U PRODAJI PROD AJI

I NFORMA CIJE NA TE L.: INFORMACIJE NA TEL.: 061/515-515 i 061/736-651

SAFF broj 295/296

Sadržaj
Hutbe iz tri sveta mesdžida
Mekka: Dr. Sa’ud Šurejm Pravilo prevencije – sprječavanja zla prije nego što se desi

8 18 26 28 34 36 54 57

Kolumna
Borba za opstanak Bošnjačko ljeto

Pogledi
Glas bošnjačke žrtve u povodu hapšenja gen. Ratka Mladića: Konačna pravda je ukidanje agresijom i genocidom stvorenog entiteta

Humanost
“Flotila slobode dva” Ostani čovjek

Razmišljanja
Islamski pozdrav, znamo li šta znači? Allah poziva u Kuću mira

Pobožnost
Putevi duhovnog uzdizanja - suština smrti - II dio O Ti čija vlast ne prestaje, oprosti onome čija vlast je prošla

Svijet medija
Guantanamo Straža i namaz

Islambosna
Svijet ugroženih Samo da i štrumfovi ne postanu “vehabije”!

17. juni - 15. redžeb

3

Uvodnik

Titanik islamofobije
N
akon teksta u prošlom broju Saffa, pod naslovom “Antiislamizam “ kao fašizam, islamofobija kao reisofobija”, a u kome su pobrojane nepobitne ” činjenice o svjetskom ugledu reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića, eruptiralo je bjesnilo bošnjačkih ateista, koji nisu mogli podnijeti činjenicu da se njihov projekat ateizacije Bošnjaka raspada u paramparčad. Umjesto da Bošnjaci povjeruju kako je reisu-lulema Cerić – “vođa mafije”, “zaštitnik “ pedofila”, kako “gradi dvorac od narodnih ” para”, “kako bulazni i ne zna šta govori”, itd. – javila se respektabilna intelektualna masa samosvjesnih Bošnjaka koji su u progonu reisu-l-uleme Cerića prepoznali krajnje namjere ove hegemonističke operacije, čiji je cilj da se Bošnjaci za još jednu glavu obezglave, kako bi šutnjom i odobravanjem popratili svoj nestanak. Vrhunac te spoznaje o namjeri razaranja Islamske zajednice, kao kičme bošnjačkog narodnog identiteta, a preko višegodišnjeg blaćenja ličnosti reisu-l-uleme Cerića, upravo je realiziran kroz ovaj tekst kojim je posvjedočeno da Bošnjaci znaju za svjetski ugled svoga vjerskog poglavara, te da nikakva kampanja sarajevskih islamofoba ne može poremetiti tu spoznaju. U javnom prostoru su najednom sučeljena dva bloka, jedan krcat lažima, klevetama, prostaklucima, neutemeljenim konstrukcijama, i drugi sačinjen od opipljivih činjenica koje se nemaju čime rušiti. Taj prvi blok, sačinjen od laži i prostakluka, biva razotkriven i osramoćen sa pojavom ovog drugog bloka, jer se ispostavlja da u Svijetu reisu-l-ulemu Cerića uvažavaju kao jednog od najvažnijih planetarnih vjerskih velikodostojnika, a što ne bi bilo tako da je istina išta od onoga što pišu sarajevski islamofobi. Ali, ti sarajevski islamofobi nam se lažno predstavljaju kao ambasadori zapadne kulture, slobode i kulture govora, a sada bivaju razotkriveni kao obični smutljivci - jer Zapad stoji iza reisu-l-uleme Cerića, a ne iza njih. Upravo Zapad reisu-l-ulemi Ceriću daje jednak značaj za svjetski mir kao bivšem američkom predsjedniku Džimiju Karteru. Nema se to čime osporiti! Sve to postalo je jasno sa objavljivanjem spomenutog teksta, s koji je stavio tačku na eventualne dileme onih koji su još bili spremni povjerovati kako su Islamska zajednica i reisu-l-ulema Cerić krivci za političke i ekonomske probleme ove zemlje. Sarajevski agresivni ateisti su to ispravno razumjeli kao svoj poraz, što je rezultiralo nekontrolisanim izljevima mržnje, gotovo arlaukanjem protiv svakoga ko se usuđuje stati uz reisu-l-ulemu i Islamsku zajednicu. Tako je za jednog bošnjačkog autora rečeno da je pas pušten s lanca, za drugog da je fekalna muha, za jednu pokrivenu Bošnjakinju da je “zakrabuljena spodoba”, za imame da su “okot đavolji”, ” a Islamska zajednica je optužena da – “želi “ smrt, paljenje, žrtve, otkopavanje grobova, guranje kostiju pod nos...” Kao i dosad, nema konkretnih dokaza, već samo šuplje optužbe! Je li to preporuka da bi trebalo obustaviti prosec ekshumacija i identifikacija hiljade ubijenih bošnjačkih civila? Tako je i obnova džamija osuđivana kao islamizacija i trošenje para, pa ispada kako je rušenje džamija bilo demokratsko dostignuće. Marko Vešović se ne libi da reisu-l-ulemu Cerića poredi sa ratnim zločincem Radovanom Karadžićem (“Napad na Rašu je napad na Srbe, a napad na Cerića je napad na Bošnjake”.), niti da ” Sonju Radošević koja se bori za istinu o pobijenim Bošnjacima naziva “talibankom”. Problem ” je što ovakvi stavovi dolaze sa medija u državnom vlasništvu, kao i onih koje sponzoriraju agresivni ateisti iz vladajućeg SDP-a. Time uličarske uvrede i nebulozne optužbe protiv Islamske zajednice i uglednih Bošnjaka dobijaju institucionalni karakter. A to je već onaj stadij kada državne adrese dobijaju kriminalne osobine, kao što ne je to bilo u Miloševićevoj Srbiji. Nedavno se Radio-televizija Srbije javno izvinula za medijska linčovanja i laži iz 90-tih godina, a to isto čeka Federalnu televiziju i njene islamofobijske satelite. Njihovi prostački napadi na bošnjačke autore, koji se usuđuju suprotstaviti lažima, imaju za cilj da prestraše slobodnu i nezavisnu misao, da poruče – šta čeka svakoga ko neće da o vjeruje lažima, već vjeruje činjenicama o svjetskom ugledu reisu-l-uleme Cerića. Možda je ta medijska tortura razlog što mnogi bošnjački intelektualci još uvijek zaziru od dizanja glasa protiv sarajevske islamofobije. A tortura je svaka kratkog daha. Ova, sarajevska, ateistička, antislamistička-fašistička, ispuhuje k’o probušen čamac. I nepovratno tone. K’o Titanik. Na površini ostaju pravda i istina. Kur’anskim riječnikom kazano: Tako Allah ’ navodi primjer za istinu i neistinu; otpaci se odbacuju, dok ono što koristi ljudima ostaje na zemlji. Tako, eto, Allah objašnjava primjere. (Prijevod značenja, Er-Ra’d, 17.).
17. juni - 15. redžeb

Impressum
Izdavač GID SAFF Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo mob: +387 61 255 322 distribucija: +387 62 287 412 Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, Filijala Zenica (KM) 1610550001210010 (DV) 502012000550080 swift: RZBABA2S Glavni i odgovorni urednik Semir Imamović Redakcija Abdusamed Nasuf Bušatlić, Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić DTP Semir Šišić Lektor Abdulmedžid Nezo Stalni saradnici: Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem Dizdar Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem Zalihić, Nedim Makarević Direktor Semir Mujić Direktor marketinga Semin Rizvić +387 62 343 635 Koordinator za dijasporu Ramadan Rušid +386 41 255 239 Štampa EMANET d.o.o., Zenica Časopis izlazi svakog drugog petka. Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju. ISSN 1512-651X redakcija@saff.ba saffmagazin@yahoo.com www.saff.ba Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

“Zbog kolektivnog godišnjeg odmora sljedeći broj Saffa izlazi 29. jula.”

5

Hutba

Divan li je primjer trojice ashaba koji su izostali s pohoda na Tebuk, pa su zbog toga pretrpili velika iskušenja: ukor, komunikativni bojkot i izolaciju od strane muslimanske zajednice, jer su oni izdali interes zajednice i nemarno se prema njemu ponijeli, pa su im neki njihovi rođaci predlagali da se opravdaju lažnim iskazom o bolesti i spriječenosti da izađu u pohod. No, oni to nisu htjeli. Ostali su uz istinu, pa ih im je Allah zbog toga oprostio i nagradio ih istinom, razotkrivajući laž onih koji su se opravdali ovim originalnim šejtanskim proizvodom
Piše: Ismet Purdić, prof.

Istina i laž

ahvala pripada Allahu Istinitom – El-Hakku, Koji je čovjeka podučio govoru i naredio mu da istinu zbori. Mir i blagoslov Božiji prizivam na odabranika, predvodnika poslanika Muhammeda, posljednjeg donosioca Istine nebeske na Zemlju; da se po istini govori, postupa, sudi i red uspostavlja. Govorit ćemo o Istini! Zašto? Zato što samo Istina, i ništa drugo, vodi do istinske sreće, istinskog zadovoljstva, istinskog uspjeha i istinskog izbavljenja iz tmina laži i obmana u kojima zbog odsutajanja od Istine, srljamo i gubimo se. Uz laž ne postoji nada, jer to je obmana, uz laž nema sreće, jer to je prevara, uz laž nema zadovoljstva i smiraja, jer to je izdaja. Istina je vjerovanje, jer ona nas vodi do Istine, a laž je prvi korak u nevjerstvo i zabludu. Da poricatelji Boga i Božijih zakona, prihvataju istinu i čuvaju se laži, oni bi bili

Z

la, zbilje, realnosti, a laž je suprotno od toga: predstavljanje nečega što ne postoji, što nije stvarno i statično, što je bezvrijedno – laž je drugo ime za licemjerstvo, i ona je najefikasnije oružje munafika, šejtana i bezbožnika. Ako obratimo pažnju na samo jedan segment Allahovog nadzora i vjernici. Da šejtan ne koristi laž, ne čuvanja Kur’ana: Mi smo Pouku objabi imao sredstva da zavede ljude. Da vili (ona nije proizvod laži i djelo lašistinu brane ljudi, ne bi bilo prevara, ca), i Mi ćemo je pomno čuvati (od obmana, zavjera, grijeha i nepravde, laži, iskrivljivanja i zlobnosti lažaca i jer istina je jasna, jedna, pravedna i obmanjivača) – jasno nam je koliko konkretna. su opasne spletke laži i lažljivaca, te kako će oni i koliko pokušavati lažiPoslaničko djelo ma ugroziti integritet i djelotvornost Kur’ana, da je Gospodar svjetova zaU davna vremena svi su govorili vjetovao se na čuvanje Riječi Istine. istinu, bilo je teško naći lašca, prU poznatom hadisu, drugovi Postom bi upirali u njega i zgražavali slanikovi pitaju Vjerovjesnika istine, se od ogavnosti njegovog s.a.v.s., u koje to grijehe postupka i drugovanja s vjernik, u trenutku imanlažima. Danas?! Malo je ske slabosti i neopreznoonih koji ne koriste i iskosti, realno može posrnuti, rištavaju “sihirbaski štapić” pa im Odabranik Božiji, laži. U iskrene, istinoljubis.a.v.s., govori i o nekim ve, danas se upire prstom. velikim grijesima, ali kad Međutim, i samo upiranje je upitan za laž, Poslanik, prstom u istinoljubive i s.a.v.s., poreče dopustivost i iskrene poprimilo je dozu mogućnost da vjernik slaže g j sarkazma i obezvrjeđivai koristi laž. Šta to znači? nja istine, baš po uzoru na Ništa drugo, do nego da šejtanske isprazne isprike Da šejtan ne je laž opasnija i pogubnija kojom zavodi ljude - Slakoristi laž, po vjeru pojedinca i stanje ži, pa se popravi!, kao June bi imao zajednice i od velikih grijesufova braća koja se lažno sredstva da ha ili da im je ravna u kapravdaše pred ocem kad zavede ljude. tastrofalnim posljedicama. Jusufa u bunar baciše, laDa istinu brane Griješimo ako dopuštamo žući sebi da će nakon neljudi, ne bi sebi da “malo” slažemo, ili pravde prema bratu i gribilo prevara, ako to ne osporavamo i ne jeha počinjenog: “postati obmana, liječimo kod djece ili onih zavjera, grijeha za koje smo odgovorni u dobri ljudi”. i nepravde, Istina zahtijeva vjeru, kući, porodici, na poslu... vjeru u posljedice i rezuljer istina je tate onoga što činimo i jasna, jedna, Drži se istine, pa makar govorimo. U svakom popravedna i ostao sam manjkanju vjere, čovjek konkretna. lakše, brže, bezosjećajnije, Divan li je primjer trojice bez grižnje savjesti i odgoashaba koji su izostali s povornosti poseže za lažima. hoda na Tebuk, pa su zbog Istina traži stav, odgovornost, čovječ- toga pretrpili velika iskušenja: ukor, nost, obraz, dostojanstvo, pouzdanje komunikativni bojkot i izolaciju od u Allaha i sve druge pozitivne oso- strane muslimanske zajednice, jer su bine, zato je stajanje uz Istinu djelo oni izdali interes zajednice i nemarposlaničko, jer oni su najviše izgarali no se prema njemu ponijeli, pa su im i borili se za Istinu, zbog nje trpili, neki njihovi rođaci predlagali da se podnosili boli i žrtve, a nekada i ži- opravdaju lažnim iskazom o bolesti i vot davali za Istinu. spriječenosti da izađu u pohod. No, Ovo nam ukazuje na važnost Isti- oni to nisu htjeli. Ostali su uz istinu, ne i borbu da se Istina poštuje, govo- pa ih im je Allah zbog toga oprostio ri, širi i po njoj postupa. Zato nas ne i nagradio ih istinom, razotkrivajučudi što Allahov poslanik Muham- ći laž onih koju su se opravdali ovim med, s.a.v.s., preporučuje i obavezuje originalnim šejtanskim proizvodom. da vjernik i u šali govori istinu. Istina Kur’an nas kroz ovo kazivanje uči je pokazivanje pravog lica života, dje- i odgaja da stojimo uz istinu i da
17. juni - 15. redžeb

6

je branimo, pa makar i protiv nas bila – kako nas uči Poslanik Istine, s.a.v.s. Nameće nam se pitanje, zašto je to istina toliko važna, a laž, opet, tako kobna i pokuđena? Postoji više razloga: Istina, prije svega, poziva na odgovornost i pravednost, a to su dva ključna temelja za pravilan i konstantan razvoj ljudske zajenice. Ako su svi odgovorni, s obazrivošću će preuzimati obaveze, povjerljivo će ih obavljati, a čak i da pogriješe, priznat će grešku i bit će zadovoljni sudom pravde. Druga važnost istine je fizička sigurnost i duševna smirenost i zadovoljstvo, jer u ambijentu istine mediji, interesne zajednice, političke stranke, organizacije i pojedinci neće se koristiti lažima, pa onda neće biti manipulacije, lobiranja, zavođenja, obmana, prevara… te će se stoga svaki pojedinac društva, ma ko da bio, osjećati sigurno i spokojno, jer će svojim očima vidjeti, a ušima slušati i čuti istinu, realnost i imat će pravu sliku stvarnosti, za razliku od društva u kojem se laž naziva dezinformacijom ili djelimično tačnom

informacijom, a plasira se javno kako bi izazvala određene reakcije. Jedan banalan primjer istine ili laži: kada bi istina vladala, a ne laž, tada bi svi bili pošteđeni straha od ekonomske krize ili političke krize, nestašice određenih osnovnih prehrambenih artikala i slično. A zašto je laž tako opasna? Dovoljno smo rekli u kontekstu ukaza na važnost istine, no navest ćemo neke posljedice laži: Laž, prije svega, stvara ambijent nepovjerenja, a povjerenje je ključno za uvezanost i kohezivnost zajednice jer pojedinci bez zajednice i vjere u interes društva su beznačajne cifre. Nepovjerenje rađa i neprijateljstvo, jer svako je svakome vuk, oponent, rival i konkurent. A kada neprijateljstvo ovlada jedinkama unutar zajednice, onda su nepravda i krvoproliće neminovni kao posljedica.

Istina traži stav, odgovornost, čovječnost, obraz, dostojanstvo, pouzdanje u Allaha i sve druge pozitivne osobine, zato je stajanje uz Istinu djelo poslaničko, jer oni su najviše izgarali i borili se za Istinu.

Ambijent laži traži i iziskuje laž, uljepšava je, te nesvjesno cijelo društvo uvlači u ovu opaku srčanu, duhovnu i moralnu bolest. Na to nas upozorava Poslanik Islama, s.a.v.s.: “Laž je grijeh i vodi u grijeh, a grijesi čovjeka približavaju Vatri džehennemskoj.” U istom hadisu, Poslanik, veli; “Istina i istinit govor su dobročinstvo. Istina vodi i napućuje na dobro, a dobro nas približava i vodi u Džennet.” Zato, skupino vjerom i znanjem obdarena, budimo od onih koji istinu govore, brane, predstavljaju je i od drugih je zahtijevaju. A od naših prvaka, predvodnika, političara, alima, odgajatelja – svih onih koji su povjerenje i emanet predvodništva uzeli, ne tražimo programe, reforme, integracije… već samo istinu i postupanje po istini. Neka nas Allah Uzvišeni istinom obraduje i nagradi.

17. juni - 15. redžeb

7

Hutbe iz tri sveta mesdžida
Mekka: Dr. Sa’ud Šurejm
Medina: Ali b. Abdurrahman

Pravilo prevencije – sprječavanja Ako budete brojali zla prije nego što se desi nećete ih izbrojati

S

Preveo i sažeo: Amir Durmić ve nebeske religije pa tako i vjera islam, vodile su brigu i štitile pet univerzalnih ljudskih vrijednosti a to su vjera, život, razum, imetak i čast. Imajući u vidu da je Šerijat posljednji nebeski zakon kojeg je Uzvišeni Allah spustio na Zemlju, onda je jasno da je on sveobuhvatan i potpun, te da svojim općim ili pojedinačnim pravilima i propisima štiti i čuva čoPostoje i vjeka, odnosno cjelokupan pojedinci koji ljudski rod. Jedno od ovih negiraju ovo veličanstvenih šerijatskih pravilo svodeći pravila jeste pravilo prezabrane u vencije, odnosno distanislamu na razlog te zabrane, on im ciranje i čuvanje od svega ono o čemu je to dozvolio uz uvjet da onoga što vodi ka haramu. postoji direktan putevima daju njihovo Temelje ovog pravila nalatekstualni pravo u što između ostalog zimo u kur’anskom ajetu: dokaz što je spada i obaranje pogleda Ne grdite one kojima se oni, besmisleno, jer od onoga u što im je zapored Allaha, klanjaju, da kada bismo se branjeno gledati. Na ovo ne bi i oni nepravedno i ne držali njihovog pravilo ukazuje i zdrav misleći šta govore Allaha grstava onda razum kao i ispravna lodili... (El-En’am, 108.), u bi droga bila gika, i nećemo pogriješiti kojem Uzvišeni Allah vjerdozvoljena kao ako konstatiramo da svi i pranje novca, nicima brani da vrijeđaju i mi kroz čitav život, gotovo nipodaštavaju nevjernička trgovanje svakodnevno, djelujemo lažna božanstva i idole i ljudima, oružje preventivno. Tako napripored toga što takav postuza masovno mjer svojoj djeci branimo pak ponekad može donijeti uništenje itd. pretjerano konzumiranje određene koristi, jer će to slatkiša jer na takav naneminovno dovesti do toga čin čuvamo njihove zube da će idolopoklonici psood propadanja, držimo se vati i vrijeđati Allaha. U ajete koji saobraćajnih pravila kako bi izbjegli ukazuju na ovo pravilo ubrajaju se i saobraćajne nesreće itd. Pored toga, ajeti iz sure Nur u kojima Uzvišeni postoje i pojedinci koji negiraju ovo Allah vjernicima i vjernicama nare- pravilo svodeći zabrane u islamu đuje da obaraju svoje poglede te da samo na ono o čemu postoji direkne gledaju u žene odnosno muškarce, tan tekstualni dokaz što je besmislejer ih ti pogledi postepeno mogu od- no, jer kada bismo se držali njihovog vesti u ono što je strogo zabranjeno, stava onda bi droga bila dozvoljena tj. u zinaluk u bilo kojoj od svojih kao i pranje novca, trgovanje ljudiformi. Isto tako, u sunnetu Poslani- ma, oružje za masovno uništenje itd. ka, s.a.v.s., nalazimo mnogo hadisa Hvala Uzvišenom Allahu koji nas je koji ukazuju na ovo pravilo. Jednom učinio od Njegovih robova i sljedbeprilikom je Poslanik, s.a.v.s., ashabi- nika posljednjeg poslanika Muhamg ma zabranio sjedenje po putevima i meda, s.a.v.s., i Š erijata s kojim je on raskršćima, a kada su ga upitali za došao.
17. juni - 15. redžeb

B

la god at i koje č ov jek u ž iva nebrojene su. Neke su v id ljive i poznate, a neke ne v id ljive i sk rivene. Sk lad č o v jekovog t ijela , ra z l i kova nje do z voljenog od z abra njenog , do bra od z la , ra znov rsnost ish ra ne i m nogo tog a d r u gog je su blagod at i koje na m je A l la h, d ž el le š a nu hu, d ao na ovom s v ijet u. M nogo je ajet a u koji ma A l la h u k a zuje na Svoje bla god at i prema ljud i m a . U jed nom od nji h k a ž e: I stoka vam je pouka: Mi vam d ajemo d a pijete ono š to se nal a zi u ut robama nje zinim , i vi od nje mnogo koristi imate i vi se njome hranite, i na njima , i na l a đ ama se vozite. (E l-Mu’m inu n, 21.-22 .). Vel i k a A l la hova bla go d at je ste i vod a koju pijemo, a koju na m A l la h i z dubi ne z em ljine i z vod i. Ne z aobi la zno je spomenut i bla god at odje ć e i k uć a u koji ma borav i mo i u ko ji m se la god no i be zbjed no osjeć a mo. Uz v i š en i k a ž e: All ah vam d aje d a u ku ć ama svojim stanuje te i d aje vam od ko ž a stoke š atore koje l ahko nosite ka d na put id ete i ka d kona č ite, a od v u n e n j i h o v e d i dlake njihove i kostrijeti njihove prostirku i korisne stvari, s v e d o k s e n e i s t r o š e . ( E n- Na h l, 8 0 .). A k o s u š a t or i ne k a d bi l i bl a g o d a t , ond a j e d a le k o v e ć a bl a g o d a t u t opl i m i u g o d n i m p k u ć a m a i v i l a m a . Št a t e k r e ć i z a t oplu v o du u k u h i nj a m a i p j k u p a on i c a m a ? ! Št a r e ć i z a a u t omo bi le k oj e v o z i m o i l i a v ione k oji m a v e l i k e r a z d a lji ne u k r a t k om v r e m e n s k om r a z m a k u pr e v a ljuj e m o ? ! Uop ć e no r e č e no, A l l a hov e bl a g o d a t i v e ć e s u o d t o g a d a s e m o g u p o br oj a t i i l i o bu hv a t it i . O n Uz v i š e n i k a ž e : ...i a k o b i s t e A l l a h o v e b l a g o d a ti brojali, ne biste ih nabrojali. ( I br a h i m, 3 4 .). Na š e s u pr u g e i p or o d k oji i m a m o o d nji h v e l i k a j e bl a g o d a t z a k oju A l l a h ka že: Allah za vas stvara žene od vaše vrste, a od žena vaših daje vam sinove i unuke, i uku-

8

el-Huzejfi

Kuds: Jusuf Ebu Senine

Allahove blagodati,

Allahova vojska je najjača

sna jela vam d a j e . ( E n- Na h l, 72 .). Sv rh a i mu d r o s t o v ol i k o g br o j a bl a g o d a t i j e s t e d a lju d i z a hv a ljuju Darovatelju i d a Mu s e p ot pu no p o k or e i n i k o g a Mu k a o d r u g a ne pr ipi s uju . Sa mo na taj n a č i n č ov j e k ć e s e s p a s it i i bl a g o d a t i ć e trajati: I kada j e G o s p o d a r v a š o b j a v i o: “A k o “ b u d e t e z a h v a l n i , Ja ć u v a m , zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doi s t a ć e s t r o g a b i t i ” ( I br a h i m, 7.). Ne m a z a hv a le a k o on a u s e bi ne bu d e s a d r ž a l a t r i s t v a r i : pr i z n a nj e d a s u bl a g o d a t i o d Ple m e n it o g D a r ov a t e lj a , nji hovo k or i š t e nj e u onom e š t o A l l a h v ol i i š t o j e č ov j e k u s t a v i o u o b a v e z u , i g ovor o t i m bl a g o d a t i m a . A l l a hov Po s l a n i k , s a l l a l l a hu a le jh i v e s e l le m, u pit a n j e z a š t o t ol ik o b d ij e no ć u (u no ć nom n a m a z u), k a d a s u mu opr o š t e n i pr e t ho d n i i bu du ć i g r ij e s i, p a j e r e k a o: “ Z a r d a ne z a hv a lju j e m A l l a hu .” Na j v e ć a b l a g o d a t j e s v a k a k o v j e r a i s l a m . B e z nj e bi v l a d a o ne r e d , k a k o u pr i v a tnoj t a k o u j a v noj s f eri.

Nema zahvale ako ona u sebi ne bude sadržala tri stvari: priznanje da su blagodati od Plemenitog Darovatelja, njihovo korištenje u onome što Allah voli i što je čovjeku stavio u obavezu, i govor o tim blagodatima.

N

akon što su muslimani osvojili Kipar plemeniti ashab EbudDerda zatečen je kako plače. Zar plač na dan kada je Allah uzdigao islam i njegove sljedbenike – bilo je pitanje s kojim je suočen ovaj velikan islama. Zar ne vidite kako su stvorenja beznačajna kod Allaha kada se okrenu od Njegove naredbe?! Bili su jak narod, ali su se oglušili o Allahovu naredbu, pa su skončali kao što vidite – rekao je Ebud-Derda ostavivši time islamskom ummetu veliku poruku. Taj prizor je zaista bio težak i dirljiv, ali nažalost isto takvo stanje mi danas možemo vidjeti u muslimanskim zemljama i među muslimanima. Progon za progonom, pokolj za pokoljem i sve samo zato što smo napustili Allahove naredbe. Prisjetimo se prijašnjih naroda, njihove slave i uspona. Zar narod Ada i Semuda nije bio snažan i moćan, ili zar faraon i Karun nisu imali vlast i imetak, a skončali su na način koji nam je dobro poznat?! Uzoholili su se i Allahu rat objavili, pa je Allah na njih poslao Svoju vojsku kojoj se niko ne može oduprijeti. Zajednička osobina svih tih uništenih naroda, koji su nam poznati ili nisu, jeste nevjerstvo, oholost, nanošenje nepravde i nasilje na Zemlji. Zato, Allahovi robovi, bojte se Allaha i znajte da je ovo što nas je snašlo samo djelo naših ruku.
17. juni - 15. redžeb

Majka vjernika, Aiša, radijallahu anha, upitana je o tome da li je zemljotres kazna, pa je rekla da je on kazna za nevjernike i silnike, a za vjernika opomena i ibret i to u vremenu kada se pojavi blud, pijenje alkohola i muzički instrumenti.

Majka vjernika, Aiša, radijallahu anha, upitana je o tome da li je zemljotres kazna, pa je rekla da je on kazna za nevjernike i silnike, a za vjernika opemena i ibret i to u vremenu kada se pojavi blud, pijenje alkohola i muzički instrumenti. Koliko je danas naše omladine a i odraslih zapalo u ove grijehe, kao da ne vidimo šta se oko nas dešava. Svakodnevni zemljotresi, poplave i vulkani koji izbijaju iz zemlje, a koji se dešavaju nadomak nas izgleda da nisu dovoljna opomena. O Allahovi robovi, pokajte se Allahu i budite Njegovi iskreni robovi kako bi ova Allahova vojska bila na našoj strani protiv onih koji nas ugnjetavaju i zlostavljaju. U nekim predajama se spominje da je Musa, alejhi selam, rekao: “Allahu, Ti “ si na nebu, a mi smo na Zemlji, pa šta je znak Tvog zadovoljstva i Tvoje srdžbe prema nama?”, pa mu je Allah odgovorio: “O Musa, kada za vaše vladare postavim najbolje među vama, to je znak Moga zadovoljstva prema vama, a kada nad vama postavim najgore među vama, to je znak da sam se rasrdio na vas.” Nema potrebe da komentarišemo stanje u kome se nalazimo i ne preostaje nam osim da tražimo od Allaha pomilovanje i oprost za naše grijehe, a silnicima poručujemo da prestanu sa izazivanjem Allahove srdžbe.

9

Polumjesec
Povodom neobjavljene kolumne Borisa Dežulovića Helsinški komitet Bosne i Hercegovine

Kako je slučaj “Dežulović” Vera Jovanović uz pomoć laži pokušava sebe otkrio islamofobično lice prikazati kao žrtvu reisovih izjavaplasirala izjavu da predsjednica nekih web portala Oslobođenja Vera Jovanović, mjeseca izni-i otmicomgovora reisa Cerića, prijete Helsinškog komiteta Bosne “nakon Hercegovine je prošlog i silovanjem”. Vera Jovanović
jela niz uvredljivih navoda na račun vjeronauke u školama i na račun reisa dr. Mustafe ef. Cerića. Nakon što joj je reis dr. Mustafa ef. Cerić javno odgovorio i poručio da se ona ne treba brinuti o pravima muslimana, Vera Jovanović je iskoristila priliku i putem govori o množini a u intervjuu u kojem iznosi spomenute optužbe na račun reisa dr. Cerića ona navodi da je riječ o samo jednom e- mailu iz inostranstva. Ovdje se uočava jasna namjera Vere Jovanović da iskonstruiše u javnosti da je ona nekakva žrtva reisovih izjava.

ind ž a kornjače spa savaju BiH, gla si na slov od lično napisa nog tek sta hr vatskog novina ra Borisa De žu lović a i bivšeg redovnog kolumniste sa rajevskog Oslobođ enja. U spomenutom tek stu Boris De žu lović na efekta n način problematizira najavljeni dola za k ma rok a nskog va ralice Torabia u Sa rajevo. Na De žu lovićevo ra zoč a renje sarajevsko Oslobođ enje je odbilo objaviti ovaj njegov tek st. Vjerovatni ra zlog zbog kojeg je uredništ vo Oslobođ enja odbilo objaviti spomenuti tek st Borisa De žu lović a sva k a ko su njegove podrugljive dosjet ke na račun Sa rajevske vode čiji vla snik je ujedno i vla snik Oslobođ enja, te na račun SDP-a i politike koju vodi ova političk a stra nk a. O vim činom sa rajevsko Oslobođ enje, odnosno vla snici i uredništ vo Oslobođ enja su na m, vjerovatno nesvjesno, ot k rili sve svoje k a r te. Na ime, k ada je Boris De žu lović iznosio nedopustive uvrede na račun isla ma, muslima na, na šeg reisa, itd., Oslobođ enje je to objavljiva lo sa velik im zadovoljst vom. Međutim, k ada se De žu lović počeo baviti politikom SDP-a spu štena mu je ra mpa Oslobođ enja. Da k le, u Oslobođ enju je očito doz voljeno i pož eljno pljuvati po islamu i muslima nima a po SDP-u i vla sniku Sa rajevske piva re se ne smije napisati ni slovo negativne k ritike.

N

Sud BiH - Sudija Vesna Jasenković

Sudija Vesna Jasenković: Gajiću sedam godina zatvora jer je ubistvo počinjeno na “svirep i brutalan način”

P

avle Gajić je kao pripadnik Izviđačko-diverzantskog odreda “Orlovi Grmeča” Vojske Republike Srpske (VRS) u novembru 1994. godine u naselju Sokolac (općina Bihać) bajonetom preklao zarobljenog pripadnika Petog korpusa ABiH Ned ž ada Dizdarevića. Kako je rekla Vesna Jesenković, predsjed avajuć a Sudskog vijeća, Pavle Gajić ubistvo je počinio na “svirep i brutalan način”. Također, sudija Vesna Jasenković je navela da je posebno imala u vidu Gajićevu svirepost pri klanju rahmetli Nedžada
17. juni - 15. redžeb

Dizdarevića i da ga je zbog toga osudila na sedam godina zatvora. Nakon ovakvih presuda razuman čovjek ne može da ostane ravnodušan. Doduše, Sud BiH je i ranije donosio veoma čudne i sramne presude. Recimo, Sud BiH je Pašku Ljubičića osudio na deset godina za učest vovanje u zločinu nad više od 100 Bošnjaka u Ahmićima. Istovremeno, Sud BiH je osudio Zijada K u r t ov i ć a iz Drežnice kod Mostara na 11 godina zatvora jer je šamarao zarobljenje Hrvate u Drežnici. Zijad nikoga nije preklao, odnosno ubio, pa ipak je dobio 11 godina.

10

Jovan Divjak

Koliko malo treba iskušenja ljudima AkonačeluVijećaministara da pokažu svoje pravo lice BiH bude Borjana Krišta ok čeka na odluku austrijskih koju vodi reis je politika islama D pravosudnih organa Jovan koji nije bosanski. IEvropuproblem a Dodik ovlada vanjskim to je Divjak dosadu ubija u razgovoru BiH, jer je BiH za islamsa brojnim novinarima kojima ne- ska zemlja. U BiH se vodi računa poslovima naša zemlja se sebično daje tražene intervjue. U o pet mudžahedina, a jedan od jednom od takvih intervjua Jovan prvih zahtjeva Dejtona kaže da su nema čemu nadati Divjak je na veoma ružan način svi oni koji su bili paramilitarni,
progovorio o Bošnjacima i o našem reisu dr. Mustaf i ef. Ceriću. “Najteže je opet Bošnjacima, ali i oni su tvrdoglavi i nisu zreli da shvate da ne mogu bez Srba i Hrvata. A li i oni vode neku čudnu politiku i to najviše preko religijske zajednice. Njima je jači reis nego političari. A li politika bili dužni da za 90 dana napuste BiH. Svi mudžahedini su ostali”. Ovo je rekao isti onaj Jovo Srbin, kako mu je hiljade Bošnjaka tepalo kada su demonstrirali u Sarajevu povodom njegovog hapšenja u Austriji. Koliko malo treba iskušenja ljudima da pokažu svoje pravo lice.

Konstituiranje vlasti na državnom nivou

avez nezavisnih sijaldemokrata podržat će kandidata HDZ BiH Borjanu K rišto za predsedavajućeg Savjeta ministara Bosne i Hercegovine, a RS će tražiti da mu pripadnu četiri ministarska mjesta na nivou BiH. IO SNSD, čijoj sjednici je prisust vovao i predsjednik RS i SNSD Milorad Dodik, konstatirao je da RS-u treba da pripadne mjesto ministra vanjskih poslova BiH i da će o personalnom rješenju na tu poziciju dogovor postići SNSD i SDS. Sudeći po rasporedu snaga na bh. političkoj sceni svi su izgledi da će Milorad Dodik uspjeti u svojoj namjeri da Republici Srpskoj pripadne Ministarst vo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. Ukoliko se to dogodi i ukoliko na čelu Vijeća ministara Bosne i Hercegovine bude Borjana K rišta, Bosna i Hercegovina se nema čemu nadati. Na kraju, bolje bi bilo da se nikako ne konstituira nova vlast nego da Dodik potpuno ovlada i Vijećem ministara i vanjskim poslovima BiH. 11

S

Marko Vešović

Rijaset Islamske zajednice u BiH

Islamofobija ga održava Web portal www.rijaset.ba polahko ali sigurno u spisateljskom životu postaje glavni medij IZ u BiH
eb portal www.rijaset.ba polahko ali sigurno postaje glavni medij Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Ako uzmemo u obzir čitanost vijesti, zatim citiranost istih, broj autora koji pišu na ovom portalu, aktuelnost i ostale faktore jasno ćemo doći do zaključka da web portal rijaset.ba postaje glavni medij Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Ovim ne želimo umanjiti značaj ostalih medija IZ-e kao što su Preporod. d Osim navedenih činjenica, web portal rijaset.ba postaje medij koji Islamskoj zajednici daje mogućnost brzog i efikasnog reagiranja na bilo koje dogaEvropa

W

tkako je počeo da javno vrijeđa islam i muslimane Marko Vešović je doživo veliku popularnost među ateističkim krugovima, naročito među bošnjačkim ateistima. Naviknut na tu popularnost Marko Vešović je na svoj način reagirao kada je vidio da ga nema na listi islamofoba koja se nalazi na web portalu islambosna. “Čitam u e-Novinama tekst Islamofob, kako to cerićevski zvuči u kojem Žarka Radoja govori o pedesetak islamofoba, među njima je i ona, stavljenim na portal islambosna. Nađem taj spisak, ali mene nema. Ne vjerujući svojim gledaljkama, listu sam opet proštio, ama uzaman. Ne sjećam se kad sam toliko pobjesnio. Primijetićete i vi moju islamofobiju ili me neće biti. I sjedoh da skitim klevetu o topuzli Mustafi. Ako opet budu gluhi, još ću jednu i još jednu... pa da vidimo kome će prije dosaditi”. Iako je Marko Vešović pokušao na satiričan način da se bavi ovom temom jasno je da je on postao svjestan činjenice da tekstove koje piše i objavljuje u domaćim medijima danas malo ko čita, osim onih tekstova u kojima on na pogrdan i skandalozan način piše o islamu i uglednim muslimanima. Vešovićevo spisateljsko vrijeme je davno isteklo. Te činjenice je svjestan i on sam. Razumijemo njegovu potrebu i želju da bude još uvijek čitan. Zato je njemu islamofobija kao tema jako privlačna, islamofobija ga održava u spisateljskom životu.

O

đaje. Uzmimo za primjer posljednje događaje oko problema vjeronauke u Kantonu Sarajevo. Vidjeli smo da je Rijaset skoro svakodnevno objavljivao nove vijesti i saopćenja na svom web portalu a da su drugi mediji odmah to prenosili i reagirali na iste. Također, čim je Vijeće za fetve Islamske zajednice U BiH donijelo fetvu o haram misiji vrača Turabia i istu objavilo na web portalu rijaset.ba drugi mediji su odmah preuzeli navedenu fetvu. Dakle, već sada je jasno da bi Islamskoj zajednici bez web portala rijaset. ba bilo daleko teže nositi se sa svakodnevnim izazovima.

Ne razumijemo evropske političare koji ne žele otvoreno reći da je EU u osnovi kršćanski projekat
vo Josipović, predsjednik Republike Hrvatske je iznenadio mnoge kada je krajem prošlog mjeseca, prilikom posjete pape Benedikta XVI jasno rekao da je Evropska unija u osnovi kršćanski projekat. “Ujedinjenje Evrope u osnovi je kršćanski projekat. Upravo zbog te duboke ukorijenjenosti hrvatskog naroda u kršćanstvu, uvjeren sam da će naši građani i građanke većinom podržati pristupanje EU”. Za razliku od predsjednika Ive Josipovića, evropski političari koji posjećuju našu zemlju uporno nam drže predavanja o
17. juni - 15. redžeb

I

demokratskim standardima. Nije nikakav problem što je Evropska unija a u osnovi kršćanski projekat. Ne razumijemo evropske političare koji uporno skrivaju ovu istinu. Zar nije najbolje da svi stanovnici zemalja koje se nadaju da će jednog dana postati članice Evropske unije, kao što je Bosna i Hercegovina, znaju da je EU sa kršćanskim temeljima. Da barem znamo šta nas očekuje u toj uniji, pa ko voli nek izvoli! Nakon ovakvih izlijeva mržnje prema islamu i muslimanima ne treba nas ništa iznenaditi od Valentina Inzka.

12

Ahmetovićev recept vladanja

Večernje novosti

Koga vehabije napadaju ne treba Klasični primjer kako srpski mediji vode da brine za političku karijeru sedmice FT V je objaP rošlesljedeću glavnoj“Usarajev-k da je A hmetoviću zbog nečega ili propagandno-psihološki vila vijest: peta nekoga treba lo da mediji objave oko 14 sati, u jednu ova k vu vijest. Naravno, rat protiv Bošnjaka skoj ulici Ferhadija, napadnut je FT V i Sadik A hmetović su odavSadik A hmetović, državni ministar sigurnosti. Njega su presrela čet vorica mladića koji pripadaju vehabijskom pokretu i kaza li mu: ‘Još jednom digni policiju na muslimane i vidjet ćeš svoje’. Ministar A hmetović je o ovome odma h obavijestio policiju koja je ot vorila istragu”. K asnije se po ovom pitanju oglasio i MUP K antona Sarajevo: “MUP K antona Sarajevo nema nikak vu zvaničnu prijavu o tom navodnom događaju, ta ko da ne mogu ništa ka žem”, izjavio je Srni porptarol kantona lnog MUP-a Irfan Nef ić. Na kon ove izjave MUP-a K antona Sarajevo, Sadik A hmetović i svi osta li su se ušutili i niko više ne spominje bilo ka kav napad. Svi su izgledi Živinice no uspostavili saveznički odnos tako da je FT V jedina objavila ovu vjerovatnu A hmetovićevu podvalu. Zaista je žalosno kakvim se sve sredstvima koriste pojedini bošnjački političari da bi se dodvorili onima koji ih postavljaju na ministarska mjesta. Dakle, koga vehabije napadaju ne treba da brine za političku karijeru! anjalučka policija je u četvrtak u ranim jutarnjim časovima, u strogom centru Banjaluke, kod zgrade Pošte, zaustavila vozilo austrijskih tablica, u kojem su se nalazila dva mladića. Sudeći po njihovom izgledu i odjeći, dugim bradama i bijelim kapicama, koje su bile dio njihovog imidža, riječ je o vehabijama. Policija je auto u kojem su se nalazili, okružila sa dva vozila i zatražila od mladića da izađu i pokažu dokumenta. Posle detaljne provjere vozila i ličnih dokumenta, pušteni su da nastave svojim putem, pišu beogradske Večernje novosti. Osim toga, uz ovu vijest objavljena je fotografija spomenute dvojice mladića. Iz same vijesti se vidi da se radilo o običnoj saobraćajnoj kontroli i da spomenuti mladići nisu prekršili nikakav zakon a što potvrđuje autor vijesti ističući “posle detaljne provjere vozila i ličnih dokumenta, pušteni su da nastave svojim putem”. Iako nije bilo potrebe da se ovakvo šta uopće objavi u novinama, Večernje novosti su vijest montirali kao da se radi o najokorjelim kriminalcima. Ne postoji nijedan razuman razlog za objavljivanje ovakve vijesti, a naročito ne postoji opravdanje i razlog da se uz ovu sramnu vijest objavi i njihova fotografija. Ovakvo konstruisanje od strane srpskih novinara ima samo jedan cilj a to je vođenje opasnog psihološko-propagandnog rata protiv Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. Ovakvih primjera ima na pretek u srpskim medijima.

B

Srebrena plaketa općine Živinice dodijeljena Selsebilu!
a sjednici Općinskog vij p g jeća Živinice, održanoj 14.06.2011. godine, donesene su Odluke o dodjeli općinskih priznanja i nagrada u p j g povodu 19. juna, Dana općine Živinice. Udruženje “Izvor j Selsebil” Živinice, pridružena članica AKOS-a, dobilo je priznanje “Srebrena plaketa” za doprinos u kulturnom razvoju j općine Živinice. “Nakon što smo 2009. godine dobili novčanu nagradu p povodom Dana općine Živinice, kao znak podrške našem radu, ovo nam daje još više

N

motiva da uspijemo u našoj misiji kulturnog i duhovnog osvještavanja stanovnika naše općine a i šire. Ovim priznanjem smo dobili potvrdu vlasti da idemo u dobrom pravcu i da radimo ono što društvu treba. Kao i do sada, nastojat ćemo da služimo narodu i da širimo misiju islama”, kaže Esed Ivojević, predsjednik udruženja Selsebil. Nagrade i priznanja u povodu 19.juna, Dana j općine Živinice, dodjelit će se na akademiji, koja će se održati u utorak 21. juna u velikoj sali BKC-a u j Živinicama.
17. juni - 15. redžeb

13

Glas bošnjačke uleme
Mr. Ahmet Alibašić, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu

Vjernici su spremni prihvatiti ideološki neutralnu državu ali ne i sekularno društvo
Islamski alimi su stub muslimanskih zajednica. BiH, odnosno bošnjački narod ima veliki broj islamskih alima, nažalost njihov glas nije dovoljno prisutan u našoj javnosti. Saff je uveo novu redovnu rubriku “Glas bošnjačke uleme”, u kojoj tretiramo najvažnije društveno – političke aktuelnosti iz BiH i islamskog svijeta. Naš sagovornik je mr. Ahmet Alibašić, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu
Razgovarao: Ezher Beganović roteklih dana, povodom problema oko vjeronauke u Kantonu Sarajevo, bili smo svjedoci brojnih uvrjedljivih javnih istupa domaćih, uglavnom bošnjačkih samoidentificiranih sekularista, odnosno ateista na račun vjere i vjernika u Bosni i Hercegovini. Nakon svega stiče se dojam da ti samoidentificirani ateisti izuzetno vole i priželjkuju obračun

P

14

svake vrste sa vjerom i vjernicima. Kako komentirate ponašanje tih samoidentificiranih, prije svega bošnjačkih, ateista proteklih dana, odnosno kako komentirate stav spomenutih ateista prema ulozi vjere i vjernika u našem društvu? Alibašić: Ova posljednja epizoda koju ste opisali je možda dosad najzornije pokazala da se mnogi u našem društvu a posebno sekularisti nisu navikli na novu, demokratsku Bosnu i Hercegovinu u kojoj je sloboda vjere jedna od zaštićenih sloboda. Takvi očito još nose stara, komunistička shvatanja o obimu te slobode po kojima se vjera svodila na privatnu stvar vjernika. Još je živa i namjera da se vjernicima i vjerskim zajednicama diktira. Njihov izbor i njihov glas po nekima nije vrijedan pažnje. Nadam se da su sekularisti iz ovoga naučili da je vrijeme progona vjere iz javne sfere i diktiranja vjerskim zajednicama definitivno iza nas. Mi smo ušli u fazu strukturalnog i proceduralnog odvajanja države i vjerskih zajednica koje po svim pitanjima od zajedničkog interesa treba da vode dijalog. Potezi ministra obrazovanja Kantona Sarajevo bili su potaknuti dogmatskim, ideološkim sekularizmom koji nikome ne treba. Vjernici su ovdje spremni prihvatiti sekularnu državu ali ne i sekularno

društvo, posebno kad ga država nastoji sekularizirati o trošku svih građana. Prihvatamo državu koja je ideološki i svjetonazorski neutralna. Nije to međutim samo problem našeg društva. Meni je drago da ćemo uskoro na bosanskom jeziku čitati knjigu francuskog politologa Oliviera Roya koji povlači jasnu razliku između ta dva pristupa uređenju odnosa vjere i politike. Posljednjih mjeseci naš reis dr. Mustafa ef. Cerić je izložen stalnim napadima. Pojedini mediji, nevladine organizacije, političke partije i brojni samoidentificirani bošnjački ateisti ne štede na uvredama i optužbama na račun lika i djela reisa dr. Mustafe ef. Cerića. Kako vi doživljavate navedene napade na našeg reisa i šta su po vama stvarni razlozi i ciljevi spomenutih napadača na reisa Cerića? Alibašić: Prije svega to ne traje mjesecima već godinama. Drugo, vrlo važno, kritika učenih ljudi i vjerskih autoriteta je legitimna i islamski i demokratski govoreći. Međutim nisu legitimni vrijeđanje, klevetanje i napadi na ličnost, a toga smo najviše imali ovih sedam-osam godina. Ne sjećam se da je neko iznio ikakav dokaz o nemoralu
17. juni - 15. redžeb

Nadam se da su sekularisti iz ovoga naučili da je vrijeme progona vjere iz javne sfere i diktiranja vjerskim zajednicama definitivno iza nas.

ili zloupotrebi položaja reisu-l-uleme. To bi bila legitimna, konstruktivna kritika. Lično vjerujem da se ima šta kritizirati i u radu reisu-l-uleme ali i u radu naših ostalih vjerskih, nacionalnih i državnih institucija. Ali ta kritika treba biti konstruktivna, s razlogom i argumentirana a nje je najmanje. Ovo što imamo je uglavnom kritizerstvo kojim se nastoji nešto ili neko srušiti, neko lično promovirati, nečiji nerad sakriti, nečiji kriminal zataškati, kojim se želi nauditi Islamskoj zajednici i islamu uopće, a vrlo često i Bosni i Hercegovini kao što je slučaj sa pričom o ‘vehabijama’, ‘bijeloj El-Kaidi’ isl. Uz to je sve svedeno na kritiku jednog čovjeka i jedne institucije kao da je ona najmoćnija i ujedno najlošija institucija u zemlji. Razumljivo je da mi sve to teško pada iz razloga što se time nanosi nemjerljiva šteta ugledu vjerskih autoriteta a s druge strane onemogućuje istinska, konstruktivna kritika reisu-l-uleme i Rijaseta. Vrlo često prešutim ono što bih inače javno iznio na račun tih institucija jer ne želim da budem shvaćen kao neko ko učestvuje u toj općoj hajci. Šteta je dakle dvostruka. Nakon nedavne eskalacije tih kritika i uzvratnih

15

udaraca meni se čini da je krajnje vrijeme da se nešto promijeni. Jer ovo je put samodestrukcije. Jedinu korist od nedavne krize oko vjeronauke imao je Milorad Dodik koji bi da nije bilo te krize bio u žiži interesovanja javnosti i pod pritiskom da objašnjava svoju referendumsku politiku. Mi smo se umjesto toga zabavili sobom. Nema osobe i institucije koju nije moguće oblatiti, oskrnaviti, uništiti ali pitanje je kamo sve to vodi. Meni se čini da vodi u uzajamno uništenje. To nije dobro i vrijeme je da se vratimo korak unazad i da svoje različite interese i koncepcije nastavimo promovirati i zagovarati na drugačiji način. Jednostavno, ne smijemo mrziti druge više nego što volimo sebe. Ne smije nam biti draže da komšiji crkne krava nego da i mi dobijemo kravu. A nažalost sada je stanje tako. Ako smo razumni stat ćemo. Politička situacija u Bosni i Hercegovini svakodnevno se usložnjava. Jeste li zabrinuti aktuelnom političkom situacijom u našoj zemlji, odnosno kako komentirate aktuelnu političku situaciju u BiH? Alibašić: Ko nije zabrinut s njim nešto nije uredu! Radi se o našim sudbinama. No, da budemo sasvim jasni. Ključna odgovornost za političku situaciju u zemlji je na političarima koji su plaćeni da vode brigu o interesima ove zemlje. Oni moraju početi raditi. Nedopustivo je da mnogi parlamentarci šest mjeseci primaju platu i ništa ne rade pravdajući se da neko drugi ne želi ovo ili ono. Uredu. Ali šta su ti parlamentarci uradili da nas taj neko ne može tako blokirati ili da ga prisilimo da nas ne blokira? Ako mu ne mogu ništa onda je red da ti ljudi to kažu i ustupe mjesto drugima. Dosta je prebacivanja odgovornosti. Naši političari, mislim na sve patriotske političare, moraju početi govoriti o rezultatima svoga rada a ne o opstrukcijama drugih. Tek poslije političara dolazimo svi mi ostali, intelektualci, vjerski službenici, kulturni radnici, građani. Mislim da ni intelektualci ne rade svoj posao ni izbliza kako bi trebali. Umjesto da šire vidike, nude rješenja, bude nadu, pojašnjavaju stvari, mnogi od njih šute, drugi zbunjuju, treći rade za vlastite političke ili stranačke opcije a sve iz sitnih vlastitih interesa, baš kao i političari. S te strane ne postoji razlika između mnogih intelektualaca i političara. Što se

tiče običnih građana, žao mi je ako ću nekoga zabrinuti, ali ne smijemo posustati. Borba za BiH nije gotova i dok je tako nema odustajanja. Odustajanje nije opcija. Ako to učinimo sada sve što smo dosada žrtvovali bit će uzaludno. To bi bila izdaja i zato ma koliko bilo naporno moramo nastaviti boriti se za jedinstvenu, slobodnu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu u kojoj ćemo moći slobodno njegovati svoj vjerski i nacionalni identitet. Islamofobija je jedna od onih tema koja se u našoj zemlji tumači na različite načine. Ima li po vama islamofobije u BiH i ako je ima recite nam nešto više o tom fenomenu? Alibašić: U procesu je izgradnja konsenzusa i kod nas i u svijetu da je to pravi naziv za mržnju, rasizam i ksenofobiju usmjerene prema muslimanima. Meni je poznato da su samo u posljednjih godinu dana izašle tri ozbiljne knjige na engleskom jeziku o tome. Nažalost, mnogo je diskriminacije protiv muslimana koja je motivirana njihovom pripadnošću muslimanskoj zajednici i to se onda mora nazvati pravim imenom. Vrlo je važno da imamo taj naziv i da s njime možemo kvalificirati tu pojavu. Da povučem paralelu, bilo je genocida i prije 1949. godine ali niste nikoga mogli za njega optužiti jer je to bio “zločin bez imena”. Slično je i sa antisemitizmom. Važno je da budemo specifični u osudi i sprječavanju ove pojave. Sasvim je razumljivo da nije svima u interesu da se to desi. No, to nas ne smije gurnuti u drugu krajnost pa da devalviramo taj pojam kroz njegovu upotrebu gdje priliči i gdje ne priliči. Koliko mi je poznato Služba Rijaseta IZ za odnose s javnošću priprema izvještaj o islamofobiji i to je korak u pravom smjeru. Kako komentirate odnos bošnjačke politike prema Islamskoj zajednici i njenom rukovodstvu? Alibašić: Dio je to procesa prilagođavanja djelovanju u novim i promijenjenim uslovima. U pitanju su procesi gdje su promjene stalne ali postepene i zbog toga nam one nekad izmiču opažanju. Nije isto govoriti o odnosu političara i Islamske zajednice danas i prije dvadeset ili petnaest godina. Početkom 1990-ih Bošnjaci su praktično imali jednu veliku stranku, a zapravo pokret koja je vodila proces nacionalne emancipacije a potom i odbrane. Bilo je prirodno i jedino moralno
17. juni - 15. redžeb

ispravno da IZ i takva stranka tijesno sarađuju. Danas imamo potpuno drugačiju situaciju. Imamo više stranaka koje su po svome odnosu prema vjeri i interesima muslimana slične. U našim džamijama hutbe slušaju pripadnici nekoliko stranaka. Neprimjereno je da sada Islamska zajednica podržava ovu ili onu stranku. Ona treba na ravni principa formulirati interese svojih članova a njih motivirati da podrže one koji će te interese promovirati. Neka se onda političke stranke bore za naklonost građana-vjernika. Također, neka stranke ostave Islamsku zajednicu na miru. Tako je najbolje za sve. U protivnom, imat ćemo prelijevanje političkih podjela i rasprava u safove IZ, u naše džamije a to nikako nije dobro. Sve je ispolitizirano u našem društvu i od toga je nemoguće pobjeći ali je dobro da imamo džamije kao prostor koji će nas zbližavati. U jednom broju arapskih zemalja, kao što su Jemen, Sirija i Libija, nažalost, traju krvave narodne revolucije. Vi ste stručnjak za pitanja islamske civilizacije. Kolike su šanse naroda u Siriji, Jemenu i Libiji da dožive pobjedu kao što su je konačno dočekali Egipćani i Tunižani? Alibašić: Mislim da je pitanje odlaska Gadafija pitanje vremena. Brine me budućnost te zemlje jer je politički i društveni život tamo decenijama bio gušen, sada se ruši infrastruktura, uvlače se strani interesi, a nema iskusnih društvenih vođa koji bi se nosili s tim izazovima. Jemen se susreće sa potpuno drugim setom iskušenja. To je plemensko društvo, nedavno ujedinjeno, vrlo, vrlo siromašno sa oskudnim prirodnim resursima ali divnim ljudima. Nadamo se i molimo Allaha za najbolje. Sirija je možda najteži slučaj. To je najkrvoločniji od svih preostalih režima u arapskim zemljama koji je još 1980-ih napravio masakr u Hami nad svojim narodom veći od genocida u Srebrenici. Tamošnja je vlast spremna na sve, vješto manipulira palestinskim pitanjem kao i sektaškim podjelama u zemlji a trenutno nema dovoljnog međunarodnog pritiska da vlasti promijene svoje ponašanje. Bojim se da je u Siriji sve moguće, uključujući i to da se ništa ne promijeni kao u Sjevernoj Koreji ili Kubi gdje i dvadeset godina nakon pada komunizma u Evropi još vladaju komunisti. Kratkoročno, bojim se tog scenarija.

16

Optimista sam da su islamisti u Egiptu i Tunisu spremni za vlast

U

Egiptu i Tunisu narednih dana bit će održani prvi slobodni izbori. Tim povodom svjetstku javnost naročito zanima kako će izborni uspjeh postići egipatski i tunižanski islamisti, tj. Muslimansko bratstvo i Nahda. Kolike su šanse da u Egiptu pobijedi Muslimansko bratstvo a u Tunisu Nahda?

Alibašić: Očekuje sa da budu nezaobilazan politički faktor. Nisam siguran da imaju snage niti da je dobro da sami vladaju. Ogromni su se problemi nagomilali od korupcije do nezaposlenosti. Nije dobro da ih sami pokušavaju riješiti jer je to skoro nemoguće. Uz to još uvijek ima jako mnogo skepticizma prema njima kako u njihovim društvima tako i na Zapadu. Još treba graditi uzajamno povjerenje. To će olakšati sve druge političke projekte. Ja sam blagi optimista da su u Tunisu i Egiptu islamisti spremni za tu odgovornost. Ovo je prilika ali nema ništa gore od propuštene i upropaštene prilike u političkoj areni posebno kada se ona pojavljuje jednom u nekoliko generacija. Svakako, uvijek postoji bojazan od povratka na staru politiku zabrane djelovanja ovim opcijama ali se nadam da će svi biti dovoljno zreli da ne krenu ponovo tim putem koji nikamo ne vodi.

Dio uleme nosi navike traume iz socijalističkoga pa i starijih vremena, oni su preoprezni, sumnjičavi prema javnom prostoru, jednostavno inertni
iH, odnosno bošnjački narod ima veliki broj alima, nažalost njihov glas nije u dovoljnoj mjeri prisutan u našoj javnosti. Ta, da tako kažemo, šutnja većine bošnjačkih alima naročito se primijeti ovih dana kada ateisti kidišu na našu vjeru i na naše uglednike. Vi ste često prisutni u domaćim medijima. Zašto bošnjačka ulema nije glasnija i više prisutna u javnosti, odnosno kako biste opisali aktuelnu ulogu i angažiranost bošnjačke uleme u životu Bošnjaka muslimana i Bosne i Hercegovine? Alibašić: Ako ostavim po strani prizemne, sitne interese i pobude, mislim da je to pokazatelj sada našeg nesnalaženja u novim okolnostima, u uvjetima slobode. Dio uleme očito nosi navike i, rekao bih, traume iz socijalističkoga pa i starijih vremena. Oni su preoprezni, sumnjičavi prema javnom prostoru, jednostavno inertni. Drugi misle da je sada sve dopušteno, da nema nikakvih pravila za izlazak vjere u javni prostor. Često od političara i drugih društvenih kategorija koje kritiziraju prepisuju njihove manire i diskurs. Nijedno ni drugo nije zdravo. Mislim da ovdje ima jako puno prostora za učiti ali nisam siguran da smo svjesni toga. Zakon o slobodi vjere kao i Zakon o građanskim udruženjima nam pružaju sjajne mogućnosti i kao Islamskoj zajednici i kao vjernicima-građanima. Mi te prilike nismo još ni prepoznali a kamoli iskoristili na adekvatan način. To je izazov za vremena koja dolaze.

B

17. juni - 15. redžeb

17

Kolumna
Borba za opstanak

Bošnjačko ljeto
Dejtonska stvarnost će se morati navikavati na nove Bošnjake, čiju elitnu okosnicu čine generacije odgojene u medresama, oslobođene nametanog stida od svoje vjere, trajno spremne da zapadnim standardima brane slobodu bošnjačkog identiteta. Ove snage vide izlaz u izgradnji bošnjačke javnosti, tog unutarnjeg bošnjačkog dijaloga, u okviru kojeg Bošnjaci Bošnjacima tumače stvarnost i planiraju najbolja rješenja
Piše: Fatmir Alispahić ema na dunjaluku otvorenijeg naroda od Bošnjaka. U tog je naroda propuh na sve strane, vrata odmandaljena, prozori pootvarani, krov odletio, i o’zdo i o’zgo puše, samo da ’ ’ se vidi ta čežnja da se svako i zvan i nezvan raskomoda u bošnjačkom košto bi u svome. ...Ako nas ne vole, nek’ makar vole ono što nam otmu! Zašto je to tako, teško je ustanoviti, iako postoji realna potreba da Bošnjaci, prije nego drugi, svjedoče toleranciju i nagodnost. Jer, ti drugi, Srbi i Hrvati, mogu postojati i bez Bosne, a Bošnjaci ne mogu, pa zato moraju sebe rihtat i kurisat u odnosu na druge. Otud je logički neizvodljiv ma kakav bošnjački ekstremizam, a nastoji se izmisliti kad god Bošnjaci progovore u zaštitu svojih ljudskih prava i građanskog dostojanstva. Svaka vrsta ekstremizma u Bošnjaka bila bi suprotna bošnjačkim nacionalnim interesima, koji proizilaze iz zakonitosti opstanka. Znali su ovo Britanci i velikohrvati kada su u vrijeme totalne blokade bošnjačkih enklava helikopterima uvozili tzv. mudžahedine u srednju Bosnu, s ciljem da borbu Armije RBiH prikažu kao jednoetničku i nebosansku. Kako bi se drukčije legitimizirale jednoetničke hunte u Srba i Hrvata, ako ne bi imale ogledalo u “islamističkoj” Armiji RBiH? A “prvi u Bošnjaka” nije imao reflekse da prepozna podvalu, pa se odomaćio u islamističkoj

N

kojih su prognani. Nastavak je uslijedio u vidu diskriminirajućeg “zakona o katastru” u Republici Srpskoj, te čitavog niza administrativnih zavrzlama, usljed kojih protjerani Bošnjaci i familije ubijenih Bošnjaka ostaju bez imovine koja im pripada, a koju otima i u vlasništvo preuzima Republika Srpska. Nakon etničkog čišćenja, uslijedilo je otimanje bošnjačke imovine, kao čišćenje posljednjeg traga o bošnjačkom predstavi koju su režirali agenti KOS-a za postojanju. U Bosni i Hercegovini ne poračun projekta iz Karađorđeva, odnosno stoji važnije pitanje od ovog pitanja – nije Beograda i Zagreba. to ni smiješni Dodikov referendum, kojeg Na toj okosnici, optuživanja Bošnjaka podržava Srpska pravoslavna crkva, a koji da su za ekstremizam, a ne za toleranciju, je neizvodljiv jer negiranje Dejtonskog za separatizam, a ne za zajedništvo, sve ove sporazuma vodi samoukidanju Republike godine funkcionira medijska operacija pra- Srpske, nije to čak ni SDP-ov pohod protiv nja i čišćenja velikodržavnih projekata iz islama, jer se pokazalo da je islam vitalniji Beograda i Zagreba. Uprkos stotinama me- od svakog karavakta i od svake represije – u dijskih, pa i pravosudnih monslučaju “zakona o katastru” radi taža, niko nije uspio promijeniti se o zaokruživanju i pečatanju srž bošnjačkog naroda, odanog zločina, o ukidanju i posljednje ideji Bosne, kao zakoniku svopretpostavke da bi se protjerani ga opstanka. Za svakoga su čeBošnjaci nekada mogli vratiti stitog, ova istina, i ova logika, na svoje. Zato je to za Bošnjake posve jasne. U Bosni je danas pitanje svih pitanja, iako proramnogo plaćenih smutljivaca, čunata šutnja dejtonskog režikoji vrebaju svaku priliku da izma nastoji sugerirati kako se ne misle ekstremizam u Bošnjaka. događa ništa ozbiljno. Ponekad se ta stalna presija izmiAmbijent u kome se odšljanja nečega što ne postoji čini vija betoniranje genocida nad kao pendrek kojim se nastoji u Bošnjacima, kroz kriminalno startu suzbiti i prestrašiti svaki Agenti iz otimanje bošnjačke imovine, bošnjački progovor o stanjima Karađorđeva ukazuje da živimo u društvu koja su daleko od demokratskih će se morati koje je ideološki i duhovno koi humanističkih normi. navikavati na nektirano na Memorandum nove Bošnjake, SANU, i sve ono što iz tog proU dejtonskoj prašumi čiju elitnu izilazi, od zločinaca tipa Ratka okosnicu čine Mladića, pa do srpske djece koja Dejtonsko društvo, čiji megeneracije su rođena od 1992. do 1995., a dijski stožer predstavljaju državodgojene u danas slave klanje muslimana ne rtv kuće, listovi i portali koje medresama, kao najsvjetliju tačku nacionalfinansiraju zapadne ambasade oslobođene nog identiteta. A šta je to nego nametanog transgeneracijska genocidnost?! i fondacije, izgubilo je legalističku vjerodostojnost, srozalo stida od svoje Između klanja i proterivanja bošhumanistički kredibilitet, kroz vjere, trajno njačkih civila, i otimanja imoforsiranje šutnje o nastavku spremne da vine tih preživjelih bošnjačkih genocida nad Bošnjacima. zapadnim civila – nema nikakve razlike, Kako vjerovati u profesionalnu standardima jer je cilj i jedne i druge etape da pravdoljubivost medija kojibrane slobodu Bošnjaka nestane. Društvo koje ma ništa ne znači višegodišnje bošnjačkog formalno osuđuje prve etapu, nastojanje dejtonske države identiteta. ubistva Bošnjaka, a nema snage da odstrani 1.300.000 raseljeda se suprotstavi drugoj etapi, nih bh. državljana, poglavito otimanju imovine žrtava, otBošnjaka? Medijska i politička kriva da su lažne i te deklaracije šutnja koja se nadvila nad ovim zločinom, protiv počinjenih zločina. Napose, sve dosagovori o institucionalnom saučesništvu dašnje “ruke pravde” koje su nudile satisfak“ u ubistvu preko milion Bošnjaka. Kazali ciju za patnje i za žrtve, nisu dokačile suštinu smo – ubistvu – jer odstranjivanje tolikih pravde – ukidanje entitetskog uređenja, time života iz političke i ekonomske stvarnosti i Republike Srpske, kao spomenika zločinu. BiH ne može se drukčije zvati. A zločin je Dvojni moral je postao stil ponašanja u dejpočeo sa instaliranjem Zakona o pasivnoj tonskom društvu, koje je nagodno za razne registraciji birača, ukidanjem obrasca P2, devijacije. Laž i kleveta, montirani procesi, čime su izbori postali sredstvo za betonira- zloupotreba policije, izmišljanje terorizma i nje genocida, jer su Bošnjaci polako ostajali sakrivanje terora, itd. – sve su to domaće žibez političkih predstavnika u općinama iz votinje u dejtonskoj prašumi. Bilo je pitanje
17. juni - 15. redžeb

18

vremena kada će bošnjačka žrtva uočiti da je vuku za nos, kao posljednju budalu, pri preporuci da slijepo vjeruje u šuplje deklaracije i da slijepo blehne u nestanak Bosne i Bošnjaka. Odveć je postao neizdrživ medijski teror koji se već desetak godina sprovodi u Sarajevu nad znakovima bošnjačkog identiteta. Kompletna je bošnjačka intelektualna elita izopćena iz javnosti. Izopćena je bošnjačka duhovnost. Bošnjaci su postali podstanari čak i tamo gdje su u većini. Njihovo mjesto su zauzeli bošnjački islamofobi, kojima dejtonski sistem otvara sva vrata. Vlada atmosfera duhovne represije, u kojoj se, kao u orwellovskoj stvarnosti, razlikuju podobna i nepodobna osjećanja. U ovakvom društvu predstavlja “terorističku opasnost” solidarisati se sa tugom preko stotinu bošnjačke djece koja će odrastati bez oca, jer je njihov otac preko kriminalnog tzv. imigracionog centra protjeran iz njihove porodice, iz njihove domovine. U totalitarnim društvima dekretom je određeno šta se smije javno osjećati, i s kim se smije suosjećati, pa su kod Adolfa Hitlera bila kažnjiva suosjećanja sa Jevrejima kojima su oduzeta građanska prava. U dejtonskom jednoumlju bi suosjećanje sa tugom ove djece bilo izraz – zar ne? – bošnjačkog ekstremizma. A šta su onda oni koji su tu tugu proizveli, i šta smo onda mi ako tu tugu ne smijemo osjetiti, zato što je to tuga žrtve?! Ne radi se tu ni o kakvom nepostojećem bošnjačkom ekstremizmu, već se radi o ekstremizmu dejtonskog režima, koji izmišlja krivca u žrtvi, kako se ne bi vidjela nakaznost ovakvog, srpsko-hrvatskog, političkog i društvenog poretka. Upravo zbog progoniteljske atmosfere, čiji smo jedan

A šta znači ustanovljavanje bošnjačke javnosti? Imamo svoje autore, imamo svoje medije, imamo svoju Bošnjačku akademiju nauka i umjetnosti, imamo svoje istine, to ne znači da smo nespremni na dijalog - to znači samo da prvo vjerujemo sebi, pa onda drugima.

primjer predstavili, bošnjačka je javnost predugo živjela razasuta, zbunjena, prestrašena. I prethodnih su godina prolazila ljeta nad Bosnom, ali ni jedno, kao ovo sad, nije bilo – bošnjačko. Bošnjačka javnost

Sve ove godine srpstvo i hrvatstvo u BiH sjedi na po dvije stolice. Hrvatske institucije u BiH čak dobiju više para iz Zagreba, nego iz Sarajeva. Bošnjaci, pak, čuvaju onu jednu, bosansku, vjerujući da svako preferiranje bošnjačkog ugrožava bosansko, a bez kojeg bošnjačko gubi smisao. Tako je bilo i u pogledu bezrezervnog predavanja dejtonskoj javnosti, u uvjerenju da ta javnost nosi bosansku osjećajnost. Sad bi se zapadni agenti trebali zapitati nad medijskim i nevladinim projektima koje su sponzorirali, a koji su uspjeli u Bošnjaka razbiti povjerenje u iskrenost dejtonskog projekta. Aparatura koja predstavlja dejtonsko društvo očitovala se kao generator islamofobije, marginalizacije i stigmatizacije bošnjačke duhovnosti, te čitavog niza anomalija. Ta druga bošnjačka stolica nije uspostavljena bošnjačkom voljom, već nevoljom, i strahom, da bi se u ime lažnog zajedništva mogao izgubiti vlastiti identitet. Za istinito bosansko zajedništvo vrijedilo bi žrtvovati štošta. Od Bošnjaka se traži da zaborave genocid i “napuste poziciju žrtve” (Tihić), da se kao žrtve genocida “izvinu za srpske žrtve” (B. Izetbegović), da društveni status grade kao islamofobi i samoprogonitelji, e kako bi Srbi i Hrvati bili usrećeni pa poželjeli da žive sa Bošnjacima. A reisu-l-ulema Cerić tačno reče kako nema većeg poniženja od
17. juni - 15. redžeb

19

podaništva, pa bi ova receptura za bošnjačku budućnost bila ispunjena najgorim oblikom samomržnje i samoponiženja. Bošnjaci, naravno, na to neće pristati. Pročitali su i razumjeli šta se od njih traži, kao cijena tog lažnog suživota, tog hibridnog dejtonskog bosanstva, u suvlašću velikosrpstva i velikohrvatstva, i u statiranju poniženog i izumirućeg bošnjaštva. I, šta sad? U Bošnjaka je otvoren proces izgradnje rezerve prema svemu i svačemu, što je i logično, s obzirom na apsolut laži i klevete koji je okupirao dejtonsko društvo. Zadobijanje ili obnova bošnjačkog povjerenja mukotrpan je proces, i dobro je što je tako. Bošnjaci nikakva dobra nisu vidjeli j j od svoje otvorenosti i raskomoćenosti. Što su bivali tiši i nagodniji, to su bivali brutalniji udari na bošnjačko dostojanstvo. Definitivno, ta otvorenost nema nikakva smisla, jer je jednosmjerna i jednoznačna, te nije polučila nikakav pomak za Bošnjake, izuzev što je, tumačena kao slabost, rasplamsavala antiislamske strasti. Agenti iz Karađorđeva će se morati navikavati na nove Bošnjake, čiju elitnu okosnicu čine generacije odgojene u medresama, oslobođene nametanog stida od svoje vjere, trajno spremne da zapadnim standardima brane slobodu bošnjačkog

identiteta. Mladi Bošnjaci su direktni i od- gubitak historijskog pamćenja, ekonomlučni, za njih je nezamislivo bezizlaz vidjeti ska i medijska kolonizacija, svekolika kao izlaz i prepustiti pamet na razvlačenje zbunjenost, itd. Bilo je tu i straha o tog raznim islamofobima. Oni ne žele nikome medijskog pendreka koji svaku bošnjačku vjerovati bez rezerve, na kredit i na veresiju, inicijativu proglašava ekstremističkom. jer vjeruju u konkretna djela. I vjeruju da Danas je taj strah neutemeljen, jer je dejnema nevolje bez izlaza. A današnji izlaz tonski poredak izgubio moralni kredije u izgradnji bošnjačke javnosti, tog unu- bilitet u Bošnjaka. ...Neko kome je stalo tarnjeg bošnjačkog dijaloga, u okviru kojeg do moga poniženja ne može uživati moje Bošnjaci Bošnjacima tumače stvarnost i povjerenje i moje poštovanje! planiraju najbolja rješenja. Tek sa zdravlju Kako ćemo dalje? O tome neka razmii samoodrživošću ovog kruga, moguće je šljaju međunarodni mentori. Dok se oni graditi bosanske stepenice. smisle, Bošnjaci će jačati, pri punoj patriA šta znači ustanovljavanje bošnjač- otskoj samosvijesti da – prvo moramo sake javnosti? Imamo svoje autore, imamo čuvati narod, kako bismo sačuvali Bosnu svoje medije (internet nam je pomogao da i Hercegovinu, jer ako izgubimo narod, prevaziđemo medijsku blokadu!), imamo izgubićemo i državu, a da bi se sačuvao nasvoju Bošnjačku akademiju rod, mora se sačuvati kritična nauka i umjetnosti, imamo masa duhovnih i ekonomskih svoje istine, to ne znači da smo Bilo je pitanje pretpostavki za samoodrživost, nespremni na dijalog i izgradvremena kada a da bi taj mehanizam funkcinju zajedničkih znakova - to će bošnjačka onirao, Bošnjaci moraju razuznači samo da prvo vjerujemo žrtva uočiti da mjeti ono što razumiju svi nasebi, pa onda drugima. ...Kao je vuku za nos, rodi – da je Bošnjak Bošnjaku i svi narodi, uostalom. Dosad kao posljednju brat, a Bosanac Bosancu može budalu, pri smo vjerovali drugima, i u biti pobratim, ako se u tom popreporuci da ime drugih zapostavljali unubratimstvu ugledaju. Bošnjaci slijepo vjeruje tarbošnjačku komunikaciju, to konačno shvataju, ovog ljeta u šuplje a cijena su konkretni gubici: više nego prošlog, a idućeg više deklaracije i da slabljenje veza sa dijasporom, nego ovog... slijepo blehne u nestanak Bosne i Bošnjaka.

17. juni - 15. redžeb

20

Apel za pomoć

Mahiru Ramiću potrebno 20 000 Ramiću potrebno
eura za liječenje u Švicarskoj Švicarskoj

avedeni je bio liječen u našim ustanovama gdje je operisan 2003 godine u Sarajevu. Poslije operacije je vidio samo na jedno oko, i to svega 3 %. Početkom 2011. godine, stanje mu se naglo pogoršava i od tada ne vidi nikako. Nakon konsultovanja naših doktora, predloženo mu je liječenje u Švicarskoj. Pregledom obavljenim u Švicarskoj ustanovljena je mogućnost operacije. Za navedenu operaciju Mahiru je potrebno 20 000 eura, što on sam nije u mogućnosti obezbijediti. Ovim

N

putem pozivamo sve dobre ljude da mu iziđu u suret i uzmu učešće u akciji ‘’Pomozimo da se našem Mahiru vrati vid’’. Broj žiroračuna na koji se mogu vršiti uplate u KM je: 3386702502624860 Broj deviznog žiroračuna je: 3386702833385645 Kontakt telefon: 00387 61 605 773 ’ ‘’Ko učini dobro djelo, dobit će veliku nagradu za njega i bit će straha na Sudnjem danu pošteđen’’. (Prijevod značenja, En-neml, 89.).
29. april - 26. džumade-l-ula

21

Islamski svijet
Dr. Nedim Makarević, predsjednik Mešihata Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj

Samo kao tim - džemat možemo uspjeti
Bez ikakve sumnje, izbor dr. Nedima Makarevića na mjesto predsjednika Mešihata Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj je dokaz da ovu zajednicu čekaju bolji dani. Dr. Nedim Makarević je priznati svjetski stručnjak iz domena kompjuterskih nauka i dokazani patriota Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda
Razgovarao: Ezher Beganović abor Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj je na svojoj konstituirajućoj sjednici 28. maja ove godine u Mannheimu obavio izbor novog rukovodstva Zajednice. Svi koji znaju kakvo je stanje vladalo posljednjih godina u i oko Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj znaju koliko su ovi izbori bili važni za Islamsku zajednicu u cijelosti i za bošnjačku dijasporu u Njemačkoj. Prema prvim rezultatima vidi se da je Islamska zajednica u Njemačkoj smogla snage da se izdigne iznad brojnih unutarnjih nesuglasica i da na čelne pozicije izabere prave ljude. Bez ikakve sumnje, izbor dr. Nedima Makarevića na mjesto predsjednika Mešihata Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj je dokaz da ovu zajednicu čekaju bolji dani. Dr. Nedim Makarević je priznati svjetski stručnjak iz domena kompjuterskih nauka i dokazani patriota Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda . Iskreno, radujemo se njegovom izboru na mjesto predsjednika Mešihata i vjerujemo da će Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj doživjeti napredak u svom radu. Za one koji su pratili rad IZBNJ u posljednjih nekoliko godina provođenje izbora u IZBNJ dočekano

S

je sa velikim olakšanjem. Koliko je Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj kroz ove izbore pokazala jedinstvo i koliko su i jesu li ti izbori u samom startu poboljšali stanje u IZBNJ? Makarević: Definitivno jesu. Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj je prošla kroz jedan svoj težak period, prvenstveno zbog interne destabilizaci17. juni - 15. redžeb

Trebamo dati prostora i mogućnosti svakome ko osjeća potrebu i sposobnost da svojom kreativnošću, iskustvom i trudom doprinese boljitku Zajednice.

je. Izbori su izvršeni veoma temeljito u tri kruga i na zavidnom demokratskom nivou. Bošnjačka zajednica u Njemačkoj je vjerovatno najznačajniji dio bošnjačke dijaspore. Vi ste mlad i ambiciozan čovjek, predstavite nam malo detaljnije Vaše ideje kojima ćete se rukovoditi u radu u mandatu koji Vam je povjeren?

22

Makarević: Bošnjaci su sami po sebi kao autohtoni evropski narod a pritom muslimani, vrijedni pažnje. Niko kao mi nema u Europi takvu posebnost. Pogotovo u ovome vremenu izražene islamofobije to dolazi još više do posebnog izražaja. Muslimani su pod velikim pritiskom. Recimo, žene sa hidžabom  ne mogu da dobiju posao, kada pričamo o bitnijim pozicijama ima se veliki problem ako se nosi muslimansko ime, da ne spominjem nošenje brade i slično. Dakle, primorani ste da se krijete ako želite imati neku višu poziciju i samim tim morate da se “prilagođavate”. Moralno se vrši također veliki uticaj na  muslimane, spočitava im se agresivnost, primitivnost, kriminal, radikalizam. Kao aktivan član  Deutsche Islam Konferenz, svjedokom sam naše uloge, naše vrijednosti i šanse da odigramo historijsku ulogu u ovoj zemlji po ovim i sličnim pitanjima pa i šire, pa i više... Stoga je nužna naša jaka organizacija, kako na lokalnom tako i na globalnom nivou. Organizacija koja će biti sistematična, efikasna, snažna i prije svega uspješna. To treba i mora postati Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj. Shodno mandatu koji mi je povjeren ja ću se osjećati  kao prvi među jednakima. Boriću se za bolji financijski status imama i popravljanje njihove socijalne slike te kroz iskren rad i zalaganje vraćanju poljuljanog povjerenja u imame i Zajednicu. Trebamo dati prostora i mogućnosti svakome ko osjeća potrebu i sposobnost da svojom kreativnošću, iskustvom i trudom doprinese boljitku Zajednice. Više raditi na polju imansko da’wetskog djelovanja na terenu a političke i ostale resurse prepustiti drugim članovima Mešihata. Preventivno djelovati  na polju suzbijanja nastalih problema u džematima i Zajednici. Globalno razmišljati a lokalno djelovati, tj. jačati našu infrastrukturu. Jačati svoju poziciju u ovome društvu kroz zajednički rad sa drugim krovnim muslimanskim organizacijama i zauzimanje jasnih i čvrstih stavova o aktuelnim pitanjima. Samo kao tim - džemat možemo uspjeti. Ne dozvoliti da o našoj sudbini odlučuju drugi, nego mi sami. Ne dozvoliti da neko iz sjene upravlja Zajednicom, nego legalno izabrano rukovodstvo. Bit ću spreman da primim sugestije i kritike svojih kolega kao bratsku islamsku obavezu u cilju našeg boljitka. Trudit ću se da

budem servis imamima i džematima i da se izgradi veza međusobnog povjerenja a ne samo interesa, da Mešihat daje i pruža imamima i džematima nešto a ne samo da uzima od njih. Neću se zamarati sa prošlošću, jer prošlost ne možemo izmijeniti, nego snagu, znanje i umijeće usmjeriti ka stvarima i temama koje nas trenutno zaokupljaju kako bismo imali što svjetliju budućnost Recite nam nekoliko riječi o gorućim problemima i prioritetima Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj i cjelokupne bošnjačke zajednice u Njemačkoj ? Makarević: Naravno, destruktivne tenzije još uvijek postoje. Kako spoljašnje tako i unutrašnje. Međutim ne smije se nipošto podleći tenzijama podvajanja ma kakvi razlozi bili posrijedi jer bi to bio direktan udarac u bošnjačko tkivo jedinstva. Mi moramo biti svjesni da imamo prioritete kojima se moramo posvetiti: Legalizacija islama na državnom nivou. Veoma je velika važnost Bošnjaka i našeg pogleda na islam. Naše djelovanje je pod svjetlima javnosti. Kako potencijalna tako i realna podrška države na svim nivoima. Ovdje se doslovno čeka od nas da poduzmemo internu inicijativu samoorganizacije da bi se uklopili u trendove i projekte koji nam se nude Mlad, pametan i ambiciozan

sa strane Berlina i koji su od presudnog značaja ne samo za Boš njake nego za sve muslimane u Njemačkoj. Mi imamo realnu mogućnost da budemo predvodnici procesa legalizacije islama u Njemačkoj, da budemo jedni od glavnih faktora u kreiranju evropske legalizacije islama na državnim nivoima. Takva pozicija Bošnjaka naspram potraživa nja i interesa evropskih sila nas stavlja u jednu sasvim novu poziciju gdje se treba i mora mudro i promišljeno pozicionirati. A to može samo grupa sposobnih, mladih, odgovornih, lojalnih i nadasve kreativnih Bošnjaka. Jasne strukture, ekonomski jaka organizacija koja će svoj financijski temelj crpiti preko diverznih projekata pri i u Islamskoj zajednici. Navešću samo neke od njih: umra, hadž, dženaze-fond, knjige, trgovina našim proizvodima, itd. Transparentnost u radu, čuvanje časti imama, uvođenje standarda u Islamsku zajednicu na svim osnovama, informatizacija Islamske zajednice, strukturiranje Islamske zajednice, veliki akcent na vjerskoj pouci te planski program rada sa omladinom, seminari imama, čuvanje i njegovanje naše kulturne baštine i tradicije, i svakako ne treba zaboraviti njegovanje naše duhovne veze sa maticom. To je naša dužnost kao Bošnjaka, kao patriota...

N

edim Makarević je rođen 22. novembra 1974. u Doboju. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Doboju, a studij Elektrotehnike pohađao je od 1994. do 1999. u Njemačkoj. Postdiplomski studij započinje u augustu 1999. na Univerzitetu u Darmstadtu kada prihvata ponudu za nastavak doktorskog rada u SAD/ Miamiju i to na informatici “Computer science”.

Doktorski rad odbranio je 11. januara 2002. godine sa maksimalnim brojem ocjena i tek navršenih 27 godina, što ga čini jednim od najmlađih bh. doktora nauka uopšte. Tema doktorskog rada bila je u oblasti Kriptografije, odnosno kodiranja elektronskih signala. Nedim je tada dobio i počasnu diplomu “Cum Laude” za naučni rad godine na Florida International University. Nakon povratka iz USA otvara tri firme koje nose zajednički naziv “AIRNET Group” ostvarivši na samom početku poslovanja partnerstvo sa Cisco Systems (vodeća svjetska IT - korporacija). Bavi se razvojem i analizom softvera u oblasti IT - menadžmenta (Informacijske tehnologije), farmaceutske industrije u Njemačkoj, Francuskoj i USA (Aventis Pharma ) te daje predavanja po cijeloj Evropi iz oblasti svega onoga što ima veze sa tehnologijom Cisca. On je nosilac i vatreni zastupnik ideje o konkretizaciji osnivanja bh. lobija u svijetu. Savjetnik je za međunarodne odnose predsjednika Bakira Izetbegovića te član njegovog kabineta gdje ga je pratio u državnoj posjeti SAD-u ove godine.

17. juni - 15. redžeb

23

Politika i društvo
Opasne poruke Jove Vukeljića, vođe Ravnogorskog

Za nas je rat izazov i
ravnogorci su na vrijeme prepoznali
Četnički pokret u Republici Srpskoj, poznatiji kao Ravnogorski četnički pokret uživa u slobodi koju su im omogućile institucije vlasti Bosne i Hercegovine. Oni tu slobodu koriste na za njih najbolji način. O stanju, planovima i nadama četnika u skorijoj budućnosti u Republici Srpskoj proteklih dana govorio je Jovo Vukeljić, vođa Ravnogorskog četničkog pokreta, koji je na jednom od četničkih skupova u Beogradu sabraći iz Srbije objasnio kako u Bosni i Hercegovini za četnike situacija nikada nije bila ovako relaksirana
Pripremio: Ezher Beganović osanskohercegovačka društvena stvarnost svakodnevno je opterećena brojnim teškim temama. Na državnom nivou traje intezivni politički sukob zbog čega je Bosna i Hercegovina dovedena u veoma teško stanje. Na entitetskom nivou, naročito u Federaciji Bosne i Hercegovine istovremeno je na sceni, s jedne strane teška politička borba između hrvatskih i bošnjačkih političkih opcija a s druge strane svjedočimo bezumnom napadu domaćih, uglavnom, bošnjačkih ateističkih snaga na vjernike i vjeru. Za to vrijeme zaklete neprijateljske snage Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, koristeći ovu sveopću haotičnu situaciju u državi, jačaju svoje redove i spremaju se za sprovođenje svojih vjekovnih zločinačkih ciljeva. Riječ je o četničkim organizacijama koje su premrežile cijelu Republiku Srpsku i koje svakim danom dobivaju sve veći broj pristalica. Četnički pokret u Republici Srpskoj, poznatiji kao Ravnogorski četnički pokret uživa u slobodi koju su im omogućile institucije vlasti Bosne i Hercegovine. Oni tu slobodu koriste na za njih najbolji način. O stanju, planovima i nadama četnika u skorijoj budućnosti u Republici Srpskoj proteklih dana govorio je Jovo Vukeljić, vođa Ravnogorskog četničkog pokreta, koji je na jednom od četničkih skupova u Beogradu sabraći iz Srbije objasnio kako u Bosni i Hercegovini za četnike situacija nikada nije bila ovako relaksirana. “Nama koji baštinimo tradiciju Ravnogorskog pokreta nikada relaksanija situacija nije bila. Za nas je rat izazov i akobogda bit će rata. Nemojte misliti da se ovdje išta može riješiti lijepim metodama. Odavno je to pogrešno i bez agresivnih metoda nema rješenja. Jedna od agresivnih metoda jeste što smo mi ravnogorci već pet godina ujedinjeni na svim prostorima srpske otadžbine. Ja danas ovdje diskutujem i kao borac posljednjeg otadžbinskog rata. Nije istina da nema vojske. Ravnogorci su na vrijeme prepoznali kud sve ovo ide i formirali vojsku, tako da danas postoji srpska vojska i ona je četnička sto posto. Mi smo u Republici Srpskoj snaga koja je spremna da se bori za srpstvo. Ovdje sa mnom je deset oficira, ljudi koji nikada od rata

B

nisu uzeli voljno i koji su spremni da se bore. Borba mora da postoji i to agresivna. Ja sada pozivam na oružanu borbu, ali agresivna borba mora biti i na radnom mjestu i u selu i opštini, i mi to činimo. Znači na svakom mjestu agresivna borba i protiv političke vlasti, međunarodne zajednice, vehabijskog pokreta”, poručio je Jovo Vukeljić sabraći četnicima i Srbima, kako on kaže, u svim srpskim zemljama.

17. jun - 15. redžeb

24

četničkog pokreta

kud sve ovo ide i formirali vojsku
Govor koji smo citirali, a koji se može pogledati na internet adresi http:// www.youtube.com/watch?v=avUBjcAjhc&feature =share, klasični je poziv na rušenje države i činjenje zločina. Da je ovakvo što rekao bilo ko od Bošnjaka a naročito Bošnjaka koji ima makar malu bradicu odmah bi se “Ja sada pozivam na digla sva sigurnosno oružanu borbu, – obavještajna vojska ali agresivna Bosne i Hercegovine. borba mora biti SIPA, OSA i brojni i na radnom mupovi bi danima mjestu i u vodili istragu a mediji selu i opštini, domaći i oni regionali mi to činimo. ni, naročito srpski bi Znači na danima upozoravali svakom mjestu na opasnosti od veagresivna habija i sličnih glupoborba i protiv sti. Nijedan medij u političke vlasti, Bosni i Hercegovini međunarodne nije prenio ove opasne izjave Jove Vukeljića. zajednice, Niko od sigurnosnih vehabijskog službenika Bosne i pokreta”, Hercegovine nije upiporučio je Jovo Vukeljić tao Jovu Vukeljića zašto poziva na orusabraći žanu borbu, niko nije četnicima i istražio je li agresivna Srbima, kako borba Ravnogorskog on kaže, u četničkog pokreta odsvim srpskim govorna za sve brojnije zemljama. napade na bošnjačke povratnike u Republici Srpskoj. Srpski političari uvijek daju isti odgovor kada se postavi pitanje u vezi misije Ravnogorskog četničkog pokreta. Oni za njih kažu da su jedna obična folklorna skupina. Bošnjački političari se uopće ne bave organizacijama kao što i hiljada uniformisanih četnika. Vidi se je Ravnogorski četnički pokret. Kako da su ti ljudi super dobro organizirani. bi se i bavili kada nemaju kada od vo- Osim toga, u svakom gradu manjeg bh. đenja brige kako da se ugodno smjeste entiteta postoji dobro organizirani ograu dobro plaćene fotelje. Ne treba biti nak Ravnogorskog četničkog pokreta. g g g p previše informisan pa saznati ili vidje- Četnici su u manjem entitetu tako dobro ti da Jovo Vukeljić govori istinu. Na organizirani da bi u slučaju da ih njihobrojnim četničkim skupovima redov- vi politički i vjerski mentori pozovu na no se vrši postrojavanje stotina, pa čak oružanu borbu odmah u startu mogli
17. jun - 15. redžeb

akobogda bit će rata,

okupiti desetine hiljada dobro obučenih, organiziranih i žednih bošnjačke krvi četnika. Kao ilustraciju i potvrdu da Jovo Vukeljić govori istinu objavljujemo nekoliko, nasumice odabranih fotografija sa g j četničkih skupova. Četnici su problem naše sadašnjice, a kako stvari stoje i naša budućnost će biti obilježena četničkim prijetnjama.

25

Pogledi
Glas bošnjačke žrtve u povodu hapšenja gen. Ratka Mladića:

Konačna pravda je ukidanje agresijom
i genocidom stvorenog entiteta entiteta
Hapšenje generala Jugoslavenske armije i Vojske Republike srpske, Ratka Mladića, izvana izgleda kao spektakl za svjetsku zajednicu, a iznutra kao trgovina srbijanskih vlasti sa Tribunalom i EU. Ako sve na toj trgovini ostane, neće biti promjene u statusu bošnjačke žrtve koja već godinama tavori u ambijentu zločinačkog genocidnog projekta koji se danas ne zadovoljava samo pokoravanjem bh. prostora - gdje uslijed kolaboracije bošnjačkog političkog faktora uspomena na bošnjačke žrtve ima privatni, a ne općedržavni i općedruštveni karakter - nego i na svjetskom planu istiskuje istinu o genocidu i zamjenjuje je lažju o “stradanju Srba u Bosni i Hercegovini”
PIŠE: Emir Ramić, INSTITUTE FOR R ESEARCH OF GENOCIDE CANADA (IRGC) Hamilton, Canada, 30.5.2011. apšenje generala Ratka Mladića nakon 16 godina, donijeti će bošnjačkoj žrtvi neku satisfakciju ali ne i konačnu pravdu ako bude ostalo samo politička igra Internacionalne zajednice i Srbije. Konačna pravda za žrtvu je potpuna pravna, naučno-istraživački zasnovana istina o zločinu agresije na nezavisnu, suverenu, jedinstvenu, internacionalno e priznatu članicu Ujedinjenih nacija, sud pravde je 26.2.2007. presudio da Republiku Bosnu i Hercegovinu, te Republika srpska ne “stanuje” u Boistina o zločinu genocida, kulturocida, sni i Hercegovini, nego da je rezultat ekocida, etnocida, urbicida, elitocida agresije i genocida po Konvenciji o genad Bošnjacima; istina o zločinima nocidu pridruženoj Povelji UN, koja mučenja i ubijanja u konc. logorima zabranjuje ne samo genocid, nego i smrti, silovanju Bošnjakinja, protjeri- njegove rezultate poput Republike vanju Bošnjaka sa njihovog životnog srpske, smatra ništavnim. Zbog toga tla. Konačna pravda neizose strana kojoj se na sudu stavno uključuje i ukidanje sudi i kojoj sud presudi, ne treba pitati za ustavni i agresorske genocidne tvorevine Republike srpske. A za pravni sistem države i Insve to, žrtva mora organiziternacionalne zajednice, za rano i sistematski pristupiti kršenje kojih agresijom i očuvanju državnosti i suvegenocidom, joj se sudilo i reniteta Bosne i Hercegovipresudilo. Nije bitno šta o ne. A suverenitet je nedjeljiv, državi Bosni i Hercegovini neprenosiv i neupitan, pa ova Ako bošnjačka misli bilo ko iz Republike njegova tri atributa omogužrtva i njena srpske i Republike Srbićavaju građanima legitimnu politička, je, nego šta o budućnosti i legalnu akciju ka poništaduhovna i države misle njeni građavanju svih rezultata agresije i akademska elita ni, žrtve agresije i genocigenocida, a u cilju odbrane i neće čuvati, da. Zato umjesto euforije obnove jedinstvenog bosanpromovirati i povodom hapšenja ratnih skohercegovačkog državnog braniti istinu zločinaca, bošnjačka žrtva i društvenog tkiva i u njeo genocidu treba zatražiti izvršenje (!) mu potpune državotvorne i u Bosni i Presude Internacionalnog Hercegovini, suda pravde; a to nije samo teritorijalne ravnopravnosti bošnjačkog narodnog bića. onda će novčana naknada nego i velikosrpski brisanje rezultata genocida Tražiti izvršenje presude revizionisti i ‘Dejtona’, odnosno agreInternacionalnog suda pobijediti sa sorske tvorevine, jer bez pravde tvrdnjama o toga neće biti niti nakna“zločinu nad de. Bošnjačka žrtva se već Za žrtvu, genocidna Srbima”. dugo oslanja na svoje politvorevina postoji samo kao tičke predstavnike koji ne dio nelegalnog, oktroitraže primjenu Presude Inranog Dejtonskog ustava ternacionalnog suda pravde koji je nagradio agresiju i genocid sa koja bi ukinula i Republiku srpsku, prisilnom, ilegalnom i nepravednom čime se ti tzv. predstavnici ustvari suspenzijom (ka ukidanju) Republike suprotstavljaju Sudu ka odustajanju Bosne i Hercegovine i podjele njenog od Presude i priznavanju rezultata teritorija na dvije države, nameću- agresije. Bošnjačka žrtva je izigrana ći nepravedan i samo-paralizirajući i tako što je pravni domen rješavanja ustavni sistem koji rezultira neefika- problema napušten, čime je otvoren snim strukturama vlasti. Zakonitost put svakakvim opasnostima za Boši pravda će biti ostvareni samo ako njake i državu Bosnu i Hercegovise velikosrbima oduzme ono što su nu. A bilo kakav pritisak ili pokušaj ostvarili kao svoj cilj; jer prema Pra- navikavanja žrtve da prihvati stanje vu ilegalna stečevina ne može biti uspostavljeno genocidom, čin je gepriznata kao legalna. Internacionalni nocida.
17. juni - 15. redžeb

H

26

Laži o srpskom stradanju Hapšenje generala Jugoslavenske armije i Vojske Republike srpske, Ratka Mladića, izvana izgleda kao spektakl za svjetsku zajednicu, a iznutra kao trgovina srbijanskih vlasti sa Tribunalom i EU. Ako sve na toj trgovini ostane, neće biti promjene u statusu bošnjačke žrtve koja već godinama tavori u ambijentu zločinačkog genocidnog projekta koji se danas ne zadovoljava samo pokoravanjem bh. prostora gdje uslijed kolaboracije bošnjačkog političkog faktora uspomena na bošnjačke žrtve ima privatni, a ne općedržavni i općedruštveni karakter - nego i na svjetskom planu istiskuje istinu o genocidu i zamjenjuje je lažju o “stradanju Srba u Bosni i Hercegovini”. Ta propaganda je naročito agresivna ovdje u Kanadi. Naime, unatoč usvajanja Rezolucije o genocidu u Bosni i Hercegovini u Kanadskom parlamentu, unatoč stavljanja u parlamentarnu proceduru zakona o tom genocidu - čime će Kanada postati prva zemlja u svijetu koja će zakonom, a ne samo rezolucijom, regulirati prava žrtava genocida u Bosni i Hercegovini - i

unatoč uspješne zabrane širenja laži Srđe Trifkovića o genocidu, drsko su eskalirale laži o “srpskom stradanju”. Oblici velikosrpskog negiranja genocida

Hapšenje generala Jugoslavenske armije i Vojske Republike srpske, Ratka Mladića, izvana izgleda kao spektakl za svjetsku zajednicu, a iznutra kao trgovina srbijanskih vlasti sa Tribunalom i EU.

i laganja, zapravo postaju svesrpski projekt svjetskih razmjera; naročito jer opstanak Republike srpske direktno ovisi o zaboravu bošnjačke žrtve. Svjetska kampanja potiranja istine o genocidu nad Bošnjacima se odvija na više frontova. Kampanja uključuje slanje stotina velikosrpskih tekstova prevedenih na više jezika, na hiljade svjetskih adresa. To ostaje bez adekvatnog odgovora od strane bošnjačke političke i akademske elite. Ali žrtva mora jednom shvatiti da se istina o genocidu ne podrazumijeva, nego da se ona čuva, promovira i brani. I zato ako bošnjačka žrtva i njena politička, duhovna i akademska elita neće čuvati, promovirati i braniti istinu o genocidu u Bosni i Hercegovini, onda će velikosrpski revizionisti pobijediti sa tvrdnjama o “zločinu nad Srbima”. Zato umjesto kratke radosti u povodu hapšenja Ratka Mladića, Bošnjacima treba institucionalizacija pamćenja - čije odbijanje je njihov pristanak na (samo)uništenje vlastitog bića.

17. juni - 15. redžeb

27

Humanost

“Flotila slobode dva”

Ostani čovjek
Prikupljeno je oko 3 tone pomoći: odjeća, obuća, slatkiši, školski pribor, igračke, higijenske potrepštine, nešto hrane. Tih dana Bosna je živjela za Palestinu, za Gazu. Sa toliko ljubavi pakovani su mali paketići koji čovjeka ne mogu ostaviti ravnodušnim, suza mora da poteče
Pripremila: Zemira Gorinjac

U

subotu 11.06.2011 u 14h u kinosali u Donjem Vakufu održana je javna tribina

pod nazivom “Palestina u mom srcu” u znak podrške “Flotili slobode dva ostani čovjek” koja krajem juna plovi za Gazu. Javnu tribinu organizovalo je Udruženje “Solidarnost” iz Bihaća uz pomoć nekoliko aktivista iz Donjeg Vakufa. U skoro punoj sali, oko stotinjak posjetilaca, atmosfera je bila prelijepa. Iako trošna kinosala i u poprilično skučenom prostoru za dramsku izvedbu, svi su bili oduševljeni. Možda je upravo ambijent ove dotrajale sale doprinio boljem suživljavanju sa stanjem koje je bilo prikazano u Palestini. Naravno, prilikom izvođenja tribine nisu izostajali jecaji i suze. A šta drugo i očekivati. Prisjećanje na naše teške godine, osjećaj nemoći i brige. Naravno bilo je tu i svijetlih
17. juni - 15. redžeb

trenutaka i onih detalja koji čovjeku ulijevaju nadu, a vjernik nikada ne gubi nadu. Cilj tribine bio je da se kroz video projekciju, stihove, dramsku izvedbu “Palestina će biti slobodna”, ilahije upozna prije svega sa j p p j g palestinskim problemom. Život u okupaciji: zidovi, rampe-punktovi, doseljenici i njihov odnos prema Palestincima, doseljenička naselja, rušenje palestinskih domova, maslinika, hapšenja, maltretiranja, hapšenja palestinaca i međunarodnih aktivista. Pored toga, 15. maj je dan Nakbe (Katastrofe) sjećanja na dan kad je od strane UN-a proglašena država Izrael na palestinskoj zemlji. Pune 63 godine traje agonija, progoni palestinskog naroda.

28

Nakba, dan kad je 1967. godine oteta Golanska visoravan. Sjećanje na oba dana u Palestini - Siriji odnijelo je preko 30 života, a mnogi palestinci i međunarodni aktivisti su povrijeđeni i uhapšeni. Tribinom se podsjetilo na godišnjicu napada na “Flotilu slobode jedan” - Mavi Marmaru i 9 turskih šehida. Pored toga p predstavljene su trenutne aktivnosti j udruženja: PODRŠKA FLOTILI SLOBODE DVA kroz javne tribine, prikupljanje novčanih sredstava. Zatim pomoć djeci jetimima Gaze, projekat koji se radi u suradnji sa IHH-a i svako ko želi može biti sponzor jednog jetima, a naknada je protivrijednost 35 eura ili 72 KM računajući proviziju uplate. Pored toga Udruženje “Solidarnost” u suradnji sa j j Čolvekoljubno dobrodelno društvo UP Jesenice sprovodi akciju pomoći djeci invalidima Gaze. Djeca dolaze u Sloveniju na rehabilitaciju u okviru projekta “Rehabilitacija djece Gaze” čiji je pokrovitelj vlada Slovenije i sam predsjednik. Aktivisti Udruženja “Solidarnost” su u maju mjesecu odvezli jednu pomoć za djecu ali i narod u Gazi jer djeca avionom idu do Jemena, a kasnije kombijem do

Izrael prijeti opet napasti i Flotilu slobode dva. Obučio je posebne jedinice za napad na brodove koje će djelovati istovremeno, koordinirano, brzo i koje su obučene da djeluju u masi. Već sad medijski radi sve da opravda napad, pa čak i u međunarodnim vodama.

Gaze. Sa sobom nose pomoć i za druge u Gazi. Posebne pakete i novčana sredstva dobiju djeca koja su došla na rehabilitaciju. Poseban akcenat tribine je bio pokazati potrebu nužnosti pomaganja palestinskog naroda, kako to rade drugi i zašto je potrebno djelovati. Revolucija civilnog društva - Treća intifada, izvana, počela je da djeluje. Bosna je pokazala da je dio tih snaga mira i da se zna boriti za pravdu, istinu i mir.

Snage mira su udružene u veliku koaliciju pod nazivom “Flotila slobode dva - ostani čovjek ”, u znak sjećanja na nedavno ubijenog aktivistu Vittorija Argoni, koji je napisao knjigu “Ostani čovjek ” u znak sjećanja na 2008. godinu kad je izvršen stravičan, dvadesetdvodnevni masakr, nad narodom Gaze. Vitorio je tada bio u Gazi i prevozio ranjene. Predani borac i neumorni aktivista za Palestinu. Osam dana pred polazak, da vidi svoje u Italiji, ubijen je od strane ekstremističke grupe u Gazi.

29

Logotip flotile Flotila slobode dva predstavlja snage mira koje sa 15 brodova i preko 1.000 aktivista iz cijelog svijeta, sa tri kontinenta, na čelu sa Mavi Marmarom, koja je prošle godine oštećena i oteta od strane Izraela, ponovno renovirana i još ljepša. Krovna organizacija za Flotilu slobode dva je ECESG (Evropska organizacija za deblokadu Gaze) zajedno sa IHH-a i drugim organizacijama i udruženjima. Flotila ima namjeru srušiti pomorsku blokadu Gaze, donijeti građevinski materijal prijeko potreban naroSnage mira du Gaze i pored toga su udružene u pokazati narodu Gaze veliku koaliciju da nije sam, a s druge pod nazivom strane da za Izrael kao “Flotila slobode državu trebaju vrijediti dva - ostani sve međunarodne norčovjek”, u me i zakoni, te da su znak sjećanja dužni pridržavati ih se. na nedavno Najveći zatvor na svijeubijenog tu je Gaza - Palestina. aktivistu Izrael po svaku cijenu Vittorija želi kontrolirati cijelo Argonija, koji je područje Palestine napisao knjigu Gaze. Ne dozvoljava da “Ostani čovjek” bilo šta uđe bez njiho- u znak sjećanja ve dozvole i kontrole. na stravičan Podršku nažalost opet masakar nad ima od strane egipatnarodom Gaze. skih vlasti koje su nedavno zaustavile malezijski brod po zahtjevu Izraela, a nosio je samo kanalizacione cijevi za Gazu. Svi smo bili svjedoci napada na Flotilu jedan, kada je ubijeno devet, a ranjeno preko 50 aktivista. Sudski spor sa Izraelom po ovom pitanju je u toku. O Flotili slobode dva govorila je predsjednica Udruženja “Solidarnost” Zemira Gorinjac, inšaallah putnik sa flotilom. Izrael prijeti opet napasti i Flotilu slobode dva. Obučio je posebne jedinice za napad na brodove koje će djelovati istovreme-

Ručak za aktiviste

Tribina u Donjem Vakufu
17. juni - 15. redžeb

30

Dio prikupljene pomoći

Udruženje solidarnost no, koordinirano, brzo i koje su obučene da djeluju u masi. Već sad medijski radi sve da opravda napad, pa čak i u međunarodnim vodama. Pokušava pokazati da flotila ne treba, da je narodu Gaze dobro. Pripremili su i video nadzor u toku napada. Pored toga i pse skakače specijalno obučene za tu priliku. Sve navedene prijetnje nisu dovoljne da zaustave međunarodne aktiviste. Broj onih koji žele ići je ogroman. Tako da se mora reducirati broj putnika iz svake zemlje. Broj putnika planiranih iz Bosne također će biti reduciran. Zasigurno ide 4 putnika. Pored tribine organizovano je i prikupljanje pomoći, paketića za djecu Palestine. Pomoć će ići preko Republike Slovenije gdje redovno dolaze djeca iz Gaze na rehabilitaciju i bit će poslana prilikom povrataka djece. Paketići su pristizali u Donji Vakuf iz svih pravaca, Donjeg Vakufa, Bugojna, Travnika i Zenice, Sarajeva. Iz Zenice je stigao autobus žena iz Udruženja “Izvor knjige” koje su dovezle pomoć i došle da prisustvuju tribini. Stigao je kamion iz Sarajeva sa paketima koje je, po školama i tržnim centrima, prikupilo Udruženje “Demus”. U prikupljanju pomoći su također sudjelovala i udruženja “Nahla” iz Zenice, “Tesnim” iz Sarajeva, OKC Bugojno, kao i mnogi drugi pojedinci koji nisu žalili truda da akcija bude što uspješnija. Prikupljeno je oko 3 tone pomoći: odjeća, obuća, slatkiši, školski pribor, igračke, higijenske potrepštine, nešto hrane. Tih dana Bosna je živjela za Palestinu, za Gazu. Sa toliko ljubavi pakovani su mali paketići koji čovjeka ne mogu ostaviti ravnodušnim, suza mora da poteče. Molimo Allaha, dž.š., da nagradi sve one koji su dali svoj doprinos u ovoj akciji. Palestina je u našim srcima ali je počela biti i u našim djelima. Borba za Palestinu mora biti konstantna do konačne slobode. Više informacija o Flotili slobode i Udruženju “Solidarnost” možete naći na stranici Udruženja www.solidarnost-bosnia.com.
17. juni - 15. redžeb

31

Fotopriča
Sa ljetovanja u Turskoj

Ljepota islamskog ambijenta
Pripremio: Elvir Čolaković ervis za kreativna rješenja iz Tuzle u saradnji sa Udruženjem “Poziv u raj”, u periodu od 04.06. do 12.06.2011. godine uspješno je sprovela ovogodišnji program ljetovanja u Turskoj. Na ljetovanju je boravilo 64 osobe iz Bosne i Hercegovi, od toga 27 djece. Put Turske krenuli smo u ranim jutarnjim satima iz Zenice, preko Maglaja, Tuzle, Srbije, Bugarske i do prve stanice grada Istanbula. U Istanbulu smo proveli dva dana i jednu noć što smo iskoristili za obilazak kulturno-historijskih znamenitosti grada, džamije, Miniaturk-park za djecu, kao i za krstarenje Bosforom… Na našu j konačnu destinaciju, naselje Ćif lik i Familia club hotel stigli smo u utorak, 07.06. u prijepodnevnim satima. Uslijedio je smještaj u sobe i bungalove a nakon toga započinje i zasluženi odmor. Prelijepi ambijent hotela sa aqva parkom, lijepim plažama, čistim morem i sunčanim danima dao je potpuni ugođaj i ostvario očekivanja svih nas, a naročito djece. Pored aktivnog odmora imali smo priliku i da se upoznamo i družimo sa trojicom islamskih daija i alima, dr. Jasirom Burhamijem, mr. Adilom Jusufom i prof. SejJ p j fudinom Ćifćijem kojem dugujemo posebnu zahvalnost. Sve što je lijepo brzo i prođe, tako je i naš boravak završio u subotu 11.06., nakon čega je uslijedio povratak kući, u našu Bosnu.

S

17. juni - 15. redžeb

32

17. juni - 15. redžeb

33

Razmišljanja
Islamski pozdrav, znamo li šta znači?

Allah poziva u Kuću mira
Muslimani se danas često selame poluglasnim, jedva razgovijetnim tonom, mrka lica, sa podsmijehom, sa mutnjom i perfidnošću u očima, podcjenjivačkim pogledom od glave do pete, uz “škakiljanje” u grlu, tj. nakašljavanje, pretjeranom bučnošću, itd. A sve to često je posljedica što oko usta imamo “krv i ostatke mesa” tog čovjeka kojeg smo “jeli” u stanju kada on to nije mogao osjetiti. Upravo tako se ogovaranje opisuje u Kur’anu - kao jedenje mrtvog mesa čovjeka!
Piše: blagodatvode@gmail.com a li smo istinski svjesni značenja riječi našeg islamskog pozdrava esselamu alejkum i ili je nazivanje selama postala samo formalnost? Kada nekome nazovemo selam dajemo mu do znanja da će biti miran od našeg jezika i naših ruku, a praktično to znači sljedeće: Nećemo ga ogovarati Zašto je bitno da ne ogovaramo ljude? Zato što ogovaranjem širimo mržnju i zavadu među ljudima, i podstičemo šejtana protiv čovjeka, jer šejtan kada vidi da se neko ogovara okuraži se i što više može napadne čovjeka koji se ogovara raznim mislima, sumnjama, itd. Zato se kaže da ako znamo da nas neko ogovora trebamo što više spominjati Allaha, radi zaštite od šejtanskog došaptavanja. Inače, jedan od razloga ogovaranja jeste mržnja prema nekome i želja da mu se nanese šteta, pa ogovaranje tako podsjeća na prizivanje šejtana u pomoć, a ružan je šejtan pomagač! Ako postoji neki problem među nama rješavajmo ga u direktnom odnosu, nasamo, otvoreno i iskreno, sa jedinom željom da postignemo Allahovo studenti na ovom svijetu, pa zapitajmo zadovoljstvo. Ako nismo spremni neko- se šta smo pripremili i šta pripremamo me iskreno pomoći, onda mu nemojmo za polaganje računa pred Bogom. Sa ni odmagati tako što ćemo ga ogovarati. čim ćemo doći pred Boga? Ogovoriti se smije samo u slučaju upozoravanja na neku provjerenu opa- Nećemo ga sumnjičiti snost, kao što je lopovluk, korupcija, nastranost, itd. Čovjek nekada pomisli nešto loše Kako možemo očekivati da nekoga o drugom čovjeku, misli da ga je pri susretu pogledamo vedra lica ako “pročit’o” i sl., i onda zauzme negativan smo ga prije toga nepravedno ogovorili??? stav prema njemu, međutim, stanje tog To je nemoguće. Muslimani se danas če- čovjeka može biti potpuno drugačije. sto selame poluglasnim, jedva razgovijetMožda je on kod Allaha bolji od nim tonom, mrka lica, sa podsmijehom, nas. Možda je uradio neko djelo koje i sa mutnjom i perfidnošću u očima, pod- ga je približilo Uzvišenom, a za koje mi cjenjivačkim pogledom od glave do pete, ne znamo. Svaki čovjek je svijet za sebe. uz “škakiljanje” u grlu, tj. nakašljavanje, Svako od nas ima prednosti i nedostatpretjeranom bučnošću, itd. A ke. Pravednost se ogleda u sve to često je posljedica što davanju položaja (tj. časti i oko usta imamo “krv i ostatTrebamo se obaveza) ljudima prema njike mesa” tog čovjeka kojeg podsjetiti hovim sposobnostima, bez smo “jeli” u stanju kada on da naš život potcjenjivanja ikoga. Ako je to nije mogao osjetiti. Upravo jeste TEST, i čovjek ubijeđen u svoje spoi tako se ogovaranje opisuje da se moramo sobnosti, u svoj položaj, on u Kur’anu - kao jedenje mrbaviti sobom, neće imati potrebu da drutvog mesa čovjeka! Ono što je svojim radom i gog potcjenjuje, da ga omasuprotno tom nečistom, odpripremanjem lovažava, jer to obično rade vratnom odnosu jedenja tuza najveći ispit ljudi koji imaju neki komđeg mrtvog mesa jeste odnos našeg života pleks više vrijednosti, pa svočistih prsa prema ljudima. Po od kojeg zavisi je nedostatke “liječe” na slahadisu, čovjek koji legne na naša vječnost. bima tako što ih ugnjetavaju, počinak a ne misli ništa loše ponižavaju, maltretiraju, sve o drugom muslimanu ima “kako bi im pokazali gdje je čista prsa. Takvom čovjeku njihovo mjesto” i “jer oni ne Poslanik, a.s., Allahovim dopuštenjem, zaslužuju bolje i ne znaju za drugačije”. obećava Džennet! Boje se da bi mogli izgubiti nekakav oreol uzvišenosti ako bi bili ljubazni Nećemo ga omalovažiti prema podređenima. Naravno, nekada postoje sporna ponašanja od strane Poslanik, a.s., je rekao “Dovoljno nižeg staleža, ali istinski gospodin zna je čovjeku zla da omalovaži i podcijeni kako da se nosi sa time, a ne da svoje i drugog muslimana”. Omalovažavanje je gospodstvo brani drskošću, grubošću, obično posljedica istraživanja tuđih ma- provokacijama, itd. hana, a to je jedna od najgorih stvari po Ako želimo znati ko je zaista jak i vjeru čovjeka. pametan, a ko slab podsjetimo se na sljeTrebamo se podsjetiti da naš život deći hadis: “Pametan je onaj koji strogo jeste TEST, i da se moramo baviti so- vodi računa o svojim postupcima, i radi bom, svojim radom i pripremanjem za za život poslije smrti, a slabić je onaj koji najveći ispit našeg života od kojeg zavisi slijedi svoje strasti i bezrazložno se nada naša vječnost. Student koji sprema is- i pouzdava u Allaha.” pit posvećen je sebi i svom trudu, a ne gleda kako drugi spremaju ispit, osim Nećemo prenositi njegove riječi onih dobrih studenata od kojih može nešto da nauči. Drugim studentima će Prenošenjem tuđih riječi unosi se se baviti samo ako im treba dati savjet, smutnja među ljude. Riječi se obično ako im može pomoći, itd. Svi smo mi prenose u određenom kontekstu koji
17. juni - 15. redžeb

D

34

nama odgovara i bez prisustva osobe koja ih je izgovorila. Nekada se riječi potpuno pogrešno protumače i ako se kao takve prenesu nastaće šteta, ljudi će zamjeriti jedni drugima, okrenuće se jedni protiv drugih, itd., a to je ono što šejtan želi, da zabavi ljude beskorisnim stvarima i tako ih odvrati od spominjanja Uzvišenog Allaha. Za svaku riječ čovjek će biti odgovoran pred Bogom. Ako je čovjekovo srce vezano za Allaha onda su njegove riječi zdrave i korisne, a ako je čovjekovo srce u nemarnosti prema Bogu, ako prenosi tuđe riječi, ako se bavi besposlicama, kao što je beskorisno gledanje televizije, ispijanje kahve, itd., onda su njegove riječi smrdljive, pokvarene, svadljive, uvrijedljive, itd. Poslanik, a.s., snažno je upozorio ljude na Sudnji dan i da će tada biti pokrenuti sudski sporovi između ljudi povodom ogovaranja, p j prenošenja riječi, p j j podkradanja, j napada, itd. Čovjek će morati svojim dobrim djelima platiti svu štetu koju je nanio drugima ogovaranjem, prenošenjem riječi, potvorama, udaranjem itd., a ako mu nestane dobrih djela onda će štetu nadoknaditi preuzimanjem loših djela na svoj račun. To je strašna opomena! Zamislimo TAJ DAN i TAJ SUD, to će zaista biti zastrašujuće vrijeme. Molim sve nas da imamo na umu dolazak pred Uzvišenog Allaha, koji je Milostiv ali i strahovito kažnjava. Allah nije zadovoljan da se drugi nepravedno ogovaraju i tuđe riječi prenose. Nećemo biti drski Princip Islama je da vjernici budu samilosni jedni prema drugima, a ponositi prema nevjernicima. Međutim, često vidimo muslimane kako se međusobno svađaju, vrijeđaju, psuju, prijete, pa čak i fizički obračunavaju. Sve to dovodi do situacije da se dušmani Islama time naslađuju i podsmjehuju muslimanima, ne uzimajući ih za ozbiljno, i osjećajući se superiorno spram njih. Umjesto toga, muslimani bi trebali svojim ponašanjem druge ljude pozivati u Islam, jer ti drugi ljudi upravo to žele, njihove duše žedne su upute, pa hoćemo li doći pameti i na Pravi put nemuslimanima ukazivati, a prestati se međusobno svađati i “prepucavati”? p p Čovjek koji ne može kontrolisati svoje strasti podlegne porivu agresivnosti, koja ovlada njegovim razumom i onda je u stanju svašta kazati i uraditi. To je stanje bez stida, a u hadisu se kaže da ko nema stida može raditi šta hoće, tj. od bestidnika te ne može ništa iznenaditi, jer on u tom stanju nema granice u ponašanju.

Agresivnost donosi kratkotrajan Ili, lahko je izdvojiti novac i otići na osjećaj moći i olakšanja od određenog more svake godine, a teško je skupiti pritiska, međutim, dugoročno prouzro- sredstva i otići na hadž jedanput u žikuje poremećaj odnosa među ljudima, votu. Ili, lahko je tražiti mahanu drustvara mržnju, netrpeljivost, otvara nove gome, a teško je analizirati i ispravljati sukobe, itd. Niko ne voli drsku i grubu svoje greške. Ili, lahko je vidjeti trn u osobu, pa je zato poslanik Muhammed, tuđem oku, a teško je vidjeti balvan u a.s., bio daleko od takvog ponašanja. vlastitom, itd. U suprotnom, njegova misija ne bi bila Što se tiče bogatstva i materije opostvarena. To je lekcija za nas. Ako smo ćenito, pravi vjernik će se truditi da zaista iskreni vjernici koji žele da žive stekene što veće obrazovanje i težit će Islam i da druge ljude pozovu na Pravi visokim radnim pozicijama kako bi i u put onda moramo biti čisti od grubosti materijalnom smislu bio jak. Međutim, i drskosti. Ako vjernik pozove nekoga na prvom mjestu bit će mu vjera. Njoj u vjeru a taj neko mu uzvrati neprihva- će podrediti materiju. To praktično znatanjem i još mu napravi neku spletku a či da ga posao neće spriječiti da klanja onda tom vjerniku “pukne film” jasno svaki namaz u njegovo prvo vrijeme, da se vidi da on nije naučio lekciju strplji- neće poslovati sa kamatom i alkoholom, vosti i da nije upoznat sa metodom da’ve da neće žuditi za prestižom i ugledom, (misionarstva) Poslanika, a.s., kojeg su nego će mu cilj biti da kroz rad dopriznali grubo odbiti, kamenese da Allahova riječ bude njem i trnjem ga zasuti, a gornja. U Kur’anu se kaže da on bi na to kazao: “Možda Allahova su mnogi ljudi radiše samo Allah iz njihove kičme izvemudrost je zato što vole bogatstvo. Prve da duhovno generacije muslimana su de potomstvo koje će Allaha bogatstvo obožavati”. imale bogataše u svojim remogu steći svi dovima, ali oni nisu gomilali koji to žele, ali Nećemo mu zaviditi blago, nego su ga ulagali na je i znakovito Allahovom putu, jer dati nošto ljudima to Zavist je također jedna vac za Islam ne znači potrošinije privlačno. od najgorih pojava po vjeru ti ga, nego uložiti u investiciNekako to čovjeka. U hadisu se kaže da ju koja će se mnogorostruko podsjeća na zavist uništava dobra djela isplatiti i vječno trajati. To je djelo šejtana kao što vatra sagorijeva drva. prava trgovina. koji uljepšava Kada pogledamo zašto Muslimani nisu osvajačovjeku ružne ljudi jedni drugima zavide vili druge države da bi stekli stvari, a djet ćemo da je to uglavnom bogatstvo te zemlje i pokoomrzava dobre zbog materijalnih stvari. I tu rili ljude, nego da bi dostase prepoznaje blesavost ljustvari. vili Uputu. To je recept za di koji zavide zbog materije uspjeh i na ovom i na budukoja je prolazna i za koju će ćem svijetu. se račun pred Bogom polagati. Kada bi ljudi znali “zavidili” bi oni- Forma selama ma koji su duhovno bogati, koji lijepo uče Kur’an i postupaju po njemu, koji Ono što je također veoma bitno nadijele imetak na Allahovom putu, koji pomenuti jeste da poselamiti nekoga ne održavaju džamije, itd., uz želju da i oni znači kazati samo Selam, već najkraće budu takvi. Za razliku od materijalnog Selam alejk. Samo “selam” kao pozdrav bogatstva, duhovno bogatstvo može ne znači ništa. Slične nedorečene posteći svaki čovjek ako to želi. Međutim, zdrave imamo u tzv. međunarodnim duhovno bogatstvo nije popularno i pozdravima tipa Dobar dan, koji ne privlačno mnogima. Allahova mudrost znači ništa, osim konstatacije da je dan je da duhovno bogatstvo mogu steći svi dobar, ali ako bi nekome kazali Dobar koji to žele, ali je i znakovito što ljudima dan vam želim onda bi to već bio smito nije privlačno. Nekako to podsjeća slen pozdrav. No, Selam alejk ima najna djelo šejtana koji uljepšava čovjeku potpunije značenje i smisao budući da ružne stvari, a omrzava dobre stvari. je ujedno i dova za čovjeka da bude u Na primjer, lahko je potrošiti 50 okrilju Božijeg mira i na ovom i na buKM na odjevni predmet, a teško je dati dućem svijetu, a ima li nešto bolje što isti iznos za održavanje džamije. Ili, la- možemo poželjeti?! hko je gledati film devedeset minuta, a Es-selamu alejkum je najbolji poteško je učiti Kur’an isto toliko vrijeme. zdrav i pri susretu i pri odlasku. Nakon Ili, lahko je beskorisno sjediti u kafiću njega možemo upotrijebiti i druge poi ispijati kahvu, a teško je praktikovati zdrave, kao što je Merhaba, Prijatno, Poslanikov, a.s., jutarnji i večernji zikr. itd.
17. juni - 15. redžeb

35

Pobožnost
Putevi duhovnog uzdizanja – suština smrti – II dio

O Ti čija vlast ne prestaje,
oprosti onome čija vlast je prošla
Muhammed ibn Sirin prenosi da je Muavija, r.a., na samrti uzeo grumen zemlje i rekao: “Allah te uništio kućo dunjalučka, u tebi sam živio dvadeset godina kao namjesnik, zatim dvadeset godina kao halifa, a evo šta sam na kraju u tebi dočekao.”
Piše: Muhamed Nasirudin el-Uvejd Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić ur’an nas obavještava da postoje tri stanja ljudi na samrti, a ta stanja su zapravo posljedica čovjekovog odnosa prema Allahu i vjeri koju je objavio preko Svog posljednjeg poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Tako u suri El-Vakia’ stoji: I ako bude jedan od onih koji su Allahu bliski – udobnost i opskrba lijepa i džennetske blagodati njemu! A ako bude jedan od onih koji su srećni, - pa, pozdrav tebi od onih koji su srećni! A ako bude jedan od onih koji su poricali i u zabludi ostali, pa, ključalom vodom bit će ugošćen i u ognju pržnjem. Sama je istina, zbilja, sve ovo, - zato hvali ime Gospodara svoga Veličanstvenog! (El-Vakia’, 88.-96.). Komentirajući ove ajete, Ibn Kesir je u svom tefsiru, između ostalog, kazao: “A ukoliko onaj kojem je došao smrtni čas bude od onih koji su Allahu bliski, a to su oni koji su izvršavali ono što je Allah naredio i koji su činili lijepa i pohvalna djela iako nisu bila naređena, koji su se klonuli i harama (zabranjenih stvari) i mekruha (pokuđenih stvari koje nisu strogo zabranjene), pa čak i nekih dozvoljenih stvari. Takvog čeka: Udobnost i opskrba lijepa i džennetske blagodati njemu! Tj. njega će ! meleki na samrti obradovati spomenutom nagradom, kao što stoji u dijelu hadisa od Bera ibn Aziba u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da će takvome kur’anski ajet: Oni koji su poslušni Allahu na smrti doći meleki milosti i reći: “O i Poslaniku biće u društvu vjerovjesnika, plemenita dušo u plemenitom tijelu koje i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kosi nastanjivala, izađi u udobnost i najljepšu jima je Allah milost Svoju darovao. (Enopskrbu kod Gospodara čiju srdžbu nećeš Nisa’, 69.).” Alija, r.a., je rekao da su ponikad osjetiti.’’ A ako umirući bude od sljednje Poslanikove, sallallahu alejhi ve onih iz skupine srećnika, njega će me- sellem, riječi bile: “Namaz, namaz i Alleki u trenutku smrti obradovati lijepim laha se bojte u pogledu onih koji su vam završetkom i nagradom, i reći će mu: potčinjeni!’’ (Ebu Davud). A Enes ibn “Pa, pozdrav tebi od onih koji su srećni!” Malik je rekao: “Kada se Poslanikova, Odnosno: “Mir neka je na tebe! Ne boj sallallahu alejhi ve sellem, bolest pojačala, se, ti si spašen i ti si srećnik.’’ počeo je da u određenim inMeđutim, ako je bio od onih tervalima gubi svijest. To je koji su poricali i u zabludi Lejs ibn Ebi teško palo njegovoj kćerki ostali, njega će meleki u treSulejm prenosi Fatimi, r.a., pa je, plačući, nutku smrti obavijestiti da će da je Huzejfe, g govorila: “O muke moga g ključalom vodom biti ugošćen r.a., plakao oca!” Čuo je to Muhammed, i u ognju prženjem. Allahu se na samrti, sallallahu alejhi ve sellem, pa utječemo od džehennemske pa su ga joj je odgovorio: “Kćeri, od vatre i patnje na ahiretu. upitali: “Zašto danas za tvoga oca nema više plačeš?” nikakvih muka.” Nakon što Rekli su na samrti Odgovorio je: je preselio na bolji svijet i kada “Ne plačem su ashabi počeli bacati zemU nastavku ćemo citirati zbog rastanka lju na njegovo tijelo, Fatima, riječi nekih muslimana, halifa, sa dunjalukom, r.a., je rekla Enesu, r.a.: “Envladara, učenjaka, u trenutjer mi je smrt ese, zar zaista imate snage da ku smrti, kako bismo uzeli draža od bacate zemlju na Allahovog ostanka na pouku i kako bi nam njihove Poslanika, sallallahu alejhi ve riječi bile podsticaj za dobra dunjaluku, već sellem?!” (Buharija). djela koja će nam, Allahoplačem zbog vom milošću, omogućiti lijep toga što ne Ebu Bekr, r.a., na samrti završetak dunjalučkog života znam šta me i priskribiti najljepšu nagradu čeka, Allahovo Kada je Ebu Bekr bio na na ahiretu. zadovoljstvo samrti, došla mu je u posjetu Prije toga citirat ćemo ili Allahova kćerka Aiša, r.a., i u stihu kahadise u kojima se spominju srdžba.” zala: Poslanikove, sallallahu alejhi Života mi tvoga, ve sellem, posljednje riječi prije nikakvo bogatstvo ne koristi, smrti. kad se u grudima stijesni U hadisu koji je zabilježio imam Bui kad duša dođe u grlo sahibije svoga. harija, a koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., Na to joj je otac odgovorio: “Nije stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve tako, već reci: Smrtne muke će zbilja sellem, rekao: “Nije bilo ni jednog Alla- doći – to je nešto od čega ne možeš pobjeći. hovog poslanika, a da u smrtnoj bolesti (Kaf, 19.). Zatim je rekao: “Ovu odjeću nije mogao da bira između ostanka na što je na meni operite i u nju me, kad dunjaluku ili preseljenja na ahiret.” “Na- umrem, zamotajte umjesto ćefina; zaista kon što je to rekao”, veli Ebu Hurejre, su živi potrebniji nove odjeće od mrtvih.” “Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, Prenosi se također da su mu na samrti stanje se pogoršalo, osjetio je strašnu rekli: “Halifo Allahovog Poslanika, zar bol, i tom trenutku sam čuo kako uči ne želiš da ti pozovemo doktora?” Od17. jun - 15. redžeb

K

36

govorio je: “‘Doktor’ me je već pregledao.’’ “A šta je rekao”, upitali su? Ebu Bekr je odgovorio: “Rekao je: ‘Ja činim što hoću!’” (Ibn Ebi Dunya, El-Muhtedarin). n Omer, r.a., na samrti Prenosi se od Alije ibn Ebi Taliba da je rekao: “Ušao sam kod Omer ibn Hataba nakon što ga je Ebu Lu’lu smrtno ranio, i zatekao ga gdje plače. Upitao sam: “Vođo pravovjernih, šta te je rasplakalo?” Odgovorio je: “Rasplakale su me vijesti sa nebesa, a ja ne znam šta će sa mnom biti, hoću li u Džennet ili Džehennem.” Ja sam mu onda rekao: “Raduj se Džennetu, jer sam čuo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: ‘Džennetski uglednici i gospoda su Ebu Bekr i Omer.’” Tada mi je Omer, r.a., rekao: “Alija, je li ti to svjedočiš da ću ja biti stanovnik Dženneta?” “Da”, rekao sam, zatim sam se obratio svom sinu Hasanu i rekao mu: “Sine, posvjedoči i ti i potvrdi riječi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da će Omer biti stanovnik dženneta.” (El-Muhtedarin). n Abdullah Ibn Omer je rekao: “Nakon ranjavanja, a u smrtnom hropcu, Omerova, r.a., glava bila je u mom krilu, pa mi je rekao: “Spusti mi glavu na zemlju!’’ Rekao sam: “Oče, svejedno je, da li ti glava bila u mom krilu ili na zemlji.” Tada mi je otac srdito rekao: “Spusti mi glavu na zemlju, majka te imala!’’ Kad sam mu spustio glavu na zemlju, rekao je: “Teško meni i teško mojoj majci ako mi se Allah ne smiluje!’’ A u predaji od Amra ibn Dinara stoji: “Meni je Omer, r.a., prije nego je ispustio dušu, rekao: ‘Kada bi cijeli dunjaluk bio u mom posjedu, ja bih ga žrtvovao kako bih se otkupio i spasio od Vatre, makar je nikada ne vidio.’’ (Ibn Ebi Dunya, El-Muhtedarin). n

Osman, r.a., na samrti

Abdullah ibn Selam prenosi da je on pitao nekog od ljudi koji su bili prisutni kad je Osman, r.a., bio na samrti, nakon teških rana koje su mu zadale haridžijski prokletnici, šta je tada Osman, r.a., rekao, p pa su mu odgovorili: “Čuli smo Osmana, r.a., kako prije smrti govori: ‘Allahu dragi, ujedini ummet Muhammedov, sallallahu alejhi ve sellem’, i to je tri puta ponovio. U tom trenutku nam se činilo da, kad bi uputio dovu da Allah ne ujedini ummet, da bi mu dova bila uslišana i da se ummet ne bi ujedinio do Sudnjeg dana.’” (Ibn Ebi Dunya, El-Muhtedarin). Ebu Katade je n rekao: “Ušao sam sa svojim rođakom kod Osmana, r.a., u vrijeme opsade njegove kuće, da tražim dozvolu za odlazak na hadž. Kad sam izlazio iz njegove kuće, na vratima sam sreo Hasana ibn Alija, r.a., koji je nosio sablju u ruci, pa sam ponovo s njim ušao kod Osmana. Onda je Hasan, r.a., stao pred Osmana, r.a., i rekao: “Vođo pravovjernih, ja sam došao da ti kažem da sam spreman izvršiti što god mi narediš.” Osman mu je odgovorio: “Dragi moj bratiću, ovi ljudi žele i traže samo moju glavu; tako mi Allaha, ja u ovoj situaciji neću spašavati svoju glavu žrtvujući glave drugih muslimana, već ću žrtvovati svoj život da bi spasio živote drugih muslimana. Hasane, gledajte na koji način i oko čega ćete ujediniti ummet, jer Allah ovaj ummet neće ujediniti na zabludi. Pa, budite uz džemat muslimana u svakoj situaciji.” Kada je ovu predaju čuo Hamad ibn Zejd, zaplakao j i rekao: “Neka se Allah j p je smiluje Osmanu, r.a.! Četrdeset dana je
17. jun - 15. redžeb

Prenosi da je Muavija, r.a., na samrti rekao: “Da bogdo nisam bio vladar ni jednog trena i da nisam osjetio slast dunjalučkog života! Bolje bi mi bilo da sam bio platno s kojim se pokrivaju konji, koje se, nakon što se podere, baci kao da ni postojalo nije.”

bio u opsadi i za sve vrijeme opsade nije izgovorio ni jednu riječ koju bi novotari mogli iskoristiti kao dokaz za svoju novotariju.” (El-Muhtedarin). ( n Alija, r.a., na samrti

Prenosi se od Asbega elHanzalija da je rekao: “U noći poslije koje je Alija, r.a., ubijen, došao mu je Ibn Nebbah da ga pozove na sabah-namaz, a Alija, r.a., je još uvijek ležao u svojoj postelji. Sačekao je malo, pa se ponovo vratio i zovnuo ga, ali ni tada nije izašao iz kuće. Tek kada ga je treći put zovnuo on je ustao i prije nego je izašao iz kuće, rekao je: g j j “Čovječe, pripremi se za smrt, jer će ona sigurno doći, pa se onda ne boj smrti kad ti na vrata zakuca.’’ I čim je iskoračio iz kuće, na njega je nasrnuo Abdurahman ibn Muldžim i zadao mu smrtonosni udarac sabljom. U tom trenutku je izašla njegova kćerka Ummu Kulsum, i vidjevši šta se desilo, uzviknula je: “O tugo moja u sabahsko vrijeme! Muža Omera, r.a., su mi ubili u vrijeme sabah-namaza, a evo i oca Aliju mi ubiše u sabahsko vrijeme!” A u predaji od Haruna ibn Ebi Nedžiha stoji da je Alija, r.a., nakon što mu je Ibn Muldžim zadao smrtonosni udarac, rekao: “Uspio sam, Gospodara mi Kabe!” ( (El-Muhtedarin). n Hasan ibn Ali, r.a., na samrti

Prenosi Džafer ibn Muhamed od svoga oca da je rekao: „Kada je Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, unuk, Hasan ibn Ali bio na samrti, žestoko je plakao, pa mu je rekao brat Husejn, r.a.: ‘Brate, šta te je rasplakalo, pa ti ideš u susret svom dedi

37

Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, babi Aliji, majki Fatimi i nani Hatidži, r.a. Allah, dž.š., ti je preko Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, obećao nagradu i nazvao te gospodinom džennetskih mladića, a osim toga, ti si na svojim nogama petnaest puta obavio hadž.’ Husejn, r.a., je htio barem malo oraspoložiti svoga brata, ali su mu te riječi samo pojačale plač, i onda je kroz suze odgovorio: ‘Brate, zar ne znaš da ja evo idem u susret krupnom i zastrašujućem događaju, s kakvim se nikada u životu susreo nisam.’” ( (El-Muhtedarin). n Muaz ibn Džebel, r.a., na samrti Prenosi se od Amra ibn Kajsa da je rekao: “Kada je Muaz ibn Džebel bio na samrti, rekao je svojim ukućanima i prijateljima koji su mu došli u posjetu: ‘Vidite je li nastupila zora.’ ‘Nije još’, odgovorili su. Nedugo zatim neko je rekao da je zora nastupila, a Muaz je kazao: ‘Utječem se Allahu od noći čija zora završava u džehennemskoj vatri! Dobro mi došla smrti! Dobro mi došao dugo odsutni prijatelju! Gospodaru moj, Ti znaš da sam Te se cijelog života bojao, a sada je, Gospodaru, došao dan da se nadam Tvojoj milosti. Ja nisam volio dunjaluk, niti dugovječni ostanak na njemu, radi obrađivanja zemlje i voćnjaka, već radi posta u vrućim ljetnim danima, noćnog namaza i druženja s ulemom u halkama zikra.’” Huzejfe ibnul-Jeman, r.a., na samrti Lejs ibn Ebi Sulejm prenosi da je Huzejfe, r.a., plakao na samrti, pa su ga upitali: “Zašto plačeš?” Odgovorio je: “Ne plačem zbog rastanka sa dunjalukom, jer mi je smrt draža od ostanka na dunjaluku, već plačem zbog toga što ne znam šta me čeka, Allahovo zadovoljstvo ili Allahova srdžba.” A Esed ibn Vida’ prenosi da je Huzej jfi, r.a., dok j ležao na smrtnoj p je j postelji, j rečeno: “Šta želiš?’’ Odgovorio je: “Želim Džennet!’’ Zatim su ga upitali: “Na šta se žališ?” Odgovorio je: “Na grijehe.” Rekli su mu: “Hoćeš li da ti pozovemo ljekara?” Huzejfe im je odgovorio: “Doktor me je i razbolio. Ja sam među vama živio i moj život je bio u znaku troje: siromaštvo mi je bilo draže od bogatstva, poniznost i skromnost među vama bili su mi draži od uznositosti i položaja i kod mene su jednaki bili oni od vas koji su me hvalili i oni koji su me kudili.” Ebu Derda, r.a., na samrti Kada je Ebu Derda, r.a., osjetio da mu se bliži smrtni čas, pozvao je svoju suprugu, pa kada je ona došla, on ju je

privio na grudi i plačući rekao: “Ummu Derda, zar ne vidiš šta me je snašlo?! Tako mi Allaha, nikada mi teži trenutak nije došao. Ako mi Allah bude pripremio nagradu, onda je ono što slijedi poslije smrti mnogo lakše, a ako bude nešto drugo, onda je smrt u odnosu na ono što dolazi poslije nje, kao mužnja deve.” Zatim je dugo plakao, pa se opet obratio supruzi riječima: “Ummu Derda, pripremaj se za ovaj dan i ovaj trenutak!” Onda je pozvao svog sina Bilala i rekao mu: “Teško tebi Bilale, pripremi se za smrt i za ovaj bolni trenutak koji tvoj otac sada proživljava.” Nakon toga je ispustio svoju plemenitu dušu. (El-Muhtedarin). ( n Amr ibn As, r.a., na samrti Jakub ibn Abdurahman prenosi od svoga oca da je rekao: “Kada je Amru ibn Asu došao smrtni čas, mnogo je plakao. Njegov sin Abdullah mu je rekao: ‘Oče, ja sam mislio da ćeš ti strpljivo podnijeti svaki udarac sudbine i svako iskušenje koje Allah spusti na tebe.’ Tada mu je Amr rekao: ‘Sinko, znaj da su se na tvog oca spustila tri musibeta odjednom: prvi je prekidanje svake mogućnosti da se čine dobra djela, drugi je gorčina smrti, a treći je rastanak sa najmilijim, a ovo treće je najlakše.’ Zatim je rekao: ‘Gospodaru moj, naredio si, a ja sam se oglušivao o Tvoje naredbe, zabranio si, a ja sam kršio zabrane. Moj Allahu, Ti si Onaj koji oprašta i preko pogrešaka prelazi.’” Muavija ibn Ebi Sufjan, r.a., na samrti Muhammed ibn Sirin prenosi da se Muavija, r.a., pred smrt teško razbolio, i plačući je govorio: “Gospodaru moj, Ti si u Svojoj Knjizi rekao: Allah neće oprostiti da Mu se neko smatra ravnim, a oprostit će manje grijehove od toga, kome On hoće. (En-Nisa, 48.). Gospodaru moj, učini me od onih kojima ćeš oprostiti!” A u predaji koju prenosi Sufjan ibn Ujejne od Hišama, stoji da je Hišam rekao: “U smrtnoj bolesti Muavijene noge su izgledale kao suhe palmine g grane. Okupljenim ljudipj j ma je rekao: ‘Šta je drugo
17. jun - 15. redžeb

dunjaluk osim ono što na trenutak okusimo i probamo. Tako mi Allaha, ne bih želio da više ostanem među vama ni tri dana.’ Reklu su mu: ‘Vođo pravovjernih, ti ideš u susret Allahovoj milosti i zadovoljstvu.’ Odgovorio je: ‘Ja idem u susret onome što Allah želi, a Allah me najbolje poznaje i zna da nisam bio od onih koji su bili popustljivi u vjeri.’” ( (El-Muhtedarin). n Muhammed ibn Sirin prenosi da je Muavija, r.a., na samrti uzeo grumen zemlje i rekao: “Allah te uništio kućo dunjalučka, u tebi sam živio dvadeset godina kao namjesnik, zatim dvadeset godina kao halifa, a evo šta sam na kraju u tebi dočekao.” Također se prenosi da je Muavija, r.a., na samrti rekao: “Da bogdo nisam bio vladar ni jednog trena i da nisam osjetio slast dunjalučkog života! Bolje bi mi bilo da sam bio platno s kojim se pokrivaju konji, koje se, nakon što se podere, baci kao da ni postojalo nije.” Abdul-Melik ibn Mervan na samrti Abdul-Aziz ibn Imran prenosi sljedeću predaju: “Kada je Abdul-Melik ibn Mervan bio na samrti, pogledao je kroz prozor

38

svoga dvorca i vidio bjelioca platna kako čestim dolascima pred odvratne kapije svojim rukama pere i bijeli platno, pa je vladarskih dvoraca.’’ (El-Muhtedarin). ( n rekao: ‘Tako mi Allaha, volio sam da sam Također se prenosi da su ga ljudi pitali dok bio bjelilac platna koji svaki dan zarađuje je ležao na smrtnoj postelji: “Vođo prasvojim rukama onoliko koliko mu može vovjernih, kako se osjećaš?” Odgovorio biti za taj dan.’ Kada je o tome obaviješten is- je: “Osjećam se baš onako kako je Allah, lamski učenjak Ebu Hazim, rekao je: ‘Hvala dž.š., u Kur’anu objavio: A doći ćete Nam Allahu koji je učinio da vladari na samrti pojedinačno, onakvi kakve smo vas prvi put požele da budu na našem mjestu, a da mi stvorili, napustivši dobra koja smo vam bili na samrti ne poželimo biti na njihovom darovali. (El-En’am, 94.).” mjestu.’” ( (El-Muhtedarin). n Mufedal ibn Fudale Omer ibn Abdul-Aziz na prenosi da su neki ljudi tražili Riječi vladara, samrti dozvolu da posjete Abdul-Mekraljeva i lika ibn Mervana koji je bio drugih moćnika Mugire ibn Hakim teško bolestan. Nakon što im na samrti, prenosi da je Fatima bint Abje dozvoljeno, ušli su kod njenajbolje dul-Melik, supruga Omera ga i poselamili ga, a on im je svjedoče o ibn Abdul-Aziza, kazala: rekao: “Došli ste mi u vrijeme tome da se tada “Kada je Omer ibn Abdulkada sam sve bliži ahiretu, a i oni koji su Aziz bio na samrti, čula sam sve dalji od dunjaluka. Prije vladali ljudima ga da govori: ‘Gospodaru nego što ste ušli, pokušavao na zemlji, čak i moj, olakšaj im mojom smrću sam se sjetiti svog dobrog djela oni koji su bili makar za trenutak!’” A u u koje bih najviše mogao ponasilnici, koji danu u kojem je umro, izašla lagati nade na Sudnjem danu, su se ponašali sam iz njegove sobe, i čula pa se nisam mogao sjetiti ničeg kao da su oni sam ga kako uči i ponavlja gospodari, boljeg od vođenja džihada na kur’anski ajet: Taj drugi svijet predaju Allahovom putu. Upozoradat ćemo onima koji ne žele da Allahovoj vam vas da ne ponižavate sebe se na Zemlji ohole i da nered odredbi čine, a one koji se Allaha potpuno boje čeka srećan kraj. (Elbespomoćni. Kasas, 83.). Nakon toga se ušutio i nisam mogla čuti nikakav pokret niti glas iz njegove sobe. Zovnula sam Omerovog slugu Vesifa i rekla mu: “Pogledaj šta je sa vođom pravovjernih, da li možda spava ili…” Vesif je ušao u njegovu sobu, a onda je vrisnuo i potrčao do moje sobe. Ušla sam u Omerovu sobu i vidjela da je već bio preselio na ahiret. Prije nego je umro, sam se okrenuo prema kibli i jednu ruku stavio na usta, a drugu na oči.” ( (ElMuhtedarin). U predaji n od Amra ibn Kajsa, stoji da je jedna grupa muslimana posjetila halifu Omera ibn Abdul-Aziza dok je ležao na smrtnoj postelji, pa su mu rekli: “Vođo pravovjernih, želiš li nam nešto opručiti?” p Rekao im je: “Čuvajte se i pripremajte za ono što je mene ovog trena snašlo, jer sigurno ni vas neće zaobići. Kada me spustite u kabur, malo me otkrijte i vidite šta sam od dunjaluka ponio.”
17. jun - 15. redžeb

Hišam ibn Abdul-Melik na samrti Ishak ibn Omer eš-Šejbani prenosi sljedeću predaju: “Kada je halifa Hišam ibn Abdul-Melik bio na samrti, oko njega se okupila njegova porodica i svi su plakali. On ih je pogledao, a zatim rekao: ‘Hišam vas je obilno častio dunjalukom, a vi njega obilno častite suzama. Hišam je vama ostavio sve što je sakupio od dunjalučkog bogatstva, a vi njemu ostavljate samo breme onoga što je uradio. O, užasnog li konačnog boravišta za Hišama, ako mu ne bude oprošteno!’” Harun er-Rešid na samrti Kada je Harun er-Rešid bio na samrti, naredio je slugi Mesruku da mu donese ćefine u koje ga misle zamotati nakon smrti. Zatim mu je naredio da iskopa kabur, pa kad je Mesruk završio s kopanjem, odnio je halifu Haruna erRešida do kabura. Halifa je sjeo pored kabura i promatrao ga, a zatim je proučio kur’anski ajet: Bogatstvo moje mi nije od koristi, snage moje nema više! (El-Hakka, 28.-29.). I dugo je plakao. U drugoj predaji stoji da je Harun er-Rešid na samrti izgovorio ove riječi: “O Ti čija vlast ne prestaje, oprosti onome čija vlast je prošla!” ( (El-Muhtedarin). n Mu’tesim ibn Harun er-Rešid na samrti Prenosi se da je abbasijski halifa i sin Haruna er-Rešida, Mu’tesim, na samrti govorio: “Da sam znao da je život ovako kratak i da će ovako brzo proći, nikada ne bih radio ono što sam uradio.” Abdul-Aziz ibn Mervan na samrti Ibn Ebi Mulejke je rekao: “Bio sam prisutan kada je Abdul-Aziz ibn Mervan bio na samrti i čuo sam ga kada je rekao: ‘Teško meni, da sam bogdo u zaborav pao, da sam barem bio tekuća voda koja koristi ljudima, ili zeleno rastinje, ili da sam barem bio čoban koji je čuvao stada po hidžaskoj pustinji.’” Riječi vladara, kraljeva i drugih moćnika na samrti, najbolje svjedoče o tome da se tada i oni koji su vladali ljudima na zemlji, čak i oni koji su bili nasilnici, koji su se ponašali kao da su oni gospodari, predaju Allahovoj odredbi, potpuno bespomoćni, strahuju od Allahove kazne i nadaju se Njegovoj milosti i oprostu. Njihove riječi su opomena svakom razumnom čovjeku i one su svjedok bezvrijednosti dunjaluka i njegovog nestanka i čovjekove malenkosti i bespomoćnosti kada smrt nastupi i kada mu Melek smrti u zijaret dođe.

39

Fetve
Aktuelna pitanja i dileme

Nadriljekarstvo je šerijatski zabranjeno
(haram), kao i svaki vid pomoći, saradnje, i promoviranja sličnih aktivnosti kojima se obmanjuju lahkovjerni ljudi
Saff redovno prenosi fetve eminentnih islamskih učenjaka iz različitih pravnih i drugih islamskih naučnih oblasti i cjelina
PRIPREMIO: Semir Imamović
Nadriljekarstvo i iscjeliteljske seanse Mekkija Turabija

Vijeće za fetve Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je na Drugoj redovnoj sjednici održanoj u Sarajevu dana 11. redžeba, 1432./ 13. juna, 2011. god “izrazio zabrinutost pojavom i promoviranjem nadriljekarstva u Bosni i Hercegovini” te predložio Vijeću za fetve da održi vanrednu sjednicu i razmotri to pitanje radi donošenja fetve i jasnih stavova. Na temelju toga, Vijeće za fetve Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je održalo vanrednu sjednicu u srijedu 13. redžeba, 1432./ 15. juna, 2011. god. pod predsjedavanjem reisul-uleme dr. Mustafe Cerića, vrhovnog muftije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, uz učešće članova Vijeća: zamjenika reisu-l-uleme hfz. Ismeta Spahića, muftija banjalučkog Edhema p j j g Čamdžića, bihaćkog Hasana Makića, goraždanskog Hameda Efendića, mostarskog Seida Smajkića, sarajevskog Husejina Smajića, travničkog Nusreta Abdibegovića, tuzlanskog Husejna Kavazovića, zeničkog Ejuba Dautovića i vojnog muftije Ismaila Smajlovića te je nakon razmatranja ovog pitanja usvojilo prijedlog fetve koju je napisao fetva-i emin dr. Enes Ljevaković u kojoj se kaže:

- Na temelju Časnoga Kur’ana i Sunneta Allahovog Poslanika, a.s., a nakon uvida u izjave nadriljekara-iscjelitelja Mekkija Turabija i načina na koji on vrši svoje iscjeliteljske seanse, Vijeće za fetve Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini zaključuje da se radi o neprihvatljivom djelovanju. Nadriljekarstvo je šerijatski zabranjeno (haram), odlazak nadriljekaru na iscjeliteljsku seansu je, također, šerijatski zabranjeno djelo kao i svaki vid pomoći, saradnje, promoviranja i promicanja takve i sličnih aktivnosti kojima se obmanjuju lahkovjerni ljudi, manipulirajući njihovim željama i potrebama. Temeljem gore donesene fetve, Vijeće za fetve Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini donosi sljedeće zaključke i zahtjeve: Pojava Mekkija Turabija i njegovo djelovanje u Sarajevu, a time i u Bosni i Hercegovini, šerijatski je zabranjeno (haram), pa se ljudima koji vjeruju u Allaha i Sudnji dan savjetuje da se klone ovog harama. Prema saznanjima do kojih je došlo Vijeće za fetve Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, oni koji su išli na Turabijeve seanse nisu izliječeni i osjećaju se prevarenim. Prošlogodišnje Turabijeve seanse u Sarajevu narušile su ugled i nanijele moralnu štetu Bosni i Hercegovini jer je Mekki Turabi uzimao našu zemlju kao primjer uspjeha njegovog nadriljekarstva. Prema tome, Vijeće za fetve Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini zahtijeva od nadležnih organa vlasti, medicinske struke  i  znanstvene javnosti da zaustave obmanu i sramotu koja se nanosi našem društvu pojavom i djelovanjem nadriljekara Mekkija Turabija. Vijeće za fetve Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini zahtijeva od domaćina i pokrovitelja nadriljekarstva

preko osobe Mekkija Turabija da odustanu od ovog, po opće duhovno i duševno stanje društva, štetnog djelovanja sa nesagledivim posljedicama. Ova fetva sa rečenim zaključcima i zahtjevima ima se pročitati u svim džamijama u domovini i dijaspori sa minbera u petak, 15. redžeba, 1432. / 17. juna, 2011. godine. Svemogući Allahu, osnaži nas da budemo i ostanemo na Pravom putu! Sveznajući Allahu, pouči nas da lijek tražimo i nađemo ga na način s kojim si Ti zadovoljan! Milostivi Allahu, omili nam halal, a udalji nas od harama! Amin! (www.rijaset.ba) Zakletva kao podsticaj na neko djelo Ako jedna osoba zakune drugu osobu da nešto uradi ili ne uradi, i ova to ne izvrši, da li se to smatra kršenjem zakletve, i ako jeste ko je dužan učiniti keffaret (iskup)? Šejh Abdulaziz ibn Abdullah el-Baz Onaj ko se zakune da će nešto uraditi (ili ostaviti), i prekrši zakletvu, dužan je učiniti keffaret (iskup), na osnovu rijet či Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Tako mi Allaha, ja se nekada zakunem da ću nešto uraditi, a onda uvidim da je neka druga stvar bolja od toga, pa se iskupim za svoju zakletvu i učinim ono što je bolje.” U drugom hadisu se kaže: “Ko se zakune da će nešto uraditi, a zatim uvidi da je nešto drugo bolje od toga, neka učini ono što je bolje i iskupi se za svoju zakletvu.” Uzvišeni Allah u Kur’anu veli: Allah vas neće kazniti ako se zakunete nenamjerno, ali će vas kazniti ako se zakunete namjerno. Otkup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao – neka tri dana posti. Tako se za zakletve vaše otkupljujte kada se zakunete; a o zakletvama svojim brinite se! Eto, tako vam Allah objašnjava propise Svoje da biste bili zahvalni. (Prije-

40

vod značenja, El-Maide, 89.). Ako jedna osoba kaže drugoj osobi: Allaha mi, ostat ćeš kod mene na konaku; Allaha mi, uzet ćeš ovaj novac, i sl., i ona to ne prihvati, to će se smatrati kršenjem zakletve i dužnost je onoga ko ji se zakleo (prve osobe) da se zbog toga iskupi na način kako je to pojašnjeno u ajetu. Zbog toga, kada je zakletva u pitanju, treba biti maksimalno oprezan i upotrebljavati je samo onda kada postoji opravdan razlog za to. (www. binbaz.org). g Nagradne igre putem dnevnih novina Selam! Moje pitanje je vezano za nagradnu igru Avaza koja je u toku, kaa kav je stav islama po tom pitanju? Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin Es-selamu alejkum! Ako neko kupuje novine samo zato da bi učestvovao u igri, onda je to jedna vrsta igre na sreću uz učešće učesnika, u kojoj neki dobijaju, a većina gubi, isključivo na temelju lutrije, što nije dozvoljeno. A ako osoba inače kupuje dotičnu novine, bez obzira da li se u njoj objavljivali nagradni kuponi kojima se učestvuje u izvlačenju nagrada, onda nije zabranjeno, već se eventualna nagrada tretira kao poklon nekim čitaocima od strane dotične novine. Dakle, zavisi od namjere prilikom kupovine novine. Ako osoba nije kupovala dotičnu novinu prije organiziranja nagradne igre, očito je da je njena namjera učešće u igri uz participaciju učesnika od jedne KM koliko košta novina, a takva igra nije dozvoljena. Igranje bilijara, pikada, stonog fudbala u islamskm centrima Es-selamu alejkum, cijenjeni profesore Ljevakoviću! Praksa velikog broja islamskih centra na Zapadu jeste da se u prostorijama centara nalaze stolovi za bilijar, stoni fudbal, kao i da se igra pikado i sl. Postoji nekoliko motiva kojim se rukovode islamski centri u opravdavanju ove prakse, a vjerujemo da su ova dva najbitnija: 1. Ovakve vrste zabave će privući značajan broj omladine u prostorije islamskog centra. Jer, ukoliko im se nešto ovakvo ne pruži u centrima, oni će to tražiti u raznim kafićima, diskotekama, salonima zabavnih igara... Na taj način će rjeđe posjećivati isl. centre, a s tim i imati i manju mogućnost dolaska u kontakt sa osobama koje više drže do islama. 2. Od korištenja ovih zabavnih igara islamski centar može imati finansijsku korist. Najčešći način korištenja ovih igara jeste kupovanje žetona, a opet najčešće žeton kupuje onaj ko izgubi partiju ili onaj ko izaziva po-

bjednika. Ovdje je potrebno vrlo jasno naglasiti da niko od učesnika ne ostvaruje nikakvu materijalnu dobit od pobjeda koje ostvari. Slobodni smo pretpostaviti da se ovdje ne radi o igrama na sreću jer je prije svega za ostvarenje pobjede potrebno znanje ili umijeće. Takorder, kao posljedica igranja ne ostvaruje se nikakva materijalna dobit. U kontekstu gore kazanog molim Vas da mi odgovorite na sljedeća pitanja: 1. Da li je dopušteno iz gore spomenutih razloga posjedovati ovakve vrste zabave po islamskim centrima? 2. Da li je novac dobijen od prodaje žetona halal za potrebe islamskog centra? Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin 1. Nema šerijatske smetnje da islamski centri posjeduju navedenu opremu i sredstva budući da je namjera plemenita, a sredstvo dozvoljeno. 2. Zarada od prodatih žetona je dozvoljena, nije u pitanju kocka niti neka nedozvoljena igra. Sve je u okviru dozvoljenog: i navedena igra, a i ostvarena dobit od prodaje žetona. Nije bitno ko od igrača plaća žeton, pobjednik ili gubitnik, to je stvar njihovog dogovora. Ne bi bilo dozvoljeno da se neko kladi na nekog igrača u igri i na taj način ostvari zaradu. (www. rijaset.ba, Pitanja i odgovori) Isticanje mokraće nakon mokrenja Dešava mi se da, najmanje dva ili tri puta u toku dana, neposredno nakon mokrenja ili nešto malo kasnije,
17. juni - 15. redžeb

Pojava Mekkija Turabija i njegovo djelovanje u Sarajevu, a time i u Bosni i Hercegovini, šerijatski je zabranjeno (haram), pa se ljudima koji vjeruju u Allaha i Sudnji dan savjetuje da se klone ovog harama.

osjetim izlazak nekoliko kapi mokraće. Nekada mi se to desi u toku vožnje ili u vrijeme obavljanja redovnih poslova, stim da ne traje dugo. Interesuje me, da li sam obavezan koristiti krpu kao zaštitu za tijelo i odjeću od mokraće i uzimati abdest za svaki namaz? Pravni kolegij portala www.islamweb.net Ako si siguran u to da se radi o mokraći, a ne šejtanskom došaptavanju (vesvesi), i ako se isticanje ne dešava u kontinuitetu, tvoj status nije kao status osobe sa isprikom (sahib-i-uzura), kojoj se stalno pojavljuje nešto što kvari abdest (ili ima smetnje za čuvanje abdesta), naprotiv, tvoja obaveza je da sačekaš onoliko koliko je potrebno da mokraća isteče, a zatim se abdestiš i obaviš namaz. U tvom slučaju preporučljivo je korištenje krpe koja će spriječiti dospijevanje kapi mokraće na tijelo i odjeću, u suprotnom, dužan si očistiti mjesto kojeg je zahvatila mokraća i tek nakon toga uzeti abdest. (Dvije važne napomene: 1. Osoba sa isprikom / sahib-i-uzur, dužna je uzeti abdest za svaki namaski vakat i klanjati namaz, makar joj se u međuvremenu pojavilo nešto što inače kvari abdest. 2. Osobi koja ima vesvese u vezi sa isticanjem mokraće, preporučuje se da nakon mokrenja donji veš pospe sa nekoliko kapi vode kako bi se na taj način izbjegle bilo kakve nedoumice u vezi stim).

41

Islamsko pravo
Pravni propisi u hadisima Allahovog Poslanika

Posudu koju je zalokao pas,
operite (očistite) sedam puta, prvi put zemljom
Dozvoljeno je, umjesto zemlje, koristiti bilo koje drugo sredstvo za čišćenje koje ima jednako ili jače dejstvo od zemlje, kao što je sapun, razni deterdženti i sl., jer je krajnji cilj uklanjanje nečistoće i njenih tragova, a to je moguće postići na jedan ili drugi način. Razloge posebnog spominjanja zemlje u hadisu treba tražiti u njenoj ekonomičnosti, jednostavnosti i lahkoj upotrebljivosti, a ne u namjeri Zakonodavca za ograničavanjem u bilo kojem smislu te riječi
Pripremio: Semir Imamović renosi Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Posudu koju je zalokao pas, operite (očistite) sedam puta, prvi put zemljom.” Ocjena hadisa Hadis je vjerodostojan. Zabilježio ga je Muslim, Knjiga o čistoći, poglavlje “Propis posude koju je zalokao pas’’, pod br. 729, Buharija, Knjiga o čistoći, poglavlje “Posudu iz koje je pio pas, operite sedam puta”, br. 172. Opća pravna pitanja Hadis tretira posebnu vrstu stvarne (fizičke) nečistoće, koja se u islamskom pravu označava kao teška nečistoća (nedžase mugalleze), a to je e svaka nečistoća za čije je otklanjenje predviđen poseban postupak čišćenja i pranja, kao što je to u slučaju pseće pljuvačke. Da bi imali cjelovitiju sliku o ovom pitanju, potrebno je navesti da se, u islamskom pravu, nečistoća dijeli u dvije vrste: stvarnu (fizičku, materijalnu) i pravnu (duhovnu). Stvarna se potom dijeli u tri podvrste: tešku (mugalleza), blagu (muhaffefe) i uobičajenu (mu’tade). Primjer za tešku nečistoću je pseća pljuvačka, za blagu je mokraća muškog djeteta koje se hrani isključivo mlijekom, ili ono što ono povrati, a za uobičajenu sve ostale vrste nečistoće, za čije je uklanjanje, uglavnom, dovoljno jedno pranje ili onoliko koliko je potrebno da bi se one uklonule, kao što su ljudski izmet i mokraća.1 Pravna nečistoća (elhades) dijeli se na malu (el-asgar, stanje bez abdesta) i veliku (el-ekber, stanje džunupluka). Propisi 1. Posudu koju je zalokao pas, obaveza je oprati (očistiti) sedam puta, prvi put zemljom, a ostalih šest puta vodom. U nekim verzijama hadisa kaže se: “prvi ili zadnji put zemljom’’2, što se može shvatiti kao Poslanikova dozvola slobodnog određivanja redoslijeda pranja (vodom i zemljom), ali se može shvatiti i kao nesigurnost prenosioca u vezi sa samim redoslijedom, da li je on obavezan ili proizvoljan. Logično je, ukoliko nismo sigurni da li se radi o jednom ili drugom, pozvati se na eksplicitnu (nedvosmislenu) verziju, a to je verzija koju smo naveli, u kojoj se jasno naglašava da je to prvo pranje. Ova verzija ima prednost i zbog većeg stepena vjerodostojnosti, s obzorim da je zabilježena u jednom od dva Sahiha, dok je hadis koji sugerira proizvoljnost zabilježen u Sunenu, a i zbog svoje praktične implikacije, u smislu da prvo pranje zemljom ublažava nečistoću i olakšava njeno kasnije uklanjanje vodom, što se ne može reći za obrnuti redoslijed.3 2. Obaveza pranja posude koju je zalokao pas, ukazuje na nešistoću njegove sline, i na tom stanovištu je
17. juni - 15. redžeb

P

izrazita većina islamskih pravnika4. Činjenica da je pranje, na ovaj način zaprljane posude, količinski određeno, samo dodatno potvrđuje ispravnost takvog razumijevanja. Prema preferirajućem mišljenju, spomenuta norma (nečistoće) odnosi se isključivo na pseću slinu i ne može se, upotrebom analogije, primijeniti na ostale dijelove tijela. Podlogu za takvu tvrdnju nalazimo, prije svega, u činjenici da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, niti jednom riječju nije osvrnuo na ovo pitanje, i pored njegove učestalosti, i pored toga što je, u njegovo vrijeme, zbog specifičnih životnih uvjeta, bilo gotovo pa nemoguće izbjeći bliski kontakt sa psom a samim time i njegov dodir, budući da su psi boravili i kretali se u neposrednoj ljudskoj blizini, čak se u nekim predajama navodi da su ulazili u džamije (džamije u to vrijeme nisu bile zatvorene i nisu bile prostrte)5. Također, dozvola držanja i posjedovanja lovačkog psa, psa čuvara (usjeva i stoke) i drugih njima, po karakteristikama, sličnih vrsta, očigledna je aluzija na čistoću njegovog tijela, s obzirom da držanje radi navedenih interesa podrazumijeva blizak kontakt i dodir između vlasnika i njegovog psa, pa bi bilo kakva druga norma, osim one olakšavajuće, vlasnicima mogla uzrokovati stanovite poteškoće koje su strane islamskom zakonodavstvu.6 3. Nečistoća pseće mokraće i izmeta, po principu “utoliko prije” (el-kijasu-l-evla), a u čemu su saglasni svi islamski pravnici. Poznati šafijski učenjak Ebu-Zekerija Jahja ibn Šeref en-Nevevi, prenio je u El-Medžmū’u, riječi El-Bejhekija: “Islamski učenjaci su saglasni u tome da je pseća mokraća nečista.’’7 Ovdje se nameće logično pitanje: da li se radi o težem ili blažem obliku nečistoće, i da li je, kao i u slučaju sline, obaveza provesti višestruki postupak čišćenja (pranja) ili ne? Ono što smo rekli u prethodnoj stavci, možemo samo ponoviti ovdje, a to je da navedeni hadis, isključivo tretira šerijatsko-pravni status pseće

42

sline i način čišćenja površine koju zaloče ili dodirne pas svojim jezikom (slinom), na osnovu čega bi se moglo zaključiti da pseća mokraća i izmet nisu obuhvaćeni ovim propisom i da je za njihovo uklanjanje dovoljan osnovni postupak pranja (čišćenja).8 No, i pored toga, treba naglasiti da većina učenjaka smatra, da u pogledu načina uklanjanja (čišećenja), za mokraću i izmet, važe isti propisi kao i za slinu. O tome Ibn-Tejmijje kaže: “Ako bi rekli da je pseća mokraća, po svom efektu i štetnosti, gora od sline, ne bi bili daleko od istine.”9 4. Propis se, prema pretežnom mišljenju, ne odnosi na ulovljenu životinju, odnosno na onaj dio tijela ulovljenje životinje kojeg je zalokao pas prilikom lova. U hadisima koji pojašnjavaju propise lova ne navodi se nijedno slovo o obavezi pranja (čišćenja) površine koju je zalokao pas na tijelu ulovljene životinje, što nas nužno vodi zaključku da se u ovom pitanju postupa u skladu sa hadisom: “Dozvoljeno je ono što je Allah dozvolio u Svojoj Knjizi, i zabranjeno je ono što je Allah zabranio u Svojoj knjizi, a ono što je prešutio je oprošteno.”10 Sasvim je opravdano vjerovati da, u slučaju konzumiranja mesa životinje koju je ulovio pas, Allah, dželle šanuhu, Svojim kudretom, u potpunosti sprječava (neutralizuje, otklanja) štetno dejstvo ostataka pseće sline na mesu, kao što sprječava štetno dejstvo strvi (lešine) prilikom njenog konzumiranja u izvanrednim uvjetima (stanju krajnje nužde)11. 5. Dozvoljeno je, umjesto zemlje, koristiti bilo koje drugo sredstvo za čišćenje koje ima jednako ili jače dejstvo od zemlje, kao što je sapun, razni deterdženti i sl., jer je krajnji cilj uklanjanje nečistoće i njenih tragova, a to je moguće postići na jedan ili drugi način.12 Razloge posebnog spominjanja zemlje u hadisu treba tražiti u njenoj ekonomičnosti, jednostavnosti i lahkoj upotrebljivosti, a ne u namjeri Zakonodavca za ograničavanjem u bilo kojem smislu te riječi. Uklanjanje nečistoća, u koje spada pranje posude koju je zalokao pas, nema dogmatsko-ritualni (ibadetski) karakter, koji bi podrazumijevao određenu formu (način) ili upotrebu posebnog sredstva, tako da isključuje bilo kakva ograničenja ove ili one vrste. Za njega nije potreban nijjet (srčana namjera), i ne uvjetuje se određena starosna dob (nije nužno da onaj ko uklanja nečistoću bude šerijatski obveznik).13

6. Isti propis važi i za bilo koju drugu površinu na koju dospije pseća slina (tj. tu površinu je obaveza oprati sedam puta), kao što je ljudsko tijelo, odjeća, prostor na kojem se obitava i sl. 7. Zabrana konzumiranja psećeg mesa, na osnovu pravila “sve što je

nečisto, zabranjeno je konzumirati’’14. Ovome bi mogli dodati i opći hadis u kojem se navodi “da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio jedenje mesa grabežljivaca (mesoždera, životinja koje love očnjacima)’’, a u koje bez sumnje spada i pas15. 7 - El-Medžmū’, 2/524. 8 - Fethu zi-l-dželali vel-ikram bi šerhi bulugil-merami, 1/100. 9 - Medžmū’atu-l-fetāva, Ibn Tejmijje, 21/618. 10 - Tirmizi, 1726., Ibn Madže, 3367., Hakim, 4/129., El-Bejheki, 9/320., Taberani u El-Kebiru, 6/250. Dobrim ga je ocijenio Nasirudin el-Albani u Sahihu-tTirmizi, 1726. Hadis je autentičniji u mevkuf formi (kao izjava ashaba), ali se, pojačan drugim predajama (verzijama ovog hadisa), može prihvatiti i u formi merfū’a (kao Poslanikova izjava). (El-Miškat, 4156.). 11 - Fethu zi-l-dželali vel-ikram bi šerhi bulugil-merami, 1/99. 12 - www.fikhguide.com 13 - Fethu zi-l-dželali vel-ikram bi šerhi bulugil-merami, 1/101., 102. 14 - Fethu zi-l-dželali vel-ikram bi šerhi bulugil-merami, 1/106. 15 - El-Mevsū’atu-l-fikhijje, 6/133.

Bilješke
1 - Šerhu bulugil-meram, Abdulaziz Alu-š-šejh, komentar spomenutog hadisa.www.taimiah.org 2 - Tirmizi, br. 91. 3 - Fethu zi-l-dželali vel-ikram bi šerhi bulugil-merami, 1/97. 4 - Ruūsu-l-mesaili-l-hilafijje, EbulMevahib Husejn ibn Muhammed el-Ukberi, 1/89. Imam Malik, iako se slaže sa ostalim pravnicima oko obaveznosti pranja posude koju je zalokao pas, smatra da je naredba spomenuta u hadisu čisto ibadetskog (dogmatsko-ritualnog) karktera i da nije u izravnoj vezi sa propisom pseće sline, tj. po njemu je pseća slina čista. Pogledaj: ElMudevvene, 1/5., 6., El-Istizkar, 5 - Šerhu bulugil-meram, Abdulaziz Alu-š-šejh, komentar spomenutog hadisa. www.taimiah.org 6 - Medžmū’atu-l-fetāva, Ibn Tejmijje, 21/618.

17. juni - 15. redžeb

43

Zelena transferzala
Bošnjačka akademija nauka i kosovski Bošnjaci

Hajirli nam bilo
Agilni društveno – politički aktivista i jedan od značajnih predstavnika Bošnjaka sa Kosova Ćerim Bajrami osvrnuo se na osnivanje Bošnjačke akademije nauka, odnosno na značaj osnivanja ove institucija za bošnjačku zajednicu na Kosovu. Prenosimo nazanimljivije dijelove Ćerimovog komentara
jest o formiranju Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti u Novom Pazaru iznenadila je mnoge, jer prije toga nije bilo nekih pompoznih najava u medijima. Osnivači, njih 21, su svi renomirani i angažirani intelektualci u bošnjačkoj javnosti. Inicijativa je pokrenuta od ljudi iz agilnog kruga saradnika oko muftije Muamera Zukorlića, odnosno najviše od njega samog, čovjeka koji je u zadnje dvije decenije svojim konkretnim djelima na vjerskom, obrazovnom i nacionalnom, odnosno političkom planu, pokazao da odstupa od predstave o Bošnjaku, koja je (bila) nametnuta na Balkanu kao čovjeku koga karakteriše ležernost i iščekivanje. Muftija Zukorlić je svim svojim postupcima dokazao da ne pripada takvom, lošem (zlonamjernom, pisačevom) skiciranju bošnjačkog insana, ali je i dokazao svima, pa i Bošnjacima, da je moguće kretati se ka boljem usprkos okolnostima koje nam ne idu naruku. Nezadovoljstvo izražavaju najviše politikantski krugovi iz Beograda koji ne očekuju

V

onima koji se tako nacionalno osjećaju i koji su o(p)stali na ovim prostorima, daju u ruke dovoljno naučne argumentacije da bi oni mogli da se brane od nasrtaja na svoj identitet. Slučaja takvih nasrtaja je, nažalost, bilo već preko stoljeća nad ovakvo bošnjačko ponašanje i kretanje, ovim narodom i na prostorima Kosova. ali i oni očigledno letargični politički Da samo spomenemo primjer srpskog i ini “čimbenici” među nama, koji bi kvazinaučnog negiranja bošnjačke da se mire (i pravdaju) objektivnim samobitnosti, zasebno naše populacije u smetnjama, a počesto zapravo time Gori, koji nisu žalili ni para ni truda, pokrivaju svoje subjektivne slabosti. Ovu da u devedesetim godinama urade nesvakidašnju osobinu Zukorlića, u više obiman projekat “GOS” u SANU, prilika je isticao i sam reisu-l-ulema dr. od nekoliko obimnih knjiga, sve sa Mustafa ef. Cerić, koji je naglašavao da ciljem odvajanja dijela našeg naroda u je i sam često iznenađen od njegovog Gori od nacionalnog deklarisanja za muftije, jer - ide dalje u realizaciji i od Bošnjaka i radi njihovog zadržavanja u onoga što j sam najavio g je j srpskom govornom području da će uraditi. Što se dijela i u srbijanskim političkim svjesnih Bošnjaka Kosova Što se dijela manipulacijama po Kosovu i tiče, mi odavno znamo da svjesnih oko njega. Na ovakve i slične nam treba jedna ovakva Bošnjaka “kvazinaučne” nasrtaje, Kosova tiče, mi nacionalna institucija, koja najbolji odgovor je onaj pravi odavno znamo će u svom naučnom opusu naučni – bošnjački. Ovu da nam treba obuhvatiti istaživanja i radove potrebu Bošnjaka Kosova jedna ovakva o Bošnjacima Kosova. “Ne je na svoj način potrefio nacionalna da bi nas potvrdili”, što reče i jedan od rijetkih autora institucija, dr. Muhić u intervjuu Avazu, u bošnjačkom govornom koja će u svom jer nema šta ko da potvrđuje području, koji se bavi i onima koji su se svojom naučnom opusu Bošnjacima Kosova, prof. obuhvatiti voljom samodeklarisali (i na dr. Džemaludin Latić, jedan istaživanja minulom popisu u Republici od akademika BANU, i radove o Kosova) kao Bošnjaci, već da u intervjuu uoči zadnjih Bošnjacima izbora za Predsjedništvo Kosova. BiH, kad je naglasio potrebu za formiranjem Bošnjačke akademije, rekavši da jedna takva naučna institucija treba da se bavi mnogim (otvorenim) bošnjačkim pitanjima, između ostalog, poput pitanja i onih Bošnjaka u Prizrenu i okolini, na Kosovu. Zato nas je, dodatno obradovala vijest da je jedan od akademika i prof. Alija Džogović, veoma plodan autor pisane riječi na bosanskom jeziku, a pošto je dobar poznavalac prilika među kosovskim Bošnjacima, autor je i mnogih radova o njima, kako o onima sandžačke, tako i o onima torbeške i goranske provenijencije na Kosovu. Zaključak bi bio da umjesto praznih kritika, pokušajmo da mudro uskliknemo: Hajirli nam - nama Bošnjacima i svim dobrim ljudima bilo!

44

Fuad ef. Karaga, imam u penziji Medžlisa IZ-e Sisak

Imam kojeg poštuje cijeli Sisak
Po prvi put otkad se dodjeljuju ova priznanja, ove godine gradski vijećnici su odlučili da se takvo prestižno priznanje dodijeli jednom Bošnjaku, muslimanu, i uz to još imamu. Riječ je o dugogodišnjem sisačkom imamu Fuadu ef. Karagi za kojeg je u obrazloženju prilikom dodjele godišnje nagrade grada Siska kazano da je zaslužan za afirmaciju vjerskog i nacionalnog identiteta, te usmjeravanje svijesti svog naroda za pravilnu integraciju u društvu, ponosno ističući obilježja svoje vjere, kulture i tradicije
Piše: Hajrudin Mujkanović ovodom proslave dana grada Siska, u subotu 4. lipnja 2011. u Domu kulture Kristalna kocka vedrine u Sisku održana je svečana sjednica Gradskog Vijeća na kojoj su dodijeljene nagrade grada Siska zaslužnim pojedincima koji su kroz svoj naučni opus, misiju ili humanizam obilježili i obogatili svoje vrijeme i prostor u kojem žive. Nagrade grada Siska se dodjeljuju svake godine spomenutom prigodom i predstavljaju časno odavanje priznanja za trud, zasluge i rezultate pojedincima u gradu Sisku. Po prvi put otkad se dodjeljuju ova priznanja, ove godine gradski vijećnici su odlučili da se takvo prestižno priznanje dodijeli jednom Bošnjaku, muslimanu, i uz to još imamu. Riječ je o dugogodišnjem sisačkom imamu Fuadu ef. Karagi za kojeg je u obrazloženju prilikom dodjele godišnje nagrade grada Siska kazano da je zaslužan za afirmaciju vjerskog i nacionalnog identiteta, te usmjeravanje svijesti svog naroda za pravilnu integraciju u društvu, ponosno ističući obilježja svoje vjere, kulture i tradicije. Imam Karaga nagradu je primio pred najvišim uglednicima iz javnog, kulturnog, društvenog i političkog života grada Velikoj Kladuši da bi 1982. godine bio postavljen za imama u džematu Sisak gdje je zaokružio svoju imamsku misiju 2003. godine kada je službeno umirovljen po dolasku iz Sarajeva mladog imama. Tijekom službovanja u Sisku odlikovale su ga preciznost i točnost u radu, ekonomičnost kada je u pitanju

P

Siska od strane sisačkog gradonačelnika Dinka Pintarića i predsjednika Gradskog vijeća Veljka Novaka uz srdačan aplauz prisutnih. Pored njega, godišnju nagradu grada Siska primio je i sisački paroh Petar Olujić s kojim je Fuad ef. imao kvalitetnu suradnju. Fuad ef. Karaga je trenutno imam u mirovini ali vrlo rado pomaže svom nasljedniku i učeniku glavnom imamu Alemu ef. Crnkiću u imamskim p poslovima. Nakon službovanja u Šipovu (Mrkonjić Grad), jedno vrijeme bio je vjerskoprosvjetni referent u

U Domu kulture Kristalna kocka vedrine u Sisku održana je svečana sjednica Gradskog vijeća na kojoj su dodijeljene nagrade grada Siska zaslužnim pojedincima koji su kroz svoj naučni opus, misiju ili humanizam obilježili i obogatili svoje vrijeme i prostor u kojem žive.

raspolaganje imovinom i dobrima, principijelnost, prepoznavanje znakova vremena i mjesta. Mudrost, skromnost, blagost i komunikativnost su samo neke od karakteristika koje ga krase. Zahvaljujući tim rezultatima, stručnim i ljudskim osobinama imenovan je predsjednikom Sabora Islamske zajednice u Hrvatskoj u mandatu 1998.-2002. godine. Zaista, predivno je kada grad Sisak prepoznaje i nagrađuje pojedince iz drugačijeg kulturnog i vjerskog miljea koji afirmiraju svoja vjerska i kulturna obilježja.

17. juni - 15. redžeb

45

Ko najviše traži i odriče se pasoša Kosova?

Albanci i Bošnjaci se najviše
Fahredin Gashi, službenik za državljanstva u opštini Prizren kaže da se u toku 2010. godine od 500 predanih zahtjeva za državljanstvo Kosova 397 odnosi na odricanje od kosovskog državljanstva a samo 103 za sticanje državljanstva Kosova. A kakva je situacija sa onima koji traže kosovsko državljanstvo, ko su oni najčešće
Pripremio: Ramiz Hodžić urci koji su svojevremeno otišli u Republiku Tursku, Albanci ili Albanke koji su se oženili ili udale, g građani nekih arapskih, afričkih ili p zemalja ruske federacije, čak i iz Švicarske najčešće traže kosovsko državljanstvo. Od polovine 2009. kada je počelo sa izdavanjem državljanstva Kosova u Prizrenu dominiraju oni za odricanjem i uzimanjem tuđeg državljanstva a time i putnih isprava. U tome prednjače Albanci i Bošnjaci jer iz ovih zajednica u inostranstvu radi i najveći broj radnika. Ova pojava u Prizrenu je najizraženija na Kosovu pošto je ovo pečalbarski kraj, jer je odavdje trbuhom za kruhom, kako se to najčešće kaže, u inostranstvo odlazio veliki broj građana. Fahredin Gashi, službenik za državljanstva u opštini Prizren kaže da se u toku 2010. godine od 500 predanih zahtjeva za državljanstvo Kosova 397 odnosi na odricanje od kosovskog državljanstva a samo 103 za sticanje državljanstva Kosova. Slično je bilo i u prethodnoj 2009. godini. Drugi, veći faktor jeste što u većini zemalja g j oni rade, j gdje osim u Švicarskoj na primjer, ne dozvoljavaju dvojno državljanstvo pa se zbog posla moraju odreći kosovskog jer ga na osnovu važećeg zakona mogu

odriču kosovskog državljanstva
dobiti kada god to zažele. A kakva je republika ali su prije 1. januara 1998. situacija sa onima koji traže kosovsko bili građani Kosova to mogu i dokazati državljanstvo, ko su oni najčešće? sa nekim od dokumenata i željom “Turska populacija koja je većinom za tim automatski dobijaju kosovsko bila rođena ovdje u Prizrenu, ali ne državljanstvo skoro bez procedure, za to znam da li je pod presijom ili kako je nema velike procedure”. to bilo, tih godina izgubila Među onima koji traže državljanstvo i uzeli tursko. kosovsko državljastvo ima Sada traže i kao starije osobe Od polovine i onih iz arapskih zemalja, da vrate staro državljanstvo. 2009. kada ruske federacije, ali i nekih Ima i mladih koji ovdje je počelo sa afričkih zemalja. rade pa traže taj dokumenat izdavanjem “Imamo više osoba i jer žele ovdje da ulažu a to državljanstva iz Arabije koje su tražile im je neophodno” - kaže Kosova u državljanstvo jer su se ovdje Prizrenu Fahredin Gashi, službenik udale za neke imame koji dominiraju oni za državljanstva u opštini su tamo završili medresu ili za odricanjem Prizren. islamski fakultet, imamo i uzimanjem “Imamo i iz Albanije koji slučaj jednog Švicarca koji tuđeg su oženjeni ili ovdje udate. ovdje nešto radi i tražio je državljanstva Za to imamo proceduru jer kosovsko državljanstvo. Bilo a time i putnih za to postoji administrativno je zahtjeva i nekih državljana isprava. uputstvo koja dokumenta Maroka i Rusije”, kaže U tome treba pripremiti. Imamo dakle Fahredin Gashi, službenik prednjače naturalizovano državljanstvo za državljanstva u opštini Albanci i ili državljanstvo koje se Prizren pojašnjavajući da Bošnjaci jer dobije ženidbom ili udajom, na osnovu važećeg zakona je iz ovih rođenjem u bivšoj Jugoslaviji da se dobije kosovsko pošto imamo puno njih zajednica u državljanstvo neki stranac ne iz Bosne ili drugih bivših inostranstvu mora da izgubi svoje. radi i najveći broj radnika.

T

17. juni - 15. redžeb

46

Zločin
Uloga Srpske pravoslavne crkve u agresiji na BiH

Mitropolit Nikolaj Mrđa
simbol ratno-zločinačke misije RS-a
Nakon što smo u više brojeva obradili ratne zločine protiv Bošnjaka u općinama Pounja i u općini Kotor Varoš napravit ćemo malo zaokret i početi se baviti ulogom Srpske pravoslavne crkve u zločinima i agresiji u BiH
Pripremio: Ramiz Hodžić
ako je Srpska pravoslavna crkva imala veliku ulogu u pripremama i izvođenju agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu ova tema je do sada veoma malo obrađena. Također, ni nadležne sudske institucije u BiH se uopće ne bave ulogom SPC u agresiji na BiH, odnosno ni jedan “velikodostojnik” SPC-a nije pozvan na odgovornost niti je potezano pitanje njihove odgovornosti. Najpotpunije istraživanje o zločinačkoj ulozi Srpske pravoslavne crkve u huškanju srpskog naroda na borbu za “Veliku Srbiju” uradio je Milorad Tomanić, koji je svoja istraživanja sabrao u djelo naslovljeno “Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj”. U nastavku prenosimo najzanimljivije dijelove Tomanićevog istraživačkog djela, dijelove koji su vezani za agresiju na BiH. Šampanjac se točio kada su protjerivani muslimani Sljedeća “žrtva” vladike Atanasija Jevtića bio je opet jedan od njegovih nekadašnjih istomišljenika i kolega po peru - Vuk Drašković. Vladika je prebacio Draškoviću što je podržao Vens-Ovenov plan (1993. godina) za rješenje bosanskog problema... U svom pismu vladika Atanasije je kolegi književniku zamjerio i što uopšte ne navraća u Hercegovinu. Vuk Drašković mu je odgovorio da su ga neki Hercegovci poslije objavljivanja romana “Nož” i dve “Molitve” proglasili “ludakom”, “čovjekom noža” i “razbijačem bratstva i jedinstva”. Hercegovački Srbi su svom zemljaku i sunarodniku zabranili i da kao predsjednik SPO-a govori u Bileći i Trebinju i poručili mu: “Ne dolazi, ne zavađaj
17. juni - 15. redžeb

I

nas sa braćom Muslimanima!”. Vuk Drašković je na to odgovorio na sljedeći način. “Onda su ti isti ‘razumni’ i ‘umjereni’ Srbi, odlučili da zavire u jame, da zakorače u crkve i crkvišta. Tada sam se uplašio. Ne zbog toga što na svetkovine kraj jama (oni su to pretvorili u svetkovine, u vašare) nisu pozivali mene i što su poručivali i tada da nipošto ne dođem, već zbog toga što sam znao ko su i kuda će ih, tako naglo posrbljene i tako naglo osokoljene, njihova naglost da odvede. Nije, u tom ‘preobražaju’, bilo ničeg spontanog i sazrelog. Jednostavno, stizale su ‘ozgo’ i komande o nacionalnom interesu i sva propratna uputstva i oružja. O Svetom Savi su najgrlatije zagangali oni koji ništa o njemu nisu znali, i u odbranu ugroženog pravoslavija digli se duhovno nepripremljeni ljudi, koji nisu umjeli čestito ni da se prekrste i od kojih većina nikada ni rukama nije dotakla Jevanđelje. Tako se, jedino tako, i moglo desiti sve ono što se desilo i sve ovo što se g još dešava. Šampanjac se, čujem, točio i pjevalo se i kolalo do zore, kad su muslimani protjerani iz Trebinja i kad su lagumirane tamošnje džamije.” Takvo nešto, naravno, nije se desilo samo j u Trebinju. Ideju Dobrice Ćosića o “planskom preseljenju” mnogi su u Bosni prihvatili i sa zadovoljstvom je sprovodili. Muslimani iz Gackog, Draškovićevog rodnog mjesta, doživjeli

su sudbinu Trebinjaca. I to je bio jedan od razloga, po riječima Vuka Draškovića, zbog kojih nije odlazio u Hercegovinu. “Kako da navratim u Gacko, kad ne znam gdje su mi komšije? Ne prihvatam da su raseljeni i da to tako treba. Sa njima je raseljeno i moje djetinjstvo, moji školski dani, moja prva kafenisanja kod Naze, toliki dragi događaji i uspomene.” Vuk Drašković navodno nije prihvatao činjenicu da su mu raseljene komšije i “da to tako treba”. Ipak, nikada nije javno reagovao na p j j g priče Dobrice Ćosića o “planskim preseljenjima i razmjenama stanovništva”. Nikada nije svoga kolegu po peru upitao kako je on to zamislio da Srbe koji ostanu van granica “federacije srpskih zemalja” doseli u tu novu srpsku državu. Da bi se Srbin uselio trebalo mu je napraviti mjesto, a to se moglo samo odlaskom nekog nesrbina. Dirljive riječi o “prvim kafenisanjima kod Naze” Vuk Drašković je ispisao sredinom 1993. godine. Krajem 80-ih, međutim, Drašković se zalagao za temeljno preuređenje zemlje i rušenje svih “suvišnih i neistorijskih pregrada”.’ Postavljao je pitanje i sebi i drugima: “Gdje su, dođe li do dioba i razlaza, zapadne granice Srbije?” I odgovarao: “One su tamo gdje su srpske jame i grobovi’’ Hrvatima je poručio da se ne zanose iluzijama da će u slučaju podjele Jugoslavije opstati postojeće

48

avnojevske granice prema Srbiji, a novu srpsku državu protegao je od Kninske do Negotinske krajine. Naravno, teško je povjerovati da je Vuk Drašković, dok je iscrtavao granice buduće srpske države, mislio da se one na balkanskim prostorima mogu ostvariti bez nasilja, krvi, pokolja. Ipak, za Vuka Draškovića se može reći da je uvijek bolje pričao nego što je radio. U želji da skine odgovornost sa svog supruga, Danica Drašković je u jednom televizijskom nastupu optužila pripadnike Srpske garde, paravojne formacije koju su organizovali upravo Vuk Drašković i Srpski pokret obnove, za masakr počinjen nad Muslimanima u Gackom, rodnom mjestu njenog supruga. Kasnije, na vanrednoj sednici Glavnog odbora SPO, sazvanoj zbog svega onog što je izrekla tokom svog televizijskog nastupa, Danica Drašković je proširila spisak mjesta u Hercegovini u kojima je vršeno nasilje nad Muslimanima, pridodavši Gackom i Nevesinje, Trebinje i Foču. Tvrdila je da bi njen suprug spriječio stradanje Muslimana u svom rodnom mjestu da je bio tamo kada se zločin desio. Posebno je istakla da ti zločini nisu bili izazvani, jer na tim prostorima nije bilo ustaških noževa, sukoba, niti je bilo ko vršio pokolje nad Srbima. Rekla je i da je čula neke pripadnike Srpske garde dok su pričali “o tome kako su silovali 13-godišnju Muslimanku njih 20, pa je onda stavili na tenk i vozili i smijali se kako je od nje ostao samo skelet”. Mitropolit Nikolaj Mrđa Da li zbog svoje vidovitosti ili pravovremeno dobijenih informacija, vladika dalmatinski je j Nikolaj je napustio Šibenik malo prije nego što je u septembru 1991. godine JNA počela da granatira i bombarduje ovaj grad. Vladika dalmatinski Nikolaj Mrđa, koga mnogi u Dalmaciji smatraju “ideologom balvan revolucije”, uskoro je od Duha svetoga dobio nova zaduženja. Na redovnom zasjedanju Svetog arhijerejskog sabora održanom u maju 1992. godine izabran je za mitropolita dabrobosanskog i tako postao najviši arhijerej SPC za Bosnu i Hercegovinu. Od tada, mitropolit Nikolaj se pojavio na mnogim zajedničkim fotografijama sa Radovanom Karadžićem i generalom Mladićem, a na mnogim sjednicama Skupštine Republike Srpske sjedio je u prvim redovima, poput nekakvog simbola svega onoga što je tamošnje rukovodstvo radilo tokom ratnih godina. Izjave o izvanrednoj saradnji Srpske pravoslavne crkve i rukovodstva bosanskih Srba, pa čak i o velikoj poslušnosti ovih drugih (“glas Crkve se sluša kao glas najvišeg autoriteta” Radovan Karadžić) apsolutno su razumljive uzmemo li u obzir kakva je ličnost bio mitropolit Nikolaj. To se najbolje vidi iz riječi njegovog brata u Hristu, mitropolita Amfilohija, izgovorenih povodom otvaranja Duhovne akademije u Srbinju (nekadašnjoj Foči): “Moram da vam priznam da je bio toliko uporan, toliko istrajan, da tu niko živi nije mogao odoljeti njegovoj istrajnosti i upornosti. Svi smo se dvoumili i to ispovijedam, ne isključujući

sebe, da li će biti moguće, da li mi smijemo da uđemo u takav jedan rizik u ovim vremenima. On je bio uporan, i uporan, i uporan, i neka mu je hvala na toj njegovoj blagoslovenoj upornosti. Uostalom, i vi da nijeste uporni ne biste vi danas stvorili najdivniju srpsku zemlju, Republiku Srpsku, koja je svjetionik i Pijemont danas cjelokupnog srpstva. Blagodareći upravo toj i takvoj upornosti, a nije čudo što vam je Vladika ovakav kad ste i vi takvi koji ste se zajedno s njim ovdje potrudili.” Kada, koga, zašto i kako treba da ubije pravoslavni Srbin

Kada treba ubijati - Odgovor i na ovo pitanje je najlakši, jer nam ga je dao sam Atanasije Veliki, i glasi u ratu. Ubistva počinjena u ratu nisu uzimana za grijeh ni sveštenim licima kojima je po kanonima pravoslavlja takvo nešto izričito zabranjeno. I ne samo to, mnogi od sveštenika ratnika proglašeni su i za svece. Pojedinci, kojima ubijanje ni od ranije nije bilo strano, zbog učešća u ratu i borbe za “nacionalne interese” često su od kriminalaca postajali nacionalni heroji. Željko Ražnatović Arkan je najbolji primjer za to. Vladika Atanasije Jevtić je za Arkana jednom prilikom rekao: “Znam ko je Arkan bio: ali on je sada junak i to treba da bude.” Koga treba ubijati - Odgovor je jednostavan i i može se izraziti u samo jednoj riječi - NESRBE (tj. sve one koji nisu Srbi, ali prvenstveno Hrvate, j j p Muslimane i Šiptare). Zbog takvog ponašanja srpskih episkopa neki su komentarisali da redosljed riječi u nazivu “Srpska pravoslavna crkva” u potpunosti odslikava red vrijednosti koji vlada u SPC, tj. da je na prvom mjestu Srpstvo, potom pravoslavlje, a tek na kraju, ukoliko za njega ostane nešto mjesta, hrišćanstvo.
17. juni - 15. redžeb

Mitropolit Nikolaj se pojavio na mnogim zajedničkim fotografijama sa Radovanom Karadžićem i generalom Mladićem, a na mnogim sjednicama Skupštine Republike Srpske sjedio je u prvim redovima, poput nekakvog simbola svega onoga što je tamošnje rukovodstvo radilo tokom ratnih godina.

Zašto treba ubijati i Za spas sopstvenog života i imovine, pravoslavni kanoni ne preporučuju ubijanje, čak ga i kažnjavaju, ali u borbi protiv “polumjeseca, islamskog agresivnog” (Atanasije Jevtić), “za krst časni i slobodu zlatnu”, za “Veliku Srbiju” i za “spas krsta sa tri prsta” nesumnjivo je trebalo ubijati. INTERESI SRPSKE j CRKVE, SRPSKE DRŽAVE I SRPSKOG NARODA (onakvi kakvim ih tumači SPC) bili su jedini razlozi zbog kojih je pravoslavni Srbin mogao “zakonito” da ubija i da pri tome ne strepi od Sudnjega dana. Kako treba da ubije pravoslavni Srbin – Precizan n odgovor na ovo pitanje daje patrijarh Pavle: “Ni prema neprijatelju NE SMIJEMO j j POSTUPATI NEČOVJEČNO. Ako on bude uhvaćen, bezdušno ga MUČITI i MASAKRIRATI, to ni po koju cijenu. Pogotovu nedužne žene, starce i djecu. Ondje gdje se tako ne postupa, tu nema ni čovjeka ni junaka. Tu je na djelu zločinac koji junak nikada nije bio niti će biti. A zločinci i zločinstvo nikada ne mogu donijeti dobro nikome, ni sebi, ni svome narodu, nego samo beskonačnu sramotu i nesreću.” Da li je rat koji su Srbi vodili protiv skoro svih u bivšoj SFRJ, a potom protiv skoro svih u svijetu, zaista bio “odbramben i oslobodilački”? Da li se srpski vojnik borio “viteški i časno”? Da li je “bezdušno mučio i masakrirao” one koje bi uhvatio, ili se ponašao “humanije. I konačno, jesu li ljudi “bogate prošlosti”, koje su pojedini episkopi SPC proglašavali junacima, krstili njihove paravojne formacije i koristili ih kao svoje lično obezbeđenje, mogli donijeti Srbima i Srbiji ikakvog dobra? Odgovor se sam nameće.

49

Islamnet
Afganistan Turska

Životi afganistanskih U Bosni i Hercegovini saradnja EU i Turske je temeljna civila za američku vojsku za dostizanje trajnog rješenja koja je pisala Ustav 1976., poslije i njihove saveznike ne Velika izborna apobjeda stranke Frankove smrti, i 1975. i kako izgleda premijera Tayip Erdogana izaziva znam ogromnu pažnju svjetske javnosti. I prelazak iz diktature u demokratiju - i vrijede ništa u našoj zemlji je sa velikom pažnjom koliko je važno da ustav bude donijet
propraćena pobjeda Erdoganove partije, naročito nakon njegove izjave da je pobjeda njegove partije važna j p j jg p j i za Sarajevo. Šta znači Erdoganova izjava da se Sarajevo treba radovati zbog njegove pobjede možemo saznati iz teksta koji je napisao Havijer Solana, bivši visoki predstavnik EU za spoljnu i bezbednosnu politiku a koji je objavio beogradski list Danas. Prenosimo nazanimljivije dijelove spomenutog teksta. “Do prije samo nekoliko mjeseci Osama bin Laden je bio živ, Hosni Mubarak čvrsto je držao vlast u Egiptu, a Zin el-Abidin Ben Ali upravljao je Tunisom gvozdenom rukom. Danas, narodne pobune i političke promjene raširile su se čitavim regionom. Svjedoci smo brutalne represije nad demonstrantima u Siriji i Jemenu, ulaska saudijskih trupa u Bahrein i tekuće bitke za Libiju. Kada je o Evropi riječ, ‘arapsko proljeće’ trebalo bi da ponovo usmjeri njenu pažnju na pitanje koje je ignorisano posljednjih mjeseci: prednosti od ulaska Turske u Evropsku uniju. Imajući na umu ogromne mogućnosti koje postoje u sadašnjim okolnostima, p prednosti ulaska Turske u Evropu bile bi očigledne. Čak i prije ‘arapskog proljeća’ bilo je vidljivo da bi učlanjenje Turske Evropi donijelo dobra. Evropa je, po definiciji, kulturno raznovrsna, takva je sudbina EU. A ako Evropa želi da postane aktivni globalni igrač, a ne muzej, potrebna joj je osvježena perspektiva i energija v naroda Turske... Današnja Turska takođe se dramatično promijenila od 1999., politički i ekonomski, a to ima dosta veze s pristupnim procesom EU. Kada je o ekonomiji riječ, Turska je sada u G 20 i tamo igra značajnu ulogu. Politički, Turska je postala regionalni lider što je misija koju shvata krajnje ozbiljno. Sa upravo završenim parlamentarnim izborima i novim ustavom koji treba usvojiti, Turska se približava epohalnom trenutku. Bio sam član španske Ustavne komisije
17. juni - 15. redžeb

fganistanski rat je trenutno, za razliku od arapskih revolucija, neatraktivan za svjetske medije. Nažalost, medijsko nezanimanje za afganistanski rat ne znači da u ovoj zemlji više nema ubijanja. Krajem prošlog mjeseca u Afganistanu je ubijeno oko 300 civila. Ubice afganistanskih civila su vojnici NATO snaga. Muhamed Muvehid, poslanik u Karzaijevom parlamentu iz provincije Nuristan, izjavio je da su krajem prošlog mjeseca američki okupatori i njihovi saveznici u provinciji Nuristan ubili više od 300 nedužnih civila, većinom žena i djece. On je izvijestio da je većina civila ubijeno u oblasti Davab, koja je posljednjih dana meta napada okupatorskih snaga. I ovaj put, nakon ovog ko zna kojeg po redu pokolja afganistanskih civila Amerikanci i njihovi saveznici su izdali šturo saopćenje u kojem dobrano umanjuju broj ubijenih civila i u kojem se, onako reda radi, izvinjavaju za navedene civilne žrtve. Životi afganistanskih civila za američku vojsku i njihove saveznike ne vrijede ništa. Vjerujemo da su Amerikanci kojim slučajem u Afganistanu odjenom ubili stotinjak pasa da bi se digao na noge sav demokratski svijet, sve organizacije za ljudska i druga prava. Međutim, kada se ubije nekoliko desetina afganistanske djece i još toliko njihovih majki i očeva to nikoga ne zanima.

A

konsenzusom... Turska i EU potrebni su jedno drugom. Na EU sada ‘otpada’ 75 odsto ukupnih stranih investicija u Turskoj, a otprilike polovina turskog izvoza završi u EU. Isto tako, polovinu stranih turista u Turskoj čine državljani zemalja EU. Energetska bezbjednost Evrope zavisi od saradnje s Turskom na tranzitu nafte i prirodnog gasa iz Srednje Azije i sa Bliskog istoka. Potrebni smo jedno drugom i politički. Tursko susjedstvo je i naše; njeni problemi su naši. Bezbjednosne koristi i strateške prednosti za EU sa Turskom kao njenom članicom bile bi mnoge, počevši od odnosa između EU i NATO čija je Turska članica odavno. Isto tako, angažovanost EU u rješavanju današnjih problema u regionu Sredozemlja ići će mnogo lakše uz usklađenu saradnju s Turskom. U Bosni i Hercegovini saradnja EU i Turske je temeljna za dostizanje trajnog rješenja... U ovim vremenima, složenim i nepredvidljivim ali punim nade, svijetu je potrebno da Turska i EU rade zajedno. To ne znači da treba da se sastajemo svako malo i odlučujemo kako da rješavamo izvjesne probleme. To znači nešto mnogo dublje i jasno određeno. To znači ulazak Turske u EU. To je moj san, i nastaviću da se borim da on postane java”. Zbog čega i zašto? Malo ko zna odgovor.

50

Njemačka

Jemen

Prva džamija sa ugrađenim vjetrenjačama za proizvodnju CIA se sprema za veliki energije obračun sa jemenskom Al Kaidom Muslimanska zajednica u njemačkom gradu
Norderstedt planira izgraditi džamiju na čijim će munarama biti vjetrenjače za proizvodnju energije. Ovo će biti prva džamija u koju će biti ugrađene vjetrenjače za proizvodnju energije. Arhitekta ove gj džamije Selcuk Ünyilmaz dugo je razmišljao kako da pomiri tradiciju i moderno. “Nastojao sam minaretima pored tradicionalne dati modernu namjenu”, kaže arhitekta j Selcuk Ünyilmaz. Vjetrenjače o kojima

je riječ bit će instalirane na minarete koji su visoki 22 metra a razlikovat će se od klasičnih vjetrenjača jer će imati staklene lopatice.

S

Australija

Isus je poslanik islama
ustralijska islamska organizacija MyPeace je objavljivanjem poruka na bilbordima u Sidneju “Isus je poslanik islama” izazvala oštre reakcije australijskih kršćana. Spomenuta islamska organizacija je navedenom porukom željela poručiti da muslimani i kršćani imaju dosta toga zajedničkog. Umjesto toga, MyPeace je dobio niz žestokih reakcija a bilbordi sa ispisanim sloganima da je Isus poslanik islama su oskrnavljeni. “U Australiji koja baštini kršćanstvo ovaj slogan da je Isus poslanik islama je provokativan čin”, kaže biskup Porteous.

A

Diaa Mohamed, vođa organizacije MyPeace kaže da je, uprkos neslaganjima pojedinih predstavnika kršćana, dobio veliki broj poziva podrške od ljudih svih vjera.

Izrael

Špijun Mossada držao predavanje u jednoj od kairskih džamija

E

gipatska policija je proteklih dana uhapsila Ilana Grapela, državljanina Izraela koji se sumnjiči da je kao špijun Mossada raspirivao međuvjerski sukob u Kairu. Egipatske sigurnosne snage duže vrijeme su pratile Grapela. Nakon hapšenja u egipatskim medijima objavljene su Grapelove fotografije na kojima on ima različite uloge. Na jednoj od fotografija čak je zabilježeno kako Grapel drži predavanje u jednoj od džamija. Egipatsko tužilaštvo je odredilo petnaestodnevni protvor za Ilana Grapela. Kao što se i očekivalo

Izrael negira da je Grapel špijun te kategorički tvrde da je on student. Naravno, nemaju objašnjenje otkud Grapel drži predavanje u džamiji ili otkud Grapel na jednoj od fotografija obučen u uniformu izraelske vojske.

ituacija u Jemenu se svakog dana pogoršava. Nije tajna da jemenska vlada više ne kontrolira veliki dio svoje teritorije. Na jugu Jemena Al Kaida je uspjela osvojiti nekoliko gradova. Svjesni da se situacija u Jemenu pribiližava haosu i da će Jemen postati jako uporište Al Kaide, Amerikanci poduzimaju hitne operacije na tom terenu. Dakle, pripremajući se za rasplet situacije u Jemenu, Sjedinjene Američke Države su počele da grade tajnu vazdušnu bazu Centralne obavještajne agencije (CIA) u regionu Persijskog zaliva, odakle bi ciljale pripadnike Al Kaide. SAD su se na taj potez odlučile pripremajući se za, kako je navela američka agencija AP, “scenario najgore vrste”, prema kojem bi antiameričke struje preuzele vlast u Jemenu i protjerale američke snage iz te zemlje. Bijela kuća je već povećala broj obavještajaca CIA u Jemenu, predviđajući tu mogućnost i ubrzala plan za izgradnju baze, sa prvobitnog roka od dvije godine na rok od osam meseci.

17. juni - 15. redžeb

51

Japan

Bugarska

Po nalogu američkog FBI Muftiluk pozvao bugarske muslimane da organiziraju japanska policija prati sve samoodbranu protiv sve učestalijih napada muftije Bugarskoj uživamo zaslužena muslimane u Japanu Glavni ured bugarskeumuslimane očekivanja dasamo iluzija zbog čega pozvao je vjerska prava
da poduzmu mjere samoodbrane protiv učestalih napada koje izvode antiislamski nastrojene skupine i pojedinci. Ovaj poziv Muftiluka Bugarske došao je nakon prošlomjesečnih napada na vjernike ispred sofijske džamije Banya Bashi kada su radikalni Bugari noževima i drugim predmetima napali muslimane na džumanamazu. “Nakon ovog strašnog napada i niza drugih napada na muslimane u Bugarskoj shvatili smo da nas niko ne želi zaštititi i da nas bugarske vlasti ostavljaju u teškoj situaciji. Nažalost, shvatili smo da su naše nade i

smo postali svjesni da se moramo sami pobrinuti za svoju sigurnost”, navodi se u saopćenju Muftiluka Bugarske. Iako je Bugarska članica Evropske unije muslimani su, kao što vidimo, prisiljeni da se organiziraju radi zaštite od nasilja.

dvokat Kazuyuki Azusawa iz Tokia obznanio je informaciju da japanska policija po nalogu američkog FBI sumnjiči cijelu malobrojnu muslimansku zajednicu u Japanu za terorizam. Kazuyuki Azusawa otkriva da japanska policija detaljno prati muslimane i da su brojni japanski muslimani označeni kao potencijalni teroristi. Prema dokumentaciji koju je predočio Kazuyuki Azusawa vidi se da japanska policija navedene sigurnosne mjere protiv muslimana provodi bez ikakvih sudskih naloga. Zbog navedenih optužbi i sumnjičenja muslimani ostaju bez posla a pojedini vlasnici malih biznisa gube mušterije. Agresivne i neopravdane policijske istrage prema osumnjičenim muslimanima kod drugih građana Tokia i ostalih gradova stvaraju negativnu sliku o japanskoj muslimanskoj zajednici. Prvi muslimani u Japanu bili su turski muslimani koji su 1920. godine bježeći iz Rusije izbjegli u Japan. Prema nekim podacima danas u Japanu živi oko 120 hiljada muslimana.

A

Egipat

Svaki dan 450 Egipćana umre od posljedica pušenja

E

gipatski dnevni list Al-Ahram prenosi izjavu ministra zdravstva, dr. Ešrefa Hatima, da u Egiptu dnevno umre 465 ljudi od posljedica pušenja. On je izjavio da Egipat spada među prvih deset zemalja u svijetu po potrošnji duhanskih proizvoda. Izjavio je da 20% mladih redovno puši. Prema podacima koje je ministar podastro 80% pušača ne biraju mjesto gdje će pušiti, pa to čine uglavnom na radnom mjestu, zatim u gradskim prijevoznim autobusima, u kinima, kafićima i restoranima… Broj pušača među mladom populacijom između 13 i 15 godina naglo se povećao od 2005. godine i to za oko 16% godišnje. Godinu dana prije 2004. zabilježeno je 170 smrti najmlađih pušača od posljedica pušenja. Jedna trećina umrlih od posljedica pušenja imali su rak pluća, dok 30% od umrlih obolijevali
17. juni - 15. redžeb

su od drugih bolesti koje su izravno povezane s pušenjem. Ministar je izjavio da Vlada ne sjedi skrštenih ruku. Tako, na primjer, Vlada izdvaja godišnje 4 milijarde funti u borbi protiv pušenja, a isto toliko i za liječenje bolesti koje izaziva pušenje. Osim toga ministarstvo zdravstva otvorilo je izravnu telefonsku liniju za pomoć pušačima koji to žele. Do sada se, prema tim informacijama, pomoću ove telefonske linije, uspjelo odviknuti od pušenja 16.805 pušača. Ministar je rekao da 20% Egipćana puši neku vrstu duhana, 16% puši cigarete, a 3,3% puši nargilu. Od ukupnog broja akademski obrazovanih osoba u Egiptu, 16% redovni su pušači. Od ukupnog broja pušača njih 88% puše domaće duhanske proizvode. Pušači mjesečno potroše na duhanske proizvode 110 funti.

52

Rusija

Moldavija

Lideri bivših sovjetskih republika uplašeni od “virusa” Premijer Filat najavio arapskih revolucija ponovo se okreću Moskvi ukidanje registracije ideri bivših sovjetskih “pitanjima koja treba rješavati u L republikaodu “virusa” arapskih Rusije kazao je da je Predsjednik islama kao zvanične centralnoj Aziji bližoj budućnosti”. uplašeni su uvjeren da revolucija, pa se ponovo jače okreću će “arapsko proleće” ostaviti vjere
Moskvi. To je ovih dana potvrdila i posjeta Dmitrija Medvedeva, predsjednika Rusije Taškentu, gdje je razgovarao s predsjednikom Uzbekistana I s l a m o m Karimovim. Karimov je na sastanku s Medvedevom kazao da Rusiju i Uzbekistan mora da brine to što se događa u centralnoj Aziji, u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku. On je uvjeren da Moskva i Taškent moraju da zauzmu zajedničku poziciju o posljedice koje će se osjećati niz godina. I Moskvu i Taškent veoma interesuje i to kako će se razvijati situacija u Afganistanu.

Foto islamneta
Mekteb u izbjegličkom kampu Tajland: Djeca u mektebu u izbjegličkom kampu Mae La na tajlandsko - mijanmarskoj granici.

lad Filat, premijer Vlade Moldavije obećao je da će njegova vlada razmotriti mogućnost povlaćenja registracije islama kao zvanične vjere u Moldaviji. Ovo obećanje premijer Filat dao je nakon sastanka sa mitropolitom Vladimirom, vođom Moldavske ortodoksne crkve koji vodi intezivnu kampanju da se islam zabrani, odnosno da se ukine priznanje islama kao državne zvanične vjere. Mitropolit Vladimir je predvodio višednevne proteste protiv islama i Islamske lige kao zvanične vjerske institucije moldavskih muslimana. Mitropolit Vladimir je obećao premijeru Filatu da će se njegova crkva nastaviti moliti za njegovo zdravlje ako Vlada Moldavije povuče zvanično priznanje islama kao vjere (U Moldaviji je običaj da se na sedmičnim molitvama u svim crkvama moli za zdravlje lidera zemlje. Nakon ovog problema oko priznavanja islama Crkva je prestala za molitvama za zdravlje lidera Moldavije.). Sergiu Sochirca, predsjednik Islamske lige objašnjava kako se u Moldaviji poštuju prava muslimana: “Kada smo ja i moja žena podnijeli zahtjev za nove pasoše vidjeli smo da u tom zahtjevu u prostoru o vjerskoj pripadnosti stoji da smo mi kršćani. Ja sam upozorio policijskog službenika na taj propust, međutim on mi je odgovorio da ne može napisati da smo muslimani jer sve registriraju kao kršćane”.

V

17. juni - 15. redžeb

53

Svijet medija
Guantanamo

Straža i namaz
Amerikanac Terry Holdbrooks je bio nadzornik u vojnom zatvoru u Guantanamu, i tamo je prešao na islam
Piše: Annabel Wahba Izvor: njemački sedmičnjak “Die Zeit” od 05.05.2011 Prijevod s njemačkog: Senada Mešanović ladi Amerikanac, s gustom bradom i pletenom kapom krči sebi put korz dvorište berlinske džamije. Uši su mu probušene, rupe su veličine novčića od 50 centi, iz rukava jakne vire tetovirani zglobovi šaka. Stotine ljudi je u dvorištu i čekaju na početak džume. Neki od njih ga posmatraju, ali niko ne zna šta da misli o tom mladom čovjeku kod kojeg očigledno ništa ne paše, koji nosi bradu jednog vjernika dok njegova pojava odaje da je imao grubu prošlost. Njegovo ime je Terry Holdbrooks, ima 27 godina i potiče iz američkog grada Tempe, u saveznoj državi Arizona. U Berlinu je u posjeti, ne razumije ni riječi od onog šta se u dvorištu turske džamije govori. Ali to ne igra neku ulogu. Jer, u cijeloj toj neizvjesnosti je jedno sigurno: za par minuta će sat na njegovoj ruci zasvirati, tačno u 13 sati, sunce je na svojoj najvišoj tački, vrijeme je za molitvu. Vrijeme za nepromjenjivo vjerovanje, molitvu koju obavlja 5 puta na dan, 1.825 puta u godini. Ono što on veoma cijeni je to stalno ponavljanje. Prihvatio vjeru svojih “neprijatelja” Do prije nekoliko godina Terry Holdbrooks nije ni znao da muslimani klanjaju pet puta dnevno. Tada je još slušao heavy metal muziku, bio je američki vojnik, neposredno pred preuzimanje dužnosti čuvara u vojnom zatvoru u Guantanamu. Kada je godinu dana kasnije napustio Gunatanamo, ne samo da je postao musliman, već je uzeo i drugo ime: Mustafa Abdullah. Ime koje su mu dali zatvorenici.
17. juni - 15. redžeb

M

Holdbrooks na sva putovanja nosi svoju deku sa sobom. “Cijenim vojsku i islam. Zbog discipline”, kaže Terry. Od nekoga ” na čijim rukama se koža skoro više ni ne vidi od silnih tetovaža raznih slika, naslova pjesama i bodljikave žice, se ne može očekivati da je disciplina jedna od vrlina. Ali, njegov karakter i njegov izgled već odavno ne idu jedno uz drugo. Holdbrooks je kao 19-godišnjak Upravo tamo gdje se moralo paziti otišao u vojsku, jer je konačno želio uvesti na “najgore među najgorima”, kako red u svoj život. “Ni u kom slučaju nisam su Terryjeve starješine imale običaj da htio biti ono što su bili moji roditelji ili kažu, on je postao musliman. Prihvatio djed i baka”, kaže Terry. Njegova majka je a je vjeru neprijatelja. “Da nisam došao na imala 17 godina kada ga je rodila. Odnos Guantanamo, danas ne bih bio musliman”, između njega i majke Terry opisuje kao kaže Terry Holdbrooks. Izjava koja o “tough love”, grubu ljubav. Oba roditelja ” zatvoru govori malo više. su bili ovisnici o heroinu. Pošto više nisu Ovo je prva posjeta Njemačkoj, i on bili u stanju brinuti se o sinu, Terryja želi vidjeti i glavni grad. Pošto je upravo su dali djedu i baki s majčine strane. petak, muslimanski praznik, on odlazi u Međutim, ni oni nisu bili mnogo drugačiji džamiju, kao i svakog petka, svejedno gdje – hippies u godinama koji su život živjeli se nalazio. Nakon džume kreće u hotel. slobodno, ali sa slobodom očigledno Iako je podne tek prošlo, Terry Holdbrooks nisu znali da se snađu, baš kao i njihova mora da se odmori. Prepuni vagoni, gužve kćerka. Terryjev djed je pio, baka je pušila po stanicama, sve to ga je iscrpilo, kako marihuanu. “Nisam imao osjećaj da me kaže: “Mrzim gužve, čine me nervoznim. oni vaspitavaju”, kaže Terry, “zadatak ” Trebam red i mir”. vaspitavanja je preuzela televizija.” Za par dana, koliko namjerava provesti Možda njegova biografija ipak ima u Berlinu, ima puno prtljaga. U jednoj od više utjecaja na konvertiranje nego što njegove četiri torbe je laptop, on želi da prizna. On je njega nosi uvijek sa sobom već odavno tražio istinu, kako bi mogao pogledati neki Upravo tamo pročavao je Bibliju, Toru film i surfati po internetu. gdje se moralo ali i hinduističku Bhagavad Holdbrooks ima i sopstvenu paziti na Gita. Ali, nisu bili porodični web-stranicu, a na Facebook-u “najgore među problemi ono što ga je navelo ima skoro 800 prijatelja. Čuvar najgorima”, da istražuje. “Značenje iz Guantanama, konvertit kako su porodice se često precjenjuje”, u islam, je u muslimanskoj Terryjeve kaže i pri tome zvuči kao da se internet zajednici postao starješine jednostavno pomirio s tim da popularan. U drugoj torbi imale običaj je nikada nije ni imao. Njeno je vojnička deka, njegova da kažu, on mjesto ja zauzela muslimanska je postao zajednica u Tempeu, i tamo “blankie” kako ima običaj musliman. iz tepanja reći. Iako je davno Terry provodi svoje slobodno napustio američku vojsku, Prihvatio vrijeme. Druge vjernike naziva jer je tamo bio nepoželjan, je vjeru “braćom” i “sestrama”. neprijatelja.

54

Život bez nepotrebnih stvari Ali, vojska je bila prva koja je 19-godišnjaku postavlja pravila, ono što mu je nedostajalo. U vojsci je za njega sve organizirano, on sam ništa ne mora da g odlučuje. Čak ni to koju vrstu maslaca želi da namaže po hljebu. Naime, u vojnoj prodavnici ima samo jedna vrsta, a ne 20 različitih kao u supermarketima. p To se sviđa Terryju Holdbrooksu. “Život je jednostavniji kada se eliminiraju sve nepotrebne stvari”, kaže Terry. Nakon osnovne obuke Terry se pridružuje 252. jedinici vojne policije u Missouriju, gdje biva zadužen prije svega za čuvanje baze. Terry se tek oženio, svoju suprugu je upoznao tek prije tri mjeseca. On i njegova žena su bili sigurni da će zauvijek biti skupa, ali ubrzo Terryjeva jedinica biva premještena u Guantanamo. Tada, u junu 2003. godine, on nije ni znao za Guantanamo, iako je zatvor postojao već 18 mjeseci. Nakon vrlo kratkog vremena postaje svjestan da ono što je u vojsci tražio - red, na tom mjestu ne postoji. Zatvor je zapravo i napravljen da bi se zaobišla pravila i zakoni. Ali, zato će on tu pronaći nešto drugo, nešto što će njegovom životu dati novi smjer, i što i do danas traje. Terry sjedi u jednom berlinskom restoranu, na glavi ima izheklanu kapu. Svoje tetovaže skriva pod dugim rukavima. Ni teške naušnice kakve je nekad imao ne nosi više. Međutim, svojom pojavom je još uvijek upadljiv, ali to mu ne smeta. S kapom i bradom j j je jasno p p prepoznatljiv kao p j pobožni musliman. Žena sa susjednog stola ga pogledom odmjera, ali ni to mu ne smeta. Uskoro stiže njegovo jelo, teleća šnicla s krompirom i salata. Počinje s jelom, prvo meso, zatim krompir, na kraju salata. Sve po redu, jer i kada jede on mora da ima neki red. Nedavno je Terry Holdbrooks napisao knjigu o svom prelasku na islam i o svojoj službi u Guantanamu, i sada samo još traži izdavača. “Guantanamo nije završen, to je jasno s obzirom da je Barack Obama u martu ponovo odobrio vojne tribunale”, kaže Terry Holdbrooks. To je bila odluka koja je šokirala mnoge Obamine simpatizere. Skoro je Terry u Kanadi posjetio majku zatvorenika Omara Khadra. Video napravljen tom prilikom je Holdbrooks postavio na internet kako bi širu javnost upoznao sa slučajem, u međuvremenu, već 24-godišnjeg Omara. Omar je pakistanskog porijekla, i u Afganistan je otišao sa svojim ocem dok je bio još dijete, da se bori. Američki vojnici ga zarobljavaju s 15 godina. U novembru prošle godine je od strane vojnog tribinala

osuđen na osam godina zatvora, iako po međunarodnim standardima ne bi ni smio biti izveden pred vojni sud, jer se smatra djetetom-vojnikom. “Leševi”

Iako je UN protestovao protiv postupka, mediji skoro ništa nisu objavljivali o osudi Omara Khadra. Guantanamo više nikog ne uzrujava. Isto kao da je samo Obamina izjava da će nekada logor zatvoriti već bila dovoljna da javnost zaboravi da Guantanamo uopće i postoji. U Guanatanamu je bilo ukupno 779 zatvorenika, i svi su smatrani opasnim teroristima, a samo je sedam sudskih postupaka završeno od strane SAD-a, među njima i postupak protiv vozača Osame bin Ladena, Salima Hamdana. On je 2008. godine osuđen na pet i pol godina zatvora. Protiv većine zatvorenika nisu postojali nikakvi dokazi, što potvrđuje i WikiLeaks u nedavno objavljenim tajnim dokumentima SAD vlade. Danas je u Guantanamu zatvoreno 172 ljudi, oko stotinu treba da bude oslobođeno, dok se 33 treba da sudi. Među njima je i Khalid Mohammed, koji važi za jednog od vođa napada 11. septembra. Preostali će ostati u zatvoru na neodređeno vrijeme, bez ikakvih naznaka šta će se s njima dogoditi. Veći dio zatvorenika je uhapšen od strane američke vojske u Afganistanu ili u Pakistanu zbog sumnje da su članovi ili pomagači El-Kaide, dok su neki uhapšeni proizvoljno od pakistanskih siguronosnih snaga ili sjeverne alijanse, odnosno američkih plaćenika. SAD zatvorenike ne smatra ratnim zatvorenicima već ilegalnim borcima, tako da za njih ne važe g j pravila Ženevske konvecije, što opravdava zlostavljanje i mučenje.
17. juni - 15. redžeb

Neki od njih ga posmatraju, ali niko ne zna šta da misli o tom mladom čovjeku kod kojeg očigledno ništa ne paše, koji nosi bradu jednog vjernika dok njegova pojava odaje da je imao grubu prošlost.

Prvo jutro u bazi je za Holdbrooka bilo čudno, imao je loš osjećaj. U kantini je još za vrijeme doručka na tv-u grmila glasna muzika, što ga je još više začudilo. Prepoznao je muziku iz filma Terminator 2, a zatim je slijedila heavy metal muzika, pjesma “Leševi”. To nije bio muzički video za zabavu, već vojni film s eksplozijama, zatvorenicima s vrećama na glavama, američkim zastavama i titlom protiv talibana: “Američke oružane snage će vas pronaći. Ako se ne predate bombardirat ćemo vas i pobiti, gdje god da se skrivate!” Dok su se drugi vojnici njihali u ritmu muzike, Terryju je jelo presjelo. Poruka videa je bila jasna: “To je trebalo da nas podsjeti da mi tu nismo na američkom tlu i da pravila ne postoje”. Video je puštan svako jutro umjesto američke himne. Prve sedmice je Holdbrooks proveo u logoru 4, logoru s najnižim stepenom sigurnosti. Njegov zadak je bio da donosi zatvorenicima jelo, i da ih sprovodi do tuširanja ili ispitivanja. Kasnije je bio zadužen i za zloglasni Camp Echo, gdje su bili zatvorenici, nerijetko u samicama, od kojih se očekivalo da će dati posebne informacije. Ispitivanjima nije prisustvovao, kaže Holdbrooks, ali je vidio u kakvom su stanju bili muškarci nakon njih; očajni, neki skroz mokri, vjerovatno od Waterboarding-a, smatra Holdbrooks, metode mučenja u kojoj zatvorenik ima osjećaj utapanja. Kod drugih zatvorenika su se vidjele rane na zglobovima šaka i nogu, zbog višesatnog držanja u istom p položaju usljed čega nastaju povrede mišića j j g j p i zglobova. Često je morao zatvorenike usred noći premještati iz jedne ćelije u drugu, ponekad u redovnim razmacima od sat vremena kako muškarci ne bi mogli zaspati, a nakon toga su opet ispitivani.

55

Čuvari su ovu metodu mučenja cinički nazivali “leteći program”. Vidio je kako su neki čuvari prilikom pretresa ćelija nogama udarali zatvorenike u stomak, pljuvali pivo u lice ili im glave udarali od pod. “Ponekad su to činili obični čuvari, ponekad nadređeni, nije bilo veze kakav je ko čin imao”. Uprava zatvora nije otvoreno podržavala mučenja, ali nije nikad ništa ni poduzela protiv njih. Jednostavna riječ Kur’ana Jednom je primijetio zatvorenika kako u svojoj ćeliji naglas rapuje pjesmu od Eminema. Stupio je s njim u razgovor, saznao da se zove Ruhal Ahmed i da je Englez. Ispričao mu je kako su on i njegovi prijatelji uhapšeni u Pakistanu kada su krenuli na svadbu. S El-Kaidom nije ništa imao. Oslobođen je tek četiri godine kasnije. Već nakon prvog razgovora s njim Holdbrooks je posumnjao da je Ahmed zaista trebao biti tu. Nije mogao da zamisli da je taj čovjek, koji voli američki rap i iste filmove kao i on, zapravo fanatični musliman i da mrzi Ameriku. Holdbrooks je počeo da razgovara i s drugim zatvorenicima koji su znali engleski, uglavnom noću i kada nema mnogo posla u odjelu. Pored Ruhal Ahmeda i njegovih prijatelja, tu je bio i Ahmed Errachidi, koji je radio kao kuhar u Londonu. Errachidi je, uprkos tome što mu je spavanje uglavnom bilo onemogućeno i što je često bio mučen, djelovao ponosno, za Amerikance nikada nije ništa loše rekao, što je doslovno rečeno oduševilo Holdbrooksa. Errachidi je jednom njihov razgovor završio riječima: “Molit ću da ti bude oprošteno”. Holdbrook se čudio zašto Errachidi želi da moli za njega, za čuvara. Errachidi je bio jak autoritet među zatvorenicima, kaže Holdbrooks: “Bila je dovoljna jedna riječ da smiri cijeli blok”. Holdbrooks ga je upoznao kao čovjeka kojem je vjera davala toliko snage da se i kao zatvorenik osjećao slobodnim. U razgovorima zatvorenika i čuvara, ne dotiču se samo teme iz vjere, već se razgovara i o ratu u Iraku, razlogu nemira između šiita, sunita i Kurda, kolonijalnom dobu, o čemu Holdbrooks do tada nije nikad ni čuo. Nakon toga počinje da dovodi u pitanje mnoge stvari koje je do tada smatrao korektnim. To su primijetili i ostali vojnici. Mnogi su također primijetili i da Holdbrooks neobično često razgovara sa zatvorenicima. Zbog toga su ga jednom u noći pretukla šesterica vojnika. Holdbrooks ih nije prijavio. “Vojska ima vlastita pravila”, kaže on. Ubrzo biva izolovan u svojoj jedinici, a od svih vojnika samo su još dvojica koji o Guantanamu razmišljaju slično kao i on. Zatim, njegova žena mu je nedostajala.

“Osjećao sam se kao zatvorenik. Imao sam Nije trebalo dugo, i on se opet vratio u noćne more, sanjao sam da sam zatvoren u svoj stari život, zapostavljajući sve više ćeliju.” Tada se pitao da li je možda upravo vjeru. Istovremeno, ne može da iz glave vjera to što mu fali u životu. Ubrzo zatim izbaci slike Guantanama. Jedne noći ga je počinje da čita Kur’an jednog zatvorenika. probudio neki šum, on se budi i u polusnu Ono štu mu se svidjelo je jasnoća riječi. brutalno udara ženu, koja leži pored njega, “Kur’an je od svih svetih knjiga koje sam u lice. Pomislio je da je ona ustvari lopov. pročitao najjednostavnije razumjeti”, kaže Malo kasnije, žena ga napušta. ” Holdbrooks. Tu je taj red koji je oduvijek Holdbrooks počinje da pije, i pada tražio. u depresiju. 2005. godine je pokušao Holdbrooks prestaje piti alkohol, moli da se ubije, par mjeseci nakon toga biva kriomice. Jedne noći, pola godine nakon otpušten iz vojske. Ni narednih godina njegovog dolaska u Guantanamo, sjeo je njegov život ne izgleda bolje. Drogiran, ispred Errachidijeve ćelije, i zamolio ga da jedne noći je prilikom pada zadobio bude svjedok prihvatanja islama. Riječi teške povrede glave. Oporavak je trajao izgovorene na arapskom pred dva svjedoka mjesecima. Budući da je dva puta izbjegao ga mogu učiniti muslimanom. Zatvorenik smrt, smatra da Bog s njim nešto ‘planira’. je napisao riječi onako kako se izgovaraju Prvog januara 2009. godine Holdbrooks na jedan papir i pružio ih Holdbrooku prestaje piti i pridružuje se muslimanskoj kroz rešetke, zatim je probudio zajednici u svom gradu. drugog zatvorenika. Vojnik čita Postalo mu je jasno da on riječi, zatvorenici slušaju kako Njegova zemlja ustvari mora da se pozabavi s on izgovara : “Nema boga osim Guantanamom ukoliko želi u njegovim Allaha i Muhamed je Njegov da ga zaboravi. Obraća se očima više nije poslanik». Zatim pogleda na organizaciji za ljudska prava neki uzor, i tu Cageprisoners koja se inače sat, 0.49 je, i on je musliman. ništa ne može Od tada ga zatvorenici zovu angažira protiv Guantanama, i promijeniti ni Mustafa Abdullah. moli da mu omoguće kontakt predsjednik s bivšim zatvorenicima. E-mail Barack Obama. Bauk narandžastih odijela je samo početak zajedničkog “Ne radi se o rada. Cageprisoners objavljuje borbi protiv Čovjek koji je bio svjedok intervju napravljen s terorizma, njegovog prihvatanja islama Holdbrooksom, on nakon toga mediji nas danas živi u Tangeru, Maroko. biva pozvan na predavanja o Ahmed Errachidi je pušten Guantanamu. Konačno Terry lažu. Radi se na slobodu 2007. godine. Holdbrooks ima neki zadatak. samo o novcu i Optužbe vojnog suda da Konvertiti kao što je on nafti.” je obučen u terorističkom važe za posebno religiozne jer kampu su opovrgnuli njegovi su vjeru prihvatili iz uvjerenja. britanski advokati tako što Prema nekom kao što je on su prezentirali platne liste londonskog se obično sumnjičavo, pogotovo kada hotela u kojem je Errachidi upravo u tom kaže da želi studirati šerijatsko pravo, u vremenu bio zaposlen. Sve optužbe protiv Saudijskoj Arabiji. Ali Holdbrooks kaže danas 44-godišnjaka su s tim odbačene. da on to ne želi studirati kako bi živio Odnedavno su Holdbrooks i Errachidi tako, već da bi bolje razumio islam. ponovo stupili u kontakt i putem Skypa se Distancira se od bilo kakve vrste nasilja. čuju barem jednom sedmično. Smatra da neko kao on najbolje može Errachidiju se svidjela Terryjeva hrabrost riješiti nesporazume koji su nastali prema kada se postavio protiv svojih drugova i arapskom svijetu. Možda je upravu, počeo da razgovara sa zatvorenicima. On jer on ne osporava svoju zapadnjačku to opisuje na perfektnom engleskom u kulturu. e-mailu iz Tangera, ne želi da telefonira, jer U posljednjih nekoliko mjeseci je mu je lakše da odgovore napiše. “Terry je Holdbrooks pomno pratio revoluciju slobodnjak, njega naša narandžasta odijela i borbu za slobodu u arapskom svijetu. nisu prepala.” Terry je razmišljao o tome “To je veličanstveno da ljudi tamo traže kako zatvorenici još mogu da se smiju, dok demokratiju. Samo se nadam da će im su vojnici loše raspoloženi, iako su oni bili to bolje uspjeti nego nama u SAD-u”, na slobodi. kaže on. Njegova zemlja u njegovim Konvertiranje na islam je Terry krio očima više nije neki uzor, i tu ništa ne j j y od ostalih vojnika. Čak ni kada se nakon može promijeniti ni predsjednik Barack godine dana provedene u Guantanamu Obama. “Ne radi se o borbi protiv vratio kući, ni s kim nije razgovarao o terorizma, mediji nas lažu. Radi se tome, čak ni sa ženom. “Jednostavno sam samo o novcu i nafti.” Nekada je Terry “ htio ostaviti sve iza sebe”, kaže Holdbrooks. Holdbrooks bio spreman i život dati ” Stidio se da je “služio na jednom tako za SAD, u Guantanamu je prestao da ogavnom mjestu kao što je Guantanamo”. vjeruje u svoju zemlju.
17. juni - 15. redžeb

56

Islamske teme

Ljepota i ljubav
u Poslanikovom životu
slamBosna.ba - “Nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se međusobno ne budete voljeli.” Uprkos opširnim knjigama koje su razni autori pisali o poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., bistri i čisti izvor njegovih kvaliteta i plemenitog ponašanja nastavlja teći obilnim tokom, otkrivajući još više plemenitih, dostojanstvenih i prekrasnih osobina. U ovom izvoru vjernici mogu ugasiti svoju žeđ za duhovnim poboljšanjem te s njega može piti svaka osoba koja je odlučna da postane bolji čovjek. Izaberimo onda samo dvije crpaljke iz Poslanikovih, s.a.v.s., riječi i djela: ljepotu i ljubav. Prvo: Ljepota Pored mnogih zadataka s kojima je Poslanik poslan, njegov zadatak je također bio da poduči ljude o ljepoti i da ponovo oživi njihovu svijest o njoj. Zaista, Svemogući Allah je lijep, plemeniti Kur’an je lijep i čitav univerzum je lijep. S obzirom da je poslan da ljude podučava ovoj univerzalnoj ljepoti, i sam Poslanik je bez sumnje imao najljepšeg udjela u njoj. Njega karakterišu sljedeće stvari: 1. Ljepota osmijeha Da, osmijeh je jedna vrsta izvanredne ljepote. On je također jedan univerzalni ljudski jezik, jer ako, naprimjer, na televiziji vidimo jednog Korejca, Nijemca, Senegalca, Amerikanca ili nekog bilo koje druge nacije dok se smiješi, mi shvatamo da se on(a) smije i osjećamo ushit, sreću i ljudsku naklonost koju taj osmijeh predstavlja. Takav prizor je lijep, za razliku od prizora depresije, turobnosti i mrštenja. Zbog ovoga je navika smiješenja jedna od najvažnijih stvari koje budućim PR menadžerima govore da moraju usvojiti. Podučavaju ih kako da se nasmiješe i nastave smiješiti. Lingvisti kažu da je osmijeh - preludij u smijeh – facijalni izraz radosti, u kojem su nečiji zubi znak zadovoljstva i sreće.

I

Stoga je osmijeh jedan oblik ljepote. Zna se da je Poslanik, s.a.v.s., većinu vremena imao osmijeh na licu. Prenosi se da je Džerir, r.a., rekao: “Poslanik nikad nije odbio da me vidi od kada sam primio islam. Kad god me vidio, dočekao bi me s osmijehom.” (Buhari). Ne samo da je Poslanik držao lijep osmijeh na licu, već je promovisao osmijeh i ohrabrivao je druge da se smiju. Prenosi se da je rekao: “Tvoj osmijeh bratu u lice je dobročinstvo (sadaka).” (Tirmizi). Također se prenosi da je rekao: “Ne potcjenjujte bilo koje dobro djelo, pa makar da sretenete brata muslimana vedrog i nasmijanog lica.” (Muslim). 2. Ljepota ugodne pojave Poslanik je nosio najljepšu odjeću koja mu je bila dostupna. Prije nego bi primio delegacije, dotjerao bi svoju vanjštinu onako kako priliči njemu, a i njima; tj. oblačio je ono što je u skladu s položajem i tradicijom svake delegacije. Također je volio parfeme. Prenosi se da je Aiša, r.a., rekla: “Nanosila sam na Poslanika najljepši miris koji smo imali.” (Muslim). Poslanik je zabranjivao svakom ko je jeo bijeli ili crveni luk da ulazi u džamiju. On je prihvatao ljepotu općenito kao jednu od stvari koje Svemogući Allah voli. U jednom hadisu je rekao: “Allah je lijep i voli ljepotu.” (Albani je ocijenio hadis vjerodostojnim). 3. Ljepota blagog držanja Prenosi se da je Poslanik rekao: “Kada se blagost nađe u nekoj stvari, ukrasi je, kada se ukloni iz neke stvari, unakazi je.” (Muslim). Dakle, blagost je ukras i ljepota, dok je nasilje ružna, odvratna stvar. Plemeniti Poslanik je sve svoje poslove radio uz blagost te je poticao na blagost u svim poslovima, i u javnim i u privatnim. Svi ljudi bi trebali obnoviti svoj osjećaj i jaku svijest o ljepoti koja se nalazi u religiji i u čitavom univerzumu.
17. juni 15. redžeb

4. Ljepota nježnosti Sljedeći primjeri će nam pokazati neke aspekte Poslanikove izuzetne nježnosti: a) Kad bi čuo da neko dijete plače, on bi ubrzao obavljanje namaza (u džematu, op.prev.) iz obzira prema majčinoj brizi za njeno dijete; b) Jednom je zaustavio kretanje vojske iz brige za pticom koja je žalila za svojim ptićima koje su uhvatili neki vojnici. Vojska je nastavila s pokretom tek kad su ptići vraćeni svojoj majci; c) Izbjegavao je direktno prigovaranje nekom u lice. Radije je govorio ovako: “A šta je s onim ljudima koji osjećaju previše ponosa da rade nešto što i ja sam radim?” d) Izlazio je u susret djeci te se šalio s njima. Prenosi se da je Anas, r.a., rekao: “Poslanik se toliko družio s nama (djecom) da bi mom mlađem bratu rekao (šaleći se s njim): ‘Umejrov oče! Šta je to ptičica uradila?’” (Buhari); e) On je odobravao i dozvoljavao razonodu u svojoj kući. Prenosi se da je Aiša, r.a., rekla: “Igrala bih se sa svojim lutkama u Poslanikovoj kući, a i moje prijateljice su se igrale sa mnom. Kad god bi Poslanik ušao (u moje odaje), one bi se skrile, ali bi ih Poslanik pozvao da mi se pridruže i igraju se sa mnom.” (Buhari); f ) Prenosi se da je rekao: “Neka niko od vas ne kaže: ‘Moja je duša postala zla!’, nego neka kaže: ‘Moja je duša postala gruba!’” (Buhari i Muslim). Ibn Hadžer u djelu Feth citira da je El-Hattabi rekao: “Zla” i “gruba” su sličnog značenja, ali Poslanik nije volio pridjev “zao” i izabrao je sigurniji pridjev “grub”. Zaista je bila njegova navika da neki neprijatan naziv zamijeni nekim profinjenijim. U ovom hadisu se implicira da se neprijatan vokabular treba izbjegavati. Poenta je da se izbjegavanjem izraza poput “Moja duša je postala zla” izražava nježnost prema svom biću. g) Svojim suprugama je uvijek odavao poštovanje i postupao s nježnošću. Naprimjer, svojoj supruzi Safiji bi uvijek ponudio svoje koljeno da se popne kad je željela uzjahati kamilu; h) Propovijedao je o božanskoj “blagosti” prema ljudima. Prenosi se da je u jednom hadisu rekao: “Pošto je Allah završio stvaranje, kod Sebe, iznad Arša, zapisao je: ‘Moja milost nadvladala je Moju srdžbu.’” (Buhari i Muslim).

57

Drugo: Ljubav Mnoge istinske i časne riječi se koriste neprikladno i u tolikoj mjeri da su gotovo postale degradirane i izbjegavane. Jedna od takvih riječi za koje se čovjek boji da bi mogle biti napuštene ili zloupotrijebljene je ljubav. Ljubav je zapravo osnovni religijski princip. Ona je osnova velikih veza koje su najplemenitije i najbliže savršenosti. Ljubav je porijeklo čovjekove veze s njegovim Gospodarom. U Kur’anu Svemogući kaže: Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste. (El-Bekare, 222. ). Svemilosni Stvoritelj voli one koji su strpljivi, milostivi i pravični. On voli one koji u Njega imaju povjerenje i koji se Njemu okreću. Vjera je biljka ukrašena ljubavlju koju je Svemogući Allah posadio u srce vjernika. U jednom kur’anskom ajetu se kaže: Ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio, i u srcima vašim ga lijepim prikazao. (El-Hudžurat, 7.). Dakle, Poslanik je bio zagovornik ljubavi i u riječima i u djelima. Sljedeći hadisi to jasno pokazuju: “Ko bude posjedovao tri osobine, osjetit će slast imana: da mu Allah i Njegov Poslanik budu draži od svega mimo njih, da nekog čovjeka voli samo u ime Allaha, i da mu bude mrsko vratiti se u nevjerovanje kao što mu je mrsko da bude bačen u vatru.” (Buhari i Muslim). “Nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se međusobno ne budete voljeli.” (Muslim). “Allahu, podari mi dar ljubavi prema Tebi, ljubavi prema onima koji Te vole i ljubavi prema djelima koja će me približiti Tvojoj ljubavi.” (Buhari). “Uhud je planina koju volimo i koja voli nas.” (Buhari). Želimo da svi sljedbenici poslanika Muhammeda, s.a.v.s., kao i svi drugi ljudi ponovo ožive svoj osjećaj i jaku svijest o ljepoti u religiji i u čitavom univerzumu; da imaju ogromni osjećaj ljubavi, koja je osnovni princip u svim prisnim, vedrim i razumnim vezama. Uostalom, bez ljepote i ljubavi nema ni istinske religijske predanosti niti ispravnog života na Zemlji. Da li se ijedno može ostvariti kroz ružnoću i mržnju? Odgovor je jednostavno: Ne! Napomena: Neki hadisi u tekstu su prevedeni s engleskog, a ne s originalnog arapskog jezika. Autor: Zeinul Abdin er-Rikabi Izvor: Rasoulallah.net Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

Svijet ugroženih

Samo da i štrumfovi
ne postanu “vehabije”!
slamBosna.baKo ih ne zna, simpatične figure s kapicama, uvijek ljubazne i spremne za šalu, mali štrumfovi. Bezopasni, čovjek bi pomislio, a ustvari tako i treba da izgledaju. Niko ne smije da dođe na ideju da se iza te jednostavne, dječije fasade, i naizgled mirne zemlje štrumfova krije nešto sasvim drugačije. Ukoliko neko počne da malo dublje razmišlja o likovima, doći će do zaključka da je sve obična kamuflaža. Citati iz “Le Petit Livre Bleu” (Mala plava knjiga) su u zadnje dvije sedmice preplavili medije, knjige koja ovih dana treba da ugleda svjetlo dana. Naime, francuski autor Antonie Buéno veoma pronicljivo opisuje zemlju štrumfova i njene stanovnike iz svog ugla. Mali plavi, tako nedužni ali istovremeno i snalažljivi, kroz svoj vijek življenja bivaju proganjani od zlog Gargamela i njegovog mačka Azraela. Da oba lika imaju židovska imena nije slučajnost. Skladnost života malih plavih samo nadopunjuje jedna p p j j j jedina žena, Štrumfeta, koja ustvari p predstavlja p j perfekciju arijevske slike j j ženskog bića. I da, Papa Štrumf, koji je ‘vođa’ i ima autoritarnu ulogu, ostali ga štrumfovi slušaju bez pogovora jer on

I

uvijek ima rješenje za sve spletke koje Gargamel samo i pokušava smjestiti. Neuspješno, jer štrumfovi imaju svoju tajnu zemlju... Rezultat je jasan, štrumfovi su rasisti i šire rasističku i totalitarističku propagandu. Rasisti su, jer nakon što se razbole štrumfovi postanu crni te izgube inteligenciju. Dok su bolesni ne mogu ni razgovarati. Tako bar piše u Maloj plavoj knjizi. Nadati se samo da novinari Politike ne dođu do ove informacije. Uz tvrdnje koje ovih dana plasiraju svojoj naivnoj publici, ili valjda opet ugroženom narodu, da vehabije “djeluju u općinama uz granicu koja RS dijeli od Federacije BiH” i ostale nebuloze, bilo bi za očekivati da Gargamela p preimenuju u Milorada, j j jer Papa p Štrumf svakako ima bradu, a mali plavi nose bijele kapice.

Čitajte i gledajte na IslamBosna.ba
Aktuelno iz BiH i svijeta
IZ u Srbiji “tražiće pomoć od autoriteta Turske i BiH” Prva TV debata: Svako od nas bolji je predsjednik od Obame Prijavljeno 6.000 učesnika “Marša mira” za Srebrenicu Apel roditeljima da ne vode bolesnu djecu Torabiju

Tekstovi
Zašto je umro Omer? U muci se poznaju junaci!

Nauka i zanimljivo
Dvije crne rupe u obližnjoj galaksiji + FOTO Jobs gradi svemirski brod na tlu O načinima čuvanja od bluda Šejk-Zeydova džamija

IB TV

17. juni 15. redžeb

58

Kolumne

Kako dospjeti na IslamBosninu top-listu?
slamBosna.ba - IslamBosna je dobila nekoliko aplikacija za mjesto na njezinoj top listi islamofobista. Mnogi vrijedni islamofobi naravno nisu jednako sposobni i ovdje se uglavnom radi o solidarisanju sa bratijom istih netolerantnih stavova, ali u svakom slučaju je interesantna atmosfera u državi u kojoj je antiislamsko raspoloženje toliko usijano da je titula islamofoba veoma tražena. Ko zna, mnogi od njih se možda potajno nadaju nekom budućem uhljebljenju kod Dodika, poput bipolarnog “eksperta za terorizam” iz Maglaja. Zapravo je riječ “islamofob” poprilično nesretno izabrana. Ona je nastala u talasu “rata protiv terora” (eufemizam za ideološki motivisano ugnjetavanje muslimana širom svijeta) i nekako je postepeno globalno usvojena, vjerovatno u nedostatku alternative. Odgovarajući izraz bi prije bio “islamomrzac”, jer izraz “islamofob” bi se trebao odnositi na ljude koji su u vrlo slabom ili nikakvom kontaktu s islamom, pa se shodno svome neznanju boje nepoznatog. U našem slučaju većina tzv. islamofoba je odrasla među muslimanima, jasna im je poruka islama i nemaju dilema po tom pitanju, ali i dalje promovišu svoju intoleranciju svega što znači “javni islam”. Naravno, ne smeta im islam u vidu “bajramske baklave” i “tihog šuštanja dimija”, ali od svakog javnog dizanja islamskog glasa im se diže pritisak i kosa na glavi. Islamomrzačka kampanja se na ovim prostorima, sada se već može reći, vodi stoljećima. Od Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, guranja Bošnjaka u Srbe odnosno u “hrvatsko cvijeće”, preko masovnih zločina nad muslimanima u Drugom svjetskom ratu, p do g j pa ateističke ofanzive Druga Šabana, ponovnog genocida u toku posljednje agresije na Bosnu i Hercegovinu i postratne legalizacije svih dosadašnjih islamomrzačkih tekovina. Agresivni ateisti su se već od kraja rata bunili jer se ponovo grade porušene džamije (valjda bi red bio da se četnički trud poštuje i da se ne ide opet ispočetka), mada među njima niko nikada nije dizao glas protiv građenja crkvi na mjestima na kojima ih nikad nije bilo, čisto iz prkosa muslimanima, niti protiv dizanja “križeva” iznad bošnjačkih naselja i kao znak nekadašnje granice “Herceg-Bosne”. Ateisti se, logično, nisu bunili ni kada su otvarani ateistički hramovi u vidu javnih kuća i disko-

I

teka iz kojih je alkoholizirana i nadrogirana bosanska mladost redovito nalazila put u smrt u sitne sate na nesigurnim i mračnim cestama, sa kupljenom vozačkom dozvolom. Da ne spominjemo da o vraćanju otete imovine u toku “ateističke obnove” nema ni govora. Zemlja kojoj su dvije trećine privatne svojine otete, u toku obnove pa do pred sami raspad bivše zajedničke države nije nikada zaslužila da dobije ni jedan jedini kilometar autoputa, dok su susjedne pokrajine obilato umrežene visokokvalitetnim autoputevima...da sam zlonamjeran, pomislio bih da je i ovdje ključni razlog njihov siromašan sadržaj islama. Preko stotinu godina su muslimani ušutkivani, učeni kako se kvalitetno gubica drži začepljenom, pa je bilo za očekivati da će tako i ostati. Na njihovu žalost, muslimani se sve manje ustručavaju dati svoj stav na ono što se oko njih dešava. I bilo je krajnje vrijeme. I ne treba nas u tome ni najmanje pokolebati sva frka i graja koju dižu samoproglašeni “ljevičari”, koji su otvoreni za sve moguće (zapadne) kulture, ali ni najmanje za toleranciju prema većini vlastitog naroda. Interesantne su mi bile reakcije na objavljivanje top liste IslamBosne. Bilo je i simpatičnih. U svakom slučaju ne bih se osvrtao na par, narodski rečeno, krkansko-seljačkih reakcija od ljudi od kojih se ništa civilizovano nije ni očekivalo. Njihova želja da budu upisani u islamofobe nije ostvariva iz prostog razloga zato jer, da bi bio islamofob, najprije moraš biti čovjek. Jedna simpatična reakcija jeste tekst

Ahmeda Burića, koji je napravio odličan posao i učinio jedan od potrebnih koraka ka normalizaciji stanja u Bosni i napokon na nišan uzeo i krug ljudi koji nam je godinama predstavljan kao alternativa kriminalnom vođstvu SDA. Napokon se može konstatovati da je komunjara jednostavno komunjara, ma kojoj stranci pripadao. Što se tiče dijela gdje spominje IslamBosnu, tu je naveo da se radi o “amaterima”. Mora se priznati, moj dobri, predobri Ahmede, da na IslamBosni ničiji rad i trud, u nastojanju da ovu zemlju učini boljom, neće biti vrednovan novinarskim tarifama, niko od njih se nije uhljebio na osnovu svojih reakcionarnih stavova i dugih članaka, za razliku recimo od tebe i crnogorskog barbarina. S te strane gledano, u svakom slučaju smo amateri. No nije problem u našem amaterizmu. Bošnjaci muslimani prave i greške u artikulaciji svoje želje za jednakim tretmanom i ljudskim pravima, što je za očekivati. Problem je u tome što se “sa suprotne strane” još niko nije našao ko želi da razumije muslimane, ko želi da shvati da su i muslimani ipak ljudi koji plaćaju porez ovoj državi i koji žele da se čuje njihov glas. Mainstream bosanskih muslimana još nikada nije istupio sa željom da u Bosni zavede šerijat ili da neistomišljenicima nametne svoja moralna načela. Bosanski muslimani jednostavno žele da se na njih ne gleda kao na Boksera koji u jaslama jede samo ono što mu Napoleon servira, dok on poslušno ponavlja “drug Napoleon je uvijek u pravu”, pa makar se radilo i o postepenom ukidanju vjeronauke od strane ministra koji je javno deklarisani ateista i koji svoja ubjeđenja želi da promovira preko fotelje koju je dobio od strane tih istih muslimana. Vrijeme bi bilo da se shvati da je davno prošlo vrijeme kada su se problemi rješavali dekretima i da nema suživota ni sa Srbima ni sa Hrvatima dok se ne prihvati suživot sa muslimanima. Gospodo, mi jednostavno više nećemo da šutimo, i što prije to shvatite i prema nama se počnete ophoditi kao sa svojim ravnopravnim sugrađanima sa kojima se treba savjetovati i razgovarati, to ćete prije prestati biti smatrani islamomrscima i biti skinuti sa liste islamofoba. A kako dospjeti na listu? E to ne znam. Halil Senusija halil.senusija@gmail.com

17. juni 15. redžeb

59

Iz arhiva
Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosansko-hercegovačkih muslimana, Izdavač: Islamska dionička štamparija, Sarajevo, 1940. god.

Važni dokumenti o bogumilskoj vjeri dokumen
Nas, bez sumnje, treba da interesira naša prošlost i da znamo kada i kako smo primili islam kao i to koji su uzroci doveli do toga. Treba da nas interesira da znamo i šta smo ranije bili i ako je prema islamskom učenju potpuno bez važnosti šta je ko prije islama bio. To naročito treba danas, kad se, kako napomenusmo, tendeciozno stvari pretstavljaju drukčije i kada se iz ovakih pitanja izbija neki kapital.
Piše: Mehmed Handžić edno pitanje, koje do danas nije valjano obrađeno je pitanje islamizacije Bosne i Hercegovine. Uzrok da je ovo pitanje do danas ostalo ovako su na prvom mjestu vrlo oskudni historijski izvori, jer o tome, uglavnom, mogli bi tražiti izvore na prvom mjestu na turskom jeziku. Međutim tih izvora nema, a ono što se nalazi veoma je nepotpuno i mršavo. Do doba, u koje pada osvojenje Bosne i Hercegovine, Turci nijesu imali valjane historijske književnosti, a naročito one koja se odnosila na novoosvojene krajeve na Balkanskom poluotoku. Pretežno je mišljenje, da bi se o ovom pitanju lijepa materijala moglo naći u istambulskim arhivima, a i u tom postoji jedan dobar dio sumnje. Kad je ovo ovako, onda ne preostaje drugo nego ovo pitanje staviti pred oči i postepeno ga osvjetljavati svakim novim dokumentom, koji izbije na površinu. U tu svrhu je potrebno dokumente ove vrste objelodanjivati. Pri ovome treba postupati kritički

u Bosni prije dolaska Turaka dolaska Turaka
i objektivno, ako nam je stalo do mnogo, koji budnim okom prate sve što toga da do istine dođemo. Bosansko- se o ovom pitanju napiše u pravcu, koji hercegovački muslimani nemaju ni njima ne konvenira, te onda ospu čitav malo interesa u tom da jedno ili drugo niz čak i uvreda protiv samog pisca. u ovom pogledu bude pravo. Glavno je Ovaki su postupci više vjerska i politička za njih da su osvjedočeni muslimani i da propaganda nego historijska istraživanja. su odlučni da takvi i ostanu pa makar u Nas, bez sumnje, treba da interesira prošlosti bili ne znam što. naša prošlost i da znamo kada i kako Međutim, drugi neki smo primili islam kao i to koji nastoje da iz ovog pitanja su uzroci doveli do toga. Treba izbiju neki vjerski i politički da nas interesira da znamo kapital. Baš stoga postoji i šta smo ranije bili i ako je toliko rasprava i polemike prema islamskom učenju o pitanju vjere u Bosni i potpuno bez važnosti šta je ko Herccgovini prije dolaska prije islama bio. To naročito Turaka. Lijepo je primijetio treba danas, kad se, kako glasoviti historik Vjekoslav napomenusmo, tendeciozno Klaić u svom jednom kratkom stvari pretstavljaju drukčije odgovoru na raspravu Dra i kada se iz ovakih pitanja Vase Glušca, koja nosi ime izbija neki kapital. Stoga prije “Srednjevjekovna bosanska nego pređemo na islamizaciju crkva”, kad kaže: “Pisac se ” Dubrovački Bosne i Hercegovine pričinja tako uvjeren, da je arhiv obiluje spomenućemo ukratko i o bjelodano dokazao nepobitnu dokumentima vjeri u Bosni prije toga. istinu svoje teze, te traži da o vjeri u Bosni. Doduše tamo se smjesta ‘rezultati’ njegovi Vjera u Bosni i Hercegovini uvrste u školske knjige, da se nigdje ne prije Turaka bude jednom kraj bajkama i spominje naziv bludnjama. Gotovo je čudo, “bogomili” nego Podrobnije o ovome što ne traži, da se Muslimani “patareni”. lz pitanju nije dosle ništa smjesta pokrste i povrate u dubrovačkog nađeno u turskim vrelima. krilo pravoslavne crkve, kojoj arhiva objavio To je i razumljivo, jer turski su nekad pripadali, kad su i po je i obradio dr. narod tada nije dostigao u vjeri bili isto s pravoslavnim j p Ćiro Truhelka nauci visok stepen, pa da Srbima. Čini se, da je čitava “Testamenat istražuje potankosti o vjerama rasprava s tom tendencijom gosta Radina”. naroda, s kojim je dolazio i napisana.“[1] Treba ovdje u dodir. Stoga u turskim malo dublje promotriti i izvorima i dokumentima, to što su rasprave, u kojim koji su sačuvani, i ako u se poriče bogomilska vjera bogato i malom broju, iz prvih dana turske nagrađivane. Tako je djelo Dra Božidara vlasti i širenja islama u ovim krajevima Petranovića: “Bogomili, crkva bosanska ne nalazimo ni spomena patarenstvu ili i krstjani” nagrađeno sa 50 zlatnih bogomilstvu. ” dukata po Srpskom učenom društvu u U jednom dokumentu iz 993 (1585), Beogradu. Djelo Gluščevo nagrađeno koji sam objavio u kalendaru Narodne je iz zadužbine arhimandrita Nićifora Uzdanice za 1938. god, spominje se da Dučića.[2] Oba djela imaju tendenciju da je u Bosni prje dolaska Turaka vladala dokažu, da je bosanska crkva bila prava lsaova vjera i kršćanski vjerozakon pravoslavna crkva. I dandanas ih imade (mezhebi nesârâ ve milleti hazreti
17. juni - 15. redžeb

J

61

Mesiha). Tada sam u notici ispod linije istakao, da se pod kršćanskom vjerom razumijeva i bogomilstvo. To je, međutim, nekima bilo nepojmljivo, te su htjeli da i ovaj dokumenat izrabe u svrhu dokazivanja, da je u Bosni i Hercegovini prije Turaka bilo rašireno pravoslavlje.[3] Kad pak promotrimo da Turci nijesu tada pisali i raspravljali o vjerama narodâ, s kojim su došli u dodir, a da su i patareni poštivali Isusa (Isa, a.s.) i imali o njemu slično vjerovanje kao i ostali kršćani, te da su čitali Evanđelja i smatrali ih svojim svetim knjigama, biće nam potpuno jasno da izraz “Isaova vjera i kršćanski vjerozakon”, koji je spomenut u gornjem dokumentu, zauzima i bogomilstvo kao što zauzima i katoličanstvo i pravoslavlje. Kako spomenuti dokumenat ne pravi razlike između katolika i pravoslavnih, tako ne pravi razlike ni između bogomila njih, nego ih svih naziva sljedbenicima kršćanskog vjerozakona i vjere Isusove. Prema tome za poznavanje vjere, koja je u Bosni i Hercegovini vladala prije Turaka, ne možemo se bar zasada služiti kakvim turskim izvorima i dokumentima. Ostaje nam da se obratimo na domaće i latinske izvore, koji tretiraju ovo pitanje. Naročito su važni u ovom pogledu latinski izvori, koji potječu od katoličkih vjerskih pretstavnika i vlasti, koji su progonili bogomilstvo i izučavali ga podrobno kao heretičko vjerovanje, koje smeta katoličanstvu i pravom kršćanstvu. Bez sumnje su vjerski ljudi bolje mogli zapaziti karakteristike bogomilskog vjerovanja nego neko drugi. Kao mana latinskih izvora postoji to što su ih pisali neprijatelji bogomilstva, koji nijesu prema njemu bili objektivni. Zbog toga može u latinskim izvorima biti dosta i pretjeranosti, ali nije moguće te sve izvore odbaciti i proglasiti nepouzdanim i bezvrijednim kao što čini Dr. Glušac. Ovaki postupak ne bi davao raspravi naučnu boju i obilježje. Latinski izvori izričito tvrde, da se je u Bosni i Hercegovini još od druge polovice XII. vijeka raširilo patarensko učenje. To potvrđuju i domaći i drugi strani izvori. I nekako bi izgledalo i nepotrebno iznositi dokaze, da je u Bosni i Hercegovini bilo rašireno bogomilsko ili patarensko učenje, da se nije u novije vrijeme našlo pojedinaca, koji su pod svaku cijenu htjeli dokazati, da u Bosni i Hercegovini uopće nije bilo bogomilstva, nego da je bilo rašireno pravoslavlje. Baš zbog ovog čini nam se potrebno navesti nekoliko historijskih dokumenata, koji potvrđuju, da se je u Bosni i Hercegovini još od XII. stoljeća raširilo bogomilsko učenje, koje

je ostalo sve do dolaza Turaka kada je većina bogomila primila islam, a ostatak se postepeno stopio među muslimanima, katolicima i pravoslavnima. Kao najstariji dokumenat o bogomilskoj sekti u Bosni spominje se pismo kneza Vukana, mlađeg sina Stjepana Nemanje “kralja Dalmacije i Duklje”, koje je god. 1199. poslao papi Inocentiju III. moleći ga, da mu pošalje svoje poslanike, s kojim bi uredio crkvene i državne odnošaje. U tom pismu on

javlja papi, kako ne maleno krivovjerstvo niče u Bosni i da je sam ban Kulin sa svojom ženom i sestrom i mnogim svojim rođacima prešao u krivovjerstvo i zaveo u isto preko deset hiljada kršćana. [4] U pismu Vukanovu se ne spominje ime sekte, ali se spominje u pismu pape lnocentia III., kojemu je Vukanovo pismo dalo povoda, da su krivovjerci u Bosni pripadali krivovjerstvu Katarâ.[5] Ime Katari davalo se pristalicama ove sekte u Italiji i Francuskoj. Iz ovog se dokumenta vidi, da je na izmaku XII. stoljeća po Vukanovu računu u Bosni bilo više od 10.000 bogomila. Pismo Vukanovo dalo je povoda papi te je pisao 1200. mađarskom kralju Mirku, vrhovnom gospodaru Bosne, upozoravajući ga na opasnost koja prijeti Mađarskoj i njenoj vjeri ako on ne pomogne istrijebiti krivovjerstvo iz Bosne i bana čim prije od njeg odvratiti. Ovo je sve urodilo time, da je ban Kulin poslao u Rim svoje ljude i preko njih se opravdavao, tražeći kao vješt političar nekog izlaza. Kulinovi ljudi su papi ponudili, da on u Bosnu pošalje
17. juni - 15. redžeb

sposobnog čovjeka, koji bi se osvjedočio o pravom stanju u pogledu vjere. Papa 1202. pošalje splitskog arcibiskupa Bernada i svog dvorskog kapelana Ivana de Casamaris u Bosnu. U Bosnu je stigao sam lvan de Casamaris i uspio da su se mnogi prvaci ispred sebe i drugih 1203. pismeno odrekli krivovjerstva. U ovoj svojoj ispovijedi, koju je u cijelosti preveo Rački[6], obećaju spomenuti prvaci, da će u svim mjestima imati bogomolje, a u crkvama da će imati oltare i križe, da će čitati i knjige staroga zavjeta, da će imati svećenike, koji će čitati mise i vršiti ispovijedi, da će najmanje sedam puta na godinu primati tijelo gospodnje, da će obdržavati poste, svetkovati svece, da neće među se primati Manikeje, da će se zvati braćom, a ne samo kršćanima kao do sad, da se ne bi tim imenom nanijela uvreda drugim kršćanima (jer se iz tog imena razumije da drugi osim njih nijesu kršćani). Kako se vidi, iz ove ispovijedi jasno bije bogomilsko učenje. lnkvizitor Ivan de Casauraris u svome izvještaju spominje da je u Bosni imao posla sa Patarenima. [7] lz ovog se svega vidi, da bosanski krivovjerci nijesu članovi pravoslavne crkve. Poslije Kulina Bosna je postala veoma ozloglašena na papskoj kuriji radi uspjeha bogomilskog učenja. Pape u mnogo mahova ljutito pišu kako tamo heretici javno ispovijedaju svoju vjeru i traže protiv njih prave krstaške ratove u dva tri maha. O tome postoji sva sila sačuvanih dokumenata, koje je Rački pomno i opširno obradio. Kada je u Italiji i Južnoj Francuskoj oslabila ova sekta, Bosna joj je bila glavno uporište i zapravo najjača zemlja u patarenstvu. U Bosnu su slali svoje ljude “da ondje savršeno i potpuno nauče nauku od učitelja koji stanuju u mjestu, koje se zove Bosna”.[8] Jakov Bech iz Chieria je oko 1378 u ovu svrhu bio poslan. Kada ga je 1387. god. inkvizitor pitao, da li mu je poznato da je u ovu svrhu još kogod u Bosnu slat, on je odgovorio, da su u ovu svrhu u Bosnu slati: Moreto Rabellator iz Chieria prije 40 godina po prilici, oko 1347, Ivan Narro i Granoni Bencio oko 1360, Petar Patrizi oko 1377, Berardo Roscherio oko 1380 i Petrov brat Jacobini oko godine 1382. Jakov je izjavio, da je ovo sve iz njihovih usta neposredno slušao i saznao.[9] Bosanski kralj Stjepan Toma (14441461) živo je radio na tome da pristaše bogomilske sekte povrati katoličkoj vjeri. Među ostalim nastojanjima u ovom pravcu pošalje malo prije smrti g.

62

1461 tri ugledna bogomila iz Bosne u Rim, da ih papa Pijo II. pouči i obrati, ili, ako ostanu tvrdokorni, da ih kazni. Papa ih preda trojici kardinala koji ih uistinu obrate nakon mnogog razlaganja i nagovaranja. Nato im po papinu nalogu kardinal Ivan de Torquemada, stric poznatog velikog inkvizitora Tome Torquemade, napiše u pedeset tačaka objuraciju (odricanje), u kojoj izloži sve glavne tačke manihejskog vjerovanja pobivši ih katoličkom naukom. Znadu se i imena spomenute trojice bogomila; to su bili: Đuro Kućinić, Stojšan Tvrtković i Radmilo Voćinić. Ovaj dokumenat je u cijelosti štampao dodavši mu značajan i vrijedan uvod Dr. Dragutin Kamber pod naslovom “Kardinal Torquemada i tri bosanska bogomila”.[10] Može da bude u ovim izvorima pretjeranosti, koja je došla iz opreznosti katoličkih učitelja vjere i iz želje da isprave svako po njihovu mišljenju krivo vjerovanje, ali potpuno proglasiti ove i druge slične latinske izvore bezvrijednim ne odgovara uslovima objektivnog naučnog istraživanja. Osim toga ti izvori nijesu osamljeni; njih potvrđuju mnogi domaći izvori i drugi, koji su nikli u pravoslavnim sredinama. U svim tim izvorima se osuđuje vjerovanje Bošnjaka kao krivo. Ovo je najjači dokaz da bosanska crkva ni u kom slučaju nije bila pravoslavna. Važan je dokumenat u ovom pogledu poslanica[11] carigradskog patrijarha Genadija II. Skolarija (1453-1459) sinajskim kaluđerima. U toj poslanici Genadi kaže, da je pravoslavni vladika u zemlji Hercega Stjepana obratio mnoge od “kudugera” u pravoslavnu crkvu. Za Hercega kaže, da je u duši pravoslavni, ali to javno ne ispovijeda, jer ima u državi mnogobrojne “kudugere”. Kudugerima grčka vrela nazivaju bogomile. O ovom nazivu je napisao lijep članak V. Skarić pod naslovom “Kudigeri”.[12] Poslanica je odgovor na upit sinajskih kaluđera, da li mogu primati priloge i milostinju Hercega Stjepana Kosače i spominjati ga javno u crkvi na liturgiji. U odgovoru se izričito za Hercega kaže: “Ako pošalje milostinju, primite je, jer je i njemu na korist da se održi u hrišćanstvu. Ali ga ne spominjite u crkvi, pošto javno ne ispovijeda hrišćanstvo; nego u vašoj trpezariji, u molitvi i blagodarenju.”[13] Ovo nije latinski izvor, a jasno potvrđuje, da crkva Hercegove zemlje nije pravoslavna nego bogomilska. Dubrovački arhiv obiluje dokumentima o vjeri u Bosni. Doduše tamo se nigdje ne spominje

naziv “bogomili” nego “patareni”. lz dubrovačkog arhiva objavio je i obradio Dr. Ćiro Truhelka “Testamenat gosta Radina”. Radin je bio u časti gosta tj. biskupa kod bosanskih krstjana. Svoj testamenat je napisao 5. januara 1466. Ovaj je dokumenat u ovom pitanju vrlo važan, jer potječe od pretstavnika bosanske crkve, gosta Radina. lz ovog se dokumenta vidi da su bosanski patareni u mnogo čemu popustili u svom nauku. Pod utjecajem drugih kršćana blijedi nauk njihove sekte. Velike i oštre prepreke između njih i drugih kršćana se nekako izglađuju i ublažuju. To je u ostalom prirodni zakon kod svake sekte. Tokom vremena svaka sekta gubi svoju oštrinu i prema većini čini ustupke i popuste. Među islamskim sektama mi za ovo imamo jasnih primjera. Ko bi, na pr., mogao reći, da su današnji ibâzije potomci nekadašnjih energičnih, ustrajnih i žilavih haridžija. lz Radinova testamenta vidimo, da je on, iako viši vjerski starješina, bio oženjen i imao djece. Na početku testamenta stoji krst. Ali pored toga vjernici se dijele na: 1) krštene, koji su prave vjere apostolske, prave krstjane, kmete i prave kmetice krstjanice i 2) mrsne ljude. Pravi bogomili su bili nemrsni ljudi, dakle vegeterijanci. Ostali obični svijet jesu mrsni, koji trebaju nastojati da jedamput postanu

pravim i nemrsnim krstjanima. Dr Pilar drži, da je običaj mnogo sušenja voća, osobito bosanske suhe šljive, ostatak bogomilske kulture, jer preko zime hranili su se bogomili kruhom i suhim voćem.[14] lz testamenta gosta Radina vidi se da su patareni slavili uz nedjelju i petak.[15] Vrijedan je i ovaj argumenat koji iznosi Truhelka na temelju dubrovačkog arhiva: Roblje iz Bosne dovodilo se u Dubrovnik i prodavalo. O tome postoji sva sila dokumenata. Katalonski trgovac Petar Dujo predao je Dubrovčaninu Tomku Milkoviću jedan zamot skupocjena sukna da ga ponese u trgovište Brštanik na Neretvi i tamo proda, a za novce kupi nekoliko bosanskih robinja patarenka. Tomko je kupio dvije robinje za 36 dukata. 14. aprila 1393. spomenute dvije robinje idu pred dubrovačkog rektora Šimuna Gučetića i izjavljuju, da su krštene kršćanke, rođene od kršćana i traže da se na temelju toga prema postojećim zakonima oslobode. Petar se brani, da ih je kupio kao patarenke. Kad se ustanovilo da su kršćanke, a ne patarenke sud ih oslobađa. Prema tome svo bosansko roblje, koje se prodavalo u Dubrovniku mora da je patarensko. lz ovog Truhelka zaključuje da patareni nijesu bili kršteni; oni su bili abaptisti. [16] Međutim, nama izgleda da su i patareni ipak imali neku vrstu krštenja. [11] Objavljena u 63. knjizi “Glasnika srpskog učenog društva”, str. 11. Priopčio Ljub. Kovačević i u zadarskoj “ISTINI” br. 5 god. III. maj 1888. Priložio arhimandrit N. Dučić prema rukopisu iz Prizrena. [12] Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, beograd, knjiga VI., sv, I., str. 107-110., 1926. [13] O vjeri Hercega Stjepana vidi iscrpnu radnju “O natpisu na crkvi Hercega Stefana u Goraždu” od I. Ruvarca u “Glasu srpske kraljevske akademije”, XVI., 1889. [14] Bogomilstvo kao religioznopovjestni te kao socijalni i politički problem, str. 28. [15] Vidi radnju Dr-a Ć. Truhelke “Testamenat gosta Radina” u Glasniku Zem. muzeja u Sarajevu, XXIII, 1911, str. 355-376. [16] Dr. Ćiro Truhelka: “Još o testamentu gosta Radina i o patarenima”. Glasnik Zem. muzeja u Sarajevu, XXV., 1913, str. 363382.

Bilješke
[1] V. Klaić: “Bosanska crkva” i Patareni, str. 69 u djelu Crtice iz hrvatske prošiosti. [2] Dr. I. Pilar: Bogomilstvo, str. 37 i 38. [3] Vidi u Jugoslavenskoj pošti od 6. augusta 1938 god. članak prote Jovana Jevtića pod naslovom “Jedan važan dokumenat, o islamizaciji bosanskih pokrajina”. [4] Rački: Bogomili i patareni (posebna izdanja Srpske kraljevske akademije, knjiga LXXXVII, Beograd 1931) 381; Klaić : Crtice iz hrvatske prošlosti, 77. Latinski tekst pisma nalazi se kad Theinera: Monum. Slavor. merid.. I., 6. [5] Theiner: 15 [6] Bogomili i patareni 391-393. [7] Rački: Bogomiii i patareni 393-394. [8] Rački: ibid. 440 [9] Rački: ibid. 440 [10] Separatni otlsak iz “Croatia sacra” 1932.

17. juni - 15. redžeb

63

No comment
Britanka se onesvijesti svaki put kad se nasmije
Claire Scott (24) ukoči se i onesvijesti svaki put kada čuje nešto duhovito i počne se smijati. Sarajevo-x.com, 9.juni 2011.

Hrvati iz BiH europskiji od Hrvata i Srba
Analizirajući gensku sliku stanovnika susjednih država, prof. dr. Marjanović, prof. dr. Primorac i drugi autori dokazali su još veću učestalost haplogrupe I (odnosno podrijetlo starih Europljana) u Hrvata iz hrvatske starije domovine BiH, nego što je to bio slučaj kod Hrvata iz Hrvatske. Utvrđeno je da bosanski Hrvati imaju učestalost haplogrupa (Hg I) oko 73 posto, Bošnjaci oko 48, a bosanski Srbi 34 posto. Na temelju ovih istraživanja nedvojbeno je utvrđeno da od svih do tada istraženih europskih populacija upravo na području današnje Hrvatske i Bosne i Hercegovine postoji najveća učestalost haplogrupe Hg I. Večernji list, 13. juni 2011.

Ubio se nakon 10 neuspjelih pokušaja
Nakon najmanje 10 zabilježenih pokušaja, Francisco Solomon Sanchez iz Los Angelesa uspio je izvršiti samoubojstvo skokom s nadvožnjaka na prometnu ulicu. Prema izvještaju policije, udarilo ga je najmanje jedno vozilo, te je podlegao od zadobijenih povreda. Sanchez je s istog nadvožnjaka skočio i 2003. godine, nakon čega je ostao bez nogu. Slobodna Dalmacija, 11. juni 2011.

Incko: Dvaput su pokušali da me podmite
Visoki predstavnik je u intervjuu Rojtersu prvi put otkrio da su tokom njegovog mandata u BiH dvaput pokušali da ga podmite uz napomenu da je obje ponude odbio. Nezavisne novine, 9. juni 2011.

Australijska policija: Srbi su idioti!
Ti idioti misle da mogu tek tako paliti baklje na tribinama... To je način na koji oni iskazuju svoju kulturu, izjavio je inspektor policije u Melburnu Mick Beaty. Kao završni zaključak čulo se da ovo dokazuje da srpska zajednica u Australiji nije civilizirana i da se teško uklapa u mirno, multietničko australijsko društvo, jer je stalni remetilački faktor. Nezavisne novine, 8. juni 2011.

Ljekari iz ušiju devojci izvukli trideset mrava
Tajvan: Djevojčica se često žalila na svrab ušiju, sve dok jedan od članova njene porodice nije primijetio kako mrav izlazi iz njenog uha. Nakon hitnog odlaska kod ljekara otkriveno je da devojčica ima šest mrava u ljevom i više od dvadeset u desnom uhu. Večernje novosti, 11. juni 2011.

Lagumdžijina rodbina, kumovi, prijatelji...
Prvi potez lidera SDP-a BiH Zlatka Lagumdžije, kada su platformaši došli na vlast u FBiH, bio je preuzimanje najprofitabilnijih javnih preduzeća u ovom entitetu “Elektroprivrede” i “BH Telekoma” i postavljanje svojih kadrova, rodbine i prijatelja. 24 sata.info, 15. juni 2011.

Šešelj od Haškog suda zatražio smrtnu kaznu
Predsjednik Srpske radikalne stranke i optuženik za ratne zločine Vojislav p j Šešelj sudu u Haagu predložio je da bude osuđen na smrt. “To bi bio idealan kraj moje političke i pravne karijere.” Blic, 11. juni 2011.

Bivša ministrica Meliha Alić za kupovinu luksuznih parfema iz budžeta izdvojila 4.656 KM
Dok je broj nezaposlenih u BiH odavno prešao pola miliona, a redovi ispred narodnih kuhinja postali skoro nepregledni, čelnici federalnih institucija razbacuju se državnim parama. Avaz, 13. juni 2011.

Srpski sudac nokautirao nogometaša
Višem tužiteljstvu u Zrenjaninu podnesena je kaznena p j j prijava protiv nop gometnog suca Dragana M. iz Žitišta, jer je na utakmici odigranoj u srednjebanatskoj općini Nova Crnja glavom j p j g udario nogometaša Šandora J. i nanio mu lakše tjelesne ozljede. Dnevnik.ba, 16. juni 2011.

Amor Bukić, glavni republički tužilac RS-a
Haj’mo biti realni, u ovoj zemlji teško se ’ može neko, ko je imalo značajniji, osuditi’. CIN, 13. juni 2011. Avaz, 26. maj 2011.

Homoseksualni bar na sudu izboriozabranuulaska-ženama!
Jedan gay bar u Melbourneu na sudu je unatoč važećim zakonima o diskriminaciji spolova uspio izboriti zabranu ulaska ženama. Dnevnik.ba, 13. juni 2011.

On može da bude predsjednik svojoj mami i svom tati i nikome drugom. Kakav Slavo Kukić?
Milorad Dodik o kandidaturi Slave Kukića za predsjedavajućeg: On može da bude predsjednik svojoj mami i svom tati i nikome drugom. Kakav Slavo Kukić? To je samo dokaz da ovdje nema želje da se to pitanje riješi. FTV, 14. juni 2011.

Srbija zabranila udžbenik istorije za osmi razred koji kritikuje Slobodana Miloševića
Danas, 13. juni 2011.
17. juni - 15. redžeb

64

Nauka
manjina u SAD troše velik dio primanja na vodu u boci zbog neutemeljenog vjerovanja da je ta voda sigurnija, pa se zbog toga često odriču i nekih drugih stvari, kaže se u novoj studiji. Istraživanje

Pripremio: Saladin Kovačević

S

Flaširana voda nije ni sigurnija ni hranjivija Brojni razlozi za konzumiranje crne čokolade iromašni roditelji pripadnici je pokazalo da četvrtina AfroAmerikanaca i Hispanaca djeci daje samo vodu u boci, a tako postupa samo 8 posto bijelih roditelja. Voda iz boce uglavnom je samo pročišćena voda iz slavine, i u njoj nema nikakvih hranjivih tvari. jekari često savjetuju da se čokalada izbaci iz upotrebe, navodeći je kao jednog od glavnih uzroka gojaznosti, lošeg tena, opstipacije, cisti u dojkama. Međutim, stručnjaci su došli do zaključka da je crna čokalada veoma korisna za ljudski organizam. Kako navode britanski i američki stručnjaci, postoje tri razloga za konzumiranje crne čokolade - zaštita od stresa, smanjen rizik od infarkta i brže sagorijevanje masnih naslaga. i Osobe koje konzumiraju crnu čokoladu zaštićenije su od posljedica stresa kojem je organizam izložen tokom fizičkog napora.

L

Oko 100 miliona vrsta čeka da bude otkriveno
d početka 18. stoljeća, kada je stvoren sistem kategoriziranja svih poznatih vrsta životinja i biljaka, oko dva miliona vrsta je imenovano, opisano i klasificirano, dok možda i do 100 miliona vrsta još čeka da bude otkriveno. Naučnici u prosjeku otkriju i opišu između 15 i 20 hiljada novih vrsta godišnje. Poznavanje svih elemenata Zemljinih ekosistema od kritične je važnosti za naše vlastito preživljavanje jer ako ne znamo koje vrste uopće postoje, praktički smo nesposobni uočiti i pratiti promjene u biološkoj raznolikosti, bez obzira radi li se o povećanju ili smanjenju te raznolikosti.

O

Lipa je lijek za mnoge bolesti

M

Proteini u urinu otkrivaju karcinom
kotski naučnici su identificirali proteine čija prisutnost u urinu ukazuje na prisutnost karcinoma crijeva, želuca i gušterače. Po njihovim riječima, sada se javlja mogućnost razvoja dijagnostičkog testa kojim će ovi oblici raka biti otkrivani i prije pojave prvih simptoma. Ranije otkrivanje ovih bolesti bi znatno povećalo izglede za uspjeh liječenja trenutno samo 10 posto oboljelih živi i pet godina nakon dijagnoze. Dodatne su analize pokazale da su proteini nazvani S100A6 i S1009 najčešći kod pacijenata s rakom.
17. juni - 15. redžeb

Š

irisna i medonosna, lipa je lijek za mnoge bolesti. Aromatični napitak od cvijeta lipe nezaobilazno je prirodno sredstvo za smirivanje i opuštanje, jača odbrambene snage organizma, blagotvorno djeluje na kardiovaskularni sistem, a koristi se i kod povišene temperature. Aromatičan napitak napravljen od cvjetova lipe poznat je kao odlično prirodno sredstvo za smirivanje i opuštanje nervnog sistema. Kada zamijenite kafu čajem od i lipe, ubrzo ćete osjetiti smanjenje nivoa stresa. On je blag relaksant, posebno efikasan kod nervne napetosti...

65

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful