Kod Bleiburga na austrijsko-jugoslavenskoj granici prema demar- Anđelko Mijatović

kacionoj crti, primicalo se ukupno dvije stotine tisuća hrvatskih voj-

nika… Oni su eskortirali oko pet stotina tisuća civilnog pučanstva
koje se htjelo prebaciti na englesko područje, da bi se predali i stavili
pod britansku zaštitu.
Britanski vojni arhiv (War Office, 170 4465)
BLEIBURŠKA TRAGEDIJA
I KRIŽNI PUT
General Scott nije se puno razumio u jugoslavensku politiku, ali je
mislio, da ni u kojem slučaju ne dolazi u obzir da pusti tri četvrtine
milijuna Hrvata u svoje područje… Nitko ne zna što se točno dogo-
HRVATSKOGA NARODA
dilo s Hrvatima, ali je sigurno, da se jugoslavenska strana nije držala
dogovora sa Scottom.
GODINE 1945.
Nicholas Bethell (Das letzte Geheimnis, Ullstein: Frankfurt a. M., 1975)

Spomenik žrtvama Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskoga naroda g. 1945., rad kipara
Augustina Filipovića u Kanadi; zalaganjem Društva “Hrvatski domobran” postavljen na
zagrebačkom groblju Mirogoj i otkriven 20. lipnja 1994., snimio Josip Polanović.
 Sadržaj

Predgovor autora ...................................................................................................................... 5

Uvod ........................................................................................................................................... 9
Sužavanje područja NDH-a ...................................................................................... 10
Pripreme Jugoslavenske armije za konačni obračun s protivnikom ................. 11
Početak završnih operacija . ...................................................................................... 12
Stanje na bojištima u drugoj polovini travnja ........................................................ 13
Postav Zvonimir, posljednji obrambeni položaji HOS-a ..................................... 13
Spašavanje države i vlasti ..........................................................................................14
Pokušaj uspostavljanja veza sa zapadnim saveznicima ...................................... 15
Nastavak završnih operacija . ................................................................................... 15
Odluka o povlačenju prema Sloveniji i Austriji .................................................... 15
Povlačenje oružanih snaga i pučanstva NDH-a . .................................................. 16
Tijek povlačenja Hrvatskih oružanih snaga ........................................................... 18
Zatvaranja kruga oko izbjegličke kolone pred Dravogradom ............................ 22
Uspostavljanje veze s predstavnicima britanske vojske ...................................... 28
Stanje u izbjegličkoj koloni pred Bleiburgom uoči predaje ................................. 29
Pregovori o predaji HOS-a ........................................................................................ 30
Predaja Hrvatskih oružanih snaga .......................................................................... 32
Procjene o brojčanoj zastupljenosti sudionika u Bleiburškoj tragediji .............. 34
Izručivanje Hrvata iz Koruške ................................................................................. 35
Kolone i marševi smrti na Križnom putu hrvatskoga naroda 1945. g. ............. 36
Put u nepoznato .................................................................................................................... 39
Slovenija područje masovnih zločina nad zarobljenicima ............................................ 41
Kolone i marševi smrti kroz Hrvatsku ................................................................................44
Komunistički teror u Zagrebu ............................................................................................ 44
Masovna stratišta u Bosni i Hercegovini .......................................................................... 47
Masovna stratišta u Crnoj Gori i Srbiji ............................................................................. 47
Brojnost hrvatskih žrtava Bleiburške tragedije ................................................................ 48
Zaključak ................................................................................................................................ 49
Izvori i literatura .................................................................................................................... 53
Pogovor ................................................................................................................................... 57
 Anelko MijatoviÊ
BLEIBURŠKA TRAGEDIJA I KRIŽNI PUT
HRVATSKOGA NARODA
GODINE 1945.
BLEIBURŠKA TRAGEDIJA I KRIŽNI PUT
HRVATSKOGA NARODA
GODINE 1945.

Nakladnik
Hrvatski svjetski kongres (HSK)
New York - Zagreb
Za nakladnika: Prof. dr. Šimun Šito ∆oriÊ

Tekst i izbor ilustracija

Anelko MijatoviÊ

Copyright
Anelko MijatoviÊ

Na naslovnoj stranici snimak obnovljenog spomenika Bleiburškoj tragediji na

Loibaškom polju (2005.), snimio Ivan Kozlica.
Neautorizirane ilustracije preuzete iz navedene literature

Grafička priprema i tisak:

 Anđelko Mijatović

BLEIBURŠKA TRAGEDIJA
I KRIŽNI PUT
HRVATSKOGA NARODA
GODINE 1945.

Zagreb, 2007.
Predgovor autora

Hrvatski je narod u Ëetiri godine Drugoga svjetskog rata g. 1941. ≤ 1945. veli-
kim dijelom proæivio u sastavu Nezavisne Dræave Hrvatske (NDH) koja je obuhvaÊala
veÊinu podruËja danaπnje Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine. Na-
stala je viπestoljetnom teænjom naroda, ali i voljom sila Osovine ≤ Kraljevine Italije i
TreÊega Reicha. Italija je prisvojila najvaæniji dio hrvatske obale od Zadra do Splita s
veÊinom otoËja, a Madæarska Meimurje i Baranju. Nijemci i Talijani podruËje NDH-a
podijelili su na svoje interesne sfere. Pripadnici velikosrpske ideje i srpski nacionalisti,
poznatiji pod imenom Ëetnici, Ëim je izbio rat, a posebno nakon proglaπenja NDH-a
10. travnja 1941., poËeli su napadati hrvatsko katoliËko i muslimansko te ostalo
nesrpsko puËanstvo; na najokrutniji naËin ubijati ga, pljaËkati i paliti njegovu imovi-
nu. Kad je NjemaËka 22. lipnja 1941. napala Sovjetski Savez SocijalistiËkih Republi-
ka, jugoslavenski komunisti, predvoeni Josipom Brozom Titom, poËeli su napadati
njemaËke i talijanske oruæane snage te institucije NDH-a. Poveli su borbu za vlast i
stvaranje nove jugoslavenske (komunistiËke) dræave, organizirali su svoja politiËka ti-
jela, organizacije i vojne postrojbe NarodnooslobodilaËke vojske (NOV). Kao saveznici
protuosovinske koalicije bili su obilno pomagani naoruæanjem i drugim oblicima te su
iz Drugoga svjetskog rata na bivπem jugoslavenskom podruËju iziπli kao pobjednici.
Tako je u tijeku rata hrvatski narod i ukupno puËanstvo u Hrvatskoj bilo podijeljeno
politiËki, ideoloπki i vojno, πto je pridonijelo opÊem stradanju svih. Komunisti su po-
sebno okrutno obraËunavali sa stvarnim i moguÊim ideoloπkim protivnicima u tijeku
rata. To su nastavili i u zavrπnim ratnim operacijama na tlu bivπe Jugoslavije. Tada
su stotine tisuÊa pripadnika Hrvatskih oruæanih snaga (HOS-a) i civilnoga puËanstva
NDH-a, ali i skupine drugih naroda s podruËja bivπe Jugoslavije, pred zloËinima i te-
rorom nove komunistiËke vlasti te flneizvjesnosti koja ih sve lomi« (S. LasiÊ) povlaËile
se prema Sloveniji i Austriji kako bi se tamo stavile pod zaπtitu zapadnih saveznika.
VeÊina njih stigla je do Slovenije i Austrije, uz teπke borbe i teπka stradanja. Tu su bili
prisiljeni predati se snagama Jugoslavenske armije (JA) ili britanskim snagama koje su
ih, potom, izruËile postrojbama Jugoslavenske armije, odnosno novoj vlasti komuni-
stiËke Demokratske Republike Jugoslavije. Zatim su, protivno Haπkim konvencijama o
ratnim zarobljenicima iz g. 1907. (“Posebno je zabranjeno… ubiti ili raniti neprijatelja,
koji se, poloæivπi oruæje i ostavivπi bez sredstava obrane, predaje na milost.”) i Æenevskim
konvencijama o pravima ratnih zarobljenika, ranjenika i bolesnika iz g. 1929. (“Ratnim
zarobljenicima mora se uvijek dati ljudski postupak i zaπtititi ih posebno protiv Ëina
nasilja, teπkih uvreda i javne znatiæelje.”), postrojbe Jugoslavenske armije, pripadnici
sigurnosne jugoslavenske sluæbe Odjel za zaπtitu naroda (OZN-a) i komunistiËki aktivisti
masovnim i najokrutnijim zloËinima, dotada nepoznatim europskoj civilizaciji, u po-
druËju Austrije i diljem bivπe Jugoslavije poubijali veÊinu vojnih i civilnih zarobljenika.
Ta su zbivanja, s vrlo teπkim posljedicama, u hrvatskom narodu i literaturi opÊenito
poznata pod nazivom Bleiburπka tragedija (po mjestu Bleiburgu u Austriji, u Ëijoj se
blizini, na Loibaπkom polju, 15. svibnja 1945. predala glavnina Hrvatskih oruæanih
snaga) i Kriæni put hrvatskoga naroda g. 1945. kad je to mnoštvo nakon zaroblja-
vanja i predaje, u velikim kolonama upuÊeno na marπeve smrti diljem Jugoslavije, a
masovne likvidacije vojnih i civilnih zarobljenika osobito su izvedene veÊ u Sloveniji i
dalje na Kriænom putu u raznim smjerovima, bez ikakvih sudskih postupaka. U bivπoj
totalitarnoj komunistiËkoj Jugoslaviji (1945. ≤ 1990.) o tim ærtvama bilo je zabranjeno
govoriti i iskazivati im poËasti. Tek nakon demokratizacije i uspostave samostalne i
demokratske Republike Hrvatske istraæuje se te ærtve i iskazuje im se poπtovanje. U
prilog tim ærtvama je i Rezolucija 1481. Skupπtine Europskog parlamenta, usvojena
25. sijeËnja 2005., kojom su osueni bivπi totalitarni komunistiËki reæimi u Srednjoj
i IstoËnoj Europi zbog masovnih povreda ljudskih prava, poËinjenih “u ime teorije
klasne borbe i principa diktature proleterijata“: “pojedinaËna i kolektivna ubojstva
i smaknuÊa, smrti u koncetracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, muËenja,
prisilni rad i druge oblike masovnog fiziËkog terora; progone na etniËkoj i vjerskoj
bazi, povredu slobode savjesti, misli i izraæavanja, slobode tiska i takoer nedosta-
tak politiËkog pluralizma“. Sve se to i to s teπkim posljedicama potvrivalo i meu
hrvatskim narodom. Rezolucija upozorava da pad navedenih totalitaristiËkih komu-
nistiËkih reæima u Europi “nije bio u svim sluËajevima popraÊen meunarodnom
istragom zloËina koje su ti reæimi poËinili“ i da “poËinitelji tih zloËina nisu izvedeni
pred sud meunarodne zajednice“, te da je “vrlo… niska svjesnost javnosti o zloËi-
nima“ πto su ih poËinili “totalitarni komunistiËki reæimi“. Nadalje upozorava da se
komunistiËke partije, legalne i aktivne u nekim zemljama “nisu distancirale od zloËina
koje su poËinili totalitarni komunistiËki reæimi u proπlosti“, da je “svjesnost o povi-
jesnim zbivanjima jedan od preduvjeta da se izbjegnu zloËini u buduÊnosti“ te da
“moralna procjena i osuda poËinjenih zloËina igraju vaænu ulogu u edukaciji mladih
naraπtaja“ i da ærtve “totalitarnih komunistiËkih reæima koje su joπ æive ili njihove obi-
telji, zasluæuju suÊut, razumijevanje i priznanje za svoje patnje“ itd. Na kraju Rezolu-
cija poziva “sve komunistiËke ili postkomunistiËke partije da u svojim zemljama, ako
to dosad nisu uËinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu proπlost,
jasno se distanciraju od zloËina“ koje su poËinili totalitarni komunistiËki reæimi “i da
ih osude bez ikakvih nejasnoÊa“. ZakljuËuje se: “Skupπtina vjeruje da Êe ova jasna
pozicija meunarodne zajednice omoguÊiti dalje pomirenje. DapaËe, da Êe moguÊe
ohrabriti povjesniËare πirom svijeta da nastave svoja istraæivanja usmjerena prema
odreivanju i objektivnoj provjeri toga πto se dogodilo.” Naæalost, na svemu na πto
upozorava Rezolucija u Hrvatskoj se malo uËinilo. Ne samo da se u Hrvatskoj nije
jasno osudilo komunistiËki totalitaristiËki reæim nego je Ëesto u praksi komunistiËka
ideologija, a joπ uvijek trgovi i ulice po hrvatskim gradovima nose imena poËinitelja
komunistiËkih zloËina. Bez obzira na mnoæinu zloËina, uËinjenih bez sudskih odluka,
nad desetinama i stotinama tisuÊa neduænih vojnih i civilnih zarobljenika, dræavne
institucije nisu utvrdile poËinitelje zloËina, nitko nije osuen niti se tim ærtvama iska-
zuju primjerene poËasti. Ne istraæuje se masovna grobiπta niti su otkrivena masovna
grobiπta primjereno oznaËena, nisu utvrena imena ærtava i njihova brojnost. Svega
je oko 2.500-3.000 tih ærtava izvaeno iz masovnih grobnica i primjerenijim pokapa-
njem iskazana im je doliËna poËast. Povijesne katedre i instituti nedovoljno prouËava-
ju taj zloËin, a objektivno ukazivanje na komunistiËke zloËine politikantski prikazuje
se izjednaËavanjem svih zloËina.
Ovaj kratki tekst neka bude joπ jedno podsjeÊanje Hrvatima i svijetu da je koncem
Drugoga svjetskog rata g. 1945., pred oËima toga svijeta, nad hrvatskim narodom,
samo zato što se opredijelio za svoju državu, uËinjen veliki zloËin, joπ uvijek nedovolj-
no istraæen i za koji nitko nije odgovarao.

Zagreb, 31. oæujka 2007. Dr. sc. Anelko MijatoviÊ

 9

Uvod

Zbivanjima Bleiburπke tragedije i Hrvatskoga kriænog puta g. 1945., koji su po

svojim teπkim posljedicama najdublje uπli u svijest hrvatskoga naroda opÊenito, u
Hrvatskoj su, kao i u veÊini istoËne i jugoistoËne Europe, prethodile Ëetiri godine
rata i opÊeg stradanja ukupnoga puËanstva, politiËke, ratne i opÊe prilike u Europi i
Ëitavom svijetu, slom njemaËke i savezniËkih joj armija na svim bojiπnicama te njihovo
povlaËenje prema NjemaËkoj. Prethodilo je od g. 1943./1944. vrlo uspjeπno napre-
dovanje snaga protuosovinske koalicije na svim operativnim smjerovima ameriËkih,
britanskih, francuskih i drugih snaga iz Italije (g. 1943.), Normandije i juæne Francu-
ske (1944.) i s istoka sovjetske Crvene armije i njezinih saveznika od g. 1943. kroz
Poljsku, Rumunjsku, Bugarsku, Madæarsku i Jugoslaviju, sve do Beograda, do »eπke
i SlovaËke i IstoËne Pruske prema Srednjoj Europi i prema NjemaËkoj kao srediπtu
Hitlerova TreÊega Reicha.
Tim dogaajima prethodili su i neki politiËki dogaaji, sastanci i dogovori pred-
stavnika protuosovinske koalicije, posebno konferencija u Jalti u veljaËi 1945., na ko-
jima su utvreni planovi o zavrπetku rata i odredbe predstojeÊega mirovnog procesa.
O zajedniËkom sudjelovanju u zavrπnim ratnim operacijama sovjetskih snaga i NOVJ-e
na podruËju Jugoslavije dogovoreno je na sastanku najviπih sovjetskih predstavnika
s marπalom Josipom Brozom Titom, predsjednikom i ministrom obrane Nacionalnog
komiteta osloboenja Jugoslavije, 28. rujna 1944. u Moskvi, te na sastanku zapo-
vjednika 3. Ukrajinskog fronta sovjetske Crvene armije marπala Fjodora Tolbuhina s
marπalom Titom i predstavnikom Vlade narodno-frontovske Bugarske 5. listopada
1944. u Craiovi u Rumunjskoj. Svi ti dogovori pridonijeli su da su istoËni i zapadni
saveznici naoruæali NOVJ-u te zajedniËki operativno sudjelovali u progonu njemaËkih
oruæanih snaga i operativno im podreenih savezniËkih postrojbi, meu kojima su
bile i Hrvatske oruæane snage (HOS) NDH-a.
10

Sužavanje područja NDH-a

PodruËje Nezavisne Dræave Hrvatske posebno se suæava i smanjuje od jeseni
1944. godine, kad su snage NOVJ-e (NOV-e), uz pomoÊ sovjetske Crvene armije i
Bugarske narodne armije, osvojile veÊi dio Srbije, uπle u Srijem, forsirale Dunav kraj
Batine, uπle u Baranju i jugozapadnu Madæarsku i, uz podruËja koja su veÊ otprije bila
pod nadzorom NOV-e (u Kordunu, Baniji, Gorskom kotaru i sjevernom Hrvatskom
primorju, Æumberku, Slavoniji, Dalmaciji, Hrvatskom zagorju), osvojili otoËni i obalni
dio Juæne Hrvatske, potom i pojedina mjesta u unutraπnjosti te jugozapadne i jugo-
istoËne dijelove Bosne i Hercegovine. PoËetak g. 1945., uz NjemaËku je, πto se tiËe
njezinih europskih saveznika, doËekala jedino NDH. S vrlo teπkim prilikama u svim
podruËjima æivota, bez zaπtitnika u meunarodnoj javnosti i bez vlastite proizvodnje

Nezavisna Država Hrvatska (1941. – 1945.)

 11

naoruæanja i streljiva za oruæane snage u Ëemu je u potpunosti ovisila o NjemaËkoj.

Vodstvo NDH-a razmatralo je okolnosti u kojima se naπla dræava i razmiπljalo je, po
uzoru na druge njemaËke europske saveznike, o poduzimanju odreenih koraka radi
spaπavanja dræave. Meutim, otklonom ljeti g. 1944. programa pribliæavanja zapad-
nim saveznicima, koji su vodili ministri LorkoviÊ i VokiÊ, svakako u strahu da se ne Êe
moÊi oduprijeti njemaËkom protuudaru, vodstvo je NDH-a potvrdilo svoju dosljed-
nost u savezniπtvu s Hitlerovom NjemaËkom. Na njemaËko-sovjetsku bojiπnicu: Odra
≤ SlovaËke Rudne planine ≤ Esztergom ≤ Blatno jezero, nastavljala se je bojiπnica uz i
kroz podruËje NDH-a, otprilike duæine 1500 kilometara, Dravom od Donjeg Miholjca
do njezina uπÊa, Dunavom do sela Mohova (istoËno od Vukovara), kroz Srijem pre-
ma uπÊu Drine, pa dalje crtom Bijeljina ≤ BrËko ≤ Doboj ≤ Sarajevo ≤ Banja Luka ≤
Bosanski Novi ≤ BihaÊ ≤ Lapac ≤ Udbina ≤ GospiÊ ≤ Karlobag ≤ Pag. Juæno od Save,
njemaËke i oruæane snage NDH-a dræale su mostobrane u podruËju Bijeljine i BrËkog,
u Sarajevu i drugim glavnijim mjestima u dolini Bosne, u dolini Vrbasa u Banjoj Luci
i u dolini Une u BihaÊu. Nakon gubitaka u jugoistoËnoj Europi, odluËujuÊi otpor
njemaËko je vodstvo namjeravalo pruæiti na prilazima starim granicama Reicha, na
podruËju ©tajerske i Koruπke.

Pripreme Jugoslavenske armije za konačni

obračun s protivnikom
Zavrπetku operacija Drugoga svjetskog rata na podruËju bivπe Jugoslavije u proljeÊe
g. 1945., uz opÊe napredovanje protuosovinskih saveznika na svim bojiπtima, pretho-
dila je u poËetku g. 1945. reorganizacija snaga NOV-e (NOVJ-e), 1. oæujka 1945. pre-
imenovane u Jugoslavensku armiju. Za konaËni obraËun s protivnikom ≤ njemaËkim i
oruæanim snagama NDH-a, raznim ËetniËkim skupinama i slovenskim domobrancima,
ukupne jaËine 680.000 pripadnika, i svi pod njemaËkim operativnim zapovjedniπtvom ≤
ustrojene su Ëetiri armije: Prva, Druga, TreÊa i »etvrta, ukupne jaËine 286.002 boraca,
u veÊini naoruæane s najsuvremenijim naoruæanjem. Te Êe armije operativno pomagati i
druge partizanske formacije ≤ Operativna skupina korpusa (2., 3. i 5. korpus, oko Sara-
jeva); 6. i 10. korpus u slavonskim planinama, Moslavini i Hrvatskom zagorju te 4. u Lici,
Gorskom kotaru i Beloj krajini pod zapovjedniπtvom G© Hrvatske; 7. i 9. u Sloveniji te
snage 4. operativne zone (14. divizija i dvije brigade) u ©tajerskoj pod zapovjedniπtvom
G© Slovenije, sa zrakoplovstvom, ratnom mornaricom te samostalnim postrojbama niæih
i vojno-teritorijalnih zapovjedniπtava, ukupno oko 500.000 boraca, kao i III. ukrajinski
front sovjetske Crvene armije te 1. Bugarska narodna armija. Prethodila su joj i dva
12

sastanka u Beogradu savezniËkih i vojnih zapovjednika NOVJ-e: 24. veljaËe sastanak

vrhovnog komandanta Jugoslavenske armije marπala Josipa Broza Tita i zapovjednika
savezniËkih snaga u Italiji feldmarπala Harolda Alexandera te sastanak Tita i zapovjedni-
ka Ëetiriju jugoslavenskih armija 25. ≤ 27. oæujka, kada je stvoren plan tih operacija.

Početak završnih operacija

»etvrta jugoslavenska armija pod zapovjedniπtvom generala Petra Drapπina za-
poËela je sa zavrπnim operacijama Drugoga svjetskog rata na podruËju bivπe Jugo-
slavije 20. oæujka 1945. iz Sjeverne Dalmacije i Like. Uz pomoÊ Jugoslavenske mor-
narice, zrakoplovstva zapadnih
saveznika i zrakoplovstva JA
probila je njemaËko-hrvatsku
obranu BihaÊ ≤ GospiÊ ≤ Kar-
lobag i do 20. travnja zajedno
sa snagama 4. korpusa izbila
pred glavne njemaËke obram-
bene poloæaje 97. korpusa, od
Sneænika od Rijeke, Ëime su
stvoreni uvjeti za operativno
djelovanje prema Istri, Trstu i
Slovenskom primorju.
Nakon πto su napustile
obranu na Ivan-planini i obra-
nu Sarajeva 6. travnja, nje-
Završne operacije Jugoslavenske armije g. 1945. maËke i oruæane snage NDH-a
povlaËile su se s mnoπtvom puËanstva dolinom rijeke Bosne prema rijeci Savi pred
postrojbama Druge jugoslavenske armije i dolinom rijeke SpreËe i kroz Posavinu iz
istoËne Posavine i sjeveroistoËne Bosne pred postrojbama Prve JA. U isto vrijeme
postrojbe Prve JA zauzele su istoËnu Posavinu i sjeveroistoËnu Bosnu, forsirale Savu
i zauzele poloæaje izmeu Save i Vrbanje. Postrojbe TreÊe jugoslavenske armije noÊu
11./12. travnja 1945. kraj Valpova forsirale su rijeku Dravu. Snage 1. Bugarske na-
rodne armije forsirale su rijeku Dravu kraj Donjeg Miholjca, a snage TreÊe armije
JA forsirale su Dunav izmeu Opatovca i Sotina. Tim napredovanjima ugroæena je
Srijemska bojiπnica koju su njemaËke i hrvatske oruæane snage bile prisiljene napustiti
12. travnja. Snage Prve JA pod zapovjedniπtvom generala Peke DapËeviÊa krenule su
 13

u progon protivnika kroz Srijem i Slavoniju smjerom Vinkovci ≤ Brod ≤ Nova Gradiπka
≤ IvaniÊ-grad ≤ Zagreb, snage TreÊe jugoslavenske armije smjerom –akovo ≤ Naπice
≤ Virovitica ≤ Varaædin.
U travnju 1945. i na europskim bojiπtima bilo je opÊe napredovanje savezniËkih
armija. Isti dan, kad je probijena Srijemska bojiπnica, sovjetska Crvena armija uπla je
u BeË. Dan nakon πto su jugoslavenske i bugarske snage forsirale Dravu i Dunav, a
njemaËke i hrvatske snage napustile Srijemsku bojiπnicu, 13. travnja, snage zapadnih
saveznika preπle su rijeku Elbu kraj Wittenberga, Crvena armija usmjerila je svoje
snage prema Berlinu i Dresdenu, kapitulirale su njemaËke snage u Ruhru, a sovjetske
i ameriËke snage uπle u »eπku, SlovaËku i Bavarsku. Sve to utjecalo je i na operativna
djelovanja na preostalom podruËju Nezavisne Dræave Hrvatske, odnosno na podruËju
jugoistoËne Europe, od Istre do zapadne Madæarske koju je pokrivalo njemaËko ope-
rativno zapovjedniπtvo Jugoistok.

Stanje na bojištima u drugoj polovini travnja

Snage Jugoslavenske armije do 17. travnja napredovale su do crte: Donji Miholjac
≤ Naπice ≤ –akovo ≤ Bosanski ©amac ≤ Doboj ≤ Banja Luka ≤ BihaÊ ≤ Slunj ≤ Ogulin ≤
Delnice ≤ Bakar i time stvorile uvjete za uspjeπno operativno nastupanje prema Rijeci
i Trstu, Karlovcu, Zagrebu i Varaædinu. U povlaËenju pred nastupajuÊim jugoslaven-
skim armijama ≤ TreÊoj izmeu r. Drave i Ivanova Sela na desnoj obali r. Ilove, Prvoj
od Velikih i Malih Zdenaca do r. Save, Drugoj uz desnu obalu r. Save, njemaËke i
oruæane snage NDH-a u drugoj polovini travnja 1945. uspostavile su novu obranu na
bojiπnici Drava ≤ Bilogora (©piπiÊ Bukovica ≤ Zdenci) ≤ r. Ilova ≤ Banova Jaruga ≤ Nov-
ska ≤ Jasenovac ≤ uπÊe Une u Savu ≤ donji tok Une ≤ Karlovac ≤ Rijeka pod operativ-
nim zapovjedniπtvom πtaba 21. njemaËkog korpusa. Tu bojiπnicu πiroku oko 130 km
dræalo je 8 njemaËkih divizija te 7 divizija i jedna brigada Hrvatskih oruæanih snaga.

Postav Zvonimir, posljednji obrambeni

položaji HOS-a
Prvih mjeseci 1945. godine zapovjedniπtva njemaËkih i hrvatskih oruæanih sna-
ga raËunala su pruæiti otpor na Postavu Zvonimir, vaænoj posljednjoj crti obrane Za-
greba i sjeverozapadne Hrvatske, izgraivanoj od konca 1944. na poloæajima rije-
ka Drava ≤ Koprivnica ≤ Kriæevci ≤ Vrbovec ≤ Dugo Selo ≤ Karlovac ≤ Duga Resa
≤ Ogulin ≤ Crikvenica kao sastavni dio obrane jugoistoËnih granica TreÊeg Reicha
14

od Madæarske (Margareton linija) kroz NDH-a do Sjeverne Italije (Gotska linija). U

travnju te su poloæaje uz njemaËke snage zauzele i postrojbe HOS-a: I. ustaπki zbor
pod zapovjedniπtvom generala Ante Moπkova u podruËju Varaædin ≤ Koprivnica; III.
ustaπki zbor pod zapovjedniπtvom generala Artura GustoviÊa oko IvaniÊ-grada i Ku-
tine; II. ustaπki zbor pod zapovjedniπtvom ustaπkog pukovnika i generala Vjekoslava
LuburiÊa u podruËju Sunja ≤ Sisak ≤ Petrinja; IV. ustaπki zbor pod zapovjedniπtvom
generala Josipa Metzgera oko Dvora na Uni i V. ustaπki zbor pod zapovjedniπtvom
generala Ivana HerenËiÊa s podruËjem djelovanja na smjeru Karlovac ≤ GospiÊ. Izvan
tih operativnih zborova ostali su neki ustaπki zdrugovi, nekoliko æeljezniËkih i samo-
voznih bojni, pozadinske (logistiËke) postrojbe i radne skupine s oko 130.000 pripad-
nika. Joπ od poËetka 1945. u oruæanim snagama NDH-a osjeÊala se opÊa nestaπica
streljiva. Zadnje streljivo nabavljeno je iz njemaËkih tvornica u veljaËi, a sljedeÊih dana
tek je poneπto dobivano od pojedinih njemaËkih postrojbi na podruËju NDH.

Spašavanje države i vlasti

Da bi spasilo dræavu i vlast, vodstvo je NDH-a s poglavnikom dr. Antom PaveliÊem,
u poËetku 1945. godine dalo upute pripadnicima HOS-a, ako bi se britanske snage
iskrcale na hrvatskoj obali, da im se ne suprotstavljaju. Bile su Ëak odreene i osobe
koje Êe ih pozdraviti. U veljaËi 1945. PaveliÊ je namjeravao s Glavnim ustaπkim sta-
nom i s odreenim postrojbama povuÊi se u Velebit. U tu su svrhu izvedena neka
utvrivanja sjeverno od ceste GospiÊ-Karlobag i ustrojena je 11. liËka divizija pod
zapovjedniπtvom pukovnika Josipa AleksiÊa, a ostale bi postrojbe bile upuÊene na
zapad. U travnju 1945. dopuπten je prolaz pripadnicima Crnogorske narodne voj-
ske i mnoπtvu puËanstva koje se okupljalo oko crnogorskoga nacionalista dr. Sekula
DrljeviÊa, zatim Ëetnicima Draæe MihajloviÊa i pripadnicima NediÊeve Srpske dræavne
straæe kroz podruËje NDH-a prema zapadu. Pruæalo im se materijalnu i lijeËniËku
pomoÊ i stvarani su planovi za zajedniËki gerilski rat protiv komunistiËke vlasti, koja
je uspostavljana u osvojenim podruËjima. U sastavu 18. ustaπke divizije, uz postrojbe
HOS-a, bile su madæarska bojna (Hungarista legion), albanska Skenderbegova legija
i Crnogorska narodna vojska. Koncem travnja izaslanici Vlade NDH-a u Ljubljani su
dogovorili sa slovenskim prvacima, general-poruËnikom Levom Rupnikom i s ljubljan-
skim biskupom Gregorijem Roæmanom, moguÊnost povlaËenja Hrvatskih oruæanih
snaga i hrvatskoga puËanstva kroz Sloveniju prema Istri i dalje u Sjevernu Italiju, gdje
bi se predali zapadnim saveznicima, odnosno Britancima. Pomiπljalo se je i na gerilski
rat u protivnikovoj pozadini.
 15

Pokušaj uspostavljanja veza sa

zapadnim saveznicima
Vodstvo NDH u PaveliÊevoj nazoËnosti 3. svibnja odluËilo je uputiti predstavku
na engleskom jeziku (Memorandum, Spomenicu) zapadnim saveznicima, sastavljenu
u duhu Atlantske povelje (14. kolovoza 1941.) o pravu svakog naroda na nacional-
nu slobodu i ravnopravnost, s pozivom da savezniËke snage uu u Hrvatsku radi
zaπtite viπe stotina tisuÊa izbjeglica pred nastupajuÊim partizansko-komunistiËkim
snagama. U zoru 4. svibnja jedan primjerak te spomenice savezniËkom zapovjed-
niku za Sredozemlje britanskom marπalu Haroldu Alexanderu u najbliæu savezniËku
zrakoplovnu luku Zadar odnijela su u tu svrhu osloboena dva zarobljena Ëasnika
ameriËkog zrakoplovstva sa zrakoplovom koji im je stavljen na raspolaganje. Drugu
neπto opπirniju Spomenicu, s ponudom predaje Hrvatskih oruæanih snaga, u save-
zniËko zapovjedniπtvo u Caserti ponio je isti dan oko 15 sati izaslanik Vlade NDH-a
ministar Vjekoslav VranËiÊ, s kapetanom bojnog broda Androm Vrkljanom. Putovali
su zrakoplovom do Klagenfurta, a potom automobilom do Sjeverne Italije. Tamo su
ih opljaËkali britanski zapovjednici i zavrπili su u zarobljeniËkom britanskom logoru u
Forliju. Hrvatski veleposlanik u Berlinu dr. Vladimir Koπak trebao je 4. svibnja u Flen-
sburgu na sjeveru NjemaËke pridruæiti se pregovorima njemaËkoga ministra vanjskih
poslova grofa ©verin-Krosika sa zapadnim saveznicima i zastupati interese NDH. Svi ti
pokuπaji da se u zadnji trenutak uspostave kontakti sa zapadnim saveznicima ostali
su bezuspjeπni.

Nastavak završnih operacija

Snage »etvrte JA s Cresa i Loπinja izvele su noÊu 26./27. travnja desant na ju-
goistoËnu obalu Istre i 30. travnja razbile su njemaËku obranu na bojiπnici Rijeka ≤
Sneænik, opkolile njemaËke snage u Rijeci i napredovale smjerom Ilirska Bistrica ≤
DivaËa ≤ Trst. Trst i Rijeka osvojeni su nakon æestokih borbi 1. ≤ 3. svibnja 1945. U
æestokim borbama podruËje NDH-a do 5. svibnja 1945. svedeno je na Varaædin, Kra-
pinu, IvaniÊ-grad, Zagreb, Samobor, Sunju, Petrinju, Sisak i Karlovac s okolinom.

Odluka o povlačenju prema Sloveniji i Austriji

Kad je njemaËki zapovjednik za Jugoistok general-pukovnik Löhr u jutarnjim sa-
tima 4. svibnja 1945. zapovjedio svojim snagama povlaËenje na poloæaje Maribor ≤
Celje i sa svojim zapovjedniπtvom napustio Zagreb, i vodstvo NDH-a je u PaveliÊevoj
nazoËnosti, svjesno nemoguÊnosti dalje obrane pred nadmoÊnijim protivnikom, od-
16

luËilo slijediti Nijemce i donijelo je odluku o povlaËenju oruæanih snaga i puËanstva

NDH-a prema Sloveniji i dalje prema Koruπkoj u Klagenfurtsku dolinu u Austriji. Vlada
NDH-a, poglavnik PaveliÊ, Dræavni savjet i Hrvatski dræavni sabor, odnosno ukupno
hrvatsko vojno i civilno vodstvo trebali su se okupiti u St. Andröu, sjeverno od Lawa-
münda, i nastaviti radom. Pri tomu su se nadali da Êe ih tamo prihvatiti zapadni sa-
veznici, da Êe uskoro doÊi do rata izmeu zapadnih i istoËnih saveznika, πto je onda
izgledalo vrlo moguÊim, pa Êe se vodstvo NDH s oruæanim snagama i puËanstvom,
kao saveznici u tom ratnom sukobu zapadnih saveznika i osloboditelji od jugo-komu-
nizma, za 5 ≤ 6 tjedana vratiti u Hrvatsku.

Povlačenje oružanih snaga i pučanstva NDH-a

Plan povlaËenja oruæanih snaga NDH-a prema Sloveniji i Austriji razraen je u Glav-
nom stoæeru HOS-a. Zapovjednikom povlaËenja imenovan je glavar Stoæera general
–uro GruiÊ. Smjer povlaËenja oruæanih snaga, Vlade i puËanstva NDH-a kretao se pro-
metnicama: Srednja kolona (II., III. i IV. zbor) smjerom Zagreb ≤ Rogatec ≤ Celje (116
km) i Zagreb ≤ Zidani Most ≤ Celje (157 km) pod zapovjedniπtvom generala Josipa
Metzgera; Sjeverna kolona (I. zbor) smjerom Varaædin ≤ Rogatec ≤ Celje (106 km) pod
zapovjedniπtvom generala Ante Moπkova i Juæna kolona (V. zbor) smjerom Karlovac ≤
Samobor ≤ Zidani Most ≤ Celje (124 km) pod zapovjedniπtvom generala Ive HerenËiÊa.
NoÊu 5./6. svibnja 1945. postrojbama HOS-a upuÊena je zapovijed: flPovlaËite se
preko Celja Englezima u susret.« Prethodnica povlaËenju bile su snage I. zbora pod
zapovjedniπtvom generala Moπkova.
Smjerovi povlačenja oružanih snaga i pučanstva NDH-a
Njihova je zadaÊa bila i osigurati
prihvatiliπte Ëlanovima Dræavnog savje-
ta, Sabora i Vlade NDH-a u izbjegliπtvu
u Koruπkoj.
U ranim jutarnjim satima 5. svib-
nja Zagreb su poËele napuπtati obitelji
duænosnika, viπih Ëasnika i mnogi koji
su se osjeÊali ugroæenima pred komu-
nistiËkim dolaskom, kreÊuÊi se prema
Sloveniji i Austriji. Vlada NDH-a i
ostali visoki dræavni duænosnici, neki
crkveni dostojanstvenici i predstavnici
kulturnoga æivota, predsjednik HSS-a
i cijeli rat zatoËenik ustaπke vlasti dr.
Vlatko MaËek s obitelji te pozadinske
 17

Izbjeglička povorka prolazi Jelačićevim trgom kroz Zagreb

i priËuvne sluæbe i veÊina HOS-a na povlaËenje su krenuli 6. svibnja. Za pripadnicima

dræavnih institucija pokrenulo se, po nekima i do pola milijuna civilnoga puËanstva
kako Zagreba tako i ono puËanstvo, koje je veÊ jednom, iz Konavala, Hercegovine,
Bosne, Srijema (osobito nakon uspostave Srijemske bojiπnice), Dalmacije, Like i dru-
gih podruËja, bjeæeÊi pred ËetniËkim i partizansko-komunistiËkim zloËinima, napusti-
lo svoje domove i masovno vlakovima, kamionima, konjskim i volovskim zapregama,
biciklima i pjeπice krenulo u egzodus, bez obzira na narodnu i vjersku pripadnost,
zanimanje, spol i dob. Glavni stoæer HOS-a, Ministarstvo oruæanih snaga NDH-a,
neke postrojbe oruæniπtva, opskrbne ustanove, poglavnik PaveliÊ, njegova pratnja
i osiguranje krenuli su 7. svibnja smjerom ZapreπiÊ ≤ Krapina ≤ Rogaπka Slatina ≤
Celje, a Vlada NDH-a je smjerom Krapina ≤ Rogaπka Slatina ≤ Maribor ≤ Dravograd u
ranim popodnevnim satima istoga dana stigla u Klagenfurt i smjestila se na Turaher
Höhe. Nakon πto se saznalo za njemaËku bezuvjetnu kapitulaciju, sa sjednice Glav-
nog ustaπkog stana 8. svibnja u Rogaπkoj Slatini upuÊena je zapovijed svim postrojba-
ma HOS-a da se povlaËe po vlastitom nahoenju kroz Sloveniju prema Koruπkoj i da
se predaju samo savezniËkim postrojbama. Potom je PaveliÊ, da bi stigao istoga dana
na zakazani sastanak s Vladom NDH-a u St. Andrö, poæurio s pratnjom kroz Maribor
prema austrijskoj granici.
Snage II. zbora HOS-a, zaduæene za obranu Zagreba, 8. svibnja po zapovijedi su
napustile obranu, kako se ne bi protivniku pruæio povod za teπka razaranja i ljudske
ærtve. NjemaËkim postrojbama i postrojbama HOS-a zapovjeeno je da u povlaËe-
nju sa sjevera i juga zaobilaze Zagreb. Da bi grad spasilo se od pljaËke neodgovor-
nih elemenata, osnovana je naoruæana civilna zaπtita, a ravnatelj Ureda Hrvatskoga
dræavnog sabora dr. –uro KumiËiÊ bio je ovlaπten sluæbeno grad predati snagama JA.
On je to i uËinio 8. svibnja 1945., kad su posljednje postrojbe HOS-a napustile grad,
a uπle snage Druge jugoslavenske armije.
18

Tijek povlačenja Hrvatskih oružanih snaga

©to se sve zbivalo na podruËju od Zagreba do Klagenfurtske doline u razdoblju od
5. svibnja, kad su krenule prve skupine u izbjegliπtvo, pa do 27. svibnja 1945., kad je
iz Koruπke izruËena Jugoslaviji posljednja veÊa skupina izbjeglica, teπko je podrobnije
rekonstruirati. Da bi se sprijeËilo izvlaËenje protivnika, snage JA nastojale su zapo-
sjesti sve strateπke poloæaje i prometnice, posebno prijelaze preko rijeka, steæuÊi sve
viπe obruË oko njemaËkih, hrvatskih i drugih vojnih i civilnih kolona u izvlaËenju pre-
ma Austriji. Kad su snage »etvrte jugoslavenske armije 3. svibnja 1945. osvojile Trst,
ustrojen je poseban Motorizirani odred, koji je upuÊen prema Klagenfurtu (Celovcu) u
Koruπkoj, radi presijecanja odstupnice njemaËkim armijama u povlaËenju prema Au-
striji i dalje prema NjemaËkoj i svima drugima te da se poveæe s partizanskim Koruπkim
odredom i sa snagama TreÊe jugoslavenske armije koje su nastupale uz Dravu prema
austrijskim pokrajinama ©tajerskoj i Koruπkoj. Odred je u Koruπku stigao 9. svibnja.
Dan prije, u glavni grad Koruπke Klagenfurt uπle su i savezniËke britanske snage i
Kokrπki odred 4. operativne zone JA. Tako su snage Jugoslavenske armije: TreÊe JA sa
sjeveroistoka, Prve JA s istoka, Druge JA s juga, »etvrte JA sa zapada i snaga sloven-
skog 7. korpusa te Bugarske narodne armije na Dravi i snaga Osme britanske armije
u Koruπkoj zatvorile krug oko njemaËkih divizija Jugoistok, Hrvatskih oruæanih snaga
i svih koji su se povlaËili prema Austriji. Poloæaji i snage tih savezniËkih postrojbi mi-
jenjali su se i svakim danom bili su povoljniji u odnosu na protivnika. Diljem zapadne
Hrvatske i Slovenije snage JA razoruæavale su, uglavnom, njemaËke snage koje su se
predavale, nakon njemaËke kapitulacije u 24 sata 8. svibnja, u nemoguÊnosti da se
probiju na sjever. Snage Jugoslavenske armije napadale su i druge kolone koje su
nastojale probiti se prema sjeveru i sjeverozapadu.
VeÊ prvoga dana hrvatskog egzodusa pojavile su se prve poteπkoÊe, posebno na
smjeru Juæne kolone, jer su njemaËke divizije s brojnim vozilima zakrËivale prometnice.
Te su poteπkoÊe osobito doπle do izraæaja 8. svibnja kad je NjemaËka kapitulirala, a
njemaËke snage Jugoistoka nastojale πto æurnije povuÊi se prema NjemaËkoj bez borbi.
Za to vrijeme zapovjednici JA i komunistiËki aktivisti traæe njihovo razoruæanje, nastoje
ih opkoliti i prisiliti na predaju. To je snagama HOS-a s mnoπtvom civilnih izbjeglica i
pripadnicima Crnogorske narodne vojske takoer s velikim brojem civilnih izbjeglica,
oteæalo izvlaËenje u Koruπku. Posebno je Juæna kolona Savskom i Savinjskom dolinom
bila izloæena partizanskim napadima s okolnih visova, pri Ëemu je trpjela velike gubit-
ke, buduÊi da snage HOS-a, izmijeπane s civilnim puËanstvom, nisu mogle manevrirati
i zbog nedostatka teπkog naoruæanja uspjeπno se suprotstavljati napadima.
Grad Celje u Savinji i srediπnjoj Sloveniji tih je dana postao stjeciπte i prolaziπte
veÊine vojnih i civilnih kolona u povlaËenju. U Celju se nalazilo mnoπtvo njemaËke
 19

vojske i od 7. svibnja velika skupina hrvatske kolone u povlaËenju sa zapovjedniπtvom

smjeπtenim u Magistratu. Dok Nijemci i HOS nastoje oËuvati grad pod svojim nad-
zorom, komunistiËki aktivisti nastoje ovladati njime, zarobljavaju manje skupine, od-
vode ih u neke podrume, pljaËkaju ih i ubijaju ili ih odvode u logor u obliænjem selu
Teharju. Na periferiji Celja vode se borbe dok nadzor nad pojedinim ulicama viπe
se puta mijenja. Grad je obavijen dimom
zapaljenih vozila, raznog tvoriva i osjeÊa se
miris mrtvih tijela.
Dok nedovoljne snage G© Slovenije i
aktivisti NOP-a nastoje razoruæati njemaËke
kolone, u popodnevnim satima 9. svib-
nja u Celju predstavnici oko 190-220.000
pripadnika HOS-a i civilnoga puËanstva te
predstavnici Crnogorske narodne vojske
potpisali su s predstavnicima NOV-a i NOP-a
Slovenije ugovor o slobodnom prolazu kroz
grad prema Slovenj Gradecu. U Celju je toj Pripadnici HOS-a i civila na odmoru u okolici Celja
hrvatskoj izbjegliËkoj koloni izabrano novo
zapovjedniπtvo s generalom Ivanom HerenËiÊem i s vojniËkim vijeÊem koje su Ëinili
nazoËni generali i neki glavnostoæerni Ëasnici. To je vijeÊe djelovalo sve do predaje 15.
svibnja 1945. na Bleiburπkom polju.
Snage G© Slovenije te 3. i 12. divizije Bugarske narodne armije 9. svibnja za-
posjele su Maribor, a snage TreÊe armije 10. svibnja zaposjele Maribor. Tada su
zarobile 50-60.000 pripadnika HOS-a i puËanstva NDH-a i viπe vlakova s ranjenici-
ma, onemoguÊivπi tim smjerom dalje izvlaËenje prema Austriji. Tada su hrvatskim

Pripadnici HOS-a u povlačenju kroz Mislinjsku dolinu

20

Izbjeglička povorka kraj Dravograda svibnja 1945.

izbjegliËkim kolonama u Sloveniji ostala samo dva smjera izvlaËenja: Celje ≤ ©oπtanj
≤ »rna ≤ Poljana ≤ Klagenfurt i Celje ≤ Slovenj Gradec ≤ Dravograd ≤ Klagenfurt.
Toga dana 50.000 Hrvata nalazilo se oko Klagenfurta, a 20.000 ih se kretalo od
Dravograda prema tom srediπtu Koruπke. Vlada NDH-a bila je na Turaheru Höhe kraj
Klagenfurta, a poglavnik PaveliÊ, kako bi izbjegao rusko zarobljavanje, probijao se
prema Judenburgu.
Snage Druge JA, nakon zaposjedanja Siska (6.V), Karlovca (7.V.), Zagreba (8.V.) i
Samobora (9.V.) usmjerene su prema Sloveniji da bi zajedno sa 7. slovenskim korpu-
som, presjekle odstupnicu njemaËkim snagama i snagama NDH-a. Dijelovi Prve JA,
nakon ulaska u Zagreb (9.V.), radi potiskivanja protivnika u povlaËenju, nastupale
su prema Celju i Laπkom, a dijelovi TreÊe JA, nakon ulaska u Varaædin i Varaædinske
Toplice (7. V.), usmjereni su prema Ptuju, Mariboru, Krapini, Rogaπkoj Slatini, Sloven-
skim Konjicama i Celju.
Kad su snage Druge armije noÊu 9./10. svibnja kraj sela Rake prisilile na predaju
legionarsku 373. pjeπaËku Tigar-diviziju i izbile na Savu, vrlo su ozbiljno ugrozile kre-
tanje Juæne kolone i Srednje kolone, s 100.000 civilnih izbjeglica, kroz Savsku dolinu.
U takvim prilikama, buduÊi da se je zbog zakrËenosti prometnice sporo napredovalo,
da ih ne bi zarobile snage divizija Druge jugoslavenske armije i G© Slovenije, u mje-
stu St. Petar pred Zidanim Mostom, uniπteni su tenkovi i drugo teπko naoruæanje te
podvoz HOS-a. U prijepodnevnim satima 11. svibnja postrojbe Druge JA u Savskoj
su dolini, u RadeËu i pred Zidanim Mostom, presijekli Juænu kolonu, onemoguÊile
joj odstupnicu i nanijele joj velike gubitke: 2140 poginulih i 3.000-4.000 ranjenih te
zarobljenih 4.784 njemaËkih vojnika Ëasnika, 6.998 pripadnika HOS-a, 315 Ëetnika,
915 Talijana, 60 vlasovaca (Kozaka) te velik broj lakog i teπkog naoruæanja, streljiva,
motornih i zapreænih prijevoznih sredstava te drugoga ratnog materijala. Istovreme-
no je u podruËju Sevnice zarobljeno 7.009 pripadnika njemaËke vojske te zaplijenjen
 21

velik ratni materijal u lakom i teπkom naoruæanju, prijevoznim i drugim sredstvima.

Skupine koje se nisu htjele predati, nastavile su probijati se preko brda prema Laπkom
i Celju. Tih dana diljem Ëitave Slovenije snage Jugoslavenske armije napadaju postroj-
be njemaËke vojske, Hrvatskih oruæanih snaga i drugih, presijecaju im odstupnice,
zarobljavaju ih, organiziraju sabirne logore za njih, masovno strijeljaju pripadnike
HOS-a, ali i druge, kolone zarobljenih vraÊaju u Hrvatsku i sliËno.
Velika hrvatska kolona, pod zapovjedniπtvom generala HerenËiÊa, s boËnim osi-
guranjima, u prijepodnevnim satima 10. svibnja krenula je prema Slovenj Gradecu i
Dravogradu, udaljenom 67 kilometara, izloæena kroz dolinu Pake i Mislinje stalnim
neprijateljskim napadima i velikim gubitcima, posebno napadima jugoslavenskog
i savezniËkog zrakoplovstva, prednjim dijelom pred Dravograd je stigla u zoru 11.
svibnja.
Pred Dravogradom, gradiÊem na Dravi i stjeciπtu putova koji od Celja i Maribora
vode prema unutraπnjosti Koruπke i gdje poloæaje dræe pripadnici TomπiËeve brigade
i dijelovi Prekomurske brigade 4. operativne zone te postrojbe Bugarske narodne
armije, hrvatska kolona naπla se zajedno s njemaËkim i kozaËkim kolonama, pred
problemom kako se izvuÊi prema Koruπkoj u Austriji. Postojale su dvije moguÊnosti:
preko dravogradskih mostova i smjerom Poljane ≤ Bleiburg. BuduÊi da jugoslavenske
i bugarske snage nisu bile u stanju zadræati postrojbe njemaËkih oruæanih snaga,
Kozake i snage HOS-a, nastoje ih nagovoriti na predaju i razoruæanje. I jedni i dru-
gi nastoje dobiti na vremenu. Na sredini dravogradskog kolnog mosta, 11. svibnja,
pregovaraju predstavnici HOS-a general Vladimir Metikoπ i pukovnik Danijel Crljen
sa zapovjednikom 2. Prekomurskog bataljona 4. operativne zone Simonom SrdiËem,
politiËkim komesarom Mitjom Hribovπekom i njegovim pomoÊnikom Nandom Maj-
cenom, u nazoËnosti predstavnika Bugarske narodne armije predvoenih generalom
©terijom Atanasovim. Predstavnici HOS-a odbijali su predaju postrojbama JA i traæili
su prijelaz s lakim naoruæanjem i motornim vozilima na lijevu obalu Drave i dalje
preko stare austrijsko-jugoslavenske granice. Izjavili su da bi se predali Bugarskoj na-
rodnoj armiji, pod uvjetom da ih ne predaju JA. Predstavnici Bugarske narodne armije
i JA traæili su da im se sve neprijateljske postrojbe moraju predati za jedan sat, oruæje
trebaju ostaviti na desnoj strani Drave, potom prijeÊi preko mosta i predati se. Svim
ranjenicima obeÊavano je pruæanje lijeËniËke pomoÊi. NjemaËke postrojbe u skladu
s kapitulacijom razoruæavaju se i predaju pripadnicima TomπiËeve brigade, Kozaci su
prije podne 11. svibnja na dravogradskom æeljezniËkom mostu pregovarali s kome-
sarom 2. bataljuna TomπiËeve brigade Miloπom Rutarom Rutom. VeÊina je pristala
na razoruæanje na sutoku Mislinje i Meæe i puπtena je u smjeru Bleiburga, dok je dio
kozaËke divizije samostalno noÊu 11./12. svibnja iπao u proboj.
22

Zatvaranja kruga oko izbjegličke

kolone pred Dravogradom
U dravogradskom podruËju 12. svibnja (subota) znatno su ojaËale snage Jugo-
slavenske armije. U Dravograd su vlakom prije podne prevezene 7. i 8. brigada 51.
divizije TreÊe JA. Potom je u Dravograd prevezena Artiljerijska brigada. Izmeu 14
i 16 sati prevezena je 6. brigada 36. divizije. NoÊu je prevezena i 12. brigada iste
divizije. Sve su te postrojbe, pod zapovjedniπtvom 51. divizije, zaposjele poloæaje u
dravogradskom podruËju. Te postrojbe i TomπiËeva brigada 14. slovenske divizije
(zapadno, u dolini Meæe) imale su zadatak onemoguÊiti postrojbama HOS-a proboj
u Austriju kroz Dravograd ili dolinom Meæe prema Bleiburgu, odnosno prisiliti ih na
predaju. Da bi izvidjeli poloæaje i jaËinu Hrvatskih oruæanih snaga pred Dravogra-
dom, predstavnici 2. bataljuna Prekomurske brigade u dva navrata pokuπavaju doÊi
u zapovjedniπtvo HOS-a u ©entjanæu radi pregovora, ali su oba puta bili zaustavljeni i
uz prijetnje oruæjem vraÊen nazad. Potom predstavnici HOS-a, predvoeni generalom
Antunom Nardelijem, u Dravogradu pregovaraju s predstavnicima Jugoslavenske ar-
mije. Dok predstavnici JA nastoje nagovoriti predstavnike HOS-a na predaju, oni su,
oËito, da bi sugovornike uvjerili u nuænost puπtanja prolaza kroz Dravograd, tvrdili da
Êe se s oruæjem probiti. U popodnevnim satima postrojbe Jugoslavenske armije poËe-

Dravograd i dravogradski (željeznički i kolni) mostovi za koje su sredinom svibnja 1945. postrojbe HOS-a
vodile žestoke borbe s postrojbama JA i Bugarske narodne armije
 23

le su borbeno djelovati po izbjegliËkoj koloni pred Dravogradom. I pripadnici HOS-a,

da bi ispitali jaËinu protivnika na prometnici prema Bleiburgu, podveËer su poduzeli
napad na postrojbe JA u Podklancu. Borbe su nastavljene do u noÊ.
Istodobno, pojedine hrvatske skupine i dalje slijevaju se prema Celju. Njihov pro-
laz prema Slovenj Gradecu i Dravogradu onemoguÊuju snage 16. i 17. divizije TreÊe
armije. U podruËju Celja, ujutro oko 3 sata (12. svibnja), na raskriæju prema Zidanom
Mostu, pripadnici 8. crnogorske brigade 11. divizije Prve JA, presjekle su kolonu 18.
ustaπke divizije, zarobile njezino zapovjedniπtvo s generalom Julijem Fritzom, bolnicu
s ranjenicima, a u svanuÊe, nakon kratke borbe, i zaπtitnicu te divizije. Osamljene
borbene skupine juæno od Celja i istoËno od Celja, u podruËju Pilπtanj ≤ Podsreda ≤
Sv. Petar, vode borbe s postrojbama 48. udarne divizije Prve JA, uz teπke gubitke.
Opkoljene ustaπko-domobranske snage u podruËju Krπko ≤ Podsreda, nakon dvo-
dnevnih æestokih borbi sa snagama 21. udarne divizije Druge jugoslavenske armije i
uz teπke gubitke (480 mrtvih i 1270 zarobljenih) probile su se prema Celju i ©marju.
Dio Juæne kolone, pod æestokim borbama probija se od Laπkog prema Celju. Pred
gradom opkoljavaju je dvije divizije Druge JA. Jedan manji dio II. zbora probija se
zapadno od Celja u smjeru Dravograda. U podruËju Celje ≤ Rogaπka Slatina ≤ donja
Sutla ≤ Pilπtanj ≤ Planina ≤ Laπko zaostale hrvatske izbjegliËke skupine susreÊu se s
veÊ zarobljenim dijelovima hrvatske izbjegliËke kolone koje sa sjevera vraÊaju i prate
postrojbe JA.
U popodnevnim satima 12. svibnja borbe su zapoËele i na zaËelju kolone u gor-
njoj Mislinjskoj dolini, oko Hude Luknje, Mislinje i Gornjeg DoliËa, i u dolini r. Pake,
oko Vojnika i Viπnje Vasi. Da bi sprijeËili odstupanje hrvatske izbjegliËke kolone od
Celja prema Dravogradu, oko podne 12. svibnja, smjerom Slovenske Konjice ≤ Vita-
nje ≤ Slovenj Gradec ≤ Dravograd, u podruËju Spodnji DoliË stiæu dijelovi 17. divizije
TreÊe JA. Tu im, na poloæajima: ©t Ilj(k. 593) ≤ LuËevec (k. 774) ≤ Puπnik ≤ PeËovnik
(k. 793), radi zaπtite prometnice Celje ≤ Velenje ≤ Huda Luknja ≤ Slovenj Gradec ≤
Dravograd, æestoki otpor pruæa oko 20.000 pripadnika HOS-a i pripadnika Crnogor-
ske narodne vojske.
Hrvatska vojna i civilna izbjegliËka kolona dan 13. svibnja doËekala je uglavnom
u probijanju kroz poloæaje veÊ jakih snaga Jugoslavenske armije oko Celja, u dolini
Pake i Mislinje, prema Slovenj Gradecu i Dravogradu te u smjeru gornje doline Meæe
iz smjera ©oπtanja i Slovenj Gradeca i dalje u Austriju. Desetine tisuÊa pripadnika
te kolone bilo je zarobljeno i nalazilo se u raznim logorima u Mariboru, u celjskom
podruËju, pa i u Hrvatskoj, a na tisuÊe ih je veÊ bilo poubijano. Da bi sprijeËile nje-
24

maËkim i hrvatskim snagama proboj prema Bleiburgu iz Celja su 13. svibnja krenule
5. i 11. divizija Prve JA smjerom ©oπtanj ≤ s. Poljana u gornjoj dolini Meæe. Toga
dana u dravogradskom podruËju pregovori izmeu protivniËkih strana bili su vrlo
intenzivni. U jutarnjim satima obavjeπtajni oficir 51. divizije kapetan Vaso VeskoviÊ
dolazi u zapovjedniπtvo HOS-a u ©entjanæu i generalu Slavku ©tanzeru predaje ulti-
matum: Hrvatske oruæane snage moraju se bezuvjetno predati do 10 sati toga dana.
Zapovjedniπtvo HOS-a upuÊuje generala Antuna Nardelija u zapovjedniπtvo 51. di-
vizije s protuultimatumom: Propustiti nam prijelaz preko granice ili Êemo to sami
oruæjem ostvariti. Pregovori koji su zapoËeti u prijepodnevnim satima u Guπtanju
(Ravne na Koroπkem) izmeu predstavnika HOS-a i predstavnika 14. udarne divizije
nastavljeni su u ©entjanæu u zapovjedniπtvu HOS-a. Dok je predstavnik 14. udarne di-
vizije major Franta zahtijevao bezuvjetnu predaju, predstavnici su HOS-a, predvoeni
generalom Slavkom ©tancerom, odbacivali moguÊnost predaje i zahtijevali slobodan
prolaz ususret britanskim postrojbama. Pregovori su voeni i u popodnevnim satima
u zapovjedniπtvu 51. divizije. U ranim popodnevnim satima, do hrvatske izbjegliËke
kolone pred Dravogradom doπao je i jedan pripadnik ameriËke armije, podrijetlom
Hrvat. S njim su, uz jedan stari mlin, uz ribu i vino, razgovarali general Vladimir
Metikoπ i pukovnik Danijel Crljen. Vjerojatno njemu je flZapovjedništvo Hrvatskih
Oruæanih Snaga na sektoru Koruπke i ©tajerske« predalo memorandum flglavaru
angloameriËke misije za ©tajersku, Koruπku i Gorenjsku« u Klagenfurtu (Celovcu),
traæeÊi zaπtitu za fl200.000 (Dvije stotine tisuÊa) hrvatskih vojnika i oko pola milijuna
hrvatskoga naroda (staraca, invalida, æena i djece)« i za flpetnaest tisuÊa vojnika i oko
dvadeset tisuÊa graanskih izbjeglica iz Crne Gore, Ëija sudbina i tragedija od davnih
doba veÊ je poznata cjelokupnoj svjetskoj javnosti«. Memorandum su u ime HOS-a
potpisali general Ivo HerenËiÊ i pukovnik prof. Danijel Crljen, a u ime Crnogoraca dr.
Duπan KrivokapiÊ.
BuduÊi da su ultimatumi JA, upuÊivani snagama HOS-a o polaganju oruæja, osta-
jali bez odgovora, sve snage JA rasporeene ispred Dravograda i oko izbjegliËke ko-
lone ≤ postrojbe 51. divizije, 6. brigade 36. divizije i TomπiËeve brigade 14. slovenske
divizije ≤ u 11 sati prelaze u opÊi napad od Drave s teæiπtem prema Slovenj Gradecu,
odnosno prema poloæajima HOS-a s kojih su πtitile hrvatsku izbjegliËku kolonu pred
Dravogradom. Borbe su voene svim oruæjima i oruima. Zbog nedostatka podataka
ne moæemo iscrpno pratiti borbe za dravogradske mostove, kolni i æeljezniËki. U
poslijepodnevnim satima pripadnici HOS-a potiskuju pripadnike JA s desne obale
Drave na lijevu obalu i pokuπavaju osvojiti dravogradske mostove, ali ne uspijevaju
uspostaviti mostobrane na lijevoj dravskoj obali. U obrani dravogradskih mostova su-
 25

djelovalo je i bugarsko topniπtvo s Viπkog polja

koje je s iznenaujuÊom preciznoπÊu tuklo po
poloæajima HOS-a duæ æeljezniËkog nasipa na
desnoj strani Drave, po tenkovima HOS-a koji
su se pribliæili kolnom mostu i po dubini hrvat-
ske kolone u Mislinjskoj dolini. Topniπtvo 51.
divizije prenijelo je svoju vatru po dubini kolone
prema ©entjanæu, Ëime je nanosilo teπke udar-
ce vojnoj i civilnoj hrvatskoj izbjegliËkoj koloni
pred Dravogradom. Falentov most na r. Meži pred Podklancem preko koga je ve-
ćina hrvatske izbjegličke kolone 13. – 15. svibnja 1945. kretala
Dok su jedne postrojbe HOS-a vodile bor- dolinom Meže prema Bleiburgu

bu za ovladavanje dravogradskim mostovima,

druge su u popodnevnim satima 13. svibnja u Podklancu preko Falentova mosta
poduzele proboj prema Bleiburgu, udaljenom 23 kilometra, napadajuÊi na dobro
utvrene poloæaje 8. vojvoanske brigade na Tolstom vrhu iz dva smjera: frontalnim
napadom preko rijeke Meæe iz Mislinjske doline ispred Dravograda i ©entjanæa i zao-
bilaznim manevrom od Slovenj Gradeca kroz Sele i Kotle prema Guπtanju. Nakon πto
su zauzele Guπtanj, te su postrojbe doπle u pozadinu poloæaja 8. vojvoanske brigade
na Tolstom vrhu i, zajedno s postrojbama, koje su izravno napadale preko Meæe u
Podklancu, u æestokoj borbi razbile i odbacile njezine postrojbe prema planini Stroj-
ni i Jamnici te preko æeljezniËkog mosta na lijevu
obalu Drave. Kolonu, koja je, nakon zauzimanja
Podklanca i Tolstog vrha, napredovala po glavnoj
cesti prema Guπtanju i dalje prema Poljani, noÊu
13./14. svibnja, presjekle su postrojbe 7. udarne
vojvoanske brigade.
Lijeve poboËnice te kolone, postrojbe HOS-a
i Crnogorske narodne vojske, napredovale su od
Slovenj Gradeca sjevernim padinama Urπlje gore
i okolnim poπumljenim planinskim predjelima,
izbijajuÊi u blizinu Meæice i prema Loibachu (slov.
LibuËe) u Austriji.
U gornjem dijelu Mislinjske doline, postrojbe
HOS-a i Crnogorske narodne vojske s naizmje-
niËnim uspjesima vode vrlo æestoke borbe s po-
Proboj HOS-a prema Bleiburgu
strojbama 17. divizije, posebno u podruËju Hude uvečer 13. svibnja 1945. u Podklancu
26

Borbe 13. svibnja 1945. u dolinama Pake i Mislinje Napredovanje postrojbi JA 14. svibnja 1945. u gornjoj
mislinjskoj dolini i u donjoj mislinjskoj dolini

Luknje, DoliËa i Mislinje. Nakon viπe protunapada, uz pomoÊ æestoke artiljerijsko-mi-

nobacaËke vatre, postrojbe 17. divizije u 20 sati istoga dana ugrozile su prometnicu
Celje ≤ Velenje ≤ Slovenj Gradec ≤ Dravograd, a postrojbe 1. brigade 14. slovenske
divizije i 7. brigade 51. divizije u podruËju Poljana ≤ Meæica ≤ »rna razoruæale su
104. njemaËku lovaËku diviziju i dijelove 13. SS flVraæje divizije« i zaπtitne postrojbe
zapovjednika Jugoistoka generala Löhra. U podruËju Dravograda u nekoliko navra-
ta po skupinama predalo se flukupno blizu 20.000 ustaπko-domobranskih vojnika i
oficira« (M. Basta).
Dan 14. svibnja 1945. snage HOS-a u sjeverozapadnoj Sloveniji doËekale su u
operativnom djelovanju na tri smjera: dravogradskom, bleiburπkom i gornjomislinj-
skom. Iako su neke postrojbe HOS-a u popodnevnim satima 13. svibnja krenule u
proboj prema Bleiburgu, nije slabio njihov borbeni pritisak na dravogradske mostove.
NoÊu 14. svibnja postrojbe HOS-a zauzele su dravogradski æeljezniËki most, preπle
na lijevu obalu Drave i uspostavile mostobran, a jedan dio ih se probio prema Lawa-
mündu i dublje u Koruπku. U nastavku borbi, u zoru, snage HOS-a u æestokoj borbi
potisnule su snage JA na lijevu obalu Drave, Ëak, po operativnom dnevniku 40. sla-
vonske divizije, i istjerali ih iz grada, ali su se tada u borbu ukljuËile bugarske postroj-
be topniπtvom i u pomoÊ je pristigla Omladinska brigada 40. divizije iz Maribora i
protivnika prisilile na povlaËenje. Iako je postrojbama HOS-a pred Dravogradom oko
 27

10 sati stiglo pojaËanje iz smjera Celja, u protunapadu prije podne toga dana snage
JA, s istoka i sa zapada, uniπtile su hrvatski mostobran na lijevoj dravskoj obali kraj
æeljezniËkog mosta i nastavile napadati poloæaje HOS-a na desnoj obali Drave.
Da bi odvratili napade postrojbi HOS-a prema dravogradskim mostovima, opkolili
ih i prisilili na predaju, zapovjedniπtvo 51. divizije usmjerilo je jake topniËke napa-
de po poloæajima HOS-a na Tolstom vrhu i u Podklancu, u napad preko mostova
ukljuËene su sve postrojbe s lijeve strane Drave 51. divizije, 2. bataljun Prekomurske
brigade i obje pukovnije Bugarske narodne armije. PodveËer su te postrojbe preπle
na desnu obalu Drave, zaposjele su dan ranije izgubljene poloæaje postrojbi 51. divi-
zije i nastavile napadima na snage HOS-a, s poloæaja u Podklancu i na Tolstem vrhu,
presjekle odstupnicu hrvatskoj izbjegliËkoj koloni prema Bleiburgu i zatvorile obruË
oko ostataka izbjegliËke kolone u gornjoj Mislinjskoj dolini. Toga dana u dolini Meæe
zarobljeno je fl20.000 ustaπa, domobrana, Ëetnika i bjegunaca«.
Na bleiburπkom smjeru, postrojbe su 51. divizije u podruËju Guπtanja noÊu
13./14. svibnja presjekle put prema Bleiburgu, ali su postrojbe HOS-a ujutro 14. svib-
nja, iza 2,30 sati, preπle u napad, zauzele Guπtanj i oslobodile put prema Bleiburgu.
U daljem napredovanju, lijeva poboËnica hrvatske kolone sukobila se s glavninom
3. bataljuna 7. vojvoanske brigade i
prisilila ga na povlaËenje prema padina-
ma Urπlje gore ≤ Razbora. Potom je iz
podruËja sastavnice r. Meæe i r. Mislinje
prema Bleiburgu, s boËnim osiguranji-
ma, krenula kolona kamiona, prvo s
ranjenicima, a zatim i ostali, izloæeni na-
padima postrojbi Jugoslavenske armije.
Ta je kolona, Ëesto pod vrlo æestokom
borbom i s obostranim gubitcima, oso-
bito kraj Poljane, stigla u popodnevnim
satima 14. svibnja na Loibaπko polje
Hrvatska izbjeglička kolona napreduje dolinom Meže od Podklanca
(slov. LibuËku gmajnu), par kilometara prema Bleiburgu

juænije pred Bleiburgom.

Istovremeno, dok se u popodnevnim satima 14. svibnja hrvatska kolona probija
prema Bleiburgu, postrojbe 14. slovenske divizije, da bi onemoguÊile proboj dublje
u Koruπku, zaposjele su mostove na Dravi u Austriji. Neπto juænije, u popodnevnim
satima pred »rnom postrojbama JA predalo se oko 5.000 pripadnika Crnogorske
28

narodne vojske i civilnih izbjeglica, koji su dolazili iz smjera Velenja, a 40. slavonska
divizija TreÊe JA napadala je prema podruËju Slovenj Gradec ≤ ©t. Ilj.
Na gornjomislinjskom smjeru postrojbe 17. divizije TreÊe JA u 4 sata (14. svibnja)
preπle su u iznenadni i æestoki napad na poloæaje HOS-a i nakon dvosatne i vrlo
æestoke borbe, u 6 sati potisnule ih, izbile na prometnicu Celje ≤ Velenje ≤ Slovenj
Gradec, Ëime su odsjekle odstupnicu od Celja prema Slovenj Gradecu i Dravogradu.
U nastavku borbi nastavile su goniti i razoruæavati postrojbe HOS-a i do 12 sati izbile
pred Slovenj Gradec, u 17 sati zauzele su Slovenj Gradec i nastavile napredovati
prema Dravogradu. Borbe su nastavljene i noÊu 14./15. svibnja 1945. O æestini borbi
na gornjomislinjskom smjeru, svjedoËi podatak da je izmeu Hude luknje i Mislinje
u fldesetih velikanskih grobiπËih pokopano najmanje 4700 ustaπev«, tj. pripadnika
HOS-a.
BuduÊi da je noÊu 14./15. svibnja na dravogradskom smjeru dogovoreno da ih ne
Êe predati pripadnicima JA i ruskoj Crvenoj armiji, Bugarima su se pred Dravogradom
predale dvije nepotpune oruæniËke pukovnije. Istovremeno, probijale su se postrojbe
HOS-a s izbjeglicama prema Bleiburgu, odnosno na Loibaπko polje. Dijelovi hrvat-
skoga egzodusa pristizat Êe na Loibaπko polje i 15. i 16. svibnja, pa i sljedeÊih dana
prema Bleiburgu i dublje u unutraπnjost Koruπke.

Uspostavljanje veze s predstavnicima

britanske vojske
Ubrzo, nakon dolaska na Loibaπko polje (u popodnevnim satima 14. svibnja),
zapovjedniπtvo HOS-a na Ëelu s generalom HerenËiÊem, uspostavilo je u mjestu
Hrustu kraj Bleiburga vezu sa
zapovjedniπtvom tamoπnje bri-
tanske postrojbe. U razgovoru
koji je bio flskoro srdaËan«, gene-
rali Ivan HerenËiÊ i Mirko GreguriÊ

Loibaško polje pred Bleiburgom – mje-

sto okupljanja i predaje velikoga dijela
oružanih snaga i civilnoga pučanstva
NDH-a 15. svibnja 1945. Strjelica br. 1
pokazuje mjesto predaje i kolni put kud
se s Loibaškog polja kretalo u zaroblje-
ništvo, a strjelica br. 2. označuje mjesto
obljetničkih okupljanja i molitve za žrtve
Bleiburške tragedije.
 29

britanskom su zapovjedniku izjavili da su doπli predati se britanskoj vojsci i pod nji-

hovu zaπtitu staviti civilno puËanstvo u izbjegliËkoj koloni. Britanski zapovjednik, s
Ëinom bojnika, izjavio je da je obavijeπten o hrvatskom dolasku, zatraæio je da Hrvati
ne napreduju dalje od potoka Loibacha, da Êe sutra moÊi krenuti dalje, da mogu
zadræati oruæje i ako imaju ranjenike da ih mogu uputiti u bolnicu u Klagenfurtu.

Stanje u izbjegličkoj koloni

pred Bleiburgom uoči predaje
Glavnina snaga HOS-a, s topniπtvom i 30 oklopnjaka, s povozom, s ranjenicima i
bolnicom i mnoπtvo civilnoga puËanstva, doËekala je 15. svibnja 1945. na Loibaπkom
polju pred Bleiburgom, rasporeena do potoka Loibach, skoro do ulaza u istoimeno
selo, a pojedine postrojbe iz strateπkih razloga, radi obrane, zaposjele su okolne
breæuljke. Tu su se susreli s pripadnicima britanske 38. (irske) pjeπaËke brigade Petog
korpusa Osme savezniËke armije, pod zapovjedniπtvom brigadira Patrika Scota, dok
su na okolnim breæuljcima, nasuprot poloæajima hrvatskih i crnogorskih postrojbi,
koje su osiguravale zaposjednuto podruËje, poloæaje dræale postrojbe 14. slovenske
divizije (juæno, jugozapadno i sjeverozapadno na Lokovici, SenËnom hribu i ispred
Borovja ) i postrojbe 7. i 8. brigade 51. divizije TreÊe JA (sjeveroistoËno i istoËno na
Grablu i Dolgim brdima). Joπ uvijek dolinom Meæe probijalo se pod borbom mnoπtvo
HOS-a, Crnogorske narodne vojske i civilnoga puËanstva prema Bleiburgu, pred Dra-
vogradom 20.000 pripadnika HOS-a i dalje je vodilo borbu sa snagama JA. Uvjereni,
da je sve poËelo dobro, hrvatski su zapovjednici pred Bleiburgom ujutro 15. svibnja
zapovjedili, kako bi predaja
Britancima bila organizira-
na, da se pronau politiËki
duænosnici koji bi civilno
puËanstvo trebali prikupiti
po kotarevima i pokrajinama.
Takoer, i nazoËne postrojbe
HOS-a trebalo je pripremiti
za pregled koju su trebali
obaviti britanski Ëasnici. Po
breæuljcima neprekidno se
Ëarkalo. Oko 11 sati jato
Bleiburg s dvorcem Thurna-Valssasina
30

britanskih zrakoplova Spitfire nadlijetalo je u

niskom briπuÊem letu izbjegliËko mnoπtvo na
Loibaπkom polju, oËito radi zastraπivanja, dok
ih je izbjegliËko mnoπtvo, gledajuÊi u tome
znak prijateljstva, pozdravljalo maπuÊi zasta-
vama i rukama.

Pregovori o predaji HOS-a

Prvi kontakti pripadnika HOS-a u po-
vlaËenju prema Austriji sa savezniËkim pred-
stavnicima, a potom i pregovori o predaji
Pred Bleiburgom 15. svibnja 1945., rad Linde Niman, savezniËkim snagama, dogodili su se u vrlo
švedske slikarice.
zamrπenim odnosima izmeu jugoslavenskih
partizanskih snaga predvoenih Titom, kojima je cilj bio zaposjesti Trst i Julijsku kra-
jinu te Koruπku u Austriji, gdje su se veÊ nalazile postrojbe 5. korpusa 8. britanske
armije, i pripojiti ih novoj Jugoslaviji. To je moglo dovesti i do oruæanog sukoba meu
njima i biti sudbonosno za hrvatsku izbjegliËku kolonu i sve druge flJugoslavene«.
Dotada su se britanske snage, pa i snage 5. korpusa britanske 8. armije ponaπale
u skladu s preporukom britanskoga ministarstva vanjskih poslova (Foreign Office)
od 19. veljaËe i odluke predsjednika britanske vlade Winstona Churchilla od 28.
travnja 1945., da svi flJugoslaveni« koji bi se predali britanskim snagama moraju
biti zadræani u zarobljeniËkim logorima dok se o njihovoj sudbini ne donese druga
odluka, odnosno da se ne vraÊaju u svoje domovine protivno njihovoj volji, gdje su
mogle biti izloæene presiji komunistiËkih pobjednika. Do obrata je doπlo nakon πto
je politiËki savjetnik vrhovnog savezniËkog zapovjednika za Sredozemlje feldmarπala
Harolda Alexandera, sa sjediπtem u Caserti kraj Napulja, Harold Macmillan, izravno
odgovoran predsjedniku britanske vlade Winstonu Churchillu, 13. svibnja 1945. u
Klagenfurtu usmeno zapovjedio zapovjedniku 5. korpusa britanske 8. armije genera-
lu Charlesu Keightleyu i glavnom upravnom oficiru u Glavnom savezniËkom stoæeru
u Caserti generalu Robertsonu, da se, uz Kozake, koje treba izruËiti sovjetskim sna-
gama, i flvelik broj otpadniËkih jugoslavenskih trupa, izuzev Ëetnika, izruËi jugosla-
venskim partizanima«. Takva odluka prvenstveno odnosila se na oruæane snage i
puËanstvo NDH-a, od kojih se jedan manji dio veÊ nalazio u podruËju Austrije. OËe-
kivao se joπ veÊ broj vojnih i civilnih osoba, a operiralo se Ëak i brojkom od 600.000.
U tim i takvim prilikama odluËilo se o sudbini veÊine onih koji su se 15. svibnja naπli
 31

pred Bleiburgom, ali i onih koji su veÊ bili uπli dublje u Koruπku, kao i onih koji su i
sljedeÊih dana uspijevali probiti se kroz poloæaje Jugoslavenske armije, uÊi u Austriju i
predati se savezniËkim britanskim snagama. U skladu s tim uputama postrojbama 38.
(irske) pjeπaËke brigade dane su zapovijedi flkojima Êe, u cilju spreËavanja te predaje,
biti upotrijebljena sila«.
Pregovori izmeu predstavnika britanske armije i HOS-a, zapoËeti u popodnev-
nim satima dan ranije u zapovjedniπtvu britanske vojske u Hrustu kraj Bleiburga, na-
stavljeni su, u nazoËnosti zapovjednika britanske 38.(irske) pjeπaËke brigade brigadira
Patricka Scotta, iza 12 sati 15. svibnja u dvorcu grofa Thurn-Valsassina kraj Bleiburga,
izmeu predstavnika HOS-a generala Ivana HerenËiÊa i Servatzyja te pukovnika Da-
nijela Crljena i predstavnika Jugoslavenske armije politiËkog komesara 51. divizije JA
potpukovnika Milana Baste i zapovjednika partizanske 14. slovenske divizije potpu-
kovnika Ivana KovaËiËa. Brigadir Scott je na razgovor prvo primio predstavnika JA, pa
predstavnike HOS-a, a onda zajedno oba izaslanstva. U vrlo muËnim pregovorima,
britanski brigadni general Scott odluËno je dao na znanje predstavnicima HOS-a da
ih ne moæe primiti britanska vojska i da se trebaju predati Jugoslavenskoj armiji.
Predstavnik JA potpukovnik Milan Basta takoer je odluËno postavio uvjet predstav-
nicima HOS-a, da Ëim se vrate u kolonu, moraju izvjesiti bijele zastave i u roku od
jednog sata izvrπiti organiziranu predaju Ëitave vojske. Æene i djeca bit Êe vraÊeni
kuÊama, vojnici Êe iÊi u zarobljeniπtvo, a Ëasnici Êe biti sprovedeni u Maribor, gdje Êe
im se suditi, ako su se ogrijeπili u tijeku rata. Iako je general HerenËiÊ traæio odgodu
predaje za 24 sata i britansku komisiju, brigadir Scott predlagao dva sata pripreme
za predaju i predstavnicima JA ponudio i svoju oruæanu silu u pomoÊ, potpukovnik
je Basta sve to bahato odbijao i traæio da predaja poËne odmah Ëime se vrate meu
svoju vojsku. Na HerenËiÊevu izjavu da ne moæe jamËiti da Êe predaja biti izvedena,
brigadir je Scott zaprijetio: flAko se to ne izvrπi, mi Êemo vas poslije jednog sata poËe-
ti bombardirati.« Ipak, dogovoreno je da predaja poËne sat vremena, nakon πto se
za 20 minuta vrate meu svoje, odnosno u 16 sati. Kad su predstavnici HOS-a vratili
se u kolonu i izvijestili o rezultatima pregovora, u britansko zapovjedniπtvo upuÊeno
je novo izaslanstvo, predvoeno starim austrijskim Ëasnikom i hrvatskim domobran-
skim generalom Slavkom ©tancerom. To izaslanstvo Britanci nisu æeljeli primiti nego
su ih uputili u partizansko zapovjedniπtvo, gdje ih je primio potpukovnik Basta. Ni
od tih pregovora nije bilo niπta. Predstavnici Crnogorske narodne vojske takoer su
pokuπali pregovarati s britanskim generalom, pa i s potpukovnikom Bastom, ali je i to
bilo bezuspjeπno i zavrπilo je njihovom predajom. Zbog straπnih posljedica koje su za
hrvatski narod nastupile nakon pregovora u bleiburπkom podruËju, u svijesti veÊine
32

naroda posebno je pridonijelo spoznaji o Bleiburgu (prije se to odnosilo na Sloveniju

gdje su izvedene najstraπnije likvidacije zarobljenika) kao pojmu masovnoga zloËina
prema hrvatskom narodu, kao simbolu najstraπnijega hrvatskog stradanja, simbolu
masovne fiziËke i svake druge likvidacije hrvatskoga naroda opÊenito.

Predaja Hrvatskih oružanih snaga

Iako ima dosta svjedoËanstava, ne moæe se toËno rekonstruirati πto se sve dogaalo
na Loibaπkom polju pred Bleiburgom u trenutku predaje glavne kolone HOS-a i izbje-
gloga puËanstva NDH. Predaja je poËela iza 16 sati 15. svibnja, nakon πto su, po
nekim svjedoËenjima, bili izloæeni unakrsnoj vatri postrojbi JA s okolnih breæuljaka. Po
svemu poznatom predavalo se je i 16. svibnja. Istovremeno su stizale i nove skupine
na Loibaπko polje i ukljuËivale se u predaju ili su nastojale kroz okolne πume probiti se
dublje u austrijsko podruËje i predati se britanskim savezniËkim snagama.
Kakve su se sve drame, nakon saznanja da su prepuπteni Jugoslavenskoj armiji
i protivniku s kojim su Ëetiri godine ratovali, dogaale u izbjegliËkoj vojnoj i civilnoj
koloni na Loibaπkom polju, pojedinaËne, obiteljske, pa i nacionalne, teπko je opisati i
predoËiti. Svakako najstraπnije πto ih jedno ljudsko biÊe i druπtvo moæe doæivjeti. Oni,
koji su o tome svjedoËili, namijenili su nam ono πto su oni vidjeli, ovisno gdje su bili i
koliko su u opÊem πoku pred spoznajom da ih se prepuπta najgorem protivniku zbog
Ëijega su zloËina ostavili sve svoje i uputili se u neizvjesnost, bili u stanju promatrati

Razoružani pripadnici HOS-a i civilnog pučanstva 15. svibnja 1945. u Poljani u dolini Meže, pred Bleiburgom.
 33

Hrvatska izbjeglička kolona 15. svibnja 1945. u Poljani u dolini Meže

πto se oko njih dogaa i u takvim okolnostima zapamtiti ono πto bi pruæalo objektiv-
nu i potpunu sliku.
BuduÊi da su snage JA nastojale na sve moguÊe naËine sprijeËiti izvlaËenje HOS-a
i civilnog puËanstva u dolini Mislinje, pred Dravogradom i oko Slovenj Gradeca prema
sjeverozapadu, prema Bleiburgu i dublje u Austriju, velik dio te kolone u izvlaËenju
nije se uspio probiti na Loibaπko polje 14. svibnja, pa ni 15. svibnja. Isti dan kad je
glavnina HOS-a s puËanstvom predavala se na Loibaπkom polju, 15. svibnja, nedale-
ko odatle, u dolini Meæe, postrojbe JA s teπkim naoruæanjem prisilile su na predaju
dvije velike skupine HOS-a s civilnim puËanstvom u trokutu Slovenj Gradec ≤ Poljana
≤ Dravograd. Nakon πto su artiljerijskom i mitraljeskom vatrom potisnuti u podruËje
»rna ≤ Meæica ≤ Kovπak ≤ Koπutnik ≤ Snt Georgen pri Ëemu su im naneseni teπki gu-
bici, tu je razoruæano oko 30.000 pripadnika HOS-a i crnogorskih Ëetnika. Istovreme-
no je u Guπtanju zarobljeno 20.000 pripadnika HOS-a i, svakako, mnoπtvo civilnoga
puËanstva. Na dravogradskom smjeru, u zadnjim trenutcima borbe, pred Dravograd
stiæe jedna izbjegliËka kolona pod zaπtitom bitnice protuoklopnih topova. Ta bitnica,
predvoena poruËnikom Slavkom Truhlijem, upuÊuje svoje posljednje granate prema
tamoπnjim poloæajima Jugoslavenske armije. U skladu s pregovorima voenim noÊu
14. ≤ 15. svibnja 1945. s predstavnicima Bugarske narodne armije, pred Dravogra-
dom se “pod uvjetom i uz Ëasnu vojniËku rijeË da ne Êe ni u kojem sluËaju biti pre-
dani Rusima ili partizanima“ u 11 sati predalo 20.000 pripadnika HOS-a i isto toliko
civilnoga puËanstva. Svi su ti prepušteni postrojbama Jugoslavenska armije i potom
usmjereni prema Mariboru i Celju te izloæeni naokrutnijim stradanjima. Neπto juænije,
kraj Slovenj Gradeca razbijen je i zarobljen zaostali dio hrvatske izbjegliËke kolone.
Od 3.000 zarobljenih viπe od 1.000 ih je odmah strijeljano, a preæivjeli su upuÊeni u
Kolonu smrti ili Kriæni put. Nakon radijske vijesti da se pred Bleiburgom predala glav-
nina HOS-a 15. svibnja, kraj Celja se predala velika izbjegliËka kolona, a viπe skupina
pripadnika HOS-a ne prihvaÊa predaju i pod borbom probija se prema sjeveru ili se
vraÊa u domovinu.
34

Procjene o brojčanoj zastupljenosti

sudionika u Bleiburškoj tragediji
Brojke su poseban problem u procjeni Bleiburπke tragedije. Pri tomu se postav-
ljaju pitanja koliko je HOS imao vojske i koliko je zarobljeno njezinih pripadnika u
izvlaËenju prema Austriji. U razliËitoj historiografiji i memoaristiËkoj literaturi susreÊu
se razliËite i opreËne ocjene. Pripadnici HOS-a Ante LjekiÊ i njegovi prijatelji, koji su
u emigraciji nastojali odgovoriti na problem Bleiburπke tragediji, procijenili su da je
od flsveukupnih 230.000 hrvatskih vojnika«, njih 30.000 ostalo u domovini, a da ih
je 200.000 krenulo u izvlaËenje prema Sloveniji i Austriji. Po istraæivanju britanskoga
povjesniËara Nikolaja Tolstoja pred Bleiburgom se predalo flgotovo Ëetvrt milijuna Hr-
vata«. Po general-pukovniku Fedoru Dragojlovu, u vrijeme predaje pred Bleiburgom,
u podruËju Celje ≤ ©oπtanje ≤ Slovenj Gradec nalazilo se viπe od 100.000 pripadnika
HOS-a i civilnoga puËanstva, pred Bleiburgom nalazilo se oko 150.000 ljudi, od Ëega
oko 130 ≤ 140.000 pripadnika HOS-a koje su se kraj flKaraule« pripremali za pregled
koji su trebali obaviti Englezi, a fltreÊi dio, zapravo vrlo veliki dio uglavnom civilnih
izbjeglica, izmijeπanih s manjim dijelovima vojnih postrojbi i ostalih vojnih skupina,
prema procjenama viπe od 100.000 do 150.000 ljudi, koji tada joπ nisu stigli u Blei-
burg, u tijeku marπa se predavao u posebnim, prostorno udaljenim skupinama, tamo
gdje se tog trenutka nalazio«. Uglavnom, podaci pobjednika Jugoslavenske armije
i sluæbene jugoslavenske historiografije, uvijek su manji, bilo da govore o ukupnim
snagama HOS-a i civilnoga puËanstva u povlaËenju prema Austriji bilo o njihovu za-

Nadgrobni spomenik “u čast i slavu poginuloj i u domovinu izručenoj, te nestaloj Hrvatskoj vojsci, u borbi
za hrvatsku domovinu svibnja 1945.”, u groblju u Unter-Loibachu, podigli preživjeli suborci godine 1976.
 35

robljavanju. Jedino su podaci o poginulim pro-

tivnicima uvijek puno veÊi u odnosu na vlastite
gubitke πto se moæe protumaËiti masovnim stri-
jeljanjima zarobljenika.
Manje i veÊe skupine HOS-a pred Bleibur-
gom, Dravogradom i svugdje gdje su bile pri-
siljene poloæiti oruæje, odustajale su od predaje
i nastojale su probiti se natrag u domovinu ili
dalje prema Austriji. Mnogi su u tomu i uspjeli,
nastavljajuÊi joπ godinama borbu s pripadnici-
ma KNOJ-a i drugim organima gonjenja nove Spomen-ploča Braće Hrvatskog zmaja “u spomen bleibur-
škim žrtvama i stradalnicima Križnog puta započetog na
jugoslavenske dræave. Istovremeno, dok su se ovom mjestu 15. svibnja 1945.” postavljena na Loibaškom po-
lju u povodu 50. obljetnice Bliburške tragedije, 1995. godine.
odvijale drame hrvatskoga egzodusa u Sloveniji
i Austriji, pojedine postrojbe i veÊe i manje skupine Hrvatskih oruæanih snaga, pro-
bijale su se sljedeÊih dana i mjeseci kroz Hrvatsku i Sloveniju prema Austriji, s viπe ili
manje uspjeha.

Izručivanje Hrvata iz Koruške

Procjenjuje se da je prije zatvaranja prolaza na austrijsko-jugoslavenskoj granici,
do 100.000 hrvatskih vojnih i civilnih osoba, meu kojima su bili Vlada i ukupno
politiËko vodstvo NDH, uspjeli probiti se kroz Maribor, Dravograd, Ljubelj, Jeseni-
ce i Travisio u Austriju, od Ëega veÊina u Koruπku. Meutim, ubrzo se nad svima
njima pojavila opasnost prisilnog povratka u domovinu i izruËivanje Jugoslavenskoj
armiji i novoj jugoslavenskoj komunistiËkoj vlasti. Radilo se je o Hrvatima (25.000),
Slovencima (24.000) i Srbima (24.000) pod nadzorom britanskih snaga. Nakon πto
je u britansko-jugoslavenskim pregovorima dogovoreno 17. svibnja da Êe Britanci
predati Jugoslavenskoj armiji oko 32.000 ustaπa i Ëetnika, i to svaki dan 2.000 ≤
3.000 zarobljenika u Rosenbachu (PodroπËici), britanske su snage zapoËele lov na
“jugoslavenske“ izbjeglice, da bi ih vratili u Jugoslaviju. S laænim obrazloæenjem da
idu u Italiju, britanske su snage 15. ≤ 26. svibnja u æeljezniËkim postajama Jesenica-
ma i Bleiburgu, ali i drugdje, izruËile Jugoslavenskoj armiji viπe od 30.000 pripadnika
HOS-a i hrvatskih civila. Predsjednik Vlade NDH-a MandiÊ, ministri doglavnici Mile
Budak i Ademaga MeπiÊ te ministar oruæanih snaga doadmiral Nikola Steinfil, sa
æenskim osobama i djecom meu kojima je bila i dvadesetogodiπnja kÊer ministra
Budaka Grozda, ukupno njih 69, javili su se 14. svibnja u Tamswegu Britancima da
bi se stavili pod njihovu zaπtitu. Pod uobiËajenim izgovorom da idu u Italiju, bili su
izruËeni jugoslavenskim vlastima 18. svibnja u Rosenbachu. Po istraæivanju povje-
sniËara dr. Jere Jareba: flSutradan (19. svibnja) otpremili su sve u ©kofju Loku i toËno
36

Neki članovi Vlade i drugi dužnosnici NDH-a u zatvorskom dvorištu u Petrinjskoj ulici u Zagrebu

21. svibnja 1945. god. (15 najvaænijih osoba na Ëelu s drom Nikolom MandiÊem u 9
sati naveËer smjestili su u redarstvenu zgradu u Petrinjskoj ulici i strpali u kriminalnu
Êeliju br. 5.”, u Zagrebu. Prema Vladimiru FrkoviÊu, koji je bio izruËen 18. svibnja i
boravio u ©kofjoj Loki, dvije skupine od tih zarobljenika bile su 25. svibnja strijeljane
nedaleko ©kofje Loke.

Kolone i marševi smrti na Križnom putu

hrvatskoga naroda 1945. g.
Odnos NarodnooslobodilaËkog pokreta Jugoslavije, odnosno NOV-e i Jugoslaven-
ske armije, predvoenih Josipom Brozom Titom i KomunistiËkom partijom Jugoslavije,
prema pobijeenima i zarobljenima, prema politiËkim i ideoloπkim neistomiπljenicima
i prema onima koje se zbog njihova povoljnijega druπtvenog poloæaja smatralo kla-
snim i najveÊim neprijateljima joπ od g. 1941., kad su jugoslavenski komunisti poveli
borbu protiv osovinske koalicije i za provedbu komunistiËke revolucije na podruËju
bivπe Jugoslavije, s njima se najokrutnije postupalo i likvidiralo ih se kao izdajice. Nema
mjesta koje NarodnooslobodilaËka vojska nije zauzela, a da nije u njemu obraËunala
sa svima onima koje se dræalo i proglaπavalo neprijateljima i nema mjesta koje nema
ærtava komunistiËke ideologije. Te su ærtve postajale veÊe πto su uspjesi NOV-a bili
veÊi i πto su se uspjeπnije razvijali organi komunistiËke vlasti, odnosno πto su uspjeπnije
djelovale sigurnosne sluæbe NOP-a i NOV-a, osobito nakon osnutka Odjeljenja zaπtite
naroda (OZN-e) ljeti g. 1944. Ti su zloËini osmiπljeni kroz zapovjedne i sigurnosne
strukture NOV-a i JA, posebno doπli do izraæaja kad je NOV, odnosno JA pobjedo-
nosno zavrπavala svoj plan progona svih okupatorskih i njihovih savezniËkih snaga s
podruËja bivπe monarhistiËke Jugoslavije, odnosno nakon zarobljavanja u Sloveniji
i Austriji na stotine tisuÊa pripadnika njemaËkih postrojbi, HOS-a, raznih ËetniËkih
postrojbi i slovenskih domobrana te velikoga mnoπtva civilnoga puËanstva raznih na-
 37

rodnosti, izbjegloga pred partizansko-komunistiËkim zloËinima. Protivno Æenevskim

konvencijama o pravima ratnih zarobljenika, ranjenika i bolesnika, koje je Vrhovni πtab
NOV-a i POJ-a prihvatio u studenom 1941., nakon zarobljavanja u Sloveniji i predaje
u Austriji u svibnju 1945., na stotine tisuÊa Hrvata, vojnika i civila, i drugih narodnosti
s podruËja bivπe Jugoslavije, bilo je, prepuπteno nemilosti pobjednika na jugoslaven-
skom podruËju u ratu g. 1941. ≤ 1945. ≤ Jugoslavenskoj armiji i novoj jugoslavenskoj
komunistiËkoj vlasti. Prvo su svi bili izloæeni pljaËki svega πto su imali uza se i svega
πto je pobjednicima moglo posluæiti. Potom je velik broj njih bio likvidiran na zato
prikladnim mjestima u Austriji, u Koruπkoj i ©tajerskoj (8. ≤ 24. svibnja), u Sloveniji.
Drugi su u viπetisuÊnim kolonama upuÊeni pjeπice, manji broj æeljeznicom, na duge
i iscrpljujuÊe marπeve u nepoznato, bez hrane i vode. Bili su izloæeni neprekidnim
maltretiranjima, daljim pljaËkanjima osobnih stvari, odjeÊe i obuÊe, premlaÊivanjima
i bez istrage i suda okrutnim masovnim ubijanjima. Te kolone smrti u hrvatskom na-
rodu poznatije pod imenom Kriæni put, vodile su, uglavnom, prema istoËnim i jugo-
istoËnim podruËjima Demokratske Federativne Republike Jugoslavije: kroz Sloveniju,

Smjerovi kretanja kolona smrti na Križnom putu oružanih snaga i civilnog pučanstva NDH-a g. 1945.
38

Hrvatsko zagorje, Podravinu i Slavoniju

prema BaËkoj i Banatu i dalje kroz Sr-
biju sve do Makedonije, Kosova i Crne
Gore ili pak kroz Sloveniju i Hrvatsku
prema Zagrebu i Samoboru, Karlovcu,
Sisku, na Banovinu i Kordun, prema
Primorju, u Istru, na otoke, u Bosnu i
Hercegovinu i Crnu Goru, Ëesto kroz
naselja naseljena puËanstvom srpske
narodnosti, gdje su obiËno, uz bla-
gonaklonost straæe koja ih je pratila,
Pobjednici iz džipa prate kretanje zarobljeničke kolone
premlaÊivani, trovani hranom i vodom
te ubijani na najokrutnije naËine. U kolone i marπeve smrti velikim dijelom ukljuËivani
su i oni koji nisu bjeæali pred nastupanjem Jugoslavenske armije, nego su ostali u
svojim domovima i mjestima, pa i oni koji su djelovali oporbeno prema ustaπkom
pokretu, uglavnom pripadnici Hrvatske seljaËke stranke, odnosno svi koji se nisu
angaæirali u partizansko-komunistiËkom pokretu i koji nisu bili ideoloπki privræeni no-
vom komunistiËkom sustavu. Oni su odvedeni iz svojih domova u obliænje zatvore i
logore, a zatim u veÊini ili likvidirani u mjestima ili ukljuËeni u kolone smrti koje su
stizale iz Slovenije i Austrije, a i u kolone koje su formirane u pojedinim mjestima. U
tim kolonama smrti proæivljavali su sve πto i oni zarobljeni u Sloveniji i Austriji.
Kolone i marπevi smrti, logori i likvidacije pobijeenih protivnika i pripadajuÊega
civilnoga puËanstva osmiπljene su na najviπoj jugoslavenskoj politiËkoj i vojnoj razini.
NaËelnik Generalπtaba JA general Arso JovanoviÊ uputio je 17. svibnja 1945. godine
©tabu TreÊe JA, znaËi u vrijeme kad se glavnina zarobljenika iz trokuta Dravograd ≤
Slovenj Gradec ≤ Bleiburg nalazila na putu izmeu Dravograda i Maribora, zapovi-
jed: flUputite odmah ratne zarobljenike u Vojvodinu i to: sedamdeset pet hiljada u
BaËku, trideset hiljada u Srem, deset hiljada u Banat.« Tu zapovijed treba shvatiti kao
dodatnu, jer su i prije te zapovijedi za-
robljenici upuÊivani u Hrvatsku i dalje.
Vjerojatno su iste ili sliËne zapovijedi
upuÊene i drugim jugoslavenskim ar-
mijama kojih su se postrojbe nalazile
u podruËju Slovenije, jer su i iz drugih
podruËja Slovenije zarobljenici hrvat-
ske i drugih narodnosti upuÊivani kroz
Hrvatsku prema istoku, jugu i jugoza-
padu Demokratske Federativne Jugo-
Zarobljenički logor kraj Celja g. 1945.
 39

Zarobljenička kolona HOS-a kraj Celja godine 1945. Kraj kolone na konju bijelcu jaši pripadnik JA koji
prati kolonu.

slavije. Tim ukupnim zloËinaËkim radom koordiniralo je Odjeljenje zaπtite naroda ≤

OZN-a pri Vladi Demokratske Federativne Jugoslavije, a sva pojedinaËna, skupna i
masovna strijeljanja obavljali su posebno izabrani pripadnici pojedinih postrojbi Ju-
goslavenske armije, pripadnici Odjeljenja zaπtite naroda (OZN-a) i Korpusa narodne
obrane Jugoslavije (KNOJ) te mjesni komunistiËki aktivisti. Iako su zarobljenike veÊ
u Mariboru, Celju i drugdje razvrstavali i po kotarevima iz kojih su potjecali, nisu
ih vraÊali u njihova pripadajuÊa upravna srediπta, nego su ih usmjeravali u smislu
navedene zapovijedi. Zapravo, glavni je cilj bio voditi zarobljenike tamo gdje Êe biti
izvrgnuti patnjama, æivotnim stradanjima, likvidacijama. Svi ti sudionici Kriænoga
puta, u usputnim tranzitnim i zbirnim logorima, provjeravani su u vezi sa svojom
angaæiranoπÊu u prethodnom ratu obzirom na svoje zvanje i poloæaj, na politiËku ili
vojniËku pripadnost. Po tim se spoznajama prema njima odnosilo. Izdvajalo ih se, stri-
jeljalo ili likvidiralo najokrutnijim naËinom i sredstvima: noæevima, kolËevima i drugim
sredstvima, pojedinaËno ili u skupinama, na zajedniËkim stratiπtima i u masovnim
grobiπtima ≤ u jamama, provalijama, kamenolomima, rudnicima, bunarima, u raznim
rovovima, u grobiπtima koje bi iskopale same ærtve. Svugdje gdje je to bilo moguÊe,
odnosno gdje je bilo prigode i gdje se prohtjelo pobjednicima pratiteljima, vodiËima
tih zarobljeniËkih kolona i onih koji su odluËivali o sudbinama sudionika tih kolona.

Put u nepoznato
Zarobljeni pripadnici HOS-a s Loibaπkog polja, u viπe velikih marπirnih kolona,
upuÊivani su pjeπice prema Bleiburgu i Lawamündu i dalje lijevom obalom Drave
prema Dravogradu (30 km). Iz Dravograda je veÊina upuÊivana takoer pjeπice prema
Mariboru (58 km) uz Dravu ili, svakako zbog zakrËenosti prometnice uz Dravu, smje-
rom Slovenska Bistrica ≤ Maribor. Meutim, neke su skupine iz Dravograda upuÊivane
40

Skupina civila na Križnom putu g. 1945., desno se vidi pripadnica JA koja prati kolonu.

prema Slovenj Gradecu i dalje prema Celju (64 km), a neki su od Lawamünda upuÊivani
desnom obalom Drave prema Slovenj Gradcu i Celju, odnosno od Slovenj Gradeca i
iz doline Meæe u Dravograd i dalje. Pri tomu se æelilo svu tu zarobljeniËku masu dræati
pod nadzorom i nju se upuÊivalo tamo gdje su za to bili sigurnosniji uvjeti. NemoÊno
civilno puËanstvo iz Dravograda i iz Bleiburga upuÊivano je vlakom prema Mariboru, ali
i pjeπice prema Mariboru i Slovenj Gradecu i dalje. Put izmeu Dravograda i Maribora
kolone smrti svladavale su za od dva do Ëetiri dana, kako koja kolona. O sudbini veÊine
zarobljenih teæih ranjenika u podruËju Dravograd ≤ Slovenj Gradec ≤ Bleiburg ne zna
se puno i, svakako, na tisuÊe njih likvidirano je ubrzo po zarobljavanju, kao i u sliËnim
prijaπnjim prigodama.
Uz mnoga svjedoËenja preæivjelih, o svemu πto se zbivalo u onim najdramatiËni-
jim i najstrahotnijim trenutcima, svjedoËe i dokumenti koje je stvarao pobjednik. U
izvjeπtaju ©taba XII. udarne divizije JA ©tabu TreÊe JA 21. svibnja 1945. navodi se
da je u 16 sati 15. svibnja poËela predaja, razoruæanje i sprovoenje zarobljenika
u Maribor, da zarobljenike i zaplijenjeno naoruæanje Ëuvaju pripadnici XII. udarne
divizije i »etvrte osjeËke udarne brigade. Dalje se navodi da je u prigodi zarobljavanja
zarobljeno 93.000 vojnika, a 27 ih ubijeno. Ti podaci, koji se odnose na zarobljenike
pred Bleiburgom, mijenjali su se iz dana u dan. Zarobljenici su nakon predaje pred
Bleiburgom upuÊivani prema Lawamündu i Dravogradu, u pratnji britanske vojske
do Lawamünda, a potom pod straæom pripadnika JA. VeÊa skupina zarobljenika,
po jednoj procjeni oko 120.000, noÊ 15./16. svibnja provela je u Bleiburgu po uli-
cama i drugim prikladnim prostorima, okruæena straæama koje su Ëinili britanski i
jugoslavenski vojnici. Po dnevniku 40. slavonske divizije 16. svibnja: flU Dravogradu i
 41

danas veoma æivo: tu se skupljaju desetine hiljada zarobljenih neprijateljskih vojnika

i upuÊuju æeljeznicom i peπke u Maribor. Zarobljeni su Nijemci, domobrani, ustaπe i
Ëetnici. Tu je takoer i civilno graanstvo, veÊinom Dalmatinci i Hercegovci, koje je
krenulo sa ustaπama u pravcu Austrije.«
ZarobljeniËke kolone od Dravograda do Maribora, takoer i na drugim smjerovi-
ma, bile su izloæene svim najokrutnijim likvidacijama pojedinaca i skupina. Izdvajani
su iz kolona oni koje se po prohtjevu pojedinaca iz pratnje ili neke druge strukture JA,
pa i komunistiËkih aktivista, æeljelo ubiti. Ubijalo se i u kolonama kad se komu proh-
tjelo. Ubijani su svi koji bi se izdvojili iz kolone u potrazi za vodom koju danima nisu
dobivali, zbog iznemoglosti ili iz nekoga drugog razloga. Sve kolone bile su izloæene
pljaËkanjima odjeÊe i vrjednijih osobnih stvari opÊenito. O tomu postoje mnoga svje-
doËenja. Za zarobljenike nije bilo ni hrane ni vode, tjeralo ih se i na trËanje i ubijalo
koji nisu mogli trËati, a straæe su se, pjeπaci i konjica, smjenjivale sve gora od gore u
postupcima prema zarobljenicima.

Slovenija područje masovnih

zločina nad zarobljenicima
Zavrπne operacije voene u Sloveniji i na austrijsko-jugoslavenskoj granici prido-
nijele su u prvih deset dana nakon zavrπetka borbi velikoj koncentraciji zarobljenika
u Sloveniji, prvenstveno u Mariboru, Celju, Slovenj Gradecu, Ljubljani, Kranju, Postoj-
ni, ali i u drugim mjestima. Puno je svjedoËenja koja upuÊuju na masovna gubiliπta
diljem Slovenije, izvedenih u organizaciji OZN-e za Sloveniju s naËelnikom Ivanom
MaËekom ≤ Matijom. Po jednom svjedoËenju izmeu Dravograda i Slovenj Grade-
ca ubijeno je 15.000 zarobljenika. Na podruËju Slovenije dosada je pronaeno 500
flprikritih grobiπË«: u 298 jama, 87 provalija, 15 protutenkovskih rovova, 6 rudnika
i 4 protuzraËna skloniπta i drugdje. U 84 grobiπta nalaze se samo ærtve hrvatske
narodnosti, a u 30 grobiπta nalaze se ærtve hrvatske narodnosti zajedno sa ærtvama
drugih narodnosti. Procjenjuje se da je u masovnim grobiπtima u Sloveniji likvidirano
189.000 vojnih i civilnih osoba hrvatske narodnosti (ZamolËani grobovi in njihove
ærtve, str. 113.).
Osobito je mnogo svjedoËenja o teπkom stradanju i sustavnom ubijanju zaroblje-
nih pripadnika HOS-a: ustaπa, Ëasnika, doËasnika, domobrana pripadnika borbenijih
postrojbi, intelektualaca i sluæbenika dræavnih institucija opÊenito; njemaËkih vojnika,
Ëetnika i svih onih koji su se u tijeku teπkih prilika na zavrπetku Drugoga svjetskog
rata naπli u Mariboru kao ranjenici, izbjeglice i zarobljenici Jugoslavenske armije. Po
nekim svjedoËenjima zarobljenike se likvidiralo u gradu Mariboru i bacalo ih se u Dra-
vu ili mrtve vozilo kamionima u za to predviene masovne grobnice, obiËno rupe koje
42

Zarobljenička kolona u Mariboru svibnja 1945.

su nastale od eksplozija savezniËkih zrakoplovnih bombardiranja na uzletiπtu Tezno,

gdje se, tvrdi se, nalaze ostaci 24.000 ubijenih, ili ih vozili i vodili u protutenkovski rov u
Tezenskom gozdu, juæno od Maribora, u obliænje Pohorje, ali i u druga za to prikladna
mjesta. Pripadnici JA koji su likvidirali zarobljenike, ærtve bi svukli, oduzimali im satove,
prstenje, sve, a potom bi ih likvidirali na najokrutnije naËine u Ëemu su se posebno
dokazivali zapovjednici. Po svjedoËenju jednoga straæara tih likvidacija u protutenkov-
skom rovu u Tezenskom gozdu, dugaËkom 2,5 ≤ 3 km, likvidirano je 24.000 osoba. Pri
gradnji autoceste Maribor ≤ Ljubljana, koja prolazi kroz Tezenski gozd i sijeËe upravo
navedeni protutenkovski rov s ostacima ærtava koje su pripadnici JA strijeljali i likvidirali
u svibnju 1945., g. 1999. na 70 metara duæine pronaeno je 1179 kostura.
Prostor nam ne dopuπta prikazivati sva svjedoËenja o strahotama koja su se
dogaala u Mariboru i oko Maribora. U izvjeπtaju 15. majeviËke brigade πtabu XVII.
divizije navodi se da je brigada sudjelovala u likvidiranju zarobljenika 19. ≤ 21. svib-
nja. U izvjeπtaju za 20. svibnja stoji: flBrigada je stigla dvadesetog u 6 sati (u Maribor
≤ A. M. ). Povezani smo sa O.Z.N.-om. Zadatak naπe brigade je likvidacija Ëetnika i
ustaπa kojih ima dve i po hiljade (tj. koje oni trebaju likvidirati ≤ A. M.). JuËe nam je
poginuo nesreÊnim sluËajem komandant drugog bataljona na streliπtu drug Moma
Divljak (trËao je za pobjeglim golim zarobljenikom, straæari su mislili da je i on zaro-
bljenik koji bjeæi, pa su pucali u njega ≤ A. M.). Danas smo nastavili sa streljanjem.
Brigada je smeπtena u Gradu (tj. Mariboru ≤ A. M.). Za 21. svibnja navedeno je:
flNalazimo se na istoj prostoriji (tj. prostoru ≤ A. M.). U toku celog dana radili smo
isto πto i juËe (likvidacija).« O organizaciji likvidiranja zarobljenika noÊu na Pohorju i
stradanju 18. godiπnjeg komandanta Mome Divljaka (19. svibnja) posebno svjedoËi
 43

oznaπ Zdenko Zavadlav iz Maribora, zaduæen za prijevoz zarobljenika, u zborniku

flSlovenija ≤ ZamolËani grobovi in njihove ærtve 1941. ≤ 1945.«
U operativnom dnevniku TreÊeg bataljuna VI. istoËnobosanske brigade navodi
se za sunËani 23. svibnja: flPo nareenju πtaba naπe brigade, bataljon je imao za-
datak likvidiranje narodnih izdajnika. Zbog izvrπavanja postavljenog zadatka nije se
nikakav rad odvijao u toku dana.«. Za kiπovito-oblaËni 24. svibnja navedeno je: flKao
i proπlog dana bataljon je imao isti zadatak.«, a za sunËani 25. svibnja navedeno
je: flKao i proπlog dana bataljon je imao isti zadatak… Pred veËe bataljon se po
svrπetku zadatka razmeπta u gradu poËevπi pravi kasarnski æivot.« Procjenjuje se da je
u Mariboru i mariborskoj okolici likvidirano viπe desetaka tisuÊa vojnih zarobljenika,
ranjenika i civila razliËitih narodnosti.
Po brojnosti strijeljanih zarobljenih Hrvata, Slovenaca, Srba i Crnogoraca, vojnika i
civila (staraca, æena, mladeæi, djece) koncem svibnja 1945. u Sloveniji iza Maribora je po-
druËje KoËevlja, odnosno jama u KoËevskom rogu i druga stratiπta. Te likvidacije je izvo-
dila jedna birana skupina 60 ≤ 70 najpouzdanijih komunista 11. dalmatinske brigade 26.
divizije »etvrte JA, a glavni zapovjednik bio im je major Simo DubajiÊ, Srbin iz Kistanja
u πibenskom zaleu, koji se je 1990-ih godina hvalio sudjelovanjem u tim likvidacijama.
Te su ærtve prije izvoenja zloËina proπle sve moguÊe najstraviËnije trenutke, bile su bez
hrane i vode danima, premlaÊivane, pljaËkane do gola, æene silovane i sliËno.
Celje i okolica, s poznatim logorima Teharje i logorom na πportskom stadionu,
gdje su strijeljanja obavljana veÊ oko 10. svibnja, spadaju u veÊa gubiliπta zaroblje-
nih pripadnika HOS-a i civilnoga puËanstva. Tvrdi se da je u Teharju strijeljano oko
10.000 zarobljenika, u jednom rudniku kraj Hrastnika 7.000 zarobljenika, u stari
rudnik u Laπkom ubaËeno je oko 3.000 zarobljenika bivπih vojnika, æena i djece. Itd.

Spomen-obilježje pobijenim u Mariboru i okolici g. 1945., s natpisima: “Pobitim po 9. 5.1945. Maribor 1990.”
i “Mrtvim v spomen živim v opomen”. Snimio Ivan Kozlica.
44

Kolone i marševi smrti kroz Hrvatsku

Zarobljenici su u kolonama s jakim straæama, uglavnom pjeπice i ponekad vla-
kom, iz Slovenije tjerani kroz Maribor prema Zagrebu, Varaædinu i dalje; kroz Celje
prema Zagrebu i dalje; kroz Kranj i Ljubljanu prema KoËevlju i Rijeci, prema Zagrebu
i kroz Novo Mesto prema Karlovcu; kroz Zidani Most prema Zagrebu. ZarobljeniËke
kolone koje su se kretale kroz Zidani Most prema Zagrebu takoer su se dijelile:
jedne su kroz ZapreπiÊ iπle dalje prema Zagrebu, a druge su kroz Breganu i Samobor
iπle prema Sisku i prema Karlovcu, VojniÊu i Topuskom. Ponekad i u Sloveniji i dalje
u Hrvatskoj te su se kolone kretale u cik-cak smjerovima. Iz Zagreba su zarobljeniËke
kolone usmjeravane u viπe smjerova: Zagreb ≤ Sisak ≤ Petrinja, Zagreb ≤ IvaniÊgrad
≤ Kutina ≤ Novska ≤ OkuËani ≤ Nova Gradiπka ≤ Poæega, Zagreb ≤ Sisak ≤ Kutina
≤ Jasenovac. Zagreb ≤ Karlovac ≤ GraËac ≤ Knin ≤ ©ibenik ≤ MetkoviÊ (brodom) ≤
Mostar. Preæivjele iz Jasenovca usmjeravali su kroz Novsku i Novu Gradiπku u Poæegu
ili u Bosansku Dubicu, Kozaru, Prijedor i Banju Luku. Jedne su tjerali iz Zagreba kroz
Dugo Selo, Bjelovar i Daruvar prema Poæegi ili Osijeku. Iz Osijeka su zarobljenici tjera-
ni kroz Beli Manastir, Sombor, Suboticu, Novi Sad, Zemun, Beograd prema istoËnoj
i juænoj Srbiji te prema Makedoniji, sve do –evelije. Neke su zarobljenike iz Osijeka
tjerali kroz Vukovar ili Vinkovce i Srijem prema Petrovaradinu i Beogradu, PanËevu,
Kovinu, Vrπcu i Beloj Crkvi ili pak neki su u Srijemskoj Mitrovici usmjeravani prema
©apcu i dalje kroz zapadnu Srbiju. Iz Beograda su zarobljenici usmjeravani prema
istoËnoj Srbiji, Kosovu, Sandæaku i Crnoj Gori. Iz Osijeka su neki zarobljenici tjerani
kroz –akovo i Bosanski ©amac u Bosnu i Hercegovinu. Neke su iz Poæege u kolonama
tjerali kroz Novu Gradiπku, Staru Gradiπku i Bosansku Gradiπku u Podgrace u Potko-
zarju na likvidiranje. Neke su pak iz Poæege tjerali kroz Slavonski Brod u Bosnu i Her-
cegovinu, odnosno do njihovih upravnih srediπta. Iz Zagreba su neke skupine tjerane
kroz Karlovac prema GospiÊu ili pak prema Rijeci, a odatle prema Istri i na otoke, pa i
uzduæ obale prema Crnoj Gori. Hrvati u Hercegovini uhiÊivani su u svojim domovima
i tjerani su vlakom prema Crnoj Gori. Usput su ih u mjestima nastanjenim srpskim
puËanstvom izvodili iz vlaka i ubijali. Kretanja zarobljeniËkih kolona, uz svjedoËenja
preæivjelih zarobljenika, mogu se pratiti i po dokumentima pobjednika.

Komunistički teror u Zagrebu

KomunistiËka vlast poseban teror provodila je u Zagrebu za koji se je OZN-a
posebno pripremala i stvarala kartoteku flzloËinaca« u koju je u oæujku 1945. bilo
upisano 8.141 osoba sa svim potrebnim podacima o njima. Pozivalo se je plakatima
i javnim nastupima, mitinzima, na flnemilosrdne progone zloËinaca ≤ narodnih ne-
prijatelja i izdajica« te na odmazdu prema svima takvima, odnosno na likvidaciju svih
 45

onih flza koje znamo da su neprijatelji i koji Êe sutra biti protiv nas«. U skladu s takvim
pripremama, nakon ulaska Jugoslavenske armije u Zagreb, pristupilo se uhiÊivanjima,
zatvaranjima i likvidiranjima svih flneprijatelja«. Uz veÊ postojeÊe, uspostavljali su
nove zatvore, a u gradu i njegovoj okolici osnovali su viπe logora (Kanal, PreËko,
LuËko, Kustoπija, Borongaj, Mirogoj, Maksimir). Procjenjuje se da je tada u Zagrebu
bilo zatvoreno u zatvore i logore viπe od 80.000 muπkih i æenskih osoba. UhiÊen je
bio 17. svibnja i zagrebaËki nadbiskup dr. Alojzije Stepinac, poznati zaπtitnik Æidova i
svih ugroæenih nacistiËkom ideologijom. Mnogi su ubrzo bez sudskih odluka likvidira-
ni a ostali, nakon provjera, upuÊeni su na marπeve smrti diljem Jugoslavije, na kojima
su bili izloæeni novim æivotnim i opÊim stradanjima. Tada su iz zagrebaËkih bolnica
pokupljeni ratni ranjenici i drugi sumnjivi bolesnici i najokrutnije likvidirani u bliæoj i
daljoj okolici Zagreba, u jami Jazovki u Žumberku i drugdje. O uhiÊenicima i zaroblje-
nicima u Zagrebu svjedoËi viπe dokumenta nove komunistiËke vlasti. U logorima u
Hrvatskoj 15. svibnja, prije predaje pred Bleiburgom, nalazilo se 77.047 zarobljenika,
od Ëega apsolutna veÊina u zagrebaËkim logorima. Sabirni zarobljeniËki logori bili su
uz prometnice Celje ≤ Zagreb i Maribor ≤ Zagreb u –urmancu, Krapini, Mirkovcu,
Sv. Kriæ-ZaËretju, Velikom TrgoviπÊu i Oroslavlju. Posebno stratiπte je u podruËju s.
–urmaneca kraj Krapine, u Maceljskoj πumi, gdje su pripadnici JA i OZN-e te domaÊi
komunistiËki aktivisti u svibnju 1945. likvidirali pripadnike HOS-a, njemaËke vojske
i civilnog puËanstva, vlakom ili pjeπice dovedene iz Celja i Maribora. Ærtve su na
najokrutnije naËine ubijane i pokapane u za to iskopanim grobnicama. U 22 dosada
istraæene grobnice pronaeno je 1.164 kostura tih ærtava komunistiËkih zloËina. U jed-
noj masovnoj grobnici likvidiran je 21 sveÊenik, redovnik i bogoslov KatoliËke crkve.
Procjenjuje se da su ukupne ærtve u Maceljskoj πumi viπe od 13.000 i da ima joπ 130

Crkva u Frukima u spomen žrtvama g. 1945. u maceljskom području, snimio fra Drago Brglez,
voditelj izgradnje.
46

neistraæenih masovnih grobnica. Sudio-

nici Kriænog puta hrvatskoga naroda g.
1945. masovno su strijeljani u ZapreπiÊu
i okolici, u Samoboru i okolici, Karlovcu
i okolici, u Ogulinu i okolici, diljem Bani-
je i Korduna, u Lici, posebno u podruËju
GospiÊa, u Gorskom kotaru, oko Rijeke,
Kostrene, Kraljevice, Crikvenice, u Ka-
stvu, na otoku Cresu, u Istri, u podruËju
Siska i okolici, u Jasenovcu, u Hrvatskom
zagorju i svugdje kuda su prolazile zaro-
bljeniËke kolone: u podruËju Bjelovara,
»azme, Daruvara, Grubiπna Polja, Velike
Pripadnici HOS-a i civili na Križnom putu g. 1945. U prvom planu
vidi se mladić s domobranskom kapom i u bolničkom odijelu.
Pisanice, IvaniÊ Grada, Kutine, Lipika,
Pakraca, Stare Gradiπke, Nove Gradiπke,
Slavonskog Broda, Vinkovaca i drugdje. Poznata masovna stratiπta i grobiπta mogu
se dalje pratiti u podruËju Slatine, Virovitice, »aËinaca, Gradine, Suhopolja, VoÊina.
Upravo o zloËinima na virovitiËkom podruËju g. 1945. posebno je potresno pismo sa
Zapisnikom flboraca iz Suhopolja« πto su ga 20. srpnja 1945. ratnom sekretaru CK
KPH i ministru trgovine i industrije u tadaπnjoj jugoslavenskoj vladi Andriji Hebrangu
iz Suhopolja kraj Virovitice uputila πestorica pripadnika NOV-a i NOP-a. U tom zapi-
sniku, izmeu ostaloga, govori se kako su
prije mjesec dana kraj Suhopolja poubijani
zarobljenici: flIste su najprije isprebijali, pa
su onda klali. To su izvrπili drugovi iz 4. bata-
ljona V. proleterske Crnogorske brigade koji
su bili onda u Suhopolju, a kad su se vraÊali
u Suhopolje govorili su narodu kako su ih
klali… Prije nego πto su preπli na klanje zaro-
bljenika brusili su noæeve po kuÊama i kupili
πtrikove… vieni (su) mrtvi kojima je vaeno
srce i razni dijelovi tijela… Ustanovljeno je,
da je ukupno ubijanje zarobljenika izmeu
PitomaËe i Sladojevaca 1416 ljudi.«

Zarobljenički logor u Maksimiru (Zagreb) g. 1945.

 47

Masovna stratišta
u Bosni i Hercegovini
Mnoga masovna stratiπta i grobiπta iz
vremena Kriænog puta hrvatskoga naroda g.
1945. nalaze se i na podruËju Bosne i Herce-
govine: Bosanskog Broda, Bosanske Gradiπke,
BrËkog, Drvara (TiËevo), Han Pijeska, Ljubinja,
Sarajeva, Vlasenice, Zenice, Cazina (PeÊigrad),
Male Kladuπe (Marijanec), Prnjavora (πuma
Dolina) i drugih mjesta. U Podgracima u Potko-
zarju, mjestu 35 kilometara udaljenom zapad-
no od Bosanske Gradiπke i ispod Mrakovice,
poznatoga vrha planine Kozare, pripadnici su
Zarobljenička kolona prolazi kroz Koprivnicu g. 1945.
Jugoslavenske armije u svibnju i lipnju 1945.
na najokrutniji naËin likvidirali viπe tisuÊa zarobljenih pripadnika HOS-a, katolika i mu-
slimana, podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, dovedenih iz zarobljeniËkoga logora u
Poæegi.
U Hercegovini su masovno strijeljali flneprijatelje« oko Mostara, »apljine, Stoca,
Ljubinja, Trebinja i drugih veÊih mjesta, ubijali ih i bacali u Neretvu, vodili ih i ubijali
u jamama oko Stoca (jama Varduπa u koju je iz Mostara i drugih mjesta dovedeno,
procjenjuje se, viπe od 7.000 ljudi), u jamama oko Ljubinja, Nevesinja, BileÊa, Trebinja
i drugdje.

Masovna stratišta u Crnoj Gori i Srbiji

Mnoge uhiÊene Hrvate u Hercegovini vlakovima su vodili prema Crnoj Gori, na
usputnim æeljezniËkim postajama izvodili ih iz vagona, odvodili k unaprijed odreenim
jamama i likvidirali ih u njima. O ukupnom stradanju sudionika Kriænog puta u Bana-
tu i BaËkoj, u Srbiji i Crnoj Gori svjedoËe mnogi logori, poznata stratiπta i masovna
grobiπta. Osobito je g. 1945. bio velik broj radnih logora diljem Ëitave jadranske oba-
le gdje su radili na istovaru pomoÊi u hrani i drugim oblicima koju su Jugoslaviji slale
Sjedinjene AmeriËke Dræave, na raznim sezonskim poslovima kao πto je sjeËa πume
za drva na Kopaoniku, ©ar-planini, Zlatiboru i drugim, uglavnom, srbijansko-crnogor-
skim planinama, obraivanje napuπtenih njemaËkih vinograda u Banatu, u rudnicima
Boru i TrepËi, na raznim graevinskim radovima i sliËno. Sve te radne logore prate i
48

masovna grobiπta. Iako su uspjeli preæivjeti sve patnje Kriænoga puta, mnogi su tek
kad su doπli u svoja matiËna srediπta, na osnovi miπljenja mjesnih odbora i organa
OZN-e, bili najokrutnije likvidirani.

Brojnost hrvatskih žrtava Bleiburške tragedije

RazliËite su procjene o sudionicima hrvatskoga vojnog i civilnog egzodusa g. 1945.
u Sloveniju i Austriju. Zapovjednici HOS-a 15. svibnja 1945. pred Bleiburgom general
HerenËiÊ i pukovnik Danijel Crljen govore o egzodusu 200.000 pripadnika HOS-a i
500.000 civilnoga puËanstva. Svi koji svjedoËe o egzodusu, govore o velikom mnoπtvu
civila u raznim kolonama i, svakako, radi se o stotinama tisuÊa civilnih izbjeglica. O
svemu tomu ovisi broj zarobljenih, strijeljanih, likvidiranih i stradalnika opÊenito. Po
istraæivanju general-pukovnika Ivana DolniËara (g. 1985.) u zavrπnim ratnim opera-
cijama g. 1945. zarobljena je 341.000 pripadnika neprijateljskih postrojbi (u vrijeme
njemaËke kapitulacije u Sloveniji je bilo oko 300.000 njemaËkih vojnika), dok ih je
100.000 poginulo, odnosno, moæemo zakljuËiti, veÊina likvidirana kao zarobljenici. Po
istraæivanjima slovenske povjesniËarke Jerce Voduπek Starce pred Bleiburgom se je pre-
dalo 235.000 Hrvata. RazliËite su brojke koje govore o likvidiranim vojnim i civilnim pri-
padnicima hrvatskoga naroda g. 1945. Meu objektivnijima su: 200.000 (nadbiskup
Stepinac g. 1945.), oko 200.000 (V. NikoliÊ, 1976.), skoro 150.000 (general Kosta Na
g 1983.), 110.000 (brit. povjesniËar John Lucas g. 1986.), 100.000 (J. Vidouπek Starce,
2004.). U viπe su mjesta, opÊina i podruËja u RH i BiH istraæene ærtve Drugoga svjetskog
rata: poginule, ubijene i nastradale bez obzira u kojim vojskama i za koje ideologije
su se borili, s osobnim podacima, s podacima u kojim su vojskama bili, gdje i kada
su poginuli, ubijeni, nastradali ili nestali. VeÊina takvih upravo je nastradala u vrijeme
Bleiburπke tragedije i Kriænoga puta g. 1945. VeÊina likvidiranih nije Ëinila nikakve
zloËine, nego su flu najboljoj vjeri i potpunom predanju, da sluæe Hrvatskom Narodu«
(nadbiskup Stepinac g. 1945.), u vrlo zamrπenim politiËkim okolnostima, izvrπavali svo-
je vojniËke duænosti, branili svoje obitelji, svoje domove i svoju dræavu. Masovno su i
u velikom broju likvidirani ranjenici i bolesnici, djeca, æene i starci koji nisu bili nikomu
opasnost i flkoje bi najstroæi i najnepravedniji sud poštedio« (jugoslavenski komuni-
stiËki disident Milovan –ilas, 1977.). U sjeÊanjima preæivjelih sudionika tog egzodusa
i u historiografiji Ëesto se postavlja pitanje je li tako moralo biti. Dok su komunistiËki
pobjednici, da bi odvratili pozornost od vlastitih zloËina Ëinjenih u tijeku Ëitava rata
(1941. ≤ 1945.), u tim zbivanjima gledali normalni zavrπetak NDH-a kao vjerne sa-
veznice TreÊega Reicha i onih koji su se za nju borili, za poraæene to je bio joπ jedan
velikosrpski obraËun s hrvatskim narodom koji je æelio svoju dræavu i svoju slobodu.
 49

Zaključak
Neprijeporno je da su pripadnici Jugoslavenske armije i opÊenito pripadnici Na-
rodnooslobodilaËkoga pokreta Jugoslavije u zavrπnim operacijama Drugoga svjet-
skog rata (1941. ≤ 1945.) na podruËju bivπe Jugoslavije obraËunavali sa svim svojim
ideoloπkim protivnicima bez obzira na narodnost i politiËku opredijeljenost, odnosno
sa svima onima koji nisu bili sljednici komunistiËke ideologije. Na tom udaru naπla
se i veÊina hrvatskog naroda koja je podræavala ideju nezavisne hrvatske dræave i za
koju se borila i teπko krvarila Ëetiri ratne godine. U takvim prilikama nekoliko stotina
tisuÊa pripadnika oruæanih snaga i civilnoga puËanstva NDH-a, uzmicalo je pred jaËim
protivniËkim snagama prema Zagrebu, a potom i prema zapadnim saveznicima u
Austriju, nadajuÊi se zaπtiti zapadnih demokratskih vlada pred komunistiËkim zloËi-
nima. Naprotiv dogodilo se suprotno. Zapadni saveznici prepustili su ih na nemilost
komunistiËkim pobjednicima koji su vrlo okrutno obraËunali s desetinama i stotinama
tisuÊa vojnih i civilnih osoba i poubijali ih od Austrije do jugoslavenske granice s Ru-
munjskom, Bugarskom i GrËkom, odnosno diljem DF Jugoslavije.
Pozivanje pripadnika NarodnooslobodilaËke vojske (NOV-a) i Narodnooslobodi-
laËkoga pokreta (NOP-a) u tijeku Drugoga svjetskog rata (1941. ≤ 1945.) na bezobzir-
nu i nemilosrdnu flosvetu« i flodmazdu« prema svim protivnicima osobito je doπlo do
izraæaja u proljeÊe g. 1945. Nastavljeno je i nakon svrπetka rata usmjeravanjem mrænje
prema svim zarobljenim protivnicima, a posebno prema bivπim pripadnicima HOS-a i
institucija NDH-a i civilima, vezanim uz te institucije, odnosno prema svim koji nisu bili
oduπevljene pristaπe komunistiËkog pokreta. Dosadaπnja istraæivanja i dostupni doku-
menti omoguÊuju nam da moæemo dobrim dijelom rekonstruirati na koje su naËine
osmiπljavani i provoeni navedeni masovni zloËini. Nesporno je da je to Ëinjeno s bla-
goslovom najviπega dræavnoga vrha DFJ, predvoena vrhovnim zapovjednikom Jugo-
slavenske armije, glavnim sekretarom KomunistiËke partije Jugoslavije, predsjednikom
DFJ i predsjednikom prve jugoslavenske revolucionarne vlade NKOJ-a marπalom Josi-
pom Brozom Titom. ZloËine je organizirao i izvodio ukupni novouspostavljeni sustav
komunistiËke vlasti, prvenstveno Jugoslavenska armija s Generalπtabom na Ëelu, sigur-
nosna organizacija Odjel za zaπtitu naroda i oruæanih snaga NarodnooslobodilaËkog
pokreta (OZN-a), tijela komunistiËke vlasti i komunistiËki aktivisti.
VeÊinu zarobljenih u Sloveniji i onih koji su se predali britanskim snagama u Austri-
ji, a potom izruËeni Jugoslavenskoj armiji, preuzela je TreÊa JA pod zapovjedniπtvom
generala Koste Naa, a organizaciju o preuzimanju, sprovoenju, Ëuvanju i likvidiranju
zarobljenika vodila je OZN-a pri toj armiji na Ëelu s pukovnikom –okom IvanoviÊem.
50

Aleksandar RankoviÊ, uz mnoga druga glavna zaduæenja u vojnoj i politiËkoj struklturi

DFJ, i naËelnik OZN-e Ministarstva obrane, posebnom depeπom, upuÊenom 15. svib-
nja 1945. OZNI-i Hrvatske, izraæava nezadovoljstvo malim brojem strijeljanih “bandi-
ta” u Zagrebu. Nakon glavnih likvidacija velikoga dijela zarobljenika 10. ≤ 25. svibnja
1945. na viπe od Ëetiri stotine masovnih stratiπta diljem Slovenije, ali veÊ i diljem Hr-
vatske, Tito je 26. svibnja u Ljubljani izjavio: fl©to se tiËe onih izdajnika koji su se naπli
unutar naπe zemlje, u svakom narodu posebice ≤ to je stvar proπlosti. Ruka pravde,
ruka osvetnica naπeg naroda dostigla ih je ogromnu veÊinu, a samo jedan mali dio
uspio je pobjeÊi pod krilo pokrovitelja van naπe zemlje.« OËito je dan prije u Mariboru,
gdje se susreo s ruskim marπalom Tolbuhinom, zapovjednikom III. ukrajinske fronte,
bio dobro upuÊen u tamoπnje likvidacije zarobljenika, o kojima je veÊ naprijed reËeno.
Kad je ministar vanjskih poslova DFJ dr. Ivan ©ubaπiÊ, nakon povratka s konferencije
UN-a 8. lipnja 1945. u San Francisku saznao da je kraj Dravograda ubijeno 40.000
domobrana i u vezi s tim prosvjedaovao jednom od glavnih Ëlanova jugoslavenskoga
politiËkoga vodstva Edvardu Kardelju, taj mu je odgovorio: “Hrvati, platili ste!” Kad
je kipar Ivan MeπtroviÊ g. 1959. na Brijunima postavio Titu pitanje u vezi s masovnim
pokoljima Hrvata u ratu g. 1941. ≤ 1945., osobito u proljeÊe i ljeto g. 1945., taj mu
je odgovorio: “To se nije nikako moglo izbjeÊi. Trebalo je pustiti da se Srbi izdovolje.”
Za flnajbrojniju grupaciju … ustaπko-domobranskih snaga ≤ oko 150.000« g. 1983.
zapovjednik TreÊe JA general Kosta Na je izjavio. flOni nam nisu mogli pobeÊi, Ëvr-
sto smo ih okruæili. I normalno na kraju ih likvidirali.« Navedeni i drugi takvi podaci
upuÊuju na vrlo osmiπljeno organiziranje i likvidiranje ratnih zarobljenika i civila pod
nadleænoπÊu dræavnog vrha, bez ikakvih sudskih istraga i utvrivanja njihove krivice.
Brojka poginulih, ubijenih i nastradalih u vrijeme Bleiburπke tragedije i Kriænog
puta hrvatskoga naroda g. 1945., kao i ukupne ærtve stradanja hrvatskoga naroda u
ratu g. 1941. ≤ 1945. moÊi Êe se približno utvrditi tek nakon ukupna istraæivanja toga
problema. Svakako, radi se o stotinama tisuÊa.
 51

Ostaci žrtava stravičnoga komunističkog zločina g. 1945. nad ranjenicima iz zagrebačkih bolnica
i drugima u jami Jazovki, u Žumberku, snimljeno g. 1999.

Auto-cesta Ljubljana - Maribor na mjestu gdje u Teznu siječe protutenkovski rov – masovnu grobnicu iz
1945. godine. Strijelice pokazuju položaj rova-masovne grobnice. Snimio Ivan Kozlica.
52

Spomen-križ poginulim
i pobijenim pripadnici-
ma HOS-a na samobor-
skom groblju, otkriven
15. svibnja 1993.

Spomenik Hrvatskim voj-

nicima palim za domovi-
nu Hrvatsku 1941. - 1945.
na zagrebačkom groblju
Mirogoj. Obnovilo Druš-
tvo Hrvatski domobran
5. prosinca 1993. godine.
 53

IZVORI I LITERATURA

A. IZVORI
Partizanska i komunistiËka represija i zloËini u Hrvatskoj 1944. ≤ 1946. Dokumenti,
priredili dr. sc. Zdravko Dizdar, dr. sc. Vladimir Geiger, prof. Milan PojiÊ i prof.
Mate RupiÊ, Hrvatski institut za povijest ≤ Podruænica za povijest Slavonije, Srije-
ma i Baranje, Slavonski Brod, 2005.
Prcela, John Ivan, - ÆiviÊ, Draæen, Hrvatski holokaust, Hrvatsko druπtvo politiËkih za-
tvorenika, Zagreb, 2001.
Prcela, J. Ivan, Hrvatski holokaust II. Dokumenti i svjedoËanstva o poratnim pokoljima
u Jugoslaviji, Hrvatsko ærtvoslovno druπtvo, Zagreb, 2005.
Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilaËkom ratu naroda Jugoslavije.
Operacije Jugoslavenske armije 1945., tom XI., knj. 1., Vojnoistorijski institut, Be-
ograd, 1971.; tom XI., knj. 2., Beograd, 1969.; tom XI., knj. 3., Beograd, 1976.;
tom XV., knj. 4., Vojnoistorijski institut, Beograd, 1975.

B. LITERATURA
a. Knjige / zbornici

BariÊ, Nikica, Ustroj kopnene vojske domobranstva Nezavisne Dræave Hrvatske 1941.
≤ 1945., Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2003.
Basta, Milan, Rat posle rata. PaveliÊevi generali se predaju, Stvarnost, Zagreb, 1963.
Basta, Milan, Rat je zavrπen 7 dana kasnije, treÊe izdanje, Spektar i dr., Zagreb,
1980.
Beljo, Ante, Yu-genocide…, Northern Tribune Publishing, Toronto ≤ Zagreb, 1995.
Bleiburg. Knjiga skupine autora, uredio Marko GrËiÊ, Start, Zagreb, b.g.iz.
Bleburg 1945. ≤ 1995., zbornik radova s meunarodnog znanstvenog skupa, Za-
greb, 12. ≤ 13. V. 1995., Zagreb, 1995.
DurakoviÊ, Asaf, Od Bleiburga do Muslimanske Nacije, Toronto, 1974.
Ferenc, Mitja, Prikrito in oËem zakrito. Prikrita grobiπËa 60 let po koncu druge svetov-
ne vojne, Muzej novejπe zgodovine Celje, Celje, 2005.
GrabareviÊ, Martin, Kalvarija hrvatskog vojnika, Druπtvo prijatelja Zrina, Zagreb,
1993.
54

Herceg, Stjepan, Samobor mali Bleiburg 1945., Druπtvo ratnih veterana flHrvatski
domobran« ≤ Ogranak Samobor, Samobor, 1996.
IvkoviÊ, Zdravko, Hrvatski kriæni put postaja Bjelovar ≤ Lug 1945. u prigodi otkrivanja
spomenika s grobnicom u πumi Lug kod Bjelovara, Matica hrvatska, Bjelovar,
2006.
JaskiÊ, Safet, SrbokomunistiËki zloËin nad Bosnom, Drinina knjiænica, knj. 23., Ma-
drid, 1967.
JurËeviÊ, Josip, Bleiburg. Jugoslavenski poratni zloËini nad Hrvatima, Dokumentacij-
sko-informacijsko srediπte, Zagreb, 2005.
Kamber, Dragutin, Slom N.D.H. (Kako sam ga ja proæivio), Hrvatski informativni cen-
tar, Zagreb, 1993.
KnezoviÊ, fra Oton, Pokolj hrvatske vojske, Chicago, 1960.
KovaËeviÊ, Branimir, Suza za Bleiburg, vlastita naklada, Zagreb, 2003.
KovaËeviÊ, Branimir, Plavi djeËaci, vlastita naklada, Zagreb, 2004.
Koæul, Stjepan, Spomenica ærtvama ljubavi ZagrebaËke nadbiskupije, Zagreb, 1992.
Kumpf, Slavica, Pod znakom Kriænog puta, Gradski muzej Vukovar, Vukovar, 1999.
LasiÊ, Stanko, Autobiografski zapisi, Nakladni zavod “Globus“, Zagreb, 2000.
LasiÊ, Vjekoslav Lujo, Pakao je poËeo u Bleiburgu, RINAZ ≤ RijeËki nakladni zavod,
Rijeka, 1994.
Linassi, Marijan, In kaj je svobode cena. Konec druge svetovne vojne na Koroπkem,
Koroπki pokrajinski muzej, Slovenj Gradec, 2005.
MaËek, Vladko, Memoari, Dom i svijet, Zagreb, 2003.
MarËinko, Mato, Muka po Bleiburgu, Eurocopy Pack d.o.o., Zagreb, 1999.
MarËinko, Mato, Pobijte ih kao pse. Spomenica 60. obljetnica Bleiburške tragedije i
križnih putova 1945., Zagreb, 2005.
Na, Kosta, Pobeda, Spketar, Zagreb, 1980.
NikoliÊ, Vinko, Tragedija se dogodila u svibnju… knjiga prva, drugo izdanje, ©kolske
novine, Zagreb, 1995.
Od Bleiburga do naπih dana. Zbornik radova o Bleiburgu i Kriænom putu s drugog
meunarodnog znanstvenog simpozija u Zagrebu 14. i 15. svibnja 1994., Mara-
bu s p.o., Zagreb, 1994.
PuljiÊ, Ivica ≤ Vukorpa, Stanislav ≤ Bender, –uro, Stradanje Hrvata tijekom Drugog
svjetskog rata i poraÊa u istoËnoj Hercegovini, Zajednica Hrvata istoËne Hercego-
vine i dr., Zagreb, 2001.
 55

RadeljiÊ, Zdenko, Kriæari gerila u Hrvatskoj, Hrvatski institut za povijest, Zagreb,

2002.
Rojnica, Ivo, Susreti i doæivljaji, DoNeHa, Zagreb, 1995.
SaviÊ, Sreta, 51. vojvoanska divizija, VojnoizdavaËki zavod, Beograd, 1974.
Strle, Franci, Veliki Finale na Koroπkem, drugo dopunjeno izdanje, Samozaloæba, Lju-
bljana, 1977.
Slovenija ≤ ZamolËani grobovi in njihove ærtve 1941. ≤ 1948., zbornik, Druπtvo uredi-
tev zamolËanih grobov, Ljubljana ≤ Grosuplje, 1998.
SulejmanpaπiÊ, Neat, Od Sarajeva do Bleiburga i povratak, Medæilis Islamske zajed-
nice Zagreb, Zagreb, 2006.
©imundiÊ, Mate, Hrvatski smrtni put (Prilog novijoj hrvatskoj poviesti), Matica hrvat-
ska ≤ Split, Split, 2001.
VlaπiÊ, Boris ≤ VojinoviÊ, Aleksandar, Kriæni put, NIP Revije Vjesnik, IPC Start, Zagreb,
1991.
VranËiÊ, Vjekoslav, S bielom zastavom preko Alpa, Hrvatska puËka knjiænica, Buenos
Aires, 1953.
VranËiÊ, Vjekoslav, U sluæbi domovine, vlastita naklada, Buenos Aires, 1977.
Za pobedu i slobodu. Zavrπne operacije za osloboenje Jugoslavije, zbornik, Vojno-
izdavaËki i novinski centar, Beograd, 1986.
ÆiviËnjak, Fran, U vjeËni spomen na hrvatske vojnike, sveÊenike i franjevce i sve hrvat-
ske muËenike pobijene u svibnju i lipnju 1945. godine na prostorima Maceljske
πume kod Krapine i logorima u Mirkovcu kraj Sv. Kriæa-ZaËretja i Oroslavlju, Za-
greb, 1998.

b. »lanci

AleksiÊ, Josip, Uspomeni generala Stjepana Krunoslava PeriËiÊa, Hrvatska revija,

München, rujan 1974., XXIV., br. 3, str. 430. ≤ 435.
AleksiÊ, Josip, flPotrebno je preispitati proπlost«, Hrvatska revija, München ≤ Barcelo-
na, rujan 1984., XXXIV., br. 3, str. 438. ≤ 456.
AleksiÊ, Josip, VojniËki aspekti hrvatskog povlaËenja u svibnju 1945., Na prekretnici,
zbornik, uredio Jure PetriËeviÊ, Brugg, 1986., str. 24. ≤ 49.
BabiÊ, Ivan, Moja misija kod saveznika godine 1944., Hrvatska revija. Jubilarni zbor-
nik 1951. ≤ 1975., str. 240. ≤ 279.
56

BabiÊ, Petar, Dalmatinska Devetnaesta divizija u zavrπnim operacijama, Zavrπne ope-

racije za osloboenje Jugoslavije, n. dj., str. 394. ≤ 402.
Crljen, Danijel, Bleiburg (Prijepis Dnevnika od 6. 5. 1945. do 15. 5. 1945.), HR,
XVI./1966., sv. 2.-4.(62. -64.), str. 263. ≤ 297.
Crljen, Danijel, »imbenici Bleiburπkog sloma, HR, XX./1970., sv. 1., str. 27. ≤ 51.; sv.
2., str. 233. ≤ 258.
Hrvatska predstavka angloameriËkoj vojnoj misiji 1945., HR, XXXIII./1983., br. 1., str.
128. ≤ 129.
Dizdar, Zdravko, Prilog istraæivanju problema Bleiburga i kriænih putova (U povodu
60. obljetnice), Senjski zbornik, XXXII./2005., str. 117. ≤ 196.
MijatoviÊ, Anelko, Kolone i marπevi smrti u Hrvatskomu kriænom putu g. 1945.,
Meunarodni znanstveni skup “Bleiburg 1945. ≤ 1995. Zagreb, 12. ≤ 13. V.
1995., zbornik, str. 46. ≤ 52.
MijatoviÊ, Anelko, Jedno suvremeno i potresno svjedoËanstvo o stradanju Hrvata
godine 1945., Hrvatski ærtvoslov, knj. 2., str. 209. ≤ 217.
MijatoviÊ, Anelko, Podgraci u Potkozarju masovno gubiliπte zarobljenih Hrvata g.
1945. u dostupnim podacima, Da se ne zaboravi. Zbornik radova Drugog hrvat-
skog ærtvoslovnog kongresa, Vukovar 16. i 17. lipnja 2001. godine, zbornik, str.
327. ≤ 332.
MijatoviÊ, Anelko, Bleiburπka tragedija i Kriæni put hrvatskoga naroda: masovna po-
ratna pogubljenja na brojnim stratiπtima i ærtve hrvatskih marπeva smrti, Vjesnik,
11. lipnja ≤ 21. srpnja 1945.
PeriÊ, Ivo, Hrvatska u vrijeme Drugoga svjetskog rata, Spomenica Bleiburg 1945. ≤
1995., Druæba flBraÊe hrvatskog zmaja« i dr., Zagreb, 1995., str. 5. ≤ 28.
Voduπek StariË, Jerca, Antifaπizam ne pravda komunistiËke zloËine, Novi list, 7. svib-
nja 2003., PolitiËki æurnal Pogled, str. 8.
Voduπek StariË, Jerca, Kako se Ëistila Jugoslavija, Gordogan, 2004., 4 ≤ 5(48 ≤ 49),
str. 36. ≤ 49.
Voduπek StariË, Jerca, Mit o Titu kao geniju je za naivce, on je naredio masovne po-
kolje, intervju, Jutarnji list, 14. svibnja 2005., str. 67. ≤ 69.
 57

Pogovor

ONIMA I SVIMA ©TO U KRVOTOKU BLEIBUR©KIH NJIVA,

KRIÆNICA I STRANPUTICA
»EKAJU USKRSNU∆E

… Joπ ponegdje smrtni jauk

ko rzanje odbjeglog doluta ata.
Niz obraze planina nebo u hropcu
jecaπe iz dana u noÊ, iz sata u sat.
Za pogrebne suze drugog
ne bi nikoga æivog.

A Smrt se isprsila,
pijana i sita kao nikada do sada.
Mrænja sjala je, mrænja znala je
sasjeÊi povorke gladnih beskuÊnika,
Hrvata.
Ptici kukavici oduze glas se
i pade s grane od morne tuge...

Kruh naπ hleb crn i gorak (p)ostade

makar ga i bijaπe dosta.
Do krvavog dlana Bleiburπkog polja
Rahelin plaË i Ëemer iz domaje stiæu
smrÊu rastrgani:
Eloi, Eloi, Lama sabaktani???

Pred nama je struËna publikacija koja vrlo pregledno iznosi historiografski utvrene
Ëinjenice i okolnosti okvirnog tijeka i posljedica onoga πto se krije pod pojmovima
Bleiburπke tragedije ili Kriænog puta hrvatskog naroda. SimboliËki naziv “Kriæni put“
za poratno stradanje hrvatskog naroda oslanja se na Ëinjenicu, πto su jugoslavenske
komunistiËke vlasti upuÊivale ærtve na “marπeve smrti“ u mnogobrojnim smjerovima
po jugoslavenskom teritoriju.
58

Ta najveÊa tragedija hrvatskog naroda zapoËela je posljednjih dana II. svjetskog

rata kad su se pripadnici oruæanih snaga Nezavisne Dræave Hrvatske (NDH) poËeli
povlaËiti pred jugoslavenskom, ali i ruskom boljπeviËkom vojskom prema austrijskoj
granici, s ciljem da se predaju vojsci zapadnih savezniËkih zemalja. PovlaËenje po-
strojba hrvatske vojske pratile su rijeke izbjeglica koje su bjeæale pred partizanskim
zloËinima i strahovladom. Iz brojnih izvora vidljivo je da je meu izbjeglicama ipak
tinjala nada da se radi “o privremenom povlaËenju“ i vjerovalo se da demokratski
Zapad ipak neÊe dopustiti pobjedu boljπevizma nad demokracijom, te da Êe uslijediti
povratak u slobodnu domovinu.
UnatoË svekolikim krvavim ratnim prilikama hrvatske dræave na Ëijem podruËju
je ratovalo 5-6 razliËitih vojnih snaga koje su se jedna prema drugoj nemilosrdno
odnosile, veÊina Hrvata je i dalje vjerovala da nema alternative suverenoj i demo-
kratskoj hrvatskoj dræavi, te se zbog toga svim silama suprotstavljala nadolazeÊoj
komunistiËkoj i novoj nasilnoj Jugoslaviji pod najgorim boljπeviËkim srpskim i ruskim
utjecajem.
Pri tom je bila kobna i zla okolnost, πto su to bile godine kad ameriËka i britan-
ska vlada logistiËki stoje u najuæem savezu sa Staljinom, tim nedvojbenim Hitlerovim
bratom, bez obzira πto je on veÊ godinama sa sovjetskih pustara i stepa zasipao svijet
notornim nezapamÊenim zloËinima.
Prema dokumentima iz engleskog Ratnog arhivima (War Office), objavljenih tek
nakon trideset godina kao “posljednja tajna“ iz tog razdoblja (War Office170 4465,
prema N. Bethel, Das letzte Geheimnis, Ullstein: Frankfurt a. M., 1975), izmeu osta-
log Ëitamo, da se tada austrijskoj granici i demarkacionoj engleskoj crti primicalo
“ukupno dvije stotine tisuÊa hrvatskih vojnika“, a koji su “eskortirali oko pet stotina
tisuÊa civilnog puËanstva koje se htjelo prebaciti na englesko podruËje, da bi se pre-
dali i stavili pod britansku zaπtitu“(n. dj., s. 130). Jedan dio tih hrvatskih kolona pao je
u ruke jugoslavenske vojske veÊ na prostoru Slovenije, a drugi koji se uspio probiti na
podruËje mjesta Bleiburg na austrijskom teritoriju, uistinu se predao britanskoj vojsci.
Ali, Britanci su ih onda predali komunistiËkoj Jugoslaviji.
Sve donedavno je vladalo pogreπno miπljenje kako je odluka o izruËenju hrvatskih
vojnika i civila bila prepuπtena ingerenciji britanskih generala P. Scotta ili H. Alexan-
dera. Tek je otvaranje britanskih arhiva (istraæivanje engleskog povjesniËara N. Tol-
stoya) pokazalo kako je bitnu ulogu u provoenju odluke izruËenja odigrao tadaπnji
britanski ministar zaduæen za Sredozemlje, Harold Macmillan, a koji je odgovarao
izravno W. Churchillu. Zbog toga ga je u toj prigodi, prema britanskim izvorima,
“Churchill pozvao na konzultacije u London“. Ukratko, iz dokumenata je vidljivo,
kako je cijeli postupak izruËenja imao najprije svrhu na najbolji naËin zastupati bri-
tanske nacionalne interese, a da su, potom, kasnije pregovori o izruËenju nedvojbeno
 59

preπli “u nadleænost jugoslavenske i britanske vlade“. To znaËi da se bez Churchilla

i Tita niπta nije dogodilo. Ta “suradnja“ na samom vrhu u biti je dobrim dijelom
omoguÊila straπne domete zloËina, pa je sredinom svibnja 1945. nastavljen “masovni
krvavi obraËun“ jugoslavenskih komunistiËkih vlasti sa zarobljenim hrvatskim vojni-
cima i civilima, ali i s velikim brojem komunistima nepoæeljnih osoba diljem zemlje,
koje uopÊe nisu bjeæale od kuÊe.
Koliko je god jugoslavenska dræava sve Ëinila da se ne istraæuju golema poratna
stradanja hrvatskih graana, nareujuÊi da se ærtve izvan pripadnika i pomagaËa
“NarodnooslobodilaËke borbe“ ne smatraju uopÊe ærtvama rata, te koliko god ova
tema predstavlja jednu od najveÊih “crnih rupa” u hrvatskoj historiografiji, ipak veliki
razmjeri hrvatskih stradanja i goleme negativne posljedice trajno su bile aktualne i
imale su prvorazredno nacionalno znaËenje. Ova izuzetno znaËajna tema bila je jed-
na o najstroæe Ëuvanih javnih tajnih u drugoj Jugoslaviji, ali nju su ipak stalno dræale
aktualnom sljedeÊe Ëinjenice: brojna svjedoËanstva koja su o Bleiburπkoj tragediji pri-
kupljena u hrvatskom izvandomovinstu, odræavanje komemoracije svake godine na
Bleiburπkom polju, te Ëinjenica da je u domovini bilo teπko naÊi mjesto, pa i hrvatsku
obitelj koja na ovaj ili na onaj naËin nije bila pogoena zloËinima koje je u poraÊu
poËinio jugoslavenski reæim.
Koliko su inaËe jugoslavenski podaci nepouzdani i ratno stradalniπtvo neistraæeno,
najzornije ilustrira sljedeÊe: prema sluæbenim komunistiËko-jugoslavenskim izvorima
broj smrtno stradalih ærtava jasenovaËkog logora kretao se u nevjerojatnom rasponu
od 55.000 do Ëak 1,4 milijuna.
Stoga, ova saæeta i struËna publikacija povjesniËara dr. Anelka MijatoviÊa,
izmeu ostalog, ima bitnu dvostruku vrijednost. S jedne strane stavlja se u prvi red
historiografskog otkrivanja i πirenja istine koja je preπuÊivana, krivotvorena i zlora-
bljena kroz desetljeÊa komunistiËke Jugoslavije, ali i opÊenito zatomljena “pisanjem
povijesti“ sa strane pobjednika u Europi. S druge strane, ovu najveÊu hrvatsku trage-
diju u povijesti naprosto vraÊa u civilizacijski odnos prema ærtvama. Naime, tijekom
svih tisuÊljeÊa povijesti ËovjeËanstva koja su nam imalo istraæivaËki dostupna, vidimo
da je fenomen ærtve u svim razdobljima imao uzviπen znaËaj, ugnijezdivπi se kao vri-
jednost u temeljima zajedniËkih i osobnih identiteta, bez obzira na raznolike kulture
i podneblja.
U tom duhu, s velikim zadovoljstvom, istinoljubivosti prema Ëinjenicama i s
poπtovanjem prema ærtvama, predajemo ovaj tekst Ëitateljicama i Ëitateljima raznoli-
kih kultura i naroda diljem svijeta.

U ime izdavaËa:
Prof. dr. ©imun ©ito ∆oriÊ
 Sadržaj

Predgovor autora ...................................................................................................................... 5

Uvod ........................................................................................................................................... 9
Sužavanje područja NDH-a ...................................................................................... 10
Pripreme Jugoslavenske armije za konačni obračun s protivnikom ................. 11
Početak završnih operacija . ...................................................................................... 12
Stanje na bojištima u drugoj polovini travnja ........................................................ 13
Postav Zvonimir, posljednji obrambeni položaji HOS-a ..................................... 13
Spašavanje države i vlasti ..........................................................................................14
Pokušaj uspostavljanja veza sa zapadnim saveznicima ...................................... 15
Nastavak završnih operacija . ................................................................................... 15
Odluka o povlačenju prema Sloveniji i Austriji .................................................... 15
Povlačenje oružanih snaga i pučanstva NDH-a . .................................................. 16
Tijek povlačenja Hrvatskih oružanih snaga ........................................................... 18
Zatvaranja kruga oko izbjegličke kolone pred Dravogradom ............................ 22
Uspostavljanje veze s predstavnicima britanske vojske ...................................... 28
Stanje u izbjegličkoj koloni pred Bleiburgom uoči predaje ................................. 29
Pregovori o predaji HOS-a ........................................................................................ 30
Predaja Hrvatskih oružanih snaga .......................................................................... 32
Procjene o brojčanoj zastupljenosti sudionika u Bleiburškoj tragediji .............. 34
Izručivanje Hrvata iz Koruške ................................................................................. 35
Kolone i marševi smrti na Križnom putu hrvatskoga naroda 1945. g. ............. 36
Put u nepoznato .................................................................................................................... 39
Slovenija područje masovnih zločina nad zarobljenicima ............................................ 41
Kolone i marševi smrti kroz Hrvatsku ................................................................................44
Komunistički teror u Zagrebu ............................................................................................ 44
Masovna stratišta u Bosni i Hercegovini .......................................................................... 47
Masovna stratišta u Crnoj Gori i Srbiji ............................................................................. 47
Brojnost hrvatskih žrtava Bleiburške tragedije ................................................................ 48
Zaključak ................................................................................................................................ 49
Izvori i literatura .................................................................................................................... 53
Pogovor ................................................................................................................................... 57
 Kod Bleiburga na austrijsko-jugoslavenskoj granici prema demar- Anđelko Mijatović
kacionoj crti, primicalo se ukupno dvije stotine tisuća hrvatskih voj-
nika… Oni su eskortirali oko pet stotina tisuća civilnog pučanstva
koje se htjelo prebaciti na englesko područje, da bi se predali i stavili
pod britansku zaštitu.
Britanski vojni arhiv (War Office, 170 4465)
BLEIBURŠKA TRAGEDIJA
I KRIŽNI PUT
General Scott nije se puno razumio u jugoslavensku politiku, ali je
mislio, da ni u kojem slučaju ne dolazi u obzir da pusti tri četvrtine
milijuna Hrvata u svoje područje… Nitko ne zna što se točno dogo-
HRVATSKOGA NARODA
dilo s Hrvatima, ali je sigurno, da se jugoslavenska strana nije držala
dogovora sa Scottom.
GODINE 1945.
Nicholas Bethell (Das letzte Geheimnis, Ullstein: Frankfurt a. M., 1975)

Spomenik žrtvama Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskoga naroda g. 1945., rad kipara
Augustina Filipovića u Kanadi; zalaganjem Društva “Hrvatski domobran” postavljen na
zagrebačkom groblju Mirogoj i otkriven 20. lipnja 1994., snimio Josip Polanović.