OSNOVE GRAĐANSKOG PROCESNOG PRAVA O građanskom procesnom pravu Ako se radi o ugrožavanju ili povredi subjektivnih građanskih prava

, ta se zaštita u pravilu ostvaruje u posebnom postupku – građanskom sudskom postupku – pred sudovima, tijelima državnog pravosuđa, čija je zadaća da izreknu adekvatnu sankciju radi uspostavljanja poremećene pravne ravnoteže. Građansko procesno pravo je sistem pravnih pravila kojima se regulira sudsko ostvarivanje zaštite prava koja proistječu iz određenih građanskopravnih odnosa. Njima se regulira: struktura građanskog sudskog postupka te položaj, aktivnosti i uzajamni odnosi procesnih subjekata. Građansko procesno pravo se dijeli na: parnično i izvanparnično. Građanski parnični postupak je opća, redovna i osnovna metoda zaštite ugroženih ili povrijeđenih subjektivnih građanskih prava, koju pruža državno pravosuđe. Ako zakon koji regulira građanskopravnu materiju ništa ne propisuje, primjenjuje se parnična metoda, a neka od izvanparničnih metoda primjenjivat će se samo ako je tako izričito propisano. Ovdje treba spomenuti i odredbu članka 1. Zakona o parničnom postupku 1 (dalje: ZPP) prema kojoj se tim zakonom uređuju pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i odlučuje u sporovima o osnovnim pravima i obvezama čovjeka i građanina, o osobnim i obiteljskim odnosima građana te u radnim, trgovačkim, imovinskim i drugim građanskopravnim sporovima, ako zakonom nije za neke od tih sporova određeno da u njima sud rješava po pravilima kojega drugog postupka. Parnični postupak pripada među tzv. kognicijske postupke u kojima se određuje sadržaj pravne zaštite koju treba pružiti. Priznavanje prava implicira i priznavanje prava na njihovu zaštitu. Prava čiju zaštitu ne bismo mogli ostvariti ne bismo uopće mogli nazvati pravima. Zaštita građanskih prava ostvaruje se u parničnom postupku. Samopomoć Pravosudni aparat mora raspraviti svačiji zahtjev za pružanje pravne zaštite, kako bi se spriječila samopomoć. Sudu se ne može dopustiti da, kada neka stvar nije činjenično ili pravno jasna, od sebe otkloni dužnost pružanja pravne zaštite. To nalazi izričit izraz i u ZPPu: “Sud ne može odbiti da odlučuje o zahtjevu za koji je nadležan” (2/2).2 Samopomoć je u pravilu zabranjena. Tko samovlasno pribavlja neko svoje pravo ili pravo za koje smatra da mu pripada kaznit će se za kazneno djelo “samovlasti” (329 KZ3). Samopomoć je ipak izuzetno dopuštena u granicama zakona i to u sljedećim slučajevima:
1

Zakon o parničnom postupku objavljen je u Sl. l. SFRJ br. 4/77, izmjene i dopune: Sl. l. SFRJ br. 36/77, 4/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 27/90, 35/91, preuzimanje za Republiku Hrvatsku: Narodne novine br. 53/91, izmjene i dopune: Narodne novine br. 91/92, 112/99 88/01 i 117/03.
2

Kada se nastavku teksta navode u zagradama brojevi članaka / stavaka bez naznake koji je zakon u pitanju, radi se o odredbama Zakona o parničnom postupku.
3

Kazneni zakon (KZ) objavljen je u Narodnim novinama br. 110/97, 27/98,

1

1. djelo učinjeno u nužnoj obrani nije kazneno djelo (29 KZ). Tko u nužnoj obrani uzrokuje štetu napadaču nije dužan naknaditi je, osim u slučaju prekoračenja (161/1 ZOO4). 2. djelo učinjeno u krajnjoj nuždi nije kazneno djelo (30 KZ). Ako netko uzrokuje štetu u stanju nužde, oštećenik može zahtijevati naknadu od osobe koja je kriva za nastanak opasnosti ili od osoba od kojih je opasnost otklonjena, ali od ovih posljednjih, ne više od koristi što su je od toga imale (161/2 ZOO). 3. pravo subjekta da sam primjerenom silom brani svoj posjed (27 ZV5).

Izvori građanskog procesnog prava Ustav RH kao akt najviše pravne snage, on je temeljni izvor građanskog procesno prava. On se ne bavi građanskoprocesnom problematikom, ali sadrži neka temeljna načela koja služe zakonodavcu kada donosi zakon i onome tko primjenjuje taj zakon (napr. načelo javnosti, jednakosti, ravnoprvnosti stranaka, itd.). Najvažniji među zakonima je Zakon o parničnom postupku od 24. prosinca 1976., stupio na snagu 1. srpnja 1977.6 Treba naglasiti da je Hrvatski sabor 14. srpnja 2003. donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (dalje: ZIDZPP/03), objavljen u Narodnim novinama br. 117/03, a stupio je na snagu 1. prosinca 2003. Taj propis unosi mnoge bitne novote i promjene u parnični postupak, a promjene su obuhvatile više od polovine odredaba aktualnog propisa. Ove izmjene teže k tome da svi sudionici u postupku (stranke, njihovi zastupnici, ali i sud) svojim aktivnim djelovanjem doprinesu da se sporne činjenice što prije rasprave, te da se jednako tako efikasno donese odluka u sporu. Zakoni koji reguliraju pojedina procesna pitanja su: Zakon o radu, Zakon o sudovima, Zakon o državnom odvjetništvu, Obiteljski zakon. U izvanparničnim stvarima: Zakon o nasljeđivanju, Zakon o proglašenju nestalih osoba umrlim i dokazivanju smrti, u ovršnim stvarima: Ovršni zakon, za pitanja stečaja: Stečajni zakon. Običaji nisu izvor, ako zakon na njih ne upućuje, što nije slučaj sa Zakonom o parničnom postupku. Izvjestan izuzetak je pravilo da u pogledu nadležnosti sudova za suđenje strancima koji uživaju imunitet važe pravila međunarodnog prava (26/1), koje je nekad običajno. Sudska praksa nije izvor, osim za stranke na koje se presude odnose. Značajnu ulogu ona ima pri interpretaciji pravnih pravila. Pravna znanost nije izvor ali može utjecati na rješenja zakonodavca snagom svoje uvjerljivosti.

4 5 6

Zakon o obveznim odnosima Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Brojne izmjene i dopune koje je pretrpio ovaj zakon navedene su u fusnoti 1.

2

Procesne pretpostavke Procesne pretpostavke su okolnosti od čijeg postojanja zavisi dopustivost pokretanja parničnog postupka, raspravljanje u parnici i donošenje meritorne odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Do zasnivanja procesnopravnog odnosa dolazi uspostavljanjem kontakta između suda i stranaka, neovisno o tome da li su procesne pretpostavke ispunjene. Dakle, o procesnim pretpostavkama ne ovisi nastajanje samog procesnopravnog odnosa, nego dopuštenost odnosa koji je već nastao. Budući da pokretanju parnice ne prethodi nekakav poseban postupak za utvrđivanje postojanja procesnih pretpostavki, niti izvan parnice ima organa koji bi o tome odlučivao, možemo zaključiti da se postojanje procesnih pretpostavaka može ispitivati jedino u parnici. Postojanje procesnih pretpostavki relevantno je ne samo za dopustivost odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva već i za odlučivanje o pravnim lijekovima te o incidentalnim zahtjevima koji bi se mogli iznijeti tijekom parničnog postupka. Klasifikacija: Pretpostavke koje se tiču suda Sudska nadležnost Stvarna i mjesna nadležnost Pravilan sastav suda Objektivnost sudaca Pretpostavke koje se tiču stranaka Postojanje stranaka i njihova stranačka sposobnost Parnična sposobnost stranaka Uredno zastupanje stranaka Procesno ovlaštenje za vođenje parnice Pravni interes (za traženje određene pravne zaštite) Pretpostavke koje se tiču predmeta spora Formalna pravilnost zahtjeva kojim se traži pravna zaštita Nedostatak dvostruke litispendencije Nedostatak postojanja sudske nagodbe Nedostatak pravomoćno presuđene stvari

-

-

-

Opće: one od čijeg postojanja zavisi dopustivost svake parnice. Posebne: one od čijeg postojanja zavisi dopustivost određenih vrsta parnica ili rješavanje nekih incidentalnih pitanja u toku parnice npr. polaganje aktorske kaucije, vjerodostojnost isprave za izdavanje platnog naloga, očuvanje roka za podnošenje tužbe, prethodno vođenje administrativnog postupka. Pozitivne: one bez čijeg postojanja, vođenje parnice i donošenje meritorne odluke nije dopušteno. Negativne: one čije postojanje sprječava vođenje parnice i donošenje meritorne odluke. ZPP ih naziva smetnje za vođenje postupka, a to su: a) litispendencija, b) sudska nagodba (res iudicaliter transacta), c) pravomoćno presuđena stvar (res iuducata), d) ugovor o prorogaciji nadležnosti, e) arbitražni ugovor. Apsolutne: o kojima sud vodi računa po službenoj dužnosti (to je u pravilu tako).

3

Relativne: o kojima sud vodi računa samo na prigovor stranke npr. aktorska kaucija, postojanje arbitražnog ugovora, u pravilu postojanje mjesne nenadležnosti. Postojanje aktivne odnosno pasivne građanskopravne legitimacije nije procsna pretpostavka već pretpostavka građanskopravne naravi od čijeg postojanja zavisi osnovanost tužbenog zahtjeva, a ne dopustivnost suđenja. O postojanju procesnih pretpostavki sud, u pravilu, mora voditi računa po službenoj dužnosti. Dužnost je suda da o procesnim pretpostavkama vodi računa već od prvog podstadija pripremanja glavne rasprave – prethodnog ispitivanja tužbe. O njima je ovlašten odlučivati na pripremom ročištu, na glavnoj raspravi a o nekima i u stadiju izvanrednih pravnih lijekova, osim ako nije riječ o pretpostavkama o kojima ovisi njihova dopustivost. Sud je ovlašten o postojanju nekih procesnih pretpostavki odlučivati tek zajedno s odlukom o glavnoj stvari. Sve procesne pretpostavke nemaju jednako procesno značenja. Nepostojanje nekih dovodi do inegzistencije meritorne odluke i postupka koji mu je prethodio. Prije povlačenja krajnjih konzekvenci koje proizlaze iz nedostatka procesnih pretpostavki, sud je dužan poduzeti mjere za njihovo otklanjanje. Zbog nedostatka pozitivnih procesnih pretpostavki, odnosno zbog postojanja negativnih procesnih pretpostavki, tužba se mora kao nedopuštena odbaciti.

Parnični, izvanparnični i ovršni postupak Izvanparnični postupak se negativno definira - kao postupak koji nije parnični. U nedostatku suštinskog kriterija za razgraničenje parničnog od izvanparničnog postupka, primjenjuje se legalni kriterij. Prema tome, da li će neka stvar spadati u jedan ili drugi postupak, ovisi o tome na koju će se od te dvije varijante odlučiti zakonodavac. Osnovne razlike su sljedeće: Parnični postupak Jednoobrazan - pravila postupanja su jednaka za sve vrste sporova Uvijek imamo spor Rigorozan, uniforman - ima jače procesne garancije za pravilno utvrđivanje činjenica Nikad se ne pokreće po službenoj dužnosti Glavna rasprava je centralni stadij Pravni ljekovi su u pravilu devolutivni Dominantno je raspravno načelo Inkvizitorna ovlaštenja suda su ograničena Mogu sudjelovati samo dvije stranke Izvanparnični postupak Heterogen - odlučuje se o raznovrsnim materijama Možemo imati sporne činjenice, ali ne spor Elastičnost procesnih instituta - radi boljeg prilagođavanja specifičnim materijama o kojima se odlučuje Mnogi se pokreću po službenoj dužnosti Rasprava je samo izuzetno propisana Pravni ljekovi mogu biti devolutivnoremonstrativne prirode Dispozitivna ovlaštenja stranaka su ograničena Inkvizitorna ovlaštenja suda su ojačana Postupanje je moguće i samo s jednom strankom, ali isto tako i s većim brojem 4

-

-

njih Pravila o paničnoj sposobnosti stranaka su u parničnom postupku uža nego li u izvanparničnom, što znači da se u posljednjem može kao stranka pojaviti neka osoba koja to ne može u parničnom postupku. Ipak, pravila parničnog procesnog prava služe kao supsidijarni pravni izvor u svim izvanpraničnim stvarima. Do donošenja odluke o glavnoj stvari sud će rješenjem obustaviti parnični postupak ako utvrdi da bi postupak trebalo provesti po pravilima izvanparničnog postupka. Postupak će se nakon pravnomoćnosti rješenja nastaviti po pravilima izvanparničnog postupka pred nadležnim sudom (19/1). Radnje što ih je proveo parnični sud (uviđaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i dr.) te odluke koje je donio taj sud nisu bez važnosti samo zato što su poduzete u parničnom postupku (19/2). Parnični postupak i ovršni postupak Nakon što sud donese kondemnatornu presudu, tuženiku se ostavlja paricijski rok (rok za dobrovoljno ispunjenje). Ako on dobrovoljno ne postupi po presudi u tome roku, slijedi ovrha. Dakle, u ovršnom postupku se prisilno ostvaruju naredbe suda samo iz kondemnatornih presuda, samo kad nema dobrovoljnog ispunjenja i samo kad vjerovnik to zahtijeva. Neke mjere ovršnog postupka mogu se provesti i u toku parnice, pa čak i prije nje (privremene mjere). Treba reći da ni svakom ovršnom postupku ne prethodi parnični postupak, jer ovršne isprave ne moraju potjecati od parničnog suda. Sve ovo govori u prilog samostalnosti ovršnog prava, jer se, dakle, na svaki parnični postupak ne nadovezuje ovršni. Parnični postupak i stečajni postupak Ni ovršno pravo nije homogeno. Naime, u ovršnom postupku se provodi individualno izvršenje određenog potraživanja na određenoj imovini dužnika. U stečajnom postupku se provodi generalna egzekucija na cjelokupnoj imovini stečajnog dužnika, u korist svih stečajnih vjerovnika. U tome se postupku primjenjuju bitno drukčiji principi namirenja vjerovnika od onih koji važe u ovršnom postupku. Važenje parničnog procesnog prava s obzirom na prostor Načelo teritorijalnosti. Naše građansko procesno pravo važi samo unutar granica Republike Hrvatske i ne proteže se na naše državljane u inozemstvu. Ako se pokaže potreba za poduzimanjem nekih nekih radnji u inozemstvu sud mora zatražiti međunarodnu pravnu pomoć od stranog suda. Isto tako se ni strano građansko procesno pravo ne proteže na strance na našem teritoriju, jer za njih važi naše građansko procesno pravo.

5

jer bi po njemu imao praničnu sposobnost (79/1. kao i kad o osnovanosti tužbenog zahtjeva treba odlučiti na temelju stranog materijalnog prava. Razgraničenje nadležnosti između stranih i domaćih sudova. itd. Naše građansko procesno pravo se uvijek primjenjuje u parničnom postupku pred domaćim sudovima (lex fori. locus regit actum). Važenje parničnog procesnog prava s obzirom na osobe Načelo univerzalnosti. Ovo načelo znači da se pred našim sudom mogu pojaviti sve osobe bez obzira na državljanstvo. Pri pismenim radnjama dužni su se služiti hrvatskim jezikom. Položaj stranaca u parničnom postupku Stranci koji ne uživaju imunitet imaju.Lex fori. Mjerodavno je pravo one države čiji je državljanin (79/1 ZRSZ). vrši se po pravilima o međunarodnoj sudskoj nadležnosti unutrašnjeg prava države pred čijim se sudom pojavi ovakav problem razgraničenja. Mjerodavno je pravo države čiji je državljanin. ali ako je po tom pravu nema. Važenje parničnog procesnog prava s obzirom na vrijeme 7 Izuzetak: domaći sudovi mogu postupati po pravilima stranog građanskog procesnog prava kad udovoljavaju zamolnicama inozemnih sudova. može izabrati da se na njega primjenjuje naše pravo.2 ZRSZ). pod uvjetom uzajamnosti. Aktorska kaucija. konzuli. Parnična sposobnost. Stranačka sposobnost. Pod uvjetom uzajamnosti. pa čak i kad su stranke inozemci. 6 . njihove obitelji. Od ovoga pravila izuzete su osobe koje uživaju imunitet po međunaronom pravu (šefovi stranih država koji se nalaze kod nas. diplomati. stranci se mogu osloboditi od dužnosti prethodnog snošenja parničnih troškova.7 Međunarodna sudska nadležnost. Uzajamna nadležnost. u pravilu jednak pravni tretman pred našim sudovima kao i državljani RH. One pod uvjetom uzajamnosti imaju istu dokaznu snagu kao i domaće (231). Inozemne javne isprave. Zakon propisuje da je sud RH nadležan suditi u sporu s međunarodnim elementom. tada će i za stranog državljanina biti u Hrvatskoj nadležan taj sud (48 ZRSZ). osigurati parnične troškove (82/1 ZRSZ). ili (b) kad ona proizlazi iz odredaba zakona o mjesnoj nadležnosti hrvatskih sudova (27). Stranac kao tužitelj dužan je tuženiku. kad je njegova nadležnost u takvom sporu (a) izričito određena zakonom ili međunarodnim ugovorom.). Ako je za našeg državljanina u stranoj državi nadležan sud koji ne ne bi bio nadležan po našem pravu. Pri usmenom poduzimanju parničnih radnji pred domaćim sudom stranci se mogu služiti svojim jezikom (102/1). ako je naš sud u tom sporu naležan prema pravilima o međunarodnoj sudskoj nadležnosti. po pravilima koja važe za domaće državljane (85/1 ZRSZ). na njegov zahtjev.

a Ustavnom sudu će podnijeti zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog propisa. ima pravo podnijeti 8 Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske 7 . pa se novi zakon primjenjuje na onaj stadij koji će započeti nakon njegovog stupanja na sangu – no i ovdje dolazi do poteškoća jer se nekad podjela na stadije neće sadržajno podudarati u tim dvama zakonima. Svaka fizička i pravna osoba kojoj je povrijeđeno pravo pravomoćnom odlukom donesenom na temelju poništene odredbe drugog propisa (ne i zakona). ali se u načelu primjenjuje na sve radnje poduzete nakon stupanja na snagu. Parnični postupak i postupak pred Ustavnim sudom Postupak. obično pribjegava donošenju posebnih pravila (u prijelaznim odredbama ili uvodnom zakonu). Dvije neprihvatljive solucije: (1) već započete postupke treba dovršiti po bivšem zakonu – neprihvatljivo kad novi zakon dovodi do bitnih strukturalnih promjena u pravosuđu (napr. Kompromisna rješenja pokušavaju se nači tako da se postupak podijeli na više stadija. odnosno ukinute odredbe drugog propisa (58/2 UZUSRH). Ako sud u postupku utvrdi da zakon koji bi trebao primijeniti. odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom (37/2 UZUSRH). odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom. neovisno o tome je li podnijela prijedlog Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti ili zakonitosti. zastat će s postupkom i podnijeti Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu suglasnosti zakona. Svaka fizička i pravna osoba koja je Ustavnom sudu podnijela prijedlog za ocjenu suglasnosti pojedine odredbe zakona s Ustavom. novi procesni zakon ne važi za procesne radnje pduzete prije njegovog stupanja na snagu. a koja je donesena na temelju ukinute zakonske odredbe. odnosno pojedine odredbe drugog propisa s Ustavom i zakonom. U slučaju kad novi procesni zakon stupi na snagu dok parnica teče.Opće pravilo građanskog procesnog prava jest da se pretpostavke za poduzimanje određene procesne radnje prosuđuju po zakonu koji važi u vrijeme njenoga poduzimanja (tempus regit actum). (2) na sve radnje poduzete u već započetom postupku treba primijeniti novi zakon – neprihvatljivo jer bi morali negirati pravni značaj radnjama koje su po prijašnjem zakonu bile dozvoljene ali ih novi zakon zabranjuje. smanjen broj pravnih ljekova). na konkretan slučaj će neposredno primijeniti zakon. odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom (37/1 UZUSRH8). a Ustavni sud njezin prijedlog prihvati i ukine odredbu zakona. O podnijetim zahtjevima u prethodna dva slučaja Ustavni sud će izvijestiti Vrhovni sud Republike Hrvatske (37/3 UZUSRH). odnosno odredbu drugog propisa. Dakle. Zakonodavac. ima pravo podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka za izmjenu pravomoćne odluke kojom joj je povrijeđeno pravo. rigorozna primjena ovih pravila dovodi do teškoća. Ako sud u postupku utvrdi da drugi propis (podzakonski akt) koji bi trebao primijeniti. odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom i zakonom. nemoćan da načelno riješi ovo pitanje.

kazneni sud je ovlašten provoditi adhezijski postupak (u kaznenom postupku odlučiti o imovinskopravnom zahtjevu oštećenog kaznenim djelom). Zakona o kaznenom postupku. Adhezijski postupak u suštini predstavlja parnicu u okviru kaznenog postupka. Dakle granice su određene relativno jasno. a Ustavni sud utvrdi da takva neustavnost. svatko kome je povrijeđeno neko pravo može podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka za izmjenu te odluke10 (60 UZUSRH). Ako odluči da ne raspravlja o imovinskopravnom zahtjevu. (2) povrat stvari ili (3) poništaj određenoga pravnog posla11. Kad sud pravomoćnom odlukom odbije primijeniti propis zbog njegove neustavnosti ili nezakonitosti. isti činjenični supstrat može biti predmet razmatranja u oba postupka 2. Ukoliko kazneni sud ipak riješi o imovinskopravnom zahtjevu. on može:  zahtjev usvojiti u cijelosti (samo u osuđujućoj presudi)  zahtjev usvojiti djelomično. 8 . 3.prijedlog za ponavljanje postupka za izmjenu te odluke9 (58/3 UZUSRH). Imovinskopravni zahtjev može se odnositi na 1) naknadu štete. Osoba koja postavlja takav imovinskopravni zahtjev je oštećenik. odnosno nezakonitost ne postoji. čl. st. Dodirne točke su sljedeće: 1. Zakona o kaznenom postupku čl. prilikom vođenja kaznenog postupka. 127. rješavanje prejudicijelnih pitanja (odlučivanje u parnici može zavisiti od rješenja nekog prejudicijelnog pitanja kaznenopravne naravi o kojem. da u adhezijskom (pridruženom) postupku odlučuju i o građanskopravnim sporovima koji su nastali zbog izvršenja kaznenog djela. i obrnuto). kazneni sud nije dužan riješiti to pitanje ako smatra da bi se time znatno odugovlačio postupak12. tko ga je počinio i da li počinitelju treba izreći sankciju. U građanskim stvarima sudovi odlučuju u građanskopravnim sporovima. Ako ga postavi. Oštećenik nije dužan postaviti imovniskopravni zahtjev u kaznenom postupku. odlučuju kazneni sudovi. a za ostatak ga uputiti na parnicu (također samo u osuđujućoj presudi)  uputiti oštećenika da zahtjev u cijelosti može ostvariti u parnici (u oslobađajućoj presudi ili ako podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu za presuđivanje)13 9 U prethodna dva slučaja prijedlog se može podnijeti u roku od šest mjeseci od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama« (58/4 UZUSRH). a) adhezijski postupak Sudovi koji sude u kaznenom postupku ovlašteni su. a u kaznenim stvarima ispituje se je li počinjeno kazneno djelo. Zakona o kaznenom postupku čl. uputit će oštećenika na parnicu. Parnični postupak i kazneni postupak Podjela funkcija ovih dvaju vrsta postupaka zasniva se na različitosti predmeta zadataka i metoda u suđenju. 132. kao o glavnom. 127. 10 11 12 13 U roku od godine dana od dana objave odluke Ustavnog suda (60 UZUSRH). 1.

i obrnuto. kada je opseg kaznene odgovornosti uži od građanske. pa ta presuda bude kasnije ukinuta. Stoga nema zapreke da nadležni organ o ovom pitanju samostalno rješava kao o glavnom. ali se bez prethodnog rješenja tog pitanja ne može odlučivati o osnovanosti tužbenog zahtjeva.16 Parnični sud je vezan samo za osuđujuću presudu kaznenog suda i kad ta odluka nije od prejudicijelnog značenja za parnicu. Ako se odluka u parnici zasniva na kaznenoj presudi. jer niti jedan drugi organ nije vezan za prejudicijelne stavove parničnog suda (12/2). ne predstavlja i njegovu dužnost.Dok teče parnica o imovinskopravnom zahtjevu. c) To je pitanje pravne prirode (a ne činjenične). ne čekajući rješenje nadležnog organa. 16 Napr. ali se odnosi na činjenični kompleks koji je predmet obaju postupaka (arg. 14 Primjeri: u parnici za naknadu štete prejudicijelno je pitanje da li je počinjeno kazneno djelo iz kojeg je proizašla šteta. nije dopušteno pokretanje adhezijskog postupka. jer ako naknadna odluka nadležnog organa bude drukčija od incidentalne odluke parničnog suda. Parnični sud tada ne mora čekati da kazneni sud riješi kaznenopravno pitanje koje je od prejudicijelnog značenja u parnici. ne veže parnični sud ako građansko pravo propisuje objektivnu odgovornost 9 . da o njemu odlučuje.15 Odluka o prejudicijelnom pitanju je deklaratorne naravi. b) To je pitanje koje predstavlja samostalu pravnu cjelinu o kojoj bi se moglo meritorno rješavati kao o glavnom pitanju pred nadležnim sudom ili drugim organom. On uvijek može prekinuti postupak (213/1) i sačekati da nadležni organ o tome meritorno odluči. iz 12/3). parnični sud se izlaže riziku. parnični sud će za nju biti vezan u granicama njene pravomoćnosti. No pravo organa. to predstavlja osnovu za ponavljanje pravomoćno završenog postupka (421/8). Kad parnični sud sam zauzme stav o prejudicijelnom pitanju. parnični sud ne može biti vezan za shvaćanja oslobađajuće kaznene presude. oslobađajuća presuda u kojoj se konstatira da se okrivljeniku ne može pripisati nehaj. ali pod uvjetom da kazneni sud još nije riješio o takvom kaznenopravnom pitanju (12/1). Slučaj kad parnični sud ne rješava sam prethodno pitanje. pred kojim se pojavilo prejudicijelno pitanje. Međutim. to može predstavljati osnovu za traženje ponavljavnja postupka (421/8).14 Slučaj kad parnični sud sam rješava prethodno pitanje. pa i kaznenopravna. već ulazi u obrazloženje. U brakorazvodnoj parnici prejudicijelno je pitanje državljanstvo bračnih drugova. taj stav ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno (12/2). kao jedan od razloga na kojima sud temelji svoju odluku o glavnom pitanju. Parnični sud je vezan i za oslobađajuću i osuđujuću presudu kaznenog suda. Parnični sud samostalno rješava sva pitanja o kojima zavisi njegova odluka o glavnoj stvari. b)prejudicijelno pitanje Prejudicijelno pitanje ima sljedeće osobine: a) To je pitanje koje nije neposredan predmet spora. Ona nije sastavni dio dispozitiva. kad se tom presudom odlučuje o nekom kaznenopravnom pitanju kao prejudicijelnom pitanju. 15 Odlučujući se da zauzme ovakav stav. Kad kazneni sud donese svoju odluku.

a tek supsidijarno domaće procesno pravo (3 ZRSZ). 4. kondemnatorne i konstitutivne) i sudske nagodbe. nužno je da je strana odluka (na koju se ovrha odnosi) već priznata. Da je strana odluka u suprotnosti s javnim poretkom (91 ZRSZ) Ako se odluka tiče osobnog statusa državljanina RH. do njene pravomoćnosti (90 ZRSZ). Izuzetak: ako u bračnom sporu priznanje sudske odluke traži tuženik. ili tužitelj (a tuženik se ne protivi) onda isključiva nadležnost nije smetnja. 96. 20 Izuzetak: ako u bračnom ili paternitetskom sporu priznanje traži državljanin RH. nije bio uredno dostavljen poziv ili dostava nije ni bila pokušana. O priznanju strane sudske odluke može se odlučiti ili u posebnom delibacijskom postupku ili kao o prejudic. Za odlučivanje o priznanju i ovrsi primarno se primjenjuju međunarodni ugovori. Ispitivanje pretpostavaka za ovrhu strane odluke vrši se u posebnom postupku egzekvature. Pozitvna pretpostavka: podnositelj zahtjeva za priznanje mora podnijeti potvrdu stranog suda da je odluka pravomoćna (87 ZRSZ). Sud će zastati s priznanjem. ZRSZ. ne odstupa bitno od prava RH (93 ZRSZ). 87. Postupak u kojem se odluka stranog suda ispituje da bi se utvrdilo ispunjava li pretpostavke da joj se prizna učinak domaće sudske odluke i da se dozvoli njeno prisilno izvršenje – naziva se delibacijski postupak. Da je u istoj stvari sud RH donio pravomoćnu odluku. Da osoba protiv koje je donesena odluka nije mogla sudjelovati u postupku18 2. 21 čl.Priznanje i ovrha stranih sudskih odluka Ova pitanja regulira ZRSZ17. Priznanje stranih sudskih odluka Priznata strana sudska odluka izjednačuje se s domaćom pravomoćnom sudskom odlukom. Negativne pretpostavke: 1. Kod nas je prihvaćena liberalna varijanta ovog sustava u kojoj se ispituje a) da li se strani sud pridržavao osnovnih procesnih odredbi i b) da li ta odluka vrijeđa domaći javni poredak. Objekt ovog postupka mogu biti i presude i rješenja (deklaratorne. 17 18 19 Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima Jer joj napr. s tim što podnositelj zahtjeva treba podnijeti i potvrdu stranog suda o ovršnosti odluke21. Da je u postupku postojala isključiva nadležnost suda RH19 3. pitanju. ZRSZ 10 . Da bi se dobilo rješnje o ovrsi. nužno je da se ispune uvjeti iz čl. Da bi se dobila dozvola za ovrhu. ali samo s učinkom u parnici u kojoj je rješavano. priznat će se strana odluka. Da ne postoji uzajamnost. ako strano pravo na temelju kojeg je donesena. ako je pred sudom RH u toku ranije pokrenuta parnica u istoj stvari među istim strankama.20 5. onda ovo nije smetnja (92 ZRSZ). – 92.

Nadležnost. ZPP-a da sam poduzme pojedine parnične radnje na području susjednog suda (uz obvezu da o tome obavijesti sud na čijem području je radnja poduzeta). 23 Sudovi su dužni jedan drugome pružati pravnu pomoć (179/1).22 Zamolnica. ako ne postoji opasnost od odgode. sud ima ovlast iz čl. Međunarodna pravna pomoć Sudovi su dužni pružiti pravnu pomoć i stranim sudovima u slučajevima predviđenim međunarodnim ugovorom i kada postoji uzajamnost. Ali u životu su česte situacije kada je nužno poduzeti neke parnične radnje na području drugog suda (jer se dokazi nalaze na tom području). a od zamoljenog suda traži poduzimanje samo određenih parničnih radnji. Sud kome je potrebna pravna pomoć drugog suda. Ako zamoljeni sud nije nadležan. a nekad i viši sud. Za poslove pravne pomoći stvarno su nadležni općinski sudovi (34/4). 25. Unutrašnja pravna pomoć Pravnu pomoć treba razlikovati od delegacije nadležnosti. ako se od njega traži spis ili obaviještenje iz spisa koji se kod njega nalaze. Zamoljeni sud nije ovlašten ocjenjivati svrsishodnost zamolnice. a i ostali državni organi su dužni pružati pravnu pomoć sudovima (11ZS) 11 . Kod pravne pomoći nadležni sud zadržava predmet. ako se opravdano smatra da će se pozvana osoba dobrovoljno odazvati. Međutim. Pružanje pravne pomoći ujedno i predstavlja iznimku od načela neposrednosti. već je dužan provesti zamoljenu radnju. već će zatražiti pružanje pravne pomoći. Ako postoji opasnost od odgode. te ako se traži izvršenje radnje koja nije protivna javnom poretku (181). Zamolnica se može uputiti i diplomatskom ili konzularnom predstavništvu RH u stranoj zemlji. 22 Kod delegacije određeni se predmet oduzima od nadležnog suda i u cijelosti povjerava na odlučivanje nekom drugom sudu. ustupit će molbu nadležnom i o tome obavijestiti sud od kojega je primio molbu. U slučaju da sud koji je zamoljen nije nadležan za zamoljenu radnju. Nadležnost.Pravna pomoć Određeni parnični sud može poduzimati parnične radnje samo na svome području. Zamolnica. shodno se primjenjuju pravila o nenadležnosti kod unutarnje pravne pomoći.23 Zamoljeni sud je ovlašten izvesti i druge dokaze ako to smatra svrsishodnim (kod zamolnice za izvođenje dokaza . Ako mu nadležni sud nije poznat. Isto vrijedi i u slučaju kada se domaći sudovi obraćaju za pomoć stranim sudovima (184). obraća se ovome pismom – zamolnicom. sud neće moći sam poduzeti takve radnje na području drugog suda. Sudovi će uzimati u postupak molbe stranih sudova ako su dostavljene diplomatskim putem i ako su sastavljane na hrvatskom jeziku ili je priložen ovjeren prijevod (183).225). vratit će molbu.

Lex fori. ako to nije protivno javnom poretku 12 . locus regit actum). Sudovi pružaju pravnu pomoć stranim sudovima na način predviđen domaćim zakonom (lex fori. Iznimno. radnja se može izvršiti i na način koji traži inozemni sud.

jer bi se time sputavala primjena apstraktnog pravila na konkretan slučaj. No sva načela zajedno postoje i na sudu je da održi ravnotežu i postigne kompromis. ZOO – odgovornost po osnovi pravičnosti). Svatko je dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak RH. a ako nešto u zakonu nije predviđeno treba uzeti da to onda ni u parničnom postupku nije dopušteno (u pravilu). na glavnoj raspravi pred prvostupanjskim sudom u nekim situacijama zakon prepušta sudu slobodan izbor radnih metoda. one su za njega ius cogens. Načelo ustavnosti i zakonitosti Sudovi sude na temelju Ustava i zakona. a po pravnoj snazi su iznad zakona. 169. temeljem ovlasti iz čl. postupit će prema čl. potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni.25 Osim suda i stranke se moraju strogo pridržavati normi o parničnom postupku. Ako sud smatra da neki propis nije u skladu s Ustavom. 24 25 V. među kojima je ponekad i nesklad. jedinstvo pravnog poretka. te se uvode pravni standardi koji procesnim pravilima daju elasticitet. te zaštita sloboda i prava čovjeka i građanin i drugih pravnih subjekata osiguravaju tako što će se parnični postupak provesti uz strogo poštivanje pravnih pravila koja reguliraju ovu procesnu aktivnost. Sud mora poznavati pravila kojima se regulura parnični postupak – iura novit curia. Gpp ima za zadatak da na posredan način osigura pravilnu primjenu materijalnog prava. 13 . uvode se neka pravila kojima se daje ovlaštenje sudu da u konkretnoj stvari primjeni metodu za koju nađe da je in concreto najsvsishodnija – sudsko upravljanje postupkom. Sud nije ovlašten postupak voditi po načelima pravičnosti – ex aequo et bono. Parnične radnje moraju se osnivati na zakonu. Tako npr.2. UZUSRH. 37. Ovako postavljen princip strogog legaliteta nije konzekventno proveden. poglavlje 1. Sud se. Što u procesnom zakonu nije predviđeno. dio su unutarnjeg pravnog poretka RH. U RH zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom. Međunarodni ugovori koji su sklopljeni. Iznimno će sud moću primjeniti to načelo napr. Načelo ustavnosti i zakonitosti traži da se ostvarivanje zakonom i ustavom utvrđenih društvenih ekonomskih i političkih odnosa. da bi se omogućila prilagodba općih pravila prilikama određene parnice. Zato. On je ovlašten poduzimati samo one radnje koje su zakonom predviđene. to u parničnom postupku nije dopušteno. prilikom vođenja parničnog postupka. a ostali propisi sa Ustavom i zakonom.2. jer ove i za njih predstavljaju ius cogens.24 Sud se prilikom vođenja parničnog postupka mora strogo pridržavati normi o parničnom postupku. dužan rukovoditi pravilima Ustava i ostalih propisa koji svoju snagu izvode iz Ustava.TEMELJNA NAČELA Načela su značajna zbog tumačenja pravnih normi i zbog postojanja zakonskih praznina. Dakle u sferi procesnog prava Zakon o parničnom postupku je jedini izvor i nema mogućnosti suđenja po pravičnosti. U našem građanskom procesnom pravu postoji 13 načela. dok takva mogućnost iznimno postoji u sferi primjene materijalnog prava.

osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti građana. Na sjednicama sudskih odjela županijskog i Visokog trgovačkog suda razmatraju se i pitanja od zajedničkog interesa za područne sudove nižeg ranga i pitanja značajna za primjenu propisa pojednih pravnih područja iz nadležnosti suda. Jedino su pravna shvaćanja odjelskih sjednica Vrhovog suda RH obvezatna su za sva vijeća. Zato pravila građanskog procesnog prava moraju osigurati jedinstvenu primjenu pravnih pravila na čitavom području njihovog važenja. Pri donošenju nove odluke nadležno sudbeno tijelo dužno je poštovati pravna stajališta stavnog suda uzražena u odluci kojojm se ukida akt kojim je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja ustavne tužbe. Tu sjednicu sačinjavaju svi suci Vrhovnog suda. izvan granica konkretnog spora. Ostvarenje načela promatrano šire. sudovi su dužni poštovati pravna stajališta izražena u takvoj presudi Europskog suda. ujednačavanje sudkse prakse. Na sjednici odjela Vrhovnog suda RH razmatraju se pitanja od zajedničkog interesa za pojedine ili za sve sudove u RH te se razmatraju i daju mišljenja o nacrtima propisa iz određenog pravnog područja.a) Jednistvena primjena pravnih pravila Svi su hrvatski građani i stranci jednaki pred zakonom i sudovima. Na sjednicama sudskih odjela razmatraju se pitanja od interesa za rad odjela a posebno ustrojstvo unutarnjeg poslovanja. Predsjednik Vrhovnog suda RH može sazvati i proširenu opću sjednicu tog suda. Poštivanje načela nezavisnosti sudaca. Upravnog suda te svakog županijskog suda. raspravljanje o spornim pravnim pitanjima. te po dva predstavnika Visokog prekršajnog suda. Na njoj se razmatraju aktualna pitanja iz sudske prakse i utvrđuje se prijedlog kandidata za članove Državnog sudbenog vijeća. Visokog trgovačkog suda. Pravna shvaćanja usvojena na sjednici sudskog odjela Vrhovonog suda RH ne obvezju vijeća drugih odjela tog suda ni niže sudove. b) Exceptio illegalitatis 14 . Pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici sudskog odjela Vrhovnog suda RH. stručno usavršavanje. ustavnosti i zakonitosti trebalo bi imati prednost pred zahtjevom za što ekonomičnijim ostvarivanjem jedinstvene primjene prava te dopuštati ostvarivanje načela jedinstvene primjene zakona samo u granicama u kojima se ne dovodi u pitanje načelo sudačke nezavisnosti. Vezanost vijeća određenog sudskog odjela Vrhovnog suda za pravna shvaćanja prihvaćena na sjednici tog odjela može se opravdati Ustavom utvrđenom misijom najvišeg suda u državi – Vrhovnog suda. Visokog trgovačkog suda i županijskog suda obvezuje sva drugostupanjska vijeća tog odjela. traži da se pravno pravilo primjenjuje na isti način u istim slučajevima prema svim subjektima. U postupku za izmjenu odluke suda u povodu konačne presude ESLJP kojom je utvrđena povreda kojeg ljudskog prava ili temeljne slobode zajamčene EKLJP i protokolima uz tu konvenciju koje je ratificirala RH. pa time i za sve suce odjela tog suda koje je prihvatilo to shvaćanje. praćenje rada.

oslobođenje od prethodnog snošenja troškova. aktorska kaucija. kojima se određuje mirovanje postupka ili se utječe na tip postupanja. Načelo dispozicije i oficioznosti Ovo načelo daje odgovor na pitanje o kome ovisi pokretanje. Korištenje prava na pružanje pravne zaštite u parničnom postupku zavisi od dispozicije stranaka. Načelo zabrane reformacije in pejus također sprečava usklađivanje nezakonite odluke sa zakonom. Pravilna primjena zakona na pogrešno utvrđeno činjenično stanje dovodi do odluka koje su nezakonite u odnosu na društvenu stvarnost koju reguliraju. Viši sud ne može po službenoj užnosti pokrenuti instancijski postupak. dakle uz cijenu ograničavanja njihovih dispozitivnih ovlaštenja. korigirano nekim mjerama koje su izraz načela oficijelnosti (koje je inače karakteristično za kazneni postupak). Neke od parničnih radnji stranaka izraz su njihovog ovlaštenja da ostvaruju određena prava procesne naravi koja se ograničuju na samu parnicu i pravno su relevantne dok parnica traje – tzv. Načelo dispozitivnosti je prihvaćeno u parničnom postupku jer taj postupak služi zaštiti građanskopravnoh donosa. Sudu se daju određena oficiozna ovlaštenja pa mu se priznaje pravo na poduzimanje određenih aktivnosti i bez inicijative. S obzirom na značenje sudske prakse za razvoj prava bilo bi prijeko potrebno da objavljivanje sudskih odluka Vrhovnog suda RH bude sistematsko i potpuno bez arbitrarnog odabiranja. U parničnom postupku dominantno je načelo dispozitivnosti. održavanje i prestanak parnice. a ustavnom sudu podnijeti zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog propisa odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom – exceptio illegalitatis Sudovi osiguravaju objavljivanje važnijih sudskih odluka ali i pravnih shvaćanja. a ako ovisi o incijativni suda radit će se o načelu oficijelnosti. Čiste procesne dispozicije su. Nasuprot ovlaštenjima za poduzimanje aktivnosti. pa čak i protiv volje stranaka. radnje kojima se traži izuzeće. Sve su parnične radnje stranaka izraz stranačke dispozicije. Pravni lijekovi kao sredstva za ispravljanje nezakonitih odluka su parnične radnje čije poduzimanje u pravilu zavisi od dispozicije stranaka. kojima se odlučuje o kumulaciji tužbenih zahtjeva. koji su regulirani pravilima dispozitivne prirode. kojima se obavlja izbor nadležnog suda. traži osiguranje dokaza. čiste procesne dispozicije. Ako to ovisi o inicijativi stranaka radit će se o načelu dispozitivnosti. Sud nije ovlašten pokrenuti parnicu po službenoj dužnosti.Ako sud u tijelu postupka utvrdi da zakon koji bi trebao primjeniti ili određena njegova odredba nije suglasna s Ustavom zastat će s postupkom i podnijeti Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu suglasnosti zakona odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom. na konkretni je slučaj dužan neposredno primjeniti zakon. nema obveze za njihovo poduzimanje. U drugu grupu parničnih radnji stranaka spadaju one kojima se utječe na sadržaj i sudbinu zahtjeva za pružanje pravne zaštite tako da se učinak tih stranačkih dispozicija 15 . No ako sud u tijeku postupka utvrdi da podzakonski propis koji bi trebao primjeniti odnosno pojedina njegova odredba nisu u suglasnosti s Ustavom i zakonom.

Parnica se pokreće tužbom tužitelja.preljeva izvan granica konkretne parnice u kojoj su poduzete. Prekoračenje tužbenog zahtjeva razlog je apsolutne ništavosti No o ovoj povredi sud je ovlašten voditi računa samo na zahtjev stranke. Kontrola parničnih radnji stranaka koje je sud ovlašten ne uvažiti kada su u protivnosti s pravnim poretkom trebalo bi da u biti bude jednaka u odnosu na sve ostale oblike 16 . jer ove dispozicije mogu biti opasnije od izvansudskih. stranke mogu zaključiti nagodbu o predmetu spora. korigiranih mjerama koje se manifestiraju kao odraz načela oficioznosti. Stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile tijekom postupka. ni nešto drugo od onoga što je tražio. Načelo oficioznosti. a ne građanskopravni zahtjev prema protivniku. Od njega zavisi hoće li parnicu pokrenuti. opet zavise od inicijative stranaka . aktorska kaucija. Opća ocjena dovodi do zaključka o načelnoj dominantnosti pravila koja su odraz načela dispozitivnosti. Tužitelj se može odreći svog zahtjeva. Tužitelj. postupak u povodu prijedloga za ponavljanje postupka. pa ako stranke propuste pobijati presudu. Načelo dispozicije. budući da se one sankcioniraju pravomoćnošću. U suvremenim procesnim sistemima sve više dolazi do izražaja aktivna uloga suda u provođenju postupka pokrenutog na inicijativu stranke.žalbeni postupak. ne procedat iudex ex officio). dalji procesni stadiji (žalba. Postupak radi određivanja privremenih mjera osiguranja. Ova kontrola mora biti prevenivna. Zakon nalaže sudu da ne uvaži raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima morala (3/3). Ukoliko parnica nije ovako obustavljena. izvanredni pravni lijekovi) opet zavise od inicijative stranaka. Disponiranje zahtjevima u parnici moguće je i kad iza tih zahtjeva ne stoji građanskopravno ovlaštenje. materijalne procesne dispozicije. ovlašten je i jednostranom parničnom radnjom dovesti do njegove obustave. U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Sud nije ovlašten tužitelju dosuditi ni više od onoga što je tražio. kada i o čemu. Sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala. One se mogu odreći svog zahtjeva priznati zahtjev protivnika i nagoditi se.ne eat iudex ultra et extra petitia partium. revizijski postupak. odricanje od tužbenog zahtjeva) – tzv. Predmet raspolaganja je procesnopravni zahtjev za pružanje pravne zaštite određenog sadržaja. Sud nije ovlašten pokrenuti parnicu po službenoj dužnosti (nemo iudex sine actore. Sud odlučuje samo u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (2/1) . Daljnji procesni stadiji koji slijede nakon donošenja konačne odluke u prvostupanjskom postupku. Stranka od čije dipozicije zavisi pokretanje parnice ovlaštena je utvrditi i temu raspravljanja i odlučivanja – predmet spora. Stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile u tijeku postupka. koji je ovlašten pokrenuti postupak. postupak za osiguranje dokaza. Pokretanje nekih incidentalnih postupaka također zavisi od inicijative stranaka. oslobođenje od prethodnog snošenja parničnih troškova. neposredno (sudska nagodba) ili posredno ( priznanje tužbnog zahtjeva. time saniraju ovaj nedostatak i takva će odluka postati pravomoćna. povrat u prijašnje stanje. tuženik može priznati zahtjev protivnika. Jednom pokrenut postupak vodi se po službenoj dužnosti do donošenja konačne odluke u pravostupanjskom postupku.

Pravni interes je opća pravna pretpostavka. stranka koja posnosi kondemnatrornu tužbu prije dospjelosti tražbine 4. Povoljne dispozicije važe za sve jedinstvene suparničare i kad ih poduzme samo jedan od njih. stranka koja podnosi pravni lijek (358/3) 3. umješač (206/1) 2. izričito priznanje navoda protivnika. socijalno jači od javnog interesa pravosuđa da se bez potrebe ne angažira 3. takav da se može ostvariti jedino sudskim putem (nema pravnog interesa ako je očekivanu korist moguće ostvariti na neki drugi svrsishodniji način bez intervencije suda) Tužitelj ne mora dokazivati da mu određeno pravo pripada. razlika je u tome što se nekad presumira. Pravni interes mora biti: 1. priznanje i odricanje od tužbenog zahtjeva. to za njega predstavljati neku pravnu korist. učiniti vjerojatnim da će ako njegov tužbeni zahtjev bude prihvaćen to za njega predstavljati ostvarenje određene pravne koristi koju be povoljne sudske presude ne bi mogao ostvariti O postojanju pravnog interesa sud vodi računa po službenoj dužnosti. ako njegov tužbeni zahtjev bude usvojen. O njegovom postojanju sud vodi računa po službenoj dužnosti. Bitno je da pravni interes postoji u vrijeme donošenja odluke o osnovanosti zahtjeva za pružanje pravne zaštite. Nepotpune su odredbe koje se tiču sudske nagodbe. Načelo pravnog interesa Funkcioniranje pravosuđa treba racionalno koristiti – samo onda kad je njegovo angažiranje neophodna pretpostavka za zaštitu subjektivnih prava i ostvarenje pravnog poretka. iznijeti tvrdnju da traži pravnu zaštitu određenog sadržaja jer je njegovo subjektivno pravo povrijeđeno ili ugroženo te 2. tužitelj koji podnosi tužbu za utvrđenje 17 . Ako su dopuštene parnične stranke – tužitelj i tuženik – mogu poduzimati sve procesne dispozicije u parnici. Porcesna pravila predviđaju različite oblike i intenzitet kontrole stranačkih dispozicija. 1. Pravni interes je korist koju tužitelj očekuje od angažiranja suda njegovoj pravnoj stvari. On mora učiniti vjerojatnim da će. Da bi tužba bila dopuštena dakle da bi sud bio dužan o tuženom zahtjevu raspravljati i donijeti meritornu odluku o njegovoj osnivanosti tužitelj mora. pravni i konkretan (treba se ogledati u određenoj sferi tužiteljevih prava) 2. a nekad se mora dokazivati. Najpotpunije mjere predviđene su u odnosu na disponiranje činjeničnom osnovom spora.konkudentno priznanje ovih navoda. Pravni interes mora dokazivati: 1. već da (pod pretpostavkom da mu to pravo pripada) ima razloga da se za ostvarenje toga prava obrati sudu. On uvijek mora postojati.disponiranja.

režim rokova i ročišta treba biti strog 4. Zbog povrede prava pravnom interesu se ne mogu s uspjehom podnositi pravni lijekovi Načelo ekonomičnosti Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja. dovršiti na jednom ročištu (koncentracija postupka) 26 Npr. raspravu treba. tuženika. Parnica bi se trebala voditi tako da njeni troškovi ne nadmaše vrijednost predmeta spora. Kad sud konstatira nedostatak pravnog interesa. nema drugog načina da zaštiti svoja povrijeđena prava. u razumnom roku. (2) složenosti predmeta. zbog zabrane samopomoći. (3) načina postupanja sudova. te (6) posebnih okolnosti koje mogu opravdati produženje postupka. ipak taj postulat treba biti glavna rukovodna misao pri izboru raspravnih metoda u sporu.28 Odlučivanje u razumnom roku u interesu je ponajprije onoga tko zahtjeva pravnu zaštitu. jer poduzimanje defenzivnih parničnih radnji predstavlja jedini dopušteni način obrane od tužitelja. po mogućnosti. pri mogućnosti izbora između više metoda. ograničavanje razloga zbog kojih se mogu podnositi pravni lijekovi 2. ZIDZPP/03 po prvi puta izričito propisuje obvezu suda da parnični postupak provede u razumnom roku. Povreda pravila o pravnom interesu nije po zakonu razlog apsolutne ništavosti niti instacioni sudovi o njoj nisu ovlašteni voditi računa o njoj po službenoj dužnosti niti ona djeluje na sadržaj konačne odlke. Odbacivanje tužbe zbog nedostaka pravnog interesa ima mjesta samo ako se pokaže da – sve kad bi tužiteljev pravozaštitni zahtjev bio osnovan on od povoljne presude ne bi imao drukčije i kvalitetnije pravne koristi od one koju već ima ili koju bi na drugi način mogao ostvariti. Metode za ostvarenje ovog načela. qui cito dat.Pravni interes se presumira kod: 1. (4) ponašanja podnositelja zahtjeva koje je moglo pridonijeti produživanju postupka. ne mora dokazivati pravni interes onaj kojega zakon ovlašćuje na isticanje deklaratornih zahtjeva za utvrđivanje ili osporavanje očinstva 27 28 Npr. podnositelja konstitutivne tužbe. jer on. Iako se ovaj postulat ne može primijeniti u smislu da bi u tom slučaju sud mogao otkloniti pružanje pravne zaštite. podnositelja kondemnatorne tužbe. (5) važnosti predmeta za posnositelja zahtjeva. da razvedu ili ponište brak Je li u konkretnom slučaju povrijeđen pravni standard «razumni rok» trebalo bi zasnivati na utvrđenju: (1) ukupnog trajanja postupka. i sa što manje troškova (10/1). ali je isto tako i u interesu države. To je načelo bis dat. osobe koju zakon ovlašćuje da traži određenu deklaratornu zaštitu26 2. jer bi kraće trajanje postupaka značilo za nju i manje financijske obveze (budući da ona financira rad sudstva). Radi se o sljedećim zakonskim odredbama: 1. prednost treba dati bržoj i jeftinijoj metodi 3. dužan je odbaciti tužbu (288/2). jer strankama nije dopušteno da svojim dispozicijama preinačuju sadržaj pravnih donosa27 4. Ocjena postojanja pravnog interesa mora polaziti od te teze kao dane i nepovredive: tužitelj ima pravni interes ako se može nadati pravnoj koristi od presude kojom bi njegov zahtjev bio prihvaćen. 18 . 3.

Izuzetno. 3. kojima usvaja tužbeni zahtjev. zahtjeve. Sistem neopredjeljenog stava. Stranka koja šuti smatra se da poriče protivnikove zahtjeve. prijedloge. reakcije na stavove. u slučaju potpune pasivnosti tuženika. ona ne znači ni priznanje ni poricanje. teza o priznavanju odnosi se samo na činjenične navode ne i na zahtjev aktivne stranke. jer postoji strah od pogrešnog zaključka suda. navode i razjašnjenja svog protivnika. Sud nije ovlašten ispitivati istinitost tužiteljevih navoda pa će biti dužan prihvatiti tužbeni zahtjev ako njegova osnovanost proizlazi iz tih navoda. Ovaj sistem je dobar za motiviranje stranaka na procesnu aktivnost. Ovdje je prihvaćen sistem afirmativne litiskontestacije. jer je tužitelj barem u tužbi izložio svoj svoj stav koji je suprotan obrani tuženika 3. svoje zahtjeve. To se u prvom redu odnosi na procesne radnje kojima stranke izražavaju. prijedloge. za koje se uzima da su istiniti. izjašnjenja o relevantnim pitanjima 2. 1. stoga samo prema tuženiku. 1. Stranka koja šuti smatra se da priznaje istinitost protivnikovih navoda. pravilo se može primjenjivati samo u sporovima u kojima je disponiranje dopušteno a i time u općim granicama dispozitivnosti 2. Načelo obuhvaća i pravo stranaka da budu saslušane kao svjedoci sui generis Postavlja se pitanje kako reagirati na pasivnost stranaka? Postoje 3 rješenja ovog problema. Načelo saslušanja obiju stranaka svodi se na pravilo da svakoj stranci treba omogućiti da mutatis mutandis poduzima sve one procesne radnje koje koje može poduzeti i druga parnična stranka. atrakcija nadležnosti Načelo saslušanja stranaka Sud je dužan svakoj stranci pružiti mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima suprotne stranke (5/1). Ovo je ovlaštenje znatno suženo u pogledu mogućnosti primjene. ne odnosi se na one navode koje aktivna stranka iznese tek nakon isteka roka u kojem je pasivna stranka trebala dati odgovor na tužbu odnosno na ročištu na kojem je nije bilo 19 . teza o priznavanju navoda odnosi se samo na one navode koji su tuženiku bili priopćeni prije nego što je zazeo pasivan stav u parnici. 1. Sistem negativne litiskontestacije (Qui tacet consentire non videtur). sud je ovlašten donijeti presudu zbog izostanka i presudu zbog ogluhe. Naše procesno pravo prihvaća neopredijeljen stav. sud mora sam ocjenjivati pravnu osnovanost zahtjeva koji se na te navode oslanjaju 4. svrsishodna delegacija. Ovaj sistem je najlošiji za motiviranje jer potiče pasivnost parnične stranke. stavove. samo prema stranci koja nije poduzela nikakvu aktivnost. nepriznavanje nesvrsishodnih troškova 7. (Qui tacet nihil dicet). To je klasični procesni princip audiatur et altera pars. kod sporova male vrijednosti vodi se bagatelni postupak u kojem sudi sudac pojedinac (ovim se donekle daje izraz načelu de minimis non curat praetor) 6.5. Sistem afirmativne litiskontestacije (Qui tacet consentire videtur).Pasivnost se pretvara u instrument procesne dispozicije 2. Iz šutnje stranke se ne može izvesti nikakv zaključak o njenoj volji. navode.

postupak osiguranja dokaza 4. samo kad je to ZPP-om određeno.450) 7.osvrati se na rezultate dokazivanja Propisi ZPP-a kojima se odstupa od ovog načela: 1. o troškovima sud odlučuje bez prethodnog raspravljanja (164/1) Kontradiktorno raspravljanje je aktivna realizacija ovog načela. Stranke iznose svoje stavove protiv stavova protivnika i suda (contra dicere). Revizija protiv drugostupanjske presude može se zbog povrede načela saslušanja stranaka izjaviti samo ako podnositelj revizije zbog nje još nu žalbi pobijao prvostupanjsku presudu ili ako je ona učinjena tek u drugostupanjskom postupku. stranke se obavještavaju o prijavi miješanja trećeg u parnicu 5. stranak može pored punomoćnika aktivno sudjelovati u parnici 4. a zatim tuženik odgovara na tužbu 7. sud poučava nevještu i neku stranku 3. zahvaljujući primjeni načela usmenosti i neposrednosti. u postupku zbog smetanja posjeda privremene mjere se određuju bez saslušanja protivnika (442) 8. platni nalog se izdaje ne temelju samih navoda i dokaza tužitelja (ali tuženik može dati prigovor . Ako kojoj stranci nezakonitim postupkom a naročito propuštanjem dostave ne bude pružena mogućnost raspravljanja pred sudom izvršena procesna povreda razlog je apsolutne ništavosti o kojoj sud vodi računa po službenoj dužnosti u stadiju redovitih pravnih lijekova. postupak rješavanja sukoba nadležnosti 3. pripremno ročište i glavna rasprava počinju izlaganjem tužbe. žalba protv rješenja 5. na tu povredu revizijski sud ne pazi po službenoj dužnosti. sud može odrediti osiguranje dokaza bez omogućavanja protivniku da se izjasni o prijedlogu (ali sud mu treba imenovati privremenog zastupnika). stranka može sudjelovati u izvođenju dokaza . sud je ovlašten odličivati o zahtjevu o kojem protivnoj stranci nije bila dana mogućnost da se izjasni (5/2) 2. Načelo otvorenog pravosuđenja 20 . Propisi ZPP-a kojima se osigurava ostvarenje ovog načela: 1. 6. Ponavljanje postupka može se tražiti ako taj razlog nije bez uspjeha bio iznesen u prijašnjem postupku s tim da podnošenje prijedloga nije vezano objektivnim rokom. cijeneći stav aktivne strane i procjenjujući što znači pasivnost druge strane.U ostalim slučajevima sud je dužan rapravljati i bez sudjelovanja jedne od stranaka. pravila o dostavljanju 2. ročišta se određuju tako da stranakama ostane dovoljno vremena da se priprememe za raspravljanje 6. Kontradiktornost je najizaženija za glavne rasprave.

Ovom je odredbom i izričito uvedeno načelo otvorenog pravosuđenja. da se označe ili dopune dokazna sredstva koja se odnose na navode stranaka i. Bitna novina je izričito propisana obveza suda da u takvim situacijama strankama iznese razloge zbog kojih smatra da je to potrebno. sud će sa strankama razmotriti i pravna pitanja spora (298). jer je u parnici aktivan i sud. Dakle. sud može tijekom postupka. te da sud zajedno sa strankama otvoreno razmotri sporna pitanja u parnici. Ovdje procesno pravo određuje pretpostavke za izbor. Pritom se sud često oslanja na nepouzdane dokaze – izjave stranaka. U mjeri u kojoj je to potrebno radi ostvarivanja toga cilja. ali sada na način da tijekom postupka potiče stranke na iznošenje činjenica i predlaganje dokaza. više nije u mogućnosti neovisno o strankama prikupljati dokaze i tako osigurati siguran temelj za utvrđenje materijalne istine. uopće. Time je istaknuta dužnost suca da. nego i da sa strankama razmotri i pravna pitanja konkretnog spora. Stranke se mogu žaliti protiv sudske odluke zasnovane na pogrešno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Stjecanje istnitih saznanja i saznanja i spoznaja o objektivnoj stvarnosti u granicamama u kojima je to uopće moguće bitan je preduvjet pravilnosti i zakonitosti sudske odluke. jer su objekt istraživanja prošli događaji. postoje dva oprečna sistema izbora. Stvarnost postoji prije i neovisno od ljudskog saznanja. No ipak je uloga suda u funciji pravilnog presuđenja i nadalje ostala aktivna. Posljedice povrede ovih pravila: ako je kojoj stranci nezakonitim postupkom (a naročito propuštanjem dostave) uskraćena mogućnost raspravljanja pred sudom. nije dovoljno jednu stranku štititi samo s obzirom na procesna djelovanja druge. svjedoka i vještaka itd. sudac postavljanjem pitanja i na drugi svrsishodan način nastojat će da se tijekom rasprave iznesu sve odlučne činjenice. ispitivanja i ocjene dokazne vrijednosti dokaznih sredstava. Sistem legalne ocjene dokaza (sistem tražena tzv. Prema noveliranim odredbama ZPP-a. to je razlog apsolutne ništavosti (354/2/6). sud. da se dadu sva razjašnjenja potrebna da bi se utvrdilo činjenično stanje važno za odluku. Na to sud ne pazi ex offo. formalne istine). Mogućnost spoznaje istine u postupku je ograničena. izvođenje iocjenu dokazne vrijednosti dokaznih 21 . ne samo potiče stranke na iznošenje svih odlučnih činjenica.Međutim. Načelo traženja istine Istina je kvaliteta ljudskog saznanja. u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja. Stranke mogu i nakon pravomoćnosti ako se ispune određene pretpostavke tražiti ponavljanje postupka u kojem je došlo do odluke zasnovane na pogrešno ilil nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. 1. Stoga se. da se dopune nepotpuni navodi stranaka o važnim činjenicama. Istina nije svojstvo objektivne stvarnosti. imajući na umu prihvaćeno raspravno načelo. Dakle. kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora. traži da stranke budu upoznate i sa stavovima suda o njima. upozoriti stranke na njihovu dužnost iznošenja činjenica i predlaganja dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno (219/2). Nadalje. Dvije su metode utvrđivanja istine.

raspravno načelo 29 Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno. Prema izmijenjenom članku 7. kroz odredbu 7/1 bilo je izraženo načelo materijalne istine nalažući sudu dužnost potpuno i istinito utvrditi činjenice o kojima ovisi utemeljnenost zahtjeva stranaka. 22 . Prednost je sada dana izričito raspravnom načelu. Zakon prepušta inicijativu za prikupljanje procesnog materijala strankama. psihologije i iskustva uopće. o načelu otvorenog pravosuđenja Pravila koja ne idu u prilog načela traženja istine: 1. napušteno je načelo istraživanja materijalne istine po službenoj dužnosti. jer su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (7/1). ispitivanju i ocjeni dokazne vrijednosti dokaznih sredstava. sud ne smije ispitivati svjedoke i vještake o onome što predstavlja službenu ili vojnu tajnu 3. zakonodavac unaprijed sam cijeni umjesnost ispitivanja nekog dokaznog sredstva i njegovu dokaznu snagu.29 Ozbiljnost kritika dovodi do nekih korektura i ograničenja: sučevo zaključivanje mora odgovarati zaključivanju razumnog i razboritog čovjeka. Sud je dužan uzeti da je određena tvrdnja dokazana tek kad formira osobno uvjerenje o njenoj istinitosti. javnosti. o dužnosti stranaka u postupku da govore istinu. formira zaključke induktivnom metodom. Svoje zaključke sud može u pravilu donositi samo na temelju procesne građe koju su mu predočile stranke. prije zadnje novele ZPP-a. pravila o saslušanju stranaka. o izuzeću sudaca u čiju se objektivnost sumnja 4. o punomoći o izbranom sudu 2. ZPP-a. Pravila koja idu u prilog načela traženja istine: 1. sud mora uzeti da postoje činjenice na koje ukazuju zakonske presumpcije (napr. o dužnosti građana da svjedoče i vještače pred sudom 2. sudac svoje mišljenje mora obrazložiti. Sud odlučuje tako da. 2. Oslanjajući se na tipična pravila iskustva stečena kroz generacije. ispitujući konkretan slučaj. dakle apsolutna obveza suda utvrditi materijalnu istinu na način da je upravo na sud bila prevaljena takva dužnost kroz prikupljanje dokaznog materijala. Sistem slobodne ocjene dokaza (sistem traženja materijalne istine). Kod nas je. pravilo o zabrani pobijanja presude zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja u sporovima male vrijednosti 5. Ovdje je karakterističan nedostatak zakonskih pravila o izboru. o načelu neposrednosti.sredstava. pa su odluke suda zapravo rezultat stranačke istine. a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (8). Stupanjem na snagu ZIDZPP/03 situacija se značajno mijenja. zabrana reformatio in peius 6. Osobni stav suca je ovdje irelevantan. Njegov zadatak svodi se na utvrđivanje postoje li zakonom propisane pretpostavke za primjenu zakonskih pravila o istinitosti određenih činjeničnih navoda. o slobodnoj ocjeni dokaza. sudac je vezan općim zakonima logike. usmenosti i pismenosti 3. dokazna snaga javnih isprava) 4. zakon dopušta samo određeno dokazno sredstvo radi dokazivanja ugovora o prorogaciji. o obrazloženju sudske odluke.

1. ako su ti dokazi značajni za odlučivanje (435/2). 2) dokazi. Stranke nisu ovlaštene da svojim dispozcijama utječu na prikupljanje procesnog materijala. Svim ovim izmjenama te su odredbe usklađene s prihvaćenim načelom da sud pribavlja i izvodi samo one dokaze koje su stranke predložile. No ni u takvim slučajevima sud ne može svoju odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne (7/3). pa slijedom toga on više ne sadrži odredbu o ovlaštenju suda izvesti dokaze koje stranke nisu predložile.. u pozitivnom smislu – sud mora voditi računa o činjeničnim tvrdnjama i dokaznim prijedlozima stranaka koji su pravno relevantni 30 S obzirom na prihvaćeno raspravno načelo u čl. Procesni sistemi zasnovani na dosljednoj primjeni istražnog načela. 225. jer je u tim parnicama sud ovlašten izvesti i dokaze koje stranke nisu predložile. 3) pravila iskustva. i to na način da je sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima koji su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala (7/2). Sud je ovdje pasivni promatrač. Istražno načelo u pogledu prikupljanja dokaza iznimno vrijedi u parnicama iz radnih odnosa. u odnosu na dokaze sudu su bila dana značajna istražna ovlaštenja tako da je u tom dijelu kao dominantno bilo prihvaćeno istražno načelo. 4) pravna pravila. Kod nas je. S druge strane. Međutim. inicijativu za prikupljanje procesnog materijala priznaju naprotiv sudu. inicijativu za prikupljanje procesnog materijala priznaju samo strankama (da mihi factum. ZPP-a. Sada je izjednačeno inkvizitorno ovlaštenje suda u donosu na činjenice i dokaze.30 Stranke su ovlaštene i dužne iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju. dabo tibi ius). bilo je potrebno s tim uskladiti i ostale odredbe toga zakona. novelirani ZPP prihvaća raspravno načelo kao dominantno i u odnosu na dokaze (na isti način kako je to već u ranijoj odredbi bilo predviđeno u odnosu na činjenice). 23 . u odnosu na utvrđivanje činjenica prevladavalo kao dominanatno raspravno načelo. 289 i 290. U pogledu činjenica i dokaza ovo ovlaštenje stranaka iskazuje se u dvojakom smislu. uz samo uža istražna ovlaštenja. prije novele ZPP-a iz 2003. prednost je dana izričito raspravnom načelu. To je i učinjeno izmjenom članaka 220/2. 7. 286. Dakle.Raspravno i istražno načelo Ova načela daju nam odgovor na pitanje na kome je incijativa za prikupljanje procesnog materijala na temelju kojega sud donosi odluku o tužbenom zahtjevu. jer su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (7/1). Procesni sistemi zasnovani na dosljednoj primjeni raspravnog načela. Procesni materijal sačinjavaju: 1) činjenice.

ali ne takve činjenice na kojim se gradi sučeva odluka. U obiteljskopravnim sporovima u kojima se sudu daju proširena inkvizitornaa ovlaštenja i Centar za socijalnu skrb je dužan na zahtjev suda pribaviti podatke o osobnim i obiteljskim prilikama djece i stranaka u postupku kad sud smatra da je potrebno. Sud ne može uzimati u obzir svoje privatno znanje o relevantnim činjenicama jer bi u tom slučaju bio svjedok u stvari u kojoj sam sudi. pravne norme . I dokazi su činjenice. 1. u negativnom smislu . zasnovani na dugotrajnom promatranju pojava ili eksperimentu. a sudska odluka . Dokazi su sve ono temeljem čega se može zaključivati o postojanju pravnorelvantnih činjenica. za koje se osnovano može pretpostaviti da važe i za buduće slučajeve. notorne i kad se niti jedna stranka nije na njih pozvala.praemissa maior. Treba uzeti da je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice koje su općepoznate. Sud je ovlašten slobodno odlučivati o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja važnih činjenica. činjenice su praemissa minor. već takve da se pomoću njih izvodi zaključak o postojanju onoga što treba biti podloga sučeve odluke.2. izjave volje) što ulazi u sastav praemisse minor logičkog silogizma iz kojeg nastaje sudska odluka. Sud je u pravilu ovlašten izvesti samo dokaze koje su stranke predložile.32 Ona se u pravilu ne dokazuju (ona su za su praemisse maior kao i pravna pravila). Pravila iskustva su apstraktni sudovi činjnične (ne pravne) naravi. Predložene dokaze koje ne smtra važnim sud će odbiti. Zbog toga je sud ovlašten da ne vodeći računa o navodima stranaka – utvrđuje sve činjenice od kojih zavisi postojanje procersnih pretpostavka utvrđenih takvim pravilima. Sud može uzeti u razmatranje samo one činjenice o kojima su stranke imale mogućnost raspravljati tijekom parnice 2. Npr. ne i za svoje pravne sudove o tim činjenicama. u ime raspravnog načela – ovlašten i dužan koristiti navodima stranaka u parnici o činjenicama bez obzira na to koja ih je stranka iznijela. ali ako neko pravilo iskustva nije poznato sudu.conclusio. Indicije su specifično dokazno sredstvo pa o za njih važe pravila o dokazima.sud ne smije voditi računa o činjenicama i dokazima na koje se niti jedna od stranaka nije pozvala ma koliko bi nače oni mogli biti relevantni u sporu Činjenice su sve ono konkretno iz prošlosti ili sadašnjosti (zbivanja. 24 . u ime načela inkvizitornosti – ovlašten je ispitivati i činjenice koje stranke nisu iznijele ali samo ako iz rezultata raspravljanja proizlazi da stranke pređućivanjem tih činjenica idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati Stranke su ovlaštene svojim dispozicijama vezati sud samo s obzirom na činjenice na koje treba primjeniti pravne propise. on ga može dokazivati 31 32 Dakle. On se ppojavljuje kao pomoćni istražno organ. aktivnosti. Posredno pravno relevantne činjenice – indicije u biti su funkcionalno dokazno sredstvo pa za njih važe pravila o ovlaštenjima suda o izboru dokaza a ne o izboru činjenica.31 Prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja sud se. Pravila o procesnim pretpostavkama u pravilu su prisilne naravi. stanja. pravilo da određen postotak alkohola u krvi smanjuje sposobnost vožnje. Samo ako posumnja da stranek idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati sud je ovlašten po službenoj dužnosti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile. ali samo o relevantnim činjenicama na koje su ukazale stranke a ne i onima o kojima je na drugačiji način saznao.

Pravna pravila sud mora poznavati (iura novit curia). Međutim sud nije takvim shvaćanjima vezan ni u kom pogledu (186/3). Ovo načelo zahtjeva: 1. pa ih zato ne treba dokazivati. Ovo načelo se odnosi na metodu sučeva rada pri ispitivanju dokaznih sredstava. ne rješavaju 33 Sud bi morao poznavati strano pravo jednako kao i domaće (13/1 ZRSZ). privatno. Posredno izvođenje dokaza je radna metoda prilikom koje se funkcija ispitivanja dokaznih sredstava i funkcija ocjene dokazne vrijednosti ispianih sredstava povjerava drugačijim subjektima. Sud je ovlašten da o njima stječe znanja izvan postupka. izdane od nadležnog inozemnog tijela. da sud koji tako neposredno zapaža procesni materijal bude onaj isti koji odlučuje o dokaznoj vrijednosti dokaznih sredstava 3. može se obratiti posebnoj službi pri ministarstvu pravosuđa (13/2 ZRSZ) može se obratiti institutu za međunarodno pravo ili institutu Max Planck u Hamburgu koji da je informacije o stranom pravu 25 . U svom standardnom obliku ta isprava tzv. kojima se potvrđuje koje pravo važi u stranoj državi. da sud svojim čulima zapaža sadržaj dokaznih sredstava. Pravila izvedena iz ovog načela rješavaju problem odnosa između suca koji sudi i sredstava informiranja. direktiva o metodi ispitivanja procesnog materijala radi utvrđivanja relevantnih činjenica. ne i na kvalitetu ispitivanja dokaznog sredstva. između suda i izvora informacija ne smije biti posrednika 2. Da bi se upoznao sa stranim pravom sudac može: zatražiti od stranaka da mu podnesu javne isprave izdane od nadležnog inozemnog organa kojima se potvrđuje koje pravo važi u stranoj državi (13/3 ZRSZ) ako ne uspije sa prethodnim. certificat de coutume sadrži objektivnu informaciju o važećem pravnom izvoru. posebno pravilo o načinu izvođenja dokaza. Načelo neposrednosti odnosi se na metodu sudčeva rada pri ispitivanju dokaznih sredstava. Na strankama ne leži teret dokazivanja sadržaja stranog prava. Načelo neposrednosti Ovo načelo je radni princip parničnog postupka.33 Sadržaj apstraktnih pravnih pravila ne može biti predmet dokazivanja u parnici. Tužitelj nije dužan u tužbi navesti pravnu normu koju bi sud trebao primijeniti. No stranke su ovlaštene da u parnici iznose svoja pravna shvaćanja o predmetu spora. Sud bi mogao i od stranka zatražiti da mu podnesu javne isprave. za razliku od činjenica kod kojih to nipošto nije dozvoljeno. U pravnim lijekovima u kojima nije dopušteno pobijanje odluke zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja može se napadana odluka kritizirati zbog pogrešne primjene stranog materijalnog prava.korištenjem vještaka. da taj sud donese odluku odmah nakon zaključivanja raspravnog ročišta. Neuspjeh stranaka da pomognu sudu u utvrđivanju sadržaja stranog rava ne može dovesti do zaključka da određena strana pravna norma ne postoji.

te se također omogućuje ostvarivanje načela ekonomičnosti i usmenosti i saslušanja stranaka.presudu mogu donijeti samo suci koji su sudjelovali na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena (335/2) . nakon što se strankama omogući da se o tome izjasne. da posredno dokazno sredstvo bude bude neposredno i posredno izvedeno Ako je svjedok posredno dokazno sredstvo njega može ispitivati ili. odnosno vijeće može.u sporovima koje sudi vijeće. Ovime se omogućuje da se ostvare prednosti načela slobodne ocjene dokaza. sudac koji sudi – neposredno izvođenje dokaza 2.sud može tražiti da se važne isprave podnesu i u izvorniku (108/1) . sudac pojedinac. rasprave (335/3) Propisi kojima se zaobilazi ovo načelo 1. ako se ročište drži pred sudom u izmijenjenom sastavu. dokazi se prvenstveno izvode na glavnoj raspravi pred nadležnim vijećem (224/1) . (ne)odlučnost. 1. prilikom ocjenjivanja dokazne vrijednosti tih informacija. da neposredno dokazno sredstvo bude neposredno i posredno izvedeno 2. u sporovima koje sudi vijeće vijeće može iz važnih razloga odlučiti da se određeni dokazi izvedu pred predsjednikom vijeća ili sucem zamoljenog suda (224/1) 2. da drugostupanjski sud ocjenjuje činjenične tvrdnje oslanjanjući se na zapisnike o neposrednom izvođenju dokaza pred prvostupanjskim sudom 4.ako se ročište drži pred sudom u izmijenjenom sastavu.sud odlučuje u pravilu na temelju neposrednog raspravljanja (4) . Hrvatski procesni sistem proglašava načelo neposrednosti rukovodnim pravilom i dopušta odstupanja koja je mogu manifestirati. spoznaje postaju intentzivnije i točnije. već se ograničava na čitanje zapisnika s ranijeg ročišta o rezultatima neposrednog ispitivanja tih dokaznih sredstava 3. dokaz ne izvodi raspravni sud nego samo predsjednik vijeća ili zamoljeni sudac ili sudski savjetnik 2. informacijama o posredno relevantnim činjenicama Propisi kojima se osigurava ovo načelo . kad postoji opasnost od odgode dokaze izvodi sud na čijme se području dokaz nalazi. da sud ne obnavlja neposredno izvođenje dokaza na novom ročištu za glavnu raspravu. 1. pored logičkih kriterija primjenjuje i psihološke – geste svjedoka. (ne)sigurnost.presuda se objavljuje odmah nakon zaključenja gl. odlučiti da se 26 .problem odnosa između sredstava informacija i činjenica o kojoj određeno dokazno sredstvo pruža informaciju. Moguće je. Dakle. itd. glavna rasprava mora početi iznova (315/3) . 1. zamoljeni sudac – posredno izvođenje dokaza Prednost je ovog načela u tome što sudac. a to ne mora biti parnični sud (273/2) 3. sud se zadovoljava i prijepisima isprava (108/1) 4. da se sud zadovoljava posrednim dokaznim sredstvima.

a na ročištu usmeno (14). u složenijim predmetima sud može odgoditi donošenje presude za petnaest dana od dana zaključenja glavne rasprave (335/4) 6. Sve ove kvalitete ne mogu se ostvariti kod načela pismenosti. svjedok: ako je gluh postavljaju mu se pitanja pismeno. spontanost. 27 . žalbeni sud može preinačiti utvrđeno činjenično stanje. isprave i rezultati posredno izvedenih dokaza čitaju se na raspravi 3. ako je nijem pozvat će se da pismeno odogovara (245/2).Povreda ovih pravila načelno može biti samo uzrok relativne ništavosti. one još usmeno izlažu tužbu i odgovor na tužbu (287/1) 2. Načelo usmenosti i pismenosti U svome ekstrenmom obliku načelo usmenosti traži da se sve parnične radnje poduzimaju govorom. sud donosi odluku u pravilu na temelju usmenog raspravljanja (4). Propisi koji određuju usmenu formu: 1. na prvom ročištu za glavnu raspravu predsjednik vijeća samo upoznaje članove vijeća s rezultatima pripremnog ročišta (297/2) Ako su dokazi izvedeni pred prvostupanjskim sudom na neposredan način. mogućnost. u odsutnosti stranke sud će raspravljati oslanjajući se na njezine pismeno poduzete radnje 7. sugestivnost. sve izjave koje se daju podneskom mogu se dati i usmeno na zapisnik kod suda (106/5) 5. Usmeno izlažu: svjedok. dok kod usmenosti imamo kao nedostatke improvizaciju. 34 Prednosti načela usmenosti su demokratičnost (jer je pristupačna nepismenima). Ako je održano pripremno ročište.ponovno ne saslušavaju svjedoci i vještaci i da se ne obavlja novi uviđaj. sud usmeno proglašava presudu i njene razloge Propisi koji određuju pismenu formu: 1. inače nemaju značaja: quod non est in actis non est in mundo. propuštanje bitnog. neposrednosti. preciznost. omogućuje ostvarenje načela: javnosti. Pismena stranaka imaju samo značaj prethodnog obaviještavanja o radnjama koje se namjeravaju usmeno poduzeti: quod est in actis non est in mundo. žalbeni sud može ne može preinačiti utvrđeno činjenično stanje. te nema opterećenja teretom pamćenja. zaboravljanja. vještak. već da se pročitaju zapisnici o izvođenju tih dokaza (315/3) 5. iscrpnost. kondradiktornosti.35 ZPP načelno određuje: ako za pojedine radnje nije predviđeno u kojem se obliku poduzimaju. budući da je institut rasprave pred drugostupanjskim sudom ukinut. Ali ako je prvostupanjski sud zasnovao svoju odluku isključivo na posredno izvedenim dokazima ili na ispravama. stranke. izvan ročišta parnične radnje se poduzimaju pismeno. ekonomičnost (brza i jeftina). 35 Prednosti načela pismenosti su sređenost. u stadiju pripremnog ročišta predsjednik vijeća ovlašten je da izvrši uviđaj izvan suda (290/3). nepreciznost.34 Ekstremno ostvareno načelo pismenosti traži da se sve parnične radnje poduzimaju u pismenom obliku. punomoć se može izdati i u usmeno (97/1) 4.

stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu. i više služi kao jedna smjernica. 4. vještaka sud može pozvati da prije ročišta podnese svoj pismeni nalaz i mišljenje 3. Samo u nekim slučajevima propuštanje nekih djelatnosti stranaka u određenom roku ili stadiju dovodi do prekluzije ovlaštenja. 5. 20/1) 2. te da se rasprava po mogućnosti dovrši na jednom ročištu. ali ga korigira pravilima o strožem režimu dopustivosti i redosljeda određenih radnji. ta procesna povreda je razlog apsolutne ništavosti. ali granice među njima nisu više tako oštre. Kod nas zakon prihvaća svrsishodni zakonski red. 28 . Primjeri za prekluziju procesnih ovlaštenja: 1. Ni sud ni stranke nemaju mogućnost utjecati na promjenu ovog rasporeda. što je sada nakon stupanja na snagu ZIDZPP/03 još izraženije. 6.dužnost naknaditi troškove koji time budu izazvani protivnoj stranci (299/2). uz samo blagu sankciju . tužitelj je ograničen u svom pravu na jednostrano preinačenje tužbe (190/1) 4. proglasiti stvarno ili mjesno nenadležnim. Međutim. stranke su ograničene u pravu na traženje izuzeća suca (73/2) 36 Postupanje stranaka sukladno ovako naloženoj obvezi omogućilo bi sudu maksimalnu koncentraciju raspravljanja. na pripremnom ročištu ili najkasnije na prvom ročištu za glavnu raspravu (ako pripremno ročište nije održano) iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve. Zakonom je redosljed raspravaljanja određen samo okvirno. Ovo je u praksi neostvarivo. Da bi se ostvarila maksimalna koncentracija postoje dva načina. Propuštanje poduzimanja tih radnji dovodilo je do prekluzije ovlaštenja. do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu (17/2. ako ono nije održano.2. Načelo koncentracije postupka Prema ZPP-u (311/2) dužnost je suca brinuti se da se o predmetu spora svestrano raspravi. Sudu se prepušta da po svome nahođenju odredi onaj procesni red za koji smatra da je najprikladniji. Metoda strogog zakonskog reda. cilj kojemu sudac treba stremiti. (260/1) punomoć se u pravilu izdaje pismeno (97/1) presuda i rješenje moraju se pismeno izraditi (337/1) sud može donijeti presudu na osnovi pismenih podnesaka bez održavanja rasprave (332a) platni nalozi izdaju se na temelju pismenih podnesaka tužitelja (446/1) Povreda pravila o formi postupanja je razlog relativne ništavosti. Postupak je bio podijeljen u niz međusobno strogo odijeljenih stadija a zakon propisuje koje se procesne radnje u određenom stadiju mogu obavljati i kojim redom. stranke mogu i kasnije tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze. u povodu prigovora tuženika. ali da se zbog toga postupak ipak ne odugovlači. Ako je u slučajevima kada je dužan održati glavnu raspravu sud donio presudu bez glavne rasprave. Također je postupak podijeljen na stadije. sud se može. i predložiti dokaze (299/1). diskrecijskog ili svrsisihodnog reda. ako je taj prigovor podnesen najkasnije na pripremnom ročištu ili.36 3. Metoda arbitrarnog.

Raspravljanju mogu prisustvovati samo punoljetne osobe (306/2). ali samo u opsegu koji je po mišljenju suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima u kojima bi javnost mogla biti štetna za interese pravde (307/1). a sud će odlučiti hoće li se i koliko isključiti javnost pri objavi razloga presude (336/3). glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom (306/1) 2. odnosno radi zaštite privatnog života stranaka. ročište koje se održava pred predsjednikom vijeća ili zamoljenim sucem (310) 4. osim čuvara sudionika u postupku. (306/3. službene ili poslovne tajne. Primjer za relativnu ništavost: stranka nije htjela zbog nazočnosti javnosti iznijeti neku bitnu činjenicu koja bi za nju dovela do povoljnije presude. Sve takve osobe upozorit će se da kao tajnu moraju sačuvati sve što su na raspravi saznale (308/4). djelatnost (308/2). Isključenje se ne odnosi na na stranke. njihove zakonske zastupnike.38 No ako je javnost protivno zakonu bila isključena s glavne rasprave. kad se presuda objavljuje sudac pojedinac.Načelo javnosti Ovo načelo traži da se svakome (neograničenom broju osoba koje nisu unaprijed individualno određene) osigura nesmetana mogućnost prisustvovanja sudskoj raspravi. punomoćnike i umješače (308/1). Načelo pružanja pomoći neukim strankama 37 38 To se ne odnosi na stranke.37 One ne smiju nositi ni oružje ni opasno oruđe. 29 .4) Prisutnost će biti dozvoljena samo onolikom broju osoba koliko to dozvoljavaju prostorne mogućnosti sudnice. Po zakonu je javnost isključena u statusnim stvarima fizičkih osoba (271 ObZ). odnosno predsjednik vijeća javno će pročitati izreku i saopćiti ukratko razloge presude (336/1). pripremno ročište (310) 3. osiguravajući prednost onome tko prvi dođe. javnog reda ili državne sigurnosti. te utjecati na sud kako bi se ostvarila kontradiktornost i temeljito raspravilo o sporu. te znanstveni i javni radnici ako je to od interesa za njihovu službu tj. Zakonodavac je ovime htio postići dva cilja: (a) kontrola građana – oni svojom prisutnošću trebaju spriječiti arbitrarnost suda. to je razlog apsolutne ništavosti (354/2/10). Načelo javnosti se odnosi samo na one procesne radnje koje sud poduzima uz sudjelovanje stranaka na slijedećim ročištima: 1. Sud može isključiti javnost za cijelu glavnu raspravu ili jedan njezin dio ako to zahtijevaju interesi morala. (b) generalna i specijalna prevencija. ili radi čuvanja vojne. Sud može isključiti javnost i kada se mjerama za održavanje reda predviđenim u ZPP-u ne bi moglo osigurati nesmetano održavanje rasprave (307/2). osim u pravu građana da prisustvuju sudskoj raspravi. te da razmatraju i prepisuju sudske spise (150/1). Povreda ovih pravila u načelu je razlog relativne ništavosti. Na zahtjev stranke sud može dopustiti da raspravi prisustvuju do dvije osobe koje ona odredi (308/3). Ovo načelo se. Ako je javnost na glavnoj raspravi bila isključena izreka presude uvijek će se javno pročitati. Sud može dopustiti da na raspravi s isključenom javnošću prisustvuju službene osobe. manifestira još i u pravu građana da objavljuju svoja zapažanja s rasprave.

pravni lijek. a ne u pogledu materijalnih prava stranke. 5. pa se problem svodi na pronalaženje prave mjere u pružanju pomoći neukima. Može se reći da je u ovakvim situacijama sud dužan stranci dati obavještenja o materijalnopravnim posljedicama procesnih prava.Prema ZPP-u stranku koja se iz neznanja ne koristi pravima što joj pripadaju prema ovom zakonu sud će upozoriti koje parnične radnje može poduzeti (11).39 Međutim. jer bi se time vršila zloupotreba prava. potreba promjene odvjetnika. a stigne nadeležnom nakon proteka roka. Sud ima zadatak da ostvari uvjete za donošenje pravilne i zakonite presude da da pružanjem zaštite onome kojemu po zakonu pripada ostvari i objektivne neterse pravnog poretka. stranke mogu davati izjave usmeno na zapisnik kod suda (106/4) 2. umjesto podneskom. Primjeri ovakvih postupaka brojni su u praksi. a materijalno npr. pravila o minimalnim rekvizitima žalbe omogućuju da je koristi i nestručnjak 6. Zloupotreba prava je korištenje ovlaštenja s ciljem da se drugome nanese šteta ili s ciljem koji je protivan savjesnosti i poštenju. Propisi kojima se osigurava ostvarenje ovog načela: 1. u prijepisu odluke kojeg dobiva stranka mora biti i pouka o pravnom lijeku (337/3) 7.40 uzima se da je na vrijeme podnesen ako se pogreška može pripisati neznanju ili očitoj pogrešci podnositelja (113/7). ali su usmjerene ka postuzanju ciljeva koji nisu u skladu s duhom procesnih institucija? Odgovor je negativan. vrlo je teško obavijestiti stranku o njezinim procesnim pravima i pritom izbjeći davanje informacija o materijalnopravnim ovlaštenjima. Postavlja se pitanje mogu li stranke poduzimati takve procesne radnje koje su doduše u formalnom skladu sa zakonom. sud će podnositelja poučiti i pomoći mu da podnesak ispravi ilii dopuni (109/1) 4. ako je podnesak pravodobno predan nenadležnom sudu. Načelo savjesnog korištenja procesnih ovlaštenja Ciljevi parničnih stranaka su oprečni. Ta obavještenja moraju biti opće prirode bez ulaženja u detalje. prigovor zastare. ako je podnesak nerazumljiv ili nepotpun.41 39 40 41 Procesno pravo je npr. kad zakonski zastupnik stranke ne pokazuje potrebnu pažnju u zastupanju stranke. Ostvarenje ovog zadatka moglo bi ugroziti objektivnost suda. sud je dužan o tome obavijestiti organ starteljstva (81/3) Povreda ovih pravila povlači relativnu ništavost. Budući da se tužba upućena nenadležnom ne odbacuje nego prosljeđuje nadležnom. Primjeri zloupotrebe prava: 30 . Iz zakonskog teksta zaključuje se da dužnost poučavanja postoji samo u pogledu procesnih. Ova zabrana je zasnovana na tezi: non omne quod licet honestum est. falsa nominatio non nocet: pogrešno nazivanje procesnih radnji ne može štetiti stranci 3.

st. stranci koja je time pretprjela štetu treba priznati ovlaštenje da u posebnoj parnici ostvaruje zahtjev za naknadu štete. jer bi tada došlo do velike pravne nesigurnosti. spomenuta odredba čl. 10. 4. 10. nego da žrtvuje pravnu sigurnost pa da se presude donesene prije mnogo godina počnu obarati.00 do 50. Obvezu savjesnog korištenja procesnih ovlaštenja sadrži i odredba čl. a njihovom zastupniku ako je on odgovoran za zlouporabu prava (10/3). 75/2 i 5) Utjecaj zloupotrebe na pravomoćnu odluku. ZPP-a sud je dužan onemoućiti svaku zloupotrebu prava koja stranke imaju u parnici. odredbe o naknadi parničnih toškova po načelu culpae (156/3) 5. ali ako taj sud posumnja da je koja od osoba koje sudjeluju u postupku teže zlouporabila prava koja joj pripadaju u postupku. sud nije dužan uvažiti raspolaganja stranaka suprotna moralu ili prislinim propisima (3/3). 43 Sud koji odlučuje o pravnom lijeku nije ovlašten izreći novčanu kaznu. te dolazi na ročište i predlaže donošenje presude zbog izostanka 42 Kad je riječ o izricanju ovakve kazne zastupniku stranke koji je odvjetnik. ovlašten je odbaciti tužbu kad stranka nema pravnog interesa (288/2). 9. odnosno od 2. U tom slučaju sudac pojedinac. Prijepis svoje odluke prvostupanjski će sud uvijek dostaviti sudu koji odlučuje o pravnom lijeku (10/6). 31 . budući da bi se pravomoćne odluke mogle rušiti. st. 2.00 kuna fizičku osobu.000. pa to radi i s onim činjenicama i dokazima koji su joj bili poznati u početku raspravljanja tužitelj iznevjerava izvanprocesni dogovor s tuženikom da će obostranim izostankom provocirati mirovanje postupka. ZPP-a bila je uglavnom dekleratorne prirode. Pravo na suđenje u razumnom roku kako je tužitelj ovlašten kod podizanja tužbe protiv dvojice iz različitih mjesta odabrati mjesno nadležan sud. odredbe o postupku izuzeća (73. ZPP-a prema kojoj su stranke i umješači dužni pred sudom govoriti istinu i savjesno se koristiti pravima koja su im priznata ovim zakonom. 3. neki tužitelji izmišljaju tuženike (u dogovoru) kako bi im mjesto suđenja bilo bliže stranka je ovlaštena da u žalbi iznosi novote. odnosno predsjednik vijeća (10/4). Do novele iz 2003. onda valja imati na umu i odredbe Statuta Htvarske odvjetničke komore i Kodeksa odvjetničke etike. naložit će prvostupanjskom sudu da provjeri je li takva zlouporaba počinjena (10/5). zbog toga što je nastala kao posljedica zloupotrebe prava? Odgovor je negativan. 1. Zakonodavac rađe trpi da presuda zasnovana na zloupotrebi prava postane pravomoćna. Ta novčana kazna može se izreći stranci i umješaču.500. odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskoga suda izreći će novčanu kaznu ili će rješenjem utvrditi da nije počinjena teža zlouporaba prava.Prema čl.43 Izrečena novčana kazna prisilno se naplaćuje po službenoj dužnosti kao novčana tražbina prema pravilima ovršnoga postupka (10/7). S obzirom da je zloupotreba prava protupravna.42 Novčanu kaznu izriče prvostupanjski sud. 1. No sada sud ima mogućnost kazniti novčanom kaznom od 500.000.00 kuna pravnu osobu koja teže zlouporabi prava koja joj pripadaju u postupku (10/2).00 do 10. Postavlja se pitanje da li se sudska odluka koja je postala pravomoćna može osporavati u redovnoj građanskoj parnici (actio doli). sud raspolaže efikasnim mjerama protiv stranke koja sprječava da joj se obavi dostava (133-150). Sudu stoje na raspolaganju i drugi instituti za suzbijanje zloupotrebe prava: 1. Izvan ročišta za glavnu raspravu kaznu izriče sudac pojedinac.

a u nekim situacijama mogu intervenirati u povodu stanovitih incidentalnih pitanja tijekom postupka pred tim sudovima. županijski sudovi i Vrhovni sud). javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj. Ustavni sud pri ocjeni je li u određenom slučaju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku slijedi standarde afirmirane u praksi Europskog suda. Sudovi uz određene pretpostavke mogu preispitivati odluke arbitražnih sudova. Pravo na pravično suđenje nije zakonski definirano. te (2) sudove specijalizirane nadležnosti (trgovački sudovi. U RH državna vlast ustrojena je na načelu diobe vlasti na zakonodavnu izvršnu i sudsku. Prema vrsti se dijele na (1) sudove opće nadležnosti (općinski sudovi. Sudovi sude na temelju Ustava i zakona (117 URH44) i na temelju međunarodnih ugovora koji su dio pravnog poretka 44 Ustav Republike Hrvatske 32 . Visoki prekršajni sud i Upravni sud).Pravo na suđenje u razumnom roku je temeljno procesno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Europskom konvencijom jer svatko ima pravo da radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanskopravne naravi zakonom ustanovljeni i neovisno sud pravično. Sudovi se dijele prema kriteriju vrste i ranga. Sudovi obavljaju sudbenu vlast koja je samostalna i neovisna. Unutar ove podjele prema vrsti lako je uočiti i rang pojedinih sudova (13 ZS). Visoki trgovački sud. prekršajni sudovi. Subjekti U RH sudbenu vlast obavljaju sudovi.

što znači da je uvedeno načelo profesionalnosti. Ustavno načelo neovisnosti sudbene vlasti znači nezavisnost sudaca u suđenju. Sudačka dužnost je stalna. Suci imaju imunitet u skladu sa zakonom i ne mogu biti pozvani na odgovornost za izraženo mišljenje ili glasovanje pri donošenju sudbene odluke osim ako se ne radi o kršenju zakona – sudački indemnitet. 33 . prigodom prvog stupanja na sudačku dužnost suci će se imenovati na vrijeme od pet godina. Suci imaju imunitet u skladu sa zakonom. Oni moraju imati posebne stručne pravničke kvalifikacije. radno iskustvo na određenim pravnim poslovima. Sudske su rasprave javne i presude se izriču javno u ime Republike Hrvatske (119 URH). ukinut je institut sudaca porotnika. Sudac ne može u postupku pokrenutom zbog kaznenog djela u obavljanju službene dužnosti biti pritvoren bez odobrenja Državnog sudbenog vijeća – sudački imunitet. Odluku suda smije mijenjati i ukidati samo sud u čiju nadležnost spada predmet u postupku propisanom zakonom. odnosno koja je bila odvjetnik. osoba radila kao savjetnik ili tajnik u sudu ili drugim pravosudnim tijelima najmanje 2 godine. To pravo može biti iznimno isključeno ako je osigurana druga pravna zaštiTA Suce imenuje i razrješuje te o njihovoj stegovnoj odgovornosti odlučuje Državno sudbeno vijeće (123 URH).Republike Hrvatske (5/2 ZS). U suđenju suci su jedini mjerodavni tumači zakona. Stalni suci su profesionalci kojima je obavljanje sudačke dužnosti glavno i jedino zanimanje koje ostvaruju u radnom odnosu. Ta nezavisnost nije apsolutna. Oni su vezani Ustavom i zakonima. odnosno osoba koja je 4 godine radila na drugim pravnim poslovima nakon položenog pravosudnog. stručnu sposobnost i iskazane radne sposobnosti (49 ZS). Ne mogu biti pozvani na odgovornost za izraženo mišljenje ili glasovanje pri donošenju sudbene odluke. Za suca općinskog suda. Svi su pred zakonom jednaki. Sudbena vlast mora biti samostalna i neovisna. osim ako se ne radi o kršenju zakona. Ustavni sud RH odlučuje u povodu ustavnih tužbi protiv odluka sudova kada su tim odlukama povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode. ali nisu vezani instrukcijama ili uputama o tome kako trebaju odlučiti u konkretnoj pravnoj stvari. Pravni položaj sudaca Za suca može biti imenovan državljanin Republike Hrvatske koji ima završen pravni fakultet i položen pravosudni ispit. Iznimno. Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama. Zajamčeno je pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom. Stupanjem na znagu ZIDZPP/03-a. Nakon ponovnog imenovanja sudac obavlja svoju dužnost stalno (122 URH). javni bilježnik ili nastavnik pravnih predmeta.

Ima 11 članova. dva sveučilišna profesora. Ovlašten je pisati stručne i znanstvene radove. Republika Hrvatska odgovara po principu kauzalne odgovornosti za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac građaninu ili pravnoj osobi.Za suca trgovačkog suda. Za suca Vrhovnog suda RH može se imenovati osoba koja je najmanje 15 godina radila kao dužnosnik u sudu ili drugim pravosudnim tijelima ili je isto toliko vremena bila odvjetnik ili javni bilježnik. (b) ako trajno izgubi sposobnost obavljati svoju dužnost. (c) ako bude osuđen za kazneno djelo koje ga čini 34 . te na stručno usavršavanje i specijalizaciju. svojim nezakonitim ili nepravilnim radom. Bira ih Hrvatski sabor. javni bilježnik. odnosno osoba koja je najmanje 12 godina radila na pravnim poslovima nakon položenog pravosudnog. Takav zahtjev zastarijeva za šest mjeseci od dana isplate naknade oštećeniku. te ne dovede u pitanje svoju nepristranost i neovisnost u suđenju i samostalnost sudbene vlasti. odnosno osoba koja je najmanje 6 godina radila na drugim pravnim poslovima nakon završenog pravosudnog. Sudac će biti razriješen sudačke dužnosti: (a) ako to sam zatraži. Ima pravo na plaću. On je dužan zadržati za sebe sve što je doznao o strankama i njihovim pravima. obvezama i pravnim interesima. Ne može biti premješten protivno njegovoj volji osim u slučaju ukidanja suda ili preustroja suda u skladu sa zakonom. javni bilježnik ili javnobilježnički prisjednik ili nastavnik pravnih predmeta. tj. Republika Hrvatska može od suca zatražiti naknadu isplaćene svote samo kad je sudac štetu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje. osoba koja je najmanje 8 godina radila kao dužnosnik suda ili drugog pravosudnog tijela. Poslovi u sudu raspoređuju se na početku svake kalendarske godine. Ne smije biti član političke stranke niti se baviti političkom djelatnošću. On se ne smije koristiti svojim radom u sudu i ugledom suda za ostvarenje svojih prava. na naknade vezane uz obavljanje dužnosti. ili je najmanje 10 godina bila odvjetnik. dva odvjetnika. najmanje 4 godine bila savjetnik ili tajnik. invalidsko i zdravstveno osiguranje. Ne može obavljati službu ili posao za koje je zakon utvrdio da su nespojivi sa sudačkom dužnošću. Dužan se stalno stručno usavršavati. mirovinsko. Za suca županijskog i Visokog trgovačkog suda. Predsjednik višeg suda povjerit ce mu poslove u izradi nacrta odluka iz nadležnosti tog suda ili druge odgovarajuće poslove. Državno sudbeno vijeće je posebno državno tijelo čiji se članovi biraju na vrijeme od 4 godine. Imenovanje. sedam istaknutih sudaca. Suci obnašaju sudačku dužnost samostalno ili sudjelujući u radu sudskih vijeća. osoba radila kao dužnosnik u pravosudnim tijelima. odvjetnik. Sudac može uz svoj pristanak biti privremeno upućen na rad u sud višeg stupnja. ali ne mogu biti birani dva puta uzastopce. razrješenje i stegovna odgovornost sudaca Suce imenuje i razrješuje i o njihovoj stegovonoj odgovornosti odlučuje Državno sudbeno vijeće. Sudac se mora ponašati tako da ne umanji svoj ugled i ugled sudbene vlasti. te čuvati tajnost svih podataka koji tijekom suđenja nisu bili predmet javne rasprave.

izazivanja poremećaja u radu suda koji znatno utječu na djelovanje sudbene vlasti 5. povreda službene tajne u vezi s obnašanjem sudbene dužnosti 6. obnašanja službe. Sudačko vijeće dužno je svoje mišljenje dostaviti najkasnije u roku od 60 dana odnosno u naknadnom roku od 8 dana nakon ponovljenog zahtjeva ministra odgovornog za poslove pravosuđa.nedostojnim obavljanja sudačke dužnosti. Postupak imenovanja Slobodno sudačko mjesto objavljuje ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa po službenoj dužnosti ili na prijedlog ovlaštenih osoba. Udaljenje od obavljanja dužnosti 35 . nanošenja štete ugledu suda ili sudačke dužnosti na drugi način Stegovne kazne su ukor. a dostavlja se s pisanim obrazloženjem svim kandidatima u roku od 15 dana od objavljivanja imenovanja. (d) ako u skladu sa zakonom. novčana kazna do 1/3 plaće ostvarene u prethodnom mjesecu u razdoblju najduljem do 6 mjeseci. Odluka o imenovanju objavljuje se u NN. neopravdanog neobnašanja ili neurednog obnašanja sudačke dužnosti 3. Disciplinski postupak Sudac odgovara za počinjena stegovna djela. poslova ili djelatnosti nespojivih sa sudačkom dužnošću 4. Ako stegovno djelo povlači kaznenu odgovornost stegovni postupak smije se pokrenuti u vremenu u kojem zastarjeva pokretanje kaznenog postupka pod uvjetom da je taj postupak pokrenut. Ministar traži od nadležnog sudačkog vijeća mišljenje o svim kandidatima. (e) kad navrši sedamdeset godina (122/3 URH). Stegovni postupak ne smije se pokrenuti nakon 6 mjeseci od saznanja za počinjeno stegovno djelo i počinitelja odnosno dvije godine od počinjenog djela. Oglas se objavljuje u NN i sadrži poziv kandidatima koji ne može biti kraći od 15 ni dulji od 30 dana da podnesu prijavu. tako odluči Državno sudbeno vijeće. Pri izricanju kazne uzima se u obzir težina povrede i nastale posljedice. Mišljenje se izdaje u pismenom obliku i sadrži obrazloženje o ispunjavanju općih i posebnih uvjeta za imenovanje. 1. stupanj odgovornosti. zloupotrebe položaja ili prekoračenja službene ovlasti 2. U postupku imenovanja i razrješenja Vijeće je dužno pribaviti mišljenje od mjerodavnog odbora Sabora. zbog počinjenoga teškog stegovnog djela. te razrješenje od dužnosti koje se može izreći samo za stegovna djela počinjena pod naročito teškim okolnostima.

ako zakonom nije drugačije određeno (44/2). Izmjenom čl.46 45 Dakle. 44/1). Ako sudac trajno izgubi sposobnost obnašanja sudačke dužnosti ili je osuđen za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim obavljanja sudačke dužnosti prijedlog Vijeću za pokretanje postupka za razrješenje podnosi nadležno sudačko vijeće. ZPP-a rješava sudac pojedinac nadležnog suda. Kolegijalnost u prvom stupnju mora biti izrijekom propisana zakonom. Tom odredbom je uvedeno načelo profesionalnosti u kolegijalnom sastavu suda prvog stupnja. 36 . ZPP-a uvodi se načelo monokracije: u parničnom postupku u prvom stupnju sporove sudi sudac pojedinac. 1. ako obavlja službu. Iznimno i o žalbi protiv presude odlučuje sudac pojedinac drugostupanjskog suda. Također. st. u pravilu ovdje imamo načelo zbornosti i profesionalnosti. Kad u prvom stupnju sudi vijeće. ono je sastavljeno od trojice sudaca. ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela za koje je predviđena kazna zatvora od 5 godina 2. 41. Vrhovni sud RH sudi u vijeću sastavljenom od pet sudaca. ako ZPP nije drukčije odredio (44/3). ako posebnim zakonom nije određeno da sudi vijeće. U drugom stupnju sudovi sude u vijeću sastavljenom od trojice profesionalnih sudaca. kad je riječ o sporovima male vrijednosti (467/6).Sudac će biti udaljen od dužnosti ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela za koje je predviđena kazna zatvora preko 5 godina ili dok se nalazi u pritvoru. i 2. 1. Monokratnost je prihvaćena i u postupku u povodu devolutivnih pravnih lijekova. 1. Tako je propisano da o žalbi protiv rješenja45 odlučuje sudac pojedinac višeg suda. posao ili aktivnost koje su nespojive s obnašanjem sudačke dužnosti bez prethodnog pisanog odobrenja predsjednika suda 3. ako je pokrenut postupak za razrješenje zbog osude za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim za obavljanje sudačke dužnosti ili zbog počinjenog teškog disciplinskog djela Postupak za razrješenje Ako sudac sam zatraži razrješenje prijedlog za pokretanje postupka Vijeću podnosi predsjednik suda u kojem taj sudac obnaša dužnost. st. protiv svih prvostupanjskih rješenja. No i u drugostupanjskom postupku uvedeno je načelo monokracije. jer u suđenju više ne sudjeluju suci porotnici. O svrsishodnoj delegaciji također odlučuje sudac pojedinac najvišeg suda određene vrste. 23. sukob nadležnosti iz čl. Dakle. Sastav suda Donošenjem ZIDZPP/03 radikalno su izmijenjene odredbe o sastavu suda. Predsjednik suda ili sudac može biti udaljen od dužnosti. pa i onih kojima se odlučuje o meritumu stvari (kao što je rješenje o smetanju posjeda). Kad odlučuje o reviziji protiv drugostupanjskih odluka. ako zakonom nije drugačije određeno (42). Odluku o udaljenju donosi predsjednik suda. ali samo kao iznimka. ako zakonom nije drukčije određeno (41/2.

presudu na temelju odricanja. konačnu odluku donjet će vijeće (311/3). a kad bilo koji od sudionika u postupku izrazi protivljenje postupku predsjednika vijeća. Najviši sud određene vrste je Vrhovni sud RH. Nekad predsjednik vijeća poduzima radnje kao određeni sudac: . a kad se radi o trgovačkim sudovima . stavka 2. ZPP-a odbacit će rješenjem sudac izvjestitelj ako utvrdi da ona nije izjavljena zbog pravnog pitanja zbog kojega je dopuštena. st. presudu zbog izostanka te presudu bez održavanja rasprave. njegove odluke nisu definitivne.vijeće može ovlastiti predsjednika vijeća da obavi uviđaj (228/1) . I u ovom slučaju uvedeno je načelo monokracije: o zahtjevu prvostupanjskog suda za svrhovitu delegaciju odlučuje sudac pojedinac najvišeg suda određene vrste (68/3). U žalbenom i revizijskom postupku pred prvostupanjskim sudom nastupa predsjednik vijeća. može izreći presudu na temelju priznanja. i 2.vijeće može iz važnih razloga odlučiti da se određeni dokazi izvedu pred predsjednikom vijeća (224/1) Presjednik vijeća objavljuje i izrađuje presudu. U kolegijalnim sudovima radi rasterećenja kolegija od odlučivanja u pitanjima koja se ne odnose na meritum spora. daje riječ članovima vijeća te objavljuje odluke vijeća (311/1). odlučivanje o gotovo svim pitanjima procesne naravi povjereno je predsjedniku vijeća. 37 . Tako predsjednik vijeća: rukovodi glavnom raspravom. O zahtjevu stranaka za izuzeće predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlučuje vijeće sastavljeno od pet sudaca toga suda (74/3). budući da je tom novelom. Predsjednik vijeća izdaje platni nalog.Visoki trgovački sud RH. Postupak za svrhovitu delegaciju. Kad vijeće prvostupanjskog suda donese odluku o sporu koji je trebao suditi sudac pojedinac. ako to u granicama svojih ovlaštenja nije učinio prvostupanjski sud. On provodi prvi stadij postupka u povodu prijedloga za ponavljanje postupka. u pravilu donosi judicium rescindens. uvedeno načelo monokracije i profesionalnosti. Kad predsjednik vijeća kao primus inter pares rukovodi tijekom postupka. nedopuštenu ili neobrazloženu reviziju odbacit će rješenjem sudac izvjestitelj revizijskog suda. Predsjednik suda 46 Takvu drukčiju odredbu nalazimo u čl. to ne može biti razlog za pobijanje (18/4). kao pravilo. Predsjednik vijeća Odredbe o predsjedniku vijeća gube na značaju nakon stupanja na snagu ZIDZPP/03a. Vijeće će suditi samo kad je to posebnim zakonom propisano. Reviziju podnesenu protiv drugostupanjske presude iz članka 382. ispituje stranke i izvodi dokaze. nepotpunu. 392.Kad odlučuje o reviziji protiv drugostupanjskih rješenja koje je donio sudac pojedinac suda nižeg stupnja. presudu zbog ogluhe. izvan ročišta za glavnu raspravu on može primiti na zapisnik nagodbu stranaka. ZPP-a: nepravodobnu. 1. Vrhovni sud Republike Hrvatske sudi u vijeću sastavljenom od trojice sudaca (44/4). Rukovodi vijećanjem i glasovanjem u zbornim sudovima.

00 kuna. Takav samostalni rad sudskih savjetnika ograničen je na provođenje postupka i predlaganje sucu odluka u sporovima za isplatu novčane tražbine.000. ali sve pripremne radnje obavlja savjetnik. funkcija suđenja pridržana je za suca. a korisno bi bilo i prijedlog obrazloženja. postupak će se nastaviti pred vijećem. koja je oslobođena od prethodnog plaćanja parničnih troškova. pisani prijedlog na temelju kojeg sudac donosi odluku. 13. a o drugima pojedinac. utvrditi činjenice i donijeti odluku. Protutužba se može podnijeti i kad o zahtjevu protutužbe treba suditi isti sud ali u drugačijem sastavu. Na temelju tako provedenog postupka sudski savjetnik podnosi sucu kojeg na to ovlasti predsjednik suda. protiv kojega je nije dopuštena žalba (18/5). Predsjednik suda može ovlastiti jednog ili više sudaca koji će donositi odluke na temelju prijedloga sudskih savjetnika. ocijeniti dokaze. U tom slučaju sudac ne mora o tome donijeti posebno rješenje. besplatnog punomoćnika iz reda odvjetnika (174/4) . protiv kojega nije dopuštena žalba (18/2). Pisani prijedlog sudskog savjetnika trebao bi obvezno sadržavati prijedlog izreke odluke. već će odrediti glavnu raspravu na kojoj će strankama priopćiti svoju odluku da sam provede postupak. Imenuje se na vrijeme od 4 godine (73a ZS). tj. 38 . te vlastoručni potpis sudskog savjetnika. postupak će se. Ako treba suditi o nekim od kumuliranih zahtjeva vijeće. Sudac pojedinac vezan je za ovo rješenje.Predsjednik suda je sudac koji. (13/1).00 kuna (13/3).postavlja stranci. odlučuje o izuzeću. U parničnom postupku on. Takav prijedlog treba uvezati i čuvati u spisu predmeta. Sudsko vijeće sudac pojedinac Kad vijeće u tijeku postupka utvrdi da se radi o sporu kojeg treba suditi sudac pojedinac. Ako ne prihvati prijedlog kojeg mu je dao sudski savjetnik. Novom odredbom čl.000. a ako se traži izuzeće predsjednika suda. Funkcija suđenja pridržana je za suca. U uvodu odluke navest će se da je odluka donesena temeljem prijedloga sudskog savjetnika (13/1).pomoćnici suca. sudit će vijeće (188/4). nadležni sudac će sam provesti postupak (13/2). ocjenjivati dokaze i utvrđivati činjenice. obavlja još i poslove sudske uprave. Sudski savjetnici ovlašteni su u prvom stupnju provoditi parnični postupak. kada sudac pojedinac utvrdi da je za suđenje nadležno vijeće. Dakle. odluku donosi predsjednik neposredno višeg suda. po pravomoćnosti rješenja kojim se to utvrđuje. ZPP-a sudski savjetnici su stekli zapravo status pomoćnika suca. odnosno u trgovačkim sporovima ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 500. ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 50. Sudski savjetnici kao pomoćnici sudaca Sudski savjetnici . Vijeće nije vezano za ovo rješenje suca pojedinca. uz tu dužnost. U obrnutom slučaju.daje dozvolu trećima za razmatranje i prepisivanje spisa kad je postupak završen. nastaviti pred sucem pojedincem (18/1).

39 . Povreda pravila o sastavu suda Kad vijeće prvostupanjskog suda donese odluku u sporu u kojem je trebao suditi sudac pojedinac odluka se ne može pobijati zbog toga zbog toga što nije sudio sudac pojedinac. tj. nepristrano i samostalno obavljanje sudačke dužnosti štiti se i odredbana Zakona o sudovima kojma se određuju načini i kriteriji raspoređivanja predmeta (56. sucu nije zabranjeno biti članom određenog društva. Ti su razlozi u zakonu taksativno navedeni (71/1-6). Dakle. razlikujemo isključenje suca ili apsolutno izuzeće (iudex inhabilis) i izuzeće u užem smislu ili relativno izuzeće (iudex suspectus). u moralnu vezu sa strankama. te kojma se uređena zabrana obavljanja službe i poslova koji bi mogli utjecati na samostalnost i nepristranost suca (61 ZS). ili da bi istu odluku donio i drugi sudac. Dakle. dioničara) za ishod spora nije ništa manja od one kada radi u pravnoj osobi. onih koji samim postojanjem opravdavaju sumnju u nepristranost. Nepristranost je svojstvo suca da bi donio istu odluku i među drugim strankama. ne može se uzeti da je sud bio nepravilno sastavljen. Prema Zakonu o sudovima. pa nema potrebe dokazivati postoji li kauzalna veza između tog razloga i nepristranosti. Zato se smatra u teoriji da bi zakonom trebalo na odgovarajući način regulrati ovo pitanje. sudac ne može obavljati sudačku dužnost: 1) ako je sam stranka. Razlozi za izuzeće 1) Isključenje (apsolutno izuzeće) Traži se iz apsolutnih razloga. Kad ta nepristranost dođe u pitanje. U ostalim slučajevima povreda pravila o sastavu suda predstavlja razlog relativne ništavosti. suobveznika ili regresnog obveznika ili ako je u istom predmetu saslušan kao svjedok ili vještak. 57 ZS). jer zainteresiranost suca kao člana trgovačkog društva (npr. 47 Osim institutom izuzeća. 47 S obzirom na vrstu mogućih uzroka neprostranosti. Izuzeće sudaca Pravo na nepristranog suca je temeljno procesno ljudsko pravo. To su okolnosti koje suca dovode u pravnu ili ekonomsku vezu s strankama ili predmetom spora. ako je sa strankom u odnosu suovlaštenika. 2) ako stalno ili privremeno radi u pravnoj osobi koja je stranka u postupku. može se tražiti izuzeće suca. uz uvjet da je to članstvo izvan granica citiranih zabrana. zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke. sudac ne smije obavljati poslove člana upravnog ili nadzornog odbora trgovačkog društva ili druge pravne osobe koja je osnovana radi stjecanja dobiti (61/2.U drugostupanjskom postupku i postupku povodom izvanrednih pravnih lijekova sudski savjetnici referiraju o stanju spisa i pripremaju nacrte odluka (13/4).3 ZS). Razlog apsolutne ništavosti ima samo okolnost da je u donošenju odluke sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca.

49 Ne može se zahtijevati izuzeće predsjednika suda nevezano za njegov rad u konkretnom predmetu (npr. i sl. bez obzira na to je li brak prestao ili nije. ako je član trgovačkog društva koje je stranka u postupku. bez obzira što je izvanbračna zajednica prestala. ne samo u slučaju ako je sudjelovao u donošenju odluke nižeg suda ili drugog tijela. odnosno predsjednika suda koji o zahtjevu za izuzeće treba odlučiti. zbog toga što je već odbio zahtjev za izuzeće u nekom drugom predmetu. Međutim sudac bi bio dužan tražiti da bude izuzet zbog postojanja jednog od tih razloga kada on sam ocjeni da bi njegova objektivnost mogla biti stavljena na kušnju. a u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja ili mu je bračni drug. Postupak izuzeća Stranke mogu tražiti izuzeće samo suca koji sudjeluje u određenom postupku. Sud je dužan na ove razloge paziti po službenoj dužnosti u tijeku čitavog postupka pa ga stranke mogu na to i upozoravati. itd.). već i u slučaju ako je na bilo koji način sudjelovao u postupku pred takvim sudom ili tijelom. ZIDZPP/03 dodao je i izvanbračnog druga i to. srodnik u daljem stupnju srodstva. O razlozima relativnog izuzeća sud vodi računa ako to traže stranke.3) ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stupnja. prema stajalištu teorije. njezina zakonskog zastupnika ili punomoćnika. 2) Izuzeće u užem smislu (relativno izuzeće) Traži se iz relativnih razloga tj. ako se radi o predmetu u kojem se pojavljuje pravno pitanje identično s pitanjem koje se javlJa u nekom drugom predmetu u kojem je taj sudac izravno zainteresiran. Dakle. usvojitelj ili usvojenik stranke. onih kod kojih je potreban ne samo dokaz o postojanju određenog svojstva. 6) ako je u stečajnom postupku u povodu kojega je došlo do spora sudjelovao ili sudjeluje kao stečajni sudac ili član stečajnog vijeća.49 Nije dopušten zahtjev za izuzeće (73/2): 48 Takvi razlozi su naprimjer: sudac je vjerovnik ili dužnik stranke ili njenog zastupnika. sudac je isključen od obavljanja sudačke dužnosti. u odnosu intimnog prijateljstva ili neprijateljstva. već generalno: razlogom za izuzeće ima se smatrati i svaka druga okolnost ako je takve naravi da dovodi u sumnju nepristranost suca u konkretnoj stvari48 (71/7). 4) ako je staratelj. izvanbračni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja. Ti razlozi nisu u zakonu taksativno navedeni. vjerenik. 40 . hranitelj. posvojitelj i posvojenik" 5) ako je u istom predmetu sudjelovao u postupku pred nižim sudom ili pred kojim drugim tijelom. Terminologija nije usklađena s ObZ-om pa bi trebalo stajati "skrbnik. već i tome da to svojstvo in concreto ugrožava sučevu neprostranost (kauzlani neksus).

postupit će po pravilima o nužnoj delegaciji. o kojem je već odlučeno. 3. a ako nije bilo rasprave. a najkasnije do završetka rasprave pred prvostupanjskim sudom. 156). do donošenja odluke.1. 2) Zbog relativnih razloga Ako smatra da postoji neki od relativnih razloga za izuzeće. Sudac odnosno predsjednik suda će odmah prekinuti rad na predmetu i u slučaju da je inicijativa za izuzeće potekla od stranke. 2. te prekinuti svaki rad u predmetu. Nastavak postupka prije donošenja odluke o izuzeću Iznimno. 10/2) i obvezati stranku na snošenje troškova postupka (sukladno čl. sudac će. Stranka je dužna podnijeti zahtjev za izuzeće suca čim sazna da postoji razlog za izuzeće. 51 Vremensko ograničenje ovlaštenja stranke na podnošenje zahtjeva "čim sazna" za razlog za izuzeće odnosi se samo na relativno izuzeće. 7). sudac može poduzimati one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odgode. već bi se radilo o zloporabi prava i sud bi trebao izreći novčanu kaznu (sukladno čl. čim sazna da je takav zahtjev stavljen. Ako stranka ne podnese zahtjev odmah nakon što je saznala za razlog. sudac može rješenjem (protiv kojega nije dopuštena žalba) odlučiti nastaviti s radom ako ocijeni da je zahtjev za izuzeće očito neosnovan i da je postavljen radi 50 No dopušten je zahtjev u kojemu bi za svakog suca nadležnog suda bile navedene konkretne okolnosti zbog kojih postoji sumnja u nepristranost svakog od nijh. čim sazna da postoji koji od razloga za apsolutno izuzeće. a ako to nije moguće. obustaviti svaki rad na tome predmetu. Ako je prihvaćen zahtjev za izuzeće zbog apsolutnih razloga. Kada stranka podnese zahtjev za izuzeće. kojim se uopćeno traži izuzeće svih sudaca nekoga suda ili svih sudaca koji bi mogli suditi u nekom predmetu50. u kojem nije naveden obrazloženi razlog zbog kojeg se traži izuzeće. zakonom nije predviđena mogućnost odbacivanja takvog zahtjeva. U oba slučaja predsjednik suda će sucu odnosno sebi odrediti zamjenika. zamjenik će ukinuti sve radnje koje je poduzeo isključeni sudac. zamjenik će ukinuti samo one radnje koje je izuzeti sudac poduzeo od dana saznanja da je zahtjev za njegovo izuzeće podnesen. Na isti način će postupiti i predsjednik suda ako u predmetu u kojem sudjeluje postoji razlog za njegovo isključenje. Ako je prihvaćen zahtjev za izuzeće zbog relativnih razloga. sudac će o tome odmah obavijestiti predsjednika suda.51 Zahtjev za izuzeće suca višeg suda stranka može staviti u pravnom lijeku ili odgovoru na pravni lijek (73/6. 41 . 1) Zbog apsolutnih razloga Sudac. Neovisno o tome je li zahtjev za izuzeće stavio sudac ili stranka. dužan je prekinuti svaki rad na tom predmetu i o tome obavijestiti predsjednika suda.

predsjednik suda rješenjem odlučuje o zahtjevu za izuzeće na način da ga prihvaća i izuzima suca te mu određuje zamjenika ili ga odbija. odnosno njihova zastupnika ako se utvrdi da je zahtjev za izuzeće očito neosnovan i da je podnesen samo zato da bi se omelo ili spriječilo sud u poduzimanju nekih radnji ili radi odugovlačenja postupka (75/5). Samo pitanje sumnje u nepristranost je subjektivne naravi. O dopuštenom zahtjevu stranke za izuzeće odlučuje: • za suca . Prije donošenja odluke uzet će se izjava suca čije se izuzeće traži. Ako zahtjev za izuzeće bude prihvaćen. zbog čega bi se ocjeni o tome trebalo pristupiti suzdržano. a prema potrebi obavit će se i drugi izviđaji (74/4). a protiv rješenja kojim se zahtjev odbacuje ili odbija te rješenja kojim je sudac odlučio nastaviti s radom nije dopuštena posebna žalba (74/5). treba biti primarno jesu li okolnosti. ZPP-a) stranku i umješača. istinite. radnje koje su poduzete i odluke koje su donesene ukinut će sudac koji će preuzeti vođenje postupka (75/2 .predsjednik suda • za predsjednika suda – predsjednik neposredno višeg suda54 • za predsjednika Vrhovnog suda – vijeće sastavljeno od 5 sudaca toga suda (74/1 . Osim kada predsjednik suda odredi sebi zamjenika iz reda sudaca.sprječavanja ili ometanja suda u poduzimanju određenih radnji.52 Pri ocjeni je li zahtjev očito neosnovan. 42 . odnosno radi odugovlačenja postupka.3) • izuzeću sudskih savjetnika i zapisničara odlučuje sudac pojedinac ili predsjednik vijeća koji vode postupak (76/2).4). Nedopuštene zahtjeve odbacit će sudac pred kojim teče postupak u povodu kojeg je izuzeće zatraženo. a na temelju njega ovrha se može tražiti i prije njegove pravomoćnosti (75/6). • zahtjevu za izuzeće vještaka odlučuje parnični sud. U slučaju apsolutnog izuzeća. U slučaju relativnog izuzeća. Protiv toga rješenja posebna žalba nije dopuštena. Protiv tog rješenja posebna žalba nije dopuštena53 (73). koje se u zahtjevu ističu kao razlog za sumnju u nepristranost suca. apsolutno bitna povreda je ostvarena ako je u 52 Sud će novčano kazniti (uz odgovarajuću primjenu odredaba čl. U tom slučaju sudac će odrediti da se spis predmeta umnoži te da se prijepis spisa zajedno sa zahtjevom za izuzeće proslijedi na odlučivanje. predstavljaju apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka (354/2/1). jer u odnosu na njega postoje razlozi za apsolutno izuzeće. Protiv rješenja kojim se zahtjev usvaja nije dopuštena žalba. koje mogu u roku od tri dana dati svoje očitovanje (74/5). predsjednik suda rješenjem utvrđuje postojanje razloga za izuzeće i određuje sucu ili sebi zamjenika. Ta su rješenja konstitutivne naravi. Primjerak izjave suca čije se izuzeće traži. Posljedice povrede pravila o izuzeću Povrede propisa o obje vrste izuzeća koje se sastoje u tome što je u suđenju sudjelovao sudac koji je odlukom suda bio izuzet. odnosno izvješća o obavljenim izviđajima predsjednik suda dostavit će strankama. odbacit će ga predsjednik prvostupanjskog suda. Ta su rješenja deklaratorne naravi jer se njima samo utvrđuje postojanje razloga za izuzeće. dakle sudac (254/4). 53 54 Ako je takav zahtjev za izuzeće istaknut u pravnom lijeku. 10. Na zahtjev protivne stranke sud će bez odgode rješenjem odlučiti o naknadi troškova postupka koji su toj stranci uzrokovani postavljanjem neosnovanoga zahtjeva za izuzeće. Također.

zakonom i međunarodnim ugovorima. predstavlja relativno bitnu povredu. 55 Zakon o državnom odvjetništvu (NN 51/01). Osobe na koje se primjenjuju pravila o izuzeću Odredbe o izuzeću primjenju se i na zapisničare i sudske savjetnike.donošenju presude sudjelovao sudac koji se po zakonu mora izuzeti zbog razloga za apsolutno izuzeće. a koji nije uvažen. Ostali organi koji sudjeluju u suđenju pravosuđa Državno odvjetništvo Državno odvjetništvo je samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih djela i drugih kažnjivih djela. 43 . poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske. S obzirom da je u parničnom postupku napušten sustav porotnog suđenja. te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i zakona (2/1 ZDO55). Uređeno je Zakonom o državnom odvjetništvu. iz odredaba ZPP-a o izuzeću izostavljeni su suci porotnici (76/1). Ono obavlja svoje ovlasti na osnovi Ustava. međunarodnih ugovora i drugih propisa koji su doneseni u skladu sa Ustavom. O izuzeću sudskih savjetnika i zapisničara odlučuje sudac pojedinac ili predsjednik vijeća (76/2). Povreda izvršena sudjelovanjem suca za kojeg postoji razlog za relativno izuzeće. zakona.

 u incidentanom postupku radi provjere zakonitosti odluke o obustavi postupka u kojem pravna osoba nema sljednika ili se on ne može utvrditi.-u (26/2 ZDO). Mogu ga zastupati zamjenici d. kao zastupnik ex lege.56 56 Naime.-a. priznati zahtjev protivne strane. Među pojedinim državnim odvjetništvima postoji podređenost odnosno nadređenost. već ono sudjeluje u postupku kao stranka ili kao sudionik.o. državno odvjetništvo je preuzelo ulogu koju je prije imalo državno pravobraniteljstvo. U postupcima koji se vode pred međunarodnim ili stranim sudovima ili drugim tijelima u kojima je stranka RH. može nižem davati obvezne upute za rad (26/1 ZDO). te jedinice lokalne samouprave i područne (regionalne) samouprave. Tako nadležno državno odvjetništvo u građanskom i upravnom postupku:  zastupa Republiku Hrvatsku u zaštiti imovinskih i drugih prava (15/3 ZDO).o. a tek posredno interesa države (ako se pokaže da bi se u konkretnoj parnici ipak radilo o prenosivim pravima čiji bi krajnji sljednik bila država).). Vlada RH može odlučiti da je zastupa odgovarajući hrvatski ili strani stručnjak uz ili bez sudjelovanja Državnog odvjetništva RH. 44 . Državno odvjetništvo u parničnom postupku nije ovlašteno na odlučivanje. Državno odvjetništvo RH ustanovljuje se za cijelo područje RH. Viši d. Nadležna državna odvjetništva mogu na temelju posebne punomoći zastupati u građanskim i upravnim predmetima pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu RH te jedinice lokalne i područne samouprave. ili Glavni d. Državno odvjetništvo RH zastupa RH u imovinskim sporovima pred inozemnim sudovima ustanovama i drugim tijelima. i to na temelju posebne punomoći (16/1/1). ono tada nije zastupnik države jer ne nastupa u njeno već u svoje ime. odluka o obustavi se dostavlja državnom odvjetništvu (215b/4).o. a treba se odreći tužbenog zahtjeva. Nadležna državna odvjetnišva dužna su u slučajevima kada se radi o imovinskim stvarima od osobitog značenja za RH ili su od iznimno visoke vrijednosti.o..H. Troškovi zastupanja pred sudovima i drugim nadležnim tijelima priznaju se nadležnom državnom odvjetništvu prema propisima o nagradama i naknadama za rad odvjetnika. Devolucija – državni odvjetnik je ovlašten preuzeti predmet zamjenika ili nižeg državnog odvjetnika. Prema novom ZDO-u.R. taj predmet ustupiti drugom zamjeniku ili drugom nižem d. kada je to s obzirom na predmet postupka opravdano. nakon preuzimanja predmeta prema prethodnom načelu.o. On je ovlašten davati obvezne upute za rad svim svojim zamjenicima. Jedna je osoba nositelj funkcije progona koja sama poduzima sve radnje (ovisno o rangu to je općinski d.Temeljne karakteristike organizacije i djelovanja državnog odvjetništva su inokosnost. Supstitucija – državni odvjetnik može.  zastupa pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske. Sredstva naplaćena za ime troškova zastupanja prihod su državnog propračuna. Njegova zadaća je zaštita objektivne zakonitosti. dakle. funkcionalni centralizam te hijerahijska podređenost nižih tijela. odvjetništvo ima status intervenijenta sui generis. županijski d. zaključiti nagodbu ili odustati od pravnog lijeka o tome izvjestiti Državno odvjetništvo RH koje će o tome bez odgode izvjestiti Vladu RH.o. Tada drž.

da ima tri godine prakse na pravnim poslovima u pravosudnim tijelima ili u odvjetničkom uredu. To pravo se stječe upisom u Imenik odvjetnika. ili što je u zastupanju stranke saznao na bilo koji način. Odvjetništvo Odvjetništvo je neovisna i samostalna služba koja osigurava pružanje pravne pomoći fizičkim i pravnim osobama u ostvarivanju i zaštiti njihovih prava i pravnih interesa (1 ZO57). a odvjetnik s priznatom specijalizacijom može uskratiti pravnu pomoć koja ne spada u njegovu specijalnost). oporuka). 57 Zakon o odvjetništvu 45 . Neovisnost i samostalnost – očituje se u tome što su odvjetnici nezavisni od bilo kakvih organa i što su organizirani u Hrvatsku odvjetničku komoru kao samostalnu organizaciju. odnosno prije isteka roka od 3 mjeseca. Mogu poduzimati sve ono što smatraju korisnim za stranke. kao umješač sui generis. Osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv RH dužna se prije podnošenja tužbe obratiti nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješvanje spora. žalbi. sukladno Ustavu. Ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost za pravno mišljenje izraženo u pružanju pravne pomoći niti smije biti pritvoren. Dužnost pružanja pravne pomoći – odvjetnik je dužan pružiti pravnu pomoć stranci koja to od njega zatraži. Uvjeti za upis su slijedeći: da se radi o poslovno i zdravstveno sposobnom državljaninu Republike Hrvatske. Odvjetnici su dužni pružati pravnu pomoć savjesno. te da se protiv njega ne vodi kazneni postupak. zastupanje stranaka (3 ZO). 205. smatrat će se da je podnesen nadležnom državnom odvjetništvu istekom roka od 8 dana. sastavljanje tužbi. Ako zahtjev ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od 3 mjeseca od njegova podnošenja podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu. Podnošenjem zahtjeva prekida se zastarjevanje. te na naknadu troškova za obavljen rad sukladno tarifi koju utvrđuje HOK. osim u slučajevima kad je to izričito propisano zakonom (tako on mora uskratiti pravnu pomoć ako je u istoj pravnoj stvari zastupao protivnu stranku ili je u toj stvari prije radio kao sudac ili druga službena osoba.ZIDZPP/03-om su ukinute odredbe čl. Dužnost čuvanja odvjetničke tajne. zahtjeva i drugih podnesaka. Stjecanje prava na obavljanje odvjetništva. statutu i drugim općim aktima HOK te kodeksu odvjetničke etike. a nakon dane svečane prisege. sastavljanje isprava (ugovora. Sve što mu je stranka povjerila. Sud je dužan odbaciti tužbu protiv RH podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješavanje spora. Odvjetnici se obvezno udružuju u HOK. bez odobrenja sudskog vijeća zbog kaznenog djela počinjenog u pružanju pravne pomoći. koja predstavlja odvjetništvo RH kao cjelinu. Pravna pomoć obuhvaća: davanje pravnih savjeta. Ako takava zahtjev bude podnesen nenadležnom državnom odvjetništvu. ZPP-a prema kojima je državni odvjetnik. Odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad. koji je završio pravni fakultet i položio pravosudni ispit. imao pravo intervenirati u parnici u zaštiti javnog interesa. odvjetnik je dužan čuvati kao tajnu. zakonima.

Pravila o apsolutnoj nadležnosti razgraničavaju nadležnost domaćih sudova od nadležnosti ostalih domaćih upravnih i drugih organa te od nadležnosti inozemnih organa. kompetencija). sudbenost. Nadležnost u subjektivnom smislu je pravo i dužnost određenog suda (ili drugog organa) da postupa u određenoj pravnoj stvari ili da poduzme samo određenu radnju. 73/91. 7/96 i 112/99) 46 . NADLEŽNOST SUDOVA U PARNIČNOM POSTUPKU Nadležnost u objektivnom smislu je djelokrug poslova određenog organa. jurisdikcija) i relativna (nadležnost u užem smislu. Ovim pravilima se određuje stvarna. funkcionalna i mjesna nadležnost. 58 Zakon o obveznim odnosima (NN 53/91. Nadležnost predstavlja pozitivnu procesnu pretpostavku.Zabrana pactum de quota litis. Pravila o relativnoj nadležnosti razgraničavaju djelokrug poslova u okviru domaćeg sudskog sistema. 3/94. ili ugovorio za sebe udio u podjeli iznosa dosuđenog njegovom nalogodavcu (461/2 ZOO58). Nadležnost može biti apsolutna (sudska nadležnost. Ništav je ugovor kojim bi odvjetnik kupio sporno pravo čije mu je ostvarenje povjereno.

u naknadi štetet nastale zbog sudara brodova od kojih je jedan hrvatski ratni brod ili hrvatski javni brod. a s obzirom na to koji sud je nadležan odlučivati o određenom predmetu u prvom stupnju. Hrvatski sud isključivo je nadležan za suđenje. 2. a ako nema takve izričite odredbe. Takva pravila sadržana su u ZRSZ. Isključiva nadležnost suda u RH postoji kad je to zakonom izričito određeno. je li nadležan i u kojem je sastavu nadležan.iz pravila o mjesnoj nadležnosti.  u odnosu na inozemne sudove i druge organe . 27. sud koji je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe ostaje i dalje nadležan i ako bi zbog tih promjena bio nadležan drugi sud iste vrste ili sud druge vrste.Pravila o stvarnoj nadležnost razgraničavaju djelokrug poslova između sudova različite vrste. ZPP-a. Prema čl. 1.iz pravila o stvarnoj nadležnosti. Pravila o sudskoj nadležnosti razgraničavaju djelokrug domaćih sudova od djelokruga drugih domaćih upravnih ili drugih tijela te od djelokruga inozemnih sudova i drugih tijela. Opća međunarodna nadležnost suda u RH postoji ako tuženik ima prebivalište odnosno sjedište u RH. Ako se tijekom postupka promijene okolnosti na kojima je utemeljena nadležnost suda. Ako u parnici ima više tuženika sa svojstvom materijalnih suparničara (atrakcijska međunarodna) nadležnost suda RH za sve tuženike postoji i kad jedan od tuženika ima prebivalište ili sjedište u RH. Pravila o funkcionalnoj ili instancijskoj nadležnosti određuju kompetenciju sudova za rješavanje o pravnim lijekovima ili nekim drugim pitanjima. 47 . Ako su parnične stranke državljani RH (opća elektivna međunarodna) nadležnost suda RH postoji i kad tuženik ima boravište u RH. odmah poslje primitka tužbe. u sporovima o nagradi za spašavanje hrvatskih ratnih brodova I hrvatskih javnih brodova. Sadržana su ili izričito u zakonu ili se izvode posredno i to:  u odnosu na domaće nesudske organe . ako zakonom nije izrijekom drugačije određeno. Ako u stranoj državi postoji nadležnost stranog suda u sporovima protiv državljana RH po kriterijima o nadležnosti kojih nema u odredbama o nadležnosti suda RH. kad ta nadležnost proizlazi iz odredaba zakona o mjesnoj nadležnosti suda u RH. te između sudova različitog ranga u okviru te iste vrste. Ako tuženik nema prebivalište u RH niti u nekoj drugoj državi (opća supsidijarna međunarodna) nadležnost suda RH postoji ako tuženik ima boravište u RH. To ocjenjivanje nadležnosti obavlja se na temelju navoda u tužbi i na temelju činjenica koje su sudu poznate. Sud ocjenjuje po službenoj dužnosti. Pravilima o mjesnoj nadležnosti razgraničuje se teritorijalna nadležnost između stvarno nadležnih sudova iste vrste i istog ranga. ti će sudovi biti mjerodavni za postojanje nadležnosti suda RH u sporovima u kojima je tuženik državljanin te strane države. Pravilima o stvarnoj i mjesnoj nadležnosti određuje se koji će sud biti nadležan u prvostupanjskom postupku. sud RH je nadležan za suđenje u sporu s međunarodnim elementom kad je njegova nadležnost izričito određena zakonom ili međunarodnim ugovorom.

Općinski sudovi obavljaju poslove pravne pomoći. 3. 7. u prvom stupnju odlučuje nadležni županijski sud u vijeću sastavljenom od tri suca (217/1 ZR). Županijski sudovi u parničnom postupku: 1. 2. 1. 9. sude u prvom stupnju u sporovima predviđenim zakonom. (34 a) 59 Prema Zakonu o radu. Kriteriji za razgraničenje stvarne nadležnosti su različiti: s obzirom na procesne subjekte (personaln kriterij) c. 8. 4. te između sudova različitog ranga u okviru iste vrste sudova. iz radnih odnosa koje pokreće radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu 11. uzdržavanju. rješavaju o sukobu nadležnosti između općinskih sudova kojima su neposredno viši sudovi. u sporovima koji nastanu tijekom i u vezi sa sudskim ovršnim postupkom koji hrvatski sud provodi na brodovima Stvarna nadležnost (competentia ratione materiae) razgraničuje djelokrug poslova između različitih vrsta sudova jedinstvenog domaćeg sudskog sistema. odnosno isključenje s rada.b točke 1. o poništenju i rastavi braka. obavljaju druge poslove predviđene zakonom. obuhvaća područje dviju ili više županija. ako zakonom nije drugačije određeno. odnosno isključenja s rada. Ako štrajk. o zabrani štrajka. utvrđivanju ili osporavanju očinstva ili materinstva. postojanju ili nepostojanju braka i poništenju braka. za zaštitu od nezakonite radnje. postojanju ili nepostojanju braka. 48 . cause s obzirom na vrijednost predmeta spora (vrijednosni kriterij) c. a druga su rezultat kombinirane primjene više njih.3. tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi. ako se istodobno odlučuje o rastavi braka. obavljaju poslove pravne pomoći. obuhvaća podrućje samo jedne županije. zbog smetanja posjeda. odnosno isključenje s rada. u sporovima koji nastanu tijekom i u vezi s provođenjem postupka ograničenja odgovornosti brodara koji provodi hrvatski sud. valoris nadležnost određenog suda se zasniva na činjenici da se kod tog suda već vodi neki drugi postupak (atrakcijski kriterij) Neka pravila o stvarnoj nadležnosti rezultat su primjene samo jednog od ovih kriterija.r. stvarnim i osobnim služnostima. o zabrani štrajka odnosno isključenja s rada u prvom stupnju odlučuje Županijski sud u Zagrebu u vijeću sastavljenom od tri suca (217/2 ZR). ako štrajk.r. ZPP-a koji nisu koji nisu u prvostupanjskoj nadležnosti trgovačkih ili kojih drugih sudova (34/2). 10. za ispravak informacije i za naknadu štete nastale objavom informacije.59 2. iz najamnih. zakupnih i stambenih odnosa (osim sporova iz članka 34.r. Općinski sudovi rješavaju o svim sporovima iz čl. ako zakonom nije drugačije određeno (34/4) Na području županijskog suda u kojem je ustanovljeno više općinskih sudova zakonom se može odrediti da u određenoj vrsti sporova iz djelokruga općinskog suda na području istog županijskog suda sude samo neki općinski sudovi. 6. personae s obzirom na predmet spora (kauzalni kriteriji) c. Općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima (34): 1.). 4. odlučuju o žalbama protiv odluka općinskih sudova donesenih u prvom stupnju. 3. 5.

Generalna delegacija je poseban vid određivanja stvarne nadležnosti kod kojeg se suđenje u sporovima određene vrste povjerava samo nekim od sudova određene vrste i ranga. odlučuje o sukobu mjesne nadležnosti između trgovačkih sudova. ovlaštenje na zastupanje. obavlja druge poslove određene zakonom. 3. a revizija zbog te povrede nije dopuštena. pa se na taj način sudovima omogućuje specijalizacija. Novelom ZIDZPP/03 bitno je reformiran institut utvrđivanja vrijednosti predmeta spora (vps) i to na način da su za pojedine vrste sporova postala mjerodavna opća pravila o utvrđivanju vps. pravo na izjavljivanje revizije. Šibeniku i Zadru (čl. obavlja druge poslove određene zakonom (34 c). Vrijdnost predmeta spora Vrijednost predmta spora je vrijednost zahtjeva što ga tužitelj ističe u tužbi izražena u novcu. U povodu žalbe drugostupanjski sud na tu povredu ne pazi po službenoj dužnosti. ako zakonom nije drugačije određeno. vrsta postupka. 4. odlučuje o žalbama protiv prvostupanjskih odluka županijskih sudova i Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske i protiv vlastitih prvostupanjskih odluka. Vrhovni sud Republike Hrvatske u parničnom postupku: 1. rješava sukob o nadležnosti između sudova na području Republike Hrvatske ako im je zajednički neposredno viši sud. pravo na naknadu troškova postupka. 4. sastav suda. 2. sudi u prvom stupnju u slučajevima predviđenim zakonom. O vrijednosti predmeta spora može ovisiti stvarna nadležnost.Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u parničnom postupku: 1. 2. a ne svima koji postoje. (34 d) Zbog povrede pravila o stvarnoj nadležnosti žalba se može izjaviti samo ako je sud u povodu pravodobno podnesenih prigovora stranaka pogrešno odlučio da je stvarno nadležan (345/1/3). Zakonima o područjima i sjedištima sudova). zatim je tuženiku otvorena mogućnost da utječe na utvrđivanje vps. te je izrijekom predviđena mogućnost utvrđivanja vps i u stadiju pravnih lijekova. Sud utvrđuje vrijednost spora s obzirom na okolnosti koje su postojale u vrijeme podnošenja tužbe sudu. Ratio legis za ovakvo rješenje je u tome što su pred tim sudovima ti sporovi češći. obveza plaćanja sudskih pristojbi. odlučuje o reviziji. trgovački sud u Splitu je nadležan rješavati plovidbene sporove za područje trgovačkih sudova u Dubrovniku. 8. Slučajevi apsolutne delegacije sporova određene vrste samo na jedan stvarno nadležni sud određene vrste u državi uređeni su Zakonom o radu i Zakonom o arbitrži. Npr. odlučuje o žalbama protiv odluka trgovačkih sudova donesenih u prvom stupnju 3. Novim uređenjem ovog instituta afirmirano je načelo jednakosti stranaka i u odnosu na utvrđivanje te vrijednosti. u pravilu na osnovi podataka u tužbi što važi i za prosuđivanje 49 .

ugovorna kazna i ostala sporedna potraživanja ne uzimaju se u obzir62 (35/2). Vrijednost predmeta spora prosuđuje se uvijek s obzirom na zahtjev koji je istaknut u tužbi. Ako to ne uradi. sud će podnosioca poučiti i pomoći mu da podnesak ispravi odnosno dopuni i u tu svrhu može ga pozvati u sud ili mu vratiti podnesak radi ispravka (109/1). ako je taj zahtjev glavni zahtjev. Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predan sudu u roku određenom za dopunu ili ispravak. Ako se zahtjev sastoji da se ispune već dospjele periodične obveze. Pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora uzima se u obzir vrijednost glavnog zahtjeva.dopustivosti revizije. Ako se tužbeni zahtjev odnosi na novčani iznos. tužitelj je dužan u tužbi posebno označiti vps. Kamate. sud je ovlašten s takvim podneskom postupiti kao s podneskom koji ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati. Međutim.63 60 Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti. Kad sud vrati podnesak podnositelju radi ispravka ili dopune.60 Kao vps uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva 61 (35/1). Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen suđu u određenom roku. ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos. vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva (37/1). odbacit će se (109/4). U postupcima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu u pravilu je mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi. 62 Zahtjev za isplatu kamata smatra se sporednim ako je istaknut uz zahtjev za isplatu glavnice. Ako davanja nisu novčana potrebno je utvrditi njihov novčani ekvivalent. ne uzimajući u obzir ostala ovlaštenja na koja bi tužitelj imao pravo iz spornog pravnog odnosa. Ako se zahtjev odnosi na takva buduća davanja koja se ponavljaju. 61 Kad je tužbeni zahtjev izražen u stranoj valuti. smatrat će se da je podnesen suđu onog dana kad je prvi put bio podnesen (109/3). Kod kvalificirane objektivne kumulacije zadržano je staro pravilo: ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. odredit će rok za ponovno podnošenje podneska (109/2). a ako bude vraćen bez ispravka odnosno dopune. parnični troškovi. 50 . označenje visine zahtjeva predstavlja ujedno i označenje vps. Ovo pravilo treba primjenjivati i kad kvalificirana objektivna kumulacija konicidira sa subjektivnom kumulacijom (bilo pasivnom ili aktivnom). te pravilom da će se ako tužitelj ne naznači vrijednost predmeta spora ona moći na odgovarajući način naknadno utvrditi tijekom postupka. ali je sud ovlašten u određenim slučajevima na brz i prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti. ali najviše do iznosa koji odgovara zbroju davanja za vrijeme od pet godina (36). tako će se i tretirati. Troškovi postupka za osiguranje dokaza dio su parničnih troškova pa se ne uzimaju u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. kao vrijednost mjerodavan je zbroj dospjelih tražbina. To opće pravilo dopunjeno je pravilom po kojem sud može po službenoj dužnosti ili u povodu prigovora tuženika korigirati tako naznačenu vrijednost. vrijednost predmeta spora računa se po njihovom zbroju. vps čini porutvrijednost utuženog iznosa strane valute u domaćoj valuti utvrđena prema tečaju koji vrijedi na dan podnošenja tužbe. Međutim. onog zbog kojeg je postupak pokrenut.

Ako predmet zaloga ima manju vrijednost od tog potraživanja. Sud ipak može korigirati vps koju je tužitelj označio. 51 . računala u pravilu prema jednogodišnjoj najamnini odnosno zakupnini. u slučajevima kada se u tužbi ističe više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. Ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora. nakon što strankama omogući da se o tome izjasne. tada se vps određuje prema iznosu potraživanja koji treba osigurati (39/1). Međutim. Kod ovakvih tužbenih zahtjeva smatra se da nema mogućnosti da se po objektivnim kriterijima utvrdi vrijednost koju za tužitelja ima zatražena deklaracija odnosno konstitucija. Dakle. vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva (37/2).Pravila u slučaju obične objektivne kumulacije koja koincidira sa subjektivnom kumulacijom dopunjena su na način da su sada izjednačeni slučajevi kada se radi aktivnoj ili pasivnoj subjektivnoj kumulaciji. No donošenjem ZIDZPP/03 taj je poseban kriterij napušten. 223. onda na prvom ročištu za glavnu raspravu prije nego što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari. najkasnije na pripremnom ročištu. sud bi svoju odluku o vps u ovdje donosio po slobodnoj ocjeni (sukladno čl. Dakle. Spajanje parnica odlukom suda radi zajedničkog raspravljanja ne stvara kumulaciju. ili ako ono nije održano. ZPP). tako da bi u velikom broju takvih slučajeva svoju odluku o vps zapravo donosio na temelju slobodne ocjene (sukladno čl. prema prije važećem teksu ZPP-a. vrste postupka. budući da pri utvrđivanju vps treba i tuženiku omogućiti da utječe na njezino utvrđivanje. kao vrijednost predmeta spora uzima se vrijednost predmeta zaloga. U sporovima o postojanju najamnog ili zakupnog odnosa ili iz odnosa korištenja stana ili poslovnih prostorija. odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba (40/4). po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika. 64 To je neosnovano jer se u biti radi o ponudi. 223. Sud bi pritom mjerodavne okolnosti trebao utvrditi na razini vjerovatnosti. vps se. a posebno značenje koje spor ima za tuženika te moguće imovinske i ostale posljedice njegovih rješenja. 63 Dakle. ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka. a postoji i subjektivna kumulacija (bilo pasivna ili aktivna). ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova. tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti. sastava suda. Dakle. ali tužitelj u tužbi iznosi da pristaje da umjesto ispunjenja primi određeni novčani iznos. sud prvoga stupnja će brzo i na prikladan način. kao vps uzima se taj novčani iznos64 (40/1). pa se vps u ovoj vrsti sporova utvrđuje prema općim pravilima. brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora (40/3). a ne potraživanja (39/2). prava na izjavljivanje revizije. sud će. Deklaratorni i konstitutivni zahtjev. ZPP). Ako se tužbom zahtijeva davanje osiguranja ili osnivanje založnog prava. Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos. uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja. pa nema mjesta zbrajanju zahtjeva. ako je tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio. ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika. vps za isplatu dospjelih najamnina odnosno zakupnina utvrđuje se prema zbroju istaknutih tražbina.

66 Npr. 223. Sud opće mjesne nadležnosti je sud kod kojega se protiv tuženika mogu pokretati u pravilu sve parnice osim onih za koje je predviđena isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda. pored suda njihova prebivališta. te o nužnoj delegaciji. a to je mjesto za koje se. prije nego što predmet uputi višem sudu radi odlučivanja o tim pravnim lijekovima (40/5). o sukobu nadležnosti i o svrsishodnoj delegaciji. Ta pravila određuju koji će sud biti stvarno nadležan za rješavanje pravnih lijekova i za odlučivanje o nekim drugim procesnim pitanjima ako je određeni predmet stavljen u prvostupanjsku stvarnu nadležnost suda određene vrste i ranga. bolesnici u liječilištima. biti ovlašten i dužan odlučivati o konkretnom tužbenom zahtjevu. Okolnost da se netko udaljio iz mjesta svog prebivališta ne dovodi do njegovog prestanka.66 Za ove je osobe opće mjesno nadležan. koji je s obzirom na svoju vrstu i rang stvarno nadležan.67 65 Prebivalište je mjesto u kojem se građanin nastanio (corpus) s namjerom da u njemu stalno živi (animus) Utvrđivanje takvog prebivališta ne predstavlja problem. studenti u mjestu studija. Vrhovni sud odlučuje o odlučuje o žalbama protiv prvostupanjskih odluka županijskih sudova i Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske i protiv vlastitih prvostupanjskih odluka. Neki subjekti imaju.65 u nekom drugom mjestu boravište trajnije naravi. odnosno revizije. ZPP). Općinski i trgovački sudovi nadležni su za postupanje u povodu remonstrativnih pravnih lijekova (ponavljanje postupka i prigovor protiv platnog naloga). može pretpostaviti da će se određeni subjekt u njemu duže zadržavati (47/3). a Visoki trgovački sud odlučuje o žalbama protiv prvostupanjskih odluka trgovačkih sudova. Funkcionalna nadležnost Funkcionalna nadležnost je podvrsta stvarne nadležnosti. zatim o reviziji. Županijski sudovi odlučuju o žalbama protiv odluka općinskih sudova donesenih u prvom stupnju. 52 . Pravila o funkcionalnoj nadležnosti nisu samo devolutivne. Mjesna nadležnost Pravila o mjesnoj nadležnosti (competentia ratione loci) određuju koji će teritorijalno određeni sud. pored prebivališta. U slučajevima u kojima se ne može objektivno precizno utvrditi vps. I jedni i drugi odlučuju o sukobu mjesne nadležnosti sudova sa svog područja. zato jer ono mora biti u pravilu formalno registrirano. Stranke ne mogu svojim sporazumom isključiti primjenu pravila o funkcionalnoj nadležnosti. sud je ovlašten o tome odlučiti po slobodnoj ocjeni (sukladno čl.Na taj način sud će postupiti i nakon izjavljivanja žalbe. ili bi se mogla utvrditi samo s nesrazmjernim teškoćama. i sud na čijem području trajnije borave. već i remonstra-tivne prirode. iz okolnosti konkretnog slučaja.

69 Kad tuženik ima više područja opće mjesne nadležnosti.Neki subjekti nemaju ni prebivalište ni trajnije boravište (ili im se ono ne može utvrditi). U sporovima protiv Republike Hrvatske iz odnosa s vojnim postrojbama isključivo je nadležan sud na čijem se području nalazi sjedište zapovjedništva vojne postrojbe (61). odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj za suđenje u sporovima protiv Republike Hrvatske općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi Hrvatski sabor (48/3). za te je osobe opće mjesno nadležan sud njihovog posljednjeg boravišta u RH. Posebna mjesna nadležnost. budući da je hrvatskom državljaninu koji nema prebivalište u RH nadležno policijsko tijelo dužno utvrditi prebivalište prema kriterijim određenim u ZPBG-u. Državljani RH koji stalno žive u inozemstvu kamo ih je na službu ili rad uputilo državno tijelo ili pravna osoba. 69 U smislu ZPB-a. Za suđenje u sporovima protiv Republike Hrvatske općemjesno je nadležan sud na čijem području tužitelj ima prebivalište. Uobičajeno boravište je mjesto u kojem građanin trajnije boravi bez namjere da se u njemu naseli (5/2 ZPBG). još je nadležan: 1. 53 . tužitelj ima pravo izabrati konkretno mjesno nadležan sud. odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj. ali samo prije nego tužba bude dostavljena tuženiku. Za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište (48/1). dakle mjesto u kojem se građanin zadržava do 30 dana (5/3 ZPB). Za suđenje u sporovima protiv županija. ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice. Više prebivališta tuženika 2. Za državljanje RH koji stalno žive u inozemstvu općemjesno nadležan je sud njihovog posljednjeg prebivališta u RH. županije. 68 Problem osoba koje nemaju prebivallište mogao bi se javiti samo glede stranih državljana. trajnim boravištem u smislu ZPP-a treba smatrati tzv. uobičajeno boravište prema ZPBG-u. Ako tužitelj nema prebivalište. Ovo pravilo odnosi se na sve kategorije pravnih osoba. pa tako i na državu. privremeno boravište. Za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta. Osim suda opće mjesne nadležnosti. gradova i općina općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo predstavničko tijelo (48/2). Trajnije boravište tuženika 67 Budući da ZPBG razlikuje uobičajeno i privremeno boravište. U doktrini se smatra da bi pravo na izbor tužitelj mogao realizirati i povlačenjem tužbe i ponovnim podnošenjem iste tužbe drugom sudu. pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi (59).68 pa je za njih opće mjesno nadležan sud njihova boravišta (47/2). gradove i općine. Pravo izbora tužitelja traje do podnošenja tužbe. Grad Zagreb.forum speciale Izberiva mjesna nadležnost (forum electivum) Tužitelju se omogućuje da bira između suda koji je opće mjesno nadležan i još nekog drugog suda kojeg zakon određuje (46/2). Grada Zagreba. to bi bilo tzv.

o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na brodu i zrakoplovu te u sporovima iz zakupnih odnosa na brodu i zrakoplovu. 16. Sporovi pokrenuti protutužbom 6. Sporovi protiv osobe koja ima sjedište u inozemstvu 15. odnosno zrakoplov upisan (57) 54 . još i sud na čijem području tužitelj koji traži uzdržavanje ima prebivalište.sud na čijem se području nalazi nekretnina (56) 2. još i sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ostavinski postupak (62).U sporovima o zakonskom uzdržavanju. još i sud na čijem su području bračni drugovi imali svoje posljednje zajedničko prebivalište (54/1) 9. U sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta. U sporovima iz nasljednopravnih odnosa te u sporovima o potraživanjima vjerovnika prema ostaviocu. U sporovima zbog smetanja posjeda na brodovima odnosno zrakoplovima mjesno je nadležan. o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na nekretnini. još i sud gdje se ta jedinica nalazi (59) 11. još i sud na čijem se području dogodilo smetanje – forum turbationis (56/3) 13. pored suda na čijem se području vodi upisnik u koji je brod odnosno zrakoplov upisan. i sud na čijem se području dogodilo smetanje (57/2). nadležan je svaki od tih sudova (56/2) tj. U sporovima o nekretninama. U sporovima zbog smetanja posjeda na pokretninama. još i sud mjesta plaćanja – forum solutionis (64). odnosno. odnosno. U sporovima imatelja mjenice ili čeka protiv potpisnika. Isključivo je mjesno nadležan u sporovima: 1. ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice. U paternitetskim i maternitetskim sporovima. dok ostavinski postupak nije pravomoćno završen. Ova pravila eliminiraju opću i svaku drugu mjesnu nadležnost. ako nekretnina leži na području više sudova. Ova se pravila ne mogu otkloniti ni prorogacijom. Obični materijalni suparničari 4. bira se između više isključivo nadležnih. još i sud na čijem području je štetna radnja počinjena (forum delicti comissi) ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila (52/1) 8. još i sud općemjesne nadležnosti za prodavača koji je pri prodaji stvari uručio kupcu pismeno jamstvo proizvođača (53). kad je za suđenje nadležan sud u Republici Hrvatskoj. boravišta (55/1) 10. U bračnim sporovima. U sporovima iz nadležnosti trgovačkih sudova 19. u sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini te u sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa na nekretnini . 14. U sporovima protiv proizvođača za zaštitu prava na temelju njegovog jamstva. osim one koja je propisana zakonom. maloljetno dijete može podići tužbu još i pred sudom svog prebivališta.U sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za naknadu štete. 12.3.Objektivna kumulacija 5. sud na čijem se području vodi upisnik u kojem je brod. 18. boravište (51/1) 7. 17. U sporovima iz radnih odnosa Isključiva mjesna nadležnost (forum exsclusive).

ako on nigdje nema prebivalište ili trajnije boravište (47/2). Ako nadležnost suda u Republici Hrvatskoj postoji zato što je obveza nastala za vrijeme boravka tuženika u Republici Hrvatskoj . U slučaju nemogućnosti primjene primarnog pravila o mjesnoj nadležnosti. mjesno je nadležan sud na čijem području tužitelj ima prebivalište (55/2). ako se pred jednim sudom vodi određeni spor. Kod elektivne posebne mjesne nadležnosti tužitelj konzumira svoje pravo izbora podnošenjem tužbe.u bračnim sporovima kada je sud u Republici Hrvatskoj nadležan zato što su bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište u Republici Hrvatskoj odnosno zato što tužitelj ima prebivalište u Republici Hrvatskoj. koji nastaju u tijeku i u povodu sudskog ili upravnoga ovršnog postupka odnosno u tijeku i u povodu stečajnog postupka .svaki sud u Republici Hrvatskoj na čijem se području nalazi kakva imovina te osobe ili predmet koji se tužbom traži (58/1). Npr. Sporovi protiv osobe koja ima sjedište u inozemstvu Zbog povrede pravila o mjesnoj nadležnosti tuženik može izjaviti žalbu samo ako je pravodobno podnio prigovor (354/2/3).sud na čijem se području nalazi sjedište zapovjedništva vojne postrojbe (61) 4. pomoćno su mjesno nadležni: 1.3. a pojavi se potreba da se pokrene i drugi spor koji je u izvjesnoj vezi s ovim koji se već 55 . Atrakcija nadležnosti Po pravilima o atrakciji (forum atractionis). a izvanredni pravni lijekovi nisu dopušteni. protiv RH iz odnosa s vojnim postrojbama . 4. jer se u tom slučaju smatra kao da tužba nije ni bila podnesena. Pomoćna mjesna nadležnost (forum subsidiale). Na tu povredu drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti (365/2). To bi pravo iznova oživjelo ako bi povukao tužbu.sud na čijem je području obveza nastala (58/2). zakon predviđa da će mjesno nadležan biti neki drugi sud.u patrenitetskim i maternitetskim sporovima.o imovinskopravnim zahtjevima protiv osobe koja nema općemjesnu nadležnost u Republici Hrvatskoj . kad je sud u Republici Hrvatskoj nadležan zato što tužitelj ima prebivalište u Republici Hrvatskoj. boravište tuženika. Sporovi protiv hrvatskog državljanina u inozemstvu – ako tuženik nije imao posljednje prebivalište u RH.sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ovršni ili stečajni postupak odnosno sud na čijem se području provodi upravna ovrha (63). 2. mjesno je nadležan sud na čijem su području bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište odnosno sud na čijem području tužitelj ima prebivalište (54/2). Sporovi protiv običnih materijalnih suparničara 7. Vrhovni sud odredit će koji će sud biti nadležan 6. 3. 5.

Sporovi u kojima je nad objema strankama otvoren stečajni postupak. Ta atrakcija je elektivna. 6. Sporovi s kumuliranim zahtjevima. Osoba koja u cijelosti ili djelomično traži stvar ili pravo o kojem između drugih osoba već teče parnica može pred sudom pred kojim ta parnica teče tužiti obje stranke jednom tužbom. nadležan je sud koji je mjesno nadležan za jednog tuženika. privući ovaj drugi spor. a za njih ne postoji mjesna nadležnost istog suda. sud koji je mjesno nadležan za kojeg od glavnih obveznika. mjesno je nadležan sud pred kojim je protiv jedne od stranaka prije otvoren stečajni postupak (63a/1). kod obične 3. glavnog miješanja. elektivno ili supsidijarno nadležan. Ta atrakcija je elektivna i tiče se samo mjesne nadležnosti. Nadležnost je elektivna i supsidijarna. Potpuna ali slabijeg tipa. Sporovi o zakonskom uzdržavanju. osim suda opće mjesne nadležnosti. o postojanju ili nepostojanju tražbina prema stečajnom dužniku. Nepotpuna Sporovi u ovršnom postupku: za suđenje u sporovima koji nastaju u tijeku i u povodu sudskog ili upravnoga ovršnog postupka mjesno je isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ovršni ili stečajni postupak. odnosno sud na čijem se području provodi upravna ovrha. 1. Atrakcija je isključiva i potpuna ali slabijeg tipa.vodi. 5. makar taj sud ne bi bio nadležan po pravilima o općoj mjesnoj nadležnosti. Iznimno. Dok traje ostavinska rasprava za suđenje u sporovima iz nasljednopravnih odnosa te iz potraživanja vjerovnika prema ostavitelju. Razlozi za primjenu pravila o atrakciji su procesna ekonomija i efikasnost. Atrakcija može biti apsolutna ili potpuna (atrakcija jurisdikcije. a ako među njema ima glavnih i sporednih obveznika. 70 U teoriji ima i drugačijih podjela koje se ovdje ne navode. 56 . atrahira se samo mjesna nadležnost (50). u sporovima o izlučnim i razlučnim pravima. stvarne i mjesne nadležnosti) i relativna ili nepotpuna (atrakcija samo stvarne i mjesne ili samo mjesne nadležnosti). Ako se vode zajedno s bračnim ili paternitetskim sporovima. Za sporove u vezi sa sudskom ovrhom atrakcija se tiče mjesne nadležnosti. Tužba tzv. kod kvalificirane objektivne kumulacije dolazi do atrakcije stvarne te mjesne nadležnosti. a u sporovima u povodu upravne ovrhe utemeljuje se i jurisdikcija. te pravna sigurnost. za njihovo su rješavanje nadležni sudovi. Potpuna i jačeg tipa. 4. ako je jednom tužbom tuženo više osoba. Primjeri atrakcije. Sporovi iz nasljednopravnh odnosa. mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi sjedište stečajnoga dužnika (63a/2). sve dok se postupak pravomoćno ne završi (198). mjesno je nadležan i sud na čijem se području nalazi i ostavinski sud (62). tada će nadležnost suda pred kojim se vodi spor. 2. koji rješavaju bračni tj patenitetski spor. Nepotpuna Sporovi protiv materijalnih usparničara. o postojanju obveza stečajne mase te o pobijanju pravnih radnji stečajnoga dužnika.70 Sud na koji upućuju pravila o atrakciji može biti isključivo.

Nužna delegacija. prema novom uređenju svrsishodnu delegaciju može od najvišeg suda određene vrste zatražiti nadležni sud prvog stupnja sam ili na prijedlog stranke (68/1). Ta odluka Predsjednika Vrhovnog suda RH ima značenja akta o svojevrsnoj generalnoj delegaciji. ako je stvarno nadležan za prvu tužbu ili je viši sud. odnosno. ako je očigledno da bi se tako lakše proveo postupak ili postoje drugi važni razlozi71 najviši sud određene vrste u RH72 može odrediti da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud s njegovog područja (68/1). ne može u razumnom roku raspraviti te predmete i donijeti odluku (10/2 ZS).3. Delegacija nadležnosti znači da će odlukom višeg suda za postupanje biti nadležan mjesno nenadležan. Stranka može predložiti svrsishodnu delegaciju tek nakon podnošenja tužbe. Sporovi pokrenuti protutužbom. Nepotpuna 7. 72 Najviši sud u državi je Vrhovni sud. Svrsishodna delegacija.objektivne kumulacije može doći samo do atrakcije mjesne nadležnosti. atrakcija je potpuna ali slabijeg tipa. Ako nadležni sud zbog izuzeća svih sudaca ili iz drugih razloga ne može postupati u konkretnoj stvari.3. Generalna delegacija. ako sud koji je po zakonu mjesno i stvarno nadležan zbog broja predmeta o kojima mora odlučivati. što je stranka ili njen srodnik bivši ili sadašnji sudac parničnog suda. Visoki trgovački sud. Ordinacija i delegacija nadležnosti Viši sudovi na dva načina mogu odrediti mjesnu nadležnost nižeg suda: po pravilima o delegaciji i ordinaciji. O prijedlogu stranke za svrsishodnu delegaciju odlučuje prvostupanjski sud rješenjem protiv kojeg žalba nije dopuštena (68/2). 57 . Za generalnu delegaciju temeljem zakona vidjeti poglavlje 2. odnosno u pojedinoj vrsti pravnih stvari postupa drugi mjesno i stvarno nadležni sud s područja neposredno višeg suda. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske može uz prethodno pribavljeno mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske odrediti da u pojedinoj vrsti predmeta. protutužba se podnosi sudu pred kojim se provodi prvobitna parnica. Nadležnost je elektivna. O zahtjevu prvostupanjskog suda odlučuje sudac pojedinac najvišeg suda određene vrste (68/3). a njihovo dovođenje pred nadležni sud bilo bi nemoguće ili skopčano s nerazmjernim troškovima ili npr. 71 Najčešći razlog za ovakvu delegaciju je kada se dokazna sredstva nalaze na području drugog suda. ali i drugostupanjskog suda. on će po službenoj dužnosti o tome obavijestiti neposredno viši sud koji će odrediti da u tom predmetu postupa neki drugi stvarno nadležni sud s njegovog područja (67). ali stvarno nadležan sud. Protiv rješenja o delegaciji i ordinaciji žalba nije dopuštena. Delegirati se može mjesna nadležnost prvostupanjskog. ali nije svrsishodno da u tom predmetu postupa. dakle. Ako nadležni sud može postupati u konkretnoj stvari. Ordinirati se može samo nadležnost prvostupanjskog suda. Naime.

teleksa ili drugih telekomunikacijskih sredstava koja omogućavaju pisani dokaz o sklopljenom ugovoru (70/4). 5. Ako se u spor za koji je ugovorena prorogacija kumulira drugi za kojeg nema takvog ugovora. ali i tako da se ugovori nadležnost za sve buduće sporove iz određenog pravnog odnosa (70/3). o prigovoru nenadležnosti zbog ugovora o prorogaciji. jer da bi se tužba mogla podnijeti mora se znati kojem će se sudu to moći učiniti. bit će nadležan onaj sud koji je nadležan po zakonu. (1) da je barem jedna od stranaka strani državljanin ili pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu i (2) da se ne radi o sporu za koji postoji isključiva nadležnost sudova Republike Hrvatske (49/1 ZRSZ). Prorogacija o nadležnosti stranog suda. Može biti zaključen kao samostalan ugovor ili kao prorogacijska klauzula. 73 Sporazum o mjesnoj nadležnosti sklopljen je u pisanom obliku i ako je sklopljen razmjenom pisama. 4.73 prije podnošenja tužbe sudu (70/3) da je isprava o ugovoru priložena uz tužbu (70/4) da je ugovorni sud stvarno nadležan (70/1) da se ugovor odnosi na mjesnu nadležnost (70/1) da sud čija se nadležnost derogira nije isključivo nadležan za suđenje (70/1) da je sud čija se nadležnost prorogira stvarno nadležan 1. 6. Vrhovni sud. a ne sud koji je po zakonu mjesno nadležan (70/1). Bitno je i da ovaj sporazum bude zaključen u pismenoj formi. sud vodi računa samo na prigovor tuženika koji uz prigovor mora priložiti i ugovor.prorogatio expressa Prorogacija je sporazum stranaka o tome da za rješavanje spora bude mjesno nadležan ugovoreni sud. a ne po ugovoru.Ako se po odredbama zakona ne može utvrditi koji je sud mjesno nadležan. na prijedlog stranke. Za razliku od delegacije. Zaključuje se izvan i prije parnice pa nije parnična radnja. Hrvatski zakon ne može propisivati stranoj državi uvjete pod kojima će ona prihvaćati sporazume o prorogciji svojih sudova. Nakon što je tužba podnesena. Ugovor o prorogaciji ujedno je i ugovor o derogaciji jer se njime isključuje zakonom određena mjesna nadležnost. 3. Sporazum stranaka o nadležnosti Izričita prorogacija . odredit će koji će stvarno nadležni sud biti mjesno nadležan (69). 58 . Zakon dopušta strankama da mijenjaju samo mjesnu nadležnost (a ne stvarnu ili funkcionalnu) samo prvostupanjskog suda. brzojava. ovdje se tužitelj mora obratiti Vrhovnom sudu prije podnošenja tužbe. Ugovor o prorogaciji mora biti napisan. Stranke mogu ugovoriti nadležnost stranog suda derogirajući time sudsku nadležnost domaćih sudova pod uvjetom. koja se dodaje građanskopravnom ugovoru određujući neki sud da bude mjesno nadležan za sporove koji nastanu iz pravnog odnosa zasnovanog glavnim ugovorom. (a time posredno i drugostupanjskog) i to samo ako nije isključiva. Uvjeti za valjanost ugovora o prorogaciji: da je zaključen pismeno. 2. a postoji jurisdikcija sudova RH. Može biti ugovoren za spor koji je već nastao.

ne mora izvoditi dokaze radi utvrđivanja činjenica od 59 . sporovima o djeci koja su pod roditeljskom skrbi i u sporovima o uzdržavanju (49/3). ako ono nije održano. Izričita prorogacija je rezultat zakonom reguliranog ugovora među strankama. Do izričite prorogacije može doći samo u odnosu na mjesnu nadležnost. ako ono nije održano. Do ovakve procesne situacije može doći u slijedećim slučajevima: U odnosu na mjesnu nadležnost: 1. Kad nadležnost suda RH zavisi od pristanka tuženika da sudi sud RH smatra se da je tuženik konkludentno dao pristanak podnošenjem odgovora na tužbu odnosno prigovora na platni nalog ili upuštanjem u raspravu pred sudom ako nije stvorio nadležnost hrvatskog suda. 2. U odnosu na stvarnu nadležnost: 1. Nadležnost je procesna pretpostavka. ako se sud po službenoj dužnosti ne proglasi mjesno nenadležnim najkasnije na pripremnom ročištu ili. sud je dužan po službenoj dužnosti ocijeniti je li nadležan (15/1). Ovo pravilo se tiče jurisdikcije. Naime. te na osnovi činjenica koje su sudu poznate (15/2). u slučaju kad postoji isključiva mjesna nadležnost nekoga drugog suda. ako ono nije održano. Odmah poslije primitka tužbe. osim kad postoji isključiva mjesena nadležnost nekog drugog suda. a prešutna prorogacija je usputni rezultat prekluzije ovlaštenja suda i stranaka da vode računa o određenoj vrsti nadležnosti koja je propisana zakonom. do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu (17/1). ako tuženik ne istakne prigovor mjesne nenadležnosti na pripremnom ročištu ili.(prorogatio tacita) To je procesna situacija u kojoj sud. 2. Nijedna od ovih odredbi neće se primjenjivati u bračnim. te zbog propuštanja stranaka da u određenom prekluzivnom stadiju prigovore nenadležnost suda kome je tužba podesena. do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu (17/2). do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu (20/1). do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu (20/2).U obrnutom slučaju. na svoju mjesnu nenadležnost sud u pravilu ne pazi po službenoj dužnosti. paternitetskim i maternitetskim sporovima. ipak postaje nadležan za rješavanje konkretnog spora zbog propuštanja suda da u određenom prekluzivnom stadiju po službenoj dužnosti utvrdi svoju nenadležnost. Nadležnost se ocjenjuje na temelju navoda sadržanih u tužbi. domaći sudovi će poštivati sporazume o sudskoj nadležnosti sudova RH kad oni inače ne bi bili nadležni ako je ispunjen prvi gore navedeni uvjet (49/2). dakle.ako tuženik ne istakne prigovor stvarne nenadležnosti na pripremnom ročištu ili. a do prešutne u odnosu na mjesnu i stvarnu nadležnost. stvarne nadležnosti i ograničeno mjesne nadležnosti. Sud.ako se sud po službenoj dužnosti ne proglasi stvarno nenadležnim najkasnije na pripremnom ročištu ili. ako ono nije održano. koji po zakonu ne bi bio nadležan. Prešutna prorogacija .

bile irelevantne i jedne i druge promjene. Pravilo o perpetuatio fori djeluje u pravilu apsolutno odnosu na stvarnu i mjesnu nadležnost.74 Nenadležnost Nakon pravomoćnosti rješenja kojim se oglasio nenadležnim sud će ustupiti predmet nadležnom sudu ili jednom od više izberivo nadležnih sudova. Ako je odluka o nenadležnosti bila donesena na pripremnom ročištu. Cilj toga pravila je spriječavanje šikanoznog postupanja stranaka koje bi namjernim promjenama relevantnih okolnosti mogle prouzročiti odugovlačenje parnice jer bi tada postojala dužnost ustupanja predmeta nadležnom sudu. Izloženo pravilo o ustaljivanju nadležnosti motivirano je potrebom da se. c) nekog domaćeg ili inozemnog nepravosudnog organa. Iznimke: pravilo o ustaljivanju nadležnosti ne djeluje ako naknadne promjene relevantnih okolnosti utječu na zasnivanje nadležnosti a) nekog redovnog suda druge vrste nego što je prvobitno nadležni sud. a kasnije promjene tih okolnosti su irelevantne. ako se tijekom postupka promjene okolnosti na kojima je utemeljena nadležnost suda. Odstupanja od tog pravila tiču se atrakcije nadležnosti u povodu stečaja. zbog pravne sigurnosti i procesne efikasnosti. b) nekog inozemnog suda. Sud ispituje nadležnost s obzirom na činjenično stanje u vrijeme podnošenja tužbe sudu. U teoriji se smatra da iz tog pravila treba zaključiti da pojam "promjene okolnosti" obuhvaća promjene kako činjenične tako i pravne naravi. Sud koji je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe. No ovaj se stav često u teoriji osporava. samo izuzetno moraju biti podneseni neki dokazi (npr. 60 . Ti razlozi vrijede i kad je u pitanju promjena nadležnosti i zbog promjene propisa. Ako je odluka o nenadležnosti bila donesena na glavnoj rasprai sud kome je predmet ustupljen zakazat će glavnu raspravu i postupiti kao da se rasprava drži pred sudom u izmjenjenom sastavu. već je spomenuto pravilo prema kojem su za utvrđivanje nadležnosti mjerodavne okolnosti koje su postojale u vrijeme podnošenja tužbe sudu.kojih zavisi njegova nadležnost. pa bi. pravo na pravne lijekove). Tako trgovački sudovi u parničnom postupku sude sporove u kojima je stranka osoba nad kojom je otvoren stečajni postupak bez obzira na svojstvo druge stranke i na vrijeme pokretanja sporova te svih sporova u povodu stečaja ako za pojedine vrste sporova zakonom nije izrijekom određeno da su za njih uvijek stvarno nadležni sudovi druge vrste. Zato pri određivanju vremenskih granica u važenju procesnih zakona treba početi voditi računa o doktrini stčenih prava. upravnog. isprava o ugovoru o prorogaciji). jednom utemeljena nadležnost nekog suda održi do okončanja predmeta. ostat će i dalje nadležan. neće se zakazati novo pripremno ročište ako predsjednik vijeća smatra da ono nije potrebno s obzirom na 74 Naime. slijedom navedenoga. npr. iako se u tijeku postupka promijene okolnosti na kojima je zasnovana njegova nadležnost (15/3) – to je pravilo o ustaljivanju nadležnosti (perpetuatio fori). U teoriji se čak smatra da bi terbalo preispitati prikladnost pravila da procesni zakoni djeluju odmah. Nadležnost suda se ocjenjuje prema propisima koji važe u vrijeme odlučivanja o nadležnosti. jer treba uvažiti okolnost da stranke imaju određena stečena prava u postupku (npr. Sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom nastavit će postupak kao da je kod njega bio pokrenut. sud koji je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe ostaje i dalje nadležan i ako bi zbog tih promjena bio nadležan drugi sud iste vrste ako zakonom nije izrjekom drugačije određeno. bez obzira na to u kojem stadiju ispituje nadležnost.

ukidaju sve parnične radnje i odbacuje tužba (16/2. U povodu prigovora tuženika o stvarnoj nenadležnosti sud se može oglasiti stvarno nenadležnim samo ako je tuženik taj prigovor podnio najkasnije na pripremnom ročištu ili. Ovdje pravilo o ustaljivanju nadležnosti ne važi. do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu (17/1). dok u povodu pravodobno podnesenog prigovora stranaka može odlučiti sve dok ne donese odluku kojom se okončava prvostupanjski postupak. ako ono nije održano. sud svoje rješenje o tome mora donijeti do okončanja navedenih stadija. Relativna nenadležnost postoji onda kad se utvrdi da je za rješavanje predmeta nadležan neki drugi domaći sud. općinski sudovi oglašavaju stvarno nenadležnima i nakon tih pripremnih stadija parnice u povodu naknadno otvorenih stečajnih postupaka nad kojom od stranaka (34. Ako tužba bude odbačena zbog nenadležnosti suda pa tužitelj podnese novu tužbu u roku od 3 mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe. pa će ih nadležni sud moći koristiti. Apsolutna nenadležnost postoji onda kad sud utvrdi da je za rješavanje predmeta nadležan drugi organ.2).75 Protiv rješenja višeg suda prvog stupnja kojim se oglasio stvarno nadležnim te protiv rješenja kojim se taj sud oglasio stvarno nenadležnim i predmet ustupio nižem sudu prvog stupnja iste vrste nije dopuštena žalba (17/3).b/5) 61 . ali samo kada je to zakonom izrijekom određeno (17/4). smatra se da je zastarjevanje prekinuto prvom tužbom. kad se oglašava stvarno nenadležnim po službenoj dužnosti. sud jedne vrste može se po službenoj dužnosti ili u povodu prigovora tuženika oglasiti stvarno nenadležnim za predmete iz nadležnosti suda druge vrste i nakon navedenih stadija. ako ono nije održano.3). Parnične radnje nenadležnog suda nisu bez važnosti samo zato što ih je poduzeo nenadležan sud. U ovom slučaju sud će donijeti rješenje kojim se oglašava nenadležnim. Sud na ovu vrstu nadležnosti pazi po službenoj dužnosti (16/1). Pritom. U ovom slučaju nenadležan sud ustupa predmet nadležnome sudu koji će nastaviti postupak kao da je kod njega bio i pokrenut (21/1. na prvom ročištu za glavnu raspravu do upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari (17/2). 75 Ovim je izuzetkom omogućeno da se npr. Iznimno. Povreda ovih pravila razlog je apsolutne ništavosti na koju sud u stadiju žalbe pazi po službenoj dužnosti (354/2/2).radnje poduzete na prijašnjem pripremnom ročištu. a ne sud ili strani organ. Stvarna nenadležnost Bitna novina je da se sud može po službenoj dužnosti oglasiti stvarno nenadležnim najkasnije na pripremnom ročištu ili. Poduzete radnje nisu bez važnosti samo zato što ih je poduzeo nenadležan sud.

Povreda ovih odredaba razlog je apsolutne ništavosti ako je sud u povodu pravodobnog prigovora stranaka pogrešno odlučio da je mjesno nadležan (354/2/3). Tužitelj svoju pogrešku može korigirati do upuštanja tuženika u raspravljanje jednostranim povlačenjem tužbe i podnošenjem tužbe sudu za koji smatra da je nadležan. Pozitivan sukob postoji kad više organa smatra da su nadležni za postupanje. Ako ne prihvati prigovor. 76 Tužitelj nema pravo podnoešenja prigovora jer se smatra da je on podnošenjem tužbe pristao na mjesnu nadležnost. do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu (20/1).76 proglasiti mjesno nenadležnim. Sukob o nadležnosti To je razmimoilaženje u shvaćanjima između više tijela o tome koji je od njih nadležan za postupanje u konkretnoj stvari. nego će nakon pravomoćnosti rješenja kojim se oglasio nenadležnim ustupiti predmet nadležnom sudu (454). ako ono nije održano. Ako je odluka o nenadležnosti donesena na glavnoj raspravi. Tuženik može istaći prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti samo u prigovoru protiv platnog naloga (453/2). 77 U postupku za izdavanje platnog naloga. sud kojem je predmet ustupljen dužan je zakazati glavnu raspravu i postupiti kao da se rasprava drži pred sudom u izmijenjenom sastavu (315/3).77 Sud koji se oglasio mjesno nenadležnim mora o tome donijeti rješenje i tek nakon pravomoćnosti toga rješenja ustupiti predmet sudu za kojeg smatra da je nadležan. do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu (20/1).Izmijenjeni procesni tretman stvarne nadležnosti u bitnome se približio onome koji je prije ZIDZPP/03 vrijedio za mjesnu nadležnost. Kad utvrdi da je nadležan. neće ukinuti platni nalog. Protiv rješenja kojim se odbijaju prigovori stranaka nije dopuštena posebna žalba ako je sud odlučio da se odmah nastavi raspravljanje o glavnoj stvari (301/2). Povreda ovih odredaba razlog je apsolutne ništavosti ako je sud u povodu prigovora stranaka pogrešno odlučio da je stvarno nadležan (354/2/3). po službenoj dužnosti. Sukob o nadležnosti može biti pozitivan i negativan. Posebno rješenje sud donosi samo kad se oglašava nenadležnim. Mjesna nenadležnost Sud se može. Ako sud nakon izdavanja platnog naloga utvrdi da je stvarno ili mjesno nenadležan. Sud se može proglasiti. 62 . Ako stranka prigovori nenadležnost. mjesno nenadležnim samo kad postoji isključiva mjesna. već nastavlja s postupkom. sud će riješiti hoće li o tim prigovorima raspravljati i odlučivati odvojeno od glavne stvari ili zajedno s njom (301/1). nadležnost nekoga drugog suda najkasnije na pripremnom ročištu ili. sud se može po službenoj dužnosti oglasiti mjesno nenadležnim najkasnije do izdavanja platnog naloga (453/1). rješenje o prigovoru unosi se u odluku o glavnoj stvari. u povodu prigovora tuženika. on u pravilu o tome ne odlučuje posebnim rješenjem. O toj povredi sud vodi računa samo u povodu žalbe izjavljene zbog te povrede. a negativan sukob kad više organa smatra da nisu nadležni. ako ono nije održano. ako je prigovor podnesen najkasnije na pripremnom ročištu ili.

Protiv rješenja kojim se odlučuje o sukobu nije dopuštena žalba (24/3).Sukob o relativnoj nadležnosti je sukob između različitih domaćih sudova. a trebalo je da bude ustupljen kojem drugom sudu. kad je u povodu žalbe protiv odluke prvostupanjskog suda kojom se on oglasio mjesno nenadležnim odluku donio drugostupanjski sud. zbog pravila o litispendenciji i pravomoćnosti. a o njemu rješava Ustavni sud RH (81. ovo je moguće samo ako su svi organi u sukobu domaći. Sukob o relativnoj nadležnosti. sud kojem je predmet ustupljen neće pokrenuti postupak za rješavanje sukoba nadležnosti ako nađe da mu je predmet ustupljen zbog očite pogreške. 63 . Dakle. Može biti samo negativan. a ako bi došlo do neslaganja između domaćeg i stranog suda. ako je drugostupanjski sud koji je odluku donio nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova (22/3). Iznimno. Zakon predviđa poseban incidentalni postupak za rješavanje sukoba o nadležnosti. Sukob nadležnosti rješava sudac pojedinac nadležnog suda (23/3). Sukob između sudova različite vrste rješava Vrhovni sud (23/2). Može biti pozitivan i negativan. ako je drugostupanjski sud nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova (22/4). u kom će slučaju taj sud predmet ustupiti drugom sudu i o tome obavijestiti sud koji mu je predmet ustupio (22/1). to se rješava u postupku priznanja stranih sudskih odluka. Sukob o apsolutnoj nadležnosti (sukob o jjurisdikciji). stranke ne mogu izravno inicirati taj potupak. odluka drugostupanjskog suda o stvarnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda vezuje svaki sud kome se kasnije isti predmet ustupi. a sukob o apsolutnoj nadležnosti (jurisdikciji) je između domaćih sudova i drugih organa. Drugo. O sukobu nadležnosti može se odlučiti i kad se stranke prije toga ne izjasne o nadležnosti (24/1). Postupak za rješavanje sukoba pokreće sud kojem je predmet ustupljen kao nadležnom. 82 UZUSRH). Dok se sukob ne riješi. a ne u postupku rješavanja sukoba jurisdikcije. Sukob između sudova iste vrste rješava zajednički neposredno viši sud (23/1). za tu je odluku vezan u vezi s nadležnošću i sud kome je predmet ustupljen. Pokretanje postupka za rješavanje sukoba nadležnosti nije dopušteno u dva slučaja. Prvo. sud kome je predmet ustupljen dužan je poduzimati one radnje za koje postoji opasnost od odgode (24/2).

Zakon ovlašćuje državnog odvjetnika da kao eksponent javnih interesa u svoje ime pokreće određene parnice npr. odnosa predmet spora.STRANKE Stranke u parnici Tužitelj (actor) je osoba koja u svoje ime odnosno u čije se ime traži od suda da pruži pravnu zaštitu određenog sadržaja. Izvodi o držanom odvjetniku vrijede 78 Najbolji primjer je deklaratorna tužba kod koje ne samo da nije nužno postojanje građ. Pored suda. parnicu radi utvrđenja ništavosti ugovora. On je ovlašten podnijeti tužbu kao stranka radi utvrđenja da je neki ugovor apsolutno ništav. stranke su temeljni procesni subjekti u parnici. pojam stranke je procesnopravne prirode. 64 .prav. odnosa nego je upravo postojanje ili nepostojanje građ. pa ako se može podići takva tužba znači da prethodni građanksopravni odnos nije preduvjet za egzistenciju stranke.. dovoljno je da tužitelj tvrdi da određeni građanskopravni odnos postoji odnosno. pravima za koja se tvrdi da su ugrožena ili povrijeđena. da ne postoji ili da mu iz njega pripada ili ne pripada neko građanskopravno ovlaštenje. Tuženik (reus) je osoba protiv koje se upravlja zahtjev za pružanje pravne zaštite zasnovan na tvrdnjama da je ugrozila ili povrijedila određena prava. Pojam stranke je samostalne naravi jer je nezavisan od građanskopravnog odnosa u vezi s kojim se vodi parnica.78 Dakle. Za postojanje stranke irelevantno je postoji li građanskopravni odnos. ovlašten je i podnijeti prijedlog radi zabrane djelovanja udruga.prav.

Da bi se strankama omogućilo da slobodno ostvaruju i štite svoje interese. zajamčuje im se ravnopravan položaj u parnici. poduzeti i tuženik. Prednosti 65 .mutatis mutandis vrijede i za situacije u kojima pravo na pokretanje parnice pripada centru za socijalnu skrb. Vrijedi i obrnuto. To se nastoji izgladiti pravilima o pomoći neukima. unatoč pravnom izjednačavanju stranaka. TUŽITELJ Od njega zavisi kada će i koga tužiti Ovlašten je tijekom parnice preinačiti temu raspravljanja. Parnica se ne može voditi protiv nepoznate osobe. Ovo pravilo ima izuzetak: u bračnim i paternitetskim sporovima stranke su primorane. u najgorem slučaju može biti osuđen na naknadu parničnih troškova U pravilu prethodno snosi sve parnične troškove U pravilu je dužan tužiti kod suda koji je povoljniji za tuženika (actor seqitur forum rei) Dužnost dokazivati istinitost navoda na kojima tereti svoje zahtjeve Prednosti Nedostaci TUŽENIK Ne može osjuetiti podnošenje tužbe protiv sebe On je izložen šikani prozročenoj preinačenjem ili povlačanjem raspravne teme Nema takve uvjete da se pripremi za raspravljanje Može biti osuđen na određeno činjenje u glavnoj stvari. obrazovanju itd. pa mu je dovoljno da ih poriče. koje su nosioci suprotnih pravnih interesa. Parnica – sistem dviju stranaka. One proistječu iz prirode njihovih specifičnih funkcija. ne može se izbjeći njihova faktička nejednakost koja može proizlaziti iz razlike u imovinskim prilikama. Određeni subjekt postaje tuženik u parnici mimo svoje volje. pravu na besplatnog punomoćnika itd. oslobođenju od prethodnog snošenju parnčnih troškova. on mora ostati stranka dok tužitelj to hoće. Sve ono što zakon omogućuje tužitelju to može. Tuženik nema te mogućnosti. a ti su slučajevi onda u pravilu nepovoljniji za tuženika. Položaj stranke zasniva se i sukcesijom. Položaj stranke u parnici gubi se smrću fizičke osobe odnosno gubitkom svojstva pravne osobe. Položaj tužitelja u parnici stječe se podnošenjem tužbe sudu. na shodan način. No. izlaže se riziku da bude osuđen zbog neosporavanja tih navoda. Ako se odluči na pasivan stav ne mora prethodno snositi troškove Tužba se u pravlu podnosi sudu tuženikove opće mjesne nadležnosti Dok tužitelj ne dokaže istinitost svojih navoda sud ne može osuditi tuženika. a i na naknadu parničnih troškova. pa i odustati od raspravljanja Ima mogućnost pripremiti se za raspravljanje Ne može biti osuđen u glavnoj stvari. Tužitelj je u načelu ovlašten da jednostranom izjavom prestanem biti stranka u parnici – povlačenjem tužbe. Tužiteljev je položaj ponekad povoljniji. U parničnom postupku mogu sudjelovati samo dvije stranke. od momenta kad se protiv njega sudu podnese tužba. unatoč svojoj suglasnosti. Pravni subjekt prestaje biti stranka i okončanjem parnice. voditi parnicu kad zakon određuje da se neki odnos može preinačiti samo odlukom donesenom u parničnom postupku.79 Nedostaci 79 No ako bi bio pasivan. Razlika u procesnom položaju.

Položaj stranke u parnici stječe se: položaj tužitelja stječe se podnošenjem tužbe sudu . Naime. 109. Utvrđivanje identiteta stranke Zadatak je stranka da omoguće sudu identifikaciju svoju i svog protivnika. a prekluzije procesnih ovlaštenja odnose se i na sukcesora. To su zastupnici. Sukcesor ne počinje parnicu iznova.No ako unatoč pogreški u dostavi bude donesena presuda. Procesnopravna sukcesija Sukcesija je jedan od načina stjecanja položaja stranke u parnici. već je nastavlja u stadiju u kojem je parnicu zatekao u času stupanja u nju. a ne na osobu kojoj je tužba bila dostavljena. njegov podnesak se smatra povučenim ili se odbacuje sukladno čl. njegov se podensak smatra povučenim ili se odbacuje. 66 . Poduzete procesne radnje ne gube procesni značaj.smrću fizičke osobe.okončanjem parnice.položaj tuženika stječe se u trenutku kad se protiv osobe podnese tužba mimo njegove volje suglasnim traženjem razvoda braka sukcesijom u procesni položaj osobe koja je dotad bila stranka Položaj stranke u parnici gubi se: . a ni protiv nepoznatih osoba. . Tu tuženik može pobijati presudu zbog greške u suđenju. svjedoci. presuda se smatra nepostojećom. a njen sljednik (sukcesor). Osim tužitelja i tuženika. njezini će se učinci odnositi na osobu naznačenu u tužbi. preuzima njezin položaj. to je razlog za odbacivanje tužbe. . gubitkom svojstva pravne osobe. Tuženik nema te mogućnosti. za naknadu troškova ili kad prema njima primjenjuje određene mjere radi sprječavanja zlouporabe ovlasti.izlaskom iz parnice ako povodom sukcesije na njegovo mjesto stupi netko drugi. uzgrednim postupcima koji se vode na periferiji postupka o glavnoj stvari. i to povlačenjem tužbe ili odricanjem od tužbenog zahtjeva. Ako tužitelj pogrešno držeći da se osoba A nalazi prema njemu o obvezi a ne osoba B – tuži sobu A. u parnici se mogu pojaviti i treće osobe u incidentalnim.Parnica se ne može voditi protiv subjekata koji ne postoje. . kod sukcesije dotadašnja stranka (auctor) prestaje biti stranka. onda će osoba A biti stranka pa će presuda o odnosu na nju proizvesti svoj učinak. ZPP-a. umješači kad sud odlučuje o njihovim zahtjevima za sudjelovanje u postupku. Ako tužitelj ne ispravi ili ne dopuni tužbu podacima o osobi tuženika. donesene odluke djeluju prema sukcesoru. on mora ostati stranka ako to tužitelj hoće. Ako sud dostavi tužbu trećem a ne osobi koja je naznačena kao tuženik pogreška se može ispraviti ponavljanjem dostave pravom adresatu.tužitelj je ovlašten da jednostranom izjavom volje prestane biti stranka. Ako sud u korist ili protiv takve stranke donese presudu. vještaci. U tim postupcima oni imaju položaj stranke. Ako tužitelj ne ispravi ili ne dopuni tužbu podacima o osobi tuženika. Ako stranke nema – jer je izmišljena ili je prestala postojati ili još ne postoji.

No. Stranačka sposobnost se priznaje svima koji imaju pravnu sposobnost (77/1) jer je cilj građanskog postupka pružanje zaštite građanskim pravima. Sve fizičke i pravne osobe su pravno sposobne pa prema tome.Sukcesija može biti posljedica promjena u građanksopravnom odnosu (univerzalna ili singularna sukcesija). 2. u parnici traje prekid postupka ex lege (212). pravni posao (prodaja stvari).80 Ova sukcesija dovodi ex lege i do procesnopravne sukcesije pod uvjetom da se parnica ne vodi o strogo osobnim. ali svi stranački sposobni nisu ujedno i parnično sposobni. Stranačka sposobnost je pretpostavka parnične sposobnosti. Dok sukcesor ne preuzme postupak. Sukcesor postaje stranka u trenutku stupanja u parnicu. a nekad i postulacijska sposobnost. Do ovakve sukcesije dolazi u slijedećim slučajevima: 1. a može nastupiti i neovisno od promjene u sadržaju spornog građanskopravnog odnosa. To je svojstvo određenog subjekta da može biti nositeljem procesnih prava i dužnosti. Stranačka sposobnost je procesna pretpostavka za funkciju tužitelja. građansko procesno pravo pod određenim 80 Univerzalna građanksopravna sukcesija je npr.81 Ova sukcesija ne dovodi ex lege do procesnopravne sukcesije. koja će moći stupiti u parnicu na mjesto tužitelja/tuženika pod prije navedenim uvjetima (195). umješača i zastupnika u parnici. Sukcesija kao posljedica singularne građanskopravne sukcesije. tuženika. Sukcesor se ne može protiviti procesnoj sukcesiji. Procesnopravna sukcesija nakon pribavljanja stvari ili prava o kojima teče prnice Procesnopravna sukcesija tuženika kao posljedica preinake tužbe (192) Procesnopravna sukcesija umješača u položaj stranke kojoj se pridružio (208) Procesnopravna sukcesija imenovanog prethodnika u položaj stranke koja ga je imenovala (210) Određena svojstva stranke kao procesne pretpostavke. 3. jer parnično sposoban može biti samo onaj koji je i stranački sposoban. Osobine stranačke sposobnosti: a) šira je od pravne sposobnosti. i stranački sposobne. neprenosivim pravima. 67 . 4. Sukcesija kao posljedica univerzalne građanksopravne sukcesije. Primjer: slučaj osobe koja je pribavila stvar ili pravo o kome teče parnica. On postaje stranka u času građanksopravne sukcesije. procesno ovlaštenje za vođenje parnice Stranačka sposobnost (ius standi in iudicio). nasljeđivanje fizičke osobe ili pripajanje.82 Sukcesija koja nije posljedica bilo kakve građanskopravne sukcesije. 81 82 Singularna građanksopravna sukcesija je npr. parnična sposobnost. spajanje ili podjela pravne osobe. Do procesnopravne sukcesije može doći i to samo ako na to pristanu obje stranke. a) b) c) stranačka sposobnost.

dok se nedostaci otklanjaju. oni koji imaju ograničenu pravnu sposobnost. a gube smrću. Stranačku sposobnost imaju i neki oblici udruženja koji nemaju pravne osobnosti. ciljevi i organ upravljanja 84 Oblici udruživanja kojima je sudska praksa priznala stran. Dakle. Stječu je upisom u registar.uvjetima. c) nezavisna je i od konkretnog građanskopravnog odnosa u kojem bi njen nositelj mogao biti sudionik. a osobito ako raspolažu imovinom na kojoj se može provesti ovrha. Ako do gubitka stranačke sposobnosti dođe tijekom parnice o neprenosivim pravima. Naime. kaznenopopravni dom. Svatko tko je stranački sposoban ne mora biti stranka u parnici. on će to postati ako tuži. Ako se taj nedostatak ne može otkloniti ili ako rok za otklanjanje buzuspješno protekne. određene osobe imaju stranačku sposobnost neovisno o tome da li su subjekti građanksopravnog odnosa i neovisno o tome je li među njima došlo do spora. neograničena (za razliku od pravne sposobnosti). samo u određenoj parnici prizna svojstvo stranke i onim oblicima udruženja koji po zakonu nemaju stranačku sposobnost ako utvrdi da (s obzirom na predmet spora) ti oblici udruženja udovoljavaju bitnim uvjetima za stjecanje stranačke sposobnosti83. 83 Bitni uvjeti za stjecanje stranačke sposobnosti su isti kao i uvjeti za stjecanje pravne sposobnosti. d) može biti samo potpuna. sud će rješenjem ukinuti provedene radnje i odbaciti tužbu (83/5). Stranačku sposobnost imaju sve fizičke osobe (77/1). b) nezavisna je od konkretne parnice. sud će poduzeti druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti (83/1). dužan je ispitati da li se nedostatak može otkloniti. I nasciturusu se može priznati stranačka sposobnost kad se radi o njegovim interesima. s pravnim učinkom. tijekom čitavog postupka. parnični sud je ovlašten da iznimno. Ako se taj nedostatak može otkloniti. priznaje stranačku sposobnost i nekim društvenim fenomenima koji nisu pravne osobe. nastupa ex lege prekid postupka. Postupak će se nastaviti kad sukcesor nastavi postupak (212). imaju potpunu stranačku sposobnost. carinarnica. Protiv rješenja kojim se priznaje takva stranačka sposobnost nije dopuštena posebna žalba (77/4). jer će biti relevantne samo ako se nedostatak naknadno ukloni. sposobnost: lovna jedinica u sastavu lovačkog društva.84 Sud je dužan. Ako do gubitka stranačke sposobnosti dođe tijekom parnice o prenosivim pravima. One je stječu rođenjem. a gube brisanjem iz registra. po službenoj dužnosti paziti imaju li osobe koje se javljaju kao stranke stranačku sposobnost (82). dolazi do konačne obustave postupka. dakle: određena sredstva. Stranačku sposobnost imaju sve pravne osobe (77/1). mogu se poduzimati samo one radnje zbog čijeg bi odlaganja mogle nastupiti štetne posljedice za neku od stranaka (83/4). takve radnje imaju samo uvjetan značaj. 68 . No. Inače. Stranačka sposobnost predstavlja potencijalnu i permanentnu kvalitetu njenog nosioca da sudjeluje u parnici kao stranka. bude tužen ili sukcesijom. skup vlasnika garaže. Ovo zato jer radi zaštite makar jednog od svojih materijalnih prava stranka mora imati mogućnost da koristi sva ovlaštenja koja proizlaze iz procesnog prava. Za takvo otklanjanje sud može tužitelju odrediti rok (83/3). Kad sud utvrdi da takva osoba nema stranačku sposobnost. parnica se tada mora voditi pod uvjetom da se nasciturus rodi živ. Određene osobe su stranački sposobne i kad nisu stranke u parnici. Naime.

Nedostatak stranačke sposobnosti je razlog apsolutne ništavosti o kojem žalbeni sud vodi računa po službenoj dužnosti (354/2/8). Ovo pod uvjetom da osoba koja je stekla stranačku sposobnost nije naknadno odobrila obavljanje pojedine radnje. 85 To su punoljetne osobe kojima je poslovna sposobnost ograničena odlukom suda 69 . neograničena i bezuvjetna. a to su osobe s navršenih 18 god. sud je ovlašten prekinuti postupak dok se ne provede postupak radi lišenja poslovne sposobnosti. (26/2 ObZ). Osobine parnične sposobnosti: a) uža je od stranačke sposobnosti b) treba biti permanentna kvaliteta stranaka. Stranka koja ima parničnu sposobnost ovlaštena je samostalno poduzimati sve parnične radnje. 84 ZPP. Djelomično lišeni poslovne sposobnosti85 imaju parničnu sposobnost u granicama svoje poslovne sposobnosti (79/2). takve osobe nemaju parničnu sposobnost. Državno odvjetništvo nema ni pravne ni poslovne sposobnosti no u nekim je parnicama ovlašteno da djeluje kao stranka. Osobe koje nemaju parničnu sposobnost zastupaju njihovi zakonski zastupnici koji moraju biti stranački i parnično sposobni (80/1). Parnična sposobnost se priznaje svima koji imaju stranačku sposobnost. Imaju je i pravne osobe. ona mora postojati pri poduzimanju određene parnične radnje kao i pri donošenju odluke c) može biti samo potpuna. U sporovima koji se tiču onih odnosa s obzirom na koje im je poslovna sposobnost ograničena. Parnična sposobnost stranaka ili njihovih zastupnika je procesna pretpostavka. u sporovima koji se tiču onih odnosa s obzirom na koje njegova poslovna sposobnost nije ograničena. S ovim osobama se izjednačuje maloljetnike koji su parnično sposobni u granicama u kojima im se priznaje poslovna sposobnost (79/3). Naziva se i procesna poslovna sposobnost. takva osoba ima potpunu parničnu sposobnost. jer je opravdano da se sposobnost poduzimanja radnji pred sudom priznaje onima kojima građansko pravo priznaje sposobnost stjecanja prava i obveza. Pravne osobe nad kojima je otvoren stečajni postupak gube parničnu sposobnost (212/5). pretpostavka je postojanje stranačke spobobnosti. Dakle. zakonski zastupnik sui generis (215/1). Međutim. Parničnu sposobnost imaju poslovno sposobni (79/1). za njih u sporovima može djelovati samo njihov zakonski zastupnik (80/1). Nemaju je potpuno lišeni poslovne sposobnosti i za njih parnične radnje poduzimaju njihovi zakonski zastupnici (80/1). Njih zastupaju njihovi zastupnici (po statutu. Nemaju parničnu sposobnost osobe koje su ovlaštene poduzimati radnje samo pod uvjetom da budu naknadno odobrene. drugom općem aktu ili zakonu). Da bi postojala parnična sposobnost. U posljednjem slučaju. Parnična sposobnost To je svojstvo određene osobe da s procesnopravnim učinkom poduzima procesne radnje u parnici. te ih u parnici zastupa stečajni upravitelj. Ako se u parnici javi stranka kojoj bi trebalo oduzeti poslovnu sposobnost jer pokazuje znakove ozbiljnih relevantnih poremećaja. života i maloljetne osobe koje su stupile u brak sa najmanje 16 god. i sud sam može takvoj stranci postaviti privremenog zastupnika ako za to postoje uvjeti iz čl.

87 Kod nas ova institucija u pravilu ne dolazi do primjene jer su napuštene odredbe o obveznom zastupanju stranaka profesionalnim punomoćnicima. ili ukinuti presudu i odbaciti tužbu (369/3). s obzirom na prirodu povrede. ali je nedostatak naknadno otklonjen. punomoćnici pravnih osoba mogu biti samo osobe koje imaju položen pravosudni ispit. može poduzimati parnične radnje (79/2 ZRSZ). 86 87 Međutim. prije nego povuče krajnje konzekvence. nastupa ex lege prekid postupka (212/2).88 Takva postulacijska sposobnost odnosi se samo na njih. stranac ima pravo izbora po kojem će se zakonu njegova parnična sposobnost ocjenjivati. u građanskom i upravnom postupku ex lege zastupa Republiku Hrvatsku u zaštiti imovinskih i drugih prava (15/3 ZDO). Ako je nedostatak parnične sposobnosti postojao od samog podnošenja tužbe sudu. ali ne može sama djelovati pred sudom. RH nema postulacijsku sposobnost. Stranka koja je postulacijski nesposobna. parn. odnosno. Ipak misao da se strankama nekad obvezno pružanje kvalificirane pravne pomoći nije sasvim napuštena: specifičan vid postulacijske sposobnosti predstavljaju odredbe po kojima punomoćnici moraju u nekim slučajevima imati posebne posebne stručne kvalifikacije. sve poduzete radnje su pravno irelevantne (jedino se mogu poduzeti uvjetne radnje). međutim. parnične radnje zahvaćene tim nedostatkom će konvalidirati.86 Postulacijska sposobnost To je svojstvo parnično sposobne osobe da može sama (bez punomoćnika) neposredno poduzimati parnične radnje pred sudom s procesnopravnim učinkom. 88 Takav je slučaj s odredbom čl. 70 .00 kuna. nesposobnost stranke koja je uspjela u parnici. ako po tom zakonu nije parnično sposoban. Kategorija postulacijske sposobnosti relevantna je u onim procesnim sistemima gdje sve parnično sposobne osobe nemaju ovlaštenja da neposredno bez priofesionalnih punomoćnika poduzimaju parnične radnje. ZPP prema kojoj u parnicama o imovinskopravnim zahtjevima. ZPP-a). Povreda pravila o parničnoj sposobnosti uzrok je apsolutne ništavosti. ili ukinuti presudu i vratiti predmet nižem sudu. kao punomoćnik sui generis. ako vrijednost predmeta spora prelazi 50. Ovo su zapravo pravila o prisilnom zastupanju stranaka od strane kvalificiranih punomoćnika.000. Na parničnu sposobnost sud pazi tijekom čitavog postupka po službenoj dužnosti (82). Dakle. 91. za nju tu sposobnost ima nadležni državni odvjetnik. Sud neće uvažiti radnje parnično nesposobne stranke. Ako je do nedostatka parnične sposobnosti došlo tijekom parnice. a po hrvatskom jest.Pravilo je da se parnična sposobnost stranaca prosuđuje po pravu države čiji je državljanin (79/1 ZRSZ). praksa ne tretira kao razlog ništavosti. ako radnje zahvaćene nedostatkom nisu bile naknadno odobrene (354/2/10). Međutim. dužan je zatražiti od nadležnog organa skrbništva da postavi stranci skrbnika ili poduzeti druge mjere radi otklanjanja parnične nesposobnosti (83/2) ili mu sam postavlja privremenog zastupnika (prema čl. Dakle. Ako stranka nije imala parničnu sposobnost. nastavak postupka će biti moguć ako ih sama stranka ili zakonski zastupnik odobri. može određivati granice ovlaštenja svog punomoćnika. Odredbe po kojima nadležno državno odvjetništvo. 84. Drugostupanjski sud će. ali ne i na stranke.

pravo treće osobe da traži poništenje tuđeg braka 2. Stvarna legitimacija (legitimatio ad causam) je svojstvo određene osobe da je sudionik određenog građanskopravnog odnosa i da joj zbog tog odnosa pripada određeno građanskopravno ovlaštenje. To se tek kasnije dokazuje. da sam ja prodavatelj. Ako ne postoji legitimatio ad causam tužbeni zahtjev se odbija. parnicu radi pobijanja pravnih radnji u povodu stečaja može pokrenuti svaki stečajni vjerovnik 89 Npr. dovoljno za prvi stadij. No ovo još ne znači da sam ja stvarno prodavatelj koji ima pravo potraživati od osobe A 200 kn. ja tužim osobu A da mi duguje 200 kn s naslova kupoprodaje. Osoba ne samo da tvrdi da je npr.Procesna legitimacija i stvarna legitimacija Procesna legitimacija (legitimatio ad processum) je ovlaštenje određene osobe za vođenje konkretne parnice protiv određene osobe. 1. to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši 4. onda se tužbeni zahtjev odbacuje. na temelju dokazanog konkretnog pravnog interesa za dobivanje povoljnije presude u parnici Tko sve ima procesnu legitimaciju? 1) subjekti spornog građanskopravnog odnosa. Ako ne mogu učiniti vjerojatnim postojanje toga. kod ugovora u korist trećih osoba. što je pitanje meritorne naravi. Ovo je. Procesna legitimacija se dokazuje tako da se učini vjerojatnim da je baš tužitelj ovlašten istaknuti baš taj tužbeni zahtjev baš protiv tuženika.89 O postojanju procesne legitimacije za vođenje konkretne parnice zaključuje se na dva moguća načina. a ako ne postoji legitimatio ad processum. za razliku od stranačke i procesne sposobnosti koje nisu vezane za konkretnu parnicu. Imamo samo pretpostavku da postoji odnosno ne postoji određeno građanskopravno ovlaštenje istaknuto u tužbenom zahtjevu. oni su ovlaštenici odnosno obveznici prava istaknutog u tužbenom zahtjevu 2) osoe koje samo tvrde da su subjelti određenog građanskopravnopvnog odnosa 3) treći koji nisu subjekti spornih odnosa ali se na njih sadržaj tuđeg grđanskopravnog odnosa na posredan ili neposredan način pravno reflektira Takvi su slučajevi trećih npr. 1. nego ona to stvarno i jest. gdje je stipulant ovlašten na parnicu protiv promitenta da se ostvari obveza u korist beneficijara 3. a osoba A kupac. 71 . Ona je odraz konkretnog pravnog odnosa stranke prema predmetu konkretnog spora. Ja dokazujem samo vjerojatnost toga da osoba A meni duguje taj iznos s naslova kupoprodaje. dokazuje se da ja imam stvarnu legitimaciju. Ako to ne dokažem tužbeni zahtjev se odbija. tj. ako koja od stranka tijekom parnice otuđi stvar ili pravo o kojem parnica teče. uz ostale procesne protpostavke. na temelju pravne norme koja određene subjekte ovlašćuje da traže određenu zaštitu 2. onda sud odbacuje tužbu. dužnik ili vjerovnik iz odnosa kupoprodaje. državni odvjetnik i svatko tko za to ima pravni interes ovlašten je tražiti utvrđenje ništavosti ugovora 5. Tek se kasnije utvrđuje postojanje građanskopravnih pretpostavki za koje se u početnom stadiju samo tvrdi da postoje.

roditelji bračnog druga. Ako zakonski zastupnik umre ili prestane njegovo ovlaštenje.6. Radnje poduzete izvan ovih okvira ne proizvode pravni učinak prema stranci u čije ime se poduzimaju. centar za socijalnu skrb i svaka druga osoba koja za to ima pravni interes imaju pravo na tužbu radi utvrđenja da brak postoji ili ne postoji 7. te za narušavanje reda (318). Njihove radnje djeluju neposredno prema stranci koju zastupaju pod uvjetom da su se legitimirali kao zastupnici i da djeluju u okviru ovlaštenja koja proizlaze iz njihove legitimacije. pa i osobe koje imaju pravni interes ZASTUPNICI STRANAKA Zastupanje u parnici Zastupnik je osoba koja u ime i za račun stranke poduzima procesne radnje u parnici. Kako nije stranka. ali se ipak u izvjesnom smislu izjednačava sa strankom. te može biti kažnjen za zlouporabu prava (10). jer sud pri dokazivanju saslušava njega umjesto parnično nesposobne stranke (267/1). Ipak. dolazi do prekida postupka (212/3). Zastupnik nije stranka. sud može odlučiti da zastupnik stranke naknadi protivniku troškove koje mu je prouzročio svojom krivnjom (156/2). ali oni ne odgovaraju stranci za neuspjeh u parnici. Zastupnici su dužni savjesno obavljati svoju funkciju. zastupnik ne može u parnici biti osuđen niti mu se što može dosuditi. a stranka nema punomoćnika u parnici. 72 . poništaj braka zbog određenih razloga mogu tražiti centar za socijalnu skrb. već samo za štetu koju joj prouzroče skrivljenim nepravilnim radom (751 ZOO).

a ako bi zbog te nepažnje mogla nastati šteta za zastupanog. ovlašten u ime stranke poduzimati sve radnje u postupku (81/1). iako su za to ispunjeni uvjeti. Zz-a ne postavlja sama stranka. skrbnici osoba lišenih poslovne sposobnosti To su dakle.budući da se propuštanje zz tumači kao rezultat zanemarivanja njegove funkcije. zz svoje maloljetne djece (98/1 ObZ). iz sklopljenog ugovora o zastupanju.93 On je. Posvojitelji su zz maloljetnih posvojenika. 90 91 92 Npr. te drugih osoba koje nisu u stanju same skrbiti o svojim interesima. Skrbnici su zz maloljetnika koji nisu pod roditeljskom skrbi te osoba koje su djelomično ili potpuno lišene poslovne sposobnosti. sud će zastati s postupkom i predložiti da se odredi drugi zz (81/3) 3. c) organi (zastupnici) – zastupaju pravne osobe.ako je za podizanje odnosno.sud je dužan kontrolirati obavlja li zz savjesno svoju funkciju. koje su parnično nesposobne ili zbog drugih razloga u nemogućnosti da štite svoje interese u parnici. ovdje postoje izvjesna ograničenja: 1. zz te radnje može poduzeti samo ako ima takvo ovlaštenje (81/1) 2. 93 Tako su roditelji. već netko drugi: njegova ovlaštenja proizlaze ili neposredno iz zakona ili iz akta nadležnog državnog tijela (80/2). poslovno i parnično sposobne osobe koje su ovlaštene da u ime i za račun stranaka. 73 .roditelji mogu samo s odobrenjem nadležnog organa skrbništva opteretiti ili otuđiti imovinu maloljetnog djeteta (261 ObZ) 4. Oni crpe svoja ovlaštenja iz volje stranke. drugi opći akt ili zakon). pred sudom poduzimaju parnične radnje. za priznanje odnosno odricanje od tužbenog zahtjeva.Zastupnik može biti osoba koja ima potpunu poslovnu i parničnu sposobnost. sud je ovlašten odbiti donošenje presude zbog izostanka. obavijestiti će o tome tijelo skrbništva.92 Zakonski zastupnik Zakonski zastupnici (zz) su fizičke. za zaključenje nagodbe ili za druge radnje posebnim propisima određeno da zastupnik mora imati posebno ovlaštenje. Oni crpe svoja ovlaštenja ili neposredno iz zakona 90 ili iz akata nadležnog tijela. Međutim.91 b) punomoćnike – oni zastupaju parnično sposobnu stranku koja je ovlaštena samostalno odlučiti da li će sama djelovati u parnici ili će nekoga drugog ovlastiti da to čini u njeno ime i za njen račun. u pravilu. fizičke osobe koje zastupaju pravne osobe. Zastupnik ne može zastupati: protivnu stranku suparničare čiji su interesi u koliziji Pojam zastupnika obuhvaća: a) zakonske zastupnike: oni zastupaju osobe koje nemaju poslovne ni parnične sposobnosti ili osobe koje zbog nekih drugih razloga nisu u mogućnosti da se same brinu o svojim pravima i interesima. roditelj u odnosu na maloljetnu djecu Npr. Kad ustanovi da on ne pokazuje potrebnu pažnju u zastupanju. povlačenje tužbe. a svoja ovlaštenja crpe iz akata kojima se uređuje njihovo konstituiranje i djelovanje (statut. Organ zastupnik pravne osobe može uzeti punomoćnika koje će u ime i za račun pravne osobe voditi parnicu.

pod uvjetom da takvi postupci ne budu naknadno odobreni (354/2/8). Da bi sud stekao ovlaštenje da imenuje privremenog zastupnika. čim se pokrene postupak za lišenje poslovne sposobnosti CZSS je dužan osobi imenovati posebnog skrbnika (161/2. ovo ovlaštenje pripada sudu i to u slučaju privremenog zastupnika. zatražit će da nadležni organ skrbništva postavi stranci skrbnika.Ako parnično nesposobna stranka sama poduzme parnične radnje koje sud ne spriječi jer nije znao za njenu nesposobnost. Pravilnost zakonskog zastupanja kroz postupak Pravilna primjena odredaba o zakonskom zastupanju je procesna pretpostavka na koju sud pazi po službenoj dužnosti tijekom čitavog postupka. da postoji vjerojatnost da bi redovni postupak postavljanja zz-a mogao dugo trajati94 3. pozvat će skrbnika da pribavi potrebno ovlaštenje (83/2). odnosno. dužna je dokazati da i njega ima (81/2). Privremeni (zakonski) zastupnik To je zastupnik koji će se skrbiti o zaštiti interesa stranke samo na neko vrijeme i samo u određenoj parnici – curator ad litem. sam imenovati punomoćnika čije radnje onda djeluju prema stranci. zz je ovlašten naknadno odobriti ove radnje da bi one bile valjane. Ako se u tijeku postupka sa prvostupanjskim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženiku trajao dugo. ili ako zz nije imao posebno ovlaštenje kad je ono potrebno. a s druge strane. ako zz ne crpi svoja ovlaštenja neposredno iz zakona. 74 . Naime. Zz može. Kad sud utvrdi da stranka nema zz-a. zastupnika. 94 No postavlja se pitanje praktičnog značaja pretpostavke iz 84/1 koja se odnosi na vjerojatnost dugog trajanja redovnog postupka postavljanja zak. dužna je na zahtjev suda. dokazati to svojstvo. 168/1/1 ObZ) na kojega se primjenjuju odredbe o redovnom skrbniku. žurno postupanje CZSS-a u postupcima stavljanja pod skrbništvo (199 ObZ). mogle nastupiti štetne posljedice (84/1) Ako su kumulativno ispunjeni svi ovi uvjeti sud će obvezatno postaviti privremenog zastupnika. da postoji vjerojatnost da bi zbog toga. 265/1 ObZ). Osoba koja se pojavljuje kao zz. to predstavlja razlog apsolutne ništavosti. a kad je za poduzimanje neke radnje potrebno posebno ovlaštenje. tako da bi zbog toga za jednu ili obije stranke mogle nastati štetne posljedice sud će tuženiku postaviti privremenog zastupnika. za bilo koju od stranaka. potrebno je: 1. Samo izuzetno. onda ga postavlja Centar za socijalnu skrb. inače. Ako parnično nesposobnu osobu nije zastupao zz. curator ad actum. da su se ispunili uvjeti da se tuženiku postavi zz 2. ili da on nema posebno ovlaštenje kad je ono potrebno. Ovo zato što je ObZ-om regulirana hitnost izvanparničnih postupaka u statusnim stvarima (263/2.

u parnicama o neprenosivim pravima. 75 . organ zastupnik stranke koja je pravna osoba. a i stranke kad je to moguće (84/3). Sud ne može pozvati stranku da osobno 95 96 97 Npr. a može ga imati i umješač u parnici. sud će nasljednicima umrle stranke postaviti privremenog zastupnika kojemu će dostaviti rješenje o obustavi postupka (215b/3) 3. te se dostavljanje nije moglo izvršiti.dijete Npr. sud će privremenoga zastupnika postaviti i tužitelju (84/5). dok organ skrbništva ne obavijesti sud da je postavio zz-a u svojoj kompetenciji (85/2). u ovom slučaju se postavlja pz i parnično sposobnome. Punomoćnika može imenovati samo poslovno i parnično sposobna stranka. odnosno. no njegova ovlaštenja ne prelaze granice parnice za koju je postavljen.Zakon navodi. O postavljanju privremenog zastupnika sud će bez odgode obavijestiti tijelo skrbništva. a parnično je sposoban prema zakonu RH. On ima u postupku sva prava i dužnosti zz-a (85/1). Stranka u istoj parnici može imati više punomoćnika. Ova prava i dužnosti on vrši sve dok se stranka ili njen punomoćnik ne pojavi pred sudom. spor među braćom Dakle. a ne taksativno. U posljednja dva slučaja (d. a nema punomoćnika97 e) ako se stranka ili zz nalaze u inozemstvu. poduzima procesne radnje kao da ih poduzima sama stranka (89/1. spor među braćom pr. Privremeni zastupnik pojavljuje se i u nekim drugim zakonskim odredbama: 1. e) sud će o postavljanju zastupnika izdati oglas koji će se objaviti u Narodnim novinama i na oglasnoj ploči suda (86/1). Novelom 2003 stranku može kao punomoćnik zastupati samo odvjetnik ako zakonom nije drugačije određeno. u granicama dobivenih ovlaštenja. može sam poduzimati radnje u postupku. Strani državljanin koji nije parnično sposoban prema zakonu države čiji je državljanin. Zakonski zastupnik može poduzimati radnje u postupku samo dok strani državljanin ne izjavi da sam preuzima vođenje parnice. zz stranke.protivniku koji je nepoznat ili je nepoznato njegovo boravište sud može radi sudjelovanja na ročištu za izvođenje dokaza postaviti privremenog zastupnika (275/4) Punomoćnici Punomoćnik je osoba koja u ime stranke i za njen račun. a nemaju punomoćnika. 92). primjera radi.zastupnik za primanje pismena (146) 2. Posebni slučajevi privremenog zastupnika. neke karakteristične slučajeve u kojima je sud ovlašten postaviti privremenog zastupnika (84/2/1-5): a) ako tuženik nije parnično sposoban. spor roditelj . Novine uvedene ZIDZPP/03-om su da sud može privremenoga zastupnika postaviti i pravnoj osobi (84/4). a nema zz-a b) ako postoje suprotni interesi tuženika i njegovog zz-a95 c) ako obje stranke imaju istog zz-a96 d) ako je boravište tuženika nepoznato. ako ocijeni da bi ostavinski postupak mogao duže trajati. a ako se tijekom postupka nakon podnošenja tužbe i u odnosu na tužitelja ostvare razlozi zbog kojih je moguće tuženiku postaviti privremenoga zastupnika.

zakon ne zahtijeva da srodnici kao punomoćnici stranaka imaju pavno obrazovanje. Radnika može u postupku u parnicama iz radnih odnosa kao punomoćnik zastupati osoba koja je u radnom odnosu u sindikatu čiji je on član ili u udruzi sindikata u koju je udružen sindikat čiji je on član (434a/1) Poslodavca može u postupku u parnicama iz radnih odnosa kao punomoćnik zastupati osoba koja je u radnom odnosu u udruzi poslodavaca čiji je on član ili u udruzi poslodavaca više razine u koju je udružena udruga poslodavaca čiji je on član (434a/2).00 kuna. proizvode pravni učinak. 99 Dakle ne samo ong kod kojega je zaposlen 100 No stranka se nije dužna odazvati pozivu. Zato može doći do nesuglasnosti među njima. pored njega. ako je potpuno poslovno sposobna (89a/2) Stranku kao punomoćnik može zastupati srodnik po krvi u pravoj liniji. Nadripisar je osoba koja se neovlašteno i za nagradu bavi pružanjem pravne pomoći. Od pravila da stranka ne treba osobno sudjelovati u postupku. Da bi sud utvrdio da se netko bavi nadripisarstvom. punomoćnici pravnih osoba mogu biti samo osobe koje imaju položen pravosudni ispit (91). zakon predviđa iznimku za slučaj kad sud smatra potrebnim da se sama stranka (koja ima punomoćnika) pred sudom osobno izjasni o relevantnim činjenicama koje treba utvrditi u parnici (89/1). No ako se odluči imenovati punomoćnika. sud će upozoriti stranku na štetne posljedice koje mogu nastati zbog nepravilnog zastupanja (90/4). Odvjetnički vježbenik s položenim pravosudnim ispitom može zamjenjivati odvjetnika99 bez ikakvih ograničenja (95/4).00 kuna (95/3). te nije dužna imenovati punomoćnika. nju stranka stranka može opozvati. 76 .poduzima dispozitivne procesne radnje. jer on to može i sam utvrditi. pa ako izostane ne mogu je zadesiti nikakve štetne procesne posljedice. stranka ne gubi pravo da sama. jer on može zamjenjivati odvjetnika kod kojeg je zaposlen samo pred sudom prvoga stupnja. Ako u parnicama o imovinskopravnim zahtjevima vrijednost predmeta spora prelazi 50. a ne kao izvor procesnorelevantne dispozicije u parnici. vježbeniku bez pravosudnog ispita sužene su ovlasti.100 Uzimanjem punomoćnika. Ako se kao punomoćnik pojavi osoba koja ne može biti punomoćnikom. S druge strane. sestra ili bračni drug – ako je potpuno poslovno sposoban i ako se ne bavi nadripisarstvom98 (89a/3). 98 Prema tome. djeluje pred sudom (89/2). Sud je ovlašten apelirati na neposredno sudjelovanje stranke u postupku samo kad stranku koristi kao izvor saznanja o činjenicama.000.Kad je punomoćnik poduzeo neku povoljnu radnju. 310 KZ-a. Izuzeci su taksativno određeni: Stranku može kao punomoćnik zastupati osoba koja je s njome u radnom odnosu. Kad je riječ o ovoj vrsti punomoćnika dovoljna će biti i izjava stranke na ročištu da je riječ o zakonom propisanom stupnju srodstva.000. Radnje poduzete od strane takve osobe. Ako utvrdi da punomoćnik koji nije odvjetnik nije sposoban obavljati tu dužnost. do donošenja rješenja o uskrati zastupanja. ako zakonom nije drugačije određeno (89a/1). brat. to može biti u pravilu samo odvjetnik. za to ne treba kaznena presuda. Nadripisarstvo je kazneno djelo iz čl. Stranka može sama neposredno obavljati procesne radnje pred sudom. O tome će sud obavijestiti stranku. sud će takvoj osobi uskratiti daljnje zastupanje (90/1) rješenjem protiv kojeg žalba ne zadržava provedbu rješenja (90/2). u postupcima čija vrijednost predmeta spora nije veća od 50.

stranka neće moći opozvati ove izjave. ako je sud iz radnje punomoćnika već povukao konzekvencije (npr. primatelj je dužan uz potpis otisnuti i pečat ili štambilj tog tijela odnosno osobe. a nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj.000. a stranka kasnije opozove priznanje. Punomoćnik za primanje pismena u RH je iznimka od općeg pravila prema kojem ne postoji obveza stranke da angažira punomoćnika odnosi se na slučaj prema kojem tužitelj koji se nalazi u inozemstvu. Rješenja ovog sukoba su različita:  dok traje ročište na kojem je punomoćnik dao neku izjavu (bez obzira na prirodu izjave). a nema punomoćnika. treba uzeti da će stranka moći opozvati i ove dispozicije punomoćnika onda kad bi mogla opozvati takvu dispoziciju da je istu sama poduzela.  ako punomoćik poduzme neku drugu procesnu dispoziciju na ročištu na kojem stranka nije prisustvovala. vidjeti poglavlje o dostavi. Regulirana je člankom 134 b ZPP-a. Ipak. stranka je može opozvati (93/1). pa se zbog toga dostava nije mogla uredno obaviti.  Ako se dostava obavlja državnome tijelu. jer je napuštena institucija obveznog zastupanja stranaka od strane profesionalnih punomoćnika. 221/2). a stranka svojom intervencijom nastoji popraviti negativne posljedice. stranku ili drugoga sudionika u postupku. pravnoj osobi ili fizičkim osobama koje obavljaju registriranu djelatnost (dakle i odvjetnicima).102 Kod nas se ne primjenjuje postulacijska sposobnost. sud je ovlašten prosuditi hoće li tu činjenicu uzeti za priznatu ili za osporenu (93/2. Novčana kazna može se izreći i zastupniku stranke i umješača ako je on odgovoran za vrijeđanje suda 103 (110/1). Ako tako ne postupi.No problem je puno složeniji kad je punomoćnik poduzeo neku nepovoljnu radnju. kojima su na raspolaganju instrumenti kaznenog progona zbog povrede časti i ugleda. a opozvane izjave punomoćnika su bez procesne važnosti. sud će odrediti da se daljnje dostave u parnici obavljaju stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. to će i stranka moći učiniti kad je priznanje izvršio punomoćnik.  Ako stranka ima punomoćnika. sudac će je upozoriti na potrebu da uzme punomoćnika (296/1).  Dostava pismena odvjetnicima putem pretinaca. dužan je već prigodom podnošenja tužbe imenovati punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj.00 kuna fizičku osobu koja u podnesku vrijeđa sud. Dostavljač je dužan naznačiti na dostavnici zašto prigodom dostave tom tijelu ili osobama pečat ili štambilj nije otisnut (149/1). sve dok stranka ili njezin zastupnik ne priopće sudu svoju novu adresu (145/5). budući da je tuženik ovlašten sve do donošenja presude opozvati priznanje tužbenog zahtjeva. 103 Dakle ne i drugih sudionika u postupku. Dostava se smatra obavljenom istekom osam dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda (145/6). 77 .  Ako stranka ili njezin zastupnik ne obavijeste odmah sud o promjeni adrese. 102 Tako npr.101  ako punomoćnik prizna neku činjenicu na ročištu na kojem stranka nije prisustvovala. donio djelomičnu presudu na temelju priznanja). sud će tužbu odbaciti (146/1). Ako stranka ne može odmah uzeti punomoćnika. a stranka kasnije opozove tu dispoziciju. poziv na ročište na kojemu će se izvesti dokaz saslušanjem stranaka stranci ili osobi koja se treba saslušati za stranku uputit će se preko punomoćnika (268/2). Stranka se smatra valjano pozvanom samom dostavom poziva punomoćniku. sud će na njezin prijedlog odgoditi ročište (296/2).00 do 5. Neke bitne novote u procesnoj poziciji punomoćnika:  Sud prvog stupnja kaznit će novčanom kaznom od 500. 101 Izjava stranke veže sud. Ako stranka ili zakonski zastupnik stranke nije u stanju jasno i određeno izjasniti se o predmetu o kojemu se raspravlja.

Punomoćnik je dužan kretati se u granicama njihovog internog odnosa. Radnje kojima se prekoračuju te granice nemaju učinka. Vanjski odnos zasniva se izdavanjem pismene punomoći koja se upućuje protivnoj stranci i sudu. zabrana pactum de quota litis vidjeti 2. dakle. a ne stranci.00 kuna.000. Parnična punomoć – ovlaštenje punomoćnika da poduzima sve radnje u postupku (94/2) – mandatum ad litem. Punomoć za pojedinu parničnu radnju – ovlaštenje za poduzimanje jedne ili više poimenično određenih radnji (94/2). primiti od protivne stranke dosuđene troškove.2. Ako osoba koja sudjeluje u postupku ometa rad ili se ne pokorava naredbama suda za održavanje reda. punomoć mora biti sastavljena u pismenoj formi ili dana usmeno na zapisnik kod suda (97/1). što znači da se dostavljanje vrši punomoćniku. dovoljno je da ga ovlasti «na vođenje parnice» pa 104 Kako punomoćnik odgovara stranci. od tog trenutka punomoć djeluje.4. ročište će se održati i bez njegove prisutnosti (318/2). sve materijalne i procesne dispozicije. te stranke i vlastodavca s druge strane. prenijeti punomoć na drugog odvjetnika (95/1). a izvan granica ugovora o mandatu. Postoje tri osnovna tipa: 1. punomoć prestaje. ne može mu se ništa dosuditi vidjeti 2. ovo ga ne ovlašćuje da sklopi ugovor o prorogaciji (70/3). te neke radnje izvan parnice: staviti zahtjev za ovrhu.. Kad stranka ima punomoćnika.105 Kod ove vrste punomoću opseg ovlaštenja ovisi o tome tko je punomoćnik: a) Odvjetnik je ovlašten obavljati sve radnje u postupku koje bi mogla obavljati i sama stranka. jedino ima pravo tražiti naknadu štete od punomoćnika zbog neispunjenja ugovora o mandatu. Suda i parničnog protivnika se ne tiče kakav je taj odnos i da li punomoćnik radi izvan ovlaštenja koje je dobio u internom odnosu. promet između suda i protivnika s jedne strane. Dok za zasnivanje pravnog odnosa između stranke i punomoćnika nije potrebna posebna forma.2. Punomoćnik je dužan kretati se u granicama pisane punomoći. Čim se ta radnja izvrši. a može je i udaljiti i kazniti tom novčanom kaznom (318/1). i vanjski odnos između punomoćnika i treće osobe. te radnje vlastodavac ne može poništiti. a punomoć. on je uvijek ovlašten izmijeniti njen sadržaj. 105 106 Međutim. kao pismeni dokument. obavlja se posredovanjem punomoćnika.00 do 10. Punomoć Punomoć je jednostrana izjava volje vlastodavca punomoćniku kojom ga ovlašćuje da u njegovo ime i za njegov račun poduzima pravne radnje. samo je dokaz o tom pravnom poslu. Najčešće se radi o ugovoru o mandatu. 2. Kod punomoći razlikujemo interni odnos između stranke i punomoćnika. sud će je opomenuti ili kazniti novčanom kaznom od 500.104 Opseg punomoći ovisi o vlastodavcu. Ako zastupnik stranke bude udaljen iz sudnice.1. Punomoćnikom se postaje u trenutku prihvata ponude. Odvjetnik ne može tražiti ponavljanje postupka na osnovi parnične punomoći nakon proteka 6 mjeseci od pravomoćnosti odluke (95/2) 78 .106 Ako stranka želi odvjetniku izdati punomoć s navedenim ovlastima. Ako bi punomoćnik izvršio neke radnje koje su u granicama pisane punomoći. makar na tom ročištu stranka i nije prisutna.

opozivom. on je moguć u svako vrijeme. parnična punomoć prestaje okončanjem parnice za koju je izdana. 79 . Sukladno tome reformiran je i čl. ako ga želi lišiti nekog od navedenih ovlaštenja. 4. a moguć je u svako vrijeme (99/1) 5. gubitkom poslovne ili parnične sposobnosti punomoćnika 3.107 Generalna punomoć – punomoć za zastupanje u svim parnicama koje se vode ili bi se mogle voditi u korist ili protiv određene stranke. a očekuje pokretanje parnice. kojeg daje punomoćnik. Iznimno. ako zakonom nije drugačije određeno (101/2). stranka treba u punomoći izričito navesti koja ovlaštenja mu uskraćuje – negativna enumeracija (95/1). ali ne i nakon što umre (jer tada nastupa prekid parnice i prestanak punomoći). odnosno. Ona se deponira u predsjedništvu suda koje izdaje o tome potvrdu na osnovu koje se takav punomoćnik može pojaviti kao zastupnik svoje stranke pred svim sudovima u zemlji. On ne može poduzimati materijalne dispozicije niti neke procesne koje su nepovoljne za stranku i dovode do okončanja spora (povlačenje tužbe. ne može poduzimati radnje izvan parnice niti prenijeti primljenu punomoć niti primiti dosuđene troškove niti zastupati stranku u ovršnom postupku. Međutim. smrću fizičke osobe po sili zakona prestaje i punomoć koju je ona izdala (101/1). Ali. punomoć za pojedinu parničnu radnju izvršenjem te radnje ili nastupanjem okolnosti u kojima je izvršenje te radnje postalo neaktualno ili nemoguće 2. odustanak od pravnog lijeka).108 Prestankom pravne osobe prestaje i punomoć koju je ona izdala. prema noveliranom ZPP-u. otkazom. Ovu punomoć uređuju sudski poslovnici. Najčešće se primjenjuje kad netko na duže vrijeme odlazi iz zemlje. Međutim. pa će u takvom slučaju punomoćnik biti dužan još mjesec dana od otkaza obavljati za stranku radnje u postupku (99/4) I opoziv i otkaz punomoći mora se priopćiti sudu pred kojim se vodi postupak (99/2). b) Osobi koja nije odvjetnik ovlaštenja su znatno uža. i ovaj će punomoćnik moći poduzimati takve radnje ako ga vlastodavac na to izričito ovlasti – pozitivna enumeracija (90). koji daje stranka. Prestanak punomoći Punomoć prestaje: 1. punomoćnik je dužan još mjesec dana obavljati radnje u postupku ako je potrebno da od stranke otkloni štetu (101/3). ZPP-a na način da je punomoćnik po općoj punomoći ovlašten obavljati radnje u postupku i nakon što stranka izgubi parničnu sposobnost.se sve ove ovlasti podrazumijevaju. smrću. U slučaju stečaja punomoć koju je izdao stečajni dužnik prestaje kad prema važećim propisima nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka. punomoćnik nije ovlašten da istovremeno s davanjem otkaza prestane vršiti zastupanje ako bi zbog toga za njegova dotadašnjeg vlastodavca mogla nastati kakva šteta. Pravilnost punomoći kroz postupak 107 108 Zato bi on mogao imati čak i šire ovlasti nego odvjetnik. Ovo ujedno rezultira i prekidom postupka. 100.

zaključiti nagodbu ili odustati od pravnog lijeka o tome izvijestiti Državno odvjetništvo Republike Hrvatske. već pri poduzimanju prve radnje. po zakonu je ovlašten poduzimati sve radnje koje je ovlaštena poduzimati stranka u postupku. te jedinice lokalne samouprave i područne (regionalne) samouprave. sud će nastaviti postupak ne uzimajući u obzir radnje osobe bez punomoći (98/3). Ako punomoć ili izjava o odobrenju poduzetih radnji ne budu podneseni u određenom roku. Tu sposobnost za nju ima državni odvjetnik. izvijestit će o tome višega državnog odvjetnika koji će donijeti konačnu odluku (16/1/1 ZDO). U slučaju da nadležni državni odvjetnik odbije punomoć. Tada drž. odvjetnik djeluje kao “zastupnik po zakonu” ili “punomoćnik sui generis”. Pravna priroda njegovog sudjelovanja u parnici u svojstvu zastupnika Državni odvjetnik u slučaju navedenom gore pod 1. Na temelju posebne punomoći nadležna državna odvjetništva mogu zastupati u građanskim i upravnim predmetima pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske. jer Republika Hrvatska nema postulacijsku sposobnost. Ako sud to utvrdi. Na odredbe o punomoći sud pazi po službenoj dužnosti tijekom čitavog postupka (98/4). 2. nadležno državno odvjetništvo u građanskom i upravnom postupku zastupa Republiku Hrvatsku u zaštiti imovinskih i drugih prava109. kada je to s obzirom na predmet postupka opravdano. Sud je ovlašten da radnje u postupku poduzme privremeno i uvjetno i osoba koja nije podnijela punomoć (98/2). ukinut će parnične radnje koje je ova osoba poduzela. Negotiorum gestor. a treba se odreći tužbenog zahtjeva. Vlada Republike Hrvatske može dati uputu za postupanje u navedenim sporovima. 80 . ali tvrdi da je ovlaštena na zastupanje. osim ako ih stranka naknadno ne odobri (98/4). koje će bez odgode o tome izvijestiti Vladu Republike Hrvatske. Ako sud svoju odluku zasnuje na radnjama poduzetim od osobe koja nije imala punomoć. člankom 17. podnijeti sudu punomoć (98/1). ako je isprava krivotvorena ili zastarjela). st. Državni odvjetnik kao zastupnik u parnici Osnove za njegovo postupanje u parnici su dvije: 1. Po zakonu ex lege. Zakona o državnom odvjetništvu 110 Npr. to je razlog apsolutne ništavosti (354/2/8). Kao punomoćnik se može pojaviti i osoba koja ima ispravu koja ovlašćuje na zastupanje iako u suštini takvog ovlaštenja nema (npr. a to se opravdava slijedećim razlozima: . 3. 15.stranke koje on zastupa su pravne osobe te imaju poslovnu i parničnu sposobnost (a takva stranka ne može iamti zakonskog zastupnika) .To je procesna pretpostavka. Zakona o državnom odvjetništvu propisano je da su nadležna državna odvjetništva dužna u slučajevima kada se radi o imovinskim stvarima od osobitog značenja za Republiku Hrvatsku ili iznimno visoke vrijednosti. U teoriji se javljaju nesporazumi oko toga je li državni odvjetnik zakonski zastupnik stranke ili “zastupnik po zakonu” ili “punomoćnik sui generis”. Prihvaćeno je potonje stajalište. Osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik dužna je. Sudovi ne mogu postupati ako te stranke ne zastupa nadležni državni odvjetnik. Falsus procurator. priznati zahtjev protivne strane.on je vezan stavovima stranke koju zastupa110 (što ne može biti slučaj sa zakonskim zastupnikom) 109 Čl.

kada se donese odluka o obustavi postupka. ZPP-a prema kojima je državni odvjetnik. 111 Tako. imao pravo intervenirati u parnici u zaštiti javnog interesa. 81 .. 205. Državno odvjetništvo ovdje ima kvazistranački status. Ali ako pravna osoba nema sljednika ili se on ne može utvrditi nastupa državno odvjetništvo. Međutim. a tek posredno interesa države (ako se pokaže da bi se u konkretnoj parnici ipak radilo o prenosivim pravima čiji bi krajnji sljednik bila država). Zakona o državnom odvjetništvu. kao umješač sui generis. ZIDZPP/03-om su ukinute odredbe čl. Naime. Njegova zadaća je zaštita objektivne zakonitosti. jer se njemu dostavlja rješenje o obustavi postupka (215b/4). U tom incidentalnom postupku stranke su nasljednici odnosno pravni sljednici.on ima pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetničkoj tarifi111 (zakonski zastupnik ne može imati takvo pravo). prema članku 22. troškovi zastupanja pred sudovima i drugim nadležnim tijelima priznaju se nadležnom državnom odvjetništvu prema propisima o nagradama i naknadama za rad odvjetnika. Sredstva naplaćena na ime troškova zastupanja prihod su državnog proračuna. status intervenijenta sui generis. potrebno je u nastavljenom (incidentalnom) postupku utvrditi jesu li bile ispunjene pretpostavke za obustavu. ono tada nije zastupnik države jer ne nastupa u njeno već u svoje ime.

Za parničnu radnju je irelevantno je li osoba koja je radnju poduzela htjela da se njome ostvari zakonom određeni učinak i cilj radi kojega se određena radnja poduzima. Parnične radnje stranaka upravljene su neposredno sudu. parničnu. S obzirom na subjekte. o zastupanju stranaka. propuštanjem očekivanog činjenja. Radnje mogu predstavljati izjave volje ili izjave o znanju. Nasuprot procesnim ovlaštenjima nema procesnih dužnosti stranaka za poduzimanje određene parnične radnje. propuštanje je procesno relevantno samo kad to zakon određuje. radnje suda tiču se pripremanja i donošenja odluke. S obzirom na formu. Parnične radnje stranaka rezultat su njihovih dispozitivnih ovlaštenja. a radnje stranaka tiču se iznošenja zahtjeva. Parnična radnja može se poduzeti aktivno. Same parnične radnje se neposredno ne pobijaju. a također i nečinjenjem. tvrdnji i dokaza. procesnopravni učinak u parnici. S obzirom na sadržaj.PARNIČNE RADNJE O parničnim radnjama To je držanje procesnog subjekta koje neposredno proizvodi izvjestan. prijedloga. nego odluke suda zasnovane na radnji koja ima nedostatke. Parnične radnje stranaka Da bi stranka mogla vršiti parnične radnje potrebno je da ima stranačku. a tek posredno protivniku. dijele se na parnične radnje stranaka. Procesnopravni učinak postižu trenutkom poduzimanja pred sudom. izvansudski ugovori o likvidaciji spora nisu parnične radnje jer direktno ne proizvode procesni učinak u parnici. 82 . konkludentno. Međutim. Parnične radnje su samo ona držanja procesnih subjekata koja su regulirana procesnim pravom ugovor o prorogaciji nadležnosti. zakonom utvrđeni. a nekad i postulacijsku sposobnost. suda i ostalih sudionika u postupku. arbitraži. dijele se na pismene i usmene.

Bezuvjetne i uvjetne parnične radnje U parničnom postupku ne mogu se oduzimati radnje koje bi po svom pravnom značenju bile slične šepavim pravnim poslovima građanskog prava. koji će prestati biti aktualan ako sud. Posredne parnične radnje stranaka nisu podobne da same po sebe prouzroče krajnji željenji procesnopravni učinak. Ako se prihvati stajalište da značenje parnične radnje imaju i ona držanja stranka koja iako regulirana građanskim pravom. 83 . Ako sud nije znao za nedostatak određenih procesnih pretpostavka pa takve radnje ne spriječi.Jednostrane i dvostrane parnične radnje Parnične radnje stranaka u pravilu su jednostrane. Ako se tužba tretira kao radnja kojom se pokreće parnica – tužba je neposredna parnična radnja. Između njih i procesnopravnog učinka koji stranka njihovim poduzimanjem želi postići potrebno je da se interpolira određena aktivnost suda. Isto tako dopušta se i podnošenje kompenzabilne protutužbe ako tuženik svojim prigovorima protiv tužbenih zahtjev ne uspije u nastojanju da sud odbije tužiteljev zahtjev. tužba je posredna parnična radnja. posredno postižu određene procesnopravne učinke. zaključenje sudske nagodbe – primjeri su neposrednih parničnih radnji stranaka. nađe da tužiteljev zahtjev nije osnovan zbog nekih drugih razloga. Isto značenje ima i žalba u odnosu na pokretnje instancijskog postupka. Radnje stranaka i suda poduzete u tom intervalu imaju samo uvjetno značenje. Trebalo bi uzeti da takvo značenje ima eventualno objektivno i subjektivno kumuliranje tužbenih zahtjeva. Tako je u slučaju povlačenja ili preinake tužbe. Neposredne i posredne parnične radnje stranaka Neposredne parnične radnje stranaka proizvode krajnji procesnopravni učinak bez interpoliranja određene sudske aktivnosti između radnje stranaka i toga procesnopravnog učinka. Ako se tužba tretira kao zahtjev upravljen sudu za pružanje pravne zaštite određenog sadržaja. uvažavajući ostale prigovore. onda se procesnopravnim ugovorima mogu smatrati i sporazumi stranka o prorogaciji mjesne i međunarodne nadležnosti te ugovor o arbitraži. Držanje parničnih stranaka kojima uzrokuju mirovanje. Učinak procesnih radnji može se učiniti zavisnim od naknadnog nastupanja nekog rezoluzivnog uvjeta koji treba nastupiti u parnici u kojoj se radnja poduzima. Takvo značenje ima sudska nagodba kao specifičan procesnopravni i građanskopravni ugovor. one mogu steći pravnu valjanost ex tunc ako ih ovlaštena osoba naknadno odobri. Sud je ovlašten u stadiju nastojanja da se ti nedostatci otklone poduzimati one radnje zbog čije bi odgode mogle nastati štetne posljedice na stranku. Izuzetno neke parnične radnje stranaka postižu procesnopravno relevantan učinak samo ako ih poduzmu obje stranke suglasno. izjava o povlačenju tužbe ili žalbe. radnje koje dovode do mirovanja postupka. Dopušta se eventualno isticanje prigovora radi sudskog prebijanja. U nekim slučajevima efekti parnične radnje jedne stranke zavise od naknadne suglasnosti protivnika. Pravni lijekovi su posredne parnične radnje.

1. one sadrže. Dilatorni su kad se tvrdi da još nije nastupio moment nakon kojeg se može tražiti ostvarenje osporavanog zahtjeva.exceptio Defenzivna parnična radnja može se ograničiti samo na osporavanje pravne osnovanosti zahtjeva istaknutog u ofenzivnoj parničnoj radnji. radnje stranaka su opozive ili neopozive. žalba. Defenzivne parnične radnje imaju za cilj osujećivanje postizanja rezultata koje protivnik nastoji ostvariti ofenzivnim radnjama. činjenice na kojima se zahtjev zasniva 3. Neopozive su one parnične radnje kojima stranka svojom dispozicijom pogoršava svoj položaj i smanjuje izglede za uspjeh – povlačenje tužbe. prijedlog za izvođenje dokaza. dokaze kojima se navedene činjenice mogu utvrditi 4. nakon činjenica navedenih u ofenzivnoj radnji. osporavanje činjenične osnove ofenzivne parnične radnje može se ograničiti na obično poricanje istinitosti činjeničnih navoda – negatio 2. pa joj time oduzimaju smisao koji joj pridaje stranka koja poduzima ofenzivnu radnju – negatio per positionem alterius 3. Ofenzovne parnične radnje složene su po svojoj strukturi. 1. Opozive su u pravilu one radnje čiji je cilj pobiljšanje pravnog položaja stranke – tužba. Ona će biti u pravilu uspješna ako uspije obezvrijediti makar jedan od elemenata ofenzivne parnične radnje. ne osporavajući osnovanost činjeničnih navoda i snagu dokaznih sredstava. Defenzivni prigovori mogu biti građanskopravne ili procesnopravne naravi. Opozivanje priznanja činjeničnih navoda protivnika podvrgnuto je posebnom režimu zbog dvostruke pravne prirode te parnične radnje. Sud će prosuditi hoće li uzeti za priznatu ili 84 . Opozive i neopozive parične radnje stranaka U zavisnosti od toga je li stranka ovlaštena svojom naknadnom parničnom radnjom oduzeti procesnopravno značenje već poduzetoj parničnoj radnji. pravna osnova zahtjeav koja nije neophodan ali je moguć element ofenzivne parnične radnje Defenzivna parnična radnja može biti poduzeta radi osporavanja svih ili samo nekih elemenata ofenzivne parnične radnje. no koje ograničuju ili oduzimaju smisao činjenicama na koje se poziva ofenzivna parnična radnja iako se postojanje tih činjenica ne poriče . određeni zahtjev 2. Oni su peremptorni kad se utvrdi da je određeno pravo prestalo. osporavanje činjeničnih navoda može se sastojati još i u isticanju tvrdnje o istodobnom postojanju nekih drugih činjenica koje isključuju mogućnost postojanja osporavane činjenice ili je makar ograničuju.Ofenzivne i defenzivne parnične radnje stranaka Ofenzivne ili napadačke parnične radnje poduzimaju se radi ostvarivanja određene pravne zaštite usmjerene na postizavanje samostalnog procesnog rezultata. negiranje ili ogrančavanje činjeničnih navoda može se sastojati i u iznošenju tvrdnji o postojanju čnjenica koje su nastupile naknadno. Ofenzivne parnične radnje u pravilu poduzima tužitelj a defenzivne tuženik. odricanje od prava na žalbu.

a poslje potpuno ili djelomično porekla ili ograničila priznanje dodavanjem drugih činjenica. Pobijanje parničnih radnji stranka U parničnom postupku vlada načelo da se ne može osporavati parnična radnja zbog mane volje stranke koja ju je poduzela. poduzeta prvi put. o osnovanosti ili neosnovanosti zahtjeva za pružanje određene pravne zaštite. sanacija se može izvršitit naknadnom retihabicijom radnje koja je prilikom poduzimanja bila manjkava ili pravno irelevantna. sudovima i drugim tijelima izvan pravosudne organizacije Sudske odluke 85 . no u određenim slučajevima ona djeluje ex tunc pa se smatra da je bila valjano poduzeta već kad je bila. unatoč nedostatcima. Djelatnosti suda se u osnovi svode na. . a to kazneno djelo može biti prijevara ili prisila stranke koja je poduzela radnju pod utjecajem takvog djela. U nekim drugim slučajevima kad se nedostatci tiču sposobnosti osobe koja poduzima radnju.nepravomoćna presuda može se pobijati žalbom ističući da je do pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili do procesne povrede došlo zbog mana u volji stranke dok je poduzimala radnje. o sporednim i glavnim zahtjevima. Ponovno poduzeta radnja proizvodi procesni učinak u pravilu ex nunc. o pitanjima procesne i meritorne naravi dostave pismena pružanje pravne pomoći strankama. .presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog toga što je izjava o priznaju dana u zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare Otklanjanje negativnih posljeidca prouzročenih poduzimanjem parnične radnje koja zbog određenih nedostatka ne može prouzročiti proesni učinak može se postiči naknadnim pravilnim poduzimanjem takve radnje.za osporenu činjenicu koju je stranka priznala.ponavljanje postupka može se tražiti ako je do odluke suda došlo zbog kaznenog djela suca. primanja parničnih radnji stranaka pripremanje procesnog materijala radi donošenja odluke o glavnoj stvari i usmjeravanje postupka prema određenom cilju izvođenje dokaza radi utvrđivanja važnih činjenica registriranje i protokoliranje poduzetih parničnih radnji suda i stranaka odlučivanje o prethodnim i osnovnim pitanjima. Parnične radnje suda Parnične radnje koje poduzima sud imaju jedan zajednički osnovni zadatak – da dovedu do odluke o biti spora. protivne stranke ili treće osobe. Ipak postoje izuzeci: .

Članovi vijeća ne mogu odbiti da glasuju o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća. tako da nijedno od njih nema većinu. iako stoji u izreci presude.112 U tri slučaja sud rješenjem odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva: (a) rješenje o smetanju posjeda (129/2). kondemnatorne i konstitutivne naravi. Rješenje donosi kao odlučuje o procesnim pitanjima. to se čini presudom. Predsjednik vijeća rukovodi vijećanjem i glasovanjem i glasuje posljednji. 86 . Sudskim odlukama se autoritativno reguliraju konkretni pravni odnosi subjekata. Sudske odluke su pripremne kad se njihov cilj sastoji u ostvarivanju pretpostavki za donošenje odluke o glavnom pitanju. Sudskim odlukama se može odlučivati glavnom pitanju spora te o incidentalnim pitanjima (nadležnosti. U prostoriji u kojoj se vijeća i glasa mogu biti prisutni samo članovi vijeća i zapisničar (130/1. On se brine da se o svim pitanjima svestrano i potpuno raspravlja. imenovanje prethodnika) Oblik sudskih odluka Sud donosi odluke u obliku presude i rješenja (129/1). kad se pravni lijek odbacuje ili kad se pobijana presuda to se čini rješenjem. razdvojit će se pitanja i glasovanje će se ponavljati sve dok se ne postigne većina. Odluke vijeća donose se nakon vijećanja glasovanjem. Prvo se odlučuje o procesnim pitanjima. Presudu donosi kad odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva (129/2). aktrorska kaucija. Ako se u vezi s pojedinim pitanjima o kojima se odlučuje glasovi podijele na više različitih mišljenja. U instancijskom postupku kad se pravni lijek odbija ili preinačuje pobijana presuda. o izvođenju dokaza. a tek na kraju o glavnoj stvari. zatim o prethodnim pitanjima. Odluke suda mogu biti procesne ili građansko – materijalnopravne naravi. prekidu. Odluke suda s obzirom na sadržaj pravne zaštite koja se njima pruža mogu biti deklaratorne. Međutim.Sudske odluke su parnične radnje kojima sud izražava svoju volju u pogledu pitanja koja se pojavljuju tijekom parnice. One su konačne kad se njima završava postupak pred sudom određenog stupnja ili pred sudom uopće. izuzeću. mirovanju) ili o lateralnim pitanjima koja se pojave tijekom postupka (oslobođenje od prethodnog snošenja parničnih troškova. (b) rješenje o izdavanju platnog naloga (129/4) i (c) rješenje o troškovima (129/5). 112 Npr. Donošenje sudske odluke Donošenje sudske odluke predstavlja intelektualni i voljni proces u osobi suca. te se apstraktna pravna norma konkretizira u stvarnosti.2). Za svaku odluku vijeća potrebna je većina glasova. Da bi prijedlog bio prihvaćen u vijeću od 5 članova za nju moraju glasati barem trojica. Član vijeća koji je pri glasovanju o kojem ranijem pitanju ostao u manjini ne može se suzdržati od glasovanja o pitanju o kojem se ima kasnije odlučiti.

Sud je dužan osigurati tumača koji će usmeno provoditi ono što se na ročištu iznosi a isto tako i sadržaj isprava koje se na ročištu koriste radi dokazivanja koje su sastavljene na dugom jeziku. Ako presudu objavljuje vezan je za nju čim je objavljena a ako je ne objavljuje čim je otpravljena. te usmeno prevođenje isprava koje su na ročištu koriste radi dokazivanja (102/1). Oni se mogu odreći prava na prevođenje ako izjave da znaju jezik na koji se vodi postupak. Prevođenje obavljaju tumači. Jezik suda i stranaka Stranke imaju pravo pri sudjelovanju na ročištima i pri usmenom poduzimanju drugih radnji pred sudom upotrebljavati svoj jezik. Ako se postupak ne vodi na jeziku stranaka. Odlukama koje donosi u obliku rješenja sud je vezan ako se one ne odnose na upravljanje parnicom ili ako zakonom nije što drugo određeno. glasovi dani za najveću novčanu svotu ili količinu dodat će se glasovima danim za najbližu manju novčanu svotu ili količinu dok se ne postigne većina (131). Stranke svoje podneske (tužbe. Prema strankama presuda u pravilu ima učinak od dana kada im je dostavljena. U Ustavu RH zapisano je da su u RH u službenoj upotrebi hrvatski jezik i latinično pismo. ali da se u pojednim lokalnim jednicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu upotrebu može uvesti i drugi jezik te ćirilično ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanim zakonom. Sud je dužan poučiti stranke na pravo da usmeni postupak prate na svom jeziku uz pomoć tumača. 87 . Pozivi odluke i druga pismena upućuju se strankama i drugim sudionicima upostupku na hrvatskom jeziku na latiničnom pismu. Svoju odluku za koju je vezan sud ne može sam izmjeniti već to može učiniti samo sud nadležan da riješava u postupku u povodu pravnih lijekova protiv te odluke. žalbe) upućuju sudu na hrvatskom jeziku u latiničnom pismu (104). Odlukama donesenim u obliku presude sud je uvijek vezan. Ako se rješenje stranci ne dostavlja ono prema strankama ima učinak čim je objavljeno. Izjave stranke tumač je dužan prevoditi na jezik suda. osigurat će im se usmeno prevođenje svega što se na ročištu iznosi. Mjerodavan je u stvari srednji glas a ne aritmetička sredina stvarnih glasova Vezanost suda za parnične radnje koje je poduzeo Sud je u pravilu vezan odlukama koje je donio tijekom postupka. ponovno će se raspravljati o razlozima za svako mišljenje pa ako se i nakon toga ne može postići većina. Isto vrijedi i za rješenje koje se dostavlja strankama. Troškovi prevođenja padaju na teret stranke ili sudionika kojega se tiču.Ako se u pogledu visine novčane svote ili količine glasovi podijele na više od dva mišljenja. Ovo pravilo se odnosi i na domaće državljanine i na strance. U zapisnik će se zaključiti da im je dana pouka te njihovo eventualno odricanje (102/2).

Tako treba postupiti i kad se uz podnesak podnose prilozi (107/1). u postupku će se koristiti jezik i pismo nacionalne manjne kojim se služi većina sudionika u postupku. ime. Sudovi uzimaju u postupak molbe za pravnu pomoć inozemnih sudova samo ako su dostavljene diplomatskim putem i ako su molba i prilozi sastavljeni na jednom od jezika koji je u službenoj upotrebi suda ili ako je priložen ovjereni prijevod na tom jeziku. sadržaj izjave (činjenice i dokazi) i potpis podnositelja (106/2). Apsolutno bitna povreda postoji ako je sud. Molbe domaćih sudova za pravnu pomoć dostavljaju se inozemnim sudovima diplomatskim putem. Troškovi prevođenja na jezik nacionalne manjine koji nastanu primjenom odredaba Ustava Republike Hrvatske. u postupku se uz hrvatski jezik i latinično pismo. U općinama. Podnesci Ako za pojedine radnje određen oblik u kojem se mogu poduzeti parnične radnje stranaka poduzimaju se na ročištu usmeno. zanimanje. sastavljene na jeziku zamoljene države ili s ovjerenim prijevodom na tom jeziku. Jezik i pismo na kojem je predan odnosno pripoćen prvi podnesak stranke smatra se jezikom i pismom na koje se stranka želi služiti u postupku. odnosno njezin zastupnik potpisuju podnesak na njegovu kraju (106/3). mogu se za sve te osobe podnesci i prilozi predavati u jednom primjerku (107/2). a izvan ročišta pismeno. odbio zahtjev stranke da u postupku upotrebljava svoj jezik ili pismo ili da prati tijek postupka na svom jeziku. prijedlozi i priopćenja izvan rasprave podnose se u pravilu pismeno (106/1). gradovima i županijama u kojima je u ravnopravnoj upotrebi jezik i pismo nacionalne manjine. ali se mogu podnositi i usmeno na zapisnik (106/4). (sporazum o nadležnosti mora biti napisan) Podnesci su pismena kojima stranke i ostali sudionici u postupku poduzimaju procesne radnje. 88 . koristi jezik i pismo o čijioj se upotrebi sudionici u postupku sporazume. uz osiguranje tumača za ostale sudionike u postupku. Relativno bitna povreda: propuštanje da se u zapisniku registrira davanje upozorenja ili izjave o odricanju. prvo pismeno u postupku dostavlja se stranci na hrvatsko jeziku i latiničnom pismu i na jeziku i pismu nacionalne manjine koji je u ravnopravnoj službenoj upotrebi. Ako je na protivnoj strani više osoba koje imaju zajedničkog zz ili punomoćnika. prebivalište odnosno boravište stranaka (odnosno njihovih zz ili punomoćnika). ZPP-a te drugih zakona o pravu pripadnika nacionalnih manjina na uporabu svoga jezika padaju na teret sredstava suda (105). odgovor na tužbu. Novelirani ZPP propisuje da stranka. Podnesci koje treba dostaviti protivnoj stranci. Ova pravila vrijede ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno. Ako se takav sporazum ne postigne. Ako su se sudionici u postupku izjasnili za upotrebu dvaju ii više jezika i pisama koji su u ravnopravnoj službenoj upotrebi.Upotreba jezika i pisma nacionalnih manjima se u parničnom postupku uređuje se posebnim zakonom. predaju se sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. pravni lijekovi. Tužba. i ako se zbog takve povrede svog prava stranka žalila (354/2/7). Podnesci moraju biti razumljivi i sadržavati: oznaku suda. I saopćenje telegrafskim putem tretira se kao podnesak. protivno ZPP-u. predmet spora.

00 do 5.Ako podnesci ili prilozi nisu podneseni u dovoljnom broju primjeraka.000. odnosno punomoćnika). podnose se u izvorniku ili u prijepisu (108/1). smatrat će se da je podnesen sudu onoga dana kad je prvi put bio podnesen (109/3). ZPP-a na odgovarajući se način primjenjuju u ovim slučajevima (110/3). vratit će se podnositelju na njegov zahtjev (108/2). je li rasprava 89 . Odredba kojom se predsjednik vijeća ovlašćuje na poduzimanje mjera radi otklanjanja nedostataka u podnescima upućuje na ovlaštenje za donošenje svih odluka koje se tiču pravilnosti podneska. smatrat će se da je povučen. uz odgovarajuću primjenu propisa o sudskim pristojbama. Konačni ili dispozitivni su definitvna osnova za donošenje odluke. U zapisnik se unosi: naziv i sastav suda. Sud prvog stupnja kaznit će novčanom kaznom od 500.00 kuna fizičku osobu. odnosno od 2. mjesto. Ako je isprava priložena u prijepisu. na zahtjev protivne stranke. Zapisnici Sudski zapisnici su javne isprave koje sud sastavlja o radnjama koje poduzimaju stranke ili drugi sudionici u postupku na ročištu. sud će. Odredbe članka 10. Zapisnik piše zapisničar (123/3). Ako se iz žalbe ne može utvrditi koja se presuda pobija ili ako žalba nije potpisana sud će odbaciti žalbu ako je žalitelj u određenom roku ne dopuni ili ispravi. a protivnoj stranci dopustiti da je razgleda.000. pozvati podnositelja da podnese sudu ispravu u izvorniku. dan i sat obavljanja radnje. a protivnoj stranci dopustiti da je pregleda (108/3). Isprave koje se prilažu podneskom. Sud će takvu ispravu zadržati. U pripremnima se navode činjenice na kojima se zasniva zahtjev i dokazi samo koliko je to potrebno da posluži orjentaciji suda i protivnika za pripremanje rasprave o najavljenom zahtjevu. Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno.000. Telegrafski podnesak koji ne sadrži što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati smatrat će se da je predan u roku ako uredan podnesak bude predan ili upućen sudu preporučenom pošiljkom u roku od 3 dana od dana predaje telegrama pošti.00 do 20. Zapisnik treba sadržavati bitne podatke o poduzetoj procesnoj radnji. Ako podnesak bude vraćen sudu bez ispravka ili dopune. odbacit će se (109/4). Novčana kazna može se izreći i zastupniku stranke i umješača ako je on odgovoran za vrijeđanje suda (110/1). (109/5). Ako podnesak bude ispravljen ili dopunjen u tom roku. Ako u žalbi nisu navedeni razlozi ili ako se iz nje ne vidi koji se dio presude pobija sud će žalbu dostaviti višem sudu. Zapisniku je glavna svrha da posluži kao dokaz o sadržaju poduzetih procesnih radnji i kao temelj na osnovu kojega viši sud kontrolira pravilnost provedenog postupka. stranku ili drugoga sudionika u postupku. imena prisutnih stranaka odnosno trećih osoba (i njihovih zz.2). naznaka predmeta spora. Kad prestane potreba da se takva isprava drži u sudu. i o važnijim izjavama koje oni daju izvan ročišta (123/1. Podnesci se s obzirom na svrhu zbog koje se podnose dijele na pripremne i konačne ili dispozitivne. sud će odrediti da se oni prepišu na trošak stranke. Ako podnesak ne bude u tom roku vraćen sudu.00 kuna pravnu osobu koja u podnesku vrijeđa sud. sud će podnositelja podučiti i pomoći mu da ga ispravi te će ga zato pozvati u sud ili će mu podnesak vratiti radi ispravka (109/1) i odrediti rok za ponovno podnošenje podneska (109/2).

Taj zapisnik potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar (128/4). Iako nije napušen koncept prema kojemu je dostava briga i zadatak suda. dokazi koji su predloženi i koji su izvedeni (124/2). O vijećanju i glasovanju sastavlja se poseban zapisnik. neposredno u sudu (133/1) Ako se dostava ne obavlja preko pošte. Sudsku dostavu mogu vršiti: 1. Tome služi ustanova dostavljanja. Odvojena mišljenja priključuju se zapisniku o vjećanju i glasovanju ako nisu unesena u sam zapisnik. učinjeni su hrabri pomaci ka konceptu u kojem je urednost dostave zadatak samih stranaka. namještenik. 90 . u njemu se ne smije ništa brisati. sadržaj izjava stranaka. Policija je u takvom slučaju dužna pružiti svoju pomoć i to bez odgađanja.bila javna ili je javnost isključena. dodati ili mijenjati. te ga može razgledati samo viši sud kad odlučuje o pravnom lijeku i u tom slučaju zapisnik će se ponovo zatvoriti u omot i na omotu naznačiti da je zapisnik pregledan (128/5). stranke odnos njihovi zakonski zastupnici ili punomoćnici i tumač. a zapisničar će ispod otiska napisati njeno ime i prezime (127/3). pošta 2. svjedok ili vještak udalji prije potpisivanja ili ne želi potpisati zapisnik. Da bi se sa sigurnošću moglo znati je li pismo uručeno adresatu. Svjedoci i vještaci potpisuju svoj iskaz na zapisniku (127/2). On sadrži tijek glasanja i odluku koja je donesena. Nepismena osoba će na zapisnik staviti otisak kažiprsta. Stranke imaju pravo pročitati zapisnik ili zahtijevati da im se on pročita te staviti prigovor na sadržaj zapisnika (126/2). svjedoka i vještaka. Prekrižena mjesta moraju ostati čitljiva. s ciljem da se sudska dostava učini efikasnijom. Zapisnik potpisuju sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća. Taj će se zapisnik zatvoriti u poseban omot. dostavljač ima ovlaštenje utvrđivati identitet adresata tražeći na uvid identifikacijske isprave113 (133/3) i pri tome je ovlašten zatražiti i pomoć policije (133/4). Ispravci i dodaci povodom prigovora unijet će se na kraju zapisnika (126/4). Zapisnik se sastavlja tako da predsjednik vijeća glasno kazuje zapisničaru što da unese u zapisnik (126/1). 3. neće se sastaviti zapisnik. nego će se na izvorniku odluke staviti bilješka o vjećanju i glasovanju. Dostavljanje Načelo saslušanja stranaka ne bi se moglo ostvariti ako se svakoj stranci ne bi pružila mogućnost da sazna za vrijeme i mjesto poduzimanja parničnih radnji. Zapisnik se mora voditi uredno. određeni sudski službenik. osoba koja obavlja dostavu dužna je osobi kojoj se dostava obavlja. Ako se koja stranka (zz i punomoćnik). na njezin zahtjev. 113 Ovo ovlaštenje se ne proteže samo na adresata već i na sve druge osobe koje se zateknu na mjestu dostave. To pravo imaju i druge osobe čija je izjava unesena u zapisnik (126/3). Dostava je određena zakonom propisana aktivnost nadležnih tijela i osoba usmjerena na to da adresatima pruži mogućnost da saznaju za sadržaj pismena koja im se upućuju. javni bilježnik 5. Ako je kod višeg suda u postupku u vezi s pravnim lijekom odluka donesena jednoglasno. to će se zabilježiti u zapisniku i navesti razlog koji je iznesen (127/4). zapisničar. Precrtana mjesta moraju ostati čitljiva. nadležno tijelo uprave 4. ZIDZPP/03 je u većoj mjeri izmijenio odredbe koje se odnose na ovaj institut. dokazati svoje svojstvo ovlaštene osobe (133/2).

114 115 No on ne može odbiti primiti pismeno od stranke radi dostave. sud nije ovlašten takvu dostavu odrediti po službenoj dužnosti. Prigodom uzimanja pismena moraju se preuzeti sva pismena položena u pretinac (134b/3). ako sud ocijeni da su oni bili nužni (133a/7). pri čemu ima sva prava i dužnosti sudskoga dostavljača. da bi stranka po svom nahođenju odabrala javnog bilježnika (133a/1). Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda (134b/5). i jesu li podnijeli takav zahtjev. Protiv toga rješenja odvjetnik ima pravo žalbe predsjedniku neposredno višeg suda u roku od osam dana (134b/2). Na zahtjev stranke koja izjavi da je spremna snositi troškove time izazvane. Javni bilježnik dužan je obaviti povjerenu mu dostavu. Na radnje poduzete u svezi s dostavom preko javnih bilježnika stranke ne plaćaju javnobilježničke pristojbe (133a/6). predsjednik suda može rješenjem donesenim u upravnom postupku odrediti da svi odvjetnici koji imaju pisarnicu na području njegovog suda. Ako pismeno ne bude podignuto u tom roku. a u obavljanju tih poslova može ga zamjenjivati i javnobilježnički prisjednik ili javnobilježnički vježbenik (133a/2). Sud stranci (predlagatelju) uručuje u posebnoj omotnici rješenje kojim se dopušta javnobilježnička dostava i pismeno koje treba dostaviti. ali ne određuje i osobu javnog bilježnika. O primitku pismena radi dostave i o radnjama poduzetim radi dostave javni bilježnik sastavit će zapisnik (133a/3). dostava će se obaviti stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. sudska pismena primaju preko sudskih pretinaca. sud može rješenjem (protiv kojega nije dopuštena žalba) odrediti da se dostava nekoga pismena povjeri javnome bilježniku (133a/1). Dakle. Troškove izazvane javnobilježničkom dostavom stranka izravno podmiruje javnom bilježniku. predsjednik suda može donijeti takvo rješenje bez obzira jesu li odvjetnici s tim suglasni. Stranka nije dužna obavijestiti sud o osobi javnog bilježnika kojeg je odabrala. Troškovi dostave putem115 javnoga bilježnika ulaze u parnične troškove. Pismena se dostavljaju u zatvorenim omotnicama. Rečeno ne vrijedi za osobe koje nisu odvjetnici. pismena koja im upućuje sud polažu se za njih u posebne pretince u za to određenoj prostoriji suda. Javni bilježnik dostavit će bez odgode izravno sudu ovjerovljeni prijepis zapisnika o primitku pismena radi dostave te (a) potvrdu o obavljenoj dostavi zajedno s ovjerovljenim prijepisom zapisnika o dostavi. Dostavu obavlja službena osoba suda (134b/1). oni su dužni pismeno podići iz pretinca u roku od osam dana od dana polaganja pismena u pretinac. Kada se radi o dostavi odvjetnicima. na temelju njihova zahtjeva i odobrenja predsjednika suda. Pismena koja se dostavljaju preko pretinca ne smiju biti dostupna osobama kojima se dostavljaju prije nego što potpišu dostavnicu. u kojima se dostava obavlja preko pošte. Javni bilježnik kome nisu predujmljena sredstva za pokriće troškova dostave nije dužan dostavu obaviti. Dakle. Naime. Na svako pismeno koje se dostavlja na ovaj način naznačit će se dan kada je položeno u pretinac (134b/4). dostava obavlja u sudu.Javnobilježnička ili "leteća" dostava Ovdje javni bilježnik nastupa kao povjerenik suda. 91 . Dostava u sudu Ako se određenim osobama (pravnim ili fizičkim). Na radnje poduzete u svezi s dostavom preko javnih bilježnika stranke ne plaćaju javnobilježničke pristojbe. odnosno (b) nedostavljeno pismeno zajedno s ovjerovljenim prijepisom zapisnika o poduzetim radnjama (133a/4).114 o čemu će javni bilježnik sastaviti zapisnik i o tome izravno obavijestiti sud (133a/5). Sud dopušta dostavu putem javnog bilježnika.

Ako je koja od stranaka pravna osoba ili fizička osoba s registriranom djelatnošću. Dok sud ne odluči o zahtjevu dostava će se obavljati na adresu. 92 . mora biti zaključen u pisanoj formi 2. O zahtjevu tuženika sud odlučuje rješenjem protiv kojeg žalba nije dopuštena. Temeljni ratio ovog instituta jest u posljedicama koje nastaju za tuženika ukoliko se dostava nije mogla obaviti. 116 To znači kada sporazum zaključuju pravne ili fizičke osobe koje obavljaju registriranu djelatnost te im se pismena imaju dostavljati u vezi sa sporovima koji se tiču te djelatnosti. potrebno je da stranke upućuju podneske preporučeno preko pošte uz povratnicu (133c/1). sporazum može se sklopiti glede određenog spora koji je već nastao ili glede budućih sporova koji mogu nastati iz određenoga pravnog odnosa (133b/4). Da bi se dostava smatrala urednom. Valjana je dostava koja je u umjesto preko pretinca obavljena na drugi zakonom predviđen način (134b/6). Troškove izazvane prijedlogom tuženika snosi tuženik bez obzira na ishod spora (133b/9) Izravna uzajamna dostava Ovakva dostava moguća je kada se stranke sporazume tijekom postupka da će pismena izravno upućivati jedna drugoj. Tuženik iz opravdanih razloga može zatražiti. Dostava osobi određenoj sporazumom Sporazumom o dostavi se stranke sporazumijevaju da se sva sudska pismena moraju dostaviti na adresu određenu tim sporazumom ili preko osobe određene tim sporazumom.Predsjednik suda povući će odobrenje ako utvrdi da osoba kojoj je ono dano neredovito preuzima pismena ili pokušava zloupotrijebiti takav način dostave (134b/7). ali mora biti zaključen po ovlaštenoj osobi. pismena joj se mogu predati izravno u njezinom sjedištu uz potvrdu o preuzimanju pošiljke ovjerovljenu njenim pečatom (133c/2). da mu se dostava obavlja na novoj adresi u Republici Hrvatskoj. mora biti javno ovjerovljen ako je tuženik fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost. može i kasnije tijekom postupka to predložiti tek ukoliko mu se nije mogla uredno obaviti na adresi naznačenoj u tužbi (133b/3). sporazum ne mora biti javno ovjerovljen. 4. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda (133b/2). odnosno osobi iz sporazuma (133b/7). 3. (133b) Pretpostavke za valjanost sporazuma: 1. u takvom slučaju sud će odrediti da se daljnje dostave tuženiku obavljaju stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. O žalbi protiv takvog rješenja odlučuje predsjednik neposredno višeg suda. no ona se po proceduri i ovlaštenjima dostavljača ne razlikuje od dostave putem pošte ili javnog bilježnika. mora biti priložen uz tužbu. Takvom zahtjevu tuženika sud može udovoljiti tek nakon što tužitelju omogući da se o tom zahtjevu izjasni i ako uvjeti uz koje se dostava treba obavljati nisu bitno teži od onih uz koje se dostava obavlja prema sporazumu (133b/6). Tužitelj koji u tužbi nije predložio da se dostava tuženiku obavlja na adresi ili preko osobe iz sporazuma. Naime. unatoč zaključenom sporazumu s tužiteljem. ili obavlja registriranu djelatnost116 mu se pismena imaju dostavljati u ali vezi sa sporovima koji se ne tiču te djelatnosti (133b/5). Dostava putem sudskog dostavljača O ovoj dostavi nije ništa posebno propisano.

trgovci pojedinci. ZPP-a. Ako dostava na adresu navedenu u tužbi ne uspije. liječnici itd. pa se zbog toga dostava nije mogla uredno obaviti. Naime. Kad dostavu treba obaviti u inozemstvu. odnosno pisarnici (133c/3). odvjetnici. odnosno do isteka roka od šest mjeseci od dostave stranci drugostupanjske odluke kojom se postupak za ponavljanje postupka pravomoćno završava (145/3) Ako stranka ili njezin zastupnik ne obavijeste odmah sud o promjeni adrese. ako je izjavljena revizija (145/2) . Ako dostava ne uspije ni na toj adresi. a u vezi s djelatnošću koju obavljaju. obavit će se stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. tužba za naknadu štete počinjene prilikom zastupanja). Dostava odvjetniku obavlja se predajom osobi koja radi u odvjetničkom uredu (139). Stoga se ona neće primjenjivati u nekom njihovom osobnom sporu (npr. ovu odredbu treba tumačiti jednako kako prema trgovcu tako i prema odvjetniku. Ista pravila primjenjuju se i na fizičke osobe koje obavljaju određenu upisanu djelatnost (obrtnici. Tada sud može odrediti da zastupnici stranaka izravno upućuju podneske jedni drugima – poštom uz povratnicu ili da ih izravno predaju uredu. Mjesto dostave U pravilu se dostava vrši na adresi prebivališta boravišta ili sjedišta osobe adresata. dostava se obavlja tim osobama (138/1). javni bilježnici. Dostava državnim tijelima i pravnim osobama obavlja se predajom pismena osobi ovlaštenoj za primanje pismena ili radniku koji se zatekne u uredu (134/1).) kad se tim osobama dostava obavlja u vezi s tom djelatnošću (134a/2). sve dok stranka ili njezin zastupnik ne priopće sudu svoju novu adresu (145/5). dostava odvjetniku kao punomoćniku u njegovoj pisarnici regulirana je člankom 139. Pravnoj osobi koja je upisana u određeni sudski ili drugi upisnik dostava se obavlja na adresu navedenu u tužbi.No sporazum stranaka o ovakvom upućivanju podnesaka nije potreban ako u parnici obje stranke zastupaju odvjetnici ili državni odvjetnici. radi uzdržavanja).do isteka roka od šest mjeseci nakon dostave drugostupanjske odluke kojom se postupak pravomoćno završava (145/1) . ali niti onda kada se dostava vrši odvjetniku kao punomoćniku stranke. Dakle. sud će odrediti da se daljnje dostave u parnici obavljaju stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda.do isteka roka od šest mjeseci od dostave stranci odluke kojom se revizija odbacuje ili odbija ili pobijana odluka preinačuje. Kad stranka ima punomoćnika ili zz-a. Prema odvjetniku će se ova odredba moći primijeniti jedino onda kada se on pojavljuje kao stranka u sporu vezanom za njegovu odvjetničku djelatnost (npr. No ZIDZPP/03 donosi neke novine. ovo vrijedi kad se te osobe pojavljuju kao stranke u postupku. 93 .ako je podnesen prijedlog za ponavljanje postupka. Promjena adrese Stranka ili njezin zastupnik dužni su tijekom postupka odmah izvijestiti sud o promjeni adrese. jer tu sam odvjetnik nije stranka. Uostalom. tako da su oni dužni odmah izvijestiti sud o promjeni adrese i to: . Taj se rok produžuje i nakon završetka postupka u raznim procesnim situacijama ovisno o ulaganju pravnog lijeka. ona se obavlja diplomatskim putem (136). dostava će se obaviti na adresu sjedišta te osobe upisanu u upisniku. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda (134a/1).do isteka roka od šest mjeseci nakon pravomoćnosti prvostupanjske odluke protiv koje žalba nije izjavljena (145/1) . taj se rok produžava do isteka roka od šest mjeseci od od pravomoćnosti prvostupanjske odluke u tom postupku protiv koje nije izjavljena žalba (postupku kojim se odlučuje o prijedlogu za ponavljanje postupka). Dostava državnom odvjetništvu obavlja se predajom njegovoj pisarnici (134/2).

Osobna dostava Dostava stranci (odnosno njezinom punomoćniku ili zz-u) dostavlja se tužba. ako ona pristane da primi pismeno (141/3). u stanu ili na radnom mjestu osobe kojoj se dostava ima obaviti ili u sudu kad se ta osoba tamo zatekne (140/1). Osobe kojima se prema prethodnim odredbama dostava obavi umjesto osobi kojoj se pismeno ima dostaviti. odgovaraju osobi za koju su pismeno primili za štetu koju su joj time prouzročili (141/5). kućepazitelja. Ako se utvrdi da je osoba kojoj se pismeno ima dostaviti odsutna i da joj druge osobe ne mogu na vrijeme predati pismeno. Ako ocijeni da je to potrebno. Time se smatra da je dostava obavljena (144). Ako se osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu. ono će se predati gore navedenim osobama i time se smatra da je dostava obavljena (142/2). (141/1). dužne su pismeno predati toj osobi. Ako i nakon toga ne zatekne osobu kojoj se pismeno ima dostaviti.Vrijeme obavljanja dostave Dostava se obavlja radnim danom. Obična dostava Dostava članu kućanstva odnosno zaposleniku. dan i razlog odbijanja te mjesto gdje je pismeno ostavljeno. Ako svojom krivnjom propuste pismeno predati. po pristanku osobe kojoj se dostava ima obaviti (140/2). Odredba o vremenu obavljanja dostave ne važi za dostavu poštom ili putem javnoga bilježnika (140/4). Predaja pismena drugoj osobi nije dopuštena ako ona sudjeluje u parnici kao protivnik osobe kojoj se dostava ima obaviti (141/4). Kad osoba kojoj je pismeno upućeno odbija primiti pismeno. presuda. Ako se osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu i ako se ono ne može predati kome od njezinih punoljetnih članova domaćinstva. Ako se dostava obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti. To rješenje ne mora biti obrazloženo (140/3). te izvanredni pravni lijek (142/1). 94 . platni nalog. rješenje. Prigodom takve dostave osobi kojoj se dostava obavlja predat će se primjerak rješenja suda kojim je ona određena. pismeno se može predati kućepazitelju ili susjedu. Ako se osoba kojoj se pismeno mora osobno dostaviti ne zatekne tamo gdje se dostava ima obaviti. dostavljač će kod člana domaćinstva. Dostava se može obaviti i u drugo vrijeme i na drugom mjestu. a ta se osoba tu ne zatekne. ono će se vratiti sudu uz naznaku gdje se odsutni nalazi i uz naznaku osobe od koje se to saznalo (143). dostava se može obaviti osobi koja na istom mjestu radi. sud će odrediti da se dostava obavi na bilo kojem drugom mjestu ili u bilo koje drugo vrijeme. dostava se obavlja predajom pismena kome od njezinih punoljetnih članova domaćinstva. Na dostavnici će zabilježiti sat. dostavljač će ga pribiti na vrata stana. ako oni na to pristanu. i to od sedam do dvadeset sati. koji je dužan primiti pismeno. i time je dostava obavljena (141/2). susjeda ili osobe koja je zaposlena na istom radnom mjestu ostaviti obavijest da radi primanja pismena bude u određeno vrijeme u svome stanu ili na radnom mjestu.

95 . Ako stranka u roku od trideset dana od dana primitka otkaza punomoći ne obavijesti sud o imenovanju novoga punomoćnika za primanje pismena. riječnog i pomorskog prometa poziv se dostavlja preko njihove komade odnosno neposrednog starješine. Punomoćnik za primanje pismena koji je obavijestio sud o tome da je stranci otkazao punomoć i priložio nesumnjiv dokaz o tome da je stranka uredno primila taj otkaz. sve dok ta stranka ne postavi drugoga punomoćnika za primanje pismena. ako u međunarodnom ugovoru ili zakonu nije drugačije određeno. kazneno-popravne ustanove ili odgojno popravnog doma. Kad stranka ima zakonskog zastupnika odnosno punomoćnika. Tužitelj ili njegov zastupnik koji se nalaze u inozemstvu. a tužitelj nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj. sud će već prigodom dostave prvoga pismena pozvati da u primjerenom roku postave punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj.117 Ako više osoba tuži. uz upozorenje da će u suprotnom sud tuženiku na njegov trošak postaviti zastupnika za primanje pismena iz reda odvjetnika ili javnih bilježnika i preko toga zastupnika obavijestiti tuženika odnosno njegova zastupnika o tom postavljenju (146/2). zračnog. dužni su već prigodom podnošenja tužbe imenovati punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj. a osnovni preduvjet je da se stranka nalazi u inozemstvu.Punomoćnik za primanje pismena je osoba koja ima dužnost i ovlast primati pismena i što prije ih dostaviti adresatu. sud će tužbu odbaciti (146/1) i nema mogućnosti vraćanja tužbe na ispravak. dostava će se obaviti diplomatskim putem. a tuženik nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj. Ako dostavu treba obaviti osobama ili ustanovama u inozemstvu ili strancima koji uživaju pravo imuniteta. Ako tako ne postupe. Odgovornost dostavljača Novelirani ZPP uvodi strožu odgovornost dostavljača (149a) koja se manifestira na dva načina: 1) kažnjavanje dostavljača 2) obvezivanjem dostavljača da stranci naknadi troškove 117 Pravila o postavljanju zastupnika tužitelju za primanje pismena na odgovarajući se način primjenjuju na umješače (146/6). Ako stranka ima više zakonskih zastupnika odnosno punomoćnika dovoljno je dostavu obaviti jednom od njih. Stranci koja opozove punomoć punomoćniku za primanje pismena i istodobno ne postavi drugog takvog punomoćnika. (146/3). sud će ih pozvati da imenuju zajedničkog punomoćnika za primanje pismena (147/1). sud će dostavu obavljati stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda (146/4). sud će tužbu odbaciti. dužan je za stranku i dalje primati pismena sve dok ne protekne trideset dana od dana kojega je sudu priložio taj dokaz. Ako tužitelj ne predujmi ta sredstva u roku koji je sud odredio u svom rješenju. On se može pojaviti na strani tuženika ili tužitelja. dostava se obavlja njima ako ovim zakonom nije drugačije određeno. (146/5). sud će dostavu obavljati stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Tuženika ili njegova zastupnika koji se nalaze u inozemstvu. Vojnim osobama pripadnicima redarstvene službe i djelatnicima kopnenog. Osobama lišenim slobode dostava se obavlja preko uprave zatvora. a prema potrebi mogu im se na taj način dostavljati i ostala pismena. Sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada zastupnika tuženika za primanje pismena dužan je predujmiti tužitelj na temelju rješenja suda protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.

ali se ovrha na temelju njega može tražiti i prije njegove pravomoćnosti (149b/2). odnosno okončanja postupka u povodu izvanrednog pravnog lijeka (149b/3). Stranka kojoj je takva osoba prouzročila dodatne troškove u postupku. i time se smatra da je dostava obavljena. čime onemogućava ili otežava primjenu odredaba ZPP-a o dostavi. Ako je dostava obavljena prema odredbi članka 142. smatrat će se da je dostava obavljena onog dana kad je pismeno predano. po općim pravilima za naknadu štete osudi da joj te troškove naknadi. Ako je dostavnica nestala.Dostavljača118 koji nesavjesno obavi koju radnju dostave i zbog toga dođe do znatnijeg odugovlačenja postupka (kumulativno) sud može novčano kazniti novačanom kaznom od 500.00 kuna pravnu osobu (149b/1 u svezi sa 110/1). Kad je prema odredbama ovog zakona pismeno predano drugoj osobi. dostava se može 96 . dostavljač će od osobe kojoj pismeno predaje. odnosno broj isprave na temelju koje je utvrdio njenu istovjetnost i tko ju je izdao. zatražiti da dokaže svoju istovjetnost. Potvrdu o obavljenoj dostavi (dostavnicu) potpisuje primatelj. odnosno od 2. Dostavnica Dostavnica je javna isprava koja služi kao dokaz o obavljenoj dostavi. ali se ovrha na temelju njega može tražiti prije njegove pravomoćnosti (149a/2). Ako je to potrebno. 120 Ako primatelj odbije potpisati dostavnicu. na dostavnici će se pored potvrde o primitku pismena naznačiti da je prethodila pismena obavijest. Ako je primatelj nepismen ili se nije u stanju potpisati. odnosno pravnu tom osobu koja za njega odgovara . dostavljač će ispisati njegovo ime i prezime uz napomenu zašto primatelj nije stavio svoj potpis120 (149/2). Ako stranka ne može sama saznati adresu osobe kojoj pismeno treba dostaviti.000. neovisno o odluci o glavnoj stvari. neovisno o odluci o glavnoj stvari. Protiv toga rješenja dopuštena je žalba. Zahtjev stranka može postaviti u roku od petnaest dana od saznanja za razloge koji opravdavaju njegovo postavljanje. Dostavljač će na dostavnici upisati ime i prezime osobe kojoj je pismeno predao te naznačiti da osobu kojoj je pismeno predao osobno poznaje. Ako se dostava obavlja državnome tijelu. neovisno o tome je li je novčano kaznio ili nije. a najkasnije do pravomoćnosti. a koju osobno ne poznaje.000. Ako dostavu ne obavlja državnom tijelu ili pravnoj osobi. O takvom zahtjevu sud je dužan rješenjem odlučiti bez odgode. Dostavljač je dužan naznačiti na dostavnici zašto prigodom dostave tom tijelu ili osobama pečat ili štambilj nije otisnut (149/1). dostavljač će to zabilježiti na dostavnici i ispisati slovima dan predaje. a ne onoj kojoj se pismeno imalo dostaviti.00 do 5. a zatim je osobno potpisati. sud će nastojati od nadležnog tijela uprave ili na drugi način dobije potrebne podatke. koji će na njoj napisati datum primitka. O takvom zahtjevu sud je dužan rješenjem odlučiti bez odgode. Stranka kojoj je dostavljač nesavjesnim obavljanjem svoje dužnosti prouzročio dodatne troškove u postupku. U slučaju kada dostavu obavlja pravna osoba.00 do 20. Osobu (različitu od dostavljača) koja spriječava dostavu na način da odbija dokazati svoju istovjetnost ili primiti pismeno ili svjesno ometa dostavu na neki drugi način. primatelj je dužan uz potpis otisnuti i pečat ili štambilj tog tijela odnosno osobe.00 kuna fizičku osobu. ZPP-a. 118 119 Bez obzira o kojem se dostavljaču radi. može u 119 postupku zatražiti od suda da dostavljača. Ako je na dostavnici netočno naznačen datum dostave. Protiv toga rješenja dopuštena je posebna žalba. Dostavljač koji nije javni bilježnik dužan je čitljivo označiti na dostavnici svoje ime i prezime te svojstvo. pravnoj osobi ili fizičkim osobama koje obavljaju registriranu djelatnost.000. stavka 2. sud može novčano kazniti (149a/1). može u tom postupku zatražiti od suda da je osudi da joj te troškove naknadi. na dostavnici će dostavljač naznačiti odnos tih dviju osoba. stranka može zahtjev postaviti prema dostavljaču ili prema pravnoj osobi za koju on radi. dostavljač će o dostavi sastaviti poseban zapisnik i priložiti ga uz dostavnicu.

rok od 6 mjeseci od prava na promjenu adrese. rok za podnošenje isprave. donošenje presude. 121 122 Npr. odgovor na tužbu. Svrha postojanja rokova je pravna sigurnost i osiguranje brzog pružanja pravne zaštite. punomoćnik obavlja još jedan mjesec radnje u postupku. poslje otkaza punomoći.. Rokovi Rok je određeno vremensko razdoblje u kojem se neka procesna radnja može poduzeti. smatrat će se da je dostava obavljena onog dana kad je pismeno predano. Kad sud vrati podnesak podnositelju radi ispravka i dopune. otpremanje predsude. izjavljivanje revizije. Ako je to potrebo dostavljač će o dostavi saataviti poseban zastupnik i priložiti ga uz dostavnicu. odgovor na tužbu podnosi se u roku kojeg odredi predsjednik vijeća. rok za udovoljenje dužnostima. pripremno ročiše. Dostavljač će na dostavnici upisati ime i prezime osobe kojoj je pismeno predao te naznačiti da osobu kojoj je pismeno predao osobno poznaje.122 Sudski su rokovi. prijedlog za ponavljanje postupka. rok za žalbu od 15 dana Npr. rok za izvršenje presude. a koju osobno ne poznaje.Kad je prema odredbama ovog zakona pismen predano drugoj osobi a ne onoj kojoj se pismeno imalo dostaviti.121 Zakonski rokovi su. a zatim je osobno potpisati. dostava se može dokazivati i na drugi način. Ako dostavu ne obavlja državnom tijelu ili pravnoj osobi dostavljač će od osobe kojoj pismeno predaje. Zakonski i sudski rokovi Zakonskim rokovima trajanje je određeno zakonom (111/1) te se ne mogu mijenjati odlukom suda. a iznimno 30. ponavljanje postupka kod smetanja posjeda. postavljanje punomoćnika za primanje pismena. presuda zbog izostanka. rok za izvršenje činidbe. prije čijeg se isteka ne može poduzeti. rok za podnošenje žalbe. novčane činidbe. a ne može biti duži od 15 dana. Dostavljač koji nije javni bilježnik dužan je čitko naznačiti na dostavnici svoje ime i prezime te svojstvo. odgovor na žalbu. podnošenje žalbe. rok za ponovno podnošenje podneska. prijedlog da se presuda dopuni. platni nalog. rokovi kod podnesaka. rok za podnošenje izvještaja vještaka. naknada putnih troškova. rok za izvođenje dokaza.. 97 . Sudskim rokovima trajanje. odredit će rok za ponovno podnošenje. zatražiti da dokaže svoju istovjetnost. 3 mjeseca od nastupanja mirovanja.plaćanje vještaka. odnosno. prijedlog za povrat u prijašnje stanje.. rok za pregled isprave. time što je ponekad vezan u pogledu minimalne ili maksimalne granice njihova trajanja. rok za podnošenje punomoći. na dostavnici će se naznačiti odnos tih dviju osoba. određuje sud prema svom nahođenju (111/1) u konkretnom slučaju. zahtjev za ovrhu. Ako je dostavnica nestala. dokazivati i na drugi način (149/3-11). rok za otklanjanje nedostataka. zahtjev za naknadu troškova. Ako je na dostavnici netočno naznačen datum dostave. na temelju zakonskog ovlaštenja. odnosno broj isprave na temelju koje je utvrdio njenu istovjetnost i tko ju je izdao..

Produživi su sudski rokovi. ako je podnesak predan sudu koji nije nadležan u roku. Građanskopravni su oni kojima se određuje razdoblje za ostvarivanje ovlaštenja ili dužnosti koja proistječu iz odredaba građanskog prava. Takvi su. Npr. pa stigne nadležnom sudu nakon roka.127 123 Npr. nakon proteka roka tri mjeseca od dana propuštanja. ali samo na prijedlog stranaka ako nađe da za to postoje opravdani razlozi (111/2) s tim da se prijedlog mora podnijeti prije proteka tog roka. 127 Npr. svi rokovi iz ZPPa. Takvi su. u pravilu. 124 125 126 Npr. Zakon ne predviđa mogućnost da sud odluči da će skratiti trajanje roka koji je već počeo teći. onda od dana kad je za to saznala. smatrat će se na vrijeme podnesenim ako se njegovo podnošenje nenadležnom sudu može pripisati neznanju ili očitoj pogrešci podnositelja.125 Dilatorni su oni rokovi kojima se određuje vremensko razdoblje prije čijeg isteka nije dopušteno poduzimati radnje. a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje. a najmanje 8 dana od primitka poziva. O produživanju rokova odlučuje sud.126 Procesnopravni i građanskopravni rokovi Procesnopravni su oni kojima se određuje razdoblje za ostvarivanje ovlaštenja ili dužnosti koja proistječu iz odredaba procesnog prava.Produživi i neproduživi rokovi Neproduživi su zakonski rokovi. 98 . ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje. Npr. neovisno o saznanju ovlaštenih osoba za tu činjenicu. ili od stjecanja mogućnosti da ta osoba poduzme procesnu radnju. pripremno ročište treba odrediti tako da strankama ostane dovoljno vremena za pripremu. Monitorni su oni kad propuštanje radnje ne proizvodi štetne posljedice pa se radnja koja nije izvršena u roku može poduzeti i naknadno.123 Objektivni se računaju od nastupanja relevantne činjenice. u pravilu. svi zakonski rokovi. rok za odgovor na tužbu ili žalbu. prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se u roku od 15 dana računajući od dana kada je prestao razlog koji je prouzročio propuštanje. Subjektivni i objektivni rokovi Subjektivni su oni čiji početak zavisi od saznanja ovlaštene osobe za događaj koji je relevantan za njihovo računanje.124 Prekluzivni i monitorni rokovi Prekluzivni (peremptorni) su oni kad propuštanje radnje vezane za rok dovodi do gubitka prava na naknadno poduzimanje te procesne radnje.

smatrat će se na vrijeme podnesenim ako se njegovo podnošenje nenadležnom sudu može pripisati neznanju ili očitoj pogrešci podnositelja (113/7) 5. za osobe koje se nalaze u vojsci. već se za početak roka uzima prvi idući dan (112/2). Računanje rokova Rokovi se računaju samo po jedinicama određenim punim danima. dan predaje podneska upravi zatvora. dan predaje podneska vojnoj jedinici smatra se danom predaje sudu 3. pa stigne nadležnom sudu nakon roka. rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca (112/3). za osobe lišene slobode. Prekidanjem postupka prestaju teći svi zakonski i sudski rokovi (214/1). 99 . preporučenom pošiljkom ili telegrafom. počinju teći iznova kad se postupak nastavi (215/6). javnosti i usmenosti.Paricijski rokovi. glavne rasprave. raspravljanja incidentalnih pitanja. Mirovanjem postupka prestaju teći samo sudski rokovi (217/1). Rokovi se računaju na dane. odnosno. onda druga strana protekom roka može tražiti ovrhu. u rok se ne uračunava dan kad je dostava ili saopćenje obavljeno odnosno dan u koji pada događaj otkad treba računati trajanje roka. Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu. To su rokovi unutar kojih je moguće dobrovoljno izvršiti neku obvezu. ako je podnesak predan sudu koji nije nadležan u roku. Rokovi određeni na mjesece odnosno na godine završavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo. Pravilo je da se radnja čije je poduzimanje vezano za rok smatra izvršenom u roku ako je podnesak kojim se ta radnja poduzima predan nadležnom sudu u roku (113/1). dan predaje pošti smatra se danom predaje sudu (113/2) 2. Ako posljednji dan roka pada na državni blagdan. rok istječe tek protekom prvog idućeg radnog dana. svaki jedinstveni suparničar može poduzeti procesnu radnju sve dok i za jednog od njih teče rok 6. Ako je rok određen na dane. Susret suda i stranaka na ročištu omogućuje ostvarivanje načela kontradiktornosti. ili u nedjelju ili u koji drugi dan kad sud ne radi. nije dopuštena žalba (114/1). rok istječe protekom prvoga idućeg radnog dana (112/4). u sudskoj praksi smatraju se pravodobni i podnesci predani nakon proteka roka ako se takav postupak može pripisati pogrešnoj uputi koju je sud dao stranci Ročišta Ročište je vremenski određeno doba kada sud poduzima neku procesnu radnju uz sudjelovanje stranaka i drugih sudionika u postupku. Izuzeci: 1. a ako se ne izvrši. mjesece i godine (112/1). Rokovi koji su prestali teći. Ročišta određuje sud kad je to zakonom propisano ili kada to zahtijevaju potrebe postupka. izvođenja dokaza. Ako posljednji dan roka pada na državni blagdan ili u nedjelju ili neki drugi dan kada sud ne radi. neposrednosti. Ročišta se određuju zbog poduzimanja raznovrsnih procesnih radnji: pripremnog ročišta. ako je podnesak upućen sudu putem pošte. od pola noći do pola noći. Protiv rješenja o određivanju ročišta. kaznenopopravnog doma smatra se danom predaje sudu (113/6) 4.

u stadiju u kojem je normalno očekivati da se određena radnja poduzme. Sud prisutnima priopćava mjesto i vrijeme novog ročišta pa im se neće dostavljati poziv (116/1. 2. uopće ili ne na vrijeme. no sud može odlučiti da se ročište održi izvan sudske zgrade ako je to nužno ili kad će se time uštedjeti na vremenu ili troškovima (115/2). prekluzija – gubitak prava na poduzimanje procesne radnje. sud može odgoditi ročište. Propuštanje rokova Procesne posljedice propuštanja rokova su različite: 1. kad se predmet uviđaja ne može donijeti na sud. za dopunu ili ispravak žalbe. Posljedice propuštanja su pridavanje određenog procesnopravnog značaja tom propuštanju. Ako stranka u sudskom roku ne ispravi žalbeni podnesak. te će se strankama dostaviti podnesak koji je dao povod za ročište (114/2. radnje u predviđenom roku b) nepoduzimanje proc. Kada za to postoje opravdani razlozi. primjenom prisile ili pridavanjem određenog procesnopravnog značenja pasivnosti stranaka. Propuštanje Stranke mogu ugrožavati procesni tjek i svojom pasivnošću. Propuštanje većine zakonskih rokova dovodi do gubitka prava na poduzimanje određene radnje. upozorenje o posljedicama izostanka.128 Protiv takva rješenja nije dopuštena žalba. odvjetnik ne može tražiti ponavljanje postupka na osnovi parnične punomoći nakon proteka 6 mjeseci od pravomoćnosti odluke (95/2) 131 Npr. propuštanjem. U određenim situacijam procesno pravo je indiferentno prema pasivnosti stranaka. fikcija. danju.131 128 129 Npr. 129 U pozivu treba naznačiti: mjesto i vrijeme održavanja ročišta.Propuštanje stranaka manifestira se u nekoliko varijanti: a) nepoduzimanje proc.Ročišta se u pravilu održavaju u sudskoj zgradi (115/1).130 Sudski rokovi koji su prekluzivni su. značaj konkludentne izjave volje. Ponekad se na propuštanje nadovezuje gubitak prava na poduzimanje procesne radnje. rok za davanje osiguranja parničnih troškova.2). radnje u procesnom stadiju c) neodazivanje na zakazano ročište do njegova završetka ili odazivanje uz pasivno držanje ili odazivanje uz neposredno povlačenje s ročišta Na propuštanje se može reagirat na dva načina. Važno je da se o ročištu obavijeste stranke i drugi sudionici čija je prisutnost potrebna (114/2). nepoduzimanjem procesnih radnji. Ako se određuje pripremno ročište ili ročište za gl. te da se pozvanima da dovoljno vremena za pripremanje. kada sud radi.3). smatra se da je podnesak povučen ako ne bude ispravljen odnosno dopunjen i vraćen sudu u određenom roku (109/4). Protiv rješenja o odgodi ročišta nije dopuštena žalba. odnosno. poziv mora biti dostavljen najmanje osam dana prije početka ročišta 130 Npr. Do nje dolazi kod prekluzivnih rokova. ovisno o tome kad je do njega došlo. presumpcija o manifestaciji određene procesne volje stranke koja je propustila neku radnju – dakle. Ročišta se održavaju radnim danom. sud će žalbu odbaciti 100 . raspravu.

na povlačenje priznanja tužbenog zahtjeva. Propuštanje ročišta 1.132 Propuštanje stranke da dođe na ročište u pravilu ne utječe na pravo suda da to ročište održi. sud je dužan primiti predujam za izvođenje dokaza i nakon roka (153). na zaključenje sudske nagodbe. nastupa mirovanje postupka. na traženje aktorske kaucije. Npr. na odricanje od tužbenog zahtjeva. indiferentnost – neke radnje se mogu poduzeti i nakon proteka roka (monitornog). odnosno. Propuštanje procesnog stadija Kod nas postoje neka pravila koja stranke prekludiraju u pravu poduzimanja određene radnje nakon propuštanja da je poduzmu u određenom stadiju postupka. presuda zbog izostanka – ako tuženik ne dodje na pripremno ročište tj ako prvo ročište za glavnu raspravu ako propremno ročište nije održano. na podnošenje incidentalne tužbe za utvrđenje.  Protutužba se može podnijeti do zaključenja glavne rasprave (189). odgoda ročišta – ako u postupku pred trgovačkim sudom s pripremnog ročišta ili prvog ročišta za glavnu raspravu izostanu obje stranke sud će ročište odgoditi 132 133 Npr. na protutužbu. održavanje ročišta unatoč propuštanju – propuštanje stranke da se odazove pozivu na ročište u pravili ne utječe na pravo suda da to ročište održi 2. postoji mogućnost da bude donesena presuda zbog izostanka 134 Npr. a najkasnije do završetka rasprave pred prvostupanjskim sudom.: prigovor tuženika o mjesnoj i stvarnoj nenadležnosti može se staviti do pripremnog ročišta. na imenovanje prethodnika. i traženju izuzeća sudaca i vještaka. na tužbu glavnog miješanja. Priznanje tužbenog zahtjeva I odricanje od tužbenog zahtjeva ne mogu se izvršiti konkludentnim procesnim radnjama već samo izričitom izjavom. na prigovor radi kompenzacije. 133 Ako obje stranke propuste doći na ročište. Ako samo jedna stranka dođe na ročište i predloži mirovanje također nastupa mirovanje (216/1). sud će izreći presudu zbog izostanka 4.3. do upuštanja tuženika u raspravljanje.  101 . do donošenja odluke (73/6). pa će stranka koja izostane biti prekludirana u pravu na poduzimanje onih radnji koje se mogu poduzimati samo u određenom stadiju.134 Takvog su značenja pravila o prigovoru nadležnosti. neće moći tražiti da se ponovno izvode dokazi. mirovanje postupka – ako obje stranke propuste doći na ročište u redovnom parničnom postupku doći će do mirovanja postupka 3. na jednostranu preinaku i povlačenje tužbe. a ako nije bilo rasprave. Propuštanje stranaka da se izjasne o pravnim pitanjima ne dovodi do situacije u kojoj bi se na takvo propuštanje nadovezale negativne posljedice.  Stranka je dužna podnijeti zahtjev za izuzeće suca čim sazna da postoji razlog za izuzeće. pravo na opoziv izjave punomoćnika. na naknadnu subjektivnu kumulaciju.

ali bi se njime ugrožavali interesi stranke koja ih poduzima ili protivnika. da postoje opravdani razlozi za propuštanje (117/1). Ako je stranka u pozivu za poduzimanje neke parnične radnje ili u pozivu za ročište bila upozorena na posljedice propuštanja. smatrat će se da je saznala za propuštanje onoga 135 136 137 138 npr. a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje . 3. 102 . da je stranka propustila rok ili ročište za poduzimanje neke procesne radnje (117/1). povlačenje tužbe – ako u postupku pred trgovačkim sudom nakon odgode ročišta obje stranke ne dodju ni na novo ročište smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu Građanskopravne posljedice propuštanja Sud je ovlašten prosuditi od kakvoj je značenja što stranka koja drži ispravu ne postupa po rješenju suda kojim joj se nalaže podnošenje isprave ili što neosnovano poriče da se isprava kod nje nalazi ili što stranka odbija iskazivati u stadiju izvođenja dokaza saslušanjem stranaka. U slučaju otkaza punomoći odnosno prestanka ili stečaja pravne osobe punomoćnik je dužan još mjesec dana obavljati radnje u postupku ako je to potrebno radi otklanjanja štete. (118/2).od dana kad je za to saznala. Povrat nije dopušten ako se radi o stadiju Zato nije dopušten povrat zbog propuštanja iznošenja nekih činjenica nakon čega je donesena kontradiktorna presuda jer se to može ostvariti i u žalbi. Početak roka se računa od dana kad je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje. ulaganje žalbe protiv presude koja još nije donesena npr.136 Povrat u prijašnje stanje To je vraćanje parnice u stanje prije (opravdanog) propuštanja roka ili ročišta za poduzimanje određene parnične radnje zbog kojega je stranka izgubila pravo na naknadno poduzimanje propuštene radnje. jer o povratu sud nikad ne odlučuje po službenoj dužnosti.137 2. da je stranka zbog propuštanja izgubila pravo na poduzimanje te radnje (117/1). da stranka predloži da joj se dopusti da propuštenu radnju naknadno izvrši (117/1).135 b) nekad preuranjeno poduzimanje radnji nije nedopušteno. Pretpostavke za povrat u prijašnje stanje 1.5. Preuranjeno poduzimanje procesnih radnji Dvije vrste situacija: a) nekad je poduzimanje određene radnje nedopušteno jer još nisu sazreli uvjeti za njeno poduzimanje. stranka se ne može odreći prava na žalbu protiv presude koja još nije objavljena. da je zbog prekluzije za stranku nastala nemogućnost da na drugi način ostvari cilj koji je namjeravala ostvariti propuštenom radnjom138 4. Neizvršenje te obveze dovodi do imovinskopravne odgovornosti punomoćnika za štetu. da je povrat zatražen u zakonskom roku: subjektivni rok je 15 dana. 6. 5.

bit će relevantna samo ako sud uvaži prijedlog za povrat 140 Ako je sud donio odluku da se postupak prekine. koju podnosi tužitelj. dozvoljava da obavi propuštenu radnju. Stranka koja traži povrat u prijašnje stanje dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove postupka izazvane propuštanjem i odlučivanjem o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje neovisno o ishodu spora. Protiv toga rješenja posebna žalba nije dopuštena. Ako se povrat traži zbog propuštanja roka. Protiv rješenja kojim se prijedlog odbija ili odbacuje dopuštena je posebna žalba (271/2). U vezi s prijedlogom za povrat u prijašnje stanje sud će zakazati ročište. Objektivni rok je 3 mjeseca i uvijek se računa od dana propuštanja (118/4). dakle. Stranci se. Sud može odlučiti da se postupak prekine do pravomoćnosti rješenja o prijedlogu (120/1). a ovrha se na temelju njega može tražiti prije njegove pravomoćnosti (122a). O zahtjevu protivne stranke za naknadu troškova postupka sud je dužan odlučiti rješenjem bez odgode. b) ako se propusti ročište određeno u povodu prijedloga za povrat (119) c) ako se propuštanje stranke može pripisati bitnoj povredi postupka zbog koje se može izjaviti pravni lijek (117/2). predlagač je dužan istodobno s podnošenjem prijedloga izvršiti propuštenu radnju (118/4). TUŽBA O tužbi Parnični postupak se pokreće tužbom (185).140 Neće se dopustiti povrat u prijašnje stanje ako je propušteni rok za stavljanje prijedloga da se dopusti povrat u prijašnje stanje ili ako je propušteno ročište određeno u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje Odluka suda o dopuštanju povrata je konstitutivna. da zakon izričito ne isključuje dopustivost povrata. 103 . odnosno onoga dana kojega je održano ročište na koje je pozvana (118/3). osim ako su činjenice na kojima se prijedlog temelji općepoznate (121/2).139Nepravodobne i nedopuštene prijedloge sudac odbacuje (121/1). neovisno o odluci o glavnoj stvari. Povrat nije dopušten: a) ako se propusti rok za stavljanje prijedloga da se povrat dopusti.dana kojega je istekao rok u kojemu je radnju trebala poduzeti. obavijestit će se viši sud o toj odluci (120/2). Tužba je zahtjev za pružanje pravne zaštite određenog sadržaja koji tužitelj traži od suda s obzirom na tuženika. nema parnice (nemo iudex sine actore). a pred višim je sudom u tijek u postupak u povodu žalbe. 7. Protiv rješenja kojim se usvaja prijedlog nije dopuštena žalba (122). propuštena radnja se poduzima uvjetno. za kojeg tvrdi da se prema njema nalazi u određenoj građanskopravnoj obvezi koju dobrovoljno nije ispunio ili u u odnosu za kojeg tvrdi da je u svoju korist ovlašten tražiti autoritativno utvrđenje sadržaja nekog pravnog odnosa ili proizvođenje određene promjene u pravnim odnosima. Prijedlog se podnosi sudu kod kojeg je trebalo izvršiti propuštenu radnju (118/1). a odluke donesene zbog propuštanja ukidaju se po sili zakona (117/2). Parnica se vraća u stanje u kojemu se nalazila prije popuštanja. Bez tužbe. 139 Ovo je relikt načela ekvivalentnosti.

U parnici se raspravlja i odlučuje o osnovanosti tužiteljevog zahtjeva da mu sud pruži pravnu zaštitu određenog sadržaja koja proizlazi kao zaključak iz primjene određene pravne norme na utvrđeno činjenično stanje. zasniva se tek dostavljanjem tužbe tuženiku. zahtjev će odbiti.st. tužba će se odbaciti.141 Svojom tužbom tužitelj provocira sudsku odluku (ali podloga za donošenje te odluke nije samo tužba nego cjelokupni rezultat raspravljanja u parnici). Podnošenjem tužbe zasniva se dvostrani procesni odnos između tužitelja i suda. Deklaratorna tužba Za razliku od kondemnatorne tužbe kod koje se intervenira tek nakon što je došlo do povrede prava sa zadatkom represivne reakcije. Tužba je po svojoj pravnoj prirodi parnična radnja. Vrste deklaratornih tužbi 141 Npr. Utvrđivanje sadržaja prava i pravnih odnosa u sistemu deklaratorne pravne zaštite krajnji je cilj parničnog postupka.Umjesto podneskom tužba se može podnijeti i usmeno na zapisnik kod suda. Ako ne postoje. a zatim jesu li ispunjene i materijalnopravne pretpostavke. njome tužitelj određuje granice raspravljanja i determinira vrstu postupka. ne ispitujući materijalnopravne pretpostavke. Procesni odnosi su potpuno samostalni i neovisni od materijalnopravnih. a ne građanskopravni posao (kako to neki teoretičari smatraju). sa zadatkom da se očekivana povreda unaprijed spriječi. To se postiže primjenom sistema dekalratorne pravne zaštite – tužbom i presudom za utvrđenje. a ako postoje. Ako su ispunjene procesne pretpostavke. 104 . Pružanje pravne zaštite ograničuje se samo na deklariranje postojanja odnosno nepostojanja određenog sadržaja konkretnog prava ili pravnih odnosa. Trostrani procesni odnos. Odlučuje se o osnovanosti tužiteljevog zahtjeva da se presudom u njegovu korist proizvedu određene pravne posljedice kao rezultat pružanja pravne zaštite koju je po zakonu ovlašten tražiti. Ako se utvrdi da nisu ispunjene procesne pretpostavke. do njene pojave dolazi polovinom 19. više zahtjeva za zaštitu uperenih protiv jednog ili više tuženika. Odnosi čiji sadržaj ona utvrđuje postoje nezavisno od nje i prije nje. Deklaratorna pravna zaštita ne stvara nove pravne odnose niti preinačuje postojeće. koj obuhvaća i tuženika. Argumenti za ovu tvrdnju su deklaratorna tužba i slučaj singularne sukcesije koja nije dovela do procesnopravne sukcesije. U jednoj tužbi shvaćenoj u formalnom smislu može biti više tužbi shvaćenih u materijalnom smislu. U povodu podnesene tužbe vodi se parnični postupak u kojem se utvrđuje jesu li ispunjene procesne pretpostavke da se tužba uzme u razmatranje. Ona je historijski noviji oblik pravne zaštite. kod deklaratorne tužbe tužbe se intervenira prije nego je došlo do povrede. zahtjev će usvojiti. Sva snaga deklaratorne presude sastoji se u njenoj pravomoćnosti. sud će ispitati postoje li materijalnopravne pretpostavke.

autentična ako potječe od osobe koja je na njoj označena kao potpisnik. U praksi je više deklaratornih presuda nego deklaratornih tužbi zato što je svaka presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev.kad je to posebnim propisima predviđeno – bilo da zakon daje neposredno ovlaštenje određenoj osobi da pokrene parnicu. Pružanje pravne zaštite se ograničuje samo na deklariranje postojanja ili nepostojanja pravnog odnosa. Ako subjekt iz pravnog odnosa. ne može se utvrđivati da je neki pravni odnos postojao. provesti ovrha. Pravni interes za traženje deklaratorne pravne zaštite Svaki tužitelj nezavisno od prirode svoje procesne legitimacije mora imati konkretan i aktualan pravni interes za angažiranje pravosudne djelatnosti u određenoj pravnoj stvari. Ovo vrijedi bez obzira je li takva presuda donesena u povodu deklaratorne. Isprava je istinita. Dakle. na temelju deklaratorne presude. b) da utvrdi istinitost odnosno neistinitost neke isprave (187/1). time se ne stvaraju novi pravni odnosi niti preinačuju postojeći. presuda negativnog utvrđenja da tužitelju ne pripada ovlaštenje za traženje pravne zaštite određenog sadržaja. Ali i da određeni pravni odnos ne postoji – negativna deklaratorna tužba. Ne može se. bilo da ovlašćuje sud da određenu osobu uputi na pokretanje parnice 2. Ako sud prihvati pozitivni deklaratorni zahtjev ili ako odbije negativni deklaratorni zahtjev – presudom se utvrđuje da pravni odnos ima odnosno da nema sadržaj kakav proizlazi iz njenog dispozitiva. podnese protiv prekršitelja novi kondemnatornu tužbu. Ne može se tražiti utvrđivanje budućih pravnih odnosa. Objekt utvrđvanja u parnici pokrenutoj deklaratornom tužbom Ovom tužbom se traži od suda a) da utvrdi postojanje ili nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa. Ne može se tražiti ni utvrđivanje sadržaja pravnih propisa. radi zaštite svojih prava. Odnos čije se utvrđenje traži mora biti konkretan i u pravilu mora postojati u vrjeme suđenja. ne može se utvrđivati istinitost njenog sadržaja. povodom tužbe za utvrđivanje istinitosti isprave. čiji je sadržaj utvrđen takvom presudom. 1. ne postupi u skladu s njom. Tužitelje je u pravilu dužan učiniti vjerojatnim postojanje svog konkretnog pravnog interesa da se njegov deklaratorni zahtjev uzme u razmatranje. povrijeđeni subjekt će bit primoran da. Ti odnosi postoje prije nje i neovisno od nje. kondemnatorne ili konstitutivne tužbe. Zakon određuje da pravo na ovu zaštitu postoji.kad tužitelj ima pravni interes da se utvrdi postojanje ili nepostojanje nekog pravnog odnosa još prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz tog odnosa 105 .Traženje deklaratorne zaštite može biti usmjereno na utvrđenje da određeni pravni odnos postoji – pozitivna deklaratorna tužba. Odnos čije se utvrđivanje traži mora biti konkretan i mora postojati u vrijeme suđenja.

pod uvjetom da je sud pred kojim teče parnica nadležan i za odlučivanje o ovom novom zahtjevu (187/3). On se presumira se kad je to posebnim propisima predviđeno (187/2)142. potrebno čekati da pravo. jer pravomoćnost deklaratornog dijela izreke presude onemogućuje ponovno aktualiziranje pitanja osnove tužbenog zahtjeva u eventualnoj novoj parnici po osnovi drukčijeg kondemnatornog zahtjeva. o njemu može odlučiti deklaratornom presudom. Sud može iz razloga svrsishodnosti odlučiti da prije donošenja odluke o glavnoj stvari incidentalnom međupresudom riješi pitanje osnovanosti osnove istaknutog tužbenog zahtjeva. 142 Čl. trpi ili propusti. Ovom tužbom tužitelj traži od suda da mu pruži pravnu zaštitu tako što će tuženika osuditi da u korist tužitelja (ili iznimno nekog trećeg) nešto učini. glasi: “Takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno. Kondemnatorna tužba Represivna pravna zaštita. Tužitelj je tada dužan u nedostatku presumpcije o postojanju. Ako nije nadležan stajalište suda o tom pitanju imat će pravni učinak u parnici u kojoj je prethodno pitanje na takav način riješeno.bilo koji određeni pravni interes za podnošenje ove tužbe. Da bi se uspostavilo stanje kakvo bi trebalo biti. Kad sud u presudi utvrdi.3. taj dio izreke naziva se deklaratorni preambul. Incidentalna tužba za utvrđenje Ako odluku o sporu zavisi od toga postoji li ili ne neki pravni odnos koji je prije ili tijekom parnice postao sporan. na koje se taj zahtjev odnosi. kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe”. Sporni odnos mora biti od prejudicijelne važnosti za odluku o glavnom tužbenom zahtjevu. Time se pridonosi pravnoj sigurnosti. 106 . Stanje odnosa nije onakvo kakvo bi trebalo biti obzirom na sadržaj mjerodavne građanskopravne norme. Postojanje pravnog interesa sud može provjeravati samo prije donošenja odluke o tužbenom zahtjevu. Pravni interes postoji kad tužitelj učini vjerojatnim da bi tuženik svojim držanjem mogao ugroziti ostvarenje njegovih prava u bliskoj budućnosti. istaći i tužbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji odnosno ne postoji. Ovaj zahtjev se može istaći i već prilikom podnošenja tužbe u glavnoj stvari. Zahtjev prejudicijelnog sadržaja može tijekom parnice istaknuti i tuženik koristeći se institucijom protutužbe. (osudne ili tužbe na činjenje). 187. 2. Do intervencije dolazi nakon što je došlo do povrede prava – post festum. potrebno je represivnom mjerom suzbiti nepravo koje je tuženik uzrokovao. postane sporno tijekom postupka. osim postojećeg. učiniti vjerojatnim postojanje svog konkretnog pravnog interesa Pravni interes se ne presumira već ga je potrebno dokazati. st. Nije. i postojanje takvog pravnog odnosa. Ako je sud nadležan za samostalno rješavanje prejudicijelno pitanja. dakle. pored ostalog.kad tužitelj ima neki drugi. tužitelj može.

Raspravljanje o osnovanosti zahtjeva za izricanje osude mora nužno prethoditi utvrđivanje sadržaja tužiteljevih ovlaštenja i tuženikovih obveza. Stoga dispozitivu osuđujuće presude prethodi deklaratorni preambul koji se u pravilu unosi u obrazloženje. Takva deklaracija, međutim, nije obuhvaćena pravomoćnošću pa postoji mogućnost da se u nekoj drugoj parnici taj sadržaj utvrdi drukčije. Sud je ovlašten donijeti kondemnatornu presudu samo ako tužitelj podnese kondemnatornu tužbu. Ako sud stekne uvjerenje da tužiteljevo traženje nije osnovano, dužan je odbiti tužbeni zahtjev, to je presuda tzv. negativnog utvrđenja. Ona nema jednaku vrijednost kao negativna deklaratorna presuda. Kondemnatorni tužbeni zahtjev može biti odbijen npr. zbog toga što je utvrđeno da je potraživanje s obzirom na koje je takav zahtjev istaknut zastarjelo, odnosno zato što potraživanje još uvijek nije dospjelo. U kondemnatornoj tužbi može se tražiti osuda tuženika da nešto pozitivno učini; sašije odjelo, da preda određenu robu, da u ime naknade štete plati određeni iznos novca; ili osudu kojom mu se nalaže da nešto trpi; pravo služnosti, zabrana smetanja tužiteljevog posjeda. Može se tražiti da tuženik bude osuđen da dade određenu izjavu volje; da izda ispravu podobnu za upis prava u zemljišne knjige (clausula intabulandi). Pravni interes se zbog zabrane samopomoći presumira. Nedospjelost činidbe i kondemnatorna tužba Sud može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu, samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave (326/1). Kad se tužba podnese prije dospjelosti, u praksi je uobičajeno da se tužbeni zahtjev odbija kao preuranjen.143 Postoje, međutim, tri izuzetka kad je dopušteno izricanje kondemnatorne presude prije dospjelosti činidbe: 1) Uzdržavanje: ako sud nađe da je zahtjev za uzdržavanje osnovan, on može osuditi tuženika i na plaćanje uzdržavanja koje još nije dospjelo (326/2). No obveza plaćanje postoji tek kad potraživanja za pojedine obroke dospiju; 2) Najam / zakup: presuda kojom se tuženiku nalaže predaja ili preuzimanje stvari dane u najam ili zakup, može se donijeti i prije prestanka tih odnosa (326/3). Tužitelj može ostvariti svoje pravo neposredno nakon isteka najma/zakupa. 3) Buduća šteta: sud će, na zahtjev oštećenika, dosuditi naknadu i za buduću štetu, ako je po redovnom tijeku stvari izvjesno da će ona trajati i u budućnosti (203 ZOO). Novelom 2003. proširen je krug slučajeva u kojima se može i s obzirom na nedospjele tražbine tražiti kondemnatorna zaštita uz uvjet da se učini vjerojatnim postojanje pravnog interesa. Tužitelj koji učini vjerojatim da; 1.tuženik ozbiljno dovodi u pitanje postojanje njegove još nedospjele tražbine ili 2. da će morati sudskim putem ostvarivati svoju tražbinu ili da 3. iz drugih razloga ima za to pravni interes, može i prije dospjelosti tražbine tražiti od suda da tuženiku naloži da mu ispunji dužnu činidbu u vrijeme njezine dospjelosti.

143

O tome u teoriji postoje dva shvaćanja: 1) tužba se odbacuje jer ovlaštenik nema pravnog interesa za nju, 2) tužba se odbija je je dospjelost materijalnopravna pretpostavka osnovanosti (a ne procesna pretpostavka) tužbenog zahtjeva.

107

Tužbu kojom je zatražena osuda radi ispunjenja nedospjele tražbine u budućnosti treba zbog nedostatka pravnog interesa odbaciti zbog istog razloga zbog kojeg se odbacuje deklaratorna tužba za čije podnošenje tužitelj nema pravnog interesa. Okolnost da se tužba kojom je zatražena osuda radi ispunjenja nedospjele tražbine odbacuje ako se ne učini vjerojatnim postojanje pravnoh interesa za njeno podnošenje ne dovodi u pitanje stav da kondemnatorni tužbeni zahtjev treba odbiti ako se uzvrdi da tražbina s obzirom na koju je istaknut nije dospjela do zaključenja glavne rasprave. Izricanjem kondemnatorne presude tužitelj još ne dolazi do ostvarenja svog ovlaštenja. Kondemnatornom presudom tuženiku se samo nalaže da svoje držanje uskladi sa pravnom normom. Ako on to ipak ne učini steći će se pretpostavke da se u posebnom ovršnom postupku nalog parničnog suda prisilno ostvari. Stupnjevite tužbe Radi se o potpuno novom institutu u našem procesnom pravu, uveden po uzoru na njemačko i austrijsko pravo. Ratio uvođenja ovog instituta jest u činjenici da su u praksi česti slučajevi u kojma tužitelj naprosto nije u stanju postaviti procesno dopustiv tužbeni zahtjev (u smislu njegove određenosti) zato što mu tuženik ne želi položiti račun (u skladu s odredbama materijalnog prava ili ugovora) ili zato što mu tuženik ne želi dati podatke kojima raspolaže.144 Naziv "stupnjevite tužbe" uveden je zbog toga što je, kako bi omogućilo ostvarivanje prava na polaganje računa, a posljedično nakon toga i na ostvarivanje tražbine u parničnom postupku, postupak na kojeg se odnosi odredba čl. 186 b. ZPP-a podijeljen u dva dijela. Tijekom prve faze tuženiku se nalaže polaganje računa, a tijekom druge faze raspravlja se u povodu određenog tužbenog zahtjeva kojeg je tužitelj dužan postaviti nakon okončanja prvog stadija.

Manifestacijska tužba Tužitelj koji za to ima imovinskopravni interes može tužbom zatražiti od suda da tuženiku - koji je prema sadržaju pravnoga odnosa dužan položiti račun ili dati pregled neke imovine i obveza, odnosno tuženiku za koga je vjerojatno da nešto zna o utajenoj ili prikrivenoj imovini - naloži da (pod prisegom ili bez prisege): - položi račun ili, - preda potpuni pregled imovine ili obveza, odnosno, - da priopći što mu je o utajenoj ili prikrivenoj imovini poznato, - te da ujedno izjavi da su položeni račun, predani pregled imovine, odnosno dani podaci o imovini, potpuni i točni (186b/1). Nespecifirane kondemnacije

144

Do takvih situacija primjerice dolazi u odnosima izmeðu trgovačkih društava i dioničara, izmeðu nalogodavca i nalogoprimca, izmeðu upravitelja zajedničke imovine i suvlasnika te imovine, izmeðu autora i nakladnika, izmeðu poslodavca i radnika, itd.

108

Ako prije nego što tuženik ispuni svoju obvezu polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza, tužitelj ne može postaviti procesno dopustiv, tj. određen tužbeni zahtjev za isplatu određenog iznosa novca (ili isporuku određene količine zamjenjivih stvari, predaju određenih stvari ili prijenos određenih prava), tužitelj može u tužbi istaknuti, pored zahtjeva za - polaganje računa ili - predaju pregleda imovine i obveza, tek samo odrediv zahtjev za isplatu iznosa (ili isporuku ili predaju stvari ili prijenos prava) a visinu (količinu odnosno istovjetnost) toga zahtjeva će odrediti tek nakon što tuženik položi račun ili preda pregled imovine i obveza, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi u povodu položenog računa ili predanog pregleda imovine i obveza ili u povodu uskrate polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza (186b/2). Naime, u sporovima u kojima ne može postaviti procesno dopustiv, tj. određen zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti tek samo odrediv zahtjev za isplatu iznosa (ili predaju stvari ili prijenos prava) a visinu (količinu odnosno istovjetnost) toga zahtjeva odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati (186b/3). Dakle, razlika između druge i treće varijante je u tome koje se svoje obveze tuženik ne pridržava: obveze polaganja računa odnosno predaje pregleda imovine i obveza - 2. varijanta, ili obveze davanja potrebnih podataka - 3. varijanta. Konstitutivna tužba Konstitutivna ili pravnostvarajuća pravna zaštita realizira se u stvaranju pravnih odnosa koji dotle nisu postojali – bilo da proizvode nove bilo da preinačuje, ukida ili poništava postojeće pravne odnose. Predmet spora u konstitutivnim parnicama je zahtjev sudu da izmjeni sadržaj postojećih građanskopravnih odnosa, zasnovan na tužiteljevom pravu da traži određenu promjenu. Presuda kojom se odbija zahtjev za pružanje konstitutivne pravne zaštite utvrđuje da tužitelj nema ovlaštenja za traženje takve zaštite. Ona je presuda negativnog utvrđenja. Na podnošenje ove tužbe ovlaštene su samo osobe kojima to pravo zakon izričito priznaje tj. samo one imaju procesnu legitimaciju: 1) kad zakon radi zaštite općih interesa, ne dopušta pravnim subjektima da sami prouzrokuju promjene u pravnim odnosima, pa čak ni kad među njima postoji suglasnost; 2) kad im je dopušteno da sami vrše promjene svojom suglasnošću, a te suglasnosti nema, pa do promjene ne može doći jednostavno izraženom voljom. Ovom tužbom tužitelj traži od suda uspostavljanje, izmjenu ili ukidanje pravnog odnosa. Dakle, radi se o stvaranju pravnih odnosa koji do tada nisu postojali, bilo da se proizvode novi odnosi ili se postojeći odnosi preinačuju ili ukidaju. 145 Zaštiti prethodi utvrđivanje sadržaja pravnih odnosa među strankama. Ovaj deklaratorni preambul ulazi u obrazloženje presude.
145

Konstitutivnog značaja su naprimjer tužbe: za razvod, poništenje braka i zajedničko traženje razvoda braka, tužba za određivanje vremena za ispunjenje obveza, tužba za smanjenje ili povećanje uzdržavanja, tužba za sniženje ugovorne naknade advokatu, tužba za poništenje arbitražne presude, itd.

109

Presude kojima se prihvaća konstitutivni tužbeni zahtjev pa se određeni pravni odnos preinačuje, ukida ili poništava djeluju erga omnes; presude kojima se zahtjev odbija djeluju u pravilu samo inter partes, no u određenim slučajevima, naročito u bračnim sporovima i te presude djeluju prema svima. Ovakva presuda ne deklarira postojanja prava na promjenu već tu promjenu sama neposredno vrši. Izvršenje odluke konzumira se nastupanjem njene pravomoćnosti. Učinak ove presude djeluje od trenutka nastupanja pravomoćnosti ex nunc. Samo izuzetno njihovo djelovanje proteže se unatrag, obično u vrijeme kada je nastupila neka pravnorelevntna činjenica koja pruža osonovu za isticanje konstitutivnog zahtjeva.

Sadržaj tužbe S obzirom na svoj oblik tužba je podnesak stranke kojim ona pokreće parnicu. Njega može u pravilu zamjeniti usmena izjava dana na zapisnik pred parničnim sudom. Određujući elementa sadržaja tužbe zakon propisuje jedan minimalni obvezatni sadržaj bez kojeg se tužba ne može uzeti u razmatranje i jedan dalji mogući ili preporučljivi sadržaj koji će sudu i strankama omogućiti uspješnije raspravljanje. Obligatorni sadržaj: 1. Podaci koje mora imati i svaki drugi podnesak, 2. Određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja 3. Tvrdnje o činjenicama na kojima tužitelj zasniva tužbeni zahtjev, 4. Prijedloge o dokazima kojima se činjenice mogu utvrditi (186/1), Kad stvarna nadležnost, sastav suda, vrsta postupka, pravo na izjavljivanje revizije, ovlaštenje na zastupanje ili pravo na naknadu troškova postupka ovisi o vrijednosti predmeta spora, a predmet tužbenog zahtjeva nije novčana svota, tužitelj je dužan u tužbi naznačiti vrijednost predmeta spora (186/2) Sud će po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva; ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan. Vrijednost predmeta spora može biti relevantna i za vrstu postupka koji će se provesti. Jednom naznačenu vrijednost predmeta spora tužitelj nije ovlašten naknadno mijenjati.

Fakultativni sadržaj Tužitelj može izložiti svoje shvaćanje o pravnoj osnovi svog tužbenog zahtjeva (186/3) ali sud za tu osnovu nije vezan (jura novit curia). U tužbi se mogu istaknuti zahtjeva za donošenje odluka procesnopravne naravi,146. Mogu se navesti i pravnorelevantne izjave koje su pretpostavka za osnovanost tužbenog zahtjeva147
146 147

Npr. zahtjevi za delegaciju, izuzeće, za postavljanje besplatnog punomoćenika. Npr. o odustanku od ugovora, po pobijanju pobojnih pravnih poslova.

110

Ti podaci koje mora imati i svaki drugi podnesak su: a) oznaka suda, b) ime, zanimanje i prebivalište ili boravište stranaka i njihovih zakonskih zastupnika i punomoćenika ako ih imaju, c) predmet spora,148 d) sadržaj izjave, e) potpis podnositelja (106/2) koji mora biti na kraju podneska (106/3). Tužbeni zahtjev Tužbeni zahtjev je procesnopravni zahtjev za pružanje pravne zaštite određenog sadržaja. Pored zahtjeva u pogledu glavne stvari, on može obuhvatiti i sporedna potraživanja (186/1) kao što su zahtjev za naknadu parničnih troškova, za isplatu kamata, itd. Zahtjev mora biti konkretan i svestrano određen i to u subjektivnom smislu (u pogledu stranaka), te u objektivnom smislu (u pogledu predmeta spora). Tužbeni zahtjev je neodređen ako se sudu prepušta da nađe adekvatno rješenje s obzirom na činjeničnu osnovu spora ili da sam utvrdi osobu u odnosu na koju tužitelju pripada određeno ovlaštenje.149 Tužbena ili stvarna osnova Dužnost je tužitelja da navede činjenice na kojima zasniva svoje zahtjeve – glavne i sporedne, građanskopravo i procesnopravno relevantne. Historijski događaj za koji tužitelj smatra da mu pruža osnovu za isticanje određenog zahtjeva je stvarna ili tužbena osnova tužbe. Činjenice trebaju pokazati da postoji podudarnost između faktičnog stanja i onoga koje zakon predviđa kao osnovu za pružanje pravne zaštite. Činjenice koje se navode u tužbi trebaju biti dovoljno precizno opisane da omoguće konkretizaciju i specifikaciju spornog odnosa - sistem supstanciranja stvarne osnove spora. Tužitelj ne mora već u tužbi iscrpno navesti sve elemente relevantnog činjeničnog stanja. On je ovlašten i u nastavku prvostupanjskog postupka iznositi nove činjenice. Dokazi Tužitelj je već u tužbi dužan po mogućnosti navesti sve dokaze radi provjeravanja istinitosti svojih navoda. Dokazi moraju biti određeni u dva smisla: potrebno je navesti za koje se činjenice nude određena dokazna sredstva i kojim se dokaznim sredstvom određena činjenica može dokazati. Pismeni dokazi mogu se priložiti tužbi. Pravna osnova

148 149

To je u biti isto što i tužbeni zahtjev.

Tužbeni zahtjev bi bio neodređen, recimo kad bi se sudu prepustilo da nađe adekvatno rješenje s obzirom na činjeničnu osnovu spora ili da sam utvrdi osobu u odnosu na koju tužitelju pripada neko ovlaštenje. On mora glasiti npr. Tuženik V. A. mi je dužan isplatiti 5000 kn.

111

Pravna osnova zahtjeva za pružanje pravne zaštite – pravna kvalifikacija spornog pravnog odnosa i pravna pravila koja opravdavaju traženje da sud donese odluku određenog sadržaja samo je fakultativni element tužbe. Sud će po tužbi postupati ako tužitelj ne navede pravnu osnovu, a ako je i navede, sud nije vezan za njegovo shvaćanje (186/3). Prema načelu iura novit curia sud je dužan da sam utvrdi pravna pravila na temelju kojih treba prosuditi osnovanost tužbenog zahtjeva.

Tužba protiv RH Osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se prije podnošenja tužbe obratiti nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora (186a/1).150 Ako zahtjev ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu (186a/5). Sud će odbaciti tužbu podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka spomenutog roka (186a/6). Podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora prekida se zastarijevanje (186a/3). U slučajevima kad je posebnim zakonom propisan prekluzivni rok za podnošenje tužbe, tužitelj se ne mora poslužiti ovim zahtjevom jer bi time izgubio pravo na sudsku zaštitu. Ove odredbe se ne primjenjuju u slučajevima kada je posebnim zakonom propisan postupak podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu ili nekom drugom tijelu (186a/7).151 Eventualno postignuta nagodba između podnositelja zahtjeva i državnog odvjetništva ima svojstvo ovršnosti (186a/4). Predmet spora Predmet spora tužbeni zahtjev – zahtjev za pružanje pravne zaštite određenog sadržaja zasnovan na tvrdnji o ovlaštenju tužitelja da traži nastupanje određene pravne posljedice koja rezultira iz primjene mjerodavne pravne norme na utvrđeno činjenično stanje. Tužbeni zahtjev je nezavisan od građanskopravnog ovlaštenja. Odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva kao neosnovanog sud smije donijeti tek kad utvrdi da nijedno pravno pravilo ne upućuje na zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Kad tužitelj u deklaratornoj tužbi traži da sud prihvati njegovu tvrdnju o postojanju određenog građanaskopravnog odnosa tada on u svome tužbenom zahtjevu, po prirodi stvari, iznosi pravnu kvalifikaciju spornog odnosa. Sud je u takvim slučajevima vezan za pravnu kvalifikaciju istaknutu u tužbenom zahtjevu jer je ona sastavni dio tužbenog zahtjeva. Pravne posljedice podnošenja tužbe sudu

150

Ako je zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnesen nenadležnom državnom odvjetništvu, smatrat će se da je podnesen nadležnom državnom odvjetništvu istekom roka od osam dana (186a/2).
151

Npr. ZKP-om, Zakonom o službi u oružanim snagama.

112

u pravilu. prema okolnostima u vrijeme podnošenja tužbe sudu. tuženik se preinaci ne može protiviti (191/2) Građanskopravne posljedice: 1) Dospjelost i zastara se prekidaju podnošenjem tužbe sudu – pod rezolutivnim uvjetom da se postupak uredno nastavi (360-393 ZOO). 5) Ako se tužba preinačuje zbog okolnosti koje su nastupile nakon podnošenja tužbe sudu. 2) Kod alternativnih obveza kad pravo izbora pripada tužitelju. Parnica počinje teći dostavljanjem tužbe tuženiku (194/1). 3) Na povremena novčana dospjela davanja. Procesnopravne posljedice: 1) Ocjenjivanje nadležnosti vrši se. s obzirom na činjenice u vrijeme podnošenja tužbe sudu (15/3) (perpetuatio furi) 2) U slučaju elektivne nadležnosti pravo tužitelja na izbor nadležnog suda konzumira se podnošenjem tužbe sudu. 3) Ugovor o prorogaciji relevantan je ako je pravovaljan u vrijeme podnošenja tužbe sudu. teče zatezna kamata od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu (279/3 ZOO). Ako sud tužbu odbaci ili je tužitelj povuče svi pravni učinci prouzročeni podnošenjem poništavaju se ex tunc. dakle i podnošenjem kondemnatorne tužbe. 5) Pravo na ostvarivanje i zaštitu nekih strogo osobnih neprenosivih prava prenosi se na nasljednike ako je prednik podnio tužbu radi zaštite tih prava 6) Na iznos neisplaćene kamate može se zahtjevati zatezna kamata od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njezinu isplatu 7) Za razvod braka mjerodavno je i pravo države čiji su državljani oba bračna druga u vrijeme podnošenja tužbe 8) Zastarjevanjem tražbina prekida se podnošenjem tužbe sudu te isticanjem kompenzacijskog prigovora. 4) Ako je pravo na podnošenje tužbe ograničeno prekluzivnim rokom. No ako je tužba odbačena pa vjerovnik podigne ponovno tužbu u roku od 3 mjeseca smatrat će se da je zastarjevanje prekinuto prvom tužbom 9) Ako rok za ispunjenje obveza nije određen. dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu.Podnošenje tužbe sudu uzrokuje određene procesnopravne i građanskopravne posljedice. Smatra se da prekid nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe te ako tužba bude odbačena ili odbijena. to pravo izbora se konzumira podnošenjem tužbe sudu. 4) Dopustivost tužbe sa stajališta ostalih procesnih pretpostavki prosuđuje se. do prekluzije ne dolazi ako se tužba podnese dok rok još teče. tužitelja i tuženika. visi (lat. od tada parnica postoji. između ostalog i pokretanjem postupka čija je svrha da se postigne ispunjenje obveze. Litispendecija – pravne posljedice dostave tužbe tuženiku Litispendecija je postojanje parnice. u prvom redu. 113 . Od tada se ujedno i zasniva trostrani procesnopravni odnos između suda. lis pendent). Ako sud smatra da je tužba dopuštena. on ne donosi o tome posebnu odluku već se takav stav manifestira konkludentno iz radnje koje se dalje poduzimaju.

114 . No u slučaju subjektivne preinake tužbe u odnosu na novog tuženika. 4) Atrakcijska nadležnost za protutužbu i tužbu tzv glavnog miješanja može se zasnovati tek kad nastupi litispendencija u parnici koja atrahira 5) Nakon početka parnice obavlja se obavještavanje treće osobe o parnici (211). 7) Tek nakon dostave tužbe tuženiku sud može dostavu pismena tuženiku obavljati preko oglasne ploče 8) Riješenje kojim se sud oglašava nenadležnim ne dostavlja se tuženiku ako mu tužba nije dostavljena Nedopustivost nove parnice među istim strankama o istom zahtjevu Dok parnica teče ne može se o istom zahtjevu pokrenuti nova parnica među istim strankama. zbog toga što pravomoćnost ima prednost pred litispendencijom. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je. odbacit će se tužba u parnici koja je počela ranije teći. Kad umre stranka. Sud na poštivanje ovog pravila vodi računa po službenoj dužnosti tijekom cijelog postupka (194/4). mirovanje i zastoj postupka ne utječu na litispendenciju. ranije donesena pravomoćna odluka. 3) Nakon početka parnice umješač se može pridružiti jednoj od stranaka (206). 152 2) Naime. od postojanja litispendencije u odnosu na prethodno tuženog. jer otvara mogućnost donošenja više odluka u istoj stvari (ne varie judicetur) te načelu ekonomičnosti.Protiv supsidijarnog tuženika parnica počinje teći kad mu se dostavi tužba. Pravila o litispendenciji važe i za ostvarivanje tražbina istaknutih radi kompenzacije u parnici. ne može se u pogledu istog zahtjeva i među istim strankama pokrenuti nova parnica (194/3). Zasnivanje litispnedencije proizvodi određene procesnoprave i građanskopravne učinke. Prekid. Kad tužitelj povuče tužbu ili se odrekne od tužbenog zahtjeva. Ako sud odbaci tužbu ili je tužitelj povuče svi učinci litispendencije poništavaju se ex tunc kao da je nije ni bilo. sud je dužan odbaciti tužbu u odnosu na koju je parnica počela kasnije teći153 (288. u pravilu. 301). parnica teče ex tunc. 6) Ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica. istodobno vođenje dvije parnice protivi se načelu načelu pravne sigurnosti. Procesnopravne posljedice litispendencije. No. tuženikov pristanak (190/2). Litispendencija prestaje: 1) 2) 3) 4) 5) Pravomoćnošću odluke kojom se parnica završava.152 Ako bi unatoč ovom pravilu bila pokrenuta nova parnica među istim strankama u pogledu istog zahtjeva. 1) Dok parnica teče. a ne tek nakon pravomoćnosti presude kojom je bio odbijen na zahtjev u odnosu na prvotuženika. Kad dođe do konfuzije stranaka. Kad stranke zaključe sudsku nagodbu. u parnici koju nasljednici ne mogu produžiti. ako je u parnici koja je počela kasnije teći. to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši (195/1). jer uzrokuje nepotrebne troškove. 153 A ne u odnosu na onu koja je kasnije ponesena.

Izvanredni pravni lijekovi ne mogu se podnositi zbog ovakvih povreda jer pravomoćnost ima prednost pred litispendencijom. o kome viši sud vodi računa po službenoj dužnosti. No on može podnijeti samo jednu tužbu (shvaćenu u formalnom smislu) te u njoj istaknuti više tužbenih zahtjeva protiv istog tuženika (cummulatio actionum).ako ne bude priznata. Građanskopravne posljedice litispendencije Pošteni posjednik postaje nepoštenim od trenutku kada mu je tužba dostavljena uz uvjet da je u sporu o pravu na tužbu pravomoćno odlučeno da mu ne pripada pravo na posjed. Objektivna kumulacija omogućuje nepotpunu atrakciju. Sud će ukinuti presudu i odbacit tužbu (369/2). postupak pred domaćim sudom treba nastaviti. a može i o svakom zahtjevu donijeti djelomičnu presudu. tužbu pred domaćim sudom treba odbaciti. 3) ako postoji uzajamnost (90 ZRSZ). Dakle. to po slovu zakona ne predstavlja objektivnu kumulaciju iako to u biti jest. 154 Kad se ističu sporedni zahtjevi uz glavni. . 115 . 2) ako za taj spor ne postoji isključiva nadležnost suda u RH. Sud će unatoč otuđenju biti ovlašten donijeti meritornu presudu s obzirom na stranke koje su započele parnicu. sud ne pazi po službenoj dužnosti već samo na zahtjev stranke.154 Objektivna kumulacija može se spojiti sa subjektivnom. Revizija se ne može podnositi zbog ove povrede jer pravomoćnost nosi prevagu nad litispendencijom. Litispendencija pred stranim sudom Sud RH prekinut će postupak na zahtjev stranke ako je pred stranim sudom u toku spor o istoj stvari i između istih stranaka i to: 1) ako je pred stranim sudom pokrenut postupak u istoj stvari. Na ovakvu litispendenciju pred stranim sudom. Objektivna kumulacija tužbenih zahtjeva (cummulatio actionum) Tužitelj može podnijeti onoliko tužbi protiv istog tuženika koliko ima tužbenih zahtjeva. Otuđenje stvari odnosno prava ne utječe na zasnovani procesnopravni odnos. a njen eventualni nastavak ovisit će o rezultatu suđenja pred stranim sudom: . Kumulacija tužbenih zahtjeva ovisi od dispozicije tužitelja. Spajanje samostalnih parnica odlukom suda ne dovodi do primjene pravila o objektivnoj kumulaciji. tužba se pred domaćim sudom ne odbacuje. Otuđenje stvari ili prava o kojima teče parnica Ako koja od stranka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnice to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši.U drugostupanjskom postupku odluka suda o zahtjevu o kome još teče parnica predstavlja razlog apsolutne ništavosti (354/2/9).ako strana presuda bude u RH priznata. O kumuliranim zahtjevima sud može odlučiti jednom presudom. parnica i dalje teče.

Pretpostavke za objektivnu kumulaciju Zakon ne prepušta sudu sa s obzirom na prilike slučaja odluči jesu li se stekle pretpostavke za ostvarivanje ciljeva kumulacije. Zakon a priori određuje minimalne objektivne pretpostavke za dopustivost kumulacije. Zakon smatra da se procesni ciljevi kumulacije mogu ostvariti samo pod uvjetom da je za sve kumulirane zahtjeve stvarno nadležan isti sud i da je određena ista vrsta postupka. Objektivna kumulacija onemogućuje nepotpunu atrakciju. Ako o nekim od kumuliranih zahjeva sudi vijeće a o drugima sudac, o svima će suditi vijeće. Ne mogu se spojiti zahtjevi koji se rješavaju po općim pravilima sa zahtjevima za koje važe propisi o bračnim ili paternitetskim parnicama, radnim sporovima, zbog smetanja posjeda, za izdavanje platnog naloga pa ni zahtjevi za koje važe različite vrste postupaka. Izuzetno na osnovi izričite zakonske odredbe s bračnim sporovima mogu se spojiti sporovi o zakonskom uzdržavanju bračnog druga, a s bračnim, maternitetskim i paternitetskim sporom i sporom o tome s kim će dijete živjeti, o roditeljskoj skrbi, o drugim mjeram za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te o njegovom uzdržavanju. Atrakcija je ovdje potpuna. Obična (istodobna) kumulacija postoji kad tužitelj već pri podnošenju tužbe kumulira više zahtjeva protiv istog tuženika (188/1). Sukcesivna kumulacija postoji kad tužitelj, uz već istaknuti tužbeni zahtjev, naknadno istakne nove zahtjeve (191/1). Na to ima pravo sve do zaključenja glavne rasprave. Ovdje se primjenjuju i pravila o preinaci tužbe. Eventualna kumulacija postoji kad tužitelj kumulira zahtjeve koji su u međusobnoj vezi, na način da zatraži od suda da slijedeći od istaknutih zahtjeva usvoji tek ako ustanovi da prethodni nije osnovan155 (188/2). Zahtjevi su u međusobnoj vezi u pravilu kad proizlaze iz bitno istog činjeničnog stanja i kad su usmjereni ka ostvarenju bitno identičnog pravnog ili ekonomskog interesa. U pravilu je moguće prihvatiti jedan od njih jer se međusobno isključuju. Koga će tužitelj i kakav će zahtjev protiv njega istaknuti zavisi od dispozicije tužitelja. Institucija eventualne kumulacije omogućuje da se zahtjevi kumuliraju eventualno, određujući redosljed odlučivanja o njihovoj osnovanosti; raspravljanje o sljedećem postat će bespredmetno ako sud prihvati prethodni. Alternativna obveza (duae res in obligatione, una in solutione) To je takva obveza kod koje postoji više načina ispunjenja, a tuženik se oslobađa obveze ako ispuni samo jedan od njih. Ako pravo izbora pripada tužitelju, on ga vrši prije podnošenja tužbe pa u tužbi ističe samo jedan zahtjev. Ako pravo izbora pripada tuženiku, tužitelj je dužan istaći u zahtjevu sve moguće načine ispunjenja, sud će također tuženika osuditi na ispunjenje svih mogućnosti, ostavljajući tuženiku da sam izabere način ispunjenja. Kako se ovdje radi o različitim mogućnostima ispunjenja jednog zahtjeva, nema objektivne kumulacije.
155

Npr. prvi zahtjev – da se plati kupoprodajna cijana, drugi zahtjev za slučaj da je ugovor možda ništavan, vraćanje stvari, treći zahtjev za slučaj da je stvar propala, plaćanje cijene propale stvari

116

Facultas alternativa (una res in obligatione, duae in solutione) To je takva obveza koja ima za predmet jednu činidbu ali je tuženik ovlašten na ponudu tužitelja osloboditi se svoje obveze izvršenjem neke druge radnje. Tužitelj ovdje prema tuženiku ističe samo jedan zahtjev. Ta alternativna mogućnost oslobođenja od obveze nije tužbeni zahtjev već građanskopravna ponuda. O toj alternativnoj mogućnosti sud ne može odlučivati. Dakle ni ovdje nema objektivne kumulacije. Preinaka tužbe Tužba se smatra preinačenom kada se u njoj izmijeni neki od bitnih elemenata, tako da izmijenjena tužbe nije istovjetna s onom prvobitnom pa se pravomoćnost presude koja bi bila izrečena na osnovi prvobitne tužbe ne bi odnosila i na preinačenu tužbu. Preinakom se smatraju i neke izmjene koje ne dovode do kvalitativnih promjena prvobitne tužbe, dok se s druge strane ne tretiraju kao preinaka neke izmjene koje očigledno predstavljaju preinaku. Elementi od kojih zavisi preinaka tužbe su tužbeni zahtjev i parnične stranke. Preinaka može biti subjektivna i objektivna. Promjene u pogledu predloženih dokaza i pravne osnove tužbe nisu relevantne. Preinaka tužbene osnove može biti relevantna samo posredno. Također, smanjenju tužbenog zahtjeva zakon ne pridaje značaj preinake tužbe (191/3). Vrste preinačenja: 1) Objektivno preinačenje može biti: a) promjena tužbenog zahtjeva: promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva; povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva; isticanje drugog zahtjeva uz postojeći; b) promjena činjenične osnove. 2) Subjektivno preinačenje je promjena stranaka. Tužitelj može preinačiti tužbu najkasnije do zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskih sudom (190/1). Za preinaku tužbe potreban je i pristanak tuženika. Ako on pristane, sud mora dopustiti preinaku (190/2).156 Objektivno preinačenje obuhvaća promjenu tužbenog zahtjeva (promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećavanja postojećeg ili isticanje drugog tužbenog zahtjeva) i promjenu činjenične osnove. Ako tuženik ne da svoj pristanak, to nema značaj apsolutnog veta jer sud ipak može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (190/2). Međutim postoje i slučajevi kad zakon izričito dozvoljava preinačenje tužbe i bez pristanka tuženika, pa će sud morati dozvoliti preinaku:
156

Nedostatak instituta preinake je u tome što onemogućuje ostvarenja načela ekonomičnosti i otvara mogućnost šikane.

117

a) kad se tužba preinačuje tako da se, zbog okolnosti koje su nastupile nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu (191/2); b) kad se smanjuje tužbeni zahjtev (191/3) tada važe pravila o povlačenju tužbe; c) kad se u toku parnice istakne incidentalni zahtjev za utvrđenje (187/4). U pogledu novih zahtjeva parnica se smatra pokrenutom tek kad su ti zahtjevi istaknuti, a litispendencija nastupa dostavljanjem tuženiku (tužiteljeve) izjave o preinaci. Pojedini slučajevi: a) Promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva ili preinaka u užem smislu - do nje dolazi kad tužitelj umjesto postojećeg tužbenog zahtjeva istakne neki drugi, neovisno od toga je li se novi zahtjev opravdava istom ili drugom činjeničnom osnovom. Tada se u pogledu prijašnjeg zahtjeva parnica gasi te prestaje litispendencija. U odnosu na povučeni zahtjev primjenjuju se pravila o povlačenju tužbe. b) povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva - do toga dolazi kad tužitelj postojeći zahtjev kvanititativno poveća. O postojećem tada parnica teče i dalje. Primjenjuju se pravila o sukcesivnoj objektivnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva. c) Isticanje drugog zahtjeva u već postojeći - do toga dolazi kad se naknadno dodaju dodatni zahtjevi uz postojeći zahtjev. Ovdje se primjenjuju pravila o sukcesivnoj objektivnoj kumulaciji. d) Preinaka tužbene osnove - do nje dolazi kad se tužbeni zahtjev zasniva na drugačijem činjeničnom stanju. Novoiznesene činjenice objektivno dovode do promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva. e) promjena ponuđenih dokaza – sud nije vezan za prijedloge stranaka u pogledu dokaznih sredstava, dokazi nisu bitan element identiteta tužbe Pravna osnova navedena u tužbi nije bitna za identitet spora. Subjektivno preinačenje - Tužitelj može svoju tužbu preinačiti i tako da umjesto prvobitnog tuženika tuži drugu osobu (192/1). Do promjene stranaka dolazi još i kad uz tužitelja pristupi novi tužitelj, kad tužba bude proširena na novog tuženika, kad umješač stupi umjesto stranke kojoj se pridružio, kad imenovani prethodnik stupi na mjesto tuženika. Ako prvobitni tuženik, koji se upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, ne da svoj pristanak, to ima značaj apsolutnog veta (192/2). Pristanak prvobitnog tuženika je potreban jer je to za njega samo povlačenje tužbe što znači da se ista može ponovno podići protiv njega. Pristanak novotuženog treba jer on ne ulazi u novu parnicu već preuzima staru u stanju u kome se nađe u trenutku preinake (prekluzije). Stupanje novog tuženika u parnicu. Nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari (litiskontestacija), umjesto tužitelja može u parnicu stupiti novi tužitelj samo ako tuženik na to pristane (192/3). Ovime je uspostavljeno opće pravilo da je za stupanje novog tužitelja u parnicu umjesto dotadašnjeg, nužno potreban njegov pristanak. Dotadašnji tuženik prestaje biti stranka pa u odnosu na njega ova preinaka predstavlja povlačenje tužbe. Novi tuženik stupa u parnica na mjesto dotadašnjeg pa se efekti podnošenja tužbe i litispendencije protiv prvobitno tuženog odnose na novog. Novi ne može ulagati prigovore u odnosima koje je prvotuženi bio prekludiran. Isto vrijedi i za novog tužitelja (192/4). Zakon izričito dozvoljava da se tužba u određenim slučajevima preinači i bez pristanaka tuženika; 118

1. kada se tužba preinačuje tako da se zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbenog zahtjeva iz bitno iste činjenične osnove drugi predmet ili novčani iznos – umjesto propale stvari naknada štete 2. kada se smanjuje tužbeni zahtjev, no tada važe pravila o povlačenju tužbe 3. kada se tijekom parnice istakne incidentalni tužbeni zahtjev za utvrđenje za koji zakon također određuje da se neće smatrati preinakom tuže U slučaju subjektivne preinake tužbe protivljenje prvobitnog tuženika ima zančenje apsolutnog veta pa sud nije ovlašten dopustiti tu preinaku. Pristanak novog tuženika potreban je jer on ne ulazi u novu parnicu već preuzima staru u stanju u kojem se nađe u momentu preinake, sa svim prekluzijama koje su dotad nastale i rezultatima do kojih je dovelo sudjelovanje prvobitnog tuženog u raspravljanju. Nije dopušteno prihvaćanje umješača kao stranke ako na to stranke ne pristanu. Ako se preinakom obuhvaćaju novi jedinstveni suparničari, oni se preinaci ne mogu protiviti jer se presuda ionako na njih neposredno odnosi. Novotuženi ne može spriječiti da bude tužen pa će tužitelj moći protiv njega pokrenuti novu parnicu. Suglasnost svih stranaka potreban je i za subjektivnu preinaku do koje dolazi kada u parnicu stupa osoba koja je pribavila stvar ili pravo o kojem teče parnica; dotadašnji umješač, imenovani prethodnik, ako se protiv prvobitno tuženog ističu zahtjevi koji ne zavise od toga drži li u ime prethodnika stvar ili vrši pravo; pri naknadnom zasnivanju aktivnog ili pasivnog suparničarstva. Nakon što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari umjesto tužitelja može u parnicu stupiti novi tužitelj samo ako tuženik na to pristane. Prije upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari za te promjene pristanak tuženika ne bi bio potreban. Ako je tužba preinačena na ročištu na kojem tuženik nije prisutan, sud će odgoditi ročište i dostaviti tuženiku prijepis zapisnika sa tog ročišta. Kad dopusti preinaku sud je dužan tuženiku ostaviti dovoljno vremena da se može pripremiti za raspravljanje o preinačenoj tužbi. Ako sud nije stvarno nadležan za preinačenu tužbu, dostavit će predmet nadležnom sudu koji će, ako se tuženik protivi preinaci riješiti je li preinaka dopuštena. Tako će postupiti i kad o preinačenoj tužbi treba suditi isti sud, ali u drugom sastavu. Protiv rješenja kojim se prihvaća objektivna preinaka nije dopuštena posebna žalba. Povlačenje tužbe Povlačenje tužbe je jednostrana neposredna parnična radnja tužitelja kojom izjavljuje da odustaje od traženja da sud odluči o njegovom tužbenom zahtjevu. Ova izjava je neopoziva. Međutim, ta izjava ne znači i odustanak od prava na određenu sudsku zaštitu. U času predaje ove izjave sudu, dolazi do gašenja parnice. Posljedice prouzročene podnošenjem tužbe i litispendencije poništavaju se ex tunc. Obavljene radnje tužitelja, tuženika i suda gube važnost. Povučena tužba smatra se kao da nije ni podnesena pa se može ponovno podnijeti. Rješenje o povlačenju tužbe, deklaratorne je naravi. Izjava o povlačenju ne može se opozvati. Do povlačenja dolazi obično kad stranke nađu načina da izvan suda riješe spor ili kad tužitelj odustane od daljnjeg traženja pravne zaštite.

119

Tužba se može povući samo djelomično, smanjenjem zahtjeva. Punomoćnk koji nije odvjetnik mora imati izričito ovlaštenje za povlačenje tužbe. Tužba se može povući i dok postupak miruje pa bi se ponovno mogla podnijeti i prije isteka 3 mjeseca od nastupa mirovanja. Tužba se može povući i tako da se tužbeni zahtjev zamjeni novim, po pravilima o preinaci tužbe. Unatoč povlačenju tužbe u povodu koje je primjenom pravila o atrakciji došlo do zasnivanja nadležnosti za protutužbu ili za tužbu tzv. glavnog mješanja ovako zasnovana nadležnost ostaje i dalje valjana u granicama važenja pravila o ustaljivanju nadležnosti. Tužba se može povući do zaključenja glavne rasprave ako tuženik na to pristane(193/2). Naime, ako je raspravljanje u sporu došlo dotle da je stvar zrela za suđenje, ne može se dozvoliti tužitelju da povlačenjem tužbe učini nevažećim provedeni postupak, te da isti postupak ponovno pokrene neograničeno puta. Tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženog samo do upuštanja tuženog u raspravljanje (193/1). Nakon upuštanja tuženog u raspravljanje, za povlačenje je potreban pristanak (193/2). Tuženikovo eventualno protivljenje ima značaj apsolutnog veta.157 Što se tiče izjave o pristanku, ako se tuženik u roku od 15 dana od obavijesti o povlačenju o tome ne izjasni, smatrat će se da je pristao na povlačenje (193/2) Presumirano povlačenje U određenim slučajevima zakon iz određene pasivnosti tužitelja neoborivo presumira da tužitelj povlači tužbu. Takvi su slučajevi: 1. ako tužitelj ne vrati tužbu koja mu je poslana na ispravak ili dopunu (109/4). 2. ako niti jedna stranka u roku od 4 mjeseca od početka mirovanja postupka ne predloži nastavak (217/3). 3. ako ne dokaže da je položio aktorsku kauciju (84/2 ZRSZ).158 4. ako tužitelj izostane s ročišta u sporovima male vrijednosti 5. ako niti na novo ročište u postupku pred trgovačkim sudom ne dođu obje stranke

Odricanje od tužbenog zahtjeva (rennuntiatio) To je jednostrana neposredna parnična radnja tužitelja, kojom izjavljuje da konačno tj. zauvijek odustaje od prava na određenu sudsku zaštitu. Sinonim za ovo je kvalificirano povlačenje tužbe. Ako se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud će bez daljnjega raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev - presudu na temelju odricanja (331a/1). Za odricanje od tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženika (331a/2). Odricanje od tužbenog zahtjeva, na ročištu ili u pisanom podnesku, tužitelj može i bez pristanka tuženika opozvati do donošenja presude (331a/5). Sud neće donijeti presudu na temelju odricanja i kad je udovoljeno potrebnim uvjetima ako utvrdi da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (331a/3).159
157

Naime ako se tuženik upustio u raspravljanje mora mu se priznati interes da se raspravljanje okonča donošenjem meritorne odluke. Ne može se tuženiku dozvoliti da po još neograničen broj puta tuži u istoj stvari
158

Neodazivanje tužitelja da pristupi ročištu ne znači da je povukao tužbu.

120

Isticanje procesno pravnih prigovora nije upuštanje tuženika u raspravu. Boreći se protiv tužiteljevog zahtjeva tuženik može isticati prigovore koji se ograničavaju na to da ospore postojanje procesnih pretpostavki za postupanje u povodu određene tužbe pred određenim sudom s ciljem da sud otkloni postupanje u određenoj parnici. Svaka parnična radnja tuženika kojom ispoljava određeni stav prema biti spora predstavlja radnju kojom se tuženik upušta u raspravljanje o glavnoj stvari. Takva parnična radnja je isticanje materijalnopravnog prigovora tuženika. u pravilu odbacivanjem tužbe. protiviti se zahtjevu protivnika ili ostati pasivan. 159 Donošenje presude na temelju odricanja odgodit će se ako je potrebno da se o okolnostima iz stava 3. Tuženik može priznati zahtjev protivnika. ovog članka prethodno pribave obavijesti.DRŽANJE TUŽENIKA U PARNICI Upuštanje tuženika u parnicu Procesno pravo ne obvezuje nijednu stranku na određeno držanje u parnici. Upuštanje tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari predstavlja svaku parničnu radnju tuženika koja ispoljava određen stav prema meritumu spora. a također i suglašavanje tuženika s tužbenim zahtjevom. 121 .

Vrste materijalnopravnih prigovora Materijalnopravni prigovori se ističu radi osporavanja osnovanosti tužbenog zahtjeva. oprost duga Napr.162 c) da unatoč postojanju tužiteljeva prava. mane volje mane volje. nasuprot revindikacijskom zahtjevu za predaju stvari. nesposobnost ugovaratelja Napr.160 Budući da bi ovo moglo dovesti do negativnih posljedica za neuku stranku.163 Isticanjem takvih prigovora tuženik na sebe preuzima teret dokazivanja relevantnih činjenica koje mu idu u prilog. Tuženik može već u pisanom odgovoru na tužbu osporiti osnovanost tužbenog zahtjeva i time sprječiti donošenje presude zbog ogluhe ili izostanka. odnosno prijedlog stranka može staviti. Smatra se da tuženik koji se upušta pred određenim sudom u raspravljanje o glavnoj stvari samom tim izjavljuje da nema procesnopravnih smetnji za meritorno raspravljanje. nasuprot reivindikacijskom zahtjevu za predaju stvari tuženik ističe prigovor postojanja ugovora o zakupu te iste stvari. traženja aktorske kaucije. s ciljem da sud meritornom odlukom odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. stvarna i mjesna nenadležnost. jer ga na to ovlašćuje neko njegovo samostalno pravo. ZPP propisuje: "kad je u ovom Zakonu predviđeno da stranka može staviti određeni prigovor ili prijedlog ili poduzeti kakvu drugu parničnu radnju dok se tuženik na glavnoj raspravi ne upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. nasuprot zahtjevu za 160 Napr. Ovi prigovori mogu se zasnivati na slijedećim tvrdnjama: a) da određene okolnosti spriječavaju sam postanak tužiteljeva prava161 b) da su naknadno nastupile okolnosti zbog kojih je pravo prestalo. odnosno drugu parničnu radnju poduzeti dok tuženik ne završi svoj odgovor na tužbu. raskid ugovora. Činjenica da se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari dovodi do prekluzije prava tuženika da u nastavku postupka ističe neke procesne prigovore o kojima sud ne vodi računa po službenoj dužnosti. a da time ne izgubi pravo da na ročištu za glavnu raspravu ističe prigovore procesne naravi. tuženik nije dužan ispuniti određenu obvezu. tuženik ističe prigovor postojanja ugovora o zakupu te iste stvari 122 . imenovanje prehodnika. protivljenja preinaci i povlačenju tužbe. Npr." (297/5). takav prigovor. 161 162 163 Napr.Prekluzija procesnopravnih prigovora zbog upuštanja u meritorno raspravljanje Upuštanje tuženika u meritorno raspravljanje o glavnoj stvari u nekim slučajevima dovodi do prekluzije prava tuženika da u nastavku postupka ističe neke procesnopravne prigovore o kojima sud ne mora voditi računa po službenoj dužnosti.

Ako do kompenzacijske izjave dođe. ne može se izreći kondamnatorna presuda protiv tužitelja. može tužbenim zahtjevom deklaratorne naravi tražiti da se utvrdi postojanje pravnog odnosa koji negira osnovanost tuženikovih prigovora. tuženik se može braniti prigovorom da je tužiteljevo potraživanje prestalo zbog te izjave. već da su kompenzacijom prestala ovlaštenja obiju stranaka. (b) osuda tuženika da ispuni višak tužiteljevog nekompenziranog dijela potraživanja. povodom ovog prigovora. već ističe postojanje svog kompenzabilnog ali nekompenziranog zahtjeva i traži od suda da presudom izvrši prebijanje ovih zahtjeva. Da bi do takvog ukidanja došlo potrebno je da jedan od subjekata izjavom priopći drugome da dolazi do kompenzacije. Ako sud. jer tuženikog zahtjev za ostvarenje svog potraživanja nije samostalan (to bi bilo moguće ako tuženik radi ostvarenja viška istakne protutužbu ili pokrene samostalnu parnicu. Međutim tada ovo ukidanje nastupa ex tunc: od časa kad su se potraživanja realno susrela (a ne priopćenjem volje). njegova odluka treba sadržavati: (1) deklaratornu odluku o postojanju tužiteljeva potraživanja (2) deklaratornu odluku o postojanju tuženikova potraživanja do visine tužiteljeva (3) konstitutivnu odluku o kompenzaciji uz: (a) odbijanje tužiteljevog zahtjeva do visine do koje je njegovo potraživanje kompenzirano. Prigovor radi prebijanja ne može se iznositi tek u žalbenom postupku. Kompenzirati se može i tražbina o kojoj je već donesena pravomoćna presuda u ranijoj parnici. a druga strana u parnici zatraži ispunjenje obveze. To je prigovor radi prebijanja. Dakle. Ako su potraživanja različita po visini. O ovim okolnostima sud pazi samo na prigovor tuženika (osim na ništavost ugovora). sud može odlučivati o tuženikovu prigovoru samo u granicama tužiteljevog tužbenog zahtjeva. 123 . Tužitelj reagirajući na prigovore tuženika. Svoje prigovore samostalne materijalnopravne naravi tuženik može isticati i u vidu tužbenog zahtjeva u protutužbi. koji su jedan prema drugome stekli istovrsna i dospjela potraživanja i to do visine do koje su uzajamna potraživanja po iznosu jednaka. ovlašteniku većeg iznosa pripada pravo na ostvarenje viška. utvrdi da postoje oba potraživanja. Tuženik se ne brani tvrdnjom da i on ima prema tužitelju svoj zahtjev. Međutim ako je tuženikovo potraživanje veće od tužiteljevog.ispunjenje obveze tuženik ističe prigovor zastare. Prijeboj u parnici odlukom suda – compensatio per judicem Izreka presude treba sadržavati i odluku o postojanju ili nepostojanju tražbine istaknute radi prebijanja. Tuženik ne tvrdi da je tužiteljevo potraživanje prestalo (izvanprocesnim prebijanjem). Isticanje prigovora o postojanju potraživanja radi prebijanja (kompenzacije) Građanskopravno prebijanje (compensatio civilis) Prijeboj ili kompenzacija je ukidanje uzajamnih prava i obveza dvaju pravnih subjekata. To se postiže prigovorom prebijanja – prigovorom zbog već nastupjelog prebijanja.

124 . već samo stvara osnovu za kompenzaciju konstitutivnom odlukom suda. prigovor ih ne gasi. njome tuženik sada protutužitelj ostvaruje pred istim sudom i u istoj parnici protiv tužitelja.jedno potraživanje se ne može isticati prigovorom radi prebijanja u dvije različite parnice. . Ako stranka nije tijekom prvostupanjskoga postupka istaknula prigovor radi prebijanja ona taj prigovor ne može iznijeti u žalbi (352/2).Ova dva prigovora se međudobno isključuju. Razlike između ova dva instituta su: Compensatio civilis Prigovara se da je već nastupilo prebijanje Tuženik ne tvrdi da i on ima svoj zahtjev prema tužitelju. ako među njima još nije došlo do izvanprocensog prebijanja. sada protutuženika svoj samostalni tužbeni zahtjev. tuženik bi u novoj parnici mogao isticati zahtjev protiv dotadašnjeg tužitelja jer o njemu nije odlučeno. već da su kompenzacijom prestala ovlaštenja obiju strana. Važno je naglasiti da zahtjev tuženika za prijebojem treba uzeti u obzir tek kad sud nađe da je tužiteljev zahtjev sam po sebi osnovan. Kad sud u povodu prigovora radi kompenziranja u parnici ne bi presudom utvrdio da takva tražbina ne postoji. Osporava se osnovanost tužiteljeve tvrdnje o postojanju potraživanja Nastupa s učinkom ex tunc – tek od priopćenja pritivniku Compensatio per iudicem Prigovorom se traži da sud presudom izvrši prebijanje Tuženik nasuprot tužitelju ističe svoj zahtjev Ne osprova se postojanje tužiteljevog potraživanja Nastrupa tek prevomoćnošću presude - - Kod nje oba potraživanja i dalje postoje. prigovora radi prebijanja se može istaći samo ako oba prebijanja još uvijek postoje. pa se tu primjenjuju pravila o litispendenciji: . dale tuženik se ne može braniti koristeći oba prigovora. . već bi samo prihvatio tužbeni zahtjev. Prigovor radi prijeboja i litispendencija Kad tuženik istakne ovaj prigovor on ostvaruje ista ovlaštenja kao i isticanjem tužbenog zahtjeva. Da to spriječi zakon određuje da sud mora presudom odlučiti i o tražbini istaknutoj radi prebijanja Protutužba To je tužba tuženika kao protutužitelja protiv tužitelja kao protutuženika u parnici koju je ovaj posljednji ranije protiv njega pokrenuo.tužitelj ne može u novoj parnici istricati taj zahtjev protiv dosadašnejg tužitelja (zbog toga što ZPP propisuje da sud mora presudom odlučiti i o potraživanju istaknutom radi potraživanja (338/3).dok je prigovor pendentan ne može se o istom potraživanju pokrenuti druga parnica. Naime.

Pogodna je kad je zahtjev tuženika viši od zahtjeva tužitelja. a prodavatelj protutužbom isplatu cijene. U pogledu sadržaja i forme za protutužbu isto što i za tužbu.164 b) Kompenzabilna protutužba . osim ako je za zahtjev protutužbe nadležan viši sud ili sud druge vrste (189/2). Napr. Protutužba se može podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom u parnici pokrenutoj na tužbu protivnika (189/1). Ako bi o zahtjevu protutužbe trebao suditi isti sud ali u drugačijem sastavu. Sud može donijeti djelomičnu odluku o tužbi I protutužbi prema tome koji je od zahtjeva prije sazrio za donošenje konačne odluke.Tuženik bi u ovakvim situacijama iste obrambene argumente mogao upotrijebiti i u formi prigovora. Napr. 125 . 165 Budući da u tom slučaju i tuženik i tužitelj ističu kondemnatorne zahtjeve do kompenzacije bi moglo doći u fazi dobrovoljnog ili prisilnog izvršenja c) Prejudicijelna protutužba – ako se njome traži utvrđenje nekoga pravnog odnosa ili prava od čijeg (ne)postojanja zavisi odluka o tužbenom zahtjevu166 Tuženik može protutužbu podnijeti sudu kod kojega je protiv njega ranije podnesena tužba. Ako je podnesena protutužba od prejudicijelnog značenja za tužbu odluka o protutužbenom zahtjevu u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu imat će značaj specifične međupresude. a tuženik protutužbom traži da se utvrdi da je on vlasnik iste. Sud može odlučiti da se o zahtjevima tužbe i protutužbe zajednički raspravlja i odlučuje. dakle. sud može prekinuti postupak u predmetu tužbe dok odluka u protututžbi ne postane pravomoćna. Vrste (189/1) : a) Koneksna protutužba – ako je zahtjev protutužbe u vezi s tužbenim zahtjevom. Ako se to pokaže osnovanim. oba zahtjeva sudit će se u kvalificiranijem sastavu (189/3). Ako se pokaže osnovanim sud bi mogao prekinuti postupak u predmetu tužbe dok odluka o parnici pokrenutoj protutužbom ne postane pravomoćna. Ciljevi zajedničkog raspravljanja mogu se postići ako je za zahtjev tužbe i protutužbe propisana ista vrsta postupka. Pravila o postupku u povodu protutužbe Sud može odlučiti da se o zahtjevima tužbe I protutužbe zajednički raspravlja I odlučuje. samo što tada ne bi uvijek dobio pravomoćnu odluku. Kupac tužbom traži predaju robe.ako su zahtjevi takvi da se mogu uzajamno prebiti. Tužitelj reviindikacijom traži prdaju stvari. Ako se radi o protutužbi tuženik nema pravo na 164 165 166 Napr. Tuženik svoj zahtjev može ostvariti ili u protutužbi ili u samostalnoj parnici. a naročito ako oba zahtjeva proizlaze iz istog pravnog odnosa ili stvarnog dogođaja. protutužba je samo mogućnost a ne i dužnost.

Tda su svi subjekti u jednoj stranačkoj ulozi jedna jedinstvena stranka. 126 . Tu se formira onoliko procesnih odnosa koliko se ističe tužbenih zahtjeva.osiguranje parničnih troškova. litis consortium). S materijalnog stajališta u suparničarstvu postoji u pravilu onoliko parničnih odnosa koliko ima procesnih parova. Kod jedinstvenog suparničarstva subjektivnu kumulaciju ne prati objektivna kumulacija tužbenih zahtjev. SUDJELOVANJE VIŠE STRANAKA U PARNICI Suparničarstvo ( litis consortium) Ono postoji kad se u istoj stranačkoj ulozi u parnici pojavljuje više procesnih subjekata (naziva se još i subjektivna kumulacija ili lat. Kumulaciju procesnih subjekata u pravilu prati i kumulacija tužbenih zahtjeva. S formalnog stajališta suparničarstvo se manifestira u jednoj parnici. Protutužba je dopuštena I u postupku u povodu izdavanja platnog naloga.

nadležan je sud koji je mjesno nadležan za jednog od tuženika. Razlozi koji opravdavaju atrakciju kod materijalnog ne postoje u odnosu na formalno suparničarstvo. Iznimno može biti i obligatorno (nužno supraničarstvo). što znači da je rezultat procesne dispozicije tužitelja. a za njih ne postoji mjesna nadležnost istog suda. 168 169 Npr. ne ostavljajući sudu mogućnost samostalnog ocjenjivanja. Nadležnost suda RH postoji za sve materijalne suparničare kad jedan od tuženih materijalnih suparničara ima prebivalište odnosno sjedište u RH. kad stranku naslijedi više univerzalnih sljednika). Nedostatak pretpostavki u pravilu ne dovodi do odbacivanja tužbe.. već se naređuje razdvajanje postupka. ovisi o njegovoj volji. U pravnoj vezi su oni koji se nalaze u nekoj pravnoj zajednici (196/1/1). ali su u njihovim parnicama posredan predmet spora prava i obveze koje proistječu iz bitno istovrsne (slične) činjenične i pravne osnove (196/1/2). tada se odbacuje tužba. 127 . u takvoj su situaciji više tuženika tuženih radi isplate dugovane najamnine. a čak neka može nastati i nezavisno od volje tužitelja (napr. Ako su svi suparničari sporedni obveznici. Npr. Samo ih veže ista parnica formirana dispozicijom tužitelja. 167 Npr. Izuzetak postoji kad parnicom nisu obuhvaćeni svi subjekti nužnog suparničarstva. Formalni suparničari su oni koji se prije i izvan parnice ne nalaze u određenoj pravnoj ili stvarnoj vezi s obzirom na predmet spora. Materijalno i formalno suparničarstvo Materijalni suparničari su oni koji se prije i izvan parnice nalaze u određenoj pravnoj ili stvarnoj vezi s obzirom na predmet spora.167 U stvarnoj vezi su oni čija prava i obveze proistječu iz iste činjenične i pravne osnove (196/1/1)168. U pogledu mjesne nadležnosti važe pravila o atrakciji: ako je jednom tužbom tuženo više osoba. Suparničarstvo je aktivno kad više subjekata sudjeluje u parnici u svojstvu tužitelja a pasivno kad više subjekata ima ulogu tuženika. mjesno je nadležan sud koji je nadležan za bilo kojeg od njih. a ako među njima ima glavnih. Subjektivna kumulacija kod formalnog suparničarstva dopuštena je samo ako postoji i stvarna i mjesna nadležnost istog suda za svaki zahtjev i za svakog tuženika.169 Suparničarstvo je moguće samo ako je za sve zahtjeve stvarno nadležan isti sud. i sporednih obveznika sud koji je mjesno nadležan za koga od glavnih obveznika (50). bračni drugovo u sporu u kojem treći traži poništenje njihovog braka. Tuženi supočinitelji nekog delikta u pranici u kojoj se od njih traži naknada štete. Zakon sam propisuje pretpostavke za dopustivost suparničarstva.Suparničarstvo je u pravilu fakultativne prirode. Suvlasnici u sporu protiv trećeg o zajendičkoj imovini. Ono je obostrano kad i u ulozi tužitelja i u ulozi tuženika ima više stranaka. Do atrakcije stvarne nadležnosti trgovačkih sudova i postupka pred tim sudovima dolazi u sporovima koji proizlaze iz trgovačkih ugovora i u sporovima za naknadu štete koja proizlazi iz tih ugovora između osoba koje obavljaju gospodarsku djelatnost u kojima kao materijalni suparničari sudjeluju i druge fizičke ili pravne osobe. Spajanje parnica odlukom suda radi zajedničkog raspravljanja ne stvara suparničarstvo Ova institucija se opravdava razlozima ekonomičnosti i pravne sigurnosti.

te se smatraju kao jedna parnična stranka. osim ako su ih poduzeli svi. tu parničnu radnju može svaki suparničar poduzeti sve dok ma i za jednog od njih još teče rok za poduzimanje te radnje (202). Od radnji koje pojedini jedinstveni suparničari poduzimaju. suparničari u paternitetskom sporu. suvlasnici u nekoj vlasničkoj parnici. odreći se tužbenog zahtjeva ili zaključiti sudsku nagodbu.protiv svakoga od takvih suparničara može se donijeti različita presuda. Obični suparničari su svi formalni suparničari. pa se postavlja problem njihovog tretiranja kad su međusobno suprotne. ako njihov međusobni odnos ne iziskuje jedinstveno rješenje spora (u pravilu oni koji se ne nalaze u pravnoj zajednici170). ovrhovoditelj u čiju je korist zapljenjena tražbina u parnici radi utvrđivanja postojanja ili visine tražbine. zakonski nasljednici u parnici osporavanja testamenta. Oni imaju jedinstveni tretman u parnici. Jedinstveni suparničar ne može samostalno priznati zahtjev. suvlasnici poslužnog dobra u parnici o realnim služnostima na nekretninama jer su služnosti nedjeljive. tuženi bračni drugovi u parnici za poništaj braka.Obično i jedinstveno suparničarstvo Obični suparničari . pa svaki od njih slijedi svoju procesnu sudbinu. vrijedi samo ona koja je za sve njih najpovoljnija te se uz to omogućuje da se prema svima povuku jednake procesne i materijalnopravne konzekvencije. spor može riješiti samo na jednak način prema svima (201). Protiv njih se ne može donijeti presuda zbog izostanka ili presuda zbog ogluhe ako makar u odnosu na jednog ne postoje uvjeti za donošenje tih presuda. Štetne procesne radnje ne djeluju ni prema kome. a mogu biti i materijalni. 128 . Jedinstveni suparničari su. Korisne procesne radnje jednoga djeluju i u korist onih koji te radnje nisu poduzeli (201)171.Tužbeni zahtjev može biti ili u istom zahtjevu prihvaćen prema svima ili odbijen u odnosu na sve njih. Jedinstveni suparničar može samostalno povući tužbu osim ako se ne radi o nužnom suparničarstvu. glavni dužnik I jamac u parnici koju protiv njih vodi vjerovnik. Presuda donesena nakon odstupanja jedinstvenog suparničara iz parnice neposredno će i na njega djelovati. solidarni dužnici iz ugovornog odnosa) 171 Primjena ovoga pravila na rokove: Ako rokovi za izvršenje određene parnične radnje za pojedine jedinstvene suparničare ističu u razno vrijeme. Za jedinstvene suparničare je karakteristično da se. Inače svaki suparničar može samostalno podnositit prijedloge koji se tiču tijeka parnice pa i jedinstveni. Svaki od njih može samostalno poduzimati parnične radnje. Nužno suparničarstvo 170 No obični suparničari mogu biti i oni materijalni koji se nalaze u pravnoj zajednici (npr. po zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa. tuženi davatelji uzdržavanja. Pravni lijekovi koje je podnio jedan djeluju i u korist onih koji ih nisu podnijeli. pa ni prema onome koji ih je poduzeo. Položaj svakoga od njih je samostalan u odnosu na ostale. Posljedice radnji koje on poduzima djeluju samo u odnosu na njega (200).

173 Do ovoga može doći sve do zaključenja glavne rasprave (196/2). Ipak će protiv njega moći biti pokrenuta nova parnica. Pogrešno je tužbu tzv. Novi tužitelj svoj pristanak izražava podnošenjem tužbe. glavnog mješanja tretirati kao slučaj nužnog suparničarstva jer je ona rezultat procesnopravne mogućnosti a ne materijalnopravne nužde. Naknadno suparničarstvo zasniva se onda kad je parnica već počela. Naime. Takve su dvije situacije: 1. Odsutnost jednog sudionika u parnici predstavlja nedostatak procesnoprave legitimacije za vođenje parnice. To je tužba osobe koja u cijelosti ili djelomično traži stvar ili pravo o kojem između drugih osoba već teče parnica. Glavni dužnik i jamac mogu biti zajednički tuženi. U parnici radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji tužbu bi trebalo podnijeti ne samo protiv trećeg već nužno i protiv dužnika koji je poduzeo radnju sa trećim. bez njegova pristanka ne može uz tužitelja pristupiti novi tužitelj (196/3). To je moguće čak i ako taj sud ne bi bio stvarno nadležan – atrakcija. Ovakvo suparničarstvo moguće je samo na pasivnoj strani. Tužba glavnog miješanja. parnica za poništaj braka koju pokrene treća osoba ili organ skrbništva 173 174 Do naknadnog suparničarstva može doći i mimo volje stranaka kod univerzalne sukcesije. Ako tužitelj ne obuhvati tužbom sve one koji tek zajedno čine jednu parničnu stranku. Suparničarstvo na osnovi zakona Zakonsko suparničarstvo postoji kad zakon izričito predviđa suparničarstvo neovisno od postojanja općih pretpostavaka za suparničarstvo. koji su takvi da građanskopravni propisi traže da se ti odnosi riješe sudjelovanjem svih tih osoba u parnici. 129 . ali ne i obrnuto. Nova stranka mora primiti parnicu u onom stanju u kojem se ona nalazi kad ona u nju stupa (196/4). čime dolazi u nepovolju procesnu situaciju. na način da se tužba proširi na novog tuženika ili da uz tužitelja pristupi i novi tužitelj. nakon što se (dotadašnji) tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari. ako se jamac nalazi u obvezi samo pod uvjetom da glavni dužnik ne bi mogao platiti (beneficium ordinis). Prvobitno i naknadno suparničarstvo Prvobitno suparničarstvo je takvo suparničarstvo koje je zanovano već prilikom podnošenja tužbe. tužbu treba odbaciti. sve dok se postupak pravomoćno ne završi (198). 2. Zato od ocjene same nove stranke zavisi hoće li to prihvatiti. 172 Primjeri: parnica radi utvrđenja prava služnosti na nekretninama u pogledu suvlasnika poslužnog dobra. onda je obveza jamaca uvjetne prirode i ne dopušta kumulacija.Nužno suparničarstvo postoji pri odnosima u kojima sudjeluje više osoba.174 ZIDZPP/03-om je unesena nova odredba prema kojoj. Takva osoba može pred sudom pred kojim ta parnica teče tužiti obje stranke jednom tužbom. parnica koju pokrene jedan suvlasnik za diobnu suvlasništva.172 Svi nužni suparničari su ujedno i jedinstveni. a novi tuženik je ovlašten uskratiti pristanak na proširenje tužbe na sebe (196/2). ako to nije u suprotnosti sa sadržajem ugovora o jamstvu (199).

naime. ili ako prema pojedinima od njih ističe različite zahtjeve koji su u međusobnoj vezi 176. Traži se i to da je isti sud stvarno i mjesno nadležan za svaki od zahtjeva i za svakog od tuženika (197/2). pa za slučaj da s ovim zahtjevom ne uspije. od svakoga od tuženika se traži predaja iste stvari. jer su tuženici formalni suparničari. Umješač Hrvatsko pravo poznaje 3 kategorije umješača. samo na parnične stranke (res iudicata facit ius inter partes). a i na raznovrsne opće interese. 175 176 Npr. Zaštita općih interesa povjerena je u određenim slučajevma Centru za socijalnu skrb. postoje slučajevi kada se presuda nužno odražava na pravnu situaciju trećih. tužitelj od tuženika A traži predaju stvari. u pravilu. koji nisu bili stranke u parnici. Ovim institutom tužitelj se može poslužiti samo ako prema svakome od tuženika postavlja objektivno isti zahtjev 175. Time je ostvareno načelo iz čl. potreba za ovim institutom javlja se kad tužitelj nije siguran u pasivnu legitimaciju.Eventualno ili supsidijarno suparničarstvo Tužitelj može jednom tužbom obuhvatiti više tuženika i to tako što će tražiti da tužbeni zahtjev bude prihvaćen prema slijedećem tuženiku u slučaju da bude pravomoćno odbijen prema onome koji je u tužbi naveden prije njega (197/1). pa nema osnove za primjenu pravila o atrakciji. one štite svoje interese neposrednim sudjelovanjem u parnici. 130 . 5 ZPP-a da se onome o čijim se pravima odlučuje treba omogućiti da sudjeluje u postupku radi zaštite svog pravnog položaja. Dakle. Zato se subjektima koji u parnici ne sudjeluju kao stranke osiguravaju sredstva na zaštitu njihovih prava u toj parnici. SUDJELOVANJE TREĆIH OSOBA U PARNICI Pravomoćnost sudskih odluka odnosi se. Npr. ističe prema B-u zahtjev za naknadu štete jer mu je ovaj prodao stvar koja nije bila njegovo vlasništvo. No. umješača s položajem jedinstvenog suparničara i umješača sui generis. Odlučivanju o zahtjevu prema slijedećem tuženiku može se pristupiti tek pošto zahtjev prema prethodnome bude pravomoćno odbijen. običnog.

povlačenje i preinaka tužbe. jer ima pravni interes da stranka kojoj se pridružila uspije u parnici (206). on ne može poduzimati radnje koje su nepovoljne za stranku. uvjetno. Odredbe o tim pretpostavkama za intervenciju. ali 177 Npr. morat će umješaču naknaditi njegove troškove. on može i dalje poduzimati radnje u postupku. nije potrebno da ih stranka ospori. On može stupiti u parnicu tijekom čitavog postupka sve do pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu pa i tijekom postupka po izvanrednim pravnim lijekovima (206/2). On može poduzimati samo one radnje koje su za tu stranku načelno i objektivno korisne. pridružuje jednoj od njih. Sudska odluka bit će potrebna kad jedna od stranaka ospori osnovanost intervencije. mora imati određeni pravni interes. Te radnje tretiraju se kao procesne radnje stranke kojoj se pridružio. sve do pravomoćnosti rješenja kojim se miješanje odbija (207/2). za to nije potrebna sudska odluka. čak i izvanredni pravni lijek (208/2). Umješač nije stranka. Njegov pravni interes da sudjeluje u tuđoj parnici proizlazi odatle što se pravne posljedice presude koja bude donesena mogu posredno odraziti i na njegovu pravnu situaciju. jer će u slučaju neuspjeha cesionara oživjeti odgovornost cedenta prema cesionaru 178 Npr. on mora ispunjavati opće uvjete u pogledu stranačke i parnične sposobnosti. Odredbe ZPP-a o stranačkoj i parničnoj sposobnosti te zastupanju stranaka. a ne kao zastupnik stranke kojoj se pridružio. odustanak od pravnog lijeka 131 .177 Vrijeme poduzimanja intervencije Izjava o stupanju u parnicu može se dati na ročištu ili pismenim podneskom (206/3). a sud nađe da je prigovor neosnovan. cedent u parnici između cesionara i cesusa. prisilne su naravi i sud na njih pazi po službenoj dužnosti tijekom čitavog postupka. Da stranke svojim protivljenjem ne bi spriječile aktivnost umješača. Da bi došlo do intervencije. Razlozi intervencije su dvojaki: (1) da se time pomogne jednoj od strana da uspije jer se njen uspjeh pozitivno reflektira i na njegovu pravnu situaciju i (2) da se time kontrolira postupanje stranke od čijeg uspjeha zavisi i njegova pravna situacija. Umješač nije stranka pa zbog toga ne može poduzimati radnje kojima se disponira tužbenim zahtjevom ni radnji kojima stranka disponira procesnim ovlaštenjima o kojima zavisi tijek parnice178. Nesumnjiv je njihov interes da se protive: protivnika – ako izgubi parnicu. Podnošenjem izjave umješač se u parnici konstituira kao treći sudionik. kao i o podnescima stranaka i dostavi strankama na odgovarajući se način primjenjuju i na umješača (209a). u parnici što se vodi među određenim strankama. Općenito.Obični umješač je osoba koja se. a ako je intervenirao do pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu. dakle. njih sud po službenoj dužnosti ne smije uvažiti. Stranke se mogu protiviti intervenciji u svim stadijima postupka (207/1). Obični umješač može uvijek samostalno podnijeti pravni lijek. pravni interes ima jamac u parnici između vjerovnika i glavnog dužnika. Tada umješač procesne radnje poduzima u svoje ime. stranke kojoj se pridružuje – jer će nekad biti dužna protivniku naknaditi i troškove koje mu je prouzročio umješač ili jer ne želi uopće da netko treći utječe na razvoj parnice. Pravni interes ima onaj na čiju se pravnu situaciju (prava i obveze) posredno mogu odraziti posljedice presude koja bude donesena u parnici između drugih osoba. mora dati izjavu i stranke se ne smiju protiviti.

da je umješaču bilo omogućeno da u parnici poduzme sve radnje pogodne da pomognu pobjedi stranke. Presuda donesena u parnici u kojoj je sudjelovao umješač proizvodi prema njemu specifičan procesni efekt – intervencijski efekt. sama stranka nije poduzela namjerno ili iz grube nepažnje (208a/1). može biti prihvaćen samo utoliko ukoliko je on.da je ta stranka lojalno vodila parnicu. Da bi se prema umješaču mogao istaći int. 180 Jer je umješač imao priliku vršiti korisne parnične radnje (ne varie judicetur). u toj novoj parnici bivši umješač neće moći poricati ni činjeničnu ni pravnu ocjenu stvari iznesenu u odluci iz prijašnje parnice. efekt. što ga ne sprječava da ponovno intervenira u istoj parnici. protivljenje izvođenju dokaza koje je stranka sama predložila. s obzirom na stanje spora u vrijeme svoga stupanja u prethodnu parnicu. ulaganje pravnih lijekova. Dakle. Ako presumpcija ne bude oborena. Do toga može doći kad materijalnopravni odnosi ne 179 Primjer nepovoljnih radnji . on u parnici ima položaj jedinstvenog suparničara (201. jednako kao i na parničnu stranku. On će se ispoljiti u novoj parnici u kojoj su stranke: umješač iz ranije parnice (tuženik) i stranka kojoj se umješač bio pridružio (tužitelj). Dakle. dok prešutno na njih pristaje.priznanje činjenica nepovoljnih za stranku. da je stranka kojoj se bio pridružio pogrešno vodila spor (exeptio malae gesti vel conducti processus). dužnosti ni tereta. onako kako je tijekom toga postupka izložen sudu. u novoj parnici nema mjesta ponovnom meritornom raspravljanju o stvarnoj i pravnoj osnovi donesene presude. otvara se mogućnost zauzimanja drukčijeg stava o pitanjima o kojima je bilo odlučeno u prijašnjoj parnici. Ako bude oborena. Umješač s položajem jedinstvenog suparničara Ako se po zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa pravni učinak presude odnosi neposredno i na umješača. izjavama ili radnjama te stranke bio spriječen poduzeti radnje koje bi dovele do povoljnijeg ishoda spora. za mogućnost čijega poduzimanja on nije znao. Postojanje ovih pretpostavki presumira se sve dok se u povodu prigovora bivšeg umješača ne utvrdi protivno. a u glavnoj stvari ne može biti osuđen niti mu se može što dosuditi. Ove odredbe na odgovarajući se način primjenjuju i na imenovanog prethodnika te na treću osobu obaviještenu o parnici (208a/2).179 Propuštanje umješača da poduzme neku procesnu radnju ne može imati negativne pravne posljedice za stranku jer on nema ni proc. Umješač ne može u odnosu na stranku kojoj se bio pridružio u prethodnom postupku tvrditi da spor. konačna odluka pripada stranci. Intervencijski efekt.180 Međutim. nije pravilno riješen. osporavanje protivnikovih navoda.samo ako ih stranka ne ospori (208/4). odnosno ako takve radnje. 209/4). On je ovlašten jednostranom procesnom radnjom istupiti iz parnice. On može biti saslušan kao svjedok. budući da nije stranka. . Primjer korisnih radnji – predlaganje novih dokaza. potrebno je: . 132 . ovaj učinak ne djeluje apsolutno pa postoji izuzetak kad će mu se umješač moći suprostaviti: prigovor umješača istaknut u novoj parnici.

183 Svaka stranka može tražiti obavještavanje putem suda od samog početka parnice pa dok se parnica pravomoćno ne dovrši (211/1). Stranka ne može osujetiti povoljne radnje umješača.182 Obavještavanje se vrši posredovanjem suda. Procesna pravila obvezuju sud da izvršu tu posredničku ulogu. Oboje imaju pravo koristiti rokove koji teku od trenutka kad je njima izvršeno dostavljanje ako su ti rokovi povoljniji. dužan je o toj parnici obavijestiti ostavodavca (713/2 ZOO). te da se prema njemu stekne mogućnost isticanja intervencijskog efekta (211/1). ZPP-a prema kojima je državni odvjetnik. a na zahtjev stranke. Umješač može biti osuđen da naknadi troškove prouzročene radnjama koje su u suprotnosti s radnjama stranke kojoj se pridružio i po načelu causae. 182 Primjeri kad je na temelju pravila građanskog prava potrebno trećeg obavijesiti da bi se prema njemu postigao izvjesni građansko pravni učinak: kupac tuženog trećeg da je to njegova stvar dužan je o toj parnici obavijestiti prodavača (511 ZOO). Obavještenje nema značaj poziva obavještenome da se priključi parnici. 183 Obavještavanje postiže učinak i kad se obavi vansudski. 181 Budući da se na ove umješače učinci presude odnose apsolutno i neposredno. Umješači sui generis Centar za socijalnu skrb ZIDZPP/03-om su ukinute odredbe čl. U podnesku treba navesti razlog obavještavanja i u kakvom se stanju nalazi parnica (211/2). Posljedice obavještavanja: 181 U takvom su položaju. Ovaj umješač ima pravo podnijeti izvanredni pravni lijek i u parnici u kojoj nije prije pravomoćnosti sudjelovao kao umješač (209/2). pa on ne može ispitivati osnovanost traženja da se izvrši obavještavanje.uvjetuju formiranje nužnog suparničarstva pa osoba ne postane stranka u parnici. Obavještenje treće osobe o parnici (litis denuntiatio) To je parnična radnja kojom jedna stranka obavještava treću osobu. poduzimati materijalne dispozicije niti procesne koje utječu na sudbinu istaknutih zahtjeva. stečajni vjerovnici u parnici u kojoj se raspravlja o postojanju i visini stečajnog potraživanja. radi upoznavanja obavještenog sa činjenicom da se vodi parnica o sporu u kome odluka može imati posredan pravni učinak i na obavještenoga. 205. ostavoprimac tuženom trećem da je to njegova stvar. već pristupi jednoj stranci kao umješač. imao pravo intervenirati u parnici u zaštiti javnog interesa. kao umješač sui generis. npr. U ovom slučaju umješač nema mogućnosti od sebe otkloniti pravne efekte pravomoćnosti donesene presude. Stranka s ovakvim umješačem predstavlja jednu parničnu stranku. niti ona svojim radnjama može niti ona svojim radnjama može pogoršati situaciju koju je on poboljšao. Stranka ne može. treći koji imaju pravo tražiti poništenje tuđeg braka. ako se s tim ne suglasi umješač. ali je to onda u pravilu teško dokazati. priznaju im se sva ovlaštenja koja se priznaju i strankama u jedinstvenom suparničarstvu (209/1). 133 .

a tvrdi da stvar drži odnosno da pravo vrši u ime neke treće osobe.ostvarivanje zahtjeva za odgovornost zbog nedostatka stvari. Odazvati se pozivu i intervenirati u tuđu parnicu kao obični umješač. Stupiti u parnicu umjesto prvobitnog tuženog koji istupa iz parnice. 2. dostavljanjem poziva ostvaruje se za pozivača mogućnost da prema pozvanome ističe intervencijski efekt presude koja bude donesena u ovoj parnici (208a/2). 3. on u parnici može obavljati sve dispozitivne radnje. osim ako tužitelj ističe zahtjev koji ne zavisi od toga da li tuženik drži stvar ili pravo u ime prethodnika (210/2). zadržavajući pasivan stav. Odgovarat će mu ako je parnicu izgubio nepoduzimajući sve što je bilo u njegovoj moći da se suprostavi usvajanju tužbenog zahtijeva.prekid zastarjevanja. ako za to postoje opće pretpostavke. (b) Procesnopravne: . čuvar prema onome koji mu je predao stvar na čuvanje. Tuženik može prethodnika imenovati najkasnije na pripremnom ročištu. oglušiti se na poziv. on ne može potpuno poricati svoju građanskopravnu pasivnu legitimaciju.184 Upućujući poziv pozivač samo ukazuje na osobu koja je u većem stupnju od njega građanskopravno pasivno legitimirana. Nezavisno od toga da li će se prethodnik odazvati pozivu ili ne. Obavješteni može pristupiti parnici kao umješač. Reagiranje prethodnika On može zauzeti različite stavove: 1.prekid dosjelosti.stranka koje je izvršila obavještavanje može se u naknadnoj parnici pozivati na intervencijski efekt presude (208a/2). Imenovanje prethodnika (nominatio auctoris) To je parnična radnja samo tuženika i to ako je on držatelj neke stvari ili korisnik nekog prava. .(a) Građanskopravne: . a ako ono nije održano na glavnoj raspravi prije nego što se upusti u raspravljanje o glavnoj stvari (210/1). .185 184 U takvoj se situaciji nalazi npr. 134 . Tuženik mora dopustiti da se parnica protiv njega nastavi (210/3). O tome da li odnos između obavještenoga i obavještača omogućuje pozivanje na ovaj efekt prosuđivat će sud u toj eventualnoj naknadnoj parnici. ali savjesnije nego u «svojoj» parnici jer on sada za svoje postupke odgovara i prethodniku. 185 Npr. zakupoprimatelj prema zakupodavatelju. On ne mora intervenirati na strani stranke koja ga je obavjestila. pa se može pridružiti i njenom protivniku ako za to ima pravnog interesa.. kad tužitelj ističe zahtjev za naknadu štete koju je počinila životinja što ju je tuženik čuvao u ime trećeg. najmoprimatelj prema najmodavatelju. Ovdje dolazi do subjektivne preinake tužbe za koju pristanak tužitelja u pravilu nije potreban. kojom on preko suda poziva toga trećeg da umjesto njega stupi u parnicu (210/1).

Postoje dva pravila. glavnog mješanja (zakonsko suparničarstvo). Troškove su dužne nadoknaditi i stranke oslobođene dužnosti prethodnog snošenja troškova. a ako je osnovan tuženik je dao povoda parnici. Prema načelu causae snosi ih stranka koja je izgubila parnicu. Pokrenuti samostalnu parnicu protiv jedne od stranaka iz parnice iz koje mu je upućen poziv Dostava poziva ostvaruje za pozivača mogućnost da prema pozvanome ističe intervencijski efekt presude koja bude donesena u ovoj parnici. jer je opravdano da svoje troškove snosi i drugome ih naknađuje onaj koji je dao povoda parnici (154/1) – ako je tužbeni zahtjev neosnovan. TROŠKOVI PARNIČNOG POSTUPKA Osnove za trošenje i naknadu parničnih troškova Opća aktivnost suda finacira se iz državnog proračuna. 5. Stranke su dužne unaprijed same podmirivati sve ostale troškove prouzrokovane svojim radnjama u parnici. novu parnicu po pravilima o tužbi tzv. tužitelj je dao povoda parnici. Pravo na naknadu priznaje se samo za troškove koji su bili potrebni za svrrsishodno ostvarivanje ili obranu prava u parnici. Pokrenuti protiv stranaka iz prvobitne parnice. 135 .4. Država ne pruža besplatnu zaštitu strankama na području građanskog pravosuđa pa je načelno prihvaćeno pravilo da su stranke dužne plaćati pristojbe u obliku sudskih taksi u razmjeru sa značenjem spora.

zakon ga korigira načelom culpae. troškovi dolaska na sud. Žalba protiv tog rješenja ne odgađa ovrhu.187 Nagrada za rad odvjetnika uvjek se tretira kao dio parničnih troškova (151/2). Razlog tome je što se u obzir uzimaju samo oni troškovi koji su bili potrebni i svrsishodni radi vođenja parnice (155/1). Sadržaj parničnih troškova Parnični troškovi su svi izdaci učinjeni u toku ili povodom postupka (151/1). 136 . Ako sud izvede dokaz iako predujam za njegovo izvođenje nije položen rješenjem će naložiti stranci da u roku od 8 dana određenu svotu plati svjedoku ili vještaku. Dakle. ona ih je dužna predujmiti. Oni se plaćaju u obliku sudskih biljega. troškove snosi onaj koji ih je tijekom parnice prouzročio svojom krivnjom ali i slučajem koji mu se dogodio (156/1). Kad to predlože obje stranke ili sud ex offo potreban iznos položit će obje stranke na jednake dijelove (153/2). Tada slabi dužnost suda da brine o pravilnom utvrđivanju činjenica pa je on u pravilu dužan odustati od izvođenja dokaza te će s obzirom na sve okolnosti po svom uvjerenju ocjeniti od kakve je važnosti to što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirenje tih troškova.(153/1). dolaska na sud itd. a tuženik: odgovora na tužbu izvođenja dokaza koje je on predložio. troškovi nagodbe koja nije uspjela. bez obzira na uspjeh u parnici. troškovi prethodnog postupka.188 Sredstva za izvođenje dokaza moraju osigurati stranke. izvođenja dokaza koje je on predložio. Prema tom načelu. postoje troškovi u povodu parnice186 i troškovi tijekom postupka. izdaci za osiguranje dokaza. a ovi to nisu. Prethodno snošenje parničnih troškova Svaka stranka sama prethodno snosi troškove koje je prouzročila svojim radnjama (152). Prema Noveli u postupcima u kojima državni odvjetnik nastupa kao stranka odluka o troškovima postupka donosi se u korist odnosno protiv RH. Ako je sud odredio izvođenje dokaza po službenoj dužnosti može odrediti da iznos položi samo jedna stranka. Da primjena ovog principa ne bi u konkretnim situacijama dovela do nepravičnih rješenja. Stranku se ne može prisiliti da aktivno sudjeluje u parnici. iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza. izdaci za takse. 186 Npr. za oglase. podnošenja žalbe. 187 Npr. Državni odvjetnik tada ima pravo na naknadu troškova prema odredbama ZPP-a. Sud će odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude priložen u roku što ga sud odredi. a ne efektivnog novca. troškovi prouzrokovani zaključenjem ugovora o prorogaciji.Ako stranka djelomično uspije u parnici sud može s obzirom na postignuti uspjeh odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna od njih nadoknadi drugoj i umješaču razmjeran dio troškova. izdaci za osiguranje i izvođenje dokaza 188 Tako tužitelj prethodno snosi troškove: podnošenja tužbe. Uzima se da stranka koja u određenom roku ne osigura sredstva za izvođenje dokaza pokazuje pomanjkanje interesa za postizanjem zakonite zaštite. dolaska na sud. nagrada za rad odvjetnika. ali ne i pravo na nagradu. Ta se odredba odnosi i na druga državna tijela koja u parnicama nastupaju kao stranke. Kad stranka predloži izvođenje dokaza dužna je unaprijed položiti u roku što ga sud odredi.

Ako je tužitelj pokrenuo više postupaka a sve je tražbine mogao obuhvatiti jednom tužbom. Ako postoji znatna razlika u pogledu udjela suparničara u predmetu spora. Nesvrsishodne troškove definitivno snosi stranka koja ih je prouzročila pa ona nema pravo na naknadu ni kad u parnici uspije. tuženik u odnosu na kojeg je tužiteljev zahtjev prihvaćen. vještaci i tumači. koji joj je dao povoda povredom subjektivnih prava pa je zbog toga izgubio parnicu. Ako su solidarno odgovorni u glavnoj stvari. Troškovi odvjetničkog zastupanja smatraju se uvijek svrsishodnim ali samo ako se tiču radnji koje su bile potrebne radi uspjeha stranke kojoj se naknađuju. sud mu može priznati troškove kao da je pokrenuo jedan postupak (prijedlogom za ovrhu) Pravo na naknadu troškova prozročenih sudjelovanjem umješača moći će se ostvariti ako za to postoje opće pretpostavke. suparničari odgovaraju solidarno i za troškove. Konačno snošenje i naknada po načelu cause Dužan je snositi svoje troškove i nadoknaditi troškove protivniku onaj koji je svojim držanjem prije i izvan parnice doveo do potrebe da se parnica vodi. Odluka o troškovima po načelu cause može se donijeti tek u povodu donošenja konačne odluke. uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. umješači. Suparničari snose troškove u pravilu na jednake dijelove. svjedoci. sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna naknadi drugoj razmjerni dio troškova. no zbog neizvršenja pristojbene obveze protiv stranke se može provesti administrativna ovrha. Po načelu culpae pored stranaka mogu biti pasivno legitimirani njihovi umješači i zastupnici. stranke. Po načelu cause pasivno mogu biti legitimirane parnične stranke te umješači s položajem jedinstvenog suparničara. Izgubio je parnicu onaj kome je sud uskratio pravnu zaštitu. Ako stranka djelomično uspije u parnici. 137 . Troškovi za koje se može tražiti naknada Pri odlučivanju za koje će troškove stranci priznati pravo na naknadu sud će ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Sud ne može odbaciti radnju stranke zbog toga što stranka nije platila propisanu pristojbu odnosno uskratiti poduzimanje procesnih radnji u povodu takvog držanja stranaka.U parnici radi utvrđivanja očinstva troškovi vještačenja mogu se predujmiti iz sredstava suda samo iznimno ako to ne učini niti jedna od stranaka i to stoga što se radi o postupku u kojem je dispozicija stranaka ograničena. svjedoci. sud će prema omjeru tog udjela odrediti koji će dio troškova naknaditi svaki od suparničara. Sudjelovanje umješača ne smije protivnika staviti u bitno nepovoljniji položaj od onog u kojem bi se nalazio da nije bilo intervencije. Tužitelj čiji je zahtjev odbijen ili je njegova tužba odbačena. Zakon se služi objektivnim kriterijem. vještaci i tumači. Aktivno su legitimirani za zahtjev za naknadu. koji je prouzrokovao parnicu.

izlučne parnice – ako u izlučnoj parnici sud prihvati zahtjev za izlučenje te tvrdi da je tuženik imao opravdanih razloga smatrati da ne postoje izlučna prava trećih odredit će da svaka stranka snosi svoje troškove.ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je u odgovoru na tužbu odnosno na pripremnom ročištu. sud je ovlašten te troškove isplatiti iz sredstava suda. neovisno o odluci o glavnoj stvari. tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove (157). kad proutroči posebne troškove zbog narušavanja reda. Protiv toga rješenja posebna žalba nije dopuštena. 3. Svoj zahtjev za naknadu štete protiv njih može ostvariti u posebnoj parnici. zbog naknadnog uzmanja punomoćnika zbog traženja povrata u prijašnje stanje 190 Izvan slučajeva provođenja onih dokaza koje sud određuje po služb. Žalba protiv toga rješenja ne odgađa ovrhu (153/4).stranka koja odustane od pravnog lijeka dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove nastale u povodu pravnog lijeka (158/2). koje je određeno po službenoj dužnosti radi utvrđivanja činjenica od kojih zavisi pravo suda da ne uvaži nedopuštene dispozicije (3/3). dakle i kad uspije u parnici. odustanak od pravnog lijeka . 4. prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari. Troškovi nagodbe koja je pokušana.189 Po ovom načelu stranka odgovara i za radnje svojih zastupnika. Ali. troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik (158/1). Glede zahtjeva za naknadu troškova po načelu culpae propisano je da je sud dužan rješenjem odlučiti bez odgode. Odlučivanje o naknadi troškova u prvostupanjskom postupku 189 Kad stranak svojim skrivljenim nesvrsisihodnim ponašanjem prouztoči produljenje sudskih rokova. Iznimno. a ovrha se na temelju toga rješenja može tražiti prije njegove pravomoćnosti. pa i prije nego bude donesena odluka o glavnoj stvari naknaditi protivniku troškove koje mu je tijekom i u povodu parnice prouzročila svojom krivnjom ili slučajem koji joj se dogodio definitivno snositi svoje troškove koji su zbog toga nastali. a ako se ne održava pripremno ročište onda na glavnoj raspravi. 2. Svaka stranka snosi svoje troškove ako je parnica završena sudskom nagodbom. rješenjem će naložiti stranci da u roku od osam dana određenu svotu plati svjedoku ili vještaku. a u nagodbi nije drugačije ugovoreno. ako stranke ne predujme troškove za izvođenje dokaza. (153/5).Konačno snošenje i naknada troškova prema načelu culpe Načelo culpe ispravlja nepravične solucije do kojih bi dovela primjena načela cause.tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja. Po načelu culpae stranka je dužna nezavisno od ishoda parnice. priznao tužbeni zahtjev. dužnosti radi sprječavanja nedopuštenih dispozicija stranaka 138 . Posebni slučajevi dužnosti naknade troškova po načelu culpae: 1. povlačenje tužbe . ali nije uspjela ulaze u parnične troškove (159). nedavanje povoda na tužbu . Ako sud izvede dokaz iako predujam za njegovo izvođenje nije položen190.

Odlučivanje o naknadi troškova u povodu pravnih lijekova Kad sud odbaci ili odbije pravni lijek dužan je odlučiti o troškovima nastalim u povodu pravnog lijeka. Sud može ostaviti da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči tek u konačnoj odluci i kad odluka protiv koje je pravni lijek podnesen bude samo djelomično ukinuta. Zahtjev za naknadu parničnih troškova može se u pravilu ostvariti samo u parnici u kojoj su troškovi nastali. Tijekom parnice sud može odlučivati i o pravu svjedoka na naknadu troškova i za isplatu nagrade za vještačenje odnosno za tumačenje. nadležni će sud donijeti odluku o naknadi i onih troškova koji su nastali pred nenadležnim sudom. U međupresudi ili djelomičnoj presudi sud može izreći da se odluka o troškovima ostavlja za kasniju presudu. U svom zahtjevu stranka je dužna određeno navesti troškove za koje traži naknadu i to za svaku radnju. Zatezne kamate na parnični trošak mogu se stranci dosuditi i u parničnom postupku.O naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke bez raspravljanja. O zahtjevu za naknadu troškova sud će odlučiti u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom. Protiv odluke o troškovima dopuštena je samostalna žalba. U odluci kojom se postupak završava za nekog suparničara sud će odlučiti i o zahtjevu za naknadu troškova stranaka između kojih se tom odlukom postupak pred tim sudom završava. ona se tretira kao rješenje. Zato se samostalna tužba podnesena radi naknade troškova odbacuje. osim ako i one nisu napadnute žalbom. Ako sud preinači napadanu odluku ili je ukine i odbaci tužbu dužan je odlučiti o troškovima cijelog postupka jer se takvom odlukom postupak konačno pravomoćno završava. ne i odluke koje se donose neovisno od ishoda parnicee. U tijeku postupka sud će posebnim rješenjem odlučiti o naknadi troškova samo kad pravo na naknadu troškova ne ovisi o odluci o glavnoj stvari Ako povlačenje tužbe ili odustanak od pravnog lijeka nisu poduzeti na raspravi. U slučaju usmene objave presude ili rješenja kojim se naređuje naknada troškova sud može odlučiti da će iznos troška odmjeriti u pismeno izrađenoj presudi odnosno rješenju ako se rješenje ima dostaviti strankama. I kad je odluka o troškovima sastavni dio presude. zahtjev se može staviti u roku od 15 dana od dostave obavijesti protivniku o odustanku odnosno povlačenju. ako zakonom nije izrjekom drugačije određeno. 139 . Ako se predmet zbog nenadležnosti ustupa drugom sudu. a ako se odluka donosi bez prethodnog raspravljanja stranka je dužna istaknuti svoj zahtjev u prijedlogu o kojemu sud treba odlučiti. Zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima. kada treba primjeniti odredbu koja se odnosi na taj slučaj. Ako sud propusti odlučiti o zahtjevu za naknadu troškova. osnovu i visinu. osim ako se kod djelomične presude ne radi o slučaju u kojem se postupak završava za određenog suparničara. stranke mogu predložiti donošenje dopunskog rješenja. Prilikom ukidanja odluke ukida se u pravilu samo odluka o troškovima koja je donesena s obzirom na ishod spora u glavnoj stvari .

Stranka koja je potpuno oslobođenja od prethodnog plaćanja parničnih troškova nije dužna plaćati pristojbe ni polagati predujam za troškove svjedoka. Sud će stranci priznati pravo na besplatnog punomoćnika ako stranka koja je potpuno oslobođena od prethodnog snošenja troškova to zatraži te ako je to nužno radi zaštite njenih 191 Pravo stranaka da budu oslobođene od prethodnog snošenja troškova zakon naziva "oslobođenje od plaćanja troškova postupka" čime navodi na pogrešan zaključak da stranka nije uopće dužna plaćati sve troškove. (172/3). Stranka koja je u povodu revizije uspjela samo u pogledu kamata na dosuđeni iznos parničnih troškova nema pravo na naknadu troškova nagrade punomoćniku za sastav revizije. Postupak oslobođenja provodi se samo na prijedlog stranke (173/1). broj osoba koje stranka uzdržava te prihode obitelji (172/4). vještaka uviđaja i sudskih oglasa. Ova institucija ranije se nazivala siromaško pravo. Ako oslobođeni izgubi parnicu. troškovi definitivno padaju na teret sredstava suda. 140 . Ako oslobođeni pobjedi u parnici sud će po službenoj dužnosti odrediti da protivnik plati u korist sredstava suda iznose čijeg je plaćanja stranka bila oslobođena. Oslobođenje od plaćanja troškova postupka obuhvaća oslobođenje od plaćanja pristojba i oslobođenje od polaganja predujma za troškove svjedoka. Ono se ne odnosi na dužnost stranke da naknadi protivniku troškove koje mu je prouzročila. a naročito uzeti u obzir vrijednost predmeta spora. vještaka. Pravo na djelomično oslobođenje ima stranka koja prema svom općem imovinskom stanju ne može podmiriti sudsku prostojbu bez štetnih posljedica za nužno uzdržavanje nje osobno i njezine obitelji. Pravo na oslobođenje nije uvjetovano poreskim cenzusom. zavise od prirode spora i njegove vrijednosti. Kriteriji za oslobađanje su relativni. koja je dužna podnijeti svjedožbu o imovnom stanju (173/2). Ustvari oslobođenje se odnosi samo na obvezu prethodnog snošenja. Pod određenim uvjetima potpuno oslobođena stranka ima pravo i na besplatnog punomoćnika. Oslobođenje od prethodnog snošenja parničnih troškova Kad bi svaka stranka bila dužna predujmljivati troškove. Sud može stranku osloboditi od plaćanja sudskih pristojbi uz uvjete propisane Zakonom o sudskim pristojbama. Strani državljani imaju pravo na oslobođenje od prethodnog plaćanja parničnih troškova uz uvjete uzajamnosti. Zato socijalni obziri traže da se predvide uvjeti pod kojima će takve osobe moći sudjelovati u postupku bez obveze da prethodno snose troškove postupka. Pravo na potpuno oslobođenje ima stranka koja prema općem imovnom stanju ne može snositi troškove bez štete za nužno uzdržavanje sebe i svoje porodice. Sud je dužan brižljivo ocjeniti sve okolnosti. oni kojima imovinske prilike to nedopuštaju bili bi faktički primorani odustati od ostvarivanja pravne zaštite.191 Oslobođenje može biti potpuno i djelomično. Osoba bez državljanstva ima pravo na oslobođenje ako ima prebivalište ili boravište u RH. predujmljivanja troškova prouzročenih svojim procesnim radnjama. uviđaja i sudskih oglasa. Nije uvjetovano ni izgledom stranaka da uspju u parnici.Zahtjev za naknadu troškova drugostupanjskog postupka stranka može staviti najkasnije u roku za žalbu.

Prvenstveno će se naknaditi iznosi isplaćeni iz sredstava suda. Postavljeni punomoćnik djeluje u pretpostavci da ga je stranka na to ovlastila. Neki posebni slučajevi naknade parničnih troškova. Sud može tijekom postupka ukinuti svoje rješenje o oslobađanju i o postavljanju punomoćnika ako naknadno utvrdi da stranka može snositi troškove postupka. a koji odbija postaviti svog punomoćnika za primanje pismena. može u tom postupku zatražiti od suda da dostavljača. ako tuženik na zahtjev suda postavi svog punomoćnika za primanje pismena.299/2). Stranka kojoj je postavljen punomoćnik nije mu dužna davati sredstva za podmirenje izdataka i nagradu. Stvarni izdaci punomoćnika isplaćuju se iz sredstava suda. O naknadi tih troškova od protivnika stranke koja je oslobođena plaćanja troškova postupka sud će odlučiti prema odredi o naknadi troškova. a ovrha se na temelju njega može tražiti prije njegove pravomoćnosti . odnosno da joj punomoćnik nije potreban. Za punomoćnika postavlja se odvjetnik. a ako se niži sud prvog stupnja nalazi u sjedištu višeg suda prvog stupnja punomoćnika određuje predsjednik višeg suda prvog stupnja. ali su dužne naknaditi troškove koji time budu izazvani protivnoj stranci.122a). a troškovi putovanja su preteški za nju itd. i bez obzira na ishod spora. ako stranka ne stanuje u sjedištu suda. tuženik. Stranka kojoj je dostavljač nesavjesnim obavljanjem svoje dužnosti prouzročio dodatne troškove u postupku. O tome odlučuje izvan glavne rasprave predsjednik vijeća a na raspravi vijeće.5). Stranke mogu i kasnije tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze. troškovi će ovisiti o ishodu parnice (načelo causae). protiv toga rješenja posebna žalba nije dopuštena. Može otkazati punomoć samo uz odobrenje suda. Sud će tada riješiti hoće li stranka biti dužna potpuno ili djelomično naknaditi i one troškove i pristojbe od kojih je prije bila oslobođena te stvarne izdatke i nagradu postavljenom punomoćniku. Punomoćnika iz reda odvjetnika postavlja predsjednik suda. a ako izgubi onda ti troškovi idu na teret budžeta suda. Protiv odluke suda kojom se punomoćnik razrješava nije dopuštena žalba. Troškove od suda postavljenog zastupnika za primanje pismena tuženiku koji se nalazi u inozemstvu. osim ako potreba za iznošenjem novih činjenica i predlaganja novih dokaza nije izazvana ponašanjem protivne stranke (na zahtjev protivne stranke. odnosno 192 To će biti nužno npr. 141 . Stranka koja traži povrat u prijašnje stanje dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove postupka izazvane propuštanjem i odlučivanjem o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje neovisno o ishodu spora (o zahtjevu protivne stranke za naknadu troškova postupka sud je dužan odlučiti rješenjem bez odgode. Također protiv rješenja suda kojim se prihvaća zahhtjev stranke o postavljanju punomoćnika nije dopuštena žalba. Postavljeni punomoćnik može iz opravdanih razloga tražiti da bude razrješen.192 Ako stranka dobije parnicu troškove punomoćnika će platiti druga strana. ali se može postaviti i druga osoba s pravnom spremom koja je sposobna pružiti pravnu pomoć. Ako je spor složen. Postavljeni punomoćnik dužan je prihvatitit zastupanje kao građansku dužnost. sud će bez odgode rješenjem odlučiti o naknadi takvih troškova rješenjem. U protivnom. snosi u cijelosti. Pristojbe i troškovi plaćeni iz sredstava suda te stvarni izdaci i nagrada postavljenog punomoćnika čine dio parničnih troškova. Stranka nije dužna prihvatiti određenog punomoćnika. neovisno o odluci o glavnoj stvari. a ovrha se na temelju njega može tražiti prije njegove pravomoćnosti . protiv toga rješenja posebna žalba nije dopuštena.prava (177/1). a dužan ih je predujmiti tužitelj (146/2.

pravnu osobu koja za njega odgovara. 142 . žalba protiv toga rješenja ne odgađa ovrhu 255/3). Stranka kojoj je osoba koja opstruira dostavu prouzročila dodatne troškove u postupku. može zatražiti od suda da je osudi da joj te troškove naknadi (o takvom zahtjevu sud je dužan rješenjem odlučiti bez odgode. Sa stajališta suda dokazivanje ima svrhu provjeravanja istinitosti navoda stranaka i provjeravanja istinitosti vlastitih pretpostavka o činjenicama čije postojanje smije utvrđivati i kad ih stranke ne navedu u parnici. neovisno o odluci o glavnoj stvari. Kad je uvjerenje suda o relevantnoj činjenici takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost. Dokazivanje je utvrđivanje predložaka (premisa) i izvođenje zaključaka ( konkluzija) o istinitosti jednog suda tvrdnje ili teze stranaka ili suda o postojanju ili nepostojanju određenih činjenica iz drugih sudova čija istinitost također mora biti utvrđena.149b/2). uzima se da je određena teza potpuno dokazana. da sud dođe do uvjerenja da je vjerojatno da određene činjenice postoje ili da ne postoje – da ima više argumenata koji govore u prilog uvjerenju o postojanju relevantnih činjenica nego onih koje govore protiv. protiv toga rješenja dopuštena je žalba. Na zahtjev stranke sud može rješenjem narediti vještaku da nadoknadi troškove koje je uzrokovao svojim neopravdanim nedolaskom ili neopravdanim odbijanjem da vještači (o takvom zahtjevu sud je dužan odlučiti bez odgode. protiv toga rješenja dopuštena je posebna žalba. Na zahtjev protivne stranke sud će bez odgode rješenjem odlučiti o naknadi troškova postupka koji su toj stranci uzrokovani postavljanjem neosnovanoga zahtjeva za izuzeće. prikupljanju i ispitivanju i ocjenjivanju dokaznih sredstava radi utvrđivanja istinitosti tvrdnji parničnih stranaka i pretpostavki suda o činjenicama koje su bitne za primjenu prava. ali se ovrha na temelju njega može tražiti i prije njegove pravomoćnosti . neovisno o odluci o glavnoj stvari. Isto vrijdi i kada vještak svoj nalaz i mišljenje ne podnese u roku koji mu je sud odredio (260/4). Razlika je samo kvantitativna. da postoji izvjesnost o egzistenciji i sadržaju određene činjenice odnosno o tome da je nema. izboru. No ovdje nije propisana obveza suda da odmah odluči o takvom zahtjevu rješenjem protiv kojeg nije dopuštena suspenzivna žalba. osudi da joj te troškove naknadi (o takvom zahtjevu sud je dužan rješenjem odlučiti bez odgode.149a/2). Sud će na zahtjev stranke odlučiti da je svjedok dužan nadoknaditi troškove što ih je uzrokovao svojim neopravdanim izostankom odnosno neopravdanim odbijanjem da svjedoči (248/5). Između izvjesnosti i vjerojatnosti da je određena tvrdnja istinita nema u biti spoznajne kvalitativne razlike. Kod stupnja izvjesnosti o postojanju neke činjenice dovoljno je da se utvrdi stanovita mogućnost da se ustanovljenje suda podudara sa stvarnošću. No ova je kvantiteta sa stajališta praktične primjene toliko značajna da ovlašćuje na kvalitativno različit tretman u sudovanju. ali se ovrha na temelju njega može tražiti prije njegove pravomoćnosti . DOKAZIVANJE Općenito o dokazivanju Dokazivanje je niz parnični radnji procesnog subjekta koje se sastoji u predlaganju.

dakle sve ono što svojim postojanjem pruža informaciju o činjenici koja je posredan predmet dokazivanja. Predlagači dokazivanja su osobe koje ukazuju sudu na dokazna sredstva pomoću kojih se može provjeriti istinitost teze o postojanju ili nepostojanju određenih činjenica. Budući da postoje dvije grupe činjenica u tom smislu postoje i dva stupnja vjerojatnosti. vrijednosti predmeta spora. a. Dokazi pribavljeni na nezakonit način 193 Npr. da se podudara sa stvarnošću.Dokazivanje je aktivnost parničnih subjekata u postupku radi utvrđivanja istinitosti činjenica koje navode i koje sud želi utvrditi. Dokazivanje nije uspjelo ako sud ne stekne takvo uvjerenje ili ako stekne suprotno uvjerenje. do nižeg stupnja od stupnja izvjesnosti. već da u svom suđenju dođe do stupnja vjerojatnosti tj. Dokazivanje je uspjelo ako sud stekene uvjerenje da je tvrdnja o sadržaju činjenice istinita. Teret dokazivanja je dužnost određenog procesnog subjekta da sudu pruži obavještenje o dokaznim sredstvima pomoću kojih se sud može uvjeriti u istinitost određene tvrdnje. Dokazni razlozi ili argumenti su sudovi. naročito ako se oni već nalaze u sudu ili ih se može odmah dozvati. Zbog toga su stranke dužne uvjeriti sud u istinitost svojih tvrdnji. kod problema nadležnosti. Naime stranke dolaze pred sud i iznose svoje tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve. Zadatak je dokazivanja da provjeri istinitost iznesenih tvrdnji. Predmet dokazivanja su određene tvrdnje stranaka ili suda o postojanju ili nepostojanju činjenica od čijeg postojanja neposredno ili posredno zavisi primjena mjerodavnog pravnog pravila. dokazi koji se mogu odmah na brz i prikladan način izvesti. Dokazana snaga dokaznog sredstva ili dokaznog dokumenta je sposobnost sredstava ili argumenata koji iz njega proizlazi da pridonese izvođenju zaključaka o istinitosti suda koji se želi dokazati.) ako se radi o procesnopravnim činjenicama zakonodavac ne traži od suda da ide do kraja. Do kojeg stupnja treba uvjeriti sud pa da on dođe do zaključka kako određene činjenice zaista postoje. Elementi dokaza i dokazivanja Dokazno sredstvo ili dokaz je ono iz čega se čulnim opažanjem crpi saznanje o istinitosti tvrdnje o postojanju ili nepostojanju činjenice čije je utvrđivanje od značenja u parnici.193 Umjesno je da se izvode samo likvidni dokazi tj. b. A priori sud strankama ne vjeruje zbog toga što one imaju suprotne interese. zaključci o sadržaju i kvaliteti informacije do koje se došlo ispitivanjem dokaznog sredstva.) ako se radi o materijalnopravnim činjenicama zakonodavac traži od suda da u svom suđenju dođe do stupnja izvjesnosti tj. a to će postići dokazivanjem. Za to su najprikladnije isprave ali to ne isključuje ni saslušanje svjedoka. Ti sudovi su premise iz kojih se izvode zaključci o istinitosti predmeta dokazivanja – tvrdnje o postojanju ili nepostojanju neke činjenice. do stupnja izvjesne sigurnosti koja isključuje sumnju u njihovu istinitost. povrata u prijašnje stanje 143 .

neposredno važne činjenice. protuustavnim i protuzakonitim prikupljanjem. zakonom utvrđene dužnosti čuvanja određene tajne neovisno o tome imaju li te povrede značenje kaznenog djela. Sud ne utvrđuje istinitost svih tvrdnji koje su iznesene. Za njihovo postojanje govore pravila iskustva ili izričiti zakonski propisi. Predmet dokazivanja mogu biti i teze suda o postojanju određenih činjenica kada je to potrebno radi ispitivanja idu li stranke za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati. Sud može odrediti da se izvodi dokazivanje i radi provjeravanja istinitosti suglasnih tvrdnji stranaka. ako su bili pribavljeni povredom i zakonom utvrđene dužnosti čuvanja tajnosti osobnih podataka.Dokazi pribavljeni na nezakonit način ne mogu se primjeniti u sudskom postupku. Zbog upotrebe nezakonito pribavljenih dokaza presuda bi de lege lata bila relativno ništava. Zakonski nedefiniran pojam pribavljanja dokaza mogao bi se odrediti u širem i užem stupnju. Dokazuju se i one činjenice koje su neposredno važne ali omogućuju formiranje suda o postojanju neosredno važnih činjica. već istinitost tvrdnji stranaka o činjenicama. 1. sud utvrđuje samo tvrdnje o onim činjenicama koje ta pravna norma traži. postanak. metode njihova ispitivanja U užem smislu pojam prikupljanja dokaza obuhvaćao bi samo prvu od navedenih metoda. Dokazi će biti pribavljeni na nezakoniti način najprije ako su pribavljeni kaznenim djelom. povredom Ustavom i zakonom zajamčene tajnosti dopisivanja i drugih oblika općenja. već samo tvrdnji o pravno relevantnim činjenicama. U parničnom postupku se ne dokazuju činjenice. Predmet dokazivanja Predmet dokazivanja su tvrdnje stranaka o postojanju ili nepostojanju činjenica od kojih zavisi primjena mjerodavnog prava u parnici. U širem bi smislu obuhvaćao. metode prikupljanja dokaznih sredstava koji bi se stavljali sudu na raspolaganje 2. U bračnim i paternitetskim sporovima sud ima mogućnost da se bavi utvrđivanjem tvrdnji i o nespornim činjenicama. Na temelju posredno relevantnih činjenica – indicija. ako smatra da stranka priznavanjem činjeničnih navoda svog protivnika ide za tim da raspolaže zahtjevima kojima po zakonu ne može raspolagati. Dokazuju se u prvom redu činjenice od kojih zavisi zasnivanje. 144 . i to o takvim koje su sporne. de lege ferenda upotrebu dokaza koji su pribavljeni na nezakonit način trebalo bi sankcionirati apsolutnom ništavošću. obrađivanjem i korištenjem takvih podataka.stvara se zaključak o postojanju neposredno relevantnih činjenica. Dokazivanje tvrdnji o spornim činjenicama Sporne činjenice su one o kojima postoje kontradiktorne tvrdnje. Iz sadržaja određene norme izvodi se zaključak o tome koje su činjenice potrebne za njenu primjenu O relevntnost određene činjenične tvrdnje ne zaključuje se na temelju rezultata dokazivanja o njezinom postojanju već na temelju pravilne primjene pravilno izabrane norme. Imajući u vidu pravnu normu koju treba primjeniti na konkretan pravni odnos. promjena ili prestanak nekog pravnog odnosa – pravno relevantne. Pravno relevantne činjenice su one koje su odlučne za primjenu prava u konkretnom slučaju.

194 Vrste: a. gore navedena Npr. ali postoji mogućnost dokazivanja da neko pravilo iskustva nije točno. Njih ne treba dokazivati.195 2) presumptiones iuris et de iure – neoborive presumpcije. Način utvrđivanja činjenica iz oborivih presumpcija najbolje je pokazati na primjeru: spomenutu presumpciju očinstva razdvojit ćemo na dva dijela – "pater est" je neposredno relevantna presumirana činjenica i nju ne treba dokazivati (221/3). onda iz nje nužno proizlazi istinitost neposredno relevantne činjenice tj. postojanje braka. Ako je ta posredno relevantna činjenica istinita. bilo prosječnom čovjeku sredine u kojoj se suđenje obavlja). Općepoznate notorne činjenice Notorne činjenice su one činjenice koje su poznate širem krugu ljudi (bilo prosječnom čovjeku u zemlji. dijele se dalje na.198 Ako dokaz uspije trebat će izvoditi redovito dokazivanje radi provjeravanj istinitosti tvrdnje o njenom postojanju. Njih ne treba dokazivati (221/4) ali postoji mogućnost dokazivanja da neka činjenica nije notorna. 194 Npr. ne postoji mogućnost protudokaza. 145 . treba dokazivati samo posredno relevantnu činjenicu . Pravila iskustva To su iskustvom formirani sudovi činjenične naravi koji važe i za buduće slučajeve.pater est quem nuptiae demonstrant 195 196 197 198 Npr. no samo kad je dopušteno dokazivati da ne postoje činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja. pa je takvim činjenicama zakonodavac dao neki značaj. Krupan politički događaj ili elementarna katastrofa. 1) presumptiones iuris tantum – oborive presumpcije.”quem nuptiae demonstrant“. Tvrdnjom o postojanju notornih činjenica može se pobijati pravilnost zaključka o postojanju važnih činjenica.) presumptiones facti vel hominis su presumpcije čija se istinitost pretpostavlja na temelju životnog iskustva197 Iz 1). dobivenog primjenom pravila o zakonskim presumpcijama. da je muž majke otac djeteta.Utvrđivanje činjenica po pravilima o zakonskim presumpcijama Presumpcije su okolnosti čija se istinitost presumira (221/3).) presumptiones iuris su presumpcije čije postojanje zakon pretpostavlja. pretpostavlja se da je potpis ispod nekog teksta potpis autora tog teksta Npr. Odgovornost roditelja za štetu koju počine njihova djeca mlađa od 7 godina Npr.196 b. Naime u životu postoje neki tipični slučajevi koji se često ponavljaju i uvijek dovode do istog rezulatata. tj. ako se dijete rodilo u braku presumira se da je to dijete muža majke .

Ono se može dati izričito ili konkludentno.polazi se od pretpostavke da sud poznaje pravo (iuria novit curia). pa stranke nisu dužne poznavati pravo niti ga trebaju dokazivati. odnosno zahtjev za odbijanje tužbenog zahtjeva. 146 . kao osporavanje tih navoda 3. Priznanje je jednostrana parnična radnja kojom stranka potvrđuje istinitost navoda protivne stranke na kojima ona temelji svoj tužbeni zahtjev. Priznanje može biti potpuno ili djelomično. 1. pozvala stranka za koju je ta činjenica povoljna. Odatle a contrario zaključak da treba dokazivati činjenice koje je stranka osporila.nekad ih osporavaju nekad su pasivne a nekad ih priznaju. Naime kad bi ono bilo izjava o znanju. sud bi bio ovlašten kontrolirati istinitost izjave o priznanju. kao priznanje činjeničnih navoda protivnika 2. Ovo se odnosi i na domaće i na strano pravo. Postoje različita mišljenja: -to je izjava o znanju (stranka izražava svoje uvjerenje da je ono što protivnik govori točno) -to je izjava volje (stranka time na posredan način raspolaže sa svojim zahtjevom u parnici) ZPP ne kaže ništa izričito.Pravna pravila . Izričito djelomično priznanje moglo bi – s obzirom na uzročnu vezu između priznatih navoda i onih o kojim se stranka nije izjasnila – upućivati na zaključak o konkludentnom priznanju navoda koji nisu izričito priznati. Priznanje mora biti nepovoljno za stranku koja daje priznanje. ali proizlazi zaključak da je priznanje manifestacija volje. Treba dakle dokazivati ne samo osporene nego i činjenice o kojima se protivnik nikad nije izjasnio.199 Činjenice priznate u parnici ne treba dokazivati. Priznanje činjenica nije svaka izjava o istinitosti protivnikovih činjeničnih navoda već samo ona kojom se priznaje istinitost takvih navoda koji su za onog koji ih priznaje u parnici pravno nepovoljni. zakon to ne dopušta jer ako je činjenica priznata. Objekt priznanja su činjenčni navodi protivnika. ona je time i nesporna te je ne treba utvrđivati. Anticipirano priznanje je priznanje koje je dano prije nego što se na postojanje činjenice koja je predmet priznanja. dakle element praemise minor silogizma u kojem je tužbeni zahtjev conclusio. može mu se odricati dispozitivno procesnopravno značenje Stranci se može imputirati određeni stav prema činjeničnim navodima njezinog protivnika samo ako joj se pruži prilika da se s tim navodima uredno upozna i ako joj se priži mogućnost da se o tim navodima izjasni. Pasivno držanje stranaka moguće je inerpretirati na 3 načina. Kao što je poznato. Priznanje činjenica Stranke se različito ponašaju u odnosu na navode protivne stranke . 199 Pravna priroda priznanja. Zakon ne traži da priznanje bude izričito pa se o njemu može zaključivati i konkludentno na temelju ostalog držanja stranaka u parnici. Zakon određuje da ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom tijekom parnice.

Međutim.ako je stranka priznala određenu činjenicu onda je ta činjenica nesporna i ne treba je dokazivati. Priznanje činjenica i priznanje tužbenog zahtjeva Treba razlikovati priznanje činjenica od priznanja tužbenog zahtjeva. odnosno ograničiti dano priznanje iznošenjem drugih navoda koji ranijem priznanju oduzimaju značenje. (vidjeti čl. Ako sud stekne uvjerenje da se priznanjem poduzima nedopušteno disponiranje. Činjenice se mogu priznati izričito i konkludentno. Pravna priroda priznanja činjenica u parnici Sud koji je dužan utvrditi relevatne činjenice dužan je nakon ovog utvrditi pravi sadržaj volje parničnih stranaka. tj. Priznanje činjenica ne oslobađa po zakonu od prava i dužnosti dokazivanja. sud može narediti da se dokazuju i takve činjenice ako smatra da stranka njihovim priznanjem ide za tim da raspolaže zahtjevom kojim ne može raspolagati (221/1). a tužbeni zahtjev samo tuženik. Poricanje priznanja dovodi do toga da ranije priznanje gubi značenje procesnopravne dispozicije pa stoga i do potrebe da se ranije priznata a sada osporena tvrdnja dokazuje.ako je stranka ostala pasivna prema određenoj činjenici. a ne sadržaj činjenica kojima su stranke svojom naknadno izraženom voljom oduzele pravnorelevantno značenje. Tužbeni zahtjev samo izričito. nije je ni priznala ni osporila zakonodavac se o tome nije izjasnio. Činjenične navode mogu priznati obje parnične stranke. Zaključujemo da činjenice o kojima se stranka nije izjasnila treba dokazivati. negativnoj ili neutralnoj litiskontestaciji. a priznanju otkloniti pravno značenje kad nađe da nije dopušteno. ali ipak ima svoju vrijednost u smislu što utječe na stav suda prema spornom odnosu. Sudu će tek rezultat istraživanja istinitosti priznatih a zatim osporenih navoda poslužiti kao oslonac za prosuđivanje vjerodostojnosti razloga kojima stranka opravdava svoje poricanje. Sud može provjeravati istinitost priznanja samo kada sumnja u dopuštenost stranačke dispozicije. Tu važe pravila po afirmativnoj. 147 . 221/1).Poricanje i ograničenje priznanja Sve dok je ovlaštena iznositi novote stranka je ovlaštena poreći svoju raniju izjavu o priznanju činjenica. . ne smije ga uvažavati pa je dužan utvrđivati istinitost priznatih navoda dokaznim sredstvima koja mu stoje na raspolaganju. Posljedice (ne)priznanja: . istinitost činjenične osnove njegovog zahtjeva. Stranka koja priznaje činjenične navode potvrđuje protivnikovog zaključivanja. Priznanje dano izvan suda nema procesnopravni značaj.ako je stranka osporila ta je činjenica sporna i treba je dokazivati . Da bi bilo relevantno priznanje mora biti dano pred sudom.

te će morati biti obziran. jer je moguće da su stranke dale izjavu o priznanju neshvativši značaj te izjave ili da je priznanje dano u zabludi. Kod bračnih i paternitetskih sporova sud može odlučiti da se dokazuju i činjenice koje su stranke priznale u postupku. Kako je priznanje tužbenog zahtjeva isključivo izjava volje. vještake. vještaci. Sud sam odlučuje da li će smatrati da takva činjenica postoji ili ne postoji. Dokaz je glavni kad se iz njega izvodi sud o postojanju važne činjenice 4. Opoziv priznanja parničnih činjeničnih navoda ovlašćuje sud da ocjenjuje značenje priznanja i poricanja iste činjenice. Protudokaz je dokazno sredstvo kojim se dokazuje da se rezultati postignuti izvođenjem glavnog dokaza ne mogu prihvatiti jer ne dopuštaju stvaranje izvjesnog suda 148 . S obzirom na njihov odnos prema činjenici o kojoj pružaju određenu informaciju mogu biti posredna i neposredna 3. tumače. ali postavlja se pitanje kako će sud na to reagirati. Pri tome će sud uzeti u obzir okolnosti slučaja (221/2). Izuzetak je dokaz saslušanja stranaka koji se u načelu provodi kad nema drugih dokaza. Za priznanje tužbenog zahtjeva potrebno mu je takvo dopunsko ovlaštenje. tumači i stranke i stvarna – isprave i predmeti uviđaja 2. Uobičajeno je da se s obzirom na objektivna svojstva dokazna sredstva dijele na osobna – svjedoci. Dokazna sredstva Dokazno sredstvo ili dokaz je sve ono iz čega se čulnim zapažanjem crpi saznanje o istinitosti tvrdnja o postojanju ili o nepostojanju činjenice koja je posredan predmet dokazivanja. isprave i predmete uviđaja.Može li stranka naknadno povući priznanje? Može. Parnični punomoćnik koji nije odvjetnik može priznati činjenične navode bez posebnog izričitog ovlaštenja. 1. Zakon u načelu ne ograničava pravo suda u izboru dokaznih sredstava. Sud ne smije pribaviti dokaze pribavljene na nezakonit način. Nema zakonskih pravila o klasifikaciji dokazne snage pojednih dokaznih sredstava Vrste dokaznih sredstava. Među dokazna sredstva zakon ubraja svjedoke. stranke. opoziv oduzima priznanju svako procesno relevantno značenje baze za izricanje presude na osnovi priznanja. dakle može kontrolirati istinitost priznanja (270/2 ObZ). Zakon ne određuje kojim redom treba izvoditi dokaze.

(270/2 ObZ). U našem pravu raspravni je sustav dominantan.5. i to na način da je sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima koji su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala (7/2). Sud tada ispituje istinitost tvrdnji o postojanju pravnorelevantnih činjenica utvrđivanjem indicija – činjenica koje nisu neposredno važne. a može odlučiti da se dokazuju i činjenice koje su stranke priznale u postupku. Na strankama leži i dužnost iznošenja činjenica i predlaganja dokaza. Teret dokazivanja Teret dokazivanja sastoji se od dvije obveze: (1) onus proferendi – teret iznošenja činjenica i (2) onus probandi – teret dokazivanja. Iznimno.2. Dokaz o protivnom je dokazno sredstvo kojim se dokazuje da nema osnove da se o postojanju važne činjenice zaključuje po pravilima o relativnim zkonskim presumpcijama iako je utvrđeno postojanje presumptivne baze 6. pa slijedom toga on više ne sadrži odredbu o ovlaštenju suda izvesti dokaze koje stranke nisu predložile. Istražno načelo u pogledu prikupljanja dokaza iznimno vrijedi u parnicama iz radnih odnosa. Izjednačeno je i inkvizitorno ovlaštenje suda u donosu na činjenice i dokaze. Sud ne bi trebao na temelju indicija zaključivati o postojanju neposredno važne činjenice dok god postoji razumna mogućnost da je istinita i neka druga tvrdnja a ne samo ona koja je predmet dokazivanja.7. stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (7/1). Indicije Ponekad je nemoguće neposrednim dokaznim sredstvima dokazati postojanje važnih činjenica jer ih nema ili ih je teško pronać. Istinitost iznesene tvrdnje mora se nametati takvom logičkom nuždom da isključuje mogućnost da bi i neka druga tvrdnja mogla biti istinita. Potpuni dokaz je dokazno sredstvo koje je u stanju na nesumnjiv način uvjeriti sud o istinitosti određene činjenične tvrdnje. ali u sklopu s nizom činjenica iste kvalitete pružaju osnovu za utvrđenje da postoji i neposredno važna činjenica koja je uzrok ili posljedica indicija.. No ni u takvim slučajevima sud ne može svoju odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne (7/3). 200 Više o ovome u poglavljima 1. 1. u statusnim stvarima i u stvarima uzdržavanja maloljetnog djeteta sud ima inkvizitorna ovlaštenja budući da je ovlašten utvrđivati i činjenice koje stranke nisu iznijele. Dakle. No to nije dužnost koja povlači sankcije već teret koji stranka podnosi radi svog dobra. 149 . Novelirani ZPP prihvaća raspravno načelo200 kao dominantno na jednak način i u odnosu na dokaze i u odnosu na činjenice.2.6. Dokaz je nepotpun kad je u stanju uvjerenje suda o istinitosti iznesene tvrdnje dovesti samo do stupnja vjerojatnosti.

teret dokazivanja pada na tužitelja 2. Tada stupaju u igru stara pravila o teretu dokazivanja (221a): 1. onda je dužna takve tvrdnje i dokazati. Kad se primjenjuju pravila o teretu dokazivanja? Sud mora donijeti odluku i kada. u zbornim sudovima vijeće a ne predsjednik vijeća. stranaka itd. Ostale dokaze sud kombinira po svom nahođenju. probatio incubit ei qui affirmat. Saslušanje stranaka kao dokaz izvodi se tek onda kad nema drugih dokaza ili mu već izvedeni dokazi ne pružaju dovoljno elemenata za donošenje odluke (264/2).jer je u tim parnicama sud ovlašten izvesti i dokaze koje stranke nisu predložile. vještaka. ne bude u stanju formirati izvjesno uvjerenje o istinitosti iznesenih tvrdnji. Idem est non esse aut non probari . U pravilu sud vrši neposredno izvođenje dokaza (4) što znači da on dolazi u direktan dodir sa dokaznim sredstvima. actori incubit probatio . ako su ti dokazi značajni za odlučivanje (435/2). reus excipiendo fit actor . Čak i kad je odlučio izvesti dokaz sud nije vezan za svoje rješenje pa može od njega naknadno odustati i dokaz ne izvesti (300/4).ne postojati i ne biti dokazano potpuno je isto. Kojim će se redom izvoditi dokazi zavisi od suda. Osiguranje dokaza 201 Npr. na temelju činjenica koje su iznijele stranke i dokaza koje su one predložile. Rješnje o izvođenu dokaza u pravilu donosi sud koji odlučuje o osnovanosti zahtjeva – parnični sud. non ei qui negat . putem uviđaja.ako tužitelj ne dokaže svoje tvrdnje tuženik će biti oslobođen 3. Zato izvođenje dokaza nije neki poseban stadij već sud vrši dokazivanje tijekom čitavog postupka. dakle on mora dokazati ono što iznosi kao protutvrdnju 4. Ne postoji zakonski propis o tome kada dokaz treba izvesti. reus absolutur . Ovo ne vrijedi apsolutno.201 Izuzetno postoji i posredno dokazivanje i to kod zamolnice (224).stavljajući prigovor. tuženik postaje tužitelj. svjedoka.teret dokaza pada na onoga tko tvrdi a ne na onoga tko poriče. Budući da stranke predlažu velik broj dokaza. sud ih nije dužan sve izvesti. actore non probante. Predlaganje izbor i izvođenje dokaza Jedna od manifstacija načela saslušanja stranaka i kontradiktornosti sastoji se u pravu i dužnosti stranaka da iznesu pred sud sve važne činjenice i da predlože dokazna sredstva pomoću kojim se sud može uvjeriri u istinitost njihovih navoda. 150 . jer ako stranka iznosi negativne tvrdnje. Sud o tome donosi odluku u obliku rješenja (300/1). već sam odlučuje koje će od njih izvesti (220/2). Sud prilikom izricanja presude uzima u obzir samo one tvrdnje koje su dokazane. Kad odbije izvođenje nekog dokaza u rješenju mora objasniti razloge odbijanja (300/2).

Ako postoji opasnost od odgode. imenovat će i vještake. ako je poznat.princip causae (168). Troškove osiguranja prethodno snosi predlagatelj. Kad se traži osiguranje dokaza prije pokretanja postupka te u hitnim slučajevima ako je postupak već u tijeku. a ako je potrebno. a definitivno stranka koja je dala povoda parnici . Podnesak u kojem je stavljen prijedlog za osiguranje dokaza dostavit će se protivniku. odnosno da će kasnije izvođenje dokaza biti otežano 4.Ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo kasnije izvođenje biti otežano. može se u tijeku. a i prije pokretanja parnice predložiti da se taj dokaz izvede (272/1). da postoji opravdana bojazan da se predloženi dokaz neće kasnije u normalnom stadiju postupka. Osigurani dokaz se ne mora koristiti. da je podnesen prijedlog za osiguranje dokaza 2. nadležan je niži sud prvog stupnja na čijem se području nalaze stvari koje treba razgledati odnosno sud na čijem području boravi osoba koju treba saslušati (273/2). sud će o prijedlogu odlučiti i bez prethodnog izjašnjenja protivnika (275/1). moći izvesti. 151 . U rješenju kojim se prihvaća prijedlog sud će odrediti ročište za izvođenje dokaza. navest će činjenice o kojima će se izvoditi dokazi te dokaze koji će se izvesti. da je za dokazivanje činjenica o kojima ovisi ostvarivanje prava predlagatelja nužno izvesti dokaze za koje prijeti opasnost da ih se kasnije neće moći izvesti ili da će njihovo izvođenje biti otežano Ako je prijedlog za osiguranje dokaza stavljen u tijeku parničnog postupka. O tom postavljanju nije potrebno izdati oglas (275/4). 1. za postupanje je nadležan sud pred kojim je postupak u tijeku (273/1). Pretpostavke za osiguranje dokaza. da se tvrdi da postoje prava čija zaštita ovisi o činjenicama koje se imaju utvrditi predloženim dokazima 3. to ovisi o tome da li je on relevantan ili ne. U postupku za osiguranje dokaza ne može se izvesti dokaz saslušanjem stranaka (271/2). Protivniku koji je nepoznat ili je nepoznato njegovo boravište sud može radi sudjelovanja na ročištu za izvođenje dokaza postaviti privremenog zastupnika. Protiv rješenja suda kojim se prihvaća prijedlog za osiguranje dokaza nije dopuštena žalba (275/6).

To je najpouzdanije dokazno sredstvo. U pravilu ga vrši parnični sud (neposredno izvođenje dokaza). na odgovarajući će se način primjeniti odredbe ovog zakona o pribavljanju isprava od tih tijela ili pravnih osoba. danas se može vršiti pomoću magnetofonske vrpce ili kamere. 152 . kod državnog tijela ili kod poduzeća ili druge pravne osobe kojoj je povjereno vršenje javnog ovlaštenja. Vijeće će ovlastiti predsjednika vijeća da obavi uviđaj ako se stvar koju treba razgledati ne može donijeti na sud ili bi njezino donošenje uzrokovalo znatne troškove. Ako treba razgledati stvar koja se nalazi kod jedne od stranaka. ali s obzirom na razvoj tehnike. a ako se radi o sporu na nekretnini ili o imovinskoj šteti. uviđaj je metoda neposrednog izvođenja dokaza. a vijeće smatra da nije nužno neposredni opažanje svih članova vijeća. nije ga moguće vršiti na ljudskom tijelu ako na to ne pristane ta osoba. a dokaznu vrijednost ocjenjuje drugi sudac. Uviđaj se izvodi najčešće pomoću vidnih osjetila.Pojedina dokazna sredstva Uviđaj Uviđaj je parnična radnja suda kojom se utvrđuje postojanje ili nepostojanje neke relevantne činjenice neposrednim opažanjem suda (227). uviđaj podrazumijeva kontakt suda sa samim predmetom spora. a može ga izvoditi i zamoljeni sud (posredno izvođenje dokaza) jer određeni predmet zapaža zamoljeni sudac. Uviđaj se vrši samo na stvarima i predmetima. uviđaj podrazumijeva dolazak suca na lice mjesta. Ako se radi o sporu na stvari. Uviđaj se može obaviti i uz sudjelovanje vještaka. kod treće osobe.

podatak o mom rođenju u mom indeksu nije javna isprava jer to nije nadležnost fakulteta. Isprave se u pravilu mogu kvalificirati kao posredna dokazna sredstva. činjenica ili događaj. Dokumentarne su isprave kojima se ne zasniva pravni odnos. Sama isprava u pravilu nije pravno relevantna. Dispozitivne ili konstitutivne su isprave kojima se neposredno zasnivaju. Dakle. Privatne isprave su sve one koje nisu javne. Vrste isprava Javna isprava je ona koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu javna isprava (230/1). da spada u krug nadležnosti organa. 3. Isprava je stvarno dokazno sredstvo. vjerodostojne isprave koje s obzirom na izdatnika ili sadržaj u relativno visokom stupnj vjerojatnosti dokazuju postojenje tražbina na temelju kojih se traži izdavanje platnih naloga. već odnos o čijem sadržaju isprava svjedoči.202 Nedostatak jednog od tih elemenata oduzima ispravi svojstvo javne isprave. Posebu kategoriju predstavljaju tzv. Mogu ih izdati fizičke ili pravne osobe. tri su elementa. nadležni organ. Podjela isprava na domaće i inozemne vrši se s obzirom na mjesto izdavanja ili izdavača. 1. 202 Npr. odnosno donošenje rješenja o ovrsi. ali podatak o položenom ispitu u indeksu jest javna isprava 153 . da je izdana u propisanoj formi 2. Dokazivanje ispravama je poseban oblik dokazivanja uviđajem. Među prijepisima posebnu važnost imaju tzv. da ju je izdalo ovlašteno tijelo ili osoba. ukidaju ili mijenjaju pravni odnosi nezavisno od toga je li za postizanje pravnog učinka pisana forma propisana zakonom ili su taj oblik odabrale stranke. otpravci. Isprave mogu biti izvorne ili prijepis izvornika. već je isprava sastavljena da pruži dokaz o pravnom odnosu koji je nastao neovisno od isprave. osiguravaju relevantno trajan trag o relevantnim događajima. Obavlja se čitanjem isprava pred sudom.Isprave Isprava je svaki predmet na kojemu je pismom zabilježena čovjekova misao. Prednosti isprava su višestruke. Prijepisi mogu biti ovjerovljeni ili obični.

Stranka je sama dužna podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda.da je sadržaj isprave utvrđen u granicama nadležnosti izdavača istinit Ako sud posumnja u autentičnost isprave može zatražiti da se o tome izjasni tijelo od kojeg ona navodno potječe.da je isprva autentična – da je ispravu izdalo tijelo koje je na ispravi označeno kao izdavač 2. Pravni sadržaj isprave može se dovesti u pitanje samo po pravilima procesnog prava koje važi za postupak u kojem je isprava izdana. Ovdje treba upozoriti na ustavno načelo nepovredivosti privatnosti i tajnosti dopisivanja (35. Sud će. Protivnik stranke koja se na ispravu pozvala dužan je na poziv suda (233/1) podnijeti takvu ispravu. odnosno čiji je rukopis ili prijepis javno ovjerovljen.presumptio iuris tantum.36 URH). Ako se isprava ne nalazi kod nje. po svom uvjerenju cijeniti od kakva je značenja što stranka koja drži ispravu neće postupiti po rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese ispravu ili protivno uvjerenju suda poriče da se isprava kod nje nalazi (233/5). s obzirom na sve okolnosti. 1. situacija je dosta složena. u pravilu korištenjem izvanrednih pravnih sredstava protiv pravomoćne odluke tijela od kojeg isprava potječe.Dokazna snaga isprava Po zakonu se mora uzeti istinito ono što se u javnoj ispravi potvrđuje ili određuje. Uz ispravu sastavljenu na stranom jeziku podnosi se i ovjerovljeni prijevod. Privatna isprava na kojoj je potpis izdavača javno ovjerovljen. Pravilo o dokaznoj snazi javnih isprava sadrži dvije presumpcije. Dok je u parnici pred sudom dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi činjenice neistinito utvrđene ne može se u parničnom postupku podvrgnuti ispitivanju pravilnost pravnih dispozicija sadržanih u javnoj ispravi. Kod toga treba voditi računa da stranka ima pravo uskratiti podnošenje isprava iz istih razloga iz kojih svjedok može uskratiti svjedočenje ili odgovor na pojedina pitanja (233/3 u svezi sa 237. onda nema problema. jer je moguće da se isprava nalazi kod neke osobe koja nema veze s parnicom. 238). Ako međunarodnim ugovorom nije ništa drugo određeno inozemne javne isprave koje su propisno ovjerene imaju uz uvjet uzajamnosti istu dokaznu snagu kao i domaće javne isprave. a sama stranka ne može postići da se isprava preda ili pokaže. Ako se isprava nalazi kod državnog tijela ili pravne ili fizičke osobe koja ima javna ovlaštenja. Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama. 154 . a kod privatnih postoji presumptio facti vel hominis jer se polazi od toga da nitko ne stavlja svoj potpis ispod teksta ako se ne slaže s njegovim sadržajem. ne izjednačuje se u pogledu dokazne snage sa javnom ispravom. Ova se obveza ne može prisilno ostvariti u parnici u kojoj bi te isprave trebalo pregledati radi dokazivanja. sud će na Kako doći do isprave na koju se pred sudom pozvala neka stranka? Ako se isprava nalazi kod stranke koja se na nju poziva. Kod javnih isprava postoji presumpcija istinitosti (230/3) . Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

čl. ako se isprava s obzirom na njen sadržaj smatra zajedničkom za obje stranke204 Ako u slučajevima pod 2. Ako i nakon pravomoćne odluke stranka odbije edicirati ispravu. osobe odbiju ediciju isprava. govorenja istine i donekle polaganja prisege Nijedan građanin ne može biti oslobođen dužnosti da odgovara na pitanja pred sudom (235/1) – ako je neka osoba pozvana. To su fizičke osobe koje su u stanju svojim čulima zapaziti neku relevantnu činjenicu i to opažanje reproducirati pred sudom. oporuka za nasljednike Npr. moguće je prisiliti na to u ovršnom postupku. Na temelju rješenja kojim je trećoj osobi naloženo da preda određenu ispravu ovrha će se provesti po službenoj dužnosti po pravilima ovršnog postupka i prije pravomoćnosti toga rješenja (234/5). Na to sud pazi po 203 204 205 Npr. 411/1 ZOO 155 . Trećemu koji nije stranka sud može narediti da pokaže ili da podnese ispravu samo u dva slučaja (234/1): kada je ispravu po zakonu dužan pokazati ili podnijeti205 2. b) biti u stanju reproducirati. Sud nije ovlašten saslušati osobu koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja službe ili vojne tajne sve dok je nadležno tijelo ne oslobodi od te dužnosti. Dužnost svjedočenja sadrži u sebi dužnost odazivanja na poziv suda. Dužnost je svjedoka da obavijesti sud samo o osobnoj registraciji događaja a ne i o svojem mišljenju o zbivanju koje je zapazio. Svjedoci Svjedok je osoba pozvana da pred sudom dade iskaz o svojim prošlim zapažanjima koja bi mogla biti važna za utvrđivanje istinitosti navoda koji su predmet dokazivanja. Dakle. dovoljno je da ima ova dva svojstva. ako se radi o ispravi koju je po zakonu dužna predati ili pokazati203 3. davanja iskaza pred sudom. Osobe koje uživaju diplomatski imunitet te one koje se nalaze u inozemstvu mogu se saslušati po pravilima o pružanju međunarodnopravne pomoći. ako se stranka sama pozvala na tu ispravu. Npr. Svjedočenje je opća obveza svakoga. ispravu koja je u suvlasništvu stranke. ali je kasnije odustala 2. potrebno je ustati tužbom te istaknuti tužbeni zahtjev za ediciju isprava. Zaključak o značenju tih okolnosti treba donijeti sud. stranka kod koje se isprva nalazi je bezuvjetno dužna podnijeti ispravu samo u tri slučaja (233/2): 1. kada je isprava koja po svojem sadržaju zajednička za trećega i stranku koja se na ispravu poziva. dva su bitna svojstva svjedoka: a) biti u stanju zapaziti. U pogledu prava treće osobe da uskrati podnošenje drugih isprava također se na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o svjedocima (234/1 u svezi sa 237. dužna je odazvati se makar smatra da ništa ne zna o slučaju.Izuzetno od općeg pravila da stranka da pod određenim uvjetima ima pravo uskratiti podnošenje isprave. Svjedok ne mora biti punoljetna osoba. 238). i 3.

osobe koje su po posebnim propisima dužne podnijeti prijavu ili dati izjavu o relevantnim okolnostima – osobe koje su dužne prijaviti izvršenje kaznenih djela. predmet u vezi s kojim se poziva i naznaka da se poziva kao svjedok. 3. 1.to su svjedoci koji su bili zamoljeni da prisustvuju.a osobito ako bi svojim odgovorom na ta pitanja izložio teškoj sramoti. Svjedok će se najprije opomenuti da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. osobe pozvane da svjedoče o činjenicama koje se tiču imovinskih odnosa uvjetovanih obiteljskom ili bračnom vezom te o činjenicama koje se tiču rođenja. da su pristali i da budu ispitani pred sudom 156 . zanimanje i boravište. o onome što mu je stranka kao svom punomoćniku povjerila 2. Svjedok može uskratiti svjedočenje. Onaj koji se poziva na razlog uskraćivanja svjedočenja dovoljno je da učini vjerojatnim da je za relevantnu činjenicau saznao u obavljanju odnosne djelatnosti.206 2. Ako je potrebno prije toga će se o tome saslušati stranke. u pobočnoj do trećeg stupnja zaključno. pojavu opasnih bolesti Opravdanost razloga za uskraćivanje svjedočenja ili odgovora na pojedina pitanja ocjenjuje sud pred kojim svjedok treba da svjedoči. Svjedok može uskratiti odgovor na pojedina pitanja ako za to postoje važni razlozi. Svjedoci se pozivaju dostavom pismenog poziva u kojem se navodi prezime. liječnik ili u obavljanju kakvog drugogo poziva ili kakve druge djelatnosti ako postoji obveza da se kao tajna čuva ono što se saznalo u obavljanju tog poziva ili djelatnosti. Svjedok je dužan odgovore davati usmeno. Svjedoci koji se zbog starosti. U pozivu će se svjedok upozoriti na posljedice neopravdanog izostanka i na pravo na naknau troškova. u svojstvu svjedoka.zamoljeni svjedoci (testis rogatus) . vrijeme i mjesto dolaska. ako su pristali da budu testis rogatus. Sudac pojedinac ili predsjednik vijeća upozoriti će te osobe da mogu uskratiti davanje iskaza. a nakon toga će se upozoriti na posljedice davanja lažnog iskaza. Postoje svjedoci koji ne mogu uskratiti odgovor pod izgovorom da bi zbog svjedočenja za njih mogla nastati imovinska šteta: 1. prekršaja.službenoj dužnosti pa ne smije saslušavati svjedoka ni kad bi ovaj bio sprema dati iskaz bez odobrenja. Stranka koja predlaže da se određena osoba sasluša kao svjedok mora prije toga naznačiti o čemu ona treba svjedočiti i navesti mjezino ime i prezime. svog bračnog druga ili srodnike po tazbini do drugog stupnja zaključno i onda kada je brak prestao te svog staratelja.poslovni svjedoci – to su oni koji su u pogledu spornog odnosa poduzeli radnje kao pravni prethodnici ili zastupnici stranke (239). bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu saslušat će se u svom stanu. 206 Smatra se da. o činjenicama što ih je svjedok saznao kao odvjetnik. ime i zanimanje pozvanog. znatnoj imovinskoj šteti ili krivičnom gonjenju sebe ili svoje srodnike po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stupnja. usvojitelja ili usvojenika. sklapanju nekog pravnog posla. sklapanja braka ili smrti 4. Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i bez prisutnosti svjedoka koji će se kasnije saslušavati. o onome o čemu se stranka ili druga osoba svjedoku kao vjerskom ispovjedniku ispovjedila 3.

Ako se saslušanje ne može obaviti na taj način. uzrok pada dizalice 157 .208 a ako i poslije toga odbije svjedočiti. Sud će tumača upozoriti na dužnost vjernog prenošenja pitanja koja se svjedoku postavljaju i izjava koje svjedok bude davao. a ako je nijem pozvat će se da pismeno odgovara. a svoj izostanak ne opravdaju. (asertona zakletva)Neće se tražiti prisega od svjedoka koji u vrijeme saslušanja nisu punoljetni ili ne mogu shvatiti njeno značenje.00 do 10. dopune illi razjašnjenja. Npr. Ako je svjedok gluh postavljat će mu se pitanja pismeno.putni troškovi. prehrana (249/1). a sud ga je dužan upozoriti na to njegovo pravo (249/2). Svjedoci se mogu suočiti ako se njihovi iskazi ne slažu o važnim činjenicama. može ga se zatvoriti.210 Sudac ima opće znanje. Svjedok koji ne zna jezik na kojem se vodi postupak saslušat će se preko tumača.211 Čak kad bi i sudac 207 208 U tom slučaju sam snosi troškove prisilnog dovođenja U slučajevima izricanja novčanih kazni na odgovarajući način se primjenjuju se odredbe članka 10.209 Svjedok ima pravo na naknadu troškova koje je imao . sud može narediti da ga se prisilno dovede. Za lažni iskaz svjedok odgovara (303 KZ-a). Npr.To su fizičke osobe koje raspolažu stručnim znanjem potrebnim za razjašnjenje nekih činjenica u postupku koji je u tijeku (250). Vještaci su obično fizičke osobe. ali nema stručno znanje iz nekih posebnih oblasti koje je ponekad potrebno da bi se razjasnile neke činjenice u postupku. no u novije vrijeme se vještačenje sve češće vrši putem različitih institucija (252/3). troškovi noćenja. ali uskrati svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje. a neistinit iskaz je nesvjesna neistina.000. ali ne i za neistinit. ZPP-a (248/4). izgubljena zarada. ali najdulje mjesec dana (248/2). Ako svjedok dođe na ročište. Suočeni će se o svakoj okolnosti o kojoj je ne slažu pojedinačno saslušati i njihov odgovor unijeti će se u zapisnik. protiv onih svjedoka koji se ne odazovu pozivu.000. Zatvor traje sve dok svjedok ne pristane svjedočiti ili dok njegovo saslušanje ne postane nepotrebno. a za to nema opravdanih razloga.207 a može ga se kazniti i novčano od 500. može ga se kazniti novčano od 500.Poslje općih pitanja svjedok se poziva da iznese sve što mu je poznato o činjenicama o kojim treba da svjedoči a nakon toga mu se mogu postavljati pitanja radi provjere. Sud može odlučiti da svjedok prisegne na iskaz koji je dao. Budući da su svjedoci nezamjenjivi.00 kuna. Svjedok će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči. Te troškove je dužan tražiti odmah. pozvat će se kao tumač osoba koja se sa svjedokom može sporazumjeti. Medicinski fakultet u Zagrebu vrši genetske analize. Vještaci Vještak je osoba pozvana da pred sudom koristeći se svojim stručnim znanjem iznese svoja sadašnja zapažanja i mišljenje o činjenicama koje bi mogle biti važne za utvrđivanje istinitosti navoda koji su predmet dokazivanja. Nije dopušteno postavljati pitanja u kojima je već sadržano kako bi trebalo odgovoriti.00 do 10.00 kuna (248/1). 209 210 211 Laž je svjesna neistina. čim je dao iskaz. Strankama je omogućeno da od njega traže naknadu troškova zbog neopravdanog uskraćivanja svjedočenja (248/5).

može se kazniti novčano od 500. 158 . no osim toga. ili ako je nalaz jednog ili više vještaka nejasan. Ova odredba primijenit će se na odgovarajući način i kada vještak svoj nalaz i mišljenje ne podnese u roku koji mu je sud odredio (260/4). kritizirati ga i zahtijevati novog vještaka. Ovo iz razloga što tada ta znanja ne podliježu kontroli od strane stranaka: kad vještak daje svoj iskaz. tj. nije dobro da to znanje upotrebljava u postupku te se pozivaju vještaci. Često se za vještačenja određuje više vještaka (252/1). O takvom zahtjevu sud je dužan odlučiti bez odgode. Tumač je vještak koji uspostavlja kontakt između suda i sudionika u postupku koji ne zna jezik ili se ne može sporazumijevati. Vještaci mogu biti samo fizičke osobe. Vještačenje se u pravilu vrši na usmenoj raspravi. a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka. Ako obavještavaju sud o svome nalazu oni su klasično dokazno sredstvo a ako sudu pomažu svojom stručnošću da izvodi zaključke oni obavljaju funkciju speceifičnog pomagača u obavljanju funkcije suđenja pri utvrđivanju činjeničnog stanja. (npr. nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima.00 kuna (255/2). Sud raspolaže s registrom vještaka u kojem su unaprijed određeni sudski vještaci (252/3). ali nije vezan njihovim mišljenjem (251/2). onda su njegove spoznaje podvrgnute kontroli stranaka jer mu one mogu postavljati pitanja. oni imaju i pravo na nagradu (256). traži njegovo izuzeće. na ročištu. Vještaka određuje sud svojim rješenjem (251/1). Funkcija vještaka dvostruko je značajna. ali sud može tražiti od njega da taj nalaz i napiše (260/1). gluhonijemi). a svoj izostanak ne opravda i vještak koji bez opravdanog razloga odbije vještačiti. Ako se podaci vještaka o njihovu nalazu bitno razilaze. mora dati ozbiljne razloge za to (261/3). Ako sud taj nalaz ne usvoji. Postoji mogućnost da stranka.00 do 10. Vještak daje nalaz na stručan način i obrazlaže ga lege artis. Žalba protiv toga rješenja ne odgađa ovrhu (255/3). Na zahtjev stranke sud može rješenjem narediti vještaku da nadoknadi troškove koje je uzrokovao svojim neopravdanim nedolaskom ili neopravdanim odbijanjem da vještači. Vještak mora imati svojstva koja ima svjedok. Uredno pozvani vještak koji ne dođe na ročište. ako smatra da vještak neće biti objektivan.000. Vještaci imaju pravo na naknadu troškova kao i svjedoci. Sud prethodno traži mišljenje stranaka o tome kojeg vještaka treba pozvati. dužna je odazvati se tom pozivu te dati svoj nalaz i mišljenje (253/1). Sud će izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Međutim. ali ni njime nije vezan jer može za vještaka odrediti i neke druge osobe koje se ne nalaze na tom popisu. Tumači spadaju u kategoriju vještaka (263). obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještacima (261/2). iz istih razloga iz kojih se može tražiti izuzeće suca (254/1). Vještak se može izuzeti od dužnosti vještačenja u onim slučajevima u kojima se i svjedok može osloboditi svjedočenja (253/2). to bi značilo da vještak postaje sudac. Ako bi sudac bio vezan za vještakov nalaz i mišljenje. Vještak daje nalaz usmeno.raspolagao potrebnim stručnim znanjem. ne može ga se prisilno dovesti niti zatvoriti. Zato sudac slobodno ocjenjuje nalaz i mišljenje vještaka. Osoba koja je u svojstvu vještaka pozvana na ročište.

zapažanje. U protivnom. posljedice postoje. od njih se želi dobiti samo nužna informacija o spornom događaju. Ako stranka odbije biti saslušana u svojstvu izvora informacija. 212 Zato često neka osoba postaje stranka. Dakle. kad se od stranaka traži da pruže sudu određene informacije o spornom događaju. što znači da će svjedok biti kazneno gonjen bez obzira je li sud zasnovao svoju odluku na tom lažnom svjedočenju ili ne. mada nije bila učesnik spornog odnosa. ako sud dođe do uvjerenja da jedna od stranaka ne zna ništa o pravno relevantnim okolnostima. Ako ustanovi da se dugu stranku zbog faktičnih ili pravnih razloga ne može saslušati Poziv na ročište na kojem će se izvoditi dokaz saslušanjem stranaka dostavit će se osobno strankama odnosno osobi koja će se za stranku saslušati (268/1). te ih proglašava supsidijarnim dokaznim sredstvom. dispozicije stranaka. No. 159 . poziv na ročište na kojemu će se izvesti dokaz saslušanjem stranaka stranci ili osobi koja se treba saslušati za stranku uputit će se preko punomoćnika.Stranke kao dokazno sredstvo Stranke su osnovni informatori sudao činjeničnim i pravnim elementima spora. Ako se uvjeri da drugoj stranci nisu nisu poznate sporne činjenice 2. tada stranke nisu dokazno sredstvo. može se ispitati i ona osoba koja nema parničnu sposobnost pod uvjetom da posjeduje one kvalitete koje mora imati svjedok . (268/2). Ako stranka ima punomoćnika. Treba li uvijek saslušati obje stranke? Ako se ovo dokazno sredstvo izvodi. onda je dužna govoriti istinu isto kao i svjedok. Ako se može dobiti takvu informaciju od svjedoka koji nema parničnu sposobnost. već samo osobe koje raspolažu svojim dispozicijama. Kad se stranke saslušava kao dokazno sredstvo. sud će slobodno ocijeniti takvo njeno ponašanje (269/2). Kad tužitelj iznosi tužbu. postoji razlika u kaznenom djelu davanja lažnog iskaza (303 KZ-a) svjedoka i stranke. Naš zakon ne vjeruje strankama. Neće se saslušati stranka koja uskrati davanje iskaza ili se bez opravdanog razloga ne odazove pozivu suda (265/2). Stranke izražavaju svoju volju o tome u kojem bi smislu trebalo istrazivati spor i kako bi ga trebalo riješiti. a tuženik odgovara na tu tužbu. onda je sud nema razloga saslušavati (265/1). reproduciranje. u pravilu da. Međutim. tada stranke jesu dokazno sredstvo. nema razloga da se pravi razlika u odnosu na tu stranku. saslušat će se njezin zakonski zastupnik (267/1). Za sud nisu interesantna htjenja. 1. Sud ce biti ovlašten da sasluša samo jednu stranku ako. Stranke se koriste kao dokazno sredstvo samo onda kad nema drugih dokaznih sredstava ili kad pomoću izvedenih dokaza sud nije uspio utvrditi pravno relevantne činjenice (264/2). već je to mjesto naslijedila od prethodnika. prema njoj se ne mogu primijeniti prinudne mjere (269/1). U pozivu će se naznačiti da će se na ročištu izvoditi dokaz saslušanjem stranaka i da stranka koja dođe na ročište može biti saslušana u odsutnosti druge stranke (268/3). njihova sposobnost da obavijeste sud o svojim zapažanjima prošlih izvanprocesnih zbivanja. već njihovo znanje.212 Parnična sposobnost nije nužna. Međutim. Ipak. Ako stranka pristane biti saslušana. Ako stranka odbije biti saslušana bez valjanog razloga. pretpostavlja da one ne govore istinu. Davanje lažnog iskaza od strane svjedoka (303/1 KZ) je kazneno djelo ugrožavanja.

zaključuju raspravu i odlučuju o dopuštenosti parnice odnosno o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Pripremanje glavne rasprave U ovome stadiju zadatak je: utvrditi postojanje procesnih pretpostavki. odlučiti o incidentalnim procesnim pitanjima. da razluči sporno od nespornog i da pokuša navesti stranke da okončaju parnicu svojim dispozicijama. da se uz suradnju stranaka pregleda stanje stvari. 2. Razlozi ekonomičnosti traže da se glavna rasprava što prije završi i drži po mogućnosti na jednom ročištu. TIJEK PARNIČNOG POSTUPKA Postupak pred prvostupanjskim sudom Parnični postupak pokreće se tužbom. neposrednosti i kontradiktornosti prikuplja i ispituje procesna građa i raspravlja o osnovanosti zahtjeva koje su stranke istekle tijekom postupka. 4.Davanje lažnog iskaza od strane stranke (303/2 KZ) je kazneno djelo s posljedicom što znači da će stranka biti kazneno gonjena samo onda ako je sud zasnovao svoju odluku na njenom lažnom iskazu. sredi procesnu građu. Stadij pripremanja glavne rasprave počinje od predaje tužbe sudu. Kad sudac pojedinac odnosno vijeće nađe da je predmet raspravljen tako da se može donijeti odluku.(270). 3. 160 . 1. pa u normalnom tijeku stvari traje do početka ročišta za glavnu raspravu. Stadij pripremanja glavne rasprave sastoji se od četiri odvojena podstadija: Prethodno ispitivanje tužbe Dostava tužbe tuženiku na odgovor Pripremno ročište Zakazivanje glavne rasprave Glavna rasprava je osnovni stadij parničnog postupka u kojem se na posebnom ročištu organiziranom na načelima usmenosti. Pripremanje glavne rasprave ne ograničava se na ispitivanje postojanja procesnih pretpostavki. Centralno mjesto u parničnom postupku zauzima glavna rasprava. već obuhvaća i pripremanje građe za odlučivanje u glavnoj stvari. javnosti. Nema mogućnosti polaganja prisege.

Prethodno ispitivanje tužbe Prethodno ispitivanje tužbe obvezatan je podstadij pripremanja glavne rasprave. 1. 2. 3. 4. 5. 6. Sud će ispitati: je li tužba razumljiva i potpuna postoji li jurisdikcija domaćih sudova je li sud nadležan postoje li razlozi za izuzeće imaju li stranke stranačku i parničnu sposobnost i jesu li pravilno zastupane je li tužba pravovremeno podnesena

Ako utvrdi da je tužba nerazumljiva ili nepotpuna ili da postoje nedostatci koji koji se tiču sposobnosti tužitelja ili tuženika da budu stranke u parnici ili nedostatci u pogledu zakonskog zastupanja stranke ili nedostatci koji se odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo ovlaštenje potrebno, sud će radi otklanjanja tih nedostataka poduzeti potrebne mjere predviđene u ovom zakonu. Nakon prethodnog ispitivanja tužbe sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne ide u sudsku nadležnost ili da je tužba podnesena nepravodobno, ako je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Sud donosi i rješenje kojim se oglašava nenadležnim i ustupa predmet drugom redovnom sudu. Ne može odlučivati o postojanju: litispendencije, pravomoćno presuđene stvari, sudske nagodbe, odricanja od tužbenog zahtijeva nedostatku pravnog interesa.213 Ispitivanje tužbe obavlja sudac odnosno predsjednik vijeća čim tužba bude podnesena sudu. Sudac ispituje tužbu na osnovi podataka sadržanih u tužbi i činjenica koje su sudu poznate (15/2). Ako tuženik saznavši za pokretanje parnice, saopći sudu da priznaje tužbeni zahtjev, sud će donijeti presudu na temelju priznanja. Ako se tužitelj u tom stadiju odrekne tužbenog zahtjeva, sud će donijeti presudu na temelju odricanja. Sud može već sada primiti na zapisnik nagodbu stranaka – meritorno okončanje postupka Kad sud nađe da je tužba dopuštena, o tome u pravilu ne donosi posebno rješenje, osim kad o dopuštenosti tužbe treba donijeti odluku u povodu tuženikova prigovora o njezinoj nedopuštenosti. Sud će u pravilu u nastavaku postupka odrediti da se tužba dostavi tuženiku radi podnošenja pismenog odgovora, a samo iznimno će umjesto toga zakazati pripremno ročište ili prvo ročište za glavnu raspravu. Ako smatra da nema dovoljno osnova za donošenje odluke o pitanju koje se postavilo u tijeku prethodnog ispitivanja tužbe, sud će ostaviti da o tom pitanju donese odluku nakon odgovora na tužbu ili na pripremnom ročištu. Pisani odgovor na tužbu Ako sud smatra da se na temelju tužbe može dalje postupati on će u pravilu narediti da se primjerak tužbe dostavi tuženiku radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu. Sud je dužan
213

Jer je o tome teško odlučivati bez prethodnog izjašnjavanja stranaka.

161

u pozivu upozoriti tuženika na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu - mogućnost donošenja presude zbog ogluhe (284/1) Dosad je ovaj podstadij bio obvezatan jedino u trgovačkim sporovima. No prema noveliranom ZPP-u, dostava tužbe na odgovor propisana je kao pravilo i obveza. Sud može iznimno, ako to zahtijevaju posebne okolnosti pojedinog slučaja, a osobito ako je to potrebno radi odlučivanja o prijedlogu za određivanje privremenih mjera, odmah zakazati ročište i narediti da se primjerak tužbe dostavi tuženiku (284/2). U odgovoru na tužbu tuženik se može očitovati o tužbenom zahtjevu i o činjeničnim navodima tužitelja, te predložiti dokaze kojima potkrepljuje te navode. Uz odgovor na tužbu tuženik je dužan priložiti isprave na koje se poziva ako je to moguće (285/1). Odgovor na tužbu podnosi se u roku koji odredi sud, ali taj rok ne može biti kraći od petnaest niti duži od trideset dana (285/2). Rok je prekluzivan u tom smislu što tuženik njegovim istekom gubi pravo da odgovorom na tužbu spriječi donošenje presude zbog ogluhe. Sadržaj odgovora na tužbu mora se ograničiti na iznošenje stavova i prijedloga tuženika o odnosu na zatjeve istaknute u tužbi i na procesna pitanja u vezi sa tim zahtjevima. U odgovoru tuženik ne može isticati svoje samostalne meritorne zahtjeve protiv tužitelja – osim zahtjeva za naknadu parničnih troškova i prigovora radi kompenziranja u parnici. U odgovoru na tužbu tuženik može istaknuti određene incidentalne zahtjeve procesne naravi; prijedlog za svrsishodnu delegaciju, za izuzeće sudaca, za osiguranje parničnih troškova, za oslobođenje od prethodnog plaćanja troškova postupka, za imenovanje prethodnika, za obavještavanje trećeg o parnici, za prekid ili mirovanje postupka. Ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u roku koji mu je za to određen, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbni zahtjev ako za to budu ispunjeni zakonom predviđeni uvjeti. Nakon što tuženik podnese odgovor na tužbu, u sporovima koje sudi vijeće predsjednik vijeća će ocjeniti je li s obzirom na prijedloge i navode stranaka potrebno zakazivati pripremno ročište ili se odmah može zakazati ročište za glavnu raspravu. Tuženik može u pisanom obliku odgovoriti na tužbu iako mu sud to nije naredio. Nakon što primi odgovor na tužbu, sud može donositi sva rješenja koja može donositi u tijeku prethodnog ispitivanja tužbe (285/5). Ako tuženik u odgovoru na tužbu prizna tužbeni zahtjev sud ce odmah donijeti presudu na temelju priznanja. Ako je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice, neovisno o tome što je osporio tužbeni zahtjev, sudac može bez zakazivanja ročišta donijeti presudu ako ne postoje druge smetnje za njezino donošenje. Ni u ovom stadiju sud još uvijek nije ovlašten odbaciti tužbu zbog nedostatka pravnog interesa za tužbu ili zbog postojanja negativnih procesnih pretpostavki. Sadržaj odgovora na tužbu može učiniti suvišnim svako daljnje raspravljanje ili barem raspravljanje pred određenim sudom. To će biti ako novi podaci daju dovoljno osnove za odbacivanje tužbe ili za ustupanje tužbe nadležnom sudu ili za donošenje presude bez održavanja rasprave, odnosno na temelju priznanja tužbenog zahtjeva.

Pripremno ročište Ako u sporovima u kojima sudi vijeće predsjednik vijeća smatra da se nakon prethodnog ispitivanja tužbe, odnosno nakon dobivanja pismenog odgovora na tužbu, može dalje postupati, zakazat će u pravilu pripremno ročište. Ono je fakultativan podstadij.

162

Pripremno ročište se ograničava samo na parnice u kojima sudi vijeće (277/5). Kako, po novom uređenju, u prvom stupnju u pravilu sudi sudac pojedinac, a samo iznimno vijeće, možemo zaključiti da glavna rasprava postaje pravilom, a pripremno ročište bit će izuzetak. Nakon što tuženik podnese odgovor na tužbu, u sporovima koje sudi vijeće predsjednik vijeća će ocijeniti je li s obzirom na prijedloge i navode stranaka potrebno zakazati pripremno ročište ili se odmah može zakazati ročište za glavnu raspravu (285/3). Pripremno ročište se zakazuje rješenjem. Pripremno ročište treba odrediti tako da strankama ostane dovoljno vremena za pripremu, a najmanje osam dana od primitka poziva (286/1). U pozivu na pripremno ročište razložit će se strankama da na ročište donesu sve isprave koje im služe za dokaz,a i sve predmete koje treba razgledati u sudu. U pozivu na pripremno ročište predsjednik vijeća dužan je upozoriti stranke na pravne posljedice propuštanja da na tom ročištu ili najkasnije na prvom ročištu za glavnu raspravu iznesu nove činjenice i predlože nove dokaze. Ako je potrebno da se za pripremno ročište pribave spisi, isprave ili predmeti koji se nalaze kod suda ili kod kojeg drugog državnog tijela ili pravne, odnosno fizičke osobe kojoj je povjereno vršenje javnog ovlaštenja, sud će narediti, ako su stranke to predložile, da se ti predmeti odnosno isprave pravovremeno pribave. Zadatak je pripremnog ročišta da sud uz suradnju stranaka otkloni smetnje koje smetaju daljnje postupanje i sredi materijal o glavnoj stvari kako bi se glavna rasprava mogla što uspješnije i što prije okončati. Izostanak obaju stranaka dovodi do mirovanja postupka. Izostatanak tužitelja, a tuženik predloži mirovanje ili ostane pasivan dovodi do mirovanja. Ako izostane tuženik donosi se presuda zbog izostanka (ako su ispunjeni svi uvjeti). Izostanak jedne od stranaka u pravilu ne sprečava održavanje ročišta. Pripremno ročište počinje izlaganjem tužbe, a nakon toga tuženik iznosi svoj odgovor na tužbu (287/1). Kad bude potrebno, predsjednik vijeća zatražit će od stranaka razjašnjenje u vezi s njihovim navodima ili prijedlozima (287/2). Predmet raspravljanja su pitanja koja se odnose na smetnje za daljnji tijek postupka, bilo da je predsjednik vijeća nakon ispitivanja tužbe odgodio rješavanje tih problema, bilo da su ona pokrenuta u odgovoru na tužbu ili na priremnom ročištu. O tim se pitanjima mogu na pripremnom ročištu izvoditi dokazi kad je to potrebno. Osim rješenja koja je ovlašten donositi nakon prethodnog ispitivanja tužbe na pripremnom ročištu predsjednik vijeća donosi i rješenje o odbacivanju tužbe ako utvrdi da o tužbenom zahtjevu već teče parnica, da je stvar pravomoćno presuđena, da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba ili da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe za utvrđenje. Treba razlučiti sporno od nespornoga, utvrditi kojim bi se dokazima mogli utvrditi sporne činjenice, pa te dokaze osigurati za glavnu raspravu, nastojati navesti stranke da svojim dispozicijama okončaju parnicu (povlačenjem tužbe, odricanjem od tužbenog zahtijeva, priznanjem tužbenog zahtijeva, zaključenjem sudske nagodbe). Pripremno ročište može se održati i na više od jednog ročišta. U pogledu upravljanja postupkom predsjednik vijeća ima ima sva ovlaštenja koja imaju predsjednik vijeća i vijeće na glavnoj raspravi.

163

Na pripremnom ročištu sud može odlučivati o svim procesnim pitanjima o kojima je bio ovlašten odlučivati u ranijim stadijima pripremanja glavne rasprave. Sud ovdje mora zauzeti stav o svim procesnim pitanjima koja su se dotle pojavila. Predsjednik vijeća ovlašten je na pripremnom ročištu ako za to postoje uvjeti donijeti presudu zbog izostanka i presudu kojom se pod istim procesnim uvjetima odbija tužbeni zahtjev jer osnovanost zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. Ako tuženik prizna tužbeni zahtjev sud će donijeti presudu na temelju priznanja, a ako se tužitelj odrekne tužbenog zahtjeva presudu na temelju odricanja. Sud također može primiti na zapisnik nagodbu stranaka. Kad utvrdi da ne postoje smetnje za daljnje vođenje postupka, predsjednik će vijeća, prema rezultatima raspravljanja na pripremnom ročištu, odlučiti koji će se od predloženih svjedoka i vještaka pozvati na glavnu raspravu i koji će se drugi od predloženih dokaza pribaviti. O tome koji će se od tih dokaza izvesti odlučuje vijeće na glavnoj raspravi (289/1). Ovdje se, dakle, odlučuje o pribavljanju, a ne o izvođenju dokaza. Izuzeci od tog pravila: - ako je sporno postojanje činjenica koje se tiču procesnih pitanja, o tome se mogu na pripremnom ročištu izvoditi dokazi kad je to potrebno (288/1). - radi provjeravanja okolnosti od kojih zavisi dopuštenost dispozicije stranaka mogu se izvoditi dokazi - ako se ispune pretpostavke za osiguranje dokaza, mogu se izvoditi dokazi - ako je koja od stranaka predložila da se neke sporne činjenice utvrde vještačenjem, predsjednik vijeća će imenovati vještake, odlučiti o zahtjevima za njihovo izuzeće i pozvati jednu ili obje stranke da polože svotu potrebnu za troškove vještaka (290/1). No ovo je samo odlučivanje o izvođenju vještačenja, pred njim se vještačenje ne može provesti. - na prijedlog koje od stranaka, ako ocijeni da je to potrebno, predsjednik vijeća može obaviti uviđaj izvan suda (290/3). Predsjednik vijeća nije ovlašten odlučiti koji će se dokazi izvesti na glavnoj raspravi. O tome odlučuje vijeće. Ako predsjednik vijeća ne prihvati prijedlog stranaka o dokazima stranke mogu svoje prijedloge ponoviti pred vijećem na glavnoj raspravi. Odluka predsjednika vijeća nije odluka o izvođenju već o pribavljanju dokaza za glavnu raspravu. Stranke mogu na ročište za glavnu raspravu dovesti svjedoke i vještake odnosno donijeti isprave i predmete uviđaja koje je predsjednik vijeća odbio pozvati, odnosno prihvatiti. Vijeće nije vezano za svoje odluke o izvođenju dokaza još manje za odluke predsjednika vijeća o pribavljanju dokaza, za njegove odluke o izvođenju vještačenja i za rezultate uviđaja koje je proveo. Ako je koja od stranaka predložila da se neke sporne činjenice utvrde vještačenjem, predsjednik vijeća će imenovati vještake, odlučiti o zahtjevima za njihovo izuzeće i pozvati jednu ili obje stranke da predlože svotu potrebu za troškove vještaka. Imenovane vještake sud će obavjestiti o predmetu koji treba razgledati i pozvati ih da do glavne rasprave pripreme svoj nalaz i mišljenje. Na prijedlog koje od stranaka ako ocjeni da je to potrebno predsjednik vijeća može obaviti uviđaj izvan suda.

164

Ako na pripremno ročište ne dođe tužitelj ili ne dođe tuženik a nema uvjeta za donošenje presude zbog izostanka, predsjednik vijeća raspravljat će s prisutnom strankom. Na pripremnom ročištu predsjednik vijeća u pravilu saopćava strankama dan i sat kad će se održati ročište za glavnu raspravu.

Zakazivanje glavne rasprave Zakazivanje prvog ročišta za glavnu raspravu je posljednji i obvezni podstadij njezinog pripremanja, ako prije toga ne dodje do okončanja postupka. Ročište za glavnu raspravu zakazuje sudac pojedinac ili predsjednik vijeća rješenjem protiv kojega nije dopuštena žalba (293/1). Sudac će na pripremnom ročištu, ako je ono održano, priopćiti strankama dan i sat održavanja glavne rasprave (292). Sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća pozvat će na ročište stranke te svjedoke i vještake koje je na pripremnom ročištu odlučio da pozove na glavnu raspravu. Ako pripremno ročište nije održano predsjednik vijeća odlučit će koje će od svjedoka što su ih stranke predložile pozvati, a stranke će upozoriti da mogu na ročište dovesti i druge svjedoke. Sud samo iznimno može zakazati ročište za glavnu raspravu odmah nakon prethodnog ispitivanja tužbe – u onim slučajevima u kojima se tužba ne šalje tuženiku na odgovor. Ako tužnik podnese prigovor na tužbu u stvarima u kojima sudi vijeće predsjednik vijeća ocjenit će je li s obzirom na nove informacije potrebno zakazivati pripremno ročište. Ako tuženiku nije bila dostavljena tužba dostavit će mu se uz poziv za glavnu raspravu. Općenito o glavnoj raspravi Glavna rasprava je centralni stadij postupka u kojem sud razmatra sav procesni materijal – navode stranaka, izvedene dokaze i ostale rezultate raspravljanja – da na temelju njih donese konačnu odluku. Kako je već navedeno, glavna rasprava postaje pravilom, a pripremno ročište bit će izuzetak, budući da je ono predviđeno samo za sporove u kojima sudi vijeće. Odluke koje u pripremanju glavne rasprave predsjednik vijeća može donijeti tek na pripremnom ročištu, sudac pojedinac može donijeti tek na ročištu za glavnu raspravu (277/6). Sud može bez glavne rasprave donijeti presudu na temelju priznanja presudu zbog izostanka, presudu zbog ogluhe i presudu bez održavanja ročišta. Pravila o organizaciji i vođenju glavne rasprave zasnovana su na načelima; usmenost, neposrednost, javnost, kontradiktornost, raspravnosti i inkvizitornosti u prikupljanju činjenica i izvođenju dokaza, sudskog materijalnog i formalnog upravljanja postupkom, jedinstva glavne rasprave i koncentracije postupka, suzbijanja zloupotreba u parnici. Svrha tih načela je donošenje pravilne i zakonite odluke, ekonomičnost i pravna sigurnost. Glavna rasprava može se održati samo ako sud urednom dostavom poziva omogući strankama sudjelovanje u raspravi. Odsutnost obiju pozvanih stranaka sprečava održavanje glavne rasprave. Pretpostavka za održavanje glavne rasprave je nazočnost stranaka, a sud urednim dostavljanjem mora omogućiti strankama sudjelovanje. Izostanak stranaka dovodi u pravilu do istih posljedica kao i izostanak s pripremnog ročišta. 165

Ako s prvog ročišta za glavnu raspravu ne dođe tužitelj ili na to ročište ne dođe tuženik. Tijek glavne rasprave Sudac pojedinac. Povrede pravila o održavanju glavne rasprave imaju značenje relativnih razloga ništavosti. a njegove odluke su punovažne pod pretpostavkom da ih donosi uz (prešutnu) suglasnost ostalih članova vijeća.Međutim. Sud nije vezan za svoje rješenje koje se odnosi na rukovođenje raspravom (311/4). 166 . sud će na njezin prijedlog odgoditi ročište. jer se tijekom raspravljanja situacije mijenja. Ta rješenja se mogu pobijati samo žalbom protiv odluke o glavnoj stvari. a sud će te činjenice utvrditi i dokaze izvesti. U daljnjem tijeku raspravljanja raspravljat će se o prijedlozima stranka i činjeničnim navodima kojima stranke obrazlažu svoje navode. Sudac pojedinac. prvo ročište za glavnu raspravu počinje izlaganjem tužbe. Sud nije vezan za svoja rješenja koja se odnose na rukovođenje raspravom. On odlučuje o tome koje će se radnje i kojim redom poduzimati – načelo arbitrarnog upravljanja glavnom raspravom. rasprava se može održati. Ako stranka ne može odmah uzeti punomočnka. Ako se osoba koja sudjeluje na raspravi protivi kakvoj mjeri predsjednika vijeća koja se odnosi na rukovođenje raspravom ili kakvu pitanju koje je postavio predsjednik vijeća o takvu protivljenju odlučuje vijeće (311/3). predsjednik vijeća upoznat će vijeće s tijekom i rezultatima toga ročišta. odnosno predsjednik vijeća upozorit će je na potrebu da uzme punomoćnika. Vijeće odlučuje o postojanju procesnih pretpostavki. Tijekom glavne rasprave stranke iznose činjenice i predlažu dokaze. te kad s kojeg ročišta izostane tužitelj ili tuženik. a nema uvjeta za donošenje presude zbog izostanka. ili ako na to ročište ne dođe tuženik. rasprava se može održati (295). Pravo na samostalnu suspenzivnu žalbu protiv tih odluka negativno bi moglo djelovati na tijek I brzinu rada. pa se ta rješenja mogu pokazati nesvrsishodnim. o spajanju i razdvajanju parnica. Ako je prije glavne rasprave održano pripremno ročište. o isključenju javnosti. Ako nije prije toga održano pripremno ročište. odnosno predsjednik vijeća rukovodi glavnom raspravom. Predsjednik vijeća rukovodi glavnom raspravom (primus inter pares). te kad s kojega kasnijeg ročišta izostane tužitelj ili tuženik. ispituje stranke i izvodi dokaze (311/1). ako s prvog ročišta za glavnu raspravu izostane tužitelj. Stranke mogu dopuniti izlaganje predsjednika vijeća (297/2). odnosno predsjednik vijeća otvara glavnu raspravu i objavljuje predmet raspravljanja. pa se rješenja koja se odnose na rukovođenje glavnom raspravom mogu pobijati samo žalbom protiv odluke o glavnoj stvari. Nakon toga utvrđuje jesu li došle sve pozvane osobe. sudac pojedinac. pa ako nisu. a nakon toga tuženik odgovara na navode (297/1). Protiv rješenja koja se odnose na rukovođenje raspravom nije dopuštena posebna žalba (311/5). o odgodi ročišta. a nema punomoćnika. o izvođenju dokaza. a nema uvjeta za donošenje presude zbog izostanka. provjerava jesu li ujedno pozvane i jesu li opravdale svoj izostanak (294). o zaključenju glavne rasprave. izriče kazne zbog zloupotrebe prava i zbog narušavanja reda. Ako stranka ili zakonski zastupnik stranke nije u stanju jasno i određeno izjasniti se o predmetu o kojem se raspravlja.

Stranke nisu dužne navesti i obrazložiti pravnu osnovu svojih zahtjeva. Ipak. da o istom zahtjevu već teče parnica.214 Protiv rješenja suda kojim se odgađa ročište ili se odbijaju prijedlozi stranaka o odgodi ročišta nije dopuštena žalba (314/2). Unatoč odbijanju prigovora i odluci o nastavljanju raspravljanja sud je ovlašten naknadno donijeti novo rješenje kojim se prigovor prihvaća ako tijekom raspravljanja izmjeni svoje ranije stajalište. vijeće će se nakon toga povući na vijećanje i glasanje (304/1). da sud nije stvarno ili mjesno nadležan. Ako se pokaže potreba da sud odlučuje o postojanju procesnih pretpostavka tek na glavnoj raspravi sud će biti dužan prvenstvenu pažnju posvetiti tim pitanjima. da se označe ili dopune dokazna sredstva koja se odnose na navode stranaka i uopće da se daju sva razrješenja potrebna da bi se utvrdilo činjenično stanje važno za odluku. da je stvar pravomoćno presuđena ili da je o predmetu spora zaključena sudska nagodba sud će riješiti hoće li o tim prigovorima raspravljati i odlučivati odvojeno od glavne stvari ili zajedno s njom. Zakon ne određuje poseban stadij glavne rasprave na kojemu stranke svojim odgovorima plediraju činjeničnim i pravnim argumentima u prilog svojih a protiv zahtjeva protivnika. odnosno predsjednik vijeća priopćit će da je glavna rasprava zaključena. U mjeri u kojo je to potrebno radi ostvarivanja cilja. Načelo neposrednosti traži da suci koji odlučuju o osnovanosti tužbenog zahtjeva prisustvuju čitavom tijeku raspravljanja.Radnje provedene na prethodnom ročištu ne gube procesno značenje.215 Kad sudac pojedinac ili vijeće zaključi da je predmet raspravljen tako da se može donijeti odluka. itd. o nekim pitanjima odlučuje isključivo vijeće. Ako utvrdi da je prigovor osnovan sud će tužbu odbaciti rješenjem protiv kojeg je dopuštena samostalna žalba. da se zatraži polaganje aktorske kaucije ili da se imenuje prethodnik. o sudjelovanju umješača. 167 . Ipak ih zakon ovlašćuje da iznesu svoja pravna shvaćanja o predmetu spora. Sudac pojedinac. odnosno vijeće tijekom vijećanja i glasanja može odlučiti da se glavna rasprava ponovno otvori ako je to potrebno radi dopune postupka ili razjašnjenja pojedinih važnijih pitanja (305). Ročište se može odgoditi ako se ročište ne može održati ili ako se ne mogu provesti parnične radnje. Stranke su samo prekludirane u ovlaštenju da poduzimaju neke parnične radnje prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari. Sud treba pomoći strankama da zaključe sudsku nagodbu. Između ročišta sudac je ovlašten odlučivati gotovo o svim pitanjima o kojima je ovlašten odlučivati u stadiju pripremanja glavne rasprave.). sudac pojedinac. 214 Npr. Sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća postavljanjem pitanja i na drugi svrsishodni način nastojat će da se tijekom rasprave iznesu odlučne činjenice. No ako je sud donio odvojenu odluku pa je ona postala pravomoćna. sud je clausula rebis sic santibus – vezan za to rješenje pa u nastavku postupka može drugačije odlučiti samo ako svoju novu odluku zasnuje na novim činjenicama. preinaci tužbe. sud će sa strankama razmotriti i pravna pitanja spora. mjesnoj nenadležnosti. ustupanju tužbe drugom sudu zbog nenadležnosti. Ako stranka prigovori da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne pripada u sudsku nadležnost. ako je prije toga već održano pripremno ročište. u parnicama koje se vode pred vijećem. kad sva dokazna sredstva nisu pribavljena ili kad je potrebno da se tuženik pripremi za raspravljanje o preinačenoj tužbi 215 Npr. Tako je s ovlaštenjem da se prigovori stvarnoj nanadležnosti. da se dopune nepotpuni navodi stranaka o važnim činjenicama. U sporovima koje sudi.

a može je i udaljiti i kazniti tom novčanom kaznom (318/1). o preinaci tužbe. jer je odlučivanje o nekim pitanjima rezervirano isključivo za vijeće. Ipak u sporovima koje sudi vijeće ovlaštenja predsjednika vijeća su u tom razdoblju u izvjesnoj mjeri sužena. o razdvajanju postupka. Za sve spojene parnice sud može donijeti zajedničku presudu (313/1).00 kuna. 168 . Spajanje parnica radi zajedničkog raspravljanja ne dovodi do objektivne kumulacije. 216 Dakle. Predsjednik vijeća nije ovlašten odlučivati o stupnju prethodnika u parnici. U sporovima koje sudi vijeće sankcije može izricati samo vijeće. Sud može odlučiti da se odvojeno raspravlja o tužbi i protutužbi. niti je ustupiti drugom sudu zbog nenadležnosti.Spajanje i razdvajanje postupka Ako pred istim sudom teče više parnica između istih osoba ili u kojima je ista osoba protivnik raznih tužitelja ili raznih tuženika. sud će je opomenuti ili kazniti novčanom kaznom od 500.000. Održavanje reda na glavnoj raspravi Dužnost je suca pojedinca. Sud nije vezan za to rješenje. Spojeni se postupak nastavlja pred sucem koji je odlučio o spajanju. o učešću umješača.00 do 10. sudit će vijeće (313/2)216. To što u jednom predmetu sudi vijeće a u drugom sudac pojedinac nije prepreka za spajanje. da se strankama pruži prilika da srede svoje stavove. Nije dopušteno spajanje parnica koje se vode pred raznim sudovima među istim strankama. On ne može odbaciti tužbu zbog nedostatka procesnih pretpostavki. Ako osoba koja sudjeluje u postupku ili osoba koja kao slušatelj prisustvuje raspravi vrijeđa sud ili druge sudionike u postupku. o povratu u prijašnje stanje. Nije nužno da se u svim spojenim parnicama ista osoba nalazi u istoj stranačkoj ulozi. Spajanje nema utjecaja na već formiranu nadležnost suda. Ako se ročište ne može održati ili ako se na već započetom ročištu ne mogu provesti parnične radnje radi kojih je bilo zakazano. odnosno predsjednika vijeća da se u tijeku glavne rasprave brine o održavanju reda u sudnici i o dostojanstvu suda (317). ročište se može odgoditi. ometa rad ili se ne pokorava naredbama suda za održavanje reda..) U stadiju glavne rasprave ali izvan ročišta za raspravu sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća ovlašteni su odlučivati o gotovo svim pitanjima o kojima su ovlašteni odlučivati u stadiju pripremanja glavne rasprave.. sve se te parnice mogu rješenjem suca pojedinca spojiti radi zajedničkoga raspravljanja ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi. Predsjedniku vijeća dano je posebno ovlaštenje da nakon primitka zapisnika o izvođenju dokaza pred zamoljenim sucem odredi potrebne dopune i ispravke. kad izvedene dokaze treba ponoviti. Sud može odrediti da se odvojeno raspravlja o pojedinim zahtjevima u istoj tužbi i nakon završetka odvojenoga raspravljanja može donijeti posebne odluke o tim zahtjevima (313/3). pa može spojene parnice razdvojiti. rješenje o spajanju donosi vijeće. (kad sva dokazna sredstva nisu pribavljena. a za koje je predviđena ista vrsta postupka i u kojima sudi sudac pojedinac.

00 kuna pravnu osobu koja u podnesku vrijeđa sud. sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća saopćiti će da je glavna rasprava zaključena. Novčana kazna može se izreći i zastupniku stranke i umješača ako je on odgovoran za vrijeđanje suda.000.00 do 5. ročište će se održati i bez njihove prisutnosti (318/2). Međutim. Izrečena novčana kazna prisilno se naplaćuje po službenoj dužnosti kao novčana tražbina prema pravilima ovršnoga postupka (110/2 u svezi sa 10/7).00 kuna vještaka koji ne dođe na ročište iako je uredno pozvan. a ako i poslije toga odbije da svjedoči. može ga zatvoriti. obavijestit će o tome nadležnog državnog odvjetnika (318/5). može ga kazniti novčano do od 500. Zaključenje glavne rasprave Kad sudac pojedinac ili vijeće zaključi da je predmet raspravljen tako da se može donijeti konačna odluka. ZPP-a na odgovarajući se način primjenjuju u ovim slučajevima (110/1.svjedok: ako svjedok koji je uredno pozvan ne dođe. Ako je sud već donio odluku nema mjesta ponovnom otvaranju glavne rasprave zbog činjenica koje su nastupile naknadno. žalba protiv rješenja o novčanoj kazni ili o udaljenju iz sudnice bila je nesuspenzivna. Odredbe članka 10. a izostanak ne opravda. Održavanje reda u drugim slučajevima: . obavijestit će o tome Hrvatsku odvjetničku komoru (318/4). Ako svjedok dođe i nakon što je upozoren na posljedice uskrati svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje. a sud ocijeni da su razlozi uskraćivanja neopravdani.000.vještak: Sud može kazniti novčano od 500. Rješenje o ponovnom otvaranju glavne rasprave je rješenje o upravljanju postupkom pa protiv njega nije dopuštena posebna žalba. Ovrha. Kad sud novčano kazni ili udalji iz sudnice odvjetnika ili odvjetničkoga vježbenika kao punomoćnika.000. Međutim. 169 . Prema prijašnjem uređenju. Kad sud novčano kazni ili udalji iz sudnice državnog odvjetnika. ZPP-a ostavljana razini deklaracije. 318. Zatvor traje sve dok svjedok ne pristane da svjedoči ili dok njegovo saslušanje ne postane nepotrebno.vrijeđanje u podnesku: sud prvog stupnja kaznit će novčanom kaznom od 500.00 kuna fizičku osobu.000. Naime.00 do 20. a i vještaka koji bez opravdanog razloga odbije da vještači (255/1).00 do 10.000. pa se taj moment redovito odnosi i na pravomoćnost donesene odluke.00 do 10. a može ga i kazniti novčano od 500.000.Ako stranka ili zastupnik stranke bude udaljen iz sudnice. stranku ili drugoga sudionika u postupku.2).ako iz sudnice bude udaljen zakonski zastupnik fizičke osobe sud će odgoditi ročište ako je to potrebno radi zaštite prava i interesa zastupane stranke (318/3). sud može narediti da se prisilno dovede i podmiruje troškove dovođenja. Sudac pojedinac odnosno vijeće tijekom vijećanja i glasanja može odlučiti da se glavna rasprava ponovno otvori ako je to potrebno radi dopune postupka ili razjašnjenja još nekih važnijih pitanja. a izostanak ne opravda ili se bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji s mjesta gdje treba da bude saslušan. ali najdulje mjesec dana (248/2). . odnosno od 2. Moment zaključivanja glavne rasprave u pravilu je relevantan za prosuđivanje pitanja osnovanosti istaknutih zahtjeva.00 kuna (248/1). sada se kažnjene osobe mogu žaliti i to takvom žalbom koja odgađa ovrhu tog rješenja (sukladno čl. Do ponovnog otvaranja glavne rasprave može doći i u povodu prijedloga za donošenje dopunske presude. u noveliranom tekstu ZPP-a nema takve odredbe što praktički cijelu odredbu čl.00 kuna.00 do 10. . 379 ZPPa).

Sankcija naknade troškova protivnoj stranci primijenit će se i u tom slučaju na odgovarajući način (299/3). Beneficum novorum u prvostupanjskom postupku Prema ranije važećem tekstu ZPP-a strankama je bilo omogućeno da tijekom čitavog trajanja glavne rasprave iznose nove činjenice i predlažu nove dokaze. valja uzeti da ista obveza suda vrijedi i pri pozivanju stranaka na prvo ročište za glavnu raspravu. na pripremnom ročištu ili najkasnije na prvom ročištu za glavnu raspravu ako pripremno ročište nije održano. te se izjasne o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (299/1). Pojačanje učinka te sankcije nastojalo se ostvariti kroz nalog sudu da. No ZIDZPP/03 je propisao dužnost stranaka da već u tužbi i odgovoru na tužbu. Međutim. Razlozi za prekid su taksativno navedeni. pa čak i na neke slučajeve izvanrednih pravnih lijekova. bez odgode rješenjem odluči o naknadi takvih troškova rješenjem. predlože dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. iako se u pravilu nadovezuje na ročište za glavnu raspravu. uz samo blagu sankciju .dužnost naknaditi troškove koji time budu izazvani protivnoj stranci. u nedjelotvornosti radnji stranaka prema parničnom protivniku. Prekid postupka To je privremeno zaustavljanje tijeka postupka.Konačnu odluku na temelju rezulatata glavne rasprave sud donosi nakon njezinog zaključenja u sporovima u kojima sudi vijeće – u procesnom stadiju vijećanja i glasovanja. U pozivu za pripremno ročište predsjednik vijeća je dužan upozoriti stranke na pravne posljedice propuštanja da na tom ročištu ili najkasnije na prvom ročištu za glavnu raspravu iznesu nove činjenice i predlože nove dokaze (286/3). Ročište na kojem se presuda objavljuje nije sastavni dio glavne rasprave. a posebno u onim slučajevima kada se pripremno ročište ne održava. Stranke mogu i između ročišta za glavnu raspravu upućivati podneske u kojima će iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze. 170 . na zahtjev protivne stranke. a ta mogućnost protezala se i na stadij žalbenog postupka. ali i u postupku povodom izvanrednih pravnih lijekova. Protiv toga rješenja posebna žalba nije dopuštena. te u zabrani sudu da poduzima parnične radnje osim onih koje se tiču nastavka prekinutog postupka. Ovakvo stanje otvaralo je mogućnost odugovlačenja postupka kroz zlouporabu tog ovlaštenja. Postupanje stranaka sukladno ovako naloženoj obvezi omogućilo bi sudu maksimalnu koncentraciju raspravljanja. do kojega može doći sve do njegova pravomoćnog okončanja. iznesu sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve. osim ako potreba za iznošenjem novih činjenica i predlaganja novih dokaza nije izazvana ponašanjem protivne stranke. Iako to nije izričito propisano. koje se očituje u prestanku tijeka svih zakonskih i sudskih rokova. a ovrha se na temelju njega može tražiti prije njegove pravomoćnosti (299/2). stranke mogu i kasnije tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze.

Nekad do prekida dolazi po sili zakona (tada sudska odluka ima deklaratorni značaj). a nekad po odluci suda (tada je sudska odluka konstitutivna). 8) kad je to drugim zakonom određeno. okolnost da je umrla stranka imala punomoćnika u parnici ne sprječava nastupanje prekida postupka i to stoga što po novome uređenju smrću stranke prestaje i punomoć koju je ona izdala. ne prekida se parnični postupak pokrenut nakon otvaranja stečajnog postupka jer stranku tada zastupa stečajni upravitelj.Cilj prekida postupka je da zaustavi razvoj parnice zbog spriječenosti suda ili neke stranke da u njoj sudjeluju. 4) kad stranka koja je pravna osoba prestane postojati odnosno kad nadležno tijelo pravomoćno odluči o zabrani rada. 171 . Ako su okolnosti navedene pod 1 . Postupak se prekida po sili zakona (212) : 1) kad stranka umre.5 postojale već u vrijeme pokretanja postupka. a isti učinak ima i pravomoćno proglašenje nestale osobe umrlom. Prestaju teći svi rokovi (zakonski i sudski. monitorni i dilatorni) određeni za obavljanje parničnih radnji suda i stranaka (214/1) 2. Stečajnog zakona) i to neovisno je li stranka imala punomoćnika u toj parnci. prekluzivni. 2) kad stranka izgubi parničnu sposobnost a nema punomoćnika u toj parnici. 217 Kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos. sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno (12/1). 88. tko je počinitelj i je li on odgovoran. a stranka nema punomoćnika u toj parnici. Sud nije ovlašten poduzimati nikakve radnje u postupku. već će se nedostaci u zastupanju stranke nastojati otkloniti. jedino je zaustavljano njegovo odvijanje. tužbu treba odbaciti kao neurednu. a ako to ne bude moguće. (ovo je prije bio razlog za prekid po odluci suda) 7) kad zbog rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu. 6) kad se stranka nađe na području koje je zbog izvanrednih događaja (poplava i sl. Međutim.217Sud može odrediti prekid postupka ako odluka o tužbenom zahtjevu ovisi o tome je li učinjeno kazneno djelo za koje se goni po službenoj dužnosti. Sud može odlučiti da se postupak prekine do pravomoćnosti rješenja o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje (120/1). a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni tijelo (prethodno pitanje). To zaustavljanje tijeka postupka se očituje trojako: 1. Za trajanja prekida postupak i dalje teče. Razlozi za prekid postupka po odluci suda su: Sud je dužan odrediti prekid postupka ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (213/1). postoji litispendencija.) odsječeno od suda. 5) kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka (one nastaju u pravilu početkom dana kad je oglas o otvaranju postupka istaknut na oglasnoj ploči suda -čl. Prema Noveli. 3) kad zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlaštenje za zastupanje. U parnicama o strogo osobnim neprenosivim pravima smrt stranke ne dovodi do prekida već do konačne obustave postupka. ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave sud može na temelju te rasprave donijeti odluku (214/2). one neće biti razlogom za prekid. sve dok se ponovo ne uspostavi procesna ravnoteža koja će svim subjektima omogućiti normalnu aktivnost. Međutim. a osobito kad se pojavi sumnja da je svjedok ili vještak dao lažan iskaz ili da je isprava upotrijebljena kao dokaz lažna (213/2).

sud će zastati s postupkom i predložiti da se odredi drugi zakonski zastupnik (81/3). stečajni upravitelj ili pravni sljedbenici pravne osobe preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine (215/1). ili kad odluči da dalje ne čeka (215/4). u odluci kojom utvrđuje nastupanje prekida deklarirat će da je i ona bez pravnog učinka. a sud je ne znajući za to poduzeo neku parničnu radnju. U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastavit će se na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti čim prestanu razlozi prekida (215/5). nastavit će se kad nasljednik ili skrbnik ostavine. Ako do prekida dođe po sili zakona.3. u kojemu je zbog toga prestala i nadležnost suda koji vodi postupak. Zastoj postupka Moguće je da se u parnici pojave neke okolnosti zbog kojih mora biti prekinuta aktivnost. Do nastavka postupka može doći na inicijativu stranaka. Prekid je u načelu privremenog značenja. njihov učinak počinje tek nakon nastavka postupka (214/4). Parnične radnje koje je poduzela stranka nemaju prema drugoj stranci nikakav učinak. smatrat će se da je postupak nastavljen dostavom rješenja o prekidu postupka i o oglašavanju suda nenadležnim stranci kojoj je kasnije dostavljen (215/2). točkama od 1) do 5). Postupak koji je prekinut zbog otvaranja stečajnoga postupka nad kojom od stranaka.218 Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih pod. novi zakonski zastupnik. 218 Prije ZIDZPP/03-a sud nije mogao ex offo nastaviti postupak. Ako je postupak prekinut zbog otvaranja stečajnoga postupka nad kojom od stranaka. Ako je sud na ročištu odbio prijedlog za prekid postupka i odlučio da se postupak odmah nastavi. zastat će se s postupkom dok to rješenje ne postane pravomoćno (321/5). primjenjivat će se na odgovarajući način odredbe o prekidu postupka (215a). taj će sud rješenjem utvrditi prekid postupka. Rokovi koji su zbog prekida postupka prestali teći počinju za zainteresiranu stranku teći u cijelosti iznova od dana kad joj sud dostavi rješenje o nastavljanju postupka (215/6). ali ga i sud može nastaviti po službenoj dužnosti. obavijestit će o tome tijelo starateljstva. oglasiti se nenadležnim i ustupiti predmet nadležnom sudu nakon pravomoćnosti rješenja (214/3).Žalba protiv rješenja kojim se utvrđuje ili određuje prekid postupka ne zadržava nastupanje pravnih učinaka rješenja (218/1). Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih točki 6) nastavit će se kad stranka koja se nalazila na području koje je zbog izvanrednih događaja odsječeno od suda preuzme postupak ili kad je sud na prijedlog protivne stranke ili po službenoj dužnosti pozove da to učini (215/3). ali zbog kojih ne može doći ni do prekida ni do mirovanja postupka. U slučajevima u kojima po ZPP-u dolazi do zastoja postupka. − kad sud donese rješenje kojim ne dopušta nagodbu stranaka. Ako bi zbog propuštanja zastupnika mogla nastati šteta za osobu pod skrbništvom. postupak će se nastaviti kad se pravomoćno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak. To su slijedeći slučajevi: − kad sud ustanovi da zakonski zastupnik osobe pod skrbništvom ne pokazuje potrebnu pažnju u zastupanju. 172 . protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba (218/2). Ako je sud prekinuo postupak da pričeka rješenje prethodnog pitanja.

Pravo na žalbu protiv rješenja o obustavi postupka ima privremeni zastupnik i protivna stranka. prijedlog suda CZSS-u da se odredi drugi zakonski zastupnik. Državno odvjetništvo ovdje ima kvazistranački status. pravo na tjelesni integritet. a ako pravna osoba nema pravnoga sljednika. Postupak se obustavlja kad stranka koja je fizička osoba umre ili stranka koja je pravna osoba prestane postojati u postupku o pravima koja ne prelaze na njezine nasljednike. Rješenje o obustavi postupka je deklaratorno jer do obustave dolazi po sili zakona. U sva tri navedena slučaja sud je dužan donijeti konstitutivno rješenje kojim će odrediti zastoj postupka.− do pravomoćnosti međupresude sud će zastati s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva (330/2). Rješenje o obustavi postupka zbog toga što je pravna osoba prestala postojati dostavit će se protivnoj stranci i njezinom pravnom sljedniku nakon što on bude utvrđen. rješenje o obustavi postupka dostaviti državnom odvjetništvu (215b/4). Incidentalni postupak radi provjere zakonitosti odluke o obustavi. I jedni i drugi u pravilu nastupaju neposredno. Iako se postupak obustavlja ex lege. ono tada nije 219 U ovom slučaju zastoj je relativnog učinka . na prijedlog protivne stranke ili po službenoj dužnosti. postaviti privremenog zastupnika kojemu će dostaviti rješenje o obustavi postupka. itd. osoba nema sljednika ili se on ne može utvrditi nastupa državno odvjetništvo. čast i ugled. a trebalo bi to pravo priznati i državnom odvjetništvu. U tom incidentalnom postupku stranke su nasljednici odnosno pravni sljednici. sud će. potrebno je u nastavljenom (incidentalnom) postupku utvrditi jesu li bile ispunjene pretpostavke za obustavu. ali ako pr. Sud i stranke će tijekom zastoja moći poduzimati radnje nužne radi ostvarenja svrhe zastoja. pravo na duševni integritet. odnosno pravne sljednike (215b/1).220 Obustava postupka Da bi do obustave postupka došlo potrebno je da se kumulativno ispune dvije pretpostavke. Naime. Što se tiče postupka u povodu međupresude nema zastoja. 220 Npr.ticat će se samo onih radnji vezanih uz postupak o visini tužbenog zahtjeva. pravo na slobodu. Sud će nasljednicima umrle stranke. 173 . Takva prava imaju i fizičke i pravne osobe. status intervenijenta sui generis. odnosno pravnim sljednicima stranke nakon što oni budu utvrđeni (215b/2). odnosno na pravne sljednike. Rješenje o obustavi postupka dostavlja se protivnoj stranci te nasljednicima. ako ocijeni da bi ostavinski postupak mogao duže trajati (215b/3). Ovo je novi institut uveden ZIDZPP/03-om. Stranke može iznimno zastupati postavljeni privremeni zastupnik. Mora se raditi o postupku u kojemu je predmet spora pravo koje ne prelazi na nasljednike. Mora umrjeti stranka koja je fizička osoba odnosno postati postojati stranka koja je pravna osoba. pravo na privatnost. kad se donese rješenje kojim se ne dopušta nagodba stranke mogu protiv toga rješenja izjaviti žalbu. na prijedlog protivne stranke ili po službenoj dužnosti. U kategoriju sporova o neprenosivim pravima spadaju sporovi o osobnim pravima 221.219 − Ako sud u postupku utvrdi da zakon koji bi trebao primijeniti nije suglasan s Ustavom. zastat će s postupkom i podnijeti Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom (37/1 UZUSRH). 221 Npr. ona su neotuđiva i nenasljediva.

Postupak može mirovati od trenutka dostave tužbe sudu. Radnje što ih je proveo parnični sud (uviđaj. Ako se u istom postupku ponovno udovolji uvjetima za mirovanje. a tek posredno interesa države (ako se pokaže da bi se u konkretnoj parnici ipak radilo o prenosivim pravima čiji bi krajnji sljednik bila država). Parnica se ne gasi. prestaju teći samo sudski rokovi. Dok se postupak u povodu rješenja o obustavi pravomoćno ne završi. ZPP poznaje još jedan slučaj obustave postupka. Žalba protiv rješenja se utvrđuje mirovanje postupka ne zadržava nastupanje pravnih učinaka rješenja (218/1). ona još uvijek teče. Mirovanje postupka To je privremeni zastoj gotovo svih aktivnosti u parnici kao rezulatat izričite ili prešutne dispozicije stranaka. osim što rokovi određeni zakonom ne prestaju teći (217/1). Kad su se stranke sporazumjele da postupak miruje.) te odluke koje je donio taj sud nisu bez važnosti samo zato što su poduzete u parničnom postupku (19/2). Dakle. Postupak će se nakon pravnomoćnosti rješenja nastaviti po pravilima izvanparničnog postupka pred nadležnim sudom (19/1). to mirovanje nastupa od dana kad stranke o tome obavijeste sud (216/2). Takav prijedlog ne može se staviti prije nego što proteknu tri mjeseca od dana kad je nastupilo mirovanje postupka (217/2). a ne obustavljen. Naime.zastupnik države jer ne nastupa u njeno već u svoje ime. smatrat će se da je tužba povučena (216/4). Nastupaju iste pravne posljedice kao i pri prekidu postupka. U potonjem slučaju postupak bi bio prekinut. U tom slučaju. osim ako bi se pokazalo da se ne radi o postupku koji je obustavljen po sili zakona. Mirovanje postupka neće nastupiti ako obje stranke izostanu s ročišta za izvođenje dokaza pred predsjednikom vijeća ili zamoljenim sucem. smatra se da je tužba povučena (217/3). a) b) c) d) Mirovanje postupka nastupa (216/1): ako se obje stranke prije zaključenja glavne rasprave o tome sporazumiju kad obje stranke izostanu s pripremnog ročišta ili ročišta za glavnu raspravu kad prisutne stranke na ročištu neće da raspravljaju kad jedna stranka koja je uredno pozvana izostane. glede rokova za poduzimanje pravnih radnji te prava stranaka i suda da poduzimaju te radnje primijenit će se na odgovarajući način pravila o prekidu postupka (215b/5). pa do zaključenja glavne rasprave. sud će rješenjem obustaviti parnični postupak ako. Postupak miruje dok jedna stranka ne predloži da se postupak nastavi. 174 . saslušavanje svjedoka i dr. Troškove nastavljenog incidentalnog postupka snosila bi svaka stranka. do donošenja odluke o glavnoj stvari. ako su stranke uredno pozvane. utvrdi da bi postupak trebalo provesti po pravilima izvanparničnog postupka. vještačenje. Njegova zadaća je zaštita objektivne zakonitosti. Ako nijedna stranka u roku od četiri mjeseca od dana kad je nastupilo mirovanje postupka ne stavi prijedlog za nastavljanje postupka. ročište će se održati (216/3). a druga predloži mirovanje. Sud može donijeti deklaratorno rješenje o tome da je mirovanje nastupilo.

a irelevantno je hoće li se postupak nastaviti podnošenjem pravnih lijekova. sudskom nagodbom Zbivanja izvan parnice: a) smrt jedne od stranaka u parnici koja se vodi o njenim pravima koja se ne mogu nasljediti b) konfuzija parničnih stranaka. Okončanje postupka pred prvostupanjskim sudom a) b) c) a) b) c) d) kad donese odluku o usvajanju ili odbijanju tužbenog zahtjeva kada odbaci tužbu kad se proglasi nenadležnim te ustupi predmet nadležnom sudu Stranke: povlačenjem tužbe odricanjem od tužbenog zahtjeva priznanjem tužbenog zahtjeva. ipak je moguće da u istom predmetu prvostupanjski sud ponovno postupa i to kad drugostupanjski sud ukine presudu i vrati prvostupanjskom na ponovno odlučivanje ili kad se radi o remonstrativnom pravnom lijeku. koji ima svojstva pravomoćne presude i. sudska nadležnost 2. Međutim. Sudska nagodba dovodi do okončanja parnice odnosno do sprečavanja da do parnice uopće dođe. jer će u tom postupku odlučivati neki drugi sud. Sudska nagodba (res iudicaliter transacta) Sudska nagodba je ugovor kojim stranke uređuju svoje građanskopravne odnose kojima mogu slobodno raspolagati. ako se njime ugovara obveza za neku činidbu onda i svojstvo ovršne isprave. zaključen u pisanoj formi pred nadležnim sudom koji ga dopušta u parničnom ili izvanparničnom postupku.Okončanje parničnog postupka Do okončanja parničnog postupka dolazi: odlukom suda o usvajanju i odbijanju tužbenog zahtjeva odbacivanjem tužbe zbog nepostojanja procesnih pretpostavki materijalnopravnim dispozicijama stranaka usljed nekih relevantnih zbivanja izvan parnice a) b) c) d) Sa stajališta prvostupanjskog suda postupak se smatra okončanim kad sud donese konačnu odluku. 1. Sudska nagodba je mješovit – procesnopravni i građanskopravni ugovor. Sa stajališta stranaka postupak se smatra okončanim tek kad u pogledu određenog zahtjeva ni jedan sud ne može više postupati. Za dopustivost sudske nagodbe trebaju se ispuniti ove pretpostavke. pravilan sastav suda 175 .

nego tek iz potpisa protokolarnog sadržaja zaključenog ugovora. Izjava o povlačenju tužbe ne može prouzrokovati namjenjenu posljedicu jer tužbe više nema. I na nju se odnosi pravilo ne bis in idem. pravni interes za zaključenje ugovora u vidu sudske nagodbe 5. dakle ugovorom. Pravni interes se presumira. U prvom redu nagodba se zaključuje u tijeku cijelog postupka pred parničnim sudom prvog stupnja (321/1). c.) sudom pred kojim se vodi parnica. Sudska nagodba kao specifičan ugovor kojemu se pridaju svojstva pravomoćne presude može kao procesnopravni akt biti samo bezuvjetna jednako kao i presuda. To je mješoviti ugovor. Kad sudska nagodba ne bi imala značaj pravomoćne presude bilo bi neosnovano poricati strankama pravo na traženje sudske zaštite nakon takve nagodbe o istom zahtjevu.dopuštenost predmeta i sadržaja 6. Naime.3. b. a tuženika da na to pristaje. Ona po svom sadržaju može nadomjestiti presudu. Troškove tog postupka podmiruje podnositelj prijedloga (324/2). to je ovršni naslov (24 OZ) i građanskopravne elemente: njome se regulira građanskopravni odnos i to voljom stranaka. Strankama će se na njihov zahtjev izdati ovjeren prijepis zapisnika u koji je unesena nagodba (322/2). nagodba se može zaključiti i prije početka parnice.propisana forma ugovora o sudskoj nagodbi Sudsku nagodbu u parnici mogu zaključiti parnične stranke. jer njihovo pravo na sudsku zaštitu kakvu im pruža pravomoćna presuda ne bi bilo ostvareno nagodbom koja nema značaj presuđene stvari. Međutim. Nagodba se zaključuje pred a. Nagodba je zaključena kad stranke nakon pročitanog zapisnika o nagodbi potpišu zapisnik (322/1). Procesnopravni učinak okončanja parnice ne pristječe iz same izjave stranaka da su zaključile nagodbu. sposobnost ugovarača 4. ne samo da je suvišna nego je neodrživa. Sudska nagodba neposredno konstitutivno djeluje na okončanje parnice. Predmet nagodbe su oni građanskopravni odnosi koji su regulirani dispozitivnim propisima. Sud je ovlašten i dužan ispitivati jesu li raspolaganja stranaka pri zaključivanju sudske nagodbe suprotna prisilnim propisima odnosno moralu. Mogu joj pristupiti i treće osobe. osoba koja namjerava podići tužbu može preko nižeg suda prvog stupnja na čijem području protivna strana ima prebivalište pokušati postići nagodbu (324/1). a u posljednjem slučaju se za preostali dio nastavlja parnica. Za sudsku nagodbu nije bitno uzajamno popuštanje ugovarača.) zamoljenim sudom. Sudaska nagodbe neposredno okončava parnicu pa izjava tužitelja da povlači tužbu. 176 . jer sadrži procesnopravne elemente: izjednačena je s pravomoćnom presudom (323).) u adhezijskom postupku. Sud kojemu je takav prijedlog upućen pozvat će protivnu stranu i upoznati je s prijedlogom o nagodbi. Nagodba se može odnositi na cijeli tužbeni zahtjev ili na jedan njegov dio (321/2). Stranke u parnici ne moraju dokazivati poseban pravni interes za zaključenje sudske nagodbe. d. Sporazum stranaka o nagodbi unosi se u zapisnik. ali ne može se zaključiti nagodba u pogledu zahtjeva kojima stranke ne mogu raspolagati (321/4).) pred bilo kojim općinskim sudom kojem se stranke obrate.

Nepostojanje rješenja kojim se sudska nagodba ne dopušta znači jedino nihil obstat – dopuštanje. Sudsko ispitivanje nagodbe rezultira prešutnim deklariranjem njezine dopuštenosti ili izričitim rješenjem kojim se nagodbe ne dopušta. Drugo stavlja naglasak na procesne elemente .ona se može pobijati izvanrednim pravnim lijekovima kao i svaka pravomoćna presuda. Kod pobijanja postoje dva stajališta. Međunagodba je slučaj kad se tijekom postupka dođe do nagodbe o problemu prejudicijelnog utvrđenja prava ili pravnog interesa. a ne potvrđivanje ili odobravanje zaključenog ugovora. već nekog sporednog pitanja. Ispunjavanje zakonom propisanih forma bitan je element sudske nagodbe. Prvo stavlja naglasak na građanskopravne elemente . Dakle međunagodba se nikad ne tiče glavnog zahtijeva.ako je do nagodbe došlo manom volje ona se može pobijati klasičnom tužbom za ništavost pravnog posla kao i svi ugovori. On samo dopušta da se tekst nagodbe unese u zapisnk. 177 .Po zakonu sudska nagodba je zaključena ka stranke. pošto pročitaju zapisnik o nagodbi potpišu taj zapisnik. Pred sudom se ne može zaključiti nagodba u pogledu zahtjeva kojima stranke ne mogu raspolagati. Sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima ili koja su protivna javnom moralu Ako nađe da je projektirana nagodba dopuštena sud o tome ne donosi izričitu odluku. o tužiteljevu zahtijevu za utvrđenje ili o protutužbi.

konstitutivne – kojima se preinačuju ili ukidaju postojeći pravni odnosi i kondemnatorne – kojima se tuženika osuđuje da u korist tužitelja nešto učini . Presudom se riješava glavno ili meritorno pitanje u parničnom postupku i to o osnovanosti tužbenog zahtjeva.Presude Općenito o presudi Presudom sud odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva. o osnovanosti traženja tužitelja da mu sud pruži pravnu zaštitu određenog sadržaja. Presudom se na autoritativan način pruža deklaratorna. dakle činjenice koje je sud utvrdio predstavljaju praemissu minor logičkog silogizma presude. S obzirom na dio zahtijeva o kojem se odlučuje: potpune . odlučiti jednom presudom. u pravilu. presude bez održavanja glavne rasprave i presuda na temelju odricanja. Presudom sud odlučuje o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih traženja. dopunske – kojima se naknadno odlučuje o zahtjevima o kojima je sud omaškom propustio odlučiti i međupresude – kojima se odlučuje samo o osnovanosti osnove tužbnog zahtjeva. determinirajući je s obzirom na društveni odnos osobe i vrijeme. sud će o svim zahtjevima. Sud ne može odbiti zahtjev za donošenje odluke o dopustivom zahtjevu pa je njegova službena dužnost utvrditi sadržaj prava koje treba primjeniti. Ako je više parnica spojeno radi zajedničkog raspravljanja. tenor – o osnovanosti tužbenog zahtjeva glavni je dio presude. Izreka – dispozitiv.presude na temelju ogluhe ako se presuda donosi na temelju drugih radnji i propusta tuženika koji se ne mogu po i presude bez održavanja rasprave. trpi ili propusti. npr. izvor prava za konkretan društveni odnos. djelomične – kojima se konačno odlučuje samo o nekim od istaknutih zahtjeva. Nju prate elementi. a za konačnu odluku sazrela je samo jedna parnica. pa presuda prestaje konkretna pravna norma. Vrste presuda S obzirom na sadržaj pravne zaštite dijele se na deklaratorne . te presude na temelju priznanja. konstitutivna i kondemnatorna zaštita. Činjenična osnova presude. Ako postoji više zahtjeva.kojima se utvrđuje sadržaj pravnih odnosa. dok se o svim ostalim pitanjima odlučuje rješenjem222 Presudom se konkretizira pravilo sadržano u apstraktnoj pravnoj normi. S obzirom na postupak koji je prethodio donošenju presude: kontradiktorne. 178 . ako su donesene na temelju rezultata kontradiktorne rasprave.kojima se konačno odlučuje o svim istaknutim zahtjevima. u parnicama zbog smetanja posjeda. uvod i obrazloženje – koji konkretiziraju i objašnjavaju njezin sadržaj. presude zbog izostanka. 222 Ali i o nekim meritornim pitanjima se odlučuje rješenjem. Pravna osnova presude. dakle sadržaj pravne norme koju treba primjeniti na utvrđeno činjenično stanje predstavlja praemissu maior. može se donijeti presuda samo za tu parnicu.

Kondemnatornom presudom sud nalaže osuđenoj stranci da nešto u korist protivnika učini. 179 . a samo izuzetno sadržaj određenih činjenica – istinitost odnosno neistitnitost neke isprave (187/1).kad u povodu negativne deklaratorne tužbe sud nađe da je tužbeni zahtijev osnovan. prvi .u kojem se odlučuje o takvom manifestacijskom zahtjevu i drugi – u kojem se odlučuje o definitivno postavljenom zahtjevu. te se otklanjaju nejasnoće u pogledu uzajamnih prava i obveza.Konačna presuda koja se donosi u povodu takozvane stupnjevite tužbe po svom sadržaju i dijelu zahtjeva o kojem se njome odlučuje nije posebna vrsta presude. Negativna deklaratorna presuda se donosi . Sud može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu. a konstitutivne povodu konstitutivnih tužbenih zahtjeva. Pravna zaštita se ograničava na autoritativno deklariranje sadržaja određenih pravnih odnosa. U povodu incidentalne tužbe za utvrđenje. Pozitivna deklaratorna presuda se donosi u povodu pozitivne deklaratorne tužbe. Deklaratorne presude donose se u povodu deklaratornih zahtjeva. Pravomoćnošću kondemnatorne presude tužitelj ne postiže u potpunosti pravnu zaštitu radi koje se obratio sudu. . njome se ne mijenja sadržaj postojećih pravnih odnosa. Kondemnatornim presudama prethodi deklaratorni preambul (nalazi se u obrazloženju presude. Preventivno se pridonosi spriječavanju povrede prava. kondemnatorne u povodu kondemnatornih. samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave (326/1).kad u povodu pozitivne deklaratorne. Krajnji cilj ovakve zaštite se ostvaruje pravomoćnošću. konstitutivne ili kondemnatorne tužbe sud nađe da tužbeni zahtijev nije osnovan. Deklaratorna presuda Ovom zaštitom unosi se u odnose među strankama izvjesnost i sigurnost. kad sud nađe da je tužbeni zahtijev osnovan. pa ne postaje pravomoćan) u kome se konstatira sadržaj pravnog odnosa i ovlaštenja iz kojih tužitelj izvodi osnovanost svoga zahtijeva. u povodu protutužbe a i u drugim situacijama gdje postoji pravni interes. Kondemnatorna presuda Kondemnatorna presuda se donosi kad sud nađe da je kondemnatorni tužbeni zahtijev osnovan. Njezina specifičnost očituje se tek u tome što njezinom donošenju prethodi postupak razdvojen na dva dijela. ostvaruje se mogućnost istodobnog izricanja deklaratorne presude o prejudicijelno važnom pravnom odnosu ili ovlaštenju i kondemnatorne presude kojom se nalaže određeno činjenje koje svoj temelje izvodi iz pravnog odnosa utvrđenog prethodnim deklaratornim judikatom. Sud nije ovlašten presudom preći granice istaknutih zahtjeva ali je ovlašten tužitelju dosuditi manje od onog što je tražio pa da tužbeni zahtjev djelomično prihvati a djelomično odbije. trpi ili propusti. pa nema prisilnog izvršenja. Od ovog pravila postoje dvije kategorije izuzetaka. Tom presudom se utvrđuje sadržaj određenog prava ili pravnog odnosa.

Ulaganje pravnih lijekova prekida tijek parcijskog roka. Ipak u parnicama zbog smetanja posjeda sud je ovlašten odrediti trajanje paricijskog roka prema okolnostima slučaja pa I tako da paricijski rok bude kraći od zakonskog. s tim da će ih biti dužan ispunjavati kako budu dospjevale 2.U prvu spadaju taksativno određeni sporovi u kojima tužitelj može po zakonu tražiti osudu na buduću činidbi. Sud u pravilu nije ovlašten skratiti paricijski rok određen zakonom. sud dosuđuje kamate na glavnicu i prije njihove dospjelosti. U sporovima male vrijednosti I u postupku pred trgovačkim sudovima paricijski rok traje 8 dana. Ali ako se platni nalog izdaje u mjeničnoj ili čekovnoj stvari. rok traje samo 3 dana. Međutim. Paricijski rok se obično naziva rok za dobrovljno ispunjenje. Za činidbe koje se sastoje u novčanom davanju sud može odrediti I dulji rok. odredit će se i rok u kojemu je tu činidbu dužna izvršiti (328/1). ali za činidbe koje se ne sastoje u novčanom davanju sud može odrediti dulji rok. Suština ovog roka je u garanciji osuđenome da sve dok rok ne protekne protivnik neće moći tražiti prisilno izvršenje. a osuđeni nije izvršio činidbu. tužitelj može pokrenuti ovršni postupak. Naime. može je izvršiti i kasnije. naročito obvezu na ispunjenje nekog složenijeg dijela. do isplate glavnog duga Drugu kategoriju izuzetaka čini slučaj uveden Novelom 2003 u kojemu je tužitelj zatražio osudu za činidbu koja će dospjeti u budućnosti zato što ima pravni interes da se takva odluka već sad donese. a može narediti I da se činidba ispuni odmah. Ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Rok počinje teći iznova od dana dostave instancijske odluke osuđenome. To će biti potrebno kad sud nađe da je nemoguće da osuđeni ispuni svoju obvezu u zakonskom roku. 180 . Ako u roku za njegovo ulaganje redovni pravni lijek ne bude podnesen presuda postaje pravomoćna. što navodi na pogrešan zaključak da nakon njegova proteka osuđeni nema više pravo na dobrovoljno ispunjenje. Kad prođe paricijski rok. ne i kad se nalaže propuštanje ili trpljenje. Protekom paricijskog roka presuda postaje ovršna. sud će dosuditi naknadu i za buduću nematerijalnu štetu ako je po redovitom tijeku stvari izvjesno da će ona trajati i u budućnosti 4. 1. ovo vrijedi samo za pozitivne činidbe. rok za izvršenje činidbe jest petnaest dana. Parcijski rok u kondemnatornim presudama Kad se stranci u presudi nalaže izvršenje kakve činidbe. ako tuženi nije izvršio činidbu unutar paricijskog roka. Prema tome sa stajališta suda i ovlaštenika to je dilatorni rok. sve dok tužitelj ne pokrene ovršni postupak. ako usvoji zahtjev za uzdržavanje. presuda kojim se tuženik osuđuje da preuzme ili preda stvari dane u najam ili zakup može se donijeti i prije prestanka tih odnosa 3. Rok za izvršenje činidbe počinje teći prvog dana nakon dostave prijepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje (328/3). U mjeničnim i čekovnim sporovima taj je rok osam dana (328/2). sud može osuditi tuženika i na činidbe koje nisu dospjele. činidbu koja će dospjeti ili dospijevati tek nakon zaključenja glavne rasprave.

Sud je dužan jednom presudom odlučiti o zahtjevima istaknutim tijekom postupka. o zahtjevima u tužbi i protutužbi 3. i to s učinkom pro futuro.Konstitutivna presuda Prava zaštita se sastoji u tome što se mijenjaju ili ukidaju pravni odnosi koji su posredan objekt spora. o zahtjevima u samostalnim tužbama kad sud odluči da se spoje radi zajedničkog raspravljanja Takvom presudom se iscrpljuju sve teme o kojima je tijekom parnice trebalo meritorno odlučiti. odnosno dijelom zahtjeva zaključiti raspravu i donijeti presudu (djelomična presuda). Svaka potpuna odluka je i konačna ali svaka konačna odluka ne mora biti potpuna. Njima se mijenjaju. Nakon potpune presude nema više mjesta daljem raspravljanju o osnovanosti istaknutih zahtjeva. Krajnji cilj ovog tipa zaštite ostvaruje se pravomočnošću odluke. Konstitutivna presuda se donosi kad sud nađe da je konstitutivni tužbeni zahtijev osnovan.o zahtjevima kumuliranim po pravilima o objektivnoj i subjektivnoj kumulaciji 2. Djelomična presuda Ako su na temelju raspravljanja sazreli za konačnu odluku samo neki od više tužbenih zahtjeva. o postojanju određenog pravnog odnosa i ovlaštenja tužitelja da od suda traži preinačenje sadržaja tog odnosa. o kojem sud iznosi svoj stav u obrazloženju presude. Pravna promjena nastaje u času pravomoćnosti presude. tj. odnosno ukidaju pravni odnosi koji su posredan objekt spora. 181 . Ona je konačna jer se njome završava postupak pred sudom određenog stupnja o zahtjevima na koje se presuda odnosi. odnosno u njegovom dijelu donosi konačna odluka. sud može u vezi sa sazrelim zahtjevima. samo iznimno konstitutivne presude djeluju retroaktivno /ex tunc). npr. glavnim i sporednim. ili ako je samo dio jednog zahtjeva sazrio za konačnu odluku. Važno je reći da potpun i konačan nisu identični pojmovi. Dakle to je presuda o jednom od istaknutih zahtijeva ili o dijelu jednog zahtijeva. presuda kojom se poništava pobojni ugovor. kvantitativna dioba tužbenih zahtijeva – pa se o svakom zahtijevu. Pri ocjeni hoće li donijeti djelomičnu presudu sud će osobito uzeti u obzir veličinu zahtjeva ili dijela zahtjeva koji je sazrio za odluku (329/1). i djelomična je presuda konačna u odnosu na zahtjev o kojemu se u njoj odlučuje. Time je postupak pred sudom određenog stupnja u pogledu tog dijela zahtjeva završen. 1. Time se vrši vertikalna. Potpuna presuda To je ona presuda kojom sud odlučuje o svim zahtjevima u tijeku parnice. I ovim izrekama prethodi deklaratorni preambul.

Po prirodi stvari djelomičnu presudu moguće je izreći kad god je moguće samostalno odlučivati o djelu ukupnosti istaknutih zahtjeva. Ako je tužbeni zahtjev koji se tiče više suparničara sazrio za konačnu odluku na temelju priznanja ili odricanja samo prema kojem od suparničara. na temelju priznanja ili odricanja od više istaknutih zahtjeva samo neki sazreli za konačnu odluku (329/2). 224 Npr. ona se smatra samostalnom presudom (329/6). Kad se može izreći djelomična presuda: .224 Ova presuda se ne može izreći u parnici u kojoj sudjeluju jedinstveni suparničari. protiv tog rješenje nije dopuštena žalba. sud je dužan donijeti djelomičnu presudu (329/3). kad ona predstavlja ujedno i objektivnu kumulaciju . sud rješenjem zaključuje raspravu glede tih zahtijeva. donijeti djelomičnu presudu u skladu s prethodnim odredbama (329/4). te tijekom raspravljanja sazriju za odlučivanje neki od utuženih vidova štete. 223 Dakle. pravna sigurnost i efikasna zaštita – jer se zaštita pruža čim je to moguće. Kako to spada u odluke koje se odnose na upravljanje postupkom. odnosno dužan je. ili ako je neki od više tužbenih zahtjeva koji se tiču različitih suparničara sazrio za konačnu odluku na temelju priznanja ili odricanja samo prema suparničaru kojeg se tiče. Na isti način sud će postupiti i u slučaju spajanja dviju ili više parnica radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja (329/5). 182 . Donošenje djelomične presude moguće je i kad je istaknut samo jedan zahtjev koji je po svojoj pravnoj prirodi kvantitativno djeljiv. ako je sazrio za konačnu odluku zahtjev ili dio zahtjeva tužbe ili protutužbe sud može. Djelomična presuda je konačna glede onog dijela tužbenog zahtjeva o kojem je njome odlučeno. dakle kad se ono što se duguje može podijeliti i ispuniti u dijelovima koji imaju ista svojstva kao i cijeli predmet spora. Specifična narav kompenzabilnog zahtjeva omogućuje donošenje djelomične presude o tužbenom zahtjevu ako se kompenzabilna tražbina ostvaruje u vidu protutužbenog zahtjeva. dok po kriteriju legaliteta donosi dispozitivne djelomične presude. Kad je podnesena protutužba.kad imamo protutužbu . No sud je dužan bez odgode donijeti djelomičnu presudu ako su.kod subjektivne kumulacije (suparničarstvo). Po kriteriju oportuniteta sud donosi kontradiktorne djelomične odluke.kad je više parnica spojeno radi zajedničkog raspravljanja Ako su sazreli za konačnu odluku samo neki od više tužbenih zahtjeva. sud može (ali ne mora) u vezi sa sazrelim zahtjevima zaključiti raspravu 223 i donijeti presudu (djelomična presuda). Postupak donošenja djelomične presude ovisi o tome radi li se o slučaju u kojem je sud ovlašten ali nije dužan donijeti presudu ili o slučaju u kojemu ju je dužan donijeti. a ako ono tom podjelom ne gubi ništa od svoje vrijednosti. Teorija i praksa poznaju mogućnost donošenja djelomične presude i kada je tužbom postavljen jedan tužbeni zahtjev. Što se tiče pravnih lijekova i ovrhe. Opravdanje: ekonomičnost.kod objektivne kumulacije . ali koji je objektivno djeljiv. kada se u parnici radi naknade štete traži izvjesna svota novca na ime više vidova štete. jer ovdje nema objektivne kumulacije pa je nužno u odnosu na sve njih donijeti jednaku presudu.

Ako je uz prijedlog za dopunsku presudu podnesena i žalba protiv presude. Kad sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća nađe da je prijedlog za dopunu presude osnovan. Dok u slučaju djelomične presude sud namjerno odlaže odluku o nekim zahtijevima ili o dijelu zahtijeva. Nepravovremeni ili neosnovani prijedlog za dopunu presude odbacit će odnosno odbiti sudac bez održavanja ročišta (339/3). jer je istakao zahtijev o kojem sud još nije odlučio. stranka može u roku od petnaest dana od primitka presude predložiti parničnom suda da se presuda dopuni (339/1). a postupak glede zahtjeva ili dijela zahtjeva o kojemu nije odlučio nastaviti (329/7). 183 . odluku o prijedlogu donosi sudac bez održavanja ročišta (340/4). To znači da je tužitelj ovlašten za taj dio zahtjeva ovlašten ponovno podnijeti tužbu. Dopunska presuda može se donijeti i bez ponovnog otvaranja glavne rasprave ako tu presudu donosi sud u sastavu u kojem je donio i prvobitnu presudu. tu žalbu zajedno sa žalbom protiv prvobitne presude dostaviti drugostupanjskom sudu (341/1). odbacit će odnosno odbiti prijedlog rješenjem (340/3). Do proteka roka traje. pa ako i protiv odluke o dopuni presude bude podnesena žalba. Ako se prijedlog za dopunu presude odnosi samo na troškove postupka. ili je propustio da odluči o dijelu zahtjeva. zakazat će glavna raspravu pred vijećem radi donošenja dopunske presude (340/1)225. jer mu treba priznati pravo na odluku u sporu kojeg tužitelj vodi protiv njega. Njena sudbina ni na koji način nije vezana za sudbinu drugih presuda koje se u istom predmetu mogu donijeti. odbacit će odnosno odbiti prijedlog rješenjem. U slučaju žalbe protiv djelomične presude sud će umnožiti spis i prijepis spisa sa žalbom i odgovorom na žalbu dostaviti drugostupanjskom sudu. a zahtjev u pogledu kojega se traži dopuna dovoljno je raspravljen (340/2). Sud ovu presudu može donijeti samo na prijedlog stranke – tužitelja. 225 Ako sudac tek na raspravi ustanovi da je prijedlog za donošenje dopunske presude nepravovremen ili neosnovan.Njenom pravomoćnošću prestaje i teći parnica glede zahtjeva o kojem je njome odlučeno. ovdje se naknadno odlučuje zbog nehotičnog propusta suda da odluči o svim zahtijevima o kojima je morao odlučiti. Izričući presudu sud je mislio da donosi potpunu presudu dok je u stvari donio samo djelomičnu. prvostupanjski sud može (a) dostaviti prijepis spisa sa žalbom drugostupanjskom sudu i nastaviti postupak u povodu prijedloga za dopunsku presudu. Prema noveliranom ZPP-u. U sporovima male vrijednosti rok je 8 dana (467/5). – tuženika. a protekom roka prestaje litispendencija o zahtijevu o kojem nije odlučeno. smatrat će se da je tužba u tom dijelu povučena (339/2). Ako sudac pojedinac odnosno vijeće na raspravi ustanovi da je prijedlog za donošenje dopunske presude nepravovremen ili neosnovan. Dopunska presuda Ako je sud propustio da odluči o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom. ili (b) zastati s dostavom te žalbe drugostupanjskom sudu dok se ne donese odluka o prijedlogu za dopunu presude i dok ne protekne rok za žalbu protiv te odluke. ako stranka ne podnese prijedlog za donošenje dopunske presude u roku.

Dakle osnovanost osnove tužbenog zahtijeva je pitanje prejudicijelnog značenja. Kad sud nađe da je osnovana osnova tužbenog zahtijeva. Konačna presuda uvjetova je sadržajem međupresude. odlučiti u pogledu svih dijelova presude koji se pobijaju žalbom b. a prijedlog upravo zbog toga što presuda nije donesena. prve. Njom se riješavaju pravna a ne činjenična pitanja. njen cilj se ograničava na to da se utvrdi sadržaj određenog pravnog odnosa.Ako se prvostupanjska presuda pobija žalbom samo zato što prvostupanjski sud nije presudom odlučio o svim zahtjevima stranaka koji su predmet parnice. on donosi pozitivnu deklaratornu međupresudu. Bilo bi neracionalno upuštati se u ponekad dugo raspravljanje o osnovanosti tužbenog zahtijeva. Međupresuda može biti samo deklaratorna. Žalba se podnosi protiv presude. Pravomoćna međupresuda obvezuje 184 . Međupresuda nije konačna presuda jer sud mora još utvrditi i osnovanost tužbenog zahtijeva. 2. Dakle ovakva presuda nije konačna. odlučiti u pogledu jedne od više žalbi Međupresuda Ako je tuženik osporio i osnovu tužbenog zahtjeva i iznos tužbenog zahtjeva.međupresudu (330/1). Prijedlog za donošenje dopunske presude nije žalba. Institut međupresude pretpostavlja donošenje dviju odluka. Kad nađe da je neosnovana osnova tužbenog zahtijeva donosi presudu negativnog utvrđenja nakon čega nema mjesta raspravljanju o osnovanosti tužbenog zahtijeva. Do pravomoćnosti međupresude sud će zastati s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva. ako prethodno nije odlučeno o pravnoj osnovanosti njegove osnove. Nastavit će s raspravljanjem o osnovanosti tužbenog zahtijeva kad ona postane pravomoćna. donijeti konačnu presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija. Novelom 2003 izrjekom je uređen institut dopunske drugostupanjske presude koji se na odgovarajući način primjenjuje i u revizijskom postupku. Dakle ovakva presuda je konačna. sud može iz razloga svrsishodnosti donijeti najprije presudu samo o osnovi tužbenog zahtjeva . Do pravomoćnosti međupresude sud će zastati s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva (330/2). a u pogledu osnova stvar je sazrela za donošenje odluke. Možemo zaključiti da međupresuda može biti samo pozitivna deklaratorna presuda. Donosi se po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranaka. deklaratorne – kojom se utvrđuje kvaliteta materijalnopravnog ovlaštenja koje je osnova tužbenog zahtjeva i druge kojom se – na bazi prethodno pozitivnog pravomoćnog utvrđenja – konačno utvrđuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva. donijeti sve odluke koje je odbacujući odnosno odbijajući ili prihvaćajući žalbu trebalo donijeti c. Ako prvostupanjski sud donese međupresudu ali drugostupanjski sud povodom žalbe ustanovi da je prejudicijelni pravni odnos ne pruža osnove za nastavak raspravljanja on će preinačiti međupresudu. a. Drugostupanjski sud može propustiti. žalba će se smatrati prijedlogom stranke da se donese dopunska presuda (341/2). Donošenje: 1.

one na koje se odnosi i izvan parnice u kojoj je donesena. ali može i na raspravi pred drugostupanjskim sudom (364). nije li izvršena nedopuštena dispozicija u suprotnosti sa čl. Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (353/3). sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev . materijalna procesna dispozicija – raspolaganje tuženika koje se odnosi na sam predmet spora. a može biti poduzeto samo izričito. te u ponovljenom postupku nakon ukidanja prvostupanjske odluke. 3/3 ZPP-a. On to može učiniti sve do donošenja presude. a punomoćnik koji nije odvjetnik mora imati izričito ovlaštenje (96). Presuda na temelju priznanja Priznanje tužbenog zahtjeva je jednostrana parnična radnja tuženika kojom pred sudom izričito izjavljuje da je tužiteljev zahtjev za pružanje pravne zaštite određenog sadržaja na zakonu osnovan. Okolnost da je sud donio presudu na temelju priznanja protivno odredbama zakona razlog je apsolutne ništavosti. ne može biti vezano za uvjet ili rok. Opoziv oduzima priznanju značaj materijalne procesne dispozicije pa više nema osnove za donošenje presude na temelju priznanja. Jedinstveni suparničari mogu samo zajednički priznati tužbeni zahtijev.presudu na temelju priznanja (331/1). Ovo priznanje je tzv. je li priznanje možda posljedica mana volje Ako ustanovi da se radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati ili o dispoziciji koja nije dopuštena sud neće donijeti presudu na temelju priznanja pa će nastaviti redoviti postupak. Ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev. Priznavajući osnovanost tužbenog zahtjeva tuženik priznaje pravilnost zaključka logičkog silogizma na kojemu je zasnovana tužba. postojanje općih i posebnih pretpostavki za donošenje presude 2. 185 . Priznanje je posredna parnična radnja (jer tek presuda na temelju priznanja konstitutivno djeluje na tijek postupka). Tužitelj bi mogao spriječiti nastavljanje postupka samo povlačenjem tužbe. Sud je ovlašten ispitati jedino: 1. Tuženik je ovlašten i bez pristanka tužitelja – dakle jednostranom parničnom radnjom – opozvati svoju izjavu o priznanju tužbenog zahtjeva. Nije važno je li tužitelj s njime upoznat i jeli ga prihvatio. Ono se može izvršiti najkasnije do završenja glavne rasprave (331/1). jednako kao i svaka druga pravomoćna odluka o postojanju određenog pravnog odnosa. u kojem slučaju će nastaviti postupak 3. Način davanja priznanja: u pismenom podnesku (odgovoru na tužbu ili nekom kasnijem podnesku) ili usmeno (na pripremnom ročištu ili na glavnoj raspravi). Zakonski zastupnik mora imati posebno ovlaštenje (81/1). To će biti i kad sud donese presudu iako je priznanje u protivnosti s prisilnim propisima ili moralom.

Ako se tužitelj odrekne tužbenog zahtijeva. Tužitelje se može odreći i samo dijela tužbenog zahtjeva ili samo jednog od istaknutih zahtjeva. a relevantna je samo ako je poduzeta. Odricanje od tužbenog zahtjeva je jednostrana parnična radnja tužitelja. Ona nije i građanskopravni posao na ne proizvodi neposredni učinak na području građanskopravnih odnosa među strankama. sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom se tužbeni zahtijev odbija – presudu na temelju odricanja (331a/1). Tako će biti i kad donese presudu iako je odricanje u protivnosti s prisilnim propisima ili s moralom. Ona ne može biti vezana ni uz kakav uvjet ili rok. Odricanje od tužbenog zahtjeva je posredna parnična radnja. U bračnim i paternitetskim sporovima tužitelj se ne može odreći svog zahtijeva niti se može donijeti ova presuda. Presuda na temelju odricanja Ova vrsta presude uvedena je ZIDZPP-om od 06. Sudac je može donijeti tijekom pripremanja glavne rasprave (279) a i izvan ročišta za glavnu raspravu (312/3).1990. Priznavajući neosnovanost tužbenog zahtjeva tužitelj priznaje nepravilnost zaključka logičkog silogizma na kojem je zasnovana tužba. Revizija protiv drugostupanjske presude kojom je presuda na temelju odricanja potvrđena može se izjaviti samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Ovo odricanje je materijalno procesna dispozicija – raspolaganje tužitelja koje se odnosi na sam predmet spora. Za valjanost odicanja od tužbenog zahtjeva nije značajno je li tuženik s njime upoznat i je li ga prihvatio. Opoziv oduzima priznanju značenje materijalne procesne dispozicije. Presuda na temelju odricanja može se pobijati zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (353/3). Okolnost da je sud donio presudu na temelju odricanja protivno odredbama zakona razlog je apsolutne ništavosti. Tužitelj je ovlašten i bez pristanka tužitelja dakle jednostranom parničnom radnjom. Tek presuda na temelju odricanja svojom pravomoćnošću konstitutivno djeluje na tijek postupka. opozvati svoju izjavu o odricanju od tužbenog zahtjeva. Tužitelj se može odreći tužbenog zahtijeva sve do zaključenja glavne rasprave (331a/1). Pristanak tuženika nije potreban (331a/2).05. Ova se presuda neće donijeti unatoč zadovoljenim uvjetima ako se utvrdi da je riječ o zahtijevu iz 3/3 (331a/3). osim zbog toga što je nadležni sud ili drugo tijelo naknadno drukčije riješilo neko meritorno 186 . Postupak pravomoćno završen presudom na temelju odricanja može se ponoviti zbog svih razloga zbog kojih se može ponoviti i postupak okončan kontradiktornom presudom.Revizija protiv drugostupanjske presude kojom je presuda na temelju priznanja potvrđena može se izjaviti samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. On to može učiniti sve do donošenja presude. Izjava o odricanju od tužbenog zahtjeva je procesna radnja parnične stranke. Odricanje od tužbenog zahtjeva je jednostrana parnična radnja tužitelja kojom u postupku pred sudom izričito izjavljuje da određeni zahtjev za pružanje pravne zaštite određenog sadržaja koji je istakao u tužbi ili kasnije tijekom postupka nije na zakonu osnovano.

Uvjeti za donošenje presude na temelju ogluhe su slijedeći: 1. da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi.da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate. neće se donijeti presuda zbog ogluhe ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati226 (331b/2). Ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor za tužbu. te ga upozorava na posljedice koje nastaju ako propusti dostaviti odgovor na tužbu (284. ako je potrebno da se pribave obavijesti radi provjere radi li se o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (331b/3). Ta posljedica je donošenje presude kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presude zbog ogluhe). Ako se u tom roku utvrdi da su ta pismena bila tuženiku uredno dostavljena. a ne na tezi da tuženik priznaje osnovanost tužbenog zahtjeva.prejudicijelno pitanje te zbog običnih novota. Presumpcija o priznanju činjeničnih navoda tužitelja može se odnositi samo na činjenice koje su tuženiku bile prethodno saopćene urednom dostavom. 4. U oba ova slučaja presuda zbog ogluhe može se donijeti i bez saslušanja stranaka (331b/7). 6. ako nema dokaza da su tuženiku uredno dostavljeni tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu. a nesumnjivo je da su mu upućeni. 2. odnosno dulji od šest mjeseci za dostavu u inozemstvu). na kojima ovaj zasniva svoj tužbeni zahtjev. Ova se presuda temelji na sistemu afirmativne litiskontestacije. stavak 3. Sud je dužan ex officio izreći presudu zbog ogluhe samo ako tuženik propusti podnijeti pisani odgovor na tužbu u roku koji mu je za to određen. U tom slučaju odredit će se rok.da tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku. Zatim ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti sa dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate. 285). Presuda zbog ogluhe zasniva se na tezi da tuženik svojom pasivnošću priznaje istinitost činjeničnih navoda tužitelja s kojima je prethodno bio upoznat. 187 . Presuda zbog ogluhe Sud u pravilu dostavlja tužbu tuženiku na odgovor. Donošenje presude zbog ogluhe odgodit će se u dva slučaja: 1. To je presuda koja se izruče protiv tuženika polazeći od apsolutne presumpcije da je on time što je propustio u određenom roku dati pisani odgovor na tužbu i u njemu osporiti tužbeni zahtjev priznao činjenične navode tužitelja koji su za njega nepovoljni. Taj se postupak može ponoviti i zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare. donosi bez održavanja ročišta i nije potrebno da tužitelj predloži donošenje ovakve presude. nalaže mu da (u roku koji ne može biti kraći od 15 ni dulji od 30 dana) dostavi odgovor na tužbu. 3.da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu (331b/1). Iako su ispunjeni svi gore navedeni uvjeti. (koji ne može biti dulji od trideset dana za dostavu u zemlji. parnica se mora voditi o zahtjevu kojim stranke mogu slobodno raspolagati 2. da se izvidi jesu li tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu tuženiku uredno dostavljeni. ZPP-a. 226 Članak 3. 5. donijet će se presuda zbog ogluhe (331b/5). Sud presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe). da su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni.

a ako je tužitelj predložio donošenje takve presude. 188 . donijet će presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija (331b/4). Mane u volji tužene stranke koje su uzrokovale njeno pasivno držananje trebalo bi da ovdje predstavljaju poseban razlog za pobijanje žalbom jer se ti nedostatci prenose na presudu koja je determinirana voljom tuženika. sud će zakazati pripremno ročište ili prvo ročište za glavnu raspravu. presudu zbog izostanka sud može donijeti po prijedlogu tužitelja ili po službenoj dužnosti.Kad nisu ispunjeni uvjeti za donošenje ove presude. afirmativne litiskontestacije. Presuda zbog ogluhe može se napadati zbog pogrešne primjene materijalnog prava. izostanak prijedloga tužitelja nema više za posljedicu nastup mirovanja postupka. sud će rješenjem odbiti njegov prijedlog. Ne bi bilo osnove ni da se dopusti žalba zbog pogrešne primjene materijalnog prava jer se takva žalba ne dopušta protiv presude koja se bazira na priznanju tužbenog zahtjeva. već nedostatak njegovog protivljenja tužbenom zahtijevu. jer se ta presuda može donijeti i kad tuženik dođe na ročište a odbije raspravljati. Prema novom uređenju. Presuda zbog izostanka (kontumacijska presuda) U ovom slučaju dolazi do primjene sistem tzv. jer se ova vrsta presude izriče polazeći od apsolutne presumpcije da tuženik svojom pasivnošću priznaje po sebe nepovoljne činjenične navode tužitelja. a ne može se donijeti ako on ne dođe na ročište ali je na bilo koji način (npr. treba mu priznati pravo da prijedlogom za povrat u prijašnje stanje otkloni štetu koju na drugi način ne bi mogao izbjeći jer se žalba protiv ove presude ne može podnijeti zbog pogrešno il nepotpuno utvrđenog činjeičnog stanja. Termin «presuda zbog izostanka» je neadekvatan. Presuda zbog izostanka zasniva se na tezi da tuženik svojom pasivnošću priznaje istinitost nepovoljnih činjeničnih navoda tužitelja s kojima je prethodno bio upoznat. Može se izricati samo u slučaju pasivnosti tuženika. Ako su tuženika opravdani razlozi sprječili da podnese u roku pisani odgovor na tužbu. Kad bi pasivnost tuženika značila priznanje zahtjeva sud ne bi bio ovlašten ispitivati proizlazi li iz činjenica navedenih u tužbi osnovanost tužbenog zahtjeva već bi bio dužan donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev prihvaća.Ova presuda se ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja (353/2). Naime temelj za donošenje ove presude nije izostanak tuženika s ročišta. sud će odrediti pripremno ročište i ako na tom ročištu tužitelj ne preinači tužbu. Protiv rješenja suda kojim odbija prijedlog tužitelja da se donese presuda zbog ogluhe žalba nije dopuštena. Činjenična osnova presude zbog ogluhe rezultat je dispozicije stranaka. Protiv tog rješenja žalba nije dopuštena (331b/6). Stoga. Postupak pravomoćno završen presudom zbog ogluhe može se ponoviti zbog svih razloga zbog kojih se može ponoviti i postupak okončan kontradiktornom presudom osim zbog drukčijeg rješenja nekog prejudicijelnog pitanja i običnih novota. Ako iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenoga zahtjeva. pismeno) osporio tužbeni zahtijev.

sud može donijeti presudu zbog izostanka ako je udovoljeno i slijedećim uvjetima (kumulativno): 2) parnica se mora voditi o zahtjevu kojim stranke mogu slobodno raspolagati227 3) ako je tuženik bio uredno pozvan. Npr. ili c) se udalji s ročišta. pa sud utvrdi da za to nisu ispunjeni uvjeti. predsjednik vijeća donijet će presudu zbog izostanka (332/5).Presumpcija o priznanju činjeničnih navoda tužitelja može se odnositi samo na činjenice koje su tuženiku bile prethodno saopćene urednom dostavom tužbe Presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog izostanka) može se donijeti u onim slučajevima kada tužba tuženiku nije dostavljena na odgovor. Ako iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Donošenje presude zbog izostanka odgodit će se ako je potrebno da se o tim okolnostima prije toga pribave obavijesti (332/3). ako su ga opravdani razlozi spriječili da ospori tužbeni zahtijev. po pravilima o dostavi 4) tužba ne smije biti tuženku dostavljena s pozivom za podnošenje odgovora na tužbu 5) ako tuženik nije podneskom osporio tužbeni zahtjev. a iz dokaza je vidljivo da dospjeva kasnije. da se izvidi je li tuženik uredno pozvan. ZPP-a 189 . ako je sud saznao za sudar vozila. o tome će odlučiti rješenjem protiv kojeg žalba nije dopuštena (332/6). a nesumljivo je da mu je poziv upućen. Kao i kod presude zbog ogluhe. U tom slučaju predsjednik vijeća odredit će rok. Donošenje presude zbog izostanka može se odgoditi i ako nema dokaza da je tuženik uredno pozvan. ili b) ako dođe na ta ročišta. Tuženiku bi trebalo priznati ulaganje prijedloga za povrat u prijašnje stanje. Ako je udovoljeno jednome od prethodnih uvjeta. 7) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio228 ili s činjenicama koje su općepoznate. a tužba na ročištu nije preinačena. ako tužitelj kaže da obveza dospjeva određenog datuma. 227 228 229 230 Disponiranje zahtjevima nije dopušteno npr. 8) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da dođe na ročište229 (332/1). Ova presuda se ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja (353/2). sud može ovu presudu donijeti bez saslušanja stranaka (332/7). sud će donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija (332/4). Ako se u tom roku utvrdi da je tuženik bio uredno pozvan. te tuženik (alternativno): a) ne dođe na pripremno ročište ili na prvo ročište za glavnu raspravu (ako pripremno ročište nije održano) do njegova zaključenja. već mu je samo dostavljena zajedno s pozivom na ročište. neće se donijeti presuda zbog izostanka i kad je udovoljeno svim navedenim uvjetima ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati230 (332/2). 6) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. stavak 3. U oba spomenuta slučaja odgode donošenja presude zbog izostanka. Ako je tužitelj predložio donošenje ove presude. (koji ne može biti dulji od trideset dana za dostavu u zemlji odnosno dulji od šest mjeseci za dostavu u inozemstvu). u bračnim i paternitetskim sporovima Npr. možda je tuženik bio u jednom od njih Članak 3. ali se neće upustiti u raspravljanje. a ne ospori tužbeni zahtjev.

viši sud bi bio ovlašten presudu sam preinačiti. 190 . Novela ZPP-a jača načelo neposrednosti koje se ogleda u dva pravila: (1) presudu donosi onaj sudac ili vijeće koje je sudjelovalo u postupku koji je prethodio donošenju presude. a u slučaju da se postupak vodio pred vijećem. izreći odluku o osnovanosti tužbenog zahtijeva. i (2) presuda se objavljuje odmah nakon zaključenja glavne rasprave. Objaviti presudu znači javno pročitati izreku presude i obrazloženje. ova je vrsta presude postojala samo u trgovačkim sporovima231. priznate činjenice ne smiju biti u suprotnosti sa dokazima koje su same stranke predložile uz svoje podneske ili s općepoznatim činjenicama 5. ali ne smije iznijeti tvrdnje o postojanju drugih činjenica koje svojim postojanjem dovode u pitanje osnovanost tužbenog zahtjeva 4. Pretpostavke za donošenje. To je ročište sud dužan zakazati na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena. Zbog prekoračenja roka sudac bi eventualno mogao stegovno odgovarati. postupak u koje je tuženik priznao činjenice mora biti postupak u kojemu su stranke u načelu ovlaštene poduzeti tu dispoziciju 3. a sada je uvedena kao opći institut. U složenijim predmetima sud može odgoditi donošenje presude za petnaest dana od dana zaključenja glavne rasprave. ZPP-a. Prema prijašnjem uređenju. 231 Bila je predviđena člankom 496. U takvu slučaju u istom roku sud će održati ročište na kojem će objaviti presudu. Sud ju može donijeti kao potpunu presudu ali i kao djelomičnu presudu. tuženik treba u odgovoru na tužbu priznati odlučne činjenice navedene u tužbi. tuženik treba pravodobno podnijeti pisani odgovor na tužbu 2. dakle značenje pogrešne primjene matrerijalnog prava.Ako se povredi prida značenje koje odgovara njezinoj biti. koji je brisan.Rok do čijeg steka sud može odgoditi donošenje presude je instruktivan pa prekoračenje ne dovodi ni do kakvih procesnih posljedica. odnosno predsjednik vijeća (335/3). Presuda se donosi i objavljuje u ime Republike Hrvatske (335/1). Presudu donosi sudac koji je vodio postupak na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena. sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća može bez zakazivanja ročišta donijeti presudu ako ne postoje druge smetnje za njeno donošenje. presudu donose predsjednik vijeća i članovi vijeća koji su sudjelovali na ročištu na kojemu je glavna rasprava zaključena (335/2). u konkretnom slučaju ne smije biti drugih razloga koji bi izazivali sumnju da tuženik priznanjem ide za tim da raspolaze zahtjevima kojima ne može raspolagati Donošenje i objavljivanje presude Donijeti presudu znači odrediti njen sadržaj. 1. Presuda se donosi odmah nakon zaključenja glavne rasprave i nju objavljuje sudac pojedinac. Ako je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice neovisno o tome što je osporio tužbeni zahtjev. Presuda bez održavanja glavne rasprave Ovo je novina koju uvodi ZIDZPP/03.

odnosno predsjednika vijeća dopustiti produženje toga roka za daljnjih trideset dana (337/1). stranka se tek od tog dana može odreći prava na žalbu ako presuda nije bila objavljena 3. 232 Tek po objavi presude stranke se mogu odreći prava na žalbu. za njenu izreku). 1. izreka presude uvijek će se javno pročitati. tek tada stranka se može odreći prava na žalbu Vrijeme dostave presude strankama također je procesnopravno relevantno. rok za traženje dopunske presude teče od dana primitka presude kojom nije odlučeno o svim zahtjevima Pismena izrada presude Presuda se mora izraditi i otpremiti u roku od trideset dana od donošenja. Stoga odgoda ročišta za objavu presude nije ni dozvoljena ni moguća. Vrijeme objavljivanja relevantno je za nastupanje nekih procesnopravnih posljedica. pravomoćnost nastupa nakon neuspoješnog proteka roka za izjavljivanje redovnog pravnog lijeka koji se računa od dostave presude 6. što znači da on nakon objavljivanja ne može svoju odluku opozvati i nadomjestiti drugom (334/1). Predsjednik suda može na temelju obrazloženog prijedloga suca pojedinca. U tome roku presuda mora biti i otpremljena strankama. Ako je javnost na glavnoj raspravi bila isključena. Ovaj rok ima samo instruktivni značaj. od tog dana presuda djeluje prema strankama 2. Svi prisutni saslušat će čitanje izreke presude stojeći (336/4). Kad se presuda objavljuje sudac će javno pročitati izreku i ukratko usmeno obrazložiti razloge presude (336/1). Naime. Trenutak objave presude je vrlo važan.Ročište na kojem se presuda objavljuje održat će se neovisno o tome jesu li stranke o njemu obaviještene. slijedeći dan nakon toga za njih počinje teći žalbeni rok (348/1). rokovi za ulaganje pravnih lijekova teku o dana dostave prijepisa presude 4. Prema strankama presuda ima učinak tek od dana kad im je dostavljena (334/2). odnosno jesu li pristupile na to ročište (335/4). jer je sud od tog trenutka vezan za svoju presudu (tj. 191 .232 Sud nije vezan usmeno izrečenim razlozima presude i u pismenom otpravku može dati druge razloge. a sud će odlučiti hoće li se i koliko isključiti javnost pri objavi razloga presude (336/3). od dana dostave osuđenome teče paricijski rok 5. prethodne mjere osiguranja mogu se tražiti na temelju dostavljene presude 7. sud je vezan za svoju presudu čim je objavljena 2. 1. te su mjerodavni ovi potonji. U takvoj situaciji stranka se ne bi u žalbi mogla s uspjehom pozivati ne one razloge koje je sudac usmeno iznio.

sud neće posebno 233 Uvod presude sadrži: naznaku da se presuda izriče u ime Republike Hrvatske. sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka. donesena jedino moguća presuda. činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Izvornik presude potpisuje sudac pojedinac. odluku će po nalogu predsjednika suda izraditi i potpisati drugi sudac (337a/1). predmet spora. postupak koji je proveden. izreka mora sadržavati i rok za dobrovoljno ispunjenje te činidbe (paricijski rok). odnosno predsjednika i članova vijeća. presude zbog izostanka.235 U obrazloženju presude zbog ogluhe.233 U izreci mora biti naveden sadržaj pravne zaštite . kao i objasniti razloge zbog kojih je sud odlučio kao u izreci. ime i prezime suca pojedinca. a izjasnit će se. naziv suda. i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka (338/4). koje je od tih činjenica utvrđivao. Ako su se stranke nakon proglašenja presude odrekle prava na žalbu te ako nisu izričito zatražile da presuda koja će im biti dostavljena bude obrazložena. ako proturječi sama sebi ili razlozima presude. zašto i kako ih je utvrdio. njihovih zastupnika i punomoćnika. kratku oznaku predmeta spora. U obrazloženju sud će izložiti zahtjeve stranaka. koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio. dan zaključenja glavne rasprave i donošenja presude. Ako ovo posljednje propusti to nije razlog apsolutne ništavosti. njihovih zastupnika i punomoćnika koji su toj raspravi prisustvovali te dan kad je presuda donesena (338/2). Razlog apsolutne ništavosti (354/2/11): ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. odnosno predsjednik vijeća. Neizrađena odluka izradit će se prema sadržaju proglašene odluke i prema podacima iz spisa (33 Sadržaj presude Pismeno izrađena presuda mora imati uvod. s obzirom na utvrđene činjenice i izvedene dokaze.U slučaju dulje odsutnosti ili nastupanja drugih iznimnih okolnosti (smrt. Strankama se dostavlja ovjeren prijepis presude s uputom o pravu na izjavljivanje pravnog lijeka protiv presude (337/2). a osobito ako je izreka presude nerazumljiva. izreku i obrazloženje (338/1) te uputu o pravnom lijeku (337/2). ili ako presuda nema uopće razloga. dan zaključenja glavne rasprave. ako je to potrebno. Uvod sadrži podatke o sudu i strankama. naznaku stranaka. presude na temelju priznanja ili presude na temelju odricanja iznijet će se samo razlozi koji opravdavaju donošenje takvih presuda (338/5). a ako ih je utvrdio dokazivanjem. Cilj mu je da sudac uvjeri čitača da je. ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. 192 .odluka suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja te odluka o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja (338/3). Zadatak mu je obavijestiti o subjektivnim i objektivnim elementima spora.) zbog kojih sudac nije u mogućnosti izraditi ili potpisati odluku koju je objavio. ili su ti razlozi nejasni ili proturječni. ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.234 Ako se izrekom stranci nalaže neka činidba. odnosno sjedište stranaka. ime i prezime ili naziv te prebivalište ili boravište. iznenadna teška bolest i dr. 234 235 Članak 333.

već će samo naznačiti da su se stranke odrekle prava na žalbu i da zbog toga presuda nije obrazložena (338/6). i druge očite pogreške u pisanju i računanju. Dakle greške se odnose na tehniku pismene redakcije. Ispravljanje će se obaviti posebnim rješenjem i unijeti na kraju izvornika. Ispravljanje presude Pod ispravljanjem presude misli se na pogreške u imenima i brojevima. strankama će se dostaviti ispravljeni prijepis presude s naznakom da se tim prijepisom presude zamjenjuje prijašnji prijepis presude. Pokretanje postupka za ispravljanje moguće je po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranaka. o izvođenju dokaza. a nadležan je sud koji je donio presudu.obrazložiti donesenu presudu. Ispravljanje obavlja sudac. O ispravljanju presude sud može odlučiti bez saslušanja stranaka (342/4). Ako bi stranka u žalbi isticala zahtjev za ispravljanje. 193 . Ako između izvornika i prijepisa presude postoji nesuglasnost u pogledu kakve odluke sadržane u izreci presude. Ispravljanje je moguće u svako doba (342/1). nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom (342/1). žalbu bi trebalo tretirati kao prijedlog za ispravljanje (falsa nominatio non nocet). dakle nije vezano rokom. U takvu slučaju rok za izjavljivanje pravnog lijeka u pogledu ispravljenog dijela presude teče od dana dostave ispravljenog prijepisa presude (342/3). Presudu donosi kad odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva (129/2). a ne na odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtijeva. a strankama će se dostaviti prijepis rješenja (342/2). Žalba protiv tog rješenja je dopuštena. Rješenje donosi kao odlučuje o procesnim pitanjima.236 236 Npr. Rješenja O rješenjima Sud donosi odluke u obliku presude i rješenja (129/1).

Pravomoćna i ovršna rješenja o kaznama izrečenim prema odredbama ZPP-a izvršavaju se po službenoj dužnosti (346). I rješenje o isključenju javnosti mora biti obrazloženo i javno objavljeno. Ako se rješenje odnosi na upravljanje parnicom. protivniku se rješenje neće dostaviti. Rješenje kojim se odbija prijedlog za povrat u prijašnje stanje treba biti obrazloženo. Sud je vezan za svoja rješenja i to od objavljivanja. Rješenje koje je objavljeno na ročištu dostavlja se strankama u ovjerovljenom prijepisu samo. 2. ako se na osnovi rješenja može odmah tražiti ovrha 3. ako se njime odbija prijedlog stranke 2. a ostala rješenja kada stranka to zatraži. osim kad zakon određuje drukčije. Kad se rješenje ne dostavlja pismeno. ako to zahtjeva upravljanje parnicom Rješenja koja sud donosi izvan ročišta moraju se uvijek dostavljati strankama u ovjerovljenom prijepisu. onda od otpremanja. Procesna pravila o rješenju upućuju na shodnu primjenu nekih odredaba o presudama. ono prema strankama ima učinak čim je objavljeno (343/4). a ako im se dostavlja. Ako se rješenjem nalaže činjenje u dispozitivu treba odrediti paricijski rok. Rješenje mora biti obrazloženo. i u drugim slučajevima kad je to potrebno Sud će biti dužan naznačiti razlog odbijanja prijedloga za izvođenje dokaza. a ako ih ne objavljuje. a obrazloženje ako to zakon određuje. ako je protiv rješenja podnesena posebna žalba 2. U tri slučaja sud rješenjem odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva: rješenje o smetanju posjeda (129/2) rješenje o izdavanju platnog naloga (129/4) rješenje o troškovima (129/5). onda nije vezan (343/3). I pravila o nastupanju pravomoćnosti presude važe i za rješenja. 3. Prethodna su rješenja onakojima se priprema daljnji tijek postupka. Rješenje se može donijeti bez održavanja rasprave. 194 . 1. iako stoji u izreci presude.1. ako se njime rješava o prijedlozima koji su oprečni a može biti obrazloženo 3. tek od dana kada im je dostavljeno. 1. Pismeni sastav rješenja treba uvijek sadržavati uvod i izreku. Konačna su ona kojima se postupak pred sudom određenog stupnja završava u pravilu zbog toga što nema procesnih pretpostavka za meritornu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva. No ako se rješenjem odbija prijedlog jedne stranke bez prethodnog saslušanja protivne stranke.

PRAVOMOĆNOST Sadržaj pravomoćnosti Presuda ima snagu zakona među strankama. Nisu podobna da steknu svojstvo pravomoćnosti rješenja koja se odnose na upravljanje 195 . Pravomoćnost ne znači i apsolutnu neizmjenjivost sudske odluke. Ona je samo prijelazni stadij u rastu pravne snage sudske odluke. Pravomoćno može postati rješenje koje vezuje sud i stranke. njome se konačno regulira sporni pravni odnos. Svojstvo pravomoćnosti može steći svaka sudska presuda. Pravomoćne ne mogu postati i odluke procesne naravi. Ona je autoritativan regulator pravnih odnosa.

Tzv. Formalna i materijalna pravomoćnost Formalna pravomoćnost je negativni učinak pravomoćnosti koji se ogleda prvenstveno na planu procesnopravnih odnosa i to kao zabrana ponovnog suđenja o već presuđenoj stvari (ne bis in idem). Takva rješenja stranke ne mogu pobijati samostalnim pravnim lijekovima. res iudicata pro veritate habetur). 1) Ne bis in idem. kad se odluka više ne može pobijati redovnim pravnim lijekovima. Utvrđenja sadržaja prava i pravnih odnosa u sudskoj odluci treba smatrati istinitim. mora odbaciti tužbu (288/2). pravomoćna odluka predstavlja negativnu procesnu pretpostavku za Ovo pravilo je rezultat nedostatka pravnog interesa stranaka za ponovno novom postupku. Kad se ne smije suditi drukčije nema potreba da se sudi U prvostupanjskom postupku. unatoč ovome pravilu. Materijalna pravomoćnost je pozitivni učinak pravomoćnosti koji se ogleda prvenstveno na planu materijalnopravnih odnosa subjekata na koje se pravomoćnost odnosi (res iudicata facit ius inter partes. radi očuvanja pravne sigurnosti. Ako se ipak. ako sud utvrdi da je pokrenuta parnica o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno. nepostojeće presude ne mogu postati pravomoćne. Svojstvo pravomoćnosti može steći i odluka o tražbini koju je tuženik istaknuo prigovorom radi prebijanja u parnici. povreda ovih pravila je razlog apsolutne ništavosti (354/2/9). Takvo ukidanje neće se moći ostvariti ako stranka nema uvjeta za traženje ponavljanja (svojom krivnjom nije ovo istakla prije okončanja postupka) ili ako su protekli rokovi. Postojeća ponovno suđenje. O stvari o kojoj je odlučeno ne može se. ponovno meritorno raspravljati ili odlučivati. a ne bude više moguće ostvariti ukidanje pravomoćne odluke. u redovnom postupku (nova tužba ili redovni pravni lijek). ne bi smjelo suditi je već suđeno. kao autoritativan regulator pravnih odnosa.postupkom te ona kojima zakon tu mogućnost izričito niječe. Pravomoćnost je izraz kojim se u gpp-u označavaju složena svojstva koja stječe izreka sudske odluke u određenom stadiju rasta svoje pravne snage ka potpunoj neopozivosti. uvažit će se kasnija pravomoćna odluka (iudicium posterior derogat priori). donese druga pravomoćna presuda. jer se u drukčije nego što ponovno. 3) Res iudicata facit ius inter partes. a zbog tog razloga može se tražiti i ponavljanje postupka (421/1/7). podnijeti tužbu s istim tužbenim zahtijevom protiv istog tuženika. pravno obvezuje stranke i druge pravne subjekte na koje se odnosi. Pravne posljedice pravomoćnosti 196 . 2) Res iudicata pro veritate habetur. suđenje. Sudska odluka. nakon pravomoćne presude. Dakle. Ta su svojstva. ne bis in idem ustvari znači da tužitelj ne može. U drugostupanjskom postupku.

Pravovremeno izjavljena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom. a to svojstvo presuda stječe upravo donošenjem. kad se odrekne žalbe stranka koja to posljednja učini. Sva potraživanja utvrđena pravomoćnom odlukom (ili nagodbom pred sudom) zastaruju za 10 godina. Kad dužnik ne izvrši u roku neku nenovčanu obvezu utvrđenu pravomoćnom odlukom. odrediti naknadni primjereni rok i izreći da će dužnik. Nastupanje pravomoćnosti Presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna. Prema umješačima. može upotrijebiti kao dokaz u parnici u kojoj se traži da isti tuženi isplati drugi obrok istog zajma. Prenosivost. a dospjevaju ubuduće zastaruju normalno 379/2 ZOO).237 Ostale pravne posljedice pravomoćnosti su: 1. jer nije otpravljena. Redovni pravni lijek sprečva nastupanje pravomoćnosti bez obira je li osnovan ili nije. 331/1 ZPP-a prema kojoj presuda postaje pravomoćna kad se više ne može pobijati žalbom.U nekom drugom postupku pravomoćna presuda se može upotrijebiti kao dokaz o činjenicama i pravnim odnosima čije je postojanje u njoj utvrđeno. ni stranke jer im nije dostavljena. intervencijski efekt. biti dužan vjerovniku isplatiti određeni iznos novca za svaki dan zakašnjenja (294/1 ZOO) 5. ako ne izvrši svoju obvezu u tome roku. Pravomoćnost kondemnatornih presuda pretpostavka je za nastupanje njihove ovršnosti (23/1. Ako dužnik ne ispuni svoju obvezu u paricijskom roku. vjerovnik ga može pozvati da je ispuni u naknadnom primjerenom roku i izjaviti da nakon proteka tog roka neće više primiti ispunjenje nego će tražiti naknadu štete (293/1 ZOO). a ni jedna od njih ne uloži žalbu (333/1) b) kad se stranke odreknu prava na žalbu (349/1).trenutkom dostave presude stranci • po drugom shvaćanju . Zastara. Presuda donesena u prvostupanjskom postupku postaje pravomoćna: a) kad strankama protekne rok za ulaganje žalbe. potraživanje naknade nematerijalne štete – 204/1). Dok je moguće podnošenje redovnih pravnih lijekova odluka ne može postati pravomoćna.2 OvZ). imenovanim prethodnicima i osobama obaviještenim o parnici. Neki zahtijevi koji ne prelaze na nasljednike preći će na njih kad se postojanje takvih zahtijeva utvrdi pravomoćnom odlukom (npr. pravomoćna presuda proizvodi tzv. U prilog tome shvaćanju navodi se odredba čl. Sudski penali. Međutim. pravomoćna presuda kojom se tuženik osuđuje na isplatu jednog obroka zajma. 238 Protiv ovog shvaćanja ističe se da u trenutku donošenja presude za nju nitko nije vezan – ni sud. tada pravomoćnost nastupa prije isteka roka za ulaganje žalbe. Pravo zahtijevati naknadu umjesto dosuđenog. 3. 2.trenutkom donošenja odluke. na ovom stajalištu stoji i sudska praksa. na zahtijev vjerovnika. povremena potraživanja koja proistječu iz pravomoćne odluke (ili nagodbe pred sudom).238 237 Tako se npr. c) kad stranke koje su uložile žalbu odustanu od izjavljenih žalbi prije nego što o njima odluči drugostupanjski sud (349/2) d) kad drugostupanjski sud odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu. Presuda donesena u drugostupanjskom postupku postaje pravomoćna: • po jednom shvaćanju . sud može. Ovršnost. 4. 6. 197 .

Učenje o objektivnim granicama pravomoćnosti odnosi se na pitanje: na koje se dijelove sudske odluke pravomoćnost odnosi i što je stuštinski objekt pravomoćnosti? Iz pravila po kome presuda postaje pravomoćna ukoliko je njome odlučeno o zahtijevu tužbe ili protutužbe (333/1) odnosno o postojanju ili nepostojanju potraživanja koje je tuženik istakao prigovorom radi prebijanja (333/3). zaključuje se da se pravomoćnost odnosi samo na odluku o tužbenom i protutužbenom zahtijevu te o postojanju potraživanja koje je istaknuto prigovorom radi prebijanja. tek se tada može utvrditi suštinski sadržaj izreke (npr. Nedjeljiva (jedinstvena) i podjeljena pravomoćnost Nedjeljiva pravomoćnost je slučaj kad pravomoćnost nastupa istodobno u odnosu na obje parnične stranke. Obrazloženje. prema objema strankama i prema trećima.239 Isto tako i pravna kvalifikacija postaje pravomoćna kad je utvrđenje sadržaja određenog pravnog odnosa predmet spora. Ipak izuzetno činjenična utvrđenja postaju pravomoćna kad je utvrđenje određenih činjenica predmet spora. Sud ne smije suditi ni ultra ni extra petitia partuim. odnosa i događaja na koje se presuda odnosi). pa to svojstvo ne stječu ni stavovi suda o činjeničnom stanju ni o pravnim pitanjima. Objektivne granice pravomoćnosti Pravomoćnost se donosi samo na izreku. Ona će postati pravomoćna tek kad i druga stranka izgubi to pravo. pa zbog toga mora biti jedinstvena i nedjeljiva. ne postaje pravomoćno. Obrazloženje sudjeluje u pravomoćnosti. Ako se donese odluka kojom je stranci pružena određena zaštita iako tu zaštitu ona 239 Npr. Zato se kaže da obrazloženje iako ne postaje pravomoćno. Podjeljena pravomoćnost je kad pravomoćnost ne nastupa za obje stranke istodobno. jer činjenica što je jedna od stranaka izgubila pravo na ulaganje žalbe ne dovodi do toga da odnosna presuda prema toj stranci postane pravomoćna. Budući da je ova odluka sadržana u izreci presude. identifikacija stranaka. Tužitelj nije dužan u pokrenutoj parnici tražiti zaštitu za cjelokupnost svog ovlaštenja. pa ako traži zaštitu samo za jedan dio. Kod nas je usvojeno stajalište o nedjeljivoj pravomoćnosti. u parnici u kojoj se utvrđuje istinitost neke isprave 198 . već je takva identifikacija moguća tek pomoću elemenata sadržanih u obrazloženju. Djelomično ostvarenje zaštite. a contrario. Međutim elementi izreke koji su često verbalno oskudni ne pružaju uvijek dovoljnu osnovu za sadržajnu identifikaciju odluke. sudjeluje u pravomoćnosti izreke.Pravomoćnost ne djeluje samo prema osuđenom ona djeluje prema sudu. Prekoračenje granica tužbenog zahtijeva. iz toga se ne može zaključiti da se odriče prava na ostvarivanje zaštite za ostatak. Presuda u parnici u kojoj je tužitelj tražio zaštitu samo u odnosu na dio ne predstavlja zapreku za pokretanje nove parnice u kojoj će tražiti zaštitu za ostatak. zaključuje se da se pravomoćnost odnosi samo na taj dio presude.

4. Suparničari. a ako se presuda ne objavljuje onda čim je otpravi (334/1). Subjektivne granice pravomoćnosti Učenje o subjektivnim granicama pravomoćnosti odnosi se na pitanje: prema kome djeluje pravomoćna presuda? Staro je pravilo da ona djeluje među parničnim strankama (inter partes). To se pravilo opravdava time što odluka može djelovati samo u odnosu na osobe kojima je bila pružena mogućnost da u parnici aktivno sudjeluju radi zaštite svojih prava. Kod jedinstvenog suparničarstva odluka može samo jednako glasiti u odnosu na sve suparničare. Sud je vezan za svoju presudu čim je objavi. Od tog trenutka počinje teći paricijski rok. Kod običnog suparničarstva pravomoćna odluka donesena u korist ili protiv jednog od suparničara ne djeluje neposredno i na ostale suparničare. i taj dio odluke će postati pravomoćan ako ne bude izričito napadan pravnim lijekovima. Statusne parnice. 3. rok za traženje dopunske presude.nije tražila. ako je do sukcesije došlo nakon njene pravomoćnosti. 2. Ali od tog općeg pravila postoje značajni izuzeci: 1. Sud je vezan za svoja rješenja od objavljivanja odnosno otpravljanja. pa i kad nisu konstitutivne. Intervencijski efekt. Zato pravomoćne odluke donesene protiv prednika neposredno djeluju prema singularnom sukcesoru. rok za pravni lijek. singularni sukcesori u pravilu ne mogu steći više prava nego što na njih može prenijeti njihov prednik. Vremenske granice pravomoćnosti Učenje o vremenskim granicama pravomoćnosti odnosi se na (1) početak djelovanja sudske odluke s obzirom na sud i stranke. kojeg ove osobe mogu od sebe otkloniti isticanjem prigovora male gesti vel conducti processus. Prema strankama rješenje djeluje od dostave (ako im se dostavlja prijepis rješenja). c) kad je donesena na temelju zakona za kojeg Ustavni sud utvrdi da je neustavan. trećeg koji je obavješten o parnici te imenovanog predhodnika pravomoćna odluka proizvodi intervencijski efekt. Ako jesu konstitutivne djeluju prema trećima i to po dvije osnove: kao pravomoćna odluka i kao pravnorelevantna činjenica. odnosno od objavljivanja (ako im se ne dostavlja). a tada se može i preinačiti odluka. 199 . Prema strankama presuda djeluje od dana kad im je dostavljena (334/2). 5. (2) na prestanak postojanja odluke i (3) na utvrđivanje trenutka s obzirom na koji se sudska odluka donosi. Pravomoćne presude u tim parnicama djeluju prema trećima neposrednom snagom svoje pravomoćnosti. univerzalni sukcesori su vezani pravomoćnim odlukama koje su donesene u parnicama u kojima su njihovi prednici sudjelovali kao stranke. Sudska odluka u pravilu veže sud i stranke još prije nego postane pravomoćna. b) kad sud nakon njenog donošenja usvoji prijedlog za povrat u prijašnje stanje. U odnosu na običnog umješača. Do prestanka postojanja odluke može doći: a) kad odluka bude ukinuta u povodu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova. No ni ovo pravilo se ne primjenjuje kad je moguće stjecanje vlasništva od nevlasnika. Nakon toga sud je nije ovlašten ni povući ni preinačiti. inače bi se povrijedilo načelo saslušanja stranaka.

200 . To znači da su za donošenje pravomoćne odluke relevantne samo one činjenice koje su nastale do zaključenja glavne rasprave. no do grešaka u suđenju može doći i kad je postupak bio pravilno proveden. u pravilu dovodi do grešaka pri utvrđivanju činjeničnog stanja i promjena apstraktnih pravnih pravila – errores in judicando.Trenutak na koji se odnosi sudska odluka je trenutak zaključenja glavne rasprave. Činjenice koje su nastale nakon tog trenutka irelevantne su jer nije bilo mogućnosti da se o njima raspravlja Pravni lijekovi Općenito o pravnim lijekovima Povreda pravila o provođenju parničnog postupka – error in procendo.

to su prijedlog za ponavljanje postupka i prigovor protiv platnog naloga. žalba protiv rješenja i prigovor protiv platnog naloga). Zakon određuje da neće biti dopušteno samo ono pravno sredstvo koje nema ni toliko elemenata da se iz njega ne može utvrditi. na zahtjev ovršenika. a nesuspenzivni ne odlažu nastupanje odluke (u pravilu žalba protiv rješenja i svi izvanredni pravni lijekovi). Izvanredni pravni lijekovi su oni koji se podnose protiv pravomoćnih odluka (to su revizija protiv presude. revizija protiv rješenja. žalba protiv rješenja. a nesamostalan je kad zakon određuje da se odluka može pobijati samo u pravnom lijeku protiv neke druge odluke (samo žalba protiv rješenja i to izuzetno. zahtjev za izmjenu pravomoćne odluke suda koji nije primjenio odredbu drugog propisa za koji je Ustavni sud utvrdio da nije neustavna odnosno nezakonita). Remonstrativni su oni o kojima rješava onaj isti sud koji je donio odluku protiv koje se pravni lijek podnosi (iudex ad quo). Pravni lijekovi nisu dopušteni ni protiv tzv. Pravo na podnošenje pravnog lijeka dispozitivno je pravo ovlaštene stranke. kad zakon određuje da posebna žalba nije dopuštena). Dvostrani pravni lijek je onaj kod kojega se protivniku podnositelja pravnog lijeka mora pružiti mogućnost da se izjasni o zahtijevima podnositelja (takvi su većina pravnih lijekova). Redovni pravni lijekovi su oni koji se podnose protiv nepravomoćnih odluka (to su žalba protiv presude. Oni sprečavaju nastupanje pravomoćnosti pobijanih odluka. nepostojećih odluka jer takve odluke pravno ne postoje pa ne mogu biti ni objekt napada. zahtjev za izmjenu pravomoćnog pojedinačnog akta donesenog na temelju odredbe zakona ili drugog propisa koje je ukinuo Ustavni sud. nepravilna ili nezakonita. Međutim moći će se zastati s provođenjem odluke. 201 . Suspenzivni odlažu nastupanje ovrhe (žalba protiv presude i prigovor protiv platnog naloga). revizija protiv rješenja. pod uvjetom da ovrhovoditelju pruži sigurnost za štetu koja bi mu mogla nastati ako se pokaže da je nesuspenzivni pravni lijek bio neosnovan (61 OZ). to su žalba protiv presude. za odbacivanje je ovlašten sud nadležan za odlučivanje o pravnom lijeku – judex ad quem. tužba za poništaj pravorijeka arbitražnog suda. Odbacivanje nepodobnog pravnog lijeka je u pravilu u nadležnosti suda kojemu se pravni lijek podnosi – judex a quo. prijedlog za ponavljanje postupka. revizija protiv presude. Sud ne može pokrenuti postupak o pravnim lijekovima po službenoj dužnosti.Pravni lijek je parnična radnja stranke kojom ona od nadležnog suda traži da ukine ili preinači odluku suda za koju tvrdi da je za nju nepovoljna. Načelo saslušanja stranka u stadiju pravnih lijekova ostvaruje se tako da se pravni lijek dostavlja protivniku radi odgovora na uloženi pravni lijek ili da se protivnika poziva na ročište radi raspravljanja o pravnom lijeku. Samostalan je kad se može podnijeti odvojen pravni lijek (takvi su većina pravnih lijekova). Devolutivni su oni pravni lijekovi o kojima odlučuje viši sud (iudex ad quem). Ako taj sud propusti to učiniti. a jednostrani ako mu tu mogućnost ne treba pružiti (samo u pravilu žalba protiv rješenja).

Procesna legitimacija podnositelja pravnog lijeka ne zavisi od osnovanosti pravnog lijeka koji on podnosi. rok za traženje ponavljanja postupka. Rokovi za ulaganje pravnih lijekova u pravilu su jednostavni i objektivni. Izvanredni pravni lijekovi se ne mogu uložiti ako predhodno nisu bili uloženi redovni pravni lijekovi. Budući da se pravomoćnost odnosi i na univerzalne nasljednike stranke i oni mogu podnijeti pravni lijek protiv odluke u parnici u kojoj je kao stranka sudjelovao njihov prednik. Pravni lijek uložen nakon proteka prekluzivnog zakonskog roka treba kao nepravovremen odbaciti. Ako su stranke u parnici doživjele djelomičan uspjeh. Suparničar koji nije jedinstveni može se žaliti samo protiv dijela presude koji se na njega odnosi. Odricanje se ne može opozvati. Odricanje se može poduzeti samo izričito. tko ga podnosi niti 2. Rokovi za izvaredne pravne lijekove koje izjavljuju stranke počinju u pravilu teći od dana kada je stranci dostavljen prjepis pravomoćne odluke koja se pobija. U suvremenom procesnom pravu zapaža se tendencija skraćivanja rokova za podnošenje pravnih lijekova. ako se ovaj pokaže osnovanim. Umješač se ne bi mogao odreći prava na ulaganje pravnog lijeka jer takva dispozicija ne bi u pravilu mogla biti korisna za stranku kojoj se pridružio.1. protiv koje se odluke podnosi Na podnošenje pravnog lijeka ovlaštena je osoba koja je stranka u postupku. Jedinstveni suparničar ovlašten je podnijeti pravni lijek sve dok i za jednog od jedinstvenih suparničara rok još teče. Zastupnici stranaka ovlašteni su podnositi pravne lijekove u granicama svojih ovlaštenja. Rok za traženje dopunske odluke nije rok za podnošenje pravnog lijeka. U incidentalnim stvarima to ne mora biti parnična stranka. Izuzetno za neke izvanredne pravne lijekove rokovi počinju teći od dana kad je pobijana odluka postala pravomoćna (prijedlog za ponavljanje postupka). Jedinstveni suparničari mogu 202 . Ona se objašnjava potrebama ubrzanog pravnog prometa i cirkulacije dobara. Odricanje prije mogućnosti saznanja za sadržaj odluke u odnosu na koju se poduzima nije dopuštena. Nema pravni interes stranka čiji je zahtjev sud usvojio. Pravni lijek nije dopušten ako stranka koja ga podnosi nema za njegovo podnošenje pravnog interesa pa pravni lijek treba odbaciti. Koincidencija tih rokova nije rezultat uzajamne uvjetovanosti tih instituta. Izuzetno su složeni od subjektivnih i objektivnih rokova. Stranka koja je ovlaštena podnijeti redoviti pravni lijek ovlaštena je i da se jednostranom parničnom radnjom odrekne tog svog prava. Pravni interes za ponošenje pravnog lijeka ima onaj podnositelj koji bi mogao očekivati određenu pravnu korist od podnesenog pravnog lijeka. Rokovi za ulaganje pravnih lijekova samo u nekim slučajevima koincidiraju s paricijskom rokovima no njihova je namjena bitno drugačija. Obični umješači mogu podnositi pravne lijekove ako to nije u suprotnosti s radnjama stranke kojoj su se pridružili. treba im priznati pravni interes za podnošenje pravnog lijeka protiv dijela odluke kojim se njihov zahtjev odbacuje ili odbija. Izuzetak je prijedlog za ponavljanje postupka koji se može iznijeti nakon pravomoćnosti odluke protiv koje nije bila izjavljena žalba. npr. Razlozi pravne sigurnosti traže da se pravo na ulaganje pravnih lijekova vremenski ograniči.

Prednosti tog instituta su ostvarivanje načela traženja istine. sada postaje trenutak zaključenja gl. te isključenje potrebe pokretanja novih sporova zasnovanih na činjenicama koje prije nisu bile iznesene. pa ni kad bi još tekao rok za njihovo podnošenje. odnosno predlagati nove dokaze. Ponavljanje postupka se može tražiti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka (421/1/10) i to pod uvjetom da stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom (422/2). donošenje zakonite odluke. tj. nedostatak je mogućnost zlouporabe procesnih ovlaštenja. Odustanak od pravnog lijeka trebalo bi utvrditi posebnim rješenjem. stranke su u žalbi protiv presude mogle iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze (beneficium novorum).240 Stranke mogu u reviziji iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti (387). Pravo stranaka da napadaju odluku zbog svih mogućih povreda do kojih bi moglo doći tijekom suđenja – errores in procedendo et in judicando – načelno se prizanje samo s obzirom na redoviti pravni lijek koji se podnosi nakon donošenja prvostupanjske odluke. osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (352/1). Odustanak se ne može osporiti.ako stranka takav prigovor nije istaknula već tijekom prvostupanjskoga postupka. Djelomičan odustanak od pravnog lijeka moguć je u okvirima mogućnosti donošenja djelomične presude. Beneficium novorum Sve do stupanja na snagu ZIDZPP/03-a. pa čak i onda kad one nisu iznosile te novote u postupku u kojem je donesena napadana odluka. rasprave. Drugostupanjski sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona podnijela žalbu (374). do zaključenja glavne rasprave (352/2). odnosno neki drugi materijalnopravni ili postupovnopravni prigovor o pitanju na koji prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti . Kad ne bi postojala ova zabrana. Stranka koja je podnijela pravni lijek ovlaštena je od njega odustati. Međutim.dati izjavu o odricanju samo zajednički. posljednji trenutak do kojega će stranke moći iznositi nove činjenice. Stranka koja se odrekla prava na pravni lijek ne može ga više podnijeti. Ako ga nakon toga ipak uloži treba ga kao nedopuštenog odbaciti. Pred sud nadležan za odlučivanje o pravnom lijeku može se iznositi samo onaj predmet spora u kojem je bilo suđeno pred sudom čija se odluka napada – tantum appellatum quantum litigatum. ZIDZPP/03 uvodi bitna ograničenja razloga zbog kojih se žalba može izjaviti i to tako: (1) da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi. Parnični punomoćnik koji nije odvjetnik mora imati posebno ovlaštenje za odricanje. stranka možda ne bi uopće 240 Dakle. (2) da se u žalbi ne može iznijeti prigovor zastare ili prigovor radi prebijanja. 203 .

Nastupanje pravomoćnosti sprečava ne samo pravovremeno izjavljena žalba već i samo trajanje roka za njeno podnošenje. suspenzivan. ova zabrana ne vrijedi ako obje stranke ulože žalbu. Dok taj rok traje presuda u pravilu ne može postati ni ovršna. O njoj odlučuje drugostupanjski sud. 204 . – zabrana reformacje in pejus Redovni pravni lijekovi Žalba protiv presude Žalba protiv presude je univerzalni pravni lijek protiv prvostupanjskih nepravomoćnih presuda svih sudova. Pravo na žalbu protiv prvostupanjske presude zajmačeno je Ustavom. stranke mogu podnijeti žalbu. dvostran samostalan pravni lijek.ulagala žalbu zbog bojazni da bi time mogla proći gore. bez obzira na to o kojoj se vrsti presude radi. O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud. Rok je prekluzivan a računa se od dana dostave prijepisa presude stranci koja podnosi žalbu. Protiv svake presude donesene u prvom stupnju. Rok za podnošenje žalbe iznosi u pravilu 15 dana. U mjeničnim i čekovnim sporovima taj je rok 8 dana. Ona je devolutivan. Naravno.

Sudska praksa je na to pitanje dala pozitivan odgovor. 241 Što se tiče potpisa. Isto tako. pod uvjetom da je na brzojavu označena presuda koja se pobija i ime podnositelja. 205 . sud će rješenjem odbaciti žalbu kao nepotpunu (351/2). i u postupku pred trgovačkim sudovima (500/2).Sadržaj žalbe Pored podataka koje mora imati svaki podnesak (članak 106. Posebne odredbe vrijede za odluku o troškovima sadržanu u presudi. Rok za žalbu iznosi petnaest dana od dana dostave prijepisa presude. 350. viši će sud jednom odlukom odlučiti o oba pravna lijeka (167/2). odnosno koja nije potpisana (351/1). a ako presuda nije objavljena. pa se u načelu može napadati samo žalbom na rješenje (167/2). Ona se smatra rješenjem (129/5). 2) određenu izjavu o tome da se presuda pobija u cijelosti ili u nekom dijelu. prvostupanjski će sud rješenjem. Međutim od toga pravila postoje dvije iznimke. ZPP-a proizlazilo da je žalba koja ne sadrži sve tamo navedene elemente (1-4) nepotpuna. ako zakonom nije određen drugi rok. Stranka se može odreći prava na žalbu od trenutka kad je presuda objavljena. Ako žalba po svojem sadržaju ima nekih drugih nedostatka. a druga u pogledu glavne stvari. po prirodi stvari. i žalba protiv odluke o troškovima smatra se žalbom protiv presude (167/1). Suspenzivnost i devolutivnost žalbe. u sporovima male vrijednosti (467/3). što međutim ne vrijedi za postupak pred trgovačkim sudovima (501/1). postavlja se pitanje je li potpuna žalba poslana telegrafski? Naime. U pogledu potpisa treba upozoriti da prema novom uređenju stranka odnosno njezin zastupnik potpisuju podnesak na njegovu kraju (106/3). Žalba. pozvati žalitelja da u određenom roku dopuni ili ispravi žalbu podneskom ili na zapisnik kod toga suda (351/1).241 Ako je žalba nepotpuna. 3) razloge zbog kojih se žalba podnosi. čl. žalba treba sadržavati: 1) oznaku presude protiv koje se podnosi. ima svojstvo podneska. Naime. Žalba protiv presude udovoljava zahtjevima minimalnog sadržaja: 1. 4) potpis podnositelja žalbe (350). Ako se žalbom napada ne samo odluka o troškovima sadržana u presudi. Odricanje ili odustanak od žalbe ne može se opozvati (349/3). ali se umjesto podneskom može izjaviti i usmeno na zapisnik kod parničnog suda (106/4). onda od trenutka kad joj prijepis presude bude dostavljen (349/1). ZPP-a to demantira. prvostupanjski će sud dostaviti žalbu drugostupanjskom sudu ne pozivajući žalitelja da je dopuni odnosno ispravi. u radnim sporovima (437).). ako se iz nje vidi koja se presuda njome pobija 2. ne može nalaziti potpis podnositelja. Do donošenja odluke drugostupanjskog suda stranka može odustati od već podnesene žalbe (349/2). ako jedna stranka napada presudu samo u pogledu troškova. nego i odluka o glavnoj stvari. protiv kojega nije dopuštena žalba. nepotpunom se smatra samo ona žalba na temelju koje se ne može utvrditi koja se presuda pobija. dakle. ako je potpisana Iako bi iz čl. žalba se može poslati i brzojavom na kojemu se. Ako žalitelj u određenom roku ne postupi po traženju suda. 351. ZPP-om je određeno da taj rok iznosi osam dana: u mjeničnim i čekovnim sporovima (348/1). Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom (348/2).

Zabrana iznošenja novota u žalbi. između ostalog. ZIDZPP/03 uvodi bitna ograničenja razloga zbog kojih se žalba može izjaviti i to tako: . do zaključenja glavne rasprave (352/2). Iznošenje novota.da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi.da se u žalbi ne može iznijeti prigovor zastare ili prigovor radi prebijanja. pogrešnom primjenom materijalnog prava – errores juris Zakon predviđa da se presuda može pobijati: 206 . županijski sud odlučuje o žalbama protiv odluka općinskih sudova donesenih u prvom stupnju (34a/3). Dakle. Presuda na temelju priznanja i presuda na temelju odricanja mogu se pobijati. 1. ali treba naglasiti da se uz određene pretpostavke te novote mogu iskoristiti kao razlog za ponavljanje postupka. tj. doduše olakšava nastupanje pravomoćnosti presude. nepravilnim utvrđivanjem činjeničnog stanja – errores facti 2. Visoki trgovački sud RH odlučuje o žalbama protiv odluka trgovačkih sudova donesenih u prvom stupnju (34c/2) i Vrhovni sud RH odlučuje o žalbama protiv prvostupanjskih odluka županijskih sudova i Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske i protiv vlastitih prvostupanjskih odluka. Razlozi za žalbu protiv presude Donošenju presude o osnovanosti tužbenog zahtjeva prethode 3 djelatnosti suda. stranke su u žalbi protiv presude mogle iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze. sud provodi određeni postupak 2. utvrđuje pravnorelevantne činjenice 3. stranka može u žalbi iznijeti i nove činjenice te predložiti nove dokaze koji se tiču tih mana u volji (353/4). greške u provođenju postupka – errores in procendo 2. 1. Kada presudu na temelju priznanja i presudu na temelju odricanja pobija zbog tih razloga. Tako. sada postaje trenutak zaključenja glavne rasprave. i zbog toga što je izjava o priznanju odnosno odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (353/3). posljednji trenutak do kojega će stranke moći iznositi nove činjenice. .O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud (348/3). isticanje prigovora Sve do stupanja na snagu zadnje novele ZPP-a. 1. odnosno neki drugi materijalnopravni ili postupovnopravni prigovor o pitanju na koji prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti . ako zakonom nije drugačije određeno (34d/1). na utvrđene činjenice primjenjuje određena pravna pravila radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva Sve moguće greške suda svode se na dva osnovna tipa. osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (352/1).ako stranka takav prigovor nije istaknula već tijekom prvostupanjskoga postupka. odnosno predlagati nove dokaze. greške u suđenju o osnovanosti zahtjeva – errores in judicando Errores in judicando mogu biti uzrokovane.

Bitne su. 242 Prije novele ZPP-a iz 2003. odnosno zbog toga što tijekom prvostupanjskog postupka nije. Za ostale bitne povrede ova pretpostavka ne važi pa je u svakom konkretnom slučaju potrebno učiniti vjerojatnim da postoji kauzalna veza između procesne povrede i rezultata meritornog suđenja – zbog razloga relativne ništavosti. Bitne povrede odredaba parničnog postupka Povredu odredaba parničnog postupka čini sud kada u provođenju postupka ne primjeni ili kad pogrešno primjeni neko procesno pravilo. Presuda na temelju priznanja i presuda na temelju odricanja mogu se pobijati samo zbog242 apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju odnosno odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (353/3). Ta pretpostavka opravdava instituciju ništavosti koja ovlašćuje suda da presudu ukine ne ispitujući je li meritorno pravilna ili nije zbog apsolutne ništavosti. 1. 207 . metodama koje su mu stajale na raspolaganju radi utvrđivanja važnih činjenica. Ništava presude pravno postoji i može steći svojstva pravomoćnosti. Presuda zbog ogluhe i presuda zbog izostanka ne mogu se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja (353/2). 2) zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja. Za neke od bitnih povreda odredaba parničnog postupka zakon presumira da uvijek dovode do pogrešne odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva.1) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. te su se presude mogle pobijati i zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Ograničenje žalbenih navoda Žalba se u načelu može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali samo zato što je sud propustio utvrditi neku od pravno relevantnih činjenica koje su stranke iznijele do zaključenja glavne rasprave – nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ništavost je samo određeni nedostatak zbog kojeg se napadana presuda ukida. 3) zbog pogrešne primjene materijalnog prava (353/1). one za koje zakon presumira da su mogle utjecati na donošenje zakonite i pravilne presude te one koje zakon proglašava uvijek bitnim zbog nekih drugih razloga – apsolutno bitne 2. one za koje postoji vjerojatnost da su in concreto utjecale ili da su mogle utjecati na donošenje zakonite i pravilne presude – relativno bitne Bitne povrede odredaba parničnog postupka imaju za posljedicu ništavost donesene presude. a osobito zbog toga što su na temelju dokaza koje su stranke predložile do zaključenja glavne rasprave – nije o postojanju neke od važnih činjenica formirao zaključak kakav je trebao formirati – pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Presuda u sporu male vrijednosti ne može se pobijati zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja ni zbog relativno bitnih procesnih povreda.

Razlozi koji mogu dovesti do toga da činjenično stanje bude pogrešno utvrđeno mogu biti različiti. Do pogrešne primjene mjerodavnog prava može doći kad sud primjeni pravno pravilo koje ne postoji. kad primjeni pravno pravilo koje je trebalo primjeniti ali na način koji nije zakonit. Pravno pitanje je ono pitanje koje po svom sadržaju predstavlja element apstraktne praemissae major logičkog silogizma koji dovodi do presude ili neke druge odluke u parnici. Činjenično stanje je pogrešno utvrđeno kad je sud utvrđivao sve relevantne činjenice. pogrešan stav suda o tome da je neka činjenica priznata iako ona nije bila priznata. Bitne povrede odredaba parničnog postupka Svako postupanje suda koje je u protivnosti s odredbama parničnog procesnog prava – bilo da sud tijekom postupka nije primjenio. Pogrešna primjena materijalnog prava Unatoč pravilnom utvrđivanju činjeničnog stanja presuda će biti nezakonita ako se pokaže da je rezultat pogrešne primjene pravnih pravila koja treba primjeniti radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva. Procesna pravila o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju odnose se samo na činjenični kompleks koji je relevantan za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva. njihov loš izbor ili neadekvatna ocjena njihove dokazne snage. O tome koje su činjenice važne sud zaključuje na temelju hipotetičke primjene pravnog pravila za kojeg smatra da bi ga trebalo primjeniti pri odučivanju o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Bitne su one povrede koje su u uzročnoj vezi s 208 . bilo da je nepravilno primjenio neku procesnu odredbu – predstavlja odredbu procesnog prava. Činjenično stanje je nepotpuno utvrđeno kad sud propusti zauzeti stav o određenoj činjenici koja je međutim relevantna za pravilnu primjenu prava. oskudna dokazna sredstva. Činjenično je stanje ono pitanje koje predstavlja sadržaj praemisse minor silogističkog zaključivanja koje dovodi do odluke suda. ali je o postojanju svih tih činjenica ili samo nekih od njih stekao nepravilne predodžbe i formirao nepravilan zaključak.Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje Povreda dužnosti suda da pravilno utvrdi činjenično stanje je razlog za ulaganje žalbe. Nebitne su povrede one koje su u određenoj stvari bez značenja za ishod suđenja ili za ostvarivanje nekih drugih procesnih ciljeva. kad primjeni pravno pravilo koje važi ali koje nije trebalo primjeniti na konkretan slučaj. pitanje koje je element konkretnog zbivanja na koje se primjenjuje pravno pravilo kojim se opravdava osnovanost zahtjeva o kojem sud u parnici treba odlučiti. Činjenično stanje je pogrešno utvrđeno i kad sud nađe da određena činjenica ne postoji zbog toga što se nije uvjerio u njeno postojanje iako je za uvjerenje o njezinom postojanju bilo dovoljno razloga i obrnuto. Ali Zakon pod pogrešnom primjenom materijalnog prava misli samo na na povredu onih pravila od kojih zavisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva. pogrešan stav suda da je neka činjenica općepoznata.

Ništava presuda gubi pravno značenje tek djelovanjem konstitutivne odluke o njezinom ukidanju u povodu uloženog pravnog lijeka. Ona dobiva određeno značenje samo s obzirom na posljedice koje je prouzrokovala ili je mogla prouzrokovati u suđenju o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Broj tih povreda je neograničen. u okviru postupka u kojem se taj problem pojavi. Sa stajališta procesnog prava ona je jedno ništa. Relativna bitnost presude odraz je njenog funkcionalnog vrednovanja.rezultatima nepravilnog suđenja ili sa povredama nekih drugih pravno zaštićenih interesa u parnici. Funkcionalni značaj razloga relativne ništavosti upućuje na zaključak da svaka relativno bitna povreda procesnog prava dovodi i do povrede u suđenju i to u pravilu do pogrešnog utvrđivanja sadržaja praemisae minor – činjeničnog stanja na koje se primjenjuje materijalno pravo. Relativno je bitna ona povreda koja je mogla spriječiti da se stvar meritorno temeljito raspravi i pravilno ocjeni. U svakom postupku u kojem bi se na nju netko pozivao kao na pravomoćni sudski akt dopušteno je prejudicijelno uzvrđivati inegzistenciju presude. Bit će dovoljno da žalitelj učini vjerojatnim da je određena procesna povreda pod danim okolnostima mogla utjecati na zakonitost odluke. Jedina sankcija protiv ništavosti je ukidanje ništave odluke. Posljedica relativno i apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka je ništavost presude i procesnih radnji zahvaćenih povredom. Relativno bitno značenje prosuđuje se s obzirom na odnos povrede prema presudi o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Nepravilno utvrđeno činjenično stanje tretira se kao poseban žalbeni razlog samo u odnosu na činjenice na koje se primjenjuje materijalno pravo po kojemu se odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Bitna je povreda procesnog prava i kad je sud nepravilno utvrdio neku činjenicu o čijem utvrđenju ovisi primjena procesne norme pa je na takvom utvrđenju zasnovao primjenu procesnog prava. Zbog toga je ispravan zaključak o relativno bitnom značenju potvrde moguć tek nakon ispitivanja pravilnosti napadane odluke. Neke povrede odredaba parničnog postupka toliko su značajne da zbog njihovog postojanja akt koji bi trebao biti presuda ne može steći svojstva presude. Relativno bitnih povreda u parnici može biti toliko koliko i poduzetih parničnih radnji suda. nepostojeća presuda Sve što bi u takvim okolnostima procesno bilo moguće to je da se ako postoji neposredni pravni interes deklaratornom odlukom konstatira nepostojanje sudske presude. Relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka Relativno bitna povreda – relativni razlog ništavosti postoji ako sud tijekom postupka nije primjenio ili je nepravilno primjenio neku odredu procesnog prava. a to je bilo ili je bar moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite presude. Za razloge relativne ništavosti karakteristično je da o njima žalbeni sud vodi računa samo ako se žalitelj na takvu povredu u žalbi pozove. 209 . Unatoč ništavosti presuda i dalje pravno postoji pa može steći i svojstva pravomoćnosti. Određena povreda ne može se kvalificirati kao relativno bitna ako se ustanovi da je njezina posljedica povreda nekog dugog pravno zaštićenog interesa u parnici a ne samog zahtjeva za donošenje pravilnih i zakonitih presuda.

povreda načela javnosti. Povreda pravila o procesnim pretpostavkama a) s obzirom na sud izuzeti sudac.Pozivanje na procesnu povredu omogućuje da se određena odluka pobija i kada se određeni pravni lijek zbog povrede u suđenju ne može izjaviti ( u žalbi protv presude zbog ogluhe i presude zbog izostanka.d. parnična sposobnost.d. bez obzira na to je li povreda utjecala ili mogla utjecati na pravilnost presude.d. ne pazi po sl. pazi po sl. c) s obzirom na predmet spora 2. u reviziji protiv drugostupanjske presude) U žalbi protiv presude na temelju priznanja i odricanja te protiv presude u sporu male vrijednosti ne može se isticati relativno bitna povreda kao žalbeni razlog. pazi po sl.d. sud na njih pazi ex offo. 3. Apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka Apsolutno bitne povrede su one povrede zbog kojih. sudska nenadležnost. treba uvijek ukinuti presudu. ne pazi po sl.d.d. povreda pravila o jeziku. prema izričitoj odredbi zakona. Povreda pravila o odlučivanju 210 . Klasifikacija razloga apsolutne ništavosti 1. ne pazi po sl. postojanje procesnih smetnji.pazi po sl. ne pazi po sl.d. pazi po sl. Tada će drugostupanjski sud ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave. sudjelovanje u suđenju osobe koja nema svojstvo suca. Povreda pravila o postupanju povreda načela saslušanja stranaka. relativna nenadležnost suda.d. ne pazi po sl.d.d. pazi po sl. taksativno su navedene u zakonu. nedostatci u zastupanju. Ne treba utvrđivati kauzalni neksus. ne pazi po sl.d. b) s obzirom na stranke stranačka nesposobnost.

2) ako je odlučeno o zahtjevu u sporu koji ne ide u sudsku nadležnost (članak 16.ne pazi po sl.). prekoračenje tužbenog zahtjeva. ili o kojemu je već prije pravomoćno presuđeno. stavak 3. 9) ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica. 10) ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnoj raspravi. ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. ili ako zakonski zastupnik. 8) ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku. presudu zbog ogluhe. nedopušteno izricanje presude na temelju odricanja. nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. 7) ako je protivno odredbama ovoga Zakona sud odbio zahtjev stranke da se u postupku služi svojim jezikom i pismom i da prati tijek postupka na svom jeziku.d. pazi po sl. ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. povreda pravila o obliku i sadržaju presude. ili ako presuda nema uopće razloga. a osobito propuštanjem dostave. 6) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem. nedopušteno izricanje presude zbog ogluhe. ne pazi po sl. točka 1. ako vođenje parnice. 211 . ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik. stavak 1. ili o kojemu je već zaključena sudska nagodba ili nagodba koja po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe. ili ako je u donošenju presude sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca. nedopušteno izricanje presude zbog izostanka. presudu zbog izostanka ili presudu bez održavanja rasprave. odlučivanje utemeljeno na nedopuštenim raspolaganjima stranaka. ne pazi po sl.d. nedopušteno izricanje presude bez održavanja rasprave. ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba. odnosno koji je rješenjem suda bio izuzet.d. 3) ako je sud u povodu prigovora stranaka pogrešno odlučio da je stvarno ili mjesno nadležan.u ovom slučaju žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču (354/3). ako proturječi sama sebi ili razlozima presude. ili su ti razlozi nejasni ili proturječni.). odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno .d.d. ne pazi po sl. do 6. ne pazi po sl.). a stranka se zbog toga žali. a osobito ako je izreka presude nerazumljiva. 4) ako je protivno odredbama ovoga Zakona sud utemeljio svoju odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka (članak 3. Bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji (354/2): 1) ako je u donošenju presude sudjelovao sudac koji se po zakonu mora izuzeti (članak 71.d. 11) ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku. presudu na temelju odricanja. 5) ako je protivno odredbama ovoga Zakona donio presudu na temelju priznanja. 12) ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev.- nedopušteno izricanje presude na temelju priznanja.

odredit će se sudac izvjestitelj (361/1). ako je podnesen. odnosno provesti izviđaje da provjeri istinitost tih navoda u žalbi (360/2). ili osoba koja se odrekla ili je odustala od žalbe. Da bi se osigurala primjena načela kontradiktornosti. žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostatci tiču. dužnost predsjednika vijeća obavljat će drugi član vijeća (361/2). Žalba je nepravovremena ako je podnesena nakon proteka zakonskog roka za njezino podnošenje (358/2). koje mogu dati svoje očitovanje u roku od osam dana (360/3). sudac može. Žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe. Ako je predsjednik vijeća određen za suca izvjestitelja. Međutim. Primjerak objašnjenja. potpune i dopuštene žalbe dostavit će prvostupanjski sud protivnoj stranci koja može u roku od osam dana od primitka podnijeti tome sudu odgovor na žalbu (359/1). ako ocijeni da je to potrebno. ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe (358/3). u spisu se ponekad ne nalaze podaci na temelju kojih bi drugostupanjski sud mogao ocijeniti je li došlo do procesne povrede na koju se žalitelj poziva. odnosno predsjednik vijeća će žalbu i odgovor na žalbu. prvostupanjski sud koji je donio napadanu presudu i kojemu se žalba podnosi – judex a quo i drugostupanjski sud nadležan da odlučuje o žalbi – žalbeni sud judex ad quem. Kad spisi po žalbi stignu drugostupanjskom sudu. Primjerak pravovremene. ili zto što zakonski zastupnik odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku. 212 . Primjerak odgovora na žalbu dostavit će prvostupanji sud žalitelju. već će se dostaviti drugostupanjskom sudu koji će ga uzeti u obzir ako je to još moguće (359/2). sudac će dostaviti strankama. Zato je propisano da će sudac po potrebi dati žalbenom sudu objašnjenje u povodu navoda žalbe koji se tiču tih povreda. Nepravovremenu. Nakon primitka odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu sudac pojedinac. drugostupanjski sud je može prihvatiti samo ako utvrdi postojanje tih povreda. odnosno izvješća o obavljenom izviđaju. nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac. sa svim spisima dostaviti drugostupanjskom sudu (360/1). Postupak u povodu žalbe protiv presude U parničnom stadiju pokrenutom žalbom protiv presude prvostupanjskog suda sudjeluju dva suda. odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (358/1). Žalba je nepotpuna ako se iz nje ne može utvrditi koja se presuda pobija ili ako nije potpisana. Očitovanja stranaka sudac će dostaviti drugostupanjskom sudu bez obzira na to jesu li dana u propisanom roku (360/5). pozvati stranke da prisustvuju provedbi izviđaja (360/4). Nepravovremeno podnesen odgovor na žalbu neće se odbaciti. a ne može ukinuti presudu samo zato jer postoji sumnja da su se one ostvarile. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku (357). Kad je žalba izjavljena zbog bitnih povreda parničnog postupka.Zato što stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba ili zato što parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik.

Nakon toga pročitat će se presuda ili dio presude na koji se odnosi žalba. 1. i 11. od prvostupanjskog suda pribaviti izvještaj o povredama odredaba postupka i zatražiti da se radi utvrđivanja tih povreda provedu izviđaji (361/3).. Drugostupanjski sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća (362/1). Granice ispitivanja prvostupanjske presude Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom (quantum devolutum tantum apelatum). 9. drugostupanjski sud uzet će da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu (365/1). Novelom 2003 je predviđeno da drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na okolnost da je u donošenju presude sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca. može pozvati stranke ili njihove zastupnike na sjednicu vijeća (362/2). U noveli 2003 brisana je odredba po kojoj je 243 244 Inače.Sudac izvjestitelj može. Od tog pravila postoje neki izuzetci.na njega drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnost. institut rasprave pred drugostupanjskim sudom je ukinut. a protivna stranka odgovor na žalbu (363/3). Kad vijeće drugostupanjskog suda nađe da je to radi donošenja odluke o žalbi potrebno. Pogrešna primjena materijalnog prava – žalbeni sud je uvijek dužan paziti po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava bez obzira radi li se o kogentnim ili dispozitivnim normama 3. Na ostale apsolutno i relativno bitne povrede sud pazi samo ako se žalitelj na njih pozvao u žalbi. Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Razlozi za žalbu Drugostupanjsku sud u načelu ispituje prvostupanjsku presudu samo u granicama razloga koji su navedeni u žalbi. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava (365/2)244. Sjednica vijeća na kojoj prisustvuje barem jedna od stranaka počinje izvještajem suca izvjestitelja. Bitne povrede odredaba parničnog postupka – drugostupanjski sud vodi računa samo o onim razlozima apsolutne ništavosti koji su u zakonu zričito predviđeni.. prema potrebi.243 Sud će održati sjednicu vijeća i odlučiti o žalbi i ako u prethodnom slučaju izostanu jedna ili obje stranke (363/1). 2. 213 . 8. Zatim će žalitelj obrazložiti svoju žalbu. stavka 2. točke 2. 4. pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. Žalbeni sud više ne pazi ex offo na ostale apsolutno bitne povrede.. a prema potrebi i zapisnik o glavnoj raspravi pred prvostupanjskim sudom. Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi. koji izlaže stanje stvari ne dajući svoje mišljenje o osnovanosti žalbe (363/2). a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija.

nepotpunu ili nedopuštenu. ali da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu (368/2). ukinuti tu presudu i uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupnju presudu: . Zakon ne traži da se u žalbi istakne žalbeni prijedlog. odnosno tu presudu preinačuje. Drugostupanjski sud odlučuje rješenjem ili presudom: rješenjem odbacuje žalbu kao nepravovremenu. Pravna shvaćanja stranaka ne obvezju parnični sud. 214 . nepotpunu ili kao nedopuštenu. 3. potvrđuje prvostupanjsku presudu. U žalbenom postupku iznosi se i zahtjev procesnopravne naravi – prijedlog žalitelja da žalbeni sud na određeni način nadomjesti presudu novom. on ako je istaknut ne obvezuje žalbeni sud. ako to nije učinio prvostupanjski sud (367). ako zakonom nije drukčije određeno (41/2. nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će drugostupanjski sud rješenjem. Pred žalbeni sud mogu se iznijeti samo one teme o kojima je prvostupanjski sud već odlučivao ili dio tih tema ( tantum apellatum quantum judicium). a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti (368/1). Žalbeni sud primarno sudi o osnovanosti pravnog lijeka. 2. povoljnijom za tužitelja ili da je ukine. 4. odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Jura novit curia. odnosno ukida prvostupanjsku presudu. preinačiti prvostupanjsku presudu (366/1). odnosno prijedlog protivnika da žalbeni sud žalbu odbaci ili odbije. drugostupanjski sud može: 1.ako utvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. odbaciti žalbu kao nepravovremenu. Odluke drugostupanjskog suda o žalbi Drugostupanjski sud sudi u vijeću sastavljenom od trojice sudaca. pa tek tako i o meritumu spora iznesenog pred prvostupanjski sud.drugostupanjski sud bio dužan ukinuti presudu prvostupanjskog i vratiti predmet na ponovno suđenje i kad stranka presudu nije pobijala zbog tog razloga ako bi se prilikom rješavanja o žalbi pojavila opravdana sumnja jesu li činjenice na kojima je utemeljena prvostupanjska presuda pravilno utvrđene Žalbeni prijedlog Tema raspravljanja pred žalbenim sudom ne može biti drugačija od one koja je bila istaknuta pred prvostupanjskim sudom. Nepravovremenu. . ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu 5. Dakle. 44/1).kad ustanovi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija. a presudom odbija žalbu.

ovoga Zakona. točke 2. Ako su u postupku pred prvostupanjskim sudom povrijeđene odredbe članka 354. Drugostupanjski sud može ukinuti presudu i kad stranka traži njezinu preinaku. Ako se prvostupnja presuda ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja. Kad drugostupanjski sud ukine presudu prvostupanjskog suda i vrati predmet istom sudu na ponovno suđenje. ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet nadležnome prvostupanjskom sudu ili će ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu (369/3). Drugostupanjski će sud presudom preinačiti prvostupnju presudu: 1) ako je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio isprave ili posredno izvedene dokaze. . s obzirom na prirodu povrede. jer nema zahtjeva o kojem bi se odlučivalo. . radi predaje strankama i drugim zainteresiranim osobama (376). može narediti da se nova glavna rasprava održi pred drugim vijećem (371). 3) ako smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno.ako smatra da radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja treba održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom (370). a ne o onome što je traženo (369/4). ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo (373).Drugostupanjski će sud rješenjem ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu: . a na tim je činjenicama utemeljena presuda. 2) ako je prvostupanjski sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica. treba u obrazloženju navesti koje su odredbe povrijeđene i u čemu se povrede sastoje (375/2). Ako su u postupku pred prvostupanjskim sudom povrijeđene odredbe članka 354. drugostupanjski će sud rješenjem ukinuti presudu prvostupanjskoga suda samo u dijelu u kojem je prekoračen tužbeni zahtjev (369/5) i neće vraćati prvostupanjskom sudu.ako utvrdi da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka245 (369/1). Sadržaj drugostupanjske odluke. Kad se prvostupanjska presuda ukida zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. stavka 2. Zabrana reformatio in peius: drugostupanjski sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona podnijela žalbu (374). i 9.ako utvrdi da je prvostupanjskom presudom prekoračen tužbeni zahtjev na način da je odlučeno o nečem drugom. a može preinačiti presudu iako stranka traži da se ona ukine (366/2). Drugostupanjski sud vratit će sve spise sudu prvog stupnja s dovoljnim brojem ovjerenih prijepisa svoje odluke. stavka 2. . 215 . točke 8. U obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti (375/1). ZPP-a. drugostupanjski će sud ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu (369/2). 245 U ovom slučaju može i ustupiti predmet nadležnome prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.ako utvrdi da je prvostupanjskom presudom prekoračen tužbeni zahtjev na način da je dosuđeno više od onoga što je traženo. a odluka je prvostupanjskog suda utemeljena isključivo na tim dokazima. drugostupanjski će sud. navest će su u čemu se sastoje nedostaci u utvrđivanju činjeničnog stanja odnosno zašto su određene činjenice i dokazi važni i od utjecaja za donošenje pravilne odluke (375/3).

u teoriji se smatra da će biti vezan za pravna stajališta drugostupanjskog suda o procesnim pitanjima. Prvostupanjski sud dužan je izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju (377/1). devolutivan. već ponekad i drugi sudionici u postupku (npr. Za režim žalbe protiv rješenja važe ova pravila. Ako žalitelj ne podnese pravovremeno prijedlog za donošenje dopunske drugostupanjske presude. Žalba protiv rješenja Žalba protiv rješenja je redovan. jednostran i u pravilu suspenzivan pravni lijek protiv rješenja prvostupanjskog suda. u svezi sa 339/2). No prvostupanjski sud nije ni u tom predmetu vezan pravnim shvaćanjem na kojem se temelji ukidno rješenje žalbenog suda. Prijedlog za donošenje drugostupanjske odluke ne može se podnijeti radi toga što drugostupanjski sud nije odlučio o svim razlozima zbog kojih je žalba izjavljena ili na koje je bio dužan paziti po službenoj dužnosti (377a/2).246 Na novoj glavnoj raspravi stranke mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze (377/2). 216 . Pravo na žalbu protiv rješenja imaju ne samo stranke. Protiv rješenja prvostupanjskog suda dopuštena je žalba. žalba protiv rješenja dopuštena je u svim slučajevima osim o onima u kojima je izričito zabranjena 2. smatrat će se da je odustao od žalbe ili njezinog dijela u vezi s kojima je bilo moguće donijeti drugostupanjsku presudu (337a/5. ona je suspenzivna. 246 Međutim. 1. Postupanje prvostupanjskog suda nakon ukidanja njegove presude. nova rasprava pred prvostupanjskim sudom održat će se prema odredbama koje važe za održavanje glavne rasprave u slučaju kad se izmijeni sastav suda (377/3). osim kad zakon neposredno ili sud na temelju zakonskog ovlaštenja. nesamostalna žalba 3.Dopunska drugostupanjska odluka Ako je drugostupanjski sud propustio odlučiti glede svih dijelova presude koji se pobijaju žalbom ili ako je propustio donijeti sve odluke koje je odbacujući. Ako presuda bude ukinuta zato što je presudu donio nenadležni sud. kad je dopuštena samostalna žalba. Prijedlog se podnosi prvostupanjskom sudu. koji ga je dužan bez odgode zajedno sa spisom proslijediti drugostupanjskom sudu (377a/3). odnosno odbijajući ili prihvaćajući žalbu trebalo donijeti ili ako je propustio odlučiti u pogledu jedne ili više žalbi. odredi da žalba nije suspenzivna. kad je dopuštena ona je samostalna osim u slučajevima kad zakon neposredno ili sud na temelju zakonskog ovlaštenja odredi da je dopuštena samo vezana. žalitelj može u roku od petnaest dana od dostave drugostupanjske odluke predložiti drugostupanjskom sudu da svoju odluku dopuni (377a/1). svjedoci) ako se ono na njih odnonsi. ako ZPP izrijekom ne isključuje žalbu (378/1).

217 . nepotpunu ili nedopuštenu. Nesamostalna žalba Ako ZPP izričito određuje da posebna žalba nije dopuštena. Izvanredni pravni lijekovi Osnovne karakteristike revizije Revizija protiv presude je izvanredan. ograničen i dvostrani pravni lijek stranka zbog povrede zakona protiv pravomoćne presude drugog stupnja donesene u povodu žalbe protiv prvostupanjskog suda. prvostupanjski sud umnožit će spis i prijepis spisa zajedno sa žalbom dostaviti drugostupanjskom sudu te će nastaviti postupak radi rješavanja pitanja na koja se žalba ne odnosi (378/3). devolutivan nesuspenzivan. Nesamostalna žalba svodi se na žalbu protiv konačne odluke u kojoj se nezakonitost napadane odluke dovodi u funkcionalnu vezu s nezakonitošću rješenja koje je takvoj odluci prethodilo i svojim ju sadržajem uvjetovalo. žalba postala dvostrani pravni lijek. 2) odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda. dakle. samostalan.Pravovremeno podnesena žalba zadržava ovrhu rješenja. Odredbe o odgovoru na žalbu primjenjivat će se samo na žalbe izjavljene protiv rješenja kojima je postupak pred prvostupanjskim sudom okončan (381). rješenje prvostupanjskog suda može se pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke (378/2). O žalbi protiv rješenja odlučuje sudac pojedinac višeg suda (44/2). neovisno o tome tko ju je izjavio. 3) uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti te prema potrebi predmet vratiti na ponovan postupak (380) U slučajevima u kojima je po ZPP-u posebna žalba dopuštena protiv rješenja kojima se postupak pred prvostupanjskim sudom ne završava. U tim je slučajevima. Postupak po žalbi protiv rješenja Rješavajući o žalbi drugostupanjski sud može: 1) odbaciti žalbu kao nepravovremenu. ako ZPP nije drugačije propisao (379/1). Ako stranka ima više punomoćnika rok za izjavljivanje revizije počinje teći od dostave prijepisa drugostupanjske presude jednom od njih. Nesamostalna žalba je specifičan način kritiziranja obrazloženja konačne odluke. Rješenje protiv kojega nije dopuštena posebna žalba može se odmah ovršiti (379/1). Revizija se može izjaviti u prekluzivnom roku od 30 dana od dana dostave drugostupanjske presude stranci koja ju izjavljuje neovisno o tome je li prijepis drugostupanjske presude sadržavao uputu o njenom izjavljivanju. U postupku po žalbi protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe koje važe za žalbu protiv presude.

Jednako pravilo vrijedi i onda kad je u prvostupanjskom postupku jedna stranka u cijelosti uspjela (pa stoga nije ni mogla podnijeti žalbu zbog nedostatka pravnog interesa).O reviziji meritorno odlučuje bez održavanja glavne rasprave Vrhovni sud RH. a ne može se izjaviti protiv prvostupanjske presude koja nije pobijana žalbom. Primjenom klasičnog selektivnog kriterija vrijednosti predmeta spora. c) Redovna revizija Redovna revizija nije dopuštena u svim sporovima u kojima revizija nije isključena. da se ona može izjaviti samo protiv presude koja je postala pravomoćna. njena mogućnost izjavljivanja revizije ovisi o sadržaju drugostupanjske presude. zakon dopušta reviziju u svim sporovima u kojima u redovnom parničnom postupku vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100. Određene odluke procesnog karaktera može u povodu revizije donositi i sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda ali i sudac izvjestitelj tog suda. 218 . isključena u bračnim sporovima. ali je drugostupanjski sud povodom žalbe protivne stranke preinačio prvostupanjsku presudu. Po vrijednosnom kriteriju revizija je isključena u sporovima male vrijednosti uz stanovite izuzetke određene po kauzalnom kriteriju. Određivanje vrijednosti predmeta spora zbrajanjem vrijednosti pojedinih zahtjeva moguće je samo kod objektivne kumulacije.000 kuna Ovdje nije mjerodavna ukupna vrijednost predmeta spora. Po kauzalnom kriteriju revizija je npr.247 b) Drugostupanjske presude protiv kojih je revizija isključena U određenim sporovima revizij je isključena po vrijednosnom a u nekim po kauzalnom kriteriju. ta će stranka moći izjaviti reviziju. kad drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na štetu stranke koja se nije žalila. Presude protiv kojih se može izjaviti revizija a) Općenito Revizija se može podnijeti samo protiv drugostupanjske presude. drugim riječima. Ako tada recimo samo jedna stranka izjavi žalbu. No. 1. pa se može dogoditi da protiv presude kojom je zahtjev djelomično prihvaćeno pravo na reviziju ima samo jedna stranka. ona koja može napadati dio presude čija vrijednost prelazi restriktivnu granicu. u sporovima s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi. 247 Međutim. Kod običnog materijalnog suparničarstva zasnovanog na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi za dopustivost revizije mjerodavna je vrijednost svakog zahtjeva posebno a ne njihov zbroj. Ograničenja dopustivosti te revizije određena su po vrijednosnom i kauzalnom kriteriju. te u sporovima o uzdržavanju maloljetnog djeteta ili djeteta nad kojim roditelj ostvaruje roditeljski skrb nakon punoljetnosti. Stranka koja nije izjavila žalbu nema pravo na reviziju protiv drugostupanjske presude kojom je odbijena žalba protivne strane. To znači. kod djelomičnog uspjeha stranaka u prvostupanjskom postupku možemo imati i drukčije situacije.

negativni. U nekim sporovima u kojima bi vrijednosni. da drugostupanjska presuda nije donesena u sporu u kojem je revizija isključena 2. trebaju biti ispunjene dvije negativne i jedna pozitivna pretpostavka. te protiv drugostupanjske presude donesene radi objavljivanja ispravka objavljenje informacije i odgovora. d) Izvanredna revizija Da bi izvanredna revizija protiv drugostupanjske presude bila dopuštena. Izvanredna je revizija koncipirana kao pravni lijek čija je primarna pravnozaštitna funkcija osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti građana. 3. za ocjenu dopustivosti revizije mjerodavna je vrijednost predmeta spora koji se dobije dijeljenjem te vrijednosti s brojem tužitelja. Po kauzalnom kriteriju revizija je dopuštena i protiv drugostupanjske presude o utvrđivanju ili osporavanju majčinstva ili očinstva. redovnu reviziju 3. 1. Razlozi za reviziju Razlozi za reviziju su različito određeni u ovisnosti o tome je li riječ o redovnoj ili izvanrednoj reviziji. e) Redovna revizija 219 . Redovna revizija dopuštena je u sporovima značajne imovinskopravne i socijalne vrijednosti. 2.Ako prigovor prebijanja prelazi revizibilnu granicu a to nije slučaj i sa tužbenim zahtjevom. reviziji nema mjesta. U sporovima u kojima se traži da se ovrha proglasi nedopuštenom mjerodavna je za ocjenu dopustivosti revizije vrijednost predmeta spora označena u tužbi. U slučaju eventualne kumulacije mjerodavna je vrijednost svakog pojedinog zahtjeva. Vrijednost predmeta spora za dopustivost revizije protiv međupresude utvrđuje se prema vrijednosti predmeta spora pobijanog dijela glavnog zahtjeva. svakako uz ispunjenje ostalih općih pretpostavka o kojima ovisi dopustivost revizije. Njom se omogućava kontrola jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti građana u onim drugostupanjskim presudama u kojima se ta kontrola ne može ostvariti redovnom revizijom. da je tu reviziju u izreci svoje presude dopustio drugostupanjski sud zato što je ocjenio da odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti građana koje je naznačio u obrazloženju te presude Izvanredna revizija je supsidijarna i dopunska u odnosu na redovnu – ona je suvišna u slučajevima u kojima je dopuštena redovna revizija. primjenom kauzalnog pozitivnog selektivnog kriterija zakon reviziju ipak dopušta. Kad je više tužitelja označilo jedinstvenu vrijednost predmeta spora u parnici u kojoj traže utvrđenje njihovog prava suvlasništva na nekretninama na jednake dijelove. selektivni kriterij sprječio reviziju iako se radi o sporovima od posebnog socijalnog značenja. Tako stranke mogu podnijeti reviziju ako je drugostupanjska presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu. da drugostupanjska presuda nije donesena u sporu u kojemu revident protiv nje može izjaviti tzv.

Namjenjena je sankcioniranju povreda procesnog i materijalnog zakona. 1. da podnositelj revizije zbog toga žalbom nije pobijao prvostupanjsku presudu 3. odnosi na stvarnu i mjesnu nadležnost248. Dakle. U slučaju u kojemu drugostupanjski sud u povodu žalbe preinači prvostupanjsku presudu . toč. o prekoračenju tužbenog zahtjeva Mogućnost izjavljivanja revizije zbog tih povreda višestruko je relativizirana. osim ako se povreda. o formi i sadržaju presude zbog nedostataka o kojima se ona ne može ispitati 6. st. protiv drugostupanjske presude iz članka 382. ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica250(385/1/1). o apsolutnoj nadležnosti 248 249 250 Čl. 2. o saslušanju stranaka 2. ZPP-a revizija se može izjaviti zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka. 2. da je drugostupanjskom presudom žalba odbijena i prvostupanjska presuda utvrđena Ako je zbog navedenih povreda podnositelj revizije svojom žalbom pobijao prvostupanjsku presudu pa je njegova žalba odbija i prvostupanjska presuda potvrđena – one od njih zbog kojih je žalba bila izjavljena postaju i razlog za podnošenje revizije. 354. Revizija se može izjaviti zbog apsolutno i relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka. ZPP-a Čl.neovisno o tome koja je stranka izjavila žalbu i zbog kojh razloga – sve navedene apsolutno bitne povrede postaju razlog zbog kojeg se revizija može izjaviti. o pravu stranke da se u postupku služi svojim jezikom i pismomo te da prati tijek postupka na svom jeziku 3. stavka 1. st. 3. dakle bitne povrede odredaba. 5. Zbog tih se povreda revizija ne može izjaviti ako su kumulativno ispunjene ove pretpostavke. o javnosti glavne rasprave 5. Ipak treba uzeti da bi povreda pravila o stranačkoj i parničnoj sposbnosti te o zastupanju reviziju mogla izjaviti samo ona stranka koje se te povrede tiču. o izuzeću i sastavu suda 2. U trećoj su kategoriji sve ostale apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.Redovna revizija je ograničeni pravni lijek i s obzirom na razloge zbog kojih se može izjaviti. ali glede toga postoje ograničenja. 1. 1. st. U drugu kategoriju spadaju apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka. ZPP-a 220 . 9. 354. da su počinjene u prvostupanjskom postupku 2. 2. toč. Zbog navedenih povreda revizija je uvijek dopuštena ako su počinjene u drugostupanjskom postupku. ZPP-a Čl. ako je prvostupanjski sud protivno ZPP-u donio presudu bez održavanja rasprave249 ili 3. toč. o stranačkoj i parničnoj sposobnosti te o zastupanju stranaka 4. 1. 2. 354.

da revizijski sud u načelu ispituje samo pravilnost primjene prava. Što se tiče revizije protiv presude donesene u drugom stupnju kojom se potvrđuje presuda na temelju priznanja ili presuda na temelju odricanja. 221 .251 Pogrešna primjena materijalnog prava Protiv drugostupanjske presude iz članka 382. točke 1. stavka 1. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje Revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. drugostupanjska presuda kojom se te presude potvrđuju može se pobijati i zbog tih povreda. Protiv te presude se. protiv drugostupanjske presude iz članka 382. ZPP o tome sadrži posebne odredbe. o pravomoćnosti Zbog tih se povreda revizija uvijek može izjaviti neovisno o tome jesu li počinjene u prvostupanjskom ili drugostupanjskom postupku i je li ih stranka koja se na njih poziva izjavila u žalbi protiv prvostupanjske presude. međutim. Razlozi za izvanrednu reviziju Kad se revizija podnosi protiv drugostupanjske presude zato što odluka ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili procesnopravnog pitanja važnog za osiguranje 251 Protiv presude donesene u drugom stupnju kojom se potvrđuje presuda na temelju priznanja ili presuda na temelju odricanja revizija se može izjaviti samo iz razloga iz stavka 1. ako drugostupanjski sud povodom žalbe ne ukloni relativno bitnu procesnu povredu. ZPP-a revizija se može izjaviti zbog pogrešne primjene materijalnog prava (385/1/3) i to u jednakom opsegu u kojem se zbog tog razloga može izjaviti i žalba. Prema tome. tako da se njegova odluka može pobijati revizijom zbog relativno bitne procesne povrede. o donošenju presude na temelju priznanja i odricanja te bog ogluhe i izostanka 5. (385/3). ali samo ako su učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom. ZPP-a revizija se može izjaviti zbog zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka ako su učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom (385/1/2). on i sam čini tu povredu. i 2. Dakle. ne može izjaviti revizija zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Slijedi. O tim povredam žalbeni sud vodi računa samo na zahtjev žalitelja. Stranke mogu u reviziji iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti (387). članka 385. a ne i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. dok se prvostupanjske presude na temelju priznanja odnosno odricanja uopće ne mogu pobijati žalbom zbog relativno bitnih procesnih povreda. dakle. To znači da ovdje revizijski razlog mogu biti neke od apsolutno bitnih povreda i relativno bitne povrede koje su učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom. Propuštanjem podnošenja žalbe stranka ih sanira. Prema sudskoj praksi. o dopustivosti stranačkih dispozicija 4. stavka 1.3.

ako je tom pitanju revizijski sud već zauzeo stav. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo stav a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita mišljenja. da određena osoba nije mogla biti svjedok oporuke. Kad novote ne bi bile dopuštene ni u tom okviru. Suđeno je da se u reviziji po prvi put ne mogu iznositi nove činjenice.U tom bi slučaju okolnost što postoji različita praksa drugostupanjskih sudova upućivala na potrebu da se intervencijom revizijskog suda pridonese osiguranju jedinstvene primjene zakona i ravnopravsnosti građana 2. promjene u pravnom sistemu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim izvorima prava te judikaturu ustavnog suda ili EKLJ-a. bilo bi nemoguće pobijati drugostupanjsku presudu zbog povreda procesnog pravila do kojih je došlo tek u žalbenom postupku. U tom slučaju drugostupanjski sud bi dopuštajući reviziju nastojati isprovocirati primjenu prakse revizijskog suda navodeći ga razlozima iznijetim u durgostupanjskoj presudi da odstupi od svog prije zauzetog stava i da prihvati shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci 4. 1. ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim stavom.jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana ona se može izjaviti samo zbog materijalnopravnog ili procesnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Iznošenje novota Iznošenje novota dopušteno je samo ako se one odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti. Pretpostavke za dopustivost podnošenja takve revizije su da odluka u sporu ovisi. 1. Pravni stav revizijskog suda mogao bi unaprijed spriječiti raznolikost prakse i djelovati usmjeravajuće uspostavljanjem jasnih interpretacijskih pokazatelja na stranke i njihove kvalificirane zastupnike te prvostupanjske i drugostupanjske sudove. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo stav i presuda se drugostupanjskog suda temelji na shvaćanju koje je podudarno s tim stavom ali drugostupanjski sud smatra da bi – osobito uvažavajući pravne argumente iznesene tijekom prvostupanjskog postupka i užalbi. on se ne može isticati ni u reviziji. ako o tom pitanju reviijski sud još uvijek nije zauzeo svoj stav odlučujući o pojednim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici. a radi se o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana Odluka u sporu ovisila bi o rješenju nekog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana npr. Ipak reviziju ne bi trebalo dopustiti o pitanjima koja se ne tiču neke apsolutno ili relativno bitne povrede zbog koje je revizija inače dopuštena. da je tužitelju dosuđena naknada štete u iznosu koji prelazi visinu ugovorenih osiguranih svota. 3.trebalo preispitati ustaljenu sudsku praksu Slučajevi u kojima bi odluka u sporu ovisila o rješenju nekog procesnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstevene primjene zakona i ravnopravnosti građana bili bi slični onima u kojima bi ta odluka ovisila o rješenju nekog materijalnopravnog pitanja. 222 . Budući da se prigovor radi prebijanja u parnici može isticati samo tjekom prvostupanjskog postupka ako takav prigovor nije iznesen pred prvostupanjskim sudom. o rješenju nekog materijalnopravnog ili procesnopravnog pitanja koje je 2. na kojima se temelji prigovor apsolutne ništavosti ugovora.

b) Redovna revizija Revizijski sud ispituje samo razloge koji su na određeni način navedeni u samoj reviziji. 223 . To znači da bi trebalo uzeti da se drugostupanjska presuda pobija u onom dijelu u kojem je nepovoljna za revidneta jer ju on ne bi imao pravnog interesa pobijati u djelu koji bi za njega bio povoljan. U dijelu u kojem bi drugostupanjsku presudu trebalo ispitivati u povodu izvanrene revizije. c) Izvanredna revizija Izvanredna revizija dopuštena je samo zbog materijalnopravnih i procesnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojih ju je drugostupanjski sud dopustio. Revizija ne zadržava ovrhu presude protiv koje je izjavljena (384). Ako se revizija ne bi ticala tog dijela trebalo bi ju odbaciti kao nedopuštenu. određene navedene razloge zbog kojih se izjavljuje. Postupak u povodu revizije Revizija se izjavljuje u roku od trideset dana od dostave drugostupanjske presude (382/4). Revizija treba sadržavati: sve što i svaki drugi podnesak (106). To pravilo vrijedi i za redovu i za izvanrednu reviziju. Ako podnositelj revizije ne bi u svojoj reviziji naznačio u kojem dijelu pobija drugostupanjsku presudu. Što se tiče odustanka od revizije primjenjuju se na odgovarajući način odredbe ZPP-a o žalbi protiv presude (399). te potpis podnositelja (350 u svezi sa 399 te 386/1). Revizijski sud bi mogao ispitivati drugostupanjsku presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija izvanrendom revizijom ako je ona dopuštena protiv tog dijela napadane presude.Granice ispitivanja drugostupanjske odluke a) Općenito Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga na određeni način navedenih u reviziji. određenu izjavu o tome da se presuda pobija u cijelosti ili u nekom dijelu. On u tom pogledu nema nikakvih oficioznih ovlaštenja. dio koji pobija trebalo bi utvrditi primjenom pravila o pravnom interesu. Revizijski sud ovlašten je paziti samo na one razloge zbog kojih je revizija dopuštena ako se na njih revident određeno pozvao. oznaku presude protiv koje se podnosi.

Revizija se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sudove252i protivnu stranku (388). sa svim spisima izravno revizijskom sudu (390/3). Nepravovremenu. ovoga Zakona izjavljena iz razloga zbog kojeg nije dopuštena ili je izjavljena iz razloga zbog kojeg je dopuštena ali koji nije obrazložen. koji će ga uzeti u obzir ako je to još moguće (390/2). Sudac prvostupanjskog suda dostavit će primjerak revizije i odgovora na reviziju ako je podnesen i drugostupanjskom sudu koji će svoje izvješće o mogućim povredama postupka pred tim sudom izravno uputiti revizijskom sudu (390/4). koja može u roku od petnaest dana od dostave revizije podnijeti tom sudu odgovor na reviziju (390/1). Dakle. nepotpuna ili nedopuštena 2) Provjeriti je li revizija obrazložena 3) Primjerak pravodobne. Dakle. sudac prvostupanjskog suda odbacit će je rješenjem bez prethodnog pozivanja stranke da je dopuni (386/2). nepotpunu ili nedopuštenu reviziju odbacit će rješenjem sudac prvostupanjskog suda. Budući da revizijski sud ne pazi više po službenoj dužnosti ni na koji revizijski razlog (392a). ili ako osoba koja je izjavila reviziju nema pravni interes za podnošenje revizije ili ako je revizija izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može podnijeti (389/2). 252 Pod izrazom "sudovi" misli se na prvostupanjski. odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda dostavit će protivnoj stranci. stavka 1. sudac prvostupanjskog suda ima slijedeće zadatke: 1) Provjeriti nije li revizija nepravovremena. Primjerak pravodobne. dostavljanje revizije se više ne vrši putem drugostupanjskog suda. Ne podnosi se više ni primjerak za državnog odvjetnika. U reviziji stranka treba određeno navesti razloge zbog kojih je izjavljuje (386/1). ili osoba koja je odustala od revizije. odnosno ako revizija iz članka 382. odnosno nakon proteka roka za odgovor na reviziju sudac prvostupanjskog suda uputit će reviziju i odgovor na reviziju. već će se dostaviti revizijskom sudu. ako je podnesen. već jedino njemu dostavlja primjerak revizije i eventualnog odgovora. Pošto je podnesena revizija. stavka 2. Revizija je nedopuštena ako ju je izjavila osoba koja nije ovlaštena na podnošenje revizije. potpune i dopuštene revizije dostaviti protivnoj stranci na odgovor 4) Uputiti je revizijskom sudu Nepravovremena je ako je podnesena nakon proteka roka iz 382/4 ZPP-a. nužno je da revizija bude obrazložena. 224 . iako se predmet više ne dostavlja rev. kako bi sud mogao o njoj odlučivati. bez održavanja ročišta (389/1). revizijski te drugostupanjski sud. Nakon primitka odgovora na reviziju. Ako je revizija iz članka 382. Posljedice neobrazložene revizije su slijedeće. primjenjuju se na odgovarajući način odredbe ZPP-a o žalbi protiv presude (399). Što se tiče pitanja kad je nepotpuna. ovoga Zakona nije izjavljena iz razloga zbog kojega ju je drugostupanjski sud dopustio. revizija je dvostrani pravni lijek. potpune i dopuštene revizije sudac pojedinac. Nepravodobno podnesen odgovor na reviziju neće se odbaciti. sudu preko drugostupanjskog suda (390/3).

2. − rješenjem ukida presude drugostupanjskog i prvostupanjskog suda ili samo presudu drugostupanjskog suda i predmet vraća na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću prvostupanjskog ili drugostupanjskog suda odnosno drugome nadležnom sudu ako utvrdi da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. toč. stavka 2. nedopuštenu ili neobrazloženu reviziju odbacit će rješenjem sudac izvjestitelj revizijskog suda. Nepravodobnu. vijeće revizijskog suda nije ovlašteno preispitivati stav žalbenog suda da je pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.O reviziji bez rasprave odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske (391) i to u vijeću sastavljenom od pet sudaca (44/3). st. stavka 2. ako je to s obzirom na prirodu povrede neophodno. nepotpunu. odlučuje u vijeću sastavljenom od troje sudaca (44/4). i 2. − ukida presudu prvostupanjskog i drugostupanjskog suda ili samo presudu drugostupanjskog suda i predmet vraća na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću prvostupanjskog odnosno drugostupanjskog suda ako revizijski sud ustanovi da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i da zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude (395/2). vijeće revizijskog suda ako utvrde da ona nije izjavljena zbog pravnog pitanja zbog kojega je dopuštena (392/2). Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (392a). i 9. nedopuštenu ili neobrazloženu reviziju. Reviziju podnesenu protiv drugostupanjske presude iz članka 382. ovog zakona. stavka 2. osim ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica (394/2). nepotpunu. Revident ne može tvrditi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno pa da je to dovelo do pogrešne primjene materijlanog prava zbog toga što se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. ako to u granicama svojih ovlaštenja nije učinio prvostupanjski sud (392/1). 225 .253 − ukida drugostupanjsku presudu bez vraćanja predmeta na ponovno suđenje ako utvrdi 253 Obrnuto nije moguće. osim povreda određenih u st. Kad spisi po reviziji stignu revizijskom sudu. Rješenjem revizijski sud: − odbacuje rješenjem nepravodobnu. 1. ovoga Zakona odbacit će rješenjem sudac izvjestitelj. Ako revizija ne sadrži izjavu o tome u kojem dijelu se pobija presuda. budući da revizijski sud ne pazi više po službenoj dužnosti ni na koji revizijski razlog (392a) Odluke revizijskog suda On svoje odluke donosi u obliku presude ili rješenja. ako je u postupku pred prvostupanjskim ili drugostupanjskim sudom učinjena povreda iz članka 354. − ukida presude sudova nižeg stupnja i odbacuje tužbu. odbacit će se. (394/1). No kada odlučuje o reviziji protiv drugostupanjskih rješenja koje je donio sudac pojedinac suda nižeg stupnja. ovog zakona zbog koje se revizija može izjaviti. i 3. (394/3). ako to u granicama svojih ovlaštenja nije učinio prvostupanjski sud (392/1). − ukinuti rješenjem presude sudova nižeg stupnja i odbacuje tužbu ako je u postupku pred prvostupanjskim ili drugostupanjskim sudom učinjena povreda iz članka 354. točke 8. uzet će se da se presuda pobija u dijelu u kojem revident nije uspio u sporu (365/1). Ako u reviziji nije navedeno iz kojeg se razloga izjavljuje. čl 394. 2. odnosno ako on to ne učini. ZPP-a. Međutim. odredit će se sudac izvjestitelj (399 u svezi sa 361).

revizijski sud će vratiti sve spise prvostupanjskom sudu. u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude dakle protiv rješenja koje dovodi do prestanka litispendencije u određenoj stvari U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ZPP-a o reviziji protiv presude (400/3). već je on ovlašten tu presudu preinačiti te sam meritorno odlučiti. − prihvaća reviziju i preinačuje pobijanu presudu ako utvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno. kojem revizijski sud dostavlja samo primjerak svoje odluke (398/2). On ukida pobijanu presudu samo kad ne postoje pretpostavke za meritorno odlučivanje tj. jer revizijski sud to nije ovlašten sam učiniti. I u revizijskom postupku zabranjena je reformacija in peius (374 u svezi sa 399). a može je i preinačiti iako stranka traži ukidanje (366/2 u svezi sa 399). Ono po čemu se odredbe o reviziji protiv 226 . 1. Postupak nakon odluke revizijskog suda Pošto je donio odluku. sud kome je predmet vraćen na ponovno suđenje vezan je u tom predmetu pravnim shvaćanjem na kojemu se temelji rješenje revizijskoga suda kojim je ukinuta pobijana drugostupanjska. To znači da revizijski sud može. Presudom revizijski sud: − odbija reviziju kao neosnovanu ako utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena (393). ne samo odbiti reviziju ili ukinuti pobijanu presudu. ZIDZPP/03 uveo je jednu izuzetno značajnu novinu koja treba poslužiti ostvarenju zadaće Vrhovnog suda RH da osigurava jednistvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana. Presudu ukida samo dijelu u kojem je prekoračen tužbeni zahtjev. s dovoljnim brojem ovjerenih prijepisa odluke radi njene predaje strankama (376 u vezi sa 399). Revizijski prijedlozi ne vežu revizijski sud. Naime. To će biti onda kad je potrebno ukloniti neke pravno relevantne procesne povrede ili utvrditi neke dodatne činjenice. a ne više preko drugostupanjskog suda. Prvostupanjski sud je dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio revizijski sud u svome rješenju (377/1 u svezi sa 399). Revizija protiv rješenja Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je. postupak pravomoćno završen 2. a ne radi se o slučaju pogrešne primjene materijalnog prava koja bi dovela do nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. jer bi tada ukinuo (395/1). Iz svega iznesenog slijedi da revizija kod nas ima reformatorski a ne kasatorni karakter. Odluka revizijskog suda izravno se dostavlja prvostupanjskom sudu (398/1).da je drugostupanjskom presudom prekoračen tužbeni zahtjev na način da je dosuđeno više od onoga što je traženo (396/2). odnosno kojim su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska presuda (394a). jer on može ukinuti presudu kad stranka traži preinaku. za preinačenje.

u pravilu remonstrativan i dvostran pravni lijek. Prijedlog za ponavljanje postupka je nesuspenzivan. 227 . Za razliku od revizije koja se može izjaviti samo protiv drugostupanjske odluke. 255 Dakle radi se o rješenju koje dovodi do prestanka litispendencije. sud tijekom prethodnog ispitivanja tužbe rješenjem odbaci tužbu zbog toga što spor ne ide u sudsku nadležnost).protiv rješenja drugostupanjskog suda u sporovima male vrijednosti (467/6) -protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja o privremenoj mjeri donesenoj tijekom parničnog postupka257 Ponavljanje postupka Prijedlog za ponavljanje postupka je ograničeni izvanredni pravni lijek stranaka protiv odluka kojima je postupak pravomoćno završen. Tada u tim sporovima nije dopuštena ni revizija protiv rješenja (400/1).kojim se podnesena žalba odbacuje . 256 Prema sudskoj praksi. Revizija protiv rješenja dopuštena je ako su ispunjene ove pretpostavke (400/1): 1) mora se raditi o rješenju drugostupanjskog suda254 2) rješenjem postupak mora biti pravomoćno završen255 3) mora se raditi o sporu u kojemu bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude u smislu članka 382.protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda (443/4)256 . bez obzira na to je li do pravomoćnosti došlo nakon korištenja redovnih pravnih lijekova ili nezavisno od njih. Predmet ponavljanja postupka Prijedlogom za ponavljanje postupka može se zahtijevati da se ponovi parnični postupak koji je završen pravomoćnom sudskom odlukom (421/1).rješenja razlikuju od odredbi o reviziji protiv presude odnosi se na krug rješenja koja se mogu pobijati tim sredstvom. Dovoljno je da je rješenje donio sud drugog stupnja. Zakonom može izrijekom biti određeno da u nekim sporovima revizija protiv presude nije dopuštena (382/3). ZPP-a No revizija je uvijek dopuštena protiv rješenja drugostupanjskog suda: . a da i tada bude moguća revizija. ta se mjera određuje prema odredbama Ovršnog zakona koji je poznaje reviziju kao pravni lijek. 257 Naime.kojim se potvrđuje rješenje prvostupanjskog suda o odbacivanju revizije (400/2). 254 Pritom nije prijeko potrebno da je rješenje doneseno povodom žalbe protiv odluke prvostupanjskog suda. u tim parnicama revizija nije dopuštena ni protiv rješenja drugostupanjskog suda o odbacivanju žalbe. Tako revizija protiv rješenja nije dopuštena: . pa makar on bio i prvi koji je donio odluku. ponavljanje postupka može se tražiti neovisno o tome je li protiv odluke donesene u prijašnjem postupku bio izjavljen pravni lijek. No moguće je da do litispendencije uopće ne dođe (npr.

ne može tražiti zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Njeno se poništenje može zahtijevati samo tužbom. da se ponavljanje traži protv odluke koje je traženje dopušteno 3. Pretpostavke za traženje ponavljanja postupka Pored općih procesnih pretpostavki. osim ako to nije u suprotnosti s pravnim radnjama stranke kojoj se pridružio. protiv pravomoćne presude kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili se razvodi. pa tako ni revizija (285/2 ObZ). odnosno prestanka pravne osobe. pravomoćna presuda kaznenog suda kojom je odlučeno o imovinskopravnom zahtjevu može se izmijeniti u parničnom postupku po pravilima za ponavljanje postupka (135/2 ZKP).presuđene stvari. (2) kaznenih djela sudionika u postupku. dispozitivne presude. rješenje o odbačaju tužbe.Predmet pobijanja može biti presuda. Međutim. legitimiran je i ako u prijašnjoj parnici nije uopće sudjelovao kao umješač. djelomična presuda. . Razlozi za ponavljanje postupka Ponavljanje postupka se može tražiti zbog (1) povrede postupka.postojanja parnice. kao što je rješenje u parnici zbog smetanja posjeda. da prijedlog bude podnesen u zakonskom roku 4. Međutim umješač koji ima položaj jedinstvenog suparničara. nisu dopušteni izvanredni pravni lijekovi. i (3) novih činjnica dokaza. 1. 258 259 Razlozi za pobijanje ovih potonjih su ograničeni. Punomoćniku koji nije odvjetnik potrebno je izričito ovlaštenje. Punomoćniku-odvjetniku legitimirane stranke potrebna je posebna punomoć ako je od pravomoćnosti odluke proteklo više od šest mjeseci. . Zbog: . Ponavljanje se. Sudska nagodba se ne može pobijati prijedlogom za ponavljanje postupka.258 Također. da u pogledu razloga zbog kojih se ponavljanje traži postoje specifične pretpostavka Prijedlog za ponavljanje postupka ovlaštene su podnijeti osobe koje su u prijašnjem postupku imale status parničnih stranaka. . dakle. . legitimirani su njihovi nasljednici odnosno pravni sljednici. za dopustivost traženja ponavljanja postupka trebaju se ispuniti i neke posebne. da bude osnovan na razlozima zbog kojih se ponavljanje postupka može tražiti 5. Predmet ponavljanja mogu biti i rješenja kojima je spor pravomoćno završen. U slučaju smrti stranke.nepravovremenosti tužbe.259 o odbačaju prigovora protiv platnog naloga. jer ona u materijalnopravnom smislu predstavlja ugovor.apsolutne nenadležnosti suda.nepostojanja pravnog interesa za podnošenje tužbe na utvrđenje .jer je već o predmetu sklopljena sudska nagodba 228 . o utvrđenju da je tužba povučena. o ispravku izreke presude. Umješač koji je stupio u parnicu do pravomoćnosti odluke legitimiran je. međupresuda kao i tzv. da prijedlog udovoljava posebnim pravilima s obzirom na formu i sadržaj 2.

303. Smatra se u teoriji da u tom slučaju treba uzeti da će vrijediti kasnija od dvaju pravomoćnih presuda. tj. zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke. 229 . ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik. Iz ovih razloga ne može se zahtijevati ponavljanje postupka ako je taj razlog bio bez uspjeha iznesen u prijašnjem postupku (422/1). Također je razlog za ponavljanje i sklopljena sudska nagodba između istih stranaka o istom predmetu spora.Ad 1 . 2. To znači da je moguće postojanje dvaju pravomoćnih presuda između istih stranaka u istoj stvari. ili ako zakonski zastupnik odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku. Nadalje. Iz ovog razloga ne može se zahtijevati ponavljanje postupka ako je taj razlog bio bez uspjeha iznesen u prijašnjem postupku (422/1). Iz ovog razloga ne može se zahtijevati ponavljanje postupka ako je taj razlog bio bez uspjeha iznesen u prijašnjem postupku (422/1). Naime. Ad 2.  Povreda načela pravomoćnosti: ako stranka stekne mogućnost da upotrijebi pravomoćnu odluku suda koja je ranije među istim strankama donesena o istom zahtjevu (421/1/7). Kazenog zakona propisuje da će se za lažan iskaz kazniti i stranka ako je na njemu utemeljena sudska odluka. Trebalo bi uzeti da je razlog za ponavljanje i lažni iskaz stranke. ne i kada je u postupku poduzimao neke radnje kojima se postupak ne završava. odluka sud ne bi bila kakva jest da nije počinjeno kazneno djelo.povrede postupka. iako to nije izričito propisano. Postojanje ovih kaznenih djela dokazuje se pravomoćnom kaznenom presudom. . ili ako je u donošenju odluke sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca260(421/1/1). Ovdje se ponavljanje postupka može dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak pravomoćno završen (422/2). analogno žalbi.  Povreda načela saslušanja stranaka: ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem. ovdje se ponavljanje postupka može dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak pravomoćno završen (422/2). u kojima nije istovjetno odlučeno.  Povreda pravila o stranačkoj sposobnosti i zastupanju stranaka: ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku. Za napomenuti je da se u teoriji smatra da prijedlog za ponavljanje postupka iz ovog razloga. jer se više ne može postići njezino ukidanje. može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču. ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba. Jedino ako zbog nekih razloga ne bi bilo moguće provesti kazneni postupak (zastara i sl. Kao razlozi za ponavljanje postupka određene su najteže apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka. st. čl. nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom (421/1/2). protivne stranke ili koje treće osobe (421/1/6) Između počinjenih kaznenih djela i donesene odluke mora postojati uzročna veza. Razlog za ponavljanje postoji:  ako se odluka suda temelji na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka261 (421/1/4)  ako se odluka suda temelji na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj (421/1/5)  ako je do odluke suda došlo zbog kaznenog djela suca. ako vođenje parnice odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno.) parnični sud je ovlašten odlučivati o 260 261 Dakle.kaznena djela sudionika u postupku. a osobito propuštanjem dostave.  Povreda pravila o izuzeću: ako je u donošenju odluke sudjelovao sudac koji je po zakonu morao biti izuzet (71/1/1-6) odnosno koji je rješenjem suda bio izuzet.

 Izmjena odluke prejudicijelnog značenja: a) ako se odluka suda temelji na drugoj odluci suda ili na odluci kakva drugog organa. presudom na temelju odricanja. U parnicama zbog smetanja posjeda razlozi za ponavljanje su samo samo bitne povrede pravila o saslušanju stranaka te o stranačkoj sposobnosti i zastupanju stranaka (445). 262 Činjenice koje bi nastale nakon toga trenutka nisu razlog za ponavljanje postupka. .postojanju kaznenog djela kao o prethodnom pitanju. ukinuta odnosno poništena (421/1/8). već za novu tužbu.nove činjnice i novi dokazi. Novote ne smiju biti takve da mijenjaju identitet spora. odnosno odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (421/3). bitno je da se oni odnose na činjenice koje se mogu isticati kao razlog za ponavljanje postupka. iz ovog razloga ponavljanje postupka može se dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom (422/2). Dakle. Također "novu činjenicu" ne predstavlja ni promjena stajališta sudske prakse kao ni pogrešna primjena materijalnog prava. ili b) ako je nadležno tijelo naknadno pravomoćno riješilo prethodno pitanje na kojemu se temelji odluka suda (421/1/9). samo što stranka za njih nije znala.262 Što se tiče "novih dokaza". s druge strane. presudom zbog ogluhe i presudom zbog izostanka ne može se ponoviti zbog toga što je nadležno tijelo donijelo drugačiju odluku o prejudicijelnom pitanju i zbog novih činjenica i novih dokaza (421/1). Ovoj su grupi razloga za ponavljanje. postupak pravomoćno završen presudom na temelju priznanja i presudom na temelju odricanja može se ponoviti zato što je izjava o priznanju. Zajednička karakteristika ove grupe razloga je da se ponavljanje postupka može dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom (422/2). pa ih zbog toga nije mogla predočiti sudu. nove činjinice i dokazi u užem smislu za koje je stranka naknadno saznala odnosno došla u mogućnost upotrijebiti ih. ovdje je razlika u tome što je u slučaju pod a) drugo tijelo donijelo odluku o onome što za sud predstavlja prethodno pitanje. Postupci kojima su ograničeni razlozi za ponavljanje postupka Postupak pravomoćno završen presudom na temelju priznanja. pa se iz tih razloga ne može tražiti ponavljanje postupka. Ad 3. Na stranci je teret dokaza da do propusta nije došlo njenom krivnjom. Stranka nije dužna dokazivati da bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak pravomoćno završen. nove činjenice u svezi s prejudicijelnim pitanjem na kojem se temelji pravomoćna odluka i. a pod b) je sud sam odlučio o prethodnom pitanju. a ta odluka bude pravomoćno preinačena. Nadalje. Iznimno. Pod pojmom "nove činjenice" misli se na činjenice nastale do trenutka zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom. 230 . s jedne strane. Iz potonjeg razloga ne može se zahtijevati ponavljanje postupka ako je taj razlog bio bez uspjeha iznesen u prijašnjem postupku (422/1). Nove činjenice i novi dokazi u užem smislu: ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku (421/1/10).

231 . 5. djeluje ex tunc. prijedlog za ponavljanje postupka ne može se podnijeti. a računa se: 1) u slučaju povrede pravila o izuzeću (toč.) . pravila o stranačkoj sposobnosti te zastupanju stranaka.) . 8. 10). ono nije ograničeno rokom (423/3). te kada nadležno tijelo donese odluku o pitanju koje je od prejudicijelnog značenja (toč. te pravila o stranačkoj sposobnosti ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba odnosno parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik (prvi dio toč.od dana kad je odluka dostavljena stranci.) – od dana kad je stranka mogla iznijeti sudu nove činjenice odnosno nova dokazna sredstva. Nakon što protekne objektivni rok od pet godina od dana kad je odluka postala pravomoćna. Međutim. 3) u slučaju relevantnog kaznenog djela (toč. 2) u slučaju povrede pravila o saslušanju stranaka (toč. Ako konkurira više razloga za ponavljanje. 4) u slučaju povrede pravila o pravomoćnosti (toč. 2. Ako bi subjektivni rok počeo teći prije nego što je odluka postala pravomoćna. 3.) – od dana kad je stranka mogla upotrijebiti pravomoćnu odluku koja je razlog za ponavljanje postupka. te povrede pravila o zastupanju ako zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku (zadnji dio toč. No ako je bio izjavljen.. uključujući i one koji se odnose na okolnost da je izjava o priznanju ili odricanju dana pod utjecajem mana volje (st. Postupak Postupak je ustvari podijeljen na dva dijela: u prvom dijelu se odlučuje o osnovanosti razloga za ponavljanje. a ako se kazneni postupak ne može provesti onda od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti. pa se u pozitivnom slučaju donosi odluka o ukidanju pravomoćne odluke (iudicium rescindens). 3. subjektivni rok se računa samostalno za svaki razlog. taj će se rok računati od pravomoćnosti odluke.). i 6.). 4. 7.od dana kad je stranka saznala za taj razlog. U ovim slučajevima prijedlog za ponavljanje treba biti podnesen u subjektivnom roku od 30 dana od dana kad je stranka saznala za neki od tih razloga. Za ponavljanje postupka u parnicama zbog smetanja posjeda propisan je samo objektivni rok od 30 dana od pravomoćnosti rješenja. Teret dokazivanja o postojanju tih razloga u osnovi pada na predlagatelja. 3.) . Sud je ovlašten odlučivati samo o onim razlozima za ponavljanje na koje se predlagač poziva. 1. Ako se ovaj prvi stadij uspješno završi.). ako se ponavljanje traži zato što je u donošenju odluke sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca (toč. rok će se računati od dostave stranci pravomoćne odluke višeg suda izrečene u posljednjem stupnju (423/2). 1.) ili iz razloga povrede pravila o saslušanju stranaka.Rokovi za traženje ponavljanja postupka Subjektivni rok je uvijek određen u trajanju od trideset dana. ako protiv nje nije bio izjavljen pravni lijek. i 9.od dana kad je stranka saznala za pravomoćnu presudu u kaznenom postupku. odnosno od kada joj je dostavljena odluka. 5) Kada se stranka poziva na nove činjenice i nove dokaze (toč. Ta odluka ima konstitutivni značaj. dolazi do drugog u kojem se ponovno raspravlja i odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtijeva o kojemu je već bilo suđeno (iudicium rescissorium).

nakon održanog ročišta za raspravljanje o prijedlogu za ponavljanje postupka. ako se njime pobija neka odluka koja nije pravomoćna. koja ima pravo da u roku od petnaest dana odgovori na prijedlog. Protiv ovog rješenja dopuštena je posebna žalba. osim ako se razlog za ponavljanje ne odnosi na postupak pred višim sudom. dostaviti predmet tome višem sudu radi donošenja odluke (428/1). nedopušten i nepotpun (425/1). ako se ponavljanje zahtijeva iz razloga što je stranka saznala za nove činjenice ili stekla mogućnost upotrijebiti nove dokaze. Sudac će odrediti glavnu raspravu tek nakon pravomoćnosti tog rješenja. dostavit će primjerak prijedloga protivnoj stranci. okolnosti iz kojih proizlazi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku i dokazi kojima se potkrepljuju navodi predlagača (424/2). ako utvrdi da je prijedlog osnovan. Protiv rješenja o odbacivanju žalba je dopuštena. 2) Sud deklaratornim rješenjem odbija prijedlog za ponavljanje postupka ako utvrdi da nije osnovan. O prijedlogu za ponavljanje postupka isključivo je nadležan odlučivati sud koji je u prijašnjem postupku donio prvostupanjsku odluku. 263 Kada se radi o novim činjenicama glede postojanja mana volje prilikom davanja izjave o priznanju tužbenog zahtjeva. Kad sudu stigne odgovor na prijedlog ili kad protekne rok za davanje odgovora. sudac može raspravljanje o prijedlogu za ponavljanje postupka spojiti s raspravljanjem o glavnoj stvari (425/3). odnosno da okolnosti koje su navedene kao razlog ne odgovaraju stvarnom činjeničnom stanju. Odluke suda o prijedlogu za ponavljanje postupka 1) Sud rješenjem odbacuje prijedlog bez održavanja ročišta ako je nepravovremen. U slučaju da je prijedlog nepotpun. O prijedlogu za ponavljanje postupka pred drugostupanjskim sudom odlučuje vijeće (44/1). Postupak provodi i o prijedlogu za ponavljanje odlučuje sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća (427). sudac prvostupanjskog suda će. zatim osoba koja nema pravnog interesa. Nepravovremen je onaj prijedlog koji je podnesen nakon proteka propisanog objektivnog odnosno subjektivnog roka. Ako sudac ne odbaci prijedlog. Ročište za raspravljanje o prijedlogu. pozvat će stranku da ga u određenom roku dopuni i ako stranka tome ne udovolji prijedlog će odbaciti. Također. sudac može odlučiti da će se raspravljanje o prijedlogu spojiti s raspravljanjem o predmetu spora (to je opravdano učiniti samo kada postoje izgledi da je prijedlog osnovan). Nedopušten je onaj prijedlog kojeg je podnijela neovlaštena osoba.263 Ako se razlog za ponavljanje postupka odnosi isključivo na postupak pred višim sudom. osobito moraju navesti: zakonska osnova po kojoj se traži ponavljanje.iudicium rescindens (427/2). U pripremnoj fazi postupka sudac utvrđuje jesu li ispunjene sve procesne pretpostavke za odlučivanje o prijedlogu. U prijedlogu se.Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se uvijek sudu koji je donio odluku u prvom stupnju (424/1). pored podataka koje mora sadržavati svaki podnesak. sudac će odrediti ročište za raspravljanje o prijedlogu (425/2). Ispitivanje procesnih pretpostavki. sudac će odbaciti. 232 . kojeg stranka nije dopunila po nalogu suda. 3) Sud konstitutivnim rješenjem dopušta ponavljanje postupka i izriče da se ukida odluka donesena u prijašnjem postupku . te ako je prijedlog izjavljen zbog nekog razloga koji nije dopušten. Nepotpuni prijedlog. Nepravovremene i nedopuštene prijedloge za ponavljanje postupka odbacit će rješenjem sudac bez održavanja ročišta (425/1). Nadležni sud. Sastav suda.

429). sud će prekinuti postupak po reviziji do završetka postupka u povodu prijedloga za ponavljanje postupka (429/3). U potonjem slučaju nova rasprava je dopuna ranije i čini s njom jedinstvenu cjelinu. ako je u prijedlogu za ponavljanje iznesen i neki razlog zbog kojega se revizija ne može izjaviti. protiv takvog rješenja nije dopuštena posebna žalba. ako stranka izjavi reviziju iz bilo kojeg razloga. ili je u rješenju kojim se dopušta ponavljanje odlučio da se odmah otpočne raspravljanje o glavnoj stvari (427/3). Ako prijedlog za ponavljanje postupka stigne prvostupanjskom sudu prije nego što je predmet u povodu revizije upućen revizijskom sudu. a koji prekinuti. ukinut će svoju raniju odluku i donijeti novu odluku o glavnoj stvari (428/4). i 3. i u roku za izjavljivanje revizije. sud zakazuje raspravu radi odlučivanja o glavnoj stvari iudicium rescissorium. u pravilu.Međutim. 2. već se rješenje kojim se dopušta ponavljanje postupka i ukida odluka donesena u prijašnjem postupku unosi se u odluku o glavnoj stvari (427/5). Odnos između izvanrednih pravnih lijekova Ako stranka podnese prijedlog za ponavljanje postupka samo iz razloga iz kojih se može izjaviti i revizija. U svima ostalim slučajevima u kojima stranka izjavi reviziju i istovremeno ili nakon toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka sud će odlučiti koji će postupak nastaviti. protiv njega se ne može izjaviti žalba (već samo revizija). 4) Nakon pravomoćnosti samostalnog rješenja o ponavljanju postupka i o ukidanju odluke iz prijašnjeg postupka. Kad je viši sud donio rješenje o prijedlogu za ponavljanje. glavna rasprava počinje iz početka. uzimajući u obzir sve okolnosti. ako je sud prethodno odlučio o prijedlogu za ponavljanje postupka raspravljati zajedno s glavnom stvari (425/3). osim zbog povrede pravila o presuđenoj stvari. bez obzira što bi naknadno bila izjavljena i revizija (430/1). te se na njoj mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi (427/3). rješenja da se da se prijedlog za ponavljanje smatra revizijom te o prekidu jednog i o nastavljanju drugog postupka (čl. a ako smatra da nije potrebno održati novu glavnu raspravu. prekinuti postupak po reviziji do završetka postupka u povodu prijedloga za ponavljanje postupka. Međutim. donosi sudac prvostupanjskog suda. osim ako ustanovi da postoje ozbiljni razlozi da postupi drugačije (430/2). i istovremeno ili nakon toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka iz bilo kojeg dopuštenog razloga. a osobito razloge zbog kojih su oba pravna lijeka podnesena i dokaze koje su stranke predložile (429/4). Suprotno tome. st. toč. Ako prijedlog za ponavljanje postupka stigne 233 . 1. sud će prekinuti postupak u povodu prijedloga za ponavljanje postupka do završetka postupka po reviziji (429/2). 421. dok se u drugim slučajevima rasprava provodi u opsegu koji je koji je bio zahvaćen razlogom za ponavljanje. smatrat će se da je stranka izjavila reviziju (429/1). U svima ostalim slučajevima u kojima stranka podnese prijedlog za ponavljanje postupka i nakon toga izjavi reviziju sud će. Kad viši sud rješenjem dopusti ponavljanje postupka. ZPP-a. Ako je razlog ponavljanja povreda iz čl. u tom dijelu ne postoji presumpcija da je izjavljena revizija. i istovremeno ili nakon toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka u svezi s relevantnim kaznenim djelima. Ako stranka izjavi reviziju zbog toga što je suđeno o predmetu o kojem već postoji pravomoćna odluka ili sudska nagodba. nakon pravomoćnosti tog rješenja može predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

prvostupanjskom sudu nakon što je predmet u povodu revizije upućen revizijskom sudu. odnosno odredbu drugog propisa. Svaka fizička i pravna osoba kojoj je povrijeđeno pravo pravomoćnom odlukom donesenom na temelju poništene odredbe drugog propisa (ne i zakona). Ponavljanje postupka povodom odluke ustavnog suda RH Razlog za ponavljanje postoji kad Ustavni sud RH donese odluku o ukidanju nekog zakona zbog njegove neustavnosti. 11. 234 . odnosno nezakonitost ne postoji.266 Sukladno tome. Svaka fizička i pravna osoba koja je Ustavnom sudu podnijela prijedlog za ocjenu suglasnosti pojedine odredbe zakona s Ustavom. odnosno pojedine odredbe drugog propisa s Ustavom i zakonom. Međunarodni ugovori br. a Ustavni sud njezin prijedlog prihvati i ukine odredbu zakona. Repubilka Hrvatska je potpisala i ratificirala navedene akte. čiji tekstovi su objavljeni u Narodnim novinama. ZIDZPP/03-om unesen je novi članak 428. 6. Ovlast za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka ovisi o tome je li stranka bila predlagatelj u postupku pred Ustavnim sudom.a kojim se regulira ovo pitanje. 265 266 U roku od godine dana od dana objave odluke Ustavnog suda (60 UZUSRH). Protiv ovih rješenja nije dopuštena žalba (431/3). 264 U prethodna dva slučaja prijedlog se može podnijeti u roku od šest mjeseci od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama« (58/4 UZUSRH). Kad sud pravomoćnom odlukom odbije primijeniti propis zbog njegove neustavnosti ili nezakonitosti. odnosno nekog drugog propisa zbog njegove neustavnosti ili nezakonitosti. proizlazi iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te Protokola br. U slučaju da je prijedlog za ponavljanje stigao u sud prije revizije. 7. o daljnjem postupku odlučuje prvostupanjski sud. a Ustavni sud utvrdi da takva neustavnost. Pravo na izmjenu pravomoćne odluke stranka ima bez obzira je li ona prigovor o neustavnosti zakona ili neustavnosti i nezakonitosti drugog propisa uopće iznijela u prijašnjem postupku. a koja je donesena na temelju ukinute zakonske odredbe. 4. osim ako je predmet upućen višem sudu (jer se razlog za ponavljanje odnosi na postupak pred tim sudom). Ponavljanje postupka povodom presude EKLJP-a Obveza Republike Hrvatske da se podvrgava presudama Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u svakom sporu u kojem je ona stranka. odnosno ukinute odredbe drugog propisa (58/2 UZUSRH). 6/99 i 8/99. neovisno o tome je li podnijela prijedlog Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti ili zakonitosti. ima pravo podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka za izmjenu te odluke264 (58/3 UZUSRH). 1. u kojem slučaju o odnosu revizije i ponavljanja postupka odlučuje viši sud (431/2). navedena rješenja donosi revizijski sud (431/1). ima pravo podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka za izmjenu pravomoćne odluke kojom joj je povrijeđeno pravo. svatko kome je povrijeđeno neko pravo može podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka za izmjenu te odluke265 (60 UZUSRH).

267 Prijedlog za ponavljanje mora sadržavati potrebne opće podatke (106) kao i relevantne činjenice o presudi Europskog suda. Ako jedan od bračnih drugova odustane od sporazumnog zahtjeva za razvod braka. Posebni postupci Postupak u bračnim sporovima Bračni sporovi su sporovi radi utvrđivanja postoji li brak ili ne postoji. Postupak se provodi uz odgovarajuću primjenu odredaba o ponavljanju postupka (428a/2).Uvjeti. kad Europski sud utvrdi povredu kojeg ljudskog prava ili temeljne slobode zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i dodatnim Protokolima uz tu Konvenciju koje je RH ratificirala. 235 . Prijedlog za ponavljanje postupka može se podnijeti u objektivnom roku od trideset dana od konačnosti presude Europskog suda.tri mjeseca nakon donošenja presude ako nije uložen zahtjev za podnošenje slučaja velikom vijeću. te radi poništaja ili razvoda braka (280/1 ObZ). kad odbor velikog vijeća odbije zahtjev. . a drugi najkasnije do zaključenja glavne rasprave izričito izjavi da ne osporava opravdanost tužbenog zahtjeva. za izmjenu odluke kojom je to pravo ili temeljna sloboda povrijeđeno (428a/1). smatrat će se da su bračni drugovi podnijeli sporazumni zahtjev za razvod braka (280/3 ObZ). stranka može podnijeti zahtjev sudu u RH koji je sudio u prvom stupnju u postupku u kojemu je donesena odluka kojom je povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda. Prvostupanjski sud ne može odbiti prijedlog za ponavljanje ako je presudom Europskog suda utvrđena povreda ljudskog prava ili slobode stranke. Vezanost za pravna stajališta Europskog suda. jer je u ponovljenom postupku dužan poštivati pravna stajališta izražena u konačnoj presudi Europskog suda (428a/3). Naime. takav zahtjev smatrat će se tužbom za razvod 267 Presuda Europskog suda je konačna: . U ovim sporovima kao stranke mogu sudjelovati bračni drugovi i to bilo kao suprotne stranke bilo kao jedinstveni i nužni suparničari. Irelevantno je jesu li ti prigovori o povredi prava bili razmatrani u prijašnjem postupku.kad stranke izjave da neće uložiti zahtjev za podnošenje slučaja velikom vijeću.kad odbor velikog vijeća donese presudu kojom prihvaća zahtjev te sam rješava slučaj (44/2 Konvencije). a drugi ostane pri zahtjevu da se brak razvede. Sporovi radi razvoda braka Parnični postupak pokreće se tužbom (280/1 ObZ) ili sporazumnim zahtjevom za razvod braka (280/2 ObZ). Ako jedan bračni drug podnese tužbu za razvod braka. .

U hitnim slučajevima ročište se može zakazati telefonom. a pravo na tužbu radi utvrđivanja postoji li brak ili ne. Do poništaja braka može doći samo na temelju konstitutivne presude. materijalni. Ako u glavi ZPP-a o trgovačkim sudovima ne postoje posebne odredbe. U sporovima radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja ugovora. do 30. Parnični postupak se pokreće tužbom. mjesno je nadležan i sud mjesta gdje je prema sporazumu stranaka tuženik dužan ispuniti ugovor (492). već i nad fizičkim osobama (286 ZIDZPP/03). 26. nužni i jedinstveni suparničari. O tome će se sastaviti službena bilješka. nema drugog pisanog dokaza (495).braka. Sporovi radi utvrđenja nepostojanja braka U ovim sporovima traži se da se utvrdi postojanje ili nepostojanje određenog bračnog odnosa. ako o zakazivanju ročišta. Parnični postupak pokreće se tužbom. a i u sporovima radi naknade štete zbog neispunjenja ugovora. Ako parnicu pokreće treći koji nije bračni drug. Postupak pred trgovačkim sudovima Osiguranje efikasnog djelovanja pravnog prometa u području trgovačkih odnosa iziskuje relativno hitno rješavanje trgovačkih sporova. Sporovi radi poništenja braka U ovim sporovima traži se poništenje braka koji je sklopljen protivno pretpostavkama za valjanost braka predviđenima u čl. osim u sporovima za koje je propisana posebna vrsta postupka (489). Dopuštena je kumulacija bračnog spora sa sporom o zakonskom uzdržavanju bračnog druga. Pravo na tužbu za poništaj braka imaju bračni drugovi. Bez obzira na to jesu li konstituivne ilil deklaratorne prirode. ObZ. Tužba i presuda imaju deklaratorni značaj. 236 . Pravila o postupku pred trgovačkim sudovima primjenjuju se u sporovima iz nadležnosti trgovačkih sudova. Ako obje stranke sporazumno predlože da se ročište odgodi da bi pokušale nagodbu. u toj parnici bračni drugovi sudjeluju kao pasivni. presude u bračnim sporovima djeluju prema svima. centar za socijalnu skrb (36 ObZ) i osobe s pravnim interesom (40/1 ObZ). u tim će se parnicama primjenjivati ostale odredbe ZPP-a (488). a sud će bračne drugove uputiti da pokrenu postupak posredovanja (280/4). sud će uvažiti taj prijedlog i odmah obavijestiti stranke o danu i satu kad će se održati novo ročište (498). Trgovački sudovi su nadležni provoditi stečaj ne samo nad pravnim. ima svaka osoba koja za to ima pravni interes i centar za socijalnu skrb (25 ObZ). s obzirom na to kako je obavljeno. Tužba i presuda su konstitutivne. osim suda opće mjesne nadležnosti. radi ispunjenja ili raskida ugovora. brzojavom ili na drugi odgovarajući način. Tužba i presuda su konstitutivne naravi.

U postupku pred trgovačkim sudovima važe ovi rokovi: 1) rok od 30 dana za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje. a vijeće trgovačkog suda u drugom stupnju sastavljeno je od trojice sudaca profesionalaca. a tužitelj je u tužbi naveo da pristaje da umjesto udovoljenju određenom zahtjevu primi određeni novčani iznos koji ne prelazi spomenutu svotu (502/2). Dovoljno je ako je prijepis takve isprave ovjerilo ovlašteno tijelo pravne osobe (501/2).000. Tako će sud u ovim sporovima nedokumentirani platni nalog izdati kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelu glavnu tražbinu u novcu koja ne prelazi svotu od 20. Isprava na temelju koje se izdaje platni nalog ne mora biti priložena u izvorniku ili u ovjerenom prijepisu. Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu. U ovom postupku neće se primjenjivati odredbe o mirovanju postupka (499/2). No i tada općinski sud ima mogućnost naložiti ovakvu dostavu i bez suglasnosti stranaka. ne prelazi nevedenu svotu (502/3). a za činidbe koje se ne sastoje u novčanom davanju sud može odrediti duži rok (500). pod uvjetom da obje stranke zastupaju odvjetnici i državni odvjetnici (133c/3).000. i to bez njihove suglasnosti. pri čemu nije odlučno imaju li stranke punomoćnike. Ovdje stranke ne mogu izvan ročišta davati izjave usmeno na zapisnik kod suda (501/1). Postupak u parnici iz radnog odnosa 268 Za razliku od slučaja iz čl. Revizija u postupku pred trgovačkim sudovima dopuštena je ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude prelazi 500. sud će ročište odgoditi. 2) rok od 8 dana za žalbu protiv presude odnosno rješenja. 3) rok od 8 dana za ispunjenje činidbe. Novinu predstavlja rješenje da se u sporovima pred trgovačkim sudovima može izdavati i nedokumentirani platni nalog. Nedokumentirani platni nalog u sporovima pred trgovačkim sudovima. a ako ni na novo ročište ne dođu obje stranke. a rok od 3 dana za podnošenje odgovora na žalbu. U postupku u trgovačkim sporovima sporovi male vrijednosti jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.U postupku pred trgovačkim sudovima sud može strankama naložiti da jedna drugoj izravno upućuju pismena preporučeno poštom s povratnicom ili na drugi način koji omogućava nesumnjiv dokaz o obavljenoj predaji. već predaja pokretne stvari čija vrijednost. Ove sporove sudi sudac pojedinac.268 Takvo je upućivanje podnesaka po učincima izjednačeno sa sudskom dostavom pismena (499/1). 133. gdje se traži suglasnost stranaka. koju je tužitelj u tužbi naveo. smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu (499/3).c ZPP-a. Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima predmet tužbenog zahtjeva nije novčana svota.000.00 kuna (502/1).00 kuna (447/2). Ako s pripremnog ročišta ili prvog ročišta za glavnu raspravu ili s nekoga kasnijeg ročišta izostanu obje stranke.00 kuna (497). I u ovim sporovima tužba se dostavlja tuženiku na odgovor (novina). 237 .

stranku može zastupati ona osoba koja je s njom u radnom odnosu. drugostupanjski je sud dužan donijeti odluku o žalbi podnesenoj protiv odluke prvostupanjskog suda u roku od 30 dana od dana primitka žalbe (434/5). 2. Dakle. član udruge može tražiti sudsku zaštitu u slučaju povrede njegovih prava utvrđenih statutom udruge (178 ZR) 3. riječ je o instruktivnim rokovima.2 ZR) 2. Nadalje. ako je potpuno poslovno sposobna (89a/2). U postupku u parnicama iz radnih odnosa postupak pred prvostupanjskim sudom mora se okončati u roku od 6 mjeseci od dana podnošenja tužbe (434/4). ako zakonom nije određen kraći rok. Iznimku od toga pravila predstavlja odredba prema kojoj je sud u parnicama iz radnih odnosa ovlašten izvesti i dokaze koje stranke nisu predložile. ročište za glavnu raspravu mora se održati u roku od 30 dana od dana primitka odgovora na tužbu (434/3). obrtnici i sl. ovdje je riječ o odredbama kojima je cilj operacionalizirati spomenuto načelo hitnosti. Rok za podnošenje žalbe jest 8 dana (437/1). U sporovima iz radnih odnosa koje pokreće radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu i u kolektivnim radnim sporovima. na određeno ili na neodređeno vrijeme. takva osoba može sa strankom biti u radnom odnosu u punom ili u nepunom radnom vremenu. zaposlenik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odonosa može zathijevati sudsku zaštitu (126/1. Prema noveli ZPP-a od 2003. Primjeri parnica iz radnog odnosa: 1. Punomoćnici radnika odnosno poslodavca. stranku mogu zastupati i punomoćnici po srodstvu (o čemu detaljnije u poglavlju o zastupanju) 238 . stranka kolektivnog ugovora može zahtijevati sudsku zašititu prava iz kolektivnog ugovora (202 ZR) 5.2) U postupku u parnicama iz radnih odnosa. Po ovakvim punomoćnicima mogu biti zastupane pravne osobe.Supsidijarna primjena ostalih odredbi ZPP-a. Međutim. Ako u glavi ZPP-a o parnicama iz radnih odnosa ne postoje posebne odredbe. Ovo je osobito važno kada su u pitanju postupci koji se tiču prestanka ugovora o radu. U postupku u parnicama iz radnih odnosa rok za odgovor na tužbu je 8 dana (434/2). jer se tu zapravo rješava pitanje egzistencije radnika. Sud će u presudi kojom nalaže izvršenje kakve činidbe odrediti paricijski rok od 8 dana za njezino izvršenje (436). U tijeku postupka sud može i po službenoj dužnosti odrediti privremene mjere koje se primjenjuju u ovršnom postupku radi sprečavanja nasilnog postupanja ili radi otklanjanja nenadoknadive štete (435/1). poslodavac može zahtijevati od suda za zabrani štrajk koji je protivan odredbama Zakona o radu i naknadu štete koju je pretrpio zbog takvog štrajka (215/1. sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova (434/1). ovdje sud ima glede izvođenja dokaza i inkvizitorna ovlaštenja. općenito je data prednost raspravnom načelu. Ako se ona odluči angažirati punomoćnika. to u pravilu može biti samo odvjetnik. u tim će se parnicama primjenjivati ostale odredbe ZPPa (433). Dakle. udruga može zahtijevati od suda da zabrani djelatnost koja je protivna pravu na slobodno udruživanje radnika ili poslodavaca (179/1 ZR) 4. Od toga pravila postoje iznimke: 1. Svaka stranka može voditi parnični postupak u svoje ime. ako su ti dokazi značajni za odlučivanje (435/2). Iz važnih razloga sud može odlučiti da žalba ne zadržava ovrhu odluke o određivanju privremene mjere (437/2). Dakle. a osobito pri određivanju rokova i ročišta.

posljednje stanje posjeda 2. poštenje posjednika. pravni temelj posjeda. Postupak u parnicama zbog smetanja posjeda Zakon određuje neka posebna pravila za postupanje u parnicama zbog smetanja posjeda. Tužba se mora podnijeti u subjektivnom roku od 30 dana od dana kada je tužitelj saznao za čin smetanja i počinitelja. tu nema mogućnosti da trgovački sudovi ni u povodu otvaranja stečajnog postupka (34b/5) po načelu atrakcije postanu stvarno nadležnima. No ako od dana kada je smetanje nastalo protekne objektivni rok od godine dana ova se tužba ne može više podnijeti. poslodavca može u postupku u parnicama iz radnih odnosa kao punomoćnik zastupati osoba koja je u radnom odnosu u udruzi poslodavaca čiji je on član ili u udruzi poslodavaca više razine u koju je udružena udruga poslodavaca čiji je on član (434a/2). Naime. koji će. naknada štete ako je tuženik osoba nad kojom je otvoren stečajni postupak 239 . zbog otvaranja stečajnog postupka (34b/5). kako u odnosu na rješenja kojima sud određuje privremene mjere. Općinski sudovi su uvijek nadležni rješavati sporove iz radnih odnosa koje pokreće radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu. tako i u odnosu na prvostupanjske presude kojima se odlučuje o meritumu spora. ovršnost odluke može nastupiti prije njezine pravomoćnosti. što se tiče sporova iz radnih odnosa koje je pokrenuo radnik zbog ostvarivanja drugih svojih prava269 situacija je drugačija. u prvom stupnju odlučuje županijski sud u vijeću sastavljenom od tri suca profesionalca (217 ZR). Međutim. Dakle. 4. po načelu atrakcije postati stvarno nadležan. pa ako je ona uvjetovana i otvaranjem stečajnog postupka. 1. će takve sporove rješavati trgovački sudovi. već su u njihovoj nadležnosti temeljem odredbe o općoj stvarnoj nadležnosti općinskih sudova (34/2). U prvom stupnju. kojima se u izvjesnoj mjeri odstupa od općih pravila parničnog postupka. Neposredni cilj postupka je da pruži zaštitu faktičkim posjedovnim odnosima.3. sukladno općem pravilu. javnom ili sličnom interesu. raspravljanje je ograničeno samo na dvije bitne okolnosti. Osnovni je zadatak tih parnica da omoguće hitnu i efikasnu uspostavu poremećenog faktičnog stanja prema posljednjem stanju posjeda. Pravo na traženje zaštite posjeda ograničeno je subjektivnim i objektivnim rokom. makar subjektivni rok nije još počeo teći. Budući da je u ovom slučaju izrijekom određena nadležnost općinskog suda (34/1/10). takvi sporovi nisu izrijekom stavljeni u stvarnu nadležnost općinskih sudova. bez obzira na pravo na posjed. Stoga. o zabrani štrajka. odnosno o isključenju s rada. radnika može u postupku u parnicama iz radnih odnosa kao punomoćnik zastupati osoba koja je u radnom odnosu u sindikatu čiji je on član ili u udruzi sindikata u koju je udružen sindikat čiji je on član (434a/1). Iz važnih razloga sud može odlučiti da žalba ne zadržava ovrhu odluke (437/2). Iznimno. smetanje 269 Npr. Takva mogućnost postoji. te bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom. postupak provodi sudac pojedinac. U sporovima zbog smetanja posjeda stvarno su nadležni općinski sudovi.

ni više od godine dana. Hrvatsko procesno pravo poznaje dvje vrste platnih naloga. no samo ako dana kada je tuženik saznao da mu je tužitelj oduzeo posjed pa od dana kada je vratio posjed nije proteklo više od trideset dana. Rok za žalbu traje 8 dana. Pravo na podnošenje prijedloga ograničeno je samo veoma reduciranim objektivnim rokom od 30 dana od pravomoćnosti rješenja o smetanju posjeda. zabrani takvo ili slično smetanje Ako nađe da je tužiteljev zahtjev osnovan. platne naloge koji se izdaju za tražbine čije postojanje tužitelj dokazuje kvalificiranim ispravama – dokumentarni platni nalozi 240 . u tim će se parnicama primjenjivati ostale odredbe ZPP-a (445a). Pobijani platni nalog ne gubi pravno značenje zbog toga što je protiv njega podnesen prigovor. poštenju posjednika. raspravljanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Ponavljanje postupka može se tražiti samo zbog toga što nezakonitim postupanjem stranci nije bila pružena mogućnost raspravljanja pred sudom. Ovo svojstvo platnog naloga izjednačuje ga s pravnim lijekom. utvrditi čin smetanja 2. 1. tek posredno. potajno ili prijevarom. naredi uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja 3. narediti tužniku uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja 3. pravnom temelju posjeda. 1. Rješenje kojim sud prihvaća tužiteljev zahtjev da se tuženiku naloži neko plaćanje – platni nalog. Ovaj je prigovor dopušten samo ako se zasniva na tvrdnji da je baš tužitelj oduzeo posjed na nedopušten način. mandat.Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed. Sadržaj rješenja kojim se pruža posjedovna zaštita determiniran je sadržajem tužbenog zahtjeva. 1. U tom smislu tužitelj je dužan tražiti da sud. Dopušteno je da se na prigovor tuženika – exceptio vitosae possessionis ob adversario – raspravlja o tome je li mu tužitelj oduzeo posjed silom. ili ako se povreda odnosi na stranačku ili parničnu sposobnost i zastupanje stranaka. sud bi bio dužan donijeti rješenje kojim će. Efikasnost platnog naloga manifestira se u tome što pravomoćnost i ovršnost nastupaju u relativno kratkom roku i vremenski koincidiraju. Izdavanje platnog naloga Ako u glavi ZPP-a o postupku za izdavanje platnog naloga ne postoje posebne odredbe. Revizija nije dopuštena. može biti samo kondemnatornog značenja. Raspravljanje u povodu prigovora ima za neposredan cilj ispitivanje pravilnosti i zakonitosti donesenog platnog naloga i tako. zabraniti mu takvo ili slično smetanje ubuduće Ovdje pravodobna žalba u načelu zadržava ovrhu rješenja no sud može iz važnih razloga odlučiti da žalba nema suspenzivne moći. utvrdi čin smetanja njegovog posjeda 2. Tijekom postupka sud može po službenoj dužnosti i bez saslušanja protivne stranke odrediti privremene mjere koje se primjenjuju u ovršnom postupku radi otklanjanja hitne opasnosti protupravnog oštećenja ili sprečavanja nasilja ili otklanjanja nenaknadive štete.

a ako tužitelj to ne bi učinio. sudac će bez održavanja ročišta izdati platni nalog (448/1). Prema novom uređenju. U platnom nalogu sud će izreći da je tuženik dužan u roku od osam dana (u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri dana) nakon primitka platnog naloga udovoljiti zahtjevu tužbe zajedno s troškovima koje je sud odmjerio ili u istom roku podići prigovore protiv platnog naloga. sud će izdati platni nalog protiv tuženika iako tužbi nisu priložene vjerodostojne isprave. Međutim. nakon stupanja na snagu ZIDZPP/03. uz tužbu u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu Vjerodostojnim ispravama smatraju se osobito: 1) javne isprave.000. Dakle kad sud prihvati prijedlog ili sam odluči izdati platni nalog. budući da se ni poslovne knjige više ne ovjeravaju. Tužitelj u tužbi predlaže izdavanje platnog naloga. 270 Ovi izvaci. Bitna izmjena koju unosi ZIDZPP/03 jest brisanje stavaka 4. i 5. 241 . 5) fakture. sud je bio ovlašten takvu tužbu odbaciti. da je dospjela 9.kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo glavno potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 5.00 kuna (447/2). 3) mjenice i čekovi s protestom i povratnim računima ako su oni potrebni za zasnivanje zahtjeva.000. Nedokumentirani platni nalog može se izdati samo protiv glavnog dužnika (447/3). Protiv rješenja suda kojim se ne prihvaća prijedlog za izdavanje platnog naloga nije dopuštena žalba (449/2). 2) privatne isprave na kojima je potpis obveznika ovjerio tijelo nadležan za ovjeru. da je tražbina novčana 8. Ako sud ne prihvati taj prijedlog. članka 446. ZPP-a koje su izdavanje platnog naloga uvjetovale obvezom tužitelja da učini vjerojatnim postojanje pravnog interesa. 6) isprave koje prema posebnim propisima imaju značenje javnih isprava (446/2). sud će izdati platni nalog i kad tužitelj u tužbi nije predložio izdavanje platnog naloga. nastavit će postupak po tužbi (449/1).00 kuna. Pravomoćnost i ovršnost platnog naloga vremenski koincidiraju. (448/2). 7. a udovoljeno je svim uvjetima za izdavanje platnog naloga (446/3). u sporovima iz nadležnosti trgovačkih sudova nedokumentirani platni nalog sud će izdati kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelu glavnu tražbinu u novcu koja ne prelazi svotu od 20. Platni nalog je specifično rješenje kojim se u ovom postupku usvaja tužbeni zahtijev i može biti samo kondemnatorne prirode (129/4). ne moraju više biti ovjereni.2. Nedokumentirani platni nalog . naloge koji se izdaju za tražbine manje vrijednosti o čijem postojanju tužitelj ne mora uz tužbu priložiti nikakva dokazna sredstva – nedokumentarni platni nalozi Sud je dužan izdati dokumentarni platni nalog ako se pored općih ispune i sljedeće posebne procesne pretpostavke. da tužitelj dokazuje tražbinu vjerodostojnom ispravom priloženo. Time je zapravo tužitelju bio sužen put ostvarivanja pravne zaštite. 4) izvaci iz poslovnih knjiga270. ali je u tužbi iznesena osnova i visina dugovanja i naznačeni dokazi na temelju kojih se može utvrditi istinitost tužbenih navoda (447/1).

dostavlja nadležnom sudu. nakon stupanja na snagu ZIDZPP/03-a. platni nalog ostaje na snazi (456/2). Ako sud nakon izdavanja platnog naloga utvrdi da je stvarno ili mjesno nenadležan. 2) tužbom s prijedlogom za izdavanje platnog naloga 3) tužbom u parničnom postupku Put pravne zaštite tužitelj će birati zavisno od ocjene hoće li i kakve prigovore tuženik. osim ako je riječ o ovrsi na pokretninama. 242 . Tako nastaje jedan komplicirani sudskojavnobilježnički sustav. odnosno ovršenik isticati. sud će presudom ukinuti platni nalog i odlučiti o tužbenom zahtjevu (Članak 326. Protiv njegovog rješenja ovršenik ima pravo žalbe o kojoj odlučuje sud. U odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida (451/3). sudac će ocijeniti je li potrebno da zakaže pripremno ročište ili može odmah odrediti ročište za glavnu raspravu (451/2).Platni nalog dostavlja se objema strankama. nego će nakon pravomoćnosti rješenja kojim se oglasio nenadležnim ustupiti predmet nadležnom sudu (454). sud će najprije odlučiti o tom prigovoru. u tim će se parnicama primjenjivati ostale odredbe ZPP-a (457). ali prije zaključenja glavne rasprave. i 447) ili da postoje smetnje za daljnji tijek postupka. 37/2 OZ). Postupak u sporovima male vrijednosti Ova pravila rezultat su kompromisa između radikalne primjene načela de minimis non curat praetor (u nas neprihvatljivog) i težnje da se strankama osiguraju procesna jamstva za zaštitu prava. tužitelj svoju novčanu tražbinu može zahtijevati prema svojem vlastitom izboru: 1) prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave272 (28. ulaganje prigovora dovodi do početka redovnog kontradiktornog postupka. javni bilježnik cijeli spis. Tuženik može istaći prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti samo u prigovoru protiv platnog naloga (453/2). Ako sud ne prihvati taj prigovor. stavak 1) (452/3). Tuženiku se uz platni nalog dostavlja i primjerak tužbe s prilozima (448/3). a rješenje suda unijet će se u odluku o glavnoj stvari (452/2). ukinut će rješenjem platni nalog i nakon pravomoćnosti rješenja otpočeti raspravljanje o glavnoj stvari. zajedno sa prigovorom. 271 Ako se platni nalog pobija jedino u pogledu odluke o troškovima. 446. Ako ustanovi da je takav prigovor osnovan. kad takvu raspravljanju ima mjesta (452/1). Zaključno možemo kazati da. neće ukinuti platni nalog. Nepravovremene. Nepravovremeno podneseni prigovor može odbaciti sam javni bilježnik. prijeći će na raspravljanje o glavnoj stvari. Ako tuženik prigovori da nisu postojale zakonske osnove za izdavanje platnog naloga (čl. Sud se može po službenoj dužnosti oglasiti mjesno nenadležnim najkasnije do izdavanja platnog naloga (453/1). Ako u povodu prigovora nedospjelosti sud ustanovi da je zahtjev tužbe dospio nakon izdavanja platnog naloga. ta se odluka može pobijati samo žalbom protiv rješenja (450/1). nepotpune ili nedopuštene prigovore odbacit će sudac bez održavanja ročišta (451/1). Ako su prigovori podneseni pravovremeno. U slučaju prigovora. 272 Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donose javni bilježnici (307a OZ). Oni ta rješenja i provode. Dakle.271 U dijelu u kojemu nije napadnut prigovorom platni nalog postaje pravomoćan (450/2). Ako tuženik do zaključenja glavne rasprave odustane od svih podnesenih prigovora. Ako u glavi ZPP-a o postupku u sporovima male vrijednosti ne postoje posebne odredbe. Platni nalog tuženik može pobijati samo prigovorom.

a uredno je pozvan. U maličnim sporovima ne primjenjuju se odredbe o mirovanju postupka (465/3). Ne smatraju se sporovima male vrijednosti: 1. ostali sporovi iz radnih odnosa su malični sporovi ako se ispune opće pretpostavke). Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu. Taj zahtjev stranka može postaviti najkasnije na ročištu na kojemu se presuda objavljuje (466/2). koju je tužitelj u tužbi naveo. već predaja pokretne stvari čija vrijednost.000. a osobito one kojima se. sporovi zbog smetanja posjeda (459). 2) bitni sadržaj izvedenih dokaza. osim ako se tuženik na tom ročištu ne upusti u raspravljanje (465/1). smatrat će se da je povukao tužbu.00 kuna (458/1). osim podataka iz članka 124. te da se odluka može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (465/4). sporovi o nekretninama. 243 . U postupku u sporovima male vrijednosti zapisnik o glavnoj raspravi. među ostalim. 3) odluke protiv kojih je dopuštena žalba i koje su objavljene na glavnoj raspravi. Presuda se objavljuje odmah nakon zaključenja glavne rasprave (466/1). Ako s kojeg kasnijeg ročišta izostanu obje stranke.Sporovi male vrijednosti jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 5. 3. da su poučene uz koje uvjete mogu podnijeti žalbu (463). 4) jesu li stranke bile prisutne objavi presude i. Prijepis presude uvijek se dostavlja stranci koja nije bila prisutna objavi. sporovi iz radnih odnosa koje je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu (dakle. da se u postupku u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju odredbe o mirovanju postupka i da u tom postupku stranke trebaju sve činjenice i dokaze iznijeti do zaključenja glavne rasprave jer se u žalbi protiv presude ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi. Ako i na novo ročište ne dođu obje stranke. a stranci koja je bila prisutna objavi samo na njezin zahtjev. postupak će se dovršiti prema odredbama ovog zakona o redovnom postupku (464/1). ovog zakona.00 kuna. a tužitelj je u tužbi naveo da pristaje da umjesto udovoljenja određenom zahtjevu primi određeni novčani iznos koji ne prelazi navedenun svotu (458/2). sud će odgoditi ročište. stavka 1. smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu (465/2). Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima predmet tužbenog zahtjeva nije novčana svota. priznaje tužbeni zahtjev. ili se preinačava ili povlači tužba. prema novom uređenju. Ako tužitelj ne dođe na prvo ročište za glavnu raspravu273. Ostala rješenja protiv kojih je po ovom zakonu dopuštena žalba mogu se pobijati samo žalbom protiv odluke kojom se postupak završava 273 U pozivu za glavnu raspravu navest će se. da će se smatrati da je tužitelj povukao tužbu ako ne dođe na prvo ročište za glavnu raspravu. 2. ako su bile prisutne. u cijelosti ili djelomično. sadrži: 1) izjave stranaka od bitnog značenja. Ako tužitelj do zaključenja glavne rasprave koja se vodi prema odredbama ovog zakona o redovnom postupku smanji tužbeni zahtjev tako da više ne prelazi svotu od 5. Ako tužitelj preinači tužbeni zahtjev tako da vrijednost predmeta spora prelazi svotu od 5. ili se odriče od tužbenog zahtjeva ili od žalbe.000. ne prelazi spomenutu svotu (458/3). daljnji postupak provest će se prema odredbama ovog zakona o postupku u sporovima male vrijednosti (464/2).00 kuna.000. U postupku u sporovima male vrijednosti dopuštena je posebna žalba samo protiv rješenja kojim se završava postupak (462/1).

6. 1.2. i 11. Sastavljeno je od jedne ili više osoba o čijem su se izboru stranke sporazumjele. Dakle. 10. Presuda ili rješenje kojim se završava malični spor može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354.. 4.00 kuna (460). rok se računa od dana dostave (467/4). Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se žalba ne može podnijeti odbacit će se kao nedopuštena (467/5). Sabor RH je na sjednici 28. arbitražni sud – je nedržavni sud koji svoje ovlaštenje za suđenje crpi iz sporazuma stranaka 4.. kojem su stranke dobrovoljno i sporazumno povjeravaju donošenje meritorne odluke u sporu. spor bez međunarodnog obilježja – je spor u kome su stranke fizičke osobe s prebivalištem ili običajenim boravištem u tuzemstvu.(462/2).9. Protiv prvostupanje presude odnosno rješenja kojim se završava spor stranke mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana (467/3). stavka 2. donio Zakon o arbitraži. točke 1. već se objavljuju na ročištu i unose u pismeni sastav odluke (462/3). arbitražna ustanova – pravna osoba ili tijelo pravne osobe koje osigurava i organizira djelovanje arbitražnih sudova 5. Arbitražno sudovanje razvilo se kao izraz nezadovoljstva zbog sporog. Protiv odluke drugostupanjskog suda nije dopuštena revizija (467/7).. brzinu i jeftinoću.. priznanje i ovrha arbitražnih pravorjeka 3. Arbitražni sud je nedržavno pravosudno tijelo koje svoje ovlaštenje za suđenje crpi iz sporazuma stranaka.. ARBITRAŽA Arbitraža je provođenje suđenju u sporu pred arbitražnim sudom.je pojedinac ili član odnosno predsjednik arbitražnog vijeća 6. 9. Postupak u sporovima male vrijednosti provodit će se i u povodu prigovora protiv platnog naloga ako vrijednost osporenog dijela platnog naloga ne prelazi svotu od 5. nadležnost i postupanje sudova u vezi s arbitražom Osnovne definicije arbitraže. O žalbi protiv presude odlučuje sudac pojedinac drugostupanjskoga suda (467/6). domaća arbitraža – arbitraža čije je mjesto na području RH 3. krutog i nesigurnog državnog sudovanja. 1. odnosno pravne osobe koje su osnovane na pravu RH 244 .000. a ako je presuda odnosno rješenje dostavljeno stranci. domaća arbitraža 2. arbitar . Za arbitražni postupak tvrdi se da osigurava tajnost i pomirljiv ton raspravljanja. 5. prema novom uređenju. lista apsolutno bitnih povreda zbog kojih se ovdje može izjaviti žalba dodatno je ograničena. Potonja rješenja ne dostavljaju se strankama. Zakonom o arbitraži uređuje se. 2001. arbitraža – suđenje pred arbitražnim sudom bez obzira organizira li ga ili njegovo djelovnje organizira arbitražna ustanova ili ne 2. Rok za žalbu računa se od dana objave presude odnosno rješenja. 8. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (467/1)..

što se prema običajima u prometu može smatrati suglasnošću sa sadržajem primljene obavijesti 3. ako je spor nastao ili bi mogao nastati iz potrošačkog ugovora. spor s međunarodnim obilježjem – spor u kojem je barem jedna stranka fizička osoba s prebivalište ili uobičajenim boravištem u inozemstvu odnosno pravna osoba koja je osnovana po stranom pravu 8. posrednik – je osoba koja na temelju pisanog sporazuma stranaka provodi postupak mirenja Kad ZA upućuje na sporazum stranaka ili na mogućnost njihovog sporazuma o nekom pitanju ili kad na bilo koji način upućuje na sporazum stranaka takav sporazum obuhvaća i sva pravila o arbitraži koja se u sporazumu navode ili na koja se u sporazumu upućuje. Ako se njime ugovara arbitraža hrvatske državne pripadnosti. konačni pravorijek – je odluka kojom je odlučeno o osnovi i visini pojedinog zahtjeva 10. U sporovima s međunarodnim obilježjem stranke mogu ugovoriti i arbitražu čije je mjesto izvan područja RH osim ako je posebnim zakonom propisano da takav spor može rješavati samo sud u RH. a druga strana pravodobno ne prigovori sadržaju obavijesti. bez obzira jesi li ga stranke potpisale. Ovaj ugovor je valjan ako je sklopljen u pisanom obliku. u kojoj. Arbitrabilnost Stranke mogu ugovoriti domaću arbitražu za rješavanje sporova o pravima kojima mogu slobodno raspolagati. teleksa. ugovor je valjan i ako se u teretnici izričito poziva na arbitražnu klauzulu u brodarskom ugovoru 5. iznimno od općih odredaba. Po hrvatskom zakonu se smatra da je ugovor sklopljen u pisanom obliku i kad je unesen u odvojene isprve koje su stranke potpisale ili ako je sklopljen razmjenom pisama. da bi bio pravno valjan trebao bi ispunjavati uvjete o sadržaju i formi hrvatskog ZA. upućivanje u glavnom ugovoru na ispravu koja sadrži arbitražnu klauzulu jest ugovor o arbitraži ako je pućivanje takvo da je ta klauzula sastavni dio tog ugovora 4. pravorijek – odluka arbitražnog suda o biti spora 9. je jedna od stranaka uputila drugoj ili ako je treća osoba uputila objema strankama pisanu ponudu za zaključenje tog ugovora. telefaksa brzojava ili drsredstava komuniciranja koja omogućuju pisani dokaz o ugovoru. što se prema običajima u prometu moće smatrati prihvatom ponude 2. ako nakon usmeno zaključenog ugovora jedna od ugovorenih strana uputi drugoj pisanu obavijest u kojoj se poziva na prethodno zaključeni usmeni ugovor. ako nije sastavljena kod javnog bilježnika ne smije biti drugih utanačenja osim onih koja se odnose na arbitražni postupak 245 . ugovor o arbitraži mora biti napisan u posebnoj ispravi koju su potpisale obje strane. Ugovor je djelo suglasno izražene volje stranaka. Ugovor o arbitraži On je temeljni pravni posao na kojem počiva konstrukcija arbitražnog suđenja. Smatra se da je ugovor o arbitraži u pisanom obliku zaključen ako: 1.7. a protiv te ponude nije pravodobno izjavljen prigovor. Stranke se mogu sporazumjeti da sporove iz ovog članaka iznesu pred arbitražni sud bez obzira na to organizira li njihovo djelovanje arbitražna ustanova ili ne.

Ako stranke nisu izabrale pravo. ovlaštenje za zaključenje glavnog ugovora obuhvaća i ovlaštenje za sklapanje uovora o arbitaži . a u odnosu na strane arbiraže u povodu oslućivanja o njihovom priznanju ili ovrsi. Dostava pisanih priopćenja 246 . Punomoć za zaključenje ugovora o arbitraži Ako je za valjanost punomoći mjerodavnopravo RH. mjerodavno će biti pravo koje je mjerodavno za bit spora ili pravo RH. te je li nadležan za suđenje u konkretnom sporu.6. Kompetenz kompetenz problem Taj problem govori o tome može li arbitražn sud suditi o valjanosti arbitražnog ugovora. u povodu tužbe za poništaj arbitražne presude. pod rezervom naknadne državne sudske kontrole do koje dolazi. smatra se da je ugovor o arbitraži valjan i ako tužitelj podnese tužbu arbitražnom sudu . zbog nastupanja roka ili uvjeta od kojega je zavisila njegova valjanost te na temelju sporazuma stranaka. Sposobnost stranaka Sposobnost fizičkih. Prestanak ugovora o arbitraži Ugovor o izbranom sudu može prestati zbog potpune likvidacije pravnog odnosa u vezi s kojim je zaključen. Konstatira se da bi nesavjesne stranke mogle dovestu u pitanje efokastnost arbitraže time što bi poricale ovlaštenje arbitražnog suda da odlučuje o svojoj nadležnosti tražeći da o tome odluči državni sud koji bi bio nadležan za rješavanje spora Arbitražnom sudu treba omogućiti da odlučuje o svojoj investituri. u odnosu na domaće arbitraže. pravnih i drugih osoba da zaključe ugovor o arbitraži i da budu stranke u sporu pred arbitražnim sudom ocjenjuje se prema pravu koje je za njih mjerodavno. Državljani RH i pravne osobe hrvatskog prava. mogu zaključiti ugovor o arbitarži i biti stranke u sporu pred arbitražnim sudom. ukljućujući i RH te jedinice lokalne samouprave i jedinice područne samouprave. a tuženik ne prigovori njegovoj nadležnosti najkasnije u odgovoru na tužbu u kojemu se upustio u raspravljanje o biti spora Za materijalno pravnu valjanost ugovora o arbitraži mjerodavno je pravo koje su stranke izabrale. zbog izvršenja zadatka arbitraže ili zbog nemogućnosti izvršenja tih zadataka.

Osoba kojoj se neko obrati radi imenovanja za arbitra dužna je iznijeti sve okolnosti koje bi mogle dati povoda za osnovanu sumnju u njenu neizvjesnost ili nepristranost. Stranka može tražiti izuzeće arbitra kojeg je imenovala ili u čijem je imenovanju sudjelovala samo ako je razlog za izuzeće nastao ili je stranka za njega saznala tek nakon što je arbitar imenovan. U svrhu ostvarivanja ovih odredbi abitri će nastojati strankama iznijeti svoja shvaćanja te dati prikladana objašnjenja kako bi se zajedno sa strankama razmotrila sva odlučna činjenična i pravna pitanja spora. Nikog se ne može spriječiti da zbog svog državljanstva bude arbitar. Ravnopravnost stranaka u postupku Stranke su ravnopravne u postupku pred arbitražnim sudom. te se brinuti da se izbjegne svako odugovlačenje postupka. poštanska adresa bit ć adresa sjedišta ili podružnice adresata navedena u glavnom ugovoru ili ugovoru o arbitraži. Suci suda RH mogu biti izabrani samo za predsjednika arbitražnog vijeća ili arbitra pojedinca. Nakon imenovanja i u tijeku postupka arbitar je dužan bez odlaganja iznijeti strankama takve okolnosti osim ako ih je o njima već ranije obavjestio.Ako se stranke nisu drugačije sporazumjele smatrat će se da su pisana priopćenja dostavljena onog dana kada budu predana na poštansku adresu adresatu ili osobi ovlaštenoj za primanje pisanih priopćenja. Izabrani arbitar mora imati potpunu poslovnu ili parničnu sposobnost. Poštanska adresa je ona koji adresat redovito prima poštu. Arbitri Ako sporazumom stranaka nije određen broj arbitara. Pravila postupka Ako to nije u protivnosti s odredbama ovog zakona stranke se mogu sporazumjeti o pravilima postupka kojih će se arbitražni sud pridržavati ili tako da ih same odrede ili upućivanjem na određena pravila ili na drugi prikladan način. Ako arbitar zbog stvarnih ili pravnih razloga ne može obavljati svoju dužnost njegov mandat prestaje ako se povuče sa te dužnosti ili ako se stranke sporazumiju o njenom prestanku. Strankama treba omogućiti da se izjasne o navodima i zahtjevima protivne stranke. Smatrat će se da je predaja izvršena i ako adresat kojem se dostava obavlja odbije primiti pisano priopćenje. Ako adresat nije izričito doredio drugu adresu ili ako to ne proizlazi iz okolnosti slučaja. Izjavu o prihvaćanju dužnostu arbitar mora dati pismeno. osima ako su se stranke o tome drugačije sporazumjele. imenovat će se tri arbitra. ili zbog opoziva njegovog mandata na temelju sporazuma stranaka ili u bilo kojem drugom slučaju prestanka njegovog mandaa. Ako mandat arbitra prestane na temelju odredaba o izuzeću ili o smjenjivanju zbog neobavljanja dužnosti ili zbog njegovog povlačenja s dužnosti zbog bilo kojeg drugog razloga. imenovat će se zamjenik arbitra u skladu s pravilima koja se primjenjuju na imenovanje arbitra koga se zamjenjuje. On je dužan arbitražu voditi primjerenom brzinom i pravodobno poduzimati radnje u postupku. 247 .

1. svjedoci se mogu saslušavati i izvan glavne rasprave. a arbitražni sud može od svjedoka zatražiti da u određenom roku pismeno odgovore na postavljena pitanja. ako se arbitraža provodi pred arbitražnim sudom čije djelovanje organizira i osigurava rabitražna ustanova – onog dana kad ta arbitražna ustanova primi tužbu 2. Oni se saslušavaju bez polaganja zakletve.Ako takvog sporazuma nema. Tužba i odgovor na tužbu Ako se stranke nisu drugačije sporazumijele. u ostalim slučajevima – onog dana kad tuženik primi obavijest o tome da je protivna stranka imenovala arbitra ili predložila arbitra pojedinca i uz nju pozove da imenuje drugog arbitra ili da se izjasni o predloženom arbitru pojedincu te tužbu kojom se spor iznosi pred arbitržni sud. arbitražni sud može. Jezik Stranke se mogu sporazumijeti o jeziku na kojima će se provoditi arbitraža. Mjesto arbitraže Stranke se mogu sporazumjeti o mjestu arbitraže. Ako se stranke ne sporazume onda sud odlučuje na kojem jeziku će se provoditi postupci. ako to nije su suprotnosti s odredbama Zakona. a tuženik u odgovoru na tužbu treba iznijeti svoju obranu u pogledu tih tužiteljevih navoda. uključujući i pogodnost određenog mjesta ta stranke. Početak arbitražnog postupka Ako se stranke nisu drugačije sporazumjele arbitražni postupak počinje. arbitražni sud može : 1. Ako takvog sporazuma nema mjesto arbitraže odredit će arbitražni sud vodeći računa o okolnostima spora. sporna pitanja i tužbeni zahtjev. tužitelj u tužbi treba iznijeti činjenične tvrdnje na kojima temelji svoje zahtjeve. Svjedoci Oni se u pravilu saslušavaju na glavnoj raspravi. Vještaci Ako se stranke nisu drukčije sporazumijele . imenovati jednog ili više vještaka od kojih će zatražiti nalaz o činjenicama 248 . provoditi postupak na način koji smatra prikladnim. Ako na to pristanu.

1. Ako arbitražni sud nađe da je zahtjev opravdan. 249 . U pravorijeku treba navesti kada je donesen i mjesto njegovog donošenja. snagu pravomoćne sudske presude. On ima prema stranakama. ako je pravorijek potpisala većina članova vijeća. Pravorijek se donosi u mjestu arbitraže . Pravorijek Ako se sranke nisu drgačije sporazumjele . koje je sastavni dio pravorijeka. izrađuje se u pisanom obliku. ispravit će pravrijek ili će dati njegovo tumačenje. Pravna snaga pravorijeka Pravorijek arbitražnog suda je akt delegirane jurisdikcije. da mu preda važne isprave. zahtijevati od stranke da vještaku dade sve važnije informacije. On mora biti obrazložen osim ako su se stranke sporazumjele da obrazloženje nije potrebno ili ako je pravorijek donesen na temeljnu nagodbe stranaka. a ne građanskopravna nagodba stranaka u sporu. ali ne i prema trećima. Ispravak i tumačenje pravorijeka U roku od 30 dana od primitka pravorijeka. Izvornik pravorijeka i sve prijepise potpisuju arbitrar pojedinac tj. jedna stranka. Ako arbitražni sud smatra da je iznesen zahtjev opravdan. pisarsku ili tipografsku grešku 2. ako su se stranke tako sporazumjele.2. ako se stranke nisu drukčije sporazumjele o nekom drugom roku. Pravorijek je valjan i ako ga koji arbitrar uskrati potpisati. uz obavijest drugoj. uz obavijest drugoj može zahtijevati od arbitražnog suda da dade tumačenje odeđenog mjesta ili dijela pravorijeka. donijet će dopunski pravorijek. svi članovi vijeća. uz obavijest drugoj stranci. Pravorijek koji se ne moće pobijati pred arbitražnim sudom višeg stupnja stječe svojstvo pravomoćnosti samim podnošenjem. od arbitražnog suda zatražiti donošenje dopunskog pravorijeka o zahtjevima iznesenim u arbitražnom postupku o kojima arbitržni sud u svom pravorijeku nije odlučio. može zahtijevati od arbitražnog suda da u pravorijeku ispravi računsku. jedna stranka. Djelomični pravorijek smatra se samostalnim pravorijekom. Dopunski pravorijek Ako se stranke nisu drukčije sporazumijele. Arbitražni sud može ex offo ispraviti svaku navedenu grešku u roku od 30 dana od donošenja pravorijeka. robu ili druge stvari radi pregleda. osim ako su se stranke izričito sporazumijele da se pravorijek može pobijati pred arbitražnim sudom višeg stupnja. svaka strana može u roku od 30 dana od primitka pravorijeka. arbitražni sud može donositi djelomične pravorijeke i međupravorijeke.

tužitelj povuče tužbu. pa ako je zaključena pred arbitrima sama po sebi nema neposrednog procesnog utjecaja na postupka u kojemu je zaključena. stranke sporazumno odluče o okončanju postupka 3. sud će ovjeru i polaganje obaviti prema pravilima za pružanje pravne pomoći arbitražnim sudovima. a posebno ishod arbitražnog postupka. 2. 250 . Dominira shvaćanje da tuženik nema pravo tražiti da tužitelj položi aktorsku kauciju. osim ako nađe da je sadržaj nagodbe protivan javnom poretku RH .Odluka o troškovima Na zahtjev stranke. te snositi svoje troškove. Ako su se stranke o tome sporazumjele. Ako arbitražni sud propusti odlučiti o troškovima ili je takva odluka moguća tek nakon okončanja arbitražnog postupka. arbitražni sud će na njihov zahjev obustaviti postupak. arbitražni sud će u pravorijeku ili u odluci kojom se postupak okončava odrediti koja je stranka i u kojem omjeru dužna naknaditi drugoj stranci troškove potrebne radi vođenja postupka. Arbitražni sud će na traženje stranaka donijeti pravorijek na temelju nagodbe. uključujući i troškove zastupanja i nagrade arbitrima. Okončanje arbitražnog postupka Donošenjem konačnog pravorijeka okončava se postupak o pitanjima o kojima je njime odlučeno. Ovjera i polaganje pravorijeka Stranke se mogu sporazumjeti o ovjeri i polaganju pravorijeka te o načinu njegovog ovjeravanja i polaganja. sud će dostaviti jednoj ili objema strakama prijepis pravorijeka koji je kod njega položen. osim ako se tuženik tome usprotivi a arbitražni sud smatra da tuženik ima pravdan pravni interes da se donese konačni pravorijek o sporu 2. Oslobađanju dužnosti prethodnog plaćanja arbitražnih troškova nema mjesta jer arbitražu financiraju samo stranke. ZA predstavlja dvije različite vrste nagodaba o biti spora. Postupak se može okončati i zaključkom arbitražnog suda kada : 1. O troškovima postupka arbitražni sud odlučuje po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja. Nagodba Ako se stanke tijekom postupka nagode o sporu. no ako stranke koje su se nagodile žele toj svojoj nagodbi osigurati i procesnopravni kvalitet presuđene stvari moraju od arbitara zatražiti da donesu pravorijek na temelju nagodbe . Ako se sporazum odnosi na ovjeru i polaganje pravorijeka kod suda . arbitražni sud će o troškovima donijeti posebni pravorijek. nagodba je supstancijalnopravni ugovor građanskog/trgovačkog prava. Na strankama je da odluče koju će varijanu izabrati : 1. arbitražni sud nađe da je nastavak postupka iz nekog drugog razloga postao nepotreban ili nemoguć. osim ako stranke zatraže da se na temelju nagodbe donese pravorijek.

Presuda kojom se tužbeni zahtjev prihvaća poništava pravorijek arbitražnog suda s djelovanjem ex tunc. Ovo pobijanje ostvaruje se tužbom stranke za poništaj. Tužba za poništaj pravorijeka Stranke nemogu ugovoriti pravo na ulaganje žalbe protiv odluke izabranog suda redovnom državnom sudu ali se ne mogu ni odreći prava na pobijanje pravomoćne arbitražne presude pred redovnim sudom.33. Ako stranke to izričito predvide u ugovoru o arbiraži pravorijek se može pobijati tužbom i ako stranka koja ga pobija sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju koih bo za nju mogao biti donesen povoljniji pravorijek da su te činjenice i dokazi bili upotrebljeni prije zaključenja raspravljanja koje je prethodilo donošenju pobijanog pravorijeka. a to je moglo utjcati na sadržaj pravorijeka f) da pravorijek nije obrazložen ili potpisan u smislu odredaba ZA 2. Tužba za poništaj je konstitutivne naravi. Preživljava u slučajevima zahtjeva za donešenje dopunskog pravorjeka.Mandat arbitražnog suda u pravilu prestaje okončanjem postupka. c) da stranka koja je podnijela tužbu za poništa pravorijeka nije bila uredno obaviještena o pokretanju arbitražnog postupka ili da joj je na drugi nezakonit način bilo onemogućena rspravljanje pred arbitražnim sudom d) da se pravorijek odnosi na spor koji nije predviđen arbitražnim ugvorom ili koji nije obuhvaćen njegovim odredbama ili da sadrži odluke o predmetima koji prekoračuju granice ugovora o arbitraži e) da sastav arbitražnog suda ili arbitražni postupak nisu nisu bili u skladu sa ZA ili s dopuštenim sporazumom stranaka . Protiv pravorijeka nije dopušteno drugo pravno sredstavo sudu. ili da stranka nije bila uredno zastupana. Sud od kojeg se traži poništaj pravorijeka može ako nađe da je to prikladno ili ako to zatraži jedna od stranaka odgoditi postupak po tužbi za poništaj za vrijeme koje on odredi kako bi dao mogućnost arbitražnom sudu da nastavi postupak ili da poduzme nešto drugo što bi moglo ukloniti razloge za poništaj pravorijeka . Pravorijek može poništiti samo nadležni sud i to samo .ako stranka koja podnese tužbu dokaže: a)da ugovor o arbitraži nije uopće bio sklopljen ili da nije bio valjan b) da stranka u postupku nije bila sposobna zaljučiti ugovor o arbiraži i biti stranka u sporu. 34 . ako sud nađe i kad se straka nije pozvala na taj razlog : a) da predmet spora nije arbitrabilan prema zakonima RH b) da je pravorijek u suprotnosti s javnim poretkom RH Tužba za poništaj pravorijeka se može podnijeti u roku od 3 mj od dana kada je stranci koja ju je podnijela dostavljen pravorijek ili ako joj je tužba podnesena u slučaju čl. ZA od dana kada je stranci koja je tužbi podnijela dostavljena odluka arbitražnog suda od jednog od tih zahtjeva. 251 . 1. Međupravorijek se može pobijati samo tužbom za poništaj podnesenom protiv pravorjeka kojim je okončan postupak o zahtjevu u povodu kojeg je on donesen. Taj se razlog može isticat samo ako tužitelj bez svoje krivnje nije mogao te okolnosti iznijeti u arbitražnom postupku. za ispravak i tumačenja pravorijeka za naknadno odlučvanje o troškovima. za vraćanje stvari radi otklanjanaj nedostataka.

dakle s obzirom na stranke koje mogu u njemu sudjelovati te organizacijsko kompetencijski. Koncilijabilnost Granice mogućnosti medijacijskog rješavanja sporova. S obzirom na cilj mirenje može biti rezolucijsko ili/i terapeutsko tj. odnosno s obzirom na to mogu li se određeni oblici posredovanaj povjeriti samo nekim organizacijama za mirenje i/ili samo nekim . dakle s obzirom na to može li se mirenje povjeravati samo organizacijama za mirenje ili se može organizirati kao ad hoc prigodno mirenje. to je postupak u kojem treća nepristrana osoba kojoj su stranke sporazumno povjerile tu zadaću pomaže strankama da pokušaju postići sporazumno rješenje njihova spora. ima samo ona ovlaštenja koja su mu stranke dale.Mirenje Mirenje je jedna od alternativnih metoda rješavanja sporova. Opći i osnvni izvor hrvatskog prava mirenja je Zakon o mirenju iz 03. mogu biti određene objektivno dakle s obzirom na vrstu sporova u kojima je dupušteno. subjektivno. nema ovlaštenja da svojom odluko riješi spor ili da na koji drugi način nametne strankama njegovo obvazato rješenje. zato posebno ovlaštenim osobama. 252 . Obilježja mirenja Pored stranaka sudjeluje izmiritelj koji je nepristran. bez ovlaštenja da ga sama riješi svojoj odlukom ili da o njemu strankama nadmetne kakvo drugačije obvezujuće rješenje. Neposredni cilj mirenja je rješavanje spora među strankama po mogućnosti postizanjem nagodbe. S obzirom na ulogu izmiritelja može biti čisto facilitacijsko ili evaluacijsko. mirenje je u pravilu dobrovoljno. Vrste mirenja Razlikujemo dobrovoljna i prisilna mirenja.transformacijsko .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful