Sadržaj knjige: • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • Auto prihrana pčela (pčelar:Mirko Veić) Dresura pčela Dvomatično pčelarstvo Grabež u košnici / pčelinjaku

Formiranje nukleusa Izrada propolis alkoholne tinkture Mikro nastavak (pčelar:Damir Ban) Određivanje vlage u medu Paketni rojevi Pčelarske dimilice Prehrana pčela Sakupljanje cvjetne peludi Seljenje košnica unutar pčelinjaka Dijagnostika Europske gnjiloće legla Uginuće pčela zimi Umnožavanje pčelinjih zajednica Univerzalna pčelarska vaga (pčelar:Rade Stevanović) Upotreba feromona Uzimljavanje slabih zajednica Vanjska hranilica Vađenje pčelinjeg otrova Voda u pčelinjaku Zaštita pčela zimi

Udruga Pčelara Pčelarstvo Online

Auto prihrana pčela
Loše vrijeme i zakašnjelo proljeće često nas tjera na dodatna razmišljanja kako razviti pčelinja društva bez značajnog povečanja troškova u proizvodnji. Evo jedan od načina kako to radi poznati iskusan pčelar Mirko Veić iz Mihaljevaca kod Požege koji nam je sastavio jednostavan i praktičan tekst:

Za topla vremena kod pregleda pčela treba povaditi krajnje okvire te ovire bogate medom na kojimanema legla. Vrcamo ih lagano jer je med djelomično kristaliziran (pola meda je ostalo u okvirima) te prid večer takve okvire vračamo u košnice odakle smo ih i uzeli kako ne bi izazvali nered na pčelinjaku. Pčele će snažno reagirati te svoju reakciju podići na viši nivo. Izvrcani med nakon 3-4 dana u omjeru sa vodom 2:1 obogačen stmulansima (forsapin,B vitamin itd.) po 2dl stmulativno prihranjivati. Ako meda ima puno ne treba od jednom izvrcati sve, jer se postiže bolji efekat ponovimo li postupak.

Autor ovoga teksta bavi se ranim razvojem i prodajom pčela više od 30 godina cilj mu je pomoći novim - imladim pčelarima jer teško dolaze do važnih saznanja, a to zaključuje po učestalim upitima za savjetima: kako raditi ovo, kako ono ... kada što raditi i slično.

Dresura pčela
Odavno je poznato da ukoliko se pčelama ponudi hrana obogaćena mirisom i okusom cvjetova pojedine biljne vrste, one će je prenositi iz hranilice u pripremljeno razrađeno saće. Nakon toga prve pčele koje će pronaći u prirodi tu određenu biljnu vrstu nakon odlaganja nektara u satne osnove izvodit će "ples pčela" kojim će drugim pčelama priopćiti smjer i udaljenost od područja gdje se nalazi ta biljna vrsta izvor nektarne paše.

Na taj se način odavno u svijetu uspješno oprašuju pojedine određene biljne vrste i poljoprivredne površine koje su u tom trenutku iz određenih razloga pčelama manje interesantne bilo zbog prisustva neke druge kulture ili nekog dugog razloga poznatog samo pčelama. Na primjer ukoliko želimo da pčele posjećuju većinom cvjetove bijele djeteline kako i dobili što čišći monoflorni med bijele djeteline pčele prihranjujemo unaprijed pripremljenim sirupom bijele djeteline. Prihranom im dajemo lažan dojam kako se radi o obilnoj paši te biljne vrste, a poznato je kako pčele zbog racionalizacije svojih izleta više posjećuju biljke koje više mede u datom trenutku.

Sirup za tu vrstu prihrane u cilju dresure priprema se od jednakih djelova vode i šećera, u njega nakon hlađenja potapamo cvijetne latice (bez cvijetnih čašica) željene biljne vrste u količini od 1/4 od ukupne količine sirupa. Nakon toga zatvorenog u posudi držimo ga od 2 10 sati, više je dakako bolje, kako bi sirup upio što više miris te biljne vrste.

Takvu pripremljenu otopinu dajemo pčelama predvečer i rano ujutro prije nego počinju izlijetati uzastopno 4-5 dana.

Tako se dresiranjem pčela postiže se da pčele posjećuju željenu biljnu kulturu u većem obimu, pritom kako bi se učinak dodatno povečao mogu se pčele u određenim slučajevima prilikom dresure / prihrane zatvarati na nekoliko dana. Pojačani učinci se prema nekim podacima postižu i dodavanjem ekstrakta neke biljke u sirup.

Dvomatično pčelarstvo
U svim oblicima pčelarstva uključujući i eko pčelarstvo pojedini pčelari ponekad pribjegavaju dvomatičnom pčelarenju u svrhu bržeg jačanja zajednica što radi li se ispravno rezultira većim prinosom meda po košnici. Dvomatično pčelarstvo, prema samom nazivu otkriva nam da u košnici za razliku od uobičajenog načina, žive i rade dvije matice. Same matice u takvom načinu pčelarenja moraju biti međusobno odvojene bilo da ih kasnije vadimo ili ne. U protivnom jedna od matica napustila bi košnicu sa dijelom pčela ili bi opstala jača i snažnija matica. Koliko nam dvomatično pčelarstvo donosi prednosti i manje brige o jačini društva, toliko s druge strane pčelar treba paziti na eventualni nedostatak paše ili spriječavanje rojenja što je češća pojava kod takvog načina pčelarenja. U RH pčelarenje sa dvije matice nije često što je razumljivo s obzirom na broj i jačinu pčelinjih paša tijekom godine. Kod nas se dvomatično pčelarstvo uglavnom koristi kao privremena mjera prije glavne paše kako bi se povečao broj pčela u radnoj košnici. Neposredno prije medenja određenog bilja druga se matica skida i stavlja u "pomočnu" košnicu. Drugi je način pojačanja glavne radne zajednice ubacivanje okvira sa zatvorenim leglom iz pomoćne košnice tako da se sam broj pčela "umjetno" ojača mladim pčelama pomćne zajednice. To je daleko jednostavniji i primjereniji način za jačanje glavnih radnih košnica za naše prilike. Krajem godine pomoćna se društva spajaju ili uzimljuju pripajanjem radnoj košnici.

Grabež u košnici / pčelinjaku
Gotovo i ne postoji pčelar koji se nije sreo sa pojavom grabeži unutar jedne ili više košnica na pčelinjak. Opasnost od grabeži prisutna je uvijek osobito ukoliko se pčelar na pčelinjaku pojavljuje rjeđe odnosno ukoliko se sam pčelinjak nalazi van mjesta stanovanja. O grabeži uzrocima, sprječavanju pisano je mnogo gotovo u svakoj ozbiljnijoj pčelarskoj literaturi. Pa što onda još napisati? Možda da kao prvo razlikujemo nekoliko načina grabeži u pčelarskim krugovima nazvanih "Tiha grabež" koja se pojavljuje postepeno lagano pojačavajući tempo i s druge strane - "Akutna grabež" koja se pojavljuje iznanada i gotovo ju je nemoguće spriječiti. I jedna i druga vrsta grabeži izazvane su prirodnim nagonom pčela na opstanak i prikupljanjem hrane za bespašno - zimsko razdoblje. Kada u prirodi nastane privremen nedostatak hrane pčele instinktivno istu traže protivno njihovom prirodnom ponašanju u pljačkanju drugih zajednica. Kako svaka za jednica ima veći ili manji oblik samozaštite u tom pljačkaškom pohodu često stradava dio pčela ili čak i cijela zajednica ovisno o intenzitetu i trajanju. Grabež prepoznajemo prema samoj aktivnosti pčela na letu košnice. U slučaju da primjetimo borbu pčela o pčele i djelove voska, pojačanu aktivnost pčela ispred košnice (bez unosa) to je dovoljan pokazatelj pojave grabeži. Takvo stanje moguće je na jednoj jedinoj košnici li na cijelom pčelinjaku. Mlađi neiskusniji pčelari mogu zamijeniti ples mladih pčela sa pojavom grabeži. Ukoliko nismo u stanju redovito kontrolirati svoj pčelinjak te pojave mogu rezultirati gubitnom košnice ili čak cijeog pčelinjaka. Dodatan problem može stvoriti i susjedni pčelinjak ukoliko nad istim nemamo kontrolu ili suradnju sa pčelarem - vlasnikom istog. Preventivne mjere za spriječavanje grabeži:
• • • • • • • • •

sužavanje leta zatvaranje svih nepotrebnih otvora na košnici kraći preventivni pregledi košnica i pčelinjaka što manje uznemiravanje pčela previlan razmak između dva pčelinjaka držanje samo jakih zajednica unutar pčelinjaka kod rada sa košnicom prilikom otvaranja korištenje prekrivača spriječavanje rasipanja meda ili sirupa kod rada sa košnicom formiranje više manjih pčelinjaka ili dijeljenje velikih u slučajevima slabije paše

Jedan od učinkovitih načina spriječavanja uočene pojave grabeži gdje pčelar može ovisno o intezitetu napada povečati ili smanjiti, pa po potrebi i sasvim zatvoriti leto je opisano u slikama ispod. Tuneli su rađeni od nadžbuknih PVC vodilica za strujne kabele može naravno biti i od drugih materijala poput lima, papira i slično!

Formiranje nukleusa
Malo pčela = malo meda, puno pčela = puno meda. To vam vjerojatno zvuči normalno i razumljivo. U suvremenom pčelinjaku i pčelarstvu prema tome da bi bio rentabilan potrebno je imati puno pčela u puno košnica, jer jedna pčela ne samo da sama ne može opstati već može prikupiti vrlo male količine meda preko sezone jasno uz uvijet da je sakupljačica a ne trut ili matica. Kako onda držati stalno približno isti broj radnih košnica u pčelinjaku da bi isti bio profitabilan usprkos mogućim zimskim gubicima ili nekim drugim? Formiranje i održavanje nukleusa, pomočnih pčelinjih zajednica je jedan od načina. Nekad se u pčelarstvu kao dio tehnološkog procesa širenja pčelinjaka sve odvijalo preko "rojeva s grane" danas je to nezamislivo. Danas pčelar na pčelinjaku ormira novu zajednicu pčela onda kada to njemu odgovara i koliko mu u datom trenutku odgovara s obzirom na kapacitete pčelinjaka. Za to se najčešće koriste dva načina: a) punjenjem nukleusa sastavljenog od tri okvira legla i dva meda + oplođena matica

b) punjenjem nukleusa paketnim rojem pčela + oplođena matica Prema istraživanjima koja su proveli u cilju usporedbe efikasnosti novoformiranih nukleusa u jednakim uvijetima sa maticama istog uzgajivača Z.Puškadija, A.Opačak, T.Florijančić, D.Jelkić, P.Mijić, I.Bošković dobili su sljedeće podatke razvoja nukleusa:(skupina a je sa leglom, skupina b je paketni roj)

Iz podataka koje su dobili vidljivo je da su se nukleusi skupine A razvijali brže u odnosu na skupinu B i donosili više meda, tako da su do trenutka uzimljavanja prosječno zauzeli 17 okvira saća i postigli težinu košnice do prosječnih 35 kg. Na Grafikonu također možemo uočiti kako su nukleusi skupine B bili u slabijoj kondiciji u odnosu na nukleuse skupine A i do trenutka uzimljavanja zauzimali su prosječno 13 okvira i težili prosječno 23 kg. Kako smo po prirodi znatiželjni i tuđi podaci nisu za nas "zakon" ako ih ne usporedimo sa vlastitima ukoliko je to moguće napravio sam mali usporedni test, formirao sam četri nukleusa dva na jedan i dva na drugi način. Oni su u testiranju formirali osam nukleusa (duplo). Rezultat sam radi usporedbe stavio na isti gornji grafikon godina 2009.:

Crvena i zelena linija prikazuje napredak u isto vrijeme ali 2009.godine na pčelinjaku u Varaždinskoj županiji. Podaci se ne poklapaju u potpunosti, međutim niti su matice bile istog uzgajivača, lokacija je različita, godina i slično. Cilj je utvrđen, nukleus u koji je dodano legla razvijao se brže što je i normalno s obzirom na to da je paketnom roju matica prvo morala početi zalijegati dok smo u situaciji 1 leglo dodali u startu. Sve matice su bile prihvačene, svim nukleusima što se i vidi po grafikonima u oba slučaja primječen je gubitak pčela nakon 10-15 dana. Kritično razdoblje za novoformirani nukleus, formiran od paketnoga roja, nastaje nakon 10-tak dana, jer stare pčele polako počinju umirati, a nove još ne počinju izlaziti te nema dovoljno pčela da hrane leglo i brinu o matici.

Izrada propolis alkoholne tinkture
Propolis tinktura radi se otapanjem prikupljenog propolisa u alkoholu (etilni prehrandbeni alkohol) i taloženjem te filtriranjem dobivene otopine. Kao otapalo može se koristiti 96% alkohol ili alkohol konncentracije do inimum 70%. Niža koncentracija dakle 70%-tna omogućava korištenje oralno i lokalno. Prije korištenja svakako treba znati da li je osoba alergična na propolis ili ne. Iako u malom postotku postoje osobe koje su alergične na ovaj pčelinji proizvod. Također treba imati u vidu i preduzeti mjere predstrožnosti s obzirom da se radi alkoholnoj otopini.

Ukoliko su preduzete sve mjere predstrožnosti možete krenuti u postupak izrade propolis tinkture: 1. Prikupimo propolis iz sakupljača u košnici. Dakako može se prikupiti i na drugačiji klasičan način struganjem ali tada ga treba dodatno očistiti od nečistoća poput drvenih komadića i voska. Manji sitniji komadići su bolja solucija za otapanje ali nisu nužan preduvijet, alkohol će otopiti i veće grumene. 2. Određuje se postotak otopine koja se dobija kod tinkture. Zakonom je u RH još uvijek propisano da tinktura propolisa mora sadržavati 35% suhe tvari što ničim nije pojašnjeno i obrazloženo. Tog se zakona u RH nitko ne pridržava i na policama trgovina i apoteka tako možete naći propolis tinkture koncentracije od 10 - 35%. Koncentraciju odredite prema tablici dolje. 3. Pripremite odgovarajuću količinu i postotak alkohola, umješajte u posudi sa pripremljenom količinom propolisa, zatvorite i promješajte. Ostavite da odstoji uz povremeno protresanje otopine kako bi se talog promješao oko 3 tjedna. Može naravno i duže. 4. Dobivenu tekućinu pretočimo kroz filter za kavu kako bi odvojili od taloga.Filtrat koji dobijemo treba biti bistra tekućina, bez čestica i(iako one ne smetaju) tamne smeđe ili blago crvenkaste boje. 5. Tinkturu napunimo u tamne bočice i hermetički zatvorimo, time su spremne za upotrebu. Propolis iako je stabilan kao tinktura ili smola čuva se na tamnom i hladnom (do sobne temperature) mjestu bez dodira direktne sunčeve svjetlosti. Alkoholne tinkture propolisa su stabilnije i trajnije čuvaju svojstva od istih bezalkoholnih.

U znanstvenoj i ne-znanstvenoj literaturi metoda za određivanja koncentracije tinkture propolisa nije uvijek precizirana. Ona može varirati ovisno o čistoći samog propolisa. Sadržaj ove stranice nije rađen niti odobren od strane Ministarstva zdravstva, temelji se isključivo na vlastitim iskustvima i istraživanjima. Opisana receptura alkoholne tinkture propolisa se koristi isključivo na vlastitu odgovornost. Za tinkturu se koristi isključivo čisti etilni prehrandbeni alkohol. Denaturirani ili metilni alkoholi ne preporučaju se za upotrebu u izradi tinkrura. Kemikalije dodane u denaturirane alkohole mogu između ostalog imati negativnu interakciju sastojcima koje mogu ovisno o sastojcima dovesti do iritacije, opekline ili čak i trovanja. Metilni alkoholi mogu dovesti do ozbiljnih zdravstvenih smetnji.

Mikronastavak – Damir Ban
Bez obzira koliko uspješnu pčelarsku inovaciju napravili, ona je širem krugu pčelara prihvatljiva ukoliko ne remeti već usvojene standarde i mjere. Moje viđenje kako se mikro nastavak uklapa u standarde, pokušaću objasniti u ovom tekstu.

Ja sam za svoje potrebe izradio «Mikro nastavke» u koje okviri- satonoše mogu ići i uzdužno i poprijeko te tako dobivam i dodatne pogodnosti - pčele lakše komuniciraju zbog ukrštenih ulica a i sami prostor je više prema prirodnim instinktima pčela - sigurno ste primijetili da su zaperci u hranilici, koje pčele naprave zbog potrebe za izgradnjom trutovskog saća, gotovo u pravilu poprečne u odnosu na satonoše ispod.

Samu upotrebu nastavka ukoliko ih odlučite imati na svom pčelinjaku opisat ćemo prema načinu upotrebe u jedanaest poglavlja. Naravno to ne znači da se ne mogu primijeniti i u više, odabrao sam ona koja su me vodila u ideji da ih izradim i isprobam na vlastitom pčelinjaku. Sam nastavak u stvari je 1/3 standardnog nastavka koji koristite u praksi. Svi opisi dalje bit će za LR kao jedan od raširenijih tipova košnice ali primjenjiv je na svakoj nastavljači. Bitno je da je vaš mikro nastavak vanjske visine 1/3 vašeg nastavka. Damir Ban - ekološki pčelar iz Bedekovčine

Upotreba 3 mikro nastavka Ako 3 mikro nastavka stavimo jednog na drugog dobivamo visinu LR standarda i u dobiveni prostor možemo staviti originalne LR okvire. Drugim riječima 3 mikro nastavka po visini identična su kao i jedan standardni LR nastavak. Kao i sve nastavke tako i mikro nastavke ja povezujem malim metalnim spojnicama- klinovima (u naravi nosači polica u

ormarima) tako da se ne može dogoditi da bilo koji element bilo pun ili prazan zbog neravnog terena ili zbog vremenskih neprilika nakrivljenja postolja ne sklizne u stranu i tako omogući pčelama neplanirani izlazak...izaivanje grabeži, neželjeni propuh i slično. Spajanje 2 ili više nastavka

Ako 2 mikro nastavka stavimo jednog na drugi dobivamo visinu FARRARA i u taj prostor možemo staviti originalne Farrarove okvire – ovu visinu možemo koristiti kako bi pčelama osigurali prostor za velike medne vijence (kopirajući tehniku Venera). Primjer upotrebe tri ili dva nastavka skidamo ih ili dodajemo po potrebi kao i kod svih košnica “nastavljača”:

Proklizavanja nastavaka se rješavaju jednostavnim univerzalnim drvenim spojnicama

Mikro nastavak - hvatač varroe i hranilica Stavlja se prvenstveno na podnicu, sa ugrađenim satonošama (bez cijelog okvira, - radi se zapravo o najobičnijim letvicama širine 2,6 cm i debljine 1 cm) i sa tankom crtom lijevanog voska po sredini svake takve satonoše, kako bi pčelama zadali smjer gradnje trutovskog saća. Postoji naravno mogućnost ugradnje (kao kod okvira alpske košnice) žičanog okvira oko satonoše i na taj način sprječavanja da pčele djelomično zalijepe ovakve okvire za bočne stranice mikronastavka - ovo naročito ako mikro nastavak koristimo kao mednu kapu iznad plodišta.

Znamo da se odrasla varoa nikada ne zadržava na najmlađim pčelama (mlađim od 10 dana) pa je tako slobodna varoa prisutna prvenstveno na pčelama koje su graditeljice, čuvarice i sakupljačice koje izlaze iz košnica.Toplotni režim u dijelu košnice koji je najbliži letu i pogotovo otvorenoj antivaroa podnici je najpogodniji za varou jer ona voli hladnije dijelove košnice/legla te će i zbog toga najveći mogući broj varoa izabrati baš trutovsko leglo u mikronastavku kao mjesto za svoje razmnožavanje.

Kako pčele koje prolaze kroz leto preko tog saća kako bi došle do samog plodišta, varoa u puno većem postotku ostaje u tim trutovskim ćelijama - nego što bi to bio slučaj kada bi trutovsko saće bilo u zapercima koje pčele grade ispod hranilica ili poklopaca , a koje jedino možemo pokidati pritom možda nehotice gnječeći pčele a možda i maticu.

Na proljeće prilikom svake stimulativne rotacije nastavaka - u cilju bržeg razvoja, usput iz mikro nastavka vadimo sve "okviriće" koji imaju poklopljeno trutovsko leglo a postojeće polovične i nepoklopljene "okviriće" razrjeđujemo i između njih stavljamo prazne satonoše. Dakle ne moramo samo zbog mikro nastavaka dizati nastavke plodišta i medišta i fizički raditi kako vi ovakova tehnologija imala smisla.

Mikro nastavak – zbjeg

Seleći pčelari, ali i oni koji moraju pčele zatvoriti u ljetnim mjesecima - zbog prskanja insekticidima, znaju koliko je teško pčele koje su u bradi pospremiti u košnicu. Sa mikro nastavkom bez saća (jer smo ga izrezali ili maknuli a na njegovo mjesto stavili prazne satonoše , a koji se nalazi na podnici, problema sa bradama na poletaljkama -nema. Na ovaj način privremeno smo napravili "duboku" podnjaču u koju stane sav "višak" pčela. Naravno mikro nastavak možemo staviti i ispod krova te tako napraviti dodatni prostor našim pčelama. Za par dana nakon seljenja (uz pretpostavku da je paša uspješna) trutovsko saće je ponovno napravljeno i varoa će uskoro ponovno biti u klopci. Mikro nastavak stavimo na plodište, izvadimo mu 3 ili 4 krajnja"okvira" (u zavisnosti od veličine hranilice koja u naravi može biti jedna ili dvije plitke posude koje koriste aranžeri cvijeća i koje koštaju oko jedne kune komad, posude dodamo na ispražnjeno mjesto a u njih neki plutajući element - možda i samo slamu, i imamo paralelno hranilicu kapaciteta nekoliko litara i ohoho okvira sa trutovskim leglom. U kasno ljeto, ako sirupom moramo popunjavati zimske zalihe, ne koristimo "okvire". Mikro nastavak - skupljač propolisa

U sakupljanju propolisa mikro nastavak nam može poslužiti na više načina. Osnovni je da okvir sa mrežicom stavite na njegove satonoše. Osim tog načina mikro nastavak možete staviti na okvir mreže za sakupljanje propolisa i tako napraviti "prazan prostor" ispod krova što je pčelama znak za uzbunu i sa puno više žara će prionuti propoliziranju – kako bi do zime propolisom izolirale svoje gnijezdo od praznog prostora koji se nalazi u mikronastavku.

Nevezano uz mikro nastavak predlažem Vam da, ako imate problema sa mrežicom za sakupljanje propolisa koja vam se objesi skroz do satonoša te ju pčele tada zalijepe uz rubove dok pritom velika većina mrežice ostane netaknuta , mrežicu "armirate" ribičkim najlonom.

Mikro nastavak u proizvodnji voska Ako prilikom svakog vađenja poklopljenog trutovskog legla istog pretopimo, dobiti ćemo kroz godinu značajnu količinu prvoklasnog voska. Ako prije topljenja saće isprešamo dobiti ćemo savršeni proteinski sok prepun matične mliječi – idealan za miješanje sa medom i peludom te za prihranu startera, nukleusa. Mikro nastavak u proizvodnji meda u saću Ako za vrijeme glavne paše mikro nastavak stavimo u medište, pčele će izgraditi i medom obilato napuniti saće - koje je idealno za "med u saću". Pritom računajte da će u dobroj paši "okvire" bez bočnih i donjih stranica pčele zazidati za stranice košnice.

Mikro nastavak kao oplodnjak Ako mikro nastavak za vrijeme sezone uzgoja matica odvojimo od ostatka košnice matičnom rešetkom i u njega ugradimo matičnjak u bilo kojoj fazi razvoja, dobiti ćemo mladu maticu koja nam neće odšetati u medište i tako "upropastiti" nekoliko okvira meda - sa leglom. Ako od samih mikro nastavaka napravimo oplodnjake , zašto ne . Pojedinačne ili na "kat"Roshfusove

Mikro nastavak tijekom zimskih mjeseci

Prilikom zadnjeg generalnog pospremanja za zimovanje, mikro nastavke bez saća, ali sa ugrađenim satonošama stavljamo na podnicu i tako podignemo okvire sa budućim klupkom od podnice, a pritom i same letvice na satonošama donekle pomažu da vjetar manje "lupa" o klupko. Na proljeće ako i zakasnimo sa proširivanjem zajednice , pčele će početi izgradnju saća u mikro nastavku i neće "dangubiti " spremajući se ući u rojevno raspoloženje i neće raditi zaperke na "krivim" mjestima. Mikro nastavak kao cjelina u plodištu Matica koja bi imala jedan mikro nastavak ispod plodišta LR nastavka - za trutovsko sače (leglo) i jedan ili dva mikro nastavka, sa prorijeđenim okvirima, kao mednu kapu, gotovo u 100% slučajeva ne bi napuštala taj prostor i matična rešetka niti ne bi bila potrebna (osim za odvajanje prostora za uzgoj mlade matice i prilikom pripreme za glavnu pašu u trajanju 8-10 dana)). Ovo zato jer matica ne želi napuštati prostor u kojem se nalazi njezino trutovsko leglo te ne voli prelaziti preko mednih kapa i to čini ( u našoj pčelarskoj svakodnevnici) samo ako je u nužnoj potrazi za trutovskim stanicama - koje mi pčelari uporno pokušavamo eliminirati iz košnice, ili ako je u potrazi za praznim stanicama , zato jer joj je plodište blokirano mednim vijencem - opet zbog pčelareve pogreške pa je medište napola prazno (između mednog vijenca u medištu i satonoše plodišta postoji prostor sa praznim saćem)- ovdje je Vener apsolutno u pravu.

Riječ dvije o autoru "Mikro nastavka" Damir Ban - Ekomedo iz Bedekovčine, pčelarstvom se "usputno" bavio još kao osnovnoškolac - na obiteljskom pčelinjaku. To je bilo vrijeme još i prije pojave varoe. Premda ga je život i poslovna karijera više od 25 godina odvajala od pčela, nostalgija ali i ljubav prema prirodi i napose pčelama na poslijetku su prevladali. 2005. godine proučio je svu njemu dostupnu pčelarsku literaturu te tako obnovio i usavršio svoje teoretsko pčelarsko znanje. 2006. godine nabavio je dvadesetak rojeva i več do jeseni iste godine uspio je uzimiti 59 pčelinjih zajednica. 2007. godine uzimljeno je več bilo 195 pčelinjih zajednica. Kao vegetarijanac, pobornik zdravog načina života i aktivni "zaštitar" prirode i okoliša (dobitnik državne nagrade za zaštitu okoliša, dodijeljene od strane MZOPU) ekološko pčelarstvo bilo je za njega jedina opcija. Istinski inovator i "tip" za tehniku kontinuirano sitnim ,(ili ne toliko sitnim) inovacijama, poboljšanjima i novim tehničkim rješenjima nadograđuje postoječu tehnološku infrastrukturu i tehnologiju rada sa pčelama, pritom uvijek pazeči da ne remeti postoječe ustaljene standarde i formate košnica i opreme. Pored mikronastavaka, koje je uveo u korištenje na svojim pčelinjacima, ovaj ekološki pčelar konstruirao je sasvim novi tip snelgrove daske i kazetne hranilice (koje su također i oplodnjaci i skidači peluda).

Sve to sa ciljem da pčelama obezbijedi što prirodnije uvijete života te da u sezoni ima što manje intervencija sa nastavcima.
Kako bi samim time i sebi olakšao "fizičku" komponentu pčelarenja - a koja je na žalost više nego limitirtajući faktor , kako po pitanju zdravlja pčelara tako i po pitanju maksimalnog broja košnica sa kojim može raditi jedan (makar i mlad/zdrav) pčelar. Nadalje u tom cilju konstruirao je više vrsta transportnih kolica i dizalica za nastavke. Njegove košnice upečatljive su i zbog činjenice da svaki nastavak ima čak 10 otvora promjera 25 mm - a koje su sve zatvorene plutenim čepovima i otvaraju se prema potrebi. Broj i razmještaj ovih otvora svakako mu omogučuje nebrojene mogučnosti i varijente. Za očekivati je da će iz radione i pčelinjaka ovog "novog" ekološkog pčelara uskoro u javnost izači i još pokoja korisna inovacija.

Određivanje vlage u medu
Količina vlage u medu je bitna kako za čuvanje tako i za određivanje zrelosti samog meda prije vađenja iz košnice. Prevelika količina vlage u medu dovodi do neželjenog vrenja i time kvarenja meda. Prisutnost vlage u medu možemo sami bez instrumenta prepoznati tako što se kap meda koji ima veći postotak vlage brže razlije na staklenoj površini, dok kap meda sa manje ili idealnim omjerom vlage ostaje spljoštena. Također u staklenki možemo procijeniti prema gustoći meda kada se staklenka s medom okrene, zračni balon se mora polako pomicati prema vrhu, kao jedinstvena cjelina. Med curi polako sa žlice, ne smije kapati, mora bez prekida curiti sve dok se ne stanji do debljine konca. Uvijek moramo uzeti u obzir da različite vrste meda posjeduju različita svojstva, pa tako i postotak vlage nije identičan u svim vrstama. Idealni postoci kreći se kad je postotak od 13 do 20%. Iskusniji pčelari koji su godinama u tom poslu vizualnim pregledom mogu vrlo precizno procijeniti da li med sadržava veći ili manji postatak vlage i da li je ili nije spreman za vađenje iz košnice. Kako danas takvi ručni i digitalni refraktometri nisu preskupi gotovo svaki pčelar posjeduje bar jedan uređaj kojim vrlo lako i brzo može odrediti količinu vlage u medu.
Prikaz određivanja vlage u medu sa pčelarskim ručnim refraktometrom:

1. Najprije uzmemo 20-50 grama meda kojem želimo odrediti postotak vlage u posudu i promješamo plastičnom žlicom. 2. Nanesemo 2-3 kapi meda na površinu prizme. (slika2) 3.Pogledamo kroz okular (slika 3)

4.Pročitamo vrijednosti prikazane u okularu (slika 4)

Prikaz određivanja vlage u medu sa pčelarskim digitalnim refraktometrom:

Paketni rojevi
Paketni rojevi pogdniji su iz više razloga: lakše i jednostavnije rukovanje, zauzimaju manje prostora, manja mogućnost prenošenja zaraze preko saća, dulja mogućnost putovanja... Pod paketnim rojevima (packetbees, packed swarm, Kunstschwarm) u pčelarstvu podrazumjevamo umjetno proizvedene pčelinje zajednice koja se sastoji od 1,5 - 2,0 kg mladih pčela radilica sa mladom oplođenom maticom (u kavezu). U svijetu je promet živim pčelama vrlo razgranat. Nezaustavljivo širenje pčelinjeg nametnika varroe taj se intezitet još pojačava. Najveća prednost je ponajprije u mogućnost pripremanja zdravog roja, bez bojazni da se prometom pčelama prenesu i zarazne bolesti i štetnici, što je kod prometa pčelama na saću više manje neizvedivo. Sama konstrukcija kaveza u kojem se zajedno s rezervom hrane nalaze pčele i matica su vrlo različite. Nekad su proizvedene od drveta i žicane rešetke, papira i sl., a kod nas je nastao sve popularniji hrvatski model koji je nastao u suradnji s njemačkim i hrvatskim stručnjacima nazvan MULTIBOX. Multibox se kod nas još nedovoljno koristi iako je u praksi okazala odlične rezultate. Sama kutija može se koristiti za spremanje prirodnog roja pčela, spremanje umjetnog roja pčela, za redukciju broja pčela i sl. Osim navedenih prednosti ne treba ni zaboraviti lako i jednostavno održavanje odnosno čišćenje samog Multiboxa pa je nerazumljivo zbog čega kod nas taj vrijedan izum ne koristi i više u samoj praksi. Moguće razlog leži u previsokoj cijeni proizvoda po jedinici tako da se više isplati izraditi Multibox u vlastitoj radionici od drva ili sličnog materijala.

Pčelarske dimilice
Dimilica je jedan od prepoznatljivijih alata koji povezujemo sa pčelarstvom. To je u stvari prilično jednostavna naprava kojom se spaljuje goriv materijal u zatvorenom okruženju bez prisustva kisika. Klasična dimilica ima mjeh na koji pčelar pritiskom upuhuje zrak u ložište/kučište dimilice pa on zajedno sa dimom izlazi na suženom vrhu dimilice.
Djelovanje dima na pčele

Danas znamo da pčela izlučuje kada je u opasnosti feromon koji uzbunjuje ostale pčele upozoravajući ih na opasnost. Taj feromon je toliko jak da ga može osjetiti i daleko slabije osjetilo njuha kod ljudi. Instiktivno pčele polijeću , kruže i istražuju uzrok opasnosti. Ukoliko utvrde da je prijetnja nastala za druge pčele iz zajednice i za stanište same zajednice mogu se odlučiti na ubod. Ubodom pčele ispuštaju/oslobađaju još više feromona što dovodi do pojačanja aktivnosti i ostalih pčela sve do prestanka opasnosti. U svojim počecima i prije nastanka današnjih košnica ljudi koji su tada krali med pčelinjim zajednicama koje su pronašli u prirodi shvatili su kako je mnogo bezbolnije i lakše pljačkati pčele kada se u blizini nalazi zapaljena baklja koja dimi. Kako djeluje dim? Način komunikacije pčela je preko mirisa i vizualni. Ubacivanjem malo dima unutar zajednice primarni su načini komunikacije pčela prvenstveno miris smanjeni. Prisustvo dima na kraće vrijeme učinkovito prekida komunikaciju među pčelama i privremeno uzrokuje zbunjenost i pomutnju. Prekida se komunikacija među stražaricama, kućnim pčelama, maticom i izletnicama. Pčele se nagonski smiruju "snimaju" stupanj opasnosti koji im prijeti u staništu. Za to vrijeme pčelar bi trebao u što kraćem roku obaviti predviđene radnje pri tom čim manje uznemiravajući već zbunjene pčele. Oprez: Preveliko i prečesto upuhivanje dima u zajednice može negativno djelovati na pčelinju zajednicu i stvoriti prevelik stupanj uzbune koji nastaje ukoliko se u blizini širi požar. Pčele će dezorijentaciju shvatiti kao znak opasnosti i početi letjeti uokolo pokušavajući pritom utvrditi što se događa, spastiti svoje zalihe.

Što se spaljuje u dimilici?

Mnoga su sredstva u većoj ili manjoj mjeri dobra, međutim ima i onih koja su opasna kako za pčele tako i za pčelara. Na tržištu danas imamo velik izbor ponude već gotovih sredstava po prihvatljivim cjenama. Najčešće su to briketi od prešanih pamučnih vlakana ili piljevine. Ukoliko u sebi ista ne sadrže štetne kemijske dodatke pobrinite se da Vam budu uvijek na raspolaganju iako ste možda pobornik prirodnih materijala. Bit će trenutaka kada iz određenih razloga možda nećete imati pri ruci vlastite materijale pa će poslužiti prije ili kasnije. Upamtite svi su prirodni materijali više manje dobri, izbjegavajte upotrebu kemikalija, petroleja i proizvoda na bazi petroleja, benzina i sličnih proizvoda na njegovoj bazi itd. Suho trulo drvo je odličan izbor, ostaci suhih listova duhana, borove iglice, gljive, piljevina, suhe grančice i slično također.
Modeli dimilica

Na tržištu postoje različiti modeli dimilica koji se u osnovi razlikuju na velike i male. Bolji izbor bio bi veliki model. Iako su se u povijesti dimilice izrađivale iz različitih materijala poput bakra, lima i slično danas se uglavnom proizvode iz nehrđajučeg čelika koji se pokazao kao najprihvatljiviji. Traju najduže i lakše ih je održavati. Među modelima osim po veličini nailazimo i na one koji imaju štitnik sa vanjske strane, to je mali ali bitan detalj koji ako spriječi opeklinu samo jednom opravdava postojanje. Tako da osim što bi trebalo kupiti veći promjer dimilice treba paziti i da ona ima vanjski štitnik protiv temperature.

Prehrana pčela
Prirodna hrana odraslih pčela medarica je pelud i med kojeg sakupljaju u prirodi obilazeći najrazličitije vrste biljaka, neke više neke manje. U današnjem komercijalnom pčelarstvu gdje svaki pčelinjak bez obzira na njegovu veličinu mora imati svoju ekonomsku računicu to ponekad nije dovoljno. U razdobljima kada su količine nektarnih paša male i nedostatne pčele će početi u većoj mjeri sakupljati sokove prezrelog voća ili sokove koje proizvode neke vrste biljnih ušiju i kao takve nakon sakupljanja ih preraditi i deponirati u saće unutar košnice. I to je naravno med visokovrijedna namirnica, međutim za potrebe opstanka pčelinjih zajednica preko zime ili odgoja mladih pčela takav med nije prikladan za ishranu i može stvoriti kod pčela ukoliko nema drugih izvora određene probavne smetnje pa čak i ukoliko pčele uđu u zimski period na takvom medu može prouzročiti gubitak zajednice.

Prehrambene potrebe pčela

Medonosna pčela treba u svojoj prehrani proteine (amino kiseline), ugljikohidrate (šećer), lipide (masne kiseline, steroli), vitamine, minerale (soli), i vodu, te hranjive tvari da bi pčele imale optimalnu prehranu moraju uvijek biti u prehrani u određenim kvalitativnim i kvantitativnim omjerima.
Zašto treba hraniti pčele

Pčelari u praksi prihranjuju pčelinje zajednice kako bi ih držali u optimalnom broju unutar zajednice zbog: intezivnijeg prikupljanja nektara, oprašivanja poljoprivrednih nasada, proljetno/ljetne podjele zajednica, uzgoja pčelinjih matica i naravno zbog boljeg i adekvatnijeg uzimljavanja. U novije vrijeme zbog sve češćih upotreba pesticida u suvremenoj poljoprivredi prihranjivanje se vrši i zbog nadoknade nastalih šteta unutar zajednica nakon tretiranja poljoprivrednih površina.
Proteini i aminokiseline

Pčele radilice stare 1 do 14 dana proteine konzumiraju iz peludi koje pčele radilice unose u košnicu. Pčele stare od 1 do 8 dana proteine dobiju iz hrane koju proizvode mlade pčele, mješavine žljezdanih sekreta, peludi, meda. Ličinke i matica proteine crpe iz matične mliječi koju luče mlade pčele radilice stare od 5 do 15 dana. Količina tj. postotak amino kiselina i proteina koji je potreban za normalan razvoj legla i matice nije poznat ali je zato istražen kemijski sastav matične mliječi. U prvih 5 - 6 dana odrastanja pčele troše velike količine peludi i na taj si način osiguravaju normalan razvoj. U slučaju da bi taj dio prehrane izostavili i ne bi konzumirale dovoljne količine proteina i amino kiselina njihove žlijezde neće se u potpunosti razviti. Matična mliječ i pelud osiguravaju im adekvatan rast i razvoj. Potrebe za tom vrstom prehrane smanjuju se kod pčela radilica od desetog do četrnaestog dana života. Nakon toga sve osnovne sastojke potrebne za normalno funkcioniranje dobijaju iz nektarnih vrsti meda.
Ugljikohidrati

Ugljikohidrati su rasprostranjeni u prirodnoj prehrani pčela i one ih koriste uglavnom za proizvodnju energije. Neke ugljikohidrate pčele mogu probaviti i konzumirati, sa nekima imaju problema prilikom probave, a neki su im čak i vrlo opasni po zdravlja - otrovni. Odrasla pčela napreduje sa glukozom, fruktozom, saharozom, maltozom, trihilozom i melesitzom (vrste šećera), ali ne koriste rhaminozu, ksilozu, arabinozu, galaktozu, manozu, laktozu, rafinozu, dekstrin, odnosno inzulin. Razlike u korištenju ugljikohidrata između larve i odrasle jedinke se javljaju zbog nedostatka odgovarajućih enzima.
Vitamini

Vitamini su između ostalog sastavni dio meda i prehrane svake pčele. U trenucima kada pčele počinju proizvodnju matične mliječi za potrebe mladih ličinki i matice, potrebna im je hrana bogatija vitaminima. Za kvalitetan uzgoj legla treba ju im vitamini C i B kompleksa B kompleksa: tiamin, riboflavin, nikotinamid (nijacin, nikotinska kiselina), piridoksin, pantotenat (pantotenska kiselina), folne kiseline, i biotin.

Voda

Vodu pčele prvenstveno koriste kao otapalo za guste vrste meda, kao sredstvo za održavanje idealnog postotka vlažnosti unutar košnice, a pomoću nje održavaju također i optimalnu temperaturu legla. Količina vode koju trebaju pčele i koju će prikupiti ovisi o vanjskim temperaturama zraka, relativnoj vlažnosti, snazi same zajednice te količini legla koju uzgajaju u datom trenutku. Higjenske pojilice na vašem pčelinjaku neka imaju tijekom dijela dana hlad, ako je moguće neka niti ne budu izložene direktno na suncu kako se voda ne bi pregrijala. (vidi slika desno)
Minerali

Minerali potrebni u prehrani ljudi i drugih kralježnjaka (natrij, kalij, kalcij, magnezij, klor, fosfor, željezo, bakar, jod, mangan, kobalt, cink, nikal i) potrebni su i nekim vrstama kukaca. Pelud koju prikupljaju medonosne pčele sadrži sve te vrijedne minerale, a neki od njih neophodni su za normalan razvoj pčela.
Dopunska prehrana pčela

U rano proljeće, kada pelud i nektar nisu pčelama još dostupni ili su im dostupni u neadekvatnim količinama te u djelovima godine kada je zbog manjeg lučenja nektara u biljaka pčele nemaju dovoljne količine hrane dodatno kvalitetno prihranjivanje može imati važnu ulogu u napretku i opstanku pčelinjih zajednica u modernom načinu pčelarenja. Smanjenjem unosa nektara i peluda matica instinktivno smanjuje zalijeganje jajašca što bi kod dugotrajnijeg takvog razdoblja moglo rezultirati značajnijim padom populacije u zajednici. Takve situacije smanjuju broj pčela i u prirodnim zajednicama bez obzira na prikupljene zalihe meda. To se dešava za vrijeme velikih ljetnih sušnih razdoblja, u rano proljeće kada duže vrijeme pada kiša i slično.
Dopunski proteini u prehrani pčela

Čovjek je odavno tražio biljni ili životinjski proizvod koji bi bio adekvatna i potpuna zamjena za prirodnu cvijetnu pelud. Iako u prirodi možemo pronaći brojne namirnice sa određenim proteinima nikad ni jedna nije adekvatno zamijenila prirodnu pelud koju pčele prikupljaju sa biljaka. Neke će proteinske namirnice uspješno poboljšati prehranu pčela i osigurati nastavak razvoja zajednicama u vrijeme nestanka prirodnih izvora. Sojino brašno primjerica kao i pivski kvasci dodavani u kombinaciji ili pojedinačno pčelama su ukusan obrok koji sadrži proteine i amino kiseline, lipide, vitamine, minerale potrebne za razvoj i reprodukciju pčelinje zajednice. Kvasci i sojino brašno davani pčelama kao pogača ili u suhom stanju unutar hranilica mogu biti "umjetna" hrana pčelama kada nema adekvatnih unosa iz prirode. Korištenje šećera u prehrani pčela ovisi idjelomično o samoj nabavnoj cijenii. Saharozni sirupi iz šećerne trske ili šećerne repe primjerice sa dodavanjem proteina mogu se pretvoriti u pogače koje zadržavaju isto svojstvo tijekom dužeg remenskog razdoblja. Isto se može pripremiti naravno i sa medom, još i bolje, međutim sama cijena meda u odnosu na šećer određuje i diktira uvijete prehrane kod pčela u suvremenim pčelinjacima. Osim toga sa medom ukoliko se radi pogača ili sirup mogu se prenjeti bolesti dok kod šećernih sirupa to nije slučaj.

Dodatak cvjetne peludi pogačama ili sirupu od 10 - 12% poboljšava kvalitetu i količinu esencijalnih hranjivih tvari koje su potrebne da bi pčele održale vitalnost. Nikad, baš nikad ne koristimo med ili pelud oboljelih kolonija jer možemo napraviti kontra učinak te pčelinje zajednice ili oslabiti ili potpuno uništiti.
Dodavanje lijekova u prehrani

Lijekovi za kontrolu ili bolesti probavnih smetnji kod pčela mogu biti uključeni ako je potrebno u pogače ili sirup dopunske prehrane. Lijekove nikad ne stavljamo u proizvodne zajednice minimalno 5 tjedana prije glavne medonosne paše. Sredstva za prevenciju bolesti nozemoze dajemo kao dodatak u bilo kom obliku ili pogači, sirupu ili preko čiste cvjetne peludi.
Dopunski ugljikohidrati u prehrani pčela

Pravilnim pristupom pčelinjim zajednicama pčele će uvijek imati dostatne količine hrane bez obzira na godišnje doba i na lučenje nektara kod biljaka. Ponekad se za hranu zbog vremenskih utjecaja mora pobrinuti i pčelar vlasnik pčelinjaka. Uzgoj mladih pčela iziskuje kod pčela stalnu prisutnost dostatnih količina hrane. Sirupi napravljeni od šećera šećerne repe, šećerne trske ili tekući glukozni sirupi koje dobijemo u tekućim oblicima zadovoljavajuća su zamjena kod ishrane pčela.
Priprema i hranjenje pčela:

Mjere predostrožnosti prilikom hranjenja 1. hraniti pred hraj dana kako bi se smanjila mogućnost grabeži 2. smanjiti leta na košnicama 3. što manje uznemiravati pčele Prihrana suhim šećerom

Suhim šećerom prihranjuju se pčele kada iz opravdanih razloga treba dati pčelama prihranu krajem zime, a prerano je za davanje šećernog sirupa. Šećer se daje pčelama na preokrenutom poklopcu kojeg stavljamo na najgornji nastavak. Neki pčelari stavljaju prazan nastavak i zatim šećer stavljaju direktno na satonoše (vidi crtež 2 desno) Kod ovakve prihrane mogućnosti za pojavom grabeži su minimalne, mnogo manje nego prilikom prihrane šećernim sirupom koju možemo obaviti na identičan način.

Opskrba pčelinje zajednice vodom

Voda mora biti dostupna pčelama u svakom trenutku! Nedostatak vode kod pčela negativno utječe na ponašanje, prehranu, fiziologiju, uzgoj legla itd. Bez obzira imamo li u blizini prirodan izvor vode ili ne pčelinjim zajednicama u suvremenom pčelinjaku moramo osigurati stalan pristup pitkoj vodi preko higijenskih pojilica. Pčelar čije pčelinje zajednice uvijek imaju adekvatnu i pravovremenu prihranu sa stalnim pristupom pčelama do vode imat će na pčelinjaku uvijek jake i zdrave pčelinje zajednice. Reference: Barker, RJ 1977.Toksičnost ugljikohidrata i peluda za pčele Iva Karlović: Određivanje šećera u medu

Sakupljanje cvijetne peludi

Cvjetna pelud ili cvjetni prah nije proizvod pčela već ga pčele sakupljaju u prirodi tijekom cijele kalendarske godine uključujući i zimske mjesece. Zimi naravno ima manje cvijeća ali i taj mali dio pčele će u ponekim toplijim zimskim danima pronaći i zahvaljujući svom prirodnom nagonu i građi tijela unijeti u košnicu. Prema nekim istraživanjima jedna pčelinja zajednica godišnje treba oko 20-30kg peludi za svoje potrebe, što ovisi o jačini zajednice. Ukoliko u košnici nema ili ima vrlo malo sakupljene cvjetne peludi, pčele će u razmjerno zalihama kojima raspolažu odgajati leglo ili će u ekstremnim slučajevima matica čak privremeno i prekinuti zalijeganje. Tamo gdje nama legla nema ni pčela to zna svaki pčelar. Također je važno znati da za proizvodnju kilograma meda pčela troši nešto više od kilograma peludi. Pitanje je na koji bi način pčele opstale da u prirodi ne nalaze ovu vrijednu namirnicu, no taj podatak možda bolje ne provjeravati. Iako se zna da se pčele prirodno hrane medom i sa peludi nerijetko pčelari pretjeraju sa vađenjem te vrijedne i nezamjenjive namirnice u prehrani pčela - cvjetne peludi. S druge strane pojedini pčelari rade grešku gledajući u košnici samo zalihe meda ali ne i peludi što je pogrešno znamo li značaj peludi u razvoju svake pčelije zajednice. Pelud pčelama predstavlja neiscrpan izvor potrebnih bjelančevina, masti, minerala i svih sastojaka koje pelud sadržava. Kvalitetna pelud sadržava sve sastojke za proizvodnju matične mliječi, nema li peludi nema ni mliječi. Nema li mliječi nema ni jedine hrane koju dobiva matica za vrijeme polaganja jajašca i tu se krug zatvara, zajednica brojčano slabi. Slabe zajednice podložnije su bolestima, lakše i češće se događa zalijetanje drugih pčela u takve zajednice i krađe meda-grabeži. Takve zajednice s nedostatkom peludi imaju usporen rast žlijezda koje luče vosak, smanjuje se životni vijek pčela, smanjenjem životnog vijeka pčela smanjuje se važan broj pčela

sakupljačica, bez pčela sakupljačica nema potrebnog unosa i zajednica uz smanjenje zalijeganja matice propada. S druge pak strane ponekad ukoliko se pčelinjak nalazi na idealnoj lokaciji, kada u okolici ima obilje cvjetne peludi može se dogoditi da pčele svojim unosom peludi u košnicu blokiraju odnosno ograniče maticu u zalijeganju. To isto tako nije dobro ni poželjno. Tu je potrebna intervencija pčelara. Ukoliko nema sakupljače peludi treba u plodišnom dijelu košnice vršiti premiješaj okvira. Pčelar također treba znati da sve zajednice ne unose istu količinu cvjetne peludi što je osobito važno bavi li se pčelar sakupljanjem peludi. Zajednicama koje slabo unose pelud ne treba stavljati skidače peludi da se ne poremete zalihe koje utječu na razvoj i zalijeganje legla jer ukoliko u prirodi i u košnici nema dovoljnih zaliha cvjetne peludi pčele će nagonski trošiti skromne zalihe iz svog tijela. Manji je svakako problem ukoliko u prirodi ima dovoljno ili previše cvjetne peludi. Tada je briga pčelara da "igrom" okvirima odnosno premještanjem samo spriječi blokiranje matice. Međutim kada u prirodi nema peludi ili je ima vrlo malo, tada treba želimo li da se zajednica pravilno i nesmetano razvija vršiti stimulativnu prihranu pčela rijetkim šećernim sirupom. Poznato je da pčele hranjene rjeđim sirupom unose više peludi od onih koje se prihranjuju gušćim sirupom ili pogačom i to treba imati uvijek u vidu. Dodavanje stimulativnih zamjena za pelud u sirup može biti prednost ali i ne mora jer u našim krajevima samo u iznimno rijetkim slučajevima može se dogoditi da peludi nema u prirodi. Dodavanjem peludnih zamjena u sirup pčelar će pribjeći recimo u slučajevima dugotrajnih, jakih, stalnih kiša kada pčele ne mogu izlaziti iz košnica. U protivnom pčela će u našim krajevima, gdje je priroda još uvijek očuvana, nema previše industrije i zagađivača pronaći i najmanji peludni cvijet i prikupiti ga iz prirode zahvaljujući specifičnoj građi tijela i unijeti u košnicu, nerijetko onaj ljudskom oku praktički nevidljiv. Što sve utječe na pravilno sakupljanje peludi
• • •

Vrijeme: kod nižih temperatura pčele ne izlaze, cvijetne latice se ne otvaraju Vjetar: Za vrijeme vjetrovita dana pčele otežano lete pa primjerice kod brzine vjetra od 15 do 20 km/h let pčela se bazira samo u blizini košnice. Razmak zajednica od poljoprivrednih kultura: Kod intezivnih poljoprivrednih nasada vrlo je bitan pravilan raspored i razmak košnica. Pokazalo se da pravilno postavljene košnice unutar poljoprivrednih nasada bitno utječu na prinose poljoprivrednih kultura.

Ponovimo o vađenju cvjetne peludi
• • • • •

Pčelama ne treba po svaku cijenu vaditi pelud Posebnu pozornost obratiti na kvalitet i ispravnost skidača peludi Cvjetnu pelud vadimo samo jakim i zdravim pčelinjim zajednicama Zajednicama koje slabije unose pelud - istu ne vadimo Slabim zajednicama - pelud ne vadimo

Stimulativna prihrana pčela od sredine kolovoza do početka rujna vrlo rijetkim šećernim sirupom pridonijet će jačem unosu cvjetne peludi što rezultira većim zalijeganjem matice, što je posebno važno jer matica u to vrijeme zaliježe legla koja nam donose takozvane "zimske" pčele.

Pelud je lako pokvarljiva namirnica i o tome treba voditi računa kada se odlučimo na vađenje iste skidačima. Vidi tekst o sušenju cvjetne peludi.

Seljenje košnice unutar pčelinjaka
Svaki pčelar prije ili kasnije mora preseliti jednu ili više košnica, bez obzira radi li se o selečem ili stacioniranom pčelinjaku. Unutar ovog teksta opisat će se način preseljenja košnice unutar pčelinjaka i/ili kada sama razdaljina nije dovoljno velika pa postoji opasnost da nam se pčele nakon preseljenja vračaju na staru lokaciju. Možda ste kupili košnice pa ih želite zajedno sa pčelama smjestiti bez gubitaka, možda se situacija na terenu promjenila pa zbog susjeda morate pomaknuti košnicu/e za nekoliko metara, razloga za micanje ili seljenje je nebrojeno i u to su se uvjerili svi pčelari. Preseliti košnicu za 2-3 ili više metra unutar pčelinjaka može predstavljati problem, jer kao što znamo košnicu bi trebalo preseliti 2-3km. pa nakon tjedan dva vratiti na željeno mjesto u protivnom će se pčele vraćati na mjesto gdje se košnica prije nalazila. Da bi izbjegli takvo dugotrajno rješenje, možemo se poslužiti malim lukavstvom.

Poslije 3-4 godine eksperimentiranja na svom pčelinjaku Bertil Stigemyr (Amerika) odlučio je svoje iskustvo podijeliti i sa drugim pčelarima. On je naime ispred izlaza postavio staklenu pločicu, na cca.15cm. pod pravim kutom. Navečer kada se pčele smire i povuku u košnicu, jednostavno ju preseli na željeno mjesto. Ujutro kad pčele počinju izlaziti, pčele udaraju u staklenu pregradu, pa su prisiljene poljetati ukoso pod 90°. Takav manevar zbog staklene pločice ih toliko zbuni da se moraju ponovo orijentirati za povratak u košnicu. Staklena pločica ili neka druga prepreka (ne nužno prozirna) bi trebala ostati nekoliko tjedana, da se sve stare pčele priviknu na novi položaj košnice. Nakon micanja te pregrade - pločice, pčele još neko vrijeme izlaze pod istim kutem u košnicu. Ovisno o dobu godine u kojem se samo premještanje radi dodatno zatvaranje leta na dan dva može pomoći kod prisiljavanja pčela na novu orjentaciju. Naravno uvijek postoji mogućnost da će dio starijih pčela izletnica tražiti staru lokaciju i ukoliko se tamo nalazi još Vaših košnica smjestiti se unutar njih. Ovako si možemo pomoći kod formiranja umjetnih rojeva ili kada pojačavamo društva novim pčelama, što je daleko prihvatljivije od raznoraznih pripravaka za omamljivanje pčela koji se nude na tržištu.

Ovakve i slične prepreke možemo slobodno koristiti uz smanjenje leta košnice za spriječavanje pojave grabeži ili ako je grabež već prisutna. Naime pčele "pljačkašice" prilikom izlaska iz košnice brľže i "bezglavo" jure iz košnice i pritom udaraju u pregradu, sam ulaz u košnicu im je frontalno onemogućen ... pomicanjem pregrade i dodatnim suženjem prostora izlaska ulaska stvara se jači efekat.

Premještanje košnice na veću ili kraću razdaljinu da bi bilo ispravno i sigurno odrađeno uključuje uvijek nekoliko osnovnih koraka: 1. Zatvaranje ulaza košnice, to je postupak kojim zatvaramo sve ulaze/izlaze na košnici koji bi pčelama prilikom premještanja omogućili da napuste unutrašnjost košnice i to na način da se omogući cirkulacija zraka. Košnice treba zatvorili kasno uvečer kada se sve pčele vrate u košnicu ili vrlo rano ujutro prije nego pčele počinju sa sakupljanjem nektara. Kod velikih vrućina kada pčele ni preko noći u potpunosti ne ulaze u košnicu već stvaraju „brade“ može nam pomoći podmetanje mikronastavka ili polunastavka. 2. Povezivanje i osiguranje nastavaka kod nastavljača najčešće i najsigurnije obavljamo specijalnim zatezačima 3. Prijenos košnice na novu lokaciju ili utovar na prijevozno sredstvo je osjetljiv dio i potrebno ga je obaviti uz što manje uznemiravanje pčela. Dobro je da taj posao obave bar dvije osobe, a pomoć kod transporta ovisno o samom terenu može biti u vidu transportnih kolica bilo onih specijaliziranih za premještaj košnica nilo običnih. 4. Istovar / smještaj košnice na željenu lokaciju također kao i u prethodnom koraku treba obaviti uz što manje stresa za pčele izazvanog trešnjom košnice. Dobro je da taj posao obave bar dvije osobe, a pomoć kod transporta ovisno o samom terenu može biti u vidu transportnih kolica bilo onih specijaliziranih za premještaj košnica nilo običnih. Zatvaranje leta može se efikasno napraviti unaprijed pripremljenim komadima mreže samo treba paziti da promjer otvora na mreži ne bude veći od onog koji se stavlja na zbjeg LR košnice kako ne bi pčele ipak izlazile van. Zatezanje nastavaka zatezačima važno je napraviti precizno kao i zatvaranje otvora na košnici jer će se u protivnom prilikom transporta / pomicanja zatezači malo olabaviti što je dovoljno da se nastavci odvoje. Tada će pčele uznemirene pomicanjem nahrliti van košnice u cilju

obrane nastambe, pedesetak uboda u sekundi je tada je neminovno. Zato pažljivo i strpljivo odradite taj posao. Kod premještanja i/ili utovara obavezno nosite pčelarsko odijelo iako ste sve odradili kako treba zlu ne trebalo. Opreza nikad dovoljno, ne kaže se bez veze oprez je majka mudrosti, jer i najvještiji ponekad u poslu pogriješe. Odlična investicija kada pčelinjak vremenom naraste je kupnja kolica za prijevoz nastavaka i/ili košnica, uštedjet će vam mnogo muke. Ukoliko je teren takav da je vožnja kolicima nemoguća postoje posebne ručke za prijenos nastavaka pa nabavite njih. Istovar je sličan kao i utovar sve mjere primjenjive su samo obrnutim redosljedom. Nakon smještanja košnice na mjesto ne otvarajte ju odmah, pričekajte barem pola sata sa otvaranjem da se pčele malo smire jer će u protivnom nahrupiti van i svi dalji radovi oko tog mjesta bit će nemogući određeno vrijeme.

Dijagnostika Europske gnjiloće legla
Europska gnjiloća pčelinjeg legla je zarazna, bakterijska bolest nepoklopljenog legla koja se javlja u svim zemljama sa „naprednim“ pčelarstvom. Izvor bolesti su same pčele, osobito pčele pljačkašice, rojevi pčela i slično dok je sam uzročnik bakterija Streptococcus pluton. Za razliku od Američke gnjiloće pčelinjeg legla koja je opasnija čak i najopasnija bolest pčelinjeg legla trenutno u svijetu i koju uzrokuje bakterija Bacillus larva Europska gnjiloća nije toliko opasna i nema nikakve potrebe uništavati zajednice ukoliko se pojavi unutar košnice ili pčelinjeka. Poznato je da

Terramycin uspješno liječi Europsku gnjiloću ali i da se sama povlači pojavom jačih pčelinjih paša. Znakove bolesti možemo primijetiti se na nepoklopljenom pčelinjem leglu gdje možemo mjestimično pronaći mrtve ličinke. Bolesna ličinka mijenja pravilan položaj na dnu stanice, gubi kolutićavost i mijenja boju te ima miris raspadajuće mase. Ukoliko se mrtve ličinke nalaze i na zatvorenom leglu moguće je da se javljaju obje gnjiloće pčelinjeg legla i daleko opasnija Američka i manje opasna Europska. Najčešće se javlja u proljeće ili u rano ljeto a povezuje se sa mogućim stresom kod pčela i / ili nedostatkom peludne paše. Simptomatika i prisustvo teško se utvrđuju u ranoj fazi bolesti i nerijetko se povlači dolaskom jačih nektarnih paša. Kako bi se spriječilo eventualno širenje bolesti unutar pčelinjaka postoji set za brzu dijagnostiku europske gnjiloće pčelinjeg legla. Dijagnostički komplet Vita razvijen je na način da omogućuje testiranje na europsku gnjiloću u roku od 3 minute, a sa tim setom kako navodi sam proizvođač točnost rezultata na bolest je vrlo visoka čak do 98%. Za slanje ukoliko je potrebno, posumnja li se i u Američku gnjiloću, legla na laboratorjsku analizu potrebno je uzeti leglo veličine 10x10cm na kojem se nalazi najveći broj oboljelih ličinki. Uzorak treba upakirati u drveni sandučić (ne u papir) i zajedno sa saćem te opisom simptoma poslati na analizu.

Uginuće pčela zimi
Uginuće pčela zimi nažalost česta je pojava u svakom pčelinjaku. Često su uzroci uginuća nepoznati, ali u većini slučajeva preventivnim djelovanjima pčelara tijekom sezone i pred samu zimu prilikom uzimljavanja možemo slučajeve uginuća svesti na najmanju moguću mjeru. Svi podaci od preko 5-10% uginulih pčelinjih zajednica upućuju na greške pčelara prilikom uzimljavanja. Nabrojimo tri najčešća slučaja zimskog uginuća kod pčela

Varroa: Iako nećemo uspjeti vjerojatno u potpunosti osloboditi pčelinje zajednice od ove napasne i otporne grinje, obavili smo ogroman posao ako smo pravilnim postupcima uklonili iz zajednice veći dio varroe. Svi pčelari koji misle da varroe u njihovim pčelinjacima u današnje vrijeme nema, griješe, a rezultate svoje pogrešne procijene vidjet će na proljeće kada ostaju bez većeg dijela zajednica. Čest je slučaj da pčelinja zajednica napusti košnicu u nemogućnosti da se othrva sa napasnom grinjom. Zajednice koje i uspiju nekim čudom i uz božju pomoć prezimiti veći dio zime oslabljene su i teško da će pčelaru čak i ukoliko opstanu donijeti i malo meda. Glad: Najgori oblik uginuća pčela je glad, najgora stvar koju pčelar može uzrokovati svojim nemarnim ponašanjem. Od gladi može uginuti cijela zajednica, ali i samo pčele u pojedinim dijelovima ulica. Hladno vrijeme pčelama onemogućava kretanje po košnici. Premještanje cijelog klupka je vrlo ograničeno, pa ukoliko nismo dobro pripremili pčele i okvire zajednica umire od gladi čak i u slučajevima kada na

vanjskim okvirima ima meda. Stradale pčele nalazimo uvučene u ispražnjeno saće, imaju ispruženo rilce, Nalazimo ih po okvirima na kojima više nema meda, a dijelove klupka pronalazimo na podnici košnice. To je najgori oblik pčelarevog nemara prema radišnim pčelama. Nozemoza: Znaci prisustva nozemoze nisu kao što to pčelari u početku misle izmet na vanjskom dijelu košnice koji se javlja uslijed duge zime i nemogućnosti da pčele izađu povremeno na takozvane pročisne letove. Tragovi smeđkastih mrlji na okvirima upućuju nas na mogućnost nozemozne zajednice. Kad se pčele slabije kreću i sporo uzlijeću još je jedan od znakova nozemozne zajednice. Najsigurnija dijagnoza trebala bi biti u suradnji sa Vašim veterinarom, međutim kako veterinarske stanice kod nas nisu opremljene laboratorijima za utvrđivanje nozemoze, uzorci se šalju u laboratorij u Zagrebu na se čije nalaze prema vlastitim iskustvima ne treba previše obazirati. Ili dolaze prekasno ili su pogrešni. Čest je slučaj u slučajevima kad bolest nije uznapredovala da intervencija pčelara nije ni potrebna.

Umnožavanje pčelinjih zajednica

Iz vlastitih pčelinjih društava možemo uz malo vještine i znanja lako formirati novo društvo stvaranjem prisilnih umjetnih rojeva, svejedno da li ih trebamo kao pomoćna društva koja nam služe za pojačavanje postojećih ili ih jednostavno ostavimo da se razviju u jake pčelinje zajednice koje će nam iduće godine omogućiti veći prinos pčelinjih proizvoda. Taj postupak prilično je jednostavan i možemo ga obaviti prije u tijeku glavne ili želimo li tek nakon glavne paše. Iz jakih pčelinjih zajednica iz plodišta oduzimamo otvorena legla sa mladim pčelama. Okvire stavljamo u unaprijed pripremljene nastavke na podnici. Na njihova mjesta u plodišta dodajemo pripremljene okvire sa satnim osnovama, odmah do legla. Ovisno o jačini društva obično se uzimaju po 2 okvira sa leglom tako da jedan nastavak sa deset okvira punimo iz tri jake košnice što iznosi 6 okvira legla. Ostatak popunjavamo sa 2 okvira na kojima je satna osnova i 2 okvira sa medom. Kod kompletiranja na nastavak stavljamo hranilicu i ventilacionu mrežu te naravno krov košnice. Tako novo formiranu košnicu selimo na drugu lokaciju minimalno 2-3km da spriječimo vraćanje dijela pčela radilica u izvornu košnicu. Nakon otprilike 15-20 dana novo formiranu košnicu možemo slobodno vratiti natrag. Važno što ne smijemo zaboraviti kod dodavanja legla u novu košnicu je da legla stavljamo na sredinu košnice, kako bi pčele lako mogle održavati potrebnu temperaturu legla (slika 1 i slika 2).

Košnicama iz kojih smo vadili legla preostala legla približavamo i stavljamo na sredinu plodišta košnice (slika 3 desno). Pripremljenom novom društvu potrebno je u početku dodavati hranu najbolje u obliku tekućeg sirupa ili obične vode s obzirom da se društvo još nije organiziralo u zajednicu i nema pčela vodarica. Dodamo li pogaču nećemo nimalo pogriješiti jer će je pčele rado posjećivati osobito ukoliko u blizini gdje smo smjestili novo nastalu košnicu nema paše.

Slijedeće što ne smijemo zaboraviti je dodavanje matice ili matičnjaka. Dodavanje matice moguće je prije stavljanja okvira sa leglom ili nakon dodavanja okvira. Maticu bi trebali dodavati u kavezu da je pčele postepeno prihate iako nikad ne možemo sa sigurnošću tvrditi da će se pripajanje uspješno završiti. Ukoliko ustanovimo da novonastalo društvo nije prihvatilo maticu možemo pokušati dodati novu maticu, matičnjak iz druge košnice ili cijelo društvo selimo u tamniju hladniju prostoriju (podrum) na otprilike 7-8 dana predhodno mu dodati jedan okvir iz neke jake zajednice sa novim leglom. U tom slučaju pošto će pčele biti zatvorene u košnici obavezno društvu osiguramo da ima vodu ili još i bolje slatki sirup. Nakon otprilike 7-8 dana, u borbi za opstanak novo će društvo samostalno izraditi matičnjak odnosno proizvesti maticu potrebnu za vlastiti opstanak. Po primitku matice uz malu brigu pčelara, ovo će nam društvo u idućoj sezoni osigurati dodatne količine vrijednih pčelinjih proizvoda.

Univerzalna pčelarska vaga
Prednost mjerenja i evidencije stanja unosa ne treba posebno isticati, nabavka pčelarske vage ponekad iziskuje dodatna sredstva koja se mogu bitno smanjiti sa malo vlastitih ili tuñih ideja i nešto vremena potrošenog u izradu iste. Prednosti ove vage u odnosu na neke koje se upotrebljavaju su očite već na prvi pogled. Ne treba pojašnjavati kolika je razlika mogućnosti vaganja više košnica na jednom pčelinjaku od mogućnosti vaganja samo jedne standardnim vagama. Druga prednost koja je i dovela do ove "inovacije" je kraña

opreme u pčelinjacima. Ovu vagu nakon vaganja ne ostavljate na pčelinjaku već ju spremate zajedno sa ostalim priborom tako da ne predstavlja "mamac" za pčelare sklone krañi. Kako navodi autor ove vage Rade Stevanović (Apatin-Srbija) postoji više tipova pčelarskih vaga kao što su stacionirane vage, sms vage, mobilne elektronske vage, digitalne vage i sl. kojima kojima cijena varira od 100 Eura na dalje ovisno o kvaliteti , mogućnostima i proizvoñaču, ali svaka ima svoje prednosti i mane. Najveća im je mana da mogu sve vagati samo jednu košnicu temeljem čega pčelar nema uvid na stanje unosa cijelog pčelinjaka. Tako se može desiti da je društvo koje se nalazi na vagi jače od prosjeka, da krene u rojevni nagon i sl. pa se dobije pogrešan dojam o unosu čime se prisustvo i smisao "standardnih" uobičajenih vaga gubi. Kako bi se dobila realna slika društvo na vagi se najčešće ne dira tako da ono ima velike šanse za prelazak u rojevni nagon. Druga mana kao što smo već i pisali je pojava ne samo u Hrvatskoj sve uobičajenija na pčelinjacima koju nazivamo kraña. Pčelarska vaga Rade Stevanovića sastoji se od metalnog postolja sa vitlom, visećom vagom i trake sa mehanizmom za vezanje košnice (stezač). Metalno postolje je napravljeno od cijevi, vel. 20 x 40 mm, sa tankom stijenjkom kako bi cijela vaga bila što lakša. Vage koje se mogu koristiti na ovom postolju postoje različite od čisto manualnih, sa kazaljkama i nešto skupljih digitalnih, sve se priključuju na jednak način na postolje: viješanjem. Vaga kako navodi Rade je jednostavna za izradu i zahjteva malo materijala, ako ste "metalac" makar priučen istu možete napraviti potpuno sami. Ako ne nañite nekog prijatelja koji će Vam istu sastaviti uz podnevnu kavu. Svaki pčelar koji se odluči na samostalnu izradu ovakve vage za svoj pčelinjak treba kako navodi inovator obratiti pažnju na gornji dio postolja (ispod crvenog vitla - slika br.2) jer je taj dio vrlo bitan s obzirom na činjenicu da prilikom vaganja on drži cijeli teret. Sve rupe na tom dijelu trebaju biti dobro centrirane da nemaju "luft". Sva eventualna pitanja vezana uz vagu možete postavini na forumu naše udruge ili forumu SPOS-a na kojem smo naišli na ovo zanimljivo inovativno rješenje.

Upotreba feromona
Iako danas svaki pčelar nastoji izbjeći prirodno rojenje kod svojih pčelinjih zajednica, ono je ponekad neizbježan nusproizvod svakog pčelinjaka. Ako već ne možemo u potpunosti izbjeći rojenje kod pčelinjih zajednica onda bi trebali tu pojavu prilagoditi svojim potrebama. Nemaju svi pčelari uvijek dovoljno vremena da nadziru sve košnice ili da se nañu na ili oko pčelinjaka za vrijeme izlaska roja iz košnice. U tu svrhu postoje više manje učinkoviti feromoni koji imaju ulogu oponašanja feromona koje ispuštaju pčele.
Kako funkcionira feromon

Dolaskom prvih pčela one na ulazu u košnicu treperući krilima šire miris sve više izvan košnice štpo privlači ostale izrojene pčele. Konačni učinak je da sve pčele uključujući i maticu ulaze u praznu košnicu. Sprema nekim proučavanjima zabilježeno je prazne košnice koje sadrže Nasonov zauzimaju rojevi u postotku od 50 – 80% uz uvijet da se rojenje košnice odvijalo u okolici košnice sa postavljenim feromonom.
Kako i kada ga koristiti

Feromon se postavlja na okvir košnice sa satnom osnovom. U takve prazne mamac - košnice nikad ne postavljamo razrañene satne osnove ili okvire sa medom zbog mogućnosti izazivanja grabeži. Feromone postavljamo uvijek u vremenima mogućnosti prirodnog rojenja pčela, od proljeća do kasne jeseni. Feromonske cijevčice NE OTVARAMO - NE BUŠIMO, sam feromon djeluje preko plastike. Košnice u koje smo stavili okvire sa praznim saćem stavljamo na otprilile 1 metar od tla. Za hvatanje rojeva iz vlastitog pčelinjaka takve pripremljene košnice postavljamo cca 200250 m od radnih - punih košnica na kojima je moguća pojava rojenja.

Mjere opreza kod upotrebe feromona

Kako nikad ne možemo biti sigurni kakve su nam pčele ušle namamljene mirisom feromona u našu mamac - košnicu svaki novopridošli roj pčela trebamo najkasnije nakon dva do tri dana tretirati protiv varroe, prihraniti sirupom sa dodatkom sredstva protiv nozemoze. Skladištenje feromona Feromonske cijevčice skladištimo na temperaturama ispod 0°C u hermetički zatvorenim posudama.Preporučuje se korištenje gumenih rukavica prilikom manipulacije feromonskim cijevčicama! Hvatanje feromonskih cijevčica golim rukama može dovesti do smanjenja učinkovitosti feromona.
Rok upotrebe feromonskih cijevčica

Rok upotrebe cijevčice je jednu godinu. Cijevčice sa feromonskim mirisom možemo tijekom sezone spremiti tako da ih izmeñu dvije upotrebe smrznemo u hermetičkim posudama.

Uzimljavanje slabih zajednica
Pčelinje zajednice koje pred zimu zauzimaju pet do šest ulica i manje najčešće pripajamo srednje jakim ili jakim zajednicama. Meñutim moguće ih je uzimiti i "same" u vlastitom nastavku na način da ih bez podnice postvimo na one jake. Takav način opisao je ukratko i pčelar Jože Rihtar u knjizi "Pčelarenje nastavljačama", a sličan je načinu kojim pripajamo dvije pčelinje zajednice kroz dvostruku mrežu. Postupak: Jakim zajednicama skidamo krov i poklopce, umjesto njih stavljamo okvir sa dvostrukom mrežom koji je debljine otprilike poklopne daske može debljina biti veća ali ne manja. Na takav okvir stavljamo nastavak slabe zajednice bez podnice. Zajednica koju uzimljavamo na takav način ne bi trebala biti slabija od 4-5 popunjenih ulica. Neki pčelari čak koriste i same poklopne daske koje su malo preradili za tu namjenu izrezavši lesonit u sredini dok su na istu s jedne i druge strane stavili mrežu. Pčelema u gornjoj zajenici možemo osigurati "gornje leto" koje je za uzimljavanje i bolje zbog mikroklome ali isto može biti i rupa u nastavku ili na samom okviru s mrežom. Tim načinom gornja slabia pčelinja zajednica dobija preko zimskih mjeseci toplinu koja dolazi od donje jake pčelinje zajednice. U jesen bi zajednice osobito one slabije trebale dobiti potrebne količine zaliha hrane na okvirima s medom koje smo spremili tijekom sezone. Košnice sa dva nastavka tako u startu uzimljavanja trebale bi imati oko 15-20 kg meda na okvirima, a zajednice u jednom nastavku 10-12 kg. Dok će iskusniji dugogodišnji pčelari zhati odokativno procjeniti količinu zaliha i da li treba dodati pokoji okvir, oni manje iskusni bi trebali biti pažljiviji pa ukoliko je

moguće vagnuti svaku košnicu posebno je za takvu namjenu pogodna "Univerzalna pčelarska vaga" opisana unutar naše web stranice.

Vanjska hranilica
Bruno Mavrinac pčelar inovator iz Jadranova ustupio nam je u cilju pomoći svim pčelarima jednu svoju inovaciju nazvanu: Vanjska hranilica. Tekst je također svojevremeno objavljen i na drugim forumima te u specijaliziranom pčelarskom časopisu "Hrvatska pčela". Osnovni uvjet kako navodi Bruno Mavrinac za primjenu ove vanjske hranilice je izbušena rupa na nastavku fi 25 mm, dok je istu moguće primjeniti na svim tipovima košnica. Od kad pčelari (1984.god) uvjek pojašnjava ovaj inovator ima na nastavcima tu rupu zbog xx za ovaj članak nebitnih razloga tako da mu je ideja došla s obzirom da je sam radio vodovod u kući i pri ruci imao imao "lemilicu" za varenje vodovodnih (plastičnih) cijevi. Odrezao sam piše Bruno 3,5 cm cijevi promjera 25mm zatim redukciju 25/32 te koljeno 32 mm. Sve je to pomoću lemilice za vodovodne cijevi spojio i dobio držač buduće "vanjske hranilice". Na koljeno promjera 32mm ulazi čep pvc boce od 1/2 litre, međutim on kako mu se pčelinjak nalazi svega 300 metara od kuće ne koristi takvu već manju staklenu bocu "Pago" soka koju lako po potrebi opere u preilici suđa.

Napravio je ovaj inovator i tuljak (od vodovodne cijevi za odlaznu vodu - sive boje) promjera 50 mm da mu bura uobičajena u njegovom području ne sruši ili "otpuše" bocu". Evo koje su prednosti vanjske hranilice:
• • •

• • • • •

• •

higijena na prvom mjestu – boce po potrebi pere u mašini za suđe, veće se mijenjaju po potrebi jeftina – cijena koljena košta manje od 10 kn, dok boce nađemo u svakom domaćinstvu ili kafiću mala potrošnja vremena oko zamjene boca – za četrdeset društva utroši cca 10 do 15 min za zamjenu boca na pčelinjaku, čime je u odnosu na klasične hranilice, zadovoljstvo prehranjivati pčele, a ne muka ne rashlađujemo društvo otklapanjem krova i micanjem izolacije jer je hranilica s vanjske strane jamči prihranu bez grabeži; u šest godine iskustva s navedenom hranilicom, nisam imao niti jedan slučaj grabeži hranilica za sva društva – ako nam je nukleus ili "Rauchfussovi oplodnjaci" nad jačim društvom ili kod dvomatičnog pčelarenja stavimo hranilice za svako društvo posebno nema utapanja pčela, što je veoma važno za higijenu svake hranilice na donjem djelu lulice probušio sam rupu 3 mm za istjecanje vode ako pada kiša u ljeti s "vanjskom hranilicom" svako društvo ima svoju pojilicu s čistom vodom – nemam pojilicu na pčelinjaku, a pčele imaju čistu vodu na svom pragu što je posebno važno u rano proljeće gdje ne moraju izlaziti iz košnice po hladnoći i vjetru vanjska kontrola jačine društva – vidimo kako i koliko uzimaju sirup ne ovisi o vremenu prehranjivanja – dan, noć, sunce, kiša...

Uočeni autorovi nedostaci

Pčelinjak kako navodi pčelar inovator Bruno Mavrinac nam mora biti u blizini jer flaša sadrži 2 dcl - dovoljno za stimulativno prihranjivanje, ali se može uz male preinake staviti i veća volumena litra ili litra i pol s time da tijelo flaše mora biti zbog težine pričvršćeno za košnicu u početku se pčele trebaju priviknuti na hranilicu. Stoga, pri početnom prihranjivanju čep boce namažem s malo meda, da pčele prihvate hranu, a poslije privikavanja "nestaje" sirup; temperatura sirupa vjerojatno se brže ohladi, nego u unutarnjoj hranilici, ali zato imam sada u proljeće omotane pago boce s novinom odnosno Al folijom tako da dobijem "termos bocu" ili sirup dajem usred dana kada su temperature najviše. Kad mećete - okrećete bočicu to činite iznad neke posude da par kapi ne padne nekontrolirano već u posudu dok se ne stvori vakum u boci ali malo prakse i to nije potrebno.

To je isprobana praksa pčelara B.Mavrinca iz Jadranova pčelama treba pomoći jednostavno i brzo, sa zadovoljstvom. Isprobajte, i vjerujte, pčelama neće biti žao, a nadam se ni vama!

Vađenje pčelinjeg otrova
Vañenje pčelinjeg otrova u Republici Hrvatskoj nije uobičajena djelatnost kod pčelara. Jedan od razloga dobiveni ispitivanjima o vañenju otrova meñu pčelarima ležu u preslaboj edukaciji i nepoznavanju teme. Predavanja na školovanjima pčelara i organizirana u udrugama temu pčelinjeg otrova redovito zaobilaze i tek se usputno spominju liječenja otrovom i postupci ublažavanja uboda. Vrhunac je ukoliko se spomene neko od sredstava za ublažavanje anafilaktičkog šoka kod osoba s alergijskim reakcijama. Kompletno je pčelarstvo usmjereno uglavnom ka proizvodnji meda što je pogrešno jer ei drugi proizvodi su zbog manjih količina u ponudi daleko profitabilniji tako i pčelinji otrov. Vañenje otrova koje se koristi u zemljama sa većom tradicijom na tom polju bazirano je na dva osnovna meñusobno vrlo slična načina. Vañenje unutar košnice (sadržaj i slike se ureñuju) i vañenje izvan košnice na samom ulazu koje ćemo pokušati što detaljnije opisati ovdje:

1. Skupljač otrova postavljamo na ulaz košnice (ne više od 10-15% košnica na pčelinjaku) na način da se sam uređaj što više priliži i stavi u ravninu samom letu košnice[slika 1 i slika 2] 2. Spajamo žice sa izvorom napajanja u ovom slučaju akumulator crvena žica označava pozitivan crna negativan polaritet napajanja [slika 4] 3. Spojimo žicu koja vodi od akumulatora sa kolektorom i žicu od kolektora na uređaj. [slika 3] 4. Uključimo glavni prekidač napajanja i ukoliko postoji podešavamo vrijeme sakupljanja otrova [otprilike 30 minuta] i podesimo na modernijim uređajima vrijeme pauziranja između intervala 5. Nakon nekoliko minuta pčele će stimulirane elektro stimulatorom početi simulirati ubod pritom ispuštajući otrov, ubrzo se cijela staklena površina popuni pčelama koje na njoj ispuštaju otrov [slika 5] 6. Nakon 30 minuta aktivnog vađenja staklena površina se vadi odvaja u pripremljen stalak sa utorima i spremna je za struganje [slika 6] 7. Struganje obavljamo žiletom uz obaveznu upotrebu zaštitne maske na dišnim organima. [slika 7]Sastrugan otrov i sakupljen otrov spremamo u tamne bočice i dobro zatvorene spremamo u hladnjak dobro zaštićenog od vlage [slika 8]

Produktivnost vađenja pčelinjeg otrova

• • • • •

• •

Zbog pojačane učinkovitosti u sakupljanju i izbjegavanja pretjeranog iritiranja pčela sakupljač otrova se postavlja na određenu košnicu svakih 4-5 dana dok je preporuka nekih proizvođača i do desetak dana Jačinu strijnog udara iznosi od 0,22-0,29 A uz trajanje impulsa od 0,1-10 sekund U sezoni prikupljanja jedna pčelinja zajednica daje u prosjeku 0,1 do 0,5 grama otrova po danu Iz jedne zajednice elektro stimilacijom aktivno vadimo otrov do 30 minuta dnevno uz obavezne predviđene pauze svakih desetak minuta u vađenju od nekoliko minuta Pomoću jednog elektrostimulatora u danu možemo vaditi otrov iz 3 - 4 pčelinje zajednice Podaci variraju i ovise od proizvođača do proizvođača, vrlo je bitno da uređaji imaju autokontrolirano napajanje koje u slučaju iznenadne pojave vlage (kiša) na površini na kojoj su žice dovode do pada napona ili isključenja uređaja Neki podaci navode produljenje životnog vijeka pčela kod kojih je vađen otrov elektro stimulacijom Prema nekim istraživanjima pčelinja zajednica za vrijeme vađenja otrova elektrostimulacijom ojača jer matica pojačava zalijeganje jajašaca

Skladištenje i održavanje

• •

Ispod vanjskog sakupljača otrova/kolektora ne stavljati tamne podloge zbog mogućnosti podizanja temperature stakla iznad stupnjeva Celzija pri čemu može doći do propadanja sakupljenog otrova 50-60 Vanjski uređaji koriste se prema aestu kod temperatura od +10 do +40 stupnjeva Celzija (ovisno o proizvođaču) Uređaji se čuvaju na temperaturama od -20 do +50 stupnjeva Celzija

Voda u pčelinjaku
Voda kod pčela kao i kod ljudi predstavlja izvor života. Tu činjenicu imajte uvijek u vidu kada ožednite. Sjetite se da će vaše pčele ukoliko nemaju u Vašem pčelinjaku mjesto gdje će doći do vode potražiti je negdje dalje. To nikako ni u kom slučaju ne zaboravite. Na kakav izvor vode i u kakvom stanju će biti pojilište to ne možete predvidjeti. Rizici takvog unosa vode su veliki, pčele tada uglavnom obolijevaju od crijevnih bolesti koje mogu biti pogubne za opstanak cijele zajednice.

Sama pojilica s vodom potrebna je na pčelinjaku od početka ranog proljeća do zadnjih izleta pčela pred zimu. Postavljanje/punjenje pojilice gledajući godišnje doba ne može nikada biti prerano. Ne ustručavajte se puniti pojilice čim ranije prije prvih početnih proljetnih izleta pčela. Pčele će se naviknuti da u blizini ima stalnog izvora svježe vode tako da kasnije neće tražiti okolne izvore upitne kvalitete. Naravno kako pčele putuju dalje tako će uvijek usput pokupiti pokoju kap, meñutim to ne možete spriječiti. Dnevne potrebe jedne prosječne zajednice su 2-3 dl. vode + unos sa vodom iz nektara. Ne trebate na pojilicama izračunavati svaku kap vode. Vode treba biti dovoljno, bolje više nego manje. Samu vodu mijenjajte svakih 4 - 5 do max. 6 dana bez obzira da li su pojilice pune ili prazne. Ustajala voda nije dobra.

Smještaj pojilica idealan bi bio kada bi rano ujutro bile na suncu a kasnije u hladu. Naravno nemoguće je očekivati od pčelara da stalno "čuči" u blizini pojilica i provjerava temperaturu vode. Pregrijavanje vode ljeti možete izbjeći ukoliko ste pojilice postavili ispod nekog drveta, grma ili nadstrešnice to će biti uz redovitu izmjenu vode sasvim dovoljno. Pojilice ne treba postavljati pred samo leto odnosno ispred košnice. Ukoliko pojilice postavljate ispred košnica neka to bude bar 5 metara od samih košnica ukoliko je postavljeno ukoso odnosno 10 ukoliko se nalaze ravno pred košnicama. Postavljanje iza košnica nema ograničenja meñutim dobro je da su udaljene od leñne strane košnice bar 2-3 metara. Ispod pojilice posipajte sitni šlljunak ili kamenčiće kao ispred košnica, bit će lijepše i urednije, a izbjegavate mogućnost da nakapalu vodu pčele posjećuju na zemlji i betonirana podloga dobro je riješenje ali se ne uklapa u svaki pčelinjak. Mamac ukoliko pčele ne posjećuju pojilicu iz nekih razloga bit će otopljeni šećer ili med u vodi. Med ili šećer jednostavno otopimo u vodi. Omjer: 5 litara vode 0,5 kg meda / šećera. Tom slatkom mješavinom punimo svaku drugu ili treću staklenku. Pčele će brzo primamljene slatkom otopinom početi dolaziti na pojilište. U proljeće i na jesen preventivno protiv nozemoze stavljamo pripravak nozepip ili drugi na bazi joda, kojeg će Vam ne previše skupo ali učinkovito i precizno pripremiti u ljekarni. Pripravak na bazi joda rijedimo ovisno o samoj kupljenoj koncentraciji. Pripremljenom mješavinom punimo svaku drugu staklenku. Preko sezone ljeti nema potrebe za dodavanjem ali pred uzimljavanje je svakako poželjno i potrebno.

Zaštita pčela zimi
U jesen dok ostali poljopriredni proizvoñači obično ubiru plodove svoje muke, pčelari su taj posao već odradili. Njima je sada najveća briga što pravilnije uzimiti svoja vrijedna "leteća stada". Poznato je da pčele dolaskom nižih temperatura, pred kraj jeseni početkom zime u svojim nastambama prelaze u klupko koje rade oko svojih prikupljenih zaliha za bespašno razdoblje. Iako se zimi radovi direktni na pčelinjaku smanjuju to ne znači da ih nema, svi znaju vć da pčele ne spavaju zimski san već samo smanjuju svoje funkcije na minimum. Taj minimum pokretnosti omogućuje im takoñer štedljivu minimalnu potrošnju hrane što ovisi o podneblju i pojedinoj godini. One poslove koje pčelari provode moraju biti unaprijed planirani (kao i kroz godinu) rañeno u tišini i bez prevelikog uznemiravanja zajednica koje se nalaze u klupku. Kod nižih temperatura pčele su manje pokretne i aktivne pa njihovi prirodni neprijatelji kojima je do sada bilo teško ući u neosvojivu pčelinju tvrñavu koriste svaku priliku za ulaz u njihovu "smočnicu". Miševi, voluharice, stršljeni, ose i drugi veći ili manji neprijatelji žele se zasladiti pčelinjim vrijednim proizvodima koje su one za ovo doba godine spremale isključivo za svoje potrebe. Pčele sklupčane u klupku kod nižih temperatura manje su aktivne, gotovo u stanju mirovanja, pa tako i onaj dio pčela koji ima zadaću braniti ulaz "tvrñave" od pljačkaša. Ose, stršljeni i kukci koji lete i na nešto nižim temperaturama to znaju vrlo dobro i koriste i svaki najmanji otpor. Miševi, voluharice i slični manji glodavci kroz neosiguran će ulaz ući u područje koje im u ovom trenutku predstavlja neiscrpan izvor zaliha hrane. Nerijetko će u takvom nebranjenom prostoru tik iznad klupka napraviti svoje gnjezdo pored kojeg će imati i hrane pa će im pčele jednim dijelom svog klupka čak i grijati njihovo novo stanište. Kako su ti glodavci aktivni cijelu zimu, šećući po košnici, uznemiravaju pčele za koje u slučajevima izlazka iz košnice na nižim temperaturama znači sigurnu smrt. Tako čak i samo razdvajanje klupka u košnici znači da neće moći osigurati potreban mir i toplinu pa ugibaju usprkos dovoljnim zalihama meda. Pčelari da bi spriječili ovakve neželjene situacije pogubne za pčele, u jesen postavljaju otrovne mamke i poput svih poljoprivrednika na taj način smanjuju samo prisustvo istih oko pčelinjaka. No kako su ti napasnici obično prisutni u velikom broju, te poneki čak vješto izbjegavaju postavljene im zamke, treba pribjeći i drugim metodama. Kod pčelara popularno postavljanje "češljeva" na sužena zimska leta košnica ima zadaću onemogućiti ulaz većim pljačkašima. Često voluharice, miševi i slični svojom upornošću njuškom i nožicama uspiju odstraniti takvu zaštitu. Druga je mogućnost postavljanje žičanih mreža promjera tek toliko da pčela može proći u svojim rijetkim zimskim pročisnim izlascima. To obično sprečava uznemiravanje pčela unutar košnice, meñutim kod upornijih napasnika ne i uvijek. Jedna od mogućnosti zimske obrane pčela u kojoj pčelar ima ključnu ulogu je postavljanje metalne matične rešetke na vrh same podnice košnice. Na vrh podnice na koju smo smjestili

matičnu rešetku se stavi nastavak sa okvirima i pčelama i to će biti nepremostiva prepreka za većinu jesensko-zimskih pljačkaša košnica. Matične rešetke sa letom treba staviti naopako. Matična rešetka ne služi za tu namjenu ali kako je u ovom dijelu godine nepotrebna u košnici, možemo je bez rezmišljanja iskoristiti u tu namjenu. Osim što će uspješno odraditi svoju novu zadaću smanjit će nam dio brige oko uskladištenja do proljeća.

Sadržaj knjige: • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • Auto prihrana pčela (Mirko Veić) Dresura pčela Dvomatično pčelarstvo Grabež u košnici / pčelinjaku Formiranje nukleusa Izrada propolis alkoholne tinkture Mikro nastavak (Damir Ban) Određivanje vlage u medu Paketni rojevi Pčelarske dimilice Prehrana pčela Sakupljanje cvjetne peludi Seljenje košnica unutar pčelinjaka Dijagnostika Europske gnjiloće legla Uginuće pčela zimi Umnožavanje pčelinjih zajednica Univerzalna pčelarska vaga (Rade Stevanović) Upotreba feromona Uzimljavanje slabih zajednica Vanjska hranilica Vađenje pčelinjeg otrova Voda u pčelinjaku Zaštita pčela zimi

Sadržaj rađen za potrebe web stranice www.pcelarstvo.hr , autorski tekstovi označeni su kod kod slika i tekstova unutar sadržaja Male Pčelarske Akademije.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful