'

- ■

; * : . - » -

UDC 949.715"—1/05": 903 "652" YU ISBN 86—7123—019—8 AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

D J Ε L A
KNJIGA LXVI CENTAR ZA BALKANOLOŠKA ISPITIVANJA Knjiga 6

IVO BOJANOVSKI

BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIIÈKOC DOBA

Urednik ALOJZ BENAC, redovni Han Akadem'ije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine

SARAJEVO 1988.

Β*.

ι

UDC 949.715"—1/05"903"652" YU ISBN 86—7123—019—8 ACADEMIE DES SCIENCES ET DES ARTS DE BOSNIE-HERZEGOVINE

MONOGRAPHIES
TOME LXVI
SADRŽA J

CENTRE D'ETUDES BALKANIQUES Livre 6

strane Predgovor .............................................................................................................................. ABREVIATIONES ............................................................................................................... Historijat istraživanja i značajnija nalazišta ....................................................................... I. DIO A. Iliri i Rimljani ..................................................................................................................... B. Rimska osvajanja u Iliriku ............................................................................................ C. Vojna okupacija i organizacija Ilirika ............................................................................... II. DIO CIVITATES U HERCEGOVINI ................................................................................... I Trebinje i okolica {Ager Epidauritanus) ............................................. . ,............ II Municipium Diluntum u Stocu (Daorsi) ................................................................. III Ostale civitates jugoistočne Hercegovine (Glinditiones, Melcumani Deraemistae,).. IV Ljubuški i okolica {Ager Naronitanus) ..................................................................... V Dolina Rame {Civitas Deretinorum) ............................. v .................................... VI Dolina gornje Neretve {Civitas Nare[ri\sium) ........................................................ CIVITATES U CENTRALNOJ I ISTOČNOJ BOSNI ........................................... VII Ilidža kod Sarajeva {Res publica Aquarum S...) ................................................ VIII Dolina gornjeg Vrbasa {Municipium Bistuensium) .................................................. IX Rimski autonomni grad u Rogatici {Col. RIS. . . ?) ............................................. PLEMENSKE CIVITATES PODRINJA .................................................................. X Skelani na Drini {Municipium Malvesiatium) ......................................................... XI Domavia — centar rudarstva rimske Argentarije .................................................. XII Gornje Podrinje {Municipium S. . .?) ................................................................... CIVITATES U ZAPADNOJ BOSNI .......................................................................... XIII Borčani na Duvanjskom polju {Municipium Delminensium) ............................... XIV Vrba na Glamočkom polju i problem municipaliteta Pelve {Municipium Salvium) ■. XV Dolina Unca {Municipium Sarziaticum) ............................................................... XVI Petrovačko polje u rimsko doba {DeuriV> ................................................................. XVII Grahovo polje u rimsko doba {Civitas Ditionum) ................................................... XVIII Mezeji i njihova zemlja {Civitas Maezeiorum) ......................................................... 1. Rudarsko područje na Japri ............................................................................... 2. Rudarsko područje na Sani .............................................................................. 3. Dolina gornje Sane ............................................................................................. 4. Dolina Plive i Crne rijeke ................................................................................... 5. Dolina Vrbanje .................................................................................................... 6. Banja Luka {Castra) i njeno područje .......................................................... XIX Municipium Raetinium u Pounju {lapodes).............................................................. XX Bosanska Posavina (Juîni dio Panonije) ................................................................ XXI Zaključna razmatranja (Romanizacija i urbanizacija) .......................................... 7 π 15 22 36 55 75 76 88 103 116 129 133 143 144 155 169 176 177 193 204 215 216 233 250 257 262 266 273 279 284 287 300 301 304 325 345

IVO BOJANOVSKI

BOSNIE ET HERZEGOVINE A L'EPOQUE ANTIQUE

Rédacteur ALOJZ BENAC, membre de l'Académie des sciences et des arts de Bosnie-Herzégovine

SARAJEVO 1988.

III. DIO Dodaci — Appendices ............................................................................................................. I Rimsko vojništvo u Dalmaciji i Panoniji.............................................................. II Beneficiarii consulares u Dalmaciji i Panoniji .................................................. III Octo cohortes Breucorum ................................................................................... IV Rimski vojni logor na Gračinama kod Ljubuškog ........................................... V Kratak ekskurs ο vjeri starih Ilira .................................................................... VI Antička topografija Bosne i Hercegovine ............................................................. VII Onomasticon (et curriculum honorum) militum ac veteranorum Pagi Scunastici et Naronae (Vojnička onomastika) ...................................................................... VIII Carski gentiliciji u unutrašnjosti provincije Dalmacije ....................................... Zusammenfassung ............................................................................................................... Bibliografija ........................................................................................................................... Indeksi ......................................................................................................................................

355 355 360 364 366 367 373 383 387 395 401 411

Marijani

*.

U obradi tih tema autor se služio i statističko-epigrafskom metodom (usp.Ρ R E D G O V O R Autor već napočetku želi naglasiti da ova monografija ο Bosni i Hercegovini u antičko doba nudiarheološki aspekt njezina razvitka u antici. Tu teritorijalnu rascjepkanost prevladala je tek tuda (rimska) država s vojnom okupaeijom Ilirika početkom nove ere. od ilirskih plemena u Hercegovini. si licet exemplis in parvo grandibus uti) daje dosta reaine rezultate. Zamišljena je kao summa znanja o svim dosadašnjim saznanjima ο ovom dijelu rimske Daimacije. i pored njenih izvjesnih mana. III148) nego geomorfološka osnova reljefa. takva metoda ne daje samo elemente za određenije praćenje i datiranje toka urbanizacije nego i podatke ο porijeklu i strukturi stanovništva. to jest u metamorfozi od peregrina do punopravnih rimskih gradana. Drugi zadatak ovoga rada je da. Mirković. kod većeg broja natpisa (već po zakonu velikih brojeva. Zato izlaganje i počinje s juga. što je u pomanjkanju narativnih vijesti napose korisno i značajno.). po mogućnosti. u čemu je u nauci vladala izvjesna zbrka. M. od neolitika do protohistorije. U tim zatvorenim okvirima u dugom procesu „sazrijevanja". Budući da taj procès nije bio uvijek ravnomjeran. aprvemtveno u rimsko doba. dakle i one koji govore ο domačem stanovništvu (aborigines). obrazovana je sva ona šarolikost plemenskih teritorija koja će se u rimsko doba — u posve novim uvjetima —formirati u rimske razvijene municipalitete s novim društvenim i kulturnim sadrzajima i specifičnostima. defluit. Kad se. U kombinaciji s arheološkim. 234 dd. pod utjecaj i vlast Rima došla mnogo prije plemena u unutrašnjosti zemlje . dakle planine i planinski vijenci. historijskim i onomastičkim materijalom. u kojoj osnovnu temu eine romanizaeija i urbanizaeija domorodačkih (epihorskih) plemena (civitates peregrinae) u uslovima rimske okupacije i robovlasničkogporetka. Relativno bogati materijal ο torn razvitku izložen je u djelu dijahrono. što u potpunosti i odgovara dijalektici razvitka. koja. autor je pošao od teorije „zatvorenih geografskih cjelina'\ uvjeren da osnovni faktor plemenske rascjepkanosti nisu bile rijeke (što potvrduje i antički izvor: Saus per Colapianos Breucosque sc. Plin. onda se u prvom redu pomišlja na relativno dugotrajni procès pretvaranja epihorskih civitates (župe) u municipalitete rimskog tipa. u takvom kontekstu govori ο urbanizaciji. Da bi to postigao. 2. ŽA XIX. zajednički (promiscue) su obradeni i municipii i civitates.. 1969. sve do potpunog uklapanja (svake) civitas u rimske upravno-političke forme. što određenije définira plemenske teritorije pojedinih plemenskih župa. posebno za svako pleme u toku njegova razvoja. pak.

Danilović iz Wolfsburga u Njemaëkoj se zahvaljuje za sve potrebne gréke i latinske tekstove (novija izdanja) i druge priničnike. kulturni. u predavanju „Bosna i Hercegovina u rimsko doba" (Sarajevo 1912).moralo je proći đosta vremena. Sergejevski u radu „Doba rimske vladavine". Alfô'ldyja (1965) / /. 1985). da rekapitulira i valorizira sva. koji su svi okrenuti pojedinim segmentima antike i njenih dostignuéa. U navedenim monografijama ο antičkoj Dalmaciji su stoga primorski dijelovi provincije obradeni scrpnije odnjene unutrašnjosti. Stoga se nadamo da će pisac jedne nove sinteze u torn pogledu biti sretniji i obavješteniji od nas. koji je koncipiran na nešto drugačiji način. Bencu. u Komisiji meduakademijskog odbora za latinske natpise. Pavana (1958). Bencu. Svi su navedeni radovi korišteni i u ovom radu. a to može samo koristiti osnovnom zadatku osvjetIjavanja pojedinih regija kao cjelina.. trazila je da se ponegdje predu granice današnje Bosne i Hercegovine. svaka s posebnim karakteristikama. Wilkesa (1969). Osnovne rezultate arheološkog istraživanja opisao je Κ. ovogaputa u širem obimu. U korpusu su prikupljeni latinski natpisi iz Bosne l Hercegovine izdani otprilike do 1940. a kolegiju Centra za financijsku pomoć prilikom dopunskih terenskih istraživanja. koje je ograničeno samo na Hercegovinu kao bolje istraženu. u Kulturnoj istoriji Bosne i Hercegovine (Sarajevo 1955). Đ. potrebna su nova istraïivanja. već je zastarjela. da se i u unutrašnjosti. profesoru Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. D. No. Sinteza H. pisane su na savremen naâin. s bogatim izborom arheoloških i epigrafskih podataka. već sama činjenica što još uvijek nisu u nauci mnoga pitanja riješena i kompletirana. napokon. /. kao i autorima âijim se podacima koristio i. Ονο je već treći pokušaj. i prof. Zadatak monografije je. a cuva se u JAZU. Zahvaljuje se i svim svojim saradnicima na terenu. Ε. Patsch još 1911. Autor takoâer želi istaknuti zahvalnost i svojim recenzentima dru M. 1962. / . direktoru Centra i uredniku ove knjige. Na kraju. profesoru. da se opišu i prikažu osnovne smjernice društveno-političkog i kulturnog razvoja Bosne i Hercegovine u rimsko doba. u današnjoj Bosni. kako smo već istakli. izrađena još u prošlom stoljeću (1882). redovnom članu JAZU u Zagrebu. opširniju sintezu napisao je D. Drugu. S dubokim poznavanjem materije pisani su i radovi A. što je ovdje donekle ublaženo. koje sam bio clan i sâm. ili gotova sva. u kojoj je sumirao istraživanja do pedesetih godina našega stoljeća. saznanja što smo ih ο tint pitanjima stekli u toku više od jednog stoljeća sistematskih arheoloških ispitivanja. za vrijednu pomoć jezične i stilističke obrade teksta. ali mnogo produbljenije. koji mu je omogućio korištenje rukopisa „CIL Bosne i Hercegovine" (radni naslov) prof. G. koji mu je u ovome radu pružio punu moralnu podršku i pomoć. 1974). pa i politički fenomeni u unutrašnjosti zemlje ubuduće mogli što vjernije prikazati. autor želi izraziti zahvalnost akademiku prof. g. steknu svi potrebni uvjeti. ali je zahtijevalo i reviziju nekih shvaéanja. Pašalića ο naseljima ί komunikacijama (Sarajevo 1960) te ο materijalnoj i duhovnoj kulturi (Sarajevo 1966. Consa. za vrijednu naučnu pomoć i savjete. da bi se socioloski. direktoru Centra za balkanološka ispitivanja. U njemu su korišteni i noviji izvori otkriveni u posljednjih tridesetak godina. Zaninoviću. dru A. dru D. Medutim. dru A. Monografije M. Sliënog je karaktera. a gospodi dr A. Ballifa ο rimskim cestama (Beč 1983). g. Zahvalan je i prof. Autor se takoâer želi 8 zahvaliti i svojoj supruzi Marijani. Sto je omogućilo i nešto dublji uvid u neka pitanja. jedno i pol sto/jeće. pretežno po narativnim izvorima. Rendiću-Miočeviću. Basier a ο arhitekturi kasne antike (Sarajevo 1972) / autora ove monografije ο Dolabelinu sistemu cesta u rimskoj Dalmaciji (Sarajevo 1974). i Patschevo djelo „Herzegowina einst und jetzt" {Beč 1922). Rimsku provinciju Dalmaciju su u cjelini opisivali i strani istraživači. Mocsyja ο rimskoj Panoniji (1959. Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine kao izdavaču ove knjige. Monografskog su karaktera i radovi Ph. Sergejevskog.

Additamenta ad vol. Hirschfeld—A. Budapest. Centar za balkanološka ispitivanja ANUBiH.A B R E V I A T I O N E S AAH(ung) Acta arch. Mommsen—O. Sarajevo. Ljubljana. Berlin (edd. Archaeologiai Ertesitö. ARR AV BNF Β BT Bull. Akademija nauka i umjetnosü Bosne i Hercegovine. Arheološki radovi i rasprave (Acta et Dissertationes Archaeologicae). Tuzla· . Vol. (Hung) Adriatica AE AEM AU AJ (AI) ALZS Anali ANUBiH AP Arch. Budapest Adriatica praehistorica et antiqua. cfr. Corpus inscriptionum Latinarum. Miscellanea G. Bonn. Ert. ČIG :. 1902). Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku (novi naziv: Anali Zavoda za povijesne znanosti Istraživačkog centra JAZU u Dubrovniku). Beograd Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine (rukopis u Zavodu za zaštitu spomenika kulture BiH). 1959—1983 (nn. ni) Acta antiqua Academiae scientiarum Hungaricae. Sarajevo. Ill. Beiträge zur Namenforschung. Arheološki vestnik. Th. Zagreb (1970) L'Année Epigraphique. Zagreb 1938. Wien Antike Inschriften aus Jugoslavien I. Ljubljana. Stuttgart. i VAHD). Bibliotheca Teubneriana. Dubrovnik. Novak dicata. Beograd. Archaeologia Iugoslavica. Bullettino di archeologia e storia Dalmata (v. Domaszewski). Sarajevo. Heidelberg. Budapest Acta archaeologica Academiae scientiarum Hungaricae. Bonner Jahrbücher. Članci i grada za kulturnu istoriju istočne Bosne. Leipzig. Split. dalm. 1984 d. C B c ι. Berlin (1873. Savez arheoloških društava. 4/1881. Paris Archaeologisch-epigraphische Mittheilungen aus Oesterreich. Ill suppl. 1—25). Arheološki pregled. Zagreb.

ROB SANU SEZ Simpozijum 1964 Simpozijum 1966 Sporn. coll.. Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegowina. . Wien. n. Formae orbis antiqui XVII. Berichten van de Rijksdienst voor het Oudheidkundig Bodemonderzoek. Nijmegen. Trebinje. Sarajevo. dign. O. s. K. ed. W. J. JAK — Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Radovi Filozofskog fakulteta. n. Star(inar) Tab. — Istorijski glasnik. Beograd. sv. Wissenschaftliche Mitteilungen des Bosnischerzegowinischen Landesmuseums. 1940. 1. 1. Sarajevo. RE 8. Dessau. Römische Reisewerke an IR der Hand der Tabula Peutingeriana. Pariz 1848—1874. Miller. Geographi Graeci minores. Berlin. Garašanin. Materijali — Materijali (Actes) Saveza arheoloških društava Jugoslavije. IV. Split (v. GZM — Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Beograd. i M. repertae et editae sunt. Zadar. Inscriptiones Latinae selectae. — Inscriptiones Italiae. Stuttgart. CBI knj. Kubitschek.). — H. ANUBiH. daim. Filosofski fakultet. 13 . IR). Osijek. Itineratia Romana. Seeck. 2336 d. ed. st. Ist. godine. II (1978). JAZU — Jugoslovenski istoriski časopis. 1914. Ο vremenu postanka cf. — Naše starine. Godišnjak DI BiH — Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine. 2. zap. Tabula imperii Romani. . prirodnih znamenitosti i rijetkosti Bosne i Herce govine. Op. OZ (PW) RE Rad (JAZU) RFFZ Rav. Zavičajni muzej u Trebinju. — Istorijski zapisi. Željezno doba.. Wien. Inscriptiones Latinae quae in Iugoslavia ILJug. Glas — Katalog Praistorijske zbirke Arheološkog odjeljenja ZeGlasinac I maljskog muzeja BiH. Tabula Peutingeriana. Müller. Posebna izdanja ANUBiH knj. HAD — D. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku. Leipzig. — K. Opuscula archaeologica. Sarajevo. s. — Jahrbuch für Altertumskunde. . — Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Cuntz. PaulyWissowa Real-Encyclopädie der classischen Altertumswissenschaft. ArheoGZM (A). Sa rajevo. održan u Sarajevu 15. — Katalog Praistorijske zbirke Arheološkog odjeljenja ZeGlasinac II maljskog muzeja BiH. Sarajevo. do 12. Mot. Stuttgart. JIČ JoAI — Jahreshefte des Osterreichischen archäologischen Institutes. Simpozijum ο teritorijalnom i hronološkom razgraničenju Ilira u praistorijsko doba. Tribunia. Heft A. Kiepert. Schnetz. Ist. Sarajevo. Radovi Arheološkog zavoda Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. O. Sarajevo. N.FHG — Fragmenta historicorum Graecorum. održan od 10. Srpski etnografski zbornik. — K. Ravennatis Anonymi Cosmographia et Guidonis Geographica ed. 1929. Budapest 1968 (L 34). Archaeol. 1967. Inscr. Wien—Sarajevo I—XIII (1893—1916). Skopje.). Zagreb. neraria Provinciarum et Maritimum et Itinerarium Burdigalense. u Sarajevu. Starinar. Ljubljana 1976 (Κ 34). — Itineraria Romana I. Istorija Crne Gore. Zagreb. maja 1964. — Hrvatsko arheološko društvo. Itineraria Romana II. Numizmatičke vijesti. Berlin (1983— FOA 1914). Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Titograd. Zagreb. Simpozijum ο Ilirima u antičko doba. Roma 1961 (L 33). Osječki zbornik. Num. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu. nova serija. 1. Cetinje—Titograd. III (1986) Ljubl jana. Zagreb. Beograd. Sarajevo. Srpska (kraljevska) akademija. Zagreb. Beograd. i J. 1956. Müller. 1876. TIR Tribunia VAHD VAM VHAD WMBH WMBHL ŽA ■ Notitia dignitatum (omnium tarn civilium quam militarium) oc. Živa antika — Antiquité vivante. 1957. glas. Berlin (1892— ILS 1916). i 16. Spomenik. ICG — A. I (1963). Zagreb. 1950 ss. Imperatoris Antonini Augusti ItiItin. ■— Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja. Beograd. — H. logija. 1929. Ant. Muzej Slavonije Osijek. Roma (1936 ss. Šašel. Stuttgart (v. Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva. Srpska akademija nauka i umetnosti. V. Godišnjak CBI Sarajevo. vij. 1916. 2. Bronzano doba. maja 1966. GGM — Glas Srpske kraljevske akademije. Peut. Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Bull. CBI knj. sv. Arheološki institut SANU. Zagreb. It. Pariz 1885. Posebna izdanja ANUBiH knj. Organ Društva istoričara SR Srbije. Beograd. Sarajevo. Leipzig. et or. Beograd.

st. utvrde i dr. No. Fr. Kosanovié. bazilike. Prve su pokušaje dali I. S. M. Evans. koje je 79. e. bilo je arheološko iskopavanje. petrografsko-mine15 . Asboth i drugi. proslavio stotu godišnjicu postojanja. Stare zidine što su ih nalazili u poljima seljaci nisu baš voljeli. Na tome polju su ponešto učinile i vjerske ustanove. J. (Pompei. ili ih je bujica odnijela i djelomično zatrpala nanosom. g. M.HISTORIJAT ISTRAŽIVANJA 1 ZNAČAJNIJA NALAZIŠTA Poslije invazije „barbarskih" naroda u 6 i 7 stoljeću ostala su na nekadašnjim područjima Rimskog Carstva u ruševinama napuštena ili teško oštećena i opljačkana čitava naselja i mnogobrojni drugi objekti građeni na izdvojenim mjestima {villae rusticae. Jos u antici je bilo slučajeva da su iz obrambenih razloga rušili pojedine objekte kako bi došli do materijala potrebnog za jačanje gradskih bedema. Istraživanja arheoloških objekata iz doba Rimskog Carstva u Bosni i Hercegovini usko su povezana za osnivanje Zemaljskog muzeja u Sarajevu 1888 g. g. pa L. njemački prijevod 1885. razvijao muzeološke i naučne aktivnosti u svim svojim odjeljenjima (arheološkom.). s osvrtom i na rimsko doba. na primjer). naročito tamo gdje nije bilo pisanih vrela. kao jedina naučna ustanova u zemlji. biološkom. Zore i V. Tome ranom periodu pripadaju i radovi stranih istraživača. Klaić (1882. u Zagrebu. Trifković. kao što su O. Jedini način da se upoznamo s kulturnim razvitkom zemlje. Hoernes. Vuletić-Vukasović i neki drugi. Još i danas mnoge rimske ruševine leže zarasle u korov i draču. n. pa su ležale nešto dublje zatrpane u zemlji. U drugim su slučajevima rusevine bile zasute nanosima. kod Ljubuškog. Zemaljski je muzej. čija se stota godišnjica djelovanja upravo slavi.). Naučni interes za rimske ruševine pojavio se u evropskim zemljama u doba humanizma i renesanse. zatrpala provala Vezuva. E. pa tako i onih iz rimske epohe. Takav je primjer. pa su ih izbjegavali. Česta im je sudbina da su bile preorane ili iskrčene u poljskim radovima. Mnoge su ruševine novi stanovnici izbjegavali. Prvu modernu historiju Bosne. Sainte-Marie. Kod nas je do prvih iskopavanja došlo tek u drugoj polovici prošloga vijeka. Takvi su slučajevi bili mnogo češći nakon srednjeg vijeka. već koliko su im odgovarale. Jukić. Organizirana istraživanja. koji je 1985. Nedić. započela su tek nakon formiranja Zemaljskog muzeja. i to u aranžmanu Zemaljskog muzeja iz Sarajeva. Blau. A. g. a naročito u novije doba. Druge su. S. opet. a druge iskorištavali za svoje potrebe. Pojedinačnih pokušaja da se opišu i prouče neke zgode i starinski nalazi bilo je i prije toga. pa su im poslužile kao dobrodošli kamenolomi gotova kamcna za gradnju novih gradevina. Iz takve je zbirke izrastao i franjevački Muzej na Humcu. Majdaništa u Vrbi kod Glamoča. dao je Vj. upotpunjeno i drugim metodama. ali je do značajnijih iskopavanja došlo tek u 18. koje su na inicijativu brojnih znanih i neznanih pregalaca pokretale akcije prikupljanja raznih spomeničkih predmeta. u okvirima za to osnovane institucije. iskopavali i krčili.

Travnik. Istraživanja je objavio rudarski inžinjer i vrstan arheolog V. nekad s vise intenziteta do današnjih dana. 1892. 369. već su tada inventarizirani brojni arheološki spomenici svih epoha i tako spašeni od zaborava. 340) i u dolini Lašve. u povojima. manastiri. koje je kasnije preraslo u naselje (GZM 1893. Patsch. jedne od najstarijih urbanih aglomeracija u provinciji Dalmaciji. klasične arheologije. da bismo ih ponekad mogli tretirati kao akcidentalna i spasavalačka. u blizini sumpornog vrela (I. Dragičević. Prijedor. te veliki broj natpisa. GZM 1893. Tuzla. Rezultati istraživanja. 145. 511. a napose rimske arhitekture. Mostar i Trebinje). nedaleko od Srebrenice.). izlaže i naučno obrađuje. vrsni epigraf Mommsenove škole. 55) i u Novom Šeheru (T. ali i u mnogo čemu izmijenila. Bihać.). sitna plastika. u Zenici (Ć.. a takoder i uz iskopine na Mogorjelu (Čapljina) i Gračinama (Ljubuški). Tih su godina i u Bosni istražena nalazišta u Šipragama i Podbrđu u dolini Vrbanje (V. situacija se popravila. Iako sva ta istraživanja nisu (uvijek) bila sistematskog karaktera. Uostalom. Sve tri studije su do danas ostale temeljne za poznavanje tih regiona u rimsko doba (V. GZM 1892. danas već iskrčenog naselja u Vitini. Prvih desetak godina istražen je veći broj relevantnih nalazišta. Bogatstvo grobnih priloga i dobra dokumentacija omogućili su izradu sinteze ο kulturi protohistorijskih Japoda i ο njihovu posmrtnom kultu od početka latena do kraja 1. 1891. nakon oslobođenja. n. F. U Potocima kod Mostara djelomično je istražen mitrej sa tragovima naselja (V. oružje. 697). 75). Istraženi su i obiekti na Dračevici („Varoš") u Donjim Radišićima (Ljubuški). 575. počevši od 1889 g. 337). Rezultati značajnog napretka arheoloških disciplina ogledaju se i u činjenici što danas u Republici izlazi čak sedam stručnih časopisa (Sarajevo 3. U sklopu tih svjetskih kretanja počinje razvitak arheologije i kod nas.). ravno i šuplje staklo raznolikih formi. Radimsky. tako da su izvjesnu stagnaciju doživjela istom nakon 1. Banja Luka. Kellner. usmjerio je svu pažnju na dublju interpretaciju dotadašnjih otkrića i epigrafske podatke što ih je proširio na cijelu pokrajinu. koje je takoder iskopao V. Na žalost. Ć Truhelki i nekolicini drugih. Truhelka. gdje je istraženo prostrano nalazište rimskog grada u Stôcu (Diluntum). a za centralni objekt u Duvnu je smatrao d a je forum rimskog Delminija. Banjoj Luci i Tuzli. kojoj je zadatak da arheološka i druga nalazišta istražuje. razni okov itd. vrlo značajan za upoznavanje (i proučavanje) materijalne i duhovne kulture toga doba (razne vrste keramike. tako rekući. sve u stilu tadašnje evropske. 423) Među najznačanije pothvate. Zahvaljujući upravo njemu. 524). Nagli su joj razvitak dala tek Schliemannova iskopavanja Mikene i Troje i Fiorellijeva u Pompejima. Livno i dr. s naglaskom upravo na antičkim istraživanjima. e. karakteristična je po nastojanjima da se saznanja iz prve faze što vise prodube i prošire. Κ. metalni predmeti od bakra. Fiala (GZM 1893» 511 i 1895. koji je djelomično istražio i značajno utvrđenje u Posuškom Gradcu. objavljivani su. Mreži muzejskih ustanova. od kojih je najveća na Jezerinama u Pritoci sa 551 grobom (223 su skeletna i 298 spaljenih u urnama). 370). oruđe. što je dalo i novih elemenata za dublja proučavanja mitncke teogonije i eshatologije. a paralelno i u WM BH I—XIII (1893— 1916) na njemačkom jeziku. koje je dalo dobre rezultate. škole). njihovi nam rezultati daju dobru i čvrstu osnovu za dalja proučavanja Bosne i Hercegovine kroz sve kulturne epohe. svjetskog rata. tada je još i sama arheologija bila. Patsch nije nikada objavio izvještaj ο iskopavanjima na Mogorjelu. 301. političkih. 5 ss. prvenstveno njemačke. 237. Radimsky (GZM 1891. GZM 1968. s područnim zavodima u Mostaru. pripadalo Tiberijevim veteranima^(Ć. Rezul17 . 159. te manji dijelovi prostranog. GZM 1891. usp. crkve i putovi. kao i njegov Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine. 413 i 431). u godišnjacima Glasnika Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Time je Radimsky postao utemeljitelj arheološke topografije u Bosni i Hercegovini. svjetskog rata. vidi se i po tome što su u toj ranoj fazi temeljitije rekognoscirana i tri u rimsko doba napredna šira područja: Bišće polje kod Mostara. rimska urbana aglomeracija u Duvnu (GZM 1904) i objekti na Mogorjelu kod Čapljine (istraženi 1899—1903). oko 9 km istočnije od Duvna. pridružio se i Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine u Sarajevu.)· Manjih zbirki ima i u privatnom ^vlasništvu (samostani. a u građevinskim ejelinama arhitektonski elementi i mozaici. Iskopavanja mitreja u Konjicu dala su značajne naučne i muzeološke rezultate. Radimsky spada među vodeće arheologe naše arheološke znanosti. što je mnogo doprinijelo upoznavanju antičkog doba u nas. koji je ostao u rukopisu. koje je. Fiala. Jedno od značajnijih nalazišta iz toga doba su i japodske nekropole kod Bihaća. 283). GZM 1897). U novije doba. patsch. Lika i kninsko područje). WM BH III 1895. društvenih i kulturnih (vjerskih) prilika u antičkoj Bosni i Hercegovini. Mostar). 350). Radimsky. u Malom Mošunju (isti. GZM 1896. IV). GZM 1892. kao Što su nakit. upravnog i konzervatorskog karaktera. (Z. Po svom opusu. Tuzla. kao ustanova posebnog profila. U toku nekoliko godina otkopani su značajni ostaci urbane aglomeracije. Trebinje. Istražene su brojne zgrade i vile. U njegovo su vrijeme istražena i neka veća nalazišta: mitrej u Konjicu (K. Radimsky. Bosanski Novi. . Doboj. Da se radilo po dobro postavljenom planu. GZM 1895. koji danas ispunja bogate zbirke naših muzeja. 673). etnografsko-etnološkom i folklornom) punih stotinu godina. Truhelka (GZM 1892. 1892). Njegove su nas interpretacije uvele u dublje poznavanje etničkih. Naj16 više se radilo u Hercegovini. . st.. Česti su i predmeti od srebra i zlata (nakit i novae). Istraživanja je obavio Ć. koji su omogućili da upoznamo mnoge ličnosti koje spominjemo i u ovoj knjizi. Patsch. posvećeni u misterije). čini se. Prikupljen je i bogat fond pokretnog arheološkog materijala. Narona. 1893. Fiala-C. Kellner. 37. a u najnovije vrijeme i u manjim centrima (Bosanska Gradiška. K. bronze i željeza. koje nije dovršeno (I. V. Truhelka. visoravan Rakitno i dolina Sane s brojnim antičkim naseljima. GZM 1893. jer je otkopano svetište s reljefnim slikama tauroktonije i zajedničke ritualne gozbe mista (grč.raloškom. GZM 1890. 685). bilo je istraživanje banjskog lječilišta na Ilidži kod Sarajeva {Aquae S . Crkvina na Usori (Doboj) s natpisima koji su se odnosili na rimski castrum u Doboju (isti. Jedno od prvih istraženih nalazišta iz carskog doba bio je rudarski grad Domavia u Gradini kraj Sasa. GZM 1890. koja su i na arheološkom planu imala mnogo širi dijapazon od samog proučavanja antike. 1894. mystai. u Grudama i Proboju (F. koja je trajala do kraja 1.^ Druga faza antičkih istraživanja. Patsch je epigrafska proučavanja proširio i na juzne dijelove Hrvatske (Imotsko polje. GZM 1893. 161). u Bosni i Hercegovini. Od njegovih mnogobrojnih topografskih radova ovdje éemo spomenuti i njegov rad ο prethistorijskoj i rimskoj topografiji Duvanjskog polja (GZM 1894. a nalaze čuva. utvrde i hramovi. dok je predrimski Delminium smjestio na ilirsku gradinu Lib u Borcanima. i općenito u našoj zemlji. Srebrenica. 1894 = WM BH I. Marié. Osnovan je niz zavičajnih muzeja u većim gradovima u pokrajini (Banja Luka. Radimsky (GZM 1892. Istražene su i rimske zgrade u Laktašima. a dovršio F. 257). Uspješno započeta istraživanja nastavljena su nekad s manje. Veliku vrijednost imali su i bogati pokretni nalazi s većim brojem natpisa.

(GZM 1963. Ονο je iskopavanje bitnije dopunilo naše poznavanje banjskog grada na Ilidži (R. Posebno značajan je Pašalićev prilog na istraživanju antičkih naselja i komunikacija (isti. GZM 1954. Sabrano djelo. ο njenoj prošlosti i topografiji. Bojanovski (1983. kasnoantičkih bazilika u Čifluku kod Šipova i u Mujdžićima (GZM 1938) i vise manjih nalazišta u Šipovu i oko Jajca. a također i starokršćanskim bazilikama (Adriatica 1970) itd. a sistematski nastavio Sergejevski. Libéra i dr. 1976). zatim luksuznu U-vilu u Paniku na Trebišnjici (GZM 1961. Karauli kod Kaknja. a neke s Glamočkog polja M. inače istraživač prethistorijskih objekata. kao i njegovi radovi iz područja ekonomike Bosne i Hercegovine u doba Rimljana (v. kao i rimske keramike. 1982.). Skarić. Sergejevskog ipak bila otkrivanje i obrada rimskih natpisa. 1986 itd. Glavna je preokupacija D. Od rimskih fortifikacionih objekata je istražila ostatke kastru ma augzilijarnih jedinica u Doboju (GZM 1984). Mnogo se bavio j latinskom epigrafikom Bosne i Hercegovine (GZM 1964. Mandić (GZM 1930). na kojima se još uvijek zasniva naše poznavanje antičkog rudarstva. Pašalić. glavni pečat razdoblju daje istraživanje rimskih poljoprivrednih zaselaka. 1985). Bihać. pa 18 tlMušićima na Drini (GZM 1970). napose iskopavanja većih objekata zbog oskudice financijskih sredstava. često i dopunjeni. Među značajna nalazišta iz ranocarskog doba spadaju i ostaci rimskog vojnog logora na Gračinama kod Ljubuškog. poznati istraživač prethistorijskih kultura. Kalinovik i dolina Neretve). što je rezultiralo i publiciranjem brojnih natpisa. Bihovu kod Trebinja. 1965. dolina Lašve. sistematskim rekognosciranjem otkriven veći broj.). Još prije tog prqjektä je ista otkopala vilu suburbanu s manufakturama u Višićima kod Čapjjine (GZM 1965). Temu ο komunikacijama inicirao je još Ph. kao 1 ή* k° tros'covište metalurgijskog pogona u Starom Majdanu na Sani. grobovi. Pecka. Ljubuški. Čremošnik. Ipak. Bulletin JAZU XIII. U tim su istraživanjima kasnije učestvovali još Ε.?) pretorijem (Praetorium fundi) u Suvaji kod Bosanske Dubice (uz obalu Une).) U radovima „Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji". 1985. Kreševo Kiseljak i Fojnica. Rezultati te saradnje dali su otkrića (i iskopavanja) nekoliko objekata u dolini Plive i Vrbasa: mitreja u Jajcu (GZM 1937). svjetskog rata. U Patschevo su vrijeme kao istraživači antike djelovali A. 115). votivni spomenici. sjeverno nos^nS'COg ^osta * Bosanskog Novog. istražio je na Zecovima kod Prijedora kultni objekt za obred taurobolije. Mnogo se bavio i kasnoantičkim bazilikama te izdao monografiju ο arhitekturi kasne antike (1972. i „Prilozi za opografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dal19 . a onu na Travničkom i Bugojanskom polju J. Paškvalin se mnogo bavio i vjerskim kultovima Silvana. Orijentirao se na istraživanja manjih objekata koji su se mogli ispitati sa skromnijim sredstvima. 1955. Trebišnjice. pa se D. a drugu u Ljusini kod Otoke na Uni (GZM 1957). Sarajevo 1954 1 ss. što ih je djelomično istražio I. Benac je još opisao Sarajevo i okolicu u rimsko doba (Sarajevo od najstarijih vremena. P. Hoffer (GZM 1893. 1895) i J. Goražde. Duvanjsko i Livanjsko polje. Bavio se i antičkom topografijom (Ivanjsko polje. Petrović (1931. GZM 1959) i otkopao nove ugostiteljske objekte ukrašene mozaicima i fresko-slikarijama. Misilo (GZM 1936). Sergejevski. V. koji je ispitivao rimska naselja oko Banje Luke („Sloboda" 1924). pa je na tu temu objavio vise od 25 radova s velikog broja nalazišta (Glamočko i Livanjsko polje. Podrinje. Tako je dopunsko istraživanje termalnog naselja na Ilidži kod Sarajeva s njegovim termalnim i hospitalnim dijelom vodio E. Kupres. Čremošnik je svojim istražvanjima dala značajan prilog poznavanju provincijalne stambene. koju karakterizira saradnja vise ustanova. u WM Bu. 1960. a ponekad i Zavod u Mostaru. rimsku utvrdu na Zecovima kod Prijedora (GZM 1956). Čremošnik. Sarajeva (GZM 1926). Aqu.ARRVI. Objavio je i brojne izvještaje ο nalazima grčih i rimskih novaca u Bosni i Hercegovini. staklo. Sergejevski uključio u aktivnost „Društva prijatelja starina" u Jajcu. GZM 1970. Dušanić. sve u saradnji s elektroprivrednim ustanovama. 1975). Đ. istraživač u Zemaljskom muzeju (natpisi. Basier je zajedno s E. Brojna nova arheološka nalazišta uveo je u literaturu i V. S · · ·)· Pašalić se intenzivno bavio i topografijom antičke Bosne i na tom planu dao vise radova (v. istraživač iz Zemaljskog muzeja. Zemaljskom muzeju su se pridružili zavičajni muzeji i Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine u Sarajevu. kojih je. u prvom redu bazilika i rimskih cesta. Čremošnik.) i u svojim istraživanjima ilirskih gradina zabilježio brojne manifestacije iz rimskog doba (Utvrđena ilirska naselja I. V. 1974. jedinstven u nas (GZM 1969. Svi su ti njegovi radovi paralelno objavljeni i na njemačkora jeziku. Bojanovski je otkopao i kasnoantički refugium u Gornjim Vrblja-nima kod Ključa (GZM 1976. indikativnu i za praćenje romanizacije. 1979. A. I. Šepku kod Zvornika. I. 1—219. 1968. napose neolitika. koji je nastavio Patschevim putom. Sergejevski je bitno proširio broj antičkih nalazišta. Sabrano djelo). Topografiju rimskih nalazišta na Petrovačkom polju skicirao je P. te vile u selima Brodac i Tutnjevac u Semberiji (ČIG 1957. Crvenice. Pašalić (Ε. Buškoga blata i Drine. inače poznati numizmatičar. prvenstveno ladanjske arhitekture. U sva se tri slučaja radi ο prostranijim nalazištima koja zahtijevaju 1 . Ballif (Strassen 1893). Ονο razdoblje između dva rata karakterizira izvjesna stagnacija. Bosanski Novi. Posebno valja istaknuti njegov interes za rimsko rudarstvo i metalurgiju (Ljubija). Natpise iz Lepenice (Višnjica) objavio je Κ. 1964. U poslijeratnom razdoblju došlo je do renesanse antičkih istraživanja. Do većih zahvata je dolazilo prilikom velikih radova poslijeratne izgradnje. Sintezu svojih radova ο Hercegovini dao je u djelu „Die Herzegowina einst und jetzt" (1922.H II do XII („Archaologisch-epigraphischen Untersuchungen zur Gechichde der römischen Provinz Dalmatien"). koji je istražio vilu rustiku na Ilidži (GZM 1930). djelovao je u Zemaljskom muzeju kao Patschev nasljednik u antičkom odsjeku D. inače. Ilidža kod Sarajeva.dalju pažnju. 1980) i pet kasnoantičkih bazilika. ANUBiH. Đ. 1953). od kojih su neki još uvijek aktivni. g.). Rađenović (1925). s dijelovima naselja. U ovom je razdoblju djelovalo više istraživača.täte svojih istraživanja sa mnogobrojnih nalazišta objavio je u Glasniku u vise od 30 bibliografskih jedinica (Janj. vezan za kult frigijske Majke bogova {Magna Mater — Cybelé). Paškvalin. 1958). pa poljoprivrednog imanja sa (carskim. najprije one oko Lisičića u Neretvi (I. Pašalićem istražio rimski metalurgijski pogon (pfficina ferrarià) u Blagaju na Japri (GZM 1975—76). Bojanovski i S. Benac. odnosno njihovih vila.)· Istražio je i niz naseobinskih nalazišta u Putovićima kod Zenice (GZM 1979). Ljubija itd. Basier. U PW RE je obradio brojne članke ο plemenima i naseljima rimske Dalmacije. 1986). Stolac. U međuratno doba kao istraživači antike djelovali su još G. Konjic. sve rustične vile. Djela 47. Paralelno je izučavao i paleolitik Bosne i Hercegovine.). 1—118). Kujundžić (GZM 1916). Djela LX. nakit itd. Otkopao je i desitijatsku nekropolu u Brezi (AP 17). obojica na Travničkom polju. A. ANUBiH. Villae rusticae je istraživala I. g. Između dva rata. posebno prilikom potapanja prostranih akumulacija na hidrocentralama u dolinama Neretve.). Male Rujiške kod Bosanskog Novog (GZM 1928) i kasnoantičku baziliku u Lepenici (GZM 1932). Dijane. i još dugo poslije 2. pa vilu u Žabljaku kod Doboja (GZM 1970). 1957). Pašalić. Rame. i neke druge objekte. dolina Drine i Konjic itd.

VI.— P. I do V. za prvobitna staništa Autarijata (1st. Šašel se i inače doticao „bosanskih" problema (lokacija Seretiona. I. 1983. 1967. II. Imamović je objavio rezultate rekognosciranja područja Fojnice. J. 1972). Najnovije nalaze iz Stoca {Diluntum) i Trebimlje istražila je V. Cambi ο sarkofagu iz Šipova (Godišnjak CBI. To su ujedno i prvi pokušaji da se na savremen način obradi i opiše rimska provincija Dalmacija. I—III. epigrafskih. Glavinić. a njihov ce se udio najbolje vidjeti iz našeg daljeg kazivanja. Curčića. 1967). te 1977. J. koji je obradio neke kultove u sjevernoj Bosni (ČIG TX. Đ.maciji". 1981. zatim G. Trajković. koji se tu i tamo uz prethistorijska istraživanja zapadne Hercegovine bavio i antičkim nalazima (GZM 1982. Gabričevića. Kiseljaka i Kreševa (Naše starine. J. 1978. Dušanić je proučavao rimsko rudarstvo i metalurgiju Bosne (1977. koji se uglavnom bavio istraživanjima kasnog srednjeg vijeka. I (1967) dotakli brojnih problema koji se tiču i antičke Bosne i Hercegovine. 1967. Garašanin su se u svojoj „Istoriji Crne Gore". obrađujući Delmate i Dalmaciju. koji je proučavao Mitrin kult u Bosni (AI I. 1895. 1972. Kraljevica. 1973. D. Graljuk vodi novija ispitivanja na području Banje Luke (Zbornik AD I. Kada je riječ ο stranim stručnjacima. Doticao se u svojim radovima i drugih pitanja — arheoloških. dao i materijal iz Bosne i Herzégovine (1966. AV XXIX. 1959. 1891. time još nismo naveli sve istraživače koji su se u manjoj ili većoj mjeri bavili temama iz bosansko-hercegovačke antičke arheologije. 1976. Oreča. 1890. koji je radio na proučavanju japodskih grobova (GZM 1898) i topografiji Petrovačkog polja (GZM 1902). Syaka od ovih modernih monografija. M.enuti i V. 1978). pa ćemo ih samo spomenuti. Bavio se kao konzervator i istraživanjem srednjovjekovnih gradova. B. 1973. D. XIII.)· T. samo je pokušaj nove sinteze i valorizacije svega onoga što smo u posljednjih stotinjak godina arheološkim prospekcijama (i metodama) saznali ο Bosni i Hercegovini u antičko doba. ima svojih prednosti. Kosorić (ČIG VI. 1972. ο njima je dosta govora u samom izlaganju. što je i svojstveno svakoj nauci u razvoju. M. te K. U tim je radovima obradio i veliki broj novih rimskih nalazišta širom Bosne i Her cegovine. Rendić-Miočević je u svojoj ikonografiji Silvana i Dijane ■(GZM 1955) obradio i Silvanove kultne specifikacije iz Bosne i Hercegovine. Đurđević (ZKM 1983). Pavan (Ricerche sulla provincia romana di Dalmazia. ο ekonomici rimske Dalmacije). Zemaljski muzej u Sarajevu. 1980). M. 1977. Š.). ali i mana. Srejović je zajedno s M. Marijanović (GZM 1986) i drugi mladi koji tek nastupaju. Ljubić. III). a Β. i Z. koja je objavila i nekoliko novih natpisa iz okolice Humca (Nase starine 1981). M. 1978. H. i J. G. Β. N. otkopali vilu rustiku (1971). M. Vulić. 1958). Ovaj je autor objavio i nekoliko radova u kojima historijskom metodom tretira razna pitanja iz antičke Bosne i Hercegovine. Brunšmid. na koje smo se i mi u ovom radu ugledali i oslanjali. te municipium Malvesiatium (ŽA VII. U Tišini kod Zenice su D. 21 . 1963). (Godišnjak CBI ANUBiH. 1963. No. i M. M. onomastičkih zajedničkih antičkoj Dalmaciji (npr. V. 1965). izdao novi natpis s Ilidže (GZM 1978) i monografiju ο kultnim i votivnim spomenicima iz Bosne i Hercegovine (Sarajevo 1977). Papazoglu je proučavala protohistorijska plemena. i neka druga pitanja. Naučno društvo BiH. zap. Hörmann (1899. koji je u Glasniku sistematski obrađivao numizmatiku iz fonda Zemaljskog muzeja (1970. Baum otkopao i obradio nekropole Timske Domavije (ČIG III. F. kao što su: N. Gabričevića. A. i Č. Atanacković-Salčić (Tribunia 1979). kustosi Muzeja u Zenici. L. Alačević. Anđelić se bavio istraživanjima crkvenih objekata kasne antike u Cimu i Žitomislićima kod Mostara (GZM 1976. Sarajevo 1988. 1960. i dr. politika tara Vespazijana i dr. 1984). te P. Raunig je istražila opekarsku peć u Ljusini kod Otoke (1974). Zaninović je. Nedostaju nam još uvijek mnogi podaci da bismo osvijetlili sva pitanja života i razvitka naše zemlje u antičko doba. passim). Anđelić. I. 1973). Vetters je proučavao Mogorjelo kod Čapljine (Mogorjelo. Zore J. 1977. prvi direktor Zemaljskog muzeja i uspješni organizator istraživanja. 1969). ovdje ih navodimo po jibecednom redu: M. kao što su Autarijati i Ardijejci i dr. 1957. I. Od domaćih istraživača potrehno je sporr. 1966). 1975. Titograd) i za autohtoni urbanizam Ilira i njihovu mediteransku. 151 ss. 1965) i J. 1979. Žeravica su istražili slabije ostatke antike u Kaštelu u Banjoj Luci (istraženo 1984). 1982). 1978. za protohistorijska ilirska naselja i početke poleogeneze (Antički grad 1976). IV. Odavić (Tribunia 1. Šašel su u zbirkama epigrafskih natpisa obradili i brojne natpise iz Bosne i Hercegovine (ILJug. ovdje ćemo podvući imena trojice autora koji su u novije vrijeme dali tri monografije ο Bosni i Hercegovini u rimsko doba: M. X. Medini. 1892. Vuletić-Vukasović. D. I ovaj naš rad. U ovom kratkom pregledu istraživanja ne smijemo zaboraviti ni stručnjake izvan Bosne i Hercegovine koji su obrađivali pojedine naučne problème. M. 1904). Alföldy (Bevölkerung und Gesellschaft der römischen Dalmatien. 1975). baštinu. J. S. obradio je antiku u dolini Neretve oko Konjica (GZM 1960—61. 1965). Nikolajević-Stojković. Nove su nalaze objavIjivali i A. Suie se zanimao 20 lociranje Pseudo-Skilakova jezera (GZM 1953). 1983). L. Dobar je prilog dao i ο antici u dolini Lepenice oko Kiseljaka (Lepenica. 1984). F. 331 i Historijski spomenici Konjica. Ά LIT·: Arheploški leksikon Bosne i Hercegovine. 1893. 1980. Bulić. 1957).). Abramić. Wilkes (Dalmatia. XVIII. 1981. Zelenika (GZM 1964. ARR IV—V. (1969. E. ParovićPešikan. 1954) i tračkog konjanika iz Sarajava (GZM 1954). 1984 i 1987) dao je novi pogled na postanje i razvitak rimske putne mreže u Bosni i Hercegovini.

96—97. st. u GGM 213. 11—14. 73. Ο etničkim zajednicama starijeg željeznog doba u Jugoslaviji. itd. Čitavo stoljeće prije pada Bovijanuma bila je slomljena hegemonija Etruščana u Italiji (u ratu 406—396). i Z. I. bez provjeravanja. 136—149. dd. Rim je bio na najboljem putu da oko sebe ujedini cijelu Italiju. napose ona u unutrašnjosti zemlje. 111. fr. u FHG I. auscult. 33. XIII—XIV. 177 — 213. po režimu što su ga Rimljani nametnuli i ostalim pokorenim i okupiranim narodima. 87—97. VIII. Plin. 15—23. itd. 1964. Takva je shvatanja. 66. Periegesis. Skyl.. I. st. 55) nazivaju imenom Illyrii proprie dicti. 67.ilirska" plemena na zapadnom Balkanu i dalje ostala razjedinjena. Epitome kod Steph. U stvari. e. 95 — 134. itd. u: Praistorija jugoslavenskih zemalja. Ο drugim oblicima imena i ο njihovu razvitku usp. i M. 22 23 . 737—802. Godišnjak CBI — XIV/12. 1976. 3. prešavši preko Apenina. Hist. što ih Plinije u svojoj „Naturalis historia" (III 144) i Pomponije Mela (II. već na granicama helenskog etničkog i kulturnog kruga. Zagreb 1955. sišle u Apuliju i prvi put izbile na zapadnu obalu Jadranskog mora (Ionios kolpos Ps. Cfr. Marié. Strab. Eratosth. Ps. prema tome. te ο njihovoj etnogenezi razmišlja sasvim drukčije. . st. preuzela i moderna nauka 19. dakle. do područja onih ilirskih plemena (odnosno plemena). d. 87. kako se donedavna mislilo. i dalje živjela na nivou halštatskog svijeta. st.8 Veçje tada dolina Neretve imala prvorazredan trgovački značaj. 7. što potvrđuje i sam car August u svom političkom testamentu riječima . a koja će doživjeti sudbinu da poklekne upravo u sudaru s Rimljanima. st.11 dok su ta . Ilirsko se etničko ime prvi puta javlja daleko na jugu. uz granice između njih i Autarijata". 1955. odak/e se postupno širilo uz našu obalu. već na granici prema Grcima. Isti. XX/1981. Res gestae divi Augusti. b) La Méditerranée et les Balkans du nord-ouest à l'époque préhistorique.. X 2. 1976.2 Iliri se. ukrašena impresso ornamentima i solârrïîm simbolima. st. 1977 (1980). st.. Split. R. Usp. Suie. — Literaturu ο penetraciji Grka u Jadransko more i odnosima prema Ilirima v. . a ni po kulturi. Sarajevo. s juga na sjeverozapad. I. 27. a kad su bili pokoreni i Samnićani. slomile svoje apeninske suparnike Samnićane i zauzele njihov glavni grad Bovianum. i drugi autori. koju izjednačuje s tadašnjom provinci-jom Dalmacijom (VIII 5). i rimske administracije. itd. 37—49. 1987. dd. na velikom prostranstvu od Baltika do Sredozemlja. Suie. 1964. M. šuma i voda. u: Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka. i 5. Illyrii Liv.^ Odnosi Ilira s Italijom u predrimsko doba Kontinuirani trgovački odnosi i kulturne veze Balkana s Italijom i Mediteranom postojale su još od mladeg paleolita. u bilj. došlo je pod helenističkim utjecajima do formiranja prvog plemenskog saveza kod Ilira i do njegova prerastanja u prvu ilirsku državu na čelu s kraljevima (5—4. 68. 8. Danas se. napose 2.. e. Čović. listopada 1977. knj. c. st. V. pr. Benac sexagenario dicatum).Skymn.Benac. i njihovi su gradovi (civitates) ušli u sastav rimske države. VII 5. knj. A. FHG 5. e. Suie. 24.I. D.Skilakova Illyris". I dok su . već u pokorenim područjima. odnosno naroda. Rendić-Miočević. DIO ILIRII RIMLJANI Kada su rimske legije 305. 1—19. M. 40 itd. je ilirsko ime još uvijek na jugu (Ps. pa se. 139 i IX. 1980. Geogr. nešto kasnije razbijen je Latinski savez (340—338). B. zbornik nav. Hdt. 4 Godišnjak CBI — XIII (A. 119. Znanstveni skup — Metkovié 4—7. pr. Illyrii proprie dicti. Iliri između barbarskog i helenskog svijeta. IV. ratujući izmedu sebe oko ispaša. nisu pojavili na Balkanu kao gotova narodnosna grupacija plemena. koja ih je čak i proširila na sve nosioce tzv. 9. . Tim su putom u unutrašnjost Hercegovine i Bosne stizali neolitskH eneolitski proizvodi. (Urnenfelderkultur). koje obično nazivamo Ilirima. imperio populi Romani subieci protulique fines Illyrici ad ripam fluminis Danuvii. Novija su arheološka. Thuk.* Nà kraju je pobjedonosno rimsko oružje proširilo ilirsko ime sve do Dunava. dok je u 1. Th. 6 Apollod. Katicic. App. kako to pokazuju i nalazi iz kasnopaleolîÏsEelpecme Badanj kod Stoca. ο toj panilirskoj teoriji i ο stvarnoj ulozi Ilira u protohistorijskoj Evropi.. .. u bilj.Skymn. pogl. IV. 196. 4). Rad JAZU. na krajnjem jugu Ilirije (Illyhs Ps. Istočna jadranska obala u Pseudo Skilakovu Periplu. XXX. i cijelog zapadnog Balkana. 1964. 1975. dok Ptolemej razlikuje „obje Pano-nije i čitavu Iliriju sa graničnim otocima". a kasnije. 179. g. Usp. Illyrii proprie dicti. 1964. 49. 34. te da su nastali sažimanjem dvaju oštro izdvojenih kulturnih kompleksa i heterogenih populacija u njihovu milenijskom razvitku. Suić. 196. Oni su naprosto ime jednog manjeg plemena ili saveza plemena koje je živjelo u susjedstvu grčkog svijeta prenosili i na njima srodna plemena koja su živjela u unutrašnjosti Balkana na sjeveru i sjeverozapadu. Thuk. se proširilo uz obalu do nešto zapadnije od Neretve5. 138. Predrimsko stanovništvo današnje Bosne i Hercegovine. . ali bez punog prava glasa (civitates sine suffragio). već dosizalo negdje do rijeke Cetinë. kulture žarnih polja 1 Illyriol Hdt. 86. 361). GZM 1974 (1976). Skyl. nije bilo jedinstveno ni po porijeklu.. ilirsko se ime prostiralo najviše do rijeke Drima. pretežno keramika. Kad JAZU.* U 4. de mirab. Katičić. n. V Željezno doba. a po njima i pisaca. Mommsen. 111 11.ilirska' plemena. Skymrt. 415. međutim. 36. 9 A. knj. 8 D. na njegovoj istočnoj obali i duboko u unutrašnjosti Balkana živjela su brojna indoevropska plemena koja skupnim imenom konvencijalno riaziyamo Iliri (Illyrioi. historijska i lingvistička istraživanja pokazala da su se Iliri kao narod formirali na njihovu historijskom području — na zapadnom Balkanu. u 3. Ancyr. 138: "u Ilira zvanih Ardijejaea. 1964. nëgo su se formirali ovdje u procesu simbioze i asimilacije raznorodnih etničkih i kulturnih komponenata. M. c. jer je kroz nju vodio prirodni put iz Mediterana u unutrašnjost zajSMnog Balkana. 7 Monum. Katičić. I. i pojmovi „Iliri" i „ilirski" moraju shvatiti samo uvjetno. novom vojnom i političkom silom na Mediteranu. ŽA. Benac. Hekat. R.9 Ti se kontakti s južnom italijom i Sicilijom živo nastavljaju 2 Ο etnogenezi Ilira usp. η. Paleolitski čovjek u porjecju Neretve. 306. 3 R.7 To je onaj Plinijev Illyricum generatim (III 139). 22).). „Pseudo. Upravo je negdje u to vrijeme i ilirska država bila u svom drzavno-političkom i vojnom usponu. 179—196. ti su termini tvorevina grčkih trgovaca. III. Byz. u: Dolina rijeke Neretve . te. 5—18. cfr. I. 26. Illy hi). .3 U 6. a sasvim je u skladu sa tadašnjim pisanim vrelima i rezultatima modernih istraživanja. i drugi pisci. To je ujedno bila i jedina društveno-politička organizacija s atributima države što su je Iliri formirali u svojoj dvomilenijskoj historiji. a) Sirenje neolitskih i eneolitskih kultura dolinom Neretve. 43. Basler. e.

H. e. 1972—1973. VAHD. Historijski zbornik. Godišnjak CBI — III/l. centar Daorsa. poprimila gotovo sve atribute prave države. i do prérastarija plemenskog saveza u prvu ilirsku drzaynù TormačTju. D. S. a) Arheološka istraživanja na Gradini u Ošanićima. Neretve i drugim prolazima. 77—89. mena llirsk UtnrT £° °i numografiji. st. Pa£azoglu. Nove se ideje i pojave nisu svuda jednako i ravnomjerno manifestirale. zbornik „Jadranska obala u protohistoriji. 11-93.15 Pojedinačne vijesti. 319—336. Materijali. obično nazivamo helenističkim. Peć.b) ArheološkaistraživanjaakropoleilirskoggradaDaors . p jj unia e la sponda orientale dellAdriatco nelletà de f e . pvoga puta i infiltracijom grotoilirskih skupina u srednju i južnu Italiju. pa i njihovu plemensku organizaciju. 39—46. drugi1'kéramicki proizvodi. H. 252. i A. R. Z. Marié.13 Apeninski i Balkanski poluotok su u toku svog prethistorijskog razvitka bili u ekonomskom i kulturnom smislu komplementarni. istok i zapad. na čelu s kraljeyima kao vodama naroda i vqjske. u: Materijali XX. te ο uzrocima i glavnim niktorima njezina postanka i rasta malo se zna. Regija. Zagreb 1967. st. S. akumulirati kvalitetne promjene koje su anticipirale polagani prijelaz na jedan novi. kao razvijenija sredina. Gornje Podrinje u sistemu rimskih komunikacija. ARR.). simpozij održan u Dubrovniku od 19. 23. Umjetnost Ilira u antičko doba. 1987. njegov sadržaj i svakodnevne potrebe. do 23. 71—101. godine. Usp. VI. Literatura ο ovoj jadranskoj „koine" je vrlo bogata. n. 105—117. oružje. «lonja Crne Gore. snažno utjecao i na kulturni razvitak prailirskih i kasnije ilirskih plemenskih zajednica. koji su vodili dolinama Drima. Pri tome se mnoge licnosti i dogaaaji gube u tami prethistorije i protohistorije. Cambi. a od početkazeljeznog doba se proširile na Picenum i Dauniju u srednjoj Italiji· Materijalna kultura Picena (etnik Piceni) pruža brojne analogije s kulturom Libuma na našoj obali u starije željezno doba. ™. XXX/XXXI. Batovié.). vjerojatno i ulje i vino) razvozila se dalje u unutrašnjost starim putovima. 1953. Sirakuze. Α. Ćehotine i Lima. posebno 72. GZM n. Sibarisa. osjeća se i utjecaj Ëtrurije i Daunije na sepulkralnu umjetnost pounskih Japoda. ä početkom 4. 10). GZM n. Tim se problemom posebno bavio Š. 10. razni nakit. napokon. do 1972. B. neće oroći niti jedno puno stoljeće do prvih oružanih sukoba između rimske republike i mlade ilirske državev Ilirska država i njezin razvoj Dok su brojna ilirska plemena u unutrašnjosti sjeverozapadnog Balkana. Benac. Garašanin. iz ranijeg perioda ilirske tribalne k ^ T f f i ï L Negdje od kraja 4. Paralelno s tim trgovačkim otvaranjem prema Mediteranu. Batovića. 4—6. a vremenski često i nepovezane. no bilo je i velikih pokreta i utjecaja u inverznom smjeru. I. Öve su imigracije najprije zahvatile Àpuliju. Novi duh je pomalo zahvatao i njihove društvene strukture. Prilog razmatranju kulturnih veza Balkana i jugoistočne Italije u starijem željeznom dobu.ν aturu u bilj. kulturni i etnički problemi". 47—53. c Le relazi ? . 1967. najiirem području jugoistočne Ilirije (od Neretve do Vojuše u Albanyi) dolazi do formiranja prvog plemenskog saveza. Titograd 1967. 10—20. dd. Materijali XVI. Trebišnjice. 253—310. što ga. Zagreb 1976. d.♦ ιί· ' ) oni culturali tra le sponde adriatiche nell età del ferro. ne uvijek dovoljno jasne. koja su nastala kao posljedica sve jačih trgovačkih veza sa Grcima. Ošanići. lliri su davali u zamjenu stočarske proizvode. praćeni i nekim elementima helenističkog urbanizma. Zagreb 1976. pr. U kontekstu tih novih utjecaja s juga. u: Jadranska obala u lrotohistoriji (v. st. XXVII/XXV11I. gg . Isti. e. Kume i drugih (8.. Suić. Zadar 1972 (1976). počele su se pod kulturnim utjecajima iz Mediterana negdje od druge polovice 5. kulturno-historijske značajke. 1975/1976 (1977). numizmatičkih izvora. 89—97. D. I. 1 prikaz τ -ÎT Problema vidi kod F. Napulja. Prilog poznavanju odnosa Libumije s Picenumom. Ri™ Jï??111 tra la Daunia e la sponda orientale dell'Adriatico nell'età del ferro. 1965. η. prema granicama napredne Grčke. d. Kod nas su se ta društvena i politička kretanja. U mlađe željezno doba se iz južne Italije na istočnu obalu Jadrana uvoze velike količine gnathia-posuâa. 1975/1976. .. Bili su to "odjeci velike „seobe Dorana" iz Podunavlja u Grčku i Italiju. 1 3 Z. što i kod njih dovodi do bržeg raslojavanja stanovništva. Pri tome je Apeninski poluotok. 11—15 i B. XII. inace. 10). Zagreb 1976. posebno 108. X 1972. IV—V. ali i ostala plemena u toj oblasti. Sarajevo 1979. Beograd 1985.e. Roba koja je dolazila grčkim brodqvima (keramika. LV. u kontekstu"z6ivänja u vrelima ne spominju. Marié. Ο genezi i ο razvitku i karakteru ove ilirske države. naroda koji je živio već na zapadnoj periferiji (kasnijeg) rimskog Ilirika. Sarajevo 1984. Godišnjak CBI — XXV/23. Ο učešću Ilira u Egejskoj seobi. Sarajevo p979. pod kulturnim utjecajima iz helenističkih zemalja Grčke i Maie Azije među Hire na jugu prodire i novčana privreda. Helenizam i helenistička umjetnost u Hercegovini. u stvari jedinii društvenu političku zajednicu heEîïïstickih država. te tako doprinijeli kulturnom napretku prethistorijske Italije. usp. 78—89. 1 1 Navedeni putovi su se dalje granali dolinama Drine. 29—38 = 1979. Ve_ć od 6. 1978. sve se vise kod nekih ilirskih plemena na jugu mijenjao i sam način života. g. Agrigenta.11 Ovi živi trgovački kontakti se po arheološkim nalazima mogu pratiti krôz cijeli posljednji milenij prethistorije. i njihovih pritoka na sjever.=WM BHL. viši i organiziraniji način života. Zauzvrat. pa se u takvom kulturnom ozračju kod južnih Ilira javljaju i počeci organiziranog (državnog) života.10 Injtenzivne trgovačke veze i kulturno prožimanje nastavilo se s južnom Italijom i u vrijeme velikog procvata tamošnjih grčkih kolonija {Magna Graecia) — Tarenta. godine. st. Marié.. Herceg Novi. Poreklp Lrazvoj ilirske. najprije manifestirala na arheološkom uvoznom materijalu za potrebe vladajućeg sloja (plemenska aristokracija) kod Daorsa i drugih plemena u Hercegovini. 104—117. pr. posebno 50. Toj su zajednici od plemena Bosne i Hercegovine pripadafi Daorsî oko Stoca. a) Problemi kulxure zeijeznog doba na istočnoj jadranskoj obali. N. Α. u: Jadranska obala u protohistonji (v. napose u današnjoj Bosni i Hercegovini još dugo živjela u rodovskim zajednicama prvobitnog društva. bilj.14 Živi trgovački kontakti nastavljeni su i u vrijeme kada su Rimljani već bili učvrstili svoju prevlast u Italiji. s radovima Š.179—183. . usp. ί )L l i l k bl g gj j j j . e. st. ali i u dubljoj unutrašnjosti na Glasincu i drugdje. ) pigraisKUi. što je s vremenom dovelo i do formiranja jedne šire teritorijalne zajednice u koju su ušla etnički srodna plemena. 75—93. i M. Rendić-Miočević. Β.s. Sarajevo 1973. Usp. i. 1 2 Z. G. st. c) Ošanići — centar Daorsa. Sarajevo 1977. za razliku od latenskog na sjeveru. jer su i došljaci s Balkana na Apeninski poluotok prenosili značajne M. 1966/1967. ta je zajednica. Lollini i drugih. 65—80._d_ržayeiGodišern^riSiF . I. na jugu. te sišli na obale Jadranskog mora. n. st. — Ο umjetničkim utjecajima ν. koja se. sada već pod utjecajima l k llter tut* . bilj.s. i to po uzoru na grckè~pôTise i pöttgckesäveze. šljemovi i drugo. 71—182. pr. dd. p .a na Gradini u Ošanićima kod Stoca od 1967. 1 0 démente ne samo svoje materijalne nego i duhovne kulture. Međutim. novembra 1982. D.A. 89—112. Bojanovski. A. nego srazmjerno utjecajima koji su zračili iz kulturnih centara Grčke i južne Italije. Do istih pojava dolazi i južnije između Foggie i Taranta. Foggia 1973.i_u brončano doba (13—12. Simpozijum Duhovna kultura Ilira. a možda i neke rude i njihove polupreradevine. 250. dd. Katanije. Sepulkralni spomenici antropomorfnog karaktera. 1976. VI. Peroni. Vidi i bilj. Govedarica.

Rendïé-Miocevié. Usp. a) Ilirski vladari u svjetlu 24 sKUi. 123—144.iSiF· ' ' Sar*Jevo 1967. numtičkih i H i i b 1967 2 5 3 3 1 0 25 . i D.

Narona.. koja još ne odgovara pojmu države hejenističkog svijeta.d^ljenJe istorijskih nauka. takoder prema stupnju istraženosti problema. a u latinskoj formi (također) glasi „rex Illyriorum" (Liv. 6). Monunije je prvi od i l i r s ki h v l a d a r a k o v a o n o v a e . Pleuratos. i tu ćemo naići na veće poteškoće. Papazoglu. počev od Pleurata (oko 260. 1 9 6 6 / 1 9 6 7 .26 Osnivači ilirske države bili bi5 po G. ali Ce ga i od tamo nekako izvući' (Cic. XXXIX. oko 270. ad fam. II 16. Ό ko koje žive Daorsi (Daorizo 0> ÂîÈUSiS-JArdioioi) i Plereji. I st i. 2 2 ho tön Illyriön basileus. jošjasnije proizlazi iz oyog istog Vatinijeva pisma. dakle nehelenske i nerimske etničke skupine. XIII. No.20 Na osnovu tih pojedinačnih i dosta nepovezanih vijesti identificirano je petnaestak ilirskih vladara. naročito za ranije vri-jeme. Papazoglu16. u stvari. najčešće sukobima. Papazoglu. e. Tirana 1976. st. Polyb. Papazoglu. VII 5. 132. Neki ilirski vladari već kuju i novae (prvi je to bio Monunije na moneti Dirahija — basileôs Monouniou Dyrra. Ta se titula još češće susreće od Polibija. 1 8 F. itd. Ova su dva pitanja usko vezana i s područjem današnje Hercegovine. dd.). 1967. D. 6—7). Ο tim odnosima. XXXVIII. 296. i Vatinijeva obećanja da će već pronaći Dionizija. Usp. kako je to učinila F. 1967. M. 4. Za nas je u okvirima ovoga rada.Î9r iiy :ra Melaina. 54. Makrob. 1967. Rendić-Miočević.: Illyriorum regem. Sarajevo 10. protiv Ptolemeja Cerauna. 182. 2. Diodor. App. i ostala ilirska plemena. (Korčula). sociološkoj terni. 1976. 1 7 20 Popm. zbog pomanjkanja konkretnijih vijesti iz antičke starine. quod Ptolomaeus Ceraunus in Macedonia cum Monunio Illyrio et Ptolonmeo. Suie. pišu Tukidid. Za Grke i Rimljane Iliri su „barbari" (barbaroi). ad fam. g. Istorijska i arheološka razmatranja ο ilirskoj državi. R e n d ić. Lukian. 5). do 12. Illyriorum reges itd. jer nam njena pojava svjedoči da bi se. 9). rad nav. i Ali Hadri. Ο M y t i l u (Mytilios). i početka 4. Lysimachi filio.. važno u prvom redu naglasiti postojanje ilirske države kao takve. g. Politička organizacija Ilira u vreme ^^T0511' u: simPoziJum ο Ilirima u antičko doba. 124-128. st. o3 Sire (Sirrhas Thuk. Teopomp. Diod. (Cic. negdje ne previse daleko od Narone. XLII. i M. 10). izričito naziva „kralj Ilira" (ho tön Illyriön basileüs Polyb. g. koji se spominje 280. pJkïrnêTCOjërje zivjelo na rijeci Naronu (Neretvi). 47).22 Što se tiče karaktera. Vatinije mu odgovara da su mu rekli kako je Dionizije pobjegao Vardejima (dicitur mihi tuus servus anagnostes fugitivus cum Vardaeis esse Cic. — Jos 344/3. već ovisno ο vremenu kada je koja teza nastala. st. što bi se moglo prévëstîi~lu biizini Daorsa su Melkomeni i Vardei' (Ptol.. naravno s nekim restrikcijama. IV. 1898 (v. 1967. Zippelu. Trog. . Međutim. U ovom se periodu već nalazimo na čvršćem tlu. F. uzurpatora na makedonskom prijestolju .) do Gencija (Genthios).).1980. 69. g. 77). Wien. i kod nas i u svijetu. možda. 1. 1967. — Najvažniji izvor je Polibije.' (Strab. st.137 (starija dinastija) i 144(mladadinastija). maja 1966. Justin i drugi. F.organizacije (tribalne federacije) mogu se. 4. Garaš anin. u bilj. sto mu nije pošlo za rukom ni do decembra 45. 1967.18 Pa iako su sve te vijesti od Tukidida nadalje dosta oskudne. st. 4. dakle i oni Iliri koji su imali nešto vise retardiran ekonomski. F. pa do Mïtila oko 270. 6. IV. Da je to doista bilo u blizini.17 U drugu grupu vijesti idu one koje govore ο odnosima Ilira prema Rimljanima od druge polovice 3.M i o č e v i ć. ? J 1 3 1 lsTàT'I?67 125 "~------27 26 . 77).^"'11' 1980· 210. 4. jer je pobjegao s vrijednim knjigama (multos libros surripuisset). 54. društveno-politički i kulturni razvitak. Papazoglu.24 Zahvaljujući. koji je bio savremenik propasti ilirske države. habuit. d. također bila razvila do stupnja formiranja državnih zajednica. rex) po svom značenju adekvatna njihovoj izvornoj ilirskoj funkciji. 7. razvitka i karaktera Ilirske države. do pada Ilirske države 168. II. odnosno stupnja razvitka ove ilirske države. ali specifičnoj i kompleksnoj državi. 1967. ad fam. 276. te da su ga mnogi vidjeli u Naroni (Cic.207—210. 8 i dr. ad fam. ne znamo jer nam se taj ilirski termin nije sačuvao. Brunšmid. posvjedočen 344/343. kada se ο Ilirima još ni među Grcima nije mnogo znalo 19. značajnim rezultatima savremene iliroïogije. svrstati u dvije skupine. a kreću se izmedu teorije ο plemenskom savezu (fédération de tribus)23 do teze α državi. 11). podaci su brojniji i pouzdaniji (Polibije. datiranog ex castris. XXIV: Bellum. Illyrii proprie dicti. 7: ho tön Illyriön basileus (sc. a Ardijejcima Hvar. drugi u genealogiji ilirskih vladara (umro 358. VII 5. Usp. XIII. 125. g. D . F. koji pripadaju starijoj i mlađoj „dinastTji". e. 1. F. 8 1 . međutim. 129—137. 301—302. a iza oSaï^~ATdijexaca i Plereja (Plëraioi) djolazi bokokotorski zaljev (Rhizonikos kolposj (Strafe. Papazoglu. s kpjim se ï završava niz ilirskih vladara. ad fam" V. 210. ili 359. Di e I ns chri ft en u n d M ü n ze n der gri ec his c he n St ädt e Dal ma tiens. V. lliria. g. prol. XVI. Rendić. 4.. 124—128) s_kraja 5. 2. br. Uz pitanja geneze. 1966/67. D.. 273—279.). D.. Liv. Dio Kasije i drugi). ss. u ratu što ga je vodio zajedno s Ptolemejem. god. lustin. 1966—1967. ipak se ο ta dva i pol vijeka ilirske državnosti prikupilo prilično podataka ο raznim događajima i"*ficnostima ilirske prošlosti. Iust. VII 45. XXXIX. usko su u nauci povezana još dva pitanja: 1) koje je ilirsko pleme bilo nosilac njenoga uspona i 2) na kojem se užem području kao centralnom ta država prostirala. 1.). 10).maciju. g. 'Pqsljednjima se pribliz%iâ_J2ÎQi* : . g. 2 9 8 — 3 0 1 .. 82. Kada Ciceron piše vojvodi Vatiniju u Naronu da mu pronade Dionizija i vrati ga (Cic. 135. g. Takvu lokaciju Ârdijejaca potvrđuje i slučaj Ćiceronova roba Dionizija (Cic. Usp. O. g. i d. Livije. Br u nš mi d. ibidem. a koji osvjetljavaju medusobne odnose otprilike do vladavine Filipa II Makedonskog i njegova savremenika ilirskog vladara (kralja?) Mitila (na novcu Myîiîos. sinom Lizimahovim. 2. L'Historiographie sur 1 Etat illyrien. e. g. 47). ajspod njih Melkomeni (Melkomenfoï) i Vardei (Oyardaioi). XL 42. Za grčko-ilirske novce našeg područja još uvijek j e akt u el na i st u dij a J.21 Starijoj bi pripadalo devet vladara. Papazoglu. sudeći po kontekstu. 2 1 F. S ovim podacima inače pouzdanog Štrabona slaže se i Ptolemej kada piše da su 'unutar Dalmacije Daorsi (Daoyrsioi). itd. V. istraživači se ni u torn pitanju u potpunosti ne slažu.25 A to je otprilike i definicija koju jé^réSîozSa F. Usp. a mlađoj šest vladara.. dakle od prve pojave Rimljana na istočnoj obali Jonskog mora 229. pa upravo u tome i leži razlog što se ova pitanja rješavaju na različite načine. Te su razlike u valorizaciji ove protohistorijske Ibidem. V. 1 9 Usp. 1974. XLII 26. 26. Koliko je ta titula (basileus. i u torn je pitanju nađeno približno jedinstveno stanovište. I u savremenoj jugoslavenskoj ilirologiji ima izvjesnih kolebanja.Miočević. III 143). 1965. 111. 0 Veza biîj 15 ^!8. po Jçojem Ilirsku državu valja smatrati političkom organizaciJQm. us p. 1 9 6 5 .. 9). ibidem. 138—144. 'osim ako nije pobjeS^SLJiMßi. Papazoglu. Ardijejci (Vardaei Plin. Papazoglu. koji je posvećen Ilirima u rimsko doba. 128. 2. Već se Bardylis. Iz navedenih ' L'historiographie yougoslave sur l'état illyrien (A propos de la anS lliria 1V'Tirana 1976 God >' 'šnjak CBI — XVIII/16. 1 6 društveno-političke zajednice proizašle i iz različitog pristupa ovoj. u stvari državom. 8. od kojih se jedna odnosi na relacije između mlade ilirske države i njenog južnog susjeda Makedonije. Garašanin. ad fam. 11.

565 („Gradcu na istok u Varda-i Čabulju planinu = im Osten von Gradac se. 136. U Anicijevu trijumfu nošeno je i blago kralja Gencija. zasnivalo se i na jednoj vijesti Dija Kasija. Holleaux. auri pondo viginti et septem. podijeljena je ilirska država u tri dijela: 1) oblast Labeata oko Skadarskog jezera i 2) ona oko Boke Kotorske i u Çrnogorskom PE^orju. Katičić. 1966. M. C. dd. Zarobljeni Perzej i Gencije uvećali su trijumfe pobjednika u Rimu. u bilj. i druge. 83—92. Zonar. = WM BH. OA. a pretor Lucije Anicije iste godine Gencrja. — Sve vijesti iz grčkih vrela prikupio je C. hegemonija u tom plemenskom savezu {fédération de tribus) prešla sa starije na mlađu dinastiju. 6—7. 1901. a ilirska se država morala obavezati da njeni podanici neće uznemirivati rimske i savezničke brodove i naseobine. Papazoglu). 1935. M. vol.). g. st. 70—71 1QS1 £ä zavi) '2) l gli Hliri P LiPharos adriatica. te u svoju proširenu državinu uključiH i plemena južne Iliride (Daorse." pôstali slobodni. Stoga bi i Dionovo vezivanje Agrona za Ardijejce (frg.. 27 Vrela ο Ardijejcima: Strab. XIII. A toj Plinijevoj sintagmi očito bi odgovarala i jedna Illyriaproprie dicta. dd. Papers of the Bri tisch School at Rome. VII 5. U toj šutnji izvora očito se krije i razlog što se u Anicijevoj formuli iz 167. e. g. izričito se navodi da je bio ho tön Sardiaïôn (= Ardiaiôri) arhôn (Zonar. to je ostalo skriveno u tmini prethistorije. Historia. I dalje ostaje nejasno. Läbeate. Papazoglu. AU—XLV i periohe (sadržaji) idućih knjiga. d. W. ne spominju Ardijejci32. Nikolanci. Ο teritoriju ilirskog plemena Ardijejaca". Polyb. Hammond i dr. 26. 2.sl Vjerojatno se u početku upravo odatle. te tako zahvatilo i Ardijejce. vol. XX. Atena 4—10. 55). R Pa ni 29 28 . pr. Rhizonitas et Olciniatas accolasque eorunt). javile su se i nove teze. MèaëonaJTdanas Medun kod Titograda. 43. 316—318. Zagreb 1982. Ballaios et Pharos. Poreklo i razvoj ilirske države. II 16. 307.). Noviju literaturu navodi F. 183. 9. 5. Stari Grci na Jadranskom moru. u koju je ušao i ilirski kralj Gencije (Genthios. Godišnjak CBI — XlV/12. 109—121. Die Herzegowina einst und jetzt. Studi Romagnoli. 1976. a ne jedna civitas. VII. denarium Τ iv "VTV"0 ^'a et centum et viginti milia Illyrii argenti. Tomaschek. 11). VII. s donje Neretve proširili i prema jugoistoku. 190. X1II/2. G i 11 i. Spominju se i borbe oko Meteona (var. Mela II. 70—72. 1967. Liv. te pljackänje ftälskih i savezničkih grčkih naseobina za vlade Agronove udô^vîëeTeuîe. 141. i XIII. I. d. Ο preseljenju Ardijejaca ν. e. Uz Zippelovu već preko sto godina staru teoriju.™ U tome slučaju to bi bio generički naziv za nekoliko srodnih plemena iz prvobitne jezgre. koje nude drukčija rješenja. g. 77 ■ Literatura: Standardno djelo za odnose Ilira s Rimljanima još je uvijek G. 41—49. II. Zbog toga je izbio i prvi ilirski r^Î~k7)jenTjeTfeuta pôrazenà. (121).). cf. Leipzig 1877. n.). Zagreb 1971. No. koji je u Plinijevo i Melino vrijeme još samo puka reminiscencija na mnogo starije stanje. dd."regentkinje pastorka Pinesa (Pinnës). Schutt. 185—189. a Demetrije se iriorao skloniti kod švog zaštitnika Filipa V Makedonskog. već sasvim na jugu u jonskom primorju. „306-308. Wien 1922. ad fam. V.mXLV. d. kao što je nejasna i ilirska etnografija jugoistočnog prostora. danas Stari Grad) i cijeli Hvar. 1877. Rad JAZU. VAHD. pr. kao iz prvobitnog jezgra. negdje kod Skodre. Papazoglu. Ονο Zippelovo mišljenje o mlađoj ilirskoj državi. Faenza 1962. 72—93. 1976. V. Nešto nam je bolje poznata sudbina ove mlađe ilirske države u njenom sudaru s ekspanzivnim rimskim imperijalizmom. a na krajnjem jugu i one Hire što ih kasnije rimski pisci nazivaju Illyrii proprie dicti. 10. privremeno su ostavili u miru i Makedonce i Hire. g. 2. 11.11 J i 1954 ïr ■■ ' ~ ' 52—59. u Beogradu. 8. Zippel. Κ. nav. Godišnjak CBI — 1V/2. Fluss. Papazoglu. Vidi i F. Die Ardiäer — ihre Wohnsitze und ihre historische Rolle. Zbornik Fil. P°sebno 307 Π sul : TTI lu makeds ičar. D. d. 29. čija je uloga počela jačati istom nakon poraza Delmata 155. Patsch. dj. kao ardijejskoj tvorevini. M. 143. 14. ier bi ukazivalo da su upravo ovi populatores quondam Italiae (Plin. s obzirom što nedostaje suvremenih vijesti. Ilirsko pleme Delmati.27 G. Zippel. III. 1976. 71. (C. Patsch. Praktika. III143) u mlađoj (Agronovoj) dinastiji postali nosioci vlasti. Sülle origini ed i caratteri della monarchia di Agrone. 20. Zagreb. 48. Plereje. 13—15. Patsch. Gentius). Ricerche di storia illirica. 1967.). locira Ardijejce kao nosioce vlasti u ilirskoj državi u jugoistočni Ilirik. Suić. Rendić-Miočević. VIII. 1—2) imalo opravdanja. Diodor XV 13. 31 R. Novak. Ptol. 29 Teoriju ο Labeatima kao nosioeima ilirske države iznio je A. 33 185 189. 9. GZM 1900. IX 1983. Ilirija 229. i bilj. Bio bi to onaj dio ilirskog teritorija. nije pöstala rimska tributarna zemlja. sa izvorima i literaturom). štoih~3e~bTo~23trzeo Agrori. ali kada je makedonski kralj Perzej organizirao novu proturimsku koaliciju. Zaninović. najbliži grčkom svijetu. koji se završio pprazom i slomom Makedonije i Ilirije. 7. Cic. n. (Démétrios ho Pharios). i F. Pharos-Rimljani i Polibije. a povod mu je bilo gusarenje Ilira po Jonskom i Jadranskom moru. pak. 1952. koji Agrona.. st. 1880. 301—307. Su ić. 1964. 1976. jesu li to bill Ardijejci (Zippel. u: Jadranska obala u protohistoriji. III ilirski rat.. Suić. dd. 43: . Usp.28 Problem porijekla ilirske države aktualiziran je velikim napretkom ilirologije kao interdisciplinarne naučne grane (arheologija. 28 G. F. historija.29 Po našem mišljenju. 19. osnivača mlađe ilirske „dinastije" (oko 231. g. Svi su oni ovom odlukom senata postali slobodni i immunes (oslobođeni poreza) ~ Pazoglu. 2—3. 19 1. argenti decem et novem pondo. usp. 30 M.. Zaninovic. ali ο tome kasnije. pa odatle i njegova veza sa susjednim Hvarom Kako je. 322. Zagreb 1961. 36—39. 18—19. Plin. pokušao za sebe iskoristiti poteškoće koje je Rim imao u ratu s Kartažanima. Grčki su gradovi na Jadranskom i Jonskom moru. M. Ovom se mišljenju približio i M. i 323—326 (I. AJ. Papazoglu. Atena 1983. Zippel je. Delmatsko-înd τ ? . Cfr.33 Rimljani. te i dalje graničili s Delmatima. (poimenično Agravonitas. Dobar rezime problema dao je nedavno E. posebno Ifnii· Greciίe alazi Τ'· sa Tora kod Jelse kao ril P °ë njegovoj kronologiji. Paja kovski. nadalje. °nski rat. Herzegowina. smatra da su Ardijejci pripadali „zu dem Komplex der mittelbalkanischen Völker". A za Demetrija Farskog. Ill 144) oko Skadarskog jezera. Ο događajima vezanim za ličnost Demetrija «varsKog stol ećaG. i širila vlast ilirskih „kraljeva" prema sjeveru. 3 ^ Liv. New series vol. naziva „ardijejskim vladarom" (Dio frg. XLV. Badian. sve uz obalu do delmat-skih posjeda sjeverno od Neretve. Spor je izbio uskoro nakon Agronove smrti (231/230. takoder tutor nejakogFinesa.je vrela jasno da su Ardijejci i nakon preseljenja u neplodnu unutrašnjost ostali negdje u blizini Narone. M. Dokleate. F. To je ujedno bio i kraj ilirske države. Ο samom ratu s Ilirima i Makedoncima "v.° na Jadranu. ostala bi još i ta mogućnost da se s prvobitnim teritorijem ilirske države dovedu u vezu i Plinijevi Illyrii proprie dicti. M. Papazoglu. koji su svoju vlast nametnuli susjednim srodnim plemenima i na taj način formirali prvu i jedinu ilirsku državu. jednog od najmoćnijih ljudi u mlađoj ilirskoj državi. 144. Posuški Gradac in der Varda und Čabulja planina an"). passim. ili možda Labeati (Labeates Plin. C). I. 71. ατή™*s l Adnatic °. 1963. g. 1975. kao što se paralelno širilo i ilirsko etničko ime. 3). Rimljani su zauzeli grad Faros {Pharos. „Iliri u užem smislu". koji djDslovno preuzima lokaciju koju je iznio W. sa južnih Ilira na Ardijejce. g. Usp. c A Ι11 PitanJu Je lakuna u Livijevu tekstu Anicijeve formule. G. 8. 50—51. 1967. i vidi: τ VT fiv 57 > Zagreb 1960.) Po Anicijevoj formuli iz 167. Ν. e. M. XLIX. lingvistika i dr. Grci i Rimljani. Ill 144. 94. Tcada je Demetrije Farski.34 Perzeja je pobijedio konzul EmilijeTFaüIö" ü bîtki kod PÎdne u Solunskom zaljevu (168. 1967. ali je ušla u interesnu sferu Rima kroz à ë T N .35 (Ovom je prilikom u Rim bio doveden i historičarT'blibije kao Perzejev simpatizer. izbio je treći makedonski rat (ujedno i treći ilirski rat). d. problem je vrlo složen da bismo ga ovdje mogli analizirati. koji su bili zabavljeni borbama u drugom punskom ratu (218—201). 1964. smatrao da su se Ardijejci sredinom 3. fak. Notes on Roman policy in Illyria (230—201 B. Die römische Herrschaft in Illyrien bis auf Augustus.

su građani Segeste. XLV. e. napustivši Karavancija.. II 16. Prvi se put spominju: Bathiatai. Nareswi. st. 32) i Dicione (Ditiones Strab. te Pharos sa cijelim Hvarom. 2. 10. koji imaju oblik Pannonioi. 1976. 4 Us ' P· G· Alföldy. osvajanje njegova sirovinama bogatog zaleđa (rude u prvom planu) i osiguranje dunavskog puta. M. 3. R. d. Veil. g. XIV. Hippasînoi. g. Prvi rat protiv Delmata vodili su već 156—155. . III 139). te su kroz daljnjih 150 godina u žestokim borbama svoju vlast proširili sve do Dunava.40 Jos od 205. . Inde in très partes Illyricum divisit. Ilirska plemena u istoenoj Hercegovini i njihov smpštaj. . 3 8 Liv. Interfrourînoi = Enderudini (?) Plin. 9. 4 0 D. 1 3 — 1 5 : n o n s o l u m l i b e r os . 9. Dobijaš. X L V . 13 d. 155 (ista tabela s manjim ortografskim razlikama). te Dindare (Dindari Plin. Postoji i mogućnost da su već ranije otpali. Tribunia. u bilj. . Scodrensibus et Dassarentibus et Selepitanis ceterisque Illyriis vectigal dimidium eius. prvobitne Ilirije (?). kad su već neke civitates bile na pragu da postanu municipijima. ilirsko pleme iz današnje Hercegovine. nav. u bilj. XLV. 1. GÏinditiones. Daisitiâtai (17). Od panonskih plemena ne navodi Breuke (Breuci. ibidem. Olciniatas. II 16. Usp. Dio Kasije u opisu Oktavijanova ilirskog rata navodi samo tri plemena: Delmàtai. M. Apijan donosi 22. 235 = J. J. i M — Haemasi D. jedina mogućnost da se Ardijejci kriju pod zajedničkim imenom ceterisque Illyriis. pa Delmatima. 1967.37 To je ujedno bio i zametak rimskog Ilirika. 4 1 To je bio aquisto nuovissimo. (Samiria.38 Jer. v. 16). Mezejima. 2 6 . g. oba na Savi. III 143) iz naronitanskog konventa. Katičić). svoju ce vlast proširiti i na cijeli Plinijev Ilirik (Illyricum generatim Plin. izuzev Segestana (Segestanoi App. 111. u obliku koji je uobičajen kod grčkih pisaca. usp. 35.185. 7. Kambaîoi. Μ ό c s y. II 15. Dokleâtai. ter tia m A gr avo nit as et R hiz o nitas et Clcini atas accol as que eor u m . Praha 1930. cfr. Papazoglu. I.Strab. 156—177. iako su imena nekih plemenskih zajednica prenesena u körümpiranom obliku (Merroménoi. neposredno prije Oktavijanove akcije u Iliriji 35. st. d. 10). U na m fe c it q u ae s upr a + Dicta m e st. usp. Plin. ekvivalent kasnijem cives t>isc(iam). 5. s e d e t i a m i m m u n e s f o r e I s s e ns e s e t T a u l a n t i o s . 111. 21. Plinius Secundus) u vrijeme ranog principata. Gencijeva polubrata. III 142). bçgata brqjnim plemenskim imenima. 3 i Dio LV. 17). 9). Budapest 1965. dakle flotom. Zippel. (Postoji. quod régipependissent. Ratni ciljevi Rima i dalje su bili: pretvaranje Jadrana u svoje zatvoreno more. u bilj.).11· e·)· Apijan (Appianos) je3ao étnografskusïïku Ilirije u pîotohistorijsEoVnjeme. Pyrissaîoi = Pirustae ?. Dalmatia. : Hippasînoi (Hem aTTT . U Anicijevoj formuli mira 167. 1985. g. VII 5. 2. već na granicama nekadašnje makedonske države (G. 36): . Papazoglu. kada je riječ ο plaćanju danka). Merroménoi. 185. VII 5. Suie. . Dassaretiorum Pirustas. 12. vjerojatno stoga što tada vise nisu bili „u igri". 13. OstalimTjë pTeffiènima danak (veciigal) bio smanjen na polovicu od onög što su ga plaćali kralju Genciju. (u pit anj u j e citi ran a laku n a u Livijevu djelu v. Ann. Daorsis quoque immunitatem dare. odnosi se upravo na Oktavijanov ilirski rat. 36. III 18. 1909. Sasvim jelogjgnq što u opisu rata ne spominje i ona plemena koja su bila još ranije pokorena. 42. nego generičkim imenom Paiones. 717. koji je nakon sloma ilirske države bio proširen sve do Drima (aquisto nuovo). Rhizonitas. a s obzirom na ulogu i značaj ovog etnosa. G. njih i ne navodi po plemenima (generatim). plemena po konventima s kar-tom na str. Kinambroi. G. pr. Suie. Neka se od navedenih spominju samo kod Apijana. što ukazuje da je Apijan nabrojio pretežan dio ilirskih plemena u današnjoj Bosni i Hercegovini i nešto šire. posve je naravno da bi i oni bili spomenuti u ovom senatskom dekretu. 3 2 i 36 . Literatu ra j e n aved en a u bilj. 38. quod relicto Caravantio cum ar mis ad Romanos transissent. Dalmatien. Studie k Appianové knizé illyrské. Iâpydes i Libymoi. II 14. 30 31 . vidi M. 3. Što se tiče Panona. Breucima i drugim ilirskim i panonskim plemenima. ibidem. kada su okupirali Makedoniju i Grčku (148. alter a m L abe ates o m nis . Gusarska plemena na primorju.Plerejk43 Pa. Dio. pa nam stoga nisu ni poznati.). 1904. Pertheenatai. lit. — Ο Apijanovoj velikoj Iliriji. Rimljani su pobjedom nad Gencijem definitivno učvrstili pozicije na ilirsko obali. Interfrourînoi. Detlef sen.44 Apijanova ilirska etnografija pokriva gotovo cijelu Iliriju. 26.m 148)> vjerojatno frakcija Japoda. ipak. RE. — Segestanoi App. a što je za nas najvažnije. Ptol. Suet. zato što su. 2.zato što su napustili Gencija još dok je bio moćan (incolumi Gentio Liv. kada su Rimljani u vrijeme drugog ilirskog rata upravo u zapadnom dijelu presumptivnog teritorija ilirske države imali mnogo uspjeha. impositum . Plin. — Ri mljani su tada zauzeli Di malë. Iz Apijanova djela „Illyrike". Jedino bi mu se moglo zamjeriti što ih nije odredio i geografski. Strab. Breûkoi) i Oserijate (Oseriâtes Ptoi. a u toku kojih su se Ardijejci „distancirali" od nekadašnje centralne vlasti u Risnu i Skodri. odnosno na Apijanovu veliku Iliriju (111. XXI X. Ilirska etnografija Kada je riječ ο Bosni i Hercegovini u predrimsko i rimsko doba. Τ ° Breuci>na. . 45 Dion u Dalmaciji spominje svega šest. Oksiaîoi. 143. n. Alföldy. koji je povezivao rimske posjede na istoku sa zapadom. Ill 148)42. XLV.45 U Apijanovoj etnografiji se razlikuju četiri „liste" (ilirskih) plemena: 1.39 Razlog zbog kojeg se Ardijejci ne spominju u Anicijevu dilctatu mogao bi se objasniti prvenstveno događajima koji nisu tradirani. Wilkes. 10. 36. g. 175. III 143). 39 Polyb. quod incolumi Gentio ad Romanos defecissent. osim kod Strabona i Diona. Pyrissaîoi (111. Bo janovski. ali zato on ne spominje Mezeje (Mazaîoi Ptol. (?) imali su Protektorat nad manjim dijelom ilirske zemlje (Illyrii proprie dicti) južno od Drima (Suićev aquisto vecchio). 13—15 (nastavak cit. No. Poslije teških i dugotrajnih borbi. 37 Liv. Strabon deset. Dobiaš. n. m 147. dio 1959 12?Ila Colapiani (plin. iako se upravo oni najčešće vezuju za ilirsku državu. Ptolemej šesnaest plemena. Desitijatima. Šašel. 13—15. Suie.« 36 L i v . Α. 17. 33. 185. u kojem opisuje Oktavijanov ilirski rat (35—33. e. Plin. Ptol. 14). Opširnije u pogl. Bevölkerung und Gesellschaft der römischen Provinz Dalmatien. ilfšu već ne§tala»Jcao što su Ardijejci i. 29. 26.). e. F. Die Bevölkerung " Hippasînoi. prešli s orïïzfém Rimljanima. a Plinije 32 plemena. i to u vrijeme pada Demetrija Farskog (219). 10. VII 5. okrenuli su se i protiv oîtalih Ilira.)· Slobodni i immunes postali su i Daorsi (Daorsei). aPlInije Stariji (C. Tib. 1930. 1976. Suppl.) i Plinije Stariji_(27—JgLj·. London 1969. 111. i pregledna tabela na str. d. 3. g. 9. bilj. najprije s Ardijejcima i Plerejima (App. vidi se da je veći dio Ilirije došao pod rimsku vlast upravo u vrijeme Oktavijanova ratnog pÇïhoda· Ajjyajiova je etnografija. dd. 54. Rendić-Miočević. 5. Liv. st. 32). 34. u Skodri Ardijejci se ne spominju. F. kako to navodi i sam Apijan: Παίονεςμεν υπό των 'Ελλήνων λεγόμενοι και ρωμαιατι Παννόνιοι (111. II 110 ss. J. J. Apijanova je etnografyaTïinde najkompletnija poslije Plinijeye (32 plemena). Pa. oba iz salonitanskog. možda Plinijevi (III 144) Hemasini. što ih je Agripa savladao akcijom s mora. lOfio ' Palmatien> 33 —37. 26. J. Usp. 1981.36 Smatra se da je treći dio podijeljene ilirske države obuhvatao ilirska plemena na jugu — Illyrii proprie dicti. III 144 i Hippassînoi = Hemasini (?) Plin. . épigr. najbogatije i najvrednije podatke ο etnografskoj situaciji daju Agijan Aleksandrijski (2. i pored toga. Posenoi (21) i Derbanoi (28). da su se Ardijejci još i tada nalazili na području podijeljene ilirske države. 34.

Epit. III 143). u svom Feriplu. Peiroûstai. Ill 143) i Pyrissaîoi (Peiroûstai Strab. 32. VII 5. Narésioi (Naresi Plin. III 139). 403. D Hi "■ P ' des"CPetlefsen. Kambaje i Kinambre shvatimo kao manje dijelove većih plemenskih saveza u Iliridi. n. II 16. 136) pomišlja na tračke Bese (Béssoi). stanovnici Korčule. također na osnovu starijih izvora. g. 2. Hylloi. Plemena što su Oktavijanu pružila nešto jači otpor (ergo de meizoni eleftesan 111. 26. J. e. 122). st. a generatim : Breûkoi. Liburni. Bathiatai. i XLV. ann. Plinije unutar tri konventa. 19. 10 i 12. a djelomicno i iz vlastitog saznanja kao prokurator Dalmacije i Panonije Gornje. (njim se služe već Hekatej i Herodot). Pirustae Liv. e. djelomicno i kao savremenik. Kasije Dion (Dio Cassius Cocceianus živio u doblT Sëvera) ima samo šest etničkih zajednica: Ardiaioi. CCLXVIIII Maezaei. 26. 437). 25. Syôpioi. 5). Pannonioi Strab. 137).2 = Daorsôn) i Pannonioi (Fr. sve u Dalmaciji. Libyrnoi i Iapodes (111. 28). Iapodes. dok Plinije i Ptolemej govore (uglavnom) ο Ilirima pod rimskom okupacijom. Polibije (2. 394. te Enhéleioi (Ps. 58. 59—17 g. 404. konventu pripadale slijedeće civitates: nunc soli prope nosXXIIII. kao na primjer Apijan Aleksandrijski Augustovim. g. Segestanoi. 2 i VII 2 ' 2)· 4.). sve one koji su na neki način agirali u Oktavijanovu ilirskom ratu. Plemena koja su se predala Oktavijanu u prvom pokušaju (napadaju) (grčki: dV holes peiras III.. 3. Tauriske i Bese. (111. st. narod u Trakiji46. e. d. Autariatai. Suet.) i Livije (1. III 134. Enheleje. 12. e4 Kod Polibija se spominju Ardiaîoi (II 11. Boulinoi. Pseudo-Skymnos u svojoj Periegesis (oko 110. 21. 41-^2. 31. Interfrourînoi (Endiradini ? Plin. Leipzig 1906. — Livijeva etnografija: γ . BT. n. 16 d.) s ove strane Alpa (111.Mayhoff. J..) već prate i događaje na istočnoj obali Jadrana. Tib. 16). Libyrnoi (VI 2. Epit. 417. Jos uvijek su i Grcima bila nepoznata G. 407. XLIII. 26. putnik i geograf 6. lliri (lllyrioi) kao skupno plemensko ime bili su poznati već Herodotu (I 196: IV 49. usp. Wilkes. Ako iz navedenog popisa izdvojimo Salase i Karne. 6 i 11). dd. Kambaîoi. pr. 125). Merromênoi (Melcumani ? Plin. 48 Kod Steph. 2 i 8. VII 5. frg. 131. 3 i Dio XLIX 36. ο kojem je već bilo govora. VII 3. u FHG. Daôrizoi. u FGrH). Dolazak Ardijejaca i . Daorsoi (32. 26. 13—15. XV 10 dd. Dalmatai. poznavao je i Japode. 143 (ν. Enheleîs i Taulantioi (Ps.) u svom velikom enciklopedijskom djelu Naturalis Historia 50 . Iapodes (IV 6. nabraja slijedeće civitates: Conventum Scardonitanum petunt lapudes et Libumorum civitates XIIH (n. Glintidiones = Glinditiones (Plin. dakle. e. već prema njihovu odnosu prema Oktavijanu i rimskoj vojsci. Daisitiâtai (var. i na ilirske otpore. Prvi antički pisac koji spominje i pojedina plemena na istočnoj jadranskoj obali bio je logograf Hekatej (Hekataios). ΙΠ 143). Ditiones. dakle. 1 u tim izvorima se javlja ona ista postupnost u otkrivanju novih etnosa koju smo već vidjeli kada je bilo govora ο postupnom širenju ilirskog imena uz istočnu obalu Jadrana s juga prema sjeveru. d.\ ™ . g. 1). Daisioi te) i Paiones (Pannonii.) ima: Vardaei. 22. 156. Dalmatien. 131. Događaje opisuje po savremenim izvorima. Boulinoi. pa ako Bathijate. Deretini CIII. n. e. XLIII. i Strabon (Strabo. ali samo na području južno od Neretve. Dindari XXXjff. Korkyrênoi. Navedeni izvori odraz su stanja p. a žive u Rimu ili služe u carskoj administraciji. 26. Cfr. Daversi (var. sadrže sve manje plemena. g. Podatak da su Liburni i lapudes narodi Italije vjerojatno potječe iz starijeg (pretcarskog) izvora. Pertheênatai (Partheni? Plin. u okolicu Lihnidskog jezera (V Ï08. Béssoi. IV 124. Delmatai. pisac Augustova doba) ima iscrpan popis plemena u Dalmaciji i Panoniji (VII 5. a Autarijata u zapadnoj Srbiji. pr. 4).): Ardiaîoi = Ouardaïoi. Mazaioi i Daisiteâtai. Manioi.o ™« Liv. Hythmîtali&. pleme naronitanskog konventa. keltski narod u Alpama. Liburni Liv. Plemena što su Oktavijanu pružila najjači otpor (malista d'enohlesan auton 111. e. Tac. u FGrH 93—97. Pleraioi i Autariatai (VII 5. 27. Koriste se i savremenim memoarima. IX 43) i Tukididu (I 24. sva u Dalmaciji (VII 5. Pannonii Liv. Glinditiones XLIIII. Iapydes. 31. 139. Daorsei. LIX. 175). 49 Polibiju i Liviju se pridružuju pisci ranijeg carskog doba Strabon. koji nisu lliri. (i biij. I. 3). 24. pr. na njihovo predrimsko doba. Libyrnoi. keltski narod u istočnim Alpama (Strab. Karnoi. 10. koji nisu živjeli daleko od Dalmacije.sini? Plin.ße Liv. "■ G ' ? Lt' 'e ates . Taulantii Liv. Of. Iapydes. Livije (Livius. st. 3). iz Rhizon'skojj zaljeya (Ps. Méntores. Ovi se pisci služe već pouzdanim izvorima iz kraja Republike i početka Principata. 23. vidimo da je Apijan nabrojio pretežan dio ilirskih plemena. XIIII. Apijanova ilirska etnografija jedna je od najpotpunijih iz antike. oba u Panoniji. n. Ovom su konventu pripadali i Japodi u Pounju i Lici.18. Salonitanskom konventu pripadaju viribus discriptis in decurias CCCXXXXH Delmatae. Epit. Ill. te Daorse (Darsioi éthnos Thrakion. st. Ill 143. 50). Andizétoi. CCXXXVIIII Ditiones. Daisitiâtai. 5. Desitiates (Daesitiates) XXXIII. Scirtari ν J V Epit Ali ° ldv > Dalmatien. bilj.rije provale Kelta i pojave Ardijejaca na donjoj Neretvi.■ I°rÂa · Plinius Secundus mit vollständigen kritischen Apparat. Plin. Méntores. pr. 52. Skymn. Polibije (Polybios) opisuje. Posebno još navodi Derbanoi {= Deuri? Plin.56· baorsei Liv. Sve ranije su daleko siromašnije po etnonimima i što vise idu u prošlost. 17. Melcumani XXIIII. nabraja: Ismenoi. Bojanovski. 1985. Illyrioi (generičko ime). Taulantioi. Pannonii. Za njega su Mezeji éthnos Delmatikon (LV. XL. h. Naresi CII. Ill 143). 1 lzd c · . čiji se sačuvani tekst formirao oko 330. Duersi) XVII. LU Sardeates (III 142). Nestoi. na osnovu starijih izvora ima etnonime: Libyrnoi. pak.-Skylax) lotira u Makedoniju. Apijan i Kasije Dion. Deraemistae (Deraemestae) XXX. Kao i Apijan. XXV Deuri. 34). Hylloi i Illyrioî (generičko ime). . 34. 45 imena brojnih plemena u unutrašnjosti zemlje. Iapydes Liv. Alpium populus. Ill 143). 16): Oksyaioi (Ozuaei ? Plin. Pirustae i Taulantii. st. 2). dd. stanovnici Mljeta.-Skyl. 242 — VI Schluss der Naturalis . XLV. Die geographischen Bücher (U. Delmatae. 6). st. st. odnosno Derrioi ? Ptol. I Pseudo-Skylax iz Karijande. koji su se posljednji predali nakon poraza Delmata 33. događaje Agronove ilirske države sve do njenog pada_Jj58_· g. st. XLV. koji pišu grčkim jezikom. e. Melitênoi. Dosad navedeni izvori se odnose uglavnom na doba samostalnosti Ilira. Libyrnoi i Mazaioi. n. Dalmatia. e. Pannonioi (generičko ime). ali ponekad i starijim. Berlin 1904. 16): Dokleâtai. Byz.. Najpotpunije podatke ο ilirskim civitates Dalmacije u rano carsko doba navodi PJjaiJeJStariji (umro 79. Dalmateïs. 1 dd. iz Mileta u Maloj Aziji (6—5. d. Alföldy. ' u. VIII 139. Delmateîs (22/ÎS^T). Ill 143). 47. 33 32 . Ill 143) 17 i Tauriskoi.Delmata u primorje potpuno je poremetio raniju etnografsku sliku. 47 Glinditiones Plin. 17): Salassoi (Salassi. 4). ali samo u formi imena zemlje Iapigia. zapravo ih klasificirao u četiri grupe.): Libyrnoi. 14.

lllyricum. Κΰτνοι δ' ανατολικότεροι. nastavlja: Praeter hos tenuere tractum eum (tj. ali ih smatra vjerojatnim). Miller. Sp. 1960. Zagreb 1976. Ο dekurijama vidi B. 166 i bilj. II 16. riječ ο panonskim plemenima. Patsch. 15 i 16. Sp. Ούαρκιανοι δέ τα προς ανατολάς. ŽA 13— 14. kao što su Bulini i Hyleji. 5). kao što je u službenim popisima nestala i kod Liburna i Japoda. i Ptol. Germania. έν δέ τοις ο. Dvije ilirske općine s područja Vrlike. Claudii Ptolemaei Geographia.2. Anali HI. jugoslovenske zemlje na Ptolemejovoj karti. 1904. i A. . Cavi (G. 1957. s manjim raz'. L. Isti. 1959. 488 ss.2. u: Monumenta cartographica Jugoslaviae. D. 1922. 23. po svoj prilici. 2. VAHD. b) Bevölkerung. odakle su ih u kasnorepublikansko 5 1 Za varijante vidi G. 46. VAHD. insula in Savo Metubarbis. Dalmatien. Jelić. Tako. Dindaroi. Partheni. 143. Ptolomejevo viđenje istočne obale Jadrana. Novija literatura kod E. 58 57 C. 74. ss. 51 Podatke ο broju dekurija kod pojedinih plemena Plinije je preuzeo iz ranocarskih službenih popisa. cf. Narensioi. 1985. Pannor. i z Au g usto v a ranij eg vremen a (zaj ed ni čki s u s A p i j a n o v i m ) i i z v r e m e n a j u i i j e v s k o . Derriopes. Suppl. n. Njegovi Derriopes su. Skylak 24 (Rijeka dubrovačka?) cf. III. Epigraphica. gore). Ilirske onomastičke studije ( I ) . Sudeći po Ptolemeju. Ptol. Rendić-Miočević. Amantini. 35 I ta su plemena već prilično davna prošlost. Κάτέχουσι δέ rfjv έπαρχίαν έν μέν τοϊς\προς άρκτους μέρεσιν "Αζάf.. 2).64 Ni u listi plemena s područja između Epidaura Lješa (Lissus). e. 55 Pli nijevi p od aci potj eeu i z t ri vrela: Varro . Usp. D. C. u stvari. Dalmatien. i G. Varciani. Usp. G. G . Siculotae XXIM. Ίάσιοι δέποος\άνατολάς και υπ αυτούς Όσεριάτες. 53. X. a) Historia. . st. big.5 na str. Raetia. Podjelu na dekurije preuzele su rimske vlasti iz domaćeg gentilnog uredenja. Saus per Colapianos Breucosque —· populorum haec capita — praetereu Arviates. 298—300 (II 16. a nema je ni kod panonskih plemena. sva navedena plemena još postojala u svojim peregrinskim zajednicama (civitates peregrinae) ili u municipijima. 260. 167. 54 Plin. a druge iz službenih popisa. vodi nas. Alföldy. Split 1980. 3 7 . LXXIV. n. 1961. 1963. D. od kojih su u današnjoj Bosni i Hercegovini živjele njih dvanaest: Iapydes. Detlefsen.νατο\λικοις άρκτικώταιοι μέν Αραυίσκοι. XXV Demi. Kozličić. Polaschek. Isti. Daoursioi. Plinije je neke podatke uzeo od M. Beograd 1974. 42. 73—81. listi plemena.57 U Panoniji Ptolemej zna 14 plemena. ASH 11. Il 15.rni te'<. Usp. Latovici. geograf. Berlin 1908. 37. gdje su živjeli Deriopi. Kada je. Plinije jedne veže za riječne tokove» a druge daje abecednim redom: . eine Hauptquelle des Plinius in der Beschreibung der römischen Provinzen. J.. 1—3. p. 103. Arinistae (Alföldy umjesto navedenih ima Arthitae i Armistae). ss. 227—245.tu D. 83. Mazaîoi. usp. iako narativni i epigrafski izvori Dindare vežu za Podrinje u rimskoj istočnoj Dalmaciji. Suič. Eravisci. nestaje. izgleda. Iasos. Italia. Gabričević. — U pitanju su. st. pak. 58 Ptolemej (Ptolemaios). ŽA X. 105. Sardiôtai i Sikoulôtùi (II 16. Die Anordnung der geographischen Bücher des Plinius und ihre Quellen. izuzev onih koje je autor ekscerpirao iz starijih vrela. eîta (zatim). 36. Detlefsen. Stoga se prilikom lokalizacije pojedinih plemenskih teritorija nalazimo pred velikim poteškoćama ne samo zbog isprecijanosti planinskog reljefa zemlje nego i zbog nepotpunih i neodredenih podataka u vrelima. 88. S obzirom da Ptolemej za panonske provincije daje podatke savremenih izvora. Ptolemejevo je djelo rijedak izvor koji pokušava odrediti i položaj pojedinih zajednica na terenu. 34 35 . 36. 44). RE. J904. kaî hyper mèn tous (iznad njih). na primjer. ss. doba istisnuli njihovi srodnici Liburni. seoske rodovske zajednice (seoske općine). M. Hercuniates. Κάτέχουσι δε [και] ταύτην τχ\ν έτταρχίαν εν \ μεν τοις δυσμικοϊς μέρεσιν 'Αμαντινοί άρκτι\ κώτεροι. jer se na tome mjestu ο tim plemenima govori već u historijskoj perspektivi. nema podjele na dekurije. Ptol. Alföldy nema Kave. Paris 1883. Usp. i to uz pomoć prijedložnih oznaka kao što su hyper de toutous (iznad tih).k l a u d i j e v s k e d i n as t i j e . GZM 1898. 1976. Varon a. po kojem je nekada u ovom konventu bilo 89 plemenskih zajednica. 6—9). Acta ant. ali istraživač i pored toga nailazi na velike poteškoće prilikom njihovih ubikacija. Novije izdanje O. Haemasi (Alföldy: Hemasini). koji su već tada bili uže povezani s Rimljanima. Alföldy. M. dd. 41. očito. Breuci (Breûkoi) i Amantini (Amantinoi) (Ptol.oi^ μεν δυαμικώ \ τεροι. νφ' ονς 'Ερκουνίατες. Dalmatia. passim. Pseudo-Skilakov Arion i Rijeka dubrovačka. Drctus per Serretes. u zapadnu Dalmaciju. 103—188.iae. Noricum. Suie. — Ο plemenskim teritorijima i ο metodološkom postupku za njihovu lokalizaciju primijenjenu u ovom radu vidi 1. potez izmedu Narone i Epidaura) Ozuaei. 604—610. mons Claudius. U Bosanskoj Posavini su dijelom živjeli Kolapijani (Kolanianoi = Kolapianoi!). 33. e. II 14. cuius in fronte Scordisci. 117—120. 1964. Dérrioi. 36. με\σ>ιμβρινώτεροι δε Σκορδίσκοι. M—26. Ο valjanosti Ptolemejevih podataka vidi G. VI. Cf. možda u vezi s Avion Ps. A. od toga u Gornjoj osam a u Donjoj šest plemena. D etlefsena. ss. LV. είτα Άν. Catari. po D. 1920. D al m a t i e n . Dalmatien. Masthitae. 680 d. Ditiônes.ika-ru p:. hyper hoiis (iznad ovih) itd. Melkoménioi. Sirapillos (Serapillos). cit. Berlin 1923.52 To vrijedi samo za salonitanski i naronitanski konvent jer se u skardonitanskom dekurije ne navode: Liburni su već tada imali razvijen municipalni (rimski) sistem. Antički grad na istočnom Jadranu. M. A l f ö l d y . populatoresque quondam Italiae Vardaei non œnplius qua m XX decuriis (III 143). G. Najstariji kartografski spomenik ο rimskoj pokrajini Dalmaciji. Ouardaîoi. Alföldy. F. i bilj. 6—7. 1953. dok su Hyllaioi i Boulimeîs. i nisu vise poznati u rimsko doba. Alföldy. Die Geographie des Ptolemaeus. u svom djelu Geografija (Gsografike hyfegesis) navodi u Dalmaciji 16 plemenskih zajednica. Alföldy. bar formalno. Lučić. Dalmatien. Oseriates. Za Uirik usp. 2 i 15. 56 Ed. p. 20. Bulić. Dubrovnik 1959. Japodi su u ranije doba dopirali sve do mora {en tê par alia). έν δέ τοις | μ(σημβηινοϊς Αατόβικοι μεν υπό το Νθ)ρι\κον. J. Cuntz. odmah iza Vardeja (v. Azali. Die formulae: provinciarum. Oserijati (Oseriates).δίζητες. Dalmatien. Andizetes. 77. 43. 2 i 3 i Cognatio Nantania. Aiinislae. Herzegowina. 52 G. J. i 531—559. Cermanović-Kuzmanović. Detlefsen. 148). Berlin 1909. Katičić. Stridon. 1—2. Galliae. Alföldy. Cornacates. Prema tome bi u 2. Pannonia. 53. bile sasvim maie. preuzeti iz starijih grčkih izvora.LXXII. Detlefsen. Usp.. moglo bi se zaključiti da je jednako postupio i u opisu Dalmacije i Liburnije. Belgites. R. (1965). ali ona s razvitkom municipalnog uređenja. i 3. kada Ptolemej kaže „iznad Deriopa Dindari". identični s Plinijevom civitas Deretini (decuriis) XIIII (III 143). Wilkes. Tako. od kojih su neke. είτα Βρεϋκοι. in tergo Taurisci. έν\ δέ τοις μεταξύ βοιοί μέν τιρνς δυσμάς και νπ'[ (Χυτούς Κολανιανοϊ. 5 3 Gens: D. Bojanovski.53 Plinijë ih ne navodi ni u 2. 7—8 (ovdje bilj. a u Plinijevo doba već potpuno urbanizirana (municipalizirana). amnicarum maxima (III 147. Mocsy. gdje počinje makedonska provincija. Inače se smatra da su decuriae veca bratstva (u rimskoj terminologiji gens). sv. II 14.

g. 6. 37 36 . pa je delmatska zemlja. ilirsko pleme Delmati (Dalmati). Nakon što su skršili moć Kartage. 1969.v. 117. 1. 27. st. Usp. Po mišljenju Th. 1 itd. s većim prekidima. II 90.. osim uvozne robe. éd. de Tito Livio. bio je to zametak onog Ilirika (Illyricum) koji ce se u Augustovo doba protegnuti na široka područja između Drave i Jadranskog mora. Delmatae. VII 5. i Dalmatai App. potvrđuju i relativno bogati nalazi rimskog republikanskog novca. Ο začecirna (kasnijeg) rimskog Ilirika ν. što. Dio 49. u bilj. bilj. Ilirsko pleme Delmati. maxima civitate tractum nomen existimetur (Velii Longi de ortographia. stariji i naučniji (vetustior et doetior) oblik je Dalmatia. a vodio ga je konzul Gaj Marcije Figul. Mon. 7). 1976. a onim plemenima koja su se odmetnula od Gencija ostavio autonomiju i domaće uređenje pod vrhovnom zaštitom Rima. c. Figul je na * M.η πόλις. Livanjskom i Glamočkom polju. te im nanijeli teže gubitke. . hist. t è n mèn epithalâltion. zauAug. i tako infiltrirali u primorje. Wien 1957. te uskoro počeli trgovati sa značajnijim ilirskim gradovima i primorskim plemenima. g. Ii II. 25. dec(urioni) municipi Delminensium GZM 1970 (A) n. Delmatae Tac. 111. st. 1. d. a potrajale su. 11. ali i zato što izgleda da je taj oblik bliži izgovoru (po Mommsenu pronuntiatio vulgaris) samih Delmata. Trilj. Promjena Dal-jDel. Tac. XXX = Th. M· ianinović. iako je kraljica Teuta 228. Ill 12 i 50. CIL III p. Delminensibus CIL III 3202. 73. na istočnoj se obali Jadrana pojavio za Rimljane još jači i uporniji neprijatelj.Β RIM SKA OSVAJANJA U ILIRIKU Kako smo vidjeli. Mommsen. Zaninović. 44/1972.1966. i Dalmatae Tac. Rimljani su se kao osvajači prvi put na istočnoj obali Jadrana pojavili 229. II 16. dakle. g. Sa svojim brodovljem su se zalijetali i u jadransko i jonsko primorje. na vispoljanama jugozapadne Bosne. dakle. u okvirima njegove balkanske politike. Godišnjak CBI — XII1/11. u zadinarskom području. ib. III 142.. îmska ratna baza bila je u Naroni. 53. 5: Δέλμιον δε μεγά)ι. kajenaovim stranama. dočekali rimske kohorte. g. Prema etimologiji M. potiskujući pomalo grčke trgovce. Epit. kako nam to potvrduju i savremeni pisci: Delmatae. J. Mommsen. pustošeći isejske kopnene naseobine Epetion (Stobreč) i Tragourion (Trogir) s jedne. 21. 6. London . Prve borbe Delmata s Rimljanima počele su 156. saveznici Rima. I 76). Delmi-nium Flor. g. 86. i Cassiodori de ortographia. XLV 43). U ovom se radu kao temeljni oblik upotrebljavaju termini Delmatae. 1967. II 96. ης έπώννμον το ε&νος.4 Njihovo se ime u antičkim vrelima javlja u dva oblika — Delmatae i Dalmaîae. U početku se rimski Protektorat ograničio samo na užu oblast južno od Drima (Liv. To im je pošlo za rukom kada su se Makedonija i Ilirija udružile u vojni savez protiv Rimljana (Liv. .1 Tek što je bio završen III ilirski rat (171—168). te da zavlada Balkanom. ÖAW. usp. ab illo defecerunt Dalmatae. Delmati I. 6.Flor. . ulazili u sastav ilirske države. 5—101 (dalje: Delmati I i II). 185. e. II 25. Grammatici Latini. p. Mommsena. u kojoj autor daje t* «crpnu Χ ζα 24 Α hteraturu. H. Makedonije i drugih država. 155. 0 Strab.. st. p. 20 itd.. d. dok je drugima danak bio umanjen na polovicu. Delmatia s jedne strane zato što se u našoj naučnoj literaturi već tako uobičajilo. Grčki citât v. 10. App. AV XXI—XXII. sl. 7). i bilj. Mayer. Tokom krvavih ratova Rimljani su lomili vojnu snagu žilavih Delmata. Terencija Varona. 18. Šašel. HKeil.27—92. e. Delmatia Veil. hist. II. posebno 30. 29. a posebno Dalmatia. M.s. 7. 43. Dalmatia hist. Godišnjak CBI —1V/2. Die Sprache der alten Illyrier. XXV. Res gestae divi Augusti. Pa. Th. XXXII. Ill 12 i 50. 36 i 38. na Duvanjskom. Rimljani su se potpuno okrenuli prema istoku. rimskih saveznika. VII.. Delmati su se spuštali kroz kliška vrata i dolinom Cetine. II 21. II 96.. Delmatae i Delminion. J. hist. XLV 26). 5). st. navodi i ostale razloge. u carsko doba bila češća. ethn. konkretno na Hvaru.7 Delmati su negdje u dolini Trebižata i na prilazima Imotskom i Duvanjskom polju. Delmatia Veil. ali su se za Gencija odmetnuli. nav. Delmion Strab. 1970. l. 301 = Gnomon.javlja se ponekad kod jednog te istog autora. a zemlju Daorsa. Zaninovića. a na taj oblik vuče i ime njihova glavnog grada Delminija (Delminion Ptol. Zaninović. Neka su od njih bila oproštena i od plaćanja danka (immunes). uzeta iz vulgarnog jezika.6 rovod ratu pružili su Delmati ùznemiravanjem Ilira (Daorsa).19. g. bio poražen Demetrije Farski). 2 M. koja su Ilirima donosila znatne koristi) ilirska država ipak nije bila duga vijeka. postala vježbalište (poligon) za rimske vojnike i zapovjednike. dok bi forma Delmatia. Delmati I. 3. vise od 160 godina. 111. 13 (23). Wilkes. 54. Po jednoj Polibijevoj vijesti (cum in regno Gentius successisset. 147. 582—583. J ojatno 1Z busiJe. Flor. te oko Imotskog polja. a uskoro i do Dunava. Delmati I. 2. 1970—71. sklcpila mir (morala εβ odreći gusarenja. i Dalmatia Veil. 12. CIL III p. kako kaže Polibije (XXXII. II 32 (ali i Dalmatae. 11. od čega su trpjeli grčki gradovi. 25. VII 5. . Rim je i formalno okupirao najjužniji dio ilirske države. Illyrii proprie dicti. . s druge strane (Polyb.2 U ranije vrijeme Delmati su živjeli podalje od obale. Dalmatia. II 32. st. na primjer Delmateis App. J. 280. preko kojeg su vodili važni trgovački i vojnički putovi. Povod za to bilo je širenje ilirske države prema jugu i gusarenje Ilira po Jonskom i Jadranskom moru. e. 9 (18). v i već tada bio Jak (možda bi se to moglo povezati i s događajima iz 219. Plin.5^ Ratovi s Delmatima Prvi je delmatski rat počeo 156. jer je Rimu i dalje. M. s Rimljanima. U kasnijoi antici i kasnije prevladala je forma Dalmatae. U stvari. u onom dijelu Ilirije što ga Strabon naziva onostranskom Dalmacijom za razliku od primorske Dalmacije. s. 280. . tèn epi thatera za razliku od primorske Dalmacije: Dalmatiki én . 51. 1—2). Nakon Gencijeva poraza 168. 5. i Delmati su neko vrijeme. Ancyr. Cf. prvi bi oblik bio pravilniji quoniam a Delmino.3 U toku 2. 3. 28. ostao cilj da uništi makedonsku i ilirsku državu. Suić. i V/3. VII. XXXII. 1 zeli i Salonu (epineion autôn Salon Strab. 17: Dalmatikén . Zaninović. H. protiv Grčke. vrela i i^f ° DeJPatima vi<ü u odličnoj raspravi M. hist. što (očito) ukazuje da je rimski utjecaj na donjoj . svega dvadesetak godina poslije propasti ilirske države. rimskih saveznika. Α. ' Mlj$" Ρ ' · ΡΡ· I«· H. među njima i Issa na Visu. 111. . 6). e.

Start. Zaninović. 1925. 111. 92. 166—168. Povijest Hrvata. Bulić. 111. Cic. e. 5) = WM IX. Dalmatia. G . 148 d. f. Zaninović. 23: Cosconius . 94. i Lika. koji su zajedno s Histrima 171. G. Zaninović. — Tom je prilikom Metel navodno kao prijatelj prezimio u Saloni (App. 189. Delmati 1. 1975. mirovali jednu punu generaciju.13 8 App. g. CBI knj. M. prilikom opsade Marka Oktavija ostao odan Cezaru (Caes.4.. Usp. d. 50). 1877. 132. koji je popalio i zauzeo neke gradinske utvrde {oppida). obranio Salonu. de Delmateis . Mommsen. Figulov nasljednik. Utvrđena ilirska naselja (I) Delmatske gradine na Duvanjskom polju. Caes. 188. p. 97. ali zato ipak nije mirovalo rimsko oružje. 1984 (Zbornik referata Znanstvenog skupa u Splitu 1970. S. M. 30. iQsn ha d" = Gnomon> H· 6> 44/1972. Caecilius Mettellus te 117. 162. Römische Geschichte. 1877. i bilj. nav. p. Usp. i pored vojne nadmoćnosti Delmata i pompejevaca. Šišić. . Od plijena iz Dalmacije sagradio je Kastorov hram u Rimu. Usp. Mommsen p 279 VoVi > °P.1* Na svom pohodu u Iliriju Metel je najprije zauzeo Segestiku u Panoniji. te prošao kroz zemlju Japoda (App. II de] De[lmateis]. Ill. WM BH. L.). g.19 Kako je Cezar bio zabavljen prilikama u Hispaniji i Galiji. Liv. 1877.. 119. g. quod Illyrios socios populi Roman vastaverant. Scaur. Split 1970. 190. Benac. Usp. pa W. 188 F. R. Stridon. koji su gusarenjem uznemiravali rimski Ilirik (App. Zippel. \flT"l p .. Liv. in Verr. 30. Sarajevo 1985. 1.). Metellus Delmatic. Il.. D Front. 4. III'. VI.17 Do trećeg delmatskog rata došlo js istom 78. 4. HI 142: Vardaeipopulatores quondam Italiaé). . e. što se djelomično odnosi i na Japode. Dogodilo se to u jeku gradanskog rata u Italiji. 1877.: Th. LVI: Fulvius Flaccus cos. Stridon. 22. Delmati I. 6). Zaninovića. g· proslavio trijumf de Delmateis. . jer je u unutrašnjosti delmatske zemlje popalio neka njihova oppida. 46. 5 = K. Illyr. 111. R. delmatskom ratu vidi Th. Tom se prilikom prvi put Salona spominje.3O4· G· Zippel. izdvojen iz Dalmacije. 71. 2448—2455. 130. G. 137. sa citatima iz Strabona (VII 5. Gall. d. Liburnija: M. d. Prilog topografiji i povjesti Županjca-Delminiuma. u. Stridon. usp. i u susjednim predjelima. bilj. citât kod M. st. Usp. n. st. bilj. ANU BiH. n. 459 = P. Patch.).vr eme A. koji je 49. koju su 48. — Ο gradinskim utvrdama Delmata vidi Λ. iako mu oni nisu ništa skrivili"). Nasika je odveo u ropstvo i veći broj Delmata. pa su prokonzulu Gaju Koskoniju trebale dvije godine da ponovno ovlada Salonom i primorjem (78—77. Liv.. u vrijeme Cezarova prokonzulata u Iliriji. 176: [P. Medini. perioch. Buškom blatu. kada je želio „da upozna i ove zemlje".).Zippel. Il. g. g.11 Svladao in je konzul Servi je Fulvije Flak s vojskom od deset hiljada pješaka i tri hiljade konjanika. CU D 'J Cezarovih dolazaka (56. perioch.^Suić. jer je Cezarov légat Gaj Antonije. Patsch. 28 d. 309 = WM IX. i F. Eutr. XLIII. Disputationes Salonitanae. Usp. Zaninović. dj. Zippel. M. te iste godine proslavio trijumf de Dalmateis. 23: L. Die römische Herschaft in Illyrien bis auf Augustus. Delmati su. 173. Liv. Salarias urbem fhrentissimam post bienniwn 'andern expugnavit et cepit. 111. 188. i H. 121. M. jer se 135. in Illyricum prefect us esset.kraju ipak postigao relativan uspjeh. 3! Plin. d. Novak. Delmati I. 1*44. V. 1 2 App. 132. d. G. Mommsen.). 8 (Narona). Scipio Nasica cos. Šišić. Usp. Prošlost Dalmacije. VII. 308.9 Koliko se zna. opet u vrijeme nove smjene generacija. 41. a) GZM 1904. ratovalo na jugoistoku zemlje protiv Ardijejaca i Plereja. 1). 29. No. Novak.. dd. J. . te osvojio i glavni delmatski grad Delminij (Delminium). 1954. . Zippel. Usp. 93. perioch. 43. 1896. Mariius cos. 11 confine nord-orientale dell' Italia romana. 68. 165. Bulić. 111. d. 38 CIL I2. kada je stigla pod Promonu da ih kazni. d. Oros. bi]j. Uskoro nakon toga započelo je i pojedinačno doseljavanje Italika u Naronu. Delmati 1. vol. 25. Cezar je na našem primorju boravio dva puta. 69. Buiić. pa se neobavljena posla morao povući u Naronu. London . Il . 69. Vardaeos in Illyrico subegit. C[n. y. 26—28 (Epidaurum) i Pogl. i Apijana (Illyr. Bulić. ali će Liburnija još dugo unutar rimskog upravnog poretka zadržati poseban položaj. na Duvanjskom i Imotskom polju. Caecilius L. I. 29. 1 1 Ardijejci i Plereji su svojim gusarenjem i dalje uznemirivali rimski Ilirik (App. 11 : .. Stridon. JM— 441.. Eutr.. g.. c. C. F. 1. i Pogl. . posebno 7—69. Sarajevo 1920. st. IV. poučeni ishodom prvog rata. ali nije mogao zauzeti glavni grad Delminij {Delminiurn). Po svoj su prilici upravo već tada i Liburni izgubili slobodu i tako došli pod rimsku vlast. Suića (1/1970). rat se najvećim dijelom vodio u dolini Trebižata. Epit. 96. odmah nakon Suline smrti (78. 1. f. Flaccus co(n)s(ul) muru(m) locavit de manubies. g. Dessau. g. s. posebno radovi D. Leipzig 1877.) u Saloni je postojao jedan conventus ™ ma ™> "orum. Zippel je smatrao da je Metel za to vrijeme provodio organizaciju provincije Ilirika. H. 1944. što je očito prekasno. 137. 69. st. XLVII: C. Capua: Ser(\ius) Ful(vius) Q. dok nam je sudbina Plereja slabije poznata. 10. Zadar u starom Tow7\ ™ar 1981' 134 dd· J· Šašel.10 Do drugog delmatskog rata došlo je nakon pune tri decenije. XXIII. g. 40. 29. 5. Wien 1922. Livanjskom i Glamočkom polju. 8 i 40. AV XXI—XXII. st. VI.. Hist.. GZM 1904. LX. Zaninović.18 Četvrti delmatski rat je buknuo 51. CIL I. Godišnjak CBI — XIV/12. Salonu i eventualno u Epidaurum. . Ustanak je bio žestok. I kasnije je nekoliko puta dolazilo do međusobnih sukoba. 7).16 Iako su ovim ratom Rimljani još više učvrstili svoj položaj na istočnoj obali srednjeg Jadrana. . Pajakowski. F. 7: . Njihovi su teritoriji pripojeni rimskom Iliriku. Mucio Scaevola consulibus de Dalmatia triumphatum est. 5: . F. 39. 1969. Delmati I. XLVII: eandemque ^entern Cornelius Nasica cos. Antički grad. .12 Ο bcrbama u drugom delmatskom ratu ništa se ne zna. V. IV. F. 9 jyeu. ILS. i Strab. . 1 0 Ο borbama u 1. Delmati su prišli Pompeju i odmah sa svojim saveznicima zauzeli liburnski grad Promonu na Krki. g. 2 (citât kod M. VII 5. prvi put 57/56. il. Die Herzegowina einst und jetzt.. RE IV. i bilj. II/7. g. Herzegowina. i bilj. . e. i 94. Zippel. hametom potukli. G. Th. 172. Iskoristivsi smutnje u Italiji u toku gradanskog rata između Cezara i Pompeja. Patsch. Q. 51. Mommsen. 39 . 5 App. Degrassi. G. Die Ardiäer — ihre Wohn sitze und ihre historische Rolle. cijela je unutrašnjost i dalje bila slobodna. osim da je konzul Lucije Cecilije Metel opustošio i opljačkao delmatsku zemlju i zauzeo njihovu luku Salonu (119. G. G. M. Diadora. s. V. 172 dd. Delmati 1. Zaninović.^40. b) Historische Wanderun gen im Karst und an der Adria. 1 1 . XLII: L. Isti. G. Cornelius] P. conventum Salonis cum neque pollicitationibus neque denuntione periculi permovere posset. d. pa su tada i Iliri iz današnje Bosne i Hercegovine prvi put upoznali Rimljane kao osvajače. 1 3 Cic. adversus Dalmatas primuin parum postea féliciter pugnavit. ponovno su živnuli Delmati i Japodi. a. Provincia Liburnia. oudèn adikoûsi tois Dalmatais epsefisatç polemein epithymia thriambou (Cec. Wilkes. 188. 1920.. Metello et Q. Odbili su Cezarov poziv da se povuku iz Promone. 6. opsjeli Pompejevi legati Marko Oktavije i Lucije 14 Dalmatas subegit. 40. Cluent. taj dogadaj stavlja tek u Oktavijanovo vrijeme. cezarovci su imali i uspjeha. 52. . i 54. 1877. cum quibus bello confligendi causa fuit. kada je došlo do nekih smutnji s Pirustima na jugu pokrajine. imali prvi dodir s Rimljanima kada su zaprijetili tek osnovanoj rimskoj koloniji Akvileji (Liv. što bi (eventualno) značilo da je tako proširen Ilirik već 118. Ill. M. . dd. in Illyricum proficiscitur. 111." odluči zaratiti protiv Dalmata iz želje za triumfom. — Vrijeme preseljenja Ardijejaca u neplodnu unutrašnjost nije utvrdeno. 29. Ardijejsko pitanje bilo je riješeno tako što su s mora bili preseljeni u neplodnu unutrašnjost (Strab. I. e. g. g."Z" are instituit. Djela knj. App. Rendića — Miočevića i M. G. 177: L. g.8 Rat je 155. Zaninovića nav. e. quod a Pirustis finitimam par tern pronnciae incursionibus vastari audiebat. 51> 71. 1925. Suie. Patsch. a kasnije adtribuirani agerima kolonija Epidaura i Narone. bio organiziran kao provincija. procos. J. 582. quod eas quoque nationes adiré et regiones cognoscere volebat. i na početku 54.. f. M. 11). završio novi konzul Publije Kornelije Scipion Nasika. civ. 130—154. . Zagreb 1944. domuit. g. a rimsko-liburnijsku vojsku. dj. Metel. e.15 G. C. LIT. 10). I. 29. d. Novak. 11).

Veil.). U ranoj fazi upotreb-ijavane su uvozne opeke figline PANSIANA. U ogorčenim borbama (u pravcu Delminija?) Vatiniju je pošlo za rukom da zauzme šest jakih delmatskih opiduma (Vatinije im u svom pismu Ciceronu ne navodi imena). M . 208. 224. g. bellicosi Cic. Najstariji pečati na tegulama. 4 7. 72 d. ex castris. 116). Atanackô-cbalčić. konzu 40. g. Šišić. 22 Bell . N. vol. G. . Narona ? Mišljenja sam da navedena sintagma po svom značenju odgovara izrazu ex castris apud Naronam. 318. 31.25 U takvoj situaciji nije bilo mogućnosti za neke značajnije pothvate i u unutrašnjosti Ilirije. T. Zaninović. dok je delmatsku zemlju opustošio i opljačkao. G. G. Dio XLI. na terasi uz lijevu obalu Trebižata. Zagreb 1973. 24 Cic. Glavni izvor ο borbama izmedu Cezarove i Pompejeve strane je Apijan (111. 28). 10b: . g. nadeno je i nekoliko ranijih Âugustovih numizmatičkih kovova (as AUGUSTUS IMP—COL NEM. Schriften der Balkankommission. g. Decembribus. 31. II. a treće januara 44. 267—274. Ci c. a nema ni arheoloških traa6 Flor. Delmati I. 31. Po d r u čj e N er e t v e k a o v o j n i m o s t o b r a n r i m s k e a n t i k e . Novak. južno od Skodre. CX. i dalje držali samo primorje. d.d. 177. koji je raspolagao sa tri legije i jakom konjicom. F. 6). kao i trbušaste amfore sa dvije trbušaste drške. . 23 Hirt. Alex. prilikom diobe države u Brundiziju (40. IV. 69. Al ex . g. koji je 42. topografski neodredenom logoru. 16: cm laurus aeternos honores Delmatico peperit triumpho. 179). Po svom tumačenju Y™?> G· Alföldy. 13. 10 a i b). 1944. Novak. Stridon. IV. 40 41 . 1877. Bulić. M. zigoyinia Q. Pansiana iz 43/42. pa bi već tada castra valjalo tražiti negdje na pravcu Narona — Ljubuško polje..29 Šta je Vatinije želio reći formulom ex castris. 1877. 15. Cambi — U. 4. 10 a. .26 No. Die Feldzüge des C.). Od ratnog plijena u Rimu je sagradio javnu biblioteku. Šišić. . P. Tek su se četiri godine kasnije. Iste je godine u pomoć Kornificiju uputio i konzulara Aula Gabinija s jakim snagama. Das Leben der dalmatinischen Städte in der Zeit des Principates. u: preliminarnom izvještaju „Arheološko istraživanje antičke arhitekT/fo7oOJrl08 logora na Gračinama kod Ljubuškog (1977—1979). vi' S ■ v^P^retni nalazi sa Gračina eine tipičan Inventar vojnih logora I i II st. dočekaše ga i Delmati u klancima kod Sinodija (Balina Glavica) i Andetrija (Muć). Bojanovski. za razliku od drugog i trećeg pisma Ciceronu. 27. 40. 28. te se sve vise raspirivao jer je Cezar nakon pobjede kod Farsala (48. kako to objašnjava i sam Vatinije u svom drugom pismu. Hirt. koji su otkopani na Gračinama. Zaninović. 47. a Delmati su povratili Salonu (Dio XLVII. Augustus und seine Zeit. n. Phil. Narona. M e t k o v ić 1 9 7 7 . st. 11/1979. 207. C. 57. u: Dolina njeke Neretve . 21. Atti e Memorie. 10 b.). 101. I. i dalje. Očito je da sintagma ex castris. Hirt. 2. a granice države prošire u unutrašnjost. Naučnoistraživački program". 220. i II i bilj.. Dio XLVII. drugo 5. Zippel. p. 1925. 280. 1—8. 2 1 20 pokore buntovne Delmate (semper . u stvari. bell. BMC. Rasprave. 161.). Za Gabinijevu vojnu: App. g. 2. G.. quater a m e j a m c a p t u m . 111. ex castris. 42. od kojih je i umro u Saloni poč. . V. 7 (o javnoj biblioteci). Bulićev Zbornik. Chr. 71. na putu iz Drniša u Salonu. Za namjesnika Ilirika postave pjesnika i govornika Azinija Poliona (Asinius Pollio. V. 13 .. G. 63. La figulina impériale Pansiana di Aquileia e i proaoti titilh dell'Istria. bell. cfr. p.. III 44. ŽA XX. 1—8. Rimljani su i nakon Polionova pohoda. ' I. 111. . Delmati I. g. Sam Gabinije je dopao rana. C. Zaninović. Usp. Augustovu vremenu pripada i ukrašena aretinska terra sigillata. Isa se predala Vatiniju. Ill. ali bez odlučnijeg uspjeha. zbog čega mu izriču pohvale Horacije i Vergilije. Julius Caesar Octavianus in Illyrien in den Jahren 35—33 ν. I. Veith. 44. ponovno zauzme Salonu. Horat. 1944. Forschungen. 47.. e. na prilazima Naroni. preko dinarskih planina i u panonske prostore. i to u zimsko doba. 25 App.22 Borbe s pompejevcima bile su završene na Jadranskom moru tek kada je Vatiniju pošlo za rukom da razbije Oktavijevo brodovlje kod Šipana ili Šćedra. samo je pokrajina bila opustošena i iscrpljena. e. II. Gregorutti. 11. 201—213. Alex. 94. Usp. . e. Gardthausen. doživio poraz te bio ranjen i Oktavijan. iz 31. Liv. 3). II. smatra da je ipak u pitanju Šćedro (Tauricula — Torcola — Torta). 47). st. P. . Plin. nose žig figline Q. uspio da 39.) sa zadatkom da pokori makedonske Parthene i Delmate. A. Zippel. Cf. "Školska knjiga. 17 9. te svojom flotom prisilio Marka Oktavija da napusti opsadu Salone i Epidaura. g. Iz toga vremena iz Narone nema natpisa koji bi se odnosili bilo na logor bilo na aktivne vojnike. a kasnije su ih izrađivale same vojne jedinice (ν. zaključuje da Polion nije ni ratovao protiv Delmata nego protiv Parthena. Stridon. civ. S. Delmati su i dalje s velikim uspjehom ratovali protiv rimskih orlova. Alex. 43.28 Osnovna je pretpostavka da su ovdje na Humcu logorovali već i neki Vatinijevi odredi (Vatinije.21 (Na torn istom putu je 34. ili — što mi se čini vjerojatnije — na Humcu kod Ljubuškog. 46—56. st. Tilurium i Osinium). ad fam. e x q u a n i v e s . Pansiana. 111. 46. . d. fam. V. 38 centuriona i 4 tribuna. 9. 3. Delmati I. bio podignut i rimski vojni logor Gračine na Humcu kraj Ljubuškog. Pasini. agris mulctaverat. Usp. G. Vatinije je upravo onaj koji ο konkretnom. Novak. u: 100 godina muzeja na Humcu. perioch. Abramić. Epit. C. 12. Bulić. unum hoc quod erat maximum. 42. Veith. g. 11 . Flor. Narona Cic. G. 1877. Usp. 21. 13) i zaplijenili im bojne znakove (signa). bell.) U toj po Cezara vrlo teškoj situaciji u borbe se upleo i njegov vojvoda Publije Vatinije. i teško poraziše. . F. koja su datirana. Z an i n o v i ć . Nato se i Vatinije povukao iz Narone južnije u Dirahij. Zippel. 31—33. U sp. armis. d. ad fam. 45. u Prudu. koje su c'est nalaz i u susjednoj Naroni. 224. 1963. Izvore i literaturu v. u : D o l i n a r i j e k e N e r e t v e . 47. daje i prvu vijest u svom prvom pismu Ciceronu. V. Novak. dd. br. carm. g. dd. Usp. U zimu 48/47. 327 = Dalmatien. st. 1 11 . novi triumviri Marko Antonije i Oktavijan složili da zajedničkim snagama Salona: Caes. M.Skribonije Libo. vidi N. U krvavim prepadima Rimljani su izgubili preko 2000 vojnika. ratsch.20 Tako se rimski građanski rat prenio i u našu zemlju. 1944. VIdus Quintiles.. V. I. 82. e. M. S.27 U iskopu 1977—1980. ali je ovaj usput zbog napadaja Japoda imao teških gubitaka. U s p . Godine 44. F. Usp. 30. ad fam. CIL I 2 . Pokretni nalazi. Ο opsadi Salone M. Zu den Kämpfen der Caesarianer in Illyrien. e. V . G. izgleda. koje je datirano 11. ili eventualno koju godinu kasnije. g. Gunjača. G. i na oba upisano samo Narona (Cic. Polion je. Epigrafski i topografski nalazi s područja antičke Bigeste (Pagus Scunasticus). Zippel. fr i g o r a . 9. i moj sažeti prikaz u AP 22/1981. 1925. g. ad fam. g. iako nije pokorio Delmate. S p l i t 1 9 8 0 . 27. Narona iz drugog (i trećeg) pisma. posebno 78—83. d. X. A pp . G. Liv. Zippel. boravio je u Naroni i oko Narone od 46 do 44. dakle „iz logora kod Narone". g. ali se zbog oštre zime (frigus Dalmaticuni) morao povući s bojišta u Naronu a da rata nije završio.) protiv pobunjenih Delmata i pompejevaca poslao dvije legije. 1877. 32. 65—94. Del mati I. VII 45. II.. F. 2—3. CXIII. Cic. kada se nije ratovalo. 13). Metković 1977 (Split 1980). 9. 40. st. 18 i 19. i bilj. i HI/1980. knj. 12: Asinius Pollio gregibus.. Wien 1914. 94. sex oppida vi oppugnando cepi. 3. uništili su negdje na prilazima Imotskom i Duvanjskom polju pet rimskih kohorti pod zapovjedništvom senatora Bebija (App. 111. 12. izd. Ljubuški 1985.23 Tek je tada u Iliriku bila uspostavljena vlast Cezareva propretora Kornificija (Bell. Narona iz prvog pisma nema istu sadržajnu vrijednost kao ona D. g.24 Borbe su se još više zaoštrile nakon Cezarove smrti (15. Herzegowina. Zaninović. apud Danielem Elsevirium Amstelodami 1577. Poreč 1886. i m b r e s d e tr us e r u n t . Alex. Rat protiv Delmata se nastavio. 1877. i/iy/8. VII. 25. XII 45. 1944. Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji. koje su branili Cezaru odani i vjerni gradani i vojnici. 13d. Antički izvori ο Naroni i Neretvi.e. M. Tri preživjela prethrvatska toponima (Tauris. a vodio ga je Vatinije iz Narone (App. 1. 46 . Čini se da je negdje u ovo vrijeme. 206. koje je predvodio propretor Kvinto Kornificije. G. proslavio triumf de Illurico (C1L I2. 40.

. 32 N. A. 4. Bila su u toj kampanji savladana i brojna manji plemena—Oxyaîoi. 7 dd. G. 1891. 1933. iz straha od pojave jačih rimskih snaga. Iako je opširnije opisao borbe s Japodima. a one su vodile preko Ilirije i Panonije. 34. što ga je C. Najprije je Oktavijan udario na J apode s onu stranu Alpa i oni su se povukli u brda ι šume. Goetz. istraživača. Beograd 1933. Oktavijanov ilirski rat. G. potvrđuju pečat' na tegulama (LEG Uli F. izjavio da bi svu svoju moć i vojsku zamijenio za Ilirik i jednu legiju (Plut. Zum Dalmatisch-pannonischen Krieg 6—9. Vipsanije Agripa. Feldzüge. 225—235. nrilil· *J?roJatno je Cezar svoje poznavanje Ilirije dugovao Varonu. d. Desitijati i Mezeji. Uz to je Ilirija mogla postati neiscrpan izvor ljudske snage za rimsku vojsku i privredu (kao što je to i postala). Patsch. jer je ubio neprijatelja po imenu Varro). Ν. 17. A. je ovaj logor {Standlager) tražio na desnoj obali Neretve kod Narone. 1898. 17. a što nije sam učinio. 33. 36. I. 35. u bilj. 1944. Narésioi i Glinditiones. Jak otpor su pružili i branitelji njihova glavnog „grada" Metuluma. ali posljednje Apijan i ne spominje. 1925. Segestanima i Delmatima. Napokon. COH I BELG. 1975. V. zajedno sa svojim generalima. U prvom redu je trebalo osigurati komunikacije između istočnih i zapadnih provincija. (Bellum Batonianum). E. mnogo se u iiiri·· . st. u bilj. Vulić. Bojanovski) i pokretn i nalazi: keramika. u svom ilirskom ratu. I s t i . J. Veith. i to ne sve. J. 28—30. 405. 187. Mezejima i drugim plemenima iz današnje Bosne i Hercegovine. Desitijati i Panoni (App. Patsch. Wilkes. u nauci nema jedinstvenog stanovišta. vol. Swoboda. Bauer. Svakako da se još u to doba ne može govoriti i o formalnoj okupaciji i aneksiji zemlje> jer se Oktavijan uglavnom zadovoljavao simboličnom predajom oružja. I. pa Japodi s one strana Alpa (sjeverno i sjeveroistočno od Kapele i Plješivice). ni Apijan nije dao pobližih podataka ο borbama s Desitijatima. ν. a po N.34 Toga je bio svjestan i Oktav a. nominalno pokorio (cijelu) Iliriju. F. Hirschfeld. O.) Iliriju.G.. Po shvaćanjima. a da i ne spominjemo njene bogate prirodne resurse.gova logora za toliku vojsku. bilj. kao što su G. B. metal. i Segestana u zapadnoj Hrvatskoj. s literaturom u bilj. 10. M. Caes. G. Terentius Varro. Mommsen. g. mente za valorizaciju. rust. XXXII[. Pašalić. Pertheenâtai. smatra se da je Oktavijan 35. Jači otpor su pružili Dokleâtai. pa tako i Bosnu. poveo jaku vojsku na Iliriju i Panoniju u namjeri da snažnim udarcem zauvijek riješi te neugodne odnose. 376—421. 45. COH VI[II VOL?]) i pokretni nalazi (v. 10. Atanacković-Salčić). 32. staklo i kost (V. Konačno su svi ti prostori okupirani u toku velikog ilirskog ustanka 6—9. što ih je opisao Apijan. — U pripremi je naučna obrada žigova na tegulama (16 pečata): LEG VIII AUG — 3. Šašel. Die illyrische Feldzüge Octavians. 135. E. J. 2. 1975. pa Segestani oko Siscije. Stoga neki noviji autori. s kojima se razjedinjena i slabije naoružana. Patsch 1922. Sarajevo 1975. odgovorni istraživač ovog naučnoistraživačkog projekta bio je Ivo Bojanovski. COH 1 BELG — 7. Sve navedeno. 17).) Ako zanemarimo povremene kontakte u toku delmatskih i japodskih boibi s Rimljanima. Ι6 XL1X.). posebno 16. Merroménoi. g. Valerius Messalla i Statilius Taurus. obradio je pok. Vulić. U većini je slučajeva. čak i zapadna Srbija. 418. Novak. Betz i dru -ν koji su vise povjerenja ukazali Apijanovu kazivanju. Fufius Geminus. 22. ne daje sve ele. 28). Vulić. jedan ^ ■ rro> svJestan svog ilirskog kognomena (Varro. kao što su Th. 1—3. ss. Već dugo se vodi rasprava ο tome je li Bosnu i unutrašnju Hercegovinu zauzeo već Oktavijan. kada je u zenitu svoje moći (49. Najprije je M. pisac drugog stoljeća. "m. u AV 1912 i ]Q?Q21970—71' 301' — Vrelo: Varonovo djelo Rerum rusticarum libri très. 13— 24. koji je vrlo dobro poznavap Teren " vlku u Ppsljednjem stoljeću stare ere. Patsch. 54). 1914. Oktavijan bi. Po Ugovoru br. Vuliću. 37. g. st. J J. AEM XVII. koja bi mu donijela premoć u nadmetanju s Markom Antonijem za Cezarevu političku baštinu. navodno. cos. a napose manja. Lika. Numizmatičke nalaze. bilj. dok je krajeve istočno od Siska. talaca i danka. Hermes. uništio gusare na Mljetu i Korčulia a Liburnima oduzeo sve brodovlje.32 30 Parcijalno iskopavanje objekta na Gračinama (Humac) 1977—1980. smatraju da je u ovome ratu u . 10. do 9. i 38. Gojko Kraljević iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu. 14. Vulić. 21.vvfP· G · Alf öldy. Kârnoi. Zippel. 31). Wilkes. dopro do Siska (Siscia) i tu osnovao jako uporište za dalja osvajanja istočne i jugoistočne Ilirije i Panonije. Veith. 2—26. Pravo značenje Ilirije za Rim i njegovu hegemoniju ocijenio je još Gaj Julije Cezar. počinje tek s pojavom rimskih legija na njenom tlu u Oktavijanovu ratnom pohodu na Iliriju.31 Jedini antički pisac koji je opširnije opisao Oktavijanov ilirski rat (Bellum Illyricum) bio je Apijan Aleksandrijski. 31. 72. 36. J. e. čim je nakon pobjede nad Pompejem sred io prilike u Italiji. historijsko doba današnje Bosne i Hercegovine. g. Dobijaš i drugi. Kinâmbroi. V. Wien 1894. 23). Zippel. 32. 03/4-249-1/77. Najviše su muke Rimljanima zadavali Salasi (njih je savladaojMesal&JKorvin). ili je to učinio njegov pastorak i nasljednik Tiberije u svom panonskom ratu (Bellum Pannonicum) od 12. na pitanje kako je i kada unutrašnjost Ilirije pala pod rimsku vlast. Međutim. n. a završio 33. Pyrissaîoi. potakli su Oktavijana da s akim snagama udari na Hire i na taj način spere ljage s riniskog oružja. J.. bavio Τ ^egovin Pređa. 245—300 = Sabrano djelo. a zatim Delmati. Chr. Delmati. 95—96. V. 25. 19. Pašalić. Ν. 21. ali mu ostatke nije pronašao (C. CLV/78. 14. E. (?) osobno je upoznao prilike XXlZ. Segestani (Colapiani). e. 13—24. vjerojatno jedan njihov manji dio. plemena nisu mogla odmjeravati. pa je. a napose nedavni porazi rimske vojske u borbama s Dematima. d. C. vol. u stvari. Ο. Oktavijanov vojskovođa i prijatelj. st. Da se radi ο vojnom objektu. kasniji car August. C. n. Ν. bilj. J. Otpor su pružala icdino jača plemena — Japodi. g. samo simbolično. cf. g. II App. 407. Dalmatien. 216. Literatura: G. Seeck.Kao kvestor (?) u delmatskom ratu 89. 317—330. Japodima i njihovim saveznicima. Kromayer. te iznenadnim napadima pružali Rimljanima snažan otpor i nanosili velike gubitke. Po tim bi shvaćanjima Oktavijan zauzeo samo zemlje Japoda. Sarajevo 1957. On samo naglašava da je Oktavijan osvojio cijelu (spac. Rat je započeo 35. QCP PANSIANA — 4 i TREI (?) — 1 (I. kao Cezarev politički nasljednik. Literaturu v.36 Tada je na vojnu krenuo i sam Oktavijan.τ m prilikama. Interfrourînoi. rad cit. Pašalić. Delmati 1. jer je za njih Ilirija bila vrlo značajna. Gardthausen. Glas SKA. Zaninović. e. dobio u ratu 229/228. Ferrero. Dalmatia. Bathiâtai Kambaîoi.. 3 1 Glavni izvor za Oktavijanov ilirski rat je Apijan Aleksandrijski (111. to su napravili njegovi generali Marcus Vipsanius Agrippa. Augustus. Oktavijanov ilirski rat i izgnanje Skordiska iz Gornje Mezije. Varro. 46—77. Oktavijanov ilirski rat (35—33. e. 401. sve od Salasa u Alpama do Panona (App. njih vise od sedamdeset.30 K. F. mahom starijih. 43 42 . pokorio tek Tiberije. reklo bi se vise diplomatskim nego vojnim sredstvima. 111.. do predaje dolazilo bez borbe. g. Gardthausen. 2. 398. Quaestiones de bello Dalmatico Pannonicoque. Oktavijan je žarko želio vlastite uspjehe i dokazivanja. Godišnjak ID BiH. vol. M. Dalmatia (recenzija). 16—19. Kromayer. Glas SKA. E. a kasnije i zet. V bil" 32 Alföld y> Dalmatien. Šišić. Prošlost Dalmacije.· ^:ke Oktavijanu pao veći dio Bosne. g. u vise kolona. bar u njegovoj starijoj fazi. Ratovalo se na širokom frontu. Beograd 1907. G. g.33 Za Rimljane se radilo ο krupnim interesima. Prema tome. u stvari. LEG VIII AUG. 1—13. 3. Usp.

. i C. kako izričito svjedoči i Apijan. Šašel. Gall. Dio XLIX. Metulum (Metoûlon. — G. I Strabon (VII 5. Grad (oppidum) je ležao na Pogorelcu. medu njima ι Uesitijati. 9 1. odobrio ilirski trijumf (thriambon Illyrikon App. 1—40 (diplomski rad u rukopisu). 15. 4). 2. d. s Japodi ma j e ratov ao s pro mje nljiv om sreć om konzul Gaj Sempronije Tuditan (App.. No. u svojim zapisima. Ï druga plemena. dd.ε ^αμβευσεν ύστερον άμα τοις κατ" Αντωνίου. 4 1 App. HI 142: in hoc tractu sunt Burnum. Naime. VIII. 4. 111. GZM 1896. . usp. Građa za topografiju antickog Siska. Lokacija se zasniva i na natpisu CIL I I I 1<X)6O.) dva su puta iz svoje zemlje protjerali rimske posade (App.. usp. 16. dok nije. tj. Poslije napornih marševa po bespućima dinarskog krša i kroz teške bojeve. Liv. 2—6. 2) razlikuje Segestiké od Siscije (usp. 37. Ill 148). d. Najvjerojatniji razlog tome. XIV. IV 6. 12 9. Vjerojatno je (bar) jedna kolona rimske vojske zahvatila i bosansko Pounje. S. Etnik Segestanoi (App. 23). 111. a Dion ih čak i ne spominje. 1900. Svoj je opis Oktavijanove vojne Apijan završio riječima: „Tako je Cezar (Oktavijan) svladao cijelu (spac. 96.) ratovao Oktavijanov vojskovođa Tauro Statilije (XLIX 38. 28: οι Δαλμάται δ' ήδη κάμνοντες υπό λιμον. π5σαΙ> ° Καίσαρ T fjv Ίλλνρίδα γψ. 2. . U prilog takvom zaključku govorio bi i Apijanov navod da mu se čini da su kasnije (podv. VI. Epit. IX. svi u današnjoj Lici. ονς και ό Καίσαρ r/τει. Izgradnjom Siscije bio je u dubini Panonije osiguran mostobran za dalja osvajanja Ilirije i Panonije. Strab. K. 27). e. Strab. Sinodium i Setovija (Setuia) u zaleđu Salone (App. e. nego samo svoje. 4. 125—129 = WM EH. 4) i Apijan (111.37 Ostali japodski gradovi (oppida): Monetium.40 Oktavijan ga je osvojio nakon tridesetodnevne krvave opsade. Brunšmid. Met(lensiuml). kako nam to otkriva Svetonije (Aug. Illyr. 1974. K. 27) slažu da je nastavio ovaj rat. Zagreb 1981. Usp. A moguće je da su u Apijanovu djelu neka plemena i ispala. 111. sve dok G. Dio XLIX.s. Patsch. g. 111. VI. 35. και αύτω ή βουλή »ρίαμβον Ίλλυρικον Sowina 192? 'ΖΤϊ ■■" . 111. kako je i koja plemena sam (osobno) pokorio.).). Izginula je cijela posada zajedno sa ženama i djecom. 154. čini se. 3 ^: „Panone je poslije nekoliko bitaka pokorio Geminus. Na žalost. 59. Te teške borbe evocira Plin. što potvrđuje i Dion. Veith. Patsch. Pritisnuti glađu i boleštinama. 1). dj. pružajući tako primjer vojnicima. 111. zbog bolesti. a zatim sam Oktavijan. Patsch. e. u kojem se spominje mun. Vjerojatno je to bilo djelo Taura Statilija. Andetrium. 22—24. Caes. Dio XLIX. 1914. >"*l την ηΛ Ρ ' ί"' 28 % ° ϋτω . I. Us p. Fabe r. quae Segestica appellatur. g. Siscia: A. na mjestu današnjeg Siska. XLIX > 38 . e. obljetnici HAD-a. medu njima i ona koja se prije nisu pokoravala Rimljanima. odnosno njihovafrakcija. B.. sagradio vojno uporište Sisciju (Siskia frourion App. 10. 2—4. 1974. nije upozorio n a Čakovec (Munjava) kod Josipdola (Ogulin) u Lici. βση τε άφειστήκει Ρωμαίων έδωκε\οιαβ~ τε8 ° ν Α π " κΟνσασαν αύτοΐς ' έκοατύνατο. bio je što takav podatak nisu našli u Augustovim memoarima „O mom životu". J. GZM 189 6. izuzev epizode ο Panonima (XLIX. 1925. VII 5. pokorena su i druga plemena (kao i App. Dionovo kazivanje nije u suprotnosti s Apijanovim. Najnovije podatke za Segestiku v.). g. 1933. redom su padale delmatske (gradinske) utvrde Promona. Moguće je da je Apijan ο tome nešto i napisao u svojoj knjizi ο Augustu (111.) bila pokorena i ona plemena protiv kojih. kako neki nagadaju. Avendo i Aurupium (= Arupio). B. koji se još nisu bili pokorili. 24. cijela Ilirija. VHAD n. Tada je na suprotnoj obali Kupe.) Iliridu (Iliriju). 129 = WM BH. i IV 6. Delmati su se početkom 33. Očekivali bismo da će Apijan nakon borba s Delmatima opisati i borbe što ih 'e Oktavijan vodio s ostalim narodima unutrašnjeg Ilirika. i bilj. ponekad i s Panonima i Histrima.4i 3 ' App. 19—21. i bio utvrden dobrim položajem i branjen od hrabrih branitelja. Vrbanović. st. d. 6). oteta u sukobima s Gabinijem. st. kao dva grada jedan blizu drugoga. Herzemaee> smatra da tada ""' -----. prodro do Segeste. 15). 133—162. pa je od njihovih pljačkaških napada strepila cijela sjeverna Italija. onu koja se odmetnula od Rimljana i onu koja seprije nije pokor avala njima". I. u kojima je i sam Oktavijan bio ranjen. V. B.44 Rat se. J. 452 = F. koje je sam August sredio do kantabrijskog rata (25. J. Cfr.koji je osvojen tek poslije teških borbi. slično Apijanu. 1). isplatili tribut i povratili signa. 3 9 V.38 Japodi su doživjeli potpuni poraz. Dio XLIX. nye opisivao cine drugih. i5 «toga legata spominje i App. 111. ali bi bilo logično zaključiti da misli na Desitijate. kojima je došao. 34—38). 38 App. 111. st.43 Za tako krupne ratne i političke uspjehe sénat mu je 27. Nenadić. nije mogao poći sam Oktavijan. 111. 17) je ekvivalent za Colapiani(Plin. u bilj. Tribulium (Tilurium?). col. 38. za kojeg se i Dion (XLIX 38. ni Dion ne spominje koja su sve to plemena. Zagreb 1985. App. Impresioniiako ie mn?' IU ' 28 -. TNenadic. pa se u kasnijim ustancima vise ne javljaju. II 14. V. 34. dok je protiv ostalih (podv. dali taoce (700 mladića koje je odveo u Rim. Dionov opis Oktavijanova ilirskog rata mnogo je kraći. επτακόσιους παϊδας. pri ušću Kupe u Savu. i Dion Kasije kaže. 30) koja se nije sačuvala. nisu pružili jači otpor. Mezeji i drugi. dakle. 111. F. nav. ερχόμενα) τω Καίσαρι νπήντων και σφαζ παρέοοσαν συν ίκετηρία. I. VI—VII. 1972—73. 166—172. Za Delmate kaže samo kratko da su se predali nakon teških gubitaka. g. što upućuje na njihove zajedničke izvors. nhu dala talaca niti su nastojala sklopiti ugovor. VI.Slšlc> 192 5. što su ga bili uskratili Cezaru. primljena na vjeru kada su predala taoce. 18). και τα 'Ρωμαϊκά σημεία τα Γαβινίον . 18. 10). 44 45 . 111. GZM 1896. III 148: Colapis in Savum influens iuxta Sisciam. nastavio neko vrijeme i poslije Oktavijanova povratka u Rim (33. Rt Suppl. I po Dionu. kod Strabona Métoulon) se locirao različito: Metlika. 34. Ptol. 111. VII 5. Šmihel kod Postojne. Prilog proučavanju topografije Siscije. 709. g. 28. te povratili zarobljene bojne znakove (orlove). godine Oktavijan se s jakim snagama bacio na Delmate. bilj. ni ovim Oktavijanovim doista velikim uspjesima još uvijek nije bila učvršćena i potpuno osigurana rimska vlast u Iliriji. δμηρά τε iot'Tfi. 28). B. VIII. Sašel. 85. 28). 29. App. 10. da je „poslije pada Segeste njezin primjer slijedila cijela Panonija" (XLIX 37. 1907. Apijan samo jcratko j^ze da su . ali se čini da su i ona bila pokorena kasnije'' (111. gemino alreo insulam ibi efficit. Vatinijem i Bebijem. u čijoj se opsadi istakao i sam Oktavijan. 95. vol. 40. Metule kod Loža. 28) i danak. 1899. Mezeje. Patsch. Međutim. ipak predali bez uvjeta. I. 48/47. 10) i proslavio trijumf de lapodibus. te u nju smjestio 25 kohorti (pente kai eikosi speirôn) pod zapovjedništvom Fufija Gemina (Dio XLIX 38. Siscia. Oktavijan. sala "ne« UcmeaCx ■'? ^01 je> a Sal*se i dru§e koi' su se s nJ'ma Pobunili svladao je Valerije Me-' « T rsp · \. 35.P io .39 Tada se Oktavijan okrenuo protiv Segestana i njihova glavnog grada Segeste (Segestica) na Kupi. Osam je dana ognjem i mačem pustošio njihovu zemlju. Znanstvent skup ο 100. te ih kao haračnike povratio pod rimsku vlast (111. VAMZ. Breuke i druge u Bosni i Slavoniji. 28). 42 App. Tako je Oktavijan Japodima naplatio sve nevolje što su ih zadavali Rimljanima: samo u posljednjih dvadesetak godina (52. των εξωθεί" αγορών αττοκεκλεισμένοι. 40 Segesta (Segestica): Plin. ajedino ona (plemena) kojima poradi bolesti nije mogao ici. Siscia. nobilitata proeliis caste lia.45 Bilo bi korisno znati zašto ni Apijan ni Dion nisu dali opširniji opis borbi s plemenima u unutrašnjosti Ilirije. ali se to u izvorima ne spominje. Protiv Delmata je najprije ratovao Agripa.46 Da se ipak nije radilo samo ο pukoj diplomatskoj formi i simboličnoj izmjeni Doh H m°Ze Se zakl-iučiti već i P° Apijanovoj formulaciji da je u Oktavijanovu ponoau savladana (podv. st.lirije J° š uvijek nisu bila pokorena plemena u unutrašΝ· Vulić. 126 =·= W M B H. 187—200. koji zbog bolesti (dià noson) nije učestvovao u zaključnim borbama. 4. usprkos jakog otpora domaćih. oblasti sjeverne Italije oko Trsta i Akvileje. ι CIL I p. Često su uznemirivali. kod današnjeg Siska. Antička Siscija. 702—741.41 Iduće. Šišić. 48. 16. 111. 168.

Prema tome. VI. 1883. 116. Β. bilo je to negdje između Save i Drave). g.. 176. ili Sarmizegetusu kao kasnije Dačani. Literaturu ο Oktavijanovu ratu v. na ovo pitanje ne možemo odgovoriti decidirano jer se navedeni podaci u Varonovim sačuvanim djelima ne nalaze. Pašalić. Oktavijan se jošjednomvrationaovu temu. 49 Dio LUI 12. Terentius Varro. E. g.. g. u bilj. No.52 Vjerojatno je konvent bio osnovan negdje između 35. održao pred senatom povodom diobe provincija između njega i senata. da ih prezire i gazi jedna egipatska žena (Kleopatra) (Dio L 24. Zippel. e. a čini se da je bio namijenjen za školsku upotrebu (G. bili dosta podnošljivi. C. Glavni je. g. napredovali do Istra (Dimava) (podcrt. prešli Rajnu i prevezli se u Britaniju". e.61 Činjenica je. e. nego tekst uz Agripinu kartu svijeta (Orbis pictus) koji je nastao tek oko 4. i dtv-Lexicon der Antike.53 Što se tiče Desitijata i drugih plemena u unutrašnjosti Ilirije. to ne znamo. Fufije Gemin. Da li je te konvente osnovao još Cezar prilikom jednog od svoja dva boravka u Illyriku (Gall. d. a ni druga plemena u unutrašnjosti. Sabrano djelo. G. 1. njih i nije morao pokoriti Oktavijan osobno. kako ćemo vidjeti. 1977 (1980). razlog tome uključivanje manjih u veće zajednice. Konventi su osim juridičke arbitraže imali i neke ingerencije iz upravne i fiskalne politike. i. veličajući slavu rimskog oružja. A. Il . 49.. st. Da je unutrašnjost Ilirije već tada pala pod rimski utjecaj (vlast?). S. e. I) navodi brojna plemena. Zippel. J.). I Apijan u svom Oktavijanovom ilirskom ratu (v. Antioha. kako se to prije mislilo. 3 . Patsch. RE 5. Aufl. Deraemistae. 2) da su Panoni ponovno (aûthis) molili mir 16. ili — što je bliže realnim prilikama — nešto kasnije August. Po svoj prilici. III 142. Narone V.rani vojnom silom Rimljana. 4. ne znamo ni to. bilj. 300. g. 1977. G.. sjeverozapadno područje. da ga nešto kasnije. J. Dalmatia. ali već sama činjenica što je ovome konventu već tada pripadalo 89 župa čini tu pretpostavku mogućom i vjerojatnom. Iliri su s Oktavijanom. g. g. 2. Zaninović. M. Glinditiones. 128 = Mon. Usp. priznavali i rimsku sudbenu (i drugu) arbitražu u Naroni. 37. Augustova je vojskajoš prije bitke kod Akcija (31. 172. Što se. usp. što znači da je August prilikom uredivanja odnosa i sklapanja ugovora manje plemenske zajednice uključio u veće i tako formirao nove. E. Dindari. pada u vrijeme Oktavijanova rata. Oktavijanovo ratovanje u Iliriku. Zakonkretno pitanje v. bilj. Ni posljednji herojski otpor. Oktavijan. 48 Dio Cass. nego su nam poznati samo preko Plinija (III 143). Res gestae. bilj. st. Usp. djelomično je predaje na upravu senatu.) izbila na Dunav (prema novijim saznanjima. po kojem se Ilirik (po rimskom shvatanju i Panonija je dio. 144) su preuzeti od Varona. Valerije Mesala. dj. 1898. a „nedostojno i nas samih koji smo svladali Gale.). koji su i nakon Oktavijanova odlaska u Rim nastavili rat. 165. st. U govoru što ga je svojim vojnicima održao uoči bitke kod Akcija.49 Kao dokaz da je Bosna došla pod rimsku vlast još prije Tiberijeva panonskog rata 12—9. 27). Wissowa. Vipsanije Agripa (Dio XLIX 38. ali su se u praksi (i postupku publikana) sve vise pogoršavali. L 24. Pannonia. Naronam) ventitasse auctor est Plin. 291. nije dao u Bosni nego u udaljenoj delmatskoj utvrdi Andetrium (danas Mué) u zaledu Splita. B. neki su se autori koristili i spisom Dimensuratio provinciarum. iz 27. Perzeja. Mocsy. 140.). Herzegovina. 278—287. 28. naprijed u Pogl. Cimbre i Ambrone. nav. a još vise vijestima ο Oktavijanovim uspjesima i pobjedama nad drugim plemenima. i 3. 647. g. 53. u tome kontekstu i na takvom mjestu (u senatu) ne bi se uopće ο Iliriji moglo raspravljati. Dindari. usp. Mo es y. st. 50 G.). napredovali do Istra (Dunava). 196. I. Desitijati. iako su upravo Desitijati dali najveći obol u krvi. st. Značaj Oktavijanova ilirskog rata Oktavijanov ilirski rat jedan je od prvih historijskih događaja na tlu današnje centralne Bosne. ipak. g. st.. 280—285. međutim. Τ hot. 1970. Da Ilirija već tada nije bila u nekoj zavisnosti ο Rimu. Dalmatien. dakle još prije Varonove smrti (27. poentu čitavoj epopeji. 1. To bi značilo da su rimsku vlast stvarno priznali još u vrijeme Oktavijanova ilirskog rata. pak. e. 1907. koji smo podložili Gale. smatra da se navedeni Dionov podatak danas smatra autenticnim. dok su n-îki njeni periferni dijelovi. 6. . g. Broj civitates se. 1877. svoju Aleziju. e. st. u kojem je spomenuo i pokorenje Panonije i Mezije (Dio LUI 7. dakle još za Varonova života. V.). r. zapadno područje. nijvjcrojatnije 12 Augustova doba. I Mommsen i Zippel smatraju autenticnim ovaj podatak iz navedenog Oktavijanova govora. " M: Y. Dalmatien. e. Naresi. 111. 2 iz 57/56 i 54. 539 d. napose konventa u Naroni. st. . navedeno je abecednim redom u ovom konventu svega trinaest autohtonih civitates. 1887. e. Thot. Ilirika) prostirao sve do Drine (IHyricum et Pannonia ab oriente flumine Drino — A Riese p. Numantince i Kartažane. v. 156 d. nisu doživjela svoj Metulum ni svoju Segestu ili Setoviju. g.4). st. što će dovesti do novih ustanaka. A. 12). nego jedan od njegovih generala (legata). te da izbijanje rimske vojske na Dunav 34. 176. st. 1. krupnije civitates peregrinae. Wilkes. posebno p. st. st. 46. S. koji je umro 27. 174.-Skyl. da su konventi postojali još za života Marka Varona (M. e. 4: . do 9. g. Ancyr. G. Antički grad . Thotu je provincija Panonija nastala u tri étape: 1) iza 16. nešto smanjio seobom (transhumantno stočarenje !) u druge krajeve (navode se Partheni Plin. jer. To ne znači da je i cijelo panonsko područje vec tada bilo okupirano. Da li su naronitanskom konventu već tada pripadali i Desitijati. ili s njegovim vojvodama. 403. e. Pa i ο borbama u njihovoj zemlji u velikom Batonovom ustanku 6. Usp. naime. Melcumani. II 16. Po E.. govorilo bi i formiranje triju juridičkih konvenata. Duvanjsko polje^ doline Trebižata. pokorili Panone. e. n. ako su i oni bili navedeni u Varonovu popisu. — Ο vremenu nastanka konventa v. Une (Oinsus Ptol. tiče pitanja kada je Bosna i Hercegovina došla pod rimsku vlast. odnosno Saloni. 1877. Naresi i druga plemena iz unutrašnjosti Ilirije.arr° LXXXVllll civitates eo (se. 2) 13—9. Herzegowina. g. Dapače. 2) i N-îretve (Närön Ps. 20. 31. Alföldy. Zippel. . Varonovo vrijeme dolazilo čak 89 plemenskih zajednica {civitates). AV. svakako. U Plinijevoj listi plemena. sklapali ugovore kojima su pristajali na pravorijek juridičkog konventa47. Svoje je uspjehe u Iliriji opisao i sam Oktavijan. koji je pruzio Baton Desitijatski. Siculotae i Vardaei (Ardijejci). Statilije Taur ili M. nedostojno je i nas samih . st. 28). 1. 231. 1976. n.ovaj spis ne može poslužiti utu svrhujer nije dio komentara M. g. Deretini. Vipsanija Agripe (umro 12. e. st. većinom iz unutrašnjosti Ilirije. podrucje izmedu Save i Drave i 3) oko pol. e. Ill 7 i V. kao nedavno prije toga Gali. To potvrđuje i Dionov podatak (LIV. Th. 1). Kromayer. 1. možda. za nas je najvažnije da li su među onih Varonovih 89 civitates bili i Desitijati i ostala plemena iz Bosne i Hercegovine. Mommsen CIL III p. u bilj. München 1969. (Bellum Pannonicum). kao nemirnu provinciju. App. Momm sen. pa je njihov broj spao na svega trinaest. 46^47. G. Plinijeve liste (ill 143.48 U govoru što ga je 27. i 27. davali taoce i isplaćivali danak (App. e. 197. V..). ŽA. u koji je već u 47 M. 350 s. 1956. a takoder to i isticao u posebnim prilikama. g. 51. Ill 143). prešli Rajnu i prevezli se u Britaniju". Protulique fines lllyrici ad ripam fluminis Danuvii. Podaci iz 2. Desitiates. . Ti su ugovori. Josipović. a to se moglo dogoditi samo u toku njegova i irskog rata. 11. i Th. 24. . Suić. 51 46 '47 . 1903. Plinijeva lista autonomnih civitates (III 143) potječe iz ranog Carstva. uzme August pod svoju upravu. g. . e. Oktavijan je između ostalog rekao kako bi bilo nedostojno njihovih otaca. pokorili Panone.A1foldy. i Narona. vjerojatno. onda su. Filipa. malo se zna.50Medutim. Pannonia 540 i Ε. medu kojima su i Davorsi. uvjeren da je Ilirija pacificirana. 47. koji su pobijedili Pira. J. Ilirik je tada pripao senatu. 85.

a moguće i Posavina. d. pa i njegovu uopćenu zaključku da je Oktavijan na svom ratnom pohodu zauzeo cijelu (ili bolje reći — veći dio) Iliriju55. nikakvo čudo što. Analizu Apijanovih vrela v. 3). Alföldy. Delmata. V. Većina je mišljenja da su rimske trupe prodrle sa sjevera iz Panonije dolinama rijeka (Una. 5 i 35. S današnjim stanjem ispitanosti stare topografije znamo da su rimske vojske mogle stići i s drugih strana sve po starim trgovačkim putovima: putom Epidaurum — dolina Trebišnjice — Gacko — dolina Drine. Sto su bili razlozi ilirskog nezadovoljstva? Osnovni motiv révolta vidimo u tome što su Iliri bili slobodoljubiv narod. Bile su moguće i akcije iz vise pravaca. Jedan takav. kod J. svodilo se na prostor između Save i Drave. d. ratovao na donjoj Savi i Drini protiv keltskih Skordiska i Panona. pobune između 16. kojem su gradani Nina (Aenona) kao patronu podigli počasni spomeSamo za zaštitu Siscije ostavio je 25 kohorti (pente kai eikosi spelron App.g·. XII. a najviše od Augusta. III148. 7: regio Savensis ac Secundorum Pannoniorum). e. 9) i njihovi susjedi Amantini (Ruf. II 96: Flor. njegovim podacima valja vjerovati. 155. borbe s pojedinim ilirskim plemenima. kako to potvrđuju i kasniji dogadaji.59 Rezultat tih ratnih uspjeha u taj cas bilo je širenje rimske provincije Ilirika od mora do Drave (Dio LIV 34. Fest. teško prohodnu. 1). subegit). Apijanovo djelo Illyrike je kompilacija. Borbe su nastavljene i slijedećih godina. g. Veliku pažnju istraživača privuklo je i pitanje kojim je sve putovima mogla u Bosnu stići rimska vojska. Agripa (Dio LIV 28. putom Narona — Stolac {Diluntum Tab. planula je cijela Panonija. Manji je ustanak planuo u Panoniji i 14.f. Očito je da nije mogao izmisliti činjenice kao što su. i 33. Il 96: magnum atroxque bellum). 7). 23) pod zapovjedništvom Fufija Gemina (Dio XLIX 38. J. e. 7).). dakle. 10017 (Dessau 899). nego pravnik. teško prohodan put navodi i Velej Paterkul: laborioso itinere cuius dificultas narrari vix potest (II 113. st. još mnogo prije upoznali Rimljane kao okupatore. Tih je godina na Maloj Gradini u Čapljini zakopano h> reniihiit f° ' K· h. 83. CIL III 2973. BATONOV ILIRSKI USTANAK (BELLUM BATONIANUM) 6—9. 139. 1. Znanstveni skup HAD-a. Nakon Agripine smrti 12. a kod Panonaca je već tada značajnu ulogu imao Baton Breučki (Ruf.N. V. J. su se neka plemena predavala i bez borbe. Ratni ciljevi Rima bili su prvenstveno strategijski — osigurati prometne veze preko Panonije s istočnim Balkanom i Malom Azijom. Pannonia. pojačane time što su njeni nosioci bili stranog. Na ovaj Tiberijev uspjeh odnose se i Augustove riječi: protulique fines Jllyrici ad ripam fluminis Danuxii (Mon."al Ο Desiti-atima i o borbama s njima u izvorima nema vijesti. 59 d. u cijelom je Iliriku vladao mir. Te su se godine pobunili Delmati (Dio LIV 20. pobjedom Rimljana (Dio LV 2. 141: Dalmatas et Pannonios. sa hrabrim i borbenim narodom. jer su Panoni Tiberiju nametnuli gerilski način ratovanja. bile su predznaci ustanka koji će velikom silinom izbiti petnaestak godina kasnije. e. nepristupačnost i planinski karakter Uirije. U ob a je slučaja intervenirao namjesnik — prokonzul provincije Ilirika Publije Silije Nerva. Svi su ovi putovi vodili u oblasti Desitijata na gornjoj Bosni i Vrbasu. Do pobune je doslo i 13. Ilirska plemena se nikad dotada nisu suočila s organiziranom prisilom državne vlasti. g. 539. Wilkes. On sam po struci nije bio historičar. kombinirani ratni pohod (na Jadranu i na Savi je upotrijebljena i flota) u jednu neprijateljsku. 1912.51 Nije. na primjer. ukupno 26 novčića. 541. Rat je po Rimljane bio težak i surov (Veil. per. (Apollonia i Dyrrachium. 4). Pannonia. koji je dobio ime Bellum Pannonicum. Ancyr. jedni u istočnoj Slavoniji. vrlo slabo smo obaviješteni. I s druge strane. namjesnik u Iliriku 16 A. pa njegova vrijednost zavisi u prvom redu od izvora kojima se je služio. Manje pobune kao predznaci velikog ustanka Sve do 16. istraživanja na karlovačkom i sisačkom području. 64 s natpisom (CIL III 2973). Nero frater Drusi. Usp. Alföldy. st. Od starine je preko Ilirije vodio „jedini" put u Italiju (Liv. uglavnom. ali ih je Tiberije brzo umirio (Dio LIV 34. G. II 39. 44—47 = Da ' Λ χ ί\ ) podrazumijevaju i neka plemena u unutrašnjosti Bosne. Borbe su se. a drugi u Srijemu. Na rimskoj su strani ratovali i Skordisci (Dio LIV 31. Oktavijanov ilirski rat bio je veliki. Desitijata i Panona. e. g. izuzev dviju manjih pobuna Delmata. st. Ο ratu kod Diona i drugih pisaca nema podataka..E. Dove' κι' *>atscPatsc Herzegowina. naviklim na Slobodan životi Zbog toga je Oktavijan i udario s velikim snagama. Godine 11. i Bosna = Bathinus f lumen Veil. Fest. col.) 6 pak> m u = c γν^ ' ' °8 ćnost da se pod nazivom Pannoniorum gentes (Mon. dakle. digli su se i Delmati. Cfr. Liv. i 9. Karlovac. Zaninović. Ο borbama južno od Save. g. U izvorima su se sačuvale samo pojedinosti. 44—47). 12—14. 111. 58. No. 3). Fest. njima nerazumljivog jezika. koja i Strabon (VII 5 3) smatra non kl ' m plemenima. 4 i XL 57: alia via traduci exercitum non posse).amne Plin. ali su je ugušili M. Dobiaš 1930. Pat. planinsku slabo poznatu zemlju. G. M. Stoga. Pent. X 1983. g. Tačnost njegovih podataka ovisi i ο tome kako je formulirao (asimilirao) podatke koje je uzimao iz raznih izvora. nema vijesti. Tib. st. g.56 Izgleda da je Tiberije 15. Od panonskih su plemena u ustanku učestvovali Breuci (Suet. 3 i 5. H 24). usp. 34. s obzirom na prostranstva. e.) — Nevesinsko polje — Konjic — Ivan-sedlo — Sarajevsko polje. A. ali je vjerojatno prelazilo i preko Save u Bosnu (Ruf. 9. 1986. st. Otpor su okupatoru pružala samo najjača i najborbenija plemena. koji je uspješno ratovao protiv Panona (Dio LIV 31. g. 4). 2). 2). vodile u Panoniji. Vrbas = Urpanus Plin. 57 48 49 . Ancyr. G. 35. navodno za odmazdu što su oplijenili ]Vlakedoniju: Raetiam autem et Vindelicos ac Noricos Pannoniosque et Scordiscos novas imperio nostro subiunxit provincias (Veil. (u: Arheol. Mocsy. Dalmatien. d. a kasnije namjesnik provincije. Ο pojedinostima rata. Vinicije i M. 3). i pored nekih Apijanovih nepreciznosti. Dalmatia.68 Ratne operacije u Panoniji završene su 9. njjc ' Silio P. Područje borbi. II 114). i biij. Tada je August zapovjedništvo predao Tiberiju. d. p. a koji je trajao sve do 9 g. (Dio LIV 24. ili pravcem Duvanjsko polje (Delminium) — Kupres — Bugojno — Travničko polje — dolina Bosne. 55 Apijanovi se podaci temelje uglavnom na Augustovitn memoarima. a Noričani i Panoni provalili u Istru (Dio LIV 20. 34 5). «pubhkanski novci. nije čudo što ni ovo Oktavijanovo „pokorenje" nije bilo konačno i što je kod najupornijih plemena.Patrono d. ΠΓ 143). Mocsy. g. XXXIX 35. Dalmatien. Do invazije u dolinu Vrbasa moglo je doći odmah nakon sloma Delmata 34. narod nenaviknut na stege organizirane državne vlasti. 376 = WM BH.Proc. već na pojavu takve sile. 3). Veil. GZM 1906. i dalje tinjala želja za slobodom.

12. ed. nastala na poticaj nekog Batona Desitijatskog. Tab. η. 1978. Viet. 1. vili ratovanje na gerilski način. Tauchnitiana]. a koji je dosad u literaturi bio prešućen. 359. 2. επι τε τό Σίρμιον καί επί τους. 9. χρόνον και άκοντες ήσύχαζον ώς δ' ο τε Τιβέριος επί τους Κελτούς το δεύτερον έστράτευσε. 21. Peut. v. 3) na rijeci Vuki u Slavoniji (Dio LV. a zemlju im opustošio. negdje u Pounju. te sam stao na čelo narodnog otpora. epigrai'ski. I dosad su se silom držali mirno. ενσ&έντε. dobrim dijelom u planinskim područjima Bosne. 30—32). G.Batonov ustanak Posljednji očajnički pokušaj podjarmljenih Ilira da se oslobode tuđinskog jarma izbio je 6. έπειτα δε εκ τούτον και οι άλλοι προσαπέατησαν. 11. Cass. e. Jagenteufel. g. 62 Kada Dion Kasije govori ο Dalmatima. Za lokaciju. LV. on (očito) misli na sva (ili većinu) ilirska plemena u provinciji Dalmaciji. Mocsy. 2482 ss. g. VII. a Tiberije Seretion {Serétion Dio LVI.65 Slijedeće. usp. dao ga ubiti." (LV 29). 206 Ulca fluvius. Tib. 205: τα'ις γαρ εσ φορ αΐς τάιν χρη μ άτων ο'ι Αελμάτα ι βαρννόμεν οι το ν μεν εμπρο σ^Ρ. dok je Baton Desitijatski doživio poraz u Dalmaciji. Veil. 34. lingvistički i topografski problem. cf. 61 Ο počecima rata. 1974. 1968. u današnjoj Bosni. II 110). 415. A.60 Te se godine. Suet. u stvari. 67 U srednju i istoenu Bosnu. zbog toga se sakupe. s. 1—2). Ove se godine zbio i presudan događaj ustanka.. pa ugledavši svoju omladinu u cvatu. usus sit. 32. 114. και τίνα και αψεΐς δύ ναμιν πέμψαι κε/. planuo u zemlji Desitijata. C. došlo je i do pregovora ο miru. Veil. Usp. ss. . 11 18 Hmne batheia.. 115.. pod jesen pobunila cijela Panonija i Dalmacija (provincija Ilirik). Dio LV 29. Magija Celera Velejana. insolens longae pads.. V. 20).3. Opis bitke daje Veil. Bojanovski. Šašel. Theodor. panegyr. 2—3. 86Iste je godine. st. Retinium {Raetinio CIL XIII 7023). . Die Statthalter der röm. Uto su ih Rimljani pobijedili i negdje na Dravi. II115. Delmatima) naredio da i oni pošalju nešto vojske. . ARR.). Saria. Ostalu literaturu v. 1. 248. Th. kako to navodi Velej Paterkul. 2 col. 323 d. Na koji je način moj brat Magius Celer Velleianus služio kao pomoćnik i namjesni k. Zosim. omnibusque tractus ejus gentibus in societatem adductis consilii arma corhpuit {. pobjeda Rimljana negdje na rijeci Bathinus {apud flumen nomine Bathinus Veil. Vellei Paterculi Historiae Romanae ad M. bila primirena i zapadna Bosna (Mezeji i drugi) (Dio LV 33—34 i LVI 11—12). II 110. 1953. na čelu jake armije prodro i u zemlje Desitijata i Pirusta. \\ 21 i CIL III p. 65 84 5fr 51 . jer su obje strane bile iscrpljene borbama.1. Ovom malom digresijom iz Velejeva privatnog života željeli smo ujedno podsjetiti i na čovjeka. 114. Epit. II. 36. VIII 8. i ostalom literaturom. . . 63 Veil. Provinz Dalmatia . ŽA 111/1—2. J. s. koji je za Rimljane bio jedan od najtežih poslije punskih {gravissimum omnium externorum bellorum post Punka Suet. dd. Quin etiam tantus hujus belli metus fuit. Pogl. Tib. kada je on bio namjesnik Dalmacije (224—226). Caesaris Augusti animum quateret atque terreret Veil.έριος ΜεασαλΙνος ό τότε και της Αελματίας και της Παννονίας αρχών αυτός τε συν εκείνψ εστάλη και τό πο λ ύ τοϋ στρατού σ υ νεξήγαγε . 3—4. završen rat u Panoniji {Bellum Pannonicum). 2—3. pa se povukao Breucima u Panoniju odakle su oba Batona nasta60 Dio LIV. ut stabilem ilium. 1. Raitinon Dio LVI. . . . 303. 11. c. Augustus. u onaj dio Dalmacije u kojem je bio legat upravo Vellejev brat Magius Celer {In qua regione. 67 Splonum CIL III 1322. U meduvremenu je došlo i do neodlučne bitke kod Volcejskih moevara {pros tois Oulkaiois helesi. Ennod. η. Uskoro je Germaniku pošlo za rukom da zauzme tvrdi Splaünon. borbe su prenesene tek u proljeće 9. B T. 1958. Zlatna u Daciji. 114. 421. 6). Pan nonia. trucidati negotiatores. 8. 4. u zemljs Desitijata i Pirusta i drugih manjih plemena. nisu odoljeli. kasnijeg vode ustanka.1: „Cezar (tj. III. 9. g. koji je najprije pobijedio Mezeje u zapadnoj Bosni. Aur. Porazom na rijeci Bathinus 3. col. και Ούα/. 546. U isto su vrijeme i Rimljani pod Tiberijevim zapovjedništvom pljačkali i palili breučku zemlju (Dio LV. bio je. II 112. Bojanovski. 24. —iRaetinium CIL XIII 7023. 30). I. kojem su prišli i Delmati. Vinicium consulem. signât memoria. RE XXI. bonis. usp. Rat se nastavio samo u provinciji Dalmaciji. i početkom 3. caesus . Te je godine. Seretion. odnosno Gornje Panonije (226—228). Zahlbach in Rheinhessen. 110. Dio LV. et firmatum tantorum bellorum experientia. Iz Vellejeva se opisa vidi da je Tiberije u ljeto 9. 6 1 C. II. ali kada je Tiberije po drugi put krenuo u rat protiv Kelta . Mommsen R.1). e. 68 Veil. VII. n. 115. II. Opsade Sirmija i Salone nisu Ilirima donijele većih uspjeha i prednosti u ratu. D. a zatim i susjednu utvrdu Raitinon (LVI 11. Vol. 16). Veil. 7. 66 apudflumen nomine Bathinum Veil. Gardthausen. Usp A. August je protiv Ilira i Panona poslao i drugu vojsku pod zapovjedništvom nećaka Germanika. 4). Magio Celere Velleiano. Golubić kod Bihaća (v. nego se na poticaj nekog Batona Desitijatskog malo njih pobunilo te porazilo Rimljane koji su na njih krenuli. nešto prije Tiberija E. 96. ο tome svjedo če izjave samog Tiberija i njegova oca (tj. Tiberije) je svoje misli i oružje okrenuo prema drugom opasnom ratu. diet. συνήλΆόν τε επί τούτω και την ηλικίαν σφών άν&οΰσαν ε'ιαοί. Seretion Dio LVI. Usp.εν αύτω 'Ρωιιαίονς ώομησαν. (col.). Splaûnon Dio LVI. detaljnije nas izvještava Dion Kasije: „Dalmati su se osjećali potlačeni zbog danka koji su davali. kako navodi Dio. August a) i pofvrđ uj e sj ećanje na velike darove koje mu je Cezar darovao u vrijeme svog trijumfa". II. panonsko pleme. pa je u Italiji zavladao silan strah od provala Ilira i Panona {cum universa Pannonia. g. najvjerojatnije današnja rijeka Bosna. 1982. Statio Ad labores pontis Ulcae i 64. koji js. Caes. 1975. a njima (tj. quibus triumphans eurn Caesar [sc. pobijeni trgovci i veéi broj vojnika (opressi cives Romani. 12. g. B. 193—199. Pinterović.3. onom u Dalmaciji. očito. 66 te odmah zatim i predaja Batona Breučkog. Nakon njih su se pobunili i Breuci. et amplissimorum donorum [honorum. 62 Napadnuti su rimski građani. . et adulta viribus Dalmatia. negdje u dolini Bosne ili Vrbasa. na što su im se pridružili i ostali. Mursa. koji je i sam kao visi oficir učestvovao u ovom ratu. 1. . . 1) sve ilirska utvrđenja {castella i oppidd) negdje oko Une u zapadnoj Bosni. ali do mira ipak nije došlo jer su Rimljani tražili potpunu predaju ilirske vojske. αλλ' ενάγοντος α υ τ ο ύ ς ό τ ι μ ά λ ι σ τ α Β ά τ ω ν ό ς τί ν ο ς Α η σ ι δ ι ά τ ο ν τ ό μ ε ν π ρ ώ τ ο ν ο λ ί γ ο ι τι ν έ ς έ ν ε ω τ έ ρ ι σ α ν κ α ι τ ο υ ς 'Ρωμαίους επελ &όντας σψίσιν εσψηλαν. 14. καί μετά τοντ ο και Βρενκοι ΙΊαννονικ όν ε&ν ο ς Βάτ ωνα και αυτοί ετεοον προστ ησ άμ ε νοι . ed. Tiberius) donavit. ο borbama u unutrašnjosti Uirika. 2 i 3). Zippel 1877. e. (CIL I 2 p. 3 Ouolkaiois hélesi (Palača?). II. 32. kome su Rimljani za nagradu predali vlast nad Breucima. II. 41 paludem Hiulcam (Ulcam?). Questiones . J. 173. kako izgleda bio prvi poznati nam podnamjesnik u Bosni. Baloie — rimski municipij u Šipovu na Plivi. Nato je Baton Desitijatski uhvatio svoga breučkog imenjaka. te sami izabrali za vođu drugog Batona Breučkog i krenuli na Sirmij i na Rimljane u njemu . II. quae plurïmum ab imperatore aberant. 265 — negdje na putu od Siska do dinarskog razvoda. LV 32. Rijeka Bathinus kao paleografs ki. ali pod njihovom zaštitom. 11. 1974. 110—116. ούκέτι διεμέλλησαν. a neposredni mu je povod bilo skupljanje danka i novačenje mladih ljudi u rimsku vojsku za rat protiv Kslta u Galiji. v. G. Ovaj Velejev podatak indicira da su već tada i u unutrašnjosii Ilirika bile razmještene neke posade (vexilla). Splonum (negdje u Lici?) (Dio LVI. 4—6. TIR L 34 Budapest. Melber. d. Iz ovih Dionovih podataka proizlazi da je početak ustanka. Epit.63 Pobuna je. I. Pašalić. VI 2 Ad labores pontis Ulcae (Bobota?). Hiulca palus. g. quali adjutore legatoque fratre meo. sam Tiberije i njegov otac] ejus praedicationem testatum est. magnus vexillarium numerus ad internecionem in ea regione. Breuci i druga plemena. ipsius patrisque [tj. VI. Oros.). kakva je ova pokrajina bila u njegovo doba krajem 2. Viet. 171. M Iduće.

I. 9. U zemlji su kao posada ostale dvije legije. s kojim su se Rimljani. 3).74Baton je bio zatočen u Italiji. 1974. Osim desitijatskog kaštela Heduma. u području između Mitrovice (Sirmium) i Siska (Siscia). a on se povratio Tiberiju. 30. i protiv volje svojih muževa. Nakon što je osvojio tvrđavu (frourion) Ardubu. i sprovedena do 10. sed praecipue angustiis saltuum paene inexpugnabiles. Dosad nije pronaden ili kao takav identificiran (osim nešto novčića) nijedan značajniji arheološki nalaz iz tih borbi u Bosni. radi lakšeg nadzora stanovnisitva i lakše uprave i izgradnje nove vlasti. 50. Mezijski vojni zapovjednici (legati pro praetore exercitus) dugo su ostali pod komandom namjesnika Makedonije. Bojanovski. do odlaska legija iz Dalmacije na dunavski limes (oko 70. Der Aufstand der pannonisch-dalmatinischen Völker und die Frage der Zwei teilung Illyricums. 52 53 . r e f er a i o d r ž a n n a s a v j et o v a n j u ar b ^ o l o g a Bosne i Hercegovine 1986. gdje je uskoro i umro. iz kojeg se junački branio. godine. koji su se ovamo sklonili. E. Visoko 1984. 4 7 — 5 0 . n. immunesque adhuc clade belli II. kaže Dio „bile voljne da se bore za slobodu pretpostavljajući ropstvu i samu smrt. dd. koji je Tiberije teškom mukom zauzeo na juris (Dio LVI 12—14). stereotypa C. u bilj. a XI u Burnumu. III 142.4: Quippe Perustae ac Desitiates Delmatae. H. 78 T. U stvari. ali je. gdje je Germanik i ratovao. u Muću. u Tuzli (u štampi). e. Rimljani izgradili vojničku cestu. a također i s ostalim vojnim uporištima u Dalmaciji i Panoniji. usp. pa i sam Tiberije. Imamović. ali ostaju i druge mogućnosti. te se pua plijena (praedaque onustus) probio do Tiberija. g. ali nam pravi domašaj i opseg ratovanja nije poznat. Zenica 1973. Rimljani su.70 Nakon ovih poraza u Bosni Baton se sklonio s jakom posadom u čvrstu delmatsku utvrdu Andetrium (Plin. Odatle. navodno mu je odgovorio: „Krivica je na vama.69 Na taj je način bio slomljen otpor Desitijata i Pirusta u njihovim zemljama. 1975. n. XIV. nije mogao nagovoriti i svoje suborce na mirnu predaju. 15. bilj. dakle negdje *i sjevernoj Dalmaciji ili zapadnoj Bosni. B o j a n o v s k i . dok su žene pograbile djecu i neke se s njima bacile u plamen. Uz bjegunce su pristale i žene domaćih. non iam ductu. 3—5). ingeniorum ferocia. valjalo tražiti negdje bliže Andetriju. bilj. cum paene funditus eversi forent. Tako je došlo do žestoka sukoba u kojem su razbijeni došljaci uzmakli. dok je Postumije dokrajčio osvajanje zemlje" (LVI. bio podijeljen u dvije provincije. g. do kojeg su 19/20. 1958 (v. 1 9 7 0 . 12. a djelomično i pobjegli. Vjerojatno je u ovoj epizodi rata bio zauzet i desitijatski kastei Hedum (Hedum castellum Daesitiatium CIL III 3201 = 10159). 14 daje živopisan opis bitke za Andetrium (Mue). Kada. Represivne su mjere bile tako temeljite da se pokoreni Iliri i Panoni vise nikad nisu bunili. Tiberiju ponudio mir. u Bosni 74 E. 7 1 Dio LVI. Muzej grada Zenice. Smatra se da je ta podjela izvršena još u toku rata 8. godine. 4). Sve češće se pomišlja na Brezu kod Sarajeva. 6 i 7. non deglubere (Suet. Tauchnitiana. A. Dio LVI. Radovi sa simpozijuma „Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura". mira etiam pugnandi scientia. e. u Pogl. udaljio se iz opsjednutog Andetrija. god. posvadili su se s domaćima.u ova područja upao i njegov general Lepid. iznad rijeke Bosne. danas kod Gornjeg Muća u zaleđu Splita.77 Tada je Ilirik. 72 Usp. te tako legijske logore u Tiluriju (Gardun kod Trilja) i Burnumu (Ivoševci na Krki) povezali sa Salonom kao metropolom Dalmacije. jer na njemu nisu nađeni nikakvi tragovi prethistorijskog naselja. ο kojem u nastavku govorimo kao ο prefekturalnoj upravi. Osnovni izvještaj ο iskopavanju srednjovjekovne utvrde Vranduk 1963. koji su željeli mir. A. koji je Rimljane koštao mnogo žrtava u ljudstvu. jako utvrdeno. Castellum Hedum je jedino mjesto u zemlji Desitijata koje se spominje u ranim antičkim vrelima. osim manjeg dijela utvrđenja". jer u starim izvorima nema sistematskih podataka. bilj. Ostalu literaturu v. Tako je — po Dionu — završio ovaj drugi rat s Ilirima. Ο torn još uvijek nerazjašnjenom problemu. što je vjerojatnije. Vidi Dodatak III. Lipsiae 1931). mnogo je naroda odvedeno i u ropstvo. 73 B. rimska uprava uglavnom oslanjala na vojnu silu. navodno. n. i Tiberijeva uzrečica: Boni pastoris esse tondere pecus (oves). po kojem je ovaj teški trogodišnji rat (po Veleju maximum bellum) i nazvan Batonov rat (Bellum Batonianum). 76 I. predao se Tiberiju na vjeru. e. 459—466. 16. sed manibus atquae armis ipsius Caesaris turn demum pacati sunt. Tako je cijeli Ilirik od mora do Dunava došao pod rimsku vlast. izgrađeno je pet važnih komunikacija)76. Bojanovski. I. Da li je Arduba današnji Vranduk u Bosni?. utvrda što su ih Rimljani čvrsto držali tokom cijelog rata. Pouzdano se zna da su borbe vođene s obje strane Save. Adriatica. III. C.73 Ardubu bi. 66). da bi spriječili sva moguća iznenađenja. Čak nije identificiran nijedan objekt (lokalitet) oko kojeg su vođene borbe. 75 I . zemlju povezali cestama (do 20. VII na Gardunu. Raunig. Mocsy. Na g y. a druge u rijeku. kada ga je ovaj upitao zašto su se njegovi Iliri pobunili i tako dugo ratovali.72 U nauci se smatralo da se Arduba nalazila na Vranduku. te nekoliko kohorti u logorima na Humcu. 7 7 Prvi pouzdan podatak ο okupaciji Mezije daje Dio LV. i 1984. 2). 419. raseljavanjem stanovništva i masovnim odvođenjem omladine u pomoćne čete izvan zemlje (samo je od Breuka formirano osam augzilijarnih kohorti)75. 14—15. priča Dion Kasije. Bjegunci iz Andetrija. G e s e l l s c h a f t u n d R o m a n i s a t i o n i n d e r r ö m i s ch e n P r o v i n z M o e s i a S u p e r i o r . Germaniku se dobrovoljno predala i njena okolina. e. e. 337—347. 1). ali je već od početka sarađivala i s predstavnicima domaće aristokracije. 115. I. pak. 182. Pašalić. (Ed. (nav. Dalmaciju i Panoniju.4. 70 Za kastei Hedum (?) i njegovu lokaciju v. a u vezi je s aktivnošcu Cecine Severa 6. g. 115. n. g. U uskim dolinama i medu brdima rimska je vojska naišla na vrlo vještog i junačkog neprijatelja. d. Takvu pretpostavku (Vranduk bi položajem donekle odgovarao Dionovu opisu Ardube) nisu potvrdila najnovija istraživanja vrandučkog grada. iz kojeg su bjegunci stigli u Ardubu. Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu. Tib. 58. a oplakivala ga je jedna brza rijeka. i plemena koja dotad nisu osjetila nikakve gubitke niti upoznala nevolje rata (per génies intégras. zahvaljujući neslozi među braniteljima. Zagreb 1970. 1974. g. 16. „Mjesto je bilo.71 Posljednja epizoda rata odigrala se u ilirskoj utvrdi Ardubi (Ardouba Dio LVI 15.78 U prvo se vrijeme. i to — kako piše Velej — kroz oblasti. vi ste vašim stadima za čuvare slali vukove a ne pse ili pastire" (Dio LVI. n. Prijevod ovog pasusa v. koju je osvojio Germanik. Doboju i drugdje. es Veil. Sarajevo 1978. Visoko i okolina kroz historiju. Rimljani su osvojenu zemlju paciflcirali vrlo strogim mjerama. koje su. 1—220. situ locorum ac montium. Nešto je nejasnija situacija u jugoistočnom Iliriku i u današnjoj Srbiji. 3) . 4. g. Bojanovski. Rat je s promjenljivom srećom potrajao pune tri godine. A. bilo je to vrijeme konsolidacije i početaka romanizacije. Baton Desitijatski. 69). 32). kasnijoj provinciji Gornjoj Meziji (Moesia Superior). opkoljen od daleko premoćnijeg neprijatelja. 453—469. O c t o c o c h o r t e s B r e u c o r u m . a još vise u noveu (LVI.). Jagenteufel. morali boriti čak golim rukama. možda negdje u području Diciona ili Mezeja.

Odatle se POvlJala 7 9 Autor ovog rada je u području Visokog koje je pripadalo teritoriju Desitijata pokušao odrediti položaje iz ovog doba. 1937. u kojima su Iliri pred rimskim sudom iznosili razne domaće sporove: sjeverni konvent sa središtem u Šcardoni (Skradin). A. st. poka2at će buduća istraživanja. Fluss. III 145). M. e. e. 1938. na zapad do Lješa (Lissos). 35. Koliko je u tome uspio. Čini se da je tada. v. M. Britvić našao i nove ulomke. e. Abramić. g. Glas SKA 160. Split 1984. je postala rimska provincija još 148. N. (Illyricum). bio okupiran i smiren. Mezeji i druga (manja) plemena (conventus Salonitanus). Cf. N. Katalog izložbe. M.1 Još uvijek je u nauci sporan i tok zajedničke dalmatinsko-panonske granice. 2004. g. ΛΛ. 13. VV 1 2 Ο sjevernoj granici Dalmacije. RE 1 A. Cf. konkretnije se govon u pogi. u kojem su živjeli Delmati. 69. Usp. 227—245 531—599 = WM BH. Ilirik bio podijeljen u tri sudbena konventa (conventus iuridicus). 54—58. 300—304. B. Mommsen CIL III p. 356 i XVI. što su ga u to vrijeme držali Rimljani. 180 ss.. usque ad Scardum montem. e.1. st. koja se dovodi u vezu s Tiberijevim panonskim ratom 12. zbog još uvijek nesigurne situacije u Iliriku. podignut u znak pobjede nad Delmatima i njihovim srodmcima. na Moesia Superior i Moesia Inferior). Gardunski tropej. . — Ο diobi Ilirika 27. g. 279. str. Vulić. g. g. Dicioni. 1445. Plin.3 No. st. Spomen-reljef prikazuje zarobljene Ilire. g. i on samo djelomično sačuvan. To je ujedno i markantna prirodna linija koja čini razvođe između jadranskog i crnomorskog sliva. Cambi. zz s. ali se kao gruba. br. 1752. Dalmaciji je pripadao i dio historijske Srbije sa svim desnim pritocima Drine. GZM X. si. To je čuveni tropaeum. te na Panoniju (Pannonia).) i Trakije. 1474. g. ne sve što je dotad na istočnoj obali Jadrana osvojeno (Strab. Usp. te južni u Naroni (conventus Naronitanus). 1898. inv. . Iako su se u ovom trogodišnjem ratu vodile teške borbe. Zagreb 1968. e. dakle do Šar-planine. 142: Narona colonia terti conventus . usp. RE II A. L. ni rimsko ni ilirsko. s brojnim plemenima u Bosni istočno ocl doline Vrbasa i u cijeloj Hercegovini. 1934. CIL III pp. Časopis za zgodovino in narodopisje. odnosnojužne Panonije. rad nav. RE Suppl. e. Dalmaciju (Dalmatia). Varro LXXX Vllll civiiates 54 eo ventilasse auctor est. srednji u Saloni. 3 = Don Frane Bulić. VI. 1900. cijeli Ilirik je bio podijeljen na dvije sampjïtâlne provincije. II 61. senatu je pripao južni dio Ilirika. 14. Th. 129 s?. 58—68.) u svojstvu vrhovnog za1 Ptol. koji je bio podignut u slavu rimskog pobjedničkog oružja. Betz. XVI 3). g.79 Jedini spomen-znak. August je uskoro (11. koja je pokrivala područje od Dunava na sjeveru pa do granica Makedonije (M. AEM XIII. n. III 139—144). . si. Mommsen. Kada je kasnije (46. st. od sjevernih padina Dinarida do Dunava na sjeveru i sjeveroistoku. dosad nije otkriveno nijedno groblje. III. . 55 . D 129. A. bio je pronađen na Gardunu 1885. V ulic. 258 (prirodna gramca). Bojanovski.) bila formirana i provincija Mezija (podijeljena 86. 32. kao i čuvena Gemma Augustea. u bilj. 80 Ulomak tropeja je pronađen u logoru LEG VII na Gardunu (Trilj). ili nešto malo prije (uskoro nakon relativno uspjesnog Oktavijanova pohoda na Ilire). III 147). e. i Ptol. Crnoj Gori i dijelu Albanije (Plin. 1: Moesia Superior finitur ab occidente Dalmatia ad earn quam diximus hneam quae ducitur a Savi fluvii ostio. U meduvremenu je J. Domaszewski.i Hercegovini nijedan nije ni tradiran. CIL III Suppl. Municipium Malvesiatium. Plin. Jelić. N. Najstariji kartografski spomenik o rimskoj pokrajim Ualmaciji. 3. III. kojem su pripadali Japodi i 14 liburnskih civitates (conventus Scardonitanus). ι 3 Th.2 Prilikom diobe provincija 27. Cf. ARR. Dionova Dalmacija (LUI 12). dakle. Vin. Vil. 77—92. Split 1984. linija mogu smatrati sjeverne padine dinarskih planina (Plin. a nalazi se u Arheološkom muzeju u Splitu. preliminarna. od Rase u Istri pa do Lješa u Albaniji (Lissus oppidum civium Romanorum ab Epidauro C p. st. n. Ο predstavama Ilira na antiknim spomenicima. 1.80 VOJNA OKUPACIJA I ORGANIZACIJA ILIRIKA a) Organizacija provincija Dalmacije i Panonije Kada je 9.. p. Sana. d.

Dalmatia. Jedna od najjačih spona bio je kult cara Augusta i božice Rome (ara Augusti provinciae Delmatiae). Pannonia. 363. La provincia Romana délia Pannonia Superior. Bulić. I Bojanovski. Salonae. . Za Liburniju v. Seeck. 107. i pored fragmentarnih natpisa. Rhizinium). M. Jagenteufel. M. qui postea Caesar est factus. 9 Th. Novak. D. Untersuchungen. Metlensium. éd. Smatra se da je u 1. η.) posebno istakli Tiberijev namjesnik Publije Kornelije Dolabela (P. dign. g. 7 Već od početka okupacije Rimljani su nastojali da zemlju povežu s Rimom i Italijom ne samo vojnom okupacijom nego i duhovnim vezama. Dalmatia. Zadar 1980.. Medini. Die Statthalter des ungeteilten P. V. Diadora. n. IV 6. Maškin. CIL III 8707. 25. Jagenteufel. graditelj cesta i upravnog sistema (14. 547. 1965. Iscrizione di un nuovo luogotenente délia Dalmazia romana Apollonius Fobeadius. p. I. g. 1940. 151—154. koji su od doba Marka Aurelija vodili i rudarske poslove Panonije.6: (Carus) statuerat denique Constantium. t. Carski kult je njegovao posebni kolegij (collegium Seviri Augustales ili. 1. n.406. Laterc. Narona. occ. Caes. Ill 139). Guverneri Dalmacije od Augusta do Dioklecijana. I sve što je u toku svoje vladavine (umro je 14. D. imp. izgradnja komunikacija. Činovnika centralne uprave bilo je i po provincijalnim gradovima. i M. . Miljokaz iz Stjepankrsta kod Stoca (CIL III 13305). n. Aurelius Tiberianus v. Rad JAZU 31. Novak Rad JAZU. Obod kod Cavtata)5. 26d. st. col. G. Del. Mogorjelo — rimsko Turres. 61. 1—49. Statthalter der Provinz Dalmatien. cur(ator) Arbensium. Veron. Cf. Jagenteufel. 471—474. 156—158. praes. među njima financijski prokuratori (procuratores) viteškog staleža (vir egregius). X 1984 (u štampi). a je u to doba imala svoju Ara Augusti Liburniae u Skardoni (CIL III 2810 = 9879.) zauzeo na istočnoj obali Jadrana. 68. i druge prokuratele. Antiquitas I 2. η.). Saria. — Za nazive ïïlyricum superius = Dalmatia i ïïlyricum inferius = Pannonia. Pompeius. Zbog slicnih razloga i lakše uprave Dioklecijan je od Dalmacije odvojio jugo" istočru dio (Crna Gora i dip Albaiîije) i pod upravom posebnog praesesa formirao noW^rovîhciju nazvanu. Sergejevski. Bonn 1956. Ad CIL III 1741 (u štampi). GZM LU. Usp. 2870).12 Kada su Dalmaciju napustile legije (oko 70. 38. te u vojničkom pogledu stavljena pod nadzor zapovjednika granice (dux militis). sve je priključio provinciji Iliriku (Jllyricum . određivanje međa između plemenskih teritorija zbog sukoba oko šuma. n. 6 A. 62. E. g. diobu Ilirika datira u 10. D. što potvrđuju pisani i epigrafski izvori. Rendić. η. 3—11. Ljubić. RE. i bilj. 86. XVII—XVIII. Wilkes. Mocsy. Praevalitana (Praevaiis a. odmah nakon bitke na rijeci Bat{h)inus. 20—22.. koji su bili 8 G. 7. Del. g. 583. Dalmatien. Aenona. Pompeius Silvanus . koji je nastavio Dolabelino djelo na uređenju granica između plemenskih teritorija. 128. pro pr. ili vrlo slabo poznati (anonimni). VAHD. 381. 1885. 119 Narona)9 itd.povjednika vojske od senata preuzeo cijeli Ilirik u zamjenu za Kipar i Narbonsku Galiju. daim. Anon(ymus) Vales(ianus). 3. carskog legata je zamijenio civilni guverner pokrajine praeses iz viteškog staleža (vir perfectissimus Not. 1 1 Praevalitana: Not. 1909. jo5 dugo. Betz. Coh. 249. Ovom se praesesu pripisuje i apokrifni natpis (međaš inter Salviatas et Stridonenses CIL III 9860). Usp. e. naprosto. AEM. Wilkes. 80. Vidi Α. CIL III 1741. 123. dok je Dalmacija bila pnključena dijecezi Panonija.. J. Divi Augusti et Ti. koje su bile mirne provincije (Dio LIII 12). detaširane iz legija na Dunavu. I Libur4 Panonija se od 8. col. nn. N. 62. Salonae). legati su za održavanje javnog reda i sigurnosti imali na raspolaganju konzularne beneficijare (beneficiarii consularis). Za to se vrijeme izmijenilo preko pedeset carskih legata. 20). a kasnije Ïïlyricum occidentale. Festgabe H. A. kod O. 1875. Usp. ι S. generatim Plin. Vetters. 5 I. Znanstveni skup u Dubrovniku 1—4. Do razdvajanja civilne od vojničke vlasti došlo je (samo) u provincijama koje su bile ugrožene. među kojima su se svojom aktivnošću (organizacija uprave. Istorija starog Rima. II 114. g. J. 224—225).6 U provinciji Dalmaciji stacionirane su dvije legije i vise kohorti. Alföldy. . g. Garašanin. I 7) i CIL III 8716a = F. W. imao je uz bok officium. koji je bio Inspektor za financije.. G.10 Ονο je ujedno i posljednji poznati (i identificirani) namjesnik Dalmacije iz doba principata. Rimski natpisi novi i revidirani. J. Ad CIL 1741 (Obod kod Cavtata). pa do cezara Gaja Flavija Valerija Konstancija (281—283/4. in einer neugefundenen salonitanischer Bauinschrift. 39. srebra i željeza (također viteškog reda).1. n. 157. kasnijeg cara (293—305). sjedište službenog provincijalnog kulta bilo u Epidauru. ujedno vojni i civilni namjesnici. Festgabe H. Brojni su legati ostali nepoznati. Miočević. br. Α. praes. Između 281. 412) sa središtem u Skodri. Bull. VIII. A. g. 239. 140. Betz. origo Const. . ali i u nekim (susjednim) municipijama (Senia. Bojanovski. 199. Vetters. 1—68. pa je u obrambenom pogledu Dalmacija tada bila priključena Panonijama i Noriku — limes Jllyricianus. 1087. p. Kornemann. A. I. Pripadala je dijecezi Mezije. Caesaris Augusti. 1 0 SHA Carus 17. Ulpius Gellianus eq. 111. . Quaestiones Epidauritanae Rad JAZU. e. I Bojanovski. 97—108. min. e. (M. 9. Salona. Flavije Valerije je po rođenju potjecao iz Ilirika (Aur. prov. Dalmacijom su kao guverneri upravljali carski legati konzularnog ranga (legatus Augusti pro praetorè). 151—154.). knj. kasniji car Constantius Chlorus. Seviri ili Augustales) iz redova uglednih i bogatih oslobodenika (liberti) ili njihovih potomaka.). GZM (A). Zagreb 1965. Wilkes. Cornelius Dolabella leg. 78. dign. aign. VI Voluntariorum: nota epigraphica. 583). IX. J. 105.11 Carski légat. ' Za legije: A. N. a drugi oko 280. J. g. F. 142. dd. 1958. usp. XX 1897. 23. Bull. Chron. Mommsen. (Aurelius Marcianus v. 1). R. Alföldy. g. VIII. RE XXII Suppl. Ova se promjena dogodila u Aurelijanovo vrijeme zbog ugroženosti Dalmacije od provala iz barbarikuma. e. Roma 1955. Pannonia. g. Legije su Dalmaciju napustile do 70. 1958. Mocsy. n. e. 6 di RE XII. 26). 1967. p. na ovom je položaju bio i C. Do te je podjele došlo radi lakšeg vođenja rata protiv Delmata i njihovih saveznika koji se nastavio u područjima južno od dinarskih Alpa {Alpes Delmaticae Plin.4 Od 9. dd. 259—296. A. tunc autem praesidatum Dalmatiae administrabat . g. i 283/4. Untersuchungen . Uzima se da je osnivanje provincija Dalmacije i Panonije. e. u kojoj su bili poraženi Breuci sa svojim panonskim saveznicima. G. dalm. dign. J. Alföldy. 4). XI 240. smatra samostalnom provincijom: E. Kolegij sévira je kroz rano Carstvo potvrđen u svim primorskim kolonijama. Vict. do 20. kao i kasnije praeses. Beograd 1951. Rendić-Miočević. B. 1959. odnosno radi lakšeg nadzora pokorenog neprijatelja i lakše organizacije uprave (Veil. n. (Th. javna sigurnost. ·. 1958. koja je od početka bila metropola Dalmacije. Splonistarum Maluesatium (GZM 1940. Vidi Dodatak I. Albion oros Strab. Bulić. 547. Rendić-Miočević. 729d. or. 1236. st. T. u kojem su glavnu ulogu imali vojni i civilni službenici. RE. 1958. Wien 1985. CIL III 1805 p. pa prokuratori rudnika zlata. Mommsen. kako smo već ukazali. Vulić. NS XXIV. 38. 1985. st. or. 1962. 589. Za pomoćne jedinice (auxilià): G. J. e. und Oberpannononiens. G. Reidinger. Provincia Lifeurnia. Pavan. = Not. Flavius Valerius Constantius. i Lucije Volusije Saturnin (34—40?). 442—459. Iader. 56 57 . koji je također residirao u Saloni.8 U drugoj polovici 3. 137. Appendix IX.. prov.Not. Appendix II. 339. Slari naziv ïïlyricum održao se za obje provincije. η. a pojedine kohorte su ostale i do početka 3. Römische Staatsrecht 11. g. Dalmatia. 253. 2 D. Usp. kao i M. Ο Seeck p. 241—275. D.. Epidaurum. Prvi je praeses poznat oko 277. Jagenteufel. 5. p. 6—60. 1 do 47. Tako na gradove prelazi ubiranje svih poreza. osnovani od Nerve (curator ret publicae). a da je kasnije preneseno u Dokleju. 2328. 205. Dalma tien. provedeno (još) 8. sve do Flavijevaca (v. voda i ispaša itd. col. Gradski kuraton su financijski službenici za nadzor nad gradskom privredom. 414. e. Ritterling. . kao što je M. a pomalo i augzilijarne jedinice. Sarajevo 1969.

g. Promona (Tepljuh): . X I X 1 1 . mj. col. Berlin 1938.) slabije poznati. Mocsy. u kojoj je garnizonirala samo jedna legija s brojnim pomoćnim jedinicama na limesu. Pannonia. Ritterling. (Veil. među kojima je bilo i članova carske kuće. Mocsy. pon{tifici) max(imo) trib(unicia) potes(ate) / . g. A u r . na desnoj obali Dunava.. 5. 589. Reidinger. Njihove su stanice Dile razmještene uzduž putova i na važnijim raskrsnicama. I. Vidi i B. 1908. . Die Statthalter. g. R. Verzeichnis der röm. i iz viteškog reda {agentes vices praesidis). g. i 420. Wilkes. Donju Panoniju — u Pannonia Valeria. 22 L a t e r c u l u s V e r c n e n s i s .13 Ranom vremenu pripada i značajna ličnost Q. W. 1 7 Usp. prilikom reorganizacije Carstva (poslije 293.5: M. Pan n onia. 591—593. ili su nadzirale sigurnost -udničkih (pa i drugih) postrojenja (v. Veil. col. B u d a p e s t 1 9 6 4 . jedan od Augustonh vojskovoda u ilirskom ustanku 6—9. J. Usp. i Sextus Aurelius Victor Afer. Die Statthalter. 595 (Concilium provinciae). Aelius Caesar (136—137). Bleso (!) leg(ato) pro pr(aetore). jer ni kovnica u Sirmiumu vise nije radila. col. Aelius Hadrianus). Berlin 1924—1926. von Augustus bis Gallienus. p. 99. kao što je L. poneke enklave ostale u rukama Rimljana. g. 2 7 1 . A. 1. Pannonia. Vise se nisu isplaćivale ni place vojnicima i državnim službenicima. danas O-Buda). Aemilius Lepidus (8. Istome se pripisuju i „Epitome de Caesaribus" ο životu i običajima careva. e. Alföldy. XX. iz koje se vidi da je Valerius Dalmatius za svoje zasluge dobio i statuu (kip). datira između 390. I. 617—624. Internationalen Kongresses für griech. . col. 1958. Mocsy. 1 4 W. koji je istovremeno bio na čelu utriusque Pannoniae (CIL III 10336). T h o m a s . n. 1955. Bojanovski. 449. za kojeg se smatra da je neko /rijeme (12—14. Mocsy. Ert. iz Akvileje na istok. Savarija je ostala i dalje centar kulta za Gornju. I. dok je concilium Donje Panonije prenesen u Gorsium ili u Aquincum. D. otkopana u ruševinama jedne villae rusticae južno od Mohača na sjevernoj obali Drave. propala rimska vlast na Dunavu i u dunavskim provincijama. Arch. sjeverno od Drave. 1 8 7 6 . Mo csy. U Donjoj Panoniji {Pannonia Inferior). n.21 Dioklecijan je. .17 Prvi namjesnik Donje Panonije bio je 107. Pannonia. 4 ss. 593. Arch. Dobo. 1 9 Α. i F. Berlin 1957. A. Ért. jer je obrana prešla na zapovjednike limesa {dux militis). e. II 114. i Pannonia Secunda. n. Jedan takav oltar potječe iz Cibala (CIL III 14083). Gnomon XXIX. Pannonia. XLI. g. Savia i Secunda ustupljene Istočnom Carstvu.16 Metropola Gornje Panonije bio je Karnuntum na Dunavu. Mocsy.). n. M a r c . Gornja Panonija sa svoje tri legije (kasnije dvije) i dalje je za legate imala konzulare. 99. Dislokationen der Auxiliarformationen. g. Wagner. a dalje sjekla Slavoniju linijom Donji Miholjac—Motajica—Vlašić (Ptol. Pavan. 1 6 E. Mursa. Caes. 5 é d. Na našem području nije bilo kasnijih promjena. 94. Kao consularis Secundae spominje se 361. Ostrogoti. g Jedan od posljednjih epigrafskih dokaza njihove prisutnosti jeste brončana tabla iz Beremenda. Cf. Pannonia. 26 A. •mn.) bio i namjesnikom Dalmacije. O . 1927. pisac historijskog djela „De Caesaribus". bilj. Usp. poput savremene žandarmerije. . N o t . Pan nonia. 1897. Rendić-Miočević. l). P. Zagreb 1944. 59 3. col. Reidinger. v. 6. Abschn. Budapest 1968. 591. Slično je uređenje bilo i u Panoniji. negdje izmedu 103. 1984.. g. bile su Prima. Praetorium fundi u Suvaji kod Bosmske Dubice. 340.). A. južno od Drave sa sjedištem u Sisku {Siscia). Epigraphik.22 U sastavu Secundae nalazio se i istočni dio Bosanske Posavine. 106. 1 7 0 . g. J. . u Budimpešti. kasniji car Publije Elije Hadrijan {P. Syme. D . d i g n . 624—626. i to svaku u dva dijela: Gornju Panoniju —■ u Pannonia Prima. Appendix Π. Pannonia. namjesnika20 preneseno (po Mocsyju privremeno) u Sirmium na Savi (Sremska je Mitrovica). Zbornik AD BiH. col. g. Augzilijarne jedinice: W. A. . 63. 1978. A. na osnovu natpisa CIL III 6407 = Bull. Vict. g. Der Untergang der Römerherrschaft in Pannonien. istočno od Blatnog jezera pa do Dunava. Verwaltung der römische Provinz Pannonien.25 Otprilike 427. g. 282 d. 1925. Mursa. 588. 515. 58 59 . godine. A. A. Poetoviju ili Carnuntumu.16 Granica između Gornje i Donje Panonije išla je od velikog dunavskog koljena. 2). Th. E. I 16. 20 A. AEM. Alani.19 Nakon Dioklecijanove podjele panonskih provincija. a uskoro i Huni i Istočni Goti na putu za Italiju (405. Die Statthalter. st. und lat.). Wien 1964. 41. M ocs y. Jagenteufel.23 Posljednji posjet jednog rimskog cara Panonijama bilo je putovanje Teodozija 391. Usp. Reidinger. 407 ss.Problèmes de chronologie. II 114. 111 8b). U oba su grada nalažena ex vota što su ih podizali članovi kolegija sévira {Augustales). Dodatak II). Pannonia. S e e c k . II 15. 154—166. 4. . Alfius Maximus. Patin. V. M. Mocsy. col. sa sjedištem namjesnika i carskom palačom u Sirmiju. Donjoj Panoniji pripadala je i istočna polovica Bosanske Posavine. Pannonia. Mocs y. 66 i d . Za Teodozija je oko 396. e. Pannonia. e. Pannonia. istočno od ušća rijeke Arrabo. ali su nam namjesnici {legatus Augusti iro praetore) nepodijeljene Panonije od Augusta do Trajana (8—103/7. 281 ss. Rit terling. danas Râba. ali su uskoro i njih zauzeli Huni. vir nominis ac fortunae deorum proximus . Provinzen um 297. U Sir miju se najčeš ć e za drž av ao i car (v. col. što ju je namjesniku Valeriju Dalmaciju za njegove zasluge dala Provincia Lugdunensis Tertia prilikom njegovog odlaska iz Galije u domovinu.^aduženi za javni red i sigurnost. n. 32d. A. sjeverno od Drave. nakon puna četiri stoljeća. 3. 211—216.ls Rezidencija namjesnika i njegov officium bila je u Akvinkumu (Aquincum. . Pannonia. XLI. I Bojanovski. Mommsen. col.). n. Nakon Trajanove diobe Panonije. col. Mursa. Sisciji. Sarajevo 1983. prethodnik Dolabele (Tac. 561—588. Huni i dr. nedaleko od legijskog logora. g. 63—65. Još prije toga su kroz Panoniju prošli i Vandali prema zapadu (401.14 Ne zna se gdje je bila rezidencija namjesnika nepodijeljene Panonije — u Emoni. a poslije Galijena. t. 581. II 125. Tabla.26 Tako je. današnja istočna Slavonija sa Srijemom. Mocsy. i Blatnog jezera {Pelso lacusi) na Dravu kod Donjeg Miholjca. 40. Još uvijek su. Pinterović. Novak. obje Panonije podijelio u četiri manje provincije. I i 11. Pod udarcima barbarskih naroda (Goti. Povijest Hrvata. g. B . col. Listu je popunio A. D. Šišić. Među enklave južno od Drave i Save spada i veliko državno iman < . 24 A. D. Ritterling. A. 589. Pripadao joj je i sjeverozapadni dio Bosne (Bosanska Posavina). Prvim se smatra M. 1927. 577—582.10. Pinterović. Administrativno uredenje bilo je slično onome u Dalmaciji i Gornjoj Panoniji. i d. 1878. XX. Vandali. Sjedište službenog carskog kulta {concilium provinciae) bilo je od početka u Savariji {ara Augusti provinciae Pannoniae CIL III 10919). Prošlost Dalmacije. 5). i 107. Mocsy. Prvi legat Gornje Panonije {Pannonia Superior) bio je posljednji namjesnik nepodijeljene Panonije P. R ö m i s c h e V i l l e n i n P a n n o n ie n . A m . prestao kolati i rimski novae.) Rimljani su najveći dio Panonije napustili pred kraj 4. A. g. 588—593. Ges. . Mocsy. Bez većih graničnih promjena Dalmacija je dočekala i pad Zapadnog Rimskog 2arstva 476. classis. Lit. Jagenteufel. g. A. 1 5 W. Ο upravi usp. Dalmatia. col. 4 . 1 8 E. Iunius Blaesus (14. dalm. 98d. Do prve podjele Panonije došlo je u vrijeme Trajana. Mocsy.24 To je dovelo do sloma dunavskog limesa i pada provincije Valeria u ruke Hunima (406. sjedište 1 3 Veil. Ostalu liieraturi i pojedirte aie i kohorte v. pogl. sjeverno od Drave. legati su također bili konzulari pretorskog ranga. Mocsy. Dio LVII 4. nešto poslije 395. 286d i sl. U obzir dolazi pet osoba s kognomenom Blaesus. 25 I. G.). Lepidus . 582. Isti.letorium na Uni kod Bosanske Dubice. P i n t e rović. . Sehr. 2 1 A. i Pannonia Savia. 23 E . Cornelius Dolabella.). T . Acte des IV.

Flavius . pa i civilna. 2—7. . Ill 141—144). 176. Patsch. Dio XLIX 37 (za Segestiku). J. 338. Patsch se nije mogao odlučiti ο kakvom se prefektu radi. III 18. po čemu se ovo prelazno doba od okupacije pa do prenosa stvarne vlasti na domaće civitates i naziva prefekturalnom upravom.. 1900. 60 8. 113—139. Th. Alföldy. . D.3. 111. g. međutim. II 112. 3). 607 d. 58: umjesto [Melcd\m(anorum) predlaže [praef(ectus)] civitatium [Pirustaru\m. civiteta analiziramo navedene potvrde iz Privilice (danas vrelo bihaćkog vodovoda). si. praefectus civitatis Colapianorum (CIL III 14387) između 45. 4 i 62 d.)30. XI Cl. nepotrebno jer je u pitanju kasnije oštećenje natpisa).]ianorum . e. . F]Iavius. tanto denique exercitu. 1898. Vesp. GZM X 1898. WM BH. . i njegov rad u: Historia VI. frequentique équité regio (se. . koji se na arama iz Privilice javljaju već u Flavijevsko doba : 1. Historia. v. Svaka je vojna jedinica pokrivala svoj okupacioni teritorij. VII u Gardunu (Tilurium) na Cetini. XIV alis. Panoniji i Meziji još nema. quique ad eum vénérant. Takav je u Panoniji bio T. Suet. posebno 95—104. Vrbasu i Drini. 329. Izvori: Tac. 266. T. Mommsen CIL III p. c o l. Ako s aspekta. ili su ponekad prefekti bili postavljeni i prema potrebi. CIL V 3346 Verona.aL. quantus nullo umquam loco post bella fuerat civilia . Rendić-Miočević „Prin ceps municipi Riditarum" . II. Suet. Patsch. VII 1900.orum itd. na kojem je glavni autoritet i administrator bio vojni prefekt (praefectus. 1—4. VI. formalno je vraćena i priznata njihova unutarnja autonomija. Unt ers uch un gen . vidimo da je rimski građanin bio jedino T. Wilkes. Marcelli (centurionis) leg. VII. Bovianum Undecimanorum.. 2. 3). II 81.ARR II. . . 42. . 1899. Dravi i Dunavu itd. Wiesb ad en 19 5 7. VI. 3). 88—152. / 32 K. D. .34 U Vespazijanovo (i Trajanovo) vrijeme u obje su provincije funkciju vojnih prefekata preuzeli domaći ljudi — čini se — s civitetom. Pan n onia. . . 1899. Como 1982. pra[e]positus et p[rin]cep[s] Iapo[d]um (CIL III 14324). contractisque in una castra decem legionibus. Pannonia. 3. Liv. centurio. bilj. To bismo mogli proširiti i na Licinija 3 1 .A. 37. si. izgradnja limesa. Vojne su prefekte imale i panonske civitates. Maeze[iorum. Atti del convegno di Como-Ballagio 16—19 giugno 1979. XX XI 28. 3 6 Funkcija prepozita je u Dalmaciji zasad potvrđena samo kod Japoda na Uni Nije sasvim jasno da li je bila vezana za posjedovanje rimskog civiteta. 363 = WM BH. Dalmatien. V 4. n. i leg.. Isti.23 i Cass. Od jakih vojnih snaga koje su Rimljani prikupili u Iliriji i Panoniji (exercitus Illyricus) u vrijeme ustanka28. Dal matia. DesiNo biles Liv. col. 81. 6 = GZM X 1898. Rhoemetalces. bilj. Tada se javljaju prvi Flavii u Dalmaciji. leg. ad hoc magno voluntariorum numéro. 282 natpis datira: extremis fere annis Neronis. Bile su im povećane i kontribucije. 116. ripae Danuvii et civitatium Boiorum et Azaliorum (CIL IX 5363) najkasnije oko 61. ali su oni u Panoniji i dalje zadržali naziv praefecti. 82. 488. Bet ζ . III Alp[inor(um) .. nn. J. G. . cohortis I Noricorum. bila u rukama vojske. . G. 35 A. položaj autohto-nih župa se pogoršao što su morale ubuduće davati regrute za rimske augzilijarne jedinice (alae. Rendić-Miočević. Die Iapoden.4). n. praef.' b) Prefekturalna uprava (od Augusta do Vespazijana) Nakon početnih strogih mjera pacifikacije. II. str. 329. vojne vlasti su ubrzo stupile u kontakte s plemenskim predstavnicima. p. ali u ograničenijem broju). Usp. 155—159. col. Licinius Teuda. Alföldy. dok ih u Noriku. 288. Mocsy. . Flavius Proculus pr(inceps) et praef(ectus) Scord(iscorum). J. 1957. 36 C. bilj. 82. formiranja flotilja na Savi. G. u:La città antica corne fatto di cultura. 60 61 . ditanus. pr]aepo[situs] .. . T. 16. 177. što i sam ističe u natpisu (Br. dok se kod Japoda službeno nazivaju praepositi. Vespazijan je počeo s liberalnijim dijeljenjem civiteta i u unutrašnjosti zemlje (civitet su dijelili i Julijevci i Klaudijevci. Plin. Fig. nn. Usp. 105. (CIL III 15064). Dy nas tai Polyb. Alföldy. a kasnije i u zemlji. C. 1 . Flavijevci su uveli slobodnije političke odnose proširivši bazu nosioca vlasti i na dômace prvake. n. garnizonirale su tri legije. 179.32 Ovaj je natpis ujedno i jedina potvrda da se plemenska župa službeno nazivala civitas.. 6 1 2 .1. . . oduzet i dio plodnog zemljišta. Hist. X L V 2 6. Betz. imačitanje c(o)hor. kao baza za prijelaz s okupacije na municipalni upravni sistem. Dalmatia. Fig. et pluribus quam decem veteranorum milibus. To je bila samo jedna karika u lancu upravnih formi. K. isprva izvan provincije. U Panoniji. među kojima i velikog projekta municipalizacije i urbanizacije i izgradnje obiju provincija (otvaranje rudnika. kao pograničnoj pokrajini. . 3. koje su prema ilirskim provincijama vodile opreznu i suzdržanu politiku. K. predstojnici). (CIL III 15065). 27 tijata i Melkumana (?) u Neronovo doba. . WM BH. pr]aefec[tus civ]itati[s.). što ukazuje da su u stvari bile u pitanju uhodane forme što su ih Rimljani prakticirali u novoosvojenim područjima u prelaznoj fazi sve do uvođenja pune peregrinske autonomije. Pr incipes Li v. odnosno kada se „htjelo posebno revnog i poslušnog prepozita odlikovati naslovom prefekta". 33 A. 94 d. CIL IX 2564. s nekoliko ala i kohorta.33 U Panoniji se kao prefekti spominju Antonius Naso. . P a n n o n i a . Plemenima (civitates peregrinae. 7. 6 1 7 .. d. . 115—118. kao i rudišta. 28 Bo g atu literatu ru n avo di A . Hist. e. 16. VI.). . g. . . Zagreb 1962. n. 51. u Dalmaciji su ostale dvije legije. 1 : iunctis exercitibus quique sub Caesare fuerant. Situla 8. g. Untersuchungen. 2—7 = GZM VIII1896. XI u Ivoševcima (Burnum) na Krki. 34 A. 2 9 J. ARR. Mocsy. praef. Pannonia. si. 1899. Patsch. V eil . XLIV. GZM X. 5. Patsch. Cf. 5. . item Daesit]iatium. col.29 Na epigrafskom su materijalu vojni prefekti kod Japoda i Liburna potvrdeni još u toku delmatsko-panonskog ustanka (6—9. pos. 608. osnivanje kolonija u Sisciji i Sirmiju. 37. 1—4. Sva je vlast. Mo csy. praef. II 1 1 3 . septuaginta amplius cohortibus. praep(ositus) et pri[n(ceps)] Ia[p]odum (CIL III 14326. 30 . koji cita Licinus Teuda.35 Takvim prefektima u Dalmaciji odgovaraju praepositi (poglavari. III Alp[inor(um) . Vesp.. XLIV 31. i 63. ditanus. J. VI. . Us p. 1—11. s kartom gradova koje je osnovao Vespazijan. a kod Mezeja.3Proteuontes App. c(o)hor. prepozit i princeps Japoda. [civ(itate) d]onatus ab \imp(eratore)\ Vespasiano Ca[e]sare Aug(usto). 4. cf. ?? bello Batonianopraefuit Iapudiai et Liburn . da li ο prefekturi stalnog karaktera. Dalmatien. Nakon sloma Batonovog ustanka (6—9. u prvom redu s prvacima iz redova domaće aristokracije. 159. 'Dio LV. WM BH. . Proculus Parmanic(us) praepos(itus) (CIL III 14325). La fondazione délie città flavie quale espressione di gratudine politica. Volcacius Primus praef. g. 6 = WM BH. 3. kojima su na čelu na različitim nivoima stajali tribalni prvaci (principes)*7. 1 . Taj se sistem uprave poklapa s vladavinom careva iz Julijevske i Klaudijevske dinastije. cohortes.31 I sa Privilice kod Bihaća potječe vrlo fragmentarni natpis što ga je Patsch restituirao u obliku . 338. a po ratnom pravu. pašnjaka i šuma (ager publicus populi Romani). VIII Augusta u Ptuju na Dravi (Poetovio) i IX Hispana (najvjerojatnije) u Sisku (Siscia) na Savi. Melco]mar. Wilkes. f. te time vratili î sankcionirali unutarnju autonomiju domaćim župama (civitates peregrinae). 1962. Bio je to rezultat političkog oportuniteta Vespazijanove stranke radi potreba za srebrom i financiranja rata i ostvarenja Vespazijanovih projekata (Tac. A Mocsy. što je stvorilo i uvjete za formiranje prvih municipija na Uni. Šašel. si. Cijeli natpis v. s brojnim pomoćnim jedinicama.. Loantius Rufus praepositus Japodum (CIL III 14328). Thraciae rex. dok su mnogi Iliri završili u ropstvu. XV Apollinaris u Ljubljani (Emona). . 495. odnosno do formiranja municipalne administraeije. 29). 1965.

kod Dindara. odnosno prefekte u Panoniji. Detlefsen. 157. J. U trećoj listi. s istom titulom. Haemasi. 50 („organi gradske uprave). u Rogatici res publica Aqu. Sikoulotai ispod Sardiota (!) i Skirtones prema Makedoniji. J. Epigrafska svjedočanstva ο princepsima najstarija su iz južnijih krajeva (Docleates. 6. 155. 1899. d. G. Rendić-Miočević. 134. 36. 271. d. Melcumani (XXIIII).K. Alföl dy. Imali su kolegijalni sastav. Rendić-Miočević.47 I. jer su kao savjetodavni organi pomagali prefektima u upravljanju plemenskim teritorijem. bilj. 36. Teritoriji nekih predrimskih civitates bili su dodijeljeni i rimskim kolonijama u Epidauru. Dalmatien. 1964. G. Isti. — V. nagada se da su u Dalmaciji pojedine civitates zadržale taj izraz za oznaku domaćeg nadstojnika (v. J. Iz Salonitanskog konventa su na području Bosne živjeli svi Demi (XXV). Licinii u Dalmaciji su razlicita porijekla: Italici. Dalmatia. Sasaei. stajali su kao njihov savjetodavni organ princepsi (principes). A. 609. 77. Dindara. Mocs y. G. I. d. J. T. koja su prilikom organizacije konventa bila adtribuirana većim civitates iz gornje liste. Ljubija. Personennamen. Natpis pripada već 3. što ih prvi (u Iatinskoj formi) spominje Plinije (III 143). vršili paralelno na dva nivoa. Dalmatien. D. niži. dd. i bilj. Partnern. RIS . u kojem je živjelo najviše plemena s područja današnje Bosne i Hercegovine u vrijeme ranijeg Augustova principata. dispunctores itd). d. Rudarstvo i metalurgija. 38 D. 1962. 75. Japoda. i T. a bili su zaduženi za izgradnju gradskih bedema. . Dindari (XXXIII). Wilkes. br. 1904. . tj. (XXX). Ljubljana 1964 (Licinius Teuda). 1962. 40 d. 173. III. Zadar. a u Panonijama kod Azala. nego samo osobu lojalnu rimskoj vlasti. i karta 5 (str. G. Plin. Loantius Rufus praepositus Iapodum (Br.. Plin III 139. 9. D alm at ien. dd. dd. Die formulae provinciarum eine Hauptquelle des Plinius in der Beschreibung der römischen Provinzen. Ova institucija. 41. J. 43 D. Fig. D. III. dd. i C. 323—325 — Prosopographia Riditensis. Wilkes. . 48 62 63 . ŽA 13—14.S. 19 (Japra. Die Personennamen. Usp. A. r. ne pružaju elemenata da bismo mogli prosuditi njihov građanski status. ss. 177. Rimski kameni spomenici sa Glamočkog polja. 325. Mezeja i dr.. U 4. na području današnje Bosne i Hercegovine živjeli su još i Japodi (Iupudes Plin. 329. Alföldy. Desitijata i Salvijata). Scirtari i Siculotae.l). G. . Usp. p. 44) 41: CCXXXVIH Ditiones . ARR. Bojanovski. Berlin 1909. III 143) ranije držala još neka manja plemena46. Skordiska i Boja. Smatra se da izvori za Skardonitanski i Salonitanski |ionvent potječu iz najranijeg principata. Berlin 1908. Za Salviatae. koji također nije princeps. Patsch. ARR II. Desitijata i Salvijata40. mj. potvrđena je dosad kod Dokleata. Siculotae (XXIIII). napokon. J. Ptol. g. D. III 139) iz Skardonitanskog konventa. J. 44. dakle. 4 — ne Kamen nego Kamenska Podgradina = Gradina. Japoda. Illyrii proprie dicti. liste jačim civitates. 260 d. 162. D alm at ien. 4). Die Anordnung der geogr. Die geographischen Bücher (II. III. zasnovana (Jos) na predrimskim tradicijama. ubraja ih među panonska plemena. odnosno u Panoniji praefecti. WM BH. Wilkes. Rendić-Miočević. . po kojem su sva ćetiri japodska prepozita bili građani s rimskim ili latinskim pravom39. dd. bez podataka ο dekurijama. D. Sergejevski. U Naronitanskom konventu. . .1981. 87—97. 1963—65. Evans. Pannonia. 26 navodi da su Plinijev glavni izvor formulae provinciarum (sastavljene odmah nakon organizacije provineije) i cenzorske liste. col. bez podatka ο broju dekurija. Wilkes. R. 4G Praeter hos tenuere tractum eum Ozuaei. Dalmatia.Teudu. 40 D. Isti. Grabaei propriaeque dicti Illyri et Taulanti et Pyraei. ali je očito postojala i kod ostalih plemena. Alföl dy. Alföldy. 21 (crtež) = CIL III 8308. i 3. Veil. sva tri već na području današnje Crne Gore : i Albanije. 9. Katičić. Cavi. v. Alföldy. Zadar . koji nije clan kolegija princepsa. 609. Rudini. . bez podataka ο dekurijama. na k oje m se cita na ziv ^raef(ectus). col. J. v. Doc-1 leates (XXXIII) i Scirtari (LXXII). te da je u najmanju ruku postojao dvostruki plemenski principat.3. . Maezei (CCLXVIIII) i Sardeates (LU). 153. — Na osnovu izgubljenog natpisa iz Kol ovr ata. Daesitiates (CIII). Na teritoriju današnje Hercegovine ležali su i dijelovi kolonijskih agera Epidaura i Narone. navode se plemena izmedu Epidaura i Lješa (Lissus): Labeates. kod Weidmanna. Alföldy. libertini i domaći (Rider. G. Arinislae. Naresi1 (CII). a za Naronitanski iz tri razlicita vrela.) došlo je do teritorijalnih promjena. 93. Masthitae. Dalmatien. Područja bogata rudama pripala su carskom fisku (fiscus). 47 Plin. Suie. U pitanju je nepoznati princeps koji je u municipiju Salviumu vršio sve počasne službe — omnibus honoribus in republica suafuncto (Sergejevski). Wilkes. Suić.37 Međutim. 45 Ο Plinijevim izvorima vidi G. populatoresque quondam Italiae Vardaei (non amplius quam XX decuriis) (Plin. 1914. 178. u Bugojnu. 1982.60 44 Ed. Deretini (XIIII). 242 — VI Schluss) der Naturalis Historia des C. Gall. vrlo je prošireno u Italiji i na Istoku. Mocsy.44 Uz njih se još navode Cerauni (XXIIII). 328. te data najprije na eksploataciju zakupnicima (societates publicanorum). GZM XXVI. nav.. V 1. na nivou cijelog plemena (civitas). narodni prvaci iz redova plemenske aristokracije koji su u predrimsko vrijeme držali svu vlast u plemenskoj upravi. Det lefsen. ARR II. 5 ih locira: Keraunioi u zaledu Liburnije (!). J. U vrije me ovog prestrojavanja slične su se promjene zbile i kod Delmata. . bilj. Neke su civitates. str. Patsch. . 36. Pannonia.13 Svoju su službu. 36. 49 Cerauni. decuriones. ali se to zbo g tež e ošteć enosti rr. 157. VII 5. st. 48 . Dalmatia. Šipovo). ARR II. III 144. cf. Medini. municipija i naselja. Delmata. 99. Kao što smo već vidjeli. Alföldy. a manja plemena iz Plinijeve 2. . Berlin 1904. Alföldy. u bilj. Iz njihova različitog društvenog statusa (cursus honorum) moglo bi se zaključiti da funkcija prepozita čak i nije tražila civitet. — Principes JUyrici. Plinije navodi slijedeća: Daversi (decuriis XVII).45 Taj su potez (tractum eutn Plin. 1927. i Situla 7. od kojih su se s vremenom razvila tri municipalna organizma — col. Strab.38 No. 169. Usp. na Ilidži kod Sarajeva i mun. Plinius Secundus mit vollständigen kritischen Apparat. si. i viši. vv. 1899. Rendić. GZM XXXIX/2. J. dok su ona iz sjevernijih krajeva mlađa (2. Bist . s malim razlikama. Dalmatien. Wilkes. Rendić-Miočević. Bücher des Plinius und ihre Quellen. 39 G. Dalmatia. M. kod Japoda i praepositi. Eraviska. 1962. ib. Ill 42. 2). vrlo fragmentarnog natpisa (propala je lijeva i desna strana) jasno se cita PR1NC. 171—173. VIII—IX.41 D. 4 1 A. Praef ecti s u po zn ati i s Krka još u C ezaro vo vrije m e (C IL III 1329 5). Glinditiones (XLIIII). Usp. (nav. Oni nisu izgubili u potpunosti ni pod okupacijom svoje pozicije. a kasnije i uz domaće prepozitc. Enedi.. smatra frakeijama nekad moćnih Pirusta (Caes. i D. i to samo jedna župa u Pounju. uz vojne prefekte. užeg regionalnog. Naroni i Saloni. 197 („quasi municipal magistra tes"). 66. Ο ovim kaznenim mjerama G. VI. Patšch.42 Iz njihovih su se redova kasnije birali i magistrati u municipijima (duumviri. ARR II. 175) isto kao Alföldy. Dalmatien. Alföldy. II16. Dalmatia. 91. na nivou svoje civitas. ο kojima smo slabo obaviješteni. 179. 177. izneseno je i drugačije mišljenje. 52. koje je bilo prošireno i kod njihovih srodnika i susjeda Liburna. J.49 I te novoformirane župe u izvorima se nazivaju civitates. 42 D. Dalmatien. e. Poslije sloma Batonova ustanka (6—9. Zenica) i orijentalci. 1962. 4— 6 (lijeva strana) ne m ož e uz eti z a sigurno. a kasnije i u municipiju kao magistrati. onomastičke formule Proculus Parmanicus praepositus (Br. Deraemistae 37 Gentile Licinius v. 481—486 (Appendix XI). a kasnije na upravu carskih prokuratora (procurators). M. na Duvanjskom polju oko Delminiuma i na Glamočkom oko Salviuma. 50 Vidi Pogl. područja plemena u njihovim prirodnim teritorijalnim granicama.M. 38. Conventum Scardonitanum petunt lapudes et Liburnorum civitates Χ1ΠΙ . Rendić-Miočević je analizom izvora iz Dalmacije ukazao da su u pitanju prvaci razlicita hijerarhijskog ranga. Iz nekadašnjeg desitijatskog saveza izgleda da su nastale tri župe. ovdje pogl. ima nešto drugačiju interpretaciju izvora. J. i dio Diciona (Ditiones) na Grahovu polju. te dvije plemenske župe Delmata u zadinarskoj Dalmaciji. Rekonstru kciju n atpisa iz Kol ovr ata v. st. Detlefsen. II 115). d. Riditae). 15 i 16. G. Dalmatia. Ill 143). Rendić-Miočević. ARI. 57. Funkcija plemenskihprvakaje bilanasljedna. šireg plemenskog značenja. J. Dalmatien. zbog njegova vjerojatno rimskog gentilicija (Br. WM BH.. 329. VI. 177). n. bile raspuštene i podijeljene u vise dijelova. Alföldy. d. RFFZ.

G. Volusius Saturninus (34—40?). Sašel. Svrha toga bila je da se izbjegnu bilo kakvi sukobi tribalnih frakcija oko polja. ibidem. pa i rimsko pismo. A. Poraženi su Iliri ubuduće morali davati i regrute u augzilijarne jedinice (alae. 11. Gaj Julije Cezar doveo tri kolonije. 1—27. VI 25). 1953. prvim carem koji je počeo s liberalnijim dijeljenjem civiteta. (CIL III 2883 = 15045. kao osnove punog rimskog upravnog sistema. Mocsy. XII. Praia legionis u Kosovom polju kraj Knina s osvrtom na teritorij Tilurija. 1976. 767.. Ljubljana 1974 (1976). nici P. br. AAH IX.64 ^ 53 Salona: M. T. 10. Bojanovski. (doduše) zasad još samo viritim (pojedinačno). prvenstveno s njenim materijalnim dobrima. 5 1 M. 1—9. Kompletan pregled daje: J. . i bilj.62 Sve. do 83. g. J. u Salonu. 13. kod Boja oko Karnuntuma. / 6 1 M. sve keltskih plemena uz obale Dunava. 1985. Untersuchungen . 175. Sa područja Bosne i Hercegovine poznata su svega četiri takva natpisa. 1914. nav. Beograd 1964. s obzirom da je kao clan Tiberijeva štaba u Sisciji (Velej je Tiberiju doveo i prvu pomoć) bio očevidac tamošnjih prilika. 13 i 14. 12. st.60 U to su već doba i neke liburnske civitates. Isti. Acta arch. Najznačajnijim se mogu smatrati izgradnja cesta i izrada neke vrste katastarske karte (forma Dollabelliana v. Sama romanizacija kao procès prilagođavanja Ilira rimskom načinu života nije ni počela okupacijom Ilirije. sl. Die Sklaverei in Dalmatien zur Zeit des Prinzipats. Pannonia. GZM XXVI. Op. Rimski su trgovci potpuno istisnuli grčke. I. i Delmati II. nn. na kopnu i na otocima. Wilkes. 57 A. A. 1938. J. sve do Panonije. 58 Prve preglede izdali su: A. koji se brzo romanizirao. . XXV. . F. 64 A. Mocsy). 14. — Moguće su to bili utjecaji iz susjednog Norika. 81. u Trogiru (Tragurium). col. Narona: Isti. Materijali. 5. 82. kod Zaninovića. 121—151.52 Brojni su Iliri završili i u ropstvu. 1967. 11). 91—95. 1981. sl. e. c) Romanizacija i urbanizacija zemlje Procès romanizacije zemlje bio je dug koliko i sama rimska vlast u Dalmaciji i Panonijama. Iader i Naronu a August u Polu i Epidaurus. 90. Zadar. n. 36. cohortes). . Usp. Gall. Da su rimski utjecaji putem trgovačkih veza prodirali i duboko u unutrašnjost. 457. Peut. nav. izgleda da jena našu obalu. η. Pannonia. ibidem. kao u bilj. Usp. 1959. 106. et familiaris animorum erat exercitatio. . ispaše i šume za svoje potrebe. Jagenteufel 1958. g. iussu . iz Domicijanova vremena (80. i 41. 10. inter Sapuates / et. 27—59. Boundary stones in Roman Dalmatia. ispaša. 36. sl. vjerojatno i u Naroni. kakav je slučaj sa natpisom na Vagancu u Vaganu kod Šipova . . dd. nn. 456 —459. Mocsy. 1976. pa na Visu (Issa). sve do Istrosa (Hister).). a da su mnogi poznavali i rimsko pismo. 85. Das Territorium legionis und die canabae in Pannonien. II 110. 1959. natucali latinski jezik. U zemlji Delmata takva su naselja Rider i Promona. Jagenteufel 1958. 1974. Not. sastavljene od trgovaca i obrtnika. 1—21 + 4 slična natpisa. . G. ukupno 33 zajednice. e. u bilj. Svakako. 123. Zaninović.51 Sve su te mjere provođene u cilju stabiliziranja nove vlasti i sprečavanja bilo kakvog rebelstva.54 Određivali su ih legionarski centurioni VII. 19. Usp. Wilkes. 34 d. 63 Veil. itd. Rendić-Miočević.d. . 53 G. Eraviska oko Akvinkuma i Azala oko Brigecija. 2. 62. I s t i 1977. sed linguae quoque notifia Romanae. Bojanovski 1973. Budapest 1961. . II 110.56 Veliku aktivnost u sređivanju posjedovnih odnosa pokazali su namjes. Usp.61 Nema sumnje da su već u to predrimsko doba trgovački odnosi i s Ilirima u unutrašnjosti zemlje bili vrlo Zivi. U vrijeme prefekturalne uprave bilo je i zahvata koji su vrlo pozitivno djelovali na razvitak zemlje. a također i u mornaricu (classis). nn. i nikada nije postigao puni uspjeh. 12. već tada su se i brojni Iliri iz svojih brdskih regija sve češće spuštali u primorska naselja i tu dolazili u kontakte s rimskom višom kulturom. V 31). Crna Gora). ibidem. 62 Veil. Dolabela. Alföldy. J. 767. 50 (Ab klatsch). Betz. poznavali donekle rimski način života. J. I—IV. Sergejevski. ova njegova vijest. Novigrad kod Benkovca) ili slično. 17. . Vidi Isti. bez slike. Borne frontière romaine de Kosijerovo. v. a pojedinci medu peregrinima uživali rimski civitet. finis inter Neditas et Corinienses . nabraja veći broj takvih zajednica od Labina (Albona) u Istri do Duklje (Doclea) na jugu. K. Alföldy. Dalmatia. 93—95. 62—81 s odnosnom literaturom. Usp. 34: .] Aug{usti) pro p[r(aetore)] [s]ecundum formam Dol(l)abellianam restituit. 63. XI i IIII F. Dalmatia. dok su svi ostali s područja današnje Dalmacije. 14 dd. Noricum.). i Pogl. Patsch. Međašni natpisi na podrućju rimske provincije Dalmacije. 5: In omnibus autem Pannoniis non disciplinae tantummado. Zadar 1967. d. Ducenius Geminus (cca 63—67) i drugi. 11. koje su se uz Cezarovu podršku organizirale u oppida (conventa) civium Romanorum. .58 Značenje ovih natpisa je veliko za poznavanje etnografije rimske Dalmacije. Dign. jasno pokazuju da su već tada rimski utjecaji prodirali i sjevemije. te proširili trgovačke veze sve do Panonije. 63. legije po naređenju samog namjesnika. koliko su nam poznati. col. Imamović. 62—81. u: Prilozi Instituta za istoriju. Mocsy. Služba Ilira u vojsci: Isti. u Iaderu. 65 D. br. Epidaurus. naziv koji je sasvim prevladao u rimsko doba (Tab. E. i pogl. ipak baca i određeno svjetlo bar na prilike u dolini Save. svjedoči podatak Veleja Paterkula da je još prije okupacije u Panoniji bio poznat „rimski jezik" (sed linguae quoque notifia Romanaé). Alföldy. p. A. Zaninović. plerique etiam litterarum usus. ■ leg. Cornelius Dolabella (14—20. e. g. 35 d. 178—181. . dj. u kojoj su rimske trupe boravile već preko trideset godina. Get. 1—12. sl. Dalmatien. Betz. ibidem. kako to potvrđuju i numizmatički nalazi. Suie. . I ne bi se smjelo sumnjati u to da je Velej oko Siscije.. IV ovdje. occ. 123. Pola. 29—35.63 Latinske legende na novcu. A. dobile italsko građansko pravo. jer je u nekim područjima prethodila činu okupacije. vjerojatno. 243. na rijeci Trebišnjici. Suie 1976.Legije i pomoćne jedinice iskorištavale su također poljoprivrednu zemlju. pa i agrarnih kolonista. mj. M. koja je vojnim vlastima služila za određivanje granica među gradskim i seoskim općinama.). AJ. V. Jedino je terminacijski natpis iz Kosijereva (Grahovo.). Saloni. I prije konačnog uspjeha rimskog oružja u Dalmaciji bila je uspostavljena rimska vlast jos krajem 2. 36. Untersuchungen. lord. Betz. 1939 n. koji tada postaje Danuvius (Caes.53 Prilike su se za Hire promijenile nabolje tek s Vespazijanom. 58 I. koji su. st. Sredinom posljednjeg stoljeća stare ere. D. između 37. Suie. Za Iader. Archaeol. V. šuma i voda. Kronika XXVI. 115. ali i za upoznavanje pravnih normi rimske okupacione politike. L. naišao i na neke „romanizirane" Panone. Svi ti sudski postupci. XVI. na gotovo cijelom primorju.. ako Velej i pretjeruje. Rimska vojska u razvitku antike na našoj obali. 17. 64 A. 1978.57 Pravorijek takve parnice de ponendis terminis bio je zabilježen i na terenu natpisom na posebnom kamenu međašu {terminus) ili pak na živoj stijeni. Sarajevo 1980. Budvi (Buthua) i Ulcinju (Olcinium). makar i korumpirane. bez slika. A. 36. AV.? matinos ut fines / [statuieret et terminos poneret (CIL III 9864a. 64. kako se zaključuje.55 ali se tu ne radi ο klasičnom terminacijskom natpisu jer se na njemu ne spominju plemenske župe po formuli . Suie. Risnu (Rhizinium). Mocsy. potječu iz vremena Julijevaca i Klaudijevaca. bilj. London and Boston 1974. 52 M. 64 65 . sl. 258—274. 179—200 kao i njegove radove iz 1964 (1967) i 1972 (v. 60 M. pa i laska Panonima (A. 84. I ovdje.59 Još i prije osnivanja kolonija na srednjem i južnom primorju postojale su manje enklave doseljenih Italika u ilirskim naseljima na moru. ASH III.

u Šipovu na Plivi (Baloia). Iz same činjenice što je romanizacija kod nekih keltskih plemena u Panoniji dala relativno jake i rane efekte. koje su u interesu mira poštivali i Rimljani.. dosta nalik jedno drugome. i Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji I—V. kako to potvrđuju vrela iz Augustova i Neronova doba)72. Kada je August dao izgraditi novu. koji su se u uslovima ûmsks. 7 3 M. Jajcu i Mrkonjić-Gradu (Leusaba). naročito u doba Flavijevaca. 64. Ο rimskim cestama u BiH v. .).. Izgradnja cesta. . 103. te novačenje mlađeg naraštaja u pomoćne trupe izvan pokrajine (Desitijati. 234. kože i robove. 97. razno voće i povrće. odvlačenje velikog broja stanovništva u ropstvo. cestu preko Vrhnike (Nauportus) i Ljubljane (Emona) (Tac. što je omogućilo svestraniji privredni i kulturni napredak. Ilirima nepoznate. Bojanovski. Fest Brev. 1 3 1 . gdje je bilo i 7 2 Flor. Takva naselja u dolini Bosne jesu Breza i Doboj. 1 9 8 2 . na Drini i drugdje). pomalo je oživjelo. XVII/15 (1978). st. Suie. upravni centar rudarstva. Ill 33. i kasnije. zbog tih odnosa su se Eravisci (djelomično) romanizirali i prije nego što je Tiberije pokorio njihovu zajednicu. Octo cohortes Breucorum. 9 0 . Ruf. metalurgija). 66 65 kacija koje su Dalmaciju povezale s Panonijom.. Bojanovski. Dotad ograničeno iskorištavanje prirodnih dobara (u~prvo se vrijeme najviše vadilo i sabiralo zlato. a ona je dosta sporo napredovala. J. 67 66 . pa ce se rimski utjecaji odraziti i na panonski duhovni život. prvo iz plemenskog centra. Augustus perdomandos (se. 1. žitarice i sočivice. d. Bist.74 Pomalo su se u ta urbana i kvaziurbana naselja useljavali i Iliri iz okolice. 69 A. imala je. . kulture kao što su loza i maslina (na jugu). Kifinu Selu kod Nevesinja. 59. 71 Ο rimskoj politici prema pokorenim Ilirima v. Rogatici (Col. Mocsy 1959. Malvesiatium). glavni faktori romanizacije biti legije i brojna auxilia. Posuškom Gracu. dok je Silvan općepanonski karakter poprimio tek u 3. Zaninović 1967. daleko prije nego se to osjetilo u unutrašnjosti Dalmacije. Ris . dakle. Mocsy 1959. 123. rudarstvo. u Vrbi na Glamočkom polju (Salvium). 20). 127. pa su prestali i međusobni sukobi oko međa i ispaša. col. na kojima su upoznali nove. a pojavljuju se u Akvileji. 21: invenitur (se. a u Bosanskoj Gradiški (Servitium) itd. str. kao i plodored.67 Glavno je tržište italske robe bilo u Akvinkumu. ali i ranije. staklo i drugo. Izgradnja cesta je potakla i razvitak naselja (urbanizaciju). ann. Aquincum. 94—105. 124. Breuci i dr. Takvi su gradići nastali u Hercegovini : u Stocu (Diluntum). u Višnjici kod Kiseljaka. g. Neki su se od tih gradića razvili iz plemenskih centara. ali i protok novih ideja. Zadar 1981.13 Na žalost. Mocsy 1959. XXII/20 (1984) i XXV/23 (1987). . No. 15.69 Neće proći dugo vremena. Orahovicama (kod Bileće). na sjeveru. vino. . Gacku. kod nas nije istraženo nijedno od tih naselja (izuzev dijela rimskog naselja u Stocu). Za desetak godina. Sa cestama je došao i mir („Pax Romana"). V I I I — I X .71 Pošto su odmah poslije sloma ilirskog ustanka bili izgradeni vojni logori za legije i kohorte. glavni cilj Rima bilo osiguranje vlasti i kontrola pokorenih Dira. Panoni su u Italiju uvozili stoku. A. vrijeme. qui efferum genus fodere terras coegit aurumque venis repurgare. 171. . Bila su to naselja uz putove. pa nam najčešće njihova urbanistička slika nije jasna. Mocsy 1959. njihov kulturni nivo. u početku 2. 364 dd. a prema analogijama sa strane. te u kontaktima s vojnicima i službenicima. d d . jedan od pravaca jantarskog puta. I. 68 Usp. kod Japoda nestaje jantarskih priloga u grobovima. Usp. bilo je izgrađeno pet velikih komuniA. kao predstavnici raznih italskih trgovačkih firmi. progresivan karakter jer je i domaćima olakšala izmjenu dobara. Romanizaciji je mnogo doprinijela i izgradnja većeg broja putnih stanica i gradskih centara. brončano i zemljano posude (terra sigillata).). Alföldy. XIX/17 (1981). U sjecištu glavnih komunikacija nalazio se trg (forum) s vjerskim i upravnim objektima. razviti Domavia. može razumjeti i prihvatiti samo kao rezultat živih trgovačkih veza između Panonije i sjeverne Italije u predrimsko doba. Konjicu i druga. Delmati. c. naročito u rudonosnim područjima (oko Vrbasa. obradu zemljišta i uzgoj stoke na imanjima. već 20. dd. a Rimljani u Panoniju ulje.) i Skelanima (Mun. kao što su: preseljavanje dijela Delmata u dolinu Cehotine. Szilagyi. Sve je to doprinosilo osnovnom cilju romanizacije. Mocsy 1959. U unutrašnjosti su se žilavo održavale stare društvene forme. II 25: . Pannonia. Mezeji. 67 J. 70 A. 7).). castella). romanizacija postigla i svoje najveće domete. a drugi iz putnih stanica ili logora. singulis diebus etiam q u i n q u a g e n a s l i b r a s f u n d e n s . Čak su provedene i neke nepopularne prisilne mjere (koje su se graničile s genocidom).) i Malom Mošunju na Travničkom polju (Stanecli). st. Borčanima (Delminium) i Duvnu (Bistue Vêtus). a drugo iz vojnog logora. U Sasama kod Srebrenice ce se u 2. od čega je cijela zemlja imala koristi. Budapest 1956. 126. a takoder i istaknutije obrambene punktove u unutrašnjosti Dalmacije. gdje su dolazili i trgovci iz barbarikuma. moglo bi se zaključiti da su Uiri bili otporniji tuđim kulturnim utjecajima da su im teže podlijegali nego narodi panonske ravnice. ali također duboke društvene i kulturne razlike ilirskih plemena. koja je nastavljena i kasnije (pod Klaudijem). . u Bosni su se s vremenom razvila gradska naselja na Ilidži kod Sarajeva (Res publica Aqu. 5—28.70 u vrijeme kada je ovdje.6'"1 Glavni trgovački put je vodio od Akvinkuma kroz Panoniju i zemlju Japoda u Akvileju. Iliri su u većini i dalje ostali stočari i ratari. ann. Tada je Dunav postao pogranična rijeka Carstva. te u njihovom glavnom gradu Akvinkumu na Dunavu podigao prvi rimski vojnički logor. I. 20. a to je kozmopolitizacija Ilira. 1974. U zapadnoj Bosni značajni su centri u Livnu. Mir će potrajati nekoliko stoljeća. 66. i to posebno na kultu panonskog glavnog božanstva Silvana (Vidasusi) i njegove paredre Dijane (ThanaT). Beograd 1961. I. u osnovi toga fenomena očito leže i drugi razlozi (udaljenost od jačih centara. U početku se. koji će poprimiti i neke elemente italskih Silvana i Dijane. GodisnjakCBlXV/13 (1977). 741. I . trgoveima i kolonistima recipirali ne samo tekovine rimske materijalne kulture nego i neke elemente njihove duhovne kulture. ut nuper in Dalmatia principatu Neronis. Jak poticaj ovoj ranoj „roraanizaciji" dali su brojni libertini. U s p. u Bugojnu (Bistue Nova = mun. Delmatas) Vibio mandat. teža pristupačnost u planinskim podrucjima i dr. Metulum i druge). kao i činjenica što ni Rimljani sve do Vespazijana nisu pokazivali veći interes za prirodne resurse planinske Ilirije. st. pa raseljavanje teže pristupačnih gradina (Arupium. Plin. a uskoro i veteranska naselja i imanja (fundi) italskih naseljenika. Dalmatien. kao što su jezik i pismo. te su se zadovoljavali spontanom romanizacijom. I. aurum) aliquando in summa tellure protinus. Krehinu Gracu (Brotnjo). te pojave javljaju uglavnom kod nekih lokalnih božanstava. Tac. B o j a n o v s k i. u Banjoj Luci (Castra). Apsolutna i ničim sputaha sloboda kretanja svih stanovnika prostranog Carstva otklanjala je sve zapreke u razvitku trgovine i s njom povezanih djelatnosti (zanati.65 Po mišljenju A Mocsyja. Usp. Medutim. I s t i . bez sumnje. U južnijim krajevima. kao i u Dalmaciji. . najčešće pravilnog rastera. U prvo je naime. S. A.Navedeni se Velejev podatak. August je započeo i izgradnju cesta (također i u Panoniji. rara felicitate. Klemenc. pax Romana razvili u ravnici ispod zriačajnijih gradina (oppida. 251. pa u Vitini. G. Za Dalmaciju: M. i74X (1973). A R R . posmrtni kult i vjerski kultovi. Limes u Jugoslaviji.68 Otad će u Panoniji. Medu medije romanizacije spadaju i veteranska i druga imanja (fundi) s brojnim rustikalnim vilama (villae rusticae). međutim. dd.

239—262. 728—734. Inače su potvrde ο povratku isluženih vojnika u domovinu dosta rijetke. GZM (A). 1815. dendroforum). Za patriotski i fizički odgoj omladine brinuo se collegium (thiasus) iuventutis. i radove J.. 145. spominjao c]ol[legiuml] = = A. kognomen ne dolazi u onomastičkoj formuli širih slojeva.82 Iz Bosne su potvrdena svega tri kolegija: coll(e)gium (a)erariorum (= fabri aerarii. g. i u drugim teonimima u kojima je dolazilo do takvog izjednačavanja. na primjer na Brotnju. GZM (A) n. n. u stvari. XIX. dok je Dijana poprimila antropomorfni oblik grčke Artemide. dd. Siscia. A. 1969. 1965. 1978. Dalmatien. češće u Panoniji nego u Dalmaciji. 76 Tac. dok se od druge polovine 2. u kojem je prvi dio predime (praenomen) i ime (nomen gentile) dobio od cara koji je podijelio civitet.87 Pravi rimski građanin ima tročlanu onomastičku formulu (tria nomina). Dalmatien. Alföldy. 19—26. Medini ο utjecajima rimske religije na domaće. 14 i T.). I. kao u primjeru Scenobar(b)us Tizius (CIL III 2775 Rider). Kupferschmiede) iz Vrbe na Glamočkom polju. nn. 2 iz 54. g. Sam pojam interpretatio Romana znači imenovanje jednog (ili vise) stranog božanstva imenom rimskog boga. X.. 1. sed deos interpretatione Romana Castorem Pollucemque memorant. Dalmatia. Kao institueija. Ael[iu]s Ferox et A[el]ia Plat{ï)no GZM N. 3. 603 (Cibalae. 3. si. Urbanisierung und Ronianisierung Obermoesiens. dd. 1. još tokom 1.) WM BH 11 (1908). centonariorum i coll. Germ.78 Najbolji primjer rimske interpretacije pruža kult domaćeg boga šuma i prirode (VidasusT).. Valens Varron(is) f. po kojoj se domaće božanstvo naziva imenom odgovarajućeg rimskog božanstva. 740—745. Ipak. 31. nešto kao naše prezime. Die Perso nennamen der Dominatzeit". 3061. ibidem. 156. u: G. d. d. Personennamen. 5—40. patro[no collegiiï] fabrum. F([). 84 Treću aru iz Starog Majdana posvećenu Nemes{i) Piae in honorem coUegii et lanuari vilici postavio je sam vilik lanuarius ex corpore. Wilkes.88 82 Seviri Augustales: vidi naprijed C a. posebno 144. 80 D. 1. Materijali XII. 1964. 26. ibidem. st. e. G.. D. 79 D. sačuvanoj na epigrafskom materijalu koji je do nas došao vrlo neujednačeno sacuvan i rasprostranjen. Porodična i rodovska imena u onomastici balkanskih llira".. T. Rendić-Miočević. p. s. Bojanovski. 3: apud Nahanarvalos antiquae religionis lucus ostenditur.83 Slična strukovna organizacija na vjerskoj bazi je postojala i u metalurškom pogonu u Starom Majdanu u Sani: col(l)eg(ium1).79 Romanizacija se očituje i na ilirskom onomastiku. CIL XVI. a njihove dedikacije se susreću po svim gradovima Dalmacije i Panonije. br. 85 D. kao kod Caes. st. otprilike do polovine 1. 170. Vidi pogl. 11. col. ŽA. Gall. 8S Ο torn problemu vidi M. 27. 12/1957. 1—2. daje i druge ekvacije. 121—123. {Sisak). kao kod delmatskih Ridita u šibenskoj zagori i Salviata na Glamočkom i Livanjskom polju (Plator Carvius Batonis (/. (Bijela Crkva). 23. ibidem. — Na nadgrobnim spomenieima često pokojnik kao znak civiteta nosi svitak (volumen). I. 169. 17 iz 71. odnosno Bato Beusantis (/. 83 I. 1971. kolegiji su preživjeli pad Carstva.) CIL XIII 6538 Mainhardt). 36. 147—150. Vjerojatno se i nadrugom fragmentu natpisaiz Višnjice.75 Romanizacija je imala i razne druge vidove. lsti. 78 D. — Car je civitet dijelio preko svog legata u provineiji. . si. (Beleg) itd. 116. . 1969. formula se ipak razlikuje od rimske (T. 37. Rendić-Miočević 1967. bilj. g. 1—6. 1 i 2. 68 69 . 113 . sredstvo kojim su se pojedini carevi obilno služili. pa ćemo pojedine sasvim ukratko opisati. sv. na brojnim reljefnim prikazima ovo se staro ilirsko božanstvo prikazuje kao teriomorfno biće. Gallos). GZM VIII. Skelani. a ne italskom antropomorfnom Silvanu. bilj. i 2. 1953. 139—156. ŽA. 1960. ponekad prošireno očevim imenom (Nepos CIL III 9853 Lištani. dalje) dovesti do kozmopolitskog izjednačenja sa svojim specifičnim imenskim repertoarom. Alföldy. (imena Firmus. Najznačajniju je ulogu odigrao collegium Sevirum Augustalium koji je njegovao Augustov i općenito carski kult. e. (Grabarje). Šašel. 3149. Usp. Kablići. I. izgleda. iako su se još dugo ponegdje održavale i domaće forme. 212—226. XII. ILJug. i Prilog poznavanju i tumačenju ikonografije božice Dijane u Iliriku. s. u prvom redu gornjim društvenim slojevima u plemenu (éïvftas). . cehovi i razne erkvene bratovštine. br.s0 Tek će kršćanstvo (od 4. tipa P(ublio) Aelio Victori (GZM n. T. g. Ilirske predstave Silvana na kultnim slikama s područja Dalmata. a na kraju kognomen (cognomen). 368—370 („III. Rendić-Miočević. 10 Breza. u ovome slučaju latinski kalk njegova ilirskog imena. 1984. 137. dd. 163—171. 1900. Mursa — coll. dd. G. Sergejevski. Valens. 93. n. 159. 33. A. izjednačio s italskim Silvanom. Skoplje 1969. kao u Naroni (CIL III 1828). Ponekad su se domaće djevojke udavale i za domaće mladiće na službi u rimskim pomoćnim jedinicama. kao u primjerima Nepiuno AndabijaeT). 8.1983/1984.''6 „rimska interpretacija". Mocsy. uskoro su počeli stupati i u rodbinske veze.. . Sporn. CIL III 13985 Podgradina. . " D. 247 iz doline Cetine). II. III. n. posebno col. Bojanovski. Mocsy. II. 250. dd . S. st. Sergejevski. 1898. praesidet sacerdos muliebri ornatu. dd = WM BH V I. sa svojim osobnim imenom {Valens.86 Domorodac koji još nema civiteta obično nosi samo svoje osobno ime. posebno 239—255. J. najefikasnije sredstvo romanizacije bilo je dijeljenje građanskih prava (civitet) domorocima. Maximus). J. 124 Isakovci). 101 dd. Pannonia.85 I ove su korporaeije za medusobno ispomaganje. odnosno collegius (fabrum?). 95. 1896.došlo je i do izjednačavanja domaćih božanstava s onima iz rimskog panteona. slično arkadskom Panu. dd. Taj se procès romanizacije. gubi prenomen: Aur (elius) Licinius WM BH. GZM (A). koji se i u Dalmaciji u imenu. Surus Pirami (f. bilj. c. 124—125. Zur Bevölkerung in der Spätantike. Bull. 1967. 2. VI. ili Bindo Neptuno iz Privilice kod Bihaća (o čemu je bilo govora i naprijed)77. te se s njima vraćale kući (CIL XVI 38. ŽA. n. 392. 1983. takoder djelovale u smislu integraeije i kozmopolitizaeije društva. Rendić-Miočević. n. sa si. Usp. s. si. interpretatio Romana. Alföldy. Personennamen. n. 185. 21 : Soient et Vulcanum et Lunam solos ducunt (se.. Usp. st.84 Takav je kolegij. Vidi Rendićev rad „Ilirske onomastičke studije (I). Mirković. Ferox) na mjestu kognomena. 77 K. ILJug. njem. 57.). br. 14 iz 71. 31 iz 85. . c. 1976. i J. 1967. 1982. Noviji rimski epigrafski nalazi s Glamočkog polja. 33 (1910). Usp. 37/1982. 1974. lapidariorum itd. XXI. Ilirske onomastičke studije.). 20 n. 236. Dosta rano. 75 fabrum et centonariorum. Alföldy. CIL XVI. 257. u prvom redu za slučaj bolesti ili smrti (njihovi su se članovi pokapali u zajedničke grobnice). 2030.81 Značajan doprinos romanizaciji u gradskim sredinama dala su i razna religiozna i strukovna udruženja (collegia). e. col. pa zato njegovi podaci djeluju više kao ilustracija nego kao realna slika procesa romanizacije. od kakvih su u srednjem vijeku nastale gilde.poljoprivrednih doseljenika iz Italije. RFFZ 23. te unutar kršćanstva postojali sve do naših dana v Ipak. CIL XVI. U starije vrijeme. Rendić-Miočević. 9). D. Glamoč). dendroforum. Über die Anwendung der statistischonomastischen Forschungsmethode. 10/1955. Usp. 123—124. daim. 242. 88 G. gdje se domaći Andabia izjednačuje s rimskim Neptunom (VAHD. LV. usp. I. 43.. a za socijalne i vjerske potrebe zanatlija razna strukovna društva (collegiumTakve su diplôme: nastarija CIL XVI. — A. 131 M. 335. Epigrafski nalazi iz Bosne. si. Patsc h. Mocsy. i J. u ovom slučaju već prevedena na latinski (qualque). s. T. Salona a. municipalizacije i provincijalizacije može pratiti samo indirektno po onomastici domaćih ljudi. U daljem razvitku domaće onomastičke formule pojavljuju se i gentilno (porodično) ime. sv. osobno ilirsko ime novog građanina. kako se to nazire po jednom vrlo pareijalnom natpisu:.) GZM 1927. čini se. XX. 260. 601—604. 96. 106. dvije are posvećene su Sedato Aug(usto). Šašel. 1899. postojao i u rudarskom naselju u Višnjici kod Kiseljaka. U području oko logora na Humcu domaće su se djevojke udavale za vojnike i veterane. Kognomen se gubi: CIL III 1813. od kojih navodim: Rimska i orijentalne religije na istočnoj obali Jadrana. n. Kada domaći već i nose rimska imena. VII. 93. 111. 209. 10120. Pannonia. Prenomen se gubi: CIL III 2214. 181. 76. pa i u nekim njegovim kultnim specifikacijama. To je tzv. dd. B ojanovski. . 8 1 Brojne primjere vidi A.

114. Andizetes. 92 G. / [ . I s t i . I s t i . i poč. ili su to tražile nove prilike i potrebe. 27: „Diese Gemeinde (se. 1—9. Čavkići. u 1959 136 I s t i . civitas Iasorum) erhielt selbst nach der Constitutio Antoniana den Rang eines municipium nicht. 1 st. ο čemu se brinu konzularni beneficijari (ranije praefecti). 1. 96 G. A. ] Laedio f(ilius) vivos ( !) sibi et s(uis) f(ecit) (druga pol. Sergejevski. održan između 118. 111/1948.. st. Kod nas su najčešći Aurelii. 90 Ulpii M BiH: I. Nakon Karakaline konstitueije. 97 Ο teoriji i praksi municipalne organizaeijeraspravlja F. Tac. 6 (ν. . 24. Personennamen. uglavnom u zapadnom dijelu. Pannonia. To su ujedno i područja u kojima su Flavijevci osnovali i tri prva municipija u unutrašnjosti Dalmacije. Hercuniates. 1974.). Ulpii se sporadično susreću u Brezi i Zenici. 72). na Vrbasu i na Drini. 95. Municipium Malvesiatium. možda vezani za rudarstvo. 148. 117: Τ Flavio Blodi f. 6) vidi se da je civitas Iasorum još u Hadrijanovo doba bila prerasla u municipium Iasorum kojem su na čelu stajali IlIIviri. 114. I. Tada su i sve peregrinske civitates. . i J. d. . ovdje u tekstu (p. Procès municipalizacije bio je. 13. . ann. . s obzirom da su mnogi ostali peregrinima sve do Karakaline reforme (212. i — što je za naše prilike najvažnije — Hadrijanov govor u senatu ο njegovoj konstitucionalnoj politici. tek s Augustom ili jednim od njegovih nasljednika. y S obilnijim dijeljenjem građanskog prava. nute u status municipija. da je tu bilo i nekih iznimaka kod civitates koje još nisu bile potpuno razvijene. ali i ostalim peregrinima u unutrašnjosti zemlje počeli su Flavijevci. st. Mocsy 1959. Elija Hadrijana (P. DESSAU n. 32. Rogatici. A. usp. 597. 43 dd. Alföldy. g. A. A. u Panoniji su Aurelijevci rijetki. 142. Napoli 1972. već je Cezar bio aktivan s dijeljenjem civiteta peregrinima (pretežno ius LatiiT) dok se Iulii u Šipovu i Golubiću (Bihać) (odnosno njihovi potomci) mogu povezati. 109—119. Mocsy 1959.. jer pojam res publica obuhvata sve samoupravne gradove. J. Grelle. Osatici (Skelani) i Doboju. = CIL III I. 29). Za Klaudija i isluženi vojnici (veterani) počinju dobijati civitet. Takvi su T. oko Pljevalja i Prijepolja. Oseriates. u prvom redu lojalnoj plemenskoj aristokraciji. Grelle. Relativno su česti u istočnoj Panoniji. nadzor nad gradskim fmancijama (curatores rei publicae). 183. Čini se da su to bili uglavnom strani stručnjaci. podig89 D.96 Prerastanje plemenskih (peregrinskih) civitates u municipije. Blagaj. peregrini koji su civitet dobili Karakalinom konstitucijom iz 212. 65. Šašel. d. Mocsy 1959.). g. Cikote. Grelle. dd.ΙΙ programma di Adriano. na Ilidži kod Sarajeva i r(es) p(ublica) Dom(avianal) u Sasama kod Srebrenica (218.). dj. Ο razlici izmedu kolonije i minueipija. Dalmatien. Alföldy. . IIII vir(o) i(ure) d(icundo) Naronae. te u zapadnoj Bosni (Proslap. U kasnijem principatu Flavijevci se susreću oko Skelana. na Drini.posebno p. Alföldy. dd. 11 = H.Kako pokazuju brojne potvrde iz Liburnije. . 117—138). Alföldy. AAH 10. j Plasso patri j pientissimo an(norum) L / et Flaviae Tattae matri : à an(norum) XXXX bene meritae j et T. . kao što su sigurnost. a u kasnijem principatu i u Sarajevu. gdje ihjejoš bilo. 65. — L'autonomia cittadina". n. p. iako je u novoformiranim municipijima gradanski status njegova stanovništva (isprva) i dalje bio različit. Šašel. dakle. ovdje pogl. ali sudeći po praenomenu T{itus). ann. po caru Klaudiju.. dd. naime. 65—84. svaki je od njih za sebe res publica. njegova je djelatnost u Dalmaciji dosta slaba. No. e. Još su brojniji u kasnijem principatu — oko Konjica i Stoca. Magnum. Po njemu su nazvani Septimii koji su relativno brojni samo oko Vrlike u dolini Cetine. očito potomci ranih Flavijevaca. "" Brojne analogije potvrduju da res publicae po rangu mogu biti municipiji i kolonije. L'autonomia cittadina fra Traino e Adriano. 47. postupan. dd. Poslije Hadrijana su u Panoniji još ostale civitates peregrinae: Colapiani(?).92 Stariji Aurelii dolaze na Sarajevskom polju. Aulus Gellius 04 A. to jest u autonomne gradove označava najviši dornet romanizacije i provincijalizacije. M. 16. 53. 9 1 G. 133. Od formiranja prvih municipija kod Liburna pa do posljednjih u unutrašnjosti provincija prošlo je vise od dva stoljeća. u Pounju. 03 G. postajale one civitates u kojima je zbog romanizacije toliko porastao broj domaćih gradana s rimskim civitetom da su oni sami mogli upravljati gradom i njegovim teritorijem97. Državopravnu osnovu municipalnog sistema (uređenja) sačinjavaju Cezarova Lex Mia municipalis iz 44 g. 41 i 183 (smatra da su tada osnovani municipiji Novae. . F. 67. 135. i 121. g.. u Panoniji su klaudijevski građani rijetki. a u unutrašnjosti u Rogatici (Col. Gell. éd./üsp. 110. Bojanovski. a u Bosni i Hercegovini dolaze pojedinačno u Sjekosama (Čapljina). ILJug. d. S. uz izvjesne ingerencije centralne vlasti. Karakalin otac. n. 183. Mocsy 1959. 13. st. čini se. Oko Salone česti su i u dominatu. Za Panoniju v. XI 24). Malom Mošunju i Zenici. Breuci i Scordisci.) i razne zajedničke službe (curae). što je bilo u vezi sa sticanjem građanskih prava domaćeg pučanstva. ali rijetko starosjedioci. 6085 (Statum municipiorum generaliter ordinatum) u zbirci Fontes juris Romani anteius tiniani (FIRA). Personennamen. 155. Mocsy 1959. Municipijima su. XI.90 Među najproširenija carska gentilicija spadaju Aelii i Aurelii. Usp. itd. Suic 1976. isluženih vojnika i drugih. te Golubića. v. G. Aelius Hadrianus. 367. Flavio Epicado fratri / an(norum) XII et T. Među njima ima i stranaca. 1962. a takoder i u Panoniji. Flavius Vespasianus).). Florentiae 1909. sondern blieb weiterhin unter den Namen res publica Iasorum eine Gaugemeinde". iz Stoca (Diluntum). tako nazvani po gentiliciju Karakale od kojeg su civitet dobili svi slobodni građani bez civiteta i tako se izjednačili s ostalim punopravnim građanima93. Turbetu. Azali. . 16. Mocsy 1959.] aed(ili). a velikodušnija u Panoniji. dolaze samo na Drini. pa taj naslov nosi i Salona koja je bila kolonija rimskih građana sa centralnom upravom za Dalmaciju. 148.*9 pa Flavii iz Breze. Prvi su gradansko pravo dobili od cara P. Flavio Laedioni ! [.). 3. Ni gentile Flavius nije proširen kao u Dalmaciji (i pored žive municipalizacije P. s. svi se municipaliteti u tom pogledu izjednačuju. Stariji sloj Elijevaca potvrđen je u ageru Narone i na teritoriju Diluntuma. v. — Za Panoniju v. vjerojatno carski namjesnik Dalmacije. . 94No. U svom govoru pred senatom Klaudije je branio politiku dijeljenja građanskih prava peregrinima (Tac. pa Klaudijev govor u senatu. car Vespazijan i njegovi sinovi. bilj. Dalmatien. te neke iz Salone i Narone s okolicom. 107 n. dakako. Personennamen.. Iako je Trajan (M. Kao takvu A. Alföldy. po natpisu iz Daruvara=y4^rMae Balissae (Situla 8.). Medutim. Ulpius Traianus) nastavio flavijevsku politiku provincijalizacije. Fl(avius) Blodi f(ilius) Plassus etc. 184: Aurelii su česti u dotada slabo urbaniziranim područjima. na Duvanjskom i Glamočkom polju i oko Grahova. Goraždu. iz 2. u bilj. Skelanima. ali su u unutrašnjosti Dalmacije rijetki. Rogatice i Rudog. jer to osigurava čvrstinu države. u Varvari. d. već prema ugovoru ο savezništvu koji je sa civitates bio sklopljen još u početku. RIS . jedan je dio gradansko pravo dobio još od Marka Aurelija. Minicius Fundanus. Otinovci. = A. Dalmatien. 1965. 167. Municipium S. 1959. IX. g. Slično kaže. U Bosni se pod nazivom res publica spominju r(es) p(ublica) Aq(uarum) S . bilj. možda Diluntum i Aquae S. pa institucija patronata (tako je patron municipija u Šipovu bio C. Brojniji su Aurelii iz početka 3. Po njima se novi građani nazivaju Flavii (T. Gell. u poglavlju . Dalmatien. Brekovica i dr.). u unutrašnjosti Dalmacije. 1972. . Brezi. A. Mali Mošunj. Claudii.95 Manjem sloju domorodaca gradanska prava je podijelio i Septimije Sever (193—211). . Mocsy tretira i zajednicu Jasa u Panoniji (res publica Iasorum CIL III 4000). GZM. najvjerojatnije obje već u rangu municipija ili čak kolonije (prva potvrđena tek za Dioklecijana). Aelii su podjednako prošireni i u Panonijama91. F. usp. te u istočnoj i zapadnoj Bosni. col. 1982. Riccobono. nav. 70 71 . I s t i .

108.98 Jedinstvo Carstva osiguravala je vojska. pa tako romanizacija dobija i dvosmjerno djelovanje. . Delminium) očuvala i domaća onomastika. 213 — 278. nego u gradnji crkava i skulptiranom kamenom namještaju ranokršćanskih bazilika. bilj. domaći su se u rimski upravni sistem uključili nešto kasnije. dok u sepulkralnoj umjetnosti dolazi do uzajamnog procesa asimilacije forma i motiva. XX). . ' 104 Ο torn dvojstvu institucija kod Ilira v. Arhitektura kasnoantičkog doba u BiH. 104. za cijelo područje municipija. 116. 132. st. pita: Quid sit municipium et quid a colonia différât. koja ostaje vjerna duboreznoj tehnici u obradi kamena. D. pa je seljačko stanovništvo romanizacija zahvatila više površinski. Rimsko privatno pravo nije se prostiralo i na peregrinske civitates. . odnosno municipij (ordo decurionum). 8). 118. Kada govorimo ο izvjesnoj renssansi „ilirske" umjetnosti u 5. Rendić-Miočević. malih država (otuda i naziv res publica za svaki municipalni grad). 140. st. koje se javlja dosta rano (Jeronim je roden od kršćanskih roditelja. Delmatae itd.Noctes Atticae. Augustales. 89 Kult su njegovala društva Sévira. na primjer. 117. Panonija je bila rijetko naseljena. neque ulla populi Romani lege adstricti. 137. ukazuje i nošnja na nadgrobnim reljefima. Au]gusto et [Romae] sa[crum . kod nas Delmatae. habent Gell. Isti. U 4. . st. VII. po Hadrijanovu tumačenju. riječnu luku tamo gdje je to bilo moguće. zidine. položaj municipija bi bio povoljniji i odličniji od onog kolonija. . 65. Carstvo je savez municipija. govorili svojim (ilirskim) jezikom (genti-lis barbarusque sermo. . a peregrini u pomoćnim jedinicima. ali sada ne vise u portretu i ikonografiji. Umjetnost Ilira u antičko doba. glavnina Uira (vulgo dicti) nije romanizirana do kraja. slika i prilika Rima. U načelu. 330. . Daesitiates i dr.101 U 3. epist. Rendić-Miočević. počinje ubrzana latinizacija njihovih antroponima. Hereditas je kod domorodaca bila nepoznata. Plemena Breuka. Oserijata i Skordiska u Panoniji dugo su ostala barbarska. Hier. naročito u istočnoj polovini. p. i ARRIV—V. nav. 11 0 D. Slovenski prostor od Keltov do Slovanov. i 6. 139 dd. 426. Rendić-Miočević. 1 05 . U s p. Visoko 1984. I. et iura institutaque omnia populi Romani. ad Isai. 153. Li psi ae 1879. Migne" T. u administraciji i u gradovima. 609.102 To se najbolje zapaža u ruralnim oblastima u kojima su faktori romanizacije slabije djelovali. 83. 19. vir. 106. a funkcije gubile značenja. 1959. non sui arbitrii. a sam u svom rodnom gradu spominje crkvu i njenog presbitera Lupicina) (Hier. Breza itd. kao. 16. knj. ali se formalno održavao i za dominata. D. C a m bi . Kronika. a privatni posjed nerazvijen. ibidem. Zenica. p. 105 I.105 Slična je situacija bila i u Panoniji. a posebno na njihov bogato obrađeni kameni namještaj (Dabravina. muneris tantum cum populo Romano honorari participes . Suić. Sarajevo 1972. 8 i 21. quaestores i drugi) Nämete centralnoj vlasti ne plaćaju po glavi i pojedinačno (što je u duhu domaćih shvaćanja). str. Domaći se izraz sačuvao i u umjetnosti. što se uskoro razvila. 106 J. dj. Salvium. st. Hi er. 57. Isti. et quid sint municipes quaeque sit eius vocabuli ratio ac proprietas ecc. G. izd. veteranska naselja i romanizirani stranci)100 sve intenzivnije doprinosili romanizaciji. CBI knj. ed. FIRA.. 1909. 80. Spom. 142. (Da su sačuvali i druga nacionalna (etnička) obilježja. 103 102 73 . d. ANU BiH Pos. posebno 63. Tretiraju se kao saveznički subjekti s lokalnom autonomijom. 111. Daesitiates. st. Kolonije su. Tako je ostalo sve do kraja rimske antike. te služba u pomoćnim trupama i ostali faktori romanizacije (u Panoniji glavni su faktori legije sa svojim logorima. na „ilirskom" području se javlja čak i izvjesna renesansa autohtonog umjetničkog izraza.101 Kako uspjehe romanizacije ocjenjuje D. pa je poreze morala plaćati cijela civitas. pogl. dd . djelomično i sa svojim pravom (ius gentium) i svojim zakonima. naprotiv. 78. ill. Dalmatien. 7. Municipiji su u Rimskom Carstvu osnovne samoupravne ćelije. Mocsy 1959.106 Teže su primali elemente rimske duhovne kulture. i pored svih navedenih faktora (i onih koje ovdje nismo spominjali). I. S ep ul kr al ni s p o m eni ci ant r o m or f n o g k ar a kter a k o d I l i r a. vidi se i iz redoslijeda kojim se u Lex Mia municipalis nabrajaju upravne forme (municipalne kategorije): municipi coloniaepraefecturae fori conciliabuli. 11. Pannonia. kanalizaciju." Ovaj je sistem od 3. 1967. Basler. 1967. niži magistrati (aediles. kao i plemenska imena (Maezaei. Jeronim (r. pa se stanovništvo teže asimiliralo. službe bile počasne). pa i nakon pada Carstva pod upravom Go ta i Bizanta. Slično bi se moglo primijeniti i na naselja u Bosanskoj Posavini iako su ovdje naselja slabo sačuvana. mogli bismo je nazvati prije kozmopolitizacijom nego asimilacijom. nisi in quam populus eorum fundus factus est. . p. 42.. dd. XXV. p. imala su vodovod. Ni ovdje napredovanje romanizacije nije bilo jednakomjerno. col. Seviri Magistri Mercuriales. Kod Cezara se to još uvijek odnosi samo na municipia civium Romanorum. po imenu provincije. forum. Ma koliko da su boravak legija i zajednički život u zemlji. 61—68. éd. 142. ponešto usklađenim s rimskim zakonodavstvom. Poreze je morala platiti cijela civitas. sastavljena od stotinu dekuriona (decuriones. Dugo se očuvao i politički utjecaj domaćeg principata. 6 5. i bi d e m . 52—57. Tek s pojavom kršćanstva. 123. st. pa nemaju ni svoje neograničene vlasti ( . 100 A.) Latinskim jezikom se govorilo u vojsci. Zagreb 1986. ipak.. Kako potvrđuje crkveni otac sv. 199. nimfe) i u Iikovima pokojnika na nadgrobnim spomenicima (Zenica. 115. Mocsy 1959. u prikazivanju božanstava (Silvan.. umjetnost opet doživljava izvjesni procvat. koja se susreću i pod imenom Seviri Augustales. između kojih se. Da je u državnopravnom smislu položaj (značenje) municipija najznačajniji. Dijana. Iz Šipova je posveta: . comm. 126. 16. u kojoj građani služe u legijama. . A. oko 348. Za Ose i Araviske D. koji se konstituiraju po uzoru na Rim. nego se koriste onima rimskog naroda (tj. po uzoru na Rim. na granici ondašnje Dalmacije i Panonije)103. onda se to u prvom redu odnosi na veliki broj tipološki različitih bazilika (dosad ih je u Bosni i Hercegovini otkriveno vise od pedeset. Prema tome. 13. biraju dva načelnika (duumviri) i drugi. Prema tome je pojava privatnog posjeda igrala znatnu ulogu i u procesu romanizacije. ordo decurionum) iz bogatijih veleposjednickih familija (sve su.). N . koja su ostavila brojne tragove na natpisima. kao zajedničko etničko zamijeni — ime Dalmatae. tekst uz bilj. koji se razvio iz autohtonog supstrata. a još slabije istražena (ν. VII.. — Vidi C a. Bojanovski. 5). g. 98. 340). Dugo se u nekim krajevima (Rider. Šašel. Mocsy 1959. 88. pomalo atrofirao. 1962. 124. pa na svoje retoričko pitanje odgovara Hadrijanovim riječima: Municipes ergo surit cives Romani ex municipiis legibus suis et suo iure utentes. A. Značajan moralni princip jedinstva Carstva bio je carev kult. Mocsy. 1984. dakako. A. LXVII. a pojedine zgrade i centralno grijanje (hypocausis) i kupaonicu s tekućom vodom. Bojanovski. Visoko i okolina kroz historiju. Đ. bile su podijeljene). Rendić-Miočević. u Stridonu. 98 jer se nije radilo ο gubitku svih etničkih atributa jednog naroda. i 5. M. U komunalnom smislu nova naselja rimskog tipa bila su dobro opremljena.) da ih tek od 3. Hijer oni m St ridonj ani n — gr ađani n Tarsatike Rad JAZU knj. Ljubljana 1978. p. 13. što ukazuje da su domaći brzo prihvatili rimsku materijalnu kulturu. naime. d. Municipijem upravlja domaća zemljišna oligarhija. 90—99. one nemaju svojih zakona i ustanova. 89. a koji ima i svoj teritorij koji odgovara području plemenske zajednice (veće zajednice. izraden na tokarskom kolu u vidu rezbarija. Alföldy. Sergejevski. . I. grada Rima). što govori ο gustoj mreži kultnih objekata). bila je to vise glazura nego asimilacija. Iliri su još u drugoj polovici 4. p. Isakovci). 115.

dobili municipij u Konjicu i nešto prije. 2 8.. Pannonia. Isti 1959. 7 d. Pojédinci su u doba principata sticali civitet. čisto jeziénih i imenskih grupa i nema. Mocsy 1959. najjače pleme područja.5 i 7. 1 2 3 . Oserijata i Skordiska u dolini Save dugo su ostala barbarska. Pannonia. ' c ol . klaudijevsko i ulpijevsko. 111. Počeci urbanizacije unutrašnje Ilirije počinju za Flavijevaca. 74 75 . col. d . d. Glinditiones (XLIIII). col. koja je tipična za jugoistočno ilirsko onomastičko područje. Disperzija italika išla je dolinom Neretve i njenih pritoka. tako Hercuniates i Iasi. Od ranocarskih civitates u Hercegovini su živjeli: Daversi var. c. i u Panoniji spominju neke civitates. ili Osi od Araviska i odselili u Germaniju. 5 9. koji su bili adtribuirani timkolonijama. col. što po analogiji možemo proširiti i na druga plemena. orijentalnih i provincijalnih božanstava.). Melcumani (XXIIII). Naseljenost antičke (i predantičke) Hercegovine bila je dosta ekstenzivna. Etnička homogenost se ogleda u jedinstvenoj onomastici. 43) potvrduje da govore „Pannonica lingua"107. 1. col. Osos Pannonica lingua coarguit non esse Germanos . Pored rimskih. ustanove i običaji. Mocsy. Inače. st. Najveći broj peregrinskih civitates bio je urbaniziran (municipaliziran) tek u vrijeme Karakale (212. ■ . I 17. Razvitak svih civitates razmotrit ćemo u prvih šest poglavlja (poglavlja I—VI). Kolonije sujisnovane na teritoriju Plerejai Ardijejaca. 7 6 7. rijetko julijevsko. Pannonia. koiesuRimijani. germanskog naroda. a u Bosanskoj Posavini Breuci i Oseriates109.. a također i u jedinstvenoj materijalnoj i duhovnoj kulturi. Varon nije dao poîmenicnu listu plemena naronitanskog konventa. Njima još valja dodati Plereje (Pléraioi Strab. Germ. koji se po onomastici određuje kao ilirski108. u dvije liste). G e r m. A. Dio zapadne Hercegovînê~Xoko Gruda) držali sujveć Delmatae. I s t i . Duersi (decuriis XVII). st. 4). 609. Ill 14. g. ne može se uvijsk odrediti kojim su jezikom pojedine grupe u Panoniji govorile. Ovdje je procès romanizacije započeo poldrug stoljeća pr. Još se u 3. Mocsy. a češće i flavijevsko. 107 Tac. Šve su ove civitates brojile nekih 125ÖÖÖ ljudi. 5 3 6. Deraemistae var. živo se štuje i domaći Silvan pod raznim atributima i specifikacijama110. jer im je isti govor (podv. Ill 143). ali njih djelomično navodi Plinije (III 144. Mocsy. Nare(n)si (CII). 536. Deretini (XIIII). Gradansko pravo im je (svima) elijevsko i aurelijevsko. 10 1 A. epigrafski je potvrđen samo municipium Diluntum u Stocu. Palarioi Λρρ. u kojima su bili naseljeni italici. 28.^e. . 536. zapadni. Moglo bi se pretpostaviti da su Naresi. a pravih agrarnih kolonista uglavnom u arealu kultura loze i masline./ II. keltski. c.). 2. upola manje od današnje populacije Hercegovine. II 10. rust. st. 124: plemena Breuka. 109 A. ali ni ovdje sve do Hadrijana η\μ bilo municipalnih gradova domaćeg stanovništva. svjadaïi 13*5. 144. .je nego u unutrašnjosti ilirske zemlje. T ac. DIO CIVITATES U HERCEGOVINI Od osamdeset devet civitates iz Varonova doba (R. pa i dalje. c. u ranocarsko doba na području današnje Hercegovine nalazimo sedam što manjih što većih plemenskih zajednica {civitates) (Plin. zajedno s Araîjèjcima.(Eravisci Plin III 148) Tacit (Germ. Pannonia. Deraemestae (XXX). 43: . do 3. iako se po arheološkom materijalu jasno izdvajaju dva izrazita kulturna kompleksa. Uz dvije kolonije. Vardaei (XX). ali ako se uzme 300-godišnja simbioza Kelta i llira. B. g. 741—744. Usp. kako kaže A. n av o d i i t o d a s e n e zn a J es u Π se Aravisci (Eravisci) odvojili od Osa. i istočni. panonski. 108 A. u Naroni i Epidaurumu. M o c s y 1 9 5 9. i P a nn o ni a . VII 5. 10).

G. Westminster 1883. . ss. Alföldy. Epidauro CIL 111 12695. ο gradnji trijema. Epitaurum D. usp. te ponekog groba. III 1749. Patsch. Rab i Zadar. iz Cavtata izlazila u Glavsku te preko Trebinja vodila do prijevoja Rošca u Krtinju. Natpis CIL 111 1743 je uzidan u zid kuće na Pustijerni (Dubrovnik). Bojanovski. Cf. Najveći. Usp. 1983. fil. Beograd 1975. Doclea. 520. kamenih kvadera i skulptura. ss. Pavan. Deset natpisa se nalazi u Gradskom muzeju u Dubrovniku. Itin. s posebnim obzirom nanovaistraživanja. medu kojima se ističu familije Pomentini i Mardi. Hordionii. CIL III 1750). Epitauro Tab. I. uključujući i današnji Cavtat (Captât. Peut. Stoga se Epidaur pod snažnim uplivom grčkog i helenističkog. To i jeste razlog da od A.. Coleti. jer se naselje razvijalo kontinuirano. N. 71. vjerojatno prvobitno spremište za vodu u Obodu Donjem. Epitauron Rav. Epitaur(o) CIL XVI 17. 202—204.) i Julijana Apostate (4. 2. 8—10/1978. 51. na mjestu povoljnom za pomorsku i kopnenu trgovinu. A. VIII. Miller. = Κ. Cod. dug oko 15 milja od Vodovađe u Konavlima do Cavtata. mar.). Stanovnici Epidaura su od početka bili uglavnom italskog porijekla (Aelii. G. 22). I i II. Iskopine u Epidaurumu. na kojem se nalazila i Dolabelina 4 Nabrojeni abecednim redom kod M. Peut. Farlati. Epidauros Ptol. granične tačke između Trebinja i Ljubinja (Tab. porijeklom vjerojatno negdje i zagera kolonije. 3.1 i II. .33 m. 103—106. C. 225 Cyrrhus u Siriji). J. od canalis. Pitaura Konst.). Appendini. Itin. Dubrovnik 1802. 6 Th. ARI. e. imp. kao njegovo zaleđe. 153—161. tako je i Trebinje sa širom okolicom ulazilo u sastav Epidaura. Dubrovnik. XXXI. Faber. od kojih je opisao one mitrijačkog sadržaja (p. IX 18. st. ono što nam ne pružaju arheološki ostaci. 144. Porph. cf. Anuleni. 7 A. Notizie istorico-critiche sulle Antichità. Prilog topografiji ilirsko-rimskog Epidaura. Domaćeg porijekla su i M. najjužnije rimske kolonije na istočnoj obali Jadrana (colonia Iulia Epidaurumi). duoviri. Zagreb 1986. koji nas uvode u poznavanje 1 Epidaurum Bell. danas u Gradskom muzeju u Dubrovniku.1 Literarnih i epigrafskih potvrda za pripadnost Trebinja ageru epidauritänske kolonije nema. a kasnije i rimskog utjecaja. 3 Natpisi su prikupljeni u CIL III p. Ne može se. 8. natpis je fragmentaran) itd. koje otkrivajunjihovi domaći kognomeni^oria. urbanog areala i gradskog života. Split 1908. Croat. superponirane iznad ostataka rimskog naselja. F. Peut. I — Epitaurum. 26. Vibii i dr. 1253. Turbo. a ostali u Bogišićevoj zbirci u Cavtatu.56—61. IV 534. dipl. str. Epita urum Docleas c. Evans ARI. Rom. a. dakle. ed. Aquilii. 306. Fulvii. 29). Salona. III 143. Fronto Turbo Publicius Severus domo Epidauro (AE 1955. 26. 2. Split 1920. i 1913. odatle i ime Konavala (Καναλή Konst. Dalmatia. Roko). Illyricum sacrum. pa su kasnije faze. ο obnovi cisterne (cisternam reficiendum curaverunt se. 36—45. 9. G. Apud S. Dubrovaéki horizonti. Trom. Starinska iznašašća u Epidauru. doznajemo po relativno bogatim epigrafskim nalazima3. pretorijanski prefekt i Hadrijanov prijatelj. Bull.25—38. st. 139—141. Mommsen CIL III p. Epidaurum colonia Plin. iz Civitate = Civitas vetus). start grad Epitavn.1. Lartidii. Wilkes. jer je ona rezultat prirodno-geografske (orografske) situacije. ali u prilog tome bi govorila značajna i brojna arheološka nalazišta u području oko Trebinja. 2 Granica na Rošcima se nije mijenjala kroz milenije. Turbo i njegov sin M. Bojanovski. navodi da je u ruševinama Epidaura zapazio najmanje stotinu graviranih gema. 76 77 . 14). dijelovi gradskih bedema. 173. n. Tro.5 Spominje se i navodni amfiteatar na Ratu6. V 14 (379. a onaj sa D stariji. kao i Poreč. Materijalni ostaci grada svode se na mali broj objekata — tragovi pristaništa. A. adm. T. Zbornik Narodnog muzeja u Beogradu. ARI. I. navodi se neki P. Nedavno je B. Mommsen CIL III p. te dal je vodila kroz Crnu Goru u Skadar (Scodra). danas je taj značajni spomenik rimske arhitekture gotovo potpuno uništen. koji se danas ne može identificirati7. što ga je de sua pecunia podigao neki Pomponije (C. Novak 1967. razvio u značajan pomorski i trgovački centar. Epidauritana archaeologica I. ostaci groblja kod mauzoleja (Sv. Položaj na obalnom pojasu. 8 Dvije antičke skulpture iz Epidaura objavio je N. Novii fomponii. tvrditi da je oblik sa Τ mlađi. Smičiklas. p. Prilično se dobro sačuvao jedino objekat zvan „Kula Sutivan". među njima vitez Q. II 16. daim. G. Usp. a vjerojatno i Fronto. Novak 1967. 23—28. Bojanovski 1983.8 novaca i gema9. d. stepenište usječeno u stijenu. f. 287. i najbolje poznati. izgrađeno u Dolabelino doba (14—20. Salona. Part. Neki su natpisi izgubljeni. a. M. T. Nalazio se. a. Na žalost. kako se nazivao i vodovod srednjovjekovnog Dubrovnika od Šumeta do grada.Op.17 m). p. Domaći su i Aelii s hadrijanskim civitetom. Konavli. Evans ARI. Evans. pa se po njima nije ni moglo ovo podrucje nazvati Canali. Štuk. Prikupljeno je i nešto pokretnih nalaza: arhitektonskih elemenata. 5 Th. Venetiis. Kirigin u „Mogućnostima" br. na mjestu na kojem je Evans otkopao polukružni bazen (promjera 15. Alex. a u prvom rsdu cesta koja je iz Epidaura preko Trebinja izlazila na magistralni pravac Narona-Diluntum (Stolac)-Ad Zizio-Leusinium (Panik). Srećom. Pomentinus M. 57—59. Canali and Risinium. Dalmatien. cf. 9 A. g. 29. gl.) S vremenom se javljaju i gradani domaćeg porijekla. usp. str. Ο rimskoj cesti Epitauro — Resinum (Tab.2 Epidaurum je bio najznačajniji rimski grad izmedu Neretve i Boke Kotorske {sinus Rhizonicus). 1910. 1751—1819.archaeol. 44. (ukupno tridesetak natpisa). str.4 Natpisi pružaju podatke i ο ponekim urbanim elementima. 56—61. naime. 483. VAHD XLIII. Marcius C. s dobrom i sigurnom lukom. objavio ovo poglavlje u našem prijevodu. 287.). 150—151. na poluotoku Ratu u današnjem Cavtatu. Pomentinus Boria (CIL III1748 Cavtat). Novak 1967. Ο gradu i ο njegovom urbanizmu malo se zna. Vibius Maximus .. pružao je sve prednosti Jos od njegove protourbane faze. Barić. a isto toliko in je pronadeno „u polju blizu vrha epitaurskog poluotoka".. 9.). Na Vespazijanovom Privilegium Veteranorum već se javlja oblik Epitauro. 1 0 Opis vidi kod G. sve materijal koji je prikupljen prilikom recentnijih gradnji. — U samom polju nema jasnih tragova centurijacije. Cesta je. 28. koji je postigao sjajnu (vitešku) karijeru. Šišić. — 1. Epidaurum Hieron. dubine 1. iako slabo sačuvani. Dvije antičke glave iz Ep?daura. Epitauro eq. 156—160. danas Konô10. J. glave Silena (2. Cambi. Porf. R (= CIL XVI 17). RE Vl/1. Storia e Litteratura di Ragusa. Iulii. 26. 1966. objekat u okviru šireg urbanog areala je akvedukt. te dopunio novim bilješkama i bibliografijom ο Epidauru. Evansa i njegova opisa Epidaura (1883) naša saznanja ο ovoj rimskoj aglomeraciji nisu mnogo napredovala. 252—254. 5 d. st.TREBINJE I OKOLICA ( Ager Epidauritanus) Kao što je područje Ljubuškog sa Brotnjem pripadalo jadranskoj koloniji Naroni. Acta SS Oct. 288. J. 530.VI. Ricerche. predmeta od željeza i bronce.

gdje Gelčić brani postojanje rimskog grada na Prevlaci (Vitaljina). Mayer. 7.Au[gusti] / [et Ti. Novak 1965. 11. Naprotiv. Bull. Marović. 111. v. inst. . Siromaštvo urbanih ostataka u Cavtatu potaklo je Mannerta. usp. sestra B.. 111. Evans. naročito u Močićima (=Močiera na Generalkarte Dalmatische Küste III. prilikom posjete Dubrovniku (143 5).pr(aetore) Divi. ovu vrstu keramike datira (kod nas) sve do 2. Rîniski gràdani koji su već tada ovdje živjeli formirali su conventus civium Romanorum (zajednica rimskih građana sa svim municipalnim institucijama) i pružili odlučnu podršku Cezaru27. vidi I. tiče price ο legendarnom osnivaču Epidaura Kadmu. Split 1973. Cavtata. Usp. kako to piše Appendini. 9—1 3 s ka rtom. te u uvali Tiha i na Obodu . 78 79 . u Dubrovniku. Pregled željeznog doba na istočnoj jadranskoj obali. u bilj. ojačalo tek u 2. izvodeći ime Epidaurum od staroil. i potez zidina u samom Epidauru. iz bratove ostavštine 1911. st. 2 (Kupari se ne spominju u tekstu) i 325 (Cavtat). 139 i J. Metale u Moluntu kod Dubrovnika. boga liječništva. PWRE. Pelješki zbornik I. Dalmatia. j Coh(ors) VI VoKuntariorum) / trib(uno) L(ucio) Purtisio Atinate /5 [. Zgo de i nez go de. Kult Asklepija. nju su popuIarizirali dubrovački humanisti. dj. Mommsen CIL III p. 121. pak. 17 0 . Prvi je u imenu Epidaura tražio ilirsko porijeklo W. itd. Cavtat (p.Caesaris. AP 15/1973. 1 3 Takve su: Džare na Grudi.. i to zahvaljujući svojoj pogodnoj luci. g. 546). i 1965. u nauci se smatralo da je i jadranski Epidaurus grčko naselje.. pa se stiče dojam stanovite retardacije. 24. ali u prvom redu domaćim Plerejima. Novakovoj bi tezi odgovarala i arheološka situacija: u Cavtatu nije nađen nijedan stariji grčki natpis. na južnim padinama Meštrovićeva mauzoleja22. Novak 1967. Močića. pa novci Skodre iz 2. držali ovaj dio priobalja21. Batović. str. je u tu teoriju ubrzo posumnjao i sam Mommsen. i 1984. str. — I. η. 649 s. Brojna gradinska naselja u Konavlima i u zaledu govore da je ovo područje bilo dobro naseljeno i u metalno doba. nema ni tragova grckog naselja. Novak 1967.. A. na što bi ukazivao i latinski oblik njegova imena Aesculapius1*: Rimljani su Plereje i Ardijejce konačno pokorili 135. što ih je u Cavtatu našao Evans20. 27 C. Usp. dalm. . u značenju „šuma" (p. si. Dubrovnik 1984 (u štampi). gdje se i do danas sačuvalo dosta suhomeđina. 66—68. 1 2 M. Ο tome pjeva i Ciriaco d'Ancona. Vidi i njegov članak „Stari Epidaurum". 17). 120). N. dd. Villae rusticae u području Epidaura. 24 Vjer ov anj e da je Askle pije rod en u Epida uru.]lio C{aio) Saenio (duum)viris j . 1956. pogotovo kada je posjetio Cavtat. d. Zaninović. što bi potvrđivali i srebrni novci Dirahija i Apolonije. Memorie sulle Bocche di Cataro. — Na viiu u Obodu upozorio je i Evans (. Hirtii Pansae Bell. Dalmatien. Prilog kronologiji fortifikacija u primorskom Iliriku. Split 1878. Evans ARII. Mirine u Močićima. 1957. te se uvjerio da mu je topografija posve jednaka Cavtatu. Her zegowina. Moguće je da je ovaj počasni natpis sa statuom postavljen prilikom izgradnje ceste. 5: Epidaurum terra manque ubi nostrum eratpraesidium. Tomaschek. G. iako izvori ο tome ne govore ništa16. i 3. da ilirski. Usp. pa. Marié 1976. Anali Hist. — Drugi je natpis pronađen 1958. po mišljenju Novaka. i G.. st. st19. 5. i 1967. na ulazu u Boku Kotorsku. Zastolju te Kuparice u Zastolju itd. Štuk. 25. kao Cezarov praesidium u borbi (građanskom ratu) između njega i Pompeja26. 26. i 17. Arheološka istraživanja u okolici Dubrovnika. Novak 1967. čini se. 1976. Evans ARI 1883. Cavtat i Pomorska enciklopedija s. . evidentirano je i nekoliko urbanih i 12 suburbanih vila u Sustjepanu (kod hotela „Croatia"). Augusti / civitates superiorisj provinciae Hillyrici]. Novak.Istražene su jedino Metale u Moluntu.. i 1913. 17. Alex. Metale i Mirina u Moluntu. G.. koji spominje dekuriona municipija. 250. 14—16. novine „Hrvatska Dubrava". 17. Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. 66/1936. „Epitaurum a Greek colonial city" (p. 120— 121. je G. 10). 1 4 V. naišao sam na vise tragova naseljenosti iz rimskog doba u Čilipima i Močićima.. 1: . Die Sprache. Zanimljivo je da je Marija.fino urađen pločnik. kao i one 1 8 Novakov odlučan stav u tome pitanju vidi u njegovim radovima G. v. Usp. i pored jakih helenističkih utjecaja. Naselje epihorskog karaktera je vjerojatno postojalo još u 3. d. v. 36—45 (cit. p. misli se još za Cezarova života. 138 i II. 16. 1 9 Z. 10 i 11. JAZU u Dubrovniku. I. Bogišića. I. Patsch. Brojne villae rusticae otkrivene su i u Konavliraa13. nalik mozaiku"). a potom i rimski Epidaur lociraju na Prevlaku u Vitaljini. st. 15—80. Međutim. dd. 1. a njihov teritorij pripojîîi svom Iliriku (App. ubrzo se pokazalo da taj natpis nije nađen na Prevlaci u Vitaljini. 17. Th.statua s počasnim natpisom (CIL III 1741)11. g. Evans oslanjajući se na rimske nalaze iz Cavtata15. bio naden natpis CIL III 1738. 51. 287. référât održan na Znanstvenom skupu. 77. nego na Prevlaci kod Tivta i da se odnosi na municipij u Risnu (Rhizinium). Evans. Takvom je shvaćanju mnogo doprinijela i humanistička tradicija. g. No va k 19 67.109-113. pr. 1911. RE VI. Na terenskim istraživanjima areala Čilipa. i G Novak 1967. Wil kes. 1 7 Epidauros u Argolidi. 50. epul[oni] j sodali. Cavtat. na Gradini u Kuparima (Čibača?). 230. 2 0 A. d. a nema ni toliko kod nas proširene „Gnathia" keramike iz 4. v. koja je kao sklonište služila grčkim i rimskim pomorcima. Patsch. C. koji su je preuzeli iz grčke mitološke baštine. I. 51. Zore. Koliko je bilo uvjerenje Dubrovčana ο vezi Epidaura s Grčkom pok az uje i po dat ak L. 1983. Gelčić. a za njim i Moramsena. ali se Epidaurum spominje tek 47. Titien[si] jsleg(ato). 1965. A. Zagreb 1925. Što se. s. Ad CIL III 1741. navodno. si. Kasnije će njihova područja biti adtribuirana agerima kolonija Narone i Epidaura. 192) i s. Na Prevlaci (Vitaljina) nema ni traga rimskome naselju ili gradu. st. e. VI. pro. Isto: Enciklopedija Jugoslavije 11. 26 Cf. Novak. napose bilj. Šišić. gdje se nalazio Asklepijev hram. a vjerojatno i Mirine u Gabrilama. . 109. 17—21. onaj u Saronskom zaljevu. VI. VAHD. koji su. pr. koji smatra da je naš Epidaur ilirsko naselje18. V. η. 1 6 Tako A. te da je upravo u tom hataru bila provedena centurijacija14. mazaik u Lovornu. 1907. Zbog vjernosti koju su gradani Epidaura pokazali Cezaru. 16) i „original Dorian colony" (p. ARI. Dubrovnik (p. 1 5 A. Naselje je. Ne zna se kojim je povodom postavljen natpis. Freeman. bilj. da je B altazar B ogiš ić p uto va o u stari Epidavar. Ilirskim ga smatra i A. pa smatram da u tom dijelu. Faber. Bolje je poznata najbliža okolica Cavtata: osim supstrukcija na poluotoku Ratu (Cavtat). d. Usp. 52. Dubrovnik 1984. Tako se iz regije kasnijeg epidauritans kog agera navode samo dvije megalitske formacije. n. Mišljenje da ilirski Epidaur nema nikakve veze sa dva Epidaura na Peloponezu17 elaborirao 1 1 CIL III 1741: Ρ Corne[lio] \Dolabell\ae co(n)s(uli)] j VII viro. a po tom e i u Du brovni ku. megalitske utvrde protohistorijskog (protourbanog) doba vrlo su rijetke. g. Izvještaji Starinarskog društva „Epidaurum" u VAHD 1908. 68. F. nav. str. Α. mogli su u Epidaur donijeti i rimski kolonisti. istaknuti humanist. 2 1 G. Zadar 1880. koje zvuči kao grčko. za što su joj „harni Cavtaćani" na obali postavili na česmi spomen-ploču. Ο tome problemu vidi i G. br. e.] P(ublio)] Dolabella / leg(ato) pro pr(aetoré). Alföldy. Priča ο Kadmu nema nikakve historijske vrijednosti za naše krajeve23. vidi A. Polazeći od imena rimskog grada u Cavtatu. i J. Za Pelješac: I. Dautova-Ruševljanin. ovdje je uskoro bila osnovana kolonija. 23 G. 75. Lettere archeologiche sull'Istria e la Dalmazia. st. Savremeni se autori kolebaju. bilo je goto vo općenito. ΙΟ)25. dj. Čini se da je najrelevantnije naselje u arealu polja bilo u Čilipima i Močićima. 114. 25 Pokorio ih je konzul Fulvije Flak zato što su upadali u rimski Ilirik (App. tako G. V. u Saronskom zaljevu. 44. S. u: Jadranska oba la u protohistoriji. Bojanovski. 5). st. moj rad „Epidauritana archaeologica" I. Ο kultu Esk ula pa u Epi da uru i o ge ma m a s njegovi m liktf m iz. 6. Wien) valja tražiti ostatke centurijacije. a lako ju je pobio A. 112. C. 6. Znanstveni skup. Pelješac u protopovijesti i antici. sagradila vodovod od ovog istog vrela u Donjem Obodu do Cavtata. e. Š. Isto E. Novak 1965. Fa be r. ARI. Novak 1967. Fisković. Moguće je depozit za vodu (castellum aquae = rezervoar na ulazu vodovoda u grad) u Donjem Obodu bio uključen na akvedukt od Vodovade do Cavtaia. „deuro". Vitoš-grad u Vitaljini. g. LXVIII/1966. e. Patsch. Popovića i uopće Donje Gore. 25—29. Hrvatska enciklopedija III. s Oboda je imao dobar pad. a drugi u Lakoniji. 1880 37. Marinović 1959. . gdje je. 1909. . g.st. d. J. Topographie. Sr d. 2 2 A.

potječu od jedne villae rusticae pretvorene u baziliku. Usp. a spominju se i pojedinci iz vojničkog staleža. pa i političku cjelinu. 37 Kosijerevo H: l. Među najstarije natpise iz Epidaura idu dva što su posvećena P. 8405 (Evans. s kojim su ga povezivale kolske ceste. In Pannonia Cibalim. D. Dautova-Ruševljan. po svoj prilici. Zore. ubija zmiju Boa. AP 15/1973. Usp. očito italik. ali međašnji natpis iz Kosijereva I (na njemu se spominju i drugi tertninos)36 i_druge limitacijske oznake. 178—181. svjedoči nam i starokršćanska nekropola i bazilika u Slanom kod Dubrovnika te ona na Sustjepanu u Cavtatu. svakako je lose prepisan. navodno. posebno 144 ss. J. i Epidaumm colonia (Plin. Bojanovski. 154. u 6. B). 47. 1953. I. Grad je postao i žarište kulture i rimskog načina života. d. Biludium (Bilubium. Rogato vet. Sacerdos in coloniis Narona et Epidauro: CIL III 12695. jer veteranskih natpisa nema. Benediktu i njegovoj opatiji na Monte Cassinu miogo posjeda. G. 19 = G. Epigrafski izvori iz Epidaura. 45 (skulpture). Lausinium (Leusinium.). Rerum Ital. Miruše Â. ćanstvo i u torn području jako napredovalo. kao. si. B. Zarijeèje. Ukoliko natpis nije izmišljen. D. 91—94. 29. 113. Da je krš28 G. > I. (?). 32 S. i bilj. 17. A. i oni iz njegova zaleđa34. oko samog Trebinja nema tragova centurijacije.n. 35 I. Borne frontière romaine de Kosijerevo. G: Novak 1967. si. Medini. 11 i 12. Ljubomir. 1977. Na istom je lokalitetu otkopana i starokršćanska bazilika (u režiji Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Dubrovnika).39 3 3 F. 139—149. I. n.g. VIII voluntariorum.35 Kolonija u Epidauru (osnovana vjerojatno još od Cezara. Lastva. Trebimlja. Split 1963. Novak 1967. Otkopani pak grobovi pripadaju vremenu Justinijana. može zaključiti da je pod jurisdikciju Epidaura spadalo i današnje Trebinje sa svojim zaledem (Ljubomir. te kroz nekoliko stoljeća vršio blagotvoran utjecaj na širu okolicu. 11. kod Anastazija bibliotekara. na primjer. Arlapzn.e. što sam na drugom mjestu pokušao i dokazati ne samo na temelju općih kretanja nego i na osnovu kulturnog i ekonomskog razvitka toga prostora. M. bila agrarna. Kao i Narona. 39). Epidaur se razvio u jak ekonomski emporij s razvijenom trgovinom. Poput svog srednjovjskovnog nasljednika Dubrovnika. Im. Vita Sancti Hilarionis (H. s. ss. ILJug. Vidi i bilj. Taj je prostor i u ranom srednjem vijeku sačinjavao jedinstvenu prirodno-geografsku i administrativnu. Šasel. i drugi31. ali ο njoj ne postoji izvještaj. Vidi bilj. Dobrićevo. novoosnovanoj koloniji je. usp. Artobindo. Čapljina. Milites: C. kovači.38 Vjerojatno je to onaj isti posjed što ga je. 11 79. . Rendić-Miočević. 1750 (cisterna). Scarabantiam. jer nema veteranskih natpisa.IIA37 koji vjerojatno potvrđuju pojrtojanje rimskih veleposjeda u Paniku i Mirušama. karta.)· Kao što smo već istakli. ILJug. Wilkes. DU: Mithras (Cavtat i Močići). si. Noviae Donatae i No{viae) Hermae (CIL III 1743 cfr. knj. adtribuiran i dio zemljišta u zaleđu. str. i 2. 1984 (u štampi). 116 = F. Bila je to. 647. col. daim. 121. Toma Arhidakon.. Usp.46. Sustjepan u Cavtatu. Jeronim. Novak 1967. Tav. i str. Peut. Nimaniam. kako je to u isto doba učinjeno u Naroni (Ljubuški. crijepari. d.u Saloni i Naroni28. i J. 8408. ARI. Trebinjsko polje. iJ. In Histria{m) Terriestrem. liar dubrovačkih legendi). nr. 1028). Split 1963. ben. Novak 1967. 38 Vila: I. zanatstvom i manufakturom.) 33 milje (oko 49 km). Justinijan darovao benediktinskom samostanu Monte Cassino. 353 = Bull. Msđutim. Dedukcija je. 62—65. L. si. Novak 1967. područje inače kàrâkteristicno po oblicima izrazitog krša (danas su ti oblici izrazitiji nego u antici). XXXIX. a od proizvođača hrane pekari. si 15. te oko samog Cavtata. XXIV—XXV. ali jaka kršćanska tradicija izbija već iz legende ο sv. Bull. decussis u obali Trebifnjîce u Mirušama. 650. st. i I. 13. što simbolizira trijumf kršćanstva nad poganskim kultovima). référât na simpoziju HAD-a u Dubrovniku. i J. — G. = A. Appendini 1802. drvodjelci. Novak 1965. Crispus Lartidius i njegova liberta Recepta (CIL III 1742 = G. 50 = G. alae Daim. 48. y 86 TefrnTnàêîjskl natpis iz Kosijereva ί. U CIL III nije ušao natpis: D.). Asclepit Epidaur. ep. Sergejevski. 78. V. Tuscenio M. Hilarionu (sv. i G. lib. Antianim. 39 164—166 (dionica Ukšići — Panik). s nekoliko plodnih polja i poljica (Dživar. si. A. Čremošnik 1974. 21). br. relativno bogat fond natpisa iz'ranog principata pruža uvid u strukturu uprave i u etnički sastav stanovništva. 139. Ordo decurionum: CIL III 1746 (LDDD). Dalmatia. 14 i Novak. . I. XXIV/1901. Ostojić. 31 Ο Cohors VI voluntariorum v. Epidaurum). Spomenik je postavljen i ropkinjama Sabinae Hermetis N(ovii) P(ersici). i u Èpidauru su djelovali razne zanatlije — brodograditelji. Epidaurum je bio i nosilac trgovine sa svojim balkanskim zaleđem. 13. Na čelu kolonije stajali su duumviri29. i 16. 26—27. br. Bio je jako razvijen i Mitrin kult33. Appendini 1802. 80: u Epitomama (Izvodi) iz montekasinske kronike. s mnogo vjerojatnosti. 1952. kao zaleda Epidaura. Šašel. lončari. Annius M. 28 == F. 19. 29. I. M. i 20. 80 81 . XXVII/1904. — Objekti na Sustjepanu. Evans ARI 1883. dilm. 29. Kosijerevo). Slovinac 1882. Suppl. 14. Veličani. 334 = SRĐ 1902. p. Osim obradiva zemljišta u Konavlima. st. Necropoli antica cristiana a Slano di Ragusa. Zbornik radova Vizantološkog instituta. pa su prilike u gradu slabije poznate. J. Cohors VI voluntariorum. Dalmatien. II. AJ V7T9W. S. Braće Andrijića 5). te natpis iz Kosijereva. Novak 1967. bilj. 6—7. (centar vèlêposjeda?). zidari. Evans ARI 1883. i bilj. A. T. (1. kožari. 29 35. koliko se mogu datirati. Benediktinci u Hrvatskoj. a organizirana od Oktavijana Augusta) bila je formirana dedukcijom rimskih građana. očito. Novak 1967. Cohors VIII voluntariorum civium Romanorum GZM 1924. Istina. Mithriaca Epidauritana. Beograd 1986. Sergejevski. Šašel. Rendić-Miočević. C. e. f. prvenstveno u Čilipima i Močićima. a. 42. u pitanju su kasniji falsifikati usp. Cfr. 1958—59. Sudeći po natpisima i analogijama iz drugih prïmôrskïti gradova. genius loci: F. Da li je spelaeum u Močićimi služio sarno mitrijačkom kultu?. u Epidauru su garnizonirale COH VI VOL i COH VIII VOL. carskom namjesniku u Dalmaciji (14—ŽO. v. Hieronimi opera. Justinijan je navodno dirovao sv. Seviri Augustales: CIL III 1745 = G. „Anastasije bibliotekar" i Jene Bori u kulturnoj istoriji Bosne i Hercegovine. Cf. Ipak se. 93—95 = I/Bojanovski. 46. Marinović 1959. Suie 1976. — Ο snaznoj pojavi Mitrina kulta vidi D. BöjäiTövski. mesari. Ill. 4—5. d. dozvoljavaju našu pretpostavku^ ïsto potvrđuje i velika vila U-tipa sa freskama i mozaicima u Paniku. ul. 18. st. 1. A. Lapja. naročito prema sjeveru (tu je najbolji indikator reljef terena). Njegovu je razvitku mnogo doprinijela dobra povezanost grada s njegovim dubokim zaleđem (cesta je izgrađena u vrijeme Dolabele)30. si. 91—97. Novak 1967. si. 252. donosi i sumnjivi natpis iz Risna: M. Bulić. Bojanovski 1983. 30 Ο prilikama u izr azito kr aš kom i stočarskom zaleđu vidi dalje. 65. Sergejevski. II. Brotnjo). Starinar. Miruše. vinari i dr. Panik i Miruše. VAHD. Fisković. Takav nam zaključak dozvoljava i arheološka situacija područja. ILJug. Bojanovski. agrarna kolonija. 7—32.i977. 53—57. GZM n. a povezano je sa čudima u Epidaru i okolici (Muni)32. 67—93 (Panik. 1973. In Dalmatia Pontein Tiluri. 23. ovdjs. coh. I. Korneliju Dolabeli. n. 64. 2. obje iz sastava provincijalnog vojništva. 1755 (LDDD). cf. III144) bila je upisana u tribus Tromentina. VIII vol. Nikolajević. si. 1973. Za Coh. (H.j Iuliae Tertuljlae / vix. Djelovanje ovoga sveca pada u vrijeme cara Julijana Apostate (360—363). Duumviri: CIL III 1747 = Novak 33).). d. udaljena od Epidaura po itinerarskoj cesti (Tab. 94— 95. Polam . Himasam. Zahvaljujući dobrom geopolitičkom položaju. 1745 (ordo decurionatus). VIII. Yaciacum. klesari. Balcum (možda Baloum). 648. 78.f. — Dva grčka nadgrobna spomenika (jedan je bez natpisa) pripadaju doseljenicima iz vremena rimske kolonije. usp. Sabininus mil. 34 Zazaleđe:I. ne pružaju konkretnih podataka (indikacija) da bi se mogao odredenije fiksirati ager epidauritanske kolonije. U 1. praef. je opisao i dva ranokršcanska prstena iz dubrovačke Katedrale. Evans. A. J. u vrijeme potresa 385. 271—275. 36. 80 = G. Ljubomir itd. Appendini 1802. br. 77. Bojanovski. IX—X. najjači između Neretve i Rhizonitskog zaljeva. LXI. g. Vindemonam. Panik. ribari. odvraća valove koji su prijetili da progutaju Epidaur). 1977. d. među njima i M. Rasovac. koju je zabilježio sv. Salluntum. Triarius pr(aefectus) mil(itum) (CIL III 8406. kome je epitaf postavio Sabinus (servus). Iz vremena kasnog Carstva malo je natpisa. i D. Ni kršćanskih spomenika u Cavtatu dosad nije nađeno. Cesta: D. Muratorius. 73—31. 50. a danas se nalazi ugraden u zgradu na Pustijerni (bivša tamnica. Vidi I. 39. VIII / 6 Hordionius Cyranus jpater. II. te zemljoradnjom i stočarstvom. Alföldy.

jer bi inače fundus Vesius (Panik—Kosijerevo) bio podijeljen između dva municipaliteta. Popovo polje (stećci). 4 — 339. ali su ga uništili dobani i 2) u s. Bojanovski. 1983. 160. Ta je granica bila na terenu obilježena negdje . Tribunia 7/1983. Vulić. 259. naime. Bešlagić. (v. ss. Sergejevski. odnosno municipija u Risnu {Iulium Risinium (?) CIL ΙΙΓ12695.). Orbini. Doclea). Đurić-Kozić. bio je ujedno ι prvak plemenskog vijeća Dokleata (1. gdje je i danas granica izmedu Trebinja i Ljubinja. Kako ćemo to još vidjeti. Romanizacija cijelog zaleđa. sporo je napredovala. Rizonijski zaljev — Rhizonikös kolpos Strab. Šuma. a danas i upravna granica između Bileća i Gacka49. si.. principi k(astelli) Salthua. glas. dakako. II 11. Docleatium CIL III 1705. Zagoru na lok. Tab. Odatle se preko Orjena spuštala u Rhizonitski zaljev. po mom mišljenju. 33. (Risinium). koja čini jedinstven tehnološki sistem (na to bi ukazivala monumentalnost miljokaza i praksa postavljanja po nekoliko miljokaza na jednom stajalištu). 90—92. Cf. Godišnjak CBI —X/1973.. Dakle. Cf. d. moje radove 1983 (Asamo). Šundrice). i si. cf. Polyb. Benediktinci u Hrvatskoj. Petrov krst)44. Fabri(ci)anus episcopus ecclesiae Epidauritanae (a. G. ««■t a. svakako u režiji vojske. iCG. 17—44. Actaalb. preparator Zavičajnog muzeja u Trebinju). 68— 77 i Dubr. 11 („Petrov krst"). posebno str. Cesta Ad Zizio — izmedu ilirskih Daorsa i Plereja. Tribunia 2/1976.. — Slični međaši („graničnici") navodno se nalaze i dalje prema sjeveru. 1973.). C e n t ra l n o i m j e n a s e l je D i k l e a P t o l. O.43 Ako ovu ravnu liniju produžimo i dalje na sjever. 50. II 1 6 . Piarens i Annaia 45 46 Epitauro tradirana je samo na Tab. doći ćemo do još jednog „biljega" u Gornjem Krtinju (tzv. st. koja tu čini granicu između Hercegovine i Crne Gore. Peut: Ad Zizio XXXVIII Asamo XX Epitauro XX Resinum itd. 4 1 Prema starijim predodžbama. 1 i dr. 1973. . počinjalo i odbrojavanje milijacije prema Epidauru i Leusiniju. ako. čiji je prvak Caius Epicadi filius bio princeps civitatis Docleatium (Spom. a druga u Risnu. Tako bismo imali još jedan pnfnjer očuvane tradicije. str. Dal mati en. I l l dd. Agirrus. sve do vododjelnice i dalje. str. Tako se i u potencijalnom ageru Epidaura medu domorocima kao rimski gradani javljaju pojedinci tek polovinom 2. epit. upravljalo iz jednog centra. Krst.Kako smo vidjeli. 13821 (vise p u t a p ok r a t e no Do c K e a t i u m ) i D o c ( l e a t i u m ) . 166. 7 . I.).°. 533. približno valjkasti). 40 597. Na svim biljezima su uklesani slični plastični križevi (biljezi su u obliku stupca.. na Grebenima (Lapad). 82 83 . si. koja je ujedno i granica izmedu ranofeudalnih arhontija Huma i Tribunije. " Castellum Salthua: Agirro Epicadi f. posvećena tradicijom. 69—71. počinje putna mreža Ad Zizio — Leusinio i Ad Zizio — Epitauro. a kasnije između dvaju municipalnih teritorija Diluntuma i Epidaura. Mljetu itd.. slicnoTcao i u ostalim zagorskim područjima. 5). povučemo liniju od vrela Trebišnjice kod Bileće do Gornjeg Krtinja (Ziziumi). br. Jabuci kod Begove Kule (Informator pok. ipak. koje spominje Mavro Orbini. 10TJ47. P e u t . VII 5. 167. preradeni miljokaz. N. 194— Τί y?? c ' ea ) i 210—216 (Risinium) smatraju da je u kasnoj antici nastao kastei u Nikšiću (p 253 ι si. 15. Sarajevo 1966. Alföldy. D.u ranijim periodima srednjeg vijeka" pobijanjem „posebnih graničnih kamenova na preko 50 km dugoj graničnoj liniji" (Anđelić). Čini se da su i „biljezi" u Đedićima i Kovačini kod Luga takoder preradeni miljokazi. Bojanovski. 101. Beograd 1968. 1986. Graničnu liniju i opis „biljega" daje PAnđelić. Ist. Plereji bi držali područje između Popova polja i Boke Kotorske41. graničila s plemenskim područjem Dokleata sa centrom u kasnijoj Duklji kod Titograda46. 71/1931. Srednjovjekovna župa Popovo. s tim što je Epidauru pripadala i stara (srednjovjekovna) župa Dračevica. hor. kojih se tradicija održala i kroz srednji vijek. : N a r o n a X XI I A d T u r r e s X I I I D i l u n t o X I V P a r d u a X V I A d Z i z i o V I I I Le u s i n io XII Sallunto (Riječani) itd. 12684. D. kao što su Zorada i Zanatis iz Dobrićeva.Archäol. kojaje kroz Trebinjsku šumu prolazila ravnicarskim krajem. 341 (Doclea) i 244. VHAD VIII. zahvatajući i dio unutrašnjosti oko Trebinja. Viet. si. 19. 44 I. zapravo njen ager. a to je jedinstvo zaleđa i priobalnog područja. M. 49 i 50 (Đedići) i I. najprije Aelii. VII 5. Plinije im ne navodi broj dekurija. Sv. Sparavalo. Bojanovski. Iz njihove su se civitas razvile dvije rimske municipalne zajednice. Ο graničnom kamenju između srednjovjekovnog Huma i Zete. J. ο čemu se govori u nastavku. u Rožatu. pa nije bilo izrazitijih prirodnih repéra. 25.. Cf. 15). Garašanin. nego bilom brda Skorča gora.. Wil kes. Epidaur je kontrolirao cijeli segment ceste Ad Zizio — Leusinio i Ad Zizio — Epitauro (Itin. I dalje se paralelno održavaju domaća (ilirska) imena. Najnovija terenska istraživanja potvrdila su Orbinijeve podatke ο granici između Huma i Zete. gdje je. koja je održavala i nadzirala novoizgradene komunikacije. "almatia. koje su našle odjeka i kod pisaca. 1—2. u stvari. prvak castelli Salthuae (Riječana). Usp. pobijen upravo na rimskoj cesti na Rošcima (Gornje u Duklji. Docleate s sa ΧΧΧΠ1 decuriis (Plin. Naselja 2. 36.42 Tu će činjenicu još bolje potvrditi razgraničenje između teritorija municipalnih zajednica Epidaura i Diluntuma. Ostojić. Inst. Nakon što se u Epidauru dedukcijom formirala kolonija. Ill 144). 1. bilj. To je. Biljezi su se djelomično sačuvali i do danas (Golubov kamen iznad Omble kod Dubrovnika. dovućeni ovamo (možda već u ranom srednjem vijeku) sa iste ceste. 1151. Razlog što se ova granica. Beibl. 201 = Spom. između srednjovjekovne župe Popovo i Trebinja. 144 (Docl ea) ί 141 (Risi nium). ss. Andriji. 48 I. 1) na prelazu iz Žulje (Kovačina) u s. 5): Narona XXV Dallunio XL Leu sinio XXVIIII Andarva XVIII Sallunto itd. Tu. Na istoku je Epidaurum colonia (Plin. ΤΛ e 175 = Jahresh d . 193. Gatačko polje u antici. 41. usp. 1—19. smatrala tako izuzetno važnom. koju Strabon lokalizira jugoistočno od Ardijejaca (Strab. jer i današnja granica ide približno po nekadašnjoj granici između Dokleata i Plereja. 89—96. st. HI 143). Beograd 1979.48 Napokon. Prema tome. do Anderbe (Nikšić) i Skadra.. kada je opisanim pravcem prolazila pogranična linija No. Bojanovski. Salthua (danas Suntulija u Riječanima) može se smatrati kao granično mjesto prema Trebišnjici. episcopus Epidauritanus iz 42 T a b . gdje je Epidaur graničio s Diluntumom. Vodila bi južnije od Korita (Bileća) gdje je prirodna. Za naše pitanje. Stevan Kijac. Kraljevstvo Slovena (prijevod Z. a to. koja vuče korijen iz prethistorijskih vremena. sve zbirne distance. 44. y^^eiSejevsk^ 1962. DoTcIëatima je pripadalo i podrucje Grahova s Riječanima {castellum Salthua). To je i bio razlog što su se granični kamenovi. usprkos svih diskriminacija i promjena. Ps. SEZ V. 3 —je rijeka. Colonia Epidauritana™ se razvila na teritoriju nekadašnje plerejske civitas. i M. XXV/23. jedna Krtinje). 101. u drugačijem svjetlu valja gledati na benediktinske opatije iz kasnijeg doba u priobalnom pojasu (očito je u pitanju nadzor i organizacija pomorskog puta) na Mrkanu i Lokrumu. dobili bismo potencijalnu sjevernu granicu epidauritanskog agera. Ant. Jačišta u Nenovićima. Kod krsta u Đedićima i Zborna gomila u Lugu na Trebišnjici). napose je značajno to što opisana granična linija dolazi do prijevoja Rošca (Petrov krst). i u ovom regionu je počela izgradnja makadamskih cesta. 39. XII. Peut. 241. i to iz Epidaura. očito. potvrđuje da je i zalede potpadalo pod njegovu jurisdikciju. u stvari. 26. Cf. 34—36. 18 U samom Nikšiću nema ostataka antičke naseobine. 43 Lj. 30. da u rimsko doba granica nije išla po samoj gornjoj Trebišnjici. što znači da u vrijeme kada je bio formiran Naronitanski konvent vise nisu postojali kao autonomna peregrinska civitas. u stvari. D i o c l e a Aurel.. svakako je i njena historijska drevnost. Beograd 1903. barjednim dijelom. Š. I. J. Ziraeus. 1987.45 kojim se. ali je u tome pothvatu morala učestvovati i lokalna cura viarum u Epidauru. Vjerojatnije je. Itin Ant. (338. LXXI.5). Skyl. Površ i Zupci u Hercegovini. Prema tome bi istočnu granicu agera trebalo tražiti na gornjoj Trebišnjici. djelomično sačuvali do naših dana. a kasnije i Aurelii. 16. 1962.

Središnji dio naselja činila je velika vila sa dva kompleksa prostorija. 1977. Plan I (geodetski snimak). A. Des Hayes. „·· „''J *" BoJanovski 1983. nav. 1964. st. 1974:autoricanastr. bilo i domorodačkih59. 3: Brennus regulus.. 1974. Orfeja kao Krista i Meduze kao simbola zla. si. kako to smatra I. putne stanice itd. Čremošnik. bilj. 1974. 41—132. I. Šamić trancuski putnici u Bosni. 3 i d. (Objekt III) . 1. granica bi u torn slučaju išla sljemenom brdâ koja s istočne strane zatvaraju dolinu gornje Trebišnjice. 1966.(prijevodĐ. Kelt.Arh· leks. 22 (Aurelii). No. te niz drugih pratećih objekata. 21 (CIL III 12800). Usp. i bez vegetacije. koji je bio značajan centar u dolini Trebišnjice i gdje se locira putna stanica Leusinium (Itin. XXV1I—XXVIII. st. ss. st. u Policama (Trebinje)63. šume). i d. 334. ali se procès sažimanja duhovne kulture odvijao vrlo sporo. 1977. II. 1—3. na prostranom slobodnom prostoru u vremenu od 1. Vidi i moje radove: „Arheološki spomenici u dolini TrebišVsf^ -aše starine. dok je epihorska sredina i dalje živjela na tradicionalan način. kakvi su Kod Kelta (Gala) bili druidi (druides Caes. ne možda zato što ih ne bi bilo i u ovom kraju. Domaće epihorsko stanovništvo je i dalje živjelo u svojim drvenim i suhozidnim naseljima po kraškim poljima i poljicima (a takvih ovdje ima vise) u klanovima (rodovima). koji su formirali na taj način svojim tlocrtom tip U-vile sa vrtom u sredini54. među njima i kultnih (hram. taj razvitak nije bio ni brz ni od samog početka. 91. Sarajevo 1969. 130.. 243. . CIL III 12775=14620.) nego i u ruralnim predjelima. Nadgrobni natpisi stranaca zasad su pronađeni samo u Paniku (te oko njega). J ireček. Na natpisima se vrlo rijetko susreću imena doseljenika. Kod Ilira se kod manjih plemenskih zajednicâ ne spominju kraljevi — reguli. i 103. si. 3 i 131. 11. T.. F. Natpisi iz Ljubomira i Fatnice GZM XLVII 1935. Zavođe kod Bileće". XXX. i ne tako krševit. na njegovom presumptivnom ageru. 2: cum Lonorio ac Lutario regulis itd.BiH> Sarajevo 1988. Čremošnik 1974. VII. A. mars habitatoria s termama i drugim depandansama nastala u 3. 647. D. Bojanovski 1973. Tab. iskorištavali 58 iPš u 6. Usp. I. n.Vila u Paniku je svakako. a koja je rastavljala Dokleate (Docleates Plin. Ovoj villa ■urbana pripadale su i ostale građevine. 5 1 I. Kod Ilira se ne spominje ni svećenički stalež. pa Mosko (raskršće cesta za Nikšić i Cavtat) i Skrobotno. Sarajevo.. I. 67—98.iz Ljubomira. koja je povezivala klanove. bio kultiviraniji. što bi bili najstariji tragovi kršćanstva u unutrasnjosti zemlje56. vidi C. 1.. objekti I—XV)55. nalazimo ovdje brojna naselja rimskog tipa ne samo ona sluzbenog karaktera uz komunikacije (stražarnice. I. Ljubljana 1974. te se dalje izgrađivala u 4. Iulii Caesaris Gall. Plan (TreV ■ geJevski 1962> 78· cf. Orgetorix. 1977. Liv. smatra da se natpis Kosijerevo I . 34. naročito kod domaćeg svijeta. Aurelii su poznati iz Korita. 54 Ο vili u Paniku. Gall. .. 91—94. očito. Cf. odnosno nad plemenskom zajednicom (cité). I. T. njegova 50 Aelii: Aelia Zorada. Liv. V. V. mauzoleji i grobnice) (Plan. a njegov pejzaž pitomiji. Prvi tragovi kršćanstva na nalazima vile u Paniku. 1—XII: jednobrodna crkvica (7.. s. V. a uz to su bili i birani. si. među kojima je. u Čičevu (villa rustica) i u Poljicima. II. U Mirušama brojne ruševine ukazuju na više rustičnih vila62. Uz cestu Ljubomir (Ad Zizium) — Panik (Leusinium) postojala su naselja u Domasevu. Ill 143) od Plereja ili nekog drugog plemena u tome području. drumovi irudmciSrbijeiBosne . Tsrminacijski natpis iz susjednog Kosijereva (već na teritoriju Crne Gore) ο popravci mosta na Trebišnjici (80. ef . pripadala bogatom Italiku. 98—99. Čremošnik 1974. Arheološka situacija na Crkvini (U-zgrada) dozvoljava zaključak da su se neki dijelovi aglomeracije. 19—24. do 4. s vremenom se u zaleđu Epidaura.str. bilj. Šume su posjekli stočari i ugljenari a ostalo je učmila erozija. knj. 166. keltski rix. u Bihovu. Boja novski. nego zato što je najveći broj natpisa propao. U vrijeme najvišeg stupnja romanizacije u 3. st. posebno 339—341. što je ( najvjerojatnije. Čremošnik. Djela. Međutim. I. Sarajevo 1973.) i ο obnovi međaša in [fun]do Vesi(i)o govorio bi da je područje veleposjeda prelazilo i na lijevu obalu Trebišnjice53. kojoj su spomenik postavile kćerke Aelia Zanatis i Aelia Tatta. te Tattaris i Temus iz Fatnice50. među njima i rustične vile (villae rusticae) na Dračevoj strani. Cingetorix.. i 12. koja se prostirala na oko 20 hektara. T. Ovdje se.M. Eventualno bi se natpis mogao odnositi na neki (nepoznati) posjed i na lijevoj obali Trebišnjice (?). dd. Manja su naselja I. Dumnorix. 69 (Panik) i 91 (Kosijerevo). na Potkućnicama i uz Trebisnjicu. . mora se postaviti i pitanje odnosa ovog posjeda (fundus VesiusTi prema vili u Paniku. 13—20). 118. a može se pretpostaviti da i nije bio tako velik.. AJ V. VIII/1962. 358d). Voyage de Levant. Meduza). 78. i to već krajem 3. Bojanovski. XXXVI11 16. prvake. Peut. 49. 98.)52. Sergejevski. kao što je to bio donedavna (danas je gotovo sva ravnica potopljena u jezeru Grančarevo)61. 5 x 4 m) s pravokutnom apsidom (str. svakako. centar prostrane latifundije (oranice. st. Trg. povezana dugim trijemom. III (U-zgrada s mozaicima). Sergejevski 1962. KOJI je ostavio podatak daje još 1626. U tome području istražena je samo luksuzna vila u Paniku. istraživač ove cjeline.ne može vezati za naš posjed koji je i vremenski i teritorijalno udaljen.Pejanovića). jedan prema drugome. pak. Uz cestu prema Epidauru ležala su naselja u Dubočanima. na mozaiku i na freskama u objektu U-vile prisutna je i kršćanska simbolika (Orfej.. Vercingetorix itd. II (vila). Tribunia 3/1977. Usp. bilj. VII4. radi ο granicama veleposjeda sa centrom u Paniku. dok je centralni dio kompleksa. e. 29—30." Usp. 35—37. 1972—73. a medu njima se spominju Minicii. Ukšićima (putna stanica Ad Zizio i vjerojatno villa rustica). već premà stûpnju zajednicâ i hijerarhiji vlasti60. 347—363. . ANUBiH. pašnjaci. 3: ho tön Keltön basüeus Brennos. pod Mičevcem. knezove poglavice. usp. Evans. 93—95. u bilj. (začetak ovog agrarno-stočarskog imanja bio je na Dračevoj strani s njenim ruralnim naseljem). n. vidi K. AP 9/1967. Regija istočne Hercegovine 59 80 58 85 84 . Crkvina u Paniku. 132. e. n. 3. Domaći su. ARI. Jedna prostorija je u kasnije vrijeme bila preradena u starokršćansku memoriju (prva pol. Bojanovski. Ukoliko se. 1. Paris 1632. a u prvom redu tanki sloj rodovskö-plemenske aristokracije. i rad.)57.) razvio veći broj naseobina rimskog tipa.. Najstariji objekti ove prostrane aglomeracije pripadaju kraju 1. u jednoj već razvijenoj fazi (uzima se da je to bilo u 3. i „Čepelica i Miruše. 188— 191. st. rustična vila). IV Γ»"c1' B °J anovski 1983. CBI knj. VI. na Aleksinoj Međi. dosta brzo prihvatali tekovine rimske materijalne kulture (oni su to isto činili još i davno prije rimske ôkupacije kupujući te proizvode od grčkih i rimskih trgovaca). Čremošnik. I. 67. Popović. Usp. ali ne do kraja. 52 D. GZM (A). 57 Vidi M. i d. nisu imali vlasti nego nad jednim plemenom (tribu). 56 Radilo bi se ο kriptokršćanskim simbolima. Situla 14/15. 15. . Čremošnik. u Rudinama bila velika šuma. 6. ss. 65 Vila u Paniku s pripadajućim objektima. d. β1 Ο tome svjedočanstvo daje francuski putnik L. Sve ovo ukazuje da su Iliri bili na m epenu druš tvenog razvitka od Kelta. Sašel. 14. Doseljenici su ovamo stizali preko Epidaura i drugih primorskih gradova. g. st. koji mogu biti višeg i nižeg reda.) na kojoj će se razviti predromanička crkvica (12. kojih je kod Kelta bilo mnogo. 50. već izvan potencijalnog agera kolonije. 63. Dobrićevo. Vesii i Vilii51. si.1. oko jedne luksuzne vile (villa urbana) razvio veliki gradevinski kompleks. " 23· Kod ilirskih plemena antički autori i natpisi spominju samo principes. br. naime. Ukoliko se na ovome mjestu granice latifundije poklapaju s granicama kolonijalnog agera.. Srednjobalkanska plemena u predrimsko doba. st. kao kod Kelta. 11—12. . 3. daju samo domaću onomastiku. Po mišljenju istraživača. 53 Tekst terminacijskog natpisa Kosijerevo I. do 83. i J. V 38. 79. st. I—II. App. Čremošnik. I. kôjîma su na čelu i dalje bile poglavice (knezovi) nižeg i višeg ranga. 88..Puninaslovovogputopisav. st. Ant. Na tome js stupnju razvitka ovaj kraj. Vrpolju (Cibrijan. pa se i rimski urbanizirani način života primao teže. i d. Papazoglu. ILJug.

I. ARI. Ipak. g. s. Krusceviza. Evans. govori i uvijek živa dubrovačka tradicija. odgovaraju rimskim municipalnim zajednicama. U prilog tezi ο širenju epidauritanskog agera dublje u unutrašnjost. A. Godina 1358. A. prežici (sirvivali) te stare rimske upravne podjele. Navedeni. što je očito bio blagotvorni utjecaj matičnog Epidaura na svoje zalede. Pariz (Lutetia Parisiorurri). danas potopljeno u jezeru Grančarevo. pa i sam Rim (Roma Quadrata). U današnjem Trebinju..). 65 To je Hercegov grad s Ilijinom pećinom. br. eiamza (hatnica). staro romanizirano stanovništvo (još u kasnom T'J äU JaV f Se ka Vkško) U svakak0 . tako — si licet exemplis inparvo grandibus uti (Ovid. si. kakva je bila ona u Epidauru.)69. Draceviza. Da se doista radilo ο značajnijoj aglomeraciji s kontinuitetom još iz predrimskog vremena (značajnom za širu okolicu). Humska zemlja nešto proširenom teritoriju Diluntuma (Stolac). Canali et Gernoviza · °. l\ ' S !T-7 ?· Anal °S an J e sluča J i star °8 Vlaha (Raška). Zasad je neistraženo. ILJug. u prvom redu. V. mozaici. Fig. južno od Trebinja. a također i politika Bizanta. Beograd 1981. sada u Zavičajnom muzeju u Trebinju. dok sam ja evidentirao tragove rimskih naselja u Podgradini i Kolanjevićima. I.278 ' posebn ° 252 ~ 253 · v · %4 86 87 . 9. svoj razvoj zahvaljuju smještaju na važnim riječnim prijelazima. Izravnih podataka ο jurisdikciji Epidaura nad tim zaleđem (zasad) nema. fresko-slike po zidovima itd. jer nema natpisa. ni ovaj kriterij ne može biti potpuno pouzdan. Drugo je pitanje. Radimsky. Đorđa u Mirušama zabilježio je i V. tako na Humu i u Slivnici. Šišić). 30. Uzevši.. Bojanovski 1977. promjera 0. 326. Peut. 650. 73—81. ali na to jasno indiciraju sistem putova i čitav kulturni razvitak. d. a Paganija ageru naronitanske kolonije (civitas Naronitanorum). dakako uz izvjesne promjene (na primjer proširenje Tribunije na račun Risna i njegove oblasti)70. prilagođen konfiguraciji terena (pećina kao sklonište). v. ° > crkva. moj rad. Iako su se ostaci rimskog naselja slabije sačuvali. gdje se nalazila putna stanica Ad Zizio (Tab. u bilj. putna stanica Tabule Peutingerijane. Refugium je kružnog oblika (promjera oko 25 m). gotovo bi se sa sigurnošću moglo tvrditi da je Klaudijev miljokaz iz Lučkog dola postavila cura viarum iz Epidaura. II. arheologa Zavičajnog muzeja u Trebinju. Usp. pojava koja ukazuje na jedinstvenu administraciju područja68. da je te miljokaze postavila jača upravna vlast. ne nazirem ovdje druge vlasti osim one u Epidauru. 101. to nam potvrduje i jaki refugium na Kličanju. od kojih onaj bez natpisa i danas leži u Lučkom dolu (visina 1. sve u Mirušama (lit. Sergejevski 1962. i J. Rissena. koji je u burnim vremenima kasne antike pružao sklonište stanovnicima Asama i njegove okolice65.. udaljenom oko 2 km zračnom linijom od Trebinja. Rudina. R. koja se oslanjala na predrimske plemenske forme. Kočarićima i Mišeljićima. Konavle. u aluvijalnoj ravnici uz gornju Trebišnjicu. Šašel. To nam i daje pravo da govorimo ο neprekinutoj tradiciji na području cijele Hercegovine. 67 Navodno je još prije I svjetskog rata kod starog mosta (Mostine) u Mirušama bilo nadeno nekoliko (rimskih?) natpisa. koje ovdje ne možemo analizirati.zračila" najviše iz Epidaura.) i neka druga. Dubrovčani su ager Epidaura smatrali svojim starim patrimonijem. što približno odgovara podjeli kakva je bila u rimsko doba. Trist. zašto je i kako do toga došlo71.65 m)66. Podaci kolege mr Đoka Odavića.te tradiciJe bilo je. veka. 25) — London (Londinium). F. Istraživanja u Paniku. na Arslanagića Mostu. Novaković. u Ušću i Lastvi i druga. kao i ona u Ukšićima u Ljubomiru. Tribunija ageru_Epidaura. Na taj tehnički (materijalni) i kulturni utjecaj upozoravaju nas i miljokazi iz Lučkog dola u Lapji. Srednjovjekovne arhontije Konstantina Porfirogeneta. u povijesti V*tn '·" CL L^toPls PoPa Dukljanina (éd. Naime. Dračevicu i Trebinje" (1358. D. Očito je. 394. I 3. spominje se i depo od nekoliko hiljada rimskih novčića. gdje su nađena i dva monumentalna miljokaza od bijelog mramoriziranog kamena. 94 Mnoga stara naselja svoj uspon zahvaljuju upravo prometnom položaju. koja.evidentirana i na drugim (lokalnim) putovima. Bojanovski 1983. dugo su se održavali na snazi' sve do srednjeg vijeka. odnosno tezi ο upravnom i teritorijalnom jedinstvu Epidaura i zaleđa. cf. grubo rečeno. Obilje rimskih opeka i crijepa. ipak. 66 Drugi miljokaz je s natpisomcaraKlaudija. jer se i na cesti između Narone i stanice Ad Zizio našlo po nekoliko miljokaza u grupi. iawi is 0251 .1 nalazi u Mirušama. nalazio se rimski Asamo (Asamum). Vrmo (Klobuk). pa u ime toga principa i traže „priznanje svog starog prava na Cavtat. 79. Arheološki leksikon. sve navedene elemente u obzir. Zidovi su mjestimično sačuvani i do 1 m visine.ac . uz lijevu obalu Trebišnjice. Uz to. d. pa ο njemu nema odredenijih podataka. 87. lapidarno nabrojeni podaci ukazuju u vrijeme razvijenog Carstva na visoki stupanj romanizacije zaleđa^ a ona je ovamo . i još neke. ipak snažno indicira na to jedinstvo. ukazala su na visok kulturni nivo područja (hipokausti. 88 Isto se susreće i na cesti Mosko-Panik — Crna Gora. ako i ne dokazuje. potopljenoj u akumulacionom jezeru. što nije Cesta pojava u drugim oblastima. 62). Mon^Rag.: Tribunia cum his iupaniis: Lubomir. Cf. njegovo je značenje bilo relevantno ne samo zbog plodnosti trebinjskog polja nego još vise zbog prometnog položaja na samom prijelazu preko rijeke61. kosi iznad Zasada. Foretić. Tragove rimskog naselja kod Sv. 208. koji cine jednu obrambenu cjelinu na samom vrhu Kličanja. u Pribojni. ali je sve to propalo. Uz rimsku cestu od Epidaura do Zidiona nađeno je po vise miljokaza u grupi. u ravnici ispod Crkvine.80. Gde se Srbija od 7—12. II. pokazuju visok materijalni nivo s nekoliko poljoprivrednih i stočarskih ekonomija (fundi)*7. po tri i vise. naime. 15a.

posebno ona u današnjoj Bosni. posebno sl. Marović. XVI. ss. VII 7. Adriatica (1970). Japodi. Uz Kelte kratko su obrađeni i Histri. Ranijinalazidaorskog novca: A. naviještavalo počstak novoga doba. 321 ss. 175 — neobjavljeni primjerak daorskog novca iz zbirke Zem. 229. 1976. Heft A. Godišnjak CBI — ΠΙ/1965. HI. Liburni. tipologije i kronologije novca ilirskog kralja Gencija.. dd. u stvari. upravo u vrijeme kada je rimski položaj u jugoistočnoj Iliriji bio vrlo jak7. Marié. Đ. 31. što je kod njih i dovelo do ranijeg prijelaza iz starijeg u mlađe željezno doba. T. cit. 54. osvit historije1. GZM (A). Brunšmid. moćnim ilirskim plemenom što je živjelo na dinarskim kraškim poljima (Strabonova Dalmatike d'épi thatera. Sve je to. Rendić-Miočević. st. dok su ostala ilirska plemena u unutrašnjosti. knj. Pa. 3). vij. 1976. 4 i 5. XX. Basler. Rendić-Miocević. odnosno u protohistoriju. c) Neki problem. Sarajevo 1981. M. Die Erwerbung des Königlichen Münzcabinets vom 1. 5 (str. 27 (1969). pleme Labijata i vladari Gencije i Balej i drugi). 13 i 14. ss. Marie. Iz numizmatičke zbirke Arheološkog muzeja u Splitu... g. E. Die Inschriften und Münzen der griechischen Städte Dalmatiens. br. I. Patschu. već prema jačini i snazi kulturnog prožimanja glavnih centara utjecaja. I—IV. s.. 1914. bilo ne samo prvo autohtono kovanje novca na istočnojadranskom području nego i prvi tragovi pismenosti na širem području naše zemlje. 172—175. 222 ss. a) Prolegomena ilirskoj numografiji. 45. kao i Taulanti oko Skadarskog jezera. s osnovnim oblicima preuzetim iz istog izvora. 1980 — 81. Wien 1893. 1—5. 1 Keltoi: „Kelti i njihovi suvremenici na tlu Jugoslavije". Prikazi brodova na novcu plemena Daorsa. a ni novaca Gencija. Dva nova primjerka daorskog novca sa gradine Ošanići kod Stoca. Delmati. Bosna i Hercegovina u rimsko doba.. nosilaca latenske kulture1. 5). 4. 1970. Monnaies illyriennes à l'ethnikon de LABIATAN découvertes à Kukës. Ο tim kulturnim. g. Adriatica.3 a na sjeveru kao rezultat osvajačkih prodora srednjoevropskih Kelta (Keltoi). IV. kako su ih radili i drugi ilirski gradovi na južnom primorju (Scodra. 2 Ο ilirskim kovovima vidjeti: D. Daorsi i formalno postali tributarna civitas peregri3 Tako. J. Benac sexagenario dicatum).. muz. Usp. Ptol. Pa iako su te promjene bile lagane i spore. vij. nego i u pojavi novih društveno-političkih odnosa. i to po grčkoj (ne rimskoj) nominali i s grčkim natpisom. novci Daorsa ipak nisu bili jednostavna kopija ni grčkih. S. XXVI. d) „Ionios to genos Illyrios" i novci grčko-ilirskih kovnica na Jadranu. T. Berlin 1885. XIII/11. st. v. Katalog izložbe. Daorsi su 167. i rad istoga „Influences grecques et romaines dans les Balkans. B. Jubani. n.π MUNICIPIUM DILUNTUM U STOCU (Daorsi) Od svih plemena iz jugoistocnog ilirskog jezičnog područja na tlu današnje Hercegovine najjače su pod utjecajima helenizma bili Daorsi {Daorsei Liv. Rimljani nisu odmah okupirali sva područja između Neretve i Boke Kotorske (Rhizonikös kolpos Strab. odakle su se otpremale dalje u unutrašnjost. 13—15. dakle. Kozličić. Daorsi i drugi. i od drugih obaveza. April 1884 bis zum 1. III. 26. 1 ss. 1973. XIII/11. II 5. Nakon sloma ilirske države 168.253.. 35/36. nema. 1971. u bilj. s. 88 89 . koji su se manifestirali stvaranjem prvog plemenskog saveza na širem području jugoistočne Ilirije (Illyn's Strab. i D. Samo se za novčiće iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu zna da potječu s Ošanića. još prilično dugo živjela u uvjetima vojne demokracije. Lissos. glavnom gradu Daorsa. 68 (1 novčić). Sarajevo 1912. — novac je istog tipa kao i onaj Daorsa. i nisu izravno i do kraja zahvatile cijelo područje Bosne i Hercegovine. 2 u Splitu. Tako se kod Daorsa već u 2. e. s. Usp. 9. usp. 295—310. i sve dubljih upoznavanja. 1976 (A. sl. Paris 1965. Condurachi. 1 ss. Beschreibung der altgriechischen Münzen I. jedinu državno-političku formaciju što su je Iliri formirali u svojoj historiji. April 1885. b) Ballaios et Pharos. Sarajevo 1915. pokojima ce se kasnije nazvati Dalmacijom cijela zemlja. dakle. T. 77—93. S. 2 su u Bec^j. ali nema sumnje da je i taj dio Ilirije već tada bio pao pod jači politički utjecaj Rimljana kao saveznika Daorsa i drugih5. d'archéologie classique. S. Strabon donosi Teopompovu vijest (Theopompos von Chios. ο čemu smo posve sumarno već govorili. n. VAMZ VI—VII 1972—73. god. pr.knj. Godišnjak CBI. 3. koji se na sjeveru obično naziva latenskim. To je. 6 Usp. 26). na primjer. g. u FGrHist. Z. T. 253—267. Novi se utjecaji u Hercegovini ne manifestiraju jedino u pojavi grčkog importa (nakit. CBI knj. 21/A (I dio). e. br. pak. J.). a 4 u Sarajevu. Schlosser. kojoj su pripadali i Daorsi. en Hongrie et en Pologne". st. itd. kao nagradu što su napustili Gencija. 347—372. oružje. 1 i 2 (dva novčića). Daorsi su rimskom zupom postali 167. Uz nalaz doskora nepoznatog labeatskog novca. Na drugom mjestu (Herzegowina.Vll5. 83 ss. čanih trgovačkih dodira. Zagreb 1973.6 Bilo je to. u b 'lj. e) Ilirski vladarski novci u Arheološkom muzeju u Zagrebu..10. 75. Λαορόεών). Kada su. 4 i drugi) i njegovim prerastanjem u prvu ilirsku državu negdje u 4. na novcu javljaju i prvi tragovi pismenosti (legenda. GZM (A) n. Nedavno su otkriveni novci Labeata. Wien 1898. 13 i 14 (2 novčića). g. Drugih izvora ο uredenju Ilirije 167. Sarajevo 1979. AJ. tako. 36 i 37/A (I dio). I. 237—255 = WM BHLS VI. c~ . Novčić plemena Daorsa. V (1964). 20. Smatra se da su negdje upravo u to vrijeme. Κ. d. kovali i svoj plemenski novae. ' Po K. Suić. I. s juga iz Grčke i južne Italije. Skodre ili Lissosa2. 143. iako se radi ο gotovo savremenim kovovima. 183—200. Kao posljedica jačanja rimskih pozicija na istočnom Jadranu uskoro će doćii do novih ratova izmedu Rimljana i Delmata (Dalmatae). 69. Sallet.. ili u pojavi helenističkog urbanizma na Ošanićima. Rendić-Miočević. pomalo se mijenjao ne samo način života (a s njim i životne potrebe) nego i političke i društvene strukture i njihova organizacija. po Anicijevoj formuli stekli slobodu (immunitatem) ne samo od plaćanja danka Rimljanima nego. M. D. Danas već možemo potvrditi da je to bio u prvom redu rezultat sve jačih kulturnih prožimanja kao posljedica poja1 Danas je poznato ukupno devet primjeraka s legendom DAORSÖN: 1 je u Berlinu. bilj. VII 5. 2. 42. ali i druga u Hercegovini. Dionizov kult). pa i politipkih. vjerojatno. Dodone et ses repports avec le monde balkanique. 325—333 (legenda ο Kadmu i njegov kult. 333 dd. keramika i dr. Studia albanica. I daorski je novae bio kovan po uzoru na grčke (helenističke) kovove. Općenito o kovovima grčkih gradova u Dalmaciji. 115) da su grčki brodovi u to rano doba dovozili glinene posude s Tasosa i Hiosa do Narone. dok za ostalih pet nisu poznate okolnosti nalaza. radovi fiav. Marović. GodišnjakCBI. XIII/11. XLV. Num. a na jugu helenističkim.). i XVII/28 (1970). 5 Liv. Num. 50) autonomiju Daorsa ipak définira kao lokales Selbstbestimmungsrecht. Patsch. Z. Actes du Ville congrès intern. Ljubljana 1984. Zeitschfrift für Numismatik XIII/1. na jugu se — prema granicama Grčke —· još od četvrtog stoljeća stare ere stvaraju promjene koje pomalo pripremaju prijelaz na novi stil života. GZM XXVI. centralni Balkan. 1976. i njegov rad 1966 — 67. Tirana 1972. pr. II 16. vjerskim i mitološkim utjecajima iz grčke arhajike. bili su oprošteni i od plaćanja zemljarine {Grundsteuerfreiheit). n. IX/I.

Plinius Secundus. 1). koji su živjeli mnogo južnije i učvršćuje njihovo lociranje Liv. d..5) bili suuključeni u Naronitanski sudbeni konvent u Naroni. Pirustas. 3). M. 1976 (Ošanići). Detlefsen.. dok se na visini Žitomislića. 45. ICG. 96. Svi su ovi dogadaji imali reperkusija i na odnose Rimljana s Delmatima. nije bio samo juridičko tijelo nego i centralno mjesto za razrez poreza i upravu9. 4—5). Sama ta činjenica što Plereji i Ardijejci upadaju u rimske zemlje govorila bi u prilog njihove (pune) samostalnosti jer samo Slobodan narod može ratovati s drugim narodom. 97). i Z. a takoder i druge peregrinske civitates u istočnoj Hercegovini. 11 V. C. i 45. Zagreb 1976. koje Livije u gornjem citatu veže za Dasarete (Dassaretiorum Pirustas 45. koji su. No. T. III 143). bar dijelom. Međutim. 1966.. Da li iz tog vremena potječu. D.. . po Zaninoviću. 18. 13 Nalazi sa Tora kod Jelse kao prilog njegovoj kronologiji. B.. •. Patsch. 2. 5 i ss. Kao dokaz za to govorila bi i sudbina Pirusta na gornjoj Drini. i 17. Suie.. 190. 42. 9 Dalmacija je bila podijeljena u tri sudbena područja (conventus iuridicus). (praeter hos tenuere tractum eum Ozuaei. 2 = WM II. 48. st. 90 91 . Wilkes.). povod za rimsku intervenciju protiv Delmata 156. Z. Zaninovié. Medutim. i gradinske utvrde s obje strane Neretvina kanjona između Bišća polja (južno od Mostara) i Metkovića. na desnoj obali posljednje14.. ο čemu će još biti govora10. ss. st. . Dassaretiorum Pirustae . Dalmatien. Prva od poznatijih nam prilika pružila se Rimljanima 135. Partheni. Tako se rimska okupacija proširila sve do Neretve. l " Z. po svoj prilici. 122. također rimske utvrde15. kada je konzul Servije Fulvije Flak sa 10000 pješaka i 600 konjanika svladao Plereje i Ardijejce. Ardijejaca. Do ovog je rata došlo jer su navedena plemena upadala u onaj dio rimske Ilirije što je 167. 249. Cavi. II 115 1. 85. Delmati su. Jednako su prošla i druga plemena koja su živjela istočno (i južno?) od Daorsa.. 24 i Herzegowina. Odnos Delmata prema ilirskoj državi. dakle ne samo slobodni nego i oprošteni od davanja poreza. Vidi i Pogl. te se. . Armistae Plin. 188.. 1967. pa i Daorsa. H. 1 0 G. Kasnije nije nikada došlo do obnove „grada" na Gradini u Ošanićima. u Skardoni. Jos u Gencijevo vrijeme. to ne znamo. G. g. nisu teško porazili Daorse i do temelja spalili njihovo utvrđeno naselje s atributima protourbanog autohtonog grada na Ošanićima12. ICG. g. Berlin 1904. zajedno s Naronom i njenim područjem. 2. Delmati su vršili sve jači pritisak na svoje jugoistočne susjede. Zadar 229. st. . OA. 18. inače živjeli oko Lihnidskog (Ohridskog) jezera prema granici Makedonije. d. kao i Delmata i Daorsa. 8. Plin. 1973 (Daorsi). Dalmatia. 11. 8 u rudarsku oblast oko Pljevalja. Die römische Herrschaft in lllyrien bis au: Augustus. Alföldy. Garašanin. Leipzig 1877. pr. 1976. d. ο čemu se raspravlja u iduéem poglavlju. Liv. od kojih su možda neka u svoje vrijeme i zavisila od susjednih im Daorsa. I oni su nakon sloma Gencijeve ilirske države postali slobodni {non solum liberos sed etiam immunes fore Issenses et Taulantios. III 143). . Haemasi. eventualno prilikom drugog Cezarovog boravka u Iliriku. u Zborniku Jadranska obala u protonistoriji.. e. sve dok nadmoćni Delmati negdje između 49. LVI.. Die geographischen Bücher der Naturalis Historia des C. Daicoviciu. Arinistae (Plin. pa je njihovo lociranje u rudarsko područje oko Pljevalja potpuno opravdano (D. 96. Alföldy. ο tome kod starih pisaca nema određenih podataka. Plin. Radimsky. 52. g. 5)13. 1907. Cfr. pripao Rimu ili došao pod utjecaj Rima8. „Castella" Dalmatarum in Dacia. a još vise nakon njegova sloma. Kasnoantička dvojna bazilikau y pj p .). koji. Saloni i Naroni. Glinditiones (XLIIII) i Melcumani (XXIIII). Medutim. η. M. 56. odnosno kao „model autohtonog grada". koje — kako izgleda — potječu iz 1. od služb:. očito. i M.norum. G. Patsch. e · (Veil. g· n. Zaninović. g. 173. Dalmatien. Zaninović smatra da bi nalazi s Ošanića vise govorili za pad utvrđenja sredinom 2. a nešto kasnije i prema Daorsima. kod Mostara. 161. Pirusti se kao rudari spominju i u Daciji (C. kao peregrinska župa. mijenja i smisao teksta u . status Daorsa se mogao izmijeniti i u toku Oktavijanova ilirskog rata. Rhizonitas Olciniatas itd. kada su ga. 15 V. Bišće-poije kod Mostara.. Zagreb 1982. Usp. I. Marié. Radimsky. u kojem je definitivno bila sankcionirana takva organizacija llirika. Herzegowina. ARIIII. 70—72-1 t»lj. 4. 293. koji ih ubraja u panonska plemena Dalmacije (VII 5. G. a nije se ni istraživalo. 22f Ser(yius) Fulvius Q(uinti)f(ilius) Flaccus co{n)s(ul) muru(m) locavit de manubies. Ill 134. III143). Obično se smatra da su i Delmati bili u nekoj ovisnosti ο ilirskoj državi. η. 5). da se u Livijevu tekstu ono Dassaretiorum odnosi samo na Taulante (oni su stvarno i živjeli u blizini Dasareta). I to bi bio. Delmato-grčki odnosi na Jadranu. 10. 7. g. s. HI 7. 7. Zippel.. 176. Anđelić. RE XX col. d.). ο čemu nàm neke podatke daje Polibije (32. S. Zajedno s ostalim plemenima jugoistočne Ilirijs (rimska provincija Illyricum Caes.11 No. e. i M. Sasvim je moguće da je ovaj događaj i bio presudan za dalju sudbinu Plereja. pr. 249. ovisno ο mjestu zareza. etnografie IV 1961. Ονο naselje M. V. Sušić. Bišće-polje . pak. Međutim. Arthitae. mogućnost da je nešto u tome smislu učinjeno i prije. GZM (A). si. potrebno je upozoriti na mišljenje D. d. 26). (App. Zategnuti odnosi su na donjoj Neretvi trajali stotinjak godina. ss. U ovome dijelu Hercegovine valja tražiti i Deraemistae (XXX decuriis). i M. st. dakle još prije Oktavijanova ilirskog rata. bio je to za Rimljane pogodan momenat da svome posjedu na istočnoj obali Jadrana priključe i zemlju Daorsa kao peregrinsku civitas. ni jednima ni drugima nije bilo sekvestrirano iure belli zemljište kao nekada Plerejima i Ardijejcima. nalazi ruševina Kozmaj-grada. slabije su poznati. Daorsi se. Partheni. Varro LXXXVllll civitates ecTyentitasse auctor est. 1885. na području sela Tepčići u Brotnjom. Olcinijate" itd. dd. B. Piruste. VII 5. U skladu je i s podatkom ο učešću Pirusta u panonsko-delmatskom ustanku 6 do 9. 27—28. kada je u pitanju lociranje Pirusta. i dalje. pa predlažu restituciju teksta . G. Usp. E. što je u skladu i s iznesenim mišljenjima ο sjedištima Pirusta u Sandžak oko Pljevalja: A. u tome lancu ima i rimskih utvrdenja. 1729. 54.) i s predloškom Strabona. J. Masthitae. Strab. 111. 16 définira kao „naselje s protourbanim atnbutima". Alföldy. GZM III 1891. J. 26)... e.1 i V 1. ima nešto drukčiji tekst: Praeter hos tenuere tractum eum Ozuaei. Ostaje. Ill 143). Garašanin. II 35. 5 ss. i Taulante od Dasareta. A Uvoda. n. smatraju da je konvente osnovao Oktavijan August. još prije Oktavijanova ilirskog rata (35—33. Polaschek. et Taulantios Dassaretiorum. zasad nije utvrdeno. s obzirom na vijesti Varonove (M. . bili od Cezara diplomatskim sredstvima primireni (Caes.. Vidi i M. 132. n. Dessau. i to u svetištu Dijane Tifatine kod brda Tifata. i drugih plemena u današnjoj istočnoj Hercegovini. Evans.. navode i u rimskim službenim listama (Plin. G. prema Daorsima nastupali neprijateljski. 301—307. C. a naročito na Daorse. Rizonite.16. Marié. I Pirusti su nakon jednog upada u rimsku provinciju 54. i spalili Delmati. g. posebno 304. e. d. Dalmatien. pr. Polibije nam je ostavio još jedan značajan podatak iz kojeg se vidi da su Daorsi Delmatima plaćali danak u žitu i stoci (32. Studii i comunicari arheologie. Hemasi{ni).. kao što je Mala gradina sa „suburbijem" kod ušća Bune u Neretvu. App. 1. I Ptolomej ih locira u unutrašnjost Dalmacije (II 16. ali da je taj odnos bio povremen i promjenljiv. 38. istorie. XXX1I/ 1977 (1978). 111. e. 1976. Marié. Ovakvo rješenje udaljava Piruste od Dasareta. Svakako su u pitanju dva međusobno suprotstavljena lanca utvrda jos iz predrimskog doba. nedaleko Kapue u južnoj Italiji. L. epit. što donekle potvrđuje i dalji tok događaja. a ne i na Piruste. Koliko je tada okupacija zahvatila i u unutrašnjost zemlje. i 155.

Prema tome bi (uglavnom) Ardijejcima pripadala desna. 85. . Fulvii. Prema tome je na lijevoj obali Neretve Naroni pripadao i dio kopna južno od Žabe. GZM XLVII. An]naius P. Bojanovski. Naroni je po svoj prilici pripadao i Ston. 217—237. VAHD. Topolo: Neljetove (= Neljet grad). 1901. oko planine Žabe. sa gradine Sutvid u Smokovljanima (CIL HI 8409). 3. Ael. 36. ss. nevični terenu. Zippel Die römische Herrschaft . velik dio zemlje jako strši u more" M. ktizma (kolonija) Kni dana. g. prije zvan i Paros. 162. Adriatica 1970. K. 16). F. ubilj. te dugotrajnom okupacijom njihove zemlje17. Lovorje. d. 1971. 65. Aplija Plasa. Arheološke bilješke s Pelješca. VAHD 43/1920. 103. Dil{unti). II 16. Janjina: P. i V. Novak 1967. Mislina. Suić. Bojanovski 1973. a na istoku do granica plerejskog teritorija. 92 93 . ss. u bilj. Dellontinum. torn je prilikom Agripa poharao i Pelješac. P. 3. G. M. 28 Prema glosi Stephana Bizantinca. dd. U prvi mah su Ritnljani. Anđelić. Parisiis 1841. Herzegowina. (čitanjeM. sve Italici. Plerejima) se približava otok zvan Crna Korkira (Korčula) i grad. . Područje. d.2231. e. i 1978. Cassianus supruzi Aelpidiae (?).iF. arheologa Gradskog muzeja u Dubrovniku). gens Thraci(a)e. 26 Slano: Bazilika sa sarkofazima (6. C.ubilj. Na toj liniji se otvara regionalni put Narona—Slano. 3).). IV. ovima (tj. Ošlje: rimska utvrda na Gracu iznad Ošlja. 463—467.489—502.et. pomišlja Ps. 1877. Tako Patsch 22 Pelješac nije prikazan na Ptolemejevoj karîi. Zippel. Patsch je Daorse lokalizirao od doline Trebižata (u stvari. g.nav. na području biskupiie Sarsiterensis (533. Temeljito starijedjelodaojeG. 87—198. na pritužbe Ise (Issà) i Daorsa zbog delmatskih pustošenja isejskih naseobina na kopnu (Tragurij i Epetij) i daorskih u Neretvi. Iz susjedne Trebimlje (Popovo polje) je natpis P. obilježavati granicu dvaju autonomnih municipaliteta — Narone i Diluntuma (?). Rim je 156. e. izričito ne spominje u antičkim izvorima22. Kuti. 13—15. No. e. Bojanovski 1983. najvjerojatnije već pripadalo Daorsima26. 83. Bojanovski. Kulturna istorija Bosne i Hercegovine.cit. 34 = GZM 1899. Pelješki zbornik I.. A. Trački tragovi na Adriji. I. App. Autor navodi i izvore i literaturu. u polju jugoistočno od sela (podatak Romane Menalo. Lovorje. 35—55 (ν. Izvještaj Zavodu za zašt. Daversi. Bull. Herzegowina. N(aronae) IIH viro i. Daorsima daje i Brotnjo). Topolo. Patsch. Neum. Boja novski 1977. možda. P.21). C. Dračevac. 321. 11 i XIII 77). Natpis se čuva u mjesnoj crkvi. Fisković. Rimske ruševine (u stvari bedem) kod Zamisline. okorjeli gusari na Mljetu (Melitenoi) i na Korčuli (Korkyrenoi) konačno su savladani istom akcijom Agripe uoči Otkavijanova pohoda 1 6 Strab. I. 2 1 CIL III 8451 = Bull. na lijevoj obali Neretve kod Metkovića30. dok je slansko primorje. Kozličić.Usp. Herzegowina. Ptol. Fisković. odnosno kasnijeg kolonijskog agera Epidaura. 27 C. 20. Mogorjelo — rimsko Turres. nedaleko od Stona. 1877. pripadalo je Naroni (vjerojatno je i to nekadašnji posjed Ardijejaca). 21. I. na koji su se vezivala brojna rimskodobna naselja — Opuzen. 1976. (O. koji se spominje još u kasnoj antici kao mun. 127 23 I. st. st. Iz Janjine su i Ann{a)ei Quintus et Pudens CIL III 8447 = BD IV. Naime. Die römische Herrschaft. VAHD 65/67. 565 (T. . Vidi ovdje Pogl. M. Fortunić-Milas. 24 Pardua = Ljubinjski Gornji Gradac. rimski kolonisti. pogl. Adriatica 1970. Ο etnografiji donje Neretve usp. 5. 15—80. 267—277: Sextilii. pa su ih neki smatrali tračkim plemenom. dekuriona mun. dj. 111. Pelješac u rimsko doba. 182. Κ. Uz put prema Zavali je Gradina na brdu Neprobié s obiljem rimske opeke i crijepa. Tironidec. pak. suzila na područje uz lijevu obalu Neretve. RE IV. st. Stridon (Grahovo polje u Bosni). daim. Patsch. 109. Hovorka). Nadgrobni rimskinatpisi izStona. 25 I. et T. 267. daim. Vranjevo Selo: substrukcije gradevine na parceli Grude (vl. 41. 111. 2231. Vranjevo Selo). Abramića). 489. Dračevac. usp. Krmek). izuzev gradinskih kamenih nasipa. s kartom prethistorijskih i rimskih nalazišta. Sarajevo 1955.44 — 45. Zaninović. i 144. posebno 48—73 (antika) i 59—61 (Janjina). st. 1 8 1 9 na Ilirik 35. Zbog toga su ο njihovu etničkom porijeklu nastale nedoumice i kod savremenih istraživača. 306. nav. Prema tome. — Ο Tračamma na Jadranu v. i Plerejima priobalje prema Dubrovniku i dalje. koja uglavnom odgovara srednjovjekovnoj arhontiji humskoj. Tomaschek 1880. Borbe su vođene na liniji Narona—Duvanjsko polje. cfr. Đ. 130: Darsioi éthnos Thrakion = Darsii. BiH br. 23: „Prije nego li se doplovi do rijeke Narona. 41. No. a Daorsima lijeva obala donje Neretve. An]naio P. . M. Zaninović 1966. 1901. na zemljištu Ardijejaca) pa do Dubrovnika18. 40—44 (Manu. Patsch. posebno 140. a napokon je i njihovo glavno središte Delminij bilo popaljeno16. Ošlje. Ptolomejevo viđenje istočne obale Jadrana. n. Cesta se u Slanom vezivala na komunikaciju koja je preko Zavaie izlazila na magistralni put kod ljubinjskog Graca (Pardua)zi. 20 Usp. posebno 146—159. inače. f. Patsch. Anđelić dj.) Grčki historiograf Hekatej iz početka 5. XXIV 1969. 1935. odgovorio ratom protiv Delmata. Aper dec. nalazilo se na Ošanićima kraj Stoca (danas Gradina u Ošanićima). = J. ad fam. time se nisu završile borbe između Delmata i Rimljana. pr. a time i cijelog Rata. 1980. Z. a Ardijejcima Faros. 11 i Flor. 5—140 = Izabrani spisi. Rimljani su i taj dio priobalja inkorporirali svome Iliriku još 135.. Patsch. GZM XVUI 1906. d. Fisković. Anđelić η... Ptol. Neka pitanja antičke topografije Donje Neretve. J. 16. 175. Sergejevski. 9 (provjereno). koji se. Daversi. gdje se nalazilo i glavno delmatsko uporište Delminium. Od naseobina autohtonog stanovništva. Kuti. 85 ss. mj.Tako je Rim manje-više uspješno sredio prilike u području južno od Neretve. Mislina). Pripadnost Naroni Janjine na Pelješcu. VII 5. g. Patsch. (usée rijeke Naron. Slivno. (App. η. 5). D. Bulić. naselje Parana" (VII 5.. Smokovljani. 162. 10 a.f. Mostar 1983. Mullen. Pelješac u prapovijesti i antici. Vmbrii. P. 96. VAHD 55/1953. C. Skylaks. ranije 1. ss. s. Novija su istraživanja teritorij daorske peregrinske civitas. nije se sačuvalo ništa. v. potvrđuje dekurionski natpis iz Janjine21. M. 1 7 Kraći pregled v. 17—19. mogle bi. Grčki tekst ν. XXIV. i I. Fisković. Po svoj prilici. d. pr.—Čini se da na P. 146—150. Zaninović. — Daorsi se obično lokaliziraju na osnovu Strabonova podatka: „Zatim dolazi rijeka Naron i oko nje Daorizoi i Ardijejci i Plereji. Slano 1935. RE IV. N(aronae) JHIi. Β Uvoda. . d. kopneni prilaz Pelješcu25. zajedno s poluotokom Pelješcom.189 (Opuzen. ali se rat konačno završio njihovom pobjedom. 51. VAHD 65—67 1963—65. Pomponii. Sergejevski im je dodijelio i Naronu19. 1955. V 9. ed. Kartografski problem ν. v. kult. bilj.61—63. da se završe potpunim slomom Delmata i ostalih ilirskih plemena. Hercegovina 3. Ošlje. d. D. Herzegowina. 74. C. Ardijejci su susjedi Delmata (Cic. Čepikuće i druga. 27—33. Baza rimskih operacija u ovom prvom ratu između Rimljana i Delmata bila je u Naroni. otprilike od Mostara (Bijelog Polja) do Metkovića. Slivno. odakle potječu 2 ulomka crijepa sa žigom — VVARIS i SARPANS (Z. sporn. stoljeće. i Rhizonicus sinus. je Daorse smatrao tračkim plemenom28. Vranjevo Selo. 163. izgleda uglavnom latifundije konjunkturnog stočarskog uzgoja23. 53. Lusii. Usp. Hecatei fragm. Daorsi).d. Rad JAZU. ali je uskoro stekao neprijatelja sjeverozapadno od Neretve. Središte daorske župe. Njezin je kontinuitet u rimsko doba nastavljao municipium Diluntum27. HAD Split. Split 1984. S problemom odnosa Daorsa i Delmata usko je povezano i pitanje prostranstva teritorija koji je pripadao Daorsima. Srednjovjekovna humska župa Žaba. W. preko kojeg je — kroz Vukov klanac — Narona imala kopnenu vezu s Pelješcom i Stonom. 1980. Marić. 1901. Teški sukobi s Delmatima nastavljaju se punih 150 godina. Bulić. Marié 1973. Limitacija stonskog polja. g. a kasnijeg municipija Diluntuma. Α. Fragmenta historicorum graecorum. i G. Nekropola s urnama kod kuće Joze Savića (ibidem). osvojeni su brojni delmatski položaji. Tro. Iz rimske arheologije. — Smok ovljani: P. 03-775/60 i 838/60). C. GZM (A).). Split 1971. bili potisnuti. ΤΙ 25: hos ίαηιpridem Marcius consul incensa urbe Delminio quasi detruncaverat.Pelješac(dj. n. sa tri vrha (vlastito rekognosciranje.

Z. Stolac. Manioi i još poneke. Rhen.253—259. III 143 (Mommsen i Detlefsen imaju lekciju Dauersi). a Venetus Diti f Daversus. prvi je Daors koji je pismeno potvrđen kao rimski građanin Î93 g·n·e·)· Međutim. a inhumacija kod Daorsa. . 13—15) iz 167. od keramike je. G. Die illyrischen Personennamen in ihren südöstlichen Verbreitungs gebiet.G. U kasnorepublikansko i ranocarsko doba Daorsi su cinili posebnu upravnu i etničku zajednicu (civitas pzregrinonini). Lipsiae. Mommsen. T. moguée Daorsi (?). VII 93. Naše starine 3 (1955). što su ga na noveu upotrebljavali i sami. Iz konteksta Livijeve vijesti (45. Viereck et A. 95—120. Saldae. 35.Patsch.31 U ilirsko porijeklo Daorsa. / [ . 1996. Marié 1975—76. IIII Delmatarum. n.>(o) i(ure) diieundo) Naronae. 29—38 = WMSHLS VI (19/9). 26). Domaći su u njoj služili od druge polovice 1. 742. 2. 2 i Daorizoi Strab. XXXII 18. Suvremena istraživanja ο jeziku starosjedilaca ilirskih provincija. g. . Marié. GZM XVIII. posebno 38—46 (Pokretni arheološki materijal) = WMBHLS VI. ali je njihov politički i kulturni značaj u ranije doba morao biti veći. d. 90. Z. D. Annaeus. kćeri Ilirija. kao što su — po Patschu — Scirtones (Scirtari). 1972—73. Firmes. danas je dosta dobro poznata urbana struktura daorskog grada na Ošanićima (od oko 300. dok su se ostali odmetnuli incolumi pravai f. . . VII 5. 43. 8. · ] aed(ili). obojica po imenima domaéi ljudi iz jugoistočne Dalmacije. Izvori ih spominju pod nešto različitim imenima kao Daversi (CIL III D. inače. Marié 1973 (Daorsi). s odgovarajuéom dokumentacijom. Roos. j Plasso patri j pientissimo an(norum) L I et Flaviae Tattae matri j s an(nonim) XXXX bene meritae / et T. Ruševine kuća. Sara jevo 1979. Suić 1976. koliko znamo. 37 Z. 183. . Zanatis. 117: T. gradeni u ranijem periodu grada. d. 36 D. Heft A. 14. 16 définira kao model autohtonog grada „smještene su na krševitom platou i grebenu iznad današnjeg sela Ošanići kod Stoca u Hercegovini. g. d. Simpozijum CBI. I—IV (novei kralja Baleja. eius. Marié 1976. za razvijenu novčanu privredu (kovanje vlastitog i upotreba novca susjednih naroda)38. 4. Flavius Blodif. Marié 1976. 39 Interpretaciju arhitektonskih objekata usp. Flavio Laedioni / [ . 2). u svom članku Daversi. Simpozijum 1964. st. Z. Dirahija. e. 80. Bingium. ali je 167. Gentio) pependissent). Alföldy. Daorsi su Iliri (45. Patsch je. epigr. e. ] Laedio f (Urns') vivos (!) sibi et s(uis) f(ecit). do oko 50. = A. vojnička diploma iz Salone od 13. p. g. st. grada Pharosa. jedinog poznatog ilirskog grada na jadranskom području39. da je bilo Daorsa koji su to pravo i prije stekli. R. Domicijanova 36 oca Gledana kroz Ošaniće. VII 93. Herzegowina. III Alpinorum. quod régi (se. kod Ateneja VI101. 89—95. d. G. vjerojatno. 1962. Katičić. ŽA XII/1. potvrđuje ovaj natpis iz Stoca što navodi domaće ljude koji su. Ruševine grada koji M. Sarajevo 1979. kao. Na krševitom platou ispred utvrđenja nalazi se gradski trg. cfr. Međutim. Bingerbriick. Th. Osnovne karakteristike materijalne kulture Ilira na njihovom centralnom podruçju. CIL III D. Mommsen. III 143). dok Apijan porijeklo Daorsa izvodi od imena Daorto (Daortho). 1948. J. posebno 108. 859 = XXIII p. Popovo polje. Čović. Mayer. 111. Marié. Marié 1973 (v.Flavio Blodif. Z. e. materijalna kultura Daorsa snažno je prožeta grčkim (helenističkim) utjecajima. 79. Plassus. Davers(o). većinom izvan domovine. 30 Β. rimski republikanski novei. Adzizium. C. VAHD 52 1950). 95—111. 3 1 R. civitet dobili još od Vespazijana. njihov tretman drukčiji zato što su se odmetnuli tek u toku borbe od Gencija. rep. Darsioi App.466. 2 (ed. 2032. Plassus. P. = WMBHLSVI. Šašel. Glavus. Ta homonimnost obuhvata etničke. novae grada Anaktoriona (?) i Korinta). kad je Daorsima dana immunitas. oba VAHD 53 (1950—51). danas mjestimično očuvanima i preko šest metara. mitskih vladara Ilira. 38 Z. Die Sprache. p Flavius Laedio aed{ilis). Godišnjak CBI—X1II/11. Usp. pak. 1906. Marié 1973a. upravo iznad mjesta gdje potok Radimlja izbija iz kanjona i ulazi u plodno Vidovo polje. hidrografske i topografske nazive. izdata 13. bez upotrebe maltera.. 78—89. 33 Daverzus. III. I po Liviju. Usp. Katičić. izgleda. III. Die Personennamen. Salonis. 1962. njegova supruga Flavia Tatta i sinovi T. dakle i supruzi Madeni i sinu Gaju. 251. i R. Đ. IHI vir i. sa pravilno otesanim kvaderima većih dimenzija CIL XIII 7507 = I. golema cisterna i neke zajedničke gospodarske zgrade . Na str. Alföldy. Sergejevski. 117—121 (arheološki materijal s Ošanića) i Z. Usp. br. ι 1978 23—67. Daverzus miles ex coh. 2). s oprezom navodi „ostaci objekta koji je po svoj prilici imao ulogu kultnog mjesta". 164."40 Obrambeni objekti. a vjerojatno i njihov sin i brat Laedio. Plana. zastupljena domaća keramika protoilirskog tipa30. Basier. Dalmatien. Patsch. 47. i Z. u Germaniji34. Patsch. g. st. 282.). smatrao Daorse Ilirima („ein illyrischer Volkstamm in Dalmatien"). d. Cfr. 23. 27. manjih gospodarskih zgrada i stepeništa naziru se na svim dijelovima grebena koji je visok oko 250 m. jer su. 5—99. Daoursioi Ptol. zatim ostaci javnih zgrada (medu njima je i hram. izgrađeni su megalitskom tehnikom. Z. . Narona bi. st. po tome. 1976. i Daorsi su služili u augzilijarnim jedinicama. 94 95 . pediti Veneto Diti f. Nestos. sin Ditov. pedes coh. Takvi su još Sep. Naronae. 109— 110. oko sebe okupili i neka manja plemena koja su živjela na istoku njihove oblasti (Ljubinje. 117. tako: Annaius 29 K. 101: A. I — XLVI. Rendić-Miočević. kao i kod njihovih susjeda. Daorsôn na noveu.?). na primjer. od koje. ŽA XII. smatra. Daorsei Liv. Z. .). 35 34 Gentio.upozorava na neke lingvističke konkordancije između tračkog istoka i zapadnog Balkana. ležala u području koje je pripadalo tračkim Manijima. d. Nakon intenzivnih iskopavanja (1963—1980). Suie 1975. 247. Bato itd. 2231 (godina nije navedena). bilj. [Epica]dus Pir(amï) i Plares Annaei. yradina na Ošanićima kod Stoca. navodno. Usp. 47. U ranocarsko doba brojili su svega XVII dekurija (Plin. B. n. XVI = XXIII. nisu sumnjali ni Rimljani. g. n. s. Asamum. sin Kadma i Harmonije.167. po vijesti Teopompa. . Marié 1975—76. Flavius Epicadus. uxori eius. XLV 26. II 16. druga pol. Daorsoi Polyb. 11—15. 194. 26. Duersi Plin. ij. — COH III ALP je još od ranog principata boravila u Dalmaciji (logor na Humcu. 40 Z. 237 ss. Marié 1972—73. br. Temus Gentius. . potječu i Darsioi (Αάρσιοί)32. s imenima Epicadus. Flavio Epicado fratri / an(norum) XII et T. extat Florentiae. 327). Dva nova primjerka daorsijskog novca sa gradine Ošanići kod Stoca.35 Venetus. Isto pokazuje i onomastika koja pripada jugoistočnom ilirskom imenskom području. Fatnica itd. Baloie. 32 Ilirije {Illyrios). Usp.179 ss. Salona. et Madenae Plarentis filiae. Z. 1901. 226. Flavius Laedio je u susjednoj Naroni obavljao najviše dužnosti. 2231. IIII v. Brambach 742 = CIL XIII 7507. GZM. n. e. J. CIL III p. 1964. T. Marié 1972—73. Monunius. I. ?). T. Dalmatia. mitskog eponima Ilira. I. navodi i hram. Cf. 1. Za taj objekat M. V. To napose vrijedi za importiranu g«a?/na-keramiku37. Kao peregrini. Ephem. App. a posebno za helenistički urbanizam na Ošanićima. st. moglo bi se zaključiti da Livije ne izdvaja Daorse od ostalih Ilira kojima se odreduje upola manji danak (ceterisque Illyriis vectigal dimidium impositum eius. 267 (1. XVI p. vjerojatno. RE IV. 242 = C. novija arheološka i lingvistička istraživanja nisu potvrdila mišljenja ο tračkom porijeklu Daorsa. a na vrhu kojega se nalaze ostaci moćne utvrde s kiklopskim zidovima. 250. koje su kasnije potčinili ilirski Ardijejci i pretvorili ih u kmetove29. Usporediti i etnik Daverzus (Brambach 742)33. Daorse iliriziranim Tračanima. RE IV. Arheološka istraživanja su pokazala da se na ošanićkoj Gradini radi ο istoj kulturnoj faciès kao i kod ostalih plemena centralnog ilirskog područja: kod Tračana je zastupljena incineracija. i Th. T. 29. 174—179. Marié 1973a. Wilkes. koji im je i postavio spomenik. Kod nas se uvriježio oblik Daorsi (Polibije). nedaleko Bigeste). ILJug. Heft A. 1975— 76. Deramist{ae) et Gaiof. Katičić. Bryges. Usp.

X 1974. GZM IV 1892. I. i b) „Novootkrivena obloga pojasne ploče sa Gradine u Ošanićima kod Stoca". (GZM 1904. 102 ss (natpisi). Atanacković-Salčić. Sudeći po pečatima s uvoznih opeka Solonas. . odlikovala se aglomeracija Negočine52. 32—35 (srebrni nakit). Patsch. 2 i 38. sve imena neutralnog karaktera. br. T. T. 147—149 (Stjepan-grad = Blagaj). T. koplja. 54 Οuvozuopeka. plovili ne samo po Neretvi nego i morem. 25—26. 157.). B a s l er 1 9 7 1 . 1—8 i T. što je za ovo kasno doba i normalno. Iunius Ba. najvjerojatnije današnje slansko primorje49. te dalje. XIV. VII i K. Polju usp. dd. 1960. br. 1893. što su ga postavili Aur(elius) Maximinus. dakle po uzoru na legende na kovovima grčkih gradova-polisa. 6). bilj. 2). 2. Blagaju.). Kozličića na dvije nominale su prikazani trgovački i ratni brodovi)48.ena i Ne. Albaniji. kaciga. Ο novim nalazima u Stocu izvještava V. 34). s m atr ao j e i C . Antički Diluntum u svetlu novih arheoloških istraživanja (Stolac i Trebimlja). Radimsky GZM I. g.). 4 8 M. 3—34. 9 . U toku istraživanja. a vjerojatno i carinarnica. dd(nav. 43 Ο keramici i njenom datiranju. 222. Bojanovski 1980. s. kao eminentno trgovački narod.WM BH IX. dakle na način kako se to radilo u helenističkim zemljama i na Mediteranu uopće41. Kosoru. 75 (cit. 370—375 = WM BH V. 1960. na žalost. 5—333 — megalitska utvrdenja u Jugoslaviji. Na novcu je. Sve to ilustrira i visoko razvijenu novčanu privredu kod Daorsa. na kojem se u rimsko doba nalazila posada. ο čemu će još biti govora. 4 1 d. 54—55. Rendić-Miočević 1964. nakit. 124—127. . . Mostar. Bišćc i Blagaj. D. Mukoš hanu. XXIX 1974 (Sarajevo 1976). 6 ) . 3 3 3 . st. 303—307. Vise rimskodobnih naseobina evidentirano je i na Bišću polju nizvodno od Mostara. F.udolinu Neretve. bila je djelomično otkopana jedna kasnoantička bazilika (5. GZM XII 1900. općina. 7—40. 13. (zajedno s Patschem). GZM XVI 1904. GZM. Najčešći su novčići kralja Baleja (Ballaios) kovani u Risnu. i bilj. 350—359 = WM BH I. Mišljenje je (uglavnom) prihvaéeno u nauci. posude s horizontalnim kanelurama. Stolac s okolicom 4 1 Vidi referate sa Međunarodnog kolokvija „Utvrdena ilirska naselja". knj. Posebna izdanja CBI. vjerojatno kovani na Ošanićima46. 6. Dubrave. 6. izvršio sam konzervaciju južne kule i vrata u . 6). Ο pečatima: C. Marié 1972—73. passim. 42 Z. Sarajevo 1975. 257—258.237. K. Bojanovski. Zagreb 1980. te razni kalupi. koje je ovamo. gdje se govori i ο rimskoj cesti od Negočina (Buna) do Bijelog Polja i Porima. do 2. Ambrosius. Materijali. M a r i é 1 9 7 6 . n. U rimskoj tehnici. 65—67. 153—157. i N. Miletié. e. u bi l j . I—XLVI. 114— 116. najviše keramičkih predmeta (gnathia keramika vertikalnih rebara. Marovié 1976. 1979. 1904. 5 0 Z.). 5. 39 od 18. Τ Ι—II 46 V. 1890. te Rumanus i Marcianus (4. Z . 38—46 (amfore. si . s upotrebom žbuke. najčešće se radi ο skifosima. pr. Patsch. I—VIII. XVIII 1962. rjeđe su to oinohoe i amfore43. Za Potoke u B. Q. I. radove istog autora: a) „Ornamentirane pojasne ploče sa gradine u Ošanićima kod Stoca". očito. M. 41—72 (passim). 14 . koja je. u bilj. 4. također s ostacima naselja. a k tome još i šest njegovih hvarskih kovova50. 23—67. Na Grčinama u Potocima (Bijelo Polje) 1902. e.kiklopskom" zidu na Ošanićima. Tribunia 5. E. 250. A.) otkopani su još 1892. Kozličić 1980—81. Truhelka. Dobrim položajem. st. D . Južnoj Italiji. Kozličićl980—81. Istoga je tipai dosad nepoznati labeatski novae. 83. 35—39. st. njih 39 pripada vremenu 3. 1893. Atanacković-Salčić. 42. Cfr. R e n d i ć. 1894. i 6. 1940. pa otuda nastaju i neke dileme. što također upozorava na relevantnost ove aglomeracije. dakle na epihorskom supstratu. politički centar humske zemlje u srednjem vijeku. Gravim Priscus. ss. 1977. kao što su strelice. Marié 1978. 46 Z. str.). posljednje iz spomenutog ošanićkog depoa45 itd. izgrađeni objekti vjerojatno već potječu iz vremena rimske uprave42.. s. 56. . ss (ν. I—II = WMBHLS VI. Servilia. Blagaj). st. . Tiberius i Vettius Avitus. 279 ss. . 273 ss. 284 (pečat Servilia) i Herzegowina. 77. 116. 1904. medu njima i brončani novci s legendom DAORSÖN. n. Flavi(us) Marcellus.44. Brunšmid 1 89 8. Popovo. 1891. Patsch.uglavnomcrijepa. GZM V. 83. Teritorij peregrinske civitas Daorsa. D. bilj. G. st. v. Sa Grčina je iex voto Deae Iunoni Sanctae. 23. u blizini katoličke crkve53. Cl. Trijebnju. Rumunjskoj itd. gnathia keramika. 179—183.i uskim sljubnicama (fugama). Cassianus. među njima je i nekoliko fibula srednjolatenske sheme (3—·1. brončanih. il. negdje iz 2. 1934. E. Truhelka IV 1892. novine „Sloboda". Pat s ch. doveo isti razlog kao i Rimljane — prometni položaj mjesta (6. Caius Pr. Marié 1978. dd. Heft. Gnojnicama i druga. 52 V. Herzegowina. . Patsch. 14 i 15 (novčići Daorsa s prikazom lađe). !972—73.175. XXIV. što bi valjalo rekonstruirati u (fj των) Δαορσών (πολιτεία)— = civitas Daversorum (država. 35—38. 36. pokretnih nalaza. Bišće polje. C. Od šezdesetak raznih novčića pronađenih na Ošanićima. od kojih je dosad poznato devet primjeraka47. Anđelić.. Î948. i 2. kao i u Konjicu i Jajcu. i 2. GZM (A) n. pred samim Mostarom. Crkva je nastala na mjestu jednog mitreja (ili u njegovoj neposrednoj blizini). st. T. IX 1978. n. 44 Z. 96 97 . gradeyinske tehnike i strukture u unutrašnjosti antičke Dalmacije. Negočinama. oruđe itd. GZM (A). Spom. u bilj. mozaici itd. Međutim. 10 = WM BH IX. otkriven je ispod utvrdenja depo s 245 odredljivih željeznih. d d . 246—272 (Potoci). kasnije područje municipija u Diluntumu (od sjevera na jug: Bijelo Polje. Sva je prilika da upravo ovdje valja tražiti rimski Diluntum. 337— 342 = WM BH I. v. H er zeg o w i na. si. 511—517 = WM BH III. XXV. 1979. iskopavanja su dala i veliki broj sitnijih. Veliko naučno značenje imaju i novčići 3. Mostar 1981. n. 169 ss. Marié 1972—73. K. medu njima u Baćevićima. Mostar 24—26. . g. J. prikazan model broda (prema analizi M. 33—43 = WM BH IX. e. Kovani su prema grčkim uzorima i s grčkim natpisom „Daorsôn". Hodbini. 1902. u jugozapadnom dijelu Stoca. Osim nepokretnih objekata. pr. pr. broj natpisa nije ni kako u skladu s arheološkim ostacima. br. Usp. Flavi(us) Marcellinus. pored puta koji je iz Mostara vodio u unutrašnjost zemlje (trasom Bijelo Polje—Porim—Borci —Konjic—Sarajevsko polje i dalje). 12. 47 S O š a n i ć a s i g u r n o p o t j eč u Č e t i r i pr i m j e r k a : Đ . Radimsky GZM III. i Z. 253. st. Ostaci jednog rimskog urbanog naselja sa termama i luksuzno uređenim zgradama (freske. Patsch. župa Daorsa). 273. staklenih i srebrnih predmeta i mnoštvom neodređenih objekata. si. Pašalić. 5:1 Ć. U Bijelom Polju su otkriveni i grobovi Istočnih Gota (dva sarkofaga s nakitom). i Ljubinje) vrlo je bogat materijalnim ostacima antičkog života. 205—208. ukupno 21 komad. 5«//««: V. Fig. ostala dovoljno neistražena. Razno oruđe i oružje potječe i iz kulturnih slojeva. Pašalić. 41—72 (Rodoč. K. 6. e.. posuđe rađeno rukom i ostali keramički materijal). Nešto južnije u Sutini. Strassen. što je očita indikacija da su Daorsi... st. Z. ( ci t . n. U torn istom naselju djelovale su u određeno vrijeme i domaće ciglane sa žigovima Cai . GZM (A). a čini se i razvijenošću. 49 D a j e t er it orij D aor s a i zl azi o na m or e. 167—170. Marié 1975—76. I—II. sa si. — Novci kralja Baleja bili su vrlo prošireni u južnom jadransko m prim orju (nađ en je i veli ki depo k od Nar on e). otkrivena je i druga ranokršćanska bazilika (5—6. usp. pr. GZM XVI. n. Hercegovina I. st. na što upućuje i jedan votivni zapis sa Grčina u cast Mitre: Deo Soli invicto Meteri (=Mithrae). e. 169—172 = WM BH VIII. 93. d . Q. 38. što ukazuje na dobru naseljenost područja51. T. što ga je podigla Iunia Varena. Balüf. 5 1 Navodim samo dio iz bogate literature: Bijelo Polje: V. Fiala. te da su imali i izlaz na svoje more. P.. moramo računati s ranim postankom ove urbane aglomeracije na Bregavi54. XXVII—XXVIII. si.163. s. Sergejevski. n. Ph. GZM VII 1895. g. Rotimlji. Bazilika je pripadala naselju koje se razvilo u podnožju Gradine.M i o č e v i ć 1 9 7 3 . (sve natpisi). kao simbol navedene državine. fibule. VIII. s. Marié 1976.). st. Vrlo pogodan položaj grada na Bregavi i na staroj komunikaciji ne isključuje ni mogućnost kontinuiteta iz predrimskog vremena. Citirano u bilj. 159—192 = WM BH II.

Petrović. 599 ci. na mjestu na kojem je Truhelka 1892. XVII/15. 175 (Kičin). Domaszhewski je Stolac identificirao s putnom stanicom Ad Turres. Truhelka. Popovo polje)55. >■ i. Pašalić I960. Peut. E. Ljubinje. s. 147—260. Patsch. Sergejevski. 190—191. Bojanovski 1973. 364. Hodbina. Sporn. postavljen još 36/35. Bojanovski 1969. i pored tolikog broja naseljenih mjesta rimskog tipa. dok je Fl(avius) Fortunatus podigao spomenik Atiliae Quartae uxori. Razlog tome je vrlo skroman broj natpisa iz rimskog doba. 1932. ss. 74 (Veličani). (Tasovčići kao raskrsnica jimskih puteva). Pogledi na ekonomiku u unutrašnjosii provincije Dalmacije. u mahali Podgrad. 382. 153 d. (Vidoštak. Bojanovski. 72. Dubrave: I. Patsch se nije složio s ubikacijom Diluntuma u Stolac. na žalost. Običa . ako se oslonimo na trasu ceste Tabule i Itinerara. 66—72. Truhelka GZM IV. Pa. jer mu tada još ni je bio jasan bregavski pravac ceste65. No. U starije doba je glavni forum bio u Naroni. 1891. Radimsky. 138-146. n. I. Dabar-polje: Ć. η. Šašel. Ć. 1965. najstariji rimski epigrafski spomenik iz Bosne i Hercegovine. Ostaci naselja na Crkvini (Ad Turres) uglavnom su iskrčeni sadnjom zadruznih vinograda. ali nam prostor ne dozvoljava da ih sve nabrajamo.. 1891. (revidirani tekst): D. i XIII 7507. ostali pod zemljom. I. A. ββ Natpis iz Trebimlje: D. ako su kasnije kao tributari služili u kohortama. kaj. Pašalić 1960. 152—159 (Zabrđe. 1959. 1977. Iako je u dugom periodu od 500 godina rimske vlasti došlo đD vidioj rmtorijalnog napretka u svim granama radinosti. 77. bila i trgovina. V. Za kontinuitet naseljenosti iz ilirskog doba govore i brojna prethistorijska naselja gradinskog tipa {castella. Truhel ka GZ M IV. " D. Visnik. E. Sergejevski. su ih x podržavali62. « 3 A. dd. i I. rijeke Ncretvc5D. Nominativ singulara bi u torn slučaju glasio DAOR-r SON. Sergejevski GZM XLVII 1935. Kao prirnjer poduzetništva jedne italske familije neka posiuze Laecanii iz Istre. 28. Ε. dd.1. i Ć. 109 (cesta Dabar-polje—Nevesinjsko polje. 359 ss. Todoroviei. god. oni nisu potiskivali domaće tradicije. d. 90. vjerojatno libertini iz Narone: P. g. sl. 58 M. iss. 65—66. dd.. GZM (A). 62—64. 137—146. p. Stambeni je dio graden u obliku slova U (U-zgrada tripartitnog tipa). Iz Narone. XXIV 1969. 66—78 ( Crnići. 1883. 38 i 93. Pašalić. kako ju je na terenu odredio D. Ubosko Gornji Gradac).). bio Diluntum? Svi reîevantni elementi arheološkog. glavnim centrom Daorsa nakon propasti helenističkog grada 60 na Gradini Ošanići . 63 i AJ III. d. Truhelka GZM IV. GID BiH X. v. 859.: Imp(eratori) Caesari divif(Mo) / Sicilia recepta C(aius) Papius Celsu[s] / M(arcus) Papius Kanus fratres (CIL III 14625)57. dakle. Ricerche. J. dakle u pluralu je mogué. Čini se da je i ova villa rustica sa svojim pertinencijama stradala krajem 4. 1940. 297. Atilius Cognatus i njegova liberta Atilia Quarta (CIL III 1847). sa si. Us p. Godišnjak CBI. zanatimi itd. Pašalić 1960. epigrafskog i hodološkog karaktera ukazuju da Diluntum valja tražiti u Stocu na Bregavi. ime grada moglo je biti i drukčije. 296. 65 V. što su potvrdila i dopunska istraživanja ceste67. koja se oslanjala. dd. Trij ebanj -I dri z M ahala. 93. Bojanovski 1983. m(unicipiï) Dil(unti) iz Trebimlje. sela na jugu Popova polja. 62 E. I. d. XX. s. među njima i pogrebn-î. Tribunia 3. 1979. kada i Mogorjelo s druge strane 55 Okol ica Stoca: C. ss. od kojih spominjemo samo najznačajnija: Gradina Ošanići. Ne zna se ime daorskog naselja na Ošanićima. D. dd. na uzgoj stoke za tržište. pa nam se oni ukazuju i kao posrednici u razmjeni dobara između svojih gorštačkih susjeda i grčkih i rimskih trgovaca. Vranjevo aelo ι Neum. Bojanovski. 92. kao što je na primjer ono u Tasovčićima η a Neretvi. 1969. Alföldy. GradinauLjubinju. 61 Vjerojatno da Daorsi kao savezničko pleme nisu bili kažnjeni prisiinom regrutacijom. u poljodjelstvu. 7—15. Natpis obilježava ranu pojavu Italika u unutrašnjosti. 157. Rimska vila u Višićima. Tribunia 3. st. 25. Međutim. Što se tiče Rimljana. Bojanovski. Roti ml ja. ostaje kao realna mogućnost da je epigrafske lapide progutala zgradnja Stoca i njegove tvrđave u tursko doba i ranije. 1892. AJ III. 162. br. u Ephemeras Dacoromana. I. GZM XXIV. Gii Italici in Dalmatia. 25. 17—19 + I. GZM (A). 1959. 1892. 1957. XVI p. 167. Lju binje: I. st. Bojanovski 1973. Pristalice obalnog pravea ove ceste lociraju ga sad u Koteze (K. Pašalić 1960. 302 = Sabrano djelo. npr. G. 28. Delmati su Daorse prisilili da im plaćaju danak u stoci ί žitu što znači da su proizvodili i žito. 1892. Elija Plasa. Kozi ca it d. 68. Gradac. 137—187. 25. Sve su to primjeri poduzeiništva. 25. 1978. Dalmatien. Popl at. v. sad u Hutovo (A. RE s. 172. via Zovi Do). Ni K. Sporn. postavljanja nadgrobnih spomcnika rimskog tipa najčešće su prihvatali krupniji zemljoposjednici. Sporn. 1962. koja je posjedovala velike posjede ne samo u Naroni nego i u Čapljini i Tasovčićima58. te oni koji su preselili u gradiće. Kletišta. 317. U nekim dijelovima gradevine podovi su bili ukrašeni mozaicima. 12. dugo se lutalo u potraz za Diluntumom. Vranjevo Seio. I dalje su održavali stare običaje. Pavan. Ο familijama Atilii i Papii y. postaje posve jasno da Diluntum treba locirati u današnji Stolac.Wilkes Dalmatia. vjerojatno. 321. 173 — 183 (depo novca iz Trijebnja). Popovo polje: I. S. Daicovici. 50 60 98 99 . s. Patsch GZM XVIII. br. GZM III.. n. I r(ublius) Annijus v(ivus) sibi et j 10 suis fecit. E. 56 Gradine: V. No. Iz Višića kod Tasovčića je velika vila rustika koja pripada tipu vila na velikim prigradskim imanjima (fundi. M. ubiciraju u Trebimlju ili negdje na Popovo polje u blizini Trebimlje66. otkopao vise rimskih I. Lokacije: E. C. D. Isti GZM (A). 64 Pregled lokacija v.) vodili dublje kroz unutrašnjost Hercegovine. 152. / P(ublio) Aplio Plasjso patripientis/simo a Jj<urioni) m(unicipi) Dil(unti) Is et A[nniae flKiae)] infelicissijmae def(unctae) an(norum) VIIII. Predloženi oblik DAORSOI. Pašalić. V. 3 i 4. Truhelka GZM IV. Iliri (pa i Daorsi?) su u ogromnoj većini i dalje ostali priprosti stocari i zemljoradnici61. Inbunia 4. Pavan. pored stočarstva. gdje se govori ο stočarstvu « Sabrano djelo. 141. Labišići). GZM II. = WM BH II. Atanacković-Salčić. Kičin u Suhopolju. Najstariji dijelovi ovog velikog kompleksa datiraju iz 2. 52 (Vrsnik) i dr. Miller). CIL III D. oppida). 169 (Ograč). (Hum). 1934. n. XXIV. Patsch. Alföldy. Česti su i Atilii. Neum). posebno 314. Hodovo. ARI. koji su itinerarsku cestu Narona—Diluntum—Ad Zizio (Tab. e. Patsch. Ricerche. Kiepert)64. XII. Bojanovski. u prvom redu. koji su. lociraju Diluntum u Stolac63. 57. Römische Strassen in Bosnien und der Hercegowina.. Dupci gomila u Hodovu i druge. 1912. n. Herzegowina. Serge jevski. Pašalić i G. dok ga E. 83—86. Usp. 1975. gdje su utjeoaji romanizacije bili jači. Dabar polje. Diluntum je lociran i u Hutovo pelje. 365 (Ljubinići. (Trebimlja). Sergejevski. 1906. Čremošnik. Ο ckonomici v. no u rimsko se doba razvijaju i druga tržišna središta. Pašalić GID BIH X 1959. 57 Tasovčići: Κ. i 4. 364. čini se da je još iz predrimskog vremena glavna ekonomska grana kod Daorsa. K. A.. J.Arheološki ostaci naseobina iz rimskog vremena vrlo su česti i na prostranotn području oko Stoca i dalje na istok i jugoistok (okolica Stoca. bilj. oslanjajući se na epitaf P.Ograč kod Hodbine. Papii su poznati i iz Narone kao ugledna italska obitelj. 1960. 1978. Iz Tasovčića potječe i počasni natpis brace Papija. C. Gusti raspored naselja ukazuje ne samo na dobru naseljenost nego i na ekonomsku živost područja. Burmazi. p. Atanacković-fcalcic 1979. Mayer). -ÖN/Z. iz Čapijine. E. Evans. 5. pr. 77. 1977. Diluntum. praedia) sa stambenim i ekonomskim dijelom. AV XXXV 1984. a koja je. 82 (Trebimlja) i I. No. Boja novski 1973. 66 (Hatelji). RadimskyGZM III. usp. Evans i Ć. Marié 1975—76. D. E. 1978. d. s. 144. Usp. Herzegowina. Usp. e.i bilj. dec. odnosno neodređeno u Popovo polje (H. a m-o2it3 u 3. Pašalić. Atilia Ermetilla iz Tasovčića je postavila epitaf lulio Urso co(niugi). 80. 1892. pa otuda i brojne rustične vile56. st. M. 111—113. Mogorjelo-rimsko Turres. Bojanovski 1973. 1890 293 d. i V. C. 258 (u Ljubinje ili Trebinje). GZM (A). V. Gdje je. Bojanovski 1973. 4—5). Kako nas izvještava Polibije (XXXII 9. 65. d. i dobar dio svoga bogatstva stekla trgovinom s Daorsima. dapače. idem. n.

e. po urbanim sadržajima i po značaju nadilazi jedino Narona. pogl. danas zagubljena. miljokaza s rimske ceste. 70 . ili posljednjih godina Domicijanove vlade. i bilj. dec. 1934. 15. br.. U prilog takvoj lokaciji Diluntuma govori i Činjenica što su municipijima obično postajali razvijeniji epihorski centri. što bi ukazivalo na hadrijansko gradansko pravo. Bojanovski 1973. . zauzimala neka manja plemena iz Plinijeve 2. potvrđuje da je u pitanju urbano naselje.Ael(ius) Se[ve]rus I. koliko navodi i Itinerarium Antonini (XXV m.p. Annius iz Trebimlje (v. prostiru se na nepunom hektaru površine.. m. udaljenost iznosi oko 36 km. 7 1 Još od predrimskog vremena teritorij Daorsa je imao vrlo povoijan prometni položaj. gdje se vjerojatno nakon propasti plemenskog grada Dr. Aplius Plassus dec. iz Tasovčića i beneficijar Julius Herculanus iz Stoca (v.crsa na Ošanićima već počeo razvijati novi centar.m. Eugavi potvrđuju i sačuvana epigrafska svjedočanstva. g. m. s. koji bi već mogao pripadati i ageru Narone78. Nouense. I. 53. ako se uzme da je vei poznati nam Venetus Ditif.f. pak. Flavijevce poznajemo iz Stoca76. posebno 67—77 (dicnica Narona—Hodovo). i 66. leg. D. Nadalje. p. quae in municipiis Dellontino. Priručnik I. II. Pa. 15. Sergejevski. 53. Spom. 242 (Annaius Pravai f. Tribunia 7. C. ukoliko su stari gradovi najčešće samo produženje (nastavak) rimskog municipalnog sistema.m. 4 („Petrov krst") i 1983. P. pravi nasljednik daorskog Diluntuma. Daverzus mil. Sarsenterensis episcopus basilicas. ο čemu ćemo još govoriti i u idućem poglavlju. pa bi se i po tome moglo zaključivati da je slansko primorje pripadalo Diluntumu. Usp.l.f. To bi ujedno bila i plemenska granica između Daorsa i — po svoj prilici — Plereja. D. ali i on datira negdje iz druge polovice 1. vjerojatno po nadimku — Iz Smokovljana: P. AeKius) Cassianus v. dakle utvrđcnim i najprirodnijim pravcem. Bilj. 24—32 (Asamo. Sal. Za naša istraživanja je ipak značajna i činjenica što se Trebimlja nalazi vrlo blizu obale (nedaleko Slanog). DU. Rački. Na lok.m. GZM 1900. 38 (libertin?). 77 D. god. Potuatico et Benzavatico et supra constitutae sunt. . Aelius Hadrianus. 55. 78 J.o. odličnijeg društvenog statusa.T. 160. na što bi ukazivao i teritorijalni kontinuitet rimskih tradicija. Hist. I.evantni elementi odlučno idu u prilog identifikacije Stoca s antičkim Diluntumom. 1893. Tab. a takvo je naselje bilo i ono u Stocu (Podgrad). Očito se radi ο ruralnom naselju {vicus) u kojem je kao zemljoposjednik živio P. Mommsen.s. CIL HI ?431: Marti Aug. ex. I lta(licae). 36 i 66. Ant. tez značajnijih nalaza. 82—87. Dalluntum Itin. g. IIII Delmatarum) koji nije datiran. m. bilj. Istočna granica municipija Diluntuma je. od istog autora rad u Godišnjaku CBI. Bojanovski 1977. No. Sergejevski. Zidion). Ael(ius)\Dracontius maritjuscomugi pientissj[i]m(ae) posuit.). sve ljudi. 1973. jedno od najznačajnijih u slivu donje Neretve. Ujedno bi to možda značilo da je mun. Patsch ovdje citira i oba natpisa iz CIL III. Prenj. 3) očito su stranci. III 143). re'. Iul(ius) Herculanus be.s. po svoj prilici. per Rasticiarum. 77. i u tom smislu.) do Tasovčića daje Tabula — XIII m.. d.3. cd Stoca {Diluntum. Peut. Anđelić. s ostacima predrimskog gradinskog naselja Gradina. RotimIja ili Trijebanj. [Λ/?] Ael(ius) Firmimis b. i bilj.. Aplius Plassus. Cf. Srednjovjekovna župa Popovo. Fliavius) For(turatusl) majritus Atijliae Quar/^tae uxori benemerejnti fecit I vix(tt) " 1. Diluntum je autonomni status rimskog tipa mogao steći istom nakon 93. 72 Trebimlja je tipično ruralno naselje. Dracontius je njedak kognomen. st. 2. 16). a u Naronu i Epidaurum dovedene kolonije. P. dakle u vrijeme kada Diluntum još nije imao municipalnu konstituciju79. Sve su to plemena što ih je 33. br. " Usp. o. 117—138). najčešće središta peregrinskih općina {civitates). XIHIg(eminae) v. cos. Udaljenost. bilj.cos. Ubikaciju Diluntuma u Stolac dobro određuju i hodološki elementi. koje po veličini. Položaj ovog naselja.XIIIIg(eminae) v. Na osnovu topografskih podataka. dok je zgrada s mozaicima i hipokaustum ostala nepoznate namjene68. — D. DU12. 51—125. V.Th. 300. nove ere. 24. XVII/15. br. na kojem se između ostalog pouzdano čita m]atri k{astroruml) (CIL III 13874. Brambach 742. p. Od Stoca (Diluntum) do Vida (Narona) niz Bregavu. jedan termalni pogon. Teritorij Plereja bio je uglavnom pripojen ageru Epidaura. 75 lulius Ursus. Ne postoje odredeni podaci kada je Diluntum bio podignut u rang manicipija. pokorio Oktavijan (App. CIL III12776 = Ć.cos. F. Šišić. Moguće je da je tek tada bila izvršena i dioba na peregrinske civitates u koja su bila uklopljena i manja plemena iz Plinijeve 2. . među njima i fragmentarni natpis s municipalnom formulom LDDD = = l(oco) d(ato) d{ecreto) d{ecurionum). a jedan iz Smokovljana. stara zemljoposjednička aristokracija. I na ovom primjeru vidimo da peregrini nisu rimska građanska prava sticali svi odjednom.s. epigr. i sin mu P. 1983. bio dodijeljen biskupu novoosnovane biskupije Sarsiterensis70. 36. Bojanovski 1983. prije η.m. liste. odnosno kasnijeg agera kolonije Epidaura. a čini se i područje od Popova polja na sjeveroistok prema Bileći što su ga. ali dorađenih) došlo „negdje u ranijim periodima srednjeg vijeka". ostaci antike u Trebimlji relativno su siromašni. Zato i Diluntum valja tražiti u nekom epihorskom razvijenijem centru. 69. dakle. koje smo (samo) djelomično naveli. p. Marciana defjuncta an(norum) XX. 76 Bilj. što odgovara stvamoj udaljenosti na terenu od Stoca do Tasovčića {Ad Titrres)"'r. Plerejima je pripadalo područje između Neretve i Boke Kciciske vjerojatno i zalede oko Trebinja.građevina: tri stambene. I. 77. 74 "~ ' P. danas u ljutom kršu. e. Stolac). kako je na terenu obilježena pobijanjem graničnih kamenova na preko 50 km dugoj liniji kroz Trebinjsku šumu — Golubov kamen iznad Omble. 100 101 .: /. Za jednog Flavijevca iz Tasovčića vjerojatnije je da je bio stranac libertinskog porijekla77. Spom.knj. . 93. Truhelka GZM V. cfr. Bojanovski.8435 = 12789: Sextus Caesonius Romanusb. 162. 157. Diluntumu bio adtribuiran i dio starog plerejskog primorja73. V. kao i u drugim 73 Po Strabonu (Vil 5. na kojsm se vide i tragovi rimskog kaštela. 68—71. bio missio honesta otpušten iz vojske pod plemenskim nazivom Daversus. a koja se vise ne spominju u doba kada su u okviru Naronitanskog konventa formirane civitates peregrinorum (Augustovo doba?). naronitanske i epidauritanske. g. 102. 111. a na kojime od carskih gentilicija dolaze samo Flavii i Aelii (po tri puta svaki)75. Cfr. 25. Naprotiv. te da je β8 njegov teritorij otprilike odgovarao ranosrednjovjekovnoj arhontiji Zahumlja. ili tek za Hadrijana. n. Svi. I.). Da je Diluntum u rimsko dota tio 2načajro rarelje.. smatra da je do postavljanja biljega (u stvari.l. Grude su ostaci rimskog i kasnoantičkog naselja (tunar i velika lokva?). iz 93. ann(os) XXXV. coll. 169—172 = WM VIII. 66) nose Hadrijanov prenomen.. br.m. g. u Stocu su nađena i tri beneficijarska natpisa iz 3. i natpis CILXIII7507 = Bingium. Stantino. Municipalni status naselja rε... dakle za Domicijana (81—96. Patsch. identična s istočnom granicom ranosrednjovjekovne župe Popovo prema Tribuniji. mogli bismo također naslućivati da je antički Diluntum bio centar šire regije između agera dviju rimskih jadranskih kolonija. Aelii su iz Prenja i Rotimlje u podrucju Dubrava. kamen u Nenovićima i u Đedićima.leg. vjerojatno. dckazuje i to što je taj municipij 533. Dodaci. 5). onda je i današnji Stolac sa svojim podrucjem. 183. Po njima bi se moglo zaključiti da je Diluntum municipalni status stekao ili od Flavijevaca ili od cara Hadrijana (P. d. Spom. vremena kada je antička aglomeracija u Stocu doživjsla svoj najveći procvat69. nego postupno. liste. te onaj u^Lugu na Trebišnjici. U blizini su živjeli i Deraemistae (Plin. 1934.. 23 (CIL III 8409). st. Jedini su izvor za tu temu natpisi koji su se sačuvali u skromnom broju. kao i arhitektonska struktura građevina. vilj. odakle je vodila na Petrov krst u Krtinju74. Ephem.151. 53—58. F.

125). GZM N. nego dijalektički. st. Hecatei fragm. protiv Delmata vodio prokonzul Gaj Koskonije (Eutr. III142 M. i Parteni {Partnern) s juga. Prema tome. dok bi antičku nekropolu valjalo tražiti na lokalitetu Čairi. pak. 1955. bilj. Rad JAZU. te manjeg dijela zapadne Srbije i sjevernog dijela Albanije. 111—129. S. Cfr. 14262. na desnoj obali Bregave. e. živjclo je u 1. pr. d. i izgleda u blizini ove ceste. u stalnom kretanju. kada je već rimska vlast u Dalmaciji bila propala. spomenik spada u kasni principat (3/4. Inače je ovaj nalaz dobar prilog poznavanju topografije Diluntuma. 306. Autarijati u područja istočno od Drine. kako neki smatraju. pr. Hercegovine. C. g. odakle su vjerojatno došli i u Stolac (moguće i preko Narone. Kod nas su još poznati iz Salone (CIL III 8956. 13—17. 2 i 2254. Za Pseudo-Skylaka Manioi su. Herzegowina. 172.) a pruža nam još jedan primjer. Melcumani. napokon. 4). SuiĆ. Mulleri. prema današnjim shvatanjima. druga su odselila u bliže ili u dalje krajeve. 301. Nadena je na ulazu u Stolac iz pravca Mostara. [Λίμνη όέ εσπ το ιϊαο) τοϋ εμποQiov μεγάλη. J. a. . 40. 1916. M. Zaninovié 1966. U pitanju je stela sa tri akroterija i titulusom u kojem se nalazi natpis manima Caesidio Quadratiano patri pientissimo q{ui] vixit annos [L]XXX (?). 174): Μανιοί. Skyl. Sudeći po imenskoj formuli i kognomenima na -ianus. Terti{a)nus et Quadratianus filii feceru[n]t. Οντοί όέ είσιν Ιλλυριοί] fftroç Μανιοί. koja je i dalje nosila gentile svojih nekadašnjih gospodara. Varro LXXXVHII civilatcs eo (se. graec. nisu zabilježeni). M. koja je u Diluntum ulazila upravo lijevom obalom Bregave. novembra. a. n. u latinskom prijevodu: Darsii. 30. si. 130. gens Thraciae (ibidem). knj. Inače. ïfti'oç Ίλλυοικόν.a Bizantinca: Daorsioi ethnos Thrakion. Moguće je porodica bila libertinskog porijekla. Κεο municipij Diluntum se spominje još samo 533. ibidem. Patschevo mišljenjc nije potvrdila ni arheološka situacija. st. a bio je i dobar poznavalac prilika u Iliriji. čak 89 plemena (civitates)3. και ανήκει ή λίμνη ε'ις Ανταοιάτας. iz Stoca potječe natpis što ga je nedavno objavila V. e. 24. kao. inače. gdje. Periplus emendatus. ili su jednostavno bila preslojena i apsorbirana od jačih osvajača (takav je bio slučaj s Manijcima. stanovništvo Hercegovine je u starije i mlađe metalno doba u kulturnom i etničkom pogledu bilo dosta homogeno. Naronam) ventilasse auctor est. cf. ϊ °^ στενός' είσηλεϊ όέ εις αντον και τριήρης. od kojih je u carsko doba C. Rad JAZLJ. 2 i T. dosta kasne. απέχον άπο ν(Ά(χσσης στάδια π. i. ali prvenstveno arheološki materijal i običaji (prvenstveno pogrebni). disperzije Italika u primorskom pojasu Dalmacije. usp. Ill OSTALE CIVITATES JUGOISTOČNE HERCEG0V1NE {Glinditiones. te antroponimija. koja gotovo bez izuzetka pripada istočnom ilirskom onomastičkom području2. 34 i 172 dd. Atanacković Salčić (Tribunia 5. 1 102 103 Ι --■*-. n. Patsch. Varon je kao polihistor pouzdan. Manijce smatra tračkim naredom. jer je služio u vojsci sto ju je 78. što ga je zauzimao Naronitanski konvent. — Inače.civitates. M. ali po mišljenju autorice. koje su apsorbirali Ardijejci)1. Suić. Šašel. što je i inače odlika stočarskih populacija. c. Deraemistae) Etnička slika predrimske Hercegovine u njenoj protohistorijskoj fazi dosta je nejasna ne samo zbog oskudnosti izvora i njihove različite interpretacije nego i zbog promjena koje su se zbivale među plemenima: neka su se plemena. stopila s jačim etnosima. ilirski narod (Ps. 134. Suic. 1955. u sekundarnom položaju na nekom mlađem (?) groblju. u Ulici 29. 306. VI. i to na osnoyu jedne Hekatcjeve vijesti kod Stefar. Parisiis 1841. 2 Po Patschu. Čini mi se da je grob mogao stajati i pokraj rimske ceste. 41. Fragm. VII). napose onih u kraškom jugoistočnom području. Μ. gdje ih smješta Plinije (III 143) na sjever oko današnjeg Titova Uzica. Caesidii su porijeklom iz srednje ili južne Italije (vjerojatno posjednici ili obrtnici sa svojom libertinskom familia). I. Crne Gore. u. što nam potviđuju i vijesti antičkih pisaca.. hist. ne smijemo gledati statički. AV 21—22 (1970—71). Na području današnje južne Bosne. 3 Plin. na primjer. et T. ni onomastički materijal (antroponimija). čini se pored neke starije komunikacije. IstOČna jadranska obala u Pseudo Skilakovu Periplu. ona man ja. Brev. VIII U953). tračkom etničkom supstratu na Jadranu pripadali su i Daorsi. —Άπο öe Νέστων εστίν 6 Νάρων ποταμός' [6 όέ εϊςπλονς ε'ις τον Νάρωνά εσΤ ι> . 8955 i BD 39. g. na etnografiju Ilira.. 1979. και πλοία εις το ανω εμπόριον.

predala Oktavijanu od prvog pokušaja. Arthitae i Arinistae (Plin. M. III 143. 8: „Unutrašnjost Dalmacije drže Daursi. 76. VI—VII. 1901. Meroménnoi (Melcumani? Plin. Fatnica. 16) mogli locirati negdje u istočni dio Popova polja (ili u njegovoj blizini). Desioi te). i to sjeverno od Daorsa. 8 Najjači su otpor (III. integrirana u plemensku župu Daversa. 17. d. dakle Daisioi te = Daisioitai = Daisitiatai. god. Isti. što ih Plinijc prema Varonu navodi u svojoj 2. Parthim. Derbane neki autori dovode u vezu s putnom stanicom Andarba It. vjerojatno iz rimske Ilirije12. Anwohner des Ariön" (usp. S. neposredno prije Oktavijanova pohoda na Ilirik 35. jer nam historijski i epigrafski izvori pružaju tek neznatnu pomoć. Glas SKA. i C. ŽA VI/1956. keltska plemena u Alpama (M. 73. E. ' Medu plemenima koja su se predala od prvog pokušaja (111. 59). Prilog lingvističkoj geografiji llirikuma. 28). c. najjači su otpor pružili Segestanoi. — Posebno se spominju Derbanoi (Deuril Plin. 8. što znači da im Oktavijan nije priznao potpunu plemensku samostalnost nego ih pridružio jačim župama.5). osim Daorsa i Plereja. Dalmatia. mogli bismo njihova plemenska staništa locirati na rijeku Omblu (Rijeka dubrovačka). koje su se formiralc još od ranije prema konfiguraciji terena u prirodno političko-geografske zajednice koje nazivamo župama (civitates).. VII 5. god. (Ο) ima Daisioi te (var. 16). predali poslije poraza Dalmata 33. Die Sprache. D.waioi (Pirustai Strab. 1953. koji prihvača samo Detlefsenove korekcije Daversi.4. poglavlja Pseudo-Skilakova Peripla". od toga na području Hercegovine njih sedam: Daversi (decuriis XVII). GZM (A) N. Sva navedena Plinijeva plemena imala su još u ranocarsko doba (principal) plemensku autonomiju. 1 4 Partheni Plin. Zippel. Melkumane (Melkomênioi) i Vardeje (Ouardawi). Mun. Masthitae. Die geograp hischen Bücher . Mayer.ali kada je u pitanju određivanje njihovih teritorija. éd. Dubrovnik 1959. Melcumani (XXIIII). 120. 111—129. Domaszewski. 155. Rivistadi storia antica. g. smatra da je Arion u stvari pogrešno ispisani naziv za rijeku Drilön (Drim). n. Pavlović. Cavi. Pannonioi Strab. prepisivač je napisao slog ΟΙ.. 41. Naresi (CH) i Vardaei (XX) (Plin. . J. Hemasini. Ni Apijan ni Ptolemej. 16: Όξναίονς μέν δή καί ΙΙερ&εηνατας^ καί Βαδιάτας καί Τανλαντίονς καί Καμβαίονς. οι κορνψ^ oiy. Tib. međutim. Plin. 159. ili pak negdje u priobalju10. ν. za razliku od Partheni Plin. 1 0 App.εγεατανοί καί Δαλμάται και Ααίσιοί τε καί Παίονες. Octavian und Illyricum. i Salasso! (Sallassi. napokon. . VII 5. ne pružaju konkretnijih podataka ο sjedištima navedenih plemena. ' J ^' ot P° su Oktavijanu pružili : ίργψ δέ μειζονι ελήφθησαν καί φόρους. Detlefsen. 25/1941. 439. Alföldy. pored navedenih dali. U istočnoj Hercegovini. d. Moguće je da su neka od tih plemena bila adtribuirana i ageru kolonije Epidaur. 148. ne „ispod njih Melkomeni" itd.. Anali HI JAZU. A. 39. 1 3 G. Archiv. Usp. /»ί {Ιυοισσαίθ1^ α*11 **' δλης πείρας). 4 Deramistae CIL XVI 38. Partheni. I A. 5 Plin. III 145 populus Macedoniae.). dakle . III 143: Praeter hos tenuere tractum eum (se. a blizu njih Narensi i Sardioti. sudeći po situaciji. putna stanica udaljena od Diluntuma (Stolac) 14 milja14. Cf. Ako korijen ARIN. III 143) i Pertheênatai = Partheni (ibidem)6. 173. J. AEMXIII. Usp. a Parteni (Pertheênatai App. B. III. a koja se ne spominju u carsko doba. ima i značenje „u blizini. d. „Die Sprache". ako ih je Apijan navodio onim redom kojim su padala pod rimsku vlast. Wien 1932. Patsch. koji su se. A. 48. 1901. Govoreći. i JOAI. koja se u literaturi obično izjednačava s Arionom Peripla. 117—120. Vulić. o. F. d. Detlefsen. Deretini (XIIII).r G. teško se može išta određenog (i konačnog) reći i u pitanju lokalizacije već spomenutog plemena Arinista (Armista?). Oba plemena bila bi. Ill 143). Herrschaft in Illyrien. sve plemena iz Naronitanskog konventa. Nešto drukčiji red plemena ima G. Deraemistae i eventualno Cavi. u zaleđu Lješa. g. III 134. Ο lociranju Partena (Partina) cfr. Swoboda. u blizini su im Melkomeni i Vardei. Patsch. moralo živjeti ili na nekom otoku kao i Melitenoi (Mljećani) i Korkyrenoi (Korčulani). te za Ariniste kaže „wie es scheint. 123. kako bi trebao glasiti grčki oblik njihova latinskog imena Daesitiates. Sve su to podaci uzeti iz historijske geografije. II16. 17. pr. III 143). Kod Plinija se vise ne spominju kao autonomne civitates. dd. 290. listi: Ozuaei. Apijan navodi i Bathiatai. pleme salonitanskog konventa. Rudine i dr.1. na Praču i upozorava na selo Parcani xai Γλιντιδίωνες και Τανοίσχοι. 187. No. Haemasi. Wilkes. ο kojima je već bilo govora. koje je. Arinistae (var. Taulantioi. Tako Apijan. Malvesatium. Kromayer. lHyr· 16. u njenim prirodnim granicama. A.uup iwrvisuuru» uvA/ÎCUlUi tfc 7CUI J\U(JVUl XOil 1V l tJjyçnJVÇJlVUl Wll l\<J(lflO Daisitiatai i Paiones (= Pannonii Suet. Glinditiones (XLIIII). Klio. Ptolemejevi su podaci dosta neodredeni11. Bbl. G. 1 2 E. ŽA VH/1957. 132. d. III. 1904. Deraemistae (XXX)4. Dalmatien. d. povijesne reminiscencije preuzete (uglavnom) od starijih pisaca. dd. dakle. Josifović. dakle. . kako je rimski napad 35. Naresioi. Jači su otpor Oktavijanu pružili Dokleatai. S. Salona iz 93. Cod. odnosno Derrioil Ptol. Armistae. Strab. i 155. Kako dovesti u vezu Vardeje i Melkumane. Arinistae. Partheni. Glintidiones (= Glinditiones Plin. živjelo je u predrimsko doba još i nekoliko manjih plemena. Lučić. ss. δσον: εξε/ίπον. ant. Alföldy. Kho. za što nam puno opravdanje daje lingvistička podudarnost etnonima Parth-eni i toponima Pard-ua. Schweighauser 1785. d. Papazoglu. mogli bismo se složiti s G. dakle s flotom.u blizini njih Melkomeni" itd. dolazio s juga. II 16. među kojima i neka iz njegova istočnog dijela'. I.ox>oi ταϊν "Αλτιεων. Interfrourinoi (= Endiradini?. te još jednom Kârnoi (Carni). v. Kambaioi. Die röm. d. uz to mu je ispalo i slovo A. spominjući plemena koja su se 33.ιατα Λ' ήνώχλησαν αυτόν Σαλαασοί τε καί Ίάποδες οι πέραν "Αλπεων και Σ. dakle. Armistae) ovo plemensko ime iz naronitanskog konventa vezuje za Ariön. 7. među kojima jedino Desitijati pripadaju Naronitanskom konventu (živjeli su u područ u izmedu Bosne i Vrbasa)0. e. Ovdje sam želio samo upozoriti na jednu mogućnost koja je već poodavno postavljena kao naučno pitanje u oba smisla. I. 1 1 Ptol. Mayer s. καί οτενη δίοδόζ έοτιν επ' αντα και δυσχερής). d. 3)8. na manja kraška polja (Dabrica. VII 5. ο Agripinoj akciji s mora. Pseudo-Skilakov Arion i Rijeka Dubrovačka. Deraemistae D. što je moguće. Hemasini. 30. Alföldy. onda bi se Ozuaei (Oxyaioi App. Alföldy. Dalmatien 36. III 143 populus Dalmatiae u conventus Naronae = Pertheênatai App. 9 U kodeksima Apijanova teksta ne dolaze Daisitiatai. Usp. Naprotiv. prema Apijanu. Skylax 24). Augustani class. od vododjehiicc na sjeveru do Neretve i Trebišnjice. 104 105 . 31. Alföldy da ta plemena nisu živjela u teže pristupačnim krajevima unutarnje Hercegovine13. Sp. Suić u raspravi „Gdje se nalazilo jezero iz 24. unutar svojih peregrinskih župa (civitates peregrinae). Ptolemej u ovome arealu ima Daorse (Daoursioi). blizu". inter Naronam et Epidaurum) Ozuaei.u Arinistae (*Arin + istae) povežemo s hidronimom Arion (Ps. Hermes 33. 42. 3). Swoboda. odnosno Narense i Sardiote? Prijedlog υπό (ΰφ'ονς Μελκομένιοι) s akuz. Rem. pak. VIII.poznato još samo dvadeset. 7. S obzirom na korumpiranost rukopisa u oba slučaja. 338. ootj όνσβατα. Partheni.. pleme Daisioi nije u Iliriji poznato.. RE IV 2. i Pirusti i Skirtoni u blizini Makedonije" (prev. (III. a još dalje od njih Sikuloti i Dokleati. C. Dalmatai. 17: μά/. 16. Miruše. liste: Oxyaioi = Ozuaei (Plin. koji se u kontekstu spominju kao gusari. III 143). 72.. već izvan istodnohercegovaćkog POdruÇja. locira P. Njih valja locirati u današnje dubrovačko primorje ili možda nešto sjevernije. Alpium populus Plin. navodi i neka koja se mogu identificirati s plemenima iz Plinijeve 2. N. u lingvističkom i topografskom. J. III143) i P>r/. bilj. Deremestae G. M.|r »^-nuu » >. καί Κίνάμβοονς καί Μερρομένονς. god. dakle i Karnoi i Tauriskoi. 3 cfr. Dalmatien. 1957. Jedini način da dođemo do kakva takva rješenja ostaje metoda eliminacije (per eliminationem).). 36: Ozuaei. današnji Gornji Gradac kod Ljubinja. ήναγχάσ&ησαν άποδονναι Δοκλεαταί τε κ'αί Κάονοι καί 'Ιντερφρουρϊνοι καί Ναρήοιοι „_ -----------. 16) oko Ljubinja. kako dokazuje i J. 1. ss. Arthitae. rijeku izmeđii Narone i Rhizona. 137. 1982. Apijan spominje i pleme Hippasinoi (identični s Plinijevim Hemasini?). HI 143)s. δντες έκας τοις Σαλαΰοοϊς.1898. 258. Očito se radi ο korupieli teksta: umjesto sloga TI. g. 111. Dalmatien.

. kao što su ona u Udrežnju.. dakle. Po većem broju prethistorijskih naselja gradinskog tipa sa suhozidnim utvrdama na ovome putu (i na prilaznim putovima). jugozapadno od Daorsa. Već i sam Apijanov podatak da je Oktavijan sa Glindicionima imao poteškoća (III. J. Dalmatia. ai Merroménnoi: K... 107 . 851. 1 8 I. u Juso istočnoj Hercegovim su živjele još tri autonomne plemenske župe: Deraemista sa XXX dekurija. Zalom i Lukavac.. preko Nevesinjskog polja cesta Narona—Sarajevsko polje. .. A. S.. povezana su funkcionalno za rimsku cestu i za promet na njoj17. te s Morina (Ulog. 49.. Kalinovik) i Dabarskog polja (preko Trusine). Patsch. Dosta ekstenzivno naseljena vispoljana pružala je dobre uslove samo za stočarenje. G. 1948. dd.pOljti. 84. jer se raspodjela plemenskih tentonja ι na tome bazirala. naseljenici iz istočne Hercegovine. Kifinu Selu (Drenovik). pa kako su Ardijejci živjeli na donjoj Neretvi. V. na kojem je nađeno kod Valjeva.. in Actis Acad. Josifović). i bilj. . Džinovoj Mahali. 1 7 I. . d.. O. na Nevesinjskom polju nema evidentiranih numizmatičkih nalaza. kao veće. na Nevesinjsko (s manjim poljima: Udrežnje. g ) . što je prema broju dekurija jednog ili drugog plemena ipak preširok prostor. „ . jasno se vidi da su i ovu komunikaciju Riraljani naslijedili iz ilirskog doba16. Wilkes. 49 „das Nevesinjsko polje und Gatačko polje mit seiner Um gebung". Nevesinjsko polje oko 20 000." ' " ' ' ~ . i pored njegove neodredenosti. Ε. a da su u njihovoj blizini Melkumani i Ardijejci22. . Die Sprache. / Ae]l(ius) Maximus I et AelQd) Tatta p(arentes) / Ael(iae) Marcellae l3f{ilias) defiunctae) an(norum) XX rivi sepulcr{um) I fecenmt et sibi / et suis. i to Glindicioni. 1 9 Postoje još i dva natpisa na miljokazima. na Nevesinjskom i Gatačkom polju. mj.^.... ANU BiH. Zovi Do.. 1898. 83. Ill. smitra da su u pitanju vojnici koji su ovdje privremeno služili u COH I MIL DELM. Sva je rimska građevinski djelatnost ovdje bila vezana za saobraćaj. Bcrol. ' ~" —·"■"· Drine. 171.. ne može se odrediti koje je od tih plemena živjelo na Nevesinjskom polju. 58. onaj iz Gatačkog polja (preko Zaloma). Slato i Lukavac). usp. n. na kojem se spominju Aelius Maximus et Aelia Tatta. Trinini. ŽA Vl/1936. a na samom polju: Biograd. Pavan.. bilo i Nevesinjsko polje. Iz Grabovice (Slato) potječe jedini nadgrobni natpis19. 1982... ». 156. oba kod Užica. Lukavcu i druga. 1886. 152—162. . 16) upućuje da su Glindicioni živjeli u teže pristupačnim krajevima. 78—95. pa Slato. Bauer.. 58. „ . koliko ih je ukupno evidentirano na Nevesinjskom polju. Podgrađe i druge.. prema donjoj Neretvi.. 24 Ovaj kriterij vodi računa i ο kapacitetu naseljenosti obaju polja. Glinditiones Nevesinjsko polje je velika prirodna žljebina pravca sjever-jug nastala vertikalnim slijeganjem terena između planine Crvnja (1921 m) na istoku i Veleža (1969 m) na zapadu. J. η. st. iz Udrežnja cara Filipa i D.. 353 = AEM XVI.. Jugosl. 41. J. Postoljanima. 166: istocni susjedi Narenzija. Alföldy. Daorsa i Ardijejaca (posljednjih samo manjim dijelom). S obzirom na tranzitnu intranzitnost kanjona Neretve između Mostara i Konjica. U obzir mogu doći samo Glinditiones sa 44 i Melcumani sa 24 dekurije. Malvesiatium. Bratački Gradac. 81: D]m. ilv. v. između vododjelnice i sjevernih eranic* teritorija koji su pripadali Diluntumu i Epidauru. što ilustnra ι savremeni odnos (situacija). Ako se. Vujičić. Anđelić.. onako kako ih je našao u službenim popisima. Slično kaže i J.. dakle sjevemije od bazena Trebiš njice. u oiidašnjim saobraćajnim prilikama. 3.. Za priključn. 53—57. !2 Vidi bilj. 9. najkonkretniji podatak. 1 6 Ο probleniu tranzitnosti kanjona Neretve vidi moj rad: 1. . Dataatia... na dva prostranija kraška polja. D. locirao ih je u sjevernu Crnu Goru. slabi tragovi natpisa sačuvani su još na dva. d. Lukavcu. za nas je ovaj natpis značajan u prvom redu kao svjedočanstvo romanizacije. Zagreb 1982. s nadmorskom visinom od oko 850 m. 363. d. plemenom koje je također 33. pozivajući se na A. a na jugu. W. Wilkes. I. . a također i iz gornje Neretve21. Posljednji se često identificiraju s Apijanovim Merromenoi (III. Luci i Zaboranima. jer su preko obje vispoljane u planinskom zaleđu Hercegovine vodile važne komunikacije. / što . 23 G. Kako bilo. dolaze Nevcsinjsko i Gatačko polje s nizom manjih kraških Nadmorska visina ovih (danas) slabo pošumljenih planinskih polja premašuie 900 m. Bojišta.. s. Presjeka. 13. preko doline Bregave. ona su rzložena jakim vjetrovima i obilnim snjegovima s oštrim kontincn talnim podnebljem. dakle.. 155. Bojanovski 1978. Domaszewski ) dok drugi smatraju da su ovamo doselili s juga (S. GZM VII1894.. Budući da Plinije svoje civitates navodi abecednim redom... Što se tiče Melkumana. / Nema ni pisanih podataka ο stanovništvu.. Patsch je smatrao da je Aelia Tatta identična s istoimenom iz Dobrićeva (CIL III 14620). Josifović. GZM n. Alföldy. Na sjevernoj strani se otvara prema dolini gornje Neretve.. Presjeci. Od 21 miljokaza. 140: „wahrscheinlich Nachbarn der Ditiones". Udrež'\je.. . 121. a Gatačko samo 14 000 stanovnika (popis 19/1. Za razliku od Gatačkog polja.. Blau.. 106 dosta novčića iz predrimskog vremena. Bojanovski 1976. Onom. priznalo rimsku vlast21. T. jedni ih lociraju u područje Užica (A.e putove bila su vezana i naselja u Brataču. Zovora Dolu.. pr. Najveći broj naselja rimskog tipa.'AEM 17. Bojanovski 1978. __ r______________ . 1. Nevesinje — rimsko nalazište. Prema tome bi Glindicioni bili istocni susjedi Nare(n)sa25. a nema" ni epigrafskih potvrda ο boravku italskih kolonista. Swobode najbliže istini. Drini.. d. Melkumane bi valjalo tražiti na suprotnoj (sjeveroistočnoj) strani od Daorsa.. dakle. Osim Plereja. i pored ekstenzivne naseljenosti obaju polja. s.. ι bilj. pa ostaje jedino da nagađamo koje je od Plinijevih plemena živjelo na njemu. a preko Gatačkog polja cesta Epidaurum—Foča— Pljevlja. Moje je mišljenje da su i Glindicioni i Melkumani morali imati svaki svoj dio polja.. = I. 11. Sergejevski. Savremeni ih autori (Melkumane) lociraju dosta široko u područje Nevesinja. Dalmatien.. 25. zahvatila i peregrinske oblasti u dubljoj (planinskoj) unutrašnjosti provincije. a takvo jo. Hidronirai . nevesinjska je „žljebina" bila kao stvorena da preuzme promet s mora u planinsku unutrašnjost zemlje15. i K. koja je u prvoj polovici 2.. daje Ptolemej. (čiji je dedikant domorodac). Biogradu. odnosno Viicgrad—Domavia. a Melkumani na Gatačko polje. i Ο hidronimu Praca. p. sjeverno od'Melkumaaa. 566.. Ipak se čini da je mišljenje Ε. od Udrežnja do Zaloma. Svi su se ti putovi sticali kod vrela Drenovik u Kifinu Selu. — Na osnovu natpisa CIL III 8353 ΙΟ M Pariino iz Mafikata i 14613 IOM Par(thino) iz Bioske. Luka.. e. Ο ovome pitanju koje je još daleko od toga da bi bilo riješeno vidi i poglavlje ο Mun. Tomaschek 1880. Biograd. GZM X. Mayer. g. 20 CIL III 12775 Grabovica.. _______ .. .. Ο tome vidi M. mišljenja sam da se na Nevesinjsko i Gatačko polje mogu smjestiti oba ova plemena. Swoboda. i bilj. 1980. Glinditiones. U Drenoviku se s obje strane Zalomke razvilo najveće rimskodobno naselje na Nevesinjskom polju18. Bojanovski 1978. U obzir... Bojanovski 1978. pa na ovim poljima nalazimo vrlo rijetke rustičke vile. si. s.„ „ . Patsch. Dalmatien. Sve tri župe treh tražiti negdje na sjeveru Hercegovine. Na Pavlovića se naslanja i D. koji su postavili epitaf kćeri Aeliae Marcellae20. teško pristupačno ne samo iz doline Bregave nego i sa Dabarskog polja. 143.. 18 Na prilaznim putovima: Jasena (Runjeva glavici)... Nevesinje (Jezdoška gradina). 73. Ricerche . Zovom Dolu. . AP 21. uzmu u obzir mogućnosti (kapacitet) naseljenosti obaju polja. Fojnice i Gacka23.. Braiač. __ . dakle negdje na Nevesinjskom ili Gatačkom polju. 16). Glinditiones (XLIIII) i Melcumani (XXIIII). Bijenja Maksima Tračanina. iz egzistencijalnih potreba su morali imati po nešto „humnine" i „planine . koji kaže da u unutrašnjosti Dalmacije žive Daorsi.

XL. Tribunia 4. Literaturu v.)?. 10. I. . Gornje Podrinje u sistemu rimskih komunikacija. Bilj. Bojanovski. 1975. g. Bojanovski 1976. V. d{efunct. 1900. 1938. ukoliko je dobro pročitan. Pri tome se (ipak) mora uzeti u obzir i činjenica da je naše današnje poznavanje antike Nevesinjskog polja (ista je situacija i s Gatačkim poljem) vrlo siromašno. Kraljević.) an{norum) LV/Aur(eli. pa i u tursko doba. Bojanovski 1976. Branilovićimi. 115. sjeveroistočno od Bileće.J. GZM. U Numizmatičkoj zbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Iz predrimskog su vremena relativno brojna gradinska naselja. V. III Alp(inorum) [et civiiatis Melco] manorum II. ν. 2 3 i 2 5 .od prvog pokušaja" (M· 16). Bašićima. 1902. Vidjeli smo da se kao prvi rimski građani spominju Aelii. Sarajevo 1987. 57— 63. Miholjačama. I. Taj će put. 76. među njima i robovi (vernae?). / [e]t Casio (?) vern(isT). Gacko. T. što potvrđuje i njezin kognomen Narensa. jednom od najvažnijih i najkraćih kopnenih veza Zapada sa Carigradom31. Ill 16 na gornjoj Neretvi (Narön Strab.) an(norum) Uli /5 Aurieli. / V idi poglavlje ο gornjem Po drinju (Mun.. Strassen. n. ukazivao na žcnu koja je u Kazance dovedena sa strane kao nevjesta ili ropkinja. po svoj prilici. uz sjeverni rub polja. poznat kao Dubrovacki drum. Narësioi App. 27. 37—39. — Za ostala nalazišta ν. XI CI.) Am[lan\d . bilj. et Aur(eli. Cfr. Mommsen CIL III p. Vjerojatno je i ovdje manji dio domorodaca dobio rimski civitet od Hadrijana ili Antonina Pija (Aelii). 30 D. Cuva se devet primjeraka novca kralja Baleja (Ballaios) iz okolice Avtovca (Berušica i Klinje). G. 167—168. 192 s vrlo lošorn slikom. Prema tome se. . Preko Gatačkog polja su vodile i značajne trgovačke komunikacije. 121. i 1987. . njih preko dvadeset pet. Druga je cesta dolazila s Nevesinjskog polja te prolazila uzdužno preko Gatačkog polja i kod Kazanaca kroz Duga klanac prelazila u područje Nikšića (između Golije i Njegoša)36. suis [d]ef(unclis) Naden je na Crkvini oko 2 km jugozapadno od Voljice (Korita). u današnjoj Gračanici. 282. Radimsky. br. 38 Κ. 55 i GZM V 1893. 27. K. Patsch. postati u srednjem vijeku. Dubljevićima i druge. sve do odlaska legija iz Dalmacije (izmedu 60—70. Jireček. u stadiju vojne okupacije. Bojanovski 1987. vjerojatno na nekom stočarskom veleposjedu30. I. Radimsky. U selu Stolac (Gacko) uklesan je u Sarića grede jedan očito terminacijski natpis u siglama: TE(rminusT) IN (. . ALZS. koja je Epidaurum povezivala s unutrašnjosti zemlje (Gornje Podrinje. Sergejevski. . 88. kako se to vidi iz nadgrobnog natpisa koji je nađen u Voljici (Korita). Gračanici. 1893. 9. Marcelli (centurioni) leg. Ball if. . 531—539. rad. ako je tačno čitanje natpisa. 1899. bilj.. u stvari.Ο kasnijem razvitku njihove civitas nema nikakvih podataka. sa štamparskim pogreškama. Godišnjak CBI — XXV/23. 88. i I.j5XXV hic sita (est). V. prijevod Đ. Značaj toga puta u predrimsko i rimsko doba potvrduju dosta brojni nalazi starog.33 Natpis potječe iz vremena cara Nerona. grčkog. S. 22. i to prije nego što je postao prefekt COH III ALP i civitatis [Melcol]manorum. bilj. M a η d i ć Studo Gacko kroz vijekove I. 20. 485. pa se i ovdje ekonomska djelatnost svodila uglavnom na stočarstvo i na neke šurnske poslove. Gornji Jasenik. 403. Trgovački drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku. novca. Th. kako navodi Sergejevski. Cfr. Drugovićima. Staro groblje po Gacku. . 87—92. 1978. . dok su mlađi stratum građana očito činili Aurelii. 1985. ukoliko je dobro restauriran: . 485. III 143). 1. 363 = WM BH VII. a napose rimski novci29. ib. D. bi. „Grčki grad" u Sljivljima. Muhovićima Rudom Polju. Jugovići. 1985. 42 i 43). GZM X 1898. 311 Ova je cesta vodtla prema Anderbi (Nikšić). Slijepčević. /·(··· ·) praef.) dospjeli grčko oružje i n:ikit (usp. Patsch nwodi i nilaz starih grčkih i makedonskih novaca na brdu Vardaru. II 16. 49 x42 χ 16 cm). st. *' I. g. što potvrđuju i ulomci rimskog građevinskog materijala. d(efunct. te dalje u Risan. Očito se radi ο prethodnici rimske i srednjovjekovne ceste. . Gatačko polje je bilo (i ostalo) značajno u prometnom (transitnom) smislu. Municipalnu konstituciju su vjerojatno dobili istom 212. Nadgrobni natpis žene iz Kazanaca na Gatačkom polju. dobro uznapredovala romanizacija. 39—44. vjerojatno je u pitanju „Latinska gradina" na Podima (Korita). bilj. GZM V 1893. Dopune natpis a nisu sig urne. rob Narens(is) iz Kolovrata na Limu (Godišnjak CBI-XIV/12. Kokorina. te na Latinskoj gradini u Koritima i na Grčkom gradu u Slivlju. datiran „extremis fere annis Neronis" Th. 34. 60. Gacko· " Κ. d. Bojanovski 1976. Gradina). Radimsky GZM II 1890. većina je domaćih postala građanima tek Karakalinom konstitucijom iz 212. 101—104. na kojem se javljaju jedino Aurelii. Patsch XIV 1902. istu je službu centurion Marcel vršio i kod Mezeja i Desitijata. 20—36. Vidi i WM BH VI. p. Na Gatačkom polju su. Gat u Dulićima. Narone amne Plin. Za takv lokaciju Melkumana daje opravdanje i Apijanova vijest da je Meromene {identificiraju se sa Melkumanima) i Piruste Oktavijan pokorio . s. Jugovići. Pejanovića. et non im susjedne peregrinske civitas Naresi Plin. kojom su u Planu (i oko nj. 34. . Sergejevski. Mommsen. mj. Natpis je zarastao u lišaj. Život se nastavio i na gradinama (Jasenik. Bojanovski 1976. Evans ARI. u bilj. i ALZS. 176.). 1883. ■ ■ d(efunct. . Spom.) an(norum) XUX/Aur(eli. usp. Prefekturalni status Melkumana potvrđivao bi spomenuti fragmentarni natpis CIL IX 2564 iz Bovijanuma (Samnij u Italiji). Gradina).) TE(rminusf) UCU (.). Arheološka situacija ipak dozvoljava zaključak da je i ovdje u 2. što bi tâkoder ukazivalo na ekstenzivnu naseljenost polja26. Spom. 403. živjeli Melcumani (Plin. Kako ćemo vidjeti. a naročito oko Avtovca (Berušica. Gradina u Kazancima i dr. VII 5. III 143. si.: D(is) m(anibus) s(acrum)l Am(eli. br. T. Ime Vilašica se u meduvremenu izgubilo. chor. I. . Klinje). Sarajevo 1951. V. Temus B[a] tonis fil(iae? ) \Ήarensai\( -ae ) Anuae( ?) ann. Bojanovski 1976. N. s. 3. i bilj. . cfr. i 4. i. . 23. (Constitutio Antoniniand). 88. 1928. Uz cestu su se razvila i neka naselja rimskog tipa (cesta je inače predrimskog postanja). etnonim Narensa ne odnosi na civitas koja je zivjeîa na Gatačkom polju. a odatle istočno i zapadno). Gradine su još evidentirane u Gackom. 63—174. odnosno Skadar. Na nav. 29. I sada leži pred napuštenom kućom pok. 37—39. 403. od kojih je napose aktivna bila ona koja je vezivala rimsku koloniju Epidaur (Cavtat) s unutrašnjosti Balkana27.^ Melcumani Gatačko polje leži na visini višoj od Nevesinjskog (na oko 950 m). V. Župom | su upravljali domacï knezovi (principes) pod nadzorom rimskih prefekata (praefectï) iz vojnih jedinica. Obrena Sforcana u Voljicama. Usp. u Gacku i u Kazancima28. na desnoj obali Fojnice. 282. Kao mjesto prirodnog prijelaza (lieu de passage naturel) iz primorja u planinsku unutrašnjost. nego titulus (dim. g. 295 = WM BH II. GZM XIV. . Garevi. 18 sa si. Za kasnije vrijeme ne znamo tko je zamijenio vojne prefekte i kako se dalje razvijala plemenska autonomija do njihova prerastanja u municipije. 155—160 i Z. inv. nav. bilj. br. Ο Vilasïciusp. mane (= Meromene) kao njihove susjede valja tražiti na Gatačkom polju32. d. Preko njega je vodila vrlo važna prometnica. Kokorina. 4 K. Bilj. u bilj. Kako su Pirusti živjeli oko Pljevalja i na gornjoj Drini31. Selo Korita danas pripada SO Nevesinje. Bratić. Narënsioi Ptol.35 I i II. bilj.). Jaseniku.) S.) Teu . Melku-. ilirskog i rimskog35. vir.) Osi .5. pa ga nisam mogao provjeriti (21. Marié 1973. str. kao i u ostalim župama u unutrašnjosti provincije. Ph. . Takvo je stanje potvrdeno.100). Bojanovski 1976. " I. g. 81 32 33 108 109 .i P. jer nije bilo sistematskih istraživanja.) R. 117—122. e. " Nayodim samo neke: Gradina (!ok. GZM V.34CIL III p .v: Korita—rimska utvrda na gradini Vilašici = I. Nije kocka. A. i CIL IX 2564.

XXX—XXXI 1975—1976.. Bogatstvom nalaza se posebno isticala velika kamena gomila u Plani iz 5. 1896. 29. oba iz Nauporta. pr. Wilkes. oba u Ljubomiru. po populaciji nešto jačem plemenu. R en d ić-Mio č ev ić. 61 (Planus Verzu[l]us). onomastička je formula već prilagpđena rimskom imenskom sistemu39. d. Zizion?. 4 Zidak = Zidium?. na brdu Ćukovici iznad samih Orahovicâ. chez Adrian Taupinart. i pored čiste ilirske antroponimije. Na Planskoj gradini. s!. 1 6 5 . rimski nasljednik ilirskog oppiduma na Gradini u Kačnju. i R. RendićMiočević. D ie S p ra ch e I. 95—120. imbrices i dr. 15. razni nakit. 112. Deramist(ae). Cf. Jireček. U red takvih starih imena ubrojio bih i hidronim Đerope (Djörope). e. kao i prostranstvo samog naselja. 81. No. D. ZAXII/1.). ŽA XII/2. sačuvali su se i ostaci zida u malteru. konkretno u Dabarskom polju s Fatnicom i Planom. L. s ostalim lapidama. 5 = WM BH II. na Vitanovoj doli. D. zanimljiv je i toponim Plana. d. M a y e r . . Iiirska onomastika 31. 101—110 + 3 table. 273. Paris 1624. si. Skoplje 1962. st. 93—103 = = WM BH IV. M. u bilj. što pretpostavlja i širi teritorij. g. Sarajevo 1977. dakle. n. govore u prilog jednog gradskog centra. 40 Orahovice: Ph. kojom se njima i njihovu sinu Gaju. Bogatstvom priloga se ističe ' slučajni nalaz iz ratničke grobnice u Kačnju iznad Orahovicâ (ilirsko-grčki šljemi vise kopalja. D i e S p ra c h e . te vrlo solidno obrađeni cipus s likom krilatog Genija (121 χ 80 χ 76 cm). Miruše: I. Ο imenskoj formuli v. Usp. Des Hayesa još 1626. st. vrlo staroj prometnici. Plana). Bogati prchistorički nalaz iz jedne grobnice u Plani. n. posebno 38 37 g. Katičić. G. ukosnica. Gromile u bilećkom kotaru u H ercegovini. 34. GZM 43 XIII 1901 . Alföldy.)38. GZM IV 1892. Panonski su primjeri: Planius Sextilius Feucontisf. valoriziramo arheološku situaciju u Bilećkim rudinama i u predrimsko doba. 65.118. D. 7. nav.). K. 2 7 2 . Katičić. g .. s. R. s kojima su mogli imati i uže političke. kakvi se u širem području istočne Hercegovine susreću na vise mjesta: Bovan u Krtinju (i na drugim mjestima. Radimsky. Francuski putnici u Bosni na pragu XIX stoljeća. Šamić. v. u kojoj je roden C. nešto sjevernije od Bileće. objasniti ugled i moć Daorsa s tako malom populacijom od svega 17 dekurija (Plin. Ako je. pa i upravne odnose prije rimske okupacije. k n j. Plane i ostalih naselja toga vremena. u stvari. 61. s. Fatnica: v. staro ime Zalomke (Koleške) na Nevesinjskom polju46. Bojanovski 1973. T. Usp . kada je već etnonim Delmata (Dalmata) označavao stanovnike Dalmacije kao provincije44. 39 Natpis je objavio V. e. Usp.. 33—37. Sa svojih XXX dekurija (Plin. XX /1 9 8 1 . nakon Venetova otpusta iz vojske. I. A1ZS s. ukazuju da je ovo područje i u rimsko doba bilo vrlo napredno40. Usp. . si. 44 Istom korijenu pripadaju i antroponimi dvojice Dalmata naseljenih u Alburnus Maior (Dacia): Plani Verzonis Sclaietis CIL III Cer. VI a. XI. castrum) (Radimsky. U kontekstu ovih rimskih nalaza u tipično ilirskoj arhaičnoj sredini. 2 7 . a to potvrduje i karakteristično ime Kaštrumi (od lat. inače. 126. Rudinama pripadaju i Mirilovi ci (područje Vlacha Mirilovicha. bilj . 129. . zvanoj i Kaštrumi. a nalazio se na Planskom polju. 131. g. C (Das Hayes de Courmînin). 4235. Marié. — Na području rimske Dalmaeije 6susreće se Jos nekoliko toponima P laaa. Z. Nalazi su datirani u vrijeme od 450—350. Bojanovski 1983. ali i kasnije. si. Građevinski ostaci naselja (zidovi u temeljima. iz sredinc 5. Fatnica). D. GZM VI 1894. ex adoptione. III 10723. vojnička diploma iz Salone: . dodjeljuje rimsko građansko pravo (93. Dalm a t i a . Ill 143)? Deremiste spominje samo jedan epigrafski izvor. doći ćemo do zaključka da je ovo područje bilo vrlo napredno i prije romanizacije. g. Ma iiirskom podrucju je zabilježen i antroponim Planas u Rideru. Ravena). i taj je izvan njihova plemenskog teritorija (civitas Deraemistarum Plin. 253. Fig. živio u nešto kasnije vrijeme. tu su bila i brojna naselja. nat(ione) Delm(ata) (CIL XI. najvjerojatnije negdje između Stoca i Bileće. A. treba tražiti. 23). također djelomično iz uvoza43. J. Plana i Mosko). Deremiste su vjerojatno živjeli nedaleko od Daorsà jer je jedan Daors oženio jednu Deramistkinju. pediti. Tome potencijalnom centra Deremista pripadale su i Bilećke rudine s Planom. kako se i danas naziva naselje u Rudinama. Orahovicâ. što potvrđuje da je i ovdje na ilirskoj gradini bila podignuta rimska utvrda. „stijena") i Zidak (ZidiumT). Renvić. i Daorsa. dić-Miočev str. dvanaest kopalja. Bogato profilirani ulomci krovnog vijenca (Gesimsstein) s neke monumentalnije zgrade kod Ballifa (Strassen. 48. Jači rimski centar bio je i u Plani. GZ M VI. (A) n. Sergejevski 1962. 170. XIV. 1963. Davers{o) et Madenae Plarentis filiae. D ac ico -i lly ri c a. Des Hayes. 23. A . a doline zasijane usjevima. uxori eius. VI. Das mitteldalmatische Namengebiet. . 1894. Marcius Iust(inus7) vet. veći broj fibula i ukosnica (poznatih i sa Glasinca)42. u značenju „kamen". Divin. 1951. na sjeveru. III 143) bili su brojniji od Daorsa.. dj. iz koje potječu i dvije broncane kacige. XI. Strassen. 1959. cohortes) HI Alpinorum . e. GZM. 76. usp. Čini se da je ovaj miles classis Ravenn. . gdje su se izoravali temelji rimski h zgrada i gradevinski materijal (tegulae. Grobovi ilirskih ratnika iz Kačnja. CIL XVI 38 Salonae. Bojanovski 1983. Relativno bogati (još neistraženi) arheološki i naseobinski elementi s Dabarskog polja (Kubatovina. d. GZM (A). 24—28. Patsch. a vjerojatno i s Bilećom (Miruše smo na drugom mjestu atribuirali kolonijskom ageru Epidaura). (CIL III 12800. pr. HI 143). također u Gornjem Krtinju45. 110 111 . 139 i Planio Baezi qui et Magistro CIL III 1270 (Alburnus). djeîomicno i iz uvoza. 87—102 + 4 table i Reviziono iskopavanje ilirske grobnice u Kačnju kod Bileće. Sarajevo 1966. Mayer. 39 (radovi Radimskog i Patscha). . onda se Deremistima može dodijeliti i natpis iz Fatnice s imenima tipičnim za jugoistocno ilirsko jezicno područje: Tattaris Veneti / filius et Temus Anjnaei filia Batoni / filio annorum /5 XX et Annaiae filiae annorum XXV j . GZM (A). danas pust i krševit kraj. Der amis ta(-ae) CIL XV I 38 (Sal on a) iz 93 . Voyage de Levant fait par Com mandement du Roy en l'année 1621 par le sieur D. R a d J A Z U . Vidjeli smo da se u samoj Plani jedna gradina naziva Kaštrumi. bilj. Des Hayes)41. Jer kako. pak. Time bismo dobilijoš jedan toponomastički sirvival (koji to ostaje sve ako se C. koji se nalaze i sada zarasli u gustu šikaru kod groblja. d. 347 = WM BH IV. n. Veneto Diti f. Usp. . Urbano naselje u Orahovicama je. Deremistima. a svakako i oronim 41 K. bilj. Možda bismo mogli tu Planu identificirati s castrum Plana. na zapadu. iz 93. Marcius Iustinus i nije rodio u ovoj Plani). Truhelka. koji je po svjedočanstvu putnika L. V. a gdje su toliki grobovi. n. Orahovicama i Planom. a rimska opeka i crijep u izdašnim količinama) prostiru se na površini od cca 700x400 metara na području samog naselja. CIL III 10722 i Volta Lassonia Plani f. Neki od tih kamenih tumula bili su istraženi (Bjelani. 1 1 9 . Dalmatien. Ako. Radimsky. oko 300 m zapadno od groblja.Đeraemistae Negdje između Melkumana. bio šumovit. J. srebrni nakit. Samo u tome kraju je Radimsky nabrojio do dvije hiljade tumula. pripadalo Dabarsko polje s Fatnicom. te na Vitanovoj doli kod Mezarja i džamije. Trebjesina i dr. Ballif. 5 . 46 Vidi bilj. n. keramika). Usp. Mislim da su takvi prežici i hidronim Broya i oronim Rkul. T. Fatnice. Plinijevu civitas Deraemistae37. 1—13. 38. a najočitiji su na aktivnom pravoslavnom groblju i na Vlakama. Ć. s. na cesti Bileća—Gacko. str. d. Bijela Rudina. I.

c. 170. 1956. περί ζώων 17 c.. 58 Ovaj je događij u izvorima variran na različite načine. moramo se podsjetiti i A'utarijata 50. Vidi. F. AJ. 87—-97. A. 11. 163—167. i 424 (A 11). Ćurić. Papazoglu 1969. II 96)55. što upućuje i na etničku srodnost stanovništva. XXI. sve do vododjelnice crnomorskog i jadranskog sliva. mediteranski je svijet ο tim „brđanima" pričao kojekakve. 97. široko područje velike autarijatske prazajednice zahvatalo je široki prostor između Romanije i južne Morave. Posebna izdanja ANUBiH IV. dijela Crne Gere. potvrđuje i njihova materijalna i duhovna kultura 63 . Neue Hügelgräberforschung in Westserbien. Dodatno li tome i pojavu Vlaha stočara. što potvrđuje i arheološka građa. 30. 443 = Theop. vjerojatno su pripadali i Glindicioni i Melkumani. Ν. 81. 93. App. 57 Arr. 40. ci je se ime (i događaji) gubi u tami prethistorije. I. a u drugom slučaju arkadious. 41.žabekojesuseizlegleuoblacima". F. " I. Garašanin.. d. i A 19. spornen Autarijata iz 335. kako je danas vidimo. što u svjetlu današnjeg naučnog standarda. 1972. Papazoglu 1969. da su u hrani 47 I. Prednost. hist. ο tome i rad E. XV. Arheološki spomenici u dolini Trebišnjice. Tome velikom. IV 49. F. 85—86. 69 Polyaen. Ponekad ih miješaju s njihovim zapadnim susjedima Ardijejcima. ' Čepelica i Miruše. usp. Osnovne karakteristike materijalne kulture Ilira na njihovom centralnom podrucju. s kojima su graničili negdjo na gornjoj Neretvi59. kultura. Zbog njihove planinske izoliranosti i udaljenosti od mora. Arist. 817. Čović 1967. Papazoglu 1969. Od Butmira do Ilira. 805. g.. Oros. grobnice. fr. III. 84. bili su. CBI 1. Ćović. tako Agatharch. i stoga kontradiktorne priče: da su odani piću.. nije zbilo prije 335. 50 Ο Autarijatima usp. doći ćemo do zaključka da se ovdje dugo sačuvao ilirski romanizirani element. Strab. Posebna izdanja ANUBiH IV. Centralnog ilirskog podrucja (naselja. cf. A 18. i Ο izvorima za istoriju Autarijata. 1985. 138. fr. Čović. U starije željezno doba u zapadnoj Srbiji je cvjetala materijalna (i. Godišnjak CBI—V/31967. " 63 Strab. Papazoglu 1969. Srbije. što govori i u prilog jedinstvenog etničkog područja. Stipčević. F. pokretni arheol. ima „nedorasle žabe". Arijan. g. valja dati Orahovicama. VII 5. M. 83. Ova dva značajnija epihorska centra udaljena su jedan od drugoga svega nekih 6 km. Anab. primjeri starog mcditeranskog načina gradnje kuća49. d. starosjedioci (u srednjovjekovnitn izvorima se Vlasi spominju prije invazije Turaka)48. pag. 106a. III. 799. pr. Bosne i Hercegovine u kontinuitetu od bronzanog doba do latena pokazuje iste kulturne speciflćnosti. B. 5 1 Ρ s. F. Papazoglu 1969. F. III. duhovna) kultura veoma srodna glasinačkoj na zapadnom krilu njena prostiranja62. 15—21). 54 Strab. Nr. g. 767—769. Α. usp. Elijan. 5. Bojanovski. koji su živjeli na donjem toku južne Morave i istočnije (Hdt. Bojanovski 1973. Stipčević. 56 62 Ps. Predojevići (također kod Bileće) i Vitkovići (Miruše). i izvori A 12. bilj. Tračane i druge Hire. mir. 81—82. 151. AP 9/1967. VIII. Najprije su ih pokorili keltski Skordisci. Usp. cit. a Diod. 812. materijal.) ime za obeležavanje neodređenog broja nepoznatih plemena. 56. Papazoglu 1969. Papazoglu 1969. 82. de ausc. i drugi. Papazoglu 1969. ukoliko u ono rano doba i nisu ulazili u sastav toga manje ili vise homogenog „saveza" Autarijata. ali i zbog većeg areala ruševina. Sarajevo 1964 (95—134). B.. 112 113 . I. koje su činile dijelove te velike autarijatske prazajednice. a App. Ka3à je došlo do slabljenja i raseljavanja ove nestabilne etničke zajednice (to se. CBI 1. 40. VII 42. i bilj. je došao do istog zaključka: materijal iz sjeveroist. Sarajevo 1976. itd. 112 ss. Papazoglu. 3. Strab. fr. općenito je prihvaćeno Ardiaioi = Ardijejci. ali ih izvori i dalje spominju (Ps. 1974. 39. 161ss. Povijest. Raseljavanje Autarijata se. 96. iako oni već izlaze iz naše vremenske i terenske Perspektive. da su iz svojih podrinskih staništa odselili u Dardaoiju zbog pojave ogromne množine žaba58 itd. I ustin. Bekker. 149. ed. Pa. 3. B. prvi hist. A r i s t. Bilećske Rudine. Plinije. F. VIII/1962. život. Polyaen. dijelova jugoist. arkadas.1 ima „mnoštvo žabai parcova". 69—100. « Β. a kasnije i Rimljana. već kao skupno (spac. Garašanin—D. 23. usp. kao što su Dindari. 188—191. X p. „beskrajno mnoštvo žaba". Apijan. Čović. Kada je govor ο ilirskim plemenima jugoistočne Hercegovine. 86. 138. Strab. App. dok su oni sami pokorili Tribale. još neizdiferenciranom praetnosu. u Orahovicama ili u Plani? Bez istraživanja obiju aglomeracija teško je išta određena ο tome zaključivati. 59 (Phot. Ill. 6 1 F. koji su. pod jakim kulturnim utjccajima susjeda na sjeveru. J. Diodor. 823. u kojima su nađeni kvalitetniji nalazi. Na osnovu arheološke situacije. cf. tj. Ipak. Garašanin. gdje se navode izvori i literatura. koj. Lemb. Sarajevo 1957. 4. 135—175). Athen. po F. svakako. bili su najveće i najmoćnije ilirsko pleme52. I populacije Nevesinjskog i Gatačfcog polja također su izašle iz tog krupnog plemenskog „saveza". Propast Autarijata Strab. 88. da su pobjegli zbog žaba. 86. 831. VII 5.) „zbog nepodnošljivog mnoštva žaba i miševa". F. Naselja bosanske srednjevjekovne države. tek su tada na površinu izbili etnonimi manjih plemenskih zajednica. 2. 422—426. 6 tumači pokorenjem od strane Skordiska. 443 b.). Thuk. e. d. II. 148. V. 105—119. 6. 103. govori da su pokorili Tribale. s izvorima Al—A 26. 38. i M. iskrivljene i različito varirane. Vego. 11. 36 (adv. ratovali su sa svojim jugozapadnim susjedima Ardijejcima oko slanih izvora (ti se izvori lociraju kod Konjica) na zajedničkoj im granici53. A 17. dd. VII 5. 169 (citirano prema Kazalu). Justin i Orozije). Iliri. F. A 15. Iliri. bilj. 79 i 424 (A 10). B. Tribunia 6. 1—4. Dedijer. bilj. dolazi se do zaključka da je ime Autarijata u najstarijoj nama dostupnoj fazi ilirske prošlosti bilo „upotrebljavano ne kao pojedinačni plemenski naziv. Aelian. • Bojanovski. gdje su skupljena razna mišljenja i izvori. svakako. Tribunia 9. Slično govori i Heracl. Komm. 42. Ill. e. svih onih plemena koja su zfvéTa~duboko u unutrašnjosti ilirskihzemalja. H. Istoćna granica Ilira prema arheološkim spomenicima. kasniji rimski municipalni centar. Aristotel. Ako se iz tih kazivanja izuzmu sve konkretne pojedinosti. Na Vlahe nas podsjećaju i mnogobrojne suhozidne omedine u Mirušama i Rudinama. 103. 3 (= Athen. VII 2. Polyen. Papazoglu 1969. 11. Gr. 86. 62. kako se naziva gradina u Mirilovićima (Bileća)47. F. 9. GGM I. Imamović. u zaleđu Ardiejaca i Dardanaca"60. jugozap. A 14. SEZ. A 13. st. VII 5. Jacoby. Gdje se nalazio političko-administrativni centar civitas Deraemistarum. koji su •—■ po našem tumačenju izvora — u protohistorijsko doba živjeli na Nevesinjskom i Gatačkom polju i okolnim predjelima. 11. Papazoglu 1969. 2. mj. Strabon. Usp. Po tim su vijestima Autarijati živjeli daleko od mora51. 333 A). ali ga locira neodredeno u Peoniju i Dardaniju. V. 82. gdje se nalazilo urbano naselje koje se u rimsko doba razvilo kao nasljednik ilirskog oppiduma u Kačnju (v. Π C. zbilo oko 310. 41. Porijeklo imcna Brova. nezasitni56. kao što su Mirilovići. 80 F. star. Agatarh. keramiku. često i maglovite. Naprotiv. oruđe i nakit). izazvano ovom elementarnom nesrećom. da su neborbeni57. VII 5. 150). ovdje očito. 62 M. 3. p. 129. n. Analizirajući arheološki materijal tzv. Zagreb 1974. Desitijati i druga plemena61. Ilirska plemena u istočnoj Hercegovini i njihov smještaj. 48 M. 41. Papazoglu 1969. Kod Ateneja ime plemena glasi jednom ariaioi. oružje. Sarajevo 1964 (str. 95—111. 836. čini se da je prednost na strani Orahovica. prelijevajući se i preko nje. 198 2.Mantokit. 1. a kasnije Rimljani54. Sam događaj se uzima kao historičin.

70 Ni A.71 β4 Μαζαίοι είτα Λερριοπες και Αέροιοι. 74 D . Pešikan—Parović. 62—71. uključujući i područje Nikšića (Andarba It. Patsch GZM VI. d.). 68 Vidi bilj. Dalmatia. ICG. Alföldyja. sv. Fig. 68 N. knj. Beograd 1980. Brunšmid. 177. 53. 339. 1 0 4 — 1 0 5 . 5. 5: Mazaioi. 338. III. D. 7 = Anderba Rav. 299. ako su Deuri pripadali salonitanskom. 13821 i si. Potvrđen je natpisima koji spominju Agir(r)a. Materijali XVII. 15 i 16. 120. Dalmatien. Na tome se putu nalazio i jedan od značajnijih plemenskih centara Dokleata — k(astellutn) Salthua u Rijecanima kod Vilusa. Wien 1932.731883. negdje u području Mezeja. eita Derriopes kai Derrioi = Deuri Plin. s popisom literature. kojima inače nisu određena sjedišta. koji je bio princeps civitatis Docl(e)atium76. 160. 15)77. IV 16. Rhizonites Steph. N. I V 1 9 = 2 1 8 . Iz navedenog bi proizlazilo da lociranje Deriopa (= Deretini) na Nsvesinjskom polju nije u skladu s Plinijevom (i Ptolomejevom) etnografskom slikom Dalmacije. pa ukoliko su (doista) bili susjedi (Ptol. u FHG I. 1980. Byz. 77 Rhizonitae Liv.r.ï Ptol. a ukoliko i Jesu identični s Deretinima! susjedima Deura = Derrioi (Ptol. da potječe od ilirskog korijena koji bez rezerve možemo dovesti u vezu sa imenom ilirskog plemena Deriopa (Derriopes) kojeg spominje Ptolomej. 156. De u r e v e zuj e z a t o p o n i m De rv a R av . 5)β4. valjalo bi ih smjestiti negdje na granici Salonitanskog i Naronitanskog konventa (Alföldy). II 16. (338. m j . D. 53 identični su sa Deretinima (Plin. d. U s p . lsta. a Deretini = Derriopes naronitanskom konventu. Isti pravac s manjim razlikama u nazivima stanica ima i It. i M. II 16. Planinsko zaleđe Rizinijuma. II 16. koje je Evans povezao s antičkim Rhizonitae (Liv.^ 72 Ethni ko n A nd a r uan o r[ u m] C I L I I I 8 3 7 0 . i J. V poglavlje. Starinar XXIII.. a usvojio ga je (uglavnom) i J. 12684. 46 poziva na Alföldyja. 114 115 . App. Ant. 178. 8 1 — 9 2 . 15. u blizini Titograda.. 99. 5). Ant. Docleatium CIL III 1705. Usp. Sprache. No. 1972. 152: „Ovaj apelativ Đerope. starijim nazivom za Zalomku (Kolešku) na Nevesinjskom polju6s Kako Plinije i ne spominje Deriopa. 36 ff. D. Po našem mišljenju Deretini su živjeli na gornjoj i donjoj Rami66. Wilkes. Swoboda. Sergejevski 1962. Sergejevski 1962. Njihova je oblast bila ekstenzivno naseljena. III 142). Odatle se jedan put preko Grahova polja spuštao u Risan76. pa ih Plinije vise ne spominje. Vulić. Imamovića65. a koje se može lokalizirati nekako upravo u ovo područje". 6—8. jer očito nisu imali svoju peregrinsku civitas ne zna se kojem su konventu pripadali. a susjedi su im Deuri iz salonitanskog konventa (Plin. Wilkes67. W. n a v . s t r . a ni sa shvaćanjima današnjih istraživača. starijeg naziva za Zalomku (danas se u narodu za ovu ponornicu čuju nazivi Zalomka i Koleška). XLV 26. 91. nedaleko od civitas Bersellum. 53. S e r g e j e v s k i 1 9 6 2 . 23. P . 170: Derriopes su se nal azi li istoč no od D eur a (ok o Var var e). 32) i Duklje (Doklea Ptol. XLIIII 23. II 16. dd. E. Spom. Ovu etnografsku sliku šireg područja oko jugoistočne Hercegovine kompletirat ćemo ako još ukažemo da su istočno i južno od koljena Trebisnjice kod Lastve i ceste Lastva — Grahovo — Nikšić (Anderba) — Titograd (Duklja) u okviru Naronitanskog konventa živjeli Docleatae (va. mj. d. onda bi i njihova sjedišta valjalo tražiti negdje na granici konvenata69. Nekoliko opažanja ο rekonstrukciji antičkih i kasnoantičkih puteva kroz Crnu Goru. kasnijeg rimskog municipija. J. 5) iz salonitanskog konventa. J . Imamović je pošao drugim putom i povezao Deriope s hidronimom Đerope (Djörope). Evans ARI 1883. 64). M i j o v i c . d. M. Sergejevski 1962. 1894. 10a). i Materijali. XXXI (LI). Garašanin. G o r až de u B o s ni j e p o g r e š n o č i t a nj e E v a ns a (ARI. Preko njihova je têntofija vodila magistralna cesta Ad Zizio—Leusino (Panik) i dalje kroz Crnu Goru: Sallunto (= Salthua)—Sanderua i dalje do Skadra (Tab. također sina Epikada. Wi l k es . 72. jer su sa svojih 33 dekurije pokrivali široko planinsko područje od Meduna kod Titograda (Meteon Liv. 98. K. 1941—48. XXXV. 95. 5. 1898. . Pri tome se u bilj. Ptol. Alföldy. 69 To proizlazi iz redoslijeda plemenâ kod Ptollmeja (bilj. J. Mayer. 16. XVII. Na tom je putu živjelo i crnogorsko pleme Ridana. 1—5)74. 89. 19 = Sandema Tab. 88. Rhizonitan (na novcima). Glas SKA. Tomaschek 1880. 1st. XLV 26. Peut. 100. II 16. 67 I b i d em.Napokon. D. J . susjedima Deura (Plin ΠΙ 142 = Derrioi Ptol. Usp. Peut)72 koju neki autori dovode u vezu i s etnikom Derbanoi (App. 7 1 Dokleatai Ptol. ako Deriopi nisu identični s Deretinima. III 144.751980. III 142). 141—153. To je mišljenje i G. locira drugdje (bilj. 133. p. Detlefsen) (Plin. istočno od doline Trebišnjice. str. Po G. 559. Ν. Jer. Što se tiče hidronima Djörope. Dalmatien. prvaka (princeps) k(astelli) Salthua i Gaja. 7) leže kod ušća Zete u Moraču. III143). 1—82. — Ruševine njihova grada Duklje (Doklea Ptol. II 16. Deretini: v. Ο De retini m a vidi o vdj e V p ogl avl j e. II 16. jer su posljednji susjedi Deurima (Plin. III 143) u naronitanskom konventu (Plin. Ο Dokleatima. Docleatesed. ne identificira Deriope i Deretine. a u povodu zanimljivog prijedloga E. potrebno je nekoliko riječi kazati i ο Deriopima(£>ernoj?e'. 28)73. Po Imamoviću^ Deriopi bi bili identični sa Plinijevim Deretinima (III 143). podanicima Rhiziniuma (Rhizinium). iako ih A. 7) do kaštela Salthua (kod Vilusa u Banjanima na zapadu). Octavian und Illyricum. to je pitanje koje valja prepustiti lingvistima. 64). si. 111. 76 A. 99. III 142). Tito grad 1978. zap. 64. Vulić. . II 16. bez sumnje. Međutim. 66 Ka problemu interpretacije toponima „Fojnica". 21—32. III 143). pa ih smješta u sjeverozapadnu Bosnu. otvarala bi se mogućnost njihova lociranja i na Nevesinjskom polju kao jednog od onih etnosa koji su se u okvirima rimske upravne podjele stopili s nekim jačim (Glindicioni?) plemenom70. 5 . sina Epikada. Rhizinium Plin. 1—2.

n. to su bile manje prirodne predjelne cjeline. η.. u koji su dolazile brojne plemenske civitates iz jugoistocne Dalmacije zbog arbitrale u medusobnim sporovima7. 65—68. izgleda da je kolonijski ager Naron e dopirao do Čabulje i Čvrsnice. Epicadus (CIL III 1748). E. Patsch 1907. 1904. Delminensium) na Duvanjskom polju. oba u zemlji Delmata1 Na lijevoj se. 8423) = Dessau. obali Neretve nalazio municipium Diluntum (Diluntinum)2. pr. Cim. 99—101.. LV. ILS n. 116 117 . a koji je nakon dedukcije kolonije bio adtribuiran Naroni. Medu doseljenicima je bilo i dosta oslobodenika {liberti) i njihovih potomaka. L. 22. Čap-ljina.. Pelješac i Požablje?) Upravljanje cijelim područjem bilo je jedinstveno sa centrom u Naroni. a bile bi u suprotnosti i s rimskom okupa-cionom politikom. g. g. Herzegowina. 107) su od početka upravljali kvatuorviri (a ne duumviri). Suie. 291. Pret-postavke da su se u Posuškom Gradcu i u Krehin Gradcu (Brotnjo) razvile općine municipalnog ranga nisu potvrđene3. U izvorima ih nazivaju različito: Mariant (primorci). jer se u njoj nalazilo sjedište juridičkog konventa {Narona colonia terti conventus. dozvoljava zaključak da je civitas Daorsa u vrijeme Flavijavaca bila atribuirana Naroni. Aemilius Hermes (CIL III 1808). bilj. I. Već nakon Oktavijanova ilirskog rata (35—33. st. Anđelić. izgleda. 86. Dalmatia.. e._ . Plassi3iz Narone očito su porijeklom iz okolice Stoca — u tome je i rješenje problema. l. st. 1925. 31. u prethodnim stoljećima bio doista vrlo jak. 24). I Bojanovski 1978. C. libertinskog staleža9. 114. bilj. v. M. Mommsen. 1948. — S područja agera poznat je samo jedan municipalni natpis. 142). iz Tepčića (Brotnjo). 56. sa područjem od Kočerina do Posušja. to demantira sam autor podatkom da je 93. Al földy. 282. M(andić?). već romanizirane imenske formule. 35. Suie 1976. 270. pa i u Naroni. 1 i 2. V. Ν. Pagani (pogani) odnosno Arentani (Neretljani). d. a na sjeverozapadu s Delminijem (mun. Grčki je utjecaj u jugoistočnoj Dalmaciji. e. Naroni je. zaključuje se po natpisu iz Tepčića (Brotnjo). inače. n. Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. Patsch. Ο municipalitetu antičke Salone. Annaeus Q. a najviše u 1. politički. čiji se položaj i opseg može samo naslućivati po prirodnoj konfiguraciji terena (Ljubuški. 1949. J. VAHD. g. U stvari. odmah nakon građanskog rata6.1\s P(ubli) fiflius) Tro(jnentina) Resj[titu]s aed{ilis) Uli vir i{ure) d(icundo) / et I t. AP 23 (1982)..1]o Hermae Illlll vir(o) Aug(ustali) Hp]atri /[et S]ecundae matri. e. Bila je to nagrada za vjernost u ratu protiv Pompeja. Historija Brotnja od najstarijih vremena do 1878. 9 Također i: P. pr. GZM XXXVII. Tiberije). Dalmatien. Domaći su rijetki. Na zapadu je dopirao do Imotskog polja i tu graničio s municipijem Novensium (Runović kod Imotskog). kao. CIL III p. Patsch.. Gall. i C. grčki i rimski) i na icojem su se križali stari trgovacki putovi. η s.. Rad. 212—220. n. Tepčići kod Čitluka kasnoantička i srednjovjekovna sakralna arhitektura. 28. Vil (1957). Naronom (colonia Iulia Narona. e. a ove u paguse. Natpis je pronaden na Crkvini u Tepčićima (Brotnjo). Narona. 117). 2 G. 4.167. To je bio i razlog što se još u republikansko doba u Naroni formirala političko-upravna zajednica rimskih građana {conventus civium Romanorum) na čelu sa svojim magistratima — magistrima i kvestorima (CIL III 1820 = 8423)8. g. smatra da natpis kvatuorvira Plasa iz Stoca (D. Gdje je bilo sijelo biskupije Sarsiterensis?. 252. Brotnjo.. Obuhvatala je sve rimske građane (sve Italike) koji su se u ovaj značajni trgovački centar doselili još krajem 2. d.. Tako je ager Narone zahvatao (gotovo) cijelu zapadnu Hercegovinu. čije je gradsko vijeće (prdo decurionum) imalo zakonodavnu i upravnu vlast nad cijelim agerom kolonije.. C. pojavili grčki moreplovci 5 Dr N. Pašalić 1960. Plin. koje su ga odvajale od doline Rame. Zagreb 1971.. 67—92. što se vidi i po kognomenu njihove. 4 [. 138. S obzirom na mjesto nalaza ovoga natpisa. ILJug. kako navodi Sergejevski. No. 22. Vego. i Prilog V. 280 (Brotnjo). Alföldy.. WM BH IX. cf. a ujedno i urbani razvitak Narona duguje svom vrlo povoljnom geopolitickom položaju. nastavlja kontinuitet iz antike. g. a s vremenom i poneki domaći uglednik. ova civitas još postojala (diploma vojnika COH III ALP = CIL XVI 38).Ill. to bi značilo da je sjeverni dio agera bio izdvojen u poseban municipij. nakon propasti Rimskog Carstva. a među najstarije domoroce spada P. u početku uglavnom krupni zemljoposjednici. GZM(A). U to su vijeće dolazili i predstavnici vangradskih dekurija (decuriones). sam je Cezar posjetio Naronu (Bell. Patsch. Da je jurisdikcija Narone dopirala sve do Mostara. VAHD. ss = A. 1 0 C. III. 1958. 1 U ranom srednjem vijeku. Oko 54. kao i u Saloni. Tom novoosnovanom municipiju mogla je pripasti i 1 > i 11 . 60. Serge jevski. Patsch. Wilkes.. 6 G.. Ο Neretljanskoj kneževini usp. osnovana biskupija Sarsiterensis5. 32. pr. T(estamento) f(ieri) iiussit). koja je ubrzo prerasla u rang municipija. Ne zna se da li je takvo stanje ostalo sve do kasne antike. jer ni za takve procjene nemamo oslonca u pisanim vrelima. što ukazuje i činjenica da u Naroni uopće nema grčkih natpisa10. 45) u Cim kod Mostara (za što još uvijek nema određenijih elemenata). Klaić. 7166. a ne u Žitomislićima. 31. Isejska i rimska Salona. Danas prevladava mišljenje da je to učinio Cezar. na mjestu do kojeg su mogli ploviti i pomorski brodovi (ilirski. Brzi ekonomski.. Herzegowina. dakle. Realnije je pretpostavljati da je prostrani teritorij kolonije radi lakšeg upravljanja bio podijeljen u manje upravne jedinice-prefekture. G. pripadao sav teritorij s desne strane Neretve što su ga Rimljani okupiral još 135. to su podruçje naselili slavenski doseljenici Neretljani. M. Medutim. na kojem se spominju po jedan kvatuorvir i seksvir Narone4.. bilj. J. 88. 86 = CIL III 1821 (cfr. pr. ako b se prihvatio smještaj kasnoantičkog Sarsiterona (Rav. 8 Th. Zbog priličnog broja libertina grčkog i orijentalnog porijekla. Novak. 262. Patsch je donekle precijenio ulogu i utjecaj Grka u razvitku grada. 7 M. V. Usp. T. Njihova samostalna kneževina u teritorijalnom pogledu. u kojem je 533.) Narona postaje značajan politički i upravni centar u pokrajini. Ovdje su se još u 4. i J. Dobri pastir. IV 16 = 212. Sergejevski. Čitluk 1981. 101. 1926. pak. August. na primjer. n. Crkvina. br. Na osnovu toga se zaključuje da je Naronu na rang kolonije podigao jedan od vladara iz Julijevske dinastije (Cezar.. Dalmatien.IV LJUBUŠKI I OKOLICA {Ager Naronitanus) Obadvije rimske kolonije na južnom Jadranu — Narona i Epidaurum svojim su se zaleđem prostirale dublje u unutrašnjost zemlje. D. BD 33. Šašel. nakon sloma Ardijejaca i Plereja. Mucius Dasius sévir Augustalis.

U ageru. političkog i kulturnog života Narone brojne podatke pruža bogati epigrafski materijal. 138. broj robova je relativno mali. Fiala. Cfr. koja je vodila u Solun i Carigrad. Suie 1976. usp. . Domaći su rijetki (CIL III 8451 = = 14623. e. d. 325. 3. Jedan od unutrašnjih putova kolonijskog agera bio je onaj koji je Naronu povezivao s Brotnjem i Mostarskim poljem. koji nas ovdje i zanima. s. Ant. 1. n. Patsch. Razlog za opadanje moći Narone valja gledati i u razvitku domaće proizvodnje raznih roba (opeke. Servilija Isaurika. zauzeli su doseljenici iz Italije. Kult Jupitra Dolihena u rimskoj provinciji Dalmaciji. v. 306 (1955). U to je vrijeme usée Neretve (Naron) bilo poznato i grčkim piscima11. Narona je proživljavala izvjesnu ekonomsku krizu. 55. crijep. st. Katalog No. 56. prodiru dolinom Neretve i njenih pritoka i duboko u unutrašnjost zemlje (u tu sferu utjecaja spada i kovanje novca Daorsa i kralja Baleja. Trećina svih ranocarskih natpisa (otprilike) pripada robovima i oslobodenicima: na 90 natpisa oko 30 ih je robovskih ili libertinskih. 1977. Za poznavanje ekonomskog. i iXVII. Plin. 1 7 C. ali je bilo i mnogo oslobođenika. tek ponekog u Konjicu. VII 5. dakle. v. koliko se to odražava sa natpisa.)13. Epit. 4. 188—196. 5—17. Claudii. Narona i Grci. 10. Neronova legata u Dalmaciji. Natpis u cast Aula Ducenija Gemina. Sarajevo 1977. što je svakako izazivalo tenzije i antagonizme između domaćih i stranaca. Patsch 1907. ss. 2 1 Ulpii i Aelii u Naroni su carski liberti. M. Janjina. XV. g. 367. i D. najčešće klesari (lapidarii). Herzegowina. Napokon su Ardijejci. Do toga opadanja ekonomske moći Narone izmedu ostalog je došlo i zbog velike krize u Carstvu. GZM. d. U sva tri slučaja se očito radi ο dostojanstvenicima koji su grad zadužili munificencijama. Posušje?)1*. VI. Dalmatien. balneum). U kasnocarsko doba opada i broj robova. 55. U ranocarsko doba se većina stanovništva Narone sastojala od Italika i njihovih potomaka21. 166. na kojem se i temeljilo blagostanje Narone. koji je 41. AV XXVIII. 24 I. Narona je. U 4. n. 138. 18). 126. 1 6 C. Dijana. Ill 143). Herkul itd. J. n. Ζ. f. 1 8 I. WM BH XII. predstavljali dinamičan trgovački i poduzetnički stalež (collegium fabrum). U vrijeme kasnijeg principata u Naronu se naselilo dosta orijentalaca. ss. cf. 51. Bojanovski. Medini. 51. Liv. nakon osnivanja konventa rimskih građana (?). Većina je pripadala italskim kolonistima. Sematizam. III. 131. gdje se vezivala na cestu via Egnatia. Medugorje. F. Znanstvem skup u Metkoviću 4. 1948. do čega je došlo zbog opadanja materijalnih mogućnosti pučanstva. d. 195. 76—79.. 23 G. koji j« 62. g. Alfoldy. JFAK II (1908). Počasni natpis Maksimina Tračanini iz Naron. i bilj. dok je sasvim mali broj robova. putovima koji su bili izgradeni krajem republike i u početku Carstva. godine18. Alföldy. Brojni liberti. i natpis u bilj. manji je za desetinu (u Naroni od 50 natpisa 5 je robovskih)20. a koji je vodio trasom: Donji Radišići (Bigeste)— Ljubuški—Studenci—Dautovina—Međugorje—Krehin Gradac—Tepčići—Nimačka —Jasenica—Rodoč—Cim24. 1 5 G. 65—94. sve vise jača utjecaj Rima i Italije. MI vir i d. st. 2)22. g. govore ο gradnjami termi (zimîke terme. te sve manjeg prekomorskog importa. VAHD. VU 5.. (ili 48?) bio prokonzul u Iliriku (CIL III 1858 p. Medugorjs: Gradina Šipovac (danas Križevac) kod kuća Vasilja s velikom gomilom. Nalazi rimskog novca i ostaci rimske ceste. XV/13. Ne zna se koji je povod bio da mu grad podigne statuu s natpisom na počasnoj bazi. Posljedica toga je— sve manje podataka ο etničkim. koja se od italske cestovne mreže odvajala u Akvileji. Gabričević. gdje im se do Augustova vremena broj osjetno smanjio (non amplius quant XX decuriis. pa helenistički umjetnički i urbanistički utjecaji na Daorsea vjerske predodžbe — Silvan kao grčki Pan.)12· No. a također i u činjenici što je trgovina još od 1. bili preseljeni u neplodnu unutrašnjost njihovs zemlje (Brotnjo. 234. Like i Splita vodila u Naronu. knj. Tab. 46. 100 godina Muzeja na Humcu. a naročito nakon defmitivnog sloma Plereja i Ardijejaca (135. socijalnog. U Naroni nije bilo pojačavanja rimskog elementa dijeljenjem civiteta. knj. Zato in najčešće i nalazimo u samoj Naroni. M. Bo: jano vski 19 83 . 47. 117. i „Herzegowina". Godišnjak CBI. ALZS. 9. koja se reflektira i u sve manjem broju natpisa (pojava općenita u pokrajini). Usp. Lištica. krenula novim putovima — preko Akvileje u panonski bazen i dalje. Peut). socijalnim i ekonomskim prilikama.. Naronae.i trgovci. F. Split 1980. Marié. I natpis u počast cara Maksimina i sina mu Maksima je postavila [res publica] Naronitano[rum vjerojatno prigodom njihova boravka u Naroni 236. Ν. Teopomp kod Strab. 6. također bivšeg konzula. ss. g. i to one najbolje. 68 d = GZM XVIII 1906. (Narona). Kulturni utjecaji. napose onaj što su ga ostavili brojni oslobođenici kao seviri Augustales i magistri Mercuriales. Sva tri ra da na vo de i ra n iju li terat ur u. na Miletini ruševina grada (?). 39—42. M. Cf. te dalje kroz Hercegovinu u Drač. Dalmatien. Bojanovski. 22. f. 18 Seviri Augustales i magistri Marcuriales postavili su brojne voiivne spornsnike. Natpisi CIL III 1805. Godišnjak CBI. 11 Fs. 1 3 App. 92—119. što upućuje na jak zamah gradevinarstva. Patsch. kolegiji zaduženi za njegovanje carskog (Augustovog) kulta. usp. Jedan pu t magistralnog karaktera se od navedene transverzale odvajao između Čapljine i Stoca i vodio (via Nevesinjsko polje i Konjic) u unutrašnjost zemlje (Ilidža kod Sarajeva)25. 269—275. 91 = WM BH I. VII 1977. postavljen je kao patronu Narone17. keramike itd. Zemlje domorodaca. Gradski sénat (ordo) sačinjavali su pripadnici najuglednijih italskih familija. Njihovi se potomci u carsko doba tu i tamo javljaju na natpisima (Iulii. 96. prerasla u jedan od najznačajnijih lučkih i trgovačkih centara 20 G. WMBHLS. MI vir i. U Naroni je broj robova. Sergejevski. a naročito robovi (servi). 1807. koji se brinuo ο vojničkom odgoju omladine19. Na natpisima italske doseljenike ne susrećemo sjevernije od Brotnja. C. 146—176. XX/18. An] naius P. 1893. U doba svoga uspona Narona je pokrivala dobar dio uvozne trgovine u Dalmaciji. Takvi su vjerojatno [P. Na groblju u Miletini ostaci rimskih gradevina. 1958. odnosno njihovih potomaka. pr. bio u vlasništvu domaćih. 1961. Epigrafski i topografski nalazi sa područja antičke Bigeste. pr. Među značajnije epigrafske potvrde iz same Narone spada onaj u počast P. Sam grad ležao je na velikoj itinerarskoj cesti (Itin. Jagenteufel. str. Trgovački centar u Naroni. pa preko Trsta. 1 4 Strab. 1494)i6. 161—167.. Die Sklaverei in Dalmatien zur Zeit des Principats.). Bojanovski. An] naius P. Kao seviri (sexviri) stajali su i na čelu naronitanskog thiasus iuventutis (CIL III 1828). i 2. bili su obrtnici. zajedno s nastupom trgovaca. među kojima je bilo i senatorskih (na primjer Lusii). Izide i Mitre23. Pavan. Rad JAZU. bio i curator vectigalium publicorum (Tac. Usp. s. Usp. i to kasnije. 1806. Patsch. Cf. 23 d. d. B. Alfoldy. Flavius Laedio aed. 7. e. Aper [dec] N[ar] MI vir i. 111. bilj. Aelii)15. Narona je bila dobro povezana ne samo sa svojim agerom nego i s udaljenijim krajevima. Mnogi su od njih u Naroni vodili poslove svojih gospodara iz Italije. Istočna jadranska obala u Pseudo Skilakovu Periplu. a kao osamostaljeni gradani. ann. Ricerche. d. Ljubuški 1985. Suić. d. Narona. / [P. Stolac: T. Usp. Sarajevo 1982. 22 118 Tiro dec. 1 2 C. 102. A. 119 . Sarajevo 1979. od manjeg lučkog emporija s faktorijom grčkih trgovaca u 3. prilike su se stubokom promijenile poslije pada ilirske države 167. Flavii. 84. 1912. Rijeke. knj. Po Bakuli. bio dosta velik. i 61—101. što ga pomalo preuzimaju italski trgovci sve vise jača. GZM I 1889. 2 5 I. st.—Skyl. N. koji donose i svoje kultove kao što su kult Jupitra Dolihenskog.

2 5 2 . Fiala. nedaleko od Narone. VII 45. ali u kasnije doba dolazi do stagnacije. koje su podignute na zemljištu koje je nekad pripadalo protjeranim peregrinima (veterani pagi Scunastici quitus colonia Naronitana agros dedii)Zs>. to ne znači da za svoje područje. 32. 33—59. e. P a t s c h . Ill 115. kojem su (čini se) prvi temelji bili udareni pod kraj Cezarove ili u početku Augustove vladavine. potvrđuju daje ovaj objekt u svom prvobitnom jezgrubio dosta rano izgrađen. Rimljani su unijeli ne samo novi. ruševine „kolosalne građevine" nalaze se na Gradini (iznad crkve). 33 V. Patsch. 1 1 3 . 3 1 Logorski objekti su vise puta obnavljani i adaptirani. i Dodatak IV. Pansiana10. 524. u bilj. 511— 532 = F. VIII Augusta (pečati) i leg. 262. Arae Augustae (po Abramiću) donosi i I. pot. Kulina. Cf. navodi i manje prateće rimske utvrde na Krstinom brdu. V. 10. Patsch. I Belg{arum) i drugi. dao je pečat razvitku cijelog područja oko Ljubuškog30. Bojanovski. najviše nadgrobnih. 29 Cicero. jer je. Pasini. 1893. 1 i 2. Jednu epizodu iz tih borbi čini i Vatinijev boravak u Naroni (bell. Logor na Gračinama (Humac). ispaša i šuma s obje strane Trebižata36. Zaninović 1966. U svom trostoljetnom životu logor na Humcu je prošao kroz nekoliko građevinskih faza. Sva tri pisma u prijevodu vidi N. postala je ovdje osnovna gospodarska grana. 9. WM BH ΠΙ. Da se spriječi prodor neprijatelja u dolinu Trebižata. Služio je negdje do pred kraj 2. g. Serdicae. . 2. Patsch 1907. 1976. Njezin je utjecaj otada prelazio uže područje kojem je bila upravni centar i širio se ne samo na sliv Neretve nego i daleko izvan njega. 7/13. bilj. GZM V 1893. zahtijevaju dopunu ovog Patschevog djela. 112. 39—43 (Bijača). B/Uvod. Prošlost Dalmacije. 1904. GZM Vil 1895. C. 2328. no. sve tipa Ti. g. J . C . 77). D a l m a t i a . WM BH IX. 1895. Dva historijska natpisa iz antikne Dalmacije. Sulpicius Calvio c(enturio) leg. str. „golema ruševina" (518). XLVII. nalazila se i putna stanica Bigeste (Tab. Znanstveni skup „Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka". 9. na prvom mjestu vinovu lozu i maslinu. VII315.g. potječe između 578. 266. — Posljednji (zlatni) nalaz iz Narone. Ljubuškog i Čapljine prikupljen u numizmatičkoj zbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu26. što potvrđuju i pečati na opekama — Q. njih pet. Šišić. 127. 146. Od augzilijarnih jedinica se spominju kohorte: III Alpinorum equitata. na položaju koji je kontrolirao prolaze iz Duvanjskog i Imotskog polja u dolinu Trebižata. 289. n. 127—148. uništeno je 44. leg. Novi nalazi opeka. na Komilovcu i Treskovcu. Fiala taj objekt naziva „divotna zgrada" (p. Na ranu izgradnju upućuju i tegule sa žigom Pansiana. po amsterdamskom izdanju iz 1577. Cicero. V 33 Daje LEG VIII AUG boravila u logoru na Humcu (ili bar jedna njena veksilacija). D a l m a t i e n . — Numizmatički nalazi: G. M. Novak. Patsch. Vr gorac: /. Emiliju Lepidu. I Belgarum equitata i VIII voluntariorum c. daim. Svi se navedeni pregledi temelje na vijestima starih pica: Polyb. To je ujedno i jedini spornen vojnog logora na donjoj Neretvi u pisanim izvorima. te str. 151). J . ad fam. 27 Najbitnije činjenice iz krvavih borbi Rimljana s Delmatima obradio je M. Alföldy 1962. Strab. Očito su se negdje na tome pravcu nalazili i oni klanci na prilazima Naroni u kojima su se 46. Dodatak VII: Popis vojničkih imena. 28. st. Patsch. 71—75. Cf. bilj. i 13. 36 V. LVI 12)39. 51. Negdje u dolini Trebižata. zbornik ο Neretvi. III. V. d. Split 1980. 1904. Šašel. 338—340. Borbe su se s prekidima nastavile sve do Augustova vremena. WM BH IX. App. Fiala GZM V. WM BH III. perioch. br. I. 3. I Bracaraugustanorum. 133—136 (Ljubuški) i 1980. coh. I i II adiutrix (natpisi). Patsch. itd. XI] imp(eratori) XXV. st. Ovdje su neko vrijeme boravile i legije. Dio Cass. st. C. 87. 145—151 . Pansiana. Pos. 102. III. d. ILJug. 13). U Donjim Radišićima. Cambi—U. dj.rimske Dalmacije. G. Posuški gradac: [Tib(erio) Claudi]o Drusi / filio Caesari [Aug(usto)] pontif{ici) maxim\o\ / [trib. 10 a i b). Zagreb 1925. oko 4 km sjeverozapadno od logora.. dok je utvrdu na susjednom brijegu. 30 Izmedu 1977. Natpis v. g. gradac: [M{arco) Aemi]lio [Pauli f(Wo) L\epido (. koji se može datirati. st. Tribunia — 4. 11. U sklop fortifikacija oko Narone i Trebižata ulazila je i rimska utvrda u Posuskom Gradcu37. br.32 Izgleda da je u Tiberijevo doba uz ovaj logor bio vezan i jedan cuneus veterana (veterani pagi Scunasticfi)). 169—177 (Posuški Gradac). Cfr. Fiala—C. nav. 29. Tihaljina.). V. Prilozi rimskoj arheologiji Hercegovine GZM V. si. 124 bilj. 1897. Tri prve kohorte su garnizonirale na Gračinama u 1. d . Usp. 38 CIL III 13880. 10 a i b.).38 i M. Tiberije je uz logor naselio i vexillum veterana. (Čapljina). 151. i 1980. XIII. Bulić. dd. kao V. Fiala GZM V. Vojnici i veterani su ovdje ostavili veći broj natpisa. Kraljević. vol. Patsch. po svoj prilici. 305 = = WM BH VIII.)34. i 582. Zagreb 1944. Alex. Usp. 30. Boj ano vski.). Zadar 1984—85. g. te eventualno u 3. Leipzig 1877. Arhitektura Narone i njezina teritorija u kasnoj antici. U njemu su na natpisima i pečatima s opeka ostavile traga brojne vojne jedinice31. leg. Da bismo bolje razumjeli prilike u području Bigeste (Ljubuško polje). a još vise natpisi aktivnih vojnika. Peut. (Veil.. valja istaći da je Narona u Cezarovo vrijeme postala vojna baza u ratu protiv Delmata27. Ex S ertis Kaz aro via n is . (Cic. F. Posuškog Gradca. si. 10—27 i C. g. je autor ovog rada otkopao sjeverozapadni dio logora. i si. 1895. 27—33. Ο tome vidi pogl. 31 F. a koji su otkopani iz ruše-vina na Gradini u Posuškom Gradcu. Zippel. 25. držao dosta zemlje. po svoj prilici. „forum kolonije" i „kolosalna građevina" (522). U to je vrijeme. 1902. 31 F. 27. Prvi spornen logora kod Narone nalazimo u (prvom) pismu Cezarova vojvode Vatinija glasovitom govorniku i državniku Ciceronu. I s t i . 61—62. GZM 1970. R. nećemo pretjerati ako ustvrdimo daje dolina Trebižata u 1. i l 14. Posuški Gradac itd. ali i posjede rimskih gradana u naronitanskom ageru. B/Uvoda. Ephemeridis Instituti archaelogici B ul gari ci. Patscheve radove u: GZM XII 1900. 28 N. Ratovi su počeli 156. g. Abramić. 46 i 47. G. 122. ali i votivnih33. d. dd. Usp. C. e. ex castris Narona29. I. 289—290 (članak nije ušao u GZM). I Lucensium equitata.280—283 (cit. I. Povijest Hrvata. bio sagraden i vojni logor na Humcu kod Ljubuškog za zaštitu Narone. i pet rimskih kohorti (App. Cambi. Veliki posjednik bio je i sam logor. F. Temeljno je djelo G. Fiala—C. M(in. V. To očito potvrđuje i natpis CIL III 1918. 260. 19 50. C. VIII Augusta. Narona nije i dalje ostala veliki autoritet. 9. F. M. Patsch 1907. 35 N a drug oj plod ovo g istog m on u me nta i me ž up e je nešto više skr ać eno — S cu na s i( ici) . Herzegowina. 33.?). 40 C. praepositus cho. 10 i 11. ali i druge vrste iz mediteranskog podneblja. 292. pa i šire. bila najgušće naseljeni kraj u Bosni i Hercegovini. s i. govori u prilog dobro utvrdenog obrambenog položaja. Patsch. U isto su vrijeme pojačane i gradske utvrde Narone28. RFFZ. 1978. Zemljoradnja koja je kod domaćih imala supsidijarni karakter. 30. g. osim logora. Tiberijevom vojskovodi. 1 3 4 — 1 3 9 . 257 ss. djelomično i istražio. i u početku 45. F. smatra ga rimskim gradom (römische Stadt) (ovog članka u Glasniku nema). Sve. U s p . I. bilo je sagradeno i nekoliko manjih utvrda po brdima oko Ljubuškog (Gornji Radišići. Antički izvori ο Naroni. 143—145 = WM BH V. Β (uvodni dio). . 107—128. i J . nadeni u novije doba. A l f ö l d y . dakle. ili početak 3. Bojanovski 1985. a dvije posljed e u 2.. 1893. koji se istakao u borbama 9. usp. ad fam V. O. 2 6 120 121 . 1 i 2 = A. 517—522. g. odnosno njihove veksilacije. P. Dodamo li vojnoj izgradnji i posjede veterana s njihovim vilama. 235 — 2 38. 197. bilj. C. G . Wi l k e s . Herzegovina. zv. Herzegowina.Pogl. njiva. Liv. Antička Narona — urbanistička topografija i kulturni profil grada. hoc in loco mahstate et numine eius servatus (2. 1893. Počasni natpis caru Klaudiju iz 51—54. ovdje pogl. koji su utjecali na ekonomiku i urbanizam područja (pagus Scunasticus). Die römische Herrschaft in Illyrien bis auf Augustus. što mu ga je pisao 11. Nedavno su otkopani i dijelovi logora. HAD. Pokušaj rekonstrukcije ove tzv. Legio VIII Augusta u Dalmaciji. Cfr. g. Fiala. 24 (11). n. efikasniji način obrade zemlje nego i nove kulture. 70 i Herzegowina. Bull. Ο ekonomskom procvatu kraja govori i veliki broj rimskog novca iz Bijače. Vidi: F. C. ad fam. I Belg. Ο novcima s lokaliteta „Gračine" Humac ν . legio IV Flavia Felix (pečati na crijepu). XVI. dokazuju pečati legije otkopani za vrijeme istraživanja 1977—1980. 39 CIL III 13885 p. 167. 129. nav. kroz koje su upadali Delmati te ugrožavali rimske jedinice. 9. bilj. 1979. dd.

Kasnijih potvrda ο sticanju civiteta i nema. iz Claudia Salinis (CIL III 14632 — Narona. 37. Flavijevci su T.9. Antonija Maksima. st. koja je. Na žalost. Heft 2—3. i n H er c e g o v i n a. n. kao i nanatpisu C1L III 8500 Krehin Gradac (Brotnjo). 116. Domaći je elemenat tavorio u neplodnoj i brdovitoj unutrašnjosti. 54—55. Aelia (CIL III 8498 = 6367). Ulpii su i inače u jugoistočnoj Dalmaciji dosta rijetki. I. Kasnije se Maxima preudala za čovjeka koji još nije bio građanin. Uz to je nedavno nađena i dopuna spomenika. ι ο borbama što ih je s Delmatima vodio Vatinije vidi C. sl. . Patsch. kojase u potpunosti uklapa u Ligomarusov natpis V. Flavijevacajebilo dosta u Naroni: CILIÜ 1800. 122 123 . CIL III 8484 = 1790 i 6362.) (GZM (A) NS. 2). koja se zvala Aelia Annaea (GZM 1910. Iulii Iulia Sabina iz Borasa. Epigrafia latina. i M. 235). odnosno Pi. Drinovci43.47 Aelii Već spomenuta Aelia Maxima iz Hardomilja podigla je epitaf sinu Ti. Frugi). II. Na terenu s e granica nije mo gla tačno odr e diti . 3 4 . S c h e m a t i s m u s t o p o g r a p h i c o . i majci Aeliae Annaeae. Fig. 111. Pat s c h. 83. Flavii Flavius Aurelianus natione Pannonia. st. koji nam inače nije poznat. i sam konstatira da se zbog promjena. Bull. star. koji nosi tria nomina Ti. 1867) i O. Ra n okr š ća ns ka d v oj na c r kva u Gr ad c u k od Per sušja. Atanacković—Salčić. 1908. 362 = WM BH I. g. zbirci na Humcu. s. e t V i c a r . 1861). földy. dd. Bila je to u početku pogranična utvrda na granici prema Delmatima. iz god. odnosno po njenom ocu (djedu). Patsch 1907. Epitaf je postavila supruga. Majka Fla(via) Maxima i signifer Oktavije postavljaju nadgrobni spomenik filio suo i Amico dulc(issimo). Alföldy. 44 Domaća je i Iulia Β . in actis acad. koji još uvijekimailirskikognomen. bračni status Elije nam nije poznat (nejasna je i njezina imenska formula). 10 a i b) vodile borbe i gdje su 44. Al. Claudius Maximus. Međutim. 1982. Kao peregrini civitet su dobijali pojedinačno i za osobne zasluge. 270—271. 1860). 61—102. Victor. 88 (prijevod s lat. a kognomen po majci. oženio se domaćom djevojkom Iuliom Β . Ulpius Severus se vivo sibi et suis fe(cit). JFAK. C. 25. 181). Baibus. Livio Rufino. a p o s t . 12. išla linijom Posušje. S p a l a t i . 106: Flavius Faladus (a. Njegov gentile Livius jedan je od najodličnijih u Saloni (C. Claudii Izvjesna Aelia Maxima iz Hardomilja podigla je nadgrobni spomenik dvanaestogodišnjem sinu. 93 = Hercegovina prije sto godina. XIV—XV Sarajevo 1981. Gorici. 1902. (GZM 1910. P. 42 Re z ult ati ist r aži va nj a ba zli ke: P . Kameni spomenici u arheol. 37. 157. 1904. na desnoj strani Neretve (bei Narona am rechten Flussufer. supruga M. ali je 45 K. 200. 2253). 36). GZM (A). br. 72. Jedan Ulpius je i iz Vranjeva Sela kod Neuma: M. Herzegowina. I Pia (?) Aelia iz Gradnića (Brotnjo) podiže epitaf sinu L. centurion LEG. 13)41. Na žalost. Die Personennamen. Fig. str. „potpisao" kao Primus pater. e. udala se za rimskog vojnika (GZM 1923. . položaj logora ne može odrediti. Moguće je ovo posljedica slabijeg znanja latinskogjezikapiscailiklesara. 8457). semitskog porijekla. pr. Hardomilje). jer ima samo jedno ime — Primus. sl. Hoern e s . Grude. p. 136. sin Tiberija Klaudija Ligomarusa. domorodac rodom iz Panonije. vjerojatno je u pitanju domorodac. dalm. n. Ο Brotnju v. no veliki je vremenski hiatus između ova dva natpisa: C. 289 = CIL Ul 1763 + 8416. sve primjeri iz kasnijeg principata. 173). iako se — s obzirom na njegov dominantni položaj — očito radi ο jakom bočnom utvrđenju (kasnije se tu razvilo naselje. nego da su jedinice bile raspoređene na vise mjesta u dolini Trebižata (nešto i u Naroni). usp. iskopavanja ovog značajnog objekta nisu nikad bila dovršena. Truhelka". signifera. Patsch. cf. Ulpii Poznat nam je samo jedan Ulpius s vrlo fragmentiranog spomenika iz Hardomilja. Dalmatien. Č itanj e j e in a če t e š k o p r i h v a t i t i . konjanika COH III ALP. 182. N. . Gradac. p r o v . 47 C. S. 45. n. kao Longus. Sin je dobio gentile po ocu. Mostar 1970. pripadala je domaćoj obitelji (nije isključeno da je potjecala negdje iz okolice Trilja. st. Flavia Maxima je imala civitet. a natpis Elije Maksime čak iz 3. Iulia Secundina i Iulius Maserva(C. Možda se radi ο konkubi-natu (?). gdje je njezin suprug služio u LEG VII CPF i bio otpušten kao veteran prvih godina Klaudijeve vladavine) koja je rimsko građansko pravo dobila od jednog cara iz kuće Julijevaca. 35. i njegova djeca Fl(avius) Bennus et Fl(avia) Sabina iz Hardomilja (2. 193). am rechten Flussufer" nije ni bilo mjesta za tri legije i brojnu konjicu (App. 111. najviše od Hadrijana. supr uga Flavija Aur elijana natione Pannoni a. 1 8 8 0 . Claudius Maximus. A E M I V . Iulia Rufina (C. 1914. 182). 97 ss. Patsch. j er b i s m o o č e k i v a l i A e l i a P i a ( k o g n o m e n Pius nastao od nadimka po nekom osobenom svojstvu. kojoj se nije sačuvalo ime. U p o gr aničn o m pr ost or u bi l a s u nas elj a u B ati n u (j ed no od n ajsjevernijih s rimskim materijalom). dekurion COH I BELG. koja je u kognomenu sačuvala domaće (?) ime (VAHD 55. Patsch smatra da se Vatinijev logor nalazio kod Narone. 48 Lekcija majčina imena Pia Elia (CIL III 6367 = 8498 i 12798a cf. pa se vrlo rijetko spominje na natpisima. Calabi Limentani. 43 Ο granicama Delmata u 1. Ć. CIL III 14632 = GZM XXVI. 136. 1904. Milano 1974. 1983. 1870. Patsch. Fl(avius) Maxiarcus. 46 C. Iz kasnijeg ce vremena biti i Iulia Eulala quae et Firma (Janjina). Očito je da „bei Narona. ein Standlager. g. GZM XII. 137. govori M. G. S. orig. na službi u COH I BELG (WM BH XII. Vinjanima. Delmati uništili pet rimskih kohorti pod komandom senatora Bebija {Baebius) (App. 55—85. 6367 = 8498)48. i to izdvojeno na kraju. 1 8 6 7 . 13). čini se. usp. 83 = 1960—61. Vidi Flavii. koje su u međuvremenu nastupile.. Patsch nagađa da je Ti. sl. — U Naroni su Ulpii i A?hi najčešće carski liberti. Blau. Crassus. BeroJ. usp. očito stranac. 4 = WM BH XII. 1776. 12. Sa Humca je i Fl.h i s t . otprilike. G. Domaći su (izgleda) i neki Julijevci iz Narone: Iulia Primitiva (C. C u s t . K. Bak u l a . 305—343 = WM BH VIII. . 33. Claudio Maximo i majci. I AD (a. 1953. 236)14. WM BH IX. 163. GZM IV 1892. 280—282 = GZM XVI. Na spomeniku se 4 1 Ο događajima iz 46—42. 14632 je iz 1. si. 628. Or eč. također iz Hardomilja. 1900. 54). 72. Drinovcima i druga. dok Oktavije kao peregrin služi u augzilijarnoj jedinici. Kleinere Untersuchungen in und um Narona. Kako pokojnik nije bio vojnik. Ovdje imamo dvije generacije s gentilicijem Aelia. a dvogodišnji Amicus je njihovo nezakonito dijete ili ga je majka dovela u bračnu zajednicu s Oktavijem46. Ruševina na Gradini u Posuškom Gradcu (s manjim satelitskim utvrdama) predstavlja jedan od isturenih rimskih položaja. GZM XXII 1910. Usp. s bazilikora u kasnoj antici)42 izgrađenom za zaštitu logora na Humcu i same Narone. Zani nović 1966. čime se njegov odnos kao poočima izražava i na natpisu45. 1840. koji je po onomastičkoj formuli već pravi Rimljanin.

Bojanovski. u arhivu njegovog Balkanološkog instituta u Sarajevu. W. jakim bedemima i brojnim kulama (njih jedanaest). Wien—Graz—Köln 1966. koliko careva briga i obaveza za islužene vojnike prilikom njihova otpusta iz vojske (honesta missio). 325. gdje se jedan Safinius (sévir) spominje još u republikansko doba (C. XI Cl. uz neke razlike. dakle velika villa rustica ili palatium. časop. Zdinja" (Cim) i drugi nalazi (podatak nije ušao u odgovarajući članak u GZM XVI. 191——196. C. ali ih ima i oko Gruda. u bilj. i JFAK. st. leg. Kao vojnici iz rezerve vjerojatno su bili organizirani u jedan vexillum veteranorum vezan uz tamošnji logor53. Alf öldy. leg. veter. 21 (Bigeste). 60. 367—390 = = WM BH XII. 1979. 1904. R. 52 Iz Hardomilja potječu i natpisi dvojice veterana LEG XV APOLL. Čapljine i Čitluka. 53 G· Alföldy. XI C. očito kalk nekog domaćeg imena49. G. te CIL III 8485 = 1789 i 6363. Gardun.59 a drugi kao centar velikog posjeda. valjda kao kultno mjesto vexillum-a (?). Ber i cht der R G K. 6 0 T o m i šlj e nj e za st upaj u: Ε. Aug(usto) sacrum veterani pagi Scunastistic(ï) /5 quibus colonia Naronit(ana) / agros dédit51. 315—321. Cf. Caesari Aug. D y g gv e — Η. 59 To su mišljenje zastupaü. XII. M(andić). Izvjestan broj veterana došao je ovamo i u Klaudijevo vrijeme54. 17. ali je bilo pojedinaca i iz drugih legija52. To je Mogorjelo. XV Apollinaris). n. nisu li ove dvije domaće djevojke ušle u strane (italske) posjedničke obitelji zahvaljujući svojim fizičkim i duhovnim kvalitetama. iz Vitine. 1904.. Untersuchungen zur Militärgeschichte der römischen Provinz Dalmatien. Patsch 1907. Mo g orj el o. 54 oko Ljubuškog.. u Kulturna istorija BiH. Posuškog Gradca i Lištice55. 1904. koje proizvode mnogo traženi crijep i opeku. 148. 84—152 (passim) i I. 26. n. 61 I. nalazio se kod Čapljine. bilj. Os tale zastupni ke ove teze vidjeti kod E. posebno 67—77. GZM (A).f. 1801 == 8421). d. Dalmatien. klesarski. Swoboda. i 1812. porijeklom iz Kampanije u južnoj Italiji. Dolaze još u Saloni i Jaderu. Humac. Betz. Veterani su uglavnom pripadali domaćoj VII legiji iz Garduna kod Trilja (Tilurium). V. Rendić-Miočević. Dyggve—H. Herzegowina. sa si. Usp. GZM XII 1900. 1938. Bulić—Lj. s tr . Zagreb 1927. 150 i 151: protegnuti tragovi zida na kosi. Valens. Das Kastell Al zei . Baden bei Wien. Pregled svih pretpostavki daje E. 35. kako to potvrđuje već navedeni natpis iz Ljubuškog (postavljen u dva skoro identična primjerka): Divo Auguste et Ti. A. 97—109 (Ljubuški). Dedukcija veterana nije imala svrhu ni da pojača rimski elemenat u ageru kolonije. 179—244. kao i Patsch). ali dolaze i druga s područja velikog Carstva — keltska. kasnija istraživanja nisu u cjelini potvrdila ovu Patschevu tezu. samo velika vila u Višićima. 12798. bilj. Najčešća su italska imena. Patsch. n. smatrao je da se na Mogorjelu — nalazio rimski kastei (das Kastell Mogorjelo). 1906. 64—75 (IV. A. f. Sa Brotnja je i Aelia P.61 kao što ju je logor na Humcu štitio od prodora dolinom Trebižata. GZM (A). Među brojnim natpisima iz užeg područja oko logora na Humcu najviše ih pripada vojnicima i veteranima. 1961. M. Katičić. unutar perimetra). i C. Dalmatien. iberijska. Jedino ilirsko ime je — Maserva iz Narone. 305—320 = WM BH VIII. Die Sklaverei in Dalmatien. koji je ovaj prostrani objekat otkopao izmedu 1899. Das Inschriftenmaterijal). Cf. u vezi s osnivanjem kolonije. f. ŽA XIII—XIV. Κ. Bojanovski. Imena Firmus. 101—110. Sarajevo 1972. stolarski itd. Takav je i signifer veter.moguće da ovdje imamo slučaj udaje domaće djevojke za jednog italskog kolonistu. bilj.60 što je Mogorjelo stvarno i postalo. praedid). Pašalić 1960. Pašalić 1960. XXIX/1974. Cf. 5. najciscé ciglane (figlinae). Safinii su potvrđeni i u Naroni. Kod ovako malog izbora natpisa s imenima domaćih pada u oči da su to najčešće žene udate za vojnike ili doseljenike. tako. 67. i moj rad u „Dolina rijeke Neretve" itd. d. 51—125. Split 1982. orijentalna i druga50 (Dodatak VII). ali i drugi zanatski pogoni. 94. uz desnu obalu Neretve57. Ta su naselja locirana 49 Ο toj pojavi usp. branio je prodor potencijalnog neprijatelja u Naronu (dolinom Neretve). 1814. p. koja su proizvodila i za trzîste. Bo n n 19 1 2. 1820 — = 8423).. 61 Bilj. Godišnjak CBI — XV/13. 122. und roman. Jedan od najvećih (veći od ruševina na Posuškom Gradcu) građevinskih kompleksa iz antičke starine kod nas. 1811. Dosad je vrlo mali broj tih gospodarskih zaselaka istražen. Zidovi na lok. 27—80. Usp. S. Basler. T. dio jednog još prostranijeg sklopa. Die illyrischen Personennamen in ihrem südöstlichen Verbreitung. Svojim. Kasnoantička bazilika u Cimu kod Mostara. Hardomilje koji obnavlja hram Libéra.. i bilj. pa uz Radobolju kod Mostara sa centrom u Cimu i Ilićima56. d. 1964. takoder i moj prikaz djela E. Bo n n. Usp. 57 Upućujem na moj rad: Mogorjelo — rimsko Turres. Betz. Ο proceduri odpusta i pravima isluženog vojnika.58 Ipak. Κ. a napose svojim kastrumskim tlocrtom. g. i 1903. Među tim građevinskim kompleksima najbrojnije su villae rusticae kao centri većih i manjih poljoprivrednih imanja (fundi. nav. 58 GZM XXVI 1914.. u klinu što ga zatvara ušće Trebižata u Neretvu. Patsch. Paläste. Bojanovski. passim. i I. Vetters ο Mogorjelu. 38—42. d. Procilla (C. danas uređeno kao arheološki park. Unverzagt. K. G. WM BH IX. I. Mogorjelo). Antonius Maximus signif. p. s. Ονο je svakako lijep primjer disperzije Italika u priobalju Dalmacije. 62. Dva rimska vojnička natpisa iz okolice Ljubuškog (Novi natpis veterana leg. natpis iz Vitine: GZM XXVIII 1923. Karaman. susrećemo ih i u carsko doba (C. 61. 56 Ν. 70—82 (Grade). dj. llirske onomastičke studije (II). 1904. C. 1977. gdje je postavljen problem i prikupljena ranija literatura. Sarajevo 1966. ei n s pät ant i ker Her r ensit z in Dalmatien. u GZM (A). 50 Cf. a). Naše starine. Tribunia 5. jer se pokazalo da je u sačuvanom stanju u pitanju građevina 4.. XXIV/1969. GZM XVIII. Piseniius Severinus (centurio) leg. str. M . s. 42—43). 1919. v. 45—49 = WM BH IX. Anđelić. II.. ali i (primjer) miješanja domaćih i stranih putem konubija. kovački. 137— 163. Vet t er s . 27—54 (passim). Rom. možda. s. dakle. XXIV/1969. 274. 135. 55 C. naime. d. D. 62—64. 124. 126. d. 57. Čista domaća imena su rijetka. 1 10. 13. 83 = GZM (A). ali tek u kasnijoj antici. koja je bila formirana oko pola stoljeća ranije. J a hr b. 41—51. Palača cara Dioklecijana u Splitu. Veterane je u okolicu Ljubuškog (pagus Scunasticus) doveo car Tiberije. Na cijelom području kolonije razvio se veći broj naselja italskog tipa. Rades u Cimu itd. U prilog jednog vexillum veteranorum govorio bi. Od imena je najčešće Maxima (Maximus). 98—99. Fig. Patsch. 68—102 (Čapljina) i GZM XVI. i Arhitektura kasnoantičkog doba u BiH. 1960. n. 15 2. F. 155. Napose upozoravam na objekte izvan perimetra. s južne strane danas konzerviranog (i jedinog) dijela. Untersuchungen. Patscha. XV—XVI. 1962. β. Vise slika se nalazi u ostavštini Κ. si. moj rad: Antička uljara na Mogorjelu i rekonstrukcija njenog torkulara. Alföldy. 280—282 (Čitluk). Maximus u procesu romanizacije ilirskog onomastika. na primjer. nedaleko od Čapljine. usp. Možemo se samo pitati. Sarajevo 1969. koja se također udala u porodicu doseljenika Safinija (suprug C. posljednja utvrda u lancu ranih rimskih utvrđenja između Krke i Neretve (Burnum. Mogorjelo ne samo da pravi „utisak logora" (Sergejevski) nego je u svojoj ranoj fazi stvarno i bio logor. Đ. Pojava veterana u okolici Narone nije. ŽA XII/1. Cf. XI C. Radi se ο posjedničkoj obitelji. Anthes—W. i to najvećim dijelom još u doba ranog Carstva. 137. 157. (tretiran je samo uži dio kompleksa. u nav. Usp. Safinius Severus). 53. Na takvim posjedima se s vremenom razvijaju i manje manufakture. 182—185. Još bolje od epigrafskih potvrda prodor Italika u ager kolonije Narone ilustrira arheološka situacija. f. 124 125 . Bojanovski 1978. Lociran na dobro zaštićenom položaju. Sarajevo 1976. Kasnoantičko doba. Patsch. 11 ss. E. čiju su namjenu jedni tumačili kao utvrđenje (dakle. Sc h mi d. dd. d.

Suie 1976. Krehin Gradac: Isante Suro coniugi inconparab(ili). ne odgovara lokaciji vile rustike. iako su ceste u razvitku rimskog imperijalizma i jačanju robovlasničkog poretka odigrale presudnu ulogu. a još manje palacija (pretorija). te cesta Narona — usée Neretve. izgleda. WM BH IX. i E. 283. Procès romanizacije i urbanizacije. V. u bilj. 16). 53. CIL HI 1818 iz Ćitluka na Brotnju). Farlati. Jedna je cesta svakako vodila i prema — Stonu. Izgradnja dobrih putova imala je i duboke sociološke učinke: učestali su medusobni kontakti peregrina. Narona. Na žalost. . cap. jedan od najizražajnijih vidova romanizacije. 1982. Gradnjaurbanihnaselja. 68 CIL III 6368 = 8400. Paralelno s izgradnjom naselja gradue su se i komunikacije. g. Pessinunte (CIL III 1818). e. st. 68—102.). p. Peut.) bila na Crkvinama podno kose Kučeljak. 158. ŽA 21/1971. negdje u 5. i moj rad nav. 71 CIL III 1818. U početku su opeka i crijep dolazili iz uvoza (iz Italije). braća Papii postavili u cast Oktavijanu (CIL III 14625). Fig. st. trebale da učvrste rimsku vlast. — Ο Mogorjelu kao utvrdenoj gradevini poljoprivrednog karaktera vidi M. Ο tome vidi literaturu u bilj. koja nam. 381—387 = WM BH XII. neće biti slučajne. vrlo su korisni indikatori i podaci ο robovima (servi) i oslobodenicima (liberti). C. Naprotiv. prope Ljubuški: Mopsus / Sex. 1870. II. najviše ih je bilo u samoj Naroni. nakon što je bio obnovlljen od razaranja koja su mu nanijeli Zapadni Goti na svome naletu poč. 93. Atiliji iz Čitluka vjerojatno su potomci L. jer su ostala neistražena. jer se ne nalazi u širem slobodnom poljskom prostoru. honesta missione bio naseljen u Čitluk. koji su bili oslobodeni tribalnih spona. st. počela je ovdje još u 1. Patsch. 137 = Praetorium. Valerius 67 Kroz naronitansko područje vodile su dvije itinerarske komunikacije.'72 Iz ranijeg Carstva su i L. održat će se još jedino u ruralnim. vojnici. II pogl.71Robovskom su staležu pripadali i Restutianus i Calliste (grčko ime!) s Mogorjela koji su sahranili sina dosta rijetkog imena Am[a]enmnus. ibidem. 126 127 . 61. te zbog prisile okupatorske vojske i uprave nisu imale revolucionarni karakter. koje su. GZM XVIII 1906. pr. tesani kamen i opeke itd. 41—72. Alföldy. XIV—XV. Patsch 1907. zbog promjena nastalih rušenjima i obnavljanjima. i bilj. koja je epitaf podigla mužu Iulio Urso (Spom. 249 (ranocarsko doba). Humac.. 81—88. 235—240. The Analogy in Modular Composition of Roman Fortresses at Caerleon and at Mogorjelo. 10). 1912. da ih do kraja 1. V 14. a uz to su poticale razvitak naselja i iskorištavanje prirodnih resursa zemlje. Spomenik je uzidan u dvorac Kapetanovića u Vitini. Vel. in actis acad. g. 90—98.DodatakVII). GZM XVIII. 1981. Slična je situacija bila i na lijevoj obali Neretve. 659—662. 25). 10. građevinske forme. Ceste su omogućile lakše kontakte i promet roba. Stolac (Diluntum). a s obzirom'na rusevine dviju crkava.). donekle. 1906. pa je putna stanica (Ad Turres. Castor i M. To je ujedno i najstariji rimski natpis u Bosni i Hercegovini. Pašalić 1960. po svemu izgleda. vjerojatno. sina Lucijeva.Hic situs I . 116—117). Inače je ime dosta rašireno. Po imenu Isante. Sergejevski. Ο uvozu i izradi opeka u zemlji. e. bilj. kako smo već vidjeli. 58). Hoernes. 77. Posuški Gradac. 269—270. 114—115. Pa. G. 8500). 65 Svi su podaci ο tome sakupljeni u mom radu: Materijali.e3 Analogije u modularnoj kompoziciji između antičkog objekta na Mogorjelu i rimske tvrđave Caerleon na Hadrijanovu limesu u Britaniji. e. Ρ atsch. M. dok je domaće stanovništvo bježalo na bregovite položaje. njihova je izgradnja imala i progresivan značaj. a kako smo već vidjeli. tehnike i strukture antičkog graditeljstva u unutrašnjosti provincije Dalmacije (Područje današnje Bosne i Hercegovine). putne stanice itd. Bosna). Fig. leg. Za poznavanje socijalne strukture domaćeg stanovništva.(?) (Cfr. razvio jedan praetorium fundi. j D(is) m(anibus) Victorin(a)e Ann(a)e j bene merenti pr(d)ecepto / dom(i)nico factum. ipak su omogućile postepen zamah osobne inicijative. Zagreb 1980. sa 2 crteža.62 širok nekoliko stotina metara. Mise-/* ram parentes perded[e] — /runt annis trig(in)tt[a\. napose njihova arhitektura i urbanizam. a sigurno ih je bilo i više. 82—91. Valerius L. tehnike i strukture. da su i oni bili Grci. zamijene domaći proizvodi. prije Rimljana nepoznate. Možda bi se mogao identificirati i s poznoantičkom civitas Bretorium (Rav. a napose u brdskim naseljima domorodaca. sv. izuzevši. Prinos povijesti donjeg poriječja Neretve. Cf. 1880.65 Dokaz rane prisutnosti Rimljana u Čapljini i okolici je i natpis iz Tasovčića što su ga 36/35. Stari način građenja naselja i kuća (nastambi). n. Možda su upravo oni kao prvi rimski kolonisti (veterani) na Brotnjo donijeli maslinu i lozu. Atilius L. 1912. d. st. kakva je Klepaćka gradina (S. 63 Isto kod Guida. nego visoko gore. i pored njihove prostorne udaljenosti. star. Tab.67 olakšale ne samo izmjxmu dobara nego i protok ideja. 68 Ο tome: poglavlje ο Daorsima. vise nije dostupna. Riccius L. 98). str. postoji mogućnost da je bio u vlasništvu naronitanske biskupije (Naronitana ecclesia. 69 CIL III 8500. Pseudo-Skylakovo jezero. jer su oni bili ne samo upravni centri nego i središta romanizacije. Krehin Gradac. Usp. 8449. Za potrebe izgradnje primjenjivane su nove. K. 64 T. ali u manjem broju i nešto kasnije. Takav je bio i L. 10. gdje se Čapljina nalazi danas. 1904. Toj najstarijoj fazi Mogorjela pripadaju i tegule Pamiana (C. pa iskopavanjem i višestrukom konzervacijom. VII. 72 D.f. Natpis pripada kasnijem principatu. Blau. 1912. Tasovčići. e. 166. Mopsus je grčko ime. si. Patsch.e9J<Lasnijem principatu pripada i Quarta liberta iz familije P. kojoj je spomenik podigao suprug Fl(avius) For(tunatusl) (Spom. Tradicionalne načine gradnje u drvetu i suhozidu zamijenili su novi materijali (kreč i malter. N. koji je još prije 42. 11 i 17 (ovih slika u Glasniku nema). Split. zamljoposjednici i poduzetnici. 65. Najobilniji i najgušći nalazi rimskog naselja su na Maloj gradini iznad Čapljine („Grohot"). . U toj su izgradnji učestvovali i domaći ljudi. iako su te promjene tekle relativno sporo. Sve navedeno je i domaćima omogućivalo svestraniji privredni i kulturni napredak. a time i stari način življenja. one bi govorile u prilog teze da je Mogorjelo u svojoj osnovi kastei (castrum). 2. plemenskim oblastima. 54.68 Robovi su bili Isante i Surus izKrehinog Graca (C. ta su nam urbana i kvaziurbana naselja slabije poznata. st. i vlasti etnarha. Atilija Kognata iz Čapljine. usp. AEM IV. Vel(ina) veter. Pa. 93. Sa cestama je (u našim prilikama) došao i kraj plemenskim sukobima. te ubrzali raslojavanje (domaćeg) plemenskog društva. 184. Herzegowina. st. Njih su držali veteranl. susrećemo i u Tasovčićima: Atilia Quarta. Na Mogorjelu se u toj fazi. koji su praecepto domnico pokopali kćerku. koji je na donjoj Neretvi započeo čitavo stoljeće i po prije nego u unutrašnjosti zemlje (gornja Neretva. Atanacković-Salčić. na platou izmedu Velike i Male gradine. XIIX /. 61. Berol. i Atilia [H]ermetilla. 34.Položaj Mogorjela u uskom i barovitom prostoru između Trebižata i Neretve. O. 70 CIL III 1847 (izgubljen).f. Stolac. Spom. 157). a koji smo već naprijed naveli (v.70 Atilije. 374—378 = WM BH XII. n.6* Modularna slicnost (baza) očito potječe od prvobitne namjene Mogorjela.f. uz onomastiku. Iz ranocarskog doba u naronitanskom ageru poznat je jedino Mopsus (servus) iz Vitine. Ο tome usp. najbolje dokazuje položaj antičkog (i predrimskog) naselja u Čapljini: ne dolje u ravnici. (Narona..™ Rimske su vlasti forsirale izgradnju manjih gradova po pojedinim 62 Da je i u rimsko doba podruçje uz desnu obalu Neretve bilo močvarno. najveće je rezultate dostigao u 2. 5. Mogorjelo će postati vila ili praetorium mnogo kasnije.. n. C. 627. cestaSalona—Narona i dalje za Dirahij. 367—390 = WM BH XII. Kurent. Atilija. u prvom redu. odnosno orijentalci. Vari ser(vus) j annor. veterana LEG VII (L. Die Personennamen. sve imućni liberti Atilija iz Narone.

Claudius Silen(us) i Ti. B u l l . 3 6 . Brunšmid. II 16. 135. a vjerojatno i desnu obalu Neretve nizvodno od ušća Rame. WM BH IX. dj. Wilkes. Patsch 1907. GZM (A). lêqu{itis)1à\lae IIPannon. 79 Usp. C. dok kasnijem principatu pripadaju robovi Pulc[h]ra i Ursus iz Doljana koji su epitaf postavili sinu s rijetkim imenom Viperinus.76 Iz Krehinog Graca je osamljeni primjer Jupitrova kulta u ageru s natpisom IOM Maximinus. Deretine hipotetički dovodi u vezu s Derinima na natpisu CIL III10223. sve je manje spomenika s natpisima. konjaniku COH III ALP. 244.73 Najčešća su među robovima grčka imena. br. i V e r d o l j a k . Atanacković-Salčić. 2 G. živjeli Delmati. 76 Dvodijelni oltar: lijevo — Dian(ae) Aug(ustae) sacr{um). Claudius Abascian(us) libertus postavili spomenik Tiberiju Klaudiju Ligomaru.. 12. Naselja domaćeg pučanstva bila su i u rimskoj antici gradena na patrijarhalan način. i C. Robove i liberté držali su i veterani i vojnici. od 4. Usp. VII 7. A E M I V . VII. 53). CIL III 1773 = C. kako u sferi materijalne proizvodnje tako i duhovne nadgradnje. 197. Čerinu. C. Dalmatien. 4 Župa Rama. Njihovo se ime. st. ali s obzirom da je Ptolemej ispustio makedonsko pleme sličnog imena Deuriopes (Strab. Ime Viperinus je jednom zapisano i u Saloni (C. M. 1912. T. n. si. 170.78 U 4. Sirmium — its History from the I Century A. na Mogorjelu. Ph. 128 129 . ulif. koja dolinu Neretve veže s Duvanjskim poljem. Usp. f. Patsch. s. na kojem su. koje u 5. Atanacković-Salčić. usp. C. Sirmium I. 36 = CIL III 14632). jurisdikcija. S. jer su (sav) ostali teritorij pokrivala druga plemena iz ovog konventa. kod Prozora. Alföldy. kršćanstva. 12. 5). pa su im se slabo sačuvali tragovi. F. 78 CIL III 14630. Posljednji zlatni nalaz iz Narone bio je zakopan negdje između 578. M.. M. kojem su pripadali i Deretini. Dianae Nemorensis. Fig. a na sjeveru najdalje do Vlašića. kao na primjer na spomeniku iz Vitaljine patrono posuit (ako je dobro pročitano. Ima znakovito značenje. XV—XVI/1960—1961. D. završavaju pobjedom. 53. Fig. Patsch 1907. daim. III 143). VII sa Humca. 34 (sada u Arheološkom muzeju u Zagrebu). Bulić. 99. naronitanskog konventa. 288. Njihova je civitas. miles coh. Nepoznatoj liberti spomenik je postavio i C. J. Fig. 76 V. Ljubuški). 72.4 Navedeno bi područje približno i odgovaralo manjoj populaciji od svega četrnaest dekurija. Patsch. Mayer. 25. nav. G). " CIL m 12798 p. 3 G. poznatom i otprije C. D. Sirmium: . 240. Liv. star. ibidem. 26. 100: D. inače. 273.80 . saznajemo da su 77. Patsch. Deretini su. dakle. RE V (1903) Derini — populus Dalmatian?. dj. 100. te D(eo) i(nvicto) M{ithrae). pa kroz 4. bila između planinskih masiva Raduše i Ljubuše na zapadu. po rimskim službenim podacima koje nam je prenio Plinije. dakle. Vego.75 Negdje iz agera (oko Ljubuškog?) potječe i ulomak ploče s likom Silvana. XXXIX. Herzegowina. V. a desno Silvan(o) Aug(usto) sa cr ( um ). 105. dopirala je prema zapadu najviše do â dolinu gornjeg Vrbasa. 7 5 . 33 (= CIL III 8484. Domacem kultu. 134. H o e r n e s . te Vranice i Bitovnje na sjeveru. Zato se Deretini mogu smjcstiti jedino u jugozapadni ugao naronitanskog sudbenog konventa. Basier. Patsch. zmija. st. vidi se po relativno brojnim gradinskim naseljima i po tranzitnom značaju doline.9.1 Neki su ih autori identificirali s Derriopima (Derriopes Ptol. C I L I I I 8 4 8 3 = M . Atanacko vić-Salčić. st. br. Die Sprache I. možda identični s Deretinima (Plin. Patsch 1907. 12081. Ρ a t s c h RE V. dakle na grčki način. N. 80 Cf.79 Zbog krize koja je zahvatila Carstvo. Ballif—C. i bilj. Sarajevo 1957. Cimu. i 5. već odvojeni Ljubušom planinom. VHAD. na Nerezima (Tasovčići). Istraženo je nekoliko crkava bazilikalnog tipa (u Naroni. Središte njihove upravno-teritorijalne oblasti bilo je. u Klobuku. 59. sada u Met koviću. dd. Ona se tu i tamo nazire u religioznom kultu. Dalmatien. 170. tako. XIV—XV. C. C. Nomen et omen'. Dento. WM BH XII.5). DOL1NA RAME (Civitas Deretinorum) Prema podacima Plinija. br. Liberi et Liberae. se i ovdje javljaju nove vjerske ideje. 73 C. iako nema sumnje da je ona još uvijek bila živa. Doljani. Deretini su bili manje pleine. 1904. od vipera. 1971. 14. pripadaju samo Dijana i Silvan prikazani na jednoj ari iz Čerina (Brotnjo). očito braća (C. u gornjoj Rami.M. grčkog i orijentalnog kruga i službenog karaktera. Đ. J. 14. Biogracima.74 Vrlo su rijetki i primjeri domaće vitalne tradicije. Usp. Patsch. 129. 104. Naselja bosanske srednjovjekovne države. Fig. po imenu Pin[nes]. d a i m . držali ramsku dolinu između vrela Rame i njenog ušća u Neretvu. 102—107 (t. cf. ne možemo pratiti društvena kretanja. Na novopronađenom fragmentu (1971) iz Hardomilja iz 1. 1903. Dalmatia. a to je dolina Rame. imala svega četrnaest dekurija (III 143). 79. Mirković. Deretini se obično lociraju u dolinu gornje i donje Rame. koji je prikazan kao Aegypan. i 582. od mekanog materijala. br. II. CIL III 12810. ali je moguće da se ponekad „kriju" pod romaniziranim imenom. s obzirom na slabu sačuvanost). 97. S krizom rimske države. Žitomislićima i Posuškom Gracu). Liber i Libéra). 116. Strassen. domaćih skoro da i nema.2 koje Plinije ne spominje u svojim listama peregrinskih civitates iz ranog carskog doba. Terrae Hyllyricae (!) et lovi maximo. Bull. Pulcra et Ursus par(entes) Viperino filio pientissimo pos(uemnt) b{ene) mierentï) sib(i) et suis — CIL III 1876 = 8428. — očito domorodac. 38. . 73. J. 85. očito ex voto nekog domoroca. 82. Wilkes. S. Patsch. libertin je bio i Q. Derini. navodno identicni s Ptolemejevim Derrioi (II 16. V. vjerojatno je kod Ptolemeja u pitanju kontaminacija podataka. Valerius C. 71 na primjer Ljutica-vojvoda. 42. Čvrsnice i Vrana na jugu. 25.Mokrom. . cf. I Bel(garum). Cf. Alföldy. 1889. 270—271. JFAK. ne spominje u drugim izvorima. na žalost bez imena dedikanta. 70. 38 {Terrae Hyillyridae) CIL III 1790 = = 6362 = 8484 i 1790 = 6362 = 8485. Sjedišta su im. 175. 70. oba plemena iz sastava salonitanskog sudbenog konventa. Izvještaj ο bazilici u Posuškom Gradcu vidi bilj. . kao Hi se ime roba (liberta) ne spominje. Borasima. nastupa opće opadanje. nav. 280. dakle sve božanstva iz rimskog. g.6397). po svoj prilici. Po Pat schu. I . J. Tihaljina: D(eo) I(nvicto) M(ithrae) . st. 72. Priscus. 323—324. Dalmatia. 2. A. Docu kod Vitine. C. a da je bilo dosta dobro naseljeno. st. J. 76 (original Dijanine are je propao).3 Naime.77 Vise dedikacija iz rimskog kultnog kruga ima iz areala vojnog logora na Humcu: Fortunae Augustae. l. i 63. . a zapadno od Vlašića Mezeji. 120. 2258. gdje se nalazio i centar srednjovjekovne Rame. Pats ch 1907. Arhitektura kasnoantičkog doba. 32. si. to 582 A. Trebius Auctus iz Gabele (zapravo Narone). si. Zelenika. Sačuvali su se 1 A. veter leg. 53.

u bilj. 99—118. Ο antičkom rudarstvu u BiH. 304. 20 Ibidem. 1912. GZM XXII 1910. taj procès već bio efikasan. 1909.13 U pravac ove drevne komunikacije odlično se uklapa i Patschev podatak ο nalazu grčkih i rimskih srebrnih novaca na gradini Gradac (904 m) izmedu Uzdola i Prozora. Dirahija i rimski republikanski. 303. 347 ss. opeka). 20. Κ. 115. Patsch. nastao takoder na ranijem supstratu. Proslap) također ne pružaju podataka ο stanovništvu ove. 19D2. upravo kod ušća Doljanke u Neretvu. 1906. ali ni taj nalaz nije terenski dovoljno određen da bi se moglo vidjeti uklapa li se u pravac preko Ravanjskog polja. K. WM BH XI. Β a 11 i f. 12: „Gdje i Rimski staše spomeniče. 1909. dok je kroz samu kotlinu vodila cesta dolina Neretve _ Duvanjsko polje. ali sva je prilika da se ne radi ο magistralnom putu koji bi bio izgrađen u Dolabelino doba. Zbog toga je Patsch drugi dio članka u WM BH XI preradio i dopunio novim podacima kojih nema u Glasniku XVIII za 1906. odsjek (nastavak) ceste Bistue Vêtus (po Patschu Varvara) — Ad Matricem — Bistue Nova ni njen nastavak prema Argentariji usp. 321 dd. kako je to smatrao Ph. Usp. i Neke starine iz prozorskog kotara.6 Trasu ove priključne ceste obilježavaju supstrukcije rimskih zgrada kod željezničke stanice Rama (teren je potopljen u Jablaničko jezero). GZM XIV. 1 autor kaže: „Diva dieva: God. Plin. 207 = WM BH XII. ο čemu će još biti govora. te preko Uzdola prelazio u konjičko područje. izgleda. st. 14. Martić. 157 = WM BH XI. Na torn putu desnom obalom Neretve stajali su turski mostovi sve do izgradnje hidroelektrana osamdesetih godina ovog vijeka. P.165.10 To je. Salona) vodili u unutrašnjost. pod uzvišenjem Gradac. a zatim prešao na lijevu obalu Neretve. XVIII/1963. Pašalić. 111 (Bistue vetus). 47—75 = Sabrano djelo. Ćurčić. GZM XVIII. 1904.9 Put je. 5—175. koji je dolazio sa Duvanjskog polja. Od domaćih 1 4 WM BH XI. na osnovu analogija i općeg kretanja antičkog društva. Ρ a t s c h. pa se kod Slatinske ćuprije račvao. (pjesma). XXXII/1977. 1909. 209 d. Fig. 110 (put niz Neretvu kanjonom). Bugojnu i Travniku.jedino ostaci objekata građenih na rimski način. i ο razvitku ove planinske civitas. Na taj bi se način lakše mogao objasniti i velik značaj Rame u okvirima ranosrednjovjekovne bosanske države. 1 6 E. na jednu stranu prema Prozoru. pretpostavljati da se ova civitas (spominje se samo u 1. 2 = WM BH IX.. 6 Cesta nije vodila preko Ljubuše. Napose usp. Usp. Trahelka). vrlo diskutabilne. Anđelić . čini se. n. a na drugu prema Jablanici i Mostaru. 237. Konjic 1975. Ovog podatka nema u odgovarajućem članku u GZM XVIII. 321—323 = WM BH IV. n. Osim stočarstva i ratarstva (voćarstvo?). kalupi itd. I. s. 1 5 Nađeni su novei Apolonije. K. 38—39. B. 1909. 1909. 158 = WM BH XI.12 Za antičko postanje ove komunikacije ubjedljivo plediraju antički ostaci u dolinama Rame i Neretve. GZM XIV 1902. Bojanovski 1978. i to uglavnom pored komunikacija. 309. prolazio kroz gornju Ramu preko Kopčića i Varvare. I. kako je to predlagao Patsch. Usp. Patsch. Patsch. jer je bila na udarcu". Bojanovski 1981. si. Cfr. GZM VII. Vjerojatnije je to bio lik Dijane ili nimfe ili nekog božanstva izvora (?). Ρ a t s c h. Patsch. koja je s romanizacijom prodrla i u oblast Deretina. Patsch. Ova se veza održavala u svim epohama. Ballif. nego ο drevnom stočarskom (transhumantnom) i rudarskom putu. tek je vidljivo da je u 3. Strassen. 1909. prema istraživanjima P. K. koji je očito bio podignut za zaštitu puta koji je tuda prolazio. Iz Ankule su dobro klesani kvaderi neke masivnije zgrade. Historijski spomenici Konjica i okolice. s. 1896.15 Od ceste Neretva — Rama — Duvanjsko polje jedan se put odvajao i prema Gornjem Vakufu i Bugojnu na Skopljanskom polju. Mocsy obilježava terminom res publica. u Rami nisu otkriveni cjelovitiji ostaci rimskih građevina. Pokvić (Ost böschung der Pokvić gehörigen Doline) u WM BH XI. 246.. 32. Doline. Ramska dolina je i u predrimsko i u rimsko doba bila i relativno dobro eko nomski razvijena. i bilj. 1 1 GZM XXII 1910. „nije uspjelo dosele obresti". mj. što ga je kroz Neretvicu istražio E. južnije od sela Ljubunci.18 Osim slabo očuvanih ostataka kasnoantičke crkve u Varvari (Patsch je smatrao da i današnje selo nosi ime po kasnoantičkoj crkvi Sv.20 Zato su i mogućnosti da se u Varvaru smjesti rimski municipij Bistue Vêtus. 1 0 Κ. Čini se da je antički put od Konjica nizvodno vodio desnom obalom sve do Drežnice. 104—116 (Bistue Vêtus).. Bojanovski 1978. 114. 1960. Velika Gradina u Varvari. ali i carski novei 3. 29. voznika) s Vranice i Bitovnje. 1904. 9 Fra G. 158 = WM BH XI. Oni su jedino ilustracija (odraz) rimske pismenosti. Pašalić. GZM (A). 1894.11 U prilog takvom mišljenju govorilo bi i srednjovjekovno utvrđenje Gradac na ušću Rame u Neretvu. Usp. posebno 250—257 (srednjebosanska rudarska oblast).19 Rimski gradevinski materijal izuzetno je rijedak. Patsch. Pašalić. 7 Κ. GZM XII1900. pitome doline. 571 (bizantinski zlatni novae iz Drežnice). E. 246 d. V. Vjerojatno je u pitanju rudarski put. 114. Usp. GZM XV 1902. 113. 311—313 = WM BH 3 (1985). Truhelka smatra da ga je dao sagraditi kralj Matija Korvin da bi Jajce povezao s Počiteljem na donjoj Neretvi. IX/1954. eksploatiralo se drvo i ruda. poznat je jedino iz Rumboka. Čović. pa preko prijevoja Pogorelica na Vranici (preko 1200 m) silazio u dolinu Lepenice (Kiseljak)17. Otkopano je i pet rimskih grobova s inhumaeijom. iz Delminiuma (Lib). 63—83. 29. III 143) održala i kasnije kao autohtona autonomna oblast.21 Ο samom procesu romanizacije. 2=WM BH IX. = WM BH IV. 111. Ο proble matic! ove rimske ceste usp.16 Dolinu Rame je. što se objašnjava gradnjom u drvetu. 326 = WM BH IX.. 1 8 E. i 4. Bist. s nadgrobnim spomenicima dekuriona mun. koju putari srušiše.8 te lik Venere (?) uklesan u živu stijenu kod vrela Perutac u Grabovici. d. Patsch. Ph. te da je nakon Karakaline reforme u početku 3. / Pa se Diva1 ta klisura zvaše" itd. naročito bakarna ruda iz rudama bogate Vranice. WM BH XI. — ako ne i punu municipalnu autonomiju — što ga A. Usp. 1904. Ballif. GZM XVIII. Ph. i E. 1 9 Κ. 130 131 . Putovanje u Dubrovnik iz Kreševa godine 1882. d. te iz Luga nizvodno od Prozora. Pašalić 1960. Marie. 111—115: ovaj dio nije ušao u odgovarajući Patschev Clanak u GZM XVIII 1906. GZM XVII 1904. Na ovaj put je izlazio i jedan „voznik". GZM VI. 1896. jer mu. Može se. 1 2 C. — Novih nalaza nije bilo ni prilikom spasavanja spomeničkog fonda povodom izgradnje HE Rama. st. taj ga je potakao da se odrekne pravea ceste preko Ljubuše. 1909. 55—56. 510—512 (Ć. Strassen I. Fragmentarni natpisi iz Gornje Rame (Šćit. 236. 1975. 1864 bijah u glavnoj vladinoj komisiji za izvidanje proloma ceste uz Neretvu. n. GZM (A). Usp.). 158. a vjerojatno i srebro.14 Na to ukazuje i postojanje ovog Graca u predrimsko doba i u antici. 1894. koji su bili ugrađeni u taj objekat. 8 Ibidem. nema gotovo nikakvih podataka. C. kako sam kaže. 1 3 I. inače. i nav. 1 7 Usp. koja je međusobno povezivala magistralne pravce što su s mora (Narona. — Što se pak tice depoa carskog novea (od Proba do Teodozija) na lok. onaj isti put za koji Ć. i našli smo na torn mjestu na stećoj hridini urezanu Rimsku Veneru bas-relié. 158. 1900. GZM V (1983). GZM (A). 38—39. 55—56. GZM XVIII 1906. tangirao još jedan antički put. si.5 Bilo je to i živahno prometno područje. d. u koje je silazilo nekoliko putova (tzv. Zagreb 1884. Na taj put upozorio sam i u radu: I. 68. 5 Tragovi rudarske djelatnosti iz brončanog doba utvrdeni su na Gradini kod Varvare (peći. st. i karta. 257. s. Z. 1906. Anđelića. Barbare). Ρ a t s c h. 2 1 Κ. st. dolazio iz Konjica desnom obalom Neretve do ušća Rame. / Gola dieva u ljut ukresana. U bilj. dobila barem kvazimunicipalni status. WM BH XI.7 pa antički ostaci na platou Ankula u Gornjoj Jablanici. Pašalić 1960. 41. Duvnu. od tvrdog materijala (kamen.. 1906. 165. Strassen.

3 bilj. III 143 (nabraja) . što se obično locira u Varvaru kod Prozora. Pašalić. 5. između planinskih masiva Bitovnje. Narenum Rav. Nar Mela II 57. Narënsioi Ptol. . D.3 Konkretnih podataka iz antičke starine ο plemenu koje je živjelo u ovoj oblasti nema. zaključuje se da je Naresima pripadalo područje na gornjoj Neretvi.2 Bilo je i plodne zemlje oko Lisičića i Čelebića. a Daorsi (i Plereji?) s lijeve strane Neretve. Anđelić. 250—257. 2328. abecednim redom.1 Prosperitetu toga područja doprinosili su i bogati resursi srednjobosanskog rudogorija. Narèsioi App. Bjelašnice i Visočice na sjeveru. dislocirana po planinskim pristrancima u dolinama Neretve i njezinih pritoka (Trešanica. pogl. 242 — VI Schluss) der Naturalis Historia des C. Glinditiones XLHII. g. 13232 (10049 p. nizvodno od Naresa. Berlin 1904. Scirtari LXXIIitd. u protohistorijsko doba držali Deretini (oko Rame) i Ardijejci (na donjoj Neretvi). cf. Plinius Secundus. Ο problemu municipija Bistue vetus. 42. s desne. Aelii). . 1954. Melcumani XXIIII. 5. 111. VI DOLINA GORNJE NERETVE (Civitas Nare(n)sium) Zahvaljujući svom povoljnom prometnom položaju na granici dviju regija. a s obzirom na planinski karakter njihove zemlje. Ptol. još u predrimsko doba formira epihorska civitas. App. dok su planinske ispaše pružale optimalne uvjete za konjunkturni uzgoj stoke. Plin. E. III 143. Konjic 1975. 20—38. 30 (odatle kasniji etnikon Rhentanoi). Rakitnica. 111. adm. ali se analizom vijesti koje donose pisci carskog doba zaključuje da su to bili Naresi (Nare(n)si)* koji su 35. Detlef sen. podrobnije se raspravlja u poglavlju „Municipium Bist(uensium)" (Bistue Nova). IV 16 (212. 91—97. Die geographischen Bücher (II. Historijski spomenici Konjica ι okoline. zauzimali su šire područje. 41. 24. III 143. tou Orontiou potamou — τον Όρηντίου πόταμου Konst. n. Narön Ps-Skyl. II 16. 51—125. 3. br. e. Strab. pružili Oktavijanu nešto jači otpor (App. Naresi CI/. E. = Sabrano djelo. Neretvica i druge manje). Iz Proslapa je Ulpia [Paul]lina C. 1 Naresi Plin. 111. 5. Dolinom Neretve i njenih rubova vodile su važne komunikacije koje su povezivale srednju Bosnu s jadranskim primorjem (Narona. dok su pribrežne obale Neretve. koja se u antici nazivala Naron5. dalje u tekstu (v. Po etnonimu Naresi. Vidi V. Ulpii i Aelii. pr. napose u reviru Vranica-Bitovnja. S. bio je kraj na gornjoj Neretvi u rimsko doba gusto naseljen. II 16. ο čijoj snazi i vitalnosti svjedoče brojna gradinska naselja. Bojanovski 1978. pa se tu razvilo nekoliko poljoprivrednih imanja sa rustičnim vilama (villae msticae). 1 2 132 133 . u značenju koliko i Neretljani(?). Salona). vjerojatno od izvorišta Neretve na sjeveru do Prenja na I. Pašalić 1950.rimsko građansko pravo imaju samo rijetki Flavii. 47 ss. 6 Plin. Porph.)· Tamo su navedeni i natpisi iz Varvare (Flavii. te Prenja i Čvrsnice na jugu. 11). VIII pogl. Sa svojih 102 dekurije Naresi su bili jedno od najjačih plemena (civitates) u naronitanskom konventu8. VII 5. 11. Navedeni su faktori doprinijeli da se na velikom koljenu Neretve. 7). 16). Brojne metalodobne gradine sistematizirao je P. 5 Narone amne. 1—73. 16.

str. god. Idući geografskim redom od juga prema sjeveru praveem rimske ceste Narona — Sarajevsko polje (via Nevesinjsko polje. sacr. koristiti kasnoantičkim podacima. 1902. 95. dd. pogl. Zagreb 1914. VII— 1. GZM VI. rad. n. II.12 u Konjicu bi se mogao tražiti jedan od tri neidentificirana kasnoantička municipija s područja novoformirane biskupije Sarsenterensis (Farlati. Donjeg Sela (danas već dio Konjica). Ako pretpostavimo da je kasnoantički Sarsenterum (Sarsiteron Rav. zap. dd. VIII. η.Bojanovski 1978. 1957. IV 16. koja je bila osnovana 533. Anđelić. Potuatico (mun. 11. (A). nav. dd.8 Što se. 1955. 37. X. Autarieis App. Papazoglu. Novije topografske nalaze obradio je Đ. odnosno munieipij. Trebalo je da prođe gotovo punih 150 godina pa da prvi domorodei postanu rimski gradani. 79.10 Ne samo po prcmetncm položaju nego i po nalazima čini se da je upravni i politički centar župe (civitas) bio u Konjicu. XIV. 1963. na drugom crkvenom koncilu u Saloni. Novoosnovanoj biskupiji bili su dodijeljeni neki municipiji (teritoriji) na jugu: Dellontino u Stocu. što rimska cesta Narona — Sarajevsko polje (preko Nevesinjskog polja i Konjica) nije upisana (odnosno uertana) u rimske itinerare. Cetinje 1957. a uz njih i municipiji: per Rasticiarum. s. 134 morfološke izdvojenosti bile odvojene u upravnom i kulturnom pogledu. Patsch. 211. 1972. 114) predložio sam identifikaeiju Potuatico = Glavatičevo.). Vidjeti: B. s. XII. Herzegowina. Takav je bio slučaj i sa Desitijatima. auscult. i 3. XII. 165. E. 179.. oko dva kilométra nizvodno od Konjica. 1957. tiče slanih izvora. Papazoglu 1969. n.. i 533. X11I. municipio na Imotskom polju (Novae). ut Sarsenterensis episcopus basilicas. GZM (A). B. Njihova ekspanzija izmedu 335. po svoj prilici. i GZM. 1943. Arist. XI. X. 5.14 Stoga je prava šteta. 1897 i XXII. Usp. . Šišić. 162). 277 dd. Konjic. Cerića. F. 1962. moglo stajati. 139). dd. 185. g. i C. D. i dr. 69—100. koju moramo požaliti. Autariatai Strab. 3. 1—2. E.11 Ni antičko ime Konjica nije u izvorima tradirano. s. 1894. razvijala kao i druge autohtone župe.15 Hod sve intenzivnije romanizacije može se dosta dobro pratiti po natpisima koji uglavnom potječu iz 2. 108. Stantino u Stonu i Novense se. 38. Suic. 7. 44 ss. 211. sjevernim susjedima Naresa — res publica Aquarum S. 107. Sve to ipak govori da se i ova civitas. n. što bi. 1967. oni se najčešće lokaliziraju u Orahovicu. municipio). no Glavatičevo je moglo pripadati bilo Konjicu (kao i danas) bilo municipiju na Nevesinjskom polju. 77. Borci. 303—333 = WM BH 235—264. dd. Zippel. koji su iz pobliže neodredenih razloga odselili na područje zapadne Srbije. per Rasticiarum bi se mogao smjestiti na Nevesinjsko polje.Potuaticuml) u Konjic. episcopus Naronitanae ecclesiae potpisnik zaključaka obaju erkvemh sabora u Saloni 530. Anđelić. 3. Ardijejci (koji su tada živjeli na gornjoj Neretvi) stalno su ratovali s Autarijatima za neko (jako) slano vrelo koje se nalazilo negdje na granici njihovih teritorija. . Ο izvorima za istoriju Autarijata. 173). ZFF. Istraživači su na različite načine interpretirali ove vijesti klasičnih pisaca. Ivan pi. d. g. čije se podrucje prostiralo oko gornjih tokova Bosne ι Vrbasa s njihovim pritocima (Vidjeti: VII. zahvatila je zapadnu polovinu tribalske zemlje. Za Autarijate v. 91. 1 0 Ο tome postoji bogata literatura: Κ. 1954. zatim na sjeveru Konjic s Glavatičevom (?). Ist. dd. 1958. 4. Zaključak glasi: . p. Patsch. 1—IV. Imamović 1972. Ο granicama Autarijata. st. 65—68. Herzegowina. s. dj. — Narona je imala posebnu biskupiju. Madeškovcima. GZM (A). 1957 65—84. i njegovo djelo WM BH XII. i 279. i to s velikim oprezom. Arheološkom topografijom i njenom sistematizacijom bavio se P. IX. s. s. 72—73. 1959. F. ali nikakvih vijesti iz pisanih izvora. 138. GZM (A). 47. a u blizini su i „Slana vrela". VI. Pat seh. Tomaschek. držali Nevesinjsko polje. c 164. ss. Gdje je bilo sijelo biskupije Sarsiterensis?. Sporn. inače smještena na vrlo istaknutom geopolitičkom položaju na granici dviju regija koje su zbog svoje geo' Ps. quae in munieipiis Dellontino. 10. VII 5. Priručnik izvora hrvatske historije. nema potvrda ο municipalnom statusu Konjica i njegove teritorijalne zajednice. Usp. 24. 33. da bi kasnije prerasle u municipalitete rimskog tipa. WM BH IX. W. 119. koji su. C. n. s. i njegov rad nav. n. 1951. U historijsko doba cijepaju se u nekoliko plemena. 96. Salon· 16· F· Šišić. pak. 203. ο Desitijatima). nav. Nouense. I pored toga što su na čitavom području jako prisutni tragovi intenzivne romanizacije. XV—XVI 1960—1961. n. u bilj. n. Usp. 43. Dobri pastir. 1956. 1—11. Usp. 219—229. na kojem ima dosta ostataka antike. Potuatico et Benzavatico et supra constitutae sunt.13 Kako posljednjima u južnim i zapadnim dijelovima biskupije Sarsenterensis nema mjesta. Naresi su na Ivan-sedlu graničili s Desitijatima. Prvi domoroci sa civitetom imaju gentilno ime — Aelii. 1969. 1904 241. 34 s. 8 Autariatae Arr. 161 ss. te eventualna Rama. pa bi ta tri neodređena municipija (u crkvenoj organizaciji to su parochiae) valjalo tražiti u sjevernim područjima biskupije (nije poznato da li su ovi zaključci ikada provedeni). Čini se da je u ranija vremena raspored plemena u unutrašnjosti Hercegovine bio nešto drukčiji. brdo Tara u Srbiji i rijeka Tara u Crnoj Gori. 92. Pripadao bi joj uglavnom teritorij na desnoj obali donje Neretve. Mirab. 1). Papazoglu. 71—87. in parochia consequatur (Šišić. 135 . dakle kao posebnu parokiju. Isti je obradio i brojne prethistorijske (GZM (A). Stantino. n. V/3. ne ulazeći na ovome mjestu u pitanje smještaja Ardijejaca u njihovoj starijoj historiji (o tome je bilo govora i u poglavlju ο Naroni). g. Ο teritoriju ilirskog plemena Ardieja.9 Značajnija rimska naselja razvila su se u Konjicu. 138. Rupčić. Trasa ceste je sigurna. Bojanovski 1978. Carskih gentilicija iz 1. Mirab. ovdje želim ukazati samo na činjenicu άι su nekada na gornjoj Neretvi i sjevernije živjeli Autarijati. sv. 71. GZM. s. Autareatön Ps. Autor ga locira „u gornjem toku rijeke Radobolje" kod Mostara ι zato navodi bogatu topografiju iz Ilića i Cima. s. Beograd 1934. Arist. 1959. 1910.. s. po Hadrijanu. . Basler. 105. a najiscrpnije u GZM XIV. 11). IX. 22.7 No. 115—124. quae tarnen ad nos hactenus respexere. I. dd. 500njihovo ime tumači kao „stanovnici Tare". njezinjebiskup Marcellus. g. Leipzig 1877. Na sjeveru su (u izvorišnom području Neretve) graničili s Melkumanima na Gatačkom polju. U širem području oko Mostara (Cima) ostalo bi nepokriveno Nevesinjsko polje. 1880. GZM (A). možda najbogatiji u cijeloj Bosni i Hercegovini. 111. 103—122. a Benzavatico u Ramu (?). Polju i dalje niz Neretvu u Čelebićima. 9 C. sva je prilika da ih valja tražiti na njenim sjeveroistočnim granicama. (knj. Lisičićima i Ostrošcu. i karta. 14) identičan sa Cimom kod Mostara. M.ugu. u bilj. 253 dd. M(andić). Čović. Dr N. 66—98. auscult. n. Strab. Die römische Herrschaft in Illyrien bis auf Augustus. 1938. kao istočni susjedi Ardijejaca spominju se Autarijati (Autariataé). i srednjovjekovne lokalitete (GZM (A). per Rasticiarum. Naime. ali su moguće i druge kombinacije. st. VIII. " \. 10—12. pripadali salonitanskoj biskupiji. 13) br. Dobri pastir. u kojem autor pledira za Glavatičevo kao sijelo ove biskupije. i GZM LV. ali bismo se mogli. 331—335. "Na drugom mjestu (1. Potuatico i Benzavatico (se. 1912. Čremošnik u GZM (A). pa nam je zbog toga toponimija važnijih naselja u istočnoj Hercegovini ostala nepoznata. XII. itd. knj. Naseobinski elementi potječu još iz Orahovice. p. . Anab. !LFVRure^'· Hist. Sergejevski. GZM (A). a oko Glavatičeva s Glindicionima. na Ilidži kod Sarajeva. Ill pogl. i GZM (A). Godišnjak CBI. U rano carsko doba su dobile pravni status peregrinskih civitates (Plin. 1957. . F. što su do 533. n. s obzirom na geografsku odvojenost Konjica i Glavatičeva. F. 143. od kojeg su i dobili građansko pravo. Sarajevo 1957. n. 2—5. Ο njihovu smještaju usp. P. Vrlo znacajan doprinos istraživanju konjičkog podrueja dalaje I. 1955. 88. Imamović. za koje Strabon kaže da su nekoć bili najveće i najmoćnije pleme kod Ilira (VII 5. 50. Illyr. Patsch. III 143). G. u ovoj regiji nema. VII 5. po vijestima koje su nam se sačuvale iz antičke starine. passim (1. u bilj. mj. gdje se na Gradini nalazi i jedno utvrdeno prethistorijsko naselje. ι IX. 179. Ps-Skyl. Ribića i Buturović-Polja. Cf. 44. s.

3 = WM BH IV. Dazas. T. spom. 5. kao i kod drugih plemena. 3 2 7 .33 Da je još tada kod Nare(n)sa.Ael{ius) Verus domaće ime ima samo majka. a u imenu Dazas spirantom. 1902. c. VI. 16 = WM BH IX. VAHD 76. pa se odsada onomastička formula sastoji od gentilicija i kognomena. F i g . Ostrožac = WM BH IX. — Da su Iliri još kr. 1899. G.. kao Boio. (342?) g. pr.) = GZM VII. Katičić. 2631). 7 1 6 — 7 1 7 . 4. 2588. Skok. nalazi se i T. AEM XVI.Aelii Na natpisu Aeliis Rufo et Tattuiae . koji je postavio spomenik ocu T. rad nav. koji su civitet dobili poč. bile konzervativnije od muškaraca. 198—217) a koji nemaju prenomena. 267— 268. Aure1ii Neki su Aurelii civitet primili od Marka Aurelija (eventualno i od Lucija Vera). Gradac. 20. Tada se već predime {praenomen) sve vise gubi. Patsch. Brđani. već tada peregrinska civitas prerasla i u municipalni rang. G Z M X I V . 629 (Repovica) = WM BH VI. 332. nego su pisana posebnim znakovima: Posaulionis. 1983. 712. Vjerojatno su to refleksi lokalnog (ilirskog) izgovora. Konjic — kasnoantičko naselje sa grobljem. Holder. Anđelić. Njihov sin Pinnius kao pravi građanin već služi u legiji (legiones secundesl) u Basijanama. Serg eje vski. 1904. p. 1 7 1 8 1 6 {elius) Maximus et Mandela. Breber u Donjem Selu. 95—120. Firenze. 116. 1902. D.Au[r{elius)] Laiscus. izgleda da su Aelii Pinnes et Temus iz Glavatičeva prvi u porodici dobili civitet. Alföldy. koji su nadgrobnik postavili djeci Aureliis Magnae et Maximino iz Homolja. a manifestira se ne samo u antroponimiji nego i u nošnji i nekim drugim pojavama društvenog života. domaće ime upotrebljavaju kao kognomen. 743. Malvesiatium) i Pljevalja {mun. 273—277. Patscheve lekeije su se pokazale dijelom netačne. 95—96. Usp. 1938. 1904. 23 K . 37. Godišnjak CBI—knj. Bojanovski. 1904. Mascelio: CIL III 12773 p. 64. pobliže nepoznat. 1902. 1897. pos56 K. 84 = GZM XIV. Među Aurelijevcima s praenomenom T{itus). 47. Patsch. 1904. 330. 2 = WM BH IV. 255. 1902. Don je Selo k od Ko n jica. (RE s. 7 i 8.27 koje mogu biti i odraz soeijalnih razlika. sl. 716. GZM VI 1894. II). Wilkes.28 Aurelii iz Brđana ne mogu se pobliže odrediti zbog oštećenosti natpisa. J. Usp. 261. govorili svojim jezikom. Anđelić.Aur{elius) Carvus. Onomastique illyrienne de la Dalmatie ancienne. 1904. Dosta su rijetke eiste domaće formule. Fig. Patsch. Crkvine (?) u Lisičićima = WM BH IV.31 Na nekim muškim imenima iz okolice Konjica javljaju se i slova koja ne odgovaraju latinskoj abecedi. Crkvina u Lisičićima = CIL III 13866 (12774) Iaci filia. . . Pinnius. s l. 278 (Posauljo).. što ih također otkriva kao domoroce. među njima nema orijentalaca ili drugih pridošlica. Eliju Probu (P. sl. 23 = WM BH IX. XV—XVI. Fig. spom. di scienze onomastiche III. R a d e š i n e k o d L i s i č i ć a = W M B H I V .. GZM XIV. S. 241. 2 7 0 — 2 7 1 . AP 7/1965. 245—246. 38. Obitelj još drži stare običaje. GZM XIV. C f .21 Njegovom sloju Aurelijevaca pripadao je i veteran T. Patsch. n. st. 136 137 . 32 C. Donje Selo. Au[r{elio)]Boioni. 5. Fig. a temelji se na jednoj Strabonovoj vijesti (VII 5. sl. s. i WM BH IX. čija je imenska formula također čisto rimska. U prva dva imena glas I može se smatrati konsonantskim slovom — j (u slogovima // i io). K. — Brojni Aurelii s praenomenom T{itus) susreću se i na gornjoj Drini oko Skelana (mun. kome su epitaf podigli sin i supruga {T. 1894. 1904. negdje između ζ. J. 30 Usp. 714. 1 9 CIL III 8489 = 12799. gdje je i umro. 46 d. J. cf.20 ali još uvijek većina domaćih {indigenae) uz carski gentilicij nosi domaće ime kao kognomen. Moguće je da su istom sloju građana pripadale i Aur{eliä) Tit[ianal] i kći joj Bricussa iz Radešina. Herzegowina 95. Patsch. moguće i zato što živi podalje od upravnog središta. oba iz Lisičića. Dalmatien. Sin već ima punu rimsku imensku formulu {tria nomind). Vjerojatno je u pitanju druga ili treća generacija rimskih gradana. Altceltischer Sprachschatz s. 1951. LI. Personen namen. Cf. 2 2 = W M B H I X .WM BH IX.Nepos et Aur{elid) Ursina)22. Usp. 3. Β. Valerius iz Lisičića. Temus i druga čisto ilirska imena iz jugoistočnog kruga ilirskih osobnih imena. dakle po Marku Aureliju ili Luciju Veru {divifratres). = CIL III 13861. sl. . K.1. 324. P a t s c h . 26 K. i 360. sv. Usp. Cf. GZM VI.Aur. Alföldy. Homolje . Boio i DaZas. 251. Mayer. Spor n. 20. si.17 Iz Lisičića je i izvjesni Aelius. G Z M V I . Bjelimići. GZM XIV. Iliri su imali i svoja autohtona vjerovanja. 83 = GZM VI. 29 R. 22 D. Lisičići. AIföldy. si ss (CIL III Index. AEM XVI. ilirska. . 165.24 te Aur Κ. Hieronymus. svoju nošnju i svoj jezik. i poč.32 Uz svoju onomastiku i toponomastiku (iz konjičke regije se nije sačuvalo nijedno ime mjesta). P a t s c h . Navedene glasovne pojave bi svjedočile da je domaći govor još u kas-nijoj antici bio živ. Glavatičevo. GZM XIV. Dalmatien. 27 C. 1 8 9 4 . A. Κ. 1896. 270. Iacus. 1896. v. Patsch. GZM.Arelius Antoninus — Caracalla. Wilkes. n. 142). Zagreb 1915. — U stvari je to lok. Hist. 63. roden o. 350. n. 165. st. Ballif—Patsch. Za neka domorodačka imena koja obično dolaze u kognomenu smatra se da su keltska. Fig. Posaulio i Mascelio. G. 1960—61. Bricussa. Konjica. usp. GZM IX. 329. v. Jeronim. u uvodu.28 Mnogi domoroci još i u 3. 24 K. 2 1 CIL III 13860. (v. sl. 36. 119. 1904. Konzervativnost domaćeg društva dosta je velika. te djeluje kao pravi Rimljaain. u bilj. dakle. čini se da je podigla majka. 267. Κ. 261. 1896. Usp.18 Naprotiv. Nema indicija je li Hadrijan civitet podijelio samo pojedincima (singulatim) ili je. Atti e memoriae del VII Congresso intern. kao u primjerima Posaulionis Iaci filiae i Mascelio coniugi. Patsch. pripadaju Aur{elius) Dazas. svjedoči sv. Mallaius i Mascelio). 25 = WM BH IX. str. brat mu Aur. 1894. 335. Ph. 6. možda. a onaj dio plemena koji je ostao u starom zavičaju bio je (djelomično) preslojen od Kelta — keltiziran. 1 8 9 6 . 308—309 = WM BH IX. G. 1 3 2 . Epitaf P. Patsch. sl.2* dok su Pinnes. daleko od svojih. Drugi opet imaju kalkirani kognomen. 313—315. Kasniji su carevi građansko pravo proširili i na ostale peregrine. koja nosi po cijelom Carstvu prošireno ime. Gabrićević. On je postavio nadgrobni spomenik svojoj devetogodišnjoj kćeri Valeriji. 1902. Patsch. 20 Ο etnografskoj podlozi ν. Die illyrischen Personennamen in ihrem südöstlichen Verbreitungsgebiet. 135. 46 {Boio. Lisičići. 40. Prema toj tezi. 263. 28 K. Dalmatia. = GZM (A). sl. sa si. bili djelomice keltizirani starosjedioci. p. ZA XII. Dalmatia. P. i 718. P. Nare(n)si bi. 130. 91 (Boius) ι 109 (Dazas). očito već romanizirani domorodac. Patsch. 1565). 62. Patsch. i GZM VI. Herzegowina. 4 1 . 712. očito prvom nosiocu civiteta u obitelji. sl.29 Pojava keltskih imena na gornjoj Neretvi objašnjava se prodorom nekog keltskog plemena u dolinu gornje Neretve između 370. Fig. st. 268.Numerianus i stric Aur. 1 = WM BH IV. 88.19 Sva tri imena su domaća. 140—144. GZM XIV 1902. 1894. C. Skoplje 1962. Svi su oni domaći ljudi. Katičić. Rendić— Miočević. Strassen.Ael(io) Probo).). sva tri iz Lisičića. R. 1902. 1—2. 67. Usp i A. bilj. 45 datira natpis nešto kasnije. s. HI/1 1965. Fig.16 Žene su i ovdje. Die Sprache. Laiscus. F i g . g. 1 9 0 2 . Hist. bilj. Patsch. s l. 2256 (frg. 1894. Pojave vulgarno latinskog jezika na natpisima rimske provineije Dalmacije. . GZM XIV. 62. Herzegowina. P. 319. Patsch. od Karakale {M. 1894. K. Konjica. Patsch. kao i u drugim oblastima. 310 (revizija). 1 9 0 4 . J. 186. 31 C. Iacus. e. 30 Navodno je taj upad Kelta potisnuo niz Neretvu dio starosjedilaca Ardijejaca na donju Neretvu. 1963.23 Mladem stratumu Aurelijevaca. 2 5 8 d . 33 P. Tattuia.

F. T. Štovatelj Mitre. Severus iz Lisičića i Cerića. Ο. inače. vrijeme procvata ilirskih krajeva. 234 bis. Udate žene uvijek na glavi imaju rubac. si. vrlo popularnog u 3. Oni su dolazili i kao službenici. 25. mogu se. Patsc h. među*njima bilo i posjednika kojima su pripadale. I i II. 40 Lisičići: L. s. 42 I. Maximinus. 100—103. p.WM BH IX. 1902. itd. L. IX 1954. 200.38 Kada je rijec ο konzervativnosti domaćeg stanovništva. uvijek gologlave. Hist. Patsch. Liturgijsko značenje prikaza na reversu Mitrine kultne slike. 1902. one se na gornjoj strani najčešće završavaju ravno (Lisičići. GZM XI V 19 02. Fig. Hist. 142. 1955. dok su djevojke. u bilj.34 U prilog postojanja keltskog superstrata kod Naresa navode se još neki elementi: pojava tzv. VIII. Muškarci preko tunike nose i plašt. pa i konjičkog.. 77—79). Patsch. Maximus. kao i muškarci. Buturović-Polje. Usp. Dolina Neretve. Medini. čija će žrtva njegovim vjernicima (misti) donijeti vječni život. što je i domaće Hire sve vise privlačilo u orbitu rimskog načina života. I Čremošnik.. 109. 186—211. 61—72. 249. 19—25. Donje Selo-Breber. s. cf. 49—56. 307 =-■ WM BH IX. Patsch. a pokriva im lijevo rame.41 Mitrini kultni objekti i reljefi. Petronius Maximus .. sv. 10. Čremošnik. Vidi C. ARI. si. cit. očito. napose kod žena. perzijskog boga svjetlosti i sunca. et Aelia Rufina. Brđani itd. a onaj iz Lisičićapojednimdelfinomna bočnim stranama. C. . = B. 31 8. Lisičići. I. 15 = WM BH IX. sa svojim sadržajima na aversu i reversu—ujedno je i jedan od najvažnijih dokumenata za naučnu rekonstrukciju mitričke teologije. GZM (A). nego i različite tekovine materijalne kulture. 252.37 Napokon. 38 Tipologija nadgrobnih spomenika oko Konjica. si. GZM. koji pada niz pleći. 25 i 36 (Vrdolje) i 33—37 (Čelebići). 44 Konjic: K. spom. Π. Antonius Menander iz Afrodizije u Kilikiji (Mala Azija). GZM XVI. si. bilj. n.). g d j e s u s e u b i r a l e t a k s e . tipičnu za konjičko područje. svakodnevne životne navike itd. 1954. u bilj. datiraju iz vremena pune romanizacije u unutrašnjosti provincije Dalmacije. Basier. n.) ili imaju zaobljen luk (Ho molje. Treći je vijek i inače. 19 d. VII. Cipusi (cippus) su rjeđi (Lisičići. ne samo one iz sfere kulturne nadgradnje. što odražava živahan promet i trgovinu (rude. 33—43. Kao nadgrobni spomenici upotrebljavane su još urne i titulusi. Obre). orijentalaca i Grka. koji su ovamo došli iz primorskih gradova. 1085. Lisičići. XII 1957. Takva je keramika dosad pronađena kod Vrdolja i u Čelebićima (Ćupine)35 u okolici Konjica. 14 .44 Motivi sa scenama tauroktonije — na konjičkom je reljefu na reversu prikazana i gozba mista. Petroni Maximinius) et Seve rus. 1897. VI. B. 4 1 L. ka k o bi se nan ovo r odio kr oz sim bo ličko žrt vov anj e bika (taurobolio in aeternum renatus. dosta rijetki. Patsch. si. 1902. 1—11. 1883. koja se kod nas obično veže za Kelte. 45. odnosno „motiv svetog obroka" (J. 141. d. mj. P. i u 4. Bjelimići). Cerići: Ι. Ant oniu s M en and e r Aph r odi si us [I ]n vict o Aug ( usto) . n. Mithraeum u Konjicu. koji je na desnom ramenu prikopčan kopčom. — Sva je prilika da se radi ο službenicima portorija na rask r s n i c a m a i r i j e č n i m p r i j e l a z i m a . Đ. 219 d. 9. 219. 25 0 —2 51. Mithriaca Jadertina. Homolje. Po gentiliciju i kognomenu Italik je i Veturius Lucius. uobičajene profilacije (GZM (A). 39 Κ. n. građevinski materijali. 11.). Herzegowina. ali je. 1904.. ο in. 1/1954. Herzegowina. Obredna (kultna) slika iz Konjica — jedna od najljepših što postoje. 120—123. bez. Stanje i problemi antičkih istraživanja u Hercegovini. Patsch. s. GZM (A). st. 43 To su odreda carevi 3. kao i ara iz Cerića ex voto Jupitru. V r a t n i c a k o d L i s i č i ć a . 1899. a druge poduzetništvo. GZM XIV. U tu kategoriju može se svrstati i običaj sahranjivanja inhumacijom u tumulima. kao što su strani kultovi. st. Petronii su Italici kao i L. 1—3).42 Taj napredak (još bolje) ilustriraju i miljokazi na cestama. Alföldy. C. GZM XIV. pored ostalog. To potvrđuju i brojne iskopine građevinskih objekata. II. 330) je ukrašen likovima Atisa s oborenom bakljom. usp. Grob je vidno obilježen. bar dijelom. Cipus iz Bjelimića (GZM XIV. X 1955 = I. 20. potrebno je na prvom mjestu istaći i domaću nošnju. umjetnički sižei. 96. Anđelić je ukazao i na mogućnost postojanja mauzoleja (Vrdolje. te u Vratnici i Konjicu. CIL VI 510). te njegov rad „Iconographie de Mithra tauroctone dans la province romaine de Dalmatie". Bojanovski. 1897. vile u Lisičićima i drugdje. koji se prakticirao još u 3. 20 (nakit). Bojanovski 1978.. n. Mogućnosti 9. s. te L. 307). 27. L.to al ο i „nacicnalno" osjećanje. Na Gradcu je bilo vise takvih gomila. event. 70)45 — iz Vratnice i Konjica spadaju među najbolja ostvarenja mitričke umjetnosti. Radešine. G. IX 1954. ss. AJ. usp. i drugi. odnosno dodatak (Homolje. sive latenske keramike. Potvrde ο difuziji stranaca su oko Konjica rijetke. stoka. Menander je Mitri posvetio obredni reljef s prizorom tauroktonije iz Vratnice kraj Lisičića: Mitra žrtvuje mitskog bika. GZM IX. Trebinje 1978. Prodor novih ideja najbolje ilustrira pojava Mitiinog kulta na tri punkta u dolini Neretve.i0 ukoliko nije libertinskog porijekla. D al m a tien. n. AJ I. T e x t e s e t m o n u m e n t s f i g u r é s r e l a t i f s a u x m y s t è r e s d e M i t hra. CIL T U 138 59. Rama) penetrirali do Konjica pa i dalje u unutrašnjost zemlje (preko Ivan-sedla). GZM (A). Konjica. Potoci: K. GZM. 8 (Mihraeum u Konjicu) = WM BH VI. Vratnica: bilj. 182. 158. n. spom. 264—274. K. si. D ru k či j e m i š l j e n j e : G . s.). n.36 Ista pojava je uočena i u Lisičićima. Fig. s jedinom iznimkom miljokaza iz Podorašca (Han Vitek) u počast umrlog Augusta (Divo Aug(usto). 12 5. nav. Homolje). odakle su uz Neretvu i njene pritoke (Trebižat. Neke je ovamo dovela trgovina. 148. Sličan je ritus sahranjivanja u tumule poznat i u Noriku i u Panoniji (kod Eraviska) gdje su uz tumule nadeni i ulomci stela. si. Konjica. s. Posebno: „Ostendere cryphios". Čremošnik. u Potocima kcd Mostara. stoljeća postolje. Pa t s ch. T. 19 04. n. dj„ 80). ali značajne i signifikantne. C u m o n t. Đ. 11. Patsch GZM XIV. koji je u konjičkom mitreju podigao aru S(oli) i(nvicto) M(ithrae). I muškarci i žene su nosili neke vrste tuniku dugih rukava. pogrebni ritusi. 17. Bojanovski. Κ. A. M. 97. a u drugoj grob sa ženskim skeletom iz 3. 470. 335. Basler. 22. Usp. a na jednom tumulu i kamen ο postolje od stele. 88. 45 B. 1. GZM XIV. 1904. 36 34 Sudeći po antroponimiji. 308 ss. drvo. i SO. ranije tumulom. a svakako sol i vino itd. GZM (A). Alföldy. 1. I. 1978. Anđelić. Tribunia 4. 25. Personennamen. X. 239. = CIL III 14617. Evans. Ο. Fig. AP 7/1965.a u rimsko doba pod utjecajima iz Italije i primorja nadgrobnim spomenikom u obliku stele (najčešće). RFFZ 24 1984—85. 1952.39 Na velikom koljenu Neretve susreću se i stranci. 317. navesti i primjeri iz dalekog Lambezisa u Numidiji i Liona. po njima su prodirale i ideje. Među njima ima Italika. Gabričević. 1902. Bojanovski. I. 1—19 = WM BH VI. poštovatelji Jupitra (ara Ι. dj. n. Usp. br. Donje Selo (Čremošnik. na prvom mjestu gospodarskih zaseoka (villae rusticae) oko Lisičića. st. G. ali i kod muškaraca. 644. 1902. e. 1904. i u našim krajevima. 311b. 3? I. na jednoj je od njih nadena i stela Tita Aurelija Karva (Spom. latinski jezik. 1904. Patsch. pričvršćenu velikim fibulama na oba ramena. 143—144. Gabričević. Sto se tiče tipologije stela (K. 138 139 II . bez imena dedikanta potječe iz Donjeg Sela (Gradac). Zbornik RFFZ 1954. —Kod mitrički h mister ija uved eni fikt ivno u mire. A l f ö l d y . . n. i 271. Kirigin. p. medu te „keltske" pojave mogu se ubrojiti i neki ukrasni elementi s nadgrobnih stela. Bojanovski).43 Po tim su se komunikacijama prevozile na samo (razne) robe. 20). Μ. Održao se i običaj sahranjivanja u tumule — Lisičići. n. 4 i 5 = WM BH IX. d. bio je i Grk L. — Jedan oltar u cast Ι. Konjic: GZM IX. od kojih je najkarakterističniji zaobljeni gornji luk na nišama za portrete (polufigure) pokojnika (Obre. T. WM B H IV. I s t i . Ostrožac. 124. 221 (Ćupine). (P Anđelić. 39—52. vjerojatno i voće. AP 7. 629—656. 1953. bas kao i na Gradcu u Donjem Selu (Konjic). Disperzija stranaca kretala je iz Narone. J· Medini. 37. Herzegowina. najčešće iz Narone. Patsch. Bregava. s. 1899. 41. K. 36 I. na kojima su Iliri u carskoj službi u tuđini svoja ex vota podizali i posvećivali domaćim božanstvima Medauru i Silvanu.

motivi rasprostranjeni i u drugim (našim) krajevima. n. 1899. takav sadržaj ima samo jedna ploča iz Trusine (Buturović polje) na kojoj je prikazan pastir sa psom i stadom kod izvora. Fig.koya Kula: (N. 1942. 316. gdje su ih donijeli vojnici iz levantinskih zemalja.). Zasad su otkopanegrobnice-hipogejina svod (Gewölbegrabkammer). Patsch. Sarajevo 1986. P. ali i iz podunavskih provincija. XI i XII (4. preko kojeg je vodio glavni put iz doline Bosne na Mediteran. 248 i 253. Zemaljski muzej BiH. 1899. 1897. Konjica. 1894. GZM IX.52 Oba reljefa. što život samog svetišta odreduje u raspon od 3. Glavaš. 27. GZM (A).. Anđelić. Fig. Xaziii: P. pa se ovi prikazi približavaju rimskom bogu poljodjelstva Silvanu (božanstvo sa reljefa iz Dubrave imanagi lik). Srodan mu je prikaz tužnog Atisa (Attis). Die römische Grabsteine von Noricum et Pannonien. 248. Ako su reljefi dobro interpretirani. sl. Sti v · L B °Janovski. bosanskog tipa s baptisterijem i piscinom iz 5. st.teogonije i mitraičkih misterija. si. sl. 322—323. Anđelić. Druga je bazilika otkrivena nešto južnije u selu Bare. Patsch. Cf. a ne teriomorfni način tj. kada pod naletom pobjedničkog kršćanstva pomalo i počinje agonija mnogobožačkih religija. 635 d. i 4.. I pored njihove velike popularnosti u zapadnim ilirskim krajevima.48 Navedeni i slični motivi i prizori preuzeti su iz rimskih i orijentalnih shvatanja. ss. sporn. br 21 od 7 Χ 1984 !îr· "■ — obJe bazihke otkno je i istražio pokojni P. na ovome je reljefu Silvanova figura prikazana na antropomorfni. Rimska groblja na Drini. česti su spomenici ranog kršćanstva (5. 53 ss. 139. IX 1954. sporn. 25. 43. 113—127.51 I Minerva iz Gorice također je data na grčko-rimski način: božica nosi kacigu i koplje u desnoj ruci. 18 = WM BH IX.s· XIV' 1959' "9-155. Sergejevski. 59—61. U kasnoj antici na ovome prostoru. Sarajevo 1972. 269. Patsch. simbol smrti i prestanak ovozemaljskog života. Hist. Starokršćanska bazilika u Rarama kod Konjica. GZM XLVI. s. ALBiH. Saobraćai " snom^nf Ji ^Vl1· GZM (A)· n.54 To je kultna gradevina tzv. gorgoneioni. 12. i 6.50 Inače iz Neretve i cijele Hercegovine dosad nije poznata nijedna slika Silvana i Dijane. dakle. Lisičići: Κ. D. GZM LIV. 10. Patsch. 1923. st.). 1904. 1904. n. Archäologischen Institutes. pa motivi nagih krilatih Genija koji u lijevoj ruci drže dolje oborenu baklju. Sergejevskog nisu našle biljeske. 1897. što nas podsjeća na Silvanovu kultnu specifikaciju. K. 1975. rozete itd. 52 Κ. si. 19 Κ. Misa na ostacima prabazilike. Konjica. st. GZM LV. 394 5 1 I.47. 316. sl. Schober. i 4. 261. Buturović polje). sl. = P. 47 Pretežno vladari 3. Vjerojatno se u oba slučaja radi ο italskim utjecajima. je starokrscansku crkvu u Lisičićima ispitao i D. Hist. Anđelić.53 Nedavno je jedna bazilika otkopana i u Solakovoj Kuli (dim. GZM XIV. klasični tip nage Afrodite koja u podignutoj ruci drži plašt. a u dolinu Neretve su dopirali iz primorja (glavni rasadnik novih ideja bila je za Hercegovinu Narona). 1943. Sonderschrifts des Osterr. a vjerojatno potječe iz nekog hrama koji se nalazio na mjestu nalazišta. st. GZM XIV. 330. tipične za ranije dobakršćanstva u Vrdolju. Sarajevo 1943. Bili su to slabi ostaci vece bazihke ah se ο njima u ostavštini pok. na starom putu od Delminija na Sarajevsko polje. Iz Neretve su i dva reljefa za koje se smatra da prikazuju likove Venere i Minerve. 12 i 13 (Homolje = Donje Selo-Breber) i 321 (Podhum) = WM BH IX. Za razliku od brojnih Silvanovih prikaza u zapadnoj Bosni i Dalmaciji. 1902. a najizrazitije na Drini.5 X 15. ali za života nije dospio da ih objavi «azilikuuBaramaobjaviojenjegov saradnikT. zatim arhitektonika stela i njihov ukras itd. 1985/86.). poseban elemenat cine dodaci na stelama {Aufsatz) s antitetički postavljenim lavovima (uzeti iz orijentalnih religija). = WM BH VI. 106—108. 91—92. A. pa otprilike do kraja 4. Hist. 649—652 = WM BH VI. Razićima i u Ježeprasini (Bjelimići). 1904. 1934. Jezeprasina (Bjelimići): ibidem. K. 128. T.46 U konjičkom mitreju je nađeno oko devedeset primjeraka carskih novaca. Patsch. za koju se misli da pripada kultu Dijane. već u njedrima Bitovnije. 275 ss. Nešto o antičkim naseljima u okolici Konjica. Jednu *· K. Patsch. 1902. Lisičiči: Đ. 140 141 . Dubrava. kao kozonogi i kozorogi Pan (Aegypan). posljednja i s ostacima crkve. Patsch. 1902. 5 (votivni reljef). st. 1902. 180—182 (Buturović polje). 714—715. Sergejevski. s planom \n ^ " ° œ .N·). 5—6. ο " S°!". i pored vrlo uočljive konzervativnosti ilirskog društva. 12 i 13 = WM BH IX. 4=WM BH IX. pretežno iz 3. Glas Koncila. Sergejevski. Arhitek-tura kasnoantičkog doba. 191—199. Basler.GZM XIV. predstavljaju proizvode rimske importirane kultne umjetnosti.. 50 Trusina: D. 48 Κ. 1904. st.5 s krstionicom). ο kojoj je upravo bilo govora. = WM BH IX. D. Na jednom reljefu iz Lisičića prikazana je scena lova (figura jahača je propala). Čremošnik. Trajan i Hadrijan su zastupljeni po jednim novčićem. Nove su ideje prisutne i na nadgrobnom spomenicima: rimski simbolični i ukrasni motivi na stelama (delfini. Andelić.49 Prikazi domaćih šumskih božanstava Silvana i Dijane i njihovih pratilja nimfi. a na prsima joj je gorgoneion. antropomorfni Silvan dolazi jednom i na Glamočkom polju. s. 40/41. Sarajevo 198δ! s t VI Cesta Delminium (Lib) — Sarajevsko polje. Bjelimići (kod Patscha Bjelemići). 1896. GZM (A). koja je zadovoljavala vjerske potrebe domaćeg stočarskog i rudarskog stavnovništva ovog kraja. 254—256. Sergejevski. Ležala je kao i bazilika u Solakovoj Kuli na cesti koja ie povezivala Duvanjsko polje s dolinom Lepenice i Sarajevskim poljem. GZM VI. sv. GZM XIV.55 sporn Konjica 104—106. prvi iz Neretvice (Dubica. vrlo su rijetki u Hercegovini. GZM IX.

nego. Prema arheološkoj građi (keramika. po gradu-centru municipalne zajednice: res publica Aqu(arum) S. i c{olonid) RIS . . istočno od Sarajeva. st. g. ali posebnih potvrda nema osim natpisa dec. po G. oba iz Zenice. „najveće i najjače ilirsko pleme" (Strab. koje su. a k tome i mnogoljudno pleme sa 103 dekurije (Plin. (F. Ili su se. Scirtari (LXXII) i Siculotae (XXIIII) (Plin. izrasla iz stare autarijatske baze (4. XVIII pogl. item Daesit] iatium itd. vodeće pleme u borbama protiv riraskih osvajanja. 96) na zapadu oslanjalo na rijeku Bosnu i na istokuna Drinu. 1969. . čije se matično područjc svedonjihova raseljavanja oko 310.mun. pa čak i nastavljali na Autarijate. kao što su to učinili i s Pirustima. čini se da su se Plinijevi Desitijati kao civitas naslanjali. nakit itd. Ill 143). Njihovu su civitas podijelili u manje dijelove. Oni su to još uvijek bili i za prefekturalne uprave (usp. Činisedaje taj region. samo infiltrirali u „prazninu" koja je nakon seobe Autarijata ostala u dolini Rakitnice i šire oko Rogatice. bio relevantan. pretpostavlja i širi teritorij njihove župe. Kod Plinija se Desitijati još javljaju kao jedinstvena. Sličnu su sudbinu doživjeli i Mezeji (ν. Medutim.CIVITATES U CENTRALNOJ I ISTOČNOJ BOSNI Rimljani nisu Desitijate. e. . u Rogatici. 143 . trajno ostavili kao jedinstvenu civitas peregrinorum.). 11: Αύταριΰται μεν ούν το μέγιϋτον και άριστον των 'Ιλλυριών ε&νος νπήρξεν. pr. kao i obično. praef{ectus) Maeze[iorum. možda i autonoman (praefektura?). na Ilidži kod Sarajeva. kao i sva veća plemena. Fazlića i Varvare. CIL IX 2564). XIX pogl.).). jös u ranocarsko doba bili podijelili u tri dijela: Cerauni (decuriis XXIIII). koja jedinstveni kulturni tip (obično) tretira kao etničko jedinstvo dotičnog teritorija. u rimsko doba pripadao Desitijatima i njihovim srodnicima. ali mnogoljudna civitas s CIII dekurije (III 143).). Novi municipaliteti se vise ne nazivaju plemenskim imenom. VII 5. u to doba na njihovu potencijalnom plemenskom području sukcesivno susrećemo tri rimska municipaliteta. Iz toga bi se dalje moglo pretpostaviti (zakljuciti) da su se Desitijati kao etnos i formirali na-kon seobe Autarijata na istok. dakle isti kao i oni iz Varvare i Fazlića. i 3. Alföldy. svakako. I položaj Zenice je. Plemena. u međuvremenu proširen i do gornjeg Vr-basa. e. sve za to govori. i po mjerilima prethistorijske arheologije. Elijevaca i Antonina.Bist CIL III 12765 i (duum)v[ir B]ist CIL III 12766 (12762). sva je prilika. st. što. možda. Papazoglu.). i panonska plemena (ν. i Japodi (ν. u vrijeme Flavijevaca. n. kako ih navodi Plinije u opisu naronitanskog konventa. metal. Ne zna se što je s njima bilo dalje. XX pogl. Bio je to konačan rezultat romanizacije i urbanizacije jedne civitas u planinskoj unutrašnjosti koja je. municipium Bist(uensium) s potvrdama iz Zenice. . Ill 143). iako ovo složeno pitanje mora i dalje ostati otvorenim. δ πρότερον μεν προς Άρδιαίονς συνεχώς επολέμει περί άλών εν με&ορίοις πηγννμένων εξ ύδατος ρέοντος υπό αγκει τινι τοϋ έαρος'. prvi već za Vespazijana. sa centrom naRomaniji pl.

Pred sam kraj stare ere počinju. Iz Bosne je i jedan mikenski brončani bodež (sada u Beču). se razvijati i naselja u ravnici pored potoka i rijeka.1 U ruševinama banjskog dijela grada pronađene su i dvije posvete bogu Apolonu. Apolon je. što su bila podignuta na dominantnim položajima. si. Debelo brdo u Sarajevu i druge. Sarajevo 1954. i E. Bojanovski 1981. Spom. Richter.). pa preko lyan-planine na Sarajevsko polje. . GZM (A). nalazio municipium Bis(tuensium) sa centrom — najvjerojatnije — u Bugojnu. XIV 1959. Desitijati su bili nosioci metalne kulture. 1940. ali još uvijek pod zaštitom gradinskih utvrđenja. Takvo je naselje bilo i ono u Brezi. 113—136. Zwei Fragmente mykenischer Keramik vom Debelo Brdo in Sarajevo. a zatim dolinom Neretve i Neretvice..3 Dedikant oltara u cast Apolona Tadenskog je neki Charmidis (latinizirano grčko ime Charmides). br. kada se za naselja tražila i prirodna zaštita (Vrhbosanje. n. NI. Župča) itd. Sva je prilika da se na mjestu rimske Ilidže u ranorimsko doba oko tamošnjeg sumpornog vrela formiralo jedno manje banjsko lječilište. Usp. Tab. s.7 Komparativne prednosti jednog nizinskog naselja na Ilidži dolazile su od njegova prometnog položaja na raskrsnici trgovačkih putova (kod prijelaza dviju rijeka). 1934. Spom. 1. 4 Β. Župča kod Visokog). pripada tzv. 93. WM BH. knj. 4. čiji počeci u dolini Bosne sežu u 9. živjeli su u gradinskim utvrđenim naseljima. A. st. st. Keramička posuda je vjerojatno stigla morem do ušća Neretve. Germania 53. . Čović. Bojanovski 1978. ce] teris d[ïs. a kasnije teritorijalnih zajednica (oppida). 1964. . 275 (Sceno Batonis f.. po imenu Grk ili orijentalac. živjeli su Desitijati (Daesitiates). Spom.5 Ne bi se. natur historischen Hofmuseums in Wien. 187—237. obilježen krčenpm prašuma i njihovim pretvatanjem u njive i ispaše. . Le culte de Cybèle dans la Liburnie antique. n. koji se. 285 (Callo. V. od njenog izvora. J. . na Ihdži kod Sarajeva činila je dolina gornje Bosne. međutim. Benac.. J. 95. podataka ο takvom predrimskom naselju na Ilidži nema. 9 Ο tim starim trgovačkim putovima usp. 6. 95—111. B. e. D. prvobitno bio božanstvo svjetlosti koje je prvo — po mitološkim shvatanjima — naučilo ljude vještini liječenja. Gradina u Zeniku (zaselak Luledžije). Prema jugu. Breza). pr. st. n.9 Zahvaljujući upravo svome povoljnom položaju. Isti zakoni poleogeneze djelovat ce kasnije i na razvitak Sarajeva. naselio u gradu pod Igmanom u vrijeme njegova najvećeg uspona. i Scenocalo Batonis f. 8 Nalaz mikenske keramike u Sarajevu usp. 9:. dakle. i 5. XI. i dalje. [S]cenus Batonisf. zajedno s planinskim okvirom koji je okružuje. Leiden 1978. 140... 77.. g. 140. Apollo Tadenus.4 pa tako ni u arheološkom materijalu ne bi bilo punog opravdanja da se Desitijati ubroje u Panone. u dolinama Vrbasa i Lašve.2 To bi moglo značiti da se s vremenom uz termalno vrelo. Skarić. ali u promijenjenim prilikama srednjeg vijeka. CBI. na Ivanu.) Prirodni okvir područja rimskog autonomnog grada Aquae S. Posebna izdanja ANU BiH. odnosno njegova ilirskog pandana. započeo je kod Desitijata negdje u 3. posebno 53—61. k. 288. podignuti u 2. 3 V.. arheoloških. 9. sv. Od Butmira do Ilira. a oko njega urbano naselje rimskog tipa. Ostali su objekti toplica (pars balnearia). Uz termalno vrelo će se najprije razviti lječilište.). I. naime. 732. 77.. 7 V. i karta I. dok je druga posvećena Apolonu i ostalim bogovima. Das Mitteldalmatische Namengebiet.. ali zbog njena položaja možemo uzeti da je Ilidža u posljednjim stoljećima stare ere bila jedna od značajnijih etapnih stanica na putu koji je bosansku unutrašnjost povezivao s Mediteranom. Sarajevo od najstarijih dana. najvjerojatnije zbog toga što su oblasti sjeverno od Dinarida bile pod jakim kulturnim utjecajima iz Panonije. Otkako se. Marie. Sergejevski. razvio kult boga Apolona.. 2 200—229. 255—292. jedna je od njih s posvetom Apollini Tadeno. sa 3 plana u tekstu i 5 tabli = Sabrano djelo. Strassen.. naime..] ll[Apol]lini.). 1909.. te ovdje obavljali razmjenu dobara. Hommages Vermasseren vol II. čović. knj. a na zapadu se.. 3). a kasnije i s rimskim putujućim trgovcima...10 U literarnim izvorima iz antike se ne spominje grad na Ilidži. na kojem su se sastajali domaći sa grčkim. 1 E. 5 R. Sakellarakis i Z. . Sarajevo).VII ILIDŽA KOD SARAJEVA (Res publica Aquarum S . radilo ο etničkoj pripadnosti Panonima. Breza kod Sarajeva. Novija su istraživanja. koje ce se razviti u upravno-politički centar Sarajevskog polja i njegove bliže i dalje okolice. Usp. 274 (Aelia lusta [Sc]eno[b]a[rbi]. 51—125. Rimsko naselje na Ilidži kod Sarajeva (Prvi prethodni izvještaj ο iskopavanjima 1955—1958. pogodnim za obranu. 1975. 25—31.. 57—62. Lužani (Ilidža). 40. Bavili su se tradicionalnim oblicima privrede — stočarstvom i zemljoradnjom. st. Kamenjača. kao i brojni drugi stranci. Osnovne karakteristike materijalne kulture Ilira na njihovom centralnom području.. ibidem). 5—21. AP 17. koje Strabon smatra „panonskim narodom" (VII 5. 93. centralnom ilirskom području (istraživanja se odnose na 6.8 Konkretnih. . uz obalu Trstionice. a ni u onomastičkoj građi iz rimskog doba.6 Procès raspadanja starih rodovskih struktura. Pašalić. 1975. pa otprilike do ušća Lašve u Bosnu. 6 Ο Desitijatima u prethistorijsko doba usp. n. nego ο nekim zajedničkim kulturnim elementima. ili 8. GZM XXXVIII. i 3. Sp. Beograd 1975. s njihova područja gradine Gradac u Gornjem Kotorcu. pokazala da etnička oblast Desitijata. / [ .. aprila. 144 145 . Njegov se nadimak Tadenus dovodi u vezu s metroačkim tračko-maloazijskim kultom oko Velike Majke bogova. Naklo u Vojkovcima. plod je arheoloških istraživanja. jedno od najmoćnijih i najmnogobrojnijih ilirsko-panonskih plemena. U porječjima gornje Bosne i Vrbasa. pa sve što ο njemu znamo.. 155—156. Ćurčić. ŽA XII. . e. na primjer. pred kraj proslog stoIjeća pojavilo naučno zanimanje za rimske ruševine na Ilidži. e. 2 (1963). Prilozi za proučavanje istorije Sarajeva. i Gradac Ilinjača kod Kotorca. Ph. Sarajevo 1976. čije najstarije jezgro potječe iz 1. 1905. a prvi su im oko 1881. Ballif. 1926. GZM XVII. . 101—104.. i njihovih brojnih pritoka. pr. 165—170. centrima rodovskih (castellà). kakve su. Katičić. Ris . Prähistorische Funde aus Bosnien und Herzegowina in den Sammlungen des k. XVIII. zajedno sa Glasincem.. 32—36. graničio je sa civitas Nare(ri)sium (oko Konjica).. Ul. posebno 274 ([S]caevae Batonis f.] / itd. Paškvalin. 1 0 Ο tome usp. I. Na istoku je graničio s upravnim područjem rimskog grada u današnjoj Rogatici (col.. 40. Sarajevo 1963. Medini. vjerojatno još i u predrimsko doba. gdje je nedavno otkopana i jedna desitijatska nekropola. 4. to malo rimskodobno naselje (vicus) ubrzo će prerasti u značajnu urbanu i banjsku aglomeraciju. st.

18 Procès romanizacije je i ovdje bio vrlo spor. n. f. 2 (usp. vv. i početkom 2. Proradus i Scenus iunior). I. II adi. bei Sarajevo.. nekad mornar u Misenu). 11: Ulpiae T. Alp. a najjači je faktor romanizacije bila služba u vojsci po udaljenim garnizonima Carstva (cohortes. natpis iz Župče kod Breze (natpis s najviše ilirskih imena).. Na diferencijaciju indigenog stanovništva napose je utjecalo davanje gradanskih prava veteranima. Mogućnost novih pobuna Rimljani su spriječili sistematskom regrutacijom mlađih ljudi u druge pokrajine Carstva. Temans Platoris Daesitias vexill.20 Obojica se. 190—191. f. I. Bojanovski 1974.) „izvor ljekovite vruće vode. Sergejevski.f.. n. (75. usp. pod nadzorom rimskih vojnih prefekata17 i plemenskih knezova (principes). Rendić-Miočević. svi sa Ilidže. A.. coh(ortis) I Belgar(um) . n. Personennamen. U toku 2. Natpis je datiran po Vespazijanu: trib. 15. na prijelazima preko rijeka ili na brdskim prijevojima. 17. 16: Batoni Liccai f(ilio) j Teuta Vietis / Sceno Batonis f'{Mus) / maxime natus /5 [S]cenocalo Batoni[sf(ilio) ] / [S] caevae Batonis f(ilio) / Caloni Batonis fiilio) j [P]rorado Batonis fiilio) I [S]cenus Batonis f(ilius) /10 [mi]nime natus ex eis si [bi et] / [s]uis de sua pecunia fieri i[ussit]. br. 32. Bojanovski 1974. formirana su u ravnici nova naselja otvorenog tipa.. XX \ T. g. Sergejevski. a za pacifikaciju zemlje bila je već 19/20. XXXIII. 1 9 To je najviše pogodilo plemena koja su učestvovala u velikom ustanku 6—9. G. Novitates Musei Sarajevoensis. ILJug. Vulic. 60..) umnogostručila međusobne odnose. Evans. natpis nije stariji od druge polovine 2. Scaeva.]. Römische Alterthümer in Bosnien und der Hercegovina. se kao prefekt Desitijata spominje Marcel.. Sergejevski. središta provincije. II. i I. e. 49 i A. Ο onomastičkim osobinama natpisa cf. et civitat. g. f. patr]oni coloniae. Oko 75. (=primipili) leg. ius comercii) što ih je iinao pravi rimski gradanin (civis Romanus). XVI 11: Nerva Laidi f. g. . si. njegova žena Teuta. poklonili pažnju poznati arheolozi svjetskog glasa A. Natpis glasi: Imp. XI. I. Tilurium. što znači da u njihovoj zavičajnoj župi (civitas) krajem 1. quinqu[enn.. No. a sporadično 1β Cesta. Ilirska onomastika na latinskim natpisima Dalmacije.. Maeze[ior. vol. Imamović. u uvjetima trajnog mira {Pax romand). st. kći Vijetova. i njihovih šest sinova (Scenus.. . dakle. Ubrzana civilizacija zemlje pokrenula je već od pol. Nove prilike. Razvilo se rudarstvo. a uz njih trgovina i zanatstvo. g. 282 i C. Hoernes11 (pruski konzul u Sarajevu Otto Blau nije još ništa znao ο rimskom gradu na Ilidži). Bovianum Undecimanorum u Samniju. Na žalost. Takav je razvitak u dolini Bosne poticala upravo rimska Ilidža.). GZM (A). Marcelli. preštampano iz časopisa The Archaeologia. 18. 127. Evans i M. Aquarum S . (1979). relativno su česti i Ulpii s Trajanovim gentilicijem22. iako su nalazi arhitekture bili relativno bogati. Procès propadanja rodovskih organizacija je zahvatio i dolinu gornje Bosne sa Sarajevskim poljem. 22 Ulpii na području r. 1900. 1898. Takav je T(itus) F(lavius) Valens Varronis filius iz Breze (to su jedini Flavii u dolini gornje Bosne)21. 91 i Ulpia Successa E. svi iz 2. 9 (1930). poljoprivreda i stočarstvo. Mayer. Pašalić. odnosno ilica (tur. 146 14? .13 dakle. e. 184. 146—191. 36) = Α. ·12 U to je doba grad-banja na Ilidži već bio na vrhuncu svog urbanog i ekonomskog razvitka.. potest. T.p. kojima na čelo izbijaju domaći ljudi s rimskim civitetom. GZM X. Tačnost rekonstrukcije nije pouzdana. ARI. 1 7 Prefekti se u prelazno doba vojne okupacije spominju i kod drugih plemena. toplice". doznali smo ne samo ime grada nego i mnogo toga ο njegovom urbanom tkivu. Th. pa se vode po etničkoj zajednici.cens. Usp. III = Spom. 10. 48 (1883) i 49 (1885). moguće obojica negdje sa Sarajevskog polja. classis)19. 1 3 To je posljedica gladi za kamenom: ruševine rimske Ilidže gotovo su jedan milenij služile kao majdan za gradnju brojnih objekata po Sarajevskom polju i u samom Sarajevu. oslobođenicima (libertini) i uglednijim članovima zemljišne aristokracije.. T. d.g. 8—9. eiusdem pr]aef. st. Baton. n. leg. g. a izgradnja dobrih cesta (još u prvoj četvrtini 1. S kraja 1. GZM LII/1. isuviše skroman broi da bismo mogli temeljitije upoznati etnički i društveni sastav njegovih stanovnika.p. a dobrim dijelom sve do Karakaline reforme iz 212. F (lavius) Valens Varron(is) j f.. 141. a bili su to obično centurioni. . Sarajevo 1965. 81—82. Škaljić. VI cos. 2.15. Staru rodovsku organizaciju sve vise su rastakale nove forme. i. vet(eranus) leg(ionis) II Ad(iutricis) i Temans Platoris Daesitias. N. st. Die Sprache. p. do njihova kaštela Hedum (viam a Salonis ad Hedum castellum Daesitiatium per millia passuum CLVI. i bilj. chor. još nije bilo autonomnog grada. 1 2 D.14 Nakon rimske okupacije Desitijati su u svojoj vlastitoj zemlji tretirani kao „strand" (peregrini). . Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. 1978. . Usp. naden je vrlo malj broj epigrafskih spomenika. s. najčešće uz novoizgrađene komunikacije. nijedna nema civitet. st. st. / Procul(a)e an. 363. S obzirom na gentilicij Aelia. 70) i CIL III 9739. potvrdena je sa 34 miljokaza i natpisa. Aq(uarum) S. invicto Aug(usto) r. [e]quit. Cl[p. praef. VI design. Aquae S. . VI = C. Novitates Musei Sarajevoensis. civitatis. II 1947. Daesit]iatium. 11 Turski naziv Ilidža od ilidža (tur. 2 1 Natpis iz Breze objavio je D. gdje se relativno često javljaju i domoroci kao rimski građani. e. 15—22. CIL ΙΠ 3201 = 10159)16. koja je iz Salone vodila do Travničkog polja i u dolinu gornje Bosne. Šašel. svega njih četrnaest. leg. E. svi su peregrini. Od osam osoba. sagrađena kolska cesta od Salone. I kao isluženi vojnici — veterani obojica još uvijek imaju domaća imena: Nerva Laidi filius Daesitias. 2 = WM BH VII. princeps Desitiati(um) / 5et Aelia Iusta / [S]ceno[b]a[rbi.. pa i njegovim stanovnicima. a njihove su etničke strukture i dalje djelovale vršeći u okvirima peregrinskih župa svoje autonomne upravne i političke funkcije. 20 CIL II D. 68—74. još uvijek vode pod svojim etnikom Daesitias. st. sin Likajev. Bili su bez onih gradanskih prava (ius suffragii. si. 93 (1940). 15 Usp. IX 2564 rekonstruira Marcelov nepotpuni cursus honorum: . D. .. zapretane snage. n.. 21: Ulpia T. Hoernes. ss. Ulpio Ulpia [M]usa? CIL III 8377 = 12755 Blažuj. Herculaneum (a. 1—3. ili 3. Alföldy. 1 8 CIL IX 2564. 40. dovele su zemlju do relativnog ekonomskog procvata. Italija = K. . Callo. br. coh. kao što su formiranje trgova. Ostavljena im je doduše lična sloboda. Sporn. centurio-primipilus XI legije CPF. pos. Postanak i razvitak rimskog grada na Ilidži ujedno obilježava i prvu fazu urbanizacije u ondašnjoj Bosni (drugu fazu proveli su tek Turci izgradnjom Sarajeva i drugih gradova).. VII imp. i GZM (A). pa i robovskog. . Do urbanizacije (municipalitacije) njihove župe doći će tek u drugoj polovici 2. I Belg. i bilj. Procula iz Breze. s.. C(aio) Valer(io) Diocletianop. Patsch. vexill (arius) equit. Scenocalus. . Ulpia Paula D. III. 43—44. C(aes). η. [et civitatis Melco]manorum. XIIII p. . u okvirima autohtone teritorijalno-političke zajednice (civitas peregrinorum) i po svom običajnom pravu. Neki natpisi s Ilidze nadeni su i u Sarajevu. 77. p. III. To su oni u duhu rimskog državnog prava ostali kroz čitavo razdoblje ranijeg Carstva. Mommsen CIL III. st. 1940. S jednog natpisa koji su građani ovog grada postavili u počast rmskog cara Dioklecijana (284—305) doznali smo i njegovo ime u latinskom obliku Aquae S.. osobna mobilnost i širenje najamnog rada. Daesitias (vet. u unutrašnjosti province's prilike su se počele sve snažnije mijenjati.) „toplice". Usp. ius conubii. Α. 344 — u biti odgovara latinskom Aquae S. str. 13. D. su se sačuvala imena dvojice Desitijata koji su kao već isluženi vojnici otpušteni iz vojske. No. st. si. 1 1 M. p. 1960. što je dovodilo do sve veće socijalne diferencijacije unutar patrijarhalnog društva. Desitijati su u doba ranijeg Carstva i dalje živjeli. AEM 4 (1880). Za razliku od oppida iz predurbane epohe. vir. među njima i Desitijate. Split 1948. Sve to dovodi do slabljenja plemenskog policentrizma u planinskoj Dalmaciji i do formiranja novih društvenih odnosa i upravnih centara po rimskim formama. ι J.

GZM XLIV. i J. Ćorović-K. 1897. Aur. br. 1971. 35 I z v j e s n u a n a l o g i j u . je li to bio autohtoni peregrinski supstrat ili su to možda bili doseljenici sa strane. Titus et Aur. g. E. Patsch. 1913. Kolšek. Po Karakalinoj konstituciji {Constitutio Antoniniana) u isto su vrijeme i sve autonomne civitates peregrinorum prerasle u municipalne teritorijalno-političke zajednice25. I. in orbe Romano qui sunt ex constitution imperatori Antonini cives Romani effecti sunt. Usp. Međutim. 108. zakupnik Marijanova posjeda. na primjer. jednom riječi. 90. nego su ostale s nekom pseudomunicipalnom organizacijom. T. Patsch. 32 F e t i a l e s . 1/1940. br. 218 (Scardona) ifla men Divi Cl a udii. . Ima i takvih primjera kao što su Aquae Sextiae {Galia Narbonensis. 94. br. 249. ILJug. C. GZM (A). 28 Na natpisu je. br. postoje epigrafske indikacije koje ukazuju da je Ilidža stekla municipalni status još prije Karakaline konstitucije. je li domaća ci 'vitas prerasla u — municipijum. str. čini se. XIV 1959. pored ostalih lica. Vergilius Martianus colonus agri Caeli Aenei Y. Sporn. Ael{ius) Mel{littus1] D. pa problem konstitucije rimskog grada na Ilidži valja objašnjavati u drukčijem kontekstu događaja. Na epigrafskom materijalu iz BiH jedan se. 1 26 92 + 13 81 9 (Do clea). K. danas Aix en Provence) i Aquae Balissae (Daruvar) u Panoniji. pa se tako pod Igmanom formirala kolonija rimskih građana. Aur. naime. . sporn. Oltar je postavio izvjesni Charmidis col. Pašalić 1960. = A. WM BH V.. dakle zakupnik polja Celija Eneja. Natpis je bio pronađen kod „Crvenog hana" na Ilidži. Ρ a Š a 1 i Ć. Vidma n. Victorin{a)e f. 119. d aj e n a d g r o b n i s p o m e n i k S u c c e s s u s . 15. 148 149 . Aelius Hadrianusi U7—138). Kolegij je obnovio August. fla m en Divi Titi C. . ali neki epigrafski indiciji kao da ukazuju na vrijeme Marka Aurelija. kakva je. . 1909. Slični se primjeri susreću i u Akvileji. jer se ne zna koji je nukleus građana bio nosilac te autonomije. Afrodisius flam[en]. a to bi značilo i formiranje kolonije. ne prejudicirajući ipak status rimske Ilidže. Osnivanje kolonija je u službi asimilatorske politike neke provincije. mj. Sergejevski. 24 Obično bez prenomena T(itus). ili možda Aquae Sanae. Zakupnici rudnika bili su i P. br. 17. 155. 26 Municipij se transformira u samoupravni organizam iz autohtonog supstrata. I. 342 = WM BH IV.. 1. Aelius Mucianus coloni C. i L. Dušanić. iz Homolja je Aur(e)lius Marc(i) fil(ius) koji je postavio ex voto [Silv]ano Aug(usto) sa(crum) VI. No. što je i bio normalan put za formiranje municipija. uslijed poodmakle romanizacije. 240). 21. Usp. Aur. . spominju: C. Brunšmid. i J. ili Successus Celeianorum. 1960. cf. a ne „stanovnik ili rob kolonije"37. Šašel. Šašel. GZM XLVIII 1936. 115—136. 136. Dalmatien. . 71. Patsch. Česti su u Lepenici (Višnjica). 37 Kao zakupnici se. Ael{ia1) [Mar]cel[la1] . . a Charmidis bio rob u njenoj službi35. Manje je vjerojatno da bi jedno banjsko lječilište samo zbog toga dobilo status municipija ili kolonije29. sv. 12 i 13. od kojih je zbog oštećenosti kamena čitljivo samo prvo slovo S. [Li]cinianus i Tem(o) Aur(elia) D. a kolonija nastaje dedukcijom rimskih građana sa strane. n. što je bliže čitanju abrevijaturne tehnike latinske epigrafike. br. H I 82 87 . ŽA XXI. u Puli i drugdje. u ruševinama starog turskog mosta na Željeznici na Ilidži. Kam.I 9275). IV. m o ž d a . Fundanius Eutyches et P. Ο nekom Trajanovom (Ulpii) ili Hadrijanovom (Aelii) interventu u torn smislu nema podataka. br. Međutim. 94. napose kognomena. 115. ne odgovara ni uobičajenoj formuli Urbicus Siscianorum u značenju „Gradski Siscijaca" AU 556 = CIL III 3977 = J.poznati i Aelii. GZM XXV.rob kolonije". 245—247. što bi se moglo popuniti u S[ul(phureae)]. s. 68 d. si. 12. iz navedenih se indicija ne može ništa odredeno zaključiti ο rangu antičke Ilidže. dosta brojne analogije pokazuju da bi se abrevijacija col. . 58. ime grada bilo skraćeno na tri slova. GZM (A). g. 36 Ο historijatu istraživanja rimskog grada na Ilidži usp.123.e. tipičan je za 3. Rudnik u Srbiji. Ill 8333.. Vindici et Vindiciano. Cf. 27 Usp. 21. ili su na Ilidžu doseljeni rimski građani sa strane. Aur. Ill 12739 + 12740 (Domavia) = A. g. nav. 1932. E. 413. si. (neki od njih s prezimenom Titus. samo se ne zna je li to bio rang municipija ili kolonije26. Mogućnost da je rimska Ilidža ipak bila kolonija dopuštali bi drugi natpisi sa Sarajevskog polja koji upućuju na eventualnu dedukciju. br. 83 . Aur. Aur. Patsch. . 30 D. n. XXXXh. br. VI 9256). Κ. 34 Apollini/ Tadeno / Char midis / col(pniae servus)d(onum) d(edit) CIL III13858 = K. 179. koji je 212. r o b a g ra d a C e l j a : S u c - cessus Celeianor(um) ann. str. Ill 1822 (Narona). Alföldy. Mocsy 1959. bilj. GZM LU. 15. svojim ediktom podijelio gradansko pravo svim slobodnim peregrinima u Carstvu24. od kojih se neki spominju i na natpisu sa Ilidže (nađen u groblju uz Kemaludinovu džamiju u Sarajevu) D Serge jevski. 88. oba iz Italije. 1962. Antička Celeia. p. GZM LU. i AV XXXI. Repertoar navedenih imena. 1959. I. II 1947. str. . Titiano. 50. Iz takvog zemljišnog radno-ugovornog odnosa razvit će se — kolonat. Aurelia Atilid). po A. sa si. 23 gradovima31. Prema tome. 36. Najmladi i najbrojniji sloj domorodaca s rimskim civitetom su Aureli.) postavila r(es) p(ublica) Aq(narum) S. koji ima predime (praenomeri) i gentilno ime cara Marka Aure31 Usp. Ill 8733 (Salona) i C. Ονο Patschevo čitanje natpisa i njegovo tumačenje bilo je (gotovo) općenito prihvaćeno86. 1896. bio je na Ilidži pronađen i već spomenuti oltar Apolonu Tadenskom34. . n. pogl. Der Kolonat in den Donauprovinzen und die Epigraphie. 122. M[ar]tilla). la (?) V. ni natpis što ga je Apolonu Tadenskom postavio Charmidis col(onus) ne bi imao pune dokazne vrijednosti kada je u pitanju dilema — municipium ili colonia. po Antoninu Piju ili Marku Aureliju). tako nazvani po Hadrijanu (P. s. 1/1940.mogla restituirati u col(onus). 143. d. Ill 15027 (Ass eria). Nada I (1895). navodi i izvjesni. Patsch restituirao u col(pniae servus) . 1. V. 25 Brojne analogije potvrduju da r(es) p{ublica) po rangu može biti municipij i kolonija. dakle sve elementi koji ukazuju na autonomni status grada. Ο tome v. te iz toga izveo zaključak da je rimska Ilidža imala rang kolonije. GZM VI 1894. 17. to su i one peregrinske civitates koje po Karakalinoj konstitu ciji nisu postale municipijima. g. i to u značenju „zakupnik". br. i dalje. Skarić. . s. 5. n. u prvom redu. na primjer. flamen spominje i na natpisu C. . 11. Autonomni status rimske Ilidže pouzdano je potvrđen na natpisu što ga je oko 300. itd. (eventualno i po domaćem naselju ili plemenu). i GZM. Godine 1894. u značenju „Sukcesus (rob?) Celjana". ri ms ki sve ć eni č k i k o l e g i j o d 2 0 čl an o v a . Pašalić. 4 (Aurelio Victorino. Flamini su bili i čuvari carskog kulta koji se obično častio u autonomnim Aelii iz Breze: Ael(ia) P. flamines Aug(ustales) CIL III 2802 = K. što je K. ne vidi se. Rimski spomenici iz Bosne. to jest svećenik nekog božanstva30. Misilo. 37. si.. 33 Tu su počasnu službu vjerojatno obavljali i članovi iz rimskog roda Catii. najčešće u Brezi23. P . bilj. laso colonus fundo Mariano (C.nallidziasvjerojatnotakonazvanaposumpornomvrelu^çwaeSw/p/îMreaeC?)28 Iz samog natpisa ne vidi se o s η ο ν a gradske autonomije. XII 1957. lustino. o čemu će biti kasnije govora. Iz vremena Aleksandra Severa potječe fragmentarni natpis na kojem s?. Dig. Helicon 2. U Dardaniji (Moesia Superior) spominje se i ordo colonorum. kao rezultat njegove romanizacije.. Tako se na natpisu iz Pazarića spominjs T(itus) Aurelius Saturninus. Međutim. flamen Augustalis C. . u počast cara Dioklecijana (284—305. s XIV. sa si. 59. d. 5 = WM BH XI. 99. i GZM (A). i 4. 635—639 (ν. najčešće tako nazvani po cam Karakali. st. GZM XXVI 1914. bilj. Iusto. Sergejevski. ILJug. za koju se smatra da je bila patron (patronus) grada na Ilidži33. 2 (Aur. 4. dakle. 93. G. F Grelle. veterana. u: Spaseno arheološko blago Slovenije 1945—1980.s. u stvari skup zakupnika rudnika dardanskog municipija. Nava. Spom. z a d u ž e n z a r i t u a l n u o b j a v u r a t a i s k l a panje mira. 19. bila R(es) p(ublica) Iasorum = Aquae Balissae (Daruvar) (ibid. Alföldy. a pripadali su mu uglednici iz visokog rimskog društva. Natpis je pronaden 1926. Ljubljana 1980. 29 G. Na istom natpisu se spominje i32 osoba (ime joj je propalo) koja je vršila u Rimu visoke dužnosti konzula i fecijala . L'autonomia cittadina. 4.a . C. Onomastička forma Charmidis col. Ε. Iz Podastinja su: Aur. i bilj. Ljubljana 1981. svi oni: . dok su coloni arg(entariarum) istih rudnika zakupnici srebronosnih rudnika S. Aelia Iusta Scenobarbi. 28). Sergejevski. 51.

Grelle. Aelii i drugi). GZM VI. . po mišljenju P. u koloniji su se našli i stanovnici sela koje se formiralo uz logor LEG XIII GEM. CIL III 2766a (cf. Civitates und Civitas-Hauptorte in der nördlichen Germania Inferior. str. D re i r ö m i s ch e R u i n e n s t ä t t e n im Bezirke Sarajevo (Švrakino Selo. Ša šel a (u št a mpi ).i& Vjerojatno je Marko Aurelije podijelio civitet i svim slobodnim stanovnicima novog grada. i E. koja je bila još pod konac drugoga ili u početku trećeg stoljeća naseljena na Sarajevskom polju" (ibid. ID E M . cime bi bila olakšana urbanizacija banjskog naselja u autonomni grad — municipium.). Cf. prvenstveno veterana. Iz novijeg vremena potječu i nalazi nadgrobnih spomenika aktivnih vojnika ove legije. Za Ulpia Novio magus. ali uvijek tamo gdje su se još uvijek čvrsto održavale tribalne forme (strukture). 42 Legio VIII. još i prije. pa su se tu zajedno našli različiti društveni i etnički elementi: veterani Marka Aurelija i stanovnici naselja oko termalnog vrela (vicani). Među tim se naseljima našla i buduća res publica Aq(uarum) S. Usp.. E. K. e. S vremenom je grad privukao i nove stanovnike iz okolice. Municipalizacija se bila zaustavila na dinarskom vijencu. A. Bojanovski 1978. Augusta u Dalmaciji. 1897. GZM VI. i sjevernije. 50—52 (legija je bila dio exercitus lllyricus iz 6—9 . kao što su Komini kod Pljevalja i Kolovrat kod Prijepolja. Maximinae et Victorino filis nostris. Ljubljana. 9. Ritterling. 1 9 0 4 . natpis je izlizan). 5 i 6 = WM BH IV.45 Tek su Hadrijan i njegovi nasljednici. 117. kako to pokazuju arheološki ostaci. na Ilidži kod Sarajeva. 1894. GZM VII. 8 . g.. dao status municipija. Au r ( e l i u s ) / Ma x i mu s v e [ t ( e r a n u s ) \ Au g ( us t o r u m) .lija38. W M B H I X . 39) i Aurel. 338—340. 7. nađena četiri takva pečata (u pripremi). Aur(elius) Saturninus j Aur{eliae) Amurcian{d)e j coniugi pientis. 2 4 8 . Usp . filiam diffunctam.j t o r i T . Pazarić). 3 4 1 . Grelle. u bilj. i WM BH IV. 1894. — Preko Ilidže su vodili glavni putovi u Salonu i Naronu. 23. a to bi ukazivalo na dedukciju. 51—125. Antičko rudarstvo . GZM VI. 1895. 49 Tako je Noviomagus („Neu-Markt". C f . inače svečani i sajmišni dan posebno za seljake. vijwxit annos X XV I U. Legija je ostavila opeke markirane LEG VIII AUG i na Gračinama u Humcu (Ljubuški). 342). . stekle pravo slobodnog trga (ius nundinarum)4·9. Markovim prethodnikom. 45 F. p. 100—101. 342. nisu odvijale po nekom jedinstvenom. 1894. Patsch. Vogošća G ornja. Nijmegena).i6 eventualno i peregrini iz susjednih sela (pagani). 12 i 13. također. . CIL 111 13863 = Κ. 1035) = 8374 = K. XIV. Za LEG VIII AUG. cittadina. 248. 150 151 . = WM BH V. 1896. 8 1 . L'autonomia . VIII Aug. si. Rimske upravne vlasti u Dalmaciji su se dugo zadovoljavale spontanom romanizacijom i progresivnom urbanizacijom u unutrašnjosti zemlje.). postaje vrlo vjerojatno da je Marko Aurelije nekim značajnijim naseljima. g. Aphrodisius i drugi. Misilo./ hsimae bene Moguće je. a dio naseljenika činili su i Domicijanovi veterani iz dačkih ratova. . 40 D(is) M(anibus) Aurel(ius) Super veter[a]nus ex lf]eg(ione) VW Aug(usta). dok je unutrašnjost provincije dugo bila bez gradova municipalnog ranga. U takvim se prilikama Marko Aurelije mogao odlučiti na kolonizaciju izvjesnog broja veterana na Sarajevskom polju da bi time ojačao ne samo nukleus rimskih građana nego da bi i zaštitio Ilidžu. oko Pljevalja i Prijepolja. Κ. s. 1 8 9 6 . glavni grad civitatis Batavorum (kod dan.g. Bojanovski. 1972. Jedan v e t( er an us l) se spominje i na fragmentu natpisa iz Višnjice. 4 3 Čini se daje sličan potez tridesetak godina ranije učinio i Hadrijan u Rogatici {col. . ibidem. Pašalić. Sve to zahtijeva novu provjeru ovog pitanja. pristupili energičnijoj sistematizaciji uprave u unutrašnjosti provincije. E. Bojanovski. I. Pašalić.. 2 3 3 . ARR 8—9 (1982). Patsch. E.. usp. članak „Legio" u RE XII (1924). Ilidža u rimsko doba. I ( o v i ) o ( p t i mo ) m( a x i mo ) j t o n i t r a. a po logici društveno-političkog razvitka. 1974 . F. . ali s torn razlikom što se oko Ilidže pojavljuju i Markovi veterani. Germania Inferior) dobio beneficij (concessio) ius mmdinarum (nundinae. zakonom normiranom modelu ili svrsi. 46 Banjsko ljecïliste vjerojatno su u zakupu držali conductores (zakupnici) sve do Marka Aurelija. Moguće je da su Aquae S . 1896. Patsch je pomišljao i na neki ugušeni ustanak pod carem Antoninom Pijem. Maximus iz Švrakina Sela (v. smatra da su „vjerojatno" i T.) i njegova suvladara Lucija Vera. Veteran je bio i Aurelius Super spomenut na nadgrobnom spomeniku iz Gradca kod Hadžića (veteranus ex leg. indigena civitas mogla transformirati u municipij 44 Ο rudarskoj politici ovoga cara usp. Bo janov ski. 48 Col. ali i iz drugih krajeva i provincija. Vera nosi strano. i 1981. Ako se navedenom doda još i to da se brojni Aurelii s predimenom T(itus) susreću i u istočnoj Dalmaciji. s obzirom na veoma povoljan prometni položaj. . 345. 47 Ilidža je bila konurbana aglomeracija (sastojala se od vise manjih naselja oko toplica). 81 = CIL III 8375 (= drugi nadgrobni spomenik iz Pazarića. medu njima i neke Grke i orijentalce. iako je taj procès napredovao vrlo sporo. dok je T{itus) Aurelius Maximus iz Švrakina Sela bio otpušten iz vojske kao veteran dvojice careva suvladara (veteranus Augustorum duorum)39. C f . A. gdje su u istraživanjima 1977—1980. Nema indikaeija da je na Ilidži na njenom užem arealu prije dolaska Rimljana postojalo neko (relevantnije) autohtono naselje. ukoliko ga nisu već posjedovali (Ulpii. očito je da je u pitanju strani kolonista naseljen u Gradcu kod Hadžića. Holder I. što također upućuje na vladavinu Marka Aurelija (161—180. Κ. 251.143—145. 312— 318. 41. 125 . dakle vrlo heterogen etnički i kulturni sastav. Ima mnogo vjerojatnosti da se tako ncšto zbivalo i na Ilidži. . Slično je postupio i s kolonijom Ulpia Traiana {Vetera na Rajni). str. Pazarić. Grelle. Bogaers. 1960. s i . usp. . tamo gdje Jos uvijek nije bilo uslova za masovniju romanizaciju peregrina. G r a d a c k o d H a d ži ća . i sami porijeklom iz provincija. koja je ležala na važnom prometnom i strateškom položaju43. p. u prvom redu da pojača jezgro rimskih gradana na gornjoj Bosni.i7 To bi otprilike odgovaralo modelu po kojem je Trajan osnovao koloniju Poetovio. memoriam sibi jhvi(v)us et Ver(ä)e coniugi. I. Ris . moj rad u AV. . da se ova djelatnost Marka Aurelija na davanju gradanskih prava na širokom prostoru istočne Dalmacije poklapala i s njegovim nastojanjima oko reorganizacije rudarstva u Dalmaciji i Panoniji44. i to baš u sjeveroistočnim oblastima Dalmacije42. veterana LEG VIII AUG. GZM VI. 1959. Iz ovako generalnog zaključka ipak valja izuzeti doline gornje Une. 1936. F. si. l T. Patsch. Švrakino Selo kod Sarajeva. L'autonomia. italsko ili keltsko ime (cfr. ali i sudbeni i skupštinarski dan) još od Trajana. Grelle. Betz. Takve se dedukcije. L'autonomia cittadina . u kojoj je i Aurelije Super služio. Ο organizaciji i položaju toplica u Rimskom Carstvu usp. i to ne samo dijeljenjem civiteta u širem arealu civitas (Aelii. 1894. jer se — teoretski gledano — samo jedna domaća. I. . nagađa se da je boravila u Dalmaciji negdje u prvim godinama vladanja Marka Aurelija41. . AEM XVI. 1660 d. A E M X VI . GZM (A) n. Skelana i Višegrada. P a tsch . Lako je moguće da se radilo ο carevu interventu koji je imao određene političke ciljeve. Patsch. Untersuchungen. q(uaé)\nxit an(nos) XXVIIII m(enses) Uli. Untersuchungen. . bilj. mj. samo je takvo naselje moglo prerasti u municipium. odnosno koloniju. s i . Usp. Iz vremena cara Marka bi potjecali oni Aurelii koji su nosili praenomen T(itus). M. n. K. 133). 38 mere-jnti et sibi vi-jvus posait.). J. Charmides). gornjeg Vrbasa i srednje Drine jer su stanovnici tih područja postali municipes još za Vespazijana.45: kolonisti su bili naseljeni blizu veteranskog logora. kao što su Charmidis (grč. d . 4 1 Sažeti prikaz ο LEG VIII AUG u Dalmaciji daje A. 1 = W M B H I V . nego prema konkretnim potrebama i situaeiji na nekom podrueju. cfr. nav. 205. 15 1—191 . 342.. I. i dalje. prvi dan starorimske osmodnevne nedjelje. Ulpia Traiana Poetovio. u monografiji „Ilidža" (u štampi). Aurelii) nego i naseljavanjem kolonista. C I L I I I 8 3 7 5 ( 1 2 7 4 9 ) = Κ . Aur. GZM XLVIII. . Super pripadali „jednom odjelu veterana osme legije. Betz. Bonner Jahrbücher 172. u Zbo rniku J. 39 D. u stvari hiberna ove legije. dakle već treći Aurelijevac10. 94.. Supruga Aurelija Supera.

što je direktna potvrda ο robovskom radu i ovdje.. term.. Podastinja i Homolja potječe i nekoliko natpisa.. pa u 5. Serge jevski. Sergejevski. u bilj..°* Prema jugu i jugozapadu ager rimske llidže S3 vjerojatno prostirao sve do Ivan-sedla. na primjer. e. GZM. najvjerojatnije. 1957. No. koji se i inače susreću u Dalmaciji. Pontii su takoder Italici. br. ■ obuhvatio je relativno prostrano područje. nastala izravnom intervencijom vlasti. 127. .. Usp. 1957.. fragmentami natpis D.. v. Bojanovski 1974.. s. i J. c]ol]oni . Sporn. Sergejevski.. usp... n. 2: — eq(uiti)R(omano) dec(urioni) c[ol(oniae) .. techn. s. 1 1 .. Cf. Naše starine XIII. 70.. GZM VI. 414. poput onih Aquae läse. kojemu počeci idu u 2. u stvari. br.. f. D. 57 i 58. I. Očito je da se podatak dec.. . 96. .. Misilo. jedno od relevantnijih etničkih centara Desitijata.. . Natpisi ujedno govore i ο značaju naselja.. na Ilidži se relativno rano razvila rimska banja (prvi banjski objekti potječu iz 1. Ćorović. c ] o l ( o n i a e ) S a [ l ] o [ n i t a n a e .\norum [ . st. n. . ne smije se isključiti ni mogućnost da je taj inače anonimni dekurion.. v. godine. 57.. možda. ino . Blažuj: Silvia votum n(uncupavit) s reljefom Dijane lovice. Imamović. Italici su svakako i Celsus i Vivia (oba kognomeni?) te Ulpia Successa s Ilidže (GZM (A)... već u samom početku nove ere. Inače.. K.. . u konkretnom slučaju dodijeliti.. Breza. 120—123. 95: [in civi\tate Jad(estina).. i d. Baebii62. XXXIII. Šašel. podložiti.). što bi već samo po sebi ukazivalo na nacionalizaciju termalnog vrela i zemljišta uz vrelo50. 64... 1954. Serg. 54 V. Misilo. 6 1 K. Bojanovski 1981. Mayer. Novitates Musei Sarajevoensis.. v. s II. (744 m) s naseobinama u Kiseljaku... Patsch. Arheološki nalazi u Sarajevu i okolici. 57 Usp. N. i G . Suessiones Remis Caes. D a l m a t i en .. patr[ono collegii} jfabrum[in civi-]tate Iader[tina . Zabilježeni su i u Saloni. 81 (natpis je iz Župče kod Breze). . E. Podastinju. Breza. koja se i spominje u kontekstu natpisa. inače. Sergejevski. s. A l f ö l d y ..53 Osim Sarajevskog polja s dolinama Bosne i Željeznice i njihovih pritoka.. I. . dakle dosta kasno. 22). GZM (A). 18. n. pripadala i današnja Breza (Hedum castelluml). Misilo. dakle. na primjer. I u Višnjici se u antici razvilo značajno naselje60. d. . Izvještaj o iskopavanjima u Brezi 1913. (v. IX. Usp.. Višnjica: D. A.. 15. kao što su bili već spomenuti C.. ] / . Scenobarbus. Na nepotpunom natpisu iz Podastinja spominje se i jedna serva63. e. AP 17. Honesimus iz Podastinja kod Kiseljaka. A.. . st. tj. 141.. ibidem. Sergejevski-G. Šašel.. tj. pa i na Salonu. Na novoformirani grad prešle su i upravne funkcije peregrinske civitas Desitijata. 121. 160.. i to dedukcijom. n.. . Baebius Titian(us) v. Naroni..). i I. dekurion kolonije koji je — čini se . a ni po stvamoj situaciji. s. Manlius C{ai) l{ibertus) Honesimus. Manlius C. pokazuju da rimska Ilidža nije bila gradska formacija spontanog postanka. koje se jurisdikcija protezala i na doline Lepenice i Fojnice.. 1894. 193—204.. očito. I. po carskom ediktu iz 212. 75 (1933). nav. 93.58 Vrlo je vjerojatno da je dotični dekurion djelovao i u jadestinskoj koloniji. 3. D.. 9. u unutrašnjosti zemlje. XII.. 109. GZM XLVIII 1936. U municipiju su domaći ljudi vladajući stalež.. Sarajevo 1930. attributio. br.. u bilj. S druge strane. a sastojao se od više većih i manjih naselja (pagi. jer su odatle peregrini. 2256): C. st.. 2 5 1 ... Mandić. 153. 1 8 9 6 . Usp.. Kognomen Bonosus (GZM XXV. /posu]eru[n1. s manjim ili većim pravima. a s vremenom i od manjih obrtničkih i trgovačkih naselja. koja se također navodi na jednom natpisu iz Višnjice. 1 5 6 : o s l o b o d e n i k M a n l i j â i z R i s n a i n j i h o v trgovački zastupnik u Lepenici (1. kome je nadgrobni spomenik postavila supruga Julia Itache. jer se taj dio titule mogao odnositi i na neku drugu koloniju. pr. l. bezimena ropkinja (frg. u Zadru. 88. nego da je.. odnosno konf iscirala od pobijedenih. Sergejevski.56 50 Toplice spadaju u nekretnine koje je rimska država osvojila./5. Misilo. i to na cijelom joj adtribuiranom teritoriju {adtributio). — Oba natpisa svjedoče ο vezama centralne Bosne s primorjem u 3. Epigrafski nalazi iz Bosne. potvrđen na natpisima. i na susjednu koloniju Aquae S. Aquarum S. i natpis iz Župče s ilirskim imenima Batonove porodice. si. dakle. najvjerojatnije središte rudarske i talioničke djelatnosti u širem arealu Vranice. sve da ih je i bilo. 11. i J.. te da se nastanio i u Višnjici i tu umro (natpis naime potječe s mramornog sarkofaga). verb. retku treba popuniti an]oru[m et posu\eru[nt. T. / . Lepenica. u pitanju dekurion kolonije i patron kolegija kovača iz Višnjice. /. Kada je. pravnog i poslovnog govora...57 Ispravna restitucija posljednjih riječi bila bi in [civi]tate Iade[sti]noru[m]. Cf. 13—29. = D. = Spom.. na prostoru od Marijin-dvora do potoka Koseva.rimskog tipa.. bili uklonjeni. s i. kao što je bila colonia Jadestinorum (Zadar). usp. oslobodenik {libertinus) Manlija iz Risna {Rhizinium u Boki Kotorskoj)59 i drugi.. Sergejevski. GZM XXXVII 1925. Sporn. n. a na takvom zemljištu nije se mogao razviti grad tipa municipija — ni po pravnim normama. g. Spom. 60 Ο naselju usp. bilj. 58 V r l o f r a g m e n t a m i d i o n a t p i s a : .. Moglo bi se pretpostaviti i neko drugo domaće ime.. Aquae Balissae i si. po svoj prilici. Zapadnog je porijekla i kognomen Silvia CIL III 8376. 12692. bilj. 71. Die Sprache. Na jednom nepotpunom natpisu iz Donje Višnjice se spominje i jedan. Municipij u Višnjici nije. npr.. 122. a u Kiseljaku CIL III 8379 (str.bio i patron collegii fabrum [in civi]tate Iader[tina . Natpis je iz 3.. Pašalić 1960. pa Manlius Pontio Valens.. . na Ilidži. 21 = Spom. 15—24. Pašalić 1960. kao što je to bio. dj. 7 ovdje) 55 D. 10 i 11. / 5 .. st. te od ekonomskih zaselaka zemljoposjednika (villae rusticae). col.. Cf. GZM XLVIII 1936. st. Rufus equo publico itd. bio clan gradskog vijeća susjedne Ilidže. Patsch.. n. nav... Baebiae meae matri et ei(us) Laetitiae annorum V.. Vulić. 1972. s. e. Ο njihovu korištenju i organizaciji se malo zna. i 50. pripojiti. K.. GZM (A). 56. nastala prerastanjem plemenske civitas u status municipija. m. slučaj s municipijem Malvesiatium u Skelanima na Drini. Usp. GZM XLVIII 1936. bilj. 57. v o . d. 4 = WM B H I V . D. Usp. 110.. 75. na kojima domorodci nose uglavnom carski gentilicij Aurelii bez prenomena T(itus) i čine najmlađi stratum peregrina koji su civitet primili istom od Karakale..51 Navedeni elementi. 409—420. Šašeli smatraju vrlo vjerojatnim da je ovo nadgrobni natpis. Sergejevski GZM (A). 152 153 . Čremošnik.. i 6... — Κ. p. 181. . To je u područje oko Kiseljaka i privuklo brojne strance. 24 (Aurelii). ovdje bilj. E. Sporn. s ovog krnjeg natpisa ne može smatrati pouzdanim dokazom u prilog municipaliteta antičkog nasïlja u Višnjici—Gromiljaku.. 52 Adtributio.]/rum. XII...bi Gradski ager R. Paškvalin. I. 53 D.. kakvo je. attribuere. 168.. V. . 4. Sudeći po istraženoj nekropoli u samoj Brezi. .. liibertus) Honesimus ann.. a vjerojatno i brojni drugi.. br. Materijal je mramor.. U pisanim se izvorima ovo naselje spominje vrlo rano... Gotisches und römisches aus Breza bei Visoko. AEM VII. ILJug. Kod nas su potvrdeni u Risnu.. L.. 10. . nije sporno (osnovno) pitanje da li je Ilidža imala gradsku autonomiju. GZM XXV 1913.. 1934. 392. 46. Manlius C.. što je dovelo do formiranja kolonije.. E. i dalje.. ali. 100.. kako se to već vidi iz epigrafskog materijala.. dd. Postojt i mišljenje da je dolina Lepenice (i Fojničke rijeke) formirala posebnu municipalnu çjelinu sa centrom u Višnjici kod Kiseljaka. II. 1938. 63 M. CIL III 1717: Q. Domaća ilirska imena su rijetka: to su kognomeni Clarius (?) i Dassius. 21. 1978.). . Đ. vici) domaćeg stanovništva u ruralnom području. da se nije razvila iz potencijalnog desitijatskog naselja. ... razvilo se iz epihorskog naselja. pod jurisdikciju Ilidže je. čini se Grkinja61.. si. ovdje bilj. s. D. 20.. Gall.. bilo ono u današnjem Sarajevu.. u ovome slučaju Markovih veterana. bilj. Sličan je curriculum imao i C. ovisno ο vladaru koji joj daje taj beneficij. i bilj.55 Iz Višnjice.. Anđelić. I ovaj bi momenat govorio u prilog kolonijskog statusa Ilidže već negdje od početka druge polovine 2. 1933. . ILJug.. 1—9 + 3 table. Breza) je posvuda rasprostranjen. Višnjici i drugim. inače po imenu nepoznati.. kao. H. 77. njihova disperzija u unutrašnjost je išla preko Salone (C.. 56 K.. 2480 i 2482).. Baebii su također Italici (a u Liburniji domaći). n... 5 1 Ime grada narrt u tome smislu ne govori mnogo. 62 K.. Dokleji itd. 88. 1947. 344. 59 Manlii su Italici (iz Ostije?). kako je natpis čitao Sergejevski. = A. P. 1913. ali i od intenziteta romanizacije. Basier. st. br. Manlius) Q.. dj.

Ljubuše i Raduše na jugozapadu i Vlašića na sjeveru. te na Gradcu u Homolju (Lepenica). (Ilidža kod Sarajeva). ležao je.) i Lisova. Kuliješ. Patsch. Bistue Vêtus. da mu se smanji područje biskupije kako bi se u tadašnjim pogoršanim prilikama (neimaština !) lakše upravljalo biskupijom3. Zagreb 1894. I. i bilj. kao i jednim dijelom doline Bosne. 156. 51—53. 2. Njemu su pripadale i doline kratkih desnih i lijevih pritoka Vrbasa (Bistrica.) nego ι zbog svoga prometnog značaja. . 1. nešto zapadnije od teritorija municipalnog grada r(es) piublicaé) Aqiarum) S. Jedinu potvrdu kršćanstva pruža novootkopana bazilika u refugiju Gradac na Ilinjači u Kotorcu (v. Zagreb 1914. . 7) dok seu ageru bazilike nalaze još i u Dabravinama. Azapovići. obično vezanog za kult deae Romae. cijelu gornjovrbasku dolinu. Isti rad je na njemačkom objavljen u WM BH XI. g. 170. željezo itd. Veliko prostranstvo municipija2 potvrđeno je ne samo na epigrafskim spomenicima (Zenica. Bojanovski 1981. Doboju kcd Kaknja i u Gornjoj Višnjici. Bervaldi. 3 Tekst Andrijina interventa donosi: D. — Još se naslućuju i u Podastinju. 111. a I. 1—49. P. . izmijenjen i proširen. XII. tekst u recenziji F. 181. na kojem se nalazio municipium Delminensium. 2 1 P. ukazivala bi na njegovanje carskog kulta. Šišić. Salon. bakar. Hist. zajedno s Travničkim poljem. GZM XVIII. st. HKD Napredak. 97 d. K. Andelić. 1. Anđelić. potvrđuju popularnost ovih božanstava kod domaćeg svijeta. robova i libertina u Lepenici nije vezana samo za rudarstvo i metalurgiju64 nego i za druge privredne grane. I. ali njihovi spomenici iz Blažuja. Visoko 1984. Kiseljak. Leges ecclesiasticae regni Hungariae. 1963. GZM 44. . a po epigrafskim potvrdama. na granici Radovlja i Brestovskog (I. 1932. Skarić. n. Zabrđe)..Pojava stranaca. F. 1875. Ν. dakle. e1. biskup bestoanske biskupije (ecclesia Bestoensis). 1. Za poznavanje duhovne kulture grada i njegova područja nemamo jačeg oslona u (rijetkim) sačuvanim spomenicima. Oslobodenje. F. Lepenica.I XXII. Istočna granica prema dolini Neretve (Konjic) nije jasna. Sergejevski. 48. Sarajevu i na Ilidži. Lepenica. Bojanovski 1974. Bojanovski. od izvorišta Vrbasa do Donjeg Vakufa. V. napose bilj. vjerojatno libertina. . Naučno društvo BiH. ν. i Povijest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine. 141—142. sa cijelim Bugojanskim poljem. Bojanovski 1974. Podastinje. To je područje bilo vrlo značajno ne samo zbog svojih prirodnih resursa (zlato. 105—117. Visoko. pokrivao je široko područje između planina Vranice i Bitovnje na istoku. 182. Lepenica. Sarajevo 1942 (dalje Napretkova Povijest). 160—164 (Višnjica. ARI III 16) pružaju uobičajenu vjersku sliku rimskog grada s miješanim stanovništvom (ne samo u etničkom nego i u socijalnom smislu) ranog i kasnijeg Carstva nastalu mješavinom rimskih i grčko-orijentalnih kultova. u kojoj se citira Andrijin intervent iz god. sudeći po podacima Tabule Peutingerijane i drugih izvora. GZM 1932. Duhri. 1969. 64 154 155 . dd. 162—164. 1906. Homolj. Račkog. sacr. . Preko Travničkog i Bugojanskog polja su od starina vodile glavne komunikacije prema jugozapadnoj i sjeverozapadnoj Bosni. I. izd. Skarić. 157—164. Priručnik izvora hrvatske historije 1/1. T. Visoko i okolina kroz historiju. Poričnica. 65 P. Kronotaksa solinskih biskupa. s ispravkama Batthyany-a. 60. Homolja u Lepenici (V. Iz same Ilidže nema potvrda domaćeg kulta Silvana i Dijane. ali dopunjen. 140—142. Kasnoantička bazilika u Brezi. Bojanovski.Dž. Anđelić. Alter tümer von Gradac in der Lepenica (Bosnien). 1909. I. 73). i dalje sve do mora i panonskih ravnica. Celić. II. Bulić-J.. ]2. 13—18. Zagreb 1912. Usp. Pojava jednog flamena grčkog porijekla. Fazlići kod Travnika i Varvara u Gornjoj Rami) nego i u pisanim izvorima iz kasne antike: na crkvenom saboru u Saloni tražio je Andrija. Lašva i druge).66 VIII DOLINA GORNJEG VRBASA (Municipium Bistuensium) Srednjobosanski municipij koji se na kamenim spomenicima javlja pod skraćenim imenom mim. Han Ploča. 66 D. Čini se da je na jugu teritorij ovog municipija dopirao sve do Vrana koji ga je razdvajao od Duvanjskog polja. pa Apolonu (posebno Apolonu s nadimkom Tadenus) i Dijani iz Blažuja (A. Farlati. p. pa je koncilu predložio da se od njegove biskupske vlasti odvoji dio: . jer su na vise mjesta evidentirane ruševine rustikalnih vila65. u Brezi. Preko njih je vodila. bilj. No. 166—167. 1984. 533. dalje. I. 1—21. Dabravina. 7—25. XII 86. Zauzimao bi. Usp. Evans. I. Bojanovski . dedikacije IOM tonitratoru. otprilike od ušća Lašve do Vranduka. Bogoslovska smotra. Bist. i velika kolska cesta od Salone na gornju Bosnu (Hedum castellum Daesitiatium) što su je Rimljani izgradili još 20. Sarajevo 1956.

loco Copella [Capellae] et Arena usque ad has urbes (et) basilicas [basilicasque], quae in mea patrocinia continentur*.

Čini se da je cijela dolina gornjeg Vrbasa s Travničkim poljem (koje je u geografskom smislu, u stvari, nastavak Sarajevskog polja5) još od predrimskih vremena. zajedno s dolinom gornje Bosne, koja je centralno desitijatsko područje, pripadalo desitijatskom plemenskom savezu. To bi odgovaralo i veličini populacije Desitijata. najvećeg plemena u naronitanskom konventu (Desitijati su, po Pliniju, III 143, imali CIIII dekurije) i njihovoj vojnoj i političkoj snazi, što je napose došlo do izražaja u vrijeme velikog ustanka protiv Rima pod vodstvom Batona (Bellum Delmaticum Veil. II 115, 1; 116, 1 i 117, 1, poznat i kao Bellum Batonianum, CIL V 3346, Verona)6. Poslije okupacije njihove zemlje, Rimljani su Desitijate podijelili u manje civitates peregrinae, kao što su i inače uradili i s drugim pokorenim plemenima u Dalmaciji i Panoniji7. Iz tih manjih civitates razvili su se municipaliteti u Rogatici i onaj na Ilidži kod Sarajeva, i municipij u dolini Vrbasa. Uzroke toj podjeli ne treba gledati samo u pobjedničkoj „pravdi" i politici divide et impera nego i u činjenici što se, u stvari, Rimsko Carstvo, kao svojevrsna političko-administrativna tvorevina, sastojalo od autonomnih municipija, a ne od plemenskih teritorija i što se, kako se čini, ni je ni radilo ο jedinstvenom etničkom i političkom području. nego ο manje ili vise srodnim plemenima koja su ulazila u savez kojemu su bili na čelu Desitijati8. Medutim, u izvorima iz antike nema podataka po kojima bi se mogla rekonstruirati takva složenost i slojevitost9. G. Alföldy i J. J. Wilkes (na citiranom mjestu) dolinu Lašve s Travničkim poljem priključuju etničkom teritoriju Mezeja. Međutim, iz sačuvanih izvora nemoguće je dati ni približnu sliku peregrinskih civitates, odnosno etničkih teritorija, pa ni plemensku granicu između Desitijata i Mezeja. Nama se čini da je prirodna granica između ova dva velika plemena (naroda) vjerojatnija na planinskoj preponi Borja — Vlašić — Ranča — Komar nego na rijeci Bosni, kako sugeriraju Alfoldy i Wilkes. Teritorij mun. Bist. . . prema tome, ne bi pripadao pod conventus Salonitanus, nego pod conventus Naronitanus (Plin. III 142), a njemu je gravitiralo sve što je južno od Vlašić-planine. Što se tiče Deretina, oni su kao manje pleme u vrijeme Batonova rata mogli također pripadati plemenskom savezu Desitijata.
4 U zagradama su Batthyanyeve ispravke, usp. Šišić, Priručnik, 157—164. — A loco Copella et Arena = „od Kopila i Vranice" misli V. Klaić, Povijest Bosne, 41, a M. Vego, Civitas Vrhbosna, N. st., XIII, 1972, 88 = „od Kapele do Vranice". Za identificiranje navedenih lokaliteta nema pouzdanih elemenata. 5 E. Richter, Beiträge zur Landeskunde Bosniens und Hercegowina, WM BH X, 1907 596. ss. β Δαισιτιαται, ών Βατωγ ήγεμόν Strab. VII 5, 3. Usp. i Dio Cass. LV 29, 2, 4; 30, 2; 33, 3; 34, 4, 6, LVI 12, 2, 3; 13, 2 i 16, 1. ' Velika civitas Boiorum je podijeljena u dva ili vise dijelova, kasnijih municipija, F. Grelle, L'autonomia, 207; civitas lasorum u dva dijela (Poetovio i Aquae Balissae), A. Mocsy 1959, 27. ltd. Isti razvoj je i u Dalmaciji: teritorij Delmatarum razbijen je u desetak municipaliteta, rrteđu njima su bile i rimske kolonije Salona i Aequum, od kojih su dva (Delminium i Salvium) sa današnjeg područja Bosne i Hercegovine, M. Zaninović 1967, 88—91; Pirustae u tri municipija, G. Alfoldy, Dalmatien, 56—59, itd. . „ 8 G. Alfoldy, Dalmatien, 156, dolinu Rame s Bugojnom atribuira plemenskoj civitas Deretinâ (po Plin. III 143 Deretini su sa svojih XIIII dekurija takoder pripadali Naronitanskom konventu). Isto J. J. Wilkes, Dalmatia, 169—170. 9 Kombinacija s Batijatima {Bathiatai App. 111. 17) bila bi pretpostavka ničim dokazana, iako se etnonim može lingvistički povezati s hidronimom Bathinus (Bosna), G. Alfoldy, Dalmatien, 39.

Municipij je potvrden samo u epigrafskim izvorima. Razlike u tumačenju i primjeni tih izvora dovele su i do podijeljenosti mišljenja ο prostranstvu i ubikaciji centra ovog municipija10. Tako je teoriju ο dva municipija, ο dvije Bistue, jednoj u Bistue Vêtus (Varvara), a drugoj u Bistue Nova (Zenica), elaborirao još K. Patsch, i to upravo na osnovu natpisa iz Fazlića, Zenice i Varvare11. U novije je vrijeme E. Pašalić ovu Patschevu teoriju ο dva municipija Bistuensium utoliko izmijenio što je Bistue Nova locirao u Mali Mošunj kod Travnika12, gdje su na Crkvini i na Divljacima otkopani bogati ostaci rimskog naselja13. Nalazišta u Malom Mošunju dala su i vise epigrafskih nalaza, ali bez podataka koji b i se odnosili na municipalni status naselja14. Pašalićevu lokaciju stanice Bistue Nova u Mošunj prihvatili su u svojim monografijama ο rimskoj Dalmaciji G. Alfoldy i J. J. Wilkes15. Tako je bila ozbiljno pokolebana i Patscheva teza ο Zenici kao sre-dištu mun. BIST. . . U Fazlićima, selu u dolini Bile (na padinama Vlašića), registri-rani su tek neznatni tragovi manjeg rimskog naselja (conspicui resti po Pavanu), pa već i sama ta činjenica, eliminira Fazliće,16 kada je u pitanju centar mun. Bist. . .. Ubikaciji, naime, Bistue Nova u Zenici, kako je istakao i Pašalić, protive se podaci Tabule ο trasi ceste Salona . . . Argentaria, jer Zenica leži već izvan pravca te komunikacije, i to poprilično prema sjeveroistoku17. Protiv lokacije Bistue Nova u Zenicu, medutim, ne govore samo hodološki nego i epigrafski elementi s formulom mun. Bist. . . Naime, već i sama činjenica da su potvrde mun. Bist. . ., pored Fazlića i Zenice, nađene i u Varvari, sve u istoj (pokraćenoj) formuli, govore u prilog teritorijalnog jedinstva tog cijelog područja (mun. Bist. . .). U Varvari su, u Gornjoj Rami, u ruševinama jedne kasnoantičke crkve, dakle već u sekundarnoj upotrebi, nađeni nadgrobni spomenici jedne grane Flavijevaca, na kojima se ovi
1 0 Ranije lokalizacije Bistue Nova su određivane nasumce, već kako je koji autor vodio itinerarsku cestu Salona . . . Argentaria (Tab. Peut.): Fojnica, W. Tomaschek 1880, 520; Foča, H. Cons, Dalmatie, 373; Putičevo, Kiepert, FOA XVII, 5; Fojnica, Ph. Ballif, Strassen (karta), po karti iz CIL III 1873. g. itd. Usp. E. Pašalić 1960, 44 i I. Bojanovski 1974, 135, bilj. 10. — Dodati još: Kupres, Miller, IR, 476;) Varvara M. Pavan, Ricerche, 59. i 60 (Pavan dozvoljava i alternativno lociranje Bistue Vêtus u Varvaru); Rogatica ili Goražde M. Hoernes, AEM IV, 1880, 45. d.; u blizini Rogatice, A. Evans, ARI, III, 18. Usp. i A. Mayer, Die Sprache, 88. 1 1 Κ. Patsch, Rimski natpisi iz doline Lašve, GZM V, 1893, 700—701, posebno 705 = WM BH III (1895), 236—245. Usp. Ć. Truhelka, Rimska zgrada u Zenici, GZM IV, 1892, 340—349 = = WM BH I, 1893, 273—284. 18 E. Pašalić 1960, 47. d. 47—49. E. Pašalić, Römische Strassen in Bosnien und der Herzegowina, AJ, 1959, 61—73 = Sabrano djelo, 1975, 99. 1 3 Ć. Truhelka, Iskopine u dolini Lašve, 1893, GZM V, 1893, 685—699 = WM BH III, 1895, 227. d. I. E. Kujundžić, Najnovije rimske iskopine u Mošunju. GZM XXVIII, 1916, 477 —496. 1 4 Natpisi iz Malog Mošunja vrlo su fragmentarni i bez municipalnih potvrda. Natpise su izdali Ć. Truhelka GZM II, 1890, 188—189; K. Patsch, GZM V, 1893, 700—707; I. E. Kujundžić, GZM XXVIII, 1916, 487-488; D. Sergejevski, GZM, n. s. VI, 1951, 309 i St. Lozić, Dva rimska spomenika iz okolice Travnika, Zbornik Zavičajnog muzeja Travnik, I, (1959), 37—42. Pojedine fragmente objavili su i M. Mandić, Κ. Misilo i K. Patsch. Nekoliko ulomaka nije objavljeno, D. Sergejevski. Korpus rimskih natpisa iz BiH, rukopis. 1 5 G. Alfoldy, Dalmatien, 156—157. J. J. Wilkes, Dalmatia, 275. M. Pavan, Ricerche, 57—59. 18 Fazlići: Α. Hoffer, Rimski natpis iz Fazlića, GZM V, 1893, 321. d. = WM BH III, 1895 245—247 i GZM VII, 1895, 59—60. Usp. C. Patsch, WM BH III, 1895, 243. d. U dolini Bile je u rimsko doba bilo naselja i uzvodno od Fazlića, u Dubu i Gluhoj Kamenici (podaci prof. M. Kreševljakovića). 17 Ε. Pašalić 1960, 47. d.

156

157

navode kao magistrate toga istog municipija BIST-,18 dakle u formi koja je poznata i iz Fazlića i Zenice. Patscheva teorija ο dva municipija, oba s formulom mun. Bist. . . na svih šest potvrda i to iz tri međusobno udaljena mjesta, bila je gotovo općenito prihvaćena 19. Po toj tezi municipij u Zenici, odnosno — po Pašaliću u Malom Mošunju, bio bi identičan s putnom stanicom Bistue nova Tab. Peut., odnosno Ibisua ili Bisua Rav. IV 16=218, 2 (od i[n] Bis[t]ua?), a municipij u Varvari sa stanicom Bistue vetus Tab. Peut., odnosno Bistue betus Rav. IV 16 (211, 15). U stvari, ako se usporede natpisi iz Zenice, Fazlića i Varvare, lako se uočava da na njima u grafiji nema nikakve razlike, a to najbolje pokazuje komparativni pregled svih šest natpisa; svi su označeni formulom mun. Bist. . .: Fazlići: Zenica: Varvara: DC M . . BIST . . . (CIL III 12761), DEC MUN BIS[T. . . (CIL III 12765) II V[. . .B]IST. . . (CIL III 12766 -f 12762) DE[. . .]VIR(o) BIST. . . (WM XI, 107, si. 2) DEC MUN BIS[T . . . (WM XI, 107, si. 3) DEC M[un. Bist] II VI[r. . . (WM XI, 108, si. 4)

6. D(is) m(anibus). / Ael(iae) Proc[ul] / [l]ae [mat(ri)] / T. Fl(avius) [------ ] /5 dec(urio) m[un(icipii) Bist(uensis)] / (duo)vi[r . . . .]25 Varvara. = WM BH XI, 108, Fig. 4. Kada se, dakle, restaurira svih šest formula s imenom municipalnog grada, glase jednako: dec(urioni) mun(icipii) Bist. . ., odnosno (duo)vir(o) munlicipii) Bist. . . Daje riječ ο dva različita municipija, odnosno grada, morala bi postojati neka razlika i u njihovoj grafiji (formuli), kao sto postoji i na Tabuli Peutingerijani u denominaciji putnih stanica — Bistue Vetus i Bistue Nova. Stoga bismo s pravom očekivali dvočlane nazive (toponime) opozicijskog tipa: stari — novi, veliki — mali, gornji — donji, ili slično, kakve susrećemo i danas u svim zemljama, a kakve su u konkretnom slučaju imali i Rimljani (vetus — nova), koji su očito i u ovom slučaju kalkirali domaće toponime26. Ovdje bi se, prema tome, radilo ο jedinstvenom municipalnom području municipija Bist. . ., koji se protezao od gornje Rame na jugu pa otprilike do Vranduka na sjeveru, a koji bi očito obuhvatao sva tri mjesta (Zenica, Fazlići, Varvara), u kojima su nađeni magistratski natpisi mun. Bist(uensium), Očito su dekurioni i duumviri ovog municipija, kao zemljišni posjednici, živjeli po svojim imanjima na prostranom teritoriju municipija 27 . (Ostaje i teoretska mogućnost, zasad nepotvrđena, da je u Zenici postojao neki nama nepoznat municipij (odnosno praefecturai), a da su se magistrati mun. Bist. . . ovamo dose ili i tu umrli.) Već smo istakli da je teritorij bestoanske biskupije, koji se najvjerojatnije podudarao s teritorijem mun. Bist . .., kako je to u antici gotovo u pravilu bilo (kod nas, na primjer, Salviaticum, Sarziaticum, Magnioticum, Equitinum, municipiji kao sastavni dijelovi biskupije Ludrum) 28 , kao i u Galiji, gdje su se od početka crkvene dijeceze poklapale s teritorijem plemena ili municipija (cité). Područje biskupije Bestoensis bilo je toliko prostrano daje njen biskup Andrija, koji je 530. potpisan kao Andreas episcopus ecclesiae Bestoensis, a 533. kao Andreas episcopus Bestuensis (!) 29 , od sabora u Saloni zatražio da mu se smanji podrucje biskupije (5. maja 533. g.) 30 . Da je upravno podrucje municipija, a ne samo ono biskupije, bilo prostrano, vidi se i po rasporedu epigrafskih potvrda (Zenica, Fazlići, Varvara), pogotovo u uvjetima tadašnjeg saobraćaja. U pitanju je, dakle, jedna prirodna
25 K. Patsch, GZM XVIII, 1906, 154, si. 4 = WM BH XI, 1909, 108, si. 4.— U vezu s mun. BIST . .. = Zenica, Patsch je doveo i nadgrobni natpis iz Sućurca kod Splita: P. Aelio Rastoriano

Evo i punih tekstova odgovarajućih natpisa: 1. D(is) m(anibus). / P. Ael(ius) Iustus / d(e)c(urio) m(unicipii) Bist(uensium) / et Ael(ia) Procula /5 coniux vivi sibi / posuerunt20, Fazlići. = C. Ill 12761. 2. D(is) m(anibus). / T(ito) Fl(avio) T(iti) f(ilio) Luci/o dec(urioni) mun(icipii) j Bis(tuensis) et Aur(eliae) /5 Procul(ä)e / Fl(avia) Procill/a v(iva) f(ecit) si/bi et suis21, Zenica. = C III 12765 i GZM 44 (1932), 40, Fig. 2. 3......... ] C/C [ ..................]tiIIIv[iromunieB.]ist (uae)/sacerd(oti)[provi]nc(iae) IDelma[tiae] /5 U[lp(ia)l] P[r]oci[llaco]n(iugi) / [et s]ib[i]22, Zenica. = C. Ill 12766 + 12762 i GZM 44 (1932), 37 d., T. XVII i si. 1. 4. T.]FI(avio) [Lijcinio j de[c(urioni) (duo)]vir(o) Bist(uensis) / [Fla]vii / [Licin]ianus /5 [et------ ]nianus / [pa]tri 2S , Varvara. = WM BH XI, 107, Fig. 2. 5. D(is) m(anibus). / T. F[l(avio)] Liciniano/ dec(urioni) mun(icipii) Bis[t(uensis)] (duo)vir(o) [.. ] /5 defu[ncto] / an(norum) [ ___ ] 24 , Varvara. = WM BH XI, 107 Fig. 3.
K. Patsch, GZM XVIII, 1906, 151—158; usp. bilj. 2. Historijat problema daje I. Bojanovski 1974, 134—146, si. 11—15. 20 A. Hoffer, dj. nav. u bilj. 16. 2 1 Sve natpise iz Zenice ponovno je objavio i komentirao D. Sergejevski, Spätantike Denk mäler aus Zenica, GZM XLIV, 1932, 35—56, usp. str. 39^0, si. 2 = Ć. Truhelka, GZM IV, 1892, 342, i K. Patsch, GZM XXVI, 1914,180, si. 61.—Gentile Aurelia, supruge T. Flavija Lucija, dekuriona municipija BIS . . „ odreduje natpis najranije u drugu polovinu 2. st. Vidi i bilj. 39 i 66. 22 D. Sergejevski, GZM XUV, 1932, 37—38 = Ć. Truhelka, GZM IV, 1892, 345 i K. Patsch, GZM XXVI, 1914, 176, si. 51. 23 K. Patsch, GZM XVIII, 1906, 153, si. 2 = WM BH XI, 1909, 107, si. 2. Usp. I. Boja novski 1974, 138, si. 13. 24 K. Patsch, ibidem, 154, si. 3 = WM BH XI, 1909, 107, si. 3.
1 9 1 8

. . . decurioni, {duo)viro et q{uin)q{uennali) municipii \Bis\tuatium itd., GZM V, 1893, 705 = CIL
III 8783. I F. Bulić, Bull, daim, 1885, 16. i 45, predlaže restituciju Bistuatium, a O. Hirschfeld Butuatium, AEM IX 14 i CIL III 8783, pomišljajući na Butua (Budva). S obzirom na cursus honorum P. Elija Rastorijana, koji je uz to bio i dispunctor Naronensium i quaestor municipiorum Pazinatium, Splo ni sta ru m , A ru pin or u m ( ?), teško je o drediti je li P. Elije svoju čino vni čk u k ar ijer u za po če o u gradu Bistue ili Butua, iako bi u prilog Bistue govorilo ime Elijeve žene Aelia Procili(anal), jer su uprav o u Ze n ici vrlo čes ta ž e ns ka im en a Proc ula i nj ene izvedeni ce, K. Pats ch, GZM XVIII, 1906, 705. S druge strane, po analogiji prema bestoensis (Salona 533. g.), etnik od Bistue bi glasio Bistuensium, a ne Bistuatium (Sućur ac). 2 6 I. Bojanovski 1974, 140. 27 Ο tome vidi I. Bojanovski, Pelva i Salviae, Adriatica, 515. i d.; Municipium Malvesiatium, ARR VI (1968), 250. i d., i I. Bojanovski 1974, 140. 28 Akti solinskog sabora, D. F arlati, Illyr. sacr, II, 173, i F. Šišić, PriruČnik, 157. i d. Vidi bilj. 3. — Usp. A. Mayer, Die Sprache, s. v. Ludrum. 2 9 Izvod iz teksta v. Napretkova povijest, 1943, 141, bilj. 10 i 12. 3 0 Bilj. 3 i 29. Usp. J. Bojanovski 1974, 141.

158

159

çjelina, riječna dolina Vrbasa s manjim bočnim proširenjima, od vrela Vrbasa do zeničke kotline31. Centralni dio tog relativno dugog a uskog područja zapremalo je Bugojansko polje s brojnira antičkim naseljima, od kojih je bilo najveće ono u današnjem Bugojnu, u stvari u Čipuljiću kod Bugojna (danas Bugojno)32. Iz Bugojna također potječe jedna epigrafska potvrda s imenom našeg municipija, što unosi nove elemente u problem ubikacije ovog municipalnog grada. To je tegula sa žigom Bistues, otkopanauz obalu Poričnice33, u Bugojnu, na mjestu gdje se nalazilo prostrano urbano naselje (cca 1000 χ 200 m), antički nasljednik predrimskog autohtonog naselja na gradini Pod u Čipuljiću34. Opsežnim arheološkim istraživanjima na Grudinama u Čipuljiću (danas već Bugojno) utvrđena su četiri kulturna stratuma: prethistorijski, rimski, kasnoantički i srednjovjekovni, veliko srednjovjekovno groblje sa (dosad) preko 750 istraženih grobova35. Bugojno se nalazi otprilike u sredini presumptivnog teritorija mun. Bist. . ., pa je s topografskog aspekta nalaz tegule sa žigom Bistues u samom Bugojnu vrlo značajan. Rimsko naselje u Bugojnu bilo je s Varvarom u Gornjoj Rami povezano komunikacijom preko Paloča, a s Kupreškim poljem cestom preko Velikih vrata (k. 1453)36. Sa Travničkim poljem ga je povezivala cesta preko Kopila, a druga i

dolinom Bistrice37. Bio je to rudonosni bazen, bogat rudama, napose zlatom i željezom, što potvrđuju brojna ispirališta zlata (aurraria Dalmatarum Plin. I 33) i majdani željeza s gomilama željezne troske, uz tokove Rame, Vrbasa, Bistrice, Grlonice, Lašve i drugih vodotoka38. Teritorijalnu povezanost i administrativni integritet područja potvrđuju i drugi elementi, na prvom mjestu relativno brojni Flavii iz svih dijelova prostranog municipalnog teritorija: Varvara: FIÇavia) Flaccilla WM BH XI, 1909, 109. = GZM 1906, 154. T. Fl(avio) [Li]cinio de[c. II]vir(o) Bist. (ib. [F/a]vü [Licin]ianus itd. GZM 1906, 153 = WM BH XI, 107. T. F[l(avio)] Liciniano dec. mun. Bis[t.] Hviro . . . GZM 1906 154 = WM BH, XI, 107. T. Fl{avius). . . dec. m[un. Bist.] (duo)vi[r. . .] (ib. AelQae) Proc [ul]ae matri) GZM 1906, 154 = WM BH, XI, 108,

3 1 Područje oko Zenice je bilo sa Travničkim poljem povezano preko Stranjana i Bile. Kod srednjovjekovne nekropole „Meduputnica" u Pojskoj sačuvao se neki stari put, zarastao u ledinu, širok do 4 m, moguće ostatak rimskog puta. 32 Ο r i m s k i m n a l a z i š t i m a n a S k o p l j a n s k o m p o lj u , v . K . P a t s c h , G Z M V I I , 1 8 9 5 , 5 7 3 . i 1897, 511. d. E. Pašalić, GZM, n. s. VIII, 1953, 229. E. Pašalić 1960, 40. J. Petrović, GZM (A), n. s. XIII, 1958, 267. i GZM (A), n. s. XV —XVI, 1960 — 61, 229. V. Paškvalin, Adriatica, 672. I. Bojanovski, Grebine u Vrsama kod G. Vakufa, AP 5, 1963, 122—125: officina ferraria s rudarskim kopovima (putei), njih deset na lok. Rupe (rudarski termini). Iz Vrsa potječe i depo od preko 500 primjeraka novca, O. Blau, Reisen, 155. Ο skupnom nalazu sesterciusa i denariusa kod Bugojna v. G. Kraljević, AV, XXIII, 1972, 67. d.: 70 novčića, od Domicijana do Komoda zakopanih oko 183. g. — Na njivi zv. Mušuša u Voljicama, zaselak Jagnjid, temelji od nekoliko rimskih zgrada (rimska opeka dim. 30 χ 30 x 5 cm i obrađivani kamen.) Priča se da je u Voljicama bio grad velik kao Rim. Na lok. Rudnice, na Tribljevinama (brdo koje se odvaja od Kobile), vadila se i u rimsko doba željezna ruda (iz terenskog dnevnika od 25. 3. 1977. g.). 33 Vjerojatno pronađena u blizini antičke figline, odnosno današnje ciglane ,,Vrbas". Opeku je naš ao J. P etr ović, GZ M (A), n. s. XV—XV1/1960—61, 230, si. 1, u nekom kanalu zidanom od velikih opeka. Kanal je pripadao neispitanoj antičkoj zgradi na koju je nasjela grobnica, kod koje je naden „bizantinski" krst (Ibidem, 231, T. IU, 7). cf. E. Pašalić I960, 40. 34 Β. Čović, Pod bei Bugojno, eine befestigte Siedlung der Bronze-und Eisenzeit in Zentral bosnien, Medunarodni kolokvij „Utvrdena ilirska naselja", Posebna izdanja ANU BiH, knj. XXIV, CBI, knj. 6, Sarajevo 1975, 121—129. Usp. B. Čović, Die Inschrift von Bugojno und ihre Chro nologie, AJ, V, 1974, 25—32. 35 Ime današnjeg Bugojna je prvi put zabilježeno u turskom defteru iz 1574. g. (i 1614.) kao selo, Z. Žeravica, M. Kreševljaković, F. Spaho, Elaborat „Bugojno", rukopis. Da je Bugojno bilo značajnije naselje u srednjem vijeku, pokazuje prostrana nekropola koja je nalegla na antičko i kasnoantičko naselje, N. Miletić, Novi prilozi poznavanju autohtonih kulturnih elemenata u Bosni u doba doseljenja Slovena, Simpozijum predslavenski etnički element! na Bai kanu u etnogenezi južnih Slavena, Posebna izdanja ANU BiH knj. XII, CBI, knj. 4, Sarajevo 1969, 233—238, pos. 236. Ο kasnoantičkoj bazilici u Bugojnu, V. Paškvalin, dj. nav. u bilj. 63. 36 Ο cesti preko Paloča, Ε. Pašalić, GZM, n. s. VIII, 1953, 278, E. Pašalić 1960, 40. Ο cesti Kupreško polje — Bugojansko polje preko Velikih vrata v. I. Bojanovski 1974, 199—202. V. i bilj. 44.

T. Fl(avio) T. f. Lucius dec. mun. Bis (tuensis?) [ib. Fl(avia) Procilla] GZM 1982, 342. = C. III 12765. Flavius Seneca v. e. CIL III 12763. Flavius M. f. Seneca, CIL III 12771. Travnik: M(arco1) Flavio (frg.) GZM 1910, 207 = WM BH, XII, 166. M. Mošunj: T. Flavius Aprio . . . CIL III 13865 = GZM 1893, 701 (Italik) Turbe: Flavius Nepos (ib. Procula) Sporn. 88, 1938, 106. Češću pojavu Flavijevaca susrećemo još na Drini i Limu; dosta su česti i u Saloni i okolici, te u južnoj Dalmaciji (Naroni, Stocu i Duklji), većinom iz ranog Carstva. Tome stratnmu Flavijevaca pripada i T. Flavius Valens Varronisf. princeps Daesitiatium (Spom. 93, 1940, 141) iz Breze. Čini se da i magistratski natpisi iz Varvare i Zenice (dekurionski i duumvirski) potječu još iz prve polovine 2. st. ili nešto kasnije, dok je natpis iz Fazlića (P. Aelius lustus . . . et Aelia Procula) iz druge polovine 2. st.39 Uz to je očito da je T. Flavius Licinius iz Varvare (GZM 1906, 153) otac dekuriona po imenu T. Flavius Licinianus (GZM 1906, 154), pa se očito radi ο porodičnom imanju i obiteljskom groblju, ukoliko nisu dovučeni negdje sa strane40. Inače natpise iz Varvare, sva četiri, K. Patsch datira ,,u dobu od Hadrijana do 200. g." (GZM 1906, 155), dok ih G. Alföldy, Personennamen, 41, datira u doba kasnog principata (od 160. do 285. g.). Smatram da bi se datiranje možda
37 Kopila: I. Bojanovski 1974, 174—179, potvrđena i antičkim nalazima (Rankovići, Zenepići, troskovišta itd.). Noviji nalazi: M. Kreševljaković, Naselja opštine Pucarevo, 1986, s. v.: Torine, selo Čehova, antička zgrada i nadgrobni spomenici; Luke u selu Sinokos, rimski gradevinski materijal (crijep i opeka); Gra(da)c, selo Bistro — antička utvrda; Gradac, s. Božići — antičko utvrđenje (?); Crkvina, s. Pričani — temelji i rimski gradevinski materijal (opeka) itd. Dolina Bistrice: E. Pašalić, GZM, n. s. VIII, 1953, 282—283, si. 2, stari put, bez vidljivijih ostataka nalaza iz antike, koji preko Gornje Večeriske silazi u Mali Mošunj i Vitez. Usp. i E. Pašalić 1960, 41. 38 Izbor iz bogate literature daju: A. Hoffe r, Zlato i druge rude u travnifikom kotaru, GZM, IX, 1897, 411—423 (passim); E. Pašalić, Antički tragovi iz okoline Bugojna i Gornjeg Vakufa, GZM, n. s. VIII, 1953, 345—348, bilj. 11 i 12; E. Pašalić 1960, 40—41; I. Bojanovski 1974. 144. d. i 170—179 (passim) i Antičko rudarstvo, ARR 8—9 (1982), 90, bilj. 3. Usp. i lit. u bilj. 32. 39 Natpis CIL III 12765 iz Zenice zbog gentilicija Aurelia spada najranije u drugu polovinu 2. st. Sva četiri natpisa iz Varvare K. Patsch, GZM XVIII, 1906, 155, datira „u dobu od Hadri jana do 200". Usp. bilj. 21 i 66. 40 Za napis K. Patsch, GZM XVIII, 1906, 154, br. 3, si. 4 (Varvara), što ga je postavio T. Fl{avius) ___dec. m[un Bist]... Ael{iae) Proc\uï\ae \mat(ri)\ vrijedi isto što i za natpis iz Zenice u bilj. 39.

Zenica:

160

161

mogl o pomaknuti i u malo ranije vrijeme, i to zato što se natpisi ne odnose na vrijeme aktivnosti magistrata nego smrti, što napose važi za Tita Flavija Licinija i njegova sina Licinijana, koji su mogli djelovati i 30 do 40 godina ranije. Opeka sa žigom Bistues iz Bugojna zasad je jedina epigrafska potvrda s Bugojanskog polja. Zasad još u Bugojnu nisu pronadeni rimski nadgrobni spomenici s imenima pokojnika i njihove porodice. To, medutim, nikako ne znači da takvih natpisa nije bilo i ovdje, jer nas na to upućuju ruševine brojnih naselja — u samom Bugojnu, Čipuljiću, Kopčiću, Donjićima, Veseloj, Podgrađu, Sarajviliću, Voljicama, Kutima, Vrsama, Bistrici, Gornjem Vakufu, Gornjem Odžaku i drugdje41. A gdje se živjelo, tu se i umiralo ! I kao što nećemo zato što nismo našli nadgrobne spomenike tvrditi da se na ovom pitomom i prirodnim resursima bogatom polju (paradisische Landschaft za M. Hoernesa) nije živjelo, tako ni pomanjkanje epigrafskog materijala ne može degradirati njegov veliki značaj u geopolitičkom smislu, u prvome redu s prometnog, ali i s upravnog i privrednog stanovišta42. To, pak, što su (zasad) izostali natpisi, dakle, ne mora značiti da in nije bilo. Nalaz spomenute opeke s pečatom Bistues posebno je indikativan za lociranje putne stanice Bistue Nova. Opeka je proizvod lokalne manufakture, jer je nadena u blizini antičke figuline, koja je po prilici, radila, na istoj lokaciji na kojoj radi i današnja ciglana u Bugojnu, a to ukazuje i na svojevrsni kontinuitet poput onoga u Sarajevu43. Simptomatično je i to da se rimska firma zvala Bistues (današnja nosi ime ,,Vrbas", a ranije „Braun"), i to najvjerojatnije po imenu samog mjesta u kojem se opeka i proizvodila. Rimsko naselje u današnjem Bugojnu (nekadašnjem selu Čipuljić) ležalo je uz antičku cestu koja je ispod gradine Pod u Čipuljiću vodila prema Kupresu. (Manji dio te ceste bio je otkriven 1948. i 1949. g.)44 Ako je to tako, onda smo, očito, na tragu one itinerarske ceste na kojoj su ležale putne stanice Bistue Vêtus i Bistue Nova (Tab. Peut.), a s obzirom na udaljenost Bugojna od Salone {caput viae), naselje na mjestu Bugojna može biti — samo Bistue Novaib. Sve to govori da Patsch nije bio u pravu kada je Bistue Vêtus locirao u Varvaru, a Bistue Nova u Zenicu. Lociranje Bistue Vêtus u Varvaru povuklo je za sobom i ubikaciju stanice In monte Bulsinio na sam vrh planine Ljubuše (1438 m), a da
41 Literaturu ο arheološkim nalazima iz antike s Bugojanskog polja i Gornjeg Vakufa, vid 1 u bi lj. 32. U meduvr emenu evi dentir ano j e i viš e kas noantičkih grobni ca ( na svod) u B ugoj nu, J. Petrovi ć, GZ M (A), η s. XV—XVI, 1960—61, 229—231, i V. Paškvalin, AP 10, 159—162. 42 U ovom kontinuirano gusto naseljenom području spomenici su mogli stradati zbog raznih razl og a. Ο t o m e : J . P e t r o v i ć, i b i d e m, 2 2 9 ( k a o m a t er i j al z a g r a d n j u c e s t e T r a v n i k —S pl i t ) , 1 . Bojanovski 1974, 144 (gradnja ceste i velike franjevačke crkve u Bugojnu, te izgradnja Bugojna u doba Turaka). 43 E. Pašalić GZM, n. s. VIII, 1953, 345 i E. Pašalić 1960, 40. Usp. J. Petrović, GZM (A), n. s. XV—XVI, 1960—61, 230. Za Sarajevo: A. Benac, Sarajevo kroz arheološke spomenike, Sarajevo 1954, 26. 44 GZM, n. s. VIII, 1953, 345, i E. Pašalić 1960, 40. Što se, pak, ceste tiče, E. Pašalić, GZM, n. s. VIII, 1953, 345, kaže: „Tom prilikom je na prostoru izmedu same ciglane i Ostarine Gradine (= Pod, Ι. Β.) ustanovljen ostatak jednog plana kaldrme koji je bio širok oko 3 metra i mogao se prat ti u dužini od 150 metara", na drugom mjestu (E. Pašalić 1960, 40) kaže da je ova cesta vodila na pravcu Kupres—Bugojno. — Na putu iz Bugojna prema Vranici i Prozoru, u samom centru Gornjeg Vakufa, kod skretanja ceste prema Travniku, pa do Katoličke crkve, i to uz sjevernu stranu ceste, bio je 1963. prilikom iskopa kanala za vodovod na dubini od oko 0,50 m iskopan pločnik, dug preko 100, a širok 1,0 m, izgraden od velikih blokova breče (cca 1,50x1,0x0,50 m). Tom prilikom sam sa saradnikom iz Gornjeg Va kufa Dževadom Hadžiahmetovićem ocijenio da struktura ovog pločnika odgovara onoj na kompleksu Čičkovo groblje (E. PAŠALIĆ, Sabrano djelo, 1975, 158), pa se, po svoj prilici, radi ο rimskom popločanju preko močvarnog terena, koje je bilo izvedeno uza samu cestu. 45 I. Bojanovski 1974, 165—174.

bi izjednačio stvarnu udaljenost od vrha Ljubuše do Varvare, Patsch je i milijaciju Tabule izmedu ta dva punkta ispravio od VI m. p. (Tab. Peut.) = oko 9 km na 15 km46. Medutim, i sam Patsch se uskoro uvjerio da magistralna cesta nije mogla voditi pravcem Duvno—Letka47—vrh Ljubuše, kako ju je odredio još Ballif već i stoga što istočna strana Ljubuše zbog strmine nije bila pogodna za takvu komunikaciju i što joj na terenu nije našao tragova48. Međutim, iako nije pronašao cestu između Duvna i Varvare, a ni dalje prema Gornjem Vakufu, gdje je locirao putnu stanicu Ad Matricem, Patsch je ostao i dalje pri lokaciji Bistue Vêtus u Varvaru, iako za to nije imao odgovarajućih hodoloških, a ni arheoloških elemenata. Vidjeli smo, naime, da u Varvari (Gornja Rama), i po samom Patschu, nema ostataka zna. čajnije rimske naseobine. U Gornjoj Rami su i inače ostaci iz antike vrlo oskudni49. Kasnije su noviji autori bez temeljitijih provjeravanja ipak prihvatili i ovu Patschevu ubikaciju50. Patscheva istraživanja antičke topograflje ovog područja nastavio je E. Pašalić, koji je rimsku cestu Šalona ■— Argentaria na ovome segmentu proveo pravcem Duvno — Mokronoge — Ravanjsko polje — Varvara — Rumboci, te dalje preko Paloča u područje Gornjeg Vakufa, što je dužinu trase, u odnosu na podatke itinerara, produžilo za petnaestak kilometara.51 Provukao ju je visokim terenima između Ljubuše i Raduše, područjem bez izrazitijih rimskih nalaza. Novija terenska ispitivanja pokazala su da je cesta Salona — Argentarija vodila od Trilja na Cetini (Tilurium) do južnog oboda Buškog blata (Ad Libros), pa preko Prisoja na Privalu {In monte Bulsinio), te da je preko Stipanića i Gradine kod Gaja52 silazila u današnje Duvno (Bistue Vêtus).53 Cesta je sve od Trilja do Duvna dobro dokumentirana miljokazima (Velić, Renići — 5 miljokaza, Grabovica, Prisoje — 2, Stipanići i Duvno — 2, ukupno 12 miljokaza), naseljima i ostacima samog trupa
K. Patsch, GZM XVIII, 1906, 158. Ph. Ballif, Strassen, 25. Letka, selo udaljeno oko 3 km sjeveroistočno od Duvna, na padini Ljubuše, uz polje. Iz Letke, gdje se očito nalazila rimska vojna postaja, poznata su i četiri epigrafska nalaza. Κ. Ρ a t s c h, GZM XVI, 1904, 347—348; CIL III 9740, 14976, 3 i 14976, 8 = K. Patsch, GZM XVIII, 1906 158, bilj. 4, i I. Bojanovski, GZM (A), n. s. XXV, 1970, 16. 48 Tog podatka K. Pats ch nema u GZM XVIII, 1906, 151. d. Ο tome govori u dopunjenom članku „Bistue Vêtus" u WM BH XI, 1909, 112—115 (na njemaćkom) gdje, 115 kaže: "Wie die Strassenstrecke Županjac- Varvara so konnten auch die Segmente Bistue vetus — Ad Matricem — Bistue nova und Bistue nova — Staneclt — Argentaria nicht gefunden werden" (podv. I. B.). — C. Patch, ibidem, 112. i d., naglašava da je odustao od ceste preko vrha Ljubuše i zbog toga što se uvjerio da kolotečine (Spurrillen) nisu isključivo obilježje (ein ausschliessliches Merkmal) rimskih cesta, jer nastaju i u recentno doba. Usp. Ε Pašalić I960, 39. 49 GZM XVIII, 1906, 157 (nema rimskog građevinskog materijala, opeka i crijepa). Gornja R a m a : I z G or n j e R a m e s u n at p i s i : C I L I I I 1 0 0 4 9 = 1 3 2 3 2 , u s p . p . 2 3 2 8 , 1 1 , Šć i t ( n e o d r e đe ne provenijencije) = Ph. Ballif, Strassen, 62 i C. 13869a + 13870, Šćit. Kod izvora Rame, blizu Kopčića, otkrio je Ć. Truhelka pet rimskih grobova (C. Patsch, WM BH IV, 1896, 246—248). Usp. Ε. Paš alić 1960, 39. Us p. i K. Pats ch, Rimske starin e i z r ams ke dol ine, GZ M VI, 1894, 321— 323 = WM BH IV, 1896, 246—248 (tri fragmentarna natpisa u Šćitu, v. gore). 50 Ε. Pašalić 1960, 38—39. G. Alföldy, Dalmatien, 156. M. Pavan, Ricerche, 59. J. J· Wilkes, Dalmatia, 273. 5 1 E. Pašalić, GZM, n. s. VIII, 1953, 277—287. Usp. Naselja, 39—44 i 47—51. 62 Delmatski i rimski Delminium lociraju na Gradini kod Gaja, iznad Duvna M. Zaninović, Delminium, VAHD, 1963—64, 54—55, i M. Zaninović 1967, 11, te A. Budrovich, Ubicazione del capoluogo preromano dei Delmati, Atti e Memorie délia Società Dalmata di Storia Patria, Vol. VI, Roma 1969, 119—125. Usp. Isti, Postille, Adriatica, 483—485. 53 I. Bojanovski 1974, 160—165.
47 46

162

163

odnosno Han Ivica—Kobiljača—Ilidža (Sarajevo). bila bi duža otprilike za 33 km (oko 22 m. Prilog datiranju 64 ranokršćanskih bazilika u BiH. Natpis potječe iz 2. iako je to bio vrlo značajan delmatski grad. u bilj.p. 1. Petrović. VI. 23. gdje je otkopana monumentalna starokršćanska bazilika (geminata?) s memorijom (?) i baptisterijem koja je služila prostranom naselju. 1896. Iz toga se vidi da su flavijevsko gentile dobili samo pojedinci (viritim) za neke zasluge. . 21 i 39. Usp. 59 Stanica se nalazila pod Privalom u Žbaničkom polju (Stipanići). I. dekuriona mun. Prisoje i Pri valu. M. 1897. Bojanovski 1974. Neki su pojedinci civitet mogli dobiti i od Marka Aurelija. E. 1961. st. 212. AP 1959. 6 1 Pod Libom (Borčani) jedna se antička cesta odvajala trasom: Kongora—Lipa (Duvanjsko polje)—Trebeševo—Orašac—Kopčići (Varvara) —Uzdol—Vratna Gora (Konjic)—Solakova Kula—Bare—Pogorelica (prijevoj na Vranici)—Dusina—Kamenik (Kreševo)—Višnjica (Kiseljak) —Podastinje.11. p. = oko 78 km). usp. iz Zenice = GZM 44 (A) (1932). 152—160.64 Ονο se urbano naselje razvilo na prethistorijskom supstratu. upravo hodološka istraživanja dovode do zaključka da središte mun. Iz rimskog naselja u Žbaničkom polju (areal oko 3 ha) potječe natpis S formulom LDDD (v. si. 1906. ali i na susjednom Podu (Čipuljić). (1977). po Ballifu). umjesto da je vodi jedinim prirodnim pravcem preko Kupresa i Kupreških vrata (1384 m) u rimsko naselje na Poričnici u Bogojnu (Bistue Nova).58 Prema tome. 1 K. Privala. u antičkoj Bistue Nova. 62. 26. 18 i 311. p. 181. 144—146. st. 1966. 89. E. ogranak Tušnice {mons Bulsinius). Miletić). 586. 171. I. 158). uz gentile Flavius. . i C. 165. Ad Matricem XX m. Arheološki leksikon BiH Tom I — Saobraćaj br. . koji se nalazi još oko 36 km istcčnije. 164 165 . . ο čemu je bilo naprijed govora. 59. 2328. i 1960—61. kao što su i oni iz Duvna u Gornju Ramu (via Ravno) i iz Varvare preko Paloča u Gornje Skoplje. 47. 63 V. odn. s. 37 d. 1969. 1 7 0 — 1 7 4 . 57 I. 1894.55 Na odsjeku Aržano — Duvno i Patsch je dobro poznavao ovu cestu (G2M 1906. . 98—100. 65 Vidi bilj. najstariji pisani spomenik u našim krajevima (B.55I. n. Pašalić. 221. 98. 1970. K. M. . Patsch. u zapadnom kut u Duvanjs kog polja. si. Godišnjak. Ph. AJ 3. Bojanovski 1981. što je bio dosta uzak sloj nosilaca vlasti u municipiju. a ne u Malom Mošunju (Vitez).. i V. a dakako i njihovi potomei.). Sudeći po njima. na kojoj je urezan natpis (6/5. GZM (A). cime je bi la otklonjena Patscheva zabuna. P utna stani ca I n mo nt e Bu l si nio s e nalazil a u Žbani ci . pr. 146.63 Zanimljivi su kao nalazi ulomci starokršćanske plastike. Tijarice i Brekala na Reniée (iz Renića potječe pet miljokaza!). . IR. Lucija. . Time se ujedno u potpunosti uklapamo i u podatke koje daje Tabula. Vitez. Ο naselju: K. 134—136. Patsch. te dalje preko Bukove Gore (po Radimskom. Alföldy. GZM 1894. u nedostatku natpisa. 1897. Bojanovski.) od one čije podatke daje Tabula (Bistue Vêtus XXV m. bilj. 285 = = WM BH V. bilj. . sedlo na 990 m.ju u ore sa terena (53 m. Ph. jedini je prolaz (i danas) iz primorja u unutrašnjost zemlje. Proslap u Gornjoj Rami. Usp. 66 CIL III 12765 (Zenica). 68 Ο tome Κ. 56 I . jer da na njoj nema Delminiuma. . e. najveći broj peregrina je građansko pravo stekao od Karakale (Constitutio Antoniana. Peut. što potvrđuje tačnost njenih podataka. koje. GZM XVIII.) CIL III 12778 p. 701 n. Pašalić 1960. 1897. [Pau(l)]linae Ulp(iae) defunctac CIL 13232= 10049. t e Bi st u e Vêtu s locira „kod Kupr esa". u prvom redu Hadrijan. Strassen. st. od carskih gentilicija susreću se još Ulpii. 473. 47. 1906. Za trasu Duvno—Varvara—Gornji Vakuf—Mali Mošunj (Travnicko polje) usp. Čović).62 Sve ostalo bi izlazilo izvan okvira na terenu provjerenih podataka. Bist. Ibidem. Varvare i Gornjeg Vakufa (po Patschu Ad Matricem). 156. 1894. Bojanovski 1974. n. 345. Bistue Nova). p. 672.66 Ulpii Ulpii dolaze samo sporadično. odgovara trasi ceste koju ima Tabula Peutingerijana. 20.84 Milijacije što ih daje Tabula potpuno se uklapa. topografije i milijacija. Ό tome v. CBI knj. Na Podu je nađena i jedna vaza. U[lp(ia)] Procilla CIL III12766 + 12762. Usp. Paškvalin. Kupreškog i Bugojanskog polja. Patsch.. 220. komunikacija Salona — Trilj {Tilurium) — Buško blato (Ad Libros) — Privala (In monte Bulsinio)09 — Duvno (Bistue Vêtus) — Otinovci (AdMatricem) — Bugojno (Bistue Nova). 1958. U]lpia [. nije ležao na itinerarskoj cesti (Tab. po kojem se nazivaju Aurelii. g.67 /. Ona je jedina bila obilježena miljokazima i biljezima za snijeg („Schnezeichen". Na presumptivnom teritoriju municipija. sve zaključke bazira na lakunama i lapsusima Tabule. 1895. Bojanovski 1974. Strassen. Tako nas. Patsch (prema Radimskom). kao i onih iz Tabule. J. B o j a n o v s k i 1 9 7 4 . vrlo značajnom višeslojnom naselju iz predrimskog doba. 158. u stvari varijanta današnje ceste Bugojno — Kupres — Duvno — Karlov Han (Prisoje) — Trilj — Solin. Pašalić 1960.ce ste (agger). 1907. sina Titova. 298. dakle. 470. GZM. čiji se ostaci nalaze široko oko bazilike. 57 = Sabr. u pogrešnom vođenju ceste na terenu. Ballif—Patsch. stupovi.. koje je trajalo od ranog metalnog do mlađeg željeznog doba. 299 Zidine) na Grabovicu. Pašalić.65 u samom Bugojnu. 267. Aelii i Aurelii. I. obilježen prethistorijskom keramikom (usmeni podatak N. GZM VII 1895. Bojanovski 1974 157. XIII. valja tretirati kao regionalne ili lokalne. 1893. 62 Ο spletu starih putova u zapadnoj Hercegovini usp. plutej s ribama.. 60 vodio niz polje do Borčana (Delminium)61 i dalje u zapadnu Hercegovinu. Ballif. Adriatica. Usp.] CIL III 8382. V. 13857 = 14220. nego na jednom priključnom putu koji se odvajao (otprilike) u Duvnu i 54 Cesta je vodila preko Vedrina. Ipak. Ricerche. 34. Strassen. 246. 187. GZM VII. Komunikacija nije istražena. ali i u shvatanju daje Tabula na ovome poligonu . i po drugim nalazima možemo datirati od II do VI st. i K. vodi ovu cestu preko Kupreškog polja i Veli ki h vr at a. 229. G. XV/13. 1953. na prvom mjestu oni sa Grudina (Čipuljić). Vidi i bilj. a najčešće su to stari stočarski i rudarski putovi. BIS[T . GZM XVIII. a koju smo na drugom mjestu odredili pravcem Duvno — Otinovci — Vrila (Kupresko polje) — Velika vrata — Bugojno. (frg. IX. 87 Usp.60 Iz toga se konteksta ujedno vidi da Delminium (lokacija Delminija odigrala je u historijatu hodoloških istraživanja vrlo veliku ulogn). kao i Aur(elia) Procula supruga T. O. 2256 = GZM 1893. 32 Mali Mošunj.krnjava". VIII. GZM VI. očito se radilo ο urbanom naselju. pa stoga sve takve putove. Od nje su se kao od kičme prometa odvajali svi ostali putovi u regiji Duvanjskog. dj.56 Daje cesta vodila preko Ravanjskog polja. 66. U š i r e m p o d r uč j u s a m o j e c e s t a T r i l j — B u š k o B l a t o — Prisoje—Privala—Žbanica—Stipanići—Duvno—Kupres (Otinovci—Vrila)—Velika vrata—Bugojno bila obilježena miljokazima. GZM 1895. Pavan. 311). n. E. I. Radimsky. pa se i danas dobro prati. i njegov rad nav. s. 512 i XIX. i Ph. Ball if. Tu su bazu rimskih gradana dalje proširivali vladari 2.p. valja tražiti u Bugojnu.). Isti. F(ulminatori) [Ul]pius . U prilog lokacije Bistue Nova u Bugojno govore i noviji arheološki nalazi iz Bugojna i njegove okolice (njih Patsch nije poznavao).57 Problem je. po noveu. co]niu[gi. Dalmatien. Isti. Patsch. i E. ali ju je od Duvna dalje proveo preko Ravanjskog polja i Varvare na Gornji Vakuf. Flavija. WM BH IV. tranzene i drugo. — Prethistorijskom vremenu pripada i najstariji sloj na Grudinama (Čipuljić).). 59—60. 158. 285) i jedan anepigrafski miljokaz (GZM VI. Miller.

71 Stranci su na Vrbasu i Lašvi dosta rijetki. 1893. a to umanjuje i moguénost lociranja Bistue Nova u Zenicu. 166 167 . iz Varvare. U pitanju su. A]ur(elia) Apronia (ib. 22. Aelio Val]enti (ib: [Aeliae U]rsinae) iz Viteza. 702. — Natpis je objavio i K. Bist. Aureli(us) Nepos et Procilla filiae CIL III 12770 3.73 Imena kao što su Crescens (CIL III 13864 Mali Mošunj). Potječe iz kasnijeg doba. 4. Međutim. najranija su iz prve polovice 2. Pa. Bojanovski 1974. Misilo. E. Hist. česta su i kod epihorskog stanovništva. st. . 366.75 Bio je to. G. 1035. Dalmatien. što je vjerojatno posljedica stradanja spomenika u torn kontinuirano gusto naseljenom području: P.72 Plato[r Batojnis f. Pašalić I960. što je njegove pristaše prisililo na što vécu proizvodnju metala za izradu oružja i kovanje novea (Tac. T. 703. . nije prihvatljiva. 73. 7. pripada kasnijem dobu. GZM XLVIII.) ukazuje da su brojni peregrini dugo ostali bez ciyiteta. Mahesiatium). koji su ujedno i prvi nosioci gradanskih prava u svojoj civitas. st. . Među dekurionima i duumvirima brojčano dominiraju Flavii. supruga koja je postavila spomenik. (ib. CIL III 12779. 72 Bato i Opiava (?) su ilirska imena. Valentio CIL III 8384 (2766) iz Putičeva kraj Travnika. . a Skelani (Mun. 82: . u nauci se ipak smatra da je municipium Bistuensium bio osnovan još u vrijeme dinastije Flavijevaca.. i 328. Bist. p. . vjerojatno oboje libertinskog porijekla. GZM (A). slabo stajao s noveem i oružjem (Tac. st. 4. Aurel(iae) Procul(a)e .). što se vidi po imenima roditelja. odnosno njegova stranka. C o m o 1 9 8 2 . Dalmatia. 22 iz Malog Mošunja. koji se uklapao u veliki Vespazijanov projekat urbanizacije Ilirika. dec.Aelii Aelii nisu jako brojni s obzirom na prostranost municipija. Personennamen. 1906. 74 Ime (cognomen) Quartinianus. . Aure(lia) D. što znači da se municipij postupnom romanizacijom domaćeg stanovništva razvio iz epihorskog supstrata. 488. Fla(vio. I. mun. J. GZM V. kao Pompei CIL III 8380?. Aur(elius) Β (?) (ib. Procul(a)e ma(tri) CIL III 12764. u unutrašnjosti. K. Vesp. iako su sačuvana epigrafska svjedočanstva ο municipalitetu Bistue Nova relativno kasna. . Šašel. Mali Mošunj. Lucio puero). Za Bugojno — mun. kako to cine gore navedeni autori. Bistue Vetus valja identificirati s današnjim Duvnom. kao SeptP. Šašel. . si. sada u Beču). f. Pavan. a upravo je Vespazijan. 88 (1938). 156. . M an die. lLJug. a to je ubikacija centralnog mjesta municipija. a možda i Mursa. si. . 92. st.). zabilježeno je samo u Putičevu (ib: Elpis. A t t i d e l c o n v e g n o d i C o m o . Amelia . Personennamen. 70 Aur(eliae) Procul(a)e (ib. T. sve Italici. Šašel. Usp. Bistuensium (=[Bis]tuatiuml CIL III 8783 Sućurac u Kaštelima) poučna je i simptomatična analogija upravo sa Skelanima na Drini. 59 i G. si. . GZM XLVIII. Dosta su rijetka i domaća ilirska imena.) GZM 1906. destinantur validae civitates exercendis armorum officinis etc. Patsch. što bi moglo značiti (ako nas statistička metoda ne vara) da su peregrini u ovom dijelu municipija posljednji dobili civitet.7e Flavijevski municipiji u provinciji Dalmaciji su Scardona i Flavium Fulfinium (Omišalj na Krku) u primorskom pojasu. 107 iz Stranjana kod Zenice. .Apron[i marito . 75 K. . Ονο je ujedno i jedini vojnički natpis s područja municipija. FI(avia) Flaccila) GZM 1906. na što smjera i Tacit (Hist. 233. iz Varvare. g. Gornji Vakuf. Fl(avio) T. K. te 68 Dopuna [β. ulomak iz Malog Mošunja. D. ako je brojčani odnos pojedinih carskih gentilicija iole realan. jedan od onih Vespazijanovih intervenata. 6.]mius Bato e[t Opial]va ili [Ingen]ua ili si. su domaći ljudi. XV—XVI/1960—61. GZM XVIII. Sergejeski. .69 Iz Zenice su slijedeći Aurelii: A(u)re(lio) Probo pa(tri) (ib. Ricerche. 58. tako da ih možemo tretirati kao domaća. Vezirski grad Travnik. G. mun. 234. . 1931. st. Aur(elius) Crescen[t]inus et Iuliana parentes Feliciano fil. 156. 1936. . T.] CIL III 13865. i to od njenog osnivača Vespazijana (69—79). . CIL III 12768 (poč. 4 = A i J. ο osnivanju niza autonomnih gradova — prvenstveno u Panoniji — kao što su Siscia. 1 — 1 1 . 3: multos praefecturis et procurationibus. Imena na -ianus karakteristična su za kasni prineipat. Andautonia. 16. Mali Mošunj. M. tek Karakalinom reformom (212. br. Usp. Suet. a u 73 Ο domaćem konzervativizmu vidi C. Lucio dec. £>. Šašel zasniva i naglu difuziju imena Flavius u Dalmaciji koje u to vrijeme (a ni kasnije) nije bilo prošireno ni u Panoniji ni u Noriku. Alföldy.). 144. Čitanje Opia?]va nije sigurno. dva velika rudarska bazena u unutrašnjosti Dalmacije. naime. 2. CIL III 8383 (2765).68 Aurelii Aurelii su najbrojnije zastupljeni u Zenici. Fazlići kod Bile (Travničko polje). Neviodunum. Patsch. .11 Na tome procesu J.. i dalje. CIL III 12772 iz Zenice. Bis. 7 7 Ibidem. 627. 37. te Lucius (vidi gore) vrlo su proširena u kasnijem Carstvu. miles LEG II AD je domorodac. n. J. Hist. kako dobro naslućuje J. Mali Mošunj. et Aelia T. 1932. Die Herzegowina einst und jetzt. 1936. Pavan. . Ael(ia) Proc[ul]a (ib. Lupus et Gresa (ib. Bugojno (Bistue Noya) i Golubić kod Bihaća na Uni (Raetinium).Ael{ius) Iustus d(e)c(urio) m(unicipi) Bist. Crescens ili Crescentinus GZM 1916. 69 Predominacija Aurelijevaca u Zenici (3. 7 6 Pregled (rassegna) Vespazijanova panonskog i balkanskog projekta daje J. ulomak natpisa iz Malog Mošunja. 81 . GZM XLIV. ™ Licinius Victorinus. Ricerche. br. 5. Ael(ia) Procula coniux) CIL HI 12761. usp. 16c. Spom. Li(ciniusi) Victorinu{s) mi(les) le(gionis) II ( ? ) . 154. 7 1 J.?? (lose čitanje?). egregios viros et mox summa adeptos). u stvari. 3). 2. Oni su preuzeli i upravu u novoosnovanom municipiju. s. osjetno porastao priljev rimskih građana u dalmatinske rudnike (faceva aff luire un maggior numéro di cittadini alle miniere dalmatiche).). dakle istom u drugoj ili trećoj generaciji potomaka prvih Flavijevaca.2.). 95.74 Svi poznati magistrati mun. spomenik je postavila Fl(avia) Procilla CIL III 12765 (2—3. 24. vjerojatno. 4. bio je to proračunati potez. plerosque senatorii ordinis honore percoluit. u La città antica corne fatto d i c u l t u r a . Ael(iae) Victorinae (ib. ne s Varvarom. Sirmium. 82. pa je tada. . Misilo. coniu[gi CIL III 12769 (3. M. izraz njegove zahvalnosti onima koji su mu pomogli u borbi za prijestolje. br. Alföldy.). si. II.Be l l a g i o 1 6 — 1 9 g i u g n o 1 9 7 9 . svi iz kasnijeg Carstva. lijepi cipus. Rufus (Rufofilio) Travnik vezirski grad. Aur[elio) Tironi GZM 1960—1961. to bi moglo imati reperkusija na naš osnovni problem. III 146). Petrović. si.Fl. Alföldy. 24. Wilkes. st. 274. 40. 155. Wien 1922. . pa Flavia Solva u Noriku (Plin. M. La fondazione délie città flavie quale espressione di gratitudine politica. 4. Plotii (?) GZM 1893. Patsch.

55 dd. CIL III 12763. XVIII. po svoj prilici. ' Za Bugojno: V. U Zenici je bio slavljen i kult Libéra i Libère. 118.78 Na području što smo ga izdvojili kao teritorij mun. koji još nisu potpuno objavljeni. podaci B. dlijeta. Govedarica. 1932. Opkoljena sa svih strana visokim planinama.2 Sudeći po navedenim nalazima. C/Uvoda). rijetki su nalazi iz vremena rimske vlasti: tek su tu i tamo u prethistorijskim tumulima otkopani prilozi od naknadnih ukopa iz rimskog doba. iz Zenice su nam poznati i po jedan [sacerdo]s Urbis Romae (CIL III 12767) i sacerd[os provi]nc(iae) Delma[tiae] (CIL III 12766 + 12762). dd. Patsch. 701. i na širem području Romanije. 38. 38. g. GZM 1985—86. ilustrira niz ranokršćanskih crkava. Po svoj prilici. I neke ilirske gradine na Glasincu bile su u upotrebi i u kasno rimsko doba: Gradina na Puhovcu (Baltići). sl. 667. 14—16 = WM BH IX.79 Od božanstava rimskog panteona iz Zenice potječu dva oltara posvećena IOM Fulminatori (oba je postavio Fl(avius) Seneca ν. gradine u Margetićima i Šenkovićima. dakle samo u Dalmaciji.) pripadala desitijatskom plemenskom savezu. n. Bist. 1904. kakvi su obično postojali u kolonijama i municipijima (vidi Pogl.). a iz susjednog Viteza (Han Kumpanija) potječe olovna pločica s reljefom jahača (Reitergottes). vjerojatno.. br. što je. naprijed). 1902. 66 d. moguće jedno od provincijskih sjedišta službenog carskog kulta (concilium provinciaeT). vjerojatno. a također i u rimsko doba. novci.većem broju ga nema ni u Meziji. Đ. Napokon. i 6. u rimsko doba bila i provincijska granica. Hreljin grad u Kuli. Romaniju su tada pokrivale velike šume i pašnjaci (conpascua et silvae) s rijetkim stočarskim naseljima od drvene grade — tradicija što se na Romaniji sačuvala do danas. keramika. 32). 1972. g. pripadala i podgorina između Romanije i doline Drinjače na sjeveru. staklo i ulomci opeka. a također i pisana vrela (v. V. T. pritoke Prače. Malvesiatium. koja leži u pitomoj kotlini Rakitnice. T. ib. Bugojnu i Varvari. Teritorij rogatičke kotline bio je i prema jugu prirodno odvojen teško prohodnim kanjonom Prače. st. v. ključevi. p. Adriatica. i 4. pa smo u dilemi kako protumačiti tu pojavu. a na istoku ga od Drine odvaja planina Sjemeć s dolinom Žepe U opisanom području izdvojenom planinama. 144—145. bilj. Moguće je da je i ova civitas kao neposredni susjed u vrijeme Batonova ustanka (6—9. odvaja je Romanija. 1963. XVII. Pojavu kršćanstva u 5. Šašel. Sa sjevera i zapada. za razliku od kotline kojom protiče Rakitnica. 23—24. 130. posljedica pomanjkanja natpisa. vjerojatno i neke druge. spatule. jer ukazuje na njezin veći značaj. Basler. Jedan ex voto IOM f(ulminatori?) poznat je i iz Malog Mošunja (GZM 1893. Dosta su rijetki i kultni spomenici. a nedavno je i u Zenici nađen jedan reljef s likovima Silvana i Dijane. kao zapor na putu koji je s Podromanije vodio u doline Rakitnice i Prače. . Domavia). 37. 1. I. I ova pojava izdvaja Zenicu iz reda običnih provincijalnih naselja. slabije naseljeno. u predrimsko doba formirala jedna župa (civitas) koja ce u rimsko doba prerasti u samoupravni teritorij sa centrom u Rogatici. 70) nema ni podataka ο novačenju u augzilija i legije. i 6. . 36. pa joj je. on ipak pokazuje širok korak kojim je nastupala romanizacija. bilj. dok je gradina Vitanj u Kuli bila podignuta tek u kasnoj antici. 2 i 3 (Liber i Libéra). 116—118. br. e. U samom Bugojnu su u toku istraživanja bazilike otkopana dva oltara s Nimfama. život na Romaniji nije nikad zamro u potpunosti. i 38. kakve su istražene u Malom Mošunju. bilj. Po Glasincu. GZM XIV. kao stilusi. i 1978. Paškvalin. 104. Bugojno). 187. po svoj prilici. n. 230—231. Inače. I noviji nalazi rimskih zgrada u Putovićima i Tišini kod Zenice. Ibidem. sl. izraz sacerdos (svećenik) tipičan je za domaće. XVIII. strelice. Cijelo područje Romanije. e.1 Većina tih (grobnih) priloga datira iz 3. Rogatica je i u predrimsko doba bila vrlo pogodno središte za jednu plemensku župu (civitas). a sa sjeveroistoka planine Devetak i Javor od naprednih rimskih gradova na Drini (Mun. .81 IX RIMSKI AUTONOM NI GRAD U ROGATICI (Col. Paškvalin. Bojanovski 1981. 12771). još se. vjerojatno iz tamošnjeg svetišta u počast božice Romae i carske ličnosti. RIS. Sergejevski. Problem se zasad ne može riješiti zbog nedostatka većeg broja epigrafskih spomenika. 2 1 J. Dnevnik sondažnog iskopavanja 1977. 78 9 168 169 . i to u njenoj unutrašnjosti i na primorju. Turbetu. (osim u jednom slučaju. Bojanovski 1981. s.). Za Zenicu: D. 26. 5. i 37. a fΊαmen (podsjećam na spomenik iz Ilidže kod Sarajeva) za rimske kultove. 93—97. Cfr. Ta se oblast na sjeverozapadu oslanjala na Romaniju. i s te strane podvlače značaj antičke Zenice (GZM NS XXXIV (1980)..). gdje je. *° K. GZM (A). bilo je u dva do tri posljednja stoljeća prethistorije. . pincete. noževi. st. od doline Bosne i njenog centra na Ilidži kod Sarajeva (Respublica Aquarum S .80 Iako je mali broj nalaza importiranih kultova. GZM XLIV. orijentalnog božanstva. str. Arhitektura. inače dosta čest u Dalmaciji (GZM 1932.1) Značajno rimsko naselje urbanog karaktera nalazilo se i u današnjoj Rogatici. — od kojih se niI. fibule.

Papazoglu. Ael(ius) Albanus jasno se cita kao E. st. 5. Garašanin. To bi donekle objašIbidem. g. s najvećim procvatom u starije željezno doba. 1909. n. i B. ali se. Usp. sredinom latena gubi. dj. 1967. 1907. g. slučajni su nalazi. 201—203 = WM BH XII. I.1967. Godišnjak CBI. pr. 56. vezuje sa tzv.su saČuvali materijalni ostaci. P. u većim ili manjim grupama itd. Truhelka. Papazoglu 1969. obavljao je također dužnost duumvira. e. od mahale Toplik do bolnice. Nađe se i cijelih tegula i drvenog ugljena od paljevine (?). i M. 181—161. ibidem. 83. M. ČIG. drugi je veteran među magistratima antičkog grada pod Ljunom. Na većim dubinama (vlasnik je kopao i preko jednog metra) ima i dosta ulomaka opeka. Usp. Suić. . V/3. Sergejevski. Ael(ius) Clemens Iunior. Tuzla 3 967. 35.5 Navodno je nakon seobe Autarijata u Dardaniju došlo do kulturnog vakuuma. pogl.) sve do sredine latena. s. Ael(ius) Albanus10 bio je duumvir quinquenalis. posebno 115—116. Godišnjak CBI V/3. Na dubini od cca 0.. VIII. i 186—188. IV/1.8 Nađeno je (uglavnom uz potok Toplik.p. Patsch. najvjerojatnije Autarijati. Patsch. ο njegovoj upravi. kada u tumulima nestaje karakterističnog „glasinačkog" materijala. br. koji daju mogućnost da se. F. 47—49. Bojanovski. 124. Rimski kameni spomenici iz Rogatice. II 115. si.145—158. Ο nosiocima glasinačke kulture usp. U nauci je ova visoko razvijena metalodobna kultura poznata kao „glasinačka kultura". 9 Natpise su izdali O. Čović. B. 48a. e. 172—177. Glindicioni i dr. upoznamo sa društvenim prilikama u rimskom gradu. 4. Salona) i na sjeveru (Sirmium). u bilj. međutim. C. une Flavius). nešto povišenom prostoru između brda Ljuna i Rakitnice. Sve natpise iz Rogatice obnovio je 1. GZM XXIII. i bilj. Ael(ius) Clemens . V/3.3 Istraživanjem ilirskih gradina i nekropola sa zemljano-kamenim humkama (tumuli) na Glasincu i okolici potvrden je kontinuitet života od srednje bronze (oko 1500.kneževskim" grobovima iz Ilijaka. 105 dd. i Ć. 1889—1897. F. e. na kojem se nalazi na „stotine i hiljade (tih) tumula. A]el(ius). Taj fenomen u stručnoj literaturi nije do kraja objašnjen. Na njivi Esada Behlulovića (nekada Ćakarića) zidovi leže već na dubini između 0. tek nakon slabljenja „autarijatske" zajednice. jedan od dvojice načelnika koji su bili izabrani na pet godina sa zadatkom da sastave popis građana i izvrše izbor gradskog vijeća (ordo decurionum). Skilakova Peripla". a u blizini je. 1967. Patsch i D. s. n. 1963.. F. Na tu se cestu oslanjala i antička Rogatica.4 Iz nama nepoznatih razloga ova se kultura.6 značilo bi da su se Desitijati u rogatičku kotlinu naselili naknadno i u dužem vremenskom procesu nastanili uglavnom župnije krajeve. na dubini od 50 cm otkopan je betonski pod. Vukasović. . kada je rimska varošica u Rogatici doživjela procvat (2. zaključila je: „Arheološka istraživanja su. Papazoglu 1969. u Ulici Hasana Kikića. Čović. str. i manji sondažni zahvati. B. Tuzla 1967. 115—116. Cf. I s t i . Ο granicama Autarijata. usp. M. FOA XVII. Njeni su nosioci bili Iliri.) cvetala materijalna kultura srodna kulturi zapadno od Drine (uključujući i Glasinac. 1903. Hornes. najviše od tegula. navodno. veter (anus) (CIL III 8367). Boja novski 1967. 145.7 Ili su možda i Desitijati samo dio Autarijata koji je ostao u njihovoj prvobitnoj zemlji? To bi bilo u skladu s ponešto neodređenim podatkom Veleja Paterkula ο susjedstvu Pirusta i Desitijata (quippe Perustae et Desitiates (corupt. 1969. Cović 1976. što je sigurna potvrda da se radi ο pradavnoj komunikaciji. 1910. Benac i B. debljine 0. 159—161. Ako bi se prihvatila hipoteza ο Autarijatima kao nosiocima „glasinačke kulture". a smješta ih od gornje Neretve do Drima. s B. Blau. knj. crijepa i pritesanog kamena. Đ. vet(eranus). i B. Papazoglu 1969. VII. bar donekle. 103—122. Bojanovski. koja graniči s Agićevim vrtom. Čović. na ravnom. Neue Hügelgräberforschung in Westserbien. n. N. s pr. st.9 Na natpisima se javljaju i imena gradskih duumvira i dekuriona: P. ι bilj. ČIG. poznato nam je po arheološkim i epigrafskim nalazima iz Rogatice i njene okolice. i njegov rad „Gdje se nalazilo jezero iz 24. Bojanovski. Cetinje. 5 — ara posvećena Mitri. st. Ukoliko to rubno podruçje prema Panoniji nije bilo zbog bogatstva šumama.20 i 0. dj. i d. V. I. Posebna izdanja ANUBiH. Ael(ius) Clemens II vir (CIL III 8366. — U vrtu Abdulaha Agića (ranije vlasništvo Matovića) iskopao sam i manju sondu. g. i desetak epigrafskih i anepigrafskih nadgrobnih i votivnih spomenika. 111—116.. Tipološke i kronološke problème obradili su A. WM BH XII. Patsch. Garašanin. 1912. 1967. bilj. 2 (1956). De Siciales) Delmatae Veil. 143—145. Ο istraživanjima vidjeti: Ć. Usp.). pokazali da se rimske supstrukcije nalaze već na dubini od 20 do 30 cm. VII. I.25 m pokazao se zid (pravac sjever—jug). do 4. Areal rimskog naselja u Rogatici zauzimao je prostor današnjeg grada između Toplika na jugu i industrijskog dijela na sjeveru. K. 7). negdje oko 250. 7 170 171 . 47—49. pored kojega je vodio i rimski put). sa iscrpnom literaturom uz svaki spomenik. bilj.) i da se ta kultura nadovezuje na bronzanodopsku bez vidnog prekida. r. iako se to pokušalo tezom ο etničkoj smjeni na ovim širinama. Revizija je u skladu s kompozicijom natpisa. Papazoglu pomišlja da su ta plemena na određenom stupnju razvitka izbila na površinu pod vlastitim imenima — Dindari. 467—469 = = WM BH XI. moj nav. AEM lV(1880). Desitijati. IstoĆna granica Ilira. Stratimirović i F.46 = CIL III 8368: u 2. knj. 1953.30 m. Bilješke iz dnevnika. pokazala da je u halštatsko doba ovde (dolina Zapadne Morave i južni dio zapadne Srbije između Drine i Velike Morave.115—119. 85—86. Hoernes. a bio je zadužen i za izbor gradskog senata (vijeća). Kiepert. 3. 148. AEM XVI (1893). XVIII. 11. AJ. V. zapadno od Rogatice. 1 0 Gentilicij Flavius (CIL III 12747 i kod drugih izdavača) treba čitati Ael(ius). 148. 118—119. XI. Godišnjak CBI. i 500. pojedinim gradjanima i ο njihovim vjerovanjima. Čović. Glasinac I (1956) i II (1957). 1967. pr. ih je locirao od Hutova do Orahovice sjeverozapadno od Konjica. str. od gornje Neretve do gornjeg Lima. zidan u krečnom malteru. i d. 1—13 (dodana su i dva nadgrobna spomenika iz Plješevice). kao i današnji. knj. negdje između 850. Cf. 69—97 (poglavlje ο Auta rijatima). 116. Ο Autarijatima v. jednog od dva gradska pred-sjednika. Grad se prostirao. koji je trajao sve do rimskog vremena. koju su tek Rimljani uredili kao pravu zidanu cestu (via munita). GZM XIX. Derviš-bega Sokolovića. e. F. i dalje. Katalog svih natpisa v. najvjerojatnije je pripadalo administrativnim centrima u Rogatici i Domaviji. 84). Na osnovu navedene literature. 1893. GZM (A). Isti. 88—90. Usp. a H." (F. Čović. Ο izvorima za istoriju Autarijata.60 m. i Glasinac II. 112. Usp. . F. naprijed III pogl. Rimskog građevinskog materijala nalazilo se po cijelom gradu. GZM. XIII (1957). p. i Β. br. si. a koji pokazuju „veliku srodnost sa nekropolama glasinačkog tipa". 50). bila i „grčka crkva". nav. sudeći po arheološkim nalazima. Ο granicama raspravlja i M. Sve što ο rimskom gradu u Rogatici znamo. a čini se i političko-etnička zajednica. B. I na njivi Rabije ud. 6 Ova se hipoteza zasniva na arheološkim istraživanjima prostora između Drine i Morave. 1 1 I. 8 K.11 Tezu ο Autarijatima kao nosiocima kulture ranijih faza željeznog doba — u 8. si. 83—85. Preko Romanije je prolazila pored brojnih prethistorijskih naselja (gradina) i nekropola. Ο torn vidjeti D. Papazoglu. — Pretpostavljajući da su „Autarijati" skupno ime za plemenski ili natplemenski savez (za neodređen broj plemena). B. s lijeve strane Neretve. nav. a treće slovo u onomastičkoj formuli P. Iako zbog izgrađenosti gradskog areala ovdje nije bilo arheoloških iskopavanja. ima dosta rimskog građevinskog materijala — opeka." 3 4 njavalo i kulturni hijatus na Glasincu i Romaniji od najmanje dva do tri stoljeća. Istorijski zapisi. što znači da bi Autarijatima pripadala i cijela dolina Rakitnice s Rogaticom i okolnim brdskim područjem. Čović. Na parcelama zvanim Mazlulovine. Truhelka. C. (v. ta obnova života u mnogo skromnijem obliku javlja na Glasincu. kako je to čitao i M. I. Položaj rimskih naselja u Sopotnici i Rogatici. 2127). n. i d. 79—80. sva je prilika. rad. 1912. P. i drugeradove. locira ih od Glasinca do doline Zapadne Morave. 4a. a u širem opsegu i s velikim gradovima na jugu provincije (Narona. 87. izdvojeno kao poseban fiskalni teritorij. identičan je s istoimenim P. Fiala u GZM I—IX. GZM V. n. 12a. Preko Romanije je vodio i magistralni put koji je dolinu Bosne povczivao s rudarskim distriktima na Drini.

22 Ο pripadnosti Rudog ageru rimskog grada u Rogatici usp. 2253 iz Duklje (Doclea) = D. bilj. Mirković. Bericht.21 dakle jednog magistrata (vijećnika) poznatog municipija Malvesiatium u današnjim Skelanima na Drini. Blau. PRICOT DE STE MARIE. oko 10 km južnije od Dobruna. i str. Tiberije i Klaudije: Parentium. BIS. smatrajući da je epitaf iz Rogatice postavljen dekurionu kolonije Risini. 70. Bilj. . Šašel. J. . bilj. Alfoldy. Postoje razlike i u grafiji: Ris. F. Po ovom je natpisu. g. Claudio) Maximo decÇurioni) c(oloniae) Ris . Godišnjak CBI. J. r. što indicira kult kapitolijske trijade). III 144). na putu Dobrun—Rudo—Priboj. A.. . 15 Th. 154. Papazoglu. 117. Malvesiatium govorim u radu pod istoimenim naslovom. Patsch je col. 9—18. BiH (1955). koja je po svjedočanstvu ovoga natpisa tada imala rang kolonije — c(ol. 56—63. Aelii26 i jedan Claudius. Klaudije Maksim poveže s Risnom (Rhizinium Plin. Revizija natpisa v. E. 86.23 Rudo je sa svojim područjem orografski i dubokim kanjonom Drine i previše odvojeno od rogatičke kotline da bi s Rogaticom moglo formirati jedinstven upravni teritorij. R. d. a ne Risinium. sve je manja mogućnost da se T. Dalmatien. Spom. Pavan. Alföldy. na kojem se spominje grad Iulium Risinium. Rhizinium.. ali je sporno na koji se grad odnosi taj podatak. S. Ulp(ius) ApoQlo) dorus (WM XII. 9—14. . V T.Za konstituciju antičke Rogatice posebno je značajan epitaf T. 1907. 281. Vjerojatno su još njihovi očevi ili djedovi došli na Drinu u vrijeme Trajanovih nastojanja da oživi rudarstvo u istočnoj Bosni. i J. T. Na njima 20 Iz Komina (mun. koji je umro u Rogatici (vjerojatno na putovanju). Ima autora koji u vezu s Rogaticom dovode i natpis iz Rudog na Limu (T. svi s predimenom P(ublius). Ris. Miller. 850 = CIL III 2766b (Th. koja nije završena ni danas. AEM XVI (1893). . . ARR VI (1968). E " Pašalić 1960. XIV/12. iz Živaljevića). 213. to izravno potvrduju dva natpisa. a kasnije i Sergejevski. IS. Dalmatia. Novi kameni spomenici iz Ustikoline ι Rogatice. p. pozivajući se na Patscha (WM BH XI. Rhiziniuma. 29. 70—72. V. 154. 77. 210—211. Salona. Vuletić-Vukasović. i G. P(aconio) Barbare d(ecurionï) m(unicipi) R . a drugi iz Misajlovine. r. II. po prilici u isto vrijeme. p. K. T. Usp. p. Malvesiatium. 2 1 D. Usp. G. p. p. M. I. u Boki Kotorskoj. . i M. . Antičko rudarstvo u unutrašnjosti provincije Dalmacije u svjetlu epigrafskih i numizmatičkih izvora. . 14 i d: u 2. odnosi na samu Rogaticu. . Mayer. oba s imenom municipija. Usp. . Ser. kakve su bile sve navedene.18 U Risnu nije ni bilo prostora za jednu koloniju. S. 181). 71. Dalmatien. Ris . 484. odn. GZM XLVIII. ICG. 281. Dušanić. F. Pašalić 1960. 159) i M. 61. Uostalom. Wilkes. 1909. Silvanus dec(urio) M(alvesiti) muni(cipii Fl(avii). J.) Ris. Usp. 1 7 M. G. dok se imena udaljenih gradova (fremder Städte) ispisuju čitava i na mnogo kraćim udaljenostima. Marie. DE. a ne kao kolonija. tako nazvani po rodovskom imenu cara Trajana. Alfoldy. 113.. de la soc. logičan zaključak. ILJug. Natpis je među stručnjacima izazvao živu diskusiju ο gradskom rangu antičke Rogatice i ο njenom imenu. 468 = CIL III 12748 et. 468. Klaudije Maksim bio vijećnik (decurio) u gradu zvanom c(olonid) Ris(. 10. 285. J. p. 16. Th. Pašalić 1960. 173 . 1. . 49. Ako uz to uzmemo da je Risan i dosta udaljen od Rogatice. identificirao s Rogaticom. pogotovo ne za agrarnu. oba s užeg područja Rudog. oba grčkog porijekla. Sp. Wilkes. Latomus 18. p. Alfoldy. nađen još 1866. str. ŽA VII (1957).. Dalma tien. 1907. 1909. ili obližnjih. i prvoj polovini 3. zatim prikazi Erota i Atisa na sepulkralnim spomenicima i drugi elementi romanske kulturne nadgradnje.11 Za Suića je Rhizinium vrlo vjerojatno jedna od Varonovih autonomnih civitas prije stjecanja civiteta. po kojem je Klaudije Maksim bio dekurion antičke Rogatice. D. Suie.26 Iz Rogatice su poznati samo Ulpii. Sergejevski. i bilj. Suie 1976. Kod Plinija se Rhizinium spominje kao oppidum civium Romanorum (III 144). ima T. Iader. Wilkes. II 16. in actis minor. Bull. kako to tumači M. . i A. pa. de geogr. η. Taj je municipij pokrivao šire područje današnjeg bosanskog i srbijanskog srednjeg Podrinja i na jugu dopirao do Lima. kada su bili osnovani i municipiji na Glamočkom (Salvium) i Duvanjskom polju (Delminhim). ni područje gornjeg Podrinja s Miljevinom nije moglo pripadati ageru rimske Rogatice. u svakom slučaju.20 Kao jedino opravdano tumačenje ostaje. p. 118. Najvjerojatnije je to municipium R(hiziniwri). III 144) bio kolonija.. Cf. pledira za Risan (Rhizinium). što bi ukazivalo na Hadrijana (117—138) kao utemeljitelja autonomnog grada u Rogatci. Pola. i. i Kult. ARR VIU (1982). 89 = WM BH XI. Ricerche. Dalmatia. . potvrduju jak prodor rimskih i grčkih ideja u duboku unutrašnjost Dalmacije. 100: u 4. AEM IV (1880). prema tome.13 Svoje mišljenje je obrazlagao epigrafskim analogijama: na spomenicima se skraćuju samo imena gradova u kojima je spomenik postavljen. 243. 103. Šašel. r. . najčešće s gentilnim imenom Aelius. Garašanin. 455 = CIL III 8369 cf. Ris . ono Patschevo. Papazoglu.19 ali se ο tome ne može argumentirano raspravljati jer na spomeniku iz Rogatice ime grada nije ispisano cijelo. ako Risan nije imao status kolonije. Sasvim je. Votivni žrtvenici Jupitru Olimpijskom (jedna je ara posvećena i njegovoj paredri Junoni — Iunoni Reginae. . jedan iz samog Rudog (iz naselja u Pribidolima). 2256 — dodaje ranije ispušteni 5. i E. a dvojica medu njima su veterani.). ZA VIII (1958). Sergejevski. i II. 146: u 4. DE. Rhisinon Ptol. " CIL III 12695 cf. 69. 3. 23 Ο topografiji mun. 1936. d. ZA VII (1957). 17 (1869). acad. Kao primjer Patsch je naveo natpis iz Duklje. I Bojanovski. Usp. 24 Pribidoli: selo kod samog Rudog (Novo Rudo) s rimskim naseljem.. da li je antički grad u Rogatici bio u rangu municipija ili kolonije i da li se ime col. Dvojica Ulpija. 1 9 Ο raznim grafijama usp. i bilj. 94—99.16 Sve ako bismo i prihvatili Mommsenovu dopunu c(oloniae) Ris(ini) de(functo) (CIL III 8369). XII.. Aspects 1977. Pitanje je. tj. 50. Usp. C. IL Jug. 182 = GZM XIX. p. J. p. Patsch. 1909. . Dalmatia. Najvećim dijelom pripadaju drugoj polovini 2. što nije sporno. 70. 1 3 WM BH XI. i J. Hoernes. uključujući i upravu. dakle. 142.) potječe nadgrobni natpis L. Pogl. gradom u kojem je spomenik i nađen. CIL III 2766b. 7159: ime Risna (Iulium Risinium) se navodi čitavo (u dativu). na što ukazuju i njihovi kognomeni: M. jer iz Risna potječu i Paconii u Kominima.15 Mommsenovo mišljenje je u novije vrijeme prihvatilo vise autora.12 kao prvi od rogatičkih lapida. 255.li Medutim. . 1976. Risinni. Coll. Aequum. Iz rimskog umjetničkog kruga je uzeta i ornamentika na spomenicima. možda: AN(norum) LV Τ [. 72 i A. F. 201. Rhizinium Plin.27 Natpisi iz Rogatice odražavaju (već) poodmakli stadij romanizacije. i Organizacija 1980. Misajlovina: selo u dolini Budimlije. odakle potječe natpis objavljen u ARR VI (1968). time problem ipak ne bi bio riješen. da je Rudo sačinjavalo virtualni dio mun. cita TI. 241—262. Berolini. 1866. Mommsen) = = I. p. Ricerche. Mommsen. st. Viestnik X (1888). očito su stranci. r. onda se ni natpis iz Rogatice ne može odnositi na dekuriona 1 2 O. IR. 201. ne spada u onih sedam deduktivnih kolonija koje su na našoj obali osnovali Cezar. ist. Die Sprache. gdje je „R" očito skraceno ime municipija. p. knj. Narona i Epidaurum. Dalmatien. 35. V. Mommsen. 36. a ne oznaka za rod. A. 1 8 M. nisu prihvatili Patschevu identifikaciju Rogatice sa col.22 koji je bio osnovan još za Flavijevaca. . smatra „ehe si tratti ai altro luogo dalmato". 332. 26 172 " Ο Trajanovim emisijama rudničkog novea u Dalmaciji usp. . 200. J. koje sam već istakao.24 Iz istih razloga. 154. 1035. jer u vrelima ne postoji potvrda da je Risan (moenia Risinni CIL VIII 2581. M. Pavan. 106. 181 = GZM XIX. Svi su magistrati domoroci. 25 G. Ulp(ius) Marcianus (Markianos?) (WM VIII. August. Gentilicij Aelius dolazi pet puta. D.

bio duumvir i quinquennalis antičke Rogatice. Bojanovski. 5 = WM BH IX. ali se ο tome u urbanoj sredini antičke Rogatice nije sačuvalo ništa. koje su i inače bile sredstvo Hadrijanove politike. i d.29 U prilog kolonijskog ranga antičke Rogatice govorila bi i pravilnost urbanog rastera. ali po Patschevu mišljenju nije sigurno da se radi ο rimskim objektima. . u podrucju Cikota. XI (1967). prošla razvitak od vikusa i municipija da bi oko tridesetih godina 3. moguća dedukcija veterana. Po onome što nam se sačuvalo. Sergejevski. D. L'autonomia cittadina fra Traiano e Adriano — Teoria e prassi dell'organizzazione municipale. osam kilometara sjeverozapadno od Rogatice. mj. imaju samo kolonije. Time bi se na zadovoljavajući način objasnio i rang kolonije antičke Rogatice. br. 1902. Iz sačuvanog epigrafskog materijala se ne može provjeriti ni autentičnost jedinog svjedočanstva ο kolonijskom rangu i statusu antičke Rogatice c{olonia) Ris(. Rad 306. OZ V. 1936. Napoli 1972. Međutim. Iz Vragolova je jedan cipus s likom tužnog Atisa (Attis). 34 V. Bojanovski 1967. jednako na spomenicima službenog kulta (votivnim). došao je do punog izražaja u drugoj polovici 2. gradskim predsjednicima. koji vjerojatno potječu od vila na većim posjedima (villae rusticae). iako je to bilo moguće.28 ali je sudeći po natpisima. kada uzmemo u obzir da je njezin dedikant P. 55—72. st. birani među zemljoposjednicima iz cijelog agera. inače. Izmedu Cikota i Šekovića sačuvao se i toponim (naziv zaseoka) „Kastei". U tom šumskom području su nađeni slabi tragovi još nekoliko rimskodobnih naseobina (I. 5—6. koji je na ovim širinama bio dugo usporen. 162. 25—32). poštivalo Silvana i Dijanu. 32 Potpeé i Drijenke: C. Stećci (1971). nekadašnje peregrine {Aelii) ah ι strance. 181 (stela. moj rad u bilj.. Potpeć i Drijenke32. 12 i 13. nalazimo na epitafu Ulpije Prokule iz nedaleke Breze. koji je. Bešlagić. Za to bi govorili i ostaci eventualne centurijacije i limitacijske tehnike ako sam ih pravilno uočio u urbanom rasteru današnje Rogatice i njene neposredne okolice. 1895. 161. Markovim prethodnikom. S. velik dio planinske unutrašnjosti provincije — kako smo to već naglasili — dugo je ostao bez autonomnih gradova. i nosilo domaća imena. Kada se konkretno radi ο Rogatici.) potječe ara Invicto Mit(h)r(ae).. 1954. u ovom slučaju da pojača jezgro rimskih građana. br. 12) i cipus s likom stojećeg muškarca (D. 13. Patsch. Β a 11 if. 1899. ilirska tradicija. η. ostaje sakriveno u tami historije. Patsch. 1912. WM BH VIII. a koji su zabilježeni u selima Plješevica31. Archäologische Forschungen in Bosnien in der Jahren 1920—1940. Aurelii). Patsch. među njima i stela sa četiri polufigure (I. L. Moglo se raditi i ο nekom carevom interventu s određenim političkim ciljevima. 33 Iz Živaljevića na Drini jeïrtveniklunoni reg(inae) Mar(cus) Ulp(ius) Marcian(us). si. 65—84. si. ili možda nekoj civitas u dolinama Drinjače i Spreče (?). Jer ako je Domavija. kod Vlasenice. 1981. a najčešće tamo gdje su tribalne forme još uvijek bile vrlo konzervativne. 28). kakvu još polovicom 2. nego prema konkretnim prilikama i potrebama. Vlasti su se dugo zadovoljavale „spontanom romanizacijom i progresivnom urbanizacijom". 159—162. Pinterović. 13). 29 F(rancesco) Grelle. Bešlagić. Takve dedukcije. 252. Radovi ANU BiH. . Firinger. Katić. WM BH VIII. 174 175 . ali i eventualnim naseljavanjem kolona tamo gdje još uvijek nije bilo uvjeta za formiranje autonomnih gradova od domaćeg stanovništva. Iz Zakoma je. To je moglo potaknuti Hadrijana da ovamo dovede izvjestan broj veterana. br. naseo binski elementi). LXX (1981). Ο razvitku Rogatice u kasnom principatu i u vrijeme kasne antike nema u vrelima nikakvih podataka. ukazuje na neku rimsku naseobinu u ovome području koja je gravitirala prema rimskoj cesti što je iz Sarajevskog polja preko Romanije vodila u Argentariju (Ph. Taj pravilni koordinatni raspored dolazi do izražaja i na si. Izvangradsko ruralno područje gotovo da i nije zastupljeno u toj baštini. — Nalaz iz Podcrkvine. K. I. Sve su imenske formule po sistemu tria nomina (praenomen. 1902. dakle po rimskoj onomastičkoj formuli kakva se razvila u doba ranijeg Carstva. Mnogo toga. D. mj. ipak. 24. br. 197. koja je do nas doprla jako reducirana. Fi al a. koji bi mogao biti „uspomena" na neki rimski castellum. WM BH VI. Fig. Ο Hadrijanovoj politici posebno vidjeti poglavlje „II programma di Adriaao". tako nazvane po carevima od kojih su njihovi očevi. br. 205—210. br. 113. Ael(ius) Clemens iunior veteran. (Čelebi Pazar). 88. 176. sličan je razvoj mogao imati i gradić u Rogatici. str. Imena su čisto rimska. 145—146.). ovdje nije ni bilo intenzivnijih istraživanja. Sistematizaciji uprave u unutrašnjosti energičnije su pristupili tek Hadrijan i njegovi nasljednici dijeljenjem civiteta (Aelii. WM BH XII. u njenom susjedstvu. Tome valja dodati da je kod Vlasenice pronađen depo republikanskih dinara (oko 1933. GZM XLVIII. 30 I. I. a iz Plješevice nekoliko rimskih spolija na srednjovjekovnom groblju. naročito na području municipalnog teritorija. koja se još i danas nazire u rasporedu stambenih četvrti turske Rogatice 28 K. C. Iz Glavica su dva ulomka nadgrobnih spomenika s poprsjem pokojnika. GZM XLVIII. Ulpii i Aelii u njima prepoznajemo domaće ljude. djedovi ili oni sami dobili rimsko građansko pravo. 44 = C. nav. br. GZM VII.uopće ne dolazi do izražaja domaća. Bojanovski. Iz njihovih redova potječu i duumviri. Ni ruševine Murse nisu bile iskorištavane za gradilišta sve do 18. 157—158. Sergejevski. No. nomen i cognomen). Sergejevski. 51 i 52. Strassen. To ujedno indicira da su se i ovdje pod Romanijom ukrštavale i miješale one iste ideje koje je romanizacija donijela u druge krajeve Bosne i Hercegovine. 293—294. koji se i inače spominju u Rogatici. 3 1 Plješevica: D. Vidi i VII pogl. Wien 1943. F. Gradsko vijeće (ordo) sačinjavali su dekurioni. Naseobinski elementi. iz kasnijeg vremena (2/3. 114—115. st. nadgrobni spomenik sa tri poluflgure (Š. dj. si. kako sam je prikazao u mome radu ο antičkoj Rogatici30. 1956. a limitaciju. 1901. nisu su se odvijale po (nekom) jedinstvenom modelu ili svrsi. Jedino po gentilnim imenima — Claudii. Vujičić. K. Godišnjak CBI XIX/17. i ο političko-upravnom sistemu znamo samo najosnovnije. domaćih ljudi. OZ. GZM XIV. Patsch. postala kolonija. ali se taj procès razvijao sporo. i neki drugi33. 41—50. 1904. nav. 61. 1936. — Ni na prostoru porušene Salone kroz 1350 godina nije bila sagrađena ni jedna kuća. st. kao i na nadgrobnim. Ono je očito još uvijek živjelo u starim epihorskim tradicijama. 24 — Panorama Rogatice. postaje nam jasno da je taj strani kult i ovamo donijela vojska. 30. knj.). iz kruga orijentalnih religija. g. st. a time ubrza i procès romanizacije u dubokoj unutrašnjosti provincije. D. Naše starine.). Što se pak tiče religijskih predodžaba. st. toliko da je grad imao autonomnu upravu na čelu s duumvirima. zna se. mogu se takoder objašnjavati eventualnim naseljavanjem veterana i drugih kolonista sa strane34. takav Hadrijanov intervent nije nam poznat. Patsch. svoje iskonske bogove. pomišlja na ustanak pod carem Antoninom Pijem. 14 = I. Nema elemenata za njeno atribuiranje bilo teritoriju Domavije ili Rogatice. Naime. Bojanovski. Procès romanizacije. (Ilidža kod Sarajeva). upravo u sjeveroistočnim krajevima Dalmacije. Bojanovski. samo je šteta što nije potvrđen bogatijom dokumentacijom iz antičke baštine u Rogatici. 187. 145.

S. 21. 196)4. — Na natpisu iz Rudog. 3—17. III. . u bilj. sa centrom u Skelanima1. Sudeći po epigrafskim potvrdama iz regiona Požege i Titovog Užica. br. 149. Muni cipium Malvesiatium. a teritorij municipija S . .. dj. često u skraćenoj formi kao mun. . sà\cerd[otalis\ PLEMESKE CIVITATES PODRINJA U istočnoj Bosni. 88—94. ili Mal. drugi u Skelanima na Drini (Mun. . dosta izmiješan s keltskim Skordiscima. X 1980. moglo bi se naslućivati da se teritorij rimskog municipija podudarao s područjem plemenske dindarske civitas (civitas Dindarorum). što znači da Drina u antici nije bila administrativno-politička granica. Šašel. Malvesiatium). 8 4 K. Natpisi s imenom grada-municipija susreću se na obje strane Drine. . . a istočni dio Amantinima (Plin. Domavia i Mun. A[el(ius)l] . javlja se skraćeno ime municipija s epitetom Flavium: M(alvesiati(J) muni(cipiï) Fl(avii). br. 77. 22. si. ovdje je bio formiran i jedan od tri rana Vespazijanova municipija. dok se u punom obliku municipium Malvesiatium spominje u Rudom. onaj u Skelanima. VI. koja je sa svojih 33 dekurije pripadala naronitanskom sudbenom konventu (Plin. . Malvesati{um). IIv[i]r q(uin)[q(uennalis). 19.] v(ivus) f{ecit) s(ibi) [et s(uis) posteris[que eorum]. . Papazoglu.. i onih s područja Rudog i Višegrada. 156. 28 = WM BH XI. Vrijeme osnutka municipija vidi se iz njegova prvobitnog naziva M{alvesiatiumT) muni{cipium) Fl(avium) iz Rudog na Limu. . 2 Nešto kasnije je i Domicijan osnovao i koloniju Scupi Flavia Felix kod Skoplja. Pulpudeva. Bojanovski.] funct[us . p. Cijelo je Podrinje bilo dobro naseljeno. ... Podrucje Domavije i municipija Melvesiatium pripadalo je civitatis Dindariorum (Plin. pri[nceps civ(jtatis)] Dinda[rior(um) . H(ic) s(itus) e(st). 29 = WM BH XI. Oba municipija južno od Skelana. D. Plovdiv. što drugi. 446. Ulpius Gellianus eq. V. GZM XIX. 3 Na natpisu iz Komina. Municipium Malvesiatium s najnovijom epigrafskom potvrdom muni cipija iz Misajlovine (Rudo). . Zaninović. nastoje svesti na pravu mjeru. ο čemu će još biti govora. i G. ILJug. .5 1 I. i bilj. Spom. 1907. 17 = WM BH XI. na kojem se spominje jedan princeps civitatis Dinda(riorum) (WM BH XI. 155. dj. Metlensi(um). Usp. jedan sa centrom u Sasama kod Srebrenice (Domavia). R. 161. 143). razvitak i društveni sastav. 1978. 1933. . III 148). pored Drine. Moesia Superior. teritoriju municipija je pripadalo područje s obje strane Drine. ta(rum). 1940. ··■(?) 176 177 . odnosno. a treći južnije. na kojima je ime grada pokraćeno siglama m(unicipium) M(alvesiatium). atribut nekog samoupravnog grada. Sva su tri municipaliteta ležala južno od Drinjače. si. br. Gerd . južno od Skelana i Bajine Bašte. Municipium S . . 54 = G. dolazi oblik Malvesatium: Serapidi et Isidi M. III 143). cf. osnovano je tek Marko Aurelije {mun. ARR JAZU. Zemljište sjeverno od Drinjače pripadalo je provinciji Donjoj Panoniji (kasnije II Pannonia). br. sve do ušća Lima i Prače u Drinu. Aureliunï). vjerojatno za Vespazijana. južno od Domavije. i druga . 21 i si. Malvesiatium. u Kominima (Pljevlja) vjerojatno Pirustima {Siculotaei. Dindari su bili ilirski narod (indigenae). curator Arvensi{um). Dalmatien.. 4. 439. . 153. 14 i si. Patsch. Zagreb 1968. bilj. s brojnim antičkim naseljima i s dosta stranih stručnjaka. . 4. na jugu. 29.. 16. odnosno natpis CIL III 8308. Ma. . I ovdje se procès plemenskog raslojavanja i romanizacije domaćih odvijao dosta sporo. 1. M. Patsch. usp. . ali po mišljenju nekih istraživača. Po oštećenom natpisu iz Skelana. u Kominima kod Pljevalja i municipij u Kolovratu kod Prijepolja (?).2 Ονο je ujedno i jedini slučaj u Bosni i Hercegovini da nam je poznat carski. S područja municipija su poznati brojni natpisi a među njima je i veliki broj s imenima gradskih magistrata (dekuriona i duovira). Osnivanje municipija. st. .. III143). Nije isključeno da je isti sudjelovao i kod formiranja municipija u Skelanima. 241—262. ibidem. u dolini Ćehotine. p. . Dvije (epigrafske) potvrde municipija. usp. br. si. negdje sedamdesetih godina 1. n. Prvima su pripadali teritoriji Breuka i Kornakata. opet. zahvaljujući rudnim resursima. F. 1909. Plin. 445. Il. a istočni ageru kolonije Sirmium u Sremskoj Mitrovici. Sva tri su se protezala i preko Drine na današnji teritorij SR Srbije i SR Crne Gore. i J. kao i općenito u unutrašnjosti. 6. Starom Brodu (ali je oštećen) i Misajlovini kod Rudog3. GZM LU. 20. 1909. br. nav.. = (duo) vu q[q. sa]cerd(otalis) it{em) m(unicipii) M(alvesiatium) l. Sergejevski. 63—65. 22. Sergejevski. 22 s revizijom čitanja: (duo)vir q{uin)q{uennalis) . Alföldy. The frontier between Dalmatia and Moesia Superior. pa nam je po tome relativno dobro poznat i njegov (potencijalni) teritorij. br. Mocsy. M. dakle. Dalmatien. 1909. 5 K.SKELANI NA DRINI (Municipium Malvesiatium) Municipium Malvesiatium se nalazio na srednjoj Drini. . br.. 70—72. 14 i si. 66 P. ekonomski veoma napredno. Alföldy. . Splonis-. A. sa centrom u Kominima kod Pljevalja. potječu iz samih Skelana: prva . i to njegov zapadni dio vjerojatno municipalitetima u Slavonskom Brodu (Marsonia) i Vinkovcima (Cibalae). Ipak. D. Hviro m(umcipii) M{alvesiatium) IIv[i]ratu fu[n]cto . nazvanog tako po gentiliciju cara koji ga je osnovao. A. ponikla su tri rimska municipaliteta: Mun. pada u vrijeme prve Flavijevske dinastije.

i to u Visibabi kod Požege. na lijevoj obali Drine. Salona. Patsch.]. koje je upravljalo municipijem. Vijeće (sénat) je odobrilo i mjesto za počasnu bazu sa statuom svog prvaka {primo ex ordine). M. 1909. Isto ime dolazi i na nadgrobnom spomeniku iz Tu nica. F. i dalje. 247—248. i pored svoje fragmentarnosti. 39. 149. Aur. GZM XIX. Aelius Maximus je bio sin P. 72. 1 7 Beneficijarski natpisi iz Skelana: vidi Dodatak II. br.?) i njegovu sinu Karakali (213—217. i 45. Hadr. Aur. ali sa centrom u Visibabi. potječu i natpisi na kojima se spominje gradsko vijeće (ordo decurionum)1*. Iz pregleda se vidi da su svi magistrati u municipiju Aelii i Aurelii. odnosno municipals uprave. Alföldy. U ostalim naseljima na potencijalnom teritoriju ovoga municipija nema beneficijarskih natpisa18. to je teritorijalni opseg njegove jurisdikcije. potpuno je jasno da je u Skelanima bilo središte municipija M(alvesiatium).182. . 154. Patsch. WM BH XI. g. (?). 1900. Skelani: T. Dalmatia. Nigrinus sac(erdota!w?). 115. da je u ovom gradu bilo središte municipija. vjerojatno šire podrucje Kosmaja. d. . 1933. WM BH XI. To ne potvrđuje samo epigrafska dokumentacija nego i analiza cjelokupnog arheološkog materijala. g. M[al. M. dakle.. a od posljednjih većina je sa prenomenom T(itus). Provincialis ob honorem II viratus. i GZM XIX. Karan: P. br. VI Κ. 621. Zbog navedenog rasporeda epigrafskih potvrda municipija M(al. Bojanovski. 8343. . CoelQo) Apollinare1" cos (26. L. 178 179 . I. Simili II vir(o) qq. g. očito iz razloga što je taj kraj bio dosta udaljen od svog municipalnog centra u Skelanima9. 320. CIL III 8345. . str. Antonino Aug. 1909. a CIL III 14218 u Lješću kod Skelana.. Svi su oni pripadali gornjem sloju dindarskog društva (zemljišna aristokracija). 38. Aur. Spom. T. jedini na kojem se sačuvalo etničko ime Dindara. nađeni brojni natpisi magistrata (dekuriona i duumvira). Severo Antonino Pio Aug. 150 = = CIL III 14219. br. 76 = 98 br. Prilipac: T. to jest po cijelom srednjem Podrinju (i) na obje strane Drine. 1 6 Ο tome I. 2 (Ael. 151 = = CIL III 14219. bf. 88. Vranjani: T. d. Papazoglu. 10. N. TQtus) F(lavius) Silvanus dec(urio) m(unicepsl) muni(cipii) Fl(avii). uvrštava Skelane pod Domaviju. uključuje u teritorij municipija oba dijela. Spom. ILJug. Aur. također na lijevoj obali Drine . Maias Q. 11—41. Wilkes. 4. 98. posebno 27—35. Titovo Užice: T.] parent[es b(ene) m(erentibus)7\. F{lavius) Silvanus deciurio) M(alvesati) muniicipii) Fl(avii). prvaka civitatis Dindarioum19. 486.). deciurio) m(unicipii) Mahe[sat(ium)] et Fl(avio7) Bat[. Visibaba: . 16. Pio p. 42. . Dasius II vir. itd. 117—118 (revizija): . usp. 48. Verra)CIL III 14613.. Elija. Mocsy. IV 169. m. Odlukom vijeća dekuriona u Skelanima je 158. 20 CIL 111 8339. 1 1 D. 1907. u vrijeme peregrinskog statusa. Ovaj natpis. Moesia Superior. naime. . cf. Martialis dec. četiri iz regiona Požege i Titova Užica7. 1957. kojemu su spomenik postavili P. a dvije s juga (Rudo i Misajlovina)8. 154. i 4. 10 = WM BH XI. K. 8. i 284. 1909. m. 7. i G. Rufinus fil. ARR VIII—IX. 251. 20 = F. ib. J. onda je tu očito bilo i središte rimske administracije ne samo u prelazno doba domaćeg principata nego i kasnije. 468 (Rogatica) = WM BH XI. odnosno l(oco)\ d{ato) d(ecreto) d(ecurionum). 71. i J. . Sve tri baze postavio je zbor (vijeće) dekuriona sa formulama d(ecteto) dlecurionum). 153. . Premerstein—N. što bi potvrdivala i emisija novca Marka Aurelija s legendom Metalla Aureliana.. . 248 = 39. Dalmatien. Bojanovski. Očito su oba transportirana iz Skelana. aprila 169.. Visibaba: T. južno od Skelana. na rođendan cara Marka Aurelija Postojanje gradskog vijeća (ordo) i gradske vijećnice (basilica) u Skelanima (u njoj su stajale i počasne baze) dovoljna je indikacija. Aurelius Silvanus dec(urio) II vir municipi Malvesiati[u\m posuit. p. dok su ostale. i CIL 38342. ŽA. A. 1909. br. Karan: Aeliio) Victori dedurioni) m(unicipii) Mal{. izmedu ostalog. Aur. Požega: P. ARR VI. 1941—48. Papazoglu prva je u tome jedinstvu naslutila i administrativne veze (ibidem). br. 185! (natale Augusti)15. . Spom. Caes. nakon formiranja municipija. Misajlovina: [D]. Imp. 443 = WM BH XI. Titovo Užice: T. i 154. F. iako se na natpisima javlja u raznim mjestima svog prostranog municipalnog teritorija. Iz samih Skelana. Sept. 1904. Cf. Pavan. J. 17 = 98. . Caes .)13. ' CIL III 8340. Šašel. 1968. koja je pokazala da se radi i ο jedinstvenom etničkom i kulturnom podrucju11. Papazoglu. 1 3 Imp. 77. Vulić. 94—99. 144. fundi. itd. 1907.. e. ŽA VI1. . ima i u torn smislu dokaznu vrijednost. 439 = WM BH XI. CIL III 8354. g. njih šest. Ael(ius) Maximus dec(urlo) m(unicipii) Mal(. II vir def. = F. Kasnije su počasni spomenici postavljeni i carevima Septimiju Severn (201. CIL III 8344. g. Antičko rudarstvo u unutrašnjosti provinciie Dalmacije. Ç. VI/1. Sve su to bila mjesta u kojima su živjeli i umirali njegovi dekurioni i duumviri koji su kao zemljišni posjednici (obično) živjeli na svojim posjedima (villae. VI/1. 283. statuam in basilica posuit'0 et dedicavit earn victima percussa sportulis datis natale Aug. pagi) dolazili u grad na sjednice vijeća dekuriona16. postavljena počasna baza sa statuom cara Antonina Pija. Dalju indikaciju koja govori u prilog Skelana kao centralnog mjesta municipija pruža i fragmentarni natpis P. Nisu nam pobliže poznati razlozi zbog 6 D. Spom. T. 41. CIL III 8345 = Spom. str. FI. br. iz 213—217. . I na tome su. 1 8 Natpis Spom. V. Hirschfeld CIL III ad no.). 16 (natpis potječe iz 198—201. ARR VI. 8342. «. M. uglednog gradanina Tita Flavija Similisa. 343. FI. Salona (supruga: Aur. 1 4 Vjerojatno je to bilo u vezi s nastojanjima careva oko razvitka rudarstva i metalurgije u istočnoj Dalmaciji i Panoniji.. Cf. Spom. Sergejevski. . i bilj. Aur. kojih je gradsko vijeće dekuriona14 postavilo ove baze. 167. huic primo ex ordine. Sp. Ael{io) Quintiliano dec{urioni) miunidpii) Ma(. Imp. 10 = GZM XIX.. So:>(h) Prisco P. Flavije Rufin 26. Silvanus dec. bez skraćivanja. Caes. 1909. itd.]etae [et] Iuniori fi[l]iis T. ŽA. Ael. p. bilj. Na natpisima iz područja Rudog ime municipija je tradirano u punoj formi. . 88. Jer. ■) IIvir(atu) func(to) itd. Vulić. 1 0 A. ŽA VI/1. (?). si. br. P. 1957. s kognomenom Capito. 1912. Ricerche. 1 5 CIL ΠΙ 14219. konkretno —je li pod njegovu administraciju pripadalo i područje na desnoj obali Drine (sve do mezijske granice). cos. 19 (Rudo): D. . 77. def. 1982. Malvesatium). Rimska groblja na Drini. JöAI 7. 98. Proculus. m. CIL III 12717 Gradina kod Arilja: Τ. bilo u Skelanima. . . JÖAI 3. I. .] Aureliis Silvano et Propinquiano et B[. Marcus dec. 93. 142. g.dec(urio) m{unicipii) Malve[siatiuml]e. 1909.Druga potvrda ovog municipija potječe iz Starog Broda. g. d. Pavan. u prvom redu brojnih nadgrobnih spomenika. 157. Bojanovski. br. Marcus vet. 118: T. GZM XLVI. Visibaba: Ulp(a) [U]rsa sinu koji je bio II vir mun. m. s imenom municipija ili bez njega20. ν. 152 = CIL III 12727. 1957. 115. 1901. WM BH XI. 14219. Papazoglu.Ί Aurelius Lic(inianusTi. g. Le municipium Malvesatium et son territoire. 1 2 CIL III 14219. II. M. kao i O. . Ricerche. ako ne i dokaz. Aelii Maximus et Silvanus et Tattaia patri p(ro) pQetate). CIL III 8338 = 14608—9 Gorobilje: T. Aur. odn. Tubići: T.?] VI [i]tem [. pa se teritorij oko Skelana. Novija istraživanja su pokazala da se radi ο jedinstvenoj administrativno-političkoj zajednici sa centrom u Skelanima.) nađen je u Bajinoj Bašti. . Sergejevski. 94—95. iz 158. Bojanovski. Mačkat: Aur. razlikuju municipij u Skelanima (bez imena) i onaj u Visibabi {Mun. 4 = A. Ael. 8 D.) itd. Aper. Capito . p. pa i kasnije. . I. Sergejevski. 598 = 98. 9 Ο torn pitanju usp. 155. II vir mun . U prilog Skelana kao centra muncipii Malvesiatium govori i razmjerno veliki broj votivnih spomenika koje su podigli konzularni beneficijari. 1957. duovira (Hviro q(uin)q(uennali). 39. Kako pokazuje natpis CIL III 8342. Elija Kvintilijana. . 1 9 Usp. 1903. a koje je inače pripadalo provinciji Dalmaciji. Na osnovu epigrafskih svjedočanstava. dok F. 1934.) llvirali itd. L. praedia) i kao predstavnici svojih naselja (vici. području. ARR VI. [At]tiae Balbiae [c]oniug(i) pie[nti]s[s]imae an(nis) . Papazoglu. s desne strane Drine. 1909.) dugo se smatralo da je središte ovog samoupravnog teritorija bilo na desnoj (srbijanskoj) strani Drine. Ono što ipak nije posve jasno. izuzimao iz sastava ovog municipija10. a koji su često kao predstavnici centralne vlasti u provinciji boravili u municipalnim centrima17. 1907. Severo Pio Pertinaci Aug. što ju je ocu dao postaviti sin T. ako je središte dindarskog plemena u predrimsko doba.

1934. br. među posljednjima najčešće sa prenomenom T(itus). tih natruha nije nestalo ni u vrijeme kad je već bila skršena politička i vojnička moć Skordiska u ovim krajevima32. Primjere usp. Po Alföldyju. n. 179. 1 6 7 — 1 6 8 . Narodnoj. i d. 151—166. Totia i Pinenta). 27 Literatu ru n avod i D. VII 5. p. 1909. Alföldy. po ovom autoru. u vezi s time kaže: „Region oko Požege. 1965. takvi se spomenici inače ne susreću u srednjoj i zapadnoj Bosni. Na ■donjem Limu je graničio s teritorijem koji je pripadao municipiju u Kominima 2 1 G. Kako ćemo vidjeti. Lybica. ARR VI. G. Alföldy. si. K . Iz svega navedenog se može zaključiti da je mimicipium Malvesiatium graničio na istoku s provincijom Gornjom Mezijom. ILJug. Na spomenicima su prikazani osebujni plastični sižeji. domorodačka osobna imena (antroponimija). te spiralni ornamenat naslijeđen iz domaće halštatske baštine. 129 i 180. S . Sergejevskog. Malvesiatium. Na cijelom opisanom području. Devetak i Sjemeć. 1978. Čremošnik. u sjeverozapadnu Srbiju (Strab. GZM XLVI. Vindex i dr.WM XI. koja su sigurno keltska (Catta. 207 d. su ga od teritorija rimskog municipaliteta u Rogatici (col. Usp . i d. Lokalizacija Dindara u srednjem Podrinju općenito je prihvaćena. ukrašene polufigurama pokojnika u medaljonu. Ο Domaviji usp.. To su. sa likom heroiziranog pokojnika ili bez njega. na jugu. i to s teritorijem municipija Celegeramunicipium Cel(egerorum). 1907 . 54. Sašel. dok I. I. Alföldy iznio teoriju da su Dindari. 257—258. koja se ovdje naselila u carsko doba35. si. Die Namengebung der Urbevölkerung in der römischen Provinz Dalmatia. 171. I. i J. Dalmatien. Zaninović 1980. 30 . Katičić smatra da se pojava keltskih imena u Podrinju može tumačiti na različite načine.). sudeći po natpisu iz Voljevice i Tegara (CIL III 12739 + 12740). Celegerorum). opravdava spomenuti natpis iz Skelana (pri[nceps civ(itatis)] Dinda[rio(rum)]. Serg ejev sk i. 3 1 G. ili 4. 180 181 .Simptomatično je da među osobama koje se na njima spominju nema Flavijevaca (Flavii). i njezin rad u ŽA. 2 8 Ο zapadnoj granici Gornje Mezije govori A. ilirsko pleme (Plin. Alföldy čak petnaest imena iz dindarskog područja smatra keltskim (Aioia. 24 Bilj. 55—104. Čremošnik i G. i G. argentariae Delmaticae bile formirane (nešto) prije 160. Matisa. a druga iz Panonije preko Sirmiuma. Madusa. Alföldy u tim panonskim elementima vide komponentu keltskog sadržaja (adstrata). 35 R. GZM (A) n. 53—76. kod C. među ostalim i mogućnošću da pripadaju keltskoj populaciji. knj. Tattaia. u Skelanima podignuta počasna baza sa statuom22. G. 33. maske itd. XI. 29 Po ocjeni F. te na tom odnosu zasniva svoju tezu ο keltskom imenskom području u sjeveroistočnoj Dalmaciji. Zur Frage der keltischen und pannonischen Namengebiete im römischen Dalmatien. si. u bilj. te ploče (stele) s dodatkom antitetički postavljenih lavova na vrhu. dakle. 1 5 5 d = W M B H X I. Bidna. Usp. posebno 63—69 (Das Scordiskische Namen gebiet). s. 71. Dalmatia. 28. 115. 254. a moguća je keltska pripadnost još četiri imena (Aioia. 2 6 D. i region Titovog Užica je pripadao teritoriju rimskog grada mun. I. VII. tzv. dj. Aur(elius) (CIL III14607) i P. Gallus.). kao simbola tuge i vjere u zagrobni život. 160. Nindia). i bilj. 72. 11. kojem je 158. 12). Dasius. čiju lokalizaciju u Podrinje. i J. kao što su motivi posmrtne daće {Totenmahl) u dvije (osnovne) varijante. g. Iaca. knj. koje se polovicom 2. rum. Sergejevski. što ukazuje da je istočni dio presumptivnog municipalnog teritorija građanska prava dobio nešto kasnije. si. 35. i bilj. ■ . Usp. s. Na lijevoj obali Drine municipiju je pripadao predio Osata sa Skelanima te uzani pojas uz Drinu (sa Starim Brodom) sve do ušća Prače. 165. dosta prostranom ali gorovitom. javljaju se rijetki Aelii i brojni Aurelii. Šašel. Dalmatien. Totia). GZM XLVI. bilj. GLAS SKA. G. 2 5 Vidi bilj. n. 1. Capita. i K. uopšte pokazuje veliku sličnost u nadgrobnim tipovima sa dolinom Srebrenice i Višegrada". nav. 14. solarni simboli)33.. b ilj. a ne samo kao sirvival potomaka „Velikih Skordiska". 232. ο čemu će biti još govora25. Albanus. XII. 126 n. što ukazuje da su civitet dobili tek u vrijeme Marka Aurelija ili njegova adoptivnog oca Antonina Pija21. A. 1968. Alföldy. cf. 22 Bilj. zahvatajući i područje zapadne Srbije oko planina Tare Ša gana i Zlatibora. posljednja već u Meziji). i GZM (A). te brojni prikazi Atisa (traurender Attis) ili krilatog Genija. domaćoj (ilirskoj) duhovnoj kulturi pripadaju i neki elementi kulta. Silvanus. 30 I. 3 (cf. Sva imena. JWilkes. Samus. . 71: Itaque confinium Dalmatiae et Moesiae kor Pljdevalja (mun. Dussona. Seia. 1956. 453 = WM BH XI. Većina tih spomenika sa Drine spada u 3. 1063). Naprama njima navodi samo nekoliko ilirskih imena (Genthena. 35.cvjetnih čašica" (posljednje su rađene na način duboreza)28. V/3. I. Trački konjanik. g. ili naprosto prevedena na latinski. istočno od Desitijata. 34 G. i d. P a t s c h . na njihov su postanak utjecale dvije kulturno-umjetničke struje. Thana i Varro)3i. 1 9 0 7 . 54—56. Bojanovski. Baeta. GZM XIX. Alföldy Dalmatien. nošnja i drugi27. Usp. A. st. Tatta. sve elementi koji čvrsto povezuju u jednu kulturnu cjelinu čitav opisani teritorij municipija. — keltska nošnja na Drini. Alföldy. A. 1969. Pflaum. Patsch. U taj kulturni krug spadaju i simbolični motivi iz Dionizijeva kulta (Ampelus. smatra da su izvedena iz keltskog jezika. 284. 1959. 111.. Vidi: M. i J. i 155. a samo manji u 2. ILJug. Aur{elius) (CIL III 6316). Bidna. 3 (1955). Moesia Superior. Nindia. ali je u novije vrijeme G. st. III 143). Dalmatien. Dalmatien. Katičić. ΙΠ/1. ilirskom i panonsko-dalmatinskom imenskom području. Usp. ARR VI. 54. Matisa. Andetia. i J.. Mocsy. Godišnjak — CBI. Hadriani vel Antonini Pii). Godišnjak — CBI. G Z M X I X . Izuzev cipusa s likovima Atisa i Genija. II. Beiträge zur Namenforschung 15. Šašel. Čini se da su ovdje. Podjela se temelji na podacima iz lista Plinija Starijeg (III 143) i Ptolemeja (II 16. Mocsy. Patsch. proširena i u keltskim zemljama. Papazoglu 1969. 254. 40." Usp. 27 (Celegeri) i 36 (mun. 1934 . H. Na zapadu. Enena. živjeli su u predrimsko i rimsko doba Dindari. prvenstveno nadgrobnih spomenika i njihova sadržaja. Prvobitno je municipiju u Skelanima pripadalo i rudarsko područje (Bergwerksdistrikt) oko 30 kasnije Domavije. 54 (linija Beograd—Kosmaj—Kuršumlija—Kačanik—Kosovska Mitrovica. II. 1 9 0 9 . 1957. Iaca. dolinama Morave i Lima. Alföldy. 83 (aetate imp. bili snažnije keltizirani. iz Trakije. Sergejevski. 58 —66 . 13. R. ILJug. . dj. kao što su Alba. 256. kako ćemo videti. jedna s jugoistoka. 1968. što se napose manifestira u dindarskoj antroponimiji31. panonska i grčka daća. 44. pripadaju. 33 G. 167. odvojilo i s vremenom municipaliziralo . Za pojedina latinska osobna imena. Katičić je analizom imenskog materijala (područja) taj Alföldyjev popis keltskih imena sveo na tri imena. 23 Usp. CLX. bilj. . Od nadgrobnih spomenika za čitavo ovo područje karakteristični su cipusi i kocke s piramidalnim završetkom. Catta. koji je građansko pravo dobio tek za Hadrijana. D. Ris . 1934. WM BH XI. 5). ARR VI. zatim tzv. Bojanovski. = A. Dalmatien. Osim T(jtus) po jednom dolaze M. G. i ono oko Višegrada i Rudog29. st. Taj bi događaj mogao biti u vezi s Markovim dijeljenjem civiteta23. Superioris in hac parte per divortium fluminum Drina et Morava currebat . 54. 1909. autohtonoj umjetnosti pripadali bi i neki ornamentalni motivi: bordure u obliku užeta i . Beiblatt. Po mišljenju D. 156). 154. grozdovi. JÖAI44. utvrđeno je da područje oko Skelana sačinjava jedinstvenu kulturnu i etničku cjelinu sa srbijanskim Podrinjem u regionu Požege i Titova Užica24. ·) odvajali Javor. 98. 153. 1968. vjerojatno sa centrom kod današnjeg Kraljeva28. Tipološkom analizom arheološkog materijala iz Skelana i okolice. nakon seobe keltskih Skordiska u Podunavlje i južnije. Bojanovski. Istom bi adstratu djelomično pripadali i neki elementi iz sfere posmrtnog kulta (posmrtna daća. i rani je mišljenje Ν. i dalje. 130. Vulić. Alföldy.

vjerojatno imao i svoje terme i ostale objekte. 1972. 85. 182 183 .. Pinterović. 1940. Beibl. Na predrimske autohtone tradicije ukazivala bi Gradina. Truhelka. g. Holder. Epigr. identičan sa svojim imenjakom Flavii Silvanus et Severus. 46 i 47. Iz Skelana su: T. XXXIII. Plin. te na jugu municipija. Usp. ali ih treba tražiti oko gradske dominante. Grad je. S obzirom da su Claudii iz Skelana bili eq{uites) R(omani). Senatori ed appartenenti alPordine senatorio provenienti dalle province romane di Dacia. itd. 152—4. 281. Na torn je arealu utvrđeno deset užih urbanih cjelina. Patsch. takoder servus. što je. 1982. Ill 8350. F. aurum) in summa tellure protinus. na desnoj obali rijeke. — Mir. Čačak: L. koji je u rang kolonije podigao Scupi (colonia Flavia felix Domitiand) kod Skoplja45. prvi je postavio oltar /. 43 Ο senatorima ingenuima usp. 156. CIL III 8350. nosi i T.. 1 — mozaik s motivom pel'ta lunata. ARR 8—9. kakvi su. prijevoz). 154. Dalmatia. Za carski R. Vjerojatno je tu od starine bio i prijelaz preko Drine. i hramovi (hram kapitolijske trijade. kao i Domavija. 565). čime je dovedena u pitanje etnokulturna homogenost područja još od predrimskog doba. I mil. trib. Tituli 5. u njegovo doba „ovdje otkriveno značajno nalazište zlata"41. br. 42 D. Svi Claudii na natpisima potječu iz vremena. Dalmatien. nauka.). Ca[ ___ ]. i Vesnik muz. Roma 1982. Etim. Rufinus iz 169. 19. i Dalmatien. Wilkes. i 142. Skok. ne daje oslonca za takav zaključak. navodno. Flavii. 136. CIL 3. ILJ ug. T. Rimski grad u Skelanima bio je sagrađen na gornjoj (diluvijalnoj) terasi Drine. Malva. pa zaključuje da su Claudius Maximus i Claudia Catta i Annia (Skelani) te Claudia Hilara (CIL III 12743.. 276 (Catii. A. pitanje keltskog adstrata i njegova imenskog područja na srednjoj Drini još mora ostati otvorenim36. (imsna voda) u iijevom slivu Drine. M. u uvjetima spontane romanizacije. st. Sprachschanz. Premerstein. Gradska se nekropola. Poznanović) jamačno potomci oslobođenika i ostale čeljadi Klaudijevaca. R . (iz 197. Bojanovski. Rimski natpisi novi i revidirani. Alföldy. Očito su Skelani za čitavu oblast značili ono što danas znači Bajina Bašta. Odjelj. coh. dessen Namengebung mitteldalmatische Namenelemente übernommen hat". po F. Najstariji sloj domorodaca (peregrina) s rimskim civitetom su Flavii. ARR VI. Usp. D. Delm. br. 40 Uz put prema Modrom Jadru i Srebrenici iznad Skelana. koja je smještena naprama Skelanima. M. c . naš hidronim Mlava izvodi iz Malva. Hidronimi. Aelius Magnus. 19. a na Varošištu. 553 ss. na primjer. 1987. JAZU. utvrđenje kastelijerskog tipa koje se nalazi na brdu odmah iznad Skelana40. a posebno i zato što je prisustvo keltskog elementa u zapadnoj Srbiji (Podrinje) potvrđeno i metodologijom prethistorijske arheologije (iskopavanje tumula u Krajčinovićima kod Priboja). izvan zidina. et Genio loci. rimski grad se nazivao Maluesa. Flavii se nalaze u Skelanima i u okolici. V. Bojanovski. Karan). 154. koji su se brinuli za javni mir i red. Iul(ius) Maternus. to ovako formulira: „Man weiss nicht ob in dieser Gegend ein Unteryp der mitteldalmatischen Namengebung mit bedeutendem keltischen Einfluss anzusetzen ist. kao i glavno mjesto provincije Dada Maluensis (pri tome kaže. sl. P. jednostavno Malua. M. ibidem. 41). Fl(avius) Similis i njegov sin T. ο kojem je bilo govora naprijed. 283. a i sam spomenik svojim bogatstvom pokazuje da njihov robovski peculium nije bio skroman. i J Sašel. Silvanus koji je. Tracia. Sarajevo 1982. no. Najnormalniji put do viteškog i senatorskog statusa bila je služba u vojsci. 120. i bilj. 1. Vidi i bilj. gdje je također moglo biti neko manje naselje vezano za antički grad u Skelanima. Istoj porodici imućnih domorodaca (zemljoposjednika) pripada FI. Karan). Dalmatien. 75 d. i konz. oder aber ein eigenes keltisches Namengebiet. (2. 67. 71. I i II. Sašel. s ve obitelji iz istočne Dalmacije). -WM BH XI. Cl(audius) Maximus (podiže aru Silvanu). Vjerojatno se i u ovom slučaju radi ο zemljoposjedniku.i bilj. 668. 253. 91. GZM III 1891. 90. 1903. Godišnjak CBI. 37. 37 Po J. i dalje. 44 G. II. Alföldy za gentile Claudius smatra da pripada domorocima koji su ga dobili od Klaudija ili Nerona. usp. Sejin nakit. domo Mursa ex Pannonia Inferiore (CIL VII 314). Užički zbornik 2. Ć. D. Wilkes. F(lavius) Silvanus. 13844. ime izvodi iz keltskog Malva (iz +Mal-ava. pa po svom položaju podsjeća na antički grad u Rogatici uz obalu Rakitnice. Kanitz. po Zotoviću. sl. v. i mitrej)39. dj. Vujičić. moguć je direktan odnos između te provincije i našeg municipija posredstvom naših kolonista-rudara u Daciji). i 208. Najstariji gentile Flavius. Sergejevski. dok G. to jest ο imenskom m'aterijalu koji je konzervativniji od muškog. Tu Patsch ukazuje i na analogiju (C. i to vojnicima. Građansko pravo im je (najvjerojatnije) podijelio Vespazijan sedamdesetih godina 1. Sp. ŽA VI/1. Užice: C. I. 99. kao primjer usp. 26 i d. U Skelanima su otkopani brojni votivni i sepulkralni spomenici. usp. postigle i senators ki rang. Zotović. G. Mesia. po svoj prilici. O. g. GZM L1I.Međutim. VIII vol. 1909. J. Studien. Na presumptivnom. 22—23. 36. Cf. otprilike u isto vrijeme kada su bile osnovane i kolonije u Sisciji i Sirmiju. 529 — 551. dosta rano. Claudii. Djela knj. knj. a drugi /. ukrašena bazama i statuama. C. 148. Personennamen. na ravnom terenu. st. Altcelt. Senatoren in der römischen Provinz Dalmatien. dakle da su pripadali senatorskom (viteškom) staležu. Problem mlađeg gvozdenog doba u zapadnoj Srbiji u svetlu otkrića u Krajčinovićima kod Priboja. FI. Wien 1893. Malvesiatium Skelani zauzimaju centralni položaj. 152 d Cl(audiae) Cattae Cl(audia) Annia. dok I. teritoriju mun.) i 8353. Dalmatia. Pïva. 1968. VI. Blaškovina. Dalmazia e Panonia. 51—62. Septimije Sever i Karakala). v. Cf. Equestrian Rank in Dalmatia under the principate. Grad je. možda je bliže istini da su potomci neke bogate posjedničke obitelji iz Rima. I. luka. 281 i 284. društv. 28. U gradu se nalazila i stanica konzularnih beneficijara. 1957 = ŽA VII. 38 gentilicij Iulii iz Titova Užica očito je da se radi ο strancima. 1968. 17—18 = A. Claudi(a)e Hilar(a)e. Domus Furiana. Iulius Rufus. 202. bili i Catii na Ilidži kod Sarajeva42 i u koloniji Scupi CIL III 14548. 33. NR Srbije. štitio i zemljani bedem. i J . Wilkes-u Dalmatia. Nadgrobni spomenik Seiae Fl(avii) Silvani servae podigao je njen suprug Scorpus. 39 Ostaci mozaika su nađeni na nekoliko mjesta. pristanište. 122. Katičić. 59 i 60 = GZM XIX 1907. 21: invenitur aliquando (sc. zato što je. napose 154 (neke su domaće familije u 3. vjerojatnije posljednjeg. ANU BiH. JÖAI. npr. za što bi govorilo i tursko ime Skelani (skela tur. tako da se naselje uvuklo duboko u teritorij zapadne Srbije. J. na prostoru dugom vise od jednog kilométra. cf. Ostaci rimskog naselja u Skelanima pružaju utisak pravilne urbane aglomeracije usputnog tipa37. obilje rimskog građevinskog materijala. 1973. Pri tome ipak valjaistaći da je ova pojava simptomatična. kada je u Skelanima već postojao municipij: 43 Skelani: Poznanovići: [___ ]avius eq. Jos iz ranijeg principata (Alföldy. centurio coh. Alföldy. vjerojatno Silvana i Libéra. WM XI. ne treba isključiti ni Domicijana. s. 12743 = AEM XVI. Mahanus) i ima hidronimsko značenje. Cfr. za koji kaže da je predslavensko ime. te počasne baze carevima (Antonin Pije. Procès i tempo romanizacije dindarske civitas može se dobro pratiti po brojnim natpisima (sepulkralnim i votivnim) s područja gotovo cijelog municipija. rj. 4 1 G. Zotović. i A. Mursijac na britanskom Limesu. Antičko rudarstvo. s desne strane puta Požega — Titovo Užice. M. Sporn. 244. Beograd 1957. 2. 441—443. 58. s. Jugozapadna Srbija u doba Rimljana. 5—40: rimsko naselje je zauzimalo veći dio današnjeg sela Visibaba. 127—128: praefectus alae Augiustae) P. Papazoglu. posebno iz razloga što se radi pretežno ο ženskim imenima. njihov nam položaj nije poznat. 158. v -----matris cf. nalazila na lok. Cl. 83. Adriatica 1970. u: Epigrafia e ordine senatorio II. 3. O. razvijenije od ostataka rimskog naselja u Visibabi kod Požege3s. sl. dekurion i duovir iz Rudog na Limu. ib. S8 Usp. Alföldy. Parthi no. 1971. Od građevina javnog karaktera se spominju: bazilika (gradska vijećnica). OZ XIII. Römische Studien in Serbien. 110. Isti. u dnu velike okuke koju tu čini Drina. navodno. st. iz nešto kasnijeg doba. pri današnjem poznavanju dindarske onomastike. CIL III 6321=8336. XXV/23. η. J. naprijed opisanom. to jest na gradskom forumu.

Aur(elius) (CIL III 14607. T. 70. Usp.) i Aelia Proculina. S a l o n i t a n s k i a r h i g a l a t . br. Serg eje vski. 68. p. 12. 93. III n. Aelius Silvanus i Aelia Tattaia. Šašel. 64. Sp. I gentilicij Cocceius. Fl{avius) Alba[nus (ara IOM). Aelius Maximus. Onomastika. Ael(ius) Pla(d)omen(us). 136.Čini se. 48 CIL III 14219. koji su. Iunoni. . 3. u rukama veleposjednika. daje (n ešto) drukčije či tanje. Karan: Fl(aviae) Tattae libertae et nutrici. Prisca c(larissima) f(emina) et Dazieri vil(ico) vivo. 10 = WM XI. 477. Ulpia Catta WM BH XI. 66 (frg. kao. Flavi(i) Silvanus et Sevens p(atri). 3. III n. Mocsy. D. st. C. Syme. . JU. Quintilianus. 242. 3. 24 i 25 = WM BH XI. si. 8349 (1670). 1941—48. — Postavljena 169. 3. Vidi i bilj. Aur(elius) (CIL III 63116). 3. Aelia Maximilla i Aelia Genthena. 46 CIL III 8350 = Spom. nav. 98. 274. Ostali peregrini su gradansko pravo dobijali postepeno i pojedinačno (viritim). 1507. koji se ovdje javljaju desetak puta. 12 = WM Xi 160 d. Tatta i servus Dazier (?). si. . 243 d. 55 Ibidem. Alföldy. si. fragment. g ) C. 25 = A. Visibaba: T. Gorobilje: Aelius Proculus Kapitonis (f. 37. K. C. 154. 1. 29. 15. D. I. . 1940. 7. Tubići: Fl(avia) Dalmat{a). Vidi i bilj. 3 8350 = Sp. 2 0 . (ara IOM. 8343. Vulić.) (S. M e d i n i . Aelius Proculus i P. Personennamen. ali govori ο nekim drugim plemenima u Iliriku koja su Rimljane 35. 64 G. Sergejevski. si. kao što su Catii (Ilidža). među kojima se. ILJug. 2. Crvica: T. CIL III 8350 = Spo m. 49 App. 98. C. br. I br. Aelius Quintilianus. Aelius Victor. 1907. si. Najbrojniji građani domorodačkog porijekla su Aurelii. Skelani: T. Rostovcev. 1. 2. Vidi i CIL III. 1489 (izgubljen). FI. Papazoglu. 71. F. Aelius Martialis. 17. Ulpii su i dvojica benefleijara iz Skelana (CIL III14218 i 14219). kao i vrlo oštećeni natpis Fl(aviaé) Albae (?) iz Skelana. Stari Brod: Fl(aviusl) Bat[o]?. 153. i J. bilj. ČIG VII (1967). [Fl(aviae?)All]bae (?) WMXI. 46. i oni bez prenomena. M. n. iz Vranjana (CIL III 8344)53. Aelius Vigor. iz nešto kasnijeg vremena (CIL III 8350) 46 . Hilara i njihovih izvedenica u vezi je s metroačkom ref o r m o m A n t o n i n a P i j a . ) p r i p a d a v eć podru čju Do ma vije. Karan: Fl(aviae) Tattae . Na našim spomenicima po jednom se spominju i M. ( ----. S]eiae Fl(avii) [S]ilvani serv(a)e. G. 194 1 — 48 n. Crvica i Vlpiia) [U]rsa CIL III 8345 (?). 47 N. 117—118 (revizija natpisa). Za Ursa ν. C. 114—122. Storia economica e social e. cink itd. Ježevica: T. ŽA VII (1957). Cfr. 44 = ILJug. 274—277: dobar je dio zemlje do 3. 98. Aelius Maximus. i 98. 61 i 62. mogu razlikovati dva sloja. C. Gentilicij se javlja i u Rogatici. Cf. 72. 61 i 62 48 . 1934. III n. Dalmatien. U mun S. 46. i R. p. u Rogatici i Pljevljima. si. si. 3. J . Claudii (mun. Disp. pr. Požega: Fl(avia) Gentilla. 1950. muni. ili možda zbog toga što su Rimljani ovdje još od početka uspostavili dobru saradnju s lokalnim stanovništvom. C. 1931. 1 0 3 — 1 2 0 ( n a fr a n c ) . 17. usp. svega tri slučaja u Gorobilju. br. 194 0. naime. ovdje bilj. 226. 1) i P. što bi govorilo da se i jedna grana Flavijevaca uzdigla do senatorskog položaja47. Usp. br. FI. (Džurovo). 164. 93. 77. 1909. GZM L U. 16. us p . cf. (Rostovtzeff). dolazi jedanput — Cocceia Maxima (kod Skelana) 51 . 16 ne spominje Dindare.. R F F Z . 83. WM XI 153. Priboj: T. 71. cf. m. 22 6. 18. J. C. Nisu poznate sve okolnosti koje su dovele do relativno ranog formiranja municipija u ovom čisto autohtonom (indigenae) području u unutrašnjosti provincije Dalmacije. 8341. olovo. C. 45 M. ILJug. 30. GZM XLII. m. Alf öldy. pri[nceps civ(itatis)] Dinda[rior(um)]. rasporedeni razmjerno podjednako kao i u susjednim municipijima. P. 154. C. 8346 (1669). Fl(avio) Simili IIvir(o) q. 244. br. S a l . 71. 20. 14219. prihvatila bez otpora. Sp. br. br. J. Moguće se to dogodilo u vezi s prometom na Drini i eksploatacijom tamošnjih prirodnih resursa (srebro. II u V A H D . 186. 77. Pojava imena Hilarus. Moesia Superior. 19. civitet najvećim dijelom dobili tek od Karakale 55 . 251 = VAHD 52. naveden ovdje u bilj. 41-42. Vuli ć.). 43. 48 adn. po caru Nervi. P. 62—75. 8340. 79. i bilj. Karan: P. ILJug. oni s predimenom (praenomen) T(itus). dec. br. 118. Dalmatia. g. sve senators ke porodice u istočnoj Dalmaciji i Meziji. 3. 71 (1931). 7 7. Aurel(ius) Marcus. Zagr eb 1 9 40. 52/1935—1949 (1948). 3.). Radoinja: P. Spom. . C. Za ilirsko ime Enena v. Vjerojatno dovučen iz Skelana62. J. si. Iz područja na desnoj obali Drine potječu još dvije potvrde Flavijevaca (Gentillet. 226 = 98. Spo m. i J. Cf. 10. Fl{avid) Prisca c(larissima) f(emind). Vidi bilj. da su Flavii imali svoje posjede u raznim krajevima municipija. Cf. e. Klašnik: Fl(avius?) [ ___ ]. 16. Čini se da su Aelii. Požega (frg. Fl(avia) Prisca se ovdje naziva c(larissimà) f(emina). Što se. kada su civitet stekli svi slobodni građani — peregrini Carstva. Minervae). Šašel. J. (Poïega) P. kod Ulpijane s u bila velika imanja por odice Furii (Domus Furiana). 178. 3. G. koji su rimsko gradansko pravo dobili od Marka Aurelija 54. 14611. ad no. 243. 1523 (revi zija cïtanja).). FI. 183. Aelius Maximus. es handelt sich hier wahrscheinlich um das Praenomen seines Adoptivvaters (podv. Na ovome se natpisu spominju liberta FI. Gorobilje (Ulpia Enena (?). WM ΧΓ. na primjer. posebno p. 156—157. . Ulpii su vrlo rijetki. Usp. kod Pljevalja poznato je osam Ulpijevaca. 153). Sp. 1909. 13 = WM ΧΓ 158 d. 14219. st. Visibabi i Crvici50. 19 = Sp. 1957. odnosno njegovom plemenskom aristokracijom 49 . Dalmatia. 5 1 D. B. Alföldy. Malvesiatium) i Flavii (isto). Ma. ILJug. pozivajući se upravo na CIL III 8350. III. 178. 53 Njega valja razlikovati od imenjaka iz Prilipca koji je bio vojnik. 3. tiče velikih posjeda. u skladu s hodom romanizacije.) T. 3. koji su služili na posjedu kod Flavijevaca. To bi potvrđivao i natpis iz Karana (Titovo Užice). 14—15. A[el(ius)1 ■ ■ ■ ■ ] . Najveći broj Aurelijevaca je zabilježen na srbijanskom dijelu municipija. njih 25 od ukupno 50 CIL III 8352. 149. Vrutci: M. Serta H offille riana. I. Rudo: T. 84. b i l j . WM XI 1909.). s v. 127 = = C. i Povijesno-religijska osnova širenja imena Hilarus-Hilara i njihovih izvedenica u Saloni. 2. 43. dj. 282. Bajina Bašta: ? Ael(ius) Aper [b]f. 8342 (1672). 14219. i inače vrlo rijedak u Dalma ciji. Wilkes. Ulp(iae) Cat[t]ae coniugi.). q . Rufinus fil(ius) (169. . Ser gej e vski. god. ispravlja u Dazi[o] fr(atrï) i(psius) vil{ico). 159 d.. si. 11 = Sp. 9. 73. 71. s obzirom na sticanje civiteta. Alföldy na navedenom mjestu 184 kaže: Das Praenomen Titus spricht eher für Marcus. ILJug. 52 N atpis {Aelia T . Spom.. i 98. 77. Patsch. Usp. no ne možemo se oteti dojmu da je to samo manji dio građana elijevskog porijekla. 1 9 8 0 / 8 1 . III prilog p. Ae(lius) (?) [T]itius comparQ) et sibi.Miočević. Patsch. Dalmata). 1506 (3. Skelani: P. . Sp. 8339. 2 4. N. 1930. D. ŽA VII. cos. Kasnijem Carstvu pripadaju i Flavii iz Starog Broda na Drini i Klašnika kod Višegrada. 443—444. 185 . ulomak. . Visibaba. Požega: CIL III 8341 (frg. Ael(ius) Lavianus Starinar 1 (1950). Sp. VAHD. P. S p l it 1 9 8 4 . 327 im a vet(e r a nu s). Wilkes. Crvica: !A]e[l(ius)] Lucius. pak. br. 11 = A. JÖAI 7 (1904). si. 14219. . Rendić. u bilj. 152 ve{t e ra nu s) . FQavius) Silvanus dec. GZM XIX. 1909. .

Baeta.). 3. ARR VI (Rudo) (1968). 98. Aur(elius) Lic{inianusT). Crv■. br. T. cf. 210 = XVI. sl 11 T. Aurel(ius) Capito. 1498. (Kosjerić) Aurelia Silvina. Aurelius Proculus (ara IOM). 59 Za svog privremenog boravka vojničke su natpise ostavile COH 1 MIL DELM u Titovom Užicu i COH VIII VOL (iz 197. Paulina. br. bilj. 8354 = Sp. Stitarevo Donje: Aurel(ius) Calvus. (Mačkat?) 248. . sl. Sp. Vindex i Supera. cf. 51 ima v. u srednjoj Bosni i mun. T. Bioska). Nema potvrda ni ο regrutiranju domaćih ljudi u kohorte i legije (za natpis Spom. i to u Osatici nedaleko od Skelana (C. Sp. Auryelius) Provincialis ob honorem Ilviratus (ara Lib. Aurelia Iaca (ara Lib. ipak. Aur ------(frg. sve ostalo se razvijalo u skladu s razvitkom spontane romanizacije. 1962. sl. p. . Memor. stranac (Grk?).14619. 1909. II (1978). A]ur{elius ili -elia) Muc[. Aurelia Varra. Priboj: Aur(elio) Fus(co) fi(lio) Aure{lia) Fus[ca] Spom. 138. 621. Aur(elius) Silvanus. Kosmaj bi prije pripadao Panoniji nego Dalmaciji. 152=Spom. 3. 8351. 68. i 207. Gentile Septimius se javlja samo jednom. 71 (1931). 226. 152. G. F. Aur(elia) Thana patrono (üb ) WM XI 157—158. WM XI. Ježevica: Aurelia Maximilla (i Aelia Maximilla. Propinquianus. item Misajlovina: Aurelii Silvanus. 186. 98. 47 (1909). 47 (1909). 248. A. v. 226 = 98. dec. Papazoglu. Neki od njihovih nosilaca očevidno su domorodačkog porijekla. Aurelius Silvanus. 3. T. IX. (Požega) C. Aioia. Aur(elius) Licinius dec. istaknuti jednu pojavu: vlast je u municipiju držao romanizirani sloj domorodaca. 98. 98 (1941— (Požega) 1948). cf. C. 149. i 270. ali je neizvjesno kojoj je provinciji rimsko naselje u Čačku pripadalo. 155. WM BH XI. usp. Užice: T. Barbu. br. 20. 239. 8348. Sp. . T. Aurelia Anna. 3. . br. 98 (Užice) (1941—48) 239. 58 C. 84. Strand su ovdje bili rijetki. Aur. III n. 3. Tubići: 88. 14608—9 = Sp. Sp. C. fragmentarni natpis. 8338 (6317) = ILJug. Aur{elius) Lucretius. ŽA VII. Albanus. 214. 331 (Džurovo).. Aur(elius) Marcus. 87 = C. curator (GZM 1940. br. Calpurnii. 163—164. G. ILJug. VII. 17. Aur(elius) Quintinus. WM XI. 20. 122. Moesia Superior. 9 = Sp.) = ILJug. Cf. 14219. 93 — monumentalna stela sa šest polufigura u dva reda iz Osatice (Srebrenica) na Drini (3. C. Aurelius Lupus. Usp. Pavan — piccola borghesia. T. ali to ne mora značiti da. Alföldy. 3. 2328. 116. Sergii. GZM 1934. Personennamen. 3. Aurelia Madus(s)a. Barbius Plator.. 36. T. Ako. C. Proculus. . izgleda. P. Matisa)M . 243. 3. br 473. Patsch. Necarski gentiliciji kod domorodaca su (dosta) rijetki. 17.) C. 597. Aur. 1931. Gorobilje: T. 116. što odgovara društveno-političkom razvoju i u ostalim dijelovima unutrašnjosti provincije Dalmacije. 3. 1501 (2. Inače je kognomen Lupus vrlo proširen. 268. 3. 231. Dindari se. 53. ILJug. Raetinium u Golubiću na Uni).34 epigrafske potvrde. Ulpius Gellianus.. = v(ir) e(gregius). (Požega) Aur(elius) Valerius. 1909. Mocsy. p. po svoj prilici ltalik. . III n. te nekoliko beneficijara. C. br. 15. B[a]eta. III n. dakle. 8339. C. Od italskih (necarskih) gentilicija pojedinačno dolaze Valerii.). Aur(elius) Proculus C. C. 8346 (1669). jer imaju domaće kognomene60. 8344 (1671). 116 = ILJug. 20. C. nije bilo vojnih posada u ovome podrueju. C. br. 7 (1904). cf. Sp.. 178. 71. Aur(elius) Mauritianus. bilj.) IIv[i]ratu fu[n]cto Aur(elius) [ . 8343. 3. Među carskim gentilicijima možda su Italici i Claudii. Aur. Memor (fragment). 12719). 93. Požega: Aur[ ---. 98. 4 i 5 = ILJug. 465—466.-. Aur(elius) Mena(n)d{er1\. 3. Sp. III n. br. 1499. ο čemu je već bilo govora.).] Capito Ilvir mun. Aur(elius) Albanus. C. 13—14. regrutiranih iz odličnijih rodova. Spomenik je postavio M. 14607. sl. 53). 1489.. Karan: T. (Požega) sl. Vranjani: T. sl. 3.. 1 (6315. st. 130 = GZM XIX. sl. 98 (1941—42) 160 n. ILJug. 1510. ILJug. Aurel(ius) Marcus ve{teranus1). 44). Ill n. g. dec. 93. C. Gentilicij Aurelii nose slijedeći domorodci : Skelani: [ ■ · · · ] miunicipii) M(al.. e. 3. 1907. 60 Vetius Daza. 183 (stranac).. Hostilii. Ael. naprijed). 2328. Štitarevo Gornje : Aure(lius) Gallus. Bêla Crkva kod Titovog Užica. 14613 = Sp. . n. Značajno je da municipalni magistrati ne nose nijedan od italskih gentilicija. C. 56 Iz Skelana je i ara koju je postavio konzularni benefieijar L. izuzmemo (dosta) rani postanak municipija u Skelanima (negdje su u isto vrijeme Flavijevci osnovali i municipium Bist. 487.st. Potrebno je. sl. Spomenik nije iz Višegrada.) M[ . 98. III n. AEM XIII. Aur. st. ibidem. kao Vet(t)ius i Barbius.. C. C. 63—65. bar u l. koju nazivaju i plemenskom aristokracijom. Po tome bi te moglo zaključiti da je ovaj dio gradansko pravo dobio poslije područja na lijevoj obali Drine. 77 (1934). GZM 1940. 157. Alföldy. 1506. Beibl. ne spominju u vojsci ni izvan provincije.. Aurelia Severina. provenijencija spomenika Skelani (?). 71 (1931). br. usp. 1472. naprijed). 72. 2328. br. Aurelia Madus[sa]. 71 (1931). = Sp. 12717 Gradina kod Arilja (ara Libero patri die. 76 5e . Titius compari (v. Pinenta. 20: Victor. 14219. Ο pripadnosti Kraljeva. 11 = WM XI. 3.) u Čačku. Sp. 152. 8352 (6316). usp. Bajina Basra: T. Sp. 8341 = ILJug. Poznanovići kod Skelana (supruga mu je Claudia Hilara. i Valerii. br. GZM 1934. 477. 3. patri Cap. 3. 242. Attii(l) i Vet(t)ii M . C. 22 S7 . 21. 327 iz Prilipca v. 8345. III n. 15. Aur{eli. Aur(elius) Nigrinus sac(erdotalis^). WM XI. Sp. Aurelia Nindia. 472.. Iunior (filii).. Arilje: T. ILJug. = GZM 1934. 12718. 131. III n. najčešće kao predstavnici centralne vlasti u municipiju. 1509. 3. III n. sl. (ista Vrutci: (Užice) osoba? v.. 6. Marciana. Sp. Aur(elius) Dasius Ilvir ara IOPar(thino). 3. Prilipac: T. T. 3. 3. usp. JÖAI. . sl. 3. C.1471. 8376 c (12751). sl. usp. . Domoroci su. IL Jug. Visibaba: Aurelii Baeta. Lupus. p.). 57 Bilj. AEM XVI. . inače. 161. Aur. III.. (Užice) Au]re{lio) (fragment). U blizini Čačka je prolazila zapadna granica Mezije (prema Dalmaciji). m. Cf. ] A u r ( e l i u s ) [ ---. 1986. ili — kako bi rekao M. 186 187 . Bioska: Aurelialaca(arzlOM). Ilvir munïcipi Malvesiati[u]m. br. . 14611. cf. C. 8347. 1508. Aur(elius) Baebian[us] . ČIG. 12 i AEM X. 8357 (6319). kao već navedeni M. 161. p. 43. 74. Karan. 15. 39 (1903).. Aur(elius) Victor. C. 1. 8340. 3. III. 20). M. Aurelia Dussona.

i bilj. br. 1902. koja je samo privremeno garnizonirala u Titovom Užicu74. 93. Autohtoni elementi se naziru i u religiji. 1. si. Kako se iz prednjeg pregleda vidi. N e b i s m o smjeli pos ve isk ljučiti ni prisutn ost Kal purnij a k ao posj ed nika n a Drini. 147. kasnije i orijentalci. Gradina kod Arilja). gradovima Skordiska. Alföldy. Konzervativnost sredine vise dolazi do izražaja u posmrtnim kultovima i umjetnosti vezanoj za taj kult70. vjerojatno beneficijar. ili samo C. WM BH XI. 103 dd. Tatta. 5. 1909.ći(wohl keltisch G. Satianus. svi s gentilicijem Aurelii73. WMBHXI. Beibl. si. 16 = CIL III 14219. gdje senavodii ostala literatura. L. 24. Lib(ero) p(atri) Capiedunensi'ï) podigli su odreda domaći ljudi. b i l j. najčešće ženska: Aioia. br. (CIL III 8353. Titius (?). Restitucija kratica CAP. br. koji s u u Libur niji imali velike posjede. obaiz Skelana. 147. 438. Z a d a r u s t a r o m y i j e k u . XVIII. Pavan. kako izgleda obojica vojničkog statusa. br. a aru Silvano iz Skelana Cl. p. in Ostdalmatien. doma. 23. Beibl. p. G. Kongress es. s i . Similis. 363 i d. ibidem. 3. 6. semblable à l'épithète Parthinus de Iuppiter Optimus Maximus sur quelques monuments de la région". 1909. Spom. Provincialis (CIL III 8354. ČIG VII. Pavan. 7 2 . st. 453. GZM (A). 12. Titovo Užice). 78. Catta. Canius Dasas potomak spomenutog beneficijara M. br. ŽA VU. i kartu I. gdje se. Victor. Gentilla. Bato. u bilj. a druga od tribuna COH I MIL DELM. 157. Usp. 241. Attia i Atta. ali potv rda ne m a. 43. Albanus. . 17. 1907. teško je odvojiti komponente. radovi nav.8. Ο njihovu kultu kod Ilira u BiH usp. 120. n. kaže za Panoniju može se. što već odražava visok stupanj romanizacije dindarskog društva. Attiae Balbiae (Balbae?) iz Misajlovine kod Rudog. Takva su Severus. Mayer. 151. I. 1907. ibidem 148. Posvete. bilj. Madussa [Madus(sa)]. J. M. orijentalna i druga)66. 31. se st. 62 Calpurnii u Liburniji (Pag) imaju gentile po poznatoj rimskoj obitelji Kalpurnija Pizona. Dussona. ARR VI. 1909. Natpis potječe iz kasnijeg principata (3. Trans(itu) dei M[ithr(ae)]. 438. I. s. Klio. 144. Sergejevski. i dalje. M. II. 148. a posvete su naslovljene Jupitru. Sličan. pak. Aru I. 12. Rufinus. 24. 1909.. GZM XLVI. JöAI. a latinski kogno61 Takvi su: Q. Vrutci) i T. Ricerche. Vigor i drugi. 7. 13. WM BH XI. Papazoglu. D. Inače Antonii su u Dalmaciji pretežno Italici. 14219. Ex vota IOM Parthino su prinijeli dedikanti: Aur. rjeđe gentile (G. dok su od dvije posvete Jupitru s epitetom Parthinus jedna postavljena od domaćeg čovjeka (Aur. 64 Vet(iae) Attae lib{ertae). 68 Potvrde ο kultu Silvana i Libéra na kamenim spomenicima su rijetke. bilj. 313 i 315. a trajala je dva do tri stoljeća. i d. . I . Junoni i Minervi koju je postavio M. ŽA VII. Patsch. Dasius. a kognomen ilirski. Alp(ius) Canius bf. O. CIL III 8345 cf. 71. 66 Ukoliko je područje municipija i bilo keltizirano. 2328. 1909. Ono što A. 188 189 . 284. a drugi je u Skelanima postavio ex voto Transita dei M[ithr(ae)]. Aur. Die Städte Mal. Nešto slično bi se moglo kazati i za gentile C]alpur[nius] iz Crvice kod Skelana (C.465. Personennamen. Marti Aug. 4. 53 = GZM XIX. Silvano. 1 90 9 . 1909. primijeniti i na srednje Podrinje: ako je i bilo miješanja. CIL 14218 = WM 9 (1904). Acte des I V. Dalmata. br. Valerius Satianus. koji su mogli dobiti po nekoj italskoj zemljoposjedničkoj familiji61. ŽA 13—14. Kognomen dolazi i u obliku Actia. ako ne i identičan.17=GZM 1907. Sergejevski. usp. br. moćnom gospodaru rimskog Panteona. prvome je aru podigao Cl(adius) Maximus. Kapitolijska trijada). 1909. 16 i 149. ) I . u Kolovratu (Prijepolje) i Kominima (Pljevlja). simbioza dvaju etnosa je bila završena mnogo prije dolaska Rimljana. S e rg i o) I u [l i ]a n o ( c en t u ri o n i ) ? f r ( u m e n ta r i o ) l ( e g . 128—163 (Silvanus. i nisu ništa drugo nego kalkirana domorodačka imena. Bersa je. 18 i 19. po svoj prilici vojnik. Bojanovski. Valerius arc. GZM NS 38 (1983). Jedan Valerius je poznat i s Rudnika u Meziji. Dasius Ilvir). Inače. 146. Papazoglu 1969. und Cap. Ricerche. a Libero patri T. Maximus. 1. 30. cos. Lib(ero)pat(ri). i F. i M .90). po sistemu tria nomina. Nigrinus (?). 116. ovdje u ženskom obliku Attia (Actia?) i Atta (liberta)6i. 597. Patsch. i d. 116 = Spom. 1 5 7 . ŽA VII. kao i natpis koji je postavio Can(ius) Dasa(s). Papazoglu. Spom. Sin na njoj nosi italski gentile. pa reći ovo je keltsko a ovo ilirsko. u 2. br. br.. Anna. Maximus65. 621. po nekim shvaćanjima. 2 i 3. 27—37. Sp. ukoliko je ovaj gentilicij dobro restituiran u WM BH XI. 226. Dva puta dolazi i gentilicij Attius. Bojanovski. Klio 30 (1937). najboljem i najvećem (IOM). WM BH XI. Partheni i F. Provincialis itd. biij. možda. 247. Užice. 65 Usp. 67 = GZM XIX. keltska. 47. si. br. Genthena. 185) i Antonius. Ex 67 Iuppiter sam: WM BH XI. ofevidno domoro dac. br. 148. i Atta je (vjerojatno) domaće ime. posebno br. lovi Iunoni Minervae. Delm. Bio bi ovo lijep primjer miješanja domaćih sa strancima putem konubija. U s p . Jahreshefte 5. Mačkat). u stvari. 243 = A. n. 1934. hispanska. br. 146. Čini se da veća religiozna konzervativnost izbija iz spomeničkog fonda u istočnom dijelu. D. 1931. D. Annia. Skoplje 1964. 1909. 73 Usp. br. Canius kod domaćih nije potvrdeno ni u jednom ni u drugom svojstvu. 1907. ο kojem će još biti govora.)· Neki. 165 = GZM XIX 1907. 41—42. Nindia. oboje servi vilici. F. G.62 Sergius i Hostilius. ν. 72 E.iako nose tipičan italski gentilicij. S obzirom na epihorsko porijeklo ostalih članova obitelji (L. i J . Dasius II vir (CIL III 14613. Silvanus. Visibaba. Usp. 120. u kojima su se sačuvali sirvivali domaćih kultova. 1. Proculus. procès odvijao se i u oba municipija na jugu od dindarskog područja. inače ilirski kognomen. . kognomeni. Posvete domaćim božanstvima Silvanu i Liberu68 su rijetke. oba Italici63. Alföldy. mutatis mutandis. 98. Čremošnik. iz Crvice podigao je T. s.. Usp. ŽA VII. Proculus (CIL III 8338. Ilirske onomastičke studije (II). 119. Tattaia i Varra (Varro m. Lic(inianus1) (CIL III12717. Papazoglu. br . V. br. Usp. dakle. 11. 1934. A . Aesculapio et Ygieae Aug(ustis). 1968. U Skelanima i oko njih dedikanti su najčešće službene osobe. FI. Prvi je Patsch kraticu Cap . Swoboda. WM BHXI. 1909. Aur. 14. Crvica. 7 1 C. ilirskim plemenom. 74 63 P r v i : G . I. Alföldy. Pinenta. Ipak se najčešće javljaju kogno-mina koja su bila rasprostranjena po cijelom Carstvu (italska. 292 smatra da su kult Jupitra Partinskog ovdje uveli vojnici. Papazoglu. 23 = GZM XIX. koji se spominje samo ovdje. Š a š e l . Iz Skelana je i ara Jupitru. S u i e . 147. samom ili u zajednici s Junonom i Minervom (tzv. si. imenska formula domaćih razvijala na rimski način. s. Mius Rufus. izjednačio s imenom skordističkog grada Kapedunuma (Capedunum)11. 143. 8. br. IOM et Marti Aug. 145. 93. A. takoder romanizirani indigena. a ponekad i s Marsom67. . cf. i J. Karan i Va leria Bersa. ILJug. C. V . 183: Aur. Ulpija Kaniusa što ga je ovaj imao s domaćom djevojkom? Ni kognomen Ammata ni Ammatisa nije dosad poznat u ilirskoj (ni u keltskoj onomastici).sl.). 1. — Ο Jupitru Partinskom usp. 115 i d. br. nešto jače u istočnom nego u zapadnom dijelu municipija.. Parthini. ibidem. Aurelia laca (CIL III 12718 usp. Silvanus. Sažeti pregled pitanja daje M. laca. GZM XLVI. Rendić-Miočević. u posvetama IO Parthtino i L(ibero) p(atrï) Cap ■ ■ ■ susreću očiti primjeri vjerskog sinkretizma. WM BH XI. 33. 4. F. a vjerojatno i Satianus. WM B H X I . F. vjerojatno domorodac. men Amata (ne Ammata!) poznat je samo iz Risna (CIL III 1734= 12785)). Aur. Alföldy. leg. u čijoj onomastičkoj formuli Canius dolazi kao kognomen. br. 9 0 . 12). u Cap{edunensis) zasniva se na Strabonovoj vijesti ο Kapedunumu i Eorta (VII 5. Zanimljiv slučaj pruža i nova stela iz Skelana koju je Can(ius) Dasa{s) postavio majci Ammatae (Ammat(i)sae?). v. 145. 148. Bioska) i C. sveiz Skelana iokolice. Gorobilje). 2338. Mocsy 1959. očito. Internat. Šašel. f(isci) D(alm). trïb. Diana) i 137 (Liber). Spom. 13. I Jupitrov epitet Parthinus je doveden u vezu s Partinima. Patsch. 146. kao što su Lupus. coh. 165) kognomen. koje neki lociraju u okolicu Užica72. 2 5 0 . — Pojedinačno dolaze i Das(s)ius. WM BH XI. Similis. dok su se domaća imena samo ponekad sačuvala u kognomenu. Prisca i Vet (ius) Daza. 199 = Spom. Bojanovski. a drugome nepoznati dedikant69. Personennamen. Prisca et Vet(ius) Daza servi vilici. 1963. 69 Ο metamorfozi Ampelusa iz Starog Broda na Drini usp. Usp.. Baeta. br. 104. d. ARR VI. koja smatra da se — kao i u slučaju kratice CAP iz Užica — radi „d'un ethnique de tribu. I Adiut. 447. Paškvalin. 1909. Lucius. Šašel. 98. a ne kao gentilno ime. 15. 142—143. 70 C. 21—23. 2 6 0 s P a g a . 145. Imil. br. Die Sprache. br. 143. l L J u g . Nije li.

76 WM BH XI. a na posjedima „slobodni najamnici" (faglöhner) i zakupnici {coloni). 1907. Sudeći. Mocsy. Vjerojatno je prevladavalo stočarstvo ekstenzivnog tipa. Bbl. 450. 179. Usp. Ber. 526—528. Provincialis ob honorem Ilviratus (CIL III 8354. pripadalo teritoriju municipija Malvesiatium — to potvrđuju natpisi iz susjednog Karana. bar jednim dijelom. ( V I I 5 . 79 G. na selo Negrišori u Dragačevu. s kojom je municipij na Drini imao žive odnose. " Nakit: WM BH XI. 13. Titovo Užice) i T. jer su osnovu zemljoradnje činili — sitni slobodni seijaci. . P. ili castelluml). Vranjani). G. Još se susreću i Jupitrove specifikacije kao Fulgerator i Cohortalis75. F. Užički zbornik 2. 161). Napokon. . a zasniva s e n a S t r a b o n o v u p o d at k u . što potvrđuju i natpisi: S]eiae Fl(avii) Silvani serv(a)e. Bojanovski. praedia). Patsch restituirao toponim Cap(edunum). .). 453. Na velikim posjedima. = C. 3. 12743). Atisa. 49. Zotović. 33—35. 83 Vidi bilj. Aur. Vrutci). Usp. Usp. 207. 29. pa je njime cijeli region oko Požege (pagus?) gravitirao svom administrativnom centru u Skelanima. III. brdoviti dio municipalnog teritorija pokazuje (nešto) veću konzervativnost od zapadnog. F. radili su robovi i liberti. WM XI. 42. 1934. i S(ilvano) A{ugusto) Mercurius argenti actor. . . . 37. ne s'appelait pas Cap . i d„ smatra da se u unutrašnjosti Dalmacije ropstvo svodilo na kućnu upotrebu robova. Radoinja). trgovinom i transportom po Drini. Spom 47. . Aurelius Nigrinus (Spom. 21. 125—187. drvo. 248. 1909. 121: „Cette localité n'était pas un municipe et probablement. 251. dekurion i duovir T. Papazoglu. Visibaba) i dekurion T. 1934.. da se područje Titovog Užica s posvetama L. Arheološki spome-nici i nalazišta u Srbiji I. i dalje. Prilipac) i T. . 1928. prvi iz Titovog Užica (Mačkat). . v j e r o j a t n o r o b i n j a . VII 5. Sarnus. 86 i 87 i br. bilj. Municipij je osim riječnog puta. Aur.. 1496 (izgubljen^). (dolazi i Lib. Bioska). koji se obično locira u Titovo Užice i tretira kao poseban municipalni organizam.". itd. . i M. 1973. 121. 1987. 71. Njihova uloga u zemljoradnji nije bila značajnija. et Dazieri vil(ico). dj. imao i inače dobro razvijenu prometnu infrastrukturu. M. 39 (1903).) = = C(apedunensi). A. U Saloni su umrla i dvojica njegovih magistrata. o. 8339 = Sp. 41—42. O. 314 = GZM XIX. i silazio u požešku kotlinu. O infrastrukturi područja. 50 itd. . a drugi iz Gorobilja. vidjeli smo da se na području cijelog municipija podjednako javljaju iste forme spomenika sa istim motivima posmrtne daće. 1909. Veze su se. . Aur{elius) Marcus (C. Patsch. S tim u vezi je F. . C. dakle. čini se ona ista koja je posvetila i aru Lib(ero) p(atri) (CIL III 12718. Makar i u manjem obimu. 115. kvarcit za staklarske peći. Papazoglu. 8344. na kojima se navode dva dekuriona m{unicipii) Mal(vesatium)Si. ŽA VII. III 14219. pa obilazio Ovčarskokablarsku klisuru. po svoj prilici. 598 = 98. C. Wien. pa na njemu prevladavaju Aelii i Aurelii. 2328. Većina ih je domaćeg porijekla. O. postojale i sa provincijskim. ibilj. 8350 (Karan)79. slervus]"!. — Iz doline Morave oko Čačka jedan je put vodio preko Jezdina. Navedenim hipotezama se usprotivila F. Međutim. Dedikanti su: T. po mišljenju F. Titovo Užice). 1899. 214. . 71. pašnjaka i šuma (fundi. (Spom. Alföldy. Moesia Superior. Valerius arc. i miljokaz u Štrpcima (Rudo) I. u ekonomici područja značajnu je ulogu imalo i rudarstvo. CIL III 3340 i 8343. postavili su odreda domaći ljudi: T. ŽAVII. a l i t o s e i z k r n j s g n at p i s a n e v i d i . 37. 183. preko Bosne. WM XI. Die Personennamen. . Mayer. Beograd 1951. n. . 28. Kanitz. . 190 191 . C. 1 i bilj. Godišnjak CBI — XXV. Genija i drugih sadržaja. Bojanovski. ali za to nema potvrda ni u izvorima ni u arheološkim nalazima. 81 82 Usp. JÖAI 5. Tryph(o)so (WM XI. Aurielià) Thana patrono. 157 (Skelani). Papazoglu upozorila da se na dosad poznatim epigrafskim potvrdama Capedunum nikada ne navodi kao municipij. Fl(avid) Gentilla. nošnja: ibidem. bazirala u prvom redu na stočarstvu i zemljoradnji. nošnji i nekim drugim elementima duhovne kulture77. 98. Jedna je cesta iz Skelana vodila preko Visibabe u područje Zapadne Morave81. taj je dio i rimski civitet dobio nešto kasnije. ispravlja u Dazi[o] fr(atri) i(psius) viliico). Claudia) Cattaï Annia. 152. Garašanin. D. c. Ael{ius) Pla[tor. Usp. Fl(avia) Prisca c. Ak. 1981. Personennamen. i M. M. po kultovima i posmrtnom kultu napose. 1902. . vidi I. 70. naročito voluminozne robe (kamen. WM BH VI. jugoistočno od Visibabe. ŽA VII. f(isci) D(alm). Usp. 113. VHAD 15. C(ohortalil) ili C(apitolinol) s (acrum) P. 27. G. Cap . . 68. Po sv et u /. i Sitz. postavio je T. Bojanovski. 8349. 78. Stoga bi. rudarski poluproizvodi itd. si. 1892. Fl(aviae) Tattae libertae et nutrici. Na cijelom teritoriju municipija su prevladavali tradicionalni oblici ekonomije. br. i dalje. 251—252 = GZM IX. po čemu se ovo područje i izdvaja kao posebno i specifično u etničkom i kulturnom pogledu76.) = Cap(edunensi) i Jupitra (loiyï) C . 1 2 ) p o k o j e m s u S k o r d i s c i i m a l i d v a g ra d a . i 72 = AEM X. p. i 210. Die Sprache. Alföldy. 70. koji su se očito sastojali od oranica (njiva). GZM XLVI. 109. Proculus. pa kako je područje Užica. Gornje Podrinje u sistemu rimskih komunikacija. To znači da se privreda ove političko-upravne zajednice. napose na velikim posjedima. p ost avil a j e Aur elia lac a (CIL III 14619. 1 4 ( f r g ) .) valjalD tražiti na užem području plemena Cap(. 71. B. Aur(elius) Pr ocul us (CIL III 14 60 8 —9 . 1897. negdje na širokom teritoriju koji je bio pod administracijom malvezijatskog municipija. 165 = GZM XIX. si. CIL III 8351 = ILJug. str.147. 84) itd. održavale i sa susjednim rudonosnim oblastima oko Kosmaja i Rudnika te oko Kolovrata na Limu 78. 8339. Aur(elius) Marcus (Spom. Aur(elius) Licinius. Nalaz novca kod. Alföldy. 84. Claudia Hilara (C..[Sc]orpus maritus. 83. si 38 = C I L I I I 1 4 2 1 9 . 119. Višegrada. 9 = Spom. 159. Die Sklaverei. 12: ήσαν δε και πόλεις αύτοϊς Έόρτα και Καπέδοννον). 75 Aur{elius) Lucretius. 78 A. rudarske i talioničke djelatnosti je moralo biti i u gorovitom području Tare i Zlatibora. 71—182. a /. Iz epiteta Cap. ali valja računati i sa šumarstvom. Što se tiče posmrtnog kulta. 327 = 93. ukratko ćemo raspraviti i pitanje odnosa municipija Malvesiatium prema keltskom gradu Kapedunumu (Strab. po domorodačkoj osobnoj antroponimiji. 3. kako je već istaknuto. 1. Rudnik. Nema zato nikakve smetnje. si. 3.vota Lib(ero) p(atri) Cap(edunensil). 152. Posvetu pak Io(vi) C. 71. Ael(ius) Martialis (C. I. 211. Grbić. što dobro potvrđuje i epigrafski materijal. ornammtika: GZM XLVI. 186. 136. . Papazoglu. koja je bila oslonjena na djelomično plovnu rijeku. Do takvog su zakljucka došli neki istraživači upravo na osnovu restitucije spomenutog epiteta C{apedunuml) i Cap(edunuml) sa votivnih spomenika Libéra i Jupitra iz Titovog Užica i okolice83. prvi je K. i to ne samo prije odvajanja Domavije. (upravnim) centrom u Saloni82. O rudarskoj djelatnosti svjedoče natpisi: Aur. K a p e d u n u m i E o r t a . 164. Gorobilje). Prijepolje. 71. br. posebno 163—180. (CIL III 14608.). u kojoj su značajniju ulogu igrali robovi (i liberti). usp. Fl(avia) Dalmat(a) (Sp. P. Patsch. ARR VI.. nego (samo) kao lokalitet (grad ili možda oppidum. f. nav. Capedunum s naših spomenika se ne može identifkirati s Titovim Užicem.) i Io(vi) C. Arheološka nalazišta u Srbiji.13. C. 116. keltski polis Kapedounon (Strab. bez svake sumnje. mogli biti libertinskog porijekla.. Papazoglu. Cfr. G o robilj e). 80 Trypho je grčko ime. ali ine moraju: Aur(elia) Varra. 1907. Uostalom. zaključuje Papazoglu. br.. 159 (Skelani). Dobre su veze. istočni. Etničko ime toga plemena javlja se kao epitet Libéra: L{ibero) piatrï) Cap . Na nekim se natpisima javljaju imena pokojnika koji bi. Cf.

možda. 120. ET GENIO LOCI. i J. Cfr. 192 193 . p. Cetera desideranturl XI DOMAVIA — CENTAR RUDARSTVA RIMSKE ARGENTARIJE Domavija je otkrivena u sklopu projekta na istraživanju plemenitih metala i otvaranja rudnika srebra. Vulić. Ista. Kako se iz izloženog vidi. nav. Bojanovski. i municipija Malvesiatium. Apijan ne spominje Dindare. . Zatim je naišao i na temelje porušenih zgrada. . 16). VII 5. 128—130. Stari rudnici. ne bi bilo zapreke da se Capendunum locira i u samo Titovo Užice. Sarajevo 1981. Tako js historija otkrivanja ove rimske rudarske varoši kod Srebrenice usko povezana za početak savremenih geoloških istraživanja u torn dijelu Bosne. 284. nn. Plemena. Ibidem. tarnen aliquo loco in Moesia collocandum esse videntur". Haury. Pogačnik će već u martu 1883. 13704)87. Pogačnik nije ni slutio da će otkriti već odavno zaboravljeni antički grad2. M. 31. Kanitz. sačuvana oba imena. . Barišić). istočno od Srebrenice u istočnoj Bosni. ime plemena Cap . Neki keltski elementi su se ipak sačuvali (antroponimija. 90 Čini se da će pitanje ipak ostati sporno sve dok se ne pronađe natpis s potpuno ispisanim epitetom Libéra i Jupitra. 87 Ibidem. 247. I. semblable ä l'épithète Parthinus de luppiter Optimus Maximus sur quelques monuments de la région". ARR VI. koji je sigurno pripadao malvezijatskom municipalnom području. 71. 8S A. 82. bilj. 113 i 115. Kambaioi i druga (App. nekih 4. Rom. 1931. sve tu kod sastavaka. bilj. već zarušenim potkopima na brdu Kvarac. poznatom s Tabule Peutingerijane. Tragajući i dalje za starim kopovima i gomilama troske. Pogačtiik je toga dana u svoju radnu knjigu upisao: „Izgleda da sam našao antički grad. 1981. olova i cinka u području planine Kvarac. u bilj. 98. Ramovié. 71—72: „In hac regione etiam quintum municipium Capedunum dico (CIL III 8354. = Sporn. i J. pa na to dodaje: „II s'agit plutôt d'un ethnique de tribu. kao i glavno mjesto provincije Dada Maluensis (C. 16. 131a (F. g.. makar ona i bila u Dardaniji86. 17 i p. Za natpise usp. iz čega bi se — s obzirom na veze Dalmacije i Dacije — moglo zaključivati da je ime malvezijatskog centra (po mišljenju F. 120. O. Idući tim starim stazama. i to u Gornjoj Meziji88. 98. kaže M. Ramović. 89 Dj. 120. kojemu je bio zadatak traganje za antičkom Argentarijom. koja kod Han Bjelovca. smatra da se vjerojatno radi ο etniku. Papazoglu je ukazala i na mogućnost da su u imenu Justinijanove tvrdave Kapomalva. Svjestan da je otkrio ruševine antičkog grada. F. 8354 i Sporn. 1933. kada je u Beču bilo osnovano rudarsko društvo „Bosnia". 85. Strabo 7. navodno. Taulantioi. 86 Proc. ali i pogrebni kult i drugo). ne radi ο etniku rimskog grada u Titovom Užicu. . M. usp. Papazoglu 1957. Najprije će mu pažnju privući tragovi starog puta kod sela Koštanovice. Bathiatai. Skelani su bili jedan od rijetkih centara peregrinske civitas u unutrašnjosti provincije. M. ukoliko je epigrafska analiza F. bilj. i 75. 111. 121—122. Šašel. Vizantinski izvori za istoriju Jugoslavije.5 km niže. Plin. No.. br. najvišem izdanku srebreničkog vulkanskog masiva. kao što su bili Pertheënatai (Partheni?. Ramović.. odakle i potječe najveći broj posveta s epitetom Cap . u kojima je procès romanizacije relativno rano stvorio uvjete za formiranje jednog samoupravnog grada rimskog tipa. ali ne o etniku rimskog grada u Titovom Užicu.. 119. Mogla bi to biti Argentaria. 81. eventualno i Kapomalva. Sve je počelo 1880.uključi u teritorij municipium-a Malvesiatium85. na mjestu gdje se kod sela Gradina sastaju Majdanski potok i Saska rijeka (od njih nastaje Bjelovačka rijeka. 5. zajedno s ulomcima oklesane mramorne ploče i opeka crvene boje. III 1900. 226. 157. bilj. Ladek-A. pa na gomile gradevinskog kamena i na jedan fragmentarni natpis I. Nisu li. dj. koji bi riješio i pitanje radi li se ο lokalnom etniku ili ne.. 6. 3. takvim odnosima doprinijeli i keltski ostaci (Skordisci) u zapadnoj Srbiji? Na žalost. u bilj. Taj je zadatak bio povjeren nadrudaru i iskusnom rudarskom poslovođi Ludvigu Ljudevitu Pogatschniku. str. Bio je to prvi natpis koji je izronio iz nanosa vjekova. kakve se ne proizvode nigdje. Stari rudnici. Pri tome se. I. 485—487. Ovom iskusnom stručnjaku je već od početka bilo jasno da je rudonosnom području oko izvorišnog dijela Majdanskog potoka i starim. 251. Stud. 6. 176 d„ IV. 120. a po svemu se čini da jeste89. a ni inače nam nisu poznata historijska zbivanja u Podrinju. Sporn. a u zidu toga istog mlina i uzidano kamenje od očvrsle andezitne lave. iznad jednog mlina zapaziti lijepo ornamentiran kamen. F. de aed. nav. Sašel u svom zapaženom prilogu ο municipiju Malvesiatium iznijeli mišljenje da keltski lokalitet Capedunum (Capedounon Strab. IV 4 p. nav. Nalaze iz Titovog Užica objavili su Ν. na žalost još uvijek bez imena iščezlog grada. ali s praktičnom svrhom da se utvrde mogućnosti industrijske eksploatacije plemenitih metala u rudonosnom distriktu istočne Bosne — između Jadra i Drine. Stoga bi. 37 ed. onda. jer se isti epitet javlja i u Gorobilju kod Visibabe. Paralelno s otkrivanjem rudnih žila olova. 12) valja tražiti negdje drugdje. . — Iz samog Titovog Užica su ovi rimskodobni nalazi: sarkofag sa Lipe. možda. Potrebno je također istaći da su Α. utječe u Drinu). Papazoglu tačna. toponim Capedunum. 2) erat. depo novaca. Premerstein u Jahreshefte. g. i sam poznati rudarski stručnjak. u Dindarima valjalo gledati jedno od onih ilirskih plemena koja su već od samog početka prihvatila saradnju s novom vlasti. najlakši prilaz od Drine tokovima Voljevačkog potoka i Saske rijeke1."3 1 2 3 85 Ibidem. II.. .. III 143). 18. srebra i cinka rudari su istražili i ruševine drevnog rimskog rudarskog grada. 80 F.F. 75. prema našem mišljenju. jer isti epitet nosi i Jupiter iz nedalekog Gorobilja. Natpisi CIL III 8353. . d. ILJug. 1901. Papazoglu — bila je to Visibaba) glasilo Malua. 120. nadomak Gradine. 60.

XVI.Iskopine je uskoro obišao tada već afirmirani arheolog. 84. 13. vidi se iz samog natpisa. 73.104. umro je u Sarajevu 14. g. 155.12 Počasni natpis Aurelija Verekunda. pokojemse vidjelo da jeu ovomgradu bilauprava svih panonskih i dalmatinskih rudnika. Patsch. AEM XVI. 46 = WM BH IV.. GZM IV. I s t i . 1892 = WM BH I. 1896.14 Po Severovim triumfalnim atributima. si. b) Prekopavanje u Domaviji kod Srebbrenice god. a zatim prevezeni u Zemaljski muzej u Sarajevu. 1934. u stvari počasna baza posvećena Luciju Domiciju Erotu. 162. nu]mini d(evotissimusl). 18. Sergejevski. 135 = GZM XIX. trib. mogao bi se odnositi na izgradnju kapitolijskog hrama?. 1983. 175. . 1896. 430. Arabic [i] Adiabenic [i P] arthici ma[XI]uci natpis datira najranije iz 8 CIL III 8363 = 12734. 1982. 6 A. . d. sjeverno od Domavije. c) Izvještaj o îskopinama u Domaviji kod Srebrenice u godinama 1892. . koji će unaprijed. organizira sistematsko iskopavanje objekata. J. 1 1 CIL III 12734 = C. godine· Kraći in memoriam s podacima ο njegovom radu u toku iskopavanja Domavije napisala je Redakcija Glasnika (urednik Kosta Hörmann). 1965. . VII. Verecundus v. 113. 1892. . 105. Sergejevski. Domaszewski. 1896. 139. Ο Drinjači ν. prilikom gradnje mosta. si. GZM VI. VIII—IX. C. V. arg. Wilkes. Arheološki radovi i rasprave (dalje ARR). Wien 1893. 1900. Dalmatien. Patsch. p.Radimsky. GZM IV. Mocsy. xxx Rast Domavije i izgradnju komunalnih objekata u gradu najbolje ilustriraju građevinski natpisi carskih prokuratora (procuratores Augusti). kao što su hramovi. Iz fragmentarnih prokuratorskih natpisa ne vidi se kojom su prilikom bili postavljeni. V. g. 367. Bio je otkopan i priličan broj spomenika s imenima gradana ovoga drevnog grada. Usp. Usp. D. 1 (218. . Kasnije nalaze iz Domavije i okolice objavljivali su Patsch. e. 0 Res publica može biti i civitas bez autonomije. d. pro]oc{urator) pro sa[lute sua] et suorum. 1.. Patsch. odnosno tačnije res publica ili municipium Domavianorum (CIL III 12732). 1891. et Delm . Bojanovski. pa se ne zna tko ga je postavio. 3 η. AEM. 1960. V. 1940. . br. Patsch. odnosno gradsko vijeće (ordo). Wien 1884. 11982. 102. koji su možda i posjećivali ovaj za ekonomiku Carstva vrlo značajan rudarski distrikt. Aurelio Ant] o[nino Pio Fei. i GZM XII. i XIV. e. 1967. među njima i tržnicu. kojeg je zadatak bio da tu u Gradini.10 što potvrđuje njen administrativno-politički status. br. Kada je 14. I. ujedno su napredovali i radovi na arheološkom istraživanju grada s njegovim ulicama. g. Domitio Eroti. 38.m. Im[p. bio bi to znak da je Domavija već tada imala status municipija. I. Dalmatia. i J. 9 Kamen je zajedno s nadgrobnim natpisom C1L 8364 = 12743 otkopan u Drinjači 1883. M. . 2. 132. Natpis je pronaden u Drinjači.). pored intenzivnih geoloških (rudarskih) prospekcija i kartiranja rudonosnih žila. 41. zgradama i talionicama. gdje je naveden i natpis (CIL III 12726) =GZM. 10/1962. objavio V. vjerojatno povodom postavljanja nekog ex vota. 182 = WM BH VIII. 142. g. 1982. Do 1893. GZM IV. 29. AEM. Natpisi su dati prema čitanju A. To znači da je Domavija i prije 218. viro ex equestris turmis egregio procurator] metallorum Pannon. ali da za njih nije bilo dovoljno vode. 433. d. g. p. Bojanovski. g. LII. 1. GZM IV. 243—246. g. 1940. WMBH IV.& Da je tržnica {macel- lum) postojala i ranije. Pašalić. 1897. 91: IOM Iunoni R. VI. Ova kategorija natpisa je također značajna jer odražava razvitak municipalnog statusa Domavije. [Imp. Patsch. Pogačnik nenadano umro4. 75—93. 1893. bilj. Bericht über eine Reise in Bosnien. 23. prl]oc ar[gentaria\rum. 102. 194 195 . 57: . ali je to moglo biti i povodom nekih drugih komunalnih izgradnji. A. Domaszewskog. XLVI. 73. Bojanovski. često posredovanjem i brigom (curante) prokuratora. s. 1894. ar[gentaria\rum. alias Ljudevit Pogačnik. AEM.13 Drugu grupu cine natpisi na carskim počasnim bazama što ih je grad. nadzor nad iskopavanjem Domavije preuzeo je i završio rudarski povjerenik Eduard Vorliček. Na natpisu se prvi put po imenu spominje r(es) p(ublica) Dom . Caes. GZM. 202—242. 102. 1894. Bojanovski7 i drugi. bio je tu na sastavcima otkopan značajan kamen. V. privremeno su oba bili smješteni u Zvornik. r. Alföldy. inače i sam rudarski satnik. ČIG. C.municipium. e. 23. E. br.). 7 C. CIL III 12721 = AEM XVI. talionice. očito počasna baza nekom caru. Patsch. I. na mjestu otkrivenog grada. 53: .11 Iz konteksta bi se moglo zaključiti da je grad već tada imao i terme (balneum). No.. 15. . G. 139—140. bili su uglavnom završeni svi radovi na istraživanju ruševina. Patsch. Pflaum adtribuira Hadrijanu ili Antoninu = A. Prokuratori su se brinuli i za izgradnju javnih objekata u gradu: Imp. Bo janovski. XVI. ARR. argentari] arum balneo p[ublico a] quam sufficient[em ind] u[xit]. 227. AEM XVI. ν. 245. [co]s.. GZM III. si. 1—19 = WM BHI. g. p. Lj. 1951. 2. I. 108. 1—24 = WMBH I. 1982. i D. 218—253. Bojanovski. 12 CIL III 12736 = C. VI. AEM. O[p]ell(io) Sever(o) M[ac]rin[o Pio Fel(ice)} Au[g]. si. 1893. Inače. . . pr[oc. p. 92). Ill] et Com[azonte co(n)s(ulibus)] Val. 2i8—253 (kao gore!). L Bojanovski 1981. Usp. 1892. ovdje citirani prl]oc. 1901. Inschriften aus Bosnien (Domavia). Ovdje bi mogla biti ekvivalent za -r. Pašalić. I. Sergejevski. AEM VIII. Isti. Aug. Ako je to učinila gradska uprava (ordo). voditi brigu i ο istraživanju antičkih ruševina u Gradini kod Sasa. . procurator) argentariarum balneum vetustate conlapsum ad pristinam faciem reformare curavit iz 274. 46: . Super v.. ARR 1982. II 1892. Iz nekih natpisa. Radimsky. Dom. Radimsky. 39. prokuratora argentariarum ο obnovi gradskih termi posljednji je datirani natpis iz Domavije. [Cae]s. Alföldy. a na drugim careva. odnosno statue itd. br. I. si.. 109—113 (Mihaljevići). Zagreb 1982. 1960. ILJug. Dalmatien. 1901. M. Ε. Patsch6. gradio put niz Voljevačku rijeku. 246. Natpis Septimija Severa iz Domavije (CIL III 12726) nema završnog dijela. 1907. M. ibidem. ad pristinam faciem restituit XII Kal. LUI. 238 (grčki natpis) i VIII. rimskom vitezu . 1893. XVI. Arrius [Jul]lianus [pro]c[ur. 217. Patsch. Supero 4 Ludwig Pogatschnik. 4. g. i 1893. Strena Bulićiana. 102. Radimsky: a) Rimski grad Domavija u Gradini kod Srebrenice u Bosni i tamošnji iskopi. koji su bili kasnije pronadeni. 1. g. ARR. Ovamo spada i: proc] arg(entariarum) Delmaticarum koji H. Do 1885. br. iz 220.9 Kamen s natpisom je dovučen u Drinjaču (u tursko doba?) i tamo ugrađen u most preko Drinjače. napokon i colonia m(etalli) D(omavtani) (CIL III 12728. ARR. 1892. Radimsky5. a njihove je rezultate 1891—1894. mogao bi se dopuniti na isti14način — proc. i bilj. 1 3 Fragmentarni natpisi: C. ali se po njegovu sadržaju vidi da potječe iz Domavije. 179. I. dosad u Drinjači nije evidentirano nikakvo rimsko naselje. G. 41.] D[o]m[iti]o [Au]re[li]ano [A]u[g] II et Capitolino co(n)s(ulibus) Aur. GZM XLII 1930. VI. Epigrafski materijal posebno su obradili A. Domaszewski i C. . 1893. Kada se u proljeće 1884. upravitelju panonskih i dalmatinskih rudnika (L. br. 1941. podigao u pocast pojedinim carevima. g. bilj. 12729). I. 1893. Bojanovski.. C. Antičko rudarstvo u unutrašnjosti provincije Dalmacije u svjetlu epigrafskih i numizmatićkih izvora. 26 = WM BH I. 103. GZM LU. 1892. 5 V. Caes. J. saznalo se da se otkriveni grad zvao — Domavia. L. XVI. Na nekim počasnim bazama bila su uklesana i imena prokuratora. C. 1891. 16. 306. 1982. [+36 slova] / 5 macellum vi ignis conflagr(a)tum curante Val. koji su vršili nadzor nad radom rudnika i talionica srebra i olova oko Domavije. AAH. 1—47 = WM BH IV. 2. Taj je posao Radimsky povjerio upravo Pogačniku. 83. proc. ARR. imala izgrađene (neke) komunalne objekte.?] A u g . Šašel. II1892. G. Isti. carske počasne baze. Delmaticarum. rudari su otkrili bogate i još nedirnute rudne žile. 132—133. si. . 6 (274. 18. argent.

Uzroci opadanja proizvodnje olova. 2. .. manje prihvatljivo. 24 C . i bilj. Iz izvadene rude dobijeno je preko 50000 tona olova (u Domaviji i Sirmiumu česti su nalazi olovnih sarkofaga!) i preko 120 tona srebra.29 ni oni oko Staroglavica.. S. Bojanovski. s istom kraticom grada (col. Bojanovski. 1980. 1 5 (oniae) mietalli) D(omaviani). ARR. j cos Ulli t[rib. 182. Hirschfeld dopunio u ordo dec{urionum) col I.28 Prema slobodnoj proejeni M. Usp. Patsch. 2β V. g. otkopano je oko 780000 tona rude na lokacijama: Lisac. 151. Iz Domavije potječe i nekoliko carskih fragme. 182.. br. 225 i 251.24 Na proevat grada i njegova rudarskog distrikta (Argentarid) u vremenu između 230. Ο značaju Domavije ν. bilj. 155. Severiana Bosnensia. col. Domaszewski. 1891. 9. Mahesiatium) . 20 CIL III 12732 = Y. C. 30. /5 Aug(usti) Arabi/c[i] Adiabenic[i P]arthici j ma[xi]mi. 1893. 1982. 1972. 155. 241: skupni nalaz novca kolonije Viminacium. 241—261. Mutnjača. Dalmatien. 1 7 Komod (L. nav. 106. 1949. Podlisac. 1 92 4. Truhelka. si. . pot. g upućuju i miljokazi s Romanije. Alter Bergbau in Bosnien. nekolike stotine pa i vise G. te da su se carski rudnici integrirali sa gradom. kraj natpisa. IV. 181. si. 28 I. potječu počasne baze cara Aleksandra Severa i majke mu Julije Ma* meje. ARR 1982. Zalisine. 1971. C.. 12720 = K. Usp. C. Sporn. Radimsky. Patsch. Brit. . 36. g. 234. 41 i 67. Pogatschnig. . 103—104. ARR 1982. 1 8 I. GZM III. Numizmatički. si. Krivi brijeg. Dalmatien. Ajžlica. . 1894. 128. a Karakala svoj četvrti i posljednji konzulat 213. ARR 1982.D. I.. i bilj. Organizacija . st. Patsch. ŽA. sa centrom oko brda Kvarac i na samom Kvarcu. 39. Patsch. m. GZM III. 1893. nalazi potvrduju njihovu djelatnost sve do polovine 4. 1914. čini mi se. a na osnovu poznavanja troskovišta i starih jama. Aurelius Commodus) je svoj peti konzulat vršio 186. i ma m o u S o č a n i c i n a K o s o v u . Potočari. Julija Silvana Melaniona . Spomenike je postavio ordo mun. srebra i cinka mogli bi se tražiti u opeem slabljenju Carstva. I.198. Naime. Patsch. 441. Caes. / Part. Dom . što bi značilo da je Domavija već tada imala status municipija.. 15. To je jedna od mogućnosti. . Iz 230. 69. prestala sa radom. 1914. C. . prvi se put Domavija spominje u spomenutom natpisu prokuratora Valerija Supera ο obnovi tržnice iz 218. Alföldy ordo col. GZM XXVI. navodi Ramović". g. C.. br. 1891. 23 = WM BH I. XI. odnos između municipija i rudničkog domena. Usp. 35. eventualno. 129—130. bilj. možda s istoka. . p(atris) p{atriae) I [trib]uniciae /10 [potesta]ti[s] / VIIII. 112—114. od careva sa triumfalnim atributima Parthicus Britanniens Maximus Komod je jedini imao pet (u stvari sedam) konzulata. 1053 T. Dušanić. . . (/. .. 6 i 7. Bojanovski.itarnih natpisa. ARR 1982. Alföldy. Mihaljevići (Bratunac). ČIG IX. co(n)s(ulis) II d(ecre-lo) d{ecurionum) iz 201. Usp. g. 106. GZM XXVI. [imp (eratori) XI]. 25 Ph. VII. Među njima CIL III 13307 i 13316 pripadaju Imp. St ren a B uli cia na . 1892. C. Počasnu bi bazu u torn slučaju postavio ordo decurionum. . Septimijevu sinu. . si.19 Natpisi su značajni i zbog toga što pružaju podatke za restituciju punog naziva Domavije. WMBH. 14: Imp Caes . 12. . 3 i 4. ARR. koje je vjerojatno postavila col. C. 40). 102. Patsch. Bojanovski. naime. 1914. u rimsko doba i u srednjem vijeku na vulkanogenom podruqu oko Srebrenice. koji je propao.col. g. vjerojatno rudari i metalurzi. . 1914. pak.2s Možda se radi ο počasnoj koloniji.] C. g. a druga je da je Domavija postala municipij za nekog od vladara prije Septimija Severa.16 No. G. . 23. Reorganizaciju rudarstva proveo je ovdje još Marko Aurelije. Usp. Guber. . Vibija Trebonijana Veldumijana Volusijana. 64. Ako. Volusiano Aug(usto) iz 251. 68. = = WM BH I.M. metalli Domaviani. Bojanovski. restituiramo prema natpisu istoga cara u susjednim Skelanima (mun. D. 404—415 I. odnosno Domav . odnosno državnog portorija Komodova doba. Natpise vidjeti K. . d. 20 = WMBH. bilj. Vivio (!) Tr aebonia no G allô et im p. Bojanovski. Domaviju uzdigao u rang municipija. . bilj. si. Vibio Traeboniano Gallop. m. ARR 1982. si. 51. mj. kao ni kopovi oko Krupnja i Zajaèe u Srbiji). 144. Par(thico) m[ax(imo). . IV. Suhi rastik. Elemenata za municipalni razvoj grada ovaj natpis ipak ne daje. . III 12729 = GZM XXVI.15 Stoga bih predložio restituciju izgubljenog dijela Severova natpisa iz Domavije kako slijedi: . . što u skladu s natpisom u počast G. a G. tr[i]b(unicia) po[t(estate)] VIII (?). Natpis je citiran u tekstu. ARR 1982. iako ne i identičan. AEM. si. sa sve manjim intenzitetom prema odmakloj antici. Alföldy adtribuirao Karakali.. t. Usp. Fig. {patronoi) muni [cipii Dom]aviano[rum] . „Otkopani rudni blokovi sadržavali su samo na brijegu Suhi rastik kod Srebrenice". XVI. ν.21 što je O. 16 = K. I. 1891. .22 Ne zna se tačno kada je Domavija postala kolonija. 1907. 103. .. D u šanić. 241. I. ali natpisni materijal ne pruža nikakvih indikaeija da bi ovaj vladar nešto učinio i za autonomiju Domavije. I. cf. ordo dec. 39. S . do 253. 1 6 Natpis je otkopan u Gradini (Domavia) još 1894. 1982. I' V. p{ontifici) m(aximo)] / p(atri) p(atriae). 1972. Alföldy. što je gradu dalo pravno-politički status kolonije. Bojanovski 1931. 18 CIL III 8359. br. g. ali eventualno i u sve manjoj rentabilnosti proizvodnje u uvjetima ondašnje tehnologije. Bojanovski. 57. 44. . 28 L. što ga je objavio D.. Po službenoj formuli colonia metalli Domaviani. g. st. 2 1 CIL III 12728 = C. Novi Antinoev natpis i metala minicipii Dardanorum. dva i pol stoljeća. Počasne baze Trebonijanu Galu i sinu mu Volusijanu (251—253) postavio . Bojanovski. 93. Vidi S. Aug. I. Brugge. 66).. Portorium. D. De Laet. Patsch.e već ordo dec. XVI.17 Natpis je postavio jedan od prokuratora (s formulom curante). Bail if—C.18 Kao res public a Dom . Bojanovski. patrono pro[v]mc(iae)i0 valja dopuniti u — municipium Domavianorum. 152—157 = GZM XXII. Ne zna se ni ο kakvom se obliku meduovisnosti izmedu grada i pogona (rudnici i talionice) radi. 14. . 105. do oko 280. 2 31: Imp. / Ad[i] ab(enico).) (C. 137—140. ■ L. Kao municipij se posljednji put spominje 230. njihova položaja i veličine (pri tome ni su uzeti u obzir svi kopovi koje spominje Pogačnik kod Srebrenice. GZM III. Majdanski potok. eventualno i na Ludmeru. 12720 = K. Vitlovac. /^curante . 1909.. i I. 1910. 63 i CIL III 8360. Natpis: CIL III 14219. 125—130. ali je vjerojatnije da je podizanje Domavije u rang kolonije bilo povezano s dedukcijom rudara i metalurga. g. mogli bismo zaključiti da je baza iz Domavije postavljena 201. Bojanovski. Orlovine. Sergejevski. izražen formu l o m pr o c ur a t o r ) m ( e t a l l or u m ) m ( u n ic i p i ) D ( ar ) d ( a n or u m ) . i GZM XXVI. od kojeg se u Domaviji sačuvao i jedan miljokaz. 38—43. m{etalla) D(omaviand). g. Pat sc h. .23 Do te „integracije" u Domaviji moglo je doći bas u vrijeme Trebonijana Gala. cf. moglo bi se zaključiti da su ovamo dovedeni kolonisti {deductio). / co(n)s(uli) II ■ . tu mogućnost kao da pruža i jedan fragmentarm carski natpis iz Domavije. 104. Numizmatički nalazi pokrivaju vrijeme od Trajana do Konstantina II. 22 23 J96 197 . Vivio Atinio Veldumniano Volusiano Augg. Bojanovski. AEM. Sept (imio) Se[ve] /10 ro Pio Per(tinaci) Aug(usto) [Ara(bico)]... 2 5 . Die Strassen. (CIL III 12732). II. ο obnovi termi (balneum)/6 ali to još ne znači da su rudišta srebra u Podrinju već krajem 3. a G. si. Postoji i vjerojatnost da je Sever sa svojom pratnjom pos-jetio oba grada na Drini te da je tom prilikom. ARR 1982. 65: Imp. 1896. Sličan. f. .27 Po numizmatičkim bi nalazima aktivnost oficina oko Domavije trajala od Trajana do Konstantina II. moguće neki od prokuratora već reformirane organizaeije rudarstva. GZM XIX. Radimsky—A. . XXI/1. . 38. C. u vrijeme careva boravka u Sirmiumu. Posljednje epigrafsko svjedočanstvo o životu u Domaviji je ono prokuratora rudnika srebra Aurelija Verekunda iz 274. imp(eratoris) 'XI. a to je. Ramovića. Isti carski formular je i na natpisu njegova sina G. J. C. a objavio ga je tek Sergejevski.

pa su možda prokuratori provincijskih prokuratela u početku residirali u najbližem većem gradu. 1958. Počasnu bazu Erotu postavio je L. 7. 230—236. g. Proculus Cornelianus procurator) metal(lorum) Pannonic(orum) et Dalmaticorum (161—169. 1915. Dušanić. Usp. ILS 9019. ibidem. 46. Septi . Lambaesis = H. 216. G. Attaleia Pamphiliae =-. To bi značilo da je ovaj prokurator (?). Pflaum.30 Prema drugim procjenama istoga autora. G. 3. Carrières. Usp. 152. I. ako je takva emendacija ispravna [procurator] argentariarum Delmaticarum. Bojanovski. 39 V. Bojanovski. Isti. ILJug. koji se uskoro municipalizirao. U Domaviji je bilo sjedište carskog povjerenika svih panonskih i dalmatinskih rudnika — argentarija i ferarija (procurator metallorum Pannon(icorum) et Delmat (icorum). i GZM XIX. d. E. 1907. XVI. .8' * R· Kiepert. dov ^î—' WMBH ' XI ' 1909 · 142 = GZM XIX > 19 °7. čije se ime nije sačuvalo.. 214: proc. 38 H. E. Claudius Potvrdu za takvu organizaciju rudarstva u istočnoj Dalmaciji i Panoniji pružaju i natpisi trojice prokuratora argentariarum Pannonicarum. Viminacium = S. Aug argenta [.34 ali nije poznato da li je već tada sjedište ove prokuratele bio u samoj Domaviji. možda u to vrijeme još nepodijeljenog municipija. Pa-ioeiC' Kultuma istorija BiH. 1 9 1 0 . Ramović ujedno smatra da se za neke pliće kopove može uzeti da pripadaju Ilirima iz predrimske faze. 1 9 8 1 . Tu su bile i gradske terme (balneum). GZM (A). Nije isključeno da je čak i prokurator argentariarum Delmaticarum stolovao u Sirmiumu. Claudius Xenophon. GZM III. 213: proc. Ann. Obim rudarske djelatnosti u srebreničkom kraju tokom rimskog doba i srednjeg vijeka. Pašalić 1960. Pflaum. ducenarius. Č I G I V / 1 9 6 0 . 39. 1. TV ion V ' Radim sky. Usp. 264—268. Saski niskopi su nepravil" nog nagiba i profila. str. Dušanić. nego samo argentaria. svaki sa svojim rudnicima i talionicama. g. ILS 1421. 1891. P o g a t s c h n i g . 135. ClG IV/1960. Bojanovski. Usp. br. te nekolike stotine do hiljadu tona olova". i 112—114. 150. upravljao rudnicima srebra — argentarijama. na drugom mjestu. 222. G. v r· D avan> Ricerche. 103. IX. zbog oštećenosti kamena. Uredni kopovi rimskih rudara jasno se po profilima jamskih prostora razlikuju od kasnijih. 4 1 CIL III 7127 = H. 1977. u Skelanima (mun. g. ép. 83. I. željeza itd. ARR 1982. AEM. i Add. i da je u vrijeme Marka Aurelija došlo do ujedinjenja obaju revira. st. uz put prema Ajžlici i Srebre3β Ann. st. I. 1975. s. 433. Sigurno je. Ephesus.m Pannoniarum et Dalmatiarum (ovdje nije riječ o višoj prokurateli svih panonskih i dalmatinskih metalla. Bojanovski. deteiminira ga u vrijeme Hadrijana ili Antonina Pija. 39. . G. jer kako inače objasniti da mu je sin bio dekurion toga grada — kolonije. ARR 1982. I i II (planovi zgrada). 40 A. ép. na kojem se. ali bez odgovarajuéeg Hirschfel-va rmšlieni^ ο Domaviji u Skelanima. ο čemu je bilo govora naprijed) bio je izvjesni Ti. Hirschfeld. bilj. 123. 104. Ramović. Carrières. . Sarajevo 1966. ponešto površnih potkopa. GZM III. d. VI. argentariar(um) Pannonicar(um) (M. ép. Antonina Pija i eventualno Marka Aurelija. Možda bi se negdje u tom kontekstu smjelo pomišljati da je Domavija neka svoja autonomna prava dobila još za Marka Aurelija i Komoda. ibidem: proc. Bojanovski. 37 Ο tome v. dakle nešto prije 161. kako se razvilo do početka 3. 151: AR R 1982. takoder nije po imenu poznat. Lybica 3. Ramović. d d . GZM LU. Pflaum. Bojanovski..000 tona olova. ARR 1982. bilj. 432. g. g·)· Ostale dosad poznate prokuratore metallorum obiju provincija prenosi po H. 23. Ti. CIL 111. po Pflaumu za Hadrijana. argentariar(um) Pannonicar(um) (L.40 Prvi poznati nam prokurator objedinjenih argentariarv. Pflaum. 92—93. ARR 1982. Sergejevski. Grad se prilagodio ispresijecanom reljefu terena (konfiguraciji) u uzanim dolinama Saske rijeke i Majdanskog potoka. Aurelius Ru(s)ticus v. po kojima se i selo naziva Sase.. ép. 33—41. 1956. koji je tu službu obavljao između 161. 73—74. tj. 243. d d . 1. dd. a rimski imaju nagib od 25%. G. smatraju da se Domavija nalazila u Skelanima. izgleda. kao što je to bio slučaj i s ferarijama u zapadnoj Bosni. Približna količina metala dobijena je i u srednjem vijeku. Pflaumu i drugima S. bilj. 86. 3 3 . 146 bis). n. Gradska dominanta je bila kod sastavaka Majdanskog potoka i Saske rijeke pod sjevernom padinom Grada. no. sva tri natpisa su sa strane i iz vremena prije 160. 126. bilj. Antonius Fabianus) i Ann. čini se. st. 92. i J. 99—106. Dessau. 1253. 47—75 = Sabrano djelo. 158. s kartom rims kih i sas kih kopova. P]annonicaru[m (L. No. I.. Usp.39 možda kao fiskalni (carski) territorium metalli. H. jer za to u Gradini nije bilo prirodnih uvjeta. 1981. i E. — O. No. Usp. Moesia Superior. 164 bis: 77. Radimsky. bilj. Pogatschnig). 198 199 . i u srednjem vijeku (Sasi 12. 1982. Vjerojatno da u to vrijeme Domavija još nije bila izgrađena. Urbanizam Domavije nije se zasnivao na rimskoj shemi ortogonalnog rastera. kako se to vidi i iz natpisa L. 1891. i organizirane u dva rudarska distrikta. 32 M. rudnika srebra. D.od hiljadu kila srebra. 1. = I. Bojanovski III ΚΊ 1 · 46 " ' d ' ARR 1982 ' 101 · Cfr · C · Patsch. d d . 146. H. Kod sastavaka su bili podignuti i objekti gradske vijećnice (curia) i sudnice (tribunal) s manjim forumom i drugim sadržajima. i 169. Čadorištu. Jos dok su ti rudnici pripadali Dalmaciji (argentariae Delmaticae). 23 = A.42 ali nam njegovo sjedište nije poznato. ARR 1982. 1977 (Mining). Domicija Erota iz 3. bio je dec(urio) col(oniae) Sirmi i njezin//awe« (CIL III 12739 + 12740). C. III i IV (mozaici). 104. 33 CIL III 12721 =8361. Patsch. jedino da je značaj domavijanskih rudišta porastao od Markomanskih ratova. Caesarea Mauretaniae = S.31 Najnovija geološka istraživanja otkrila su i nove bogate zalihe ruda. 103. 1—3. ARR 1982. 16 i odgovarajuéi tekst.S. Petro[nianus]. =■ = WMBH. Mocsy. Carrières. Takvo je stanje ostalo sve do Marka Aurelija. koji nam. bio je ograničen nekropolama na Velikom ρ atou (istočna nekropola).37 Možda bi se s tim mogla dovesti u vezu i počasna baza Antoninu Piju iz 158. Claudius Proculus Cornelianus. i 13. st. Usp. 1948. 30 M.35 Sin ovog potencijalnog prokuratora argentariarum Delmaticarum. nema municipija u Skelanima. H. . dok bi u Gradini kod Sasa bio samo jedan — vicus. AEM XVI. I. e. koliko se zna. rudari su u antičko doba iz srebreničkih rudokopa povadili oko 80 tona srebra i oko 40. 3. Stari rudnici. Dušanić. CIL III 14219).11 koji je tu dužnost obavljao negdje između 180. RE.. Usp. Šašel. Iz navedenog proizlazi da su argentarije na Drini u početku bile podijeljene između provincija Panonije i Dalmacije. U sp . i d. GZM « » I . Crepereius Paulus). a svakako i Bjelovačke rijeke u njihovu nastavku. 86. koje su imale središte u Sisciji. 1955. Bojanovski. 34 Ann. i I. GZM VI' 1894' !—47' T. i si. pripadao bi natpis (palimsest) iz Voljevice kod Bratunca (Lutvin Han i Tegare) jednog prokuratora (?). G.). Pašalić. Patsch. i 192.. Cfr. 1940. 31 M . što znači da je Domavija bila upravni centar rudarstva obiju provincija. I. 103. i V. Malvesiatium. Pflaum. nalazila i manja utvrda. Dušanić.38 Sličnih potvrda iz Domavije nema. 1957. Bojanovski 1981. niskopa i jama.· b 10· ' d-. 1 2 5 .32 Najveći intenzitet eksploatacije bio je u 3. 1063. u CIL dok M" UZ 14219'. R a m o v i ć . no. 7 9 . Dessau. najvjerojatnije provincijskom granicom. ali je pravi razlog tome teško dokučiti. vjerojatno i sam prokurator. H. ČIG IV/1960. 97. br. 1954. ARR. Carrières. dakle prije nego što ih je Marko Aurelije objedinio s panonskim rudnicima u metalla Pannonica et Delmatica pod upravom jednog prokuratora. g. s planom Gradine (crtao L. 33—41.** Areal naselja.38 što je dovelo do jačanja i brzog razvitka same Domavije kao centra objedinjenih metalla. 1891.33 Prvi prokurator objedinjenih panonskih i dalmatinskih rudnika bio je. AEM XVI. Nešto ranijem vremenu. IV.. 35 CIL III 12739 + 12740 = C. 104. 126. T. nego ga obraduje pod naslovom Domavia .

Catilii (CIL III 12722. Aurelius Rusticus (CIL III 12736 i 12721). GZM III. čini se tek od 2. i 4. pa u Loznici i Biljači. V. 1959. Konjević Polju (po Milleru. VI. Domaći se ljudi javljaju pojedinačno i rijetko. 1978.i3 Ο teritoriju domavijanskog municipija autori imaju različita shvaćanja. 126. Pa ša li ć . 91. ČIG IV. Bjelovac) i drugi. Šašel. v. s ostalom literaturom. tako prokuratori Aur. 1891. Sergejevski. 56 M. = WMBH V. i J. 51. 48 = GZM 1951. Untersuchungen. pored Voljevačke rijeke i puta koji je vodio na Drinu (sjeverna nekropola). 192—195. Vidi dalje tekst uz bilj. a eventualno i Gornji Birač s usponom na Romaniju. V. [pro]c. ILJug III n. ovdje je bila putna stanica Ar gentarid). st.56 M. Bojanovski 1981. te carice Julije Mameje i Aleksandra Severa. Ku ltu rna istorija Bi H .44 sve tri s incineracijom i sa trajanjem od druge polovice 1. d. 17. . Domavianorum zauzimao je sjeverni dio nekadašnjeg malvesijatskog područja. A — u Lutvin Hanu (CIL III 12739) i Aurelii u Srebrenici (ILJug. uz koju je u Knežiji pronađeno nekoliko ukopa u olovnim sarkofazima. Staroglavicama. Bojanovski. u stvari u njenom meandru. V. Rusticus i Victorina i drugi (4. J. J. 1 9 1 4 . K. 51 Usp. P. kao što je Sabazios. u Be ogra du. ČIG XIV. muz . svakako nešto južnije od Bjelovačke rijeke.52 Područje M. spominju se također Aurelii : Proculus. 70. 1933. 155. iz Gradine). Nekropola 3. romanizacija područja počela je polovicom 2. Novi rezultati ispitivanja rimske nekropole u Sasama 1961—1962. pa mu arondiraju i dijelove susjednih municipaliteta. T. Na bosanskom dijelu teritorija evidentirana su brojna naselja. st. Paškvalin. zatim zapis na tabuli defixionum5* i lončarski žig Glycon na jednom velikom loncu iz termi za koji Patsch smatra da se nije mogao dopremiti sa strane nego da je izraden u Domaviji. kao Aelii = Aelia Τ. 57 Cfr. 59 Pantauhor.58 Prisustvo grčkog elementa u Domaviji potvrduje jedan grčki nadgrobni natpis iz Biljače. GZM XXII. a širine oko 20 metara. GZM VII. D. I. Usp. i d. Mirković. terme su bile najveće zdanje Domavije. najčešće strancima. Duša nić .. ibidem. 1891. 5. Gentilicij Aurelius nosi i Aure(lius) Ca[mp"!]anus ili Ca[ti1]anus b. Srejović. ČIG XIV.55 I neki carski funkcioneri. bilj. AEM XVI. G Z M V I . 290. AEM XVI. Dalmatia. 51 G. s. 131. Radimsky. vjerojatno obojica iz carske familiae. A. GZM IV. cf. 23—54. 306) i u Mihaljevićima (Aurélia Marcellina. ss. M. a vjerojatno i Trifenin sin M. GZM IV. Ispitivanja rimske nekropole u Sasama 1961—1962. d. 47 Skelani (Municipium Malvesiatium). . sa si. dd. T a b u l a d e f i x i o n u m : o v a l n a o l o v n a p l o c a s u g r a v i r a n i m g rc k i m n at p i s o m . Catilius Maximus (CIL III 12722). i J. 55. Baum—D. 46 (Liješće). GZM III. Problem istočne nekropole (s inhumacijom) u Domaviji. 45 (Crvica). Srejović. i bilj. frg. 280. bilj. 1895. II. 65 Za natpis iz Kržave (Krupanj) v. ili (možda) neromanizirani domorodac. od kojih su se neke zagrijavale kroz hipokaust. i 274. Patsch. . Šašel. valjda po Marku Aureliju. 58 G. ali već na desnoj obali Saske rijeke. nose gentilicij Aurelius. Bojanovski. u stvari proširenju ceste. 53 200 201 . 103—104. Zelinju. gdje navodi natpise grékih robova ili oslobođenika u BiH. Ο ulozi stranaca vidi i C. 49 V. dok bi Maximus Magali (ili Magai?) mogao biti i keltskog porijekla. 23 0 — 236. Novoj Kasabi. Aug. . 7 0 . 1467. II. 1965. st. br. iz kojeg se izdvojio negdje oko polovice 2. usp. Neke su od njih imale i statue. Isti. Zgrada je bila sagrađena od opeka i kamena.61 1. Neke su podove krasili i mozaici. 584. prometno i orografski odvojeni od ostalih oblasti. 8. potencijalnom dijelu municipija. Sporn. I960. 148. 619 A. Trebonijana Gala i Volusijana. 44 (Žlijebac). 1982. uključujući i čitav Ludmer do Drinjače na sjeveru. ČIG VI. Sahii (CIL III 12744. 1892. Usp. 1 8 7 . Sudeći po raspoloživoj epigrafskoj dokumentaciji. E . 3. = WMBH V. I. A J 9. opremljena uredajem za centralno zagrijavanje (hvpocausis). E. τ. p(rovinciae) P(annoniaé) l(nferioris). Apsida je bila flankirana sa dvije istaknute prostorije. eventualno i u Tegarama. Alfoidy. 75. 7—31. Radimsky. Koliko znamo. Patsch. = GZM X X V I . s i . Na trgu pred kurijom. V. 12. Campanus (?) je bio b. 1968. stajala je upola manja zgrada tribunala s vise prostorija.45 Gradska kurija {curia) se nalazila na manjem forumu. 16. GZM IV. 12743. sa trijemom na prednjoj i apsidom na stražnjoj strani. br. 93. Alfoidy. Kasnije se susreću i orijentalci i njihov kult. Radimsky. ILJug. ILJug. 127. 50 V . 3—31. kada se postupno napušta spaljivanje. J. i u samoj kuriji. Pašalić. AEM XVI. J. 5 2 T. i moj rad: Slučajni arheološki nalazi s područja Domavije I. Stranci su i Barbu (CIL III 12743. 60 GZM VII. teško je rekonstruirati. Spom. 10. godine. . C.60 Na romanizirane Grke indiciraju i neka latinizirana imena s grčkim kognomenom — Catilia Tryphena i njen suprug Iulius Atticus. Zbornik Na r. 1 96 6. u srbijanskom Podrinju. Bjelovac). Radimsky. 43 (Abdulići).54 Ovdje su Domaviji priključeni samo oni teritoriji koji sa svojim centrom cine izrazitu geografsku cjelinu. st. d. sa si. 12. 159 koja je postavila spomenik y?//o et marito. 45 I. C. A. Patsch. 237.48 Istočno od vijećnice. Srejović. d. i to od lokalnog vulkanskog andezita i kvarcita. 74. V. 73. 1901. 1893. 1897. Bratuncu i Voljevici.50 Teritorij mun. sa 45 prostorija razne veličine. GZM (A). s inhuminiranim pokojnicima nije otkrivena. st.. 143—145. 620 (Magai). RE IV. 4. Patsch.. do prvih decenija 3. najčešće zbog nepoznavanja terena. 584. Verecundus i L. 8. ČIG VI. 4. 1 89 4. Na natpisu iz Kržave (Krupanj). K. A. Pa ša lić je tu obradio i ostale arhitektonske obje kte. Usp. 46 Tu je nađen i žrtvenik s posvetom ÎOM et Genio loci. Betz. Patsch. S. 127. n. Dalmatia.nici (zapadna nekropola) i na Karauli (predio Rudine) u Kostanjevici. p. Drinjača = Domavia). Caminia Eutychia. 203. Carski su robovi ili oslobodenici bili i neki Iulii. sva četiri niz Drinu. 1961. . (CIL III 12723. dužine 38. ČIG III. 1295. kao što su ona u Srebrenici. Arrius (Iu1)lianus. 137—153. br. Bojanovski. što se spominju na natpisima iz 220. D. 1895.). 6 1 I.i9 Istočno od sudnice (tribunal). uz Majdanski potok pod sjevernom padinom Grada (po Radimskom je na tome mjestu cesta bila siroka oko 10 metara). 42 (Fakoviei). 1965. Vidi i natpis iz Voljevice (beneficijar?). Dalmatien. Poznanovic).. Najveći broj antroponima pripada službenim osobama. a s oslonom na nju. 1960—61. ali je vrlo vjerojatno valja tražiti uz cestu Gradina— Bjelovac. (CIL III 12725) je možda iz Salone. 1897. si. 48 (Zgunjevsko polje) 49 (Osatica) itd. 154. dok je domavijanski teritorij na istoku vjerojatno prelazio Drinu i zahvatao rudonosnu oblast oko Krupnja (argentan'ae Pannonicaef). XV—XVI. 48 47 44 uzvodno od Tegara ili Fakovića s većim dijelom Osata pripadalo je već municipiju u Skelanima (Municipium Malvesiatium). 1982. pod br. 1892. 238. 10. Prvi rezultati ispitivanja rimske nekropole u Sasama. podignute su javne terme (balneum). a zidove freske. 6 — 39 . cos p. br. Zapadna granica bila je rijeka Jadar s njezinim pritocima.. Caminii (CIL III 12742. kao što su CIL III 8362 i 8364. stajale su počasne baze u cast careva Septimija Severa i Karakale. 109). Mihaljevićima. Na jugu se protezao otprilike do Osata. dd. Ricerche. Wilkes. Patsch. prokuratorima i drugim službenicima. C. 77. 1892. st.hx Što su sve Rimljani arondirali ovome rudištu (territorium metalli). Wilkes. 1910. 1975. cos. Pavan. Caminius Hermes i sin mu Hermenianus (CIL III 12743).46 Imala je oblik pravokutnika orijentiranog na pravac istok — zapad. 277. 44. 149.57 Na steli iz Gornje Bukovice (Ljubovija) se spominje Ulpia Ma . Claudii i Domitii. R a di m sky . Č1G VI.47 Kod ulaza u zgradu kurije nadena je i bronzana statueta božice Venere. WM VIII. Dalmatien. u 5. D.

Bojanovski. i I. Ε. Felicianus dec. I s t i . Ćerškov. u brak dovela sina Marka Katilija Maksima (CIL III 12722 = AEM XVI. 155. D. 184. 140. VIII. GZM LIU. aeterna sedes. Libertinskog. Vjerojatno da ta djelatnost ipak nije nikada potpuno zamrla. 2) kada ističe: Sirmium. J. a napose tipološka analiza nadgrobnih i drugih spomenika. Istorijski glasnik. 66. pa i same Domavije. potječu nadgrobni spomenici s imenima Severinus Veteranus i majka mu Temantia. rekli bismo kozmopolitsko — Rimljani. 279. Dalmatia. 1—2. 1909. Spom.. čiji je sin bio dekurion u Sirmiju (CIL III 12740). iu njih uveo carsku prokuratelu. st. Šašel. 73 Stoga je i M. 1934. njen suprug Caminius Hermes i njihov sin Hermenianus (CIL III 12742 = 8364). Najviše ih je posvećeno I(ovi) o(ptimo) m{aximo). Na takve veze upućuje natpis prokuratora (?) argentariarum Delmaticarum. 7 1 G. " S. D{omavianum). ukrasi itd. što je već naglasio i Hirschfeld (fortasse). što lijepo ilustrira i Amijan Marcelin (XXI 10. Paškvalin. Nije nam se sačuvao nijedan natpis sa spomenom i imenom nekog dekuriona. i J. V. Po jedna je posveta upućena Jupitru i Iunini Reginae.87 Napokon.64 Ο socijalnim odnosima snažno govore i neki elementi posmrtnog kulta na nekropolama Domavije. 162. s.. bez sumnje. Municipium DD. st. Ramović.63 Vjerojatno nešto kasnijem vremenu pripada i natpis iz Mihaljevića (Aurelia Marcellina. 65 V. Pavan. 72 K. 08 Vidi bilj. 1891. 109). n. jer se taj natpis očito odnosi na mun. 239. Rudnici su. Vidi i njegov članak u WMBH. vix(tt) an(nos) L. nasljedniku Eniju. o. već od početka bili uključili u rad rudnika i talionica. Wilkes. Beograd 1975. Patsch. GZM XLVI. Co(ho)rtali. Njihova uloga nije bila velika. Srejovića u bilj. i W MBH. 12725. (C1L III 8297. DD. 51 i 55. Rijetki domoroci potječu uglavnom iz 3. i zbog udaljenosti ovih dvaju mjesta. Medutim. 12.71 Ο iiitenzivnim vezama Domavije sa glavnim gradom Donje Panonije Sirmiumom vise od epigrafskih potvrda govore arheološki nalazi. Patsch je na osnovu natpisa iz Studenice u Srbiji dokazivao da je Domavija u rano carsko doba bila samo vicus (CIL III 8291 : mag[ister1] Dom[avia!}). Camini(a)e coniugi. Č1G VI. vidi se da je stanovništvo Domavije bilo heterogeno.65 Svi votivni spomenici pripadaju bogovima rimskog panteona. Patsch. quiescere. 248. 142. također nekadašnjem robu. Taj utjecaj dolazi do izražaja i na epigrafskom materijalu — onomastika. I. bila vrlo značajan centar rimskog rudarstva u istočnoj Dalmaciji (argentariae Delmaticae) i jugoistočnoj Panoniji (argentariae Pannoni-cae). ovo tumačenje se mora uzeti s velikom rezervom. 142. nego je radila za lokalne i regionalne potrebe. u bilj. Sirmium je na cijelo Podrinje vršio veliki kulturni utjecaj. 21.. ali je to sasvim realno pretpostaviti. Cam(inius) Hermes maritits et Her metianusfil(ius) eiuspos(uerunt) et sibi. m. 453 = WMBH. 1. sudeći po izvorima. 3. Najveći se dio natpisa iz Domavije i njene regije odnosi na careve i prokuratore carskih (fiskalnih) rudnika i oficina-talionica. u samoj Sočanici. 4 i IOM et Iunoni Reginae CIL III. 619 A. 165. Prisustvo Grka i Orijentalaca potvrduje i kult Sabazija. Za Municipium D{ar)d(anorum)1 v. jer je utjecaj domaćih u pogonima argentarija očito bio neznatan. M.72 Još od početka rimskog prisustva u Panoniji. 145. simboli. mun. dakle. 94. rad nav. mater urbium magna et populosa. 1964. Cfr. Stari rudnici. 63 02 Ne može se prihvatiti ni dopuna M. 77. 93. Zapravo svi su poticaji. Aurel. prestali organizirano djelovati negdje u drugoj polovici 4. o. ukazuju na prve pojave kršćanstva na ovom području. IOM et Genio loci. bilj. C. pa stoga nema elemenata ni za raspravu ο etničkom sastavu gradskog vijeća (ordo). IOM Co(ho)rtali iz Divića. 48. Domavija je. 1941. ILJug. Ο vezama Domavije sa drugim centrima postoji malo epigrafskih potvrda. bilj. Usp. 32. koja je svome mužu Juliju Atiku. 70 M. kultovi. 1968. 35. odnosno robovskog porijekla očito su i Caminia Eutychia. Bronzana votivna ruka iz Sasa. Direktnih potvrda ο robovima nema. ali zato susrećemo osobe libertinskog porijekla. Bojanovski. 66 /. 1930. si.68 Posveta domaćim božanstvima nema. Sergejevski. IOM CAP. bilj. kao što je već spomenuta Catilia Tryphena. Ricerche. 67 V. Bratunac. Alföldy. 1909. 3—4. 1960—6ö. ograničeno sačuvanog domavijanskog otiomastika. 44. ali i kroz žive trgovačke i društvene odnose. 137. 202 203 . Beograd 1980. a po jedan /. 38. Dušanić.Iz navedenog.70 I. 17. ο čemu je bilo govora i na drugom mjestu.79—97. st. Dušanić. 1960. i bilj. WM VIII. 1981. Dalmatien. S. = C.73 O eventualnoj propasti rudarske djelatnosti.1294. GZM XIX. XV—XVI. 253 sq. 1897. Organizacija rimskog rudarstva u Noriku. AE M. XI. dolazili iz Sirmija. n. A. J. 1971. kod ulaza u kuriju je pronađena i brončana statueta Venere. Dalmaciji i Gornjoj Meziji 622 (37). romanizirani Grci i drugi Orijentalci. v. Zbornik Nar. Cap . 1907. 203—209. passim i Č1G IV. mogu se navesti samo pretpostavke. ŽA. m. Sočanica na Kosovu) u mun. ili 4. 126). Dve stele iz Srbije. odnosno Jupitru i Genio loci. 53 (1982). Njena uloga kao jakog proizvođačkog metalurškog centra ojačala je u toku Markomanskih ratova (177—180) i nešto prije. Konkretnih dokaza o rudarenju i taljenju ruda u predrimsko doba takoder nema. a napose zbog nesigurnosti Patscheve rekonstrukcije (mag[isterl] Dom[avialf). radove M. O. Uz numizmatičke nalaze. koji jeobjedinio svapanonskai dalmatinska we/a/Za i njihovu proizvodnju. XI. GZM 111. . u vrijeme Marka Aurelija. GZM (A). Iz kasnog 3. X VI. D. domaći i drugi.™ pa već spomenuti Aurelii iz Kržave. II. ali ne bi trebalo sumnjati da su u njemu učestvovali i domoroci s gradanskim pravima. st. RE V. M. To potvrduje i mali broj domaćih imena na natpisima. pliće kopove pripisao Jlirima. dakle iz vremena kada vise nema municipalnih natpisa Domavije. 103 i Spom. 1909. to su i jedini dokumenti iz 4. umrlog u Domaviji.66 Jedan žrtvenik je podignut i u počast Dianae Augustae (CIL III 12723). kako kulturni tako i ekonomski. . Jedan natpis iz Timacum Minus u Gornjoj Meziji govori ο oporuci izvjesnog Dasija Elija (Dassius AeliuS). 64 CIL III 12742: D. Baum i D. kao dicit. Patsch. GZM XL1I. ARR VI. sepulkralna umjetnost.69 Objašnjavajući pojavu dva veća susjedna naselja — onih u Skelanima i u Domaviji. Panoniji. br. jcr su se i oni. Neke riječi i izrazi s ovog natpisa. da se opet obnovi u kasnijem srednjem vijeku. 33—41. muzeja.

(54. Maglićem i Lebršnikom. 3) i Piroustai (Ptol. 24.Z. 204 205 . d. 56. V 1. Ris .Wilkes. 176. 38. . dakle od izvorišta Sutjeske na jugu pa do ušća Prače i Lima na sjeveru. Maglić i Lebršnik.). ilirskog rata (167. . . . knj. po nekim onomastičkim pojavama. ili je bilo dio municipija u Kominima kod Pljevalja (Municipium S . Po našem mišljenju. Rimljani su prostrano plemensko podruqje Pirusta (Pirustae Caes. To što su bili posljednji pokoreni. Čović. Borač. a dolje polje 113 1110 mate i al iz ^ . Ο sjedištima Pirusta D.5 Na osnovu Plinijevih i Ptolemejevih podataka. da navedemo samo gradove Pavlovica: Vratar. Dalmatia. prema južnoj granici Dal12 1962 G Ain/n'P' ŽA matlen 57 duo >J Pauste smješta u Sandžak. pak. Ricerche. 35-40. M. Usp. Cfr. te neke druge indikacije. kai Skirtones pros te Makedonia . ! i o S t ploča> u stvari steIa" iz fočanskog kraja D. do granica Pljevalja. zaključuje da su se za svaki objekat iz Gotovuše uzem ksmkl na . . Dacico-Illynca. Miljevina južno. te u gornjim tokovima Lima i Tare. Gall. Gall. a Vrbica istočno od Foče). . Po Pliniju su najbrojniji bili Scirtari. Sudeći po tome bili su jugoistočni susjedi Desitijata. III 143. Dalmatia. Isti su i oblici grobova i element! °t>jedinila aK ' rostrano tl utor bi plemenska zajednica koja je oko sebe politički i kulturno » Β Čovi ■ ° P područje mogla biti samo Autarijati (p. Hodidjed i Sarajevo. Alföldy. na istoku zatvorenu Pivskim planinama. u prvom redu kulturnu. a također i tipološka i stilska podudarnost nadgrobnih spomenika10. 1—2) . Pavan. 57. Ključevac. . e. 139. d. 3 i Piroustai Ptol. J. 5). Lelijom i Zelengorom. Perustae Veil. II 16.d · " oko Pijevalja". 174. . Plinije· III 143. η. Dalmatien. J. kao i u srednjem vijeku. Skupa s Desitijatima borili su se do kraja protiv Rimljana i posljednji bili poraženi u Batonovom ustanku 6—9. V 1. ^fi 1111 ' ICG> 96 . . Peiroustai Strab. J. st. s kojim dolina gornje Drine sačinjava prirodnu geografsku cjelinu. kada je Gaj Iulije Cezar morao u južnom Iliriku G. A. n. obiju skoro hermetički zatvorenih i gorskim zastorima. I 1967 96—97· «. 85. . ali bi se s vise vjerojatnosti oni mogli smjestiti nešto jugozapadTT i Perustae Veil. n. i d. i planinskog vijenca Zelengora.. koje Ptolemej ubraja među civitates istočne Dalmacije. Godišnjak CBI.3 Sva je prilika da su kao takvi zauzimali i prostranije područje. V/3. Nalaz iz tumula »nogle nao! Jevlja) 1906 CIG Vlr 196 Veom > . Peiroustai (Strab. dok su Cerauni i Sikulote brojili samo po 24 dekurije. vie. Rimska groblja ^ A ' 1934> 32~~33> vid^ sa stelama iz okolice Konjica. Wilkes. G. g. god. ovog područja potvrđuju i podaci zasad vrlo ograničenih istraživanja prethistorijskih grobova (tumula)11. 173. Miševina.4 Poslije sloma Ilira 9. Wilkes. D. υ îzvorima za istoriju Autarijata. 21—87. na sjeverozapadu. U izravni kontakt s RimIjanima došli su poč.' ïJ tumula u Gotovuši kod Pljevalja. . Drinine desne. kada je upravo kanjon Prače bio granična linija izsmeđu državina Kosača na jugu i Pavlovica na sjeveru. u okviru naronitanskog konventa. J. VII 5. Jedinstvenost. Ο problemu Autarijata usp. 111. njenih lijevih pritoka. Caesar bell. ali i s onima iz okolice SOfe U &tvrtasto ili natpis' J polukružnoj niši jedno ili vise poprsja. sa 44 dekurije). e. Dalmatia. Toj su upravnoj oblasti pripadale i doline Cehotine. peregninskoj civitas Siculotarum odgovaralo^bi područje riječnih dolina Ćehotine i gornje Drine sa pritocima — kao jedinstvena teritorijalna i plemenska civitas8. Goražde. Alföldy. na zapadu Jahorinom. » r Dalmatien 59 ' · J· J· Wilkes. Sikoulotai . ARI. Ustikolina i Foča) arondira teritoriju municipaliteta u Rogatici (col. što je relativno malo za široko područje koje su zauzimali. vjerojatno da bi se popunila praznina zbog prorijeđenosti stanovništva (najprije u ratu. sa 72 dekurije. Sudecï. to bi područje u predrimsko doba pripadalo plemenskom savezu Pirusta. ukazivalo bi da je njihovo područje bilo teže pristupačno.. Ptol. 77. Scirtari LXXll.Prve kontakte s Rimljanima imali su još u vrijeme 3. Ustikolina. c. Obično se zato u stručnoj literaturi Gornje Podrinje (Goražde. Za upravno jedinstvo gornjeg Podrinja i doline Cehotine nema ni pisanih ni epigrafskih potvrda.6 G. e. .a bhske an a alogije u brojnim grobovima oko Strbaca. 3 Pyrissaioï! (App. VIII (an. Rendić-Miočević.). Cerauni decuriis XXIIII . st. III-IV. Za analogiju neka posluži srednji vijek. kojemu su pripadala i Pljevlja. 40). Pirustae locira južno od Dindara. Garašanin. Siculotae ΧΧΠΙΙ . 5) razdijelili u vise dijelova. . G. VII 5. jer u carsko doba vise nisu postojali kao cjelovita plemenska zajednica· 2 1 intervenirati da primiri buntovne Piruste (Bell. 115. Rad JAZU.2 Stoga je najvjerojatnije da je u antici Gornje Podrinje sačinjavalo zasebnu civitas. Alfold .. Ljubišnom i Kovačem. macije y> Dalmatien. . Hrtar. Simpozij 1964. Moguće prelaze čuvali su utvrđeni gradovi. a na jugu Volujkom. . Treskavicom. što je moralo imati konsekvencija i na etničko-upravnu podjelu. . TT . Moguće je to i bio razlog za naseljavanje Delmata u ovaj kraj.XII GORNJE PODRINJE (Municipium S . iako je Gornje Podrinje reljefom terena oštro izdvojeno od rogatičke kotline na sjeveru. Herzegowina. a kasnije i seobom u Daciju)9. Alföldy smatra da su se u carsko doba u Dalmaciji.Plln· "r 143: . II 16. g. 281. razvile njihove tri peregrinske civitates: Skirtones (Plinijevi Scirtarï) u sjevernoj Albaniji. V. Dalmatien. Rogatice i na Glasincu u Pogrebnol 'ta °der 'smatra da cijelom području jugozapadne Srbije. d. pr.7 gdje se kasnije javlja m(unicipium) S(iculotarum1). . 159). Pale. a s obje strane Drine. Prema oskudnira izvorima. II. g.SMi Patcsh> Narona. i C. Kasnije su jedan dio pripadnika ovoga plemena i preselili (deportirali?) u Daciju. i bilj. i M. e. ICG. ( )' J ' ' Da! > · · . 154. 200. 16). u to su područje kasnije naseljeni i dijelovi Delmata iz šire okolice Salone (po Alföldyju Siculi: Siculotae?)i Ridera. dd.. Brodar. i Siculotae oko Pljevalja.p ■•Keraunoi . B. te Kolune i Bistrice. kao što su dvočlana imenska formula i neka srednjodalmatinska osobna imena. 103—122. 54. Sergejevski.. -)·1 To bi značilo da je upravno-politička oblast iz Rogatice kontrolirala cijelo Podrinje izraeđu planina Romanije. Cerauni u brdovitom dijelu Albanije i Crne Gore. e. Evans. . 188. na jugu. Pavlovac. 1967. XX/1981. . „uključujući i jugoistočnu Bosnu". Jahorine i Treskavice. Strabon ih smatra jednim od moćnijih pononskih plemena. ?) U području koje se proteže južno od kanjona Prače. Ο njihovom lociranju v. Ο llirima u Daciji usp. Neki su autori u gornje Podrinje locirali Glindicione (Giinditiones Plin. B. Zagreb 1981. malo je epigrafskih nalaza (Sopotnica.).7. * CIL III C(er) VI. Dalmatia. 115. II. ne spominje ih. Marie. gdje se oko Ampeluma spominju kao rudari u rudnicima zlata. g. ali bi u prilog takve teze govorilo prirodno jedinstvo doline Cehotine s gornjim Podrinjem. Patsch. knj.

Rekonstrukcija je probabilna. maja 1962. a u Miljevini jedan Aurelius. Kulturna istorija BiH. Teubneri. (?) . Usp. 45). Patsch. oct. takve su vjerske predstave mogle u rudarskom kraju biti i u vezi s rudarskim djelatnostima. po učestalosti ruševina od rimskog tvrdog materijala (temelji zgrada. Paškvalin. 442 i G.6 5 ι VI/1979^ 1— 10. 33. 1896. Cfr. bila dobro naseljena. Saturninus leg. Jasenica. 1894. 281. od kojih se.S rekoSnosciranja Gornjeg Zavodu za zaštitu do 23. Iz Sopotnice potječe i ara I(ovi) o(ptimo) m(aximo) c{oh)or-(tali)15. K. 176. carm. evidentirani su na diluvijalnom polju ostaci triju vila: na Ciglani Hajre Neović. 243—246. GZM XLVIII. Wien 1958.. 196 " p„H^. 107). 1: Ter{mino). Röscher. Vidi bilj. Natpisi ovoga dijela presumptivnog područja municipija svode se na nekoliko kraćih. U epigrafskim izvorima nema indikacija ni ο etničkom ni o političkom stanju u gornjem Podrinju. pa otuda i are Termino i slične. božanstvo htonskog karaktera23. Wilkes. Za: L. a potječu iz Ustikoline14. Wilkes. smješten na brijegu iznad crkve.1'1 Prema drugome mišljenju. podatak koji upućuje na njegov raniji robovski status13. Gornje Pod "nje II (1975). Wilkes. Pavan po-mišlja na nekog pojedinca koji ne bi morao imati veze s posadom17. većinom tragovi ekonomskih zaselaka (villae rusticae) a manje samih naselja (vici. 88. . Drugu skupinu cine kratki votivni natpisi redovito bez imena dedikanta. očito. Sergejevski. 1936. GZM (A). dakle. on je i u Italiji bio vezan za kult Termina (npr. u stvari međaša. južnije od Foče. vjerojatno u blizini puta koji se iz Rogatice spuštao u dolinu Prače i Drine26. najčešće fragmentarnih tekstova. G. U Goraždu se spominje jedan Ulpius i neki uglednik s kognomenom Saturninus (CIL III 8370). Dalmatien. Cjelovit je ostao jedino žrtvenik sa trostrukom posvetom Terminu.nije. Die Statthalter der römischen Provinz Dalmatia von Augustus bis Diokletian. Nešto konkretniju sliku gornjeg Podrinja u antici (u rimsko doba prvenstveno pružaju naseobinski ostaci. B. 2. Dalmatia. gradevinski materijal. sve do uz Drinu. gdje se dolina Drine širi. n. dvadesetak kilometara sjeverno od Ustikoline. c. XIII. Četvrta se vila nalazila na Gromilama Adila Hubjera u susjednim D. Poljica. J. l Je™nusa v. Cf. Terminus: u W. pa i onih posvećenih Terminu. 18 Ostaci zgrada i rimski građevinski materijal rasuti su po groblju i po njivama nasuprot Crkve sv.). Ant(iochus) An(nii) Ti(beriani) co(mes) (CIL XI 351). kako nas obavještavaju natpisi iz Nina (C. br. Terminus je starorimski bog međa. Takva namjena votivnih spomenika. Dušanić. 8 C. Iz Ustikoline je i posveta samome Terminu (ili Terminis). Aspects of Roman Mining . I pored svih nejasnoća ostaje činjenica da je u Sopotnici postojalo znatnije naselje. J. V. bilj. 18. U Kopačima. Alföldy. ed. ali i ne mora. izuzev gradinskih nasipa. Terra Mater itd. [M. Oklaja. Terminus je utjelovljenjs božanske moći (snage) koja granično kamenje (termini) čini svetim i sakrosanktnim. uz put prema Ustiprači. Jagenteufel. 1896. Lib(ero) p{atrf) i I(ovi) o(ptimo) miaximo). U pitanju su. 19. 1958. 1 7 A. uzeti sa nekog antičkog kultnog objekta koji se tu nalazio uz antičko groblje22. može se zaključiti da je plodna dolina Drine. Ovome bi kompleksu mogao pripadati i stari grad Gradac. . Liberu Ocu i Jupitru. čini se. 203. Elaborat Podrinja 17. 53.. 86 = GZM VI. Oba tumačenja G. Val. U[l]p. imamo i jednog libertina po imenu Graecus qui et Fortunatus. 73. A. J. — Površinski vidnih tragova rudarstva nema. ulomci spomenika koji su bili isjeîeni i ugradeni u hram nove vjere. Karina (C. pa i M. na Nevesinjsko polje i u gorovito područje od izvorišnog dijela Neretve do Gatačkog polja. WMBH IV. 20 Takvo je mišljenje opetovano iznio SI. III 2974). n. * CBI Drine u 05-687-20/68. 244. Alföldy. Dalmatien. 5—7. V / 1 9 7 8 . kultni karakter tih posveta. d. 24). očito. 1936. dakle izmedu Narensija i Pirusta12. možda grad Novi Hercega Stjepana. građena) pd laganog materijala. to objašnjava i činjenicom što je oba kamena iz Sopot nice klesao isti klesar (= GZM VI. J. To su dva trostruka žrtvenika. m(aximo) Sergejevski' GZM XLVIII. Patsch je. . s potvrdama iz Karina. Sergejevski. u zaseoku Slatina. 1894. u Ustiko-ne tuma« . H. Jedna je posveta Term{ino) nadena i u Sopotnici kod Goražda (CIL III 8371). Njegov se kult održao sve do carskog doba i prošao kroz tri faze razvitka. Ricerche. I(ovi) o(ptimo) ku tu TeviJl? Lexicon der griechischen und römischen Mythologie. 5 4 . Jupiter cohortalis se češće susreće u Dalmaciji. 33 (naučni projekat). §to se tiče Jupitra. i V. 1917. jer je u pitanju rudničko područje20. 1896. Usp. dok je na drugome već natpis propao. 1894. Vol. Leipzig lini i Sonntn· W ^ TT m^ h l î e po svete Terminu kod nas dalaze jedino na Drini. E. Goražde: CIL III 12752 = AEM XVI. vidi bilj. v.. Patsch. bilo u skladu i sa činjenicom da na istome žrtveniku u kultnoj zajednici dolaze tri božanstva. 244. Razvađa. spomenika kulture Sarajevo. na Gromilama Dževada Sijerčića u Odžaku i na njivi Surduk Riste Jankovića u zaseoku Zidina27. 1 5 CIL III 8370 = 13856. br. Lib{ero) P(atri). 1 6 J. a vrlo je oskudna i toponomastika (o tom v. ^ Fodaci s rekognosciranja. nisu sačuvali materi-. po jednom Numinom zakonu. GZM XLVIII. posebno ulomci opeka i crijepa itd. Inače. . 17—21. i u Organizacija rimskog rudarstva . Paškvalin. od kojih je jedan posvećen TermQno). Ovaj je carski légat propretor riješio vise takvih sporova. ariif«™": P£daf' . Ostaci rustikalne vile (?) nalaze se već na Crkvini kod Međeđe. Spomenici su. Medutim. ali izgrađen na rimskom supstratu. jer su htonska božanstva povezana s rudnim bogatstvom (Pluto. Patsch je i aru s posvetom Termino objašnjavao kao granični kamen neke kohorte. Spom. svega110 potvrda. i V T / Î Q 7 0 ι ? n ï u . WMBH IV. usp. br. 5—7). 126 128. što do izražaja dolazi i na posveti iz Ustikoline24. s. Berlin— New York 1977.4 1 D. bio težak ziočin koji se kažnjavao teškom kaznom. posvete Termino bi označavale granicu između fiskalnog tj. pr. Starigrada kod Obrovca. v. s pravom. G o r n j e P o d r i n j e . gu[o]ndam s. pr. f. Danas su već tragovi naselja istrijebljeni. Ι i u >' pa Se n J lhovo odsustvo na ostalom području Bosne i HercegoviXVIirSarajevoOjma U3 Π?"08 karaktera ovoga božanstva. Ako apstrahiramo peregrinska naselja. Iz Miljevine. Beograd 1980.). svako je pomicanje međaša (revellere terminos Hor. Pavan. Nina (3).f v ° viĆ> .K a J m a k o v i ć . 1 i 2 geievskrr7M°vfvnT1OÎu-Selif -U £stikolini· drevnog ukoPn°S j kultn°g mjesta. urbes). 14 18. Spomenici iz Miljevine potječu iz kasnog 2. 5. To bi moglo biti plauzibilno rješenje. Takvo bi tumačenje. GZM (A). b) boga Terminusa i c) boga Jupitra Terminusa. ili iz 3.] Saturninus cons(ecravit) restituirali u obliku eand(em) aram L. one iste koja je postavila i aru Jupitru cohortalis16. 1 2 1 3 demantiraju posvete Termino iz susjedne Ustikoline na Drini21.] Maxi[m\. = GZM VI. J. dollni Lima Krliov° KmkÄ «?™U Godišnjak Gornje -XXV/23 — 1987. Miljevina: D. ukazivali bi na čisto religijski. ' 1 9 3 6 ' 5 ' ' Z . Durda u Sopotnici. 59. . D. i gradskog (municipalnog) teritorija. 54 = WMBH IV. poštovanje: a) kamena međaša. rudničkog. 53 d). među njima i Liber. Pašalić. Usp. jalni ostaci. Sergejevski. Jer svih sedam votivnih i nadgrobnih spomenika iz Ustikoline potječu iz ruševine starokršćanske bazilike. Dalmatia. eand(em) aram Ic[. Vol[usiusl] Saturninus cons(ecravit). 68. naziva „najdražesnija dolina južne Bosne" (GZM 1909. s. s ugodnom klimom. lovi Ter(m ino ili -minali) M. st. Daimatia. Ausführliches 207 206 . uz lijevu obalu Drine naprama ušću Lima25. Ill 8472) i drugi. Ako bismo Patschevo čitanje ΙΟ M cor. Smatra se da je ovu posvetu postavilo neko zapovjedništvo koje je garnizo-niralo uz Drinu u Sopotnici18. s. 154 —156. 200—201. 23—24. 1936. Na posadu i logor u Sopotnici ukazivala bi i Patscheva interpretacija natpisa iz Goražda: M. G. C. . što Patsch dopunja u s(ingularisl) c(onsularisl). Wissowa. jer bi Maximus mogao biti i kalkirani kognomen nekog domoroca. fasc. onda bismo mogli pomišljati na neki plemenski spor oko gra-nica. najboljemi najvećem (GZM 1936. 181.

a široko nekih trista metara. što gajeutursko doba zamijenila Foča). Forsch. 38 V . Archäol.ekoliko hektara površine. Ev an s . Bosni i staroj Srbiji. i III—IV. Ruševina se nalazi u selu Crkvina. Odavde potječu nadgrobni cipus i ara. Sergejevski. slična današnjoj34. Patsch. vjerojatno. I. 1897. GZM (A). VHAD 1888. P aškvalin. I V / 1 9 7 7 . Cf. s površinom oko 150x100 metara. 17 sa sl. 296 (tradicija ο velikom gradu na Cvilinskom polju.. visine oko 1. također WMBH XII. VII. . U selu Vranići. a na Crkvini u Stagerićima (Potpeć). 1. d (nalazi na lok.). V.Hubjerima. 9 a (TERM). Vila je s naseljem u Ustikolini bila povezana mostom preko Drine37. 23. Sarajevo 1978. . S. naprama Ustikolini — koja leži upravo na sredokraći između Goražda i Foče — na visini ušća Kosove (Kosovski potok) u Drinu. XXV/23. J. Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države. P a t s c h ) . Iz Goražda je i ulomak natpisa s gentilicijem Ulpius32. V. povezanoj sa stočarstvom i drugim djelatnostima u ovoj pitomoj. 41 Miljevina: D. V. s t r . 63—1 7 4 po s eb no 9 1 — 9 6 i 12 0 —1 2 9 . GZM XIX. Ο Goraždu u antici usp. visoko u njedrima Jahorine. 1—10 (bazilika). iako ss ne može isključiti ni pretpostavka da je u pitanju manji. diluvijalne terase u južnom dijelu grada. a ukoliko ih je i bilo. 1 2 . 154—156. nalazilo se takoder jedno rimsko naselje (villa rustica s pertinencijama?) na parceli Dola Hasana Hodžića. potječu arhitektonski elementi jednog rimskog mauzoleja39. 36 208 209 . in Bu. 246. južno od grada. = W M B H IV . Gornje Podrinje. Bojanovski. 19. = = GZM XXII. Rimski građevinski ostaci nalaze se s obje strane Kolune. Putovanje po Hercegovini. praedium). bilj. na Ilidži kod Sarajeva. 1-4. A. dok u vrtovima. 1 8 96 . 340. 39 D. sl. 10 a. 54 .)· Iz susjednog Goražda poznata su dva mramorna sarkofaga 3—4. 1907.). ali tragova naselja u Goraždu nema. pripadaju i spomenici IOM COR i Term{ino). s. 4 7 ( C . hipokauzis i drugo). odavno su uništeni kasnijim razvojem ovog najvećeg urbanog naselja u Podrinju. Godišnjak CBI knj. danas već gotovo u samom Goraždu. Z. . 467 Usp. knj. Sergejevski. 24 3 — 2 4 4 = G ZM V II. Antičko bronzano posude i nakit iz Ustikoline. 1897. jer vlasnik nije „rovio" ispod podova (stanje od 9. V/1978. uklesanog u porfiritskom mramoru. 161 d. 5 6 . 1981. XIX/17. Kajmaković. Zidovi naseobine se spuštaju sve do ceste35. 204—206. Situacija je. između Mravinaca i Slatine. 30 C . Donje njive. str. Usp. jednog dolinom Ćehotine prema Pljevljima (mun. st. 5 . st. 88. plave. K a j ma k o v i c . s. . koji je također bio uzidan u crkveni svod u Sopotnici (Evans. Kovačević. dakle.141—151. 100—111. koja su do 1880. 3—9. kojom je prolazila i rimska komunikacija. 27. 30 (nedavnoje na Gromilama navodno nađen „ćup pun dukata"?). I. GZM (A). 1941. 4 7 . K. v. smatra da možda označava granicu municipalnog agera (marking the limits of the municipal Ager). 1912. Jedno se gospodarsko imanje nalazilo i na Gornjem Ocrkavlju u Miljevini. Patsch. Paškvalin. B o j a n o v s k i . R ad im s k y . Spo m. sl. A L Z S . IL J u g . Radimsky. između ceste i Drine· Jedan dio naselja je visoko pokriven nanosom Drine. Foča: u s am o j F o ci k o d u š ća Ć eh o tin e u D rin u n ađ en e s u (navodno) tri rimske zgrade (dvije od njih su bile kupatila).). ne može se po njegovim ostacima zaključivati ništa određenije. U prilog bi tome. 1987. Bojanovski. 187—188. koji su u supstrukcijama relativno dobro sačuvani. i I. Ćelija. 19. Međurepublički multidisciplinarni naučnoistraživački program. a napose njezin značaj kao raskrsnice putova u starija vremena. plitko pod zemljom. koji je očito stajao pored starog rimskog puta dolinom Drine. 23 d. n.Sergejevski. Sarajevo 1972. dakle središte jednog zemljišnog veleposjeda(/w«i/i/J. 294 (fibula) i XII. A. ostaci zgrade koja je stajala kraj puta koji je vodio u Pljevlja43. Gornje Podrinje u doba Kosača. D.29 Naselju. 1 8 96 . 94 d. IX. s . Uzvodno od Goražda. AR I II.5 m. 187. d n e v n i l i s t „ O s l o b o đ e n j e " o d 3 1 . I iz šire okolice Foče nam je poznato vise rimskih nalazišta: iz Trbušća. a rad i s e ο m au zo leju . K . g. 1897. dok se na samom lokalitetu i danas primjećuju ostaci arhitekture41. .). ali uzanoj riječnoj dolini. Sergejevski. Vrlo povoljan položaj Foče. 353. 8 5 . G o r n j e P o d r i n j e . 1958. Ibidem. ARI Π. 3 . 9 0 . WMBH V. po svoj prilici s okolnim šumama i ispašama. Gornje Podrinje. Ostaci jedne villae rusticae nađeni su i kod ČeleUstikolina: C. K ajm aković. GZM LUI. Na jednom od njih vidjeli su se i tragovi natpisa31. kojem je . A E M IV . XIÏI. H. ARI I—II. P ats ch . 1 8 9 4 . Kajmaković. S erg ejevski. = A . WMBH V. V. 4 3 Z . Na rimske ruševine je nasjelo srednjovjekovno groblje. 1904. kod Zastruga i dr. i III. 33 Ζ. Patsch. 2—5. 1 8 9 6 . i 3. u rimskom stilu. Ο naselju u Sopotnici. 105. ali se ti podaci vise ne mogu provjeriti38. U pitanju je jedna rustikalna vila iz 2. dugo do tri kilométra. U Jabuci kod Ustikoline. oboje s natpisima. 1912. na lijevoj obali Drine. 29 Sopotnica: Naselje leži neposredno uz Crkvu sv. I. V. 32 C I L I I I 1 2 7 5 2 = A E M X V I . 31 M . Š a š e l . 4 9 . GZM XLVIII. WMBH XII. osim da se širilo uz Drinu na r. 239 d. 8 6 = W MB H I V . 1962. 90 d. G o d i š n j a k C B I knj. 1936. XIX/17. Gornje Podrinje. Na površini nešto većoj od jednog hektara naziru se obrisi od tri građevinska objekta. oko 6 km južno od Goražda.. otkopani su ostaci nekog srednjovjekovnog kultnog objekta s rimskim žrtvenikom33. Bilješku ο rimskim ostacima u Foči ostavio je V. leže temelji građevina36. P ats ch . 1910. i WMBH. 1 0 5 . 199—201. 4. WMBH V. Izorava se krečni malter i rimski građevinski materijal (ulomci tegula). sa sl: IOM C{onservatorp. V. 101 = CIL III8372 i 8373. 1981.vjerojatno. Gilferding. C. 1912. 95—97 = GZM XXII. Sarajevo 1973—1979. 1912. b r . 239 = CIL III 14340 (libra).. 1949. i bilj. V. 42 Z . D. možda. na putu iz Broda prema Trnovu i Sarajevu (respublica Aquarum S . I. n. dok bi ruševina Grada u Bunovima40 u svojoj starijoj fazi mogla pripadati nekom rimskom kaštelu koji je tu bio podignut za zaštitu raskršća kod Broda na Drini. GZM XLVIII. desno od Drine i uz lijevu obalu Ćehotine. Jedno od najvecih rimskih naselja u gornjem Podrinju nalazilo se kod ušća Kolune u Drinu u Ustikolini. pa do Ćelije. i J . 14 . oba izgubljena. VII 1983. IV. C. 40 Z. Go rnje Po drinje. 1 9 8 1 . 1910. 1936. 1 8 9 4 . sl. st. A . 176 (depo novaca — 139 sesteraca). I . značajan trg. selo na desnoj obali Drine. XII. i VI/1979. Patsch. Vlasnik: Adil Hubjer iz Hubjera. 90 d. b r. i VII. Ipak nedostaju elementi po kojima bi se odredio karakter ovoga naselja. br. p. B o jano v s k i 1 9 87 . D. Ustikolina je bila gotovo kontinuirano naseljena od Rimljana do naših dana. Radi se očito ο termalnim objektima kod ušća Ćehotine u Drinu. K a j ma k o v i c . ispod brda Gradac.) — tim pravcem je kasnije vodio i poznati Dubrovački put — a drugog dolinom Drine i Sutjeske prema jugu i sjeveru. br. g. v . Postanak ovog objekta Kajmaković datira u 14. 14 i 15. H o ern es . rimski logor30. G Z M V I. 56—65. na kojoj se nalazilo Hubjeri.) Graecus qui et Fo[r]tunatus Ma[r]ci liberitus) /· p . Godišnjak CBI. 28 f kultno i ukopno mjesto naselja. stajala u blizini starog karavansaraja (kod mosta). polihromni mozaici — višebojne kockice bijele. I do VII. 37 Cvilin: D. 36 Z. Kaj makovic. Odmah uz desnu obalu Drine u Cvilinu. mogao ici i bareljef orla. 1 8 — 3 3 . na Gromilama Mithata Osmanpašića izoravaju se temelji jedne veće rustične vile (njeni zidovi. na desnoj obali Drine28. Četiri gospodarska posjeda (fundi) na raalom prostoru svjedoče ο intenzivnoj poljoprivredi. Oklaci). sve do ušća potoka Kosove u Drinu (lok. 91 = CIL III 782 (IOM COR . 204. rimske nalaze iz Foče čini vrlo vjerojatnim. bilj. otkopana je jedna kasnoantička bazilika42. Sa Ćelije potječu i dva izgubljena ulomka s natpisima. Đurđa u Sopotnici. a prema Kopačima: supstrukcije antičke villae rusticae na gomili promjera od nekih 40 m. Palavestra. XVII. crvene i crne boje. cf. 34 Ο saobraćajnoj povezanosti Goražda kroz vijekove usp. W M B H IV . Usp. passim. pripadalo cijelo Cvilinsko polje. U srednjem vijeku je U. i to rani. I. — Centralni dio kompleksa vile se dobro sačuvao. Evans. Vukasović.

Isti. Gradac Gornji i Donji. Dalma. pa od toga srednjovjekovni naziv Foče — Choca. sv. ο tome usp. Mirković. Donja Brvenica. nav. U Vrbici. pritoci Ćehotine).bića. Garašanin. 117—130. 21—71. 115—121 = GZM XII. VII.. 51 C . i J. nav. Nadgrobna ara T. Ο rudnicima zlata u Daciji v.šurf na kome se duže vrijeme kopalo i otišlo dublje u zemlju". Isti. Firminus (Hvir) q. u stvari. nekadašnjoj Taslidži. 243—295. P. Patsch u Ustikolini naslućuje i prijelaz preko Drine. na kojima se spominju razni funkcionari u municipiju53. 16/1974. Pirusta ex k. Coza. Aur. što dokazuju brojni toponimi izvedeni iz korijena Sas. 105—133. 1894. Godišnjak CBI knj. i M. Čestin. 1 18 — 12 2 . GZM XII. Patsch. dok je pojedinačnih nalaza bilo i po drugim naseljima. 1971. Ο rudarskoj toponimiji u dolini Ćehotine v. Knežević. nav. VIII). i danas pred Husein-pašinom džamijom u Pljevljima. d. Dalmatien. Dolina Ćehotine je. ukazivao bi na civitet dobijen od Marka Aurelija. fasc. Tako je bilo sve dok kopovi nisu bili iscrpljeni u srednjem vijeku. A. 45^46. dd. P a t s c h . Usp. s jugozapada Kunovicom. i 1479. i 17/1975.. nav.. (CIL III 8301) i dr. Splonum again. na k. navodi dvije are. Lujpercus. 1900. inače učestan u istočnoj Dalmaciji. 93. 1975. 105. dj. 1900. ili možda na oboje44. XV. Blau 1866. Alföldy. 15/1973. 1886. 71 /1 9 3 5. oko 3 km od Pljevalja. Bojanovski. 4 8 4 — 4 8 7 . 275 (na srednjoj nekropoli stećaka na k. N eš to s e ep ig rafs k ih i arh e o lo š k ih p o d atak a ο rudarstvu sačuvalo u dolini Lima. d. i 151. Beograd 1977. 66 D. 1902. 162).. Tragoyima nepisane istorije. 1912. vodile su se i još se vode diskusije56. 1912. prov. D ac ico . 111—125. i J. R. Ο starom rudarstvu u dolini Ćehotine svjedoči bogata toponimija. GZM XLVI. 1896. G. nav. Blau. (194. 5—19. IV. 23—29 (dolina Ćehotine).. AAH. Ael. Aemilius Antonius II vir (CIL III 8304). I. ο živoj rudarskoj djelatnosti. d. q. 97—103. cos. 115—116. a pogotovo nisu cjeloviti (dijelom je to posljedica i neistraženosti). kao vicus Pirustarum. J. M. Wilkes. Aemil. Starinar 18/1967. E v a n s . 102 d. Ekonomska podloga prosperiteta ovoga grada i cijelog 44 D. Sredinom protječe Ćehotina. koje su dale veliki broj natpisa49. Knežević. mj. A R I I I I — I V ( 1 8 8 5 ) . 30 4 . 104—105 (dijatreta). Fuscinus mil. Die Goldbergwerke im römischen Dazien. rimska nekropola AP 6/1964. . 77. i karta II. napose str.)52. 95—109. Invent. Avieretio (C. i WMBH XII.. 89—90. Berlin—New York 1977. 1934. 1894. 34. Srejović. V. koja je oko Pljevalja formirala župnu dolinu. 1909. Ο imenu grada. 1909. s brojnim gradinama (castella. U najnovije je vrijeme ovo područje s hodološkog stanovišta istraživao J. . jednog prema drugom? na obje obale oba neistražena. Čemerna. J. R. S . . Cermanović-Kuzmanović. M. Na padinama Ljubišne nalazi se i rudnik srebra Šuplja Stijena s^ tragovima starog rudarstva. S p o rn . v. p. Potpeći. Hoernes. 97 dd. ispod sela Nanga i Jehovića. Vidrama.. Od gradskih magistrata još se spominju duumviri M. q. d. omeđena tokovima Tare. na ušću Vezišnice u Ćehotinu. 105—133 = WMBH XII. 465—490. Aur. 144—145. I. oni su ipak valjan dokaz rimske prisutnosti i djelatnosti u ovom rudama (srebro!) i šumama bogatom području. VI). Crnog vrha i Karaule. mj. i 106. ponovio je C. 54 T. u: Aufstieg und Niedergang der römischen Welt. Bunetinom i Ljubišnom. Iz Komina potječe veliki broj natpisa. . Petine. a donekle i arheologija. 184— 192. 115—121 i GZM XXI. u stvari. 838—849 = CIL III 6339—6357 i M. Iz istorije Polimlja u rimsko doba—Godišnjak CBI. Sextianol e. Sporn. 46 K. J. D . g). WMBH IV. G Z M L U. Knežević. 9/1967. te oko Foče i u dolini Ćehotine — sve do Pljevalja. Iz daleke prošlosti pljevaljskog kraja. . AEM 47 1880. Starih kopova ima i u drugim mjestima u dolini Ćehotine. 113—115. 91—93. No. WMBH VIII. 5—9 = A. Da se municipij doista nalazio u Kominima. 21—71. sve do njena ušća u Drinu*8. a najgušće u srednjem toku Cehotine i njenih pritoka47. archaeol. R en d ić-Mio čev i ć. Titianus II vir q. 210 211 . q. d. Usp. Gentilicij Aurelius s prenomenom T(itus). Isti. J. Kasnije nalaze vidjeti kod N. su njeni nosioci saski rudari. 93/1940. Gornje Podrinje. Brojna rimskodobna naselja rasuta su i u dolini Ćehotine i njenih pritoka. S ■ ■ -..). Pljevlja. II. 997 navodi i jednu rimsku aru). AEM IV. 2 4 3 — 2 9 5 = G Z M V I . vjerojatno ostaci ekonomije koja se zasnivala na stočarstvu ili na sječi šume. i O. bilj. 1941. WMBH XII. na srednjovjekovnom groblju leži pet rimskih stela. ChozaiS. 162—165. leg. a uz to i stočarstvo. 1940. I. 1896. Iako ostaci antike u bosanskom Podrinju nisu tako bogati. Rudarska aktivnost bila je znatna i u rimsko doba. 343—353 (passim). i 13. časopis „Mostovi". i u drugim časopisima. Stećci. 465-^90 = WMBH IV. Gornjem Gradcu. 9 8 /19 4 1 — 48 . 52 J. Š. Akad. među kojima su Aemilii doseljenici iz Salone ili Narone i inace brojni uz dalmatinsku obalu. 243—295 = GZM VI. A . na području municipija u Kolovratu. LUI. što je ovome mjestu u prošlosti davalo veći značaj (WMBH XII. Nangama. istocno od Foče.. 155—156. a Deae Xantae Nemesi et Genio municipi FI. GZM VI 1894. Trasu rimskog puta lijevom obalom Ćehotine odredio je Knežević pravcem — Vikoč.. Orlja. Alföldy. . Cermanović—D. dobro obrađenu. Šašel. Mo m m s e n j e i z d a o s v e d o t a d a p o z n a t e n a t p i s e u CIL III. Patsch. Gornje Podrinje. Wilkes. . Patsch. XI Cl. 1 29 — 1 4 5. . 1896.Illy r ic a. i 213. 156. 14/1972. 1975. W MB H I V . 1912. Ael. 105. M. CIL III 8309. Herceg-Novi 1966. 53 Prve natpise su izdali O. 7/1965. municipija i njegova razvitka očito je bilo rudarstvo80. Vulić. . koje se sačuvalo u skraćenom obliku — M(unicipium) S(. pitomaplaninskakotlina.. dec. bf. " G. Istraživanja su pokazala da je ova kraj bio veoma dobro naseljen i u predrimsko doba. većinom u dolini Ćehotine i na njenim pristrancima. (CIL III 8310 = 6344). Pirusti se kao rudari spominju samo u Daciji. 24. (Cer. 45 Ο toponomastici područja vidi C. napose ο eksploataciji srebra i olova u dolini Kolune. J . Aur. XIV/12. 106. Iako gornje Podrinje ni s toga stanovišta nije istraženo. et sacerd.. Čestinu i druga51. VII/1930. ona ipak ima historijsku 50 U epigrafskom gradivu ο rudarstvu nema potvrda. iako Alföldyjeva rekonstrukcija m(unicipium) S(iculotarum) nema analogija ni uporišta u bogatom epigrafskom materijalu iz Komina57. Berl. 5 5 Aru Jupitru postavio je P. gdje se kod vrela Banja na Ledenicama (između sela Vrbica i Borje) izorava rimski crijep — „ćeramid". XIV/12. 1—2. 838—849 (v. iako je bio eques Romanus. oko Ustikoline. naročito između Pljevalja i Gradca. zasad jedina potvrda s imenom municipija u abreviranoj formi54. a kognomen Sextianus na njegovo ilirsko porijeklo. Patsch46. navodi u kanjonu Ćeho tine. T. postoje bogate indikacije koje pruža toponimija. 71—72. obje iz Komina55. T h . WMBH IV. Mrozek.. i karta I (poglavlje: Tragovi kulture Ilira). 49 A. Jabučnom. 475. 8/1966. Dalmatia. U planinskom dijelu Ljubišne^i Kovača bogata je šumama. Saturninus b. ostatke od dva stara grada. S. Patsch. 203. D. 1912. I. 20—22. / dec. i D . 186—198. filio jh pientissimo j in memoriam / posuitj l. m. Lima i Drine. M. dj. = GZM XXIII. Aurelija Sekstiana (T. 46). Godišnjak CBI. = GZM VI. 77—84. C. ILJug. Gradojevići (na Sklopotnici. K n e ž e v i ć . a sa sjeveroistoka zatvorena planinskim vijencem Kovača. 997. Pašalić. Hoernes. p as s im . Usp. Bušnji.. hodica . 1983. Dalmatien. Tikava. 13/1965. 221. 1 8 9 6 . Manja naselja i pogoni su evidentirani u Gotovuši. d. Usp. 2 5 ^ 3 . Mihajlovice. Knežević. I Ad. Jabučno. S erg ejev s k i. ICG. 186. 242. br. 15. Pljevlja 1979. šumarstvo i zanati. 1902. Pa i ime same Foče se može objasniti rudarskom djelatnosti: od rudarskog termina Hod-ica. 1 8 9 4 . u pitanju su stele. Sextiano eq. VII (1980). Bojanovski 1987. S. 117—130 = GZM XXI. A. 282. XXV/23. 1972. Natpise pronadene do 1900. 1937. Među njima su i municipalni natpisi. Seljanima.). m. i 195. V. Zbljev i Komini (Municipium S. Knežević. potvrduju i dvije beneficijarske are. Sergejevski. itd) i sada pred Husein-pašinom džamijom u Pljevljima. Bojanovski 1987. Sergejevski. 1910. Zasad su istražene dvije nekropole antičkog naselja. 48 Ο tragovima starog rudarstva u pljevaljskom kraju v. a u 12. Natpise otkopane u toku istraživanja starije i mlade nekropole u Kominima izdala je A. Pašalić. Radosavcu. Materijali Saveza arheoloških društava IV. Bešlagić. 284. i J. st. cos. dj. 282 smatra da je to bio Splonum. Toponomastićke zabilješke. oppidd) i grobljima njenih stanovnika (tumuli). a krajem prošlog stoljeća K. izd. Mirković. Spom. Gornje Podrinje. J. knj. 184—192 = WMBH VIII. Komini. Donjoj Brvenici. i 213. Najznačajnije se nalazilo u Kominima (Mun.

202—205. III. Dalmatien. privučeni njegovim prosperitetom. 58. kao što su liberta Egnatia Soteris i Caesis Asteris. Municipij u Kominima se. Piadomenus (273). . Ris . VHAD XV/1932. na ovom mjestu. koji je umro u Saloni71. 282 (v. d. inače italskog porijekla. poduzetnika itd. in. Katičić. M. II 16. 1975. Usp. n. Jugozapadna Srbija u doba Rimljana. Panto (272). Wilkes. doselili i gradani italskog porijekla. Die Sprache. Sačuvan je samo Evansov crtež.(vise primjera v. 62 D. .. a potječu iz Risna. kao sastavm dio sintagme decurio municipii S . posvetio žrtvenik egipatskom božanskom paru Serapisu i Izidi62. bill su jeu ι od poznatijih porodica u Kominima. ] A el i Caes(aris) p(ii) j [Ant]onini Aug{usti) / 5 [f(ilio) divi] Hadri / [adn(epoti) Tra] / [iani pronepoti]. No. J. naime. Katičić. kao i A. Vulić. J. . od kojih je jedan dio peregrina i dobio civitet. ŽA XXI/1. 68 Ο tome usp. Latomus 18. ali su u municipiju relativno brojni i Aurelii s prenomenom T(itusy°9. 37. ο čemu je već bilo govora. 68 D. vjerojatno. ŽA X/l—2. Stataria (276) i Vendo (279). — N. 60 S p o r n . U 1. Mirko vie.. što se vidi i po upotrebi domaćih imena još u 3. 61 G. Bruxelles. građansko pravo dobio tek Karakalinim ediktom (212. i M. Dalmatia. Ricerche. 173. Cf. D. J. 255 dd. 59. ». ŽA 12 (1963). GZM. G. b r . L. 174. kako to. Tako je M. Pavan. 99. M. Montanova supruga (WM XI. Suie. Splonista(rum). 63 R.ena Aelii — po Hadrijanu ili po Antoninu Piju. Ulpius Gellianus. ICG. jer Siculotae kao civitas poznaju Plinije i Ptolemej. takve veze nisu postojale samo između susjednih municipija (Bijelo Polje. Mirković. u grad su se. . 11). XIV/12. . povezanaza napore Hadrijana i nasljednika oko romanizacije i integracije Ilirika. Evans. D. Čitavo se podrucje odlikuje dubokim konzervatizmom. bilj..tmatien. „ . i u geopolitičkom smislu virtuelni dio Podrinja. Cato. 103. Ael(ius) Piadomenus Carvanius (CIL III 8308. municipij u Kominima identificira s municipium Siplonistarum). Inače su veze između ta dva grada — po svjedočenju natpisa iz oba grada — bile vrlo žive. 226. Godišnjak CBI. D. Dalmatien. Narone. 5. ARI. 183. Testo. 44. 1. Vulić. Egnatii. jer se ne ram ο istoj poziciji: u prvom slučaju sigla „R" dolazi uz oznaku službe. S tim u vezi je i pojava grčkih imena. 168. i to od njenog izvorišta u planinama pa do ušća u Drinu. J. poredak gradova u natpisu to ne potvrđuje. Kolovrat. M. 1951. 26).\ Ulpiius) Gelliajnus eq(ues) Riomanus) /5 cur(ator) Arbenjsi(um). Mayer. mj. Gavienii. 17). u vrijeme Marka Aurelija i njegova suvladara Lucija Vera (ovome je ovdje bio podignut i spomenik s posvetom)60. br. 71/1931. Alföldy. s dopunom i komentarom na str. potvrduje i nadgrobni natpis iz Komina Emilija Kalviona (Aemilius Calvio Spom. vMun. v. 249.. dakle tek u carsko doba58. Međutim. Metlensi(um). 488) moglo zaključivati jeste da je P. Dolina Ćehotine je. J. 20—22 = N. Onomasticon Riditinum. Mirković. 1975. 99. U prilog posebnosti municipija u Kolovratu na Limu govorili bi i tamošnji natpisi. naročito Lavius (p. . 45—46. G. vjerojatno i rodbinske. Tada su se ovamo doselili brojni Delmati iz njihova centralnog područja između Cetine i Krke. 287. 21.i. Uz tu je pojavu stranaca vezan i import grčkih. 126 d. a u području između Tare i donjeg Lima. i M. Garašanin. ŽA. . P(aconio) Barbaro d(ecurioni) m(unicipii) R . To se mišljenje zasniva na interpretaciji jednog teško oštećenog natpisa iz Kolovrata kod Prijepolja. u stvari osobno ime. biij. kada je u pitanju bosanski dio gornjeg Podrinja. st. na Velikom Pliješu. medu kojima je bilo trgovaca.. i M. 289. JMirkov c. Caesii. Dalmatien. 9 8 ( 1 9 4 1 — 1 9 4 8 ) . Garašani. s.1981. 226. Porodična i rodovska imena u onomastici balkanskih llira. koji se zasnivao u prvom redu na rudarstvu. preseljene Delmate veže za okolicu Salone zbog njihovog navodnog imena Siculotae prema Siculi. Dalmatia. Nakon sticanja gradske autonomije. Mirković. To bi bio treći sloj rimskih građana u municipiju. 98. 11 i 106. 282. Malvesiaüum su doživjela istu sudbinu te umrla u Saloni. i M. g. Užički zbornik 2/1973. d. D. — Ο rodovskim imenima kod Delmata (Rider) usp. Počeci romanizacije vezani su za pojavu gentilnog irr. . Baberii. 201. M. D.. Starinar 18 (1967).. Pletorii. Džurovo. Dalmatia. 1975. 6 4 R. 8308. Fig. 20. Rudnici srebra (Čadinje i drugi) i epigrafski su potvrdeni (Mercurius argenti actor. Garašanin. Alföldy. 320. A e l] i o A u r e j [ li o C ] o m m o d o / [ i m p ( e r at o r is ) T . Ptol. — Iz Komina potječe ι natpis D. a nije ni u skladu s podatkom Dija Kasija (LVI. što neće biti oznaka za rod kao u slučaju Pac(onh) Montana R . 49. G. troska. Spom. Das mitteldalmatische Namengebiet. 171—172. rudarski alat i ostaci rimske peći za lijevanje rude). 271). Garašanin. Ivangrad)70 nego i s onim udaljenijim. Komini: Serapidijet hidi M. d. Onomasticon Riditinum (Ilirske onomastičke studije III). 429. Panto. ( ? ) ili vjerojatnije num. u prvom slučaju je logičnije pomišljati na kraticu imena nekog municipija. 21. ICG. razvio iz jednog od vodećih centara peregrinske civitas (po svoj prilici iz susjednog oppiduma „Gradovi". 65 Natpis je propao. i sva okrenuta gornjem Podrinju. d.) itd. u Kominima kod Pljevalja širio i na dolinu Lima. / Malvesati(um). d. rudarskih stručnjaka. Alföldy. str. Kominima66. 59 5S Obično se uzima da se teritorij municipija S . prvenstveno iz Ridera. Trito. U tome smislu su posebno karakteristična ženska imena na -o. Miocevic. 143. koji po nekim antroponimima pripada srednjodalmatinskom imenskom području63. 288). 1975. — Kognomen Piadomenus je najčešći u Rideru. bilj. J. 106: Aurelius Lavius diecuno) m(umcipii) itd. 1975. i M. Knežević. i A. . također Aurelijevaca. Međutim.. i M. Kolovrat)65 bio po svoj prilici prefekt municipija (?) u Kolovratu (Municipium Aureliumi) koji je eventualno bio formiran negdje u isto vrijeme kada i municipium S . bilj. 191. što napose dolazi do izražaja kod ženskih imena. Ο magistrature praefecti municipii v. 5. nav. Evans. 1971. nekako ovlašćuju da govorimo ο jedinstvenom municipalnom teritoriju doline Ćehotine. p. VI. viši državni službenik. 2 9 8 : [ L . Garašanin. III—IV. Wilkes. M. Dokleje i drugih primorskih gradova: Aemilii. Tritano. tako epitaf što ga je Aur(elius) Lavius d(ecurio) m{imicipii) postavio ocu Aur(elio) Maximo d(ecurioni) m(unicpii) i ostaloj rodbini68. Svi nas navedeni elementi. usp. koji su ovamo penetrirali preko Salone. Prijepolje)67. i d. J. 213 212 . zanatlija. R5nc\Vr. Prema G. 1950. Zadar u starom vijeku. na primjer. Disperzija Italika u unutrašnjost provincije. što se odrazilo i na domaći onomastikon. ARI. a takoder i natpis Titus Ael(ius) Lavianus II vir iz susjednog Džurova (Priboj)69. adoptivnog oca Marka Aurelija i Lucija Vera. A.). Coll. Domaszewski. Usp. moramo računati i s činjenicom da je dobar broj domorodaca. AEM 1880. D. Autor pomišlja na migraciju riditskog stanovništva. Paconii. 56 d. 25. st. Aelius Lavianus II vir. kao Vendo. 282. još se ne osjeća romanizacija ove civitas. ICG. a napose sa centrom provincije Salonom. Statii i drugi61. Godišnjak CBI — XIV/12. . Sve što bi se iz toga već odavno propalog nadgrobnog natpisa (GZM 1894. 1 CG > °s ' 1 I dva magistrata mun. bilj.. Vjerojatno je i pojava Delmata u dolini Ćehotine bila u vezi s rudarskom djelat" nošću. a uskoro i orijentalnih kultova. Wilkes. Rendić-Miočević. M. 162. 202. usp. 7 ° ° P° dru čju lvangrada i Bijelog Polja u rimsko doba v. J. knj.opravdanost i težinu. D. br. 1971. eventualno susjeQn "| mun. rad. Dp. Plin. i AAH 13/1965.. Sergejevski. I I I i IV. 69 T. ICG. 14. Malvesiatium. Zotović. Alföldy. bKopu . XXI/1. 255. i M. s. a u drugom uz onomastičku formulu pokojnice: Pat: Montana K. Rhizinium itd. Alföldy. Starinar 1. υ. Ο položaju Splonuma usp. T(itus) je bio prenomen Antonina Pija. 235—236. 221. 102. 153. 56). to bi značilo da su brojni nosioci prenomena T(ius) i gentilicija Aurelius u istočrtoj Dalmaciji civitet dobili od ovih careva. Wilkes. .. . Two i druga64. CIL III ad num. d. najvjerojatnije. bilaje. 67 U Ćadinju kod Prijepolja otkriveni su tragovi rimskog rudarstva (jame. . Ovdašnja imena domaćih imaju svoje analogije u Rideru i oko Ridera. Dolina Lima je i sama (bila) bogata prirodnim resursima. nav. 101. . Po analizi ovog autora zajednička imena najčešće su potvrđena u Rideru i Vrliki. . 153. Dalmatien. Rendić-Miočević. Paconii. 74 (Curicta). a takoder i J. i A. Dalmatia.

ali i za Karakale. posljednja na Grahovu polju. S aspekta urbanizacije. Čini se da su Delminium. koja su se također municipalizirala (urbanizirala). dakle. za razliku od naprijed opisanih (I—XII pogl. 215 . pripadale salonitanskom konventu (Plin. Municipalitet je kod Mezeja potvrđen jedino na gornjoj Plivi (oko Šipova). Na području Bosne živjele su delmatske civitates Delminensium i Salviatarum i jedna civitas Ditionum. III 142).).CIVITATES U ZAPADNOJ BOSNI U jugozapadnoj i sjeverozapadnoj Bosni živjelo je nekoliko civitates koje su. a u sjeverozapadnom dijelu Mezeji (CCLXV1III) i Japodi (samo jedna njihova župa). Podrucje su nastavala razna plemena. pa se ne zna Jesu li i Jajce i Mrkonjić-Grad pripadali Šipovu ili su i sami bili urbanizirani. Samo je japodska civitas pripadala skardonitanskom konventu. Epigrafski su potvrđeni kao municipiji Delminium na Duvanjskom i Salvium na Glamočkom polju. Salvium i Sarziaticum stekli municipalitet za Hadrijana. od kojih su Delmati i Dicioni većim dijelom živjeli izvan današnje Bosne i Hercegovine. kao i Japodi. Pojedinačna pojava gentilicija Aelii i Aurelii ukazuje i na potencijalnu mogućnost urbanizacije ovih gradova za Hadrijana. dok oni na Grahovskom i Petrovačkom polju nisu potvrđeni. dok za Grahovo i Petrovačko polje nemamo podataka. ali nema podataka ο njegovu opsegu. Ostalo područje držali su Sardeates (LU) i Deuri (XXV). te Sardiaticum u dolini Unca. već u prvoj fazi urbanizacije. Cijela Bosanska (desna) Posavina pripadala je već Panonijama. Na prostranom području jugozapadne i sjeverozapadne Bosne najčešće je elijevsko i aurelijevsko građansko pravo. jer su njihova rudama bogata područja pripala carskom fisku {territoria metalli). Mezeji su bili podijeljeni u vise frakcija. Japodski municipium Raetinium osnovao je Vespazijan. Mezeji su imali nešto drugačiji razvitak.

lllyricum sacrum IV. Farlati. GZM XVI. 3 216 217 . ARI 1 i II. g. Bojanovski. ali je to dovelo i do nove dileme. 66. 119—125. predložio alternativnu ubikaciju Delminija u Prisoje (Buško blato) ili u Crvenice na Duvanjskom polju. aus d. Budrovich. I. Bulić. . 2448—2455. 49— 55. a njegova predrimskog prethodnika (Délmion. Wilkes. Stoga su M. Isti. i d. 1904. Tamaro 1919. s. stoljeća st. Usp. i njegove Postille topographiche e toponomastiche su Delminium e Tilurium. E. 308. Tezu ο lokaciji Delminija na Duvanjsko polje postavio je još u 18. najčešće se nalazi ili ispod ili u neposrednoj blizini.. nalazio logor VII legije. Farlati. u mjesta u kojima je otkrio značajne ostatke predrimskih i rimskih aglomeracija s jakim predrimskim gradinskim sistemima9. 85. Novaković. i dovela Delmate u sukob s Rimom. non ci sia alcun bisogno di cercare sul promontorio Lib la Delminio pre romana. „n'a pu être complètement identifié". ili se čak srastao sa svojim gradinskim prethodriikom"6. XXXX—XL1I (1917—1919). 157. 54. 168. museo archaeol. Daicovici 1932. PW RE IV (VIII HB). potaknut nalazom nove epigrafske potvrde Delminija u Prisoju. 52. d. Mišljenje ο sudbini predrimskog. za njih i dalje ostao vrlo značajan kao centar cijelog naroda. Budrovich 1969. 56. i njegov članak „Delminium" (Duvno). D. u kojoj se sve do 2. M.2Evans. 1967. Evans i K. VI. 282. n. 21. 1897. daim. Patscheva ubikacija Delminija na liniji Lib—Duvno bila bi bez analogija. VHAD 63—64. Inscriptiones quae in C. u nastojanju da uspostave jedinst\o mjesta ilirskog prethodnika s njegovim rimskim nasljednikom. Na sjeveru prema Mezejima graničili su na Vitorogi. 45. a u vezi s izgradnjom mosta na Cetini u Trilju sredstvima municipija u Novama. ν. nalazilo jezgro delmatskog teritorija1. prostor današnje općine Duvno. mada dvojica posljednjih u modificiranoj formi)5. dakle. 307— 365 =sWMBH IX. p. 5. H. rimski Delminium locirao u Duvno-Županjac.1 ovaj autor nakon svestrane analize situacije na Libu i na Gradini kod Gaja podvlači: . Kasnije su se Delmati iz svog matičnog područja spustili sve do mora. De Ruggiero 1910. Delminium. Zagreb 1970. Miscell. S. Delminiona. A. 1904. i njegove radove u GZM IX. pregled A. njegovo drugačije mišljenje. Bull. e. 5. a koja svojim položajem još bolje (efikasnije) nadzire komunikacije na Duvanjskom polju od one na Libu. Cardinali 1933—34. alten Geogr. u novije su je vrijeme podržali S. 35—38. u Duvno. 4544. 7 Ibidem. pored ostalog. F. odmah iznad Duvna. Bull. Alačević. Ο Budrovićevim zaključcima v. Ljubuša (1797 m) na sjeveru. mentre molto piu verosimile è pensare ai castellieri sopra Županjac (Duvno) quali rifugi di guerra per gli abitanti délia Delminio pre-romana". Sergejevski. Wilkes. v. 171—226. J. r. Tu mu je lokaciju odredio Th. X (1887). Ne sumnjajući u Patschevu lokaciju rimskog Delminiuma. i 258. 68. na dominantnom položaju na kojem se u 1. Dugo je vladalo mišljenje da se Delminij nalazio na Gardunu kod Trilja (Tilurium). i M. Delminion) na delmatsku gradinu Lib u Borčanima4. . i dj. Kiepert. čija je relativna i apsolutna visina nešto visa i od one na Libu (1078 : 1033 m). p. Vran (2074 m) na sjeveroistoku i Zavelim (1346 m) na jugu. Delminium. u bilj. Bull. GZM (A). Zaninović i A. 1892. u svemu odgovara podacima izvora koji govore ο predrimskom Delminiju7. Pavan. Sp. Roma 1969. Delmatae. C. 5—102. AE 1958 (1959). U tom pogledu. 11. gdje se u rimsko doba u današnjem Runoviću formirao Municipium Novensium. Mommsen. Zaninović 1967. Napokon je I. Dalmatien. Mommsen na osnovu natpisa iz Trilja. M. J. 153. nezavisno od Zaninovića. Preseljenje Delminiuma u Duvno GZM XVI. u zapadnom dijelu municipija. Jelić 1908. odnosno M. Dessau 1924. 153. Pašalić 1960. v. G. . st. FOA XVII. II. ali je Delminium (Delminion grčkih izvora). Najstariji kartografski spomenik ο rimskoj pokrajini Dalmaciji. Delminij u i Rideru2.Th. Program c. ο historijatu problema v. st. 126 i Stridone. Bull daim. 1902. Patsch. A. Cf. To je. 102. 8 A. došao i Budrovich8. Atti e Memorie délia Società Dalmata di Storia Patria. Natpisi iz Duvna: F. 6 M. Pašalić. i d. Municipium Delminensium je zahvatao područje cijelog Duvanjskog polja (oko 880 m n. Velike gimnazije u Spljetu. Rimski grad — nasljednik* kako su pokazala istraživanja na području delmatske zemlje. Ubicazione del capoluogo preromano dei Dalmati. Bulić. br. malo pomalo je prevladala lokacija na Duvanjsko polje. Bojanovski 1974. s. 1887. Split 1961—62. 21. daim. a na zapadu prema Sardeatima i Dicionima na Šator-planini. 38. Budrovich. 27—92. Usp. WMBH VIII. 81. XX. F. Zaninović. 110. Fluss 1935. Patscheva teza ο dva Delminija. Novaković. Patsch je. k. naišla je naime i na kritiku. Zaninović 1967. Do istog je zaključka. — Α. 2457—2459. Piganiol 1939 (1946). XII. Alföldy. 139—142. st. L. Primjedbe uz lokaciju.). e. M. 19. Patschevu ubikaciju Delminija u Duvno su prihvatili i brojni istraživači novije arheološke škole (Sergejevski. To se mišljenje održalo dugo: Pichler 1902— 1904. D. Rostovtzeff 1929. d. Pavan. XXXIX (1916). 131. 233—244. 9 I. J. Da'matia. 62. Sp. Budrovich i drugi. G. X. Zaninović je smatrao da Gradina kod Gaja (Podgaja). Spalati asservantur. Prilog topografiji i povijesti Županjca-Delminiuma. 1885—86. a drugoS u 9 km udaljenom Duvnu. a i u želji da potakne dalju raspravu ο tom pitanju. Benvenuti 1933. A.. Delmatima je pripadalo i Imotsko polje na jugoistoku. p. str. 51. 68. XV.. v. 1901. 6. Adriatica. Zippel 1877. Livanjsko i Glamočko polje. naime. Bulić. Alföldy. 227 i XVT.XIII BORČANI NA DUVANJSKOM POLJU (Municipium Delminensiunï) Pouzdano je utvrđeno da se municipium Delminensium nalazio u zagorskom dijelu delmatske zemlje (Strabonova Dalmatikë he d' ep) thatera). daim. koji je zahvatao sva tri zapadnobosanska kraška polja — Duvanjsko. Ova teritorijalna ekspanzija je. 307. pa zauzeli i Salonu (119. K. D. Tomaschek 1880. Patsch. n. Bull. daim. Zaninović 1966. jednoga na Libu u Borčanima. 1904. — Epigrafskih potvrda ο Delminiumu iz Duvna (zasad) nema. 10. Ricerche. daim. s. W. smatra da Patscheva îdentifikacija rimskog Delminiuma s Duvnom. Zaninović. 271—272. :957. i bilj. koji zatvaraju visoke planine: Kamešnica (1849) i Tušnica (1700 m) na jugozapadu. 483—488. 49. Bb. Bull.). 1874. 1904. Kada su terenska istraživanja Radimskog i Patscha ukazala na bogatstvo nalaza iz rimskog doba. 1 Patsch3. predložili da se predrimski Delminion (Apijan) smjesti na Gradinu kod Podgaja. 139—142. Zaninović 1967. Merlin. Budrovich 1969. njihov centralni i eponimni grad.) i pretežno močvarno Buško blato (oko 710 m η. GZM X 1898. 505. Jelić. e. CIL III p. cf.

Tilurium iz 184. 2. 2. Strab.) izgubio ι promijenio svoje ime". Zbog važnosti natpisa iz Prisoja u kontekstu rješavanja problema Delminiuma. Na nj se odnosi i Strabonova vijest u kojoj uz Sinotion. mogli riješiti što uspješnije potrebno je da se. tiče rimskog Delminiuma. kod dvojice posljednjih dolazi i oblik Delminon. dekurionu i duoviru municipija uelminensium. To je dosad ujedno i jedino epigrafsko svjedočanstvo municipija sa šireg areala Duvanjskog polja koje pokazuje da je bilo sasvim ispravno Patschevo mišljenje da Delminium treba tražiti na Duvanjskom polju16. g. 5) ukazuje na prostranije polje.Na kraju se u diskusiju uključio Α. Šišić. svakako prije godine 18/19 poslije Krista". Eustath. Cfr. kada je bio u Duvnu sagraden forum. XV/13. 2457—2459 i GZM VII. ne pružaju nam konkretne elemente. kao A. Juvenalova porodica je rimsko gradansko pravo dobila oa Hadrijana gotovo u isto vrijeme kada je i Delminij dobio gradsku (municipalnu) konstituciju. 301. kaže Κ. Eliju Juvenalu.ls Strabon ističe veličinu Delminija (megale polis) i njegov značaj za Delmate u ranijoj prošlosti (VII 5. Jedini konkretniji topografski podatak za lokalizaciju Delminija ima Ptolemej. Front. Kornelije Scipion Nasika (mikran d'epoiese. rl cos. Prisoje. n. Strab. 6—11. smatra da je Delminion „i dalje postojao" i to dokazuje gore navedenim Strabonovim citatom. Sp. XXV. upotrebljivo za ovčiju ispašu. I Strabonov podatak to pedion meloboton dia ten pleoneksian antropon (VII 5. odnosno Delmiona (Délmion Strab. U carsko ga doba spominju Frontin. pr. strat. što potvrđuje da je na Duvanjskom polju postojao grad municipalnog ranga: 3. Roma 1851. Razmatrajući problem lociranja predrimskog Delminija kroz jedinstveni delmatski obrambeni sistem na Duvanjskom polju. Ill p. na čiji je trošak most i bio obnovljen15. . Natpis iz Žbanice (Stipanići na Duvanjskom polju) svojom formulom l(oco) d(ato) d(ecurionum) d(ecreto) potvrđuje da je rimsko naselje u Žbanici bilo kao vicus adtribuirano municipiju na Duvanjskom polju (Delminium). / P(ublio)] Aelio P(ubli) filio / I]uvenali dec(urioni) / municipi Delmine-lsnsium quaestori / (duo)viro. u kojem leži i Duvanjsko polie. Carrara apud Henzenum. Jelić. kako ćemo vidjeti. Benac je došao do uvjerljivog zaključka da se predrimski Delminion ne može tražiti izvan tog sistema sa centrom na Duvanjskom polju (u užem smislu). ας ένέπρησεν ό Σεβαστός. Β 95). GZM (A). p. 308. Godišnjak CBI.όβοτον δια την πλ.. g. Riditis). 11). u izdanju Strabona. 4. e. a oko 70 milja sjeverno od 1 0 A. GZM XVI. ib. 1900. II 16. Preko Trilja (Tilurium) vodila je cesta (tradirana na Tabuli) koja je povezivala municipije Novae. Steph. 4—10: είτα ή των Δαλματέων παραλία και το επίνειον αυτών Σάλων. 44. GZM 1970. T. Strab. Natpis je definitivno otklonio tezu Mommsena i njegovih sljedbenika da se Delminium nalazio na Gardunu kod Trilja. 1977. 505. Taj fragmen1 4 L. 11). ovdje ga donosim in extenso: D(is) M(anibus). Delminion je popalio rimski konzul Gaj Marcije Figul (heos polla men katepresthe. I. 90. 5). Apijan ga opisuje kao čvrst grad (pros ehyran polin. e. 1904. 1970. VII 5.que c'est là un problème plus pressant que la question du Delminium préromain"11. 20. Steph. A.. 81—91· 1 1 Ibidem. Benac. 11) na visokom položaju (dia to hypsos. Patsch. pak. Curante et dedicante L. Buško blato. GZM XVI. ών τινάς χαί πόλεις. od koristi i za ljude. 1897. 1904. Delminium se spominje i na natpisima iz carskog doba: 1. Archeol. — Ο Ptolemejevoj lokaciji Delminiona usp. Na tri se natpisa s Duvanjskog polja ne navodi ime municipija. 203. n. 11).. K. Pius Sarm. IX. Patsch.). pr. II 25. piše Dalmion. VIIU imp. te tako potvrdio ispravnost Patscheve teze ο predrimskom Delminiju na Gradini Lib u Borčanima10. dakako u ranije doba. Byz. Aurelius (-ommodus Antoninus Aug. Što se. postavljenom 184. 1. VII 5. Byz. 4 (1901). Benac je izrazio mišljenje riječima . Nomen Commodi errasum. VII 5. Da bismo taj problem (problèmeplus pressant. 2. Usp. GZM XVI. 304). c. ill. 5). ill. si. 111. 3. Iunio Rufino Proculiano leg. II 16. naprotiv. !895.. Patsch.εονεξίαν των άν&ρώπων. 31. dj. E. Benac. a ja bih dodao i épineux. pa se smještaj Delminija može tražiti samo u kontekstu historijskih. Iako su podaci iz pisanih izvora relativno brojni. smatraju ga glavnim {principal) delmatskim gradom. 1904. Vixit annos / XXXIII. što valja. Benac. ima i oblik Delminurri) nasljednik je delmatskog grada (polis Strabon) Delminiona (Delminion Ptol. G. 5. suhozidnu utvrdu „na kakvoj uzvisini i da je ta utvrda opasavala stanoviti broj drvenih zgrada i kućica od pletera" za njene branitelje. nađen je u Prisoju na Buškom blatu (SO Duvno). Cf. a 155. koji ga ubraja među unutrašnje gradove Dalmacije (Dalmatias de poleis mesogioi) i stavlja na 44°45' geografske dužine i 43°50' geografske širine (II 16. Budrovich 1969. ali posljednji s reminiscencijom na pobjedu Nasike 155.. etnik Dalmieus. 156. u stvari dérivât od Delminium' odnosno Delmin-a se. max. 11. pot. Dubner. Germ. i 358. 280. Quelques caractéristiques des agglomérations fortifiées dans la région de" Delmates. 218 219 . Caesar M. Strab. g. iz kraja 2. Orig. ali se spominju njegovi dekurioni (decuriones). II 25. 1 2 C. Pašalić 1960. Delminensium.. Bojanovski. spominje Andetrion i Delmion. smatrajuci da se „Delminij (se) vise ne spominje kao grad. App. n. App. εστί δε και Άνδήτριον ερυμνον χωρίον.. neobradeno. Trilj na Cetini (objavljen među miljokazima): Imp. Paris 1853. dj. str.. VII 5. Nova epigrafska potvrda Delminiuma sa Duvanjskog polja. proučavajući pisane izvore i radom na terenu. g. iz Ptolemejeva podatka se ipak kao sigurno može zaključiti da se Delminij nalazio sjeverno od Dinare (Adrion oros). Otkopan je u ruševinama kasnoantičke bazilike u Prisoju I. što ih je popalio August 33. ali s punim imenom municipija. 788. . ovjekovječena je obnova mosta na toj rijeci. To bi po Jeliću iznosilo 89 rimskih mil a istočno od Salone.. pokorio P. Neki autori. pr. Mommsen CIL III p. " Nadgrobni natpis je bio postavljen P. strat. XIV 4. Za Ddmatae je Delminion bio značajan plemenski centar. Benac. Narone14. dakle na jedno od kraških polja Dalmatinske zagore ili zapa'dne Bosne. u bilj. Međunarodni kolokvij „Utvrđena ilirska naselja" (Mostar. Bojanovski. s.„t Upućujem i na Patscheve radove u PW RE VIII. Flor. 111. 252. pr. 134. 37 ι A. W. pr. trnovit). n. u bilj. i Arkiv 6. 1 5 CIL III 3202. 111. ής επώνυμον το ε&νος' μικράν δ' έποίησε Νασικας και τό πεδίον μηλ. 90. prema Apijanu. P(ublius) Aelius / Victor Varanus / dec(urio) municipi eius-/lodem (quattuor)vir q(uin)q(uennalis) et j Aelia Buo parentes I filio pientissimo j posuerunt et sibi et suis17. i XVI. novi i stari. Tomaschek 1880. 1904. td. App. Delminensibus. Σάλωνά χε και Πρώμωνα και Νινίαν και Σινώτιον τό τε νέον και το πάλαιαν. εστί δε των πολύν χρόνον πολεμησάντων προς 'Ρωμαίους το έθνος τοΰτο' κατοι κίας δ' εσχεν αξιόλογους εις πεντήκοντα. Flor. I. III 6. ispraviti u Delmi(ni)on12. Delminium i Rider (Novensibus. S ρ β£ε iz Λ *u . 8a Delmi civitate. trib. Jedini municipalni natpis sa podruçja Duvanjskog polja. p. 308. 1. bilj. 5 i Ptol. 24—26 X 1974). Na natpisu iz Trilja na Cetini (Hipp(i)us). jer je razorenjem rimskim (misli na Nasiku 155. .?^ druge polovice 2. Flor i Ptolemej. Bull. Müller i F. 11. C. t. 90. 11). zamišlja predrimski Delminion kao kamenu. Δέλμιον δε μεγάλη πόλις. pa ga možemo izjednačiti saplanities Dalmae Popa Dukljanina (éd. 1 3 Front. e. kao i Isid. III 6. Th. Iako je to locirano previše na istok. Maximus Brittanicus pont. prije svega. upoznamo sa svim iole relevantnim činjenicama arheološke topografije i faktografije do kojih se došlo u posljednjih stotinjak godina. a ovo je.. To se preseljenje Delminiuma slučilo. arheoloških i hodoloških podataka. jer je po njemu cijeli delmatski etnos dobio ime (hes eponimon to ethnos. 10. Delminium (de vir. dakle u onome dijelu delmatske zemlje koji Strabon naziva unutrašnjom (zadinarskom) Dalmacijom. 546 = WMBH VII. pontem Hippi fluminis vetustate corruptum restituit sumptum et operas subministrantibus Novensibus Delminensibus Riditis. Etnikon: Delminensibus CIL III 3202. nav. jezični relikt iz antike. st. nav. st. regio (860—900 metara nadmorske visine). a sjeveroistočno'od Salone. g. epigrafskih.

. 109. 8 (Prisoje) i 15 (Letka). d. b(ené)\ m(erenti) p(osuit). svaki s pojedinim slovom — D i R. su poznati iz municipija Var varije (M. imao i druge magistrate. slična formula također ukazuje na autonomni grad: . Tako još brojni Aelii imaju domaći ili kalkirani kognomen (Varro. Claudius Capitolinus iz Prisoja . Patsch. s. 1904. Formalnim obilježjem civiteta. L'autonomia cittadina fra Traiano e Adriano. Pored toga. Ml iz ruševina kasnoantičke bazilike. Radi se ο kolegiju koji je. Die Personennamen. br. . Aelius Varro (CIL III 14676. inače. 1965. Duvno P.. VII. Strassen I. 1902. Ael(ius) Pi[. ovdje bilj. Duklje (CIL III 13827).. 109 (Mokronoge)..]liana grab et [ ____ S. Cfr. Prije nego što pređemo na arheološku topografiju i nalaze. 582. Aelio P. s. 264. Ursil]nuspater et Ti. Kakvo je u torn pogledu stanje na Duvanjskom polju? Obično se smatra da je Delminium municipalni rang dobio tek od K. 1. 2328. (neobjavljeno)27 v. 1902. 5. zadržat ćemo se ukratko i na ostalom epigrafskom materijalu s područja municipija. 4. po vladarima od kojih su to pravo stekli. Grelle u tome naslućuje prije ins Latii nego puni civitet24. muljika. 2) Silvano / C]onserv(atori) / Aug{usti) sa. 1. doduše. Alföldy. 1965. . Flavius Ursio iz Duvna. 356. Mokronoge (1). Žbanice. osim duumvira i dekuriona. 167. odnosno Hviri censoria potestate quinquennales. usp.. 105 (Crvenice). 1970. vjerojatno i Burnum. 2 1 Kvestore su imali i drugi gradovi: . Aelius Quintus (AP 7. i druge. Salvium. (Crvenice). I. Bojanovski. (Duvno). 138). /. 1960—1961. i autore nav. 21. D. st. 1904. AE 1958. CIL III 8783.. P. 25 Natpis je K. svi s teritorija Delminija (Duvanjskog polja u širem smislu). P. Crvenice P. AP 7 (1965). 1894. Slična formula stoji i na natpisu iz Mokronoga.. ius] Nep(os) [. Splonistarum Arupinorum. ne određuju njegov mikrotopografski položaj. si. quaestor municipiorum Pazinatium. 11).Ijcrujm. na puta u unutrašnjost zemlje. Crvenice Aureliis etc. To vidimo po antroponimiji. Capitol[inus] maritus (ibidem. 89 i CIL III 14976. si. i A. I. smatraju se carski gentiliciji što ih imaju nosioci rimskog gradanskog prava. Patsch. Kvatuorviri obično dalaze u Hidrijanavim municipijima. sjeverno od Duvna. 6. o. v 4) D. n. [L(oco) d(ato)] d{ecurionurri) d(ecreto)ls. GZM XVI. a možda i Flavia Iulia Domitilla iz Duvna (GZM 1904. Flavii. XVI. Aelius Victor Varranus et Aelia Buo parentes . 23). Napoli 1972. T. Mun. . 1897. 1970. n. 27 donosim još četiri natpisa iz Crvenicâ. nije posve jasno jer zasad nema analogija u drugim dalmatinskim municipijama. Grelle. 7). poznat po lex Iulia municipalis pod naslovom censores municipales. Međutim. Ael]lia 1. što potvrđuju gentiliciji Aurelii. Aelio C . U bilj. posljednji treći put u jednom dalmatinskom municipiju. Mocsy. ib. 26 K. Pozivajući se na Vit. . otesan.]m I P. 8 9)2β = WM BH 9. vjerojatno tek po Karakali (M. 15). ο čemu će kasnije još biti riječi. 34. . . Curiatius (ibidem. 238. ib. svjedoče da je municipium Delminensium bio čvrsto vezan za teritorij Duvanjskog polja. nazvani po Hadrijanu: P. izmedu kojih su se birali duumviri. Patsch. Moesia Superior. Crvenice (6). Varvariae. 15). 22 Usp. Mokronoga i Šuice. Ara je izorana na parceli Latice.. Patsch. . i dalje. Pan{i1)oni coniugi. i prije Hadrijana sticali civitet. 13. bez slike. G. Sergejevski.): Duvno Au]r(elius) In[g](enuusl) (GZM 1897. Planinske civitates u unutrašnjosti Dalmacije. f. Ael{ius) Quintus / v. 27 Natpisi iz Crvenicâ: 1) Aur[e]lia V [. natpis iz Prisoja daje i cursus honorum dvojice gradana municipalne zajednice. župnika u Drinovcima. Šašel. . n. GZM VII. p. 6 (Šuica). i 582 (Duvno). Neki je Viktor (ime se nekoliko puta javlja na Duvanjskom polju) postavio aru Jupitru Kapitolijskom na mjestu koje mu je odobrilo vijeće dekuriona 19 . Natpisi iz Prisoja. 4). kako smo vidjeli. potječe iz ruseyina kasnoantičke bazlike. Izdavači: K. Suie. Hadr. i 349 (Borčani). 122). Aelius P.) Borčani . Patsch. stvarno. CIL III 8113). . GZM VI. 8). 138 d. s. Autohtoni elemenat se i ovdje u zadinarskoj Dalmaçiji dugo odupirao romanizaciji. na putu u unutrašnjost zemlje. izuzev Varvarije i Duklje22 . kao ni historijski (pisani). 220. (GZM 1895. dakle u rimskim kolonijama. cf. j 220 221 . . 24 F. 7.). zabilježio po pamćenju fra Blaža Jerkovića. 71.. Najčešći su. ILJug. nejasan smisao (nadgrobni natpis).. Ti. g. 61 (Letka). si. AureHus Antoninus. (GZM 23. . T. vjerojatno dec(reto) d(ecurionum) l(oco) c(oncesso): J(ovi) Cap{itolino) Victor dec. br. (Duvno). Tom prilikom nisu svi slobodni stanovnici dobili civitet. Claudii.). 62. . Epigrafski nalazi iz Bosne. Duvno naselje (4).matri infel{icissimae) Au(1)reli{a)e (GZM 1904. Borčani (4). 212. dio stanovništva je tu koncesiju dobio tek u kasnijoj (intenzivnoj) fazi romanizacije. Beograda (mun. P. 15). Bojanovski 1970. 1895. ί· Bojanovski.GZM 1970. . A. 326 (Letka). br. Sućurac kod Splita. XII. ■] v(otum) s(olvit)l(oco) d{ato) p(ublice)i0 Ex wto podiže nepoznatom bogu (početak natpïsa je odbijen) na mjestu koje je poklonila javna oblast (L. 138 = 1974. napose zbog onomastičke situacije23. . makar i umanjen (ius Latii). 14320. 184). Usp. a ne // viri quinquennales. si. Flavius Secundus.?] vilvimao (?) ibe[. I. Singidunum. 204. T. 3) /. XXV. 1 9 1 8 cara Hadrijana otprilike u trećcm deceniju 2. D[e]f[uncto] an(norum) XXXV. odnosno Pinnes.). 227 = GZM XIV. p. I. GZM XVI. ali i epihorskim kultovima. 1902. si. 6 d. iz kojih se vidi daje municipijum. 5. sina i oca. Nepptpuni kognomen dedikanta valja dopuniti u Pines. //// viri i. Posljednji redak nadgrobnog natpisa. Diadora 2. što je tipična koncesija Hadrijanove politike romanizacije. 356. Ballif—Patsch. Za Singidunum. GZM (A).. LV1II. Merlin. 12. T.] sac{rum). Odavle su još i dva manja kvadera. ilirsko ime. . (CIL III 14227) (frg. j die v{otum) s(olvit) / l(ibens) m{erito).filio Iuvenali. 6—8. Najvjerojatnije se tu radi ο potomeima prvih nosilaca gentilicija Iulii. te 126—134. . T. 239. D. / 5 . 1965. 227 i d. IX 1897. Zašto te magistrate ima i Delminium. .. Epigrafsko pabirčenje. Pojedini nalazi iz rimskog doba. ni epigrafski izvori. Aelii. za koji nema potvrda. Karaula u Duvnu (C. Prisoje (3) i Šuica (1). n. 1. sudeći po imenima Iulius Teutmeitis filius Pla[tor*!] iz Duvna (CIL III 12812 p. 6). GZM XIV. sjeverno od Duvna. 23 Zbog malog broja natpisa slabije je poznata antroponimija epihorskog stanovništva. upotrijebljen kao kvadar u zidu. D. LVIII. 1. 1957. Pojedinci su. Letka (4). GZM (A). 311. [Ael. ib. U Dalmaciji se //// viri quinquennales javljaju u Saloni i Naroni. P. 10. kao što su Delminium. i J. u bilj. A. 42 i 43. Na natpisu iz Bogdašica (Šuica). Aelius Pi[nnesl] (WM BH IX. 20 K. . Ara je nađena u ruševinama kasnoantičke bazilike ι objavljena u mom prethodnom izvještaju (AP 7. Prisoje P. I. 1895. GZM (A). 138. AP 7. kasno su prerasle u municipalne organizme italskog tipa.. M. Aelius Maximinus (CIL III 14320. F. 285—286 = WMBH V. / Aureliis Vej ___ / />«[. si. 311)25. bilj. Stipanići-Žbanica (1). XVI1904. Usp. Borčani P. 190 4 5 218 (frg. . 311 i d.tirani natpis glasi: . od kojih se ovdje spominju kvestor {quaestor)21 i IHIvir quinquennalis. Situacija se nešto popravila s novootkrivenim natpisima iz Prisoja i Crvenicâ. 285 (Stipanići). AP 7 (1965). v. 1904. 6. Sergejevski. m. XII. 3). a ovaj je odraz romanizacije svakog pojedinca. 138. Najviše epigrafskih nalaza data je Karaula u Duvnu (13). B. . 1957. Aeliae Sev[erae] Ρ . . 13. Karaula (CIL III 14320. 8) i T. i.

Ricerche. 128. 1970. 1897. 1899. Ael.. bilj. možda. 1 2 ( 2 . Curiatus G. P. Ν epos. . Ael(ius) Quintus. 1904. inače. ) . Radimsky. 1904. Severus itd. AP 7. postavio P. Prisoje Panoni coniugi (ib. Patsch. kao i božanstva kojima prinose svoje nakane. 14a u bilj. 3) pomišlja se također na sinkretizam. 29 28 ima italski gentilicij (GZM 1970. VIII AUG. na prvom Dijana sama. Prisoje). takoder i kod kršćana. 5 (prve tri su are s natpisom. ulomak žrtvenika. Dedikanti su najčešće domaći. pod čijim se latiniziranim imsnom. Karaula u Duvnu). 1. III 14320. Spomenik je postavio Varronianus [Tl]ata patronis29. IX. . f. (GZM 1897. leg. 29-32 (Duvanjsko polje). X I ( 1 9 6 7 ) . 6 i 7. Sestia i Onesime. a napose u hodološkoj. 1897. 1904. Ri cerche. 317. Sur(us1). 1913. 2. što bi Armata moglo identificirati i kao neko strano (ali lokalno) božanstvo. 4. Patsch. Fl(avio) Ursio Lavoni con[iug]i (C. dakle I(ovi) Cap(itolino) Victor dec(reto) d(ecurionum) l(oco) c(oncesso). Spomenik potječe iz 2. Domaća imena susrećemo na svim nalazištima. Victor (proširen posvuda. Usp. . Sestia Onesime. XVI. Stoga je starija teza ο Delminiju na Duvanjskom G. ali interpretiran na rimski način37. Kult. si. Die Personennamen.. odn. 138). 19. Pavan. 1894. 8). K. 220. Ovi primjeri potvrđuju da su domoroci stanovali i po većim naseljima. 1965. Vidi Dodatak V.. 1 9 3 . i T. 204. riba itd. Među epihorička imena idu i ona s epitafa iz Letke (CIL III 9740 = 13185 p. . GZM 1970 11 si. si. i d. Usp. Varranus itd. Aelius Victor Varranus. Paškvalin. očito ima lokalni karakter. koncentričnih krugova i mjeseca. Tako se italski gentilicij Licinius javlja u Rideru i Zenici i kod domaćih. I . Crvenice. 6—11. s t r . Victor. Možda je u pitanju potomak veterana iz Troade u Italiji34. 3. GZM VI. nije poznat38. s l. još uvijek čvrsto vezan za tradicije. s. . ali nam se na Duvanjskom polju dva puta javlja na vrlo fragmentarnim natpisima: Vict]ori f(ilio) (GZM 1904. i inače jako proširen posvuda po Carstvu30. Duvno—Karaula. VIII A[ug]. 8). lok. Postoje i mišljenja da su imena dedikantkinja Mattonia Tertia i Sestia Onesime. (CIL III 12812 p. M. 231—233. Alföldy. Nije bilo razloga da se cijepa prirodna cjelina kakva je Duvanjsko polje. WM IV. T. odnosno V. V. Prilog povijesti grada Nove (Runović). Slična je situacija i s kultovima. Patsch. 2. Što nam u tome smislu govore ostaci naselja i pojedinih objekata u njima? Jedan od glavnih aduta Mommsena i njegovih sljedbenika za lociranje Delminija na Gardun kod Trilja bio je prigovor da na Duvanjskom polju nema značajnijih tragova rimskodobnih naselja. 14). ali se vremenski ne mogu pobliže fiksirati. s. d. Personennamen. 16. Što se pak tiče posvete Iovi Inturb(atoT) iz Letke (CIL III 14976. GZM IX. Druga posveta Silvanu je ara iz Crvenicà: Silvano conserv(atori) Aug(usto) sacrum [. s t . GZM 1970. si. sl. B o j a n o v s k i . GZM 1897. P od Stra žni co m. 2326. vjerojatno obje libertinskog statusa. 237. 239. 72. Stoga odgovor na to pitanje moramo tražiti u arheološkoj topografiji Duvanjskog polja. st. Usp. dj. 5. 11. st. I. 78). Isti biljeg. CIL III 13887. Vjerojatno u tome smislu valja tražiti rješenje i za natpis iz Mokronoga. Aelius Victor Varranus). br. S obzirom na mali broj natpisa. 327. 349 Borčani) i Vict[o]r (GZM 1897. Pavan. 2). 2 8 . M. CIL ΠΙ 14976. 8 = G. Pogrešno datiran kod O. Ima ih i sa drugih nalazišta Duvanjskog polja40. si. inače složno upućuju na Duvanjsko polje kao areal na kojem treba tražiti Delminium. imaju i spomenici posmrtnog kulta. 2. 352 = Kleine Schriften. 40 Crveni ce. 2). Patsch. stra. Od domaćih kultova dobro je zastupljen kult ilirskih božanstava prirode — Silvana i Dijane (Duvno—Karaula. Letke (Marti deo sacrum. po posveti Dijani. .136. 16. brojni sarkofazi-urne iz Duvna (Karaula) i Borčana u obliku kuće. bilj. 2 3 3 . krije domaće božanstvo (Patsch). n a v . Hermes XXV. koji je sve češće kalkiran (Maximinus. Sve je to domaći svijet. Kultovi u antičko doba na području Bosne i Hercegovine. Mattonia i Tertia. Alfoldy.. Rimskim. Quintus. Ur sinus. K. bilj. Bojanovski 1974. sl. Letka s posvetom Marti deo s(acrum). Personennamen.. GZM (A). Alföldy Perso-nenn. na drugom Dijana i Silvan) = WMBH VI. 160— 162 = WMB H XI. Curiatius). vrlo je čest kognomen Victor. st. 239. ali s njihovim latiniziranim imenima (interpretatio Romana). 4) i (možda) iz Borčana (Herculi Augusto sacrum. GZM XVI. n. Po istome autoru. bilj. CIL III 14320. n. Alfoldy. Navedeni spomenici većinom potječu iz druge polovice 2. Kao takve. 230—231. 1896. 1909. koji. v. l). u Salvijumu na primjer. 3 1 Ο čitanju natpisa usp. 239.. 35 34 222 223 . tako isto i u Dalmaciji). očito. 117—118. Hirschfeld-a.Maximinus.). 157 i bilj.nog porijekla35. . a dvije posljednje reljefi). Duvno I]ulio Teutmeitis fil{i)o Pla[torP. itd 31 Vrlo je malo podataka ο strancima. si. 1 i 2 (reljefi. 3. kultovima pripadaju i posvete iz Crvenica (IOM P. 28 T. žrtvenik Armato (C.. To isto vrijedi i za imena Aemilia. Crvenice)36. P a t s c h . i d. 61.. mil. GZM 1970. i d. sa si. 8. 26. 1904. si. 39 K. GZM IX. Di{anae) Lici[ni. 1—2. Dastoni matri et Paiioni sorori. 28. importiranim. što ukazuje na utjecaj romanizacije i na sferu duhovnog života.] Ama [. = Ballif— Patsch. . br. itako pomalo izjednačen (romaniziran) s onomastičkom praksom u Carstvu. smatra da je istočni dio Duvanjskog polja pripadao municipiju Nove (rnunicipium Novensium) u Runoviću (Imotsko polje). 1. Karaula) Isti kognomen ima i P. što su tipični za Delmate39. v. GZM 1970. s obzirom da se sačuvao manji broj natpisa: Duvno Mattonia Tertia. GZM 1904. Sur[usl] mil. decurio i quattuorvir quinquennalis municipi Delminensium iz Prisoja (GZM 1970. Ael(ius) P. GZM (A). Alfoldy. m j . Zaninović 1967. t. s motivom vrata. žrtvenik Armato Augusto (CIL III 14320. mješavinu domaćeg i rimskog. 33 K. 1897. obično ih prepoznajemo po njihovom epihorskom kognomenu. ulo mci urn a ukr ašeni g eo metrijs kim orn a me nti m a (krug o v i . ne daju određemje podatke ο njegovu mikrotopografskom položaju. Patsch. Pavan. 2328. 37 K. Surus)32 mogu biti domaća i strana. grčki Dionis. G. jer Jupitrov epitet inturbatus. 1. 82. M. Marcellina i Surus33.. 36 Dedikacije Dijani: GZ M IX. P. 1904 (veći broj ulomaka od urna-sarkofaga). 23. sl. što još ne mora značiti da su to bi a i najkonzervativnija mjesta. pa se i na njima već osjeća jaki izraz romanizacije. 1963. XVIII. 69.. GZM IX. Na jednom ulomku s Karaule u Duvnu prikazan je i Liber. B i l j . Armatus je „ilirski bog rata". Silvan: GZM XVIII.. 160) Severo infelicissimo qui decid(i)t in Pannoniacum duo[bus] filiis Misaucis. 10 Duvno. 157. ali su najčešća u Duvnu (Karaula) i Borčanima. . Paškvalin. 273—274. d. leg. 303. S istim se tendencijama susrećemo od druge polovice 2. Strassen I. 1897. sasvim nepoznatog Armata (Armatus CIL III 14320. misli da je u pitanju epihorsko božanstvo i da je „Armatus vjerojatno adekvatni prijevod na latinski jezik". i XVI. Slični nadgrobni spomenici česti su i na Livanjskom polju. 388 u 1. s. 236. 347—348.). Ο kultu: V. sl. jer neka imena (Licinius. Dalmatien. i u drugim područjima naše provincije. Varro (CIL III 14676 7 = GZM 1904. 105—106 = WMBH IV. br. 6 i 7. 341. p. GZM XVI. M. Aemilia?. 353.]. ibidem. 82.? avietis Ba[. Iuvenalis. Patsch. III 14320. Aelius Iuvenalis i P. Usp. nav. Buo. k v a d r i ) . Ricerche. K . inače. XXV. 535. Spomenici nisu stariji o d 2 . s t. 227. 1906. Aelia Buo (ib. n a s l uć u j e d a s e r a d i ο d o m a ć e m b o ž a n s t v u . s. 239 = GZM 1897. 30 G. Ni epigrafski izvori. oboje domaći. 32 Ae1]milia Marcellina. 38 K. N a š e s t a r i n e . 51: Borčani Buvo uxor (var. stoljeća.

Č l a n a k nije prenes en u WMB H. kakva su bila ona u Crvenicama i Prisoju. na koji je Patsch locirao predrimski Delminion. 1985. . Tu su (uz potok Seget) otkopani ostaci veće rimske naseobine na oko 15 hektara. 3 0 7. Crvenice. 1 i 372. Zagreb 1928. a na Gradini kod Gaja ( Podgaja) do kraja . Što se. G Z M V I . i P. Alföldy. D. 309. Kalksteinplatten). Arhitektura kasnoantičkog doba u BiH. 340). st. — Na teško pristupačnoj Ravnoj glavici. i d. sl. Borčanima i drugim mjestima.47 Takvo bi datiranje potvrđivao i vrlo fragmentirani natpis iz spomenute gradevine koji je. Govoreći ο sarkofagu sa Selina (si. si. i AJ 111. sl. n. medu kojima je i ono u Žbanici (Stipanići). Benac. quae ibifuit: sec ubi haec civitas Delmis in Dalmatiae partibus fiter it. " Ibidem = WM BH IX.. ali već u sekundarnoj upotrebi. 36 5 = W M B H I X. 53 „Biće da su ovdje stajale one drvene kuće što ih je Marcius zapalio bacanom na njih vatrom". S alo n . nn. dakle 19/20. 2 8 3 — 3 1 9 . Evans (ARI I i II. Dal m atie et Chr oatie) confinia: ab oriente Delmina ubi fuit civitas Delmis. dakle. njihove baze i glavice pilastara itd. IV. 25. nav. 53—56. mnogo predrimske i rimske grnčarije. ugrađen u zgradu (dio zida otkopao je Patsch početkom juna 1901. U prilog tome bi govorile i delmatske gradine__ Selimovića u Duvnu i Gradina kod Gaja (Podgaja) iznad Duvna44. (zidovi su očuvani i do 2 m visine i rimski prateći materijal). Patsch je vidio i „dvije rimske gradevine". Usp. 51. g. usp. medu kojima i ranocarska opeka s pečatom Pansiana. „valja tražiti u boljoj sposobnosti Županjca sa komunikacionog gledišta". Rački ): Is ta que fu er unt r egni eor u m (s e. Delminium. sl. V. st. 45 K. 243. čini se. Đ. Wilkes. GZM VI. Žeravice iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture BiH u Sarajevu br. . — Ži v ot na Seli movića gradini u Duvnu trajao je do rims ke okupacije. opisao ostatke na Velikoj gradini. i d. 162—165. i E. 1 7 1 — 22 6. AP 10. 213). R a d i m s k y . 19 04. 326d. . povodom radova na izgradnji televizijskog tornja. Patsch. kako navodi K. Enc. sl. 5. 227)42. 224 225 . Bojanovski 1974. Radimsky. utvrde. in qua est quaedam ecclesia. na Velikom Libu. 1967. Patsch. 1985. 5 2 Duvno: K. str. 1904. rimskodobnom naselju u Borcanima daje sasvim nove dimenzije.). 21 i 22. Bulić (BD X. Dalmatien. 46 Cesta je tradirana na poligonu Salona — Argentaria na Tabuli Peutingerijani. Posebno su dobre rezultate dala Patscheva istraživanja u Duvnu. 65. ostali građevinski materijal i arhitektonski elementi (stupovi. 7. i njegov rad „Delminium" PW RE VIII. non satis patet. Osim brojnih gradinskih naselja (njih 41 na širem području Duvanjskog polja.) koja „size u doba poslije Rimljana"50. u naselju koje se razvilo pod Libom. Sve nosi izraziti pečat rimske importirane materijalne kulture. Bojanovski 1974. Novak. na kojem (po Patschu) ima prostora za logor cijele brigade53. usp. Ο njima usp. J. b = 10156. sicut scriptum reperitur in ea. I. Sliku toga naselja Patsch je oertao ovako: to su uzane terase na padinama Gradine (s rimskom utvrdom na vrhu). 309. AP 7. Bojanovski. 1972. Benac. ali bez putnih stanica između Stanecli i Argentaria. dj. 135. sacr. 1985. 1: „Dalmatia seeundum Isidorwn est prima pars Graeciae et dicitur a Delmi civitate antiqua. na parcelama s karakterističnim imenom Seltne i Kamenice. Novija istraživanja: A. bilj. 22—24. 1 8 9 4 . 181—185. pak. 272. kako smo već vidjeli. Takvu dataeiju ne prihvaćaju G. 4 (1901). B. g. kao i tehnika i strukture rimskog graditeljstva. VHAD XV. i bilj. Hist. 43 V . 18/19. i d.po u. što potvrđuje da su u ovom rimskodobnom naselju živjeli i brojni domoroci. .). Očito se radi ο rimskom objektu.4). ulomci rimskih opeka (crijep). mj. 68). je išla od Tome Arhiđakona41 i Farlatija (Ulyr. 146—191. G. 434. Crvenice: I. I. bez podrucja oko Vira koje danas pripada Posušju. Farlati. 168). XVI. 1904. Strassen. P ats ch G Z M X VI . Zbornik I.. 569—570. 1904. col. 285 i 1897. V. u stvari jedna kasnoantička bazilika. bio postavljen u vrijeme Tiberijeve tribunicia potestate XX. po Patschevoj rekonstrukciji. 135—140. Patsch otkrili brojna predrimska Π rimska nalazišta na Duvanjskom polju. svi s jakim pečatom autohtone duhovne i materijalne kulture. e. Rendić-Miočević Dolabella. Radimsky je na nav. Benac.. cap. F. 60 GZM XVI. I eye. mislio Patsch51. i Ballif—Patsch. D. Radi se. — Ο ranoj pojavi kršćanstva u Delminiju. 55—71." Usp. Patsch podvlači da je sarkofag stajao u komori (podvukao I. Pada nam na pamet da je ova zgrada bila „sagradena. 13 (éd . Žbanica). Patsch GZM XVI. a ne srednjovjekovna erkva. nego da nastavl a kontinuitet predrimskog naselja. 6. 351—352 = WM BH IX. F. 27 — iteraeija Tiberijeve tribunske vlasti. 235. Radimsky je dao i prve podatke ο rimskim naseljima (Eminovo Selo. 18. te zaravanak izmedu Gradine i teško pristupačne Ravne glavice (sa dva rimska obrambena objekta). 294. a na kojem je Radims ky obradio nekoliko gr adi na 4 4 K. tj. Hist. Na aktivnom katoličkom groblju na Karauli u Duvnu. quae dicitur Delmina ubi antiqua moenia ostenduntiir ibique fuisse Delmis civitas memoratur tiatium (CIL ΙΠ 3201 = 3198. g. Takvu baziliku u Delminiumu {Delmis) spominje i Th o mas . rimskog crijepa itd. S t ar i n e k o t ar a ž u p a n j a č k o g u B o s ni . I. Basier. bilj. s. 344—345. Duvno-Županjac. bilj. 79. Prisoje: Isti. od lomljenog kamena" {die aus in Kalkmörtel gelegten Bruchsteinen bestehenden) sa dvije grobnice pokrivene kamenim pločama na krov (aus zwei dachförmig aneinandergelehnten . 05-591/81 od 16. i vjerojatno se radi ο jednoj kasnoantičkoj grobnici (na svod?). tiče središnje građevine na Crkvini. na Malom Libu: zidine rimskog zdanja (od okrugle kule?) u malteru. ο naselju s kontinuitetom koje je svoje staro ime moralo saeuvati i u rimsko doba. GZM XVI. Armatus) i sepulkralnog karaktera (urne-sarkofazi s epihorskom ornamentikom i onomastikom). sva je prilika da je to bio dio koji je pripadao putnoj stanici tada već izgrađene ceste a Salonis ad Hedum casteilum Daesi4 1 Thomas. nadeni su brojni spomenici kultnog (Diana. Plan 3. sacr. 1897. od koje su nađeni i dijelovi stupova (isto WM IX. 34 i 35 (Selimovića gradina). Patsch. što potvrđuju i carski građevinski natpisi45 i drugi čisto rimski nalazi: dijelovi brončane (carske?) statue. možda i s pravom. 1 I. . Utvrdena ilirska naselja (I). Postojanje kasnoantičke bazilike u Borčanima.. quam beatus Germanus (519. Venancije. Izgradnja ove ceste je na istom natpisu datirana Tiberijevom tribunicia potestate XXI. vidi Zapisnik ο izvršenom uviđaju Z. 71—94). 1894. dell'arte ant. koju je Patsch. e. VHAD 1926—27. 311—339. Dalmatia. 49 K. V. 240. 294. 1965. 18 i 20. Bojanovski 1974. a koju su podržaVali A. 1981. Naše starine XI. A. jer je bazilika mogla nastati samo u većem naselju. a svakako i ono u Duvnu (Karaula)52. Ostaci te utvrde na Libu ponovno su se pokazali 1981. Sarajevo 1983. ovdje bilj.2. 48 Na šest manjih ulomaka se čita samo brojka XX (CIL III 14976. Bojanovski 1974. Usp. GZM IX. Patsch (GZM 1895. v. 157. 47 Cf. 358. 1904. i I. 151)4β. Oreč. g. Bulić. čini se da naselje u Duvnu nije izvorno rimska naseobina. 13. g. prvi biskup solinski i muïenik duvanjski. B. 1968. ν. 506. sl. Buškog blata i oko Vira). Salon. 36—38. 8—55 s 35 gradina na užem arealu Duvanjskog polja i 10 gradina u Buškom blatu (p. K.48 „Drugo najveće nalazište u županjačkom polju" (K. gdje se nalazilo ukopno mjesto i u rimsko doba (GZM 1904. Ibidem.) Capuanus episcopus consecravit. usp. Opis naselja na Libu v. 239. 155. to j est u Kongori i Borčanima. Patsch) nalazilo se pod Libom u Borčanima49. AD BiH. Borčani. 72. Silvanus. Novi ilirsko-grčki šljem iz Crvenice. i I. 42 Razlog što su Rimljani preselili Delminium u Duvno i što se njegov razvoj nije nastavio pod Libom. Veći broj sepulkralnih spomenika naden je i na susjednim Kamenicama. n. Patsch 1904. Radimsky i K. nazvao forumom (po njemu Delminija). 214. Novija istraživanja su pokazala da samo u užem arealu Duvanjskog polja ima 35 gradinskih objekata43. po Patschu. A. ο kojem u literaturi kasnije nalazimo vrlo malo podataka. 2448. 1934. 1904. 19 04. i J. Prilog arheološkoj topografiji duvanjske regije. 153) i K. 214. 72). b = Abramić. kako je. Pašalić 1960. lako ovi spomenici uglavnom datiraju iz 2. Sv. Isti. Patscheva iskopavanja na Crkvini u Duvnu (oko današnjeg franjevačkog samostana) donijela su posebno dobre rezultate. dobila nove snage tek kada su V. Illyr. verumtamen Dalmatia dicebatur olim largius: Est enim regio quaedam in superioribus partibus.

(oko 13. 1987. Govedanca. koji se gotoyo strmo ruši u polje.p. K. iznosi 9 m. 1100). Kiselj a ka na llid žu k od Saraje va. Tako smo analizom arheoloških i naseobinskih ostataka došli do zaključka da u raspravi oko položaja Delminiuma u obzir dolaze samo Duvno i Borčani. odredio položaj predri msko g D e lmini on a na Gra dini Lib. pogl. p. Bojanovski 1974. .5 km). Prikače. B. Mandinu Selu. st. u Buškom blatu.. Izmelu stanica Ad Libros i In monte Bulsinio udaljenost. s relativnom visinom od 156 m. tOme e Cnr" j\1970 128 naseIJu p· Bakula. I naselje u Prisoju. vjerojatno starom rudarskom putu. što nas vodi upravo do rimskodobnog naselja u Žbanici pod Privalom (Stipanići). 52 (Crvenice i Prisoje). Trebiševa i Orašca «° Usp. GZM XVI 1904. nalazilo groblje i u 2. 156—158. Ovdje se samo potvrduje njihov kontinuitet i u rimsko doba. Argentaria: Salona 16 Tilurio 22 Ad Libros 9 In monte Bulsinio (Privala — Žbanica) 6 Bistue Vetus 25 Ad Mathcem itd. 1—4). Kako vidimo. 58 Metodom eliminiranja već je K. st. njegovo lociranje rimskog Delminiuma u Duvno ni je zadovoljilo upravo hodološki aspekt ovog problema. Ratkova glavica i gradine na Zamršćenu). Strassen. u bilj. 152—155. Kasnoantička bazilika i refugij (na Gradini) svjedoče ο njegovu trajanju do kraja kasne antike. To onda znači da se u Duvnu nalazila neka druga stanica s ove pruge a ne Delminij. do Bistue Vetus koliko po opisanoj trasi iznosi udaljenost od Solina (Salona) do Duvna (Bistue Vetus) (Tab. 62. b r. a od Klaudijeva miljokaza svega tri milje (4. Ballif-C. B. Vedašiću i drugim.. VAHD. U pogledu rimskog naselja u Žbanici (Stipanići). 1106 sa Slobodnikom. po Patschu. 352. Patsch je očito bio u pravu kada je ukazao na povoljniji prometni položaj Duvna.p. 59. Žbanica i Crvenice — ne dolaze u obzir za smještaj Delminija jer u potpunosti ne odgovaraju opisima Delminiona iz starine (Strabon. I. a to znači da je u Duvnu bila putna stanica Bistue Vetus. i P. k. pretežno fragmente urna. 11. Novija su istraživanja na terenu pokazala da je i Delminium ležao na jednoj znacajnoj regionalnoj komunikaciji. dakle dva naselja što ih je u svojoj analizi izdvojio i Patsch59. i periferan. u rimsko doba su se na Duvanjskom polju nalazila relevantnija naselja još u Crvenicama i Prisoju. n. kultni centar s nekropolom nalazio se na parcelama Seline i Kamenice u podnožju Liba.). nastavilo je život i u rimsko doba (Aelii). Stražnica. Od magistralne ceste Sah-' naBistue Vetus (Dà\no)-Argentaria odvajao se u današnjem Davnu. dd. p. kada neka od njih prerastaju u kvaziurbane i (ponekad) urbane aglomeracije. Kako to pokazuju epigrafske potvrde. nav. U Prisoje. Duvna i Borčana (sa Kongorom).. Peut. 115—131. te nastavio poljem do Delminiona (Lib u Borcanima). 57 Vidi lit. Bojanovski 1974. 63—64.). procijenio je da nisu „dosta jake za nu. Ο istraživanju nekrrT ι i. Patsc h. (Ph. 226 227 .64 Tu se očito nalazilo manje naselje koje je bilo funkcionalno vezano za cestu kod prijevoja na Tuš-nici (današnja Privala). knj. te nikako ne odgovaraju podacima ο veličini i snazi starog gradine u Donjem Brišniku. Oreč. No. Delminiuma. K. bilj. 58. Gra d inu kod Gaj a. Lociranjem Delminiuma u Duvno blokirano je mjesto za naselje kroz koje je u Duvnu prolazila cesta Tabule Peutingerijane sa poligona Salona . Aurelii). Patsch. a V. je na Kraljičinu prispu u Buškom blatu. Bojanovski. list „Oslobođenje" od 6. 59 Po Patschu. B. . Patsch. sudeći po brojnim sepulkralnim nalazima. željeznog doba iz Crvenice kod Duvna. u polju (in die Ebene. Naselje u Crvenicama (istočno od sela) pokrivalo je prostor veći od deset hektara (parcele Latice. GZM XVI. Godišnjak CBI. zapadnoj Bosm. Patsc h. GZM X VI. Vidi I dio. G. najbolje odgovar ao s mještaju predrims kog Delminiona zbog neosvojivosti položaja. razvilo se još u predrimsko doba pod zaštitom jakog gradinskog sklopa (Gradina u Perkovićima. Bukovici. s. Ako u cjelini zahvatimo čitav opisani prostor. V I. 52. Vidi bilj. Bojano vski. Duvno je imalo bolje prometne uvjete za rimske potrebe. dj. 1904.).iz Trilja preko Županjca (vodila) u unutrašnjost Bosne". Kasnoantička bazilika i refugijalni bedem na Gradini pod Tušnicom (Perkovići) ukazuju da je i ovo naselje postojalo sve do provale Avara i Slavena pred kraj 6. 25. 1904. Usp. Prilozi kulturnoj stratigrafiji praistorijskih gradinskih naselja u jugo-. a njegov život u 2. dakle već izvan užeg areala Duvanjskog polja. onda je ovo naselje. Peut. radovi nav. na ovoj pruzi nema Delminiuma. Vide se i ostaci kamenog objekta. Arh eol oški ieksiic on B iri. Između Žbanice i Dixvna udaljenost iznosi oko 9 km (= 6 m. 1033). 34 9 . . Tragovi rimskodobnog naselja nalaze se usred sela (parcele Trišnice. i 3. koji je bio u intenzivnoj upotrebi sve do 19.-?°J a vidi ski 1974. . 1982. XXXIIÎ/1978. zahvatalo prostor od preko deset hektara. Naselje se razvilo na prethistorijskom supstratu. Kovačima. Oplećanima. niti dosta prostrane" (309). 1961. 349 — 351. 27. tzv. st. osim na Velikoj gradini iznad Žbanice)61 bio u funkciji prometa preko prijevoja Privala na Tušnici62. njih tri — Prisoje. po Tabuli. Radimsky. nasljednik predrimskog Delminija. (zbirna distança 16 + 22 m. 22. Cesta je vodila praveem. sa Selina je objavio samo nalaze sepulkralnog s adržaja (br. Mali i Veliki Badanj). gdje je navedena i relevantna literatura. na većem arealu). Mesihovini (Petrovićima). Za kasnoantičku' neKropolu N. 131—146 (Gradina Korita).«"«un pnjevojom 1 anov Privalom. Schematismus. pod . odatle je preko Lipe. st. Grobnice. Apijan)58. br. GZM (A). Položaj Crvenicâ je.). a također i Prisoja (Buško blato). 1987. dakle vrlo blizu Prisoju. = oko 79 km. pak. 8. . udaljena od Salone 38 m. . 81 —8 2. 190 4. Miljokazi Gordijana III s milijacijom 34. 1982.8 nasel-> B · Bovedarica. njih možemo ubrojiti u ona katoikia i oppida. p. 141—204. bilj. Fojni ce. GZM X VI. 351—359. 55). alternativno sam locirao i rimski Delminium57. I. R i m s k o m D e l m i n i j u oč i t o s u pr i p a d a l i i o s t a c i u K o n g o r i n a s j e v e r n o m p o d n o ž j u L i b a . potvr-đuje epigrafski materijal (Aelii. a u tome se slažu svi istraživači: Trilj na Cetini — Brekali kod Aržanog — Renići (5 miljokaza!) — Bukova Gora = Zidine (Ballif) — Grabovica (1 miljokaz) — Prisoje (1 miljokaz i most na Ričini) — Žbanica pod Privalom (1 miljokaz)-Stipanići—Gradina kod Gaja — Duvno (2 miljokaza). i 3. poglavlje ο c e s t a m a . p. 1—24. m. Za gra dine Seli m ović a u Du vn u.p. 309. iz Borčana je ι jedna cesta vodila u unutrašnjost zemije — preko podrueja Prozora.). nav. iz Renića u Buškom blatu (južna obala) ukazuju da se negdje u blizini nalazila stanica Ad Libros (Tab. Osim toga.' i dn · 6 V™·^" °ve se ovd e pravokutnih zgrada s profiliranim arhitektonskim (tesanim) kamenjem sami "· aZIma Smatram da ' J nalazila putna stanica In monte Bulsinio (Tab. I. i Klaudija II — 35 m.Ta se rimskodobna naseobina. 294. oretV 1J -. azna se da je jedna itinerarska cesta prolazila upravo kroz Duvno . u biij. WM IX.. a sa susjednih Kamenica ibidem. Sve se udaljenosti potpuno uklapaju u milijacije Tabule na segmentu ceste Salona 53 m. 138 = Hercegovina prije sto godina 1894 J r!M' Mostarzld > > vidio cuiusdampennagni aedificii rudera. dakle na onome istom mjestu gdje se. XX/18. Privali. 1867. 39. GZM VI.5 km). 308—309. Rimljini su jedno vrijeme držali i veliku^gradinu na Privali. selo Pothum slučajno otkrivena još jedna bazilika. a također i bogati nalazi56. Starokršćanski. što ih kod Delmata navode GZM XVI. Peut. Grabovici. na Tušnici (nions Bulsinius). obr anu. koja je povezivala Duvanjsko polje (Delminium) sa središnjom Bosnom (Sarajevsko polje). dok je Lib u Borčanima (k. 56 I. Konjica. p. a to su današnja Korita (Zidine)63. Mrkodolu. 214) prostirala dalje nego današnje selo54. čini nam se da je razvoj ove aglomeracije (zasad nemamo potvrda ο egzistenciji naselja u predrimsko doba. Miletić. U pitanju je jedan planinski put (do 4 m širok) sa brojnim ograncima. koje se nalazi na trasi rimskog puta Salona—Duvanjsko polje.^ Osim Žbanice u Stipanićima. Što se tiče Prisoja i Crvenicâ. . Sirkovine.). J . Od pet ovdje opisanih rimskodobnih značajnijih naseobina na Duvanjskom pölju u širem smislu. 55 54 Strabon i Ciceron60. ali već u sekundarnom položaju. uz to. 1904. voznicima. Čovie. kako to pokazuje i gradinski sistem (Gradina. Bilj. k.

Ricerche. 9. M. nav. iz koje se peo preko Bitovnje i Vranice — pravcem Uzdol. 16. tj. cesta br. To je. ističe Patsch — dosta je jaka za obranu i dosta prostrana. duovira i kvestora municipi Delminensium u Prisoju. Blau (Reisen 1877. Bencu. Zaninović i A. što potvrđuje i keramika 4. kao rimskog nasljednika predrimskog Delminija. koji se pokazao „favorevole alla nouva ubicazione da me sostenuta (colloquio privato)". ovdje. nas. Bare (kasnoantička bazilika). i dj. što još dosad nije učinio nitko. došlo je do antinomije (u smislu proturječja između dvije prividno dokazane teze) ο dva Delminija. karta) i P. na što su se pozvali i M. na pitanje ubikacije predrimskog Delminija kroz jedinstveni obrambeni sistem na Duvanjskom polju. prelazio je prijevoj Pogorelicu na Vranici. predrimski Delminion identificirao s Gradinom kod Gaja (Podgaja).72 U rimsko doba su iz toga obrambenoga gradinskog sistema korištena svega četiri položaja: gradine kod Kovača i Letke.. a nema ni analogija u rimskom urbanizmu u antičkoj V. s' v. 44 (A. dok ih Benac u užem arealu polja ima 37. s kojeg se spuštao u dolinu Bosne i njenih pritoka (preko Dusine i Otigošća na Han Ivicu i Kobilju Glavu kod Kiseljaka). VAHD LXIII—LXIV. 10. Bila su to brojna castella iz protourbane faze. i M. i 90 c. Pri tome se B.. GZM XVI. Prema tome. 85. nav. uz koju nema drugih tragova iz prethistorijske epohe. sistematske analize njihova položaja i oblika (arhitekture)..vodio u dolinu gornje Rame (Kopčić i Varvara).). ilir. Posebna izdanja ANUBiH. Fig. si. Budrovich 1969. 81. CBI. 53. 1985. 22—25). nav. Ph. Lib je najmoćniji obrambeni položaj od svih na Duvanjskom polju i u širem smislu. rezultati do kojih je u međuvremenu došao A. Suie.. Aproche scientifique et méthodes de recherche des habitats autochtones sur le territoire illyrien. Benca. revalorizirao podatke Jcoje je ο tim objektima sakupio V. 90. Benac je došao do čvrstog i uvjerljivog zaključka da je lociranje predrimskog Delminija moguće jedino na Libu u Borčanima (po Suićevoj tipologiji. odgovara jedino Gradina na Libu. Benac. Ovu antičku (rimsku) cestu istraživali su Ο. 71. VI). pozivajući se i na Radimskog (Glasnik 1984. međusobno udaljena čak devet kilometara. kakav je bio Delminion (Delminium). XXIV. sti. 1961—62. Pavana. bolja komunikativnost).) na Sarajevskom polju. Obojica su na ovu gradinu primijenili podatke pisanih izvora ο velikom gradu na visokom položaju (čvrst položaj. 309: jedino gradina "a Libu posjeduje oba svojstva. 72 A. Time je. tj. nav. Na osnovu tako prikupljenih podataka Benac je došao do zaključka da se radi ο jedinstvenom obrambenom sistemu Duvanjskog polja u užem smislu. 150 dd. kao i ο središnjem položaju Liba u jedinstvenom delmatskom obrambenom sistemu —· sve do rimske invazije u 2. Delminij. Zaključci (i podaci) ο obrambenoj jakosti Gradine na Libu. To je jedna od dvije (najvažnije) ceste što su u starini povezivale unutrašnjost sa primorskim krajevima. Liba i njegova naselja i u rimsko doba. široki pogled. Benac. Vratna Gora. i Zaninović i Budrovich su predložili lociranje predrimskog Delminiona na Gradinu kod Gaja (1078 m) iznad Duvna. d. implicite ukazuju i na značaj. knj. što ne zadovoljava ni princip jedinstva mjesta. Der Kleine Pauly s. nezavisno jedan od drugoga. τ Ζ* Α· ? enac> 1975. 3.741 doista. u bilj. i 5. A. Radimsky daleke 1894. Usp. . predložio alternativno rješenje — lociranje Delminija u Crvenice ili u Prisoje. i d. 5. 89. prihvatajući Patschevu ubikaciju rimskog Delminija u Duvno. 63 Vidi bilj. Szilàgyi. drugim riječima. ali nije istražena do kraja. potaknut otkrićem rimskih naselja u Crvenicama i Prisoju.67 Međutim. Navodi i 12 ?°™ na sjeveroistočnoj strani gradine: Klisac i Kosovac. u bilj. 1904. U pripremi su izvještaji o iskopavanju kasnoantičkih bazilika u Crvenicama i Prisoju. a predrimskog u Borčane. Lociranjem rimskog Delminiuma u Duvno.66 Pisac ovog rada je na drugom mjestu. prostrani ostaci naselja iz carskog doba i objekti bazilika i refugija iz kasne antike. Benac je do tih zaključaka došao na osnovu reambulacije (inventure) svih gradinskih (suhozidnih) objekata na Duvanjskom polju. i pored njihova značaja ipak ne odgovaraju položaju predrimskog Delminija. knj. Budrovich (dok sam ja ukazao na hodološki problem koji iz toga izvire).71 Zato se izvan toga sistema i ne može tražiti predrimski Delminion.70 kao i ekspertize keramičkih nalaza iz kompaktnih slojeva. 283. dakle. 1078) za koju kaže da je dominantna. i J. opisaoje41 gradinu u širem području Duvanjskog Polja. t. GZM VI. od toga 26 u njegovu užem arealu. 49—55. Ballif (Strassen. 88. 141.i9 65 M. a po tome i ulogu. 66 A. Iako Benac ne raspravlja ο položaju rimskog Delminiuma. Po A. Osnovni cilj Benčevih nastojanja bila je provjera Patscheve lokacije predrimskog Delminija na Libu u Borčanima. g. Budrovich je. po mišljenju A. ne odgovara Strabonovom i Apijanovom opisu delmatskog Delminija. Saobraćaj. . i na razgovor s M. pa i ranije (po Suićevoj tipologiji). id. Sarajevo 15 "5. Cesta nije tradirana u vrelima: dobro je sačuvana na terenu. 13 Idem. st. st. kome. Suie. Patsch. str. dj. te nastavljao u Ilidžu (Aquae S . (k. Iz svega što je ovdje izloženo proizlazi da se lociranju rimskog Delminija u Duvno protivi vise razloga: u Duvnu nema predrimskog prethodnika koji bi odgovarao opisima antičkih pisaca. „ai castellieri sopra Županjac quali rifugi di querra per gli abitanti délia Delminium pre-romana". Benac). p. .). 52 (Crvenice i Prisoje). iako nije strma (scosceso). Zaninović 1967. u Borčane. utvrde koje su u kasnijoj antici štitile važnije komunikacije i naselja. 13. Zaninović. Nalazi iz rimskog doba u Borčanima (rimska utvrda na Libu. Primjedbe uz lokaciju. 228 22 9 . M. Patsch. koje Benac daje. dj. 6. 1894. iz-građenom još prije sukoba Delmata i Rimljana. u prilog topografskog jedinstva (jedinstva mjesta) predrimskog i rimskog Delminija. 15. pa i ova komponenta gradini na daje vehku prednost. u stvari. nalazi u podnožju Liba i rimska keramika na Libu) sasvim jasno govore i u prilog kontinuiteta naselja i u rimsko doba. 67 Bilj. dakle jedanaest vise.78 Gledajući. I. po svom centralnom i čvrstom položaju. A. Da bi uspostavili jedinstvo mjesta. g. 1988. iznosi mišljenje da je upravo to pitanje (još) urgentnije (un problème plus pressant) od pitanja ubikacije delmatskog Delminija. poziva na M. Ni Gradina kod Gaja (Podgaja). Anđelić (Arheološki leksikon BiH. pr. jedino Gradina na Libu svojim položajem i svojom obrambenom snagom odgovara centralnom utvrđenom naselju područja. 71 (Usp. — Ο Selimovića gradini u Duvnu i Gradini kod Gaja usp. 1985. 2. Delminium. n. dakle samo na mjestu na koje ga je locirao i K. Usp. i pored svog visokog položaja. oppidum iz kraja predurbane faze). e. Abramićem. Autor ukazujena Selimovića gradinu u Duvnu i na Gradinu kod Gaja.65 A. te kod Crvenicâ i ona na Libu u Borčanima. Benac jasno su pokazali da ni ove lokacije. Takvu lokaciju traži i razvitak rimske aglomeracije u Borčanima. u stvari. K. v. a napose nalazom značajnog natpisa dekuriona. tek manja gradina. u bilj. u njegovom užem smislu. 1975. i hodološki razlozi zahtijevaju da se Delminium (koji nije ležao na cesti Salona — Argentaria) smjesti tamogdjejei u predrimsko doba bio. Radimsky. Bile su to.68 kako ga opisuju Strabon (tnegale polis) i Apijan (dia to hypsos). U oba mjesta postoje jaki obrambeni sistemi iz predrimskog doba. bilj. 68. Utvrđ. Solakova Kula (kasnoantička baziliîca). 68 Dj.

Jedno se prethistorijsko naselje nalazilo i kod Jeljana u Vukovskom polju. njegovo podrucje (montanorum Delminense) dodijeljeno biskupiji Mukura kod Makarske (Muccurum). I ove su gradine bile naseljene još u rimsko doba. prilikom radova na izgradnji televizijskog releja na Gradini Lib (k.) i u antici. 192. "I. a druga na putu u doline Janja i Plive. 339. a to je. Farlati. Bojanovski. n. II. Usp. Izvještaj Rep. Sacr. Život. v. i 173—174. Preživjelo je jedino ime regije u obliku civitas Delmina. ne navodi Duvno. Šišić). oko njega se sačuvao i priličan broj kamenih grobnih tumula. bilj. 146. B o j a n o v s k i 1974. 443. dipl. prilog M. Bojanovski 1974. g. nadomak Kupresa. Vanina. Seyahatnama (Putopis). kako smo vidjeli. 8. Kao grad se Duvno prvi put spominje 1615. Propašću.Dalmaciji da se rimski nasljednik razvija na sasvim drugom mjestu (na liniji Duvno — Lib dugoj 9 km). passim. promjer oko 35—40 m). 3. izmedu Ravnog i Zvirnjače. U vrijeme solinskih sabora postojala je u Delminiju (Delmis civitas) neka crkva koju je posvetio bl. i d. U sredini su velika slova SC. jer se na njoj sastajao čitav splet rimskih putova.83 Čini se daje nešto kasnije u Delminiju bila osnovana biskupija. g. Sarajevo 1942.). pod imenom Županj Potok. Usp. čijeg biskupa Malha papa Grgur Veliki naziva Malchus. 84 Thomas. Se il nome di Duvno riappare talora accanto a Županjac per indicare la località principale délia regione cio fu per una naturale estensione del nome délia campagna a quello del suo capoluogo". Documenta. Obje aglomeracije su bile funkcionalno vezane za promet i njegove potrebe. bila vrlo značajna. Rilićko.79 Današnji toponim Duvno nije dérivât od Delminium. Strassen. oko 1270 m). jer su ilirska (gradinska) naselja rijetka. iznad sela Ravnog. g. Ballif. IX. Cf. Kao naseJje današnje Duvno se prvi put spominje 1615/16. koliko znamo. G. 21—27. kod Evlije Čelebije. Mujezinović. naime. Odatle i ime Žup anjac. polje (regio. Žera\ici iz Zavoda u Sarajevu. 492—493 (prijevod H. biskup iz Kapue. Hist. I =. kao što su po poljima nazvani i gradovi Livno i Glamoč. ed. 4. ed..5)78 ne premješta se samo zbog povoljnijeg prometnog položaja. V. Docum. Evliyâ Celebi. Bencu. 811 Thomas. oko 20. 1981. kako se to često smatra. D. siècle av. Sa saobraćajnog aspekta je Kupreška visoravan (oko 1130 m nadm. Schnezeichen). GZM. na mjestu velike gomile (vis. predrimskog i rimskog.84 Kada je biskupija osnovana. 146—170. P. 133: „E fu questo nome Delmina (sc. Šabanovića). Bojanovski 1974. Sarajevo 1954. naden i jedan Augustov novčić — A. 13). gdje se navodi i ostala literatura. Tom je prilikom 7. g. zavodu za zaštitu spomenika Sarajevo. Livanjsko polje. i 165—170. Ph. IV 1896. Bio je to. Salon. Rački. Priručnik. Sarajevo 1974. Skok. 39—40. i 477. campagna. i priložena karta. vis. 51. In monte Bulsinio u Žbanicu pod Privalom. a u turskom obliku Dune i Duna 1660.. a glamočki Biograd. 128. g. otkopani su do 2 m visoki zidovi rimske gradevine na vrhu Liba. g. 79 1. Venanciju). Kupres. Kamenih gomila ima i na Dvorišćima. gdje je na padinama Liba i u polju pod Libom srastao sa svojim gradinskim prethodnikom.). pašnjak susjednih župnijih predjela (Rama. nalazi oko pedeset zemljanih gomila. Livanjski segrad-burgu srednjem vijeku zvax» Bistrica (Bistrički grad). duvanjska biskupija spominje kao već ispražnjena (Rački. bio Delminium. ujedno omogucuje da se pravilno lociraju topografski podaci Tabule Peutingerijane — putne stanice Ad Libros u Bukovu Goru = Zidine. pod imenom Županj Potok. cap. Na splitskom crkvenom saboru se 928. 1. VII 1981. g. 1953. IV. "" Po A. 157—164 (ispravljeni tekst po Balthyanyju). 144—145. a na nadmorskoj visini od 1130 do 1160 metara. German. F. dok se na Kupreškom polju. 1960. Hist.F. Žeravica. bez careva lika na aversu — R. regio. čemu u Duvnu odgovara ime Županjac. Pašalić. kako sam to već pokazao. u području između Strljanice (Rilicko polje) i Občevine. Rački. karta str. po svoj prilici. ali nije bilo zaštitnog iskopavanja. 85 Cod. polje) ehe continuirano a sentire ed usare gli Slavi sopravenuti. IV. 86 I. M. Takav nacionalni centar kakav je za Delmate bio Delminij (eponymon to ethnos. Delminium je „principal centre des Delmates jusqu'au milieu du Ile. 119—120. Budrovich 1969. 13—18. 145. a druga u Blagaju. 7S 75 Na Kupreškom su se polju (Kupreško u užem smislu.81 Još u popisu stanovništva iz 1896. 8 1 Ο tome opširnije I. Illyr. s. Illyr. Farlati. Podatak dugujem mr. kao što je i danas. očito na rimskom supstratu. 82 A. naselje sa 1980 stanovnika. è". Basier. jedna u Otinovcima. Ο tome vidi i Napretkova Povijest I. 195). 1974. Delminium (municipium Delminense'!) nije imao svoje biskupije. odatle Dumn-o. Delminiuma (grada) u invaziji Avara (oko 600. GZM XXX 1918. n. a Bistue Vêtus u Duvno. VII 1981. Ši š i ć. Današnji je grad Duvno svoje ime dobio po polju kao njegovo glavno mjesto. sacr. t. vidi ovdje bilj. Z. ima na Kupreškom polju Solarski put. Čini se da zbog dugih i snijegom bogatih zima (po Ballifu je i rimski put bio obilježen visokim kamenim putokazima. Propala je u provalama Avara. navodi se pod imenom Županjac. Illyr. obje su bile aktivne i u rimsko doba. 162—164. i 533. 243. dolina Janja). u putopisu Hadži Jusufa Livnjaka. Jedna je gradina postojala i na Ravanjskim vratima (Gradina na Crljencu). Duvanjsko polje. I. zvana naprosto Gradina ili Gradac (nadm. jer je 533. AVGVSTVS TRIBUNIC POTEST. kako ο toj posveti svjedoči latinski natpis sačuvan u crkvi još u vrijeme Tome Arhiđakona. 1384). 1975. Ph. Ballif. nego Županjac. 38.86 I u predrimsko doba je ova planinska visoravan bila slabije naseljena. u Borčane. br. D. 88. medu njima su i dvije itinerarske ceste: Salona — Argentaria i Salona — Servitium (obje Tab.85 KUPREŠKA V1SORAVAN Lokacija Delminija u Duvnu nije potvrđena ni epigrafskim nalazima iz samog Duvna. kada i Delminium. 237 (br. Thomas. PLOTIUS RVFVS lilVIR AAA FF. ne zna se. g. Napretkova Povijest. Ravanjsko i Vukovsko polje). Đ. Strassen. cap.) pomalo nestaje i toga toponima. planifies Dalmae kod Popa Dukljanina. e solo su questo poterono modellare la forma Dlmno—Dumno—Duvno da loro usata per indicare la campagna. Peut. — Još se ni u popisu stanovnistva od 22. 170—172. episcopus Dalmatiensis(\) (591. Strab. kao i u Patschevim radovima iz početka našeg stoljeća. vis. 21—22. 1023). 476. Bojanovski 1974. a druga istočno od Ravanjskih vrata. Sacr. Kupres. Rački.75 u Borčanima se u rimsko doba razvija naselje kao nasljednik delmatskog oppiduma na Libu koje se moralorezvati po predrimskom naselju na Libu. Na praveu rimskog puta stajale su dvije gradine: na Poganoj glavici kod Kupresa i Gradina u selu Vrila pred uspon na Velika kupreška vrata. g. Bešlagić.' napokon. 146—170. razvile dvije naseobine. ed. i Š. VII 5. u antičko doba. promjera 8Î D. 230 231 . 05-591/81 od 16. a stajale su na putu koji je vodio u dolinu Rame. Ubikacija Delminiuma. prva pred usponom na Velika kupreška vrata (k. Farlati. Hadži Jusuf Livnjak i njegov putopis. 168. E. Z. u Kupreškom polju (Suhopolje). 51 (Bulićevo djelo ο sv. Rački.82 U vrijeme crkvenih sabora u Saloni 530. teza ο rimskom Delminiju u Duvnu je u proturječju i s podacima koje daje Tabula. Duvno. Salon. 6. koje su novi stanovnici prilagodili svome izgovoru:80 Delmina — DVmn-o sc. ovo polje nije bilo pogodno za stalno stanovanje i formiranje trajnijih naselja. 1967. VIII. Usp.77 Mada još uvijek ne znamo što se na Libu i u Borčanima krije pod zemljom smatram da postoje svi elementi da se rimski Delminium locira u Borčane. 6.

do 30 m, koje narod naziva „tubulicama" i ,,glavicama", a koje predstavljaju jedan od najzanimljivijih arheoloških objekata kupreške visoravni.87 Rimski natpisi potječu iz kasnoantičke bazilike, iz naseobine u Otinovcima (Ad Matricem).ss Na njima se uz gentilna imena Ulpius i Aurelius javlja i italski gentile Antonius, te domaći kognomen Dasius.69 U pitanju su vrlo fragmentirani natpisi koji su kao materijal bili ugrađeni u kasnoantičku baziliku u Otinovcima.9" Natpisi osim golih imena ne daju relevantnijih podataka.91 Drugo se naselje nalazilo kod Stubo-vrela u Blagaju, gdje se najvjerojatnije radi ο ostacima putne stanice Ionnaria na putu u dolinu Janja (Tab. Peut.).92 Kupreško polje, shvaćeno u širem smislu, moglo je biti podijeljeno i medu više susjednih civitates, a kasnijih samoupravnih municipalnih zajednica, kako je to i danas u krajevima gdje je uobičajeno sezonsko pašarenje (npr. u Hercegovini, ali i drugdje). Prema tome, Kupreško polje b' bilo „vrhovina" ili „planina" za sve susjedne oblasti, iz kojih se na proljeće izgonila stoka u planine. Ovaj način transhumantnog pašarenja, naročito ovaca, poznat je također iz srednjovjekovnih izvora i toponimije, a o njemu govori i rimski pisac Varon iz 1. st. pr. n. e.93 U pitanju je, dakle, jedan imanentan način stočarenja tjeranjem stoke u toku ljeta iz nižih u vise krajeve s bujnijom ispašom. Skromni ostaci antike vezani su, dakle, isključivo za komunikacije (saobraćaj)· Sve nas, dakle, upućuje na zaključak da je ovaj značajni prijevoj (sedlo) služio vise kao pašnjak, i to najvjerojatnije Delminija, ali i Rame (Deretini?) i Janja. Kupreška je visoravan, prema tome, za Rimljane imala prvenstveno prometni značaj, a za domaće egzistencijalni.94

XIV VRBA NA GLAMOČKOM POLJU I PROBLEM MUNICIPALITETA PELVE {Municipium Salvium) Drugi delmatski municipium na tlu današnje Bosne nalazio se na Glamočkom polju, a sva je prilika da mu je pripadalo i susjedno Livanjsko polje, koje leži na nešto nižoj nadmorskoj visini, po svoj prilici jedinstvena plemenska oblast i u predrimsko doba. Glamočko se polje smjestilo izmtđu visokih planina Golije i Staretine na jugu (dijele ga od Livanjskog polja), Šatora na zapadu, te Vitoroge (Hrbljine) i Cincara na sjeveru. Oba su polja bila dobro naseljena, s brojnim gradinskim naseljima (castella, oppida), od kojih su neka bila u funkciji i u rimsko doba.1 Etnički teritorij Delmata dopirao je na sjeveru sve do vododjelnice, na liniji koju čine Vitoroga, Cincar, Ljubuša i Vran, na kojem se i završavalo područje Delminija, a gdje su Delmati graničili sa zadinarskim plemenima, što ih Strabon smatra panonskim.2 Uz sjeverozapadnu granicu bili su im Dicioni i Sardeati, na sjeveru i na istoku Mezeji i Desitijati, i druga manje poznata i manja plemena (kai alla asemotera mikra, Strab. VII 5, 10), ali ih Strabon ne nabraja poimenično. Prema drugim izvorima, mogli su to biti Sardeati, Deuri i Deretini, pa i Derbanoi, od
1 Sazvučnost između imena Dalmatae (oblik s a), Dalmatia i Glamoč neće biti slučajna ako znamo da je Glamočko polje virtuelni dio zemlje Dalmata. Po P. Skoku, Studije iz ilirske toponomastike, 1). Ο sufiksu t u ilirskom geografskom nazivlju, GZM XXIX, 1917, 117—127, današnji oblik Glamoč prošao je kroz ove étape razvoja: Glamoé > Dlam-oč > Dalm-oč > Dalmatia (str. 128—29). Prijelaz dl u gl nije neobičan: dlijeto : glijeto; u grupi al morala je nastati metateza likvida, naglašeno a je prešlo u ο i na kraju ti > č, na primjer Ratiaria > Arčar. (Po istome autoru, denominacija Dalmatia > Glamoč bi označavala naselje na kojem su Rimljani silomice naselili Dalmate, možda iz Primorja, ib. bilj. 132). No, pisac alternativno razmatra i mogućnost identificiranja ovog toponima sa Dumaéa, Dumaée, koji u hrvatsko-srpskom jeziku često dolazi, Ak Rj. II, 884, sa semantičkom vrijednosti „dubina". — Za etimologiju toponima Glamoâ usp. i S. Novakovic, Bull, daim. II, 56—58, i M. Barada, Starohrvatska prosvjeta II, 1928, 44—45. Posljednji smatra da je u oblasti Delmata bilo vise mjesta sa korijenom DEL- i DAL-, od kojih je jedan i na kasnijem teritoriju Omiša. I Glamoč bi, po Baradi, bio dérivât istog korijena. Novakovic s istom osnovom doyodi u vezu i Duman, izvor Bistrice na Livanjskom polju, što Skok smatra vrlo dvojbenim. Novakovićevo mišljenje u pogledu Duvno, Glamoč i Duman prihvatio je i V. Klaić, Geschichte Bosniens, 1885, 46. Za naseljenost u predrimsko doba obaju polja vidi: A. Benac, 1985, 95—181. s navedenom ranijom literaturom. Usp. A. Stipčević, Bibliographia Illyrica, 1967, 1974, 1978, 1984 ss. vv. (Posebna izdanja ANUBiH knj. VI, CBI knj. 3; XXII/5; XLII/8 i LXXVI/12). 2 "Ε$νη δ' εστί των Παννονίων Βρενκοι και Άνδιζήτιοι και Διτίωνες και Πειρονσται και Μαζαϊοι και Δαισιτιάται, φν Βάτων ήγεμών, και αλλά ασημότερα μικρά, ä διατείνει μέχρι Δαλ ματίας, σχεδόν δέ τι κα'ι Άοδιαίοιρ Ιόντι προς νότον (Strab. VII 5, 3).

87 Đ. Basier, ibidem, 336. Usp. C. Marchesetti, GZM, III, 1891, 247 =-- WM BH I, 1893, 319. Ispitivanje ovih tubulica je u toku, usp. A. Benac, Praistorijski tumuli na Kupreškom polju, Djela, ANU BiH knj. LXIV, CBI, knj. 5, Sarajevo 1986, 1—111. Tumul sa Pustopolja pripada stepskim nomadima ranog brončanog doba (grob pod kurganima). 88 CIL III 13233 p. 2328, 11 = WM BH V, 1897, 222; 13235; 14317 = 13230 = 2763 + 13234 = WM BH V, 1897, 221; 14318 = WM BH V, 1897, 224, No. 5, Fig. 95; 14319 = WM BH V, 1897, 223, No. 4, Fig. 94 i 14320 = WM BH V, 1897, 223, No 3, Fig. 93. 89 K. Patsch, Epigrafsko pabirčenje, II. Otinovci, GZM VII, 1895, 286—291, br. 1 — 1 1 , si. 2—13. Ulomak br. 4 je izgubljen, ali su ga objavili Ph. Ballif—C. Patsch, Strassen, 60 =- C1L III 13235. 90 K. Pats ch, GZM VII, 1895, 286, si. 2 (plan bazi like) = WM B H V, 1897, 221, Fig. 90. Đ. B asi er, Arhit ektur a . . „ 109. s planom, us p. i 136, 137. 91 Na nekol iko manji h ulomaka s ačuvani su ornament i nastal i pod očitim utjecajem juga (Delminiuma), K. Pat sch, GZM VII, 1895, br. 6—11, si. 8 do 13 = WM BH V, 1897, 224—225. No. 6—11, Fig. 96—100. 92 To j e Cr kvina u Blagaju, usr ed polj a, kod St ubo-vr el a, odakl e je Ph. B al lif, S t rass en, 24, T. VII, si. 14, objavio cippus s reljefom Erota. G. 1970. sam na Crkvini otkopao temelje (vis. 0,70 m) neke rimske gr adevine (dim. 17,5 χ 14, 0 m), cfr. I. Bojanovski 1974, 118—119. ** Takve pašnjake (Vrhovina ili Planina) imale su i druge ilirske zajednice kojima je stočarstvo bilo os novno zani manj e. — Ο trans humacij i i t rans humantnim putovima cf. Varro, Res rusticae, II, 1, 9, 10; 2, 10. Usp. R. Chevallier, Les voies romaines, Paris 1972, 84, 149, 164. i passim. 94 I. Bojanovski 1974,117—121. i 165—174. — Ο rimskoj stražarnici na Velikim kupreškim vratima (1384 m) i rimskoj cesti preko njih, usp. ibidem, 170—174. Cf. F. Fiala, GZM VI, 1894, 95 = WM BH IV, 1896, 183 i K. Patsch, GZM XIV, 1902, 8—10 = WM BH IX, 1904, 229.

232

233

kojih su Deuri sa Sardeatima, Dicionima i Mezejima pripadali salonitanskom, a Deretini naronitanskom konventu (Plin. III 142, usp. i Ptol. II 16,5). 3 Municipalni teritorij Salviuma, koji vjerojatno odgovara njihovoj peregrinskoj civitas, bio je dosta prostran: na istoku se graničio s teritorijem Delminija, na zapadu sa civitas Sardeatium (Sardeates Plin. I l l 142, Sardiôtai Ptol. II 16,5) u dolini Unca (Drvar), koja je također prerasla u samoupravni teritorij, koji se 533. g. spominje kao Sarziaticum sc. municipium. 4 Južna granica municipija, prema sadašnjem poznavanju situacije, ni je jasna, jer neki istraživači na Livanjsko polje smještaju municipium Pelva (Pelvensium?), tako nazvan po putnoj stanici Antoninova Itinerara (Itin. Ant. 269,5) 5 , koja se po gotovo složnom mišljenju istraživača nalazila u Lištanima na Livanjskom polju. Međutim, zasad nema epigrafskih potvrda ο municipalitetu ovog mjesta. 6 Ukoliko, je, pak, Pelva (Lištani) zajedno s Livanjskim poljem ulazila u sklop municipija Salvija, onda je salvijatska granica bila negdje na Dinari, koja je municipium Salvium dijelila od teritorija rimske kolonije Aequum {Col. Claudia Aequitm), u kasnoj antici {municipium) Equitinum, u Čitluku kod Sinja. Salvium u pisanim izvorima dolazi i u obliku Salviae It. Ant. 269,4 (valjda samo kao dio Salviuma) i kao Salouia Ptol. II 16,6. Na crkvenom saboru u Saloni 4. maja 533. g. spominje se kao (municipium) Salviaticum.7 Punim imenom se javlja i n a n a t p i s i m a : . . . . e x m u n i c i p i o S a l v i o . . . . 8 i . . . . d e c { u r i o ) m u n i c i p Q o ) S a l v i o , natus Starue . . . Λ Na cipusu P. Elija Ursa iz Grkovaca (Grahovo) Patsch je oštećeno ime municipija restituirao . . . . dec{urio) mun{icipio) [Sa]lv{io).......... To je i potaklo Patscha da Salvium identificira sa Grkovcima. 10 Na natpisu iz Ridera (6. st.) dolazi i etnikon Sahiata (pi. Salviatae). 11 Medutim, kasniji je razvitak istraživanja pokazao da su Grkovci samo jedno od naselja (najvjerojatnije) salvijatskog municipija, a da se Salvium, a također i Salviae, nalazio na Glamočkom polju.
3 Po G. Alföldy, ο. c, 52—53 Deuri južno od Jajca u dolini Vrbasa, Deretini, ib. 53, juzno od Deura u dolini Rame (Bistue Vêtus), a Sardeates, ib. 53, oko Pecke. Cf. Idem, ib. 36. 4 D. Farlati, Illyr. sacr. II, 173. F. Šišić, Priručnik, 1914, 149, 162. V. Klaić, Episcopatus Ludrensis, VHAD 1912—13, 314. Bulić-Bervaldi, Kronotaksa, 1912, 53. K. Patsch GZM XII, 1900, 554. d. 5 Bit će korisno ako odmah ovdje ukažemo na Patschevu prvobitnu identifikaciju Pelve sa Sipovom (tačnije, Sarići na Plivi), a na osnovu netočne rekonstrukcije natpisa iz Sarića . . . [flaminicae municipii P] ehiensium), CIL III 13982 = WM BH IV, 1896, 264 = GZM VI, 1894, 769, i tako doveo u vezu sa starohrvatskom župom Pliva (ή Πλέβα), Konst. Porf. adm. 30. Te se lokacije odrekao i sam Patsch, Municipium Salvium, GZM XVIII, 1906, 164 = WM BH XI, 1909, 265. 6 CIL III 9845, 9846, 9853, 9854, 9855, Lištani, fragmenti u sekundarnom položaju na katoličkom groblju, s pretežno domaćim imenima Lavo, Bato; Nepos; liants Graci f.; Aurélia Luxuria. 7 F. Šišić, Priručnik, 162. 8 CIL XIII 6538, Mainhardt, Wüttemberg: D. M. Ba[t]oni Beusanti[s], optioni coh(ortis) ?? --- ex muni[c]ipio Salvi[o] . . . . Natpis nije iz 1. st., K. Patsch, GZM XVIII, 1906, 164, nego iz 2. st., I. Bojanovski, GZM (A), n. s. XXXIII, 1978,116, bilj. 4. Ο tome v. G. Alföldy, Dalmatien, 158, bilj. 82, i J. J. Wilkes, Dalmatia, 271, blij. 2. 9 CIL III 14249, 2, Kaštel-Sućurac kod Salone: D. M. Ael. Capita, dec{uno) munieipiio)

Prije nego što pređemo na topografsku analizu problema, potrebno je navesti da Ptolemej Salviju situira među sredozemne gradove Liburnije (ne Dalmacije), na 4Γ20' geografske dužine i 44°40' geografske širine (T. 4Γ40' i 44°20'), 12 što L. Jelić ispravlja na 44°30' i 44° 15', kako kaže, zbog pometnje koja vlada kod Ptolemeja u tekstu i na tabli. Međutim, ni tako ispravljena lokacija Salvija {Salouia po Ptolemeju) ne pruža mogućnosti za određeniju ubikaciju Salvija, između ostalog i zbog toga što Jelić ovaj grad identificira sa Grahovom. Vise elemenata za određenije lociranje Salviuma i Salvije pružaju natpisi i cestovni pravci. Dekurionski natpisi s Livanjskog i Glamočkog polja (Lipa, Gubin, Bastasi, Vašarovine; Podgradina) koje su objavili Patsch, Sergejevski i Bojanovski ne rješavaju do kraja taj problem, jer se na njima uz ime dekuriona ne navodi i naziv naselja. U skladu s tadašnjim stanjem nauke, Patsch je zato na Livanjskom polju vidio tri municipija (Grkovci, Lipa, Gubin). 13 Međutim, kasnija saznanja su pokazala da su municipiji u unutrašnjosti Dalmacije imali prostran, često i vrlo prostran, (dovoljno je podsjetiti na mun. Bist. . .) teritorij, pa se dekurionski natpisi obično javljaju u raznim mjestima njihova prostranog teritorija u kojima su na svojim posjedima dekurioni živjeli i umirali. 14 Zajedno s natpisima iz Bastasa i Vašarovina na Livanjskom polju, broj tih potencijalnih municipija bi se povećao čak na šest. 15 U Vašarovinama je, neki po imenu nepoznati dedikant iz {coloniael) Aeq{uensium),16 uz to, nekom nepoznatom božanstvu postavio aru što bi eventualno moglo ukazi-vati i na prisutnost kolonije u dolini Cetine i na Livanjskom polju. Pokazalo se da toliki broj dekurionskih natpisa bez imena municipija, iz vise naselja dvaju susjednih kraških polja, zahtijeva i drukčiji prilaz rješavanja problema municipaliteta na ovome prostoru od onog što ga je početkom stoljeća ponudio Patsch. Potrebna je prije svega dublja analiza svih elemenata (arheoloških, epigrafskih i hodoloških) ovog vrlo kompleksnog problema. Na Glamočkom polju je municipij potvrđen na tri natpisa iz PodgradinC' u stvari iz Vrbe, kojoj je pripadala i nepuni kolometar udaljena Podgradina. 1 ' Ni na jednom natpisu iz Vrbe nema imena municipija: 1) . . . . princ{ipi) m{unicipii)
itd. 18 , 2) P. Ael{ius) [ . . . . ] Procul[i. . . .] municip[ii] itd. 19 i 3) P. Aeli{m) Secundus
1 2 Ptol. II 16, 6. Ptolemej je na mjesto Aserije stavio Varvariju, a na mjesto Varvarije Nedinum. Na mjesto Salvije (Salouia) stavio je Aseriju, a ni mjesto Nedinuma Salviju, L. Jelić, Najstariji kartografski spomenik ο rimskoj pokrajini Dalmaciji, GZM X, 1898, 540—541. 1 3 Natpise v. uz biij. 65 i 66. 11 1. Bojanovski, Mun. Malvesiatium, ARR, VI (1968), 250, i I. Bojanovski, 1974, 140. Usp. I Bojanovski, Pelva i Salviae, Adriatica, 1970, 503—522, posebno p. 515—518. 1 ' Grkovci v. bilj. 10, Lipa, bilj. 65, Gubin, ibidem, usp. K. Patsch, GZM XVIII, 1906, 166 (,,Cini ?e da si karakter municipija svojata i treće mjesto polja, Gubin, koje leži između Salvium-Grkovci i Lipe . . ."); Bastasi v. bilj. 66 i Vasaroyine, ibidem, usp. D. Sergejevski, u. biij. 66, sve na Livanjskom polju, i Podgradina na Glamočkom polju, v. bilj. 18, 19 i 20 s literaturom. 1 6 D. Sergejevski, GZM XL, 1928, 91, br. 15, T. I, 1: . . . ]sus [municipii] Aeq(uensium) p. l. m. Usp. I. Bojanovski, Adriatica, 513, bilj. 46; 518. 1 7 Rimski spomenici iz Podgradine ponekad su dovučeni iz susjedne Vrbe, usp. moj rad u GZM (A), n. s. 37, 1982, 16. Usp. i D. Sergejevski, GZM LIV, 1942, 143—153. ls D. Sergejevski, GZM XXXIX, 1927, 261, br. 9, T. III, 9, Podgradina: [Summae integritatis

[P. A]el(ius) Ursus, dec(urio) mun(icipio) [Sa]lv(io), omnibus ho[nori]bus functus / ......... , itd. (2/3. st.). — Modificirano mišljenje ima M. Zaninović 1967, 89: na osnovu ovog natpisa mu je Salvium -Livanjsko polje, a „municipij nepoznatog imena" — Glamočko polje. 1 1 Depositio Superi ex tabulario civitatis Salonitanae civis Sahiata, F. Bulić, Bull. daim. 1905, 49, Rider, 6. st.

Salvio, natus Starue . . . . (2/3. st.). 1 0 GZM XVIII, 1906, 163 = WM BH XI, 1909, 120: Eximiae taudis sum[m]ae integritatis

praecipu[ae liberalitatis] magn(a)eque in[nocentiae donis mititari1]bus (donato) equo (publico ornato) e; dil[ectissimo............... ]ntio princQpi) m[unicipii ............omni]bus honori\bus in re publica suaf]uncto ex pro[tectoreprocuratori me]talloru[mprov(Jnciae) Pan(noniae et Daim . . . .] A? [ . . . . . · ] .

234

Nosilac tolikih počasti, potencijalni procurator metallorum Pann. et Daim., ostao je anoniman; ne znamo je H stranac ili domorodac (što je vjerojatnije). Čini se da je karijeru graaio na službi u vojsci, a nakon otpusta se povratio u rodni kraj. 19 D. Sergejevski, GZM XL, 1928, 87, br. 9, si. 7, Podgradiaa: P. Ael[ ------ Procul[. ■ ■ .mitnicipl........, [.............(desna strana je potpuno uništena).

235

d[ec] itd.20 Njima treba dodati i posvetu Mitri: Invicto aras Sisimbrius d(ecurionum) d{ecreto) l(ibens) p(osuit) iz Starog Sela na Glamockom polju.21 Iz Halapića, odakle inače potječu brojni votivni natpisi, medu njima i beneficijarski, nema natpisa municipalnog sadržaja, a beneficijari prinose ex vota Genio loci a ne municipii. Iz toga je još Sergejeyski opravdano zaključio da je municipij najvjerojatnije ležao ondje gdje su nađeni i spomenici koji ga spominju.22 Lokalizaciju municipija na Glamockom polju u Vrbu prihvatili su Α. Pašalić, G. Alföldy i J. J Wilkes 23 Prema navedenim autorima, municipium u Vrbi (Podgradini) identičan je s municipijem Salvipm epigrafskih spomenika, što su potvrdila i arheološka i hodološka istraživania"21 Municipalni centar Salvium, po kojem se naziva i njegov teritorij, ležao je na diluvijalnoj terasi Borak u njivama sela Vrbe, na cesti Glamoč-Livno, nekih pet do šest kilometara jugoistočno od Glamoča, današnjeg administrativ'nog centra ovog kraškog polja sa srednjom nadmorskom visinom od oko 920 m. Kao ni Delminium, ni ovaj gradić nije bio na magistralnoj cesti, nego na regionalnom putu koji ga je povezivao s Livnom (Bariduol).26 Gradić se razvio pri polju, u ravnici — na rimski način, ali ipak s autohtonim sadržajima. Iako su njegovi'ostaci već odavna iskrčeni (odatle katastarski naziv MajdaniSte), dosadašnji arheološki nalazi ipak pružaju dobar presjek kroz materijalnu i duhovnu kulturu gradića.26 Istraživanja kasnoantičke bazilike na Borku (1974—1976) dala su dobar uvid u vjerska shvatanja i životna nastojanja njegovih stanovnika, pretežno zanatlija, klesara, zidara, lončara, kazandžija i drugih, koliko se to po materijalnim ostacima moglo utvrditi.27 Sa brojnih sepulkralnih spomenika iz rimskog doba (2. do 4. st.), koji su kao spolija bili ugrađeni u baziliku, gledaju nas muževi kratke kose, ponekad i s bradom, ogrnuti u ogrtače, katkad sa svitkom u rukama; i žene u domaćoj nošnji s maramom na glavi, uredno počešljane kose, s velikim pektoralom na prsima, sve detaljima koje su mogli uklesati samo domaći klesari. To je napola romanizirani
I. Bojanovski, GZM (A), n. s. 37, 1982, 26, br. 23, si. 14 i T. I, 1—6, Vrba: ........... ] Augiusto) s{acruni). P. Aeli(us) Secundus d[ec(urio)]et Varro Da{s]antis [. . . .1\p{osuerunt) pro salute sua et21coll(e)gio (ajerariorum B[. . . .?] milian(onim1). D. Sergejevski, GZM XLV, 1933, 7, br. 1, T. IV, 1, Staro Selo. Ονο je prvi spomenik Mitrina kulta na Glamockom polju. Dedikant Sisimbrius, nije domorodac, po G. AI fö 1 d y, Personen namen, 298, ime je keltsko. Zanimljivo je da i D. Sergejevski, GZM LIV, 1942, 130, ukazuje na sličnost frizura keltskih žena s onima na Glamockom polju. Međutim, Sergejevski smatra da je Sisimbrius orijentalac zato što je ex voto podigao Mitri. Vjerojatno se radi ο robu ili libertinu. Naprotiv, D. Sergejevski, GZM LIV, 1942, 159, keltskim imenom smatra Ael{ius) Lov . . . . Arroni (Vrba), koje ispravno cita D. Rendić-Miočević, Ilirska onomastika, 48, bilj. 45: D. M. Aelio Varroni itd. Time, mislim, otpada i keltski elemenat na Glamockom polju. 22 GZM LIV, 1942, 152—153. 23 E. Pašalić, 1960, 19—20. G. Alföldy, Dalmatien, 158. J. J. Wilkes, Dalmatia, 270—271. M. Pavan, Ricerche, 271, bliži je Patschevu shvatanju (Grkovci). — Salvium je tražen na raznim mjestima: Glamoč, Alačević, Bull. daim. XXII, 142—144 i G. Novak, Topografija, 26; Bosansko Grahovo, Kiepert, FOAXVII, Alačević, Bull. daim. V, 1882,136 i 139; G/aviVenaGI. p., Kiepert CIL III T. III, O. Blau, Monatsb. d. Berl. Ak. 1867, 742, W. Tomaschek, 1880, 514, M. Hoernes, Sitzugsb. W. Ak., 1881, 929, H. Cons, Dalmatie, 231, Ph. Ballif, Strassen, karta, F. Bulić, ÖJH, 1899, 110; Halapić: Ć. Truhelka, GZM II, 1890, 98. Usp. F. Pichler, Austria Romana, Heft 3/4, 1904, str. 294 — Glamoč, Glavice, Ševarevo Blato, Sućurac. 24 Ε. Pašalić, 1960, 29—30. G. Alföldy, Dalmatien, 157. J. J. Wilkes, Dalmatia, 269—270. 25 I. B oja no vski, Kasnoa ntička b azilika u V rb i na Gla moc ko m polju , G ZM (A ), n. s. 35/36,261980/81, Sarajevo 1981, 195—210, posebno 195—196. I. Bojanovski, Epigrafski nalazi iz Vrbe i Podgradine, GZM (A), n. s. 37, 1982, 15—34, si. 1—17 i T. I—VI. 27 Na natpisu je potvrđen i colle gium (a)erariorum kome su pripadali fabri aerarii, Kupfer schmiede, kazandžije, koji su obradivali bakar (aes), 1. Bojanovski, GZM (A), n. s. 37, 1982, 26—27.
20

svijet gorštaka koji su uspješno asimilirali tekovine rimske civilizacije i kulture ali su i dalje ostali duboko vezani za domaća vjerovanja i običaje, kako to pokazuje i njihova nošnja, nakit i frizura,28 a to potvrđuju i imena sa istih spomenika. Očito je da se i ovdje pod rimskom formom kriju domaći sadržaji, pa sve to pokazuje da se ovdje, na Glamockom polju, i, pored snažnog utjecaja romanizacije, sačuvao bujan život domaćeg (ilirskog) elementa još u 3. i 4. st., pa i kasnije, sve do seobe naroda.29 Ονο je ujedno i prvi put da smo na jednom mjestu dobili tako vrijedne podatke ο domaćem stanovništvu u rimsko doba.30 Stil i sadržaj ovih spomenika ilustriraju per analogiam i onaj segment autohtone materijalne kulture koji nam je, inače, ostao nepoznat (ili manje poznat), kao što je urbanizam njihovih naselja, napose gradića (u stvari borgata), kakav je bio i gradić u Vrbi. Gradić je zauzimao oko 15 hektara prostora.31 Sergejevski je na Borku zamišljao varošicu {borgata) od nekoliko desetina, po njegovu mišljenju, kamenih kuća (vjerojatnije je ipak da je tu u gornjim dijelovima zgrada prevladavalo drvo),32 jer su se kuće gradue od domaćeg, pretežno laganog materijala, što se zbog šumskog bogatstva na Glamockom polju održalo do danas. Našlo se vrlo malo crijepa i opeke, a prilično muljike (lapora), vjerojatno iz kamenih temelja. Naselje se razvilo pored jakog vrela u blizini han Vrbe, jednog od najjačih na inače suhom Glamockom polju, gdje se vjerojatno, možda još iz predrimskog doba, nalazilo i svetište jednog para domaćih bogova — Silvana i Dijane. S vremenom je gradić prihvatio i neke rimske urbane sadržaje, kao što su groblje i hram rimskim bogovima, zidan na rimski način,33 a svakako i tabernu (gostionica) pored puta, koji je prolazio zapadnom stranom naselja. U kasnijoj je antici na Gradini iznad Podgradine, gdje je u predrimsko doba bio utvrđeni ilirski oppidum, bila podignuta jaka utvrda —
28 Usp. I. Bojanovski, I. Nova figuralna stela iz Isakovaca, GZM (A), n. s. XXXIII, 1978, 118—125. i GZM (A), n. s. 37, 1982,27—30, T. I—V. Ο karakteru ove umjetnosti, D. Sergejevski, Nekoliko rimskih reljefa iz centralne Bosne, ex Sertis Kazarovianis, Serdicae 1950, 81—87. Usp. i njegov rad „Iz problematike ilirske umjetnosti", Godišnjak CBI, knj. ΠΙ/1, 1965, 126—132. 28 Ο ikonografiji kod Delmata v. fundamentals raspravu D. Rendić-Miočević, Ilirske predstave Silvana na kultnim slikama sa područja Dalmata, GZM (A), n. s. X, 1955, 5—4O.Pregled spomenika dao je V. Paškvalin, Kultovi u antičko doba na području BiH, GZM (A), n. s. XVII, 1963, 127—153. — Vise novih nalaza izdali su Sergejevski, Paškvalin i Bojanovski (literatura kod Paškvalina, n. dj,, p. 128—136). Usp. moje radove: Novi votivni reljef Silvana i Dijane iz Glamoéa, 1965, 11—23, i Novi spomenici Silvanove kultne zajednice s Glamočkog polja 1977—78, 115—132. Usp. E. Imamović, Kultni i votivni spomenici na području BiH, Sarajevo, 1977, 55. ss. 30 I. Bojanovski, GZM (A), n. s. 37, 1982, 17—33, br. 1—23. 3 1 D. Sergejevski, GZM LIV, 1942, 145 — areal naseobine čini jedan četverokut oko 250 m širine, a oko 370 m dužine. Usporedbe radi navodim veličinu nekih gradova na Dunavu: Aquincum (O-Buda) cca 30—40 ha, Romula (Dacija) cca 60 ha, Viminatium (Kostolac) cca 70 ha, Carnuntum (Bad Deutsch-Altenburg) cca 80 ha itd. — Glavni grad Dalmacije Salona imala je zapreminu od 90 ha unutar zidina, Ž. Rapanić, „Slobodna Dalmacija" od 29. 8. 1987, p. 14—15. Gradovi u unutrašnjoj Dalmaciji bili su manji, negdje izmedu 10 i 20 ha površine. 32 Ibidem, 144. d. Možemo zamisliti da su kuće s malim radionicama ležale u vrtovima i da su to bile prizemne građevine; sudeći po dosta pravilnom arealu, da se koliko-toliko vodilo računa ι ο pravilnom rasporedu, vjerojatno s pročeljima prema ulici, odnosno cesti. Takvo naselje u nastajanju svoj gradski status duguje vise municipalnim prerogativima nego urbanoj strukturi i svom izgledu. Ο uočenim substrukcijama zgrada ν. D. Sergejevski, nav. mj,, 145, k. č. 463 i 446. Usp. i. Bojanovski, GZM (A), n. s. 35/36, 1980/81, 195. i 206; GZM (A), n. s. 37, 1982, 15—16 i si. 33 Tome valja dodati i kršćanski kultni centar na parceli Borak-Grm (šuma i pašnjak), k. č. br. 1504 zv. Borak = D. Sergejevski, k. č.463, naperiferiji rimskog naselja, na njegovoj istočnoj ivici, uz samo polj e. I. Bojanovski, GZM (A), n. s. 35/ 31. 1980/81, 195. i 206—209.

236

237

refugij 34 tornjevima, nasipom i jarkom, u koju su bile ugradene i brojne spolije s iz Vrbe. Lokalizaciju Salviuma u Vrbu opravdavaju, dakle, i arheološki nalazi. Slično je utvrđenje bilo sagrađeno i u današnjem Halapiću, oko pet kilomatara sjeverozapadno od Glamoča, na mjestu gdje je preko Golije i Staretine izlazila itinerarska cesta iz Livanjskog polja (Itin. Ant. 267—269: a Sinnio Salonas in. p. CCLXXXIHI). U Halapiću se razvilo veće naselje funkcionalno vezano uz put. Ovuda je prolazio živahan putnički promet između juga i sjevera, u stvari primorja i Panonija, pa po količini nađenog rimskog novca Halapić stoji daleko iznad ostalih lokaliteta Glamočkog polja.35 Tu se razvila i putna stanica Salviae (It. Ant., 269,4) sa svim svojim pertinencijama; sa stanicom konzularnih beneficijara i hramom Jupitru, najboljem i najvećem.36 Arheološki ostaci naselja (još) čekaju svoga istraživača. Ono što danas ο ovom naselju znamo temelji se mahom na slučajnim nalazima, dobrim dijelom ugrađenim u kasnoantičko utvrđenje na Gradcu u Halapiću. Uglavnom su to spomenici (votivni, sepulkralni i arhitektonski) rimskog stila i sadržaja. Odavde nema dekurionskih natpisa, ali su česte posvete Jupitru, od kojih su neke postavili konzularni beneficijari,37 dakle, sudionici oficijelnoa; kulta, ali je nađeno i nekoliko votivnih reljefa Silvana i Dijane, božanskog para ilirskog Olimpa. Čini se da je jedno svetište domaćih bogova bilo i u Halapiću, a po jedno u Vrbi i u Busiji u Glamoču . Poštivanje domaćih bogova, ali već prožeto riraskim vjerskim elementima {interpretatio Romand), sačuvalo se najmanje do 5. st., kada već imamo sve manje spomenika i natpisa. U kasnoj antici u Halapiću je bila podignuta, čini se, i najveća kršćanska bazilika na Glamočkom polju (Vrba, Halapić, Glavice; Isakovci?). Ova se bazilika po malim kapitelima, koji su bili otkopani prigodom probnog iskopavanja (1931. g.), datira u 6. st., a čini se da je bila podignuta na ruševinama (starog) rimskog hrama.381 ovo se naselje razvilo u ravnici pod Gradcem, delmatskim utvrđenim naseljem koje je kasnije bilo pretvoreno u refugium, u koji je bilo ugrađeno i dosta rimskih spolija.39 Ostaci rimskog naselja leže pod gomilama na Crkvini (kod katoličkog groblja). Predrimsko, delmatsko naselje nalazilo se na diluvijalnim terasama pod Gradcem, a iznad Crkvine (tu se nalazi obilje grübe, rukom rađene lončarije). Karakter nalaza na Crkvini i oko nje je čisto rimski, pa u ovom naselju ne možemo tražiti municipalni centar Salvija. Stoga treba razlikovati Salvium od Salviae (It. Ant.), putne stanice na vrlo
81 I. Bojanovski, GZM (A), n. s. 37, 1982, 32, t. 5, a, b, c, d, T. VI, 1—5. Ο refugiju na Gradini v. D. Sergejevski, GZM LIV, 1942, str. 147 — 153, si. 18, 19 i 20. Cf. A. Benac 1985, 178. d, n. 30. si. 70. 35 D. Sergejevski, GZM LIV, 1942, 131. 36 D. Sergejevski, ibidem, 127. Vidi Dodaci II na kraju knjige.—Beneficijar Ael(ius) Anferos je postavio aru Genio loci a ne Genio municipii, što bi moglo zuačiti da Halapić nijo centar municipija. Natpis kod D. Sergejevski, GZM XXIX, 1927, 261—262, br. 11, T. II, 11 iz 261. g. Beneficijarski su vjerojatno i nepotpuni natpisi: D. Sergejevski, I. o. m., GZM XLV, 1933, 8, T. IV, 3; I. o. m. sa{cnun . ., Spom. 77, str. 18, br. 23 i J]o. m. Cor . ., GZM XLV, 1933, 8, br 4, T. IV, 3. I. Bojanovski, N. st. XI, 190, si. 6 I. o. m. — svi iz Halapića. Nove nalaze v. I. Bojanovski, Noviji rimski epigrafski nalazi s Glamočkog polja, III. Epigrafski nalazi iz Glavica i Halapića, GZM (A), n. s. 40/40, 1985/1986, 79—108. 37 Ibidem. 38 Na Crkvini, u arealu rimskog naselja u Halapicu, obavili su 1931. F. Bulić i E. Dyggve probno iskopavanje te utvrdili ostatke prostrane bazilike, koja se po malim kapitelima može datirati u 6. st. D. Sergejevski, o. c,, 131. Usp. Đ. Basler, Arhit. 84. Dokumentaciju iskopavanja iz 1931. g. nisam mogao pronaći u Arheološkom muzeju u Splitu. 39 D. Sergejevski, GZM LIV, 1942, 126. O refugiju na Gracu, ib,, 130. Rimsko naselje na Crkvini, ib., 126—130 (brojni spoliji po Halapiću, Rudićima i Ćosiijama). Gradac u Halapiću v. A. Benac 1985, 175 dd., n. 28, si. 68.

važnoj komunikaciji koja je ovuda vodila.40 Jedna beneficijarska ara iz Halapića je posvećena genio loci, a ne municipii, iz čega se takoder može zaključitida u H alapiću nije bio centar municipija. Zaklonjeno u svom planinskom okviru, Glamočko polje je dugo sačuvalo autohtoni ilirski izraz, svoju duhovnu i materijalnu kulturu. Što je rečeno za Vrbu, to vrijedi i za ostalo polje osim Halapića, koji je uz rimski imao i domaći dio naselja. Brojna predrimska naselja (evidentirane su 34 gradine) nastavila su život i u rimsko doba. Na nekim su pronađeni i ostaci^bedema zidanih u malteru (Rajićke, Zajaruga, Ozren k. 1069, Dolac, gradina Šiljak, Skucani, Dragnjić-Blagodija), što ukazuje da su na njima, vjerojatno u samim počecima, Rimljani imali manje utvrde.41 U rimsko se doba život počeo malo pomalo spuštati u polje, ali od tih ruralnih naselja, vjerojatno raštrkanog tipa koji je tipičan za pastirske narode, nije se sačuvalo ništa. Tek se po skromm'm nalazima može zaključiti da su naselja u Rajićkama (Mladeškovci), Glavicama, Glamoču i Podgradini, te ona u Hasanbegovcima, Isakovcima i Šumnjacima (uz put prema Rorama i Prekaji) postojala i u rimsko doba42. U tri posljednja nađene su i supstrukcije rimskih građevina, možda od vila rustika. Gradina u Podgradini i Gradac u Halapiću, možda i Gradina u Rajićkama (Mladeškovci), u kasnoj antici bile su utvrđene kao zbjegovi. Rimljani su već 20. g. n. e., još u vrijeme Dolabeline uprave Dalmacijom (P. Dolabella legato pro praetorè), izgradili preko Glamočkog polja cestu (to je bila cesta a colonia Salonitana ad fines provinciae Illyrici duga CLXVII millia passus) Vodila je, čini se, pravcem Livno—Kruzi—Dolac—Skucani—Isakovci—Mladeškovci—Mliništa i dalje na sjever, dakle sjeveroistočnim podgorjem, podovima iznad polja43. U pitanju je jedna strategijska cesta iz vremena okupacije i pacifikacije. Nešto kasnije će ovu komunikaciju zamijeniti druge dvije, na kojima će se u žarištu prometa i trgovine naći dva najznačajnija urbana (pseudourbana?) naselja Glamoçkog polja, Vrba {Salvium) i Halapić (Salviae), prva na putu Livno—Glamočko polje, a Salviae na itinerarskoj cesti Salona—Servitium (Itin. Ant.)44. O ovoj posljednjoj još će biti govora u nastavku, jer je ova cesta najbolji orijentir za lokaliziranje Salviuma. Prvi konkretniji rezultati romanizacije, koliko se taj procès po epigrafskim izvorima može pratiti, potječu iz Hadrijanova doba, dakle u vrijeme kada je i Delminiju data koncesija rimskog gradanskog prava, što potvrđuje razmjerno veliki
U GZM (A), n. s. ΧΧΧΙΠ, 1978, 116, zastupao sam upravo zbog tog rimskog karaktera nalaza îz Halapića mišljenje da je centar municipija Salviuma bio tu —jer odatle potječu svi spomenici oficijelnog kulta. iskopavanja u Vrbi su me podstakla da promijenim to mišlienje. 41 A. Benac, 1985, 147 dd. (ss. vv.). "2 D. Sergejevski, GZM LIV, 1942, 135 (Šumnjaci), 137 (Hasanbegovci), 138 (MladešKovci), 132 (Glavice), 140 (Isakovci) 147 (Podgradina), 155 (Glarnoč). Zi Glamoč kao naselje vidi M Hoernes, AEM IV, 1880, 205—207, K. Patsch, GZM VI, 1894, 356, D. Sergejevski, oes? ' 1928' 83 ~~ 84' sL 4· L Bojanovski, GZM (A), n. s. 37, 1982, 32, br. 6, si. 17. i CIL III y»W. Busija (Glamoc): D. Sergejevski, GZM XL, 1928, 79—80,1. Bojanovski, Bulletin JAZU 4 3 ' Z¥reb 1965' str- 11—23, si. 1—3 i T. I. Usp. A. Benac, 1985, passim. D. Nikić, Pnlog proučavanju predrimskih i rimskih komunikacija na području Livanjskog, ^iamockog ι Duvanjskog polja, Godišnjak CBI, knj. XXI/19, 1933, XXI/19 229—250. i karta. I. Bojanovski 1974, 51—103, posebno 68—78. Ph. Ballif, Strassen, 19, 39. D. Sergejevski, GZM LIV, 1942, 116; XL, 1928, 79; Spom. 77, br. 44 — miljokaz cara Julijana, naden je, uwalapicu. Usp. I. Bojanovski, GZM (A), n. s. 35/36, 1980/81, 195—196, Ph. Ballif, Strassen, *?> 1 D Sergejevski, GZM LIV, 1942, 121. — Ova je komunikacija imala dva pravca: 1) Vašarovine—Priluka, Koncina, Carevac, Vrba i Glavice, 2) Livno (Bariduol), Kruzi, Blagodija, Cacan «an, Vrba {Salvium), Glavice i dalje na sjever.

238

239

Aureliu(s) Dassto Triti (f. 40—41.. piccola borghesia ili zemljišna aristokracija) 46 . Ael(ius) Ru[fus] (frg. Vidi bilj. n.). P. WMBH 11 (1909). 12. n.)U\no. si. V. Stanovnici jedinstvenog municipija Salviuma — Glamočkog i Livanjskog polja bili su gotovo isključivo Aelii i Aurelii. WMBH 11 (1909). sv. GZM (A). 1965. cos. si. Au[r(elius? -a] ___ (frg. 100 ss. 10 (?). 4. 91. s. Ael[iu]s Ferox et A[el]ia Plat(i)no . jer se samo indigena civitas (o postojanju plemenske. To govori da su stanovnici „unutarnje Dalmacije" (Strabon) ostali vrlo konzervativni usprkos romanizacije. . 1—3. Ael{ius) Maximus Proculinil (/. S Glamočkog polja su poznati: Au]r[e]l(ius)l Maximus Hasanbegovci. si. kako se nazivao Publije Elije Hadrijan45. dok se u Halapiću susrećemo vise s naseljem rimskog tipa. I mišljenje da je Salvium municipium Flavium pokazalo se netačnim.] Vrba. n. 204. 88 (1938). GZM 1928. ibidem. 177. 4. te da su otpor romanizaciji pružali na svoj način. 13. Ovdje ćemo navesti i nekoliko čistih domaćih nomenklatura: 241 240 . Adriatica. I. 88 (1938). Ael{ius) Anteros (ne Anterides!) b. Bull. 20. 241) Halapić. 126. 127. Spom. gentiliciji Aelii i Aurelii često dolaze u kombinaciji s epihorskim imenom kao kognomenom. 88 (1938). Ael(ius) Celsinus (a. 86. Aelius Proclus i još tri osobe (frg. Aurelii su nešto rjeđi na oba polja. 19. 6. 117. 7. Aeli[us] Sir[ušl] ----. 37 (1982). Ako su ovi nalazi realan odraz njihova broja. bila putna stanica Salviae. 79. ali nam se carski atribut osnivača nije sacuvao. 515.) Jakir.. stranac.. municipio Salvio (Starue natus) Kaštel Sućurac kod Splita. 45. Ael(ius) Cassianus Halapić. ΧΧΧΙΠ. roden na teritoriju Salviuma(?). Personennamen. 8.n. 1. n. Ael(ius) Titus Dasantis (/. GZM (A).. 134. Od svih naselja na Glamočkom polju najbolje je uvjete imalo upravo ono u Vrbi. VI. 1—3. 29 = GZM 1960. GZM 1928. 18. GZM 1927. 87. T. Napoli 1972. 1—6. n. Aur(elius) Tr[i]t[us]7 Glavice. Ael(ius) Cons[t ----. 127 = GZM 1906. dakle. Alföldy. 18. 3. si. a ne municipium Flavium. ) Maximin{ . cfr. Ae]l(i. Aurelia Supera i Aur. 40—41 (1985—86). n.) Vrba. G. 97 ss. I. doprinijelo je ne samo jedinstvu i kvaliteti uprave nego je u isto vrijeme širilo i bazu za novačenje u legije. 254. s. [Pe]lv . Ael(ius) Titus ex protectore Halapić(?). n. ibidem. GZM 1930. bilj. 45 F. 9. 1. 14 i T. CIL III 9850 p. Ael{i u W-a)____ (frg. 45 Raniji carski gentiliciji i ne dolaze na Glamočkom polju. 3Aelius Varro Lo[isci f. Necarski gentiliciji pripadali su uglavnom strancima. Na oba kraška polja zadinarske Dalmacije.] Livno. 20. lucundus Vašarovine. Aurelia Luxu[ria-----. Delminiuma. 12.. CIL III 9864 = AEM IV. sl. n.). . usp.(frg. sl. s. WMBH 11 (1909). n. 21. 11 = G. Centar municipija bio je. starijeg po Hadrijanu. Air[eliusl -a] ___ (frg. . 163. Podizanjem u rang municipija Salviuma. Aeli(i) Saturninus et Rufinus Livno.. Aur(e)l(ius) Rufus et Victorina Halapić. Halapić. . . 10. II. 9. kako smo vidjeli. što ne mora biti samo posljedica stradanja spomenikanego može odražavatiistvarni udio stanovništva municipija. . . si. XIII br. 263. GZM 1927. a mlađeg po Karakali. GZM (A). Aelius Varro Vrba. 111. 2270. f. si. n. P. T. dok je u Halapiću. sl. n. si. 77 (1934). CIL III 13236. 176. n. onda su Aelii bili većina. . Ael{ius) TitusBatonis{f. s. 134 = GZM 1906. 171. CIL III 9854. Ael(ius) Procul[us] Podgradina. P.) Lištani. n.) fern. GZM 1927. 2. Aur(elius) Cass[ianus (?) Podgradina. česta su i domaća imena. 2.) Glavice. 47 S Glamočkog polja poznato je blizu dvadeset Elija. Na municipium Salvium su ujedno prešle i sve upravne funkcije ranije peregrinske civitas na njenom cijelom području. 33 (1978) 123 ss. U takvoj municipalnoj zajednici vladajući sloj građana čine domaći imućniji Ijudi (tzv. . I. . 257 s. Situla 8 (1965). n. 135 = GZM 1906. Aelius Proclianus dec. WMBH 11 (1909). Ael(ia) Seio Suhača. Ae]l{ius) Celsus Paio[n]i(s) Rudići (Halapić).. 261. GZM (A) n. si. s. Aeli(us) Secundus d[ec1] Vrba. GZM 1933. GZM 1928. sl. . 2270 = WMBH 4. 10. 40—41. 1985—86.) Podgradina. GZM 1927^ 262. 15. WMBH 11 (1909). n. što ukazuje na dva sloja rimskih građana. 26. 1978. Ael(ius) Victorinus Isakovci.) Busija (Glamoč). 21. (frg. ibidem. uz svega četiri do pet Aurelija. 8. n.. 116.broj građana s gentilnim imenom Aelius i predimenom P(ublius). Grelle. n. n.) Halapić. Usp. 12 (stranac?). CIL III 14249 p. L. 88 (1938). si. Spom. S L i v a n j s k o g p o l j a su poznati slijedeći Aurelijevci: Aurielius) Litus Zuni(f) Livno. 106 d.) Vrba. Aur(elius) [Pl]ator Suhača. Bastasi Spom. 46 (a.(frg. 17. 1. sl. mun. s.176. ibidem. Aelia Urs[ula1] Bastasi. a ne od Vespazijana. Aelia Masso. i I. ..) Isakovci. 21. 23. 2165. Usp. 206. n. n. Usp. Aelia Paiio Suhača.) Vrba. [Sa]lv(io) Grkovci. Bojanovski. n. 160. A\el(ius) Ursus dec. n. 11—22. 23. GZM (A) n. GZM 1927. 263. 25. GZM (A) n. 169. 6 Livanjsko polje: Aeli Tertulla.(frg. s izrazito planinskom ekonomikom. 172—174. = Spom.. T. n. 9. 7. kako se mislilo 47 . si. 21. 10. po logici društveno-političkog i administrativnog razvitka. 11. n. 31. Aelius Maximus Karus i Aelius Varro Hrast (Glamoč). 120 = = GZM 1906. 1970. 88 (1938).. 129 = GZM 1906. ibidem. Kako smo već imali priliku vidjeti. 1. mun. 92. 261). n. 3. L'autonomia cittadina fra Traiano e Adriano. GZM 1930. P. n. GZM 1933. dakle u pitanju je jedan municipium Aeliuni.. (frg. s. CIL HI 9848. moj rad u GZM (A). u municipij je moglo prerasti samo autohtono naselje na višem stupnju romanizacije. n. Honorata Gubin. i još ponekog grada. Kako se to vidi i iz prednjeg pregleda. Ael(ius) Victor i P. 10. CIL III 9851.. 6. 95: P. 2328. 1985—86. Spom. Auirelius) Platius Varronis Busija u Glamoču. u Vrbi (Salvium u užem smislu). 29 [P. 88. P. 4. Aur[elius) Maximus Vašarovine. 120. Aelius Capito dec. Ael(ius) Ursus dec. . 37 (1982). 33 sa si. CIL III 9861 = 2760a p. Spom. 6. 17.. si. XIIII g(em. T. GZM 1928. n. Salvium je autonomni status — sudeći po onomastičkim potvrdama — dobio od Hadrijana. 9. m(un. Casius (praenomen!) Aurelius . Aelii Glamočko pol je : P. odnosno peregrinske civitas nema ovdje formalnih potvrda) mogla transformirati u status municipija. ibidem. JAZU. si. n. n. WMBH 11 (1909). 124. 3. Alföldy. n.) Vrba. Aelia.) Vrba.

n. s . 1985/1986. Katičić. 13. Nedavno je u Šumnjacima otkriven i reljef Libéra. a tek poneki sanduk-urna. Halapić i GZM(A). Bojanovski. 163—171. Vrba). Dijana i nimfe i dal je ostali zaštitnici domaćih ognjišta ovog arhaičnog svijeta. Dasas {Dasius). 18. 32—62. 104. najcesce su to stele i cipusi. Od tada je stela najčešći oblik nadgrobnog spomenika. n. 1910. Bojanovski. 47—53. I . s VI. 119—142 (ν. Silvana prati koza ili pas. kada je već riječ ο sepulkralnim spomenicima Glamočkog polja valja ukazati da su i Delmati u ranije vrijeme prakticirali ritus incineracije. novoizgrađenim komunikacijama bilo integrirano u rimski sistem cesta. AIJ 529 = CIL III 10837 = J. i rimsku upravu. 3 = C. LIV. izrađen na tradicionalan. st. s. 1972.) optio coh. Primat Silvana i Dijane na Glamockom polju nije mogao da ugrozi ni sam Jupiter. ali su dosta česti i cipusi s likovima krilatog genija. ibidem. Halapić). st. Breza). Usp. 1927. Surus Pirami (/. CIL XIII 6538. 1971. T. 86. Temus. •15—33 i GZM (A). 255—267. 1951. Dijelovi sarkofaga — urna nadeni su u Halapiću. a Dijanu košuta ili pas. odnosno CORTA (GZM XLV. Sura (Surus. što kod Rimljana nije nikada bio. među kojima motivi akantusa. st. R. [/?] Asturum ex muni[c\ipio Sctlvi[o] Mainhard u Gornjoj Germaniji. Zaninović. polučovjek-polujarac. 163— 167. bilj. 14. II. posebno 41—44. 165. 242 243 .. i I. T.) Vrba. Mayer. Taj isti tip kozolikog. 151—181 i XXII.). GZM IX. 161. Opačić. 79—108 ltd 49 A. Silvan je kod Ilira glavno božanstvo. XL. 26. si. Vrba. 1933. (Vrba. Silvan je obično prikazan kao grêki (arkadijski?) Pan. 304—305. GZM (A). 20. Die Sprache I. Prevo Masiopiae Platori filii Prisap. n s 3 7 . Podgradina. 257. Stari bogovi pomalo propadaju tek s kristijanizacijom. s lukom i strijelom. 61—70. po stilu i po maniri (sličnost s duborezom!) slični su domaćoj (narodnoj) umjetnosti. Likovi pokojnika.) Podgradina. 1 18 — 1 2 5 . Sergejevski. Κ. Glamoč. Neobični hipokoristik Herculeni (dat. 1963. GZM (A) n. s. koja i ovdje počinje hegdje u drugoj poiovici 4. Isti. GZM (A). n. ŽA XXI. Najveći broj natpisa izdao j e D S er gejevs ki . bilj. passim. Nađcno je i nekoliko (sedam) reljefa nepoznatog božanstva (Genij?) s uzdignutom desnicom. 51 Jupiter dolazi oko deset puta (ovdje nisu ušle i posvete iz Glavica.. 37. 1965. Rendić-Miočević. n. XLV.. Dasius Gemelifil. kao na primjer stela iz Isakovaca (GZM 33. među njima Marsa. te ponekim sarkofagom. te rozete sa četiri ili pet latica. XL. 25. Na stelama se obično nalaze portreti pokojnika i raznovrsni ornamenti ukrasnog i funebralnog karaktera. VI. 7—14. 264. 104—138 i XII. ν. 1 9 8 2 . vjerojatno domaći epitet. dd. st. Tri puta dolazi Herkul: GZM XXIX. 1. Varro Da[s]antis (/. No. dva puta ima epitet COR. 108. Podgradina. što ga je najdalje u 3. Halapić. D. D. i inače. WMBH 11. lozice. 1960. 116—121. 200—201 = WM BH IV. 4. Sva ta imena pripadaju srednjodalmatinskom imenskom području: Bato. Nà nekim kultnim slikama pridružena mu je (a često dolazi i sama) Dijana (Tharial). 1 5 8 — 15 9. Spor n 77. Sergejevski. 1—6. 1982. rogatog i bradatog Silvana dobro je poznat i sa brojnih spomenika iz primorskog dijela delmatske zemlje (Strabonove Dalmatike he epithalattios) kao i sa susjednih zadinarskih kraških polja (Dalmatike he „epi thatera"). s. Halapić (?). XI. 1966. 37. 1896. Herkula i Mitre. 40/41. čes to bez nat pis a. Ill. 1942.. te Le municipium Riditinum · ·. . prikazana gotovo uvijek u stavu grčke Artemide lovice. 8. XVIII. GZ M VI. si. 1909. importiranog iz Italije i drugih dijelova Carstva51. s. 23. atributima božice lova. T. dakle iz vremena kada se. gospodar rimskog Olimpa. '253—292. 1S94. 1933. Tizius. 1928. Ilirska onomastika na latinskim natpisima Dalmacije. u ovom planinskom području dugo su se cuvale tradicionalne institucije (jezik. 1912. VHAD. što ukazuje i na visok stupanj romanizacije. 1906. antroponimija. Sačuvao nam se i veći broj nadgrobnih spomenika. GZM (A). po kojem je interpretatione Romana dobio ime (izgleda da je u Topuskom potvrđeno i njegovo domaće ime Vidasusi). Halapić i GZM n. te da se njihov kult uporno održavao i u rimsko doba (nalazi: Vrba. Sve do 4. Kao što smo već naglasili. Di jane i nimfi. Split 1948. Glavica. 79—97. 1927. 1938. Vrbi. 4. XLV. te I. Pats ch. i 88. Na Glamockom polju nađeno je jedanaest reljefa s likom Silvana (tome vaîja dodati i nekoliko ara s posvetom Silvanu). s. n. Syrusl). ŽA XII. Upada u oči da su u Salviumu ilirska gentilna imena rjeđa nego u Rideru. Travnik. S oba polja dolazi još po nekoliko reljefnih slika Silvana. X X X I I I . Titus. još: M.) javlja se i u Sisku Herculeni Aug(usto). GZ M XXXI X. Istu situaciju imamo i u religiji. Ο Liberu iz Šumnjaka v. 130. božanskog para ilirskog panteona.Bato Beusantis (/. 1951. i njegove radove u ŽA X. s. GZM LIV. 1982. Ί927. 301. Kovačevcima i Glavicama (u zadinarskom dijelu delmatske zemlje sarkofazi — urne su najcesce na Livanjskom i Duvanjskom polju). — Ex voto Liberu naden je i u Duvnu (Karaula). GZM 1931. U razvijenim imenskim formulama to svoje rodno ime najcesce dodaju iza gentilicija Aelius ili Aurelius kao kognomen (osobno ime). 52 D. Zanindvić. umjetnost. 24. dok su Silvan. 243—295. ponovno javljaju elementi ilirske narodne kulture (Zenica. n. G Z M ( A) . 37 (1982).) Kablić Mali. ali ujedno i svjedoči ο kvalitetnom radu lokalnih klesarskih radionica (Vrba. n . Beč 1957. 1942. G Z M ( A ) . Sergejevski ovo božanstvo smitra domaćim kućnim božanstvom. Najveći broj ovih spomenika. 118 dd. kako se to vidi po izvještajima istraživača. palmete i bršljana. ali i druge. 13965. Das mitteldalmatische Namengebiet. GZM 1927. K. 198. 2. Kameni spomenici. 256. GZM 1927. st. Podgradina. sačinjavalo je sadržaj javnog. st.). 1 9 7 8 . mada je ovo područje još od 1. vjera. 29. Masso. passim i n. Paškvalin. te time preko Salone bilo otvoreno utjecajima iz Italije i drugih oblasti Carstva. 263. B o j a n o v s k i . što očito ukazuje da su ova dva epihorska božanstva šuma i pašnjaka bila osobito čašćena među pastirima ovoga i danas izrazito stočarskog Ne računajući Livanjsko. 1967. potječe iz 3. zamijenio — i opet pod rimskim utjecajima — ritus inhumacije. br. Panes. Studia albanica. Prvi hramovi podignuti su u 5. n. 48 kraja. Ti[z\i[usY> Surus Vrba. Ill. službenog kulta. grčkih i orijentalnih božanstava. 22. nošnja. Glamočko polje (a slično je i s Livanjskim) dalo je najveći broj spomenika Silvana i Dijane. 28). 1933. način stanovanja i zanimanje itd. s. n. Dubrave)50. 8. 231—233. na brojnim natpisima se nalazi bogati repertoar domaćih imena48. na čelu kapitolijske trijade. 1928. Ornamentika sepulkralne arhitekture je većim dijelom preuzeta iz rimske sepulkralne plastike. 50 V. LIV. Halapić. 229—234. Plator Carvius Batonis (/. Patsch. ibidem. 1942. 1985/1986). po čemu se bitno razlikuje od italskog Silvana. 40/41. ponekad individualizirani. GZM XXXIX. I. Edikule s portretima flankiraju kanelirani i tordirani stupčići što se završavaju kapitelima s lisnatim ukrasom ili volutama. Većina tih radova potječe iz 3. Grkovci. samo s Glamočkog polja je poznato preko 70 pretežno sepulkralnih i votivnih natpisa. 1934. koji se (zasad) javlja samo na Glamockom polju. s oko 50 natpisa. M. Varroi9.. usp. dok ljevicom vrši libaciju52. 243—295. često i nezgrapan naein. 40/41. st. također grčko-rimskog božanstva. 31: HerculerOi) Ti(beriusl) Aureliu(s) Dasto Triti ρ ο s(uit) . V. ali u rimskoj interpretaciji. 1897. 2. Platino. zaštitnik i oličenje rimske države i moći. (Onomasticon Riditinum). Zato je struktura onomastičke formule najbolji kriterij za praćenje hoda romanizacije. Brunšmid. Plator (Platius). 1978. s. 1985/1986. Poštivanje Jupitra i drugih rimskih.

Ph. Medutim. naselja koje se. Nađen je i ulomak natpisa . d. 508—514 i Prilog 1 = 1. Ant. Sergejevski. nalazila putna stanica Salviae (It. 17. aktuelizirala je ne samo pitanje ubikacije Pelve i Salvija nego i problem municipaliteta Pelve63. 9 = WM B H XI. čini se. 92. konsignatorij i memoriju54. 5). 21). 3) ________H dec. Bu lié. 1974. GZM XVIII. 127. 195. ibidem. 58 I. IX 1968. karakterističnom ne samo za unutrašnjost provincije. Dal mati en. djelomično su otkopani temelji gradevine koja bi također mogla biti crkva. 269. 63 V. U Halapiću se nalazila i stanica (statio) konzularnih beneficijara. Vjerojatno i prve faze bazilika u Vrbi i Glavicama potječu negdje iz druge polovice 4. . Okrugla liska = Crkva sv. Bojanovski. f. U organizacionom eklezijalnom pogledu Salvium (ksanoantički Sahiaticum). — G. . 269. . Sergejevski. ali i sepulkralna.. V. n. Arheološke novosti br. dec(urio) mun(icipii) vet(eranus) b. u stvari naronitanskom. Bojanovski. menzu. br. 27. a koje zasad nema. d. i E pi graphi ca. . „na jugoistočnom rubu polja" i u samom Livnu. Bojanovski GZM (A). pa i prihvatljivo. Strassen. 510. a koji se može naći u mojim ranijim radovima59. Na osnovu navedenih razmatranja s velikom se sigurnošću može zaključiti da se Salvium epigrafskih spomenika nalazio u Vrbi (s Podgradinom) na Glamockom polju. Prema tome. Alföldy je predložio čitanje . 195—211. ο čemu će nešto vise govora biti uz problem lokalizacije municipija Pelve. . iz Lipe (CIL III 9847). Ant. Bazilika u Vrbi bila je gradska crkva. 4). " Bastasi. 5 i 6. Adriatica. 1928. Boj a n o v s k i . . onisfil. . imali svoje stanice samo na važnijim putnim pravcima61. s. Spom.. X. st. bio je 533. 1981. 1909. si. 244 245 . Julijanu i Konstanciju Kloru usp. U Halapiću se. Sergejevski. 1978. potvrđuju arheološki ostaci ceste koja je Pelvu (Lištani) povezivala sa Salvijama (Halapić). 1906. 64 K. ali ο njenom municipalitetu nema dokaza. impost-kapitele i drugo55. GZM LIV. 19. Ballif. 2 (sada u Splitu). jer su obrede slavili na bilo kojem mjestu pogodnom za okupljanje. mun. nalazilo na Dolabelinu drumu iz 20. dec(urio) m(unicipii) 4) . 16. Halapić) i drugim nalazima (izmedu ostalog i tradicijom)60. str.53 U starijoj fazi. Ο miljokazu nadenom na lok. ponudena rekonstrukcija natpisa se ipak ne može prihvatiti sve dok se ne nade sigurna epigrafska potvrda za municipalni status Pelve. Na trasi su još pojila (lokve) zastoku. br. si. g. Ubikacija putne stanice Salviae u Halapić pomoći će nam i pri rješavanju pitanja odnosa Livanjskog polja prema — Salviumu. inače. nego u Halapić na Glamockom polju. Isti. 38. Dana 20. si. Prva tri stoljeća kršćani nisu gradili posebnih hramova. Iz Isakovaca. i 30. tipu rane crkve. Spom. D. 202. želio bih samo naglasiti da je cesta dobro potvrdena na cijeloj dionici ostacima samog puta. 36. D. . a ne u Grkovcima. VI i 1942. 63 Lokacije Pelve: E. po ugledu na rimske (gradske) bazilike. 64 I. sam s Petrom Baraćem (iz Strupnića) prešao i preko Staretine (odsjek Strupnić — Halapić). 54. 119—121. i poč. a nalazilo se češće i rimskog novca. si. a onaj u Halapiću poč. m. 5) Firmus .Isakovci?). dakle. Cestu sam prešao pješice od Sinja do Banje Luke. Ael(ius) Proclianus . GZM (A). Bojanovski. 19 i d. G. st. 36. na sjevernoj strani proširene prigradenim prostorijama za baptisterij. Ballif-C. koja također pripada bosanskom. . leg. g. GZM XLII. što nas upućuje na postojanje neke manje aglomeracije56. Urso (usmeno od iste). K a s no an t i čk a b a z i l ik a u V r b i n a G l a mo ck om p ol j u . Problem se postavlja u dvostrukoj formi: je li Pelva imala municipalni status i gdje se nalazila? Alföldyjeva revizija natpisa P. Umjesto Patscheve rekonstrukcije P. 67 Bilj. cos. prilikom izgradnje puta na lok. Adriatica.67107—108. Pašalić. 59. . izgleda. Ant. „kod Livna".. Pri tome Alföldy i sve ostale dekurionske natpise bez imena municipija s Livanjskog polja povezuje s Pelvom te ih adtribuira pelvanskom municipiju. Ael(ius) Ursus dec(urio) mun(icipii) [Sa]lv . d. Vašarovine. 1933. Usp. 62 Bilj. Staretina. 141. GZM XL 1928. GZM XVIII. 1980/81. s i. lapor je mnogo upotrebljavan u rimsko doba kao gradevinski materijal. nalazilo groblje (ili bar jedan njegov dio) još u pretkršćansko doba. Problem municipaliteta Pelve u svjetlu epigrafskih i drugih izvora Kritički osvrt na ovo pitanje izložio sam u ranijim radovima62. n. ecclesia (crkva). d(ec) . 2) P. X G. 6. 10. dd. Sergejevski. st. kako se to vidi na bazilikama u Vrbi i Glavicama. U Isakovcima. 35/36. 165—167. . Strassen. I. D. GZM (A). stupove s kapitelima. Zasad je sigurno samo to da se na Livanjskom polju. Nasidius Secundus. 18. 6. koju sam prošao 1968. . n. 119. nalazila putna stanica Pelva (mansio Pelva. Elija Ursa. Daim. 29. Ime municipija ili se ne navodi ili se nije sačuvalo: 1) M. 20). dec. Cesta. miljokazi) odlučno govore u prilog identificiranja Halapića sa Salvijama (Salviae. distance. 3 5 / 3 6. Sit ula 8. . br. dec. D. 269. 38. selu na istočnom rubu polja. 65 I. Patsch. ne samo arheološki nego i hodološki elementi (trasa. 66 Κ. iz Gubina (CIL III 9848)65. dodijeljen novoosnovanoj biskupiji u Ludrumu (Biskupija kod Knina?). 1960. [Pe]lv. s. D. I. 45.. V. [Sa]lv. 91) i 6)____ tor mun ____ iz Vašarovina (GZM 1928. . Ruže otkrivena je kasnoantička grobnica na svod i jedan dječiji grob. Sve tri crkve imale su nužni kameni namještaj.. GZM XLV. . potječu i dvije monumentalne stele. 1887. n. 1 9 8 0 / 8 1 . Sarajevo 1981. koji su. V. P ats ch. jer se uz nju. e. . XXXIII. nije vodila na Grkovce. Usp.. „bei Livno". F. Bull. 77. a njome obiluje Glamočko polje) ne može pobliže odrediti kada je izgrađena. 1974. Sergejevski. Patsch. 1980/81. 91. 89 I. Atanacko vić—Salčić. bile su to manje crkve dvoranskog tipa (naos i narteks sa prezbiterijem) koje su u 5. a na koju su već upozorili Ballif i Sergejevski58. 77. usp. I. bilj. M. bilj. 2. 59—64.. Bojanovski. koji je dotad pripadao salonitanskoj biskupiji. 1906. Mandić. . s. Sergejevski. 11 i 12. G. Strassen. Draga u selu Prolog kod Livna na rimskoj cesti Salona — Sirmium. koji su kao organi centralne vlasti na putovima nadzirali javni red i sigurnost57. n . niti se na njima spominje ikakav municipalni magistrat67. pak. G. . Lj ubl j ana 1965. 3. Iz Lištana potječe i nekoliko natpisa (sedam odreda fragmentarnih natpisa) sa isključivo epihorskom onomastikom. Iako to rješenje na prvi pogled izgleda duhovito. Tu se nalazio i centar službenog državnog kulta s hramom kapitolijske trijade. dekuriona mun. iz Bastasa (Sp. Itin. iz Vašarovina (GZM 1928. . . Alföldy. pergolu.. Bariduo (Rujani di Ševarovo Blato). eo Miljokazi pripadaju Maksiminu Tračaninu. 25. . br. 157. 44 — Julijanov miljokaz iz Glavica (?). Ne ulazeći ovdje u mikrotopografski opis ove komunikacije. Bojanovski. 84—86. 118. ali se po zidovima od tesane muljike (muljika. GZM XL. 5). 35/36. 1—3. 6 1 V. Dodatak II. 20 i 21. D. tako nazvana po širem području kojem je pripadala (Salvium u širem smislu). 92)66. 77. 68 Ph. najvjerojatnije u Lištanima. T. 19. bilj. . Bazilika u Glavicama je ruralna crkva.64. mun ____ iz Bastasa (Spom. Dalmatien. centar municipija bio je u Vrbi. Gordijanu. Da se ni Salviae ne mogu identificirati sa Grkovcima na Livanjskom polju {Patsch). 1942. 161—164. 6. g. bilj. 1930. 9. G Z M ( A) . 157. 95. . p. Alf öl dy.. It. dok je izvještaj ο bazilici u Glavicama u pripremi. 77. Usp. . Bojanovski. miljokazima (Strupnić. cistema na Čatrnji i ostava novca na Staretini. Od Konstantinova doba okupljaju se u prostranim dvoranama zv. Ballif—Patsch. s . odakle potječu i natpisi beneficijara. — Pisac ovog rada je na Glamockom polju otkopao dvije bazilike.

165—166. Β. Donjih Rujana. D. 1931. A. naše ere74. Beograd 1959. GZM XL1II. a uz njih i. odnosno Karakale (Aurelii)78. Naše starine. Suhače. g. Da li je i 81 Trosius iz Grkovaca „našijenac". 1906. Taj fakat potvrđuje i A. Pelva. E. Isto kod G. . Varro (Livno) i Zunus (Livno). GZM XVIII. s. S time je u skladu i spori procès romanizacije Livanjskog polja. Vrba. 187—189. g. 1982. 94. VIII. pa se stoga ne bi smjela isključiti mogućnost da su Livanjsko i Glamočko polje kao jedinstvena civitas peregrinorum. Tci I. 21. i 3. Rendić-Miočević. Priručnik. Bojanovski. Cfr. i bilj. VHAD XII. Apollini pio sancto s(acrum) (Podgradina. Šišić. Trosius Crispu[s] vot[um lib(ens)] p(osuit l)ATUS D(. Neka su naselja pod zaštitom refugija preživjela i veliku seobu narodi i tihim načinom života i dalje postojala uz bok novih došljaka Hrvata (Konst Porf. Lavo (Lištani). 20) i drugi. Sarajevo 1983. 80 U prilog municipalnog jedinstva livanjskog i glamočkog područja mogao bi se. te jedan Aurelius. Na 13 spomenika se nalaze natpisi. Između Strupnića i Halapića (Salviae) obilježena je miljokazima. Apolon i Herkul73. i V. 302). B o j a n o v s k i . Šašel. 164. Patsch. Potrebno je istaći da istraživači koji Livanjsko polje na osnovu revidiranpg natpisa iz Grkovaca (MUN SALV : MUN PELV) adtribuiraju Pelvi u svortt prosudivanju nisu uzimali u obzir podatak Crkvenog sabora od 533. Paiio (Suhača). Evidentirana je čak 41 gradina. bilj. Dalmatia.Iz Livna i naselja u polju. 75. 1951. I dok Silvan sam ili sa svojim pratilicama dolazi šest puta72. A.) (3. Pod „radina. Suhača. dakle etnički homogeno delmatsko podrucje. 1985. G Z M ( A ) . Ant. v. 1906. 1928. 1962. Malih Kablića. (Gradina na vrelu Bastašice). Zagreb 1925. posebno 186—187. . 20 = n. medu kojima su i neki Aelii.. Sporn. 149. većinom imena koja smo upoznali i na Glamočkom polju68. daim. Zagreb 1970. 80. 157. Najjače ipak uporište za takvu tezu vidimo u tome što se u aktima 2. isti kult. predstavnici rimskog panteona su potvrđeni tri puta. 18). od kojih su neke (njih desetak) bile neko vrijeme korištene i u rimsko doba (Grkovci. 1951. 122). Pinnesl (Livno). na primjer M. 1951. 1967. 171. Alföldy. Usp. 129. o. Livno). Mali Kablići. 180. nimfe. I Livanjsko je polje kao i Glamočko. Sudeći po gentilicijima Aelius i Aurelius. da je centar municipija i bio u Livnu. . i na Rimčevoj gradini u Lištanima otkriveni rimski zidovi u malteru (podatak V. 77 ή Χλεβίανα se. ali s velikim oprezom. 162. VašaTovina. Gradac u Potočanima. 67. i to gentilno iz Ridera. po jednom Jupiter. 30)77. — Političke granice Porfiregenetove Hrvatske se jednim dijelom podudaraju s historijskim granicama rimske Dalmacije. 1912. Suhači. Donji Rujani i Lištani). GZM XXIV. Podgradina. Čelebiću.124). Supstrukcije naselja nalaze se u Donjim Rujanima. Livanjsko polje u kasnoantiČko doba. 1934. Piator (Vašarovine. 160. ne samo pitanje konstitucije Pelve nego i pitanje njenog municipalnog središta i dalje ostaju otvorenim. restituirali u d(ecurio) m(unicipio) S(alvio). Rujani. 20 i Livno. bogato ukrašeni s likom Atisa ili Genija smrti. Vidoši). GZM XVIII. Patsch.. sudeći. Zbornik I. C. — Gentile Trosius često je u Akvileji i Istri. 168. i bilj. i on bi se. bilj. pa se stoga. Adriatica. F. lato. Tada su novoosnovanoj biškupiji u Ludrumu (Biskupija kod Knina?) bile dodijeljene crkvenežupe (parochiaë) u četiri susjedna municipija: Magnioticum (mun. 508—514. Prisap. Gradina u Vidošima. 29. I na Livanjskom polju dugo su dominirala domaća božanstva Silvan i Dijana. sve dok novi nalazi ne dokažu drukčije. 88. 125. Magnum kod Drniša). Lipi.) iz Grkovaca ako bismo dodatak D. oba iz Salone. F. Prevo i dr. st. No. Gl.. Klaić. Salviaticum (Salvium u Vrbi)80 Da je postojao mun. s. 283 = 1930. I posmrtni ritus je identičan s onim na Glamočkom polju. ibidem. Iz ovog paralelnog prikaza dvaju polja vidi se gotovo jednak razvitak obaju polja. t. sve s domaćim imenima (Seio. te urne spadaju u 2. 19. s . Benac. AD BiH. st. Trosius Magnus (C. Kablići. 1906. Klaić. D. Potočani. 58 i 59. s. Isti. J. VI. Titus (Kablići. spominju municipium Equitinum (Aequum) i municipium Salviaticum (Salvium). Kablići. Aequum kod Sinja). GZM XVIII. uglavnom poklopaca. I. Livno). 314. 78 Aelii su zastupljeni 10 puta. Bojanovski. Prevo Masiopiae (Prisap. 1906. 112. V. bilj. Navodno su 1981. Surio (Vidoši. 170). svi domaći. S . 57. s. ibidem. VHAD XV. Podgradini. Lištani. GZM XVIII. M . tumačiti natpis Herculi s(acrum) C. 3 7 . 75 I. U navedenim i M drugim naseljima (kao u Strupniću pored samog puta Lištani—Halapić) evidentirani su i tragovi naselja69. GZM XVÏII. Usp. GZM XLIII. Atis (Attis) je prikazan na cipusima (cippus) iz Lipe. VI. J. Klaić. a takoder i u D a l m a c i j i k o d d o m a ć i h . 246 247 . samo što se ovdje sačuvalo mnogo vise kamenih urni. Vidoša i drugih. i J.168). 1906. 108. ζονπανία. str. Gradini u Vidošima i Gradina u Grkovcima76. Equitinum (mun. 8805) i Trosia (Bull. 71 V. 114. oko Livna i susjedne Suhače. Seio (Suhača. Usp. 79 D. u pitanju municipalitet Pelve. M. Carvius (Kablići). ŽA XXI. 163. i 6. bilj. Povijest Hrvata I. Rujani. 1903. sed Pelva num rem publicam habuerit mihi valde dubium est" (CIL III 13982). ovdje bilj. ukupno 19 urni (Lištani. i u rimsko doba sačinjavala jedinstvenu administrativnu oblast (ista im je onomastika. 178. 88. Strupniću (si. Vidoši. 10 c. Rujani i Gubin)71. Zaninović. ukoliko je dekurion. Vizantijski izvori za Istoriju naroda Jugoslavije II. 70 Pelva je ležala na cesti (Itin. 123. Istom vremenu pripadaju i utvrdeni refugiji u Bastasima 68 K. 168. XXVI. Litus (Livno). (Prisap. i 71. 129. Alföldy. 33. ali nijedna od njih nije istražena75. 69 K. Livno. 7 2 M. br. st. Tabija u Podgradini. 1967. Bastasi. GZM n. . Livno. Livnu i Vidošima. d. 263. 1971. 179—190. 88. 1983. 19). Bastasa. 131. Po nalazima iz 1981. . U kasnoj antici je i na Livanjskom polju bilo podignuto nekoliko crkava bazilikalnog tipa (Bastasi. 159—174. U prilog uže povezanosti dvaju polja na svoj način govori i cesta Pelva—Salviae82. 71 M. Alföldy. I. 23 (Sum). otkrivena 1987. S. 121. već zbog svog položaja. 7 3 Ibidem. .) S(. Aplo Trosia. V. čiji su stanovnici također dugo ostali peregrini — sve do Hadrijana {Aelii). v. dok Pelvi ni tada nema spomena79. 1931!. si. crkvenog sabora u Saloni 533. . 1906. 167—180. teško je reći. Dalmatien. 57. mun. Bojanovski. Die Personennamen. Atanacković-Salčić). 93—101. c. 1. 131. Pašalić 1960. . s. 125). Građa za topografiju. Benac. Česti su i cipusi. Prisap. 269. a Aurelii 5 puta.) M(. a po G. 79. si. g. Ricerche. GZM n. Lištana. cfr. Najveća aglomeracija stanovništva na ovome Polju bila je. 40. utoliko vjerojatnije. CIL III 10183. Znatan broj refugija ukazuje na dobru naseljenost polJE i u 5. 104. n . Grborezi. D. Benac. Suhača. Wilkes. 303 je semitskog porijekla: vrlo je prošireno kod Kelta i Tračana. 284. Odžak. Sarziaticum (dolina Unca?) i mun. 115. 1985. umjesto D(eo) MQthrae) s(acrum). Vašarovine. 1. Primus Vepi (Bastasi. 1974. Ipak se po svemu čini da je to bio —■ Salvium na Glamočkom polju. Sporn. Prema tome. m. Rendić-Miočević 1955. 13. Antroponimi s Livanjskog polja: lato Nepotis (Suhača. Sporn. Die Personennamen. Herculi s(acrum) (Grkovci. nav. 77. ibidem. domaće ime. koja nije išla preko Livna. 16). potječe veći broj natpisa na kojima prevladavaju domaći antroponimi: Bato (Grkovci. bilo dobro naseljeno u predrimsko doba. te u ilirskim provincijama. Iz Suhače je i cigla Artoriana. 196). Episcopatus Ludrensis u Dalmaciji. tako Gubin i Lipa.. dakle. umjetnost i epihorski način života). Kada je. kako predlaže D. GZM XVIII. /. Lištani. Messia (D. Beusas (Grkovci. Sergejevski. 226. Povijest Hrvata. sudeći po nalazima. 31. 1906. Šišić. Zbornik I. 82 I. v. a druga u Pothumu. VI. V. jedna je bazilika bila i u Lištanima. 14 = A.). Vašarovinama. u Saloni81. Surio je izvedenica od Sums. Grkovci. . Vašarovine. sv. 1912—13. onda to ne bi bila Pelva70. N. Ferjančić. 29. bilj. Trosius. od kojih su brojne s natpisima.j: Salona — Pelva — Salviae. 60—64. Zaninović. GZM XLVI. G. ILJug. Livno). morao u ovom kontekstu spominjati. Podgradine. GZM XVIII. Prisàpa (Vašarovine) i Grboreza. ne može prihvatiti ni Alföldyjeva revizija natpisa iz Grkovaca. Pavan. Spom. u bilj. Suhača). J a v l ja s e i n a G l a m o č k o m p o l j u . i danas je aktuelan Hirschfeldov sud: „. Svi su ovi objekti građeni na delmatskirr predrimskim gradinama. Farlati 11. 302.

ali se ne zna kojem je domaćem božanstvu bilo posvećeno..). 91 Kolega pok. opcija u jednoj kohorti Asturum u G. nije mnogo privlačio strane naseljenike. Dalmati (Dalmata. 147. Usp. na 215 km ceste Sarajevo — Split. Sul(J)ius Valentinus. bio više tranzitno područje na važnoj cesti. Stranci su uglavnom službene osobe vojnog staleža. X G(eminae) iz Lipe. prisilno novačenje. Delmati su bili u ratu pokoreni narod. čini se. br. ime Sisimbrius (GZM XLV. v. 2) Br. X pogl. T. I. Coni]nius Ursus m{iles) coh. D.) iz Podgradine (GZM 1927. ΙΓΓ 9895: D. Nasidius Secundus prije otpusta službovao u Halapiću (Salviae). st. GZM VI. i libertini su vrlo rijetki. III. daim. P. Bojanovski 1974. kao i brojni drugi domoroci. Što se. OZ XIII. Nasidius Secundus. koji je postavio ex voto Jupitru (?) i Geniju mjesta85. 359 ulomak sarkofaga (41 x 33 χ 12): Iuliana Ba. kontribucije jtd. dec. ovaj je visoki funkcionar svoju blistavu karijeru gradio. 98 i 128. gdje se nalazila stanica konzularnih beneficijara84. bilj. spominje pod imenom municipija (ex municipio Salvio).. 8 7 G. . na službi u vojsci (Sergejevski: donis militari]bus donatot). čita T. d. bilj. Malvesiatium". patr i p. [procurator^ me]tallorum . 289. 77. ο službi Salviata u rimskoj vojsci malo je podataka. G. i 1933. 296. CIL XI 4472). [Ju\nius Ursus = G. 121—131. 248 249 . nakon što je bio formiran municipij91 80 Ο vojništvu kod Delmata ν. te Sperantius (ime je često kod kršćana). Amerinus.. 124. 5361 ulomak pepelnice (22 χ 19 x 23): Max. VIJI vo[l]. vjerojatno orijentalac. 1891. u bilj. i bilj. 1928. čime se može tumačiti i njegova retardirana romanizacija. 3) Br. Možda je M. najčešće 83 CIL III 9858 (2760 p. 164. Jedino se Bato Beusantis. vet(eranus) ex b(ene)f(iciario) co(n)s(ularis) leg. GZM XL. Alföldy. 54. 36 i 85. Amerinus)69. m . oba iz Halapića. Coninius Ursus (hapaks u Dalmaciji?). 82. Draga. od kojih su neki postigli (čak) i senatorski status88. što bi moglo značiti da se ovdje nalazio manji detašman kohorte (3. Alföldy. Ael(ius) Celsinus.. 356. Na Livanjskom polju dolazi italski kognomen Amerinus (Ameria u Umbriji. U blizini je naden i „un frammento d'icrizione ehe commincia con SS" = Silvano sacruml Usp. Germaniji v. 5060 ara iz okolice Livna: Talansom / sacrum. sva je prilika. 88 CIL III 9858 (2760 p. p a s e n a s el i o u L i p u i p o s t a o d e k u r i o n u m j e s n o m m u n i c i p i j u . Die Personennamen. Iul(ius) Rogatus i Ael(ius) Anteros. Bulić. preseljavanje. kao što su beneficijari C. smatra keltskim. GZM XXXII. dakle. pak. 1962. 84 V. I pored toga. Alföldy. tiče anonimnog princepsa municipija i prokuratora metallorum (principi municipii. U Prilu ci i V ašarovi nama j e vj erojat no p ostoj alo n eko polj op ri vredn o i manje. 63. 69—81. . filiu(s) iz okolice Livna. 1906. 85 D. takoder Italik83. Strassen I. 8 6 V. D. 28—29 (nav. posveta [H(erculi) A{ugusto) s(acrum)]. U Vašarovinama je. Stranac je možda i T.. Usp. koji je podigao aru Mitri (3. 92 — spomenici su vrlo oštećeni.. iz Halapića. p. Sergejevski. Salvium je. ukazuje i podatak ο miljokazu F. Pinterović. si. natione DelmataY0. si. i karta = GZM III. Dati su svi natpisi delmatskih. stoga što oni dolaze pod plemenskim imenom Delmati. CIL XIII 6538. .. .. Patsch. Bull. Sergejevski. 18. Stranci su i Sisimbrius. 38 = G. Sperantius. s. 51. Za Batona. Ph. 1894. Alföldy. Marko Vego me obavijestio da se u inventaru Arheološkog muzeja u Splitu nalaze i ove lapide s Livanjskog polja: 1) Br. i 320: Sulius i Valentinus. . Iucundus (?). Ballif. muz. 60).. Die Personennamen. 2270). iz sela Prolog.U [Cla\udiani Plator fil. ο kojem inače ne znamo ništa87. GZM XVIII. 3. Zaninović. u Splitu ima još nalaza s Livanjskog polja. Iz Vašarovina je i natpis C. Dedikant je očito bio u nekoj javnoj službi. koji je služio u Germaniji. vjerojatno oslobođenik kome je nadgrobni spomenik postavio P. 1971.. Vašarovine. sa svim posljedicama koje su iz toga proizlazile: odvođenje u ropstvo. bilo svetište. — Da u Arheol. s vrlo proširenim kognomenom Celsinus. Glamoć pripada već kasnoj antici. najvjerojatnijs je domaći čovjek s potpuno romaniziranom imenskom formulom (tria nomina)iS. Kohorta je garnizonirala u Gardunu i od brojnih epigrafskih potvrda kohorte ovo je jedina sa Glamočkog polja. koji se javlja i kod domaćih. et (i?) Donatae s otoka Uzdulje (Mrdulje?) kod Livna. st. lok. 2270). Dedikant je aru postavio cum suis. M. kohorti diljem Carstva. 9). Personennamen. 1967. 47. 1933. 397 (Radimsky). 8 8 V. 1928. čini se. kao što je već spominjani M... „Mun.). Doseljenici i njihovi potomci. Mainhardt = K. 260—61. sina Beusaza. 7). Mursijac na britanskom limesu.. Neki elementi indiciraju na postojanje ropstva i na libertinski status (Sisimbrius. Ostale potvrde stranaca vezane su za službu. Vašarovine. 1887. Ni na Glamočkom polju situacija nije drukčija.. 8 = CIL III 13986.Glamočko i Livanjsko polje kao područje sa izrazito planinskom privredom čini se. mun. 10.

pa se. a kao četvrti Sarziaticum (*Sardiaticum)e = „zemlja Sardeata". u torn pogledu. odnosno ihre Wohnsitze sind noch nicht mit Sicherheit ermittelt. irgendwo in nördlichen BosnienA.· W. Klaić. 105—123. FOA XVII. 60. η? '1 » "* n 0 b S a r<«*■> CLib· col. Zagreb 1912—1913. 5). Sardeati su sa svoje 52 dekurije bili civitas srednje veličine. ' ' P deatef ml. Die Sprache 293. Wilkes. i ovo područje izjednačilo s onim župama koje su municipalni status dobile od Hadrijana ili njegovih nasljednika. in der Umgebung von Sarnade-Sarute (Pecka) G. 151) nego po izvorima.S?UV?fku 1(Suczu""y sač > s gradom Uncem = Momčilova kula u Preodcu 45 1387 danas dobro polfu ' ·' ' "vana ruševina) i Pset {Pesenta) na Petrovačkom 250 251 . 5. ipak neke analogije nalazimo i u °VC J °ntinuitet utjecati Die SnrSh^810 ^ 8 !?"'' If ^ "Sardiatas° l ' S ΙΠ ^' α ". n. po Klaiću ili po Patschu. oba se ova plemena moraju smjestiti u manje riječne doline ili na kraška polja. 11. a u okviru rasprave ο ratovima Gota s Justinijanom. usp. Ill 142. rad nav. 1979. To ujedno govori da je i u ove planinske krajeve prodrla romanizacija. 1900. 556. Usp. m J-. C. J. a koja. u saradnji s plemenskim glavarima (principes. 5. 563. LII Sardeates. 2. Alföldy. Tomaschek 1880.H.Scenobartus * " ić. a sjeverno od njih Japoda i Mezeja. 6. 111. Municipium nije epigrafski potvrđen punim imenom in situ. GZM XII. ' Bilj. 173. i na obje obale Une s njenim pritocima. koji se ne može lokalizirati oko Šipova. za njihovu lokaciju nema ni epigrafskih ni literarnih izvora. v. sacr. Farlati. koji smatra „da je Ludrum pogrešno napisan za Burnum '. u bilj. s. To znači da staništa Deura i Sardeata valja tražiti u jugozapadnoj Bosni sjeverno-sjeverozapadno od Salone. te Dicione na Grahovu2 i Mezeje na sjeveru između Grmeča i Kozare. pa do Vlašića na istoku. V. eliminiramo Delmate. 556. s. To bi bile granice njihove epihorske civitas i kasnijeg municipija „Sarziaticum" {*Sardiaticum : Sardeates). Generalni položaj Ludruma odreduju njegove parokije — Magnum. g. vise naslutiti na osnovu geomorfološke situacije sjeverno od Grahova (Grahovu je pripadao mons Ditionum Ulcirus CIL III 3198 = 10156 b = Abramić.): novoformiranoj biskupiji bile su. 1900. AEM VVTT°^ Ji ?}^\ USp · A · Bauer ' Zu dalmatisch-pannonische Kriege 6-9. Sarziaticum se ne može tražiti ni oko Pecke (Sarnade Itin. 175. odnosno in Plivatal bei Šipovo. XX. ο formiranju nove biskupije u Ludrumu (Biskupija kod Knina?) (v. 1914. WM BH VI. 1899. ali još uvijek u okviru salonitanskog sudbenog konventa (Plin. Pri tome mislim 1292 ™ EornXJ?^OVnU. pođemo li od broja njihovih dekurija (viribus descriptis in decurias . Kiepert. II. Patsch na nav.. U oba slučaja. Byz. Klaic. . 8 Za Ludrum. Njegov kasnoantički naziv (territorium) Sarziaticum (*Sardiaticum) poznat je jedino iz zapisnika 2. K. Rad JAZU. K. Patsch. Nahođaji novaca. dodijeljene četiri crkvene župe (parochiae). II 16. Usp. Quellgebietdes Vrbas(l). Ditiones i Maezaei). H. konvergiraju prema Saloni kao centru njihova konventa. i to takva koja su orografski izdvojena od susjednih područja5. Njihova se oblast može. nije nam poznat nijedan autonomni grad rimskog tipa. što stvara poteškoće i s njegovim lociranjem. Sardeates). * D. 121 d. Rendić Miočev 1880. u stvari parohije mun. s obzirom na jačinu njihovih populacija. g. VHAD XII. XXXIV. Episcopatus Ludrensis u Dalmaciji. U području jugozapadne Bosne i istočne Like s dijelom Dalmacije sjeverno od Knina. in the Pliva valley around Šipovo. 1903. koji su u zadinarskoj Dalmaciji zauzimali Duvanjsko. Livanjsko i Glamočko polje. ovdje bilj. 135-148. XXII Deuri. naime. koja je živjela u jednoj manjoj riječnoj kotlini u Dinaridima. nlsridn nv?. već su uglavnom određene na osnovu raznih kriterija.>Vnve J" ZUP "? P 1 " J Št0 je mogla iz antike prekinut.F^} ' Τ *tradicija. U prilog lokalizacije Sardeata u dolinu Unca mogu se navesti još neki elementi Naime. Patsch. VAHD 49. Chr AEM XVII. Ludrum valja tražiti u dolini Krke. napose ο njegovu stanovništvu. mstodom eliminacije. pak. 1986. To je i razlog što se takav municipij i ne spominje u stručnoj literaturi. sredniov. No. ali i reljef tla. 1900. Šišić. 6 D. 2. Bojanovski. bilj. bar onih većih iz salonitanskog konventa (Delmatae. . plemensko-teritorijalne formacije pojedinih plemena. Kao snažan argumenat za takvu projekciju govori i podatak iz 533. ostaje samo područje južnije od Grmeča. u stvari četiri (tadašnja) municipija — Magnioticum kod Drniša. 6241 Lachmann. 162. 269. Dalmitien. tiče manjih etnosa (Deuri. „koje se stavlja u sredinu zapadne Bosne" (556). 158. organizirano u tribalne župe (civitates peregrinorum) Diciona i Sardeata. Priručnik. Usp.■ I L I U 2 6 ' Albu rnus Dae." blljÎ C e2 1 . 314. mj. 111. J. Koliko se možemo osloniti na izvore (u prvom redu na Plinija i Ptolemeja). u ranije je carsko doba to područje bilo pod prefekturalnom upravom. a po svojoj lingvističkoj fizionimiji može se od poznatih etnosa u Dalmaciji povezati jedino sa Sardeatima {Sardeates Plin. inače nepoznat kasnoantički lokalitet. Sardiôtai Ptol. opet. K. η. 563. i njegov rad u WM BH VII.)4. dakle. s vremenom su se i ovdje formirali municipiji najkasnije do Karakalina edikta 212. I Patsch dovodi Sarziaticum u vezu s plemenom Sardeates. F. i to ono u dolini Unca i eventualno na dijelu Petrovačkog polja3. Ant. A. Equitinum kod Sinja. s I. a još manje u sjevernoj Bosni7. 3) jer je to bilo područje druge crkvene župe — Sarniensis ecclesiae.? polis IUyrias (Steph. 547—569. Ill 142). Aequum i Salvium. Cri TTT Ι?ΛΛ/ΔΙΚ' 265\ . Farlati. usp. g. sacr. nego samo u literarnom izvoru. GZM Xlf. kojih je smještaj poznat.XV DOLINA UNCA (Municipium Sarziaticitm) Ο Sarziaticumu. kako već znamo. za smještaj Sardeata nam. . Dalmatia. 1900. malo se zna jer se na potencijalnom teritoriju ovog municipija sačuvao vrlo mali broj natpisa. bilj. Rama i dolina gornjeg Vrbasa. Mayer. XIV pogl. Ako. Što se. . Kasnoantički kastei u Gornjim Vrbljanima na Sani. Plin. Usp. Pitanje je ukratko analizirao i K. pod nadzorom rimskih prefekata i drugih organa vlasti. i to na potencijalnom teritoriju biskupije u Ludrumu (kod Knina?). jer bi to bilo i suviše sjeverno od Ludruma (kod Knina?)8. GZM (A). oslanja se na oblik Sard WMBHVI Zx^f!. GZM XII. 170 itd. Mayer. s desne i s lijeve strane Krkine pritoke Butišnice.? . . No. W. i to svakako sjevernije od Delmata.. i V. Ditiones Patsch. crkvenog sabora u Saloni 533. 265. 53. Byz. Sar5 Sardeates: u sredinu zapadne Bosne.1. posebno p. Patsch. odnosno visoravni. 28. pa su Rimljani i ovdje mogli računati s jednim slojem građana na koje su se mogli osloniti. citira cijeli natpis Tomaschek D s^. praepositi). Ill 142). 29-60. Patsc h. odr č u k PW RE IX. čemu bi možda mogao odgovarati i raniji oblik Sardos . Dacico-Illyrica. ibidem. usp.hm 'P°' itai Sardenoi Steph. Salviaticum na Glamočkom polju.

i oko Obljaja. 1—4. V. Evans. kroz koje se Unac 1 0 Ako je pripadnost Petrovačkog polja. zapadno od Bastasa. Kako to pokazuju brojne ilirske gradine (castella. četvrtasti blokovi". Mali Cvjetnić.. ne spominje gradinu Obljaj. prema Uni. oko Gradine koja leži sjeveroistočno od sela.. prekopani oko 1890. na visini Gradine (kod sklopa zvanog Berek). 1. Tu se na Gradini Morača i danas dobro naziru temelji neke rimske gradevine monumentalnog profila. Gdje je tačno bila granica koja je odvajala Delmate (Salvium) od doline Unca (Sardeates). kao oko Donjeg Vrtoča i Bastasa (Donji Unac). v.66 x 0. moguće još iz vremena pacifikacije zemlje.. GZM VI. V. koji je bio zapazio i ovu rimsku aglomeraciju u dolini Unca12. c„ 254. oni dec (urioni) m[u]nicip[ii] / . Ispod jednog ogromnog nasipa izbijali su veliki. Srednjevjekovni grad Rmanj u Martin-Brodu na ušću Unca u Unu. Evans. J. Sarziaticum i Salviaticum formirali su sjeverni dio biskupije Ludrum. V. v. 443. koncilu u Saloni 530 g. 1902. Fiala.. itd. Izgleda da dekurionski natpis potječe s nekog javnog objekta (epistilna greda?). Tamo sam.. nalazio u Bastasima. . Centar predrimske plemenske zajednice se... na desnoj obali rijeke imala je dominantan položaj. očito.. Ćurčić. 13 Ο ostacima zgrade v. na što ukazuje i izrez od 62x23 x20 cm na unutarnjoj (?) strani. 252 253 . Oko gradina je raspršen veliki broj grobnih tumula (V. Upravno središte doline prešlo je u Drvar tek 1906. probija. koje su ugradene u kuću Morača i u zidove oko kuće. Ml A 1 -----INI (?) 1 2 A.. U rimskoj antici centar župe se pomakao u Donje Vrtoče. Sačuvana su samo tri retka natpisa: . Arhitektua ra . F. 1 6 Registrirano je preko 20 gradina: Bastasi (dva objekta).49. a na (vanjskoj?) bočnoj (manjoj) strani uklesan je lik Merkura. Ubikaciju Sarziatikuma u dolinu Unca dobro će nam osvijetliti i arheološka topografija ove doline. posebno 250—255. Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji. Ostaci prethistorijskog utvrđenja nalaze se i na Obljaju (680 m). V. koji još i danas. Drvar i Bastasi14). dolina Unca je bila dobro naseljena i u predrimsko doba16.66 m. Evans. u porječju gornje Krke i Butišnice (Ludrum?) i gornje Une s Unceni (Sarziaticum)10. Na torn se natpisu. Vidovo Selo u Prekaji (Gradina i Gromila). 1—2. među kojima su se formirala i manja polja pogodna za stočarstvo. 60... i donji Unac. od kojih su oni u Drvaru. 265—271. 141. 128: u pitanju je srednjovjekovna crkvica (5. dj„ 260—255. gdje se nalazilo i najveće rimsko naselje u ovoj dolini. 1902.. a mjestimično i za poljoprivredu. 1 8 Dvije gomile su prekopane i u Cvjetniću. Momčilova kula. stoji na istom mjestu (1972.80 x 12. 1902. Gradina. V. ili nešto zapadnije na rječici Visućici.. sa trostrukim nasipom na vrlo istaknutom položaju. Unačka se kotlina naslanja na zapadnu granicu Salviuma. ARII—II. 6 (brončano koplje)... nalazi se i spomenuti municipalni natpis. Prekaja i Mokronoge. koje su redovito smještene po prirodnim uzvisinama na obodu poljâ. Evans je bio napose frapiran monumentalnim blokom u kojem je bila uklesana figura Merkura. bilj.. Drecun. vezan sa centrom biskupije. 211. da li već kod Rora. Berek. Na ruševine ovog objekta nasjela je manja 1 5 To je područje srednjovjekovne hrvatske Unačke župe sa giadovima Unac (Momčilova kula u Preodcu. A. 251—252. Ćurčić. 1883. GZM XIV. Gornji i Donji Boboljušci (2). kod sklopa zv. pritoci Unca. teško je određenije odgovoriti. usp. ο. Ćurčić. i bilj. po kazivanju domaćina — dijete (Merkur vodi dijete za ruku?). 1449.. a širokom do 25 km (najviše) i protiče kroz četiri manje kotline (Preodac. Dva kelta potječu iz jednog tumula u Bastasima. Fiala. kojem se divio još A. Jedno recentnije epigrafsko svjedocanstvo indicira da se u dolini Unca doista nalazio jedan još neodređeni municipium11. BiH. Medu brojnim dobro klesanim kvaderima. Nekoliko gradina je registrirao i autor ovog rada (one u Prekaji) i dr. ibidem. sudeći po brojnim dobro klesanim kvaderima21. 1525). 1899. gdje se tada nalazila kotarska ispostava iz Petrovca. Ο Visućgradu usp. s trostrukim nasipom i temeljima rimske utvrde (?). 680). 206. zaselak Tomići u Bastasima. 1893.)ls. 120. oppida). Starine iz okoline Bosanskog Petrovca. 421—424. si. Sarajevo 1967): „Ponovo smo se spustili u dolinu Unca. desna obala Unca.39 i 1. — Lok. Ćurčić. Dominantan položaj. / . 251. u najpitomiji dio doline. Natpis je uklesan u kameni blok koji se danas nalazi u ogradi pred kućom Živka (Gojkova) Morače. i Gornje i Donje Vrtoče (obje Gradina). Ο crkvi daje podatke Đ. U starijoj literaturi se razlikuju dva pojma: Donji Unac. si. T. 1894. si. koji je odvaja od Grahova. nekih pet kilometara nizvodno od Drvara. Dimenzije bloka s likom Merkura: 1. 21. 141. a jedna fibula italskog oblika iz Drvar Sela. si. a koji se prostirao na području srednje i gornje Cetine (Equitinum).. Bojanovski. Radimsky). Šipovljani.33 m. Spominje se vise puta u listinama (1431. Ο nalazima na gradinama u Bastasima i Boboljušcima usp. dali pretežno halštatski materijal18.30 x 0. 1899.. navodi inače po imenu nepoznati dec(urio) m[u]nicip[ii]. Ćurčić ih navodi nekoliko hiljada)17. Od ta četiri tradirana teritorija ostaje nepokrivenim jedino područje oko gornje Une i Unca. Očigrije (GZM V. i planom na si. 7: Merkur nagnut naprijed. Veliko Ocïjevo. Ill. na jugu Vijencem (1650). passim. Visok je 0. AEM IV (1880). London 1878. okružena visokim planinama.. Đ. GZM XIV. 49 (prevod M. s hlamidom preko14 leda. 252. srednjovjekovnoj biskupiji u Kninu kasnoantička tradicija. GZM XIV. koji je do nas dopro u veoma fragmentarnom obliku. Trubar. 1 1 I. bilj. odnosno njegova sjeveroistočnog dijela. 1 9 V. ibidem. Szabo. napokon. moj članak u Arheol. s. 251.. . Illyrian Letters. Na Gradini su se sačuvali i temelji rimske četvrtaste utvrde (kule). Ćurčić. pripasti cjelovit i zaokružen teritorij oko Ludruma. Donje Vrtoče.. Osim navedenih ovdje ima i mnogo manjih tesanaca. Natpis sam otkrio u septembru 1972. gornji Unac) i Visuć-gradom (Visuć) na Visućici u Šipovljanima kod Drvara. 1988. Radimsky. Na padinama Obljaja nalazi se i dosta rukom rađene fragmentirane keramike. nav. 21. što ih razdvajaju klisure. čiji je župnik Vitalis presbyter Sarniensis ecclesiae prisustvovao 1. Zagreb 1920. Gradina. Mnogo kvadera je razneseno i po selu. sv. F. Od izvora pod Šatorom pa do ušća u Unu kod Martin-Broda Unac teče dolinom dugom oko 65.. lijeva obala Unca. po Glamočkom i Livanjskom (?) polju (Salviaticum) te. Kamen oblika prizme ima izrez (62 x 23 x 20 cm) na gornjoj (unutarnjoj?) strani. Usp. po svoj prilici. ali na lijevoj obali Unca20. leks. ali nema indikacija da bi tenton j municipija prelazio i preko Une u Liku15. 229—255.. Basler. Fiala.. naišao na ostatke velike rimske gradevine.niensis (od Sarnade). (pod Donji Unac). štap u ruci. 1902. najžupnijem dijelu kotline. Bosanski Osredci (2). a uz njega još jedan manji lik. visoka 35 cm („stoji. lijepi. 1894. 1 7 V. V. čije dimenzije iznose izmedu 1. g na Gradini Morača u Donjem Vrtoču. očito arhitektonski elemenat iz strehe. 426.00x0. pripadao je Lapačkoj župi. gol.79 x 0. 6 i 7. Prekaja (Orlovac i Gradina). 1894. s obje strane Unca19. Podovi (Gradina i Baukova gradina).. Drvar Selo..99 i širok 0.48 x 1. . sada uništen od groma.. WM BH VI.66x0. onda se i ono može vezati za biskupiju u Lu drumu (533). T. Veliki Cvjetnić. g.30 m)...1 m). Hoernes. Evans. od kojega se još sačuvala samo tvrda kula. na istoku Šatorom (1872). s ostacima nasipa zaraslog u šumu. Le municipe inconnu dans le pays de Ditiones (Bosnie occidentale). GZM XIV. 38.. g.. 2 1 Zabilježio sam i dimenzije od 31 kvadera (bloka).. isto tako nepoznatog municipija. zapadno od sela. GZM VI. mislim. ŽA XXV. Usp. Ο gradu Uncu v.. To je uzana riječna dolina... petazom na glavi i kerikeionom u lijevoj ruci itd. WM BH VI. M. Drvar. vrlo gracioznog izgleda"). Mrđe (Prekaja). A. danas selo Bastasi (sa Donjim Vrtočama). Čikole (Magnioticum). Ćurčić. g. Crtice iz Donjeg Unca. jedna više vrela Bastašice u Bastasima. dok je na sjeveru Lunjevača (1706) i Osječenica (1796) potpuno odvajaju od Petrovačkog polja (s jedinom vezom preko sedla Oštrelja na visini od 1033. Cijela dolina je otvorena (i nagnuta) na zapad.30 m. danas Donji Lapac u Lici. 20 Gradina Obljaj (k. na sredokraći između Drvara i Bastasa. šire područje uz Unac od Visuć-grada prema ušću (Evans. 9 Novoosnovanoj biskupiji u Ludrumu morao je. GZM VI. Skoplje 1975. oštećen od groma. 487). . dug 0.

III. 321. Bull. 1881. GZM VI. Ak. Bojanovski. Cfr. ibid. Rijetki natpisi nisu stariji od 3. mj. η. U vezi s tim sam predložio da se u Donje Vrtoče locira municipium Splonistarum koji je. J. p • ly74 > 359—365. kada je zauzeo Splonum (Dio Cass. Kasnoantičke grobnice na svod u Citluku kod Šipova. C. 213—214. D. 17—19 = WM BH IV. W. in ^Ppvo) = Splonum. n. 254. Uništeno je 10 spomenika. M. 32 V. Usp. Rimsko naselje u Donjim Vrtocama poniklo je također (u socio-urbanističkom smislu) na domaćem ilirskom supstratu.crkva s okruglom apsidom i ulazom na zapadaoj stratii. O. . makar koliko bio fragmentaran. dok su ostali poremêceni izgradnjom kuća (nakon 1946.)36. 5)35. G ZM V I . Vjerojatno je savremena srednjovjekovnoj nekropoli koja se razvila na ruševinama rimskog objekta i naokolo njega22. d. Pašalić 1960. R a d i m s k y . 1962. ne daje tačnu lokaciju groblja. nadzirala sigurnost prometa na spomenutoj . 424—426. 14. i sa ma već davno u ruševinama. sl. Ballif. 1—12. Strassen. Radimsky. ŽA XXV. Fiala. GZM XIV. GZM V. sl. 23 F. Ο stanovništvu ovog municipija se vrlo malo zna. U dvorištu Rađena su 1893. Ćurčić. Fiala. Bojanovski 1974. 25 (Bastasi. ARI I—II. obje. tražen na faznim lokacijama (u Lici. Na jednom hridovitom visu Gradine u Šipovljanima smjestio se Visuć-grad (F. 8 = CIL III 13988 Donje Vrtoče. d. i d. Ćurčić. GZM VI. v Y . 13. 354 (Pljevlja—Komini) itd. I« V (Vltal kod Ot °čca). 252 (Drvar S elo ). 1902. . opeka i crijepa. na kosi zvanoj Runikova ili Boderoška gradina. Ćurčić. 13. Hirschfeld. Donjim Vrtočama i Drvaru. jedan je put vodio i dolinom Unca. F. 1. inače. 3 do 7. i A. 1964. 11. G fdy. ). Prostiralo se u ravnici na površini od nekoliko hektara. U Bastasima. za što govore i dvije ilirske gradine. 30 V. 254 ^'Ppvo) Sl AAH X 1962 1 1 2 J J Wilk l ii 255 (95) . Nađeno je još nekoliko grobova koji su pripadali naselju27. II 16.) do Oštrelja (1033 m) sačuvalo se čak devet miljokaza. Patsch. kod Pljevalja. 1891. Ο ovim grobnicama v. Curčić 1902. Usp.. a s njim i cijela dolina. G Z M VI. k velikim rudnicima i oficinama za preradu željezne rude. V. Na Gradini u Drvar-Selu kod Drvara bila je podignuta rimska utvrda koja je očito. 1894. i d„ sl. RE IV. sl. Ballif. Hoernes.). 3 5 Dj. br. Ipak se mora priznati da put preko donjeg Unca nije jedini pravac kojim je Germanik mogao prodirati. koja se niz padine Kamenice spuštala u Drvar33. 253. Ph. Naše starine. 5—10. GZM XLIV.. . Rimska cesta od Prologa preko Donjeg Unca i Petrovca u dolinu Sane. IX. 1894. 396. 1894. Wilkes. na desnoj obali Unca. pa kamena iz temelja. Ćurčić registrirao „rimsko groblje" s upotrebom ranijih rimskih spolija32. R ad im s k y . 4 4 3 . 1—2. koja je — dolazeći iz Bur22 Od nekropole se sacuvalo oko 15 stećaka. . Nasipi su se 29 dobro očuvali do danas./! Splonum: W. 24 F. Fiala. ne otpadaju i razlozi što sam in iznio u korist identifikacije Splonuma s Donjim Vrtočama na Uncu37. što je i bio razlog da se dugo održavao patrijarhalni način života. 24. 1880. Radimsky. Antičko naselje se razvilo na lijevoj obali Uaoi (kraj kuća Rađena i Puhača)> otprilike 700 metara uzvodno od momimentalnog rimskog objekta na Gradin' Morača. Hermes. V]elsou[nus] ili V]elsou[na tit] ul(um) de [suo pos(uit)f 6 . V . 1896. Jedan rimski grob otvorio je i F. Sergejevski. u Šipovu itd. 37 L Ž Le municipe inconnu . GZM X IV. ženski oblik od Volsonus. Ο tome usp. Fiala. Dosta rimskog novca našlo se iuŠipovljanima. Baloie. što naročito vrijedi za područje Prekaje. Evans. F. Mayer. v. 33 V. Na kraćem odsjeku od svega devet milja (oko 13 km) od Drvara (oko 470 m n. nav. V. 1893. 422. g. dakle na potencijalnom pravcu kojim je mogao nastupati i Germanik 9.. 11). 253. GZM XIV. 11). Privredni resursi bili su ovdje ograničeni uglavnom na stočarstvo i eksploataciju bogatih šuma. 1902. Iz jednog groba potječe i ulomak nadgrobnog natpisa za koji je Patsch predložio čitanje: . st. 252. F. LVI. S trassen. Topic u Bastasima. što (opet) ukazuje da je ova dolina bila aktivno uključena u prometne i privredne tokove rimske antike29. Ballif. 1894. Sprache. numa i Knina — u Drvaru prelazila Unac te preko Oštrelja vodila na Petrovačko polje i spuštala se u dolinu Sane. 331. 4). Time. 18. 1986... G. 1—4). Ill 142. Junia 15). daim. 440-^43. J. Ć u r č i ć .. 206. n. koji se očito razvio iz jedne peregrinske civitas. = DaImatia 19 VT To·™ > 69. 253. 421. A. D a . Osim itinerarske ceste Burnum—dolina Sane—Sisak („Via Claudia"). I neki stećci su — antički blokovi. nav. Dolina je i inače slabo arheološki istražena. 1932. 487). na gornjem Uncu. r» 5. n a v . sv. indicira postojanje dosad nepoznatog municipija. a ni utvrda (jedan od oppiduma u Bastasima ili u Vrtočama) fysei ishyron kai tois teihesin eu pepragmenon kakay je bio Splonum (Splaunon Dio LVI. dakle. Iako se areal ovog naselja ore. 194 d. 1 8 9 4 . dj. koji su ugradeni u novogradnje. ν. 13 (1965). 18 (Plavno). Bulić. 1 8 . 1975. 2β F. Sačuvao se onaj dio crkve koji leži na parceli M. a na nekima se sačuvao i formular natpisa cara Klaudija31. Morače. možda je u pitanju srednjovjekovno groblje (?). Oko trista metara zapadnije od monumentalne građevine na Gradini Morača.. 426. V. 34 I. GZM VI. p. Ballif—C. sl. gdje je V. Radimsky. sl. 254. Plin. dj. dj.. Ćurčić 1902. a vjerojatno i u Martin-Brodu. V. na Sani. g. 68. dakle u Donjem Uncu.. Šipovljanima — pod Visuć-gradom. T. . 2 5 Bilj. a to znači na domaćem supstratu i bez većeg priliva stranaca. Ο 3 1 I. Bab. sl. Ostaci crkve su ležali u sredini nekropole. I. I i sl. Tomaschek 1880. Čurčić.. GZM VI. 11. te tako ovu zatvorenu kotlinu vezivao i sa cestom koja je prolazila preko Glamočkog polja34. Iz navedenog se ipak vidi da natpis iz Donjeg Vrtoča. Fiala. Dalmatien. 354 ima oblike Volsonus i Volsouna. i 47. Rimski grobovi u Donjim Vrtočama. Splonum again. 1894. Antički Drvar. što ukazuje na objekat refugijalnog karaktera iz kasne antike28. b i l j .Klaudijevoj" cesti. 17. 11. Ostaci srednjovjekovnih crkava su zabilježeni u Očigrijama (V. Alföldy. I. Personennamen. još se uvijek nalaze uiomoi rimske keramike. Jedno se manje rimsko naselje nalazilo i pod gradinom u Šipovljanima. nav. 425. Ptol. ν. otkopani kasnoantički grobovi sa presvođenim grobnicama i pozzettomih (vjerojatno u blizini bazilike?). Strassen I. AAH X. Bojanovski. V. Pri torn šam se u prvom redu oslanjao na cinjenicu što se Donje Vrtoče (Donji Unac) nalaze blizu starog puta koji je primorje vezivao s panonskim zaleđem. 13. G. g. m j . 2454. V. 10. 52—53. Fiala. V. 425. i AEM IV. G rad in a D o n je V rto če k o d D o n jeg U n ca u p etro v açk o m k o taru . ILJug. V. 443. 1 902. Usp. 281. 28 V . GZM III. 19—22. Ćurčić. Tragova naselja.. Odavde potječe i ulomak are s posvetom I]OM23. ističu se svojora visinom i kompaktnošću dva paralelna zemljana nasipa sa tragovima temelja zidanih u kamenu (deb-1ine 60 cm).. 103. kroz Prekaju. već je svojim položajem na značajnoj komunikaciji imao veliki prometni značaj. ARR . 504 (Stari Majdan na Sani). 251—252. Ph. y . Ph. pojedinačnih nalaza i grobova bilo je i u danasnjem Drvaru30 naselju kroz koje je prolazila cesta izgrađena 47/48. u bilj. bilj. 40627 Flanona (venetska imena?). . sl. Ćurčić. VIII. . e. Patsch.. nađeno je i dosta rimskog novca. Bojanovski 1974. 931. E. Općenito ο nekim rimskim nalazima u donjem Uncu Ph. II. I crkva je građena od rimskih spolija. 57. g. Na drugom mjestu postavio sam tezu da je dolina Unca kao integralni dio pripadala Dicionima (Strabo VII 5. Alföldy. te ulomci stupova opeke iz hipokausta i drugo24. (Po). 265—271.

359. Rađenović. a također i Jupitrov atribut Fulgeralis.) XVI PETROVAČKO POLJE U RIMSKO DOBA (DeurH) Petrovačko polje (oko 650 m n. bila slična onoj kod Delmata. 77. ο tome gotovo da i nema pisanih izvora. Naselja i poreklo stanovništva. Šišić. stanovništvo Bjelajskog i Bravskog polja ovo područje ne smatra Bosnom u njenom historijskom značenju. P. a to sam mogao osjetiti i na svojim terenskim putovanjima. cf. s. i J. (Ravonius je kao kognomen u Dalmaciji hapax). Aurelius Procu[lus] domaći čovjek koji je (očito) civitet dobio od Marka Aurelija. Fulgerali postavili Vesii Ravonius et Hermes39. 289 i 165 (s. Karanović. 127. 1934. 185—193. . GZM XLIII. naprotiv. Međutim. .1 m n. i pored svoje izoliranosti u dinarskim planinama.. ali su kod nas obje posvete rijetke. d. Drugi značajni prolaz je kod Oštrelja. br. 303. i M. 21. u dolinama Une i Sane (i Vrbasa). XIX. n. Isto vrijedi i za posmrtni kult. 19. a drugi Silvanu T. čini se. V. 6 = A. Beograd 1935. s obzirom na njihove 239 dekurije (Plin III. bilj. A.. 1 256 257 . bilj. pa ostaje teoretska mogućnost da je Splonum ležao upravo na Uncu. ovdje i bilj.s. još i danas. 6.. koja se ovdje održala sve do turske invazije. Lušci Palanke. . 4 1 G. naime. pa oko Banje Luke.. Istog je mišljenja bio i Patsch za gentile Ravonius (GZM 1912.). 5—47. Bjelajsko i Bravsko polje. Radimsky. iznenaduje veliki broj grobnih tumulusa koji pripadaju starijim fazama. gentilicij Vesii smatra italskim41.. a po svoj prilici i natpis u kojem se spominje T. što se odrazilo i na kasnija vremcna. GZM II. . -a.. Aurelius Proculus iz Prekaje). Sarajevo 1976. Njegovu orijentiranost i povezanost s jugom potvrduje i antička tradicija. To nas ovlaštava na zaključak da je vjera bila ista ili vrlo slična onoj kod susjednih Delmata.prostornom prostiranju Diciona. I pisac ovog rada je dva puta prošao kroz Mokronoge i Prekaju (Gornji Unac).s. 25. 1951. M. 657): /. br. koje su u antici držali Mezeji. si. Na jugu ga zatvaraju visoke planine Osječenica (1796) sa Klekovačom (1961) i Lunjevačom (1706).. Casopis „Pregled".. postojale su uskc veze i s dolinom Une (Pounje). sve to vrijeme pripadalo biskupiji u Kninu. 4. 20. Luciću. VAHD LV. Personennamen. . Cf.1925. mj. po I. M / FulgeralijVesiilRavoniusj h et. Sanice i Ključa. M. dakle. SEZ 35. a također i onomastika i njezin razvitak. Vjerojatno se radi ο osobama libertinskog staleža na nekom imanju ili poslu u Prekaji. Kako ćemo to vidjeti i iz daljeg izlaganja. Petrovačko polje se nalazi na krajnjem sjevernom rubu Dinarida kao njihov naglašeni präg. Ni u srednjem vijeku Petrovačko s Bjelajskim i Bravskim poljem nije pripadalo Donjoj Slavoniji ni kasnije bosanskim Donjim krajevima. 43 Usp. sve ono što je sa druge strane Grmeča. 19. Ο. 109. potvrđuje natpis iz Alburnusa: F(eciiï) Bisius Scenob{arbus ili — arbi) Sard. B. br. antropogeografska ispitivanja. To bi u antici dalo oko 6000 stanovnika. 65.ibidem.). na gornjem Uncu. 153. Miajlovića u selu Mokronoge (Gornji Unac): Silv[a]no / T(itus) Aur{elius) Procu[lus\ / . dok je na zapadu od doline Une odvojeno nižom planinskom barijerom kroz koju ripačkim klancem vodi put. Vizantijski izvori. Die Sprache. 1. Vidi i VI. To je starohrvatska županija Pset. Sergejevski. Ferjančić. 1894. Spom. nav. „srednjovekovnaparohijaPset u kninskoj episkopiji". ex m(uni-cipio Splono CIL III 1322. U vjerskom i kulturnom pogledu Petrovačko polje je.126 i M. 597). Alfoldy. Granice mun..). Vego.. si. 4. kako to pokazuje i njegov praenomen T(itus)40. Usp. 39 Žrtvenik je pronaden u selu Velika Župa (Prekaja). Ο postanku imena Bosanska krajina. s. Porphyr. 1890. 1953. 20. k. VHAD. Zaninović. Mayer. 2. 38 D. nego je bilo povezano s političkim i vjerskim strukturama na jugu2. B. O. Mirković. koji su i Rimljani već od početka pravilno valorizirali s prometnog aspekta. D Sergejevski. I. S Mczejima na sjeveru. si. 153. XV. Alföldy. Klaić. Od božanstava u dolini Unca dolaze jedino Jupiter (dva puta) i Silvan (jednom). Vesius. 304. 1967. Zagreb 1971. Nekoliko gradinskih utvrđenih naselja ipak pokazuje da je u predrimsko doba bilo dobro naseljeno. 282. SKA. v. v. Personennamen.. g. u bilj. Const. . 241 Lachmann). (Gornji Unac). P. . Županija Pset (Pesenta) i pleme Kolunić. Spom. izmedu Osječenice i Klekovače (samo sedlo se nalazi na 1033. Šašel. Hermes / v. 1931. Ćorović. Ferjančić. bilo je živo uključeno u društveno-politički i privredni život rimske Dalmacije. 40 Žrtvenik je pronađen u polju kod kuće Đ. Za gentilicij Vesii H. GZM VI. Usp. 1928. VI. što se vidi i na primjerima sa susjednog Grahovskog polja. Da su i Sarde(i?)ati radili u rudnicima zlata u Daciji.. 25. Područje Prekaje. vjerojatno su se poklapale s prirodnim granicama Unačke doline. Krähe i A. Ljudi na Petrovačkom polju Bosnom smatraju područja oko Bosanske Krupe. pa se može pretpostavljati da su ta stara naselja postojala i u rimsko doba. nego italici. I. Sardiatarum (?) (u izvorima je potvrđen samo oblik Sardiatas (akuz. Alfoldy. Rimski spomenici iz Bosne.PovijestHrvata. col. Rimski spomenici iz Livna i Prekaje. 77. u koju se moglo smjestiti njihovih 52 dekurije. Die Sprache 312 i G. D. pogl. Gabričević. Kognomen Scenobarbus je inače proširen. Vjerojatno je i antroponimija Sardeata. 22—23 T.). (Ioannes Lucius). Isti. G. Teritorijalni razvitak bosanske države. . 30 = Β. Zlatna (Dac).l. vis. (CIL III 1266)43. koji nije uobičajen u našim krajevima. a najkasnije za Karakale (212.. bilj 98. Lexicon altillyrischer Personennamen. 42 Područje SO Drvar danas ima oko 15000 stanovnika i 38 naseljenih mjesta (naprama njih 30 u predrimsko i rimsko doba). i Die Sprache der Illyrier. II. . 44. na što napose ukazuje kognomen Hermes. ali osim gradina nije čuo za rimske spomenike. GZM n. u kojoj su već živjeli Japodi. 33. bit će vise govora pri obradi Grahova.' Mayer smatraju da je ilirski. koje ovdje dolazi kao kognomen... Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku.. 1925. H. Heidelberg 1929. N. T. Municipij je mogao biti osnovan za Hadrijana. vis. pa je sva prilika da Vesii Ravonius et Hermes možda i nisu domoroci. Bisius. 89. Iz rimske antike potječu dva žrtvenika : jedan su /. očito nasljednici antičke biskupije u Ludrumu1.. 284—286. Naselja . Naime. Klaić. Aur{elius) Aper Dalmata . Krahe. Pounje u Bosanskoj krajini. Mayer. Na istoku mu je Srnetica (1375). V. odnosno Marka Aurelija (usp. 142). 1666. A. zbog svoje doskorašnje nepristupačnosti mnogo je slabije poznato38. De regno Dalmatiae et Croatiae.. dd. nešto između 7 000 i 10 000 duša42. 25. Lib. Abrevirani atribut bi se mogao dopuniti i F(ulminatori).m. na desnoj obali potoka Gudaja (ispod Stražbenice. 135. Zagreb 1925. SEZ 35. što je prihvatio i Sergejevski. Sergejevski. ali je potvrdeno arheološkim materijalom. 27. odakle se teren počinje naglo spuštati prema panonskoj ravnici od koje ga dijeli moćni masiv Grmeča (1604). 38 — Iz Podgradine na Livanjskom polju potječe žrtvenik Io(vi) F(ulgeratorï)l [ . usp. ILJug. 448. si. F. Wiesbaden 1955. i nije bilo užih kontakata.

Reveniku (Žuta glavica). 1897. nav. ali već na putu romanizacijo (2. Sergejevski. s kojom je i izraslo i za koju je bilo funkcionalno vezano4. 1896. Rimske utjecaje možemo pratiti i na sepulkralnim spomenicima. Fig. Slabo uparana siova naginju na uncijalno pismo. I. Naseljavanja ovdje i nije bilo. oba iz Krnjeuše. Patsch. i 167—168. „koji je i sada obilježen starinskim miljokazima koji su udaljeni jedan od drugog po 40 koračaja (!?)". Suppl. iz 4. koji tangira sela Medeno Polje. Raunig otkopali temelje nastambi. Domaszewski. koja je plemenska civitas zauzimala ovo podrucje. 77. položaju. Ćurčić. V. GZM II. 107—109. napose u kasnoj antici. bilj. br. gradina Kadinjača u Reveniku.. vjerojatno na jednom putu koji je vodio na Unu u području današnje Bosanske Krupe5. a drugi kasnije. Gornjem Bravsku. 1 7 To najbolje ilustrira iskvarenost jezika na natpisima iz Smoljane (K. dom]o Ast[uris(T) [A"!]elio infeli(cissimo) [defun]cto ann[orum] [. 230—233. Kognomen Procinus (Proc[lT\inusTj je hapax. u KapVjuhu. Patsch. 1 0 Nije jasno je li to bilo rimsko pravo (ius Romanum) ili možda reducirano (ius Latinum). rimska utvrda na Žutoj glavici u Reveniku. CIL III 14014 = C. trostruki bedem sa rimskom nadgradnjom (v. bilo je ono u Krnjeuši. 42. Sergejevski. kao i ostala ilirska plemena. Krnjeuša. V. 1974. Spom. oboje u Reveniku)9. što ih veže za Norik i Panoniju. 14) i Gornjeg Ribnika kod Ključa (D. 1905. U dolini Une su na spomenicima vrlo česti i solarni simboli16. Fig. ali pod nadzorom rimskih prefekata. antička ruševina (?) u selu Janjila (Crkvina Ovčara i Gradac). Koliko nam je poznato. D. depo rimskog srebrnog novea u Trnjakovićima kod Revenika. Međutim. Bravskom Vagancu. pripadalo salonitanskom zaleđu i njegovu konventu. 106—107. st. na putu Bosanski Petrovac — Bosanska Krupa. potvrđeni samo po jednom. rimska zgrada u Vodenici. 3 Tragovi staroga puta slabo su se očuvali. Jedno se nalazilo u selu Bara. V. Spom. zvan i Ciglana. E. Bjelaj (Bilaj). 1 2 Ae7\lius U[ . Gavela i B. a dijelom iz terenskog dnevnika. Kasno doba. koje pripadaju Halštatu C (podatak B. LIV. GZM XL. Jedan od najvećih objekata te vrste je Gradina u Koluniću (sjeverno od k. Čini se da nije u pitanju gentile Aelius. dok je današnji pravac ceste bezvodan. pa su nam slabije poznata tamošnja rimska naselja. A. 1902. E. Neka su od tih naselja nastavila život i u rimsko doba. 238. A. 13 = GZM VI. Fig. 1902. D. utvrdeno naselje (?) većih dimenzija s ostacima snažnog rimskog kamenog bedema na nasipu jedne prethistorijske gradine. Dakle slika manje-više ista kao i u ostalim područjima unutrašnje Dalmacije. CBI. 1890. 240—245. (Trajan. Čini se da je centar peregrinske civitas bio oko Kolunića i Revenika (Gradina u Koluniću. 10 sa si. Ο solarnim i lunarnim simbolima i simbolima vatre usp... i podaci s terena. odvajao krak koji je vodio u dolinu Une (Ripač)3. Die Strassen. Bilaj. Fig. repertoar analogan onome iz Golubića15. Ćurćić.. Pašalić 1960. rimska utvrda na Gradini u Koluniću. prvi peregrini su rimsko građansko pravo stekli početkom 2. Bull. Spominje je pod imenom Gradina. 256. 13. g.. Time je i ova oblast bila integralno uključena u rimsku saobraćajnu mrežu i na taj način otvorena za brži nastup romanizacije. 1895.). 6 Miljokazi sa ceste u Bari (na Gorinčanima i u Zdenom dolu). Stipčević.1893. . si. Bjelajskom Vagancu.te preko Oštrelja izgradili važnu komunikaciju. 10 Sarajevo 1981. 257 = WM BH X. 26). nešto malo sjevernije od crkve u Kolunicu. 577—579. stela. 596. nešto značajnije. 92—93. bunar. Gradić na Žutoj glavici i Kadinjača. I dalje su nastavili živjeti u okvirima svoje teritorijalne zajednice {civitas).. 3. mj.Od ove se ceste niz polje. 7 Takve su gradine u Koluniću. a ogledaju se u ornamentici: eik-eak ornamenat. 155 -·= WM BH1. Pojedinačni antički nalazi nađeni su i na drugim pozicijama u polju6. 1 5 Κ. Posebna izdanja ANUBiH. 1 1 M(arcus) U(lpius) Rusticus (CIL III 14973 = C. rimski sarkofag u Vrtoču (na Crkvini) itd. 1904. dakle peregrin bez civiteta14. 1 3 D. a konaeno za Karakale. ali tek posredno preko susjednih Japoda. 106. ibidem (kratko). 1 4 D. ovdje su B. 8 sa si. V. Romanizacija je bila spontana i spora17. Dosad na Petrovačkom polju nije bilo arheoloških iskopavanja antičkih objekata. 155. prema zapadu.... 467 (starinska cesta — Kraljevput. dakle pod vodstvom svojih prvaka (principes.praepositil).43. antičko utvrđenje (?) na brdu Samnjak kod Krnjeuše. Bravskog (D. 1902. odmah desno od puta Bosanski Petrovac — Oštrelj. Ono što spomenike s Petrovačkog polja posebno priblizava sepulkralnoj umjetnosti Pounja jcsu dvostruko zasvođene niše (dvostruka volta).. Petrovačko polje je za Rimljane imalo u prvom redu prometni značaj (raskršće putova za doline Une i Sane). u bilj. posebno 168. rimski gradevinski materijal i novae u Bosanskom Petrovcu. nego čitanje domo Asturis(T). 352). ni u ovoj se konzervativnoj sredini društveni razvitak ne razlikuje mnogo od drugih civitates u planinskom zaleđu Dalmacije. ostaje otvorenim pitanje. 44). 20.. Vođenici (Gradina na Drenovcu) itd. XXVII. g. 77. Sergejevski. Kultni simboli kod Ilira. Ćurčić. No. knj. naziva je „japodskim putom" (Bosanski Petrovac—Bihać—Metulum). Na nekima su od njih nađeni i rimski ostaci (temelji zgrada i rimski građevinski materijal). Sergejevski. Na vrlo skromnom epigrafskom materijalu (od svega šest natpisa) dolaze Ulpii11.. br. WM BH IV. 5. nema ove ceste. Donjem Bravsku i na Laništu. Grad Risovača. Sve su to domaći ljudi. Suvaji kod Krnjeuše (Samnjak). 16—18. br. Patsch.] XXX. Gradić kod Kuburića kuća u Janjilima. 1890. 5 U tom je području koncentrirano nekoliko ilirskih gradina. Hadrijan)10. GZM VII. Drugo.. odosno Golubić kod Bihaća {Raetiniumiy. izraslo na domaćem supstratu. usp. Ph. [Ulpjia Urs[ina] i njezin mali sin Ur[si]nus (CIL III 14974 = WM BH VIII. Bojanovski. kasnoantička grobnica na svod u Bukovači (natpis. rimska utvrda u Smoljani. 238. P. što potvrđuje velik broj gradinskih naselja (castella i oppida iz predrimskog vremena) na dominantnijim položajima oko polja. Petrovca. Podaci su dijelom uzeti iz literature. Starine iz okolice Bos. Patsch. daim.. v. po čemu se razlikuju od spomenika sa Glamočkog polja i susjednih krajeva. bilo na samim gradinama ili u ravnici ispod njih7.). te Velika gradina i Liščijak kod Krnjeuše. st.. uz cestu Burnum—dolina Sane. sjeverozapadno od današnjeg centra Bosanskog Petrovca. Aureliis Fortunioni et Felicissim(a)e . 1894. Ćurčić. 258 259 . 6 i 7 = WM BH V. 691). Na rubu (profllu) je eik-eak ornamenat i koncentrieni krugovi. GZM XIV. Raunig). T. Rihter. ne materijalizira je na terenu. 77. Petrovačko polje je i u ilirsko doba bilo dobro naseljeno. 1 6 A.. Mirković. Vrtoče i Ripač. Smoljana.. ima vise izvora. Aelii1'2 i Aurelii13. GZM XVII. Natpisi iz Raetinium-Golubića i okolice. 1902. Bukovača (sanduk za pepeo). Stipčević. Društvena se organizacija plemenske zajednice dolaskom Rimljana nije bitnije izmijenila. Sergejevski. koja je preko jugoistočnog dijela Petrovačkog polja silazila u dolinu rijeke Sane (47/48. 1928.. razne rozete i biljni ukrasi itd. 215: lok Brdo.M.. 11. Na tome pravcu. u čemu vidimo ostatke rimskih utvrda za nadzor područja i saobraćaja. 4 I.. dj. na potencijalnom pravcu puta Petrovačko polje—dolina Une koji je vodio nešto južnije od današnje ceste Petrovac—Ripač. na vrlo dominantnom. 8 Gradina u Koluniću nije obradena u literaturi. knj. 19. Spom. 1907. bilj. 10. one u selu Lastve. 1902. st. V. Jedan spomenik iz Krnjeuše postavio je svome ocu Maximus Diti (filius). GZM XIV. Aurelia Quarta Aurelio [P]rocino carissimo marito ___ Procinus vixiit) an(n)os LXXX. U kontekstu našeg izlaganja nastojali smo da identificiramo teritorije pojedinih Pli9 Gradič na Žutoj glavici u Reveniku: zidovi u malteru. WM BH VIII. Ονο se utvrdenje nalazilo na vrlo markantnom položaju koji vizuelno nadzire dobar dio polja (njegov centralni dio u kojem je bilo i raskršće putova). Oko 1960.). Kako smo već pokazali. 14—15: tragovi joj nisu otkriveni. 11). Neki od tih objekata mogli su nastati još u doba pacifikacije. sjeverno od Bosanskog Petrovca. GZM XIV. reljefni vijenac (kome središte čini rozeta). očito već u dekorativnoj funkciji. Ballif. u pitanju je put drugog reda (vicinalni). Nalazi se na ogoljelom i ispranom terenu koji pada na sve strane. antički grob u Koluniću na Klisini. inače. nav. Radimsky. koncentrični krugovi. GZM II. koje je. južno od Bosanskog Petrovca. str. nadgrobni natpis iz Smoljane.

Maizaioi. A. 1 9 1 8 Inače se i Deuri lociraju na raznim stranama. Jelić. Vedro Polje (1) i Vrtoče (3). 170. Alföldy. a po Ptolemeju. Ε. Iapydres codd. G. Vranovina (1) 237. 244.).5 ed. Die Sprache. Wilkes. To bi značilo da su Deuri (Derrioi). Bunara (1). 38. Petrovačko je polje uz to izdvojeno i svojim reljefom. LV. 1898. Deura) od 22 dekurije (Plinije). a iznadDerriopa Dindarioi. Osim toga. gdje nas već. koji nisu živjeli daleko (?) od Delmata jer su se Oktavijanu 33. GZM VI. Smoljana i Hrsovac (4) 240. bilj. 1. Alföldy. Skakavac (2) 240. Jedini siguran podatak iz Plinijeva popisa je da su Deuri bili najmanje pleme u konventu sa svega 22 dekurije (izmedu 4 000 i 5 000 duša). Alföldy. . Die Geographie des Ptolemaeus. Anderva. υπέρ δε τους Δερρίους Κεραύνιοι' εντός \ δε της Δαλματίας Δάούρσιοι. LU Sardeates (1ÎI 142). Die Sprache. 2 1 Ceraunii (Keraunioi) su. VAHD. 111. g. municipij koji je pokrivao prostrani teritorij (Travničko polje. Dalmatien.). kakvo je Petrovačko polje. Jer. J. 1902. 303). naime. naime ekscerpiranjem iz raznih starijih (grčkih) i mlađih (rimskih) izvora22. Dalmatia.v. Ptolemej ih navodi ovim redom: (na zapadnoj strani) Iapydes. . νπο δε . J. u stvari pripadali desitijatskom savezu. Wilkes. ali. na području ondašnjeg kotara Petrovac je opisao ili spomenuo 34 gradine: Bilaj (Bjelaj) (2) 233. Derva. a dalje nabraja . Iz toga zaključujemo da su držali neku manju zatvorenu geografsku oblast. IV. Alföldy „in Vrbastal. koji ih smješta u susjedstvu Deura. G. s. po G. A.. predali odmah nakon poraza Delmata. čini mi se. GZM XIV. · Maizaioi. do 9. ali . u zaledu Liburnije. . oni nam ne govore ništa drugo nego da ih valja tražiti negdje izmedu nabrojanih zajednica iz salonitanskog konventa. J. što je mogao biti i razlog što se tako mala društvena zajednica očuvala još i u carsko doba. Derrioi.. Dalmatien.) = Dereiini (Plin. a njihove susjede (?) Deretine u dolini Rame. Usp. GZM X. . po mojoj evidenciji. 23 S Deurima se ponekad identificiraju i Derbanoi (App. Alföldy. Β. smatramo da bi područje municipija Bist. ih stavlja sjevernije od Scirtona. g. G. Radimsky. Mayer. a dobro naseljen. Jesu li Deuri živjeli na Petrovačkom polju ili možda neko drugo manje pleme koje nam ne spominju izvori? Plinije ubraja Deure medu civitates salonitanskog konventa: viribus descriptis in decurias CCCXXXXII Delmatae. 28). Dalmatien. . südlich von Jajce" (pri tome se poziva na Patscha RE V. 101. dakle. kakve su bile. pripadali naronitanskom a ne salonitanskom konventu. a oko deset puta (manje) od Mezeja. današnja općina Bosanski Petrovac na nešto većem arealu ima čak 18 597 stanovnika (1971. Ill 143. Usp. po Pliniju. 53. uz to. kada je riječ ο lokalizaciji. 35. u duhu teorije ο „zatvorenim geografskim cjelinama" lociramo na Petrovačko polje25. imali bismo valjan razlog da Deure (= Derrioi) tražimo i na Kupreškom polju. .nijevih civitates. plemena u Dalmaciji. uzevši. L. 33.1): Κατάχονσι δε [την έπαρχίαν] (την Λιβουρνίαν} εχόμενοι ■ μέν της Ίστρίας Ίάπυδρες.v. Vođenica (1) 237·. Ako. Osim onih gradina koje je na području ondašnjeg kotara Petrovac opisao V. Od svih plemena iz salonitanskog konventa preostali su još samo Deuri. και | ετι υπό τούτους Σικονλώται και Δουκ/. što bi. što ih. O." Ove proturječnosti mogu se tumačiti njegovom metodom rada. gdje ih navodi pouzdani Plinije. CCLXVIIII Maezei. zatim Derriopesls i Derrioi. Ćurčić. iz Naronitanskog konventa. Alföldy. Na Petrovačkom polju (u širem smislu). Bukovača (1) 238. da Deure (Derrioi?). Mayeru. moramo istaći da je Kupreško polje dosta siromašno gradinskim naseljima. Ni Derrioi. tada bi Deuri. J. . Međutim. προς τγ\ Μακεδονία. i naprijed III Poglavlje. νττερ ους Διτίω . ako po jednoj dekuriji računamo 150—200 duša (B. 244. ako ih izjednačimo s Plinijevim Deurima. CCXXVIII1 Ditiones. Pal. Ćurčić (34 gradine). RE V (1903). 37. Krnja Jela (2). Rav. Deura. Ο Derbanima v. i Piroustai te Skirtones prema Makedoniji". 280. Janjila (1) 239. usp. Bugojno i Gornji Vakuf. dakle već na području naronitanskog konventa. izdvojen od ostalih. 1894. živjeli u naronitanskom konventu. 25 Ako bismo prihvatili ekvaciju Derriopes (Ptol. mada s velikom rezervom. Patsch. g. 229—255. νες. Krnjeuša (3) 243—245 i Prkosi (1) 248. Wilkesu. Idcntificiraju se s malim dalmatinskim plemenom Deretina Plin. G. s obzirom na veličinu njihove populacije (tj. Kupreška visoravan i neke druge. čija topografija i etnografija Dalmacije trpe od brojnih nedosljednosti. Tako bi ujedno Deure vise približili i Mezejima (Ptol. Dalmatien. 5). „in nordwest-Bosniens". Čini nam se da lokalizacija Deura (Derrioi?) u dolinu Vrbasa nije bas najsretnija. a ima ih i oko Bravskog 26 . Dalmatien. U ovom nam pitanju ne pomažu ni podaci drugog pisca iz carskog doba Ptolemeja. stavlja već izvan salonitanskog konventa. II 16. Petrovačko polje. i Dokleatai. II 16. pod uslovom da su sve bile naseljene i u ranom Carstvu. Alföldy. Revenik (3)238. malo pleme. Međutim. 19 i J.). nego abecednim redom. po svakoj gradini. na primjer. Dalmatien. ali veliki naučni problem. po mojoj evidenciji. pozivajući se na Patscha. Drinić (2) 238. C. Mayer. Bravski Vaganac (2) 240. 53. Derriopes. τούτους Ναρήναιοι και Σαρδιάται. Medeno Polje (2) 237. položaj Dindara i njihov odnos prema Dicionima upozorava na nedosljedan i pobrkan redoslijed plemena. eventualno i gornju Ramu). Berlin 1923. Dalmatia. bilo za njih preširoko. νφ' ους Ι Μελχομένιοι και Ούαρδέοι. Dobro Selo (3). 2 = Iapydes (var. 22 G. po A. e. 53. . J. jer je naprijed u navedenom tekstu Derije (Derrioi) locirao u blizinu Mezeja: . G. pak. str.). Sve nam to daje za pravo.. d. a nad njima Narensioi i Sardiotai i opet ispod njih Sikoulotai. pak. 36 dd. RE V.. . είτα Δερριύηες και Δέρριοι και νπέρ Ι τους Δερρίοπας Δίνδαροι. Općenito. d„ bilj. G. 37. na primjer.. pregled. Očito je bio u pitanju manji teritorij. Donji Vakuf. u stvari. Rašinovac (3) 238. Gabričević. Podsrnetica (1). zatim Derriopes i Derrioi . odgovaralo i brojnosti njihove populacije. Plinijeva je lista nastala u ranocarsko doba. nadnjima Ditiones. 1953.u Dalmaciji su Daoursoi (Daorsi). 170.79(310. a ispod njih Melkomenoi i Ouardaioi. Lastve (2) 241—243. D. postoje još i gradine u selima: Bara (1). no za nas je neprilika što Plinije svoje civitates ne nabraja po teritorijalnom principu. Podaci su očito autentični. Ili. 120. 550—554 (Etno-graflja Dalmacije).. u albanske Alpe i na gornje tokove Lima i Tare. stanovništvo ove planinske vispoljane brojilo bi oko 8 500 stanovnika. Nabrajajući. dakle oko 15 puta manje od Delmata. računamo po 200 duša (V. "° Ptol. lect. a i sam je Ptolemej u kontradikciji sam sa sobom. Očito je u pitanju dobro naseljeno podrucje. Najstariji kartografski spomenik ο rimskoj pokrajini Dalmaciji. i 55. a po J. Cimeše (1). J. ne mogu biti iznad Kerauna 21 . n. Dalmatia. XXII Deuri. ibidem. 280). 260 261 . 170.in the region of Bugojno and Gornji Vakuf". 102 i 103. odnosno Derrioi (Ptolemej). C. jer mu nedostaju uporišta (Anhaltspunkten) za pobliže lociranje 24 . koji je bio razbijen u ratu 6. Ptolemejeve lokacije su u odnosu na podatke Strabona i Plinija manje pouzdane 23 . 44 s. C u η t z. te se razvijala i dalje. 237. kako se to vidi upravo iz njegovih podataka ο plemenu Derrioi. usp. drugih. υπέρ (τούτους/ | [την Λιβουρνίαν δυαμικώτεροι Μαιζαϊοι. na Petrovačkom polju bi bilo najviše 4 400 duša (Deura?). Suvaja (1). 57. 26 V. Wilkes. uzeti iz nekog državnog popisa (liste).εά\ται και Πιροναται και Σκίρτονες . za koje se u nauci smatra da su identični s Plinijevim Deurima18. i Tab. imaju oko 42 gradinska naselja (utvrdena naselja). Ono se u metalno doba vise doima kao veliko transhumantno ispasište i važan saobraćajni pravac. Petrovac (1) 238. 21 G. gdje smo smjestili municipium Bistuensium. Alföldy.. 103 dd. ako bismo ih locirali oko Bugojna. a iznadDerija {Derrioi) Keraunoi20.

Alföldy. cf. bilj. sv. 1899. ANUBiH. 1960. GZM V. GZM XVIII. Alföldy. ŽA. 68. ma]tri{1) (CIL III 14971)10. Bojanovski 1974. do 800. sv. u smislu kako smo ga naprijed definirali. 1984. Ill 142. 65. i A. koju neki autori stavljaju oko Plavna. Fig. Zaninović. Wilkes. 150. 1913. AEM XV. 138. 13 D. si. Jagenteufel. broj stanovnika Duvanjskog polja odreduje po broju gradina. 135—148. računajući dvije stotine duša po gradini. Cf. 248. A. F. Dicioni su panonsko pleme zajedno s Breucima i Andizetima (oba u provinciji Panoniji). pomišlja da je Ptolemej pobrkao Ditione s Glindiciomrna. GZM XI. Prema tome. Usp. Sergejevski. Pazinum. J. 201. WM BH Χ. K. M. Alföldy. i bilj. L1V.3). usp. s. 4 G. Dalmatia. . Suie. RE V. 1903. I. što bi također doprinijelo boljem tumačenju Ptolemeje vijesti8. XV pogl. inače često na jugoistočnom ilirskom području13. Klanac kod Graba (Rastello di Grab) bio je najniži prijevoj (813 m) preko kojeg su Rimljani proveli svoje ceste u unutrašnjost2. carski namjesnik u Dalmaciji. a ovdje ukrasima. Na ulomku br. Sarajevo 1981. si. Kao brojčano jako pleme sa 239 dekurija (Plin. konkretnije sa centrom u Pađene (Pađene : Pasinwri). 109. Personennamen. . Natpis br.5 str. 1 9. Patsch. 203—206. 52 locira Dicione sve do linije Kulen Vakuf—Bosanski Petrovac— Ključ (v. Cesta Salona—Siscia via Burnum. na Grahovu polju. III 140). C. 7 Dicioni bi sa 239 dekurija (Plin. antroponimija je domaća. prema zapadu (gornja Zrmanja i Krka?) sa Liburnima. 111 142) brojili izmedu 35 i 40 hiljada duša. 3. Patsch.. si. Dekurija: izvorno decu-viria Colum. Čini mi se da se te dvije naoko suprotne vijesti mogu (lako) izmiriti ako Dicione lociramo na potez gornja Krka i Una (sa centrom oko Knina?)5. . 1899. Medutim. C. Stipčević. 1888. Cf. usp. . i M. Ζ. G. III 142). 36). 17. 122d. i XII. H Grahovo (rukopis). 1901. u. '. Ernter). K. 1889. II 16. . Azina[tium]. a isto tako i njihovu duhovnu kulturu. Betz. 6 (1969). 11). kasnije municipija. 33). 206—219. 262 263 . 39. 149. B. 177. Možda bi u kontekstu problema prostiranja Diciona bilo logično govoriti i ο dosad (dovoljno) neodredenoj civitas Pasini (Plin. si. 40 do 43. Rimska naseobina u Grahovu. Cfr. Diadora. dok Ptolemej Dicione ubraja u Liburne (II 16. . 233—238 (4. Split 1975. CB1 knj. Kninsko područje u antici. 132—133. Azinum. i 204. a jedini gentilicij je Aelius: Aeii[o . VHAD LV. pored puta u Livno11. konkretno 1 Lokacija Diciona: A. Usp. XI. bez imena dedikanta. v. 5). Usp. ovaj municipij. gdje su se (prema gornjoj Zrmanji?) granicili s Liburnima. današnja planina Ilica (Uilica). 9. Roscher. . izd. društveno-političku organizaciju Diciona. 1934. br. Vinski. bilj. 15. lociranje Sardeata u dolinu Unca (oko Drvara) traži da se plemenska oblast Diciona proširi na zapad u dolinu gornje Krke i Butišnice. — Dicioni su se (stvarno) negdje kod Grmeča približavali Mezejima. 88. Dalmatien.. 32 = WM BH XI. Na nadgrobnom spomeniku sa Gradine u Grahovu (Arežin Brijeg) spominje se i aktivni vojnik Valen[tinianus1] miles legion[is //?] a(d)iutricis. 102. 52. WM BH VI. 1899. . 3—5. M. „odjel od deset ljudi" (?). VIII. Kourkoum (Ptol. Bojanovski. 77. II 16. G. rozeta i si. daim. preko koje je vodio značajan put iz doline Krke u dolinu Unca i Sane1. 168. Gabričević. RE IV. 1900. Dalmatia. 1909. 40 sačuvao se i dio natpisa — kognomen l]ust[us (?) Na natpisu CIL 1Π 14971 prazan prostor ispunjen je motivima uparanih koncentričnih kružnica. Hirschfelda Pazinatium CIL III 8783.pa]tri ili Aeli[ae . 32 i 33 = WM BH XI. Dalmatien. A]el(io) M[ax]imo . Preller—C. 6) u njegovoj Liburniji. 181. 119—123 = WM BH VII. 2. Jer očito je da su i Dicioni. a na sjeveru sa Mezejima7. C. 1894. 163. 12. 162—166. ο kojem se malo šta zna. Zadar u starom vijeku. kome je spomenik postavila supruga Tat(t)a. 16. GZM VI. i rad istoga u Godišnjaku CB1 — XXJI/20. Bulić. 248. Natpisi su nadeni na Mramorskom groblju u Grahovu. Suie. Abramić. Die Japoden. 1900. Patsch. Time bi se ujedno izmirile i dvije naoko kontradiktorne vijesti iz antičke starine: po Strabonu. ima oblik Azinatium na osnovu analize W. Zur dalmatisch-pannonische Kriege 6—9 η. 1974. Spom. u susjedstvu Pirusta. 2316—18. GZM XI. 138. L. bilj. 95. Usp. 1899. Na Grahovu polju. Kubier. dd. __ } P. Die Statthalter. 33 = WM BH XI. 225. Dalmatien.Za Silvanov italski atribut Messor (Žetelac. a ova je vjerojatno nastala pod utjecajem romanizacije (interpretatio Romano)1'2'. pa do gornje Une4. 1906. d. odnosno Knin). i njegov CIL III B. 29—60. U 16. lsti.. 7. Patsch. l " K. na mjestu kninske srednjovjekovne tvrdave. 180. Dicioni su morali imati i odgovarajući teritorij. odakle nam je poznato svega šest vrlo fragmentiranih natpisa. 7. E. 6). Patsch. 1980. Usp. Kubitschek-a. Pirustima. Radimsky. 705. Dalmatien. 9 Vidi bilj. II. si. Alföldy. usp. v. 269. Ovaj liburnijski kastei M. RFFZ. također domaće ime. a Ζ. Provincia Liburnija. H. GZM XI. uz granicu Dalmacije. Sa Mramorskog groblja potječu i ulomci (upotrijebljeni u sekundarnom položaju) ukrašeni biljnim ornamentom (vitica. VAM III (1971). Cfr. 11 180—181. 14—16. Chr. Ptol. Bull. d. 8 G. zajedno s njihovim planinskim okvirom. i bilj. traži na jednoj od „liburnijskih" gradina u izvorišnom području Krke. V. imaju lekciju O. 0 U izvorišnom području Krke {Titiiis) istraživači traže Ptolemejev polis Curcum (Kourkoum Ptol.). 154. Römische Mythologie. 1. (1938). d. daim. Marié. S obzirom na brojnost populacije (između 35 i 40 hiljada duša?)9. Zadar. 3 G. Novi nalazi u Grahovu. 10. J. knj. Sa istog mjesta potječe i žrtvenik u počast domaćeg božanstva Silvana: Sijlvano) s{ancto1) Messori (CIL III 14790). Strabo VII 5. si. XXV. Indigitamenta. Usp. J. dd. 1—2.5). Usp. d. VHAD 1926—27. 37—43. osim vrhovine (Grahovo) držali i doline (župe). 151. W. (v. 1975. 385. Dicioni bi na sjeverozapadu (prema Gračacu i Udbini) granicili s Japodima. 303. br. Desitijatima i Mezejima (Vil 5. Patsch. odnosno Pazina[tium] Splonistarum Ar(upinorum) itd. u dolini Unca i na Petrovačkom polju3. K. si. Mythologi sches Lexicon s.Cestu je počeo graditi P. si. 2. identificiraju s Plinijevom civitas Pasini (III 140). Wilkes. 218. 180. nalazio se dio plemenskog teritorija Diciona (Ditiones Plin. Rani srednji vijek u Jugoslaviji od 400. 19—20 sa si. 71. AEM XVII. Pašalić. 3. 1230. Inače. 211. 317. a završena ie za cara Klaudija 47/48. i bilj. Silvanova speeifikacija Messor u našim krajevima nije poznata. 38 = WM BH VII. Fig. slabo poznajemo. 2. Patsch. kojima je pripadalo brdo Ulcirus (mons Ditionum Ulcirus CIL III 3198 b = 10156 b. Ael{ius) Firmus (GZM 1906. Ptol. Suie. a na sjeveru i sjeveroistoku s Mezejima6. vjerojatno je u rimsko doba i teritorij Diciona bio razdijeljen u dvije ili više peregrinskih općina (civitates). Bojanovski 1974. M. 120—122. Salona). Kultni simboli kod Uira. g. Wilkes. 39 = No. 320. kao i ostala plemena. ARR 6 VII. G. Untersuchungen. sjeverno od Knina. g.XVII GRAHOVO Ρ OU E U RIMSKO DO ΒΑ (Civitas Ditionum) U jugozapadnom dijelu Bosne.. Staništa Diciona tražena su i u dubini bosanskog teritorija. 109—118. Usp. 34). Pos. q{uestori) municipp. Zbog malog broja natpisa. Medini. Simpozii „Lika". mj. Ditiones A. Il 16. Jordan. doline gornje Une i Krke s Butišnicom. Alföldy. J. Bull. Bauer. (GZM 1906. 260. 1953. 20. Alföldy i J. nn. Kaštel Sućurac: P. 95. J. 43. Kornelije Dolabela. Ael(io) Rastoriano itd . 16. J. 52 u samom Kninu. 1891. nekada solarnim simbolima. 308—310. 138—139. si. J. 17. 1893.

s kojim je kroz historiju bilo usko povezano i u političko-upravnom smislu22. Imamović. Patsch. i 27. Iz Resanovaca potječe i fibula s lukovicama (3—4. Patsch.1 za ovo naselje se. 436—440. 136—137. 58. a južna 17 χ 13 koraka19. XXIV. Situacija je. 125. što ga je F. Prirodna granica prema Livanjskom polju bila je u Peuljama. Festschrift für Otto Benndorf. Zapis iz Terenskog dnevnika. Kesići. Ο tome v. autor emisije „Karavan" RTV Beograd. 488—492 (Arežin Brijeg. GZM XVIII. i F. Tu je na Glavičici živio i (neki) car. Usp. 275. kako smo već u početku naglasili. 1 5 Površinske nalaze s ovih gradina objavio je V. GZM V. dakle. 447. Grahovo polje je. Bulić. Bojanovski 1974. Bulić. Pregled raznih mišljenja i lokacija dao je E. Sva su gradinska. što je u ovom kraškom i bezvodnom podrucju osiguravalo život naselja. ali i rimsko-ilirska naselja bila uglavnom razmještena oko Grahova polja. 1 7 V. Nekoliko prethistoričkih i rimskih ostanaka kod Grahova u Livanjskom kotaru. — Za put v. oko 1.). Rad JAZU. 7—19. 1893. Radimsky. 1894. Split 1919—1922. 1 9 Objekte je otkopao 1973. Jeronima. Hijeronim Stridonjanin — gradanin Tarsatike. Justus). Usp. Jedno veće rimsko naselje razvilo se u Vidovićima pored ceste koja je vodila u dolinu Unca. 213—278. keramika itd. Grahovo polje je otvoreno jedino prema Livanjskom polju. i 438. ali i ο njemu imamo maio podataka18. GZM VI. Zagreb 1925. kao što je to bio slučaj i sa njihovim susjedima Salvijatima u zagorskoj Dalmaciji. po svoj prilici preko sedla Uništa. Ο starim grobovma u okolini Grahova. bilj. U Peuljama se često nalazilo i rimskih novaca. M. 23 Novcï. Usp. a iz Zeba (Resanovci) rimski bodež iz Peçi i fibula sa šarnirom. Radimsky. 488. rodnog mjesta sv. naslonjene jedna na drugu (debljina zidova 0. 68. V. Šišić. smatralo da su to ruševine Stridona. 1894. la patria di S. 52. V. Arheološke crtice iz BiH: 19. 437. 1977—1979.. Vijenca (1650) i drugih. 1893. Bulić tražio na Grahovu polju21. mj. Kroz taj tjesnac je Grahovo polje bilo povezano putem s Livanjskim poljem. 1906. Na Gradini u samom Grahovu (Arežin Brijeg). je oko naselja morala rasti gusta šuma. Ballif—C. ležalo na cesti što ju je 47. XL. 167—169 (Arežino Brdo. tubulusi. Pristranci strmih planina. Tu se. XLIJ. Radimsky. osnovne grane privređivanja ovdašnjih žitelja do najnovijeg doba. izlazio i jedan vicinalni put. ne znamo. koje su radile za potrebe putnika. I. 47. 204. Zavođani) (ukupno 8 objekata). Suie. oko 2. 221. Za naselje je vezana i legenda ο zakopanim zlatnim kočijama. 1 = D. Girolamo. Grkovci). vezanu za ostali teritorij Diciona. 1893. 253—330. 77. ali je moguće da je torn prilikom i civiias Dicionum stekla municipalni status. a koja je iz Burnuma preko Graba (813 m) vodila na Grahovo polje i dalje u dolinu Unca (preko Resanovaca)14. davali su dobre uvjete jedino za stočarenje. Rimskih gradevinskih ostataka ima i na Gradini u Zavodanima (Tiškovac). V. Dove giaceva Stridone. Jeronima. 1909. Sarajevo 1920. Sarajevo 1979. S. Nalazi novaca su evidentirani još i u Grahovu (ibidem. vjerojatno. 280 i Bull. 1 6 S. daim. Klaić.5 km sjevernije od Vidovića. Glamočkom i Livanjskom polju (s posljednjima su Dicioni i graničili). kao i samo Polje. Podatke sam pribilježio 23. 436. GZM VI. Jeronima. Radimsky. st. Ο kakvom se interventu radilo. 14. otkopane su u ovom naselju dvije zgrade. čije je blago zakopano na Točilima. što ukazuje na dobru naseljenost podruçja. Na južnom obodu naselja nalazilo se jako vrelo Begovac. Ilice (1654).5 ha) funkcionalno povezana za put. koji je Grahovo polje povezivao s dolinom Cetine23. gdje također ima tragova od rimskih zgrada. 1899. rodnog mjesta sv. daim. 274. Maleševci. Nekoliko novih nahodaja iz grahovske okolice u livanjskom kotaru. 18 s natpisom cara Klaudija. Godišnjak DI BiH XXVIII—XXX. a sa sjevera Vijenac. vjerojatno i ovdje od neke rimske stražarnice17. ali već snažno romaniziranim (usporedi kognomina: Firmus. 1893. 22 Ο Grahovu u srednjem vijeku usp. Peći. lsti.50 m). 273. Babić. U planinskom dijelu nema tragova starih naselja (gradina) koja su se smjestila po kosama koje dodiruju obod polja (gradine na Kurozebu. 436—440 gradinu Peći. 253—330 = Miscellanea Geronimiana. Bull. — Gradine su opisali V. V. novinar Milan Kovačević. rodno mjesto sv. GZM IV. inače. razvila manja aglomeracija (na oko 2. nav. 87 = Bull. br. na prostoru od oko 800 X 300 metara površine. koja je nastala izmedu visokih planina Dinare (1831). 212. Grahovsko polje je inače bogato srednjovjekovnim nekropolama (stećci). Sergejevski. XXVII. GZM VI. Usp. u Grahovu. GZM V. knj.Čini se da su prvi peregrini civitet dobili od Hadrijana. 489. Sporn. XX. 2=Ph. U Peulje Gornje je. Današnji su Grkovci već pripadali municipiju Salvijumu. GZM XXI. uske kraške uvale na nadmorskoj visini od oko 800 m. 1892. F. I. Radimsky. na kojoj se mogao nalaziti i jedan od važnijih centara Diciona. i K. 2 1 20 264 265 . nakon teškog uspona iz doline Butišnice. Priča se da je blago zakopano i u vrelu Begovac20. Na Grahovu se nije sačuvao ni jedan dekurionski. U staro doba 1 4 IzPećii Resanovaca poznati su miljokazi s ove ceste. 1973. Na lokalitetu Pločevice (širi areal Rust). V. VHAD.). God. 1892. Ο tome za antiku nemamo pisanih podataka.26.5 km južnije. XV. GZM V. uzanom prolazu što ga s juga zatvara Dinara. pa stoga Grahovo polje i tretiramo kao posebnu etnicku i administrativnu jedinicu. 488—492. 1882. Patsch. GZM XI. 41 i br. Kesićima i Pećima)15. IV. Cf. GZM V. nađeni su ostaci i rimskih zgrada i grobova16. 426. i bilj. Curčić. Povijest Hrvata. nalazi se obilje rimskog gradevinskog materijala (opeke. 119. 107. odnosno municipalni natpis koji bi nam to i potvrdio. Roma 1920. Svi spomenici pripadaju domorocima. Građa za topografiju i historiju Hlivanjske županije i grada Hlivna. 78 itd. 181. 1 8 V. 1986. Radimsky. 274). što bi mogli potvrdivati i nalazi troske iz kovačnica. 1894. Leži na ravnom i otvorenom zemljištu s desne strane puta Grahovo—Drvar. prilikom obilaska terena. XXII. Strassen. Babić. g. tegule i imbreksi. GZM IV. 492. Stridon. F. V 1974. br. morala biti slična onoj kod Delmata na Duvanjskom. sagradio car Klaudije. XL1. K. 137. br. Grkovci. V. 1928. Bojanovski 1974. 15. od kojih je sjeverna zapremala površinu od 18 χ 10. a danas su njegovi ostaci jako erodirani i zatrpani planinskim nanosom. Problemi ubiciranja Stridona. 103. daim. a V.

AP 27. 10. 233.XVIII MEZEJI I NJIHOVA ZEMLJA (Civitas Maezeiorum) Mezeji su bili veće pleme1. 3 Bosanski Novi. a za tridesetak dekurija jači od Diciona. Cf. 9377. Suie. pripadala sjeverozapadna Bosna. Mommsen u CIL III 9864 a. Caesarea Maur. onda teritorij Mezeja. f. No. 3. pa se smatra da to nije bila juridičkanego vojnička oblast (C. Nije poznato da li je u kasnijem 1 Sanski Most: F. a da s one strane planine dopiru do Panona i Dunava (Ister). 2). koje otprilike odgovaraju i pojedinim mezejskim civitates. 257. ako pođemo od Strabonove vijesti da su njihovi zapadni susjedi bili Japodi. Mezejima je. 6 Na terminacijskom natpisu s Vaganca (Janj) u Vaganu. i dalje E.1. Upravo je ova metalurška djelatnost utjecala i na formiranje naprednog rimskog municipija u Šipovu na Plivi. Th. i 41. a koje su se unutar svog plemenskog saveza razvijale najprije kao rodovske. Kljuć. ali nijedna potvrda ne potječe s njihovog etničkog teritorija. 6. u stvari plemenski savez. Maezeius CIL III 6383. 1897. Njihovi politički i kultni centri nalazili su se na gradinskim naseljima (castella.Ant. . Po snazi populacije. n. Mulabdić. Takve centre valja tražiti po dominantnim položajima iznad rijeka i po obodima polja. d. Albia VII 5. Ljubljana 1976. VII 5. 6). Strab. Grčki tekst v. p. 356—364 = WM BH IV. CBI. dakle. str. Daesit]iatium (nije poznato da li je to bilo uisto vrijeme) spominje se Marcellus centurio leg. cink i dr. reljefu i prirodnim resursima. kod njihovih susjeda Japoda nazivani su praepositi. XIV bilj. obilovali šumama i pašnjacima. Samnium u Italiji. bilj. 1 područja usmjerilo još u predrimsko doba4. 266 267 .. Sanski Most. ipak teško možemo prodrijeti u strukturu plemenske podjele Mezeja jer nam nedostaju konkretni pisani podaci ο tome. koji žive na visokoj planini Albion (Albion oros. Sporove između domaćih. 3: ethne d'estin ton Pannonion Breukoi kai Andizetoi kai Ditiones kai Peiroustai kai Mazaoi kai Daisitiatai. ss„ gdje su prikupljeni svi dotad objavljeni međašni natpisi. Izgleda da se društveno-politička organizacija Mezeja nije bitnije izmijenila ni u vrijeme rimske okupacije. a na istoku Vrbanja. Fiala. Pa. današnjoj Velikoj i Maloj Kapeli. gdje su u rimsko doba radili rudarski kopovi i talionice. ibidem). Mrkonjić-Grad). 1987. a ta se tradicija održala do danas (Majdan. 2. Danas na tome području živi preko pola milijuna Ijudi. kai alia asemotera mikra itd. Cf. raspolagala je i pašnjacima i šumama (conpascua et silvae) u brdskoplaninskim predjelima (tzv. Approche scientifique et méthodes de recherche des habitats autochtones sur le territoire illyrien. Mezeji. WM BH VII. Patsch. g. 10159 · · ■ inter Sapuates et[Ae]matinos koji je bio postavljen izmedu 37. 1912. Gornji Rakani. sastavljen od vise manjih zajednica. u kojima se odvijao sav društveni i privredni život. Bovianum Undecimanorum. dok su planinski predjeli. Strab. a u daljem razvitku kao teritorijalne župe. Bosanska Krupa. slično kao i u srednjem vijeku. Salona. J. Kao mornari i vojnici (cohors V. Wilkes. bili su odmah iza Delmata (CCCXLII dekurije)..61 i bilj. Ant. 355 si. 59). Kroz njihov teritorij tekle su rijeke Sana i Vrbas. pa je i to razlog što im je teže odrediti sjedišta. knj. a. 133. Posebna izdanja ANUBiH. AV XXV (1974). Iz antičkih izvora su poznate samo dvije plemenske zajednice. e.). XI Cl. usp. knj.7 Iz njegova cursus honorum se vidi da je nešto kasnije postao i praefectus civitatis Melcom[anorum?]. 1898. I. Njihova se oblast nalazila u sjevernom dijelu salonitanskog konventa. ilirskog plemena na jugu Dalmacije. To prostrano područje danas pokriva nekoliko društveno-teritorijalnih zajednica Bosanske Krajine3. Kotor-Varoš. vrhovina ili planina). sa Skender-Vakufom. koji su živjeli u današnjoj Lici (od Une na zapad). dok F. D. Izdašna rudišta su se nalazila i u području između Plive i Crne rijeke (Sinjakovo). VIII 9348. U prijelazno vrijeme vojne okupacije Mezeji su sačinjavali jedinstvenu eivitas pod nadzorom vojnog prefekta (tu je dužnost obično vršio rimski oficir). Dio 55. Utvrđena ilirska naselja. Sve su to predjelne (prirodne) geografske cjeline. VI i VII Delmatarum) spominju se i na epigrafskim spomenicima. IV 6. 9—35. s njihovim pritokama. I identifikacije pojedinih naselja što ih spominju rimski itinerari (Itin. Maezaeus WM BH XII. Mazaioi Strab. Najčešći su s područja Liburna i Delmata. Ill 142. . Ravenat) samo su manje ili više uspjeli pokušaji pojedinih istraživača. 5 Prema kategorizaciji M. a s ove do Jadranskog mora (Adrias. oppiddf. 1518 = CIL XIII 7581. što je razvitak toga Maezei Plin. uz dio polja u nizinskim predjelima (župa u osnovnom smislu). XXIV. Bojanovski 1974. Patsch. bakar. jedna Sapuata (Sapuates). sa svojih CCLXVIIII dekurija (Plin. 8 Jedini terminacijski natpis kod Mezeja je onaj iz Vagana na Janju. U sjeverozapadnom dijelu mezejska zemlja bila je bogata rudnim blagom (željezo. a pobliže bi im se sjedišta mogla odrediti od Grmeča do Kozare na sjeveru i Vlašića na jugoistoku2. Tab. 32. Mrkonjić-Grad. 2 Strab. Peut. CIL III 9864. VII—VIII. ali i drugc poslove upravnog karaktera.2). U riječnim dolinama i na manjim poljima bilo je i plodne zemlje. prilično ekstenzivno naseljenog područja. i to po domaćem običajnom pravu (ius gentium). djelomično i Una. Salona. 54—62. ali je i njih vrlo teško lokalizirati. GZM X. usp. civitas). Maeseius CIRhen. (Aemate). 7 CIL IX 2564. Međuplemenske sporove. koje Strabon ubraja među panonska plemena. 1896. K. iako su nam poznati položaji brojnih gradinskih naselja. osim rudom. sasvim na jugu ojihova teritorija (bilj. Ill 142). Boundary stones in Roman Dalmatia. između sjeverne granice provincije Dalmacije i dinarskog vijenca. GZM IX. Svaka zajednica (župa. 114. 281 ss. Pod kraj Neronove vladavine kaopraefectus civitatis Maezei[orum . djelomično i Banja Luka. Hardomilje (Ljubuški). U rimsko doba su dosta kasno prerasle u municipalne ili slične organizme. a svakako i dijelovi Cazina i Velike Kladuše. a druga Ematina (Ae?]matini)6. Šipovo. južno od Bosanskog Novog (istraživanja iz 1980. Sarajevo 1975. stočarstvo sa supsidijarnom zemljoradnjom je i u rimsko doba ostalo osnovno zanimanje stanovništva ovog. koji su najčešće izbijali zbog zemlje i pašnjaka. Ovisno ο geografskom položaju. rješavao je arbitražom sudbeni konvent u Saloni na čelu s namjesnikom8. J. hon Baton Hegemon. već prema stupnju društvenog razvitka pojedinih krajeva. valja tražiti istočno od Japoda. rješavali su plemenski poglavari —principes. i pored navedenih komparativnih prednosti. Bulić dopunjuje [Ae]matinos prema Itin. . Aquae Mattiacae. pojedini dijelovi mezejskog područja su se nejednako razvijali. a. No. Jajce. U predrimsko doba cijelo je područje živjelo u rodovskim i teritorijalnim župama. Vll 5. pogl. 71. inače. Prijedor. ima dopunu Ld\matinos prema Ravenatu (Lamatis).

u načinu sahranjivanja — na sjeveru ravni grobovi i spaljivanje pokojnika te njihovo sahranjivanje u urnama. čini se. Sarajevo 1965. tako da je ο njihovim prilikama vrlo dobro obaviješten (XLIX5 36). na primjer facetiranje kopalja. U Strabonovu se. Koliko se zna iz izvora. Donja Dolina. Nemaju dobre zemlje niti ugodnu klimu . Tako je Ζ. To. 74. guske. sve što se nalazi sjeverno od Dinarida i što „gleda" prema Dunavu pripada Panoniji. a s druge s evropskom Misijom (Moesia). pa i ona u Panoniji. Dio između ostalog kaže: stanuju blizu Dalmacije na rijeci Ister (Dunav). Da su na tako širokom području postojale plemenske pa i kulturne razlike (ornamentika. a na jugu kult zmije12 i nekih kopnenih ptica. sve do dinarskih planina.. s tim što se po svojim specifičnim karakteristikama izdvaja japodski i japodizirani krug na velikom koljenu Une kod Bihaéa13. n. usp. a i onaj mali dio koji nam je poznat čvrsto se oslanja na onomastički materijal s područja Delmata. bio je dugotrajnom službom u vojsci romaniziran. pećina Hrustovača na Sani. d. što potvrđuju i natpisi. Pirusti. Usp. a coh. XIX. J. Veéina je tin vojnika jamačno pomrla daleko od mezejske zemlje. 10. Leipziger Studien. ad septentriones Pannonia vergit. Zecovi kod Prijedora. valja li tu odrednicu shvatiti samo geografski. Z. Marié. posebno u vrijeme formiranja pojedinih municipija. 3. Alföldy i paleolingvisti H. karta 4. Usp. u prvom redu. Kultni simboli kod Ilira.3). Donja Dolina na Savi i druga.. Slično mišljenje na osnovu vijesti Apijana i Strabona zastupa i J. Do takvog je shvaćanja došlo. naime. t. podatku nazire i izvjesna podudarnost s gotovo savremenim Plinijevim podatkom „quae pars (se. br. Panoniji. 39—43. g. G. Oslanjajući se pri tome i na rezultate do kojih su u torn pitanju došli i neki drugi savremeni istraživači. Godine 7. VU 5. 58. 26. Dalmatia. V Delmatarum u Germaniji. ima svoj specifičan arheološki faciès. ili čak i u „narodnosnom" smislu. M. i njegov rad Istočna granica Japoda. finitur inde Danuvio (III 157). Usp. veliki nedostatak predstavlja. sjevernog područja današnje Bosne10. veliki uspjeh postigao Plator. i 54.3)9. i 47—59. arheološki materijal kasnobronzanog i željeznog doba. kulturnu i narodnosnu. 1 6 Dinaridi su dugo bili i ostali granicom dviju kulturnih sfera. Marié. konkretno i u ovom slučaju. dakle oko polovice čitavog ljudstva. s gledišta istraživanja. s nekih nalazišta sjeverne i sjeverozapadne Bosne. do 9. Stoga bismo Strabonov podatak ο panonskoj pripadnosti Mezeja radije tumačili ne isključivo u etničkom nego i u geografskom smislu. 1894. 1 i 14). 4: Die pannonischen Stämme in Norddalmatien. 1. bit će potrebno objasniti smisao Strabonovog podatka „panonsko pleme". napose antičkih. sin Venetov. II. a prevladala ih je tek tehnika novijeg doba. prvi je Mezeje počeo novačiti car Klaudije. kao što su vjerovanja i jezik. CBI. Krahe i R. bilo i graničnih promjena medu župama. g. Pašalić. sasvim je sigurno. 58. VI i VII Delmatarum u Mauretaniji). zna iz vlastita iskustva. 386. kaže. 35. Sarajevo 1981. Medutim.). 1 3 Z. Razlike između sjevernog i južnog (ilirskog) kompleksa manifestiraju se i u sferi duhovne kulture. 1 2 Ο kultnim simbolima barske ptice (ptice selice) i zmije usp. WM BH V. Dalmatien. Za pitanje da H je i Salona bila baza flotilje usp. 13. 167—171 (Pannonian Peoples in Northern Dalmatid). 16. XVIII. e. bilj. u osnovi kojeg leži kultura žarnih polja (dalje KŽP). ali i preko njih. De legione Romanorum I adiutrice. 9 1 0 ničenje Dalmacije i Panonije ovaj jedinstveni sjeverni kompleks podijeliti na veéi — južni. A. s. po Strabonu. bili panonsko pleme. siromaštvo antroponomastičkog i toponomastičkog materijala. a ne pružaju čvršću osnovu da se govori ο samobitnosti u narodnosnom smislu. te 58—62 (Etnički problem). a ako se poneki i povratio u domovinu. appellatur Delmatia et Illyricum supra dictum. bilj. ukazao i na neke izrazite kulturne specifičnosti tzv. d. Marié je ukazao ne samo na specifičnosti arheološkog materijala nego i na neke elemente duhovne kulture. 1 7 E. ih je pobijedio. d. Desitijati i neka manja i manje značajna plemena (VII 5. prije nego što nastavimo s izlaganjem mezejske stvarnosti pod rimskom vlasti. odnosno carskog fiska. Lika. koji je pripao Dalmaciji. p. pa Apijan (Illyr. otpušten iz mornarice kao cen1 4 Govoreéi ο Panonima. Posebna izdanja ANUBiH. G. 5—82. VII 1965. 4. 268 269 . Slične razlike od kraja do kraja postoje i danas. što se širenjem rimske vlasti u Iliriku od juga na sjever širilo i ilirsko etničko ime. Ti se elementi manifestiraju ne samo u keramičkoj proizvodnji — napose u ornamentici i u bogatstvu oblika — nego i u nekim pojavama obrade metalnih proizvoda. kada je riječ ο starim piscima. Dalmatien. Zaninovié. arheolozi V. sve su to prilično neodređeni i uopćeni. posebno 53. i manji — sjeverni. dj. 203. pretežno gradinskih. Patsch. sv. GZM (A). 1 1 Ibidem. Mezejac (Maezeius) koji je 71. pa sve do rimske okupacije. Otočac. IX 1974. knj. 1 8 A. Jünemann. 36)14 i neki drugi. LIV. Ukratko. 68—71. n. 133). 2—3). 23—29. ali ο nekoj višoj i široj svijesti. te s jedne strane graniče s Norikom. Milojčić i G. A do takvih promjena moglo je dolaziti u vezi s formiranjem rudarskih distrikata u sastavu državnog zemljišta (ager publicus). Dion Kasije (XLIX. na sjeveru kult vodenih ptica (patke. i to u ravensku flotu18. na osnovu natpisa u kojima se navodi zavičaj vojnika. kao što su Vis kod Dervente. na osnovu detaljne analize arheološkog materijala iz posljednjeg milenija stars ere. Kada se raspravlja ο tako davnim populacijama čiji nam identitet nije dovoljno potvrden pisanim izvorima. . knj. Pavan. Stipčević. a na jugu — inhumacija i sahranjivanje u tumule. Mezeji se prvi put spominju 6. vjera itd. a zemlju im opustošio (poharao) Augustov neéak Germanik (Dio LV 32)17. pogl. kao što su Strabon (VII 5. . 1967. 50. Sasvim je sigurno da je postojala i svijest ο pripadnosti plemenu (narodu). jer im je bio namjesnik u Gornjoj Panoniji. Uskoro su ih počeli regrutirati i u dalmatinske augzilijarne jedinice (coh. to jest gradskih zajednica samoupravnog statusa (communità cittadina. od 1. kao i njihovi južni i jugoistocni susjedi Dicioni. Sabrano djelo. postavlja se i metodološki problem: mois li (i mora li) na nivou tadašnjeg društvenog razvitka kulturno jedinstvo (uvijek) značiti i etničko jedinstvo i samobitnost. adtribuiranjem teritorija jedne civitas drugoj. Velej Paterkul (II 96. labudovi). ali se i oni. Alföldy. g. od istog autora i članak u časopisu „Odjek". Tek u novije vrijeme su se pojavila shvaćanja koja pokušavaju razbiti takvo ni'šljenje. karta 3. Katičić11. U brončano i željezno doba čitav razvitak sjevernog kompleksa počiva η a elementima KŽP. vise odnose na etnografske i kulturne prilike. Zato. Tako je. Tek ce rimsko razgraStrab. na primjer. C. Znanstveni skup. a posebno Strabona. Ovaj prodor elemenata KŽP dopro je duboko na jug. v. ječam i proso su im i hrana i pice. Wilkes. Illyrici) ad mare Hadriaticum spectat. 21—23.razvitku. u vrijeme velikog panonsko-dalmatinskog ustanka. Dakle. Sarajevo 1975. često i usputni podaci koji ne pružaju konkretan i cjelovit odgovor na pitanje ο samobitnosti Panona i panoniziranog područja sjeverne Bosne15. Alföldy. 1 Konkretnije podatke pružaju navodi Apijana. izračunao je da je u classis praetoria Ravennas služilo 39% Dalmatinaca i 10. („Panoni zaboravljeni narod"). 1964. U prilog ovoj panonskoj komponenti (specifičnosti) u sjevernoj Bosni govorile bi i neke vijesti antičkih pisaca. n. Mezeji su. 4. Marié.9% Panonaca. dakako u geografskom smislu16. 1896. U savremenoj nauci uglavnom se uvriježilo shvaćanje da su Iliri sva plemena koja su živjela u okvirima provincije Dalmacije. teško je govoriti. Napokon. porijeklom iz sjeverozapadne Panonije. odnosno etnografski. god..

miles coh. ipsis Hberis posterisque eorum civitatem dédit et connubium. Izuzev Piatora. ali i kod Panonaca25. Stoga ovdje vrlo rijetko nalazimo i carske gentilicije — Ulpius. Personennamen. bili civitas peregrins kog ranga. = WMBH XII. st. Alföldy. Bosanski Novi: Ulp(io) Nonntioni . G. ali vjerojatnije je da nije. IV 71. turma Anni. bilj. označava etnikonom Maezeius (jedan put i s eksponentom natione). Fig. Prijedor: Ulp(ia) Matera itd. Humac. 270 271 .12. GZM (A). 3. Oboje su. Das{s)ius. ali ni njihovi nosioci najčešće nisu domoroci nego stranci27. kako to pokazuju i primjeri iz Brambacha i Cezareje u Mauretaniji. i.2. vjerojatno Italici. pa i Dasius Bastarni f.. Heres ex testamento fecit. keltskog porijekla. GZM 1910. ibidem. . 20 1 9 ne može objašnjavati samo njihovim propadanjem. 133. vjerojatno kao jedan od prvih Mezeja. ostala cetiri Mezej(c)a su umrli kao peregrini. Raziog što slabije poznajemo prilike kod Mezeja je mali broj natpisa na nadgrobnim i votivnim spomenicima domaćih ljudi26. ν. bio otpušten iz flöte i torn prilikom od cara Vespazijana dobio gradansko pravo30. 3. CIL III D. Iz Cherchela je i natpis DESSAU. 26 Sa cijel og po dručj a koj e o vdj e tretiramo k ao mezejs ko p o zn at o j e nešto o ko 40 cjel ovitih i fragmentiranih natpisa. vojnika rodom Mezeja. kao. Prvi Mezeji s civitetom se javljaju u vrijeme cara Hadrijana. I Belg{arum) na Humcu23. 133. 30 Bilj. Scemis. 1912. 29 Ο Platoru opširnije Κ. pa. 2. a uz to (možda) i pomanjkanje kvalitetnijeg kamena u kraju u kojem je prevladavala lagana (drvena) arhitektura. No. Liccaius Carvi f. Sergejevski.. 1910. . Usp. — Plator je bio naseljen (deductus) u Sisciji ili Sirmiumu. Patsch.. Ma[eze]ius. . 359.. 20 i 29. i 2. XII. Cikote. h. Patsch. domo Maezaeus. XVI. (v. ss. Sve do kraja 1. Ime Bastarnus je potvrdeno samo jednom. Maezeio vet. = WM BH VII. VII. qui militaverunt in classe Ravennate sub Sex.: 1. Oni su zbilja rijetki. st.sl. 9. annorum XXVII. cf. na primjer. Većina domorodaca imala je peregrinski status još u drugoj polovici 2. Natpisjedopunjenirevidiran. Mauretania28. Das pannonische Namengebiet. Dodavanje etnika Maeseius (pisano i Maezeus) uz ime vojnika također potvrđuje da je u njihovoj zemlji još uvijek bilo župa ili gradova bez municipalnog ranga. 2. I Belgarum (centuria) [Rest]ituti siginifef). . Sva je prilika da je s Hadrijanovom politikom davanja građanskih prava nastavio i Marko Aurelije. ponekad i s formulom natione Maeseus. st. quorum nomina subscripta sunt.. Godišnjak CBI knj. 56. R. 1965.. Sergejevski.turion19. 2. 27. eventualno i Bastarnus21. .. 4. 42.] s tip. natione Maezeius. Κ. Wilkes. A. potpuno odgovara srednjodalmatinskom imenskom podrucju. Ptolemej navodi kao plemc u Dalmaciji (II16. n. 61. Ulp(ia) Matera an. Caesarea.. g. d. Alföldy. h. XI. Maeseius. Daetor.. 1912. 25 Da su srednjodalmatska i panonska antroponimija dosta srodne. eques coh. J. 301. 1964.. s. pokazao je R. centurioni. do\mo Maezaeus [mile]s coh. Maeseio. Dazas. GZM LI1939. 24 Po Patschu. s. posebno 92. annorum XXVII. 1900. Iul(iae) Marcianae31. Lucilio Basso. 133. Dazas Sceni f. Patsch je pretpostavljao da su (možda) još i početkom 3. L'armée romaine d'Afrique. 61. GZM X. dalje u tekstu bilj. Pavan. 210. e. 359 = WM BH VII. Dassius Daetoris fil. sl. . coh. miles c. br. Savremeni autori ipak dozvoljavaju da je možda već Hadrijan ovdje osnovao poneki grad municipalnog statusa22. Patsch. Dalmatien. Dassius Bastarni f. Procès romanizacije se najbolje odražava u antroponimiji domaćeg stanovništva. st. Raziog tome prije će biti slaba pismenost. 31 D. 23 K. Cagnat. XII. također iz Dalmacije moguće i Mezej. 273. ali čini se da je najveći dio stanovništva ta prava stekao tek dekretom iz 212. Mezeji su ostali peregrini sa službom u pomoćnim kohortama i u ravenskoj floti (classis praetoria Ravennas). ali se vratio u rodni kraj. a potječe öd germanskog plemena Bastarna na ušću Dunava (2. sina Venetova.. onda se pomanjkanje natpisa C. Ricerche. Die Namengebung der Urbevölkerung in der römischen Provinz Dalmatia. 28 CIL VIII 9384 (Cherchel = Caesarea). Beiträge zur Namenforschung 15. 1898.180 d. čini se. na primjer. Po Ptolemeju su još u 1. CIL VIII 9377. Također stranci. 56. et. [Das]ius Bastarni [f. 57—58. ako su s vremenom i Mezeji prihvatili rimske običaje. Patsch. g. Patsch. domo Maezaeus nema civitateta iako natpis potječe iz 2. Prijedor. 2577: Licaius Iauletis f. i G. g. posebno u poglavlju 3. U Hadrijanovo vrijeme počeli su služiti i u augzilijarnim jedinicama u domovini. iako natpis vjerojatno prelazi u drugu polovicu 2. CIL VIII 9384. najvjerojatnije vezani za ferarije. d. stipendiorum X. 156 d. st. 1898. Cikote. . . Caesarea. Campanius Marcianus v. si. qui sena et viginti stipendia aut plura meruerunt et sunt deducti in Pannoniam. i u pol 2. br. sti. st. 61. eques coh. glavni će raziog ipak biti njihovo sporo uključivanje u tokove romanizacije. 57. 33 Bilj. Salona29 . VII Delmatarum. st. Curav[it] Valerius Maxi[min\us heres.. VII—VIII = Hermes XXV.. Kasnije se vise i ne spominju. 1930. Κ. Ostale primjere vidjeti dalje u tekstu. Ni Dasius Bastarni f. VI Delmatarum turma Licconis. 180 = WMBH XII. ali nam je kao takav jedini zabilježen. sve imena poznata i kod Delmata.. Liccaius. V Delmatarum. Plator. XV t. Kako je već rečeno. 133. XXXV Ael(ius) Quartu(s) uxori fecit. domo Maezaeus miles coh. vixit annis XXX. 2 = WM BH. Aquae Mattiacae. Alföldy. bili. f. g. Platori Veneti f. 3. stipendier. 359. koji je 71. I Belgarum već negdje oko 173. S. Salona: Imp.. 55—104. s. 119. s. . GZM X. bar većinom. 3. Mezejska muška antroponimija poznata je uglavnom s vojničkih natpisa 1. XXXV. Dalmatia. st. peregrini21. d. i carski su gentiliciji na potencijalnom teritoriju Mezeja vrlo rijetki: Ulpii Blagaj. Germania. CIL III D. Civitet je dobio od cara Vespazijana (tek) nakon otpusta iz vojske. 5. GZM XXII. st.. st. [. s. centurioni. an. od 5. 2 od 5. g. nakon aktivne službe od 26 ili vise godina. Platori Veneti f. br. Ονο svakako nije bio i jedini osamljeni slučaj uspjeha jednog Mezeja u rimskoj vojnoj službi. VII = VIII. veteranis. in classe Ravennate. annor. Fig. Aelius i Aurelius. 22 G. za sebe i za svoju obitelj20. Mauretania.). mil. činili „komunu bez gradskog reda" („der städtischen Ordnung entbehrende Commune'"). D. 5). što se vidi i po etniku Maezeus na njihovim spomenicima. d. Sličnu smo situaciju vidjelii kod Desitijata. 69—76. st. d. aprila 71.32 27 Tako. Maezeji. VIIDelmatarum. GZM 1899. Katiciê Zur Frage der keltischen und pannonischen Namengebiete im römischen Dalmatien. a o njihovoj konzervativnosti i održavanju domaćih običaja najbolje govore antroponimi — Carvus. Cf. Venetus. 364 = WM BH. 23).. J. Bastarnus je ime etnonimskog karaktera. Humac (Ljubuški). 1900. 111/1. 1957. jer se njihova zavičajnost (porijeklo). Cf. Imenska forma Dasius Bastarni f. Dasius još nema civiteta.. GZM 1910. 178—181. 2 1 Mezeji su još pod kraj 1. Iz činjenice da ih još u 2. CIL XIII 7581. Caesar Vespasianus Aug . e.

XXIV. 1890. . 1908. 3 Arheološki bi to potvrđivala i tzv. 1957. XII. str. Patsch. s. 305. Usp. Firenze—Pisa 1961. F. S obzirom na prostranstvo teritorija. i Praistorijsko rudarstvo i metalurgija u BiH —· stanje i problemi istraživanja. Prijedor: Ael(ius) Quartu(s).s. Sašel. 157. jer su tada svi (preostali) peregrini stekli civitet. s. 281 = WM BH VI. 1977. 1951. Rujiška: V. GZM(A). Rimski rudnici željeza u sjeverozapadnoj Bosni. Truhelka. f. st. 37 Aurelii Carevac (Pecka). . Ime Dasas. si. CIL III 1398433. 19. a iz Šipova Sex(tus) lul(ius) Gracilis i L. 162. Rudarsko područje na Japri U dolini Japre kod Bosanskog Novog radile su velike talionice željeza. Japra. T.(?) (cf. st. Ćurčić. GZM 1951.Aelii Donja Pecka. vet(eramis) leg(ionis) X g(eminae) ex b(ene)f(iciario) et M(arci duo) Aureli Optatus et Firmianus matr{i) infelicissimae et libert(i) Aur(elii) Baosus et Sumpa et Zipandus et Quintus et Caroni Hbert{o) o(bito) . 86. detaljnije osvrnuti u prikazu pojedinih područja mezejske zemlje. II. Isti. . AI XX—XXI. Radi se ο Italicima. s. Personennamen. sa si.. T. koji također prikazuje žrtvu: žrtvenu životinju (bika) vodi camillus. ali se javljaju i orijentalni kultovi. Medini. Ovaj kultni objekat pripada 4. si. et Caroni libert(o) o(bito). Ael(io) Epicati ed { . VI. Patsch. Njih bi moralo biti daleko vise. Ć. Iz Šipova potječe jedan skulpturalni ulomak u visokom reljefu. Dazas i izvedenice bili su vrlo obljubljeni kod Mezeja. br. Jedno svjedočanstvo ο taurobolijskom kultu u Bosni. Čokori. Salona). s. a manje i u dolinama Japrice i Vojskove — kod Male Rujiške i u Rakanskim Baricama 1. ILJug. Velika gradina u Varvari. inače vrlo značajne za poznavanje stupnja romanizacije. GZM (A). GZM VI. 10.] Aur(elius) (CIL III 14970). U prvoj fazi je. 1900.). = Cassia je u ranije doba izrazito italičko ime. Banja Luka: P. Trebius Veteri (možda veteranusl) (2.361—362 = WM BH VII. 92—102.n. 1972-1973. ali i kod Delmata i Panona 3 4 . ali zlatni vijek rudarske i metalurgijske djelatnosti pada u vrijeme ranog i srednjeg Carstva. IV.39 8. Području rudarsko-metalurškog distrikta Japre jednim su dijelom pripadali i rudnici željezne rude (ferrifodinae) oko Ljubije2. lsti. VI. Basler. n. 1898. Takvi su na Sani i Japri Callimorphus vil(icus). 310. . 1896. I br. Ser gejevs ki. ο čemu ćemo govoriti i prilikom prikaza pojedinih civitates. I—XX. i u dolini Strigove. . Jupiter Dolihenski sa svojim akolitima Kastorima. U ovom rudarskom području ipak su najčešćs posvete božanstvima rimskog panteona na čelu s Jupitrom. Rendić-Miočević. pogl. I. Tako su na Zecovima kod Prijedora. Dasas. Benac. ljubičasta troska (bar dijelom).. XXXII. 117—118. Cikote. 1897. GZM XII. D. st. Alföldy. Mrkonjić-Grad: P(ubliae) Aeliae Tertullae . 121—171. 96—102. Nekropola ravnih grobova kod Sanskog Mosta. GZM XX. i u rimsko doba. D. n. Manjih je rudnika bilo i na drugim mjestima. svakako.49 dd. 154 d. 99. Vjerojatno je to zato što su na ovim prostorima nadgrobne spomenike s podacima ο umrlim postavljali samo imućniji i potpuno romanizirani domoroci. Japre. Atti e Memorie del VII Congresso intern. Dasius. 1. 261-269. K. Gradina na vrelu Rame. J. 36 D. Sani i Plivi. s. V. Usp. umjesto et Cam niatione) i(talici) libert(i) q(ui et) kod Sergejevskog. Epitaf je postavila matercula nato erepto a fato finibus Maezeis (CIL III 6383. 8. a otac L. a nešto siromašniji oko Bosanske Krupe i Kotor-Varoši. Publicius Telespho[r]u[s]. R evi zij a: A. Đ. p. suprug Ulpiae Materae (v. 1957. VI). Skarić. jer izuzev Ljusine. Boljem upoznavanju mezejskog područja u rimsko doba doprinijeli su i relativno bogati arheološki nalazi i njihovi podaci u dolinama Plive i Sane i njihovih pritoka. Ael(ius) [Max]imus et Cas(s)ia Maxima (CIL III 13238) 35 . 1928. GZM. Bjelajce. 2 = D. 1899. Truhelka. T. Stare religiozne predodžbe. bilj. M. Željezna ruda se vadila i prerađivala još u predrimsko doba3. . 1987. AEM XVI. Split. Re η di ć-M i o č e vi ć Carmina epigraphica. Bücheier. To su najvećim dijelom povremeni i slučajni nalazi. n.?dolazii na fragmentarnom natpisu iz Jajca. Godišnjak CBI. Mrkonjić-Grad: Ael(ii) Nepos et Dasas Arbonis patri. Exoratus ann. Isti. GZM 1975—76.115—130 + T. Vjerojatno se radi ο trgovcima u kanabama uz officinae i utvrde. n. Sva A. 109). Sergejevski. 59. . 1 Rakani: Ć. Carmina Latinaepigraphica 1147 = K. Rujiške i Rakana. Takvi natpisi dolaze iz rudarskih pogona (officinae ferrariae) na Japri. Mi ćemo se i na vjerske prilike. Blagaj i Maslovare: Đ. 1984. 1969. koja je nadena u najstarijim slojevima sa Majdaništa u Maslovarama i Crkvine u Blagaju. ? ] ano d{efi. Usp. dok victimarius čeka sa sjekirom u ruci (GZM 1930. 33 34 U nedostatku pisanih izvora često smo upućeni i na analogije sa susjednih područja. Boravak stranaca in finibus Maezeis potvrđuje i jedan stihovani natpis iz Salone. GZM n. s. 86. . III. 273 40 272 .3S Upravo iznenađuje tako mali broj carskih gentilicija Awelius. n. Sergejevski. Nalaz novca iz predrimskog doba u Japri. . . Dazas. 37 Moždaseradi ο rijetkim potomcima vojnika koji sugrađansko pravo dobili od Hadrijana(?) 38 D. 1893. počasnih i volivnih) koje su postavili stranci. Usp. Ein Taurobolisches Objekt und das Ritual auf Zecovi. po Mediniju. tako. Svi ti reljefi potječu negdje iz 3. dakle na periferijskim dijelovima mezejske zemlje. služio za prinošenje žrtava božici Magna Mater. Verecundus procurator). Sergejevski. Patsch. s. . (rekonstrukcija kultnog objekta na Zecovima). Sergejevski. M. . dok je u drugoj fazi donji dio bio zatrpan. GZ M ( A). 1894. s. GZM VIII. Japra. i IX. bilj. GZM XL. M. XII. 2 D. VI 1951. Jedan A]urel(ius ili — id) Mar cel . br. XVIII. Cognomina. . većih iskopavanja nije ni bilo. Prilozi poznavanju predhistorijskog rudarstva i talioničarstva bronzanog doba u BiH. odnosno talionice. 3 9 Stranci su obično boravili kao trgovci i prodavači po rudarskim (a i drugim mjestima). XII. i J. obično u kanabama (canabae) uz logore ili utvrde. . Prijedor: Tatoniae Proculae. posljednja kao inkarnacija Majke zemlje (Terra Mater) Njihov kult su ovamo donijeli faktori iz ljevaonica (ferrariae). Beograd 1980—81. 766. Ulpii)36. 280. G. Mrkonjić-Grad: Memori[ae def. di Scienze Onomastiche. v. U konkretnom slučaju majka Coelia Pieris postavlja titulus sinu i mužu. . To će naročito važiti kada je u pitanju duhovna kultura domaćeg stanovništva i njihovi društveni odnosi. Ansiedlung im Mala Rujiška. institucije i kultovi trajali su. Ill. P. otkriveni ostaci metroačkog kultnog objekta za taurobolijske žrtve čišćenja 40 . ν. B. 122. Aur(elius) Flavus s(acerdos) l(ovis) [o(ptimi)] m{aximi) D(olicheni) i drugi. . Onomastique illyrienne de la Dalmatie ancienne. 274. . 5—175. GZM (A). inače brojčano daleko slabiji. Kod Mezeja imamo zanimljivu pojavu da nam se sačuvao razmjerno veliki broj spomenika (nadgrobnih. 99. n. ILI. Aur(elius) Sums. . GZM II. XX. D.).XXVI—XXVII. Aelii su kod Mezeja bili doista rijetki. 96. VIII i XIV. WM BH I. V. 35 C. Rom. u dvorištu utvrde koja pripada nešto kasnijem vremenu (4. među kojima Mitra.. 158. Trebius L. 1963.ncto) an {riorum) LXV.. Sačuvalo se svega nekoliko reljefnih prikaza Silvana i njegovih pratilaca (Silvanae i nymphae). 27 (gore). Čović. Ael(ius?) . 111—144. 5. s kartom prethistorijskih livnica. na primjer. cf. F. uz objekte I. I—III. XXII/20. 163: et M{arci duo) Aureli Optatus et Firmianus . knj. 1900. GZM (A). Možda bi se i ovaj spomenik mogao dovesti u vezu s taurobolijskim duhovnim čišćenjem. st. GZM (A). Dassius. GZM X. Fiala. pa Nemesis Pia i vjerojatno Magna Mater. 119. Dases. Basler. . Clandate. koji se nazivaju sin L. Cikote. ali su nam arheološki slabije poznati.

112. nav. dd. 126. II. koje su ležale južnije od Bosanskog Novog i Ljubije. 110. Ο antičkom rudarstvu u BiH. pa Callimorphus Augusti nostri verna (GZM 1975/76. Iz bazena Japre nema cjelovitih prokuratorskih natpisa. Beograd 1980. ali već sinkretiziran s rimskim Jupitrom. 1742. 146. Pašalić. 1970. Istorijski glasnik. Production of Roman Mines and Iron-Works in West-Bosnia. 1 4 I. Grka i orijentalaca. Na osnovu toga se može zaključiti da je dobar dio. M. XX. VIII—IX. Isto se ime (ista osoba?) javlja i u Ljubiji na arama iz 201. ni je bila samo lokalnog značaja nego i od većeg značenja za Carstvo. 6 Za Callimorphusa v.. a = 13242. p. J. Isti. GZM (A). u Blagaju. Cf. 81—88. Basler. ferrariae Dalmaticae s istog natpisa iz Virunuma treba tražiti južnije (corr. 63. 1982. ovog rada zbog štamparske pogreške. te Ulpia Matera i njezin suprug Aelius Quartus. 117). zajedno s (ostalim) ferarijama u Panoniji i argentarijama na Drini objedinjene pod zajedničkim nazivom metalla Pannonica et Delmatica (CIL III 12721. n. Aurelius Flavus. Rimska nalazišta u kotaru novljanskom. Aurelius Antoninus zv. ARR. Patsch. ubi ferrum exoritur (Apulum. 89—120. XVII. st. ' D. danas Siriji. s. 79. Đ. Radimsky. kao i stručno osoblje u pogonu {officina. koji je postavio zavjetni žrtvenik Jupitru Dolihenskom i Kastorima (Castores). Dopumo V. U Japri je. Spomenik je postavljen u vrijeme Severa. g. Palančište i druga). odnosno. Bojanovski. Stranog su porijekla također i liberti Aur{elii) Baosus et Sumpa et Zipandus et Quintus et Caro iz familije beneficijara — veterana Aurelija Sure i supruge mu Tatonije Prokule (GZM 1957. 52—94. Najveći talionički pogon {officina ferraria) radio je u Blagaj-Japri i Maslovarama. 7—55. internationalen Limeskongresses in Süddeut schland. lokalni Baal iz Doliche u staroj Komageni. stručnog osoblja u talionicama sjeverozapadne Bosne dovedena iz Doliche u staroj Komageni. Rakanima i neka druga vezana su za rudarsku djelatnost (talioničke manufakture)4. Po toj funkciji se Dolichenus može dovesti u vezu i s posvetama Majci Zemlji {Terra Mater) iz susjedne Ljubije. Beograd 1965. bilj. st. Basier.naselja u dolinama Japre. dakle. 1 5 Opširnije u mom radu u ARR VIII—IX.). svećenik dolihenskog kulta na Japri (Maslovare). Zaninović. Stari Majdan. IX. 1965. II. nego likove dvaju Kastora. Carracalla11. Vorträge des 6. 1—2. Jednu od njegovih specifikacija otkriva nam formula koja se susreće na (ponekim) zavjetnim spomenicima ovog komagenskog božanstva iz Doliche (Dülük) — ubi ferrum nascitur. 53—90. 1 1 1 0 274 275 . ako ne i većina. Maloj Rujiškoj. i Dolihen i Kastori su protektori rudara. Domavia. Bojanovski. Isti. Dušanić. Ono što posebno valja naglasiti to je da talionička djelatnost na Japri. s obzirom na veliki kapacitet ferarija u Blagaju i Maslovarama. VIII—IX. Dalmatia and Moesia Superior. Minucioznu ikonografsku i epigrafsku analizu spomenika iz Maslovara.