Župnik u
zatekla i smrt. Bio je jednom i tajnik Opuzenu. Misionar u Svetoj zemlji (uputio se
Provincije. 21. VIII. 1751, stigao u Jeruzalem 31. VII.
LIT.: Fra Petar BEZINA: Srednje školstvo ..., 1752 —1756), učitelj redovničke mladeži na
str. 154. B. Pezo Visovcu (19. XI. 1756- 30. X. 1763), Splitu
(30. X. 1763-9. VI. 1765. i Karinu (9. VI.
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 578

1765- lipanj 1768). — Iz njegova rukopisne podučavanje mladeži, II, 1869, 462.— A.
povijesti Svete Zemlje očito je da je tri godine CRNICA, Naša Gospa od zdravlja i njezina
proživio u Jeruzalemu (p. 73av). Baćić a slava, Split 1939, 312-314. — T. MATIĆ,
poslije njega Crnica i ostali pisci navode da je Hrvatski putopis iz sredine osamnaestog
bio gvardijan samostana sv. Ivana “in vijeka, Zbornik u čast Stjepana Ivšića, Zagreb
Montana”, što je srednjovjekovni naziv za 1963, 255-261. — I. Pederin, Prvi hrvatski
samostan sv. Ivana u ‘Ain Karemu. Sigurno je putopis fra Jakova Pletikose, Kačić 16 (1984),
da je u tom samostanu Pletikosa boravio 137-151. – P. BEZINA, Kulturni djelatnici
nekoliko mjeseci i u njemu je napisao povijest Franjevačke Provincije Presvetoga Otkupitelja
tog samostana, no čini se da nije bio gvardijan, u XVIII. i XIX. stoljeću, Zagreb 1994, 62-64.
jer u vrijeme svoga boravka spominje drugog V. Kapitanović
redovnika kao gvardijana (p. 140), a
gvardijansko je mjesto u tom samostanu POGAČNIK, Lujo, profesor (Trst, 11. XI. 1863.
pripadalo Španjolcu. Ukoliko je Pletikosa bio - Trogir, 12. I. 1933). - Gimnaziju i teologiju
gvardijan onda bi to moglo biti u Betlehemu pohađa u Zadru. Za svećenika je zaređen 1886.
što daje naslutiti njegova rečenica u nabrajanju Bio je profesor matematike, fizike i prirodnih
samostana u sv. zemlji kad kaže: “Treći[ j]e e znanosti. Njegova izvanredna pronicljivost
manastir u Betlemu, gdi se rodio spasitelj, i pokazala se u rješavanju trigonometrijskog
vlada gvardijan po tri miseca od četiri naroda, problema kako razdijeliti kut na tri jednaka
to [j]est Italije, Nimačke, Španje i Francije (gdi dijela. Taj je izum patentirao kod austrijske
sam bio i ja) i stoji u njemu najmanje 18 vlade. Objelodanio je studiju: Komet Halley-ev
redovnika” (p. 93). Tu je Pletikosa mogao biti i njegove pojave kroz vjekove, (Dalmatinska
možda gvardijan kao pripadnik mletačke smotra) 1910. U rukopisu je ostavio više
države, no to bi još trebalo istražiti. — Njegov studija, nacrta i propovijedi.
putopis Putovanje k Jeruzolimu iako još uvijek LITERATURA: Nekrologij franjevačke prov.
u potpunosti neobjavljen često je spominjan u sv. Jeronima Zadar. - Franjo među Hrvatima,
Hrvatskoj književnosti, kao najstariji putopis Zagreb 1976. str. 262. PP.
na hrvatskom jeziku, lijepa jezika i stila. Manje
je spominjano njegovo djelo “Sveta Zemglia POKOVIĆ, Ilija (a Canalibus), drvorezbar
od koga je bila posidovana od poçela svita do (Konavle, cca 1680 - Dubrovnik, 14. II. 1738) -
ovoga vika sadagnega ovde pripisue se 1755.” Krsnim imenom Stjepan. Stupio u Provinciju
sačuvano u rukopis Codex 24 u arhivu sv. Franje u Dubrovniku 1701. g. Brat laik.
franjevačkog samostana u Sumartinu. I to djelo Pred smrt službovao u Rijeci Dubrovačkoj. Bio
spada više u književnost nego u pravu povijest je izvanredno vješt drvorezbar.
jer je Pletikosa po naravi naginjao LITERATURA: Benvenutus RODE:
umjetničkom pripovijedanju, pa je njegova Necrologium Fratrum Minorum de Observantia
nadahniteljica muza Klio u tom djelu došla u Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta
potpunosti do izražaja. — Drugo je Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917, 461.
Pletikosino djelo u istom rukopisu Breve I. Djamić
ragguaglio del sagro Convento di s.
Gio(vanni) Battista in Montana e della casa di POLJAK, fra Pijo, propovjednik i pisac
s. Zaccaria, ove la Beatissima Vergine visitò (Glavice4. III. 1834- Sinj, 29. II. 12916). U red
santa Elisabetta con relazione di acuni je stupio 5. X. 1855. Srednje školovanje
miraculosi successi ed aparizioni fatte ne’ završio je u Sinju. Bogoslovlje je studirao u
sudetti santuari. / 1755. / Di più aggiunti due Šibeniku i Makarskoj a zaređen za svećenika
sucessi in Giaffa, e Gran Cairo. 1859. Bio je učitelj novaka u Visovcu i
LIT.: Liber archivalis, Arhiv franjevačkog Zaostrogu, župni pomoćnik u Sinju. Poslije
samostana Makarska, 132 i 145. — Š. Ljubić, toga je živio u Splitu i propovijedao po
Ogledalo književne povijesti jugoslavjanske na različitim mjestima. Nekoliko godina prije
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 579

smrti premjestio se u Sinj. U rukopisu mu je Nuštar, Bosanski Brod i Pula, te zabavišta (


ostalo djelo Kršćanska obitelj (Crnica). dječji vrtići) i obdaništa : Suhopolje, Sušak i
Djela: Put raja to jest spasonosna promišljanja Pula. U Osijeku sestre preuzimaju rad u
za svaki dan preko godine, I-II, Split 1905- internatu za djevojke, obdaništu i zabavištu
1906. (vrtiću). Godine 1906 1908. gradi novu
Lit.: — A. CRNICA, Naša Gospa od zdravlja i Provincijalnu kuću u Đakovu s crkvom
njezina slava, Split 1939, 372-374. – P. Presvetog Srca Isusova. Kupuje kuću na
BEZINA, Kulturni djelatnici Franjevačke Sušaku (Rijeka) i uz nju gradi crkvicu
Provincije Presvetoga Otkupitelja u XVIII. i Presvetog Srca Isusova za potrebe građana. Na
XIX. stoljeću, Zagreb 1994, 142-143. molbu gradskog poglavarstva iz Suška šalje
1911. godine u Dragu kod Sušaka šest sestara
POLJAK, Henrik, bos. vikar (?, u Poljskoj, 2. koje su se dobrovoljno javile za dvorbu
polovica 14. st. - ?, 1411). - Dulje vremena oboljelih od kolere. Godine 1912. velikodušno
djelovao je u Bosanskoj vikariji i isticao se daje sestre za dvorbu ranjenika u Balkanskim
svojim požrtvovnim radom. Izabran je za ratovima u Crnoj Gori i Bugarskoj. Uz želju i
vikara 1411. god., ali je umro prije nego je bio brigu da pomogne ranjenicima, brine se i za
potvrđen. svoje sestre: odlučno zastupa i brani njihove
LITERATURA: Juraj BOŽITKOVIĆ: Kritički interese. U većini bolnica koje su sestre
ispit popisa bosanskih vikara i provincijala preuzimale, čekao ih je pionirski rad skopčan s
(1339-1735). Beograd 1935, 15-16. - Dominik nebrojenim teškoćama. Ugovori između
MANDIĆ: Franjevačka Bosna, Rim 1968,84. bolničih uprava i Družbe, koje je ona sklapala,
A. Barun ostali su uzor do najnovijeg vremena. Godine
1914. završava službu provincijalke i odlazi u
POLZ, s. Radegunda, (Steierling/Austrija, 25. Provinciju iz koje je i došla u Đakovo u Linz.
VII. 1847. — Linz, 10. X. 1924), sestra sv. Ondje je i umrla. Sve do smrti sačuvala je
Križa. Stupa u Družbu u Linzu, gdje polaže ljubav prema Hrvatskoj.
prve zavjete 1869. U Đakovo dolazi slijedeće LIT.: »Unsere heimgegangene Schwester«,
godine. Rado je učila hrvatski, ali je željela da Theodosia, Mitteilungen für die Schwestern
pitomice nauče, uz svoj materinski hrvatski, von heiligen Kreuz, Ingenbohl, XL (1925) 1,
dobro njemački. Posve se uživjela u hrvatske str. 48-51. M. Žigrić
prilike i zavoljela hrvatski narod. Bila je
učiteljica stručne škole te je znala cijeniti naše PONTIĆ, Luka, pedagog (Slavonski Brod, oko
narodne ručne radove i brižno ih njegovala. U 1680. — Slavonski Brod, 10. I. 1736). Kao
Stručnu školu Družbe u Đakovu uvela je tkanje član Bosne Srebrene najvjerojatnije je u Italiji
ćilima po narodnim uzorcima. Ti su ćilimi završio visoko školovanje i zatim 1708. u
zbog skladnih boja i fine izrade dobili Velikoj predavao moralno bogoslovlje, a tek
priznanje na izložbama ručnih radova u poslije toga filozofiju. Bio je na dva učilišta
Domovini i na svjetskim izložbama u Haagu i filozofije prvi predavač; najprije je predavao u
Barceloni. Godine 1897. imenovana je trećom Slavonskom Brodu (1710-1712), a zatim u
provincijalnom poglavaricom u Đakovu. Za Požegi (1712-1714). Požeško učilište je bio
njezina mandata preuzimaju sestre rad u osnovao provincijal Petar Pastirović s
Domobranskoj bolnici u Zagrebu, u Gradskoj obrazloženjem da će ono u tom gradu pružiti
bolnici u Slavonskom Brodu, Pakracu, priliku za natjecanje i suradnju s isusovačkim
Virovitici, u privatnoj bolnici u Novom Marofu kolegijem i gimnazijom.
i u rudarskoj bolnici u Drnišu. U Bugarskoj LIT.: F.E. HOŠKO: Franjevačko visoko učilište
preuzimlju rad u bolnici u Varni te u u Požegi, Nova et vetera, 27 (1977), sv. 1, 89,
Klementinskoj bolnici u Sofiji. Pod njezinom 90. — ISTI, Franjevačka visoka filozofska
upravom proširuje djelovanje sestara na pet škola u Slavonskom Brodu, Ibidem, 27 (1977),
osnovnih škola: Donji Miholjac, Hercegnovi, sv. 2, 73-74. F.E. Hoško
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 580

Bibliografija Hrvatska I. Zagreb 1860, str. 12. -


POSILOVIĆ (MOŠUNJANIN), Pavao, biskup FERMENDŽIN Euzebije: Chronicom
(Glamoč, krajem 16. ili početkom 17. stoljeća - observantis provinciae Bosnae Argentinae.
Rama, oko 1653). - Izgleda da je škole završio Starine JAZU. Zagreb 1890, knji. XXII, str. 34.
na Visovcu i u Italiji. U franjevački rd stupio je - ISTI: Acrta ABosnae. Zagrabiae 1892, str.
na Visovcu, gdje je nakon ređenja bio nekoliko 412-414, 420. - TOMANOVIĆ L/azar/: Jedan
godina nastavnik samostanskim đacima. nakon spomenik srpske književnosti iz XVIII vijeka.
smrti biskupa fra Tome Ivkovića 1633. Javor, 14(1887), 8, str. 123-125. -
“nadmeće se” s Jeronimom Lučićem za čast MATKOVIĆ Jako: Bibliografija bosanskih
skradinskog biskupa. Bosna Srebrena predlaže franjevaca. Sarajevo 1896, str. 11-12. -
Posilovića, koji 1634. putuje u Rim u svezi PROHASKA Dragutin: Das Kroatisch-
popunjavanja skradinske biskupske stolice. serbische Schrifttum in Bosnien und der
Tek 1642. promaknut je na ovu čast. Poslije Herzegowina. Zagreb 1911, str. 106-108. -
smrti biskupa fra Bartula Kačića upravlja neko REŠETAR Milan: Bibliograrski prilozi. 3.
vrijeme i makarskom a od 1639. do 1644. i Posilovićevo Naslađenje duhovno od 1707.
duvanjskom biskupijom dok nije imenovan Građa za povijest književnosti hrvatske.
biskupom fra Marijan Maravić. U Zagreb 1915, Knj. XVIII, str. 467-468. - ISTI:
međuvremenu bio je i apostolski vikar u Posilovićev ikavsko-jekavski govor.
Slavoniji. Godine 1650. povlači se u ramski Južnoslavenski filolog, 1928/29, knj. VIII, str.
samostan. Ovdje su ga, izgleda, ubili Turci s 83-87.- KOLEDIĆ Petar: Fra Pavao Posilović i
još nekoliko franjevaca. U svakom slučaju njegovo Naslađenje. Rad JAZU, Zagreb 1915,
1658. više nije živ. — Provincijal Bosne knj. 206, str. 168-252. - VLADIĆ Jeronim: O.
Srebrene fra Mijo Bogetić potakao ga je da Pavao Posilović, biskup. Naša misao, 33(1919)
piše i objelodanjuje svoja djela. Nije stigao da 1/2, str. 1-8. - GEORGIJEVIĆ Krešimir:
bude originalan, nego je više kompilator i Hrvatska književnost od 16. do 18. stoljeća u
prevodilac tuđih tekstova. Pri sastavljanju svog sjevernoj Hrvatskoj i Bosni. Zagreb 1969, str.
Naslađenja služi se osobito franjevcem 159-160. A. Kovačić
Bartolomeom Cambi-em i dominikancem
Bartolomeom D’Antelo, Cvijet je “izvadio iz POTOČNIK, Konrad (✜ Franjo), glazbenik
jezika latinskoga”. Ove dvije moralno- (Ljubljana, 4. X. 1687. — Ormož, Slovenija,
didaktičke knjige rado su čitane i stoga više put 20. VIII. 1737). U Provinciju sv. Lasdislava
izdavane bosančicom i latinicom. Posilović je stupio je 1707. Za svećenika je zaređen 1712.
utjecao na djelatnost Margitića i Babića. u Zagrebu, gdje je studirao na filozofskom
Mnogo štošta iz njegovog života i djelovanja učilištu (1708-1710) i na bogoslovnoj školi
još nije dovoljno objašenjeno. Neki (Kolendić) (1710-1714) tamošnjeg Generalnog učilišta.
ističe kako se natjecao za biskupske časti, a Pastoralno je djelovao u Remetincu (1714/15),
drugi (Vladić) tvrde da se to na temelju Ormožu (1715-1717, 1731-1737), Ivaniću
dokumenata ne može tvrditi. (1717-1719), Križevcima (17191721),
DJELA: Naslađenje duhovno koi želi dobro Čakovcu (1721/22), Virovitici (1722/23. 1726-
živiti po tom toga dobro umriti... Mletcih 1639, 1730), Koprivnici (1723/24) i Zagrebu (1724-
1682 2, 1705 3, 1756 4. Cviet od kriposti 1726). U svim tim samostanima je bio i
duhovni i tilesnie, prikoristan svakomu orguljaš, a za boravka u Ormožu (1734-1736)
virnomu karstianinu... U Mnetcie 1647, 1701 2 ga ljetopisac naziva "piscem koralnih napjeva",
(bosančicom), 1712 3, 1756 4 (latinicom). prepisivačem kantuala. Njegovi kantuali sadrže
LITERATURA: FARLATI Daniel: Illyricum 23 mise koje nose imena po mjestima gdje su
sacrum IV. Venetiis 1769, str. 182. - JUKIĆ početkom 18. st. bili samostani franjevačke
Ivan Franjo: Pisaoci, koji su azbukom pisali. provincije sv. Ladislava; po većim ili
Bosanski prijatelj, I(1850), str. 25-32. - značajnijim samostanima nazvane su po dvije
KUKULJEVIĆ SAKCINSKI Ivan: mise: Zagrebu, Varaždinu, Križevcima,
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 581

Remetincu i Ormožu, a po ostalim teološka rukopisa su u franj. knjižnici u


samostanima jedna: Krapina, Ivanić, Virovitici; De traditionibus, De Ecclesiae et de
Koprivnica, Čakovec, Pečuh, Virovitica, Conciliis (s.l.s.a; vel. 23,2 x 17,8 cm, pag. str.
Kanjiža, Šikloš, Hrastovica, Kostajnica, 62 i nepag. 657; franj. knjižnica u Čakovcu),
Szeged i Szigethvar. Pjevnik sadrži De sacramentis in genere (Zagrabiae 1778;
blagdanske, marijanske i svetačke himne te vel. 22 x 17,5 cm, str. 292; franj. knjižnica u
nabožne popijevke. Primjerke tog kantuala Zagrebu, sign. K g 8; posljednja dva rukopisna
čuvaju franjevački samostani u Varaždinu (tri sveska sadrže i predavanja D. Stankovića) i
primjerka), Virovitici (dva primjerka) te po Compendium historiae ecclesiasticae (s.l.s.a.;
jedan u Zagrebu, Krapini i Čakovcu; čakovečki vel. 31,5 x 20,5 cm, nepag. str. 112; franj.
primjerak pisac izričito označuje kao svoje knjižnica u Varaždinu, sign. A 133).
djelo i daje mu naslov Sacri Chorales. DJELA: Conclusiones ex universa Philosophia
Sačuvani primjerci se dijelom razlikuju po ad mentem illustrium philosophorum.
svom sadržaju. Zagrabiae 1765. - Assertiones dogmaticae... ex
LIT. L. ŠABAN: Glazba u Franjevačkom universa theologia. Zagrabiae 1771. -
samostanu u Varaždinu, Varaždinski zbornik, Assertiones theologico-dogmaticae de era
Varaždin 1983, 325. — P. KINDERIĆ: Christi Ecclesia... Romano Pontifice ac
Ljubljančanin Konrad Potočnik i hrvatska Conciliis. Quinque-Ecclesiis 1775. -
barokna crkvena glazba, Marijin Trsat, 28 Asseritones ex universa Theologia. Zagrabiae
(1994), br. 1,10-11. F.E. Hoško 1777; suautor D. Stanković. - Assertiones ex
universa Theologia. Zagrabiae 1778; suator D.
POTOČNJAK, Leonard, filozofski i teološki Stanković. - Assertiones theologice de re
pisac, ljetopisac, provincijal (Ormož, 6. II. sacramentaria et Mysterio SS. Trinitatis.
1734. - Koprivnica, 19. III. 1804. Stupio je Zagrabiae 1778; suautor D. Stanković.
1752. u novicijat u Ivaniću i postao član LIT.: F.E. Hoško: Skotistička filozofija
Provincije sv. Ladislava. Filozofiju je slušao u zagrebačkog kruga 17. i 18. stoljeća.
Zagrebu (1754-1756), a teologiju u Pečuhu Bogoslovska smotra, 39)1970), 1/3, 211. - Isti:
(1756/57) i Zagrebu (1757-1760). Postao je Skotistička teologija Zagrebačkog kruga 17. i
svećenik 1758. u Zagrebu i najprije je bio 18. stoljeća. Kačić, 3(1970), 93-97.F. E. Hoško
dvorski kapelan grofova Keglevića u Krapini
(1760-1762), a zatim propovjednik u PRAMBERGER, s. Anselma, (Filipovo/Bačka,
Varaždinu (1762/63), u Ormožu (1765/66) i u 30. VI. 1914. — Zagreb, 7. IV. 1993), sestra
Krapini (1766-1768). Kad je stekao pravo sv. Križa. Rođena je u dobroj katoličkoj
predavati filozofiju, poučavao ju je u Zagrebu obitelji te je već kao djevojčica osjetila
(1763-1765), a nastavio u Pečuhu (1773-1775) redovnički poziv. U 13.godini dolazi u Đakovo
i u Zagrebu (1775-1778). Postigao je i naslov u Mali konvikt, završava Građansku školu, a
“lector jubilatus”. U razdoblju najvećih zatim Učiteljsku školu u Zagrebu kod sestara
promjena u odnosu Crkve i države pod udarom milosrdnica. Godine 1936. polaže prve zavjete.
jozefinizma bio je provincijal (1780-1783) i Nadala se da će raditi u svome učiteljskom
zatim kustod (1783-1785). Događaje iz tog pozivu. No upravo u to vrijeme Družba otvara
vremena je zapisao u ljetopisu Liber na Vrhovcu Bolničarsku školu. Predavači su
memoriarum (knjižnica franj. samostana u bili liječnici profesori Medicinskog fakulteta u
Varaždinui). Zapisao je i priručnik iz filozofije Zagrebu. Oni su ujedno bili i ravnatelji klinika
Universa Philosophia (Zagrabiae, 1763-1765; na kojima su radile naše sestre. Gradivo
vel. 32,1 x 20 cm, str. /434/; sign. F 79, njihovih predavanja trebalo je s polaznicama
Varaždin) te pet teoloških priručnika: De Deo škole razrađivati, učiti. U tu su svrhu poglavari
uno et Deo Elevante (Varasdini 1770; vel. 19,2 odredili dvije mlade sestre učiteljice s.
x 15,6 cm, str. [203]), De ultimis (Zagrabiae Anselmu i s. Smiljanu Borić i poslali ih na
1775/76; vel. 18,8 x 15,2 cm, str. 290; oba Internu i Kiruršku kliniku, gdje su radile sestre
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 582

sv. Križa, da se upute u medicinsku praksu.


Godine 1938. pozovu je poglavari na Osnovnu PRIMOVIĆ, Antun (Primi), biskup (Dubrovnik,
školu u Đakovo. Od 1941 1944. radi na ? - 14. I. 1703) - Član Provincije sv. Franje u
njemačkoj osnovnoj školi u Đakovu. Te godine Dubrovniku. Gvardijan samostana na Lopudu
započinje studij njemačkog jezika na Višoj (1665), te provincijal (1666-1669). Poslan od
pedagoškoj školi u Zagrebu. Zbog nepovoljnih Senata Republike francuskom kralju Luju XIV
okolnosti prekida studij i odlazi u bolnicu radi prikupljanja pomoći nakon potresa (1667).
Družbe u Vukovar, gdje radi u uredu Prije isteka provincijalskog mandata imenovan
(1945/46). Kad je oduzeta bolnica, s. Anselma trebinjsko-mrkanjskim biskupom (1669). Po
odlazi u Bošnjake gdje započinje svoj župni vlastitoj želji ukopan samo ufranjevačkom
apostolat (1949) i vrši službu kućne habitu. — Živio je razborito ičasno (Rode). Bio
poglavarice. Zatim slijede župe Štitar i je vrlo obrazovan i načitan (Fabijanić).
Drenovci. U isto je vrijeme bila i kućna Njegova misija u Francuskoj nije uspjela, jer je
poglavarica God. 1964. premještena je u francuska vlada istrošila državni budžet na rat
Osijek I. kao katehistica i kućna poglavarica. sa Španjolskom (Deanović). Kao biskup u
Ondje ostaje dvije godine. Novi djelokrug rada Trebinju služio je najspremnije i najbudnije do
otvara 1966. u katoličkom đačkom domu smrti, pa za njegova biskupovanja nijedna
»Kolpinghaus« u Freiburgu, Njemačka, gdje katolička obitelj nije odstupila od vjere (Dolci).
ostaje 10 godina. Odatle odlazi 1976. u
Germering kraj Münchena u Starački dom gdje DJELA: La lega dell’Honestà e del Valore.
radi u uredu i kao vratarica. Jedno vrijeme vrši Venetia 1703.
ondje i službu kućne poglavarice. God. 1980. LITERATURA: Cronicon necnon Decreta et
teško se razboljela. Liječnici su tvrdili da neće Acta... Prov. Ragusinae 1649-1713 (Arhiv
preboljeti. Ipak, zagovorom bl. s. Ulrike čudom samostana Male Braće u Dubrovniku). 9v,
je ozdravila. God. 1986. premještena je u 10rv. - Lettere e commissioni d Ponente 1668-
Schifferstadt u Starački dom gdje ostaje do 69 (Historijski arhiv u Dubrovniku). n.27. -
1990. Nakon 25 godina vraća se u Sebastianus DOLCI: Monumenta historica
Provincijalnu kuću u Đakovo. Nakon odmora Provinciae Rhacusinae Ordinis Minorum
prepisivala je latinicom dio Provincijskog S.P.N.Francisci. Neapoli 1746. 68. - ISTI: Fasti
ljetopisa, koji je pisan goticom njemački. litterario-RAgusini. Venetiis 1767. 4. - Donato
Također je prevodila s njemačkog kritički FABIANICH: Storia dei Frati Minori II. Zara
živoptopis Majke M. Terezije Scherer, 1864. 198. - Benvenutus RODE: Necrologium
utemeljiteljice Družbe. Kad su redovnice Fratrum Minorum de Observantia Provinciae
učiteljice morale napustiti školu ili redovničko S.P. Francisci Ragusii. Analecta Franciscana
odijelo, sestre sv.Križa započele su župnim VI. Ad Claras Aquas 1917, 454. - M/irko/
apostolatom u župama Đakovačke biskupije. DEANOVIĆ: Les plus anciens contacts entre
Sestra Anselma bila je pionirka u tome la France et Raguse. Annales de l’Institut
apostolatu. Bila je blaga, prilagodljiva, Francais de Zagreb. 26-27 (1945), 51-54, 102-
pristupačna svima. U teškim danima iza rata 103. I. Djamić
kad su se sestre i svećenici tek privikavali na
suradnju i zajednički rad, djelovala je uvijek PRIPISALIĆ, Silvestar, propovjednik
razborito i umirujuće. (Dubrovnik, cca 1742 - 29. XII. 1803) -Krsnim
LIT.: Z. K OJAKOVIĆ: »Regina Prambereger, imenom Nikola. Stupio u Provinciju sv. Franje
sestra Anselma«, U znaku Križa, List u Dubrovniku 1759.g. U Provinciji je bio
Milosrdnih sestara sv. Križa, Đakovo, V gvardijan u samostanima: Pridvorje u
(1984) 2, str. 35-37. M. Žigrić Konavlima (1775-1777), Kuna na Pelješcu
(1779), Slano (1782), Mala Braća u
PRIMORAC, Mihovil PERKOVIĆ, Mihovil Dubrovniku (1788, 1789, 1798-1800) gdje je
bio i vikar (1787), Cavtat (1791-1793). Biran
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 583

je za definitora (1789-1792, 1799-1800) i (luminosa stella tra i dottori, lume irradiante


provincijala (1802), a na ovoj posljednjoj del seggio pastorale, gloria della chiesa,
dužnosti ga je zatekla smrt. - Kao čestit i campione del cielo, decoro dei prelati…) Do
pbožan redovnik privlačio je svakoga, a na danas je sačuvan njegov dragocjeni umjetnički
propovijedima je uvijek imao veliki broj biskupski štap (Stari štap koji i danas
zadovoljnih slušatelja. Uvijek se rado stavljao propovijeda). Kad mu je u Hvaru određen 8. 9.
na raspolaganje vjernicima kao djelitelj svetih 1523. nasljednik on je već bio preminuo.
tajni. Na jednom putovanju iz Dubrovnika u LIT.: Archivio Sartori… (a cura di P. Giovanni
Slano radi bogoslužja, jedva je preživio Luisetto), Padova 1983ss. Vol. III, 743 br. 73;
brodolom. II, 1927 br. 24. — Fonti e Studi Francescani.
LITERATURA: Benvenutus RODE: Padova 1989ss. Vol. I br. 2204, 2268. — C.
Necrologium Fratrum Minorum de Observantia EUBEL: Hierarchia catholica medii aevi, IIII,
Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta Padova 19682, 273. D. FARLATI: Illyricum
Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917, 502- sacrum, IV, Venetiis 1769, 267. — P. GAMS:
503. I. Djamić Series episcoporum Ecclesiae Catholicae,
Regensburg 1873 [Graz 1957], 410. — M.
PRITIĆ, Franjo (Prititius, Patricius, Franjo iz OREB: Zaslužni članovi Hrvatske provincije sv.
Nina, Jakov), FKN, biskup († prije 8. IX. Jeronima franjevaca konventualaca od njezina
1523). Pod imenom Franjo iz Nina u Padovi postanka do naših dana, Split 1973, 106s. —
20. XII. 1477. prima tonzuru i niže redove. M. ŽUGAJ, Nomenklator franjevaca
Jednako ga tako naziva 2. XI. 1492., generalni konventualaca Hrvatske provincije sv.
ministar franjevačkog reda kad ga na duždevo Jeronima: 1217-1559, Zagreb 1993, 35.
osobno zauzimanje, inkorporira venecijanskom
samostanu "dei frari" i određuje da mu se PRKAČIN, s. Benita, provincijalka, ŠSM,
dodijeli soba. (Dužd se je smatrao obveznim da (Mostar, 21. V. 1903. — Potoci, 12. V. 1981.).
se Franji “oduži” što su njegova tri brata dali U samostan je došla 7. IX. 1923. u Novicijat
živote za Veneciju na raznim bojištima). stupila 19. III. 1925. Od 1928. do 1945. radila
Preziomenom Prititius oslovljava ga generalni je kao učiteljica i upraviteljica Osnovne škole u
ministar kad 1. VIII. 1493. propisuje da mu se Potocima. Uz to je obavljala dužnost
u Veneciji imaju priznati časti kustoda sa svim provincijalne tjanice i savjetnice, a neko
prednostima koje je imao u svojoj provinciji do vrijeme bila je i odgojiteljica kandidatica. U
dana transfilijacije. U kasnijim spisima razdoblju 1949.-1952. bila je u zatvoru u
pojavljuje se u latiniziranoj verziji Patricius Mostaru i Stocu. Nakon izlaska iz zatvora bila
(slično su se i neki creski Petris-i često je sedam godina provincijalna predstojnica.
latinizirali u Patritio). Oreb mu (možda prema Obavljala je kratko vrijeme službu učiteljice
provincijskom nekrologiju) dodaje i ime Jakov, novakinja u Potocima, a 1962.-1969. bila je
bez obrazloženja. — Kao profesor teologije u vrhovna savjetnica u Rimu. Godine 1969.
Veneciji, 18. XII. 1510. imenovan je za imenovana je za provincijalnu ekonomu i tu
hvarskog biskupa (Gamsu navodi da je izabran službu vršila je sve do smrti. — S. Benita je
1509). U biskupiji je bio obljubljen napose kod bila osoba povjerenja, vrlo miroljubiva,
pučana za koje se mnogo zauzimao u vrijeme požrtvovna i pobožna. Voljela je redovnički
pobune (1510-14). Bio je veliki štovatelj život i svoju zajednicu. A. Bubalo
euharistije, promicatelj gradnje Gospinih
crkava u Komiži i Visu; možda je u Vis doveo PRLIĆ Fra Melhior-Jerko (1912.-1945.)
i franjevce (u vrijeme njegova biskupovanja Rođen 27.VII.1912. u Sovićima, ž. Gorica, od
otvoren je tamošnji samostan). Nazivali su ga: oca Ambrože i majke Anice r. Vlašić. U
sjajna svijezda među naučiteljima, svijetlo što Franjevački red stupio u Mostaru kao tercijar
odsijeva s pastirske stolice, slava crkve, prvak 3.VIII.1935. U novicijat kao brat laik stupio na
nebesa, dika crkvenih dostojanstvenika Humcu, 11.VII.1937. Zavjetovan jednostavno
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 584

12.VII.1938., svečano 18.XII.1941. na Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta


Širokom Brijegu. Radio kao stolar u Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917, 470.
samostanskoj stolarskoj radionici na Širokom I. Djamić
Brijegu. 8.II.1945. odveden sa Širokog Brijega
prema Splitu i negdje na putu, zajedno s PROSJAKOVIĆ, Severian, KOJEC, Severijan
drugima, ubijen. Bio je odličan radnik, nije
nalazio tereta, pred njim je sve pucalo, dobar PRUGEL, Jeronim (Jeronim iz Velike Nedelje,
redovnik... Točan na dnevnim točkama. Styrus, ✜Gregor), propovjednik. (Velika
Manualne poslove je savršeno izvodio. Čist u Nedelja kod Ormoža, 16. II. 1814. - Varaždin,
odijevanju. Potpuno se, kao tercijar, uklopio u 8. IX. 1880.) U KR stupio je 29. rujna 1832. u
franjevačku zajednicu. Fra Rafo-Ivan Prusina Varaždinu. Svečane zavjete položio je 1. X.
(1884.-1945.) Rođen 21.I.1884. u Hamzićima, 1835. u Rijeci. Bio je propovijednik, gvardijan
ž. Čerin, od oca Mate i majke Matije r. Korać. u Varaždinu (1859. i 1866.), kapelan zatvora u
Osnovnu školu i gimnaziju učio na Širokom Varaždinu (1861). — Ostavio je više rukopisa
Brijegu, bogosloviju u Mostaru i Fuldi koji se čuvaju u kapucinskoj knjižnici u
(Njemačka). Od mjeseca kolovoza 1914., pa do Varaždinu. To su: kratka molitvena
1919. vojni kapelan. U Franjevački red stupio razmatranja, molitve i pjesme na čast BDM.
na Humcu, 4.X.1900. Jednostavno zavjetovan pod naslovom “Devetnica Marijina, koju na
4.X.1901., svečano 4.X.1904. Za svećenika veću slavu i častjenje Prečiste Divice, i na
zaređen 16.IX.1906. 1907.-1908. kapelan i duhovnu korist Mariinim Štovateljem poklanja
kateheta na Posušju 1908.-1910. kapelan i O. Jeronim Kapucin u Varasdinu 1857" (82
kateheta u Duvnu 1910.-1911. vikar na Humcu str., pripremljene za tisak, ), duhovni spjev
1911.-1914. kapelan i kateheta u Konjicu "Različita zabava s Isusom i B.D.M." (10 str.)
1914. župnik u Vinici 1914.-1919. vojni — Propovijedi.
kapelan na frontu u Srbiji i Italiji 1919.-1926. LIT.: Nekrologij slovenskih in hrvaških
župnik u Jablanici 1926.-1928. župnik u kapucinov, Ljubljana 1977. Hadrijan Borak
Rošku Polju 1928.-1944. župnik u Gabeli
1944.-1945. u mirovini na Čitluku 14.II.1945. PUC Aleksa, provincijal, (Zagreb, 1670. -
u Mostaru bačen u Neretvu. Bio je uzoran Varaždin, 10. IV. 1731) je najvjerojatnije
svećenik i redovnik. Sve svoje dužnosti zaključio redovito filozofsko i teološko
savjesno je obavljao. Bio je vrlo je-dnostavan i školovanje u inozemstvu i ondje se osposobio
svakome pristupačan. Stoga je uživao za profesora filozofije i dogmatske teologije.
simpatije svih s kojima se susretao. Predavao je na generalnom učilištu 1. razreda u
LIT.: A. Nikić: Hercegovački franjevački Zagrebu najprije filozofiju (1695-1697,
mučenici 1524. -1945. , Mostar 1992. 1698/99), a zatim i teologiju (1705/06).
A. Nikić Dogmatsko bogoslovlje je predavao na
generalnom učilištu 2. razreda u Varaždinu
PROKURICA, Luka, lektor teologije (Konavle, (1702-1705), a bio je i predavač na učilištu
cca 1716 - Provincija Bari, 6.V. 1765) - moralnog bogoslovlja u Krapini (1706-1708,
Krsnim imenom Nikola. Stupio u Provinciju 1713/14). Istovremeno i u godinama poslije
sv. Franje u Dubrovniku 1733. Studije završio službe u visokim školama obavljao je mnoge
u Rimu i Viterbu. Lector artium, kasnije lector upravne službe: upravljao je samostan u
theologiae u Altamuri (Provincija Bari). Nakon Krapini (1708-1711, 1715-1717), bio tajnik
šest godina ove službe postaje javni prolektor. (1699-1702), definitor 1702-1705, 1727-1730),
U domovinu se nikada nije vratio. Prema kustod (1705-1708, 1721-1724), generalni
izvještaju provincijala iz Baria, kojim javlja vizitator (1727), provincijal (1718-1721) i
njegovu smrt, živio je pobožno. provincijski vikar (1730) Provincije sv.
LITERATURA: Benvenutus RODE: Ladislava poslije smrti provincijala Ambroza
Necrologium Fratrum Minorum de Observantia Sokačića. Za vođenje Svjetovnog franjevačkog
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 585

reda odobrio je izdavanje priručnika Beogradu, novicijat započeo 1926., za


Directorium tertiariorum contines Regulam et svećenika zaređen 1933. Doktorirao je 1954.
modum vivendi fratrum et sororum Tertii na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Ordinis S. Francisci de poenitentia Službovao je u Visokom kao profesor i prefekt
nuncupatorum eisdemque Regulae (1937-1940), a nakon napuštanja franjevačke
Explanationem nec non Ritus duplices, scilicet zajednice i svećeničkog poziva u Pljevljanima,
solemne scilicet pro dignitate et varietate Zemunu i Beogradu te od 1954. kao docent i
personarum induendi huiusmodi tertiarios et izvanredni profesor u Sarajevu. Od 1969.
tertiarias. (s.l. 1719) koje je desetljećima djelovao je kao redovni profesor germanistike
koristila Provincija sv. Ladislava. na Filozofskom fakultetu u Beogradu baveći se
LIT.: Arhiv Provincije u Zagrebu, Matricula germanističkom, balkanologijom,
officiorum, ad nomen. - F. E. H oško: indoevropeistikom, poviješću njemačkog
pastoralno djelovanje franjevaca Provincije sv. jezika, poviješću jugoslavenske filologije te
Ladislava na području Zagrebačke biskupije u hrvatsko-srpskom leksikografijom. Surađivaoje
vremenu potridentske obnove. Bogoslovska u Franjevačkom vijesniku (1936-1938) te
smotra, 46(1976), br. 4, 460. F. E. Hoško ksnije u edicijama fakulteta na kojima je
predavao i Akademije znanosti Bosne i
PUCIĆ, Ludovik (De Pozza), propovjednik Hercegovine i drugim znanstvenim
(Dubrovnik, 15. st. - Trst, 16. st.) - Dubrovački periodičnim publikacijama.
plemić. Član Provincije sv. Franje u DJELA: Prefiks da u gotskom jeziku, Beograd
Dubrovniku. Bio je teolog i slavan 1958. - Univerzalno pismo Marijana Šunjića,
propovjednik, obdaren najboljim Sarajevo 1960. - Osnovi gotskog jezika,
sposobnostima. Nazivali su ga Bratac. Sarajevo 1961. - Pesma o Hildebrandu, /s.1./
LITERATURA: Vitalis ANDRIASSI: 1965. - Rerum illyricarum Ignjata Đurđevića,
Necrolotium (Arhiv samostana Male Braće u Sarajevo 1967. - Gotski jezik i istorijska
Dubrovniku) br. 163. - Benvenutus RODE: gramatika, Beograd 1972. - Gotski jezik,
Necrologium Fratrum Minorum de Observantia Beograd /1980/.
Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta LITERATURA: Somenica franjevačke
Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917, 411. klasične gimnazije u Visokom 1882-1981,
I. Djamić Visoko 1983, str. 139-140. A. Kovačić

PUCIĆ, Pavao (de Pozza), vikar provincije PUKLER, Miroljub, povjesnik (Zagreb, 4 XI.
(Dubrovnik, polovina 15. st - polovina 16. st). - 1886. — Zagreb, 20. II. 1920). Osnovnu školu
Dubrovački plemić. Član Provincije sv. Franje i gimnaziju je pohađao u Požegi, a 1900. je
u Dubrovniku. Bio je vikar provincije dva puta postao član Hrvatske franjevačke provincije sv.
(1499 i 1511), te gvardijan samostana Male Ćirila i Metoda. Po školovanju na filozofskom
Braće u Dubrovniku (1509). Bio je vrlo učilištu u Varaždinu (1901-1904) studirao je
razborit i marljiv. teologiju u Fuldi (1904-1909), a sustavnu
LITERATURA: Benvenutus RODE: neoskolastičku filozofiju i povijest religija u
Necrologium Fratrum Minorum de Observantia Louvainu u Belgiji (1909-1913); iz filozofije je
Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta postigao naslov licencijata. Predavao je na
Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917, 413. filozofskom učilištu u Varaždinu (1912-1914),
I. Djamić a zatim kao vojni kapelan sudjelovao u Prvom
svjetskom ratu. Poslije rata bio je kapelan u
PUDIĆ, Vojislav, germanist (Potočani, 13. IX. Vukovaru, gdje je obolio od žučnog kamenca
1909 - Beograd, 30. V. 1982). - Krsno mu je što je bilo uzrok njegove smrti. Prvi je
ime Ivan. Osnovnu školu završio je u povjesnik i ljetopisac nove provincije, začetnik
Potočanima, gimnaziju u Visokom, filozofsko- komparativnog istraživanja povijesti religija na
teološki studij u Sarajevu, germanistiku u hrvatskom kulturnom području. Svoje
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 586

povijesne rasprave i članke apologetskog (1869.-1870. i 1877.-1880.) dva puta definitor


usmjerenja kojima upozorava na nadmoć vjere (1860.-1863. — 1890.-1893.), provincijal
nad znanošću i kršćanstva nad drugim (1872.-1874.) i generalni vizitator u vlastitoj
religijama objavljivao je u listovima Serafinski Provinciji (1888.) te generalni komesar
perivoj (1909-1911) i Naša misao (1913- (povjerenik) 1898, ali se ubrzo odrekao te
1915); sam je uređivao homiletski časopis službe. — Pisao je dosta, ali često bez potpisa.
Dušobrižnik (1910-1911, 1914, 1919). Spjevao je prema talijanskom orginalu pjesmu
DJELA: Svečani govor o ratu, Zsgreb 1914. — »O Marijo Majko«, koja je postala vrlo
Budizam i kršćanstvo, Rijeka 1918. popularna (svibanjske poboznosti). Priredio je
LIT.: A. SPILETAK: Dr. Pukler, Budizam i svečeno izdanje Kačićeva Razgovora
krščanstvo, Glasnik biskupije bosanske i ugodnoga (1889 ) sa svoja dva priloga. Borio
srijemske, 16 (1918), 154. — F.E. HOŠKO: se za čistoću hrvatskoga jezika i bio dosljedan
Pukler fra Miroljub. Franjo među Hrvatima, ikavac. Za narodnoga preporoda osobiti
1226-1976. Zagreb 1976, 263. F.E. Hoško suradnik i istomišljenik don Mihovila
Pavlinovića. Surađivao u listu Il nazionale. Bio
PULJIĆ Fra Metod-Andrija (1912.-1945.) izvrstan propovjednik, uzoran opslužitelj
Rođen 24.XI.1912. u Vašarovićima, od oca redovničke stege i razboriti upravnik.
Ante i majke Matije r. Mušan. Gimnaziju učio DJELA: Andrie Kačića Iz Brista, Razgovor
na Širokom Brijegu, bogosloviju u Mostaru i ugodni naroda slovinskoga . . . Zagreb 1889.
Lillu (Francuska). U Franjevački red stupio na Lit. F( RA) K(ARLO) E(TEROVIĆ), »Fra Gabro
Humcu, 6.VII.1931. Zavjetovan jednostavno Puratić« Nova revija, X111932, 5, 477-478;
7.VII.1932., svečano 18.VIII.1935. Za ISTI, Nešto iz korespodencije o St. Zlatnovića s
svećenika zaređen u Mostaru, 23.V.1937. nšim znamenitim ljudima, ISTO, 427-455
1939.-1940. kapelan na Humcu 1940.-1941. (Puratić Zlatoviću, 430-439); K(ARLO)
kapelan u Mostaru 1941.-1945. župnik u J(URIŠIĆ), »Puratić, fra Gabrijel«, Franjo među
Izbičnu U noći između 4. i 5. lipnja 1945. Hrvatima, 263. – P. BEZINA, Kulturni
poginuo kod Krapine (odveden iz samostana djelatnici Franjevačke Provincije Presvetoga
prema Varaždinu). Kao mlad svećenik pun Otkupitelja u XVIII. i XIX. stoljeću, Zagreb
žara dao se na pastoralno djelovanje. 1994, 131-132. K. Jurišić
LIT.: A. Nikić: Hercegovački franjevački
mučenici 1524. -1945. , Mostar 1992. PUTNIKOVIĆ, Bonifacije, sveta života (Crna
A. Nikić Gora na Pelješcu, ? - Asiška provincija cca 30.
IV. 1631) - Član Provincije sv. Franje u
PURATIĆ, fra Gabrijel, provincijal (Sumartin, Dubrovniku. Provincijal (1596-1599). Odbio
5. Vl. 1831. - Makarska, 21. I. 1905.) Osnovno prihvatiti službu stonskog biskupa za koju ga je
obrazovanje stekao u rodnom mjestu, a četiri predložila Vlada Republike, a također i
niža razreda gimnazije u Zaostrogu (1845.- ponovni provincijalski mandat. Otputovao u
1849.), dva na Visovcu (1849.-1851.) i Asišku provinciju, gdje je provodio dane u
posljednja dva s filozofijom u Zaostrogu strogoj pokori i samoći. - Ovaj “venerabilis Dei
(1852.-1853.). Teologiju je studirao u Šibeniku servus” isticao se svetošću i poniznošću kako u
i Makarskoj (1853.-1856.). Godinu novicijata domovini, tako i u Italiji. Posebna mu je odlika
proveo je u Živogošću (1851.-1852.), a za bila učenost.
svećenika zaređen 23. IX. 1856. Poslan je na LITERATURA: Lettere e Commissioni di
Bečko sveučilište da se osposobi za Ponente (Historijski arhiv u Dubrovniku)
gimnazijskog profesora (1856), ali se zbog 1607-1611, n.9. - Antonio d’ORVIETO:
slaboga zdravlja uskoro morao vratiti u Cronologia della Prov. Serafica Riformata.
domovinu. Predavao je teologiju u Makarskoj Perugia 1717. 316-420. - /Životopis/
do 1866. kad je obolio od tifusa. Bio je prefekt Leggendario Francescano IV. Venezia 1721.
studija (1898.), dva puta gvardijan u Makarskoj 404-406. - Sebastianus DOLCI: Monumenta
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 587

historica Provinciae Rhacusinae Ordinis Gabrijel ARKO: Dopis o smrti i sprovodu o.


Minorum S.P.N. Francisci. Neapoli 1746. 62- Stjepana Rade. Idem, 101-102. Neki podaci o
63. - Benvenutus RODE: Necrologium Fratrum životu o. Stjepana Rade. Idem, br. 7-8, 117-
Minorum de Observantia Provinciae S.P. 118a. Lav KRIVIĆ: Crikvenica proslava 5o-
Francisci Ragusii. Analecta Franciscana VI. obljetnice dolaska Franjevaca. Idem, 18(1976),
Ad Claras Aquas 1917, 433. - Nedjeljko br. 3, 130-133. I. Djamić
SUBOTIĆ- J/ustin/ VELNIĆ: Franjevci s
poluotoka Pelješca. Spomenica Gospe Anđela RADELJEVIĆ, Franjo (de Radaglia), kipar
u Orebićima 1470-1970. Omiš 1970. 336. (Dubrovnik, sredina 16. st. - Slano, 1607) -
I. Djamić Krsnim imenom Vlaho. Član Provincije sv.
Franje u Dubrovniku. Dva puta provincijal
RADE, Stjepan, misionar za naše iseljenike u (1575-1678 i 1584-1587) i dva puta komesar-
Argentini (Mali Lošinj, 16. X. 1896 - La Plata, vizitator. Bliski prijatelj pape Siksta V. (1585-
Argentina, 29. IV. 1965) - Krsnim imenom 1590) i govorilo se, da ga je ovaj namjeravao
Dominik. Osnovnu školu pohađao u rodnom imenovati kardinalom. - Solidno obrazovan,
mjestu, nižu gimnaziju u franj. samostanu na bio je vrstan propovjednik. Živio je uzornim
Košljunu, višu u franjevačkom samostanu u životom. Kao talentiranikipar radio je u
Zadru. Bogosloviju studirao na Teološkom samostanu u Rijeci Dubrovačkoj na
studiju Male Braće u Dubrovniku. Stupio u rezbarijama na stupovima u klaustru (do 1585),
Provinciju sv. Jeronima u Dalmaciji 1917. g. a i samostan u Slanome je ukrašen njegovim
Zaređen za svećenika u Dubrovniku 1920. djelima. Zbog vrlina i svestranih sposobnosti
Djelovao u Zadru kao aktuar biskupskog nazvan je “corculum, et Illyricae gentis gloria”
ordinarijata i kateheta u Arbanasima (1921- (Dolci) i “totius Illyrici decuis” (Rode).
1923), u Pašmanu kao upravitelj župe LITERATURA: Lettere e Copmmissioni di
ivranjevačkog Trećeg reda (1925), u Kamporu Levante (Historijski arhiv u Dubrovniku).
na Rabu kao predstojnik rezidencije (1930- 1560-1562, 234-235. - Idem. 1562-1565, n. 27,
1933), Crikvenici (1933-1945) gdje upravlja 242. Sebastianus DOLCI: Monumenta
gradnjom franjevačke crfkve, te u Kraju na historica Provinciae Rhacusinae Ordinis
Pašmanu (1946). Dva je puta biran za Minorum S.P.N. Francisci. Neapoli 1746, 60-
definitora Provincije (1935- i 1937). Nabavio 61. - ISTI: Fasti litterario-Ragusini. Venetiis
je kino-projektor (1933) i prikazivao religiozne 1767, 22. - Simeone GLIUBICH: Dizionario
filmove i držao predavanja u dvorani biografico degli uomini illustri della Dalmazia.
crikveničkog samostana i po okolici. Držao je Vienna 1856, 263. - Donato FABIANICH:
misije na Korčuli (1929); korizmene Storia dei Frati Minori II. Zara 1864, 195. -
propovijedi na istom otoku (Vela Luka 1924, Frano JURIĆ: Povijesno-opisni prikaz
Blago 1925. i Korčula 1939). — Otišao u franjevačkog samostana u Dubrovačkoj Rijeci.
Kustodiju Prečista Srca Marijina u Argentini Zagreb 1916, 60-61. - Benvenutus RODE:
(1946) i djelovao kao dušobrižnik za naše Necrologium Fratrum Minorum de Observantia
iseljenike. Tu se osobito isticao kao neumorni Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta
propovjednik koji je ostao u najboljoj Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917, 429-
uspomeni. Radio je u pastorizaciji s ljubavlju i 430. - E/milij /L/ASZOWSKI/: Radaljević,
velikom požrtvovnošću do krajnjih mogućnosti Franjo. Znbameniti i zaslužni Hrvati 925-1925.
(Arko). Zagreb 1925. 223b. I. Djamić
LITERATURA: List Dubrovačke biskupije,
24(1924), br. 3, 28. - Idem, 25(1925), br. 3-4, RADELJEVIĆ, Pacifik, pjesnik (Dubrovnik, 1.
. - Idem, 29(1929), br. 3, 28. - Idem, 39(1939), I. 1800 - Kuna na Pelješcu, 18. II. 1878) -
br. 1-2, 14. - Kratki životopis o. Stjepana Rade. Krsnim imenom Nikola. Stupio u Provinciju
Vjesnik Franjevačke Provincije sv. Jeronima u sv. Franje u Dubrovniku 1816. Zaređen je za
Dalmaciji i Istri, 7(1965), br. 5-6, 100-101. svećenika 1824.g. Iste godine postaje lektor
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 588

filozofije na studiju Male Braće u Dubrovniku, završio u Italiji i ondje položio ispit za
a kasnije lektor teologije do imenovanja za profesora filozofije. Učiteljsku službu
jubilarnog lektora. Vršio je službu definitora započinje predavajući na filozofskom učilištu
(1829-1832, 1835-1838, 1844-1847 i 1856- Generalnog učilišta u Budimu (1730-1733).
1859), kustosa (1832-1835), vizitatora i Odmah zatim preuzima učiteljsko mjesto na
predsjedatelja Kapitula (1844), gvardijana;: u bogoslovnoj školi pokrajinskog značenja u
Pridvorju u Konavlima (1844-1846), u Male Osijeku (1733-1735). Očito je u međuvremenu
Braće u Dubrovniku (1854), Cavtatu (1855), te stekao kvalifikaciju profesora teologije na
Rijeci Dubrovačkoj (1857-1858). — Svoj Generalnom učilištu pa 1735. počinje
smisao za pjesništvo upotrebljavao je i u desetljeće učiteljskog rada u bogoslovnoj školi
propovijedanju, u čemu je bio izvrstan. U u Osijeku (1735-1745), jer je 1735. u Osijeku
rukopisu je od njegovih djela sačuvano: uspostavljeno Generalno učilište s dvije visoke
Stihotvorenja O.P. Radeljevića... prigodom škole. Završivši tu službu, vratio se u rodni
smàrti Gargura XVI. (Čulić) i Al P. Anacleto grad i ondje bio samstanski starješina (1745-
Dubravich Epigramma di Matteo Nic. de Sorgo 1748), a za drugog boravka u Budimu od 1755.
con la traducione illirica del P. Pacifico je bio dekan budimskih visokih škola i kraće
Radeljević. (Čulić). Pokušao je prevesti i vrijeme zamjenik samostanskog starješine. —
Vergilijevu Eneidu i Ariostova Orlanda. U rukopisu su preostali njegovi filozofski i
LITERATURA: Ivan August KAZNAČIĆ: teološki spisi: Compendium seu intorrductio in
Biblioteca di fra Inocenzo Ciulich. Zara 1860, universam Aristotelis logicam (Budae 1730; vl.
140, 175. - Benvenutus RODE: Necrologium 16 x 20 cm, samostan u Budimu, sign. k I 24);
Fratrum Minorum de Observantia Provinciae De theologia beatorum in patria (Essekini
S.P. Francisci Ragusii. Analecta Franciscana 1737); De intellectu seu scientia Dei (Essekini
VI. Ad Claras Aquas 1917, 559-560. 1741); De praedistinatione; De legibus i De
I. Djamić Trinitate (Essekini 1743; vel. 15,5 x 19 cm,
samostan u Vukovaru; vel. 16 x 20 cm,
RADIĆ, Bonaventura, Margareta (Korčula 18. samostan u Iloku, sign. C 294).
siječnja. 1886. - 28. siječnja 1971. Tor Lupara DJELA: Theses theologico-dogmaticae e
di Mentana). Redovnica hrvatske franjevačke Quarto Sententiarum de sacramento
Družbe Kćeri milosrđa. Odlikovala se u svim Poenitentiae, Essekii 1742. LIT.: F.E. HOŠKO:
krepostima u ljubavi prema Bogu i u Dvije osječke visoke škole u 18. stoljeću,
sjedinjenju s njime, u pobožnostima i u Kačić, 6 (1976), 151; 169; 170, 182. — ISTI:
posebnom čašćenju Isusa u Presvetom Prosvjetno i kulutrno djelovanje bosanskih i
Sakramentu u dugim noćnim adoracijama. hrvatskih franjevaca tijekom 18. stoljeća u
Odlikovala se u sestrinskoj ljubavi. Posebno je Budimu, Nova et vetera, 28 (1978), sv. 1/2,
bila siromašna i vjerovala u Božju providnost. 132, 133, 134.
Dugi niz godina radila je kao stručna i vrsna
odgojiteljica u zabavištu Kuće matice u Blatu. RADIĆ, fra Jure, profesor, liturgičar i biolog
Odgojila je mnoge generacije. Kao vrhovna (Baška Voda, 28. XI. 1920.). Osnovnu školu
savjetnica radila je marno oko prepisivanja završio u rodnom mjestu, gimnaziju u Sinju
Okružnica i Kapitula Majke Utemeljiteljice. (19.-1937.) a filozofiju i teologiju u Makarskoj
Kao učiteljica zabavišta posvetila se brizi za (1940.-1944). Svečane zavjete položio u
malene u kući Matici i u Tor Lupari u Italiji. Makarskoj 2. XII. 1942. i za svećenika zaređen
Bila je voditeljica Počasne straže. E. Barbarić također u Makarskoj 15. VIII. 1943. — Bio je
župnik Zaostroga, Drvenika i Podace (1945-
RADIĆ, Filip, filozofski i teološki pisac, 1946.), Dubravica (1946.) i Velikoga Brda
pedagog (Požega, oko 1705. — Našice, 17. IV. (1946.-1947.). Predavao je na gimnaziji i bio
1766). Stupio je 1721. u Našicama u Provinciju prefekt i duhovnik sjemeništaraca na Visovcu
Bosne Srebrene. Školovanje je najvjerojatnije (1945.-1946.) i Makarskoj (1946.-1953.),
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 589

magister bogoslova u Zagrebu i Makarskoj Variationes. . . pro anno. . . 1963, Makarska,


(1956.-1960.), gvardijan u Makarskoj ( 1955.-i 1962,14. - Sveta Misa, prilog lista »Molite
956.) duhovnik redovnica u Splitsko- braćo, Makarska 1962,. - Obred Svete sedmice,
makarskoj biskupiji (1957.-1858.), rektor svečani i jednostavni ceremonijal, Makarska
Bogoslovije (1961.-1974.), definitor (1964.- 1962. - Školski kalendar Franjevačke visoke
1967.), član više provincijskih vijeća i peritus bogoslovije za 19ól-62, Makarská 19 20 (c);
na Generalnom kapitulu Reda u Asizu (1967.). Isto, 1962-63, 20; 1963-64, 22. - Liturgijski
— Suosnivačc, ili osnivač i član »Središta kalendar za godinu 1961-1962, Makarska
liturgijskoga apostolata« (1951.-1954.), 1961, 48 (c). - Školski kalendar Franjevačke
Interdijecezanskoga liturgijskog odbora (1954.- bogoslovije Makarska-Dubrovnik i Gimnazije
1960.), Malakološkog muzeja, Instituta Sinj, Makarska 1970, 46. - Zajednička žrtva,
»PIanina i more«, Herbara biokovskog Zbornik liturgijskog tečaja, Makarska 1963,
područja, Parka prirode Biokova, Biokovskoga 144. - Uredba o svetom bogoslužju (Il. vat.
botaničkog vrta i znanstvenih skupova o sabora), Banja Luka 1964, 48. - Uputa za
prirodi biokovskog područja. Urednik časopisa ispravno provođenje Uredbe o svetom
Služba Božja (1959.-1974.), zbornika Acta bogoslužju, Makarska s.a. H. G. Jurišić
Biokovica. (1981.), lista Molite braćo ( i 962.-
1964.) i njegova priloga Sveta misa (1962.) te RADIĆ, Ljudovik, pisac (Cavtat, cca 1735 -
edicija. B. BARČIĆ, S Pavlom VI. u Kristovoj otok Lékvas, sjeverno od Krete u Jonskom
domovini, Makarska 19 – F. KUŠAN, Biokovo, moru, 4. VIII. 1782) - Ksnim imenom Franjo.
Makarska 1971. - Znanstveni skup o prirodi Stupio u Provinciju sv. Franje u Dubrovniku
Biokovskog područja, program i sadržaji, 1750. Iza novicijata je poslan u Italiju na
Makarska 1979. - Drugi znanstveni skup o studije. Prije svećeničkog ređenja imenovan
prirodi Biokovskog područja, program i lektorom filozofije u Lucca (Toscana), a
sadržaji, Makarska 1983. — Surađivao je u kasnije je predavao i teologiju. U Provinciji je
časopisima i zbornicima: Služba Božja 1980, vršio službu lektora na Teološkom studiju
1982, Acta biokovica, (1981, 1983, 1987), Male Braće u Dubrovniku do jubilacije,
Thalasia Salentina, 1967Acta Adriatica, definitora (1767-1769) i kustosa (1777). Uz to
(1982), Acta Biokovica, Acta botanica je propovijedao na hrvatskom i talijanskom
Croatioa, (1974, 1977, 1979), Bilten Društva jeziku, te često ispovijedao. Radi
ekologa BiH, (Serija B, 1984), Bogoslovska propovijedanja je otišao na otoke Krf i Lévkas
smotra, (1966, Glasnik Republičkog zavoda za (tal. Isola di Santa Maura - sjeverno od otoka
zaštitu prirode. CG, Hortikultura, Kačić Krete u Jonskome moruj). — Uživao je veliki
(1967), Bogorodica u hrvatskom narodu ugled kao lektor od kojega su studenti mogli
(zbornik, 1978), Molite braćo, Radovi dosta naučiti. Prožet ljubavlju prema Bogu i
Akademije... BiH Služba Božja, Vjesnik bližnjemu bio je silno zauzet oko promicanja
đakovačke biskupije, Makarska rivijera, Stvoriteljeve slave i spasa duša, pa su mu
Zbornik Roberta Visianija Šibenčanina, propovijedi imale uspjeha. Za života je objavio
(1983), Glasnik Republickog zavoda za zaštitu jednu latinsku propovijed (u Ankoni 1770) i
prirode…, Titograd, XVI 1982, Zbornik . jednu duhovnu zbirku (u Livornu 1776). Na
akademika P. Fukareka, Sarajevo 1982, otoku Lévkas-u je dosta stanovnika priveo u
Prevodio: Misal, Časoslov, Visianijev Ogled... zajedništvo s Rimskom Crkvom.
i dr. Sudjelovao na znanstvenim skupovima i DJELA: Oratio sacra-panegirico-moralis
simpozijima u domovini i inozemstvu (npr. occasione adventus Ill. ac Rev. mi D. Nicolai
Beču). Vodi duhovne vježbe i nastupa na de Pugliesi Archiepiscopi Ragusini. Anconae
teološkim tribinama i tečajevima. 1770. - Rukolisti duhovni za dobro se
DJELA: Variationes in Directorio liturgico izpovidjet i pričestit. Livorno 1776.
Provinciae Ssmi Redemptoris in Dalmatia pro LITERATURA: Ivan August KAZNAČIĆ:
anno Domini 1962, Makarska 1961,15; - Biblioteca di fra Innocenzo Ciulich. Zara 1860,
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 590

226, 356. - Simeone GLIUBICH: Dizionario Neposredno nakon završenih studija postavljen
biografico Degli uomini illustri della dalmazia. je za lektora filozofije na provincijskom
Vienna 1856, 263. - Benvenutus RODE: učilištu u Šibeniku (1745-1749). Odatle 1750.
Necrologium Fratrum Minorum de Observantia prelazi za učitelja gramatike u Zaostrog. Tu se
Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta natječe za lektora teologije i dobivši natječaj
Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917, 481- predaje teologiju 1751-1754. Po tom se 20. X.
482. I. Djamić 1754. natječe za generalnog lektora na
generalnom učilištu u Šibeniku. U Šibeniku je
RADIĆ, Ludovik, (Cavtat, cca 1735 - Otok predavao 1755-1766. Poslije toga se kroz devet
Svete Maure, 4. VIII. 1782) - Krsnim imenom godina spominje kao prefekt studija. Više puta
Franjo. Stupio u Provinciju sv. Franje u je sudjelovao u javnim filozofsko-teološkim
Dubrovniku 1750. Iza novicijata je poslan u raspravama. Bio je definitor i tajnik Provincije
Italiju na studije. Prije svećeničkog ređenja je (1766-1770) a zatim provincijal (1773-1776).
imenovan lektorom filozofije u Lucci Pripisivana su mu manja prozna i pjesnička
(Toscana), a kasnije je predavao i teologiju. U djela koja su ostala anonimna u rukopisu i
Provinciji je vršio službu lektora do jubilacije, objavljena su poslije njegove smrti.
definitora (1767-1769) i kustosa (1777). Uz to Djela: A. KAČIĆ MIOŠIĆ, Razgovor ugodni
je i propovijedao na hrvatskom i talijanskom naroda slovinskoga, pjesma br. 125. (Različita
jeziku, te često ispovijedao. Radi izdanja).
propovijedanja odlazi na Korčulu i otok sv. LIT.: — P.J. Šafarik - J. Jiriček: Geschichte
Maure. — Uživao je veliki ugled kao lektor od der illirischen und kroatischen Litteratur, Prag,
kojega su studenti mogli dosta naučiti. Prožet 1865. — Š. Ljubić, Ogledalo književne
ljubavlju prema Bogu i bližnjemu bio je stalno povijesti jugoslavjanske na podučavanje
zauzet oko promicanja Stvoriteljeve slave i mladeži, II, 1869, 419.— G. Bujas: Kačićevi
spasa duša, pa su mu propovijedi imale imitatori u Makarskom primorju do polovine
uspjeha. Za života je objavio jednu latinsku 19. stoljeća (Građa za povijest književnosti
propovijed i jednu pobožnu zbirku. Na otoku hrvatske, kn. 30), Zagreb, 1971. — S. Botica,
Svete Maure je dosta stanovnika priveo u Andrija Kačić Miošić, Zagreb 2003, 227-229.
zajedništvo s Rimskom Crkvom. – P. BEZINA, Kulturni djelatnici Franjevačke
DJELA: Oratio sacra-panegirico-moralis Provincije Presvetoga Otkupitelja u XVIII. i
occasione adventus Ill. ac. Rev. mi D. Nicolai XIX. stoljeću, Zagreb 1994, 81-83.
de Pugliesi Archiepiscopi Ragusini. Anconae V. Kapitanović
1770. - Rukolisti duhovni za dobro se
izpovidjet i pričestit. Livorno 1776. RADMAN, Franjo (✜Lovro), pisac, (Muć Donji
LITERATURA: Ivan August KAZNAČIĆ: 1722— Makarska, 12. XI. 1789) Bio je brat fra
Biblioteca di fra Innocenzo Ciulich. Zara 1860, Josipa Radmana. Niže školovanje i završio je u
226, 356. - Benvenutus RODE: Necrologium živogoškom samostanu. Tu je 19.IV. 1744.
Fratrum Minorum de Observantia Provinciae stupio i u novicijat. Više školovanje je
S.P. Francisci Ragusii. Analecta Franciscana vjerojatno završio u inozemstvu. Gotovo čitavi
VI. Ad Claras Aquas 1917, 481-482. - svoj život bavio se odgojem i obrazovanjem
Simeone GLIUBICH: Dizionario biografico mladeži. God. 1749. postavljen je za učitelja
degli uomini illustri della Dalmazia. Vienna gramatike na Visovcu. Zatim je 1750-1756. bio
1856. 163. I. Djamić magistar novaka u Makarskoj. Nakon 1757.
najveći dio života boravi u Živogošću gdje je
RADMAN, fra Josip (✜Luka), pisac, (Muć bio učitelj gramatike, učitelj novaka i tri puta
Donji, 1720 — 1784) Niže školovanje je gvardijan. U međuvremenu je neko vrijeme (o.
završio u Živogošću. U Živogošću je stupio i u 1760-1766) bio gvardijan i župnik u Imotskom,
franjevački red (1736). Teologiju je studirao na definitor Provincije (1763-1766) i 1778. učitelj
generalnom učilištu u Šibeniku (1739—1745). novaka u Zaostrogu. Bavio se pjesništvom i
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 591

izdavačkim radom. Njegova pjesma Život sv. Zadru. U Red je stupio 27. svibnja 1856. god. u
Jurja često je tiskana u Kačićevu Razgovoru Italiji, gdje je, poslije završenih teoloških
ugodnom. Bujas mu pripisuje nekoliko drugih nauka, zaredjen za svećenika 2. lipnja 1860.
pjesama pronađenih u samostanskim arhivima. god. Već iduće godine dolazi u Dubrovnik. Bio
Priredio je IV. izdanje Margitićeve Ispovidi je župnik u kotorskoj i splitskoj biskupiji te
karstjanske. Umro je od upale pluća. suplent (kateheta) na kotorskoj gimnaziji. Na
DJELA: Život sv. Jurja, Mleci 1769, 1772, Gimnaziji u Sinju predaje od 1868. do 1871.
Dubrovnik 1829, Zadar 1851. — Život Ivana god. talijanski i matematiku. Nakon toga je
Bušića iz Imotskoga zvana Rošo, Kačić, 4 župnik u Sinju (1872-1876.), a 1877. vraća se
(1971) 123-128. — Isti: Pisme od Ivana Bušić u Dubrovnik gdje je, osim kratkog boravka u
zvana Rošo hajdučkog harambaše, Kačić, 4 Cavtatu, ostao do kraja života. Bio je vrstan
(1971) 129-137. propovjednik.
LIT.: Š. Ljubić, Ogledalo književne povijesti LITERATURA: List dubrovačke biskupije,
jugoslavjanske na podučavanje mladeži, II, XI/1911., br. 4, str. 40. B. Pezo
1869, 464. (Srećko M. Džaja, Katolici u Bosni
i zapadnoj Hercegovini na prijelazu iz 18. u 19. RADNIĆ (BAĆANIN, UZUM), Mihovil,
stoljeće, Zagreb 1971. 138). — Bujas: Kačićevi provincijal (Kaloča, 1636 - Budim, 26. IX.
imitatori u Makarskom primorju do polovine 1707). - Po završetku humanitarnih nauka
19. stoljeća (Građa za povijest književnosti započeo je novicijat u Olovu. Filozofsko-
hrvatske, kn. 30), Zagreb, 1971. — K. Kosor, teološki studij završio je u Rimu, gdje je još
Ivan Bučić-Rošo — hajdučki harambaša, kao student postao lektor filozofije. Bio je
Kačić, 4 (1971) 108-111, 120-122. – P. gvardijan u Olovu (1664) i Budimu (1699-
BEZINA, Kulturni djelatnici Franjevačke 1701), tajnik (1678), kustos (1681) i
Provincije Presvetoga Otkupitelja u XVIII. i provincijal (1685-1690) Bosne Srebrene.
XIX. stoljeću, Zagreb 1994, 83-85. Provincijalstvo mu pada u vrijeme burnog
V. Kapitanović bečkog rata kada su se mnogi katolici iz Bosne
iselili, a on većinom obitavao u Italiji i tako
RADMILO, Felicija Marija (Ramljani/Split 3. izazivao nezadovoljstvo u provinciji. Neko
studenog 1915. - 14. lipnja 1997. Preko/Zadar). vrijeme bio je interniran u nekom samostanu u
Redovnica hrvatske franjevačke Družbe Kćeri Veneciji, došao je u sukob s mnogima u
milosrđa. Djelovala ja kao odgojiteljica u provinciji i pao u nemilost bečkog dvora. Ipak,
dječjem sirotištu "Kolevka" u Subotici. Od bio je bogoslov i savjetnik cara Leopolda I.
1938. godine bila je prikovana na teški križ, Sudjelovao je na općem kapitulu reda u
kada joj je, nakon pada na stubama, Španjolskoj 1682. te predsjedao kapitulu
ustanovljenja dijagnoza: TBC kostiju i provincije 1684. - Na temelju tekstova iz sv.
paraliza. Služenje Bogu i čovjeku preobrazila pisma i crkvenih otaca sastavio je
je u duhovnu potporu i molitvu potrebitima. Razmisclanja pribogomiona od ljubavi Božje
Prikazivala je patnje za dobro Crkve, Družbe, te preveo od Didaka Stelle de Contemptu
posvećenih osoba, mještana i zadarske mundi.
nadbiskupije. Svetački mudro usmjerila je DJELA: Razmiscglagna pribogomiona od
svoju patnju u blagoslov za vlastitu dušu i glivbavi Boxye... Sloxena, iizuagena u iezik
spasenje onih koje joj je Bog slao. Gospodin ju slouingnsky bosansky... V Rimv. 1683. -
je pozvao u svoje kraljevstvo u 82 godini Pogargegne ispraznosti od sviyeta... Illyrico
života od kojih je 59 proživjela nepokretno. idiomate... Sloxeno, izuageno u yezik slovinsy
E. Barbarić bosansky... Romae 1683.
LITERATURA: MATKOVIĆ Jako:
RADMILOVIĆ, fra Danijel, profesor Bibliografija bosanskih franjevaca. Sarajevo
(Dubrovnik, 13. IX. 1837.- Dubrovnik, 11. III. 1896, str. 47. - ŽIC Nikola: Knezovi od Jajca.
1911.). Pripadao je provinciji sv. Jeronima u Napredak, 8(1933) 3/4, str. 34-35. -
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 592

BOŽITKOVIĆ Juraj: Kritički ispit popisa Otkupitelja u XVIII. stoljeću«, Kačić,


bosanskih vikara i provincijala (1339-1735). IX/1977, 104. K. JURIŠIĆ, Franjevačka
Beograd 1935, str. 100-105. - REŠETAR provincija svetog Kaja pape i mučenika u
Milan: Ikavsko-Jekavski govor M. Radnića. Dalmaciji, Kačić, 17 (19857), 128, 149. S.
Južnoslavenski filolog, 5)1925/26), str. 46-52. BAČIĆ, Perušić, župa marijina uznesenja u
- ŠOKČIĆ Albe: Istaknuti ljudi bačko- Zadarskoj nadbiskupiji, Split 1989, 145-147. –
baranjskih Hrvata do 1918. Klasje naših ravni, P. BEZINA, Kulturni djelatnici Franjevačke
4(1942) 1, str. 8-9. - MANDIĆ Dominik: Provincije Presvetoga Otkupitelja u XVIII. i
Franjevačka Bosna. Rim 1968, str. 205-206.A. XIX. stoljeću, Zagreb 1994, 49-50.
Kovačić V. Kapitanović

RADNIĆ, Fra Bonaventura, župnik i lektor. RADNIĆ, Mihajlo, provincijal, pisac (Kaloča,
(Slavonija, Vjerojatno negdje oko Zagreba, o. 1636. —Budim, 26. IX. 1707) je prije 1661.
1693.— Karin, 28. X. 1763). Od 1724. do postao član Bosne Srebrene. Filozofiju i
1726. bio je Župnik u Drnišu, kako se vidi iz teologiju je studirao u Rimu (1661-1664).
matice krštenih: Annotatio infantium Ondje je položio profesorske ispite iz tih
baptizatorum curae Dernis sub assistentia P. znanosti, jer je nosio naslov "lector generalis".
F. Bonaventurae Radnich Odr. Min. S. Franc. Bio je gvardijan u Olovu (1666-1669), tajnik
A D. MDCCXXV. Zatim u Obrovcu io (1678-1681), kustod (1681-1684), generalni
Krtuševu (1727-1729) te Perušiću (1729-1730) vizitator i predsjednik kapitula (1684),
gdje je za njegova župnikovanja proširena definitor (1684/85) i provincijal (1685-1690).
crkva i izgrađen zvonik. Između 1734 i 1740. Političkim posredovanjem je nastojao pomoći
više puta se spominje kao lektor moralke, katoličkom življu u Bosni u vrijeme Bečkog
učitelj gramatike ili učitelj mladića (lector rata (1683-1699) ali je prepatio ne samo od
moralis et magister grammatices, magister Turaka nego i od kršćanskih vlasti koje su
juvenum) na Visovcu. Biskup Fra Mato oslobođenje Bosne od turske vlasti podvrgavali
Delivić izabrao ga je 1736. sebi za tajnika. vlastitim interesima. Tako je Radnić dopao u
Vjerojatno je već tada Radnić počeo prepisivati zatvor u Veneciji i imao neprilika u Beču. Nije
arhivsku građu za povijest Vikarije i Provincije razjašnjena njegova uloga u seljenju katolika iz
Bosne Srebrene, te početaka Provincije Bosne u Prekosavlje; protivnici su mu
Presvetog Otkupitelja sadržane u Liber prigovarali da se nije suprostavio tom
Archivalis in quo de origine Provinciae Bosnae preseljenju zaboravljajući da je Bosna Srebrena
Argentinae quae olim vicaria demum u to vrijeme izgubila samostane u Srebrenici,
Provincia nuncupata ac de praeclare gestis in Gradovrhu, Olovu, Visokom, Donjoj Tuzli,
et extra eam, a Fratribus Minoribus Ordinis Modriči i u Rami. Kad je u budimskom
S.P.N. Francisci MDCCLXVII. čija se jedna samostanu provincijal Franjo Travničanin
kopija nalazi u Šibeniku a druga u Makarskoj. osnovao 1699. filozofsko učilište, povjerio je
Krajem godine 1740. premješten je za lektora u Radniću zadaću gvardijana da tako ova školska
Split. Na prov. kapitulu u Šibeniku 22. srpnja ustanova započne svoje djelovanje u ozračju
1742. izabran je za definitora. Zatim se njegovog kulturnog i književnog stvaralaštva
ponovno 1753. do 1757. nalazi kao župnik u pa je opravdano tvrditi da je njegovo književno
Drnišu. Odatle je premješten na Visovac kao djelo utkano u početke djelovanja budimskog
»magister juvenum«, a 1759. je u istom kulturnog kruga.
svojstvu premješten u Karin. Bio je ponovno DJELA: Razmišljanja pribogomiona, Rim
župnik u Perušiću (1760-1762) Nakon toga je 1683. — Pogarđenje ispraznosti, Rim 1683.
ponovno u Karinu gdje je i umro. — LIT.: Arhiv franj. samostana u Makarskoj:
LIT.: K. KOSOR, »Drniš pod Venecijom«, Liber archivalis, XXX XLV. — Arhiv franj.
Kačić 7/1975, 62. — J. SOLDO, »Počeci samostana u slav. Brodu; I. Stražemanac:
historiografije franjevaca Prov. presv. Paraphrastica et topographica expositio ...
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 593

Provinciae Boasnae Argentinae. Vellicae nan Meridionali in Sinis) Acta Ordinis Fratrum
1730, 70. — E. Fermendžin: Chronicon Minorum god. XX (Ad Claras Aquas 1901),
...Bosnae Argentinae. Starine JAZU, 23 fasc. 3, 44b-47b; 4, 80a-83b; 5, 89a-91b; 6,
(1892), 45-53. — E. PAVICH: Ramus viridantis 111a-114a; 8, 145a-148a; 9, 162a-163b.
olivae ... seu ... descriptio Provinciae nuper LITERATURA: R.P. Basilius Radonić
Bosnae Argentinae, Budae 1766, 61, 170-174. /nekrolog/. Acta Ordinis Fratrum Minorum
— K. BUNIĆ [I. KUJUNDŽIĆ]: Mihajlo Radnić, god. XXXII (Ad Claras Aquas 1913), fasc. 8,
Subotica 1945. — D. MANDIĆ: Franjevačka 242b-244b. I. Djamić
Bosna, Rim 1960, 206-208. — A. SEKULIĆ:
Književnost bačkih Hrvata, Zagreb 1970, 21- RADONIĆ, fra Bonaventura, profesor (Kotezi
27, 87-93. — F. E. HOŠKO: Djelovanje ... k. Vrgorca, 12. II. 1888. - Zagreb, VII. 1945.).
franjevaca ... u Budimu, 118-121. F.E. Osnovnu školu završio u Vrgorcu (1896-
Hoško 1902), klasičnu gimnaziju u Sinju ( 1902-
1908). Novicijat je proveo na Visovcu (1908-
RADONIĆ, Bazilije (Radović, a Ragusio, a 1909). Filozofiju i teologiju studira u Šibeniku
Ragusa), misionar u Kini (Vitaljina u i Makarskoj (1909-1914), svečane zavjete
Konavlima, 28. XI. 1871. - Hunan u Kini, 6. položio u Makarskoj *4. X. 1912. .Za
IV. 1913.) - Krsnim imenom Andrija. Kao svećenika je zarađen 26. VII. 1914.— Bio je
dječak odlazi u reformatski franjevački prefetkt sjemeništa i nastavnik na gimnaziji
samostan u Herceg Novi, a odatle u Veneciju (predavao povijest i zemljopis, 1914-1916) .
gdje stupa u tamošnju opservantsku provinciju Potom je bio u Fribourgu, na specijalizaciji iz
sv. Franje (1888) i postaje svećenik (1896). Na teologije (1916 -1919), gdje je i doktorirao. —
vlastiti zahtjev pošao u misije uKinu (1899) i Ponovno je profesor na gimnaziji u Sinju (
tamo naučio kineski. Rektor je sjemeništa u 1919-1920, i 1923-1936), gdje predaje
Hunanu (1900), “vicarius foraneus” za talijanski, vjeronauk, matematiku, latinski,
potprefekture Leiyang i Changning (1902) te u grčki, njemački i povijest.. U međuvremenu
Hunanu (1905) gdje je imenovan generalnim (1920-1923) djeluje kao učitelj novaka u
vikarom (1907) i ostao do smrti. — Kao rektor Zaostrogu i Visovcu, zatim kao magister
sjemeništa proživio je teške dane u vrijeme klerika u Sinju (1930-1936).i profesor teologije
bokserskog ustanka (1899-1901): više puta bio u Makarskoj (1936 -1943), U provincijskoj
na pragu smrti i prebolio tešku plućnu bolest. upravi sudjelovao je kao definitor (1931-1934).
U Hunanu je s apostolskim administratorom o. — Uzoran redovnik, vrlo strog u opsluživanju
Kvirinom Henflingom obnavljao sve što je redovničke stege, ispovjednik majčinskog srca.
porušeno u progonima za bokserskog ustanka — Surađivao u listovima i časopisima:
(nekrolog). U Leiyangu i Changningu je Colectanea franciscana slavica, Acta
obratio na kršćanstvo mnoge. Iz zahvalnosti za congressus (1937), Gospa Sinjska, Nova revija
dobročinstva primljena u progonu podigao je (1937-1941). — Glavno djelo Radonića jest
crkvu B.D.Marije Pompejskoj u Yenchowu Sinteza Skotove filozofije, predavanje koje je
(potprefektura Changning) te osnovao jaku održao na Prvom kongresu franjevačkih
kršćansku zajednicu. U Hunanu je utemeljio slavenskih profesora (Zagreb,1935). bavio se i
više kršćanskih zajednica marljivo narodnom pjesmom, pa je neke radove s toga
propovijedajući. Ponovno je teškoće područja potpisivao pseudonimom Dr.
progonstva osjetio u vrijeme zbacivanja Skotista.
Mandžurske dinastije (od 1911). — Prema LIT.: K. JURIŠIĆ, »Radonić fra Bonaventura«,
pitomcima u sjemeništu iskazivao je očinsku Franjo među Hrvatima, 264-265. K.Jurišić
ljubav, a živio je vrlo kreposno i bio ponizan
(nekrolog) RADONIĆ, fra Vlade ( ✜Marijan), profesor
DJELA: Relatio de persecutione Hunan (Podgora, 9. VII. 1894 - Makarska, 27. III.
meridionalis in Sinis (De persecutione in Hu- 1951). Srdenju školu završio je u Sinju (šk g.
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 594

1906/7. do 1911/12). U novicijat je stupio g. 1348. sporio se sa zagrebačkom biskupijom


1912. Filozofiji pohađao u Zaostrogu (1913- radi nekih sela na razmeđi dviju biskupija. No
1915) a bogosloviju u Makarskoj (1915-1919). kako se nije pojavio na raspravi kod bana
Sveučilište, povijesnu grupu studirao je u Nikole, izgubio je spor.— U mnogobrojnim
Fribourgu (Švicarska) i doktorirao g. 1927. na poveljama, među drugim biskupima
temi o samostanskoj reformi u Mletačkoj kraljevstva, stalno se ponavlja i ime krbavskog
Republici. Predavao je na Franjevačkoj biskupa Radoslava, posljednji put 17. XI. 1360.
klasičnoj gimnaziji u Sinju svoju grupu od g. (CD XIII,63), a 11 dana kasnije, 28. XI. 1360.
1927. do 1944, bio ujedno ravnatelj sjemeništa spominje se da je krbavska biskupija ostala bez
te vodio ahrheološku zbirku. Nakon rata bio je biskupa (CD XIII, 71). — Iako nikad nije bio
u Makarskoj gvardijan i profesor na školi. potvrđen od papa R. je stvarno upravljao
Pisao je u Novoj reviji (1928) i glasnniku biskupijom 1341-1360.
Gospa Sinjska. LIT.: M. OREB: Zaslužni članovi Hrvatske
DJELA: Slavlje Svetoga Vicenca u Podgori, provincije sv. Jeronima franjevaca
prigodom 100-godišnjice njegova prenosa, konventualaca od njezina postanka do naših
Šibenik 1931; Die Klosterreform in Venedig dana, Split 1973, 88. — M. SIADOVIĆ:
(1767-1770), Šibenik 1935. Povesti biskupijah senjske, modruske ili
J. Soldo krbavske.Trst 1856, 136s (Franjo RACKI:)
Schematismus...dioecesium Segniensis et
RADONIĆ, Ivan, provincijal (Podgora ) U Modrušiensis seu Corbaviensis... Segniae
vrijeme prve austrijske uprave u Dalmaciji 1916,29 br.7. C. EUBEL: Hierarchia catholica
imenovan je za pučkog učitelja u Makarskoj. medii aevi, I, Monasterii 19132, 208.
Bio je zatim generalni lektor u Šibeniku,
osuđen od Francuske vlasti pobjegao je na RADOSLOVICH [kasnije RADOSSI], Rafael,
austrijsko područje. Bio je provincijal 1816- FKN (Cres, 3. VI. 1887. † Padova, 27. IX.
1819. God. 1817. zauzeo se kao provincijal 1972.). Rođen u Cresu, gdje je završio pučku
kod cara Franje za provinciju. God 1826. bio je školu te zatim stupio u cresko sjemenište još
predsjedatelj kapitula u Omišu. zajedničke Dalmatinsko-padovanske provincije
Š. Ljubić, Ogledalo književne povijesti u kojoj je 23. VIII. 1903. položio jednostavne
jugoslavjanske na podučavanje mladeži, II, zavjete, a 9. VII. 1907. svečane. Studirao je u
1869, 424. V. Kapitanović Cresu, Camposanpieru kod Padove i Friburgu
(Švicarska), gdje je i zaređen za svećenika 9.
RADOSIAV (LADISLAV) FKN († XI. 1360.), VII. 1907. Kada je 1. I. 1908. izvršena dioba
krbavski biskup. Sin je bribirskog kneza provincije Radoslovich je optirao za
Radoslava (Oreb) i ponekad je u ispravama padovansku. U njoj je obavljao razne službe:
nazvan Ladislav. Kao krbavski biskup profesor, odgojitelj u sjemeništima, poglavar u
naslijedio je franjevca Bonifacija. Za biskupa više samostana, a 1936. postao je župnik “ai
postavio ga je kralj Robert pa sin mu Ludovik Frari” u Veneciji. Tu je ubrzo zablistao kao
I, Anžuvinci koje su na hrvatskougarsko uzoran redovnik, učen teolog, izvrstan
prijestolje doveli bribiski knezovi, pa su im se i propovjednik, traženi duhovnik, neumoran
na taj način htjeli odužiti. Pape su uzalud pastoralac, uspješan organizator, obljubljen
imenovali svoje biskupe jer nisu mogli preuzeti kod puka napose siromašnijeg. Pio XII.
biskupiju. — Radoslav je 26. VI. 1341. imenovao ga je 28. XI. 1941. porečko-puljskim
podjelio 40 dana oprosta, uz uobičajene uvjete, biskupom. Biskupsko posvećenje primio je 25
vjernicima koji posjete crkvu sv. Mihaele i sv. .I. 1942. u Veneciji. — Za franjevce
Marine u Ostrovici (Sladović). Spominje se na konventualce 1942. Osnovao je u Puli novu
splitskoj sinodi, 5. X. 1344., sazvanoj protiv župu sv, Josipa. Njegov episkopat u Istri pada
makarskog biskupa Valentina, ali poslao je upravo u kobno vrijeme II. svjetskog rata. Ne
zastupnika fra N[ikolu] (CD XI, 133). God. snalazeći se u poratnim prilikama, s mnoštvom
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 595

naroda iz Pule i cijele Istre, napustio je E#BE#: #ierarchia Catholica... (2.izd.) Padova
biskupiju i otišao u Italiju. Ubrzo je imenovan 1960.,vol.II,106 — M. O REB: Zaslužni članovi
nadbiskupom u Spoletu, u Umbriji. U toj službi Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca
ostao je sve do 1967., kad mu je kao konventualaca od njezina postanka do naših
osamdestgodišnjaku uvažena ostavka. Vratio dana, Split 1973, 96 - M. ŽUGAJ: Hrvatska
se u Veneciju, a zatim se radi njege, u bolesti, biskupija od 1352. do 1578. godine : Croatica
presellio u Montericco, te konačno u Christiana Periodica 10 (1986) br.17, 99s. M.
padovansku bolnicu, gdje je i preminuo. — Žugaj
Program njegova redovničkog života i
apostolata možda najbolje ocrtavaju riječi koje RAFAEL IZ DUBROVNIKA (a Ragusio),
je, navodno više puta, upravio spoletskom mučenik (Dubrovnik, ? - Bar, 1599) - Član
kleru: “Adlaborate, omnia sereno animo in Provincije sv. Franje u Dubrovniku.
spirito, sanctitatem intendite”. Kamenovan od Turaka i umro.
LIT.: Stefano POLETTO, Exc.mi Episcopi P. LITERATURA: Benvenutus RODE:
Raphaelis Radossi necrologium u: Necrologium Fratrum Minorum de Observantia
Commentrium Ordinis Fratrum Minorum S. Provinciae S.P. Francisci Ragusii. Analecta
Francisci Conventualium, Roma 69/1972/300s. Franciscana VI. Ad Claras Aquas 1917, 428. -
M. Žugaj Frano JURIĆ: Vođ po franjevačkom
samostanu male Braće u Dubrovniku.
RADOŠ Fra Ludovik-Ivan (1925.-1945.) Dubrovnik 1921, 31. - Hrvatin Gabrijel
Rođen 14.XI.1925. u Blažuju, ž. Duvno, od JURIŠIĆ: Sveti sljedbenici Franje Asiškog u
oca Jure i majke Stake r. Ančić. Gimnaziju našoj prošlosti. Kačić 9(1977) Split 1977, 47b.
učio na Širokom Brijegu. U Franjevački red I. Djamić
stupio na Humcu, 17.IX.1943. Jednostavne
zavjete položio u Ve-ljacima, 18.IX.1944. Kao RAFAEL IZ DUBROVNIKA (de Ragusio),
klerik jednostavnih zavjeta i učenik VII. propovjednik (Dubrovnik, ? - 1620) - Član
razreda gimnazije 7.II.1945., zajedno s drugom Provincije sv. Franje u Dubrovniku.
braćom, spaljen na Širokom Brijegu. Proslavljeni propovjednik. Lektor na studijama
LIT.: A. Nikić: Hercegovački franjevački u više talijanskih mjesta.
mučenici 1524. -1945. , Mostar 1992. LITERATURA: Vitalis ANDRIASSI:
A. Nikić Necrologium (rukopis u Arhivu Samostana
Male Braće u Dubrovniku) br. 289. -
RADOZOVIĆ, Stjepan (Radosovich, Benvenutus RODE: Necrologium Fratrum
Radozovich) FKN († prije 27. 1. 1440.), Minorum de Observantia Provinciae S.P.
biskup. Nakon smrti biskupa Petra, Eugen IV., Francisci Ragusii. Analecta Franciscana VI.
bulom od 12. 4. 1434., imenuje R. biskupom Ad Claras Aquas 1917, 431. I. Djamić
sjedinjenih biskupija "Capirinensis et
Vissoconensis". (Hüntemann spominje da je RAJČEVIĆ (Raič), fra Ivan († Sinj, 13. X.
isti papa 9. IV. 1434. upravio Radozoviću bulu 1799.). U urhivskim se vrelima navodi da je iz
kao izabranom biskupu "Biduanensi et Sinja, u nekim nekrolozima iz Otoka. Josip
Visoconensi"). — Prijepis bule imenovanja Glunčević kojemu je bio uččitelj na jednom
dostavljen je plemstvu gradova: Zenica, mjestu bilježi da je iz Crivaca, župa Ogorje, a
Kreševo, Fojnica, Jajce, Srebrenica (Senice, u nekrologu da je iz Otoka. Zavjetovao se 30.
Cresevo, Huomita, Jaize, Srebnizi), zatim IV. 1751. Studirao je, filozofju u Zaostrogu. U
dubrovačkom nadbiskupu i bosanskom kralju veljači 1756. poslan je na studij u Bolonju.
Stjepanu. Bio je lektor u Zaostrogu (22. II. 1765. - 22. V.
LIT.: Bularium Franciscanum, Nova series, I, 1761) i na generalnom bogoslovnom učilištu u
[ed. U. Hintemann], Ad Claras Aquas Šibeniku (1765-1776), kustod (1773-1776),
(Quaracchi) 1929, 62 br. ll7. - Conr#dus provincijski ministar (1776-1779), gvardijan u
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 596

Sinju (1784-1785), profesor filozofije u osnovali svoj samostan u Trogiru, prvi u


Živogošću 1786-1788), predavač moralne hrvatskim krajevima. U ljetu 1421. umro je
teologije u Visovcu (1788-1792) te član kotorski biskup benediktinac Antun, bivši opat
samostana u Sinju 1792-1799. na otočiću sv. Jurja pred Perastom, pa je
Lit. Crnica, Naša Gospa, 340. V. Kapitanović Martin V. na njegovo mjesto imenovao 13.
VIII. l421. Rajmunda. Zanimljivo je
RAJČEVIĆ, Klement, prepisivač (Gradac u pripomenuti da je papa o tome obavjestio
Popovu Polju, cca 1774 - Dubrovnik, 11. VII. dubrovačkog nadbiskupa Antuna iz Rietija, a
1832) - Krsnim imenom Andrija. Kao dječak nije poznata obavijest nadbiskupu Barija čijoj
došao u Dubrovnik da izuči postolarski zanat. je metropoliji pripadala kotorska biskupija od
Baveći se postolarijom, ui elemente gramatike. XIII. do XIX st. (Miscell.Franc. 1986 sv.II-
Moli da mu se dozvoli pristupiti u Red i nakon IV,705 bilj.420), pa bi se moda moglo
dvogodišnjeg čekanja primljen je u Provinciju zaključiti da je Martina V. htio povratiti
sv. Franje u Dubrovniku (1795). Svršivši kotorsku biskupiju Dubrovniku. — R. je
novicijat i studij gotovo čitav život provodi po upravljao biskupijom tek jednu godinu, umro
samostanima izvan Dubrovnika kao gvardijan: je, a na njegovo mjesto stupio 2. X. 1422.
Kuna na Pelješcu (1804-1805), Daksa (1806- biskup Franjo (Eubel).
1807), Slano (1808), Rijeka Dubrovačka LIT.: G. LUCIO [I. Lucić]: Historia di Dalmatia
(1809, 1812), i opet Slano (1821, 1823, 1824, et in particolare delle città di Traù, Spalato e
1827-1820). Ponekad je vršio službu vikara Sebenico. Venetiis 1674, 61; 461ss (usp.
(jednom i u Male Braće u Dubrovniku). Vrlo je Miscell. Franc. 82/1982/ 249s bilj. 10 i 12). —
volio svoj materinji jezik, pa je mnoga djela na Bularium Franciscanum, VII, [ed. C. Eubel],
hrvatskom prepisivao marljivo i krasopisom, Romae 1904, 562 br.l497 (bula imenovanja).
bilo izravno, bilo u slobodnoj obradi. U — C. EUBEL: Hierarchia catholica medii aevi,
rukopisu je ostavio djelo Posluh Abrahamov... I, Monasterii 19132, [Padova, 1960], 177. —
(Čulić). Bio je poštovan redovnik, čovjek M. OREB: Zaslužni članovi Hrvatske provincije
molitve i odan vrešnju Pravila. sv. Jeronima franjevaca konventualaca od
LITERATURA: Ivan August KAZNAČIĆ: njezina postanka do naših dana, Split 1973, 94.
Biblioteca di fra Innocenzo Ciulich. Zara 1860,
136. - Benvenutus RODE: Necrologium RANGONI, Gabrijel iz Verone (Rangone, “de
Fratrum Minorum de Observantia Provinciae Verona” ili “Veronensis”) O. Min. Obs. († 27.
S.P. Francisci Ragusii. Analecta Franciscana IX. 1468.), biskup, kardinal. Za Rangonija piše
VI. Ad Claras Aquas 1917, 5290-530. nepoznati kotorski fratar, oko 1730., da je kao
I. Djamić Siksto V. i Aleksander V. i on bio Hrvat, ali
izostavlja dokaze. U spisima se navodi da je
RAJMUND iz Viterba FKN (Viterbo,? - † Veronjanin. Možda je u Veroni počeo
Kotor, prije 2. 10. 1421), provincijal, biskup. redovnički život. No rođen je “de Claris, non
Redovnički život počeo je u Viterbu u rimskoj longe a Briscia” (BFns III,802 nt.4). ova
provinciji. Navodno je mlad došao u hrvatske oznaka daje naslućivati opravdanost tvrdnje
krajeve gdje je obavljao razne službe, nepoznatog kotorskog franjevca. Zna se naime
gvardijana, kustosa i na kraju da je u tim područjima doista bilo naših
provincijala,1418-1421. Kao provincijal uputio iseljenika, jer je u ne baš udaljenoj Vicenzi
je l420. molbu mletačkom senatu da dodijeli postojala “La Chiesa di Schiavoni”, a nije
doličan smještaj trogirskim franjevcima koji su isključeno i još koja možda u Bresci ili
zbog raznovrsnih uzroka kroz 206 godina svog drugdje. — Rangoni je bio generalni
postojanja morali mnogo puta mijenjati mjesto. povjerenik opsrvantske vikarije austrije i Češke
Dužd je 13. stud. 1420. blagonaklono uvažio (BFns III, 1035). Siksto IV. ga je imenovao 16.
molbu. No, kako Rajmund precizno navodi XII. 1472. biskupom u Alba
godine, molba očituje da su franjevci već l214. Juliae/Transilvanija, zatim egerskim biskupom
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 597

24. IV. 1475. i kardinalom 10. XII. 1477. s tim propovjednik je boravio u rodnoj Gradiški
da i nadalje ostane u Egeru. Osim toga (1757-1761, 1778-1780) i Velikoj (1780-
imenovao ga je muncijem i legatom za cijelo 1785). - U duhu potridentske katoličke obnove
kraljevstvo Matije Korvina – uključujući napisao je i objavio dvije knjige propovijedi i
Hrvatsku – a proširujući naknadno poslanstvo i opširan katekizam. Pripisuje mu se, ali bez
na Češku. Papa se njegovim uslugama služio i dostatnih obrazloženja, i autorstvo anonimnog
u južnoj Italiji, opunomoćivao ga je opširnim spisa Slavonski tamburaš (1767) koji kritizira
ovlastima, obvezivao zaduženjima i obdarivao pisanje A. M. Relkovića.
brojnim nadarbinama. Grob mu je u rimskoj DJELA: Svakome po malo iliti predike nediljne
bazilci Aracoeli. zajedno s korizmenima. Pešta, 1762. — Od
LIT.: ANONIMO di Cattaro: Dei vescovi di svakoga po malo iliti kratko ispisanje života,
Cattaro; Stemma Sixti V u II Rammentatore mučeništva i slave pravih i svetih prijatelja
dalmatino… Zara 1862,31 (o tom Anonimo v. Božji. Pešta, 1764. — Satir iliti divlji čovik u
Miscel.Francesc. 86/1986/896ss). C. EUBEL: nauku krstjanskom ubavistit, uputit, naučit i
Hierarchia catholica medii aevi, II, Patavii pokrstit. Pešta, 1766.
1968, 82; 18; 254. Joseph M. POU Y MARTI: LIT.: Tomo Matić, Prosvjetni i književni rad u
Bullarium Franciscanum, Quaracchi 1949. Slavoniji prije Preporoda. Zagreb, 1945, 74. —
Vol.III, passim (za sve v. str. 1035). M. Žugaj Krešimir Georgijević, Hrvatska književnost od
16. do 18. st. u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni.
RAPIĆ, Đuro, homiletski i katehetski pisac Zagreb, 1970, 243, 259. — Franjo Emanuel
(Stara Gradiška, 11. IV. 1715. - Velika, 19. Hoško, Franjevačko visoko učilište u Požegi.
XII. 1785). Član Bosne Srebrene postao je Nova et vetera, 27(1977), sv. 1, 102-104. —
stupanjem u novicijat 12. VIII. 1732. u isti, Negdašnji hrvatski katekizmi. Zagreb
Velikoj. Teologiju je studirao na bogoslovnoj 1985, 102-104. — isti, Marijoljublje naših
školi u Petrovaradinu (1737-1741). Provincijal starih. Rijeka, 1992, 78-82. F.E. Hoško
Filip Lastrić odobrio mu je polaganje ispita za
profesora filozofije i zatim mu dodijelio RAUCH, fra Karlo (✜Nikola), misionar,
učiteljsko mjesto na filozofskom učilištu u profesor i propovijednik (Karlobag 10. I. 1873.
Požegi (1741-1744). Ispit za profesora - Karlobag 11. VII. 1939.) U KR stupio je
teologije je položio 1748. u Baču, a zatim je 1891. Gimnaziju i bogosloviju studirao je u
1750. počeo predavati na bogoslovnoj školi u Plovdivu (Bugarska) i u Budži (kod Smirne).
Radni. Slijedeće godine je ustupio svoje mjesto Za svećenika je zaređen 1896. Odmah nakon
u Radni Filipu iz Teševa, a sam je pošao u toga, vratio se 1898. u misije u Trapezunt i
Petrovaradin. U jesen 1753. se našao u nekom tamo je ostao do 1908. Najviše je radio kao
sukobu s petrovaradinskim gvardijanom profesor i odgojitelj u sjemeništu u San Stefano
Jakovom Matijevićem. Provincijal Josip (kod Carigrada). Nakon povratka je bio prvi
Janković je prosudio da je kriv Matijević i lišio poglavar u novootvorenom splitskom
ga službe, ali je i Rapića 17. IX. 1753. samostanu i obnovio je samostan i crkvu. Od
ponovno premjestio u Radnu. Isticao se u 1914. živi u Karlobagu, gdje je više puta
vođenju gospodarskih i građevnih poslova pa poglavar, definitor provincije, a stalno je bio
je 1752. nadglednik građevnih radova u kateheta i profesor francuskog jezika na
Petrovaradinu i 1757. u Iloku, upravitelj srednjoj školi. Bio je cijenjen propovijednik.
suknare u Budimu (1761-1764) te ekonom LIT.: M. TERAŠ, Samostansko življenje, Split
provincije (1764-1767). Premda je u vodstvu 1942. — Nekrologij slovenskih in hrvaških
provincije sudjelovao kratko vrijeme kao kapucinov, Ljubljana 1977. Hadrijan Borak
definitor (1767/68), obavljao je ugledne
dužnosti osobnog teologa biskupa u Đakovu RAZMILOVIĆ, Bone, umjetnik (Split, oko 1636
Antuna Čolnića (1768-1770) i dekana - 18. X. 1678). - Studirao je u Vene iji. Od
filozofskog učilišta u Iloku (1771-1775). Kao 1668. god. živi i radi u samostanu na Poljudu,
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 598

gdje se čuvaju dva njegova prekrasno oslikana domovini. Hrvatsko kolo, 19(1938), 53-71. —
kodeksa na pergameni sa rnesansnim J. Horvat: Ljudevit Gaj. Zagreb 1975, 18-20.
miniaturama. Slikao je dekorativne okvire i F.E. Hoško
inicijale s potpisom (Fra BONE
RASMILOVICH VCINI NA SLAVU G.B. REBIĆ, fra Šimun (✜Ivan), provincijal
1670; F. BONAVENT. SPALATENSIS (Imotski, 1771— U petnaestoj godini postaje
FACIEBAT ANNO SALUT. MDCLXXV). krajiški alfir (zastavnik) umjesto preminulog
LITERATURA: Nekrologij provincije sv. oca. God. 1788. oblači franjevačko odijelo.
Jeronima, Zadar. Donato FABIANICH, Storia Filozofiju je, možda, studirao u Makarskoj, a
dei Frati Minori... in Dalmazia e Bosnia, parte teologiju zasigurno u Šibeniku (1795). God.
seconda, Zara 1864. str. 131. Enciklopedija 1795. postaje lektor filozofije u Šibeniku a tri
likovnih umjetnosti vol. 4. Zagreb 1966. str. godine kasnije (1798) generalni lektor
63. - Znameniti i zaslužni Hrvati, Zagreb 1925. teologije. Uz profesorsku službu prihvatio je
str. 227. P. PEJIĆ 1801. i župsku službu u šibenskom Varošu,
Van grada, gdje je stekao simpatije Varošana.
REBIĆ, Eugen, pedagog, provincijal (Petrina, U vrijeme prve austrijske uprave čini se da je
31. I. 1789. - Zagreb, 27. X. 1856). Krsno muje zagovarao izravno podlaganje Dalmacije pod
ime Josip. God. 1812. je stupio u Provinciju sv. habsburšku kuću. Nakon francuskog
Ladislava. Filozofiju je studirao na zauzimanja Dalmacije, osumnjičen da je bio u
Zagrebačkoj akademiji; god. 1814. je branio dosluhu s Poljičkim pobunjenicima
teze iz geometrije i pragmatičke povijesti spektakularno je 29. VI. 1807. uhićen i potom
profesora F. Klohamemera i L. Sušića, a 1815. priveden pred istražnu komisiju vojnog suda
teze iz matematike Klohammera i A. Šuflaja. koji je zasjedao u dominikanskoj crkvi u
Najvjerojatnije je teologiju studirao na Splitu, ali je ubrzo otpušten. Priklonio se
bogoslovnoj školi Zagrebačke biskupije, jer je francuskoj vlasti zadobivši povjerenje
1818. u Zagrebu postao svećenik. Provincijal generalnog providura Vicka Dandola. Svojim
Ištoković ga 1819. određuje da se pripravi na ugledom smirio je nezadovoljnike zbog
polaganje ispita za predavača filozofije, što je i novačenja 1809. u šibenskoj okolici pa ga je
učinio pa postaje predavač retorike u Čakovcu zbog toga potkralj Eugen Beauharne nagradio
(1821/22) i profesor filozofskog učilišta u srebrnom medaljom. Kad je 1809. pokušao
Varaždinu (1822-1828); predavao je pet godina posredovati u sukobu između austrijskih i
s G. Komesom, a jednu s A. Bolenyijem. Niz francuskih vojnika kod Šibenika ubijen je pod
godina predvodi zagrebački samostan kao njim konj i habit mu je izrešetan, ali on se
gvardijan (1829-1836, 1839-1848, 1851-1856), uspio izvući. Od 1813. ponovno se priklonio
a u Provinciji obavlja službe: tajnika kapitula Austrijancima uspostavivši pismenu vezu s
(1830), savjetnika provincijala (1833-1836) i kolunelom Danezeom i generalom Tomašićem,
provincijala (1836-1839, 1848-1851). Dok je pa je naročito zaslužan za predaju Šibenika i
boravio u Varaždinu, dolazio je češće u šibenske tvrđave, te za preuzimanje
Krapinu i tu se družio s Ivanom Gajem, neretvanskog kraja, pa ga je zbog toga car
gradskim apotekarom i ocem Ljudevita Gaja. Franjo nagradio novčanom nagradom od 200
Malom Gaju bio je prvi učitelj latinskog i forinti godišnje.
hrvatskog jezika. Nije isključeno da je on Lit.: Arhiv Franjevačke provincije Split, S/28,
upoznao Gaja s rukopisom V. Sklenskoga f. 20r. — F. Krones, Zur Geschichte
Brevis descriptio antiquissimi et famosi loci Oesterreich im Zeitalter der französischen
Krapina o kojem posve ovisi njegov književni Kriege und der Restauration 1792-1816. Mit
prvijenbac Die Schlösser bei Krapina. Sam Gaj besondere Rücksicht auf das Berufsleben des
bilježi da ga je Rebić poučio “kako treba, da se Staatsmannes Freihern Anton v. Baldacci, Gota
oholosti kloni, pa marljivo da radi za narod”. 1866, 268-269. — S. ZLATOVIĆ: Franovci
LIT.: F. Šišić: Školovanje Ljudevita Gaja u države presvet. Odkupitelja i hrvatski puk u
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 599

Dalmaciji, Zagreb 1988., 377-378. — T. Stekao je naslov profesora filzofije i predavao


Erber, Storia della Dalmazia dal 1797 al 1814, na filzofskom učilištu Provincije u Varaždinu
Zara 1886-1892. — P. Pisani, La Dalmatie de (1875-1879) i Koprivnici (1879-1881). Zatim
1797 à 1815. Episode des conquêtes je bio upravitelj svetišta Majke Božje Judske u
Napoléoniennes, Paris, 1893 . G. Cassi, Maria Gyudu (1881-1884). E. Fermendžin ga
L’opera del provveditore Vincenzo Dandolo in 1884. dovodi u Zagreb da u samostanu uvede
Dalmazia (1806-1810), estratto dalla Rivista zajednički život i redovničku stegu oko čega se
dalmatica (a. XIV, f. I 1933) Zadar 1933, 92- doista trudi. Uz službu samostanskog starješine
93, 121. — A. Ujević, Imotska krajina, Split u Zagrebu (1884-1895) bio je definitor (1887-
1953, 95-114. V. Vjeko: Svećenici i redovnici 1890, 1893-1895, 1899/1900) u Provinciji sv.
Imotske krajine, Imotski 1970, 65. — S. M. Ladislava. Generalni kapitul ga je 1895.
Džaja, Katolici u Bosni i zapadnoj Hercegovini izabrao za generalnog definitora (1895-1897) i
na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, Zagreb 1971, tada je obavio generalnu vizitaciju u svojoj
221. — V. Kapitanović, Nemiri u srednjoj Provinciji i Provinciji sv. Ivana
Dalmaciji, Kačić 6 (1974) 86-89. — V. Kapistranskoga. God. 1897. se opredijelio za
KAPITANOVIĆ, »Studenti Franjevačke nove Generalne konstitucije pa je savjetnik
bogoslovije u Makarskoj 1736/37-1986/87.«, generalnog povjerenika Vendelina Vošnjaka
Franjevačka visoka bogoslovija Makarska (1897-1899); boravio je u Pečuhu. Pošto ga je
1736-1986, Makarska 1989, 274. — V. 1899. udarila kap, živio je povučeno u
KAPITANOVIĆ: »Rukopisni priručnici samostanu Maria Gyud; jedno vrijeme je
franjevačkog filozofskog učilišta u Šibeniku boravio kao član Provincije sv. Ivana
(1969-1825)«, Prilozi za istraživanje hrvatske Kapistranskoga u Subotici (1904-1908). —
filozofske baštine, 20 (1994) br. 1-2 (39-40), Obnavljao je od potresa oštećen samostan i
str. 198. V. Kapitanović podigao suvremeni novogotički toranj crkve u
Zagrebu, a bio je promicatelj franjevačkog
REMETIN - PULJAS, fra Frano (✜Mate Trećeg reda i udruženja sv. Antuna, i to u
Mihovil), župnik, četovođa (Kaštel Stari, 19. Zagrebu i u sjevernoj Hrvatskoj.
IX. 1773) Otac mu se zvao Josip. U 14. godini DJELA: Pravilo svjetovnoga Trećega reda sv.
došao je u samostan Gospe od Zdravlja u Franje, Zagreb 1892. — Pobožna zadruga sv.
Splitu i tu je završio niže školovanje. Novicijat Antuna Padvoanskoga, Zagreb 1894.
je proveo na Visovcu (28. X. 1792-28. X. LIT.: Arhiv Generalne kurije Franjevačkg reda
1793), a potom je opet neko vrijeme studirao u u Rimu, Provincia s. Ladislai, 295rv; Ordinis
Splitu. Imenovan je učiteljem samostanske Generalia, sv. 11, 42r. — F.E. HOŠKO:
mladeži u Splitu (10. XII. 1804). Kasnije je, u Euzebije Fermendžin i ostaci jozefinizma kod
vrijeme francuske vladavine, bio župnik u franjevaca u kontinentalnoj Hrvatskoj potkraj
svom rodnom mjestu Kaštel Starome i 19. stoljeća, Croatica christiana periodica, 12
pridružio se pobunjenom stanovništvu protiv (1988), br. 29. F.E. Hoško
Francuza. Na prijekom sudu u Šibeniku u
siječnju 1910. osuđen je smrt, a osuda je RENJIĆ, Albert (Regnich, Renđić),
izvršna strijeljanjem 3. III. 1810. na šibenskoj smederevski biskup (Dubrovnik, ? - Beč, 1634)
Poljani. Predaja tvrdi da je njegova tužitelja - Član Provincije sv. Franje u Dubrovniku.
stigla uskoro kazna a obitelj mu se zatrla. Vrstan teoklog i propovjednik. Provincijal
A. CRNICA: Naša Gospa od zdravlja i njezina (1599-1602). Ispovjednik u bazilici sv. Ivana
slava, Šibenik 1939, 395-397. V. Kapitanović Lateranskog. Na Generalnom Kapitulu u
Toledu 1606. izabran za generalnog definitora.
RENGJEO, Franjo, generalni definitor Komesar-vizitator u šest provincija (među
(Noršinci, 21. XII. 1849. — Maria Gyud, njima provincija Sv. Jeronima i Njemačke).
Madžarska, 9. X. 1909). Postao je 1869. član Imenovan biskupom Smedereva 1625. Papa
Provincije sv. Ladislava, a 1873. svećenik. Urban VIII. ga šalje u Beč kao poslanika kod
HRVATSKI FRANJEVAČKI BIOGRAFSKI LEKSIKON 600

cara Ferdinanda II. — Odlično poznavao


književnost. Poučavao dijalektiku i prirodne RIAPA, Matej (Chiapa, Criapa), FKN, biskup
znanost, zatim teologiju. Propovijedao u (†