P. 1
Kamenov+-+umjetnost+19.st

Kamenov+-+umjetnost+19.st

|Views: 645|Likes:
Published by mmmerik

More info:

Published by: mmmerik on Jun 12, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

01/26/2014

pdf

text

original

Umjetnost devetnaestog stoljeća (1.

predavanje) - historicizam - retrospektiva umjetnosti, ponavljanje svih dotadašnjih stilova - Courbet - tonski način slikanja, utjecaj nizozemskog baroknog realistickog slikarstva,kao i Rubensa - Manet - prvi sliku počinje shvacati plošno ‘Doručak na travi’ - veza s poznatom grafikom prema Rafaelovoj slici - simbolisti - veza s romantizmom, teme od srednjeg vijeka preko renesanse do romantizma, kao i antički motivi, ali razlika je u formalnoj obradi u odnosu na akademsku struju 19.st. (svi gore navedeni nisu akademisti, oni su u stvari moderni) - Francuska revolucija - naručitelji nisu više isti, umjetnost gubi svog tradicionalnog mecenu (crkva, plemstvo), ostaje prepušten sam sebi, počinje stvarati za obične ljude, često ono što to društvo zahtjeva - subjektivnost - zajednički nazivnik umjetnosti 19. st. nije u formalnom karakteru, traži se prvenstveno u društvenim promjenama i okolnostima - forma/ sadržaj - u dosadašnjim razdobljima prvenstveno nas zanima forma, iako umjetnost ni tada nije nastajala isključivo s tog aspekta - različiti realizmi (Courbet, akademizam, njemacki naturalisti) a tog sadržaja nisu oslobodeni ni avangardni umjetnici (Goya, Manet, Delacroix) - javljanje nacionalnih država, buđenje nacionalnosti (romantizam) - klasicizam je posljednje umjetničko razdoblje koje teži zajedničkoj umjetničkoj podlozi; romantizam znači subjektivizam, zajednička tradicija gubi na značaju, važna je vlastita, individualna tradicija, ne samo u smislu pojedinca, vec i u smislu države. Povijest postaje jedan od ključnih faktora stvaranja tako nastaje historicizam i otuda opsjednutost prošlošću. - nazarenci, prerafaeliti - kasni srednji vijek kao inspiracija - akademski slikari opsjednuti su velikim visokorenesansnim majstorima (Rafael i Michelangelo /forma; Tizian /boja), te se nastoje natjecati s njima, i u Hrvatskoj (Bukovac, Medovic). - Turner - ideal mu je bio Claude Lorraine, francuski barokni pejzažist - nove institucije (muzeji,...) pomažu širenju umjetnosti, umjetnost postaje javna (pariški Saloni okupljaju mase ljudi, od sred.18. st. kad počinje i pariška kritika) - religija nema više snagu koju je imala prije, umjetnost se izvlaci iz prostora crkava, pocinje se muzealizirati, muzeji su nove crkve. Caspar David Friedrich želi za svoju ‘oltarnu sliku’ stvoriti cijeli ambijent, glazbu, okvir - rani primjer ‘instalacije’ - umjetnicka djela (slike, oltari…) u muzejima se izvlace iz konteksta, gube svoju funkciju. - prije 19. st. sva razdoblja su bila neprijateljski raspoložena prema svojim prethodnicima, u 19. st. se to mijenja, razvija se i sama povijest umjetnosti, zaštita spomenika, muzeologija - Leo von Klenze - njemacki klasicisticki arhitekt, predlaže tri rješenja za crkvu (ranokršcansko, renesansno i anticko) - to prije nije bilo moguce - postoje i ideološki razlozi za ‘biranje’ stilova: crkva (gotika kao vrhunac religioznog života), humanisticke institucije (renesansa), bogati buržuji - bidermajer (barok i rokoko - bogatsvo) - sredina 19. st. bilježenje umjetničkog stvaralaštva, pregledi umjetnosti, kompendiji, uglavnom pozitivisticki, objektivni. - avangarda - ignorira sve što joj ne odgovara, velik dio umjetnosti ostaje zapostavljen. To se u zadnje vrijeme mijenja, otkrivaju se umjetnici koji su u 19. st. u stvari bili najpopularniji (akademski slikari). Bukovcev ‘Bakanal’, slikan u akademskom stilu, tek danas se može vidjeti u Modernoj galeriji. Avangardisti su slavili Courbet-a, Manet-a, impresioniste. Čak i secesija je bila shvacena kao kič-

umjetnost - smetalo im je to što je bila toliko raširena (prenosi se i na primijenjenu umjetnost). Tek od 40-ih godina secesija se revalorizira). - bez poznavanja povijesti, književnosti, glazbe, ne može se potpuno sagledati i ocijeniti umjetnost 19. st. Delacroix-ova djela nisu shvatljiva bez literature. Njegova debitantska slika je ‘Danteova barka’(1829.). Pogotovo je vezan uz Byrona. - romantizam i simbolizam nemaju zajedničke osobine u formalnom, nego duhovnom smislu. Nazarenci, iako slikaju drugačije od Delacroix-a, ipak su romanticari. - Ingres povezuje i antiku i Istok - izmedu Delacroixa i klasicizma

KLASICIZAM - ranija razdoblja ne poznaju antiku - u renesansi se na antiku oslanja više preko antickih pisaca nego samih djela (Vitruvije, Plinije) - 19. st. - otkrivanje Pompeja(1748.) i Herkulanuma (1711.) je poticaj interesu za antiku, a to je ujedno i znanstveni, arheološki interes. Akropola je publicirana u 2. pol. 18.st. - Venecijanac Giovanni Battista Piranesi radi graficke prikaze starog Rima - Helenisticka tradicija je dosta jaka (antikom se i smatra razdoblje Aleksandra Velikog), ne spominje se klasično razdoblje - Danski kipar Thorwaldsen (+1844.) se prvi ineresira za Fidiju, od tada se upoznaje grčka klasična skulptura. - glavni teoretičari klasicizma su Winckelmann i Mengs, obojica dolaze u Rim koji je stjecište umjetnika iako sama Italija ne daje velike umjetnike - Mengs - slikar, ali važniji kao teoretičar: idealist - priroda je nesavršena, treba ju korigirati, stvarati umjetnost koja je jednostavna, jasna, koja ne bi ponavljala ustaljene sheme manirizma, baroka, itd. - Winckelmann - smatra se prvim povjesnicarom umjetnosti, a njegovo djelo ‘Povijest umjetnosti Starog vijeka’ prvim povijesno-umjetničkim djelom - prilazi umjetnosti s aspekta stila a ne biografije kao npr.Vasari, kojeg su svi slijedili. - antika pruža model povratka racionalnom shvaćanju umjetnosti, povratak prirodi, antika je filozofska i društvena pozadina filozofije prosvjetiteljstva, težnje svijetu bez religioznih dogmi. - Winckelmann: ‘plemenita jednostavnost i mirna velicina’ - ideal klasične umjetnosti, uspoređuje sliku s morem - Mengs: ‘Parisov sud’ - još ima rokoko težinu - čest uzor je Laokonova grupa - na nju se pozivaju i umjetnici i pisci, Lessing tumaci da je na skulpturi prigušena bol, jer izraz jakog bola je naturalističan, nema veze s klasičnom umjetnosti, treba ga ublažiti da se održi klasična ljepota - povratak nagosti u skulpturu (u baroku nije bila omiljena) - ljepota ljudskog tijela je sastavni dio teme - Lessing - paragone - netjecanje medu umjetnostima - Leonardo u svom traktatu raspravlja o hijerarhiji likovnih umjetnosti (skulpture, slikarstva i arhitekture) a Lessing govori o odnosu izmedu književnosti i likovnih umjetnosti - Winckelmann govori o razlicitim fazama jednog stila (arhajsko, klasično, barokno ili manirističko) - Francesco Milizia, arhitekt i teoretičar, piše traktate polazeći od Albertija - Francuska ima najveci broj arhitektonskih traktata što proizlazi iz njene duge akademske tradicije (Akademija osnovana 1648.; francuski barok je klasicniji od baroka u drugim zemljama)

ARHITEKTURA KLASICIZMA Francuska 3 faze: 1) RANI KLASICIZAM - sklonost čistom klasičnom jeziku arhitekture (Perrault) 2) REVOLUCIONARNA ARHITEKTURA - teorijski stavovi Laugiera, Ecole Polytechnique, odvajanje profesija inženjera i arhitekta 3) ARHITEKTURA SLAVOLUKA - EMPIRE - redovi- od antike, preko renesanse, najvažniji element klasične arhitekture. Redovi i proporcije su glavni fokus svih traktata. - Claude Perrault: Istočno pročelje Louvrea (1667.-70.) - nastoji ujediniti gotičku tradiciju s antikom - spoj koji je često prisutan u francuskim traktatima o arhitekturi - reakcija protiv rokokoa, pogotovo u Francuskoj, jer je tu dominantan stil - reprodukcija iz knjižice opata Laugiera (Essai sur i’Architecture,1753.) - vizualizira 'prakolibu' o kojoj govori još Vitruvije, od koje je nastala sva arh.: 4 stabla nose grede i zabatno polje - kao uzor jednostavnosti kakvu bi trebala imati arhitektura, a koja se izgubila u baroknoj i rokoko arhitekturi; arhitekturu treba svesti na stup i gredu, te izbaciti sve suvišne zabate, pilastre,itd.čak i zidove. Prakoliba je za njega idealna građevina, u potpunosti sastavljena od stupova koji nose gređe i krov. - načelo suvremenog graditeljstva – jednostavnost - njegov traktat ima snažan odjek u Francuskoj, ali i u Njemačkoj i Engleskoj (bilo da je prihvaćen ili osporavan) Ange-Jacques Gabriel (1698-1782) - prvi veliki francuski arhitekt 18. st. koji se okreće klasičnijim formama, po uzoru na klasicizam 17. st.; bio je dvorski arhitekt. Najvažnija djela: Ecole Militaire (1751), 2 zgrade uz sjevernu stranu Place de la Concorde i Mali Trianon (1762) - ulazno procelje Versaillea, kvadratični oblik, nema krivulja, čak ni zabata, vrlo suzdržana dekoracija Jacques-Germain Soufflot (1713-1780) St Genevieve (Pantheon) 1755.-92.

- gradi je Louis XV, a tijekom franc. rev. prozvana i pretvorena u Pantheon 1791., gdje su sahranjeni mnogi francuski velikani, uključujući i samog Soufflota - prva velika građevina klasicizma - u eksterijeru je Souflotova ideja bila rastvaranje zidnog omotača velikim prozorima (više prozora nego zidova) – pokušaj ostvarivanja Laugierovih principa, ali morali su biti zazidani zbog nesigurne satike - prvotno sakralna građevina, poziva se na antičke oblike (S. je među prvima posjetio grčki hram u Paestumu), te odgovara zahtjevu Laugiera da se kombiniraju različite vrste tlocrta u jednoj građevini: - tlocrt je grčki križ a ispred je pravokutni antikni trijem s trokutnim zabatom (po uzoru na rimski Panteon), a nad križištem se diže monumentalna kupola s visokim tamburom, koja podsjeća na Tempietto i kupolu crkve sv. Pavla u Londonu (Christopher Wren). Nad krakovima su niže kupole kao npr. i u sv. Marku u Veneciji ali ovdje kupole ne počivaju na zidovima ili stubovima već na slobodno-stojećim stupovima, koliko je to bilo moguće (stupovi središnje kupole ojačani su uskim nosačima, kasnije su morali biti još dodatno ojačani, kad su ispunjeni i prozori) - ophod oko crkve također nose samo stupovi - tradicija got. arh. - lakoća, slobodno stojeći stupovi, ravne grede (za razliku od rimskih polukružnih lukova) – Soufflot želi kombinirati grčke redove s lakoćom gotičkih struktura - cilj je ostvariti osjećaj lakoće, da minimalna masa nosi maksimalan teret a model za to su gotičke crkve. U tom smislu se već tada u Francuskoj događa gotička obnova ali samo u smislu strukture, romantična ideja gotike dolazi tek kasnije s Le-Ducom (sred. i u 2.pol.19.st.). Inače, još Perrault se bavi gotikom i niz teoretičara između Perraulta i Laugiera - ovdje su prvi put upotrebljeni željezni nosači, zbog velikih raspona. - naglašena rustifikacija (Scamozzi, manirizam) - Giovanni Battista Piranesi (1720.-1778.) – arhitekt i grafičar, radi bakropise, skice rimskih ruina. Piranesi monumentalizira rimske spomenike, te ih hvata iz specificnog rakursa, a bitne su i slikarske vrijednosti tih skica - postizanje određene atmosfere, Stimmunga - upravo ovaj Stimmung bit ce važan za jedno novo shvacanje arhitekture na kraju 18. st. – 'revolucionarne arhitekture’: arhitektura je osoba u koju treba stavljati osjecaje.

Akvadukt

Ruševine Hadrijanove vile

Revolucionarna arhitektura
Claude-Nicolas Ledoux (1736-1806) - djeluje 60-ih, 70-ih, tada je vrlo zaposlen modni arhitekt - radi kuće i druge građevine za plemstvo, sve do francuske revolucije kad se povlači i radi mnoge nacrte svoje utopističke arhitekture Kazalište u Besanconu (1778-84) – grčki dorski stupovi iznutra – kolonada na vrhu polukružnog amfiteatra Carinarnice - 60-ak objekata (sačuvano samo nekoliko, ostale srušene u revoluciji) - svodi građevine na jednostavne geometrijske oblike, npr. cilindar upisan u kubični prostor. - svaka građevina ima individualan karakter, simboliku - urbanistički projekti za Solane u Chaux-u, blizu Besancona, oko 1775. (nedovršeno) npr. Kuća direktora rijeke Loue (Chaux, neizvedeno) - svođenje na stereometrijske oblike – valjkasti oblik kroz koji bi tekla voda - radi i nacrte za idealni grad Chaux, objavljene 1806. s tekstom koji govori o socijalnoj reformi - kružni raspored objekata i prostora, zgradama daje neobične funkcije npr. Palača posvećena kultu moralnih vrijednosti, Hram u spomen žena, Hram svih vrlina; planira čak i zgradu za seksualno obrazovanje s ’karakteristicnim’ tlocrtom – arhitektura radi arhitekture Za razliku od npr. Karlsruhea i drugih apsolutističkih cjelina, koje su sve centralističke (Berninijeva kolonada, npr., elementi se povezuju u jednu organičku cjelinu), gdje se elementi subordiniraju jednom glavnom, dominantnom centru - ovdje imamo individualizaciju elemenata, u cemu se odražavaju i demokratski principi, ideje jednakosti, nastali francuskom revolucijom - i najbeznačajniji objekt rješava kao umjetničko djelo, kao individualno ostvarenje
Hram u spomen žena Kuća direktora Loue-a (solane)

Idealni grad,plan

Kuća za dva umjetnika

- racionalizam (prosvjetiteljstvo), matematska načela, svođenje na geometrijske oblike i njihovu simboliku, svakom objektu daje se oblik koji govori o njegovoj funkciji, individualizacija građevina, traži se individualni karakter – u svemu tome se očituju težnje vremena 2.pol.18.st. - revolucionarna arhitektura - nazvana po Francuskoj revoluciji, s kojom se vremenski poklapa – iako Ledoux osobno nije bio pristaša Revolucije, ovaj naziv je opravdan i time što se ova skupina arhitekata buni protiv ustaljenih autoriteta i konvencija (pukog oponašanja antike npr.) i bori za originalnost - ne oponašati, već ponovo razmotrirti problem, iznova osjetiti karakter svakog posla Louis-Étienne Boullée (1728 - 1799) - kao i Ledouxu, nisu mu toliko značajna izvedena djela već niz nacrta koji nastaju 80-ih i 90-ih – sve zamišljene građevine imaju megalomanske dimenzije – katedrala u obliku grčkog križa s porticima od 16 kolosalnih stupova na sve 4 fasade, muzej – kvatratični blok s polukružnim trijem na svim stranama, koji se sastoje od 4 reda po 38 stupova, tako da svaki trijem ima 152 stupa, grobnica s ulazom u obliku spljoštene piramide flankirane s 2 obeliska, Kenotaf za Ratnika u obliku sarkofaga, spomenik Newtonu, potpuno kružnog oblika iznutra, itd. Kenotaf Newton, 1784. - kugla = savršeno geometrijsko tijelo, narušavanje tektoničnosti, arhitektura je sredstvo stvaranja slika, stvaranja ugođaja, ogoljelost arhitekture, utopistička arhitektura, više se zalaže za osjećaje nego za razum u arhitekturi - Newton - metafora razdoblja, izražava ljudsku viziju 2.pol.18.st. koja je racionalno uzdigla do te mjere da je premašila svoje mogućnosti i odvela u utopiju - Kant : 'dvije su bitne stvari: zvjezdano nebo nad nama i moralni zakon u nama' - Kenotaf Newton stvara dojam zvjezdanog neba, Boullee radi nacrt kako su zgrade trebale izgledati noću i danju - dekorum - izgled zgrade treba biti u skladu s onim za koga se ona radi
Kenotaf Newton, izvana i presjek noću

- Lemessier: Genij arhitekture, traktat iz1780. podnaslov glasi: Analogija arhitekture s našim osjećajima - 'arhitektura koja govori' - nastoji se dati oblik iz kojeg je odmah vidljiva njegova funkcija, traži se karakter, koji svaka građevina mora imati - simbolika - Blondel - uz pojedine radove veže određene karaktere, izraze ljudskih lica, grimase (profili vijenaca odgovaraju profilima ljudskih glava) - Franz Xaver Messerschmidt - austr. kipar 2.pol.18.st. - radi glave s grimasama - karakterizacija, npr. Veliki zlotvor, 1780., izrazito ekspresivni prikazi ljudskih lica (mogu se vidjeti u Donjem Belvedereu)

naš predstavnik revolucionarne arh. .prvi naš projektant jednog kazališnog objekta . .usprkos njihovom poznavanju arheologije ne mogu se nazvati klasicistima u akademskom smislu. u Splitu izradio projekt za obnovu ST katedrale (nije izveden) . koja vodi do imitacije (Colonne Vendome.ovi kriteriji odgovaraju novom građanskom društvu . . osnovanoj 1795. kao što su hram. pa se ističe jasan govor građevnog bloka i ozbiljni sklad..bio je učenik na Akademiji San Luca u Rimu. Charles Percier i PierreFontaine Percier : Rue de Rivoli (1801.kombinira geometrijske likove .njegova objavljena predavanja (1802.arhitektura Ledoux-a i Boullée-a daleko prelazi snage 19. veličanje carstva.faza klasicizma u Francuskoj u vrijeme Napoleona.Vicko Andrić .nacrt za kazalište klasicist. a koja je utjecala na arhitekte 1.Jean Nicolas Louis Durand (1760-1834) .nacrt za ST kazalište (1. koja ovisi o Akademiji).kasnija faza klasicizma. gdje mu predaje i A. gdje vlada doktrina antike.19. trijumfalna vrata i raskošna ulica Empire . škola se općenito zalaže za funkcionalizam. inženjer. suprotno od Beaux-Arts.pojednostavljuje službene građevine . katovo nisu odijeljeni redovima . . tipa) .eklekticizam (srednji vijek.-36.razmatra potrebe grada u 19.osjećaj za ekonomičnost i utilitarnost. trijumfalna arhitektura . stup slave.) imaju velik utjecaj .st.slavoluci: Arc de Triomphe du Carrousel (Percier i Fontaine). – poseban jer odstupa od uobičajene upotrebe stupova.ideje strukturalnog racionalizma . već pripadaju nizu velikih utopista u povijesti graditeljstva. profesor na Ecole Polytechnique. – njihov racionalizam u smislu prosvjetiteljstva.oslanjanje na rimsku arhitekturu carskog doba (republika/carstvo) – sebe smatra baštinikom rimskih careva pa i svoje gradnje oblikuje prema rimskim monumentima.Canova .) arhitektonska pročelja oslobođena vezanosti uz redove.utječe na nelike njemačke arhitekte klasicizma i romantizma .3 osnovna kriterija: simetrija ekonomičnost udobnost . Ta arhitektura imala je utjecaj prvenstveno na Gillya.1852. . . Arc de Triomphe du Carrousel. .pol.1859.) .odgovaraju graničnoj situaciji vremena revolucije..oba slavoluka obilježavaju tijek i krajnje točke velike osi između Louvrea i Place de l'Etoile.Bouleeov učenik. 1806.zamijenio kolonadu i kupolu praznim zidom i lučnim otvorom. njihova matematska načela i tendencija vraćanju izvornom – koja dijelom nosi pečat romantike . empire. radi nereprezentativne javne građevine .-08. Napoleon.st. (kao antiteza Ecole des Beaux-Arts. . 1806. pionira njemačkog klasicizma.st.. – uzor mu je slavoluk Septimija Severa Arc de Triomphe de l'Etoile (Chalgrin).-05. renesansa i klasične forme) .

francuskog porijekla. u čast Velike Armije.vrata su imala zadaću da monumentalno obilježe početak pruske trijumfalne ulice 'Unten den Linden' (Pod lipama) koja vodi do kraljevskog dvora. . Zgrada Burze također je.-1800.u njemu ova pruska primjena grčkoga doživljava najradikalniji i najčistiji izraz .uzor za građevinu su propileji na Akropoli. okružena korintskim trijemovima.u red napoleonskih građevina spada i stup na trgu Vendôme. kojemu je uzor Trajanov stup Njemačka Karl Gotthard Langhans: Brandenburška vrata.) . arhitekata upoznao se s djelom Piranesija . – osim što je najsmioniji plan spomenika u njemačkoj povijesti umjetnosti.bio je Langhansov učenik.izrazito slobodna interpretacija grčkih i rimskih oblika .La Madeleine. pretvorena u kršćansku crkvu. Berlin . podignuta 1809.Arc de Triomphe de l'Etoile Arc de Triomphe du Carrousel .Tek je 1816.ovo djelo pretstavlja odvajanje od velike barokne arhitekture kao i od zapadnog klasicizma Friedrich Gilly (1772. čiji istureni dio služi kao podnožje za spomenik koji je djelo G. . ali najvažniji radovi su ostali samo na papiru: Nacrt za spomenik Fridrika Velikog.vrlo važan. po 6 visokih dorskih stupova. i to u potpunosti. Maison Carree u Nimes-u. živi u Berlinu. 1796. izgrađene poput hrama . spojenih s unutarnje strane zidovima. sa strane su niže stražarnice. Schadowa. kao ''Temple de la Gloire''. preko franc. 1789. tzv. nose atiku. Radi se po uzoru na hram. on formulira klasicistički građevni stil u Njemačkoj ..

Berlin – 18 jonskih stupova u dugačkom trijemu (pročelje). poput Jupitera. . ovim projektom on je predvodnik moderne gradnje kazališta .) . komponirano od kubičnih masa koje su razdvojene na ulazu dorskim stupovima – na tom podziđu se uzdiže dorski peripter od svjetlijeg materijala. trebao sjediti ''Fridrik''. te klasicistički koji je na kraju izveden) – na Konigsplatzu u .. učenik Gillyja. Durandov učenik u Parizu. poluvaljak auditorijuma (slično kao kod Ledouxa).Nova straža .snažno podziđe tamne boje. ravna kvadratična zgrada u središtu koje je prostor s kupolom koji posjeća na Panteon . Periklova zlatnog doba i da se oslobodi svih aleksandrijskih i rimskih dodataka. savršeno jasne funkcije različitih dijelova – veze s revolucionarnom arhitekturom u Francuskoj .blisko oponašanje dorskog hrama . moderno. izvana je spomenik trebao biti okružen obeliscima i lavovima Nacrt kazališta u Berlinu – dorski trijem bez zabata.bavio se i slikarstvom.Stari Muzej.Traži da se graditeljstvo ugleda na grčku umj. ali njegove izvedene građevine su uglavnom klasicističke .ranokršćanski.Berlin .) -najznačajniji bavarski klasični arhitekt. Stari muzej. estetski uspješno i funkcionalno. koji nagrđuju čistoću grčke zamisli.Münchenska Gliptoteka . napredno.veliki njemački klasicistički arhitekt. nastavlja i njegov interes za srednji vijek. s brončanim reljefima na zabatima. u celi je.prva zgrada u Njemačkoj građena isključivo za muzej (3 opcije za pročelje .(1816-30) . radio scenografije za kazalište spomenik F..-1841.V. prenosi njegova iskustva u München. presjek i pročelje Leo von Klenze (1784-1864. pozornica kao kocka.svojim crtežima Marienburga svraća pažnju svog vremena na srednjovjekovno graditeljstvo Karl Friedrich Schinkel (1781. . renesansni. 1824.upotreba geometrijskih oblika.

Oko 1790.kasnije će Soane unositi u svoja djela više romantizma i slikovitosti.naglasak na utilitarnosti i strukturalnoj jednostavnosti . Jeffersona krajem 18. vodeći arhitekti u Engleskoj su John Soane i John Nash.rotonda. kod Regensburga. reduciranje klasičnog ornamenta. te projektira Kraljevsku zgradu rezidencije (1825. st. 70-ih godina braća Adam i dr. Ovaj paladijanizam je značajan kao suprotni pol kasnom baroku i rokokou. i njem. suvremenicima – Ledoux je utjecao na njega . kao i kuća T. strogost linija.projektira Englesku banku (1778-1808) . neočekivane promjene nivoa. stvaraju osebujni antikizirajući stil. površine i prostor .nedogmatičan i elegantan klasicizam. npr. U prvoj pol. dio urbanističke cjeline po uzoru na grčku arhitekturu – sastoji se od Propileja. željezni krov. Projekt vlastite kuće (1812-23) – eksentrično i osobno. gradnja Kuće Chiswick lorda Burlingtona i Williama Kenta. u Virginiji). paralelu stilu Louisa XVI ili 'Zopfstilu'. idealistička čežnja za svim što je grčko.. predaja. st.) . 1831. Sir John Soane (1753. taj 'Adam style' ustupa mjesto romantičnom klasicizmu.Münchenu. boravi u Italiji. muzeja slikarstva i skulpture .učenik londonske akademije. s Gartnerom radi plan za ulicu Ludwigstrasse. gdje susreće i Piranesija . slavnih ličnosti .Walhalla. pogotovo u interijeru (složene razine podova. totalna redukcija klasičnog koncepta na svjetlo. inače. 19.radi oko 30 građevina u Munchenu za vrijeme Ludwiga I. Značajna je 1725. koja barokni klasicizam Christophera Wrena zamijenjuje paladijanizmom (kuća je građena po uzoru na Vilu rotondu.) gdje po želji Ludwiga I radi pročelje po uzoru na palaču Pitti u Firenzi Engleska .od Iniga Jonesa Engleska ima neprekinutu klasicističku tradiciju.-1837. mnoštvo ogledala) Dulwich Gallery (1811-13) – koristi svoj vlastiti 'primitivni red – nosač od opeke s kamenim istakom iznad . težnja za pojednostavljivanjem što ga povezuje sa franc. zgrada služi kao svojevrstan muzej sa skulpturama i prikazima predaka.

.

boravi neko vrijeme u Rimu.. morao dostići tradiciju juga .Laokonova grupa kao ideal i predmet mnogih interpretacija (Winckelmann. 1781. a s druge strane ima izražen smisao za prirodnost.često se previše oslanja na klasične uzore pa ostaje akademska. .).Canova – imao veliki broj sljedbenika . Thorvaldsen se među prvima interesira za Fidiju) – do tada se vrednovala samo helenistička tradicija . kao i u slikarstvu Jean-Antoine Houdon (1741. utjecaj antičkih umjetnika . Voltaire (1778. s duhom klasicističke mirne harmonije . radi mnoštvo portreta državnika i prinčeva. uglavnom u obliku poprsja..Njemačka i Švedska – mnogo značajnih skulptora. u 19. skulptura ne slijedi neki logičan razvoj kao slikarstvo (koje je dominantna umjetnost) iako daje određen broj velikih kipara i djela.. . La Fontaine.)... koji se može naći i u Davidovim portretima – zadržava nešto od baroknog realizma.u Francuskoj je slabiji antički utjecaj..Houdon – najznačajniji kipar na prijelazu iz 18.-1828.tijekom 19.otkrivanje grčkih klasičnih skulptura (Winckelmann jednu od kulminacijskih točki povijesti umjetnosti vidi u djelima Fidije. st.Thorvaldsen – sa sjevera.u Americi radi mramorni kip Georgea Washingtona (1778. iako nikad onaj doktrinarni . Nakon povratka u Fr. umjetnika. ali ipak ga postavlja u klasični kontrapost . Napoleon (1806.Shadow . kao i učenjaka. Obje skulpture poznate su od 16.KLASICISTIČKA SKULPTURA .) Voltaire.)– 'oblači' ga u suvremenu odjeću.-92. beživotna . ona je više vezana uz vlastitu tradiciju .. Goethe.nosi barokno nasljeđe ali djela iz posljednje faze prelaze u klasicizam.).st.najznačajniji kipar na prijelazu 18. Diderot.. . Louis XVI (1785./19. . npr. Voltaire (1781.odličan je portretist – klasicistička je u njegovim portretima doza dostojanstvenosti i mirnoće.)drveno poprsje u Comedie francaise. st. Veliki uzor je i Apolon Belvederski. . . st.) – prikaz cijelog tijela u sjedećem stavu..i dalje se osjećaju elementi baroka.

1781. uči na akademiji u Veneciji . Canova stvara likove iz svijeta heroja i genija koji personificiraju vječne vrijednosti . Francuska akademija). prikazuje kao Agripinu iz Kapitolijskog muzeja u Rimu. U slikarstvu se u tom pogledu s njim može mjeriti jedino Carstens. . 1779. ali Canova prikazuje Tezeja nakon borbe ..Antonio Canova (1757-1822) . Canova je u Rimu.suprotno od Houdona koji svoje modele nije idealizirao.prvo značajno djelo: Dedal i Ikar.Canova se kreće isključivo u idealnom svijetu tako da su odstupanja od ideja koje želi izraziti i i oblika izražavanja ponekad ogromna. -Canova dobiva narudžbu da obradi jednu antičku temu po izboru.stiče veliku međun. Georgea Washingtona (1818) kao rimskog generala.svoje modele oblači u antikiziranu odjeću npr.donosi ‘Dedala’ u Rim da ostavi dojam. Letitiu Bonaparte (Napoleonovu majku). a osobito želi impresionirati škotskog slikara i antikvara Gavina Hamiltona. on odabire borbu Tezeja i Minotaura – uobičajeno je da se prikaže trenutak sukoba. dobiva narudžbe iz svih eur. čije ideje utječu na njega.kontrast mladića (idealizacija) i starca (naturalizam) još uvijek barokna trad. proučava antiku (Vatikanski i Kapitolijski muzej. pa se i u njegovom djelu osjećaju odjeci rokokoa . Tezej i Minotaur.od 1779. Napoleona kao kolosalni nagi lik Imperatora .iz Veneta – Francuska i Venecija su najveći centri rokokoa.izražen pokret . Paolinu Borghese kao Veneru Victris. . reputaciju.-1782 . upoznaje se s papinskom obitelji Rezzonico . . središta. 1808.

augustinaca.piramidalna kompozicija (kao npr. kao što je i sam odabir prikaza. c.. c.skulptura doživljava veliki uspjeh.sv.oživljavanje ideala antike. Obično se junak pobjednik prikazuje u stojećem stavu.Tezej pokazuje neke sličnosti sa freskama u Herculanumu Grobnica pape Klementa XIV. npr. . putem draperije. personifikacije Vjere i Smrti.obitelj Rezzonico naručuje grobnicu . 1783. mirnoće (Winckelmann) Grobnica pape Klementa XIII. bez didaktičkog cilja – Tezej sjedi na spolovilu svog poraženog neprijatelja! – na izvoru moći . još jače suprotnosti . ali ova slika nosi i određene novine. ovaj sjedeći stav donekle umanjuje tu pobjedu . Berninijeva grobnica Aleksandra IV u Sv.suprotnost likova i arhitekture – nema organske povezanosti – arhitektura se može doživjeti neovisno od skulpture -Bernini je kao simbol smrti uzimao kostur – klasicisti zamijenjuju ovaj tradicionalni motiv sa genijem smrti (čest u antici.gotovo isti princip.likovi izolirani od arhitekture. Akademija u Rimu. (remek-djelo) . u podnožju su vrata . Beč. na vrhu je papa u molećem stavu ali svi ovi elementi nisu povezani u jednu organsku cjelinu.spajanje tradicija od Berninija do Algardija . 1790. svaki za sebe. .tijelo Minotaura je lučno postavljeno.moć je glavna osovina skulpture. crkva sv. aditivni princip klasicizma – koji se očituje i u arhitekturi i urbanizmu Grobnica Marije Kristine.ima sve elemente barokne grobnice: prikaze vrlina. Dosad se u velikim historijskim i biblijskim temama uvijek prikazivala akcija s dramatičnim efektima. već se radi o aditivnom principu potpuno osamostaljenih elemenata .Petru u Rimu).kod Berninija je također kompozicija živahna. Rim. na nadgrobnim stelama) koji drži baklju okrenutu naopačke – utrnutu baklju. unosi nove elemente u tradicionalnu kiparsku temu . dok Canova bježi od pretjerane živosti jer je to preblizu prirodi a priroda nije u potpunosti lijepa. prožimanjem.st. Rim . Dobiva priznanje od Hamiltona i Francuza De Quincyja koji tada na studiju propagira klasic. stil te za ovu skulpturu kaže da je prvo ostvarenje antičkih ideala u kiparstvu 18. izvijeno .Petra. nisu podređeni centralnom motivu kao kod Berninija gdje se nijedan dio ne može izdvojiti da cjelina ostane uravnotežena – nema barokne potrebe za jedinstvom. Apostola.-1805. jedino rezervu pokazuje franc. ovdje Canova to izbjegava te prikazuje junaka u neodređenoj refleksiji nakon akcije. treba izbjegavati emocije i držati se antičkog ideala ljepote.

Canova dobiva narudžbu za Tizianov spomenik u Veneciji u Sta Maria dei Frari (sjev. koja nikad nije izložena (radi se u vrijeme kad Napoleon već gubi vlast) – kolosalni akt cara.kći Marije Terezije .Ova skulptura ima banalnu funkciju (spoj visoke zadaće i banalne funkcije) – ona je namijenjena za privatnu kuću (spavaću sobu) – nije pogodna za javno izlaganje – umjetnost se počinje izdvajati od svoje funkcije! – dekadencija. krevet je realističan. drži jabuku u ruci) .lik pokojnice u medaljonu uokviren simbolom vječnosti – zmija koja guta svoj rep . dekadi 19. a možda je baš dijelom i zbog toga ova grobnica jedno od njegovih najboljih ostvarenja . -prikazana kao Venera Victris (pobjeđuje u priči o Parisovom sudu.. jedna od tri božice u toj priči.nije spomenik jer nema tradic. a i ležeća skulptura rijetka je kod spomenika. 1807. mješavina Apolona Belvederskog i cara . odvajanju od stvarnosti).u 1.dio Italije bio je pod Habsburgovcima). kao i draperija . draperija odjeće. Albert ne želi javno mjesto.povezivanje stvarnog prostora i mjesta spomenika.naručitelj: vojvoda Albert – njen muž – osnivač Albertine. osim u grobnicama.…) – Paolina je na krevetu. Marije Kristine uzima opet piramidalnu kompoziciju. jastuci.više prijedloga za mjesto za grobnicu. Nap. podsjeća na tradicionalne prikaze Venere od 16. Novo: memorijalni spomenik za umjetnika i za važne društvene ličnosti .kolebanje: određenost – neodređenost. novo u odnosu na tradicionalnu ikonografiju . kontrast između idealističkog nadvisivanja i približavanja stvarnosti . njene puti. idealizacija nastupa tek u crtama njenog tijela i lica.ovdje se mješaju portret i idealizacija.Paolina Borghese je u biti provincijalka koja koristi svoj položaj i upravo tako je Canova prikazuje . . više nego u drugim djelima. sestru (Paolina Borghese) Paolina Borghese.piramidalne grobnice bile su česte u rimskom razdoblju a bile su simbol vječnosti. i to na jedan gotovo nespojiv način.… .lav – personifikacija snage . larpurlartizam. Canova dovodi prijatelje i pod bakljom im pokazuje skulpturu koja onda ‘oživljava’ – to je tada bilo moderno . simulira se drvo.više u tradiciji antičkog shvaćanja smrti – ništavilo. na krevetu (Tizian.‘okamenjeni’ likovi (vrline) u mrtvačkoj procesiji prema vratima . 1808.kontrast između udaljavanja i približavanja promatraču: povišen nekoliko stepenica (distanca od promatrača). želio je više alegorijskih figura . On sam radi skulpturu nagog Napoleona.nema podnožja! Koje je jedan od tri obavezna elementa (podnožje pomaže idealizaciji. st.Wilde: “Pygmolion”).radio je i Napoleonovu majku. koji je prikazan potpuno naturalistički . Goya. elemenata spomenika (npr. kad se javlja ideja da ga riješi jednim piramidalnim oblikom. na kraju je odabran desni bočni brod crkve augustinaca . tragična svečanost . nagoviješteno tamnim vratima. podnožje). mnogo teatralnog.1790.. a za g. Giorgione. zaljubljenost u samu ljepotu (O. Canovin naručitelj postaje Napoleonova obitelj. ali položaj genija prodire u javni prostor.odmaknuo se od klasičnih modela.st. praznina. ali od renesanse do Canove ne nastaje nijedna piramidalna grobnica .

a toga nema kod tradicionalnih djela.Canova još uvijek u svojim skulpturama zadržava nešto od rokoko raskoši (Fragonard. fina obrada površine . nema senzualnosti. 1792. u stvari. Amor i Psiha. – 1830-ih) . njihov eklekticizam nije vodio nikud. lakoće. vidljiva je težnja klasicističkom idealu Jazon Uspavani lav .fina. . zagrljaj. čvrsto se drži na tlu. Heba. barokno je oprostorena . također radi u Rimu (od 1797. uči na akademiji u Copenhagenu. bliži je antičkoj mirnoći Jazon.Heba – naglašen portret. – narudžba s kojom postaje popularan. 1803. umj.Danac.-1844. lebdenje. Suvremenici su obojicu smatrali početkom nove umjetničke ere ali. lakoća. dodir. koja često prelazi u sladunjavost npr. senzualnost . Thorvaldsen se puno više približuje idealu klasične grčke skulpture. nije klasicistički dvodimenzionalna. kojeg treba nadopuniti promatrač. lijevo/desno kao npr.sukob puno/prazno.Thorvaldsen nije tako teatralan kao Canova. i suprotno modi tog vremena. 1816. senzualnost. sfumatozna modelacija. još uvijek zadržava nešto od baroknog patosa i rokoko senzualnosti. a ne rimske.X –osi: grupa se proteže u svim smjerovima. u blagom kontrapostu. nježnost Bertel Thorvaldsen (1770. i to arhajskoj. kod Davidovog Marata – ostavlja prostor refleksije. (Fidija).. njihov klasicizam nije imao bezvremensku vrijednost kao Ingresov. .isprepletena kompozicija.) .za razliku od Canove. .…) . rano-klasičnoj fazi grč. napetost.

kao i Canova . – radi se za Napoleonov posjet Rimu kao traka dugačka 35 m koja teče oko jedne svečane dvorane u Kvirinalskoj palači (prikaz Aleksandra Velikog koji ulazi u Babilon – tematska aluzija na Napoleonov posjet) .-1850. sjene reljefa. danas u Cambridgeu). dok doktrinarni klasicizam neće više proizvoditi ništa novo. tradiciju npr. gdje dominira teorija umjetnosti. valoviti pad nabora Princeza Luise i njena sestra .) Aleksandrov friz. . . iako stvara određenu tradiciju unutar 19.bio je slavni portretist. te više ‘osjetilna’ manira Houdona i Sergela. koja pokušava reprezentirati stvarnost čovjeka. ponos građanina (protenstatizam) – elementi Schadowove koncepcije čovjeka . u tradiciji konjaničkih skulptura od antike do renesanse . 1793. 1812. Ovaj posljednji trend pokazat će se jačim i u kiparstvu i u slikarstvu. u Stettinu – grubost.Thorvaldsen nema toliko naznaka modernosti kao Canova. uskoro postaje moda – kod nas imamo lava na sarkofagu na Mirogoju – spomenik posvećen srpanjskim žrtvama Konjanički spomenik Maksimilijana Bavarskog.berlinski kipar.također postavlja standarde.portret se ističe u tadašnjem kiparstvu ( javni spomenici i grobnice). koji mu je bio učitelj Od Friedricha Wilhelma dobiva nardžbu za spomenik njegovom pokojnom sinu koji je umro s 8 godina (‘poezija smrti’ kao tema. Prijam moli Ahila da donese Hektorovo tijelo (1815. 1785. .bavi se i restauracijom tada pronađenih eginetskih mramora (1816) kako bi se postavile u Munchenskoj Gliptoteci.London. Gutenbergu (1833.tradicija prikaza uspavanog lava polazi od Thorvaldsena. prisutan je klasic. ali bez patosa) Spomenik Friedricha Velikog. 1833-5. gdje se susreće i s Canovom . ideal mirnoće.) .općenito postoje dva trenda u kiparstvu: način Canove i Thorvaldsena. (kratko). Radi i spomenike Byronu (1829.Shadow je potpuno na strani Houdona i Sergela u tom pogledu . vidljivi svijet.također boravi u Rimu.… . girlande. 1793.Uspavani lav – spomenik u Luzernu u Švicarskoj. – spoj klasicizma i realizma (neposredni trenutak). stradaloj tijekom srpanjske revolucije .bio je dvorski kipar u Berlinu. muškost. Munchen .. Mainz) i dr. nakon Tassaerta (od 1788. posvećen švicarskoj gardi.još uvijek zadržava slikarske efekte za razliku od Canove – različite boje mramora.Princeza Luise i njena sestra Friedrike.još uvijek tradicija baroka s dozom smirene klasicističke modelacije i ikonografije . Gottfried Shadow (1764.u reljefima se naročito ističe njegova vezanost za grč. okupiranost svijetom bogova i Titana. značajan u okviru njemačke skulpture .).-87. stoljeća. ali se osjeća prirodnost.

. ali ta barokna dinamika ipak je kontrolirana . On svoj postupak i pisanim putem opravdava. a posjeduju i neke demonske elemente Blakeove i Fuselijeve umjetnosti. – sinteza Berninijeve dinamičnosti i kanona klas. više je građanski razvijena .-1814. 1794.. te da je antikna odjeća anakrona. po patosu i naglašenom kontrapostu barokne karakteristike.Šveđanin.radi i mnoge crteže (karikature.kao i Houdon. nalazi se između baroka i klasicizma (prirodnost.bio je 12 godina u Rimu Mars i Venera. Ovaj isti problem u slikarstvu je još ranije načeo Benjamin West Johan Tobias Sergel (1740.Shadow je bio jedan od prvih koji je postavio problem odjeće – na svom spomeniku generalu Joachimu Ziethenu. 1804. govoreći da umjetnici trebaju otkrivati ljepotu i u vlastitom vremenu.) . gdje je radio kao dvorski kipar kralja Gustava III . razrađene forme) Faun koji se odmara. 1774. pejzaži) u duhu Abilgaarda. izradio je suvremeni kostim što je posebno ‘zabranjeno’ u klasicizmu koji preferira nagost i antikiziranu odjeću. – najvažnije djelo.protestantska Pruska ne njeguje tako visoke ideale kao Rim. Mars i Venera Kupid i Psiha Bučna večera . slavan unutar granica svoje zemlje. vitalnost. skulpture .

Ostali kipari: Carstens – preživjela samo jedna skulptura – Atropos iz 1794. Degasa.najdarovitiji umjetnik nakon Shadowa tijekom rane ‘herojske’ faze njemačke klasicističke skulpture .st. za razliku od prenaglašene svečanosti koja je prisutna kod mnogih njegovih suvremenika Johann Heinrich von Dannecker (1758-1841) . pa su. koji ponekad nadvise i same profesionalne kipare kvalitetom svojih djela. u skladu s kolosalnim mjerama arhitekture Fischera von Erlacha u pozadini . Franz Anton von Zauner (1746-1822) . Franz Xaver Messerschmidt (1736. te radi studije fizionomija – 69 glava u olovu ili kamenu – pretstavljaju različite tipove karaktera.bio je pod utjecajem ausrtijskih baroknih kipara (Donner).od 1770.u formalnom smislu. ali neko vrijeme provodi u Rimu. u krugu Mengsa. Kljunoliki . – u usporedbi s crtežima. Tako djela Carstensa. okreće se psihološkoj strani portreta.-83. Renoira pokazuju kako su slikari bili ti koji su težili ostvarivanju apsolutnog u skulpturi. Obješeni. stoljeća.) . utjecaj Michelangela S Carstensovim Atroposom započinje niz skulptura koje rade slikari tijekom 19.najznačajniji austrijski barokni kipar tijekom 2. Gericaulta. gotovo apstraktne. Gubavac. Davida . u usporedbi s tadašnjom produkcijom.) .vodeći austrijski klasicistički kipar . one sadrže radikalni elemenat koji se rijetko nalazi kod suvremenika. Njegova poprsja carice Marije Terezije i njenog muža su isvrni primjeri kasnobaroknih dvorskih portreta . Autoportret – izvrsni su primjeri njemačkog klasicizma u skulpturi .vrline su mu jednostavnost i nepretencioznost. (na slikama) Veliki zlatvor. Nježni. a to je ogoljelost kubičnih formi. nije klasicističko djelo – izražajno. Daumiera.Konjanički kip cara Josipa II na trgu ispred nacionalne knjižnice u Beču – najbolje monumentalno djelo. tihi san. temperamenata i raspoloženja. nekontrolirane emocije. Canove. npr.Ariadna jaše panteru – najpopularnije djelo (1803. 18. pol.

) Frizevi iznad ovih reljefa su djela raznih kipara.) Ludwig Schwanthaler (1802.) . diktirao modu. 1808.-52. arkadijskog klasicizma. a predstavljaju prizore bitaka u bas-reliefu. tako da pored nje Cortotov rad djeluje kao suhi. pa tako i postižu veću slobodu izražavanja .Nijemac.Christian Rauch (1777-1857) .karakteristična je za Rauchovu skulpturu težnja za uljepšavanjem. Tu spada i njegovo najpoznatije djelo Spomenik Friedrichu Velikom u Berlinu (1839. dar Francuske Americi. Schadowov učenik i najistaknutiji sljedbenik. i Mir 1815. Canova.najznačajniji bavarski kipar . koji je. pa je tako i bio jako popularan. Tijekom 1830-ih (vladavina Louis-Philippea) nastaje jako mnogo javnih spomenika (alegorijske figure francuskih gradova na Place de la Concorde.-48. Napoleonov dvorski kipar. . na kojem je i Rudeova Marseljeza iz istog vremena.) u New Yorku. pretenciozni akademski klasicizam još desetljećima. Takav je npr.) – jedno od ranijih djela.-14. U kasnijim radovima dolazi do pada umjetničke kvalitete. dobivao narudžbe za brojne portrete i spomenike Spomenik kraljici Luisi u Charlottenburgu (1810. radi reljef Trijumf Napoleona 1809-10 na Arc de Triomphe. pokazuju plitki naturalizam. i Kip slobode (1886. spada među najbolja djela te vrste Kip ruskog cara Aleksandra (1814-20) – sklad realizma i idealizacije U francuskoj klasicističkoj skulpturi.općenito u Njemačkoj postoji idealistički trend u skulpturi koji rezultira mnogobrojnim kolosalnim patriotskim spomenicima u Francuskoj se kipari uglavnom povode za Canovom.ima i brojnih kipara koji rade pojedinačne kipove oslanjajući se na francusku rokoko tradiciju. za boravka u Rimu upoznaje Thorvaldsenovu umjetnost. Antoine-Denis Chaudet – također dvorski kipar. radi kolosalni kip Napoleona za stup na Place Vendome Francois-Frederick Lemot – radi konjanički kip Herija IV za Pont Neuf Jean-Pierre Cortot – 1833. osrednji klasicizam Antoine Etex – radi dva reljefa na drugoj strani Arc de Triomphe (Otpor francuskog naroda 1814. prevladava hladni. kao Napoleonov dvorski kipar. dopadljivošću i dvorskom elegancijom. koja također ostavlja jak dojam na njega . je uspostavljao trendove.Spomenik Bavarskoj u Munchenu (1837) . fontana na istom trgu.…) U monumentalnoj skulpturi rijetki su primjeri skromnijeg.

također djelomično izlazi van okvira klasicizma. Gros. Radi spomenik papi Piju VIII u Sv. kako bi pokazao njihov ‘genij’ – tu se miješaju romantičarski elementi s klasicističkim obožavanjem heroja i smislom za realizam. Školuje se kod Davida. Petru u Rimu . a onda i u Englesku kako bi proučavao novostečenu kolekciju grčke skulpture lorda Elgina. Victor Hugo.Pierre-Jean David d’Angers (1788-1856) . zatim odlazi u Rim (Canova. Gerard. Tu su slikarski elementi često naglašeni pa su i sami portreti realističniji od doktrinarno klasičnih. Thorvaldsen). Ingres. Canova. U Parizu radi reljefe za zabat Pantheona. Schiller. Bio je i Davidov učenik u Parizu i među ostalima radio na reljefima za stup na Place Vendome. Pietro Tenerani – vjeran svom učitelju Thorvaldsenu. . Ističe se Lorenzo Bartolini – spomenik grofici Zamoyski u S. U mnogim portretima d’Angers retorički prenaglašava fizionomske posebnosti modela. Victor Hugo Eugene Delacroix Italija – također vrlo jak Canovin utjecaj. Goethe. .Croce u Firenzi.…). koji je na liniji sa Thorvaldsenovim nadgrobnim spomenikom za Pija VII u istoj crkvi i Canovinim papinskim grobnicama.najpoznatiji je po svojim mnogobrojnim minijaturnim portretima (u obliku medaljona) slavnih ličnosti (David.

jednostavnost) . – interes i divljenje antičkoj umjetnosti Mengs .Rim – baza velikog broja umjetnika i teoretičara Pompeo Battoni – pripada krugu Mengsa i Winckelmanna. prisutan je ant. obnavljanje tradicije Poussina i Le Bruna . koji postaje direktor francuske akademije u Rimu .zadnji dio Ilijade – obrađuju se teme iz Homerovih i Vergilijevih epova – težnja za obnovom velikog historijskog slikarstva u tradiciji francuskog klasičnog baroka (Poussin) – (kompozicija inače podjeća na jednu Possinovu) – prema konvencijama francuske akademije 60-ih godina 17. Borba Marsa i Minerve – šalje slike na Akademiju kako bi dobio stipendiju za Rim . mnogo jednostavnija kompozicija . odjeća. preglednost. glavni lik je istaknut.Le Brun .centrirana. nakon razdoblja rokokoa. Laokonove grupe. 1783. Dekor..odlazi u Rim s Vienom.na slici su skulpture Apolona Belvederskog. .prikazivanje strasti (l'expression de passion) Andromaha oplakuje Hektora.1774. . . koji mu savjeuje da počne učiti kod Viena. težnja da se likovi pokažu paralelno s površinom slike.slika s kojom postaje punopravni član francuske Akademije . kompozicija je zatvorena. gdje boravi 5 godina (1775-80).popularnog dvorskog slikara Louisa XV. a svi ostali likovi na neki način sudjeluju u toj radnji . broj figura se smanjuje na nužan broj (za ovo se zalaže još Alberti – jasnoća. Bouchera – intimni rokoko . suprotno baroknom odvođenju u dubinu Hamilton: Andromaha oplakuje Hektorovu smrt (grafika po Hamiltonovoj slici) . Tema je antička.st. predvodnika novog 'uzvišenog' stila. obrat prema klasicizmu. ali u izrazu se još osjećaju tragovi baroka: izražen kontrast svijetlog i tamnog. još je prisutna barokna tradicija. David dobiva 'Prix de Rome' za kompoziciju Liječnik i antički junak. tu upoznaje i Quatremere de Quincya koji ga uvodi u neoklasic. simetrična kompozicija – za razliku od baroknih dijagonalnih. još nema klasicističke jednostavnosti .kompozicija je pregledna i jasna. kompozicije postaju sve strožije.u usporedbi s Hamiltonovim istoimenim djelom.povratak velikim sižeima. Belizar traži milostinju.. koji sad prosi a prepoznaje ga jedan njegov vojnik .prve lekcije dobiva od F. u teme nikad ne ulaze događaji iz svakodnevnog života.. Belizar je uspješan vojskovođa. Bio je popularan slikar engleskih gentlemena.sliku radi pri povratku u Pariz i izlaže je na pariškom Salonu 1781. 1781. a historijske teme uglavnom se obrađuju prema literarnim djelima .po dispoziciji figura podsjeća na Poussina. estetiku. u draperiji se još uvijek osjeća raskoš baroka. .Utjecaj freski Herkulanuma – po rimskim antičkim predlošcima rade se klasicističke slike Jacques Louis David (1748-1825) .antičke teme npr.Klasicističko slikarstvo – pred.

desno – majka i kćeri (samo u ovom dijelu komp. 1784.Andromaha oplakuje Hektora Zakletva Horacija Zakletva Horacija. veličina. . narudžba Louisa XVI. Sokratova smrt. se otvara prema dubini) . ovdje joj je suprotstavljena kiparska modelacija likova – masivnost. . iako su njegovi temeljni postulati jasnoća.slika s kojom postaje slavan.stroga raščlanjenost slike – u pozadini su 3 lučna otvora. glorifikacija filozofije . 1787. osvjetljenje – oštro. likovi su čvrsti i nepomični poput kipova. što slici daje određeni stupanj naturalizma. oštro osvjetljenje daje jasni. kao 'dobu razuma'.linija – glavni element kompozicije – (napušta se barokni 'slikarski' način) ne radi se o renesansnom linearizmu koji vodi potpunoj idealizaciji. metalni prizvuk . ispred su dvije grupe likova: lijevo – Horacije i sinovi. može se smatrati manifestom ranog klasicizma. radi je prilikom druge posjete Rimu. izaziva oduševljenje u Parizu i Rimu (u Rimu istaknuti suvremenici dolaze u njegov atelje da se dive ovom djelu.artificijelnost.hladno. što i odgovara ideologiji klasicizma. dostojanstvo. namjerna stilizacija . vjernosti stvarnosti. prazne sjene (Caravaggio).kompozicija se pruža kao reljef. . takve slike postaju politički manifesti jer su vizualno i sadržajno odgovarale tranutačnom interesu za građanske vrline republikanskog Rima – simboliziraju žrtvovanje osobnog za opću dobrobit! – slika treba moralno djelovati na promatrača . kao i većina Davidovih tema 80-ih godina: Horacijevi sinovi se zaklinju da će se boriti za obitelj protiv neprijateljske obitelji.raspored likova nalik je na reljef – nižu se paralelno uz površinu slike i u dubinu .tema se odnosi na povijest republikanskog Rima.

Brutu liktori donose mrtve sinove – Brut je osnivač republikanskog Rima. Danton. gdje glasa za pogubljenje kralja.na skicama se vidi Davidov način rada: likove najprije slika kao aktove..) otvoren svim umjetnicima (i akademskim i neakademskim). protivnik stare Akademije i najpoznatiji slikar u Francuskoj .suvremena historijska slika. vlastite sinove žrtvuje za Rim .Brut i liktori. U klubu dolazi do reorganizacije Akademije. (na teniskom igralištu) – crtež Dobiva zadatak da ovjekovječi trenutak koji pokreće Francusku revoluciju – okupljanje 3. staleža (proglašavanje Narodne skupštine) čiji je zahtjev za jednakošću odbijen. a David je i 'dizajner' svih svečanosti kluba. Zamjenik je u Konventu. oko ne može pronaći stalan položaj. nakon čijeg pada završava u zatvoru Zakletva u Jeu de Pomme. David dramatizira situaciju postavljajući u gornjoj zoni likove koji naviru na prozorske otvore. pa su i teme aktualne (borba za opću stvar) . 1789. glasao je za smrt kralja Louisa XVI. prazno mjesto u slici oko kojeg se stvara napetost – nerješiv sukob između javne dužnosti i privatne odanosti odražen i u kompoziciji – dvije sfere ostaju u napetosti. odan je Robespierreu. 1791. zastor dramatski vijori . ni vladarske ličnosti. postaje član Jakobinskog kluba u službi Francuske revolucije sve do 1795.David je postao predvodnik nove škole u slikarstvu. a ovdje središte slike ostaje prazno! – prekid.slika je i formalno i sadržajno strogo podijeljena na dvije polovice: L/ tama D/svjetlo bezosjećajnost emotivnost opće privatno tradicionalno je kompozicija usmjerena prema središtu. . (pojava Direktorija).) . prognao ga je Tarkvinije.Horacijevu zakletvu prenosi na masovnu zakletvu. kad se neoklasicizam počinje identificirati s revolucionarnim pokretom. Osniva komunu umjetnosti. već pojedinci koji se mogu prepoznati (Robespierre. a oni se okupljaju i zaklinju da će ostvariti svoja prava ..slika nastaje u jeku Francuske revolucije. po prvi put je prikazana jedna masovna scena u pravom smislu riječi u kojem osobe nisu alegorije.kompozicija nije nikad realizirana . a zatim ih 'oblači' (tako radi i Ingres) . ne može se opredijeliti (značenje djela je upravo u gledateljevom stalnom preživljavanju sukoba) .David je aktivno sudjelovao u političkim događanjima. otvara Salon (1791..

do 1795.glava je u položaju gotovo trenutak prije smrti – uhvaćen je trenutak savršenosti! . Mnogi dijelovi njegovog Plan des Artists izvršeni su za vrijeme Napoleona I i kasnije Napoleona III (doba Hausmanna) . ali David je na neki način početak modernog slikarstva. slikarstvu ne može naći). a i sam model slikan je u neposrednoj blizini – čitav donji dio slike pomaknut je prema promatraču – ta neposrednost je gotovo naturalistička.trenutak vječnosti u ovoj slici našao je i sam Baudelaire.1795. Mrtvi Marat je jedno od revolucionarnih djela.u razdoblju do 1793.dvije krajnosti: verizam prikaza i pažljivo konstruirana kompozicija . dakle suprotne struje. formiran od članova komune i Academie Royale. s druge strane kompozicija je savršeno proračunata: istaknuta je suprotnost horizontala i vertikala kojima su podređeni svi elementi u slici . nije prazan. koji je inače obožavatelj Delacroix-ovog slikarstva.ubija ga žena koja se na prijevaru se uvukla u njegov stan i izbola ga nožem (prije slike radi narativnu grafiku gdje prikazuje sam čin ubijanja) a sama slika dobiva vrijednost ikone . apstraktan pogotovu u slikama iz vremena revolucije – Mrtvi Marat simbolički pretstavlja i kraj revolucije Mrtvi Marat .za vrijeme te intenzivne političke djelatnosti David je organizirao nacionalne proslave.jednostavan namještaj (moralne vrline ličnosti) .Mrtvi Marat.jednostavna. David nije stran naturalizmu.praznina gornje polovice slike ostavlja prostor za refleksiju – ova praznina je prava ekspresija vacuuma. .oštro svjetlo (reminiscencija na Caravaggia) – naglašava dramatičnost . a podučavanje je prebačeno u Ecole des Beaux-Arts . ovdje se događa spoj naturalizma i antike (verizma i savršeno promišljene kompozicije). zamislio je i kompletnu rekonstrukciju Pariza. Imao je društveni značaj kao i Akademija. uslijedit će 3 smrti pripadnika revolucijske elite koje će Davida inspirirati (sačuvan je samo 'Marat') . oštro svjetlo izražava svu hladnoću smrti – nadindividualne vrijednosti . religiozne festivale i državne pogrebe . ali promišljena kompozicija .svjetlo i kompozicija su u strogim paralelama – u tome se očituje sličnost sa Chardinovim mrtvim prirodama .donja polovica slike je ispunjena a gornja polovica je potpuno prazna! (to se u trad. David je vodeća ličnost za kulturna pitanja. nastaje Institute de France. 1793.

npr. Prodavačica povrća (1795) – psihološka usmjerenost na figuru. je jedan veliki grupni portret – najviši stupanj naturalizma u Davidovu opusu . 1814. postaje vitez legije časti . David stvara i posebnu školu klasicističkog portretnog slikarstva.. Madame Recamier (1800.nakon pada Robespierrea je u zatvoru – odriče se svih političkih aktivnosti.u stvari se ne radi se o 'otmici' Sabinjanke razdvajaju dvije zavađene vojske (Rimljane i Sabinjane) – alegorija na suvremene probleme – izmirenje rojalista i revolucionara . hladna. Radio je mnogo portreta. muški statični) .kao Napoleonov dvorski slikar David je na vrhuncu društvene i umjetničke karijere . a u njima pokazuje slobodu od utjecaja antike i izražavanje moderne povijesti npr.-nedovršen) – tanko i labavo nanesena boja. dobiva velike narudžbe.) i Podjela Orlova(1804. oslobođen je za vrijeme Direktorija (1795. 1799.suvremeni događaj opet se povezuje s događajem iz prošlosti – isticanje ženskog elementa (ženski likovi su aktivni..posljednja faza: Leonida u Termopilu.David se počinje vraćati antici. idealizaciji. Chasseriaua. Dovršene su Krunidba Napoleona u crkvi Notre Dame (1805. – pad kvalitete. Delacroix. teatralnost Što se tiče portreta. Flautist Francois Devienne. svijetu koji nema veze sa stvarnošću.. što će utjecati i omogućiti kasnije zidne slike i platna Grosa.David upoznaje Napoleona i postaje njegov pristalica.itd. Kasnije će nastati Grosova 'napoleonska' djela. . kad oslobađa svoj poriv za veličanjem. .) Krunidba. pojedinačnim pozama . što će dovesti do Gericaulta i velikih Delacroixovih 'pokolja' .Napoleon je naručio 4 velika platna za Versailles.st. Obitelj Gerard (1800) –strogost kubične strukture grupe Madame Recamier . bliskost antici . strogosti klasicizma.naturalizam se potpuno gubi. Gericaulta. već je radi o skupu likova.: Otmica Sabinjanki.-07. vraća se nagim tijelima. Portret Madame Chalgrin (1793) – nježnost i mirnoća. slika je artificijelna.nema jedinstvene kompozicije. monumentalni obrisi lika.) – povratak aristokracije – omekšavaju stroga pravila predrevolucijskog i revolucijskog klasicizma što se tiče ideala demokracije.rođenje MITA HEROJA i tragičnog viđenja povijesti u 19. istine.

glorifikacije. a ispod kupole u pariškom Panteonu radi Alegorije (nakon 1830. Davidovi učenici i sljedbenici Svaki od njih.uvijek je prisutan 'slikarski' element. usprkos linearizmu.nakon pada Napoleona (1816.. gdje se očituje tendencija prema intimnom. npr: Jean Baptiste Isabey i kćer Madame Récamier (1802. Tu je do smrti 1825.) – neuspjeli grandiozni stil u monumentalnim zidnim slikama . osim što.manifestacije nove težnje u umjetnosti koja 'lijepo' poistovjećuje s 'istinitim' i 'razumnim' Luksemburški vrt (1794. . ali to kod Davida znači samo upotrebu chiaroscura i detaljne strukture poteza kista – on nije bio kolorist u pravom smislu riječi. pokazuje i utjecaj novih programa mlade generacije (osobito romantizma i realizma) Francois Pascal Gérard (1770.) . gdje osniva studij.Davidovo slikarstvo općenito: . nježnom i dopadljivom. najbolji portretist među Davidovim učenicima .) .-1837.najbolji je u portretima.za Louisa XVIII (koji preuzima vlast od Napoleona) za Galeriju slave u Versailleu radi 2 slike: Henrik IV u Parizu i Austerlitz.ublažavanje prema nježnom i intelektualnom .radi portrete i historijske slike -'dvorski klasicist'. njegove slike su bile više od umjetnosti – protesti.) – jedini Davidov pejzaž – svježina u promatranju prirode – neposredan odnos prema prirodi (ne idealizira)!!! .za samog Davida. nosi individualne značajke. Boja nije element kojim gradi kompoziciju:ili ju potpuno subordinira kompoziciji likova i koristi hladne lokalne boje ili koristi prigušeni sistem tonova na granici monokromije.) i povratka Bourbona mora napustiti Francusku pa odlazi u Bruxelles.dosljedno slijedi Davidov stil . naravno.

nego glorifikaciji Napoleona u naturalističkom duhu – gomila Arapa. upotreba sfumata Hipokrat odbija Kserksove darove.detaljizirana fizionomija. radnja prikazana na vrhuncu – gesta odbijanja. ekspresivnost. kao i od Prud'honovog liricizma.u liku Danaje (skandalozno). Pokop Atale – (istoimeno djelo Chateaubrianda).Davidov učenik. izražene geste vojnika – patetika . znaci početka romantizma . – bliži Davidu.Kao i Prud'hon pod utjecajem je Coreggia i Leonarda – izrazitiji kontrast svjetla i sjene. u odnosu na Davida . odvajanje od klasicizma .1806. . općenito veća detaljizacija – udaljavanje od Davida Portret glumice ? .ponovno oživljavanje religioznosti i crkve u Francuskoj. tretman puti.1801. ponekad pokazuju romantičarske efekte osvjetljenja pod utjecajem Prud'hona ali jednako su daleko i od Davidove snažne i žive retorike. 1790-95 je u Rimu – 1791. Guerinov Povratak Marka Siksta. 1793.tama pećine.kasnije Girodet radi kao ilustrator carice Josepfine .1808. težnja prema dopadljivosti. Anne-Louis Girodet-Trioson (1767-1824) . Potop – ogromne dimenzije. a Girodet karijeru započinje upravo jednom religioznom temom – Polaganje u grob – i u ovoj slici se tema tretira kao polaganje u grob (prizivanje kršćanstva u svjetovnom djelu). glatkoća. povijesni i mitološki prikazi u antičkoj maniri (npr. fantastična tema (Napoleonovi generali u susretu s Osianom). Girodet je puno više sklon egzotičnom. 1799).Jean-Baptiste Regnault i Pierre-Narcisse Guerin – manje važni sljedbenici. Bronzino). prikaz reducira na nekoliko gigantskih likova. – službena narudžba za sobe Napoleonova dvorca – kompozicije prenatrpane likovima. približavanje manirističkim uzorima (Parmigianino. radi Endimionov san – mitološka tema – originalnost u izboru tema. suvremeni lik koji se pretstavlja u mitološkoj temi – originalno . kazališni efekti tog vremena mogu se uočiti u slici . nokturalno osvjetljenje – odlika romantizma Pobuna u Kairu – prizori iz Napoleonovih pothvata – ako usporedimo s Grosovim slikama na tu temu. .

Homage Francuskoj (1811-24) (monum.slike bitaka – specijalnost Grosa. istraživanje karaktera. surovi realizam u prikazu likova u prvom planu – iako se užasi rata mogu predočiti i bez realizma (Picasso). slika u kojima Gros slavi svog patrona kojeg upoznaje u Milanu. već se povode patriotizmom i kultom heroja.st. Kasnije nastaju slike: Bitka kraj piramida.na stranama nekoliko figura je spojeno u cjelinu – definirane mase – u Grosovoj slici još nema anonimnih masa ljudi u kaotičnoj borbi kao što će se prvi put pojaviti kod Gericaulta (i kasnije kod literarnih opisa rata).individualizacija. 1808.. koji uspjevaju dinamičnošću ostvariti dramatičnost akcije. ostaju na srednjem putu između veličanja i surovog realizma. pa se tako i suvremeni događaji mogu lako zamijeniti pričama o junacima iz prošlosti a prikaz rata jednostavno prikazom pobjede. Napoleon u Eylau. . slikari bitaka 19.-1835.velika književna djela na temu rata (Tolstoj.) – u slikarstvu je ipak teško biti toliko uvjerljiv.ovo je samo jedan primjer iz niza monum.Antoine Jean Gros (1771. realnost. Osvajanje Madrida. . ne podliježu toj ideologiji. Ovu neljudskost rata umjetnici uglavnom ne prikazuju. a obožavao je i Rubensovo slikarstvo . Nakon bitke kod Austerlitza. Napoleon među okuženima na Jaffi. ovdje su one samo pomoćni pozadinski element .samo jedan lik s herojskim patosom žarište je cijele drame . . Samo rijetki.. one kao likovna tema u vrijeme Napoleonovih ratova dobivaju na važnosti – općenito je kult Napoleona važan za francusko klasicističko slikarstvo. izuzeci su scene bitaka Gericaulta i Delacroixa. 1793..) . zidna slika na kupoli Pantheona u Parizu) Napoleon na mostu Arcole.jedna od najpoznatijih monumentalnih Grosovih slika . poput Goye i Daumiera. . a ujedno i neljudska. ne osvrću se previše na smrt i uništenje. Stendhal. kao i fascinacija ratom kao neka nadljudska.sa 14 godina počinje učiti kod Davida.

Davidovog patosa i kolorističke raskoši a ovaj spoj pokazuje se uspješnim na detaljima slika bitaka npr. dogmatizma. od 1826. u kojima se uočava njegov talent.suvremenik klasicizma.tragično završava život samoubojstvom Francois-Marius Granet (1775-1849) – učenik Davida neko vrijeme. koncentracija na sam lik) Osveta i pravda progone zločin.kompozicija odudara od Davidove jasnoće .Napoleon na mostu Arcole (1793) – snaga pokreta.osim historijskih slika s puno likova radi i službene portrete. vrlo dobro baratanje bojom . uznemireni i slobodni potezi – ovakvi efekti impresioniraju Delacroixa.svijet njegovih slika je idealan svijet. .proučava klasične modele. suprotni smjerovi. dramatično osvjetljenje (dolazi od punog mjeseca sakrivenog iza oblaka) – kontrast svjetla i sjene.) – nova dimenzija u prikazivanju junaka – neustrašivost. ali ne i klasicist .pojačan je intenzitet boje – prikazane su egzotične nošnje tog podneblja . Pierre-Paul Prud'hon (1758-1823) .) . Postigao je uspjeh mnogim slikama interijerima crkvi i samostana. kompozicije. 1808. st.alegorijski likovi. namjerne strogosti čistog klasicizma .kombinacija klasic. ali ne u klasic. a Gros utječe i na Delacroixovu dramatsku upotrebu boje Napoleon među okuženima na Jaffi (1804.izraženi su kontrasti svjetla i sjene . Pod utjecajem su Lorrainea. svijet romantizma – neki ga i nazivaju 'romantičarem' Portret carice Josephine. 1805. dodiruje okuženog po čemu se poistovjećuje s Kristom . već je to svijet sanjivosti i nježne melankolije..jaki akcent crvene . ali odlučujući utjecaj na njega ima Correggio – mekoća modeliranja .predromantičarska portretna slika – lik u stanju melankolije.lik uronjen u prirodu (kod Davida su portreti vezani uz interijer. – za sudnicu u Palais de Justice . trenutak refleksije . tematskom smislu. stoljeće ga cijeni kao slikara brojnih skicoznih pejzaža s impresionističkim elementima. N. sfumato (16. a u 20. kustos muzeja u Versailleu.u mnogočemu je upravo suprotnost klasicizmu: u njegovoj umjetnosti nema programatskih ciljeva.

-1867. njegov stil ostaje gotovo Otmica psihe Osveta i pravda progone zločin . ali mirnoća.element slikarskog je kod Prud'hona najznačajniji ..uvođenje tableau vivants – privid zaustavljenosti u slici . ne samo da bi se naglasila modelacija tijela. – u suprotnosti s njegovim temperamentom. ali i tu se vidi ljupkost.) . nježnog . i postaje najpopularnija za reproduciranje u umjetničkim publikacijama .vrlo uspješni crteži kredom. poetska senzualnost .Ingres – sljedbenik Davidova slikarstva– posljednji veliki francuski klasicist – započinje antičkim temama . – gledanje antičkih skulptura pod svjetlošću baklje – statičnost se pretvara u životnost . p. ženstvena mekoća utjecaj Canove.rođen u Montaubanu.time prenosi elemente barokng slikarstva kroz klasicizam 19. odlazi na Akademiju u Toulouse a sa 17 g. pa iz obaveze radi službene slike u duhu vremena: studije za neizvedeni Trijumf Napoleona.litografija izumljenja krajem 18. a s njom je i živio. upoznao ga je u Rimu (tamo je od 1785. već ih prevodi u vlastiti izraz .punoća modela. st. 1801. melankolijom i nježnim erotizmom ostao je po strani od doktrina klasicizma. potpuno apstraktno izvedeni crtež – kruti obrisi.. koristi za ilustracije .moda s prijelaza 18/19 st. carice Josephine) .) .sa svojim lirizmom.svjetlo igra važnu ulogu u njegovim slikama. linija često jedino izražajno sredstvo .već i da bi se dobio efekt misterioznog. hladnoća i čistoća koji su također prisutni pokazuju koliko je daleko od baroka a povezan s klasicizmom Jean Auguste Dominique Ingres (1780.lik zločina – portret Hadrijana – klasicističko pozivanje na antiku.engleski crtač John Flaxman (radi ilustracije Homera) – uvodi modu konturnog crtanja koja se u 19. portreti ( p.utjecaji starih majstora nisu eklektične imitacije. st. st.. Constance Mayer – bila je njegova učenica. (to kasnije koristi i Corot u svojim arkadijskim pejzažima) . ali interpretacija prema romantizmu Otmica Psihe –također noćni prizor. postaje Davidov učenik.-8.vještina crtanja francuskog rokokoa + Leonardov sfumato + Coreggio . Kroz dugi period u kojem je živio (sve do početaka impresionizma). njeno samoubojstvo je jedan od najtragičnijih događaja njegovog života.Napoleon ga je odlikovao za Osvetu i pravdu.

dobiva Prix de Rome za sliku Ahilej prima Agamemnonove poslanike (Flaxman hvali ovo djelo. u skladu s klasic.vidljive su analogije s nazarenskim pokretom . – zidna slika u dvorcu Dampierre . ‘bezvremenska’ .na slici su ličnosti od Homera do suvremenika francuske revolucije (tu je i Poussin.1806. linearni. obično harmonična mirnoća vlada njegovim slikama i izborom teme .-24.Zakletva Louisa XIII za katedralu u Montaubanu) – rani Rafael mu je veliki uzor . za empire (sjaj.slika brojne portrete. porculanska zaglađenost povšine šarenilo – ističe elemente odjeće – karakt. govori da je najbolja slika u Parizu) . pa je u tom smislu Ingresova umj. sve ove figuralne kompozicije su mnogo manje kvalitetne nego njegove pojedinačne figure i portreti .neizmijenjen. ali i mitološke.… Homerova apoteoza.Jupiter i Tetis (1811).) .) u Firenci je od 1820. zlato) Kupačica. dobiva stipendiju i odlazi u Rim (1806. slikana za strop u Louvreu . 1827.Ingresov manifest klasicističkog slikarstva.proučava renesansne majstore (preuzima elemente s Rafaelovih slika npr. težnjom za postizanjem apsolutnog. a kasnije postaje i direktor francuske akademije u Rimu(1834-40. 1808 . ovakva stilizacija vidi se i kod Picassa (koji je dobro poznavao Ingresovo slikarstvo) .rijetko slika dramatične događaje (Roger i Angelica). čisti stil – idealistički elemenat Ingresovog slikarstva 2) elementi prirodnog: realizam u detaljima tijela i tkanina.Ingres uvodi stupanj stilizacije koji likove čini gotovo apstraktnim. religiozne.nešto kao moderna Dispute.spoj klasicizma i historicizma Zlatno doba. 1841.Edip i Sfinga (1808).-20..ono čime se razlikuje od Davida je : hladnoća izvedbe. gotovo prenaglašeno isticanje puti i tkanina interijera – elementi naturalizma . historijske kompozicije . nastaje u vrijeme kad već djeluje Delacroix .1802.ipak. na Salonu . onog što vrijedi za sva vremena.leđni akt. psihološka istinitost portreta .usvaja Davidovu klasicističku doktrinu ojačanu s kombinacijom 2 bitna faktora: 1) crtež – glavni element forme.…) – skup pojedinih povijesnih ličnosti koje utjelovljuju povijest .

1805. za idealistički pojam ljepote. Priroda je nesavršena. djelima s mitološkim ili religijskim sadržajem kompozicija je statična i scene se odvijaju na plitkoj pozornici u skladu s pravilima visoke renesanse Parnas. a ovo je pokušaj autentičnog rekonstruiranja povijesti (historicizam) Njemačka -U početku njemačkog klasicizma nalazimo dva kontrastna umjetnika . Benjamin West slika Smrt generala Wolfa – događaj koji se odvija na kontinentu koji nije Europa – West ne slika junake u antičkoj odjeći.u mnogim crtežima.Anton Raphael Mengs i Asmus Jakob Carstens -čitav njihov život pripada 18. slikar – ali jedan od onih kojima najbolje pristaju ono površno tumačenje klasičnog preporoda . antiku Sredinom stoljeća pojavilo se Winckelmannova nova teorija umjetnosti u djelu: Razmišljanja o oponašanju grčkih umjetnika u slikarstvu i kiparstvu. iako su precizni. koju ne zanemaruje ali joj daje sporednu ulogu . ali ipak boja nije zanemarena.težio je i savršenstvu boje.u osnovi je eklektičan.Winckelman je rekao da slikarski kist mora biti umočen u intelekt. nedostaje mu originalne. inventivne kreacije .U Mengsovih nekoliko figuralnih kompozicija koje moramo zvati klasicističkim.. . mekša modelacija. 1859.prvi njemački klas. Ingresova djela su puna energije i vitalnosti 1770. točno 3D prikazivanje do posljednjeg detalja .nadmoć intelektualnog nad umjetničkim elementom u negativnom smislu . Mengs je bio pod jakim utjecajem Winckelmanna. zalaže se za jednostavnost u prikazu. ali ima podređenu ulogu . već u suvremenoj odjeći i s prikazom Indijanaca – historijske kompozicije nisu se tako slikale. 1761.smatrao je da crtež stoji iznad slikanja.ponekad koristi i kružni ili ovalni format: Turska kupelj. no nedostaje im uvjerljivosti – zbog čega je David postao prvim pravim predstavnikom nove umjetnosti Anton Raphael Mengs (1728-1779) .kod Mengsa . ali u slikama su sve njegove linije čvrste.njegov ideal: savršeno dovršena likovna kompozicija. stoljeću – prvi krenuli iz baroka prema novoj ideji umjetnosti. treba je korigirati po uzoru na antiku . vitalne . očituje se slobodnija izvedba. (moda egzotičnog slikarstva). što bi mogao biti moto svakog klasicističkog umjetnika .pored strogosti i hladnoće.bio je teoretičar – Razmišljanja o ljepoti i ukusu u slikarstvu 1762. .promjene u filozofiji i otkriće rimskih spomenika imali su na njega snažan utjecaj – u Rimu preusmjerava svoj interes na Rafaela. . Madame Riviere.

niti dominantnu snagu klasicizma . njega i najsnažnijeg mislioca među njemačkim romantičarima Philippa Otta Rungea iako Runge nije poznavao Carstensov rad. U Berlinu radi stropni friz u Kraljevskoj palači i zidne slike za kuću Dorville .na kraju života proizvodio umjetni. što je vidljivo u mnogim neriješenim problemima u njegovim djelima (ravnodušnost prema boji.sličnosti izm. snom i smrću.Parnas – stropna slika u vili Albani u Rimu. duboki osjećaji) .. ali kompozicija je centralizirana i simetrična. aditivni princip .njegov crtež nema baroknu životnost. plitkost) / Carstens (duh.nacrti za zidne slike.-1898. osjeća se mekoća rokokoa. potisnuti bol i uzbuđenje) .ostavio je mnogo nedovršenih radova . tragedija sublimnosti – temelji su kasnijeg romantizma . tragičnu atmosferu – povremeno sličnost s Michelangelom . sterilni barok – zadnje godine života provodi u Španjolskoj. gdje radi freske u kraljevskoj palači u Madridu Njegovi su portreti potpuno različita kategorija.1792.jedina sačuvana skulptura – Atropos. Carstens je čvrsto vjerovao da je razmišljanje jedini izvor kreativne umjetnosti – portrete je radio protiv svoje volje – da zaradi za život Mengs (retorika. 1794.jedno od najboljih djela.) .jedan od glavnih razloga za slabost njegove kompozicije je nedostatak jasnoće (čvrstoće) linije . Noć sa svojom djecom. odlazi u Rim gdje ostaje do smrti .u njegovim slikama ostvareni su Winckelmannovi ideali (plemenita jednostavnost i mirna veličina grčke umjetnosti) . teme iz grčke mitologije.unatoč utjecaju Rafaela. danskog porijekla. 1761 . odbacivanje proučavanja prirode . donekle pripadaju kasnobaroknim dvorskim portretima Autoportret Jacob Carstens (1754. postaje profesor na Akademiji.jasan crtež i njegov ritam i nedramatično meko modeliranje – stvaraju elegičnu. utjecaj Michelangela .najznačajniji radovi nastaju za vrijeme boravka u Rimu . miješanje romantičarske atmosfere (zatamnjeno svjetlo i mračna melankolija) i klasicizma (jasne i kontrolirane forme. racionalna hladnoća.odbacuje akademiju i sve što se može naučiti rutinskim radom.teška uzvišenost. kasnije dolazi u Berlin gdje 1790. . 1795.njemački slikar.

Modigliani. izm.crtanje obrisa vrlo je privlačno – pojavljuje se i kasnije (Picasso.osjeća se da nije bilo revolucije nema patriotske i propagandne umjetnosti. redukcija na tipove. jak utjecaj Carstensa Joseph Anton Koch Koch – najznačajniji klasicistički slikar pejzaža . je još vidljiviji (hladno i jasno iscrtavanje kontura) .) – najpoznatije djelo.) Za njemački je klasicizam iscrtavanje obrisa vrlo važno zbog same "čistoće" – u klasicističkom je crtežu (a crtež je primarni medij umjetnosti slikanja ideja u toj epohi) linija istaknuto sredstvo naracije i ekspresije razl. Matisse.utjecaj Carstensa . ali nema ni snage.mnogo manje jedinsveno nego u Francuskoj . 1808. Schicka i Thorvaldsena Eberhard Wächter (1762.-24. izvršili su najjači utjecaj.jasnije je odijeljeno prikazivanje nadnaravnog i vidljive okoline . Kocha.Carstensova idealizacija.) .-1852.spekulativna i sentimentalna strana klasicističkih koncepcija je sve očitija . itd. a umjetnici pokazuju virtuoznost ugodnog aranžiranja linija Gotlieb Schick Portret gospođe von Cotta. Klee.u Francuskoj odu u teatralnost ili nešto nalik na voštane figure . tako da on direktno utječe na: Wächtera. obožavanje heroja. 1802. Apolon i pastiri. Poussina U crtežima figura Bonaventure Genellija utjecaj C. u Parizu (kod Regnaulta) Job (1807. ali su ipak bile važne u klasicističkom pejzažu kao pomoćno sredstvo . dramatičnih uzbuđenja .dovršio Carstensov ciklus putovanja Argonauta radi ilustracije za Osijana. klasicizma – kad dosegnu umjetničke granice: .nakon proučavanja Carstensa – iscrtavanje figura – one jesu imale sekundarnu ulogu.uči u Stuttgartu. franc.Širenje klasicizma . Dantea Kochov crtež je vedriji i prizemniji od Carstensovog slikao Alpe – klasicistička raščlamba slike – utj. .u Njemačkoj kompozicija postane beskrvna i umjetna. i njem.

najuspješnije ostvarena u portretima.) .uči u Stuttgartu. . svaki od njih je u velikoj mjeri neovisan Macbeth i vještica.klasicistički pokušaji da prikažu pejzaž kao ideju zaostajali su za jednostavnijim prikazima ideja ljudskom figurom . je u Rimu. 1830.opisi planina prethode slikama pravi klasicistički pejzaž na kraju je postao "herojski" U svim klasicističkim pejzažima od osnovne je važnosti odnos između krajolika i ljudske figure – moralistički pejzaž (Budući da figure još uvijek postoje.iako je uključivalo kontradikcije i paradokse. 1802. . a krajolik prevladava . zatim uči kod Davida u Parizu.. zona i detalja. je u Rimu . a crtež mu je neovisniji .utjecaji iz Alpa – odlučujući element u njegovom pejzažnom slikarstvu .prvi veliki slikar planina . malo drugi . 1829. u Beču . U klasicističkoj koncepciji svijeta umjetnosti.najprije je u Stuttgartu. pejzaž nije potpuno samostalan žanr. u slikama pridaje veći značaj prirodi.direktni utjecaj Davida . napušta školovanje. odlazi u Base. pejzažno slikarstvo se počelo oslobađati restrikcija specijalističkog žanra i zauzimati vodeću ulogu u stoljeću prirodnih znanosti Joseph Anton Koch . a 1812.u većini su figure male. – 15. Portret gospođe von Cotta.mladi pastir iz Tirola koji je postao slikar . a od 1802. npr.stvara imaginarne krajolike od mnogih slojeva.u Kochovima prevladava malo jedan. portreti su mu narativniji.u Rimu radi mitološke i biblijske teme (Apolon i pastiri) Pejzažno slikarstvo tijekom klasičnog preporoda Klasicističko pejzažno slikarstvo je iznenađujući fenomen jer mu je samo ime kontradiktorno. 1791. – dominira izmišljeni krajolik nad ljudkim likovima . 1794. Macbeth i vještice.kombinacija slikarskog elementa francuske tradicije i karakteristika njemačkog klasicizma. nije bilo mjesta za pejzaž. Teoretičari su mu dali posljednje mjesto u hijerarhiji umjetnosti.u usporedbi s francuskom školom.rani historijski i poetični pejzaži npr. Planinski pejzaž s jezerom .

. hladno. . 1811. Bitka kod Wagrama.) – vojnici su male.talent za boju Zalazak sunca kod Egine . 1811.slikao je rpizore bitaka u pejzažu. literaturu i slikarstvo – rascjep tipičan za stoljeće . sitnih djelića Carl Rottmann (1797-1850) – jedan od vodećih pejzažista druge generacije..K. jasnoća) . uredno.intimno Wilhelm von Kobell . jasnoća.delikatno osvjetljenje . mnoštvo malih.voli monumentalni format .. bez patosa. Opsada osela. konnjanike (Prva trka konja u Munchenu. ali radi tradicionalne vedute – objektivnost. .dvije vrste pejzaža: arkadijski ili idilični i herojski – arkadijski crpi poticaj iz samog opažanja prirode. ukočene figure koje podsjećaju na igračke – pejzažu se posvećuje veća pažnja iako se radi o povijesnim slikama Jahač kod jezera Tegernsee.utjecaj nizizemskog intimnog pejzaža . čvrstoća oblika – početak bidermajerskog realizma (oštrina.hladno osvjetljenje. dok je herojski idealiziran Ferdinand Kobell (1740-1799) .Hackert – suvremenik. teži spojiti ideju i viziju. 1808.sin F. ima više naturalističkih elemenata. 1826.

sličan Waldmulleru – Kuća i vrt na Cohenzlu (1832) – zadnji podsjetnik na klasicistički pejzaž Erasmus von Engert.proučavanje prirode kao jedini cilj slikarstva.bidermajer – prvenstveno razdoblje u Austriji između Bečkog kongresa 1815. Friedrich Loos. i revolucije 1848. oštro osunčani . ponešto od bidermajerskih jasnih detalja ali je to isključivo posljedica zanata . odbija realističke i romantičarske tendencije .želja za realnošću. ali ne i pravih nasljednika Mathias Rudolf Toma (1792-1869) . . – mali pojas zemlje. . pojedina bolja djela nadmašuju ograničenost stila Ferdinand Georg Waldmüller (1793-1865) .putuje u London i Pariz ali nije usvojio Courbetovu metodu plein-aira .pejzažno slikarstvo – brojni prikazi jezera Pejzaž Pratera.važna tjelesna čvrstoća i ljepota površine .snaga slika proizlazi iz lijepog postava .naturalizam se javlja uz klasicizam i romantizam . 1830.iza kontemplacije umjetnosti bidermajera leži ideja veličine malih stvari Adalbert Stilter . Princ Andre Razumovsky (1835).) radio akvarele nemirnih pokreta .portreti seoskog života i bečke buržoazije prije 1848. 1839. slijepih sila . Francuskoj . odmor. te isto razdoblje u Njemačkoj. melankoliju itd. mirnoća. nema demonskog.pred kraj života (oko 1900.zalagao se za nove tendencije u slikarstvu. Francois Hanry (1834).mrtva priroda – po tradiciji klasičnih i baroknih mrtvih priroda . 1838.rani radovi. druga žena (1850) – jednostavni tonovi .austrijski prozaik. Motiv iz Neuwaldegga (1840-1) . vjerovanje u 'blagi zakon prirode'. – idealizam . Friedrich Gauermann .portreti : Beethoven (1823). samoću. prikaz Salzburga. ali slikarstvo bidermajera se javlja i u Skandinaviji. harmonija.istinitošću. nebo i drveće – sličan Kobellu ali bez manirizma ili Corotu unatoč detaljima Pogled na Hallstattersee iz Huttenckalma. ljepota površine i teksture .studije oblaka .pejzaži jasni. prekid s Bečkom akademijom. sanjivost Stara bečka škola Waldmuller ima dosta učenika. detaljima i svjetlom nije uspio doći do univerzalnosti Rano ljeto u Wienerwaldu – berači ljubičica Prozor okružen vinogradima (1841) .tek pred kraj života promjene u izrazu – blijeđi tonovi. Švicarskoj.manje važni umjetnici. važnost svjetlosti (sunčana svjetlost s oštrim sjenama) .započeo kao portretist minijatura te scenografije za provincijska kazališta (1814-17) .samouk je Pogled na Beatrikgasse. Rudolf von Alt . Ane..kasnije radi pejzaže koji simboliziraju pokret.prikazuje istinito irealno ali ujedno teži skladu i kompoziciji . gdje je bio profesor od 1830.afirmativnost.Rani naturalizam – slikarstvo bidermajera .

kravice Slikartsvo bidermajera u Njemačkoj Eduard Gartner (1801-77) .porteti Franz Eybl Friedrich von Amerling (1803-87) – učio u Beču i Pragu. ilustrativnost oblika i perspektivnih linija . dobar u detaljima .vedute – pogledi na spomenike austrougarske Italije i južne Njemačke .genre-slikarstvo austrijskog bidermajera – posljednji procvat genre-slikarstva – ponekad je naglasak na socijalnim uvjetima (u nekim Waldmullerovim djelima).. radili u akvarelu – Fendi radi genre-scene a Schindler scene s vojnicima. prikazi Rima Johann homas … .akademija u Copenhagenu – umjetnički centar Skandinavije i sjeverne Njemčake. Michael Neder – život seljaka . ali ta objektivnost dobija spiritualnost Johann Erdmann Hummel – svjetlo daje stiliziranu ljupkost njegovom naturalizmu Franz Kruger – portretist – slikar formalnih ceremonija i animalist. 1835. peter Kraff) – kao da su veliki ideali ustupili mjesto manjim idealima. površnost i rutinska elegancija Rudolf von Arthaha s djecom 1837) Moritz Michael Daffinger – portretist minijatura Josef Kriehuber .19. – bidermajer slijedi klasicizam. Uspio je spojiti veliki broj figura u pejzaž ali nema smisao za panoramu poput Kobella.dvorci i jezera Dvorac Fredensborg. žive boje Josef Danhamer – život u gradu.veze bidermajera s klasicizmom ili romantizmom (kersting. ali jača je tendecija uljepšavanja i iznošenje buržoaskog života Peter Fendi Carl Schindler – Bečani. veliki univerzalni idelai.1.st.mir bez melankolije. harmonija i mir klasicizma ili neograničenost romantizma se svodi na sitno-građanske idealizacije čovjeka na ulici i svakodnevnog života.pejzaži. Obala jezera kraj Posseringena (1837) – vrlo jasno i oštro. a specijalizirao se u slikama Berlina – jasnoća i preciznost iznošenja detalja. Ali za razliku od tih negativnih tendencija rasla je potreba za predstavljanjem vidljive stvarnosti – jedini cilj slikarstva. atmosfere i svjetla Bidermajer u Danskoj – danski realisti . matematički točne perspektive – poput fotografskog naturalizma. vojne parade. dodaje joj oštrinu i čvrstoću . naturalizam proizlazi iz bidermajera.utjecao na oca Jakoba i brata Franz Alta . precizmo . Wilhelm von Kobell.iz Berlina. a ne dolazi iza njega romantizam . vojnike.portretirao kralja i plemstvo. vidljiv utjecaj engleskog portretnog slikarstva (radio u Londonu).vrhunski akvarelist. Osjećaj za stvarnost je ubrzo nadmašen s poimanjem prostora. koji se najuspješnije ostvaruje u pejzažu. radio kao slikar scenografija za kraljevsko kazalište.pol. sklonost posebnim nijansama zelene (poput jabuke) i sivo-ljubičaste Constantin Hansen – bio u Rimu. prikazuju stvarnost teme su portreti i pejzaži Christen Købke (1810-48) – naturalizmu dodaje drugačije poimanje svjetla – magličasto svjetlo umjesto da razori tjelesnost figure. ne toliko kvalitetni radovi .

pokušaj rada na historijskim scenama – freske Wartburga (1853-5) – neuspjeh .efekt camere obscure – i sunčevo i mjesečevo svjetlo je poput umjetnog . Knjički crv (1862) – noćni čuvari i ulični svirači . živio u Munchenu. 1839) i draž karikaturalne tonalnosti u kasnijim pejzažima . boja je medij za vizualiziranje stvarnosti. a naglašava se u boji . a u velikim izvedbama se vraća romantizmu.zidne slike u loggi bečke opere (1865-7) – Mozart . – poluakt Wasmann – od ženidbe 1846. Napulj – preokret prema realizmu .utjecaj barbizonske škole (Diaz) i Delacroixa. – raniji romantizam teži prostranosti i optimističnosti . 1829-30 . 1858. Emil Janssen.više crtači nego slikari Carl Spitzweg (1808-85) – slikar iz Munchena. događaji malih gradova. .jako svjetlo . povijesne figure Zaljev Spezia.domišljatost i crtačka tehnika .likovi smješteni u šume. u to vrijeme je romantičar – herojski pejzaži. zamorne.bravurozna izvedba. kolorit mu nikad ne zalai u fantastičnost Moritz von Schwind (1804-71) .posjet Italiji 1828 – Rim. 1825.Julius Oldach. uči u Berlinskoj akademiji. podređene crtežu .iako koristi jarke boje. 1852) .izvornost miljea – Siromačni pjesnik. Rimu. Belgiju i london .1822.radio je i studije prirode – pejzaže – preteča impresionizma jer crtanje je potpuno zamijenio slikanjem Karl Blechen (1798-1840) . u Dresdenu 1824-7. rade portrete Oldach – Autorova tetka Elisabeth.učio u Dresdenu – učenik Nazarenca Gustav Heinrich …. 1834 Kasni njemački romantizam i rani realizam .u skicama koje je radio u Italiji vidi se mogućnost realističkog prikazivanja. Zanima ga anegdota. rade skupa u Munchenu 182830. ali tek od 1851 kad putuje u Pariz.važnost glazbr (prijatelj Schuberta) . nije napravio ništa kvalitetnije iako je primao narudžbe za portrete i religiozne slike . 1827. upotrebljava narativnost. dvorce iako nije riječ o prikazu bajki ili legendi – kasni romantizam Jutro.‘sanjive’ teme . hiroviti ekscentrici i osamljenici – Ljubitelj kaktusa (1858). Friedrich Wasmann – prijatelji. romantičarske ruševine ili literarne konotacije Planina Gorge zimi. prijatelj s Overbeckom – religioznost nazarenaca nije utjecala na njegovu umjetnost . slučajne.bidermajerska pozicija između realizma i idealizacije je više kompromis nego sinteza.najbolji u drvorezima .dobri akvareli (Simfonija. kao ekspresija .radio stražnje terase i vrtove Berlina – prije nego što je poludio – pojednostavljivnaje 1835 – prvi industrijski pejzaž – Valjaonica u Eberwaldeu.nije dobar u monumentalnom slikarstvu zbog slabog osjećaja za boju – boje su mu tamne. 1824 – jednostavnost Janssen – Autoportret.spojio formu i sadržaj . radi na scenografiji.

radio u Frankfurtu 1844-5. prikazivanje strahota.freske – Hanibal prelazi Alpe (1842-4) – intenzivnost izraza.najčešće radi povijesne teme.bavio se smao jednim predmetom – svijetom seljaka i idilom sitne buržoazije. emocije su suvremene . ilustracijama njemačkih bajki i priča. Smrt prijatelj (1851) .intimni svijet staraca i djece. kao i freske u carskoj dvorani vijećice u Aachenu – dovršio samo 4 od 8 scena . poludio .6 drvoreza iz scena o revoluciji Još jedan ples smrti (1848). i to suvremene .utjecaj Durerovih drvoreza i Holbeina – povratak renesansi .jako rijatko koristi boju . trivijalna umjetnost. nije bidermajerski romantičar . započinje slikanje scena iz života Karla Velikog.1847. Smrt davitelj (1847). ali slabiji je crtač i slikar od Fohra i Schwinda . iako prikazuje prošlost.realizam poput alegorije (kao Daumier u Francuskoj) . ali melodiozna Alfred Rethel (1816-59) dobar crtač. sretnih obitelji koje pjevaju .u pejzažim aje postepeno postigao romantizam. posjetio Italij.Adrian Ludwig Richter (1803-84) .utjecaj kasnogotičkih crteža na marginama i Durer . od 1948-9 u Dresdenu.

Autoportret (1799) Jutro .subjektivni osjećaj svijeta.Kopenhagen (Runge).slike prijateljstva – umjetnici se međusobno portretiraju ili rade grupne portrete prijatelja . a ne kao portret krajolika . Obraća pažnju na prikazani predmet. već priroda . ali smatra da je umjetnost kao izraz osjećaja subjektivna. već dobiva posebno mjesto – muzej). izokretanje biblijskih shvaćanja (pozitivno je negativno i obrnuto) .kritizira tradicionalno shvaćanje umjetnosti (umjetnost kao vječno).simbolika raslinja u pozadini (vječnost). ravnoteža objektivnosti i romantizma. Figurom. prvi je koji je uveo teme i motive ludila i noćnih mora. još uvijek prevladava barokni klasicizam. te težnja da se slici da emotivni naboj .Runge je prvenstveno portretist .Fuseli – slika literarne teme. Hamburg Philipp Otto Runge (1777-1810) . Dresden (Friedrich). izbjegava svaku idealizaciju. pejzaž je slabo zastupljen .Runge. kao simbolom.utjelovljenje njemačkog romantizma u figuralnom slikarstvu (kao što je Friedrich u pejzažnom) . obnova religioznosti. historijsko slikarstvo.studira u Kopenhahenu – učitelji su mu Abilgaard i Jens Juel . težnja da se cjelina manifestira u pojedinostima . želi ga iluzionistički prikazati. ako slikarstvo nije izraz unutrašnjeg osjećaja ('umjetnikov osjećaj je njegov zakon' – Friedrich) – suprotno klasicizmu gdje prevladava razum – još Rousseau govori da osjećaj važniji od razuma .Romantizam u Njemačkoj . razvija vlastiti teorijski pristup polazeći od unutarnjeg osjećaja i razvoja tog osjećaja prema ostvarenju slike. uspoređuje umjetnost s religijom – obožavanje umjetnosti ( više se ne doživljava u funkciji.portreti su naturalistični. tumači svoj odnos prema prirodi . ne slikaju ako ne osjećaju motiv.pejzaž kao umjetničko sredstvo. već postavljanjem novih elemenata – bog kao element u kojem se može obuhvatiti sve. ne božanstvo. Friedrich – postulat iskrenosti.u Njemačkoj ne postoji tradicija koju bi romantizam slijedio. Portret njegovih roditelja s djecom (1806). ali kao ogledalo ljudske duše i manifestacija božanskog u prirodi. ali ne na tradicionalni način. npr. radi ilustracije za svoje pjesme.Runge i Friedrich – religiozni osjećaj.William Blake – slika vizije. čime utječe na romantičare .

1819). zatamnjenom prostoru) . unutrašnji okvir (iluzionizam).apsolutna simetrija – ništa nije postavljeno iza nečeg drugog.likovi personificiraju sile prirode . ali ciklus je u cijelosti realiziran u grafičkim listovima (Jutro. pohađao je akademiju u Kopenhagenu.Goethe: također se bavi bojom – Runge se upoznaje s Goetheom.simboličko tumačenje boja (tople – sreća. ovdje prevladava.za kućnu kapelu grofa Thuna u Tetschenu . Dresden i okolica – ali on ove stvarne slike. pretače u posebna raspoloženja kojih dotad nema u pejzažnom slikarstvu (magla na obali. a ta 'tragedija' najčešće je izražena opresivnom tišinom.misticizam . Noć) – on ga zamišlja kao velike zidne slike za neku sakralnu građevinu .tradicionalni okvir .to djelo je trebalo biti prvenstveno kao instalacija (u posebnom.Četiri doba dana. – mnogo verzija (grafike i slike). Harz planine (Pejzaž sa Harz planina.glavni motivi njegovih slika su s baltičkih obala.nije jasno je li slika religiozna ili je pejzaž (to je bila suvremena kritika)..pejzažist (figure pojedinačne ili u paru ali s funkcijom da povezuju promatrača s pejzažom ili da izazovu čežnju za tim pejzažom) . pogotovo na temu boje Caspar David Friedrich (1774-1840) . često s mnogo detalja.-10. tamne. 1820.rođen je na sjeveru (u baltičkoj luci Greifswald).. sumrak na planini.pejzaž se doživlajva kao manifestacija boga .novo shvaćanje i religije i pejzaža .) . ali je tamo sputana. ali kroz ljuska mjerila – veličina čovjeka odražava se u prirodi. ispunjenost figuralikom (simbol djeteta) – sve u slici je simbolično (kolorit. Večer. Dan.. 1802. – uvijek su ta raspoloženja uronjena u tugu – drama tišine prirode koja muči dušu (D'Angers je napisao za Friedricha: ' to je čovjek koji je otkrio tragediju pejzaža'). itd. To je i glavni element Friedrichove umjetnosti .povezivanje svih izražajnih mogućnosti i sredstava u jedinstven jezik . nemjerljivim. modelacija. te se dopisuju. kasnije je živio u Dresdenu. koja postoji još u klasicističkom pejzažnom slikarstvu.u herojskom pejzažu priroda se veliča. ruševine gotičkog samostana u Eldeni (Samostansko groblje pod snijegom.).Runge se bavio teorijom boja – Farbkugel – boje na kugli od bijelog prema tamnom (crnom) – prelijevanje boja (od svijetlih i toplih do tamnih i hladnih) . gdje i umire u siromaštvu i dubokoj melankoliji . Romantizam se želi izraziti na jednostavniji i izravniji način . Romantičarski pejzaž čovjeku daje čisto kontemplativnu ulogu čime se daje glas prirodi tj.slika u slici. Tetschenski oltar (1808) – Raspelo na brijegu . sve je iznad ili ispod . oblaci nad večernjim nebom. ton. hladne – strah) . njenoj tišini. .romantičarski pejzaž karakterizira težnja za beskrajnim.

1823. simbolička vrijednost boje . zimski prizori – melankolija .prikazi usamljenih stabala. .tri vodoravne plohe čine vrlo jednostavnu kompoziciju. neograničavanje) – suvremenik kaže da se promatrač osjeća kao da su mu 'kapci odrezani' .likovi su leđima okrenuti promatraču – pozivanje na gledanje slike . okrenute leđima. Samostansko groblje pod snijegom. 1815.Barbizonci djeluju od 1830-ih (istovremenici) također rade pejzaže i pokušavaju povezati motive s vlastitim osjećajem. . točka okupljanja tih ploha je sitna figura monaha .pejzaži imaju elemente portreta krajeva (studije koje radi vani: Baltik.hijeroglifski način izražavanja (moguće je naopačke gledati sliku) . ravnomjerno nanošenje boje. ali bez ovakve dubine i romantičarskog osjećaja Putovanje iznad oblaka. tj.Mjesečina nad morem.izbjegavanje okvira (proširenje prostora. 1809.tema dominacije prirode nad čovjekom – monotonost pejzaža.tamne ljuske figure. malih dimenzija . .široke vizure pejzaža – linije horizonta znaju imati blagu krivulju .tanki namazi boje. Glinene hridine otoka Rügen) . 1819.likove je ponekad oblačio u narodnu nošnju – buđenje nacionalne svijesti .jedno od najvažnijih djela . neizmjerna samoća .Novalis:' pojedinačna duša mora postići sklad s dušom svijeta' Redovnik na obali mora.

radi mnoge studije neba i oblaka.ipak.unatoč jakom utjecaju Friedricha. i slobodnije i tematski izlaze iz njegova okvira romantizma Johann Christian Clausen Dahl (1788-1857) . tako da pripada krugu dresdenskih romantičara. panteistička doktrina jedinsva boga i ega. kao i simbolizma – radi brojne slike 'grobova junaka' u kojima su izražene patriotske ideje. Blechen rade takve studije oblaka što pretstavlja to novo poluslikarsko. Napisao je Devet pisama o pejzažnom slikarstvu i Dvanaest pisama o životu zemlje– time se može smatrati glavnim teoretičarem romantičarskog pejzažnog slikarstva.Brod u ledenom moru (1798). ali nakon studija u Kopenhagenu provodi velik dio života u Dresdenu. Često u slike oblaka uklučuje dio crkvenog tornja ili krošnje drveta . Constable. koje pretstavljaju još jedan pomak u 'nasumičnom' kadriranju nakon Friedricha.Blechen i Dahl – djelomično se udaljuju od Friedricha. nacrt za nadgrobni spomenik palima u Oslobodilačkom ratu 1813. ali ne u simboličkom smislu ekspresije duše kao kod Friedricha. 1828. Inače u tim studijima miješaju se umjetnički problemi sa znanstvenom obzervacijom (kao pejzažno slikarstvo i geologija u Carusovim teorijama) – i drugi. već kao fenomeni sami za sebe . Friedrichov krug . Dahl polazi korak dalje u svojoj umjetnosti – ono osnovno što ga interesira su svjetlo i atmosfera.dresdenski romantičari (Carus. – preuzima od Friedricha motiv lika prikazanog s leđa što je u pejzažnoj slici ključ romantičarskog dijaloga sa svijetom . dolinama. Kersting) Carl Gustav Carus (1789-1869) . a i Goethe se interesirao za Carusa. bavio se i filozofijom).Dahlov romantizam ipak je prisutan u mnogim njegovim mjesečinom obasjanim prizorima. Dahl. ali ujedno zagovara i studije organičke konstrukcije krajolika – ovaj znanstveni element je vjerojatno Goetheov utjecaj.sljedbenik Friedricha. npr. Studija oblaka . u Friedrichovom djelu ima racionalizma. amaterski slikar (bio je liječnik. 'Erdlebenbildkunst' – umjetnost slikanja života zemlje treba zamijeniti 'umjetnost slikanja krajolika' Prozor na Oybinu po mjesečini. poluznanstveno zanimanje za fenomene neba (kasnije Stifter i Menzel). Brodolom 'Speranze'(Brodolom 'Nade') – popularna romantičarska tema brodoloma kao čovjeka bespomoćnog naspram sila prirode .Norvežanin. iako ne u potpunosti . itd.

ali ipak pripada ovom krugu. Hottinger – među prvim članovima – protive se akademskim učenjima. s osvrtom na njemački kasni srednji vijek (Durer) i talijanski quattrocento . (i za Friedricha i Rungea kršćanstvo je važno ali oni imaju jako malo slika s biblijskim temama – Tetschenski oltar (F. U Rimu im se pridružuju još njemački slikari Peter Cornelius. već kao centar katoličanstva . često na razini imitacije. raspoložanje samoće. Schnorr von Carolsfeld (Ariostova soba) sudjeluju u oslikavanju Villa Massimo (1622-32) – pozivaju se na mnoštvo izvora iz prošlosti (od Masaccia do Pinturicchia) – mnoštvo autora i uzora.1809. te odlaze u Rim gdje 1810. Friedrich Olivier. . u Beču osnivaju grupu 'Lukas-Bund' ili 'Ceh sv.cilj im je bio i obnova zidnog slikarstva: Cornelius. Čovjek koji čita uz svjetiljku.) . Bijeg u Egipat (R. u kojima su važniji ti inetrijeri od modela. Overbeck i Fuhrich (Tassova soba). Nazarenci . Koch i Veit (Danteova soba). 1811. tračak svjetla okružen tamom – ista raspoloženja koja nalazimo u Friedrichovim pejzažima . Wintergest. Intimnost tih prostorija.nije bio pejzažist.. a bio je i intimni prijatelj Friedricha. ali romantičarska je tišina.cilj je oživljavanje kršćanske umjetnosti. Veit. Izidora – postaju 'redovnici u samostanu umjetnosti'.Rim opet postaje središte događaja. Ne postižu sintezu arhitekture i slikarstva. ni u potpunosti romantičar. Julius Schnorr von Carolsfeld.ograničavanje tematike na kršćanske teme – u tom smislu imaju restriktivniju ideologiju i doktrinu od klasicizma. teško je izdvojiti individualne stilove. Luke' (reminiscencija na srednjevj. Prije toga Cornelius. 1814. ali romantičarski element je upravo ta religiozna tematika. kao što je to bilo za klasiciste.. useljavaju u samostan sv.ujedinjuju pejzaž s figuralnim prikazima . zanimanje za svjetlo.). ali ne kao dom antičke umjetnosti.. – magični efekt svjetla. distanciranost Portret Caspara Davida Friedricha u svom ateljeu. što je često i jedino što ih čini romantičarima. Schadow i Overbeck rade i na oslikavanju Casa Bartholdy (1816-17). cehove i bratstva) .Johann Friedrich Overbeck. materijale su biedermeierski. J.poznat je po svojim portretima u interijerima. Franz Pforr.Georg Friedrich Kersting (1785-1847) . .

Ulazak cara Rudolfa u Basel 1273. pa i klasicizmu. bez upotrebe perspektive – namjerni primitivizam. izveden iz talijanskog i njemačkog ranorenesansnog slikarstva – stvara bajkoviti ugođaj – primjer romantizma bez primjesa religioznog dogmatizma nazarenaca. st. izolirani poput silueta.. uglavnom u Rimu. ali figuralika je naglašenija i naprednija. .nije dovršio rad na oslikavanju Danteove sobe u Villa Massimo. Inspirira se Durerovim grafikama i Durerovim periodom općenito. a često će se pojavljivati kod Corneliusa. utjecaj Rafaelove Dispute (kompozicija) – polukružni format slike. koji je uvijek prisutan u njegovom djelu . 1836. Rudolf Habsburški sa svećenikom (1809). tako da se još u ovim ranim radovima očituje bizarni i demonski elementi. u pozadini je Nurnberg i Rim) . više su klasicističke.radi 2 zidne slike u Casa Bartholdy u Rimu .teme iz srednjovjekovne povijesti i legendi npr. .st.dominira u njemačkom slikarstvu do polovice 18.Franz Pforr (1788-1812) . Johann Friedrich Overbeck Trijumf religije u umjetnostima (1840). a umjetnost u službi vjere nalazi svoje najviše određenje i svoju besmrtnost . formiranje kompozicije i likova prema renesansi. natrpani u plitke prostore ili prostore odijeljene jednostavnim zonama.uzori – slikari ranog 15.Rafael je inače najveći Overbeckov uzor Peter Cornelius (1783-1867) Posljednji sud.djelo ? manifest – Rafael i Durer kao najvažniji umjetnici kleče pred BDM.želi formirati novo monumentalno slikarstvo i umjetničku sintezu grčkog razdoblja i kršćanstva – primjer je kolosalna zidna slika Posljednji sud (1836-9) za svetište Ludwigskirche u Munchenu nacrti za zidne slike za 'Campo Santo' u Berlinu. . dolazi u Rim i krug nazarenaca . jer ga kralj Ludwig I poziva u Munchen da oslika Klenzeovu Gliptoteku – tu se vraća klasičnim temama (Heziod i Homer). . prizor je više isturen u prvi plan – katolička crkva ujedinjuje sve ljude. na kojim radi od 1843. Ulazak cara Rudolfa u Basel 1273.1811. iz kojeg izdvaja manirističke elemente. koji pomalo podsjećaju na Blakea. (1809) – Pforr pokazuje najviše originalnosti što se tiče forme – likovi i predmeti minimalno su modelirani.prije odlaska u Rim radi 12 ilustracija za Goetheovog Fausta i 7 ilustracija za Nibelunge – čvrst ctež. .

također je kvalitetan portretist – unatoč preziznoj izradi detalja. ali ova religiozna umjetnost općenito rijetko nadilazi Corneliusa . Oliviera . 1817) .zidne slike s temama legendi o Nibelunzima.rade se intimni portreti prijatelja Carl Friedrich Fohr (1795-1818) – pridružuje se nazarencima u Rimu 1816. a nakon dvije godine (s 23 g. i priključuje se nazarencima. zadržava elemente improvizacije Schnorrovi portreti uglavnom se temelje na Durerovima Nazerenci pridonose općenitom razvoju slikarstva s tri bitna aspekta: . koja se rijetko javlja od vremena baroka). ali i Kocha i F. Izgubljeni sin – linearni tok crteža i sklad kompozicije stvaraju vrlo profinjen dojam Julius Schnorr von Carolsfeld . Značajan je zbog svojih pejzaža koji su negdje između Friedrichove simbolike i Kochovog herojskog pejzaža (npr.jednostavnost oblika (Pforr) .uglavnom religiozna umjetnost.priključuje se nazarencima za svog boravka u Italiji (1827-29). Fridrika Barbarose. st. Rudolfa Habsburškog u kraljevskoj palači u Munchenu. Put u Emaus (1837) crteži Put u Betlehem. a romantičarski su kontemplativniji. prije je bio učenik bečke Akademije.Najpoznatiji od tih crteža je Četiri jahača Apokalipse – dramatična snaga (snažna gestikulacija. Pejzaž u Sabinskim brdima.. jedna od najboljih kreacija za zidnu sliku u 19.u klasicističkim portretima postoji težnja a formalnošću i stvaranjem određenog broja tipova. Ivana Nepomuka u Beču . Joseph von Führich (1800-76) . 1816.u Ri dolazi 1818. zidne slike u Villa Massimo – nedostaje im kohezija s arhitekturom portret u njemačkom romantizmu – kao suprotnost općenitoj težnji za grandioznim stilom. prizora iz života Karla Velikog.) se utapa u Tiberu.radi freske u crkvi sv. također radi na freskama u Villa Massimo . prikazom 'pobožne tišine' teži za skladom. rani primjer Scnhorrove nadarenosti za monumentalne slike .razvija monumentalni stil – radi mnogo zidnih slika Konjanička bitka na Lipadusi. Marijin život. po uzoru na blagi svijet fra Angelica – pretstavlja suprotni pol Corneliusovom energičnom izrazu. iako još uvijek u njima prevladavaju ideologijski elementi tako da se ne postiže potpuna individualizacija . u skladu s romantičarskim poimanjem pejzaža .slike u manjem formatu su uspjelije npr. – jedna od najranijih slika – tema je književna – Rolandova pobjeda nad Saracenima: borba poganstva (lijevo na slici) i kršćanstva (desno). Djevica Marija prelazi planine (1841).

svježina boje.jedan od vodećih nazarenaca i najvažniji pejzažist među njima. Značajan nazarenski pejzažist je i Franz Horny iz Weimara. Sveta obitelj s djetetom Ivanom u krajoliku.specifično. srednjeg i zadnjeg plana. mlađim bratom Friedrichom. a u suprotnosti s talijanskom. a tamo dolazi sa svojim drugim. st. kod Carla Wilhelma Kolbea. iako se poštuju tradicionalna pravila poput prednjeg. stoljeća. koja je cvjetala u prvoj polovini 19. Tijekom boravka u Beču (1811-30) Ferdinand radi svoja najbolja djela. ali mnogo važnije i kvalitetnije su njegove vedute Beča i Salzburga mali. za koju su neki mislili da je "najljepša priroda na svijetu" .. Uči.Početkom 19. rame uz rame sa Friedrichovom sjevernonjemačkom. zajedno s bratom Heinrichom.pejzaži su mu tipično nazarenska djela (s religijskim elementima i likovima) npr. vedrina. koja inače nije karakt. koji su se motali oko Salzburga i njegove okolice.mnogi južnjački aspekti Salzburga podsjećali su na Italiju.za Ferdinanda Oliviera se smatra da je bio osnivač salzburške škole pejzažnog slikarstva. Rođen u Dessau – nikad nije bio u Italiji). ali cjelina je prožeta mirnoćom i tišinom nekog melankoličnog pejzaža iz sna – utjecaj Friedricha je vidljiv ali bez dramatskih kvaliteta pejzaža Romantičarsko pejzažno slikarstvo u Salzburgu i Munchenu . . za nazarence). što je izazvalo oduševljenje među umjetnicima . intimni motivi velikog grada – preciznost do posljednjeg detalja.1824.introspekcija – istraživanje unutrašnjeg bića (portret) . intimnije poimanje pejzaža (otklon od herojskih elemenata) – Fohr (svježina.bila je to nova škola njemačkog pejzažnog slikarstva. predstavljale su aktivnosti brojnih slikara i crtača veduta.vrhunac salzburškog pejzažnog slikarstva poslije Oliviera. Ferdinand Olivier (1785-1841) .. . u kontaktu su s dresdenskim krugom romantičara. te Ferdinand Olivier. još pod utjecajem klasicizma .

kroničkog opisivanja Napoleona i njegovih bitaka.).karakteristična je za sve prikaze Napoleonovih bitaka glorifikacija Napoleona – ovdje se on ne ustručava dotaknuti okuženog (dodiruje ranu jednog umirućeg vojnika) – tradicije još od kasnog srednjeg vijeka kad su se francuskim kraljevima pripisivale moći ozdravljivanja. na početku revolucije odlazi u Italiju. ambijenta . a herojska nagost.i dr. engleski i njemački romantizam često se naziva predromantizmom.već i sama kompozicija odudara od klasicističkih normi – izrazito je asimetrična. 1806. koji je zatamnjen. likovi u prvom planu su zasjenjeni.javlja se kasnije nego u drugim zemljama. To je pokazatelj apsolutističkog utjecaja na historijsko slikarstvo. u izolaciji. nekada znak republikanskih ideala sada je znak ovisnosti i bespomoćnosti (groteskni vojnik na koljenima koji okreće glavu od svog pažljivog arapskog liječnika prema Napoleonu) .Gros priprema teren za Gericaulta i Delacroixa . intenzivniji momenti . prerafaeliti – javljaju se prije glavnih francuskih romantičara Jean-Antoine Gros – iz Davidovog ateljea.kompozicija je preuzeta iz Davidovog Bruta (1789. trijumf Napoleona. drži se tradicije .ipak ostaju elementi klasicizma -Gros se čuva realističnog. jaki su kontrasti svjetla i sjene – mnogo jači. kao što to rade David i njegovi sljedbenici Napoleon među okuženima na Jaffi.) – ovdje također postoji podjela na lijevu i desnu stranu (lijevo su arapski liječnici – u tami. Tu se oni. a ne samo Rafaela i ranobarokne slikare (Poussin. nazarenci. a desno Napoleon i grupa oko njega – u svjetlu. su mrtvi koji su lišeni tog dodira – običan vojnik je nemoćan. dok u Davidom Brutu još uvijek imamo preispitivanje republikanskih vrijednosti . za razliku od ostalih Davidovih učenika i samog Davida.ovdje se već vide elementi romantizma: naturalizam – izrazito naturalistička lica i tijela razvijeniji osjećaj za boju sklonost prema šarenilu istočnjačkih načina odijevanja. . čak se i za vojnika u desnom donjem desnom uglu. gdje provodi 8 godina. poistovjećuju s Kristom Spasiteljem – efekt slike je iracionalan – bolesni francuski vojnici se kao čudom ustaju da bi došli do svog vođe. počinje prihvaćati i Rubensa i druge umjetnike (flamanski i nizozemski barok). kao i ovdje Napoleon. može naći analogija sa Davidovom ožalošćenom ženom koja se prekriva velom u kutu slike) – ali potpuno se mijenja značenje slike – nema napetosti između odvojenih dijelova kompozicije – ovdje se radi o sigurnoj podjeli na evropsko prosvjetiteljstvo i tomu pokoreni Istok. Tu mijenja odnos prema tradiciji slikarstva. u prvom planu. u sjeni.Slikarstvo romantizma u Francuskoj .

Gericault se ovdje jako udaljava od tradicije klasicizma. a za spašavanje ljudi sklepali su splav (za oko 140 ljudi). regata Meduza se nasukala na sjeverozapadnu obalu Afrike – brod se nije mogao popraviti pa su ga prepustili potapanju. ali u kasnijim djelima opet se vraća na nešto klasičniji način prikazivanja Oficir konjaničke garde na konju (1812. paralelna s površinom slike) Gericault se okreće baroknoj tradiciji. odlazi u Rim. jer nije bilo dovoljno čamaca za spašavanje. ali ga nisu uspjeli izvući na obalu – užad puca i splav je prepušten milosti i nemilosti mora. . Preživljava svega petnaestak ljudi. 1819.1817. itd. Za cijeli događaj optužuje se kapetan broda. ima sve elemente romantizma. bilo je kanibalizma.između 1812. centrirana. (kao i nakon pada carstva 1815.1816. plitka prostorna struktura. vraća se u Pariz Splav meduze. naročito Rubensu – konj ulazi u trodimenzionalni prostor. između ostalog. neobuzdani život prirode .kod Grosa je kompozicija smirena. i 1814. Kasnije će postati slavan po prikazima konja. ali tada u drugačijem raspoloženju . gdje ga. po klasicističkoj tradiciji.Théodore Géricault (1791-1824) . . privlači i trka divljih konja (corsa dei barberi) – radi više studija.poražena vojska . osobito divljih – zagovara se divlji.i Gros radi sličan prikaz konjanika . još uvijek se reljefno tretiraju likovi (dvodimenzionalnost. a jedna od karakteristika romantizma je prikazivanje životinja.1816. a opozicija koristi čitav događaj kako bi kritizirala vladu.) . radi mnoga mala platna s prikazima pripadnika Napoleonove vojske. dinamičnost – kompozicija ima značajke ranog rimskog baroka . izražena dijagonala.

u Gericaultovom slikarstvu osjeća se ostavština Davida (bio je Guerinov učenik). Ma destinée – simbolični naziv. aktualnost katastrofe koja se tek nedavno dogodila. odakle se i nazire spasilački brod – tu je usmjerena sva energija . konačno se odlučuje za trenutak koji će prikazati . sagradio je i model splava – nakon više skica. kanibalizam. – kič-ilustracije za najpopularniji vid konzumacije .romantičarke osobine su više u ikonografiji: prikazan je trenutak u kojem brodolomci uočavaju spasilački brod na pučini .velike dimenzije (c.stupnjeviti prikaz: umiranje. st. ogromni valovi . pejzaža npr. Dominira dijagonalni pokret prema desnom gornjem rubu slike. . osovine su dijagonale koje se isprepliću (barokne reminiscencije) – podsjeća na Carravaggia. opet tema brodoloma. u parkovima. Grosov utjecaj vidljiv je u epskoj komponenti .posuđenice od Michelangela – česte su.ova slika se smatra manifestom romantičarskog slikarstva .5x7 m) .gotovo apstraktna kompozicija santi leda ispod kojih se vidi potopljeni brod – tema brodoloma kao prikaza ljudske sudbine Victor Hugo – početak francuskog romantizma u književnosti.čovjek/sile prirode – ova tema brodoloma pojavljuje se sve do kraja 19. Osim pisanja. Delacroix: Danteova barka (1822) .kompozicija se sastoji od dvije dominantne piramidalne grupe.dobro je primljena od strane kritike . daju dignitet djelima tema: čovjek suprotstavljen prirodnim silama – tipična tema romantizma. kiparska oštrina modelacije. otac koji drži sina – motiv Ugolina sa sinovima koji potječe još iz Danteove Božanstvene komedije (vezano uz kanibalizam) . ali često prelazi u kič-prikaze barki na mirnoj vodi. uglavnom ruina.proučava svu dokumentaciju.inspiracija Rubensom (Izlazak Marije Medici na more) – mitski likovi oko barke kao velike bijele mrlje na slici Danteova barka Brodolom 'Nade' Caspar David Friedrich: Brodolom 'Nade'(1821) . u kojem ima mnoštvo prikaza brodoloma npr. intervjue s preživjelima.Gericault želi od toga napraviti veliki historijski događaj – radi izdašne pripreme.književni predložak. postignuta carravaggiovskim osvjetljenjem. studije leševa u mrtvačnici.. itd. a pogotovo u ovom monumentalnom djelu – velike dimenzije. radio je i maštovite crteže. inspirirana je Gericaultovom Meduzom .

s prikazima rimskih ruševina (1818) . njegovo drugo monumentalno djelo trebalo je biti angažman za ukidanje ropstva – nije ostvareno. a i kasnije. .aktovi – radi studije muških aktova s antičkih spomenika tijekom boravka u Italiji. 1818. . Trka u Epsomu (1821) – (Engleska je zemlja sporta) – gotovo već ima realistične elemente. skice za Meduzu. sigurno su ga inspirirali i specijalisti na polju slikanja sportskih događaja (Stubbs i drugi).u svim Gericaultovim djelima očituje se strast za realizmom. Glave pogubljenih zatvorenika. usporedo su prikazani muškarci koji ih pokušavaju obuzdati).. . ali postoje mnoge skice. i u slikarstvu i u životu (on u stvari umire od posljedica teškog pada s konja). žene se u njegovom djelu pojavljuju samo kao luđakinje iz ciklusa portreta umobolnih. gdje nastaju brojni prizori uličnog i radničkog života.1820-22. trke konja. kao i nasiljem. niz slika o nasilju npr. naturalističkije od konačne verzije).posebna strast – konji. uglavnom akvareli i litografije . 1816. ali kod njega su konji simboli vitalne snage i energije. ljepote i opasnosti (u Trci divljih konja u Rimu iz 1817. općenito 'muškim' principima (Napoleonovi pothvati. Glave pogubljenih zatvorenika. boravi u Londonu. utjecaj Michelangela Akt ratnika s kopljem. koje su mnogo snažnije.radi i 4 pejzaža kao cilkus 4 doba dana.

i Tassa u tamnici. lik koji je opsjednut da je oficir. . a muzej crkva. kleptomanijak. Pogotovo je u njemačkom romantizmu često poistovjećivanje religioznog s umjetnošću. . (5 ih je sačuvano od 10) kao demonstraciju različitih vrsta opsjednutosti za svog prijatelja liječnika u umobolnici (npr. ali iako je ovo narudžba luđaci ovdje postaju tema.avetistička atmosfera. st. često prenosi i na umjetnika. zavidnica) . 1822-23. a to je romantičarsko (počinje još od Goye. obilata količina sive i smeđe. dok mu se čuvari izruguju (Tasso je navodno poludio) . Upravo s romantizmom počinje to uzdizanje umjetnika. 1812. san .tema ludila se tako počinje vezati uz poznate umjetničke ličnosti. umjetnost postaje religija.na neki nači i anticipacija nadrealizma koji se na Fuselija često i pozivao Goya: Umobolnica. Fuselija) Fuseli . dramatično osvjetljenje. u 19. a ujedno i bijeg od svakodnevnog.približavanje realizmu. .ludilo se na prijelazu 18. pa Delacroix prikazuje Michelangela u ateljeu. s pojmom genijalnosti. kao usamljenog genija (usamljenost se uvijek povezuje s genijalnošću). te se povezuje. naturalističko prikazivanje.Gericault radi i portrete opsjednutih. ili čak poistovjećuje. kao cilj hodočašća.stilske karakteristike – nemirni potezi. crtež. boja je ograničena na chiaroscuro efekte..

što ga razlikuje od ostalih romantičara.mitski likovi oko barke kao velike bijele mrlje na slici . 1824. Veronesea. 3 godine nakon Géricaultove Meduze – također monumentalno djelo.književnost je jedna od najjačih romantičarskih inspiracija.prevladavanje forme nad sadržajem Pokolj na Hiosu. što je u to vrijeme još uvijek novo (svi su komentirali taj naturalizam – Stendhal govoro da bi se slika trebala zvati 'Okuženi na Hiosu'. ova slika je inspirirana Byronom (poema o vladaru koji naređuje spaljivanje i ubijanje svega što ga okružuje) .slika s kojom debitira na Salonu. a Gros za sliku kaže da je 'pokolj slikarstva'. seksualnošću – još jedan oblik bijega od stvarnosti .većinom obrađuje teme koje nemaju dodira sa stvarnošću i vremenom u kojem živi – povijesni i mitološki prizori. energično.negira kontinuitet prostora u prikazu. ružnoća likova.za 'grčku stvar' radi i sliku Grčka izdiše na ruševinama Misolongija (1827) Sardanapalova smrt (1827-8) . Bitka kod Taillebourga.inspiracija Rubensom (Izlazak Marije Medici na more) – monumentalne figure i kolorit . prizori iz književnosti. gdje je često izražena ali ipak uvijek ostaje podređena crtežu .pod utjecajem Constablea.radi se o ratovima Grka za oslobođenje od Turaka. ali potpuno drugačija upotreba boje . prizor mrtve majke koju doji njeno dijete . prožetom opojnošću. Biblije .Dante i Vergilije prelaze rijeku Stiks .pol.naturalizam.Baudelaire se oduševljava Delacroixovim slikarstvom. Ubojstvo biskupa iz Liegea) . kakve su česte kod D.Eugene Delacroix (1798-1863) Danteova barka. koji se nastavlja na obožavanje grčkih spomenika u klasicizmu. koji u isto vrijeme ima izložbu u Parizu.najveći kolorist 1.književni predložak. . 1822. stoljeća – boja je središnja snaga slike.pobjeda romantizma na Salonu 1824. i to upravo ovakvom atmosferom. inspirirana je Géricaultovom Meduzom . djeluje kao kolaž grupa . prisutan je filhelenizam.još jedna masovna scena velikih dimenzija.senzacionalno morbidna atmosfera .vidljiv je utjecaj i Grosovih historijskih kompozicija . . ali sad se radi o suosjećanju sa suvremenim događajima . Delacroix preslikava pozadinu svoje slike .crvena i zelena u kombinaciji – to je tipično za Davida . Rubensa . (Ulazak križara u Carigrad. . cijala Evropa je simpatizirala s Grcima.u Louvreu proučava i kopira djela Rafaela Tiziana.

ali s novim oblikovanjem s jakim smislom za stvarnost. .angažirano djelo. ali uglavnom ne radi naručene portrete već portrete prijatelja i sl. Radi i mnoge druge slike inspirirane prizorima iz afričkog života (Borba konja u štali.. što se ovdje. oslikava Salon du Roi u Palais Bourbon (1833-7).doživljaj Alžira dovodi i do razvoja Delacroixove palete i novih razmišljanje na tu temu – mnogo je pisao o boji .Georges Sand.. 1830.. Autoportret u zelenom kaputu. od 1833. Chapelle des Anges u Saint-Sulpice (1849-61) – najvažnije (slike Heliodor izbačen iz Hrama. portret Chopina. zaslužan je za obnavljanje zidnog slikarstva Sloboda predvodi narod – 28. mnogo je prizora u kojima Arapi love divlje zvijeri. Jakovljeva borba s anđelom) – kao i nazarenci. odražava i u novom bogatsvu kolorita. jedno od rijetkih suvremenih motiva. Lov na lavove).radi i monumentalne zidne slike. Lav proždire zeca) . 1827. srpnja.. niz slika lavova i tigrova (Borba lava i tigra. (npr. u smislu Gericaultove Meduze Alžirske žene (1834) . Delacroix boravi u Alžiru. Žena s papigom. 1860.) Borba konja u štali. strop Galerie d'Apollon u Louvreu (1849-51).može se usporediti s Davidovim političkim slikama. sve do smrti. osim u izboru teme. knjižnicu palače Luxembourg. .1832. vrijeme srpanjske revolucije.radi i velik broj litografija – ilustracije za Goetheovog Fausta (1827) i Shakespeareovog Hamleta (1834-43) . žena sa zastavom Francuske – tradicionalna personifikacija slobode .dobar je i kao portretist.

) . Unutrašnjost harema.portret Dvije sestre (1843) – odlično pokazuje utjecaj Ingresa u kombinaciji s vlastitim. Vidljiv je utjecaj engleskog slikarstva Esterina toaleta Apolon i Dafne .prikazuje vesele grupe ljudi te romantičarske pejzaže. ali bez dramatičnosti – prelazi u dražesno i koketno (fetes galantes) Théodore Chassériau (1819 – 61) .sklonost poetskom egzoticizmu.Delacroixov krug . naglašeni impasto .-60. ..dekorativnost. Macbeth i vještice. gotovo maniristička izduženost golog ženskog lika. koji dolazi od njegovog kreolskog porijekla i putovanja u Alžir 1846. romantičarska teatralnost Narcisse Diaz de la Pena (1803-76) . sjajne boje. neovisnim izrazom – strogost je ublažena mekoćom.slavniji je po temama. bio je Ingresov učenik.značajni elementi Delacroixovog slikarstva za daljnji razvoj odražavaju se na više razina. G.najvažniji romantičar nakon Delacroixa. U figuralnim prikazima od Delacroixa preuzima boju i svjetlo. U formalnom smislu vrlo ja važno davanje primata boji u odnosu na crtež A.skreće pažnju na Istok. dramatičnost . Također je bitna povezanost slikarstva s glazbom – nastoji postići muzikalne kvalitete u slikarstvu.-86.. Decamps (1803. velike panorame.) .slika orjentalne pejzaže. parkove . Tepidarij (1853) – egzotična senzualnost.pripada Barbizoncima kojima se pridružio 1840. tako da se stilski nalazi između Delacroixa i Ingresa. slikarski elementi jače su naglašeni u odnosu na crtež i plasticitet Esterina toaleta (1842).nastavlja se na Delacroixov dinamični kolorizam – blistave. Njegov moto bio je da slika treba biti gozba za oči.. do 1834.elegancija. izražene krivulje i geste .) . putuje u Carigrad. Malu Aziju . formalni mu je nedostatak nepovezanost figura i pejzaža Adolph Monticelli (1824. (Mazepa. kako u sadržaju tako i u formi.

kao i Rafael. U 19..sredinom 19. koji donosi glavne odrenice).. ortogonalnost i paralelizme. st. st.tema je ista ali ono što se traži je da se što savršenije obradi. ali Chasseriau napušta Ingresovu klasičnu simetriju.uzor u zidnom slikarstvu su mu Ingresova Homerova apoteoza i Zlatno doba. osim u portretima.Olimpija.nizovi. svi likovi mu izgledaju kao braća i sestre. Saint-Roch (1854) i SaintPhilippe-du-Roule (1854). Danas nam se čini dalekom. te uvodi veću raskoš.) i avangardna (Manet) .kontrast između herojske antičke tradicije i prelaženja granice racionalnog i neracionalnog .značajne su i za kasnije Maréesove monumentalne slike Thomas Couture (1815-1879) . venecijansko renesansno slikarstvo) . nije bio cilj stvoriti originalno djelo. Kod Rubensa je svaki lik aktivni član cjeline.uzrok propadanja carstva ovdje se vezuje uz raskalašenost Rimljana u tom razdoblju . počinje avangardizam.radi monumentalne zidne slike za pariške crkve Saint-Merri (1843). postoje dvije struje: retrospektivna (akademska . ide se za individualizacijom svakog pojedinog lika.ogromna slika. kao rezultat naobrazbe a ne direktnog iskustva – eklekticizam u monumentalnim razmjerima (Tiepolo.tonski način/koloristički (od Delacroixa do Cezannea) .st... Rembrandt stalno isto slika. ali ipak obuzdava tendenciju prema baroku . ne moramo ga gledati posebno. dočekana s toliko hvale kao nijedan drugi rad u 19. st.) . ima takvih posuđenica (Manet. a remek-djelo u dekoraciji mu je Rat i mir za stubište bivšeg ureda za financije u Palais d'Orsay (1844-8) . Doručak na travi. Pojam originalnosti se vrlo kasno javlja (s avangardnim umjetnicima). Čak i kod originalnih umjetnika kraja 19.Couture npr. kad te posuđenice prestaju.pripada akademskoj struji sredine stoljeća: Rimljani u doba dekadencije . (to je zacrtano još u teoriji umjetnosti renesanse – Albertijev traktat O slikarstvu. .simetrična kompozicija s nizom likova . npr. tematske i formalne posuđenice u slikama.

.

Palais de Justice). što je važno kao povijesna činjenica.Richard Parks Bonington – Englez.važan je i statični element pejzaža francuskih klasičnih majstora (Poussin. ostaju romantičarske konvencije (patos. zanima ih samo generalizacija. stvarni i domaći pejzaž kao jedinu temu svojih slika.bitni su za impresioniste – temelj su francuske realističke izvedbe pejzaža iako je prisutno mnogo romantičarskih. mostove nad Seinom i kao urbano čudovište. labirint kuća i ulica punih ljudi. živi u Francuskoj. šume s misterioznim svjetlom sumraka . pejzažnog slikarstva – sve na slici mora se slagati u harmoničnu cjelinu – pojedinačne mase. vjetar. kojeg prikazuje s dva aspekta – kroz slavne građevine (Notre-Dame. Ponekad se među oblacima pojave sumorne crne ptice.vrlo senzitivna osoba.pejzaž u Francuskoj i dalje ostaje u okvirima liričnosti romantičarskih konvencija. .zaostaje za pejzažnim slikarstvom Engleske i Njemačke – još uvijek vlada klasicistički idealizam . demoni i čudovišta poput Boschovih. Lorrain) .Pejzažno slikarstvo u Francuskoj . gdje prenosi tehniku akvarela u pejzažno slikarstvo . 1854. ali njihove slike ipak ne doživljavamo kao ‘portrete krajolika’ jer se ne bave detaljima. Constable ima izložbu 1824. prirodu promatraju kao dio vječnosti (kao i klasični majstori baroka) .jedinstvo tona (kombinacije određenih tonova) – također pravilo. – njegov utjecaj je u metodi diferenciranja boja. što podsjeća na književnost vremena (Baudelaire. idiličnih elemenata .kohezija – princip koji izvode iz niz. patosa .promjene se događaju vrlo sporo – sve veća preciznost u opažanju je prvi korak . Poe čije je pripovjetke Meryon čitao) Mrtvačnica. lirizam) .iznimka je Charles Meryon Charles Meryon (1821-68) . boje . Oba aspekta su romantična.Victor Hugo – amaterski pejzaži. bio je daltonist tako da se posvetio isključivo bakropisima . Barbizonska škola . st.napravio je samo par pejzaža.u šumama Fontainebleaua otkrivaju definitivni. poput mrava. gotovo jedina njegova tema su vedute. iako ima i znakova slobodnije upotrebe boje. koji se otvoreno suprotstavljaju akademizmu i klasicizmu. ali opet je podređena jednom osnovnom tonu .temelji se na nizozemskom pejzažnom slikarstvu 17. svjetlost. samotnjak.sve pomnije promatranje efekata svjetla i atmosfere čime se otvara put od romantizma prema impresionizmu . fantastične srednjovjekovne građevine i gradovi iz vlastitih romana i poezije . najviše Pariza.čak i kod barbizonaca.Paul Huet – herojski pejzaži.veze s engleskim slikarima putem izložbi i posjeta. slikarskom tretiranju svjetla i atmosfere .

kod Diaza. koji često bolje prenose umjetnički doživljaj od samih slika.glavni pretstavnik grupe. da je treba izbjegavati. stalno se nastanjuje u Barbizonu Rub šume. pogotovo Peter Bruegel . Julesa Dupréa . izoliranih stabala. tretman ipak ostaje u granicama lokalne boje – impresionisti to radikalno mijenjaju.od 1833. iako i kroz 16. 1854. veličini i dostojanstvu seoskog života – glorifikacija rada – taj cilj je novi.‘plemenito i profinjeno’ nisu samo estetske nego i etičke kategorije . To je zanimljivo jer je upravo on slikar koji je otvorio novo polje stvarnog svijeta u slikarstvo – život seljaka. st. koja izražavaju romantičarski duh panteističke vizije prirode . stočare s njihovim životinjama. ali ipak oživljeni neposrednim promatranjem prirode . Slika seljake kako rade na poljima. šume Fontainbleaua postaju ta ‘vanjska stvarnost’ a od 1836. nikad prije tako jasno i snažno pretstavljen.sam za sebe je rekao da je slikar ideja .Théodore Rousseau (1812-67) .uvijek se osjeća patos. barbizonci puni izraz često postižu tek u bakropisima. i 17. unatoč tome što teme izvodi iz stvarnog krajolika – prostrane ravnice. već teži simboličkom. u kojima je boja djelomično ograničena formom Jean-Francois Millet (1814-75) . u njegovom slikarstvu se najviše očituju programatski elementi barbizonske škole .mnoga ograničenja. u pristupu glavnoj zelenoj boji – iako postoje brojne gradacije zelene. čak tvrde da je zelena u slikanju prirode ‘opasna’ boja.boja je još podređenija – nema veze s bojom u prirodi. radu u kući ili odmor nakon rada – to su više nego objektivni prikazi jer daju poseban vid te stvarnosti – cilj je gotovo religiozno transfigurirana slika o težini. npr. već kombinacija drugih boja . nizozemski slikari prikazuju seoski život. kao i kod nazarenaca.‘kompozicijom smatram ono što je u nama a što je više moguće ulazi u vanjsku stvarnost’ . voli moćne oblike velikih.kod drugih barbizonskih slikara češća je površna dekorativnost i naginjanje teatralnim efektima. . mračni krajevi šume. npr. pokušavaju dokazati da zelena uopće nije zelena. zatvorena šumska jezera.zbog ovog ograničenja na lokalne boje.uvijek su prisutni shematski elementi.

nema nove koncepcije prirode ali ide prema novoj koncepciji slike – prijelaz od lokalnih boja na slobodniji kolorizam određen atmosferom – boja postaje glavni element koji stvara formu .10 g.Vlaminck. kako bi bio usred pejzaža. iako ni on u potpunosti nije izbjegao dualizam između svjetla i osvjetljenog. Jacque. ali tu je i ponešto stereotipna simplifikacija forme i monoton tonalitet . Iako mnogi kasnije odbacuju njegov sentimentalizam.) . a onda seli u Barbizon (1843) – povratak prirodi i djelomični povratak seoskom svijetu Skupljačice Angelus .najdosljednije vodi ciljeve barbizonske škole – u njegovom djelu svjetlo i atmosfera dobivaju novu funkciju. a oni su također simbolični Charles-Francois Daubigny (1817-78) Zalazak sunca na Oisei . nježna monumentalnost figura. van Gogh.rijetko radi pejzaže.sam Millet je rođen u malom selu na obali Normandije..u Parizu studira kod Delarochea i u Atelier Suisse (1838) . Pissarro. ali im daje jednaku važnost. težnja prema monumentalnosti. Cezanne.neobična. a barbizonci u tome nisu uspjeli. pa tako postaje prvi u nizu slikara koji tamo pronalaze teme (Dupre. Konačno se smješta u Auvers-sur-Oise.sistematsko plein-air slikarstvo – počinje s Daubignyjem – na svom brodu je putovao niz rijeke.kod Milleta je prisutan sentimentalni esteticizam.u crtežima i bakropisima se neposrednije očituje Milletov talenat . iako ne voli velegrade. iako su se posvetili proučavanju svjetla . provodi u Parizu. ipak je ostavio snažan utisak na publiku kao i mnoge slikare. tek s 20 godina napušta to okruženje kako bi postao slikar .. materijalnog objekta i nematerijalnog svjetla (što su učinili impresionisti). Corot. uključujući i Van Gogha . humanost.

. Šuma Fontainebleau(1846) Šuma Fontainebleau (1846.rođen je u Parizu. .metoda kojom Corot postiže efekt svojih slika je odbacivanje crteža. susreće se s drugim klasicističkim slikarima.Corot najviše od svih slikara ostvaruje taj ideal i to u jako nemirnom povijesnom razdoblju . u srebrnkastom svjetlu. čvrstoća . počinje slikati. a stalno će se javljati u Corotovom djelu . boljim svijetom nadzemaljskog savršenstva .utjecaj barbizonaca širom Evrope je velik. 1861.U srednjoj fazi Corot njeguje arkadijski tip pejzaža. te se tijekom jednog desetljeća u njegovom slikarstvu može vidjeti utjecaj idealističkog pejzažnog slikarstva npr. Jutro u Castegandolfu (1850). povezan sa ‘svijetom ljepote’. pogotovo u proučavanju prirode na jednom mjestu Camille Corot (1796-1875) .u koncepciji pejzaža i dalje je vjeran velikim nizozemskim majstorima . st.tijekom posjeta Italiji 1825. nedramatična ravnoteža. npr.mirnoća. slika Pogled na Koloseum.) Pogled na Forum. što će imati velik utjecaj na kasnije pejzažno slikarstvo . tek s 26 g.u Italiji 1826. ostaju jedan od ideala 19. što je početak cijelog niza studija Rima i okolice.čak i nakon završetka klasicizma mirnoća i savršeni sklad. 1826. s nimfama i pastirima npr. Vrt Farnese u Rimu (1826) – takva djela pretstavljaju tip malog pejzaža. Orfej oplakuje Euridiku – u takvim pejzažima djelomično koristi motive iz svojih studija tijekom boravka u Italiji ali ti su pejzaži uglavnom imaginarni Orfej oplakuje Euridiku.. i 1826. kao bezvremenski ideal. učenik je klasicističkih pejzažista Michallona i Victora Bertina ..crteži i bakropisi – slobodnija izvedba .

… Dama u plavom.podkraj života javlja se raspoloženje melankolije u slikama ali ostaje dobrodušan sanjar. skroman genije iako je revolucionaran (prekida tradiciju nizozemskog slikarstva) .. a figure imaje mirnoću kipa. Marija Magdalena čita (1854) . Nimfe na obali (1865).portreti iz posljednje faze: Portret Mme Gambay (1870). u arkadijskim pejzažima srebrno svjetlo je razigrano. Žena pred štafelajem – 5 verzija. Žena s biserom (1868).mističnost stvarnosti – polumrak u kojem blista krivulja čela ili ruke .st. bez težine.svima je zajednička jednostavnost kompozicije. gotovo da se nijedan slikar prije njega toliko ne izražava svjetlom – osim Rembrandta. a najdublje i najmističnije je kasnim figurativnim slikama. iako Corot nije utjecao na njih . Kod Corota ono ima 3 značenja: u pejzažima je protuteža materiji. Redovnik koji čita (1865) – duboka kontemplacija . 1874. bez težine . možemo naći u Cézanneu i Maréesu.19.svjetlo je glavno izražajno sredstvo. Jedinu analogiju u 2. .najvišu razinu dostiže u portretima i figuralnom slikarstvu kasne faze – gotovo se uvijek radi o pojedinačnim figurama žena u nejasnim šumskim pejzažima ili difuznom osvjetljenju ateljea npr.srodne su i mitološke i religiozne figuralne kompozicije npr.pol. Dama u plavom (1874).

je član Akademije San Fernando. ali u stvari njihova antiteza.Francisco de Goya /1746-1828/ . školuje se u Madridu.odlazi u Madrid . potpuni kontrast klasicizmu – Goya je spasio bit barokne slikovne forme i prenio je u 19. od 1760-ih do 1771. u kartuzijanska crkva) . u Zaragozi slikao freske za crkve (katedrala. od 1786.1777-80).suvremenik klasicista.kralj Karlo III utemeljio je kraljevske tapiserije – ta tvornica postoji i danas.na vrhuncu je karijere – mnogi smatraju da se Goya izruguje kraljevskoj obitelji u ovim portretima.od 1780. stoljeće i na taj način postao jedan od osnivača ‘čistog’ slikarstva tog stoljeća.-2. Obitelj Karla IV) . iako mu klijentela ograničava domete. ali teško je vjerovati u to jer kako bi mogao zadržati položaj tako dugo? Obitelj Karla IV. Blake. već ovdje se u detaljima može naslutiti mračni Goya.Suncobran. postaje službeni dvorski slikar Karla IV (Kraljica Marija Luisa. a 1789. uzori su mu bili Velasquez. 1771. Iako su se u mnogim umjetnicima tog razdoblja javljale iskre genijalnosti (npr.u njegovom formalnom izrazu slikarski rukopis i boja su temelj svega . radi za Karla III. Fuseli. Tiepolo i Rembrandt . (npr.rođen u Fuendetodosu u Aragonu. slikao je teme iz svakodnevnog života.David. Goya je jedini koji se u pravom smislu i bez rezervi može nazvati genijem . a Goya je dobivao mnogo narudžbi. Suncobran . na kratko posjetio Rim. od njega traži idilu. 1799-1800 . Runge).još jedan.

itd. Schubert – ali ne i u likovnim umjetnostima) .Užasi rata (1810-13) – (85) . Bruegel).početak modernog senzibiliteta nazire se u seriji malih. Obučena Maja. nego ga privlači spektakl ‘radikalnog zla u ljudskoj naravi’ što bi reko Kant . a. posebno drag model mu je Maria del Pilar. Bosch. Sardinin sprovod.Proverbios. slika i žene iz naroda. prizori iz ludnice – luđaci obučeni kao kraljevi (očita satira na svijet).1792.demonsko se kod Goye ne javlja kao moralno promatrana suprotnost zlu.jedan je od najvećih slikara žena.kao i drugi veliki moralisti prije njega (Shakespeare. nije samo apstrakcija niti sablasna vizija (kao kod Blakea i Fuselija). ali. veseljakinje (Gola Maja. vojvotkinja od Albe. vještičarstvo kao vrhunac izopačenog svijeta.…). prisutna u svakodnevnom životu. dok je boravio u Andaluziji.a Sueños Prizor iz zatvora. spolna izopačenost. okreće se svijetu psihe. osim plemkinja. koji inače spadaju među najvažnija djela te vrste umjetnosti. sile tame. Beethoven. a ne mogu se ni zamisliti bez Rembrandtovih bakropisa. s druge strane. u koju je možda bio potajno i zaljubljen .najbogatiji materijal za proučavanje Goyina odnosa prema svijetu nalazi se u njegovim serijama bakropisa. ne uvodi u svoja djela divljaštvo.Tauromaquia (1815) – (40) . koje se bave samo katastrofama i užasnim mjestima (orgijastički obredi.. gluhoće – s vremenom se oporavlja ali do kraja života ostaje gluh . 1812-14 . tema koja ga uvijek iznova privlači Gola Maja Pogreb sardine.ne može komunicirati s ljudima pa se povlači u svoj svijet. To su: . mučnine. odjednom je počeo oboljevati. demone. kicošice. 1810-15 . već je ono stvarnost. to ga oslobađa. maje. ratnim užasima (što postoji u glazbi i književnosti tog vremena – Goethe. umobolnicama. Oduvijek je htio biti slobodan od slikanja plemstva (iako je neke plemkinje uživao slikati) . samo da bi prikazao primjere zla i osudio ih. javljaju se simptomi vrtoglavice. licima ljudi. vjersko ludilo npr. ‘kabinetskih’ sličica.k.Caprichos (1796-8) – (80 listova) .

Užasi rata – scene gerilskog rata protiv Francuza 1808 -14 – bestijalne bitke. 1810-5 . silovanja. junačka djela.Čovjek to ne može gledati. čak i kad ne bi bilo Goyinih izvornih naziva (npr. vještica. Volio je koridu i oštro se protivio zabrani borbi s bikovima što su je zagovarali liberali. Ispod jedne slike stavlja natpis Yo lo vi (Ja sam to vidio) – otac svih ratnih fotografa No se puede mirar.Caprichos – mnoštvo duhova. prikazuje svećenstvo. …. Caprichos su prekretnica u razvoju satire.Uspavani razum stvara nemani). pored motiva vještica. 1815 Tauromaquia – objektivni prikazi borbe bikova – divljaštvo i uzbuđenje prisutni su u samoj temi. agresivnosti Uspavani razum… Smrt alkalda Torrejona. upravo zbog te političnosti. ali i bakropisa. Simboliziraju neprijatelje svijeta razuma. ona prelazi u osuđivanje. 1815). 1810-15 . kao što se vidi iz naziva (npr. ili kao u Sueños postoje u svom vlastitom svijetu noćnih mora i užasavajućih vizija. duhova itd. Zabilježio je i trenutak kad bik ulijeće u prve redove gledališta i probada gradonačelnika (Smrt alkalda Torrejona. Goya je samo promatrač. grotesknih životinja. pogubljenja – više nema objektivnosti.serija ne postiže uspjeh. pokolji.detalj vrhova puški koje ulaze u sliku s desne strane – radikalni novitet) – najsnažnija moguća osuda rata – suprotno njegovim suvremenicima klasicistima (on osudu upućuje cijeloj ideji rata. koji ulaze u svakodnevni život. ne samo neprijateljskoj strani – usamljeni pacifist). ne treba ih pojačavati. inkviziciju. itd.

.svibnja 1808 (1814).).. (1814. pa čak i u portretu Karla IV s obitelji (1799) .trend prema velikom dramatičnom slikarstvu punom baroknog dinamizma vidi se u svim njegovim bakropisima. Strijeljanje pobunjenika 3. Izidor) – poluživotinjski urlici koje ne čujemo .bolni realizam . 1798. koja ponekad poprima fantastične i groteskne razmjere – u toj dubini ravan mu je do tada samo Rembrandt.francuski odredi strijeljaju pobunjenike . ali ne u klasičnom smislu (Judita i Holofern. 1814. Radi i biblijske teme. ilustrira jednu legendu o sv.kombinacija elegancije i profinjenosti s psihološkom dubinom. a žrtve su dramatično prikazane. Vještičji ples.kritika općeg zla . vrlo emocionalno . za San Antonio de la Florida u Madridu.utjecaj Velazqueza se očituje u portretima . (1814). zidnim slikama za svoju kuću (Huerta del Sordo.) Čudo sv.1798.svibnja 1808. Ante Padovanskog.anonimna leđa francuskih vojnika – ne vidimo u njima ljude. sv. naslikao je još jedan ciklus religioznih zidnih slika. Anti Padovanskom . Poznate su slike Saturn proždire svoju djecu. te slikama kao što su Bitka 2. Orijaš.svibnja 1808.seli se na seosko imanje pored Madrida u kuću nazvanu 'Huerta del Sordo' ('Gluhakov vrt' – i prethodni vlasnik bio je gluh) – radi slike za zidove te kuće (danas u Pradu) – nazivaju se 'crnim slikama' zbog izrazito tamnog kolorita. Strijeljanje pobunjenika 3.utjecaj Tiepola ogleda se u monumentalnom figuralnom slikarstvu .

Izidoru (detalj) . 1814. glava.Orijaš Hodočašće sv. u crkvu San Antonio de la Florida. te 1824.. a Goya i dalje ostaje dvorski slikar. Španjolskom valada Napoleonov brat Josip. općenito nezadovoljan političkom situacijom u Španjolskoj. na vlast dolaze ponovo Španjolci – sin Karla IV Ferdinand VII. gdje i umire 1828.od 1808. odlazi u Bordeaux. vjerojatno ukradena. . ali prilikom selidbe tajanstveno mu je zagubljena. Tijelo mu je kasnije vraćeno u Španjolsku. kojeg Goya ne voli.

boravi neko vrijeme i u Njemačkoj .rani radovi – niz autoportreta 40-ih – različite uloge i poze.Realizam u Francuskoj . 40-ih radi studije beznačajnih motiva (soba. a u 19.kompleks provincijalca? – nije težio službenim priznanjima.razvoj građanske klase – novi svjetonazor . ali uskoro počinje lagano gašenje .nijedan francuski umjetnik nije toliko snažan kao Courbet.).40-e godine 19. balkon. st. u ravnoteži – formira poetiku akademskog slikarstva do kraja 19. Pogreb u Ornansu – manifest realizma .nova oživljavanja realizma – između dva svjetska rata. ali radi se o novom prikazivanju motiva ..nakon svih pokušaja i težnji prema realizmu od početka 19. ali vrlo su značajni još Daumier. samo u njegovim kasnim pejzažima svjetlo i materija imaju jednaku vrijednost i prožimlju se . nije se podvrgavao zahtjevima kritičara. a 1847. se javlja kao stilsko razdoblje – prikazivanje svakodnevice. st. Millet . klasicizma i romantizma. . mrtve prirode.. borbenost umjetnosti . Delacroix. niti ga previše zanima efekt svjetla – svjetlo služi da naglasi agresivnu masu i težinu materije. st. 60-ih. preko baroka. unatoč tome što se ne posvećuje vjernom slikanju detalja. ali s realističnim.rođen je u Ornansu u pokrajini Jura – motivi rodnog kraja stlano su prisutni u njegovim pejzažima .Millet još uvijek idilično prikazuje seoske scene.realizam kao stil protiv tradicije. pa čak i naturalističnim elementima kojima utječe na druge njemačke slikare Waldmüller – 1842. – vrhunac romantizma.realizam – početak moderne umjetnosti . Courbet je prvi pravi 'realistični' slikar. posjećuje Nizozemsku.radi gotovo sve slikarske žanrove (portret. dolazi u Pariz.. Nazarenci. njemački romantizam.realizmu je davao izraziti sadržaj koji je ličio na projekt koji je trebao utjecati na društvene promjene . st.. nije inovator u ikonografiji.avangardni ton u umjetnosti..40-ih nastaju diskusije o idealističkom u umjetnosti .seoskog je porijekla .motiv radničkog i seljačkog miljea. je profesor u Beču – zalaže se protiv studija gipsanih odljeva a za pejzažno slikarstvo u prirodi za studente . što je crta romantizma ostale zemlje: A. 50-ih historijske kompozicije s temom Fridrika Velikog. obične pojave (suprotno idealizmu) . vezuje se za stvarnost u kojoj umjetnici žive – angažirani realizam (razlika u odnosu na akademski realizam) – socijalni stav prema suvremenosti Courbet – utjecaj socijalnih utopističkih mislilaca .akademski umjetnici žele spojiti realistično s idealističkim.) – jedino nije slikao historijske teme niti biblijske ili mitološke scene .1839. pejzaž. odbijao autoritet države u umjetnosti Tucači kamena. Menzel – ranije od Courbeta – ilustrira povijest Fridrika Velikog. postmoderna Gustave Courbet (1819-77) .realizam u umjetnosti – približavanje prirodi koje je počinje još u renesansi. samoobzervacija. način rada ne odudara od tradicionalnog .

odsutnost interesa kod samih likova u slici .. bez akcentuacije. jednoliko nizanje likova paralelno s platnom. .izaziva skandal na pariškom Salonu 1851.'pogreb romantizma' – odsustvo bilo kakve kompozicije. .kompaktna crna masa ožalošćenih ima mirnoću mrtve prirode. gotovo kao stijene u pozadini .Salon 1849.ovakve teme do tada su se javljale samo u malim formatima – Courbet uzima format velike historijske slike i prikazuje običan prizor – publika je za takvo nešto nepripremljena.kritike koje su mu bile sklone govore da je to istinski prikaz provincijskog pogreba . ispunjavaju cijelu površinu slike . bez akcentuiranja. 1849. nedostatak ideje Povratak seljaka sa sajma – grubost u prikazu . karikaturalnost (svećenici s crvenim licima. George de la Tour) – smještaj figura u prvi plan.odsutnost vrhunca radnje. izvrgavanje ruglu. likovi u prirodnoj veličini .grubost i ružnoća likova. oduzimanje individualnosti likova (prikazani s leđa).bez pravog školovanja (učitelja) – radi studije starih majstora u Louvreu Tucači kamena.slika izaziva otpor jer se smatra da je povrijeđen pijetet prema mrtvima. prva realistična slika i socijalno obojena tema (dječak i starac rade težak posao) . 1851. koji postoji u tradicionalnim funerarnim prikazima. . Poslije večere u Ornansu – portretira svoju obitelj.beznačajan motiv. mehaničnost njihovih kretnji Pogreb u Ornansu. ispuštanje same rake iz slike (odrezana je rubom slike) . shvaćanje slike kao karikature suvremenog života Kupačice – doživljene kao ružnoća. u tradiciji francuskog i nizozemskog baroknog slikarstva (Louis Le Nain. ona se uključuje u sliku .veliki format.

slike su doživljavane blizu pučkom slikarstvu.. kompozicija Tucača kamena) ili lijepim gestama (Ranjeni čovjek – autoportret. Bon jour monsieur Courbet. žanr teme namijenjene puku (takva djela se štancaju u to vrijeme) . tucača kamenja. slikarstvo je konkretna umjetnost i morea se baviti konretnim stvarima. ne apstrakcijama – slikarstvo je fizički jezik.Courbet radi sliku Atelje za Salon – odbijena je. . socijalni cilj umjetnosti – 'slikarstvo se sastoji samo od prikazivanja stvari koje umjetnik može vidjeti i dodirnuti' – slikar se ne smije baviti razdobljima u kojima nije živio ili neće živjeti – odbacuje historijsko slikarstvo. žena koje prosijavaju žito daje monumentalni format – socijalni angažman.temama poput seoskog sprovoda. 1855.zalaže se za programatski realizam. 1854. kritička satira Hrvači. zbog grubih prikaza. ne sastoji se od riječi.. iz crne podloge izvlači i modelira likove svijetlim tonovima Atelje.. jer su bili šokirani 'ružnoćom' njegovih slika a on ponekad teži upravo postizanju ljepote (npr. 1853. Kupačice.u Courbetovom djelu ipak ima nježnosti. već od vidljivih predmeta . čega mnogi dugo nisu bili svjesni. sam gradi paviljon. . ..pripreme za svjetsku izložbu 1855. 1853. . ali ipak ne toliko izražen kao kod Milleta. gdje izlaže svoja 43 djela pod nazivom 'Realizam' Atelje. 1844. 1855.tonsko slikarstvo. ovdje je intelektualni sadržaj ipak podređen vizualnim kvalitetama .) Povratak svećenika – ruganje klericima.

radi prizore iz svakodnevnog života najnižih klasa (npr. izbuljene oči. kralj Louis-Philippe . dječak s mačkom.podnaslov Ateljea je 'Realna alegorija na sedam godina mog stvaralaštva' – kontradiktorno. tipične elemente karikature. a s desne intelektualci. kako bi to izbjegao. Daumierov demonizam leži više u oblicima i chiaroscuru nego u licima.. svih spekata radničkog i građanskog života – u tom smislu je realist. model. prikaze životinja u prirodi.slika je u tri dijela: u sredini je slikar sa slikom. religiozne teme . povjesničari umjetnosti ga tek kasnije koriste kao naziv stila.1871. . šumski prizori.manifest realizma – realizam se ranije pojavljuje u književnosti.. boja kao glavna tema koju želi slikati . Thoma. jedinstvo forme i ideje. s obitelji seli u Pariz gdje ostaje cijeli život .rođen je u Marseillesu. koji se mogu povezati sa Cezanneom .velik utjecaj – Cezanne. već modeliranje. gdje je ostao do kraja života. kritičari vezani uz Courbetovo stvaralaštvo. Bazille.najpoznatiji kao litograf . otišao u Švicarsku (1873). Leibl. marine – ne slikanje.. Ipak. daju se mnoge interpretacije tog djela . Schuch. . koristi karikaturalna prenaglašavanja (deformacije lica i tijela. pa je. Trubner. Baudelaire). ali i više od toga – satiričar.. potiče rušenje stupa na Place Vendome. Putnici trećeg razreda). Pisarro.slikar slika pejzaž – priroda kao jedini model? Jeleni kraj potoka Morski pejzaž kraj Saint-Aubina. Romantičarski aspekt vidljiv je u temama kao što su Don Quijote. Manet. za što plaća kaznu.tendencija k monumentalnošću likova i masovnih scena. a kasnije je trebao platiti i za ponovno podizanje. 1816. Renoir. taj demonizam je povrh svega rezultat snažne modelacije i osvjetljenja.kasnije radi pejzaže. pjesnici (npr. s lijeve strane je običan puk. mrtve prirode. individualnost – svaki umjetnik treaba sam naći svoj izraz i način stvaralaštva. koje ima demonski karakter . umjetnici su dužni slikati samo svoje vrijeme Honoré Daumier (1808-79) .jedini pandan u cijelom stoljeću mu je Goya – za razliku od Goye.boja – teške. čime nadilazi prethodne karikaturiste .krajem 50-ih završava Courbetovo angažirano slikarstvo . iako D. 1872 . s velikom kreativnom maštom.želja da stvori potpunu iluziju – realizam materijalnih stvari – to se osobito očituje u njegovim kasnim pejzažima ('pejzaž je stvar tonova'). zasićene . snažne geste).

moralist s jakim etičkim stavovima .asocijacije na skidanje s križa – namjerna konotacija sa suvremenim događajem. 1866.Ulica Transnonain 15. glupošću. Le Ventre Legislatif. 1834 – jedna od najpopularnijih političkih litografija – suprotstavljanje jedne figure amorfnoj masi. pacifizma . ohološću. pokrenutim crtežom.Daumierovi likovi su gonjeni svojom opakošću. što je dodatno naglašeno snažnim.inspiracije suvremenim događajima – koncentrira se na jedan leš. koje nadilaze puku političku satiru idejom višeg morala. ali i siromaštvom i potrebom. 1863 . tavnja 1834 – koristi jako skraćenje i namjerno barokno tretiranje svjetla kako bi dobio efekt užasa i mrtvačke tišine .satiričku karijeru započinje političkim karikaturama – o1830-ih počinje raditi za satiričke časopise La Caricature i Le Charivari – zbog karikatura kralja Louis-Philippea provodi šest mjeseci u zatvoru San izumitelja puške s iglom za paljenje. – ona je ujedno i snažan angažman protiv rata. strastima. to će koristiti i kasnije. Rubensovo Skidanje s križa poslužilo je kao predložak . gomilanjem masa i dramatskim efektom svjetla . u jednoj od najzastrašujućih grafika – San izumitelja puške s iglom za paljenje (Izumitelj uživa u Danu Svih Duša) 1866. spada među kasne grafike. ostali su u tami .Putnici trećeg razreda.

La Defence (1855) – vibrirajuće linije.) – izuzeci su u slikarstvu 19. svojom dramatskom monumentalnošću i polifonskim tretiranjem svjetla . Courbet – realizam temeljen na promatranju/ Daumier – realizam temeljen na moralnim idejama Millet – idealizira seoski život. Tijekom pauze.Le Ventre Legislativ (Zakonodavni trbuh) Ulica Transonain . u njima vidi izdaju jednog od najviših ideala – ideala pravde. lukavosti. moderniji .najveći majstor litografije 19. bezobzirnosti.slike kao što su Ecce Homo (1850-52). pa mu Corot daje na raspolaganje kuću blizu Auvers-sur-Oise. prizori i z sudnica i kazališta (Predstava. Njegovi prikazi mogu biti strašniji i od Goyinih noćnih mora i vizija upravo zato jer su bliži stvarnosti.st. 1865. borac za potlačene klase. više nije toliko važna materija. gluposti.radio je i drvoreze – preko 1000. u crtežima i grafikama umanjuje bogatu skalu chiaroscura i ističe crtež u prvi plan npr. ali ostaje snažan volumen .cijeli život je bio republikanac.između romantizma i realizma .tijekom posljednjih godina života. uglavnom male ilustracije . oholosti. Od oko 1860. suce – kao personifikacije licemjerja. – koristi naglašeni kontrast svijetlo – tamno s mnogo prijelaza. ne samo u politici. vulgarnosti. pune figure. vid mu sve više slabi.u okvirima tonskog slikarstva. teme za satiru nalazi svugdje. brojne slike na temu Don Quijotea. licemjerju – u svim tipovima ljudi i zanimanja. snažna linija Ecce homo Besplatna pretsatva . već općenito u ljuskoj prirodi. a najviše je mrzio pripadnike sudstva – odvjetnike. čvrsta modelacija .nije bio toliko poznat kao slikar iako mu je slikarstvo bilo važnije – svoj grafički rad smatrao je novinarstvom i preprekom u ostvarivanju visoke umjetnosti slikanja – zato neko vrijeme prestaje raditi za Charivari ali zbog financijskih teškoća se vraća . ni osvjetljenje. gdje je i umro. st.

dugo ga je zanmala vojska (otac mu je bio u mornarici. A Pilgrimage (1872) – tamna strana velegrada. Apoteoze. ali bez demonskog elementa. bez istraživanja korijena zla Grandville (1803-47) . gotovo tvorničku organizaciju rada . slika prizore iz građanskog života..radi ilustracije za mnoge knjige . (pr.ilustrirao je Balzacove Contes drolatique (1855). 1860. Metamorfoze. socijalne teme npr. Inkarnacije. Fantazmagorije.mašta je temelj njegove umjetnosti Metamorfoze dana (1829) – serija litografija – životinje obučene kao ljudi – političke karikature koje mu donose uspjeh. imao je mnogo pomoćnika.Genre-slikati. Pomračenje Sunca) Gustave Doré (1832-83) .ilustracije za Jerroldov London. Vizije.posjet Engleskoj znači i obrat u njegovom opusu – radi seriju drvoreza Gavarni u Londonu – počinje se baviti socijalnim temama.često ga zovu 'kroničarem Drugog Carstva' – istina da se njegove slike mogu gledati kao dokumentacija jednog razdoblja. ilustratori. Pustolovine baruna Münchhausena (1862) .ekspresivna linija barokne raskoši . ali tematski su ograničene . ali njegovu vedru stranu – uživanje.litografije i drvorezi..masovne scene – prizori bitaka Histoire de la Sainte Russie (1854) – efekt pretjeranog skraćenja .posljednji veliki francuski ilustrator. Baudelaire) . zaigranost .izvrsno vlada tehnikom litografije .radi ilustracije za Lafontaineove Basne Jedan drugi svijet (1844) – serija drvoreza – simbolizam. ali istovremeno i neprjatelje (npr. a i sam je bio vojnik – s Byronom se borio u grčkom oslobodilačkom ratu. bio je ratni umjetnik za Ilustrirane londonske vijesti Dva oficira na konju Na ulici. staračkim patnjama – pesimistički prikazi. karikaturisti u vrijeme Daumiera Paul Gavarni (1804-66) . Newgate – zatvorsko dvorište (1872) – van Gogh radi sliku prema ovoj Constantin Guys (1805-92) . . vizije –podnaslovi su: Transformacije. tijekom Krimskog rata 1854..

a direktna suprotnost Daumieru Plesačica s krinolinom sjedi u sobi . Engleska.. njegova tehnika je akvarel . prethodnik je Toulouse-Lautreca.nikad nije radio uljem. Turska) .u kasnijim djelima omiljena tema postaju žene – od dama iz visokog društva do uličnih prostitutki .mnogo je putovao (Španjolska.kao amoralist.

nastalih od sredine 40-ih do sred. samo neke su studije) Soba s balkonom – cijeli sadržaj slike pretstavlja inovaciju – nevažan motiv. 1845. jedan od najranijih primjera hvatanja čari trenutka – imortalizacija jutra .u Njemačkoj su mnogo više izražene tendencije k naturalizmu nego u Francuskoj Adolf von Menzel (1815-1905) .Realizam u Njemačkoj . pa u takvim djelima prihvaća nešto od obveze za idealizacijom.200 ilustracija za Djela Fridrika Velikog (1844-9) .: Gradilište s vrbama (1846).počinje karijeru kao ilustrator – otac mu u Berlinu osniva garfičku radionicu (izrada litografija). naturalist . 50-ih.1834.. (1845).smatrao je da je historijsko slikarstvo najviša kategorija slikarstva. ali i belgijskog historijskog slikarstva . Bonsoir Messieurs! . Bitka kod Hochkircha. što pokazuje da su one za njega bile ipak više od studija (uglavnom to i jesu završene slike. S druge strane je njegov suprotni ideal – prikazivanje vidljivog svijeta – ovaj ideal ostvaruje nizom pejzaža i interijera. Soba sa sestrom (1847).400 ilustracija za Kuglerovu Povijest Fridrika Velikog (1840-42) – prvo značajno djelo – male.radi i historijske slike za Ciklus Fridrika Velikog (1856-58).. Vrt palače princa Albrechta u Berlinu (1846). Umjetnikova sestra sa svijećom (1845). Vrt palače prica Albrechta u Berlinu. ali u starosti je dovršavao i prepravljao neke od njih. Soba s balkonom. te se od tada ubrajaju među najbolja slikarska djela 19. a postaju poznati tek nešto prije njegove smrti. sa samo 17 godina . Željeznica Berlin-Potsdam (1847). . osobito Krügera. koju Menzel nasljeđuje nakon očeve smrti. iako je on anti-romantičar. st. ali prožete realizmom – povijest nam izgleda kao živa sadašnjost – marljivo je proučavao razdoblje koje treba prikazati (što je i inače pravilo realističnog historijskog slikarstva) . 1846. rubne ilustracije. objavljuje prvo originalno djelo – ilustracije Goetheove pjesme Künstlers Erdenwallen – romantična tema. Soba s balkonom. od kojih su među najpoznatijima Fridrikov govor generalima prije bitke kod Leuthena.. skrivao ih je.sam Menzel imao je čudan stav prema ovim slikama – kasnije kad je odbacio impresionizam kao 'umjetnost lijenosti'.velika uloga svjetla kao elementa boje daje naturalistički karakter – tako gradi i volumen – mogu se smatrati djelima nekog neovisnog ranog impresionizma .u ranoj fazi Menzel je uglavnom pod utjecajem berlinskih bidermajer slikara.

Max Liebermann. kao što ilustracije za Kuglera pokazuju njegov grafički talent . 1877 . Cocotte (Mlada Parižanka). ali i dalje s neposrednošću i svježinom (inače u svom radu eksperimentira i s otvorenom i zatvorenom formom) .sljedbenici u Njemačkoj . napušta München i povlači se u mala sela Gornje Bavarske . To ponekad rezultira hladnoćom. a upravo to za Leibla postaje princip. na koga Leiblove slike često podsjećaju) . što je on i učinio i osvojio nagradu za nju. u Francuskoj je njegov utjecaj očit kod Degasa Wilhelm Leibl (1844-1900) i njegov krug .rođen je u Kölnu.nakon povratka u Pariz. a i teme su više ograničene – uglavnom radi portrete i grupe likova s tek naznačenim pejzažom – sve vidi kao mrtvu prirodu. koji ga potiče da ode u Pariz s tom slikom. pa je glavni naglasak na boji. . u to vrijeme radi dva djela koja spadaju među njegova najbolja: Stara Parižanka (1870) – remek-djelo slikarske forme.iako su cljevi Leibla i Courbeta isti (prikaz materijalnog svijeta kao jedina tema).Courbeta upoznaje kad je već u zreloj fazi – na Međunarodnoj izložbi u Munchenu 1869.boja kao glavni konstruktivni element. kod Leibla postoji kvaliteta mirnoće. boja . samo što su sad odnosi promijenjeni. već na Courbetu . 1869. Tri žene u crkvi. Max Slevogt. izlaže Portret gospođe Gedon. nema drame i akcije kao kod Couberta. a njegov cilj je tehničko savršenstvo u najvišem smislu.kasnije anegdotalne slike: Večera nakon bala (1878).ove slike su najbolje svjedočanstvo njegovog slikarskog genija.Menzel se nije nikad svjesno ograničio na prikazivanje isključivo vidljivog svijeta.u Parizu ostaje tijekom francusko-pruskog rata (1870). studira na akademiji u Münchenu kod historijskog slikara von Piltyja i genreslikara Ramberga .. Njegova umjetnost se ni ne temelji na Menzelovoj. Piazza Erbe u Veroni (1884).fanatična potraga za stvarnošću često ga vodi na prelaženje granica umjetnosti. a na istoj izložbi izlaže i Courbet. ali ujedno je i izvrstan crtač – još jednom se uspostavlja Ingresov ideal sinteze linije i boje. a ne na liniji. slabost mu je što često prati konvencionalna pravila ili radi kompromise .– otvorena forma prethodne slike ovdje je zatvorena u nježnu glatkoću. a ponekad izuzetno snažnom strukturom slike (obje su mogućnosti prisutne i kod Vermeera. nedostaje mu ta tenzija. a s druge strane. Dvorski bal u bijeloj sobi carske palače u Berlinu (1888) – pokret. u skladu s vremenom. 1878-82 Seljaci u razgovoru.

. U dvorcu u Heidelbergu (1873) – vrlo blizu umjetničke kvalitete Leibla i Schucha . slikao je i pejzaže (učio je slikarstvo kod jednog bečkog pejzažista). kad se susreće s Leiblovim krugom i krugom Victora Müllera. glavni slogan im je 'tonalitet' – kolorizam koji. studira u Umjetničkoj školi u Karlsruheu prije odlaska u Munchen 1869. Portret Carla Schucha (1876). Müllerov romantizam je u izboru tema (bajke). kao i u Corotovim kasnim portretima. To je njegova 'Holbein faza' (uzori su mu Holbein i van Eyck). Hans Thoma (1839-1924) – također se u početku bavi slikarstvom vjernim prirodi. Radi portrete. već ima nešto od nove objektivnosti. ostaje mu vjeran do kraja.. chiaroscuro – npr. mrtve prirode. U kuhinji (1892) – jedinstvo naturalističke perspektive i slikarskog tretmana – svjetlo ima ključnu ulogu u postizanju tog jedinstva .Leibl se kasnije vraća čisto slikarskoj formi. . . Jedino Johann Sperl (1840-1914). i to u svojim kasnim mrtvim prirodama. pejzaže. osobito su kvalitetne one koje nastaju tijekom boravka u Parizu (11882-1894) Wilhelm Trübner (1851-1917) . pogotovo u tretmanu svjetla. što se vidi u portretima iz posljednjeg desetljeća njegova života – monumentalna jednostavnost kompozicije. ali ipak je mrtva priroda njegovo područje. ali često s dozom romantizma. Otto Scholderer i Louis Eysen – također su pod utjecajem Courbeta i Leiblovog kruga – koriste tonsko slikanje. poetskom. odgovorio je da ljude treba slikati onako kako ih se vidi.za razliku od Leibla. On je manje važan slikar. a specijalnost su mu pejzaži Gornje Bavarske. pretačući materijalne osobine predmeta u slikarske – bogatstvo slikane površine .na prigovor da su mu slike bezdušne. te ove crte prevladavaju u njegovim kasnijim djelima. najbolja djela radi oko 1870. najpoznatije mu je djelo Violinist kraj prozora (1861). razvija efekte svjetla i atmosfere – to je stari ideal. odlazi iz Münchena. u kojem kombinira bidermajersku intimnost s novim slikarskim stilom. krug slikara koje napušta gubi koheziju. Sklon je idiličnom.1870-80 Leibl pkušava naći potpunu ravnotežu crteža i boje. osim lokalnih boja. njegov suradnik i prijatelj. tonsko slikanje. Scholderer je poznat po mrtvim prirodama. u kombinaciji sa vještom kompozicijom krivulja i osi koje se presijecaju .slikari Leiblovog kruga pokušavaju razviti sistem utemeljen na njegovom djelu – koncentriraju se na koheziju tonova i valera. a u tom slučaju će 'duša ionako biti tamo' – ova izjava stvarno vrijedi za Leiblovo djelo . a pored njih. posjećuje sa Scholdererom Paris gdje proučava Courbeta.kad 1873.bečki slikar. 1868.grupa slikara u Frankfurtu (ili 'krug Viktora Müllera'): Viktor Müller. izrazito visokog standarda. Eysenovo najpoznatije djelo je interijer s portretom njegove majke – raspoloženje više nije bidermajersko. Iz ove faze je jedno od njegovih najpoznatijih djela Tri žene u crkvi (1878-82) – naturalizam doveden do krajnosti. kojeg je i sam Leibl proučavao u djelu Fransa Halsa (koji je za njega bio najveći slikar) i Courbeta (kao suvremeni pokušaj ostvarivnja tog ideala) Carl Schuch (1846-1903) .rođen je u Heidelbergu.rana djela su mu njabolja npr. od svih slikara Leiblova kruga jedino on postiže savršenstvo ravno Leiblovom. gotovo fotografska optika u svakom detalju oblika i materijala.

Johann Barthold Jongkind (1819-91) . novo shvaćanje realizma. Schirmer i Lessing – glavni predstavnici 1.na kraju postaje čisti primjer akademizma . ali ostaju elementi danskog bidermajera – vedro raspoloženje .genre – slikari općenito tijekom 2. ne postoji slikar koji tako malo zna o crtanju i slikanju.Wilhelm von Schadow. koji su često dominanatni. slično nekim pripadnicima düsseldorfske škole . Skovgaard i Vilhelm Kyhn – danski pejzažisti. postaje slavan slikom Washington prelazi rijeku Delaware (1850) – kasnije odlazi u Washington gdje radi slike za Kapitol. P. (1857). ne zadovoljavaju se samo s idejom reprodukcije vidljivog svijeta kao definicije realizma. naginje sentimentalnom pričanju priča. osim Milleta. židovske četvrti u Amsterdamu .afinitet s Rembrandtom – kvaliteta dubokog suosjećanja – kod Israëlsa se to najbolje vidi u njegovim slikama koje prikazuju stanovnike malih svijetova ribarskih sela. Motivi su također drugačiji. .u pejzažima se očituje sličan odnos prema prirodi kao kod slikara barbizonske škole – položaj između romantizma i realizma. a istovremeno radi tako dobre slike . Njegovo djelo više spada pod francusku povijest umjetnosti.C. Henrik Willem Mesdag i Anton Mauve. To nagovještavaju i pejzaži braće Achenbach. (1889). Mađarski slikar Munkácsy mu je najvažniji učenik. stoljeća – melodramatski i akademski romantizam izražen kroz historijsko i pejzažno slikarstvo – sve više su prisutni i naturalistički i slikarski elementi. Matthijs i Jacob Maris.izražen osjećaj za stvarne životne situacije – s obzirom na teme. prisustvom realističkih elemenata ovakvi slikari pretstavljaju antitezu herojskom historijskom slikarstvu Petera Corneliusa. slikarima koji se oslobađaju idiličnog eklekticizma 1.uglavnom se radi o manjim slikarima. Kad ostarimo(1883) .Prolazeći pored majčina groba. promatranja prirode i dorade u ateljeu – ali kod Nizozemaca nema patosa i živosti barbizonske škole već se romantizam očituje u opresivnoj tišini i melankoličnoj sanjivosti. Ludwig Knaus – velik utjecaj u genre-slikarstvu. pokušavaju prikazati skrivenu realnost života.Realizam u drugim zemljama .sam Israëls za sebe kaže da.svojim melankoličnim chiaroscurom. često je težnja za dopadljivom harmonijom prepreka proučavanju prirode – zagovara se realizam ali se istovremeno ne odbacuju stari ideali ljepote. Iako nemaju velike umjetničke vrijednosti. blizak je slikarima 'haške škole'. čiji je začetnik. stoljeća da bi se posvetili novom realizmu. . pol. . Düsseldorfska škola . jer odlazi u Pariz gdje postaje jedan od začetnika impresionizma. a njeni pripadnici su braća Willem. Slično kao i kod bidermajer realizma. koji je poseban element njegovih slika.najvažniji među niz. Haška škola Jozef Israëls (1824-1911) . koji nisu ekstremni realisti.st.pol.19.Sin odabranog naroda.odbacuje boju – koristi gotovo monokromnu sivo-smeđu skalu .Eduard Bendemann i Emanuel Leutze – historijsko slikarstvo – Leutze slika prizore iz engleske i američke povijesti. više vezani uz klasične nizozemske slikare. Utopljeni ribar (1861) .pol.

slika niz vrhunskih pejzaža. 1888. .posljednje godine života provodi u Beču.Norveška: Johann Frederik Eckersberg.u kasnoj fazi u portretima se javlja novo psihološko zanimanje. snažnim siluetama August von Pettenkofen (1822-89) – objektivni realizam. . koji je poznati umjetnički centar u 2. 1877) I on je poludio 1878. – nakon toga radi mnoge ekspresionističke pejzaže kredom u boji. dispropocionalne. kao nijedan drugi povijesni slikar tog vremena. S druge strane. ispunjeni melankolijom npr. je poludio ali nastavio je slikati – fantastične i divljaške figure.učenik je Rahla na Bečkoj akademiji. Austrija: Anton Romako (1832-89) – najznačajniji austrijski slikar druge polovice stoljeća. npr. izražava neposrednu viziju trenutka opasnosti. te poznatu sliku Admiral Tegetthoff u bici kod Lisse (1880) u kojoj. Ostaju vezani uz lokalne motivi iako putuju i školuju se van Norveške (Düsseldorf. s monumentalnim. svijetla paleta. Fjord Sogne (1861) – nokturalno osvjetljenje Johan Fredrik Höckert (1826-66)– historijske slike. od 1857-76 živi u Rimu. Hans Fredrik Gude. također prožete romantizmom – Bijeg Karla XII iz gorućeg dvorca (1866) Ernst Josephson (1843-1917)– vrhunski realistički portreti – Portret Jeanette Rubenson (1883) – dominacija linije. koja postaje sve izraženija u njegovim slikama – jako nemiran rukopis . Herman August Cappelen – nastavljaju romantizam Dahla i Fearnleya. atmosferično raspoloženje . gdje je uspješan. nemirna forma. bio je u Parizu – slljedbenik je Corota – ujedinjuje osjećaj za raspoloženje s plenerističkim i realističkim slikanjem vidljivog svijeta (Pejzaž Seine.st.pol. u figurativnim kompozicijama prožetim simbolizmom i ironijom dominira tonski chiaroscuro.) Finska: Rober Wilhelm Ekman – genre-slikar Švedska: Marcus Larson (1825-64) – nordijski pejzaži. mješavina patološke i umjetničke ekspresije Carl Fredrik Hill (1849-1911) – najznačajniji švedski pejzažist nakon polovice stoljeća..

.sadrži mnogo konvencionalnih detalja.čak gotovo nema ni pojave proučavanja srednjovjekovnog kiparstva. 1835-6 . . naslikanom par godina ranije.studira na Ecole des Beaux-Arts u Parizu. romantičarska. nakon njegovog pada 1814. . Ovdje se očituju analogije s Pugetovim snažnim stilom. Većina njegovih djela su osrednja.elementi romantizma mogu se vidjeti i u Canovinom nadgrobnom spomeniku Mariji Kristini u Beču . kao što su se slikari.KIPARSTVO DRUGE POLOVICE 19. se termini romantizam i realizam ne mogu koristiti u svom potpunom značenju. . 1835-6 Napoleonovo buđenje (1845-7) Odlazak volontera 1792 (Marseljeza). već njegovo ponovno doživljavanje. sentimentalna filozofija ogledala se u pojmu 'engleskog vrta'. romantizam se odražava prvenstveno u izboru tema. Realističke tendencije postoje još od vremena baroka. st.dakle. Nema ni romantizma u strogom smislu. . npr. prijelaz na novu vrstu realizma mnogo je jednostavniji nego u slikarstvu. vraća se u Francusku tek 1827. Postoje sličnosti sa Delacroixovom Slobodom na barikadama. romantizam u skulpturi ogleda se prvenstveno kroz teme kojima se bavi što podrazumijeva narativne elemente i raspoloženje.tijekom razdoblja klasicizma. ima klasicističke skulpture koja povremeno skreće u sentimentalizam) François Rude (1784-1855) . odlazi u Brussels. ali cjelina ostavlja snažan dojam.kiparstvo romantizma i realizma U skulpturi 19. Nisu samo imitacije baroka. s par izuzetaka među koje spadaju dva njegova najvažnija djela: Odlazak volontera 1792. ST. nazarenci oslanjali na SV slikarstvo. . eventualno. što podrazumjeva i skulpturu unutar takvih vrtova.romantizam u kiparstvu postoji samo u Francuskoj (u Njemačkoj. bitno drugačijem stilu .bio je pristaša Napoleona. U ovom smislu i David D'Angers može se smatrati romantičarem .ni u formalnom smislu nema generalnog trenda prema novom.reljef na Arc de Triomphe de L'Etoile u čast Francuske revolucije . kao organiziranog širenja doktrine.

te reljef Bjegunci (gipsani odljev).poznato je i nekoliko njegovih kiparskih djela o kojih su najpoznatiji: Ratapoil (1850).. s gotovo ljudskim licem . od 1840. To su mali kipovi od terracotte. pored Dijona. ali su iznad nivoa tadašnje produkcije Satir i nimfa.uska veza između njegovih crteža. – veza s Corregiovim Jupiterom i Antiopom. ali grafike koje su nastale po njima su pomalo nespretne i izgledaju kao reprodukcije skulptura – ovaj efekt prenaglašene masivnosti često se koristio u karikaturi. Nakon 1830. nasilje. brončana skulptura koja pretstavlja simbol bonapartističkih demagoga.brončana spomenik u romantičnom okružju parka u Fixinu. izradio je 36 malih glinenih poprsja.Paganini(1832). skulpturi – ovdje postoji dvostruko značenje siluete – u odnosu na samo tijelo i u odnosu na prostor koji je okružuje Antoine-Louis Barye (1796-1875) . ali najvažnija djela ostvario je u kiparstvu – to su uglavnom male brončane skulpture životinja (divljih zvjeri) u kojima se očituje napeta energija. Primjer je Anton Dominik von Fernkorn (1813-78). a još veća veza s Michelangelom . Borba Tezeja i Minotaura (1843) Daumier . Počeo je karijeru kao slikar (bio je Grosov učenik). .snaga kamene mase. koja uvodi romantičarske i dramatične elemente. Ovi glineni modeli su skice. dosjetljive karikature suvremenika. Rudeovom rodnom gradu . 1818. .vizija Napoleona kako se budi iz smrti u vječni život. Umirući lav (1858) – spomenik palim borcima na groblju Aspern kraj Beča. a rijetki pojedinci ili djela se ističu živahnom ekspresivnošću. u skulpturi očituje isključivo preko narativnih elemenata. 1845-7. akademski osrednje. koja su mu onda poslužila za izradu litografija – karikature zamjenika u parlamentu Louis-Philippea. slika i eksperimentiranja u skulpturi.kasno-klasicističko-naturalističko kiparstvo je gotovo svugdje uniformno. Indijac na slonu koji se bori s tigrom (1843).pored svojih 'ozbiljnih' portreta. borba – tipično romantičarski motivi Jaguar proždire krokodila (1830). radi u Beču. koje koriste popularnu metodu preuveličavanja tjelesnih oblika i dimenzija.. . austrijski kipar. i on radi skulpturalne karikature.. Rossini(1831). Oba primjera potpuno su van okvira skulpture sredine stoljeća. Jean-Pierre Dantan (1800-69) . gdje je Napoleon doživio prvi poraz. pokazuje te dramatske elemente: ogromna figura lava..prethodno opisani efekt važan je i za Baryeve životinjske skulpture. što nije bilo važno u klasic. . 'pobunjeni oblici' – u ovom smislu Marseljeza pretstavlja iznimku tvrdnje da se rom.prostor između dva lika ima vlastitu funkciju!. Napoleonovo buđenje. dramatični pokret. misteriozne sjene opisuju trenutak Géricault – sačuvane su tri skulpture.

punim boli – umjetnički je superiorniji nad Thorvaldsenovim Lavom u Luzernu.-3.st. 1863.Rude mu je bio učitelj.skulptura u trećoj četvrtini 19. pokrenuta površina je potpuno u duhu Watteauovih slika. senzualnost – suvremenici su se osjetili uvrijeđenima jer je ta skulptura na javnom mjestu – pogađao ih je upravo taj naturalizam . najboljim njegovim djelima postoji ravnoteža između kiparske forme i površine. . kako ona ne bi predvladala.uzori za konjaničke skulpture u 19. konjanički portreti Velásqueza. koža. .'slikarska' skulptura – slikarski elementi u skulpturi odivijek su postojali. st. Sve slikarske elemente i iluziju materijala sve lako prevodi u skulpturu.. razigrani pokret.težnja za otvaranjem kompozicije Ugolino Charles Carpeaux (brat) . nerealnu.. Radi skulpture na isti način kako slika i crta (nervozno uzbuđenje). . portret Charlesa Garniera) . (1850-1880) .u nizu portretnih poprsja Carpeaux ostvaruje slikarski realizam u svom osobitom stilu. Kasnije je u studiju Dureta što rezultira s dva suhoparno kasno-klasicistička reljefa (Sveti savez naroda i Abd-el-Kader se predaje Napoleonu III) Ugolino.glinena 'skica' Nacrt za spomenik Watteau-u.) Jean-Baptiste Carpeaux (1827-75) . .reljef za pročelje Opere u Parizu .aktovi.najveći majstor 'slikarske' skulpture 19. ali sad se javljaju intenzivnije – novi osjećaj za površinu (za klasicizam je ona značila samo savršenu. veseli bakanalski ples . svila. ponekad čak i rutinski. isprepletena tijela. 1869. – jedno od najboljih djela.odnos prema površini može biti dvojak: kao naglašavanje osobina materijala od kojeg je skulptura načinjena (Michelangelo: sinteza kamena i forme) i kao naglašavanje iluzionističkih mogućnosti površine (ovisno o materijalu koji oponaša: kosa..mitološki prizor.osnovne elemente svojih formi preuzima od Houdona. osobito kod portreta – izvedba karaktera i raspoloženja (npr. 1861. . radi ctreže prema njegovim skulpturama. ali prenesana u jezik skulpture. zaglađenost) . st. . Poznate su mu još dvije konjaničke skulpture na Heldenplatzu u Beču. izrazito izduženo tijelo i sanjiv izraz lica Ples. ali. bili su Falconetov spomenik Petru Velikom u Petrogradu.

kiparstvu se želi dati novi zadaci. odbijanje iluzionizma.oko 1880.prijelaz 19.spada u mali broj djela koja na neposredan način žele pronaći kiparski ekvivalent za pulsirajući život prirode . . Inače. njegovo djelovanje kao kipara aktivno je popraćeno teoretskim razmatranjima koja je objedinio u svojoj knjizi Problem oblika u likovnoj umjetnosti(1893). javlja se radikalna promjena stava. Reinhold Begas (1831-1911) – značajan za Njemačku. Njegovi teoremi u mnogočemu podsjećaju na klasicističke – pretpostavka o paralelnim vertikalnim slojevima i imaginarnim granicama kamenog bloka.dinamički ples. jednako važna kao i za Maréesa.brončana grupa Kentauri – često se uspoređuje s Carpeauxom .Carpeaux ovim elementima prethodi Rodinu Ples. Općenito. u to vrijeme rade se mnogi spomenici ovoj nacionalnoj junakinji.s jedne strane. radovi koji nastaju za njegova boravka u Rimu imaju osobine neobaroka (Pan i Psiha. S druge strane je put kojim ide Rodin. Watteau Emmanuel Frémiet – Rudeov nećak. otvorena opozicija realizmu i iluzionizmu. dolazi do promjena na polju kiparstva – produkcija skulptura pada na nivo puke reprodukcije ljudkog tijela.stvara oblik neo-klasicizma. radi kip slona u vrtu Trocadero u Parizu. . živi pokret . povratak bazičnim zakonima trodimenzionalne kreacije. pad kvalitete . Ispred katedrale u Reimsu takav konjanički spomenik(1889-95) radi Paul Dubois. Hildebrand je pripadao krugu Maréesa i Konrada Fiedlera.. Adolf von Hildebrand (1847-1921) . u kojem nema programatske ovisnosti o teorijama./20. Jules Dalou bio je učenik Carpeauxa. potraga za 'autonomnom' skulpturom. 1869. 1857) . Ovom linijom ide Adolf Hildebrand. meditacija o formi. i on je bolji u portretima. konjanički spomenik Ivani Orleanskoj u Parizu. koji je inače najznačajniji po svojim portretima. radi Trijumf republici(1889-99) u Parizu. Rauchov učenik. kako ne bi više ovisila o slikarstvu. stoljeće . slično kao i fotografski naturalizam u slikarstvu.nakon 1870-ih njegov naturalizam postaje površan. te je za njega meditacija o umjetnosti. U svojoj knjizi ta svoja promišljanja prevodi u strogu teoriju.

1895. Leda.reakcija na Rodina i Rossa – teži vratiti skulpturi ne samo čvrstoću mase.. Mladić.. 'ravni' mlazovi vode – plošnost .) . a to je Četrnaestogodišnja balerina na izložbi impresionista 1881. npr. Konrada Fiedlera. 1884. 1878-80. paralelnoj s pozadinom (koncept dva pararelna stakla između kojih se razvijaju tijela) – nema naglašavanja dubina. Courbet. 1890. profil konjaničke skulpture. sve se razvija u ravni Zdenac Wittelsbach. u Münchenu – optičko postizanje dubine – malo zakrivljena ograda. prezentacija tijela kao volumena u mirovanju Merkur Vodonoša .. – čistoća. kasnije odljevene u bronzi) – bavi se skulpturom intenzivnije od drugih slikara (Daumier.... .od javnih spomenika radi i brončani kip Bismarcka u Bremenu Vodonoša. jasnoća.poznate su nam 74 njegove skulpture (voštane.) .. Strijelci itd.samo jednom je izložio neko svoje kiparsko djelo.. već i njenu vezanost za arhitekturu (radi reljefe.niz portreta – Arnolda Böcklina. ali na krajevima ravni zidovi.-1917. plemenitost Hildebrandove definitivne forme. Edgar Degas (1834.živi naizmjenice u Rimu i Italiji ..istaknuti volumeni ali u istoj ravnini.) .

u ovoj skulpturi zadivljuje slijed pogleda koje doživljavamo kad kružimo oko skulpture – izvrsna forma.pravi razvoj započinje sredinom 70-ih prvim izložbama impresionista. .prva skulptura koju šalje na Salon (odbijena je) – već se vide sve osobine njegovog stila. Čovjek sa slomljenim nosom. u kombinaciji sa živom površinom u iluzionističkom smislu. ništa se ne ponavlja. npr. Sv. 1864. kojima se divimo zbog kretnji tijela i prostornih odnosa. Ivan Krstitelj (1878) – skulpture doživljavaju značajne reakcije zbog svojih razlika s akademskim kiparstvom . Kao i njegove naslikane balerine. nijedno mjesto nije prazno i neaktivno . titrajuće svjetlo. trkaćih konja i kupačice – one su uglavnom skice pokreta. Brončano doba(1876). dramatična površina – nema simetrije. lice puno udubina i izbočina. živa.teme ostalih skulptura (kao i slika) su istraživanje pokreta još balerina. i modelacija je brza i skicozna ('slikarska'). a ne pojavljuje se u stvari ni na jednom drugom Degasovom kiparskom djelu. ali osnovno je to da Degas ne samo hvata prolazni trenutak u trodimenzionalnom obliku već kiparsku formu interpretira kao 'skulpturu iznutra' Auguste Rodin (1840-1917) . izražava ideju dramatikom kiparskih formi . Nastavlja se na Carpeauxa time što se ne okreće od fizičkog objekta stvarajući nove zakone forme (kao Hildenbrand). .istovremeno je ova konfuzija oblika i izraz patnje čovječanstva – lica je kao tragična maska.Zajedničko je s Degasom ustrajanje na realizmu.. suknjicom od tila i svilenom bluzom – krajnji realizam (kojeg su oštro kritizirali na izložbi).voštana figura s pravom kosom. već pokušava otkriti nove mogućnosti za skulpturu u strukturi figura u slikarskom smislu.

Poziv na oružje (1878) – kao parafraza Rudeove Marseljeze – ekstatični patos . iako daje snažnu iluziju života. površine . već kakav proizlazi iz umjetnikovog vizualnog doživljaja . odrezana glava Ivana Krstitelja – spajanje poganske mitologije(satir.Rodin je proučavao evropsku skulpturu od grčke do renesanse. ornamenta.80-ih dobiva narudžbu za vrata Muzeja lijepih umjetnosti u Parizu:– prisjećanje na Ghibertijeve vratnice (prvi plan je bio podjela na ghibertijanske pravokutne ploče) . te omogućuje bezbroj pogleda na skulpturu – u klasičnoj skulpturi doživi se najviše 8 pogleda (to je definirao još Benvenutto Cellini).sve to pripada refleksivnoj dimenziji koje je simbol ostao njegov Mislilac kao simbol umjetnikovog položaja u društvu (zamijenjuje Krista na prijestolju Suda ali nema moć proklinjanja ili spasenja duša iz njihovog osobnog pakla) – na Vratima je iza njega prikaz Plesa smrti. toliko im je djelovala realistično. ali ne onakvog kakav je zaustavljen na fotografijama.Rodin definira skulpturu kao izmjenjivanje izbočina i udubina. ali naručitelji ne prihvaćaju prijedlog . Ugolino i sinovi.kasnije dodaje reference na Bibliju – pali anđeli. priče ili poruke. 186 figura . a principi koji stoje iza nje su jednostavnost. sirena. ali skulpturu u pokretu ne može se ograničiti samo na nekoliko vizura . ravnoteža – ona. nego da se krene s nečim novim Vrata pakla (1880-1917) .asocijacije na Dantea – Paolo i Francesca. To je ujedno i jedno od najboljih Rodinovih djela – skulptura svedena na osnove – bez dodataka.optužuju ga da je odlio skulpturu sa stvarnog ljudskog tijela.modelacija izbočinama i udubinama omogućava veću igru svjetla i sjene.važnost taktilnog doživljaja. usamljenička šutnja dramatizira napor koncentrirane misli . mislilac (Dante?) . stvara dinamiku površine.figure izlaže pojedinačno.nedovršeno.Brončano doba . ujedno je i u potpunosti umjetnička invencija. znao je uočiti i vrijednosti srednjovjekovne skulpture. Napeta.htio je da vrata flankiraju kipovi Adama i Eve u prirodnoj veličini kao simboli prvog grijeha. tri sjene na vrhu.čisto simboličko djelo . a glavni izraz je izraz pokreta. Sam je govorio da treba uložiti više truda da se nastavi tradicija. radi uvećane varijante . kentaur) i kršćanske alegorije .

Mislilac je zatvorena skulptura a modelira ju svjetlost. bizarne poze – konačni razvoj ovih principa su male figure plesačica iz kasne faze (1910-11) . pojedini dijelovi tijela gube svoju funkciju i stabilan oblik. Često su izdvojeni iz svakodnevnog okoliša.u vrijeme dok radi na Vratima pakla i pod utjecajem njihove gotovo bezgravitacijske koncepcije likova. Grupe likova rijetko se rade u punoj plastici. već i početke renesanse.koja je potrebna da se shvati ljdska tragedija i stvori umjetnost. umjetnikov unutrašnji pakao Mislilac u formalnom pogledu odražava svu težinu Michelangelovih skulptura. U tom smislu. Burckhardt primjećuje da skulptura iz profila djeluje nestabilno. njegov atelje ima veliku produkciju. Poljubac (1882) – sentimentalizam. Donatella. čvrste likove. atektonski.jedino što je važno za Rodina je ekspresija. Rodin radi 'pola čovjeka.u temama Vrata pakla dotiče se tema kojima su se bavili književnici simbolisti. Leteća figura (1890). pola stijenu' (Karl Burckhardt). . Iris – glasnica bogova (1891) – neki ili svi ekstremiteti se oduzimaju.Rodin postaje jako popularan. Torzo žene koja sjedi pridržavajući lijevu nogu (1890). Sve ove norme ukida Rodin. st. Neobrađeni dijelovi imaju simboličan učinak. kontrast svjetla i sjene . kao kod Michelangela. Svaki spomenik sastoji se od podnožja. pa je tako dozvoljen i svaki 'klimavi' kontrapost. dopadljivost Građani Calaisa (1884-6) – Rodinovo prvo narativno djelo u monumentalnom mjerilu – sve ono karakteristično za spomenike cjeline ovdje je negirano. ne razrađuje samo Michelangela. ali sa skulpturama Izgubjeni sin i Žena koja čuči rađa se potpuno novi koncept anatomije i položaja tijela. Vječno proljeće (1884).. ali on nije jednolično simbolističan. čije su poze izvedene iz klasičnih i renesansnih uzora. ali tektonika se ovdje uspostavlja nematerijalnim elementima: samim portretom. . počinje eksperimentirati sa samim ljudskim tijelom i njegovim položajima – dotada radi uspravne. radi mnoga djela upravo po ukusu Salona.. a predanost tom nemogućem zadatku je. svako zanemarivanje statike. jer je teško postići jedinstvo i cjelovitost. Inače za njega ne postoje granice izvornog oblika bloka kamena. skulpture i onog što ističe slavljenika (reljef. kao i onih oko njega. kojeg prije šokira svojim Brončanim dobom – ovdje spadaju gotovo svi njegovi mramori npr. što je jedna izrazito moderna crta ovog spomenika . Ovdje svaki lik izgleda izolirano (to je grupa žrtava koji se predaju neprijatelju da bi spasili svoj grad od razaranja) Balzac (1892-8) – ova skulptura nagovještava 20.). Radi grupu na vrlo tankom podnožju – neposredno u dodiru s prolaznicima (nema razdvajenja svijeta umjetnosti od svijeta promatrača). Balzacovim izrazom lica.. a postaju skup masa i pokreta – Adelin torzo (za Vrata pakla). natpis i sl.

i Rodinovo kiparstvo je ujedno i kraj (tradicionalne) i početak (moderne umjetnosti).nakon uspjeha na Salonu s Herculom 1910. literarne aluzije. Zajednička mu je s impresionistima težnja za prikazivanjem sveopće moći prirode. izvedenim u duhu arhajske grčke skulpture.u svojoj biti Rodinova skulptura nije impresionistička – impresionisti prikazuju svakodnevne. npr. teme su tipične.značajan je i kao učitelj Giacomettija Medardo Rosso (1858-1928) . demonizam – sve je to prisutno u Rodinovim djelima. kojeg impres.radi i mnoge crteže aktova .. uzor mu je i Rude . 1884. a on ipak utjelovljuje neke univerzalne principe tradicionalne monumentalnosti.linearni reljefi na Theatre des Champs-Elysées u Parizu 1912 . slučajne prizore. njegov učenik Bourdelle Antoine Bourdelle (1861-1929) . 1882. .pored Rodina. Kao i impresionizam. porteti – izlaže na Salonu. glave.genre-scene.simbolizam.iz Torina. – rastvaranje svjetlosti Impresija u omnibusu.Rodinov učenik i pomoćnik Beethoven – velika tragična maska (1901) – dramatičnost. . okreće se od realizma prema neoklasicističkom manirizmu . nalaze u fenomenu svjetlodti. ali potpuno drugačija metoda Benagliere s djevojkom. impresionističko kiparstvo – u vosku modelira izuzetne efekte svjetla i materijala– vrlo ekstremni oblici. pokrenuta površina . – jača dezintegracija – portreti 5 muškaraca i žena koje je svaki dan viđao u autobusu na putu prema ateljeu . .u tradiciji Rodina rade i kipari inspirirani mitskim motivima (tim svojim simbolizmom utječe i na Meštrovića). a i Rodin obilato koristi svjetlo.

oblici se dezintegriraju – dojam lica svodi se tek na vanjsku. zahtjeva da se njegovi kipovi promatraju iz određenog kuta i uz određeni pad svjetlosti . Spomenik Heydenu – polikromna skulptura u duhu simbolizma. detalji lica nestaju pod svjetlom.smatra da je trodimenzionalnost skulpture nevažna.Belgijanac.st. . da se ne treba hodati oko skulpture da bi se doživjela forma – nameće promatraču samo jedan pogled. – gotovo da nema boje u skulpturi 19. Ecce puer (1906) – mnoge njegove glave asociraju na nematerijalni efekt svjetlosti – skicozno. izbačen zbog zahtjeva za liberalnijim proučavanjem anatomije i akta. materijal treba biti podređen ekspresiji . ali također su inspirirani novom estetikom Rodina. idealiziranje predmeta. . mnoštvo sitnih ploha. koji ga smatraju začetnikom 'dinamizma u skulpturi'. je u Parizu gdje se susreće s Rodinom . (npr. obojeno staklo Saloma – mramor. – trivijalan motiv – kipar razgovara sa dvije žene koje sjede – uhvaćen kratkotrajni trenutak – slike se rasipaju u materijal. nego što pokazuje trajnu vrijednost. proveo je nekoliko mjeseci na Akademiji u Milanu ali je 1883. grafičar i kipar – želi postići totalnu umjetničku formu u polikromnoj skulpturi npr. sredstva su manje važna od evokacije prirodnosti i ljudskosti.) koje uzdiže do herojskih proporcija. Max Klinger (1852-1920) – slikar. sumarno oblikovanje. odnoso secesije (problem koloriranja skulptura u 19.Razgovor u vrtu. nešto što je mnogo više sugestija. (a ni u ranijim razdobljima) kad je riječ o prikazu ljuskog lika. maniristična grupa – ovakvim radovima utječe na talijanske futuriste (Boccioni). dakle.odbacuje talijansku tradiciju. poznati su mu kipovi radnika. 1900. naglašava kiparsko pravo na pristup neposrednoj stvarnosti – želi uhvatiti trenutke svakodnevnog života.gotovo samouk. 1893. bjelokost. To su tipovi radnika i rudara koji su kiparski pandan Milletovim seljacima. Nietzsche Constantin Meunier (1831-1905) . čime je bliži Degasu nego Rodinu i Maillolu Razgovor u vrtu. Žena s velom (1893). Žena s velom. Njegovi ozbiljni portreti imat će manje utjecaja. 1893.postoje tvrdnje da je ovo djelo inspiriralo Rodina za spomenik Balzacu (velika figura okrenuta leđima koja dominira kompozicijom) . rezultat romantičarske idealizacije. pogotovo u reprezentativnoj skulpturi Beethovenov spomenik (1886-1902) – raznobojne vrste mramora.nagla. ali bez pretjerivanja.st. 1884. oči od jantara . prolaznu impresiju.kvalitetna poprsja npr. neravne površine . 1893.slikarstvo i skulptura za njega su nerazdvojivi. Nosač.

1905 . bavi se slikarstvom i dizajnom pod utjecajem impresionizma – kasnije se vraća klasičnom idealizmu (godinu dana živio je u Grčkoj) . zatim ide na Akademiju u Bruxelles . jer joj je to teret . 1890.stanjene proporcije. studirao arhitekturu u Gentu. radi slike i tapiserije (plošnost. mekano modeliranje. neprimjeren položaj . dolazi u Pariz. jasna boja) Leda – čistoća forme. se počinje baviti kiparstvom.znatno utječe na Wilhelma Lehmbrucka (1881-1919) Torso (Chained Action).tek s oko 40 g. gdje u stvari triput ponavlja svog Adama .traži oslobođenje forme od svega što psihologizira. 1887. prije toga studira arhitekturu. redukcija detalja. 1870 Ljevač bronce. – peterostruko ponovljen lik dječaka koji kleči.Gradski nosač. Georges Minnes (1866-1941) . Glava belgijskog radnika. otkriva Gaugina.jedno od najpoznatijih djela je Zdenac s likovima petorice dječaka. potpuno samo na sebe upućen izraz skulpture i vrijednosti volumena .težnja za čistoćom Zdenac s likovima petorice dječaka (1898-1907) Aristide Maillol (1861-1944) .provizorni pokreti.u torzu nalazi najjednostavniji. tišina kojom izražava ljusku sudbinu .1887. 1907. izraza . ritam ponavljanja daje melankolični ugođaj – motiv ponavljanja koristi Rodin za lik tri sjene na vrhu Vrata pakla.Belgijanac.

Edouard Manet (1832-83) . s minimalnim sjenama. 1858.nepovezanost likova na slici – otuđenje i oslobađanje slike narativnosti – slika kao čisto vizualni događaj Koncert u parku Tuileries (1862. skicozna modelacija. ali važna lekcija koju je naučio od njega je da treba slušati učenja velikih majstora iz prošlosti.slika je odbijena na Salonu Gitarist. te ubrzo.pomak pema modernom. Murillo) kao i na Manetovog Pijača apsinta .u to vrijeme i Courbet slika takve obične. prijatelje. izbjegavanje polutonova koji daju voluminoznost likovima – utjecaj španjolskog slikarstva na Maneta u tonskom građenju boje Stari muzičar. Matador. – jedna figura. 1858 Stari muzičar.u tradicionalnom španjolskom slikarstvu postoji niz takvih djela (Mrtvi toreador. Baudelairea. samog sebe (na rubu slike). dobiva čak i nagradu . 1862. grupu kritičara koji prate Manetovo slikarstvo. jednostavna pozadina . 1860.motiv – beznačajan pijanica .pogled iz slike u promatrača – melankolična zamišljenost . anonimne likove. više grupa koje nisu međusobno povezane – prikaz isječka iz suvremenog pariškog života (park u koji izlaze Parižani). . Pijač apsinta.) . bogata kompozicija s nizom pojedinačnih akcenata. nema uobičajene jasnoće ni konvencionalnog tretiranja svjetla u prikazu parka . kao i mnogi drugi..karijeru počinje kao Coutureov učenik (1850-6)..simultanost svakodnevnog života.) – karakteristika je tih slika jak kontrast tamnih i svijetlih tonova. Na slici portretira i svoje suvremenike.Baudelaireovi Saloni – B. široke plohe – takav skicozan način rada tada se se smatrao nedovršenim djelom .skiciranje – jednostavne. kompozicija se sastoji od velikih ploha boje i jakih silueta. 1862. – izložena je na Salonu. koja on onda subvertira – koristi motive i formalne elemente starih majstora ali potpuno drugačije od tadašnjih konvencionalnih eklektika – testira vrijednosti vlastitih formi na već klasičnim motivima i kompozicijama Pijač apsinta. suvremeni život .. traži da slikarstvo pretstavlja svakodnevni. kakve nalazimo kod starih španjolskih i nizozemskih majstora . nadrasta učiteljev akademizam. – likovi bude asocijacije na druge majstore (Watteau.

i uvodi u svjetsku povijest umjetnosti ovakav tip ženskog akta. . sam Couture čini kurtizanu središtem svojih Rimljana u doba dekadencije (1847). upravo tim nedostatkom idealizacije koji su bili očekivani u takvim prizorima. Obučena Maja) . 1865. četvrti lik u pozadini djeluje kao sporedni . Manet radi nešto sasvim drugačije – izravan provokativni pogled prema promatraču.prvi Manetov skandal na Salonu 1863. itd. polutonova Kocert u parku Tuileries. igra pogleda . što je neprihvatljivo za 19. traži se organiziranje Salona 'Odbijenih' – tu počinje alternativno izlaganje onih koji se ne uklapaju u tradicionalne okvire .slika ima svoj povijesni izvor – Tizianova Urbinska Venera. te šokira javnost. kao i geste i pokreti. st. koji pruža ruku prema drugom muškom liku. Ona pripada tradiciji europskog slikarstva. odaliski.također skandal Salona – odmah je zasjenila Doručak na travi.odbijena je. st.nedostatak 'višeg smisla' u slici .Doručak na travi. Obožavana slika u to vrijeme. Saloma. Venecijansko slikarstvo 16. Doručak na travi. također direktno gleda promatrača – erotsko doživljavanje takvih motiva. 1863. Tradicija je da na slici dominira muško.odmaranje u prirodi – druženja po dva para zajedno bila su česta u tadašnjem pariškom društvu . puti boje mrtvaca . Kod Maneta se sve to pretvara u čisto slikovni jezik . 1862. zatvoreni su u svoj vlastiti svijet. prljavim rukama. kao najozloglašenija slika u povijesti – kritika ju naziva kurtizanom sa žutim trbuhom. ali ovdje se radi o potpunoj subverziji žanra. našeg svijeta. ovdje je šokantno to što je čitava situacija ubačena u suvremenost .radnja je u slici nebitna. nimfi. Čitave površine formirane su jednakomjerno tonski. Bogata Venecija općenito je specifična zbog izraženijeg hedonizma – Tizianova Venera praktički pokazuje rukom na svoje spolovilo. Alexandre Cabanel: Rođenje Venere – za usporedbu – slična tema.susret akta i dva obučena muškarca.slika izaziva velike polemike. iako i ovdje postoje . jer su te žene pretstavljale alegorije.opet provokativni i direktni pogled prema promatraču . Desni lik na slici je Manetov brat. muze. pogotovu s aspekta odnosa spolova (feministička povijest umjetnosti). ali u renesansi su takvi prikazi bili normalni.kopozicija ima izvor u grafici nastaloj po Rafaelovoj slici – Manet direktno preuzima položaje svojih triju likova . svijetlim plohama. i to od jednog ženskog.Giorgioneov Koncert u polju (Fete Champetre) – također su povezani aktovi i dva obučena muškarca u polju.Goya (Gola Maja. a na Salonima se izlaže mnoštvo Venera. ali ta komunikacija je sporedna – slikom dominira komunikacija pogledom nage žene (Viktorine) .ženski aktovi su inače bili popularni u to vrijeme. gotovo nema polusjena.pozadina je više kao kulisa nego prostor – Manet se već ovdje okreće k jednom oplošnjavanju prizora konstrukcija slike u velikim. potpuno drugačiji (akademski) stil. 1863. . . važan je čin gledanja. Olimpija. potpuno su odijeljeni od vanjskog. nagog lika. na kojima su boje poredane jedne do drugih.

. ne samo u kompoziciji već i u načinu slikanja . bez prijelaza – tamna pozadina/svijetli prvi plan – hladni dojam (Marx Rafael: tekstovi o crnoj boji) . . likovi su individualizirani. ali s obojenim konturama. a negiraju se . jer je takav tip žene bio odbojan suvremenicima . prostitutke i crnkinje imaju deformirane genitalije pa su zato seksualno hiperaktivne . jedino njena kosa tone – postoje interpretacije na razini socioloških i bioloških promjena žene (kao afirmacija žene u društvu ili promjene na samom tijelu) – postoje istraživanja o ljudskom tijelu kroz povijest umjetnosti . koji su od 1860-i popularni u Parizu – jaka silueta s minimalnim sjenčenjem. najbolje se očituje u Olimpiji Goya: 3. korak dalje od Delacroixove teorije obojenih sjena (crvena se sjenči zelenom. nema dodira s njom.odmaci – stav u kojem je prikazana – doista se doima kao buđenje. kao pubertet (pomalo stidljivo. . 1867.uglavnom su Rođenja Venere uspravni prikazi Venere (Cabanel je inače bio Bukovčev učitelj) Olimpija. s nevidljivim potezima. minimalno sjenčenje volumena tijela. gotovo je monokromna (crno-bijela). već jedan optički doživljaj . idealizacija.u formalnom smislu pokazuje Manetov napredak prema plošnosti.narativnost – dimenzija koja se potpuno gubi iz Manetovog slikarstva. a ne dodavanjem crne) – to znači subordiniranje modelacije jačem naglasku i koheziji same površine slike – u tome su mu uzori iz prošlosti Velasquez i Frans Hals. a Manet naglo. prema tadašnjim 'znanstvenim' shvaćanjima. 1865. Manet: Strijeljanje cara Maksimilijana u Meksiku. nije nigdje poprskano. Goya daje snažni prikaz kritike općeg zla. Flautist (1866) podsjeća na mnoge Velasquezove portrete – stoji pred sivom pozadinom bez perspektive. a nakon što su početkom 19. ne idealizira se tijelo – ova slika u stvari nema taj erotski elemenat. Kod Maneta nema dramatike.nestvarnost akta. tako se dobiva poluton. kao alegorije Afrike ili prisustvo životinjske seksualnosti. odbijanje modelacije. još djevojačko lice i tijelo žene) .poznati događaj 60-ih – angažiranost Manetovog slikarstva. 18. postaju simbol lascivnosti i evolucijske retardacije. svibanj 1808. Manet u nama ne izaziva nikakve osjećaje.kod Goye također postoji red pušaka koji ubija protivnike Napoleonove vojske.izgleda kao skica.crnkinje – počinju se javljati sred. prevagnule teorije o različitom porijeklu rasa. Courbet je ovoj slici prigovorio da je 'poput igraće karte' (a one su dvodimenzionalne). U Goyinoj slici je prisutna dramatika. Veza s Goyinom slikom je očita. st. Courbet polazi od tamne pozadine i postepeno gradi sliku. dakle sebi suprotnom bojom. nema veze sa stvarnošću – uopće se ne vidi da je to tijelo na vodi.redukcija gradacije tonova. gruba podloga za sliku – salonske slike su veoma fino završene.inspirira se također japanskim drvorezima.Manetova Olimpija je izrazito plošan prikaz. nježnog tonskog slikanja. boje su neskladne . st.

Emil Zola. kao bilo koji drugi predmet unutar slike.slika možda pretstavlja Maneta. emotivni osjećaj Strijeljanje cara Maksimilijana.uvijek prisutna crna boja. inače aktivni zagovarač njegovog slikarstva.na zidu je nekoliko slika – Manetova Olimpija i japanski drvorezi koji su bili uzor Manetu i kasnije impresionistima (plošnost) .Manetov priajtelj. Doručak u ateljeu . tretiraju gotovo kao mrtve prirode. melankolična povučenost likova u svoj svijet – nestaje psihološki siže kako bi se pažnja skrenula na vizualni elemenat – likovi se otuđuju. 1868.dominantna je tišina. tipična za Maneta.individualne crte likova (više su naznačene u držanju i odjeći nego licu). 1867. likovi se tretiraju kao mrtve prirode .svođenje narativnog događaja u enterijeru u čisto vizualni element .opet uvodi pogled kao osnovni sadržaj slike – nema komunikacije među likovima – svaki lik se zatvara svojim pogledom u sebe. grupa promatrača ne pokazuje nikakav direktni. . Saloni je njegova zbirka likovnih kritika .njegovu suprugu i sina . a inspirirana španjolskim slikarstvom .

ponovo kontrast velike svijetle plohe i tamne pozadine Monet slika u barci. počinje slikati gotovo isključivo teme iz stvarnog. konobarica u središtu slike direktno gleda promatrača. nema više izmišljenih tema. mrtve prirode . opipljivog svijeta – portrete. bespomoćna statičnost likova – mogu se usporediti s Watteauovim Gillesom – pretvaranje ljudske individue u lutku – Manet je prvi evropski slikar otuđenosti . U konzervatoriju (1879). iza je ogledalo koje odražava čitav ambijent (slika u slici) . Kuća u Rueilu (1882) naturalističkiji tretman svjetla.opet tematika gledanja.žena iz visokog društva.70-ih godina pod utjecajem Berthe Morisot i drugih po prvi put počinje slikati u stilu impresionizma koji je tada u trendu – veći i otvoreniji raspon boja. Claude Monet slika u barci (1873).može se smatrati rezimeom Manetova slikarstva – gubljenje individualnosti.Radnici na ulici. kao i Manet . Rue Mosnier sa zastavama (1878). 1873 Rue Mosnier sa zastavama. emotivne i psihološke angažiranosti čovjeka u slikarstvu. Kod père Lathuillea (1879). 1871. Bar u Folies-Bergère (1881).ponekad raslojava prostor i figuru poput impresionista (Rue Mosnier). 1878 . Partija kriketa (1873). svjetlija paleta .Portret Berthe Morisot. perspektive i same materije. već do njene strogo razrađene kompozicije Bar u Folies-Bergère (1881) . pejzaže. koji prestaje biti nositelj sadržaja. . ali ipak najčešće ostaje vjeran svom ranijem stilu i čvrstoj strukturi – nije mu stalo do svjetlucave iluzionističke atmosfere impresionističkog prostora slike.

slikanje mrljama – odlobađa boju.Jongkind – Nizozemac ali živi i radi u Parizu. impresiju. a sve podređeno isticanju svjetlosnih efekata – paleta se posvjetljuje. Renoir. paralelno se javlja i simbolizam. gdje će značajno utjecati na impresioniste. Monet je za njega rekao da njemu zahvaljuje konačno oblikovanje svoje umjetnosti – skupa s Boudinom susreće ga 1862.glavna tema – pejzaž. neposredno u slikarevoj okolini – u tom smislu se vezuju na Courbeta . Na zadnjoj izložbi sudjeluju neki mladi umjetnici koji već predstavljaju reakciju na impresionizam . ali nikad u potpunosti jer se previše oslanjaju na tonsko slikanje a premalo na boje.st. itd. tu leži mogućnost čistog. .Impresionizam . koji je sastavni dio postimpresionizma. Jongkind slika iste objekte pod različitim svjetlom. James Abbot Whistler (1834-1903) – rođen u Americi.akademski slikari također slikaju realistično. na petoj Pissarro. inspiracija japanskim drvorezima (plošnost) – Zlatni paravan (1864) .priroda gledana en plein air razbija se u optičke fenomene. Na zadnjoj nije izlagao Monet. Manet također nisu sudjelovali zbog svađe s Degasom. fluidnu preobrazbu obojenih privida Impresija – izlazak sunca.odbacivanje chiaroscura. vanjska priroda .tendencija razvoja iz realističkog pejzaža u impresionistički može se vidjeti u djelima Johanna Bartholda Jongkinda i Eugène Boudina. mitologiji. gotovo plošne mrlje kako bi se dobio izrazito cjeloviti dojam.unatoč težnjama za vjernim prikazivanjem prirode.ideja slikarstva 19. Boudin je značajan zbog izuzetno profinjenog nijansiranja boja u prikazu svjetla.impresionizam se često povezuje s pozitivizmom – impresija: nešto što proizlazi iz nekog objekta i djeluje na promatrača.impresionizam dobiva naziv po pogrdnoj kritici jednog kritičara na Monetovu sliku Impresija – izlazak sunca na prvoj izložbi impresionista 1874. secesija kao dekorativna inačica. 1872. koja postaje jedini umjetnički subjekt . a djeluje u Londonu – prijatelj Maneta i impresionista. neki umjetnici već najavljuju avangardne pravce .osamostaljeni potezi. . posljednja. različiti temperamenti – Zola definira umjetnost kao djelatnost koja je određena umjetnikovim temperamentom i individualnošću . a 1886. U njihovom radu postepeno jačaju impresionistički elementi. Oni stoje kao most između plenerizma barbizonaca i impresionizma . školuje se u Parizu. je prva – u ateljeu fotografa Nadara.impresionizam nastoji prikazati stvari onakvima kakvima se vide na otvorenom. u Le Havreu. ali ono što vide u povijesti. javlja se tolika individualnost unutar kruga impresionista..8 izložbi impresionista – 1874.reprodukcija svjetla i atmosfere. uključuje mnoge pravce. iako sam pojam impresije postoji od prije .postimpresionizam – razdoblje od kraja impresionizma do početka avangardnih pravaca. prikaz interakcije svjetla i boje – ideal užitka i slobode . – proučavanje tajni prirode kroz umjetnost . nemimetičkog slikarstva . veza između objektivne stvari ili pojave i umjetničkog . boje intenziviraju tako da u ovoj prvoj fazi nastaju slične slike različitih autora .

za razliku od Maneta. Doručak u šumi (1866). velika djela – Dama u zelenoj haljini (1866). koju impresionisti nisu razvijali . da ima premalo umjetničkog.individualizma (osobnosti) – objektivno/subjektivno – u tom odnosu sam efekt je više vezan uz objekt koji ga proizvodi. kao i akademski slikari.ubrzo počinje raditi sjajna.stoljeća – vjerno prikazivanje stvari i ljudsko doživljavanje stvarnosti. pa postepeno popušta kohezija kompozicija i masa. a impresija uz subjekt. ali oni uglavnom ne završavaju slike vani. – detalj . pa i na impresioniste – još u psihologiji i filozofiji javljaju se teorije o objektivnoj i doživljenoj stvarnosti (stvari ne postoje same po sebi. mlađa generacija umjetnika se počinje okretati protiv impresionista.simbolisti – ovaj 'efekt' se prenosi s emotivne na idejnu razinu.1886. Renoir. Doručak u šumi. teorije boje (drugačije od simboličkih Goetheovih i Rungeovih) – znanost zaista utječe na početke modernog slikarstva. a iluzionistički efekt novog načina prikazivanja je samo dodatak – Moneta zanima vizija svjetla.kod Maneta je dominantna kreativnost formi. Dekorativni mozaici djelića svjetlosti i dubina sjena su nametljivi i. pejzaž kao takav već je prioritet .mnogi elementi poznati su od prije – slikanje na otvorenom (plenerističko slikanje) postoji još kod engleskih pejzažista romantizma i barbizonaca u Francuskoj (tek od 40-ih godina pojavljuju se tube za boju – tako Renoir kaže da bez toga ne bi ni bilo slikanja na otvorenom). prigovarajući im da su previše objektivni u prikazivanju stvarnosti. po čemu ga ne bismo mogli svrstati među impresioniste .Degas radi pretežno u ateljeu.nove optičke teorije. Sisely – udružuju se i organiziraju zajedničke izložbe . Žene u vrtu (1867) – grupe likova u suncem okupanom pejzažu Žene u vrtu. Stogovi sjena. bave se ovim prvim .krajem 50-ih iz Le Havrea odlazi u Pariz na studij na 'Académie Gleyre' gdje se oko njega okupljaju Bazille. Impresionisti. subjektivnog . pa je to razlog što su umjetnici tako različiti . već onako kako ih mi doživimo) .za impresionizam je tipično da će razvijati serije slika baš zato da bi pokazali te promjene koje se mogu uočiti u prirodi (Monetove Katedrale u Rouenu – različiti odrazi svjetla i sjene.pol. 1867. Doručak na travi – impresioniran je Manetovom slikom. 1866. kulminacija u Givernyiju gdje se potpuno tematski ograničava temu na ono što može doživjeti u neposrednoj okolici svoje kuće) Claude Monet (1840-1926) .dvostruko shvaćanje pojma verité u kritikama 2. već u studiju – impresionisti vani završavaju mnoga svoja najambicioznija djela .jedini dosljedno do kraja života zagovara impresionizam .

1874) postoji kompozicijska vertikala kao kod Maneta ali ostali pejzaži su izrađeni suprotnim prostornim principima iz nagnutog pogleda odozgo s horizontom visoko ili čak izvan slike – takav 'japanski' kut često je koristio (serije Lopoča 1919.tema slikanja – svjetlo kao element života i atmosfera kao medij.slike su kasnije iskričave mreže sitnih poteza. do sasvim otvorenih formi i majstorskog korištenja mrlja boje u prikazima Londona oko 1903.Londonski Parlament i Lopočima Londonski Parlament kroz maglu (1904) Stog sijena u Givernyju (1891) .prolazi kroz više faza. tipično impresionističko slikarstvo mrlja kod Sisleya oblikuje precizne elemente slike.najveće oslobođenje od konvencija je u boji – nikad prije se pojedini predmeti i ljudi nisu tako potpuno sjedinili u vibrirajućem svjetlu (preteče su Constable i Turner) . Most u Argenteuilu.serije: Gare Saint-Lazare (1877). .engleskog porijekla . Pročelje katedrale u Rouenu (1894). U nekim zrelim pejzažima (npr. počeo s pejzažima realtivno tamnih tonova. – preko 100 slika) .blizak Monetu. Bassin aux Nympheas Alfred Sisley (1840-99) . od 'kompaktnog impresionizma' – Crkva Saint-Germain l'Auxerrois (1866) – rani rad. zatim radi suncem obasjane slike u mekim tonovima s mozaičnim površinama – Mali trg u Argentuilu (1872) . koji su baš tada postali jezikom sasvim razvijenog impresionizma – vrlo sličan Monetu – Polje kukuruza (1873). ne zanimaju ga perspektiva i prostorni odnosi.snažna izgradnja slike. Stogovi sjena (1891)..kraj linearne perspektive – kraj naturalističke faze povijesti znanstvene perspektive evropskog slikarstva . Poplava u luci Marly (1876) Mali trg u Argentuilu (1872) Poplava u luci Marly (1876) . vrlo jasne kompozicije. koji tek ujedinjeni omogućuju djelovanje strukture boje i pravaca .

radosni. vrtlozi pokreta i poteza boje Boulevard Montmartre – oblačno jutro (1897) Boulevard Montmartre – noć (1897) .često ga zovu liričarem francuskog impresionizma – slika prirodu s puno oduševljenja.on dolazi i iz drugog staleža i ambijenta. balerine). pa tako sklon različitim utjecajima – 'konstruktivni impresionizam' Corota (koji mu je i učitelj). nezabrinuti – zadatak je pokazati prirodu s optičkog gledišta (objektivno).uzor mu je Ingres. Courbeta i Corota Camille Pissarro (1830-1903) . što se može činiti bliskim romantizmu. dolazi u Pariz kako bi postao slikar.vezan uz figuralnost – ljusko tijelo je njegova glavna tema (pokret. gdje je.1870-ih – u Pontoiseu se druži s Gauginom i Cézanneom Crveni krovovi (1877) – sigurna. želja za redom . samoćom.utjecaj Constablea. čvrsta struktura. ali impresionisti se nikad nisu bavili vječnim temama.Cézanne uvijek ističe Pissarovu 'skromnu i kolosalnu' umjetnost kao uzor Edgar Degas (1834-1917) . sistematičnost i žive boje Seurata i Signacovog pointilizma ..privlači ga metoda impresionista koju prihvaća. a i slikarski se drugačije razvija – u njegovu formiranju značajno mjesto imaju strogi i precizni portreti (npr. koje se nikad ne odriče.1855. dok je on kao izbjeglica boravio u Londonu. nego su to stvarna tijela . radosna transparetnost Moneta. oni su bezbrižni. ozbiljnost i kompaktnost Courbeta. upoznavao djela Constablea i Turnera . s Monetom. Boulevard Montmartre(1897) – prikazi danju i noću.značajan zbog primjene urbane motivike – impresionisti su prvi u slikarstvu razvili osjećaj za urbane motive – po prvi put javlja se velegrad kao tema slikarstva – optička senzacija koju pruža velegrad sa stalnim promjenama ..osjetljive naravi. Turnera i Bonigtona. te se na kraju predaje slobodi čistog kolorizma prikazi Pariza 90-ih Avenue de l'Opera.radi isključivo pejzaže . skladno savršenstvo može pokazati samo tijelom. prikazati pokret i tok svjetla .slika i mnogo seoskih prizora . Obitelj Benelli) . rani radovi su mu uništeni za vrijeme pruskofrancuskog rata 1870. ali za njega ono nije konstruirano prema klasicističkim pravilima. a pejzaž tek nužno zlo – vjeran je Ingresovom idealu da se pravilno.jedna od posebnih individualnosti unutar grupe – nije impresionist u punom smislu. a time i sasvim dovršen crtež .u kasnim pejzažima tendencija da samo jedna boja dominira slikom (kao kod barbizonaca) – uglavnom sivo-ljubičasti tonovi – impresonistička načela kromatskog tonaliteta . melankolijom i sl. i nije htio da ga smatraju impresionistom .

promatrana beskompromisnom točnošću – to je osnova za traženje novog kanona oblika ljudskog lika i njegova odnosa prema prostoru - njegov impresionizam sastoji se u tome da lik hvata u pokretu, sposobnosti da fiksira trenutak vrhunca dinamičnog razvoja pokreta (Baletna zvijezda – uvijek teži da realizira lepršanje u baletu, Fin d'arabesque – kretnja cirkuskog akrobata) ili najizražajniju gestu (npr. Pjevačica s rukavicom, 1878) - plesačice – jako puno varijacija – saginju se, istežu, grizu nokte, stoje na prstima,... - neobične, neuobičajene, ponekad bizarne poze, položaji i geste – to je suvremenicima veoma strano (njegova skulptura balerine opisana je kao 'majmun', čudovište iz zoološkog vrta) – ovaj svijet iluzije zamjenjuje imaginarni svijet klasicizma

Baletna zvijezda, 1877.

Pjevačica s rukavicom, 1878.

- novost je to što nikada prije žensko tijelo nije viđeno na takav način, tako ekspresivno, u svojoj životnoj ljepoti i slobodno od erotičnosti - puno scena sa ženama dok se kupaju ili nakon kupanja, slike konja na trkalištima – jaki naturalizam i želja za savršenstvom oblika - svoju ideju harmonije tijela ostvaruje i u slikama – figure su u jedinstvu s prostorom i svjetlom – time se približava impresionizmu iako nikad ne slika en plei-air - novo u odnosu na kompoziciju – kadriranje – pomaci prema rubovima slika, na neki način anulira motiv koji slika – japanski način kompozicije – Comte Lepic s djecom na Place de la Concorde, 1873) – tako nastali neujednačeni odnosi elemenata slike stvaraju napetosti koje su tada uhvaćene i uravnotežene u cjelokupnoj slici

Place de la Concorde, 1873.

Pijači apsinta, 1876.

Pijači apsinta – kritika zbog nedostojnog motiva; iako želi biti nepristran, ovo je primjer kritičnosti i pesimističnosti njegovih slika, sklonost realizmu - 70-ih koristi gotovo samo pastele – to je vrhunac kolorističke smionosti, no to kod Degasa nikada ne znači umanjenje inteziteta crteža, jedino što se umanjuje je uloga detalja. U ovo vrijeme bavi se intenzivno i skulpturom - u ovim kasnim pastelima koristi složenu tehniku kojoj vrtložne iskre i plamenovi boje poput vela prekrivaju divlje i ekscentrične geste balerina vatreno-crvenim tonovima Jean-Frédéric Bazille (1841-70) - poginuo je tijekom prusko-francuskog rata, tako da njegovo djelo predstavlja samo fragment, ali vrlo važan Umjetnikova obitelj u Montpeilleru (1868), Nakon kupanja (1870) – naglasak na čvrstoći tijela, prigušenom tretiranju svjetla, punim bojama – na istom stupnju razvoja kao i Renoir u to vrijeme, netom prije impresionističkog procvata i postavljanja težišta na atmosferu Auguste Renoir (1841-1919) - i njega bismo mogli ne smatrati impresionistom, ako ograničimo pojam impresionizma na metodu intenzivnih efekata prisutnih u impresionističkim pejzažima. Ali, kao i Manet, Renoir je impresionist forme, a ne iluzije - smatra da je najbolji način da se postane umjetnik posjećivanje muzeja, dakle učenje od majstora iz prošlosti, što je i sam činio. Prije se bavio primjenjenom umjetnošću - oslikavanjem porculana i lepeza, što počinje raditi u Parizu sa samo 13 godina, kao sin siromašnog krojača iz Limogesa - od 1861 je u Gleyreovom ateljeu, s Monetom, Bazilleom i Sisleyem. U to vrijeme uzori su mu Delacroix, Corot i Courbet Sisley i njegova žena (1868) – Courbetova istančanost i namjerna aluzija na stare majstore, ali bez njegove grubosti, upravo suprotno, posjeduje Watteauovsku nježnost i mekoću. Već ovdje nalazi se tipičan Renoir u odnosu između stvarnosti i umjetničke forme i u raspoloženju - postepeno oslobađa potez, boju i strukturu slike - figurama smekšava obrise, na neki način negira njihovu individualnost, jer ih sječe jakim kontrastima svjetla i sjene na polovice (Žene pod suncobranom) - vrlo rano se orjentira na figuru, manje je vezan uz pejzaž, a likovi mu nisu usamljeni kao Manetovi, već su aktivni sudionici skupina u kojima se pojavljuju npr. u Doručku veslača (1881)

Doručak veslača, 1881.

- u ovo vrijeme na kratko je pod dojmom sistematičnog impresionizma Monetovih pejzaža, što se vidi u pejzažima La Grenouillere (1868-69), Obala Seine kod Pont des Arts (1868-70), Barke na Seinei (1869) – ovaj afinitet će trajati sve Renoirovog posjeta Italiji 1881, ali ipak ne usvaja u potpunosti Monetov način gledanja kao što to radi Manet u svojim kasnim pejzažima, već je njegov impresionizam prožet baroknim viđenjem – Renoirova je u stvari posljednja velika transformacija

baroka u 19. st. po uzoru na Delacroixov razvoj baroknih principa – Parižanke u alžirskim kostimima (1872) parafraza su D. Alžirskih žena - izuzetno bogat kolorit – boje se prelijevaju jedna u drugu, ali ipak zadržavaju jasnoću – ne stvara svijet snova, već ponovno stvara isti onaj svijet kojeg slikaju impresionisti te ostaje vjeran životu Le Moulin de la Galette, Ljuljaška (1876), blještava svjetla pariških bulevara - Grands Boulevards, 1875, Place Clichy (1880)

Le Moulin de la Galette, 1876.

Place Clichy, 1880.

- početkom 80-ih dolazi do promjene stila – središnja tema postaje ženski akt u krajoliku, ali opet kao personifikacija životne punine i plodnosti prirode – radi se samo o pojednostavljenju prijašnjeg stila pod uzoru na talijanske majstore, posebno Rafaela forme dobivaju novu monumentalnost, novu važnost volumena, te, kao i Degasova posljednja djela, prelaze granice impresionizma i nagovještavaju novo vrijeme.

Kupačica, 1888.

- impresionizam između 1883. i 1885. zapada u krizu, svaki od njegovih protagonista ide svojim putem – Renoir oduševljen pompejanskim slikarstvom i Rafaelom sve više izražava težnju za čvrstom kompozicijom i konturama, što dolazi do izražaja u njegovim Kupačicama i bujnoj paleti posljednjeg razdoblja. Pissarro prelazi u neoimpresionizam, iako kasnije stvara vedute Pariza u raskošnom bogatsvu boja. Degas radi svoje ženske aktove u pastelu, a Monet u svojim 'serijama' dostiže krajnosti svog impresionističkog gledanja koje kulminira u oporoj tišini Givernyja, gotovo apstraktnoj svečanosti razbujalih boja u ogromnim slikama Nymphées.

.

Najviše je pod utjecajem Courbeta i Couturea (nažalost više se oslanjao na Couturea) .uz realizam. 1896.u odnosu na Feuerbacha. već otvara nove mogućnosti.plemenitost i dostojanstvo su duhovni temelji Feuerbachovog svijeta . filozofski cilj – pejzaži su puni simbola (pored drveća. ruševina.Intelektualno slikarstvo druge polovice 19. 1880. iako je realistički pravac dominantan. Kuga. više je u skladu s vremenom.i on je bio 'Njemački Rimljanin' ali veza s Feuerbachom i Bocklinom je tek površna. 19. nimfe. a forma.rođen je u Speyeru.neosporiva je visoka kvaliteta mnogih njegovih portreta koji posjeduju namjernu statuesknu mirnoću i čistoću – kvalitete koje je on smatrao nužnim za postizanje klasičnog sklada. i 1854.počinje slikanjem idealnih pejzaža. st.želi ostvariti u slikama viši. a nema ni toliko snažnog genija.1855. koji se upotrebom boje djelomino izdizao nad ostalim konvencionalnim slikarima tog vremena. što pretstavlja problem u ocjeni Bocklina kao umjetnika. bečkog slikara. Bocklinove slike su vedrije. Zurich. koji postepeno prelaze u pejzaž s liričnim. i F. 1898 . što je odlučujuće za njegov rad. Mareesovo slikarstvo je 'intelektualno' samo s obzirom na izbor tema. rijeka. Medeja (1870). pa je i utjecao na Feuerbacha. U kasnijim djelima gotovo da potpuno zaboravljamo da je slikar – simbolički kontrasti boja za njega postaju važniji od zakon kromatske harmonije ( Otok mrtvih. kentauri. u slikarstvu se razvija i idealistički smjer. personifikacije doba života i prirodnih sila . čiji su glavni predstavnici Njemac Feuerbach i Švicarac – Njemac Bocklin Anselm Feuerbach (1829-80) .iako je često posjećivao rodni Basel. dolazi iz visoko obrazovane obitelji (otac mu je arheolog. Hannover. Rat. uglavnom je boravio u Firenci i Rimu. Ruševine kraj mora.samo u dva slučaja nalazimo 'intelektualno' slikarstvo šireg opsega i sa suvislim programom – u umjetnosti engleskih prerafaelita i slikara poznatih kao 'Njemački Rimljani'. Rim – u Rimu nastaju njegova najpoznatija djela: velika serija portreta Nanne (njegov model Nanna Risi). st. Školovao se u Dusseldorfu. tu su i šumski duhovi i druga bića iz mašte. trironi. 'veličanstvena mirnoća'. fauni.ostaje jednim od onih umjetnika koji preživljavaju ne zahvaljujući svojim glavnim djelima. gdje i nastaje većina njegovih najboljih djela . a stric filozof ludwig Feuerbach). Iako je . već njihovim nus-produktima Hans von Marees (1837-87) .od 1873. pol. tijekom 2. Weimar. pune humorističnih aluzija i smijeha .često zanemaruje mjerila forme. te sama ideja njegove umjetnosti nema veze s B. morskih obala. iako posjeduju melankoličnu težinu (za razliku od. Munchen. – pocetak simbolizma . Bitka Amazonki (1873) i Ifigenija (1871) .taj ideal ne uspijeva potpuno ostvariti u figuralnim kompozicijama – zbog prenaglašenog esteticizma (koji je uvijek opasan za ideju klasicizma) – prerafinirana paleta. nazarenske nespretne vedrine). Između 1851.posljednje godine života provodi u Veneciji . On ne radi u sjeni tradicije. predaje na Bečkoj akademiji. do 1876. likovi su artificijelni Arnold Bocklin (1827-1901) . gdje slika Pad titana na stropu glavne dvorane – koristi baroknu shemu stropnog slikarstva (što je kontradiktorno za njega kao kasnog klasicista) . Firenca. koji bi je uspio nametnuti . aristokratska nadljudskost . a kasnije u Munchenu kod Carla Rahla. te općenito u njegovim slikama prevladava literarni i simbolični aspekt – striktno umjetnički problemi imaju malu važnost. 1888. recimo. F. tonskim tretiranjem boje . ide u Italiju – Venecija. dok 'intelektualna' tendencija još uvijek slijedi stare konvencije. dvaput posjećuje Pariz.

DVA NJEGOVA UČENIKA Karl von Pidoll i Viktor zur Helle samo ga površno slijede. najmanje ga zanima 'historiciziranje' . . koji ga čini podobnim za zidno slikarstvo . te nekoliko važnih portreta prije nego što dobiva zadatak da oslika Zoološki institut u Napulju (1873) – to su ujedno i jedine njegove zidne slike. shvaćena. zagonetne odnose slike kao prikaza na površini i objekata unutar slikovnog prostora . sv.temeljni princip je vizija formalne slikovne sturkture – jedinstvo koncepcije i prikaza . st.zidne slike u Napulju spadaju među najvažnije primjere zidnog slikarstva 19. rijetko koristi simbole i nikad ne 'ilustrira' misli . Tiziana i Veronesea . a Makart održava kultivirani..Hubert i sv. Tri sveca na konjima: Sv. kao što je njegovo posljednje djelo Silovanje Ganimede (1886-7). Poussina) – on se okreće od neobaroknog ideala monum. čime se može usporediti s Ingresom. 1867-8). . Piera della Francesce. neoromantizam . Najbliža analogija s obzirom na stav prema umjetnosti može se naći u djelu kipara adolfa von Hildebranda. kojem dodaje individualno dekorativno bogatsvo boje po uzoru na velike Venecijance. Marees se može nazvati klasicistom. To su: Hesperide (2 verzije 1879.Martin. Michelangela. slikarstva koji je prevladavao desetljećima. mitološke događaje. Juraj (2 verzije) i The Wooing (1884-5).najveći dio njegova opusa čini tema ljuskog lika u krajoliku – ali u tim slikama. iste kvalitete vide se i u portretima. Odmor na kraju šume (1863) – u slikama iz ove faze po prvi put nailazimo na tipičnu jasnu slikarsku strukturu. Autoportret iz 1883. osobito onima iz kasne faze (npr. ali s potpuno novom funkcijom koju ima boja. gdje počinje oslobađati svoj slikarski izraz – Umjetnik s prijateljem Lenbachom (1863). dolazi s prijateljem Lenbachom u Italiju. Kuga u Firenci. ali rezultat je najčešće nezadovoljavajuća kombinacija materijalizma i pokušaja . jednako kao proporcije i obrisi. Parisov sud (2 verzije 1880 i 1884). za razliku od F. Zbog antičkog kanona ravnoteže i jednostavnosti i skrivene geometrije ljudkog tijela.autor monumentalnih slika s antičkim motivima.boja je snažno sredstvo konstrukcije slike – sudjeluje u konstrukciji osnovnih stereometrijskih oblika. od svih slikara 19. Gustave Moreau (1826-98) tražio je alternativu realizmu u simbolizmu i misticizmu. Signorellija. st. . koji mu je bio i blizak prijatelj.boravi u Munchenu oko 1860. gotovo nikad ne priča priče i legende. ali od tada se posvećuje gotovo isključivo monumentalnom figurativnom slikarstvu – njegova četiri velika triptiha s oslikanim okvirima i postoljima čak i dimenzijama odgovaraju formi zidnih slika. te brojne portrete. i 1884). a njegove kasnije monumentalne slike ih nadilaze – Mareesova monumentalna djela predstavljaju povratak starim idealima arhitektonske strukture (kakva je postojala kod Mantegne.radi niz grupnih figura u krajoliku. Rafaela. kao što nije bilo ni romantizma u užem smislu.Mareesova umjetnost je tek u 20. u svoje vrijeme nije izvršio velik utjecaj. bojom oživljava monumentalnu strukturu površine slike – u djelu Mareesa i Cezannea u stvari i počinje nova svjesnost vrijednosti slikarske površine u modernom slikarstvu – Marees želi otkriti temeljne značajke slikarstva kao umjetnosti površine. ček i više – likovi posjeduju istovremeno bogat kolorit i spiritualne kvalitete – Marresove forme su neovisne od realizma.Bečki slikari Hans Canon i Hans Makart – Canon u svojim figuralnim kompozicijama rijetko nadilazi parafraziranje Rubensa.. i B.uFrancuskoj nema 'intelektualnog' slikarstva kao raširene pojave.). odnos tijela i prostora. koji su se bavili tim područjem. poussinovski element kod Mareesa. gdje i ostaje . u kojima se očituje isti vizionarski duh kao i u njegovim figuralnim kompozicijama . pompozni stil historijskog slikarstva (Ulazak Karla V u Antwerp.1864.neoklasicizam. Sedam smrtnih grijeha. 1878. st. Slikao je i manje kompozicije iste vrste.proučava najosnovnije tjelesne forme.

obožavao je Wagnera i radio je litografije kao ilustracije Wagnerovih opera.maštovitosti. 1898). pa iskaču rijetki slučajevi ostvarenja umjetničke istine. a dio njegovog opusa pripada počecima 'modernog slikarstva'. Baudelaire.korak dalje k romantizmu – koristi magloviti chiaroscuro. . odvojena od stvarnosti ali ipak nema snagu misterioznog i vizionarskog .u slikarstvu se ta romantičarska tendencije očituje tek kao površinski šarm. Goya. bavi se problemima zidnog slikarstva . poetske vizije u duhu Wagnerove glazbe . pogotovo njenoj romantičnoj strani. njegovo djelo se nastavlja na Chasseriaua Henri Fantin-Latour (1836-1904) . . ali rijetko završenim djelima.zaključak: 'intelektualno' slikarstvo 19. mješavina je svega i svačega – mnogo je površnih eklektika. a od početka 1870-ih njegova umjetnost potpuno je posvećena simbolizmu. npr. još jedna iznimka nepostojanju velike 'intelektualne' umjetnosti u Francuskoj – u početku radi po uzoru na Delacroixa i Corota. Meryon. Chagalla.kao i Marees.u njegovim slikama ne nalazimo dublje značenje.. oslobođen literarnih aluzija i tereta realizma – time je prethodnik ekspresionista i nadrealista. svijetu vizija i snova. 1890. ali upravo ovi prvi postižu službene uspjehe. st. većviše o reminiscencijama na suvremene fotografije Eugene Carriere (1849-1906) . bez melankolije. rutinskih naturalista. . toliko da riskira da postane preliterarna.književnost – Poe. Leon Bonnat (1833- . a donekle i uzori. Moreau . chiaroscura i boje . pa su elemnti romantičarskog egzoticizma prisutni na nekim njegovim skicama u boji. crteža. Kleea i Miroa. koji su vodeći slikari te struje u Francuskoj. Ova kombinacija realizma i 'inelektualnog' slikarstva tipična je za to vrijeme. Fuseli.pored Puvisa de Chavannesa.figure i glave raspoređene su u redove kao u ranim nizozemskim grupnim portretima 16. jer se uvijek prilagođavao tradiciji. st.kasnije slika pejzaže i cvijeće – lirični misticizam. Pierre Puvis de Chavannes (1824-98) . u stubištu Muzeja lijepih umjetnosti u Lyonu (1883-4) i na Sorbonnei (1887 – Alegorija umjetnosti i znanosti) . Atelje u Batignollesu (1870). – ali ne radi se o namjernoj eksploataciji šarma starih majstora. što je veza između njih i njima suprotnog tabora neinventivnih. Blake .bio je inovator u zidnom slikarstvu. Flaubert.djelomično pripada sferi 'intelektualnog' slikarstva. Očit je utjecaj Courbeta Hommage a Delacroix (1864). Bruegel. slikara poput Alexandrea Cabanela (1823-89) i Adolphe-Williama Bouguereaua (1825-1905). ali on ga ni ne pokušava ostvariti – njegova Arkadija je vedra. najpoznatija su mu djela zidne slike (na platnu) za Pantheon (187478. iz kojeg izranjaju snene.primao je važne narudžbe. ali ne i revolucionar. Paula Verlainea. može se reći da je jedina iznimka u konstataciji da u Francuskoj nema ozbiljnog 'intelektualnog' slikarstva. ali radio je i portrete slavnih suvremenika (npr.) Odilon Redon (1840-1916) .s dozom opreza. a temelji su realistički. Mallarme i indijska poezija – imaju važno mjesto u njegovom djelu. Bio je učenik Chasseriaua. U slikarstvu su njegovi prethodnici. postizanje harmonije vodi do akademske hladnoće – i njegovi pejzaži i figure su beskrvni – svijet bogova i prirode postaje nekakva 'neutralna zona'. pasivne figure – njegov omiljeni motiv je majčinstvo. s obzirom na fantastične elemente u slikarstvu Bosch. Grandville. što on uspijeva izbjeći jednakom misterioznošću forme.

za što je primjer i Fantin-Latourova slika Atelje u Batignollesu. čak i oni konzervativniji.u takvoj atmosferi novi pokret sa sigurnim ciljem javlja se u Francuskoj – impresionizam. ali mnogi slikari. iako rade i historijske i mitološke slike. . . a njegov veliki utjecaj još ne prestaje. publika ga dočekuje s prijezirom. Impresionizam po posljednji put u povijesti slikarstva stvara 'školu' na općoj razini. ali i još mnogo kasnije. mu se uskoro počinju diviti.1922) i Emile-Auguste Carolus-Duran (1838-1917) su predstavnici naturalističnog građanskog portreta. U početku.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->