Feljton: Pre ivljena Zemlja - Ko je, kada i gdje dijelio BiH Pi e: Dr Ivo Kom i

Izetbegovi Srbima priznao pravo na referendum
Ju er smo do li u Zagreb. Avion je sletio u Maribor jer strane kompanije ne slije u na zagreba ki aerodrom radi srpskih napada u okolici Zagreba. Kratko smo se zadr ali u Mariboru, a onda kolima krenuli dalje. Usput ki a. Jesen je i ovdje do la. Mokrina i vlaga. A ja nisam vidio ni behar, ni listanje. - Da li u primijetiti opadanje li a i ogolijevanje drve a? U svijesti su mi jo slike mokrih stabala niz koja se cijede ki ni mlazevi. Sve obliveno, sve nagri eno vlagom. Studena jeza probija do kosti. Danas smo imali prvi sastanak sa radnim skupinama s "hrvatske strane". One e biti kombinirane s ljudima iz "Herceg Bosne" i Hrvatske. "Hercegovci" su do li, sastanak je odr an kod Grani a, na ministarskom nivou. Sve je imalo finu formu, potreban publicitet. Grani je pokazao da je Hrvatskoj stalo do provedbe potpisane Deklaracije. Neki prakti ni potezi bi morali biti odmah povu eni kao znak dobre volje (kretanje konvoja i pus tanje zatvorenika, posebno vjerskih slu benika, s obje strane). Na sastanku je odre ena metodologija rada radnih skupina i dinamika. Sve bi ve trebalo funkcionirati u srijedu. Do tada se ne bi gubilo vrijeme, ve bi se radilo ono to je mogu e i to ne trpi odga anje. Izetbegovi je ostao u enevi nakon Silajd i evog i mog odlaska u Zagreb. Tek danas u toku razgovora dobio sam okantnu vijest, koju je Silajd i potvrdio - Izetbegovi se nakon na eg odlaska susreo s Kraji nikom i potpisao Deklaraciju kojom se Srbima daje mogu nost da putem referenduma odlu e o izdvajanju iz BiH i pripajanju Srbiji. Sada mi je tek jasno za to su Izetbegovi i Tu man i li na ru ak s Owenom i Stoltenbergom. Oni su s njima radili nama iza le a. Izetbegovi je radio na dvije deklaracije - s Tu manom i s Kraji nikom. Bojim se da je sve prevara i samo novi put za podjelu BiH. Zanimljiv susret sam imao poslije ovog sastanka. Ante Kova evi i ja smo se na li s Vladom Pogar i em, Pericom Juki em i nekim predstavnicima "Herceg Bosne" u ovim radnim skupinama. Oni daju znakove da uvi aju pogre nost politike koja je vo ena i u Posavini, i u srednjoj Bosni, ali jo nemaju odgovora na stanje u kome smo se na li. Juki je cijelo vrijeme ponavljao isto ono to sam slu ao od Bobana: kako e sve biti u redu, kako e i Srbi i Muslimani u ovom ratu na kraju izgubiti, i sl. Niti jednog argumenta nije imao za svoje tvrdnje. Meni je priznao da ih je Tu man upozorio dva puta ( to zna i da je s njima imao ve dva sastanka) da prema meni moraju imati korektan odnos i da ne smiju sekta iti. - Ova injenica mi je va na radi toga to bi mi to moglo olak ati cijeli anga man na provo enju Deklaracije i stvaranju pretpostavki za drugu fazu djelovanja. Pogar i je Kova evi u iznio mi ljenje kako Tu man priprema smjenu u ka i Bobana, te kako je Boban toga svjestan. Rekao je da je Boban razo aran i da je na sve reagirao tako to je po elio da odmah ode, a ne da ga Tu man uklanja u etapama. u ak se svemu opire, ali je pristao da slu a. - Ono to Tu mana navodno zabrinjava jeste sporazum Muslimana i Srba, koji su potpisali Izetbegovi i Kraji nik samo dan nakon na eg odlaska iz eneve. Uo io sam jo jednu pojedinost: Tu man im je rekao da se ide ka autonomiji "Herceg Bosne", ali ni ta vi e od toga. - To je valjda u funkciji tajnog sporazuma, koji je potpisao s Izetbegovi em. Ukoliko se takve izjave nastave zna i da e on raditi na ujedinjenju "muslimanske" i "hrvatske republike" i njihovoj konfederalizaciji s Hrvatskom. Tako e se Srbima stvoriti prostor za pripajanje Srbiji. - to li Izetbegovi o svemu misli? Da li se broj mojih politi kih neprijatelja uve ava.

Sporazum o podjeli BiH
etvrtak, 7. maja 1992. Sino je objavljena vijest da su Franjo Boras i Radovan Karad i u Gracu potpisali sporazum o razgrani enju teritorija njihovih paradr avnih tvorevina. Time su se i zvani no me usobno priznale "Srpska BiH" i "Herceg-Bosna" kao "dva konstitutivna dijela BiH". Me utim, to nije sve: time je Boras, odnosno HDZ, amnestirao SDS od svih zlodjela i sveg terorizma koji je po injen s njihove strane u BiH, time je, logi no, i hrvatski narod izjedna en s njima. HDZ je kao "jedini" i "pravi" predstavnik Hrvata u BiH postao suu esnik ne samo u zlo inima koji su izvr eni nad Muslimanima ve i nad Hrvatima. Razumijem da je Boras ovjek bez osje aja osobne i povijesne odgovornosti, ali ne razumijem da su na to pristali njegovi naredbodavci iz Zagreba. Ne mogu vjerovati da su oni toliko kratkovidni i da pristaju biti krvnici vlastitom narodu. Da apsurd bude ve i, cijelo vrijeme se zaklanjaju iza interesa tog naroda. Poslije te vijesti postaje jasan slijed doga aja od pro log petka do danas. Naime, u pro li petak su trebali putovati u Lisabon na pregovore o BiH Alija Izetbegovi i Nenad Kecmanovi ispred Predsjedni tva dr ave, te Milenko Brki ispred HDZ-a BiH i Zlatko Lagumd ija ispred opozicije, jer su ostali pregovara i ve bili tamo. Oni su trebali naknadno otputovati radi pote ko a nastalih srpskom okupacijom sarajevskog aerodroma. Me utim, pro li petak, umjesto u Lisabon, Brki , Boras i Krsti evi (ministar u Vladi RBiH) su zajedno sa svojim obiteljima, kolima evropskih promatra a, stigli u Kiseljak, te odatle produ ili u Hercegovinu. U Lisabon su otputovali samo Izetbegovi i Lagumd ija. injenica da na put nisu oti li ni Kecmanovi , ni Brki , osvjetljava cijelu situaciju: svi koji nisu oti li o ito su imali informaciju to e se desiti pri povratku iz Lisabona. - Zna i li to da su oni u direktnom kontaktu s Karad i em i "JNA"?? Izetbegovi i Lagumd ija nisu imali informaciju i zato su postali zato enici "JNA" na sarajevskom aerodromu. Brki , Boras i Krsti evi se nisu vi e vra ali u Sarajevo, niti je bilo vijesti o tome gdje se nalaze. Tek sino se saznalo da je Boras u Gracu, gdje s Karad i em dijeli BiH. Svi su se oni, dakle, na vrijeme prebacili na "svoju" teritoriju. Danas sam dobio punu potvrdu svega toga: kod mene, u Kiseljak, stigao je Luka ijakovi , direktor socijalnog osiguranja, sa svojim voza em i Martin Raguz, predsjednik Vrhovnog suda BiH, i to uz posredovanje T. ., uglednog i bogatog Srbina iz Lepenice. T. . je nametnuo i vodio zanimljiv razgovor. Prvo, rekao je da su mjere prolaza od Sarajeva do Kobilja e (prema Kiseljaku) poja ane i da smo trebali do sada izvu i iz Sarajeva svu svoju rodbinu i prijatelje. Tako er je tvrdio da je MUP "srpske op tine Ilid a" izdao uputstvo da se svim Hrvatima dozvoli izlazak iz Srajeva i da je to do danas trebalo uraditi. Na moj upit to je s Muslimanima, rekao je da "ni muslimanska ptica ne smije iza i iz Sarajeva", da e oni zajedno s gradom biti sravnjeni sa zemljom, a oni Hrvati i Srbi koji su ostali u gradu trebaju do ivjeti sudbinu Muslimana. (U tom trenutku prvo mi je na um pao Ivan Lovrenovi i njegova obitelj. Stanovali su na Grbavici). Govorio je to sladostrasno kao da svaku rije mezi uz rashla eno pivo koje smo pili na zasjenjenoj terasi moje ku e. Drugo, po eo je obrazlagati tezu kako Srbi ne do ivljavaju Hrvate kao svoje neprijatelje i kako ovaj rat nije usmjeren na njih ve na Muslimane. Tvrdio je kako su Muslimani problem koji Srbi i Hrvati moraju zajedni ki rije iti i oko ega se trebaju ujediniti. Dok je to govorio, mi ostali smo se nijemo zgledali. Mu nu situaciju je prekinula moja supruga Marija. Prispjela je na taj dio razgovora s tacnom u rukama i ispe enom kavom. Lagano je spustila tacnu pred nas na stol, malo se izmakla da cijeli prizor mo e obuhvatiti jednim pogledom, a onda energi no i ljutito po ela: protiv koga Srbi ratuju u Vukovaru i Dubrovniku i da li i tamo rje avaju problem Muslimana, koliko je to Muslimana bilo u hrvatskim selima od Dvora na Uni do Kostajnice, a zna se da je tamo sedam sela sravnjeno sa zemljom a stanovnici masakrirani. Dok je to govorila, poskakivala je od zemlje i imao sam dojam da e ga dohvatiti za vrat. Na kraju mu je rekla da takve pri e i teorije mo e pri ati negdje drugo, ali ne pred nama i u na oj ku i. Dijaloga nije bilo. T. . je zbunjen srknuo svoju kavu i u urbi oti ao. Tako su sve moje strepnje, koje traju godinu dana, potvr ene: Srbi e uz pomo Hrvata, kako onih iz Zagreba, tako ovih iz "Herceg-Bosne", izvr iti povijesni zlo in nad Muslimanima i Bosnom. Ovo i jeste, u stvari, zavjera i rat protiv Muslimana, namjera da se ovaj narod natjera na opredjeljenje da ivi u Srbiji ili u Hrvatskoj. U tome i jeste smisao posljednjeg dogovora u Gracu, gdje se utvrdilo razgrani enje izme u Srba i Hrvata u BiH. - Kakvo razgrani enje? Srbi i Hrvati u pribli nom omjeru dijele samo Kupres (koji je ve razru en i u kome nema vi e

ni Srba ni Hrvata), te njihovo "razgrani enje" mo e biti samo podjela onih teritorija gdje ive Muslimani. Mo da je i mogu e po ve inskom principu razdvojiti Srbe i Hrvate u BiH, ali nije mogu e izdvojiti Muslimane koji su potpuno izmije ani i sa Srbima i sa Hrvatima. Zato je i smi ljen taj monstruozni plan o dvojnom razgrani enju koji e Muslimane primorati na opredjeljenje za jednu ili drugu stranu. Zato je ratna igra itavo vrijeme igrana u Bosanskom Brodu, oko Neuma i na Kupresu, da bi se isprovocirani sukob pro irio, stvorio alibi za prolaz vojnih snaga iz Srbije kroz muslimanske krajeve u isto noj Bosni s jedne strane, te izvr ila militarizacija u dolini Neretve i u srednjoj Bosni s druge strane. Stvaranjem ratne psihoze, ratnim pripremama i incidentima, Muslimani su primorani da stanu na onu stranu koja je vojni ki organiziranija i koja ih mo e naoru ati. Tako su prihvatili stati pod vojnu komandu HVO-a u dolini Neretve, srednjoj Bosni i Posavini, uz latentnu prisilu i prijetnju ratom i uz opravdanje da imaju zajedni kog neprijatelja (uglavnom "JNA"). Na drugoj strani, desilo se da su ih Srbi u isto noj Bosni na brutalan na in pokorili, ubijaju i i pale i, te formiraju i svoju vlast u svim muslimanskim krajevima.

Radikalizacija u srednjoj Bosni
Ponedjeljak, 11. maja 1992. Nemam vi e bojazni za Ivana: on se nakako uspio izvu i zajedno sa sinom iz zone koju su okupirali srpski teroristi i smjestiti se kod svog ro aka Dubravka. Njegova supruga i majka su ostale u stanu na Grbavici, ali za njih nema tako velike opasnosti. Za Ivana sam strahovao jer bi Todor Dutina sigurno volio vidjeti ga na Palama. Ivan je bez sumnje jedan od najve ih na ih intelektualaca i mogu samo zamisliti kako bi se njegovoj sudbini nasla ivali etnici i to bi mu sve uradili. Dodu e, nisam siguran da bi bolje pro ao i sa "na ima", jer je on za njih izdajica i otpadnik. - U ovakvim prilikama najte e je ljudima koji se pridr avaju svojih principa i kojima je istina i pravda iznad pojedina ne i kolektivne sudbine. Ju er sam bio obradovan Kljui evim vijestima da pregovori s vojskom i pored te ko a napreduju te da je dogovoreno vra anje oru ja i opreme. Tako er obe ali su osloboditi putne pravce od Sarajeva prema Zenici i Mostaru. Navodno, Aksentijevi ih je uvjeravao da oni nemaju namjeru ratovati za Karad i a. Istina, oni su ve toliko za njega ratovali da vi e i nije potrebno, ali bi i sada bilo va no osloboditi se avionskih i artiljerijskih napada. Me utim, javili su se odmah problemi s Kordi em u Busova i: neposredno po predaji nekog magacina na Kaoniku on je sa svojom vojskom na silu u ao u njega i okupirao ga. Do lo je odmah do sukoba s TO Zenice i Busova e oko tog magacina, bilo je me usobne pucnjave i ranjenih. Bojim se da e se takve arke i dalje de avati jer Kordi nastoji potpuno preuzeti vlast od Kre eva do Travnika. On ve uvodi neke svoje zakone o prometu robe i ljudi na ovom podru ju i izaziva veliko nezadovoljstvo kod svih stanovnika. Pri tome se oslanja na vojnu silu i strah koji izaziva, tite i svoje zakone isklju ivo oru jem. Na alost, Kordi je uvukao u svoju mre u Kre evo, Kiseljak i Fojnicu te se bojim razrje enja cijele situacije kada Muslimani i Hrvati koji ele da se zajedni ki bore dobiju oru je TO u Travniku i Zenici. Moglo bi se desiti da se ove op ine na u u okru enju te da se vojnim sukobom razrije i odnos TO i HVO. Bojim se, tako er, da ova mjesta zbog nekoliko ekstrema, nakon svega, ponovno ponesu hipoteku koju su nosili i nakon 1945. godine. To bi bila velika nepravda jer veoma mali broj ljudi iskreno podr ava ovu ekstremnu struju. Svi ostali to promatraju s velikim strahom i pod prijetnjom naoru anih lu aka. Ljudi poput Marka Frankovi a, Vinka Antunovi a, Joze Bore i jo nekoliko njihovih prista a, te ko da mogu bez sile opstati u Kiseljaku, bez vlasti koja bi im bila potpuno podre ena i koja bi se za ti ivala oru jem. Normalizacijom stanja, oni ne bi mogli nikome pogledati u o i. Oni su sigurno toga svjesni i borit e se za svoj opstanak svim sredstvima. Zato su opasni i oni i njihovi sljedbenici. Bez politi ke sile oni ne mogu opstati. Odgovorni su za kriminal, za plja kanje konvoja, maltretiranja ljudi i trgovinu oru jem. Zato e svim silama nastojati izbje i svako svo enje ra una, pravni poredak i odgovornost. Ju er sam saznao jo jednu zanimljivu injenicu: zorom me zvao Pa ko iz Kre eva i tra io da posredujem kod "muslimanske strane" kako bi se hitno odr ao zajedni ki sastanak u Zagrebu. Poziv je iz Zagreba bio s "najvi eg mjesta", a posredovan je preko Brki a. S obzirom da je on "negdje na moru" (sklonio se prije bombardiranja Sarajeva), zvao je Pa ku da mu nekako ostvari kontakt sa Sarajevom i da eventualno "muslimansku delegaciju" prebaci negdje u Hercegovinu. Pa ko je uspio dobiti R. Mahmut ehaji a i saop iti mu to, a kako mu se ovaj vi e nije javio molio me za posredovanje. Stupio sam nekako u vezu s Rusmirom, me utim, on je bio veoma jasan: nikakvi pregovori s Tu manom nisu mogu i jer on s Milo evi em i Karad i em, preko svojih trabanata, i u ovoj te koj situaciji, dijelili BiH, pregovara sa zlikovcima i ratnim zlo incima. Po Rusmirovom mi ljenju, nikakav razgovor nije potreban, Tu man mo e rije ti sve probleme jednostavno, da stvarno prizna BiH, a ne samo verbalno, te neka naredi Bobanu i njegovoj vojsci da se stave pod komandu TO BiH i ostalih republi kih organa. Prenio sam to Pa ki i dao mu

broj telefona na koji gospoda iz Zagreba mogu dobiti Rusmira. - Jedan detalj je u cijeloj ovoj pri i zanimljiv: Tu man eli pregovore s Muslimanima u strogoj diskreciji, da to ne zna ni Boban, ali ni Kljui , ni Jerko Doko kao ministar obrane. Jasno mi je za to izbjegava ovu dvojicu; "hrvatska strana" je za njega samo ona koju on odredi (odavno je uzeo monopol na hrvatstvo). Ali, za to izbjegava Bobana? Da li je i on svoje "odradio" pa je postao smetnja, ili je Tu man u veoma dobroj komunikaciji sa "srpskom stranom" koja sigurno raspola e ta nim informacijama o toku pregovora Sarajeva sa "JNA". Ukoliko ima te inforamcije, sigurno se pobojao muslimanske snage koja e dobijanjem oru ja postati vjerojatno najmo nija u BiH. Time pada njegova strategija: jugoslavenska vojska mu ne e vi e utjerivati svojim avionima i artiljerijom Muslimane u krilo, te e Boban i Kordi postati bezna ajni. Da li e zaista vojska ispraviti gre ku koju je Alija Izetbegovi sam napravio, i to u posljednjem trenutku za Muslimane. - Gdje li e se u toj situaciji skrasiti Boban, Kordi , Boras i ostali?

Kiselja ka blokada Sarajeva
Petak, 15. maja 1992. Nakon dva te ka i naporna dana, neko tromo primirje. Ju er je u Sarajevu bio pakao. To je dan koji e crnim slovima biti upisan u historiju ovog grada, dan kada su bombardirani svi zna ajniji objekti, kada su izgorjele cijele zgrade, kada su razru eni domovi ljudi, kada se ginulo juri aju i na tenkove, te ke mitraljeze i topove. Jo no u, sa srijede na etvrtak, po elo je bjesomu no razaranje grada, da bi se proteglo na cijeli ju era nji dan. Snage TO Sarajeva su poslijepodne pre le u kontraofanzivu, oslobodile veliki dio grada, veliki dio Ilid e. Detalje tih borbi mogli smo gledati i u direktnom prenosu na TV. Slike stra ne, potresne, nevjerojatne. Poslijepodne vr en je veliki pritisak iz Sarajeva da se Kiseljak, Visoko, Kre evo i ostala mjesta iz okolice Sarajeva uklju e u borbu. Imao sam razgovor s na elnikom op ine i predsjednikom HVO Jozom Borom na tu temu. On je zastupao stav da se ne smije dozvoliti uvla enje Kiseljaka u rat i da za tim nema nikakve potrebe. Po njegovom mi ljenju to je samo strategija Muslimana koji na svaki na in ele Kiseljak uvu i u sukob. On uop e nije svjestan (ili je veoma svjestan) koju strate ku ulogu ima Kiseljak za sukobe u Sarajevu i njegovo osloba anje. Upozorio sam ga na odgovornost koju on i Krizni tab preuzimaju kada blokiraju prolaz kroz Kiseljak onim snagama koje ele pomo i Sarajevu. On je uvjeren da svojom politikom uva mir u Kiseljaku, a radi se u stvari o tome da srpskoj strani rat ovdje jo nije potreban. Kada se za to uka e potreba, agresor e rat nametnuti odmah i to je samo pitanje redoslijeda. Ukoliko jugovojska i etnici zauzmu Sarajevo, njihova sljede a stanica je sigurno Kiseljak. Ne znam kako e tada, u jednoj promijenjenoj situaciji, lokalni vlastodr ci uvati svoj podli mir. Ipak, mislim, radi se o dogovoru Karad i a i Bobana nedavno u Grazu i o njegovom striktnom po tivanju. Granice kiselja ke op ine bi trebale biti i granice dviju dr ava, a kiselja ka vlast ima vjerojatno zadatak o uvati mir na toj granici; Muslimani e se silom primorati da prihvate jednu od te dvije dr ave. Zato su ju er snagama TO iz Travnika, Zenice, Fojnice, Visokog i Kiseljaka postavljene neprelazne barikade na putu ka Sarajevu, i to usred ar ije. Na te jedinice snage HVO Kiseljaka potegle su svo raspolo ivo oru je i zaustavile ih. Spor je trajao cijelo poslijepodne, dok je iz Sarajeva vr en stalni pritisak da se ovi propuste. Mene su neprestano zvali Kljui i Doko da u inim to mogu. Sre om, zavr ilo se bez sukoba. Nedavno sam bio u Grudama. S fra Bo om Bori em i ao sam po pomo za "Caritas" koja je stigla iz inozemstva. Dovezli smo osam velikih kamiona razli ite robe i namirnica. Na alost, zbog blokade putova nismo u mogu nosti to razvesti do onih kome je potrebno. U Grudama sam se, nakon te kog i zamornog pretovara robe sa lepera na na e kamione, sreo s Milanom Lovri em, biv im predsjednikom op ine itluk.

U odnosu na na posljednji susret primjetno je da je promijenio stav. Sad je ve kriti an prema postupcima koje je i sam inio, a koje i dalje ine u zapadnoj Hercegovini. Oni jednostavno nisu nau ili da ive s drugima i da za druge imaju razumijevanje. Uz to, ni ta ne znaju o Muslimanima. Tu sam, tako er, na veliko iznena enje moje, ali i njihovo, sreo Tomu Krsti evi a i Pa ku. Shvatio sam da su dole i ostali koji su napustili Sarajevo, uklju uju i i Brki a (koga nisam sreo). Lovri je imao veliku elju da se sretnem s Bobanom, to se na moju veliku radost nije desilo. Ovaj je insistirao na tome, a ja nikako nisam znao to bih mu rekao i kako bih izdr ao da mu ne ka em to mislim. Tako er, u pozadini misli pri eljkivao sam da on uop e ne sazna da sam tu. O ito je da su dole svi u nekoj veliko strci i gu vi. Na osnovu razgovora i dojmova ini se da oni ne to spremaju. Razmi ljaju i putem o svemu zaklju io sam da ne mo e biti ni ta drugo do progla enja HZ "Herceg Bosne" u paradr avnu tvorevinu. Jer za to bi dole bilo cijelo rukovodstvo HDZ, lan Predsjedni tva i svi ostali ljudi iz vlasti. Vjerojatno e po dogovoru s Karad i em odgovoriti na njegovu "Srpsku BiH" i u svoju dr avicu uklju iti "muslimanske krajeve". Mo da zbog toga i nisu dali prolaz snagama TO kroz Kiseljak; mo da se to progla enje desi sutra ili prekosutra. Tada ve postaje izvjestan oru ani sukob s Muslimanima. Tako er, postaje jasno za to je Brki proveo dva-tri dana u srednjoj Bosni, putuju i od Kre eva do Busova e. Morao je obavljati neki va an zadatak jer poznaju i ga, on ne bi lako napustio svoj mir i komfor. - Pa ko mi ni ta o tome nije rekao, a siguran sam da sve zna. No, neka im je sretno, ali bez mene.

Po etak rata u srednjoj Bosni
Sedmi augusta 1992. Dan koji sam proveo bezbri no, mogao bih re i i radosno, kao rijetko koji u posljednje vrijeme, zavr io se tu no, krvavo i tragi no. Desilo se ono to odavno visi u zraku: sukobile su se snage HVO i TO, padale su granate, koristilo se pje adijsko oru je i prema neprovjerenim vijestima ima lak e i te e ranjenih. Ve dva-tri dana rasla je tenzija, to se primje ivalo po velikom broju naoru anih ljudi na ulicama, po postavljenim mitraljezima u gradu gdje do sada nisu bili, po novim barikadama. Prave razloge za to ne znam, ujem samo naga anja, ali nije smio postojati nikakav razlog za to. Sve do sada sam imao nade i vjerovao u mogu nost BiH. Od danas ja sam pora en ovjek. BiH ostaje definitivno moja "zatvorena zemlja", i to mnogo vi e u prenesenom nego u doslovnom smislu. Od danas je ona mogu a samo kao moje sje anje ili e nja, ona ostaje zatvorena u moje srce i moje misli kao neostvarena ljubav. Mogu o njoj ma tati, mogu tugovati, mogu lijegati i ustajati s mi lju na nju, ali sa punom svije u da je vi e nema. S tim treba ivjeti i to je moja sudbina. O tome moram utjeti i trpiti. Dvadeset deveti septembra 1992. Ju er sam se vratio iz Novog ehera. Fra Ivanov brat je ubijen u selu ele a kod ep a. Vozio sam fra Ivana i njegovu majku. Putovanje s bolom i opasno u. Kod ele e smo skrenuli s glavnog puta i i li makadamom, no u, bez svjetla. Na nas je pucao snajper, ali nas nije pogodio. Velika alost u obitelji, u Novom eheru i ep u, gdje je Miroslav Pervan bio zapovjednik policije. Poginuo je ratnik, borac iz Vukovara, Novske, Broda, Oku ana, Pakraca, Kupresa. Hrabri momak koji je imao samo 25 godina. Dubinu rata ne mo emo izmjeriti bez smrti najbli ih. Bol pokojnikove majke i njegove bra e, fra Ivana i arka, je mjera ovoga rata. U trenucima punog razbora fra Ivan mi je neprestano ponavljao: Ivo, mi smo u ratu, u pravom ratu. A brat mu je poginuo zbog svoje lakovjernosti koja je i bila temelj njegove neustra ivosti.

Nakon bezazlenog i nepotrebnog sukoba Muslimana i Hrvata u ep u oko toga da li e i HDZ-ovska zastava biti na jarbolu na punktu kod ele e (koja je srpsko selo), etnici su u subotu na nedjelju digli u zrak most na Bosni. Sutradan, nakon mise i nakon to je enu i nevjestu odvezao ku i, Miroslav se uputio u ele u da utvrdi razloge te diverzije. Ka u da je u to selo uvijek dolazio slobodno, da su ga Srbi primali sa povjerenjem kao po tena i korektna ovjeka. Istina, u subotu, on je bio taj koji je smirio strasti u incidentu oko zastave jer je u ivao po tovanje kod Muslimana, a Hrvati su ga ina e slu ali. im je do ao u selo, iz najbli e ku e ubijen je snajperom u glavu i s njim njegov pratilac. Ubio ga je ovjek iz ele e, njegov kom ija, takore i. Sve to se dalje doga alo te ko je i prepri ati i svjedo iti. Prvo, ta duboka bol, ta tuga koja je kao magla, gusta, jesenska, pritisla Novi eher. Jecaji i naricanje nad mrtvim mladi em izmije ani sa pucnjavom iz pje adijskog oru ja sa okolnih brda i podmuklim detonacijama te kih topova koje su dolazile od Maglaja. U povratku, istim putem, gori selo ele a. Bio sam svjedok kada su borci HVO u ponedjeljak ujutro tamo odlazili. uo sam njihove razgovore i rije i koje su razmjenjivali sa svojim zapovjednicima. Rije i osvetni ke, te ke i porazne, podjednako i za one na koje su se odnosile i za one koji su ih izgovarali. Ovo je vrijeme zla, vrijeme pakla u kome su svi. Pakao je svuda oko nas i u svim ljudima, u ljudskim du ama. Ovi ljudi e u tom paklu, na muci vlastite savjesti, izgoriti, oni ga ne e mo i prevladati. Jutros vijest na Radio Sarajevu: snage TO osvojile selo ele u. Mediji i dalje zadr avaju mo da proizvode "stvarnost".

Tu manova obmana
29. oktobra 1992. godine. Ve eras je TV objavila odgovor predsjednika Tu mana Aliji Izetbegovi u. Niti je pismo Izetbegovi a, niti je odgovor Tu mana imao osobni karakter. Radi se o me udr avnim odnosima i odnosima dva naroda. Tu man je u svom odgovoru naglasio da se Hrvatska zajednica "Herceg-Bosna" organizirala kao konstitutivna jedinica Bosne i Hercegovine, nezavisne i me unarodno priznate dr ave (koju je priznala i Hrvatska i imenovala ak i svog ambasadora u njoj), da je Hrvatsko vije e obrane organiziralo Hrvate na tlu BiH za obranu od srpske agresije, te da muslimanske snage ne mogu koristiti oru je protiv HVO i optu ivati Hrvatsku za te sukobe sve dok je u Hrvatskoj oko pola milijuna Muslimana - izbjeglica i dok dobivaju pomo preko Hrvatske. Te i te odgovora je bilo na tome da je HVO za titilo i teritoriju "Herceg-Bosne" i Hrvate na toj teritoriji od etnika te da etni ka noga tu nije kro ila. Na kraju TV dnevnika voditelj je vidno uzbu en i potresen saop io vijest radio-amatera iz Jajca: "Jajce je palo. Ovaj grad vi e ne postoji." Poslije Kupresa, Dervente, Bosanskog Broda i cijele Posavine pao je jo jedan grad koji su branile snage HVO. Palo je Jajce, najhrvatskiji grad u Bosni i Hercegovini, grad hrvatske povijesti i kulture, sjedi te bosanskih kraljeva. 30. oktobra 1992. Tri velike la i neprestano se lansiraju u Bosnu i Hercegovinu iz Hrvatske, i u tome su naro ito uporna neka hrvatska sredstva informiranja. Te la i je sino na TV izgovorio i predsjednik Tu man, i to tako hladnokrvno, tako uvjerljivo, da na njegovom licu nije bilo ni trunke gri nje savjesti. Preko njegovih tankih usana, izrazito stisnutih i pobjeglih udesno, na vo tanom licu sakrivenom nao alima, la je klizila le erno, pomalo trijumfalno, kao da se radi o najve oj istini. Prvo, la je da je Hrvatsko vije e obrane za titilo hrvatski narod i da je ta vojna (paravojna) formacija sprije ila etnike da kro e u zonu njegove odgovornosti. to god su etnici napali sa ciljem da to osvoje (a oni su napadali i bez

tog cilja, samo da bi uni tili, zapla ili ili potjerali stanovni tvo), oni su i osvojili. Tako je HVO izgubio Kupres, Derventu, Bos. Brod, cijelu Posavinu, Stup kod Sarajeva, Jajce. Obranjena je samo dolina Neretve i Stolac, ali to nije obranio HVO, ve Hrvatska vojska kojom je komandirao general Bobetko. Drugo, la je da je "Hrvatska Zajednica Herceg-Bosna" oblik samoorganiziranja hrvatskog naroda na podru ju zapadne Hercegovine i srednje Bosne. Ona nije ni politi ka, ni dru tvena, ni vojna zajednica ve teritorijalna, i njene granice se u samo dotle dokle je interes Republike Hrvatske, a ne Hrvata u BiH. HVO kao vojna organizacija te zajednice niti je naoru ala Hrvate, niti ih je organizirala za obranu. To je u inila Hrvatska dr ava i ljudi iz Hrvatske koji su poslani u BiH. Oni su isklju ivo naoru avali teritoriju za koju su zainteresirani i dokle misle da se mo e ubudu e protezati dr ava Hrvatska. Oni nisu naoru avali Hrvate kao narod za iju su sudbinu zainteresirani. Tako Hrvati u Sarajevu nisu dobili oru je, Hrvati u Jajcu, Novom eheru, Kaknju, ivinicama, itd. Svi ti Hrvati su u ovom ratu i u ovakvoj politici rtvovani. ak kad su ih etnici napadali, nitko se nije previ e uzbu ivao, niti su dobivali neku znatniju pomo . Hercegovci su u sukob s Muslimanima u Prozoru poslali oklopne snage, a na Stupu nisu ni poku ali. Na obranu Jajca iz op ina Srednje Bosne slalo se po pedeset do stotinu vojnika s pje adijskim naoru anjem. I tre a velika la je da "Herceg-Bosna" priznaje dr avu Bosnu i Hercegovinu. Naprotiv, ova "Zajednica" od svog formiranja, mnogo prije rata, radi na razgradnji BiH, i to po nacionalnom principu. Ona samo nominalno priznaje BiH kao dr avu, zbog svijeta, a stvarno radi sve da bi ta dr ava propala i da bi se podijelila. Funkcioneri "Herceg-Bosne" ne priznaju legalne institucije dr ave BiH, vr e otvorenu propagandu protiv nje i predstavnika vlasti koji su na legalan i demokratski na in izabrani. HVO je ve davno izvr io vojni pu u toj zajednici i svugdje je uspostavljena vojna vlast. Svi civilni organi vlasti su potpuno uklonjeni. 28. januara 1993. Danas se sukob izme u Hrvata i Muslimana u Busova i iri, postaje e i i tragi niji. Uklju uje se sve ve i broj vojnika, sve razornija tehnika, napetosti se poja avaju, nepovjerenje raste. Ve eras pristi u vijesti o mrtvima iz Kiseljaka. Danas je civilna policija u Kiseljaku razoru ala svoje kolege policajce Muslimane. - Potpupno pogre an potez. To pove ava nepovjerenje, stvara nove neprijatelje umjesto da inimo sve da od tih ljudi stvorimo prijatelje. Uostalom, danas nitko nikog ne mo e razoru ati: svatko mo e nabaviti oru je iza prvog o ka. I pored op eg moralnog rasapa i pored zla koje vlada ljudima, moramo nastojati da ih pridobijemo povjerenjem i dobrotom. Ovaj sukob je tragi na sudbina i jednih i drugih: mi Hrvati smo u Srednjoj Bosni okru eni Muslimanima i na bojnom polju ne mo emo izboriti svoj status; Muslimani u sukobu sa Hrvatima Bosne potpuno gube jer samo uz njihov pristanak mogu imati i svoju dr avu - BiH je mogu a samo kao zajedni ka dr ava. Sve i da pobijede u ratu, da vojni ki osvoje svu ovu teritoriju, dr ava koju bi stvorili bez pristanka Hrvata nema nikakvu perspektivu. Ta mala, plemenska dr ava bila bi okru ena neprijateljima koji bi je kad-tad progutali. Izgleda da oni koji vuku konce ovog sukoba s muslimanske strane o tome ne vode ra una. Ovo je zaista rat fanatika, avanturista, trgovaca i fatalista. To su ljudi bez pameti, koji nisu sposobni ni za kakvu procjenu ne samo budu nosti nego i onoga to im se zbiva pred o ima. Oni nisu sposobni za analize, za logi ne i racionalne zaklju ke. Zato nam svo doga anje i izgleda besmisleno, bez prave svrhe, kao avantura. Oni koji bi bili sposobni za to, oni su onemogu eni. to mogu u initi ja, koji Muslimane nikad nisam do ivljavao kao neprijatelje, imao sam razumijevanje za njihovo stradanje u oba rata i znam da nam oni nisu bili neprijatelji. - Vijesti govore da Muslimani napreduju sa svojim snagama preko Busova e ka Kiseljaku. to ovjek da uradi: du nost nam je da se branimo, a nemam nikakve volje za to, osje am krivicu niza to, znam da je svaki metak koji se ispali ubijanje i onoga tko puca. Bo e, uvu eni smo u rat koji ne elimo, u njemu mo emo ubijati ili biti ubijeni. - Ne znam to je te e. Neka nam je bog na pomo i!

Formiranje HSS BiH
18. aprila 1993. Nedjelja je. Mali Uskrs. Pro le godine sam na dana nji dan do ao ku i u Kiseljak, iz Sarajeva, i tamo ostao. Nisam se vi e mogao vratiti u Sarajevo jer je grad bio blokiran. Danas sam ponovno u Sarajevu. Do ao sam na samo nekoliko dana, a evo, moj povratak je potpuno neizvjestan. Tko zna kad u odavde mo i oti i, i da li u uop e oti i. Jutros rano, pred zoru, probudio me telefon. Marija me zvala i obavijestila da moraju i i u skloni te. Ni ta mi vi e nije rekla. Poslije toga su telefonske veze sa Kiseljakom prekinute. Zvao sam Pa ku u Kre evu (on ima instaliran satelitski telefon). Razgovarali smo ve dva puta. Rekao mi je da granate sa polo aja Armije BiH padaju i po Kre evu. Tako er, detonacije se uju i iz Kiseljaka. Sada je cijela srednja

Bosna zahva ena sukobom, od Kre eva i Kiseljaka do Zenice, te od Zenice do Jablanice. I vi e nije va no tko je kriv; bitno je da u ovim sukobima propada svaka ideja o Bosni, svi planovi o mirovnom rje enju. To je kona no stradanje Muslimana i Hrvata, sada uvjetovano me usobnim sukobom. Znao sam za to, slutio sam da e se to desiti. Zato sam prihvatio poziv ljudi iz Sarajeva, te provincijala fra Petra i sve eni kih krugova bliskih nadbiskupu Pulji u da u em u opkoljeni grad i da stvaranjem nove stranke poku amo to sprije iti. Osniva ka skup tina je odr ana uspje no. Ljudi su ve bili pripremljeni za to. U Sarajevu sam zatekao dobro organiziranu grupu koja se okupljala na Marijin dvoru kod don Luke i na bogosloviji u prostorijama "Napretka". Neke od njih sam poznavao ranije, ali povr no i usputno, neke sam sreo prvi put. Bili su nevjerovatno solidarni, povezani brigom jednih za druge, ali no eni nekim neprimjerenim entuzijazmom za ove prilike i nadom da e se sve prevladati. Vjerovatno su to raspolo enje i energija proizlazili iz njihove povezanosti nesre om kroz koju je Sarajevo prolazilo i oni s njim. Oni su svoju sudbinu htjeli institucionalizirati, u inili je snagom i vlastitom energijom. Okosnica su bili "Napredak", Provincijalat i Biskupija. Ja kao prido lica i neupu en u sarajevske prilike zadivljen sam jednodu no u ovih institucija i ljudi koji se oko njih sakupljaju. Svaka od ovih institucija ima ljude koji im daju osobenost i snagu. Prvo smo morali rije iti kakvu stranku elimo. Bilo je vi e opcija. Jedni su zagovarali neku liberalnu partiju po uzoru na hrvatske liberale, drugi neku gra ansku sa socijalno-demokratskim programom, tre i su predlagali stranku sa hrvatskim predznakom bez obzira na program. To pitanje smo brzo rije ili. Zagovarao sam hrvatsku stranku i pravdao to potrebom stvaranja alternative HDZ-u BiH; ukoliko se elimo suprotstaviti hadezeovskoj politici podjele Bosne i Hercegovine, ukoliko elimo oduzeti HDZ-u politi ki monopol nad hrvatskim narodom u BiH, ukoliko elimo biti neki politi ki faktor i skrenutu na sebe pa nju doma e i svjetske javnosti, onda trebamo biti hrvatska stranka. Kad smo prihvatili taj princip lako smo se slo ili oko mog prijedloga da to bude HSS - stranka velike tradicije, velikog broja prista a u BiH u vrijeme kad je djelovala, stranka asne pro losti i antifa isti kog opredjeljenja. Radili smo brzo i neprestano. I tuk, Sli ko i Jozo su preuzeli obavezu izraditi Statut, eljko, Ilija i ja smo preuzeli Program. Ostali su obavljali organizaciono-tehni ke pripreme - dvorana, pozivnice, mediji, izborni listi i i ostalo. Dani su prolijetali neuhvatljivom brzinom. U op em mete u, apatiji i bezizlazu mi smo bili oaza optimizma, sr anosti i nade. Svi smo bezrezervno vjerovali u to to radimo i vjerovali u uspjeh. Stvorena je takva atmosfera me u nama, a i oko nas, kao da e samo formiranje stranke automatski izmijeniti situaciju u kojoj se nalazimo i otvoriti siguran put ka miru. Osniva ku skup tinu smo planirali drugi dan Uskrsa, 12. aprila. Iako je to bio dan koji se svetkuje, procjenjivali smo da nema vi e vremena za ekanje, da se naredna nedjelja ne mo e ekati jer hrvatsko -muslimanski sukob samo to nije planuo. - Za tu situaciju morali smo imati stranku i mogu nost za organizirano politi ko djelovanje. Osniva ka skup tina je bila ne samo sve anost nego i svetkovina. Dvorana Kamernog teatra prepuna ljudi, sve ano obu enih, ozarenih lica, ra irenih pogleda. Mnogi nisu mogli sjesti pa se natiskali u prolazu i u holu ispred dvorane. Na sredini pozornice radni stol, osvijetljen nekom nejakom svjetlo u, na zidu u pozadini znak stranke - crveno-bijela polja stilizirana u kri , u sredini zlatni ljiljan, simbol kr anstva i za titni znak Kotromani a. Tu su i neke TV kamere i mnogo trep u ih fotoaparata. Meni nelagodno, svi usmjereni na mene, nisam na to navikao, vrpoljim se u tjeskobi, ne znam kako da se namjestim. Nakon mog uvodnog izlaganja govori, oni sadr ajni i oni pozdravni. Najvi e oduljio prof. Milo evi ispred "Napretka", govor nesadr ajan, izvan konteksta i dosadan. (Franjo Topi nije do ao, iako je u svemu sudjelovao). Drugi su sadr ajni, politi ni i jasni. Don Luka se za ario u licu i govori o zna aju ovog ina, pun entuzijazma i nade. Fra Ljubo iza ao nasred dvorane, izduljio se u svom habitu i malo nageo naprijed kao da ho e poletjeti. Obja njava za to je ovdje i za to podr ava ovaj in. Ispovijeda svoju muku koje se eli osloboditi. - Ako itko odavde ode u pakao, onda u to ja. Ja sam osnivao HDZ i propagirao ih. Moram svoj grijeh iskupiti ako je to uop e mogu e. Ovo je prilika za to - govorio je pokajni ki, ali dostojanstveno i hrabro. Na kraju iznena enje. U bifeu ispred dvorane asne sestre priredile malu zakusku. Nitko to nije o ekivao. Radile su samozatojno, donijele to su imale i to je ostalo od Uskrsa. - Suzne radosne o i kod svih. Osnivanje stranke me u Hrvatima u Sarajevu, a kako ujemo i u dijelovima srednje Bosne, do ekano je s

odu evljenjem i olak anjem. Jedino iz Kiseljaka dospijevaju negativne reakcije i nepovjerenje. (Marija kona no ne mo e vi e kriti gdje se nalazim). Nije ni udo, oni su potpuno instrumentalizirani politikom iz Gruda, iji zavr ni in traje jutros u Kiseljaku. Njihova politika je bila politika prisile ili u krajnjem slu aju preseljenje naroda. Narod e se osvijestiti i shvatiti o emu se radi kad strada. Nosioci te politike se gr evito bore za svoj opstanak i u init e sve da doka u kako su nevini, kako se prisila morala upotrebljavati kao sredstvo politike, i na alost, granate sa polo aja Armije BiH daju im argumente. Nesretan sam i o ajan. Hrvati e stra no stradati u srednjoj Bosni i platiti svojim glavama pogre nu politiku svog vo stva. S druge strane, muslimansko rukovodstvo se upinjalo iz sve snage da kod Muslimana razvije mr nju prema Hrvatima. Zato su kori tena sredstva informiranja iz Sarajeva, te neki ekstremni krugovi SDA (npr. u Zenici i Visokom). to se ti e doga aja u Zenici sino je Armija napala civile Hrvate, ak su upotrijebljeni tenkovi. No as je, ka u (?), u zrak dignut Hrvatski dom u Zenici. Sukobi se nastavljaju danas. Ru i se sve to je hrvatsko.

Karad i odbija mirovni plan
26. aprila 1993. Ju er je objavljen sporazum potpisan u Zagrebu izme u Izetbegovi a, Bobana, Tu mana i Owena. Bez obzira na njegov sadr aj, samo postojanje sporazuma za neko vrijeme smanjuje napetosti. Bilo bi veoma va no da on zaustavi sukobe Armije BiH i HVO. Sporazum, ma kakav bio, sprovodi e se dugo i mo e samo na taj na in biti djelotvoran. Nikakav sporazum ne mo e djelovati ovdje trenutno; radi se o odnosima koji su potpuno poreme eni i njihova normalizacija je dugotrajan posao. Bojim se da se ta injenica ne uzima ozbiljno i da se zbog toga vr e pogre ne procjene, te povla e nedjelotvorni potezi. Jutros je radio javio da su Radovan Karad i i njegova "Skup tina" odbili mirovni plan. To nije bilo neo ekivano. Oti li su tako daleko u zlo inima da nema povratka. Zato sada nastoje u sukob uvu i cijeli svijet. Vjerovatno misle da bi se nekako spasili u slu aju op e kataklizme. Nadam se da su se ovaj put prevarili. Ili je ponovno na sceni neki njihov trik. Mo da ekaju vojnu intervenciju, prva raketiranja iz zraka i onda e pristati na sve. Ali tada imaju "opravdanje" za politi ki poraz: "pa ceo svet je protiv nas". Tako er, njima bi sada dobro do ao vojni poraz od svjetskih snaga jer bi im to bila osnova za novi mit na kome bi se odgajale budu e generacije. Jadan je taj narod kome njegovi prvaci vje ito podvaljuju la i i svaku generaciju na temelju la nih mitova alju u smrt. 1. maja 1993. Naporna sedmica je pro la. Mnogo aktivnosti, mnogo zamora. Jo nije mogu e institucionalno djelovati ni na dru tvo, ni na dr avu. Zato sam krenuo sa osobnom inicijativom prema ljudima koji su od utjecaja. Procijenio sam da je klju no pitanje informiranje javnosti te da se raspravom o ulozi medija u sukobima Armije BiH i HVO mo e dospjeti do rasprave o dr avi i do odgovora na pitanje kakvu BiH eli SDA. U tom smislu sam obavio razgovor s Fikretom Muslimovi em, Rusmirom Mahmut ehaji em, Ivanom Brigi em (pomo nik komandanta Armije za moral), te Alijom Izetbegovi em. Iznio sam im tezu da mediji BiH podgrijavaju rat, da siju mr nju i elju za osvetom i kod Hrvata, i kod Muslimana, te da su njihove informacije direktno u slu bi armijske propagande. Ne znam da li su se slo ili sa mojim ocjenama, ali su prihvatili primjedbe o zna aju medija u zaustavljanju sukoba. Poslije tih razgovora susreo sam se s Mufidom Memijom kome sam otvoreno rekao sve moje primjedbe. Da je reakcija bila pozitivna svjedo i i to da sam imao osiguran nastup na TV, te sa eljkom Ivankovi em na Radiju. Oba istupa su dobro primljena, naro ito onaj na Radiju. Hrvati u Sarajevu su moj istup na TV primili s odu evljenjem, ak i neki Srbi. to se ti e Muslimana, postoje razli ite reakcije. Ve ina je prihvatila moje primjedbe Armiji, vlasti i politici zasnovanoj na poticanju sukoba. Me utim, krugovi bliski SDA su ili utljivi, ili primaju sa rezervom moje kritike. U svakom slu aju su svi iznena eni: u Sarajevu je kona no netko rekao otvoreno ono o emu se nije smjelo govoriti. SDA vodi pogre nu politiku prema drugima, te im je neobi no da netko ispada iz toga kli ea. Oni su prijem ivi samo za one koji ih podr avaju bezrezervno. U suprotnom, vole da si im otvoreni protivnik. To je politika sli na svim totalitarnim partijama: ili si s nama, ili protiv nas. Ako im ve ne e slu iti, bolje je da si im neprijatelj - to je njihov stav.

Me utim, ja sam nastupio sa pozicije koja je objektivna i koja mi omogu uje da budem pravedan. Govorio sam o cjelokupnom doga anju, od po etka rata do danas, analiti ki i uz po tivanje injenica. "Herceg-Bosnu" nisam napadao apstraktno, negiraju i je potpuno, ve analiziraju i njene funkcije u ovom ratu. Time sam joj dao objektivno mjesto koje joj pripada u BiH, kritikuju i je sa pozicije hrvatskih interesa, kritikuju i njenu politiku i vlast kao porazne za Hrvate. Ta kritika mi je omogu ila otvaranje prostora za ozbiljne primjedbe B-H vlasti. Pokazao sam, zapravo, da su se politika iz Gruda i iz Sarajeva me usobno odr avale i podgrijavale, a da su narodi patili i stradali. Tako sam dobio priliku da otvoreno prigovorim vlastima na pona anju Armije BiH i njenom stvarnom polo aju, te njenoj propagandi i medijima koje je stavila u slu bu. Tako er, poku ao sam jasno obraniti Kiseljak od jednogodi nje antipropagande, imaju i na umu da je Kiseljak u tome samo simbol hrvatstva. Bo e, kako li e sve to biti primljeno u unutra njosti, i da li su to uop e gledali? Brinem za svoje. Nemam nikakvih vijesti. Telefoni jo ne rade. Danas je 1. maj. Na e cvije e i na vo njak danas cvatu. Da li je radost oko njih? Oko moje zgrade padaju granate i lete rasprskavaju i meci. Sjedim u hodniku jer sam procijenio da je najsigurniji.

Rat se iri
10. maja 1993. Od danas ve mo emo koristiti prostorije Stranke u Radi evoj ulici br. 4. Imamo ivu telefonsku liniju, treba samo priklju iti aparat i to je ve neki po etak. U ovako razru enom gradu ovo su dobri uvjeti za rad. Namje taj emo dobiti od donatora. Ljudi e imati, kona no, gdje navratiti, imat e mjesto za okupljanje i razgovor. A kako se razvija vojno-politi ka situacija to e nam biti veoma potrebno. Ju er su se u Mostaru i dijelu Hercegovine produbili sukobi Armije BiH i HVO. Informacije su nepotpune i jednostrane tako da je te ko znati istinu. Uglavnom, me usobna optu ivanja su ru na i deprimiraju a. Ljudi ginu na obje strane, narod ponovno strada. Najgore je u svemu tome to postoji odlu nost na obje strane da se ide do kraja i da se oru jem razrije e politi ki konflikti. To, naravno, najvi e odgovara agresorima na BiH jer se njihovi zlo ini time relativiziraju pred svijetom. Vojna intervencija koja je bila na pragu zaustavljena je ponovno. Nastavak ovih sukoba dovodi u pitanje provedbu Wens-Owenovog plana. Politika M. Bobana je jasna ve odavno: on ne odustaje od "Herceg-Bosne" jer je to najbli e Tu manovoj fiks ideji o obnovi Primorske banovine iz 1929. godine. Me utim, politika koju vode Muslimani jo je nejasna. Oni su potpisali preksino prekid vatre sa Srbima, da bi se odmah ujutro obnovili sukobi na svim dodirnim ta kama u "Herceg-Bosni". Po informacijama sarajevskog radija HVO je napao; po informacijama hrvatskog radija Armija je napala. Me utim, to pitanje sada i nije va no. Treba se pitati to je uzrok i cilj tih sukoba i za to ih nema u dolini Usore i tuzlanskoj regiji? Armija je razoru ala HVO u Zenici, tamo su neki ljudi ubijeni u toj operaciji, oko 500 ljudi je zatvoreno. Tu se Armija odlu ila da stavi pod svoju komandu HVO. U Mostaru je HVO htio isto uraditi s Armijom. To je izazvalo sukob, sada se samo o njemu govori, Zenicu nitko ne pominje. Wens-Owenov plan se, dakle, provodi bez jedinstvenog kriterija, i provodi ga svatko kako mu odgovara i u skladu sa snagom kojom raspola e. Zato je bitno da ovaj plan provedu oni koji su ga i donijeli, te da se provodi pod njihovom kontrolom. U protivnom, sukobi e se iriti i prakti ki onemogu iti provedbu tog plana. U tome e svatko poku ati stvoriti neku svoju etni ku zajednicu. to nam je initi kad sve to znamo? Prvo, trebalo bi zaustaviti sukobe da narod vi e ne strada, a time stvoriti bar neku mogu nost za politi ko rje enje sporova. Svjesni smo da e to i i te ko, bojim se da je ve razoreno ono na emu se mogao graditi zajedni ki ivot. Me utim, to vi e i nije va no: treba zaustaviti stradanje naroda. Nama su na raspolaganju politi ka sredstva, svi drugi imaju oru je. Ru ao sam, ju er, poslije mise, sa msgr. Pulji em. (Dr ao je misu na M. dvoru). Bio je zabrinut kao i ja, bio je ogor en na postupke Bobana i Tu mana koji sve nas ovdje rtvuju, bio je deprimiran. Rekao je, dodu e, da pored svega to znamo i osje amo moramo istrajati u upornosti da za titimo Hrvate u Sarajevu, i svim drugim dijelovima izvan Hercegovine. Dogovorili smo se da svi javno istupimo u tom cilju i da se odredimo prema ovim sukobima: on kao sve enik, ja kao ef politi ke stranke Hrvata, Zeli kao zapovjednik HVO u Sarajevu. Tako smo i uradili i spasili svoju savjest.

Me utim, ve je postalo uo ljivo da nitko od Muslimana ne istupa od kad su ovi sukobi krenuli, da se nitko ne ogra uje od onoga to ini Armija. To je dokaz da su oni svi jedinstveni u stavu prema tim sukobima, da su homogeni i da imaju beskrajno povjerenje u postupke svojih vode ih ljudi i Armije BiH. To je opasno i za njih, i za nas. Prvom prilikom treba im to javno re i. Oni se pona aju kao da ih se ti sukobi ne ti u, oni ne pokazuju zabrinutost. Ili su potpuno sigurni u kona ni ishod tih sukoba u njihovu korist. A kako je to mogu e, kako je mogu jednostrani interes u BiH. To je ludost i kraj ove dr ave. Mo da kraj i njenih naroda. 11. maja 1993. Sukobi u Mostaru se ne smiruju. Razmijenjene su poruke Izetbegovi a i Tu mana, izdata naredba da se prekine borba (Izetbegovi i Boban), Vije e sigurnosti UN zasjedalo radi toga i optu ilo hrvatske snage kao krivce, me utim, ljudi i dalje ginu, patnje naroda se produljuju. Drugi dan primirja u Sarajevu. Jutarnje sunce izmamilo pti iji pjev u parku pored zgrade Predsjedni tva; do sada se u ovom gradu ule samo pucnjava i eksplozije granata. Na ulicama mnogo ljudi. Svi u urbani, ali i opu teni, bez uobi ajenog gr a u hodu. U Titovoj ulici veliki red - ka u da se ekaju cigarete. Da li je ovaj grad po eo da ivi? Da li e ovi ljudi, koji su u njemu ostali, mo i i znati ivjeti normalno? Sreo sam Kasima Begi a i pitao ga to je sa formiranjem nove muslimanske stranke. Rekao mi je da svi oklijevaju iako svi o tome pri aju i to pri eljkuju. Navodno, nitko ne e da se prihvati rukovodstva. Rekao sam mu da je iz tog nacionalnog korpusa neophodna barem jo jedna stranka i da HSS BiH ne mo e u SDA imati prave partnere. Njihova politika je nejasna i neiskrena.

Dogovor u Kara or evu
23. maja 1993. (Sisak) ... U petak je u Zagrebu po eo me unarodni simpozij (politi ko savjetovanje) na temu: "Solidarnost ugro enih nesrpskih naroda, preduvjet europske i svjetske solidarnosti". Organizator je HKDU u suradnji sa katoli kim sveu ili tem u Giessenu. Impozantan skup sa mnogo poznatih imena i predstavnicima velikog broja politi kih stranaka. (Jedino nikog iz HDZ-a i zvani nih vlasti). Ja sam govorio na poslijepodnevnoj sesiji. Govorio sam druga ije od ostalih, bez iluzija i sa golom istinom o stanju u BiH. Tema mi je bila: Demokratizacija BiH - pretpostavka muslimansko-hrvatske suradnje... Poslije mog istupa prof. Biland i je razgovarao sa mnom u pauzi, a Gor ak nije mogao sa ekati ni pauzu pa mi je odmah pri ao i zamolio da iza emo u hol. elio je da mu jasnije i op irnije izlo im svoje teze, ak ih je kopirao iz mog bloka i u tako sirovom obliku odnio. Biland i me uvjeravao da je Tu man odlu an u podjeli BiH i da e te ko odustati od te namjere. Sutradan, u subotu, skup je nastavio s radom. Oti ao sam ponovo tamo, sreo se sa fra Petrom, te smo zajedno obavili zna ajan razgovor s Tomcem i Biland i em. Oni su nam prezentirali stanje u vladaju oj stranci (HDZ) u kojoj je postojao tihi razdor. Neslaganje je uglavnom na liniji odnosa spram BiH: na jednoj strani je tvrda linija s Tu manom, u kom, Vukojevi em i hercegova kim lobijem, na drugoj strani su Manoli , Mesic i Gregori sa svojim krugom koji se bore za nepodijeljenu BiH. Oporba je na strani ovih drugih, ali je njen problem odgovornost spram "hrvatskog jedinstva" koje je sada neophodno zbog me unarodnog polo aja Hrvatske. Me utim, i Tomac i Biland i su ve poljuljani u uvjerenju da Tu mana treba podr avati bez rezerve i pitali su se nije li krajnje vrijeme da se otvori rasprava u Saboru o BiH, makar to dovelo do njegovog rascjepa. Ve su ustra eni da bi daljnja podr ka Tu manu mogla Hrvatsku strmoglaviti. U tom razgovoru Biland i nam je objelodanio svoje sudjelovanje u Kara or evu na susretu Tu mana i Milo evi a. On je bio lan ekspertne grupe koja je imala zadatak napraviti etni ku podjelu BiH izme u Hrvata i Srba. U toj grupi s hrvatske strane bio je i Josip entija, koji je nakon tog susreta odmah podnio ostavku jer se s tim prije svega nije politi ki slagao, a s druge strane nije postojala mogu nost "stru nog" obrazlo enja podjele BiH. Biland i nas je uvjeravao da je tako er istupio iz te komisije, ali da je ona nastavila raditi i bez njega. Ovo svjedo enje Biland i a bio je prvi dokaz da se vojni sukobi u BiH, posebno rat Hrvata i Muslimana, odvijaju po

scenariju koji je davno napravljen i koji mi je prezentirao Mate Boban jo prije godinu dana. Bilo je to ono jutro kada je Skup tina RBiH izglasala raspisivanje referenduma o samostalnosti Bosne i Hercegovine. To je najdramati nija no u mome ivotu. Nakon toga, potpuno iscrpljen, jedva sam do ekao da idem ku i u Kiseljak. Moj prijatelj Pa ko iz Kre eva, zastupnik HDZ-a, s kojim sam ina e dolazio zajedno na sjednice, rekao mi je da e biti u autu pored mog fakulteta te da trebam po uriti. Kada sam iza ao na plato Skup tine do ekao me o tar i prohladan jutarnji zrak. Jo se nije bilo razvidnilo. Uz zgradu Filozofskog fakulteta stajao je upaljen d ip mog prijatelja. Kada sam u ao, na stra njem sjedi tu vidio sam Matu Bobana. Pa ko me po urio upozoriti da Mate eli sa mnom razgovarati. Bobana sam poznavao samo iz vi enja kao lana Skup tine i kluba HDZ-a. On je ina e bio zastupnik koji se nije eksponirao na sjednicama i mislim da nikada nije iza ao za govornicu da ne to ka e. Uz to, nije imao nikakvu zna ajnu funkciju u HDZ-u. Boban nije pravio nikakav uvod. Odmah je pre ao na stvar. Rekao je kako je veoma va no da razumijem ovu situaciju i kako moja uloga u njoj mo e biti zna ajna. Tvrdio je da sam "predsjednik" insistira na tome, misle i na Tu mana. Prema njegovim rije ima, slijede povijesni doga aji u kojima bi "njima" bilo veoma va no da budem uz "njih" i da preuzmem neku va nu funkciju. Insistirao sam da mi objasni o kojim se doga ajima radi. - Mi pravimo svoju dr avu, rekao je. - Koju dr avu, pitao sam. - Hrvatsku dr avu, odgovorio je nervozno i opsovao Isusa (psovka koju ne mogu ni izgovoriti, a koja je njemu izgleda bila po tapalica). Zastao sam i okrenuo se prema njemu na sjedi tu, iako je to bila neudobna poza. elio sam ga gledati dok govori. Njegovo vo tano lice se jedva razabiralo na prigu enom unutarnjem svjetlu automobila. Nastavio je mirno. - Pravimo svoju dr avu u Bosni i Hercegovini koja e biti u granicama biv e Banovine. Drugu polovicu e uzeti Srbi. To je velik i va an projekat. Treba nam jer ti zna kako se to radi. Ti si pametan ovjek. Predsjednik te cijeni. Mi emo to napraviti i bez tebe, ali je va no da bude s nama. Da ne bude protiv nas. - ekaj, Mate, prekinuo sam ga. Da li vi ra unate s tim da e u toj va oj dr avi biti pola Muslimana. ta e oni re i o tome. (U glavi su mi bili svje i podaci iz etni ke karte BiH koju smo u na oj stranci bili napravili). - Kojih Muslimana, pitao je kao da prvi put uje za njih. - Ovih koji su se pro le godine tako izjasnili na popisu, odgovorio sam. Od Kotor Varo a do Neuma njih je u strukturi stanovni tva preko 40%. - To ne postoji, opet je reagirao nervozno. - Kako ne postoji. - Lijepo, i opet je dodao te ku psovku. Oni e se morati izjasniti ili kao Hrvati ili kao Srbi. - A ta ako se ne izjasne, upitao sam ve sa strepnjom i zebnjom. - Onda emo ih pobiti. - Stani, Mate, prekinuo sam ga. Vi ete pobiti pola stanovni tva ove zemlje. Zna li ti, Mate, da je to nemogu e, da je to zlo ina ki projekt, i ti mene zove da u tome sudjelujem. Govorio sam ubrzano, ne vi e kao odgovor, ve kao optu bu. - Mi emo to zavr iti za petnaest dana, prekinuo me je i nastavio. - Oni nemaju ni ta, nisu se organizirali, a mi imamo vojsku, imamo naoru anje, imamo sve. - Ali to je zlo in, nastavio sam otimaju i se ve s njim za rije i. Ti mene zove da sudjelujem u zlo inu. Ne ete u tome uspjeti, Muslimani e se organizirati kad u to krenete i pobijedit e. Napravit ete zlo in, izgubit ete rat i bit ete krivi, govorio sam ve bijesno i bez reda. Ponavljao sam: ti mene zove da sudjelujem u zlo inu; ja sam ozbiljan ovjek; ja mogu sudjelovati samo u onome to je ostvarivo«

- Ti si profesore lud, ti ni ta ne razumije . Ovo je povijesna situacija, ponovo me prekinuo. - Ja dobro razumijem, ali vi ne razumijete. Bosna se ne mo e podijeliti bez zlo ina. Ne ete uspjeti i odgovarat ete jednog dana za to. - Znao sam da si lud, ali nisam znao da si toliko lud, rekao je to ne vi e kao konstataciju, ve kao zaklju ak razgovora. - Vozi, ja u u "Holiday" na spavanje. - Mate, ima jo ne to to ti elim re i. Ne samo da ne u sa vama, ve kad krenete u taj projekt, ako Muslimani budu branili Bosnu i Hercegovinu, ja u biti s njihove strane, rekao sam mirno i sa suzama u o ima koje se sre om nisu vidjele. Do hotela smo do li utke. On je tu iza ao, a mi smo nastavili za Kiseljak. Ni ta nismo govorili. Zanijemili smo obojica. Razmijenili smo uko ene poglede pred mojom ku om, gdje sam iza ao. Pa ko je produ io u Kre evo.

Nova faza dogovora o podjeli BiH
6. juni 1993. (Sisak) Ju er i prekju er sam bio u Zagrebu. Tamo se odr avao sastanak urednika i novinara BiH i hrvatskih medija. Ideja je bila da se postigne dogovor o prekidu medijskog rata i tako pomogne zaustavljanju sukoba Muslimana i Hrvata u BiH. Naravno, sastanak ne mo e imati nikakav u inak izuzev to je pru io priliku svima da jedni drugima ka u to misle, ak da iskale bijes. Novinari su samo sredstvo u funkciji politika koje se vode i koje se sukobljavaju. Bez politi kog sporazuma niti e prestati oru ani, niti verbalni sukobi. Zanimljivo je da su iz Gruda na sastanak do li: Vegar, kao predstojnik HVO za informiranje, Slobodan Lovrenovi kao savjetnik M. Bobana za informiranje i nezaobilazni S. agolj. Iz Sarajeva su bili: . Ivankovi , kao direktor B-H PRESS-a i V. Bili kao ef deska TV. M. Memija, kao generalni direktor RTV BiH, navodno nije mogao iza i radi prekida zra nog mosta sa Sarajevom, a A. Zuli , koji je uspio sa ostalima iza i dan ranije nije ni u estvovao u razgovoru. Sam po sebi razgovor je bio interesantan jer su dopisnici iznosili ne samo primjedbe jedni drugima, ve i svoja iskustva koja su veoma bogata. Odsustvo ljudi iz politike i dr avne vlasti, a oni nisu ni pozvani, otkriva da organizator i nije imao ozbiljnih namjera. (Za ovu ideju sam uo od P. Juri a jo neki dan, a suorganizator je bila i B-H ambasada u Zagrebu). Naime, sve je ovo li ilo na klasi ne komunisti ke skupove koji su ostavljali privid dobre volje da se stanje mijenja i privid da se ne to zbiva. U su tini, ili se eli na tim skupovima uti ne ije mi ljenje koje jo nije do kraja poznato, ili se radi o najobi nijoj paradi koja je sama sebi svrha. Mnogi od u esnika su to osje ali i poku avali iskazati, uvi ali su i sami da su u zamci, da ne mogu pomiriti svoj profesionalizam sa svojim "gazdama" u glasilima, niti moral sa istinom. Zapravo, oni osje aju, a to ne mogu da sublimiraju, da je poredak vrijednosti za novinara u suprotnosti sa poretkom vrijednosti politike. (A novinarstvo je uvijek u slu bi neke politike). Za novinara je najvi a vrijednost istina, zatim dolaze sloboda i jedinstvo. To bi trebao biti njegov poredak vrijednosti. U politici je to obratno: najvi a vrijednost je jedinstvo, bilo strana ko, stale ko, narodno ili dr avno, zatim dolazi sloboda, pa tek istina. Istina ak mo e izostati, ona se u politici mo e i pre utiti ili odgoditi. U politici istina ak mo e biti i tetna, i to je tako od propasti anti kog ideala demokracije. Gospoda iz Gruda pona ali su se kao zasebna delegacija i tako su nastupali. Interesantno je bilo da su na kraju pristali ( ak tra ili) da im tro kove boravka u Zagrebu snosi B-H vlada, odnosno Ambasada, te su rado oti li na ve eru koju je ova novinarima i u esnicima skupa iz BiH organizirala. Nisam oti ao tamo, nisam imao volje ponovno biti sa tim ljudima bez morala i asti.

Va no mi je da sam se sreo sa . Ivankovi em. Upoznao sam ga sa mojim aktivnostima ovdje i daljim namjerama. Od njega sam dobio informacije o aktivnostima HSS BiH u Sarajevu. Oni su ve formirali gradsku organizaciju i sada ire aktivnosti na op ine. Sreo sam se i sa M. Peji em, koji je lan na eg Glavnog odbora, a koji je privremeno u Zagrebu sa obitelji. Dao sam mu materijale i upute o tome to bi sve trebalo raditi za stranku ovdje u Zagrebu. Rado je to prihvatio. Razgovarali smo dugo o povratku na ih ljudi u BiH, posebno u Sarajevo. Slo io se sa mnom da nam je to prvi posao, da se moramo dobro organizirati, osigurati sve ivotne uvjete za povratak. Prvo treba vra ati intelektualce jer e za njima do i i obi ni na ovjek. Treba kod ljudi stvoriti osje aj sigurnosti, posvjedo iti im mogu nost ivota u Sarajevu. 17. juni 1993. ( apljina) tampa, radio i TV su danas i ve eras op irno izvijestili o ju era njim razgovorima u enevi. Tu man je na konferenciji za tisak u Zagrebu poku ao objasniti svoje pona anje na tim sastancima, upinju i se da prikrije nervozu i svoj zavjereni ki odnos prema Muslimanima. Prozirno je poku avao prikazati se kao pravednik, verbalno tite i prava Muslimana u BiH. A svako prozirno nastojanje postaje odvratno. Ne udim se uop e to Muslimani i dalje napadaju Hrvate u srednjoj Bosni (tamo gdje su ja i), to nas pale i progone, ukoliko su nas do ivljavali kroz Tu manove istupe. Rezultat enevskih pregovora je napu tanje Wens-Owenovog plana i dogovor Tu mana i Milo evi a (po tko zna koji put) o podjeli BiH na tri etni ke dr avice, koja bi se podjela prikrila navodnom konfederacijom me u njima i povlasticama koje bi Srbi i Hrvati dali Muslimanima. Agonija Muslimana se, dakle, nastavlja, rat se produ uje, a uz Muslimane stradat e veliki broj Hrvata koji su sudbinski za njih vezani. Tu man kona no otkriva pravo lice: za nekih 200 tisu a Hrvata Hercegovine, rtvovao je pola milijuna Hrvata u Bosni i Posavini, i jo nebrojeno mnogo Muslimana. On pokazuje da vjeruje Milo evi u i sporazumu koji je s njim postigao. Me utim, jo uvijek su sve karte na stolu. Jo nisu isku ani svi mogu i savezi u ovom ratu. Tu man ni u primisli nema mogu nost muslimansko-srpskog saveza koji bi potpuno dokraj io Hrvate u BiH i koji bi Hrvatsku bacio na koljena. On zaboravlja da je borba za BiH borba za politi ko savezni tvo sa Muslimanima. Siguran sam da Milo evi to zna. Uostalom, koliko je savez sa Milo evi em mogu pokazat e sutra nji referendum Srba u tzv. SRK. Ukoliko ga ovaj zaustavi, zna i da se dogovor po tuje, ukoliko ne, Tu man e biti jo jednom namagar en, a Srbi e stvoriti "Zapadnu Srbiju". Uz pomo Muslimana mogu ostvariti teritorijalni kontinuitet sa Srbijom, a Srbi Muslimanima mogu pomo i u zauzimanju doline Neretve i izlasku u luku Plo e. Sve politi ke opcije jo su u igri. Ono to je sigurno ispalo iz igre to je BiH. Te dr ave vi e nema niti ima izgleda da e je biti. Svijet je odigrao svoju sramnu ulogu: uni tio je jednu dr avu i dva naroda. Lavovski dio posla u tome uradila je slu bena Hrvatska. Hrvatska i Hrvati posta e dio sramne povijesti Europe, a njihov cinizam i vjerolomstvo moglo bi se sru iti i na njih. Poznato je da svatko trpi po nu nosti svoje slobode. Tu man je odabrao taj put za sebe, za Hrvatsku i Hrvate i te ko svima nama kad se ova povijest bude ispisivala. Jedina svijetla ta ka hrvatstva u ovim trenucima jeste Katoli ka crkva u Bosni i nekolicina intelektualaca. Crkva je sa uvala i svoju moralnu vertikalu i svoj politi ki princip. Nadbiskup Pulji spa ava ast Hrvata, danas je obi ao krajeve u kojima su sukobi HVO i Armije BiH i on e imati pravu informaciju o svemu. Njegov sud e biti jedini mjerodavan. Izvje taji tiska i ostalih medija u Hrvatskoj, zasnovani na svjedo enju agolja, iji nemoral nije vi e karakterna crta ve zanimanje, ne samo da su nevjerodostojni i nepouzdani ve naj e e hu ka ki. Iz svega toga proizilazi samo patnja naroda, egzodus i zlo ini. Nadam se da e se jednoga dana istina znati i da e svi koji su ovo stanje proizveli biti imenovani. Odgovarati sigurno ne e jer su se zlo inci uspjeli dogovoriti da bi svoje zlo ine relativizirali. Jedino to mi nije jasno jeste pona anje Hrvata iz Vukovara i ostalih dijelova Hrvatske gdje su im Milo evi evi etnici napravili nezapam ene zlo ine: nemaju nikakvog odnosa prema ovom dogovoru Tu mana i Milo evi a. Dijele i BiH, rtva i krvnik su se izjedna ili i postali obojica krvnici na rtvovanju tre eg. Ho e li biti dovoljno pravde i dovoljno istinoljubivih ljudi koji e o tome pronijeti glas po svijetu.

Sarajevska konfuzija
20. srpanj 1993. Konfuzno i nedefinirano politi ko stanje se nastavlja. Izetbegovi jo ne zna, i pored pozitivne odluke Predsjedni tva od neki dan, da li e dr avna delegacija i i na pregovore u enevu. Tek sino je data naredba o prekidu sukoba Armije BiH i HVO na kojoj smo inzistirali (prvo nadbiskup i provincijal,

zatim ja na sastanku s Predsjedni tvom BiH prije tri dana, zatim nas trojica na sastanku s Izetbegovi em i Deli em). U me uvremenu se ostvaruje ono to sam predvidio: na terenu se vojnom silom nastoji stvoriti pozicija za pregovore. Fojnica je zauzeta i ve su emitirana svjedo anstva UNPROFOR-a o tome ta su tamo zatekli kada su ju er uspjeli u i u taj gradi , koji je donedavno ivio potpuno mirno, gotovo idili no. Izvje taje zvani nika UNPROFOR-a, Armija, Radio i TV Sarajevo su potpuno izokrenuli u svom propagandisti kom stilu. Za sve se optu uje HVO Fojnice. Pouzdano znam da je Fojnica napadnuta od strane Armije i to poslije potpisivanja sa HVO dokumenata o neutralnosti tog gradi a. Stanovni tvo je bje alo pred provalom armijskih snaga koje su divlja ki upale u grad i okolna sela. Kre evo i Kiseljak se tako er i dalje napadaju. Ukoliko bi probili obranu, Armija bi tamo napravila masakr. Sistematski je razvijana mr nja protiv Kiseljaka punu godinu dana. Imam osje aj, a mnogi su mi to neposredno potvrdili, da nema Muslimana koji ne bi elio da se Kiseljak sravni sa zemljom. Marija mi je uspjela javiti preko Siska da je ju er pala jedna granata pored ku e (u vo njak), ali na svu sre u nitko nije stradao, iako su djeca bila vani. Petar Jan je i dalje na prvoj liniji obrane prema armijskim snagama koje napadaju iz pravca Visokog. Uzaludno poku avam prona i na in da ih evakuiram iz tog pakla. Sarajevo i dalje ivi svoju agoniju. Ljudi su na izmaku snaga, duhovno slomljeni, bez nade i ohrabrenja. Svi tragovi veselosti i ezli su sa njihovih lica. Brige i psiholo ka iscrpljenost u inila ih je starijima nego to jesu. Tu ne kolone ovih dana se kre u po ulicama, vuku i na kolicima bidone i burad za vodu. Hodaju za vodom kao za izgubljenom sre om. Mnogi se povijaju pod grozdovima kanistera koji na njima vise. Gradom je zavladala utnja. Ljudi se pozdravljaju pogledom. Bijelim i dugim pogledom. Svatko u o ima drugog nastoji otkriti nadu. A onda ganuto prolaze jedni pored drugih, poprave konopac na ramenu na kome visi desetak kanistera s vodom, obore glavu, stegnu lice i srce. Nitko da ih ohrabri, da ih utje i. Politika se zatvorila u zgradu Predsjedni tva i oni koji se njom bave te ko da primje uju to se okolo zbiva. U toj zgradi se prave kadrovske kombinacije, ljudi se bore da zadr e svoje funkcije, prave se spletke i politi ke igre. Vr e se stalno smjene na odgovornim funkcijama. Predsjedni tvo RBiH je pred odlukom: prihvatiti nastavak rata ili prijedlog o konfederalizaciji. I jedno i drugo je kapitulacija, samo to izme u to dvoje postoji vremenski pomak i razli it broj rtava. Zapravo, bez pomo i svijeta agresor se ne mo e vojni ki poraziti. Svijet, me utim, ne eli vojno uplitanje u sukob. Tako prisustvujemo svojevrsnom apsurdu: agresor je moralno-politi ki pora en i osu en, ali mu se vojna osvajanja priznaju. To je taj svijet u kome ivimo. Predsjedni tvo nema tre e mogu nosti koja bi uklju ivala i satisfakciju za pretrpljenu agresiju. Bosna i Hercegovina je pred uni tenjem i Muslimani su pred uni tenjem. U agoniji u koju su dovedeni izabrali su pogre an izlaz: u li su u sukob s Hrvatima u srednjoj Bosni tra e i sebi ivotni prostor. Tako e i taj dio Hrvata povu i za sobom u ponor. To, naravno, ne amnestira hrvatske fa iste od zlo ina koje su napravili. Oni danas likuju jer su, navodno, natjerali Muslimane da "otkriju" svoje prave namjere u Bosni i Hercegovini. A Muslimani su jadni i uni teni, od agresora fizi ki, od vlastite pogre ne politike - politi ki, jer nije znala dobiti prave suradnike u ovom ratu. Sada e stradati u uzajamnom sukobu sa Hrvatima i to e biti kraj i jednih i drugih u najve em dijelu BiH. Muslimane je ostavio svijet, Hrvate je prodao Tu man preko Bobana. Kada bi barem to shvatili i zaustavili me usobne sukobe. To se, me utim, ini nemogu im u ovoj fazi. Naredba Predsjedni tva o obustavi borbi je bez stvarnog u inka. Ona je izdata da bi umirila njihovu savjest i iza la u susret na im zahtjevima. Nemo an sam. Ne znam to initi. Tra e da idem u enevu u sklopu dr avne delegacije. Kako oti i dok se napada srednja Bosna, dok granate padaju oko moje ku e. ime opravdati taj odlazak dok i sam strahujem za ivot mojih najmilijih. Gdje je u svemu tome moja Bosna, ona od Save do Neuma, ona s kojom lije em i ustajem. Kako je obraniti od zlikovaca koji po njoj haraju i od evropskih licemjera koji joj spremaju neki novi kroj. Kada bih je mogao staviti na dlan hodio bih po svijetu kao prosjak i molio za nju. Kako je sa uvati tako krhku i nejaku kada je uz nju samo ljubav, a protiv nje oru je i mo . I to mogu u initi ja sa mojim snom u ovoj surovoj stvarnosti. to mogu moje ideje povezane kao pau ina naspram divljih svinja koje prolaze kroz njih i kidaju ih. Ipak, nema predaje. U ovom bezizlazu mora biti spas. Nikada se do kraja ne ostvaruje ono to ljudi zamisle. Mora postojati neko zrnce izvan njihovog utjecaja, treba zavaljati to zrnce kao grudvicu snijega i strpljivo ga gurati ispred sebe.

enevski lavirint
Dan 27. srpnja 1993. (Généve). Ju er smo stigli u enevu, odsjeli smo u hotelu "President". U Zagrebu, na aerodromu, sarajevskoj delegaciji pridru ili su se Boras i Akmad i . Sino me Lasi pozvao u svoju sobu na razgovor. Tamo sam zatekao Borasa i Akmad i a. Bez uvoda, direktno, Akmad i je konstatirao, kao da se radi o gotovoj stvari, da moramo djelovati jedinstveno. Rekao sam mirno, ostavljaju i mogu nost za razgovor, da to elim i da to moraju biti konkretna pitanja, a ne nikako neko neodre eno i apstraktno jedinstvo. elio sam ih uvjeriti da mi moramo u initi sve da se sa uvaju dva klju na interesa u dogovoru koji slijedi: prvo, to je interes Hrvata u BiH, drugo, to je Hrvatska kao dr ava. Upozorio sam da tu postoje velika razila enja oko rje enja koja mogu sa uvati ta dva interesa. Akmad i i Boras su poku ali uvjeriti me da se to ostvaruje tzv. srpsko-hrvatskim sporazumom, to sam osporavao ne samo ja ve i Lasi . (Lasi evo istrajavanje u tome me prijatno iznenadilo, to dokazuje da se on dr i dogovora koji smo postigli u Sarajevu kod nadbiskupa Pulji a). Uvjeravao sam ih da konfederalizacijom BiH najvi e gube Hrvati. Takvim sporazumom Srbi dobivaju svoju dr avu koju e ujediniti sa Kninskom Krajinom i sa Srbijom; Muslimani dobivaju tako er svoju dr avu. I iz jedne i iz druge, Hrvati e morati odlaziti ukoliko se ne osiguraju njihova ljudska i gra anska prava institucionalno, na nivou dr ave BiH. U obrani svojih stavova Boras i Akmad i su otkrili da pristaju i dalje na politiku etni kog i enja, samo to ono treba biti u formi mirnog i "dobrovoljnog" preseljavanja. Njima treba sporazum samo zbog toga, njima treba mir da bi se dovr ili u druga ijoj atmosferi i bez nasilja procesi koje su otvorili. O tro sam reagirao na to i tvrdio da se narod ne eli preseljavati i da nitko nema pravo stvarati uvjete za to i sporazume koji bi to omogu avali. (Argumente crkve nisam jo htio iznositi jer bih ih uzalud potro io). Lasi ih je poku avao uvjeriti da 10 provincija Vens-Owenovog plana nisu vi e realna osnova teritorijalne konstitucije dr ave i da Muslimani na to ne e pristati. Vojske su na terenu zauzele silom ono to politika nije mogla, a injenice pokazuju da HVO svugdje gubi bitke i da hrvatski narod uzalud strada. Lasi je to dokazivao vrlo u ljivo. Njihovi odgovori su bili veoma glupi i politi ki katastrofalni, u stilu: ukoliko ne pristanu mi emo pustiti etnike da zauzmu i Bugojno i dolinu Usore. Ostalo mi je samo da rezignirano konstatiram da to ne e biti "uzimanje" gradova i teritorije samo od Muslimana, ve i od Hrvata, na to nisu imali odgovor. Poslije toga diskusija je krenula na drugu stranu, o samom prijedlogu Predsjedni tva RBiH. Ja sam im iznio stav HSS-a iza koga u stajati. Tada su ve bili kooperativniji, sa dosta slaganja sa mojim idejama. Tvrdio sam da je za Hrvate najbolja varijanta da se ostane kod "savezne dr ave", a da se savezne jedinice formiraju tako to e se njihove provincije povezati institucionalno, a ne teritorijalno-federalna forma. Ukoliko se nastavi sa teritorijalnim povezivanjem, rat e se nastaviti i Hrvati u BiH e ga izgubiti. Sa mojim ocjenama i prijedlozima su se deklarativno slo ili. (Vjerojatno dok to ne provjere kod Bobana). Uvjeti da se moj prijedlog realizira su: 1. vra anje okupiranih teritorija; 2. vra anje prognanih i izbjeglih na svoja ognji ta. Slo ili su se i s tim. U 10 sati, jutros, imali smo sastanak sa Predsjedni tvom RBiH. Ve je stigao i Fikret Abdi i priklju io se sastanku. Odmah na po etku izbile su varnice oko procedura koje su ovdje su tinske: ko e s kim pregovarati, koja je uloga Predsjedni tva, a koja stranaka. Nakon u i i napu tanja sastanka (M. Filipovi ), dogovoreno je da se Predsjedni tvo bez predstavnika stranaka sastane danas i raspravi svoje unutra nje probleme i poku a do i do suglasnosti oko prijedloga koji je osnova za razgovor, a koji je napravljen u Sarajevu bez Borasa, Akmad i a i Abdi a. (Dodu e, oni su osnovu tog prijedloga utvrdili u Zagrebu, 11. ovog mjeseca). to se ti e pregovora sa drugim dr avama (Hrvatska i Srbija), u njima treba sudjelovati cijelo Predsjedni tvo. Sa supredsjedateljima treba razgovarati u pro irenom sastavu

(i predstavnici stranaka), a sa predstavnicima HDZ-a i SDS-a treba razgovarati kompletno Predsjedni tvo kao kolektivni ef dr ave i u te razgovore trebaju biti uklju eni i predstavnici oporbe. Kada se do lo do kakvog-takvog sporazuma oko toga (nakon sat i pol rasprave) do la je vijest da supredsjedatelji (lord Owen i Stoltenberg) ele razgovarati u 15 sati sa Predsjedni tvom, a u 16.30 sa predstavnicima oporbenih stranaka. Tako je barem jedna dilema razrije ena. Tada je Bartolomeo (predstavnik ameri ke administracije na pregovorima) tra io susret s Izetbegovi em, sastanak je zbog toga prekinut, a poslije toga, po to je ostalo vremena do 15 sati, Predsjedni tvo je nastavilo sjednicu bez nas i to oko prijedloga platforme koju eli ponuditi za postizanje sporazuma. Mi, predstavnici oporbe, za eljeli smo im da usuglase stavove, da taj papir iz Sarajeva, odnosno Zagreba, jedinstveno ponude kao temelj pregovora. Tada smo iza li.

Owen-Stoltenbergov plan podjele BiH
28. srpnja 1993. Ju er, poslijepodne, razgovarali smo sa Owenom i Stoltenbergom. Poslije njihovog razgovora s Predsjedni tvom BiH htjeli su uti mi ljenje oporbe. Razgovarao je Filipovi , Durakovi i ja. Svak je imao svoj stav o budu em ustrojstvu BiH. Ali, bili smo jedinstveni u mi ljenju da BiH ne treba etni ki dijeliti jer e to zna iti nastavak rata. Ja sam govorio o tome da se moraju po tivati principi koji e omogu iti povratak prognanih i koji e skloniti vojske sa teritorija koje su silom prisvojene. Poku ao sam supresjedatelje uvjeriti da iznosim mi ljenje ve ine Hrvata iz BiH, te stav Katoli ke crkve koja e se suprotstaviti svakom obliku preseljenja naroda. Supresjedatelji su nas uljudno saslu ali. Stoltenberg je bilje io pone to u svoj blok, dok se Lord Owen potpuno dosa ivao: zijevao, brisao nao ale, vrtio ih u ruci i ina e odavao dojam nezainteresiranog promatra a. Iz svega to su oni nama rekli proizilazi da su do li na ovu konferenciju sa konceptom podjele dr ave na tri dijela. Stalno su se pozivali na realno stanje, na ono to su u inile vojske na terenu. Owen je o tome govorio kao o gotovoj stvari, "ostalo je samo da se Muslimani ubijede u to". U tom smislu je govorio da e "muslimanska republika" biti dovoljno velika da mo e primiti sve Muslimane, da e dobiti izlaz na more i na Savu, da e imati najve u podr ku u svijetu, dobiti najve u materijalnu pomo , imati najja u valutu i sl. Ja sam mu na kraju postavio pitanje da li e te republike koje zagovara imati homogenu teritoriju. Odgovorio je da je to najte e pitanje, te da je o ito da Cazinska Krajina i Posavina ostaju odvojene od svojih "matica". Bilo je sasvim o ito iz toga odgovora da oni imaju jasan koncept o podjeli BiH na tri dr avice. Jutros su razgovori nastavljeni. Prvo je Predsjedni tvo razgovaralo s Tu manom i Bobanom, oko podne s Milo evi em, Karad i em i Bulatovi em. Ujutro me probudio Lasi . Tra io je da do e kod mene u sobu. Prenio mi je mi ljenje Tu mana i Bobana s kojima je razgovarao sino . Rekao mi je da su njihovi stavovi katastrofalni: oni ele svoju dr avu u BiH, samo sa to ve im granicama. Htjeli bi tri provincije po Vens-Owenovom planu provesti u dr avu. Pri tome je Boban bio mnogo tvr i od Tu mana, a ak je tvrdio da sa Muslimanima ni ta ne eli dijeliti. Lasi je bio zbunjen i isprepadan. Tra io je da o tome upoznam nadbiskupa Pulji a u Sarajevu. urno i kradomice od uljao se iz moje sobe. Odmah sam zvao Sarajevo i dobio preko satelita nadbiskupa. Upoznao sam ga sa onim to mi je rekao Lasi . On je tra io da se dr imo dogovora koji smo kod njega postigli pred odlazak u enevu. Tako er, inzistirao je na sljede im stavovima: - Rje enje do koga se do e mora isklju iti daljnje sukobe i etni ka i enja. - Crkva ne e pristati ni na kakvo preseljenje naroda. - Na nivou dr ave BiH mora postojati institucija za za titu ljudskih i gra anskih prava. - Sarajevo treba biti exteritorijalan i otvoren grad. Ovo sam ispisao na jedan papiri i dostavio Lasi u u pauzi izme u sastanka sa "hrvatskom" i "muslimanskom

delegacijom". (Nadbiskup Pulji je obe ao da e poslati poseban telegram). "Hrvatska delegacija" je u razgovorima uglavnom ponovila ono to mi je Lasi jutros rekao. "Srbijanska delegacija" je oti la jo dalje: oni ele svoju dr avu u BiH koja bi obuhvatila 50% teritorije. Hrvatima ostavljaju 24%, a Muslimanima 26% od ukupne teritorije BiH. Na njihove prijedloge reagirao je Lasi tek onda kada su rekli da su sa Bobanom dogovorili da prava Srba u Mostaru predaju Hrvatima, a Boban za uzvrat predaje prava Hrvata Srbima u Sarajevu. Tako su definitivno priznali da imaju s Bobanom zavr enu trgovinu u kojoj smo mi, Hrvati srednje Bosne, prodani. Poslijepodne Izetbegovi nastavlja razgovore utroje, s Tu manom i Milo evi em. Cijela situacija je mu na. Po pona anju supresjedatelja svijet je odlu io podijeliti BiH. Nikoga vi e nije briga to e biti sa onima koji e biti manjine. Nama ostaje o ajanje i strepnja za ivote na ih najmilijih.

Logika podjele se slijedi
30. srpnja 1993. Pregovori se i dalje odvijaju logikom koju su Owen i Stoltenberg postavili u po etku. Stanje uspostavljeno silom je pretpostavka za sve to se ovdje zbiva, pravno stanje BiH je napu teno i po tuje se jedino omjer snaga na terenu. Primjetno je da je predsjednik Izetbegovi psiholo ki napustio tlo BiH, da li pod pritiskom logike pregovora, ili je ovo stanje pri eljkivao i ve odavno se nalazi u njemu. To ne mo emo znati. Neprestano se poziva na nemo da se u vojnom smislu ne to u ini, govori o realnom stanju u kome se nalazimo, uvjerava nas da se moraju prihvatiti uvjeti koji se nude ili nastaviti rat - a to mo e zavr iti potpunim porazom. Bosna i Hercegovina nema prijatelja, iza nje nitko ne stoji, na a diplomatija nije u inila ni ta. Danas smo ponovo imali sastanak sa supredsjedateljima (pro ireno Predsjedni tvo) na kome smo trebali odlu iti. Izetbegovi je prije toga postavio dilemu: ili prihvatiti prijedlog koji nam je ponu en, ili napustiti pregovore. Tu dilemu nismo prihvatili. Predlo ili smo da se ponude na razmatranje na e primjedbe na sporazum koji nam je dat, te ukoliko ih ne uva e da se tra i zasjedanje Upravnog odbora londonske konferencije. Kada smo poslijepodne sjeli s Owenom i Stoltenbergom, oni su nam obrazlo ili kako su na e primjedbe uva ene: Bosna i Hercegovina je po njihovom prijedlogu dr ava, ima me unarodni subjektivitet, ne e biti etni ki podijeljena, ljudska prava i slobode su garantirani. Rekao sam im, ukoliko je sve tako, da onda vi e ni ta nema sporno. Problem je samo u tome to nas njihov prijedlog ne uvjerava da je sve tako kao to ka u i zamolio sam ih da nas u to uvjere. Owen je dugo govorio i nastojao biti uvjerljiv listaju i papir koji je bio pred njim. Usprkos svemu, mene nije uspio uvjeriti da je u papiru eksplicitno ono u to nas je uvjeravao. Sa tim neodre enim uvjerenjem sastanak je naglo zavr en jer se trebao nastaviti tripartitno. S na e strane, ostali su Izetbegovi i Abdi . To je trajalo dugo. Iza est sati smo se vratili u hotel. Izetbegovi i Abdi su do li tek oko 19.30 sati. Ni ta nismo znali. Kada je nai ao Bakir (predsjednikov sin) upitao sam ga to su odlu ili. Rekao je da ni ta ne zna, da je pitao nekoliko puta to je rezultat razgovora, ali nije dobio odgovor. Po njegovim rije ima, predsjednik sjedi u sobi, nepomi no, glavu dr i u akama i gleda u pod bez rije i. Tra io je jedino da mu po alju Nadu All Isu, izvjestiteljicu za radio i TV Sarajevo. Tamo se dakle ne to desilo. Izjava je bila jasna: postignut je na elan sporazum o Bosni i Hercegovini, o tome da e ona biti unija sa tri republike.

S tom odlukom treba jo uskla ivati karte, nacrtati granice tri republike, i to je predmet nastavka pregovora. Kada bi ta odluka zaustavila rat, pogibelj i etni ka i enja, bez obzira na njenu te inu i ru enje svih iluzija o BiH, mogla bi se i prihvatiti. Ali kako to provesti na terenu? Bojim se da e vojske nastaviti otimati jedna drugoj teritoriju. Posebno sam zabrinut za srednju Bosnu. Tu je stanje u vojni kom smislu nedefinirano. U najte em polo aju e se na i moj zavi aj, Kiseljak, Kre evo, Fojnica. ujem da su ih Tu man i Boban u prvoj pogodbi rtvovali i lake ruke ostavili izvan tzv. hrvatske republike. Poku a u intervenirati kada to bude na dnevnom redu. Ti ljudi, tamo, su instrumentalizirani do kraja, potpuno su slijedili Bobanovu politiku, pri tome su u inili i zlo ine, a sada ih predaje onima koje im je on u inio neprijateljima. Bojim se odmazde, jo ve eg zla nego to ga je bilo. Uz to, u Kre evu i Fojnici su na i samostani, to su centri katoli anstva i hrvatstva u Bosni i Hercegovini. Sve je to sada ostavljeno, sve je prepu teno neizvjesnosti i samovolji pojedinaca. Nazvao sam u Kiseljak prijatelja i rekao mu sve to se sprema. Upozorio sam ga da sada moraju biti oprezniji nego ikada jer su rtvovani, te da e se vjerojatno vojni kim putem rje avati ovo to je dogovoreno. Ako budu prepu teni Armiji moglo bi do i do osvete. Obe ao sam mu da u se zauzeti za poseban status na eg kraja i da se rje enje, ma kakvo bude, provede na miran na in.

Suo enje s iluzijama
2. kolovoz 1993. Razgovori o kartama su trajali pet sati (od 15 do 20 sati). Ne znamo pojedinosti. Sino sam etao jezerom s Fikretom Abdi em i njegovom ekipom, pa sam pone to saznao o tome jer je on sudjelovao u tim razgovorima. Predmet su bili detalji: Sarajevo i Br ko. Owen je osporio Karad i u teritorije koje je osvojio u isto noj Bosni (Srebrenica, Gora de, epa...) i kojima je elio trgovati. Oko samog Sarajeva, po Abdi evoj tvrdnji, Owen je dao prihvatljiv prijedlog koji taj grad otvara i oko kojega se osiguravaju prometnice, naro ito ona prema Visokom. Boban je tra io Jajce, Travnik i Bugojno (sve mjesta koja je vojno izgubio), a velikodu no je prepustio Kre evo, Kiseljak, Fojnicu - to je HVO jo dr alo pod kontrolom. Jutros je opozicija ponovo imala razgovor sa supredsjedateljima. Izlo ili smo im svoje vi enje Nacrta ustavnog sporazuma i ponovo naglasili da u njemu nije eksplicitno re eno da je BiH dr ava i da ima sada nji me unarodni polo aj i subjektivitet. Taj dio sam ja obrazlagao. Poku ao sam ih uvjeriti da mi elimo pozitivno okon anje ovih pregovora i kraj rata i da smo zbog toga i do li na konferenciju. Upozorio sam da je ra i avanje oko dr avnog statusa BiH zna ajno za dalji tok pregovora jer pozitivno rje enje tih problema stvara povoljnu psiholo ku i politi ku klimu. Skrenuo sam im pa nju da bi se pregovori mogli prekinuti jer se na predsjednika Izetbegovi a vr i veliki pritisak upravo na tim ta kama sporazuma. Njihova jasno a osigurava ne samo dalji tok pregovora ve i stvara uvjete za kompromise oko nekih drugih problema koji su manje va ni. Tra io sam da supredsjedatelji u sporazumu oja aju dr avu BiH jer e se ona nalaziti izme u Srbije i Hrvatske pod stalnom prijetnjom, te da treba vi e razgovarati o spoljnjim nego o unutarnjim granicama. I Owen i Stoltenberg su ponavljali ono to smo ve uli: da nitko ne mo e dovesti u pitanje dr avnost BiH, njen me unarodno-pravni subjektivitet i lanstvo u UN, da nam ne trebaju nikakvi pravni savjetnici i konsultanti da bi se shvatilo da je u sporazumu sve to sadr ano. Ponovno su ponovili da e centralna bosanska republika imati najbolji polo aj, dobiti najve u pomo , biti najrazvijenija i najpo eljnija za ivot. Tako e su rekli da BiH kao dr avu nitko ne mo e dovesti u pitanje jer ona ima

brojne prijatelje u svijetu i u Vije u sigurnosti UN, koji to ne e dozvoliti. Poslije toga smo razgovarali o situaciji koju je Owen predstavio na karti. Poku ao nam je objasniti raspored vojnih snaga i globalni tok pregovora oko teritorija. Svi smo negodovali na njegovo izlaganje i komentirali ga u stilu: to mi ovdje radimo, sve je gotovo, idemo ku i. U jednom trenutku Owen se obratio prof. Filipovi u, koji je glasno protestirao i rekao da to to pokazuje predstavlja omjer snaga, da su to neka rje enja na temelju tog omjera, te ako mi imamo neki prijedlog koji sve to mo e postaviti druga ije - da izvolimo. Naravo, nitko od nas nije elio prihvatiti realnost. Svi smo protiv toga da se polazi s pozicija osvojenih teritorija i od po etka pregovora odbacujemo taj princip. Stoltenberg nas je jo za stolom upozorio da po tom principu radi i Armija BiH, da i ona osvaja teritorije i ima ofanzivu na nekim mjestima u srednjoj Bosni dok mi razgovaramo. Zapravo, nitko od nas ne e da prihvati stanje uspostavljeno silom. Kada smo zavr ili razgovore i sjeli u na u salu, to sam rekao. Mi smo prvi put ozbiljno suo eni s istinom: vojno smo pora eni. Ovo su sve konzekvence vojnog poraza. Naravno, dodao sam i to da je taj poraz posljedica lo e politike i odsustva svake ratne i politi ke strategije. Kazao sam glasno pred svima da nas je vlast BiH obmanjivala s iluzijom o pomo i koja e do i, da e svijet intervenirati vojno ili skinuti embargo na oru je. Sve su to iluzije koje su nas skupo ko tale i koje su stvarale lo u klimu za obranu i borbu protiv agresora. Umjesto da smo se maksimalno anga irali na obrani i tra ili stvarne saveznike u tome, mi smo se uzdali u to da e netko umjesto nas povla iti vojne poteze i osloboditi nam teritoriju, koja je esto predavana bez borbe. Tvrdio sam da se moramo suo iti s tim i s injenicom da smo zemlja vojno pora ena u ratu i kojoj nitko ne eli vi e pomo i. A kako i bi kada sama sebi nije znala pomo i i na i saveznike u nepravednom ratu. To sam govorio u ljutnji i nemo i, glasno da uju svi koji su bili za susjednim stolom, a koji mo da snose i najve u krivicu za ove iluzije. Svi su utali kao zaliveni na moje rije i. Jedino je Fikret Abdi odobravao sve to sam izgovarao. Poslije razgovora s nama trebalo se razgovarati s Izetbegovi em. On je poslao da umjesto njega pregovara Silajd i , to su supredsjedatelji odbili. Silajd i kao ministar nema nikakav legitimitet za pregovore, a taj potez predsjednika supredsjedatelji su ocijenili kao poku aj razvodnjavanja pregovora.

Razdor u Predsjedni tvu
4. kolovoz 1993. Ju era nji dan je bio naporan i pun iznena enja. Odmah za doru kom po ela je rasprava o privremenom obustavljanju aktivnosti u Predsjedni tvu Lasi a, Borasa i Akmad i a, o emu su nas obavijestili pismeno. Razlog je ofanziva Armije BiH na Bugojno, G. Vakuf i selo Doljane (Jablanica) u kome je masakrirano, prema vijestima, oko 30 civila. Odmah poslije doru ka inicirao sam priop enje opozicije o problemu ofanzive Armije prema HVO i Hrvatima u srednjoj Bosni i Jablanici. Da nisu pristali na to zakazao bih sam konferenciju za tisak, rekao to mislim i napustio enevu. Kako su oni pristali, priop enje je ve oko podne predano novinarima (i u engleskoj i u hrvatskoj verziji). U 15 sati zakazana je sjednica Predsjedni tva. Haris Silajd i je poku ao do tada stvoriti klimu o neophodnosti promjene pregovara kog tima, umotavaju i to u potrebu stvaranja nove organizacije pregovara kog nastupa, koja bi bila u inkovita i na novi na in iskoristila sve raspolo ive ljude. Bojim se da je su tina stvari u tome da se lanovi Predsjedni tva povuku i da se formira jedna potpuno nova grupa za pregovore koja bi se u svako doba (a i sve to bi dogovorila) mogla dezavuirati jer nema ni legalitet, ni legitimitet. Na pro irenom sastanku Predsjedni tva, Silajd i je krenuo odmah s tom idejom. Po to sam to o ekivao dobro sam se spremio za sastanak. On je ak priop enje oporbe o napadima Armije na HVO poku ao iskoristiti za svoju tezu: naveo ga je kao primjer nejedinstva na e delegacije koje

nam u ovom trenutku veoma teti. Zato je inzistirao na promjeni pregovara kog tima, da to vi e ne budu lanovi Predsjedni tva ve neka jedinstvena ekipa koja e se sr ano i bezrezervno boriti za svoje ideje - na e ideje. - Jedino je ostalo nejasno tko e ideje oblikovati i ije e interese iskazivati. Ja sam ekao raspravu o formiranju novog pregovara kog tima i utvr ivanje nove platforme za pregovore, kako je to tra io Silajd i . (Kao da ta platforma nije postojala i kao da smo tek po eli pregovore, a ne potro ili ve osam dana). Time to sam rekao htio sam dati do znanja da nitko ne e mo i manipulirati ni na om pregovara kom delegacijom, ni Predsjedni tvom, ni pregovorima, ni informacijama koje su ovdje odlu uju e. Rekao sam da nitko svojim dvostrukim kriterijem ne mo e na dignitet dovoditi u pitanje, ne mo e nas sramotiti i blamirati. Ne mo e jedan kriterij postojati za "srpsku armiju", a drugi za na u. Ako inzistiramo na principu, ako prekidamo pregovore (a to je dan ranije ura eno) radi Mladi eve ofanzive na Bjela nicu, onda ni Armija BiH, kojom komanduje Predsjedni tvo, ne mo e imati napadna djelovanja prema HVO i hrvatskom narodu. Rekao sam da se od nas kriju informacije i da mi radi toga pred supredsjedateljima ispadamo smije ni. Dok se mi borimo da sa uvamo ovu dr avu, Armija te dr ave napada u Bugojnu, G. Vakufu, Jablanici i drugim mjestima, progoni Hrvate, vr i masakre nad civilima. Obrazlo io sam tezu da bez Hrvata u srednjoj Bosni ne e mo i opstati nikakva "Bosanska republika". Tra io sam da se s tim prekine, da se prekine s la ima o tome to se de ava izme u Armije i HVO. Kao primjer obmana i la i naveo sam izvje taje o situaciji u Fojnici, Kre evu i Kiseljaku. Rekao sam da to no znam kako su ti sukobi po eli, da je Armija napala i Fojnicu i Kre evo bez ikakvog razloga i da su sve informacije o tome koje su nam servirali bile la ne. Ako mi ne vjeruju, ponudio sam im dokument o napadu i pripremi artiljerije za to jo iz tre eg mjeseca, kad sukoba u srednjoj Bosni uop e nije bilo. Nitko nije ni tra io dokumentaciju, nitko nije imao nikakve primjedbe na ono to sam govorio. Bio je tajac. Prisutni su se gledali, Silajd i uglavnom gledao ispred sebe, Izetbegovi tako er. U jednom trenutku, Silajd i je iza ao i ubrzo se vratio na sjednicu. Poslije njega, nakon desetak minuta u ao je Bakir Izetbegovi , ne to apnuo M. emanu, a onda su obojica iza li. Ubrzo se eman vra a sa vije u da na Te anj traje velika artiljerijsko-pje adijska ofanziva, da se bacaju "lune", te da su kod nekih ubijenih etnika prona ene iskaznice 110. HVO brigade. (Poslije sastanka neki lanovi Predsjedni tva su mi rekli da je to est na in dobivanja informacija dok traju sjednice Predsjedni tva). Tako er sam se usprotivio formiranju bilo kakvog pregovara kog tima i potvrdio stav na e stranke iz Sarajeva, koji je u pismenoj formi Predsjedni tvo dobilo. Naprotiv, inzistirao sam da se otklone razlozi radi kojih su tri lana Predsjedni tva obustavili svoj rad u tom tijelu, da se oni vrate i rad nastavi. Tu sam imao podr ku i Abdi a i Lazovi a i Pejanovi a. Zaklju eno je da se izda naredba o tome da Armija BiH prekine ofanzivna djelovanja prema HVO-u, te da e komandanti koji to ne provedu biti smijenjeni. Tako er smo zaklju ili da jedna delegacija ode na razgovore sa M. Bobanom i poku a pribli iti hrvatske i muslimanske stavove o svim spornim pitanjima. U delegaciji su: Abdi , Pejanovi i ja. Sastanak je ugovoren za 20 sati. Razgovarali smo otvoreno o onome radi ega smo do li. Pejanovi je obrazlagao potrebu da se tri lana Predsjedni tva uklju e ponovno u rad tog tijela, o tome koliko je va no u ovim pregovorima imati legitimitet itd. Boban je pokazivao da to razumije, obe ao da e s njima razgovarati (kao tobo e on s njihovim stavom nema ni ta), ali je inzistirao da se njihovi zahtjevi ispune i prekine ofanziva Armije BiH u srednjoj Bosni. Pokazivao je i veliku dozu nervoze. U trenucima je padao u vatru radi neva nih stvari. To dokazuje njegovu nesigurnost. Naro it animozitet je ispoljio prema Izetbegovi u, tvrde i da taj sve opstruira, da se nikada ne dr i dogovora, da je s njim razgovarao preko stotinu sati, potpisao desetine sporazuma, ali da ih ovaj nikada nije provodio. Optu uje ga da je na njega poku ao atentat kada je on dolazio helikopterom u Sarajevo, poslije sporazuma u Me ugorju. Poraze HVO u srednjoj Bosni pravda time da je HVO napadnut "iznutra" a ne izvana, da on nigdje nije izgubio bitku na frontu. - On jo nije svjestan da je glavnu bitku izgubio: onu politi ku.

Ozvani enje etni kog principa podjele
15. kolovoz 1993. Tre i dan mirovanja u enevi. Dok mi pregovorima nastojimo posti i mir, eneva slavi svoj praznik. Na obali jezera postavljeni luna-park blje ti na

svjetlu i uznosi se u vrisku djece. Sve traje do kasno u no . Slave stanovnici eneve, i to uglavnom oni obojene ko e. U petak poslijepodne odr ana je kratka sjednica Predsjedni tva. Izetbegovi je pro itao poruku supredsjedatelja u jednoj re enici. Si e je da se pregovori odga aju do ponedjeljka poslijepodne, dok srpska vojska ne napusti Igman i Bjela- nicu. Abdi je iskoristio priliku i predlo io da se ³slobodni´ dani ne izgube te da se pregovara sa Bobanom. Ja sam dodao da doga aji na Igmanu nemaju nikakav uticaj na sukobe Armije i HVO, da se ti sukobi ire, da se stvara nepovjerenje u zajedni ki ivot. Imao sam podatke o te kom stanju u srednjoj Bosni i dijelovima Hercegovine (koje sam to jutro dobio od nadbiskupa Pulji a). Izetbegovi eva reakcija je bila neo ekivano o tra, iako sadr ajno predvidiva. Rekao je da s Bobanom ne eli razgovarati jer su im pozicije toliko udaljene da se ne mogu pribli iti. Po njegovom mi ljenju, Boban tra i muslimanske krajeve koje mu on ni u kojem slu aju ne mo e prepustiti (G. Vakuf, Bugojno, Jajce, Travnik, i sl.). Drugi razlog je to ne eli voditi ni s kim zvani ne razgovore dok Mladi ne napusti s vojskom Igman i Bjela- nicu. Izrekao je to mirno i odlu no, s dodatkom da nema pregovora, pa makar ³svi pocrkali´. (Ovo ³svi´ odnosilo se na sve koji ovaj mir jedva ekaju). Tada se u razgovor uklju io Lasi , koji je Izetbegovi eve argumente o ³muslimanskim krajevima´ do kraja relativizirao. Izlo io je podatke o tome da mnogo vi e Hrvata ostaje u Kaknju nego to je razlika u broju izme u Muslimana i Hrvata u Bugojnu. Tako er je iznio podatak da je s Dobreti ima Jajce ve inski ³hrvatski grad´. Izetbegovi eva primjedba je bila u pravcu da je on ponudio nedjeljiv prostor Tu manu i Bobanu od mora do Save; ukoliko to ne prihvataju, onda je jedini mogu i princip podjele - etni ki. Taj princip je, naravno, vi e bio argument za Lasi evu tezu o tome da se mo e izvr iti razgrani enje izme u ³Republike Bosne´ i ³Herceg-Bosne´, nego to je bio protiv. Kako smo svi inzistirali da se razgovori s Bobanom obave i barem tu poku a posti i sporazum i zaustave sukobi, Izetbegovi je nevoljko pristao. Dodao je da taj razgovor treba biti nezvani an i neformalan, te pod uvjetom da Boban ostaje u enevi. Ukoliko je naumio otputovati, neka ide i nek ne ostaje radi razgovora. Posrednik je bio Abdi koji je Izetbegovi a li io brige s informacijom - Boban putuje avionom ku i. Tu vijest je Izetbegovi primio s olak anjem. Ovaj kratki sastanak, koji je trajao svega desetak minuta, bio je do sada najsadr ajniji i otkrio je vi e nego svi dani zajedno potro eni u enevi. ini mi se da su sve namjere otkrivene. Nedvosmisleno je da bi Izetbegovi u sporazum s Karad i em dobro do ao jer ovaj ima vojsku kojoj se te ko suprotstaviti. Zato je vjerojatno i ostvaren kontakt izvan zvani nih pregovora s Karad i- em. (U etvrtak nave er su se sigurno sastali). Zulfikarpa i i Filipovi su tu ve er zvali sve nas na ve eru u 21 sat. Naslutio sam da se ne to priprema i izbjegao taj poziv. U hotelu sam na ao poruku od Bobana da se sastanemo iza 22 sata. Po to sam imao vremena, pro etao sam sa Zdravkom uri i em pored jezera, pojeli kobasice i popili pivo. U 22.15 do li smo pred hotel ³President´. U ulici, koja je bila u mraku, ispred hotela, u jednom autu je sjedio Izetbegovi sa sinom Bakirom. U trenutku kad smo do li do ulaza u hotel, koji je ina e veoma dobro osvijetljen, pristigli su neki auti. Ja sam od vratara tra io da mi pozove taxi da bih oti ao na razgovor s Bobanom, te dok sam to obavio, iz pristiglih auta iza li su uvari Karad i a. (Zdravko je potvrdio da se radi o njegovim ljudima). Jedan mercedes je malo produ io i sklonio se sa svjetla i stao. U njemu se jasno vidjela debela glava Karad i a. Moj taxi je pristigao, u ao sam u njega i on je produ io. Pro li smo pored Karad i evog auta, njegovi uvari su me propratili upadljivo gledaju i kuda odlazim. Zdravko mi je poslije potvrdio da su oba auta, i Izetbegovi ev i Karad i ev, jedan iza drugog odmah oti li ispred hotela u istom smjeru). to se ti e odnosa prema Hrvatima, Izetbegovi ima jasan plan - Armijom BiH zauzeti svu srednju Bosnu i onaj dio doline Neretve koji je mogu e. On eli silom iscrtati granice izme u ³Republike Bosne´ i ³Herceg-Bosne´. - To je kona no jasno. Ukoliko, pak, Boban eli sporazum, mora pristati na etni ku podjelu po popisu iz 1991. godine. To je za Hrvate nepovoljno i Izetbegovi zna da Boban ne e na to pristati. Pred javno u se, me utim, ogradio od svega: ponudom jedinstvene teritorije sa Hrvatima dao je do znanja da ne eli etni ku podjelu BiH. Ako do nje do e

on misli da za to nije kriv. Uz to, on pred javno u pere ruke od ³muslimanske dr ave´ koju e dobiti. Ali, stvari izgledaju ovdje, iz blizine, sasvim druga ije. Izetbegovi bi elio, sada sam uvjeren, muslimansku republiku u BiH, samo da mu je drugi naprave. Zato on stalno postavlja uvjete, zato odugovla i pregovore i ne eli u initi ni ta odlu no da se sukobi Armije BiH i HVO zaustave. U svemu tome nejasnu igru igraju Zulfikarpa i i dio na e delegacije iz opozicije koji s jedne strane pripremaju aran mane s Karad i em, s druge strane, di u pra inu oko pregovora i tako vr e pritisak na Izetbegovi a da sve odugovla i. Bojim se da je sve to smi ljeno jo u Sarajevu i da je zato Izetbegovi inzistirao da u enevu do e opozicija. On je znao da e ona vr iti pritisak na njega da ne prihvati pregovore o podjeli BiH, a to njemu do e kao opravdanje za postavljanje uvjeta pregovaranja. Za to vrijeme svi rade na tome da se s Karad i em zaustave sukobi, a Armija BiH ucrtava kartu prema Hrvatima.

Sporazum o Sarajevu
18. kolovoz 1993. Razgovori su nastavljeni u ponedjeljak poslijepodne i trajali gotovo do 22 sata. Na op e iznena enje, bilo je mnogo lak e razgovarati nego ranije. Supredsjedatelji su razgovarali istovremeno sa sve tri strane. Oko Sarajeva je postignut, zabrinjavaju e lako, sporazum. Svi su pristali da taj grad dobije privremeno rje enje, da bude pod kontrolom UN (distrikt), da se izvr i demilitarizacija i grad otvori. Formirana je komisija koja e raditi na sporazumu za Sarajevo i razraditi op e principe (Filipovi , Lasi , Kraji nik). Srpska strana je tra ila da op ina Pale ne ulazi u zonu grada Sarajeva, kao ranije. Sa Lasi em sam dogovrio da on poku a dodati gradskoj zoni op ine Kiseljak i Kre evo jer procjenjujem da bi nam to bolje odgovaralo od rje enja na koje je Boban ve pristao. Ju er ujutro se pojavio Filipovi sa Zulfikarpa i em i Durakovi em. Oni su ve imali svoj stav oko svega: Filipovi pristaje da radi u komisiji za Sarajevo ukoliko Sarajevo ne ulazi u globalni plan konstitucije triju republika. On, ina e, ne eli sudjelovati u "etni koj podjeli dr ave". Oni se i dalje pona aju kao da je u BiH sve normalno pa se sada poku ava prona i samo novo ustavno ure enje. Nakon ju era njeg zasjedanja komisije, Filipovi je napisao pismo predsjedniku Izetbegovi u u kome ga obavje tava da vi e u tome ne mo e sudjelovati. Prisustvovao sam poslije toga njihovom razgovoru. Izetbegovi ga je brzo razoru ao i tra io od njega da ponudi ne to bolje od prekida sporazuma i nastavka rata. Kad god se Filipovi spusti na tlo realnosti, ostaje bez rije i. Ina e, sav njegov napor se zbiva u apstrahiranju realnosti (mo da se ona samo tako mo e podnijeti). Izetbegovi ga uvjerava da bosanska delegacija ne smije prekinuti pregovore i da iz njih mora izvu i maksimum. Izvolite, izvucite maksimum za Sarajevo, dodao je dosta nervozno, ak ljutito. - Filipovi je dalje prihvatio razgovor o rje enjima za Sarajevo kao da se prije toga ni ta nije zbivalo. U jednoj od pauza Izetbegovi me pozvao na kratak razgovor. Zamolio me da uti em na opoziciju da bude konstruktivna na ovim pregovorima i da mu ne odma e. Njena aktivnost, po njegovim rije ima, se svodi na pisanje nekih pisama i iskazivanja nezadovoljstva s onim to on radi. Tada mi je pokazao dva pisma, dosta o tra i sa neta no iznesenim injenicama, sa pogre nim procjenama i ocjenama, oba napisana u ime "ujedinjene opozicije", na jednom sam potpisan i ja, na drugom ne. Taj potpis je, jasno se vidi, falsifikovan, a ja pisma ranije nisam ni vidio. To je djelo Zulfikarpa i a i ostalih. (U toku dana sam doznao, iz razgovora sa HSS-om, da su oba pisma poslana u Zagreb). Izetbegovi u sam objasnio da ne mogu na njih utjecati, a da pisma sa mnom nemaju nikakve veze. Rekao sam mu da

je o ito da se moji ciljevi i njihovi na ovoj konferenciji razlikuju: ja elim da se postigne mir i da ljudi prestanu umirati, a za njih to nisam siguran. Ju er su razgovori i li dosta te e nego prekju er. Bilo je jasno da je sporazum oko Sarajeva bio diktiran vojnom prijetnjom NATO-a. Sva druga podru ja - Br ko, Mostar, isto na Bosna, Krajina - sve je i lo te ko. Komisija za Sarajevo nije prihvatila prijedlog da se zona grada iri, pa je sudbina Kiseljaka i Kre eva i dalje neizvjesna. Filipovi je potpuno odstupio od prijedloga opozicije da se vlast u Sarajevu konstituira na principu pariteta i zalo io se za proporciju ( to Muslimanima najbolje odgovara). ak je i Predsjedni tvo imalo zaklju ak o paritetu vlasti za Sarajevo, ali to se brzo zaboravlja. Ja sam u jednoj pauzi inzistirao kod Stoltenberga da se omogu i transport ranjenih i bolesnih iz Kiseljaka i Nove Bile, a on je obe ao da e sve u initi. Bila je to prilika za dogovor jer su tu bili svi (Izetbegovi , Boban«).

Ispa tanje krivice
25. kolovoz 1993. (Sarajevo) Nakon sedam dana sam u Sarajevu. Pregovori u enevi su se zavr ili neo ekivano brzo: supredsjedatelji su ponudili "paket" za sporazum o miru, dali nam svima pauzu do 30.8.1993. i o ekuju da se ponovno, sa gotovim rje enjem, na emo u enevi. "Paket" je kompromis svih zahtjeva koji su izneseni, ono najspornije - mape, rije eno je po njihovoj magi noj formuli: proporciji. Za Muslimane je predvi eno, kako sam i pretpostavio, oko 30% teritorije, za Hrvate oko 20%, a za Srbe oko 50%. Korekcija je mogu a samo u odnosu 50% i 20%. Jasno je da je svaki ekvivalent i kvantitativni kriterij za BiH nepravedan jer je ova zajednica po ivala na kvalitetu. Ali, na a realnost je sada druga ija i od nje se krenulo. Mnogi to ne e da prihvate, ne e da se pomire s time. I meni samom to te ko pada. Me utim, postoji realnost, postoji na a sudbina koju ne mo emo prekora iti. Kada smo u enevi sjedili zajedno u jednom trenutku Izetbegovi je rekao: to sam ja bogu kriv da sve ovo podnosim? Mo da on nije bio svjestan to je izgovorio. Ja jesam. Odmah sam mu odgovorio: predsjedni e, mora da ste zbog ne eg krivi; nemojte me pogre no razumjeti, o Vama imam takvo mi ljenje da Vam ovo mogu re i. - On je utio faraonskom mudru u. Gledao je u mene netremice. Pogled mu ni tada nije bio tu an. Dodao sam: ovaj rat i ne razumijem kao rat ve kao ispa tanje krivice. Mi smo izvan milosti i mora da je neka velika krivica na nama dok toliko ispa tamo. Ni ta nije rekao. O ito da smo se razumjeli. Drugome to i ne bih mogao re i. Ja, na alost, i znam gdje je ta krivica koju ispa tamo. Nisam o tome elio govoriti. Bilo bi bolno i te ko. Sigurno je samo to: nisu samo drugi krivi, krivica je i na nama. Mi je mo emo prikriti pred drugima, ne mo emo pred sobom. Izetbegovi mo e sakriti svoju krivicu pred cijelim svijetom, ne mo e pred sobom. On to veoma dobro zna. Meni je te ko jer to znam i ja. Volio bih da to ne znam. I ovo saznanje je mora. I on zna da ja znam. Zato se i razumijemo. Dobili smo mirovni paket i do li u Sarajevo. Kada je na e Predsjedni tvo u petak, 21.8.1993. godine, iza lo iz sale za pregovore, sa jasnim uputama da cijeli projekat trebaju prihvatiti ili odbiti, i da je to posljednja ansa za mir, pri ao sam Izetbegovi u i pitao ga: da li ste zadovoljni i s ime idemo u Sarajevo? On mi je kao odgovor ponudio informaciju za novinare. Rekao sam mu da me to ne zanima, elim odgovor na pitanje: da li emo na Skup tini BiH preporu iti da se "paket" usvoji ili ne. On mi je rekao da emo o tome donijeti odluku u Sarajevu, da e prvo biti izvr ene konsultacije u u em krugu, a zatim donesena odluka na Skup tini RBiH. Ilustrativno je to da je on poslije eneve, tu ve er, otputovao u Be , a svi ostali su tek sutradan, u subotu, oti li u Zagreb, da bi se u nedjelju putovalo za Sarajevo. U Be u je sjedi te zemalja OPEK-a. Bo e, tko su prave gazde BiH, tko su glavni konsultanti be-ha vlasti, tko su njeni financijeri? Propaganda Radija i TV Sarajeva upu uje na to da bi Skup tina BiH mogla odbiti ponu eni mirovni plan. Zbog toga sam prekju er bio kod Izetbegovi a i pitao ga s im on ide na Skup tinu, s kakvim prijedlogom. Rekao mi je da e tra iti od Skup tine da niti prihvati, niti odbije plan ve da ovlasti delegaciju da nastavi pregovore i nastoji izboriti

ne to povoljniji polo aj sredi nje republike. Bilo mi je jasno da je on u na elu sve prihvatio i da je nezadovoljan sa mapama. Me utim, s tim su nezadovoljni i ostali. Ja sam te i te stavio na zaustavljanje sukoba u srednjoj Bosni i upozorio sam ga da ofanziva Armije BiH na Kre evo, Kiseljak i Fojnicu mo e sru iti ne samo BiH ve i svaku "sredi nju republiku". Bio sam izri it da se granice izme u "Herceg-Bosne" i "Bosne" ne smiju iscrtati silom i oru jem jer se u tom slu aju nikada ne e mo i prekora iti. Po obi aju, sve mi je odobravao. Tra io sam da se Armija odmah zaustavi i on je preda mnom zvao komandanta Deli a i tra io da mu se on javi (dobio je informaciju da je on negdje na podru ju Visokog). Potom je zvao ibera i rekao mu da je ofanziva Aramije BiH na Fojnicu, Kre evo i Kiseljak besmislena jer je to podru je rije eno enevskim sporazumom. Problem je, me utim, u tome to on tako lako sve to prima da izgleda neuvjerljivo. Tako se lako zauzeo za to to sam govorio da me doveo u sumnju. Kada sam odlazio od njega i ponovio mu da radi mene zaustavi tu ofanzivu, ako nema nikakav drugi razlog, on me zagrlio i odgovorio: u init u to ne samo radi tebe, ve i radi Bosne. Iza ao sam. Taj dan je palo najvi e granata na Kre evo. Granate su padale na centar grada, na naseljeni dio. Mnogi ljudi su ranjeni, me u njima i jedna djevoj ica. Ne znam da li se to desilo prije ili poslije ovog razgovora. Nemam informacija to se zbivalo ju er. Nadam se da u to saznati. Ju er i danas sam imao niz va nih susreta. Prvo kod nadbiskupa Pulji a, zatim u HVO-u, zatim ve eras, na Bogosloviji. Tema ista: da li i i na Skup tinu BiH ili ne. Ocjena ve ine je da se ide. Jedino HDZ i HVO Sarajeva oklijevaju i od odlu nog odbijanja sada su pre li u fazu preispitivanja svojih odluka. Svi ostali su za odlazak, za jasne govore, za prepoznatljive rije i i nedvosmisleno iskazan stav to elimo u budu nosti. Uglavnom, politika Tu mana i Bobana, koja je vidljiva na ponu enoj karti iz eneve je osu ena. (Naravno, ne od HDZ-a i HVO-a, koji to ne smiju naglas re i, a svi znamo to misle). Sutra emo odr ati jo niz razgovora, ponovo se sastati sa nadbiskupom Pulji em i odlu iti to e tko tamo govoriti i kojim redoslijedom istupiti. Nema premi ljanja: moramo preuzeti odgovornost za sudbinu 300.000 Hrvata koji ostaju u Bosni da ive sa muslimanskom ve inom, ukoliko se dr ava podijeli. Mi se toga ne bojimo, ali se bojimo smetnji koje nam drugi mogu napraviti. Na alost, ovi drugi su "na i".

Za i protiv podjele BiH
29. kolovoz 1993. Kona no, gu va je pro la. Skup tina BiH se zavr ila sino kasno, i to sa zatvorenom sjednicom. Dva dana rasprava, razli itih i neujedna enih, od onih koje pozivaju na rat (bez pokri a), do onih koje, gotovo mole ivo, tra e mir. Mnogo je bilo peripetija oko same odluke da li i i ili ne na zasjedanje Skup tine. Dan pred po etak pojavio se Miro Lasi sa navodnim pozivom od Bobana da nadbiskup Pulji i ja do emo u Hercegovinu na zasjedanje HDZ-ovske skup tine. Bio sam sklon oti i na tu skup tinu jer se ona odr avala u subotu (moglo se sti i). Me utim, kad sam oti ao kod nadbiskupa on mi je pokazao poziv koji je dobio radio-paketom preko HVO Sarajevo: bio je to poziv na "sve ano" progla enje "Republike Herceg-Bosne", to Lasi nije rekao. Nadbiskup je s ogor enjem odbio poziv i rekao Lasi u da od tuge ne bi mogao biti dole. - Ja mu se vi e nisam javljao i ostao sam u Sarajevu. Mi smo se precizno dogovorili oko nastupa na ih ljudi na Skup tini BiH (bolje re i njenom ostatku). Dan prije toga provjerili smo sadr aj tih istupa i potpuno se usuglasili oko toga da emo biti protiv podjele dr ave. Uglavnom, na spisku se na lo desetak govornika, Hrvata. To je bilo va no jer smo znali da e Lasi istupiti sa rije ima koje e Hrvate diskvalificirati ne samo u Skup tini, ve i u budu oj "sredi njoj republici" koja je izvjesna. Boban mu je to nalo io i o ito sve Hrvate izvan "njegove" republike rtvovao. Tako je i bilo. Na sre u da smo se dobro pripremili i u precizno utvr enom redu nastupa neutralizirali njegov skandalozni istup (s Lazovi em sam dogovorio redoslijed kojim e nas prozvati za govornicu). Govor svih nas je bio prepoznatljiv, zalagali smo se za mir, racionalan pristup mirovnom planu koji se mo e prihvatiti samo ako e okon ati

rat. Govorili smo smireno, dostojanstveno, ali i kriti ki prema muslimanskom ekstremizmu. Jasno smo dali do znanja da ne elimo napustiti ne samo "sredi nju republiku" nego niti jedan pedalj svoje zemlje. Temeljna teza nam je bila da su sve navodne republike na e. Za inio je nadbiskup sa svojim odmjerenim i jasnim govorom o tome, koji smo nas dvojica to jutro dora ivali u njegovom uredu. Kada je zavr io, data je pauza. Izlaze i u gu vi u hol hotela, uo sam iza le a ne iji glasan komentar: nema ni ta od podjele, crkva je protiv. Kona no smo izrekli svoje opredjeljenje da stojimo uz hrvatski narod bez obzira na namjere "Herceg -Bosne", da preuzimamo odgovornost za njega i da emo se tako pona ati. Sino se zasjedanje zavr ilo zatvorenom sjednicom onog dijela poslanika koji su bili prisutni, a koji nisu bili kvorum za punova no odlu ivanje. Sjednica je imala savjetodavni karakter. Uglavnom, sve je poznato. Izetbegovi se izjasnio za veoma male promjene " enevskog paketa", on e poku ati popraviti ustavni aran man kad je u pitanju status dr ave i garancije za povratak prognanih, zatim za dva-tri procenta teritorije u isto noj i zapadnoj Bosni. Utisak je da je on donio odluku potpisati ovaj mirovni paket ukoliko e se njime etni ki podijeliti Bosna i Hercegovina. Iz istupa nekih poslanika iz srednje Bosne stekao sam dojam da e se u toj regiji rat nastaviti, da e oni i i na osvajanje jo nekih teritorija ili onih podru ja koja nisu do kraja definirana. To e biti veliki problem i ne znam sam kako u tome podru ju zaustaviti rat. U tom smislu sam razgovarao sa Halilovi em. On je pristao da se danas sretnemo i to pitanje razmotrimo. Rekao sam mu da vi e nema osnova za rat jer se dogovorom mogu rije iti sva sporna pitanja. Razgrani enje na kartama je precizno kada je u pitanju srednja Bosna, a status Kiseljaka, Kre eva i Fojnice jasan. On se slo io sa mnom, me utim danas se nismo uspjeli sresti, jer je on o ito bio na sjednici SDA koja se cijeli dan odr ava i zbog ega nije bilo ni sjednice Predsjedni tva. Tako u ovom trenutku ne znam (a nitko drugi tako er) tko ide u enevu, kakva delegacija: da li dr avna ili muslimanska.

Povratak na mjesto zlo ina
30. kolovoz 1993. ( eneva) Predsjedni tvo BiH u funkciji Skup tine odredilo je delegaciju za enevu u kojoj sam se ponovo na ao. Sino me nazvao Izetbegovi i tra io od mene da to prihvatim. Ovaj put na pregovore ne ide Predsjedni tvo ve delegacija (Izetbegovi , Abdi , Lazovi , Filipovi , Silajd i , Ljubijanki i ja). Ponovno delikatna situacija: Izetbegovi se elio rije iti Lasi a i Borasa iz pregovara kog tima (Akmad i je razrije en du nosti predsjednika Vlade) koji su mu predstavljali smetnju, ali nije elio i i na pregovore bez ijednog Hrvata. Meni je bilo te ko odlu iti: ako prihvatim nai i u na osudu HDZ-a, ako odbijem ostavljam na cjedilu sve Hrvate koji po predlo enom planu ostaju izvan "Herceg-Bosne". Odlu io sam ipak preuzeti sudbinu ovih Hrvata na svoja ple a i pristao sam. Sino ni razgovor sam iskoristio da Izetbegovi a upozorim na na razgovor od neki dan o potrebi prestanka napadnih djelovanja Armije na Kiseljak, Kre evo i Fojnicu. Tra io sam od njega da razgovara sa Deli em i Halilovi em (koga cijeli dan ju er nisam uspio prona i) i rekao mu da bez ispunjenja tog uvjeta nisam sposoban boraviti u enevi. Obe ao je da e taj razgovor obaviti tu no . Danas sam pred polazak avionom ponovo bio kod njega da bih provjerio da li je obe anje ispunjeno. Uvjeravao me da je razgovarao sa Deli em, da mu je rekao da je prestanak borbi u srednjoj Bosni veoma zna ajna stepenica u uspostavljanju mira uop e. Po njegovim rije ima rekao mu je da e Armija, ukoliko nastavi, sve Hrvate - Bosance otjerati Bobanu i od njih napraviti njegove najbolje bojovnike. Logika je ispravna, on je govorio uvjerljivo, ali je u meni ostala sumnja u ispunjenje tih rije i. Avion nije poletio u zakazano vrijeme. Umjesto u 7 sati, transporteri su do li po nas tek oko 13 sati. Uobi ajena procedura snaga UN na aerodromu, ukrcavanje u "teretnjak" i polazak. Ovog puta ka Frankfurtu. Let dug, trosatni,

naporan i dosadan. Iskoristio sam priliku i u avionu razgovarao sa Izetbegovi em. Pitao sam ga to o ekuje. Odgovorio je da se boji da e Karad i i Boban do i, potpisati mirovni paket i oti i, te tako sprije iti svako daljnje pregovaranje. to tada uraditi? (To sam pitanje stalno postavljao, ali mi nitko na njega nije davao odgovor). Izetbegovi je rekao da za tu situaciju ima rje enje: oti i e iz eneve u Ameriku u Vije e sigurnosti i od njih tra iti podr ku za nastavak pregovora. Ne mo e se prihvatiti ponu eni plan, po njegovim rije ima, dok se u isto noj Bosni ne izvr i korekcija granica i ne vrate muslimanski krajevi sa kojih su Muslimani prognani. - To isto e tra iti i za dio Krajine. Iako o posljedicama tog ina nisam elio razmi ljati, to me ipak obeshrabrilo i pomalo utuklo. Nisam mogao pobje i od toga, za utio sam i povukao se u sebe daljnji tok puta. elio sam sporazum jer on donosi mir, zaustavlja progone i patnje ljudi. To je jedina ansa da se spasi srednja Bosna i Hrvati u njoj. S druge strane, to je podjela zemlje. Ve eras sam se sreo sa Abdi em. Razgovarali smo o Skup tini BiH, o njenim zaklju cima i zahtjevima prema enevi. Tako er smo razgovarali i o njegovom susretu s Tu manom. Njegova je procjena da pregovora ne e biti, da e biti samo: uzmi ili ostavi. - To emo ve sutra znati.

Pregovori su prekinuti
31. kolovoz 1993. Neka vrsta pregovora se ipak odvija. Supredsjedatelji veoma mudro sve dr e na okupu. Izetbegovi a pozivaju gotovo svakih pola sata, dr e ga u sali za pregovore pet do deset minuta, zatim pozivaju druge strane, i tako ukrug. Do sada je uo ljivo samo to da Izetbegovi stalno ulazi i izlazi iz sale. Sadr ajno nema nekih pomaka jer se samo iznose zahtjevi. Ove stalne promjene sugovornika dokazuju da sve strane imaju mno tvo zahtjeva i da na njima inzistiraju. Daljnji tok bi mogao zavisiti od pritiska koji e biti izvr eni na sve strane u pregovorima. Sada e se vidjeti tko ima kakvu podr ku u svijetu i koliko je svijetu uop e stalo do mira u BiH. Nikada se prije nije bilo tako blizu postizanja sporazuma. Potreban je veoma mali napor da se do njega do e. Ali je zato potreban veoma mali napor i da se ne postigne. Sve je igra na ici. I ne zna se to je gore za nas. Poslijepodne su odr ana dva va na sastanka, bez prisustva supredsjedatelja. Prvi sastanak s Milo evi em, Karad i em i Bulatovi em, drugi s Tu manom i Bobanom. Prvi daje neku nadu da bi se sporazum mogao posti i, drugi ne obe ava nikakav pomak. Me utim, imam osje aj da se i Izetbegovi boji tih pomaka i sti em utisak kad bi se sve njegove primjedbe uva ile da bi on i dalje izmicao. Popu tanja srpske strane nije primio sa nekim vidljivim ushi enjem. ak je rekao novinaru Radio Sarajeva da o tome ni ta ne javlja, da izvijesti samo da se pregovori nastavljaju, i to je sve. Poslije razgovora sa "hrvatskom stranom" osjetilo se neko olak anje (ili ja to samo elim). Kao da je pregovara ima va nije posti i neka njihova predvi anja nego pribli iti stavove o sporazumu. Vidljivo iznerviran, blijedog lica, bio je samo Silajd i . Izetbegovi je bio miran i vrlo hladnokrvno izjavio: nema napretka. Ne znamo o emu su razgovarali, ali znam da je zahtjev za izlazak na more preko Neuma nerealan i ukoliko se eli na i razlog da se upropasti ovaj sporazum, onda je on na en. Izetbegovi je, ina e, danas lo e vodio delegaciju. Pregovarao je sam, biraju i sebi pratioce bez nekog kriterija. Zapravo, delegacija bi trebala sama odrediti taj kriterij, a on bi nas morao upoznavati detaljno o toku pregovora. Ovako, pregovori li e na neki osobni odnos i razgovor. Ve sutra u iskazati svoje nezadovoljstvo time. 1. rujna 1993. Pregovori su danas prekinuti bez nade u njihov nastavak. Odvijali su se u atmosferi promjenljive sre e:

as se inilo da je sporazum pred potpisivanjem, as da je do lo do potpunog razlaza. Jutros sam tra io, nezadovoljan na om organizacijom, sastanak dr avne delegacije i inzistirao da se o svemu obavje tavamo i pred svaku rundu razgovora dogovaramo o nastupu. Me utim, sastanak nije uspio i pretvorio se u unutra nju raspravu, ak otvorenu sva u Abdi a, Izetbegovi a i Silajd i a. Abdi je inzistirao da se ne postavljaju nikakvi uvjeti i da se sporazum potpi e u interesu budu ih odnosa me u "republikama" i narodima. Izetbegovi i Silajd i su bili protiv insistiraju i na teritorijalnim ustupcima u isto noj Bosni i Krajini, te na izlasku na more kod Neuma. Poslije razgovora koje su supredsjedatelji imali sa srpskom i hrvatskom stranom dobijali smo vijesti da bi do takvih ustupaka moglo i do i. ak je u jednom trenutku do ao u na u sobu Milo evi sa nekim papirom i razgovarao s Izetbegovi em nasamo, da mi ne ujemo. Radilo se o posebnom sporazumu o ukidanju sankcija Srbiji, to je zavisilo od primjene mirovnog plana u BiH. Tada smo mislili da je sve gotovo, da e se sporazum potpisati. Sat vremena nakon toga sazvana je plenarna sjednica na kojoj je sve propalo. Izetbegovi nije bio zadovoljan nekim malim ustupcima i inzistirao je da se svi zahtjevi ispune. Pregovori su prekinuti. Milo evi je bio bez rije i, ozbiljan i potopljen u misli. Tu man je zahvalio supredsjedateljima na strpljenju i zalaganju i izi ao. U na u salu je prvi u ao Silajd i , blijed, ali sa nekim uko enim osmijehom na licu. Rekao je samo: gotovo je. Poslije su u li ostali. Ja sam stao na prozor i gledao divni park ispred Pala e UN. Suzdr avao sam suze. Nisam ni u koga mogao gledati. U glavi mi je bila samo misao na srednju Bosnu i Hrvate u njoj. Izetbegovi je bio okru en onima koji su bili u sali i ne to im obja njavao, samouvjereno i ozbiljno. Abdi je bio bijesan i naglas je protestirao, tvrde i da odmah ve eras odlazi iz eneve ( to je i u inio), da e sam potpisati sporazum i sa Srbima i sa Hrvatima. Filipovi je u urbano etao po sali gore-dolje i smijao se, govore i: neka, neka, dobro je. Lazovi je ponavljao: nema veze, bolje je ovako, ni ta se ne e desiti. Atmosfera mi je bila nepodno ljiva. Nisam mogao slu ati ni komentare, ni obja njenja. Jedino je Amira, na prevodilac, izgleda osje ala to i ja: nije mogla sakriti suze. Potra io sam ofera i brzo oti ao. S Izetbegovi em nisam imao snage sresti ni pogled. Ne znam na emu se temelje odluke, ali nisam primijetio da postoje neke ozbiljne analize i poku aji predvi anja doga aja. Znam samo jedno: ovo je odluka za rat. Budu i da Karad i nema razloga da dalje ratuje jer dr i potrebnu teritoriju, a Armija je nemo na da napada njegovu vojsku, ovo je odluka da se ratuje protiv Hrvata. To e sada biti dugotrajan i iscrpljuju i rat u kome e stra no stradati i jedan i drugi narod zbog me usobne izmije anosti. Primijetio sam da muslimanska strana o ekuje pobjedu protiv HVO-a i zato se tako olako odlu uje na taj korak. Uz to oni misle da mogu posti i sporazum sa Srbima u ovom sukobu. Te ko je bilo to re i jer utisci nisu sre eni, a emocije su jo jake. Mislim i dalje na na e ljude u srednjoj Bosni, mislim na moj Kiseljak, moju obitelj, i za sve se uvijek podjednako bojim.

Sastanak s Tu manom
Kona no je do lo do susreta s predsjednikom Tu manom. Stipac i ja smo bili pred vilom "Zagorje", nekada Titovoj rezidenciji, ta no u 9.40 sati. Na glavnoj kapiji detaljan pregled automobila i neuobi ajeno duga identifikacija nas u autu, te provjera da li smo najavljeni. Pred samim vratima rezidencije uko ena stra a, optere ena te kom, srednjovjekovnom uniformom. Jedino su ive o i stra ara koje kolutaju i ljubopitljivo zagledaju one koji ulaze. Bio sam potpuno miran i stalo en, vi e radoznao nego uzbu en jer ovo je na prvi susret. Zanimalo me kako e me Tu man do ekati, kako e voditi razgovor, da li e biti nervozan i odbojan, ho e li razgovarati ili voditi monolog, da li e se razgovor potro iti u prekorijevanju radi na ih ranijih neslaganja i javnih sukoba. elio sam biti stalo en i opu ten i to raspolo enje prenijeti i na sugovornika. U glavi sam imao izra enu koncepciju: treba se postaviti tako da mogu neutralizirati medijsku i politi ku kampanju koja se vodi protiv mene i istovremeno dobiti barem u prvoj fazi podr ku za normalizaciju odnosa s Muslimanima (to podrazumijeva aktivno sudjelovanje u pregovorima i punu suradnju s muslimanskim vo stvom); druga faza nastupa poslije, nakon to se dobije na vremenu u bilateralnim pregovorima - u toj fazi treba potpuno odbaciti ideju o podjeli

dr ave i iza i s novom mirovnom inicijativom. Nakon ponovne identifikacije popeli smo se velikim polukru nim stepenicama pred vrata predsjednikove tajnice, koja nas je s ljubaznim osmijehom ekala. Morali smo sa ekati tu, na galeriji, da oni koji su bili ispred nas iza u. Ljubazna tajnica je s nama razgovarala, a ja sam otkrio da je ona Bu i ka iz Donjih Vinjana, koja za sebe tvrdi da je Hercegovka jer je ro ena s druge strane granice, u selu Gorica. Nakon toga dolazimo u radnu sobu predsjednika Hrvatske. Stipac je ispred mene. Pozdravljaju se. Tu man ozbiljan, sa smrknutim likom sove. Stipac me predstavlja i usput dodaje: "Vi se vjerovatno ve znate". Dok prilazimo klub-garnituri za sjedenje, Tu man odgovara: "Ne, nismo se sreli, ali gospodina znam iz nekih ranijih prilika". Potpuno mirno i s osmijehom dodajem: "Nadam se da me ne pamtite po zlu". im smo sjeli Stipac ka e da je s nama trebao do i i provincijal fra Petar An elovi , ali je oti ao u Ramu na svetkovinu Male Gospe. Tu man mi se obra a, o tra izgleda i kolutaju i o ima ispod nao ala: "Nadam se da ste vi pametniji od fra Petra". Bez stanke, ponovo s osmijehom, brzo odgovaram: "Gospodine predsjedni e, nemojte to tra iti od mene, kod nas ne mo e nitko biti pametniji od fratara". Gledao sam ga pravo u lice. Gledao je i on mene. Da li je to bila samo moja elja ili je njegov lik najednom omek ao. Njegova usta, malo pomjerena udesno, kao da su se vratila na svoje mjesto. Stipac je po eo razgovor s prijedlogom da se prema Muslimanima ide sa novom idejom koja bi bila neka kombinacija Wens-Owenovog plana i posljednjeg plana iz eneve (o tome smo ranije razgovarali). Dobro je da to iznosi on, a ne ja jer sam znao da se Tu man s tim ne e slo iti i da e govoriti o "tri konstitutivna naroda" i sl. Tako je i bilo. Rekao je da se nije mogu e vratiti na Wens-Owenov plan ni u jednoj varijanti, da sada treba i i na tri republike kroz koje se potvr uje suverenitet naroda. Na toj to ki je bila prilika da se uklju im u razgovor. U me uvremenu sam izvadio blok u kome su bile pripremljene teze (Tu man i Stipac nisu imali ni ta ispred sebe). Uzeo sam rije i po eo sa tezom da je ovo za Hrvate povijesni trenutak kada moramo odrediti novu politi ku strategiju, a to zna i da moramo biti jedinstveni, znati to no koji su na i dugoro ni politi ki ciljevi, kako emo te ciljeve ostvariti i s kojim snagama. Izlagao sam stalo eno i lagano, povremeno pogledaju i u blok ispred sebe. Dok sam govorio Tu mana sam gledao kroz njegove nao ale ravno u o i. On je mirkao i mirno slu ao. Upadao je nakratko sa odobravanjem. Osnovna ideja za koju sam ga elio pridobiti bila je da se Hrvati ni po koju cijenu ne smiju iseliti iz Bosne i da se oni iseljeni moraju vratiti. Nisam je izlagao izravno ve sam gradio premise za nju. Rekao sam da smo sa Herceg -Bosnom kao republikom potro ili svoje povijesno pravo u BiH kao dr avotvoran narod, te da je ve ina naroda postala nacionalna manjina. Nova politi ka strategija mora odgovoriti na pitanje ne samo kako e opstati "hrvatska republika" u BiH ve i narod izvan nje. - elio sam do i na tezu odnosa s Muslimanima kao strate kog pitanja. Tu man je prihvatio ideju i uklju io se u njeno obrazlaganje. Slo io se sa mnom oko strategije i otvorio mi vrata za sva pitanja koja sam s njim elio raspraviti. Tvrdio je da je cilj "hrvatske republik" izgraditi to bolje odnose s "muslimanskom", te da one u budu nosti stvore vr u dr avnu zajednicu koja bi sa hrvatskom dr avom ak mogla stupiti u konfederaciju. Odmah sam to iskoristio i obrazlo io svoju tezu o neophodnosti da mi Hrvati budemo u to ve em broju prisutni u Bosni, da se zaustavi iseljavanje i progoni ljudi, a to zna i da se moraju normalizirati odnosi s Muslimanima, da se u Hercegovini moraju zaustaviti progoni Muslimana, ubijanja, maltretiranja, ru enja d amija. Rekao sam mu da se svi ti zlo ini pripisuju hrvatskom narodu u cjelini i identificiraju s njim osobno. Klimao je glavom s odobravanjem i dodao da to sve zna. Tvrdio sam dalje da tu normalizaciju treba odmah po eti i da bih mogao osobno raditi na tome, ali moram imati podr ku. Tu sam zastao o ekuju i reakciju. Bila je brza i zdu na: "Pa imate moju podr ku, radite na tome". - To mi je trebalo! Dalje sam ja vodio razgovor i polako obrazlagao sve svoje ideje. Uvjeravao sam ga o neophodnosti da Hrvati participiraju u bh. vlasti jer da ne mo emo imati nikakvo pravo ukoliko ne preuzmemo na sebe i du nosti. Tu je dodao da treba biti oprezan kad je u pitanju Predsjedni tvo RBiH kao vrhovna komanda Armije BiH, jer ta Armija napada Hrvate i ubija ih. Ali se potpuno slo io s tim da moramo biti zna ajan politi ki inilac, posebno u budu oj "bosanskoj republici" i da u njenoj vlasti trebamo biti prisutni. Ja sam dodao da e tu va iti zakon reciprociteta, o kome je on ranije ne to rekao kad je govorio o ljudskim pravima. Najva nije u svemu je ovo otvaranje vrata za prvu fazu politike; druga faza e biti pripremljena uz njegovu podr ku, a da on toga ne e biti svjestan.

Na kraju je tra io da preuzmem na sebe organizaciju ireg sastanka s Muslimanima na kome bi se dogovorili konkretni zadaci koje bi odmah trebalo provesti i po eti proces normalizacije odnosa. Predlo io sam da se po ne sa vra anjem izbjeglica u srednjoj Bosni, i Hrvata i Muslimana, te da se uklone svi ekstremi koji su to proizveli. To sam posebno naglasio da bi se razumjelo kako mislim na Bobana i krug oko njega. Bilo je va no stvoriti dojam da se s Bobanom ova strategija na koju je pristao ne mo e provesti. Izrazio je elju da to prije razgovara sa "muslimanskim vo stvom". Ispra aju i nas, Tu man je pitao da li dozvoljavamo da njegov ured da priop enje za javnost o ovom susretu. Naravno da smo pristali jer je time skinuo meni brigu sa srca - s mukom sam se suzdr avao da mu to predlo im. - Ve sam taj prijedlog bio je dobar znak ovog sastanka. Kada smo iza li Stipac je bio odu evljen razgovorom. Tvrdio je kako Tu mana nikada nije takvog vidio, da takav razgovor ranije nije bilo mogu e s njim voditi. Tu manova suzdr anost, tolerantnost i prihva anje argumenata o kojima ranije nije elio ni slu ati, bili su mu iznena uju i. Stalno je ponavljao: "On je ne to u sebi prelomio". U takvom raspolo enju posjetili smo u Saboru Manoli a, zatim Mesi a. Stipac im je ukratko ispri ao sadr aj razgovora i zaklju aka do kojih smo do li, pa je i njih ovo optimisti ko raspolo enje zahvatilo. Obojica su govorila: "Gurajte to sada, nemojte stati". Poslije toga oti li smo u stranku HSS. Raspolo enje smo prenijeli i na njih, a u odu evljenju Stipac nas sve pozvao na ru ak. Poslijepodne, na radiju, na a posjeta Tu manu bila je jedna od udarnih vijesti. Stalno sam razmi ljao o kakvom se to pritisku radi na predsjednika Hrvatske.

Feljton: Pre ivljena Zemlja - Ko je, kada i gdje dijelio BiH(25)

Priprema tajnog sastanka
9. rujna 1993. Umoran sam no as. Odavno nisam osjetio umor. On obi no nastupa kad psiholo ki popustimo. Dok smo aktivni ni ta ne osjetimo. Ve dugo nisam u stanju ni ta osjetiti: ni glad, ni umor, ni radost. Kao da nemam ula, kao da sam pogubio osje anja. Mo da je to najbolje stanje za politiku, za dono enje politi kih odluka, ali je najgore stanje za ovjeka. Jedna faza posla je zavr ena. Danas sam uspio ostvariti kontakt s Izetbegovi em. Jo je bio u Americi. Odlazi u Saudijsku Arabiju, zatim u Iran. Upoznao sam ga sa rezultatima razgovora sa Tu manom i predlo io mu sastanak. Pristao je. On je bio predlo io enevu, ja Be . Pristao je. Pitao je kakva je situacija u Hrvatskoj, da li Srbi napadaju sa svojih upori ta. Pitanje nije bezazleno kako izgleda: i on tra i razloge Tu manovog zaokreta. Nisam mu odgovorio. Rekao sam samo da se desio atentat u Pakracu gdje su poginula tri ovjeka, a da za ostalo nemam informacije. - Bojim se da bi on mogao zatezati ukoliko procijeni da to mo e. Sutra e me ponovo zvati od 9 do 11 sati. Poslije tog razgovora na ao sam se sa Stipcem. Dogovorili smo da on ujutro pozove Tu mana i predlo i mu sastanak u Be u. - Oko termina emo dogovoriti. Za taj susret planirali smo napraviti predlo ak za razgovor tako da izbjegnemo naklapanje i beskorisne rasprave oko nerije enih problema. I i emo na ono oko ega je mogu dogovor. - Stipac se slo io. Svi dosada nji dogovori su propali iz jednostavnog razloga: oni koji su ih trebali provesti nisu se slagali s njima. Sada se moraju promijeniti ljudi i treba prona i one koji e dogovor provoditi. - To e tako er biti u predlo ku za razgovor. I Tu man i Izetbegovi se moraju odre i nekih ljudi. Sada je prilika. Stipac je saznao da se na Tu mana vr i pritisak i iznutra. Prema tim saznanjima stavljen je pred dilemu: ili hercegova ki lobi, ili demokratska struja HDZ-a. Ukoliko napravi pogre an izbor mogao bi propasti i on i HDZ. Mo da je to jedini spas za Hrvatsku.

11. rujna 1993. Stipac nije ni ta uspio u initi. Jutros smo popili kavu pred "Dubrovnikom". Rekao mi je da je cijeli dan ju er poku avao do i do Tu mana, ali nije uspio. Misli da je ovaj izbjegao razgovor s njim. Tajnica je samo prenijela da bi sastanak s "muslimanskom stranom" trebao i i diplomatskim kanalom. Stipac misli da Tu man eli izbje i posredni tvo HSS-a radi njegovog polo aja spram opozicije, a i unutar HDZ-a. Mogu e je da Tu man gleda na sve uskostrana ki i da nijednim postupkom ne eli favorizirati nikoga. Ne bih se iznenadio da je tako, jer on i nije ovjek vizije, velikih poteza, inicijative. Njegova politika je sebi na, samopromotivna i radi toga esto pogre na. Njega ne vodi sama stvar, politi ka ideja, ve uglavnom prilike. Sve globalno koje je zami ljeno, do sada je bilo pogre no. Vidljivo je da je nastalo u uskom krugu ljudi, amatera i diletanata. Dogovorili smo se da ja preuzmem inicijativu i da se Stipac vi e ne pojavljuje. Nama je stalo da sama ideja uspije, a tko e je realizirati potpuno je neva no. Zvao sam ured ali mi se nije javila tajnica koja je upu ena u sve. Ona e tek sutra biti tamo. Izetbegovi se nije javljao. Nemam ni s njim komunikaciju i sve e biti te ko dok se on ne vrati negdje u Evropu. U me uvremenu sam napravio predlo ak za razgovor. Nadam se da ne e ostati samo znak jednog nastojanja. 12. rujna 1993. Ipak je sve uspjelo. Prvo sam se jutros uo sa predstojnikom predsjednikovog ureda gospodinom Radi em koji me obavijestio da je priprema sastanka u toku i da su ministri vanjskih poslova u kontaktu (Silajd i i Grani ). Dakle, prognoza se obistinila. Tu man je sve prebacio na diplomaciju i tako elegantno isklju io Stipca (HSS) iz cijelog postupka. Mislim da je to lo e jer uz Stipca bi i on lak e pregovarao s Izetbegovi em. - Sujeta je velika prepreka politici, a uski strana ki interes svakom prosperitetu. Poslije te informacije uo sam se sa Silajd i em (koji je bio u Be u). Rekao mi je da sutra ima susret sa Grani em u enevi, a da je sastanak u utorak, tako er u enevi. Tra io je da prvim avionom do em u enevu. Sutra putujem rano. Uspio sam ve eras dobiti prijatelja u Kiseljaku. Zamolio sam ga da Mariju obavijesti da ne kre e na put dok sve ne bude sigurno. Sukobi u Hrvatskoj sa Srbima i pobuna vojske u Banjaluci mogli bi njen put u initi opasnim i rizi nim. Tek sam danas u razgovoru s Ingom (Paskinom) saznao da taj put vodi preko Banjaluke, zatim koridorom kroz Posavinu. Dug je preko 900 km.

enevski tajni sporazum
14. rujna 1993. ( eneva) Ju er, poslijepodne, avionom preko Ciriha, stigao sam u enevu. Sumoran, ki ni dan. Tek ovdje sam prepoznao jesen. Ista mokrina kao u Bosni. Iz aviona su se vidjele mokre, nakva ene njive. U Sarajevu i dalje nema struje, ogrijeva, plina. Ve ina ku a je bez krova. Pripremu sastanka Izetbegovi a i Tu mana smo po eli sino . Sastali smo se u hotelu "President", gdje smo ina e odsjedali. Silajd i u i meni pridru ili su se u ul i Bi evi (do ao je istu ve er iz Turske). Razgovor je bio ugodan i s razumijevanjem. u ul je inzistirao da se ne iza e iz okvira sa kojima dolazi predsjednik Tu man i da se razgovori ne upropaste. Silajd i je opet inzistirao na uklanjanju nekih ljudi (Bobana i njegovih sljedbenika). Usaglasili smo se da ne treba otvarati teme koje bi predstavljale prepreku za postizanje dogovora, da treba ostati u okvirima enevske konferencije o BiH, a uklanjanje nekih ljudi treba prepustiti svakoj strani. u ul je izrazio spremnost predsjednika Tu mana da se ide u pregovorima to dalje i to dublje, da je spreman na dogovore koji mogu biti i javni i tajni. Iznio je otvoreno tezu o mogu nosti konfederalizacije Hrvatske i BiH, odnosno "hrvatske" i "muslimanske" republike u BiH. - Tu man je dakle sve uklopio u ideju etni ke podjele BiH. Me utim, pod tim pla tom moraju se prekinuti oru ani sukobi u srednjoj Bosni i Mostaru, a to e sa uvati Hrvate i Muslimane na tim prostorima. To je klju opstanka dr ave. Moramo stvoriti pretpostavke za to. - Te su mi misli stalno u glavi. Za vrijeme razgovora uz ve eru iz ureda predsjednika Tu mana telefonirali su dva puta. Silajd i je pristao da sve ideje iznese predsjedniku Izetbegovi u s uvjerenjem da e ih on prihvatiti. - Govorilo se o povijesnim interesima Muslimana i Hrvata, o me usobnoj upu enosti, potrebi su ivota, itd. Zaklju eno je da se jutros, u 8 sati, na emo u istom sastavu i izradimo tekst Deklaracije, te da napravimo prijedlog ugovora o konfederalizaciji sa

Hrvatskom koji bi bio tajan, pohranjen u sefu i koji bi se realizirao kad za to bude prilika. Sada je va no pridobiti Srbe da potpi u enevski mirovni plan, da se povuku sa okupiranih teritorija. Poslije toga bi trebalo i i na stvaranje jedinstvene dr ave Muslimana i Hrvata, zatim konfederalizaciju Hrvatske i BiH. - u ul stalno misli na jedinstvo dvije etni ke "republike" i na dio BiH; ja stalno imam na umu cijelu BiH, ali ni ta ne obja njavam. Samo da se zaustavi rat Armije i HVO i da se ukloni Boban, tada nastaje nova situacija i novi odnos prema Karad i u. Tada su stvoreni uvjeti za drugu fazu politi ke djelatnosti u kojoj treba potpuno neutralizirati ideju podjele dr ave. - Ne znam ni sam kako, ali vjerujem u to. Data su uvjeravanja s obje strane da e se sporazumi po tivati, napraviti radikalan zaokret u politici i vu i takvi potezi koji e dovesti do ostvarenja utvr enog strategijskog cilja. Predvi eno je da se formiraju radna tijela za svaku grupu pitanja koja e biti odgovorna za njihovo provo enje. Jutros u 8 sati sastali smo se po dogovoru. Napravljena je prva verzija Deklaracije. Bi evi i ja smo oti li u hrvatsku misiju u enevi da je prekucamo i umno imo, u ul je oti ao na aerodrom da sa eka predsjednika Tu mana. Bi evi i ja smo napravili u misiji prijedlog oba sporazuma, i onog za javnost, i onog tajnog za koji emo znati samo nas etvorica i oba predsjednika. Kada smo se vratili u hotel predsjednik Tu man ve je bio stigao. Obje delegacije su ve bile za stolom, gomila novinara je snimala pa smo se Bi evi i ja jedva probili do svojih stolica. (Ovo je za mene iznena enje jer je dogovoreno da sastanak bude izvan javnosti; odakle novinari ovdje?). Podijelili smo svima prijedlog Deklaracije. Za stolom su bili Tu man, arini , u ul, Mati , Izetbegovi , Gani , Silajd i , Filipovi . Nema u ka i Bobana. - Je li ovo prvi dobar znak? Tu man je prvi uzeo rije . Trudio se da ostavi dojam smirenog i opu tenog ovjeka. Govorio je o potrebi da do e do sporazuma, o neophodnosti prekida sukoba, o interesima narodâ. Poslije njega je govorio Izetbegovi potvr uju i da od po etka ovog rata eli sporazum, da je mir neophodan i sl. Poslije toga razgovor je bio spontan i kretao se oko formulacija predlo ka koji je bio pred svima na stolu. Sve je trajalo oko jedan sat. Predsjednici su sa svojim ministrima oti li na ru ak. Saznajemo da e s njima biti lord Owen i Stoltenberg. Mi ostajemo usaglasiti primjedbe na tekst. Ovo je novo iznena enje za mene jer ranije Owen i Stoltenberg nisu pominjani i nitko nije govorio da e biti u ovo uklju eni. u ul i Bi evi su oti li poslije toga u misiju da se kona na verzija koju smo dogovorili prekuca. Oko tri sata poslijepodne ponovno smo se svi na li za istim stolom. Izvr ene su male ispravke i na ovoj verziji teksta. Spor je jedino bio oko toga da li e se u preambuli Deklaracije naglasiti unija BiH ili e se i i na op eniti izraz o ustavnom ure enju bez nagla avanja karaktera tog ure enja. Gani je jedini bio za ovu drugu varijantu i u tom dijelu razgovora Tu man je pokazao izvjesnu nervozu. Zavr ilo se tako to je Gani u ostavljena mogu nost rezerve na tekst u tom dijelu. Tu man je inzistirao da na Deklaraciju stavimo svi svoj potpis. Tekst je popravljan. Ponovo se oti lo u misiju i ura ena je kona na verzija za potpis. - I ovaj put, kao i prethodni, Bi evi i u ul su se ne to du e zadr ali. Razumio sam da su svaki put dora ivali i onu tajnu verziju sporazuma o konfederaciji BiH sa Hrvatskom. - Izetbegovi i Tu man su imali priliku da se usaglase i oko tog teksta na putu do restorana u kome su ru ali, a i u povratku. ( u ul mi je ina e rekao da je oko toga sve u redu). Kada su do li sa kona nom verzijom Deklaracije jo jednom smo svi preletjeli preko teksta. (Dok smo na to ekali Tu man i Izetbegovi su se osamili i ne to aputali. Po to je sve potrajalo, pridru ili su im se Silajd i i arini ). Budu i da vi e nije bilo primjedbi na tekst, pri lo se potpisivanju. Prvo su potpisali predsjednici, zatim mi ostali. Jedino je Gani pored svog potpisa ispisivao rezervu na preambulu. To nikoga nije smetalo jer su tina ove Deklaracije je u tome da prikrije onu tajnu koja na potpuno nov na in utvr uje odnose Hrvata i Muslimana, u kojoj je predvi ena cjelovita dr ava BiH, vojni savez HVO i Armije BiH, pobjeda nad Karad i em i konfederacija sa Hrvatskom. Deklaracija je potpisana bez euforije, bez estitanja. Potpisana su etiri primjerka. Pozdravili smo se. Dva predsjednika su iza la u hodnik gdje ih je ponovno do ekala velika grupa novinara.(??) Ostali iz delegacije BiH su ostali u sobi. Ja sam zatvorio vrata tako da nismo uli to predsjednici izjavljuju. Gledali smo se bez rije i. Nitko nije imao potrebu i ta re i.

Druga faza politi kog djelovanja
22. rujna 1993. Ve eras smo ponovno imali zajedni ki sastanak radnih skupina za provedbu Zajedni ke deklaracije Izetbegovi a i Tu mana. Predsjedavali su Grani i Silajd i . U uvodnoj rije i Grani je ponovno iskazao odlu nost da se sporazum provede. Novi element koji je dodao kao razlog vi e za pribli avanje politi kih opcija dvije strane jesu doga aji u Rusiji. Pad Jeljcina mogao bi radikalizirati srpsku politiku i napadi na Hrvatsku i BiH bi se mogli poja ati. - Kona no se u me unarodnom okru enju desilo ne to to bi moglo pozitivno utjecati na ova na a nastojanja. Do sada smo stalno bili u negativnom kontekstu. Sastanak je u cjelini bio pomiruju i, s nagla enom eljom da se uspije u namjerama. Odudarao je Bender sa poku ajem evociranja na zlo koje se zbivalo (u emu je i sam sudjelovao), ali smiruju i ton Grani a djelovao je na ostale. Tako je sve ostalo u granicama koje je Grani odredio na po etku. On je napomenuo jo jednu injenicu, vi e kao usput: da predsjednik Tu man tra i direktna i precizna izvje a o svemu to komisije rade. Za sutra u 10 sati zakazane su odvojene sjednice komisija, koje e biti kompletirane s obje strane. Postoji prijedlog da komisija, u kojoj sam ja, koja ima i najdelikatniji posao, svoje sjedi te odredi u Me ugorju (radi prisustva UNPROFOR-a i me unarodnih humanitarnih organizacija) i da se odatle odlazi na teren. Sutra bi ve trebali, poslije zajedni kog sastanka, oti i u Jablanicu i Konjic. - Vidjet emo. S Antom Kova evi em sam dogovorio redoslijed poteza u Posavini. (Smeta mi malo njegova brbljivost, njegova raspolo ivost za sve i bojim se verbalizma iza koga obi no nema nikakve djelatnosti). Prvo, tra io sam da uspostavi vezu s Posavljacima koji su u Zagrebu i koji se okupljaju na Remetincu (Ivan mi je rekao da imaju i svoj asopis). Drugo, insistirao sam da ode preko vikenda u Slavonski Brod gdje je ve ina izbjeglica i utvrdi kakvo je njihovo raspolo enje, do koje mjere su vezani za "Herceg-Bosnu" i da li ih mo emo otrgnuti od nje. Ako je mogu e, treba odmah stvarati pretpostavke za drugu fazu. (Njemu, naravno, to nisam otkrio, samo sam dogovorio postupke koje treba provesti). Oni bi trebali proglasiti vladu provincije Bosanska Posavina i time postati politi ki subjekt u pregovorima. Do sada ih je zastupao Boban te su sve izgubili. Vlada bi trebala donijeti barem dvije odluke: jednu o teritoriji na kojoj je suverena, drugu o odnosu prema "Herceg-Bosni" i "Uniji BiH" kao projektu podjele po kome oni nestaju. Ova druga odluka je va na jer treba dati do znanja da se tamo ne to zbiva, ali ne smiju u ovoj fazi dobiti Bobana i u ka za neprijatelje. Treba sve imati formu borbe za opstanak protiv ega nitko ne smije biti. Ako to uspiju, naredni korak je vojna akcija. Moraju presje i srpski koridor i objediniti teritorij. U tome e imati podr ku II korpusa iz Tuzle. Najve i problem je logistika: ako u ak bude protiv toga, uskratit e im pomo . Zato sve treba osigurati u Tuzli. Ta vojna akcija bi mogla promijeniti situaciju i u drugim krajevima BiH. Spajanjem vojnih snaga sa II korpusom Armije promijenila bi se klima u srpsko-muslimanskim odnosima. Srbi bi izgubili koridor. Ne bi bilo potrebno potpisivati enevski mirovni paket ve naprotiv, uvu i Srbiju u zimu, to ona ne bi podnijela. Stanje bi se promijenilo i u tzv. Srpskoj BiH. Srbi bi morali povu i vojsku sa okupiranih podru ja i tra iti mir bez enevskog paketa. Hrvatska bi imala priliku da rije i problem sa svojim okupiranim podru jima. Srbijanska pobjedni ka euforija bila bi pretvorena u poraz. Dva su problema vezana za ovaj projekt: prvi, u Posavini nema odlu nog ovjeka koji bi sve preuzeo i vodio (imam dojam da su jo pod sna nim utjecajem HDZ-a), drugi, Izetbegovi ne bi smio potpisati enevski mirovni paket. Temeljni uvjet za sve ovo je uspjeh u provedbi Zajedni ke deklaracije.

Popunjavanje Predsjedni tva RBiH
5. listopada 1993. Po ele su konzultacije oko popune Predsjedni tva BiH. Jutros me zvao predsjednik Skup tine Lazovi i tra io da mu pismeno dostavimo mi ljenje o tome, princip za koji se zala emo, te prijedlog kandidata. Po to smo u 11 sati imali zakazan sastanak HKO, predlo io sam da se to pitanje razmatra. Za sastanak su pozvani, radi va nosti pitanja, nadbiskup Pulji i provincijal fra Petar. Zaklju ili smo da u vlasti trebamo sudjelovati, ali da se o kandidatima obave jo neke konzultacije. Tako er je utvr en redoslijed poteza: prije pismenog ogla avanja o popuni treba oti i u Zagreb na razgovor s Tu manom. Ne da bi se tra ilo mi ljenje ve da bismo ga upoznali s na om odlukom i dobila podr ka. Procijenjeno je da ne bi bilo mudro imati zvani nu hrvatsku politiku protiv sebe u tako va nim odlukama. Ljudi koji budu obavljali te du nosti trebali bi imati podr ku svih. Samo preko Tu mana mogla bi se u utkati Bobanova antipropaganda i tako stvoriti pretpostavke za dalju djelatnost. (Jo nisam otkrivao moj plan za drugu fazu, ali sam HKO polako usmjeravao ka tome). Odmah su poduzete radnje da se preko MIP-a, odnosno ministra Silajd i a, dobije suglasnost i potpora UNPROFORa za let u Zagreb. Sve bi trebalo zavr iti do subote jer je tada planirano izvr iti popunu Predsjedni tva BiH. Nakon toga bi se odredio novi mandatar Vlade BiH. Svi potezi ukazuju na to da se enevski mirovni paket ne e potpisati, da e se ovakvo stanje jo produ iti. U to predvi anje se uklapa i izjava ministra obrane Hrvatske, u ka, koji je prvi put zvani no izjavio o mogu nosti jedinstvene dr ave Hrvata i Muslimana u BiH. Ta izjava potvr uje, u stvari, Tu manov i Izetbegovi ev sporazum iz eneve. Ju er se desio jo jedan detalj koji daje takvu naznaku: na razgovoru s Izetbegovi em, na kome je bio i Silajd i , ovaj je Izetbegovi u pred nama rekao da je razgovarao s Grani em, te da mu je on rekao da su oni, tj. Hrvatska, spremni provesti SVE to su dogovorili u enevi. ( u kova izjava je data danas). Ovo "SVE" je izgovoreno s posebnim naglaskom tako da je to bilo uo ljivo. Tvrtko Nevjesti je dodao da mi ne emo pitati to je to "SVE", nakon ega su se Izetbegovi i Silajd i pogledali, a zatim pogledali mene. Ja sam odglumio kao da ni ta ne razumijem. (Iako mi je Silajd i kazao preksino da mogu fra Petru re i sve i o onoj drugoj deklaraciji koju su potpisala dva predsjednika, ipak mu to nisam rekao. Jednostavno se bojim tu tajnu predati bilo kome, kao da je neka skupocjena stvar koja bi se razbila ako bi krenula od ruke do ruke). Danas smo raspravljali ponovno o HVO-u. Iznio sam mi ljenje koje o HKO imaju neki lanovi Savjeta HVO-a. Svi su bili zabezeknuti. Sutra se u HVO-u dr i sastanak HKO i Savjeta HVO-a. - Problem je u tome to oni ele biti neki politi ko-paradr avni organ, a ne samo vojska. Da stvar bude gora, ele ovdje u Sarajevu biti predstavnici vlasti i politike "Herceg-Bosne". Potpuno su izokrenuli osnovnu funkciju radi koje je HVO formiran u Sarajevu sudjelovanje Hrvata u obrani ovog grada i dr ave, preuzimanje obaveza koje proizilaze iz ratnog stanja da bi se imala uop e neka prava sada i poslije. (Mali, primitivni ljudi, koji rat koriste za neku svoju bijednu promociju. Ili mo da debelu korist, tko zna). Uspio sam razgovarati s prijateljem iz Kiseljaka. Rekao mi je da je Petar-Jan na sigurnom. Tako er, rekao mi je da im je u Kiseljak stigla neka depe a protiv mene. Ne udi me jer je to stil Bobanovih ljudi. Sve to nije pod njihovom kontrolom, neprijateljsko je. to mogu? Na takvo to se ni do sada nisam obazirao. Te ko je, dodu e, sve to podnositi, ali moj zadatak nije da se time bavim ve da tra im na ina da ovaj na napa eni narod ispliva iz ovoga rata. Moram initi sve da zaustavimo sukobe, da normaliziramo odnose. Jasno je da razbojnicima to ne odgovara jer oni od rata ive. - Mo da treba oti i me u njih i uvjeriti ih u ispravnost onoga to mi ovdje inimo. Treba i njih spa avati od zla jer zlo ne mo emo pobijediti samo tako to emo ga zaobi i ili pobijediti u sebi. Treba ga pobijediti u drugima, treba i njihove du e spa avati. Znam da je to te ko, ali vjerujem da je mogu e. Ako pri tome do ivljavam poni enja, to nije ni ta u usporedbi s onim to bi bilo kad bi se uspjelo. Spreman sam na strpljenje i trpnju, vjerujem da se blago u i dobro udno u mo e napraviti preokret u ljudima. Treba s njima razgovarati, treba ih uvjeravati i initi. Na a djela mogu promijeniti i njihove du e i mi ljenje.

Be ki mirovni poku aj
3. sije nja 1994. (Be ) Ve eras smo doputovali u Be . Sutra su razgovori s delegacijom Hrvatske. Iz Sarajeva su nas ispratile granate haubica 155 mm. Padale su oko zgrade Predsjedni tva neposredno pred na odlazak. Gotovo smo u trku uletjeli u transporter i brzo se udaljili sa sve anog ulaza zgrade. Nekoliko minuta prije toga jedna granata je pala preko puta u park. Od Bo i a do danas zasipali su nas svaki dan. Mnogo mrtvih, ranjenih, mnogi domovi uni teni. Svijet vi e na to ne reagira. Privikao se na smrt civila kao to se ovjek privikne na smrad. Na aerodromu u Zagrebu, gdje smo se nakratko zadr ali, kupili smo tampu. Sude i po natpisima, oficijelna politika stvara nepovoljnu atmosferu za pregovore. Mnogo je napada na Muslimane, objavljeno je pismo Izetbegovi a Tu manu. Me utim, osjetni su napori onih koji se ne sla u s oficijelnom politikom da stvaraju jednu drugu klimu. Oni upozoravaju vlast na gre ke u politici prema BiH, nastoje stvoriti druga ije mnijenje i vr iti pritisak za promjenu. Sa aerodroma sam nazavao I. Lovrenovi a. Oni su se ve sastali u "Napretku" i po eli pripreme u Zagrebu za sabor Hrvata u Sarajevu. O ekujem da e u Zagrebu, me u na im bosanskim Hrvatima, sabor izazvati veliki interes i da e mnogi do i u Sarajevo. O ekujem da im se za dva dana priklju im u organizaciji sabora. 4. sije nja 1994. Danas su po eli pregovori s delegacijom Hrvatske i tzv. Herceg-Bosne. Kretali su se u okviru onih tema koje su bile zadane jo u Briselu: problem Neuma i Mostara, prekid vatre, osiguranje dostave humanitarne pomo i. Razgovori su bili le erni i u prijateljskoj atmosferi. Sve su ideje izlo ene, na obje strane, i ostavljeno je da se sutra o njima konkretnije razgovara. Me utim, iza ovih razgovora se odvijala prava aktivnost. Silajd i je, najprije, jutros razgovarao sa Mokom, i to sam, bez mene. (Poslije, kada me sreo, rekao mi je da ali to i ja nisam bio s njim. Tvrdio je da sam trebao biti prisutan na tom razgovoru jer se Mok interesirao za mene, iako sam jutros, na samom njegovom odlasku, stajao u holu hotela s njim). Tako er, pred po etak razgovora izdvojio se sa Grani em nasamo i razgovarali su oko sat vremena. Kada je u toku razgovora do lo na dnevni red pitanje razgrani enja, napravljena je pauza. Grani i Silajd i su oti li da razgovaraju s Owenom i Stoltenbrgom, zadr ali su se tako dugo da vi e razgovore u delegacijama nismo ni nastavili. Nastavak je zakazan sutra u 9 sati. U 11 sati trebali smo imati konferenciju za tisak (Silajd i i ja). Konferencija je odr ana, Silajd i je govorio, a ja nisam dobio rije . (Navodno, Silajd i u je bilo ao zbog toga i mislio je da u ja govoriti poslije njega. Konferencija je, me utim, zavr ena nakon njegovog istupa). Da bi stvar popravili, re iseri svega toga (ljudi iz ambasade u Be u) su predlo ili da sa Silajd i em nastupim u 22 sata na TV Austrije. Prije toga trebali smo imati zajedni ku ve eru. Sve sam odbio i oti ao na ve eru kod Hasije i Mile Stoji a. Njihovo dru tvo ne bih dao ni za to. S njima sam proveo lijepu i nezaboravnu ve er. Razgovarali smo o na oj Bosni, o na im idejama, o onome ega vi e nema. Nerviraju me poku aji ljudi, koji smatraju da su prema meni u inili gre ku, da to poprave. U ovom slu aju, volim to je sve ispalo ovako. Oni ne shva aju da mene forma ne zanima, ve sam sadr aj radi kojeg smo ovdje. Tek kad taj sadr aj bude ispunjen po et u voditi brigu o formi. Ovako, volim da na tiskovnoj konferenciji nisam ni ta govorio. Neka su stvari postavljene onako kako stvarno jesu. Neka svi vide gdje se nalazi mo i tko je odgovoran. Oni misle da je meni stalo do mene. Meni je stalo do istine i elim da ona bude vidljiva. - Grani mi je signalizirao da eli sa mnom razgovarati nasamo. Rekao je da ima za mene poruku od Tu mana. Sutra se kanim sastati s njim. Prije odlaska kod Stoji a u holu hotela susreo sam Grani a. Pozvao me na stranu i rekao da Tu man inzistira na

njegovom susretu s Izetbegovi em, i to u roku od 48 sati. Navodno, raspola e nekim podacima radi kojih je taj susret neophodan. Nije mi uspio re i o emu se radi jer su nam neki ljudi pri li. - Nadam se da u to ve sutra znati. 5. sije nja 1994. Danas su nastavljeni pregovori o problemima koji su ju er samo nazna eni. Ostala su nerije ena najte a pitanja: problem Neuma i razgrani enja u srednjoj Bosni. Grani nije inzistirao na kona nom dogovoru o tome i ostavio je da se to rije i kasnije. Preciziran je sastanak Tu mana i Izetbegovi a u subotu, u Bonu. Za to Grani odga a rje enje najte ih problema? ak nije ni uznemiren i sasvim mirno prihva a njihovo odga anje. On otvoreno iskazuje nadu da e se sve rije iti u Bonu. Nitko od nas jo ne zna na emu je ta nada zasnovana. ak se i drugim problemima prilazilo le erno i bez uzrujavanja. Takav ton i raspolo enje nisu bili prisutni u ovakvim bilateralnim dogovorima. Sigurno je da ne to stoji u pozadini svega. Ostala je tajna i to to su Grani i Silajd i razgovarali sa Owenom i Stoltenbergom. Dva su moja prijedloga danas odbijena od strane tzv. hrvatske delegacije: prvi, da se za hrvatske enklave koje e ostati u "bosanskoj republici", u slu aju podjele, u politi kom dijelu sporazuma, tra i autonomija, drugo, da se zahtjev za povratkom prognanika u Mostar pro iri i na Vare kao simbol izgona Hrvata u srednjoj Bosni. Sve je to olako odbijeno kao da uop e nije va no, kao da postoji ne to mnogo va nije to e sve probleme najednom i op enito rije iti. Poslijepodne sam imao ugodan razgovor s Alojzom Mokom, ministrom vanjskih poslova Austrije. Zanimala ga ideja op eg sabora Hrvata BiH, organizatori i ciljevi. Nastojao sam mu sve objasniti. S odu evljenjem je prihvatio ovu inicijativu i obe ao poslati telegram podr ke. U razgovoru je iznio svoju bojazan da bi doga aji u srednjoj Bosni mogli sve pokvariti, sve nas onemogu iti i dovesti do ostvarenja velike Srbije na ra un sukoba Hrvata i Muslimana. Tra io sam od njega da djeluje na Izetbegovi a i Tu mana da se ta crna prognoza ne bi ostvarila. Rekao je da Tu man ne razumije kako netko izvan tog podru ja mo e imati optere enu savjest za ono to se tamo zbiva.

Hrvatski zvani nici prvi put u Sarajevu
Nedjelja, 14. studenog 1993. Ostao sam gotovo cijeli dan u stanu. Vani je hladno. Ju er je padao snijeg u Sarajevu. Plina nema, pa lo imo ono malo drva to smo nedavno kupili za cigarete. Prekju er i ju er smo imali u Predsjedni tvu niz va nih razgovora. U petak je do la, prvi put od kada je po eo rat, zvani na hrvatska delegacija u Sarajevo. Posrednik ovog me udr avnog susreta bio je turski ministar inozemnih poslova gospodin etin. Sa hrvatske strane u pregovorima su sudjelovali: Grani , San evi , Bi evi (ambasador u Turskoj) i Matek. Sa BiH strane: Silajd i i neki ministri, te lanovi Predsjedni tva. Kljui i ja smo se posebno susreli sa Grani em. Poku ali smo mu predo iti te ak polo aj Hrvata u srednjoj Bosni ukoliko se ne postigne sporazum o prekidu sukoba. Bili smo vrlo konkretni: za one enklave Hrvata koje e ina e u daljnjoj borbi, uz velike rtve, pasti pod vlast Armije BiH, predlo ili smo status za ti enih zona, tj. razoru anje i stavljanje privremeno pod kontrolu snaga UNPROFOR-a. Grani je i sam priznao da je najte i slu aj sa Kre evom i Kiseljakom, te sa ep em. Mi smo ga upoznali da u Predsjedni tvu ne emo beskrajno mo i zaustavljati napade Armije BiH. Pogotovu u situaciji kada su iz Kiseljaka okrenuli haubice prema Sarajevu, i po priznanju samog I. Raji a na TV, nani anili "vitalne vojne i civilne objekte". Tra ili smo da se ekstremisti HVO-a odmah povuku iz tih mjesta da bi se mogli na svoja ognji ta vratiti prognani Muslimani. Grani nas je ukratko izvijestio s ime je do ao: nudi se potpun sporazum o prekidu neprijateljstava na bazi enevskih dogovora, Zajedni ke deklaracije Tu mana i Izetbegovi a i Be ke izjave. Susret Grani a s HKO bio je kratak, u urbi i smu en. (A svi su se za to spremali kao da e se razgovarati cijeli dan i desiti veliki preokret). Dok smo razgovarali stalno su ulazili ljudi iz protokola i upozoravali da nas ekaju na zajedni ki ru ak u 16 sati. Razgovor je radi toga bio rastrzan i formalan. Uzalud su tu bili nadbiskup Pulji i fra Petar jer nisu imali prilike progovoriti. To je malo popravljeno na ru ku, dao sam svoje mjesto nadbiskupu pored Grani a i omogu io im razgovor. Mnogo se urilo da se stigne na vrijeme na aerodrom. Oti li su oko 17 sati. Tek nave er,

kasno, saznao sam da na i gosti nisu oti li. Pao je mrak, vratili su ih s aerodroma i no ili su u hotelu "Holiday Inn". Ju er rano oti ao sam u hotel i zatekao hrvatsku delegaciju u restoranu, nakon doru ka. Uspjeli smo jo razgovarati. Grani je bio vrlo otvoren prema meni. Izlo io mi je plan za idu i sastanak i prijedlog delegacija za razgovor. To bi trebala biti vojno-politi ka delegacija, susret bi trebao biti za sedam dana. Ukoliko ja ne bih bio u delegaciji BiH, Grani bi inzistirao da do em. Rekao mi je da je Busova a i Vitez kamen ku nje za Armiju BiH. Ukoliko Izetbegovi odlu i da to vojni ki zauzme, to je znak da oni idu na stvaranje svoje samostalne dr ave i da do dogovora o razgrani enju ne e dr ati. Tada bi se Hrvatska otvoreno vojno umije ala u sukob. Dao mi je naslutiti da bi u tom slu aju takva vojna akcija bila koordinirana sa "srpskom stranom". To mi je govorio dok smo se ve spu tali stepeni tem u veliki hotelski hol, aputao mi je na uho i stalno propitivao: "razumijete li". Rekao sam mu samo da se u procjeni takvih aktivnosti ne omalova ava snaga Armije BiH i prisustvo velikog broja Hrvata, civila, u Bosni. Upozorio sam da se i NATO boji u i u Bosnu svojim snagama i da je to procijenio kao " ivi pijesak". Da postoje namjere o daljnjim vojnim aktivnostima, ak i o koordinaciji "dvije strane" u Bosni, svjedo i pregrupiranje i dovla enje novih srpskih snaga na zna ajne pravce (osim na Posavki koridor). O tome sam pone to ju er razgovarao sa gospodinom urkinom. Rekao sam mu da mi pratimo kretanje vojnih snaga koje nas upozorava da Karad i postavlja neki novi strate ki vojni cilj (aludirao sam na mogu nost rasijecanja BiH po sredini i podjeli nadvoje). Gomilanje snaga ina e nema svrhe jer je Karad i umirio sve frontove i eka kraj pregovora koji e mu legalizirati osvojeno. urkin me pa ljivo slu ao, a njegov pratilac je uporno pisao sve to sam govorio. Upozorio sam da takve vojne aktivnosti i ciljevi mogu rat u initi potpuno neizvjesnim, a sve pregovore zaustaviti. On je moje rije i odobravao, ali nije imao komentara. Razgovor na tu temu nije mogao biti op iran (iako je to za nas jedina prava tema) jer ga je Gani usmjerio na krivu stranu. Nametnuo je teme o kojima mo e govoriti jedino Silajd i kao predsjednik Vlade. Uz to, vodio je razgovor nediplomatski i potpuno pogre no. urkin to nije pre utio, svojim komentarima je potpuno omalova io Gani a, a time i na u vlast. Izme u ostalog, kada je Gani poku ao vrlo providno isturiti islamske zemlje kao snagu koja bi mogla na Rusiju vr iti pritisak, ovaj mu je odmah odgovorio da je to pogre na i metoda i strana jer Rusija ne eli imati nikakve vr e veze s tim zemljama, te bi bolje bilo od tih zemalja tra iti da za BiH plate plin, a ne da priti u Rusiju. Tako er je odbio i uporno Gani evo zalaganje za balkansku konferenciju sa primjedbom da se rat vodi u BiH i da prvo ovdje treba rje avati probleme. Ju er, poslijepodne, nakon sve anosti u "Napretku", odr ali smo tribinu HSS-a. U promrzloj sali ljudi su strpljivo sjedili i o ekivali odgovore na sve politi ke i ivotne probleme koji nas priti u. imi i Ivankovi su govorili o strana koj aktivnosti. Od mene su o ekivali da dam odgovor na dnevno-politi ke probleme. Iznenadio sam sve: govorio sam o tome to za nas Hrvate u BiH zna i nacionalno-politi ka svijest i gdje su njene granice. Upozorio sam na opasnost od insistiranja na politi kom hrvatstvu u vi enacionalnoj zajednici, na apsurd BiH u kojoj to nije mogu e kao na drugim mjestima i drugim narodima. U BiH se politi ka nacionalnost uvijek i nu no dovr ava u nacionalnim dr avicama i vodi u podjelu zajedni ke dr ave. Uobli avanje na e nacionalne svijesti u politi ku, na ovim na im prostorima, mo e uni titi sadr aje na e ukupne nacionalne svijesti: na u religioznu svijest, jezik, kulturu u cjelini. Da bismo mogli razvijati ove sadr aje koje razvija danas "Napredak" i druge hrvatske institucije, moramo biti oprezni u formiranju politi ke nacionalne svijesti jer e ona uvijek te iti da se dovr i u dr avi. Upravo danas isku avamo pogubnost takvog zahtjeva: da bismo imali svoju hrvatsku dr avu u BiH moramo napustiti svoja povijesna ognji ta. Izlo io sam tu ideju, ali nisam siguran da su je mnogi shvatili. Me utim, to se vi e nije moglo pre u ivati. Kona no se mora na svim razinama obra unati sa idejom o podr avljenju dijela teritorije BiH, o njenoj nacionalizaciji, odnosno teritorijalizaciji nacije. Nisu dovoljna priop enja koja je HSS BiH dao i ogradio se od politike iz Gruda. Mora se u svakoj prilici na em svijetu govoriti o tome i otvarati mu o i. Ina e, ova katastrofa e se nastaviti, Hrvati u BiH e izgubiti sve, od teritorije, preko dr ave, do morala i obraza. Morao sam nedvosmisleno upozoriti da formiranje HSS-a nije stvaranje nove i prihvatljivije stranke od HDZ-a koja bi je mogla zamijeniti, ve hrvatsko legitimiranje politike koja je op enito protiv nacionalizacije politike. - Neki su u HSS-u ve vidjeli novo upori te nacionalizma.

Be ki mirovni poku aj
3. sije nja 1994. (Be ) Ve eras smo doputovali u Be . Sutra su razgovori s delegacijom Hrvatske. Iz Sarajeva su nas ispratile granate haubica 155 mm. Padale su oko zgrade Predsjedni tva neposredno pred na odlazak. Gotovo smo u trku uletjeli u transporter i brzo se udaljili sa sve anog ulaza zgrade. Nekoliko minuta prije toga jedna granata je pala preko puta u park. Od Bo i a do danas zasipali su nas svaki dan. Mnogo mrtvih, ranjenih, mnogi domovi uni teni. Svijet vi e na to ne reagira. Privikao se na smrt civila kao to se ovjek privikne na smrad. Na aerodromu u Zagrebu, gdje smo se nakratko zadr ali, kupili smo tampu. Sude i po natpisima, oficijelna politika stvara nepovoljnu atmosferu za pregovore. Mnogo je napada na Muslimane, objavljeno je pismo Izetbegovi a Tu manu. Me utim, osjetni su napori onih koji se ne sla u s oficijelnom politikom da stvaraju jednu drugu klimu. Oni upozoravaju vlast na gre ke u politici prema BiH, nastoje stvoriti druga ije mnijenje i vr iti pritisak za promjenu. Sa aerodroma sam nazavao I. Lovrenovi a. Oni su se ve sastali u "Napretku" i po eli pripreme u Zagrebu za sabor Hrvata u Sarajevu. O ekujem da e u Zagrebu, me u na im bosanskim Hrvatima, sabor izazvati veliki interes i da e mnogi do i u Sarajevo. O ekujem da im se za dva dana priklju im u organizaciji sabora. 4. sije nja 1994. Danas su po eli pregovori s delegacijom Hrvatske i tzv. Herceg-Bosne. Kretali su se u okviru onih tema koje su bile zadane jo u Briselu: problem Neuma i Mostara, prekid vatre, osiguranje dostave humanitarne pomo i. Razgovori su bili le erni i u prijateljskoj atmosferi. Sve su ideje izlo ene, na obje strane, i ostavljeno je da se sutra o njima konkretnije razgovara. Me utim, iza ovih razgovora se odvijala prava aktivnost. Silajd i je, najprije, jutros razgovarao sa Mokom, i to sam, bez mene. (Poslije, kada me sreo, rekao mi je da ali to i ja nisam bio s njim. Tvrdio je da sam trebao biti prisutan na tom razgovoru jer se Mok interesirao za mene, iako sam jutros, na samom njegovom odlasku, stajao u holu hotela s njim). Tako er, pred po etak razgovora izdvojio se sa Grani em nasamo i razgovarali su oko sat vremena. Kada je u toku razgovora do lo na dnevni red pitanje razgrani enja, napravljena je pauza. Grani i Silajd i su oti li da razgovaraju s Owenom i Stoltenbrgom, zadr ali su se tako dugo da vi e razgovore u delegacijama nismo ni nastavili. Nastavak je zakazan sutra u 9 sati. U 11 sati trebali smo imati konferenciju za tisak (Silajd i i ja). Konferencija je odr ana, Silajd i je govorio, a ja nisam dobio rije . (Navodno, Silajd i u je bilo ao zbog toga i mislio je da u ja govoriti poslije njega. Konferencija je, me utim, zavr ena nakon njegovog istupa). Da bi stvar popravili, re iseri svega toga (ljudi iz ambasade u Be u) su predlo ili da sa Silajd i em nastupim u 22 sata na TV Austrije. Prije toga trebali smo imati zajedni ku ve eru. Sve sam odbio i oti ao na ve eru kod Hasije i Mile Stoji a. Njihovo dru tvo ne bih dao ni za to. S njima sam proveo lijepu i nezaboravnu ve er. Razgovarali smo o na oj Bosni, o na im idejama, o onome ega vi e nema. Nerviraju me poku aji ljudi, koji smatraju da su prema meni u inili gre ku, da to poprave. U ovom slu aju, volim to je sve ispalo ovako. Oni ne shva aju da mene forma ne zanima, ve sam sadr aj radi kojeg smo ovdje. Tek kad taj sadr aj bude ispunjen po et u voditi brigu o formi. Ovako, volim da na tiskovnoj konferenciji nisam ni ta govorio. Neka su stvari postavljene onako kako stvarno jesu. Neka svi vide gdje se nalazi mo i tko je odgovoran. Oni misle da je meni stalo do mene. Meni je stalo do istine i elim da ona bude vidljiva. - Grani mi je signalizirao da eli sa mnom razgovarati nasamo. Rekao je da ima za mene poruku od Tu mana. Sutra se kanim sastati s njim. Prije odlaska kod Stoji a u holu hotela susreo sam Grani a. Pozvao me na stranu i rekao da Tu man inzistira na njegovom susretu s Izetbegovi em, i to u roku od 48 sati. Navodno, raspola e nekim podacima radi kojih je taj susret neophodan. Nije mi uspio re i o emu se radi jer su nam neki ljudi pri li. - Nadam se da u to ve sutra znati.

5. sije nja 1994. Danas su nastavljeni pregovori o problemima koji su ju er samo nazna eni. Ostala su nerije ena najte a pitanja: problem Neuma i razgrani enja u srednjoj Bosni. Grani nije inzistirao na kona nom dogovoru o tome i ostavio je da se to rije i kasnije. Preciziran je sastanak Tu mana i Izetbegovi a u subotu, u Bonu. Za to Grani odga a rje enje najte ih problema? ak nije ni uznemiren i sasvim mirno prihva a njihovo odga anje. On otvoreno iskazuje nadu da e se sve rije iti u Bonu. Nitko od nas jo ne zna na emu je ta nada zasnovana. ak se i drugim problemima prilazilo le erno i bez uzrujavanja. Takav ton i raspolo enje nisu bili prisutni u ovakvim bilateralnim dogovorima. Sigurno je da ne to stoji u pozadini svega. Ostala je tajna i to to su Grani i Silajd i razgovarali sa Owenom i Stoltenbergom. Dva su moja prijedloga danas odbijena od strane tzv. hrvatske delegacije: prvi, da se za hrvatske enklave koje e ostati u "bosanskoj republici", u slu aju podjele, u politi kom dijelu sporazuma, tra i autonomija, drugo, da se zahtjev za povratkom prognanika u Mostar pro iri i na Vare kao simbol izgona Hrvata u srednjoj Bosni. Sve je to olako odbijeno kao da uop e nije va no, kao da postoji ne to mnogo va nije to e sve probleme najednom i op enito rije iti. Poslijepodne sam imao ugodan razgovor s Alojzom Mokom, ministrom vanjskih poslova Austrije. Zanimala ga ideja op eg sabora Hrvata BiH, organizatori i ciljevi. Nastojao sam mu sve objasniti. S odu evljenjem je prihvatio ovu inicijativu i obe ao poslati telegram podr ke. U razgovoru je iznio svoju bojazan da bi doga aji u srednjoj Bosni mogli sve pokvariti, sve nas onemogu iti i dovesti do ostvarenja velike Srbije na ra un sukoba Hrvata i Muslimana. Tra io sam od njega da djeluje na Izetbegovi a i Tu mana da se ta crna prognoza ne bi ostvarila. Rekao je da Tu man ne razumije kako netko izvan tog podru ja mo e imati optere enu savjest za ono to se tamo zbiva.

Izetbegovi eva bonska ponuda Tu manu
12. sije nja 1994. (Sarajevo) Ju er smo se vratili iz Bona. Nijemci su imali ambiciju okupiti nas na temelju tzv. Tu manove mirovne inicijative i posti i dogovor barem dvije strane. Dvodnevni razgovori u dvorcu Petersberg su zavr eni bez ikakvog rezultata. O i svijeta su uzalud bile uprte u egzoti ni dvorac na brdu iznad Rajne. Lijep utisak je ostavio samo prekrasan suvremeni interijer i nepogre ivo isplanirana organizacija susreta dvije delegacije. Tu man je sa svojom ekipom (s Akmad i em umjesto Bobana) do ao s velikom nadom da e njegov mirovni plan biti prihva en ( tzv. Tu manova inicijativa). Nikad ga nisam vidio tako nemo nog i jadnog. Nije mu uspijevao pomo i ni stalo eni i servilni Grani , ni pomirljivi Akmad i . Izetbegovi se nasla ivao do kraja. Imao sam osje aj da je na ove pregovore do ao zbog te naslade. To nisu bili pregovori ve li ni obra un. Izetbegovi se poigravao s Tu manovom nemo i i na bujicu rije i ubje ivanja, ohrabrivanja, obe avanja, umoljavanja, uop e nije reagirao. Skretao bi razgovor na potpuno neva ne stvari, a u trenucima dok je Tu man sa arom obja njavao svoj plan i njegovu dobrohotnost, on je arao i crtao neke apstraktne figure na bloku ispred sebe. Kad bi i arao cijeli list onda bi ga lagano prevrtao da bi svi mogli vidjeti njegove "zabilje ke" i nastavljao s tim na sljede em listu. Ni slova nije upisao. S Tu manove strane svi su pomno ne to bilje ili, a sam Tu man je u svoj blok upisivao ono to je Izetbegovi govorio i ostali. (Sjedili smo svi za jednim stolom, kao za ru kom, i sve je bilo vidljivo). Izetbegovi je neprestano odbijao da razgovara o napisanom Tu manovom prijedlogu, vra aju i razgovor stalno na tri to ke: izlazak "bosanske republike" na more, administrativna uprava nad Mostarom, razgrani enje u srednjoj Bosni. Tu man je nastojao da se postigne globalni sporazum pa da se onda unutar njega lak e rje avaju sporna pitanja. Izetbegovi , naravno, nije mogao dugo vrdati i morao se izjasniti. Tako je kona no odbio prijedlog o konfederaciji s obrazlo enjem da on narod ne mo e lako uvjeriti u opravdanost takvog saveza s onim s kim sada ratuje, te da je to

krajnja odluka koju on ne mo e donijeti sam i na brzu ruku. Tvrdio je ak da je to neozbiljno i da nije mogu e neposredno iz rata s neprijateljem praviti zajedni ku dr avu. Tra io je da se prvo na terenu u ine neki pomaci, povuku konkretni potezi koji dokazuju da je savezni tvo mogu e. Tu man je inzistirao na razgrani enju u srednjoj Bosni i tra io da u tzv. Herceg-Bosnu u u Busova a, Vitez, Novi Travnik, a sve drugo je ostavljao u budu oj "bosanskoj republici". Izetbegovi je bio jasan: niti jedna op ina iz Bosne ne mo e pripasti "Hrvatskoj Zajednici Herceg-Bosni". Na Tu manov argument da te op ine ine sa Hercegovinom odre enih 17,5% za "Herceg-Bosnu" i da se ta teritorija ne mo e ni na jednom drugom mjestu nadoknaditi, on je le erno odgovarao da to nije njegov problem i da Hrvatska u svakom slu aju dobiva dio teritorije "dok se njegova dr ava raspada". Ovakva argumentiranja su bila na ivici sva e, ali se Tu man svaki put povla io, savla ivao svoju srd bu i nalazio pomirljivi put za nastavak razgovora. Predve er, Izetbegovi me pozvao u sobu. Pretpostavljao sam da se radi o ne emu va nom. Po to smo Hido i ja ve imali zajedni ku inicijativu prema njemu elio sam da on po e sa mnom. On je prihvatio, a Izetbegovi se nije mnogo iznenadio. Bio je otvoren kao da smo sami. Pitao me da li sam spreman oti i kod Tu mana s porukom od njega. Odgovorio sam da to nije problem i da u to rado u initi ukoliko emo posti i odgovaraju i sporazum. Hido je utio i slu ao. - Idi i reci mu da sam spreman napraviti s njim savez. Spreman sam na stvaranje zajedni ke dr ave s HrvatimaBiH pod uslovom da BiH bude u me unarodno priznatim granicama. Bez obzira na broj Hrvata u BiH nudim paritetnu vlast i nudim takvu BiH u konfederaciju s Hrvatskom. elim samo cjelovitu dr avu. Napravit emo vojni savez koji e meni omogu iti uvoz naoru anja preko Hrvatske bez pote ko a. Ne tra im da Hrvati u estvuju u ratu porotiv Karad i a. Tra im samo da mi propusti oru je, ja u ga sam pobijediti s mojom vojskom. Imamo pravo napraviti zajedni ku dr avu jer nas je Karad i napao. Srbi koji su lojalni toj dr avi ostat e s nama. Oni koji nisu te emo pobijediti. Idi kod njega i prenesi mu to. Nisam mogao vjerovati svojim u ima. Izetbegovi je ponudio plan koji za nekoliko mjeseci okon ava rat i koji nudi najbolje rje enje za Hrvate BiH. Iza ao sam iz njegove sobe kao da sam na krilima. Jedva sam ekao da do em do Tu mana. Nazvao sam ga i tra io hitan susret jer imam poruku od Izetbegovi a. Tra io je da do em odmah. Zamolio sam Hidu da ide ponovno sa mnom. Kada smo u li kod Tu mana bez uvoda sam urio iznijeti mu Izetbegovi evu ponudu. Govorio sam brzo, te ko uzimaju i zrak kao da sam se s nekim otimao. Lice mu je bilo nepomi no. Saslu av i, Tu man je po eo hodati po sobi. - I on meni nudi cijelu BiH. I on meni nudi cijelu BiH, ponavljao je. O ekivao sam izliv odu evljenja. Me utim, usta su mu potpuno oti la u stranu kao da je pre ivljavao stra an i bolan gr . - On nema ni ta, a nudi mi cijelu BiH. On kontrolira 13% teritorije. Po eo je da se smije nekim tankim usiljenim smijehom. Gr na licu nije popu tao. Meni je pred o ima bio mrak. Niti sam ga vi e mogao gledati, niti slu ati. Njegovo ismijavanje "ponude" bilo je nepodno ljivo. Nije navodio nikakav argument. Samo smijeh i gr . Ne znam ni kako sam iza ao od njega. Protumarao sam hodnicima do Izetbegovi a. Hido me nije ostavljao. I ao je sa mnom. - Ne prihva a, odbio je, rekao sam i elio od stida propasti u zemlju. - Kako odbio, udio se Izetbegovi . - Odbio, misli da nije realno, odgovorio sam, a u glavi mi je tutnjao njegov infatilni smijeh. Izebgevi je za utio. Svi smo utili. Kada smo krenuli, on me zaustavi. - Mo e li ponovo oti i kod njega. Reci da je ovo moja posljednja ponuda. Neka uzme zapadnu Hercegovinu i nek nas ostavi na miru. Stajao sam nasred sobe i nisam znao kuda krenuti. Kao da su se zidovi stisnuli oko mene i kud god krenem udarit u u

njih. - Slu ajte me dobro, sabrao sam se nekako. - Tu poruku morat ete mu odnijeti sami. To mu ja ne u prenijeti. Krenuo sam prema vratima. Kod vrata, okrenuo sam se i dodao: od ovoga trenutka ja imam dva neprijatelja i zapamtite da u se protiv oba podjednako boriti. Rastao sam se od Bi evi a kao u vru ici. Tu no nisam oka sklopio. Bio sam siguran da je "ponuda" do la do Tu mana. U meni se pojavila sumnja u njenu dobronamjernost. - Znao sam da je ova druga ponu ena samo da bi bila odbijena, ali to je s onom prvom. Da li je Izetbegovi bio siguran da e i ona biti odbijena? Svijet je za mene propao, nikakvi principi vi e ne postoje, previ e je skrivalica. Bojim se iza i na svjetlo dana.

Va ingtonski sporazum
22. velja e 1994. (Wachington) Ovdje je te ko unazad poredati dane jer je vrijeme pomjereno. Letjeli smo devet sati u nedjelju, krenuli taj dan u 11.30, a bili ovdje poslijepodne oko 14 sati. Kad se odavde vra a ka u da se prije stigne. Sam polo aj ove zemlje u odnosu na Evropu ve je odredio njenu sudbinu: prostor ne zna i ni ta, vrijeme je sve. Ovdje se i ne putuje kroz prostor, ovdje se ne ivi u prostoru, ovdje se ne razmi lja prostorno. Vrijeme je sve: i put i ivot i misao... Ovdje se ovjek osje a malim i nemo nim. Ali, ovdje je i mo . Ovdje bi se mogla na a sudbina izmijeniti. Ju er smo primljeni u Stat Department, dugo smo razgovarali sa suradnicima dr avnog sekretara, zatim sa samim Kristoferom. Stekao sam dojam da su odlu ni umije ati se u razrje enje krize kod nas, ali da jo nemaju istu formulu. Jo nisu bili sigurni to bi se u inilo sa Srbima, tako er kako urediti odnose Hrvata i Muslimana. Jedino je bilo sigurno da to ele u initi. Ohrabrio ih je efekat ultimatuma Srbima da se povuku sa topni tvom sa brda oko Sarajeva. U razgovoru su pokazali da su dobro upu eni u na e prilike. Silajd i je govorio o cijeloj situaciji, o toku pregovora u enevi i o toku pregovora sa Hrvatskom. Pokazali su da ele savez Muslimana i Hrvata, ali ni ta dalje nisu znali. U jednom trenutku pitali su to bi bio prijedlog Muslimana ukoliko se s Tu manom ne mogne posti i sporazum, kakvu bi zapravo oni dr avu htjeli ako bi se BiH dijelila na tri dr ave. Silajd i je izbjegao odgovor, a ja sam kazao da bi u tom slu aju bila stvorena muslimanska dr ava u kojoj bi bilo oko 400.000 Hrvata. Zato mi Hrvati ne mo emo pristati na takvu opciju i u toj bi dr avici ostali svi sada nji problemi. Poslije toga je bilo postavljeno jo jedno interesantno i za mene neo ekivano pitanje: da li bi bilo mogu e, ukoliko s Tu manom ne uspije dogovor, da se napravi sporazum Muslimana i HNV i da u ime Hrvata ja potpi em sporazum. SAD bi bile spremne podr ati takav sporazum i inzistirati na njegovom provo enju. Tada bi Tu man imao status Karad i a i snosio sve posljedice toga. Silajd i je odgovorio da se boji dodatnih pote ko a i uslo njavanja situacije jer nije problem u politi kom predstavljanju Hrvata ve u vojnom. Tu man kontrolira HVO. Ja sam bio iznena en da Amerikanci razmi ljaju na taj na in. Takav politi ki sporazum predlagao sam Silajd i u i Izetbegovi u pred sam sabor u Sarajevu i o tome imali na elnu suglasnost. Potvrdio sam Silajd i evu tezu o problemu kontrole nad HVO. Kroz glavu mi je proletjela misao da bi u ovoj varijanti Hrvatska bila progla ena agresorom i dobila sankcije, da bi HVO bio progla en paravojskom i nad njim bi Amerikanci mo da primijenili silu. A kako odvojiti hrvatski narod od HVO-a? To je u ovoj fazi nemogu e. Ja bih bio samo pokri e za vojnu intervenciju. Pitao sam u brzini: kako bi se proveo taj sporazum? - Ni ta vi ne brinite za to. Mi bismo proveli taj sporazum, upotrijebili bismo silu, odgovorio je Kristofer. O ekuju i takav odgovor, uzvratio sam bez oklijevanja da ne mogu preuzeti tu odgovornost. Sporazum moraju potpisati oni koji ga mogu provesti, koji kontroliraju vojsku, a to su

Tu man i predstavnici "Herceg-Bosne". - Dobro, rekao je Kristofer, imat ete ovdje za vikend Grani a i delegaciju "Herceg-Bosne". 26. velja e 1994. Danas su se obje delegacije okupile u State Departmentu, ali nismo imali me usobne bilateralne razgovore. Razgovaralo se pojedina no s arlsom Redmanom koji je bio posrednik u pregovorima ispred ameri ke administracije, i njegovim suradnicima. Oni su htjeli od obje delegacije zasebno dobiti mi ljenje o principima na kojima bi trebalo stvarati sporazum. Mi smo iznijeli na e gledi te koje je ve bilo zapisano u dokumentima Sabora i koje smo objelodanili ovih dana. To gledi te je obuhva alo sljede e stavove: - da hrvatsko-muslimanski entitet koji se mo e dogovoriti u ovim uvjetima ne smije imati nacionalna obilje ja i biti odvojen nacionalnim granicama me u Hrvatima i Muslimanima; to rje enje mora predvidjeti mogu nost naknadnog uklju enja Srba u dr avnu zajednicu federalno ure enu; - kantoni (regije) se ne smiju me usobno povezivati u dr avne zajednice po nacionalnoj osnovi; - dr ava BiH se mora decentralizirati; - kantoni trebaju biti formirani na temelju vi e kriterija, a ne samo na etni kom; - sve regije (kantoni) trebaju biti ravnopravni; - nacionalni interesi trebaju biti za ti eni kroz institucije dr ave i na svim nivoima; - BiH e u i u konfederaciju s Republikom Hrvatskom. Nakon izlaganja i obrazlo enja ovih principa, to je u inio Silajd i , Redman je tra io da ja obrazlo im m i apu principe na kojima je ona napravljena na Saboru u Sarajevu. Govorio sam kratko radi jasno e i izbjegavanja suvi nih pitanja. Rekao sam da je osnovni princip koncipiranja kantona bio gravitacija stanovni tva. Tako su slivovi rijeka postali sredi ta oko kojih su formirane teritorijalne jedinice - kantoni. Govorio sam i o strahu koji postoji kod Hrvata - majorizacija, te kod Muslimana - otcjepljenje. Inzistirao sam da se u sporazumu otklone razlozi za taj strah. Poslije ovog razgovora, koji je bio dosta kratak, primio nas je sve, obje delegacije, Kristofer. (U Grani evoj delegaciji su bili iz "Herceg-Bosne" samo Akmad i i Zubak koji je ve zauzeo mjesto Mate Bobana). Nakon ru ka dobili smo jedan pismeni predlo ak od strane doma ina o podjeli funkcija na nivou federacije, na nivou kantona, te zajedni kih funkcija federalne dr ave i kantona. Na taj prijedlog nismo imali bitnih primjedbi jer je on fakti ki bio samo prepis na eg prijedloga. Na na e iznena enje, nisu nas vi e ni pozivali na razgovor. Brifing su imali samo Grani i njegova delegacija. Pozvan je samo Silajd i na kratak razgovor i zakazan ponovno sastanak za sutra u 10.30 sati. Silajd i mi je rekao da je stekao dojam da Grani odustaje od hrvatske dr ave u BiH i da prihva a na kantonalni sistem ( to je on zapravo prihvatio jo u Zagrebu u razgovorima koje smo imali). Grani mi je nave er poslao poruku da pristaje na ve eru koju eli prirediti Stiv Bubalo za obje delegacije. Do i e Stiv, Ivankovi i Radjelovi sa Zapadne obale samo da bi bili na toj ve eri. To je i nostalgija za zavi ajem i elja da se ovaj glupi rat to prije zaustavi.

Be ko dogovaranje kantona
8. svibnja 1994. (Wienn) Poslije nerazumljivo dugog putovanja avionom UN od Sarajeva do Frankfurta, stigli smo

no as u Be . Imali smo kratak susret s Mokom (Silajd i , Durakovi , Bi ak i i ja). Interesirao se za sadr aj razgovora, za polo aj Srba u Federaciji i uop e, me unarodnu inicijativu preko tzv. kontaktne grupe. Problem ine Francuzi koji nastoje na e pregovore sa Srbima vratiti na podjelu teritorije, odnosno na pregovore (sada) dvije ravnopravne strane, bez odre enja agresora. Silajd i je Moka upoznao s tim i molio diplomatsku neutralizaciju francuske inicijative. Ponovno se pokazuje da su povijesni interesi konstante. Razgovori su, ovdje, u ameri koj ambasadi, i uz njihovo posredovanje, po eli sa usagla avanjem ju era njih dogovorenih ta aka odre ivanja granica Federacije. Taj tekst se bez pote ko a usuglasio. Nakon toga se pre lo na razgovore o unutra njim granicama kantona. Problem je nastao kada su se predo ile mape, i to one o Hercegovini. Prijedlog Zubaka je podjela Hercegovine na dva dijela, od kojih jedan ini Duvno, Livno i Posu je, a sve drugo, osim Konjica, ini drugi dio (uklju uju i Jablanicu, Mostar i Stolac). - Dokle e ovaj ovjek istrajavati na o uvanju "Herceg-Bosne"? Silajd i je predlo io da se ta mapa zaboravi da bi se uop e moglo dalje razgovarati. Tako er, postavljeno je pitanje srednje Bosne: da li dva ili jedan kanton. Silajd i je predlo io jedan kanton sa podijeljenom vla u pola-pola. Zubak je inzistirao na dva kantona, jednim bo nja kim, drugim hrvatskim. Predlo io sam, da bi se prevladale razlike, formiranje jednog kantona u centralnoj Bosni i jednog za cijelu Hercegovinu, tj. spajanje kantona 6 i 8 iz karte Sabora Hrvata i 9 i 10, sa odredbom da se u njima vlast dijeli po principu 50:50 bez obzira na nacionalnu strukturu. Grani je to odbio s obrazlo enjem da tada Hrvati nemaju vi e od jednog kantona (Posavina). Predlo io je da se ide na dva kantona u centralnoj Bosni i dva kantona u Hercegovini. Cijelo poslijepodne je potro eno u dogovorima oko ova etiri kantona i nije postignut sporazum. Ostala je sporna granica na Neretvi i Stolac (obje strane ele i jedno i drugo), te u srednjoj Bosni Travnik. Grani i njegova ekipa su spremni odstupiti od Travnika i tako naru iti La vansko-lepeni ki kanton koji sam ja predlagao. Ukoliko se to desi ovaj kanton nema nikakvog smisla. Rasprava se vodi pogre no, tra e se prolazi i spajanja teritorija kao da se radi o podjeli, a ne novoj konstituciji BiH. 10. svibnja 1994. Danas su se razgovori nastavili u istom duhu: kompletirati to ve u nacionalnu teritoriju u kantone. Prepirke se vode oko svakog sela, svake ku e. Na ovaj pogre an tok pregovora upozorio sam ju er. Bio je to ak o tar dijalog unutar delegacije BiH, posebno sa Silajd i em. Tvrdio sam da je razgovore trebalo voditi u okviru jedinstvenog politi ko-stru nog tima, a ne dijeliti se na "hrvatsku" i "muslimansku" stranu. Nisam se slo io s tezom da je to tako unaprijed odre eno i da se iz tog kli ea, ne mo e iza i. Rekao sam da ne elim sudjelovati u takvim razgovorima jer oni naru avaju temeljni princip Ustava, tj. princip da je Federacija BiH jedinstvena dr ava Hrvata i Bo njaka (Muslimana), da je to slo en dr ava u kojoj federalne jedinice a treba zajedni ki odrediti i na na in da one mogu nositi one funkcije koje im Ustavom pripadaju. Odbio sam da sjedim i u tzv. hrvatskoj i tzv. muslimanskoj delegaciji iz razumljivog razloga: do sada sam se borio protiv nacionalnih dr ava u BiH i sada ne elim graditi kantone kao nacionalne teritorije. Takav proces nema kraja, a ukoliko se i dovr i na ovaj na in, proizvodit e daljnja etni ka i enja. Mo da ne vi e pod nu dom oru ja, ali sigurno pod psihologijom nacionalnog grupiranja. Nisam nai ao na razumijevanje i pored o tro izmijenjenih rije i. 11. svibnja 1994. Ju er, poslijepodne, potpuno sam se isklju io iz razgovora jer sam procijenio da prepirke oko svakog sela ne e dovesti do rezultata. Jutros mi je Durakovi rekao da se itavo vrijeme raspravljalo o tri sela u op ini Stolac i o tome gdje trebaju pripasti. Nikakav napredak nije u injen. Po povratku u hotel, javio mi se Ljubi . Do ao je da se spakuje, putuje ve eras u Zagreb kolima. Dogovor je postignut, granice kantona su odre ene, putuje se u enevu da se sve potpi e??

Rje enje je na eno kompromisom izme u etni ke podjele i mog prijedloga o dva kantona, jedan u srednjoj Bosni, a drugi u Hercegovini, sa paritetnom vla u. Samo su u Hercegovini napravili izmjenu: formirali su dva kantona, jedan isto hrvatski po strukturi pu anstva, drugi mje oviti sa paritetnom vla u (Mostar, Jablanica, Konjic, Prozor, apljina, Stolac, Neum, itluk). Vjerujem da je Redman izvr io pritisak (ni danas nije otputovao u Sarajevo). Zubak, vjerojatni predsjednik Federacije, je protiv sporazuma. Da li e to imati utjecaja na njegovo obavljanje funkcije, vidjet e se. Bitno je da su se sporazumjeli. Napetost je bila suvi e velika, ve su do le vijesti da se konvoji zaustavljaju i ne dozvoljava prolaz. Novi sukobi bi sve odvukli u ambis. Rat bi bio dugotrajan i uni tavaju i. - Nadam se da je ovim izbjegnut. XXX Ovdje zavr avam ove zapise. Ne elim otvoriti novu stranicu jer se bojim da s njom nastavljam agoniju moje zemlje. Bojim se da je svaka nova stranica novo poglavlje njene zle kobi. Sada vjerujem da je moja zemlja pre ivjela. vrsto vjerujem u to i ne elim tu vjeru mijenjati za neizvjesnost ispisivanja njene povijesti. Vjerujem da smo s njom i mi pre ivjeli svoju sudbinu. Vjerujem i nemam nikakvog pokri a za to. Vjera mi je sigurnija i vr a od onoga na to se odnosi i ne smijem je vi e dovoditi u pitanje. Zato zatvaram ovu knjigu.

Dejtonski sporazum (I dio)
Nakon be kih pregovora o kantonima i kona nom uobli enju Federacije BiH, od 8. do 11. svibnja 1994. godine, nisam vi e vodio dnevni ki zapis o doga ajima u kojima sam sudjelovao. Bio sam vrsto odlu io da ne u vi e ispisivati povijest Bosne i Hercegovine, vjeruju i da je ona kao dr ava i dru tvena zajednica pre ivjela. Vodio sam samo dnevne zapisnike mojih aktivnosti - sastanaka, kontakata, susreta, bez irih izlaganja, obja njenja i tuma enja. Dr ao sam se ranije odluke - ne otvarati novu povijest moje zemlje i ne pretvarati moje strepnje u njenu stvarnost. Kada je postalo izvjesno da e do i do nove mirovne konferencije o BiH na kojoj treba okon ati rat i posti i kona an mirovni sporazum, a pou en iskustvom da u ovakvim prilikama gotovo nitko ni ta ne zapisuje (osim stranaca), odlu io sam prekr iti moj zavjet i voditi dnevni ki zapis o toku pregovora, atmosferi koja je vladala i kona nom sporazumu koji e se posti i. Daytonski sporazum nije nastao u Daytonu, on se ovdje dovr io i dobio neprimjereno ime grada u kome je odr ana konferencija. U daytonskim se pregovorima nije dogovorilo ni ta to ve nije bilo dogovoreno - ovdje je ono samo postalo vidljivo. Sva natezanja, odugovla enja, uvjeravanja, svi zahtjevi, pritisci, odbijanja i prihva anja samo su bili naknadno pre ivljavanje poro ajnih muka za ono to je ve bilo ro eno. Svi akteri ovog doga anja do li su s namjerama koje su ve bile ostvarene. Razgovori su bili samo ponavljanje povijesti koja je ve prelomljena preko glava ljudi i naroda, preko sudbine jedne zemlje koju su ostavili da krvari kada su krenuli na put. Prvo to je bilo dogovoreno i to se nije moglo problematizirati u pregovorima bio je op i sporazum Milo evi a i Tu mana. Da li je on postignut u Kara or evu ili negdje drugdje bilo je neva no. On se ovdje u kona nom svom dovr enju morao objelodaniti i pokazati u punoj snazi svoje konzistencije. On vi e nije mogao funkcionirati kao "lukavstvo uma" koje iz svoje neosvijetljene pozadine upravlja sudbinama naroda, gura ih u ratnom pokli u jedne na druge, progoni, preseljava, ubija, rastjeruje, - i sve u prividu kaosa, zle sudbine i razjarene ljudske naravi. Milo evi je taj sporazum objavio pred svima kao gotovu i neprelaznu injenicu, kao idejno rje enje koje u pregovorima samo dobiva svoj kona ni oblik. Njihov sporazum se objelodanio na Bosanskoj Posavini i Milo evi je to izrijekom naveo. Posavina je bila 3. ta ka

sporazuma Karad i a i Bobana u Grazu, od 6. svibnja 1992. godine. Ova dvojica izvr itelja su imali zadatak provesti "razgrani enje" i pri tome "voditi ra una o kompaktnosti prostora i komunikacijama", ali tko je u to vjerovao. Ovdje u Daytonu, ova "razgrani enja" i "kompaktnosti" su morala dobiti kona an oblik i postati povijesne injenice zapisane u me unarodni sporazum i nacrtane na karti. Daytonsko objelodanjivanje sporazuma Milo evi a i Tu mana se pokazalo i u drugim va nim civilnim i vojnim projektima. Tu man je volio karte. Volio je svoje politi ke ideje crtati. To je dokaz odsustva imaginacije. To ljeto, neposredno pred vojnu akciju "Oluja", dobio sam jednu zanimljivu kartu. Ona je predstavljala grafi ko rje enje "krize u BiH", kako je Tu man volio zvati agresiju na na u zemlju. Karta je bila s njegovog radnog stola. Na prvi pogled inilo se da ona nema velike veze ni s postoje im stanjem ni s budu no u BiH jer se nije poklapala niti s jednim predlaganim rje enjem. Ona je ak odudarala i od plana Kontaktne skupine koja je ve dala prijedlog o objedinjavanju Bosanske Posavine u jedan kanton koji bi se priklju io Federaciji BiH. U tom prijedlogu jedini problem je bio koliki e biti koridor prema Banjaluci kroz Posavinu i da li e ga uop e biti. Karta je odudarala i od postoje eg kantonalnog ure enja Federacije jer je u tzv. hrvatske krajeve uklju ivala Cazinsku Krajinu, u kojoj Hrvata uop e nije bilo, i jedan dio zale a Dubrovnika koji je vojno dr ala Karad i eva vojska. Karta je posebno odudarala od stanja koje je nastalo nakon "Oluje", a koje je u Daytonu bilo polazna osnova za pregovore i vojno razgrani enje. Me utim, kako su pregovori odmicali "na a" vojna prednost se topila na karti i polako svodila na ono to je Tu man davno ucrtao. On je kona no sve to su osvojili u "Oluji" HVO i HV vratio Milo evi u - povukao vojsku ispred Banjaluke, iz Mrkonji a, ipova, s Manja e, od Jajca. Zadr ao je Drvar, Glamo i Grahovo, mjesta koja je ozna io u svojoj karti kao hrvatska mnogo prije "Oluje" i Daytonske konferencije. Tako su vojna osloba anja podru ja koja je dr ao Karad i uz pomo tzv. JNA i kasnije Milo evi evih snaga dobila drugi smisao. Ona nisu oslobo ena, ve samo privremeno zauzeta kako bi se uredno vratila nazad. U tom kontekstu treba razumjeti "mali incident" (kako je to nazvao Jadranko Prli kao ministar obrane Federacije BiH) u toku vojnih operacija "Oluje" kada je Dudakovi sa svojim snagama krenuo na Manja u. Hrvatska vojska ga je zaustavila topovima, bilo je nekoliko mrtvih i ranjenih, Dudakovi se morao povu i i krenuti nazad prema Prijedoru i Ljubiji. Tu man je zapravo uvao teritoriju Republike Srpske od Armije BiH, i u Daytonu, pred svima nama, vratio je nazad. Drugi veliki sporazum koji je u Daytonu dobio svoju kona nu formu i istinu jeste onaj o legalizaciji "Republike Srpske" izme u Holbruka i Izetbegovi a. Sam akt legalizacije obavio je Muhamed a irbegovi , ministar vanjskih poslova BiH, u enevi 8.9.1995. godine, nepuna dva mjeseca prije Daytona, na sastanku ministara vanjskih poslova BiH, RH i Jugoslavije, a pod pokroviteljstvom Kontaktne skupine. Prethodno je Holbruk nekoliko puta dolazio u Sarajevo, ali svaki put nakon posjete Zagrebu i Beogradu. Dan pred enevski susret, kasno poslijepodne, pozvan sam u ured Izetbegovi a. Iznenadio sam se kad sam tamo zatekao a irbegovi a i Silajd i a. Ostalih lanova Predsjedni tva nije bilo jer su bili na putu izvan BiH u delegaciji Srpskog gra anskog vije a; Kljui tako er nije bio tu jer je u to vrijeme ve bio u svom podrumu. Prispio sam na razgovor o papiru koji je ve bio pred njima. Papir je pisan na engleskom i re eno mi je da je to osnova za sporazum koji se sutra treba potpisati u enevi. Papir je bio porazan. U njemu vi e nije bilo Bosne i Hercegovine kao dr ave, bili su predvi eni entiteti - Federacija i Republika Srpska, ali ne vi e pisana u navodnicima, i sl. a irbegovi je stalno pitao to da radi, enevski sastanak je predstavljao kao pritisak i gotov in kojemu se ne e mo i oduprijeti. Ja sam na samom papiru poku ao napraviti ispravke i insistirati na jasnom odre enju BiH kao dr ave, sa dr avnim institucijama i njihovim nadle nostima, iako mi je pote ko u inilo nepoznavanje engleskog jezika. Izetbegovi je bio veoma miran i stalo en. Rastali smo se tako to smo a irbegovi u dali veoma jasnu uputu - ne smije legalizirati Republiku Srpsku ni po koju cijenu, ukoliko bude pritisaka neka napusti sastanak i obavijesti Predsjedni tvo. Jedina prava politi ka injenica iz rata jeste legalizacija RS. U Daytonu se samo ona nije mogla relativizirati. Bio je to srpski entitet s 49% teritorije BiH, sa zajam enom autonomijom, legaliziranom konstitucionalno u u odnosu na BiH i otvorenim paralelnim vezama s Jugoslavijom.

Dejtonski sporazum (2 dio)
8. studeni 1995. Danas u poku ati Izetbegovi u i ostalima, prema potrebi, obrazlo iti svoj prijedlog. Trebalo bi pregovore usmjeriti u tom pravcu, a ne iscrpljivati se u raspravama oko nadle nosti entiteta i njihovog objedinjavanja u nekoj potpuno novoj tvor evini. Ne o ekujem veliko razumijevanje, posebno od medijatora, za koje bi ovo bilo vra anje na po etak (oni su u me uvremenu potro ili mnogo papira i energije). Ali, ukoliko bi se prihvatili ovi moji principi, vrlo brzo bismo do li do kona nog mirovnog rje enja. Pregovori se, ina e, i dalje vode vi e kuloarski nego otvoreno u delegacijama. Izgleda da je to taktika Amerikanaca, jer na taj na in su avaju delegacije na dva-tri ovjeka i fakti ki razgovaraju sa pet- est ljudi umjesto sa dvadeset. To je njima sigurno lak e, ali zato tapkaju u mjestu. Jo se nisu zna ajno pomakli naprijed i ve se govorka da razmi ljaju o neuspjehu cijele konferencije, postizanje nekog ograni enog cilja, odgode i nastavka konferencije na nekom drugom mjestu. Oni pregovaraju sa ljudima za koje znaju da imaju veliku mo , kao da su mo i pamet proporcionalno raspore eni. Tako je veliki dio ljudi, koji su ovdje do li, ostao izvan pregovaranja. Izetbegovi i Silajd i nastavljaju svakodnevno susrete s Milo evi em i tvrde da nema napretka, da su pozicije udaljene, koncepti razli iti. Milo evi nije za to da se sada sve precizira i izradi novi ustav BiH ve da se postigne mir, osiguraju izbori, a ure enje dr ave ostavi za kasnije, novim ljudima i snagama nakon prvih izbora. On uvjerava kako sa bosanskim Srbima (koje ovdje predvodi Kraji nik) ne mo e razgovarati, jer se radi o "lu acima" (to su njegove rije i). Ju er ujutro, prvi put, pozvao me Zubak na razgovor. Poku ao me uvjeriti kako Srbi ne e prihvatiti zajedni ku dr avu i kako e ovo biti samo uvod u njihov definitivni odlazak i odvajanje od BiH. Inzistirao je da se ne raskopava Federacija, da ona sa uva funkcije dr ave i da se veoma mali dio funkcija predvidi za zajedni ku dr avu. Slo io sam se s njim kad je u pitanju Federacija, ali se nisam slo io sa blagonaklono u prema srpskim namjerama. Upravo, radi toga treba izgraditi mehanizme koji e to sprije iti. Ju er su se u pregovore uklju ili i gradona elnici Mostara - Ko nik, Brajkovi , Oru evi . O ekuje se da bi se kona nim rje enjem Mostara stvorila nova klima za Federaciju. 9. studeni 1995. Ju era nji dan je za mene bio najnaporniji od kada sam ovdje - po eli su direktni pregovori, sli ni onima koje smo imali u Genevi, iscrpljuju i, te ki, u momentima mu ni. Ju er je, me utim, ura en jedan dio posla s kojim bi morali biti zadovoljni i u slu aju kada se ni ta vi e ne bi uradilo - postignut je Sporazum o o ivotvorenju Federacije. Sve ove dane na tom sporazumu su radili Nijemci ispred Kontaktne skupine, na elu sa Steinerom. Pravili su pet verzija sporazuma dok nismo sve usuglasili. Ve ina usugla avanja je i lo u odvojenim razgovorima koje je radila Steinerova grupa, a sino smo svi sjeli zajedno i jo jednom pregledali tekst. Nije bilo ve ih primjedbi. Sporazum se danas potpisuje u deset sati. Na tom potpisivanju treba biti i Tu man. Veliki doprinos ovom usugla avanju dao je ministar Grani . U jednom trenutku sam se pobojao da e se ostati ne samo bez kona nog mirovnog sporazuma, ve raspasti i Federacija. Pozicije su bile tvrde i udaljene. Ovi "moji" nisu uop e bili zainteresirani za zejedni ku dr avu sa Srbima i njene institucije. Silajd i (uz veliku podr ku eksperata) inzistirao je na centralizaciji tih institucija do te mjere da bi se funkcioniranje Federacije moglo dovesti u pitanje. Sre a da su Nijemci preuzeli na sebe koordinaciju oko ovog problema i da su izvr ili veliki pritisak. Sre a da je Izetbegovi bio odlu io na i kompromis oko ovog pitanja i elio je definitivno zavr en paket dogovora o provedbi Federacije. On je stalno na na im sastancima na tome inzistirao. Prekju er sam savjetovao Zubaka da se ne obazire na o tre reakcije i izjave Silajd i a, posebno ne eksperata, jer to sve pravi lo u klimu, ve da direktno s Izetbegovi em razgovara o svemu. U njemu e imati sigurno dobrog sugovornika. Kada smo sino dobili zadnju verziju Sporazuma, na koji su se odmah eksperti, kao ljekari oko bolesnika, narogu ili i po eli tra iti gre ke, Izetbegovi ih je upozorio da ga interesiraju samo principijelne primjedbe, jer mu je do ovog sporazuma stalo. Tih primjedbi nije bilo i usagla avanje sa Zubakom i Prli em, te delegacijom Republike Hrvatske, trajalo je veoma kratko. - Prvi put, od kada smo ovdje, primijetio sam vidno raspolo enje kod svih. Federacija je ne samo spa ena, ve e dobiti i zna ajne poticaje. Tek poslije ovoga mogla bi disati punim kapacitetom. Ostaje jo da se dogovore kadrovska pitanja. Amerikanci su, izgleda, ekali ovaj sporazum da bi tek tada krenuli u su eljavanje na e delegacije i Milo evi a. Dobro je da je uz ovaj novi sporazum o Federaciji postignut i dogovor oko Mostara (to je usugla eno sa Ko nikom i dvojicom drugih gradona elnika).

Prvi ozbiljan razgovor s Milo evi em i njegovom ekipom bio je ju er poslijepodne. Razgovaralo se o mapama i o Sarajevu. Zapravo, samo su otkrivene pozicije i namjere, ni ta se nije moglo dogovoriti. Kraji nik i njegova grupa ne samo da su nervirali medijatore sa svojim idejama o podjeli Sarajeva, ve su svojom pateti nom pri om i lamentacijama nad povije u nervirali i Milo evi a. U jednom trenutku, dok je jedan od njih govorio, on je ustao i etao po sali, a nakon toga, zamolio Holbrooka da ovakve "pateti ne srpske pri e" ne dozvoljava. Rastali smo se sa zaklju cima da Kraji nik predlo i njihovu kartu razgrani enja, a kad je Sarajevo u pitanju, Holbrook je jasno dao do znanja da Kontakt skupina eli nepodijeljeni grad sa statusom distrikta. Rekao je da e takav prijedlog oni dati za obje strane i da na njega damo primjedbe. Va no je da je na ovom sastanku, otvoreno i jasno, Milo evi rekao kako se s Tu manom "davno dogovorio" da Bosanska Posavina pripadne "RS". Nitko na to nije reagirao. Kada sam Zubaku na uho apnuo to on ono govori, odgovorio mi je da je to Milo evi ev blef. To me nije umirilo. Ostao sam uznemiren. Sino smo ponovno imali sastanak oko mapa. Ni ta nije zaklju eno, samo su razmatrane ideje za Sarajevo. Mi idemo na to da Srbi naprave prijedlog podjele grada koji emo odbiti i mi i medijatori. Tada e ostati jedino ideja distrikta. To nam odgovara. Jedini problem tog rje enja je sigurnost distrikta, njegova obrana. Tu smo primjedbu iznijeli medijatorima.

Dejtonski sporazum (3 dio)
9. studeni 1995. (no ) Dana nji dan je teko er bio naporan. Ujutro smo imali kratak protokolaran susret sa hrvatskom delegacijom na kome je potpisan Sporazum o o ivotvorenju Federacije. Tu man je do ao sino . Sporazum su potpisali, uz ostale, on i Izetbegovi . Kratke uvodne napomene dali su Holbrooke i Steiner. Tako er, zamolili su da se o ovom sporazumu uti 24 sata i da se objelodani tek sutra, kada do e Christopher. Odmah nakon ovog potpisivanja nastavljen je razgovor s Holbrookeom. Mi smo, ina e, trebali imati zajedni ki sastanak sa Srbima, me utim, Holbrook je promijenio taktiku pregovaranja. Isklju io je zajedni ke sastanke jer, kako je rekao, ne eli slu ati pateti ne pri e o povijesti, kao ju er. Od sada e voditi pregovore odvojenih soba. Zato je imao s nama odvojene sastanke. To je s prekidima trajalo sve do maloprije. Na a delegacija je danas postigla jo jedan va an sporazum. Naime, dogovorili smo se kako osigurati nacionalne interese u saveznom (dr avnom) parlamentu. Nakon kratkih nesuglasica Izetbegovi a i Zubaka, te intervencije Holbrookea da stav o tom pitanju mora biti jedinstven prema Srbima, dogovoreno je da se nacionalni interesi osiguraju u parlamentu, u jednom njegovom domu. Druga pitanja su lako usugla ena. Holbrookeovi pregovori sa Srbima nisu dali rezultat. Dobili smo njihovu mapu na kojoj tra e vi e teritorije nego to su imali prije posljednjih vojnih poraza. O ustavnim aran manima jo ni ta nisu rekli, o Sarajevu tako er. Mi smo ponovno inzistirali na planu Kontaktne skupine i tra ili da Srbi svoj prijedlog nanesu na taj plan da bi se vidjela razlika. Mene je zanimalo to je Zubak dogovorio s Tu manom, kako emo vratiti Posavinu. Zubak mi je rekao da je to sve uredu, da e se Posavina tra iti nazad za ra un novoosvojenih teritorija u Krajini. - Ako je tako, dobro je. Strepim od onoga to je Milo evi ovdje javno ponovio nekoliko puta - da se s Tu manom dogovorio da e Posavina pripasti "Republici Srpskoj". Nitko ga jo nije demantirao niti javno protestirao na te njegove tvrdnje. Vjerujem da je i Zubak vrst u stavu oko Posavine. Ukoliko na tom pitanju ostanem i potpuno sam, inzistirat u na Posavini. Taj teritorij i te ljude nitko od nas ne smije prodavati. 11. studeni 1995. Posljednja dva dana obilje io je dolazak Christophera i ceremonija potpisivanja Sporazuma o o ivotvorenju Federacije. Amerikanci su ju er, u 13.30 sati, u skladu sa svojim smislom za ceremoniju, priredili sve ano potpisivanje tog sporazuma uz sudjelovanje Christophera, Holbrookea, Steinera i njihovih suradnika. Ceremoniju je otvorio Christopher, a zatavorio Holbrooke, osim potpisnika govorio je i njema ki ambasador I inger. (Time je dato do znanja da su pokrovitelji Federacije SAD i Njema ka). Zubak je govorio bez pripremljenog teksta, ali sa dobrom koncentracijom i jasnom misli: u BiH je temeljno pitanje nacionalna jednakopravnost tri naroda. Posebno te ak polo aj imaju Hrvati jer su najmalobrojniji te radi toga treba otkloniti sve pote ko e koje ih tjeraju da se stalno bore za prava koja su drugima pretpostavka. Izetbegovi je goviro kratko, ali je jasno dao do znanja da sve izgovorene rije i ni ta ne vrijede ukoliko se, u skladu s njima, ne djeluje. On je ostavio drugima da procjenjuju

veli inu ovog trenutka i sve anosti, jer e oni sigurno to initi na osnovu u injenog. Njegova uzdr anost je bila vidljiva, ali nije umanjivala zna aj sporazuma i sve anost njegovog potpisivanja. Tu manov govor je bio napisan, kao i Izetbegovi ev, ali ni po emu prepoznatljiv. On je bio op i i frazerski. Dok su sjedjeli za sve anim stolom i dok su govorili, meni je kroz glavu prolazila cijela povijest hrvatskomuslimanskog sukoba, te udio svakog od njih u tome. A stol je bio impozantan: slijeva na desno - Oru evi , Brajkovi i Ko nik iz Mostara, zatim Tu man, Christopher, Izetbegovi , Zubak, Silajd i i Prli . Prvo, sjetio sam se toga kako ve ina njih nisu imali nikakvog pozitivnog udjela u stvaranju federalnog koncepta BiH i samog Va ingtonskog sporazuma. Sjetio sam se onih dana kada smo u Stejt departmentu, fakti ki, Silajd i i ja izdiktirali, posredstvom Redmana, Va ingtonski dokument. Jedini ovjek koji je podr avao tada federalno ure enje BiH bio je Grani , svi drugi koji su tada bili u delegaciji Republike Hrvatske bili su protiv, na elu sa u kom, koji ih je dr ao na telefonskoj vezi iz Zagreba. (Sada je Grani sjedio u publici pored u ka). Za stolom su sjedjeli ljudi koji su zaokupili svjetsku pa nju, kojima su Amerikanci i Nijemci, u skladu s diplomatskim manirom, dijelili komplimente i isticali zasluge. Ja sam stalno poku avao u glavi spojiti ove osobe sa ceremonijalnim trenutkom, dozvati u svijest osnovne injenice o ovim ljudima. Sjetio sam se njihovog ivotnog puta, posebno njihovih uloga u ovom ratu. Te su mi misli prolazile kroz glavu, pomije ane sa zebnjom da na e sudbine zavise od njih, da mir u na em regionu zavisi od njih, da je cijeli svijet zaokupljen njima i u njih pola e nadu.

Dejtonski sporazum (4 dio)
15. studeni 1995. Christopher je do iza pola no i, nekoliko puta, obilazio Izetbegovi a. Kada sam jutros oti ao da provjerim da li je bilo nekog napretka zatekao sam tamo Silajd i a i a irbeja. Izetbegovi mi je rekao da je sve zapelo na Posavini i da se moramo odlu iti. Moramo donijeti odluku da li prepu tamo Posavinu Srbima ili se vra amo u Bosnu i nastavljamo rat. Bez pomo i IFOR snaga, bez pomo i Amerike i, naravno, Tu mana. To je dilema pred koju smo stavljeni. Amerikanci nas podr avaju u drugim stvarima, ali ne na pitanju Posavine. Tu su uz dogovor Tu mana i Milo evi a o zamjeni teritorija. Nakon ovog razgovora oti ao sam kod Zubaka i Prli a i rekao im pred kakvom se odlukom nalazimo. Izetbegovi je, dodu e, rekao da delegacija BiH treba biti jedinstvena oko ovog pitanja i da e oni (mislio je na sebe, Silajd i a i a irbeja) ostati uz na u odluku, uklju uju i i Lazovi a. Dakle, odgovornost se stavlja na nas trojicu. Zubak mi je pokazao pismo koje je uputio Holbrookeu, koje je po sadr aju sli no Izetbegovi evom pismu Christopheru, s tim to je izri it u tome da ne e potpisati niti jedan dokument ukoliko ostane takvo rje enje za Posavinu. Tako er, pokazao mi je i pismo koje je dobio iz Mostara, gdje mu je data puna podr ka oko ovog problema. Poslijepodne smo ponovo imali sastanak s Bildom i lanovima Kontaktne skupine. Izetbegovi im je izlo io da nema napretka u odnosu na ju era nje stanje. Prvi put, od kada smo ovdje, on je govorio i o neuspjesima ovih pregovora. Rekao im je da ne bi trebalo sve to je dogovoreno baciti niz vodu i proglasiti ovaj mirovni napor potpuno neuspjelim. Ovdje su, ipak, oko nekih ranije nerije enih pitanja postignuti kompromisi i pozitivni rezultati koje bi trebalo sa uvati. U tom slu aju, ovaj proces bi trebalo, uz stalni prekid sukoba, nastaviti nakon izvjesnog vremena. Susret s Holbrookeom je odga an nekoliko puta jer je on bio u stalnom razgovoru s Milo evi em. To je trajalo oko pet sati. Jo ne znamo da li je ne to s njim dogovorio i da li je prihvatio na stav oko mape. Danas je trebalo potpisati, uz ceremoniju, i Sporazum o suradnji Republike Hrvatske i Republike BiH i Federacije. Ceremonije nije bilo, sporazum je samo parafiran. Holbruk je protiv toga da se ovdje taj sporazum potpisuje jer mo e negativno uticati na tok pregovora i iritirati Srbe (?). Nijemci su imali svoj razlog: nisu htjeli do i na potpisivanje, niti u estvovati u tome, radi toga to je Tu man "unaprijedio" Tihomira Bla ki a, zapovjednika HVO-a, nakon to je u

Hagu protiv njega podignuta optu nica za ratne zlo ine. Poslijepodne i predve er do lo je do zati ja kao da su sve aktivnosti umirene. Nestalo je gu ve u na em hodniku, koji je ina e pun tjelohranitelja na ih posjetilaca. U na e radne prostore u ao je neki mir, ljudi su sjedili i pili kavu bez uobi ajene urbe i gu ve. Primijetio sam jedino eksperte za mape kako rade, s hrpom karata ispred sebe, kako na stolu, tako svuda po podu i na zidu (radili su detalje za Sarajevo, Gora de, Fo u, Doboj, Bosanski Novi i jo neke lokalitete). Rekli su mi da su vidjeli mapu koju su donosili Amerikanci i da u njoj nema Posavine u Federaciji. Koridor se ostavlja na sada njim linijama razgrani enja, s uskim pojasom Ora ja sa sjevera. Taj prostor je potpuno usamljen i oslonjen na Hrvatsku. Iza Br kog rijeka Sava pravi veliki meandr i teritorija Hrvatske se na tom mjestu uvla i u Bosnu. Taj prostor je velik upravo onoliko koliko je podru je Ora ja uvu eno u Hrvatsku, tako er uz rijeku ( udna podudarnost u polo aju i veli ini podru ja). Kada se povu e prava u pravcu linije razgrani enja na Ora ju kroz taj dio Hrvatske, od ju nog dijela fronta do te zami ljene prave kroz Hrvatsku, irina je ta no 20 km (toliku irinu koridora tra e Srbi). Tu man se ve eras sa ve inom svoga tima vratio u Hrvatsku. Jo nemamo informacije to je Holbrooke dogovorio s Milo evi em. uo sam, ali nisam provjerio, da je Zubak napisao ostavku na svoj polo aj u Federaciji. To bi u ovoj situaciji bio lo razvoj doga aja. U toku dana poslao sam I. Lovrenovi u u Zagreb, za ti enom vezom, informaciju o pritisku koji se na nas vr i. Zamolio sam ga da se to objavi na sve strane, da se nitko pri tome ne tedi, posebno da se objavi dogovor Tu mana i Milo evi a oko Posavine. Tra io sam da odr e i sjednicu HNV-a i da o tro reagiraju na sve.

Potpisi u Dejtonu
Posljednja etiri dana su tekla kao na filmskoj traci. Nakon onog zati ja od prije dva dana, do lo je do erupcije. Sastanci su trajali neprestano, i to na dva kolosijeka, s Amerikancima i sa Kontaktnom skupinom. Na ekspertni tim je bio zatrpan zadacima na izradi aneksa okvirnog sporazuma, (ima ih 11), te izradom mape koja se mijenjala svaki sat. Na a delegacija je morala pratiti sve te promjene i o svim spornim pitanjima donositi odluke. Na spavanje se i lo oko etiri sata ujutro. Ustavna pitanja su lak e usugla avana nego teritorijalna. Od onog trenutka, kada smo unutar na e delegacije formirali jedinstven stav o nadle nostima centralne vlade, sve je i lo lak e. to se ti e Predsjedni tva, duge rasprave su vo ene oko sastava - da li tri, ili vi e lanova. Demokratskija forma bi bila vi e lano Predsjedni tvo, ali je pobijedila koncepcija su enog Predsjedni tva - tri lana, Musliman, Hrvat, Srbin. Veliki problem su nam bili izbori. Unutar na e delegacije lako smo do li do stava o tome. Problem je bio sa srpskom stranom. Oni nisu pristajali na direktne izbore ni za Predsjedni tvo, ni za Skup tinu. Htjeli su da se i zastupnici i lanovi Predsjedni tva delegiraju iz entiteta. Bili smo vrsti u svom stavu, nismo popustili na pritiske i uz pomo medijatora dobili smo direktne izbore. Na alost, nismo uspjeli sa idejom izbora na cijelom prostoru BiH, ve dva entiteta predstavljaju dvije izborne jedinice. To umanjuje demokrati nost izbora. Glavni problem u ovim posljednjim danima i satima predstavljala je mapa. Trebalo je rije iti nekoliko veoma spornih to aka: Sarajevo, Gora de, koridor i Br ko, zatim Posavinu. to se ti e Sarajeva, interesantno je da je Milo evi , nakon dogovorenog i gotovog projekta distrikta, odustao od svega i grad prepustio Federaciji. Dugo smo o tome raspravljali i poku avali na i krajnju namjeru tog ina. Na kraju, jedini pravi razlog toga mogla bi biti ideja kona ne podjele. Ukoliko Srbi ne ele participirati u gradskoj vlasti paritetno sa ostalima, i ne ele da grad bude zasebna cjelina, to jest tre i entitet u dr avi, pod kontrolom zajedni ke, centralne vlasti, onda se to mo e tuma iti samo njihovom rije eno u na kona nu podjelu. Oni su uzeli za sebe

Lukavicu i Pale, procijenili su da to mogu odvojiti i time se zadovoljili. Nema drugog racionalnog opravdanja. Dodu e, oni su bili izlo eni velikom pritisku medijatora da grad ne mo e biti podijeljen, da mora biti jedinstven i otvoren. U Daytonu se pri alo, i to u onom satu potpisivanja sporazuma, da su paljanski Srbi vidjeli rje enje za Sarajevo sat pred potpis, te da se u tom trenutku Koljevi onesvijestio. Najve i problem u pregovorima predstavljala je Posavina, koridor i Br ko. Posavinu nam je iz ruku izbio dogovor Tu mana i Milo evi a, iako smo je imali u Federaciji po planu Kontaktne skupine. Amerikanci su nas stalno pritiskali tom Tu manovom i Milo evi evom pogodbom. Da ne bismo bili krivci za prekid konferencije i nastavak rata, odredili smo drugu taktiku: tra ili smo promjenu kvantitativnog odnosa 51:49, za ra un izgubljenog kvaliteta u Posavini, te Br ko i postoje e vojne linije na koridoru. Napravili smo novu kartu na kojoj je bila sva novoosvojena teritorija, od Sanskog Mosta, preko Klju a, Mrkonji a do Jajca, odnosno Bo ca. Tako er, unutar granice Federacije bio je cijeli Ozren i eljezni ki vor u Doboju. Kvantitativni odnos bio je negdje 55:45 procenata u korist Federacije. Ra unali smo da Milo evi sigurno to ne mo e prihvatiti. Mi smo vr ili pritisak na medijatore da prihvate na e rje enje i predlo enu kompenzaciju za izgubljene "federalne teritorije". Na a procjena je bila dobra. Milo evi je to odbio, medijatori su bili na na oj strani i konferencija je prvi put ozbiljno dovedena u pitanje. Do lo je do velikog kome anja, ubrzanih i iscrpljuju ih sastanaka. Christopher i Holbrooke, te njihovi vojni eksperti koji su radili na mapi stalno su jurili od nas ka Milo evi u i obratno. Sa na e strane je napravljen samo mali ustupak. Po to smo dali do znanja da nigdje ni pedlja ne emo dati teritorije koja je pod na om vojnom kontrolom, jedino pomjeranje je mogu e na Ozrenu, na onom dijelu koji vojno ne dr imo. Kako je to veoma mali dio, oko 0,4 posto, to ne e bitno promijeniti stanje. Milo evi je inzistirao na omjeru 51% prema 49% i tako su pregovori do li u orsokak. Tada se ponovno pojavljuje Tu man, nudi teritorije zapadne Bosne koje dr e hrvatske snage, podru je ipova i Mrkonji a, te tako pribli ava procenat. Poslije toga, odluka o konferenciji i njenoj sudbini se ponovno vra a nama, jer se na nas vr i pritisak da prona emo jo jedan procenat teritorije i do emo do 51:49%. To su i najte i trenuci za nas u cijelim pregovorima. Sav ameri ki i europski pritisak se sru io na nas. U tu kampanju se uklju uje i predsjednik Klinton. Ispada da na a delegacija dr i klju eve uspjeha cijele konferencije i sva odgovornost za njen rezultat pada na nas. Vjerujem da je to najte a no bila za ministra a irbeja, jer su preko njega vr ili pritisak na nas. Ponovno smo morali popu tati. Tako smo izgubili iz Federacije eljezni ki vor u Doboju i dio Ozrena, te neke dijelove Bjela nice i Treskavice. Kako smo bili nezadovoljni, ponovno smo odredili kriti ku to ku na kojoj odgovornost za neuspjeh prebacujemo na Milo evi a - to je koridor kroz Posavinu i Br ko. Milo evi je tra io pro irenje koridora na 20 km, to zna i da bi se Armija BiH i HVO morali povu i ju no od sada njih crta obrane oko 15 km. Tako er, tra io je da cijelo Br ko u e u "RS". Na stav je bio da ostanu sada nje crte obrane i da preko Br kog Federacija ima izlaz na Savu, konkretno preko postoje e rije ne luke. Na ovom pitanju, pregovori su potpuno paralizirani. Amerikanci su vr ili pritisak, jer su bili planirali najkasnije u nedjelju sve zavr iti. Me utim, osvanuo je ponedjeljak, 20. studenog, pregovori tapkaju na mjestu. Christoper svoj boravak u Daytonu produ uje za jo jedan dan. Napretka u pregovorima nema. Situacija je bila veoma napeta. Na koridoru i Br kom odlu ili smo istrajati do kraja, usprkos pritiscima. Medijatorima su ciljevi konferencije curili kroz prste. Bili su veoma nervozni i ljuti. Holbrooke je do ao kod nas na posljednji razgovor, kako je rekao. U njegovim rije ima bila je pomije ana gor ina, patetika i srd ba. Govorio je o tome da se posljednji put vidimo, da mu je ao kako se sve zavr ilo, da se vi e nikada ovim ne e baviti, ak je spominjao i neke svoje osobne i obiteljske probleme vezane za njegovu funkciju u ovim pregovorima. Naravno, dao nam je do znanja da njegova vlada ne e vi e biti aktivna u rje avanju konflikata u BiH, da e nas mnogi ostaviti i da emo biti prepu teni sami sebi. Na kraju se sa svima nama pojedina no pozdravio, kao da se vidimo posljednji put, i urno, uspravno, dugim korakom oti ao hodnikom i iza ao iz na e zgrade. Tu no se, me utim, desio obrat. Tu no Christopher je poku ao jo jednom intervenirati kod Izetbegovi a da prihvati pro irenje koridora. Ovaj je to odlu no odbio. Oko jedan sat poslije pono i pozvao nas je Izetbegovi kod sebe. Nije bilo Zubaka, koji je ve spavao, i Prli a, koji nije bio u sobi. Pokazao nam je izjavu koju je poslao Christopher, koju bi trebali potpisati Izetbegovi , Tu man i Milo evi , i podijeliti je sutra novinarima u 10 sati. Izjava je sadr avala objavu neuspjeha konferencije, bila je kratka i tura. Nabrojani su neki rezultati koji su ipak postignuti, ali bez definitivnog rje enja i rezultata.

Poslije toga smo s olak anjem oti li na spavanje, jer je kona no ovo mu enje zavr eno. Sutra se putuje u 12 sati. to se sve zbivalo u toku no i i ne znam u detalje. CNN je objavio raspad konferencije i emitirao tu vijest cijelu no u intervalima. Kada sam ujutro ustao, oko 9.30 u hodniku sam vidio ljude iz ameri ke sigurnosne slu be. Znao sam, po tome, da je Christopher kod Izetbegovi a. Ubrzo je iza ao. Uletio sam kod Izetbegovi a i pitao ga to sada ho e. On mi je odgovorio da je sporazum prihva en. Bio sam okiran tim obratom. Neki na i eksperti estitali su u hodniku jedan drugom, neki su se ljubili. Razumljivo, njih je ovo ponajvi e iscrpljivalo, oni su veliki posao skinuli s vrata. Nisam mogao ni ta re i. Ni ta nisam osje ao, kao da se ovo nekom drugom zbiva. Kako se do lo do ovakvog zavr etka? Po to se konferencija raspala na koridoru i Br kom jer je Milo evi bio uporan u zahtjevu za pro irenjem, a mi to uporno odbijali, s kompromisom je, ka u, do ao Grani . On je predlo io arbitra u za taj problem me unarodne komisije. Milo evi je i to odbijao sve do jutra, a onda popustio. Tako je spa ena konferencija, i tako smo dobili Daytonski sporazum. (kraj)

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful