U DŽ B E N I C I S V E U Č I L I Š T A U Z A G R E B U MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGREBIENSIS

Miroslav Žugaj

Copyright © 1999. Jusuf Šehanović Marijan Cingula

Nakladnik: Tiva – Tiskara Varaždin Sunakladnik: Fakultet organizacije i informatike Varaždin, Pavlinska 2, HRVATSKA Za nakladnika: Zvonimir Kušter Za sunakladnika: Prof. dr. sc. Željko Hutinski Recenzenti: Prof. dr. sc. Marin Buble Prof. dr. sc. Željko Turkalj Prof. dr. sc. Franjo Ruža Bosiljka Paska, prof. Anđelka Žugaj Nenad Veček, dipl. inf. Marija Busija

Lektura:

Kompjutorska priprema teksta: Oprema korica: Korektura: Miroslav Žugaj Naklada: 1000 komada

Objavljivanje ovog sveučilišnog udžbenika odobrio je Senat Sveučilišta u Zagrebu na prijedlog Povjerenstva za znanstveno-nastavnu literaturu, na sjednici održanoj 16. rujna 2003. Odluka broj 02-2144/3-2003.

Tisak: Tiva – Tiskara Varaždin

Dr. sc. Miroslav Žugaj redoviti profesor Dr. sc. Jusuf Šehanović redoviti profesor Dr. sc. Marijan Cingula izvanredni profesor

ORGANIZACIJA
Drugo, dopunjeno i izmijenjeno izdanje Redaktor: M. Žugaj

TIVA Varaždin, 2004.

Sadržaj
Predgovor………………. ...................................................................................... V-VI Popis slika ………………. ............................................................................. XV-XVII Popis tablica ………………. .............................................................................. XVIII 1. POJAM I DEFINIRANJE ORGANIZACIJE ...........................................................3 1.1. Opći pojam organizacije ...................................................................................3 1.2. Organizacija rada ..............................................................................................6 1.3. Organizacija poduzeća ......................................................................................8 Literatura …… .......................................................................................................10 Pitanja za ponavljanje (provjeru) ...........................................................................11 2. ORGANIZACIJA KAO ZNANOST ......................................................................15 2.1. Znanost i znanstveno istraživanje ...................................................................15 2.2. Klasifikacija znanosti ......................................................................................21 2.3. Organizacija kao znanost i kao praktična disciplina .......................................22 2.4. Znanstvena teorija i teorija organizacije .........................................................24 2.5. Predmet i metode znanosti o organizaciji .......................................................28 2.5.1. Predmet znanosti o organizaciji ..........................................................28 2.5.2. Metode znanosti o organizaciji ...........................................................30 2.5.2.1. Opće metode u znanosti o organizaciji...................................33 2.5.2.2. Posebne metode u znanosti u organizaciji..............................50 2.6. Razvoj organizacije i znanosti o organizaciji..................................................61 2.6.1. Organizacijske teorije u odnosu na vremensko razdoblje pojavljivanja .......................................................................................63 2.6.2. Organizacijske teorije u odnosu na srodnost ideja..............................70 Literatura …. ........................................................................................................76 Pitanja za ponavljanje (provjeru) ...........................................................................79 3. ORGANIZACIJA KAO PRAKTIČNA DISCIPLINA ..........................................83 3.1. Uloga i značenje organizacije .........................................................................83 3.2. Organizacijski ciljevi ......................................................................................86 3.2.1. Svrha, ciljevi i zadaci organizacije .....................................................86 3.2.1.1. Definicije pojmova: svrha, ciljevi i zadaci .............................86 3.2.1.2. Ciljevi sustava ........................................................................87 3.2.1.3. Ciljevi organizacije rada.........................................................87 3.2.1.4. Ciljevi gospodarske organizacije (trgovačkog društva, poduzeća) ............................................88 3.2.1.5. Ciljevi znanosti o organizaciji poduzeća ................................90 3.3. Načela (principi) organizacije i organizacije rada...........................................91 3.4. Vrste organiziranja i organizacija .................................................................105 3.4.1. Vrste organiziranja............................................................................105 3.4.1.1. Potpuno i djelomično organiziranje .....................................106 3.4.1.2. Individualno i shematsko organiziranje ...............................107 3.4.1.3. Centralizacija i decentralizacija ...........................................107 3.4.1.4. Jednokratno i postupno organiziranje ..................................108 3.4.1.5. Organizacija i reorganizacija ................................................108 3.5. Vrste organizacija..........................................................................................109 3.5.1. Organizacija u odnosu na intenzitet strukturiranja (formalna i neformalna organizacija) ..............................................................109
VII

3.5.2. Organizacije u odnosu na emotivnu svrstanost pojedinca (primarne i sekundarne) .................................................................................111 3.5.3. Organizacije u odnosu na ciljeve njihova osnivanja.........................112 Literatura ……. ..................................................................................................116 Pitanja za ponavljanje (provjeru) ........................................................................118 4. GOSPODARSKE ORGANIZACIJE....................................................................123 4.1. Zakonsko uređenje djelovanja gospodarskih organizacija ............................124 4.2. Vrste gospodarskih organizacija ...................................................................127 4.2.1. Obrt ...................................................................................................127 4.2.1.1. Obrtnik kao trgovac pojedinac .............................................128 4.2.2. Trgovačka društva ............................................................................129 4.2.2.1. Povijesni uvjeti nastanka trgovačkih društava u Hrvatskoj .130 4.2.2.2. Podjela trgovačkih društava .................................................131 4.2.2.3. Tvrtka, sjedište i predmet poslovanja trgovačkog društva ...132 4.2.2.4. Dioničko društvo ..................................................................134 4.2.2.4.1. Osnivanje dioničkog društva ...............................136 4.2.2.5. Društvo s ograničenom odgovornošću .................................137 4.2.2.6. Društva osoba .......................................................................138 4.2.3. Povezana društva ..............................................................................140 Elementi za prijedlog makroorganizacije koncerna x d.d. ................................. 142 Literatura …… .....................................................................................................145 Pitanja za ponavljanje (provjeru) .........................................................................146 5. OBLIKOVANJE ORGANIZACIJE .....................................................................149 5.1. Činitelji organizacije .....................................................................................149 5.1.1. Pretežito unutarnji činitelji organizacije ...........................................150 5.1.2. Pretežito vanjski činitelji organizacije ..............................................154 5.2. Izvori i pokretači organizacijskih promjena ..................................................156 5.2.1. Dinamičnost tržišta ...........................................................................156 5.2.2. Nove tehnologije ...............................................................................157 5.2.3. Opći društveno – ekonomski trendovi ..............................................158 5.2.4. Promjena strategije ...........................................................................160 5.2.5. Proces organizacijskog rasta .............................................................160 5.2.6. Životni vijek organizacije .................................................................161 5.3. Organizacijske krize i problemi ....................................................................169 5.3.1. Sukobi kao izvori organizacijskih promjena ....................................171 5.3.1.1. Vrste sukoba .........................................................................171 5.3.1.2. Proces sukoba .......................................................................175 5.3.1.3. Kontrolna lista sukoba u organizaciji ...................................176 5.3.1.4. Stilovi upravljanja sukobima ................................................177 5.3.2. Stres kao posljedice organizacijskih promjena .................................182 5.3.2.1. Definicija stresa ....................................................................182 5.3.2.2. Simptomi stresa ....................................................................183 5.3.2.3. Čimbenici koji utječu na pojavu stresa ................................184 5.3.2.4. Utjecaj tehnoloških i organizacijskih promjena na pojavu stresa ...................................................................... 185 5.3.2.5. Utjecaj organizacijsko – tehnoloških rješenja na pojavu stresa ........................................................................187 5.3.2.6. Kako savladati stres? ............................................................188 5.4. Praćenje izvora i uzroka organizacijskih promjena ......................................189 5.5. Značenje organizacijskih promjena...............................................................192
VIII

5.6. Fleksibilnost organizacije..............................................................................192 5.7. Priroda organizacijskih promjena .................................................................193 5.8. Odlučivanje o promjenama ...........................................................................194 5.9. Proces organiziranja ......................................................................................195 5.10. Prikazivanje organizacije poduzeća ............................................................199 Literatura ……… .................................................................................................209 Pitanja za ponavljanje (provjeru) .........................................................................211 6. ORGANIZACIJSKA STRUKTURA ...................................................................215 6.1. Pojam i definiranje organizacijske strukture .................................................215 6.2. Elementi organizacijske strukture .................................................................216 6.3. Vrste organizacijske strukture .......................................................................220 6.3.1. Funkcionalna organizacijska struktura .............................................222 6.3.2. Divizionalna organizacijska struktura ..............................................224 6.3.3. Projektna organizacijska struktura ....................................................228 6.3.4. T-oblik organizacijske strukture .......................................................229 6.3.5. Matrična organizacijska struktura.....................................................230 6.3.6. Mrežasta organizacijska struktura ....................................................231 6.3.7. Tenzorska organizacijska struktura ..................................................233 6.3.8. Prividna organizacijska struktura......................................................234 6.3.9. Fraktalna organizacijska struktura ....................................................234 6.4. Povezivanje organizacijskih jedinica, sustav veza i odnosa .........................235 6.5. Organizacijski jaz ..........................................................................................238 Literatura …….. ...................................................................................................240 Pitanja za ponavljanje (provjeru) .........................................................................241 7. POSLOVNI PROCESI I POSLOVNE FUNKCIJE .............................................245 7.1. Organizacija funkcije istraživanja i razvoja ..................................................249 7.1.1. Temeljni pojmovi i njihovo značenje ...............................................249 7.1.2. Potreba za istraživanjem i razvojem .................................................252 7.1.3. Istraživanje i razvoj u poduzeću .......................................................254 7.1.4. Funkcija istraživanja i studija proizvoda ..........................................255 7.1.4.1. Ciljevi istraživanja................................................................255 7.1.4.2. Čimbenici utjecaja na istraživanje........................................256 7.1.4.3. Proces istraživanja i studija proizvoda .................................258 7.1.4.4. Organizacija istraživanja i položaj organizacijske jedinice za istraživanje ...........................................................................260 7.1.5. Funkcija razvoja................................................................................264 7.1.5.1. Još nekoliko riječi o procesu razvoja ...................................264 7.1.5.2. Ciljevi razvoja ......................................................................264 7.1.5.3. Zadaci studija razvoja...........................................................265 7.1.5.4. Čimbenici koji utječu na razvoj ...........................................268 7.1.5.5. Organizacija studija razvoja .................................................268 7.1.6. Informacijski sustav u službi istraživanja razvoja ............................270 7.1.7. Zaključna razmatranja o funkciji istraživanja i funkciji razvoja ......271 7.2. Nabavna funkcija ..........................................................................................272 7.2.1. Značenje i zadaci nabavne funkcije ..................................................272 7.2.2. Organizacija nabavne funkcije..........................................................276 7.3. Organizacija proizvodne funkcije .................................................................280 7.3.1. Pojam i značenje proizvodne funkcije ..............................................280 7.3.2. Organizacija proizvodnje ..................................................................282 7.3.3. Proizvodni i tehnološki procesi ........................................................284
IX

7.3.4. Raspored opreme u tvornicama ........................................................286 7.3.4.1. Pojam, svrha i ciljevi rasporeda opreme u tvornicama ........286 7.3.4.2. Problematika rasporeda strojeva i postrojenja .....................287 7.3.4.3. Organizacijski tipovi industrijske proizvodnje i njihov izbor .....................................................................293 7.3.5. Priprema proizvodnje........................................................................295 7.3.5.1. Općenito o pripremi proizvodnje .........................................295 7.3.5.2. Podjela pripreme proizvodnje ..............................................296 7.3.5.3. Tehnička priprema................................................................298 7.3.5.3.1. Tehnička priprema materijala ..............................298 7.3.5.3.2. Tehnička priprema alata .......................................303 7.3.5.3.3. Priprema radnog mjesta .......................................306 7.3.5.4. Tehnološka priprema proizvodnje ........................................310 7.3.5.5. Operativna priprema .............................................................312 7.3.5.6. Studij rada ............................................................................320 7.3.5.6.1. Studij i analiza vremena .......................................321 7.3.5.6.2. Pojednostavljenje (racionalizacija) rada ..............326 7.3.5.6.3. Uvođenje studija rada i njegovo mjesto u organizacijskoj strukturi.................................327 7.3.5.7. Organizacija pripreme proizvodnje ......................................328 7.3.6. Tehnička kontrola proizvodnje .........................................................329 7.3.7. Unutarnji transport ............................................................................336 7.3.8. Održavanje sredstava ........................................................................348 7.3.9. Zaštita na radu...................................................................................361 7.4. Organizacija prodajne funkcije .....................................................................367 7.4.1. Značenje i uloga prodajne funkcije...................................................367 7.4.2. Zadaci prodaje...................................................................................368 7.4.3. Organizacija prodaje .........................................................................370 7.5. Organizacija financijske funkcije ..................................................................372 7.5.1. Financijska funkcija ..........................................................................372 7.5.2. Pojam profita i teorije o profitu ........................................................374 7.5.3. Profit i ciljevi poduzeća ....................................................................376 7.5.4. Upravljanje kapitalom u poduzeću ...................................................377 7.5.5. Mogućnosti prikupljanja kapitala .....................................................378 7.5.6. Mogućnosti plasmana kapitala .........................................................380 7.6. Organizacija računovodstvene funkcije ........................................................381 7.6.1. Računovodstvena funkcija ................................................................381 7.6.2. Računovodstvena evidencija kapitala ...............................................382 7.6.3. Ustroj sustava računovodstva u poslovnoj organizaciji....................386 Literatura …….. ...................................................................................................390 Pitanja za ponavljanje (provjeru) .........................................................................393 8. UPRAVLJANJE ORGANIZACIJOM .................................................................399 8.1. Teorijski pojam upravljanja u poslovnom sustavu........................................399 8.2. Menedžment kao sinteza upravljanja i vođenja ............................................402 8.3. Ciljevi poslovnog sustava i menadžerske odluke..........................................403 8.4. Organi dioničkog društva ..............................................................................404 8.4.1. Upravljački menadžment – nadzorni odbor ......................................406 8.4.1.1. Dužnosti i odgovornosti odbora ...........................................407 8.4.1.2. Način rada odbora ................................................................409 8.4.2. Izvršni menedžment – vođenje – uprava ..........................................413
X

8.4.2.1. Dužnosti i odgovornosti uprave ...........................................414 8.4.2.2. Menedžerski stilovi ..............................................................418 8.4.2.2.1. Likertov model menadžerskih stilova .................418 8.4.2.2.2. Menedžerska mreža .............................................421 8.4.2.2.3. Situacijski ili kontingencijski menadžment ........423 8.4.2.2.4. Krizni menedžment .............................................424 8.4.2.2.5. Poduzetnički menedžment ..................................425 Literatura ……. ....................................................................................................427 Pitanja za ponavljanje (provjeru) .........................................................................428 9. UPRAVLJANJE LJUDSKIM POTENCIJALIMA ..............................................431 9.1. Čovjek, kadrovska funkcija, ljudski potencijali ............................................431 9.2. Upravljanje ljudskim potencijalima ..............................................................433 9.2.1. O razvoju ljudskih potencijala ..........................................................434 9.2.1.1. Individualni razvoj ...............................................................435 9.2.1.2. Profesionalno napredovanje i razvoj pojedinca....................439 9.2.1.3. Organizacijski razvoj............................................................451 9.2.2. Projektiranje poslova u organizaciji .................................................455 9.2.3. Planiranje ljudskih potencijala ..........................................................457 9.2.4. Izbor i zapošljavanje potrebnih ljudi ................................................457 9.2.5. Informacijski sustavi za ljudske potencijale .....................................458 9.2.6. Kompenzacije / nagrade....................................................................459 9.2.7. Savjetovanje i pomoć zaposlenima ...................................................462 9.2.8. Odnos sindikat / organizacija............................................................463 9.3. Ulaganje u zdravlje .......................................................................................468 9.4. Iskorištenje ljudskih potencijala ....................................................................469 Literatura ……. ....................................................................................................473 Pitanja za ponavljanje (provjeru) .........................................................................475 10. INFORMACIJE I KOMUNIKACIJE U ORGANIZACIJI ................................479 10.1. Pojam i značenje informacija i komunikacija .............................................479 10.1.1. Pojam i značenje informacija..........................................................479 10.1.2. Relevantnost informacija ................................................................483 10.1.3. Pojam i značenje komunikacija .....................................................484 10.2. Informacijski sustavi ...................................................................................486 10.2.1. Pojam sustava .................................................................................486 10.2.2. Pojam i definiranje informacijskog sustava ....................................487 10.2.3. Faze razvoja informacijskih sustava ...............................................491 10.2.4. Upravljački informacijski sustav ....................................................492 10.2.4.1. Svrha i ciljevi upravljačkog informacijskog sustava .....493 10.2.4.2. Struktura upravljačkog informacijskog sustava ............494 10.2.4.3. Koncepcija baze podataka .............................................496 10.3. Odlučivanje i razvoj informacijskih sustava ...............................................498 10.4. Sustavi za podršku odlučivanju ...................................................................503 10.5. Ekspertni sustavi .........................................................................................506 10.5.1. Pregled nekih razmišljanja o ekspertnim sustavima i umjetnoj inteligenciji.....................................................................................506 10.5.2. Pojam umjetne inteligencije i pojam ekspertnih sustava ................507 10.5.3. Struktura ekspertnih sustava ...........................................................510 10.5.4. Funkcioniranje ekspertnih sustava ..................................................511 10.5.5. Odnos ekspertnih sustava i konvencionalnih informacijskih sustava ............................................................................................514
XI

10.6. Modeliranje informacijskih sustava ............................................................516 10.6.1. Strateško planiranje informacijskih sustava ...................................516 10.6.2. Metodika modeliranja informacijskog sustava ...............................519 10.6.3. BSP studija......................................................................................526 10.6.4. CASE alati ......................................................................................526 10.7. Računalne mreže .........................................................................................528 Literatura …… .....................................................................................................534 Pitanja za ponavljanje (provjeru) .........................................................................537 11. ORGANIZACIJSKA KULTURA ......................................................................541 11.1. Općenito o organizacijskoj kulturi ..............................................................541 11.2. Pojam i definicija organizacijske kulture ....................................................541 11.3. Elementi organizacijske kulture ..................................................................544 11.4. Funkcije organizacijske kulture ..................................................................546 11.5. Oblikovanje organizacijske kulture.............................................................547 11.6. Klasifikacija i tipologija organizacijske kulture..........................................549 11.6.1. Modeli organizacijske kulture ........................................................549 11.6.2. Vrste organizacijske kulture ...........................................................551 11.6.3. Tipovi organizacijske kulture .........................................................552 11.7. Održavanje organizacijske kulture ..............................................................557 11.8. Promjene organizacijske kulture .................................................................558 11.9. Organizacijska kultura u implementaciji poslovne strategije .....................560 11.10. Primjeri organizacijske kulture .................................................................563 Literatura …… .....................................................................................................566 Pitanja za ponavljanje (provjeru) .........................................................................568 12. ETIKA U POSLOVANJU ..................................................................................571 12.1. Općenito o etici ...........................................................................................571 12.2. Moral u gospodarstvu ..................................................................................572 12.3. Osobna etika i čimbenici koji utječu na njezin razvitak .............................574 12.4. Značenje etike u poslovanju ........................................................................575 12.5. Zašto se etički problemi javljaju u poslovanju? ..........................................577 12.5.1. Nepouzdan karakter ........................................................................577 12.5.2. Osobni ciljevi u sukobu s organizacijskim ciljevima .....................577 12.5.3. Stavovi i vrijednosti menedžera......................................................577 12.5.4. Pritisak konkurencije ......................................................................579 12.5.5. Razlike u kulturama ........................................................................579 12.6. Analiza etičkih problema ............................................................................580 12.6.1. Korist: Usporedba dobiti i troškova ................................................580 12.6.2. Prava: Određivanje i zaštita prava ..................................................581 12.6.3. Pravednost: Je li pošteno? ...............................................................581 12.6.4. Kriminal u poslovanju ....................................................................582 12.6.5. Institucionaliziranje etike................................................................585 12.7. Utjecaj etike na poslovanje poduzeća .........................................................587 12.8. Različitost etičkih standarda........................................................................587 12.9. Zaključna razmatranja o etici u poslovanju.................................................588 Literatura …….. ...................................................................................................589 Pitanja za ponavljanje (provjeru) .........................................................................590 13. POSLOVNO I ORGANIZACIJSKO SAVJETODAVSTVO ............................593 13.1. Općenito o savjetodavstvu ..........................................................................593 13.2. Profesionalni status savjetnika ....................................................................594 13.3. Koristi od savjetnika (konzultanata) ...........................................................595
XII

13.4. Tko može biti savjetnik? .............................................................................597 13.5. Kako izabrati vanjskoga savjetnika? ...........................................................599 13.6. Kako na djelotvoran način koristiti djelovanje vanjskog savjetnika? .........600 13.7. Kako može teći posjeta savjetnika? ............................................................602 13.8. Stranci kao savjetnici u Hrvatskoj? .............................................................604 13.9. Plaćanje savjetnika ......................................................................................606 13.10. Organizator kao savjetnik .........................................................................608 13.11. Etika savjetnika .........................................................................................609 13.12. Zaključna razmatranja o poslovnom i organizacijskom savjetodavstvu ...611 Literatura ……. ....................................................................................................612 Pitanja za ponavljanje (provjeru) .........................................................................613 14. TENDENCIJE ORGANIZACIJE .......................................................................617 14.1. Organizacija i informacija ...........................................................................617 14.2. Organizacija i informacijske tehnologije ....................................................618 14.3. Informacijsko društvo .................................................................................622 14.3.1. Informacija kao resurs ....................................................................622 14.3.2. Informacijsko društvo .....................................................................624 14.3.3. Suštinske promjene .........................................................................629 14.4. Informacijska organizacija ..........................................................................632 14.5. Budući razvoj organizacije ..........................................................................634 14.6. Informatička ekonomija ..............................................................................636 Literatura …….. ...................................................................................................641 Pitanja za ponavljanje (provjeru) .........................................................................642 Kazalo imena ………………. ..................................................................................643 Kazalo pojmova ………………. ..............................................................................649

XIII

PREDGOVOR II. IZDANJU

Kako je prvo izdanje ove knjige prodano za nepunu godinu dana, već tri godine studenti ne mogu nabaviti udžbenik. Na žalost, gotovo, nikada nema dovoljno novaca za tiskanje knjiga. U ovom drugom izdanju knjiga je ne samo proširena i dopunjena, nego je i sadržajno obogaćena. Ona je neznatno i veća po broju stranica. Do promjena je došlo u 4., 5., 6., 7., 10. i 14. poglavlju. Naime, 14. poglavlje iz prvog izdanja je i izostavljeno. Ono je nosilo naziv Važnost tržišta kapitala za gospodarsku organizaciju. Miroslav Žugaj u cijelosti je napisao poglavlja 1., 2. i 12., pretežito poglavlja 3., 9., 11. i 13., a u cijelosti potpoglavlja 7.1. i 7.3. Jusuf Šehanović u cijelosti je napisao poglavlja 6. i 14., pretežito poglavlje 10., a u cijelosti potpoglavlja 5.8. do 5.10., 7.2. i 7.4. Marijan Cingula u cijelosti je napisao poglavlja 4. i 8., potpoglavlja 7.5., 7.6., 11.4., 11.9., 13.10. i 13.11., te točke 3.2.1.4., 9.2.3., 9.2.4. i 10.56.1. Potpoglavlja 5.1. do 5.7. i 10.2.4. zajednički su napisali Miroslav Žugaj i Jusuf Šehanović. Potpoglavlja 11.3, 11.5. i 11.8. zajednički su napisali Miroslav Žugaj i Marijan Cingula. Kazalo imena i pojmova sastavio je Jusuf Šehanović, a redakturu je obavio Miroslav Žugaj. Zahvaljujemo recenzentima prof. dr. sc. Marinu Bubleu, prof. dr. sc. Željku Turkalju i prof. dr. sc. Franji Ruži na korisnim sugestijama i prijedlozima. Zahvaljujemo se nakladniku i sunakladniku na uloženom trudu i novčanim sredstvima za izdavanje ove knjige.

U Varaždinu, 29. rujna 2003.

Miroslav Žugaj

PREDGOVOR
Organizacija je još uvijek nedostatno istraženo područje znanstvenog i stručnog rada koje svakodnevno pruža nove izazove i teoretičarima i praktičarima. Česte i korjenite promjene u suvremenom društvu zahtijevaju velike napore za postizanje planiranih ciljeva u svim djelatnostima, a napose u gospodarstvu. Zato je važnost organizacije za svaku ljudsku djelatnost neprijeporna. Za bolje razumijevanje složenog pojma organizacije, te za ocjenu njezine važnosti, autori ovog djela nude čitatelju različita motrišta. Uzimajući u obzir suvremena postignuća u organizaciji i njezinu okružju, oni vjeruju da će knjiga pomoći podjednako stručnjacima u gospodarskim i drugim organizacijama te studentima koji svladavaju organizaciju kao znanstvenu i nastavnu disciplinu. Sadržaj knjige Organizacija utemeljen je na nastavnom planu kolegija koji se pod nazivom Organizacija poduzeća proučava na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu. Knjiga ima više od 600 stranica teksta koji je podijeljen u 15 poglavlja i obuhvaća: pojam i definiranje organizacija, organizaciju kao znanost, organizaciju kao praktičnu disciplinu, gospodarske organizacije, organizacijsku strukturu, oblikovanje organizacije, poslovne procese i poslovne funkcije u organizaciji, upravljanje organizacijom, upravljanje ljudskim potencijalima, informacije i komunikacije u organizaciji, organizacijsku kulturu, etiku u poslovanju, poslovno i organizacijsko savjetodavstvo, važnost tržišta kapitala za organizaciju te suvremene tendencije organizacije. Knjiga je djelo trojice autora koji se već godinama bave organizacijom i teorijski i praktično. Iako je knjiga skladna cjelina, svaki autor posebno odgovara za pojedine dijelove. Pozivi na literaturu nalaze se u tekstu, npr. U ovom obliku (Grochla, 1969; 1091.-1094.). Pri tom je Grochla prezime autora, 1969; godina izdanja djela, a 1091-1094 stranice u djelu na koje se pozivamo. Literatura je sastavljena na kraju svakog poglavlja. Numeriranje slika i tablica unutar pojedinih poglavlja je lokalno. Zahvaljujemo recenzentima, sveučilišnim profesorima Viktoru Francu, Franji Ruži, Ladislavu Stihoviću i Željku Trkalju na korisnim primjedbama i sugestijama ujedno izražavamo zahvalnost brojnim hrvatskim gospodarstvenicima, kolegama i prijateljima koji su novčano pomogli izdavanju ove knjige. U Varaždinu, prosinca 1998. godine. Miroslav Žugaj

Poglavlje 1 Pojam i definiranje organizacije U ovom poglavlju: Opći pojam organizacije Organizacija rada Organizacija poduzeća .

2 .

dok se riječ "organisme" tumači kao uređenje. društvo. stvaralački. naprave. Ovih nekoliko primjera stvaranja termina na temeljima starogrčke riječi "organon" jasno pokazuje da se i u hrvatskom jeziku moraju praviti razlike između termina koji su dobiveni na temelju prefiksa "organon". Izraz organon u starogrčkom jeziku upotrebljava se kao prefiks u složenicama za objašnjene kvalitetno različitih pojmova. sklop. Izvedena je iz starogrčke riječi "organon" koja je značila oruđe. izgradnju struktura. spremiti i slično. pravljenje. a kasnije općenito koordiniranje u sistematsku cjelinu. tj. POJAM I DEFINIRANJE ORGANIZACIJE 1. Termin "organisatorius" označava ustrojilački. ustrojstvo. najjednostavnije je poći od etimologijske osnove te riječi i njenog korištenja u komuniciranju. djelatnost oblikovanja jednog organizma i slično. ustrojstvo. OPĆI POJAM ORGANIZACIJE Ako se žele otkloniti dileme vezane za uporabu riječi organizacija. stvaranje. "organiziranje". društvo i udrugu. Njima se najprije označavalo oblikovanje živih bića. glazbeni instrument. U njemačkom jeziku stvoreno je više izraza na temelju grčke riječi "organon". organizaciju. opremu. uređaj. riječ "organisator" tumači se kao uređivatelj. osnivatelj organizacije i sl. pak. a riječi "organizator" i "organizacija" imaju isto značenje kao i u hrvatskom jeziku. sastav. odnosno cjelina. organizatorski i sl. Riječ "organisieren" označava ustrojstvo i organiziranje. "Organizovat" u ruskom jeziku označava proces organiziranja. Imenica "organisation" znači uređenje. onoga koji izgrađuje organizaciju. U hrvatskom jeziku od grčke riječi "organon" stvoreno je također više termina kao što su na primjer "organizacija". pa i načina mišljenja i učenja o metodama. sastav. sklop. Riječ organizacija grčkog je porijekla. "organiziranost". U starolatinskom jeziku susreće se više termina koji za svoj temelj imaju riječ "organon". "organizirati" i dr.1. stvoriti. uređivački. stvaranje organizacije. U francuskom jeziku izraz "organisateur" označava organizatora. a riječ "Organisation" ustrojstvo. odnosno da se mora imati na umu da se s jednim 3 . U Aristotelovoj logici "organon" označava unutarnju povezanost. teorija o zakonima života. ali i pravljenje. tako izgrađenih struktura. Sve je to pridonijelo da se taj starogrčki termin koristi kao jezični temelj za gradnju mnoštva termina za objašnjenje različitih pojmova u drugim jezičnim područjima. organizaciju. uređenje. Ili. "Organize" i "organization" su riječi koje su se razvile u engleskom jeziku.1. ustrojstvo i organizam. "organizator". Glagol "organiser" znači urediti. Tako se pomoću “organona” u drugim jezičnim područjima komponiraju termini za objašnjenje načina izgrađivanja struktura. sprave. alat. Među izrazima koji u latinskom jeziku imaju za svoju osnovu riječ "organon" treba prije svih ostalih spomenuti termin "organisatio" kojim se objašnjava spajanje dijelova u cjelinu.

svjesno usmjeravanje cilju i težnja prema optimalnom rješenju. Kako termini nisu jednaki u cijelom svijetu. organizacijom se označava djelatnost (organiziranje) ili pak stanje koje je postignuto organiziranjem (poredak. godine na engleskom i njemačkom jezičnom području pokazuju da je sva ta tumačenja pojma organizacije moguće svesti na sljedeće četiri osnovne pojmovne kategorije: 4 . Prihvatimo li ovu definiciju. 1969. uloga. prema gospodarstvenosti (ekonomičnosti). 72) "organizacija je sustav svjesno koordiniranih osobnih aktivnosti. Taj se proces nastavlja dalje u drugim jezičnim područjima. mnogobrojne definicije pokazuju da u tumačenju pojma organizacije ovisno o uvjetima. Uži sadržaj pojma organizacije određen je ovako: a) u širem smislu organizacija se proteže na čitav realan (iskustveni) svijet. vremenima i autorima bivalo je i biva različitih shvaćanja. Tako se stvara sve više i više novih termina temeljenih na riječi "organon". struktura). Jedan od takvih primjera je i starogrčka riječ "organon". b) u užem smislu organizacija obuhvaća samo onaj dio realnog područja koji se odnosi na čovjeka i njegovu kulturu (socijalno područje. U ovom su krugu dvije temeljne značajke: poredak (red) i svjesno usmjeravanje cilju i c) još uže područje organizacije vezano je za dio čovjekove kulturne aktivnosti za gospodarski život. ciljeva. prije svega. ne smijemo zaboraviti da riječ predmet. tako za isti pojam može biti više različitih riječi. odnosno o bitnim značajkama onoga što mislimo. Ako sve što mislimo i o čemu uopće možemo misliti nazovemo "predmetom". odnosno predmeti promatranja. humano područje). Ova organizacija nosi oznake: poredak(red). To može biti i izvor mnogih nesporazuma. U organizacijskoj se literaturi navode mnogobrojne definicije pojma organizacije. Objavljeni rezultati analize organizacijske literature tiskane u razdoblju od 1919. ali i ostale.tako stvorenim terminom objašnjavaju različiti pojmovi. Pri tome podsjećamo na postojanje razlike između termina i pojma. Kako je to već naglašeno riječ organizacija ima višestruko značenje (Grochla. U ekonomici organizacijom označavamo sustavno i plansko sređivanje odnosa ljudi i predmeta (stvari) sa svrhom da se ostvari ekonomski (proizvodni) cilj. To se odnosi. možemo kazati da je pojam misao o biti predmeta. komunikacija i drugih čimbenika koji postoje kada ljudi rade skupa". Ove. ustroj. 26-39). Zatim. odnosno predmeta promatranja. 1981. Ozbiljni problemi u sporazumijevanju ljudi nastaju kada se jedan termin upotrebljava za prikazivanje i tumačenje velikog broja čak međusobno kvalitetno različitih pojmova. u njoj. "Organizacija je koalicija sudjelujućih između kojih postoje jasni ciljevi i tehnološke metode za njihovo prilagođavanje okolici” (Recommendations submited by the information industry group. 1091-1094). Obuhvaća područje prirodnih pojava koje nije stvorio čovjek i kulturni svijet kao rezultat čovjekove aktivnosti. utjecaja. Tako se pod organizacijom razumijeva skup osoba ili društava od manjih udruženja pa sve do Ujedinjenih naroda. do 1977. Prema Barnardu (1938. aktivnosti." Hicks i Gullet (1975. Pomoću njih tumače se različiti pojmovi. Iz nje je već u starogrčkom jeziku izvedeno mnogo novih termina. Termin je jezični izraz pojma. Pojam je misao o suštini ili o biti onoga što mislimo. na termin organizacija koji se u hrvatskom jeziku koristi za objašnjenje kvalitetno različitih pojmova. 126-127) vele: "Organizacija je struktura odnosa. upotrebljavamo u značenju koje nije uobičajeno u svakodnevnom govoru. sustav.

Takav pristup dovodi do toga da se pojmom organizacije označavaju svojstva poduzeća pa se. škole. prema tome. koje je inače vrlo rašireno u ekonomskoj i ekonomski usmjerenoj organizacijskoj znanosti. funkcionalni pojam organizacije (Hoffmann. Berlin. Bogdanova. 2. zastupaju mišljenje da je organizacijska djelatnost postupak strukturiranja u kojem se najprije raščlanjuje poduzeće u podsustave. Sve to govori da je moguć i instrumentalni pojam organizacije. razna udruženja. Dakle. ekonomista.. naime. Kosiol.. godine. univerzalni pojam organizacije. institucionalni pojam organizacije. bolnice. pojam organizacije ovdje se koristi kao oznaka za institucije određene vrste (poduzeća. Grochla. Kako svaka takva struktura sadrži u sebi i deklarirana pravila ponašanja. Hoffmann). strukturalni pojam organizacije.). 5 ." Poslije drugog svjetskog rata pod utjecajem organizacijske sociologije promatraju se organizacije u engleskoj i njemačkoj sociologiji i socijalnoj psihologiji kao vrsta socijalnih sustava unutar društva. al. S time su Bogdanov 1929. 26-27).. Na taj način tretirana organizacija. a deset godina kasnije tiskana je ta danas zaboravljena knjiga. U tom se smislu i organizacija shvaća kao jedinstvo sređenih međusobno povezanih dijelova. 4.1. Hoffmann prema sociološkoj organizacijskoj literaturi zaključuje kako bi se organizacija mogla kratko definirati kao socijalni sustav usmjeren cilju. odnosno "svjesna životna jedinica svjesnih dijelova" ili pak "sustav svjesno koordiniranih djelatnosti. (3) U suvremenoj sociološkoj i socijalno-psihološkoj literaturi javljaju se mišljenja prema kojima se pojam organizacije poistovjećuje sa strukturom socijalnog sustava. 3. (4) U instrumentalnom načinu promatranja obrađuje se organizacija kao djelatnost orijentirana ciljevima. odnosno može se općenito reći "Poduzeće je organizacija". može reći kako poduzeće ima organizaciju. godine. znanstvenika i političara A. a potom se ti podsustavi integriraju u cjelinu usmjerenu prema ciljevima cjeline (Kapustić et. željeli omogućiti primjenu uzoraka sređivanja koji su dobiveni na organskom i anorganskom području za analize i stvaranje ljudskih zajednica. (1) Početak promatranja organizacije kao univerzalnog pojma vezuje se uz ruskog pisca. Grschebin Verlag. 1986. filozofa.. promatrano sa stajališta teorije sustava. Neki autori (npr. 1922. Nordsieck. Prema njihovom mišljenju organizacija je "jedinstveno obuhvaćena veza volje ljudi za ostvarivanje određene vodeće svrhe". Autor je djelo napisao oko 1912. funkcijski je podsustav poduzeća. odnosno uz njegovo djelo "Tektologia: vseobščaja organizacionnoja nauka" (Tektologija: opća organizacijska znanost. proizlazi funkcijski (funkcionalni) pojam organizacije. to velik broj autora s područja ekonomske-organizacijske literature shvaća organizaciju i kao sustav formalnih pravila za upravljanje aktivnostima poduzeća (npr. Blohm i dr. a na angloameričkom Barnard. 1425-1431). Grochla. a kasnije i neki drugi autori. (2) Pretečama shvaćanja organizacije kao institucionalnog pojma smatraju se na njemačkom jezičnom području Briefs i Plenge. U njoj Bogdanov proširuje pojam organizacije na područje cjelokupne realnosti u želji da na materijalističkim temeljima razvije Opću organizacijsku znanost. Iz takva shvaćanja.). koji služe za postizanje ciljeva. dviju ili više osoba. 1980. vojsku i druge).

veličina i tehnologija. hijerarhija. tj. Drugi pak drže da se taj pojam koristi za organizaciju rada. 9). Prema njoj "organizacija (engl. koordiniranje. ali i praktičari na pojam organizacije gledaju drukčije. tj. Najčešće se kao situacijski čimbenici razmatraju okolina. ORGANIZACIJA RADA Kada se želi rad.. ili i jedno i drugo. 6 . 28). odnosno može li se pojmom organizacije označiti djelatnost kojom se žele postići određeni ciljevi ili pak rezultat te djelatnosti koji je usmjeren određenim ciljevima. 1991. vremenski uskladiti sve djelatnosti. na primjer. odnosno ostvarenje ciljeva povratno djeluje na organizaciju i na ponašanje njenih članova. Čini se stoga posve ispravnim onaj dio autorova zaključka koji govori o tome da je uporaba pojma organizacije još uvijek pitanje konvencije i kako ona zapravo ovisi i o motrištu pojedinog autora. red. formalizacija. tada se djelovanje organizacije javlja kao moguć doprinos postizavanju ciljeva. kao organizacijska uspješnost. 1991. Među strukturnim dimenzijama prevladavaju diferencijacija. nije moguće jednostavno odrediti jesu li oni zato organizacije ili pak imaju organizaciju. Osim opisanih pristupa.kao djelatnost i kao njen rezultat . Uzimaju li se u promatranju u obzir i oblici ponašanja te ciljevi. 9). Jedni taj pojam npr. Budući da se termin organizacije upotrebljava u dvostrukom značenju . 1986. iako poduzeće i drugi sociotehnički sustavi pokazuju organizacijska svojstva. počinje organiziranje rada jer jedino se rad može organizirati. mnogi teoretičari. 8-9).postoji uska veza između funkcijske i strukturne pojmovne kategorije” (Kapustić. za označavanje procesa organiziranja nekih aktivnosti i za označavanje rezultata tog procesa. povezati u djelotvornu cjelinu. profesionalizacija i motivacijski mehanizmi (Kapustić. 1."Danas se pretežno organizacijskom djelatnošću označuje postupak strukturiranja u smislu radnog diferenciranja pojedinih dijelova u poduzeću i njihovo ciljno orijentirano integriranje. komuniciranje. 316). koja ovisi o situaciji. U tom smislu predočavamo još jednu definiciju. Pri svemu tome pokušavaju se primijeniti i mjerenja. 1991. usprkos tome i bez obzira na motrišta pojedinih autora. Analiza koju je proveo Hoffmann završava zaključkom da. organization) je u općem smislu svjesno udruživanje ljudi kojima je cilj da odgovarajućim sredstvima ispune određene zadatke. odnosno radnog mjesta. red. odnosno situacije (Kapustić et. al. Principi organizacije mogu se aplicirati i na sustave bez ljudi. tj. s najmanjim mogućim naporom na bilo kojem području rada i života" (Masmedijin poslovni rječnik. Treba ukazati još i na to da se u suvremenom empirijskom istraživanju pojmom organizacije označava situacijska veličina koju određuju situacijski faktori i strukturne dimenzije. programiranje. organizaciju gospodarske jedinice i samu tu jedinicu kao rezultat procesa organiziranja (Grupa autora. rabe u dvostrukom smislu. No. U tom se smislu i pojam organizacije može definirati kao diferencijacija i koordinacija zadatka za postizanje ciljeva. valja voditi računa o tome da se u definiranju pojma organizacije i u praktičnom organizacijskom radu u poduzeću svakako obuhvate sve komponente radnog zadatka. centralizacija. 1990. Kako uspjeh. a utječe na ponašanje članova. dolazi do procesa prilagođavanja organizacije proizvodu i tržištu. koji se obavlja u vremenu.2.

pa je onda i logično da se za to područje primijeni naziv organizacija rada. radi postizanja optimalnih rezultata rada. ekonomske. radnih mjesta. Određeni oblik organizacije rada ovisio je o stupnju razvoja materijalne osnovice proizvodnje i o karakteru kako proizvodnih tako i društvenih odnosa. npr. sociološke i informacijske probleme primjenjujući kod toga sve teorije i metode koje omogućavaju optimalno rješenje koje će osigurati uspješnost i humanost. "Organizacijom rada uspostavljaju se kvantitativni i kvalitativni odnosi između pojedinih činilaca proizvodnje i njihovo međusobno povezivanje. sredstva za rad i sam ljudski rad. automatizirane linije u proizvodnji. loši učinci radnog procesa mogu biti pokazatelji loše ili slabe organizacije rada." Organizacijom rada u prvom se redu postiže prostorno i vremensko usklađivanje činilaca proizvodnje. ne trebamo misliti samo na poduzeće.radnih operacija . ciljeve i zadaće. Prema Masmedijinom poslovnom rječniku (1991. Rezultati takve proizvodnje daleko su od optimalnih. u stvari. 1983. prije svega zbog smanjene proizvodnosti rada i neracionalnog korištenja proizvodnih kapaciteta.u jedan djelotvoran sustav rada. Posve je sigurno da je svim organizacijama zajedničko to da imaju određenu svrhu. 24) "organizacija rada je oblast u kojoj se prilikom racionalnog organiziranja rada mora usporedno rješavati tehničke. ubrzo će se pokazati teškoće. 105-106). Djelatnost organiziranja ljudskog rada u različitim je uvjetima značila nešto drugo. u određeno vrijeme i na određenom mjestu može sakupiti bilo koji broj radnika i strojeva te bilo koja količina materijala ne obazirući se na bilo kakve međusobne odnose. zajednički su neki elementi. Slabo vremensko usklađivanje također dovodi do gubitaka. Za D. funkcije.automatika." Tako se. zaliha materijala i dr. 316-317) "organizacija rada (engl. nepotreban i uzaludan napor radnika. organization of labor) je svjesna djelatnost čovjeka kojom se usklađuju svi činioci proizvodnje (materijalni i ljudski): predmeti rada. pa je organizacija rada u raznim povijesnim razdobljima bila i različito definirana. Optimalni se proizvodni rezultati mogu postići samo onda kad se uspostave i održavaju određeni kvantitativni i kvalitativni odnosi"(Hamarić. Ali. one ih trebaju raščlaniti na neke sitnije dijelove. Iz 7 . Svim organizacijama. Prostorno usklađivanje odnosi se na prostorni raspored strojeva. bez razlike s kakvom se djelatnošću bave. zastoji. Suština organizacije rada je u tome što ona usklađuje stvarni i osobni čimbenik procesa rada raščlanjivanjem cjeline na pojedine dijelove te povezuje te dijelove . koje će obavljati njihovi pojedini organi (dijelovi). prekidi rada i mnogobrojni drugi gubici izazvani neskladom između pojedinih činilaca proizvodnje. Ovisno o tome jesu li su činioci proizvodnje usklađeni ili ne. Gubici koji nastaju nepovoljnim prostornim rasporedom činilaca proizvodnje jesu jalov. Dobra se organizacija poznaje po dobrim učincima koji se njome postižu. Organizacija rada je. govorimo o optimalnoj i suboptimalnoj organizaciji rada. Vremensko pak usklađivanje odnosi se na prisutnost i uzajamno istovremeno uključivanje u proizvodnju svih činilaca proizvodnje. odnosno poslovanja. Prema tome. usklađivanje djelovanja osobnih čimbenika radnog procesa (radne snage) s materijalnim (sredstvima za proizvodnju). tj. Radnici mogu pokazati veliko zalaganje djelujući na predmete rada pomoću sredstava za rad i proizvodnja može čak i dobro krenuti. Da bi ih organizacije mogle na najbolji način obaviti i ispuniti. Taboršaka (1989." Kada govorimo općenito o organizaciji rada. energetskim i informacijskim s ciljem da proces bude završen s optimalnim rezultatom.

Sjetimo se tzv. a još manje suprotstavljati. Organizacija poduzeća ne obuhvaća samo usklađivanje činilaca proizvodnje u procesu 8 . Ono je i ljudska organizacija. predmeta rada. a povećala su se sredstva za rad. dok se organizacija poduzeća odnosi na cjelokupno poslovanje poduzeća. Sve je manje radnika u neposrednoj proizvodnji. 11). tj. odnosno glavnice. 1990. društvenog vlasništva. 1993. Ove i još neke druge novine dovode i do drukčijeg raspoređivanja radnika. ORGANIZACIJA PODUZEĆA “Ovisno o različitim društvenim odnosima organizacija rada izražava se u posebnim oblicima. Naime. O svim tim promjenama treba voditi računa prilikom oblikovanja njegove organizacije (Sikavica.3. To ukazuje na činjenicu da je organizacija rada samo dio organizacije poduzeća. Osim toga.raščlanjenih dijelova svrhe. što se ogledaju u promjeni odnosa između pojedinih elemenata. 1.). te Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća (1991. Promjene su rezultat napretka u znanosti. organizacija rada odnosi se na usklađivanje činilaca proizvodnje u samom procesu rada. Time je učinjen temeljit preokret u načinu uređenja odnosa u poduzeću. treba reći da je ona njezin osnovni dio. sredstva za rad i ljudi s radnim iskustvom. Poduzeće je podvrgnuto neprestanim promjenama. odnosno u njihovoj organizaciji. vrlo su različiti udjeli elemenata. prilikom suprotstavljanja organizacije rada i organizacije poduzeća koriste se. prije pojave kapitalizma kao organizacija ceha i feuda. obrtnička i manufakturna. dok se udio radnika relativno smanjuje. a naročito donošenjem Zakona o trgovačkim društvima (1993. enterprise) jedan je poseban oblik organizacije kao institucije. Promjene u vlasništvu dovode do razlika u poduzećima. a organizacija poduzeća samo toliko koliko je staro i poduzeće. Tako se automatizacijom i robotizacijom povećava udio sredstava za rad. company. Ako bi se analizirala organizacija rada prije industrijske revolucije. Poduzeće je sociotehnički i ekonomski sustav. Novak. U industrijskom poduzeću za razliku od obrtničke i manufakturne proizvodnje znatno se smanjio broj ljudi i predmeti rada. "Poduzeće je povijesna kategorija koja se ne može razumjeti bez njegovog mjesta i funkcije u društvenoj reprodukciji i bez njegove međuovisnosti i međudjelovanja s privrednim sistemom. Prema tome poduzeće (engl. Nadalje. Novak. Ono je produkt industrijske revolucije. prema Sikavici i Novaku (1993. Doduše. tehnologiji i tehnici. Gorupić. godine odnosno donošenjem Zakona o poduzećima. te privrednim i tehničkim razvojem" (Gorupić.) omogućeno je da se u Hrvatskoj prizna funkcija kapitala. jr. te je bitan element i podsustav gospodarskog sustava. Ono je ekonomski subjekt1 . U pojedinim vremenskim razdobljima ona je kvalitativno i kvantitativno različita. tj. te državnog i privatnog vlasništva. Naime. Organizacija rada i organizacija poduzeća ne mogu i ne smiju se izjednačavati. Promjenama iz 1989. uočila bi se velika razlika. 11-12) samo formalni argumenti koji se obično svode na ovo: Organizacija rada stara je koliko i sam rad. ciljeva i zadaća treba u svakoj organizaciji složiti neku novu cjelinu da ona svrhu. organizacija poduzeća nije uvijek sadržajno ista. napose na području organizacije i upravljanja. odnosno društvo. i organizacija poduzeća poslije industrijske revolucije. ali i u promjeni kvalitete svakog pojedinog elementa. 3). 11-12). a u kapitalizmu kao organizacija poduzeća” (Sikavica. 1993. ciljeve i zadaće obavi na optimalan način.

) na više se mjesta pojavljuje poduzeće (vidjeti: čl. čl.12.. Tako jedno trgovačko društvo može imati tri poduzeća (npr.1). 30. čl. 9 . čl. st. Pod poduzećem u sastavu trgovačkih društava i opće poduzetničke inicijative smatra se danas određena gospodarska djelatnost koju obavlja trgovačko društvo ili trgovac pojedinac. održavanje. 2. od 15.. taj se pojam ne pojavljuje više u smislu koji je on imao do donošenja Zakona o trgovačkim društvima.. 111/93.1. Slakoper. st. odnosno podsustava.23.rada. Nijedno od njih nije upisano u trgovački registar.1993. 55. st. 148. već pravna osoba kojoj pripadaju” (Filipović..1995. čl. dakle poduzeće je identificirano s pravnom osobom.1. a primjenjuje se od 1. nabava. kao nositelji takve djelatnosti u organizacijskom smislu. 56. 1995. tvornicu cipela i tvornicu boca). U Zakonu o trgovačkim društvima (objavljen u Narodnim novinama br. tvornicu za preradu repe. st. 4). kao što su priprema rada. “Naime. nego i ostalih funkcija i organizacijskih jedinica. 1... 1. prije toga poduzeće je u odsutnosti trgovačkih društava predstavljalo pravnu osobu koja obavlja gospodarsku djelatnost. Bilješke: 1. Doduše. st. prodaja i sl. Gorenc.

Varaždin. Gorenc. Radošević. M. M. Harvard Univ. Žugaj. S. Barnard. Hicks. (1938): The Function of the Executive. V. Sveučilišni vjesnik broj 512-514. (1983): Ekonomika i organizacija OUR-a (Osnove). Žugaj. Masmedia.tehnička ili društvena oblast. D. izdanje. Zagreb 3. Žugaj. Hoffmann. Z.. M. C. (1989): Organizacija rada .. Zagreb 10. V. Varaždin. FOING. Cambridge 2. u: Handwörterbuch der Organisation (2. M. lipnja 1989 10 . Press. (1980): Begriff der Organisation. Gorenc). E.. C. E. Jurković. Informator. Zagreb 16. McGrow Hill. Kapustić.. V. Sikavica. et al (red)(1991): Masmedijin poslovni rječnik. (1981): Epistemološki pristup organizacionim naukama. C. S. Grupa autora (1990): Osnove organiziranja poslovanja in dela. Kapustić. III. Kapustić (1989): Organizacija kao znanstveno područje. M. Hamarić. S. Informator. Radošević. P. H. I. R. D. I. Industrial structure Council. Direktor. … (1981): Recommendations submited by the information industry group. RRIF. G. F. E. II. S. Filipović. S. Maribor 5. Zagreb 12. Fakultet organizacije i informatike. Novak (1993): Poslovna organizacija. Cingula (1992): Temelji organizacije. Stuttgart 4. memorijal “Aleksandar Đurašević”. Poeschel Verlag. Poeschel Verlag. memorijal “Aleksandar Đurašević”. C. 8.Literatura 1. P. broj 11-12 7. III.-10. Fakultet organizacije i informatike Varaždin i Fakultet strojarstva i brodogradnje Zagreb.. S. Varaždin 17.. Report No 46.Znanost i struka u susvremenom društvu.Znanost i struka u suvremenom društvu. Japan Information Proccesing development center. Organizacija .. Zbornik radova 9-10. Drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje. (1969): Handworterbuch der Organisation. Grochla. D. Varaždin 11. Stuttgart 9. dio. Gullett (1976): The Management of Organisations. M. lipnja 1989 15. potpuno novo izdanje). Organizacija . Slakoper (1995): Zakon o trgovačkim društvima s komentarom (red. Fakultet organizacije i informatike Varaždin i Fakultet strojarstva i brodogradnje Zagreb. Han.-10. New York 8. Zagreb 6. Kapustić (1989): Prilog raspravi o priznavanju organizacije kao znanosti. 13. 8. VEKŠ. (red)(1991): Organizacijska teorija. Zagreb 14. Taboršak. Žugaj (1986): Uvođenje organizacijske znanosti u klasifikaciji znanstvenih oblasti i područja.

12. Hoffmannu. 11. 14.Pitanja za ponavljanje (provjeru): Opišite i objasnite porijeklo riječi organizacija! Obrazložite vaše mišljenje o terminu organizacija! Što se sve naziva organizacijom? Navedite pobliži sadržaj pojma organizacije! Navedite bar jednu definiciju organizacije! Koja su dva temeljna tumačenja pojma organizacije? Tumačenje pojma organizacije moguće je. 13. 11 . institucionalni. 16. 5. 3. 4. 7. 15. 2. 6. Hoffmann? Koja se tri situacijska čimbenika najčešće razmatraju pri određivanju pojma organizacije? Navedite definiciju organizacije rada! Po čemu se poznaje dobra organizacija? Jesu li organizacija rada i organizacija poduzeća istovjetni pojmovi? Je li organizacija rada uži ili širi pojam od organizacije poduzeća? Što je poduzeće? Jesu li oblici organizacije poduzeća uvijek isti? Mijenjaju li se oni? Navedite uzroke koji izazivaju promjene? U čemu se ogledaju promjene u organizaciji poduzeća? 1. 17. 8. 9. 10. svesti na četiri osnovne pojmovne kategorije. Recite koje su to kategorije? Obrazložite univerzalni. prema F. strukturalni i funkcionalni pojam organizacije! S kojim zaključkom završava analiza koju je proveo F.

Poglavlje 2 Organizacija kao znanost U ovom poglavlju: Znanost i znanstveno istraživanje Klasifikacija znanosti Organizacija kao znanost i kao praktična disciplina Znanstvena teorija i teorija organizacije Predmet i metode znanosti o organizaciji Razvoj organizacije i znanosti o organizaciji .

14 .

da nabrojimo samo neke tipove istraživanja. onog što do tog časa nije nikome bilo poznato. Pojam "istraživanje" vrlo je rastezljiv i mnogostruko eksplikativan. pažljivim i savjesnim istraživanjem i razmatranjem"(Šamić. 487). te koja su njihova svojstva. svezak II. proučavanju (Enciklopedija Leksikografskog zavoda. još uvijek bismo se mogli zapitati što je zapravo znanost. 1966-1969.. otkrivanje novoga. njene prošlosti. svezak IV. postignuto metodičnim. sistematizirano i provjereno saznanje o nečemu. objektivna stvarnost. Pouzdano bi se moglo reći da je znanost. nužno je prethodno reći nekoliko riječi što je znanost i istraživanje. c) "Znanost je zajedničko. 1974. znanstveni rad. Nakon svih ovih definicija. rašljar. d) d) "Nauka (znanost) je sistematizirana i argumentirana suma znanja u određenom historijskom razdoblju o objektivnoj stvarnosti do koje se došlo svjesnom primjenom određenih objektivnih metoda" (Enciklopedija Leksikografskog zavoda. povijesni trenutak. svako "istraživanje" ne mora biti brižljivo. No. 1966-1969. pa u tom smislu svako istraživanje nije znanstveno. istražuje sudac istražitelj..naftaš istražuje podmorje u potrazi za naftom.. te ono koje u svom tijeku poštuje znanstvene metode i primjenjuje ih. istraživanju. Riječ "ispitati" tumači se kao podvrgavanje znanstvenom promatranju. 1960. 13). Od mnogih definicija znanosti spomenut ćemo samo neke: a) "Znanost je oblik ljudske aktivnosti pomoću koje čovječanstvo stječe sve veće i točnije znanje i razumijevanje prirode.1. Prema Enciklopediji Leksikografskog zavoda (svezak II. a isto tako da mijenja i svoje vlastite karakteristike" (Freedman. 307) riječ "istraživanje" znači ispitivati brižljivim. rašljama istražuje neki uži ili širi predjel u potrazi za vodom. marljivim traženjem. Mi bismo se odlučili za definiciju koja glasi: "Znanost je sistematizirana i argumentirana suma znanja u određenom povijesnom razdoblju o objektivnoj stvarnosti do koje se došlo svjesnom primjenom određenih objektivnih metoda istraživanja sa svrhom spoznaje zakona prirodnih i društvenih zbivanja da se omogući točno predviđanje budućih događaja i maksimalne djelotvornosti ljudske prakse" (Salitrežić. Da bi se pobliže odredilo što je. Tako. Analiziramo li navedenu definiciju. 1966-1969. predviđanje i maksimalna djelotvornost prakse.2. u stvari. itd. istražuje ili traga učitelj za učenikom koji je učinio neku nepodopštinu u razredu. 1977. ORGANIZACIJA KAO ZNANOST 2. stručnjak . organizirano i sistematizirano znanje ljudskog roda" (Težak). sadašnjosti i budućnosti. kao i sve veću sposobnost da se prilagodi svojoj okolini i da ju mijenja.. 277). svjesna primjena objektivnih metoda. 1-2). ZNANOST I ZNANSTVENO ISTRAŽIVANJE Organizacija poduzeća jest objekt znanstvenog istraživanja. uočit ćemo da se ističu ovi elementi: suma znanja. koherentno. Samo je brižljivo istraživanje znanstveno. 15 . b) "Znanošću obično nazivamo sređeno. 6). odnosno znanstvenoistraživački rad i djelo. tj. znanost.

1977. Takve podjele istraživanja izlaze prije svega iz činjenice da ne postoji posve precizno određena granica između znanosti i njene primjene. kao konkretan cilj. Prema područjima i svrsi. 1976. nema znanstvenog istraživanja. kao što situacija djeluje na istraživanje. tehnologije. kao i uzroci gubitka. dok se pojam znanstvenog istraživanja odnosi na onu vrstu istraživanja koja se temelji na zakonima logike i čiji se rezultati u najvećem broju slučajeva mogu mjeriti" (Žaja. zakoni do kojih se dolazi putem istraživanja. mijenjaju. Npr. 40) definira znanstveno istraživanje kao: “djelatnost otkrivanja i dokazivanja znanstvenih istina pomoću određenih metoda". Također. to se mora mijenjati i istraživanje. 1976. ali sistemska analiza s ciljem da se nešto objasni. "Razlike između pojmova ‘istraživanje’ i ‘znanstveno istraživanje’ sastoje se u tome što izraz istraživanje obuhvaća općenito sve načine rješavanja značajnijih teorijskih i praktičnih problema. 16 . Istraživanje daje upute za preobrazbu situacije. tj. Žuvela (1978. to može biti. Svrha je istraživanja gubitka u trgovačkom društvu baš u tome da ga se otkloni! Grafički bi se odnos situacije i istraživanja mogao prikazati kao na sljedećoj slici (sl. Kao kriterij između istraživanja i znanstvenog istraživanja treba biti inovacija. Još češće. istraživanje mijenja svoju strukturu. valja istaći da određivanje različitih vrsta istraživanja nosi u sebi opasnost da se jedna vrsta istraživanja proglasi manje značajnom.) (Salitrežić. Svako istraživanje odgovara određenoj situaciji. To se tradicionalno istraživanje prema Gilli-u često ne provodi u društvenoj praksi. već je znanstveno istraživanje. veli Šamić (1977. već u bibliotekama i institutima. onda ga moramo promatrati dinamički. zahtijeva vrlo rafinirane tehnike i spoznaje. Žugaj. Gilli (1974. 13). Postoje različiti pokušaji koji imaju kao cilj sistematizirati različite vrste istraživanja. Definicije pojmova "znanost" i "istraživanje" nisu opće prihvaćene. 3334). nije znanstveno istraživanje. Budući da se situacija mijenja. da bi bilo izvedeno. Nasuprot ovoj definiciji stoji zapravo istraživanje u tradicionalnom smislu koje se podučava na sveučilištima i koje. 2. ono se ne odnosi na stvaran problem. 33). procijeniti neke podatke. 12) definira društvena istraživanja kao spoznajnu djelatnost analize i rasuđivanja koja se zbivaju u praksi na jednom praktičnom i stvarnom problemu i prethode određenom zahvatu u stvarnosti. što znači tijekom godine situacija može biti drukčija ali se i veličina. Ali ispitivanje kontrole kvalitete pomoću znanstvenih metoda pod novim okolnostima u toj istoj tvornici. sređivanje rutinskih dnevnih podataka o dobrim i lošim proizvodima u nekoj tvornici nije znanstveno istraživanje.1. razlikuju. Znanost prema istom autoru čine rezultati. a neka druga vrsta više značajnom. ako istražujemo gubitak u jednom trgovačkom društvu.Istraživanjem zovemo sistematsko traganje za činjenicama iz kojih se mogu izvući izvjesna znanstvena načela i zakonitosti. ne postavlja u stvarnost. Na primjer. pa se ne može dati općenito jedna shema istraživanja. što se daje novo. pa se one više ili manje. Iz ovoga se može zaključiti da istraživanje djeluje također na situaciju. 33). a gotovo se nikad. Isto tako iznijeti neke podatke. 1976. Zbog toga mogu biti i različita definiranja istraživanja (Žaja. 214). Sve dok se slijedi rutinski model. što se u današnjem vremenu sve jače povezanosti i tehnologije ne može prihvatiti (Žaja.

2.2. vidljivo je da istraživanje kao sustav možemo opisati pomoću ovih elemenata: 17 . Ovaj se sustav može prikazati grafički kao što to predočava slika 2. Istraživanje kao sustav U novije doba sve više se primjenjuje sustavski pristup. Istraživanje je također moguće promatrati kao sustav.SITUACIJE I II III IV A B C D ISTRAŽIVANJA Slika 2. Svako je istraživanje određeni sustav u koji ulaze podaci i u kojem se oni transformiraju.2. ULAZ Utjecaj okoline I S T R A Ž I V A NJ A Radni zadatak T I J E K ČOVJEK SREDSTVO IZLAZ Slika 2. te iz kojeg izlaze rezultati. Grafički prikaz istraživanja kao sustava Iz slike 2.1.

i njegovi se ciljevi određuju razvojnom politikom organizacije. b) objekt. i još nema iskustva. obično. Subjekt zbog toga posjeduje određenu moć. anketni upitnik. Razvoj koristi činjenice. projektiranje nove organizacije proizvodnje. odnosno rezultate istraživanja. teleskop. mogu se uočiti tri lica koja stoje u različitim pozicijama (Gilli. grupa. Utjecaj okoline. 3. mikroskop. tim (ljudi). Tijek istraživanja (rada). Kada se istraživanje povezuje s razvojem. 18 . onda se u prvom redu misli na odnose u organizaciji. kompjutor. željena točnost rezultata) jesu utjecaji okoline. Ima istraživača koji smatraju da se u prvome od ovih sedam tvorećih elemenata svakog istraživanja. odnosno tim koji posjeduje određena znanja i tehnike. Sredstva rada: posebne tiskanice. 1974. Radni zadatak. 29). usmjereno ili svrhovito (postoji određeni zadatak i određeno područje). Čovjek. kronometar. (a) Subjekt istraživanja je osoba ili grupa. Treći element predstavljaju istraživači organizacije proizvodnje. Promatrajući uloge u društvenom istraživanju. koje treba poštivati (npr. u "radnom zadatku" krije svrha svakog istraživanja. Izlaz. 7. ne uobličuje li se svrha svakog istraživanja upravo u radnom zadatku kojim se ostvaruje ono što se dotičnim istraživanjem htjelo postići. 2. razvoj tehnologije i razvoj organizacije. Prikupljeni materijal o organizaciji proizvodnje predstavlja ulaz. tj. Kao primjer radnog zadatka navodimo utvrđivanje postojeće organizacije proizvodnje i projektiranje nove organizacije proizvodnje u nekom poduzeću. Istraživanje se javlja u dva oblika:   osnovno ili opće (nema određenog područja) i određeno. Svrha je istraživanja poboljšanje organizacije proizvodnje. to treba odrediti odnos između ova dva pojma. Svi ostali elementi sekundiraju ovome prvome. tj. organizira u tri oblika:    razvoj proizvoda. c) naručitelj (korisnik). Društveno istraživanje ima svoje specifičnosti jer se zapravo radi o odnosima između ljudi. Razne smetnje ili neke određene veličine. Kod istraživanja ne postoji prava slika o svrsi. Razvoj se u poduzeću. 6. Istraživanje prethodi razvoju. To je rješenje problema. To su: a) subjekt. prihvaća dužnosti. U tom slučaju istraživanje treba promatrati s drugog motrišta. predmet istraživanja? Budući da se razvoj i istraživanje često povezuju. Najčešće se radi o znanjima koja su objektu istraživanja potpuno nepoznata. tj. 4. tj. itd. 5. U nekom istraživanju druge vrste to može biti ciklotron. preuzima zadatak da obavi određeno istraživanje koje predviđa upravo uporabu tih znanja i tehnika. To su faze istraživanja. Ulaz. Prema njima..1. te pretpostavke.

zaposlenici. U svezi sa stručnom moći postoji opasnost da se u istraživanju ne vidi tko je objekt istraživanja i da se istraživač postavi rutinerski. objekt su zaposlenici.3. naručitelj je taj koji se njime koristi. može trajati godinu. njemu nedostaje materijalna moć. o njegovim ambicijama. stručnjak (moć) Objekt.3. njegova realizacija. bez pravog osjećaja za objekt istraživanja. nekoj drugoj organizaciji. Npr. bilo kao radnik koji nema znanja o čemu se radi. Dok istraživač misli da je samostalan. Subjekt. zaposlenici. Uloge u istraživanju društvenih pojava mogu se prikazati kao na slici 2. No. organizacija Korisnik. ne ovisi samo o istraživaču. objekata i korisnika u procesu istraživanja Hoće li se neko istraživanje provesti. (b) Objekt istraživanja je najčešće čovjek.stručnu moć. dvije. tj. Bez osiguranih materijalnih i društvenih uvjeta nema istraživanja. Zbog toga se mora izraditi idejni projekt. pet ili više godina. plan istraživanja. tj. Odnos subjekata. moć da odlučuje i ostvaruje. ako se istražuju međuljudski odnosi u jednoj organizaciji. dok misli da ga i objekt takvim smatra. i tako je u pasivnoj ulozi. Nužno je da objekt istraživanja bude upoznat sa svrhom i ciljevima istraživanja. U usporedbi s istraživačem objekt ima jednu prednost. Ministarstvu znanosti i tehnologije ili nekom trećem naručitelju ne može biti svejedno po kojoj koncepciji i kolikim materijalnim sredstvima se provodi istraživanje. kojemu su potrebne informacije o objektu kako bi o njemu donio određene zaključke i odluke. željama i sposobnostima. A. G. a to je da točnije shvaća cijeli istraživački mehanizam. Prema tome. odnosno znanstvena institucija. da se razlikuje od naručitelja. (c) Naručitelj je onaj pojedinac. ali su oni ujedno i korisnici rezultata istraživanja. Izvedbeni projekt. birokratski. Kad je istraživanje završeno. Korisnik istraživanja može biti ujedno i objekt istraživanja. Dobro organizirano istraživanje treba uspostaviti harmoniju zahtjeva i interesa svih triju sudionika u istraživanju. skupina ili organizacija. Zato se znanstvenik. tj. planovima. bilo kao građanin. tj. dotle objekt ne pravi nikakve razlike između subjekta i naručitelja. obraćaju relevantnim društvenim subjektima. Cilj idejnog projekta je donošenje: 19 . institucija Slika 2. Gilli označava objekt kao protagonista bez moći. poduzeću.

usluga trećih osoba i svega onoga što je element cijene koštanja projekta. analitičkih i grafičkih metoda (gantogrami. Ovo vrijedi i u slučaju projektiranja istraživanja. tjednima. upozoriti na važnost istraživanja tog problema. Takvom analizom svih aktivnosti. kao i o metodološkom pristupu koncipiranju istraživanja. danima. rad koji se temelji na promišljenoj pripremi znatno odskače od nepripremljenog rada. trgovačkom društvu u stvari predstavlja dio njegovog razvojnog plana. već je potrebno društvenu sredinu upoznati s problemom koji se namjerava istraživati. Kad je idejni projekt prihvaćen i kad su osigurani svi uvjeti za planirano istraživanje glavni istraživač (voditelj projekta) sa suradnicima prilazi izradi izvedbenog projekta istraživanja. specijaliziranih znanstvenoistraživačkih institucija i laboratorija. odnosno njihovim organima upravljanja pruži sve relevantne informacije neophodne za donošenje navedenih odluka. Izvedbeni projekt sadrži i obim poslova na pojedinim aktivnostima i potrebni fond radnog vremena za njihovo obavljanje u norma-satima. te tehničkih sredstava). Prilikom izrade izvedbenog projekta koristimo veći broj intuitivno-iskustvenih. Cilj je izvedbenog projekta istraživanja da omogući realizaciju istraživanja bez poteškoća. odnosno nadležnim organima upravljanja u organizaciji (upravni odbor. Izvedbeni projekt istraživanja treba utvrditi potrebu za angažiranjem opreme i tehničkih sredstava. Prilikom izrade izvedbenog projekta istraživanja neophodno je odrediti i odgovorne izvršitelje poslova i aktivnosti.1. Iz toga slijedi da je svrha idejnog projekta da menadžmentu. 39). 40). "Zbog toga prije provođenja istraživanja treba detaljno razraditi sve poslove koje treba obaviti u toku istraživanja. odluke o prihvaćanju koncepcije istraživanja i 2. Unaprijed razrađene aktivnosti koje u jednom istraživanju treba obaviti od višestruke su koristi" (Vujević. 1983. njihove radne sposobnosti i vremena angažiranja. 1983. S obzirom na značenje odluka koje treba donijeti na temelju idejnog projekta. Što sve treba sadržavati jedan izvedbeni projekt istraživanja. Ako se obraća drugim (vrstama) organizacijama. Istraživanje je komplicirana aktivnost koja može uspjeti samo ako je pripremljeno. on u npr. KLASIFIKACIJA ZNANOSTI 20 . ). težište će staviti na teorijski aspekt problema gdje će istaknuti naročito svrhu. Osim toga. 2. "Prilikom obraćanja nije dovoljno pozivati se na znanstveni autoritet. mora se odrediti mjesto obavljanja pojedinih aktivnosti i izvore prikupljanja informacija. te ostale pojedince i organe koji će se u bilo kojoj ulozi angažirati na realizaciji projekta. mjesecima ili godinama. ciljeve i zadaće istraživanja. 39). mrežno planiranje i dr. usmjerit će se na instrumentalnu vrijednost spoznaje koja je naročito značajna za organizaciju kojoj se obraća (Vujević. odluke o financijskim ulaganjima i troškovima potrebnim za izvedbeni projekt i njegovu primjenu u praksi. utvrđuje se trajanje pojedinih aktivnosti. Potrebu za resursima neophodno je programirati u vremenskoj dinamici. u velikoj mjeri ovisi o samom radnom zadatku. Ako se istraživač obraća znanstvenoj instituciji. Općenito rečeno. Na temelju broja izvršitelja (istraživača i tehničkog osoblja. 1983. uprava) i drugim naručiteljima. kao i na koristi i cijenu tog istraživačkog napora"(Vujević.2. Na temelju toga izračunavaju se potrebna kunska i devizna sredstva za financiranje projekta. te njihovim postavljanjem u logičan redoslijed njihovog izvođenja dobiju se rokovi početka i završetka kako pojedine aktivnosti tako i cijelog projekta.

odnosno nagađati. Ekonomija u 5. M.05. Ni u jednom području organizacija nije navedena kao znanstveno polje. 5. društvene znanosti i filozofija. koje proučavaju samo realne predmete i zbivanja. kao što su matematika i formalna logika i b) na realne znanosti. ORGANIZACIJA KAO ZNANOST I KAO PRAKTIČNA DISCIPLINA 21 . do nove klasifikacije prirode i znanosti kao skupa znanja o njoj (Dubić. 4. BIOMEDICIMA I ZDRAVSTVO. To je prolazno stanje prirode. znanstvena polja unutar znanstvenih područja. 3. Nijedna klasifikacija znanosti ne može se smatrati kao konačna. Management i upravljanje u polju 5. na sistematske znanosti. polazeći od načela objektivnosti i subordinacije. prema Pravilniku o utvrđivanju znanstvenih područja (NN. TEHNIČKIH ZNANOSTI. 2. vrste i tipove. Kedrovu (1969. 1980. ili po svrsi ili cilju prema kojem se usmjeravaju. 2. ili po metodama kojima se služe. na primijenjene ili praktične znanosti (Bazala. 1970. 3. 172-173). HUMANISTIČKE ZNANOSTI. postoje razmimoilaženja.3. BIOTEHNIČKE ZNANOSTI. na prirodne znanosti. na genetičke znanosti i 6.01. jesu li autori ovog Pravilnika smatrali da je organizacija zastupljena kao dio grane 5. Druge temeljne tehničke znanosti grana 2. na društvene znanosti.15. Najjednostavnija je klasifikacija: a) na formalne znanosti. TEHNIČKE ZNANOSTI.01. 5. Može se samo pretpostavljati. 1348-1352) utvrđena su znanstvena područja. Riječ organizacija susrećemo samo u području 2. odnosno znanstvenih područja. Naime. DRUŠTVENE ZNANOSTI i 6. Kojem znanstvenom području organizacija. Znanosti se danas najčešće klasificiraju po predmetu koji proučavaju. s pripadajućim klasifikacijskim oznakama. Znanstvena područja jesu: 1. a dijele se: 1. na duhovne znanosti. Klasifikacija znanosti u biti je otkrivanje uzajamnih veza znanosti na temelju određenih načela i sudova o njihovim vezama u obliku logičkog rasporeda svrstavanja ili nizanja znanosti. sistemsku podjelu predmeta ili pojavu na razrede. nego predstavlja samo vremenski stupanj. te znanstvene grane unutar znanstvenih polja. Cjelokupna znanost. 4. PODRUČJE DRUŠTVENIH ZNANOSTI. po B. 2. broj 29/1997.04. 71).15. To su: prirodne znanosti. Organizacija rada i proizvodnje (NN. u polju 2. ona u Republici Hrvatskoj još nije uvijek uvrštena u klasifikaciju znanosti. Je li njoj mjesto u tehničkom ili društvenom području? Nažalost. broj 29/1997. odnosno organizacijske znanosti pripadaju. 13-22) može se podijeliti na tri temeljne skupine znanosti. koje vodi do više spoznaje.Klasifikacija znači razvrstavanje. PRIRODNE ZNANOSTI. 1350). te kao takva ima veliko teorijsko i praktično značenje. koje proučavaju samo formalnu stranu realnih stvari i zbivanja. rodove.

To ne iznenađuje jer dugotrajno povijesno iskustvo i izučavanje organizacijskih fenomena pokazuje da u razvoju društva primarnu ulogu ne igraju resursi (vrela. agronomiji. jasno je tamo negdje od F. tj. majstorstvo. potencijali.. Da je organizacija posebna znanost. onda je to znanje ono što tvori jednu znanost. veterini. određeni žar. To zapravo znači da su one utjecale na organiziranje cijeloga društva. a organizirano znanje na kojem se temelji ta praksa možemo nazvati znanošću. iznenađuje činjenica da organizacija nije u Hrvatskoj dovoljno poznata ni priznata (Žugaj. tako se to mora kazati i odnositi na dobrog i uspješnog organizatora. Objedinimo li napore pojedinih autora i uvažimo li obilježja koja ima svaka znanost.). Organizacija ima: 22 .. bilo da je riječ o medicini. 1987. unatoč svemu neki autori smatraju da organizacija kao znanost ne postoji. ona se nalazi kao predmet nastave u odgojno-obrazovnom sustavu i ona je postala struka. Svakako da su te promjene zahvatile i područje organizacije u najširem smislu riječi. et. činiti stvari u danoj situaciji i biti suočen s realnostima koje u tom trenutku jesu. 37). tj da nisu u razvoju društva primarni prirodni uvjeti. al. onda možemo reći da organizatori mogu raditi bolje koristeći se organiziranim znanjem o organizaciji. po kojem stručnjak određene struke ili znanstvenik postaje pravi virtuoz. i to ne samo u proizvodnim organizacijama nego i u neproizvodnim. u primjeni.. Međutim.Promjene koje su se zbile u posljednjih stotinu godina na čitavom nizu područja ostavile su posljedice na proizvodne i društvene odnose. Prihvatimo li definiciju da je znanost organizirano znanje. Kao što se za nekog liječnika kaže da odlično poznaje ne samo anatomiju nego da je pravi majstor u kirurgiji. a onda i područje organizacije rada i poslovanja. a to je vlastita sposobnost. u tehnici. ili čak o košarci. pa je i njeno proučavanje danas već opća pojava. 12) to znači. Doduše. Organizacija. već se nadopunjuju. Dakle. nego sposobnost da se oni i drugi čimbenici optimalno iskoriste. građevinarstvu. Fayola. ali i primjenu teoretskih zasada. al. One nisu slučajne i neobjašnjive. No. U organizacijskoj literaturi postoji mnoštvo radova koji dokazuju da je organizacija znanost. kao i svaka druga praksa. a s druge strane zbog različitih pristupa u istraživanju (Žugaj. Naime. obrt. jest umijeće.. u umijeću. nego organizacija toga društva. izvori. 1987. W. Prema Weihrichu i Koontz-u (1994. Organizacija je postala posebno područje znanstvenoistraživačkog rada. organizacija odnosno organiziranje kao praksa je umijeće. pokazuje se da je organizacija ispunila osnovne kriterije formiranja bilo koje znanosti. Ona ima u isto vrijeme i fizičke i apstraktne značajke. Organizator mora u prvom redu poznavati dobru teoriju i stalno pratiti njezin razvitak. et. U tom se smislu umijeće i znanost ne isključuju. U tumačenju pojma organizacije često je dolazilo i do konfuzija. da se tu radi samo o posebnom aspektu drugih znanosti. do njih je dolazilo zbog kompliciranosti fenomena organizacije s jedne strane. U svijetu je organizacija prisutna i priznata kao znanost. 37-43). Taylora i H. Iz dosadašnjeg izlaganja vidljivo je da postoje određene poteškoće u definiranju organizacije jer ona nije ni fizička ni konkretna činjenica. Parafraziramo li misli ove dvojice autora. izumiteljstvo. nema pravog uspjeha ni u jednoj profesiji ako ne sudjeluje još jedna komponenta pri svemu tome. a to znači poznavati i tehniku. invencioznost. odnosno postoje. Ono je know-how (“znatikako”). umijeće.

fakultetima. u znanstvenoj literaturi nema jedinstvenog općeg naziva za ono što obuhvaća sadržaj organizacije. kibernetike. Doduše. U anglosaksonskoj literaturi najčešće se koriste ovi nazivi: Scientific Management (znanstveno upravljanje). ekonomiju. Njom se bavi sve veći broj znanstvenih i stručnih radnika u poduzećima. kadrovi. Organizacija je: otkrila. postavljaju pitanje: može li se govoriti o znanosti.). odnosno organizacijska znanost. teorija organizacije. sociologija i higijena rada. kao što je već napomenuto. na ergonomiju.  sredila i  prezentirala nove spoznaje. povijest. Zatim tu su i procesi i njihove komponente (radna iskustva. školama. organizacija poduzeća. ipak. al. fenomenologija. najčešći su nazivi koji se sreću u njemačkoj literaturi. 1980. neki autori. organizacija proizvodnje. mnogih dijelova matematike. U uporabi su različiti nazivi kojima se obuhvaća približno ono što se označava nazivom znanost o organizaciji. kao što su fiziologija rada. Iako njen znanstveni karakter nije više sporan.  skupila. Organizacija je danas toliko prisutna u društvu i važna za njegov daljnji razvoj da je praktički nemoguće rješavati probleme gospodarske prakse bez znanstvenih istraživanja organizacije. odnosi na organizacijske strukture. informatiku. logike. a njezine pojedine grane. To se. Organisationstheory (teorija organizacije) i dr. te svrhu.. skupila i sredila. Jermakovicz. 1980a i 1980b). Sigurno je da teorija organizacije u velikoj mjeri 23 . Iako je terminologija i njena određenost također jedno od bitnih obilježja svake znanosti. 1979). radno vrijeme i radni prostor) (Springer. Betriebsorganisationslehre (znanost o organizaciji poduzeća). Sistematizirana su znanja iz različitih organizacijskih područja i formirane su mnoge discipline. No. Katschalina i et. a velikim dijelom i objasnila mnoge nove spoznaje o organizacijskim sustavima. već se javljaju radovi iz tog područja i počeci stvaranja enciklopedije organizacijskih pojmova. teorije informacija. organizacijska je znanost otkrila. U Hrvatskoj se najčešće upotrebljavaju nazivi: znanost o organizaciji. Management Theory (teorija upravljanja) i dr. Ne može se zanemariti ni utjecaj što ga znanost o organizaciji ima na razvoj drugih disciplina (npr. psihologija rada. okolina) i na mogućnost njihove primjene u današnjim uvjetima (Frese. teorije sustava. u prvom redu. ciljeve i načela.. U okvirima znanosti o organizaciji formirane su discipline: organizacija rada. studij rada i dr. vlastite (posebne) metode istraživanja.   predmet promatranja i proučavanja (istraživanja). tehnologija. filozofije itd.  Dakle. osobito iz ostalih znanstvenih područja i polja. sociologiju. Organizacija se u svijetu afirmirala kao znanstveno polje. Management Science (znanost o upravljanju). ogranci i discipline uključene su u nastavne planove mnogih visokoškolskih ustanova. ili se zapravo radi o zbirci rezultata većeg broja autonomnih manje-više priznatih znanosti. ekonomija i pravo rada. metodika organizacijskog projektiranja. specijaliziranim institutima i drugim organizacijama. ona je u organizacijskoj znanosti još u razvoju. posebice na čimbenike koji utječu na njih (veličina organizacije. psihologiju itd.

njihovi rukovoditelji moraju biti svjesni mogućih opasnosti i te bi rizike trebali uzeti u obzir kod ocjenjivanja prednosti i nedostataka višestrukog naređivanja (Weihrich. 14). U širem smislu. kad se čini da odražavaju i tumače stvarnost. teorije i drugog akumuliranog znanja. Zapravo. Načelo je polazna točka u poimanju čega. Poslije ispitivanja jesu li ta uopćavanja i te hipoteze točne. informativni. vodeća ideja. 1991. Načela u organizaciji su temeljne istine. odnosno što će se dogoditi kada te varijable počnu međusobno djelovati. Koontz. 77). pa onda i organizacije.4. Termini (riječi i izrazi) kao jezični izrazi pojmova morali bi biti egzaktni. Na tim temeljima znanstvena metoda podrazumijeva utvrđivanje činjenica pomoću promatranja. 24 . Znanstvena metoda je zajednički naziv za različite načine kojima se znanosti koriste u svom radu da bi istražile i predstavile rezultate svojih istraživanja. način istraživanja) u znanosti znači način istraživanja i izlaganja predmeta koji znanost istražuje. razvijenog iz hipoteza. i nakon što se doimaju istinitima. ali je sigurno i to da ih je u određenoj mjeri već amalgamirala (Han. 1994. Hipoteza je pretpostavljeno (zamišljeno) objašnjavanje uzroka biti pojave koju proučavamo. Metoda (grčki methodos. te je manje vjerojatno da će biti zbrke s uputama. 2. Ujedno je to i put kojim se oblikuje i izgrađuje znanost kao takva. činjenice jesu sirovina svakoj znanosti. 12-13). koje objašnjavaju odnose između dva ili više skupova varijabli. 2. 1970. razvijanje znanja primjenom znanstvenih metoda. osnovno pravilo ponašanja. 1981. To je zapravo probno objašnjenje neke pojave. Načela ne propisuju što bi zaposleni trebali činiti. ili ono što se smatra istina u danom trenutku. 94). nazivamo ih načelima. Načela mogu biti deskriptivna ili predikativna. Ono pridonosi razvoju znanosti jer usmjeruje istraživanje. ZNANSTVENA TEORIJA I TEORIJA ORGANIZACIJE Temeljno je obilježje svake znanosti. odnosno da pojedinac što češće izvješćuje samo jednog nadređenog. princip (Anić. eksperimenata i analiza. Ono ne govori da pojedinci ne bi trebali izvještavati više od jedne osobe. a princip je: 1. To znači da mogu opisivati u kakvom je odnosu jedna varijabla s drugom. “Načela nisu uvijek besprigovorno i nepromjenjivo istinita. ali ih se smatra dovoljno valjanim da bi ih se koristilo za predviđanje” (Weihrich. i odnositi se na predmete koji se analiziraju. Znanost se sastoji od jasnih pojmova. Na primjer Fayolovo načelo jedinstva naređivanja (komande) znači da zaposleni trebaju dobivati naređenja od samo jednog pretpostavljenog. 1994. tako i za praktičare. Podaci. Koontz. obično između ovisne i neovisne varijable. svaki način ispitivanja i / ili istraživanja. Nakon klasificiranja i analiziranja tih činjenica znanstvenik traži uzročno-posljedične (kauzalne) odnose. Takvim načinom rada najvjerojatnije će taj pojedinac osjećati lojalnost i obvezu. sređeno sistematizirano znanje. 357). osnovni stav. polazna misao znanosti ili teorije.koristi plodove navedenih znanosti i njihovih disciplina. 1991. To načelo jednostavno predviđa. naziva se znanstvenom metodom (Dubić. kojim se stječe sigurno. tj. plod domišljanja. načelo (Anić. Znanstveni pristup zahtijeva jasne pojmove. put. 550). ali ne i preskriptivna. ono kazuje da ako to pojedinci čine. kako za znanstvenike.

Kao što nema apsolutne istine. ali svakako ima privremeni karakter. Motivi koji su ih pokretali temeljili su se na želji da se otkriveni rezultati primijene u proizvodnji i tako ona poboljša. d) po općenitosti (razlikujemo najopćenitije teorije. kakve su logika i matematika. sporadična istraživanja organizacijskih problema obavljana su i u vojsci.4. 25 . crkvi i državnoj upravi. e) prema znanstvenoj utemeljenosti. Njeni prvi istraživači potjecali su iz proizvodnje. Za Weihricha i Koontza (1994. sociologijske. 26). 13-14) teorija je sustavno grupiranje međusobno ovisnih pojmova i načela koji daju okvir nekom značajnom području organizacije da posluži klasificiranju značajnog i relevantnog znanja o organizaciji. 1994. Postoji razlika između prirodnih i društvenih znanosti. koji su se razvili u znanstvenike svjetskog formata. više ili manje vjerojatne). odnosno prema teorijskom porijeklu. Temeljna orijentacija znanosti o organizaciji prema praktičnim organizacijskim problemima u proizvodnji svojstvena je uglavnom klasičnim znanstvenim dostignućima organizacije. tako nema ni apsolutne teorije. Kolijevka organizacije bila je praksa u industrijskoj proizvodnji. odnosno prema strogosti (razlikujemo: utemeljene.Znanstvena teorija je hipoteza koju smo privremeno prihvatili kao potvrđenu i spremni smo je zastupati. formula koja je izvedena iz očiglednosti. empirijsko-induktivne. i teorije empirijskih znanosti kojima pripada većina društvenih znanosti). Pioniri organizacije. 1983. razlikujemo: analitičko-deduktivne. opće i posebne teorije). gotovo su svi polazili od praktičnog organiziranja proizvodnje. kakva je većina znanstvenih teorija). c) prema spoznajnom porijeklu (prema logičko-spoznajnom. Na slici 2. odnosno podigne djelotvornost. Osnovne vrste znanstvenih teorija razlikujemo prema ovim kriterijima: a) prema predmetnoj oblasti (to su teorije raznih znanosti: organizacijske. predočen je znanstveni pristup (Weihrich. uspješnost i proizvodnost. Doduše. ekonomske. b) prema strukturi teorije (razlikujemo teorije teorijskih znanosti. One su uvijek na snazi pod određenim okolnostima i odnose se na određene činjenice. hipotetično-deduktivne i složene teorije. Teorija je opće načelo. empirijske induktivne znanstvene teorije koje su samo. 26) teorija je “viši zakon uz pomoć kojeg se objašnjavaju niži zakoni”. 13). Ako u istraživanju društvenih pojava ne možemo objasniti neke činjenice pomoću poznatih teorija. Prema Vujeviću (1983. trebamo tražiti novu teoriju. Društvene pojave imaju dinamičke značajke i spoznaje u društvenim znanostima brzo zastarijevaju. biološke i druge teorije). informacijske. deduktivne i manje utemeljene. Društvene pojave i procesi nakon određenog vremena počinju se temeljiti na novim zakonitostima pa ih je zbog toga potrebno istraživati i objašnjavati novim teorijama (Vujević. Koontz.

Znanost o organizaciji raspolaže relativno velikim fondom znanja. Međutim. Znanstveni pristup “Teorija organizacije izrasla je iz neposredne čovjekove prakse.. ali nedovoljnim. Može se kazati da je riječ o agregiranju skupa različitih prilaza i shvaćanja o organizaciji. tehnika. Izgradnja teorije organizacije u okviru teorijskog utemeljenja znanosti o organizaciji vrlo je kompliciran spoznajno-praktični proces. koji traže oslonce na tečevine drugih znanstvenih disciplina. čovječanstvu je trebalo dugo vremena da oblikuje prve teorijske postavke organizacije” (Kapustić. teorije organizacije nastaju i razvijaju se na induktivan način. Prema stupnju znanstvene utemeljenosti (strogosti). ali ne i strogo dokazati.TEORIJA NAČELO NAČELO NAČELO ZNANSTVENA METODA Traženje činjenica i kauzalnih odnosa Provjera hipoteze POJAM POJAM Pojedinosti Pojedinosti Pojedinosti Slika 2. a to su većinom teorije s potpunije razvijenom logičkom strukturom kod kojih se uvijek polazi od teorijskih postulata ili aksioma i od njih se ide k iskustvu. 1991. red. sustavima objašnjenja i bez potpuno razvijenog i razrađenog jedinstvenog teorijskog sustava koji bi objedinjavao sva njihova empirijska i teorijska uopćavanja. Kao i većina sociologijskih teorija i teorija odnosno teorije organizacije pripadaju u teorije empirijskih znanosti koje se temelje na provjerenim iskustvenim uopćavanjima i znanstvenim zakonima. Za razliku od onih znanstvenih teorija koje nastaju i razvijaju se samo na deduktivan način. 17). psihologija i dr. s užim i širim. To su prije svega ekonomija. koji zahtijeva obuhvaćanje velikog broja čimbenika heterogene naravi. teorija organizacije uvrštava se u empirijske induktivne odnosno empirijske-individualne teorije čija je značajka da se njihova vrijednost može samo više ili manje potvrditi.4. 26 . sociologija. pa je stoga logično da su pojmovi i principi organizacije vezani uz tu praksu. Za teoriju organizacije može se kazati da se ona sastoji od niza odnosno skupa temeljnih premisa. definicija temeljnih pojmova i prilično fragmentiranih iskustvenih spoznaja iz različitih područja na kojima je organizacija bila primijenjena ili je s njima bila u doticaju. odnosno teorijsko-praktičnih postavki koje se nalaze u vrlo različitom stupnju općenitosti i predstavljaju znanstvenu izvornu građu na kojoj se temelji ova znanost i pomoću koje dokazuje svoje teorijske stavove.

utoliko je znanstvena teorija siromašnija. “Da se radi o niskom stupnju formalizacije teorije organizacije to. Naime. utvrđivanje znanstvenih zakona (logičko objašnjavanje). Apstraktnije i opće znanosti i znanstvene teorije mogu se više formalizirati od konkretnijih i posebnih teorija. teorija organizacije pripada u teorije koje su manje podložne formalizaciji. a to su svrha i ciljevi. odnosno o manjoj izvodljivosti održivih hipoteza. 18). To su: empirijsko istraživanje. aksioma ili postulata teorije. Teorija organizacije nije uvijek točna do u najmanje sitnice. Konkretnije istaknuta uloga teorije organizacije u svezi empirijskog istraživanja ogleda se u:    u određivanju temeljne orijentacije znanstvenog istraživanja organizacije u cjelini i u istraživanju empirijski činjeničnog materijala.. ali postoje i hipoteze koje se novim istraživanjima ruše i postavljaju nove. te praktično i logičko provjeravanje (verifikacija). “Ako se promatra teorija organizacije u cjelini. 1991. kraće rečeno. onda možemo usmjeriti analizu na njena bitna obilježja. dok su empirijske teorije. Tako se može uočiti da njezina centralna kategorija-organizacija ima višestruko značenje što je izraz niskog stupnja formalizacije” (Kapustić red. Metodološki postupak kojim se dolazi do određene znanstvene spoznaje prolazi. Ako je stupanj formaliziranosti viši. tri važnije faze. Pod formalizacijom jedne znanstvene teorije razumijeva se njeno strogo formuliranje i priopćavanje te teorije pomoću formaliziranog znanstvenog jezika. s motrišta procesa cjelovite znanstvene spoznaje teorija predstavlja jedan od središnjih pojmova znanstvene metodologije. ponekad nije jasna i razgovijetna. Manja aksiomatiziranost teorije organizacije govori o manjoj plodnosti znanstvene teorije. Ova formalizacija teče paralelno s aksiomatizacijom. Ili. 1991. a mijenjaju se uvjeti u kojima egzistira kako taj objekt tako i elementi predmeta istraživanja” (Kapustić. struktura i način funkcioniranja. Pod pojmom sistematizirane teorije (aksiomatiziranost) razumijeva se sistematska konstrukcija teorije na temelju sudova. te i na određen način povezanih općih i nužnih iskustvenih sudova izraženih modelom o pojavama u organizaciji. uglavnom. To znači da postoje hipoteze koje imaju visok stupanj održivosti.S obzirom na narav organizacijske znanosti i na njenu nedovoljnu razvijenost. ali zato preciznija i sistematskija. tada se mora konstatirati da njezina spoznajna moć nije tako velika kao što je slučaj kod drugih empirijskih metoda.. 17). u izradi konceptualnih shema klasifikacije i sistematizacije podataka o promatranju pojava ili procesa u organizaciji i u zaključivanju i generalizaciji činjenične spoznaje. “Plodnost teorije organizacije je na razini plodnosti drugih empirijskih znanosti. Razlog 27 . Ovo i zbog toga što se objekt istraživanja transformira pod utjecajem suvremenog razvoja. U ovom kontekstu opća uloga teorije organizacije u znanstvenoj spoznaji obuhvatila bi prikupljanje empirijskih podataka i logičko objašnjavanje pojava ili procesa u organizaciji koji se istražuju. se vidi iz pojmovnog repertoara koji ona koristi. Zato su najviše formalizirane logičke i matematičke teorije. postoji obrnut odnos između sadržajnog bogatstva i stupnja formaliziranosti znanstvene teorije. kakva je i teorija organizacije. manje podložne formalizaciji. odnosno manje su precizne i sistematizirane. red. Uzimajući kao opću definiciju teorije organizacije da je ona sustav temeljenih općih i posebnih pojmova. zbog čega se znanstvene teorije i formaliziraju.

Osim karakterističnih obilježja opće teorije sustava. odnosno njihove strukture i procesi.5. 117) koja bi se bavila mjerenjem efekata organizacijskih promjena”. odnosno. Moć predviđanja teorije organizacije nije velika i to prvenstveno stoga što nije uspjela razviti adekvatnu metriku. gravitacijsko. kemijsko. 146): a) empirijska teorija i b) normativna teorija. mehaničko. Na kraju ovog dijela recimo i to da se u društvenim znanostima razlikuju dvije vrste teorija. i to (Žugaj.1 Poseban su predmet organizacije kao znanosti organizacijski sustavi i podsustavi. 28 . 1989. elektromagnetsko. iako se prirodni i tehnički sustavi mogu promatrati kao njihovi podsustavi. postoje napori da se izgradi specifična znanstvena disciplina – organometrija (Buble. Inače u teoriji sustava moguće ih je sresti i pod imenima kao što su: složeni dinamički sustavi. Međutim. moralne i umne tekovine koje je ljudski um stvorio. 1994. uvjetujući pri tom metode i sredstva kojima se u istraživanju služimo. 145-146). 2. 17-18). Istinitost empirijske teorije relativno se lako provjerava podudarnošću mišljenja.1. a niti je uspjela oblikovati jednu integralnu teoriju organizacije. Predmet znanosti o organizaciji Predmet istraživanja počinje. Vodeću ulogu ima kretanje koje može biti: neživo (abiogeno) i živo (biogeno). podstiče i usmjerava znanstveno istraživanje. ne može se provjeravati na način kao istinitost empirijske teorije (Žugaj. (Kapustić. Stoga i upotrebu termina teorija organizacije treba ovdje uvjetno shvatiti. Opći predmet istraživanja je ukupna stvarnost u kojoj znanost istražuje strukturu kretanja kao i uzajamno djelovanje između strukture i kretanja. Tako kao kombinaciju prirodnih i tehničkih sustava dobivamo organizacijske sustave. 1991.tome leži u činjenici da ona još uvijek nije razvila odgovarajući broj teorija. toplotno. red. Kretanje je najvažnije pa se zbog toga znanost u biti smatra znanošću o kretanju. PREDMET I METODE ZNANOSTI O ORGANIZACIJI 2. Međutim. o organizaciji kakva se želi. S motrišta organizacije empirijska teorija govori o organizaciji kakva ona jest. to ne znači da pojedinačne teorije u okviru znanosti o organizaciji nemaju značajnu moć. Normativna teorija. a normativna teorija govori o organizaciji kakva bi ona trebala biti.. veliki sustavi.5. Ova njezina nemoć manifestira se u nerazvijenosti metoda za utvrđivanje efekata koje će imati neka konkretna organizacijska promjena. Organizacijski sustavi obuhvaćaju sve materijalne. velike strukture itd. organizacijski sustavi u pojedinoj organizaciji obuhvaćaju specifične uvjete i služe racionalnom provođenju procesa podijeljenih radom prilikom ispunjavanja posebnih društvenih zadataka. koja govori o budućnosti. Organizacijski sustavi nastali su svjesnom organizacijskom akcijom čovjeka koji im neprestano određuje svrhu i ciljeve i svojim upravljačkim akcijama stalno ih usmjerava k njima. 1989. Upravo svrha i ciljevi zbog kojih su nastali razlikuje organizacijske sustave od prirodnih i tehničkih sustava. biološko i društveno. te pojava i procesa o kojima se misli. On može biti opći i posebni.

Ono što je Kedrov (1969. 13). funkcije u poduzeću i proces reprodukcije u njemu sa stajališta procesa organizacije (Milerlaj. inače. npr. Buble (Kapustić. ekonomija. danas se zamjenjuje odnosima “mnogo znanosti = jedan predmet”. Kapustić. Svaka pak organizacijska struktura je struktura odgovarajućeg sustava. tj. već izučava promjene i dinamiku promjena koje su inducirane promjenama u faktorima proizvodnje. koje se tijesno prepliću i prožimaju s organizacijskom znanošću. U tom smislu. Predmet proučavanja znanosti o organizaciji su pojave koje uvjetuju elemente. 1989. koja je. funkcije i procese u nekom organizacijskom sustavu. osobito ekonomske i tehničke. po prirodi stvari. radni kolektiv. Prema tome kada je riječ o strukturnom aspektu predmeta znanosti o organizaciji poduzeća. postoji takav odnos kada predmet jedne znanosti. 1976. Prema navedenom autoru isto je i predmet proučavanja znanosti o organizaciji poduzeća2 (Milerlaj. ona ima posebnu svrhu. nju interesiraju odnosi i djelovanje ljudi prema angažiranim sredstvima. Sa strukturnog aspekta znanost o organizaciji poduzeća ne izučava promjene u faktorima procesa proizvodnje – to čine druge znanstvene discipline (ergonomija. Odnos “jedna znanost = jedan predmet”. Prema tome predmet je znanosti o organizaciji sama organizacija. postaje objekt proučavanja mnogih znanosti. samim tim nestao je stari monopol kada su različiti predmeti bili strogo podijeljeni između različitih znanosti. organizacijska se znanost razlikuje od njih. Ovo zbog toga što svaki sustav ima svoje zakone i svaka situacija u tom sustavu ima svoje varijante 29 . Ima autora koji drže da znanost o organizaciji. Zemlja ili život. O predmetu znanosti o organizaciji poduzeća vrlo detaljno piše M. S druge strane. 12).Organizacijske sustave izučavaju i mnoge druge znanosti. iako više znanosti ima djelomično zajednički predmet izučavanja. 54-55). potvrđuje se i u ovom slučaju. Predmet znanosti o organizaciji jasno je određen već njezinim nazivom. Znanost o organizaciji bavi se organizacijom kao procesom organiziranja. Predmet proučavanja znanosti o organizaciji rada su pojave koje uvjetuju elementi poduzeća. odnosno njezina organizacijska struktura. To znači da je zadatak znanosti o organizaciji poduzeća utvrditi i provjeriti zakone dinamike mijenjanja promjena. On veli: ”Organizacija poduzeća predstavlja predmet istraživanja znanosti o organizaciji. 1991. tehnologija i druge). tada se može kazati da ona izučava promjene drugog i trećeg stupnja apstrakcije”. No. Prije svega. 3). tj. 21) pisao za prirodne znanosti. 1971. Metoda jedne znanosti počela se primjenjivati pri proučavanju različitih objekata koji čine predmet drugih znanosti. radnih zadataka i objektivizirani su samom podjelom rada. “jedna znanost = mnogo predmeta”. uvjet opstanka i razvoja svake organizacije. u današnje vrijeme. procesi u njoj i njeno funkcioniranje. ona izučava kvantitativne i kvalitativne odnose sredstava organizacije i njihovo djelovanje na ljude.. U stvari. ciljeve i načela u okviru kojih razvija svoju metodologiju (Žugaj. a ne samo jedne jedine znanosti. Uzajamni odnosi i djelovanje ljudi i sredstava uvjetovani su karakterom poslova. red. U tom smislu znanost o organizaciji poduzeća tretira organizaciju poduzeća s dva aspekta: sa strukturnog i s funkcijskog aspekta. ima zadatak proučavati kompleks odnosa koji se uspostavljaju i razrješavaju u jednoj organizacijskoj cjelini i koji su uvjetovani mnogim pojavama i čimbenicima. sve pojave i čimbenici koji utječu na odnose u organizaciji također su predmet izučavanja znanosti o organizaciji. koji je dugo važio u znanosti. pisao je Kedrov.

s funkcijskog aspekta znanost o organizaciji poduzeća istražuje proces oblikovanja organizacije poduzeća. Ako se reguliranje funkcioniranja ne temelji na tim zakonima – na znanosti o mijenjanju promjena – već na zakonima o pojavama i promjenama na njima.istih zakona. tj. strukture i funkcioniranje. Može se s dosta sigurnosti reći da ćemo istinu o objektu istraživanja dobiti samo ako smo izabrali pravi put. Metode znanosti o organizaciji Predmetu.2. U tom je smislu organizacija poduzeća shvaćena kao proces organiziranja.) uspoređivao je metodu sa svjetionikom koji osvjetljava put u tamnoj noći. engleski filozof F. odnosno svijeta. predmet proučavanja su i pojave koje uvjetuju elemente. odnosno njihovi procesi. 2. odnosno pravu metodu.5. predmet proučavanja znanosti o organizaciji poduzeća. i znanost o organizaciji rada i znanost o organizaciji poduzeća imaju za predmet istraživanja pojave koje uvjetuju elementi poduzeća. odnosno koji nije izabrao pravu metodu. O predmetu znanosti o organizaciji možemo zaključiti:       predmet znanosti o organizaciji su organizacijski sustavi i podsustavi. Smatra se da je metoda i sustav načela koji upravljaju spoznajom. prestići zdravog koji ide bespućem. u tom smislu sve pojave i čimbenici koji utječu na odnose u organizaciji također su predmet proučavanja znanosti o organizaciji. put. Tako se i organizacija poduzeća kao proces organiziranja podređuje određenim općim načelima organizacije i određenim specifičnim zahtjevima organizacija koji proizlaze iz specifičnosti poduzeća. ide krivim putem. idući pravim putem. Određujući ulogu metoda u znanstvenoj spoznaji. U navedenom kontekstu može se zaključiti da je proces organiziranja uvjetovan polaznim načelima. U tom smislu ona polazi od toga da svi procesi oblikovanja organizacije poduzeća imaju nešto zajedničko. funkcije u poduzeću i proces reprodukcije u njemu s motrišta procesa organiziranja. On je dodao da će čak hromi čovjek. teoretskom djelatnosti preobrazbe stvarnosti. svrsi. 30 . primijenjenim metodama i korištenim instrumentima koji mogu biti opći ili univerzalni i posebni ili specijalni. Postoji i čitav niz drugih definicija pojma metode. način istraživanja) općenito znači planski postupak za postignuće nekog cilja na filozofijskom. Bacon (1561.-1626. znanstvenom. nešto što proizlazi iz određenih općih načela organiziranja i nešto što je specifično u svakom procesu organiziranja i što je uvjetovano specifičnim značajkama predmeta organiziranja. političkom ili praktičnom području. reguliranje funkcioniranja organizacije neće biti dovoljno uspješno jer neće biti dovoljno znanstveno utemeljeno. jer u protivnom ona nije u stanju zahvatiti stvarnost u svoj postupak. S funkcijskog aspekta znanost o organizaciji poduzeća izučava proces oblikovanja organizacije poduzeća. znanost o organizaciji bavi se organizacijom kao procesom organiziranja. funkcije i procese u nekom organizacijskom sustavu. ciljevima i zadacima određene znanosti treba biti primjerena i metoda istraživanja. Metoda (grčki methodos. sa strukturnog aspekta znanost o organizaciji poduzeća istražuje promjene i dinamiku promjena koje su inducirane promjenama u čimbenicima proizvodnje.

bilo proizvodnih ili neproizvodnih. što on raspolaže boljom metodom. Empirijske metode su lakše od znanstvenih. tako da se one razlikuju već prema tome u kojoj se znanosti primjenjuju. odnosno organizacijskih mjera i njihovih efekata. Osim njih postoje i metode zajedničke svim granama znanosti. Primamljivost empirijskih metoda u organizaciji sastoji se u tome što one zahtijevaju manje rada i sposobnosti od organizatora. 31 . slično kao što je sitno-obrtnička proizvodnja bila samo jedna faza u razvoju industrije. a druga je skupina znanstvenih metoda. koje su promjenljive. dok pomoću metode i prosječna. pa se u literaturi i susreću različiti pristupi klasifikaciji metoda. jednostavnije i zato primamljivije u primjeni. Poduzeća. Postoje mnogobrojne metode u raznim granama ljudske djelatnosti. kakve one stvarno jesu. jer je. No. kao što se i pogrešnim metodama ne mogu rješavati problemi.). Prva je empirijska. ponovimo to. znanost o organizaciji poduzeća iskustvena znanost. Posebne ili specijalne metode karakteristične su za određene znanosti.Descartes (1596. Važno je da se te pojave u istraživanju zahvate tako. kao i događaji i postupci koji se u njima zbivaju. c) misaoni. a osobito zamršeni. a počinju s konstatacijom i opisivanjem činjenica dobivenih iskustvom. U poduzeću postoji mnogo pojava. U zahvaćanju gospodarskih povezanosti kao polaznu točku treba uzeti samo poduzeće i iskustva svakodnevnog života. proizvodna metoda u industriji i poljoprivredi. Jedna od njih razlikuje opće i posebne metode. Svaka znanost ima svoje metode. Znanstvene metode moguće je klasificirati prema raznim osnovama razdiobe. metode političke aktivnosti itd. najčešće se susreću razne dihotomijske klasifikacije. pa i gospodarskih. menadžera stvaraju uvjerenje o visokim osobnim kvalitetama. Kriterij za tu podjelu nije uvijek jednoznačan. govori o metodama u umjetnosti. procedura po kojoj se odvija neka praktična djelatnost (npr. Tako se npr. Ona polaze od organizacijske prakse.-1650. redoslijed. koriste se dvije temeljne skupine metoda. Ove metode zato su i primamljive što kod organizatora. Pri organiziranju pojedinih proizvodnih i neproizvodnih sustava. već njegova prednost je baš u tome. niti postaviti optimalne odnose u njima. Ipak. Posebno treba razlikovati znanstvene metode ili metode znanstvenog istraživanja. jesu empirijska realnost. što bi on raspolagao većom darovitošću od drugih ljudi. Ovaj termin ima više značenja: a) smišljen ili ustaljen način obavljanja nekog rada ili djelatnosti. vlastitih i tuđih. Empirijske metode sastoje se u korištenju stečenih iskustava. pa samim tim ne mogu biti dovoljno racionalne. Neprimjerena metoda istraživanja je najveća znanstvena bolest. Jer bez metode zaluta duh. one nisu u stanju obuhvatiti sve elemente sustava. One u organizaciji predstavljaju samo jednu fazu u njezinu razvoju.” Kopljima i mačevima ne juriša se na topove.) je. Empirijske organizacijske metode su nepotpune. logički postupak primijenjen sa svrhom da se što lakše. kazao:”da nije njegova zasluga u tome. pak. te organizacijskih. Opće metode tiču se čitave znanosti i bilo kojeg objekta proučavanja. što točnije i sustavno obrade znanstvene činjenice i podaci (znanstvena metoda). odnosno u umjetničkom stvaralaštvu. odnosno proizvodnih i neproizvodnih poduzeća. a istovremeno manje obveza od izvršitelja. b) gotova shema. jer sve ovisi o pravilnom zahvaćanju života poduzeća i čitavog gospodarstva. obična misao može ostvariti velika djela. model.

optimalne forme za odgoj mlađeg znanstvenog kadra. klasifikacija. b) Znanstvena spoznaja u jednom području mora biti obrazložena i povezana s drugim spoznajama. specijalizacije. historijska i druge. Dugo vremena dominirao je isključivo individualni znanstveni rad. Njih treba u konkretnoj situaciji pravilno izabrati prema predmetu. generalizacije. Kao što reflektor potpuno obasja predmet s jedne strane. U organizaciji poduzeća ne možemo se služiti samo jednom metodom jer ne postoji univerzalna koja bi bila primjenljiva u svim situacijama koje se javljaju u poduzeću. Postoje mnogobrojne znanstvene metode: analiza. sinteza. Osim toga izabrana metoda mora se dobro poznavati i pravilno koristiti. Tehnički aspekt znanstvene metode obuhvaća sva ona tehnička sredstva pomoću kojih znanost. genetička. precizno i društveno razumljivo (komunikabilno). zatim metode apstrakcije. Povijest znanosti u suštini je individualistička. konkretizacije. zaključaka i dokaza. kao i probleme u vezi s ispitivanjem logičke strukture znanstvenih zakona i njihova povezivanja u logički neprotivrječan sustav. ali zato ostavlja drugu stranu u tami. pri stvaranju definicija. znanstvena metoda polazi od istinitih stavova (truizama)4. jest metodologija. instituti itd.). induktivna i deduktivna metoda. no ovu sumnju treba razlikovati od skepticizma. organizacijskim i strategijskim aspektima. nezavisnim metodama. Znanost zahtijeva organizaciju. O tome je Hilf (1963. 58) napisao: ”Metode su reflektori. Dok skepticizam sumnja u sve. utoliko može dati potpuniju sliku. koja proučava metode. Organizacijski aspekt znanstvene metode obuhvaća optimalne organizacijske forme znanstvenog rada. Naime. Posebna znanost. pri donošenju svojih sudova. a konstatacije svake metode trebale bi po mogućnosti biti dopunjene daljnjim istraživanjima drugim. ali suprotnu stranu ostavlja tamnom. akademije. komparacije. Ukoliko je različitija takva – dopunjujuća metoda. Nasuprot njemu raste značenje grupnog – timskog rada. jedni se stavovi izvode iz drugih u skladu s logičkim pravilima koja imaju objektivni društveni karakter. Osim toga tu ubrajamo i sve one probleme vezane za ispitivanje uloge hipoteza i znanstvenih teorija u istraživanju.). a ne institucija (sveučilišta. velika otkrića vezana su za imena pojedinaca. individualnu i kolektivnu produktivnost znanstvenika itd. klasifikacije.” Zaključujući dio teksta o metodama znanosti o organizaciji može se istaći: 32 .Znanstvena metoda uključuje sumnju u spoznaju i tako djeluje progresivno jer neprekidno traži nove spoznaje3. Metodologija pomaže u procjenjivanju realističnosti tih ciljeva. Ona se bavi znanstvenim metodama u logičkim. Znanstvena metodologija ima ove tri osnovne značajke: a) Tvrdnje treba iznositi jasno. možemo govoriti o metodama u organizaciji poduzeća. tako i svaka istraživačka metoda objašnjava jednu stranu svoga predmeta. Stoga svaka metoda ima ograničenu dokaznu vrijednost. c) Svi se rezultati znanstvenog istraživanja moraju provjeriti u praksi. tehničkim. svrsi i ciljevima istraživanja. (Optimalne forme komunikacija između znanstvenika. modeliranja. nastoji doći do novih spoznaja. Često se kvaliteta znanstvenog rada ocjenjuje na primjeni nove metode. Pod strategijskim aspektima znanstvenog rada razumijeva se postavljanje dugoročnijih teorijskih ciljeva i praktičnih potreba koje bi mogle biti zadovoljene ako se riješi neki značajan teorijski problem u znanosti. Pod logičkim aspektima znanstvene metode razumijevaju se sva ona logička pravila kojih se istraživač mora pridržavati pri definiranju svojih pojmova. Danas je individualan rad manje značajan. u ovisnosti od svojih ciljeva i svoje razvijenosti. Prema tome.

ima logičara koji tvrde da su induktivna metoda i induktivan zaključak isto. no obratno to ne vrijedi. Doduše. Iako su opće metode razvijene u okviru drugih znanosti. sinteza. u znanosti o organizaciji poduzeća ne možemo se služiti samo jednom metodom. kao što je poznato.1. Od općih metoda u organizaciji se najčešće primjenjuju: a) b) c) d) e) f) induktivna. dala im je takvu posebnost da se mogu smatrati i posebnim organizacijskim metodama kao što je to slučaj s analizom. pri organiziranju poduzeća koriste se dvije temeljne skupine metoda.2. 2. Istina je da nema induktivne metode bez induktivnog zaključka. Navođenje ovih metoda ne treba shvatiti previše usko. induktivna oslanja na neke druge metode (promatranje. Tako se npr. no ipak najčešće se susreću razne dihotonijske klasifikacije. posebne metode rabe se u samo jednoj konkretnoj znanosti.5. njihova primjena na području organizacijske znanosti. 1972). metode treba u konkretnoj situaciji pravilno izabrati prema predmetu. u znanosti o organizaciji).          pitanje metoda u znanosti o organizaciji je jedno od najmanje istraženih i proučenih (Sikavica. svrsi i ciljevima istraživanja. deduktivna. (a) Induktivna metoda je sistematska i dosljedna primjena induktivnog načina zaključivanja s ciljem otkrivanja i dokazivanja istine.) ili kako ih neki autori nazivaju univerzalne metode koriste se gotovo u svim znanstvenim disciplinama. opća teorija sustava (kao znanstvena metoda) i metoda modeliranja. induktivna i deduktivna metoda. brojenje. odnosno Kosiolovom koncepcijom analize zadataka (Kosiol. odnosno znanstvenoj disciplini (npr. statističke metode). Novak. Slučajna upotreba induktivnog zaključka ne daje nam pravo reći kako se radi o primjeni induktivne metode. Samo dosljedna upotreba induktivnog zaključka. 1993. Treba praviti razliku između indukcije kao načina zaključivanja i indukcije kao metode. 1993. tek šezdesetih godina dvadesetog stoljeća počinje se metodama koje se koriste u organizaciji obraćati nešto veća pozornost (Sikavica. 36). mjerenje. opće metode (npr. i to: empirijske i znanstvene metode. koje se smatraju pomoćnim metodama indukcije. kada se u prvom redu ili pretežno pomoću njega 33 . eksperiment. Opće metode u znanosti o organizaciji U okviru ciljeva i načela organizacijske znanosti primjenjuju se opće i razvijaju posebne metode. 37). zbog utjecaja specifičnih objekata istraživanja. jer ne postoji univerzalna metoda koja bi bila primjenjiva u svim situacijama koje se javljaju u poduzeću.. analiza i sinteza itd. analiza. pa tako i u znanosti o organizaciji. znanstvene metode moguće je klasificirati prema različitim kriterijima. Novak. empirijske metode sastoje se u korištenju kako tuđih tako i vlastitih iskustava. jedna od klasifikacija razlikuje opće i posebne znanstvene metode.

C. U praksi je vrlo teško sve slučajeve analizirati. Induktivni zaključak je zaključak od pojedinačnog i posebnog na opće. a njeni su zaključci primjenjivi na ostale činjenice iste vrste. kod nepotpune indukcije. bez našeg utjecaja na nju. Tako npr. Premise (pretpostavke) moraju biti istinite da bi zaključak (konkluzija). brojenjem i mjerenjem. Ono predstavlja temeljnu i nužnu pretpostavku za otkrivanje objektivnih zakona o pojavama i procesima. Induktivna metoda se oslanja. stroj.G i H nemaju istraživanje tržišta kao službu.B. Neposredno promatranje ili promatranje u užem smislu je kada promatramo određenu pojavu onakvu. Posredno promatranje ili promatranje u širem smislu je ono kada promatramo pojavu. Tako se promatranjem na neposredan način upoznajemo s predmetima. Nepotpuna indukcija stvara zaključke na temelju manjeg ograničenog broja pojedinačnih pojava. a osim ovih 8 poduzeća drvne industrije nema više takvih poduzeća. u većoj ili manjoj mjeri. prve pretpostavke. Stoga je važnije relativno malen broj pojava temeljito ispitati u odnosu na ostale pojave s kojima su povezane. daje nam pravo kazati kako upotrebljavamo induktivnu metodu. Potpuna indukcija je ona čiji se izvod temelji na cjelokupnom (iscrpnom) nabrajanju svih pojedinačnih slučajeva. Kod odabiranja niza pojedinačnih slučajeva promatranja treba paziti da se odaberu reprezentanti. ista svojstva. a ona se događa u vremenu promatranja. dakle. Kod ovog zaključivanja može se dogoditi da ipak u jednom kombinatu ratarska i stočarska proizvodnja nisu posebne jedinice. pojavama i činjenicama. u studiju rada utvrđivanje sadašnjeg stanja (dijagnoza) obuhvaća na prvom mjestu promatranje. Ona se u znanosti upotrebljava mnogo češće nego potpuna indukcija. radni ili tehnološki postupak. Znači. nego uzeti vrlo velik broj pojava i u njima tražiti opće. brojenje. postrojenje. radno mjesto. te da su ove dvije grane posebne organizacijske jedinice. mjerenje. Dakle. proizvod ili dr. (aa) Promatranje je prva i temeljna metoda svake znanosti. kada bismo proučavali određeni broj poljoprivredno-industrijskih kombinata i utvrdili da svi imaju tržne odnose između ratarske i stočarske proizvodnje. onda zaključujemo da niti jedno poduzeće drvne industrije u regiji “X” nema službu istraživanja tržišta. Za to treba imati smisla. premise čine konkluziju. hipoteze za induktivni zaključak dobivaju se registriranjem rezultata koji su se postigli promatranjem i eksperimentom. Promatranje može biti neposredno i posredno. koje još nisu ispitane. No.E. eksperiment. U praksi su rijetki slučajevi njezine primjenljivosti.D.dolazi do spoznaje. na temelju promatranja pojave zaključujemo da će slične pojave. imati iste osobine. tada bismo mogli donijeti opći sud da svi poljoprivrednoindustrijski kombinati imaju ratarsku i stočarsku proizvodnju kao posebne jedinice. kakva je u prirodi i društvu. zatim upoznajemo veze i odnose među njima. koja je u vezi s pojavom koja se proučava i odatle izvlačimo zaključke o toj pojavi. Kao primjer navodimo: ako znamo da u regiji “X” poduzeća drvne industrije A. Tako je već Aristotel smatrao da je sigurna samo ta vrsta indukcije. na druge metode (promatranje. Promatrati se može radnik. statističke metode) koje se smatraju pomoćnim metodama indukcije. vjerojatnom. učinile bar vjerojatnim. Razlikujemo dvije vrste indukcije: potpunu i nepotpunu. Ono 34 . već u najboljem slučaju samo sistematiziranje znanja.F. Na primjer. Njezin rezultat nikako ne znači proširenje.

pa na taj način promatra određene pojave. Kod običnog promatranja motri se samo određena pojava bez obzira na uzroke.). demonstracije. bilo pozitivni ili negativni. koji su utjecali na neku pojavu u toku promatranja. Preporučivao je eksperimentalnu metodu proučavanja rada: promatrati dobrog radnika plaćenog po učinku rada. mjerenje. koji su doveli do toga. kriminal. Obično promatranje može biti sudioničko (kada motritelj utječe. koju promatra). Kad govorimo o promatranju. izazivaju se pojave ili procesi u svrhu njihova promatranja i proučavanja. eksperiment i uspoređivanje. Razlikujemo dva oblika promatranja. revolucije. njene preobrazbe i utjecaja. Čuveni francuski fizičar Coulomb (1736. svako promatranje mora biti planirano po unaprijed određenom redu. U društvenim znanostima upotreba eksperimenata je ograničena na uže oblasti i pojedinačne pojave. To su obično promatranje i sistematsko promatranje. Iz uredno zapisanih i sređenih podataka mogu se izvesti važni. sklapanje braka. statistiku. Podatke dobivene sistematskim promatranjem treba uredno bilježiti i sređivati ih po određenom planu. obrazloženi zaključci. Valja naglasiti da je eksperimentalno ispitivanje važna i dragocjena metoda u prirodnim znanostima (fizika.-1806. na pojavu ili se pridružuje skupini koju promatra. ako su istraživač i motritelj različite osobe. npr. štrajk.) ukazivao je na rasipanje ljudske energije zbog loše organizacije rada.. kemija. eksperimentalnom metodom namjerno i planski. treba se držati određenih pravila:       predmet promatranja mora biti dobro izabran definiran. na istraživanje određene ekonomske mjere. Prema njegovim opažanjima veći radni učinak mogao se postići boljim korištenjem radnikove energije. Da bi promatranje dalo dobre rezultate. Coulomb je konstatirao da se od čovjeka ne smije tražiti da radi više od sedam do osam sati na dan. koji su je izazvali. Sistematskim promatranjem proučavaju se svi uvjeti i odnosi.. a to znači promatrati samo one pojave koje pripadaju proučavanom predmetu i promatranje mora biti precizno. Sistematsko promatranje omogućuje proučavanje važnih i značajnih pitanja. jer osmosatni rad potpuno iscrpljuje čovjekovu dnevnu radnu sposobnost. Eksperiment je u biti organizirano usavršeno promatranje.uključuje ispitivanje (izjave ljudi o pojavi). Na taj način dobiva se kompleksna slika nastanka pojave. promatranje treba biti objektivno ili nepristrano. Kvaliteta motrenja u velikoj mjeri ovisi o kvaliteti motritelja i njegovih značajki. potpunijim korištenjem vremena i boljom organizacijom poduzeća. možemo pratiti one 35 . Taylora (1856. Iako ne možemo izazivati i mijenjati uvjete javljanja društvenih pojava. u opažanju treba biti i egzaktan. zatim objektivne i subjektivne smetnje i prednosti činitelja i uvjeta. F. u određenoj manjoj mjeri.). biologija itd). Na taj način ne dobiva se kompleksna slika. u određenim uvjetima i okolnostima. procese i sl. (ab) Za razliku od promatranja. Sistematskim promatranjem proučavaju se i otkrivaju pozitivni i negativni utjecaji pojedinih činitelja i uvjeta. Između njih valja istaći iskustvo i uvježbanost u određenoj vrsti motrenja.) i nesudioničko (kada motritelj ne utječe na pojavu i ne pridružuje se skupini. W.-1915. pa i rezultati mogu biti netočni. sjetimo se “oca znanstvene organizacije rada”. Društvene pojave nije lako ni poželjno umjetno izazvati (rat. treba točno definirati ciljeve promatranja. a upravo su te pojave u središtu interesa društvenih znanosti.

među njima postoje razlike. Pretpostavka brojenja je postojanje klasa. U poduzećima se mora stvoriti klima koja pogoduje primjeni eksperimentalne metode i u malom tolerira neizbježne pogreške (Žugaj et al. Govoreći o eksperimentu nužno je reći nekoliko riječi i o misaonom eksperimentu. Razvojem znanosti. i s njima međusobno povezanih stanja. on je promatrao radnike. Na primjer. Nagovještaj ishoda mogućih eksperimenata sve je donedavno ovisio prvenstveno o mašti i intuiciji znanstvenika koji je provodio misaoni eksperiment. Podijelivši lopate različitih veličina. s eksperimentalnim metodama (npr. (ac) Brojanje i mjerenje temelj su za sva mjerljiva ispitivanja. a utoliko lakša. Brojenje je moguće samo tamo gdje imamo posla sa skupovima u nekom pogledu sličnih predmeta. Ponekad je teško između ovih metoda povući granicu. Taylora. takav je bio slučaj i s čuvenim eksperimentom F. Primjena eksperimenata je utoliko teža. To je bilo ujedno i promatranje i eksperimentiranje. No. postojanje predmeta koji su različiti. već danas daje odlične rezultate. matematičke fizike ako se ograničimo na područje fizike). U rezultatu brojenja izbrisane su kvalitativne razlike među predmetima koji čine neki skup. pa se eksperimentom naziva svako istraživanje u kojem se proučava pojava pod kontroliranim uvjetima bez obzira na to kako je nastala. ostao je samo njihov broj. njihove učinke i umor. U poduzeću je. nego samo nastoji što bolje konstatirati. čiju potvrdu možemo tražiti ili u već provedenim pokusima ili u pokusima koji će tek biti provedeni. ukoliko je ta oblast uža. pojave ili njihovih uvjeta). 56-57). nego samo tamo gdje ima više različitih predmeta. Ono nije moguće u okviru kontinuiranih cjelina. koja iz te apstraktnosti proizlazi. misaoni eksperiment proveden pomoću informacijske tehnologije osigurava povratnu potvrdnu spregu. usavršeno promatranje.koje su se već u određenim uvjetima javile. što olakšava razumijevanje i dosezanje neke stvarnosti na temelju poznavanja njoj slične stvarnosti. rješavanje takvih problema postaje sve egzaktnije. opažati. Rezultat te sinteze je jedna apstraktna metoda. što omogućuje primjenu apstraktne logike da se dobije čitav niz međusobno povezanih uvjeta. W. Eksperiment je u stvari organizirano. nezaobilaznu ulogu ima filozofija kao kritika apstrakcija jer time ona znanost suočava sa činjenicama. Taj primjer pokazuje da eksperimentalna metoda ne postoji sama za sebe izolirano i bez veze s ostalim metodama. Zbog toga u društvenim znanostima eksperiment dobiva specifično značenje. Misaoni eksperiment je znanstvena metoda koja pokušava sintenzitirati određene metode matematike i matematičkih disciplina (npr. Informacijskom tehnologijom simuliran eksperiment. Dok kod promatranja istraživalac ne sudjeluje aktivno (u smislu mijenjanja ili izazivanja procesa. tehnike i tehnologije. a ipak u nečemu slični. Osim toga. dotle eksperimentator aktivno sudjeluje tako što mijenja ili izaziva pojave ili uvjete pojave. temelji se na određenom skupu općih uvjeta (aksioma i postulata). tj.. Brojenje je metodički postupak kojim se utvrđuje broj elemenata ili članova nekog skupa ili klase. kao i bilo koji proces. koja daje rezultate. prirodno ili umjetno. na 36 . 1994. pa i misaoni eksperiment. Ovo poznavanje broja predmeta važan je sastavni dio znanja o skupovima. Svaki misaoni model. metode eksperimentalne fizike). ukoliko predmet promatranja zahvaća širu oblast poslovanja poduzeća. Kao rezultat primjene te metode dobivamo određeni misaoni model. za razrješavanje protivrječnosti. Budući da je misaoni eksperiment apstraktna metoda.

dobit. (ad) Ako se radi o masovnim pojavama.). to ni primjenjivati” (Sandra Maclead). neobično važno znati koliko imamo strojeva. U znanstvenom i stručnom radu obavezno je u upotrebi Međunarodni sistem mjernih jedinica (SI . odnosno statističke metode. anketom itd. Instrument za mjerenje je svako sredstvo koje nam služi za utvrđivanje kvantitativnih osobina veličine koju mjerimo. odabiranje i utvrđivanje statističke mase na koju valja primijeniti statističku metodu. 1976. duhovitost. radnika i koliko smo danas dobrih komada (proizvoda) proizveli. Bitni postupci i momenti u primjeni statističkih metoda su slijedeći:    prikupljanje (statističko promatranje). interesa i mnoštva drugih psiholoških osobina pojedinaca i skupina) i čovjeka.primjer. količinu tvari molom itd. onda statistika treba utvrditi pretpostavljene povezanosti masovnih pojava. itd. odnosno njihove stupnjeve. uspoređivanjem. mjeriti inteligencija. testove u najširem smislu riječi (psihološki testovi služe za mjerenje znanja. 71). Dakle brojenjem dobivamo kvantitativne veličine. dubinu sjetve kukuruza. Mjerenja nema bez jedinice mjerenja ili mjerne jedinice. lukavost. Ukoliko se kao polazna točka uzme temeljna misao računa vjerojatnoće. U nastavku ćemo samo nabrojiti one dijelove statistike koji se u organizaciji poduzeća najčešće rabe. “Danas vrijedi slogan: Ako ne možete nešto mjeriti nemojte. U brojenju se anulira kvalitativna razlika brojenih predmeta. odnosno sređivanje statističkih podataka. obrada podataka pomoću statističke analize. klasifikacija (statističko grupiranje). To su: 1. trajanje tehnološkog vremena. iznenađenost.mjernoj jedinici utvrđivanjem koliko je takvih jedinica sadržano u mjernoj veličini. U poduzeću postoje mnoge takve masovne pojave. koje se statistički osvjetljavaju. standard i dr. Duljinu mjerimo metrom. Mjerenje zahtijeva instrument za mjerenje ili pribor. Također se može testovima. b) harmonijska sredina. stavova. Možemo mjeriti visinu tvorničke hale. odnosno činjenične podatke. električnu struju amperom. c) medijan. uopćavanje i tumačenje dobivenih rezultata i stvaranje hipoteza o zakonitosti masovnih pojava. Ono je važno za prikupljanje. vrijeme sekundom. Mjerenje je osnova proizvodnje. Mjerenje se može identificirati kao metodički postupak kojim se uz pomoć nekog pribora utvrđuje brojčana vrijednost nekog ekstenzivnog svojstva ili kvantitete. Intenzivno svojstvo ili kvaliteta ne može se mjeriti i brojčano izraziti. onda treba primijeniti statistiku. voltmetar. 37 . srednje vrijednosti a) aritmetička sredina. Ono se definira i kao određivanje brojčane vrijednosti neke mjerne veličine prema njoj jednorodnoj jediničnoj veličini . ali ne možemo mjeriti pokvarenost. jer samo statistički opis pojave nije dovoljan i za izvođenje općih zaključaka. prometa i odnosa među ljudima. Preduvjeti primjene statističkih metoda jesu brojenje i mjerenje. masu kilogramom. Geigerov brojač. ali i nezamjenjivi instrument” (Zvonarević. “koji se javlja u procesu mjerenja kao najkompliciraniji. Među instrumente svrstavamo fizikalno-kemijske instrumente (vaga. metar.Systeme International d´unites). verifikaciju i analizu podataka. ali još više u odnosu među poduzećima.

c) Gaussova (normalna) distribucija. mjera zaobljenosti 5. Zato se ove metode često nazivaju BaconMillovim ili kraće Millovim induktivnim metodama. mjere disperzije a) raspon varijacije (interval). e) F-distribucija. Baveći se indukcijom tek ih je J. d) standardna devijacija.  jednadžba analize varijance. b) interkvartil i koeficijent kvartilne devijacije. 38 . Otkriti uzročnu vezu znači otkriti vezu između pojava koje prethode (antecedent) i pojava koje slijede (konsekvent).  krivolinijski trend. korelacija ranga. Bacon u 16.  individualni indeksi. testiranje hipoteza. 6. – 1873. statistička analiza vremenskih nizova a) indeksi.  linarni trend. 7. osnovni skup i uzorak 9.  skupni indeksi. Ove metode u glavnim je obrisima naznačio i pokušao utvrditi F.  Pearsonov koeficijent korelacije. c) varijanca. d) Studentova t-distribucija. mjere asimetrije 4.  linije regresije. f) Hi-kvadrat distribucija. Njihova primjena u znanosti omogućuje točno razlikovanje uzroka i posljedica od prostorne koegzistencije i vremenske sukcesije. 3. parcijalna korelacija. stoljeću. korelacija a) linearna korelacija. b) c) d) e) f) krivolinijska korelacija. teoretske distribucije a) binarna distribucija.d) mod. b) trendovi. e) koeficijent varijacije. 2. 8.) precizno formulirao i znatno usavršio. multipla korelacija. (ae) Metode kauzalne indukcije.Mill (1806. odnos korelacije. b) Poissonova distribucija.S.

Bilo kako da smo prikupili podatke prilikom nekog istraživanja. (b) Deduktivna metoda. Kako svaka dedukcija polazi od iskustva i vraća se njemu. kombinirana metoda slaganja i razlike. što važi uopće. metoda razlike. Razvijeni oblik induktivne metode. 39 . Drugim riječima. važi i u jednom određenom posebnom slučaju. Deduktivna metoda je sistematska i dosljedna primjena deduktivnog načina zaključivanja s ciljem otkrivanja ili dokazivanja istine. Ako pak podaci premaše očekivanja. Sustav sudova čiji su elementi aksiomi i teoremi (sudovi koji su iz aksioma deduktivno izvedeni) naziva se aksiomatskim sustavom. metoda popratnih pojava. onda metodu analize treba sužavati. Logički oblik deduktivnog postupka predstavlja silogizam. metoda ostatka. složenosti. kada primjenu deduktivne metode dovodimo do osmišljavanja njenih polaznih pretpostavki. Kao primjer deduktivnog zaključivanja navodimo: ako velimo da sva tekstilna dionička društva u Hrvatskoj imaju dobru organizaciju (opći sud). Ali. Njezina je primjena u najvećem broju slučajeva vezana uz prirodne znanosti. Proces sistematizacije i analize podataka usko je povezan s metodama pomoću kojih su ti podaci dobiveni. Postoji više vrsta analize. zove se aksiomatska metoda. O aksiomatskoj metodi govorimo samo onda kada oblik deduktivnog sustava organiziramo čitavo jedno područje ljudske spoznaje. koji se temelji samo na aksiomima. Ona nije neka posebna metoda različita od deduktivne. Tako se one mogu klasificirati prema:   gnoseološkoj (teorijsko-spoznajnoj) funkciji. Analizom u užem smislu nazivamo raščlanjivanje misaonih tvorevina na njihove elemente. onda je nužan istinit sud da dobru organizaciju ima i "Varteks" (pojedinačni sud). o metodi kojom su oni prikupljeni ovisi njihov oblik i sadržaj. ona kreće putem smanjivanja apstrakcije sve do pojedinih pojava ili nizova pojava. No. to ne znači da ona nema izgleda za korištenje i u društvenim znanostima. griješe oni koji jednostavno identificiraju aksiomatsku metodu s deduktivnom. o obliku i sadržaju podataka ovise opet mogućnosti i putovi njihove analize. ne može biti deduktivnog zaključivanja koje se ne oslanja na indukciju. Naime. onda možemo u njihovoj analizi primijeniti i neke dodatne metode na koje nismo u početku računali. a metoda izgradnje aksiomatskom metodom. Ova metoda nasuprot induktivnoj polazi od određenih općih stavova i najčešće se sastoji u utvrđivanju kako ono.Millovih metoda ima pet:      metoda slaganja. dakle. a tek onda se na temelju njih mogu stvoriti određeni zaključci u odnosu na hipoteze koje su trebale biti formulirane u početnoj fazi istraživanja. (c) Analiza. oni se moraju na neki način analizirati. Dedukcija ishodi od ispravnog općeg principa. Aksiomatska metoda je. aksiomatska metoda je deduktivna metoda u užem smislu riječi. a u društvenim znanostima vrlo malo dolazi do izražaja. promišljena i do svojih konsekvencija dovedena deduktivna metoda. Ako nas neki podaci iznevjere. Znanstveni rad nije moguć bez analize.

povijesne. prestanak. Kauzalna analiza je samo specijalna vrsta funkcionalne analize. organizacijske i druge analize. Ovime je ona u mogućnosti:     Objekti analize u organizaciji poduzeća jesu: 40 . Što je predmet istraživanja složeniji. Na temelju raščlanjivanja cjelina na dijelove. kao i kauzalne. predmetu i cilju analize i znanstvenom području. strukturu ili zakonitost tih pojava. čimbenike i veze među njima ili dijelove predmeta. Analize prema složenosti možemo podijeliti na elementarnu. Ovisnosti mogu biti statičke i dinamičke. Kauzalna analiza utvrđuje uzročno-posljedične veze. Analize prema stupnju konkretnosti dijele se na: materijalne ili idealne. U njoj se utvrđuju relacije ovisnosti koje postoje među dijelovima cjeline. Primjera radi navodimo da se u ekonomskim istraživanjima upotrebljavaju: metode kvantitativne i kvalitativne analize. objasniti uzroke činjenica. Tom se metodom zapravo otkrivaju strukturalne. ili različitosti. kemijske. Genetička analiza otkriva promjene. sociološke. Kod deskriptivne analize radi se samo o opisivanju elemenata neke cjeline. U slučaju idealnih (subjektivnih) analiza mi analiziramo pojmove predmeta. tj. Funkcionalna analiza utvrđuje međusobne odnose i ovisnosti čimbenika ili dijelova pojave. postanak. Ponekad se veli: empirijske ili logičke. Eksplikativna analiza predstavlja viši stupanj od deskriptivne analize. zadržat ćemo se na ostalim trima. kvantitativne i kvalitativne. kauzalnu i funkcionalnu. odnosno objektivne ili subjektivne. Kako je o funkcionalnoj analizi bilo govora. te usporedbom dijelova i upoznavanjem odnosa između njih ona je u stanju:   upoznati kvalitativni sastav (strukturu) analitičke mase. Komparativna analiza je složena metoda spoznaje koja na temelju analize strukture različitih ili sličnih predmeta ili pojava uspoređuje svojstva. pojava ili događaja koji se analizom spoznaju. te metode makroekonomske i mikroekonomske analize. U elementarnoj analizi traga se za elementima neke cjeline. ili sličnosti više pojava. Prema znanstvenom području kao kriteriju analize mogu biti matematičke. S obzirom na predmet i cilj analize razlikujemo: strukturalnu. Strukturalna analiza otkriva strukturu. funkcionalne i genetičke jednakosti.   stupnju konkretnosti. to je ova analiza potrebnija. ekonomske. psihološke. Neki autori ovu analizu nazivaju i formalnom. Prema tome ona ide dalje i dublje od deskriptivne analize. ustanoviti odgovornost za činjenično stanje i formulirati zaključke. kao i razvoj neke pojave. Analiza se usmjerava prema pojmovnim konstrukcijama. ustanoviti kvantitativne odnose između elemenata te mase. Analiza kao metoda znanstvenog istraživanja nalazi svoju primjenu i u organizaciji poduzeća. fizikalne. Materijalne (objektivne) analize su one kod kojih se bavimo analizom samih predmeta kao objektivnih stvari. funkcionalnu i genetičku analizu. utvrditi činjenično stanje u organizaciji poduzeća. Prema gnoseološkoj funkciji razlikujemo deskriptivnu i eksplikativnu analizu.

primjenom ove metode može objasniti organizacijski sustav nekog poduzeća. zapravo. Vrste sinteze možemo klasificirati prema određenim načinima djelidbe. Produktivna sinteza je ona u kojoj se dobiva neki novi objekt u procesu sinteze. projektiranje tehnološkog procesa. analiza tehničke opremljenosti radnog mjesta. zrakoplov. već prema znanstvenom području na kojem se upotrebljavaju. To nam kazuje da se ova znanost relativno kasno razvila. Primjera radi ukazat ćemo na neke analize u organizaciji rada. Ova stvaralačka sinteza čini bit stvaralačkog mišljenja. kombajn. Osim nabrojanih sinteza poznate su i ekonomske. Reproduktivna je ona koja se zadovoljava jednostavno sakupljanjem. No. Prema gnoseološkoj funkciji razlikuju se pretežno deskriptivna i pretežno eksplikativna sinteza. linije. izbor djelatnosti. rezultat su stvaralačke sinteze. odnosno usmjerenosti spoznaje. Prema karakteru djelatnosti treba razlikovati reproduktivnu i produktivnu sintezu. sinteza svih organizacijskih podsustava tog poduzeća sa svim tehničko-tehnološkim i drugim njegovim elementima. organizacija ljudskih odnosa u poduzeću. analiza kolanja dokumentacije i dr. fizike. Iako je nedvojbeno da je pojam sustava bio ranije poznat znanstvenicima. referada. Prema cilju.produktivne sinteze. organizacija proizvodnje i usluga. koji je. Ovaj redoslijed ima silazni hijerarhijski rang od onog najviše razine (sektor). ono od čega je analiza pošla. Na primjer. I u organizaciji poduzeća sinteza igra značajnu ulogu. Po prirodi objekta razlikujemo materijalnu i idealnu sintezu. Po složenosti razlikujemo elementarnu. (d) Sinteza. izbor i konstrukcija proizvoda. Stručni i znanstveni rad nije moguć ni bez sinteze kojom u užem smislu nazivamo spajanje jednostavnih misaonih tvorevina u komplicirane i kompliciranih u još kompliciranije. kemije i tehnike. tj. robot. Na primjer. (e) Opća teorija sustava kao znanstvena metoda. U kemiji je proizvodnja sintetskih spojeva (materija) rezultat stvaralačke misaone . organizacijska teorija i praksa za pojedine organizacijske oblike obavljanja poslova izvan proizvodnih funkcija poznaje sljedeće nazive: sektor. projektiranje budućih uvjeta rada u poduzeću i dr). činjenica je da su još prije četiri desetljeća radovi posvećeni problematici teorije sustava u znanstvenoj literaturi bili prava rijetkost. organizacija svih poslovnih funkcija. filozofske i druge sinteze. sintezu možemo podijeliti na genetičku i strukturalnu. kauzalnu i funkcionalnu sintezu. služba. analiza vremena. Matematički predmeti i oblici kao što su: broj. povijesne. kada se u kemiji sintetizira vodik i kisik u omjeru 2:1. odsjek.    postavljanje poduzeća (mikrolokacija. To su: analiza organizacije radnih mjesta. fizikalne. Tako se npr. sjedinjavanjem dijelova nekog predmeta koji su utvrđeni analizom. pa do onog najniže razine (referada). Naročito veliku igru igra stvaralačka sinteza u spoznaji matematike. koordinatni sustavi. kemijske. time se dobiva voda. 41 . televizor. Najočigledniji je stvaralački karakter sinteze u tehnici: elektroničko računalo. primaran stupanj eksplikativne sinteze kojom se shvaća jedinstvo. veza svih čimbenika jedne pojave ili predmeta. Kod deskriptivne sinteze riječ je uglavnom o opisu i jednostavnom nabrajanju dijelova neke cjeline. nekakva čisto deskriptivna sinteza predstavlja samo graničan. Dakle. ona samo potvrđuje rezultat analize. analiza rada i proučavanje metoda rada. ciklotron. odjel.

Poduzeće kao sustav je podsustav u odnosu na gospodarstvo jedne države. Za nju je Rapoport (1969. 83) rekao: "Opća teorija sustava podrazumijeva pogled ili metodologiju prije nego teoriju u smislu koji se u ovom terminu pripisuje u znanosti. Međutim. ona se ne smije u cijelosti izgubiti.γ) gdje je: R = oznaka funkcije sustava. Sustav obuhvaća ukupnost ili kompleksnost elemenata ili pojedinačnih dijelova. kako je pisao S. Dijelovi nekog sustava imaju bitna svojstva te cjeline. Svi sustavi prikazuju relativno pravilnu hijerarhijsku građu. dio u odnosu na cjelinu mora imati i određenu samostalnost. O teoriji sustava ili u vezi s njom do danas je već mnogo toga rečeno i napisano. Samostalnost je uvjet brze adaptacije pojedinih dijelova kao i cjeline.. Dobrenić (1972. Među dijelovima sustava postoji. Pri raščlanjivanju sustava potrebno je ići samo do određene razine jer se ne postiže uvijek najbolji pregled sustava. Svaki promatrani sustav dio je nekog većeg sustava i taj je obično višeg reda. 4): ". međusobno povezanih u djelovanju i s međusobnim utjecajima. za sustav možemo reći da je to skup od nekoliko komponenata. Svakako da je ovaj odnos relativan. kao i velika podređenost. realizira funkciju. Simboliziranim iskazom to se može napisati kao: R = (T. ona se u drugim znanostima (kao na primjer u organizaciji i upravljanju poduzećem) koristi kao znanstvena metoda. Služba kontrole kvalitete je kao podsustav dio sustava poduzeća. predaje informaciju ili je prerađuje. Ili.opća teorija sustava sama za sebe predstavlja znanost. 42 .. To se isto može uočiti i u poduzećima. Pomoću svojih metoda utvrđuje zakonitosti koje se javljaju u svim sustavima. Ovi skupovi imaju neka svojstva koja ne moraju imati njihovi sastavni elementi. sadržajem sustava (struktura elemenata) i strukturom veza i odnosa među elementima. Često primjenu opće teorije sustava kao znanstvene metode nazivamo jednostavnije ´sustavnim´ (sistemskim) pristupom". a ovisi od koje se razine polazi. Sustav je definiran funkcijom.". Ili. Gospodarski sustav pripada u skupinu društvenih sustava koji su vrlo dinamični.Opća teorija sustava u vidu specijalne koncepcije bila je prvo formulirana pedesetih godina ovog stoljeća u radovima Ludwiga von Bertalanffya. Nepovezani dijelovi ne čine sustav. Sustav posjeduje strukturu. dakle. No. T = sadržaj sustava (ukupnost elemenata) i γ = struktura veza i odnosa među elementima. Inače su društveni sustavi najsloženiji od svih poznatih sustava. Ona predstavlja temelj mnogih znanosti. ako se on rastavi do najsitnijih detalja. Može se kazati da ljudi dugo vremena nisu poznavali univerzalno načelo sustavnosti. dok je ono opet podsustav svjetskog gospodarstva. Ona je formalna znanstvena disciplina (kao matematika i logika) u usporedbi sa stvarnim znanstvenim disciplinama. Već su Grci rekli da je cjelina više od jednostavnog zbroja dijelova. interakcija. Štetna je velika samostalnost dijelova. Zbog primjenjivosti principa iz teorije sustava u svim znanstvenim oblastima ova teorija služi i kao jedna od znanstvenih metoda proučavanja prirodnih i društvenih pojava. a promatrani sustav je u odnosu na veći sustav podsustav.

Transformacija se može predstaviti izrazom: y=T(x). Takav oblik vezivanja nazivamo povratna veza (engl. transformacija njegovog izlaznog vektora kroz ostale elemente zatvorenog lanca. gdje je: T = transformacijski operator. koji djeluju na sustav. tj. interface) sustava. Ta zatvorenost očituje se na taj način što je ulazni vektor svakog elementa u lancu. i E6 jesu unutarnji elementi sustava. Prema tome u zatvorenom lancu veza neki aktivni element svojom aktivnošću utječe na svoju osnovnu aktivnost. U protivnom bi bilo nemoguće sagledati sve elemente. Element je inače posljednji i nedjeljivi dio nekog sustava. 18). Aktivni element (E) može imati više ulaznih veza. tj. bili su ili bi mogli biti u 43 .5. Sustav i veze među elementima Sustav na slici 2. ali ovu nedjeljivost treba shvatiti samo uvjetno. preobrazbom dobivaju novu kvalitetu u obliku izlaznog vektora y. Nakon što veze kao vektori uđu u element. tj. E2. feed back). 1965. Povezanost elemenata prikazana je vektorima (strelicama). Nutrini sustava svojstvena su dva tipa veza. a isto tako može imati i više izlaznih veza koje se nazivaju output vektor (y). Element je nedjeljiv zato što ga ne želimo dalje dijeliti u određenom polju istraživanja.5 (Lange. Ulazni i izlazni vektori unutarnjih elemenata ne dolaze i ne odlaze neposredno iz sustava jer unutarnjost sustava ima značajke relativne izoliranosti od okolice. Okolicu sustava predstavljaju utjecajni čimbenici izvan promatranog sustava. Postoje razne mogućnosti veza između elemenata. Jedan tip veza (E2E3-E4-E2) ima karakter zatvorenog lanca. odnosno s kojima pojedini podsustavi ili sustav u cjelini jesu. E5. odnosno poveznike ili sučelja (engl.5. prima (input) i jednu izlaznu vezu. njihove veze i odnose. pa se ovaj ulaz naziva input vektor (x). Element je aktivan i utječe na druge elemente. E3. E4. kao pravilo pretvaranja vektora x u vektor y. E4 E1 E2 E3 E5 E6 E8 E7 Slika 2. Ove se veze mogu najbolje pokazati kao mreža pomoću grafa. Iz ovog odnosa proizlazi da svaki aktivni element:   utječe na druge elemente i ima najmanje jednu ulaznu vezu. E1 i E7 predstavljaju granične elemente. pomoću apstraktnog modela elemenata nekog sustava. daje (output). dok izolirani element E8 ne pripada sustavu. E1 je granični ulazni element. Za objašnjenje elemenata i veza upotrijebit ćemo grafički prikaz na slici 2. E7 je granični izlazni element.Nije moguće definirati ni jedan sustav ako izostavimo bilo koji element naznačenog simboliziranog opisa. sastavljen je od elemenata E1-E7.

Kao što je predočeno na slici 2. Struktura sustava može se prikazati i u obliku matrice veza. čiji redovi predstavljaju izlazne elemente. a nule u polja u kojima te veze nema. Ovi vanjski čimbenici mogu utjecati na strukturu. Kada bi svi redovi i stupci imali makar jednu jediničnu oznaku. tako da se u tablici. Svaka upisana jedinica u polju ispod glavne dijagonale pokazuje da u sustavu postoji povratna veza. unose jedinice za polja u kojima postoji veza. Strukturna matrica (S) sustava predočenog na tablica2. Već je ranije naglašeno da sustav nije jednostavni zbroj dijelova. Takav način vezivanja u strukturnoj matrici daje do znanja da je ovaj sustav kao cjelina otvoren. proces odlučivanja.1. Jedinične oznake postojanja veza među elementima ne nelaze se samo u prvom stupcu i posljednjem redu. broj dvostrukih veza elemenata u sustavu računa se prema izrazu: B = n (n-1).1.međudjelovanju. element može imati više ulaznih i više izlaznih veza. Veza E4-E2 zatvara lanac povratne veze. onda primjećujemo da u njoj postoje određena polja koja predstavljaju tzv. nego njihov funkcionalni integral. Prema tome. označili bi taj sustav kao zatvoren. u pravilu. Matrica veza konstruira se. analiziramo li npr. Bitna odlika sustava je to da je sustav uvijek nešto više od unije elemenata i njihovih funkcionalnosti. Formula za minimalni broj jednostrukih veza u sustavu jest: B= gdje je: B = broj veza n = broj elemenata n ( n − 1) . Matrica veza u konkretnom sustavu (S) E1 E 2 E 3 E 4 E 5 E 6 E 7   E1 0 1 0 0 0 0 0    0 1 0 0 0 0  E 2 0   0 1 1 1 0  E 3 0 0 S= E 4 0 1 0 0 0 0 0    0 0 0 0 1  E5 0 0 E 6 0 0 0 0 0 0 1    0 0 0 0 0  E 7 0 0 Pogledamo li formalni aspekt ove matrice koju smo naveli. na program i ostala svojstva promatranog sustava. glavnu dijagonalu matrice. izgleda ovako: Tablica 2.5. To je posljedica vezivanja elemenata E1 i E7. 44 . tri međusobno povezana elementa u sustavu onda treba istražiti tri elementa i 3(3-1) veza među njima. 2 No. a stupci ulazne elemente. Ovo stoga što veza AB ne mora obavezno biti istovjetna vezi BA.

sastavljen od građevina. oni mogu djelovati.6. Elementi kao sastavni dijelovi poduzeća (proizvodnja. postrojenja i radnika (Đurašević. Na ulazu on prima mnoge elemente. materijalnih i nominalnih dobara. Ovo se djelovanje sastoji u primanju. Praktično u poduzeću između elemenata mogu biti materijalna kretanja (sirovina. Ostvarena razlika između prihoda i rashoda ukazuje na uspješnost vođenja proizvodnog procesa i poslovanja cijelog poduzeća. To se još bolje odražava u omjeru prihoda i rashoda: GRAĐEVINE SIROVINA+POSTROJENJA+ENERGIJA+VRIJEME = KONAČNI PROIZVOD RADNICI PRIHODI RASHODI 45 . Neminovan pratilac proizvodnje su otpaci. nabava. pomoćni materijal). U njemu teče proizvodni proces. a svrha mu je da neke konačne proizvode koji su potrebni ljudima. Poznate poslovne funkcije u poduzeće mogu se smatrati podsustavima poduzeća. 1968. Na taj način došli smo do najsažetijeg i najbitnijeg prikaza svake proizvodnje. Elementi se u njemu podvrgavaju promjenama. npr. prodaja itd. 6-8). proizvodnja.Polazeći od poduzeća kao konkretnog sustava smatra se da su elementi ovog sustava ljudi i pogonska sredstva ili kombinacija ljudi i sredstava.) posjeduju određeni potencijal. Taj sustav ima određenu funkciju. Poduzeće je cjelovit sustav. Kod toga nastaju troškovi različitih vrsta. skladište i dr.: nabava. dok na izlazu daje određene učinke. novčana i nominalna (ispostavljanje međusobnih obračunskih dokumenata . prodaja. preradbi (proizvodnji) i predaji: nematerijalnih. novčano i informacijsko. Energija Informacije SUSTAV Sirovine GRAĐEVINE POSTROJENJA LJUDI Konačni proizvodi Otpaci Vrijeme Informacije Slika 2. raznih naređenja i općenito obavijesti). pojednostavljeno predočen na slici 2.6.internih faktura). Proizvodno poduzeće kao sustav (pojednostavljeni prikaz) Tome moramo dodati da proizvodni proces teče u vremenu. te informacijska (slanje nacrta. konačan proizvod predstavlja izvor prihoda. i njihovo funkcioniranje može biti materijalno. pri čemu se troši i koristi energija. S druge strane. Ova dobra nastupaju kao input i output.

tj. istraživanje nije orijentirano prema definitivnom utvrđivanju zakonitosti cjeline. testirani i instalirani u odnosu na specificirane zahtjeve u početku (Fenstermaher. izlaz i njegova operativna svojstva moraju se specificirati. kapaciteti. moraju biti pozorno vrednovani i međusobno usklađeni. sistemske potrebe i ciljevi moraju se definirati u početku. bitno je da se utvrde veze predmeta promatranja (kao sustava) s okolicom. kao nekakav čarobni štapić. definiraju se osnovni elementi sustava. poboljšanje funkcije cjeline postiže se prestrukturiranjem osnovnih elemenata. naročito je važno:           Sistemski pristup. troškovi. kao opća znanstvena metoda. tehničke osobine i rizik. Kao način mišljenja o poslovima organizacije. izobrazba i podaci. podrška. (f) Metoda modeliranja. te kao znanstvena metoda. in prima linea. operacije i hardver. osoblje. potrebno je predvidjeti način održavanja oprema u odnosu na očekivane oblike i intenzitet korištenja cjelokupni sustav i njegovi podsustavi moraju biti oblikovani. dokumentirani. da bi svojom primjenom dublje sezala u tradiciju. 101). 1975. Danas se u svim 46 . alternativna rješenja za operativne probleme moraju se definirati u sklopu hardvera koji će zadovoljiti funkcionalne zahtjeve. također se moraju specificirati. podsustavi. njihove međusobne funkcionalne veze ili struktura sustava. model)4 i objekta što ga taj model predočuje. 1973. ne traži se zakonitost kojoj dijelovi podliježu. tehničke osobine hardvera. sustavi za vezu. već se raščlanjivanje obavlja na nižoj razini (pri čemu raniji elementi predstavljaju podsustave) tako dugo dok se ne pronađe rješenje koje bitno poboljšava funkciju cjeline (Radošević. umjesto svojstava sastavnih dijelova predmeta promatranja u većoj cjelini nastoje se definirati njegova svrha ili funkcija. sve poslovne funkcije moraju se vrednovati sa sistemskog aspekta. Treba ujedno istaknuti da misao sustava ili sustavni pristup ne rješava sve zagonetke i probleme. razvijeni. sistemski pristup mora se promijeniti u odnosu na operacije i funkcije koje će zadovoljiti potrebe i ciljeve sustava. proizašao je iz opće teorije sustava. Gnoseološka značajka ove metode očituje se u postojanju sličnosti između modela (engl. Ova metoda izdvaja se iz kruga do sada navedenih metoda i logičkih postupaka po tome što ta metoda nije tradicionalno prihvaćena metoda. a uvažavajući takve limitirajuće faktore kao što su redoslijed. Doduše postojanje sličnosti između različitih objekata davno je stavljeno u temelje znanstvenog prilaza proučavanja prirode najraznovrsnijih pojava. razlikuje se od klasičnog po ovim elementima:       predmet promatranja ne definira se izdvojeno već u sklopu neke veće cjeline. Za sistemski pristup organizaciji (poduzeću).Sistemski pristup. oprema. on daje okvir za sagledavanje unutarnjih i vanjskih činitelja organizacije. već se rješenjem smatra poboljšanje funkcionalne cjeline.7).

b) proračun predmeta kao matematički model. primjenjujući formalnu proceduru nad njegovim opisom. zadržavajući u modelu one značajke originala koje su bitne za područje proučavanih pojava (Lerner. Analogni modeli utvrđuju odnose između varijabli u sustavu i analognih varijabli u modelu. Za ilustriranje problema danas se često koriste makete. matematički opis ne može biti sveobuhvatan i idealno točan. modeli i šablone. Pri tome se "sličnost" i "objekt" shvaćaju u relativno širokom smislu. analogni i simbolički. na primjer). te služe za instrukciju osoblja o ovisnosti unutarnjeg transporta o raznim čimbenicima (prostor. Ako se između dva objekta može ustanoviti sličnost u bilo kakvom određenom smislu. unutarnju strukturu ili na neke crte ponašanja objekta. 1967. dakle na postojanju sličnosti između dva objekta6 . tj. 109) utvrdio da postoje ove skupine modela:    slikovni. premda ne i istovjetni. Ovi modeli pogodni su za prikazivanje nekih pojava. simbole itd. viličar) i objekte (zgrade u raznim mjerilima od 1:10 do 1:250). Pojam modela temelji se. Za znanost ima veliko značenje pojam pojednostavljenog modela koji omogućuje da se prouče vrlo komplicirani objekti i sustavi. funkcioniranje novog transportnog sredstva (manevriranje). crteža ili dijagrama. umjetne objekte koje je stvorio čovjek. pa onda i u znanosti u organizaciji. vrata). Sličnost se može odnositi na vanjske značajke. uvodi pojam modela koji odražava slične osobine proučavanih pojava i objekata. Tako su npr. c) matematički model se predstavlja tehničkim modelima (viličar kao model) i d) proučavanjem matematičkog i tehničkog modela proučava se sam predmet. likove. tada između tih objekata postoji odnos originala i modela. Oni moraju biti slični stvarnosti. Takvi modeli najčešće odstupaju od stvarnosti u pogledu veličine (zemljopisne karte i mikroskopske slike) ili sveobuhvatnosti (zemljopisne karte ne prikazuju sve objekte ili vegetaciju. Oni su prikladni za prikazivanje trenutačnog stanja (fotografija). 38-41). Stoga matematički modeli ne opisuju realne sustave. zidovi. moramo napraviti model koji podvrgavamo raznim ispitivanjima. Ackoff je (1962. U slučaju da želimo ispitati osobine nekog viličara.znanostima. U suvremenoj teoriji činjeni su mnogobrojni pokušaji klasifikacije osnovnih vrsta modela. On omogućava izvođenje zaključaka o nekim značajkama ponašanja tog sustava. Kod toga imamo: a) objekt ili predmet (viličar). Matematičkim modelom naziva se opis sustava nekim formalnim jezikom. predmet se opisuje na matematički način (proračun modela). Oni zorno prikazuju planove tijeka materijala. odnosa ili svojstava iz 47 . već njihove pojednostavljene (homomorfne) modele. Slikovni modeli prikazuju stvarnost u obliku slike. Proizvode se modeli koji prikazuju razna transportna sredstva (npr. modeli pomoćna sredstva za analizu organizacije unutarnjeg transporta u poduzeću. a nisu prikladni za izučavanje dinamičkih pojava ili odnosa između pojedinačnih varijabli u sustavu. No. Pojam sličnosti primjenjuje se na objekte žive i mrtve prirode.

u načelu. a osobito su važni u matematici. ali je za korištenje simboličkog modela. koji uključuju vrijeme kao nezavisnu varijablu. Analogija u tehnologiji omogućava da kompjutori uspostavljaju u elektroničkom sustavu iste one odnose između pojedinih varijabli koji inače postoje u stvarnom svijetu. odnosno koji stavljaju u međusobne odnose zavisne i nezavisne varijable. Cingula. Pravilno formuliran model omogućava jednostavnu manipulaciju (u odnosu na stvarnost).stvarnog života na pojednostavljen način. Ako je sustav opisan matematički. a njihova je upotreba jednostavnija. b) po strukturi se modeli dijele na već objašnjene:  slikovne. što znači da traže i najviše informacija. 1992. Riggs (1968. c) po vremenskoj određenosti modeli se dijele:  na statičke. koji sugeriraju najprihvatljivije rješenje problema. 22).  na normativne. Sheme pojedinih značajki sustava predstavljaju shematski modeli. Ovi se modeli u znanosti najčešće i koriste. koji jednostavno opisuju ili samo daju sliku. polazeći od ovih pet kriterija: a) po funkciji se modeli dijele:  na deskriptivne. riječ je o matematičkom modelu. Simboličke modele najteže je konstruirati jer zahtijevaju najviši stupanj apstrakcije i generalizacije. 48 . Organizacijska shema poduzeća je npr. potrebno daleko više informacija nego za korištenje analognog ili slikovnog modela (Žugaj.od trodimenzionalnog prikaza stvarnosti. ali i u ekonomskim istraživanjima.  analogne i  simbličke. Fizički su modeli tvorevine stvarne materijalne prirode koji mogu predstavljati smanjenu ili povećanu kopiju vanjskog oblika nekog sustava. koji ne respektiraju vremenske promjene i  na dinamičke. fizici. Simbolički modeli pogodni su da određena svojstva ili relacije između objekata stvarnog svijeta prikažu pomoću znakova-simbola.  na predikativne. Smatra se da i ova podjela ima određene vrijednosti jer diferencira modele s obzirom na stupanj apstrakcije . Potpuniju klasifikaciju modela dali su Murdick i Munson (1986. koji predskazuju da će se nešto desiti ako polazne pretpostavke budu ispunjene. 16) je modele podijelio:    na fizičke modele. Analogni modeli u načelu su općenitiji od slikovnih i zbog toga mogu poslužiti i za prikazivanje dinamičkih pojava. uz objašnjenje odgovarajućih prezentacija na modelu. 54). Svaka jednadžba kojom se uspostavlja odnos između pojava u stvarnom svijetu predstavlja simbolički model. također shematski model. na shematske modele i na matematičke modele. preko dvodimenzionalnog crteža ili skice do uopćenog matematičkog izraza.

koji obuhvaćaju veći broj funkcija. kod kojih postoji vjerojatnost različitih distribucija na strani ulaza. Zato se mora provjeriti svaki model. model može dati vrlo nepotpunu ili čak pogrešnu predodžbu o proučavanom problemu. Ni ova metoda ne daje apsolutno sigurna znanja. Pri upotrebi metode modeliranja snažno dolazi do izražaja jedinstvo teorije i prakse. Podgrupe ovih modela su igre protiv prirode ili takmičenja (kompeticije). oni imaju samo ograničenu vrijednost i ispravnost. koje pokušavaju razviti optimalna rješenja u uvjetima potpune neizvjesnosti ili nesigurnosti. 30). 1968. kod kojih je input jednoznačno određen i output je pod poznatim uvjetima siguran. i to samo neke aspekte originala (npr. pa nakon procesa i na strani izlaza. e) po općenitosti modeli mogu biti:  opći. Ovi modeli korespondiraju s odlukama koje se donose u uvjetima rizika. Ako se izostave važni čimbenici. te utvrditi stupanj podudarnosti (Đurašević.1988. usporediti rezultate dobivene pomoću modela i rezultate realnih zbivanja.d) po stupnju vjerojatnosti modeli se dijele:  na determinističke. 8-9).7 (Turban. koji se mogu primijeniti na točno određeni problem (Cingula. Ovo je upozorenje neobično važno jer ukazuje i na ostale pogreške koje mogu nastati ako nismo svjesni nedostataka modela.  na probabilističke. Npr. društvene i psihičke pojave. Put pretvaranja modela u iskoristivu tehniku za donošenje odluka je zapravo način kako se osmišljava djelovanje informacijskih sustava koji služe kao podrška u odlučivanju (Decision support systems ili DSS). aparatura umjetnog bubrega nije ipak jednaka samom bubregu).  na igre. Ovaj problem može se prikazati grafički kao na slici broj 2. već samo vjerojatne spoznaje. Modeli su ograničeni jer mogu samo relativno adekvatno imitirati. na primjer u poslovanju i  posebni. Posebno treba naglasiti da se ne mogu modelirati sve prirodne. FORMULIRATI CILJEVE IZRAČUNATI PARAMETRE DSS DIJALOZI – MODELI – PODACI OBRADA I ODLAGANJE PODATAKA VEZA KORISNIK-SUSTAV MODEL ZA PROGRAMIRANJE CILJEVA VREDNOVATI CILJEVE ODREDITI PRIORITETE IZLAZI I MEMORIRANJE IZVJEŠTAVANJE 49 RIJEŠITI MODEL INTEGRACIJA RUTINA . Za prikazivanje organizacijske strukture najprikladniji će biti shematski. Dakle. strojevi ipak ne mogu misliti! Modeliranje organizacijskih sustava kompliciran je postupak. 1992. 235). odnosno slikovni ili analogni modeli.

Prema Schmidtu (1980. prikupljati:    anketiranjem.2. studijem dokumentacije. područje matematike)7 . Transformacija modela u iskoristivu tehniku za odlučivanje uz pomoć DSS-a 2. metoda modeliranja. LOB (Line of Balance). medicinskih i biotehničkih znanosti. Precedence itd. preuzetih iz drugih znanstvenih oblasti i područja. metode koje se temelje na grupnom radu eksperata i usklađivanju mišljenja: metoda konsenzusa. pisanje scenarija i dr. promatranjem. tehničkoj znanstvenoj oblasti. navodimo:        sistemske metode. Često su to metode koje su razvijene u društvenoj znanstvenoj oblasti. metoda Delfi. Kao primjere ovih metoda. nominalna grupna tehnika. 50 . TOPS (The Operational PERT System). ovisno o situaciji. CPA (Critical Path Analysis).7. 327-328) organizacijski relevantne informacije mogu se. Posebne metode u znanosti o organizaciji Znanost o organizaciji koristi mnoge metode koje su razvijene u drugim znanstvenim oblastima i područjima. kibernetske metode. metode mrežnog planiranja: CPM (Critical Path Method). Svakako da ne izostaju ni metode iz oblasti humanističkih.5.. Detaljna analiza upotrebljavanih metoda u praksi to bi sigurno potvrdila. anketa intervju i dr. Korištenjem metoda i dostignuća mnogih znanosti u organizaciji stvara se sinteza na višoj razini. kao i u oblasti prirodnih znanosti (npr. CPS (Critical Path Sheduling).Slika 2.2. PERT (Program Evaluation and Review Technique).

Metode istraživanja organizacije:  anketne metode. 181-193).  analitičke metode temeljene na analizi kretanja rezultata preko raznih indikatora.  metode studija rada. organizacijska revizija i organizacijska analiza. 1984. mjerenjem vremena i procjenama. sustavom standardnih vremena. 1991. Metode koje se koriste u oblikovanju koncepcije kad se prilagođava postojeće organizacijsko stanje nastalim promjenama jesu (Kapustić. zatim postupak kojim se metoda provodi i sredstva koja se pri tom upotrebljavaju” (Kapustić. Razvijene su na drugim znanstvenim područjima i prenijete su na područje organizacijskog djelovanja (Kapustić. 1984. red. 1984. 170).8 U protivnom ona ne može imati atribut znanosti. Pod organizacijskom metodom može se “razumijevati smišljeni postupak u planskom kontinuiranom djelovanju za postizanje organizacijskog cilja koji u širem smislu čine prethodno znanje o predmetu istraživanja.  dijagramska metoda i  metoda procesnih funkcija.    samoopisivanjem. Upravo je zato organizacija u procesu realizacije svojih ciljeva i načela razvila svoje. Sve to ne oslobađa obveze znanost o organizaciji da razvije vlastite metode kojima će istraživati složeni svijet organizacijske zbilje (Kapustić.  kompleksna analitička metoda i  analitička metoda ocjenjivanja organizacije poslovanja po procesnim funkcijama. U metode organizacijskog ispitivanja mogu se uvrstiti (Kapustić. Ove metode nisu stvorene na području znanosti o organizaciji. 1984. posebne. metode kreativnosti i metode vrednovanja varijanata organizacijskog rješenja. Metode projektiranja organizacije:  kompleksna analitička metoda. metode prognoziranja. On je organizacijske metode razvrstao ovako: 1. metode. Između mnogobrojnih posebnih organizacijskih metoda ukratko ćemo opisati: 51 . Svakako da postoje i mnogobrojne druge klasifikacije ovih metoda.  metode intervjuiranja. 186-250):    organizacijska kontrola. 250-270):     metode optimiranja.9 Iscrpnu obradu organizacijskih metoda dao je u nas Buble (1976. 39-78. 2. 15). 171).

Broj utjecajnih čimbenika je. Povremeno (periodičko) provjeravanje uspješnosti postojećeg organizacijskog modela obavlja se provođenjem tzv.a) b) c) d) e) f) g) kompleksnu analitičku metodu (KAM). 52 . metodu kontrole kvalitete za proizvodnju bez pogrešaka i škarta. Kompleksna analitička metoda temelji se na ovim pretpostavkama:      poduzeće posluje pod stihijskim djelovanjem raznih čimbenika koji nastoje umanjiti objektivan rezultat poslovanja (čimbenici uzročnici gubitaka). Dešiću (1966. metodu IDEAL. Eventualna razlika između R opt i R ost predstavlja gubitak u poslovanju koji se ostvaruje zbog egzistiranja suboptimalnog organizacijskog modela. načelno promatrajući. optimalni organizacijski model (N opt ) osigurava optimalne poslovne rezultate (R opt ). metodu slike radnog dana (SRD). metodu ocjenjivanja organizacije prema procesnim funkcijama. Temeljni je cilj projektiranja organizacije upravo kreiranje optimalnog organizacijskog modela koji treba omogućiti da proces poslovanja teče po načelu “najmanjeg napora”. te razgraničenje nadležnosti i odgovornosti) i dinamički aspekt (funkcioniranje) poduzeća. Razlika između danih tipova organizacije je u koncepciji razvijanja podjele rada i načinu delegiranja ovlaštenja (pitanje razgraničenja nadležnosti i odgovornosti) na pojedine organizacijske dijelove. kojom se utvrđuje poslovni rezultat koji usvojeni organizacijski model osigurava (R ost ). (a) Kompleksna analitička metoda. svojevrsnu kombinaciju raznih analitičkih metoda. organizacijski model je kompleksan pojam koji obuhvaća. na postupku projektiranja organizacijskog modela koji treba omogućiti optimalno poslovanje poduzeća. Ona prema njenom autoru V. na postupku raščlanjivanja ukupnog poslovanja poduzeća i II. 398-462) predstavlja. neograničen. koncepcija provođenja postupka projektiranja optimalnog organizacijskog modela temelji se: I. Dešić je razlikovao dva temeljna tipa organizacijskih modela: hijerarhijski (vojnički) i funkcionalni. Polazeći od prezentiranih postavki i hipoteza teorijske strukture kompleksne analitičke metode. prethodne analize (analiza i interpretacija raznih pokazatelja poslovnog uspjeha). a u osnovi predstavlja raspored angažiranosti organizacijskih potencijala unutar poduzeća. metodu standardnih popravaka. s tim da se ovom metodom obuhvaća i mjeri utjecaj njih 120-180 koji intenzivnije djeluju na poslovanje poduzeća. metodu popravaka nakon odrađenog broja sati rada. Organizacijski potencijali koje angažira poduzeće tretiraju se kao čimbenici racionalizacije preko kojih organizacija kontrolira utjecaj čimbenika uzročnika gubitaka. za svako poduzeće postoji samo jedan organizacijski model koji osigurava optimalno poslovanje pri određenom intenzitetu djelovanja utjecajnih čimbenika. kako statički (podjela rada. s tim da dominantno mjesto u poslovanju poduzeća ima funkcionalni tip organizacije.

utvrđivanjem opterećenja organizacijskih jedinica po raznim osnovama i kreiranjem organizacijskog modela (sastavljanje organigrama). predstavljaju točke preko kojih utjecajni čimbenici djeluju na organizaciju. ustanovljavanjem proračunom neophodnih organizacijskih potencijala11 po organizacijskim jedinicama. (II) Nakon utvrđivanja i definiranja svih elemenata poslovanja pristupa se projektiranju organizacijskog modela.10 Dalje(daljnje) raščlanjivanje je dekomponiranje poslovnih funkcija na elemente poslovanja. ukupno poslovanje industrijskog poduzeća u prvom se stupnju analize dekomponira na ove poslovne funkcije: (1) planiranje (P1). 1984. postupak ocjenjivanja po ovoj metodi je složen i dugotrajan. autor ne daje postupak niti prikazuje određeni sustav raščlanjivanja poslovnih funkcija na čimbenike. kao dijelovi poslovnih funkcija. Elementi poslovanja. Ova metoda. (9) administrativno-regulativna (Ar). a zaključci vrlo uopćeni i nedovoljni za organizacijsko djelovanje itd. utvrđivanjem strukture angažiranosti i djelatnosti organizacijskih jedinica. (b) Metoda ocjenjivanja organizacije prema procesnim funkcijama. Utvrđivanjem elemenata poslovanja završava se proces raščlanjivanja ukupnog poslovanja. ukupno poslovanje svakog poduzeća može se raščlaniti po raznim osnovama:     po liniji specijaliziranih poslova svrstanih u poslovne funkcije. u vrijeme njezine objave. (7) zaštita rada i imovine (Z). Prema metodici raščlanjivanja kompleksne analitičke metode. Danas bi joj se moglo uputiti pregršt prigovora.: ona ne proizlazi iz promatranja organizacije kao sustava. odnosno tijeku poslovnog procesa. (Kapustić. (10) unapređenje poslovanja (Up) i (11) upravljanje i rukovođenje (UR). i to:  utvrđivanje poslovnih funkcija i  raščlanjivanje svake poslovne funkcije na karakteristične elemente poslovanja. funkcijama ili fazama poslovanja12 . po elementima poslovanja koji se po potrebi mogu raščlaniti na mikroelemente. (2) priprema proizvodnje (Pp). po liniji kompleksnih ali organski povezanih poslova svrstanih u organizacijske jedinice. odnosno organizacijskim jedinicama i utvrđivanjem frekvencije elemenata poslovanja i korekcijskih koeficijenata. Ivanko. (4) opskrbljivanje (S).(I) Prema koncepciji metodike raščlanjivanja kompleksne analitičke metode. utvrđivanjem mreže razmjene informacija između organizacijskih jedinica. 204). Prema njegovom mišljenju ova se metoda 53 . Broj definiranih elemenata poslovanja odgovara broju utjecajnih čimbenika. (8) privrednoračunska (PR). (6) kadrovi (Kd). Ovu metodu razvio je slovenski autor Š. Postupak kreiranja organizacijskog modela sprovodi se realizacijom ovih aktivnosti:       rasporedom elemenata poslovanja po poslovnim funkcijama. (3) fabrikacija (F). kao npr. Postupak raščlanjivanja ukupnog poslovanja realizira se u dva koraka. Elementi poslovanja trebaju biti tako opisani da ukazuju na narav utjecajnih čimbenika. (5) prodaja (P). po fazama poslovanja. predstavljala je važan doprinos cjelokupnoj organizacijskoj metodici i misli.

Za potrebe analize možemo. ponderiranje područja rada i procesnih funkcija. organizacijske jedinice. koje je potrebno za uspješno izvršavanje određenih naređenja na svim razinama radnih mjesta u organizaciji. Za taj postupak autor metode odabrao je pondere od 0 do 5. zaključak (Ivanko. izračunavanjem njihovih prosječnih ocjena. nabavne. razvojne. Sikavica i Novak (1993. 1982. utvrđivanje stvarnih pondera područja rada po procesnim funkcijama. 10. jer ni one sve nemaju jednaku važnost. Nakon toga postupak se na isti način nastavlja da bi se ocijenilo stvarno stanje svih područja rada prema procesnim funkcijama. 11. prodajne. te područja rada u sastavu pojedinih funkcija ili organizacijskih jedinica a i elemenata poslovanja. nejednakim intenzitetom i nejednakom funkcionalnom povezanošću. 186-187). Tako npr. kontroliranje (Kt). 9. odnosno stupanj specijalizacije i tipizacije pojedinih procesnih funkcija. 39) za procesnu funkciju vele da ona predstavlja fazu rada u svim radnim procesima. analiziranje (An). računovodstvene itd. Autor se odlučio za ovih devet procesnih funkcija: evidentiranje (Ev). obavještavanje (Obv). proizvodne. No. prema Ivanku (1982. funkcija i dr. procesnu funkciju definirati kao imanentni dio radnog procesa u smislu djelovanja. 40). analizirat ćemo elemente proizvodnje. Radna područja pojedine poslovne funkcije ocjenjuje se po procesnim funkcijama ocjenama od 1 do 5. usklađivanje (Us). koncipiranje analitičkog postupka. doduše. 4. definiranje pojma i izbor procesnih funkcija. 6.). to mogu biti poslovne funkcije. “Ponderiranjem područja rada i procesnih funkcija dobiju se potrebni ponderi koji izražavaju njihovu poželjnu odnosno optimalnu vrijednost i za pojedine poslovne funkcije i za poduzeće u cjelini. Organiziranost se može analizirati na različitim razinama. rangiranje procesnih funkcija i 12. kadrovske.može uspješno koristiti za ocjenjivanje organizacijske razine poduzeća ili pak samo pojedinih njegovih organizacijskih jedinica. ocjenjivanje područja rada po procesnim funkcijama. u ovoj metodi ponderiraju se i procesne funkcije. Na kojoj će se razini zahvatiti organizacijska praksa. 5. 54 . Temeljni kriterij za određivanje pondera je kompliciranost u obavljanju zadataka. ocjenjivanje procesnih funkcija. Novak. planiranje (Pl). 3. utvrđivanje prosječnih ocjena poslovnih funkcija. to će ovisiti o cilju analize. odlučivanje (Odl). dok će na upoznavanje općeg stanja biti dovoljno analizirati proizvodnju na razini organizacijskih jedinica. Ta se težina određuje ponderiranjem. organiziranje (Org) i izvođenje(Izv). Želimo li npr. utvrđivanje prosječnih ocjena područja rada. Procesne funkcije pojavljuju se u svim područjima rada bilo koje poslovne funkcije (istraživanje i studija proizvoda. 8. 1993. ponderiranje procesnih funkcija. 128-148). a neka manje “teška”. U njoj se uočavaju ovi koraci: 1. Dobivene prosječne ocjene pokazuju stvarni stupanj organiziranosti koji je uvijek niži od potrebnog stupnja. 7. dobiti detaljan uvid u organiziranost proizvodnje. utvrđivanje funkcijske povezanosti područja po procesnim funkcijama. 2.” (Sikavica. To zapravo znači da su neka područja više. To proizlazi iz toga što je različito značenje pojedinih područja rada unutar određene poslovne funkcije.

Analitički postupak. Uočeni gubici jednim dijelom su neopravdani. preciziranje i programiranje mjera za daljnje organizacijsko djelovanje (Kapustić.). snimanje se mora provoditi bar 15-20 dana za jedno radno mjesto. uz određene zamjerke koje bi joj se mogle izreći. Ova metoda daje točan prikaz svih utrošaka radnog vremena u toku radnog dana onim redoslijedom kako se oni događaju u proizvodnji ili nekoj drugoj djelatnosti. Novak. Tvorac IDEAL (Ideal Development of Effective and Logical Systems) metode je Gerald Nadler. Comment [none1]: TGP Kd =  x 100 (%) TS . 1993. 55 . fiziološke potrebe. Neopravdane gubitke valja smanjiti na što manju mjeru ili ih po mogućnosti eliminirati. tehnološka. profesor Industrial Engineering-a na Univerzitetu u Wisconsin-u. nedisciplina. Metoda je razvijena u skladu s postavkama teorije sustava. omogućuje kvantitativno ocjenjivanje organizacijske razine i. 212). (c) Slika radnog dana (SRD). 40). itd. koji daje ova metoda. 1984. solidan temelj za oblikovanje organizacije (Sikavica. Vremena koja se javljaju u toku smjene svrstavaju se u pripremno-završna.vremena planiranih gubitaka T S . Ona predstavlja vrlo uspješnu primjenu sistemskih spoznaja na praktične probleme organizacije rada. Metoda ocjene organizacije prema procesnim funkcijama predstavlja.TGP gdje su : T GP .vrijeme smjene Da bi rezultati snimanja slikom radnog dana (SRD) bili zaista reprezentativni. Osobito nas interesiraju dodatna vremena (organizacijski gubici po vrstama gubitaka. pomoćna i dodatna. Iz opravdanih gubitaka izračunava se dopunski koeficijent dodatnog vremena (Kd). Za dobivanje takve slike s pojedinog radnog mjesta potrebno je da analitičar vremena cijeli dan (smjenu) snima kronometrom ili nekim drugim uređajem za registraciju vremena to radno mjesto. (d) Metoda IDEAL. Ovom metodom snima se čitava smjena i sve smjene u tjednu. polazeći od toga. a drugi opravdani.

Proces. Prikazivanje sistema pomoću metode IDEAL (Radošević. Izlazi. Sustav i njegovi elementi kod toga definirani su na specifičan način. 1979. Mjerenje i kontrola učinka sistema. 7.9. Rješenje problema traži se u ostvarivanju optimalnih odnosa i kombinacija tih sistemskih elemenata. Prikupljanje informacija 4. Testiranje sistema 9. Smisao analize je u tome da se stvarni sustav razvije tako da on bude po svojim značajkama što bliži zamišljenom idealnom sustavu. To su: 1. 1967).). G. 5. Utvrđivanje funkcije sistema 2. Preispitivanje sistema 8. Utjecaj okoline. Temelj analize sistema je zamisao idejnog sistema. Umjesto uobičajenih sistemskih oznaka i blokdijagrama u primjeni metode koriste se tzv.Slika 2. Polazi se od definicije problema kao sustava i na temelju toga se traži najprikladnije rješenje.8. Optimalna kombinacija je ona koja je najbliža zamisli idealnog sistema. Formuliranje sistema 7.8. 4. Autor je za svaku fazu dao temeljite smjernice (Nadler. Ulazi. Da bi se načelni postupak mogao sprovesti. Načelni postupak sistemske analize predočen je na slici 2. 56 . Funkcija. 3. Metoda IDEAL u svakom organizacijskom sistemu definira 7 osnovnih sistemskih elemenata. Izbor rješenja 6. 6. Izrada alternativa 5. dijagrami lijevaka i poseban način prikazivanja toka postupka (vidjeti sliku 2. 2. Oprema. Razvijanje idealnog sistema 3. Uvođenje (instaliranje) sistema 10. Ta zamisao je osnovna orijentacija ili misao vodilja. 5) odnosno studija rada. Nadler ga je razradio u 10 faza. Ljudska aktivnost. To su: 1.

izuzimanje opreme koja može biti mnogo ispod dopuštenih tehnoloških odstupanja. proizvodnosti. Metoda standardnih popravaka zastupljena je u poduzećima koja raspolažu velikim brojem iste opreme. 7) (e) Metoda standardnih popravaka. 1985. odnosno statističkim podacima ili pak prema podacima koji su dobiveni od proizvođača opreme (Horvatec. rezervni dijelovi mogu biti na vrijeme nabavljeni (izrađeni). Žugaj. ekonomičnosti i kakvoće proizvoda. 1979. 57 . Razlika između ove metode i metode standardnih popravaka je u tome što se oprema po ovoj metodi ne izuzima iz proizvodnje prema kalendarskom. Pri izuzimanju opreme ne vodi se računa da li je ona ispravna ili dotrajala. (g) Metoda kontrole kvalitete za proizvodnju bez pogrešaka i škarta.9. 349). Izvor ovih metoda je u Novoj japanskoj proizvodnoj filozofiji. Prednosti ove metode jesu:    planski je unaprijed potpuno definirana. te da li joj je vrijeme za popravak ili ne. Ova metoda primjenjuje se na području organizacije održavanja sredstava za rad. izuzimanje opreme koja može biti još ispravna. Te su metode doprinijele uspjesima japanske industrije u smislu njene racionalnosti. Određivanje broja sati za stvarni rad pojedine opreme obavlja se prema vlastitim iskustvima. Nedostaci metode standardnih popravaka jesu:    (f) Metoda popravaka nakon određenog broja sati. već prema stvarno provedenim satima u eksploataciji.Slika 2. kakav se već duže od 80 godina primjenjuje. Načelni postupak metode IDEAL (Radošević. jer bi u protivnom bila vrlo skupa zbog zaliha brojnih dijelova na skladištu. Ona se temelji na unaprijed razrađenom kalendarskom planu izuzimanja opreme iz proizvodnje radi popravaka. Gotovo cijela zapadna industrija tvrdila je već prije nekoliko godina da stari potvrđeni sustav osiguranja kvalitete. zastupljeni su stalni poslovi. mogućnost izvanplanskih kvarova.

kao sustav kvalitete i akcije za kvalitetu. čiji je cilj preduhitriti nastajanje pogrešaka. 20):     korištenje inspekcije na izvoru.neće biti pogodan da udovolji mjerilima sljedećeg desetljeća.  proizvodni i  poslovni sustav. 58 . to treba shvatiti i postaviti odgovarajuća sredstva za sprečavanje pogrešaka. a ne kontrolu uzorkovanjem. Yoke = izbjeći). Sustav nulte kontrole kvalitete sagrađen je na ovim osnovnim idejama (Shigeo Shingo. 20):   kontrolu na izvoru sustav "Poka -Yoke" (Poka = namjerno. 1987. mogla bi se prikazati kao na slici 2. 13) je: " Ne kontroliraj da bi pronašao pogrešku. nego da pogrešku ispraviš i spriječiš njeno ponavljanje ". Japan Zapad 1950. 1990.10. Inspekcija ili kontrola na izvoru može se izvoditi (Shigeo Shingo. Razvoj na području osiguranja kvalitete ogleda se u četiri faze:  tehnička kontrola u kojoj je objekt proizvod. godina Slika 2.  kontrola kvalitete u kojoj je objekt proces.ljudska bića nisu nepogrešivi. 1960. 1970. Temelji ovog uspjeha su u razvoju sustava nulte kontrole kvalitete. Razina odnosa konkurencije u kvaliteti. radnici . Stoga pristupaju strategiji proizvodnje s "0" pogrešaka. 18):   vertikalno . Razina odnosa konkurencije u kvaliteti Zapada i Japana Osnovni princip Shigea Shinga (1985. 1980.10. slikovito. 1985. minimizirati vrijeme koje je potrebno da bi se korektivna akcija izvela kada dođe do pojave nepravilnosti. horizontalno . Nulta kontrola kvalitete obuhvaća (Shigeo Shingo. a zatim se nadgledaju i usmjeravaju.ide se unazad uz proces i korigiraju se čimbenici koji prouzrokuju pogreške. uvijek koristiti 100-postotnu kontrolu.ide se na utvrđivanje čimbenika koji su u procesu odlučujući za kvalitetu. 1987.

11. 1987a. Tablica 2. Demingov krug Sustavom nulte kontrole kvalitete uz aktivnost krugova kontrole kvalitete formira se totalna kontrola kvalitete. tj. 20). Kontrolni sustav (Shigeo Shingo. planiranja. 1987. Kombinacija izvorne kontrole i sredstava za sprečavanje pogrešaka omogućuje ustanovljenje sustava nulte kontrole kvalitete (ZQC) (Shigeo Shingo. 20) Broj kontroliranih proizvoda Uzorkovanje Traženje pogreške Smanjenje Kontrola presuđivanjem Informativna Kontrolne karte 100 % Vrijeme povratne akcije Način kontroliranja Metode kontrole Dugo Kratko Odmah Kontrola rezultata Kontrola uzoraka ∆  − − − ∆ −   ∆ − − − − −  − − − “Poka-Yoke” − −   ∆    − − − −  broja pogrešaka Bez pogreške Suceksivna kontrola KonAutotrola kontrola Kontrola na izvoru pogreške   − sistem kontrole bez pogreške plan provjera akcija Slika 2. planiranju. Za sustav nulte kontrole kvalitete neophodno je osigurati zatvaranje "Demingovog kruga" u procesu proizvodnje. On mora biti temeljen na: provjeravanju.2. izvršavanju i ponovnom provjeravanju. Osnovna filozofija "Demingovog kruga" po Shigeu je u pronalaženju pogreške i pravovremeno obavještavanje polaznih faza procesa. 59 .Pravilo nulte kontrole kvalitete je pronaći pogrešku i spriječiti je.

Funkcija detekcije izražava se kao:  kontaktne metode. 20) prikazuje ovako: Povratna informacija Pogreška Akcija Uzrok Akcija Uzrok Pogreška Povratna informacija Slika 2. 1987. Funkcija regulacije obuhvaća:  metode kontrole i  metode upozorenja.  metoda konstantnih brojeva i  metoda postupnih pokreta. Aktivnosti totalne kontrole (Shigeo Shingo. 30):  funkciju regulacije i  funkciju detekcije. 1987. koristi se informativnim kontrolama kao svojom osnovnom filozofijom. Krug upravljanja kvalitetom Shigeo Shingo (1987a. a statističkom kontrolom kao praktičnom tehnikom.12. 60 . Krug upravljanja kvalitetom Sustav “Poka-Yoka” uključuje dvije funkcije (Shigeo Shingo.13.kvaliteta proizvoda KONTROLA NA IZVORU “Poka – Yoke” Sistem nulte kontrole kvalitete Kružoci kontrole kvalitete Aktivnosti totalne kontrole kvalitete (TQC) kvaliteta rada Slika 2. 25) Glavni principi aktivnosti na planu totalne kontrole kvalitete su sljedeći:   temelji se na sustavu statističke kontrole kvalitete.

Detekcija obuhvaća metode kontaktne detekcije (razni prekidači. On je bio prvi. Robovi su bili vojnički nadzirani i tjerani od predvodnika.6. RAZVOJ ORGANIZACIJE I ZNANOSTI O ORGANIZACIJI Iako je organizacija stara kao ljudski rod. električne struje. Već je Hamurabi (1728. javljaju se početkom 20. te govori o minimalnoj nadnici. Egipćana. Bližu predodžbu o događanjima na antičkim radilištima daju prikazi Egipćana. izračunavanje potrebnih radnika i radnih dana. 61 . upotrijebit ćemo odgovarajući tip “Poka-Yoke”. U antičkim civilizacijama mnoga velika djela stvorena su upravo zahvaljujući istraživanjima pojedinih elemenata organizacije rada. Osim njih mogu se još navesti metoda detekcije vremena i metoda obavještavanja o odstupanjima (zvučni. Grka i Rimljana. i to ne samo učinak u cjelini nego i po čovjeku. Aristotel (384. “Poka-Yoke” podrazumijeva upotrebu uređaja koji trebaju spriječiti pogrešku i propuste. Shigeo Shingo u svojim gledištima na metode za kontrolu kvalitete smatra da metode statističke kontrole racionaliziraju kontroliranje i predstavljaju vrlo dobar “analitički alat”.-1686. koji je obradio princip specijalizacije. bilo da se stroj treba zaustaviti. prije Krista).-354. Tako su sačuvani zapisi o pokretanju velike statue kod gradnje Amonovog hrama. Xenophon (oko 430. On je studirao vrlo precizno pokrete. Nju su pokretala 172 roba pomoću četiri duga konopa. Osim toga. Na njima su zapisani podaci o učinku pečenja cigle i sabiranju žita. kralj Babilona. mjere beskontaktne detekcije (razni tipovi prekidača i senzora) i mjere za detekciju pritisaka. Ovisno o tome kakvu pogrešku hoćemo spriječiti. koji problem organizacije rada rješavaju na znanstvenoj osnovi. temperature. transmisije odgovarajućeg prilagođavanje vremena i informacije. dao je podatke o potrebnom radnom vremenu (“pranorme”).) s novim razmišljanjima o mogućnostima racionalizacije rada. kao i oblikovanje prikladnih alata. njezino znanstveno istraživanje počinje veoma kasno13 . Takvi zapisi sačuvani su od starih Perzijanaca. uveo planiranje rada. U srednjem vijeku pojavljuje se Leonardo da Vinci (1452. prijenosnici i pokazivači). prije Krista). Kineza. prije Krista) u djelu “Xyropedija” ostavio je pismeni podatak o podjeli rada na operacije kod izrade plitkih cipela. Han štapići (200. Prvi teoretski radovi. da se pogreška ne dogodi. svjetlosni i treptajući signali). koje su time davno prethodile današnjim sistemima unaprijed određenih vremena. dobiti signal i slično. broja ciklusa. No. vibracija. Razvrstao ih je u određene kategorije. Od vremena gradnje velikog kineskog zida sačuvali su se tzv. kontrolu proizvodnje. 2. već su rane lovačke zajednice istraživale optimalnu organizaciju lova. stoljeća.-322. naročito ljudske ruke i prstiju. prije Krista) postavio je prve osnovne znanosti o organizaciji time što je ukazao na promatranje prirodnih činjenica. ali ne sprečavaju nastajanje pogrešaka u proizvodnji i na proizvodima.-1519.

sa svojom dobrom voljom i stvaralačkom zamisli. Organizacija rada dobila je novi pečat kada je sebi prokrčila put znanstvena metoda.) postavlja 1642.-1871.) u proizvodnji pribadača.). uvedeno troškovno pogonsko knjigovodstvo i program “dobrog ponašanja radnika”. podučava i organizira rad u vojsci. Pascal (1623. To zapravo znači na prijelazu iz 19.-1790.-1794. To je osobito vrijedilo u onim slučajevima kada je više ljudi obavljalo neki rad. tehnički časnik.) u “Kapitalu” je detaljno analizirao razne oblike organizacije rada. planiranje lokacije tvornice. tj.-1662. primijenjena kontrola troškova. Osim toga. Smith (1723. Nju dugujemo René Descartesu (1596. godine kod gradnje obeliska na trgu sv. dodaje se onoliko ljudi koliko je potrebno da se u jednom trenutku pokrene teret. Organizacija rada počela se oblikovati kao posebna znanstvena disciplina vrlo kasno. Prva industrijska snimanja vremena obavio je J. Njegova četiri pravila smatraju se općenito kao temelj znanosti o organizaciji. Marx (1818.) bio je jedan od prvih istraživača tog problema. Tu je vladao “adicioni princip”. Petra u Rimu. C. studij rasporeda strojeva prilagođen nesmetanom kretanju radnika.g. Njegove principe podjele rada prihvatio je A. Sebastien le Prestre. Tada se pokazalo da nisu više 62 . Oni su izračunavali režime rada za svaki stroj prema vrstama rada te su imali podjelu rada u visokom stupnju. pri čemu je na drugom mjestu primjena studija vremena. K. O masovnom radu postoji detaljan zapis iz 1586. osnivači Soho Engineering Foundry of Boulton. u 20. Jedan je od prvih koji snima vrijeme radnika kronometrom kako bi na temelju tog snimanja mogao odrediti pravedno (realno) vrijeme za izvođenje zemljanih radova. Babbage (1792.-1707. To su: a) pravilo racionalne jasnoće. Ukazao je na problem odnosa snimatelja vremena i radnika upozoravajući na mogućnost dobivanja nerealnih podataka vremena.-1883.-1650. On je u suvremenom obliku pristupio proučavanju podjele rada.). Boulton i J. Galileo Galilei (1564. generalni inspektor utvrda Louisa XIV i kasnije maršal.Vrlo se često u središtu proučavanja organizacije rada i danas nađe ljudski zamor. Zato bismo mogli prihvatiti i ovakvu definiciju organizacije: “To je usklađivanje većeg broja ljudi da bi bili uspješniji”. a u njezinom središtu je čovjek. d) pravilo potpunih podataka. M. 1800. godine temelje organizacije rada i ukazuje na njeno značenje. dalje ih razradio i ukazao na njihove prednosti. stoljeća.-1642. na čemu je izgrađena teorija po kojoj su gotovo čitavo jedno stoljeće funkcionirale brojne socijalističke države. Zajedno s njima razvija se i organizacijska misao. doduše neuspješno.) detaljno je studirao i analizirao vrijeme u istovrsnoj proizvodnji. mjerili su i standardizirali vrijeme za svaku operaciju i time prethodili Babbageu. seigneur de Vauban (1633. b) pravilo analize. Ona je objektivno uvjetovana i stupnjem razvoja proizvodnih snaga koje se intenzivno počinu razvijati na početku 20. Watt. Watt and Sons. c) pravilo sinteze. stoljeće.). Autor je 11 postavki za organiziranje rada. U njihovoj tvornici uvedene su metode istraživanja tržišta. Tayloru i Gilberthu. Ovaj kratak pregled ukazuje na činjenicu da se je u svakom razdoblju čovječanstva uspješan rad morao organizirati. Perronet (1708. uvode prvu kompletnu primjenu znanstvene organizacije u proizvodnju. R. Ona je svjesna djelatnost.

Taylora (1856.dovoljna praktična iskustva i praktični postupci. 42).). Osnovna načela znanstvene organizacije. rasponu kontrole i hijerarhiji. podjeli rada i specijalizaciji. tehničkih i ekonomskih sistema. Rezultate svojih istraživanja objavio je u radovima: ”A price Rate System” (1895. Kako je i sam radio u proizvodnji. neoklasična škola i 3. Opće je mišljenje da je on prvi počeo proučavati primjenu znanstvenih načela organizacije rada.-1920. podrazumijeva niz teorija koje su srodne po glavnim pogledima njihovih autora. W. F. Taylora smatraju ocem studija rada. Vezane su za razvoj tehnologije i tehnološke faze u kojima se postepeno razvija cjelokupna privreda sve do danas. Granice nisu čvrste. kibernetizacije i robotizacije. imao je prilike da provjerava svoje teoretske postavke. H.6. tako da se i u klasifikaciji modernih teorija koristi taj termin. ”Shop Management” (1903. od kojih je svaki vezan za imena njenih najpoznatijih predstavnika F W. Zbog toga se novija istraživanja tretiraju kao teorije.-1915. Želimo naglasiti da je ova podjela samo uvjetna. Vremenski se one mogu približno locirati ovako: klasična škola od 1900. pokazati da su neke od današnjih teorija konzistentne i da će njihov utjecaj prerasti u prave “škole”. Fayola (1841. Bilo je potrebno da se organizacija rada i organizacija proizvodnje. Webera (1864. (1) Klasična ili tradicionalna teorija (škola) organizacije formirala se kao konzistentan teorijski pristup utemcljcn na ”anatomiji” organizacije. koja su uvedena 63 . Periodizacije označavaju evoluciju teorijskih koncepcija koje su neposredno utjecale na praktična rješenja. Organizacijske teorije u odnosu na vremensko razdoblje pojavljivanja U odnosu na vremenska razdoblja u razvoju znanosti o organizaciji možemo razlikovati tri teorije (etape. godine do današnjih dana. a ne kao jedinstvena škola. To su : 1. škole)14. godine i moderne teorije od 1950. njenoj formalnoj strukturi. klasična škola 2. godine javlja se postepeni prijelaz u novu fazu. Ona se je razvijala u tri smjera.).-1925.odnosno određivanje vremena koje je potrebno za izvođenje svake pojedine radne operacije.time study . Od 1960. Povijest će.W. neoklasična od 1930. Pod školom se. on preporučuje da se uvede studij rada . F. godine i nakon toga. do pojave velikih poslovno-proizvodnih.).-1930. moderna teorija. u nastavku. Organizacijske teorije mogu se grupirati na dva osnovna načina. U trećem razdoblju razlikujemo razvoj organizacijskih teorija do 1960. i to: a) u odnosu na vremenska razdoblja kada se pojavljuju i b) u odnosu na srodnost ideja (Vila.-1950.1. dakako. Već 1895. a nastale su u relativno kompaktnom vremenskom razdoblju.) i M. do pojave automacije. naročito u industriji. Taylor je organizaciji dao eksperimentalni karakter. odnosno studija vremena. prilaza. 1983.). godine. znanstveno istraže kako bi se dobila djelotvornija rješenja.) i ”The Principles of Scientific Management” (1911. 2.

tehnički proces kao redoslijed događaja. permanentnost komande. to danas rade mnogi teoretičari organizacije. bio je evropski pionir na području organizacije rada. računovodstvenu i administrativnu. komandiranju. Ovoj posljednjoj on pridaje najveće značenje. Centralizacija odlučivanja je sastavni element ovog koncepta organizacije koji je orijentiran na organizaciju procesa rada i na studij rada. Taj pristup organizaciji je statičan i nefleksibilan. Do njih je došao pomoću induktivne metode. Zato se i kaže da je Fayol kreirao ”administrativnu doktrinu”.-1919. Barth. odnosno organizacije (jedinstvo rukovođenja. financijsku. Ford (1863. F. približavanje strojeva radniku i time smanjenje kretanja radnika. W. jedinstvo kontrole. Značajke fordizma jesu: uvođenje lančanog sistema rada na mehaničkoj vrpci. Na tom sistemu izgradio je svoja načela organizacije koja su rođena u samoj praksi. Nažalost. u ono vrijeme psihologija nije raspolagala toliko važnim podacima kojima raspolaže danas. To je svakako bolje nego temeljiti svoje zamisli na papirnatoj logici kabineta i vlastitom iskustvu. W. Odavde se dolazi do standardizacije. Gantt ( l861. funkciju sigurnosti imovine i osoba. jedinstvo osoblja. po zanimanju rudarski inženjer. Hvaljen jer je dao značajan doprinos u izučavanju organizacije. sastoji se u predviđanju.-1925. ”Taylorizam” je bio kuđen i hvaljen. koordiniranju i kontroliranju. Tako je Ford stvorio svoj sistem organizacije rada. Njegov sustav nadopunjuje niz njegovih sljedbenika. red. Za pravilno obavljanje ”sekundarnih funkcija” on postavlja 14 načela rukovođenja. H. naročito socijalna psihologija. F. specijalizacija i koordinacija. nije vodio računa o psihologiji ljudi. H. mikropokreta i dr. pravičnost i blagonaklonost..1947. No da je to i želio.). međutim. te detaljna podjela rada koja se svodi čak i na pojedine pokrete. C. Taylor je dao koliko je najviše mogao dati za teoriju organizacije. ”sekundarne funkcije”. H. podjela rada. Taylor. Hothaway i drugi. L. standardizacija. On cjelokupnu proizvodnju rastavlja na šest funkcija. Administrativna varijanta je orijentirana na razradu administrativne strukture koja 64 . disciplina. prema njemu. Kuđen najviše zbog zanemarivanja čovjeka. Administrativna funkcija. Danas se više ne možemo zadovoljiti tradicionalnom teorijom organizacije. On polazi od pitanja: kakva podjela rada daje najveću djelotvornost. F. eksploatacije ljudskog rada. i to tehničku. bila su: mehanizacija. Taylor. Frank (1868.P. kao otac tradicionalne teorije organizacije. To su tzv.) koji je proučavao učinak raznih oblika nadnice na radnike.) i Lillian (1878.). te H.od strane Taylora. Kao dijete svog vremena. inicijativa. bio je zaslužan čovjek i zato što je promatrao ljude u organizacijama i izvodio pokuse u tom smislu. Taylor i njegovi sljedbenici organizaciju promatraju kao stroj čiji je osnovni zadatak da odlično funkcionira. Taylorov sistem praktično je ispitivao i uvodio u svoje tvornice H. W. W. autoritet.) Gilberth unose duh humanosti proučavajući zamor. Među najistaknutije uvrstili su se: H. hijerarhija. Laurence. te njihovo izlaganje na radu i sistem kontrole nad proizvodnjom. Alford. monotoniju.-1924. Osnovna teza ove izvorno zvane Machine Theory of Organization jest koncepcija specijalizacije zadataka. Fayol (1841. koji se obično naziva fordizmom. Emerson (1852-1931) (pridonio jc upotpunjavanju i organiziranju funkcije rukovođenja).-1972. centralizacija. F. organiziranju. trgovačku. stabilnost osoblja i podređivanje pojedinih interesa općem cilju).

po intenzitetu i ekstenzivnosti postignutih rezultata. Ne zadržavajući se detaljnije na ovim značajkama. štabna ili kombinirana.) razvio je koncept tzv. Nordsieck je prvi autor koji je pokušao obuhvatiti temelje opće znanosti o organizaciji.) i F. To je bio tzv. ili kako se često naziva škola međuljudskih odnosa. po bilo koju cijenu. a svakom rukovoditelju treba precizno formulirati ovlaštenja. Roethlisberger u vremenu između 1927. voditi računa o čovjeku. bilo potrebno da se pojavi opća teorija sustava. Pravila i procedure propisuju ponašanje svake jedinke kao obavezno.-1920. Ovdje se polazi od postavke da se kod projektiranja organizacije mora. Za svaki zadatak treba izvršitelju dati detaljno razrađene upute. autoritet i struktura. ponašanje i stil rukovodilaca. Najbitnije značajke ove teorije jesu: potrebe i motivi radnika. to se mora ostvariti. (2) Neoklasična škola. Od ovog smjera organizacije. i 1932. U središtu zbivanja je socijalno pitanje organizacije. Prema M. Međutim. u američkoj literaturi se smatra da su rezultati djelovanja na 65 . Hijerarhija znači da postoji s jedne strane nadređenost i podređenost. bez sumnje se može reći da je ovo potpunija teorija o organizaciji u odnosu na klasičnu. participacija. Fayola i Webera “klasicima” znanosti o organizaciji. podjelu resursa itd. neki autori dodaju i F. Nordsiecka. imao je namjeru dati: “osnove novoj znanosti o organizaciji. postojanosti.-1949. dok joj nedostaje evolucionističko shvaćanje konkretnih činjenica. Forma je bitnija i od logike. odnosno rezultate. Koncem 20-tih godina počele su se primjenjivati i psihološke metode povećavanja intenzivnosti rada.g. odnosno pokušao je postaviti cjelovitu teoriju organizacije. Weberu birokratska organizacija je najuspješnija i formalno najracionalnija. Ona je u literaturi poznata kao neoklasična teorija organizacije. neformalna organizacija. ona se formalno može upotrijebiti za sve zadatke. Osim Taylora. Njegovi pokušaji tridesetih godina ovog stoljeća bili su preuranjeni jer je za namjere. On je usmjerio svoj rad izgradnji jedne teorije ili. “Human relation” pristup. a s druge zapovijedanje i slušanje. prije svega. što je neodrživo kada se zna da ljudi ovakvi kakvi jesu nose i ostvaruju organizaciju. pa je prirodno da u nju unose i dio svoje osobe. Autoritet je vezan za položaj. strogosti i pouzdanosti.može biti linijska.) u svom radu ”Privreda i društvo” (1921. Naime. a ne za osobu. disciplini. Prijelomni trenutak u rađanju ove teorije pripisuje se objavljenim rezultatima istraživanja koja su vodili E. pravila i procedure. Njezin je pristup formalistički i shematiziran. kako sam kaže. Za njega načelo specijalizacije predstavlja temelj organizacijske izgradnje poduzeća. Fayolu se zamjera da je njegova doktrina suviše shematizirana i prožeta filozofijom i analogijama iz biologije. koja se rađa”. Mayo (1880. Ova koncepcija analizira stanje organizacijske strukture. u Hawtorne radionicama Western Elektric Company u Chicagu. Njemački sociolog Max Weber (1864. mnogo se očekivalo. Najbitnija kritička primjedba birokratske organizacije je u tome što ignorira čovjeka i njegovo ponašanje. Kao i sve druge teorije i birokratska ima svojih nedostataka i prednosti.J. Ključne postavke birokratske organizacije jesu: hijerarhija. što je propisima predviđeno. U biti je to prva kritika klasične teorije. odnosno osobnosti. birokratske organizacije. po mogućnosti kalkulacije rezultata za gospodara i zainteresirane osobe. Njoj nema ravne po preciznosti. organizacijsku shemu.

 opća teorija sustava (F. Argyris. 66 . Kahn). Lawrence i J. Njihov razvitak nije dovršen jer se stalno javljaju nove teorije. Likert i dr. Nju su svojim doprinosima obilježili ovi teoretičari: A. 14) o modernoj teoriji može se govoriti na tri različita načina. Maslow je ostao zapamćen po radovima o motivaciji. Oko 1950. U neoklasičnu školu. To su:     eksploatirajuće-autokratski sustav dragovoljno-autokratski sustav participativni sustav i demokratski sustav. one se miješaju i isprepliću.13). R. stavovi i spoznaje ranijih teorija tvore nove teorije. g. Prema Dulčiću i dr. Lorsch). 13). Mintzberg). M. koji su nazvani sustavom 4M. 1996. Drugi se njegov pristup odnosi na njegova 4 sustava upravljanja. Stalker).. W. A. b) o temeljima na kojima počiva moderna teorija organizacije i c) o pristupima koji dominiraju modernom teorijom organizacije. R.  koncept formalne organizacije (P. (3) Moderna teorija. Argyris na određeni način nadopunjuje spoznaje o teoriji potreba do kojih je došao A. odnosno pravcima koji tvore modernu teoriju organizacije. E. pripada i teorija o ponašanju u organizaciji. Osim toga. Moderne teorije počinju se javljati približno negdje oko 1950. Herzberg je autor higijensko-motivacijske teorije ili teorije dvojnog čimbenika motivacije. Prema Shafritzu i Ottu (1992) kako to navodi Dulčić (1996. M. C. F. et. Ž. Kast i J. kao dvije različite filozofije upravljanja (Dulčić. On je prikazao hijerarhiju temeljnih ljudskih potreba. ab) Teorija sustava kontingencije i populacijske ekologije  organizacija i teorija sustava (D.organizaciju i njene promjene vrlo slabi. (1996. 1983. te drugoj po kojoj se suprotno linijskoj strukturi odnosa čovjek-čovjek razvijaju i odnosi skupina-skupina” (Dulčić. 23-24). 1996. al. F. R. Maslow. Neki autori u ovu školu svrstavaju i D. pa čak i određeno gubljenje reputacije cijele ideje (A.g. odnosno pravci koji čine modernu teoriju organizacije. Blau i W. osim teorije o međuljudskim odnosima. Scott). počeo se pojavljivati revolt prema ovim naučavanjima. Tako se može govoriti: a) o teorijama.  sustav 5S'. McGregora s njegovim teorijama X i Y. R. Ostaje svakako otvoreno pitanje ne bi li u okviru moderne teorije trebalo obaviti novu periodizaciju. Herzberg. L. Burns i G. Vila. Prvi se odnosi na pokušaj dorade organizacijske strukture pomoću modela (strukture) povezujućeg čavlića (klina). Sve se na neki način izrodilo. “Struktura povezujućeg klina temelji se na dvjema glavnim postavkama: prvoj po kojoj je svaki čovjek vođa grupe nižih jedinica i član više jedinice. Katz i R. Ona se još naziva i školom socijalnog sustava. (H. (a) Teorije. 14) u moderne teorije pripadaju: aa) Strukturalna teorija  mehanički i organski sustavi (T. Doprinosi. Rosenzweig).  veza organizacija-ambijent (P. Likert daje organizacijskoj teoriji dva doprinosa. po prvim slovima njihovih engleskih riječi. Ch. R. et. al. Maslow.

 na tokovima informacija. Na slici 2.  projektna organizacija.14.14. Boulding)  Razvijeni behavioristički pristup tvore koncepti:  organizacija kao sustav međusobnih ljudskih odnosa. Wiliamson) ad) Teorija moći i politike  moć u odlučivanju (J. Racionalno odlučivanje se temelji:  na procesu odlučivanja. koncept organizacijske ekologije (E. E.  igra moći i njeni igrači (H. (b) Temelji na kojima počiva moderna teorija organizacije.  prilagodljiva organizacija.  na sustavu komunikacija. 1996. Novi strukturni modeli pojavljuju se kao:  matrična organizacija. Mintzberg).15) Sustavski pristup čine sljedeći koncepti: opća teorija sustava (L. 67 . H. von Bertalanffy).  integracija pojedinca i organizacije. Sustavni pristup Racionalno odlučivanje Moderna teorija organizacije Razvijeni behavioristički pristup Kvantitativne (matematičke) metode Novi strukturni modeli Teorija kontingencije Slika 2.  teorija sustava prema Bouldingu (K. ae) Organizacijska kultura i simbolički menadžment  definiranje organizacijske kulture (E. predočeni su spomenuti temelji. Trist). ac) Teorija višestrukih faktora (O. Temelji moderne organizacije (Dulčić et. Galbraith). Schein).  model informacijskog procesa (J. al.  koncept timskog rada. E. Pfeffer).

kontingencijski. sustavski. 16) Orijentacijsko doba nastanka pojedinih pristupa predočeno je na slici 2. To su:     klasični. 16). et. optimalističkih i determinističkih načela u oblikovanju organizacijske strukture poduzeća (Dulčić. 1996. On je uključio neke od postavki navedenih pristupa. al.. ali je. predočen je njihov međusobni utjecaj. el. Behavioristički pristup Klasični pristup Sustavni pristup Kontingencijski (situacijski) pristup Slika 2. nastao je pod utjecajem klasičnog. Danas se uglavnom smatra da četiri pristupa dominiraju modernom teorijom organizacije..15.  dinamičkog programiranja. (c) Pristupi koji dominiraju modernom teorijom organizacije.16: Kontingencijski pristup Sustavni pristup Behavioristički pristup Klasični pristup 68 .15. 1996. behaviorističkog i sustavnog pristupa na nastanak kontingencijskog pristupa (Dulčić at. kao što je to i vidljivo na slici 2. Kontingencijski pristup.  simulacije. unijevši značajne novine doprinio napuštanju univerzalističkih. Utjecaj klasičnog.Kvantitativne (matematičke) metode vezane su uz područje:  mrežnog planiranja. behaviorističkog i sustavskog pristupa. Na slici 2. behavioristički.15.  teorije igara.

Na žalost ni sustavski pristup nije dao u potpunosti bitne novine. Empirička škola 3. Osim navedenih autora za kontingencijski pristup zaslužni su i J. W. 1940. 1990. Radovi N.6. Mintzberg. U tom prilazu osobito je značajna “povratna veza”. 1910. obavili empirijsko istraživanje i razvili kontingencijski pristup. Lawrence i J. 1920. pa i njegove uloge kao organizatora. Behavioristička škola 1. Child.1890. U mnogome je i dalje zadržana klasična organizacijska struktura. bio je neznatan i nije pružio 69 . a djelomice i o behaviorističkom pristupu već bilo riječi. Kvantitativna škola 5.2. 1980. Oni su 1967. Unatoč svim doprinosima još se uvijek može zaključiti da moderna teorija još uvijek nije dorečena s gledišta čovjekovih razvojnih mogućnosti uopće.17) (1) Behavioristička škola se dijeli u dvije temeljne podgrupe. odnosno na proizvodnost. 1996. Vrijeme nastanka pojedinih pristupa S obzirom da je o klasičnom. Woodward. L. R.. kao i uvjetima u ambijentu. sociološki sistem 2. A. višestupnjevitog i dinamičkog sistema.1. 18). Wienera. Po mišljenju Lawrencea i Lorscha “treba napustiti modeliranje idealne organizacije i odreći se apstraktnih rješenja koja bi odgovarala svim uvjetima” (Dulčić et. Škola teorije odlučivanja 4. 1930. u nastavku ćemo ukratko opisati temeljne naznake sustavskog i kontingencijskog pristupa. al. Ackoffa. A. Svoje spoznaje su vremenom oblikovali u teoriju kontingencije. 1950. Slika 2. Utjecaj te škole na ponašanje ljudi. A. Rapoporta. 2. 1960. međuljudski odnosi 1. Organizacijske teorije u odnosu na srodnost ideja Klasifikacija organizacijskih škola (teorija) prema srodnim idejama izgleda ovako: 1. Sustavni prilaz polazi od toga da organizacija nije zatvoren sustav. 1900. Kao otvoren sustav organizacija se ponaša prema okolini kao da su uspostavljeni odnosi nestabilni. Umjesto metafizičkog i mehanicističkog stajališta uvodi se koncepcija sistema organizacije kao otvorenog. Najznačajniji teorijski doprinos kontingencijskom pristupu dali su P. 1970.g. a u novije doba H. Taj pristup polazi također od sustavskog pristupa i temeljne postavke da se organizacijske varijable nalaze u složenoj međuovisnosti jedna s drugom. Poslije 70 godina od pojave škole međuljudskih odnosa može se konstatirati da su postignuti rezultati mali. W.2. Bertalanffya. Lorsch. Rossa Ashbya i drugih omogućili su pojavu opće teorije sistema i time stvorili temelje za razvoj moderne teorije organizacije.16. Škola rukovodnih procesa (vidi sliku 2. Chandler i J.

1905. (3) društvenosti. . F. ”viša” potreba koju treba zadovoljiti. 1910. 1935. da izbjegava svaki rad ili nastoji što manje raditi. Nakon toga čovjek prihvaća odgovornost. Herzberg je razvio teoriju ”motivacijskih faktora sredine” i njenih poticajnih svojstava koji se realiziraju pomoću ”faktora radnog konteksta” i ”faktora motivatora”.Hawthorne eksperiment 1930.Mayo 1940. Herzberga i drugih. ona više ne motivira ponašanje i uvijek se javlja druga. napredovanja i kvaliteta rada). - Weber Taylor Gilberth Gannt Fayol Urwick Barnard Maslow Oružane snage Gullick Von Neumann 70 . radni uvjeti. Maslow-u čovjek je biće određeno potrebama koje želi zadovoljiti. Rad može biti i izvor zadovoljstva za čovjeka. Faktor motivator ili unutarnji faktor uključuje više razine potreba (postignuća. 1925. ovi faktori utječu na povećanje zadovoljstva radom i stimuliraju osobnu promociju na rast uspjeha rada (faktor motivator). Kada je jedna potreba zadovoljena. Prema autoru. Behavioristička škola 1900. Kao protumjera takvom ponašanju javlja se kontrola (nadzor) uz korištenje niza sredstava prinude (”X” teorija). Maslow-a. odnosno povećavaju nezadovoljstvo i smanjuju uspjehe rada (”faktor radnog konteksta”). On polazi od ”integracije ličnosti i organizacije”. Značajnije mjesto i danas imaju radovi D. radne i stvaralačke sposobnosti (”Y” teorija). 1950. (4) prestiža. Na području tzv. 1920. Usmjerenost aktivnosti k postavljenim ciljevima pokreće samokontrolu i aktivniji čovjekov odnos. Hijerarhija potreba ide od (1) fizioloških. McGregora. F. odgovornosti. preko (2) sigurnosti.neke zapaženije rezultate. Prema A. . Autor je teorije ”X” i teorije ”Y”. . te razvija svoje.Roethlisberger 1945. Ovu integraciju smatra ”središnjom točkom” i strategijom organizacije. status. priznanja. 1915. One polaze od pretpostavke da je čovjek po prirodi lijen. socioloških sustava značajni su radovi A. Faktor radnog konteksta ili vanjski faktor uključuje niže razine potreba (nagrada. kvaliteta tehničkog nadzora i međuljudskih odnosa). do (5) samoaktualizacije.

17. kao što su npr. H. ali i praktičari na području organizacije smatraju da je organizacija u stvari kontinuirano odlučivanje na raznim nivoima” (A. Dinamičko programiranje. 1965. korištenje kompjutora i znanstvenih dostignuća u odlučivanju. Temeljni nedostatak ove škole je pojednostavnjenje zamršene društvene stvarnosti i matematički misticizam. ne smije se zaboraviti na utjecaj okoline. No. Prema jednoj kombiniranoj klasifikaciji oblasti operacijskog istraživanja su slijedeća: Metode i modeli matematičkog programiranja. stručnjaci za organizaciju.McGregor 1960. Za njih se kaže da je to naziv za primjenu znanstvene metode na probleme upravljačkog odlučivanja. 1). Argyris Simon Herzberg Likert Simon March Cyert Dale Schlaifer Hitch Koontz Slika 2. izvan područja matematike. Prikaz škola organizacije. 1970. 45) to bi bilo preveliko pojednostavnjenje organizacije jer niz drugih faktora utječe na odluku. mogućnost odluke i njezinu kvalitetu. 1975. Teorija repova. odnosno situaciju. To treba uzeti s određenom rezervom. koji je reprezentacija realnog problema u matematičkim terminima. Osnovno sredstvo za operacijska istraživanja je model. Vile (1983. egzaktnost. naročito među praktičarima. u kontekstu nekih jasno definiranih pretpostavki (R. . Tako H. Modeli lokacije. Toffler. (4) Kvantitativna škola zastupa načelo da se problemi suvremene organizacije mogu riješiti pomoću brojaka i matematičkih relacija. Prema mišljenju A. Harvard Bussines School lansirala je metodu koja pripada ovoj školi organizacije. sistematičnost. Osim toga. matematički slijed i uopćavanje pojava i događaja po pravilima matematičke logike. odnosno organizacijom. Simon u središte razmatranja stavlja odluku. kod znatnog broja pripadnika ove škole primijećeno je da poistovjećuju odlučivanje s procesom upravljanja. Metode i tehnike koje su okosnica ove škole operacijska su istraživanja. Vila. Modeli zaliha. Simon ističe da će upotrebljavati izraz odlučivanje (“decision making”) kao sinonim za upravljanje (“managing”). Ne može se izjednačiti odlučivanje s upravljanjem. najznačajnijih imena na svakom području i približna godina njihovog pojavljivanja (prema Murdick-Ross-Information Systems for Modern Management) (2) Empirička škola može se zvati ”škola na temelju iskustva”. Teorija konfliktnih situacija (strategijske igre). Ona polazi od teze da se mogu pronaći optimalna rješenja za neki problem. Mrežno planiranje.1955. 45). Značajke kvantitativne škole su mjerljivost. proces odlučivanja i sve čimbenike koji utječu na donošenje odluka. a tu je case study (proučavanje slučajeva). (5) Škola rukovodnih procesa promatra rad rukovoditelja kao univerzalni zadatak 71 . Teorija zamjene opreme. Modeli proizvodnje. Ova metoda je vrlo široko prihvaćena.: nepredvidivost ponašanja pojedinaca. 1979. Teorija i primjene simulacije i Modeli statističke kontrole. (3) Škola teorije odlučivanja. ”Mnogi teoretičari. odnosi između pojedinih elemenata i dr. 1983.

usmjerava i kontrolira planove i proceduru organizacije. izbor osoblja. Reiley je promatrao organizaciju kao formu “udruživanja ljudi” radi postizanja zajedničkog cilja. Ovi “elementi” jesu: planiranje. organiziranje. prema njemu.bez obzira na to gdje se nalazi. organiziranje. uz minimalne korekcije mogli biti opće primjenjivi. Njegov model. C. a upravljanje kao generator koji pokreće. Fayol je vjerovao u univerzalnost i prenosivost egzaktno spoznatih parametara organiziranja i upravljanja. H. A. koordiniranje i kontroliranje. D. koordiniranje. Gulick. Interesantno bi bilo i analizirati razvoj organizacijske znanosti u Hrvatskoj. iz kojih su sublimirani “elementi” upravljanja. danas tzv. Izvan svih ovih škola. Urwick je također svim silama nastojao da pronađe opće važeće principe upravljanja i administriranja. 72 . usmjeravanje. Fayol. Prvi predstavnik ove škole je H. Generalizacije koje bi slijedile iz fragmentarnih. poznat pod skraćenicom POSDCORB. zemljama tranzicije i u Japanu. na kojoj je razini i slično. Njegov izbor karakterističnih djelatnosti izvršnog organa postao je uzor departmentalizacije onog doba. najprije je usmjeren k upravnom administriranju. koji mu je tip organizacije. Drugom je preokupacija bila otkrivanje mehanizma organizacijske strukture. Temeljni pravac razmišljanja i primjene Fayolovih principa najdosljednije su u SAD razvili J. specifičnih rješenja bili bi “svjetionici” za buduća istraživanja. On je tvorac često citiranih principa upravljanja. Moony i A. te L. Pristup problemu upravljanja. Djelatnost upravljanja. Gulick. teorija. Urwick. koje je razvio L. L. koja supsumira spomenute elemente jedna je od obaveznih u svakoj industrijskoj organizaciji. U školu rukovodnih procesa uvrštavaju se. za funkcije najvišeg rukovodstva obuhvatio je: planiranje. Oni bi. naređivanje. kao dobri sljedbenici H. Prvi je smatrao koordinaciju temeljnim načelom organizacije koja sadrži ostala načela. izvještavanje i budžetiranje. Reiley. odnosno pravaca može se svakako ovaj razvoj promatrati u bivšim socijalističkim zemljama. C. Fayola i L.

Sličnost između objekta i njegovog modela ne mora uvijek biti očigledna. Nagel. 1970. 8.” 3. maksimum. dobile informacije o značajkama sustava.napetost. Tu se često upotrebljavaju razni električki modeli. a u kojima ne vrijede. Masmedijin poslovni rječnik. ali prije njihova ostvarenja moramo znati kakva će im biti svojstva. Na prvi pogled između modela i predloška nema ničeg zajedničkog. 192). 6. 7). koje uvjetuju elementi poduzeća. Doduše. temperatura i sl. 5) veli: “Predmet izučavanja nauke o organizaciji poduzeća su pojave. I najbolje teorije ne vrijede u svim slučajevima. sredstvo predstavljanja bitnih elemenata i odnosa u sustavu kako bi se njegovom upotrebom u određenoj situaciji. Bez upotrebe matematičkih metoda i suvremenih elektroničkih računala ne bi se u organizaciji mogle utvrditi mnoge značajne veličine (npr. struja. trodimenzionalna kreacija novoga vanjskoga oblika određenog industrijskog ili obrtničkog proizvoda. ovo je gledanje mehanicističko. Jedan sustav može biti model drugog ako oba sustava imaju jednake zakonitosti koje nas zanimaju sa stajališta promatranja ako imaju analogno ponašanje. metodama koje se u organiziranju primjenjuju i instrumentima koji se u organiziranju koriste. tako da je ono što ostaje poslije takve sumnje uvijek temeljeno na najmjerodavnijem svjedočanstvu. estetsku intelektualnu tvorevinu. po nekim mišljenjima. ako ne u oblikovanju globalne organizacije. apsolutna granica i sl.ponašaju slično kao veličine sustava koje se modelom prikazuju . funkcije u poduzeću i proces reprodukcije u njemu a sa stanovišta procesa organiziranja. Sastavi se sustav strojnih krugova tako da se njegove promjenjive veličine .Bilješke: 1. Nije međutim dovoljno da se samo on ispuni (Bober. Pošto se javljaju nova svjedočanstva ili nove sumnje. Znanstvena je spoznaja hipotetična. Dobrenić (1967/68. Proučavanjem ćemo međutim ustanoviti da oba sustava imaju iste zakonitosti. Model je: 1. 217). Metode organizacije u užem smislu obuhvaćaju prema Medvešćeku (1978. Sikavica i Novak (1993. Znanstvena metoda čini znanost progresivnom jer ona nikada nije suviše sigurna za svoje rezultate (Cohen. Predstavlja vrstu industrijskog oblikovanja. 7. Model je valjan ako zadovoljavajuće reproducira ponašanje sustava koji predstavlja. i to kao industrijsko vlasništvo i kao autorsko pravo.tlak. 1934.. “Ako o tome ne vodimo računa ista misao jednom će biti istinita.). Ona sumnja i stalno samu sebe ispravlja. Znanost ne poznaje konačnog rješenja. To će reći da nema apsolutne istine. Zaštićen je kumulativno. polagane promjene u raznim sustavima. brzina. te naknade kada druga osoba koristi model. One pomažu da se istražuje sve više čimbenika te da se njihov utjecaj. samim tim ne znači da je istinito. metode koje su najbliže i najkonkretnije u postupku rada na (re)organizaciji i na istraživanju. nisu li procesi kretanje? 2. minimum. a teže biti ili pak izgledati kao znanstvena “ (Vujević. matematičke metode uz korištenje elektroničkog računala. str.. 2. analizi i rješavanju organizacijskih problema. Karakteristične i značajne metode ove skupine jesu: 73 . 273-274). 41) ističu da se u posljednje vrijeme često koriste kvantitativne. 1983. sustave koji još nisu realizirani. 1991. brže utvrdi i kvantificira. drugi put lažna i ni po čemu je nećemo razlikovati od drugih oblika mišljenja koja nisu znanstvena. One uvijek vrijede samo u određenim okolnostima i odnose se na određene činjenice. suština znanstvene metode je da ih prisvoji. Ali. Autor ima isključivo pravo korištenja modela. Proces organiziranja uvjetovan je principima s kojih se u organiziranju polazi. stavljanja u promet predmeta izrađenih prema zaštićenom modelu. To je samo nužan preduvjet za stvaranje modela. Autorsko-pravnu zaštitu modela autor stječe samim stvaranjem modela ( . odnosno trenutku. a ono u pojedinim njenim područjima. Sve što je znanstveno. Tumači takvih stavova vele da se ne radi o kretanju nego o procesima. pa je uz njih potrebno imati podatke u kojim uvjetima vrijede. Ono što se naziva znanstvenom metodom radikalno se razlikuje podsticanjem i razvijanjem sumnje do krajnjih granica. naboj . 4. raspolaganja modelom. 5. U tehnici je nekada potrebno studirati velike uređaje. 103).

metoda testiranja. Što je frekvencija veća. Stvarni organizacijski potencijal nekog elementa dobije se množenjem neophodnog organizacijskog potencijala i ocjene stanja poslovanja tog elementa. No. znanstveno upravljanje i rukovođenje. metoda trenutačnih zapažanja i sl. Ipak. Problem bi još više zaoštrili autori koji bi dokazali da je intervju postupak. nakon što su početkom 20. Pritom se može uvažiti i ovakvo razmišljanje: "Posebne metode (kao što su na primjer anketna metoda ili metoda intervjua) koriste se u nekoliko znanstvenih područja. “Neophodni organizacijski potencijali služe kao osnova za izračunavanje stvarnih organizacijskih potencijala. I promatranje je opća metoda. 9. metode razmjene ideja i iskustava. H. sve uvelike ovisi o klasifikaciji metoda jer se u klasifikaciji mogu primijeniti različita načela. javio se velik broj različitih koncepcija. Povezanost između poslovnih funkcija autor metode naziva frekvencijom. 14. metoda uvida (na samome mjestu). Novak. utjecajni čimbenici se osim podjele na unutarnje i vanjske mogu svrstati u tri slijedeće skupine:  skupinu A čine čimbenici čiji se utjecaj na tijek poslovnog procesa može točno predvidjeti i regulirati. 1993. 13. kako identifikaciju. metoda intervjua je prije opća metoda nego posebna. metode vrednovanje varijanata organizacijskog rješenja su najviše organizacijske. 37). 50. situacijska škola. koja ima za cilj. škola ljudskih odnosa. matematička (kvantitativna) škola organizacije. To nastalo stanje. Naime. prethodne analize. metoda pokusa. administrativna teorija.). škola teorije odlučivanja. Vrijednosti dobivene na taj način pokazuju kakva je razina organiziranosti cjelokupnog poduzeća. Svakako da se mnogi autori s ovim ne bi složili. Karakteristični čimbenici odabiru se postupnim ispitivanjem njihova utjecaja na najvažnije elemente poslovanja pomoću tzv. 100 i 1000 ljudi.  skupinu B čine čimbenici čiji se utjecaj na tijek poslovnog procesa može djelomično predvidjeti i regulirati. neoklasična teorija. a ne metoda. kao na primjer: birokratska organizacija. Novak. tako i kvantifikaciju utjecaja karakterističnih čimbenika. 1993. stoljeća objavljeni prvi radovi (Taylor. Koontz je okvalificirao kao teorijsku džunglu. metoda intervjua. Zna se da je još Mojsije obavio podjelu rada na organizacijske dijelove koji su imali 10. to je povezanost funkcija veća. Prema koncepciji kompleksne analitičke metode. odnosno razina organiziranosti prema frekvencijama ili organizacijskim jedinicama” (Sikavica. škola procesne organizacije.metoda snimanja. 74 . Ova podjela na razvojne etape posve je uvjetna. klasična teorija. 10. Po svemu sudeći ove posljednje tj. Fayol). moderna teorija organizacije i drugi. metoda promatranja. Jer npr. 39. empirijska škola. 11. 12.  skupinu C čine čimbenici na čije se ponašanje ne može neposredno utjecati. Ni metode u oblikovanju koncepcije misu nastale samo na području znanosti o organizaciji. Ilustracije radi navodimo nekoliko naziva pojedinih pravaca. svaka od tih metoda u pojedinoj znanstvenoj disciplini koristi se na poseban način i s posebnim ciljem u ovisnosti od njihovog znanstvenog interesa pa se na poseban način koncipiraju i provode" (Sikavica.

Direktor. Osijek 11. Zavod za izdavanje udžbenika. Zagreb 3. Holden-Day. Pergamon Press. E. Zagreb 15. broj 10. Rovan. (1960): The Principles of Scientific Research. Pula 12. u zborniku radova Coleman. Bober. Veža (1996): Proizvodni menedžment. Informator. . Gabler. Osijek 75 . Medvešćek. Samobor 27. Sarajevo 13. D. IV. Kapustić. Ja. London 8. Nolit. Oxford 18. Buble. Lange. A. I. Anić.. W. izdanje.). S. (1980): Grundlagen der Organisation. V (1980): Pregled povijesti znanosti. (1972): Informacijski sustav poduzeća i elektronička računala. Zagreb 16. Informator. Rijeka 22. (1968): Unapređenje proizvodnje. W. Zagreb 30. Predavanja akademske godine 1967/68. J. S. S. Jurković et. Novi Liber. (1991): Rječnik hrvatskog jezika. adaptiver und kreativer Organisationen. Zeitschrift für Organisation. Moskva 32.. Jermakowicz. New York 2.L. Fenstermaher. Vodič u društvenim istraživanjima. (1974): Kako se istražuje. (1962): Scientific Method. (1973): Management Systems Engineering. Dobrenić. Kosiol. broj 11-12. E. No 4. (1971): Organizacija industrijske proizvodnje.. . Dubić. Fakultet organizacije i informatike. P. Školska knjiga. dio. (1970): Stroj. . Ekonomski fakultet. San Francisko 17. Sveučilište u Zagrebu. Beograd 10. Informator. Radovi. (1992): Model informacijskog sustava u funkciji planiranja proizvodne organizacije.)(1991): Organizacijska teorija. svezak II. Š. Naprijed. Oxford – Warszawa 31. D.. . Freedman. Ekonomski fakultet. Kedrov. Ekonomski fakultet. Zeitschrift für Organisation. Zagreb 20. Z. S. adaptiver und produktiver Organisationen. Lerner. Gilli. (1982): Metodologija unapređenja organizacije. Dulčić. Zagreb 7. M.. (1976): Osnove organizacije. S. (1967/68): Organizacija proizvodnje i poslovanja poljoprivrednih poduzeća. Cingula. (1966): Metode naučne organizacije rada. (1991): Masmedijin poslovni rječnik (red. M. Zagreb 4.. Kapustić. A. (1972): Temelji i metode istraživanja organizacije. Split 6. I. S. . M. (1980b): Organisationsstrukturen produktiver. Zagreb 34. Dobrenić. Zavod za produktivnost. Cohen. Wiesbaden 25. Doktorska disertacija. H. Ž. O. B. (1980a): Decentralisationsgrad von Organisationsstrukturen und die Effizienz kreativer. JLZ. Buble. (1978): Nabava u industrijskoj radnoj organizaciji. V. P. Zagreb 5. Ackoff. I. čovjek. al. (1970): Uvođenje u naučni rad (Nauka i naučni metod). Informator. Han. I. A. No 2. Osijek 35. E. Horvatec. Ekonomski fakultet. Zagreb 24.Literatura: 1. (1967): Načala kibernetiki. Hilf. (1994): Organometrijski pristup ocjenjivanju i mjerenju boniteta organizacije poduzeća. G. Đurašević. Milerlaj. “Otokar Keršovani”. Optimizing Applied Research Decisions. Referat na Seminaru za rukovodioce. (red. Frese. George Routledge and Sons Ltd. Žugaj (1985): Organizacija proizvodnje. RO “Zagreb”. Razvoj ljudske misli i obrazovanja. Naučna knjiga. M. Informator. Ekonomski fakultet. Ivanko. Wiesbaden 19. Beograd 29. R. 2nd Ed. John Wiley and Sons. (1981): Epistemološki pristup organizacionim naukama. (1984): Metodika organizacijskog projektiranja. Pavić. Jermakowicz. (1969): Predmet i uzajamna veza prirodnih nauka. H. M. M. . društvo (Kibernetika). Bazala. Riley (red. V. Školska knjiga. (1966-1969): Enciklopedija Leksikografskog zavoda. god. (1976): Projektiranje organizacije. Nauka. Nagel (1934): An introduction to logic and scientific method. Zagreb 33. R. M. Wiesbaden 26. Beograd 21.. Zagreb 23. Dešić.): MIS: Management Dimensions. Split 14. Zagreb 28. Milerlaj. (1965): Wholes and Parts – A General Theory of System Behaviour. 2. Varaždin 9. Masmedia. (1963): Nauka o radu.

Fakultet organizacije i informatike. Weihrich. RO “Zagreb”. M. M. M. Žugaj. Varažin 40. Cingula (1992): Temelji organizacije. Zbornik radova FOI. M. Riggs. Informator. Jugoslovenski zavod za produktivnost rada. M. Ekonomski fakultet. Irwin. Pacific Grout. G. G. Konspekt izlaganja na seminarima: ”Kako povećati produktivnost”. L. T. Žugaj. M. . Varaždin 45. H. M. Zagreb 64.. M. D. J. broj 29/1997. Žugaj. M. H. 24-26 maja 1979 41. Shingo (1987): Proizvodnja bez defekata. Mašinski fakultet. R. . Cingula. D. Zagreb 55. (1976): Socijalna psihologija. Zagreb 59. Žaja. Izdanje. Naučno stručni skup proučavanje i mjerenje rada. Homewood. Shigeo. M. Zvonarević. Beograd 50. S. E. Sarajevo 53. (1967): Work Systems Design: The Ideals Concept. Varaždin 63. četvrto izdanje. Nikolajewna Katschalina et. Informator. T. Nadler. Progres. Salitrežić. M. (1996): Metodologija znanstvenoistraživačkog rada. Šamić. Svjetlost. Ljubljana – Sarajevo 48. broj 512-514. Zagreb 51. Illinois 38. J. V. Radošević. M. Vila. (1969): Mathematical aspects of General systemy analysis. California 47. Varaždin 61. Konspekt izlaganja na seminarima: “Kako povećati produktivnost”. Žugaj. M. (1979): Organisieren aber wie ? Stattsverlag der Deutschen Demokratischen Republik. J. Springer. Richard D. FOING. Berlin 52. Tokyo 43. (1979): Primjena IDEAL metode u proučavanju rada. Shingo (1987a): Proizvodnja bez zaliha. Varaždin 65. Organizacija – Znanost i struka u suvremenom društvu. Kapustić (1987): Organizacija kao znanstveno područje. Školska knjiga. (1997): Narodne novine. Lj.. Shafritz. M. Jugoslovenski zavod za produktivnost rada Beograd i Zavod SR Slovenije za produktivnost dela Ljubljana. Žugaj. Zeitschrift für Organisation 6/1980. (1980): Die Entwicklung von Organisations methoden und Techniken. Englewood Cliffs 37. D. (1989): Jedno predavanje o klasifikaciji znanosti. Strahonja (1994): Metode i modeli planiranja i upravljanja proizvodnjom. Moskva 42. S. Fakultet organizacije i informatike. Koontz (1994): Menedžment. Wiesbaden 46. Ljubljana – Sarajevo 49. S.. Macmillan. Radošević. al.. (1976): Organizacija proizvodnje. III. (1977): Kako nastaje naučno djelo. (1988): Decision Support and Expert Systems. A. New York 54. G. Shigeo. Žugaj.. Varaždin 60. memorijal “Aleksandar Đurašević”. br 13. prijevod na ruski u zborniku “Isledovanija po obščoj teorii sistem”. Murdick. Žugaj (1985): Uvod u znanstvenoistraživalački rad. Narodne novine. Shingo (1985): Nova japanska proizvodna filozofija. Zagreb 58. Shigeo.. P. Radošević. Žugaj. 76 . Informator. . u Zborniku radova PROMJER ’79. C. (1989): Osnove znanstvenog i stručnog rada. FOI. G. Books/Cole Publishing Co. (1983): Teorija i praksa funkcioniranja organizacije. V. Kapustić (1989): Prilog raspravi o priznavanju organizacije kao znanosti. Osijek 44. (1975): Teorija sistema i teorija informacija. Jugoslovenski zavod za produktivnost rada Beograd i Zavod SR Slovenije za produktivnost dela Ljubljana. (1974): Uvod u znanstveni rad. Zagreb 56. Second Edition. Zagreb 57. J. McGraw HillKogakuska. Munson (1986): MIS Concepts and Design.. Fakultet organizacije i informatike. Zagreb 39... (1968): Economic Decision Models for Engineeris and Managers. Schmidt. M. Rappoport. PrenticeHall International. Novak (1993): Poslovna organizacija. Samobor 62. A.. Deseto izdanje. Salitrežić. Radošević. M.36. Mostar. D. Ott (1992): Classic of Organization Theory. Inc. Uvođenje u metodologiju i tehniku naučnoistraživačkog rada – Opšti pristup. (1983): Uvođenje u znanstveni rad u području društvenih znanosti. Sveučilišni vjesnik.. Sikavica. Turban. Vujević.

(1976): Uvod u znanstvenoistraživački rad (prošireni program za izvanredne studente). 8.. lipnja 1989 66. Ekonomski fakultet. Strahonja (1992): Informacijski sustavi proizvodnje. I.Fakultet organizacije i informatike Varaždin i Fakultet strojarstva i brodogradnje Zagreb. Zagreb 67. Centar ekonomskih znanosti. M. V. Žugaj. Rijeka 77 . Informator. Varaždin.-10. Žuvela.

7. tko objekt. 3. 8. 5.Pitanja za ponavljanje (provjeru): 1. 19. Što je zapravo znanost? Koje su njene temeljne odrednice? U kakvoj su svezi situacija i istraživanje? Pomoću kojih elemenata možemo opisati istraživanje kao sustav? O kojim ulogama govori Gilli u društvenim istraživanjima ? Tko je subjekt. a tko naručitelj (korisnik) istraživanja? Prikažite odnos subjekta. 21. 40. Objasnite pojam istraživanja i znanstvenog istraživanja. 13. 16. 14. 33. 18. 38. 35. 27. 4. 11. 30. objekta i korisnika u procesu istraživanja crtežom! Protumačite crtež! Što je cilj idejnog projekta? Koja je svrha idejnog projekta? Opišite cilj izvedbenog projekta? Znanstveni karakter organizacije nije više sporan. 41. 36. 15. psihologije. 9. 12. 29. 23. 20. 10. 37. 6. 34. 42. 78 . 32. matematike. 39. 24. 31. 28. informacijskih znanosti. sociologije. odnosno disciplina (npr. 26. 17. Navedite bar jednu definiciju znanosti. a kakvo deduktivno zaključivanje? Navedite primjere iz područja organizacije! Što je to analiza? Koje vrste analiza poznajete ? Što može biti objekt analize u organizaciji poduzeća? Navedite primjere analize u organizaciji rada? Što je to sinteza? Koje vrste sinteza poznajete? Kakva je uloga metode sinteze u organizaciji poduzeća? Koje se vrste analize i sinteze rabe u procesu istraživanja organizacije? Što možete reći o općoj teoriji sustava kao znanstvenoj metodi? Predočite crtežom pojednostavljeni prikaz proizvodnog poduzeća kao sustava! Što je sistemski pristup? Opišite metodu modeliranja. 25. 2. ali je sporno kojem znanstvenom području ona pripada. Što Vi mislite o tome? Da bi mogla steći atribut znanosti koje je kriterije organizacija morala ispuniti? Kakav je odnos organizacije i ostalih znanstvenih polja. tehničkih znanosti itd)? Što je znanstvena teorija? Koje su njene temeljne značajke? Objasnite znanstveni pristup! Definirajte teoriju organizacije! Što sve obuhvaća opća uloga teorije organizacije u znanstvenoj spoznaji? Opišite predmet znanosti o organizaciji! Opišite predmet znanosti o organizaciji poduzeća! Što je zadatak znanosti o organizaciji poduzeća? Opišite metode znanosti o organizaciji! Navedite značajke empirijskih metoda! Navedite značajke znanstvenih metoda! Koje opće metode u znanosti o organizaciji poznajete? Opišite bar jednu opću znanstvenu metodu! Je li pitanje metoda u znanosti o organizaciji dovoljno istraženo? Kakva je razlika između promatranja i eksperimenta! Navedite primjere ovih metoda u organizaciji! Što je brojenje? Što je mjerenje? Bez čega nema mjerenja? Navedite metode kauzalne indukcije! Kakvo je to induktivno. 22.

44. 55. 60. 53. 45. 61. 46. Prokomentirajte modeliranje organizacijskih sustava.43. Što znate o školi teorije odlučivanja? Navedite značajke kvantitativne škole! Po čemu je značajna škola rukovodnih procesa! 79 . 72. osobito E. Opišite metodu slike radnog dana (SRD). 76. 69. 62. 47. 57. Koji su se značajniji mislitelji bavili istraživanjem organizacijskih problema i kojima? Kako se mogu klasificirati organizacijske teorije? Navedite najvažnije ličnosti i njihove ideje na području klasične teorije organizacije! Kako ocjenjujete klasičnu organizacijsku teoriju? Koje su probleme istraživali neoklasičari . shematske i matematičke modele. 56. 73. 49. 75. 52. Koje skupine modela poznajete? Objasnite fizičke. 59. 48. 68. 50. 64. 66. 51. 63. 74. Koje posebne metode u znanosti o organizaciji poznajete? Opišite bar jednu posebnu znanstvenu metodu organizacije. Klasifikacija organizacijskih škola (teorija) prema srodnim idejama. 71. Objasnite metodu popravaka nakon određenog broja sati! Što možete reći o metodama kontrole kvalitete za proizvodnju bez pogrešaka i škarta? Jesu li organizacijski problemi bili istraživani i znatno prije nego što je organizacija poprimila znanstveni karakter. Što možete reći o metodi IDEAL? Prokomentirajte metodu standardnih popravaka. Mayo sa suradnicima? Koji su najvažniji teoretičari neoklasične škole? Koje su značajke teorije međuljudskih odnosa? Tko je sve obilježio školu socijalnog sustava odnosno teoriju ponašanja u organizaciji? U čemu se sastoji važnost motivacije čovjeka i koji su najznačajniji autori proučavali ovu problematiku? Što možete reći o modernoj teoriji organizacije? Protumačite temelje moderne teorije organizacije! Tko je dao najznačajniji teorijski doprinos kontingencijskom pristupa? Iznesite Vaše mišljenja o kontingencijskom pristupu. 65. 70. Koje metode istraživanja organizacije poznajete? Koje metode projektiranja organizacije poznajete? Navedite metode organizacijskog ispitivanja! Opišite kompleksnu analitičku metodu! Opišite metodu ocjenjivanja organizacije prema procesnim funkcijama. 54. 58. Izrecite svoje mišljenje o empiričkoj školi. 67.

Poglavlje 3 Organizacija kao praktična disciplina U ovom poglavlju: Uloge i značenje organizacije Organizacijski ciljevi Načela (principi) organizacije i organiziranja rada Vrste organiziranja i organizacija Vrste organizacija .

82 .

Od rođenja pa do smrti on se njima koristi i pripada im. 1980. odnosno on se nalazi u njima. ljudskog društva i njegove civilizacije. 1993. policija. On ne može živjeti sam za sebe. Naime. uvjetovane različitim karakterom vlasti. itd. automobilima koje vozimo. čuva se i podučava u jaslicama i vrtiću. Druckera. Čovjek je za nju stalno vezan. kako u doba mira. itd. 1990. Rezimiramo li ukratko ovo do sada rečeno u točci 3. Ona počinje s pojavom čovjeka. 1-2):  organizacija počinje s pojavom čovjeka. brodovima i avionima kojima putujemo. jesti. što će raditi. a ni danas ne može bez organizacije. političkoj partiji. Od prvobitne društvene zajednice do suvremenog društva. On se rađa i njeguje u bolnici (rodilištu) ili u obitelji. možemo zaključiti slijedeće (Sikavica. tijekom svih društvenoekonomskih formacija čovjek je bio upućen na organizaciju. I kako to veli Hicks (1967. jest da danas živimo u svijetu organizacija i. tj. ORGANIZACIJA KAO PRAKTIČNA DISCIPLINA 3. On je na organizaciju objektivno upućen. moći i autoriteta. socijalne skupine i pojedinaca. čak i tada kada toga nije svjestan. Prema tome. političkoj partiji. 7). On zapravo pripada mnogim skupinama koje imaju sve osobine organizacije . hranom koju jedemo i odjećom koju nosimo. možda. u bolnici. U slobodno vrijeme on djeluje u sportskom društvu. crkva. Podsjetimo se samo činjenice da radno aktivno stanovništvo. obrazuje se i stručno usavršava u školi i fakultetu. Čovjek je okružen organizacijama. zapošljava se i radi u poduzeću ili ustanovi. čemu se nadati i o čemu će sanjariti. on pripada i drugim skupinama za koje. To su vojska. provodi vrijeme svoje mirovine u obitelji ili u domu za umirovljenike i na koncu često umire tamo gdje se i rodio. “Poruka uglednoga Velikog Svećenika menadžmenta. dnevno provodi oko trećine vremena u organizacijama u kojima radi. F. ULOGA I ZNAČENJE ORGANIZACIJE Povijest čovjeka.3.. VIII). profesionalnom udruženju i sl.poduzeća ili ustanove u kojoj radi. sve svoje radne i životne probleme čovjek rješava zajednički s drugim ljudima u organizaciji. željezničkim prugama.1. komunalne ustanove i dr. nije ni svjestan da su organizacije (Babić. čovjek je upućen na organizaciju od rođenja pa do smrti. U njegovoj okolini su i one organizacije s kojima on na ovaj ili onaj način dolazi u doticaj. većina odraslih ljudi. One nam također osiguravaju zaposlenje i dohodak” (Parkinson. izoliran od drugih. jer mu samo ona osigurava opstanak i prosperitet u prirodi koja ga okružuje i koja ga svojom škrtošću ugrožava. tako i u doba rata. Svako društveno-ekonomsko i političko uređenje ima svoje specifične organizacijske forme.one nas opskrbljuju pastom za zube i sapunom za svakodnevnu upotrebu. kuda će ići. Dakle. Osim toga. što će cijeniti i uvažavati. jest povijest organizacije. 4) organizacije u najvećoj mjeri određuju što će čovjek obući. čovjek nije nikada mogao. 83 . Rustomji.1. dobrotvornoj organizaciji. sviđalo nam se to ili ne. Čovjek mnogo vremena provodi u raznim organizacijama. P. i to u svakom trenutku svoga života. organizacije dominiraju našim životima . Novak.

te uspostavljati modernu. Novak. s njima se povezivati i udruživati. odnosno najsloženijih zadataka. Na osnivanje. koje su pratili određeni društveno-ekonomski odnosi. promišljeno ili. prema tome. bez organizacije. obrazovanju i drugim područjima društvenog života. Ovo se mora posebno naglasiti jer u toj njegovoj nemoći i ograničenosti leži i temeljni razlog stvaranja organizacije (Babić. Te se mogućnosti izražavaju u korištenju fleksibilnijih organizacijskih oblika i rješenja. intelektualnih i drugih ciljeva. ipak. oblikovanje i korištenje organizacije čovjek je upućen iz više razloga. razvijala se organizacija. “Mnoge organizacije upravo i postoje da bi zadovoljile ovu njegovu potrebu. za njih zadovoljavajuće kontakte unutar same firme. Značenje organizacije ogleda se u koristima koje čovjek ima od organizacije u gospodarstvu. svoj ograničeni domet kao jedinke. čovjeku tu mogućnost. Ponekad su čovjekove socijalne potrebe toliko zadovoljene u organizaciji u kojoj radi. organizira zato što sebi želi osigurati 84 . kvalitetnije. i to sasvim svjesno.zato što podržava njene humanitarne ciljeve. i ako za to ne postoje. čime su stvorene neslućene mogućnosti unapređenja rada i života u svim područjima aktivnosti uopće. “Novi tehničko-tehnološki i informacijski procesi omogućili su oblikovanje odgovarajućih organizacija. na primjer. u korištenju ekonomije vremena. pružaju. o djelotvornoj organizaciji. i ako nisu radi toga osnovane. što se sav predaje radu. Značenje organizacije proizlazi i iz prirode samog čovjeka kao društvenog bića. čovjek ima potrebu koristiti svoje umne i fizičke sposobnosti u zajednici i stalnoj komunikaciji s drugim ljudima. Pa. 1980. odnosno predmeta rada. zdravstvu. samo po sebi. 8). njegov posao je njegov život! On se osjeća potpuno sretnim i zadovoljnim. Čovjek. čovjek mora tražiti pomoć drugih ljudi. također. a ni danas ne može. čovjek je uvijek bio upućen na organizaciju. Novak 1993. 1993. Čovjek se. Dakle. Isto tako ona omogućuje realizaciju velikih i kompliciranih projekata (Sikavica.” (Sikavica. Organizacija mu omogućuje ostvarivanje mnogih ciljeva koje sam ne bi mogao nikako postići. u sustavnom korištenju akumuliranog znanja i iskustva prethodnih generacija. organizacija proširuje opseg čovjekove individualne snage jer ona od individualnih snaga stvara društvenu snagu. pored toga može raditi i u dobrovoljnoj grupi .  čovjek nije nikada mogao. a pomaže mu da ih brže. Da bi ih ostvario. u upotrebi visokoproduktivnih sredstava za rad i novih materijala. s njenim dobavljačima i kupcima. Naime. Na taj način on smanjuje ili potpuno otklanja svoju nemoć. Danas više ne možemo govoriti samo o organizaciji. najčešće (i to potpuno legalno) pristupa onoj grupi u čijem članstvu očekuje da će moći najviše uživati. što se susreće i povezuje sa kolegama. itd. ekonomičnije i racionalnije ostvari. već radi ostvarivanja određenih ekonomskih. S razvojem proizvodnih snaga. Značenje organizacije za čovjekov život i rad u današnjim uvjetima određuje čitav niz čimbenika. odnosno podmiriti svoje potrebe. nego o svrsishodnoj organizaciji. Tako. velike poslovne organizacije omogućavaju svojim članovima brojne. a gospodarskih posebno. Druge. Prije svega zato što sam ni prije ni još uvijek nije mogao ostvariti mnoge svoje ciljeve. kao i izvan nje. da drugi za njega kažu.dječjoj organizaciji ili u vatrogasnom društvu . kulturi. fleksibilnu i uspješnu organizaciju danas je nemoguće bez znanstvenog pristupa. 3). u mogućnosti njihove prostorne udaljenosti. pak. povećavao se broj i umnožavali su se oblici organizacije sve dok ona nije poprimila današnje razmjere. Rješavati sva složenija organizacijska pitanja i probleme. 3). upravo zato što ide na posao. u povezivanju sve većeg broja ljudi.

tada možemo reći:         značenje organizacije nije ograničeno samo na čovjekovu gospodarsku djelatnost. organizacija je potrebna uvijek. stvara društvenu snagu. ORGANIZACIJSKI CILJEVI 85 . oštećuje ga i fizički i umno. svako udruživanje. Prema njima. nije istina da čovjek u čvrstoj organizaciji gubi individualnost. jer od nje. organizacija je potrebna svuda. 1979. Treće: Kome treba organizacija? Svima! Jer mi živimo u velikoj zajednici koja može postojati samo ako se svako biće uključi u nju kao član. moglo bi se reći. Naprotiv. i kao nešto treće. 3. organizacija je potrebna svima. što organizaciji daje znanstveni karakter.2. 1967. 1993. ne oslobađaju ga tog osjećaja sputanosti. Naime. Prvo: Gdje je potrebna organizacija? Odgovor je: Svuda! Jer i najmanji uređaj treba organsku izgradnju. i kao institucija i kao aktivnost. značenje organizacije proizlazi i iz prirode čovjeka kao društvenog bića. Organizacija ima i svoju drugu stranu. dakle. 7-8). 2-4). negativnu stranu koja nepovoljno utječe na čovjeka. Drugo: Kada je potrebna organizacija? Uvijek! Čovjek uvijek gradi nešto novo. Novak. već na njegovu cjelokupnu radnu i životnu aktivnost. 7).socijalna zadovoljstva koja mu organizacija pruža. U takvoj organizaciji čovjek se može osjećati podređen i otuđen od samog sebe te od uvjeta i rezultata svog rada (Ovsenik. ni mnoge dobrovoljne organizacije. jer nisu u suglasnosti s pravilima organizacije odnosno stavovima i interesima većine u organizaciji” (Sikavica. Dakle. organsko usklađivanje tvorevina koje po prirodi još ne sačinjavaju organizam i svoje postojanje opravdavaju samo kao pojedinačne karike. U literaturi nailazimo i na mišljenja da je ludo protiviti se organizaciji. kao jedinka. osobito ako mu je silom nametnuta (Sikavica. odnosno uspostavljanje određenih veza i odnosa s drugim ljudima ograničava slobodu ponašanja. 1993. u vezi s organizacijom. a svako novo treba svoj organski poredak. i za kojima on. ona proširuje opseg čovjekove individualne snage. Novak. i nekoliko pitanja. pogotovo ako mu je silom nametnuta. negativnu stranu koja prilično nepovoljno utječe na čovjeka. organizacija omogućuje realizaciju najsloženijih zadaća. organizacija ima i svoju drugu. Prava organizacija znači. tj. Preuska specijalizacija radnog područja jednostavno opterećuje ljudski organizam. To je pravi smisao organizacije. toliko je danas prisutna u društvu i važna za njegov daljnji razvoj da je praktički nemoguće uspješno rješavati probleme bez odgovarajućih znanstvenih istraživanja njihove organizacijske komponente. Organizacija ga u određenoj mjeri sputava i dovodi u podređeni položaj. njegova osoba dolazi do punog izražaja. Može se postaviti. ona mu ponekad nameće zadatke koji nisu uvijek u skladu s njegovim fizičkim i umnim sposobnostima ili se protive njegovu poimanju rada. čezne” (Hicks. I u njima se često mora suzdržavati u iskazivanju svojih stavova. 4). organizacije u kojima se čovjek dobrovoljno učlanjuje i prihvaća njena pravila. “Međutim. Načinimo li zaključak u vezi sa značenjem organizacije. Organizacija. odnosno njegovo ponašanje. organ. tek kad član jača svoj ja i u organizaciji. odnosno individualnih snaga.

“ono čemu se teži. 1991.N. Tako K. 86 . Izraz cilj podudara se s izrazom “das Ziel” u njemačkom i u nizu engleskih izraza. Riječ svrha znači još i namjeru. o nagovještaju smjera kojim treba ići i o podacima o stanju kojeg želimo postići ili o već prijeđenom putu. svrha je konačna pojava niza uzročnih pojava općenito (G. Međuciljevi (Zwischenziele) sadrže u stvari tri cilja. Spomenuti prikazi ovise o brojnim okolnostima. čemu se teži” (Anić. ciljevi i zadaci organizacije 3. te “the goals” kad su ciljevi postavljeni specifično i konkretno (Kralj. 4. na razlog za nešto što može postati dokučivo određivanjem i postizanjem ciljeva. “the purpose” (može biti i “the object”) u engleskom i “smoter” u slovenskom jeziku. gornji i donji. cilj je podređen svrsi. Svrha. od kojih su najčešći “the objective”. F. 704) i cilj.2. pa su na taj način zaista međuciljevi. Cathrein. to je nešto zbog čega je neka stvar ovdje. Prema Magyar-u hijerarhija ciljeva izgleda ovako: 1. 65) i svrha. odnosno čemu je neki postupak namijenjen. ima temeljnije (fundamentalnije) značenje nego cilj pa zato svaki cilj mora proizlaziti iz neke svrhe.1. Magyara i F. M. G. W. 2. U drugim jezicima izraz svrha jednak je izrazu “der Zweck” u njemačkom. Perića (Kralj. 1972. kad je riječ o široko definiranim trajnijim ciljevima. a istovremeno još i neposredno djelujući uzrok (G. Svrha je nadređena cilju. o teoretskoj školi kojoj pojedini autor pripada i konkretnim stavovima koje zauzima. u svrsi je sadržano ono što predstavlja posljedicu i rezultat. 1991. Shematski Drescher-Magyarov prikaz hijerarhije ciljeva predočen je na slici 3.1. 3. Hegel). Cathrein). Možemo ih definirati i kao temeljne političke ciljeve poduzeća. A cilj je “ono što se želi postići. koji istovremeno znače i neko usmjeravanje. naime. Schneider i G.1. Interesantno je i Magyarevo proučavanje pojma cilja. Hegel utvrđuje da je svrha (der Zweck) ono zbog čega se nešto događa (V. Prema tome.2. Glavni ciljevi (Hauptziele) vrlo su važni ciljevi i obuhvaćaju niz podređenih ciljeva.3. što se želi postići” (Anić. Magyar konstatira na temelju definicija V. Schneider). M. kod čega on utvrđuje da se kod cilja radi:     o unaprijed stvorenoj predodžbi (zamisli) o stanju kojemu treba težiti. H. Vrhovni ciljevi (oberste Ziele) čine vrh piramide i podređeni su svrsi. o duhovno spoznatoj i prihvaćenoj vrijednosti objekta postavljenog ciljem. Dobro obrazloženje pojmova svrha i cilj nalazimo u literaturi kod K.1 Hijerarhija ciljeva obrađivana je i prikazivana u mnogobrojnim radovima na različite načine. 1972. Pojedini dijelovi cilja (Teilziele) u stvari su etapni ciljevi. Definicija pojmova: svrha.1. o namjeri i volji da se pokrenu akcije. ciljevi i zadaci Izraz svrha odnosi se na namjenu. W. 22). 21).

1966. (VRHUNSKI) CILJEVI 2. odnosno da se osigura opstanak. (GLAVNI) CILJEVI 3. Perić polazi od ideje da je potreba uvjet djelatnosti i da bez poticaja nema realizacije. Unatoč šarolikosti ciljeva pojedinih sustava. Ciljevi organizacije rada Ciljevi organizacije rada usko su povezani s ciljevima privređivanja poduzeća. Posebni ciljevi organizacije rada proizlaze iz ciljeva privređivanja poduzeća za određeno vremensko razdoblje. Da bi se ciljevi realizirali. Opći cilj organizacije rada je povećanje proizvodnosti rada i opće povećanje djelotvornosti poslovanja poduzeća usklađivanjem svih čimbenika proizvodnje. (DJELOMIČNI) Slika 3. dakle. potreban je uman i fizički rad.2. temeljni) ovi: 1. 1970. (MEĐUCILJEVI) CILJEVI 4. dok pojedini potrebni poslovi sačinjavaju radni zadatak (Perić.3.2. ipak su osnovni (opći. povećanje djelotvornosti funkcioniranja u svrhu olakšanja opstanka. 7).1. Postojanje cilja. Drescher-Magyarov prikaz hijerarhije ciljeva 3. Stoga svaka djelatnost ima svrhu (koju rađa potreba). Tu nam organizacija rada služi kao sredstvo za što bolje i uspješnije postizanje ciljeva konkretiziranih poslovnom politikom poduzeća (Braut et. kontinuitet povećanja djelotvornosti i funkcioniranja. 2. odnosno ciljeva.F. 91). a svrhu postiže realizacijom ciljeva. Ciljevi sustava Nijedan sustav bez cilja nije pravi sustav. jedno je od temeljnih obilježja svakog sustava.al. što predstavlja progres. 87 . kontinuitet funkcioniranja sustava kao nastojanja da se ne povećava entropija. iz politike privređivanja poduzeća. Kralj.2.1. SVRHA CILJEVI 1. kao nastojanje da se smanjuje entropija i 3.1. 3.

Kako se. ne preostaje ništa drugo nego da se ona pokuša indirektno odrediti” (Sikavica. 14). 3. 1993. odnosno poduzeća definiraju se kao jedan između ovih ciljeva: 1. 1983. poduzeća) Ciljevi trgovačkog društva. Budući da je svako poduzeće osnovano radi ispunjavanja određenih poslovnih odnosno proizvodnih zadataka. “Osnovni (opći) cilj organizacije rada jest uspostavljanje određenog organizacijskog stanja za određeno razdoblje. Međutim. cilj je organizacije rada upravo njihovo realiziranje (ispunjavanje). te se oni prema potrebi korigiraju i poduzimaju akcije kako bi se predviđeno željeno stanje doseglo (Vila. Bez ciljeva nema ni smišljenog djelovanja. Optimalna ili najbolja organizacija rada jest ona koja osigurava ostvarivanje ciljeva poduzeća na takav način da se u što većoj mjeri zadovolje temeljna načela poslovanja: ekonomičnost i rentabilnost2. stabilnost zarada. Novak. Drugim prječima.2. 3. Pojedinačni ciljevi organizacije ograničavaju se na uspješno rješavanje pojedinih organizacijskih problema koji se javljaju u pojedinim organizacijskim jedinicama (podsustavima). ciljevi su definirani i jasni. 7). njezin cilj nije uspostavljanje bilo kakvog organizacijskog stanja. međutim. 6. Iz svega toga proizlazi da su ciljevi organizacije rada u najužoj vezi s ciljevima poduzeća. Novak. nego po mogućnosti najboljeg.1. cilj organizacije rada jest uspostavljanje optimalne organizacije. Pri odlučivanju u poduzeću moraju se u najvećoj mjeri poštivati ciljevi i zadaci poduzeća. cjelokupnog prihoda) postizanje “zadovoljavajuće” razine profita postizanje željenog ciljnog tržišnog udjela preživljavanje firme očuvanje fluktuacije radnika (employee turnover) pod određenom kritičnom točkom 7. odnosno najracionalnijeg u danim uvjetima.Organizacija rada. Stalno se prati napredak prema tim ciljevima. Stupanj ispunjavanja zadataka poduzeća istovremeno je i kriterij za ocjenu djelotvornosti organizacije. U njih se ponekad ubraja i rast poduzeća kao cilj (kao izvod 88 . Ciljevi gospodarske organizacije (trgovačkog društva. 2. Prva četiri cilja su neposredno ili posredno povezana s profitabilnošću (dobitnošću. maksimiranje profita 3 maksimiranje prodaje (realizacije.4. rentabilnošću) poduzeća. 4. 13-14). odnosno svrsishodne organizacije rada. 5. kao i sve druge djelatnosti koje se obavljaju u poduzećima. 1993. Upravo ti ciljevi predstavljaju najvažnije obilježje svake organizacije. Kada je pak organizacija na visokoj razini. kvantitativno određivanje optimalne organizacije rada zaista teško postiže ili se ne postiže nikako jer se nalazi i prostorno i vremenski na različitom nivou. odnosno provođenja pojedinih organizacijskih mjera (Sikavica. ima svoje ciljeve koje mora ostvariti.

rentabilitet vlastitog i tuđeg kapitala. mora utvrditi konačnu točku i 3. mogu imati i posebne ciljeve. stimulacija rada i kreativnosti). 1995. mora definirati početnu točku ili postojeće stanje. Cilj ima tri osnovna elementa: 1. također razrađene u pojedinosti. stupanj financiranja. Ako ciljevi ne bi bili točno određeni. Moderna teorija poduzeća polazi od pretpostavke da je cilj poduzeća funkcija više varijabla. ali ako ne bude poduzimalo praktične korake za realiziranje tih ciljeva. 61). Sarnat. Ta kombinacija teži optimumu između profitne težnje i smanjenja rizika (profit seeking . 2. likvidnost. Valja utvrditi i tržišno prestižne ciljeve (neovisnost o odlukama. Definiranje konačne točke. odnosno poduzeća. u organizaciji bi moglo doći do sporova. osobni razvoj. vremena i sredstava je značajka plana. ono taj cilj nikad neće iskoristiti u procesu donošenja odluka. to je lakše izabrati sredstva za njihovo dostizanje. plaće i socijalno osiguranje. Zato govorimo da je: ciljno djelovanje = plansko djelovanje! “Povećati dobit” . koji bi trebali biti što preciznije određeni. moraju sadržavati barem sljedeće elemente (Karpati. prihvatljivoj razini.To nije plan. to je lijepa želja! “Povećati dobit za 15% u idućoj godini” . Klasična monovarijabla cilja racionalnog proizvođenja bila je maksimiranje 89 . Pojedina društva/poduzeća. Što su točnije formulirani i određeni ciljevi organizacije. Zadnja tri cilja naglašavaju očuvanje poslovnog rizika na dozvoljavajućoj. jačanje imidža). Određivanje ciljeva ne smije biti ništa drugo do poštena umješnost članova organizacije da formuliraju ono čijem postizanju teže. njima je vrlo teško doći do zajedničkog mišljenja o sredstvima. Ako su zadaci organizacije nejasni. socijalna integracija. Ciljevi trgovačkog društva. Cilj predstavlja definiranje kamo društvo/poduzeće želi ići. očekivana dobit.To je nejasno formuliran cilj! “Povećati dobit s X kuna u ovoj godini na Y kuna u idućoj godini uz porast ukupnog prihoda za n % i porast materijalnih troškova poslovanja za n-m % . imidž društva/poduzeća. proizvod i asortiman proizvoda. s obzirom na te ciljeve. mora naznačiti vrijeme u kojem se konačna točka želi postići (dohvatiti). ukupnost rentabiliteta) i financijske ciljevi (kreditna sposobnost. Zatim treba utvrditi i socijalnu strukturu (broj zaposlenih. (ukupni prihod. težnju rentabiliteta. i ako oni koji se spore imaju u vidu različite konačne ciljeve. Eto zbog čega su oni toliko važni. nova tržišta. struktura kapitala). već po naravi svoga posla i važnosti. njeni članovi će vjerojatno zamijeniti ciljeve organizacije svojim vlastitim. to nije cilj. 18-19): tržišno pozicijske težnje ostvarenja društva/poduzeća (udjel u tržištu.drugog cilja).risk reduction) (Levy.to je precizno postavljen cilj! Poduzeće može proklamirati da je jedan od njegovih ciljeva povećanje blagostanja društva. Obično se radi o kombinaciji ciljeva pri čemu menadžment bira. 1988. društveno politički utjecaj na okolinu). To su sve opći ciljevi. Ciljevi organizacije služe kao kriterij za izbor alternativa odluka. dobro ozračje u društvu/poduzeću. između alternativnih investicijskih strategija i projekata.

“Znanost o organizaciji je mlada znanost. 3. 1982. naravno. ili danim utroškom sredstava valja postići maksimalan cilj. odnosno profita. otkrivanje zakonitosti koje vladaju pojavama koje su predmet organiziranja kao i zakonitosti koje vladaju procesima u kojima se pojava organizira. Pokazuje se da različiti motivi i vrednote različito određuju utrošak sredstava i maksimalni cilj. ona to u praksi nipošto nije. složenog predmeta i specifičnih metoda.dobiti. 3. samopotvrđivanje ličnosti ili pak odanosti nekoj ideji ili nekoj zajednici. Heinen uz maksimiranje dobiti vidi još ove moguće ciljeve poduzeća. etički i socijalni principi (u građanskom društvu onaj tko isključivo ide na maksimiranje dobiti. Bez cjelovite razrade gospodarskih težnji u pojedinim trgovačkim društvima i njihovim poduzećima i to na makro i mikro razradi. NAČELA (PRINCIPI) ORGANIZACIJE I ORGANIZACIJE RADA 90 . otvara nove mogućnosti razvoja znanosti o organizaciji bez koje on sam postaje nemoguć” (Kapustić. 15). te različite druge ciljeve kao što su stvaralačka pregnuća i sposobnosti. 2.5. Ciljevi znanosti o organizaciji poduzeća Svaka znanost ima svoje ciljeve koje želi postići. To jest: određenu svrhu valja postići najmanjim utroškom sredstava. nerealno je očekivati njihovo ostvarenje. nego pretežno samo u doba prosperiteta. o poduzeću unutar ustaljenog i čvrsto definiranog sistema racionalne proizvodnje. Riječ je. Oni se sastoje u otkrivanju zakonitosti koje vladaju među pojavama na određenom znanstvenom području. Sve brži razvoj privrede i društva praćen i uvjetovan razvojem znanosti. 445-446) ciljevi znanosti o organizaciji poduzeća jesu: 1. koji su ponekad čak i u suprotnosti s maksimiranjem dobiti: ugled i moć.1. red. Prema Kostiću (1972. omogućavanje mjerenja efekta svake primijenjene organizacijske mjere. ”Ali makar kako se tako teoretski definirana racionalnost činila jednostavnom. da na temelju njih postavi zakone po kojima se određuje optimalna organizacija u konkretnim uvjetima i sa zrenika konkretnog cilja. Interesantno je da Heinen smatra da sve vrednote cilja poduzeća koje nisu u skladu s maksimiranjem dobiti ne dolaze do izražaja u kritičnim situacijama. To znači da uza sve značenje i ulogu organizacije i pojedinih vrijednosnih orijentacija maksimiranje dobiti uvijek ostaje dominantni cilj proizvođenja” (Rihtman-Auguštin.2. pa stoga nije čudo što ona svoje ciljeve nije još u potpunosti ostvarila. da na temelju tih zakona omogući predviđanje promjene efekta u ovisnosti o promjeni pojave koje se organizira i promjeni postupka u procesu organiziranja 4. 3. kao i zakonitosti po kojima se te pojave događaju.3. ne uživa uvijek podršku i odobravanje) težnja nezavisnosti (takva težnja pojedinog poduzeća može također doći u suprotnost s maksimalizacijom dobiti). 426). 1991. Mora postojati neka snaga koja će poticati izvršavanje.

metode ili zakoni. osnove. osobito kod organizacijske izgradnje. Babiću (1967. Među najpoznatija teorijska načela organizacije rada uvrštavamo: 1. na alternativne mogućnosti postupanja. Često su proglašavana tzv. To znači. Naime. nego što bi se mogli očekivati pozitivni rezultati pridržavajući se određenog načela organizacije. u kojima se daje sistemski prikaz organizacije. a ovisit će o konkretnim prilikama i o konkretnoj situaciji u kojoj će mjeri jedna alternativa biti povoljnija od druge. koja se navode u literaturi.). 235) ide čak tako daleko da ističe: “Kolikogod to zvučalo proturječno. s obzirom na obilje načela. Mišljenja pojedinih autora o načelima organizacije i gledišta u pogledu njihova postavljanja i primjene razilaze se u velikoj mjeri. Riester (Vajner. U povijesti organizacijskih znanosti bilo je mnogo autora koji su pokušali formulirati načela. po kojima se treba voditi (rukovoditi) organizacija. univerzalna načela organizacije. nepridržavanje tih načela može s većom sigurnošću uzrokovati štete. osobito u onima. valja reći da su načela organizacije rada temelji na kojima ona počiva. načelo evidencije (“Smatrati točnim samo ono što se može dokazati”) 2. S druge strane nema sumnje da se prilikom organiziranja možemo koristiti iskustvima stečenim u prethodnom radu te određenim stupnjem uopćavanja. Organizator se u svom radu treba pridržavati određenih organizacijskih načela. postoje još pristalice tvrdnje da “organizaciju karakterizira to što nikad ne postavlja načela. “spajanje ili odvajanje funkcija” itd. sve dok se ne obuhvati i riješi čitav problem”) 91 . što ne može izdržati ozbiljnu kritiku. 1966. održavanja i razvoja organizacije. ako se ona pomnije analiziraju. 308). načelo analize (“Raščlaniti problem na sastavne dijelove i svaki proučiti detaljno”) 3.” No. načelo sinteze (“Analizirane elemente postepeno vezivati u šire cjeline. 1955. Načela se ne mogu i ne smiju u praktičnom radu šablonski i nekritički primijeniti. Njima se pripisivalo svojstvo “da vrijede za sve vrste organizacije u svako vrijeme. Sama praksa vrlo je često pokazala ograničenost tih načela. “centralizacija” i “decentralizacija”. vodeći računa o ovisnostima koje među njima postoje. Naprotiv. Razmatrajući ovu problematiku. mnoga se međusobno suprotstavljaju (npr.U velikoj većini radova. al. ukazuju. pravila ili osnove organizacije. u kojima se obrađuje organizacija. odnosno da li takva mogu postojati.” Čak što više. Često se pak u literaturi postavlja i pitanje da li uopće postoje organizacijska načela. prema Š. na svakom mjestu i u svim prilikama” (Braut et. “stabilnost” i “elastičnost”. jer ne postoje čak ni dva poduzeća u kojima bi postojali isti uvjeti za njihovu primjenu. postoji vjerojatnost da će on lakše postići cilj i određene prednosti. u stvari. potrebno je prethodno brižljivo ispitati što treba već unaprijed odvojiti kao neprincipijelno. nabrajaju se opća načela (principi). pravilima i osnovama organizacije rada. pravila. Ali. treba izlučiti sve ono. Takva načela. zrelim razmišljanjem može se zaključiti da se organizacija treba upravljati određenim općim načelima. Pridržavajući se općih organizacijskih načela. 118). karakteristična je za svaku organizaciju kao cjelinu samo jedina misao vodilja: ne postavljati principe. Daljim razvojem znanosti o organizaciji treba očekivati verificiranje svih teoretskih postavki o načelima.

inicijativa 14. centralizacija 9. “Taylorove ideje i načela izazvali su mnogo kontraverznih diskusija. te da će iskustvo pokazati nove principe koji će se tek pojaviti. autoritet i odgovornost 3. ujedinjavanje i izjednačavanje osoblja). organiziranje 3. On je naišao na opoziciju. 11). U osnovi F. Ti su principi “kroz povijest vjerojatno bili slični”. 1987. Fayol je priznao da se ovi principi ne mogu shvatiti posve kruto i da nisu apsolutni5: On je tvrdio da to sigurno nisu svi principi. hijerarhija 10. W. On ih je nabrojio 14 i to 1916. Osnove rukovođenja sažeo je u ovih 5 principa: 1. duh zajedništva (udruživanje. kontroliranje. stalnost (stabilnost) osoblja 13. Mooney već 1926. sv. a to su pokazali rezultati proučavanja povijesnih literarnih izvora o načinu rukovođenja Aleksandra Velikog. b) izobraziti ga da primjenjuje najefikasniji način rada. jedinstvo naređivanja 5. 1966. i na strani poduzetnika” (Perko-Šeparović. jedinstvo upravljanja (usmjeravanja) 6. 92 . 234). naređivanje i red 11. koordiniranje 5. disciplina 4.al. I. nagrađivanje osoblja 8. (Jojić.4. c) davati stimulaciju u obliku viših plaća najboljim radnicima (Braut et. godine u knjizi “Administration Industrialle et Generale” (“Industrijsko i opće upravljanje”): 1. pravednost 12. godine pošao je od ideje da su principe organizacije upotrebljavali “veliki vođe”. posebno kod njegovih suvremenika. načelo kontrole (“Donijeti zaključak tek nakon detaljnog provjeravanja usvojenih pretpostavki”)4 Može se reći da su Taylorovi pokušaji zapravo prvi pravi pokušaji utvrđivanja i sistematizacije principa na kojima se temelji dobra organizacija. Taylor u svojoj se praksi organiziranja rada rukovodio ovim “principima”: a) izabrati najsposobnijeg čovjeka za određeni posao. James D. 118). naređivanje 4. Cezara i dr. planiranje 2. 1975. podjela rada 2. i na strani sindikata. Fayol je smatrao da su mnogi principi organizacije francuske vojske prihvatljivi i za organizaciju poduzeća. najekonomičnije pokrete pri izvršavanju tog posla. podčinjavanje pojedinačnih interesa općim interesima 7.

Oni postavljaju i 7 principa rukovođenja: 1. 4. To svakako odražava utjecaj međuljudskih odnosa koji su se nekoliko godina prije ovih radova pojavili (Vila. 14. količina. 13. prilagoditi ljude organizacijskoj strukturi vrhovni rukovodilac je izvor autoriteta jedinstvo naređivanja upotreba općih i specijalnih štabnih organa stvarati odjele i službe prema namjeni. 93 . 3. načelo instruiranja i informiranja svih sudionika. 4. načelo standardizacije (postupaka. načelo računskog mjerenja djelatnosti i učinaka. 6. 5. ali oni su prošireni i odražavaju duh novijeg doba. 3. načelo povezanosti rada. 3. Uočava se da navedeni principi proizlaze iz Fayolovih principa. načelo stimuliranja poboljšanja učinaka plaćama i premijama. publicirali referat pod nazivom “Papers on the Science od Administration” u kojem su definirali slijedeće principe organizacije: 1. U ovom popisu nema naređivanja i kontroliranja. načelo predviđanja. 24-25). 9. načelo prenošenja odgovornosti i autoriteta na podređene instance (načelo delegiranja). nezavisnosti od pojedinih osoba i automatizam u zamjenjivanju. 12. 2. 4. 10. materijala za obavljanje tih djelatnosti). Urwick su godine 1937. 2. procesu. 2. 15. načelo oštrog razgraničenja djelatnosti i odgovornosti (“raščlanjivanje odjeljenja”). načelo sukladnosti djelatnosti i prikladnosti (ljudi.L. vremena. 8. strojeva. 5. Mellerowicz navodi ovih 16 načela: 1. planiranje organiziranje izbor osoblja usmjeravanje koordiniranje izvještavanje budžetiranje. 8. Njih se smatra nastavljačima Fayolovog učenja. načelo elasticiteta organizacije. troškova i proizvoda). 6. 6. jasnoće i preglednosti. kao negativno načelo. načelo pretjerane organizacije (überoganisation). 7. načelo specijalizacije i podjele rada. načelo jednostavnosti. 7. načelo automatske kontrole. 11. 5. načelo odjeljivanja upravljačkog rada od detalja i sporednih poslova. ljudima i mjestu prenositi ovlaštenja i koristiti principe iznimaka učiniti odgovornost proporcionalno autoritetu razmatrati primjerene raspone kontrole. načelo točnog uvida u stvari i njihove međusobne odnose. planiranja i pripreme rada. 7. 1983. Gullick i L. 16.

Dakle.Kako je vidljivo pojedini strani autori navode različiti broj načela (principa). Rad valja organizirati tako da između pojedinih operacija ne bude razmaka ni u vremenu ni u prostoru (vremenski razmaci između dva posla ili operacije.). veća uspješnost rada i dr. pripremanje se odnosi i na mjere sigurnosti. Fayol 14. Korištenjem ovog načela postiže se maksimalna neprekidnost i izjednačenost toka procesa u jednom smjeru. načelo uklanjanja štetnih razmaka i hodova načelo predviđanja načelo pripremanja načelo ujednačavanja načelo spajanja jednakih elemenata ili jednakih procesa (1) Načelo uklanjanja štetnih razmaka i hodova zahtijeva da tehnološki proces teče neprekidno. predviđanje neometanog priliva materijala. (2) Načelo predviđanja ili planiranja zahtijeva da se unaprijed utvrde svi faktori koji bi u budućnosti (a ne samo u sadašnjosti) mogli utjecati na tok proizvodnog. Tako ovu problematiku sažimaju u dva načela. odnosno da bude sastavljen od što ujednačenijih elemenata. prostorni razmaci između pojedinih radnih mjesta. pripremanje dokumentacije i rokova. 4. 94 . Uspješna priprema označava pripremu koja je obavljena na vrijeme.” Š. dokumentacije i dr. pa do podnošenja zaključnog računa. nije dovoljno predvidjeti samo ono što se odnosi na proizvodni proces već i sve one okolnosti koje su u direktnoj vezi s njim (npr. Pripremanje se ne odnosi samo na izvršavanje tehničkih predradnji nego i svih drugih predradnji koje se odnose na sve faktore proizvodnje. ono obuhvaća sredstva za rad. Neki autori načela organizacije dovode u vezu s načelima gospodarenja u određenoj društveno-ekonomskoj sredini. prazni hodovi transportnih sredstava itd.). osiguranja individualnih i zajedničkih interesa. a De Leener 23). 2. preko izrade. predmete rada i kadrove. Prema tome. povećanje stupnja iskorištenja kapaciteta. Odnosno. predviđanje pravodobnog obavljanja generalnog remonta. osposobljavanje radnika za posao itd. 5. te demokratskog podruštvljavanja odluka. energije. (Taylor 3.. 3. To znači da ujednačavanje obuhvaća sve od pripreme proizvodnje. istraživanje tržišta. Pripremom rada mora se ostvariti sve ono što je predviđeno. (4) Načelo ujednačavanja zahtijeva da poslovni proces poduzeća bude u svim svojim dijelovima što ujednačeniji. Gorupić je u sažimanju ove problematike otišao još dalje i istakao jedno osnovno organizacijsko načelo koje traži da “se niže jedinice udružuju u više jedinice radi koordinacije i usmjeravanja svog djelovanja i razvoja. smanjenje gubitaka vremena i prostora. Babić je pisao da nema općenito važećih načela organizacije. održavanja strojeva itd. alata. U praktična ili opća načela (pravila) organizacije ubrajaju se: 1. i to:   podjela rada i podjela rezultata rada. Mellerowicz 16. (3) Načelo pripremanja u uskoj je vezi s načelom predviđanja. odnosno poslovnog procesa poduzeća.

kao što su promet. Na taj način je nastala podjela industrije na grane: elektroprivreda. vrste) kao što su npr. Kao posljedica provođenja načela ujednačavanja javlja se i standardizacija (normizacija). tako i na pojedine operacije. Podjela rada se razvijala od samonikle (prirodne) preko društvene podjele rada do tehničke. ne mogu zaobići i kojih se bezuvjetno treba pridržavati u oblikovanju organizacije rada odnosno poduzeća. industrija. Dakle. pa u proizvodnji. (5) Načelo spajanja jednakih elemenata ili jednakih procesa sastoji se u tome da se dva materijalna elementa proizvodnje ili radnih procesa. (b) Princip podjele rada i specijalizacije. Novak. Tehnička podjela rada predstavlja podjelu kako na pojedine izvršitelje. dolazi do sve veće međunarodne podjele rada. Osim predočenih općih načela organizacije Novak navodi i najvažnije principe organizacije. metalurgija itd. istovremeno rezanje većih naslaga tkanine ili papira. poljoprivreda. kao i usklađivanje unutar svakog pojedinačno. Pri tom on veli: “Izlažući se istoj opasnosti kao i drugi autori koji su nabrajali i opisivali principe organizacije. pokrete itd. što potpunije zbliže u prostoru ili u vremenu. 1993. kopiranje većeg broja kopija na kopirnom stroju. navest ćemo samo nekoliko osnovnih koji se. a s time i njegov poslovni uspjeh. Pod tehničkom ili pojedinačnom podjelom rada razumije se podjela rada u okviru jedne radionice ili jedne tvornice. po našem mišljenju. koordinacija i dobrovoljno uključivanje u organizaciju”(Sikavica. Npr. Ona ima prednosti (omogućuje razdvajanje određenih vrsta radova 95 . šumarstvo i dr. (a) Princip povezivanja činitelja proizvodnje. to je podjela unutar jednog poduzeća. proizvodnja i prerada nafte. U industriji podjela rada teče prema specijalnosti u proizvodnji. Podjela rada dolazi do izražaja već pri projektiranju poduzeća. Ovaj princip obuhvaća sve radnje s kojima se stalno međusobno usklađuju činitelji proizvodnje. što ima za rezultat povećanje proizvodnosti. Pravilno provedena podjela rada povećat će proizvodnost rada poduzeća. podjela rada i specijalizacija. zatim u upravi i menadžmentu poduzeća. Ova načela potvrdila je praksa.Ovo načelo podiže proizvodnost rada s najmanjim utroškom energije i materijala te omogućuje masovnu proizvodnju. Kao najvažnije navodimo sljedeće principe: svrsishodno povezivanje činilaca proizvodnje (poslovanja). u tvornicama tjestenine najedanput rezati ili bušiti što deblju naslagu tijesta i sl. Te se promjene veza i odnosa moraju prije organizacijski izraziti da ne dođe do smetnji u realizaciji proizvodnih (poslovnih) zadataka. Društvena podjela rada dovela je do teritorijalne podjele rada. zahvate. U gospodarskim organizacijama neprestano se događaju promjene unutar pojedinih činitelja proizvodnje koje imaju i neposrednog utjecaja na promjene prije uspostavljenih veza i odnosa. odnosno u prostoru i vremenu. trgovina i ugostiteljstvo i dr. napokon na svakom pojedinom radnom mjestu na kojem svaki izvršitelj može raščlaniti svoje zadatke i prema njima svoj rad na operacije. Društvena podjela rada nastaje razdvajanjem društvene proizvodnje na pojedine njene dijelove (oblasti. ili više njih. u radnom procesu i. Budući da i tržište uz mnoge ostale čimbenike snažno djeluje na podjelu rada prerastanjem i stapanjem lokalnih i nacionalnih tržišta u svjetsko tržište. struke. 19). Primjenom ovog načela olakšava se primjena mehanizacije i automatizacije. To je jedan od najvažnijih principa organizacije. grane. Ona pospješuju koordinaciju te racionalno i skladno spajanje svih elemenata u procesu rada. Kao posljedica društvene podjele rada razvile su se i posebne djelatnosti. ekonomičnosti i rentabilnosti u poduzeću.

Prednosti specijalizacije ljudskog rada sastoje se u bržem stjecanju potrebnih znanja. No. Novak. otupljivanje i s tim u svezi nezadovoljstvo radnika (Žugaj. sredstava za rad i predmeta rada. Pri traženju rješenja uvijek valja imati na umu da se najviši stupanj uzajamnog djelovanja postiže onda kad su podudarni interesi zaposlenih i interesi poduzeća. sve bržem stjecanju proizvodnog iskustva i sve bržem stjecanju i usavršavanju radnih navika. Poznato je da poslovna organizacija može ispuniti svoje ciljeve i zadaće ako okupi odgovarajući broj i strukturno kvalitetnih zaposlenika. osim možda u slučajevima ratne opasnosti. Ovaj bi princip morao svakako doći do izražaja. Ovu koordinativnu ulogu trebaju preuzeti menadžeri na svim organizacijskim razinama. odnosi na ljudski rad. Koordinacija može biti horizontalna (na istoj organizacijskoj razini) i vertikalna (od vrha do dna rukovodne piramide). Ona ima čitav niz prednosti i nedostataka. Cingula. pri organiziranju treba uvijek težiti da mu se što više približi” (Sikavica. radni zadatak postaje jednostavniji.i njihovo prenošenje na izvršitelje. 53). Specijalizacija se. ali su njome obuhvaćeni i ostali čimbenici proizvodnje. Te spoznaje neki autori (npr. i to je sve privremenog karaktera. sve uži. rata. Kao najvažniji nedostatak specijalizacije navodi se monotonija pri radu. 1993. Mnoge od njih znanstveno se istražuju ili su već rezultat znanstvenih istraživanja. (d) Princip dragovoljnog uključivanja u organizaciju. Okupljanje zaposlenih može se ostvariti prinudnim i dragovoljnim putem. Za uspješno izvršavanje i postignuće očekivanih rezultata potrebno je koordinirati rad svih koji su angažirani u njihovoj realizaciji. 1992. (c) Princip koordinacije. prije svega. poduzeće. a da ostane racionalan) (Žugaj. kraj ili država. ograničeni dio ukupne društvene proizvodnje. Žaja i dr. skupina. Za postavljanje i razvijanje organizacije važno je poznavati društveno-ekonomske pojave i razvojne tendencije. sve dubljem poznavanju sve užeg područja rada. Prinudnog uključivanja u demokratskim državama nema. poslova i zadataka. 20). “U oblikovanju organizacije trebalo bi. zahvata. u skladu s uvjetima i mogućnostima. Društvenu i pojedinačnu podjelu rada nužno prati specijalizacija. postiže se veći radni učinak) i nedostatke (rad nije moguće beskrajno dijeliti.) nazivaju i osnovama organizacije. Pod specijalizacijom ljudskog rada razumijevamo suženje djelokruga zadataka pojedinaca i stalno obavljanje istorodnih pokreta. On bi se trebao koristiti prilikom organizacije ljudskih potencijala. koje se općenito koriste u provedbi organizacije. Stoga govorimo o specijalizaciji ljudi. osmisliti takva rješenja koja osiguravaju što viši stupanj dobrovoljnog uključivanja jer se time postiže u pravilu čvršće uzajamno djelovanje svih zaposlenih u poduzeću. operacija. Mada se u današnjim uvjetima najviši stupanj uzajamnog djelovanja postiže rijetko i samo u iznimnim slučajevima. elementarnih nepogoda i dr. Dragovoljno uključivanje ostvaruje se na različite načine i u različitim stupnjevima. obavljaju sve manji. velikih katastrofa. Suvremena organizacija rada temelji se na tim spoznajama. odnosno zajednica država. 52-53). 1992. područje. grana. Jaeger. Cingula. Među osnove organizacije svrstavaju se: 96 . Daljnji razvoj znanosti o organizaciji u budućnosti će verificirati teoretske postavke o nekim načelima (principima) te znanosti. Ona se sastoji u tome da u skladu sa sve većom podjelom rada pojedinac.

normizacija je gotovo stara koliko i ljudski rod. Većina ljudi smatra da je normizacija (standardizacija) izum 20. finalne. Drugo je pitanje koliko je stvari ili pojmova bilo normizirano u dalekoj prošlosti. iz niza istovrsnih ili srodnih proizvoda uklanjaju se oni koji su tehnički. poboljšanju kvalitete proizvoda. hladnjaci itd. (c) Kooperacija. specijalizaciji. sve vrste sredstava za rad. Osnovni smisao kooperacije nalazimo u što ekonomičnijem korištenju sredstava za rad. borna kola. kooperacija. stoljeća. organizacijski i ekonomski problem. gdje se oblikuju proizvodi. uštedi u investicijama i dr. obrazac. Ona je takav oblik racionalizacije (unifikacije) proizvoda kojom se proizvodnja ograničava na određeni broj reprezentanata “tipova”. 223). u najkraćem ćemo nešto reći o preostalim osnovama organizacije. tj. regulirano i sinkronizirano. Tipizacija se prije svega odnosi na gotove. pa čak i radna dokumentacija. autoritet. TV-prijemnici. Za uspješno i neprestano provođenje tipizacije nužna je dobra i bogata tehnička dokumentacija u konstrukcijskom uredu. osnovni lik. specijalizacija. mehanizacija. sulice. vesla.a) b) c) d) e) f) g) h) i) j) k) podjela rada. uzorak. štitove. disciplina. centralizacija i decentralizacija. U slučaju kooperacije riječ je o jednom višem stupnju organizacije (proizvodnje) za čije funkcioniranje mora biti sve osigurano. (Brezinščak. automatizacija (automacija. ekonomski ili iz drugih razloga neopravdani i umjesto njih se izrađuje i uporabljuje za istu svrhu manji broj tipova. Kako je o a) podjeli rada i b) specijalizaciji bilo već govora. Uspostavljanje kooperativnih odnosa u pravilu je kompliciran tehnički. (d) Tipizacija. povećanju obujma proizvodnje. Sigurno je da su antičke vojske imale standardizirano oružje. Tako se tipiziraju automobili. normizacija (standardizacija). Tip (grčki) je naziv za zbir karakterističnih svojstava koji diferencira zasebne grupe unutar iste vrste. Tipizacijom se obuhvaćaju i tehnološki postupci. No. Od strane međunarodnih organizacija za standardizaciju ISO/IEC Guide 2 (1986. model za skupinu predmeta. 1976.) dane su slijedeće definicije: STANDARDIZACIJA JE AKTIVNOST KOJA OBUHVAĆA 97 . podizanju proizvodnosti. (e) Normizacija (standardizacija). Tipovi svojim svojstvima zadovoljavaju određeni raspon ili područje potreba. odgovornost. a u biti predstavlja redukciju prevelike raznolikosti među proizvodima od koje nema koristi. U suprotnom će promjene u radu konstrukcijskog ureda i u sastavu konstruktora (tima) ponovno prouzrokovati razlike između proizvoda. robotizacija). brodove itd. radio-aparati. normizaciji. Tipizacija počiva na sličnosti proizvoda za uporabu. ekonomičnosti i rentabilnosti. kacige. traktori. Dakle. čitave proizvode. Oni očito misle na industrijsku normizaciju. Osim toga može se govoriti i o tipizaciji uvezenih proizvoda. tipizacija.

Ona direktno utječe na smanjivanje čovjekova naprezanja pri radu. Dok se tipizacija. olakšava se održavanje. Jedanput se norme (standardi) uvode da bi se njima propisala i garantirala kvaliteta. Oni se u industriji mogu i usporedo pojavljivati. a ne proizvode u cjelini. prije svega. Pojavom parnog stroja i parne turbine ovaj se proces naglo ubrzao. Proces mehanizacije traje već dugo vremena. Ona ujedno znači i ujednačavanje proizvodnje i proizvoda prema značajkama takvog optimalnog rješenja koje zovemo normom (standardom). veća uspješnost prodaje i dr. vremena. a mora biti odobren od neke priznate organizacije. vodeći pri tom računa o funkcionalnosti i sigurnosti.PRIPREMANJE. Zamjena mišićnog čovjekova rada radom strojeva naziva se mehanizacija. nabavljačima ili potrošačima. postoji određena garancija za kvalitetu i dr. i to istovremeno na europskoj i svjetskoj razini (Kurelec. masovni). 61). Zamjena ljudskog rada tekla je korištenjem energije vjetra. Svrha normizacije (standardizacije) nije uvijek ista. 1994. ravnomjernije se iskorištava kapacitet poduzeća. a četvrti put stvaraju uvjete za organizacijski tip proizvodnje (serijski. Treći put su samo preporuka. Normizacija (standardizacija) je djelatnost na formuliranju u primjeni sredstava radi postizanja reda u nekoj određenoj oblasti u korist i uz udio zainteresiranih strana. Mehanizirao se i transport. poluproizvoda i sirovina. financijskih sredstava). Nedostaci ili opasnosti koje nose sa sobom pretjerana standardiziranja i tipiziranja uglavnom su dvovrsne naravi: 1) može doći do smanjenja potrošnje i 2) do uniformiranja ukusa potrošača. drugi put predstavljaju određeno ograničenje i dozvoljavaju suženi izbor neke značajke proizvoda u beskonačnom nizu vrijednosti. koja je prepuštena na volju proizvođačima. vode. pojednostavljuje se projektiranje. dotle se standardizacija odnosi na dijelove proizvoda. Kao prednosti s motrišta proizvođača navode se: razne uštede (materijala. Valja naglasiti da mehanizacija nije ograničena samo na područje fizičkog rada u neposrednoj proizvodnji. ona obuhvaća manje jedinice i dijelove proizvoda. a sadrži rezultate postupka standardizacije. računala. Prema tome. USVAJANJE I PRIMJENJIVANJE JEDNOZNAČNIH RJEŠENJA (STANDARDA) za ponavljajuće probleme. Pouzdano vođenje normizacijskih zadataka i unapređivanje primjene norme postaje presudno za hrvatsko gospodarstvo u ovim teškim vremenima. ili pak energije koja je uzimana od životinja. skraćenje rokova isporuke. uzorak) je javnosti dostupan dokument nastao na osnovi suglasnosti (konsenzusa) svih zainteresiranih. Mehanizacija ima više stupnjeva. standardizacija u sebi sadrži određenu dozu prisile. (f) Mehanizacija. a naročito radi postizanja optimalne uštede u cjelini. odnosi na gotove. Norma (standard) je rezultat normizacije (standardizacije) u nekom području. STANDARD (engl. Stupnjevi mehanizacije jesu: 98 . DONOŠENJE. strojevi za preslikavanje i sl. Standardizacija i tipizacija kao dva oblika unifikacije imaju i prednosti i nedostataka. finalne proizvode. vatre. Za korisnika nastaju ove prednosti: olakšan mu je izbor kod nabave.). Mehanizirale su se i neke intelektualne operacije (strojevi za pisanje. Za razliku od tipizacije. točnija i uspješnija kontrola.

poboljšanje kvalitete proizvoda. proširimo li granice sustava. Jednostavnije je odlučivati kada treba zamijeniti zastarjelu tehnologiju. odnosno robota. Osim toga. visok stupanj razvoja proizvodnih snaga. U okviru automatizacije razlikujemo uglavnom dva stupnja:   djelomična automatizacija (pojedine su operacije automatizirane. i samo pod njegovom kontrolom. Kompleksna automatizacija cjelokupnog procesa proizvodnje (proizvodne. toj se podjeli može prigovoriti na način da je ona zabluda ako nisu točno navedene granice sustava o kojem je riječ ili nije točno definiran proces koji je potrebno automatizirati. automacija je viši stupanj automatizacije. oslobađanje čovjeka teškog fizičkog rada. djelomična mehanizacija (mehanizira se jedan dio procesa rada. Navodimo neke od tih uvjeta: stabilnost procesa proizvodnje. povećanje proizvodnosti rada. bitno se mijenja i organizacija rada. a drugi se i dalje obavlja ručno) i kompleksna mehanizacija (podrazumijeva mehanizaciju svih operacija). ali otvaraju se dileme kada treba odlučivati o zamjeni upotrebljive tehnologije. transportne i kontrolne operacije) naziva se automacijom. a ostale operacije su na razini mehaniziranog ili ručnog rada) i kompleksna automatizacija (sve su operacije proizvodnog procesa automatizirane). tako da mehanizacija traži drukčiju organizaciju rada nego što je bila u fazi manuelizacije. velika financijska sredstva. Ciljevi mehanizacije. Robotizacija je jedna od faza globalne automatizacije svih čovjekovih aktivnosti. ili čak samostalno obavljaju niz unaprijed pripremljenih procesa i samostalno reguliraju i kontroliraju te procese i operacije. specijalizacija i simplifikacija itd. organizacijskih i ekonomskih uvjeta. Tada se najčešće postavljaju pitanja jesu li sazreli uvjeti za uvođenje robotizacije. (g) Automatizacija i robotizacija. izaberemo li dovoljno mali sustav. Oni na čovjekovu inicijativu. svaka potpuna automatizacija postat će djelomična. oslobađanje čovjeka od štetnog rada po zdravlje. Za široku primjenu automatizacije potrebno je ispuniti čitav niz tehničkih. svaka djelomična automatizacija pretvorit će se u kompleksnu i obratno. a istovremeno i njezine posljedice su:     Mehanizam koji zamjenjuje radnika postaje novi element u organizaciji rada. široko tržište. alate i strojeve. Između ova dva stupnja automatizacije postoji više prijelaznih stupnjeva.   mala mehanizacija (zamjena ručnih operacija jednostavnim sredstvima za rad). Dakle. Roboti 99 . Automatizirana proizvodnja gotovo se potpuno razlikuje od ranijih (klasičnih) metoda rada i primjenjuje posve nova načela rada. Naime. tehnoloških. Budući da je čovjek uglavnom nadzornik. Odluka o uvođenju industrijske robotizacije vrlo je delikatna za menadžment s ekonomskog motrišta. Riječ je o višoj fazi mehanizacije koja se sastoji u uvođenju sustava automatskih strojeva i uređaja. U suvremenoj automatizaciji naročitu ulogu ima najnoviji razvoj elektronike. nove materijale.

Robotizacija će imati dalekosežne ekonomske. upravljanje. Na primjer u makroekonomiji je to politika dirigiranja i podrobnog reguliranja čitavog gospodarstva ili pojedinih grana s jednog mjesta. centralizirati se može i upravljanje. već samo kao način da se uspješnije i bolje ostvare postavljeni ciljevi. a ne samo funkcija upravljanja. Centralizacija predstavlja usredotočenje poslova na nekom središnjem mjestu. Rotacijski zglobovi robotske ruke omogućavaju zakretanje oko osi rotacije zgloba. poprečne i vertikalne osi” (Žugaj. Veličina radnog prostora može biti od nekoliko kubičnih centimetara. ali i nabava. razvijat će se i roboti. Osim formalne strane. socijalne i političke implikacije. rasterećenje središta. proizvodnja. Naglašavamo da decentralizaciju ni u kojem slučaju ne treba shvatiti kao jedan od ciljeva organizacije. posebno područja umjetne inteligencije. a kuglasti omogućavaju zakretanje članaka oko više osi. što praktično znači postojanje uvjeta za izmjenu odnosa. što u isto vrijeme treba pratiti i prenošenje određenih odgovornosti. Da bi vrh robotske ruke mogao zauzeti sve moguće položaje u svakoj točki radnog prostora. na hijerarhiji utemeljene organizacijske strukture. adekvatnih prenesenim pravima. hidrauličkim ili pneumatskim članovima. lijevo-desno i naprijed-natrag te zakretanje oko uzdužne. Robote s početka devedesetih godina 20. na osnovi informacija iz raznih osjetila pričvršćenih na umjetnoj ruci i u njezinoj okolini. To je praktično bit svake promjene u organizaciji. translacijski zglobovi omogućavaju produljenje članaka u zglobu. povezanih u kinematički lanac. najčešće elektromotori s prijenosnim mehanizmom. financije itd. Na taj način interesi organizacijskih jedinica i pojedinaca u njima dolaze u prvi plan. do nekoliko kubičnih metara. Nije samo riječ o praktičnoj nemogućnosti da se s jednog mjesta operativno i uspješno upravlja i poslovodi u jednom neograničenom ili širem obliku. “Razvojem tehnologije. reguliranje ne usredotočuje se na bilo kojem mjestu nego upravo na vrhu takve. 108). Prostor u kojem robot može djelovati. Postoji direktna zainteresiranost nižih organizacijskih jedinica i pojedinaca (djelatnici svih vrsta i razina) za dobivanje prava. prodaja. Zakretanje ili translaciju obavljaju izvršni članovi ili djelatnici. Decentralizaciju treba gledati kao prenošenje formalnih prava na odlučivanje i poslovođenje s viših na niže organizacijske jedinice. Decentralizacija je u biti prenošenje mjesta donošenja odluke.ne mogu raditi u neorganiziranoj sredini. Kod decentralizacije se manje upravlja i poslovodi iz središta. efektor. Robotska ruka sastoji se od zglobova i članaka. odnosno mogućnost za znatno aktivniji odnos prema zadacima u postizanju postavljenih ciljeva. što sam rad čini zanimljivijim i interesantnijim. Centralizacija se izražava u činjenici da odlučivanje. Umjetna se ruka pokreće električnim. decentralizacija znači promjenu načina mišljenja i stvaranje novih odnosa u organizaciji. stoljeća mogli bismo nazvati umjetnim rukama kojima upravlja računalo. 1992. naziva se radnim prostorom. Decentralizaciju treba promatrati s više motrišta. Prema tome. a samim tim i odgovornosti. Centralizirati se može svaka poslovna funkcija. a mnogo se više koordinira. 100 . (h) Centralizacija i decentralizacija. potrebno je šest stupnjeva slobode robotske ruke što omogućuje translaciju u smjerovima gore-dolje. Strahonja. načina rada i poslovanja. Na vrhu robotske ruke nalazi se hvataljka ili nekakav alat. Vrh je uvijek ono mjesto s kojeg se upravlja. hidraulični cilindar s klipovima i hidraulični krilni zakretnici. planiranje.

“Za Henri Fayola autoritet je bio toliko značajan da je u njemu vidio jedan od prvih principa organizacije. autoritet je djelotvorno “pomagalo” u poslovođenju. a ovi opet dalje na još niže instance. proizvodnje. u nas često generalni direktor) odnosno upravu (nju čine jedan ili više direktora) postavlja nadzorni odbor. Autoritet u organizacijskom smislu znači ovlaštenje da se zahtijeva obavljanje određenih pojedinačnih zadataka koji su nužni za ostvarenje cjelokupnog zadatka. 1993. pa da se slušaju i izvrše naređenja” (Braut et. kao moć koja čini da se uradi sve što je potrebno. on mu daje i određeni autoritet. 1993. Ponekad se u praksi koriste mješoviti ili kombinirani oblici centralizacije i decentralizacije. Prema Certou (1989.al. 230) tome dodaje i treću koju naziva funkcionalni autoritet. od najviših prema sve nižim i nižim razinama u organizacijskoj strukturi. određuje organizacijsku razinu na kojoj se to mjesto nalazi. već kao jedinstvena cjelina. Autoriteta ima više vrsta. Vlasnik predstavlja izvor autoriteta i on dio svog autoriteta prenosi (delegira) na menadžere. 148). u literaturi možemo susresti nesuglasice pojedinih autora u svezi s autoritetom i njegovom ulogom u suvremenoj organizaciji. Stoga osobe koje su pri vrhu organizacijske piramide imaju više autoriteta od onih čija se radna mjesta nalaze pri dnu ili na dnu organizacijske hijerarhije. U oba slučaja zajedno s autoritetom ide i odgovornost. poduzeća). uvjerit ćemo se da svaku centralizaciju na jednom području rada poduzeća prati decentralizacija na drugom području. taj i odgovara. Svaka se organizacija temelji i na autoritetu. Ako glavnog izvršnog voditlja CEO (engl. Novak. one to ipak nisu. 1966. 288) postoje dvije osnovne vrste autoriteta:   linijski i štabni autoritet. u svakom društvu i svakoj organizaciji. Riječ je o odnosu u organizaciji u kojem nadređeni direktno nadgleda podređenog. On ga spominje odmah iza podjele rada. Linijski autoritet je autoritet unutar organizacije koji se prenosi s nadređenog na podređenog.-chief executive officer. Doduše. 184) autoritet bi se mogao definirati kao ograničeno pravo korištenja sredstava organizacije i usmjeravanje napora ljudi u željenom pravcu. koji se opet može delegirati na niže menadžere. u njenoj osnovici” (Sikavica. Iako izgledaju kao dvije suprotne tendencije. onaj tko zapovijeda. Prema Mesconu i Khedouriu (1985. Henri Fayol je autoritet definirao kao pravo na komandiranje i zapovijedanje. mogla dati očekivane rezultate. mora se oslanjati i na autoritet. 229) autoritet se može definirati kao pravo naređivanja. Novak. Novak. nego su naprotiv nerazdvojne. tj. “Količina autoriteta koji ima neka osoba na nekom mjestu u organizaciji. Certo (1989.Centralizacija i decentralizacija imaju i pozitivne i negativne strane. 258). 1993. Prema Mesconu i Khedouriu (1985. a ne na pojedinca koji zauzima određeno mjesto u organizaciji (Sikavica. Promatramo li organizacijske probleme u cjelini. potrebni su sposobni autoriteti. 258259). U poduzeću postoji delegirani autoritet. tj.  101 . No. Naime. (i) Autoritet. Zbog toga se centralizacija i decentralizacija ne mogu pratiti izdvojeno. 258). Kod toga valja kazati da se autoritet prenosi na poziciju. Ovim se autoritetom stvara organizacijska hijerarhija koja se naziva “lanac zapovijedanja” ili “skalarni lanac” (Sikavica. Prema tome da bi organizacija (rada.

pomanjkanje samopouzdanja. Otklanjanje zapreka u delegiranju može se riješiti: 102 . 1993. Stručni autoritet stvara se i kultivira izražavanjem značajki stručnosti. člana organizacije. 186) drže da je delegiranje neophodno za opstanak i funkcioniranje organizacije. et al. stručni. Jedna od definicija odgovornosti glasi: “Odgovornost je osjećanje poštovanja posljedica”. 1980. (j) Odgovornost. 181). odnosno radnih mjesta) susretale su se i ovakve definicije: ”Odgovornost je izraz za savjesnost i pouzdanost koja se zahtijeva pri obavljanju određenog posla. 639). i položajni. 282) pod delegiranjem se razumijeva prenošenje zadataka i autoriteta primateljima. koji će biti odgovorni za njihovo obavljanje. ipak tome dodajmo da je decentralizacija rukovođenja u poduzeću u najužoj svezi s delegiranjem autoriteta i odgovornosti (Sikavica. To su osobni. pomanjkanje komunikacija između nadređenih i podređenih. inteligencija. To je uostalom i staro organizaciono pravilo po kojemu je odgovornost inherentna samo pojedincima. Novak. “Odgovoran je samo pojedinac i on jedino može biti odgovoran. za izvršenje određenog zadatka. Tri su vrste autoriteta menadžera. pomanjkanje obavijesti i podataka. On je prema tome privremen i relativan. 1989. odnosno zapreke. Položajni autoritet stječe se i gubi položajem. No. Osobni autoritet stvara se i kultivira izražavanjem značajki osobe. ali u srednjoj i velikoj organizaciji to postaje nužan uvjet uspješnog rukovođenja). pa neka on riješi problem. kao i za brigu u sprječavanju zastoja i smetnji u procesu rada” (Salitrežić. za obazrivost da se izbjegnu štete materijalnog i osobnog karaktera. U procesu delegiranja mogu se javiti i određene poteškoće. odnosno o nekim pitanjima. 237-238) klasificira ove zapreke u tri kategorije:    zapreke koje se odnose na nadređene (nadređeni misle da svaki posao znaju i mogu uraditi bolje od drugih. 155). kao što su: opće obrazovanje. Novak. U vrednovanju rada (analitička procjena rada. podređeni misle da su već prezaposleni. 1993. On se dodjeljuje npr. za razliku od osobnog i stručnog koji su neovisni o položaju i vremenu. iskustvo itd. Newman (Certo. Novak. S organizacijskog motrišta odgovornost je obveza pojedinca. kao što su: zdravlje i fizičke značajke. moral itd. odgovornost se ne može dijeliti (u smislu odvajanja od zadatka) ni delegirati” (Braut. nepostojanje poticaja kod podređenih za preuzimanje dodatne odgovornosti). Funkcionalni autoritet predstavlja dio autoriteta linijskog menadžera. Taj autoritet predstavlja pravo na preporuke i sugestije koje daju štabni organi linijskom rukovodstvu (Sikavica. stručno obrazovanje. glavni menadžer može biti nespreman da delegira poslove uz obrazloženje da je riječ o maloj organizaciji. strah od pogreške. 1996. averzija prema riziku nadređenog ako delegira ovlaštenja na podređene). kontroli u organizaciji (Sikavica. zapreke koje se odnose na organizaciju (u malim organizacijama koje su autokratski strukturirane. 263). zapreke koje se odnose na podređene (lakše je upitati šefa. Prema Mesconu i Khedouriu (1985. Funkcionalni autoritet je autoritet koji linijsko rukovodstvo prenosi na štab na nekom području djelatnosti. Tako H. 624 i 260).  Štabni autoritet imaju štabni organi u štabnolinijskoj strukturi rukovođenja. Prema tome. Koontz i Weihrich (1990. Žugaj. s obzirom da je nemoguće da jedna osoba ima cjelokupni autoritet u donošenju odluka. 1993. pomanjkanje povjerenja u suradnike.

to će oni biti djelotvornije rješavani.. Društvena odgovornost uključuje također odgovornost pred cijelom društvenom zajednicom. (k) Disciplina. Što bolji autoriteti i što veća odgovornost kod rješavanja problema iz područja organizacije. I demokratskom društvu disciplina je potrebna. držanje i vanjske znakove uvažavanje pokazane po konvenciji i običaju u dotičnom poduzeću i kod personala” (Braut. “administrativna” odgovornost kad se sankcije sastoje u administrativnim mjerama. Veća prava koje zaposleni imaju znače i njihovu veću odgovornost za dobro i savjesno obavljanje svojih dužnosti. 265) i Može se govoriti i o društvenoj odgovornosti. A. 1966.   razvijanjem komunikacija između nadređenih i podređenih. onima koji su ga izabrali da obavlja neku funkciju u društvu ili su mu povjerili određeni posao. U Uskoj svezi s pojmom autoriteta jest i pojam discipline. 1966. “moralna” odgovornost ako neizvršenje obveza ima određene moralne posljedice za pojedinca. niti ranokapitalistička disciplina gladi. dragovoljno podvrgavanje. 157). Jaeger smatra da je značaj ovog elementa toliko velik da disciplinu treba smatrati jednim od temeljaca organizacije (Braut et. te odgovornost za obavljanje službe od općeg značenja. to više ne može biti feudalna disciplina batine. tj. Osobito u modernim poduzećima dolazi do dubokih promjena glede sadržaja i prirode discipline. et. et. Razlikujemo sljedeće discipline:  plansku  tehnološku 103 . 1996. “disciplinska” odgovornost ako se primjenjuju disciplinske sankcije. Pojedinac može odgovarati i za rad drugih pojedinaca u organizaciji. 156):      “materijalna” odgovornost ako su sankcije materijalne prirode. Ovdje disciplina postaje sve više svjesno. al. al. No. Pod terminom društvene odgovornosti prije svega razumije se odgovornost pojedinca pred biračima. Odgovornost najčešće obuhvaća: odgovornost za pravilno obavljanje posla-vlastiti rad. “kaznena” odgovornost ako se protiv pojedinca poduzimaju mjere kaznenog gonjenja. “Henri Fayol je disciplinu smatrao jednim od 'principa' organizacije i definirao ju je kao poslušnost. u organizaciji. 158). odgovornost za proces rada i sigurnost drugih. odgovornost za sredstva rada i druge povjerene vrijednosti. Odgovornost je usko vezana s pitanjem autoriteta. al. U ranom kapitalističkom gospodarstvu pod disciplinom se razumijevala apsolutna poslušnost i pokornost radnika prema kapitalisti. načelom jednakosti (postići ravnotežu između količine autoriteta odgovornosti) i razvijanjem poticaja za dodatnu odgovornost (Sikavica. nije nikakav tehnokratizam i birokratizam. Prema prirodi sankcija koje se protiv pojedinca mogu poduzimati razlikuju se sljedeće vrste i oblici odgovornosti (Braut. Novak. nego jednostavno uvjet za normalan život i upravljanje organizacijom. brižljivost. odnosno njegovim namjesnicima.. Disciplina na radu. 1993. koje je bitan element organizacije rada.

te uporabu i korištenje propisanih organizacijskih sredstava. potrebno je održati utvrđenu organizacijsku strukturu. u kapitalnoj izgradnji potroši više nego što je trebalo (planirano) ili se općenito nepotrebno troše sredstva. Ona se sastoji u svjesnom i savjesnom ispunjenju svih dužnosti. 161) Pojedinac krši organizacijsku disciplinu ako sa suradnicima komunicira samo usmeno. Tehnološka disciplina zahtijeva održavanje tehnološkog procesa u onom stanju u kakvom je on koncipiran. a organizacijom rada je predviđeno usmeno i pismeno komuniciranje. a oblikuje pedantnost u radu. ako je ona dobra i zdrava. on krši organizacijsku disciplinu ako “preskače” svoje podređene i nadređene (Braut. Roditelji su najpozvaniji i najodgovorniji da oblikuju radne navike kod svoje djece. al. opremljenije. Ona je utoliko potrebnija ukoliko je poduzeće složenije. Socijalna disciplina oblikuje društvenost i obzire prema okolini. Ona zahtijeva da se pri radu vodi računa i o drugim ljudima koji rade ili koriste rezultate promatranog rada. 104 . U nas se dosta govorilo i pisalo o tzv. 1966. Tehnološka disciplina je stroža kod mehaniziranog i automatiziranog rada nego kod ručnog rada. Disciplinirani zaposlenik ima radne navike. Ona se sastoji u pridržavanju tehnoloških propisa. Socijalna disciplina je preduvjet za timski rad. ako se proizvodi na višoj tehnološkoj razini. što je uvjet za opstanak svake organizacije.. propisa o održavanju optimalnog režima rada. tj. Nepoštovanje pismenog komuniciranja. Mehanizacija i automatizacija ograničava slobodu jer ukoliko je proces proizvodnje više mehaniziran i automatiziran. nesporazume i nejasnoće.  organizacijsku i radnu disciplinu. provođenju mjera sigurnosti na radu i dr. Ona se krši ako se npr. Organizacijska disciplina sastoji se u održavanju postojeće organizacije poduzeća. financijskoj disciplini. Stečene radne navike ljudi koriste i u svom privatnom životu. utvrđene putove komuniciranja. za radove izvan radnog mjesta. et. Radna disciplina je sinteza svih oblika discipline. u postizanju planiranih učinaka. projektiran i postavljen. može imati za posljedicu sukobe. i obrnuto. Tako ona traži da se na posao dolazi redovito i da se u tijeku radnog vremena radi. U organizaciji izrađenoj na hijerarhiji pojedinac poštuje organizacijsku disciplinu ako ne “preskače” pojedine instance. Dakle. Tehnološka disciplina sprečava površnost. Planska disciplina izražava se u obavljanju planom predviđenih zadataka. odnosno organizacijske discipline. Neki su autori pisali u svezi s organizacijom rada i o socijalnoj disciplini. u odražavanju planom predviđenih količina i rokova. načinu kontroliranja. utoliko ima više propisa i uputa. odnosno svakog društva. Pojava nediscipline jedan je od simptoma slabosti organizacije rada. Radne navike olakšavaju poštivanje radne discipline. zbrku. Jasno. One se najlakše stječu i oblikuju u djetinjstvu. Zato je pitanje kako uspostaviti i održati disciplinu uvijek zaokupljalo kako organizatore praktičare tako i teoretičare. uputa o redoslijedu i broju operacija.

Kao primjer navode se centralizacija jednog posla ili službe u poduzeću. 38-53) jesu: a) prema opsegu – potpuno i djelomično. e) s obzirom na postojanje organizacije – organizacija i reorganizacija. b) prema načinu na koji se provodi – individualno i shematsko. Isto tako. Smatra se da je dugoročni plan neophodan za razvoj. postoji velika opasnost da se prepusti improvizacijama i samovolji koja će se vrsta organiziranja upotrijebiti. Sikavica i Novak (1993. Za uspješnu primjenu navedenih vrsta organiziranja u izgradnji organizacije poduzeća nužno je da svako poduzeće ima svoj dugoročni plan organizacije. To onda može dovesti do mnogih neželjenih posljedica. a izgrađuje se na temelju odluka o dugoročnoj poslovnoj politici. Vrste organiziranja Pod vrstama organiziranja razumijevaju se različiti pristupi u organiziranju. a Fischer (1948. a decentralizacija drugog posla ili službe.4. to ne znači da se primjenom jedne vrste iz neke od navedenih skupina ne može primijeniti druga vrsta iz neke druge skupine. Kod svega toga valja reći da se organiziranje može obavljati na različite načine. mogućnost djelomično shematsko decentralizirano postupno reorganizacija Razlikovanje ovih vrsta organiziranja ne znači odmah i njihovo potpuno suprotstavljanje. unapređivanje i usavršavanje organizacije. Najznačajnije vrste organiziranja prema Fischeru (1948.1. 26). Novak tim vrstama još dodaje: d) prema trajanju rada na organizaciji – jednokratno i postupno. c) prema koncepciji rukovođenja i upravljanja – centralizirano i decentralizirano. Tablica 3. u različitim područjima i kroz različito vrijeme. Sličan je slučaj s organizacijom i reorganizacijom (Sikavica.1.3. 1993. jasna koncepcija koja osigurava postizanje 105 . Novak. 25) rabe naziv organizacijske vrste. U praksi je često prisutna i njihova kombinirana upotreba. U slučaju da ga nema.4. “Jezgru dugoročnog plana organizacije čini određena. 38-53) piše o oblicima organizacije. Vrste organiziranja S obzirom na Opseg rada Način provođenja Koncepcija rukovođenja i upravljanja Trajanje rada Postojanje poduzeća I. To nije neki samostalni plan. Dapače. nije riječ uvijek ni o međusobnom isključivanju vrsta organiziranja iz iste skupine. VRSTE ORGANIZIRANJA I ORGANIZACIJA 3. mogućnost potpuno individualno centralizirano jednokratno organizacija II. Ostaje otvoreno pitanje je li ovaj naziv najsretniji za ono što se njime želi prikazati. već je sastavni dio dugoročnog plana razvoja poduzeća.

veći broj i novu strukturu zaposlenih. Novak.1.2. 1993.4. već prvenstveno od ukupne organizacije i usklađivanja pojedinih elemenata s ukupnom organizacijom. Prema tome. kao što mu i samo ime govori. Površno provođenje novih organizacijskih zahvata može izazvati velike probleme.1. to ne znači da se njemu ne treba pristupiti ozbiljno i profesionalno. može biti signal za nadopunu ili reviziju dugoročnog plana organizacije (Sikavica.4. službe ili pojedince na koje se odnose. Iz toga proizlazi da je organizacijska koncepcija funkcionalno ovisna o ciljevima privređivanja. Ono se rabi u poduzećima koja se nalaze u osnivanju ili pak u onim poduzećima koja se uvelike rekonstruiraju i moderniziraju. 1993.ciljeva poslovanja na najracionalniji način. a često i nov materijal. individualan način. rjeđe za 10 i više godina unaprijed. novi elementi proizvodnje zahtijevaju i uspostavljanje nove organizacije rada. ali se ne smiju zanemariti ni nove pojave i razvoj tendencije organizacije rada” (Sikavica. Dugoročni plan organizacije izrađuje se obično unaprijed za 5-6 godina. Kod njega se obično kritički ne istražuje.1. 26). Tako on može odgovarati razvojnim tendencijama i biti osnova za pravovremenu primjenu pojedinih vrsta organiziranja. za potpuno organiziranje bitno je to da proces ne polazi od pojedinih organizacijskih dijelova. 26). a onda i ne mijenja cjelokupna postojeća organizacija. s vremena na vrijeme usklađuje i dopunjava. 1993. na primjer. odnosi se na manje organizacijske promjene. Novak. Nakon nje pristupit će se promjeni samo onih organizacijskih rješenja ili onih pojedinih službi ili poslova koji smetaju razvoju cjelokupne organizacijske strukture i realizaciji temeljnog organizacijskog plana kojim se uspostavlja optimalno usklađenje svih elemenata proizvodnje. Potpuno organiziranje ne znači nužno izmjenu svih organizacijskih odnosa koji su do tada postojali. Iako je ovdje riječ o manjim promjenama. Ali ono znači podvrgavanje sustavnoj i kritičkoj analizi cjelokupne organizacijske strukture. Pri tome. Individualno i shematsko organiziranje Individualno (specifično) organiziranje prilazi organizacijskim problemima na specifičan. Oni mogu biti čak veći nego što su bili prije uvođenja promjena. dakle. To zahtijeva da se on. pa ni organizacijske promjene ne moraju biti sveobuhvatne. Od nje se pak očekuje ne samo optimalna struktura poduzeća nego i doprinos boljem poslovanju. nove sirovine i novu tehnologiju. Ono je. Novak. pa je u postojeću organizacijsku strukturu nemoguće uklopiti proširena tvornička postrojenja na većem prostoru. prisutno u poduzećima u kojima se organizacijske promjene provode na ograničenom području. ako nije riješeno što će se učiniti s prekobrojnim i suvišnim radnicima (tehnološki višak) u nekoj organizacijskoj jedinici u kojoj je došlo do organizacijskih promjena. Dakle. Iz prakse je poznato da se kod djelomičnog organiziranja mora računati s prilično jakim otporima (Sikavica. Potpuno i djelomično organiziranje Potpuno se organiziranje odnosi na cjelokupno poslovanje. kao i svaki dugoročni plan. 3. Te promjene znače nove zadatke za organe. Djelomično organiziranje. 3. ono analizira sve pozitivne i negativne strane 106 . 27).

Schaff. rukovoditelja.4. te ako u pravom trenutku provede promjene koje su najsvrsishodnije.1. Uvođenjem mikroelektronike situacija bi se mogla. organizacijske neusklađenosti i poteškoće. Ono se obično provodi u velikim poduzećima koja nastoje da poslovanje svih njihovih organizacijskih jedinica (pogona. najčešće se javljaju ozbiljni problemi.4. a usvaja samo one promjene koje vode poboljšanjima organizacije i povećanju uspješnosti poslovanja. Shematsko organiziranje pristupa organizacijskim promjenama i organizacijskim zahvatima prema unaprijed utvrđenim shemama. 1987.3. 3. službi i dr. Potpuno i djelomično organiziranje mogu se provoditi i kao individualno (specifično) i kao shematsko organiziranje (Sikavica. principima i zasadama. promijeniti (Friedrichs. Jednokratno i postupno organiziranje 107 . ali i decentralizaciju administrativnih struktura. i to ne samo u organiziranju i organizaciji nego i u poslovanju poduzeća uopće. Novak. 27-28).dosadašnjih organizacijskih rješenja. shematsko organiziranje ne pretpostavlja uvijek i pod svaku cijenu i centralizaciju. Smatra se da se shematskim organiziranjem eliminiraju subjektivni utjecaji pojedinaca. Ne učini li se to. odnosno rukovodeće tijelo. ako se one promijene. individualno organiziranje provodi se od slučaja do slučaja na centralističkim temeljima. To će reći shematsko organiziranje sa centralizacijom. Ipak. prodavaonica.1. a izvršitelji trebaju shvatiti i provoditi ono što su kreatori zamislili.3. 3.4. one na prvi pogled imaju mnoge zajedničke značajke i najčešće se primjenjuju zajedno. Stoga. tada postoji velika opasnost da se individualno organiziranje petrificira. Uspjeh individualnog organiziranja bit će potpun ako bude držao korak s razvojem bilo pojedinog organa ili službe. javljaju se golemi problemi. a individualno organiziranje s decentralizacijom. odnosno prema istim organizacijskim načelima. štoviše shematsko organiziranje služi se od slučaja do slučaja decentralizacijom i obratno. bilo poduzeća u cjelini. Ukoliko se tako ne postupi. Novi oblici komunikacija omogućuju decentralizaciju proizvodnje. isto onako kao što ni individualno organiziranje ne mora uvijek ići paralelno s decentralizacijom. Ako se to ne ispuni. pa makar to bilo i vrhovno rukovodstvo poduzeća. Centralizacija i decentralizacija O njima je već bilo riječi u točki 3.) teče na isti način. Shematsko organiziranje izgrađeno je na određenim pretpostavkama. 201). On ili ono određuje koncepciju organiziranja. čak. Problem centralizacije i decentralizacije vječito je dilemno pitanje organizacije. te ako se previde ili zanemare problemi koji zahtijevaju organizacijske promjene. moraju se mijenjati i organizacijska rješenja koja su na njima počivala. Ova se vrsta organiziranja u pravilu veže za pojedinca. U prošlosti su tehničko-tehnološke promjene u velikoj mjeri pridonosile centralizaciji. 1993. Ono tada predstavlja veću opasnost za poduzeće nego ako se ništa ne poduzima. Doduše. Njih ne valja brkati s već opisanim vrstama organiziranja. bar donekle.

Na koncu jedna misao praktičara u svezi s i reorganizacijom. promjena normiranih utrošaka sredstava. odnosno poduzeća. Ono u sebi uključuje sustavni rad na rješavanju organizacijskih problema. ako se zanemari njegov osnovni cilj i mjesto u izgradnji organizacije. pri čemu je reorganizacija kombinirana s tehničkom racionalizacijom. a organizacija i reorganizacija ih nemaju. organizacija na novoutemeljeno poduzeće. koji se u realizaciji služi različitim vrstama i metodama organizacije (Sikavica. organizacija. Jednokratno organiziranje primjenjuje se prilikom rješavanja pojedinih organizacijskih problema ili funkcija.4. Potpuno i djelomično organiziranje odnose se na opseg. kod nekih većih organizacijskih zahvata. 3. Sličnost je utoliko veća što se njihova uporaba u pravilu podudara.5. 1993. Postupno organiziranje znači zapravo provođenje dugoročnih organizacijskih promjena prema unaprijed utvrđenoj koncepciji. realizirati većim brojem sinkroniziranih jednokratnih organizacijskih postupaka. Ova vrsta organiziranja krije u sebi veliku opasnost kampanjskog rada i načina rješavanja organizacijskih problema. Organizacija i reorganizacija Dilemno je uvrštenje organizacije i reorganizacije u vrste organiziranja. Mi dodajemo: “Sve ostalo je neizvjesno”. Novak. Postupno organiziranje susreće se. Razlika između ta dva pojma jest što se reorganizacija odnosi na postojeće. opet. Najčešće reorganizacija treba rezultirati organizacijskom racionalizacijom čiji rezultat može biti: promjena broja i kvalifikacijske strukture zaposlenika. Tako se potpuno organiziranje provodi postupno. Kod njih bi se moglo prije govoriti o procesu organizacije i reorganizacije. Za jedno. među njima se može utvrditi bitna razlika. Jednokratno organiziranje donosi prave i trajne koristi samo ako se oslanja na dugoročni plan razvoja trgovačkog društva. Prva se dva organiziranja odnose na prostornu. dakle. 29-30). a druga dva na vremensku obuhvatnost. Novak. u pravilu. onda kada se rješavaju problemi na jednom ograničenom području u relativno kratkom roku. Ona glasi: “U reorganizaciji samo je siguran trošak”. odnosno organiziranja cjelokupnog poduzeća. Uspoređuju li se organizacija i reorganizacija s individualnim i shematskim organiziranjem ili s centralizacijom i decentralizacijom. odnosno organiziranja i reorganiziranja. ali i za drugo motrište ima argumenta i protuargumenata.Potpunom i djelomičnom organiziranju vrlo su slični jednokratno i postupno organiziranje. 108 . u gospodarskoj praksi. 30). preustrojstvo) je dakle. a djelomično organiziranje jednokratno. To zapravo ukazuje na činjenicu da se ove dvije vrste organiziranja ne isključuju (Sikavica. ili ipak možda. promjena tehničke i tehnološke opremljenosti i strukture sredstava. a jednokratno i postupno na trajanje organizacijskih zahvata. koja se može. Druge opisane vrste organiziranja imaju točno određen predmet pa stoga imaju i neophodne atribute. 1993. Reorganizacija (preuređenje.1. skup mjera i organizacijskih napora čiji je cilj promjena organizacijske strukture i organizacije procesa poduzeća radi unapređivanja metoda i poboljšanja rezultata rada.

Formalna organizacija je de jure organizacija koja je propisana i službeno utvrđena. odmaka između formalne i 109 . jasnom razgraničenju funkcija. Gullet. dolazi do sve veće razlike.3.5. 1992. Prema Sutermeisteru (1967. Formalnu organizaciju čini sustav odnosa i normi koje uobičajeno u gospodarstvu nazivamo poduzeće. 37) formalna organizacija je ona organizacija koja postoji na papiru. organizacijsku strukturu. 3) Ona se sastoji od ciljeva.1. mogućnosti izdavanja naredbi i uputa radi obavljanja poslova i zadataka. kruta Nedefinirana. VRSTE ORGANIZACIJA Organizacije se mogu klasificirati prema raznim kriterijima. Ove ekstreme predočava slika 3. Trajno definirana Spontana Formalna Neformalna Slika 3. Formalna organizacija obuhvaća osnivanje trgovačkog društva odnosno poduzeća. Cingula. 624). Tako ćemo promotriti klasifikacije: a) prema intenzitetu strukturiranja. Formalna organizacijska struktura predstavlja kralježnicu odnosno skelet svake organizacije.2. funkcioniranjem organizacije. b) prema odnosu pojedinca i organizacije i c) prema odnosu na ciljeve osnivanja. Ona se javlja kao rezultat procesa organizacijske izgradnje. Doduše. 3. 79). Organizacije u odnosu na intenzitet strukturiranja (formalna i neformalna organizacija) U odnosu na intenzitet strukturiranja organizacije mogu biti formalne i neformalne. normativno utvrđenim pravima na koordinaciju i kontrolu. Novak. Formalna i neformalna organizacija (Hicks.5. teško je očekivati da bilo koja organizacija bude čist oblik “formalne” ili samo čist oblik “neformalne organizacije”. 1976. međusobne odnose zaposlenih i pojedine organizacijske dijelove itd. Ona nastaje spontano u procesu funkcioniranja formalne organizacijske strukture poduzeća. S vremenom. u svakom poduzeću postoji i djeluje i stvarna (objektivno postojeća) organizacijska struktura. (Žugaj. a nalazi se zapisana u organizacijskim sredstvima poduzeća (Sikavica. ljudi. fleksibilna. 1993. Čvrsta. sredstava i oblika organizacijskog povezivanja ujedinjenih radi postizanja trajnih pozitivnih rezultata. U svakoj organizaciji. U trenutku uspostavljanja organizacijske strukture poduzeća stvarna organizacijska struktura odgovara formalnoj.2. U ovoj knjizi navest ćemo samo neke klasifikacije. Vjerojatno je sve te klasifikacije i nemoguće na zadovoljavajući način predočiti. Organizacijsko jedinstvo formalne organizacije sastoji se u preciznom rasporedu ljudi na radne zadatke. Labava. unaprijed svjesni svih njihovih nedostataka. funkcioniranje organizacije.

Za neformalnu organizaciju mogli bismo kazati da je to onaj dio organizacije koji normativno nije reguliran. Dakle. Neformalne grupe žele utjecati na dolazak i izbor novih ljudi. “kao što formalna organizacija vitalno utječe na društvene uvjete rada. na usavršavanje zaposlenih i njihovo unapređivanje. stimulacija. ne smije se predugo čekati i dozvoliti prevelik raskorak između formalne i stvarne organizacije. zbog kojeg je i nastala. ona se vezuje za ljude i njihovo djelovanje u organizaciji. ali činjenično postoji. U sjenci svake formalne organizacije prikrivena i pritajena živi neformalna organizacija (engl. na raspored izvršitelja na poslove i zadatke. njena aktivnost jenjava i nestaje.stvarne organizacijske strukture. Neformalne grupe uvijek nastaju spontano i neplanirano. svoj sustav vrijednosti. 117). U aktivnosti neformalnih grupa prisutna je logika po kojoj cilj opravdava sredstvo. Novak. Neformalne grupe su nestabilne. Potpunim ili djelomičnim zadovoljenjem određenog interesa. Jer. informal organization). da bi se možda poslije opet oblikovala. tako spontano oblikuju svoju strukturu. zakulisna i kuloarska. Prijateljske grupe su najčešće rezultat zajedničkog druženja članova organizacije izvan poduzeća. Kao nositelji neformalne organizacije uvijek se javljaju neformalne grupe. tako to čini i neformalna organizacija ili neformalne grupe” (Sutermeister. norme ponašanja i metode djelovanja. Aktivnosti neformalnih grupa su povremene. nagrada i dr. 1993. 47). već treba prije započeti i provesti postupak postupnog prilagođavanja ovih organizacija (Sikavica. Organizirano djelovanje neformalnih grupa u području plaća. Kako spontano nastaju. privremene i promjenljivog intenziteta. Aktivnost neformalnih grupa je nevidljiva. 268) neformalna organizacija je sustav osobnih i društvenih odnosa koji se razvijaju među ljudima u tijeku njihovih interakcija u formalnoj strukturi. neformalna grupa prestaje postojati. Prema Milleru i Formu (1966. 110 . rituali. Kako je organizacijska izgradnja stalan proces u organizaciji. ali isto tako i na odlazak zaposlenih iz organizacije. pojedinačnih razgovora i uvjeravanja sve do prijetnji i otvorenih najgrubljih pritisaka. Temeljno područje interesa i djelovanja neformalnih grupa su ljudski resursi (kadrovska politika) i raspodjela rezultata. ceremonije i osjećaji koji određuju ponašanje članova organizacije. često dovodi do ostvarenja osobnih i grupnih interesa u smislu npr. Proučavanje neformalne organizacije izuzetno je važno radi dobivanja prave i cjelovite slike o organizaciji. povećanja plaće pojedincima iz grupe ili čitavoj grupi. Zato se govori o interesnim i prijateljskim grupama. Sredstva i metode kojima se neformalne grupe služe su raznovrsne: od propagande. To su:      Kao materijalni supstrat bilo koje neformalne grupe javlja se određeni zajednički interes i prijateljstvo. Neformalnu organizaciju čine: klike. koja se sastoji od manjeg ili većeg broja neformalnih grupa. 1967. Neformalne organizacije pojedini autori definiraju na različite načine. Sve neformalne grupe imaju neka obilježja koja su karakteristična.

potrebno je znanstveno istražiti konkretnu organizaciju. Može se dogoditi da između formalnih i neformalnih grupa postoji viši ili niži stupanj suglasnosti. konkretne neformalne grupe. samo jednom svojom dimenzijom. U većini razmatranja o neformalnim grupama daju se ocjene bilo da su pozitivne ili negativne.3. Najčešće su neformalne grupe po broju članova manje od formalnih. Veličina neformalne grupe stoji u čvrstoj svezi s njenom stabilnošću. a u nas Cingula (Žugaj. Cingula. Svaka neformalna organizacija je ujedno i stvarna organizacija.3. ili pak nejedinstva i suprotnosti.2. Potpuna osjetilna uključenost Intelektualna. mobilnije. nasuprot tome. Primarna i sekundarna organizacija Pojedinac ulazi u organizaciju očekujući da će lakše postići svoje (individualne) ciljeve. mada te dvije riječi nisu sinonimi. mada svaka stvarna organizacija ne mora biti neformalna“ (Sikavica. 118).5. Novak. “Neformalna organizacija izjednačava se sa stvarnom organizacijom. drugim riječima često vrlo zamršen. Ni ovdje ne postoje isključivo “čisti” tipovi organizacija u kojima su članovi potpuno osjećajno uključeni. 3. Ona može imati pozitivan i/ili negativan utjecaj na formalnu organizaciju.Odnos formalne i neformalne organizacije je kompliciran. prikazuje dvije krajnosti organizacije u odnosu na emotivnu svrstanost pojedinca.1993. 79-80) u odnosu na emotivnu svrstanost pojedinca. Bez obzira kakav je taj odnos. vitalnije. Manje grupe su uvijek stabilnije. on direktno utječe na opću klimu. Slika 3. 1992. organizacija može biti primarna i sekundarna. aktivnije. racionalna ili ugovorna uključenost Sekundarna Primarna Slika 3. Organizacija u kojoj se zaposlio ili učlanio pri tome mu pomaže. Aktivnostima u organizaciji nastoje se ostvariti kako individualni tako i zajednički ciljevi. Njihove ocjene su i pozitivne i negativne. homogenije i dugotrajnije. aktivnošću i mobilnošću. 14). 111 . Da bismo neformalnu organizaciju mogli ocijeniti bilo kao pozitivnu. sklada i jedinstva. dok su sve ostale “na distanci”. njihove međuodnose i funkcioniranje organizacije kao socijalnog i ekonomskog sustava. sa svim ljudskim odnosima i očekivanjima ili pak. proizvodnost i uopće rezultate poslovanja organizacije (poduzeća). bilo kao negativnu u konkretnoj organizaciji (trgovačkom društvu/poduzeću). Neformalna organizacija je redoviti pratitelj formalne organizacije i uvijek je nadopunjava. Organizacije u odnosu na emotivnu svrstanost pojedinca (primarne i sekundarne) Kako pišu Hicks i Gullet (1976. radni moral.

e) Vladine organizacije zadovoljavaju potrebu očuvanja reda i poretka u kontinuitetu (savezna vlada. U proizvodnim organizacijama menadžment donosi odluke radi stjecanja profita. d) Zaštitne organizacije čuvaju pojedince od različitih oblika nanošenja štete (redarstvo. pri čemu se uvijek očekuje sinergijski efekt kao posljedica zajedničkih napora. 1992. parkovi i zoološki vrtovi. klubovi i športske momčadi).5.S gledišta pojedinca. vatrogasci). 328) organizacija počiva na autoritetu.4. organizacija zadovoljava njegovu potrebu i vrlo vjerojatno izaziva pri tom neke troškove. vojska. Organizacije u odnosu na ciljeve njihova osnivanja U odnosu na temeljne ciljeve zbog kojih se osnivaju i djeluju organizacije mogu biti klasificirane u više skupina (Hicks. bez zahtjeva da korisnik podmiri potpune troškove za ono što dobiva od organizacije (dobrotvorne organizacije. osiguravajući pri tom identifikaciju i obostranu podršku (udruženja. javne škole.3. Gullet.4. sud) i f) Društvene organizacije služe da zadovolje potrebu pojedinca za kontaktom s nekim drugim osobama. sekte. 79-80). od socijalnih do financijskih (materijalnih. b) Ekonomske (gospodarske) organizacije proizvode neke proizvode ili pružaju usluge. pojedinac je podređen organizaciji. U tijeku zaposlenja odnosno članstva u nekoj organizaciji. U načelu. ekonomskih). Prema Weberu (1947. Primarna i sekundarna organizacija određena je emocijama pojedinca (Žugaj. 1976. S tog motrišta ove se organizacije mogu nazvati profitnima. u zamjenu za neki oblik plaćanja (različiti tipovi poduzeća). 3. 15): a) Uslužne organizacije stoje pojedincima na usluzi. c) Vjerske organizacije zadovoljavaju duhovne potrebe svojih članova (crkve. koji prema njemu može biti: zakonski. Jedna od čestih podjela organizacija u odnosu na ciljeve osnivanja jest podjela na profitne i neprofitne organizacije. auto-ceste). 112 . To je vidljivo na slici 3. Slika 3. pojedinac može mijenjati svoju emotivnu svrstanost od jedne krajnosti (primarne) do druge krajnosti (sekundarne). redovi). Individualni aspekt organizacije Razlozi zbog kojih pojedinac ulazi u organizaciju mogu biti vrlo različiti. tradicionalni ili karizmatski. Cingula. država. lokalna uprava.

Neprofitna organizacija je ona čiji cilj nije profit. 1994. a u dijelu vlastitih prihoda. 86). i među neprofitnim institucijama ima nekih. nego nešto drugo (Young. jer postoje poteškoće pri odabiru mjera uspješnosti.  postoji tendencija k uslužnim djelatnostima (organizacijama). Ove organizacije mjere svoju uspješnost poslovanja kroz svoje diferencirane performanse.5.  postoji ovisnost o novčanoj potpori. 1988. Ukoliko profitom orijentirana organizacija posluje s gubitkom. ponašaju se profitabilno” (Rukavina. U njima je teško mjerljiv uspjeh i nasuprot njemu troškovi.  u metodama. Na slici 3. bolnice. Takve su npr. neke vjerske organizacije. 1994. Međutim. Neprofitne se organizacije u odnosu na profitne razlikuju u sljedećem:  ne postoje mjerila uspješnosti izražena profitom. 85).  u poslovnoj politici su ograničeni ciljevi i strategije. škole. One dio novčanih sredstava dobivaju iz proračuna i u okviru tog dijela moraju se neprofitabilno ponašati. Ono to postaje tek ako ostvaruje profit kao mjerilo uspješnosti poslovanja. NEPROFITNE ORGANIZACIJE VLADINE NEVLADINE Državne zdravstvene obrazovne kulturne znanstvene športske Lokalne zdravstvene obrazovne kulturne znanstvene športske Dobrotvorne Članske vjerske humanitarna društva vjerska društva klubovi sindikati komore športske Privatne obrazovne zdravstvene športske 113 . 1994.  porezi su diferencirani. 85).“Profitom orijentirano poslovanje poduzeća još uvijek ne znači da je poduzeće i profitabilno. 1994. “Neprofitne organizacije za pružanje svojih usluga dobivaju kontinuirano iz državnog proračuna (fondova) novčana sredstva za pokrivanje troškova i dužne su za tako dobivena namjenska sredstva polagati račun.  dominiraju profesionalci. 85).  nemaju odgovarajuću (primjerenu) menadžersku kontrolu (Rukavina. klinike. Središnji problem poslovne politike pro futuro i u praksi je odabir poduzetničkog pravca djelovanja (Rukavina. predočena je kategorija neprofitnih organizacija (primjer RH).  u većoj razini političkog utjecaja. 49). ona je profitna ali neprofitabilna organizacija” (Rukavina. sustavima i razinama upravljanja. koje su u poslovnoj politici i u poslovanju općenito ponašaju profitabilno. Menadžment neprofitnih organizacija donosi odluke za postizanje najboljih mogućih usluga u skladu s raspoloživim financijama. koje ostvaruju.

organizacije za preradu i štavljenje kože.5. industrijske organizacije mogle podijeliti prema prirodi sirovina koju obrađuju i prerađuju. Kategorije neprofitnih organizacija (primjer RH) (Rukavina. gospodarske (ekonomske) organizacije. organizacije za izradu umjetnih vlakana. građevinske organizacije. Svakako da se industrijske organizacije mogu podijeliti i prema drugim kriterijima. Tako bi npr. organizacije za preradu nemetalnih minerala. ne iscrpljuju vrste organizacija. 86) * * * Ovime se. čija je osnovna gospodarska djelatnost proizvodnja mogli podijeliti na: industrijske organizacije. organizacije za preradu drveta. vrsti gotovog proizvoda i vrsti tehnološkog procesa.Slika 3. rudarske organizacije. Takva bi podjela uključivala: metalurgijske organizacije. 114 . organizacije kemijske industrije. kovinoprerađivačke organizacije. 1994. Tu podjele ne prestaju jer bi se npr. organizacije prehrambene industrije i energetske centrale. šumska gospodarstva (organizacije za eksploataciju šuma) i poljoprivredne organizacije. tekstilne organizacije. kao što smo naznačili.

“Principi su fleksibilni i adaptabilni svakoj potrebi. Npr. Magyar predlaže upotrebu izraza temeljni cilj (das Basisziel) kad se radi o opisu. zanemari se razvoj itd. zato će glavni cilj poduzeća odrediti njegovu organizaciju. zanemari se istraživanje i studij proizvoda. Postoji mišljenje da profit nije više primarni cilj poslovne politike poduzeća. 28). Nerazumno trošenje ovih izvora povezano je sa zagađivanjem prirodne okolice. 1997. čiji se pionirski rad ni danas ne smije podcjenjivati (Dešić. 2. 3. Iznoseći ova teorijska načela. Mencerom “da je osnovni dugoročni cilj maksimalizirati stopu profita (ROI). red. odlučivanje i mjeru” (Kast i Rosenzweig. iskustvo. ne zamjenjuju se strojevi i postrojenja. 1979. Prema tome s profitom oprez. ne zna za granice. 61).Bilješke: 1. 1966. čiji je osnovni motiv profit. što je teško umijeće koje zahtijeva inteligenciju. osobito na kratke staze. S druge strane glupo bi bilo zanemarivati i ignorirati profit. a to znači da je cilj služiti potrebama potrošača. 127). Kratkoročno maksimizirati profit nije teško. odnosno usmjeravajući ili akcijski cilj (das Handlungsziel) kada mora biti cilj izražen još i brojčano. U kapitalizmu je profit postao glavni cilj poduzetničke organizacije. 115 . a time i ostvarivanje svih ostalih zacrtanih ciljeva poduzeća” (Buble. Kao jedina granica takve proizvodnje može se pojaviti nestanak prirodnih izvora. stvar je znanja kako ih upotrijebiti. Cilj poduzeća daje pravac organizatornoj djelatnosti. Možemo se složiti s I. Descartesa. već da taj cilj proizlazi iz tržišne (marketing) orijentacije. zanemari se zaštita čovjekove okoline. Postizanjem tako definiranog temeljnog cilja poduzeća automatski se stvaraju uvjeti za uspostavljanje odnosa unutar poduzeća i poduzeća prema okolini koji pridonose porastu razine konkurentnosti poduzeća. Ili. 5. Upravo takav međuodnos između maksimiziranja profita i jačanja konkurentnosti pretpostavka je rasta i razvoja poduzeća. 4. Postoje i mišljenja da proizvodnja za tržište. Tada bi se moglo poći putem propalih socijalističkih ekonomija. V. Dešić se poziva na R.

30. I. Perko-Šeparović. Zagreb 34. Globus. J. Harper and Row. Zagreb 21. V. Zagreb 24. VJESNIK. Fourth edition. Hicks. V. McGraw-Hill. Zagreb 33.Ekonomski fakultet. Khedouri (1985): Management. G. Studij rada 2. Sikavica.) (1991): Organizacijska teorija. Školska knjiga. (1972): Poslovna politika. Ž. Panorama. Braut. Dešić. Kranj 25. M. (1994): Karakteristike neprofitnih i neprofitabilnih organizacija u odnosu na profitne i profitabilne organizacije. Beograd 19. (red.. Kurelec. br. M. Kast. Novak (1993): Poslovna organizacija. H. Informator. Parkinson. Zagreb 28. M. 1. Školska knjiga. Mescon. Jojić. A. D.) (1997): Strategijski management. (1995): Direktori u trajnoj školi. New York 23. Zagreb 4. Certo. Panorama. Zagreb 2. Zagreb 116 . (1975). G. Miller. J. McGraw-Hill. Š.. OOUR Zavod za udžbenike. Sutermeister. Ovsenik. J. (1955): Principi organizacije i poslovanja poduzeća. Savremena administracija. Privredni vjesnik. M. Anić. A. (1976): Neki problemi jugoslavenske standardizacije. Zagreb 32. Ekonomski vjesnik 1(7): 85-90 1994. Novak (1966): Priručnik o organizaciji poduzeća. Fischer. broj 4. Karpati. Dortmund 10. Zagreb 15.. McGraw-Hill Publishing Company. Informator. Buble. dopunjeno izdanje. Prentice-Hall 22. Kralj. M. T. izmijenjeno i dopunjeno izdanje. M. Sarajevo 3. (1966): Metode naučne organizacije rada. Rosenzweig (1979): Organization and Management – A Systems and Contingency Approach. (1991): Rječnik hrvatskog jezika. New York 12. R. Visoka šola za organizacijo dela. (1967): Management of Organizations. Beograd 9. Strojarstvo. C.C. Salitrežić. Žugaj (1980): Oblikovanje vrednovanje rada. S. M. Teorija organizacije. Informator. A. (1989): Principes of modern Management: Functions and Systems.. 10. Babić. Maribor 27. (1983): Teorija i praksa funkcioniranja organizacije. Zagreb 6. H. IGKRO “Svjetlost”. J.. Novi Liber. M. (1987): Teorija i praksa organizacije. Rustomji (1990): Biblija za menadžere. Englewood Cliffs. Informator. (1980): Osnove organizacije.. M. Perić. H. Allyn and Bacon. Kapustić. Sarnat (1988): Principles of Financial Management. F. Vila. Koontz. G.. Weihrich (1990): Essentials of Management. Zagreb 5. R. (1948): Die Grundlagen der Organisation. IV. Zagreb 26. McGraw-Hill Book Company. Vajner. (red. (1972). Rihtman-Auguštin (1982): Kulturno-društveni okvir za istraživanje vrednota u ponašanju poduzeća. C. Informator. P. New York 17. A. Za bolje ili lošije. S. Osijek 31. VEKŠ. Friedrichs. N. Obradović). V. New York 13. Školska knjiga. Kvaliteta. H. Poljoprivredno nakladni zavod. Sarajevo 14. Sveučilište u Splitu . R.. Fifth Edition. R. (1979): Organizacija in naš sedanji trenutak razvoja organizacijske misli... T. Hicks. Gullett (1976): The Management of Organizations. Kralj (1970): Zbrano gradivo za predmet Kibernetska organizacija podjetja. N. Form (1966): Industrijska sociologija. Levy. Zagreb 11. E. II. F. Boston 8. M. Osnovi organizacije poduzeća. “Veselin Masleša”. Kostić. 18. Z. Zagreb 20. u knjizi Psihologija i sociologija organizacije (priredio J. K. (1967): Uvod u ekonomiku poduzeća.C.. Jaeger. (1967): Ljudi i produktivnost. New York 18. H.. Split 7. K. Shaff (uredili) (1987): Mikroelektronika i drušvo.. H.. G. Naučna knjiga. Brezinščak. V. (1994): Norme kao osnova za otvoreno svjetsko tržište. Zagreb 16. Zagreb 29. Babić. 1995. Rukavina.Literatura: 1. Ekonomski Fakultet.

Zagreb 117 . V.. Cingula (1992): Temelji organizacije. FOING. Weber. Žugaj. Free Press 36. M. Varaždin 37. M. Informator.35. (1947): The Theory of Social and Economic Organisation.. Strahonja (1992): Informacijski sustavi proizvodnje. M. M. Žugaj.

Kakva je to organizacijska disciplina? 36. Objasnite razlike između tipizacije i normizacije! 26. Kakvo je Vaše mišljenje o profitu kao primarnom cilju poslovne politike poduzeća? 13. Je li značenje organizacije ograničeno samo na čovjekovu gospodarsku djelatnost? 4. Objasnite formalnu i neformalnu organizaciju! 42. Analizirajte načela organizacije rada koje su sistematizirali razni autori! 17. automatizaciju i robotizaciju! 27. Navedite najvažnije principe organizacije prema M. Što znate o štabovima? Što mislite o štabnom autoritetu? 31. Kako izgleda hijerarhija ciljeva prema Magyar-u? 7. Navedite osnovne (opće. Protumačite pojam odgovornosti! Analizirajte Vašu odgovornost kao studenta! 32. Što sve pojedini autori svrstavaju u osnove organizacije? 22. Kakvo je vaše mišljenje o organizaciji i reorganizaciji? 40. Kakvo je Vaše mišljenje o decentralizaciji i centralizaciji? 28. Nacrtajte Drescher-Magyarov prikaz hijerarhije ciljeva! 8. Definirajte osnovni (opći) cilj organizacije rada! 10. Što mislite ima li situacija i vremenskog razdoblja kad čovjek nije vezan ni uz jednu organizaciju? 3. Kakva je sveza između glavnog cilja poduzeća i njegove organizacije? 12. Navedite sličnosti i razlike između potpunog i djelomičnog organiziranja s jedne strane i jednokratnog i postupnog organiziranja s druge strane! 39. Ima li organizacija i negativnu stranu? 6. Objasnite pojam radne discipline! 37. Koja načela ubrajamo u praktična ili opća načela (pravila) organizacije? 18. Što su to vrste organiziranja? Koje vrste organiziranja poznajete? 38. Protumačite pojam discipline! Je li prema Vašem mišljenju disciplina u organizaciji nužna? 34. Klasificirajte organizacije prema raznim kriterijima! 41. Koje vrste discipline poznajete? Objasnite tehnološku disciplinu! 35. Kako Vi gledate na ciljeve gospodarske organizacije! Navedite te ciljeve onako kako ih Vi vidite! 11. Objasnite mehanizaciju. Koje vrste odgovornosti poznajete? 33. Što je kooperacija? 23. Protumačite princip dragovoljnog uključivanja u organizaciju! 21. Gdje je potrebna organizacija? Kada je potrebna organizacija? Kome treba organizacija? 5.Pitanja za ponavljanje (provjeru): 1. Što možete reći o organizacijama u odnosu na ciljeve njihova osnivanja? 43. Novaku! 19. Što je normizacija (standardizacija)? 25. Koje vrste autoriteta poznajete? Objasnite linijski autoritet! 30. Kakva je razlika između profitne i neprofitne organizacije? 118 . Što Vi mislite o autoritetu? Jesu li autoriteti potrebni? 29. Što je tipizacija? 24. Objasnite ulogu i značenje organizacije u čovjekovu životu! 2. Opišite princip podjele rada i specijalizacije! 20. Navedite ciljeve znanosti o organizaciji poduzeća! 14. Kakva je razlika između profitne i profitabilne organizacije? 44. temeljne) ciljeve svakog sustava! 9. Koje su najpoznatija teorijska načela organizacije rada? 16. Kakvo je Vaše mišljenje o postavljanju organizacijskih načela? 15.

Što mislite jesu li predočenim klasifikacijama iscrpljene vrste organizacija? Možete li vi predložiti neku novu klasifikaciju organizacija? 119 .45.

Poglavlje 4 Gospodarske organizacije U ovom poglavlju: Zakonsko uređenje djelovanja gospodarskih organizacija Vrste gospodarskih organizacija Elementi za prijedlog makroorganizacije koncerna X d.d. .

122 .

U pravnom sustavu pojedine države gospodarske su organizacije pravni subjekti. One imaju izražena ova obilježja glede različitih mjerila:    po očekivanom životnom vijeku to su trajne organizacije. a po načinu ostvarivanja ciljeva to su profitne organizacije. tržišni ugled. Poslovna sposobnost neke pravne osobe jest njezino pravo na sklapanje pravnih poslova. U pravnom odnosu fizičke osobe zastupaju pravnu osobu kao njezini opunomoćenici (direktori. hrana i strojevi. tj. To su samostalne i povezane cjeline koje nastaju voljom pojedinca ili većeg broja osoba usmjerenih na pojedinačno ili zajedničko stvaranje profita (dobiti) kroz tu organizaciju. preuzimanje dužničkih obveza i slično. sklapanje ugovora. prirodne i duhovne vrijednosti. voda. može izražavati svoju volju poduzimanjem radnji kojima utječe na promjenu tog pravnog odnosa. Pravna sposobnost javlja se kao pravo vlasništva. dobar položaj u turističkoj regiji ili jedinstven položaj vinograda. Gospodarske ili poduzetničke organizacije djeluju u gospodarskom sustavu pojedine države koji je dio svekolikog pravnog uređenja te države. Ako se gospodarske organizacije promatraju kao pravni subjekti. biljke. rude. Gospodarska organizacija. poduzimanja ili nečinjenja. Pravni propis usvaja ovlašteno zakonodavno tijelo pojedine države. a znači da neka osoba može biti nositeljem prava i obveza u pravnom odnosu. Djelatna sposobnost dijeli se još na poslovnu i deliktnu sposobnost. osnivanje nove pravne osobe. može poduzimati određene radnje koje se mogu sastojati od aktivnog činjenja. Prirodni objekti mogu biti: sirovine. Djelatna sposobnost znači da onaj tko posjeduje pravnu sposobnost. Pravni odnos je takav društveni odnos među pravnim subjektima koji je utvrđen pravnim propisom. po stezi ustroja to su formalne organizacije. kao pravna osoba. nepoduzimanja 123 . ostvaruje se u nekom obliku stalne ili povremene organizacije ili ustroja. Pravnim objektima nazivaju se sve materijalne. podizanje tužbe i drugo. tj. Oblici ustroja za obavljanje poduzetničke djelatnosti propisani su zakonom te se za bolje razumijevanje pojma gospodarske organizacije mora upoznati i pravni okvir poduzetničkog djelovanja. novac. Pravni subjekti jesu svi sudionici pravnog odnosa. kao pravna osoba.4. GOSPODARSKE ORGANIZACIJE Većina smišljenih ljudskih djelatnosti. a prestaje ispisom iz Trgovačkog registra. Djelatna se sposobnost izražava kao kupnja ili prodaja imovine. a pravni subjekti su nositelji prava i obveza u pojedinom pravnom odnosu koji nastaje spram nekog pravnog objekta. Pravna sposobnost stječe se dobivanjem odobrenja za rad od ovlaštenog tijela. kao i ona ljudska ponašanja glede kojih pravni subjekti imaju prava i obveze u pravnim odnosima. moral i znanje. advokati i prokuristi). Pravna osoba posjeduje dvije vrste sposobnosti: pravnu i djelatnu. a uz pravne osobe tu još pripadaju i fizičke osobe. Pravna se osoba razlikuje od ljudi koji su je osnovali ili u njoj rade te ona ima samostalan pravni subjektivitet. Općeniti pravni okvir poduzetničkog djelovanja jesu trgovačka društva. Materijalni su objekti u pravnom odnosu: proizvodi. a u duhovne vrijednosti koje su važne u pravnom odnosu pripadaju: patenti i licencije. te već jest nositelj prava i obveza u određenom pravnom odnosu. a u takve spadaju i sve gospodarske djelatnosti. nastaje upisom u Trgovački registar koji se vodi kod nadležnog Trgovačkog suda. goodwill. Gospodarska organizacija. tada su to pravne osobe.

Miletić. Fizičke osobe imaju i deliktnu sposobnost. nositelj prava i obveza u pravnom odnosu. Pravni su propisi. Gospodarske organizacije imaju tzv. fizičke osobe imaju i djelatnu sposobnost koja je identična djelatnoj sposobnosti pravnih osoba. Kao i društvene osobe i fizičke osobe moraju odgovarati za ponašanje suprotno onome koje određuje pravna norma. a također se propisuje i kazna ako se po tome ne postupi. ograničenu poslovnu sposobnost. Budući 124 . ako sklope brak). gospodarske organizacije posjeduju još i deliktnu ili prekršajnu sposobnost. To je djelatna sposobnost fizičke osobe ili mogućnost sklapanja pravnih poslova. promjena ili prestanak gospodarskih odnosa kao vrste pravnih odnosa. Drugim riječima. dakle pravnu mogućnost da svojom voljom nešto učine ili ne. onda je on dužan odgovarati za takav prekršaj i podnijeti propisanu kaznu (Cingula. Fizička osoba nastaje rođenjem. a nije isključena ni zatvorska kazna za ovlaštenu odgovornu (fizičku) osobu u pravnoj osobi. kao i pravne osobe.1. moguće je samo u stabilnom pravnom okružju. Čovjek kao fizička osoba. 78) 4. Pored pravne sposobnosti. već samo onom koju su naznačile u Trgovačkom registru prilikom upisa. To su neuračunljive i maloumne osobe koje nisu sposobne shvatiti značenje radnji koje poduzimaju kao ni posljedice koje iz toga mogu proizaći. U pravnim odnosima javljaju se kao sudionici i ljudi. Ukoliko su pravne osobe postupile suprotno odredbama pravnih propisa. one se mogu ponašati suprotno onome što određuje pravna norma. Zato država mora osigurati postojanje odgovarajućih pravnih propisa za sve pojedinačne sfere društvenog djelovanja. a prestaje smrću. samo u drugoj vrsti pravnih odnosa. ali i svih ostalih pravnih subjekata u nekoj državi. može poduzimanjem određenih radnji ili nepoduzimanjem radnji uzrokovati nastanak. U većini demokratskih država takvo se tijelo zove skupština ili parlament. a izuzetno i prije (npr.radnji. odredbe prisilne naravi koje u pravilu donosi nadležno zakonodavno tijelo. tada moraju snositi posljedice takvog ponašanja. Grabovac. općenito. pa tako i za gospodarstvo. a u Republici Hrvatskoj to je Hrvatski državni sabor. s navršenih 18 godina života. fizičke osobe. uz ta prava idu i određene obveze. Nemaju međutim sve fizičke osobe djelatnu sposobnost. što znači da se ne mogu baviti svakom djelatnošću. gospodarske organizacije mogu obavljati samo onu gospodarsku djelatnost za koju su registrirane i koju im pravni poredak domicilne države dozvoljava. pojedinci. ograničena ili je nikad nisu ni stekle. ZAKONSKO UREĐENJE DJELOVANJA GOSPODARSKIH ORGANIZACIJA Uspješno djelovanje gospodarskih organizacija. te imaju sličnu pravnu sposobnost. plaćanje određenog novčanog iznosa. Postoje osobe kojima je djelatna sposobnost oduzeta. Takvu sposobnost fizičke osobe stječu punoljetnošću tj. Za gospodarsku organizaciju kazna može biti zabrana ili ograničenje obavljanja djelatnosti. 1998. tj. tj. tj. Fizičke su osobe također pravni subjekti. prestanak ili promjenu nekog pravnog odnosa. mogu se ponašati suprotno pravnoj normi koja uređuje njihova prava i obveze. Tim se radnjama uzrokuje nastanak. tj. Budući da pravna norma daje svim pravnim subjektima pa tako i gospodarskim organizacijama određena prava. Ako čovjek kao nositelj prava i obveza u pravnom odnosu povrijedi odredbu pravnog propisa koja određuje način njegova ponašanja. Osim djelatne sposobnosti.

Uredbe – To su tzv. ako je netko učinio kažnjivo djelo. U slučaju da pravni subjekti ne poštuju te propise. Da bi to bilo moguće. poduzetnici moraju poznavati i primjenjivati u svom radu pravne propise. kao i druge važne obavijesti za sudionike pravnih odnosa u nekoj državi.da samo postojanje pravnih propisa nije dostatno za uspješno funkcioniranje pravnih subjekata. kao na primjer: gospodarstvo (unutar toga još posebno: bankarstvo. Službeno glasilo Republike Hrvatske su “Narodne novine”. tj. znanost. tužilaštva. moraju te propise najprije dobro poznavati. kao na primjer: 125 . uređuju se načini mogućeg i dozvoljenog ponašanja pravnih subjekata. špedicija. jer staro pravilo govori da nikoga. potrebno je još osigurati provođenje važećih propisa stalnim nadzorom i poduzimanjem sankcija nad prekršiteljima. ukazi.). Svim pravnim propisima. kao i njihovo provođenje. i dr. predsjednik Republike) donose pravne propise. a nije znao da se tako nešto ne bi smjelo učiniti. a zatim pratiti i sve novonastale promjene u svezi s tim propisima. tko je učinio prijestup. u gospodarskoj sferi na primjer Financijska policija. sudovi i dr. javna uprava i dr. zdravstvo. a ponekad se njima privremeno reguliraju neki odnosi koji se inače uređuju zakonom. školstvo. Zakoni – To su najprecizniji pravni propisi kojima se detaljno uređuju sva pojedina područja života u nekoj državi. takve pravne osobe u kojima se odvija poduzetnička djelatnost. Oni se donose radi skraćivanja vremena potrebnog za primjenu zakona. prodaja proizvoda i usluga. Narodne novine izlaze kontinuirano prema redoslijedu kojim ovlašteni državni organi (Sabor. Nakon objave u Narodnim novinama smatra se da je propis svima dostupan te da ga se svi moraju pridržavati. Dobro poznavanje odredbi iz različitih pravnih propisa. Drugim riječima. slijede određene sankcije ili kazne koje su također predviđene u odredbama spomenutih pravnih propisa. izdavanje i promet vrijednosnim papirima. Da bi poduzetnici mogli djelovati u skladu s pravnim propisima. moraju se u svom radu pridržavati zakonskog reda i poretka propisanog u državama na čijem području djeluju. odluke – To su također podzakonski akti koje u pravilu donosi vlada u svrhu pojašnjenja primjene zakona. radni odnosi. pravo. pravilnici. objavljuju se u službenim novinama. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja. Vlada. ne opravdava to što nije poznavao propis. osiguranje. jer je procedura njihova donošenja umnogome jednostavnija. uputstva. a moraju isto tako omogućiti drugim osobama uvid u svoje poslovanje. Zato poduzetnici moraju imati mogućnost pronaći sve propise u službenom glasilu Republike Hrvatske. vojska. Osim pravnih propisa u Narodnim novinama objavljuju se i sve druge važne obavijesti za pravne subjekte poglavito pravne osobe. Gospodarske organizacije. temelj su pravnog poretka svake države. Pravni propisi. kao i uredbe. a ujedno najviši i najvažniji pravni akt u svakoj državi. ipak je kriv. Za to su zadužene posebne javne ustanove. međunarodni odnosi. ali i obavijesti koje su važne za pojedine fizičke osobe. Pravni propisi jesu:     Ustav – Po važnosti i utjecaju to je prvi. bez obzira na njihovu važnost. vanjska trgovina. U njima se prvi put objavljuju svi propisi kojima se regulira djelovanje pravnih subjekata na teritoriju Republike Hrvatske. Naredbe. podzakonski akti koje donosi vlada u svrhu pojašnjenja primjene zakona.

Zakonom o sudskom registru te Pravilnikom o upisu u sudski registar. Upis u trgovački registar obavlja se na zahtjev stranke. radne knjižice. Ako se u Narodnim novinama obznanjuju novi propisi. osobne iskaznice. Ovo je naročito važno radi pravovremenog ostvarivanja nečijih prava u mogućem stečajnom ili likvidacijskom postupku nad određenom pravnom osobom. sud provjerava da li su ispunjeni svi uvjeti koje zakon predviđa kako bi se dopustio upis. prijevozne pokaze. Nestanak određenih vrsta isprava. žigova. i to samo temeljem odluke registarskog suca. statusnim i imovinskim promjenama te o prestanku postojanja gospodarskog subjekta obvezno se objavljuju u “Narodnim novinama” i u još jednom javnom glasilu kako bi bili dostupni svim sudionicima pravnog prometa. a fizičke osobe objavljuju nestanak ili gubitak raznih vrsta osobnih dokumenata. a naročito:      osnivanje. i drugo. Podaci o osnivanju. Stečajevi i likvidacije pravnih osoba. npr. preuzimanje društava (engl: acquisition) prestanak subjekta upisa i sve ostale važne činjenice u radu subjekta upisa (osobe ovlaštene za zastupanje. U tijeku upisa. načini prestanka pravnih osoba. Prijava za upis mora biti ovjerena od javnog bilježnika. promjene sjedišta ili bliže adrese. izmjene temeljne glavnice društva. putovnice. pripajanje trgovačkih društava (engl: merge). promjene djelatnosti i drugo). tj. Sam čin nastanka društva odvija se temeljem izjave te upisom u Trgovački registar. potrebito je imati i takvu javnu ustanovu u kojoj se bilježe i trajno čuvaju podaci o poduzetničkim organizacijama – trgovačkim društvima. Objava podataka u Narodnim novinama nije dostatna za zaštitu osoba u pravnom prometu. 126 . knjižica i isprava kojima se identificiraju u pravnom prometu. Natječaji i oglasi kojima pravne osobe traže određene vrste djelatnika Natječaji i oglasi kojima pravne osobe traže izvođače za određene vrste radova ili poslovnih aktivnosti. a izuzetno po službenoj dužnosti upis vrši sud. štambilja. Pravne osobe objavljuju nestanak ili gubitak raznih vrsta pečata. Osnivanje i ustroj trgovačkih društava uređeni su Zakonom o trgovačkim društvima. preoblikovanje jednog tipa trgovačkog društva u drugo (to je slučaj kad društvo s ograničenom odgovornošću postaje dioničko društvo ili obrnuto). statusne promjene tj. trgovački registar je poseban odjel na Trgovačkim sudovima u kojem se vodi evidencija svih gospodarskih subjekata koji posluju kao trgovci (fizičke i pravne osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost) kao i sve promjene koje su vezane za te subjekte. Trgovačko društvo je pravna osoba koja nastaje voljom jedne osobe ili većeg broja osoba za obavljanje gospodarske ili druge djelatnosti. Upis u registar uređen je brojnim propisima: Zakonom o trgovačkim društvima. nakon čega se one smatraju nevažećima. Uz prijavu za upis moraju se podnijeti prilozi koje propisuje zakon. podnosi se onom sudu na čijem području subjekt upisa ima sjedište.     Registracije pravnih subjekata. promjene tvrtke. Organizacijski.

2. u nastavku će se one detaljnije opisati. a razlikuje se od trgovačkog društva najviše po tome što je primarno namijenjen samo jednom poduzetniku ili manjem broju osoba. 3. da ispunjava opće zdravstvene uvjete. VRSTE GOSPODARSKIH ORGANIZACIJA Gospodarske su organizacije trajne po logici svog funkcioniranja. za čije obavljanje se ne traži nikakva stručna osposobljenost ili majstorski ispit (izrada naljepnica u sito-tisku). obrtnik će svoju djelatnost raditi u svoje ime i na svoj račun. Fizička osoba. Posebno je uređen Zakonom o obrtu. broju sudionika koji su uključeni u takav oblik povezivanja. vezani obrti. za koje se traži stručna osposobljenost ili majstorski ispit (brijački obrt. s ciljem stjecanja dobiti. Bez obzira da li je to proizvodnja. odnosno povlastica koju izdaje nadležno ministarstvo (njega bolesnika). 4. Postoje različite vrste obrta:    slobodni obrti.2. Gospodarske organizacije razlikuju se međusobno još i po pravnom statusu. mora ispuniti opće i posebne uvjete: 1. da ima pravo korištenja prostora koji je nužan u obavljanju obrta. da je državljanin Republike Hrvatske. Varaždin). Obrt nastaje radi samostalnog i trajnog obavljanja gospodarske djelatnosti. Isto kao trgovačka društva i obrt mora imati svoju tvrtku. Tvrtka mora biti istaknuta na mjestima gdje se obrt obavlja.1. koja se želi baviti obrtom. za koje se traži još i posebna dozvola. visini temeljnog uloga. vrsti i opsegu djelatnosti.4. Najčešći organizacijsko-pravni oblici gospodarskih organizacija jesu:   obrt i trgovačka društva. 127 . Obrt se najčešće obavlja u kući ili u radionici koja je podignuta u dvorištu. pa i posebne ako je to propisano posebnim zakonom za neke djelatnosti. a najčešće se u nazivu obrta nalazi još i prezime ili ime njegova vlasnika (na primjer: Frizerski obrt “Martina”. Propisano je da tvrtka sadrži naziv djelatnosti. 5. formalne po načinu pravnog uređivanja i profitne po ciljevima zbog kojih se osnivaju. 2. stolarija) te povlašteni obrti. Zahvaljujući toj glavnoj specifičnosti. odgovornosti organizacije te odgovornosti fizičkih i pravnih osoba koje su inicirale ili koje obavljaju poduzetničku djelatnost. obrt je većinom vezan uz gospodarsku djelatnost jedne obitelji ili bliskih srodnika. promet ili pružanje usluga. Obrt Obrt je poseban oblik gospodarskog djelovanja pojedinca ili manjeg broja ljudi. odnosno naziv pod kojim se obavlja djelatnost. 4. da je punoljetna i potpuno poslovno sposobna te da nije pod skrbništvom. Budući da su razlike između obrta i trgovačkih društava dosta značajne. bravarija. oznaku obrta i sjedište. U njima se odvija proizvodna i/ili uslužna poduzetnička djelatnost. da joj nije izrečena mjera sigurnosti ili zabrane obavljanja obrta.

4. Ako su nastupili uvjeti zbog kojih se privremeno prekida obrtnička djelatnost. što znači da im mogu pripadati ili svi obrtnici iste struke ili svi obrtnici koji djeluju na nekom području. Privremeni prestanak obrta. Trajno obavljanje gospodarske djelatnosti bitna je karakteristika obrta. županijskim uredima. Obrtnici se mogu povezati u obrtničke udruge (zbornice ili komore) radi zaštite i promicanja svojih interesa kao i ostvarivanja svojih prava. Obrtnik se može baviti samo onim obrtom koji je određen u obrtnici. mora u roku od najkasnije 8 dana prije početka obavljanja obrta podnijeti prijavu tijelima koja izdaju obrtnice tj. Kao što je već istaknuto. Obrtnik kao trgovac pojedinac Specifičan oblik obrta je obavljanje gospodarske djelatnosti pod nazivom: trgovac pojedinac (engl: sole proprietor). predviđeni zakonom. Obrtničke zbornice obično organiziraju i štedno-kreditne zadruge sa svrhom da se članovima omogući solidarno pomaganje u njihovim poduzetničkim djelatnostima. Obrt se može obavljati i u stambenim prostorima.Za otvaranje obrta obrtnik mora pribaviti obrtnicu koju izdaje ovlašteni županijski ured. Svi novoosnovani obrti upisuju se u obrtni registar koji vode tijela za izdavanje obrtnice. upravni i nadzorni odbor. tj. Ako je za obavljanje obrta potrebno posjedovanje prostora.1. odnosno povlastici jer će mu u protivnom nadležne inspekcije zabraniti rad. ali samo po odobrenju ministarstva u čiji djelokrug posla spada određeni obrt. zaštita od buke ili zagađivanja i slično). zaštita na radu. Prostor. Udruge obrtnika ujedinjuju se u područne obrtničke zbornice koje pak na razini države čine Hrvatsku obrtničku zbornicu. dok se povlastice upisuju u registar povlastica koji vodi tijelo za izdavanje povlastice. Ako godišnji 128 . upisuju se u obrtni registar. no u tom slučaju prekid ne smije biti dulji od godine dana. nije podložan rušenju niti zbog svojih prirodnih osobina (ruševna zgrada). Obrt se najčešće obavlja na jednom mjestu. Ako je poduzetnik odlučio započeti posao kao obrtnik. obrtnik je fizička osoba koja samostalno ili u zajednici s manjim brojem drugih osoba obavlja obrt. U slučaju da njegova godišnja dobit prelazi određeni novčani iznos. Obrtničke su udruge organizirane na strukovnom ili na teritorijalnom načelu. Ako se želi baviti povlaštenim obrtom. Obrt prestaje brisanjem iz obrtnog registra temeljem rješenja tijela koje je izdalo obrtnicu ako je izvršena odjava obrta ili su ispunjeni uvjeti o prestanku obrta. Nakon primanja prijave uredi su dužni izvijestiti sve potrebne inspekcije. Trenutkom upisa u obrtni registar obrtniku počinje teći rok od godine dana u kojem mora početi s obavljanjem obrta. ali se isto tako može odvijati u izdvojenim pogonima na više različitih mjesta. kao i njegov eventualni ponovni početak. obrt se može obavljati samo u onom prostoru koji je relativno stalan. ali se obrtniku može dozvoliti i privremena obustava djelatnosti. obrtnik je dužan obavijestiti tijelo koje mu je izdalo obrtnicu.1. mora udovoljavati svim uvjetima koji su propisani za obavljanje određene gospodarske djelatnosti (tehnički uvjeti. mora još pribaviti povlasticu koju izdaje nadležno ministarstvo. obrtnik se može organizirati kao trgovac pojedinac i to nakon što uputi prijavu za upis u Trgovački registar. u njima članovi ostvaruju svoja prava. Ova Zbornica ima sljedeće organe: skupštinu. koji će obavljati poslove nadzornih organa nad zakonitošću i ispravnošću rada obrtnika.2. niti zbog volje nadležnih organa (bespravno sagrađen prostor). kao i oprema za obavljanje nekog obrta. kao i sud časti.

Pravni subjekti s kojima posluje poduzetnik ne moraju znati za postojanje tajnog društva. Trgovačka društva su poseban oblik gospodarskog interesnog udruživanja koje je uvijek javno pa se tako osnivanje trgovačkih društava nužno upisuje u Trgovački registar i objavljuje u “Narodnim novinama”. Tajno se društvo ne upisuje u trgovački registar. Poduzetnik koji djeluje kao trgovac pojedinac osobno je odgovoran za sve obveze nastale u obavljanju njegove gospodarske djelatnosti.000 DEM. U Trgovački registar upisuju se tvrtka. bez obzira na broj njegovih osnivača. tada se obrtnik može prijaviti za upis u Trgovački registar kao trgovac pojedinac. a ne samo onom koju je uložio u poduzetničku djelatnost. a druga osoba je tzv. Luka Lukić t. Svojstvo trgovca pojedinca stječe se upisom u Trgovački registar. a sad više ne ispunjava zakonske uvjete za to.p. bez obzira što se naziva društvom. Obrtnik koji je poslovao kao trgovac pojedinac. ali samo ako je to utvrđeno sklopljenim ugovorom.000 DEM. a to je svojstvo pravne osobe. Pravni poredak tajnom društvu ne priznaje pravnu sposobnost.p. Taj se interes utvrđuje ugovorom koji sklapaju najmanje dvije osobe. a u slučaju kad godišnji prihod nadilazi protuvrijednost u kunama od 4. komanditno društvo. 4. nema tvrtke niti sjedišta. Temeljem te priznate vrijednosti. Premda sva prava i obveze u tajnom društvu stječe poduzetnik. (npr. Tajni član obvezuje se unijeti u imovinu poduzetnika određenu vrijednost koja može biti u novcu. stvarima ili pravima. On odgovara prema drugim pravnim subjektima svekolikom svojom imovinom. pa i nekih dioničkih društava. Tajno društvo nastaje temeljem nekog interesa njegovih članova.2. sjedište i predmet poslovanja trgovca pojedinca. nije fizička osoba. društvo s ograničenom odgovornošću. Tajno društvo može prestati 129 . Premda će trgovac pojedinac biti financijski jači od mnogih društava s ograničenom odgovornošću. tada se obrtnik mora registrirati kao trgovac pojedinac.000.2. nego pravna osoba. dioničko društvo.). To je ujedno bitna razlika naspram obrtnika koji odgovara samo do visine svojeg uloga u obrtničku djelatnost. nije trgovačko društvo jer mu nedostaje temeljna karakteristika trgovačkog društva. Specifičan oblik gospodarskog povezivanja može biti i tajno društvo. Tajno društvo.ukupni prihod nadilazi protuvrijednost u kunama od 500. Tvrtka trgovca pojedinca mora sadržavati njegovo puno ime i prezime te oznaku t. Postoje četiri glavna oblika trgovačkih društava:     javno trgovačko društvo. Ono ne može poduzimati nikakve aktivnosti koje su karakteristične za trgovačka društva jer ne posjeduje ni djelatnu sposobnost. tajni član sudjeluje u dobiti. može tražiti da ga se briše iz registra. a prestaje brisanjem iz njega. ali i u gubitku tajnog društva. a to znači da tajno društvo nije nositelj određenih prava i obveza. tajni član također preuzima neka prava i obveze. Ugovor je dakle pravni oblik uređenja odnosa između poduzetnika i tajnog člana. tajni član. može se reći da je trgovac pojedinac organizacijski prijelaz između obrta i trgovačkog društva. od kojih jedna mora biti poduzetnik. Trgovačka društva Trgovačko društvo.

1993. odnosno do 8. u Hrvatskoj je postojalo tzv.. Pobjedom komunističkog režima nakon Drugog svjetskog rata. otkazom ugovora. Budući da pravni propisi stupaju na snagu uvijek nešto kasnije od njihova usvajanja. Okolnosti pod kojima prestaje tajno društvo mogu biti smrt fizičke osobe poduzetnika ili prestanak postojanja pravne osobe poduzetnika te smrt tajnog člana ili prestanak postojanja poduzetnika. U Hrvatskoj su do tog razdoblja. godine. društveno vlasništvo nad tvornicama i tzv. koji je bio tajni član. lipnja 1991.1. početkom devedesetih godina. 1995. 10. Osam dana razuman je rok za takvo upoznavanje. Tek nakon uvođenja višestranačkog sustava. stekli su se uvjeti za ponovno uspostavljanje modernog tržišnog gospodarstva. socijalističko društveno uređenje. zadružno poduzeće i društveno poduzeće. odnosno zemljama razvijenog kapitalizma. U pravnim se odnosima vjeruje da se tijekom vakacije svi pravni subjekti mogu upoznati s odredbama novog propisa bez obzira da li je to doista tako. gospodarski subjekti morali su se prilagoditi novim uvjetima koji su glede monetarno-kreditne politike bili za njih vrlo nepovoljni. Socijalizam kao poredak nije dozvoljavao privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju. postojali tipični oblici gospodarskog povezivanja socijalističkog društvenog sustava koji su se temeljili na udruženom radu (tzv. to razdoblje u kojem zakon još ne djeluje naziva se vacatio legis ili vakacija. nakon izmjena u spomenutom 130 . pravni. socijalističko društveno uređenje koje je u potpunosti eliminiralo sve dotadašnje pravne oblike iz gospodarskog života. Razlog iznimci glede Zakona o trgovačkim društvima bio je u tome da su se morali stvorili gospodarski. pa i politički preduvjeti da bi novi Zakon mogao stupiti na snagu. Povijesni uvjeti nastanka trgovačkih društava u Hrvatskoj Hrvatska je već početkom dvadesetog stoljeća imala moderno zakonodavstvo u sferi gospodarskih djelatnosti koje je odgovaralo tadanjim postignućima austrijskog i njemačkog trgovačkog prava. na području tadanje Jugoslavije uspostavljeno je tzv.protekom vremena na koji je ugovor sklopljen. najčešće 8 dana od dana njihove objave u Narodnim novinama. ostvarivanjem interesa radi kojeg je tajno društvo osnovano ili nastankom okolnosti koje onemogućavaju ostvarivanje tog interesa. slobodno udruživanje rada i sredstava) što nije omogućavalo tržišno poslovanje. objavljen u Narodnim novinama broj 111/93. niti je u pravnom sustavu poznavao takve oblike gospodarskog povezivanja koji su već godinama ustaljeni u zemljama tržišno orijentiranog gospodarstva.01. osnovne organizacije udruženog rada. Uvođenjem Zakona o poduzećima pokušalo se prilagoditi postojeće oblike gospodarskih organizacija (tzv. uveo je u pravni sustav Republike Hrvatske trgovačka društva. od 15. kao i u ostalim članicama bivše Jugoslavije. 4. kada su raskinute sve državnopravne sveze s bivšim republikama i pokrajinama SFRJ. Zakon o trgovačkim društvima. uz napomenu da je primjena Zakona započela tek 01. Godine. Ulaskom u južnoslavensku zajednicu. Novouvedeni oblici gospodarskog povezivanja. godine. XII.2. 1991. Više od godine dana prošlo je od usvajanja tog Zakona pa do početka njegove primjene. nakon sloma AustroUgarske.2. Već i u takvom gospodarstvu došlo je do određenih promjena tijekom 1990. godine. mješovito poduzeće. kada je proglašena nezavisnost i samostalnost Republike Hrvatske. radne organizacije i složene organizacije udruženog rada) uvjetima tržišnog gospodarstva te su uspostavljeni novi oblici gospodarskog povezivanja: privatno poduzeće. Do 25.

proveden nakon uspostavljanja Republike Hrvatske. omogućavali su osnivanje i ovih organizacijsko-pravnih oblika: javno poduzeće. Pretvaranje tzv. pokrivali su se odlukama političkih organa o povoljnim zajmovima koji su se tijekom godina stopili u ogroman javni dug (otprilike 1000 USA $ po stanovniku) i pali na teret poreznih obveznika. toliko očekivan u procesu obnove ratom uništenog gospodarstva. Miletić. a to je zamjena državnog vlasništva privatnim. Izuzetak su bile gospodarske djelatnosti u obliku obrta i kućne radinosti koje su jedine mogle biti u privatnom vlasništvu.zakonu. nažalost je izostao. Postupak pretvorbe. ali nije ispunio očekivanja glede podizanja poslovne učinkovitosti gospodarskih subjekata. što je također obeshrabrilo potencijalne poduzetnike. komanditna društva i društva s neograničenom solidarnom odgovornošću. 86). isključivo temeljem političkog utjecaja moćnih pojedinaca. nakon pola stoljeća komunističke dominacije. Budući da je u Hrvatskoj do 1990. a ulazak inozemnog kapitala. godine postojalo socijalističko uređenje koje nije priznavalo privatno vlasništvo. nastali lošim gospodarenjem. društva s ograničenom odgovornošću. trgovačka društva mogu se podijeliti u dvije skupine:   društva kapitala (dioničko društvo i društvo s ograničenom odgovornošću) i društva osoba (javno trgovačko društvo i komanditno društvo). Osim toga. To je bio prvi korak. tajkuna. Premda su i u socijalističkom sustavu tada postojeći oblici poslovnih organizacija također bili usmjereni na stvaranje dobitka (barem formalno). Zato su socijalističke gospodarske organizacije najčešće bile nedjelotvorne i nesposobne za utakmicu s razvijenim tvrtkama na svjetskom tržištu. Izmijenjeni Zakon o poduzećima bio je podlogom za početak pretvorbe društvenih poduzeća u privatna poduzeća.2. Isto tako u to vrijeme nije postojao stvarni nositelj poduzetničke inicijative jer je nejasna formulacija tzv.2. čak i ako su to htjeli. nisu se mogli baviti poduzetničkom djelatnošću ulažući svoja sredstva i kapital u neku poslovnu organizaciju radi stvaranja dobitka. tzv. Politika stvaranja malog broja gospodarskih moćnika. njihov je glavni nedostatak bio u tome što nije bilo stvarnog vlasnika kapitala niti nositelja poduzetničke inicijative pa tako ni odgovarajućeg gospodarenja tzv. društvenog vlasništva u privatno vlasništvo bilo je nužno da bi se gospodarski subjekti uključili u tržišno gospodarenje i da bi se potaknulo razumno gospodarenje imovinom nekadašnjih državnih poduzeća. udovoljio je osnovnoj svrsi. društvenog vlasništva bila u stvari surogat za državno vlasništvo. 131 . nepotizam i zanemarivanje temeljnih običaja međunarodnog poslovanja kompromitirali su novu državu do te mjere da je gospodarski rast doveden u pitanje. dionička društva. 4. Pojedinac ili više njih. Mnoga poduzeća postala su privatnom imovinom na potpuno netransparentan način. društvenim vlasništvom. 1998. Njihovi gubitci. Grabovac. isključivo kategorija društvenog vlasništva u oblasti poduzetničkog djelovanja nije mogla osigurati primjenu načela stvarnog vlasništva nad poslovnom organizacijom.2. Podjela trgovačkih društava Glede načina povezivanja njihovih članova-osnivača ili glede unutarnjeg ustroja. tada nije postojala nikakva mogućnost pravne zaštite privatnog vlasništva. prema uvođenju trgovačkih društava u pravni i gospodarski sustav buduće nove Republike Hrvatske (Cingula.

društvo kapitala mora imati minimum kapitala koji je u svakoj zemlji propisan zakonom. Ovi podaci najprije se definiraju u izjavi o osnivanju ili u društvenom ugovoru o osnivanju. niti pod toliko sličnim imenom da bi to 132 . Članovi društva odgovaraju za obveze društva u pravnim odnosima s drugim subjektima. pravilima). Pritom najmanje jedan član društva osoba odgovara za obveze društva svekolikom svojom imovinom. Društva osoba jesu: javno trgovačko društvo i komanditno društvo. Kapital ili glavnica je određena imovina koja ima mjerljivu vrijednost. samostalno je naspram svojih članova. javni poziv uz primarnu emisiju). tj. sjedište i predmet poslovanja. U pravnom prometu.Društva kapitala nastaju temeljem povezivanja uloženog kapitala. a članovi se obvezuju unijeti tu imovinu u društvo. postoji kontrola ulaska i izlaska članova iz društva. ne postoje ograničenja članovima glede ulaska i izlaska iz društva. a temeljem odluke jedne osobe (izjava o osnivanju) ili udruživanjem većeg broja osoba (ugovor o osnivanju. Tvrtka.3. a time raste sigurnost pravnog prometa takvog društva s trećim osobama. sjedište i predmet poslovanja trgovačkog društva Osnivači trgovačkog društva prilikom osnivanja odabiru: tvrtku. Postoje djelatnosti u kojima je propisano da tvrtke izvršitelji budu registrirane kao društvo osoba. a zatim se na isti način označavaju i u statutu ili pravilima društva. Tvrtka. licencije. Društva osoba su takva trgovačka društva kojima je temelj povezivanja sveza između članova koji ga osnivaju. a ne samo osnivačkim ulogom. a ne temeljem povezivanja osoba. ne mora imati propisani temeljni kapital da bi počelo s radom. obrtna imovina kao sirovine i materijali) ili prava (patenti. U registar istog trgovačkog suda ne mogu se upisati dvije osobe pod istim imenom.2. potraživanja).2. osim ako nisu predviđena internim aktima (statutom. sjedište društva i predmet poslovanja upisuju se u registar nadležnog Trgovačkog suda. nastaje kao pravna osoba upisom u sudski registar. Još su neke važne osobitosti društva osoba jesu:     nastaje povezivanjem najmanje dviju ili većeg broja osoba. Imovina koja ima funkciju temeljnog kapitala ili glavnice može se sastojati od novca (uplaćuje se na račun društva). stvari (trajna imovina kao strojevi. Tako na primjer tvrtke za obavljanje zaštite imovine i osoba moraju biti komanditna društva jer se vjeruje kako će unos svekolike imovine barem jednog člana povećati njegovu osobnu odgovornost. društvom kapitala upravljaju organi društva u kojima ne moraju biti članovi društva. zemljište. svako trgovačko društvo mora imati ime pod kojim se pojavljuje i koje ga razlikuje od ostalih sudionika. samo do visine kapitala koji su u njega uložili. društvom osoba upravljaju njegovi članovi. Još neke osobitosti društva kapitala jesu:     za početak rada. a njihova imovina izvan trgovačkog društva ne može se koristiti za podmirenje obveza društva. zgrade te tzv. 4. Društva kapitala sačinjavaju dioničko društvo i društvo s ograničenom odgovornošću.

ili “LATICA” uvoz-izvoz. preciznu naznaku predmeta poslovanja. ili je odabrano ime na mrtvom jeziku. Trgovačko društvo može imati i tzv. ili odakle se upravlja društvom. Poznato je da neke djelatnosti mogu obavljati samo ona društva koja ispunjavaju određene specifične uvjete i za to moraju dobiti odobrenje nadležnih organa. Puna tvrtka trgovačkog društva mora sadržavati:    ime društva. Trgovačko društvo može obavljati samo one djelatnosti koje su prijavljene u Trgovačkom registru i za koje su prikupljena odobrenja nadležnog državnog tijela. O utvrđivanju sjedišta odlučuju osnivači u izjavi o osnivanju društva. na primjer: društvo za poslovanje vrijednosnim papirima. naziva se sjedište trgovačkog društva. a nadležnom općinskom organu svake se godine uplaćuje taksa za isticanje tvrtke. Mjesto na kojem trgovačko društvo obavlja svoju djelatnost. pravne usluge. kao i sve njegove promjene. ili uvoz-izvoz. promet na veliko i malo.moglo izazvati dvojbu u pravnom prometu. ako to narav neke djelatnosti zahtijeva. tvrtka je otisnuta na svim službenim dokumentima kojima društvo komunicira s javnošću ili vodi interne evidencije: pismima. latinskom. narudžbenicama. Također. izdatnicama i slično. Ime pravnih osoba naziva se tvrtka. Restrikcije postoje glede poslova s lijekovima. društvenom ugovoru o osnivanju. revizija. Promjena sjedišta u istom gradu naziva se promjena bliže adrese. kao niti imena i državotvorne znakove drugih zemalja. Trgovačko društvo može mijenjati tvrtku na način koji je utvrđen Zakonom o trgovačkim društvima. eksplozivnim materijalima.o. Trgovačko društvo nosi ime kao znak raspoznavanja. promet na veliko i malo. primkama.o. državotvorne znakove. na primjer: društvo s ograničenom odgovornošću ili dioničko društvo. oružjem i slično.. Isto je i sa specifičnim stručnim poslovima (financijsko poslovanje. odnosno statutu društva. posredovanje u prometu vrijednosnim papirima.d. a one čine predmet poslovanja trgovačkog društva. a izuzetak je moguć ako nema odgovarajuće zamjene u hrvatskom jeziku. skraćenu tvrtku koja sadrži samo bitnu karakteristiku imena društva te vrstu društva. Tvrtka može sadržavati imena osoba. Tvrtka se ističe na poslovnim prostorijama trgovačkog društva i obilježava sjedište društva. Ono mora biti na hrvatskom jeziku. na primjer: “HRAST“ ili “LATICA”. već postojeće ime u tvrtku domaćeg društva. računima. Tvrtka ne smije dovoditi u zabludu glede predmeta poslovanja. ne smije vrijeđati ničija prava niti smije sadržavati ime Republike Hrvatske kao i izvedenice tog imena. Kad je tvrtka utvrđena u internim aktima i prijavljena kod trgovačkog suda.o. npr.o. Sjedište se upisuje u trgovački registar. ako puna tvrtka glasi: “HRAST“ dioničko društvo za poslovanje vrijednosnim papirima. Na primjer. Sve djelatnosti kojima se neko društvo bavi (proizvodnja ili pružanje usluga) moraju biti prijavljene prilikom osnivanja društva ili naknadno. d. društvo je mora upotrebljavati u onom obliku kako je to utvrđeno u Trgovačkom registru. Predmet poslovanja različitih društava obično se razlikuje čak i onda kad se društva bave istom ili sličnom djelatnošću. gradova ili teritorijalnih jedinica samo uz pristanak tih osoba ili njihovih organa. ili “LATICA” d. naznaku vrste trgovačkog društva. Predmet poslovanja utvrđuje se jedinstvenom klasifikacijom djelatnosti i služi kod razvrstavanja trgovačkih društava za potrebe društvene statistike. tada skraćena tvrtka može biti: “HRAST” d. porezno savjetovanje). Tako na primjer. te u slučaju kad strani ulagač unosi svoje. reviziju financijskih izvješća trgovačkih društava mogu obavljati samo revizorske tvrtke koje su dobile odobrenje Ministarstva 133 .

U Hrvatskoj je temeljni ulog za osnivanje dioničkih društava veći od 100. Premda nisu najbrojnija.financija. izvozu te drugim pokazateljima učinkovitosti narodnog gospodarstva neke zemlje. Normalno je da se temeljni kapital društva povećava tijekom njegova poslovanja iz ostvarenog pozitivnog rezultata ili dokapitalizacijom koja se kod dioničkih društava najčešće provodi u obliku primarne emisije dionica ili obveznica.000 kuna (protuvrijednost za 30. u odnosu spram ukupnog gospodarskog učinka svekolikog narodnog gospodarstva. a u Europskoj uniji to je 20. dionička društva daju razmjerno najveći obol zapošljavanju. 4. Dioničko društvo Mnoga najveća i najpoznatija svjetska poduzeća ustrojena su kao dionička društva. Broj dioničara nije propisan zakonom. Zato je u dioničkom društvu kao društvu kapitala moguće da članovi tog društva ne odgovaraju za obveze društva svekolikom svojom imovinom. dionička društva apsorbiraju i većinu financijskih ulaganja. Glede isticanja vlasništva dionice mogu biti: 134 . koja isto tako ne mogu obavljati nikakvu drugu djelatnost ako nije u izravnoj svezi s prometom vrijednosnih papira. ponekad i više tisuća. Temeljni kapital dioničkog društva podijeljen je na jednake dijelove . Dionica je imovinski vrijednosni papir koji imatelju daje određena prava i obveze: recimo pravo na stjecanje dividende i pravo na odlučivanje u organima društva. Promet vrijednosnim papirima može se odvijati samo na burzama ili na uređenim javnim tržištima. a u Hrvatskoj je propisano da nominalna vrijednost u kunama bude obvezatno višekratnik broja 100. ali je zakonom utvrđena najmanja vrijednost temeljnog kapitala. Dionička društva najčešće imaju vrlo velik broj dioničara. Uz to još. U Americi je uobičajeno da nominalna vrijednost jedne dionice bude vrlo niska: dolar ili dva. stvaranju narodnog dohotka. prijevozom ili nečim drugim. Dionica glasi na određenu novčanu vrijednost i to je njezina nominalna vrijednost.000 ecua.2.2. odnosno da neće izgubiti vrijednosti koje su uložili prilikom ulaska u poslovne odnose s tim društvom. Osim što opskrbljuju tržište najvećim brojem potrebnih proizvoda. pa prema tome dobiva i tolika prava. Slobodno se može reći da su dionička društva stožeri gospodarskog razvoja svake zemlje s razvijenim tržišnim gospodarstvom. tako da su poslovni partneri sigurni kako uvijek mogu namiriti svoje potraživanje.000 DEM). baviti nikakvom drugom djelatnosti. na primjer: trgovinom. osim revizijskih.dionice. a čitav koncept razvoja tržišta kapitala počiva upravo na usmjeravanju štednje iz novčanih viškova u aktivne tijekove dioničarskog investiranja. Dionica ima više vrsta.4. ovisno o različitim motrištima. računovodstvenih i njima srodnih usluga. Dioničko društvo je društvo kapitala koje nastaje ulaganjem temeljnog kapitala (glavnice) njegovih osnivača. Svaki osnivač – dioničar. revizorske tvrtke ne mogu se. a posrednici u prometu i trgovci mogu biti samo ovlašteni pojedinci u društvima za promet vrijednosnim papirima. Temeljni kapital prvenstveno služi osobama koje ulaze u poslovne odnose s društvom kao jamstvo za preuzete obveze društva. nego odgovaraju samo do visine onoga što su u društvo uložili kupnjom ili preuzimanjem dionica. ima onoliko dionica koliku je vrijednost za njih platio. Društvo visokim temeljnim kapitalom odgovara za svoje obveze i stvara osjećaj pouzdanosti.

Dionice na donositelja su dionice na kojima nije naznačena poimence osoba stjecatelja te je njihov prijenos potpuno slobodan. To su dionice koje imatelju omogućuju sudjelovanje u podjeli dobiti. Posebna vrsta povlaštenih dionica jesu i dionice bez prava glasa. Takav prijenos može biti ograničen odredbama u statutu izdavatelja. Povlaštene dionice mogu biti:   participativne dionice i kumulativne dionice. zanimljiva ponajviše kolekcionarima. preferencijalne). Glede prava koja nose vlasnicima. Kumulativne dionice imatelju daju pravo na naplatu neisplaćenih zaostalih dividendi (kumulativno) prije nego se te zaostale dividende podijele imateljima redovnih dionica. Prijenos vlasništva dionica koje glase na ime može se obaviti jedino indosiranjem na drugu osobu. imovinska prava. Participativne dionice daju pravo sudjelovanja (participiranja) u podjeli dobiti ili dividende koja pripada imateljima redovnih dionica.  dionice na ime i dionice na donositelja. upravljačka prava (pravo sudjelovanja na skupštini društva i pravo glasovanja. pravo na obaviještenost o radu društva i drugo). Glede materijalnog oblika dionice mogu biti:   materijalizirane i dematerijalizirane. Najčešće je to pravo prvenstva pri isplati dividende ili stečajne (likvidacijske) mase. a suvremena društva izdaju dematerijalizirane dionice koje se vode u središnjoj depozitarnoj agenciji neke zemlje ili u dioničkim knjigama pojedinih društava isključivo u obliku elektronskog zapisa. Takve su dionice zanimljive osobama koje nisu zainteresirane za sudjelovanje u radu skupštine niti za druge oblike odlučivanje u društvu. novog vlasnika. pravo na isplatu ostatka likvidacijske ili stečajne mase. pravo prvenstva pri upisu novih emisija dionica. U Hrvatskoj je takav oblik dionica 135 . a manipuliranje takvim dionicama vrlo je skupo. Dionice na ime su takve dionice na kojima je upisano ime vlasnika. pravo na dividendu. Materijalizirane dionice danas su povijesna egzotika. Materijalizirane su takve dionice koje su otisnute na papiru i mogu se fizički prenositi iz ruke u ruku. Vlasnici povlaštenih dionica ne žele sudjelovati u tržišnom riziku i njihov se jedini interes ostvaruje isplatom dividende. ali mu ne daju pravo glasa na skupštini društva. postoje ovi rodovi dionica:   redovne dionice (obične) povlaštene dionice (prioritetne. One se najčešće izdaju kad nije u potpunosti uplaćen nominalni iznos dionice ili je potrebno uplatiti veći iznos od nominalnog. Redovne ili obične dionice najčešći su tip dionica u praksi i one imateljima daju:      Povlaštene dionice imateljima daju neka posebna prava i prednosti naspram ostalih imatelja drugih vrsta dionica. pa se u modernom trgovanju na burzama takve dionice gledaju s nepovjerenjem kao špekulativne. One se čuvaju u posebnim trezorima.

Za sukcesivno osnivanje dioničkog društva moraju kumulativno biti ispunjeni ovi uvjeti: (1) Osnivači moraju usvojiti statut kao temeljni akt društva kojim se uređuju osnovni odnosi u društvu. odnosno otvoren je svima koji mogu imati interes za takvo ulaganje. Društvo je osnovano trenutkom njegova upisa u Trgovački registar nadležnog suda. Izjava o usvajanju statuta. osnivači javnim pozivom žele upoznati širi krug osoba o tome da se može uložiti kapital u njihovo društvo. izraditi izvješće o provedenom osnivanju. Dioničko društvo se osniva izjavom o usvajanju statuta. upisati dioničko društvo u Trgovački registar. što predstavlja bitnu razliku spram simultanog osnivanja. odnosno preuzeti obvezu njihove uplate. 4. opći poziv. Takvom izjavom osnivači potvrđuju svoju namjeru obavljanja gospodarske ili neke druge djelatnosti u pravnoj formi dioničkog društva. a posebno uplata i preuzimanje dionica.propisan zakonom. značajno razlikovati. kao temeljnog akta društva. obaviti reviziju osnivanja te imenovati revizore osnivanja izjavom danom kod javnog bilježnika. a on je takav da osobe kojima je upućen mogu na nedvosmislen način doznati gdje. imenovati prvi nadzorni odbor i imenovati upravu dioničkog društva.4. a potvrde se imateljima izdaju kao dokaz o vlasništvu kako bi se omogućio pouzdan promet dionicama. platiti preuzete dionice najmanje u minimalnoj svoti određenoj Zakonom i u roku predviđenom u izjavama. koja se daje kod javnog bilježnika. Svaki osnivač preuzima dio dionica Izjavom danom kod javnog bilježnika da osniva društvo i preuzima obvezu uplate preuzetih dionica. Komisija za vrijednosne papire Republike Hrvatske strogo nadzire sadržaj prospekta da se budući investitori ne bi doveli u zabludu. Kod simultanog osnivanja osnivači kumulativno moraju ispuniti ove uvjete: 1. (2) Osnivači moraju preuzeti dio dionica.2. u što i u kojem vremenskom roku mogu uložiti svoj kapital. Minimalni sadržaj prospekta propisan je Zakonom o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima. 2.d. ako za to postoji interes. upućen neodređenom broju osoba. Javni poziv je drugi bitan element razgraničenja simultanog i sukcesivnog osnivanja d. dioničko se društvo može osnovati na dva načina:   simultano sukcesivno.1. (3) Osnivači moraju uputiti javni poziv uz prethodnu suglasnost Komisije za vrijednosne papire Republike Hrvatske i izdati tzv. ali do tada mogu se osnivački postupci. usvojiti i potpisati statut te dati izjavu o usvajanju statuta kod javnog bilježnika.2. izražava slobodnu volju osoba koje ju daju. preuzeti sve dionice te dati dvije izjave: izjavu o osnivanju društva i izjavu o preuzimanju obveze uplate dionica. Naime. Statut se usvaja izjavom danom kod javnog bilježnika o prihvaćanju donijetog statuta. 6. Glede formalno-pravnog postupka. Osnivanje dioničkog društva Osnivači dioničkog društva mogu biti domaće i strane fizičke ili pravne osobe. 3. 5. To je tzv. 136 . 4. prospekt za upis dionica.

Osoba koja želi postati članom dioničkog društva mora izraziti o tome svoju volju na način da upiše i uplati dionice kod financijske institucije. To može biti investicijska banka ili posebno ovlaštena brokerska kuća. a sve ostalo vrijedi kao i kod simultanog osnivanja.5. Revizija osnivanja je stručan posao neovisnih i ovlaštenih osoba koje utvrđuju sukladnost svih financijskih dokumenata izdavatelja dionica s međunarodnim računovodstvenim i revizorskim standardima. pokrovitelja izdanja. tj.2. Društvo s ograničenom odgovornošću primjerenije je razvoju malog poduzetništva zato jer za njegovo osnivanje ne treba velika temeljna glavnica (obvezni osnivački ulog je obično pet do deset puta manji nego za dioničko društvo). u prospektu čiji je sadržaj definiran zakonom. Ovakva društva idealan su partner velikim tvrtkama za isporuke specifičnih dijelova ili usluga koje nije 137 . Društvo s ograničenom odgovornošću je trgovačko društvo kapitala koje nastaje ulaganjem temeljnih uloga jednog ili više osnivača. Nakon osnivanja dioničkog društva ono počinje obavljati svoju djelatnost. a uz to ne postoje tako čvrste obveze izvješćivanja javnosti o poslovnim rezultatima. (5) Osnivači moraju izraditi izvješće o osnivanju društva. a podatak o pokrovitelju mora biti jasno vidljiv iz prospekta. ali se dionice mogu upisati jedino u novcu.(4) Osnivači moraju upisati i uplatiti dionice nakon upućenog poziva. (6) Osnivači moraju sazvati i održati osnivačku skupštinu. Temeljem svojih uloga osnivači dobivaju udjele u društvu koji se iskazuju u postotku ili u obliku razlomka. U svakoj državi ima barem nekoliko tisuća ili nekoliko desetaka tisuća takvih društava i bez njih se ne bi moglo razvijati malo i srednje poduzetništvo. imenovati revizore osnivanja i obaviti reviziju osnivanja. Ovi organi detaljnije su prikazani u poglavlju o upravljanju organizacijom. kao što je to slučaj u dioničkim društvima. premda ne i ukupnom gospodarskom snagom. Osnivači mogu biti fizičke i pravne osobe. može ga vrlo jednostavno osnovati pojedinac ili manja skupina suradnika. a u pravnom prometu prema trećima predstavljaju ga njegovi organi:    skupština nadzorni odbor i uprava. Razmjerno veličini udjela. koje za obveze društva odgovaraju samo do visine svojih udjela.2. (7) Osnivači moraju upisati društvo u trgovački registar. Danas se pretežno koriste društva s ograničenom odgovornošću zbog svoje prilagodljivosti te je njihov obol svekolikom društvenom gospodarstvu vrlo značajan u svim razvijenim zemljama. 4. Društvo s ograničenom odgovornošću Ovaj oblik poduzetničkog organiziranja danas je u svijetu dominantan brojem. određuju se prava i obveze pojedinih osnivača. Dionice se upisuju upisnicom – pisanim dokumentom kojim se preuzima obveza uplate dionica pod uvjetima određenim u javnom pozivu. Prije upisa društva u trgovački registar mora se uplatiti najmanje minimum određen zakonom ili se upis proglašava nevažećim. spram dioničkih društava koja uključuju daleko veće iznose kapitala i veći broj zaposlenih. Zbog toga su se nekad društva s ograničenom odgovornošću tretirala kao špekulativna društva koja brzo nastaju i još brže nestaju. Načini upisa dionica isti su kao i kod simultanog osnivanja.

To je bitna razlika spram 138 . U javnom trgovačkom društvu svi članovi odgovaraju za obveze društva neograničeno i solidarno svekolikom svojom imovinom. 4.2. što prema van ostavlja dojam najvišeg stupnja mogućeg povjerenja u ozbiljnost njihovih poduzetničkih namjera. Isto tako. stoga za početak rada takvog društva nije potrebno uložiti kapital.d.t. Prilikom osnivanja društva osnivač ili osnivači imenuju jednog ili više članova uprave. I velike tvrtke često osnivaju društva s ograničenom odgovornošću kao svoje podružnice ili ogranke. Stanje upisano u Knjigu udjela važno je za stjecanje prava prema društvu.6.racionalno organizirati u dioničkim društvima. uz njegovo ime ili tvrtku. poslovnim udjelima i svim promjenama vezanim uz njih. Za prijenos je potrebna izjava ovjerena kod javnog bilježnika. članovi mogu uložiti uz novac. Skraćena oznaka javnog trgovačkog društva. Javno trgovačko društvo je trgovačko društvo osoba koje nastaje sklapanjem društvenog ugovora o osnivanju takvog društva. To su društva osoba. na primjer: prava glasa. Ona su u praksi nešto rjeđa. svojim članovima. Zato nije neobično da neka europska tvornica velike multinacionalne kompanije bude registrirana kao društvo s ograničenom odgovornošću u potpunom vlasništvu svog principala. potrebno je podnijeti prijavu za upis osnivanja u registar nadležnog Trgovačkog suda te još zatražiti odobrenje za obavljanje djelatnosti od nadležnog općinskog organa. Oni osobno odgovaraju svekolikom svojom imovinom za obveze društva. naročito u drugim državama. još stvari i prava. ili da više osnivača sklope društveni ugovor o osnivanju društva koji također mora biti ovjeren kod javnog bilježnika. nasljeđivati i zalagati. Za osnivanje društva s ograničenom odgovornošću u Hrvatskoj je Zakonom o trgovačkim društvima propisan minimalan ulog u novcu ili u stvarima koji odgovara kunskoj protuvrijednosti za 5. Društvo s ograničenom odgovornošću osniva se tako da osnivač-pojedinac potpiše izjavu o osnivanju u obliku javnobilježničke isprave. odnosno davanjem izjave o pristupanju društvu i njezinom ovjerom. Poslovni udjeli mogu se prenositi. druge usluge i dobra. ili svi istovremeno.2. prava isplate dobiti i drugih prava. a također svoj rad. Uprava društva vodi Knjigu udjela u koju se upisuju podaci o imateljima udjela. Javno trgovačko društvo temelji se na osobama. Društva osoba Društvo osoba spomenuto je u ranijoj podjeli kao jedan od oblika trgovačkih društava. jest: j. tada se radi o posebnom obliku ortaštva koje nije ni obrt ni društvo kapitala.000 DEM. društva koja pružaju tehničku i osobnu zaštitu obvezatno moraju biti registrirana kao komanditna društva. Umjesto direktora može se odrediti prokurist. Društvu mogu pristupiti novi članovi po istom postupku kao i prilikom osnivanja. odgovaraju svekolikom svojom imovinom za obveze društva. odnosno zakonom. a mogu imenovati i članove nadzornog odbora ako je predviđeno da ga društvo ima. no poduzetnik će i taj oblik ustroja iskoristiti ako mu to odgovara ili ga na to prisiljavaju zakonske odredbe. koji također ima pravo potpisivanja u ime društva. Svi osnivači ili članovi čine skupštinu društva. Tako na primjer. a ima ih više vrsta. Ako ulažu kapital u početku rada javnog trgovačkog društva. Ukoliko se pojedinci udružuju tako da barem jedan od njih. Ulaganje imovine i vrijednosti te sudjelovanje pojedinog člana u kapitalu društva utvrđuje se društvenim ugovorom. Sklapaju ga dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba sa svrhom trajnog obavljanja gospodarske ili neke druge djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom.

Komanditno društvo je trgovačko društvo osoba koje također nastaje društvenim ugovorom između najmanje dvije fizičke ili pravne osobe. o čemu se postiže suglasnost svih osnivača. dakle isto kao i kod javnog trgovačkog društva. Dakako.ulaganja u društva kapitala gdje članovi primarno ulažu novac. stoga se komplementarima zabranjuje radno–pravna konkurencija prema društvu. Društveni je ugovor temelj postanka komanditnog društva. svi članovi društva odgovaraju za obveze tzv. a zakonske se odredbe primjenjuju samo onda ako neko pitanje njegovi osnivači nisu regulirali svojim ugovorom. U javno trgovačko društvo članovi mogu uložiti i svoj rad i usluge kao svoj ulog u društvo. Za početak rada nije potreban minimalni kapital jer su vjerovnici zaštićeni odgovornošću članova za obveze društva. izuzev ako se nisu sporazumjeli da će sve poslove obavljati jedan član ili su poslove povjerili nekom trećem. Komplementari vode poslove društva i zastupaju ga te odgovaraju neograničeno solidarno svekolikom svojom imovinom za obveze društva. uslugama i drugim vrijednostima za društvo. Javno trgovačko društvo nema organe niti statut. dok komanditori imaju pravo nadzora nad poslovanjem društva. Komanditori su članovi koji ulažu kapital u društvo te su prvenstveno zainteresirani samo za dobit društva. pa i druga dobra. dakle sve ono što za društvo predstavlja vrijednost i što mu može koristiti. Također. oni se mogu sastojati u novcu. dok se društvenim ugovorom može ta odgovornost utvrditi i za komanditora. naročito ako postoji pretpostavka da se poslovi društva ne vode uredno i pošteno. odnosno osobi izvan društva (prokuristu). a temeljem odredbi iz društvenog ugovora o osnivanju. Ta prava nitko im ne može uskratiti ili ograničiti. neograničenom solidarnom odgovornošću. te sve poslove vođenja društva koje u društvima kapitala u pravilu obavlja menadžment ili uprava. Ako članovi unose uloge u društvo. Članovi javnog trgovačkog društva imaju pravo biti obaviješteni o vođenju svih poslova društva. Razmjerno veličini svojih udjela. Članovi društva dužni su naspram društva postupati pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika jer u protivnom odgovaraju za štetu društvu kao solidarni dužnici. Članovi su obvezni na uplatu temeljnih uloga ako su takvu obvezu preuzeli društvenim ugovorom. dok najmanje jedan član odgovara samo do visine vrijednosti onog što je u društvo uložio. Komplementar sudjeluje u snošenju gubitka društva do visine onog što je uložio u 139 . u protivnom mu se dobit tekuće godine pripisuje udjelu u kapitalu društva sve dok ne dosegne ugovoreni iznos. vrijednost nenovčanih uloga ipak se mora novčano izraziti. Društvom upravljaju i zastupaju ga komplementari. U podjeli dobitka društva i snošenju gubitka društva sudjeluju komanditori i komplementari. što je bitna razlika u odnosu na društva kapitala gdje članovi odgovaraju samo do visine svojih udjela. radu. uloga dok uopće ne odgovaraju za obveze društva ako su ulog u cjelini uplatili. One se slobodno udružuju radi zajedničkog i trajnog obavljanja gospodarske ili neke druge djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom. tada se mora provjeriti ispravnosti takvog ulaganja provođenjem revizije osnivanja. stvarima. Oni nisu angažirani u vođenju poslova društva te odgovaraju za obveze društva samo do visine neuplaćenog dijela. članovi javnog trgovačkog društva sudjeluju u odlučivanju o poslovima društva te u raspodjeli ostvarenog dobitka ili u pokrivanju nastalog gubitka. Komanditor sudjeluju u podjeli dobiti ako je u cijelosti uplatio ulog koji se obvezao. a ako ulažu stvari i prava. Posebna značajka komanditnog društva je u tome što postoje dvije vrste članova: komanditori i komplementari. obavljaju svi njegovi članovi zajedno ili svaki pojedinačno već prema tome kako su to uredili društvenim ugovorom. U komanditnom društvu barem jedan osnivač odgovara za obveze društva svekolikom svojom imovinom. pravima.

društvo. 1995. 600). (4) Društva s uzajamnim udjelima.3. tj. Ovaj oblik povezivanja obuhvaća društva sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja su povezana tako da svako društvo ima više od 25% udjela u drugom društvu. ali i da oba društva budu istovremeno vladajuća i ovisna ako imaju više od polovice udjela jedno u drugome. Podaci o međusobnim vezama pojedinih društava u Njemačkoj pokazuju da oko 75% dioničkih društava i oko 60% društava s ograničenom odgovornošću ima različite oblike povezivanja s drugim društvima i osobama. Kod ovih društava moguće je da jedno bude vladajuće. o tome se odlučuje prema ukupnom temeljnom kapitalu društva. a povezanost može biti stvarna (temeljem kapitala) ili ugovorna. pa tako na primjer u Velikoj Britaniji svako od pedeset najvećih poduzeća ima u prosjeku više od 230 ovisnih društava s kojima je povezano (Gorenc. nakon što se odbiju vlastiti udjeli društva u sebi. a ne za svakog člana posebno. njihovi poslovni interesi mogu uvjetovati različite oblike povezivanja. tada nastaje društvo koncerna. tako da jedno društvo vodi poslove drugog društva. tako da vladajuće društvo obavlja poslove vođenja za ovisna društva. Bitno je da u koncernu budu samostalni pravni subjekti. pa i onda kad nije u cijelosti uplatio ulog. Ako postoji povezanost vladajućeg društva s jednim ili više ovisnih društava. pa ona društva koja su već povezana kapitalom imaju još i nekoliko ugovora kojima reguliraju međusobne odnose njihove povezanosti. matrični. Različiti oblici povremenog i trajnog povezivanja više su uobičajeni kod velikih poduzeća. U literaturi se općenito smatra da je koncern najviši oblik centralizacije kapitala. da je to jedan od oblika monopola i da najčešće čini konglomerat poduzeća iz različitih gospodarskih grana. a drugo je ovisno društvo. Društva se povezuju kapitalom. Ovisno društvo je pravno samostalno društvo na koje neko drugo društvo ima neposredno ili posredno prevladavajući utjecaj. divizijski i dr. ali da sve sastavnice poduzetničkog planiranja budu obuhvaćene zajedničkim vođenjem. Ukoliko neko društvo ima većinski udjel u drugom društvu. tako da jedno društvo participira u imovini drugog društva i ugovorom. do vrijednosti svekolike svoje imovine. Povezana društva Premda trgovačka društva djeluju kao potpuno samostalni pravni subjekti. Hrvatsko zakonodavstvo poznaje ove oblike povezivanja: (1) Društvo ima većinski udjel u drugome društvu ili ima većinsko pravo odlučivanja u tom društvu. a drugo ovisno. Decentralizacija pojedinih poslovnih funkcija ostvaruje se putem različitih oblika ustroja (funkcijski. Koncern je čest oblik povezivanja potpuno samostalnih ali i ovisnih društava. a koliki dio kapitala pripada kojem društvu ili koliko je pravo odlučivanja. 4. To znači da se pravna samostalnost pretvara u gospodarsku ovisnost i da se poslovni ciljevi utvrđuju za poduzeće u cjelini.). Koncerni su najčešće velika poduzeća koja mogu biti centralizirana ili decentralizirana. (3) Društvo koncerna. Većinski udjel nadilazi 50% udjela u društvu.2. tada je prvo društvo vladajuće društvo. U praksi su najčešće kombinacije. 140 . (2) Ovisno i vladajuće društvo.

Pul je privremeni oblik udruživanja potpuno samostalnih pravnih subjekata koji je sličan kartelu po tome što se članice obvezuju poštovati određene okvire (cijene. geografske rasprostranjenosti svojih aktivnosti ili kvota u proizvodnji nekih važnih proizvoda (nafta). Kartel čine pravno i gospodarski samostalna poduzeća iste djelatnosti koja se udružuju s ciljem prevladavanja međusobne konkurencije tako da ugovorima uređuju pitanja cijena. Holding je takvo povezivanje temeljem kapitala u kojem jedna tvrtka obavlja poslove vođenja za druge tvrtke (jednu ili više njih) u kojima ima više od 50% vlasništva ili drži tzv. Povezivanje trgovačkih društava omogućuje njihovu veću učinkovitost i postizanje ciljeva koje samostalna društva ne bi mogla postići. irigacijski sustavi i sl. potrebno je detaljnije opisati druge oblike tzv. proizvodne kvote i sl) utvrđene u zajedničkom interesu. monopolnog povezivanja kapitala. Za vlasnike tvrtki koje obavljaju diverzificirane poslove. projekta (izgradnja auto-ceste. obično vrlo skupog i dugotrajnog. 333) pojašnjavaju ove oblike integracije poduzeća:       kartel koncern trust konzorcij pul holding. Holding je samostalan pravni subjekt koji ne obavlja nikakve druge poslove osim poslova upravljanja i vođenja (ne bavi se proizvodnjom).). sklopljen između konzorcija. 141 . Budući da je pojam koncerna usvojen u hrvatskoj praksi. Proučavanje povezanih društava pokazuje da su za poslovni uspjeh podjednako važni formalno-pravni kao i gospodarski čimbenici planiranja i vođenja poduzetničkih oblika ustroja. ali se ugovorima mogu utvrditi svi poslovi vođenja te neki drugi odnosi tipični za vladajuće i ovisno društvo. i naručitelja (najčešće je to neka država ili lokalna teritorijalna zajednica). zadržavaju samo proizvodno-tehničku neovisnost. antitrustovsko zakonodavstvo je vrlo razvijeno sa svrhom zaštite slobodnog tržišnog natjecanja. koja se i u drugim dijelovima više oslanja na njemačko-austrijsko iskustvo. Budući da stvaranje trusta dovodi do nestanka konkurencije i uspostavljanja monopola. Konzorcij je udruživanje proizvodnih poduzeća i financijskih ustanova (banaka) s ciljem zajedničkog financiranja nekog određenog. Ugovorom povezane članice konzorcija djeluju na izvođenju projekta temeljem drugog ugovora koji je. uključujući i prijenos dobiti. upravljanje različitim djelatnostima. a po svemu drugome vrlo je sličan društvu koncerna ili ovisnom i vladajućem društvu. kao pravne osobe.(5) Društva povezana poduzetničkim ugovorima. Trust je takvo povezivanje poduzeća iste gospodarske djelatnosti u kojem članovi gube i pravnu i gospodarsku samostalnost. bit će lakše ako su uspostavljeni samostalni oblici ustroja nad kojima postoji dominantan upravljački utjecaj. Ovaj tip povezivanja nije utemeljen na kapitalu. a dobivaju jedinstveno poslovno vođenje. kontrolni paket dionica koji omogućuje dominantan utjecaj na skupštini. Tako na primjer Novak i Sikavica (1992. obično nakon međunarodne dražbe. U literaturi se susreću i drugi tipovi povezivanja koji su više tipični za anglosaksonsku poduzetničku praksu.

imaju i veliko gospodarsko značenje. a u slučaju X-a svako od ovisnih društava djelovat će kao samostalna pravna osoba. uprava dioničkog društva X odredila je da se u specifičnom području definiranja makro organizacije poštuju ova načela: – – dioničko društvo djelovat će kao koncern.o. Hrvatsko aktualno zakonodavstvo preuzelo je njemački model tako da se temeljem odredbi u Zakonu o trgovačkim društvima. ovisna društva bit ce društva s ograničenom odgovornošću: ◊ X Kabelski setovi d.o.o.o.o. X d. Time će se stvoriti uvjeti za samostalan razvoj svake djelatnosti koje se međusobno toliko razlikuju da njihovo organizacijsko-tehničko ispreplitanje ne bi imalo nikakva opravdanja. Koncern je prikladan kao organizacijski oblik za društvo s diverzificiranom djelatnošću. ◊ X AC A. sva ostala financijska sredstva te prava i obveze ostat će na razini vladajućeg društva.o. – – – – – – 2. Istim zakonom pretpostavlja se da svako vladajuće i ovisno društvo čine koncern. na razini vladajućeg društva. 1. uz upravu dioničkog društva potrebito je uspostaviti čvrst sustav kontrolinga. financiranje redovitog poslovanja ovisnih društava utvrdit će se posebnim postupkom. U njemačkom zakonodavstvu društva koncerna su vrlo brojna.G. društvo koncerna. Projektni zadatak Temeljem šire postavljenog projektnog zadatka. ne smije se povećati broj uposlenih djelatnika.o.o. U anglosaksonskom zakonodavstvu takav odnos međusobne zavisnosti krovnog poduzeća i zavisnih poduzeća naziva se holding i najčešće u praksi označava labaviju organizacijsku formu. Sukladno ranije spomenutim elementima projektnog zadatka.o. upravo po načelu njihove proizvodne ili poslovne konzistentnosti. ◊ X Prehrambeni proizvodi d. ◊ X Lukar d. može se utvrditi da će odnos između društava unutar koncerna biti odnos jednog vladajućeg društva i šest ovisnih društava.d. Opisana veza je rezultat vlasničkog odnosa. a u praksi nastaje tako da određeno društvo osniva nova društva i na njih prenosi dio svoje imovine ili tako da društvo preuzima od prijašnjih vlasnika dionice ili udjele u već postojećem društvu. Istovremeno. S obzirom da sadašnje dioničko društvo osniva društva s ograničenom odgovornošću i prenosi na njih dio svoje imovine.o. sva ovisna društva formiraju se temeljem kapitala po zakonskom minimumu i daje im se na korištenje materijalna imovina kojom se u okviru svoje djelatnosti sada koriste. međusobni odnosi vladajućeg društva i ovisnih društava uredit će se ugovorom. društva međusobno povezuju u tzv. sačuvat će se jedinstvo tvrtke i zaštita vlasničkih interesa. a jake tvrtke koje kao koncerni okupljaju po nekoliko stotina pridruženih poduzeća. Koncern može biti centraliziran ili decentraliziran. ◊ X Trgovina d. Pojam vođenja u koncernu Prema iskustvima svjetske prakse u germanskim i anglosaksonskim zakonodavnim okružjima. 3. Pojam koncerna Prema definiciji. nakon reorganizacije. ◊ X Sped d.Praktičan primjer: _____________________________________________________________________ ELEMENTI ZA PRIJEDLOG MAKROORGANIZACIJE KONCERNA X d. trebao bi djelovati kao centralizirani koncern. koncern može nastati na nekoliko načina: 142 . a jedina djelatnost krovnog poduzeća jest upravljanje drugim poduzećima. bez obzira na ime koje se koristi.d. koncern čine dva ili više poduzeća koja su povezana zajedničkim vođenjem.

onda se naglašava horizontalna povezanost među ovisnim društvima. kadrova). organizacije. financije i organiziranje.– – – – sklapanjem ugovora o zajedničkom vođenju među već postojećim društvima. a u širem smislu koncern postoji ako vladajuće društvo uz financije planira. Ostvarivanje poduzetničkih ciljeva tumači se kao jedinstven proces u tri faze: planiranje . koncern je primarno određen načinom vođenja koje jedno društvo provodi nad drugima. moglo bi se dokazivati da ne postoji koncern.kontrola. Članovi uprave vladajućeg društva.provođenje . preuzimanjem cijelih postojećih tvrtki ili njihovih dijelova od strane postojećeg društva. Njemačka sudska praksa podrazumijeva pod jedinstvenim vođenjem stanje u kojem više poduzeća bude vođeno po istoj skupini osoba i služi istom poduzetničkom interesu. Isto tako. U svim definicijama i u svakom postupku nastanka. Sredstva i načini jedinstvenog vođenja Ugovori o osnivanju. Postoje međutim i čvršće forme personalnog isprepletanja kad se članovi uprave vladajućeg društva biraju za članove nadzornih odbora u ovisnim društvima. osnivanjem novog društva za vođenje. kao što i pogoni djeluju u okviru istog organizacijsko-planskog postupka u jednom poduzeću. savjete i preporuke članovima uprave ovisnih poduzeća o provođenju zajedničke politike (financija. na primjer da neovisno odlučuje o svojim investicijama i izravno pregovara s bankama. organiziranje. 5. Ako su članovi uprave različitih ovisnih društava iste osobe. ovisne tvrtke od strane postojećeg društva. Razlika je u stupnju koncentracije i broju poslovnih funkcija koje su obuhvaćene u vrhu koncerna. 4. nabave. kontrole): – pojedinih organizacijskih jedinica (tada je član uprave vladajućeg društva odgovoran za sve poslovne funkcije nekog od ovisnih društava) ili 143 . Pritom nije nužno da vladajuće društvo provodi sve aktivnosti u ime ovisnih društava. Upravo na načinu preuzimanja zajmova pokazuje se tipično djelovanje koncerna: u procesu financijskog planiranja donosi se odluka da čitav koncern uzima zajmove i da se njihovo vraćanje osigurava imovinom svih članova koncerna. dovoljno je da ono središnjim planiranjem odlučuje o glavnim funkcijama kao što su to kupnja. prodaja. daju upute. članovi uprave vladajućeg društva mogu obnašati dužnosti članova uprave ovisnih društava. Članovi uprave vladajućeg društva mogu preuzeti poslove samo koordinacije ili potpunog vođenja (planiranja. od strane postojećih društava. Posebno je važno pitanje ustroja vladajućeg društva jer i tu postoje različite mogućnosti. osnivanjem nove. U postupku provođenja svih faza ovog jedinstvenog procesa moguće su dvije varijante. provođenja. U užem smislu koncern postoji samo onda ako vladajuće društvo provodi središnju politiku financiranja za sva ostala poduzeća. vladajućem društvu i djeluju skoro kao jedinstveno poduzeće. i druge funkcije za ovisna poduzeća: nabavu. što je slučaj kod labavijih oblika povezivanja u odnosu spram vladajućeg poduzeća. prodaju. Ekstremi su dvije mogućnosti: – – labava organizacijska forma decentraliziranog koncerna s potpuno samostalnim poduzećima kojima je vladajuće društvo samo koordinator jedne poslovne funkcije ili manjeg broja funkcija te čvrsta personalno-organizacijska centralizacija u kojoj su sva postojeća ovisna društva slična pogonima ili drugim organizacijskim jedinicama. Novija njemačka praksa poznaje koncern kako je protumačeno u širem smislu. preuzimanju ili o zajedničkom vođenju društva su pravno-materijalne podloge jedinstvenog vođenja. upravljanje ljudima. Ustroj koncerna Ovisno o stupnju centralizacije vođenja. Ovo je najčvršći oblik vertikalne povezanosti i hijerarhijskog utjecaja vladajućeg društva na ovisna društva. temeljem ugovora. koncern može imati brojne i različite oblike ustroja. Ukoliko bi neku od tih funkcija ovisno poduzeće obavljalo samostalno. prodaje.

Uvođenje matrične organizacije u koncern X d. matrična organizacija kombinira prednosti centraliziranog i decentraliziranog načina upravljanja. pretpostavlja da postojeće organizacijske jedinice djeluju kao samostalna trgovačka društva. Ako bi istovremeno i član uprave ovisnog društva imao “šešir člana uprave vladajućeg društva” tada bi mogao presuditi jedino predsjednik uprave. kontroling. Kao sredstvo uređenja odnosa može poslužiti organizacijski priručnik. a u skladu s politikom vođenja koncerna. Prije svega. “stavlja na glavu šešir člana uprave vladajućeg društva” i njegov hijerarhijski položaj daje mu pravo donošenja konačne odluke spram člana uprave ovisnog društva. matrična organizacija odgovara slabije centraliziranim odnosima jer ostavlja dovoljno prostora za samostalnost organizacijskim jedinicama (ovisnim društvima). 144 . preuzeli brigu o sljedećim poslovnim funkcijama: kvaliteta. no slabost iste ove organizacije može se iskazati kao konflikt na razini poslovne funkcije u ovisnom društvu (nadležnosti organizacijskog menadžera i funkcijskog menadžera). Razina uključenosti člana uprave u obavljanje pojedine funkcije ne bi bila identična za svaku funkciju jer bi strategijsko planiranje za pojedinu funkciju moglo prijeći i u druge faze: ostvarivanje i nadzor.d. U načelu. Kombinacija ovih dviju varijanti ostvaruje se primjenom matrične organizacije. marketing.– pojedinih poslovnih funkcija (tada je član uprave vladajućeg društva odgovoran za sve poslove jedne funkcije u svim ovisnim društvima). no ona ima višestruke prednosti. U takvoj situaciji. dok bi u vladajućem društvu. članovi uprave. zaduženi za pojedinu poslovnu funkciju. no ona je ipak prikladna i za centralizirano upravljanje jer istovremeno omogućava da uprava vladajućeg društva vodi brigu o glavnim poslovnim funkcijama za sve članove koncerna. putem pojedine poslovne funkcije. mogu doći u konfliktnu situaciju glede nekog pitanja s članovima uprave ovisnog društva koje inače samostalno obavlja sve poslovne funkcije i djeluje kao pravna osoba. Matrična organizacija uključuje mjestimična preklapanja funkcijskih i organizacijskih odgovornosti jer pojedini članovi uprave vladajućeg društva. Operativno provođenje svake pojedine poslovne funkcije bilo bi podržano postojećim službama unutar ovisnih društava. Mogućnost konflikta izbjegava se preciznim definiranjem redoslijeda odgovornosti i ovlaštenja u postavljenoj hijerarhiji. financije i obrada podataka. menadžerska uputa ili ugovor između društava. na relativno samostalnu organizacijsku jedinicu. Ona omogućava neposredan utjecaj upravljačkog vrha. Ovo je glavni nedostatak matrične organizacije. menadžer zadužen za poslovnu funkciju. U ovoj kombinaciji koristi se prednost matrične organizacije (uprava vladajućeg društva ”ulazi” u ovisno društvo putem nadležnosti za pojedinu poslovnu funkciju).

br. Zagreb Novak. D. (1998): Poduzetništvo. V.. Zagreb 145 . red (1995): Zakon o trgovačkim društvima s komentarom.. 111/1993.. RRIF.. N. Zagreb Gorenc.. Grabovac. Cingula. Narodne novine. Zagreb … Zakon o trgovačkim društvima. Informator. (1992): Poslovna organizacija. Miletić. M. 3. P. M. Školska knjiga. 2. Sikavica. 4.Literatura: 1.

13. 146 . 19. 11. 9. 8. a što je to udjel? Kakve vrste dionica poznaješ? Kako se osniva dioničko društvo? Koje organe trgovačkih društava poznaješ? Što je to uprava? Što u trgovačkim društvima radi skupština? Objasni prednosti javnog trgovačkog društva! Kako se zovu članovi komanditnog društva i kakva je među njima razlika? Navedi povezana društva po hrvatskom zakonodavstvu i povezana društva u svjetskoj praksi! U kojim oblicima povezivanja pojedina društva zadržavaju pravnu samostalnost? U kojim oblicima povezivanja pojedina društva zadržavaju gospodarsku samostalnost? 1. 6. 20. 3. 5. 18. 15. 12. 7.pojasni! Što je to dionica.Pitanja za ponavljanje (provjeru): Kakva je razlika između fizičke i pravne osobe? Što su to pravni propisi ? Tko donosi pravne propise? Gdje se obznanjuju pravni propisi? Što je to trgovački registar? Da li je za poduzetnika povoljnije otvoriti obrt ili vlastito poduzeće? Što je to trgovac pojedinac? Kad su u Hrvatskoj ponovo uvedena trgovačka društva? Što su to društva kapitala. 14. 16. 22. 23. 4. 10. 2. 17. a što su društva osoba? Koji je pravni oblik najsigurniji za poslovnog partnera–vjerovnika i zašto? Objasnite pojmove: tvrtka i djelatnost trgovačkog društva? Jesu li sve trgovine trgovačka društva i jesu li sva trgovačka društva trgovine . 21.

Poglavlje 5 Oblikovanje organizacije U ovom poglavlju: Činitelji organizacije Izvori i pokretači organizacijskih promjena Organizacijske krize i problemi Praćenje izvora i uzroka organizacijskih promjena Značenje organizacijskih promjena Fleksibilnost organizacije Priroda organizacijskih promjena Odlučivanje o promjenama Proces organiziranja Prikazivanje organizacije poduzeća .

148 .

ciljevi i zadaci trgovačkog društva polazna točka u oblikovanju njegove organizacije. Prema P. odnosno organizacijske strukutre poduzeća djeluju brojni činitelji. Treba stalno tražiti odgovore na ova pitanja:    Koji činitelji utječu na oblikovanje organizacije? Na koji način promjena djelovanja pojedinih činitelja utječe na organizaciju? Kakvo značenje imaju organizacijske promjene za uspješnost poduzeća? Na oblikovanje organizacije. Organizacijska struktura može se definirati kao stupanj kompleksnosti. Kontingencija se naziva i situacijski pristup. 487). 873). 1-2) također ističu da su brojni činitelji (faktori. a polazi od brojnosti i složenosti čimbenika koji utječu na organizaciju konkretnog poduzeća". Žugaj (Žugaj. strukturalni i procesni čimbenici. 54) piše o ove tri relevantne tipologije čimbenika utjecaja:    tipologija kojoj osnovu čini podjela na unutarnje i vanjske čimbenike. čimbenici) o kojima treba brinuti prilikom organiziranja ili reorganiziranja trgovačkog društva (poduzeća. Djelovanje činitelja organizacije. te integralna tipologija čimbenika kojoj osnovu čine situacijski. nije unaprijed zadana. M. Ona proizlazi iz ciljeva i zadataka koji se žele ostvariti. Sikavici i M. Upravo ta brojnost zahtijeva od organizatora izuzetno znanje i velike sposobnosti da u zadanim uvjetima pronađe optimalna organizacijska rješenja. Ona u sebi uključuje uspješnost i djelotvornost. 2002. organizacije kao institucije). pa u literaturi susrećemo nekoliko tipologija čimbenika oblikovanja organizacije. Izučavanjem činitelja organizacije bavili su se i bave se brojni autori. bilo djelomično.5. Često se događa u praksi da se prvotni ciljevi i zadaci moraju preformulirati ili čak odbaciti. kako onih iz okoline tako i onih unutarnjih. Novaku (1999. OBLIKOVANJE ORGANIZACIJE 5. kontekstualni. tipologija kojoj osnovu čine čimbenici kontingencije. Sikavica. Tako Ž.1. Pri tom se valja podsjetiti da su svrha. Dulčić (1996. Kaštelan-Mrak. Cilj je organiziranja poduzeća postizanje organizacijske efektivnosti. kontinuirano generira pritiske na organizaciju te predstavlja stalne izvore organizacijskih promjena. ona je “smjer u organizacijskoj teoriji koji se temelji na organizaciji kao otvorenom sustavu. Bitno obilježje efektivne organizacije je i prilagodljivost. 1992. Važno je prepoznati koji su to izvori koji generiraju zahtjeve za promjenom organizacije poduzeća te opisati njihovo djelovanje. odnosno sposobnost da svoju organizaciju prilagodi promijenjenim okolnostima poslovanja. 149 . koja nastaje kao rezultat procesa organiziranja. jer se u procesu konkretizacije organizacije pokazuje da ih nije moguće ostvariti bilo u cijelosti. ČINITELJI ORGANIZACIJE Organizacija poduzeća. raspoloživih unutarnjih činitelja te vanjskih uvjeta u kojima će poduzeće djelovati. Ime ovih čimbenika vezuje se uz teoriju kontingencije ili situacijsku teoriju. Organizacijska efektivnost predstavlja mjeru usklađenosti svih ključnih aktivnosti u poduzeću usmjerenih na postizanje misije i zadanih ciljeva poduzeća. formalizacije i centralizacije u organizaciji (Novak.

koje je relevantno za projektiranje organizacije. konkretnoj situaciji. 2. Oni su međusobno povezani i nemaju uvijek jednosmjerno djelovanje na organizaciju. 2-9).   150 . Lorsch. Kaštelan-Mrak. utjecati. strategija. dok će neki drugi činitelj potirati taj model. određuju organizacijsku strukturu nekog poduzeća u određenoj. 1996. U određenom vremenskom razdoblju.. odnosno njima upravljati. Novak. odnosno ne postoji struktura koja bi bila primjenljiva u svim uvjetima. 1992. veličinu poduzeća i lokaciju poduzeća. W. 58) među najvažnije unutarnje činitelje svrstava: studij proizvoda. Žugaj (Žugaj. Utjecaj jednog činitelja tako može odrediti jedan model organizacijske strukture. zadatke poduzeća i ljude. kadrovsku strukturu. raspodjela moći i dob ili starost poduzeća (Dulčić et al. Khedouri (1985. U određenoj situaciji to su jedni. Albert i F. W. a da oni nisu istovremeno i/ili unutarnji i vanjski čimbenici organizacije. u najvećoj mjeri. pravilnije bi bilo dijeliti ih na pretežito vanjske i pretežito unutarnje. Žugaju (Žugaj. Gotovo niti jedan činitelj nije isključivo vanjski ili isključivo unutarnji činitelj organizacijskih promjena i na organizaciju ne djeluju pojedinačno. Postoji samo kontingencijski ili situacijski pristup koji naglašava potrebu identificiranja relevantnih čimbenika organizacije (unutarnjih ili vanjskih) koji. proizvod (vrsta proizvoda koja se namjerava proizvoditi).Teoriju kontingencije koncipirali su P. Sikavici (Sikavica. U čimbenike kontingencije se uvrštavaju: ambijent. Sikavica. dok su drugi dominantni te stoga i presudni za oblikovanje organizacije. M. uobičajena je njihova podjela na unutarnje i vanjske činitelje. a u nekoj drugoj situaciji to su neki drugi čimbenici". 65) u unutarnje faktore ubraja one s kojima poduzeće trenutno raspolaže ili će moći raspolagati. M. 57). 2002.1. veličinu poduzeća. M. u većoj ili manjoj mjeri. tip tehnologije koju poduzeće koristi. Oni ističu da ne postoji najbolji način strukturiranja. međutim. Prema M. pa ih treba analizirati u njihovom međusobnom utjecaju. Pri tome oni ne djeluju izolirano jedan od drugoga. organizacija) može. proizvodna sredstva. kod navođenja pretežito unutarnjih činitelja i naglašavanja njihove važnosti za oblikovanje organizacijske strukture postoje određene razlike mišljenja između pojedinih autora. 671) najvažnijim unutarnjim čimbenicima smatraju: ciljeve i strategiju. 5. 68) "… ne postoje neki posebni kontingencijski čimbenici. neki imaju sekundarno djelovanje. zbog generalizacije.1. Cingula. Evo nekih primjera:  M. Lawrence i J. Kako je naprijed istaknuto. tehnologija. Autori naglašavaju multivarijabilnu prirodu organizacije i sugeriraju oblikovanje takve organizacijske strukture koja će najviše odgovarati situaciji u kojoj se trgovačko društvo nalazi. Utjecaj djelovanja pojedinih činitelja na izbor odgovarajućeg oblika organizacijske strukture različitog je intenziteta. Prema P. Pretežito unutarnji činitelji organizacije Pretežito unutarnji činitelji su oni na koje trgovačko društvo (poduzeće. već više njih skupno. Također promjena jednog činitelja izaziva promjene i na ostalim činiteljima. Mescon. 1992. Novak (Novak. Kao najvažnije faktore navodi: 1. 1993.

73) piše da nema sumnje da u najvažnije unutarnje čimbenike organizacije spadaju: 1) ciljevi i strategija. 73-74). tada se taj cilj može ostvariti različitim strategijama kao što su: snižavanje prodajne cijene proizvoda. menadžeri. službenici. No. 42) strategija je plan za međusobnu interakciju poduzeća s konkurentskom okolinom radi postizanja ciljeva organizacije (trgovačkog društva/poduzeća i dr. Svrha ili misija je razlog postojanja organizacije (trgovačkog društva. stručnjaci).. radnici. otvaranje novih prodajnih mjesta i sl. 4) kadrovi. Chandler.proizvodna sredstva (s kojima poduzeće raspolaže ili će raspolagati). a strategija kako će se ciljevi ostvariti. ako je cilj poduzeća povećanje prodaje proizvoda. 3. Tako je npr. Novak. Utjecaj strategije na strukturu organizacije prvi put spominje i opisuje Alfred D. mogu imati i posebne ciljeve. Organizacijski zadaci klasificiraju se u tri kategorije. To zapravo znači da poduzeće. Zadatak je dodijeljen posao. "Tako. Ciljevi određuju što organizacija želi postići. misija neke bolnice postojanje stalne brige o očuvanju zdravlja ljudi kao i njihovo liječenje. najprije treba odlučiti o budućem pravcu razvoja. lokacija poduzeća i 5. To znači da poduzeća biraju strukturu koja je ispred zahtjeva trenutne strategije poduzeća (Sikavica. Novak. kadrovi (djelatnici. I.). odnosno svrsishodne organizacije rada. 75). 5) životni ciklus poduzeća. 1999. P. knjiga. odnosno kompanija. a zatim razvijati organizacijsku strukturu koja to treba provesti u djelo." (Sikavica. Glavni cilj organizacije često se naziva misijom (svrhom). poduzeće može i za ostvarenje određenog cilja koristiti različite strategije. a tehnologija strojeve i radne postupke uz pomoć kojih se ostvaruju (ispunjavaju) zadaci. Zadaci se definiraju iz ciljeva poduzeća s namjerom da ciljevi poduzeća budu jasno formulirani. 1999. (2) Zadaci i tehnologija. npr. 1999. Zadaci obuhvaćaju poslove kojima se realiziraju postavljeni ciljevi. ljudi. 6) proizvod i 7) lokacija. Sikavica (Sikavica.). Opći ciljevi bi trebali biti što preciznije određeni. (1) Ciljevi i strategija. Ansoff razvija ideju da "struktura ide ispred strategije". b) zadaci vezani uz rad sa stvarima i c) zadaci vezani uz rad s informacijama. On je to učinio u svojoj poznatoj knjizi "Strategija i struktura" (1962). također razrađene u pojedinosti. 36-38) ističe da "strategija slijedi strukturu". Nešto detaljnije bit će riječi o posljednje navedenim pretežito unutarnjim činiteljima oblikovanja organizacije. 4. odnosno dio posla koji treba obaviti.  P. 151 . Prema Draftu (1992. Ali društva/poduzeća. agresivna ekonomska propaganda. Bez ciljeva nema ni smišljenog djelovanja. veličina poduzeća. već po naravi i važnosti svoga posla. Na temelju svojih istraživanja on je stvorio poznati izraz "struktura slijedi strategiju". Za postizanje ciljeva poduzeća koriste različite strategije. namještenici. 3) veličina. To su: a) zadaci vezani za rad s ljudima. podizanje razine kvalitete proizvoda uz nepromijenjenu prodajnu cijenu. Kotler (1988. Novak. 2) zadaci i tehnologija. poduzeća i dr. 1.

(4) Kadrovi (Ljudski potencijali). (5) Životni ciklus organizacije (trgovačkog društva. (3) Veličina trgovačkog društva. iako im i ciljevi i zadaci mogu biti slični. za mala poduzeća odgovara funkcionalno jedinstvena organizacijska struktura. Vrlo je važna razina znanja što ga posjeduje menadžment. ali isto tako važna su i znanja radnika. ugrađena pogonska snaga. integrativnog modela životnog ciklusa organizacije u četiri faze. Drukčija su proizvodna i druga sredstva. 1999. Novak. dok to nije slučaj s većinom velikih poduzeća. prije svega. pak. organizacija). kojima pojedine funkcije obavljaju vanjske institucije. Tehnologija kao pojam predstavlja. 1976. Osim toga. U velikim poduzećima kvalitativno su drukčiji uvjeti i faktori o kojima ovisi organizacija. Od sastava radne snage ovisit će izbor organizacijske strukture nekog konkretnog poduzeća. 1985. 679-680): a) putem kompozicije. ali isto tako i od znanja i sposobnosti zaposlenih radnika. 95-98). Albert. pa tako i organizacije. između ostalog. Za određeno trgovačko društvo (poduzeće. Cameron i L. Međutim. drukčiji su zaposlenici i dr. nema sigurnog kriterija prema kojem ili kojima bi se mogla povući čista granica između malih. srednjih i velikih trgovačkih društava (poduzeća. Životni vijek organizacije). Quinn. 78-85). Zaposleni u poduzeću utječu na oblikovanje organizacijske strukture na dva načina (Mescon. razlikovat će se i njihovi vrijednosni sudovi. Oni svojim djelovanjem oživotvoruju postavljenu formalnu organizaciju. ali isto tako oblikuju i neformalnu organizaciju. Ljudski potencijali utječu na oblikovanje organizacije svojim znanjem i sposobnošću. 106). Izravan je utjecaj kadrova u oblikovanju formalne organizacijske strukture u koncepciji rukovođenja trgovačkim društvom (poduzećem). onih s prostorno udaljenim tvornicama (Babić. proizvodne postupke koje poduzeće koristi ali i način izvođenja posla i upravljanja. Kadrovi su ključni faktor svake djelatnosti. organizaciju) kaže se da je malo. Greiner (1983 i 1992) autori su tzv. temeljena na jedinstvenom rukovođenju svakom funkcijom kojom rukovodi za tu funkciju najstručnija osoba. Kad je riječ o tehnologiji. ili se pak veći broj funkcija obavlja samo u jednoj organizacijskoj jedinici. Mala i srednja poduzeća bit će organizirana drukčije nego što će to biti velika poduzeća. srednje ili veliko. K. Khedouri. 1999. te potrebe i stavovi radnika (Sikavica. stavovima i potrebama zaposlenih. posebno onih s vrlo širokim proizvodnim programom ili. poduzeća). temeljni kapital. Novak. Svaka životna faza organizacije ima svoje specifičnosti glede oblikovanja organizacijske strukture. Dublja ili plića organizacija rukovođenja. Oni utječu na organizacijsko strukturiranje poduzeća. Velika poduzeća organiziraju veći broj samostalnih funkcija nego mala poduzeća. U ovisnosti od stupnja obrazovanja radnika. s širim ili užim rasponom kontrole. broj radnika. svojom stručnom i općom radnom sposobnošću. To su: 152 .6. veličina ostvarenog profita. R. Kao parametri veličine mogu služiti npr. svojom kvalitetom.2. (Vidjeti i točku 5. struktura rukovodećeg vrha i drugo. zavisi u prvom redu od znanja i sposobnosti menadžera. E.Zadaci poduzeća ostvaruju se različitim tehnologijama. vrijednost osnovnih sredstava. misli se i na proizvodnu tehnologiju i na uslužnu tehnologiju (Sikavica. Ona uključuje i strojeve koji su "žile kucavice" svakog poduzeća. odnosno sastava radne snage i b) vrijednostima.

Najvažniji neekonomski faktori makrolokacije jesu: ekološki. Novak. odnosno tipu industrijske proizvodnje (obrtnička. U najvažnije ekonomske faktore makrolokacije ubrajamo: sirovine. 70). U svakoj od njih prijeti opasnost od kriza. Kriza do koje dolazi naziva se potreba za revitalizacijom (Sikavica. te o mjestu rada. Karakteristika faze razvoja poduzeća je da je ono vrlo birokratsko. o toku (ritmu) proizvodnje (kontinuirana i diskontinuirana). tržište. za to će poduzeće biti primjeren model funkcijske organizacijske strukture (Sikavica. radionička. proizvodnje. možemo promatrati kao: a) makrolokaciju i b) mikrolokaciju. grupna i lančana proizvodnja) ovisi izbor koncepcije organizacije. Svakako da je i usluga koju pruža pojedino poduzeće važan činitelj organizacije. nabave. Poduzeće (organizacija) mora prebroditi krize. kompanije. bez mogućnosti zajedničke organizacije pripreme proizvodnje za sve proizvode. kadrova i dr. zaposlenje viškova radnika i lociranje u nerazvijenoj zoni države. Lokaciju. 1992. nego i pojedinih njegovih funkcija (npr. Ona ima za posljedicu oblikovanje novih organizacijskih jedinica i radnih uvjeta. ne samo poduzeća u cjelini. procedure i kontrolne sustave. Faza formalizacije je ona faza u kojoj poduzeće uvodi pravila. (a) Faktori makrolokacije mogu biti: ekonomski i neekonomski. kao što je rečeno. U fazi kolektivnog duha uvodi se detaljnija podjela rada. U poduzetničkoj fazi organizacijska struktura je manje-više neformalna i nebirokratska.). U ovoj fazi organizacija mora pronaći mehanizme koordinacije i kontrole odjela bez direktnog nadzora s razine top menadžmenta. prodaje. Gušenje inicijative menadžera na srednjoj razini je kriza do koje dolazi u trećoj fazi. O načinu proizvodnje (pojedinačna. b) faza kolektivnog duha ili faza rasta. Cingula. Novak. 1999. Vrhovno rukovodstvo ili top menadžment sve se više usredotočuje na strateška pitanja i planiranje. c) faza formalizacije ili faza diferencijacije i d) faza elaboracije (usavršavanje) (Daft.a) poduzetnička faza ili faza izgradnje organizacije odnosno trgovačkog društva. energiju. radnike transport. Sve operativne poslove obavljaju menadžeri na srednjoj razini menadžmenta. 164). 98-100). serijska i masovna proizvodnja). Ako poduzeće proizvodi veći broj različitih proizvoda koristeći različite tehnologije. (b) U okvirima izabrane makrolokacije organizacije trgovačkog društva (poduzeća. 92-95). a položaj i raspored njegovih dijelova u izabranom smještaju topografskim i tehničkim kriterijima. Sve četiri faze imaju svoje značajke. Ukoliko poduzeće proizvodi jedan ili nekoliko sličnih ili srodnih proizvoda putem istog tehnološkog procesa. Obilježja proizvoda određuju tip. organizacije) mikrolokaciju poduzeća uvjetuju faktori: topološko-ekonomske i funkcionalno-organizacijske naravi. (7) Lokacija. interesi obrane zemlje. a time i organizaciju sredstava za rad. njegov životni vijek završava. jer ako to ne uspije. U fazi elaboracije razvija se novi tip suradnje i timskog rada. Smještaj organizacije (trgovačkog društva) na jednoj ili više lokacija utječe na vrstu organizacijske structure. Prema rečenom proizlazi da se razlikuju makrolokacija i mikrolokacija (Žugaj. Kriza u ovoj fazi odnosi se na potrebu za delegiranjem. 1999. (6) Proizvod (usluga). Izbor lokacije poduzeća u okviru zemljopisno-gospodarskog područja ocjenjuje se zemljopisnim i gospodarskim mjerilima. 1992. najvjerojatnije će ono upotrijebiti model predmetne organizacijske strukture. U faktore topološko-ekonomske naravi uvrštavaju se: 153 . odnosno način proizvodnje.

100-101). 1999. (1) Institucionalni uvjeti. Albert. 103). U razvijenim zemljama svijeta institucionalni uvjeti su stabilni. oni upravljaju organizacijom. 2) integracijski procesi.2. imaju veliki utjecaj na organizaciju trgovačkih društava (poduzeća) koja su postala članovi određenih 154 . Novak. stečaj. 672). ipak. Hrvatska je i prije 1991. kompanija. 1999. U slučaju dislociranosti proizvodnih pogona. uvjeti javnog prometa i mogućnost proširenja objekata u budućem razvoju. ne smije ih zanemarivati. za vanjske čimbenike vrijedi obrnuti zaključak. mnogostruko više vremena trošila na usklađivanje organizacije sa zakonima. Naša su poduzeća. Institucionalni uvjeti određuju kako uvjete funkcioniranja tako i uvjete organizacije trgovačkog društva (poduzeća). kompaniji). 5. a i danas je kao relativno mlada država poznata po mnogobrojnim zakonima. odnosno procesi udruživanja. 1999. te rješavanje bitnih organizacijskih problema. trgovačko društvo će se odlučiti za teritorijalni oblik organizacijske strukture (Sikavica. nego na rješavanje organizacijskih pitanja koja su proistjecala iz unutarnje situacije i unutarnjih činitelja. Novak. Novak. Ovi procesi. likvidaciju i dr. Sve je to i u prošlosti i danas otežavalo. 3) tržište i 4) razvoj znanosti i tehnologije. za pravilno rješavanje organizacijskih problema moraju se dobro i detaljno poznavati načela gospodarskog sustava i konkretnih pravnih propisa koji se odnose na organizaciju trgovačkog društva. 1985. Društvo koje je locirano na atraktivnom području ima veće prednosti od društva koje je locirano na neatraktivnom području. Nažalost. Uza sve to prisutne su i česte promjene zakona. uredbama. "Dok bi se za unutarnje čimbenike moglo reći da poduzeće njima upravlja. uredbama i propisima. odnosno otežava izgradnju solidne i stabilne organizacije. Pretežito vanjski činitelji oblikovanja organizacije Pretežito vanjski činitelji oblikovanja organizacije jesu činitelji kojima se trgovačko društvo (poduzeće. S motrišta funkcionalno-organizacijske naravi treba obratiti pozornost na rješenje problema mikrolokacije i: rasporeda tvornice. korporacija. Njih se još naziva društveno-kulturno-politički i pravni činitelji (Mescon. (2) Integracijski procesi. tj. Pri tome. odnosno poduzećem" (Sikavica. U velikom broju zakonskih propisa regulirana su pitanja koja se odnose na osnivanje. 103-104). Oni su određeni društveno-ekonomskim sustavom i ekonomskom politikom društva. prometnica unutar tvornice i izrade građevinskog projekta. velika poduzeća koja imaju visoki stupanj koncentracije ponude odnosno potražnje nekih proizvoda ili usluga.priroda zemljišta. voda. popisima i dr. tvornica i predstavništava. dozvoljena blizina naselja. integraciju. a sadržani su u pravnoj regulativi. godine bila. Na te činitelje organizacija nema utjecaja ili ga ima vrlo malo. mora te činitelje uzimati u obzir.1. odnosno trgovačka društva. uredaba i propisa. Kheoduri. Lokacija indirektno utječe na optimalnu strukturu ljudi u trgovačkom društvu (poduzeću. U činitelje okoline najčešće se svrstavaju: 1) institucionalni uvjeti. organizacija kao institucija) mora prilagođavati. Prema tome. i sama kontroliraju odnosno "stvaraju" okolinu (ambijent) (Sikavica. Često smo bili prenormatizirano društvo.

te druge različite oblike suradnje. kao što su fuzije i pripajanja poduzeća. da li organizirati vlastitu mrežu. da li prodavati pomoću suvremenih informacijskih tehnologija (e-commerce). te se pritom njegova organizacijska struktura mora prilagoditi novim zahtjevima. dok se u drugima prednost daje centraliziranim organizacijama sa slabom formalizacijom (Indija) ili pak decentralizirane organizacije s visokom formalizacijom (Njemačka) (Žugaj.2. postavljenih na predmetno-teritorijalnom načelu.grupacija. (3) Tržište. utjecaj na organizaciju i onih trgovačkih društava (poduzeća) koja nisu članovi neke integracijske grupacije. Robbins (1993. Francuska). U kategoriji pretežito vanjskih činitelja S. u suvremenim uvjetima poslovanja poduzeća sve više ulaze u partnerske odnose i strateške alijanse (Strategic alliances). Novak. 1999. Mogući načini prodaje i organizacije prodaje na tržištu obuhvaćaju i ove probleme:      da li prodavati preko trgovačkih organizacija. Širenje trgovačkog društva utječe na povećanje kapaciteta. nabave i prodaje. Ako trgovačko društvo želi participirati u povećanoj potražnji. Razvoj znanosti i tehnologije utječe i na razvoj znanosti o organizaciji. 8-9). preferiraju se i različite vrste. 5. iako posredan. 1976. da li prodavati pomoću trgovačkih putnika. nove proizvodne procese. više ili manje formalizirane. što također utječe na promjene u njihovoj organizaciji" (Sikavica. Integracijski procesi se provode radi postizanja efekta sinergije. IZVORI I POKRETAČI ORGANIZACIJSKIH PROMJENA 155 . 2002. odnosno obrasci organiziranja poslovnih organizacija. kao i povećanje proizvodnje i proizvodnosti rada. odnosno funkcionalno-raščlanjenih organizacijskih struktura.? Veličina i specifični zahtjevi tržišta uvjetuju i druge izmjene u sustavu organiziranja trgovačkog društva. Struktura tržišta te kanali i uvjeti nabave i prodaje utječu direktno na organizaciju tih djelatnosti. Ono ima veliki utjecaj na organizaciju trgovačkog društva. Mrak. mora modernizirati i rekonstruirati proizvodni proces. (4) Razvoj znanosti i tehnologije. da li graditi distribuirane centre u većim potrošačkim centrima itd. Naime. 114). nove potrebe. "Osim čvrstih oblika integracije. te sniženje troškova. Ove su izmjene davno našle svoju praktičnu primjenu u razvijenim zemljama u obliku uvođenja divizionalnih. odnosno na načelu profitnih centara (Babić. u takvim uvjetima dolazi do bitnih organizacijskih promjena i do izgradnje nove organizacijske strukture cijele grupacije i svake članice pojedinačno. P. odnosno na povećanje proizvodnje. Tako se u nekim društvima preferiraju rigidne mehanicističke organizacije s visokim stupnjem formalizacije i centralizacije (Italija. On donosi nove proizvode. 104). S obzirom na različite oblike društvenog organiziranja u nacionalnim kulturama. 527) ističe i nacionalnu kulturu. iako ni druge djelatnosti ne mogu biti izvan tog utjecaja. Integracijska kretanja u gospodarstvu imaju znatan.

moguće je razlikovati. izvori i intenzitet ubrzano mijenjaju. Poduzeća koja su ušla na svjetsko tržište moraju se natjecati s kompanijama iz cijelog svijeta. 580) posebno naglašava: pojavljivanje i nestajanje konkurenata. Organizational change) drži se svaka stvarna. Promjena u djelovanju bilo kojeg činitelja može biti uzrokom organizacijske promjene. P.clustered environment). a takav odljev iskusnih radnika može uzrokovati organizacijske probleme i zahtjeve za organizacijskim promjenama. naprimjer. a time se povećao i njegov značaj i utjecaj na poduzeće kao izvora organizacijskih promjena. Jednom definirana. neprestanom mijenjanju preferencija potrošača. Napredak na polju komunikacija i transporta potpuno su izbrisali udaljenost kao konkurentsku prednost. 511). može ukazati na ograničenja postojeće organizacije te dati poticaj organizacijskim promjenama kao što je to bio slučaj kod ulaska američkih trgovaca automobilima na japansko tržište (Vecchio. 5) proces organizacijskog rasta. 4) promjena strategije. 156 . Velike kompanije moraju se braniti od malih propulzivnih kompanija koje postaju dominantne. promjene zakonodavstva iz područja radnih odnosa (vanjski činitelji) mogu djelovati drastično na kadrove (unutarnji činitelj). Neke organizacije djeluju u relativno statičnim okolinama. 1990. nemaju isti značaj niti isti intenzitet djelovanja na sve organizacije. Poslovanje s različitim nacionalnim kulturama. ekonomijama i stilovima organizacija.Randomized Environment). 3) društveno ekonomski trendovi. 523) nekoliko tipova okolina: 1) relativno nepromjenjiva okolina (engl. kako pretežito unutarnjih tako i onih iz okoline. ali su u nastavku razmotreni samo oni činitelji koji predstavljaju najčešće izvore organizacijskih promjena. prema S. Placid . Dinamičnost tržišta Posljednjih se desetljeća povećala dinamičnost tržišta. te 6) organizacijske krize i problemi kao neposredni pokretači organizacijskih promjena. 2) nove tehnologije. Tržište.Organizacija nije statična pojava. kao uostalom i ostali činitelji okoline. organizacija nastavlja funkcionirati primorana da se neprestano prilagođava različitim utjecajima činitelja. problemima u opskrbljivanju sirovinom i drugim. 390). osim s prednostima takvog tržišta. kooperativnost i kompetentnost dobavljača te promjenljivost preferencija potrošača. Ulaskom na svjetsko tržište poduzeće se. Vecchio (1991. ali se priroda konkurencije. Kao najdinamičnije komponente tržišta R. npr. 1991. druge su izložene čestim promjenama zakonodavstva. P. 2) mirna okolina. Robbinsu (1993. suštinska modifikacija nekog dijela organizacije (Griffin. Prema tome. Organizacijskom promjenom (engl.2. ako želi opstati. odlazak u mirovinu većeg broja radnika prije planiranog roka. Poduzeća se oduvijek suočavaju s konkurencijom. koliki je stupanj dinamičnosti okoline. Djelovanja pretežito unutarnjih i pretežito vanjskih činitelja često je teško razlučiti jedne od drugih jer imaju visok stupanj međuzavisnosti. odnosno njeni tipovi. 5. susreće i s novim problemima.1. ali prijetnje dolaze u "gomilama" (engl. To su: 1) dinamičnost tržišta. Tako. Placid .

Uvođenje novih tehnologija. svakodnevnim aktivnostima menadžera. zahtijeva promjenu organizacije. Istovremeno vještine zaposlenih brže zastarjevaju i poduzeća moraju sve više investirati u obrazovanje. 5. da bi opstale. (1) Relativno nepromjenjiva okolina predstavlja najmanju prijetnju organizaciji. kada se projektira nova organizacija.Reactive Environment) i 4) turbulentna okolina (engl. (2) U slučaju mirne okoline promjene se događaju sporo. Cingula. zasniva konkurentska sposobnost poduzeća. 157 . Takve organizacije moraju biti spremne da u svakom trenutku izvedu taktički manevar te stoga moraju održavati relativni stupanj fleksibilnosti. a time i planski provoditi potrebne organizacijske promjene ili pak mogu biti prisiljena uvesti novu tehnologiju.3) uzmemirujuća okolina sa naglim obrtima (engl. Usvajanje novih tehnologija i prilagođavanje organizacije njihovoj primjeni trajni je izazov za menadžment poduzeća. Davanje važnosti informacijama kao poslovnom resursu na kojem se. Nesigurnost okoline je niska. u sposobnosti organizacije da odgovori na promjenjljive zahtjeve kupaca. uočiti i predvidjeti dalji razvoj ili primjenu novih tehnologija. Dva primjera takvih organizacija su proizvođači mikročipova i aplikativnog softvera. imaju velik utjecaj na organizacije koje ih usvajaju. Promjene su stalno prisutne i svi elementi okoline u visokoj su interakciji. u mnogim slučajevima.. ali kad se to dogodi. Nove tehnologije Zbog brzog razvoja znanosti i sve brže primjene znanstvenih dostignuća u praksi teško je u trenutku. poduzeća mogu pratiti razvoj novih tehnologija i planski ih primjenjivati. dobavljačima. roboti. Organizacije su prisiljene. Prisila dolazi i s tržišta. Informacijske tehnologije (IT) omogućavaju zadovoljenje sve većih informacijskih potreba poduzeća. Turbulent . One potiču promjene u zahtijevanim znanjima i vještinama zaposlenih. Zbog toga su organizacije u takvoj okolini motivirane za strategijsko planiranje i centralizaciju odlučivanja. telekomunikacijski sustavi i sl. kao što su računala.2. dolazi do organizacijskog jaza između opće tehničke razine i razine organizacije. Neprestano se preispituju odnosi s vladom. kao i u slučaju kompjutorske industrije.2. Takvu okolinu imaju državne institucije. kupcima. Zbog eksponencijalnog rasta današnjeg tehničko-tehnološkog razvoja. dobavljači ili potrošači mogu se povezati u snažne koalicije. 42). prijetnje organizaciji dolaze u "gomilama" što je opasnije nego kod prethodne. 1992. neprekidno razvijati nove proizvode ili usluge. Nove tehnologije podižu konkurentsku sposobnost i s tržišta se istiskuju poduzeća koja tehnološki zaostaju. Na primjer. odnosno do nesrazmjera između mogućnosti koje nudi nova tehnologija te mogućnosti organizacija da to iskoriste za realizaciju vlastitih ciljeva (Žugaj.Field Environment). Promjene se događaju rijetko i spore su. Naime. (4) Turbulentna okolina je najdinamičnija okolina s najvišim stupnjem nesigurnosti. Dvije ili tri kompanije dominiraju cijelim tržištem. Disturbed . (3) Uzmemirujuća okolina s naglim obrtima je okolina oštre konkurencije.

1996. Najpoznatiji takav pokušaj prepoznavanja društvenih trendova je Naisbittovih deset najvažnijih trendova koji mijenjaju američko društvo (Fleet.Uvođenjem sofisticiranih IT podržanih računalima organizacije postaju pliće. Griffin. DRUŠTVO BUDUĆNOSTI Informacijsko društvo Visoka tehnologija Svjetska ekonomija Samopomoć Participativna demokracija DANAŠNJE DRUŠTVO Industrijsko društvo Tehnologija Nacionalna ekonomija Institucionalna pomoć Reprenzetativna demokracija 158 . support staff). Najzanimljiviji fenomen sofisticiranih informacijskih sustava jest taj da oni omogućavaju smanjivanje formalizacije i decentralizacije. Zaposleni sada mogu komunicirati sa svojim uredom služeći se telefonima.2. 433). 1991. imaju veći raspon kontrole. P. Oni omogućavaju da rukovoditelji uspješnije nadgledaju rad više ljudi. Griffin. 1993. Obrada informacija i komunikacije doživjele su razvojem novih tehnologija najradikalnije promjene. Povećava se obrazovna razina zaposlenih. a da se istovremeno ne gubi mogućnost kontrole (Robbins. Prikazana su najvažnija obilježja društava sadašnjosti te obilježja društva budućnosti prema kojemu se krećemo (slika 5.ekonomski trendovi Osim navjećih izazivača promjena. mnogi autori navode i neka kretanja u društvu i ekonomiji kao bitne činitelje okoline o kojima treba voditi računa ako se na vrijeme žele anticipirati potrebe za promjenama. a telekonferiranje omogućuje održavanje sastanaka između udaljenih sudionika. Žugaj.). tržišta i tehnolgije. Takve mogućnosti čine tradicionalni ured zastarjelim (Fleet.3. Upravo su te informacije ključne za rezultate poslovanja i ekonomske učinke. Naglo raste zastupljenost žena i manjina u strukturi zaposlenih. Skoro svake godine nova generacija računala čini obradu informacija lakšom i bržom i novi uređaji vezuju sve više ljudi u svjetskoj komunikacijskoj mreži. tj. 1991. 530). Time se smanjuje broj potrebnih rukovoditelja. Rukovoditelji mogu doći izravno do informacije pa je potreban manji broj osoblja za podršku (engl. "plosnatije" i više organičke. Robbins drži važnim ove društvene trendove (Robbins. 1992. 1993. 432). 5. (1) Priroda radne snage. Na tom se mjestu ujedno donose i operativne odluke. S. te broj hijerarhijskih razina (Šehanović. Zato se može tvrditi da informacija postaje izvor promjene (Pulić. Moorhead. 663): 1) promjene u prirodi radne snage. 27). 3) socijalni trendovi i 4) svjetska politika. Opći društveno . Moorhead. 2) ekonomski šokovi. odnosno stvaranje više organičkih struktura. 73). Informacija mijenja poziciju rada na taj način da se težište prebacuje na radno mjesto koje je u neposrednoj svezi s informacijama.1. računalima i faksom iz svojim domova ili automobila.

Poduzeća su prisiljena da se ubrzano i potpuno prestrukturiraju. ubrzanu inflacija i povećanje kamatnih stopa.4. 1994. Preferencije potrošača robe široke potrošnje mijenjaju se u korist specijaliziranih prodavaonica. Promjena strategije Promjena strategije reakcija je na promjene u okolini. 1993. Posljednjih dekada svijet je doživio nekoliko velikih ekonomskih šokova . (4) Svjetska politika. sadržane u popularnom izrazu . već je zbog ratnih razaranja ugrožen i njihov fizički opstanak. Promjena strategije ima najveće posljedice za organizaciju. 5. Istraživanja su pokazala da za svaki tip strategije postoji oblik organizacijske strukture koji joj odgovara. pad burze 1987. Tranzicija obuhvaća ukupnost promjena u političkom. 44). 159 . s druge strane. Sve kasnije se stupa u brak. Nove državne zajednice ustrojavaju se na novim temeljima.1.Hijerarhije Sjever Izbor ili-ili Centralizacija Kratkoročno Mreže Jug Izbor između više opcija Decentralizacija Dugoročno Slika 5. na istoku. odnosno koji najbolje omogućuje njeno ostvarenje (Robbins. Polovica brakova se razvodi. Navedena društvena kretanja karakteristična su za zapadno. dok. Ove vrijednosti upravo su suprotne vrijednostima koja su karakterizirala bivša socijalistička društva (Jokić. U ovakvim okolnostima ne dolazi u pitanje samo preživljavanje poduzeća. 514). u bivšim socijalističkim zemljama dešavaju se još drastičnije promjene. Najvažnija obilježja sadašnjosti i društva budućnosti (2) Ekonomski šokovi. i 1997.ekonomskoj racionalnosti i profitabilnosti koje karakterizira tržišni sustav s velikom diferencijacijom socijalnih struktura. Ekonomija se utemeljuje na sustavu vrijednosti industrijske civilizacije . Sve je više polaznika fakulteta. Sve je više samačkih domaćinstava.izazivaju zabrinutost zbog smanjenja budžeta za obranu. raspad Sovjetskog Saveza. odnosno zahtijeva velike zahvate ili potpuno preoblikovanje organizacije. ujedinjenje Njemačke.2. američko društvo. Gotovo se svi činitelji okoline koji djeluju na organizaciju mijenjaju. novom sustavu vrijednosti. ili je pak posljedica organizacijskog rasta. i sl.eksplozija cijena nafte. Međutim. Pad Berlinskog zida. što ugoržava opstanak američke vojne industrije.tranzicija. naročito promjena na tržištu. proširenje NATO-a . Često je posljedica promjene osoba u menadžmentu na najvišoj razini. Većinu studenata čine žene. u smislu opstanka na tržištu. do promjena menadžmenta dolazi baš zbog potrebe za novom strategijom. društvenom i ekonomskom životu. Sutrašnjica se više ne može smatrati kao nastavak jučerašnjeg trenda. (3) Socijalni trendovi.

I ostali problemi mijenjaju svoju prirodu. dok se visoko rukovodstvo usredotočuje na dugoročno. (3) I strategija imitacije ima naglasak na novim proizvodima ili novim tržištima. 2) Faza: rast usmjeravanjem (engl. dok je za nove pothvate kontrola labava. Kako se povećava broj zaposlenih. ali tek nakon što su inovatori dokazali njihovu održivost. Svojstva organičke strukture su niska razina podjele rada. Takvoj strategiji najbolje odgovara organička struktura. Kreativna energija osnivača organizacije pomaže da se prebrode "porođajne muke". growth through direction). 3) Faza: rast pomoću delegiranja (engl. koja se često prevladava angažiranjem profesionalnog menadžera. a prethodi joj i iza nje slijedi period tranzicije koji se naziva kriza rasta (engl. Iz navedenog proizlazi da promjenu strategije mora slijediti i promjena organizacijske strukture u oblik koji najbolje odgovara za njeno uspješno provođenje. growth through creativity. tek nastalih organizacija. faza izgradnje). Profesionalni menadžeri uvode formalizaciju. Prema L. Takvoj strategiji najbolje odgovara mehanistička struktura čije su osobine duboka podjela rada. Proces organizacijskog rasta Proces kvantitativnog povećanja poduzeća naziva se organizacijskim rastom. Organizacijske promjene često slijede evolucijski obrazac stupnjevitog organizacijskog rasta ili opadanja. Struktura za tu strategiju predstavlja takvu mješavinu organičke i mehanističke strukture u kojoj se primjenjuje stroga kontrola troškova tekućih aktivnosti.izbjegavanje nepotrebnih inovacijskih i marketinških troškova te snižavanje cijena. growth through delegation). velike organizacije zahtijevaju veći stupanj formalizacije procedura od malih. 1991.Posebno se promatraju tri moguća tipa strategije: 1) inovacijska. (2) Strategija minimiziranja troškova ima naglasak na strogoj kontroli troškova . 581). Svaku fazu karakterizira dominantna tema i skup problema. na primjer.2.5. Greineru svaka organizacija ima određenu idealnu organizacijsku strukturu koja korespondira s njenim dostignutim stupnjem rasta (Vecchio. povećavaju se problemi koji su s njima u svezi. visoka formalizacija te visok stupanj centralizacije. Dolazi do krize vođenja. 2) strategija minimiziranja troškova te 3) imitacijska. Kriza autonomije uspješno se razrješava delegiranjem kompetencija u odlučivanju srednjoj i nižoj razini rukovoditelja. Organizacija je uglavnom neformalna i labave strukture. Životni ciklus organizacijskog rasta poduzeća sastoji se od niza faza. Ovakva situacija stvara nove napetosti jer pojedinci u odjelima traže veća ovlaštenja i veću kontrolu. U nastavku su opisana obilježja pet faza organizacijskog rasta poduzeća te njihovih karakterističnih kriza: 1) Faza: rast pomoću kreativnosti (engl. odnosno pitanja. niski stupanj formalizacije te decentralizacije. (1) Inovacijska strategija je strategija s naglaskom na osvajanja radikalno novih proizvoda ili usluga koji predstavljaju inovaciju na tržištu. 5. poduzetnička faza. Tako. strateško 160 . Formiraju se specijalizirani odjeli. growth crisis). što dovodi do krize autonomije.

Dawns. 5.6. orijentacija na opstanak. Fazu mladosti označavaju stabilnost. Cameron. povećanje povjerenja među zaposlenima i sl. Kriza kontrole savladava se povećanom koordinacijom.growth through coordination). Treća faza je stanje usporavanja. 31).2. te ostvarivanje legitimnosti u odnosu na vanjsku okolinu. smanjenje fleksibilnosti. Fazu zrelosti karakterizira prilagodljivost organizacije. Doduše oni se razlikuju prije svega s motrišta naglašavanja važnosti određenih čimbenika koji utječu na promjene organizacije. Ključni elementi razvoja organizacije jesu: starost. 4) Faza: rast pomoću koordinacije (engl. 31-34). zadovoljenje određenih potreba tržišta i društva i dr. b) fazu kada je poduzeće srednje. odnosno integrirano. To su: rađanje. timsko odlučivanje. Međutim. U njoj se javlja povećanje obujma i kompleksnosti. 1983. U literaturi su poznati različiti modeli životnog ciklusa organizacije (engl. U drugoj fazi dolazi do žustrog rasta u kojoj je naglasak na važnosti inovacije i ekspanzije organizacije. Pojednostavljenje sustava i oslanjanje na samokontrolu i društvene norme mogu riješiti probleme previše birokratizirane organizacije. Zuberbühler (1989. uspješnost i sustavna kontrola. odnosno poduzetničku fazu. 161 . c) fazu kada je poduzeće veliko i diverzificirano1. Kod mnogih autora. The red tape crisis). ovakva situacija dovodi do prevelikog broja programa i do većeg utroška vremena na koordinaciju nego na stvarno povećanje proizvodnosti. U fazi rađanja glavnu ulogu ima jedan čovjek. stanje evolucije i revolucije. Faza: neprestani rast pomoću suradnje (engl. mladost i zrelost. To dovodi do krize suviše birokratizirane organizacije (engl. Cameron. 5. formalizacija strukture i dr. Može se. 34-41). (Quinn. Lippit i Smith (1967) dali su jedan od najranijih modela životnog ciklusa (Quinn. te stopa rasta gospodarske grane kojoj pripada konkretna organizacija. neka manje. zaključiti da je pravodobno i uspješno provođenje potrebnih organizacijskih promjena preduvjet za ovladavanje krize rasta i prelazak u višu fazu životnog ciklusa poduzeća.planiranje. Uvodi se matrični koncept organizacije. S vremenom se uviđa da autonomni rukovoditelji vuku razvoj svojih odjela u različitim smjerovima pa se organizacija nađe u krizi kontrole. Tako je Dawns ispitivao životni ciklus državnih ureda i sugerirao da postoje tri temeljne faze rasta i razvoja ovih “administrativnih organizacija”. pružanje usluga. dominira podjela faza razvoja poduzeća u tri faze. continued growth through collaboration). veličina. Stvaraju se radne grupe da bi se povećala koordinacija. kako piše M. 1983. Životni vijek organizacije Svaka se organizacija razvija. Organizational Life Cycle). I on se drži tog broja pa razlikuje: a) fazu kada je poduzeće malo. kratkoročno planiranje. Lippit i Smith također pišu o tri faze životnog ciklusa organizacije. dakle. Prvu fazu označava borba za odgovarajuću autonomiju i zatim stabilizacija resursa. Neka više. ali se organizacije razvijaju.

Quinn. razvija sustav kolektivnog djelovanja.2. po tome što su uspješno izbjegavala krize. stabilizirane vanjske veze. Lyden (1975. Važnost ostvarivanja planiranih ciljeva naglašava se u fazi tri. definirana pravila i poslovne politike. njegov životni vijek završava. Sve četiri faze imaju svoje značajke. U fazi jedan organizacija se nastoji adaptirati zahtjevima vanjskih uvjeta. Greiner (1983.) piše o četiri faze razvoja organizacije. E. čiji je životni vijek bio veoma kratak. 72) (slika 5. faza kolektivnog duha ili faza rasta.) autori su tzv. U svakoj od njih prijeti opasnost od kriza. 162 . Novak. Cameron i L. 1993. c) faza potpomognute strukture. To su: a) b) c) d) poduzetnička faza ili faza izgradnje organizacije odnosno poduzeća. U drugoj fazi organizacija je orijentirana na sustav koordinacije i formalizacije2. a ako su i zapadala u krize. Formaliziranu strukturu. U trećoj fazi organizacija stvara određene adaptivne sustave3 i mehanizme koji joj omogućavaju da uspješno djeluje u određenoj okolini. na autoritet. U fazi dva ona stavlja naglasak na potrebe za odgovarajućim resursima. R. neformalnu strukturu i održanje sustava. Poduzeće mora prebroditi krize. U fazi četiri naglasak je na održanju i institucionalizaciji. bila su sposobna da ih savladaju”6 (Sikavica. K. po njegovu mišljenju. faza formalizacije ili faza diferencijacije5. internu konkurenciju i konzervativne tendencije organizacija ima u četvrtoj fazi. b) faza stabilne organizacije. U trećoj fazi organizacija formulira identitet. i 1992. Prva faza. U prvoj fazi riječ je o sustavu u kojem se ostvaruje kooperacija odgovarajućih napora koja je temeljena na očekivanjima i zajedničkim potrebama članova organizacije. ima dvije temeljne značajke: marshallijanske resurse4 i stvaralačku ideologiju. “Dugovječna poduzeća se razlikuju od onih brojnih poduzeća.) također govori o četiri faze.). integrativnog modela životnog ciklusa organizacije u četiri faze. 164). faza elaboracije (usavršavanja) (Daft. jer ako to ne uspije.Prema istom autoru. Kimberly (1979. 1992. Katz i Kahn (1978. U drugoj fazi organizacija nastoji osigurati potporu vanjske okoline i donošenje diskretnih odluka.) nude model životnog ciklusa organizacije s ovim fazama: a) faza jednostavnog sustava. kolektivne odgovornosti i teži što uspješnije ostvariti vlastitu misiju.

Uspješnim osnivačima sada je potreban sposoban menadžment.2. više-manje. Poduzetnička faza/ Faza izgradnje 2. obično. sve veći problemi onemogućuju uspješnim poduzetnicima. Jako se puno radi. javlja se kriza vođenja. Osnivači poduzeća su i poduzetnici koji snose svu pogibelj (rizik) tog poslovnog poduhvata. velika v e l i č i n a o r g a n i z a c i j e mala priprema jasnih naredbi razvoj timskog rada povratak filozofije male kompanije kontinuirano dozrijevanje nazadovaza nje uspostava unutarnjih sistema Kriza: Potreba za revitalizacijom Kriza: gušenje inicijative menedžera. Kako raste broj zaposlenih. poduzetničkoj fazi organizacijska struktura poduzeća je. Faza elaboracije/ Faza konsolidacije/ usavršavanja Slika 5. a kontrolu poslovanja ostvaruje vlasnik. jedan proizvod ili pruža jednu uslugu. neformalna i nebirokratska. javljaju se i prve krize. osnivačima poduzeća da vode poduzeće istim metodama i tehnikama kao što su to činili nakon osnivanja poduzeća. suviše birokratizirana organizacija kreativnost Kriza: potreba za delegiranjem s kontrolom Kriza: potreba za vođenjem 1. Temeljni cilj je preživjeti. 163 . Dakle. Faza rasta/ Kolektivni duh 4.U prvoj. Faze razvoja organizacije Naime. Poduzeće proizvodi.

U tablici 5. divisions) kako bi se iskoristile prednosti “malih organizacija”.1. U ovoj se fazi uvodi detaljna podjela rada. U poduzeću vlada zdrava klima i kolektivni duh. strogo poštivajući formalne procedure. Ono postavlja sposoban menadžment (rukovodstvo). što ima za posljedicu oblikovanje novih organizacijskih jedinica i radnih mjesta. predočene su značajke organizacije u pojedinim fazama životnog ciklusa poduzeća (Sikavica. Greiner (1972. Dolazi do prostorne ekspanzije i decentralizacije. U fazi formalizacije ili fazi diferencijacije organizacija uvodi pravila. spontanost u rukovođenju. Kriza koja se javlja u ovoj fazi vezana je za gušenje inicijative menadžera na srednjoj razini. koja se ne uspiju revitalizirati. U fazi delegiranja organizacija je objektivno prinuđena da decentralizira strukturu. To su ove faze: kreativnosti. Novak. fazu rasta ili kolektivnog duha. neformalnu strukturu.1. na specijalizaciju zadataka i odgovarajuću formalizaciju organizacijskih uloga i politika prisutna je u fazi direktive. delegiranja. Značajke organizacije u pojedinim fazama životnog ciklusa poduzeća (Sikavica) 164 . delegira odgovarajuće odluke nižem menadžmentu.Ako poduzeće ne propadne. 74). Poduzeća. U fazi kreativnosti organizacija je orijentirana na proizvodnju odgovarajućih proizvoda. Novak. neformalno komuniciranje i primjereno plaćanje rada. Tablica 5. Usmjerenost na ustanovljavanje funkcionalne strukture. programa podjele profita i sl. koordinacije i suradnje. konflikte u interpersonalnim odnosima. U fazi elaboracije razvija se novi tip suradnje i timskog rada. Birokracija u organizaciji dostiže svoj vrhunac. U fazi suradnje organizacija svoj rad oslanja na specifične timove. Ona se javlja u poduzećima svakih 15-20 godina. koja se javlja. Faza koordinacije je u znaku pojave novih sustava planiranja.) je promatrajući organizaciju ustanovio da se u njoj događaju određeni procesi u pet životnih faza. 1993. Menadžeri uče raditi u birokratskim uvjetima. sustav multiciljeva i dr. Iako u fazi formalizacije do izražaja dolaze stabilnost i institucionalizacija. Poslije toga poduzeće ulazi u drugu fazu. procedure i kontrolne sustave. samodisciplinu. a i prevelika da bi se mogla uspješno voditi. Vrhovni menadžeri nisu skloni delegirati poslove i odgovornost na niže razine u organizaciji. znači da je prebrodilo prvu krizu. organizacija se čini suviše birokratizirana. Formalizacijom organizacija se sve više birokratizira. najčešće propadaju ( Sikavica. koji pak započinje redefiniranjem ciljeva i načina rada. Komuniciranje i kontrola u organizaciji još uvijek je neformalna. Organizacija je podijeljena na veći broj područja (engl. 72-75). Niže razine menadžmenta žale se na to i teže sve većoj samostalnosti. odnosi se na potrebu za delegiranjem. dok sve operativne poslove obavljaju menadžeri na srednjoj razini menadžmenta. Kriza koja se javlja označava se kao potreba za revitalizacijom. Tu fazu karakterizira visoka kohezija i složnost u obavljanju radnih zadataka.Management by exception. Kriza. Komuniciranje teče formalnim kanalima. te pristupi rukovođenju putem izuzetaka . direktive. 1993. U procesu revitalizacije provodi se i proces inoviranja. Top menadžment (vrhovno rukovodstvo) sve više se orijentira na strateška pitanja i planiranje. tj. U ovoj fazi za organizaciju je neobično važan njen status i njena reputacija.

go-go faza. vlasnici/menadžeri poduzeća smatraju da je korisno znati u kojoj je razvojnoj fazi poduzeće radi procjene vještina i sredstava potrebnih za sadašnjost 165 . faza 2. tj. organizacija je usmjerena prema uspješnosti. u šestoj fazi (Stefanović. u razvoju uspješne kompanije razlikuje se šest razdoblja (M. poduzetnički Inovacije Cilj Stil vrhovnog rukovodstva (Top menadžment) Karizmatski. faza 3. faza poduzeća Karakteristike Poduzetnička izgradnja Nebirokratska Kolektivni duh rasta Predbirokratska Većinom neformalna  neke procedure Glavni proizvod ili usluga s varijantama Zaposleni i menadžeri Rast i razvoj Formalizacija / diferencijacija Birokratska Formalna  procedure  podjela rada i  nove specijalnosti Linija proizvoda ili usluga (komplementarni proizvodi) Posebne inovativne grupe Unutarnja stabilnost i tržišna ekspanzija Delegatski s kontrolom Elaboracija / konsolidacija Vrlo birokratska Timski rad nasuprot birokraciji  filozofija “male kompanije” Puno proizvoda ili linija usluga Institucionalizirani istraživanje i razvoj Reputacija kompletne organizacije Timski pristup. R. Paternalističku strukturu. tj. U trećoj fazi. napona i zrelosti.. jednu vrstu konformizma. 32-33). postavlja se rukovodstvo (menadžment).) navodi šest faza životnog ciklusa organizacije. go-go fazi. courtship). Osim toga. U drugoj fazi organizacija je okrenuta prema proizvodnji. To su faza udvaranja (engl. uvodi se detaljnija podjela rada. s manjim naglaskom na inovaciju i proizvodnju ima organizacija u fazi zrelosti. petoj fazi. tj. složenosti i disperzije. manjem planiranju. 1987. stabilnosti i predviđanju budućih događaja. fazi adolescentnosti. adolescentnosti. 1997. Svaku fazu karakterizira indeks povećanja dimenzija. Koordinacija i planiranje dobivaju na značaju u četvrtoj fazi. djetinjstva. 157-160). tj. U fazi napona ili pune snage. napad na birokraciju Struktura Neformalna  jedan čovjek je glavni Proizvodi ili usluge Jedan proizvod ili usluga Vlasnik menadžer Preživjeti Individualistički. davanje uputa Adizes (1979. povećavaju se administrativne aktivnosti i formaliziraju određene uloge i politike. Današnji uspješni poduzetnici i savjetnici.ZNAČAJKE ORGANIZACIJE U POJEDINIM FAZAMA ŽIVOTNOG CIKLUSA PODUZEĆA Faze razvoja 1. odgovarajućim korisnim susretima i dr. faza 4. Svako poduzeće (kompanija) ima različita razdoblja i faze u svom razvoju. na intenzivno razmišljanje što bi se moglo raditi. Prema izvještaju iz časopisa Financial Times (članak je objavljen i u časopisu Harvard Business Review). formiraju se nove organizacijske jedinice i dr. U prvoj fazi temeljna organizacijska aktivnost odnosi se na potpunije angažiranje poduzetnika.

Menadžer mora ostvariti višu razinu aktivnosti i uspješno upravljati poduzećem. Poduzeće iz faze kada je glavni problem bila egzistencija prelazi u fazu u kojoj postaje bitan odnos dohodaka i troškova. Vlasnik ima ulogu vlasnika/menadžera. odnosno. Događa se to da je rast poduzeća brži od rješavanja problema. vraća se u prethodnu (treću) fazu. marketinški i proizvodni sustavi. Novonastalo poduzeće je u takvoj fazi u kojoj još nisu riješena pitanja pridobivanja kupaca. a u upravni odbor/upravu ulaze članovi iz redova profesionalnog osoblja. vlasnik obavlja sve. 166 . Ovo je najvažniji stupanj u životu kompanije. strateško planiranje dijeli se s glavnim menadžerima. a menadžer mora biti više kvalitete jer cilj kompanija nije stabilnost. postiglo je ekonomsko zdravlje. kompanija ima ograničen broj zaposlenih koje nadzire šef prodaje ili predradnik. Drugi stupanj: Opstanak. U ovoj fazi s jedne strane javljaju se problemi ostvarenja brzog rasta i financiranja rasta. upravljanja novcem i kontrole troškova. stupnja. problemi ovlaštenja. tek se počinju nazirati neki oblici svojstveni organizaciji-poduzeću. sustavi i formalno planiranje su minimalni ili uopće ne postoje. glavni menadžeri moraju biti vrlo sposobni da bi upravljali rastućim i složenim biznisom. već djelotvornost. Četvrti stupanj često je prvi pokušaj rasta prije potpunog podređivanju rastu. može prijeći u stupanj uzleta. funkcionalni menadžeri preuzimaju neke dužnosti od vlasnika. Organizacija je decentralizirana i podijeljena. Treći stupanj: Rentabilnost / stabilizacija. U fazi preživljavanja poduzeće može ostati dugo ili rasti u dimenzijama i rentabilnosti te prijeći u treću fazu.i budućnost poduzeća. funkcioniraju temeljni financijski. prelazi u poduzeće 2. nadzire podređene. Kompanija zapravo još ni ne postoji. Organizacija je i dalje jednostavna. potrebne kvalitete. Teži se poslovanju na “pozitivnoj nuli”. Četvrti stupanj: Rentabilnost / rast. Ako poduzeće uspije riješiti sva pitanja i zadovoljiti uvjete. Faze. tržišta i to na dovoljno visokoj kvalitativnoj i kvantitativnoj razini da bi poduzeće moglo opstojati . ako je neuspješno. uz uvjet da joj promjene okoline ne unište tržišnu nišu ili joj nesposobna uprava ne smanji konkurentsku sposobnost. krupne odluke donosi samo vlasnik. Ako je poduzeće uspješno. koji je proveo poduzeće kroz sve faze. pa njihov daljnji napredak ili nazadovanje ovisi o sposobnosti prilagodbe. isporuka u velikim količinama. pribavlja energiju i kapital. Peti stupanj: Uzlet. tako da poduzeća nastavljaju kroz dugo razdoblje stabilnosti i mogu u njemu ostati beskonačno. Pokazatelj rasta poduzeća je obnavljanje poduzeća nakon svakog proizvodnog ciklusa. strategija: održava se status quo. dovoljne dimenzije i tržišni prodor proizvoda čime si je osiguralo gospodarski uspjeh i profit. ni šef prodaje ni predradnik. Poduzeće je organizacijski dovoljno naraslo. mogu li se ostvariti uvjeti i zahtjevi potrošača. a s druge strane pitanja preuzimanja odgovornosti brzo-rastućeg i sve složenijeg poduzeća te dodatnog financiranja. tj. Može se dogoditi da vlasnik. strategija je jednostavna: opstanak. Nekim poduzećima tržišne niše ne dopuštaju rast. Operativno planiranje prenosi se na druge. odnosno stupnjevi razvoja poduzeća jesu: Prvi stupanj: Plan / nastanak. oni samo preuzimaju dobro sročene naredbe vlasnika. Organizacija je jednostavna. koji učvršćuje kompaniju i prikuplja novac za porast. Kad poduzeće dostigne ovaj stupanj.

Rođenje poduzeća vezano je za iznajmljivanje prostora za rad. a zaposleni obično rade vikendom i blagdanima. financijskih resursa i upravljačkog talenta. Ali rast izaziva i nedjelotvornost. vlasnik i kompanija su odvojeni. U toj se fazi rukovodeći ljudi poduzeća žale kako “nemaju vremena za razmišljanje” ili “previše toga moraju učiniti”. Tako. ulazi u fazu okoštavanja (sedmi stupanj). prije nego što se stvori poduzeće. Kovačić (1992. te ako je osnivatelj bio zaposlen. Treća faza je razdoblje 167 STARIJA .u oba slučaja rezultat je neuspjeh poduzeća. I Plan/ nastanak VELIKA II Opstanak III Rentabilnost/stabilizacija IV Rentabilnost/rast V Uzlet VI Zrelost Dimenzija disperzije složenosti MALA MLAĐA Dob organizacije Slika 5. Među zaposlenima vladaju prisni odnosi i gotovo nema viših i nižih položaja. postoji tzv. Uspješnost poduzeća uvelike ovisi i o mogućnosti prilagodbe uvjetima. i na njih se menadžment mora usredotočiti. potrebno je profesionalizirati kompaniju bez ugrožavanja njezinih poduzetničkih kvaliteta. Šesti stupanj: Zrelost.postane žrtva sindroma svemoći ili sindroma sveznanja . listu plaća. 14B-15B) piše o većem broju faza. Nakon tog slijedi rođenje poduzeća pa je ono druga faza. Ako poduzeće uspije sačuvati poduzetnički duh. Financijski učinak organizacije vezan je i uz čimbenike kao što su razina lidersko-menadžerskih sposobnosti glavnog izvršnog direktora. faza udvaranja. a ako ne. brzo reagira na pritužbe klijenata. komuniciranja i ovlaštenja. za podnošenje otkaza na prijašnjem radnom mjestu. Stadiji rasta Ovako su opisane faze razvoja uspješnog poduzeća. Poduzeće sada ima prednosti dimenzija. ali i uz sposobnosti vizije. pa se javljaju brige konsolidacije i kontrole financijske dobiti postignute brzim rastom. kako bi im udovoljili. traže partnere i iznose im ideje o budućim poslovima. sustavi su ekstenzivni i dobro razvijeni. Poduzeće još ne postoji. funkcioniranje timskog upravljanja i organizacijska kultura. Poduzeće nagomilava poslove. ekipiran i iskusan. M. vodstva.3. Uspješni menadžeri pridržavaju se ovog modela i iz njega uče kako izbjegavati prepreke i krize. bit će golema snaga na tržištu. ali postoji ideja da se ono osnuje. menadžment je decentraliziran. U to doba utemeljitelji su vrlo aktivni. financijski i operativno. Korporacija mora širiti snagu menadžmenta. Za operativno i strateško planiranje postoji osoblje i novac.

168 . izrađuje programe obrazovanja zaposlenih. i dizajner. Tu se gubi poduzetnička funkcija. Sukobi između djelatnika su česti. Poslovanje poduzeća je vrlo brzo. Takvu vrstu organizacije može se prepoznati i po vanjštini menadžera. a raste integracijska. Poduzeće raste vrlo brzo i dobro se snalazi na tržištu. puni protuslovlja i velike tvrdoglavosti. Ona se odlikuje stabilnom organizacijom. ali se često odlučuje intuitivno i bez iskustva. utemeljuje politiku zapošljavanja i slično. a zaposleni imaju osjećaj sigurnosti. Organizacija je u naponu snage. Sedma faza obuhvaća godine sutona. a malo proizvode i prodaju”. ali se zaposleni više ne bune protiv toga jer gube osjećaj za hitnost. Puno se sastanči. pa je često predsjednik ujedno i glavni nabavljač. Poduzeću je osigurano mjesto na tržištu. upravljačke i poduzetničke funkcije. U njoj se povećava važnost upravljanja na štetu proizvodne funkcije. te onih iz područja istraživanja i područja razvoja. insinuacija i uvijenih prijedloga. planiranje sustavi i Donekle da prenosi nevažan ili prirodni I II III IV nusproizvod Plan/nasta.djetinjstva. U toj fazi premoćna je upravljačka funkcija. sve zbog sačinjene strategije i definiranih dugoročnih ciljeva. Menadžment svjesno ide na jačanje organizacijske strukture. Oni govore u zamršenim frazama s puno aluzija. Autor veli da organizacija poduzeća podsjeća na aristokratsku. Kritično za rast kompanije Vlasnikova sposobnost činjenja Novac Važno ali izvedivo Ljudi. U ovoj fazi raste važnost planiranja i usklađivanja.Opstanak Rentabi. Nema razrađene politike razvoja. koji se u odijevanju nadmeću tko će više potrošiti na odijela. Poduzeće ima reprezentativne prostore za sastanke. Ulaz u glavnu zgradu je prostoran.lnost/rast zacija Vlasnikova sposobnost V Uzlet VI Zrelost Slika 5. Zaposleni provode više vremena razgovarajući međusobno nego s klijentima i prodavačima. Djelatnici iz područja financija postaju važniji od onih iz marketinga.4. a razgovori su izravni i osjećajni. a debeli tepisi posvuda. Šesta faza je sredovječnost. hodnici su široki.Rentabinak lnost/stabili. a predsjednik krasan ured. Specijalizacije u pravilu još nema. U toj fazi prevladavaju proizvodne. Činitelji i stadiji menedžmenta U tinejdžerskim godinama poduzeće je ušlo u četvrtu fazu. pa npr. U oslovljavanju menadžeri se koriste isključivo prezimenima. Prostor za rad je obično pretijesan jer poduzeće prebrzo raste. Menadžeri se obično jadaju da “previše sastanče. Petu fazu karakterizira zrelost poduzeća.

Rezultati poduzeća su loši.3.. u fazi konsolidacije divizionalnu strukturu.Umirovljenje poduzeća je osma faza. a menadžeri vode borbu za osobni opstanak uklanjanjem i ozloglašavanjem drugih. tj. (. Ovu vezu neki autori izražavaju tako što pišu da je dob ili starost poduzeća jedan od situacijskih čimbenika8 koji također utječu na izbor organizacijske strukture. slaba motivacija zaposlenih i tome slično (Sikavica. odnosno propadanje odnosi se na ona poduzeća koja ne uspijevaju svladati krize. 130). faza formalizacije za formalnu strukturu.)”. Kriza poduzeća može se smatrati zakašnjelim indikatorom promjene (Žugaj 1996. nestabilnost cijena. ORGANIZACIJSKE KRIZE I PROBLEMI Primarni izvor problema s kojima se poduzeća najčešće susreću je činjenica da poduzeće nije anticipiralo ili na vrijeme odgovorilo na promijenjene okolnosti svog poslovanja. materijala. u fazi rasta divizionalnu strukturu.ljudskog rada. a u fazi likvidacije (ako do nje dođe) divizionalnu ili funkcionalnu strukturu. Dulčić (1992. smrt. onda možemo prihvatiti i konstataciju da svakoj fazi u životnom ciklusu poduzeća odgovara jedan ili više tipova organizacijske strukture. Smrt. u fazi diferencijacije matričnu ili inovativnu strukturu. Razdoblje rehabilitacije je dugotrajno. nastale kao rezultat edukacije zaposlenih. Krize mogu predstavljati znak da je organizacijska struktura postala neprimjerena dostignutom stupnju rasta poduzeća (krize rasta). Ona je organizacijski praćena birokracijom. loša radna klima. Kriza poduzeća je stanje poduzeća koje karakteriziraju sljedeći simptomi: dezorganizacija poduzeća. sredstava i sl. Za svaku od faza razvoja poduzeća karakteristične su različite vrste organizacijskih struktura7. Poduzeća. Organizacija poduzeća podsjeća na birokratsku u ranom razdoblju. ulaze u fazu ponovnog oživljavanja. 1993. 155) veli: “Prihvatimo li hipotezu o postojanju životnog ciklusa poduzeća. odnosno bankrot. One nastaju kao posljedica iznenadnog nestanka resursa . 5. 169 . U toj fazi nužni su “kirurški zahvati” uvođenjem svojevrsnog bajpasa. To uzrokuje nastanak organizacijskih kriza.. propuštene prilike na tržištu. a faza elaboracije za timski rad. 629). narasle spoznaje. Pa se tako uz poduzetničku fazu veže neformalna struktura. Tako Ž. dodavanjem poduzetništva i poduzetnika koji bi se morali nametnuti tom poduzeću. Deveta faza je starost. Deseta faza je kraj poduzeća. uz fazu kolektivnog duha ili faze rasta većinom neformalna. Organizacijske krize najčešće generiraju zahtjeve za promjenom. Novak. Ona nastupa kad organizaciji na dulji rok nestane proizvodna i poduzetnička funkcija. Prema ovom autoru u fazi osnivanja nalazimo jednostavnu ili funkcionalnu strukturu. koja uspješno svladavaju krizna stanja. Unutarnji pokretači promjena jesu:   opadanje kvalitete i kvantitete proizvodnje.

zaposleni. Najčešće pogreške u organizaciji jesu (Sikavica. Novak. ali razlog.3. 557):     nepravilan raspored radnika na radna mjesta. Isto tako nepostojanje prikladnog kontrolnog mehanizma imat će za posljedicu nepravovremeno pokretanje promjena. Neuspješno provedene organizacijske promjene prilikom uvođenja nove tehnologije mogu biti uzrok organizacijskih problema.  opadanjem produktivnosti. 5. uska grla postat će još gora kad se uvede računalo. naročito stariji i iskusniji.1. 580). Promjene mogu biti pokrenute i:  promjenom stava zaposlenih prema rukovodstvu ili dobivenim beneficijama. pomanjkanje koordinacije. Ali kako da anticipira kakva mu oprema treba za ured. konflikata te neuspješno provođenih organizacijskih promjena. Potreba za organizacijskim promjenama javlja se i zbog organizacijskih pogrešaka. a koji izražava stav da su "stvari predugo iste te da ih je potrebno mijenjati” (Wagner. pokazuje i ovaj primjer: dileme s kojom se susreće rukovoditelj kad želi uvesti računalo u uredsko poslovanje (Vecchio. 1992. ali on može biti vrlo jak i dati ton ukupnoj organizacijskoj klimi. Organizacijske pogreške. 1991. 511). što će kao i kod slabog menadžmenta imati za posljedicu organizacijsku neuspješnost. odnosno disfunkcije u organizaciji su pojave koje narušavaju skladno i uspješno djelovanje činitelja proizvodnje u ispunjavanju zadataka organizacije. 1993. Takav osjećaj je teško analizirati. a da se interni problemi još više razbuktaju. ovlaštenja i odgovornosti. Kao što hrabar i odlučan menadžer može inspirirati organizaciju da prebrodi tešku situaciju. I menadžment je činitelj koji može doprinijeti nastajanju organizacijskog problema.  promjenom osoba na ključnim pozicijama (Vecchio. Zato menadžer mora otkloniti svaku nedjelotvornost ureda prilikom uvođenja nove tehnologije. nepravilan i nejasan raspored dužnosti. odnosno nepoštivanje organizacijskih pravila i procedura. Uzrokom organizacijskih problema često je narušavanje organizacijske discipline. 1991. Razlog zašto organizacija ne funkcionira uspješno treba dakle tražiti u djelovanju ljudi koji oživotvoruju postavljenu organizaciju i njihovim pogrešnim odlukama. "Rukovoditelj uviđa da će nove mogućnosti i alternative uredske opreme zahtijevati od njega da redefinira poslove i zaduženja. pretjerana organiziranost. osjećaj "potrebe za promjenom" koji imaju. Zašto je teško odrediti sadržaj organizacijskih promjena. Naprimjer. Automatizacija ureda samo još više naglašava slabosti ili jake strane postojeće organizacije. 587). Sukobi kao izvori organizacijskih promjena 170 . isto tako mogu biti i: neadekvatan oblik organizacije ili neuspješno ili nepotpuno provedene organizacijske promjene. tako i menadžment u stilu "čekat ćemo pa vidjeti što će biti" može biti uzrokom da organizacija izgubi tlo pod nogama. ako će ta oprema promijeniti zahtjeve poslova za koje se oprema nabavlja? Dilema je još teža kada se time mijenja i uloga samog rukovoditelja.” Udruženje profesionalaca za informacijske sisteme (Association of Information Systems Professionals) stoga upozorava menadžere da u neefikasnom uredu nijedna količina automatizacije ne može povećati produktivnost.

2. Među mnogim mogućim izvorima konflikta su i oni koji su organizacijske prirode. a koja loše upravlja unutarnjim sukobima. Vrste sukoba Na proces rješavanja sukoba u velikoj mjeri utječe situacija u kojoj se sukob događa. intrapersonalni (unutarnji) sukob. Čimbenik koji najviše doprinosi neuspjehu je neprijatna personalnost.Sukobi (konflikti) mogu dovesti do ozbiljnih organizacijskih disfunkcija. Od načina na koji osoba upravlja unutarnjim sukobima zavisi kako ona živi i ponaša se prema drugima. Novak. prenosi na svoju okolinu stabilnost i emocionalnu snagu. a kada se loše upravlja. koja je najčešće posljedica lošeg upravljanja unutarnjim sukobima.1. Tri vrste mogućih sukoba u organizaciji jesu: 1. interpersonalni (međuljudski) sukob. Sposobnost uspješnog upravljanja sukobom unutar sebe i između osoba smanjuje antagonizam. nastojat će prenijeti svoj nemir i nezadovoljstvo na svoju okolinu. 3. Ovi sukobi navode osobu da se antagonistički ponaša prema samoj sebi. Kada se unutarnjim sukobom dobro upravlja. neslaganje i odbojnost. 5. Osoba koja se nalazi na odgovornom položaju. neadekvatan sustav nagrađivanja. S razvojem psihologije. otkriven je veliki izvor osobnih problema koji proizlaze iz konfliktnih potreba. osoba može živjeti u stanju uznemirenosti i nezadovoljstva. nedovoljna komunikacija (Sikavica. Stoga se konflikti u nekim slučjevima mogu držati i za svojevrsne simptome organizacije koja više nije adekvatna.3. 389). intergrupni (međugrupni) sukob. Zbog toga je za njih veoma bitno da nauče kako upravljati sukobima na pozitivan način. kao što su: međuzavisnost i povezanost zadataka.1. ovlaštenja. Vođe i menadžeri smanjuju svoju sposobnost provođenja zadaće ako u njihovoj personalnosti postoji nepotrebna neprijatnost. osoba živi u stanju relativnog mira i zadovoljstva. vrijednosti i stavova osobe. unutar konteksta neke organizacije. koja dobro upravlja unutarnjim sukobima. (1) Intrapersonalni (unutarnji) sukob. To je intrapersonalni sukob. organizacijsko preklapanje. 171 . 1993. U konfliktu konfliktne grupe ili pojedinci svoje osobne ciljeve pretpostavljaju ciljevima organizacije. Osoba. na primjer. Dobro upravljani sukob može među osobama i grupama koje su bile u sukobu stvoriti atmosferu harmonije i suradnje.

ne spavaju. Prekidanje ciklusa intrapersonalnog sukoba odvija se kroz nekoliko koraka: a) određivanje izvora poruke. c) činjenje potreba ostvarivim. jer sam kriv što se ne ponašam prema svojim i tuđim očekivanjima. zadovoljstvo itd. Ciklus intrapersonalnog (unutarnjeg) sukoba Događa se da odrasla osoba. Uspješno upravljanje unutarnjim sukobom znači prekidanje ovog ciklusa. odmor. kad uoči svoje pogreške. lošeg su raspoloženja. člana obitelji. Želje dovode do sanjarenja i sukob se nastavlja. Zbog toga se počinje osjećati krivom jer ne može kontrolirati svoj život. Osobe koje imaju osjećaj krivnje često su u depresiji.5. Ove osobe kao da kažu sebi: ”Ne zaslužujem radost. Osjećaj: 4. Tu postoji nedostatak osobnog prihvaćanja.” Sve dotle dok ovaj unutarnji sukob traje. Trebati ili ne 2. b) razlikovanje želja od potreba. (b) Jednom kada se stvarni izvor poruke otkrije. Upravo opisan proces prikazan je i na slici 5. je postavljanje pitanja sebi. pribjegava samokažnjavanju. da li to ‘ne trebam’ važno za uklanjanje iz mog života?” Što ja stvarno želim učiniti? Pojašnjavanje onoga što osoba želi učiniti događa se kada osoba utvrđuje razliku između svojih želja i potreba. stvarajući na taj način unutarnji sukob. osjećaju nemir i nedostatak energije. Ona je uspješno riješila svoj unutarnji sukob i sada vjeruje kako može upravljati svojim životom. Olakšanje    krivnje slabosti lijenosti 3. Ona je prekinula ciklus krivnje i kažnjavanja i svijesno odlučila što učiniti. drugi korak u prekidanju ciklusa. “Da li to ‘trebam’ nešto što ja stvarno želim učiniti. Kažnjavanje:  razdražljivost  depresija  nesanica  nemir Slika 5. (c) Riječi mogu biti samo puke fraze koje se brzo zaborave. nadređenoga). To je kružni proces koga nazivamo ciklusom intrapersonalnog (unutarnjeg) sukoba. prijatelja. S takvim ponašanjem osoba se osjeća jačom i samopouzdanijom. često bez veće promjene u ponašanju. Osoba se suprostavlja svojim osobnim potrebama.1. trajat će i osjećaj depresije i nezadovoljstva u čovjekovu životu.5. (a) Prvi korak u prekidanju ciklusa je određivanje stvarnog izvora krivnje koju osoba osjeća (od same osobe. bez 172 . Misao će za osobu postati stvarnost samo tada kada ju prati odgovarajuće ponašanje. Ponašanje je ono čime osoba ostvaruje potrebe. Stvarna potreba vodi do specifičnog ponašanja.

njihova raspodjela izaziva sukobe jer je izvjesno kako jedna strana ili neke osobe neće dobiti sve ono što žele. Standardizirane procedure i pravila koji reguliraju ponašanje teže će reducirati vjerojatnost nastajanja sukoba. Isti čimbenici koji povećavaju intragrupnu (unutar) učinkovitost mogu imati negativne posljedice po intergrupnu (između) učinkovitost. osobnostima. ona mijenja svoje “trebati” i “ne trebati” u nešto što ona želi postići. Ali u isto vrijeme povećavaju se otpori na kontrolu koju standardizirane procedure i pravila nameću. Kada jedna osoba zahtijeva suradnju druge osobe kako bi provela zadaću mogućnosti. Ove mogućnosti postoje i u intergrupnom odnosu. dok. što dovodi do pojave mnogih sukoba. Kada osoba poduzme određeno djelovanje i krene sa svojim osobnim programom. vjerojatno ćemo pronaći povećanje mogućnosti sukoba. (c) Razlike u vrijednostima i ciljevima. b) ugrađeni sukobi. Međutim. jer grupe jedna drugu vide kao takmaca. Percepcija realnosti postaje neobjektivna jer grupa vidi samo svoju vlastitu snagu. dok neprijateljstvo raste. četvrti skrbe samo o sebi. a uloge nisu jasno definirane. Pojavljuje se onda kada ljudi stupaju u interakciju kako bi postigli određene rezultate ili ostvarili ciljeve. Dok se članovi grupa sjedinjuju u odgovoru na nadmetanje.zadovoljstva koje je mogla dobiti neprihvatljivim ponašanjem. Ljudi se razlikuju po svojim stavovima. Natjecanje između grupa može ojačati koheziju i lojalnost. Budući da se osobe udružuju protiv vanjske opasnosti. u složenim organizacijama povećan broj razina autoriteta može stvoriti probleme koji uvećavaju vjerojatnost pojave sukoba. c) razlike u vrijednostima i ciljevima. Vrijednosti i ciljevi ljudi u organizacijama mogu biti različiti. (2) Interpersonalni (međuljudski) sukob. Mnogi ljudi vjeruju kako su samo njihove vrijednosti i ciljevi najvažniji. Komunikacija se smanjuje. i u ovakvoj atmosferi teško je ispraviti lažnu percepciju. (a) Natjecanje za rijetke resurse. ali procesi ostaju slični. Grupa postaje više strukturirana i traži veću suglasnost od svojih članova. nasljeđu i iskustvu. Sukobi koji nastaju iz ovih razlika otežavaju ili čak potpuno sprječavaju ostvarivanje ciljeva. 173 . Njezino ponašanje čini njezine riječi ostvarljivim i ona dobiva veće samopouzdanje i emocionalnu stabilnost. vremena. Jedni su članovi organizacije usmjereni na produkciju. Razina analize se mijenja. drugi skrbe za progres organizacije. trećima je vrlo bitna skrb za okolinu. intergrupni odnosi se pogoršavaju. tvari i opreme ograničeni. radne snage. Neodgovarajuće standardizirane procedure ili nesustavni pristupi planiranju i rješavanju problema mogu također stvoriti konfliktne situacije. Štoviše. ciljevima. sukobi rastu. vrijednostima. Sama grupa nastoji ostvariti snažan utjecaj na norme i vrijednosti svojih članova. recimo. (3) Intergrupni sukobi. postoje tu i neke razlike. Mnogi od čimbenika koji se uzimaju u obzir kada se razmatraju odnosi među osobama unutar grupe mogu se prenijeti i na odnose između grupa unutar organizacije. (b) Ugrađeni sukobi. Interpersonalni sukob nastaje između dvije ili više osoba u istoj organizaciji. čime se vrijednosti i ciljevi drugih isključuju. Budući da su vitalni resursi poput novca. Kada jedna grupa zavisi od potpore i suradnje druge grupe kako bi ostvarila zadaću. Tipični izvori ovih sukoba jesu: a) natjecanje za rijetke resurse. Sukobi mogu nastati kada su ciljevi upitni. i grupa postaje tolerantnija prema autokratskom tipu vođenja. a kod neprijatelja gleda samo slabosti.

6. (1) Usmjerenost cilju. Grupe su okrenute svojim vlastitim ciljevima i normama kao i međusobnom natjecanju. Ozračje između grupa može utjecati na produktivnost. frekvencija interakcija. ali u pobjeđivanju napetosti mogu opasti. zato članovi grupa nisu u stanju shvatiti probleme druge grupe. postoji velika vjerojatnost da dođe do sukoba između grupa. i zbog toga se dobro poznaju. natjecanje za resurse. jasno određena priroda posla. Kada natjecanje dovede do toga da grupe podrivaju djelovanje rivalne grupe. Na primjer. one postaju negativne za organizaciju kao cjelinu. s druge strane. jedan dio organizacije želi sačuvati opremu i sredstva. pa i godine prije nego što rezultati postanu vidljivi. kao što je to izobrazba. gdje mogu proći mjeseci. nasuprot promjenama u tečaju profesionalnog razvoja. kompetitivne. (5) Tjelesna odvojenost. U većini organizacija resursi (novac. (4) Frekventnost interakcija.Ustvari. Potpuno istraživanje ovih čimbenika pomoći će vođi da bolje razumije zašto se sukobi pojavljuju kada grupe međusobno djeluju. prostor za izobrazbu) često su nedovoljni i grupe će se natjecati za njih kako bi provele zadaću. Izravno mjerljivi rezultati. što brzo pokazuje razlike. Vođa mora nastojati uspostaviti visoko produktivne i suradničke intergrupne odnose. Pobjeda često znači kako će grupa postati kohezivnija. Nadalje. utvrđeno je kako sukobe između grupa češće uzrokuju vođe grupe. nebrigu za 174 . kao što je priprema izvješća koja se može zamijetiti i mjeriti. izlazi su jednih grupa. ljudstvo. Kada natjecanje za jednu grupu znači pobjedu. nejasna raspodjela posla i dr. 3. (2) Usmjerenost vremenu. Takve promjene moguće je vidjeti u promjeni načina nabavljanja namirnica. Članovi grupa mogu očekivati čestu interakciju. 5. Oni se mogu više brinuti za svoje osobne potrebe nego za ostvarenje cilja. Osobe unutar grupe imaju zajedničke ciljeve. Neke grupe su u stanju odmah vidjeti učinke svojih napora. 2. Nekoliko čimbenika dovodi do sukoba između grupa. (6) Natjecanje za resurse. usmjerenost cilju. razumijevanje ovih varijabli pomoći će vođi grupe da učinkovitije upravlja intergrupnim sukobima i tako poboljša organizacijsku učinkovitost. Gubitnici često pokazuju slabu suradnju unutar grupe. dok ostali moraju na to čekati tjednima ili mjesecima. mogu odbaciti realnost gubljenja pokušavajući pronaći psihološko opravdanje. Odvojene grupe nastoje razviti vlastiti identitet i ne mogu jednostavno shvatiti probleme grupa drugdje smještenih. tjelesna odvojenost. usmjerenost vremenu. ali različite grupe mogu imati potpuno različite. 7. pa čak i suprotne ciljeve. Komunikacija postaje teža i formalnija s odvojenošću i mogućnosti nerazumijevanja se uvećavaju. dok ih drugi dio želi iskoristiti tijekom ostvarivanja zadaće. Očigledno je kako su čimbenici koji stvaraju sukobe između grupa slični onima koji su izvor sukoba među pojedincima. dok druge mogu proizvoditi rezultate koje je teže izmjeriti. (3) Jasno određena priroda posla. 4. članovi gube natjecateljski duh i ponašaju se obično. a za drugu poraz. Gubitnici. Među njima su: 1. Ovo se ne događa između grupa.

heterogenost članstva. Visoka participacija stvara sukobe jer više ideja izlazi na vidjelo. Prepreke u komuniciranju. biti svjestan sukoba ne znači uvijek kako on mora biti shvaćen osobno (personaliziran). Dodjeljivanje zadaća bez jasnog usmjerenja o prioritetima. Povećanje veličine grupe i specijalizacije djeluju na stvaranje sukoba. o tome tko je za što odgovoran.potrebe članova i visoku brigu za nadomjestak radeći puno više. dostupnim resursima itd. međutim. sustav nagrađivanja i grupna međuzavisnost utječu na razinu sukoba unutar grupe. Određeni tipovi osobnosti. posljedice. i previše komunikacije može stvarno postati izvor sukoba. i c) osobne varijable. Vođe ponekad nepotrebno doprinose intergrupnim sukobima dodjeljujući nejasne zadaće bez osiguranja potrebitog usmjerenja. spoznaja i personalizacija. obvezatno će voditi do sukoba jer različite grupe imaju različite pristupe provođenju zadaće. Samo kada se sukob osjeća i kada su osobe emocionalno u njega 175 . konfliktna situacija može postojati. rutina i specijalizacija. kao što su semantički problemi. Nazočnost uvjeta koji stvaraju mogućnost pojave sukoba ne moraju izravno voditi do sukoba. Oni mogu postati napetiji i tražiti nekoga ili nešto na koga će svaliti krivnju za svoje gubitke. kanal izabran za komuniciranje može uzrokovati razvoj opozicije. Veličina. (c) Osobne varijable. Vrijednosti formiraju temelje na kojima se gradi ponašanje. (2) Etapa. (a) Komunikacija. Povećanje u komunikaciji je funkcionalno samo do određene razine. (1) Etapa. nazočnost konfliktnih uvjeta. S druge strane. Nadalje. a sustav nagrađivanja dovodi do sukoba uvijek kada jedna osoba bude nagrađena na račun druge. nerazumijevanje ili buka u komunikacijskom kanalu. 3. mogu utjecati na sprečavanje suradnje i stimulirati nesporazume. Samo kada su strane svijesne sukoba. (b) Struktura. (7) Nejasna raspodjela posla. često će uzrokovati sukobe. Ovi uvjeti (koji se mogu zvati izvorima) dijele se na tri opće kategorije: a) komunikacija. Grupa se može podijeliti i neriješeni problemi će isplivati na površinu. kao što je autoritarna dogmatska osoba s niskim samopouzdanjem. b) struktura. normizacija. stilovi vođenja. ali uvjeti moraju postojati da bi do sukoba došlo. etapi uzrokuju frustraciju i gnjev. Proces sukoba Proces sukoba odvija se u četiri etape: 1. te tako razlike u sustavu vrijednosti objašnjavaju uzroke mnogih sukoba.1. 5.3. Ako. grupa se može reorganizirati i postati kohezivnija i učinkovitija. gubitnici prihvate gubitak realno. 2.2. ponašanje i 4. Iznenađujuće je da se mogućnost sukoba povećava kada god postoji previše ili nedovoljno komunikacije. dok duži radni staž izgleda da smanjuje pojavu sukoba. U ovoj etapi dolazi do sukoba ako uvjeti navedeni u 1. Najvažnije od ovih su individualni sustav vrijednosti i individualno mišljenje i razlike.

Suprotno od dosadašnjeg vjerovanja. Kao krajnji rezultat.uvučene. Konfliktno ponašanje u ovoj etapi može se kretati od neizravnog i kontroliranog djelovanja pa sve do izravne i agresivne borbe. smanjiti kohezivnost i podrediti grupne ciljeve interesima sukoba među članovima. Postoje načini pomoću kojih se može odrediti kako grupa upravlja sukobima. Jednom kada sukob postane očigledan. Istraživanja su pokazala kako je konformitet među članovima često povezan s lošim odlučivanjem. posebno onih na koje ukazuje manjinski dio članova. Kontrolna lista sukoba u organizaciji Vođi je teško saznati postoji li u grupi suviše.anksioznost. provale gnjeva. stalna anksioznost. članovi grupe su udaljeni i nekooperativni. čime grupe ne odobravaju loše odluke utemeljene na slabim pretpostavkama. dosadni i zatupljujući sastanci s malo ili bez izmjene ideja. rezultati mogu biti poboljšani kao i nefunkcionalnost koja je bila zapreka ostvarivanju cilja. može početi procedura njegovog rješavanja. kako bi dovelo do pojave opozicije. npr. ponekad i tjelesni napadi. Drugim riječima. Ishod sukoba može biti konstruktivan. (3) Etapa. česta odsutnost s posla pripadnika grupe.3. članovi grupe čine samo ono što im se kaže. smanjiti komunikaciju. To je protulijek za “grupno mišljenje”. sukobi kidaju veze među članovima i mogu voditi do raspada grupe. počinje treća etapa sukoba. Konstruktivan sukob poboljšava kakvoću odlučivanja jer implicira razmatranje svih problema. članovi grupe izgledaju utučeno i bez mnogo energije. Premalo sukoba karakterizira:     Dovoljno sukoba karakterizira: 176 . sukob prije može biti pokazatelj snage nego slabosti. Sukobi visoke razine. karakterizirani otvorenom borbom ili nasiljem. Nastojanje da se spriječi nečiji interes mora biti namjerno i poznato. Kada jedna osoba namjerno pokušava spriječiti drugu u postizanju njezinog cilja ili u ostvarivanju njezinog interesa. kreativnost zavisi isključivo od uputa odozgo. rijetko su ili nikada funkcionalni. napetost. Previše sukoba karakterizira:      moral u grupi je nizak.1. frustraciju i neprijateljstvo. 5. (4) Etapa. Nefunkcionalnost je rezultat nekontrolirane opozicije koja nastoji poticati nezadovoljstvo.3. rezultati grupe se poboljšavaju tada kada postoji određeni sukob i kada grupe sastavljene od članova s različitim interesima donose kvalitetnije odluke. što pokazuje stalno zakašnjavanje podređenih i niska razina odgovora na tradicijske indikatore morala. strane počinju osjećati učinke sukoba . premalo ili dovoljno sukoba. dok ozračje konstruktivnog sukoba i kritičnog razmišljanja vodi do inovacija i boljih odluka.

Dimenzije orijentacije k rješavanju sukoba (Robbins. Objasnit ćemo ove stilove. Ovo je najčešći odgovor na sukob. članovi se ne plaše jedni drugih. Brojne strategije i tehnike upravljanja interpersonalnim sukobom do sada su objašnjenje.   moral je visok. Stilovi upravljanja sukobima Kako bi rješenje sukoba bilo uspješno. 1995.3. 5. kao što je prikazano na slici 5. Kada se postave pod pravim kutom. Prema Thomas. ove suprostavljene snage mogu sačinjavati pet primarnih orijentacija za rješenje sukoba.6.1. izbjegavaju razgovor o sukobu i izbjegavaju priznati kako sukob postoji. a također i još neke pristupe.4. svi sudionici sukoba moraju rješenje primati kao pošteno i u njihovom vlastitom interesu. Suradnja Agresivno Natjecanje Agresivnost Kompromis Neagresivno Izbjegavanje Prilagodba Nesuradničko Suradnja Suradničko Slika 5.) 1) Izbjegavanje. 177 . na sastancima se naširoko izmjenjuju ideje. Ljudi izbjegavaju sukob jer nisu zainteresirani za ishod ili se osjećaju nepozvanima da se njime bave. Obje stranke izbjegavaju jedna drugu.6. znajući kako će se njihove ideje čuti i sukobi uspješno razriješiti. 1976. članovi grupe su energični i kompetitivni. Model orijentacije k rješavanju sukoba utemeljen je na shvaćanju kako u svakoj konfliktnoj situaciji postoji ravnoteža između dva suprostavljena čimbenika:   stupnja do kojih svaki sudionik želi zadovoljiti svoje potrebe i stupnja do kojeg svaki sudionik želi zadovoljiti potrebe drugog. Glavni stilovi su uključeni u model orijentacije k rješavanju sukoba. Do izbjegavanja dolazi kada se jedna strana ili obje strane jednostavno povuku ili ignoriraju sukob.

ili će u najmanju ruku osjećati kako je rješavanje bilo pošteno. držeći ga ispod same površine gdje se čeka na događaj koji će ga izvući na površinu. kada se žrtva čini dragovoljno i kada se svaki negativni ishod prihvaća. sukob se rješava natjecanjem i borbom za prevlast. Korisnost ovog modela leži u njegovoj sposobnosti da definira i opiše načine upravljanja sukobom. Istraživanja. član grupe ili prijatelj. Ako se osobe često sukobljavaju radeći zajedno na nekim projektima. Kada obje konfliktne strane rade kako bi zadovoljile interese jednih i drugih. srećemo se s izazovima rješavanja sukoba gotovo svakodnevno. U vrlo plemenitoj situaciji jedna strana će postaviti interese druge iznad svojih vlastitih i kao posljedica toga bit će voljna podnijeti žrtvu. ovaj stil upravljanja sukobima polazi od dobre volje svih strana i od toga kako će one profitirati rješenjem sukoba .Ako povlačenje nije moguće. ali je nizak s obzirom na suradnju. generiranjem što je moguće više varijanta. Ljudi u organizacijama koje često rabe natjecanje pozivaju se na formalne autoritete pokušavajući tako dobiti potporu za prevlasti nad suprotnom stranom. Ovo se obično čini u samopožrtvovanju. Ovi poznati “dobitnikgubitnik” uvjeti javljaju se kada jedna strana pobjeđuje na račun druge. U tom slučaju bolje je tražiti rješenje pomoću nekih drugih stilova menadžmenta. Ovaj stil visoko kotira na skali upornosti za dokazivanjem. 2) Natjecanje. može se živjeti i s njim. Izbjegavanje može biti korisno i konstruktivno kada je sukob postao toliko zagrijan da “razdoblje hlađenja” može voditi do smanjenja intenziteta.često neodgovarajuće. ovaj pristup naziva se”dobitak dobitak”. međutim. bilo bi ih korisnije razdvojiti nego da njihovi sukobi stalno utječu na rad drugih. obje moraju biti voljne prilagoditi se i pregovarati bilo izravno ili preko treće strane.ne brinući puno za svoje interese.dati joj što ona želi . 3) Surađivanje. Ako je sukob tako snažan da je moguće tjelesno nasilje. Ovaj stil upravljanja sukobom neće biti učinkovit ako jedna strana nije spremna na ustupke i ne želi pregovarati. i tada. obje strane naglašavaju rješavanje problema:    izoštravanjem shvaćanja o tome gdje leže razlike. Nijedna se strana ne može postaviti neprijateljski. Izbjegavanje neće biti uspješno kao stil upravljanja sukobom kada neprilike ili teškoće postoje kod jedne od strana. ljudi trebaju izbjegavati jedni druge privremeno ili čak stalno. pokazuju kako mnogi od nas imaju svoj stil rješavanja sukoba. Kako željeno rješenje treba zadovoljiti obje strane. 4) Prilagodba. Kao vođa. Ovaj stil dolazi do izražaja kada je jedna strana spremna zadovoljiti drugu . Ovo može ostaviti neprijateljske emocije. U nastojanju za uzajamno korisnim ishodom. ali će sačuvati tjelesno zdravlje sukobljenih osoba. Ovim pristupom ne dobiva se jasan dobitnik ili gubitnik. Ovo znači kako bez svjesne pozornosti prema modelu i opcijama koje on nudi mi težimo rabiti nama najpoznatiji stil u svim situacijama . Kada jedna strana nastoji ostvariti cilj bez obzira koliko to utječe na druge. jedna ili obje strane mogu potisnuti sukob. stil postaje suradnički. Katkada zanemarujemo kako svaki sukob traži individualno rješenje. Utemeljen na načelima davanja i dobivanja. 5) Kompromis ili pregovori. Prepoznavanje i uvježbavanje različitih pristupa upravljanja sukobima je 178 . odabiranjem rješenja koje zadovoljava obje strane.

Sljedeće smjernice sažimaju metodu određivanja stila upravljanja sukobom koji može najbolje odgovoriti određenoj situaciji: 1) Natjecanje  Kada je brzo.  Kada se ljudima dopušta da se “ohlade” i povrate. 179 .  Kada su oponenti podjednakih mogućnosti uključeni u ostvarenje suprotnih ciljeva.  Kada treba postići privremenu suglasnost o složenim problemima. 3) Izbjegavanje  Kada je problem beznačajan ili kada pritišću značajni problemi.  Da bi zadobio društveni kredit za kasniju uporabu.  Dobivanje pristanka uzimanjem u obzir problema svih strana. 2) Suradnja Za pronalaženje rješenja koja uključuju probleme obje strane i gdje su obje grupe problema suviše značajne.  Za pitanja vitalna za dobrobit grupe. Oni nisu eksplicitno obrađeni u objašnjenom modelu.  Sjedinjavanje mišljenja ljudi koji imaju različite probleme. odlučujuće djelovanje potrebno.  Kada su drugi ljudi ili scenario u mogućnosti riješiti problem učinkovitije.  Za važne stvari gdje se moraju ostvariti nepopularna djelovanja. kada učiš i kada želiš pokazati svoju razumnost.temeljna vještina kojom moramo svi ovladati.  Kada se ne vidi mogućnost rješenja problema. posebice kada su u pitanju vojne vođe.  Da bi smanjio gubitak kada si nadmašen i gubiš. Ustvari sinergistički stil upravljanja sukobom vrlo je sličan modelu usmjerenosti rješavanja sukoba i to u dijelu suradničkog pristupa. 5) Kompromis  Kada su ciljevi važni.  Kada je prikupljanje informacija važnije od brzog djelovanja. ali je očigledno kako većina njih može biti inkorporirana u mrežu suradnja agresivnost. Postoji nekoliko dodatnih stilova upravljanja sukobima koji mogu biti uporabljivi. a da bi bile kompromitirane:  Kada je zadaća učenje.  Kada treba postići prihvatljiva rješenja u nedostatku vremena.  Kada su rješenja problema simptomatična.  Poboljšanje osjećaja koja su stajala na putu dobrim odnosima. da bi zadovoljio druge i održao suradnju.  Kao potpora kada suradnja ili natjecanje ne daju učinke. I o njemu se ovdje govori jer on osigurava značajne tehnike koje nisu uključene u prijašnji model. ali nisu vrijedni prevelikih napora.  Kada su harmonija i stabilnost izuzetno značajni.  Kada mogući raskoli nadmaše korist rješenja problema. 4) Prilagodba  Kada nisi u pravu.  Kada su problemi važniji drugima nego tebi. a kada vođa zna da je u pravu.  Da bi dopustio podređenima učenje na pogreškama.

Izravna zapovijed je neučinkovita kao stil rješavanja sukoba kada se rabi autoritet koji povećava sukob. Ovo je najučinkovitiji stil upravljanja sukobom. osigurava metodu prosudbe razine i utvrđivanje izvora sukoba u organizaciji sastavljenoj od više grupa. čija je namjera rješenje sukoba. kada je stručna i poznaje područje sukoba. izabrati prihvatljive varijante za sve.. Menadžment. uspostaviti uzajamno slaganje. određivanjem zajedničkog neprijatelja i dovodeći grupe koje se nadmeću u interakciju. b) Intervencija treće strane. Ovaj je stil neučinkovit i onda kada treća strana nije stručna u području sukoba. Jako je teško smanjiti intergrupni sukob jednom kad se on razvije. kada ju prihvaćaju strane uključene u sukob i koja ima autoritet na području sukoba.a) Izravna zapovijed. gdje sukobi mogu biti u službi povećanja učinkovitosti. rabiti aktivno slušanje/slanje učinkovitih poruka. te je zbog toga poželjno spriječiti pojavu ovakvog sukoba. Ovaj je stil učinkovit kada se izabrana osoba smatra neutralnom i poštenom. Osoba za koju se vjeruje kako nije ni na jednoj strani u nekom sukobu traži se da donese odluku koja je prihvatljiva za obje strane. a što može dovesti do još ozbiljnije konfliktne situacije u budućnosti. Ovaj stil ne obuhvaća obvezatno davanje i primanje koje je značajka kompromisa. Ovaj stil upravljanja sukobom neće biti učinkovit ako se za treću stranu smatra kako podupire jednu od strana ili je tako pristrana da su njezine odluke nelogične i nepoštene. kada zapovjednik gaji poštovanje prema osobama i postrojbama koje se nalaze u konfliktnim situacijama. Za postizanje učinkovitosti ovoga stila potrebno je:       odrediti izvor sukoba.7. U vojnoj sredini često postoje situacije kada moć i dominantnost zapovjednika moraju biti rabljene kako bi se sukob brzo riješio. također. može u stvarnosti povećati ljutnju i pobunu. Naglašavanje doprinosa grupe organizacijskom cilju pomoći će spriječiti neželjeni sukob prije nego postizanje grupnih ciljeva. Izravna zapovijed može se rabiti kako bi se rastući sukob brzo i pozitivno riješio. Ovo se događa kada se izdaje zapovijed bez prethodne konzultacije. uspostaviti konstruktivnu komunikaciju. U ovakvim okolnostima zapovijed. Ova strategija može se ostvariti izborom supercilja za cjelokupnu organizaciju. On ohrabruje uzajamno traženje kreativnih opcija kako bi se sukob riješio na obostrano zadovoljstvo. Kao što je to ranije rečeno. Matrica sukoba. prije nego na intergrupno natjecanje. Zapovjednik rješava sukob snagom svog autoriteta. Od organizacijskog vođe ona zahtijeva prosudbu o odnosima između različitih grupa u organizaciji. brige ili interesa za podređene osobe. treba usmjeriti pozornost na široke zadaće. a što dovodi do osjećaja povjerenja u vođenje i do povećanja snage postrojbe. Temeljna strategija za smanjivanje sukoba je izabiranje općeprihvatljivih ciljeva. Matrica 180 . prikazana na slici 5. Poštovanje se uvijek očituje kada zapovjednik primjenjuje svoj autoritet s očiglednom brigom za podređene osobe. utvrditi zajedničke vrijednosti i ciljeve. odrediti balans moći kako bi se izbjeglo rješenje u korist najmoćnije stranke. npr. postoji značajna razlika između posljedica intragrupnog i intergrupnog sukoba u tome što intergrupni sukob može imati velik negativan utjecaj na organizacijsku učinkovitost. c) Sinergistički stil zahtijeva zajedničko djelovanje ljudi ili organizacija kako bi se uzajamno povećala učinkovitost i vjerojatno je najučinkovitiji stil upravljanja sukobom. Temelji se na pretpostavci kako obje strane iskreno žele pozitivnu varijantu za ovaj sukob.

Super ciljevi. Kada grupe neredovito surađuju. Na konkretnom primjeru izvori sukoba su u proizvodnji. Opis Osoblje Izobrazba Opskrba Proizvodnja Prodaja Broj sukoba Osoblje Izobrazba + Opskrba + Proizvodnja 0 - Prodaja 0 + - + 0 2 + 0 1 + 2 3 2 Legenda: (+) bolje od prosječne suradnje. Matrica sukoba Osim onih koje su već objašnjene treba spomenuti nekoliko dodatnih strategija za upravljanje intergrupnim sukobima. ovdje postoji rizik privremenog potiskivanja problema koji se kasnije može pojaviti s većim intenzitetom i vjerojatno u nepovoljnije vrijeme. Ovo podrazumijeva uspostavljanje visoko razinskih ili “super” organizacijskih ciljeva koji zahtijevaju resurse nekoliko grupa ako se žele ostvariti.sukoba često se koristi u organizacijama. Osim vođe. Iako forsiranje može vođi uštedjeti vrijeme. Ova tehnika vrlo je slična sinergističkom stilu upravljanja sukobima i uključuje zajedničko rješavanje problema predstavnika grupa. (0) prosjek. česti sukobi Slika 5. čime je moguće poduzeti korake za rješavanje sukoba. Ovaj proces može pomoći u određivanju potencijalnih područja intergrupnih problema. ali još uključuje i zajedničke tehnike. Forsiranje. postoji velika vjerojatnoća sukoba. osiguravajući most između grupa koji pomaže razumijevanje i suradnju. predlažu varijante i izabiru 181 . ili one mogu povećati organizacijsku moć kroz suradnju s drugim grupama koje će im pomoći da nametnu rješenje konfliktnoj grupi.7. Grupa za svezu može pomoći interakciji između dviju grupa. same grupe posjeduju varijante za traženje rješenja. One mogu izravno tražiti potporu od organizacijskih vođa i tako forsirati jednostrano rješenje. Ovaj je stil sličan izravnom zapovijedanju. ovi ciljevi moraju biti dostižni samo kroz uzajamnu suradnju i moraju biti dopadljivi objema konfliktnim grupama. To su:     Grupe za svezu. Kako bi se postigla učinkovitost. Rješavanje problema. (-) nedostatak suradnje. ali se od njih traži da rade zajedno kako bi riješile značajne organizacijske probleme. koji izravno koristi svoju moć kako bi okončao sukob. Predstavnici traže temeljni uzrok sukoba.

Stres kao posljedice organizacijskih promjena Stres je riječ kojau se u svakodnevnom životu sve više susreće. 5.1. odnosno maksimalno iskorištenje postojećih adaptivnih i obrambenih mehanizama. snažna emocija. odnosno riješiti neki naročito težak problem” (Opća enciklopedija. Kako se u individualnoj interakciji unutar grupe pojavljuje gotovo ista dinamika kao i u interakciji između grupa. 1983.3.2. vrućina. Optimalna razina postoji tada kada ima dovoljno sukoba da bi se spriječila stagnacija. smanjila napetost i posijalo sjeme promjena. One obuhvaćaju orijentaciju k cilju i vremenu. infekcija. strah i slično. 5. te suvremeni način življenja uvjetuju mnogo stresnih situacija koje pogađaju gotovo svakog pojedinca. učestalost interakcija. Vrlo će često razlike među grupama dovesti do intergrupnog sukoba. odnosno njegov organizam adaptira odnosno prilagodi novim uvjetima života. ova pretpostavka je najčešće pogrešna. Samo ekstremni sukobi sprječavaju učinkovitost. koje su odraz njegovih adaptacijskih mehanizama (Medicinski leksikon. (b) “Stres (engl. prihvaćajući promjene i nadražaje koji se događaju. te odgovor organizma na te utjecaje koji se ispoljava skupom metaboličkih i visceralnih reakcija. Učestale i brze promjene. osobito štetnu ili opasnu situaciju. Stres nastaje uslijed teškoća na koje pojedinac ne može djelovati. Poželjno je da se pojedinac. Ponekad se čini da živimo u “stresnom društvu” u kojemu je stres nemoguće izbjeći. stress) je izraz kojim se u suvremenoj biologiji i psihologiji označuje pojačana i ubrzana (eksplozivna) reakcija. hladnoća. 5. Sukob može biti i konstruktivan i destruktivan za grupu. postoje značajne varijable koje utječu na odnose među grupama. Često se u ovim slučajevima koriste osobe izvan grupa za vođenje sastanaka na kojima se sukob rješava. a kojih vođe moraju biti svjesni. Organizam 182 .3. kojim psihofizički organizam nastoji prevladati neku izuzetnu. Iako ljudi često smatraju kako sukobi smanjuju učinkovitost grupa i organizacija. 894. 1981. Za svaku situaciju oni moraju odabrati pristup. Stres se uvijek povezuje s promjenama koje djeluju na pojedinca. nadmetanje za rijetke resurse i nejasnu podjelu poslova. sv. nastaju različite reakcije organizma. 699). tjelesnu odvojenost. a u fiziologiji i medicini kao uzroci stresa se navode trauma. jasnu prirodu posla. Definicija stresa Postoje različite definicije stresa od kojih se navode slijedeće: (a) Pod stresom se razumijeva djelovanje raznih štetnih činitelja na organizam.2. stimulirala kreativnost. Ukoliko djelovanje vanjskih utjecaja prelazi razinu podnošljivosti organizma. Za upravljanje sukobom menadžeri i vođe moraju znati kako ne postoji samo jedna tehnika koja će uvijek biti najbolja.svima pogodno rješenje.).

se nastoji prilagoditi takvim nadražajima aktiviranjem nadbubrežnih žlijezda. gubljenje indentiteta.2. iako je u biti potpuno zdrav. Ljudi na promjene reagiraju različito u ovisnosti o njihovoj ličnosti. a ako ne. uzbudljive ili dosadne. Adaptacija ne ovisi samo o socijalnim uvjetima. tada izaziva poremećaje koji djeluju na psihičko i tjelesno zdravlje. donijeti glavobolju. na poslu. Stres može izazvati simptome koji navode na pomisao da pojedinac boluje od fiziološke bolesti. Simptomi stresa mogu se svrstati u tri opće kategorije: fiziološki. Čimbenici koji utječu na pojavu stresa 183 . nerazumljive i impulzivne odluke i slično. dosada. povećati puls. dermatološke smetnje. Umjesto prilagodbe promjeni čovjek postaje obeshrabren i očajan. povećati krvni pritisak. mogu biti pozitivni i negativni. 5. koje izazivaju stres. Ako se organizam može prilagoditi promjeni. dakle. već i o osobinama ličnosti.2. Proizvode se takva stanja organizma kao za vrijeme bolesti. ali isto tako i odgovor na pomankanje promjene. kronični umor i srčane napade. tada se stres jedva primjećuje. u obitelji. Stresom su se bavili liječnici i medicinska znanost. Stres mogu izazvati promjene bilo kojeg oblika: ugodne. Stresom je često pogođena čovjekova psiha. Uzroci stresa. te preko stadija alarma i rezistencije dospijeva u stanje iscrpljenosti. promjene u navikama uzimanja hrane. 5. razdražljivost. Ali. srčane smetnje i drugo. odsutnost s posla. uglavnom lučenjem glukokortikoida. teškoće pri koncentraciji. stres ne utječe samo na čovjekovo zdravlje. gubitak samo-poštovanja i samopouzdanja. alkoholizam. Adaptacija na stres može biti neadekvatna pa nastaju tzv. Ugodne promjene.2. napetost. Donijet je zaključak da stres može izazvati promjene metabolizma. Za zaključnu i najjednostavniju definiciju stresa može se ponuditi da je stres reakcija duha i tijela na promjenu (Tyler.). odugovlačenje. nemir. 286). agresivnost. Postoji i psihološka adaptacija. bolesti adaptacije.3. 1991. kao što su arterijska hipertenzija. kronični reumatizam. Sa socijalnog i psihijatrijskog gledišta čovjekovo prilagođavanje društvenoj okolini omogućuje njegovo psihičko zdravlje. fluktuaciju zaposlenih.3. Svakome je potreban određeni stupanj promjene. Psihološki simptomi stresa mogu se pojaviti u više oblika: nezadovoljstvo. ubrzati disanje. dovode do štetnih djelovanja stresa koji uvjetuje psihičke i fizičke nelagode. pojačano pušenje. 1985. pri čemu se u čovjekovoj psihi događaju promjene pod utjecajem okoline. tjeskoba. a time je prilagođavanje još više otežano. Behavioristički simptomi stresa vezani su uz čovjekovo ponašanje. a načini iskazivanja stresa su mnogi. Simptomi stresa Promjene. već i na sve njegove funkcije u društvu. Stres je odgovor na promjenu. depresija. Oni obuhvaćaju promjene u proizvodnosti. koje organizam nije u stanju svladati. psihološki i behavioristički simptomi (Robbins. koji će zadovoljiti čovjekovu potrebu za novim i ujedno dopustiti da se bez poteškoća prilagodi promjenama. 15. Ranija proučavanja stresa bila su usmjerena na fiziološke simptome. neugodne. čir na želucu. jesu na primjer dobitak na lutriji ili promaknuće na poslu.3.

tada je i stres najjači. a kad se one dogode. Miran tip je zadovoljan svojim statusom. zabrinut tip. 1984. Bezbrižan tip je tip koji je pun veselja. spol. i sustav socijalne podrške. miran tip. želi biti vođa i upravljati ljudima. U ovisnosti o tipu ličnosti djelovanje stresa je sasvim drukčije. Prema istraživanjima u SAD ambiciozni tipovi ljudi. Voli organizirati život tako da izbjegava suočavanje s problemima. Društvo veoma cijeni pobjednike. a to su intenzitet. novost. najviše su izloženi utjecaju stresa. koji su poduzetni. potreba prilagodba. Savjestan je i ima stroga mjerila. sposobnosti (inteligencija. oblici njegove pojavnosti i načini njegovog prevladavanja ovise o većem broju čimbenika. biva jako potresen. da drugi o njemu odlučuju i nema svoje samostalnosti. ne voli promjene. Takvi tipovi ljudi često obolijevaju od čira na želucu. Ovisan tip voli da je vođen od druge osobe. visokog krvnog tlaka i drugih fizioloških bolesti koje izaziva 184 . Tyler razlikuje slijedeće tipove: ambiciozan tip. Stresne situacije se razlikuju po karakteristikama stresora. Djelovanje stresa na čovjeka povezano je s njegovim sposobnostima. brzina promjene. te subjektivne dimenzije stresnih događaja (poželjnost. ovisan tip i nervozan tip. učestalost. Nema povjerenja ni u koga i ne pokazuje svoje osjećaje. Voli da se sve obavlja po planu. Budući da tip ličnosti utječe na pojavu i oblik stresa. Svaki novi uspjeh tjera ih na nove poduhvate.        Ambiciozan tip je uvijek aktivan i pozitivan. Sumnjičav tip je veoma odan poslu i uzima ga vrlo ozbiljno. rasa. ne zabrinjava se zbog sitnica. Nervozan tip je savjestan i pouzdan u poslu. srčanih bolesti. sposobnost učenja. uspješni. sumnjičav tip. oni su stalno pod pritiskom pobjede. ne želi se isticati. Zabrinut tip ima malo samopouzdanja i uvijek se brine da ne pogriješi. odnosno prijašnje iskustvo s određenim stresorom. a više puta i agresivni.Promjene i razni vanjski utjecaji različito djeluju na pojedine osobe i izazivaju različite manifestacije u njihovom organizmu. dobro je znati da postoji više vrsta klasifikacija ličnosti. Budući da se uspjeh temelji na natjecanju. te je način i reakcija na promjenu manja. Zbog toga se individualni atributi koji utječu na pojavu i oblik stresa mogu grupirati u tri kategorije:    demografske i socioekonomske karakteristike (dob. Čovjek visoke inteligencije i s većom sposobnošću učenja uspješno se prilagođava promjeni i savlađuje probleme koji mu se javljaju. individualni atributi. Oni se teško opuštaju i stalno teže novim ciljevima. a oni na taj način dobivaju sve veću odgovornost i težinu posla. anticipacija i kontrola). Kao najvažniji mogu se prikazati slijedeći (Petrović. trajanje. 235):    karakteristike stresne situacije. i tip ličnosti. religija). a lako svladava probleme i na svaku se situaciju brzo prilagođava. Kada stignu do neke razine profesionalnog uspjeha. radni status. a zbog velikih briga često osjeća tjeskobu. Uvijek mu nedostaje vremena. a P. socijalne sposobnosti). bezbrižan tip. bračni status. Jačina stresa.

Vjerojatnost pojave i simptomi stresa (Tyler 1991. a stresnu situaciju doživljavaju kao uzbudljiv izazov. Smatra se da takve ličnosti posjeduju tri karakteristike: vjeruju da mogu kontrolirati i uključiti se u događaje u kojima su se našli. 1992.2. a kod njih stres i sukobi stalno rastu. Smireni tipovi doživljavaju najmanje stresove jer u najvećoj mogućoj mjeri izbjegavaju promjene. 63) predstavlja stresore prikazane na slici 6.3. iskoristi pogodnosti koje su joj na raspolaganju. Kao najčešće uzroke stresa na poslu Dubrin (Bratina. Danas u većini društava postoji stalna potreba za poduzetnim. Kod svakog stresa potrebno je ne samo liječiti njegove posljedice već treba otkriti i njegove uzroke.8. U slučaju kad se osoba ne uspije prilagoditi promjeni. što je prikazano u tablici 5. uspješnim osobama koje će raditi na važnim radnim mjestima. a jedna od posljedica je i stres.stres. 55) Tip ličnosti Ambiciozni Mirni Zabrinuti Bezbrižni Sumnjičavi Ovisni Nervozni Vjerojatnost stresa Vrlo velika Vrlo mala Vrlo velika Mala Umjerena Umjerena Umjerena Simptomi stresa Fiziološki Fiziološki Psihički Fiziološki Psihički i fiziološki Psihički Fiziološki Ispitivanjem osoba koje su doživjele mnogo stresa. Stres koji nastaje u svezi s poslom ili kao posljedica promjena na poslu često se naziva radni stres. monotone i dosadne poslove koji se ponavljaju. pa do radnika u proizvodnji ili onih sa sasvim niskim stupnjem obrazovanja. ili (2) može ostati ista. razvijati se i živjeti skladno. Takav način rada dovodi radnika do apatije. na pojavu stresa također utječe 185 . Pri tome se rad radnika svodi na sve jednoličnije.2. srednjih rukovoditelja. izoliranja od strane grupe.2. Tablica 5. Suvremene tehnološke promjene događaju se u smislu sve veće specijalizacije i automatizacije poslova. izolirati se i slabiti. a malo bolesti dokazalo se da su tome razlog relevantne crte ličnosti.4. angažirane su u različitim područjima života. Utjecaj tehnoloških i organizacijskih promjena na pojavu stresa Današnja dinamika tehnoloških i organizacijskih promjena sve je veća. Osoba ima dvije mogućnosti: (1) da se mijenja s promjenom okoline. S druge strane. što se odražava i na njene utjecaje na čovjeka kao pojedinca. Vjerojatnost pojave stresa i njegovi simptomi razlikuju se u ovisnosti o tipu ličnosti. ne koristi prednosti okoline. 5. frustracije i nezadovoljstva uslijed čega nastaje stres. dolazi do konfliktnih situacija. Radni stres pogađa sve zaposlene. ili joj se ne želi prilagoditi. od menadžera.

4. kojemu slijedi jaka želja za ponovno zaposlenje. depresiju. što utječe na njegove socijalne odnose s okolinom. 1992. ili duže nezaposlenosti. poštuju prekratki rokovi i slično. Šok pri zaposlenju Radni stres Posao na video terminalim a Kompjutorski šok Strah od gubitka posla i nezaposlenosti Konfliktnos t uloge Nejasnoća uloga Prevelika ili premala opterećenost Slika 5. To dalje utječe na emocionalne probleme. 65): 1. a nakon čega slijede i ostali zdravstveni problemi.preveliko radno opterećenje i pritisci da se održi odgovarajući tempo rada. gubitak posla je velik udarac njihovom samopoštovanju. pravilno usmjerenje organizacijske politike koje uvećava razvojne mogućnosti poduzeća i smanjuje mogućnost otpuštanja zaposlenih. organizirati dodatno osposobljavanje. 186 . Visok stupanj automatizacije proizvodi tehnološke viškove radne snage. na razini socijalnih institucija pružati radniku pomoć pri traženju posla. Ujedno se smanjuju finacijska sredstva s kojima raspolaže. državnom intervencijom da se nezaposlene ekonomski financijski potpomaže. 63) Rad na video terminalima. 2.8. a posebno kod onih na višim radnim mjestima. pružati mu relevantne informacije i slično. Na taj način mogućnost da se radnik ponovo zaposli postaje sve manja. što kod zaposlenih izaziva strah od gubitka radnog mjesta te kraće. pravnu pomoć. na razini individualne pomoći nezaposlenima organiziranjem strukovnih savjetodavnih službi koje bi brinule o nezaposlenim u vrijeme njihove krize održavanjem potrebne aktivne energije. Najčešći uzroci stresa na poslu (Bratina. pa mu je potrebna tuđa ili socijalna pomoć pri čemu osjeća ovisnost. zabrinutost. Kod svih zaposlenih. Njihovo samopoštovanje opada sukladno s vremenom trajanja nezaposlenosti. 3. 1992. Problematiku gubitka zaposlenja i nezaposlenost moguće je rješavati na više područja (Bratina. nepovoljno utječe na zdravlje radnika. Gubljenje zaposlenja za radnika je veliki šok. Radnik doživljava nezadovoljstvo samim sobom. a isto tako rad pri kojemu se velika pozornost obraća na pojedinosti.

Posebno je važno da zaposleni osjete da promjene donose nešto korisno. Zaposlenima treba osigurati relevantne informacije o promjenama i novitetima koji nastupaju i prezentirati ih na taj način da uvide potrebu i nužnost za njihovim uvođenjem. Razlozi uvođenja promjena moraju biti precizno navedeni i objašnjeni. Strah od uspjeha manifestira se kao zabrinutost zbog tuđih očekivanja nakon uspjeha ili zabrinutost zbog negativnih reakcija drugih. Postoji mogućnost da je rad radnika plaćen premalo ili previše u odnosu na radnikove inpute u procesu rada. može također osjećati nelagodu. Sve tehnološke promjene. ili organizacijskih promjena ukoliko nisu unaprijed sprovedene pravodobne i kvalitetne pripreme. U slučaju da je radnik premalo plaćen. odgađanje poslova. ili u odnosu na druge radnike. nije prihvaćen od grupe u kojoj radi.2. prije uvođenja promjena zaposlene treba pravovremeno na njih pripremiti kako bi učinak iznenađenja bio manji. anksioznost. kad je radnik previše plaćen. koje nastaju u poduzeću. 1980. potkopavanje uspjeha. Struktura organizacije mora biti razrađena do onog stupnja da smanjuje dvosmislenost za zaposlene.3. a obuhvaća različite tehnike promjena. Prednosti se mogu manifestirati smanjenjem utroška radnog vremena. procedure u poslu nisu mu sasvim definirane. osjeća se manje vrijednim. do psihoterapija sa skupinama zaposlenih kao odgovor na promjene. 5. Radnik se u poslu trudi. od promjena strukture i sustava organizacije. neispunjavanje vlastitih standarda. konzultira se. sigurnosti. strahuje da posao ne izvršava dovoljno kvalitetno. on osjeća nezadovoljstvo. a prilika za prihvaćanje veća. obrazovanost. 1995. 187 .Veliko opterećenje za radnika predstavlja uvođenje tehnoloških. Vrednovanje rada može utjecati i na smanjenje nezadovoljstva kod radnika. 288). stručnost. Konfliktnost i nejasnoća uloge dovode do toga da radnik ne zna što točno treba raditi. Dakle. Pravovremena i potpuna informacija o promjenama jedan je od osnovnih uvjeta da će promjene biti prihvaćene. napora. potrebno je rukovoditi promjenama. Suprotno. moraju biti popraćene i kvalitetnim organizacijskim promjenama. Njihovo uvođenje mora biti paralelno i postupno. odnosno novac kompenzira nezadovoljavajući sadržaj ili teške uvjete rada koje radnik inače ne bi prihvatio (Županov. Organizacijski razvitak je pojam koji se odnosi na sustavno planiranu promjenu. 85). jačanjem poduzeća. U tom slučaju raste nezadovoljstvo kod ljudi i dolazi do poremećaja međuljudskih odnosa. da prednosti premašuju negativnosti. Vrednovanje rada jedan je od faktora koji utječe na zadovoljstvo radnika na poslu. i to u situacijama kad plaća. kao što su neprijateljstvo. Utjecaj organizacijsko-tehnoloških rješenja na pojavu stresa Da bi zaposleni prihvatili potrebe za promjenama i njima se adaptirali. povećanjem plaće i slično.5. pogoršavaju se međuljudski odnosi. 1989. iskustvo. 258). a da bi se poboljšala organizacijska učinkovitost i dobrobit zaposlenih (Robbins. a tako i na pojavu stresa. Strah od neuspjeha ima za posljedice nesigurnost u socijalnim kontaktima. previše se u poslu trudi. ima više nadređenih od kojih prima naredbe i slično. novca. ali radni učinak izostaje. želio bi posao obaviti uspješno. Na pojavu stresa na poslu utječe i strah od uspjeha i strah od neuspjeha (Kolić. gubi motivaciju. ljubomora. zalaganje.

Što je organizam u boljoj tjelesnoj kondiciji. dnevni. Neke uzroke stresa je moguće izbjeći.4. ali neki su sasvim izvan čovjekove moći. takva osoba treba biti svjesna i slabosti negativnih misli i osjećaja. 5. a sve to mora biti objedinjeno u kvalitetnom organizacijskom priručniku. predlažu se razni oblici participacije zaposlenih u procesima odlučivanja. Ako je stav osobe prema stresu pasivan. Stresno stanje treba pokušati umanjiti ili potpuno savladati raznim tehnikama opuštanja i relaksacije. Potrebno je osigurati kvalitetno komuniciranje među zaposlenima. različiti oblici rekreacije i fizičkih aktivnosti dobivaju sve veće značenje i sve se veći broj ljudi u njih uključuje. Kao popularne metode suočavanja sa stresom. 5. riješiti nastale probleme. pri čemu pojedinac izvodi vježbe s ciljem da u sebi izazove osjećaje i neke fiziološke situacije koje su prisutne u hipnotičkom stanju. Da bi posljedice uvođenja promjena bile prihvatljive za sve one koji će njima biti pogođeni. U svakom trenutku zaposleni mora osjećati sigurnost. osjećanja. Istraživanja u posljednjem desetljeću pokazuju da mijenjajući vjerovanja.6. Upravo zbog toga. Stalno održavanje fizičke kondicije jedan je od uvjeta i psihičkom zdravlju pojedinaca. Katolici od davnina koriste molitvu. a u slučaju problema mora znati kome će se obratiti za pomoć. psihičko stanje osobe je povoljnije. jer je odmor svakome potreban. horizontalnu komunikaciju između zaposlenih i njima nadređenih rukovoditelja. tjedni i godišnji.Uvođenje tehnoloških i organizacijskih promjena mora biti popraćeno kvalitetnom izobrazbom i treninzima. Promjene koje se uvode moraju jasno određivati zadatke. ona najprije mora biti svjesna da stres postoji. a može se očekivati bolji radni učinak. Najpoznatija tehnika mišićne relaksacije je autogeni trening. Potrebno je organizam unaprijed pripremiti kako bi suočavanje s promjenama bilo što bezbolnije. a na taj način i učinak stresa manji. Putem relaksacije. U tom slučaju potrebno je pronaći načine najlakšeg “podnošenja” stresa. uloge i odgovornosti pojedinca. očekivanja i ciljeve osobe pogođene stresom mogu povećati obrambene snage tijela i oduprijeti se stresu. transcedentalna meditacija i druge istočnjačke metode. Osim toga. Kako savladati stres? Za savladavanje stresa potrebna je velika upornost i odlučnost. onda je to dodatna nepovoljnost. sve veće značenje dobivaju joga. Danas postoji više tehnika koje se primjenjuju kao terapija stresa. a zatim i psihička napetost.3. a povećat će se stupanj zadovoljstva radnika i njihova motivacija za rad. Da bi osoba lakše “podnosila“ stres ili ga pokušala savladati. te nastojati pomoći sama sebi. PRAĆENJE IZVORA I UZROKA ORGANIZACIJSKUH PROMJENA 188 . Posebno je značajan odmor koji trebaju koristiti i zaposleni na radnim mjestima s visokom odgovornošću i obvezama. smanjuje se strah od nepoznatog.2. uklanja se fizička. a nakon njega je organizam spremniji za nove poslovne poduhvate. Na taj način bit će uklonjene mnoge nejasnoće i problemi. Smanjenje djelovanja stresora na poslu može se postići takvom organizacijom posla koja svim zaposlenima osigurava odmor u toku posla. Upoznavanjem promjena zaposleni stječu određenu razinu sigurnosti i samopouzdanja. i to.

korak) 189 . Organizacijska promjena Slika 5. korak) 2. Korak. glavni izvori i pokretači organizacijskih promjena. Definiranje ribljih kosti koje izlaze iz kralježnice. Da bi se identificirao uzročni problem. Organizacijski rast Društveno-ekonomski trendovi Dinamičnost tržišta Organizacijska promjena Organizacijske krize i problemi Promjena strategije Nove tehnologije Slika 5. Korak. Riblja kost (2. Riblja kost (1. Određenje kralježnice i glave ribe: u glavu ribe jasno se napiše posljedica (efekat).9. ili naglašavaju točke čimbenika potrebnih da osiguraju uspjeh akcije. Fishbone) dijagram je u vidu slika napravljenih od linija i riječi koje se spajaju da pokažu odnos između posljedice (efekta) i početnog uzroka. Razvoj dijagrama riblje kosti može se uspješno primijeniti u predstavljanju izvora i pokretača organizacijskih promjena.Riblja kost (engl. Upotrebljava se u rješavanju problema i planiranju jer pokazuje probleme i čimbenike koji doprinose problemu.10. tim stručnjaka radi nekoliko koraka: 1.

Uzroci se stavljaju ispod odgovarajuće kategorije. Tako stvorena “riba” daje mogućnost timu stručnjaka da u spontanoj diskusiji (engl. izvori i pokretači organizacijskih promjena niže razine. Riblja kost (3. Organizacijski rast Delegiranje Socijalni trendovi Svjetska politika Okolina Organizacijska promjena Društveno-ekonomski trendovi Dinamičnost tržišta Konkurencija Pogreške Menedžment Inovacijska strategija Informacijske tehnologije Organizacijske krize i problemi Promjena strategije Nove tehnologije Slika 5. dokumentira ga se s podacima i informacijama i izrađuje detaljan plan o potrebnim promjenama. itd (slika 5.3. Korak. Na taj se način hijerarhijski i lokacijski identificiraju svaki od izvora i pokretača organizacijskih promjena.12).11. Definiranje ribljih kosti koje izlaze iz kosti u koraku 2. brainstormes) “pretrese” naznačenu svaku lokaciju (uzrok) i u promatranom vremenu odredi korijen(e) problema. Ostali koraci određeni su razinama do kojih možemo ići u raščlanjivanju nadređenog čimbenika. izvori i pokretači organizacijskih promjena još niže razine. Definiranje ribljih kosti koje izlaze iz kosti u koraku 3. korak) 4. Korak. 190 . Kad se identificira izvor organizacijskih promjena.

5.5. korak) .12. Riblja kost (4. ZNAČENJE ORGANIZACIJSKIH PROMJENA 191 Slika 5.

U tom kontekstu organizacijske promjene predstavljaju element samoregulirajućeg mehanizma poslovnog sustava. organizacijske promjene treba shvatiti kao dio onih poslovnih aktivnosti kojima poduzeće ostvaruje povratnu vezu. Složenost Vrlo složeno Poduzeće Jednostavno Resursi Obilni Oskudni Stabilno Dinamično Stabilnost Slika 5. Zato se organizacija mora tretirati dinamički jer bi okoštala struktura onemogućila funkcioniranje poslovnog sustava. ne osjećaju isti pritisak okoline i nemaju istu potrebu za promjenom (slika 5. Stoga nisu sva poduzeća u istoj situaciji.od jednostavnog do vrlo složenog. 5. mijenjajući sebe kako bi povećalo vjerojatnost postizanja cilja. Promatrajući poduzeće kao otvoreni sustav.13. Obilježje otvorenog sutava daje mu njegov visoki stupanj interakcije s okolinom. Činjenica je da se okolina mijenja i da se svaka organizacija mora mijenjati ako želi opstati i biti uspješna. 527). moguće ga je definirati kao otvoreni sustav. na poduzeće. FLEKSIBILNOST ORGANIZACIJE Okolina se može opisati kao trodimenzionalni sustav u kojem jedna dimenzija određuje stupanj složenosti . a treća dimenzija raspoloživost resursa .Primjenom načela sustavnog pristupa. Poduzeće u trodimenzionalnoj okolini 192 .13). odnosno metode opće teorije sustava.6.od oskudnosti do obilnosti (Robbins. druga stupanj stabilnosti od stabilnog do dinamičkog. 1993.

jer pretpostavlja da je svijet izvjestan i predvidljiv. Reakcijske promjene predstavljaju pojedinačne odgovore na događaje onako kako se oni razvijaju. Što je veća promjenljivost okoline. Zbog toga je provođenje planiranih promjena uvijek poželjnije od reakcijskih (Griffin. bez prostora za pogreške i s velikim brojem elemenata u okolini koje neprekidno moraju pratiti. dok druge dolaze kao neposredna reakcija na neočekivane događaje bilo u okolini bilo unutar poduzeća. Ova se teza ilustrira analogijom u kojoj je organizacija predstavljena velikim brodom koji plovi mirnim morem na svoje odredište. poslovni sustav postavlja i zahtjev za stabilnošću organizacije. Kao važni oblici fleksibilnosti spominju se funkcionalna. Njena primjenljivost je ograničena samo na provođenje planiranih promjena. 1990.ljudi. velika je vjerojatnost da će promjena biti slabo zamišljena ili slabo izvedena te kasnije uzrokovati organizacijske probleme. Budući da se reakcijske promjene odvijaju u žurbi. Organizacijsku promjenu se promatra kao proces uravnoteženja (balansiranja) sustava koji se sastoji od pet interaktivnih varijabli u organizaciji . 193 . Robbins (1993. 5. jer je poduzeće zatečeno događajima prisiljeno da odmah reagira. 129). 393). što on već decenijama nije. Sposobnost prebacivanja zaposlenih s jednih poslova na druge naziva se funkcionalnom fleksibilnošću. brojčana i financijska fleksibilnost (Sikavica. Fleksibilnost se može promatrati s različitih aspekata. PRIRODA ORGANIZACIJSKIH PROMJENA Neke organizacijske promjene planiraju se unaprijed. 1993. Financijska se fleksibilnost očituje u sposobnosti prilagođavanja troškova poslovanja tržišnim uvjetima No. Promjena jedne varijable uzrokuje lanac događaja koji zahtijevaju da se ostale varijable prilagode da bi se postiglo novo stanje ravnoteže. njegovu sposobnost da se mijenja. Kapetan broda izvodi potrebna prilagođavanja kursa i brod opet uplovljava u mirno more. zadaci. Uspješna organizacija mora pronaći pravu mjeru za zadovoljenje ovih suprotstavljenih zahtjeva. Ona se drži poremećajem organizacijske ravnoteže.Organizacije koje djeluju u okolini koju karakterizira oskudnost resursa. tehnologija. Organizacijska promjena je zato nužna da bi sustav ostao u ravnoteži. 691) spominje dvije teze o prirodi organizacijske promjene: 1) organizacijska promjena kao povremena aktivnost i 2) organizacijaka promjena kao stalna aktivnost. P. Fleksibilnost predstavlja mjeru prilagodljivosti sustava. Zamjerka prvoj tezi je zastarjelost. (1) Prema prvoj tezi organizacijska promjena je povremena (epizodna) aktivnost. složenost i dinamičnost posluju s najvećim stupnjem neizvjesnosti. struktura i strategija.7. Postoje različita shvaćanja o značenju koji organizacijska promjena ima u funkcioniranju poslovnog sustava. potrebna je veća fleksibilnost poslovnog sutava. Pod brojčanom fleksibilnošću razumijeva se uspješno obavljanje poslova i s manjim brojem zaposlenih. S. osim zahtjeva za fleksibilnošću. Ponekad se dogode oluje koje zahtijevaju reakciju posade.

to je stanje u kojem se organizacija raspada. Za procjenu mogućnosti realizacije upotrebljava se simbolička jednadžba za potrebnu energiju za promjenu prema kojoj je ona jednaka produktu tri elementa: nezadovoljstva postojećim stanjem. Organizacijski kaos znači da je organizacija u stanju entropije. Namjena je ove analogije da ukaže da je promjena prirodno stanje te da je zato upravljanje promjenama kontinuirani proces. Važno je ocijeniti i postojeći stupanj fleksibilnosti. obala je načičkana neočekivanim zaprekama i opasnostima. ODLUČIVANJE O PROMJENAMA Prepoznati potrebu za organizacijskom promjenom sigurno je najkritičniji trenutak u upravljanju organizacijskim promjenama. Žugaj. njime upravlja posada od deset ljudi koji nikad prije nisu radili zajedno niti plovili rijekom. većina puta je u mraku. 194 . Potrebno je ocijeniti da li je moguće provesti organizacijske promjene. 1997. Prirodna je težnja svake organizacije dezorganizaciji odnosno organizacijskom kaosu (Šegon-Goja.(2) Druga teza zastupa mišljenje da je organizacijska promjena stalna aktivnost. metež u organizaciji. 1993. mogućnost realizacije te odrediti da li je pravo vrijeme za provođenje promjene (Sikavica. zbrka. Organizacijski kaos je nered. odredište plovidbe nije sasvim jasno. koji plovi ne po mirnim vodama već po divljim brzacima. Entropija je mjera dezorganizacije sustava. a u nepravilnim razmacima splav treba izvući na obalu da bi se ukrcali novi članovi posade a iskrcali stari. Robbins daje upečatljivu analogiju u kojoj organizacija nije veliki brod već splav. Pogrešno izabrano vrijeme za provođenje promjena može ponekad imati katastrofalne posljedice za poduzeća. Opravdanost. Izbor trenutka. valja procijeniti i utjecaj promjene. Mogućnost realizacije. 788-790). Novak. važno je ocijeniti i efekte koji se postižu organizacijskom promjenom naspram njenih troškova. Jedan od glavnih pokazatelja opravdanosti promjene je ocjena da li slabosti postojećeg stanja premašuju njegove prednosti. Jednom prepoznata potreba za promjenom otvara za menadžera čitav niz dilema o kojima je potrebno razmisliti i dobro ih odvagati prije nego što se donese odluka o provođenju organizacijske promjene. Kriteriji od kojeg se polazi u odlučivanju je da energija za promjenom mora biti veća od troškova promjene. P. Za izbor pravog trenutka često se koristi termin timing koji se prevodi kao odabir trenutka za izvršenje određene akcije prema kriteriju maksimalnog učinka. Isto tako. Pri donošenju odluke o provođenju promjena potrebno je razmotriti njihovu opravdanost. zato jer svaka promjena u organizaciji nosi sa sobom i rizik te opasnost od nastajanja dodatnih troškova. razine znanja o idućim praktičnim koracima te zajedničke vizije (Sikavica. Osjećaj za pravi trenutak ono je što razlikuje uspješne od nauspješnih menadžera. Prema njoj upravljanje promjenama nalik je splavarenju na divljim brzacima. 128). odnosno koliko su zaposleni u stanju podnijeti velike promjene. Šehanović. Osim toga. Određivanje optimalnog trenutka važan je činitelj uspješnosti provođenja promjene. Menadžeri se danas susreću sa stalnim promjenama koje graniče s kaosom. 129). 1993. Za ilustraciju ove teze S. 5.8.

Prateći ciljevi. Uštede koje proizlaze iz funkcionalne specijalizacije pri stvaranju dijelova organizacije moraju se dovesti u ravnotežu s prednostima uspostavljanja organizacijskih jedinica na temelju proizvoda ili teritorija koje su polusamostalne i odgovorne za profit. 345-346). 258) (1) Načelo ravnoteže. Primjena načela ili tehnika mora biti uravnotežena kako bi osigurala ukupnu učinkovitost strukture pri ostvarivanju ciljeva poduzeća. Glavna načela organiziranja jesu: 1) načelo ravnoteže. Koontzu (1994. Weihrichu i H. Kontroliranje Slika 5. Vođenje 9. politike i planovi 3. Koontz.Utjecaj promjene. Utvrđivanje i razvrstavanje potrebnih aktivnosti 4.9. Ciljevi poduzeća 2. 5. Potrebno je procijeniti koliki i kakvi će biti učinci promjene neke od varijabli organizacije na ostale varijable. 2) načelo fleksibilnosti i 3) načelo olakšavanja vodstva. odnosno na one dijelove poduzeća koji nisu izravno izloženi promjeni. Odabir ljudi 8.14. Nužno je naći ravnotežu između nedjelotvornosti širokog raspona upravljanja i nedjelotvornosti dugih linija komuniciranja. Još je jednom vidljivo da primjena teorije menadžmenta ovisi o specifičnoj situaciji.ovlasti i grupiranja aktivnosti. Delegiranje ovlasti 6. Gubici koji proizlaze iz višestruke naredbe moraju se vagati imajući u vidu dobitke koji proizlaze iz stručnosti i jednoobrazovnosti pri delegiranju funkcionalnih ovlasti službovnim i uslužnim odjelima. Grupiranje aktivnosti s obzirom na resurse i situacije 5. U svakoj je strukturi potrebna ravnoteža. delegiranje ovlasti i podjela na organizacijske jedinice temeljne su istine procesa organiziranja. Proces organiziranja (Weihrich. Načelo je ravnoteže prisutno u svim područjima znanosti i u svim funkcijama menadžera. Njihovom primjenom menadžeri stječu osjećaj proporcija ili mjere cjelokupnoga procesa organiziranja. One se bave fazama dvaju glavnih aspekata organiziranja . PROCES ORGANIZIRANJA Prema H. 1994. Studije izvodljivosti i povratne informacije 1. Vodoravna i okomita koordinacija ovlasti i informacijskih veza 7. 195 .

Identificirati organizacijske probleme znači utvrditi postojanje disfunkcija u postojećoj organizaciji. a da 196 . bioloških. pretjerano zamršene procedure ili prekruta podjela među organizacijskim jedinicama. (3) Načelo olakšavanja vodstva. Što je veća mjera u kojoj organizacijska struktura i delegiranje ovlasti unutar nje omogućuju menadžerima da oblikuju i održavaju okolinu koja pogoduje uspješnom radu. izradu obrazloženog prijedloga i donošenje odluke i uvođenje nove organizacije”. definiranje zadataka organizacije. snimanje i analizu postojećeg stanja. Poduzeće koje stvara nefleksibilnosti. “identificiranje organizacijskih problema. U svaku strukturu moraju biti ugrađena sredstva i tehnike za predviđanje promjena i reagiranje na njih. pa ni odgovorni manedžerski kadrovi ne mogu osjetiti zbog nedovoljne organizacijske izobrazbe ili se s vremenom na njih toliko priviknu da im uopće više ne smetaju i ne smatraju ih problemima koje bi trebalo rješavati (organizacijsko sljepilo). 4. tehničkih. koji uzrokuju organizacijske promjene ili novo organiziranje. 2. bili to otpori promjenama. to više se time pomaže menadžerima da jačaju svoje sposobnosti vođenja. političkih i socijalnih promjena. ne znači da je u organizaciji došlo do spoznaje njihova postojanja. (1) Identificiranje organizacijskih problema. što su organizacijski problemi često izraz subjektivnih pogrešaka odgovarajućeg kadra koji nastoji da se oni što kasnije otkriju kako se ne bi otkrile njihove pogreške i postavilo pitanje odgovornosti. organiziranje je tehnika promicanja vodstva.(2) Načelo fleksibilnosti. ugrožava time svoju sposobnost reagiranja na izazove ekonomskih. koji je uočljiv i koji prisiljava na nova organizacijska rješenja. ističu potrebu sustavnog pristupa. 5. Novak i P. odnosno korake: 1. U tom smislu. S obzirom da uspješno djelovanje menadžera u velikoj mjeri ovisi o kvaliteti kojom ljudi na menadžerskim položajima ostvaruju vodstvo. M. važno je da i organizacijska struktura pridonese stvaranju situacije u kojoj menadžer može voditi najučinkovitije. što organizacijski problem može biti dugo prisutan. traženje najpovoljnije varijante. Organizacijskim je strukturiranjem ostvaren bitan zadatak da alokacija ovlasti i strukturno uređenje stvaraju situaciju u kojoj se čelnike organizacijskih jedinica doživljava kao vođe i koja pomaže njihovu vodstvu. što uključuje organizacijsko reguliranje nekih novih odnosa i postupaka. Što se više radi na ugradnji fleksibilnosti u organizacijsku strukturu. 6. što se organizacijski problemi ne očituju odjednom i u svojem maksimalnom intenzitetu. 3. to će ona prikladnije moći ispuniti svoju svrhu. a da ne bude identificiran. Svaki se organizirani poduhvat kreće prema svom cilju u promjenjivom unutarnjem i vanjskom okolini. Identificiranje organizacijskih problema otežava to:      što postojanje organizacijskih problema ne znači istovremeno i njihovo utvrđivanje. Nužna je spoznaja da se određeno organizacijsko rješenje mora mijenjati. 424-430) u rješavanju organizacijskih problema. Prema tim autorima. Sikavica (1992. što u organizaciji ima i takvih problema koje mnogi u poduzeću. taj postupak bi trebao sadržavati ove faze.

ovisno o njegovoj složenosti. Pitanje definiranja zadatka. rok do kojeg treba izraditi prijedlog rješenja problema. Kada su identificirani organizacijski problemi. može se odrediti zadatak koji treba obaviti. Odluka je sastavni dio (završni akt) definiranja zadataka. Identificiranje (i rješavanje) organizacijskih problema pospješuje praksa redovnog podnošenja iscrpne kritičke analize funkcioniranja organizacije. Definiranje zadataka u sebi uključuje i donošenje odluke o pokretanju postupka. Njega bi najbolje obavili profesionalni organizatori uz aktivnu pomoć odgovarajućih službi. Koraci (faze) organiziranja Za poduzeće je važno da odgovorni menadžerski kadar stvori takvu klimu da čitav kolektiv bude aktivno uključen u identificiranje (i rješavanje) organizacijskih problema. 197 . zadatak koji se riješavanjem želi ispuniti. (2) Definiranje zadataka. Ona sadrži:       preciznu definiciju problema. a posljedice dolaze tek naknadno.se i ne govori o tome da je ponekad teško utvrditi da li uopće postoji organizacijski problem.15. način na koji treba rješiti definirani problem. jer nema egzaktnih mjerila. imena (eventualno) članova tima čiji je to zadatak. potrebna sredstva za izradu prijedloga rješnja problema. Identificiranje organizacijskih problema Definiranje zadataka organizacije Snimanje i analiza postojećeg stanja Traženje najpovoljnije varijante Prijedlog nove organizacije Uvođenje nove organizacije Slika 5. zna biti vrlo složen i odgovoran posao.

. i to njegovih dobrih i loših strana. M. Činjenice o postojećoj organizaciji moraju se temeljiti na stvarnim i realnim podacima koji se mogu koristiti u svojoj originalnoj formi ili se mogu obraditi na pogodan način. Novak i P. Iako informacije ove vrste ne moraju uvijek pružati objektivnu sliku. o sadržaju dokumentacije i načinu njezina kolanja. Prikupljanje činjenica i informacija obavlja se različitim metodama (intervjuom. Sikavica (1992. Podaci se. različito vrijeme i različito angažiranje ljudi. a mogu biti čak i pogrešne. Iskustvo pokazuje da je analiza izvršena na ovaj način bila mnogo kvalitetnija. Koje sve podatke treba prikupljati da bi se dobila slika postojećeg stanja organizacije.. odgovornosti i ovlaštenjima pojedinih organizacijskih jedinica. odnosno organizacijskih jedinica u toku rada. U oblikovanju realne i cjelovite slike o postojećem stanju potrebno je prikupljene podatke što egzaktnije usporediti s postavljenim i definiranim zadatkom. o toku radnog postupka. Snimanje postojećeg stanja obavlja se prikupljanjem činjenica i informacija koje imaju bilo kakvu vrijednost za dobivanje što realnije slike. (4) Traženje najpovoljnije varijante. radnom vremenu. anketiranjem).). ponašanju radnika i sl. njihovom korištenju i evidentiranju eventualnih uskih grla. one su ipak važan indikator općeg organizacijskog stanja jer pokazuju kako poduzeće ili jedan njegov dio doživljava i ocjenjuje postojeću organizaciju. razgovori s članovima poduzeća i sl. uvjetima rada i sl. naročito profesionalnih organizatora i rukovoditelja. više varijantnih rješenja. poduzeće se gotovo u pravilu nalazi pred više solucija. Ona vode različitim rezultatima. grupa i pojedinaca i sl. kvalifikacijskoj strukturi. organizacijske sheme itd. a i njihova realizacija zahtijeva različita materijalna sredstva. itd. Oni 198 . Manjkavo je snimati postojeće stanje ignorirajući pri tom u potpunosti mišljenje članova poduzeća. o brojnom stanju radnika. bilo da se radi o modifikaciji postojeće ili izradi nove organizacije. o prekidima koji se događaju i sl. odnosno koja su već primijenjena u drugim poduzećima na iste ili slične probleme. U traženju mogućnosti rješavanja pojedinih problema.. o transportnom putu između pojedinih radnih mjesta. o rasporedu radnih mjesta. u pravilu.. ali se mogu koristiti i drugi izvori kao što su ankete. Ovdje je osobito važno postojeće stanja tako analizirati da bi se utvrdile ne samo pojave organizacijskih problema nego i uzroci koji su ih izazvali. pravilnici. to u prvom redu ovisi o području koje se snima. a po mogućnosti i utvrditi i razlike između postojećih organizacijskih rješenja koja preporučuje organizacijska teorija. prikupljaju neposrednim promatranjem i proučavanjem postojećeg stanja i odgovarajuće dokumentacije kojom se regulira organiziranje organizacije (statut. a zatim i o vremenu i sredstvima koja su stavljena na raspolaganje u svrhu snimanja. da je pružila bolju osnovu za daljnji rad te da su se poduzeća mnogo brže i lakše osvjedočila o pravoj vrijednosti postojećeg organizacijskog stanja. Snimanje i analiza postojećeg stanja (dijagnosticiranje stanja) organizacije važan je dio ukupnog procesa rješavanje organizacijskih problema. odstupanjima od procjene radnih mjesta. opis radnih mjesta. o zadacima. 428) navode neke podatke:      o položaju i rasporedu strojeva.(3) Snimanje i analiza postojećeg stanja. Prikupljeni podaci i informacije detaljno se analiziraju i kritički ispituju kako bi se stvorila što realnija slika postojećeg stanja.

” Prije donošenja konačne odluke o usvajanju prijedloga. itd. Osim toga. i nova organizacija odmah je izložena utjecaju mnogih čimbenika koji određuju njeno funkcioniranje. u što ubrajamo popunu. 5.” (Novak. On mora sadržavati sve relevantne podatke i činjenice o postojećem stanju organizacije s naznakama dobrih i loših strana. tako da je često potrebno poslužiti se organizacijskim iskustvom u davanju prednost jednoj varijanti. Sikavica (1992.10. veliki prostor. ako su promjene značajnije prirode. (6) Uvođenje nove organizacije. odgovarajućim grafikonima. “Prikazivanje kompleksnih odnosa između i unutar pojedinih elemenata proizvodnje odnosno organizacijske strukture zahtijevalo bi opširno i temeljito proučavanje. Novak i P. 1992. Vrednovanje varijanti obavlja se tako da se sve varijante paralelno i detaljno obrade primjenom prikladne metodologije i onda međusobno uspoređuju te se na osnovi toga se izabire najbolje. 429) smatraju da “varijante u prijedlogu moraju biti tako obrađene i prikazane da se vrlo lako može utvrditi kako pojedina varijanta osigurava izvršenje postavljenog zadatka i uz koje uvjete. moglo bi se reći kompletnu 199 . Prijedlog mora sadržavati detaljno obrađene bar dvije najrealnije varijante za rješenje problema. M. koje se sastoje u tome da se eventualno nabavi potrebna nova oprema. proširuje prostor. varijante moraju biti ilustrirane. ne preopširan i ne pisan kompliciranim stilom. priprema odgovarajućih organizacijskih dokumenata i eventualno drugih potrebnih akata. podešavaju radni uvjeti i sl. Za to je potrebno izvršiti neophodne pripreme koje ovise o karakteru i obujmu organizacijskih promjena. priprema kadrova za realizaciju nove organizacije. vrijeme. tablicama. gdje god je to potrebno. Vrednovanje varijantnih rješenja otežava postojanje relativno mnogo čimbenika koji na to utječu i mnogo nepoznanica pa se one ne mogu kvantificirati ni brojčano izraziti. neki autori smatraju potrebnim staviti ga kolektivu na javnu diskusiju.. PRIKAZIVANJE ORGANIZACIJE PODUZEĆA Prikazati organizaciju nekog poduzeća nije jednostavan zadatak. To je zbog toga što prijedlog može sadržati određene propuste na koje bi širi krug radnika mogao upozoriti i koji bi se mogli pravovremeno ukloniti. shemama itd. kao što su potrebna sredstva. ako za to postoji potreba. Vrednovanje varijanti zahtijeva široko poznavanje organizacijske teorije i prakse. i kad su rezultati poslovanja zadovoljavajući. te njihovim posljedicama. Stoga je potrebo sprovoditi stalnu kontrolu organizacije. Međutim. (5) Izrada prijedloga i donošenje odluke. 430). a zatim obaviti njihovo vrednovanje kako bi se mogla izabrati najpovoljnija. Izrađeni prijedlog za rješavanje organizacijskih problema mora biti kompleksan dokument. razvrstavanje te odgovarajuću izobrazbu. jer to znači prikazati njenu potpunu organizacijsku strukturu. Prihvaćanjem prijedloga novog organiziranja ostvarena je pretpostavka za uvođenje nove organizacije. Uglavnom se radi o ovim pripremama:    “pripreme materijalnog karaktera. kadrovi i ostalo.moraju prije svega utvrditi koje sve varijante postoje. Sikavica. a i poznavanje mnogih drugih znanstvenih disciplina kojima se služimo u rješavanju organizacijskih problema.

2) raznovrsni grafički prikazi i 3) suvremena tehnička pomagala. svoje područje primjene i način uporabe. način informiranja o radu i odlukama i sl. utvrđivanje dnevnog reda. Organizacija je složen organizam sa svojim posebnim zakonima ponašanja i razvoja. Često se organizacija rukovođenja prikazuje kao organizacija poduzeća. propisi. odnosno njegova pojedinačnog dijela. Statutom se reguliraju sva najvažnija pitanja organizacije poduzeća: određuju se organizacijski dijelovi poduzeća i njihovi zadaci. potom razrađuju u drugim organizacijskim aktima. te koji će se organi u poduzeću formirati. Iako se često prikazuje aktualan odnos. (1) Pisani organizacijski akti. Statut je najvažniji organizacijski akt poduzeća. razni pravilnici. i drugi akti. Pravilnikom se na cjelovit način s organizacijskog stajališta uređuju pojedine aktivnosti ili oblasti unutarnjih odnosa poduzeća. Poslovnik detaljno uređuje način rada pojedinih organa i njihovih pomoćnih tijela. U prikazivanju organizacije važna su organizacijska sredstva. 200 . Najčešće se uporabljuje više njih usporedno i kombinirano. On je obvezatan konstitutivni opći organizacijski akt jer se bez njega ne može konstituirati poduzeće. odluke. Svaka vrsta organizacijskih sredstava ima svoje specifične odlike. odnosno prikaz organizacije poduzeća odnosi se uglavnom na formalnu a ne stvarnu organizaciju. ovlaštenja i način ostvarivanja njihove funkcije. on ne može reprezentirati kompletnu organizaciju. Najvažniji organizacijski akti jesu: statut poduzeća. razvija i usavršava. Pisani organizacijski akti rješavaju bilo temeljna bilo pojedinačna pitanja koja se tiču stanja i odnosa u organizacijskoj strukturi poduzeća. priručnik. Sikavica (1992. “U mnogim našim poduzećima pa čak i u njihovim službama za organizaciju bave se više crtanjem organizacijskih shema upravljanja i rukovođenja nego što tragaju za problemima koji se pojavljuju u organizacijskoj strukturi.studiju. To je sasvim shvatljivo ako se ima na umu da je organizacija poduzeća. Ali. drugi put formalna organizacija. okružnice. Najvažnije vrste organizacijskih sredstava jesu: 1) pisani organizacijski akti. njihov djelokrug rada. poslovnici. u stvari ‘živ’ organizam” smatraju M. i druga pitanja vezana za organizaciju poduzeća koja se. 431). kao što su: priprema i saziv sjednice. Problem prikazivanja organizacije je i u tomu što se jedanput prikazuje stanje organizacije. Organizacija poduzeća nije statička. odnosno jedan odnos. i upotrebu najrazličitijih pomoćnih sredstava kojima se služimo u organizacijskoj praksi.” (Novak i Sikavica. Zbog toga se i prikaz organizacije odnosi na opisivanje stanja koje je zatečeno u vrijeme proučavanja. Novak i P. a treći put umjesto organizacije poduzeća prikazuje se samo jedan njezin dio. obično. 1992. već dinamička pojava koja ima svoje zakone razvoja i koja se neprestano mijenja. pa odatle i shvaćanje prema kojima su se oblici rukovođenja proglašavali oblicima organizacije poduzeća. način vođenja rasprave i način glasovanja. i u slučaju poduzimanja takvih opsežnih studija nije vjerojatno da bi prikaz organizacije poduzeća uvijek odražavao njenu dinamiku i stvarno stanje u svim njegovim pojedinostima. 431). u priličnoj mjeri različitim od ponašanja i razvoja pojedinog elementa. Organizacijska sredstva su svi tekstualni i grafički prikazi kojima se poduzeća služe u oblikovanju organizacije.

577 i 579).Odluke su organizacijski akti privremenog karaktera koje donose pojedini organi u okviru svoje nadležnosti. Da bi se grafički prikazi mogli svrsishodno uporabljivati u prikazivanju organizacije poslovanja. za praćenje zaposlenosti i djelotvornosti ljudi. dohotka. Pomoću njih. tretiraju složenu materiju. U ekonomiji. Obično se uporabljuju za reguliranje odnosa među pojedinim organizacijskim jedinicama ili pak za provođenje manjih organizacijskih promjena. P. Ovom prilikom bit će riječi o: dijagramima i grafikonima. grafičkim prikazima redoslijeda događaja u poslovnom procesu i grafičkim prikazima upravljanja i odgovornosti. 437. preporučuju njihovu uporabu ovisno o problemima koje rješavaju:   “Usporedbe pojedinačnih veličina (npr. Novak (1993. Međusobno se razlikuju uglavnom po tome što su propisi opširniji i trajniji od organizacijskih okružnica i što. Za njihovo razumijevanje i uporabu treba imati solidnu izobrazbu. mogu se predočiti različite pojave. Organizacijski priručnik je zbirka različitih organizacijskih akata izrađenih na pogodan način i u odgovarajućem obliku i klasificfiran tako da se njime može lako služiti. njihove veličine i odnosi u njihovom razvitku i kretanju. za prikazivanje prognoziranja budućih i kvalitetnih osobina i struktura itd. i njihovih međusobnih odnosa. i to mnogo preglednije nego golemim tablicama i opširnim tekstom. naročito ako se radi o vrlo složenim. Organizacijski je priručnik autoritativan vodič kroz organizaciju. Sikavica i M. Dijagrami i grafikoni. Organizacijske okružnice su specifični organizacijski akti. strojeva i druge opreme. Kao oblik informiranja o poduzeću ne smije se precijeniti grafičko prikazivanje organizacije. Zbog toga se u poduzeću mora voditi računa o tome kome su grafički prikazi namijenjeni. nužno je znati pravu mjeru i ispravan oblik grafičkih prikaza. zaliha. profita. stupaca i površina. 1992. u postavljanju zadataka. prema Kilianu. ali se najčešće prikazuju u koordinatnom sustavu. stupaca i površina. na malom prostoru i uz neznatne troškove.) U uporabi grafičkih prikaza postoje i određene teškoće. Organizacijski propisi vrlo su slični organizacijskim okružnicama. Stoga može biti vrlo koristan instrument za pravilno funkcioniranje organizacije jer svaki član poduzeća može vidjeti koje su njegove odgovornosti na poslu i u kakvim se međusobnim odnosima nalazi s drugim članovima. Rabe se za prikazivanje kretanja proizvodnje. Dijagrami i grafikoni najpoznatiji su i najrasprostranjeniji oblik grafičkog prikazivanja. (2) Grafičko prikazivanje organizacije. Oni se vrlo mnogo primjenjuju u analizama i izvještajima. njihova je primjena svestrana. po pravilu. radi reguliranja nekih pitanja manjeg značenja. Osobito se mnogo primjenjuju u prognoziranju i odlučivanju. Dobro poznavanje organizacije i poslovanja znači uočavanje niza činjenica i njihove međusobne povezanosti i ovisnosti. organizacijskim shemama. uvoza) obično se prikazuju pomoću pravaca. Kretanje veličina u vremenu (npr. Ako su 201 . naročito u prikazivanju poslovanja poduzeća. “Prava mjera i ispravan oblik grafičkih prikaza osnivaju se na dva principa: na principu očiglednosti (zornosti) i na principu izuzetnosti” (Novak. Sikavica. ističući široke mogućnosti dijagrama i grafikona. izvoza. realizacije. proizvodnje. vrijednosti izvoza i uvoza) mogu se prikazivati također pomoću pravaca. kretanje ukupnog prihoda. predočavanju usporedbi između planiranih i ostvarenih veličina i sl. troškova i dr.

00 60. pa u tom slučaju govorimo o polulogaritamskom i logaritamskom grafikonu.00 40. ali su sve manje-više izvedene od dvije osnovne metode: metode kritičnog puta (CPM . Danas je u uporabi velik broj različitih varijanti tehnike mrežnog planiranja.00 20. odnos većeg broja veličina u vremenu (npr. pripadaju a) gantogrami i b) mrežni dijagrami. 202 ..Program Evaluation and Review Technique). starosna i spolna struktura zaposlenih) ili.Critical Path Method) i metode razvitka i vrednovanja projekta (PERT . Za prikazivanje kvantitativne strukture neke veličine s više obilježja (kao što je npr.00 Frekvencija c) d) Slika 5. ondnosno dijagramu. 1994.00 40. (b) Mrežni dijagram je grafički izraz tehnike mrežnog planiranja. Gantt (Weihrich. udio pojedinih zemalja u izvozu u desetogodišnjem razdoblju) obično se upotrebljavaju strukturni dijagrami odnosno grafikoni”: Frekvencija 80.00 80.00 A B C D E F Frekvencija a) Pojava b) E C A 0.00 0. ali najčešće u planiranju i praćenju proizvodnje kao i izradi svih vrsta rokovnika. Primjenjuju se u mnogim područjima ljudske aktivnosti. pa odatle i vrlo čest naziv mrežni plan. To su rešetkasti dijagrami koje je početkom dvadesetog stoljeća razvio Henri L. 610). pak.00 Pojava A B C D E 60. s velikim i divergentnim oscilacijama pa se ne mogu prikazati u linearnoj skali. (a) Gantogrami su vrlo praktični i često rabljeni grafički prikazi tijeka nekog posla. upotrebljava se polulogaritamska i logaritamska skala.16.00 20. Koontz. Gantt je spoznao da je cjelokupni program ciljeva serija međuovisnih pomoćnih planova koje ljudi mogu razumjeti slijediti. Razni dijagrami i grafikoni U vrlo važne dijagrame i grafikone. koji se sve češće koriste. veličine različite ili im je tempo rasta različit.

I. Primjer gantograma (Weihrich. Gantogram s miljokazima i mrežom miljokaza 1 5 6 9 13 16 Travanj Veljača Ožujak 14 17 Svibanj 18 Lipanj 19 Kolovoz Srpanj Rujan 10 11 15 20 Listopad Prosinac 203 Studeni 2 3 7 12 4 8 Zadatak Slika 5. programiranju reklame. u kojoj su navedeni svi poslovi i postupci koje treba izvršiti u toku realizacije projekta (zadataka). . Tehnika mrežnog planiranja obuhvaća ove dijelove. savjetovanju itd. analizi informacijskih tokova. istraživanju.17. Danas se tehnika mrežnog planiranja uspješno rabi u mnogim područjima poslovanja poduzeća: u razvoju. 611) Tehnika mrežnog planiranja uvedena je zbog potrebe da se uspostavi i održi najpovoljniji redoslijed izvršenja projekta. Gantogram s miljokazima Zadatak A B C D E A B C D E Siječanj 1 5 6 2 9 10 3 7 11 15 19 20 21 22 4 8 12 16 17 Zadatak 13 18 14 III. odnosno sastoji se iz ovih podloga:   čiste aktivnosti. organizaciji. Koontz. proizvodnji. Gantogram A B C D E II. od prvih pristupa poslu preko nužnih adaptacija do njegove potpune realizacije. mrežnih matrica kojima se izračunavaju najpovoljnije vremenske vrijednosti pojedinih aktivnosti da bi se postigli optimalni rezultati. 1994.

 mrežnog dijagrama u kojem se grafički prikazuje međusobna povezanost svih aktivnosti i događaja u realizaciji nekog projekta. 1994.18. 1993. bez obzira na izvjesne razlike u značenju. “Organizacijska shema je grafički prikaz pojedinog elementa organizacijske strukture bilo poduzeća bilo jednog njegovog dijela” (Sikavica. određuje vremensko trajanje pojedinih aktivnosti i cijelog projekta u tri varijante (optimalno. Koontz. uvjetna i neovisna). 584). nakon što je mreža nacrtana. Organizacijske sheme rabe se zbog toga što su veoma zgodno sredstvo za prikazivanje organizacijskih situacija i što im je posebna komponenta plastičnost. Osim toga. 204 . 613) Naprotiv. Način proračunavanja tih dvaju vremena. CPM-metoda odbacuje teoriju vjerojatnosti pa se oslanja samo na jednu procjenu vremenskog trajanja aktivnosti. Ako se upotrebljava PERT-metoda (ili metoda koja se na nju oslanja) obično se. tjedni) nanosi se iznad strelice u mrežnom dijagramu. potrebno je za svaki događaj pronaći njegovo najranije. Nakon toga utvrđuju se kritične aktivnosti i kritični put koji kao najduži put svojim trajanjem određuje trajanje cijelog projekta. To vrijeme (dani. Organizacijske sheme. Osim toga. najvjerojatnije i pesimistično vremensko trajanje). Osnovno ograničenje PERT metode je u tomu što se ne može primijeniti ako se radi o nepreciznom projektu za koji se ne mogu napraviti razumne prognoze vremenskog rasporeda. odnosno najkasnije vrijeme. Novak. ostaje isti kao i u PERT-metodi i jednako se unosi u mrežu. Najranije vrijeme unosi se u mrežu tako da se brojka upiše unutar (u donju lijevu četvrtinu) ili ispod kruga. slobodna. u CPM-metodi proračunavaju se četiri vremenske rezerve za svaku aktivnosti (ukupna. Pertov dijagram vremena u tjednima (Weihrich. Kritični put 7 3 1 4 2 5 2 0 4 6 6 7 1 2 2 2 1 Slika 5. Na osnovi tako procijenjenog vremena ponovo se za svaki događaj proračunavaju vremena najranijeg početka svih aktivnosti što završavaju u jednom istom događaju.

“Grafički prikaz odgovornosti izrađuje se tako da se radna mjesta odnosno poslovi horizontalno raspoređuju na vrhu matrice. mora se znati što se želi prikazati. proizvodnje. Kvadrat u matrici koji se nalazi u sjecištu odgovarajućeg ranog mjesta i odgovarajućeg zadatka označava se simbolom koji ukazuje na prirodu odnosa između dotičnog radnog mjesta i dotičnog zadatka. 587). ali se mogu prikazati i neke druge međusobne veze. Novak. 1993. i što sve shema treba da obuhvati. Na slici 6. već se mora bazirati na određenim pravilima. nema ih potrebe i ovdje prikazivati. služi više kao ilustracija nego kao stvarno organizacijsko reguliranje pojedinih odnosa i veza. Budući je u ranijim poglavljima dat veći broj organizacijskih shema. 3) tijek popunjavanja i kretanja određene dokumentacije u poduzeću i dr. Njime se obično utvrđuje i predočava: 1) kompletan tijek rada određene grupe radnih mjesta na zaokruženom skupu operacija. Radi toga u jednoj organizaciji u određenom razdoblju uvijek se moraju rabiti isti tipovi jer bi uporaba različitih tipova mogla izazvati zabunu kod onih koji nisu dovoljno upućeni. ograničen domet. Njome se prikazuje kako neka organizacija djeluje. Grafički prikaz redoslijeda događaja. obično odnosi upravljanja i rukovođenja. dan je prikaz hijerarhije upravljanja. Organizacijske sheme vrlo su uporabljive i korisne. (Sikavica. Novak. 1993. istraživanja. itd. 447).19. da je statična i kruta i da je stoga potrebno da se stalno usklađuje sa stvarnim stanjem” (Sikavica. Sikavica. da li postojeća ili buduća situacija. ipak se ne smije zaboraviti da ona pokazuje samo formalne odnose. prikazana je namjena informacija u jednom holdingu. ali kod toga treba biti načisto da su one samo pomoćno organizacijsko sredstvo kojim se grafički pojednostavljeno prikazuju određeni odnosi. Međutim. Novak. kao što su organizacija upravljanja i rukovođenja.20. 1992. 1993. Sastavljanje organizacijskih shema ne može biti proizvoljno. Prije svega. financija. 584). 585).“Dobro sastavljena i nacrtana organizacijska shema može često više pokazati nego stotinu paragrafa nekog pravilnika. HODOGRAM POSLOVNOG SUSTAVA INFORMIRANJA Smjer informacija Smjer informacija 205 . pa ipak se rijetko uzimaju u obzir kada se prikazuje organizacija. Grafički prikaz odgovornosti. Uporaba organizacijskih shema ima. Grafički prikaz odgovornosti služi kao dobra dopuna drugih grafičkih tehnika u mnogim područjima djelatnosti. prodaje. odnosno proizvodnji jednog dijela proizvoda. dakle. pa stoga organizacijske sheme moraju biti pregledne i razumljive. poluproizvodima ili gotovim proizvodima. Organizacijske shme mogu se u literaturi susresti i pod nazivom organigrami. dok se zadaci koje treba obaviti raspoređuju okomito na lijevoj strani matrice. Grafički prikaz odgovornosti ili grafikon odgovornosti jedna je od novijih tehnika grafičkog prikazivanja. (Novak. Grafičkim prikazom redoslijeda događaja utvrđuje se najpovoljniji i najracionalniji tijek odvijanja aktivnosti u poslovnom procesu. Organizacijski pravilnici imaju u reguliranju pojedinih odnosa i veza neusporedivo veće značenje od organizacijskih shema. 2) kompletan tijek manipuliranja materijalom. Na slici 5. (Sikavica.

God. Mjes. 33. Zaključci uprave hold. 22.19. inform. Inicijative i prijedl. 24. Tekuće posl. Ξ Ξ Ξ BR. 19. Prikaz namjene informacija u poduzeću 206 . Plan poslovanja 3. Izvj. Inform.O. Kontrola ukup. Prog. aktiv. o bruto prometu 30. Ξ 34. nalozi Ξ 37. Izvj. i šted. Progr. Odluke nadz. i prijedl. 9. Odjel Djelat. vrste inormacija DN 1. mjera pripr. Prog.Problemi servisnih doo 28. Plan investicija 6. Inicijat. ukup. Plan i dinam. o sindikatu 32. o određenom vr. posl. kvalite 14. Financijski plan 5. van sustava Ξ TJ MJ GD NO Ξ Ξ Ξ Ξ Ξ Ξ Ξ Ξ Ξ Ξ Ξ Ξ Ξ Ξ Ξ Ξ Ξ Ξ Ξ Ξ Ξ Ξ Ξ Ξ Ξ Ξ Ξ Ξ Ξ Ξ Ξ Ξ Ξ Ξ Ξ KRETANJE INFORMACIJA Uprava D. Troškove. inform. P. stanje 27. Inform.C. Tjedno financ.p.S 21.F.Ξ Po vremenu Po mjestu utvrđivanja Po mjestu realizacije Smjer informacija TERMINI Br. dj. i šted. i kvalit 13. Inicijat. Izvj. Stand. Sati rada 31-35. Mjere racional. i prijedl. izvješće posl. odj. proizv. Izvješće o kvaliteti 15. Mjes. izvješće 9. zaposl. sez. mjerama P 20. 17. Zaključci uprave doo 25. Godišnje inventure 23. 8. o prov. racional. Izvj. Obveza davanja povratnih odgovora (pozitinih i negativnih) Slika 5. Izvješće služe kontrole 29. izvj. 10. sez.O. Ξ 38. P. 16. uslu 12. doo 36. i prijedl. Mjesečno izvješće o poslovanje: Prihode. Plaće. Noćenja. kvalit. Prog. Inicijat. 18. 11. Odb. o prov. 31. pripr. Marketing plan 4. 26. Politika plaća 7. Program poslovanja 2. pfc 35. Stanje popune kapac. akc. o financ. Operat.

VRŠNI MENEDŽMENT RAZINA PODUZEĆA ILI FUNKCIJA RAZINA POGONA I ODJELA IZVRŠNA RAZINA Slika 5.” (Sikavica. ili mora savjetovati što i kako da se radi. 1993.Ti odnosi mogu biti takvi da se na dotičnom radnom mjestu direktno mora poduzimati akcija u vezi sa zadatkom. Prikazivanje hijerarhije upravljanja Na slici 5. odnosno upozoriti da je posao dovršen itd. predočen je grafikon odgovornosti pri nabavljanju. pak. s kakvim utjecajem. ili da osoba koja radi na tom radnom mjestu – obavlja nadzor. na koji način. Ovakvi se grafički prikazi ne izrađuju za pojedinačne odnosno male poslove.20. Novak. Referent marketinga J  Θ Θ Rukovodilac nabave Referent planiranja SIMBOLI:  izvršenje ∋ opći nadzor  kontrola  odlučivanje Θ osoba koja mora biti konzultirana Ο osoba koja se mora savjetovati  osoba koja se mora pozvati u slučaju promjene Referent kontrole kvalitete Pomoćni nabavljač Referent statistike Šef transporta Šef skladišta Analiza tržišta Planiranje prijevoza Utvrđivanje izvora nabave Ugovaranje Kontrola nabavljanja Koordiniranje nabave Izrada specifikacija Briga o zalihama Uskladištenje Primanje materijala 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 A B C D E F G H I Θ Ο Θ  Θ Θ   ∋  Ο Ο  Ο   ∋ Θ    ∋   Θ  ∋  Skladištar Nabavljač 207 . ili. mora tražiti savjet.21. Iz njega je vidljivo tko sve sudjeluje u pojedinim fazama nabave potrebnog materijala. 587). Razlog tome leži u kompliciranosti njegove izrade. odnosno s kakvom odgovornošću.

1988. Grafikon odgovornosti pri nabavljanju (Novak. tržište. Kontingencija ili kontingencijski pravac naziva se još i situacijski pristup. znak da se kriza već duboko uvukla u tkivo poduzeća. 7. Diferencijacija u organizaciji znači kreiranje različitih organizacijskih jedinica. To je pravac u organizacijskoj teoriji koji se temelji na organizaciji kao otvorenom sustavu. integracijski procesi. nestabilnost cijena. zapravo. Ovi simptomi su. Diferencijacija je pravljenje razlika. A. 622). nesigurnosti te potencijalne otpornosti na sustave najniži. loša radna klima u pogonima. 6. 1993. odnosno širenja asortimana proizvoda u proizvodnom programu poduzeća (Sikavica. U njih se uvršavaju okolina. Novak. otupiti im oštricu). To su najjednostavnije promjene u poduzeću kod kojih je stupanj složenosti. Glavni simptomi krize jesu: dezorganizacija poduzeća. Situacijski čimbenici ili čimbenici okoline tvore po nekim autorima najznačajniju skupinu utjecajnih čimbenika. 2. 32). 208 . slaba motivacija zaposlenih i slično (Zuberböhler. Marshallijanski resursi dobili su ime po Alfredu Marshallu (1842-1924). Diverzifikacija je proces povećavanja. On polazi od brojnosti i složenosti čimbenika koji utječu na organizaciju pa kako ih je nemoguće sve svladati (prilagoditi. 1993. Vrste organizacijske strukture poduzeća su. 622). 4. (Okolina: institucionalni uvjeti. engleskom građanskom ekonomistu. Novak. Situacijski čimbenici vezani su uz teoriju kontingencije. koje obavljaju različite. Sposobno rukovodstvo treba reagirati na prve simptome krize (Sikavica. 8. nažalost. strategija i dob. koji u najvećoj mjeri utječu na organizaciju konkretnog poduzeća. 1993. 3. 5. postupaka. Formalizacija organizacije je propisivanje uloga. potrebno je prepoznati one najrelevantnije. 1993. Najvažnije njegovo djelo je: “Načela ekonomike”. različiti načini provođenja unutarnje podjele rada u poduzeću i formiranja nižih organizacijskih jedinica po svim razinama u poduzeću.21. troškova. 448) Bilješke: 1. Adaptivni sustavi omogućuju adaptivne promjene. 1993. razvoj znanosti i tehnike). 622). Marshall je osnivač i najistaknutiji teoretičar “cambridgeske škole” marginalista. Novak. propuštene prilike na tržištu. Osnovne vrste organizacijske strukture poduzeća jesu funkcionalna i divizionalna organizacijska struktura. 629). procedura i pisane dokumentacije kojom se uređuje ponašanje u organizaciji (Sikavica. Sikavica.Slika 5. specijalizirane zadatke (Sikavica. Novak.

Moorhead (1991): Behaviour in Organizations.p. Zagreb. Zagreb 14.. Koontz (1994): Menedžment (deseto izdanje). (1992): Organization Theory and Desing. Zagreb 31. Jokić. Kolić. Zagreb 10. Bratina. FOI. Novak. Griffin. informatika i kadri. Houghton Mifflin Company. Vecchio.1992.. P. Sikavica (1992): Poslovna organizacija. No. 29. W. Fleet. M. P. Boston 9. P.. Mate. Daft R.. Žugaj (1996): Mathematical modelling of organization and information technology. Zagreb 25. M. Novi vjesnik. Varaždin 33. Pulić. (1995): Bitni elementi organizacijskog ponašanja. Radovi. (1989): Strah od uspjeha i neuspjeha. M. 12. Kovačić.2. strojarstva i brodogradnje. Naučna knjiga.. D. svezak 2. W. I. 10. Quinn. Opatija 7. E. FOING. Sikavica. 18. Sikavica. Zagreb 11. Društvo psihologa Hrvatske. drugo izdanje.. Karpati. Griffin. (1984): Neki aspekti psihološkog stresa i bolesti. Ekonomski fakultet. M. Boston 8. 1. 10. L.. P. br. Rovan. M. Mate. P. Novak (1999): Poslovna organizacija. N. B. M. p. January. J. Žugaj. F.. Novak. (1987): Teorija organizacije. Primijenjena psihologija.. R. Žugaj (1997): Izvori. 1. Ekonomski fakultet i Fakultet elektrotehnike. M. Babić. Prentice Hall. Birotehnika. R. Split. H. Šehanović. Cingula (1992): Temelji organizacije. I. H. 15. vol.. J. posvetovanja organizatorjev dela: Organizacija. 29. listopada 1995. Dulčić. Houghton Mifflin Company. Informator. M. Beograd 27. Zagreb 23. Žugaj. (1992): Terapeuti protiv debelih tepiha. 2. (1992): Izguba zaposlitve in bezposlenost – bitka s stresom. (1992): Istraživanje faktora utjecaja na izbor organizacijske strukture suvremenog poduzeća. Znanstveni skup: Zdravlje majke i dojenčeta i planiranje porodice. A. Zbornik radova XVI. Fakulteta za organizacijske vede. (1991): Organizational behaviour. (1993): Organizacijske promjene. Zagreb 26. Ekonomski fakultet. 1983. Sarajevo 2. Sikavica. Oblikovanje organizacije. 5. 1. I. R. definicija i faktori ujecaja. Harper and Row. 17. Alinea. (1996): Teorija kaosa i organizacija.Literatura: 1. IP Svjetlost. 1981. Robins. (1990): Management (3rd edition). Kranj-Portorož 28.. A. M. V. 24. Prentice Hall. br. 20.. Žugaj. br. Management Science. G. Library Management. (1997): U kojoj je fazi vaše poduzeće? Večernji list. E.11. JLZ. Cameron (1983): Organizational Life Cycles and Shifting Criteria of Effectiveness: Some Preliminary Evidence. S. 25-30. Psihološka obzorja.1997. Informator. Dulčić. Veža (1996): Proizvodni menedžment. Khedouri (1985): Management. Weihrich. Rijeka 209 . Zagreb 20.. Fourth Edition. 5.. Farell. T. Zagreb 17. znanje i očuvanje žene. Društvo psihologa Hrvatske. Svjetska zdravstvena organizacija. Varaždin 32. K. Saint Paul 4. H. Medicinski leksikon. Vol. R. 8-9. Split 6. 5. Zagreb. M.. Sixth edition. Primjenjena psihologija. 3. Ljubljana. Stefanović. (1995): Direktori u trajnoj školi. R. (1994): Poduzeće u promjeni. (1992): Elementi informacijske ekonomije. M. Računovodstvo i financije. Zagreb 13. Ž. West Publishing Company. M. Petrović. P. Pavić. S. Informator. S. M. Vuk Karadžić. M. Zbornik radova br. (1993): Organizational behaviour: Concepts controversies and Applications. VJESNIK. str 145-163. P. P. gibala i promen organizacijskih spremmemb. Ž. (1996): Razumjevanje. Regionalni ured za Europu. R. (1976): Osnove organizacije.. New York 16. 19. Opća enciklopedija (Raš-Szy). br. izmijenjeno i dopunjeno izdanje. (1993) Poslovna organizacija. Robins. Ž. Poslovni svijet. treće izdanje. Beograd. Šegon-Goja. Vloga in naloge managementa. S. M. 18. Zagreb.. 21. Treće. Albert. New Jersey 22. M. New Yersy 30. Vol. M. Šehanović. Kakštelan-Mrak (2002). Društvo psihologa Slovenije. br. Mescon. Zagreb.

Društvo psihologa Hrvatske.Zagreb. J.34. 2-3. (1980): Vrednovanje rada i utvrđivanje radnog doprinosa. br. diskusija. Primjenjena psihologija. 210 . Županov.

Što je to fleksibilnost organizacije? Tko odlučuje o organizacijskim promjenama i kako se te odluke provode? Priroda organizacijskih promjena Organizacijski kaos Kako se provodi proces organiziranja? Navedite glavna nečela organiziranja prema H. Što znate o grafičkom prikazu odgovornosti? 1. Objasnite veličinu trgovačkog društva i kadrove (ljudske potencijale) kao činitelje organizacije. Što je to životni ciklus organizacije i u koje čimbenike oblikovanja organizacije spada? Kako proizvodi (usluge) i lokacija utječu na oblikovanje organizacije? Objsnite pojam pretežito vanjskih činitelja organizacije i navedite ih. 2. 21. Što možete reći o prikazivanju organizacije poduzeća? Navedite organizacijske akte. 3. Objasnite njihov utjecaj. 11. 4. Objasnite. 26. Institucionalni uvjeti i integracijski procesi su pretežito vanjski činitelji organizacije. 23.Pitanja za ponavljanje (provjeru) Koju poznajete tipologiju čimbenika oblikovanja organizacije? Koji su to pretežito unutarnji činitelji organizacije? Objasnite ciljeve i strategije organizacije. 29. 22. Objasnite značenje organizacijskih promjena. Zašto? Mijenjati strategiju poduzeća znači pokrenuti organizacijske promjene. 14. 28. 9. Objasnite grafički prikaz redoslijeda događaja. 19. 6. 15. 12. 7. Objasnite to utvrđivanje metodom riblje kosti. U čemu se ogleda ta važnost? Opći društveno-ekonomski trendovi pokreću organizacijske promjene. Tržište i razvoj znanosti i tehnologije kao pretežito vanjski činitelji organizacije imaju jak utjecaj. 18. 30. Zbog čega? Organizacijske promjene pokreče i proces organizacijskog rasta. Koontzu. 33. Organizacijske krize su pokretač organizacijskih promjena. 8. Navedite korake u rješavanju organizacijskih problema i objasnite ih. 27. Kakav je njihov utjecaj na te procese? Postoji više metoda utvrđivanja uzroka organizacijskih promjena. a što je organizacijski priručnik? Što znate o grafičkom prikazivanju organizacije? Nacrtajte gantogram i objasnite ga. Kako objašnjavate dinamičnost tržišta kao pokretača organizacijskih promjena? Nove tehnologije su važan pokretač organizacijskih promjena. 13. 25. 16. 211 . 20. Što je statut. 31. Što možete reći o mrežnim dijagramima? Nacrtajte jednu organizacijsku shemu i objasnite je. 10. 24. 5. Weihrich i H. U čemu se on sastoji? Izvori i pokretači organizacijskih promjena – navedite ih i objasnite te pojmove. 32. 17.

ekonomija i stilova organizacije Konkurencija Suradnja Svjetska politika Kreativnost Organizacijska promjena Nestanak resursa Inovacijska strategija Robotika Pogreške Strategija minimiziranja troškova Telekomunikacija Menedžment Strategija imitacije Ostali uzročnici Ostale tehnologije Informacijske tehnologije Organizacijske krize i problemi Promjena strategije Nove tehnologije 191 .Organizacijski rast Kreativnost Društvenoekonomski trendovi Priroda radne snage Dinamičnost Usmjeravanje Ekonomski šokovi Delegiranje Socijalni trendovi Koordinacija Različitost kultura.

sustav veza i odnosa Organizacijski jaz .Poglavlje 6 Organizacijska struktura U ovom poglavlju: Pojam i definiranje organizacijske strukture Elementi organizacijske strukture Vrste organizacijske strukture Povezivanje organizacijskih jedinica.

214 .

1970. 1980. 629).. ljudi i fizičkih izvora koji doprinosi uspjehu poduzeća' (Hodge i Johnson. svakog poduzeća. 'sredstvo za vođenje firme' (Whitlock. Izbor organizacijske strukture nije slučajan. Galbraith).. Krumme i Crivelone). odnosno anatomiji poduzeća.)". 'mnoštvo uređenja aktivnosti članova organizacije koja počivaju na prikladnom razmišljanju orijentiranom prema organizacijskom cilju . koja su autorizirana službenim aktom ili snošljivošću' (Frese. 269-279) citira više autora navodeći organizacijsku strukturu kao:      " 'vertikalni raspored rada. Organizacijska struktura uspoređuje se s anatomijom živih organizama. 1980. pa otuda i velik broj objašnjenja toga pojma. M. To je sustav odnosa među ljudima uspostavljen radi izvršavanja određenih zadataka. Ona je dinamičan element organizacije poduzeća. Svaka organizacija i poduzeće imaju svoju strukturu. 1995.).. 'deduktivno razvijen organizacijski osnovni model bitnih odnosa konačnog broja elemenata (pozicija. 'složenu tvorevinu koja se stvara i oblikuje radi ostvarivanja postavljenih ciljeva organizacije i koja otud. sistem odnosa među ljudima radi izvršavanja određenih zadataka' (Poslovni rječnik..) koji su integrirani i međusobno povezani u vertikalnom i horizontalnom pogledu' (Jermakowicz. 145-150) navodi više definicija organizacijske strukture domaćih i stranih znanstvenika. odjela itd. sredstvo za integralnu upotrebu svih postojećih resursa u organizaciji. 'polupermanentno i statično uređenje' (Ansoff). 1974. Ona je za organizaciju vrlo važna pa u organizacijskoj teoriji značajno mjesto zauzima istraživanje organizacijskih struktura. Masmedia.). 'fundamentalni element organizacije poduzeća' (Brusa). Tako Ž. ORGANIZACIJSKA STRUKTURA 6. Mnogi autori su se njima bavili s različitih pozicija istraživanja. uključuje kako činioce rada tako i 215 ..6. 1991. odnosno svrsishodan raspored organizacijskih potencijala' (Ivanko). determiniran je čimbenicima organizacije (Ekonomski leksikon. POJAM I DEFINIRANJE ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Organizacijska struktura najvažniji je dio svake organizacije.1. Isto tako. pa se često govori o anatomiji organizacije. Dulčić (1992. Janičijević). 'jedinstveni sistem svih organizacijskih dijelova poduzeća.. 'sveukupnost veza i odnosa' (Novak).. nužno.). 'suma načina na koji organizacija dijeli posao na različite zadatke i zatim postiže koordinaciju između njih' (Mintzberg). Žugaj (1988.). Po njima je organizacijska struktura:          “ 'model odnosa' (Kast i Rosenzweig. 'ustrojstvo. 'način dekompozicije ukupnog zadatka poduzeća' (J. čini jedinstvo svih dijelova poduzeća i integrira uporabu svih resursa u organizaciji. 'obrazac-sistem mreže međuodnosa između raznih pozicija i pozicija glavnog nositelja' (Farland.

ELEMENTI ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Iz definicije proizlazi da organizacijska struktura ima svoje element. Srića (1990.2. 5. utvrditi nove linije autoriteta. izmijeniti normativne akte i sl. 35) navodi da je jedna od najvažnijih dilema sustavske teorije organizacije problem odnosa strukture i procesa. Nju uvijek čini određen. 95. Stavljajući proces i strukturu u dijalektičko jedinstvo. 2. 1980. kompaktan sistem rasporeda raspoloživih ljudskih i materijalnih resursa organizacije. Procesi prilagođavaju formalnu strukturu sustava neformalnim odnosima. 1987). među kojima postoje veze i odnosi. njeno prilagođavanje izvršenju proizvodnih zadataka. organizaciju ljudskog potencijala. i na takav način prilazeći problemima. Kao takva. Dalje smatra da je funkcioniranje sustava u potpunosti ovisno o formalnim aranžmanima. što uzrokuje potrebu za njezinim mijenjanjem. 3. odnosno ono što se obično naziva formalnom organizacijom. organizaciju unutarnjih odnosa i utvrđivanje vremenskog redoslijeda poslova. Riješiti neki organizacijski problem u sustavu. 6. Te veze i odnosi čine bitnu komponentu spomenute strukture i u njih ubraja: 1.” V. odnosno o fiksiranim "pravilima igre" u organizaciji. 216 .). zahtijeva izmjenu njegove strukture: izvršiti drukčiju podjelu na organizacijske cjeline.  organizaciju unutarnjeg transporta i izgradnju prometnica. organizaciju sredstava za proizvodnju i racionalno uređenje prostora. Jedna od najviše citiranih definicija organizacijske strukture kod nas glasi: "Organizacijska struktura poduzeća definirana je kao sveukupnost veza i odnosa između i unutar činilaca proizvodnje na svim stupnjevima organizacije i u točno potrebnim količinama" (Novak. ona se javlja i djeluje u svakoj organizaciji bez obzira na njenu vrstu i veličinu' (Babić. V. (1) Prvi element organizacijske strukture podrazumijeva:  strukturu i korištenje opreme.  poboljšanje uvjeta rada i dr.  racionalno korištenje i izgradnju poslovnih prostora.njihove međusobne odnose. Sikavica. prema Novak. 4. Strukturu u organizaciji razumijeva kao stupanj formalnih veza i hijerarhijskih aranžmana. 1992. Srića vidi više fleksibilnosti u njihovu rješavanju. skupa s njihovim međusobnim (sveukupnim) odnosima i vezama. a procese kao rezultat interakcije elemenata sustava zasnovanih na formalnim i na neformalnim pravilima i normama uzajamnog odnosa pojedinaca u organizaciji. raščlanjivanje zadatka sve do pojedinosti.

osigurava veću preciznost. To je vrijeme kada se ona nisu brzo mijenjala. Sve prisutnija automatizacija odnosno informatizacija poslovanja. Novaku i P. ne zahtijeva pretjerane popravke i održavanje i da su joj manji troškovi upotrebe". 163) oprema:      “omogućuje postizanje uštede u vremenu ili radu. Djelatnost poduzeća utječe na izbor opreme. Otuda sredstva za proizvodnju prerastaju od tehničke varijable proizvodnje u osnovni element organizacijske strukture. 217 . Prema M. Trebalo je proći dosta vremena da bi se shvatilo da je organizacija poduzeća cjelokupan proces usklađivanja svih dijelova produkcije. Prikaz organizacijske strukture poduzeća U elemente organizacijske strukture nekada nisu ubrajana sredstva za proizvodnju. U tom vremenu smatrana su općim uvjetom organizacije jer se bez njih i nije moglo pristupiti organiziranju. On je polazna točka bilo da se radi o osnivanju. Time izbor opreme postaje i organizacijski problem u svim fazama: nabavljanja.1. Organizacija poduzeća dugo vremena poistovjećivala se s organizacijom rukovođenja u njemu. te njihovim uvođenjem u organizaciji nastaju mnoge promjene.Slika 6. Sikavici (1992. Pred opremu se postavljaju i jasni uvjeti koje ona mora ispunjavati. izaziva reperkusije na organizaciju i tendencija je njenog sve većeg i većeg značenja. pa su uspostavljeni odnosi odavali sliku trajnosti (među njima ili između njih i radnika). rekonstrukciji ili modernizaciji poduzeća. u novije vrijeme sredstva za proizvodnju mijenjaju se vrlo brzo. ima točno zahtjevni režim i stupanj rada. Međutim. a bira se ona oprema koja odgovara uspostavljenoj tehnologiji i ekonomiji poduzeća. postavljanja i korištenja. Dostizanje poslovnih ciljeva poduzeća ovisi o permanentnom usklađivanju sredstava proizvodnje s drugim elementima organizacijske strukture.

izobrazba. to ona predstavlja jedan od temeljnih i odlučujućih problema izgradnje organizacijske strukture. mora imati radnike. Zato je potrebno ostvariti adekvatan raspored opreme koji se temelji na preciznom definiranju produkcijskog procesa i do detalja razrađenog tehnološkog postupka. međusobno povezanih zajedničkim interesima. predstavlja treći element organizacijske strukture. kvaliteta i stručna izobrazba radnika. izbor. On se ogleda u veličini i konfiguraciji terena na kojem se nalazi poduzeće. na integraciju kolektiva. na uvjete rada i života poduzeća. u njihovoj povezanosti. Da bi poduzeće postojalo i ispunilo svoje produkcijske i ekonomske zadatke. podjeli i udaljenosti... Budući da organizacija radnog kolektiva predstavlja skup ljudi. motivi i zainteresiranost za rad i dr. Opremu. i kad u njemu pojedinac ostvaruje svoje osobne ciljeve. odnosno grupa strojeva i druge opreme. kao što su frustracija. Određeni skup ljudi postaje radnim kolektivom poslije povezivanja u homogenu organizaciju sa zajedničkim ciljem. cijena. dobiva važno značenje. te na one probleme koji iz njih proizlaze. Sredstva za produkciju su pasivni sudionik u produkciji. karakterizira i njen kapacitet. 165). katkad i osjetljivija. u rasporedu poslovnih objekata. U njoj mora biti popisano i opisano svako radno mjesto s potrebnim zahtjevima koje mora ispunjavati čovjek da bi radio na njemu. Također je za uspješno korištenje opreme bitan i njen raspored. (2) Organizacija ljudskog potencijala podrazumijeva ona pitanja koja se odnose:    na sastav kolektiva. pa svaki umanjeni stupanj korištenja i neadekvatnog korištenja ima velik utjecaj na konačan rezultat poslovanja poduzeća. također.)" (Novak. Sikavica. On obuhvaća:   utvrđivanje organizacijskih jedinica ili mjesta na kojima se obavljaju posebni i pojedinačni zadaci i uspostavljanje organizacije funkcija i organizacije radnih mjesta. mnogi eksterni faktori (širina tržišta. želje i potrebe. Ta oprema je u pravilu skuplja. Problem korištenja opreme u poslovanju poduzeća. fluktuacija. 218 . uključujući međupodjelu. Korištenje kapaciteta opreme ovisno je o mnogim čimbenicima. Važno i stalno prisutno pitanje je kako da se organizira rad u poduzeću tako da se zadovolje pojedinačni interesi radnika kao ličnosti i kao člana kolektiva sa zajedničkim interesima poduzeća. (3) Razgradnja ukupnog zadatka poduzeća na posebne i pojedinačne zadatke. dok ljudi sudjeluju aktivno i stvaralački. jedinstvenim moralom.. Da bi se formirao radni kolektiv potrebna je aktualna sistematizacija radnih mjesta. a najvažniji jesu:      “sinkronizacija pojedinih strojeva. 1992. sinkronizacija tehnološkog postupka.Međutim. koji rade na ostvarivanju određenog zajedničkog cilja. vrsta i pritjecanje predmeta rada. uvođenjem mehanizacije i automatizacije. zahtijeva dodatno i skupo osposobljavanje radnika za njeno korištenje i servisiranje. izbor strukture opreme mora postići i najveće poslovne rezultate uz relativno najmanje troškove.

bez koordinacije akcije. One mogu 219 . računovodstvena. odnosno radnim operacijama. granična područja funkcija.Ako se radi o klasičnoj podjeli ukupnog zadatka. glavni odjel. Organizacijska jedinica je zapravo nositelj određene funkcije ili samo jednog njezina dijela. Grupiranje radnih mjesta na osnovi rukovođenja. formi organizacije i o sposobnosti rukovodećeg kadra (uprava. Organiziranje uključuje oblikovanje sustava organizacijskih jedinica. Najvažnija strana rukovodne djelatnosti je koordinacija svih akcija i njihovo povezivanje u djelotvoran sustav rada. onda se to odnosi i na organizaciju grupa. Organizacijska jedinica je opći naziv za bilo koji dio u organizacijskoj strukturi. M. Polazeći od iznesene definicije poslovne funkcije. ne bi mogao osigurati optimalizaciju suvremenog proizvodnog procesa. On daje objašnjenje te razlike ističući da je funkcija djelatnost u poduzeću koja se sastoji od niza međusobno povezanih i usklađenih poslova kojom se ostvaruje dio ukupnog zadatka poduzeća. što je najteže. To se postiže u prvom redu uspostavom organizacije funkcija u poduzeću. osnovne grupe). sredstva koja stoje na raspolaganu u realizaciji zadataka funkcije. tehnike i tehnologije i tendencija koje se naziru u njihovu razvoju. odjel. složene grupe. odnosno podjele poduzeća na odjele ovisno je uglavnom o veličini poduzeća. Sikavica. 187). “kako i koliko duboko ići u raščlanjivanju i grupiranju zadataka” (Novak. U raščlanjivanju ukupnog zadatka poduzeća na posebne (zaokružene) zadatke polazna točka je raščlanjivanje reprodukcijskog procesa na temelju tehničke podjele rada. jer sam nalog za izvršenje zadatka. organizacijska koncepcija i oblik organizacije poduzeća. smatra se da postoji ova racionalna klasifikacija funkcija u poduzeću:        istraživanje i studij proizvoda. a organizacijska jedinica je takva ekonomskosociološka grupacija djelatnika koja na sebe preuzima racionalnu realizaciju jednog dijela proizvodnog ili poslovnog procesa. Poslovnu funkciju čini skup povezanih poslova kojima se najsvrsishodnije obavlja poseban zadatak poduzeća. kadrovska. prodajna. U svakom konkretnom poduzeću treba odgovoriti. a na temelju dostignute razine znanosti. pogona. Novak uočava da mnogi poistovjećuju poslovnu funkciju i organizacijsku jedinicu u poduzeću. razvojna funkcija. Na organizaciju i raščlanjivanje funkcija utječe niz čimbenika. službi. sektora i drugih organizacijskih dijelova. Za definiranje poslovne funkcije najbitnije je da se radi o uzajamno povezanim poslovima. proizvodna. a najveći utjecaj imaju ovi:      broj i kvalifikacijska struktura zaposlenih u poduzeću. nabavna. 1992. Raščlaniti ukupni zadatak na posebne zadatke znači uspostaviti takvu unutarnju organizaciju poduzeća koja će omogućiti optimalno ostvarivanje zadataka.

ili zbog toga da se izbjegne ne određivanje njihova pravog mjesta. radeći zajedno u skupinama. 1994. je utvrđivanje vremenskog redoslijeda poslova sa svim potrebnim tehničkim i organizacijskim sredstvima. način na koji ga se mora obaviti. 1994. ali se rukovođenje promatra kao “aktivnost usmjerena na postizanje određenih. Načelo definiranja funkcija iznimno je važno. Rukovođenje (u društveno-ekonomskom kontekstu) je izvršna aktivnost upravljanja. matrična ili mrežna organizacija. 1992. vrste uključenih ljudi. ciljeva” (Novak. Organizacijske strukture za djelovanje u svjetskom okruženju mogu biti vrlo raznolike: od odjela za izvoz u središnjici do regionalnih grupacija i s mnogo varijanti između to dvoje. 6. i što bolje on razumije odnose s drugim položajima u pogledu ovlasti i informiranja. izbor određenog obrasca podjele treba izvršiti tako da se ciljevi organizacije i pojedinaca mogu ostvariti učinkovito i djelotvorno. Relativno nove vrste podjele jesu organizacijsko grupiranje po proizvodu. VRSTE ORGANIZACIJSKE STRUKTURE Grupiranje aktivnosti i ljudi u dijelove organizacije može se provesti na temelju broja zaposlenih. Radno mjesto najniža je organizacijska jedinica u poduzeću. Više ili manje organizacijskih jedinica niže razine čine organizacijsku jedinicu više razine. (4) Organizacija unutarnjih odnosa bavi se problematikom organizacije upravljanja i organizacije rukovođenja. Sikavica. kompanije mogu imati jednu ili više funkcionalno organiziranih grupacija unutar pojedine regije. Ovisno o poduzeću. U svakom slučaju. ljudi koje se opslužuju. o raznim čimbenicima u danoj situaciji ovisi koji će obrazac biti najprikladniji. Koontz. vremenske dimenzije. Važno mjesto u organizaciji i raščlanjivanju funkcija zauzimaju tzv. funkcija poduzeća. Među tim su čimbenicima: vrsta posla koji valja obaviti. unaprijed zacrtanih. te druge unutarnje i vanjske okolnosti. često je potrebno koristiti istodobno razne oblike organizacijske strukture. ili pak. tehnologija. koji osigurava uredno i na vrijeme izvršavanje poslova u skladu s tokom rada u poduzeću. Ne postoji jedan određeni najbolji način organiziranja. teritorija. To je onaj dio zadataka ili poslova koji ne pripadaju strogo unutar jedne određene funkcije. Granična područja predstavljaju vrlo važan organizacijski problem pa im se mora poklanjati izuzetna pažnja. U postupku ustroja organizacijskih jedinica postoji nekoliko načela. 220 . efikasno ostvaruju odabrane ciljeve” (Weihrich i Koontz. postoji više ili manje organizacijskih razina. granična područja. aktivnosti koje mora poduzeti i delegirane mu organizacijske ovlasti. ili zbog toga što čine sponu između dviju funkcija. već se realiziraju u sklopu više funkcija. uključujući sve ostale međusobne odnose u organizaciji. Da bi se to postiglo. da se zapostave.biti na višoj i nižoj organizacijskoj razini. Menadžment “je proces oblikovanja i održavanja okruženja u kojemu pojedinci. to će odgovorni pojedinac moći adekvatnije pridonijeti postizanju ciljeva poduzeća” (Weihrich. 222-224) (5) Peti element organizacijske strukture. projektna organizacija i organizacija strateških poslovnih jedinica. Ono glasi: “Što su jasnije definirani rezultati koji se očekuju od nekog položaja ili odjela. 345). vrsta kupaca i procesa proizvodnje ili opreme neophodne za proizvodnju. Osim toga. 4).3.

neoklasične i moderne organizacijske teorije. izdržljivosti i sličnih obilježja vršitelja radnih zadataka. specijalizacija i obogaćenje i proširenje radnih zadataka. J. bez kritičnosti prema njenim mogućnostima. Barnard. su M. Ljudska proizvodnost je u funkcionalnoj ovisnosti od kapaciteta. Organiziranost predstavlja relativan pojam. Srići. tzv. podjela organizacije na poslovne funkcije. energetske i informacijske. Tri su skupa ideja u spoznavanju uloge organizacije i njenih obilježja. Prema suvremenim sustavskim teorijama smatra se da organiziranost ovisi o odnosu u stvarnom sustavu. Njezina vrednija dostignuća jesu:    psihološki motivirana podjela rada. jesu:     podjela organizacije na sastavne dijelove. Po njima je organizacija:    komunikacijska mreža.V. Klasična teorija organizacije polazila je od postavke da su ljudi produžetak strojeva. koja se i danas primjenjuju. drugi skup podrazumijeva da se u organizaciji materijalne. "međuljudske odnose". ocjenjujemo da je organiziranost dobra ili loša. ali ne izoliranog nego usko povezanog sa svojom okolinom. H. Prema tome. Srića (1990. Zato se pod sustavskim pristupom organizaciji ne promatraju zatvoreni sustavi. Osnovni doprinos ovog pristupa je razvoj potpuno automatiziranih proizvodnih procesa. Uglavnom se navode dva sustavna pristupa organizaciji: rani i moderni. 34-35) navodi dostignuća klasične. Osnivačem ove teorije može se smatrati Elton Mayo. pak. transformiraju u izlazne veličine. Nositelji ovakvog pristupa. kao ulazne veličine. dok. 221 . Rani sustavni pristup obilježava početno oduševljenje kibernetikom. Taylor. čime je ona postala paradigma primjene sustavnog pristupa organizaciji. prema V. skup aktivnosti kojima se ulazne veličine transformiraju u izlazne veličine i društveni sustav s određenim društvenim zadacima i odgovornostima. brzine rada. H. odnosu između sustava i njegove okoline. U prvom skupu ideja prisutan je značaj informatike i izgradnje informacijskih sustava. I klasična i neoklasična teorija smatraju se rezultatima analitičkog pristupa. Fayol i drugi su znanstvenom upravljanju i rukovođenju najviše pridonijeli pokretanjem studija rada. kako se sustav uklapa u svoju okolinu. Drugi. izgradnja hijerarhijskih struktura i načelo podjele poslova između funkcija u organizaciji. Weber. u kojoj pojedinci i grupe uzajamno izmjenjuju informacije. po trećem svaka organizacija jest podsustav društvenog sustava. Simon i dr. karakteriziran mrežom uloga i interakcija. Moderna organizacijska teorija u središte ispitivanja stavlja ljudsko ponašanja u organizacijskim strukturama uvodeći kvantitativne metode i modele organizacija kao sustava. te o povezanosti sustava. Neoklasična teorija organizacije tretira individualno i skupno ponašanje ljudi u organizaciji. F. W. moderni sustavski pristup obuhvaća svu složenost organizacije kao sustava. Dostignuća klasične organizacijske teorije. okoline i promatrača.

Ovaj oblik organizacijske strukture primjenjuje se gotovo u svim poduzećima odmah nakon njihova osnivanja s obzirom da su u pravilu nova poduzeća mala. divizionalnu (predmetna. projektnoj. a ne na rukovođenju. M. Funkcionalni oblik pogodan je za poduzeće u uvjetima stabilne okoline. između ostalih. kao i formiranje organizacijskih jedinica.3. Neki autori poistovjećuju matričnu i mrežastu organizacijsku strukturu. 3. M. matričnu i mrežastu. dok M. 153. divizionoj. Buble ukazuje na to da funkcionalna organizacija ne može dati zadovoljavajuće odgovore na ona pitanja koja postavlja suvremena tehnološka koncepcija proizvodnje.kupcima). Pozivajući se na poznatog američkog teoretičara menadžmenta P. Novak i P. Funkcionalna organizacija otežava orijentaciju na učinak. U nastavku biti će riječi o: 1.) navodi tradicionalnu tipologiju organizacijske strukture "po kojoj se može govoriti o funkcionalnoj. dovodi do podčinjavanja ne samo ciljeva drugih funkcija nego i ciljeva cijelog poduzeća interesima jedne funkcije (Buble. 1993. I. M. Funkcionalna organizacijska struktura Funkcionalna organizacijska struktura je struktura kod koje se podjela rada u poduzeću te grupiranje i povezivanje poslova. a odluke brze. 269). Sikavica (1992. T-obliku. 106) navode ove vrste organizacijskih struktura: funkcionalnu. Koontz. teritorijalna i organizacijska struktura prema potrošačima . 7. fraktalnoj organizacijskoj strukturi. geografskoj. funkcionalnoj. produktnoj. Barić (1999. Njihovo djelovanje mora biti fleksibilno. bave se T-oblikom.Ž. matričnoj i inovativnoj organizacijskoj strukturi". projektnu. i podjela na njihovoj najvišoj razini” (Weihrich. 2. obavlja prema odgovarajućim funkcijama u poduzeću. 259-276) govori o funkcionalnoj.1. Dulčić (1992. Druckera. najčešće. strategijskih poslovnih jedinica. 134). Objedinjuju se srodni i slični poslovi. 6. prividnom i fraktalnom organizacijskom strukturom. Iako je funkcionalni oblik karakterističan za mala poduzeća. on se primjenjuje i u srednjim i u velikim poduzećima. razmatrajući informatičku tehniku kao čimbenik organizacije i organizacijskih promjena. 141-142). Marić i G. 222 . jer je glavni naglasak u njima na obavljanju poslova. “Funkcionalna je podjela najšire korišten temelj organiziranja aktivnosti i prisutna je u gotovo svakom poduzeću na nekoj razini organizacijske strukture. Standardni oblik funkcionalne strukture poduzeća odlikuje činjenica da je u njemu broj formiranih funkcionalnih jedinica jednak broju poslovnih funkcija. Dujanić (Grupa autora. razmatra i tenzorsku organizacijsku strukturu. Karakteristike prodajne. 108-110). 6. mrežastoj. Treba imati na umu da organizacije (poduzeća) mijenjaju svoju strukturu da bi učinkovitije provodile svoja strategijska opredjeljenja. matričnoj. 5. tenzorskoj. Buble (1993. divizionalnoj. mrežnom. 1997. multiodjelnoj. 1994. proizvodne i financijske funkcije poduzeća toliko su općepriznate i temeljito shvaćene da tvore osnovicu ne samo podjela unutar organizacije već. F. matričnoj i evolucijskoj poslovnoj strukturi. 4. 8. prividnoj i 9.

Predsjednik Pomoćnik predsjednika Kadrovi Marketing Konstrukcija Proizvodnja Financije Istraživanje tržišta Administracija konstrukcije Planiranje proizvodnje Planiranje financija Planiranje marketinka Pripremni nacrti Industrijski inženjering Proračuni Oglašavanje i promocija Elektrokonstrukcija Proizvodni inženjering Opće računovodstvo Administracija prodaje Mehanička konstrukcija Nabava Troškovno rukovodstvo Prodaja Hidraulička konstrukcija Priprema postrojenja Statistika i obrada podataka Pakiranje Opća proizvodnja Kontrola kvalitete Slika 6. Koontz. Funkcionalno grupiranje aktivnosti u organizaciji (proizvodna kompanija) (Weihrich. 269) 223 . 1994.2.

1990. Williamson (prema Griffinu. E. u pretjeranoj specijalizaciji i suženom vidokrugu ključnih ljudi. 320). PREDSJEDNIK Dopredsjednik za proizvodnju Dopredsjednik za marketing Dopredsjednik za financije Dopredsjednik za ljudske potencijale Dopredsjednik za razvoj i istraživanje Direktori pogona Direktori regionalne prodaje Kontrola Direktor za radne odnose Direktor za znanost Smjenovođe Voditelji područne prodaje Kontrola kniženja Direktori za kadrove u pogonima Voditelj laboratorija Slika 6.). preferira specijalizaciju. Prednosti jesu: logično odražava funkcije poduzeća. u manjoj usklađenosti funkcija. 318) nazvao je U-form (engl. Prema istom autoru. Nedostaci se ogledaju: u umanjenju značenja ukupnih ciljeva poduzeća. 269). omogućava čvrstu kontrolu vrhu poduzeća. Koontz. 224 .3. funkcionalna organizacija najviše se primjenjuje u malim poduzećima jer je lako nadgledati i koordinirati cijelu organizaciju (slika 6. pojednostavljuje osposobljavanje (izobrazbu). u sporom prilagođavanju promjenama prema okolini. ograničavanju razvitka najviših menadžera (prema Weihrich.3. Funkcionalno dizajniranje organizacijske strukture O. 1994. jasno ističe moć i ugled glavnih funkcija.Funkcionalna organizacijska struktura ima svoje prednosti i nedostatke. Funkcionalna organizacija (U-Form) (Griffin. form unitary). 1990. isključivoj odgovornosti vrhovnog (top) menadžmenta za postizanje ciljeva poduzeća.

razne skupine studenata i učenika. Grupiranje aktivnosti u banci prema klijentima Uspostavljena podjela prema kupcima ima svoje prednosti i nedostatke. zadovoljstvo klijenta s razumijevanjem njegovih problema. Za primjenu divizionalne organizacije presudan utjecaj je stupanj diverzifikacije proizvodnje. Uprava Kunska štednja Devizna štednja Poduzetnički krediti Inozemni krediti Korporacijski Stambeni krediti Slika 6. Ovakva struktura dopušta vrhovnom menadžmentu 225 . kada se u poduzeću formira više proizvodnih (uslužnih) programa i time proširi njegova djelatnost. Znači. kupaca (industrijski kupci. Grupiranje aktivnosti u poduzeću često se obavlja na temelju kupaca. 1993. iako sama veličinama poduzeća nije jedini preduvjet ove promjene. kada proizvodni odnosno uslužni program poduzeća postane širi i raznovrsniji. ona zahtijeva stručnost menadžera i osoblja za udovoljenje širokih zahtjeva klijenta. Prednosti jesu: osigurava usredotočenje na određenog kupca.3.) (slika 6. Treći oblik divizionalne organizacijske strukture susreće se obično kod višelinijskih velikih poduzeća. korisnici kredita. potiče klijente za proširivanje njihovih zahtjeva i dr.2. To proizlazi iz želje vlasnika i menadžera da kvalitetnije usluže značajne skupine klijenata. Divizionalna organizacijska struktura Divizionalna organizacijska struktura javlja se kao posljedica rasta i razvoja poduzeća.). Divizionalni je oblik organizacijske strukture poput funkcionalnog jednodimenzionalan. korisnici dobrotvorne pomoći organizacija. teritoriju (teritorijalna) i korisnicima (kupcima). razvija stručnost zaposlenih u područjima klijenta.4. odnosno usluga ili pak njihova dislociranost. Ona se može izgraditi prema: proizvodima (predmetna).4.6. 145-146). Divizionalni oblik primjenjuje se uglavnom u velikim poduzećima. Nedostaci su izraženi: u složenosti problema koje sa sobom nose klijenti. što znači da se na svakom stupnju grupiranja poslova primjenjuje samo jedan princip (Buble. tada divizionalni oblik postaje neophodan. razne grupacije turista. bolesnici i sl.

). Najveće poteškoće ovih poduzeća jesu u osiguranju više sposobnih generalnih menadžera. omogućuju rast i raznovrsnost proizvoda i usluga. 320-321) i konglomeratni način organiziranja (H-form). vještina i znanja. stavljaju odgovornost za profit na razinu dijelova poduzeća. 1994. koji je karakterističan za holding kompanije. pružaju dobre uvjete za razvoj generalnih menadžera.). Grupiranje organizacije prema proizvodu (Weihrich. olakšavaju korištenje kapitala.6. Griffinu (1990. W. Koontz. autoriteta i odgovornosti nad funkcijama koje se odnose na određeni proizvod ili proizvodnu liniju (slika 6.5. Na čelu udružene članice je top menadžer odgovoran za profit i gubitke (slika 6. Predsjednik Marketing Kadrovi Nabava Financije Instrumenti Signalna svjetla Industrijski alati Elektronska mjerila Konstrukcija Računovodstvo Konstrukcija Računovodstvo Proizvodnja Prodaja Proizvodnja Prodaja Slika 6. poboljšavaju koordinaciju funkcionalnih aktivnosti. Kompanije koje primjenjuju ovakvu podjelu posvećuju višu pažnju i trud liniji proizvoda. objekata.5. 276). otežanom održavanju ekonomičnih središnjih službi i povećanju problema kontrole vrhovnom menadžmentu.delegiranje nižim razinama rukovoditelja ovlasti. Ovdje se može spomenuti prema R. 226 .

odnosno koje imaju slične operacije u različitim područjima (naftna industrija.7. više su iskorištene prednosti ekonomija lokalnih operacija. osigurana je veća koordinacija na regiji. osiguravajuće tvrtke. osigurani su bolji uvjeti za razvoj generalnih menadžera.). 320) Teritorijalna primjena podjele prilično je uobičajena u poduzećima koja posluju na širim prostornim područjima. Radi se o tvrtkama čije su aktivnosti raspršene fizički ili geografski. kao što prikazuje slika 6. za jednu proizvodnu kompaniju. lokalna tržišta sa svojim problemima u središtu su pozornosti.6. automobilistička industrija. Klasični konglomerat (Griffin. banke i dr. prodajni lanci. porezne i inspekcijske službe. Uprava Strateški kadrovi Strateške financije Strateški marketing Tuzemstvo Europa Svijet Financije Kadrovi Marketing Slika 6. bolja je i izravna komunikacija s lokalnim partnerima.7.Predsjednik Avis CocaCola Playtex Samsonite Stiffel Tropicana Slika 6. 227 . 1990. Teritorijalno organiziranje Prednosti ovakvog oblika organiziranja jesu: spuštanje odgovornosti na nižu razinu.

Projektna organizacija 228 . (Weihrich. Tim prestaje djelovati. trajanjem projekta i utvrđenim potrebnim materijalnim i financijskim sredstvima za njegovu realizaciju. kroz upitnu ekonomičnost središnjih službi i tendenciju stvaranja takvih službi na terenu.Nedostaci teritorijalnog grupiranja aktivnosti najčešće su izraženi: kroz potrebu većeg broja sposobnih generalnih menadžera. Koontz.8. 1992. Svaki projekt je definiran svrhom i ciljevima. Prisutne su i slabosti u iskorištavanju resursa. Preduvjet za provođenje projektne organizacije je pojava novog problema.8. visokostručni kadrovi vole biti organizacijski vezani za svoju stručnu skupinu (osjećaju se lagodnije u funkcionalnom odjelu iz više razloga). Strahonja. Priroda projekta određuje veličinu tima i njegovu profesionalnu strukturu. ovakav oblik organizacije ima i određene slabosti. Najčešća primjena ovakve organizacije su zamršeni pothvati u razvoju novih oružja. 1994. 40).3. u svemirskim istraživanjima i razvoju kompleksnih proizvoda gdje su postignuti dobri rezultati. 6. Međutim. nedovoljna prilagodljivost strukture i naročito kvantitete uključenih potencijala u rad na projektu (Žugaj. 271).3. kroz povećanje problema funkcioniranja kontrole koju obavlja top menadžment i dr. Uprava Direktor projekta “X” Direktor projekta “Y” Direktor projekta “Z” Infratruktura i logistika Infrastruktura i logistika Infrastruktura i logistika Projektni tim Projektni tim Projektni tim Slika 6. koje se najčešće javljaju nakon završenog projekta. Projektna organizacijska struktura Projektna organizacija promatra svaki radni zadatak kao projekt za čiju izvedbu određuje tim stručnjaka na čijem je čelu koordinator. projekt može biti kratkog trajanja. ciljni proizvod projekta prelazi u fazu korištenja i glavne aktivnosti su na njegovu odgovarajućem održavanju. Projektna organizacija predstavljena je na slici 6. Čista projektna organizacija može biti neizvediva iz mnogo razloga: nema potrebe za iskorištenjem specijaliziranog stručnog kadra i opreme u punom radnom vremenu.

3. 229 . mogu izložiti stresu kako funkcionalne i projektne menadžere tako i pripadnike timova. Neravnoteža ovlasti i moći. Barić. tako da gubi svoje granice i okvire u suradnji sa svim sudionicima u mreži s kojima je povezana. dakle tehnički uvjetovane. te upravljanje i rukovođenje projektom. 1996). prisutno je bolje iskorištavanje resursa i stručnjaci su kvalitetnije zaposleni. 109. Weba i Interneta je neizostavno i dio poslovanja pa se može reći kako su sve organizacije današnjice.6.). T-oblik organizacijske strukture Utjecaj informacijskih tehnologija na organizaciju dovodi do takozvanog T-oblika organizacije ili tehnički uvjetovane organizacije. rad na određenom projektu može dobiti nisko mjesto na popisu prvenstvenih zadataka. kao i vodoravni i okomiti utjecaj projektnih i funkcionalnih menadžera.5. Problem je moguća neodređenost uloga pripadnika projektnog tima. Weihrichu i H.3. odnosno projektu. funkcionalni menadžer ima previše moći. Svaka uspješna organizacija jest i treba biti tehnički uvjetovana te joj upravo najnovija dostignuća IT i telekomunikacija pomažu da upravlja znanjem i informacijama na način da bude konkurentna na tržištu i osigura kontinuirani razvoj (Marić. T-organizacija ne predstavlja neki određeni organizacijski oblik. određene IT. prema Sikavica. Stoga. Korištenje računala i njihovo umrežavanje. mogu također prouzročiti probleme u matričnim organizacijama. uporaba e-maila. Ona je zasnovana na otvorenim sustavima. Specijalizirana ovlaštenja i odgovornosti ostvaruju se po vertikali. a njihov nositelj je rukovoditelj te organizacijske jedinice. na primjer. informacijske ekonomije). njihova neodređenost i preopterećenost.9. Novak 1999 i Lucas. Koontzu (1994. Praksa je pokazala da ova organizacija daje dobre rezultate na projektima što kraće traju. “Postoji sukob između funkcionalnih i projektnih menadžera budući da se i jedni i drugi nameću za ograničene resurse (na primjer. teško je definirati granice organizacije odnosno teško je reći gdje jedna organizacija završava a druga počinje. Sukobljavanje uloga. Prividna i mrežna organizacija javljaju se kao praktični odgovori na zahtjeve koje postavlja T-oblik organizacijske strukture. Prema H. 280) postoje ovi problemi s matričnom organizacijom: 1. U postojećim specijaliziranim organizacijskim jedinicama osnivaju se i oblikuju timovi za rad na zadatku. S druge strane. Za provedbu nekog projekta sastavlja se tim koji ima svog rukovoditelja. financijske i ljudske). u većoj ili manjoj mjeri. Njegov je zadatak koordiniranje rada specijaliziranih skupina.4. Matrična organizacijska struktura Matrična organizacija uključuje klasičnu podjelu na organizacijske jedinice. u uvjetima globalne ekonomije (mrežne. a najviše se ogledaju u nedovoljnoj integriranosti svih elemenata. Matrična organizacija je kompromis između klasične podjele rada na specijalizirane organizacijske jedinice i sustavnog pristupa s ograničenim područjem primjene (slika 6. 6. zbog čega će ostvarenje toga projekta kasniti. 1999. Ako. 3. I ona ima svoje manjkavosti. 2.

telefonskih razgovora. Mueller). tajnih kanala. Matrična organizacija iziskuje mnoge sastanke koji oduzimaju vrijeme.10).. 7.. koja pravovremeno upozorava na odstupanje od standarda. K. nego sam proces . Prema Naisbittu (1985. pobrinuti se da utjecaj bude utemeljen na znanju i informacijama. 6. okružnica'". a ne na rangu u hijerarhiji. 281). od funkcionalnog se menadžera može često tražiti da mijenja raspored strojeva kako bi omogućio rad na raznim projektima. sposobnog za vodstvo. željeti da sve bude napismeno. motivirane su ljudima i potrebama (R. 5. Na primjer. jasno razlučiti uloge. knjiga. 41) navode nekoliko shvaćanja tog pojma:    "Mreže su jedan normalni sastavni dio ljudske egzistencije. odabrati za projekt iskusnog menadžera. one su orijentirane zajedničkoj suradnji i interesima.komuniciranje koje povezuje ljude i skupine ljudi. fotokopija. baviti se razvitkom organizacije i timova. pamfleta. što povećava administrativne troškove.” Isti autori daju smjernice za učinkovitost matričnog upravljanja. 6. One se ogledaju u postupanju prema sljedećim uputama: 1.3. pravično nagraditi projektne menadžere i pripadnike timova” (Weihrich. 8. uravnotežiti moć funkcionalnih i projektnih menadžera. Strahonja (1992. radionica. Ferguson navodi da se mreže stvaraju pomoću 'konferencija. a M. odrediti ciljeve projekta ili zadatka. zajedničkih prijatelja. Mreža nije standardizirani model pa je teško dati i preciznu definiciju. 201) mreže su ljudi koji razgovaraju jedni s drugima i razmjenjuju ideje. ovlasti i odgovornosti menadžera i pripadnika timova. fantomskih organizacija. predavanja.6. 4. Kod umrežavanja (engl. Koontz. Mrežasta organizacijska struktura Za shvaćanje mrežaste (mrežne) organizacije bitan je pojam mreže (slika 6.neravnoteža ovlasti u korist projektnog menadžera može prouzročiti neefikasnosti. novina. Žugaj i V. menadžeri mogu. 1994. uspostaviti organizacijsku kontrolu troškova. mreža. 2. 3. M. networking) nije bitan gotov proizvod. zabava. summita. informacije i resurse. koalicija. magnetofonskih vrpca. 230 . 5. S obzirom na potencijalne sukobe. vremena i kvalitete. 4. putovanja avionom. kako bi se zaštitili od krivice.

Razmjena informacija je temeljna djelatnost u mreži. Strahonja (1992. Odnosi čovjeka sa čovjekom od bitne su važnosti u svakoj organizaciji. pa je kreativan rad ljudi upravo ovisan o tim odnosima. Matrična organizacija (Griffin. Nadalje. 323). Žugaj i V. 42). 1990. njome se stvara znanje i nove strukture. svi su slobodni i međusobno neovisni. U mreži nema kontrole i naređivanja pojedincima.Predsjednik Dopredsjednik za inženjering Dopredsjednik za proizvodnju Dopredsjednik za financije Dopredsjednik za marketing Voditelj projekta “A” Voditelj projekta “B” Voditelj projekta “B” Slika 6. Mrežna ili mrežasta organizacija ispunjava i želju da se simboli hijerarhijske organizacije i 231 . zasićenost informacijama i bezuspješnost hijerarhija. i prema Naisbittu (1985). postoje tri temeljna razloga što mreže danas postaju značajan društveni oblik: odumiranje tradicionalnih struktura. Prema svojoj prirodi mreža je organski komunikacijski proces u kojem nema hijerarhijske strukture. što je karakteristika klasičnih organizacijskih struktura. One uspostavljaju horizontalni protok moći i komunikacija u organizacijama. kroz mrežnu organizaciju osigurava se približno stanje u kojem rad može većini donijeti zadovoljstvo i veselje. Temeljna odrednica mrežne organizacije je da počiva na međuljudskim odnosima.9. a odgovornost i moć su horizontalno raspoređeni. kako navode M.

Prednost mrežne organizacija jest činjenica da se svaki njen član može usredotočiti na ono što najbolje radi.rukovođenja potisnu u drugi plan (Naisbitt. U pravilu je neformalizirana i nestrukturirana i ne dovodi u pitanje opstojnost struktura svojih članica u mreži. ponekad privremena poslovna suradnja između proizvođača. Poslovni okviri se mijenjaju. 232 .10. Mrežna organizacija se preciznije određuje kao fleksibilna. Mrežna organizacija pokazuje način povezivanja članica u prividnoj organizaciji. heterogenim i plitkim organizacijama koje karakterizira široka geografska rasprostranjenost i globalni pristup poslovanju. homogenih institucija prema krajnje distribuiranim. dobavljača. već se postojeće strukture povezuju u zajedničku mrežu. tako da je teško reći što je posljedica čega. Dakle. pa čak i kupaca. te se bilježi značajan pomak od monolitičnih. prema Žugaju i Strahonji. a sami članovi mreže nisu povezani tradicionalnom hijerarhijom već određenim ugovorima kojima se potvrđuje članstvo u mreži kao i orijentiranost na zajedničke ciljeve. mrežna organizacija okuplja poslovne suradnike kako bi ispunili zajedničke ciljeve dok se dinamičnost i fleksibilnost ovog organizacijskog modela najbolje objašnjava mogućnošću lakog sastavljanja ili nanovo preslagivanja mreže koje logikom podsjeća na igru puzzlima koja ima neograničene mogućnosti sastavljanja i rastavljanja dijelova u cjelini. nema nekog nadležnog za sve. vertikalnih. Mreža Razumijevajući mrežu kao decentraliziran organizam koji nema ni granica. Slika 6. 1985. prodavača. uzroci stvari u mreži ne teku linearno. 207-209. ali ni središta. 1992).

Najbolje se može definirati kao oblik partnerstava. 134). jer je on sklon jednodimenzionalnoj funkcionalnoj percepciji. matrična je dvodimenzionalna. Temeljna je pretpostavka prividne organizacije usmjerenost na sržne kompetencije i outsourcing ostalih kompetencija.11.3. brzo reagiranje na zahtjeve okoline i modularnost. To je nehijerarhijska i nestrukturirana organizacija. 6. 1991. 6. 108-109. koji potpomognut informatičkom tehnikom i telekomunikacijama uistinu oživotvoruje naziv organizacija bez granica (Marić.7. Teritorijalne jedinice T1 F1 F2 F3 F4 F5 Slika 6. Nema sjedište niti organizacijsku shemu.Mrežna organizacija je dinamičan organizacijski oblik. udružuju. 1994 i Sikavica. Lorenzi.). “Dimenzije” su joj funkcije.. ljudi i ideje na moderan način bez stroge organizacijske strukture u klasičnom smislu. Crosby. predmeti i teritorije (slika 6. Prividna organizacijska struktura Prividna organizacija predstavlja model dinamičnog povezivanje tehnike.3. Novak 1999). Tenzorska organizacijska struktura (Bahtijarević-Šiber i dr. 1999. a tenzorska je trodimenzionalna organizacijska struktura.8. ujedinjuju kako bi iskoristile prilike koje se pojavljuju. Barić. Najveći problem tenzorske organizacijske strukture je u velikim zahtjevima koje ona postavlja na čovjekovu sposobnost percepcije. Tenzorska organizacijska struktura P3 T2 T3 Predmetne jedinice Funkcijske jedinice P1 P2 Funkcionalne i divizionalne organizacijske strukture su jednodimenzionalne.11. 233 . Skinnenvith. dok su njene osnovne karakteristike prilagodljivost. a čini je privremena mreža nezavisnih organizacija povezanih uporabom IT koje se brzo okupljaju. prema Ivancevitch.

Kako bi se ostvario krajnji cilj potrebno je uspostaviti poslovnu suradnju temeljenu na povjerenju i dijeljenje svih informacija sa sudionicima u mreži prividne organizacije što pretpostavlja postojanje novog menadžerskog mentalnog sklopa. Barić. pa nije posve jasno tko što stvarno radi i tko doista upravlja nekim poslom. prema Sikavica. Barbadosu. Fraktali u organizacijskom smislu čine neovisne. Angažiraju se treneri koji osposobljavaju zaposlene prije svega za međusobno komuniciranje (nedostatak komunikacije često je razlog loše klime u poduzeću). Singapuru. Inače.3. Prividna organizacija nema stvarnu strukturu. 1999. troškove. ali i da razvijaju svoje kreativno mišljenje (Marić.12. Timskim radom te oblicima plaćanja po postignutoj proizvodnosti razvija se pripadnost određenom fraktalu. 1999. ako netko bilo gdje kupi automobil on sudjeluje u međunarodnoj razmjeni jer su njegovi dijelovi proizvedeni u raznim zemljama (u Južnoj Koreji. Tajvanu. 1993.9. 451) predstavlja lik sa svojevrsnom nepravilnošću. Goldstein. ali takvom što stvara uzorke (slika 6. ali umrežene organizacijske jedinice koje za osnovni cilj imaju što bolju iskorištenost zbog davanja prioriteta tehnici zapostavljenih ljudskih potencijala.).Ključna prednost prividne organizacije jest smanjivanje ulaganja u razvoj novih proizvoda što smanjuje jediničnu cijenu i oslobađa kapital za ulaganje u ono što organizacija čini najbolje. već kako to samo ime kaže. Prividnu organizaciju neki vide kao privremenu mrežu nezavisnih kompanija koje su povezane da dijele vještine. Karakterizira ih samoorganiziranje. 234 . jer kada se ispituje ovaj organizacijski oblik čini se kako tamo nikoga nadležnog nema. Fraktalna organizacija ne poznaje hijerarhiju. Zahvaljujući prividnim organizacijama. prividnu. ali i za slobodno komuniciranje između radnika i uprave. 109. bilo na osnovi proizvodnih procesa. fraktal (Anić. Fraktalna organizacijska struktura Veliki problem današnjice po zaposlene sobom nosi sve šira uporaba IT u poslovanju. zahtijeva brzu komunikaciju na svim razinama. 6. Barić. Irskoj. Njemačkoj. 1998). 1999. Zaposlene se ohrabruje da primjenjuju svoja znanja i iskustvo. već odgovorne za uspjeh poduzeća u kojem rade. a unutar poduzeća formiraju se bilo na osnovi proizvoda. znanje i pristup tržištima. Umjesto velikih ulaganja u opremu ulaže se u zapostavljenu radnu snagu. Velikoj Britaniji i u SAD-u) (Marić. Postavljaju se samo osnovna pravila postizanja postavljenih im ciljeva. svatko od nas je i ne znajući to uključen u međunarodne proizvodne lance jer npr. 110. Njome se nastojalo spojiti sve prednosti koje sobom nosi IT koje se smatraju alatom brze komunikacije. samooptimiranje i samosličnost. prema Warnecke. Japanu.). a odgovornost za poslovanje poduzeća u cjelini snose pojedinci i time su bitno smanjeni kontrolni mehanizmi. ali i odgovornost. Jedan od odgovora na probleme informatizacije stigao je iz Njemačke pod nazivom fraktalna organizacija. Novak 1999 i Sikavica. ali i iskoristiti kreativne sposobnosti zaposlenih ne stvarajući od njih strojeve.

Postavljenje ciljeva organizacije među najvažnijim je zadacima vodstva organizacije. SUSTAV VEZA I ODNOSA Organizacijski ciljevi najvažnije su obilježje svake organizacije. Zato je izvršenje zadatka uvijek izloženo upitnosti.12. M.Slika 6. Ostvarenje ciljeva poduzeća pretpostavlja uspostavu sustava veza i odnosa svih organizacijskih jedinica u izvršavanju pojedinačnih zadataka. jednostavne i složene te trajne i povremene ciljeve. Razlikujemo temeljne i parcijalne. Svi ciljevi nisu jednake dimenzije. Zadatak je ovisna varijabla i stupanj njegove neizvjesnosti neposredno utječe na varijacije formiranja organizacijskih jedinica. postoji veća ili manja neizvjesnost izvršenja zadatka. unutarnjih i vanjskih. Dalje. Ciljevi organizacije često su mjera uspjeha poduzeća. imaju motivirajuće i usmjeravajuće djelovanje na članove kolektiva. Fraktal 6. To je nužno jer na izvršenje zadataka djeluje niz čimbenika. Jasno definirani ciljevi pretpostavka su definiranja zadataka poduzeća. postoji hijerarhija ciljeva organizacije.4. Buble 235 . Oni su željeno stanje organizacije u bližoj ili daljoj budućnosti. veći stupanj neizvjesnosti izvršenja zadatka zahtijeva veću količinu relevantnih informacija do mjesta odlučivanja. POVEZIVANJE ORGANIZACIJSKIH JEDINICA.

Hijerarhijski mehanizam postaje neadekvatan. M. Osigurava potrebne informacije na lokalnoj i globalnoj razini u predviđenim razdobljima i u realnom vremenu. odnosno uspostavu sustava veza i odnosa među njima putem gornjih mehanizama. sloboda odlučivanja dirigirana planiranjem i profesionalizmom. različiti kupci. 3. Smanjena (ili nestanak) motivacija za izvršenje parcijalnog zadatka. Opterećenje hijerarhije. kaže da je količina ovih informacija ovisna: 1. n broj organizacijskih jedinica). o količini unutrašnje raznovrsnosti (diversifikacije) koja je prvenstveno determinirana podjelom rada. To su: 1. pravila. 2. 37). ono uspostavlja informacijski sustav s vertikalnim i lateralnim komuniciranjem. 4. 150) govori o četiri osnovna mehanizma koji se moraju ugraditi u organizaciju radi njene spremnosti reagiranja na promjene stupnja neizvjesnosti izvršenja zadatka.(1993. “hijerarhija. Povećanje neizvjesnosti zadatka. o “raznovrsnosti ciljeva (broj različitih proizvoda. različita tržišta. smanjenje raspona kontrole. Definiranje komunikacijskih kanala prema mjestima donošenja odluka. Mehanizmi su nastali na temelju empirijskog istraživanja. Buble (1993. (1) Uspostava mehanizma putem hijerarhije Opis Situacija Stanje Rastuća neizvjesnost izvršenja zadatka. 2. pozivajući se na Galbraith-a (1977. itd. Porast broja organizacijskih jedinica progresivno povećava broj komunikacijskih kanala.” Da bi poduzeće spremno reagiralo na promjenu stupnja neizvjesnosti zadatka. Opterećenje komunikacijskih kanala. razmotrit ćemo kroz njihov životni ciklus uočavajući: situaciju. Hijerarhijski oblik rukovođenja. Vertikalna podjela rada.). Model mehanizma Ograničenja Posljedica 236 . programi i procedure. o razini ciljnih perfomanci potrebnih da se očuva egzistencija poduzeća na izabranom području rada. model mehanizma. ograničenja i posljedice.” Povezivanje organizacijskih jedinica. 3. Utvrđivanje broja direktnih komunikacijskih kanala (n/2(n-1). 149).

Vođenje direktivama nadređenih. Odluke su decentralizirane. Model mehanizma Ograničenja Posljedica (3) Uspostava mehanizma putem slobode odlučivanja dirigirane planiranjem ili profesionalizmom Opis Situacija Stanje Rastuća neizvjesnost izvršenja zadatka. Pravila. Redukcija korištenja komunikacijskih kanala prema hijerarhiji. Nije minimizirana uloga hijerarhije. Prepuštanje odluka nižim razinama. Komuniciranje među organizacijskim jedinicama unutar rješavanja profesionalnog problema. Opterećenje hijerarhije. Pravila. naročito na prvoj razini rukovođenja. programa i procedura Opis Situacija Stanje Rastuća neizvjesnost izvršenja zadatka. Ograničena decentralizacija. programima i procedurama. Hijerarhija se opterećuje iznimnim informacijama. Model mehanizma Ograničenja Posljedica (4) Smanjenje raspona kontrole 237 . Niže razine hijerarhije poduzimaju akcije na temelju izrađenih algoritama. Povećanje iznimne situacije sužava prostor pravilima. potrebno rasterećenje. Uvođenje štabnih mjesta. Donošenje odluka na više točaka. Određivanje ciljeva organizacijskim jedinicama (dirigirano planiranje). Algoritmi za reagiranje na potencijalne situacije. zahtjev za intervenciju hijerarhije. Daljnja diferencijacija i diversifikacija. programi i procedure usporavaju reagiranje. programi. Povećanje proizvodnje. Povećanje neizvjesnosti zadatka.(2) Uspostava mehanizma putem pravila. Povećanje neizvjesnosti zadatka. povećana međuovisnost organizacijskih jedinica. Povećanje troškova. procedure. Problemi sa zadacima koji se ne ponavljaju. Hijerarhija je opterećena.

Model mehanizma Ograničenja Posljedica 6. Povećanje troškova rukovođenja. Širok je raspon upravljanja povezan s malo. Povećanje broja menadžera. Opis Situacija Stanje Smanjenje raspona kontrole. Organizacijski jaz može se smanjiti ako se koncepcija suvremene organizacije poduzeća temelji na multidisciplinarnoj interakciji dijelova i cjeline i okruženja. Prevelika udaljenost između najviše i najniže razine. 1991. U svakoj se organizaciji mora odlučiti kolikim brojem podređenih može upravljati jedan nadređeni. To je značajka uopće odnosa tehničko-tehnološkog razvoja i organizacije kao suvremene znanosti. Povećanje neizvjesnosti zadatka. Organizacija je otvoreni sustav u kojem sve značajniji utjecaj imaju informacije i inovacije (Bahtijarević-Šiber i dr. a uzak s mnogo organizacijskih jedinica. 75-76). 238 . S vremenom nastaje nesklad između tehničko-tehnološke osnove poduzeća i njegove organizacije. Tromost hijerarhije.5. Smanjenje broja podčinjenih. Produženje komunikacijskih kanala. Povećanje uspješnosti nadređenog. Rast hijerarhijske piramide.12.. što se naziva organizacijskim jazom (slika 6. Povećanje broja organizacijskih razina.Raspon kontrole se odnosi na broj ljudi koji su direktno odgovorni nadređenom (menadžeru). ORGANIZACIJSKI JAZ Svako poduzeće u svom razvoju nastoji raspoloživo znanje što više prilagoditi stalno promjenljivim okolnostima i potrebama.).

1980.13. 2000. Organizacijski jaz 239 .Organizacijski jaz Razina poduzeća Opća tehnička razina Razina organizacije 1950. Godina Slika 6.

Ivancevitch.. B. Varaždin 19. Jossey . Houghton Mifflin Company. str. M. S. Barić (1999): Informatička tehnika kao čimbenik organizacije i organizacijskih promjena. V. Informator. str 145-163. Radovi. str 150-158. Jr. H. (1988): Prilog proučavanju razvoja organizacijske strukture pod utjecajem informatičke tehnologije. P. Lucas. Buble. New York. M.. J. (1996): The T-form organization. Buble. Zagreb 240 .. Zagreb 3.Literatura: 1. M. M. 11.. Zagreb 14. SpringerVerlag. DRIP. J. Marić. Split 4.Bass Publish ers. Informatologia Separat Speciale no. Ekonomski fakultet. Dujanić.A Revolution in Corporate Culture. W. Boston 7. P. Kapustić (1991): Organizacijska teorija. M. Sikavica (1992): Poslovna organizacija. Ekonomski fakultet. Sikavica. (1990): Informacijske tehnologije i organizacija budućnosti. Warnecke. Zagreb 6. Griffin. 1994. FOI. Split. M. Dulčić. Žugaj. S. Informator. 9. Novak. P. Informacijski sistemi u uredskom poslovanju. Ekonomski fakultet.. M. Weihrich. V. P. Informator. (1993): The Fractal Company . R. F. br. Zagreb 2. (1990): Management (3rd edition). H. Stuttgart 16. Bahtijarević-Šiber. Mate. Leksikografski zavod “Miroslav Krleža” i Masmedija.. Zagreb 12.. Goldstain (1999): Rječnik stranih riječi. Buble). I. Sikavica. Strahonja (1992): Informacijski sustavi proizvodnje. Slobodno poduzetništvo. … (1995) Ekonomski leksikon. Cingula (1992): Temelji organizacije. (1998): Virtuelna organizacija. 9. G. Lorenzi. Novak (1999): Poslovna organizacija. Grupa autora (1997): Strategijski management (red. br. Zbornik radova br. Srića. 12. M. Irwin. Koonz (1994): Menedžment (deseto izdanje). S. 13. (1993): Management. Novi Liber. Žugaj. M. C. I. Informator. Zagreb 15.. Ž. Split 8. 5. 8. Borović. Varaždin 18. Žugaj. Crosby (1994): Man agement quality and competitiveness. V. P. 105-111. M. H. Zagreb 17. San Francisco 10.. M. Skinnenvith. (1992): Istraživanje faktora utjecaja na izbor organizacijske strukture suvremenog poduzeća. Anić.. FOING. 2. H. J.

8. Predstavite ih grafički. 10. Objasnite što podrazumijeva organizacija sredstava za proizvodnju i racionalno korištenje prostora a što organizacija ljudskih potencijala. neoklasične i moderne organizacijske teorije u tretiranju organizacije? 6. 4. Što znate o raščlanjivanju zadataka sve do pojedinosti. Komentirajte dostignuća klasične. Objasnite divizionu i projektnu organizacijsku strukturu. Što je to organizacijski jaz? 241 . organizaciji unutarnjih odnosa i utvrđivanju vremenskog redoslijeda poslova kao elementima organizacijske strukture? 5. 3. Koji su to mehanizmi koji se moraju ugraditi u organizaciju radi njene spremnosti izvršenja zadatka u neizvjesnim situacijama? Objasnite uspostavu mehanizma putem hijerarhije. Na primjeru T-oblika organizacije i fraktalne organizacije objasnite utjecaj IT na organizacijsku strukturu. Koje su odlike matrične organizacijske strukture. Što su organizacijski ciljevi i kako informacije utječu na postavljanje tih ciljeva? 11. 9. 7. 13. 2. Objasnite uspostavu organizacijskih mehanizama spremnosti izvršenja zadataka putem: pravila. programa i procedura te putem slobode odlučivanja dirigirane planiranjem ili profesionalizmom. Definirajte organizacijsku strukturu i pojasnite zašto postoji više objašnjenja organizacijske strukture.Pitanja za ponavljanje (provjeru): 1. Objasnite pojam smanjenja raspona kontrole. 14. mrežaste organizacijske strukture a koje tenzorske organizacijske strukture? Nacrtajte njihove slike. Navedite elemente organizacijske strukture i predstavite organizacijsku strukturu grafički. Koje vrste organizacijskih struktura poznajete i objasnite funkcionalnu organizacijsku strukturu? Nacrtajte njen grafik. 12.

Poglavlje 7 Poslovni procesi i poslovne funkcije U ovom poglavlju: Organizacija funkcija istraživanja i razvoja Organizacija nabavne funkcije Organizacija proizvodne funkcije Organizacija prodajne funkcije Organizacija financijske funkcije Organizacija računovodstvene funkcije .

244 .

1. proizvodnja. sektori. PRODAJA. prodaja. u kojem se također odvija poslovni proces. Dekompozicija poslovnog procesa na objektnoj i sustavskoj razini 245 . a njegovi su dijelovi poslovne funkcije: nabava. službe i dr. a to su:   realna ili objektna i sustavna ili teorijska. računovodstvo. praktičnog reustroja ili za potrebe dizajna informacijskog sustava koji će se implementirati u nekoj organizaciji potrebno je raščlaniti (dekomponirati) i procese i strukturu.1. SEKTORI. SLUŽBE. Na teorijskoj razini promatra se poslovni sustav. tj. a realni dijelovi te organizacije jesu različite organizacijske jedinice koje se u praksi susreću pod različitim nazivima: pogoni. Tako se na realnoj razini definira gospodarska organizacija u kojoj se odvija poslovni proces. … REALNA ILI OBJEKTNA RAZINA POSLOVNOG PROCESA ORGANIZACIJSKE JEDINICE POGONI. Grafički su ovi odnosi prikazani na slici broj 7. SUSTAVNA ILI TEORIJSKA RAZINA POSLOVNOG PROCESA POSLOVNE FUNKCIJE NABAVA. POSLOVNI PROCESI I POSLOVNE FUNKCIJE Gospodarske ili poslovne organizacije vrlo su složene i u njima se stalno odvijaju brojni procesi. PROIZVODNJA. … Slika 7. raščlanjivanje njezine strukture i njezinih procesa lakše će se razumjeti ako se poslovne procese i poslovne funkcije promatra na dvije razine. Na svakoj od ovih razina može se utvrditi jedan pojam za čije je bolje razumijevanje nužna njegova dekompozicija na sastavne dijelove.7. menadžment i dr. Način dekompozicije određene organizacije. ODJELI. Za potrebe teorijskih proučavanja. odjeli.

Ne postoje dvije identične gospodarske organizacije. element. Jedna poslovna funkcija odvija se u više organizacijskih jedinica (na primjer: poslovna funkcija proizvodnje odvija se istovremeno u pogonu “A”. ljudi. Svatko tko je ikada ušao u neku poslovnu organizaciju. Okolina ULAZ PROCES ili TRANSFORMACIJA IZLAZ ELEMENTI + ODNOSI = = STRUKTURA Okolina Slika 7. pogonu “B” i u “Montaži”) i Više poslovnih funkcija odvija se u jednoj organizacijskoj jedinici (na primjer: poslovne funkcije nabave i prodaje smještene su u komercijalni sektor).2. te da se unutar organizacije obavljaju neke aktivnosti koje se zovu poslovi ili zadaci. 1998. mogao je vidjeti da ona ima niz fizičkih objekata koji su smješteni na nekom prostoru. i to osobito nakon izvršene dekompozicije. okružje. Ove situacije su moguće:    Jedna poslovna funkcija odvija se u jednoj organizacijskoj jedinici (na primjer: poslovna funkcija računovodstva odvija se u računovodstvenoj službi). Miletić. kao što su: tvornice. U njenom je sklopu razvijen bogat kategorijski aparat iz kojega za razumijevanje gospodarske organizacije kao poslovnog sustava valja izdvojiti osnovne pojmovne kategorije i ukazati na njihova tumačenja. Opća teorija sustava izučava različite vrste sustava (prirodne i društvene) te zakonitosti koje u njima vladaju. i dr.2. Sustavnu ili teorijsku razinu realne gospodarske organizacije čine pojave i pojmovi vezani uz teoriju sustava. ulaz i izlaz. prodaja. proizvodnja. pogoni. Opća shema sustava 246 .Za organizatore i za projektante informacijskih sustava bitno je uočiti odnose između ovih dviju razina. Realnu ili objektnu razinu poslovne (gospodarske) organizacije čine pojave i pojmovi iz stvarnog svijeta. proces ili transformacija. službe. 145). Grabovac. dokumenti. čak i ako bi bilo moguće pronaći dvije podjednako velike organizacije koje se bave istom djelatnošću. U osnovne pojmovne kategorije teorije sustava mogu se svrstati: sustav. kao što je to prikazano na slici broj 7. kupnja. Za teorijska proučavanja organizacije potrebno je učiniti određene apstrakcije kako bi se pojmovi iz realnog svijeta mogli svesti na jedinstvene i usporedljive kategorije (Cingula. struktura. da se tamo nalaze brojni ljudi koji imaju posebne zadatke i dužnosti.

a za svako od njih. sastavnica. gospodarska organizacija može se modelirati kao skup elemenata koji. uz istovremenu humanizaciju rada i radnih odnosa. kao duplikat stvarnosti. ne samo u znanstvenim istraživanjima već i u svakodnevnom životu. Model je. zadovolje postavljeni ciljevi istraživanja. rezultata (Cingula. može se definirati sustav kao njezin apstraktni analogon kojim se obuhvaća samo ono što se pouzdano zna ili što je potrebno znati o organizaciji radi njezina znanstvenog proučavanja. I za Greenea sustav je sastavljen od mnogih različitih dijelova koji pripadaju zajedničkom planu u ostvarivanju zajedničke svrhe. primjenom postignute apstrakcije. prikaz nekog predmeta ili stvari. premda značajne. praktičnog reustroja ili radi implementacije nekog novog sustava u realni sustav. objekata. Model je svjesno idealizirani odraz stvarnosti. 5). dijelova. Bitna karakteristika sustava je. Kad je jednom oblikovan. Polazeći od opće teorije sustava. Za postojanje modela potrebna su dva sustava među kojima se uočava određena sličnost u svojstvima i ponašanju temeljem čega se može govoriti o odnosu originala (izvornika) i modela. kao na primjer: uvođenje kompjuterskog informacijskog sustava u gospodarsku organizaciju. procesima ili u ponašanju). isto kao i sustav. skup. kako to Ackoff naglašava. Svaka realna. pojednostavljen do te mjere da su zadržane samo neke bitne osobitosti. Osim navedenih temeljnih kategorija sustava. a najpodesniji će biti shematski. komponenti koje su međusobno povezane radi postizavanja određenih ciljeva. Sustav je. red elemenata. Ideja sustava primjenljiva je na sve pojmove u prirodi i društvu. objektna organizacija ima mnogobrojna i različita obilježja. mogu biti potpuno zanemarene. funkcioniraju radi ostvarivanja poslovne svrhe: stvaranje profita. kompleks. ta da je sastavljen od interaktivnih dijelova od kojih svaki ima vlastiti interes. za potpunije razumijevanje odnosa teorijske i praktične razine organizacije. To je sredstvo pomoću kojeg znanstveni radnici istražuju strukturu ili svojstva pojedinih sustava koji već predstavljaju apstrakciju objekata iz realnog svijeta. svrhe. Zato se vrijednost modela neće procjenjivati po sveukupnoj njegovoj sličnosti sa stvarnošću. pa je razumljivo da klasifikacija sustava pokazuje čitavo bogatstvo pristupa koje su pojedini autori koristili. već po mogućnosti da se. međusobno povezani. ovisno o zadacima. Ukupno se poslovanje ili poslovni proces na sustavnoj razini dekomponira u poslovne funkcije. Primjena modela vrlo je raširena. pri čemu "uzajamnom povezanošću" elemenata ili njihovom interakcijom treba postići određenu svrhu ili rezultat. dok je za Kahna to organizacija svih procesa i operacija potrebnih da se proizvede informacija o glavnoj poslovnoj aktivnosti. Modeliranje se može upotrijebiti za prikaz gospodarske organizacije i njezine strukture (ustroja). polazeći s različitih motrišta. odnosno slikovni ili analogni modeli. Broj poslovnih funkcija u pojedenim modelskim prikazima je različit i kreće se od šest koliko ih je uočio Fayol: 247 . model omogućava lakše manipuliranje nego objekt iz stvarnog svijeta. procesa ili pojave iz stvarnog svijeta. dakle. dok druge. Hall i Fagen pod sustavom smatraju skup objekata zajedno s njihovim odnosima i svojstvima. Sličnost može biti strukturna (po elementima ustroja i njihovim međusobnim odnosima) te dinamična (po aktivnostima. a ipak relativno samostalnih radnih zadataka ili aktivnosti.Prema Bertalanffyjevom mišljenju sustav je kompleks elemenata koji se nalaze u uzajamnoj povezanosti. Poslovnom se funkcijom označava skupina međusobno povezanih. potrebno je još ukazati i na značenje pojmova: model i modeliranje. 1992.

menadžment. računovodstvena i menadžerska ili upravljačka (Koontz i Weihrich. slika broj 7. još su uvijek složene. Podjela poslovnog procesa na funkcije po M. To znači da svaka poslovna funkcija započinje planiranjem. MENADŽMENT.3. financijska. STRATEGIJSKO PLANIRANJE Slika 7. prikazat će se model poslovnog procesa koji obuhvaća ove poslovne funkcije:       Prodaja Nabava Proizvodnja Financije Računovodstvo Menadžment Funkcije. procesne funkcije:    Planiranje Izvođenje Nadzor.4. 1988. 145). vanjska logistika i servis te potporne funkcije u koje se ubrajaju: nabava. VANJSKA LOGISTIKA. proizvodnoj funkciji (s njezinim potfunkcijama). RAZVOJ TEHNOLOGIJE. petnaest koliko ih je pobrojao Ivanko analizirajući organizacijsko-teoretske priloge brojnih autora (Ivanko. FINANCIJE. prodajnoj funkciji. premda definirane kao dio poslovnog procesa. funkciji razvoja. marketing i prodaja. financije. odvija se kroz fazu izvođenja. upravljanje ljudima. UPRAVLJANJE LJUDIMA. te se u organizacijskoj teoriji njihova dekompozicija svodi barem na tri tzv. POSLOVNI PROCES PRIMARNE FUNKCIJE: UNUTARNJA LOGISTIKA. razvoj tehnologije. U nastavku ćemo se detaljnije zadržati na: funkciji istraživanja. računovodstvo i obrada podataka. Dekompozicija poslovnog sustava na poslovne funkcije i raščlanjivanje poslovnih funkcija na procesne funkcije shematski su prikazani na slici broj 7. 1972.3. 30) pa do npr. primarne funkcije u koje ulaze: unutarnja logistika. sigurnosna. nabavnoj. financijskoj i računovodstvenoj funkciji. SERVIS POTPORNE FUNKCIJE: NABAVA. komercijalna. strategijsko planiranje. a nadzor je potreban da bi menadžment uskladio sve pojedinačne poslovne funkcije s jedinstvenim ciljevima čitave organizacije. proizvodnja. PROIZVODNJA. MARKETING I PRODAJA.tehnička. Zanimljiva je i Porterova podjela na tzv. 248 . Porteru U nastavku.

Dodat ćemo samo nekoliko novih misli.1. 2). NADZOR Slika 7.4. IZVOĐENJE. PRODAJA.1. osnovno). 1975. MENADŽMENT … PROCESNE FUNKCIJE PLANIRANJE. Pri tome se često oba termina uporabljuju kao jedinstven pojam. Ova posljednja možemo također raščlaniti na novi i daljnji razvoj. 165). Želi li se odrediti pojam istraživanja u najširem smislu. ORGANIZACIJA FUNKCIJA ISTRAŽIVANJA I RAZVOJA 7. nećemo se na njemu previše zadržavati. istraživanje možemo raščlaniti na temeljno ili fundamentalno (bazno. dok drugi opet s istraživanjem i razvojem povezuju odmah projekte (Krajčević. primijenjena i razvojna istraživanja. dakle istraživanje i razvoj. FINANCIJE. RAČUNOVODSTVO. Već nekoliko posljednjih desetljeća postoji sklonost tome da se istraživanje poveže s razvijanjem ili razvojem. razvitak). istraživanje i razvoj (razvijanje.1. Tako npr. tada se možemo suglasiti s Hartmanom (1969. PROIZVODNJA. Model dekompozicije poslovnog procesa sa šest poslovnih funkcija 7. 1997.POSLOVNI PROCES POSLOVNE FUNKCIJE NABAVA. Istraživanje bi se moglo definirati i kao sustavna primjena čovjekova razuma na studiranje problema čije rješenje do tada nije bilo poznato (Žugaj. a to su. 1). s primjenom i iskorištenjem istraživanja. Neki autori nadovezuju na istraživanje i razvoj logično i pokuse. u ovoj točki. 1975. Pojam istraživanja dugo se vremena poistovjećivao (izjednačavao) s općim pojmom znanosti. Temeljni pojmovi i njihovo značenje Određivanje temeljnih pojmova. S obzirom da smo u poglavlju “Organizacija kao znanost” već obradili pojam istraživanja i znanstvenog istraživanja. nužno uvjetuje i utvrđivanje pojmova koji su nastali raščlanjivanjem kao vrste temeljnih pojmova. 549) koji istraživanje definira kao “metodičko traženje novih spoznaja”. 249 . tj. “Kao posljedica ovakve prakse povezivalo se istraživanje u općoj predodžbi vrlo usko s naukom kao drugim bitnim sastavnim dijelom znanosti” (Krajčević.

a njegov rad mora se odnositi isključivo na definirani predmet istraživanja. S obzirom na svrhu i “razinu” istraživanja. 3. (2) Fundamentalna usmjerena istraživanja jesu ona istraživanja koja također nisu u prvi mah aplikativna. Ponekad se takva istraživanja zovu i strategijska istraživanja. Tijekom vremena došlo je i do diferenciranja ovih dviju znanstvenih funkcija i do povezivanja pojedinih znanstvenih instituta. danas se znanstvena istraživanja obično dijele u ove četiri skupine: 1. jer ga obavlja jedan stručni ili znanstveni radnik koji sam i izabire predmet istraživanja. Prema “Priručniku FRASCATI” (1980. 1975.U svjetskoj znanstvenoj literaturi o znanstvenim istraživanjima prihvaćena je kratica R&D (research & development) koja u nas odgovara kratici I/R (istraživanje/razvoj) kad se piše o:  fundamentalnim ili temeljnim istraživanjima (neusmjerenim i usmjerenim). 15) istraživanje i razvoj je djelatnost koja se ostvaruje kroz gospodarstvo. odnosno prema vrsti očekivanog rezultata. znanstvenici obično navode mišljenje. 2. stoljeća istraživanje je – više ili manje – bila stvar sveučilišta i prema tome usko povezana sa znanošću tako da još danas na mnogim fakultetima vrijedi načelo “jedinstvo znanosti i istraživanje”. Ona mogu imati pojedinačno ili timsko obilježje. 2). Ovo cijepanje rada i time povezano širenje specijalista ima očigledne posljedice i u organizacionom pogledu” (Krajčević. bazna ili osnovna). Istraživač ima na raspolaganju potrebna sredstva. odnosno poruku Nobelova komiteta da “ništa nije praktičnije od fundamentalnih istraživanja čije krajnje rezultate nitko ne može predvidjeti”. ali koja se razlikuje po nekim značajkama od šire obitelji znanstvenih djelatnosti i od gospodarskih aktivnosti čiji je dio. 2). (1) Fundamentalna (temeljna) neusmjerena istraživanja imaju uglavnom individualno obilježje. ali su ipak donekle orijentirana na praktične probleme. a i poslovnih organizacija. Kod ovih istraživanja vrlo je teško ili čak nemoguće prepoznati praktične efekte na kratke ili srednje rokove. Na prigovor da takva istraživanja nemaju praktične svrhe. “Iza tog osamostaljenja i funkcionaliziranja istraživanja stoji kao općenitiji razvoj i neprestano profinjavanje podjele rada u industrijskom društvu. 250 .  primijenjenim istraživanjima i  razvojnim istraživanjima ili eksperimentalnom razvoju. primijenjena istraživanja i razvojna istraživanja. u čijem se toku istraživanje kao takvo jasnije izdiže iz srodnih djelatnosti a pojedini istraživački radovi stalno se i sve više raščlanjuju i preciznije formuliraju. fundamentalna neusmjerena (temeljna. sa sveučilištima (Krajčević. (3) Zadatak je primijenjenih istraživanja da omoguće primjenu rezultata dobivenih u fundamentalnim istraživanjima. s tim da je izbor predmeta istraživanja ograničen određenim znanstvenim područjem. Kod ovih istraživanja moguća su usmjeravanja k dobivanju željenog rezultata. Do konca 19. Takva određenost zadataka istraživanja ne isključuju suradnju između istraživača. 4. fundamentalna usmjerena istraživanja. odnosno između istraživačkih organizacija. 1975.

iako nije sretno rješenje niti stalno dometanje jedne riječi uz drugu. razlikuje “cjelokupnu djelatnost koja je usmjerena na to da omogući poduzeću stjecanje novih spoznaja. “Razvoj poduzeća u suštini predstavlja promjene koje označavaju dugoročni karakter” (Ptiček. ili raspačavanja proizvoda (razvijanje u užem smislu). bolje i šire primjenjivog. ali zahtijeva od istraživača maštu i snalažljivost. b) kao djelomični pojam istraživanja. “U najširem opredjeljenju razvoj je. uvođenje nove tehnologije i novih načina rada u bilo kojoj sferi ljudske djelatnosti. 5). 122) razvoj se izražava u promjenama kvalitativnih odnosa (sredstava za proizvodnju. Često sveučilišta ne raspolažu potrebnim sredstvima. Svakako. vremensko dinamička (elastična u vremenu). Novak i Popović (1980. Pri govoru o razvoju valja imati na umu da se djelovanje na uvođenju svega novog u proizvodnji naziva “osvajanje”. Njihov je zadatak da razviju i testiraju sve radne postupke za dobivanje novog proizvoda. 261). 5) pojam razvoja teorija i praksa različito tretiraju: a) kao nadređeni pojam istraživanju za sve djelatnosti usmjerene na nešto novo (razvoj u širem smislu). tehnička. Prema Ruži (1989. 40) je s pravom isticao da to dvostruko značenje riječi “razvoj” (odnosno “razvijanje”. kontrolom i plasmanom (Gojanović. pa se na takav način financiraju i temeljna istraživanja. odnosno fakulteta i samostalnih instituta. ili novih oblika uprave. kao i svega onoga što je vezano s njegovom proizvodnjom. pa se tako i svaki razvoj mora završiti osvajanjem (Buchberger.(4) Razvojna istraživanja označavaju posljednju fazu u procesu istraživanja. pod “istraživanjem i razvojem”. pa su poduzeća prisiljena sama obavljati i temeljna istraživanja. Obično se misli da je temeljno istraživanje zadaća sveučilišta. Spomenuti autor pod tom zajedničkom djelatnošću. 266). a imaju i potrebite kvalificirane stručnjake i znanstvenike. 1994. razvijanje određenih postupaka ili proizvoda. pa su u tom slučaju istraživanje i razvoj izjednačeni. 35-37). 1963. novih ili poboljšanih postupaka i novih i korisnih mogućnosti i primjene”. Temeljno (fundamentalno) istraživanje ima manje doticaja s poduzećima nego li primijenjeno istraživanje. Obilježja razvoja jesu kvalitativne promjene izražene: 251 . tj. mi bismo mogli dodati i hrvatsku riječ “razvitak”) nije uvijek sretno. No. sigurnijeg. Prema Krajčeviću (1975. prema Kralju (1992. riječ je o onim najvećim i najbogatijim poduzećima koja mogu izdvojiti velika financijska sredstva za takva istraživanja. Uspjesi razvojnog rada vidljivi su u konkretnim rezultatima. 1977. empirijska i sl. npr. kadrova i rezultata). Mellerowicz (1958. U nekim zemljama sveučilišta dobivaju veća sredstva iz pojedinih zaklada. isto tako nije svrsishodno više nego li je potrebno lučiti istraživanje od razvoja.). ali također i prostorno rasprostranjena promjena kakvoće i sadržaja”. 33) kratko vele: “Za razvoj se može reći da je to promjena postojećeg stanja”. ili novih načina distribucije. Razvoj također ima karakter znanstvenog rada s potrebitim eksperimentiranjem na primjeni svih činjenica utvrđenih istraživanjem u svrhu postizanja novog. jeftinijeg proizvoda. Te osobine omogućuju istraživaču uporabu poznatih dostignuća na posebna područja primjene. Ovaj rad temelji se na različitim spoznajama (znanstvena.

2. dođe blizu savršenstva. nego u pokusnim (prototipnim) radionicama ili laboratorijima. odnosno poduzeća. Pritom se naročito želi utvrditi koje strojeve. Pojedinci se uspoređuju glede imovnog stanja. najčešće obrazovanje radnika). prvenstveno u obliku uvjeta za ugodan i lagodan život. 1975. 1968. Riječ je o Nultoj seriji (0-seriji) u mehaničkoj industriji i o tehničkim pokusima u kemijskoj industriji.. sa željom da se na ljestvici blagostanja zauzme što više mjesto.). promijeniti. odnosno unapređenju. a to znači da teče sporije u početku i na kraju razdoblja (slika 7. obično kupci veće kupovne moći). Kad se radom na usavršavanju. akumulacije. 122). Za to bolje usvojen je kriterij savršenstva koji se kreće u granicama 0-1.) (Ruža. Najbolje to pokazuje sigmoidna krivulja (Đurašević. Potreba za istraživanjem i razvojem Potreba za istraživanjem i razvojem proizlazi iz potrebe za usavršavanjem.  kao nova struktura proizvoda (savršenija i kvalitetnija od dosadašnje). Iz navedenih definicija može se zaključiti da pojam razvoja koji se odnosi na razvoj u poduzeću označava promjene tehnologije. 0-serija predstavlja samo pokusnu proizvodnju s malim brojem proizvoda (komada). istraživačkog rada i sl.  kao nova kvaliteta učinkovitosti i djelotvornosti poslovanja (ne samo kvantitativni rast već i kvalitativne promjene u smislu proizvodnosti rada. kupovne moći ili postignutog standarda. koja slijedi.  kao izlazak (pristup) na nova tržišta (novi prostori. te postupke treba u normalnoj proizvodnji. proizvodnog programa. ljudskih potencijala i organizacijske strukture poduzeća u smislu osiguranja njegove budućnosti i prilagođavanja novim uvjetima (Ptiček. Ovaj prirodni proces mijenja se u vremenu. U početku rada na usavršavanju krivulja je položena.  kao promijenjena struktura zaposlenika (nova tehnologija zahtijeva drukčiju strukturu zaposlenih. U pravilu se proizvodi 0-serije ne prodaju (Krajčević. Težnja za usavršavanjem prisutna je svuda. 7. 2). 5). Srednji dio krivulje je skoro pravac tako da se može govoriti o jednakim povećanjima stupnja savršenstva u jedinici vremena. 7). pa i zajednice država.  Za prijelaz od idejne zamisli do proizvoda sposobnog (zrelog) za tržište nužno je obaviti pokuse s razvijenim proizvodima u proizvodnji. regije. zemlje. Postoje različiti porivi za usavršavanjem svega. blizu jedinice. Ona nije proizvodnja u pravom smislu. da bi se kasnije povećali.kao nova tehnologija s kvalitetno drukčijim sredstvima za rad nego postojeća. 1989. regije. Takve ili slične usporedbe prenose se na trgovačka društva.1. države. kontinenti i novi slojevi kupaca. a na prvom mjestu životnog standarda. počinje opadanje povećanja stupnja savršenstva u jedinici vremena tako da se savršenstvo nikada ne može ni 252 .5. uređaje i dr. Svakim usavršavanjem želi se postići bolje rješenje. Proizvodi 0-serije ne izrađuju se u proizvodnim odjelima. odnosno dosadašnja. Stalno je prisutna težnja za takmičenjem. tj. 1994. Težnja za usavršavanjem je u biti prirodan proces. To znači da su uspjesi na usavršavanju vrlo mali u jedinici vremena.

ekologičnost proizvoda (prilagođenost proizvoda prirodnoj okolici u smislu zaštite okoliša od zagađivanja).postići. 2). bez štete za bilo koga. stupanj savršenstva je mnogo složeniji od navedenoga jednostavnog objašnjenja. da je ukupni dostignuti stupanj savršenstva (S s ) proizvoda funkcija stupnjeva savršenstva ocjenjivanih s različitih naprijed navedenih motrišta. Sigmoidna krivulja Pojednostavnjujući pojam stupnja savršenstva moguće ga je u pojedinim slučajevima mjeriti jednim jedinim egzaktnim mjerilom. Jedanput poboljšana proizvodnja imat će strmiju krivulju 253 . pa se krivulja asimptotski približava svojoj granici. No. da će proizvod normalno funkcionirati). za proizvod. estetičnost proizvoda. Općenito se može reći. osim funkcionalnosti. recikličnost proizvoda (način gradnje koji omogućuje korištenje dijelova proizvoda u nekim drugim proizvodima ili proizvodnim procesima. eksploatabilnost proizvoda (podobnost proizvoda za ekonomično održavanje). nakon isteka njegova vijeka uporabe). to bi bilo pojednostavnjeno gledanje jer se moraju. koji se najčešće javljaju. stupanj savršenstva 1 0 vrijeme Slika 7. proizvodnošću rada za radne strojeve. uzimati u obzir i ostala gledišta mogućnosti za usavršavanjem proizvoda. onda je on obično usmjeren na njegovu funkcionalnost. na primjer brzinom kretanja za transportna sredstva. Neka od najvažnijih jesu:        tehnologičnost proizvoda (podobnost proizvoda za ekonomičnu proizvodnju u danim uvjetima). ergonomičnost proizvoda (prilagođenost proizvoda čovjeku. Ako bismo pojam savršenstva rabili u oblikovanju novog proizvoda. Usavršavanje nije prisutno samo u proizvodnji. njegovim psihofizičkim osobinama). stupnjem djelovanja u pretvarača energije i slično. npr. moguće je da se u pojedinih proizvoda pojave i neka gledišta koja ovdje nisu navedena a specifičnih su značenja. Prava svrha unapređenja proizvodnje je proizvoditi bolje radi postizanja sve većih rezultata. U biti. pouzdanost proizvoda (vjerojatnost da neće doći do kvarova. Pri tom su jedinstveno mjerilo i matematički oblik te zavisnost zasad nepoznati (Gornik. a tu granicu dostiže u beskonačnosti (Đurašević. 1983. 302). Osim nabrojenih gledišta.5. 1968. tj. nego i u ostalim djelatnostima.

i za svaki proizvod ima organizacijske jedinice “konstrukciju” i “probu” (Gojanović. D” itd. odjelu. a pod drugim poglavljem “polazne točke razvoja proizvoda”. pri tome jedina prava težnja. 3).3. Istraživanje i razvoj u poduzeću Proizvodnja je glavni korisnik znanstvenih dostignuća. je tim strmiji. nužno je usavršavanje na različitim područjima ljudske djelatnosti. Hammer (1973. ostaje činjenica da su potrebe za njima sve veće. Ako je riječ o srednjim i malim poduzećima. što se više korisnog znanja ulaže na usavršavanje. Težnja za što većom količinom materijalnih dobara ne mora biti. Lako je zamisliti sretno i zadovoljno čovječanstvo bogato i drugim vrednotama pored materijalnih dobara. Međutim. a i nije. korporacija). posebno industrijski giganti. 1993.1. 1977. odnosno institutima ili nekim drugim organizacijskim oblicima. 261). nego primijenjena i razvojna.(slika 7. imaju svoje laboratorije i institute za znanstvena istraživanja. svako veće poduzeće trebalo bi imati po starijoj koncepciji vlastitu službu za istraživanje i razvoj. proizvodnja i usluge (Đurašević. U pedesetim i šezdesetim godinama 20. Za njega su organizacijsko istraživanje i razvoj jedna funkcija. Novak pod jednom funkcijom obrađuje “istraživanje i studij proizvoda” a pod drugom “razvoj” (Sikavica. službi. obično. Krivulja poboljšane proizvodnje 7. 481-503). referadi ili institutu). prikazuju i odvojeno kao dvije samostalne funkcije u poduzeću. C. Bilo da su organizirane zajedno ili odvojeno. među kojima su npr.6.6. Da se do toga dođe. Tako mnoga svjetski priznata poduzeća. a potfunkcije su “razvoj proizvoda” i “istraživanje”.6. Spomenuti autor pod jednim poglavljem obrađuje “problematiku industrijskog istraživanja i razvoja”. B. najčešće se u ovim organizacijskim jedinicama neće obavljati temeljna istraživanja. a od sedamdesetih godina one se. 254 . 73-96) obuhvaća jednu i drugu funkciju zajedno. Znanstvena istraživanja mogu se provoditi i u proizvodnji.). odnosno prema novijoj koncepciji službu istraživanja i službu razvoja. Novak. stoljeća istraživanje i razvoj organiziralo se u jednoj organizacijskoj jedinici (sektoru. koji su u sastavu proizvodnih poduzeća (kompanija. U pravilu se zapravo radi o primjeni tuđih rezultata u vlastitoj proizvodnji. Uspon krivulje na slici 7. 1968. Potfunkciju “razvoj proizvoda” dijeli na “proizvod A. stupanj savršenstva 1 0 vrijeme Slika 7.

” (Ptiček. službi. kao nabava. nego je očito da takav fiktivni nositelj troškova u stvari nije nositelj jer troškove može nositi samo proizvod prodan na tržištu. ne samo potreba.1. Kod njih se ulaže mnogo rada. Samo dovoljno velika ili.1. vremena i troškova. osobito velika. U zapadnom svijetu misli se da razvojni rad poduzeća ima mnogo zajedničkoga s poslovnom vrijednošću tvrtke.4. pronalaženje kooperanata i sl. ograničiti samo na proizvodnju dobara i pružanje usluga. premda nitko točno ne zna koliku. “Prema tome najčešći ciljevi istraživanja jesu:       otkrivanje nove tehnologije ili poboljšanje postojeće. bolje rečeno.Funkcija istraživanja i studija proizvoda 7. unapređenje organizacije rada. proizvodnja. Ciljevi istraživanja Ovisno o području djelovanja poduzeća određeni su i ciljevi istraživanja koji su usmjereni potrebama za novim spoznajama. To ne znači da se takav fiktivni nositelj troškova ne može izračunati. goodwill-om u zakonodavstvu Sjedinjenih Američkih Država. uspješna poduzeća mogu odvojiti potrebna sredstva za financiranje laboratorija. otkrivanje novih materijala i supstituta. kao što su: prodaja patenata i drugo. supstancijalnog nositelja troška. stoljeća postaje sve značajnija komponenta poduzeća. Poduzeća se ne smiju. Rizik primijenjenih i razvojnih istraživanja je visok. U proizvodnom poduzeću sve je najčešće usmjereno na poboljšanje postojećih proizvoda. na primjer kreiranjem mjesta troškova “istraživanje” i “razvoj”. 1994. iste su kao i svaka druga poslovna funkcija. Ona se izražava samo kod osobitih prilika.4. već prema razvoju pojedine zemlje i pojedinog poduzeća. 182-202) je bio posve u pravu kada je isticao vrlo velik rizik svakog razvojnog rada i kada je pisao da se vrijednost razvoja ne može uopće odrediti u obliku prihoda prije njegove realizacije. osobito za bilanciranje. instituta u kojima se može obavljati ozbiljan sistematski istraživački i razvojni rad. otvaranje novih tržišta ili pak proširenje postojećeg. prodaja i ostale. no činjenica je da su ona u suvremenom svijetu doživjela vrtoglav uspon.1. nego i neizbježnost. Pomanjkanje samostalnih nositelja troškova razvoja za poslovno-ekonomsko tretiranje razvojne djelatnosti od najvećeg je značenja. biološkim i drugim stvaralačkim poduhvatima postaje svakodnevna. Ulaganja u istraživanje i razvoj vrlo su različita. Angažiranje poduzeća u tehničkim. kao poslovne funkcije u poduzeću. 255 . 53). traženju novih proizvoda i usavršavanju procesa proizvodnje. 7. Troškovi istraživanja i razvoja su vrlo veliki. Za funkciju istraživanja kao i za funkciju razvoja karakteristični su visoki rizik i nepostojanje pravog. Mellerowicz (1958. Istraživački i razvojni rad na pragu 21. kako je to izraženo u njemačkom zakonodavstvu ili s tzv. te stoga imaju veliku vrijednost. otkrivanje novih proizvoda ili poboljšanje postojećih. ili bi to trebala biti.Funkcije istraživanja i razvoja. a bitno su usmjerene na nešto novo u konkretnom poduzeću.

Stoga ciljevi istraživanja moraju biti usmjereni prema onim “otkrićima” koja imaju veliku vjerojatnost realizacije u praktičnoj primjeni.  izbor novih metoda rada. a neki negativno.Ostvarenjem ciljeva poduzeće zadovoljava zahtjeve i ostvaruje dobit predviđenu tim ciljevima. 256 .  izbor. vanjski i unutarnji čimbenici koji djeluju na poduzeće.  tržište.1.  organski sastav sredstava.  poslovna politika poduzeća. Smatra se da tzv.  veličina poduzeća i jedinice proizvodnog kapaciteta. 19) ovi čimbenici jesu: a) vanjski  prirodni uvjeti.2.  korištenje informacije.  razvoj znanosti i tehnike. Goldhar et al. odnosno njegovo poslovanje. 7. (1976.  institucionalni uvjeti  javno mišljenje i b) unutarnji  financijska snaga.  struktura proizvodnje i mogućnost njene promjene.  uvjeti održavanja i razvoja proizvodnog kapaciteta.4. Neki djeluju pozitivno. Najznačajniji čimbenici utjecaja na istraživanje i razvoj prema Krajčeviću (1975.  društvena organizacija proizvodnje. Prema Gorupiću (1975. 60) u vanjske čimbenike koji utječu na istraživačko-razvojni rad uvrštava:  opće ekonomske  društvene i  zdravstvene ili ekološke čimbenike. utječu posebno i na istraživanje. osposobljavanje i stimulacija suradnika.  izbor i rad na projektu istraživanja i razvoja. Čimbenici utjecaja na istraživanje Na istraživanje utječu mnogobrojni čimbenici.  organizacija poduzeća. 25) jesu:  razvijanje i korištenje stvaralačkih ideja. utječu i na istraživačko-razvojni rad.

telefonski imenik. Sociological Abstracts. Razvoj elektronike i kompjutorizacija donose promjene i u prikupljanju. “Pod nazivom baze podataka najčešće se podrazumijevaju baze bibliografskih podataka. kao što su Chemical Abstracts. Malo je vlastitih istraživanja. koliki je to problem kod malih poduzeća. statistički podaci. 36). Uporaba informacijske tehnologije omogućuje da se skrati vrijeme traženja potrebne literature.Analiza ovih čimbenika pokazuje da su svi oni redom unutarnji. visoka inteligencija. One su kompjutorski ekvivalenti sekundarnih publikacija.. adresari. ali je bio uvjeren da su najvažniji obuhvaćeni. oprez prilikom zaključivanja ugovora. adresar. Sve rečeno o bazama i bankama podataka upućuje na to da i one utječu na istraživanje. 185). kartoteka. Index Medicus. raznovrsni pregledi i sl. One imaju različitu strukturu od baza podataka. 186). katalog). 36). enciklopedije. 1989. pohranjivanju i prijenosu informacija. U svemu tome danas posebnu ulogu ima Internet. Često se koriste tuđe spoznaje. sporost i neodgovornost. 36). 186). mada se i kod njih susreće određena inertnost. Valja priznati da ni organizacija istraživanja nije uvijek dobra. 1994. Baza podataka je zapravo datoteka ili skupina datoteka koje sadrže različite skupove (slogove) međusobno povezanih podataka. priručnici. 1994. Takvi podaci se mogu pretraživati i tako dobiti najrazličitiji izvještaji. kadrovski problemi koji se javljaju prilikom korištenja i primjene tuđih spoznaja) (Ptiček. Bez toga nemoguće je pratiti svjetske tijekove informacija o najnovijim spoznajama i otkrićima koje uvelike pomažu kod istraživanja. Ti “novi” ili “drugi” oblici su baze i banke podataka (Baban et al. Autor je bio svjestan da time nisu obuhvaćeni svi potencijalni čimbenici utjecaja. vodiči. kao i opremljenost računalima. Vickers. Zbog toga moraju računati na sve probleme koji se javljaju prilikom kupovanja licenci i patenata (osiguranje potrebnih sredstava. ljudski potencijali (dobra izobrazba. “Baza podataka označava skup međusobno povezanih podataka (npr. knjige) dobivaju nove oblike. Osim razlike u strukturi između baze i banke podataka postoje razlike u tematici (Baban et al.. Metal Abstracts.. odnosno u širem smislu informacijskim tehnologijama. menadžment i dr. 1993. To nije toliki problem u velikim poduzećima. Klasični (konvencionalni) oblici tiska (časopisi. podataka i informacija o izučavanom problemu. Mala i srednja poduzeća obično ne provode vlastita istraživanja. Banka podataka podrazumijeva faktografske file-ove. 1993. itd. Mogu se navesti još neki čimbenici koji utječu na istraživanje:    zadovoljavajuća radna klima. Bez nje se danas ne može zamisliti upuštanje u složenije proračune i korištenje matematičko-statističkih metoda (Ptiček. 18). 257 . Istraživanja koja su provedena u našim poduzećima pokazala su da je za istraživački rad potrebno riješiti dva temeljna problema. 1994. 1993. katalozi. bogato iskustvo i interes za svoj rad) (Ptiček.” (Baban et al.” (Line.. Banke podataka su: statistike. koji su često nepovoljni za kupca licence patenata i dr. To su financiranje i ljudski potencijali.

Grafički je to predočeno na slici 7. Prema Novaku takav jedan postupak teče otprilike ovako (Sikavica. 2. koje slučajno “padnu na pamet”. obično se vrlo rijetko ostvaruju. mukotrpno i dugotrajno. Ideje. Kao i za sve drugo.7.7. Sistematsko istraživanje ideja za nove proizvode donosi mnogo više koristi proizvođačima. 5. 4. jer omogućuje registriranje i proučavanje većeg broja ideja.4. ona se provode i zato da se riješe problemi tehnološkog odnosno proizvodnog procesa u svezi s prvo navedenim problemima. često treba raditi postupno. razvoj plana proizvodnje. kao i s korištenim materijalom. najvažnije faze i najvjerojatniji redoslijed u istraživanju i studiju proizvoda može se opisati. Novak. Proces istraživanja proizvodnje (Sikavica. tj. Temeljni zadatak studija proizvoda ne može se ostvariti odmah. 484).1. može postojati više izvora. Njima se najprije rješava razvoj novog proizvoda. Nema jedne sheme. koji bi se mogao primjenjivati u svim istraživanjima. Dakle. odnosno nakon formiranja organizacijske jedinice. Razvoj proizvoda najuže je povezan s proizvodnim procesom. preliminarno istraživanje. Osim toga. konačno ispravljanje i oblikovanje proizvoda. modela. Novak. valja se zalagati za sistematski način skupljanja ideja. Pri svemu tome mora se postići i ekonomična proizvodnja (Sikavica. Ideja se može pojaviti potpuno slučajno pa se veli “pala mi ja na pamet” ili pomoću sistematskog proučavanja. Ideja o novom proizvodu Preliminarno istraživanje Projektiranje odnosno laboratorijsko istraživanje Istraživanje kooperacije Istraživanje tržišta Mogućnost opskrbe Razvojni plan proizvodnje Poluindustrijska proizvodnja Konačno oblikovanje Slika 7. Takvo istraživanje može biti dvostruko: 258 . Novak. 484): 1. pretprojektiranje. poluindustrijska proizvodnja. odnosno u istraživanjima bilo kojeg proizvoda. kako treba prići istraživanju i studiju proizvoda. 6. odnosno laboratorijsko istraživanje. Proces istraživanja i studija proizvoda Industrijska istraživanja obavljaju se radi postizanja temeljnih ciljeva i zadataka poslovanja. 1993.3. 1993. 485) (1) Poticaj za novi proizvod nalazi se svuda oko nas. No. ideja o novom proizvodu. uključivši patentno istraživanje. 3. procedure ili gotovog recepta. uključivši i eventualnu kooperaciju. poboljšanje starog proizvoda ili se pokušavaju naći nove uporabne vrijednosti starog proizvoda. s postrojenjima na kojima se taj proces obavlja.7. 1993.

a njihovi autori nagrađuju. gospodarskih i ostalih) o proizvodima. b) metodično i stalno prikupljanje ideja s određenih izvora. određuje se tehnološki proces s odgovarajućim modifikacijama. pa se samo inoviraju. sajmovi. stručna literatura. omogućuje proizvođaču da uoči eventualne nedostatke. laboratoriji. (5) U nekim slučajevima usporedo s razvijanjem plana proizvodnje i nakon izrade približno konačnog projekta. Prikupljanje ideja registriraju i proučavaju kvalificirani stručnjaci. vremenom izrade i ostalim. (6) Na izradu prototipa nadovezuje se i konačno ispravljanje i oblikovanje proizvoda. jurišanje na ideju. analiza postojećih proizvoda i dr. 1976. Prototip je u proizvodnji prvi primjerak koji se pozorno kontrolira i. 184-185). Takav je način prikupljanja ideja mnogo uspješniji za proizvode koji se već proizvode u poduzeću. počinje poluindustrijska proizvodnja. studiozan rad vlastitih djelatnika. časopisi. tzv. Tako dotjeran i 259 . novine. To je direktna posljedica prototipa. u materijalu. Ovaj se korak ponavlja sve dok se ne dobiju zadovoljavajući rezultati. (a) Prikupljanje ideja u određenim razmacima provode neka poduzeća tako da u određenim vremenskim razmacima daju zadatke i traže od svojih zaposlenika da daju ideje za njihovo rješavanje. reklamacija i informacija od unaprijed poznatih izvora. koji bi se mogli javiti u proizvodnji i čak i na samom proizvodu. odnosno organizacijske jedinice za razvoj poduzeća. Ti su izvori: tržište. (4) Vrlo važan korak u osvajanju novog proizvoda je razvijanje plana proizvodnje. nastoji se pronaći najpogodnije rješenje kako bi se izbjegli sukobi s vlasnikom patenta. pronalazimo ideju koju treba pomoću procesa oblikovanja staviti na papir (Žugaj. itd. Korisne ideje se pretvaraju u gotov proizvod. bilo da su isti ili slični onima kakve se namjerava proizvoditi. U prvom redu treba nastaviti preliminarna istraživanja. Ispituje se je li takav proizvod patentno zaštićen od nekog drugog proizvođača. ako to zahtijevaju obilježja proizvoda. izložbe. ili još nekih drugih. reklame i ekonomska propaganda. odnosno poluindustrijska proizvodnja.. U razvijanju rečenog plana u određenoj mjeri nadovezuje se rad stručnjaka koji razrađuju tehnološki proces. odnosno laboratorijskih ispitivanja. (b) Sistematsko prikupljanje ideja teče pomoću evidentiranja prijedloga. radnik ga koristi za izradu ostalih primjeraka. Na temelju opisanih izvora ideja. zavodi i instituti. crtanju crteža i utvrđivanju kemijskog sastava proizvoda. Dio razvijanja plana proizvodnje jest predviđanje moguće kooperacije u proizvodnji novog proizvoda.a) prikupljanje ideja u određenim vremenskim razmacima. te se obavljaju posljednji ispravci u tehnologiji i tehnici proizvodnje. (3) Sljedeći korak je izrada pretprojekta ili se obavljaju laboratorijska istraživanja. obliku proizvoda i ostalom. Tim planom. tehnoloških. kada to obilježje proizvoda zahtijeva. normativima materijala. Pristupa se skiciranju. posjeti poduzećima. Izrada prototipa. ako ispunjava sve normativne uvjete. potrebnom dokumentacijom i specifikacijama. vanjski stručni savjetnici. Ona se obavlja u posebnim radionicama (prototipnim radionicama) ili u proizvodnim radionicama. (2) Preliminarna istraživanja odnose se na prikupljanje što detaljnijih podataka (tehničkih. Ako je proizvod zaštićen. koji još nije konačan.

Prema tome. prema Nikonenku (1960. Potrebno je još nešto reći o oblikovanju proizvoda. razvoj ideje i stvaranje tehničke dokumentacije za izradu proizvoda. pravnici i dr. Industrijsko oblikovanje predstavlja proces razvijanja (oblikovanja) ideje i stvaranja tehničke dokumentacije proizvoda. odnosno njegova tehnička dokumentacija. imajući pritom na umu ljepotu. 1993. koji se postavljaju na dotični proizvod. stil i ukus itd.4. Oblikovanje se može definirati i kao istraživanje. predočen je jedan od opisanih postupaka u literaturi.). Tako ekonomisti trebaju ispitati tržište (proizvodnja istih ili sličnih proizvoda. 1976. Stoga ne valja brkati pojmove umjetničko oblikovanje i oblikovanje rada (pojednostavljenje rada. što je u 260 . racionalizacija rada) s pojmom oblikovanja proizvoda. ekonomske i estetske zahtjeve. tako i u inozemstvu (Sikavica. projektiranje i konstruiranje proizvoda putem stvaranja tehničke dokumentacije proizvoda (crteži i dr. Da se ti zahtjevi zadovolje. kao sastavnom dijelu ukupnog procesa istraživanja i studija proizvoda. tj. koja će sve pripremiti za početak proizvodnje. Novak. odnosno marketinga tako i sa stajališta nabave (kako je s nabavom materijala i drugih sredstava koja su potrebna za proizvodnju. izgledi novog proizvoda. dizajneri. Napominjemo da postupak istraživanja i studija proizvoda može teći i drukčije. tehnička i ekonomska svojstva proizvoda.1. proces oblikovanja. Sve ove poslove uglavnom obavlja tehnički i tehnološki kadar. Novak. 484-487). odakle i kako nabavljati) (Sikavica.). 487). Oblikovanje rada je dio industrijskog inženjeringa (organizacije proizvodnje) koji obuhvaća planiranje učinkovitih metoda rada. potrošnja. 1993. Industrijsko oblikovanje nije samo posao dizajnera nego timskog rada stručnjaka različitih specijalnosti. proanalizirati je i pomoću tehničke dokumentacije predočiti estetska. prodajne cijene) kako sa stajališta prodaje. Organizacija istraživanja i položaj organizacijske jedinice za istraživanje “Organizacija istraživanja može se u osnovi postaviti na dva načina: tako da se podjela zadataka izvrši na funkcionalnoj osnovi koja prati proces istraživanja ili. Prema tome oblikovati proizvod znači pronaći ideju. Svrha je oblikovanja rada da se pronađu i poboljšaju standardi učinka. U pojedinim trenucima istraživačkog rada uključuju se i druge struke (ekonomisti. 7. Umjetničko oblikovanje predstavlja stvarno davanje oblika ili forme nekom predmetu. konstruiranje i izrada prototipa (Žugaj. onda se treba obratiti odgovarajućim institucijama za industrijsko oblikovanje. Ako poduzeće nema vlastiti dizajnerski kadar. 183-185). odnosno industrijskom oblikovanju. To ne znači samo davanje nekog određenog oblika već i iznalaženje rješenja za tehničke. 22-25) treba proći kroz ove faze rada: a) b) c) d) e) istraživanje. prosljeđuje se pripremi proizvodnje.4. projektiranje. kako u zemlji.oblikovan proizvod. ocjenjivanje proizvoda.

praksi vrlo čest slučaj. Novak. Koji će se od ta dva načina primijeniti. Novak. 1993. Funkcija istraživanja i studija proizvoda Istraživanje Programiranje Ispitivanje Dokumentacija Istraživanje proizvoda Oblikovanje i konstrukcija Program konkurencije Ekonomski efekti Zaštita pronalazaka Projekcija tehn. (Sikavica. procesa Laboratorij Pronalasci Projekcija proizv. Kada se u poduzeću proizvodi više različitih proizvoda. Primjer takve organizacije poduzeća predočen je na slici 7. Temeljne su organizacijske postavke iste. Organizacijska shema funkcije za istraživanje i studij proizvoda 261 . (Sikavica.8. 1993. tada će prevladati organizacija po grupama ili znanstvenim područjima. Novak. 489).8. ovisi u prvom redu o vrsti odnosno karakteru proizvodnje. Funkcionalna organizacija uglavnom se primjenjuje ako se proizvodi jedan proizvod. proizvodnje Radionice Tehničke dokumentacije Pismohrana i knjižnica Slika 7. kao što je to slučaj s industrijskim institutom za fitofarmaciju jednog poduzeća. a zatim i o koncepcijama od kojih se polazi u organizaciji istraživanja” (Sikavica. bez obzira je li riječ o organizaciji istraživanja u okviru trgovačkog društva odnosno poduzeća ili samostalnoj pravnoj osobi (jednom od vrsta trgovačkog društva) koja je s matičnom organizacijom vezana uzajamnim ugovornim obvezama.9. odnosno na projektnoj osnovi. procesa Program kooperacije Priprema poluind. 490). 1993. Spomenuta dva načina organizacije istraživanja vrijede općenito. Primjer takve organizacije predočen je na slici 7. Razlika je u tome što se u istraživačkim jedinicama unutar trgovačkog društva odnosno poduzeća obično poklanja više pozornosti istraživanju i usavršavanju postojećih nego istraživanju novih proizvoda. 490). tako da se ta podjela izvrši na osnovi proizvodnih grupa.

No. 1993. zrcali u ekonomskim korisnostima (Sikavica. u krajnjoj liniji. U svezi s ekonomskom stranom istraživanja stoji i važno pitanje: “Koliko košta istraživanje. Mi bismo dodali da je za takvo stanje često kriv i menadžment tvrtke. Organizacijska shema industrijskog instituta U nas je prisutan i problem zanemarivanja ekonomske strane istraživanja. zatim slijedi radna jedinica s udjelom od oko 17%. Osim navedenog istraživanja korišteni su i elaborati Zavoda za ekonomiku iz Varaždina. Te jedinice mogu biti organizirane kao štabne pod utjecajem direktora.9. 83). u organizacijskoj strukturi poduzeća je različit. ali isto tako i za razvoj. 489). “Od 53 anketirana poduzeća njih 48 je dalo odgovore na pitanje o organizacijskom obliku jedinice za istraživačko-razvojni rad. 83-84) je proveo istraživanja sa svrhom da se utvrdi položaj i zadaci istraživačko-razvojnih jedinica u nas. Novak. Uočljivo je da je u 9 poduzeća organizacijska jedinica za istraživačko-razvojni rad zastupljena s jednim djelatnikom. Novak veli da istraživači zanemaruju ekonomske čimbenike i veću pozornost obraćaju tehničkotehnološkim istraživanjima. Kod velikih složenih poduzeća najčešće organizacijski 262 . ako su odvojene. premda je očito i znanstveno da se istraživački rad. Daljnji organizacijski oblik je odjel s oko 19%. predsjednika kompanije ili mogu biti u sastavu većih organizacijskih cjelina od njih. 1994. Najviše odgovora (16) dano je u prilog sektoru što pokazuje da je sektor zastupljen s 33%. one mogu biti i samostalne cjeline unutar poduzeća (Ptiček. odnosno projekt?” Položaj organizacijske jedinice za istraživanje.Institut Kemijski smjer Knjižnica Biološki smjer Knjižnica Formulacije Laboratoriji Staklenici i insektarij Pokusna polja Sirovine Laboratoriji Poluindustrijsko postrojenje Slika 7. Ptiček (1994.

Ovi rezultati predočeni su u tablici 7. 1993. U svezi s time moraju se obaviti sva predispitivanja i konkretizirati odnosno oblikovati ideju u formi pretprojekta. Ovakvi poslovi trebaju postati sastavni dio poslova organizacijske jedinice istraživanja. 491): 1. Jedan od stalnih problema koji je ovdje prisutan je zaštita pronalazaka i njihovo iskorištavanje u proizvodnji. Organizacijski oblik Poduzeće Radna jedinica Sektor Odjel Radno mjesto (pojedinac) Ukupno Ukupno 6 8 16 9 9 48 % 12. osobito s organizacijskom jedinicom za razvoj poduzeća.00 Pri analizi ovih podataka ne smije se smetnuti s uma da velik broj poduzeća. primarno s tržišne. programiranje.50 16. kao drugi od tri temeljna zadatka. Sve se to mora obaviti u što užoj suradnji sa stručnjacima koji se bave osnovnim zadacima. pripremu poluindustrijske proizvodnje i radionicu u kojoj je organizirana poluindustrijska proizvodnja ili izrada prototipova. jer ona mora imati stalan uvid u dostignuća koja su njihovi suradnici ostvarili. Ovakvi poslovi dobivaju sve više na važnosti stupanjem u poslovne odnose s inozemnim partnerima.33 18. osobito malih. njoj rezultati rada timova za programiranje služe kao temelj. (1) U sastavu temeljnog zadatka istraživanja uglavnom se obavljaju zadaci koji su vezani uz raniju konkretizaciju ideje o novom proizvodu ili drugom istraživačkom zadatku. Stručnjaci se prema potrebi organiziraju u timove. službi za istraživanje i razvoj (Sikavica. na projekciji razvoja poduzeća i postavljanju predplana kooperacije. obuhvaća sva moguća ispitivanja modeliranih primjeraka.oblik jedinice za razvojni rad je poduzeće (institut). bilo da preuzimaju licenčna prava za proizvodnju pojedinih proizvoda. 491-492). polazna točka u obavljanju njezinih specifičnih zadataka. receptura ili ostalih istraživačkih prijedloga vezanih uz laboratorij.75 18. ispitivanje i 3. Tablica 7. Novak. 1993. Tri su osnovna zadatka koja ima organizacijska jedinica istraživanja i studija proizvoda (Sikavica.1. Ponovno naglašavamo da postoji mogućnost da se funkcija istraživanja i studija proizvoda realizira zajedno s funkcijom razvoja u jednoj stručnoj službi. istraživanje. 84). bilo da ustupaju.67 33. Novak.75 100. 2. uopće nema organizacijske jedinice istraživanja i razvoja. (3) Programiranje obuhvaća posebne zadatke na izradi tehnološkog procesa. Anketirana poduzeća prema organizacijskom obliku jedinice istraživanja i razvoja (Ptiček. Naime. tj. 1994. tehničko-tehnološke i ekonomsko-financijske strane. 263 . 1994. 84).1. Takav oblik se susreće u 6 poduzeća što u udjelu iznosi oko 12%” (Ptiček. recepture ili prototipa. (2) Ispitivanje.

teče redovito. zatim proizvesti i na kraju eksploatirati. Druga je stvar uspjeh tog razvoja. o razvoju eksploatacije. 156). 1991. a i razvoja. Prema tome poduzeće se uvijek osniva radi nekog proizvoda. Svako se proizvodno poduzeće osniva radi ostvarenja nekih ciljeva. 1993.1. No.Kakve će biti organizacijske jedinice istraživanja. i poduzeće koje ne proizvodi proizvode materijalne prirode ima redovito neki stalni cilj (jedan između više ciljeva) čije se ostvarenje može u prenesenom smislu smatrati njegovim proizvodom. pravilima optimalizacije u organizaciji i učinkovitosti funkcioniranja takvih jedinica. ovisit će o vrsti djelatnosti. Ciljevi razvoja Ciljevi razvoja uglavnom su dugoročni ciljevi i kao takvi imaju vrlo veliko značenje. o razvoju organizacije i o budućem razvoju poduzeća. Radi što uspješnijeg rada potrebno je uskladiti sve radnje vezane uz spomenute faze i one između njih. Još nekoliko riječi o procesu razvoja Proces razvoja poduzeća postoji.2. o razvoju tehnologije i o razvoju organizacije.1.5. Svaki takav proizvod treba prvo oblikovati. Razvojni ciljevi s obzirom na važnost koju imaju za buduće poslovanje mogu biti (Popović. potrebno je voditi računa:    o razvoju proizvoda. 7.1. 7. Jedan od tih ciljeva je i proizvodnja nekog proizvoda materijalne prirode. Turkalj.5. što znači i stvaranje čvrste poslovne orijentacije. odnosno organizacijskih jedinica razvoja i njihovih sposobnosti. Poduzeće koje želi dugoročno uspješno poslovati mora imati dobro organiziranu razvojnu funkciju koja će biti u stanju voditi stalnu organiziranu brigu o razvoju. proces razvoja teći će manje ili više stihijno. Kada se govori o organiziranoj brizi o razvoju. Te jedinice organizirane posebno ili kao jedna jedinica predstavljaju ujedno i episredište istraživačkog i znanstvenoistraživačkog rada unutar trgovačkog društva. o razvoju proizvodnje. odnosno poduzeća. Ovisno o postojanju organizirane funkcije razvoja.1. zatim 264 . bez obzira na to čija je on briga. Funkcija razvoja 7. To su mjesta iz kojih se znanstvenoistraživačke spoznaje trebaju koncentrično širiti prema ostalim poslovnim funkcijama poduzeća (Meler. 90): osnovni (strategijski) i taktički. odnosno bolje ili lošije organizirano.5. Njima se alociraju resursi i stvaraju se budući uvjeti poslovanja. U nešto detaljnijoj podjeli može se govoriti:      o razvoju proizvoda.

tendenciozno. organizacije rada. 15). pritom zanemarujući da imamo samo ovu jedinu Zemlju. strukture ljudskih potencijala. 1994. konačan obračun projekta. Svijet. Novak (Sikavica. “Filozofija” koju prakticira moderna ekonomija odražava jednu vrstu tržišnog stila poslovanja koji kida smisao za solidarnost među ljudima i. uvođenje nove organizacije rada. 53-54). Ciljevi mogu biti vrlo različiti. Između ciljeva u širem i užem smislu postoji određena povezanost. mora se sudariti sa posljedicama svoje pretjerane slobode. Zbog 265 . povoljnijeg položaja na tržištu i dobrog položaja u grupaciji u smislu nositelja razvoja putem kojeg se ostvaruje veći standard zaposlenih. tj. Ciljevi razvoja poduzeća u širem smislu odnose se na zauzimanje povoljnijeg položaja poduzeća u cjelokupnom gospodarstvu. Ciljevi razvoja postavljaju se u širem i užem smislu. 1982. Egoizam pojedinaca nema kraja i spremni su na sve kako bi ostvarili svoje ciljeve. Zadaci studija razvoja Kada piše o zadacima studija razvoja. jednog utilitarističkog individualizma koji je prevladavao u njenom početku i koji se degradirao u jedan hedonizam i jedan vulgarni materijalizam. uvjeta rada. 7. autor navodi: a) tehničko-tehnološke zadatke i b) ekonomske zadatke. U užem smislu ciljevi razvoja su poboljšanje postojeće tehnologije. bili bi štetni za sve ljude svijeta. tehnologije. Novak. uz mnogo napora iako nedovoljno. financijske snage. a kojem je svrha postizanje povoljnijih rezultata. proširenje proizvodnog programa. Uz to oni obuhvaćaju pronalaženje potrebnih financijskih sredstava za realiziranje razvojnog projekta. što ovisi o načinu poslovanja poduzeća. njegovom gospodarskom položaju i raspoloživim sredstvima. pronalaženje novih tržišta i sl. kao i uvođenje i osvajanje novih proizvoda. U tom stanju postaje razumljivo sukob tradicionalnih društava i praktičnog “ekonomizma” društava koja se nazivaju razvijenim (Perroux.opći koji se odnose na čitavo poduzeće i pojedinačni koji se odnose na dijelove poduzeća. strojeva i uređaja. ugovaranje radova.3. (1) Tehničko-tehnološki zadaci u svom okviru obuhvaćaju zadatke praćenja.5. u kojem je sve dozvoljeno. 1993. 496-499) navodi dvije podjele tih zadataka. proizvoda. vrijednosti koje određuju čovjeka kao takvog u svim filozofijama i religijama. kontrolu faktura te. pri kojoj se ukazuje na objektivne teškoće pri povlačenju jasnih granica. ne obazirući se ne samo na prvog susjeda nego na čitav svijet. U prvoj podjeli. projektiranja i svrsishodne primjene najnovijih proizvodno-tehnoloških i organizacijskih rješenja pri čemu treba imati na umu sadašnju razinu poduzeća i njegovih konkurenata. svi su u skladu s ciljem poslovanja poduzeća i temeljnim ekonomskim načelima razvojne politike poduzeća. na kraju.1. (2) Ekonomski zadaci su usmjereni na sav rad koji se odnosi na više varijanti financiranja i visine troškova. Suvremena ekonomija se oslobađa. Ciljevi u širem smislu ostvaruju se u poduzeću na osnovi srednjoročnih i dugoročnih razvojnih programa i planova. Ciljevi razvoja koji bi bili orijentirani samo prema profitu. (Ptiček.

leže u činjenici da se tako on može ostvariti kao sastavni dio razvojnog programa (Sikavica. d) zadaci razvoja organizacije i e) zadaci budućeg razvoja. Zadaci razvojne funkcije mogli bi se podijeliti i ovako: a) zadaci razvoja proizvoda.velike važnosti tih zadataka nisu dozvoljene pogreške jer se njima može dovesti u pitanje opstanak poduzeća. Valja napomenuti da postoje i mišljenja da operativni zadaci koji se odnose na ugovaranje ne pripadaju u zadatke razvojne funkcije. na istraživanje znanstvenih i tehnoloških dostignuća (praćenje i istraživanje radi toga da se upozna njihova funkcionalna vrijednost i izabere najpovoljnije rješenje za poduzeće. usporedba između korištenih tehnoloških i proizvodnih rješenja. postrojenja i drugih uređaja i onih koje pruža sadašnja znanost. taj posao može se povjeriti i drugim institucijama). a opsežniji razvojni radovi nakon četiri. (b) Operativni zadaci obuhvaćaju konkretizaciju cjelokupnog ili etapnog plana razvoja putem ugovaranja postrojenja i radova. Novak. ekonomske i financijske prirode. te pri tom proučavati:  materijali. njihove kontrole i predaje na uporabu. suvremeni i ekološki prihvatljivi. da utvrdi optimalno rješenje i pokaže poduzeću siguran put kojim treba kretati). Argumenti. Razmimoilaženja postoje i oko kapitalnog (generalnog) remonta. Neki stručnjaci drže da se oni trebaju obaviti u okviru financijske odnosno računovodstvene funkcije. kada su oni podijeljeni s obzirom na područje na koje se odnose Novak navodi: a) programske zadatke i b) operativne zadatke. koji govore u prilog da se kapitalni remont uključi u studij razvoja. a) Programski se zadaci odnose:    na ispitivanje postojećeg tehnološkog i proizvodnog procesa (utvrđivanje eventualnih kvarova i nedostataka. b) zadaci razvoja proizvodnje. djelomičnog i etapnog razvoja ima svrhu da na temelju preliminarnih istraživanja uskladi sve komponente tehničke. svrsishodni. On se u pravilu obavlja svake godine. 1993. Za udovoljenje uvjetima prodaje proizvodi moraju biti kvalitetni. 266 . na izradu cjelokupnog plana razvoja (planiranje cjelokupnog. Zbog toga se proizvodi moraju stalno istraživati i razvijati. tehnika i tehnologija. Oko poslova financijske naravi vezanih uz razvoj postoje također nesuglasice.  koncepcija funkcije proizvoda. utvrđivanje isplati li se ili ne postojeći tehnološki i proizvodni proces unaprijediti i dr. (a) Uspješno poduzeće razvija se prodajom svojih proizvoda. pet ili više godina.). Postoje argumenti koji idu u prilog tom mišljenju. U drugoj podjeli zadataka. c) zadaci razvoja eksploatacije. Zbog toga poduzeće mora brinuti o oblikovanju proizvoda takvih značajki i njihovom lansiranju na tržište. 497-499). ali isto toliko argumenata ima i za rješenje koje ih uključuje u razvojnu funkciju. već u zadatke nabavne funkcije. prihvatljive cijene.

primjena novih tehnoloških postupaka u proizvodnji. pri čemu odlučnu ulogu igraju normizacija i tipizacija. istraživanje i praćenje ekološke ispravnosti proizvoda u eksploataciji i način njegova odlaganja. te sa što manje dijelova postići što više varijacija proizvoda za uporabu. Pri tom je osnovni cilj sniziti troškove proizvodnje i provođenje automatizacije i robotizacije procesa proizvodnje. (e) Zadaci budućeg razvoja mogu biti programirani i planirani. rekonstrukcija i modernizacija postojećih tehnoloških i proizvodnih sustava. projektiranje informacijskog sustava u poduzeću. (d) Istraživanjem i razvojem treba stalno misliti na budućnost poduzeća. mora i cjelokupan njegov rad organizirati. istraživanje i praćenje utjecaja na razvoj proizvodnje i projektiranje proizvodnih procesa u cilju poboljšanja eksploatacijskih svojstava proizvoda. projektiranje i uvođenje novih tehnoloških i proizvodnih sustava. (c) Posebnu pozornost pri razvoju proizvoda treba obratiti tijeku njegova korištenja. istraživanje i praćenje razvoja organizacijske teorije i prakse. Pri razvoju proizvoda osnovna je svrha omogućavanje lakog sastava (montaže) u cjelinu.  koncepcija oblika. istraživanje i praćenje utjecaja na razvoj i konstrukciju proizvoda radi poboljšanja eksploatacijskih svojstava proizvoda. o položaju i ulozi zemlje u 267 . Riječ je o predviđanju razvoja gospodarske grane kojoj poduzeće pripada. Odatle slijede i zadaci razvoja organizacije:     proučavanje i analiza razvoja organizacije poduzeća. projektiranje promjena u sustavu organizacije poduzeća radi poboljšanja djelotvornosti cjeline i njenih dijelova. istraživanje i praćenje razvoja tehnoloških i proizvodnih sustava. odnosno razgradnje nakon uporabe. korištenje otpadnih sirovina i dr. pa se. Pri razvoju proizvoda svrha je da povećamo sigurnost proizvoda u eksploataciji kako bi njegovo funkcioniranje bilo što manje ovisno o posluzi i lakša zamjena vitalnih dijelova za njegov dobar rad. Rad na istraživanju i razvoju proizvodnih procesa obično počinje s rješavanjem tekućih problema u proizvodnji pa se mogu utvrditi i sljedeći zadaci u razvoju proizvodnje:      istraživanje i praćenje razvoja pojedinih tehnologija koje se primjenjuju ili bi ih se moglo primijeniti u proizvodnji. prema tome. iz čega proizlaze posebni zadaci razvoja eksploatacije:     istraživanje i praćenje ponašanja proizvoda u eksploataciji. (b) Paralelno s radovima na razvoju proizvoda mora se razvijati i proces proizvodnje. Za izvršenje svih ovih zadataka stoje nam na raspolaganju mnogobrojne metode. Proizvod ne smije ni na koji način pravilnom uporabom zagađivati okoliš. te organizacijskih metoda. sklopivo zamjenjivih dijelova (Baukasten sustav).

razvoj znanstveno-istraživačkog rada. a u onim u kojima je djelomično došla do izražaja nije ostvarena u odgovarajućem obliku. 7. mogućnost opskrbe sirovinama i repromaterijalom. Financijska snaga uzima se uz kadrove za najvažnije čimbenike razvoja poduzeća. osigurati vraćanje uloženih sredstava i donijeti određenu dobit.kojoj poduzeće djeluje. uloga i značenje istraživačkog rada.5.1. planiranju budućeg razvoja i dr. na svim razinama (županijskoj. nove kapacitete. gospodarski sustav i ekonomska politika. Da bi se postavili što realniji razvojni ciljevi. opskrbu reprodukcijskim materijalima i sl.5. Ne valja smetnuti s uma da je razvoj istovremeno djelovanje razvoja i ono što iz toga rezultira. već je njena uloga bila vrlo ograničena. U većini poduzeća razvojna funkcija u prošlosti nije uopće došla do izražaja. u mnogim našim poduzećima nije imala ono značenje koje bi joj po važnosti trebalo pripadati. 1980.1. Ti rezultati moraju. Osnovne veze i odnosi ovog činitelja i razvojne politike temelje se na: politici cijena. financijska snaga poduzeća. opseg i veličina aktivnosti. 268 . uvođenje novog proizvoda. Čimbenici koji utječu na razvoj Čimbenika koji utječu na razvoj ima mnogo i vrlo su promjenjivi često i u okviru jednog razvojnog razdoblja. razvoj tehnike i tehnologije. budući financijski rezultati. Kao vanjski činitelji spominju se gospodarski sustav i ekonomska politika države. 7. namjere konkurencije. Razvojni ciljevi poduzeća moraju biti usklađeni s ekonomskom politikom i gospodarskim sustavom. 36):           tržišne perspektive.5. Inače se dovodi u pitanje pravilnost razvojne politike. Popović. Zajednička ulaganja odnose se na novu tehnologiju. mogućnost kooperacije. kvaliteta i količina potrebne opreme … i na kraju sam rezultat. zapošljavanjima… Čimbenici razvoja mnogih poduzeća utječu na zajednička ulaganja s inozemnim partnerima. O njoj ovisi čitav razvojni projekt. Rezultat njihova rada mora davati nove poticaje djelatnicima istraživačke ekipe. državnoj…). Razvojni program oslanja se na ravnotežu ciljeva i buduće financijske rezultate.4. potrebno je uzeti u obzir i identificirati sve relevantne čimbenike razvoja te ocijeniti njihov utjecaj i pronaći što racionalnije kombinacije uvjeta koji utječu na ostvarenje ciljeva. carina. prijenos znanja. Organizacija studija razvoja Poznato je da razvojna funkcija. Značajnija sistematizacija čimbenika razvoja je (Novak. kao i funkcija istraživanja i studija proizvoda. kadrovska osnova. porezima. Kadrovi kao važan čimbenik moraju biti sposobni i stručni. premijama. kada ih razmatramo na duži rok.

prikazana je organizacijska shema razvojne funkcije – model relativno zaokružene cjeline koji obuhvaća sve bitne poslove vezane za programiranje i izvršenje plana razvoja (Sikavica. Novak. U modernom poduzeću razvojna funkcija je isto toliko važna kao i sve ostale funkcije. 501503). poslovi nabavljanja opreme i puštanje u pogon te ekonomsko-financijski i drugi poslovi (organizacijski. Na slici 7. ali ni one. kao što su prodajna.10. poslovi projektiranja i izgradnje građevinskih objekata i uređenje prostora sa zaštitom okoline. Najvažnije grupe poslova koje bi trebala obavljati razvojna funkcija bile bi primjerice ove: programiranje razvoja. koje imaju više radnika koji se bave razvojem unutar proizvodnje ili službe za investicije. Nažalost situacija ni danas nije bolja glede njezine važnosti. programiranjem) već izvršno-tehničkim poslovima. promjena Slika 7.Upravo zbog toga što nije došla do izražaja. pogotovo ako se želi optimalno uključivanje u tržišno poslovanje. Najraširenija je ona varijanta koja je službu za razvoj svela na samo jednog radnika.10. Razvojna funkcija Tehnička pismohrana Knjižnica Programiranje razvoja Građevinski objekti Strojevi i postrojenja Ekonomskofinancijski poslovi Strateški marketing Istraživanje postojećeg stanja Praćenje znanosti i tehnologije Istraživanje kooperacije Izbor tehnološkog procesa Ekološki uvjeti Razrada idejnog rješenja Izvedbena dokumentacija Dobivanje dozvola Izbor izvođača Kontrola radova Izrada specifikacije opreme Izbor isporučioca opreme Kontrola i prijem opreme Izbor montažera Puštanje u pogon Kapitalni remont Utvrđivanje potrebnih sredstava Osiguranje financijskih sredstava Ugovaranje Kontrola faktura Predviđanje org. nisu se razvile ni službe koje bi trebale realizirati njezine zadatke. Organigram razvojne funkcije 269 . Iz svega toga proizlazi da bi se razvojna funkcija trebala organizirati kao samostalna služba. ona je u pravilu zapostavljena. To znači da se u najvećem broju naših poduzeća treba pokloniti veća pažnja organiziranju razvojne službe i pridavanju joj odgovarajućeg organizacijskog statusa. kadrovska ili neke druge. 1993. Osim rijetkih poduzeća. nisu nimalo bolje jer se oni uopće ne bave razvojnim problemima (projektiranjem. pravni…) koji se odnose na realizaciju programa razvoja.

Važno je da informacije budu pravovremene i sigurne.Jednostavnija organizacija u malim i srednjim poduzećima može izgledati kako je to predočeno na slici 7. Razvojna funkcija Tehnička pismohrana Razvoj proizvoda Razvoj proizvodnje Razvoj eksploatacije Razvoj organizacije Budući razvoj Slika 7. One na taj način ubrzavaju proces donošenja razvojnih odluka. 270 . kao i funkcija istraživanja.1. Organizacijska shema razvojne funkcije Za razliku od većine funkcija u poduzeću. postupaka i resursa s kojima se ostvaruju postavljani ciljevi. treba biti centralizirana.  u omogućavanju suradnje u istraživanjima i razvoju istraživačkih i razvojnih središta koja su međusobno geografski razdvojena.  u utemeljenju trajne djelatnosti sustavnih istraživanja i sustavnog razvoja.11. koje mogu biti centralizirane i decentralizirane (u velikim poduzećima). Taj sustav (podsustav) ustvari je dio cjelokupnog informacijskog sustava poduzeća koji se definira kao skup oblikovanih metoda.11. opsežnog. razvojna funkcija. u pravilu. Informacijski sustav u službi istraživanja razvoja Bez odgovarajućeg informacijskog sustava danas se ne može govoriti o bilo kakvom kvalitetnijem obavljanju istraživačko-razvojnog rada. Uloga i značenje informacijskog sustava u istraživačko-razvojnom radu je i:  u ostvarivanju maksimalne dostupnosti znanstveno-tehnološkim i drugim podacima.  u reduciranju ukupnog broja malih i izoliranih sustava. obuhvatnog i razgrananog informacijskog sustava.6. Tada je omogućeno praćenje čitavog poduzeća i svih njegovih djelatnosti. 7. Informacijski sustav treba osigurati pravovremen dotok informacija o najnovijim otkrićima u znanosti i znanstvenim metodama istraživačima u poduzeću.  u razvoju informacijske baze za koordinirani razvoj konzistentnog.  u ubrzanju integracije stvaralaštva s ostalim funkcijama u tehnološkom sustavu. Također je nužno da su sve djelatnosti razvojne funkcije međusobno povezane radi usklađenja pojedinih faza razvoja.  u osiguranju prilagodljivosti tehnološkog razvoja u zemlji i svijetu.

obrađivale i analizirale informacije iz literature po stručnim znanstvenim područjima. studije. te ih po potrebi davale na raspolaganje. Stoga se formiraju baze podataka koje se sastoje od datoteka u kojima su pohranjene informacije. 271 . a ona manja koja nemaju sredstava za takve. Uloga i značenje informacijskog sustava u istraživačko-razvojnom radu je prikupljanje. knjižnice (domaće i inozemne). Vanjski izvori su različite službene publikacije (knjige. u povećanju referentne količine informacija za stvaralački doprinos u istraživanju i razvoju. propisi. Potrebno je organizirati INDOK jedinice koje bi vodile knjižni fond. članci u časopisima. Da bi se informacije mogle racionalno koristiti. Kao unutarnji izvori mogu poslužiti različite poslovne knjige. Često se do ovih izvora dolazi prilično teško. arhivirale i čuvale informacije. Informacije od izuzetne važnosti za poduzeće su poslovna tajna i do njih može doći samo određeni krug djelatnika istraživačkih i razvojnih jedinica poduzeća.7. izvještaji. morala bi surađivati sa vanjskim jedinicama za istraživački i razvojni rad i to bi bio značajan impuls razvoju. Iz rečenog vidljivo je da funkcije istraživanja i razvoja mogu biti vodilje poslovanja i održanja poduzeća u trci za što boljim položajem na tržištu. koji bi rezultirao boljim razvojnim i poslovnim rezultatima. a njihova svrha je da se stvore uvjeti za zajedničko korištenje iste skupine podataka. 7. Postoje mnogobrojni primjeri iz prakse koji pokazuju da je većina slučajeva slabog poslovanja poduzeća rezultat promašaja iz sfere razvojne politike.1. poduzeća moraju formirati svoje biblioteke informacija. tada je pristup informacijama mnogo jednostavniji. Informacije može poduzeće dobivati iz vlastitih izvora. ali ako informacijski sustav poduzeća ima razvijenu mrežu koja je povezana s domaćim i inozemnim datotekama. Postoji određena hijerarhija informacija i zato sve informacije ne mogu biti svima dostupne. Naravno. Za razliku od toga poduzeća s jasno definiranim razvojnim programima i jasnom orijentacijom prema poslovnom programu vezanom uz tržište ostvaruju vrlo uspješne poslovne rezultate. bilteni. to se odnosi na ona poduzeća koja su to u mogućnosti učiniti. kao posebni vanjski izvori. čuvanje i distribuiranje svih relevantnih informacija koje bi mogle doprinijeti uspješnosti toga rada. Stagnacije i propast poduzeća najčešće su rezultat promašaja u pogledu sagledavanja i lošeg odabira pravaca razvoja. standardi…) i. analize… Unutarnje izvore nalazimo pohranjene u organizacijskim jedinicama i službama. Do podataka u bazama dolazi se pretraživanjem baze prema unaprijed postavljenoj organizaciji.  u smanjenju troškova prikupljanja i obrade informacija. ipak prilično skupe poduhvate. Stoga bi veći dio naših osobito velikih poduzeća trebao imati organiziranu razvojnu i istraživačku funkciju kao dvije zasebne službe ili pak u okviru jedne zajedničke službe. Zaključna razmatranja o funkciji istraživanja i funkciji razvoja Dalekosežnost posljedica u vezi s razvojem poduzeća upozorava na veliku važnost istraživačkog i razvojnog rada. Na taj način osigurava se tajnost tih informacija. a može ih tražiti i u vanjskim izvorima kojih ima mnogo. odnosno iz sfere razvoja poduzeća. obrada.

2. Na značenje nabave za poslovanje poduzeća ukazuje i vrijednost nabavljene robe koja se penje na 50 do 60 i više postotaka od vrijednosti ukupne godišnje proizvodnje (Novak. pogonske materijale. Materialwirtschaft). Postalo je jasno da se bez uspješne nabave i dobro organiziranog materijalnog poslovanja na može konkurirati ni na domaćem. prema I. što je nekome potrebno. Uz veliku intelektualnu radoznalost nužnu za svako istraživanje. pokaže se puno značenje dobro organizirane nabavne službe za normalno poslovanje. Tada se ‘otkriva’ američki ‘Materials Management’.. NABAVNA FUNKCIJA 7. sklopove. nego time koliko ste učinili za druge. otkad dolazi do naglog rasta cijena sirovina. i visina dobiti u znatnoj mjeri ovisi o uspjehu koji je 272 . kakvoći i u vrijeme kako se postavljalo u zahtjevima proizvodnje i drugih funkcija. 2002.” Neosporno je da su nabavu u poduzeću mnogi neopravdano smatrali po važnosti drugorazrednom funkcijom. dijelove. Međutim. g. 1-2) “u ekonomskoj teoriji i praksi dugo se vremena smatralo nabavu i materijalno poslovanje pomoćnom funkcijom. Od tada započinje sustavno i intenzivno bavljenje problemima nabave i ekonomiziranja s materijalima. U krajnjoj liniji. 7. a karakteristika mu je da vodi računa i ima pregled nad svim materijalnim tijekovima od dobavljača do kupca proizvoda i usluga. Takav pristup daje posebno značenje nabavi i njezinoj ulozi u pribavljanju potrebnih dobara od dobavljača. Nabava je posebno važna jer se pogrešne odluke nabave negativno odražavaju na sve ostale aktivnosti u poslovnom procesu i na teškoće prodaje. Sikavica. Značenje i zadaci nabavne funkcije Nabavna funkcija obuhvaća aktivnosti usmjerenim na pribavljanje potrebnih roba. 191). odnosno na neizbježne gubitke u prodaji (Segetlija.Istraživanje i razvoj “nisu samo funkcionalni cilj nego i osobita filozofija ili duh koji vlada poduzećem i prožimlje naš svjetonazor. osnovne i pomoćne materijale. u industrijskom istraživanju i razvoju nužna je i želja da se nešto postigne. Nabava i materijalno poslovanje u suvremenim uvjetima uže se povezuju s dobavljačima. istraživanjem i razvojem i jače utječu na definiranje procesa razvoja i buduće strukture potreba. Prema V. Ferišaku (1995. kada nastupe teškoće u nabavi materijala i drugih predmeta rada potrebnih za proizvodnju. 1996. usluga i prava. 1992.1. To znači i sposobnost da vidite unaprijed i pogodite što će se biti potrebno za nekoliko godina” (Mikšić. Lamza-Maronić. koja je imala zadatak što povoljnije pribaviti dobra. materijale (sirovine. To je novi organizacijski i rukovodni koncept utemeljen na sustavskom pristupu. To je najočiglednije poslije prve naftne krize 1973. te s proizvodnjom.2. 399. da se proizvede nešto što je korisno.. Medveščeku). Za uspjeh poslovanja i konkurentnosti na tržištu postaje bitan koeficijent obrtaja materijala i proizvoda u koje su ugrađeni. 110). a pogotovo ne na globalnom tržištu. količini. investicijska dobra i sitni alat) prema vrsti. što prevodimo kao ‘materijalno poslovanje’ (njem. Studijom Rimskog kluba sedamdesetih godina i obrazloženjem ograničenosti čimbenika rasta došlo je do odlučujućeg zaokreta u pristupu korištenja sirovina. Šćurić. Uspjeh se tu ne mjeri time koliko ste osobno zaradili ili se proslavili. odnosno službi poduzeća. trgovačku robu. .

399). (1) Priprema nabave polazi od plana nabave. Drugim riječima. Navedeni zadaci nabave nisu nimalo laki. cijena itd. sirovina i drugog. To je posebno važno u uvjetima otežane situacije nabave materijala na tržištu i kad se traži materijal koji se teže nabavlja. Istraživanje nabavnog tržišta ima mnogo sličnosti s istraživanjem prodajnog tržišta. Nabavna organizacijska jedinica izrađuje plan nabave materijala “koji mora biti specifičan za pojedini materijal ili grupu po rokovima.postignut u nabavi reprodukcijskog i drugog materijala. što u sebi pored poslova koji se odnose na samo kupovanje sirovina i materijala uključuje preuzimanje. u prvom redu o tržišnim uvjetima. kako bi se kasnije mogla imati bolja evidencija i pregled o ugovorenim i pristiglim materijalima i proizvodima. Tu je bitna granica količine i vrijednosti pojedine nabavke i prosječnih stanja. jer istražuje približno iste fenomene. Vrlo važno je da nabavna funkcija. 1992. to će se neposredno reflektirati u sniženju troškova proizvodnje. koje se u procesu proizvodnje stalno i postupno troše. jer njihovo izvršenje ne ovisi samo o internim mogućnostima poduzeća. njihove prednosti i nedostatke. već i o nizu vanjskih okolnosti. Lamza-Maronić (2002. Sikavica. 400). Novak i P. Sikavica (1992. 399). Nabava je temeljna funkcija i zbog toga što poduzeće i putem nje dolazi u vezu s tržištem. a različitih karakteristika. a ni o osoblju koje je zaposleno u nabavnoj organizacijskoj jedinici. što se postiže stalnim i sustavnim njegovim istraživanjima. “njezin je osnovni zadatak osiguranje harmoničnog toka proizvodnog procesa pravodobnim i ekonomičnim nabavkama potrebnog reprodukcijskog materijala. Jednako važan zadatak nabavne službe predstavlja ispitivanje i eventualno usklađivanje zahtjeva za nabavu materijala i druge opreme pojedinih organizacijskih jedinica. u prvom redu proizvodnih. 1992. 273 . kojemu su dulji rokovi isporuke ili su mu cijene više od cijena drugog materijala. Podloga za plan nabave su: plan prodaje i plan skladišta i zaliha. uskladištavanje i izdavanje”. kad u proizvodnji jednog artikla sudjeluje velik broj proizvodnih organizacija. poznaje njihove sposobnosti i granice. 2) pregovaranje (kontaktiranje) s poslovnim partnerima. načinu transporta i ostalim relevantnim faktorima. Osim toga u planu nabave potrebno je utvrditi i kvalitete i cijene robe te termine nabave. Segetlija i M. smatraju isti autori. Ako nabavna služba uspije nabaviti materijal uz povoljne cijene i druge čimbenike (kvalitetu i kvantitetu materijala. Stoga je za nabavu od presudne važnosti poznavanje nabavnog tržišta. dobavljačima. smatraju M. te mogućnost eventualnih intervencija” (Novak. količinama. Iz tih podloga izrađuje se dinamički plan nabave po robnim grupama. Z. 191-193) funkciju nabave dijele na: 1) pripremu nabave. U tom slučaju nabavna služba predlaže da se u zahtjevu za nabavu unesu alternative kako bi se u danim situacijama mogla ugovoriti nabava bez opasnosti da se produlji rok. Sikavica. dimenzija i kvaliteta.” (Novak. odnosno tržišta dobavljača.). odnosno kad proizvode istovremeno mnoge materijale ili proizvode iste ili slične namjene. Ona ima najuži kontakt s dobavljačima. poduzeću osigurava kontinuirano opskrbljivanje potrebnim sirovinama i reprodukcijskim materijalom određenih vrsta. osim ostalih čimbenika. novim idejama i novim proizvodima. i obratno. “Ova strana nabavne službe ima naročito značenje u naše današnje vrijeme sve veće podjele rada i sve veće međusobne povezanosti. rokove isporuke i dr. 3) zaključivanje nabave i 4) izvršavanje (odvijanje) nabave.

Povoljniji uvjeti nabave zbog većih količina od jednoga dobavljača imaju svoje temelje u mogućim racionalizacijama i kod njega. Ispitivanje ponuda i izbor najpovoljnijeg dobavljača vjerojatno je najvažniji zadatak nabave. ograničavanje broja dobavljača ima i svoje granice zbog mogućega nepovoljnog odraza na politiku asortimana. Dakako. Među najvažnije odluke u okviru nabave isti autori navode ove 1) izbor dobavljača. što se može pozitivno odraziti na uštede. Kontrola rokova isporuka važno je područje djelovanja nabavne službe jer zakašnjenja u isporukama mogu ometati normalan tijek proizvodnog procesa. (3) Odluke o količinama i cijenama nabave ovisne su o veličini poduzeća. potrebno je stalno preispitivanje ponuda. djelatnosti i asortimanu te o drugim obilježjima oblika njihovih poslovnih jedinica. ekonomske propagande (sve do školovanja prodavača) i sl. Izbor najpovoljnije ponude obavlja se uspoređivanjem prispjelih ponuda. narudžbe se moraju podijeliti prema dobavljačima i prema vremenu. (4) Izvršavanje nabave odnosi se na postupke dobivanja robe i njezina plaćanja. (1) Izbor dobavljača prvenstveno ovisi o uslugama koje oni pružaju.(2) Pregovaranjem se prihvaćaju kontakti s dobavljačima. provođenja i obrade reklamacija. koje se brzo mijenjaju. One im mogu stvoriti konkurentsku prednost jer uspješno 274 . cijene. kada se radi o većim količinama od jednoga dobavljača. Ugovor sadrži uvjete vezane uz posebnosti nabave. 2) određivanje broja dobavljača. Važne aktivnosti su posjet dobavljačima u njihovu sjedištu te na sajmovima i izložbama. razgovaranje s predstavnicima dobavljača i sl. otpadaju mnoge aktivnosti održavanja veza i vođenja poslova. U ovom poslu poduzećima od presudnog značenja može biti uporaba suvremenih informacijskih tehnologija. Tu treba dobro odvagnuti prednosti i nedostatke svake od mogućih odluka. mogućnosti kreditiranja te raznolike sporedne usluge dobavljača na područjima unapređenja prodaje. U radu nabave nekoliko je bitnih posebnih zadataka: ispitivanje ponude. Zato nabavna služba mora na vrijeme intervenirati kako bi se izbjegla i uklonila zakašnjenja. dobavnim terminima te nabavnim kondicijama. primanje materijala. nabavne kondicije. Da bi se spoznale utjecajne snage na nabavnom tržištu. U čimbenike izbora dobavljača spadaju: nabavne cijene. Svakako su tu i povoljniji uvjeti nabave i racionalnija dobava. briga o ambalaži i dr. kontrola rokova isporuke. čuvanje materijala. dobavne termine i sl. uvjete plaćanja robe. vođenje evidencije zaliha. Međutim. (2) Određivanje broja dobavljača je vrlo važno.na sve njezine elemente od cijene i rokova do uvjeta plaćanja. preuzimanja robe i njezine ulazne kontrole. količine. Kod nabavnih kondicija važni su još uvjeti: mogućnosti prijevoza. (3) Zaključivanje nabave znači zaključivanje ugovora o nabavi. Ono se odnosi na kompletnu ponudu . Izborom najpovoljnije ponude i sklapanjem ugovora izvršen je tek prvi dio posla. Kod izbora dobavljača važno je odlučiti i o putu nabave: izravno od proizvođača ili od veletrgovca (specijaliziranoga ili onoga sa širim asortimanom). Nabavne kondicije sve više dobivaju na značenju. aktualnost ponude roba za vlastiti asortiman. 3) odluke o količinama i cijenama nabave. provjere ulaznih računa te platnoga prometa. što nije lak i jednostavan posao. Tu su bitna pitanja prijevoza robe. osobni i tradicijski odnosi i si. načina pakiranja i ostalog. Ako se ide na manji broj dobavljača. Dobavni su termini za poduzeće bitni jer robu treba pripremiti pravodobno.

402). Čimbenik količine općenito određuje direktno ili indirektno proizvodnja. Vođenje evidencije zaliha i briga o ambalaži. odnosno organizacijskim jedinicama poduzeća. Ferišaku i L. Rokove isporuke određuje proizvodnja ili njezina služba terminiranja. itd. kvalitativnu i kontrolu računa za materijal i druge proizvode. vrijeme koje prolazi između narudžbe i isporuke. taj cilj u posljednje vrijeme postižu upravo najnaprednija poduzeća u svijetu koja su svoj proizvodni proces organizirala po sistemu ‘just in time’. a najveće su u dodjeli radnih postupaka nabave (parcijalnih zadataka funkcije nabave III. obično njezina posebnog odjela . Uskladištavanje materijala bitan je preduvjet za nesmetanu i kontinuiranu proizvodnju. 402). Sikavica. V. rokovi isporuke i cijena. u pogledu kvalitete nabavna je služba odgovorna samo za to da je materijal nabavljen prema specifikaciji. Prema V. najidealnije bi bilo kad bi poduzeća radila bez skladišta i kad bi snabdijevanje funkcioniralo tako da se materijal i drugo ubacuje u proizvodnju direktno iz transportnih sredstava. podsjećajući ga neprestano na rok i potrebu da se on održi. skupa). uzevši u obzir zalihe na skladištu i uobičajenu ili predviđenu potrošnju. 1992. “Naravno. Svako poduzeće prema svojim konkretnim potrebama i mogućnostima 275 . Ovim načinom poduzeće gotovo trenutačno može dobiti informaciju o urednim i neurednim dobavljačima. Stihoviću (1989. njezinu vraćanju dobavljaču ili o korisnoj rasprodaji i briga o ekonomičnijem poslovanju s otpacima pripadaju također u zadatke nabave. skupa). Međutim. Stihović (1989. Čuvanje materijala također je zadatak nabavne službe. Četvrti faktor. Sikavica. da već unaprijed zna kojem dobavljaču treba pokloniti više pažnje i vremena.” Gotovo u svim tim zadacima nabavne službe dominiraju četiri važna čimbenika: kvaliteta. 97) ističu da “postoje velike razlike između industrijskih poduzeća u dodjeli parcijalnih zadataka funkcija nabave nabavnoj i drugim stručnim službama. 1993. Primanje materijala obuhvaća kvantitativnu. Ferišak i L. U kontrolne zadatke nabavne službe pripada i primanje materijala. u točno određenim količinama i je li račun za prodanu robu ispostavljen ispravno i na prave vrijednosti. cijena. odnosno njezina služba pripreme.ostvaruju praćenje narudžbi po rokovima. U skladištu trebaju biti optimalne količine materijala. u osnovi ovisi isključivo o samoj nabavnoj službi i za nju je ona direktno odgovorna (Novak. po dobavljačima. dok je za određivanje kvalitete stvarno odgovorna konstrukcijska priprema odnosno tehnološka priprema. kvantiteta. Svrha tih kontrola jest ustanoviti je li dobavljač isporučio robu ugovorene kvalitete. po vrstama materijala. Te se razlike i dileme najviše ispoljavaju kod istraživanja tržišta nabave. Time je poduzeće u poziciji da pravilno ocijeni odnos svakog dobavljača prema izvršenju svojih ugovornih obveza. 98-99) “razlike među poduzećima u dodjeli elemenata poslovanja nabave (parcijalnih zadataka funkcije nabave II. skladištenja materijala i transportnog poslovanja. skupa) veće su od razlika u dodjeli zadataka funkcije nabave (parcijalnih zadataka funkcije nabave I.skladišta. što znači da im naručeni materijal i dijelovi pristižu u točno određeno vrijeme i tako pripremljeni da u proizvodni proces ulaze direktno iz transportnih sredstava” (Novak. odnosno one količine koje omogućuju nesmetan tijek proizvodnje. količine koje je potrebno nabavljati da bi se postigla najpovoljnija cijena. Za poželjno ostvarenje navedenih čimbenika nije odgovorna samo nabava. Nabavna služba treba pak da utvrdi pravu količinu materijala koji se nabavlja. po proizvodnim brojevima. Tako na primjer.

195-196) govore o kooperativnoj nabavi koja “može postojati u obliku slobodne suradnje dva ili više maloprodavača koji su odlučili zajednički nabavljati određeni broj artikala. geografskom području odakle se nabavljaju. bolja orijentacija na tržištu nabave. Znatan utjecaj na položaj nabave ima i forma njezine organizacije.treba da izabere najpovoljnije rješenje u dodjeljivanju parcijalnih zadataka funkcije nabave i ostalih poslovnih funkcija nosiocima zadataka”. (slika 7. I za M. veličini i vrijednosti nabava. financiranje. smatraju isti autori. Neke su vezane uz nabavu. istraživanje tržišta. pomaganje u držanju zaliha i sl. smatraju V. Drugi oblik kooperativne nabave oni vide. stupanj centralizacije odnosno decentralizacije nabavne službe i organizacijska samostalnost nabavne službe. stručnosti.2. statistika poduzeća i sl. Prednosti se kooperativne nabave ogledaju “u povoljnijim nabavnim cijenama koje se postižu koncentracijom narudžbi. Ipak. dobrovoljni lanci. unapređenje prodaje. Segetlija i M. u prvom redu vrsta.12. Sikavicu (1992.2. mnogi su čimbenici koji utječu na organizacijski smještaj nabavne funkcije. npr. savjetovanje u politici asortimana. uglavnom istih struka. veličina i lokacija organizacije. istraživanje kupaca. ekonomska propaganda. Organizacija nabavne funkcije Mjestom nabavne službe u poduzeću rješavaju se tri međusobno usko povezana problema:    poslovna samostalnost nabavne službe. spajaju radi provođenja zadaća pretežno pod jedinstvenim znakom organizacije. Takvi slobodni kooperacijski oblici često se mogu razvijati u sklopu tzv. ili pak nabavne zadruge maloprodavača. izvori odakle se materijal nabavlja itd. kao npr. I jedan i drugi oblik imaju prednosti i nedostatke. Lamza-Maronić (2002.. 276 . U praksi prevladava centralizirana nabavna služba. dobrovoljni lanci i nabavne zadruge maloprodavača svojim članovima pružaju i čitav niz dodatnih usluga.” 7. poslovno savjetovanje. grupacija za razmjenu iskustava. Decentralizirana nabava najčešće se javlja u slučaju kad se organizacija sastoji od više različitih proizvodnih pogona dislociranih na više mjesta.). Unutarnja organizacija nabavne službe izrasta iz zadataka koje obavlja. kod kojih se ta poduzeća. u čvrstom spajanju u nabavi između veletrgovinskoga i maloprodajnog poduzeća. Stihović (1989. knjigovodstvo. količina i asortiman materijala koji se nabavlja.. Ferišak i L. kojima pripadaju srodna maloprodajna poduzeća”. a konkretizira se ovisno o: veličini poduzeća. Novaka i P. 99). vrsti. usporedba rezultata poslovanja. naročito. raščlanjivanju zadataka. Z. odnosno da li se radi o centraliziranoj ili decentraliziranoj nabavi. Takvi oblici su. To su. ili o drugim kombinacijama. a druge su izvan područja nabave: planiranje lokacija. kvalificiranosti njezinih radnika i dr. 403).

12. Organizacijska shema nabavne funkcije (Novak.). U većim proizvodnim organizacijama ide se za još detaljnijom podjelom zadataka. 404).12. kontrola rokova. planiranje i ispitivanje zahtjeva proizvodnje za nabavom materijala. Kao što se da uočiti slika 7. pomoćni materijal. geografskom području ili mješovito. odnosno da li će se organizacija temeljiti na funkcionalnom principu. Sikavica i M. Međutim. ugovaranje. bez obzira na to da li će se grupiranja izvršiti na ovaj ili na neki drugi način. Novak (1993. ti poslovi ne moraju obavezno biti. U poslove nabave u užem smislu uključeni su poslovi prikupljanja ponuda (odabiranje). Slično mogu biti podijeljeni poslovi uvoza ili se oni mogu dalje dijeliti i po zemljama. Sikavica. 538-539) ističu: “U pripremne zadatke nabavnog službe.) ili prema proizvodnim granama (drvo. predstavlja model organizacije nabavne službe koji se temelji na osnovnim zadacima i koji se vrlo lako može prilagoditi konkretnoj situaciji svakog većeg proizvodnog poduzeća. zajednički za nabave u zemlji i inozemstvu. bilo prema robnim grupama (sirovine. ugljen.” 277 . 1992. uvršteno je istraživanje tržišta. kontrola faktura i statistika nabava. elektromaterijal i sl. U poslove primanja materijala i robe uključeni su poslovi dopreme. i to za nabave u zemlji i iz uvoza. metal. kao što se vidi.Nabavna funkcija Priprema nabave Istraživanje tržišta Nabava u zemlji Prikupljanje ponuda Ugovaranje Kontrola rokova Kontrola faktura Nabavna statistika Uvoz Primanje materijala Kvantitativno primanje Kontrola kvalitete Ambalaža Skladište Primanje materijala Izdavanje materijala Planiranje Ispitivanje zahtjeva Evidencija zaliha Otpaci Doprema Slika 7. prema objektu nabave. Objašnjavajući model P. strojevi itd. kvantitativnog i kvalitativnog primanja i poslovi vezani uz ambalažu (vraćanje). a u pravilu to i nisu. Najveće organizacije mogu sve te poslove odnosno zadatke dalje raščlanjivati prema svojim potrebama i specifičnostima.

u kojima je količina i vrijednost zaliha gotovih proizvoda veća od zaliha materijala. (1) Nabavu i prodaju neke robne grupe može obavljati ista organizacijska jedinica. Time se uspostavlja optimalno rješenje upravljanja materijalom. ovisno o poduzeću. Organizacijski oblici nabave posebno su zanimljivi kod "filijalnih" poduzeća. Nedostaci centralizirane nabave su u njezinoj birokratizaciji i shematizaciji. a u nekim (proizvodnim poduzećima) skladište se ponekad organizacijski vezuje uz proizvodnju. prema grupama asortimana. skladištenje materijala i gotovih proizvoda obavljaju u skladišnom odjelu unutar komercijalne službe. U tu se svrhu u okviru skladišta. kroz trgovačke marke). odnosno isti djelatnik. 278 . kao i u nižim zalihama (od onih poduzeća koja imaju decentraliziranu nabavu). “U nekim industrijskim poduzećima.. od određivanja i naručivanja materijala. U nekim poduzećima (trgovačkim) skladišta se organiziraju kao samostalne organizacijske jedinice izvan nabave. čuvanje i izdavanje materijala i drugih potrebnih proizvoda. transporta i skladištenja. rezaonice i dr. Posebno mjesto u organiziranju nabavne funkcije zauzima skladište. Mnoga industrijska poduzeća. 97). kod kojih se nabava može organizirati tako da najveći dio asortimana nabavlja centralna služba. (2) Kod većih trgovinskih poduzeća dolazi u obzir odvajanje nabave od prodaje u posebnim organizacijskim jedinicama. a time su i mogućnosti pogrešaka veće. a dijelove asortimana nabavljaju podružnice (prodavaonice). Dobra organizacija skladišta bitna je pretpostavka dobre i kontinuirane proizvodnje. U trgovini na veliko još je uobičajeno i raščlanjivanje prema grupama materijala. Tako se regionalne razlike u kupovnim navikama i običajima uzimaju u obzir (Segetlija. Prevladava mišljenje da je u proizvodnim poduzećima najpogodnije organizacijsko rješenje organizirati skladište u okviru nabavne službe. Osnovna prednost ovakve organizacije je u tome što voditelj robne grupe koji je odgovoran za nabavu poznaje odnose na prodajnom tržištu i stoga u nabavi brzo može reagirati na promjene. prema područjima nabave i si. služba nabave mora dobivati relevantne informacije o prodaji. Može nastupiti prekid razmjene iskustva između dobavljača i prodajnih odjela trgovinskoga poduzeća. Raščlanjivanje nabave može se izvršiti prema grupama dobavljača. krojačnice u poduzećima konfekcije. mogu organizirati i posebne radionice. (3) Prednosti centralizirane nabave su u jeftinijoj nabavi zbog većih količina. 194-195). 2002. do uporabe u proizvodnom procesu.Za organizaciju nabavne funkcije i u trgovinskim organizacijama središnji problem je koordinacija između nabave i prodaje. Lamza-Maronić. No. osobito manja i srednja. npr. vođenje evidencije o zalihama i poslovi u vezi s otpacima materijala. preko preuzimanja. To je slučaj u manjim maloprodajnim poduzećima. u unapređenju standardiziranja i normiranja (npr. palionice u poduzećima metalne industrije. odnosno njenu službu pripreme. kao. a često i kod robnih kuća. Iz navedenih zadataka proizlazi opća podjela i organizacija skladišta. Najvažniji zadaci skladišta jesu: primanje. Pa tako mogu biti: 1) nabava i prodaja u istoj organizacijskoj jedinici 2) nabava i prodaja u odvojenim organizacijskim jedinicama 3) nabava kao centralizirana ili decentralizirana funkcija. skladišni odjel (za materijale i gotove proizvode) unutar je prodajne službe” (Ferišak i Stihović (1989.

bez obzira da li u njima sudjeluju decentralizirane funkcionalne jedinice ili postoji odgovarajuće strukturirana organizacijska jedinica. prodajne i dobavne pripravnosti. Kod tehničko organizacijske strane politike skladišta treba u obzir uzeti mogućnosti: vanjskih skladišta. Organizaciju uskladištenja treba promatrati kao integralan dio ukupnog kretanja materijala i proizvoda u poduzeću. Dominacija odgovornosti i ovlaštenja prema funkcionalnim zadacima ili prema pojedinim područjima rada mora se razgraditi u korist cjelovitih sustava odvijanja procesa. prerada. priručnih skladišta kod prodajnih odjela. međusobno slabo informacijski povezanih. ulaganju tehničkih pomoćnih sredstava. (Segetlija. 2) smatra da “ne može uspješno funkcionirati tradicijski strukturirana nabava i poslovanje s materijalima. Takva organizacija nije prikladna za poslovanje na suvremenom tržištu. posebne metodologije. onda se to jako odražava na smanjenje fleksibilnosti poslovanja. tamo gdje je to moguće kako bi se postigla i odgovarajuća ekonomska korist. rezervnih skladišta u prodajnim policama. koje karakteriziraju brze i velike promjene situacije. U trgovinskom poduzeću rukovanje robom znači prilagođavanje robe potrošaču (korisniku) na osnovi razvrstavanja. Kod organizacije skladišta radi se o pravilnom oblikovanju i dimenzioniranju skladišnih prostora. Izvršavanjem skladišnih procesa treba riješiti osobito ova pitanja: veličinu skladišta i organizaciju skladišta. Lamza-Maronić. specifičnog sadržaja. organizaciji skladišnoga posla itd. materijalnog poslovanja i kontrolinga. Tokovi robe od skladišta do prodajnoga prostora trebaju se uspostaviti što ekonomičnije. V. pokazatelji za određivanje visine zaliha bili bi: Držanjem zaliha treba omogućiti održavanje proizvodne. Nakon izrade godišnjega plana prodaje i plana obrtaja zaliha treba izvesti i plan nabave za pojedine mjesece. Držanjem optimalnih zaliha minimiziraju se gubici rizika. dozrijevanje banana. prženje kave. Visinu zalihe najprije određuje veličina poduzeća. a ti se procesi odvijaju u veletrgovini. polazeći od postojećega stanja zaliha. preradbene. koje je često u kompetenciji različitih službi poduzeća. dugi putovi i kompleksne strukture odlučivanja. npr. S obzirom na ova mjerila. logistike.” Za organiziranje nabave i cijelog poduzeća u razvijenim zemljama u manjim se i srednjim poduzećima mnogo koriste vanjski konzultanti. miješanja. Kao mjerilo veličine poduzeća mogu se uzeti promet (proizvodnja. Sustavski pristup rezultirao je stvaranjem novih organizacijskih koncepata pa se formiraju službe marketinga. oplemenjivanja itd. U maloprodaji rukovanje robom nema danas veće značenje. 194-195). a ovaj opet ovisi o planu prodaje i planu nabave. Rukovanje robom često se kombinira s procesom skladištenja. čišćenja. broj zaposlenih. Djelotvorna politika zaliha polazi od plana zaliha.U pogledu rada i organizacije skladišta važno je poslove manipuliranja i skladištenja robe tehnički poboljšati i automatizirati. koja u suradnji s rukovodiocima i izvršiocima nabave i ostalih 279 . veličina poslovne površine i si. Ferišak (1995. skladišnih katova u kući. Veličina skladišta ovisi o potrebnoj visini zalihe. prodaja). Ako uz to još postoji više razina. pojedinci ili konzultantska poduzeća. Glede složenosti. dugog trajanja i permanentnosti organiziranja “općenito je najprikladnije rješenje da se zadatak organiziranja nabave dodijeli u srednjim i većim industrijskim poduzećima službi za organiziranje poduzeća. pakiranje i sl. 2002. dok velika poduzeća imaju svoje konzultante ili konzultantske službe za organizaciju. u količinama koje su dovoljne barem za dnevnu prodaju. kao npr. Plan zaliha služi za postavljanje plana limita u području nabave.

aktivan i odlučujući element svake proizvodnje. osobito kad se radi o projektiranju cjelokupne organizacije ili veće reorganizacije nabave. a ukoliko takvo radno mjesto ne postoji. “Bilo bi pogrešno tvrditi da je proizvodna funkcija zavisna samo od spomenuta tri čimbenika. planiranja i rukovođenja. Rad je svjesna i svrsishodna čovjekova djelatnost usmjerena k ostvarenju određenog cilja. a u većim poduzećima i s organizatorom unutar nabavne službe. Gledajući u budućnost. jer dobra koja će se potrošiti u fazi 280 . 3).3. čovječanstvu su potrebna neka dobra. Pojam i značenje proizvodne funkcije Proizvodnja je proces u kojem dolazi do svjesnog i svrsishodnog spajanja triju elementarnih komponenata (predmeti rada. Informacijske i komunikacijske tehnologije odnosno informacijsko društvo stavljaju i funkciju nabave u sasvim drugi poziciju u novoj organizacijskoj strukturi. To je ljudska djelatnost kojom se prirodna dobra i prirodne snage prilagođuju ljudskim potrebama. 7. a u sustavskom smislu materije. no svi se ti čimbenici mogu svesti na jedan zajednički a to je rad čovjeka” (Krajčević. Proizvodnja se može definirati i kao proces svjesnog čovjekova djelovanja na prirodu. sredstva za rad i ljudski rad. Činjenica da se unatoč te spoznaje ograničavamo na spomenuta tri proizvodna čimbenika nalazi svoje opravdanje u tome što se – više ili manje – svi ostali čimbenici svode na ta tri najvažnija. kojeg je nabava integralni međuovisni dio. 1968. Čovječanstvo ih može steći radom u proizvodnom procesu. dakle kao dio zadatka. Prema tome. materijalna sredstva. može najuspješnije izvršiti taj zadatak. pomagala ili proizvodi bilo koje vrste. radi stvaranja materijalnih dobara i usluga potrebnih društvu.stručnih službi koje sudjeluju ili su nosioci izvršavanja parcijalnih zadataka funkcije nabave.1. 98). Svaki rad zahtijeva određeno umno i fizičko naprezanje. da bi se održalo i osiguralo svoj opstanak na Zemlji. U svakom slučaju. Prednost je takvog rješenja da se nabava ne organizira samo za uspješno postizanje ciljeva nabave nego prvenstveno cijelog poduzeća. 1969. U manjim poduzećima najprikladnije je rješenje da se zadatak organiziranja nabave dodijeli organizatoru poduzeća (štabnom radnom mjestu odgovornom direktno rukovodiocu poduzeća).3. onda rukovodiocu komercijalne službe ili neke druge službe koje je organizacijska jedinica nabave sastavni dio.1). Tako npr. On je potreban. nema sumnje da proizvodnja zavisi i od organizacije. ORGANIZACIJA PROIZVODNE FUNKCIJE 7. Lalić. Proizvodnja omogućuje potrošnju. Zato je proizvodnja stalni čovjekov pratitelj od prvih početaka razvoja ljudskog znanja i inteligencije do danas. poželjno je korištenje usluga specijaliziranih poduzeća ili pojedinih specijalista za unapređenje organizacije” (Ferišak i Stihović (1989. spomenutim čimbenicima valja još dodati prostor i vrijeme. energije i informacije). Predmeti rada i sredstva za rad su materijalne komponente procesa proizvodnje. koje pokreće ljudski rad. danas još ne vidimo druge mogućnosti osim proizvodnje da se podmire ljudske potrebe i želje (Đurašević. Naime. Bez obzira promatramo li proizvodnju kao proces ili kao funkciju. svrha je proizvodnje mijenjanje materije da bi se podmirile neke ljudske potrebe.

To rasterećenje proizvodne funkcije od zadataka koji ne spadaju direktno u njezino područje ne negira potrebu najuže usklađenosti s drugim funkcijama. tj. 162) i “Smisao ove tvrdnje interpretiran na različite načine nije nikad i ničim pokušavan opovrći u ekonomskoj teoriji” (Gašparović. u određeno vrijeme i s najmanjim troškovima. u nekoj stvari (predmetu) i ta stvar traje i poslije njezine izradbe. Proizvodna funkcija treba zauzeti to mjesto ne samo zbog toga što obuhvaća neposredan proces proizvodnje. U oblasti materijalne proizvodnje (industriji. Ako se rad opredmećuje u nekoj materiji.) nastaju i proizvodne usluge. te kvalifikacijskom strukturom zaposlenih i njihovim radnim iskustvom. iako se u razvijenim zemljama svijeta ovakva situacija mijenja. kipovi i slike jesu duhovna dobra. sirovine i strojevi nazivaju se materijalnim dobrima. proizvodi određene vrste proizvoda u određenoj količini i kvaliteti. vrlo opsežan i širok.…. 1993. još uvijek. prometu. zdravstvo). u biti su organi koji se brinu da bi se što nesmetanije odvijao proizvodni proces i da bi se postigao maksimalno moguć rezultat” (Sikavica. sposobnosti i sklonosti koji trebaju ostvariti neke zajedničke ciljeve. 1993. svrsishodna usklađenost preduvjet je za ispunjenje očekivanih ciljeva u proizvodnji. jer će se jedino tako postići svrsishodna organizacija i njome uvjetovana unutarnja podjela rada. po završetku svakog procesa. Bez namjere da se procjenjuje važnost raznih funkcija u poduzeću proizvodnja je vjerojatno najkompliciranija među njima. te da se nerad svede na minimum s obzirom na negativne posljedice koje može izazvati (Sikavica. 1-8). Rezultat proizvodnje je proizvod. šumarstvu.potrošnje valja proizvesti. 2). knjiga I. Čovjek u njoj ima najizazovnije i najteže poslove (Maynard. Usklađenost se mora tako postaviti da proizvodna funkcija zauzima središnje mjesto. Pri tome naročito treba nastojati da se osigura kontinuitet proizvodnje. 511). Naprotiv. 512). odnosno službe koji ih realiziraju. da se prodajom naplate od kupaca proizvoda. tada se proizvod naziva dobrom. 1979. toliko širok da se može izvršiti samo ako se proizvodnja oslobodi svih zadataka koji nisu direktno vezani uz neposredni proces proizvodnje. Proizvodnja je moguća samo uz neprekidno ulaganje elementarnih komponenata. 1952. 1984. On je. dakle. Zadatak je proizvodne funkcije da u skladu sa strukturom i karakterom osnovnih sredstava. U slučaju da rezultat rada ima upotrebnu vrijednost koja nije opredmećena u novom fizičkom proizvodu. 281 . govorimo o usluzi. već i zbog toga što se čitava organizacijska struktura prilagođava njezinim potrebama. “Zadatak je proizvodne funkcije. Ponovno ulaganje tih komponenata moguće je samo onda ako se sredstva upotrijebljena u procesu proizvodnje. kako bi se kapaciteti mogli optimalno iskorištavati. rezultat ljudskog rada. dakle. U njoj sudjeluje mnogo ljudi najrazličitijih znanja. Neproizvodne usluge nastaju u svim drugim društvenim oblastima (školstvo. Novak. ponovno vraćaju u proces u svom punom iznosu. Ta se tvrdnja može potkrijepiti jasnim i jednostavnim riječima: “Potrošnja je jedini cilj i svrha svake proizvodnje” (Smith. Novak. odjeća. Dobra kao što su hrana. Sve funkcije. zaposlena u proizvodnji. Knjige. Većina je ljudi.

administrativna priprema i eventualno pogonsko knjigovodstvo.2. organizaciju odnosa čovjek-stroj. odnosno strojeva. tj. Proizvodnja može biti samo u jednom trenutku optimalna.). što obuhvaća: organizaciju radnih mjesta. U normalnim je okolnostima dobra organiziranost preduvjet za ostvarivanje uspješnih poslovnih rezultata. Prisutna je samo težnja k njemu. Riječ je o organizaciji čimbenika proizvodnje. informacije. od kojih svaki predstavlja jedan oblik organizacije proizvodnje.7. a to su: a) postavljanje proizvodnog poduzeća (izbor njegove djelatnosti. odnosi sa zajednicom i dr. c) priprema proizvodnje. a njegovu strukturu čine ovi elementi: čovjek. izbor ili konstrukcija proizvoda. 942). sredstva za rad. Kvaliteta organiziranosti proizvodne funkcije razmatra se i vrednuje u usporedbi s kvalitetom rezultata proizvodne funkcije. zatim organizaciju pojedinih službi unutar kojih se odvijaju ove aktivnosti: 282 . odnosno prilagođavanje novoj situaciji. i to kako procesa rada tako i tehnoloških procesa). 248) organizacija proizvodnje se definira kao podsustav poduzeća. organizaciju režima rada radnika. knjiga I. Prema Oluiću (1983. priprema alata. treba biti optimalno organizirana. Osim toga. Može se razlikovati organizacija proizvodnje u širem i užem smislu (Kukoleča. Organizacija proizvodnje u užem smislu je aktivnost organiziranja tehnološkog procesa od početka do završetka posljednje operacije. isti se proizvodi mogu proizvoditi na više raznih načina. Treba istaći da optimum kao konačno (a pogotovo trajno) stanje ne postoji. Čimbenici koji djeluju na proizvodnju stalno se mijenjaju (npr. odnosno poslije same proizvodnje. održavanje sredstava. realiziranje njegovog organizacijskog projekta (organizacija svih njegovih funkcija. Organizacija proizvodnje Da bi proizvodnja zadovoljila osnovno ekonomsko načelo. tržište. te funkcionalne zavisnosti i interakcije među elementima. operativna priprema proizvodnje. da postigne što veću proizvodnost. Ova je činjenica značajna za određivanje granica. organizaciju unutarnjih tokova. odnosno okoline promatranog podsustava. I proizvodnja se stalno mijenja. Predmet proučavanja organizacije proizvodnje nije tehnologija ili proizvodnja kao preradba. b) organizacija poduzeća. Prema tome. službi i poslova. energija i prostor. Organizacija proizvodnje u najširem smislu obuhvaća sve radnje o kojima ovise rezultati proizvodnje.3. tj. 1986. u slijedećem već nije. Uvode se novi tehnološki procesi što zahtijevaju drukčiju organizaciju. izbor ili projektiranje tehnološkog postupka. d) organizacija ljudskih odnosa u poduzeću i e) organizacija proizvodnje u užem smislu. Autor kao bitno označava da se ovdje ne radi o strukturi sui generis jer pojedini elementi i funkcionalne zavisnosti istovremeno pripadaju i drugim podsustavima. slijedi stalno i uporno organiziranje. pa je to aktivnost prije neposredne proizvodnje. projektiranje organizacijske strukture poduzeća s budućim uvjetima njegovog rada). organizaciju kontrole. ekonomičnost i rentabilnost. To znači da se proizvodnja može organizirati na više načina. predmeti rada.

On ima zadatak da znanstvenim metodama. te istraživanjem. 283 . formulira načela organizacije te predlaže organizacijske metode i tehnike za unapređivanje proizvodnje. 25) promatra organizaciju proizvodnje kao znanost. projektiranjem. koordiniranjem i praćenjem odvijanja tehnološkog i proizvodnog procesa (dinamički dio proizvodnje). uopćava zaključke.      organizacija dispečerske službe. pripremanjem. raspoloživi materijal. 3. Projektiranje proizvodnog sustava. Ono ima zadatak da istražuje. organizacija unutarnjeg transporta. 4. organizacija priručnih skladišta i organizacija službe kontrole. što mora biti organizacijsko mjerilo humano oblikovanoga rada. 5. projektiranjem i usavršavanjem proizvodnog sustava (statički dio proizvodnje). Organizacija proizvodnje može se promatrati na još dva načina. Prema drugom načinu može se organizaciju proizvodnje promatrati kao znanstvenu i nastavnu disciplinu što analizira i izučava odnose i procese rada u proizvodnji. Prema istom autoru organizacija proizvodnje obuhvaća sljedeće discipline: 1. Kontrola kvalitete. Zadatak je ove discipline da optimalno. Pri tome se uzimaju u obzir čovjek i njegove mogućnosti. i to prema najnovijim spoznajama znanosti za određeno tehničko područje. Projektiranje tehnološkog i proizvodnog procesa. projektira i usavršava proizvodni sustav. 2. kao i organiziranju odnosa radnik-stroj radi provođenja načela organizacije. sredstva rada. On navodi: “Organizacija proizvodnje je znanstveno područje u oblasti tehničkih znanosti koje se bavi istraživanjem. da bi se uz optimalne troškove dobio proizvod u utvrđenom roku. Ova disciplina ima zadatak predvidjeti i planirati sve potrebne djelatnosti koje osiguravaju nesmetano odvijanje tehnološkog i proizvodnog procesa te pratiti odvijanje proizvodnje. logičnim. Planiranje i praćenje proizvodnje. metoda i uvjeta čovjekova rada. 1992. nastojeći da se uvijek postignu optimalni rezultati. te na kraju osigurati da proizvod bude isporučen u takvoj kvaliteti koja osigurava nesmetanu eksploataciju. zatim osigurati da se proizvodnja odvija uz što manje onih dijelova koji ne odgovaraju predviđenoj kvaliteti. I Taboršak (1989. te u traženoj količini i kvaliteti. organizacija službe alata. organizacija službe evidencije. Neki autori drže da je planiranje i upravljanje proizvodnjom bolji naziv ove discipline (Žugaj. Prema prvom može se reći da je organizacija proizvodnje skup metoda i organizacijsko-tehničkih rješenja namijenjenih organiziranju tehnoloških i radnih procesa. uzimajući u obzir međusobno djelovanje sustava čovjek-radno mjesto-okolina u normalnim okolnostima. cjelovitim i sustavnim analizama nekog rada dođe do optimalno oblikovanog načina rada prilagođavanjem radnog mjesta. usavršavanjem. Studij rada. Strahonja. odnosno njezinu racionalizaciju. 44). te do realno potrebnog vremena izrade i ispravno izračunane norme. oblikuje tehnološki i proizvodni proces. Njen zadatak je osigurati da u proizvodnju uđe materijal koji odgovara traženoj kvaliteti. te njihovo uzajamno djelovanje”. s tehničko-ekonomskog i organizacijskog gledišta.

Pojedini oblici proizvodnih procesa zahtijevaju odgovarajuće metode organiziranja proizvodnje. 34-35):    procesi dobivanja materije. pokrete i mikropokrete (osnovne pokrete). odnosno prerada predmeta rada od sirovine do gotovog proizvoda. neposredno uzrokuje izmjenu sirovine. u pogledu vanjskog izgleda. kao dio proizvodnog procesa. operacije. Za razne proizvode i za svaku posebnu vrstu usluge primjenjuje se različit tehnološki proces. agregatnih stanja. uzajamnog razmještaja i pretvaranja jedne tvari u drugu” (Domainko. Strahonja. Zbog toga taj dio proizvodnog procesa nazivamo tehnološkim procesom. Lalić. Postoje tri temeljna oblika proizvodnih procesa (Krajčević. odnosno materijala. a oni se dalje dijele na postupke. Ono ima zadatak održavati sredstva za rad u ispravnom stanju. Prvi integralni dio proizvodnog procesa je onaj koji mu daje pečat “proizvodnje”. procesi preobrazbe materije i procesi preoblikovanja materije. 284 . preventivna zaštita radnika na radu. 326). Mjere za usavršavanje organizacije rada imaju pozitivan učinak na poboljšanje proizvodnje. režime rada. razinu tehnike i tehnologije. Proizvodni se proces dijeli na razne tehnološke procese. prostornog. površine. molekularnog sastava materijala. materijala ili proizvoda prilikom ulaza u skladište. Ova disciplina osigurava optimalno rukovanje i prenošenje sirovina. ekonomična i kvalitetna u svom predviđenom vijeku trajanja. vremena i složenosti rada što se primjenjuje za izradu proizvoda. da bi bila pouzdana. Održavanje.3. 1992. ali se one međusobno jako prepliću i uvjetuju. 7. organizacija rada je širi pojam u odnosu na organizaciju proizvodnje. u tijeku proizvodnog procesa kao i na izlazu iz skladišta. preventivno održavanje sredstava za rad i opskrba energijom i vodom. 1965. dimenzije. Svaka od njih ima svoju određenu fizionomiju i sadržaj. svojstva. “Tehnološki proces. kontrola kvalitete. To su tehnološki i organizacijski zaokružene cjeline.3. tehnološki proces možemo dijeliti i prema fazama. oblika. unutarnji transport (rukovanje materijalom). Ovaj se proces sastoji od ovih sedam integralnih dijelova (elemenata):        rad na proizvodnim radnim mjestima. te organizacijsku strukturu poduzeća (Žugaj. Rukovanje materijalom. U tom dijelu sadržani su obrada. skladištenje. Osim toga. On sadrži metode rada na radnom mjestu. zahvate. Proizvodni i tehnološki procesi Pod proizvodnim procesom razumijeva se sve ono što se zbiva s predmetom rada od ulaska sirovine u proizvodnju do izlaska gotovih proizvoda iz proizvodnje. 1969. U sistematizaciji organizacijskih znanosti valja razlikovati organizaciju proizvodnje od organizacije rada. 45). Svaki tehnološki proces može se podijeliti na manje cjeline.6. Tako se tehnološki proces sastoji od radnih procesa. u samom skladištu. 7. Naime.

lijevanje.). struganje. podizanje komada na stroj. prešanje. puštanje stroja u pogon). Svaki se zahvat sastoji od pokreta (prenijeti predmet. miješanje. rast i razvoj). Pokreti se dijele na mikropokrete (osnovne pokrete – dohvatiti. Skupina kemijsko-tehnoloških procesa ne može obuhvatiti sve procese u poljoprivredi i šumarstvu. a nema ni smisla nabrajati sve procese pojedinačno. podešavanje komada na stroju. Pritom se na radnim mjestima rad obavlja strojevima. sredstva za rad. sklopova ili cijelog proizvoda. odnosno vrstama proizvodnje jedna od skupina prevladava. ispustiti. prenijeti pogled itd. Ipak. Hrabrić. Pred organizaciju proizvodnje sa složenim tehnološkim procesima postavljaju se veliki problemi i zahtjevi. brušenje.). U slučaju prerađivačke proizvodnje postupak se odnosi na izradu dijela ili na sklapanje podsklopova. Razni se proizvodi mogu izraditi različitim tehnološkim metodama. poslije svake faze. prijam i pregled specijalnih alata. valja pripomenuti da u praksi uglavnom ne postoje samo mehanički ili samo kemijski procesi. alatom i priborom. priprema i podešavanje stroja) i zahvati izrade (npr. može javiti na tržištu kao roba. Zahvati mogu biti pripremno-završni (npr. kovanje. S obzirom da je vrlo teško. U ovu skupinu uvrštavaju se fizikalni i tehnički procesi (usitnjavanje. podešavanje stroja. valjanje. To je uzrok dijelu poteškoća što se javljaju u svezi s prijevozom i uskladištenjem proizvoda dobivenih kemijsko-tehnološkim procesima. sječenje. Unutar njega izrađuju se poluproizvodi i dalje gotovi proizvodi. 1962. 122-123). Postupak rada obuhvaća radove različite vrste što se obavljaju na radnim mjestima. Kemijsko-tehnološki procesi više su vezani za prirodne utjecaje nego što su to mehaničko-tehnološki procesi. prijam i pregled materijala. pritisnuti. Operacije se dalje dijele na zahvate.). Najčešće se javljaju i jedni i drugi. Za mehaničko-tehnološke procese karakteristično je da se sirovine prerađuju prvenstveno mehaničkim oblikovanjem (rezanje. piljenje. 174). odnosno tehnološkim procesima. radna mjesta i 285 . Zato se postupci rada pri ovakvoj proizvodnji dijele na postupke izrade i postupke montaže. glodanje. sastaviti dio itd. položaj i prolaz (Gornik. uređajima.a sastoje se od vremenski diskretnih operacija. Obično ih stručnjaci dijele:   na skupinu mehaničko-tehnoloških procesa i na skupinu kemijsko-tehnoloških procesa. Ova je podjela tipična za industrijsku proizvodnju.) Mehaničko-tehnološki procesi u pravilu su diskontinuirani (isprekidani).Postupak rada naziva se i fazom rada (izrade). U strojogradnji osim zahvata manji elementi operacije su i upinjanje. kristalizacija. Oni su najmanji dijelovi tehnološkog procesa koji u sebi nose još sva njegova svojstva. jednostavnije ih je svrstati u skupine (Gojanović. s tim da u pojedinim gospodarskim granama. Biološki procesi prisutni su u poljoprivredi i šumarstvu (npr. stezanje komada u stroju. spajanje itd. Tehnološka operacija. Za kemijsko-tehnološke procese karakteristično je da se sirovine mijenjaju pomoću kemijskih reakcija. Kemijsko-tehnološki procesi su u pravilu kontinuirani. Ukoliko pojedine faze rada. obavlja se na jednom radnom mjestu neprekidno i obavlja je jedan ili više radnika. 1977. destilacija. filtriranje itd. Kontinuitet procesa proizvodnje u mehaničko-tehnološkim procesima može se postići pomoću organizacijskih mjera i unutarnjeg transporta. Predmet se rada. kao dio postupka rada.

mehaničku i optičku. Svrha izrade plana rasporeda opreme je poboljšanje izvođenja radnih operacija. raznovrsnost (mogućnost lakog prilagođavanja izmjenama konstrukcije proizvoda. 7. postoje brojne mogućnosti za podjelu rada među poduzećima u obliku kooperacije i specijalizacije. Komplicirani tehnološki procesi tipični su za strojogradnju. ponekad na predloženi novi plan rasporeda opreme. Tehnološki procesi mogu se također podijeliti (Krajčević. Pojam. radnika i tvorničkog prostora). No. 11-31). Lalić.1. Dakle. a često i na proučavanje ili izradu plana rasporeda opreme u tvornicama.tokovi materijala nisu svrsishodno povezani u jednu cjelinu. Oni tvore kompleks raznovrsnih djelomičnih radnih procesa. 1969. 1975. drvnu. 37). Jednostavni tehnološki procesi su oni kod kojih se predmet rada pretvara u gotov proizvod u uzastopnim radnim hodovima ili jedan za drugim. Kako između pojedinih djelomičnih procesa u izradi nekog kompliciranog proizvoda ne postoji organska veza u smislu prisilnog uzastopnog slijeda hodova. Komplicirani tehnološki procesi sastoje se od mnogobrojnih paralelnih ili/i uzastopnih djelomičnih procesa za izradu pojedinih dijelova i za njihov sastav u gotov proizvod. 11-32): 1. zahtjevima tržišta i poboljšanjima u proizvodnom procesu). 5. uporabu (uspješno korištenje strojeva i opreme. brodogradnju. Raspored radnih mjesta i strojeva proizlazi prisilno iz slijeda radnih hodova koji su potrebni za izradu proizvoda. Kod toga je glavni problem organizacije proizvodnje uspostavljanje ispravnih proporcija kapaciteta između pojedinih faza obrade. Mutheru on se ponekad odnosi na postojeći razmještaj. plan ili rad na izradi plana rasporeda opreme. industriju vozila.3. Ipak. prilikom izrade rasporeda opreme projektant treba imati na umu ove glavne ciljeve (Maynard.   na jednostavne tehnološke procese i na komplicirane tehnološke procese. sjedinjavanje (sjedinjavanjem svih čimbenika koji utječu na raspored opreme). svako projektiranje novog rasporeda ili rekonstrukcije postojećeg može imati neke svoje posebne ciljeve. tada dolazi u pitanje kontinuitet proizvodnje. “plant-layout” jer ga je teško prevesti na naš jezik (Maynard. Raspored opreme u tvornicama 7. elastičnost (mogućnost jednostavnog preuređenja ili reorganizacije). raspored opreme može značiti stvarno postavljenu opremu. povećanje proizvodnje. osnovnoj kemijskoj industriji. 286 . Prema R. elektrotehničku industriju. 4. industriji goriva. smanjenje troškova i humanizacija rada. 2. 1975.4. 3. proširenje kapaciteta (mogućnost proširenja kapaciteta).3. tekstilnoj i u prehrambenoj industriji.4. Primjer jednostavnih tehnoloških procesa nalazimo u metalurgiji. konfekcijsku i druge industrije. svrha i ciljevi rasporeda opreme u tvornicama Raspored opreme u tvornicama obuhvaća fizički razmještaj strojeva i uređaja u industrijskim poduzećima. Termin “raspored opreme” u tvornicama često se rabi i u originalnoj transkripciji.

287 . Raspored opreme ne treba projektirati samo na temelju protoka materijala. Ova uvjetovanost dolazi do izražaja preko: a) pravca kretanja. otpaci.11-50): A) U nekim pogonima elektroničke opreme i zlatarske industrije dnevno prođe samo nekoliko kilograma materijala kroz proizvodni proces. Ima nekoliko razloga zašto je to tako.11-48. (2) Tokovi materijala. blizina (što manje rastojanja za transport materijala između pomoćnih službi i radnika za strojevima). 9. redoslijed operacija. urednost (uzastopnost logičnog toka rada i čistih površina radnog prostora s odgovarajućom opremom za otpatke i odbačeni materijal).3. Stoga kod projektiranja rasporeda strojeva i postrojenja moramo voditi brigu o onim elementima tehnološkog procesa preko kojih dolaze do izražaja specifičnosti tehnoloških operacija i učinci tehnološkog procesa koji mogu imati utjecaj na raspored. 7. glavnim krilima i slično). o tehnologiji proizvodnje 2. jalovina i otpadni produkti štetni po zdravlje. Temeljni cilj rasporeda strojeva i postrojenja je osiguranje nesmetanog tijeka tehnološkog procesa. o tokovima materijala i 3. zadovoljstvo i zaštita pri radu.6. udobnost (udobnost za sve radnike na stalnim i povremenim poslovima). Problematika rasporeda strojeva i postrojenja Raspored strojeva i postrojenja u jednom poduzeću ovisi o: 1. nusproizvodi. katovima. 8. posebno kada su odvojene zidovima. U nekim drugim proizvodnjama materijal se prenosi cijevima ili je potrebno cijeli tjedan da radnik utroši svega nekoliko kilograma materijala. Najčešće se navode ovi (Maynard. Najvažniji elementi jesu: a) b) c) d) e) f) tehnološke značajke operacije. pravilnost (pravilna ili striktna podjela prostora na relativno jednake površine. b) dužine puteva između pojedinih operacija. 7. 1975. o vremenu tijeka materijala kroz proizvodnju. (1) Tehnologija. Obilježja tih tokova uvjetuju raspored strojeva i postrojenja. B) U nekim proizvodnjama često i nema protoka materijala u klasičnom smislu. Oni su uvjetovani prvenstveno zahtjevima tehnološkog procesa. c) rasporeda po horizontali ili po vertikali. 10.2.4.

odnos radnika i stroja. odjela punjenja i dr. 3. 2. (3) Vrijeme kao činitelj rasporeda. Utjecaj vremena na raspored strojeva i postrojenja može se promatrati sa stajališta: a) vremenskog redoslijeda operacija. 3. pa sve do rasporeda pojedinih strojeva u odjelima. osobito kovinarskom. gdje protok materijala prevladavajuće djeluje na raspored opreme. industrijskom poduzeću. odjela vrenja. Ovi problemi su različiti od poduzeća do poduzeća. 5. Izborom tipa proizvodnje odlučeno je u određenoj mjeri i o rasporedu strojeva. 3.C) Čak i u pogonima u kojima sudjeluju velike količine materijala (osobito tzv. načelo proizvodnosti. kombinirani i trokutasti. U projektiranju rasporeda strojeva potrebno je usmjeriti pozornost prvenstveno na ova načela: 1. atipični i tipični rasporedi. Unutarnja podjela na odjele najčešće je uvjetovana prirodom određene proizvodnje. 4. (1) Linijski raspored. načelo ekonomičnosti. Problemi rasporeda strojeva i postrojenja obuhvaćaju mnoga tehnička pitanja. teški komadi). Strojevi su raspoređeni prema toku operacija tako da se predmet rada kreće postepeno od stroja do stroja u istom smjeru. Organizacijska problematika je jednostavnija u prizemnim objektima. Na primjer. maksimalno iskorištenje elemenata ulaganja. Tako važniji kriterij može biti čistoća (odnosno zagađenost) obrade i opasnost po zdravlje i život radnika. O proizvodnji ovisi da li zgrade mogu biti prizemne ili katnice. 288 . 2. b) trajanja tehnološkog procesa i c) intervala nerada. odjela kuhanja. uzajamne veze između pojedinih odjela. 4. načelo jedinstva cilja i na specijalna načela koja se primjenjuju u svezi s rasporedom strojeva. odjela hlađenja. U strojeva: 1. odjela odležavanja. Među njima spominjemo: veličinu i vrstu građevinskog objekta. 2. pivovare imaju svoju standardnu vezu između odjela za stvaranje slada (naklijavanje). Kao načelne probleme rasporeda strojeva i postrojenja navodimo: 1. osiguranje prostornih elemenata radnog mjesta. načelo minimalnog psihofizičkog naprezanja. protok materijala neće biti jedini kriterij za raspored proizvodnih operacija i raspored opreme. grupni. njegovu podjelu po odjelima. razlikuju se ovi rasporedi linijski. 4. Problemi “Varteksa” i “Vindije” znatno se razlikuju.

ili u jednoj radionici nalaze se npr. Najviši oblik takvog rasporeda ostvaren je kod transfer strojeva.13. a neki drugi dijelovi automobila proizvode se u grupnom rasporedu. (2) Grupni raspored. Linijski raspored primjenjuje se u jednom odjelu ili radionici. Strojevi ovako raspoređeni imaju središnje upravljanje s jednog mjesta i automatski rade niz operacija na istom predmetu rada. Ovaj raspored strojeva primjenjuje se tamo gdje to tehnološki proces dopušta da se određeni niz operacija obavlja po linijskom. a niz po grupnom rasporedu.14. 289 . Pri ovakvom rasporedu nužno se javljaju povratni hodovi. proizvode u linijskom rasporedu. tokarski strojevi.). ovaj je raspored i najrašireniji. Tako se blok motora. glodalice i dr. Kombinirani raspored znatno doprinosi racionalizaciji proizvodnje. S obzirom na činjenicu da je danas najveći broj proizvoda složen. Strojevi su raspoređeni prema tehnološkim karakteristikama (blanjalice.Predmet rada Gotov proizvod a b c d e f g h Slika 7. Povratni hodovi su isključeni. Linijski raspored strojeva Ovakav raspored strojeva jedino je moguće dosljedno primijeniti u lančanoj proizvodnji. bregasta osovina itd. a grupni u ostalim dijelovima ili radionicama. Kombinirani raspored strojeva susreće se u automobilskoj industriji. bušilice. b a e c d Predmet rada Gotov proizvod Slika 7. (3) Kombinirani raspored. u drugom bušilice pa glodalice itd. Grupni raspored strojeva U jednom dijelu.

a c b e d Predmet rada Gotov proizvod Slika 7. Ukoliko predmet rada treba proći kroz svega dvije operacije. On omogućava racionalno kretanje predmeta rada i kod pojedinačne. Danas se često koristi i ovaj raspored strojeva.16 Raspored strojeva kad predmet rada treba proći samo kroz dvije operacije Ako se radi o tri operacije. odnosno maloserijske proizvodnje. Raspored strojeva po sustavu trokuta 290 . Kombinirani raspored strojeva (4) Trokutasti raspored. onda se strojevi postavljaju u kutove istostraničnog trokuta. Suština ovog rasporeda sastoji se u tome da se radnik nalazi između više strojeva koji obavljaju različite operacije i tako svodi unutarnji transport na minimum. onda strojeve treba tako postaviti da radnik sa stroja “1” odlaže obrađene dijelove neposredno ispred stroja “2”.17. 1 2 Radnik Slika 7.15. 3 1 2 Slika 7.

To nije ni jednostavan ni lak zadatak. 1979. Problemu sinkronizacije treba 291 .  sistem visećeg transportiranja. prema tome. bez obzira na konkretno primijenjeni raspored opreme.18. Sistem redova nastao je ugradnjom strojeva u dva paralelna reda s obje strane transmisionog vratila koje služi za pogon strojeva. 45-46). Osim navedenih rasporeda. tako da su svi radnici okrenuti u jednom smjeru. Mogućnost postavljanja četvrtog stroja u trokutastom rasporedu Opisat ćemo samo prva dva sistema. Najmanji će transport.  školski sistem.  sistem dijagonalnih stolova. odnosno radnih mjesta.  sistem kosih stolova.18.načina.  sistem horizontalnih transportnih traka. onda se četvrti stroj može postaviti na više Iz slike 7. Tu novost iskoristili su tehnolozi. “Pronalazak elektromotora manjih dimenzija omogućio je prijelaz na individualni pogon šivaćih strojeva.  razvijeni školski sistem. zajednički je problem svih rasporeda postizavanje maksimalno moguće sinkronizacije svih dijelova opreme u danim uvjetima. “No. Knez (1979) navodi u odjevnoj industriji ove sisteme radnih mjesta:  sistem redova. zamjena ili isključenje stroja iz linije može se vršiti pojedinačno” (Knez. koji su specifični za pojedine proizvodnje. 1 4 4 2 3 4 Slika 7. biti ako se strojevi rasporede na presječnim točkama trokutaste mreže. To znači da se za komunikaciju s trećim mora obaviti dodatni transport. jer se radnici nisu više međusobno ometali. Ovakvim razmještajem strojeva otklonjeni su gotovo svi nedostaci sistema redova. Tako B. postoje i drugi rasporedi strojeva. je vidljivo da četvrti stroj može zauzeti povoljan položaj samo u odnosu na dva stroja. Kada postoje četiri različite operacije.  sistem pokretnih stalaka za svežnjeve. a popravak. pa su strojeve postavili sa svake strane dugačkog stola.

U tim uvjetima. Međutim.19. projekt tehnološkog procesa za svaku komponentu proizvoda i proizvod u cjelini s pojedinačno navedenim redoslijedom operacija i specifikacijom strojeva na kojima treba obaviti odgovarajuće operacije. kada se izmjenom jednog stroja. i u pravilu se poremećuje. Na taj se način došlo do nove grupe organizacijskih problema. Temelje za pronalaženje rješenja treba tražiti u sljedećim podacima:    proizvodni program tvornice sa specifičnim vrstama i količinama pojedinih vrsta proizvoda. struktura proizvoda sa specificiranom kvantitetom i kvalitetom proizvoda. vrsta i pritjecanje predmeta rada. 292 . cijena. Korištenje ukupnog kapaciteta opreme ovisi također o mnogim faktorima. kad je oprema u svom globalu znatno skuplja. a to se. svaki smanjeni stupanj korištenja ima velik utjecaj na konačan rezultat poslovanja” (Sikavica.      Uvođenjem mehanizacije i automatizacije u poduzećima nestaje problem rasporeda opreme jer je njen raspored unaprijed određen projektom tehnološkog procesa i tako se mora izvesti. koji su vezani za korištenje (i održavanje) opreme odnosno sredstava za rad. 189-190). od kojih su najvažniji: Slika 7. grupa strojeva i druge opreme. postojeća (ravnoteža) sinkronizacija. koja je ovisna o sveukupnom njihovom kapacitetu i o stupnju korištenja. ili su pak problemi rasporeda opreme perifernog karaktera jer se odnose uglavnom na pomoćnu opremu. sinkronizacija kompletnog tehnološkog postupka. Novak. nažalost često zaboravlja.…). Opća shema rasporeda strojeva po sistemu trokuta sinkronizacija pojedinih strojeva odnosno. 1993. intenzivnijim uvođenjem automatizacije i robotizacije problem korištenja opreme dobiva izvanredno značenje. kvaliteta i stručna izobrazba radnika i mnogi eksterni faktori (širina tržišta. grupe ili dijela opreme može poremetiti.pokloniti posebnu pažnju u uvjetima rekonstrukcije. Svrsishodno određivanje rasporeda strojeva u uvjetima serijske proizvodnje za širi asortiman proizvoda predstavlja relativno složen problem.

One teže k optimalizaciji. (1) Empirijske metode počivaju na analogiji. (Gojanović. Primjena ovih metoda razumijeva najčešće primjenu kompjutora. mostovi i dr. procjeni i tome slično. (2) Analitičke metode temelje se na klasifikaciji. proračunima. 175). Osim toga. jedni govore o tipovima onda kad ih povezuju s organizacijom. simulacijama itd. Gojanovićem da nema jedinstvenog stava u pogledu tipova industrijske proizvodnje. B) Po toku proizvodnje (ritmu).Planiranje rasporeda strojeva na temelju ovih podataka može biti obavljeno pomoću: 1. Treći govore o tipovima proizvodnje kao načinima i vrstama proizvodnje itd. 1977. (A) Postoje tri osnovna načina proizvodnje: a) pojedinačni b) serijski i c) masovni.4. (B) Po toku (ritmu) proizvodnja može biti: a) kontinuirana i b) diskontinuirana. 293 . analitičkih metoda. C) Po mjestu (prostoru) rada. “Naime. empirijskih metoda i 2. mjerenjima.3. Organizacijske tipove industrijske proizvodnje možemo uglavnom podijeliti u tri grupe: A) Po količini proizvoda i učestalosti ponavljanja istog načina izrade (vid proizvodnje). Naime. može se na taj način provjeriti veći broj kombinacija. (C) Prema mjestu rada moguće je razlikovati nekoliko glavnih organizacijskih tipova industrijske proizvodnje: a) obrtnička b) radionička c) grupna d) lančana proizvodnja. pa zapravo govore o organizacijskim tipovima industrijske proizvodnje”. Organizacijski tipovi industrijske proizvodnje i njihov izbor Slažemo se s J. (Aa) U pojedinačnoj proizvodnji obavi se jedna priprema za proizvodnju jednog proizvoda (primjena u obrtničkoj proizvodnji ili u industrijskoj proizvodnji gdje se proizvode pojedinačni proizvodi: kotlovi. Drugi govore o tipovima proizvodnje sa stanovišta različitih oblika suradnje među faktorima procesa proizvodnje.). 7.3. velik broj računskih operacija zahtijeva skraćenje procedure računanja. intuiciji.

odijela. aparata. žarulja i sl. u jednom proizvodnom ciklusu. Materijal se obrađuje u spremnicima za miješanje i posudama za grijanje pod pritiskom. Kod izbora tipa proizvodnje nije dovoljno uzimati u obzir samo tehničke faktore nego treba uzimati i ekonomske faktore. Unutar jedne grupe strojevi se raspoređuju prema najčešćem redoslijedu operacija. Specifičan tip kontinuirane proizvodnje je tzv. u poduzeću je nužna tijesna suradnja između tehničkih i ekonomskih stručnjaka. Naime. Drugim riječima. Posve “čisti” organizacijski tipovi proizvodnje su rijetki. (Cb) Značajka je radioničke ili specijalizirane izrade da se u svakoj radionici ili dijelu radionice nalazi samo jedna vrsta strojeva (tokarilice. na jednom radnom mjestu ili u jednoj radionici). U proizvodnju se ulaže masa materijala koja se obično ne mjeri na komad. šupljeg stakla. (Cc) Karakteristika grupne (mješovite) proizvodnje je to da su strojevi svrstani u grupe prema tipizaciji tehnoloških procesa. (Ac) Masovni način proizvodnje znači izradu jednog. opremu.). proizvodnja istovrsnih tokarskih strojeva. (Cd) Lančanu proizvodnju karakterizira obavljanje radnih operacija koje slijede jedna za drugom po određenom redu. cjevovodi (Milerlaj. Vrlo često zapravo susrećemo kombinacije. rjeđe nekoliko. automobila. obično visokoproduktivnom mehanizacijom. (Ca) Obrtničku proizvodnju u tvorničkim radionicama označava obavljanje više radnih operacija u jednom proizvodnom procesu na ograničenom prostoru (npr. Dakle.). pa se dijelovi privremeno upućuju u skladište i iz njega uzimaju prema potrebi. takt) i s najkraćim prostornim razmakom. Njezina je značajka visok stupanj automatizacije. u grupama se nalaze strojevi različitih vrsta. Strojevi su postavljeni onim redom kojim teče tehnološki proces. proizvoda istovremeno u velikim količinama. radnih mjesta. Taj problem nije prisutan samo kod osnivanja novog poduzeća. namještaja iste vrste. Danas je sve prisutnija tendencija napuštanja ove proizvodnje i orijentacija ka kontinuiranoj proizvodnji. smještaj strojeva. proizvodnja standardne vijčane robe). odnosno automacije. od radnog mjesta do radnog mjesta u određenom vremenu (ritam. ne smije se zaboraviti da je tip proizvodnje usko vezan uz građevine. (Ba) Kod kontinuirane proizvodnje usklađena je proizvodnja dijelova s proizvodnjom finalnih proizvoda tako da nema nagomilavanja i čekanja dijelova.(Ab) U serijskoj proizvodnji u jednom proizvodnom ciklusu proizvodi se veći broj komada pojedinog proizvoda istovremeno (npr. 294 .176). (Bb) Kod diskontinuirane proizvodnje ne postoji usklađenost u proizvodnji dijelova i finalnih proizvoda. 1974. Obično u praksi susrećemo takve slučajeve da u jednoj tvornici ili čak radionici postoji više tipova proizvodnje. energiju itd. procesna proizvodnja. U procesu proizvodnje materijal neprekidno teče proizvodnim uređajima i raznim sredstvima unutarnjeg transporta kao što su npr. glodalice. cipela. automatizacijom ili robotizacijom i specijalnom organizacijom. On postoji i kod uhodane proizvodnje: a) tržišne cijene nisu točno istražene i nije se predvidjelo kako će se one u budućnosti ponašati. a izrađuju se masovne količine proizvoda (npr. brusilice itd.

5. d) uspoređujući tipove daje se prednost punom iskorištenju kapaciteta.5. odnosno u skladište. o dopremi materijala. jer npr. što ne mora značiti da će uvjetovati i najnižu cijenu koštanja po jedinici proizvoda. zapravo nova organizacija proizvodnje. robotizacije i kompjutorizacije.3. c) kod nekog se tipa pokazuju visoki koeficijenti tehničkog iskorištavanja. Povrh svega bilo je omogućeno postizanje boljih učinaka pojedinaca jer se stečeno iskustvo moglo prenijeti na sve zaposlene. Na temelju pisane dokumentacije lakše su se otkrivali nedostatci u proizvodnji. a u našoj se tvornici pokazalo da to nije moguće. o broju i kvaliteti zaposlenih u proizvodnji. o radnom procesu. te nova priprema proizvodnje. e) ne uzimaju se dovoljno u obzir troškovi koji nastaju preuređivanjem opreme kao ni otpisi i kamate te troškovi režije u novom tipu proizvodnje. o kontroli učinaka i dr. energiji. o što boljim idejno-konstruktivnim i tehnološkim rješenjima proizvoda. 295 . Prvi zadaci pripreme bili su da skupi i stavi na papir postojeće podatke i propise o načinu proizvodnje. ni troškovi nedovršene proizvodnje koja nastaje u novom tipu. Ovo je danas od posebnog značenja zbog velikih fiksnih troškova koji su posljedica sve veće mehanizacije. poluproizvoda i gotovih proizvoda s radnog mjesta na radno mjesto. a ne pita se koliko tvornica može stvarno prodati proizvoda. Vrlo važnu ulogu kod toga imat će realna kalkulacija. kad po točno određenoj i nadgledanoj organizaciji svatko obavlja svoj zadatak.3. mogu se upotrijebiti otpaci. s tim u vezi ne ispituje se dovoljno ni ciklus proizvodnje. radu i vremenu. Priprema proizvodnje 7. S obrtničkog načina rada prešlo se na industrijski. U suvremenoj proizvodnji priprema preuzima na sebe brigu:        o optimalnom korištenju kapaciteta. a u svrhu što ekonomičnije proizvodnje. 7. Općenito o pripremi proizvodnje Razvitak u proizvodnji težio je tome da se izvršitelji proizvodnih operacija oslobode pomoćnih radova i da se osigura ispunjenje zadataka prema unaprijed smišljenom planu.1. o što boljem posluživanju i održavanju strojeva i opreme. Rad u pripremi proizvodnje usmjeren je na uklanjanje gubitaka u toku proizvodnje na materijalu. Ovu ulogu preuzela je na sebe priprema proizvodnje. automatizacije.b) neki se tip preuzima bez kritike od neke druge tvornice slične proizvodnje u kojoj je taj tip rentabilan. Pomoću nje mogli su se uspoređivati postojeći načini proizvodnje između više poduzeća. Tako je nastala pisana dokumentacija proizvodnje. Ovo sve treba ukazati kako odluka o izboru proizvodnje ne ovisi samo o tehničkoj strani nego i o ekonomskoj strani.

Svrhu pripreme proizvodnje možemo definirati kao ostvarenje ekonomične i planirane proizvodnje.5. Ti su zadaci kronološkim redom prikazani shemom na slici 7. Pođemo li od zadataka pripreme proizvodnje. autoru i dr. Na primjer: pravilno korištenje strojeva. Podjela pripreme proizvodnje U teoriji i praksi susrećemo razne oblike podjela pripreme proizvodnje. (Vila. kreacija proizvoda i sl. 296 . možemo uvidjeti da se oni razlikuju: a) kod proizvodnje potpuno novog proizvoda i b) kod proizvodnje jednom već usvojenog proizvoda.. “Na osnovi analize tržišta. Treba dati upute za rad koje će zaposlenima osigurati optimalnu proizvodnost i plaću. Ako to pokazuje zadovoljavajuće rezultate.3. radi o novim proizvodima. pravilno korištenje vremena rada zaposlenih i sl. a samim tim su osnova za dobivanje cijene proizvoda (linija 1). stvara se program proizvodnje. odnosno narudžbi koje tržište šalje poduzeću. Na osnovi određenih pokazatelja trebalo je definirati cijenu kako bi se mogle pružiti informacije analizi tržišta – da li cijena odgovara. pristupa se detaljnoj razradi svih pokazatelja (linija 2). i vodi preko cijelog niza radova (od 11 dalje) pomoću kojih će se definirati rokovi i nakon toga konačno izvesti i proizvod. kvaliteta i troškova proizvodnje mogli bi se navesti i neki drugi ciljevi. Zadaci priprem sastoje se u pripremi svega onoga što je potrebno da proizvodnja teče normalno i s predviđenim uspjehom. Osim rokova. Pošto su razrađeni nacrti proizvoda. Navodimo tri najvažnija cilja pripreme proizvodnje:    proizvoditi u roku. proizvoditi kvalitetno i proizvoditi jeftino. Svakako da se ni u jednoj fazi nije ulazilo u velike detalje. odnosno primanja dostojna čovjeka. 4). najprije valja promisliti kako bi se zatim moglo ekonomično proizvoditi bez smetnji. i to u dovoljnim količinama i u pravo vrijeme. Priprema proizvodnje treba svako radno mjesto opskrbiti svime što mu je potrebno za rad.2. te kod pojedinačne proizvodnje. Ona treba omogućiti racionalno korištenje svih faktora proizvodnje i pridonijeti sniženju troškova proizvodnje. tj.20. Ciljeva ima više. Budući da se u mnogim slučajevima. specijalno kod uslužnih poduzeća. pristupa se najprije oblikovanju proizvoda. Nakon toga linija 2 vodi u desnu stranu sheme. Leicher. 1976. 7. ovisno o vrsti i tipu proizvodnje. pristupa se razradi cijelog niza podataka koji su značajni za određivanje troškova proizvodnje.

1 2 1 3 4 5 6 7 8 9 Oblikovanje proizvoda Analiza tržišta Proizvodni program 2 3 11 Planiranje i praćenje zauzetosti 12 Planovi i specifikacije materijala 13 Osiguranje izrade i provj.20. a radovi pod točkama 11-20 ponavljaju se za svaku seriju (vidi sliku 7.alata 14 Određivanje rokova 15 Izrada i lansiranje radne dokument. Budući da proizvodnja posebno. naprave i mjerila Odrediti norme 10 Kalkulacija 18 Kontrola kvalitete 19 Evidencija izvršenja 20 Obračun Slika 7.20). S obzirom na sve ovo. određivanje načina i toka izrade u proizvodnji. III. a obračun 297 . već se ponavljaju samo radovi od 11 dalje (linija 3)” (Vila. možemo funkciju pripreme proizvodnje s obzirom na radove podijeliti ovako: I. 1976. sve radove prema liniji 1 i 2 više nije potrebna obavljati. praćenje izvršenja i kontrola proizvodnje. Zadaci pripreme proizvodnje kod potpuno novog proizvoda i jednom već usvojenog proizvoda Kada se proizvodnja ponavlja u drugoj seriji. . Radovi pod točkama 3-10 izvode se samo jedanput.isprav. II. oblikovanje i definiranje proizvoda.Opskrba radnih mjesta 17 Proizvodnja Odrediti bruto količine materijala Odrediti broj i redoslijed operacija Odrediti radna mjesta Odrediti način i režime rada Odrediti alate. 3-5). planiranje. Leicher. jer se služimo dokumentacijom iz prijašnje razrade (ako nema nekih izmjena ili unapređenja).Terminiranje radioničkih radova 16 .

Materijal se može podijeliti u dvije skupine: a) direktni materijal. te 19. On je direktno proporcionalan opsegu proizvodnje. konstrukcijska priprema. podmazivanje.proizvodnje izrađuje se u računovodstvu. Ove podjele predočene su na slici 7. Tehnička priprema 7. obuhvaćamo jednim imenom kao tehnička priprema proizvodnje. faze pripreme. Često se pojedini dijelovi pripreme izdvajaju i vežu uz neke druge službe i odjele (npr. b) indirektni materijal. alati za popravak itd. odnosno radni nalog. proizvod. S obzirom na granu proizvodnje.3.). Ipak. a katkada i dijelove zadataka pod 16.21. Materijal Direktni Osnovni Pomoćni Indirektni Slika 7. U ovaj materijal pripadaju: pisaće potrepštine (papir. ostaje pripremi da rješava probleme pod točkom 3-10. Analizom se može uočiti bliskost I. Ovakvu podjelu pripreme ne nalazimo uvijek u praksi. olovke.3.1. gumice i dr. sredstva za hlađenje. studij rada ako nije samostalan. Prvu fazu zovemo konstrukcijska priprema. 7.3. Prve dvije faze. Treća faza ima svoje osobitosti. Tehnička priprema materijala Znatan utjecaj na ekonomičnost proizvodnje ima pravilno poslovanje s materijalom i sirovinama koje se koriste u proizvodnji. materijal sudjeluje u troškovima poslovanja od 20-85 %. Indirektni materijali su obično mali po broju i trošku. (b) Indirektni materijal ne sudjeluje neposredno u proizvodnji tako da mu se ne može odrediti količina koja ulazi u pojedini proizvod. krpe i sredstva za čišćenje. drugu tehnološka. 298 .21. te 19 i ponekad dijelovi zadataka pod 16 operativna priprema.5. indirektni materijal je važan za rad proizvodnog poduzeća. tj. i II. 11-15.) i ostali uredski materijal. Podjela materijala (a) Direktni materijal je onaj koji ulazi u proizvod u točno određenim količinama i tim količinama može se direktno teretiti nositelja troškova. ponekad. a treću fazu (točnije radovi 11-15.3. priprema alata i dr. Direktni materijal dijeli se na osnovni i pomoćni.5.

(aa) Osnovni materijal čini glavnu supstancu proizvoda te prema tome tu ulaze sirovine i poluproizvodi. boje. gaza i ljepljiva vrpca. ali još nije poprimio oblik poluproizvoda. (ab) Pomoćni materijal nadopunjuje osnovni da bi proizvodu dao određena svojstva. za boje i lakove 300-400 i tako redom. Kao šifre koje se primjenjuju uz oznaku materijala rabe se: a) brojke. Šifre materijala treba odabrati da omogućavaju lako raspoznavanje materijala i da se daju lako izgovoriti. analitičko-planska služba. tj. Nomenklatura materijala sadrži : naziv materijala. podatke o obliku. priprema proizvodnje. (c) Materijal u proizvodnji je onaj koji se nalazi u procesu proizvodnje. Za sanitetske zavoje to su papir. decimalne šifre su najpoznatije. (d) Gotov proizvod je onaj na kojemu su završene radne operacije te je sposoban za prodaju. Cijela nomenklatura materijala dijeli se na 299 . a dobiven je obradom ili preradom sirovog materijala. Taj se sustav može primijeniti samo u malim poduzećima. s malim asortimanom materijala. Tvrtke koje proizvode čelik moraju imati željeznu rudu i ugljen za proizvodnju čelika. Sirovina je osnovni materijal uzet iz prirode za industrijsko obrađivanje i prerađivanje. Poluproizvodi se mogu nabaviti i od drugih poduzeća. Za njih je čelik poluproizvod. elektroenergija i dr. tj. odnosno materijal. financijska služba i organizacijska služba. odnosno proizvoda. U praksi je to najviše primjenom sustava brojčanog označavanja materijala. podatke o kvaliteti. kiseline u kemijskoj industriji. S motrišta proizvodnje i stupnja obrade materijal se može grupirati: a) b) c) d) na sirovi materijal. plinsko ulje). Poluproizvod je dio koji će se ugraditi u gotov proizvod. b) alfabetna slova i c) kombinacija slova i brojki. a dobiven je obradom ili preradom sirovog materijala. ambalaža. (a) Brojčane se šifre mogu podijeliti ovako:    na redne. tehnološko gorivo (plin. U ovaj materijal pripadaju legure u kovinarstvu. Njome se u velikim poduzećima služe: nabava. koji se zatim prodaje proizvođačima automobila. (b) Poluproizvod je dio koji će se ugraditi u proizvod. (a) To je nabavljena sirovina. Nomenklatura materijala je sistematiziran pregled vrsta materijala potrebnog za proizvodnju. Na primjer za drvo 200-300. koji će se u poduzeću obraditi ili preraditi u neki proizvod. podatke o dimenzijama i oznaku ili šifru koja simbolički obilježava odnosni materijal i sve njegove značajke. na poluproizvod. po redu od jedan dalje. koristi se serija brojeva od-do. U tom sustavu šifri svakoj se grupi materijala određuje određeni red brojeva. na materijal u proizvodnji i na gotov proizvod. serijske.

odnosno grupe. b) smanjenje asortimana pojedinih vrsta materijala u poduzeću. Ipak. proizvodno-tehničkih i organizacijskih razloga. Zašto je to važno? Između ostalog i zato jer ako želimo pregled utroška materijala u određenom razdoblju po bilo kojoj od spomenutih nomenklatura. izdatnica. Nomenklatura materijala omogućuje jedinstvenost (jednoobraznost) naziva i zamjenu drugih naziva kratkim simboličkim oznakama. Svaki operativni dokument kojim se disponira materijal (radni nalog. odnosno kombinirana slova. Zbog toga se slovima uglavnom označavaju samo velike grupe materijala. U slučaju ako je deset brojeva premalo za obuhvaćanje podgrupa i vrsta materijala. Normativ materijala je određena količina materijala koja se smatra potrebnim za izradu jedinice proizvoda. dok se za specifikaciju materijala upotrebljavaju drugi znaci. a time i smanjenje obrtnih sredstava poduzeća. uz šifru. šifra dijela iz nomenklature dijelova i dr. možemo zaključiti da se standardizacija provodi iz gospodarskih. Standardizacija materijala je organizacijska mjera. kvaliteti i dimenzijama. slovima se obično označavaju pojedine vrste. Ovdje se mogu upotrebljavati i dvostruka. 300 . pojednostavljenje poslova u poduzeću. ali je svejedno teško sistematski označiti željene značajke. sortiranjem izdatnica dobit će se pregled utroška materijala.) treba sadržavati šifru od nomenklatura (šifra materijala iz nomenklature materijala. (b) Slova se kao oznake za materijal lakše pamte nego brojevi. d) smanjenje nekurentnih materijala na skladištima poduzeća.  po vrstama materijala i  po dijelovima proizvoda. popratnica itd. prelazi se od deset brojeva na sto brojeva. češći je slučaj da se oblici naznače opisno. ali je nedostatak ovog načina u tome što je malo slova na abecedi. Kod primjene slova obično se daje prvo slovo naziva materijala radi raspoznavanja grupe materijala. On sadrži: a) količinu materijala koji supstancom ulazi u jedinicu proizvoda i b) otpadak koji se nužno javlja pri izradi jedinice proizvoda. Ako to rezimiramo. Ponekad se brojevima označavaju i oblici. što u velikoj mjeri pojednostavljuje i skraćuje rad na manipulaciji materijalnom dokumentacijom i evidencijom materijala. Prema svojoj namjeni nomenklature mogu biti:  po proizvodima. a brojevima kvaliteta i dimenzija. c) stalnost normi u poduzeću s obzirom na vrijeme obrade pojedinih dijelova. Njome se želi postići: koja ima svrhu a) stabilnost u uporabi istih materijala za određene dijelove proizvoda po obliku.). (c) U kombinaciji slova i brojeva. U nekim slučajevima mogu se upotrebljavati i boje. e) lakša nabava. a svaka od njih na deset podgrupa itd.deset osnovnih grupa.

b) normizaciju (standardizaciju) i tipizaciju materijala. Menadžeri u tim tvrtkama traže načine za upravljanje troškovima zaliha.Normativ materijala utvrđuje se samo za direktni materijal. 1990. c) optimalno iskorištenje kapaciteta jer se tako postiže znatna ušteda pogonskog materijala i energije. Ovdje naglašavamo varijante EOQ-a. Menadžeri koji naručuju robu od dobavljača mogu upotrebljavati EOQ da bi odlučili koliko količinu materijala će naručiti i kako često. Organizacija ih mora uskladištiti. U mnogo slučajeva tvrtka će smatrati zalihe kao glavni izvor troškova. Ti 301 . potrebno je u pripremi proizvodnje voditi posebnu evidenciju o stanju sirovina i materijala u skladištima. c) normativi zaliha materijala. Model ekonomične količine narudžbi (EOQ) omogućuje menadžerima da donesu mnoge ključne odluke o zalihama. Ako se metoda koristi pri određivanju veličine serija koje trebamo proizvesti i kada. Svaka proizvodnja zahtijeva određenu zalihu sirovina i materijala koju poduzeće treba imati na skladištu kako bi proces proizvodnje nesmetano mogao teći. Organizacija se također izlaže mogućim troškovima zaliha koji su vezani uz njih i tako su ta sredstva neupotrebljiva za druga profitna ulaganja. Načela tog modela su ista bez obzira naručuje li se roba ili se proizvodi. ona se naziva modelom ekonomične serije (ELS). Za ekonomično korištenje materijala moramo primijeniti: a) najsuvremenije tehnološke i tehničke postupke i metode. EOQ uvodi ravnotežu troškova kada imamo prevelike zalihe i troškova kada imamo premale zalihe. Da bi se izbjegli nesporazumi i zastoji u proizvodnji. promjenama situacije na tržištu glede mogućnosti nabave materijala. Zalihe su skupe. Da bi upravljao zalihama. U industrijskim poduzećima najčešće se razrađuju ovi normativi materijala: a) normativi osnovnog materijala. Jedan od najraširenijih pristupa koji se koristi je model ekonomične količine narudžbi (EOQ) (Kailash. za vrijeme proizvodnog procesa i kod izlaza iz poduzeća. Kao temelj za postavljanje normativa materijala služi proračun operacijski list i iskustveno-laboratorijski podaci s punim korištenjem crteža proizvoda i dr. d) točno održavanje propisanog tehnološkog postupka (tehnološka disciplina). Kao prvo. 37-41). b) normativi pomoćnog materijala ( u okviru ovih normativa razrađuju se i normativi utroška goriva). imamo troškove naručivanja preuzimanja određenog predmeta na aktualne zalihe. premještati s mjesta na neko drugo mjesto i čuvati ih. e) točno mjerenje materijala i energije pri ulazu u skladište. On služi:   za sastavljanje pregleda materijala potrebnog za planiranu proizvodnju i za kontrolu utroška materijala u proizvodnji. Normativi materijala vrijede dok se ne promijene uvjeti koji su postojali u trenutku postavljanja normativa. Ti se uvjeti mijenjaju racionalizacijom proizvodnje. U datoteci (kartoteci) normativa materijala svaka se promjena mora registrirati. Točno je da su zalihe skupe i da bi organizacija radije učinila nešto drugo sa svojim novčanim sredstvima. menadžer mora prvo utvrditi faktore troškova.

troškove skladišnog prostora. 1990. Međutim. Kroz našu raspravu točno smo utvrdili potrebe. prema procjeni menadžera. kao posljedica toga je smanjenje troškova naručivanja. 302 . kako je to prikazano padajućom krivuljom na slici 7. 1990. kvarenja. Troškovi držanja zaliha obično se izražavaju godišnjim iznosima i kao postotak prosječnih zaliha. Zbog jednostavnosti. ali problemi transporta. I zadnje ograničenje EOQ modela je da je najprikladniji za upravljanje zalihama za kojima je potražnja neovisna i ne ovisi o prodaji ili upotrebi drugih dijelova. troškove osiguranja zbog gubitka uslijed krađe. 20-23). mjesec ili godina) jednaki su troškovima plasiranja svake narudžbe (J) pomnožene s brojem narudžbi za to razdoblje. Na žalost. socijalni uvjeti i supstitucijski dijelovi – mogu utjecati na potrebe (Bassin. kod velikih naručenih količina troškovi držanja zaliha rastu brže nego što se troškovi naručivanja smanjuju. a izražava se u postotku vrijednosti zaliha. Tako je formula za izračunavanje ukupnih troškova (Q/2)xVE. 30-36). Oni uključuju kamate na novac investiran u zalihe. U našem problemu.22. pretpostavili smo da je točno vrijeme naručivanja poznato. potrebno je manje narudžbi da se zadovolje zahtjevi za razdoblje. Da bi smanjio troškove zaliha. Formula za troškove naručivanja glasi (D/Q)J ili DJ/Q. 48-55). požara. troškovi držanja prikazani su ravnom linijom na slici 7. Ali potreba za bilo kojim predmetom (dijelom) u stvarnom svijetu može biti u najboljem slučaju samo grubo procijenjena. Procjena potreba još je jedan problem. Greške u zalihama za te robe su izolirane i nemaju kumulativne efekte. 1990. ekonomski uvjeti. menadžer mora smanjiti troškove naručivanja i troškove držanja. kako prikazuje slika 7. Izračunavanje troškova naručivanja je relativno jednostavno. Kada se veličina jednog troška povećava. osiguranje itd. Kako se veličina narudžbi povećava.22. za razdoblje. Najočitije ograničenje EOQ modela je to da uvjeti sigurnosti rijetko postoje u stvarnom svijetu. Mnoge varijable – cijene konkurenata. Ukupni troškovi držanja zaliha jednaki su troškovima držanja jedne jedinice (VE) pomnoženo s prosječnim zalihama (Q/2).22. tako da ukupan trošak raste linearno. Zato EOQ model može biti primijenjen za te zalihe usprkos svojim inherentnim ograničenjima. Gotovi proizvodi i energenti su primjeri zaliha koji imaju ovisnu potražnju. Troškovi držanja za jedinicu zaliha računaju se množenjem vrijednosti te jedinice (V) s postotnim iznosom (E) koji je ekvivalent za poreze. ta dva troška su obrnuto proporcionalna. Broj narudžbi za zadano vremensko razdoblje jednako je potražnji (D) za to razdoblje podijeljeno s količinom svake narudžbe (Q). Kao drugo imamo troškove držanja zaliha. zastarijevanja poreza. poteškoće pri naručivanju i drugi slični problemi često stvaraju vrijeme protoka vrlo nepredvidivom pojavom (Nutuen. veličina drugog se smanjuje. iznajmljivanja. Sisak. Thies.troškovi javljaju se kod svake narudžbe. Ukupni troškovi naručivanja za razdoblje (tjedan. To su manipulativni i administrativni troškovi po narudžbi koji također sadrže troškove preuzimanja i spremanja robe na zalihe (Biggs.

s obzirom na to da samo vrsta alata u tim granama industrije ima na tisuće. a da se o količinama u komadima i ne govori”. 373). Prva plodove zemlje i hranu slatku je dala”. bez korištenja stroja.5. 1976. bilo standardnih ili specijalnih.2. taj ga njeguje. Računala nema bez alata. tko svoj alat njeguje. O važnosti alata u povijesti govore i sljedeći redci u prijevodu T. tj. Svakako treba istaći da postoje proizvodnje u kojima je uloga alata posve neznatna. op. Odnos troškova naručivanja i držanja zaliha 7. koja se stavljaju na stroj (za izvođenje operacije na materijalu koji se obrađuje) i ona kojima se kontroliraju završne operacije.22.3. specijalno u metaloprerađivačkoj i elektroindustriji. Bez alata nema onoga što se danas razumijeva pod pojmom industrijske proizvodnje. Leicher. ali ima alata i bez računala (Čatić).” Pod alatom se razumijevaju sredstva za rad kojima se materijal obrađuje ručno. Udio troškova za alat u ukupnim troškovima proizvodnje kod velikoserijske proizvodnje u kovinoprerađivačkoj industriji kreće se od 5-10 % . stvaraju velike poteškoće u organizaciji proizvodnje uopće.Ukupni trošak $ Ukupni trošak Trošak držanja zaliha Trošak (J ) naručivanja Q Q (VE ) 2 D Veličina narudžbe (količina) Slika 7. M.5 milijuna godina. tome on pomaže. Staro je između 2 do 2. Tehnička priprema alata “Tko voli svoj alat. Velike količine standardnih i specijalnih alata u nekim granama industrije. (Vila.). Ž. ali ne i samo nje. a u nekim slučajevima 303 .3. “U suvremenoj prerađivačkoj industriji jedva da se mogu zamisliti radovi ili proizvodne operacije koje bi bilo moguće obaviti bez određenih alata. Alatničarstvo je najstarije zanimanje. Maretića: “Prva je Cerera (kćerka Geje) zemlju razgrnula kukastim plugom (alat.

tehnolozi. Tako Leicher navodi da je za usvajanje potpuno novog modela automobila trebalo izraditi 65. Najčešće su to: a) označavanje sustavom brojki. Kao korisne posljedice tipizacije alata kod projektiranja tehnoloških procesa javljaju se: skraćenje trajanja ciklusa projektiranja. U praksi je moguće susresti i druge kriterije (osnove razdiobe) klasifikacije. alata za tlačni lijev) te 17. U određivanju zaliha alata može se koristiti i metoda ABC. kontrolni alat i dr. onda se mora voditi računa o količinama koje su uobičajene kod prodaje. b) označavanje sustavom slova i c) kombinirani sustavi označavanja slovima i brojkama.500 štanci za isijecanje. Ekonomična proizvodnja u proizvodnjama s velikom ulogom alata ne može se ni zamisliti bez dobro organizirane pripreme. 1976. Priprema alata dužna je odrediti optimalnu zalihu alata za svaku vrstu alata. broj radnika zaposlen u alatnicama iznosi 20-25 % od ukupnog broja radnika. Naročito značenje ima gospodarenje alatima kod pripreme i usvajanja nove proizvodnje. U utrošku rada dosta velik udio otpada na proizvodnju i opskrbljivanje alatom.000 naprava. pomoćni alat. Racionalno poslovanje alatom zahtijeva svrsishodnu klasifikaciju i dobru nomenklaturu alata. 373). Leicher. savijanje i izvlačenje. operativni planeri. Alat se može klasificirati s gledišta: a) intenziteta trajanja (obrtno ili osnovno sredstvo). skladištari. 800 raznih kalupa (ukovnja.čak i više. kontrolori. Ta se zaliha kreće između određenog minimuma i određenog maksimuma. Zalihe alata utvrđuju se na temelju iskustva i izračunavanjem. Kao primjer spominjemo da u pojedinim tvornicama strojogradnje. 3. c) samog posla (radni alat. Kao najprikladniji sustav označavanja mnogi autori navode decimalni sustav. b) u odnosu na operacije koje se pomoću njega obavljaju ( specijalni i standardni alat). Metoda ABC grupira alate (materijale) po važnosti u 304 . To sve govori o značenju gospodarenja alatima u spomenutim granama industrije.000 specijalnih reznih.). olakšavanje opskrbe radnih mjesta alatom. Za nju su zainteresirani: konstruktori. koji se promeće u tvornici. Angažiranje obrtnih sredstava u nabavu i izradu alata iznosi 15-40 % od svih obrtnih sredstava tvornice. povišenje kvalitete i snižene cijene koštanja alata. nabavna i financijska služba u svezi s evidencijom i otpisom alata. Tipizacijom alata treba obuhvatiti i standardni i specijalni alat. evidencije i uskladištenja alata. mjernih i pomoćnih alata s ukupnim utroškom od više od 3 milijuna norma-sati rada. Sustavi šifriranja alata su isti kao i sustavi šifriranja materijala. Nomenklatura alata je sistematizirani pregled alata potrebnog za proizvodnju. Ako se alat nabavlja od drugih. Najvažniji uvjet za racionalnu organizaciju alatom je smanjivanje broja tipskih dimenzija alata. te o pozornosti koju je potrebno posvetiti organizaciji koja se tim problemom bavi ili se s njime susreće (Vila.

Maksimalna zaliha alata može se izračunati iz izraza: Z max = Z min + Pg 2f p pri čemu je: P g = godišnja potrošnja alata f p = faktor naručivanja. I na kraju 65% svih vrsta alata (materijala) predstavlja samo 5% vrijednosti zaliha alata (materijala) To je skupina C. većoj ili manjoj mogućnosti lomova. Naime. jer se metoda može primijeniti i na zalihe materijala. ili im se pridaje specifična važnost npr. Rok isporuke ovih alata je obično vrlo dug. odnosno materijala. zbog teškoća u nabavi. pozornosti i brige u uporabi. a mogu se nabaviti u vrlo kratkim rokovima (najviše 14 dana). U ovu skupinu uvrštavaju se alati zbog čijeg trenutnog nedostatka ne može doći do zastoja u proizvodnji. Alati ove skupine troše se u velikim količinama i moraju biti stalno na zalihi. odnosno ciklusa nabave t = vijek trajanja alata M = maksimalni broj istovrsnih (jednakih) alata koji su istovremeno u uporabi. od kojih skupina A sadrži najvažnije alate (materijala). uglavnom u priručnim skladištima.tri skupine. koji najčešće sudjeluju u potrošnji. Oni zahtijevaju najviše sredstava. Najveća pozornost poklanja se onim vrstama alata. ili koji nose najveću vrijednost. tj. Minimalne zalihe (Z min ) mogu se izračunati i iz izraza: T Z min = ( ) + M t gdje je: T = maksimalno vrijeme angažiranja jedne vrste alata u razdoblju jednog ciklusa proizvodnje. To su pretežno standardni alati i specijalni rezni alati. Zalihe alata određuju se na temelju ovih izraza: Z min = f s ·P r gdje je: Z min = minimalna zaliha f s = faktor sigurnosti P r = potrošnja u roku isporuke. Njegova se vrijednost kreće u granicama (1-2). To je skupina A. odnosno roku izrade. mogućnosti nabave i sl. koliko puta u godini želimo naručiti taj alat 2 = iskustveni koeficijent 305 . Faktor sigurnosti f s ovisi o vrsti alata. U ovu skupinu uvrštavaju se vrlo skupi alati i unikati. kontroli kvalitete i održavanja. polazi se od pretpostavke da 10% od svih vrsta alata (materijala) predstavlja 75% vrijednosti ukupnih zaliha alata (materijala). Skupinu B čini 25% od svih vrsta alata (materijala) koja je 20% vrijednosti ukupnih zadataka alata. ABC metoda se temelji na Paretovoj hipotezi koja glasi: “Manjina čini većinu”. a skupina C najmanje važne.

Za evidenciju alata zainteresirani su: a) skladišna služba (skladište alata). na sustav alatnih knjižica. i tada se naručuje Z max prema izrazu Z max = gdje je: K n = količina za narudžbu Pg fp = Kn Optimalne količine alata kreću se nešto iznad minimalnih zaliha. b) operativna priprema i c) priprema alata. Evidencija alata ima obično u svom sustavu datoteku (kartoteku) alata i izdavanje radne dokumentacije za izradu i popravak alata. Sve sustave izdavanja i evidencije alata možemo prema vrsti evidencijskih pomagala podijeliti: a) b) c) d) e) na sustav markica.3. Z min = 0.Maksimalne zalihe mogu se računati i pomoću izraza: Z max = Z min + (T e + R m ) gdje je: T e = periodičnost popunjavanja zaliha alata ili vrijeme utroška količine alata i R m = prosječni utrošak alata. Alati iz skupine C naručuju se kad zalihe dođu na nulu. Priprema radnog mjesta Radno mjesto je osnovna proizvodna jedinica. potrebna je evidencija raspoloživog alata.5.3. na sustav kompjutorske evidencije. s troškovima uskladištenja (T rn = T ru ). na sustav izdatnica. Preko minimalnih zaliha alata ekonomski je opravdano povećavati zalihe. Elementi radnog mjesta jesu: 306 . Da bi se zalihe mogle održavati između minimuma i maksimuma. odnosno izrade. na sustav alatnih listića. ako su troškovi nabave veći od troškova uskladištenja (T rn > T ru ). Dokumentacija za izradu alata u suštini je ista kao i ostala proizvodna dokumentacija. Ono je ograničeno u prostoru. 7. a nalaze se u onoj točki u kojoj se izjednačuju troškovi nabave alata. tj.3.

). dokumentacija). za sigurnost i živote ostalih ljudi koji sudjeluju u zajedničkom radu. (b) Radnik mora raspolagati potrebnim prostorom. prilaz sigurnosnim uređajima u slučaju opasnosti. da bi neometano mogao raditi. okvirom kretanja. Sigurno je da skučenost može znatno omesti normalan tok radnog procesa. (a) Iako se radno mjesto ne organizira prema nekom konkretnom čovjeku (pojedincu). povećavaju opasnost po ljude i imovinu. To se odnosi i na prostor kojim se doprema predmet rada na radno mjesto i kojim se gotov proizvod otprema. smještaj radnih stolova. a ručni radni zahvati moraju se obavljati ispruženih ruku. mučnu radnu atmosferu. oprema (alat. sredstva za proizvodnju. trošne. Suviše velik prostor dodijeljen pojedinim radnim mjestima znači ne samo neracionalno gospodarenje investicijama. Radno mjesto mora biti tako organizirano da motivira čovjeka na što djelotvorniji rad i da mu u punoj mjeri osigurava ne samo povoljne uvjete za to nego i sva njegova prava. samo o veličini radnog prostora i slobodi kretanja. pribor. smještaj materijala prije početka rada. međutim. prava i odgovornosti moraju biti usklađene na takav način da se svakom čovjeku na njegovom radnom mjestu omogućuje maksimalno razvijanje inicijative i stvaralaštva uz punu odgovornost za rezultate rada i imovinu koja mu je povjerena. Rezultati rada ne ovise. stroj. već i o urednosti na radnom mjestu. smještaj transportnih sredstava (dizalice. Vrijedi opće pravilo koje propisuje da alati. ali ne 307 . ipak čovjek mora biti u središtu pozornosti kad god se radi o organizaciji radnog mjesta. smještaj gotovih dijelova prije prijevoza na slijedeće radno mjesto. a prije svega o prikladnom položaju zahvata. brzo i često dolazi do zagušivanja radnog mjesta i prometnica u njegovoj blizini. koje mnogo košta. Dužnosti. te stvaraju tešku. težnje i smjeranja. pravilno postavljanje predmeta pri obradi. predmeti rada i dijelovi oruđa za rad trebaju uvijek biti na dohvat ruke. prostor za rad (s odgovarajućim radnim uvjetima). nego i smanjenje djelotvornosti rada zbog povećanih štetnih razmaka između pojedinih radnih mjesta.. regala i sl. Izgradnja pak suviše raskošnih i skupih radnih prostorija može biti povezana s neekonomičnim investiranjem. predmeti rada. tj. koja je dopuštena. Ako je radni prostor dodijeljen radnom mjestu premalen. To je osobito važno kod većih strojeva gdje svaki dio mora biti pristupačan. Pri tom se obavezno moraju uzeti i obzir granice njegovih tjelesnih i umnih sposobnosti. Trebamo uzeti u obzir njegove interese. Slabe.a) b) c) d) radnik (čovjek). To smanjuje radni učinak i povećava opasnost od nezgoda i nesreća. prilaz strojevima sa svih strana. konvejeri i sl. Drugim riječima potrebno je osigurati dovoljan prostor koji će omogućiti:         normalno kretanje radnika pri radu. neadekvatne prostorije smanjuju učinak.

Na dobro organiziranom radnom mjestu sredstva za proizvodnju su uvijek u ispravnom stanju. Ta usklađenost mora biti provedena po funkciji. To su prije svega svjetlo. 1993. Uz probleme prostora nužno su vezani i svi objektivni utjecaji okoline. već u materijalne uvjete u kojima djeluje radno mjesto” (Sikavica. i to ne samo zbog postizanja što većeg učinka nego i zbog sigurnosti ljudi na radnim mjestima i njihovoj okolini. Svojstva materijala u znatnoj mjeri utječu na oblikovanje i organiziranje radnog mjesta. pribor. 5. vibracija i dr. (d) Predmeti rada moraju biti također usklađeni sa zadatkom. koji mogu direktno utjecati na rezultate rada na radnom mjestu. otrovnosti. količini (broju). 2. zapaljivosti. odmor. raspremanje radnog mjesta i položaj radnika na radnom mjestu. s poslom koji će se u okviru radnog mjesta obavljati i u skladu s čovjekom koji će raditi na tom radnom mjestu. pokvarljivosti. nejednoliki materijali uz promjenljivu kakvoću izazivaju mnogobrojne teškoće. Poremetnje u tijeku materijala dovode do nagomilavanja predmeta rada na radnom mjestu i njegovoj okolini. 308 . njegovo pritjecanje na radno mjesto mora biti usklađeno i sinkronizirano s ritmom proizvodnje i otpremanjem gotovih proizvoda. snazi i ostalim značajkama opreme. redoslijed operacija. (c) Strojevi. zrak. mjerni instrument ili sigurnosni uređaji i zaštitna sredstva. Neodgovarajuće sirovine i materijali. uređaji i ostala oprema (sredstva za proizvodnju) koji su dodijeljeni radnom mjestu čine opremljenost radnog mjesta. Prema tome. Novak. Radno mjesto mora biti opremljeno u skladu sa zadatkom. priprema na radnom mjestu. Pri organiziranju radnikova rada na radnom mjestu moramo voditi računa o slijedećem čimbenicima: 1. na kojem se raspoloživa sredstva za proizvodnju kontinuirano koriste. Posebno valja naglasiti da dobra organizacija radnog mjesta predstavlja potpunu opremljenost radnog mjesta. Ne može se tolerirati da na radnom mjestu nedostaje alat. temperaturi. alati. On prije svega mora odgovarati po količini i kakvoći. 4. Stoga se mora voditi računa o obliku materijala. čovjekom i opremom radnog mjesta. njegovoj težini. temperatura. 3. Oba slučaja najčešće završavaju prekidima proizvodnje i jalovim čekanjem ljudi i strojeva. 230). eksplozivnosti. odnosno poluproizvoda izrađenih na radnom mjestu. radijaciji itd. ili do pomanjkanja materijala. “Prostor (s radnim uvjetima i radnom okolinom) neki autori ne ubrajaju u elemente radnog mjesta. Inače se veli da je dobro organizirano radno mjesto ono. buka. rješenje je u ekonomično izgrađenim. Količina materijala. funkcionalno i estetski ispravno oblikovanim i solidno izvedenim prostorijama u kojima onda nije teško osigurati djelotvoran rad.pridonosi nužno humanizaciji radnih prostorija.

(1) Priprema na radnom mjestu obuhvaća sve poslove na pripremanju radnog mjesta za kontinuirani. Pri tom će ići istim redom kojim je išao pri posluživanju. rad će na prvom stroju biti pri kraju i radnik će početi skidati obrađene predmete sa strojeva. (2) U svezi s redoslijedom operacija moramo se brinuti da one teku propisanim. Radnik najprije posluži prvi stroj i dok on poslužuje drugi. da je radnikovo sjedište prilagođeno njemu i prirodi posla. najpogodnijim redoslijedom koji osigurava optimalni radni učinak. Ponajčešće to dolazi u obzir za radna mjesta opremljena automatskim ili poluautomatskim strojevima (npr. (3) Svaki posao angažira druge grupe mišića i na različit način izaziva zamaranje i umor. U neposrednoj proizvodnji radna se mjesta prema svom organizacijskom stanju mogu podijeliti: a) na otvorena. odlazi u skladište alata.). u načelu. on sam uzima materijal. uzima i donosi alat i pribor na svoje 309 . boja. Dakle. da je na radnom mjestu osigurana budnost prema prirodi posla. kut padanja itd. b) zatvorena i c) stabilizirana radna mjesta. Jedna od mjera ekonomičnog utroška radne snage je organizacija rada jednog radnika na više radnih mjesta. pražnjenju i ispiranju aparatura. te provjeravanje ispravnosti strojeva s namještanjem. lakša je priprema i veća sigurnost rada. nesmetani i djelotvoran rad. Rad na više strojeva.). lakše je organizirati ako su strojevi grupirani prema prirodi tehnološkog procesa nego kad su grupirani prema kronološkom redoslijedu operacija na proizvodu. (5) Položaj radnika na radnom mjestu zahtijeva:    da je radnikovo tijelo u pravilnom položaju (sjedeći položaj. (a) Kod otvorenih radnih mjesta radnik sam sebi donosi materijal i isto tako sam otprema predmeta koje je izradio. Ako se sve to na vrijeme obavi.). svjetla i dr. tehničke dokumentacije itd. Osnovni organizacijski problem je u tome što svaki pojedini posao traži poseban režim rada i odmora. ako je rad strojeva dobro usklađen. ova priprema uključuje i spremanje radnika za rad (presvlačenje. Tu je uključeno pripremanje materijala. kontrolira ga i sam prenosi na svoje radno mjesto. kada radnik posluži posljednji stroj. U tom je svjetlost od najvećeg značenja (jačina. Osim toga. provjeravanje i namještanje zaštitnih sredstava i naprava. stojeći položaj itd. gašenju vatre (koja je neophodna za tehnološki proces). čišćenju strojeva. proučavanje radnog naloga. pripremanje i namještanje alata. u strojogradnji i tekstilnoj industriji). a nužnost sinkronizacije poslova na raznim radnim mjestima traži standardna istovremena razdoblja odmora za sve radnike koji rade na zajedničkom poslu. treći i tako redom. (4) Raspremanje radnog mjesta sastoji se u pospremanju alata i materijala.

u ovom slučaju radno je mjesto opremljeno potrebnim sredstvima za rad koja moraju biti ispravna. U nastavku ćemo prikazati način po kojemu zadaci tehnološke pripreme jesu: a) razrada tehnoloških procesa na temelju dokumenata i nacrta dobivenih iz službe istraživanja i studija proizvoda. Osim toga. tvorničkih hala. odnosno konstrukcijske pripreme. te primjenu specijalnih strojeva. Na takvom radnom mjestu izmjenjuju se različite operacije (iste vrste ali različitih tehničkih karakteristika). naprava i alata. radnik gubi vrijeme.). Tehnološka priprema proizvodnje Tehnološka priprema nastavlja se na proces istraživanja i razvoja proizvoda. Pomoćni radnik ovdje donosi materijal. građevinskih konstrukcija. Dakle. uključujući tipove pojedinačne i maloserijske proizvodnje.5. u građevinarstvu. Drugim riječima rečeno. Polazeći od toga podjela rada u tehnološkoj pripremi mogla bi se sažeti ovako: a) priprema tehnološkog procesa s pripremom grupne i tipske tehnologije. premda su tehnički i ekonomski učinci znatno veći nego na otvorenom radnom mjestu. jer ga dobiva pripremljenog od operativneradioničke pripreme. Kao što je već naglašeno postupak istraživanja i studija proizvoda. b) razrada tehnološkog procesa i redoslijeda izrade. radnik se ne kreće s ovakvog radnog mjesta radi pripreme posla.radno mjesto. (a) Tehnološki proces je dio proizvodnog procesa. 7. tamo gdje ne dozvoljavaju tržišni uvjeti zbog nemogućnost plasmana itd. (c) Stabilizirano radno mjesto može se organizirati u velikoserijskoj i masovnoj proizvodnji. U uvjetima otvorenog radnog mjesta radnik dio svoga vremena koristi pripremajući proizvodnju. alat i dokumentaciju na radno mjesto. Nažalost ne može se u svakoj proizvodnji organizirati stabilizirano mjesto (npr. u pojedinačnoj proizvodnji češće. proizvodnji mostova. Na takvom radnom mjestu obavlja se jedna (ista) ili dvije. možda najviše tri slične operacije. gdje uzima sam potrebnu dokumentaciju za obradu (konstrukcijske crteže. odnosno konstrukcijske pripreme i b) ispitivanje zahtjeva operativne pripreme i proizvodnih odjela. U industrijskim proizvodnim procesima dolaze naročito do izražaja ovi njihovi dijelovi: 310 . odlazi u pogonski ured. To omogućava usku specijalizaciju i znatno pojednostavljenje rada. Ni na zatvorenim radnim mjestima nije moguće postići maksimalne učinke i minimalne troškove proizvodnje. operacijske listove) i donosi na radno mjesto.4. odnosno na rad konstrukcijske pripreme. Posljedica toga je povećanje učinka i smanjenje troškova proizvodnje na minimum.3. te preuzima na sebe poslove operativne i radioničke pripreme proizvodnje. Ono je ne samo zatvoreno već je i stabilizirano. kako bi oni mogli što više postati sadržajem zadataka tehnološke pripreme. u serijskoj proizvodnji rjeđe. (b) Zatvoreno radno mjesto može se i treba ga organizirati u svakoj vrsti proizvodnje. može teći na više načina. jer je u cijelosti racionaliziran rad na radnom mjestu. Ovdje pomoćni radnik poslužuje glavnog radnika na proizvodnom radnom mjestu.

izvođenje (rukovanje) radnih operacija. To se odnosi ne samo na već osvojenu proizvodnju nego je posebno značajno za proizvodnju novih proizvoda. ako to traži tržište. sastavljanje (montaža). i to u smislu nekog od kriterija sličnosti (npr. Ona je karakteristična za industriju kovina. Ti proizvodi ujedno moraju biti personalizirani. Grupnu i tipsku tehnologiju nije moguće primijeniti u svim vrstama proizvodnje. Tehnološkim procesom mijenja se sastav. koje pri obradi zahtijevaju istovrsnu opremu. a onda i priprema tehnološkog procesa predstavlja ključnu fazu pripreme proizvodnje. 311 . oblik. Na tom tržištu kupci traže jeftine i kvalitetne industrijske proizvode s isporukom u željeno vrijeme i na željenom mjestu. Strahonja.). (b) Razrada tehnološkog procesa u pripremi proizvodnje razlikuje se pri proizvodnji potpuno novog proizvoda. Pronalaženje najpovoljnijeg rješenja u području tehnologije stalan je zadatak tehnologa. Tako se kod velikoserijskog i masovnog načina proizvodnje pristupa izradi pokusne serije za koju priprema mora izraditi tehnološku dokumentaciju. nadzor nad obradom ili preradom. te razvoja konkretnog poduzeća. Svaki proizvod raščlanjuje se na sastavne dijelove. čini unifikacija dijelova proizvoda. kao da se proizvode u pojedinačnoj proizvodnji (Žugaj. Pravilan izbor. kao i stručnjaka u službi istraživanja i studija proizvoda. zajedničku pripremu i namještanje (“štelovanje”) strojeva. Svaki dio dalje se proučava posebno radi pronalaženja odgovarajućeg tehnološkog procesa i postupka za njegovu proizvodnju. materijal itd. a takvi se proizvodi mogu proizvesti samo serijskom i masovnom proizvodnjom.     obrada ili prerada sirovina kako bi se dobio određeni proizvod. i pri proizvodnji već prihvaćenog proizvoda. 1992. Krajem osamdesetih godina suvremeno svjetsko tržište pretvorilo se od “tržišta proizvođača” u “tržište kupaca”. Tipska tehnologija dalji je razvoj grupne tehnologije u smislu njenog unapređenja u uvjetima velikoserijske i masovne proizvodnje. teče li ova prema tehničkim uvjetima i programu da bi se dobio željeni proizvod. kakvoća. Veličina ovih utrošaka određuje troškove proizvodnje. može organizirati velikoserijska i masovna proizvodnja dijelova koji trebaju biti zajednički svim proizvodima. koji se u poduzeću prvi put izrađuje. Projektirani tehnološki proces determinira utroške materijala. Grupna tehnologija sastoji se u klasifikaciji dijelova u grupe. 7). energije i ljudskog rada. tj. prilagođeni željama kupaca. jer o njima ovisi i propisana kvaliteta i troškovi proizvodnje. Grupna i tipska tehnologija trebaju omogućiti da se za širi asortiman proizvoda. od početka do završetka proizvodnje. Osnovu ovog prijelaza s pojedinačne i maloserijske proizvodnje na velikoserijsku i masovnu proizvodnju. koji odgovara pojedinačnoj i maloserijskoj proizvodnji. dimenzija. Praktično osvajanje novog proizvoda razlikuje se kod masovne i velikoserijske proizvodnje od pojedinačne proizvodnje. središnja kontrola i rukovođenje svim radnim operacijama. Ona je u praksi poznata kao metoda grupiranja predmeta obrade po načelu redoslijeda operacija. dimenzije i slično sirovinama i materijalu.

određivanje broja i redoslijeda operacija. u nekim granama industrije npr. Na taj način postiže se lakše provođenje proizvodnih planova u život i brže uklanjanje svih zapreka normalnom tijeku proizvodnje. način rada. naprava.3.5. tolerancije na materijalima i ambalaži. korištenje pomoćnih sredstava za razradu tehnološkog procesa (plan poduzeća. izradu sheme sastava (montaže) za proizvod. u kemijskoj industriji tehnološka se dokumentacija može sastojati iz “Uputa za proizvodnju” a one obuhvaćaju: sastav proizvoda tj. kalkulativne cijene sirovina i ambalaže. određivanje načina i režima rada. izvore sirovina. Nakon toga može se smatrati da je proizvodnja dotičnog proizvoda uvedena. te se općenito vodi računa o kvaliteti i ekonomičnosti proizvoda. Pri pojedinačnoj proizvodnji ne postoji mogućnost ispravljanja konstrukcije i tehnološkog procesa na temelju prototipa i pokusne serije. nomogrami. međunarodne. datoteka strojeva i uređaja. Dakle. grafikoni. npr. datoteka materijala. propisivanje sirovih dimenzija materijala i izračunavanje kalkulativnih količina. 312 . Osnovna svrha operativne pripreme je obuhvatiti čitavu operativnu djelatnost u proizvodnji povezanu s osiguranjem neprekidnog tijeka proizvodnog procesa. Prvi proizvod je često i jedini proizvod. datoteka alata. ambalažiranje. ekonomsku analizu tehnološkog proces. redoslijed sastavljanja gotovog proizvoda. hrvatske i interne norme. zahtjevnica za konstrukciju alata i naprava.Pokusna serija služi za analizu i praćenje načina rada da se promijene. vremenu izrade i sl. plan opterećenja radnih mjesta. Zbog toga za vrijeme proizvodnje dolazi do čestih izmjena. datoteka radnih mjesta. određivanje alata. u smislu lokacije. recepturu. mjernih instrumenata i strojeva. Ovdje se mora raditi po konačno određenom načinu i proizvodnom postupku. Mjesto operativne proizvodnje treba da je i fizički. procesnoj industriji tehnološka dokumentacija se razlikuje od navedene. Nakon pokusne serije obavljaju se i konačni ispravci na alatima. načinu rada. te ostale potrebite elemente). određivanje radnih mjesta. u pojedinačnoj proizvodnji priprema ne ulazi u detalje jer je to neekonomično.5. Redoslijed izrade obuhvaća:            pregled tehničke dokumentacije s tehnološkog motrišta. nadopune i eventualno isprave ranije postavke tehnološkog procesa. određivanje vremena izrade za pojedine operacije. izradu tehnološke dokumentacije (operacijski list. literatura. 7. Posljedica toga su zastoji i gubici.. priručnici. popis uskih i širokih “grla” proizvodnje i druga pomagala). tipizacija tehnoloških procesa. Operativna priprema Operativna priprema usko je povezana s proizvodnjom i isključivo radi na problemima osiguranja proizvodnje svim potrebnim kako bi rad tekao sa što manje zastoja i na vrijeme. konstrukcijski list. uz proizvodnju. naprava i mjerila.

izrada i lansiranje radne dokumentacije i praćenje i upravljanje proizvodnjom (kontrola). potrebnog fonda radnog vremena i postojećeg fonda radnog vremena za plan koji se razrađuje. Ni o jednom instrumentu menadžmenta. u sljedećem mjesecu) i razrađuje se tijekom tekućeg mjeseca za sljedeći mjesec. Među njima pripadaju: planiranje i evidencija slobodnih i zauzetih kapaciteta. To je detaljan plan operacija koje će se izraditi na pojedinim radnim mjestima. ne ovisi u tolikoj mjeri proizvodnja kao o kratkoročnom planiranju (terminiranju). ljude i dr. Kada se pojave nepredviđeni događaji. Pri tom će razlika u troškovima dati mjerilo točnosti planiranja. kao i razrađenih normativa vremena (pregled radova po proizvodu). Planiranje proizvodnje ne obuhvaća samo poslove u proizvodnji. tehnološku dokumentaciju razrađuje 313 . podijeliti aktivnosti tog posla u okviru vremenskog intervala. U planiranju je potrebno predvidjeti sve potrebno da bi posao tekao neometano. koji se pri izradi planova nisu mogli predvidjeti. pri čemu svim tim zadacima treba odrediti vremenske intervale i sredstva. treba ocijeniti njihove utjecaje i posljedice te ih uz intervenciju svih poslovnih funkcija odstraniti kako bi se planirani zadatak obavio u predviđenom roku. Osnova za razradu operativnog plana jest razrađeni mjesečni plan iz osnovnog (godišnjeg) plana. 193). Fini terminski plan obuhvaća plan rada svakog radnog mjesta u radionici. Kao što je rečeno. planiranje materijala. nabavu materijala. Zadaci operativne pripreme su mnogobrojni.. već su tu uključeni i oni zadaci koji se odnose npr. 1985. na obradu narudžbe. Ovi vremenski intervali i sredstva obuhvaćaju dva plana. (a) Planiranje proizvodnje. odrediti potreban materijal. Planirati proizvodnju znači u tančine razraditi kako će se obaviti neki posao. te da bi se željeni događaji dogodili u određeno vrijeme. na planiranje i konačnu izradu u proizvodnom procesu. razvoj proizvoda. planiranje i evidencija alata. strojeve. Planiranje gubi svoj smisao ako se bilo tko u poduzeću ne pridržava planom postavljenih obveza. te težiti da se posao obavi uz najmanje troškove. Međutim. pa makar uz povećane troškove. tj. i to operativni plan i fini terminski plan (Horvatec. Žugaj. kontrola rokova i količina i dr. poslu odrediti početak i završetak. a neželjeni događaji da se sasvim uklone. Operativni plan obuhvaća razdoblje od mjesec dana (obično od 25. određivanje početka i završetka radova. planiranje materijala i zaliha. Na ovo pitanje može se odgovoriti tek na temelju tehnološke dokumentacije. možda. izrada i lansiranje radne dokumentacije. Jedan od osnovnih zadataka operativne pripreme u službi planiranja proizvodnje je planiranje i praćenje zauzetosti kapaciteta. razradu tehnologije.Ciljevi operativne pripreme jesu: b) c) d) e) planiranje proizvodnje. Pri tom je potrebno:      vremenski ograničiti posao. odrediti potrebne kapacitete. tj. u svakom planiranju mora se računati s nepredviđenim događajima. radilištu ili gradilištu za obično 1-5 dana. alate. do 25. potrebno je odgovoriti je li ili nije moguće obaviti neki zadatak u zahtijevanim terminima i količini.

Da bismo znali koliko je potrebno vremena za proizvodnju na pojedinim radnim mjestima za plan. postoji čitav niz gubitaka. jer nijedan radnik neće biti prisutan na radu 2191 sat u jednoj smjeni godišnje.8% UKUPNO: 22. pregled radova razrađuje se za jedinicu proizvoda.6% bolovanja 4. Oni se obično izražavaju u postotcima i specificirani su ovako:       godišnji odmor 6. Riječ je o radovima koji teku na istom stroju ili na istoj vrsti strojeva (ili ručnih radnih mjesta).5% prekid rada 1. tada se pregled radova razrađuje za jedinicu proizvoda. ručnih radnih mjesta ili skupina strojeva za ostvarenje plana proizvodnje.4% državni blagdani 3. 314 . ali i u nekim županijama Hrvatske.6% Prema tome ovi gubici iznose 495 sati. dok se u serijskoj proizvodnji razrađuje za onoliku seriju u kojoj će se količini ta serija stalno izrađivati. Naime. Za ručna radna mjesta mogući fond radnog vremena je 2191 sat/god. te im se vremena t 1 (vrijeme potrebno za izradu jednog komada dotičnog dijela na dotičnoj operaciji) množe s brojem komada koji ulazi u gotov proizvod. U određivanju kapaciteta postoje razlike u načinu promatranja jednog strojnog mjesta i njegovog fonda sati. To se praktički neće dogoditi.2.tehnološka priprema. dobivamo ukupan broj sati za jedan finalni proizvod strojeva. Osnova planiranja zauzetosti kapaciteta temelji se na usporedbi potrebnog fonda radnog vremena s postojećim fondom radnog vremena za neki planski zadatak. Stoga se i proračuni izvode posebno. velika bolovanja utječu na stajanje strojeva. Tako npr. potrebni i postojeći fond radnog vremena razrađuje operativna priprema. Ponovo se dobiva 2191 sat/godina. u nekim poduzećima. Nakon što su pregledi radova za sve proizvode razrađeni. tako se i kod strojnih radnih mjesta izračunava godišnji fond radnih sati jednog stroja. Uz pretpostavku od 10% prebačaja norme (taj podatak treba biti poznat na temelju evidencije prebačaja norme) dobilo bi se za godišnji fond raspoloživog vremena 1866 norma-sati. Radovi se unose iz operacijskog lista.5% razni izostanci 3. Ostaje još na raspolaganju 1696 sati. U pregledu radova svrstavaju se svi istovrsni radovi jedan ispod drugog.) Razni zastoji strojeva mogu nastati zbog čitavog niza razloga.8% čišćenje radnog mjesta 2. 1985. stroj. dok normative rada. može se zaključiti koliko je potrebno satnih kapaciteta pojedinih strojeva. koji zajedno čine jednu skupinu. 1000 komada nekog proizvoda. 193-194). Pitanje je. Kao i kod ručnih radnih mjesta. Zbog toga je potrebno najprije poznavati normative rada (pregled radova) kako bismo pomoću njih dobili potrebni fond radnog vremena (Horvatec. Uzimajući u obzir i pripremno-završno vrijeme. koji su izraženi u postotcima (npr. može li se odmah naći zamjenu kad se ustanovi da radnik nije došao na posao ili kad usred radnog vremena hitno izlazi iz tvornice. Prema tome. od npr. vidjeti tablicu 7. (365 dana 52 nedjelje = 313 radnih dana po 7 sati dnevno). potrebno je da su podaci sređeni za 1 komad tog proizvoda za pojedina radna mjesta. Ako se veličine serije mijenjaju. te jednog ručnog radnog mjesta. Nakon toga se odbijaju razni gubici. Žugaj.

O njima u mnogo slučajeva ovisi ugled poduzeća. Kod drugog slučaja moramo prići uravnoteženju. a ne zato da se ovi podaci uzmu kao vrijednosti kojima bi. Rokovi isporuke ozbiljan su problem. U trećem slučaju. pa i izostanci radnika.Ovaj je proračun prikazan kao orijentacija. povećati kapacitete nabavom nove opreme.30 3. odnosno sustavi. se može smanjivati raspoložive kapacitete do visine planskih zadataka. potrebno je odrediti za koje vremensko razdoblje dobiveni obujam radova opterećuje raspoložive kapacitete. onda se oni mogu relativno brzo dobiti pomoću metode trenutačnih zapažanja (MTZ). moguće je primijeniti neke od ovih mjera: prekovremeni rad. Poduzeće svoje raspoložive neiskorištene dijelove kapaciteta stavlja drugima na korištenje. Ono može izrađivati poluproizvode i proizvode preko planskih zadataka za skladište u visini svojih kapaciteta. te se mora razmatrati problem ciklusa proizvodnje (proizvodni interval). Sljedeći problem je u serijskoj proizvodnji određivanje veličine serije. kooperaciju (s poduzećem koje raspolaže slobodnim kapacitetima).60 1. se u konkretnom slučaju. “Na ekonomičnost serije djeluju troškovi raznih 315 . Ili.19 1. Razni gubici strojeva Razlog nerada Dani Sati % od 2191 sat/god Državni blagdani Popravci Preventivno održavanje Čišćenje strojeva Razni zastoji Ukupno 11 10 5 4 12 42 77 70 35 28 84 294 3. eventualno produžiti rokove isporuke. Isporuka u roku isto je tako važna kao i kvaliteta proizvoda i njegova prihvatljiva cijena.51 3. Prvi je slučaj idealan. moramo ih izračunati jednako kao i cijenu proizvoda. Pri određivanju opterećenja kapaciteta određenim zadacima u planskom razdoblju mogu se pojaviti ove tri situacije:    planski zadaci odgovaraju kapacitetu u potpunosti. Ako ne postoje stvarni podaci o izostancima. Ciklusom proizvodnje smatramo proteklo vrijeme od početka izrade nekog proizvoda ili poluproizvoda pa do njegova uskladištenja. Da bismo odredili rokove isporuke i proizvodnje.2. Poznat je sustav izrade rokovnika primjenom gantograma. Tablica 7. primijeniti nove tehnološke procese i na kraju. planski zadaci su manji od raspoloživih kapaciteta i planski zadaci su veći od raspoloživih kapaciteta. odnosno do ulaska u neku višu fazu proizvodnje (npr. To je loše jer se ne znaju kupci tih proizvoda. podmontaže ili montaže). U izradi rokovnika rabe se razni načini. Uvjeti rada. Određivanje veličina serija u praksi je dosta složeno. različiti su od poduzeća do poduzeća.83 13. rekonstrukciju. računalo. a to je zapravo početak likvidacije poduzeća. Ovo se može postići kooperacijom. ako se radi o privremenom opterećenju. kada su planski zadaci veći od raspoloživih kapaciteta.43 Kada su utvrđeni raspoloživi kapaciteti i dobiven obujam radova koje proizvodnja treba obaviti. Od šezdesetih godina 20-og stoljeća u nas se rabi i mrežno planiranje.

). stalnost asortimana i dr. No.). jer i tada veličina serije mora biti dovoljno velika da prikrije tražnju sve dok se ne proizvedu nove količine iz iduće serije. sezonska kolebanja. te troškovi čuvanja. težiti da se veličina serija povećava a što se tiče troškova zaliha težit će se što manjoj veličini serije.vrsta koji imaju međusobno suprotan pravac kretanja. gotovi proizvodi i sl. kao što su: tehnički (kontinuirana ili diskontinuirana proizvodnja. No osim ekonomičnosti na veličinu serije djelovat će i ostali činioci. bit će ona količina proizvoda koja nosi najmanje troškova. 1984. Na veličinu serije utječu i drugi čimbenici. rokovi dostave. Ako se u seriji proizvode proizvodi koji se ugrađuju u vlastiti finalni proizvod. Varijabilni se dalje dijele na rastuće (kamati na uložena obrtna sredstva. dobivamo dijagram ukupnih troškova po jedinici proizvoda kao na slici 7. skladištenja i rizika) i padajuće troškove (svi troškovi pripreme proizvodnje). Ona ima točku minimuma. drugim riječima postoji neka optimalna točka (količina) kod koje će troškovi po jedinici biti minimalni. U stručnoj literaturi mogu se naći empirijske formule za izračunavanje optimalnog broja komada u seriji. ali može biti veća od ove pod utjecajem raznih faktora. Tako npr. Sumiramo li sve ove troškove u ovisnosti o veličini serije. što se tiče troškova pripreme serije i sličnih troškova. financijski uvjeti (raspoloživa sredstva. 168). a to je ekonomična količina. optimalna veličina serije ne može biti manja od ekonomične. plaće i slično) varijabilni.23 vidi se da je krivulja ukupnih troškova po jedinici konkavna. likvidnost itd. komercijalni (obujam proizvodnje. serija treba da bude toliko velika da se iz nje može formirati dovoljna količina koja će podmiriti potrošnju do trenutka dok se ne proizvedu proizvodi iz sljedeće serije.). pa će se. mogućnost smještaja i uskladištenja (nedovršena proizvodnja. Isti princip vrijedi i za proizvodnju finalnih proizvoda u seriji. Dakle. s obzirom na troškove. usklađenost kapaciteta itd. Campova formula izgleda ovako: n= 2⋅M⋅E p ⋅s pri čemu je: n = optimalan broj komada u seriji M = godišnja potreba poluproizvoda ili proizvoda E = troškovi pripremanja jedne serije 316 . kao što je pomanjkanje materijala za cijelu seriju ili radi nekih drugih razloga” (Gašparović. poluproizvodi.23. u osnovi postoje dvije vrste troškova:   fiksni (npr.). Veličina serije bit će manja od ekonomične pod utjecajem izvanrednih okolnosti. Troškovi serije mogu se svrstati u više skupina3. Optimalna veličina serije. cijena materijala. u koordinatnom sustavu (t u – n) pri čemu je: t n = ukupni troškovi po jedinici proizvoda n = veličina serije Na slici 7.

Ta metoda omogućuje menadžmentu da kombinira velik broj međusobno povezanih odluka koje se odnose na naručivanje. kao što je kumuliranje kašnjenja.). a od čega se proizvod proizvodi. Prilikom planiranja materijala potrebno je obaviti slijedeće poslove:    planirati materijal u skladu s potrebama proizvodnje. dijelovi. Svrha je planiranja materijala da proizvodnja bude osigurana dovoljnim količinama materijala. MRP koristi sofisticirane kompjutorske programe za planiranje i upravljanje troškovima zaliha. plaće i dr. Posljednjih godina metoda za upravljanje zalihama. rukovanje i upotrebu zaliha. Potrebe za tim zalihama ovise o zahtjevima za gotovim proizvodima. dijelova i materijala 317 . Preduvjet za dobro planiranje materijala je dobra tehnološka dokumentacija (normativi materijala. (b) Planiranje materijala. odnosno izrađuje. zajedno s dodatnim troškovima uskladištenja 4 s = troškovi proizvodnje za jedinicu proizvoda (materijal. nazvana planiranje potreba materijala (MRP). ona se može utvrditi i drugim načinima (npr. razvila se u upravljanje zalihama s ovisnom potražnjom. Pod pojmom materijala. EOQ model je zbog nekih pogrešaka manje prihvatljiv za te zalihe. Određivanje veličine serije Osim grafičkog i empirijskog načina pronalaženja optimalne veličine serije. planiranje. sastavnice ili recepture) i plan proizvodnje. Planiranje materijala treba teći usporedo s planiranjem proizvodnje. a da pri tome zalihe materijala na skladištu ne prijeđu određene granice. Troškovi po jedinici t Ukupni troškovi po jedinici Troškovi kamata Troškovi pripreme Troškovi materijala i izrade tu nopt. u smislu planiranja materijala.23. podsklopovi i međufazne zalihe (materijal u proizvodnji) imaju ovisnu potražnju. tabelarni. smatramo sve ono što se nabavlja za proizvodnju. matematički). Sirovine. Ono je također posao operativne pripreme proizvodnje. Komada u seriji n Slika 7. izdavati dokumentaciju za podizanje materijala i pratiti utrošak materijala i utvrđivati potrebne količine za narudžbu i naručivati materijal preko nabavne službe.p = godišnja kamatna stopa na obrtna sredstva.

Kao takav. energiju. MRP II uključuje sve resurse potrebne za proizvod. upravljanje zalihama i strategijsko planiranje. Cjelovit MRP sustav je prikazan na slici 7. MRP je sasvim sigurno suvremeno proizvodno/operativna metoda koja daje prednosti u sustavima za podršku odlučivanju u tehnologijama za rukovanja materijalom. Pogonska snaga u sustavu je prognoziranje potražnje za proizvodima i uslugama koja aktiviraju proizvodnju. građevnog drva i drvnih predmeta) nisu žurile s uvođenjem MRP. papirne. Jednostavnost dijagrama ne bi trebala zakrinkati složenost sustava. 318 . Općenito. inženjerstvo i sve ostale važne procese. S druge strane. integrira planiranje proizvodnje.24. Ova naprednija verzija MRP-a. kapital i gotovinu. instrumente te elektrostrojeve.24 vidljivo. Kao što je iz slike 7. Tvrtke iz tih industrija moraju držati složene i skupe nizove materijala i komponenata.24. MRP II uključuje mnogo više detalja nego MRP (Tanaka. Potpuno provođenje sustava zahtijeva upravljačko usaglašavanje. 1-6).koji su sastavni dijelovi gotovog proizvoda.Osim potreba za materijalom. nazvana planiranje resursa proizvodnje (MRP II). marketing. adekvatne sustave za pomoć odlučivanju i kompjutorsku podršku (Maloney. 38-40). MRP je pogodniji za tvrtke koje proizvode po narudžbi i čiji proizvodni proces uključuje i sastavljanje i proizvodnju. te kod donošenja odluka oko teških problema planiranja i upravljanja. strojeve. U tom sustavu planiranje i upravljanje zalihama je u konačnoj analizi planiranje i upravljanje samom organizacijom. Elementi MRP sustava Popularnost MRP-a znatno se povećala ranih 70-ih godina. jer on integrira informacije iz ostalih elemenata sustava. Strategijski plan Plan proizvodnje Sastavnice materijala Glavni plan proizvodnje Podaci o zalihama Vremena protoka i potrebe sigurnosnih zaliha Slika 7. Firme koje su bile najbrže u usvajanju MRP-a su firme koje proizvode transportnu opremu. naftne. 1990. planiranje potreba zalihama razvilo se u cjelovit sustav planiranja proizvodnje. menadžerske i tehničke vještine. glavni plan proizvodnje je ključni element MRP sustava. Takve sastavnice resursa trebale bi specificirati potrebne materijale i radnu snagu. Od početnog sredstva za upravljanje zalihama. 1993. firme iz industrija kontinuirane proizvodnje (npr. kapacitete.

Tvrtke. pomažu dobavljačima da pronađu načine za pojednostavljenje njihovih proizvodnih procesa kako bi se olakšale učestale isporuke (Giunipero. 30-37). 19-24). Druga poboljšana verzija MRP-a jest “Just in time” (JIT) upravljanje zalihama. Različiti modeli i sveobuhvatno prosuđivanje vrijednosti proizvodnog sustava mora prethoditi uvođenju JIT upravljanju zalihama. 1990. Schniederjans. bez skladištenja prije toga (Sikavica. pa je više od 100 glavnih US firmi i mnoštvo malih firmi usvojilo JIT (Inman. Japanski i američki proizvođači koji su uspješno primijenili JIT učinili su to eliminirajući ljudske i tehničke razloge za uvođenje zaliha. Ti tipovi proizvodnih poduzeća mogu bolje prognozirati zahtjeve kupaca. Nisu neuobičajene isporuke točno na dan. kao što su General Electric Company.MRP II je najbolje funkcionirao u pojedinačnoj i serijskoj proizvodnji. i to na vrijeme. ideja JIT-a proširila se i na 319 . Danas mnoga uspješna poduzeća u svijetu primjenjuju JIT ili nastoje da ga primijene. Pod JIT konceptom zakašnjeli ili manjkavi materijali mogu zaustaviti proizvodni proces ako nema sigurnosnih zaliha koje će ublažiti učinke takvih problema. JIT zahtijeva djelotvornu kontrolu kvalitete. 1993. 1991. Ford Motor Company. 76-83). ili čak sat vremena prije uporabe (Schonberger. Treće. Kao što njegovo ime govori. pa čak i u sat. 10-11). 1990. Goodyear Tire & Rubber. Drugo. imale su uspjeha sa JIT-om (Schonberger. To je sustav kontinuiranog opskrbljivanja proizvodnje s potrebnim materijalom direktno od dobavljača. koje masovno proizvode PC. 1984. JIT osigurava sirovine ili sastavne dijelove zadnji dan. zbog specifične prirode proizvodnih izlaza. 32-40). manje je vjerojatno da će biti sposobne primijeniti MRP II. Chrysler Corporation i General Motors Corporation. preventivno održavanje i program povezivanja s dobavljačima. obučavaju dobavljače u JIT koncepcijama. Primjena just-in time zaliha može se naći u svim proizvodnim organizacijama. 627). Japanci su vjerovali da će zalihe biti eliminirane ako glavni razlog za njih bude eliminiran. Japanski menadžeri upotrebljavaju participativni menadžment i kružoke kvalitete da bi poticali komunikaciju između grupa povezanih u tijeku rada. Prvo priopćavaju tehničke koristi za sebe i svoje dobavljače (tko ima koristi iz stabilnih dugoročnih odnosa). Uspješni primjenitelji JIT-a obično slijede tri koraka u razvoju veza s dobavljačem. Mnoge američke kompanije otkrile su da je razvijanje učinkovitih veza s dobavljačima najvažnije za uspješnu primjenu JIT-a. troškovima i kvaliteti. 52-63). uključujući i menadžment (Oliver. Američke tvrtke. Zahtjevi prema dobavljačima su vrlo veliki. 1984. Mnoge tvrtke potiču dobavljače da usvoje JIT u njihovim vlastitim operacijama i pomažu im da primjene taj koncept u svrhu dobivanja probitka u proizvodnosti. Tvrtka DEC (Digital Equipment Corporation) upotrebljava MRP II za planiranje i kontrolu linije za proizvodnju miniračunala (Luber. Masovna proizvodnja se mora pouzdati u prognoze ekonomskih faktora radije nego na direktne prognoze namjera kupaca. Osim toga primjenama JIT-a u specifičnim organizacijama. Također vrlo mnogo investiraju u izobrazbu i razvoj radnika. JIT pokušava eliminirati potrebu za zalihama mijenjanjem nekih osnovnih uvjeta proizvodnje. Japanci su zaslužni za uspjeh u razvoju suradnje između neovisnih grupa. Mehra. S tehničke strane. 1990. JIT pristup potječe iz Japana i jedan je od ključnih razloga proizvodnog uspjeha te zemlje. Tvrtka proizvodi ta računala u relativno malim količinama prema specifikacijama kupaca koje DEC zna unaprijed. Novak. Američka industrija ubrzo je otkrila prednosti JIT-a. oni moraju održati učestale isporuke materijala vrhunske kvalitete.

3. poslovodni organi i dr. njegova svrha. Novak. 521).druga područja.6.). Prema organizacijskoj shemi pripreme proizvodnje zadnja stanica. odnosno zadataka operativne pripreme je praćenje i upravljanje proizvodnjom. Osim kapaciteta valja pratiti izvršenje rokova isporuke. Taboršak definira studij rada kao područje u kojem se znanstvenim metodama. nakon koje može započeti proizvodnja. proučavati kao postupak i vrednovati. To znači raditi na suvremen način. To područje je jedno od temeljnih u stvaranju bolje organizacije. Raditi treba tako da rezultat rada bude unaprijed što više poznat. 320 . “Stalnim uvidom u stupanj zauzetosti kapaciteta omogućuje se poduzimanje niza akcija radi postizanja racionalizacije i efikasnije proizvodnje. postignut intenzitet rada. pa i ostalim zainteresiranim osobama u poduzeću. kao što je pravovremeno utvrđivanje uskih grla i poduzimanje mjera za njihovo uklanjanje. ciljevi i zadaci (D. logičnim. 1993. Premda se ona razlikuje od poduzeća do poduzeća zbog specifičnosti proizvodnje. 8) Terminsku kartu. 150). Dakle. Osim radnika u proizvodnji. izobrazba i razvoj menadžera počinje se koristiti idejom JIT-a za odnose vremena i obrazovnih iskustava.25. potrebno je rad: mjeriti. Pritom se ne radi o određivanju i praćenju samo strojnih već i ljudskih i prostornih kapaciteta” (Sikavica. Značenje studija rada proizlazi uvelike iz pomoći u rješavanju mnogobrojnih problema u poduzeću. 7) Popratnicu. Na slici 7. 1971. te toka proizvodnje. Lansirna služba u okviru operativne pripreme obično izdaje ove dokumente: 1) Radni nalog. 1977. 9) Izvještaj o škartu i 10) Nacrt. 7. “Praćenjem proizvodnih rezultata zaokružuju se poslovi operativne pripreme” (Sikavica. Metode studija rada omogućuju proučavanje i analizu svakog rada. treba staviti do znanja kako je zamišljeno da se proizvodi.  optimalno oblikovan način rada (Taboršak. 3) Izvadnicu materijala. štedjeti i materijal i rad (Gojanović.5. Taboršak). Studij rada D. ipak su glavne značajke osnovne dokumentacije u suštini jednake. (c) Izrada i lansiranje radne dokumentacije. Radna dokumentacija susreće se u svakom poduzeću. (d) Praćenje i upravljanje proizvodnjom. 6) Trebovanje materijala. što služi kao temelj za raspodjelu plaća. Novak. priprema. cjelovitim i sistemskim analizama nekog rada postiže:  realno potrebno vrijeme izrade. Radniku na radnom mjestu u proizvodnji. Na primjer. predočena su područja studija rada. No. 5) Predatnicu. ima još osoblja koje je zainteresirano da prati tok radova u proizvodnji (knjigovodstvo. obavljeni rad treba pravilno i pravično vrednovati. 4) Povratnicu materijala. 1993. postignutu proizvodnost u radu. postignutu ekonomičnost u radu. Taj dio operativne pripreme ispisuje i umnožava dokumentaciju i predaje je proizvodnim odjelima. jest onaj dio operativne pripreme koji posluje s radnom dokumentacijom. postignutu kvalitetu proizvoda i dr. 2) Radni list. 10). Jedan od važnih ciljeva. 521).

6. Podjela studija rada 7. To je vrijeme koje se odnosi na stvaran rad. 1971. Za razliku od vremenske norme postoji i količinska norma. obavi točno definiran posao (Taboršak. Izrada podataka (tabela i dijagrama) potrebnih za normiranje Cilj: Realno potrebno vrijeme E R G O N O M I J A Pojednostavljenje rada (racionaliz.Nakon analize postoji mogućnost poboljšanja dosadašnjeg načina rada. Analiza toka proizvodnog procesa 3. Ona izražava koliko jedinica proizvoda. Norma je vrijeme koje je prosječno vještom i određenom kvalificiranom radniku potrebno da pod normalnim pogonskim okolnostima s propisanim sredstvima. Oblik u kome se radna 321 . zahvat ili komad. Studij i analiza vremena Vrijeme izrade (t i ) je zbroj tehnološkog (t t ) i pomoćnog vremena (t p ). 10). potrebno je osim vremena izrade uračunati i dodatno vrijeme (t d ). STUDIJ RADA Studij i analiza vremena (normiranje) Zadaci: 1.25. Izračunavanje potrebnog vremena izrade i norme 4. Utvrđivanje vremena izrade  snimanjem  formulama za strojni rad  sustavima unaprijed određenih vremena 2. određivanja ispravnog vremena izrade i izračunavanja norme (Taboršak. Da bismo dobili vrijeme norme za jednu operaciju. 22).1.5. 1971. ili operacija. Pronalaženje i utvrđivanje boljeg i lakšeg načina rada 4. Analiza vremena izrade i analiza gubitaka u radu 3. Provođenje poboljšanog načina rada Cilj: Optimalno oblikovan način rada Svrha: Smanjenje zamora Povećanje sigurnosti Smanjenje troškova Povećanje proizvodnosti Slika 7. na točno određen način. treba izraditi u jedinici vremena.3. uz normalno zalaganje i zamor. Analiza rada na radnom mjestu  studij pokreta  prilagođavanje uvjeta rada čovjeku  stabilizacija radnog mjesta 2.) Zadaci: 1.

To su: a) snimanje. Dopunski koeficijent K d    dodatak za propisani odmor. Druga se daje dvojici ili više radnika koji su svojim radom tijesno povezani u izvršenju jedinice rada (npr. b) formule za strojni rad i c) unaprijed određena vremena.5 Dopunski koeficijent se mijenja u ovisnosti o organizacijskom stanju poduzeća. 3. utjecaj brzine strujanja zraka. 23-31). Prva se daje jednom radniku za izvršenje jedinice rada (npr. Taboršak (1971. utjecaj relativne vlažnosti zraka. utjecaj zagađenosti zraka.6 Postoje tri osnovna načina utvrđivanja vremena izrade i norme. U našoj praksi najčešće je prisutna podjela vremena koju je obradio D. c) na pomoćno vrijeme (t p ) koje je potrebno za obavljanje pomoćnih radova. S obzirom na to da često treba dugotrajno snimati kako bi se dobila dovoljna točnost rezultata. pa se jedan lako transformira u drugi. starosti radnika. U novije doba ona je i poboljšana. b) na tehnološko vrijeme (t t ) koje služi za obavljanje radnih operacija (efektivan rad). zamor zbog monotonije pri radu. dodatak za organizacijske gubitke. a nije za njih kriv. te uređenje tog mjesta nakon rada. Koeficijent djelovanja okoline K a     utjecaj temperature zraka. Po načinu primjene norma može biti pojedinačna (individualna) i grupna (kolektivna). Dodatno vrijeme izražavamo pomoću tri koeficijenta. Koeficijent zamora K n    zamor zbog rukovanja teretom. četiri operacije) na jednom radnom mjestu. izvođenje četiri operacije) na jednom ili više radnih mjesta u lancu (npr. 2. bez obzira je li se obavlja ručno ili strojem. Prema ovoj podjeli vrijeme se dijeli: a) na pripremno-završno vrijeme (t pz ) koje je potrebno za pripremanje radnog mjesta za neki posao. vrsti posla. (a) Snimanje vremena kronometrom (štopericom) još uvijek je raširena metoda. dodatak za osobne (fiziološke) potrebe. ovu metodu treba koristiti za prikupljanje podataka o tipičnim vrstama poslova. d) na dodatno vrijeme (t d ) koje služi za kompenzaciju onih gubitaka koje ima radnik u toku dana.norma prikazuje nije bitan jer između jednog i drugog oblika postoji točan matematički odnos. njihovom spolu i dr. potpuna izrada jednog komada na više operacija). Veličinu koeficijenata zamora i djelovanja okoline možemo očitati iz odgovarajućih tablica. jer se u fazi analize snimljenih podataka primjenjuju spoznaje iz matematičke statistike i teorije vjerojatnosti. 322 . zamor zbog položaja tijela pri radu. To su: 1. a omogućuje izvođenje tehnoloških poslova.

pokrete. Snimanje vremena izrade je zapravo uzimanje uzoraka iz osnovnog skupa. 1971. Osnovni instrumenti su kronometar. paljenje cigarete. treba izračunati pogrešku snimača. zahvate. Za izračunavanje vremena izrade i norme ručnih i strojno-ručnih radova nije dovoljno imati očitano vrijeme (t o ). kakvo bi imao “normalan radnik”. npr. operacije. Snimljeni rezultati unose se u “LIST ZA ANALIZU VREMENA” za svaki zahvat posebno. termometar i higrometar su pomoćni instrumenti. odlaganje predmeta). instrumenti za registriranje vremena i filmska kamera. 60). Osim toga treba izračunati standardnu devijaciju kako za vrijeme. Isto tako treba još izračunati koeficijent varijacije kojim se utvrđuje je li obavljeno snimanje ispravno i koeficijent korelacije između vremena i procjene zalaganja. tj. Usporedo sa snimanjem potrebno je procjenjivati zalaganje radnika. nerad). Kod toga valja razlikovati cikličke zahvate (koji su varijacija određenog cikličkog zahvata. Taboršaku procjena zalaganja je radnja pomoću koje izobraženi analitičar vremena uspoređuje zalaganje (veće ili manje) nekog radnika kojeg procjenjuje s koncepcijom “normalnog zalaganja”7. npr. Metar. mikropokrete) i tako odrediti glavne točke snimanja. te periodičke (doprema materijala na radno mjesto. Nakon što su snimljene pojedine operacije (ili zahvati). Prema D. prosječno uvježbani radnik. Prije početka snimanja nekog posla potrebno ga je detaljno proučiti kako bi se on mogao rastaviti na sastavne dijelove (faze. od kojeg se može očitavanjem vremena dobiti veći ili manji broj njegovih članova (podataka). 323 . Ona se izračunava prema izrazu: ε= ∑ t c − Tc Tc ⋅ 100 (%) gdje je: ε = pogreška snimača ∑t c = zbroj svih očitanih (registriranih) jediničnih vremena na kronometru T c = ukupno vrijeme trajanja snimanja. zbog lošeg materijala) i neopravdani (npr.Oprema za snimanje sastoji se od osnovnih i pomoćnih instrumenata. stavljen u iste uvjete kao i promatrani radnik (Taboršak. i to prema obrascima: t0 = t + i ∑ fd ∑f PZ = PZ + i ∑ fd ∑f gdje su: t = aritmetička sredina izabranog ishodišnog razreda i = širina razreda f = učestalost snimljenih vrijednosti d = udaljenost pojedinih razreda od izabranog ishodišnog razreda. Prije stvarnog snimanja potrebno je obaviti pokusno snimanje da bi se utvrdile varijacije vremena izrade. odlaganje materijala) i slučajne (koji mogu biti opravdani. Nakon toga moraju se izračunati srednje vrijednosti očitavanja za vrijeme (to) i za procjenu zalaganja. tako i za procjenu zalaganja.

t s = t n (1 + K n K a ) To stvarno vrijeme može biti tehnološko ili pomoćno. koje zahtijevaju dobro razrađen tehnološki proces i točno određene 324 . koju dobivamo uvećanjem vremena izrade (t i ) dopunskim koeficijentom (K d ). pa će izraz za jedno i drugo biti: t ts = t tn (1 + K n K a ) t ps = t pn (1 + K n K a ) Nakon toga pristupa se izračunavaju vremena izrade prema jednadžbi: t i = t t + t p = (t ta + t ts ) + (t pa + t ps ) pri čemu je: t i = (stvarno) vrijeme izrade t t = tehnološko vrijeme t p = pomoćno vrijeme t ta = tehnološko strojno vrijeme t ts = tehnološko stvarno vrijeme t pa = pomoćno strojno vrijeme t ps = pomoćno stvarno vrijeme Vrijeme izrade dobiveno na ovaj način temelj je za izračunavanje norme (t 1 ) . T N = t pz + Z N t 1 Na temelju ovog vremena planiraju se i određuju rokovi izrade. Normalno vrijeme uvećano za koeficijent zamora (Kn) i koeficijent djelovanja okoline daje stvarno vrijeme (ts). t 1 = t i (1 + K d ) Da bi se dobilo vrijeme trajanja rada za neki radni nalog (T N ). (b) Određivanje vremena za strojne radove vrši se uz snimanje i formulama. treba pripremnozavršnom vremenu (t pz ) dodati normu (t 1 ) pomnoženu s brojem komada (Z N ). više ili manje složenim.Na temelju navedenih veličina izračunava se normalno vrijeme (tn) prema izrazu: t n = t 0 ⋅ K pz + r ⋅ σ t σ PZ 100 gdje su: t0 = srednje vrijeme očitavanja K pz = koeficijent procjene zalaganja r = koeficijent korelacije između vremena i procjene zalaganja σt = standardna devijacija vremena σPZ = standardna devijacija procjene zalaganja.

koje obuhvaća pokret. glodanje. Kombiniranjem osnovnih pokreta radnik može obavljati različite poslove. Svi su ovi sustavi slični. B. da bi se na temelju njih moglo i utvrđivati vrijeme izrade. Ručni se rad sastoji iz nekoliko jednostavnih pokreta. nemoguće je pratiti ih okom i snimati kronometrom. brušenje i sl. 43). Prema broju snimaka. 1971. (c) F. BMT (Basic Motion Timestudy). to više. MCD (Master Clerical data). jer se na razvijenom filmu i projekciji tog filma može točno pratiti put kretanja ruke ili nekog drugog dijela tijela.System). koje je Gilbreth definirao kao osnovne (“therblizi”). One su obično dane uz pregled tehničkih značajki stroja u popratnoj uputi za rukovanje i održavanje strojeva. Osnovna jednadžba za utvrđivanje tehnološkog vremena strojnog rada (t ta ) za obradu materijala sa skidanjem strugotine (tokarenje. strojno će vrijeme biti: t ta = L⋅i L⋅Z = n⋅s n⋅s⋅a (min) gdje su: L = put alata po duljini (mm) n = broj okretaja ili dvostrukih hodova/min s = posmak (mm/okretaju ili mm/dvostruki hod) a = dubina strugotine ili rezanja (mm) Z = dodatak za obradu (mm) i = broj prolaza (rezova). Kombiniranjem i zbrajanjem tih vremena dobiva se potrebno vrijeme ukupnog zahvata. “Budući da je riječ o veoma kratkim vremenima. već i kao sredstvo za poboljšanje načina rada. Do današnjih dana razvijeno je više sustava unaprijed određenih vremena. Gilbreth je u svojim istraživanjima uočio da se zahvati sastoje od pokreta. kad znamo da i najbolji snimači mogu snimati tek zahvate koji nisu kraći od 6 do 8 dmh8 (od 2 do 3 s). Osim toga.) glasi: t ta = L n ⋅s Ako ima više prijelaza pri konstantnom toku rada. Zato je za snimanje osnovnih pokreta upotrijebljena filmska kamera. ako bi se poznavala vremena koja su potrebna za pojedine osnovne pokrete. Unaprijed određena vremena ne služe samo za utvrđivanje vremena izrade i norme. normalno vrijeme (t n ).režime rada” (Taboršak. 1971. Postojanje osnovnih pokreta rodilo je ideju. DMT (Dimensional Motion Times). Vremena pokreta pregledno su svrstana u tablice. 325 . 51). ove jednadžbe mogu se naći i u stručnoj literaturi. Najpoznatiji su sljedeći: WF (Work Factor . Tako utvrđeno vrijeme korigira se uz pomoć koeficijenta dodatnog vremena i izračunava norma za zahvat. To je tzv. MTM (Methods – Times – Measurement). Za svaku vrstu strojeva s obzirom na njihove specifičnosti postoje odgovarajuće jednadžbe. lako je ustanoviti vrijeme njegova trajanja (Taboršak.

hodogram.5. 104105). 1968. troškovi analize tijeka rada. 420-421). vremena i novca (Lehrer. Pri izboru problema za pojednostavljenje rada često se koristi ABC metoda. 1979. Oni su primjenjivi i na ovom području. opis izvođenja rada.3. nabavna cijena opreme. Nadalje. kao što su: redoslijed događaja. 1977. i dr. moraju se usporediti stari i novi način te predočiti prednosti novog načina rada. simo-snimak rada čovjeka. jeftinijim i bržim. “Podaci takve razrade treba da u računu ekonomičnosti pokažu prednosti i korist nove metode rada u odnosu na staru” (Gojanović. Ako minimalni broj komada (Qmin) koji pokriva troškove ulaganja iznosi I Q min = u u onda se ukupna ušteda (U) kao korist od pojednostavljenja može prikazati ovako: U=u(Q–Q min ) Ušteda po jedinici učinka (u) izračunava se na ovaj način: u = t rs − t rn gdje su: t rs = sadašnji troškovi izrade t rn = novi troškovi izrade 326 . N.7. snimak rada grupe i dr. 21) je definirao pojednostavljenje rada kao sistematsku upotrebu običnog zdravog razuma da se rad učini lakšim.). snimak rada čovjek-stroj.Iu gdje su: U = ukupna ušteda postignuta pojednostavljenjem rada Q = ukupna količina proizvedenih učinaka u = ušteda po jedinici učinka nakon pojednostavljenja rada I u = investirana sredstva u pojednostavljenje (npr. (Gojanović.6. Gledano povijesno i metodološki valja se vratiti Descartesu koji je prvi dao postulate znanstvene metode. Pojednostavljenje (racionalizacija) rada R. neotpisani dio starih sredstava. Lehrer (1968.2. Kada smo odabrali problem koji treba proučiti i pojednostaviti. Načini rada na koji će se rad pojednostaviti vrlo su različiti. Nakon što smo snimanjem skupili sve podatke o radu. Za snimanje koristimo određene formulare. Koristi koje se postižu pojednostavnjenjem rada općenito se mogu utvrditi na temelju obrasca (Žaja. 62). onda treba snimiti postojeće stanje. 106). prilazimo analizi problema. troškovi uvođenja u rad. Glavni ciljevi pojednostavljenja prema istom autoru jesu ušteda napora. Jedna od metoda koja se može primijeniti u ovom području jest i metoda šest stupnjeva. Razrada pojednostavnjenja i poboljšanja obično se predočava na posebnim formularima na kojima je detaljno razrađen novi način rada. snimak radnog mjesta. 1977. U = Q u .

Naime. oni su pretežno fiksnog karaktera. kako bi je on proveo u praksu. “Uvođenje studija rada i njegovo uklapanje u organizacijsku strukturu mora se rješavati ovisno o veličini. Nakon analize postoji mogućnost poboljšanja postojećeg načina rada. 1971. Vrijeme potrebno za izradu i proizvedena količina učinaka stoje u određenom matematičkom odnosu: Qs = Ts t1 gdje su: Q = količina učinaka jedne smjene T s = vrijeme smjene t 1 = vrijeme norme Izrada u vremenu norme kraćem npr. 1993.9 0. za 10 % daje ove koristi: Qs2 = Ts 1 Qs1 = Qs = 1. Novak. Tako susrećemo i organizaciju pripreme koja je prikazana na slici 7.5.26. 51-52). U zaključku treba navesti i zaduženja pojedinaca u provođenju nove metode. određivanja ispravnog vremena izrade i izračunavanja norme (Taboršak.U ovim računicama nisu uzeti u obzir režijski troškovi (opći troškovi uprave i prodaje. 327 . Metode studija rada omogućavaju proučavanje i analizu svakog rada. Analiza i razrada pojednostavnjenja rada.6. Sadašnja razina studija rada u našoj praksi ne zadovoljava iz više razloga. Žugaj. Norma je glavni pokazatelj postignute koristi.9 1 Prema tome proizvedena količina (Qs 2 ) veća je za 11 % u odnosu na prije proizvedenu količinu (Qs 1 ) u istoj smjeni.3. te tijeka proizvodnje. To područje jedno je od temeljnih u stvaranju bolje organizacije i njezinu unapređivanju. Uvođenje studija rada i njegovo mjesto u organizacijskoj strukturi Značenje studija rada s vrednovanjem rada proizlazi uvelike iz pomoći u rješavanju mnogobrojnih problema u poduzećima. te opći troškovi izrade).3. odnosno poboljšanja neće imati nikakvu svrhu ako ne provedemo novu metodu rada u djelo (Gojanović. Nakon svega toga slijedi zaključak o primjeni nove metode rada. vrsti i razini organizacije” (Sikavica. U praksi se osjeća i pomanjkanje stručnjaka za studij rada. 10). 521). 7. 1979. Nakon toga novu metodu treba usvojiti operativni dio proizvodnje. 106). 1985. Na mnogim našim višim i visokoškolskim institucijama studij rada nije poseban predmet nastave (Horvatec.11 Qs1 t1 ⋅ 0.

Tip organizacije (centralizirani. Novak. U SAD se najčešće susreće decentralistički tip organizacije pripreme proizvodnje.27. opremljenost (tehnička. o organizaciji poduzeća i proizvodnje. To proistječe uglavnom iz različitog načina organizacije proizvodnje i veličine poduzeća u SAD i Europi. masovni ili neki drugi oblik i tip).). mješoviti) pripreme ovisi:       I centralizirana i decentralizirana priprema imaju svoje prednosti i nedostatke.3. 7. je li se operativna priprema nalazi u nadležnosti šefa pripreme ili je pak u sastavu plansko-analitičkog odjela). a u nekim je on sastavni dio tehnološke pripreme. Na slici 7. o karakteru i veličini poduzeća. 1993.26. tehnološki proces itd. o tehnološkom postupku. decentralizirani. Većina autora iz Europe daje prednost centraliziranoj pripremi. na žalost.5. kadrovska i dr. U prvom redu to su:  što se u konkretnom poduzeću smatra pripremom proizvodnje (npr. priprema je organizacijski 328 . pojedinačni.  kakav je organizacijski oblik i tip proizvodnje (npr. sirovinska. Uz ove čimbenike potrebno je uzeti u obzir i mnoge druge.). Organizacija pripreme proizvodnje Organizacija pripreme proizvodnje ovisna je o čitavom nizu faktora. U trenucima odluke za centraliziranu ili decentraliziranu pripremu nije na odmet konzultirati više stručnjaka koji se dugi niz godina bave problemima organizacije proizvodnje. Primjer organizacije pripreme proizvodnje U nekim je poduzećima studij rada riješen na predočen način. vrstu i način proizvodnje (vrsta proizvoda.  u čijoj nadležnosti se nalazi (npr.7. 521). je li oblikovanje ulazi u sastav pripreme ili ne). o raspoloživim stručnjacima. Najveći utjecaj na donošenje odluke o centralizaciji ili decentralizaciji treba imati iskustvo organizatora koji se bavi tim problemom.Priprema proizvodnje Tehnološka priprema Studij rada Operativna priprema Slika 7. Između inih spominjemo:    veličinu i organizaciju poduzeća (centralizirana. decentralizirana ili mješovita). o prostornom rasporedu poduzeća i njegovih dijelova. organizacijski i ne postoji (Sikavica. serijski. količini i vrsti proizvoda. U većem broju organizacije on. o vrsti proizvodnje i dr.

pripremu alata. PRIPREMA PROIZVODNJE Tehnološka priprema Priprema alata Studij rada Operativna priprema Pregled nacrta Određivanje teh. 1993. studij rada i operativnu pripremu (Sikavica. Novak. Organizacijska shema pripreme proizvodnje (Sikavica. odnosno proizvodi.6. Novak. 1993. odgovaraju općim tehničkim standardima ili propisanim. odnosno ugovorenim tehničkim kvalitetama. “Neke od njih po naravi svoje djelatnosti nemaju neku naročitu potrebu za mnogim poslovima tehničke pripreme. podsklopovi i sklopovi.27. npr. 519) Takva se podjela ne može obaviti u svakoj proizvodnoj organizaciji. Njezin je zadatak utvrditi je li nabavljeni materijal. 329 . normiranjem vremena itd. Tehnička kontrola proizvodnje Tehnička kontrola je poseban odjel u okviru proizvodnog.podijeljena na tehnološku pripremu.postupaka Određivanje materijala Određivanje alata Kooperacija Konstrukcija alata Održavanje alata Nabava alata Skladište Studij i analiza vremena Pojednostavnjenje rada Podučavanje Planiranje proizvodnje Priprema materijala Lansiranje dokumentacije Praćenje kapaciteta Praćenje rezultata Slika 7. 7. cementare i šećerane nemaju potrebe za konstrukcijskim biroom. Očigledne su prednosti tako predložene organizacije pripreme proizvodnje. proizvodni postupak i proizvedeni dijelovi. 1993. ali se ne mogu negirati i određene slabosti što ih sadrži” (Sikavica.3. Ponekad je organizirana i kao posebna služba u poduzeću. 519). 519). Novak. odnosno tehničkog sektora.

odnosno kontrola operacija ili završna kontrola. da proučava pojedine operacije i radna mjesta kontrole. Materijal se ispituje već tijekom izrade kod isporučitelja (npr. kada i tko treba kontrolirati da bi se ostvarila ona kvaliteta koja je propisana tehničkom dokumentacijom i koja će biti ekonomski opravdana. Gojanović (1977. (a) Već prilikom potpisivanja ugovora o isporuci materijala treba dobavljač dati sve podatke. odnosno kontrola završnih proizvoda. čime. čime se potpuno zaokružuje proces kontrole kvalitete proizvoda. da proučava nove metode kontrole da bi se one primijenile u poduzeću kao naprednije i ekonomičnije. prijemna kontrola). i na preskok. zatim se kontrolira proces proizvodnje u svim fazama u kojima može nastati škart. Želi se najprije stimulirati radnika da radi kvalitetno.240) na pitanje: “Što se kontrolira?” odgovara ovako: U industrijskim poduzećima danas se nastoji kontrolirati sve ono što može dovesti u pitanje zahtijevanu kvalitetu proizvoda. a kvalitativnu kontrolu najčešće specijalizirani laboratoriji. a međufazna i završna kontrola se tretira kao kontrola proizvodnje. tako da bi praćenje procesa proizvodnje moglo indicirati na kvalitetu komada koji se nalaze u procesu. proizvodnju. prilikom ulaza u tvornicu (ulazna. Međufazna kontrola ne mora obuhvatiti svaku operaciju svakog dijela svake serije posebno. (Žugaj. npr. Prema tome najčešće ona ipak kontrolira: a) b) c) d) materijal.). Njen rad se u širem smislu sastoji u tome:       da propiše metode tehničke kontrole koje će osigurati proizvodnju po najvišim standardima. kod zavarivanja i kovanja itd. 385). da raspoređuje kontrolore na kontrolna mjesta tako da najbolje i najbrže ostvare tehničku kontrolu kvalitete u poduzeću i dr. da bi on znao što treba isporučiti i kakva ispitivanja treba obaviti radi provjere kvalitete materijala. Provodi se i kontrola svih alata i opreme koja u proizvodnji sudjeluje. Kontrolna služba kontrolira samo povremeno. a da ipak bude u granicama ekonomske opravdanosti. Neki kad se govori o tehničkoj kontroli misle samo na kontrolu kvalitete proizvoda. da naručuje i održava mjerne alate i uređaje te proučava i predlaže suvremenije i bolje mjerne instrumente. za vrijeme proizvodnje (međufazna kontrola. Kvantitativnu kontrolu obavlja nabava. tu je i ulazna i završna kontrola.U poduzeću tehnička kontrola treba propisati: kako. materijal namijenjen hrvatskoj vojsci. (b) Kontrola proizvodnje može biti međufazna kontrola. 1976. Negdje se sve u ovoj fazi završava prijemnom kontrolom. Ovakva organizacija kontrole nije u svim poduzećima. 330 . koji utvrđuju vrstu materijala i kvalitetu. sredstva za rad i proizvod. Najzad. Tada govorimo o integralnoj kontroli kvalitete. gdje.) i završna kontrola (preuzimanje gotovog proizvoda). O djelokrugu rada tehničke kontrole ne slažu se svi autori. brodogradnji i dr. da kontrolira tako da se ne zaustavlja tempo proizvodnje.

(c) Kontrola sredstava za rad ima za svrhu stalno održavanje strojeva. Pojam kvalitete je relativan i sam za sebe ne znači mnogo. 17) kvaliteta proizvoda ili usluga je njihova podobnost u uporabi. tolerancija i kontrolnih instrumenata. One su sastavni dio postupaka kontrole. koji se nalaze u proizvodnji. Prema I. zamjene i sl. “Preventivna kontrola poklanja specijalnu pažnju procesu proizvodnje radi izbjegavanja defekata i šteta koji bi mogli nastati trošenjem dodatnog rada na pogrešnim dijelovima ili proizvodu. 1976. Isto tako treba kontrolirati alat koji se vraća iz pogona (radionice) u skladište alata. Nalazi kontrole se registriraju i dostavljaju odgovarajućim službama radi reklamacije i preuzimanja mjera popravka. 387). 331 . 386). također se moraju od vremena do vremena kontrolirati kako bi se izbjegla pogrešna mjerenja koja mogu nastati uslijed istrošenosti mjerila. Kontrola bez utvrđenih tolerancija ne može se ni zamisliti (Žugaj. Tako prema jednom tumačenju “kvalitetom proizvoda” zovemo njegovu upotrebljivost za namijenjenu svrhu. Zadatak kontrole proizvodnje je lakši ako su kontrolne operacije više raščlanjene. kad je stroj prošao popravak i povremeno kako bi se ustanovilo je li stroj ispravno radi. 522). kontrolne mjerne alate i pramjerne alate koji služe finomjernoj kontroli.Za provođenje kontrole proizvodnje potrebno je propisati kontrolni postupak za svaku pojedinu vrstu obrade. Nemoguće je zamisliti suvremenu proizvodnju bez kontrole kvalitete proizvoda. Postupak treba pružiti jasne i nedvosmislene direktive glede izvođenja kontrolnih radnji. Postoje različita tumačenja pojma kvalitete proizvoda. (d) Kontrola kvalitete proizvoda. Juranu (Bakija. Bez obzira na to izrađuje li se alat u tvornici ili izvan nje. Određena odstupanja od predviđene kvalitete. 1976. kontrola postaje jedan od faktora koji može znatno utjecati na ekonomičnost i rentabilnost proizvodnje” (Sikavica. Kontrola strojeva dolazi u obzir obično:    kad u poduzeće dolazi novi stroj. Novak. Djelujući na taj način. 1993. Da bi se kontrolirali mjerni alati koji se nalaze u proizvodnji. oni se povlače periodično u finomjernu kontrolu kako bi se utvrdilo jesu li još u dozvoljenim granicama odstupanja ili se moraju slati na doradu. uređaja i alata u ispravnom stanju. oblika i dimenzije dozvoljena su i ona se zajedničkim imenom zovu “tolerancije”. Mjerni alati i instrumenti. Pravo značenje dobiva tek kada se usporedi s izmjerivim karakteristikama proizvoda (Žugaj. 1978. Zajedno s opisom konstrukcije ili s normama (standardima) obavezno se propisuju i tolerancije. svaki alat treba kontrolirati prije nego što je poslan u izdavaonicu (skladište) alata. U poduzećima s visokom automatizacijom i kompjutorizacijom iz ekonomskih razloga važno je osigurati ovu vrstu kontrole. U proizvodnim poduzećima razlikujemo:    radne mjerne alate. Pri takvim mjerenjima kontrola će biti u stanju da zaključi “odgovara” li proizvodnja ili “ne odgovara”. To se isto čini i s kontrolnim mjernim alatima.

Ako je primjerak ispravan. kontrolor i menadžer to pismeno potvrđuju na “Radnom listu” i tek se tada može produžiti s izradom cijele serije. Novak. metode pojedinačnog ispitivanja pojedinog proizvoda i 2. povećani transport povećava i troškove.“Općenito se može reći da kvaliteta proizvoda predstavlja kompromis između tehnike i potrošačkih želja. širine pogleda u privrednoj organizaciji i vremena koje se provodi u kontroli mogu se organizirati ovi načini kontrole: preventivna. statističke metode. koja će nam ubuduće. predviđenim konstrukcijskim značajkama. Proba je korištenje proizvoda (dijela i općenito rečeno proizvedenog objekta) u određenom razdoblju. ako ostanu isti uvjeti procesa. zahtjeva i potreba kojima je namijenjen proizvod. omogućiti da prognoziramo kvarove (loše dijelove ili proizvode). Želi se još jedanput provjeriti odgovaraju li dijelovi. (2) Statistička kontrola temelji se na zakonu vjerojatnoće. ili kombinacija tih tipova. koji su pristigli do sastavljanja. Osim toga. Zavisno od karakteristika proizvoda. Funkcionalna kontrola primjenjuje se kod onih sklopova i dijelova koji su osjetljivi glede uzajamnog funkcioniranja dijelova. Novak. Tako ćemo. Pri tome se promatraju i ispituju njegove kvalitete. Tako je kontrola ujednačenija u svim svojim fazama. Završna kontrola proizvoda predstavlja kompleksnu kontrolu dobivenog proizvoda da bi se utvrdilo je li proizvod odgovara konstrukciji. U proizvodnji teških dijelova i proizvoda centralizirana kontrola pokazuje i svoje slabosti. U kasnijim fazama rada provjerava se svaka ranije izvedena operacija. Katna se kontrola obavlja na radnom mjestu. Inače kontrolor se pretvori u lutalicu i pokriva šire područje” (Sikavica. Svrha je statističke kontrole da se na temelju podataka prije kontroliranja dobije slika rasipanja vrijednosti oko nominalne količine. bolje se koriste i sredstva kontrole. (1) U metode pojedinačnog ispitivanja pojedinih proizvoda uvrštavaju se:       Kontrola prvog primjerka (komada). Retrospektivna kontrola se primjenjuje kod osobito osjetljivih dijelova i proizvoda. Metode ispitivanja kvalitete jesu: 1. “Ako je opseg proizvodnje veći. te kontrola materijala i kontrola kvalitete proizvoda” (Sikavica. 1993. centralizirana i katna kontrola. koliko to priroda proizvodnje dopušta. 1993. Razina kvalitete pokazuje koliko se u tom kompromisu uspjelo udovoljiti jednoj i drugoj strani” (Gojanović. 522). Tako se utvrđuje u kojoj su mjeri one u skladu sa zadnjom operacijom. Centralizirana kontrola brine se o načelima specijalizacije. Naime. 522). 1977. 242) “Kontrola proizvoda” može se organizirati na različite načine i u tome pogledu nema jedinstvenog rješenja. pod određenim uvjetima. kontrola se obavlja manje-više stacionirano. umjesto 332 . Kontrola prije sastavljanja (montaže) prakticira se u nekim osjetljivim slučajevima. Prvi izrađeni primjerak u seriji odmah se podvrgava kontroli. krivulja rasipanja. O preventivnoj kontroli i kontroli materijala već je bilo govora. specifikacijama i normama. Dijelovi ili proizvodi koji se kontroliraju donose se na kontrolni stol.

osnovana 1946. ali ne i kako će se postavljeni zahtjevi rješavati. koja također zagovara sustavni pristup kvaliteti. godine u Londonu. Posljednjih desetljeća razvile su se mnoge nove metode kontrole kvalitete. ISO 9002 Quality systems . ISO 9003 Quality systems . to ne znači da se kod proizvođača koji radi prema ISO 9002 proizvod ne razvija. Primjenjuje se onda kada proizvođač nudi razvoj i servisiranje proizvoda u sukladnosti s funkcionalnim opisom i zahtjevom kupca.Model for quality assurance in final inspection and test (Sustavi kvalitete . Svrha mu je ispraviti dosadašnje pogreške i spriječiti gubitke svake vrste. Tu je i ISO (International Organisation for Standardization. koji se desetljeće poslije nazivao “krugovi kvalitete”.konstatiranja kvara. uslugama i poslovanju općenito. proizvodnji. za razliku od ISO 9001. Standardi ISO 9000 mogu se rabiti u industriji. načela i karakteristične situacije odnosa kupca i proizvođača pri izboru odgovarajućeg standarda. ISO 9001 Quality systems .model osiguranja kvalitete u razvoju. Internationaler Normen-Ausschuß).Model for quality assurance in design / development production.smjernice za izbor i uporabu) sadrži osnovne definicije. Sadrži ukupno 20 elemenata sustava ili zahtjeva za sustav kvalitete. Kod ovog standarda. konstrukciji. To je pristup. pa samim tim i pojeftinjenje proizvodnje.Model for quality assurance in production and installation (Sustavi kvalitete . koja je ponekad jedini način kontrole.model osiguranja kvalitete u proizvodnji i instalaciji). Statistička kontrola omogućuje da se umjesto potpune kontrole obavi djelomična kontrola. ne postoje zahtjevi za razvoj i servisiranje. U SAD je poznat Total Quality Management.model osiguranja kvalitete u završnoj kontroli i ispitivanju). 9002 i 9003 koriste se kao model zato da se osigura kvaliteta za vanjske svrhe u odnosu na zahtjeve kupca. installation and servicing (Sustavi kvalitete . Najvažnije prednosti statističke kontrole kvalitete su ove:     uspješna mogućnost utjecanja na kvalitetu proizvoda u tijeku proizvodnih procesa. a proces obuhvaća svakog čovjeka u svakom dijelu organizacije. godine donijela međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO). Glede elemenata sustava kvalitete ovaj je standard najpotpuniji. predvidjeti kvar. Poznat je “program nulte” pogreške. kojim se povećava djelotvornost i fleksibilnost poduzeća u cijelosti. proizvodnju i uporabu proizvoda. Ti elementi obuhvaćaju razvoj. sistematsko prikupljanje podataka o utjecaju karakterističnih faktora na kvalitetu proizvoda i racionalizacija proizvodnih i kontrolnih postupaka. a to je velika prednost. nego samo da kupac nije uključen u razvoj proizvoda. njem. Standardi serije ISO 9000 propisuju smjernice kako ih valja primjenjivati. On ne vodi računa samo o kvaliteti proizvoda nego i tome kako ljude potaknuti da doista sudjeluju u rastu i razvoju poduzeća. instalaciji i servisiranju). međunarodna organizacija za standardizaciju. uspješna kontrola gotovih standardnih proizvoda. Ovaj se standard primjenjuje kada poduzeće opskrbljuje proizvode nepoznatog porijekla s motrišta 333 . kako pišu neki teoretičari i ocjenjuju ga praktičari. No. ISO-9000 je skupni naziv za seriju standarda koje je 1987. ISO 9000 Quality management and quality assurance standards (Standardi upravljanja kvalitetom . institucije za potvrdu valjanosti sustava ili pri ugovaranju proizvoda s kupcem. koji predstavljaju minimum zahtjeva što ih mora zadovoljiti sustav kvalitete. ISO 9001.

kao i jedinstvo službe kontrole. prodaje i drugim rukovoditeljima. 4147) i (Poslovni riječnik. Služba tehničke kontrole proizvodnje ne smije organizacijski biti podređena proizvodnji.28. 1985. 1992. kako bi bila osigurana neovisnost u donošenju odluka o kvaliteti. ISO 9004 Quality management and quality system elements . U ponekim poduzećima tehnička kontrola proizvodnje je samostalna služba na razini ostalih službi. Novak. Služba kontrole kvalitete mora biti neovisna o drugim dijelovima poduzeća.29 (Horvatec. koji utječu na kvalitetu proizvoda i usluga.osiguranja kvalitete. a ne pri ugovaranju ili certifikaciji sustava (Bakija.Guidelines (Elementi upravljanja kvalitetom i sustavom kvalitete . odnosno “služba tehničke kontrole ne smije nikada biti direktno podređena onome tko je odgovoran za proizvodnju. Tako je ova u nekim poduzećima organizacijska jedinica tehničko-proizvodne službe.28. Struktura službe tehničke kontrole može izgledati kako je to predočeno na slici 7.29. 1995. te je na toj razini u stanju pojaviti se kao sudac u spornim slučajevima. 1993.smjernice). 1995. proizvodnje. Žugaj. Direktor poduzeća Šef službe tehničke kontrole Laboratorij Ispitna služba Administrativno-tehnička služba kontrole Slika 7. među kojima i Hrvatska" (Poslovni rječnik. 377). kako bi se dokazalo da udovoljavaju postavljenim zahtjevima za kvalitetom. Koristi se za interne potrebe razvoja i provedbe sustava kvalitete poduzeća. Ovaj standard sadrži smjernice za primjenu organizacijskih. rukovoditelj tehničke kontrole proizvodnje izjednačuje se s rukovoditeljem nabave. administrativnih i ljudskih (kadrovskih) čimbenika. države bivšeg SSSR-a. 206). "Standarde serije ISO-9000 prihvatile su Europska unija. pa se na osnovi toga može sagledati i mjesto kontrole kvalitete u organizacijskoj shemi poduzeća. Serija ovih standarda stalno se nadopunjava. Primjer strukture službe tehničke kontrole 334 . Iz toga proizlazi da služba kontrole kvalitete mora biti u neposrednoj kompetenciji direktora poduzeća. jer želja za povećanjem kvantitete može dovesti do pogoršanja kvalitete” (Sikavica. 522). Jedan od primjera mjesta službe kontrole u organizacijskoj shemi poduzeća vidi se na slici 7. Naime. 206). U organizaciji kakva je predočena na slici 7. neprekidno se radi na izradi dopunskih standarda. Kina i velik broj drugih država. Zabilježeni su čak i slučajevi da je bila u sastavu prodajne službe. NATO. U praksi postoje različita rješenja organizacije tehničke kontrole proizvodnje. tako da se proizvodi moraju kontrolirati i ispitivati. tehničkih.

Od neobične je važnosti provoditi kontrolu kvalitete na samom radnom mjestu. “Selbstkontrolle”). (a) Prednosti centralizirane kontrole su u tome što je u centru moguće bolje i preciznije kontrolirati. Mnogi ističu važnost samokontrole (njem. pa se povećava ukupna količina materijala u obradi. (b) Najvažnija je prednost decentralizirane kontrole što ona otkriva pogreške čim se one dogode. U praksi susrećemo ove varijante organizacije kontrole: a) centralizirana. Svakom rukovoditelju kontrolne grupe može biti podređen određeni broj kontrolora. u proizvodnji traktora na čelu kontrole nalazi obično diplomirani inženjer strojarstva. Prenošenjem odgovornosti za kvalitetu na pojedinog radnika znatno se utječe na smanjenje škarta.29. treba u svakom posebnom slučaju prilagođavati vrsti proizvodnje. kao što je već rečeno. Njihov pak broj ovisi o broju radnih mjesta koja jedan kontrolor može normalno kontrolirati. koristila kombinirana varijanta organizacije kontrole.Direktor poduzeća Služba tehničke kontrole Ostali sektori i službe u poduzeću Slika 7. ranije. ne otkrivaju se uzroci kvara i. tako i decentralizirane kontrole. Tako se pravovremeno poduzimaju mjere za otklanjanje uzroka kvara. kao i broj kontrolnih mjesta. Omogućena je uporaba boljih i preciznijih instrumenata. raspoređeni po odjelima ili po fazama obrade. Nedostatci centralizacije kontrole su ovi: gomilanje materijala u centru. Sav materijal drži se u toku kontrole na centralnom mjestu. Njemu su podređeni rukovoditelji pojedinih kontrolnih grupa. Organizaciju kontrole. 335 . kontrola gubi od svoje uspješnosti jer se nedostatci konstatiraju kad se posao završi. b) decentralizirana i c) kombinirana. Jedan primjer mjesta službe kontrole u organizacijskoj shemi poduzeća Kontrola mora biti u uskoj svezi s ostalim službama poduzeća. (c) U praksi se najčešće. Tako se npr. povećava se prijevoz materijala. Njom su se koristile prednosti kako centralizirane. On ne zagušuje proizvodnju.

639 i Horvatec.7. prijenos u samom skladištu i ponovni prijenos poluproizvoda u proizvodni proces do radnih mjesta. Radi shvaćanja biti unutarnjeg transporta. uključujući utovar. 1969.3. Žugaj. Zadaci ove pomoćne funkcije jesu:         rukovanje s materijalima u skladištima sirovina – materijala. uz što manje troškove. odnosno transport kao unutarnju funkciju poduzeća od vanjskog tijeka ili vanjskog transporta. No prema današnjem stupnju 336 . a završava se otpremom gotovog proizvoda.” Davis (1940. 286-287). Prema Gablers Wirtschaft Leksikonu unutarnji transport (“betriebliche Innentransport – pogonski unutarnji transport) je pomoćna funkcija koja obuhvaća sve postupke kretanja unutar tvorničkog kruga. unutar fizičkih granica industrijskih poduzeća. prijenos gotovih proizvoda do mjesta kontrole i prijenos gotovih proizvoda u skladišta gotovih proizvoda. sve dotle dok se istovremeno ne dogodi izradba ili čisti skladišni posao (Salitrežić. nagomilavanje i uskladištenje. prijenos alata i pomoćnih uređaja u skladištima. Bilo bi jako dobro kada ni u suvremenoj proizvodnji unutarnji transport ne bi uopće postojao. što odgovara sadržaju pojma unutarnji transport. istovar. Problem rukovanja materijalom. U području anglo-američke literature nailazimo na izraz “materials handling”. ostali prijenosi materijala koji u ovom nabrajanju nisu spomenuti (Mađarević. prijenos do radnih mjesta i ponovni prijenos do skladišta alata. Svrha unutarnjeg transporta je osigurati nesmetani tijek proizvodnje. pa unutarnji transport praktički i nije bio potreban. Razvoj i važnost unutarnjeg transporta najbolje se može vidjeti analizom razvitka industrijske proizvodnje. 126) kaže da je rukovanje industrijskim materijalima pokretanje i postavljanje materijala na prikladnu lokaciju. prijenos poluproizvoda do mjesta kontrole i ponovni prijenos od radnih mjesta. prijenos predmeta rada u procesu proizvodnje između radnih mjesta. Izraz “unutarnji transport” u nas se udomaćio. uz što veću sigurnost za ljude i uz što manji napor za ljude. Skladniji prijevod glasi “rukovanje materijalom. počinje u pravilu s prijemom materijala u tvornicu. 1972. između odjela i pogona. prijenos poluproizvoda iz proizvodnje u skladišta poluproizvoda. 1985.7. skidanje. potrebno je pogledati kakvi se termini rabe u drugim jezicima. Tada bi tehnološki proces nesmetano tekao. Unutarnji transport U načelu treba razlikovati tijek materijala. prijenos materijala iz skladišta sirovina – materijala do prvih radnih mjesta u procesu proizvodnje. 5). i to:     što je brže moguće. U naturalnoj i obrtničkoj proizvodnji izrada proizvoda bila je vezana uz jedno ili dva radna mjesta.

razvitka tehnike i tehnologije nemoguće je proizvoditi. Sve se to negativno odražava na profit.) (Horvatec. Troškove unutarnjeg transporta obično se i ne vodi posebno. Elementi unutarnjeg transporta jesu: a) transportna sredstva. ako je brzina transportiranja veća. da iznose 25-30% ukupnih troškova proizvodnje ili da u općim troškovima plaća iznose 10-90 % itd. a trebalo bi ih voditi posebno. to je nepovoljnije. Što je veća. Tako nastaju ekonomski i organizacijski gubici. O transportu ovisi hoće li poluproizvod ostati kraj stroja ili će biti odmah otpremljen dalje. Slaba je strana tih podataka što se relativni pokazatelji oslanjaju na vrlo različite baze. To znači. što znači da količina (pretovara) rukovanja (utovara i istovara) bude što manja. Svaka klasifikacijska skupina opreme obuhvaća 1000 uređaja ili mehanizama. Svrha im je da se pomoću mehaniziranog i automatiziranog transportnog rada poveća proizvodnost. U praksi nastojimo da količina rukovanja (K or) bude što manja. Kada se govori o ekonomskom značenju unutarnjeg transporta.289). a da se predmeti rada ne transportiraju. Međunarodno udruženje za rukovanje materijalom (International Material Management Society) i Američko udruženje inženjera strojarstva (American Society of Mehanical Engineers) prihvatilo je klasifikaciju koja obuhvaća devet osnovnih skupina opreme razvrstanih u tri šire kategorije. Vrijeme transporta je sastavni dio ciklusa proizvodnje. U literaturi su izneseni razni podaci (npr. Brzina transportiranja ovisi o broju pretovara. Posve je logično da onda postoje i brojne klasifikacije transportnih sredstava. odnosno udjel troškova unutarnjeg transporta. T t = težina tereta (u tonama) B m = broj manipuliranja. onda se ne mogu zaobići troškovi. pa se plaćaju kamate i zauzima korisni prostor. Žugaj. Unutarnji transport također utječe na zaleđivanje sredstava i visinu kamata. brzini utovara. Ona se dobije iz izraza : K or = T t B m gdje je: K or = količina rukovanja. (a) Sredstva unutarnjeg transporta su proizvodna sredstva. da oni iznose u SAD-u 22 % od ukupnih troškova proizvodnje. odnosno istovara i brzini prijevoza. tj. Mnogi od njih 337 . Treba težiti kontinuiranoj dopremi. Postoji čitav niz vrlo različitih sredstava unutarnjeg transporta. i obrtaj će biti brži. b) transportni tereti i c) transportni putevi. Zadatak im je da unutar tvorničkog kruga proizvode vertikalne i horizontalne promjene mjesta tereta. 1985. pa o transportiranju ovisi brzina obrta obrtnih sredstava. koeficijent obrtaja kapitala veći i obratno. Dvostruki su gubici ako materijal ostaje kod radnih mjesta: nagomilava se nedovršena proizvodnja.

1975. Ta klasifikacija izgleda ovako (Maynard. kornjača).  kretanje po površini s izborom po volji (kornjača. kornjača. Nepokretna oprema 9000 kontejneri i nosači tereta Prema Panjakoviću (1979. industrijska teretna vozila i naprave i uređaji za slaganje i odlaganje materijala. 4) s obzirom na kontinuitet. granici). motorna dizalica). vagoneti). 2) prema mogućnostima primjene.  nemehanizirana (ručna kolica.  kretanje uzduž.nemaju neku užu vezu s unutarnjim transportom u industriji nego se koriste u drugim djelatnostima. Pokretna ili nepokretna oprema 1000 transporteri 2000 dizalice 3000 uređaji za slaganje i odlaganje materijala B.  kretanje po određenoj putanji (vagoneti. Osim ovakvih i sličnih klasifikacija transportnih sredstava u literaturi je moguće naći i mnoge druge. ručna kolica). 3) sa stajališta kretanja. IV/11-191): A. transportna sredstva prema karakteristikama dijele: 1) sa stajališta mehanizacije:  mehanizirana (dizala. Tako se npr. naprave i uređaji za transport i rukovanje teretom u unutarnjem transportu:     beskrajne vrpce ili transporteri (konvejeri) dizalice (kranovi. dizalice). Pokretna oprema 4000 industrijska vozila 5000 motorna vozila 6000 željeznička vozila 7000 transportna sredstva za pomorski promet 8000 transportna sredstva za zračni promet C. poprijeko i u visinu (viličar).  povremeno djelujuća (dizalo) 338 .  specijalizirana (transporter za palete). 62-63) u praksi postoje četiri opće skupine u koje su svrstana transportna sredstva.  univerzalna (samohodna dizalica.  trajno djelujuća (tekuća vrpca).

gotovi proizvodi. Jedna od formula glasi: n= K 0 (U t + I t + Ka ⋅ k ⋅ T 2d ) b gdje je: n = potreban broj vozila K 0 = količina tereta koju treba prevesti ( u tonama) Ut = vrijeme utovara (u minutama) I t = vrijeme istovara (u minutama) d = dužina relacije ( u metrima) b = brzina vozila (u metrima / minutu) k = koeficijent iskorištenja vozila (0-1) T = dnevno vrijeme rada vozila ( u minutama) K a = kapacitet vozila ( u tonama) Želimo li saznati koliko vremena treba utrošiti na prijevoz nekog tereta.Prije nabave transportnog sredstva nužna je svestrana analiza. Njom treba obuhvatiti:  izbor s obzirom na teret. moraju se poznavati njihove temeljne značajke. Za to izračunavanje mogu se koristiti i konstruirati različite formule.  izbor s obzirom na proizvodnju. Najbolje je reći teret. da bi se izračunao potreban broj transportnih sredstava. u rudniku) i dr. onda je: K 0 (U t + I t + Ka ⋅ k ⋅ n 2d ) b T= Često se postavlja pitanje.  izbor s obzirom na put i prostor. 339 . predmet.. teret. Broj transportnih sredstava ovisit će o težini tereta. Kod organiziranja unutarnjeg transporta često treba izračunati potreban broj vozila. (b) Transportni tereti. Odgovor dobivamo iz ovog izraza: K0 = n ⋅ Ka ⋅ k ⋅ T 2d Ut + It + b Služba. To znači. Kartica transportnog sredstva mora sadržavati sve podatke koji su karakteristični za transportno sredstvo.  izbor s obzirom na radnike. koliko se može prevesti tereta uz određeni broj vozila i uz određeno vrijeme. vremenu transporta i o nosivosti transportnog sredstva. odnosno organizacijska jedinica unutarnjeg transporta mora imati datoteku (kartoteku) transportnih sredstava. ljudi (npr. Stručna literatura rabi razne izraze kojima želi označiti “ono što se prevozi” – materijal.  izbor s obzirom na skladište i  izbor s obzirom na ekonomičnost. dobro. poluproizvodi. jer sve što se prevozi i prenosi je teret: materijal.

Smatramo korisnim istaći da je u praksi najbolje da svako poduzeće utvrdi klasifikaciju koja će najbolje odgovarati njegovim potrebama.  hladni. Prema konzistenciji i kakvoći:  čvrsti tereti.  tekući tereti. Prema osjetljivosti:  tereti koji se lako razbijaju. odnosno široko treba ići u razvrstavanju tereta. otpaci.  tereti koji se ne mogu razbiti.S obzirom na ulogu koju tereti imaju mogu se podijeliti u više skupina:       osnovni materijal.  tereti osjetljivi na vlagu. jedna opća podjela je samo izvorište ideja ili generalni putokaz. 4.  komadni tereti. Kao primjer navodimo slijedeće podjele tereta: 1. Naime. Prema obliku i transportnoj pripremi:  žitki tereti. strojevi.  pakirani tereti.  usijani tereti. težine i udaljenosti pojedinih skupina tereta dobiva se odmah i slika važnosti pojedinog transportnog tijeka. Ona po pravilu ne može dati odgovor na najosjetljivije pitanje: koliko duboko. Prema težini i opsegu:  laki tereti. Po udjelu količine.  mali tereti.  tereti osjetljivi na toplinu. 3. alati i naprave.  teški tereti.  nepakirani tereti.  veliki tereti. gotovi proizvodi.  plinoviti. Tereti se klasificiraju prema raznim kriterijima. 2. pomoćni materijal.  topli. 340 .  rastresiti (sipki) tereti.  tereti osjetljivi na udarce.  tereti osjetljivi na hladnoću.

termička svojstva i dr. 192). Tehničke i ekonomske prednosti imaju kosi putevi prema dolje. onda ćemo prilikom transportiranja o tome voditi računa.Radi pravilnog transportiranja i uskladištenja potrebno je poznavati sva svojstva tereta. Tvornički je krug obično pokrivene šljakom. betonski. ali se prilikom izgradnje novog poduzeća mora voditi računa o tome da transportni putevi budu što kraći i ekonomičniji. na žici. ne treba zaboraviti da najkraći putovi nisu uvijek i najekonomičniji. električna svojstva. rasporedom pojedinih organizacijskih jedinica i radnih mjesta. preko skladišta do pogona (radionica). fizikalna svojstva. Pod transportnim putem u funkcionalnom smislu J. betonom. poluproizvod i materijal od ulaza u tvornički krug. Transportni put je odgovarajući prostor koji se koristi u unutarnjem transportu za prijenos tereta. Tehnološki i građevni elementi zahtijevaju da transport teče vodoravno. (c) Transportni put. odnosno kretanje materijala. 1977.  dužini i  po širini. okomito i koso. travom.  Što se tiče konstrukcije. No. Pitanje okomitog transporta može se riješiti i dizalima. Praksa je pokazala da su u tvorničkom krugu najbolji putevi od lijevanog asfalta i betona. Iz ove se definicije vidi da tu ima više relacija.  smjeru. 341 . pokockani drvenim ili kamenim kockama. natrag u skladište gotovih proizvoda i iz ovoga do izlaza iz tvorničkog kruga – do utovara u transportno sredstvo vanjskog transporta. u žlijebu i dr.  kvaliteti. 191) smatra relaciju koju prijeđe sirovina. tlo. Dakle. u cijevi. makadamski. Oni bi trebali biti što ravniji kako bi se izbjegli gubici energije pri svladavanju otpora. “Križanja više transportnih puteva valja izbjegavati ili ih treba postaviti samo na preglednim mjestima” (Gojanović. Najbolje je da služba unutarnjeg transporta sistematizira sve terete s obzirom na određena svojstva. žlijeb). te da taj podatak unese u datoteke tereta. a ponegdje je i “gola” zemlja. Dužina puta glede troškova opada ako raste količina i brzina transporta tereta. Vijugavi i isprekidani smjerovi iziskuju pretovar s jednih prijevoznih sredstava na druga. Inače u fizičkom smislu transportni put je tvar (teren. Transportni putevi u unutarnjem transportu determinirani su lokacijom poduzeća. asfaltni. transportni putevi mogu biti: zemljani. asfaltom. potrebna su znanja iz tehnologije. tj. Ako znamo da je nitrolak lako eksplozivan i da šelak u pletenicama lako oksidira. mehanička svojstva. površina) po kojoj se kreće transportno sredstvo ili neposredno sam transportni teret (npr. Unutarnji transport mora se prilagoditi tim postojećim uvjetima svakog poduzeća. Opći je dojam da u industriji nisu iskorištene sve mogućnosti transportiranja silom teže. šljunkom. Gojanović (1977. Transportni putevi moraju biti čvrsti i glatki. na tračnicama. Tako bi trebalo za svaki teret odrediti: kemijska svojstva. S fizičkog stajališta transportni putevi mogu se razlikovati: po konstrukciji. Mreža transportnih puteva je zbroj svih relacija unutarnjeg transporta. ali ne smiju biti skliski.

U praksi se najčešće visina vrata kreće do 3. teretu i redu koji vlada na transportnom putu. Vrata se trebaju lako otvarati i zatvarati. broju i vrstama transportnih sredstava. odnosno njegovoj kvaliteti.  ako se. Dobro je ako su vrata prozirna i lagana (npr.10m) 2b = širina prostora za pješake (“b” je 0. na povoljnijem mjestu. Ona moraju biti širine do 3. predviđa mimoilaženje dvaju natovarenih transportnih sredstava. širina transportnog puta je: Š tp = 2Vt + 4a + 2b Podna vozila mogu ići samo do određenog nagiba. Visina vrata – prolazna također mora omogućavati nesmetano kretanje s teretom. On mora biti takav da ga transportno sredstvo zajedno s teretom lako svladava.5 m.2 m.Put mora biti dovoljno širok da transport teče bez smetnji. vrata – prolazi na transportnom putu moraju biti tako izvedena da omogućuju nesmetani tijek materijala. Ako je potrebno terete otpremiti iz proizvodne hale čiji je prag viši od vanjskog terena.65 m). onda se širina vrata (prolaza) Š p izračunava prema izrazu: Š p = V t + 2a 342 . Gubici su očiti. onda je širina transportnog puta (Š tp ) Š tp = Vt + 2a + 2b gdje je: Vt = najveća širina vozila s teretom 2a = širina zaštitnog prostora (“a” je minimalno 0. Prema tome. Tu nastaju čekanja i prepirke tko treba prvi proći tim putem. no u unutarnjem transportu ne preporučuju se usponi veći od 7 %. Taj se problem javlja naročito u starijim objektima. pak. te ne smiju smetati teretu i sredstvu u prolazu kako ne bi nastajale štete. Oni će izjednačiti razinu pa će se transportno sredstvo s teretom moći postaviti vani. Jedna od prepreka za uvođenje suvremenih podnih vozila mogu biti neadekvatna vrata na tvorničkim halama. Radna prolazna širina treba omogućiti rad transportnih sredstava tako da se ona mogu okrenuti. 1979. ali i sigurnost mora biti maksimalna. i danas u praksi još nailazimo na problem samo jednog puta preko kojeg putuje sav teret. Transportni put mora osigurati transport svih količina tereta bez zastoja. Još uvijek su vrata najčešće od drveta i kovine. No. Propusna moć naročito dolazi do izražaja ako su svi pogoni povezani samo jednim putem. Propusna moć ovisi o vrsti transportnog puta. Prije smo takvu situaciju imali češće. Ako se ne predviđa mimoilaženje transportnih sredstava. gdje su vrata obično uža. od plastike). U tvorničkim halama je to poseban problem. 82):  ako se ne predviđa mimoilaženje transportnih sredstava. U suvremenim tvornicama najčešće se ugrađuju automatska vrata (s fotoćelijama). Viličari i druga transportna sredstva mogu svladavati uspone i do 12 %. Širinu transportnog puta možemo izračunati iz sljedećih formula (Panjaković. mogu se upotrijebiti podesti.

pa i njegove relacije imati svoju karticu (pohranjene podatke za obradu). nagib. širina prolaza iznosit će: Š p = 2V t + 2a Visina vrata – prolaza može se izračunati prema izrazu: V p = V ts + a gdje je: V ts = visina transportnih sredstava (koja se kreću po podu) a = zaštitni prostor Kao minimalna širina vrata – prolaza uzima se kod novih objekata 2. Transportno sredstvo vraća se istim putem do prve točke. Crte su najčešće žute ili bijele. Unutar tako obilježenih putova ne smiju se odlagati tereti. Primjenjuje se u onim slučajevima kada je jedna radna točka. Taj sustav je zapravo složenija varijanta sustava obične relacije. npr. vrsta puta. tako treba organizacijska jedinica unutarnjeg transporta oblikovati jednu kartoteku (datoteku) u kojoj će svaki put. šifra. Transportni putevi moraju biti jasno obilježeni crtama ili na koji drugi način. Stručnjaci za unutarnji transport će ocijeniti koja relacija treba imati svoju karticu i kakve će se karakteristike upisati (npr. vezana zbog prijevoza tereta s nekoliko drugih radnih točaka. stanje. Oblikovanje datoteke (kartoteke) potpuno je specifično za svako poduzeće. 1985. bez tereta. dozvoljena opterećenost. frekvencija transportiranja. godina izgradnje. To je takav sustav u kojem se održava tranportna veza između dvije radne točke. red.2 m. širina dužina. popravljati transportna sredstva ili obavljati neke druge radnje koje bi ometale unutarnji transport (Horvatec. s teretom Skladište bez tereta Pogon Slika 7. Glavne sustave unutarnjeg transporta možemo podijeliti ovako: a) b) c) d) na sustave obične relacije. 303-306).gdje je: V t = najveća širina vozila s teretom a = širina zaštitnog pojasa (“a” je 0. primjedba i dr. a visina 3. vrsta. I u ovom sustavu 343 . skladište. prazno. (a) Sustav obične relacije. Sustav obične relacije (b) Sustav radijalnih relacija. Primjer sustava obične relacije vidljiv je na slici 7. Žugaj. Teret se prevozi samo u jednom smjeru. raskrižja.30.30.6 m. relacija. sustav prstenastih relacija i sustav cikličkih relacija (složenih kružnih relacija). vrijednost. sustav radijalnih relacija.75 m) Ako se predviđa mimoilaženje dvaju natovarenih sredstava. kategorija. Kao što su izrađene kartice (ili pohranjeni podaci u računalu) za svaki teret.).

Primjer sustava radijalni relacija predočen je na slici 7. Sustav cikličkih ili složenih kružnih relacija 344 . a tek. Ovdje je riječ o povezivanju više radnih mjesta. prikazan je primjer sustava prstenastih relacija. od zadnjeg mjesta do početnog transportno sredstvo ide prazno. Skladište Pogon I. možda. Slika 7. Na slici 7. vidi se ovaj sustav.31. odnosno to je varijacija sustava prstenastih relacija. Na slici 7. Pogon II. Pogon III. Pogon IV. tako da transportno sredstvo u jednom obilasku opskrbljuje materijalom pojedina radna mjesta. a2 a1 a3 d3 d2 d1 A D C c3 c2 c1 b1 B b3 b2 Slika 7. Skladište Pogon Pilana Sušara Skladište građe Slika 7.33.32.teret se prevozi u više smjerova. ali se transportno sredstvo u pravilu vraća prazno.32. Primjer sustava prstenastih relacija (d) Sustav cikličkih relacija. To je složenija varijanta sustava prstenastih relacija. Sustav radijalnih relacija (c) Sustav prstenastih relacija.33.31.

pa i druga imena. a one zajedno imaju transportnu vezu i izvan svojih prstenastih relacija. Da bi se transport dobro organizirao. I u sustavu prstenastih (kružnih) relacija mogući su prazni hodovi na pojedinim dijelovima puta. ali su i racionalniji. “List tijeka materijala” obično ima tri dijela (faze):    konstatacija sadašnjeg stanja. (a) Grafički način prikazivanja sastoji se u tome da se na jednom tlocrtu prikažu tijekovi tereta. radionica za proizvodnju sobnog namještaja razne komade pokućstva i sl. To je npr. zidovi. ako se otprema gotova roba iz pojedinih pogona odnosno radionica u skladište gotove robe (npr. kao što su stupci koji prikazuju količinske odnose primopredajnih mjesta. Kod ovog sustava postoje i obratni odnosi. vozi u jedan silos. (c) “List tijeka materijala” kao formular je plod studija rada. vrata i dr.). “List tijeka materijala” stupnjeve iskorištenja transportnog sredstva. (b) Makete (modeli) su pogodna sredstva analize. Uglavnom se koristi samo polovina transportnog kapaciteta. 1: 250. odnosno oblici analize. Razna su sredstva. zbog čega je taj sustav ekonomski nerentabilan. potrebne su posebne analize. Modeli se rabe:    za plastično (zorno) prikazivanje planova tijeka materijala. transport se grupira u pojedine prstenaste relacije. Kao najvažnije spominjemo: a) b) c) d) grafičko prikazivanje. prijedlozi i usporedba sadašnjeg stanja i prijedloga. Često ima različite oblike.U sustavu običnih relacija vrlo su veliki prazni hodovi. a s raznih tabli (parcela). Naročito je prednost ovog formulara u tome što rabi organizacijske simbole kao vrlo korisno sredstvo racionalnog prikazivanja pojmova: 345 . makete (modele). ali ih ima neusporedivo manje nego u prva dva sustava. Sustav radijalnih relacija zadržao je sve nedostatke koje ima i sustav običnih relacija. Dakle. slučaj kada se pšenica s jednog velikog poljoprivrednog gospodarstva. Postoje i drugi grafički načini. ili. Oni su i rjeđi u praksi. o ovisnosti unutarnjeg transporta o raznim čimbenicima (prostor. Danas se proizvode modeli koji prikazuju razna transportna sredstva i objekte (zgrade) u raznim mjerilima (1:10. te su tako ove grupe međusobno povezane. Razne boje označavati će razne terete. Za vođenje tih sustava potrebna je temeljita priprema. optimum se smatra 1:78). a jedno prima. Sustavi prstenastih i cikličkih relacija znatno su složeniji od sustava običnih relacija.). Sustav cikličkih relacija se primjenjuje kada je veći broj radnih točaka razbacan na većem području. stoličarna šalje stolce. Ova se metoda naziva “potočna” jer šire i uže crte sa strelicama kao potoci označavaju smjer kretanja i intenzitet (čestoću) kretanja tereta. za prikazivanje funkcioniranja novog transportnog sredstva (manevriranje) i za izobrazbu osoblja (npr. kada više mjesta daju. tj.

smjene od 7 sati) Stupanj zaposlenosti pokazuje vremensko iskorištenje. ili samo jedan pogon. Iz karaktera posluživanja slijedit će osnovna koncepcija organizacije. ili može biti u sastavu pripreme proizvodnje. Neki dopuštaju mogućnost da unutarnji transport može biti organizacijski ujedinjen s vanjskim transportom. o čemu treba voditi posebnu i stalnu evidenciju.34. 202) je napisao: “S gledišta organizacijskog statusa ova služba može biti samostalna – kao servisna služba.” Njezina organizacijska struktura može izgledati kako je to predočeno na slici 7. On pokazuje težinsko iskorištenje. Gojanović (1977. transportna sredstva poslužuju sve pogone (radionice) ili veći dio njih.  stupanj zaposlenosti i  stupanj iskorištenja. Stupanj iskorištenja transportnog sredstva (C) dobije se iz izraza: C= A⋅B [% ] 100 O organizaciji unutarnjeg transporta postoje razne koncepcije. Jedan broj autora unutarnji transport svrstava u tehnički sektor.- - operacija transport kontrola skladište zastoj (d) Iskorištenje transportnog sredstva jedan je od važnih pokazatelja. 346 . Stupanj zaposlenosti (B) dobije se iz izraza: B= Tkor ⋅ 100[% ] K apt gdje je: T kor = vrijeme korištenje transportnog sredstva (u satima) K apt = kapacitativno vrijeme (vrijeme u satima npr. Postoje tri stupnja korištenja transportnih sredstava: stupanj učinka. Stupanj učinka (A) dobije se iz izraza: gdje je:  A= Tt ⋅ 100[% ] Nt T t = težina tereta (u tonama) N t = nosivost transportnog sredstva (u tonama) Rezultat je izražen u postotku. Dakle.

Središte je nadležno za sve transporte u tvornici. ipak se za održavanje transportnih sredstava brine središte. Da unutarnji transport pripada u sferu proizvodnje potvrđuje. 347 . automaciji odnosno robotizaciji. Središte na zahtjev dijeli sredstva. Prijave za sve potrebe šalju se u središte koje obuhvaća sve potrebe u jedan jedinstveni plan prema hitnosti. održava. Kod decentraliziranog načina svaka organizacijska jedinica raspolaže vlastitim sredstvima i ljudima.Rukovoditelj unutarnjeg transporta Planer Dispečer Brigadir Analitičar unut. U osnovi se nadležnosti i s tim vezane odgovornosti mogu podijeliti na tri načina (Salitrežić. Predradnici Transportni radnici Slika 7. mješovito (kombinirano) i decentralizirano. kao i odgovornost za pravovremeno obavljanje transportnih zadataka. Primjer organizacijske strukture unutarnjeg transporta U literaturi su zabilježene i vrlo rijetke koncepcije kakva je ona. upravlja i koristi. gdje se izradba i transport spajaju u jednu cjelinu. Administrator referent Vozači transp. trans. dok je njihovo korištenje slijedi decentralizirano. Jaeger. Kod mješovitog načina raspodjele sredstva se raspoređuju centralno. Sredstva sama nabavlja. radnika. i činjenica o sve većoj automatizaciji. Važno je pitanje kompetencije glede podjele i korištenja transportnih sredstava. kao opći zaključak možemo naglasiti. Kod centraliziranog načina raspodjela i upravljanje korištenjem transportnih sredstava i transportnih radnika slijedi centralno (iz jednog središta). odnosno otpremu. Iako je korištenje individualno. da se transport stavi u prodajnu službu. što je tijek materijala količinski i vremenski ravnomjerniji. koji onda mora imati i jedno rukovodstvo. dok provođenjem transportnog rada i njegovom kontrolom nema ništa. Ipak. Svaki od predočenih načina ima svojih prednosti i nedostataka. količini i prema iskorištenju transportnih sredstava. vozila.34. Budući da unutarnji transport dotiče sve odjele. koju je zastupao A. on se mora dobro uključiti u ukupnu izgradnju poduzeća. u jedan jedinstven proces. 1972. 302-304):    centralizirano.

Svaki zastoj u radu jednog radnog mjesta najčešće prouzrokuje zastoje u nizu drugih radnih mjesta. pregledima i popravcima tih sredstava u svrhu stalne radne sposobnosti svih sredstava za rad kojima poduzeće raspolaže (Horvatec. robotizacije i kompjutorizacije ima za posljedicu i visoke troškove održavanja. pribor i ostali objekti poduzeća (tvornice). Zastoji u radu dovode do produžavanja rokova isporuke. raspoloživi za uporabu. Kod nekih strojeva i postrojenja oni iznose čak 10-15 %. Granično područje unutarnjeg transporta. Prema tome. Pri tome ti troškovi iznose u brodogradnji 8. svrha je održavanja da se održe u ispravnom stanju zgrade. a u svezi s vanjskim transportom i skladištenjem čine ambaliranje. 347). Održavanje sredstava U suvremenom tehnološkom procesu sve se više postavljaju zahtjevi kontinuirane proizvodnje. Tijekom eksploatacije sredstava za rad mora se održavati njihova konstruktivna ispravnost jer bi se u protivnom smanjio vijek trajanja sredstava.time je povoljnija uporaba centralizirane organizacije.8. strojevi i strojni uređaji moraju biti uvijek u ispravnom stanju. automacije.9 novčanih jedinica na 1000 novčanih jedinica prodanih proizvoda. 347). prometnice. 1985. 321337). automatizacije.3. Žugaj. Žugaj. Zastoji i čekanja se plaćaju. Troškovi popravaka 348 . strojevi. 7. alati i drugi objekti. održavati normalne uvjete rada.7 novčanih jedinica. Rejecu (1974. podmazivanju. a u slučaju kvara trebaju biti na brz i ekonomičan način popravljeni. instalacije (energetika). Troškovi organizacijske jedinice održavanja moraju biti manji od šteta koje bi nastale ako ne bi postojala takva jedinica u poduzeću. a to znači racionalnije je i planiranje. da se utroši što manje rada i materijala (postići minimalne troškove održavanja). Žugaj. 1985. Prema tome. a u kemijskoj industriji 58. “Održavanje sredstava za rad je održavanje tehničke sposobnosti određenog sredstva u granicama tehnološke točnosti s ciljem ostvarenja tehničkog vijeka tog sredstva” (Horvatec. Troškovi održavanja u američkoj industriji iznose oko 5% nabavne vrijednosti investicija. Održavanje sredstava za rad sastoji se u održavanju čistoće i reda. uređaji. Ciljevi održavanja jesu:     da prouzrokuje što manje zastoja izvođenjem radova održavanja (postići minimalne prekide u radu). Prema E. Sredstvima za rad smatraju se: zgrade. strojevi.5. paletizacija i kontejnerizacija (Horvatec. da spriječi što više zastoja zbog kvara. 11) troškovi održavanja prosječno iznose za industriju 32. 1985. plaćanja penala i stvaranja dopunskih troškova čekanja. alati. Visok stupanj mehanizacije.

transmisija. 5. Valja reći da su troškovi sredstava za rad u vijeku njihova rada približno jednaki nabavnoj vrijednosti toga sredstva (Žugaj 1976.). rekonstrukcija postojećih zgrada i strojeva. na uređenju podova. staklorezački radovi itd. Primarni zadaci jesu: 1. mogu se utvrditi njezini primarni i sekundarni zadaci. alati. 347-348). održavanje sigurnosnih mjera propisanih zakonima. održavanje elektroničkih računala itd. odlučivanje o izuzimanju strojeva iz proizvodnje radi popravaka (Horvatec. postrojenja i transformatorskih uređaja. održavanje strojeva. strojevi i uređaji. uređaja za komprimirani zrak. 3. (a) Kod zgrada i postrojenja najčešće se postavljaju zahtjevi za izvođenjem građevinskih radova (zidarski. Žugaj. predmet su održavanja. 2. Osim toga. radovi na klimatizacijskim i sanitarnim uređajima. 4. izrada raznih čeličnih konstrukcija. mehaničarski. radovi na održavanju građevinske limarije. ličilački radovi. 5. 4.). pregledi i podmazivanje strojeva. održavanje dizalica. 1985. Sekundarni zadaci jesu: 1. elektroničkim i drugim poslovima (održavanje električnih pogonskih strojeva. nameće se potreba za električarskim.) (b) Kod održavanja strojeva i uređaja postavljaju se zahtjevi za raznim mehaničarskim radovima (održavanje postrojenja i strojeva za parno grijanje i klimatizaciju. komunikaciju i alarm. postavljanja novih strojeva i uređaja. 342-344). mišljenja o nabavci novih strojeva. održavanje električnih kontrolnih i mjernih instrumenata. osigurati brižljivo održavanje alata. održavanje zgrada i terena 2. 6. radovi na energetskim građevnim instalacijama. Svi objekti održavanja poduzeća. 3. Ovaj posao često obavlja ista organizacijska jedinica 349 . raznih instalacija te njihovo postavljanje. a mogu se podijeliti ovako: a) b) c) d) e) zgrade i postrojenja. (c) U industrijama mehaničke obrade potrebno je. označavanje. bez obzira u kojem obliku. elektro-mehaničarskim. uređaja i instalacija. Bez obzira na raznovrsnost poduzeća s obzirom na zadatke i djelokrug rada potfunkcije održavanja. iskorištavanje otpadnih materijala. drvodjelski radovi na krovnim i drugim drvenim konstrukcijama. s gledišta ekonomičnosti. održavanje elektro-uređaja za signalizaciju. tvornički krug i tereni i specijalni objekti održavanja. strojeva radilica itd.opreme u strojogradnji iznose 2-4 pa i više postotaka od cijene koštanja proizvodnje. briga za održavanje uvjeta rada.

Uzroci su često: skrivene mane. nespretnošću. (a) Početni kvarovi nastaju u početnom razdoblju rada sredstava za rad (do dvije godine) i to zbog konstruktivne pogreške. nepoznata preopterećenja i slično. Ili. U tijeku rada strojeva i postrojenja javljaju se kvarovi. 16). i prema vremenu u odnosu na nastanak kvara (poslije ili prije nastanka kvara. Blaža kategorija od kvara je oštećenje. ako potpuno onemogućava funkciju ili je opasan za okolinu ili nekritičan.koja radi na održavanju strojeva. S obzirom na izvor kvara oni se mogu podijeliti: a) b) c) d) na početne. (c) Vremenski kvarovi nastaju zbog trošenja. rampe. erozije i sl. 21) ove poslove dijeli prema tri kriterija:    prema izvoru financijskih sredstava za pokriće troškova održavanja. Postavlja se pitanje što je uopće kvar ? Kvar je promjena stanja sredstva rada ili njegovih sastavnih dijelova. 350 . parkovi. Kvar može biti:   kritičan. (e) Specijalni objekti održavanja zahtijevaju i specijaliste održavatelje u svakom pojedinom slučaju. neznanjem. Razne su podjele poslova održavanja. greške u materijalu ili pogreške pri sastavljanju. slučajne vremenske i na prouzrokovane. uz suradnju s organizacijskom jedinicom za oštrenje alata.. više ili manje proporcionalno s vremenom. (d) Prouzrokovani kvarovi su oni koje svojim radom prouzrokuje rukovoditelj na sredstvu za rad ili radnik održavanja nepažnjom. ali se može razviti u kvar ili na drugi način smeta okolini (Rejec. opći uređaji u krugu. Rejec (1974. E. a ponekad možda i namjerno. te čistoća i red u krugu. koja smeta ili omogućava funkciju toga sredstva ili je opasna za okolinu. koji samo smanjuje učinak ili kvalitetu rada u dozvoljenim granicama. (b) Slučajni kvarovi nastaju iz nepoznatih razloga ili imaju mnogo uzroka koje ne možemo prepoznati. pogreške u izradi. drenažni uređaji. (d) Predmeti održavanja u sastavu tvorničkog kruga (dvorišta) i terene jesu: vanjske prometnice. starenja. 1974. prema tehnološkoj namjeni. kanali. Oštećenje je promjena stanja sredstava rada ili njegovih sastavnih dijelova koja još ne smeta funkciji toga sredstva. korozije. može se organizirati posebna organizacijska jedinica (služba) za održavanje alata. signalni uređaji.

čišćenje i podmazivanje. Poslove održavanja s obzirom na opseg popravaka na sredstvima za rad. Podjela poslova održavanja Prema izvoru financijskih Sredstava Prema tehnološkoj namjeni Popravak kvara Preventivni pregledi. Kontrolni pregledi. (b) Podjela prema tehnološkoj namjeni. prije nastanka kvara. Tablica 7. odnosno kapitalni remont.Podjela poslova održavanja predočena je u tablici 7. sredstva nisu besprijekorno konstruirana i izrađena. To su slaba mjesta.3. ovu radnju više ne moramo smatrati održavanjem nego ona ulazi u normalni zadatak rukovanja sredstvom rada.. Prema vremenu u odnosu na nastanak kvara Korektivno održavanje TEKUĆE ODRŽAVANJE PREVENTIVNO – PLANSKO ODRŽAVANJE INVESTICIJSKO ODRŽAVANJE Planski popravci (mali. Preventivni pregledi. to su preventivni pregledi. Popravak kvarova je svaka djelatnost kojoj je svrha otkloniti kvar ili oštećenje na sredstvu za rad. Djelatnost tekućeg održavanja plaća se sredstvima za pokriće troškova proizvodnje. Ako se promatranje ili očitavanje ovog stanja obavlja povremeno. Investicijsko održavanje se plaća sredstvima s višegodišnjim otpisom. tlaka. Cilj je tih pregleda pravovremeno. tj. Ako se posumnja da bi kvar mogao 351 . vibracija.3. po pravilu. odnosno i metoda održavanja. koji se češće kvare. 523) također dijele na tekuće i investicijsko održavanje. a ako je takav indikator ili instrument predmet stalnog nadzora prisutnog rukovatelja sredstvom rada. Na temelju podataka o kvarovima treba zaključiti jesu li ovi kvarovi normalni. otkriti ga. npr. građevinskim objektima i sl. Traženje i otklanjanje slabih mjesta. pa imaju dijelove. višegodišnje. na uspoređivanje i sl. Načelo preventivnih pregleda je ograničavanje radova:     na promatranje. Može ga obaviti radnik održavanja. položaja razine tekućine i sl. srednji i generalni) (a) Podjela prema izvoru financijskih sredstava. jer se ova djelatnost na pojedinom sredstvu rada ne obavlja ravnomjerno svake godine nego su razmacima. a čišćenjem i podmazivanjem usporiti nastanak takvih kvarova. Sikavica i Novak (1993. Traženje i otklanjanje slabih mjesta na sredstvima za rad je posebna djelatnost. temperature. mjerenje. Naime. U posebnu vrstu preventivnih pregleda ulazi kontinuirani nadzor indikatora ili mjerača nekog stanja. čišćenja i podmazivanje unaprijed su pripremljeni i planirani. očitavanje.

Oni se obavljaju radi obnove ili zamjene istrošenih sastavnih dijelova da bi sredstvo za rad moglo izdržati do kraja radnog vijeka koji je ekonomski opravdan. U ovom slučaju ne primjenjuje se preventivno-plansko održavanje izuzevši čišćenje i podmazivanje.biti nenormalan. srednji i generalni. boljom izobrazbom ili motivacijom rukovatelja. (c) Podjela radova održavanja prema vremenu u odnosu na nastanak kvara poznaje korektivno održavanje koje odgovara popravku kvarova (“korektura” lošeg stanja na bolje) i preventivno-plansko održavanje. Radove održavanja ne mora obavljati samo služba održavanja. Kontrolni pregledi po načinu pripreme i planiranja slični su preventivnim pregledima. ako se smatra korisnim. Najvažnija načela definiraju se ovako: 1) Načelo “ČEKAJ I VIDI” znači da se ograničimo na popravke kvarova tek kada se oni jave. po pravilu. 352 . velik dio čišćenja. kako je to predlagao E. pristupa se detaljnoj analizi mjesta gdje se kvar pojavio i pokušavaju se ukloniti njegovi uzroci (rekonstrukcijom. radi njihova budućeg sprečavanja. pa bi stoga možda bio najbolji izraz “obnova”. Razlikuju se po namjeni i po načinu izvođenja. instrument za mjerenje otpora. Rejec (1974). Često i druge službe obavljaju neke radove održavanja. Već prije tri desetljeća u stručnoj literaturi objavljeni su članci pod naslovom: “Treba li strojeve održavati ili ne?” Ako se već održavanje ne može izbjeći.). Kontrolni pregledi su specifični zbog posebnog pribora koji je često potreban (npr. Razvojni labaratoriji obavljaju također određene kontrole koje pomažu održavanju i dr. Rejeca. promjenom režima rada i sl. Na primjer organizacijska jedinica tehničke kontrole proizvodnje obavlja neke kontrolne preglede. debljine stjenke. popravak malih kvarova). sigurnost od požara. I u području održavanja sredstava s vremenom su oblikovana načela održavanja. Bitna je značajka popravak ili obnova istrošenih ili na drugi način oštećenih dijelova. Planski popravci mogu biti: mali. treba biti što jednostavnije a time i jeftinije. nego čak. eksplozije i slično). Nakon toga se na mjestima. Oni se obavljaju uglavnom radi:   utvrđivanja sposobnosti sredstva rada za predviđenu proizvodnju (točnost. pravilno ne odražava ovu djelatnost. 2) Načelo “OPORTUNISTIČKOG ODRŽAVANJA” nalaže da održavanje (opet s iznimkom čišćenja i podmazivanja) ne počinje prije pojave kvarova. mnoge od njih obavljaju radnici proizvodnje (podmazivanje svakog dana.. Rastavljanje (demontaža) i sastavljanje (montaža) sredstva za rad često je samo djelomična. kapacitet) i utvrđivanja sigurnosti za okolinu (sigurnost rukovatelja i drugih ljudi u okolini. gdje su se kvarovi pojavili. Za ovu se djelatnost često rabi strana riječ “remont” koja po mišljenju E. Cilj je konstruirati i izrađivati takva sredstva za rad koja ne bi trebala održavanje. točnost dimenzija i slično) i po složenim postupcima mjerenja za koje je nužna posebna izobrazba. uvodi se preventivno održavanje.

do idealno jednostavnih. opasnost od povreda u slučaju kvarova i vrste kvarova koji se pojavljuju. 1974). Pod “ekonomičnošću” svakako se razumijeva i to da troškovi održavanja nisu previsoki. Metodu na poziv je ponekad jedino moguće provesti. Horvatec i Žugaj (1985. jednostavne bušilice itd. Kao i sva ostala tehnika. Ovi su radovi temeljeni na proučavanju pouzdanosti pojedinih sastavnih dijelova ili sklopova. ali i ona pomaže u održavanju. 5) Načelo “ODRŽAVANJE PO STANJU” nalaže da se svi radovi održavanja obavljaju na temelju utvrđenog stanja sredstava za rad. 349) navode ove četiri metode: a) b) c) d) metoda na poziv. (a) Metoda na poziv nije temeljena na planskom radu. Ovom se metodom održavanja stvaraju nepotrebno povećani troškovi održavanja. 353 . Kada koje načelo primijeniti? Temelji za odlučivanje koje načelo održavanja primijeniti jesu:    osjetljivost sredstava za rad na zastoje. ručna kolica. ekonomično i kvalitetno u predviđenom vijeku rada. preko kompliciranih. Kako su metoda standardnih popravaka i metoda popravaka nakon određenog broja sati opisane. metoda popravaka nakon određenog broja sati rada i metoda preventivno-planskog održavanja. i metode rada održavanja razvijale su se od primitivno jednostavnih. Kao osnova za odlučivanje mogli bi doći u obzir još i troškovi za otklanjanje kvara nakon pojave u odnosu prema troškovima radova za sprečavanje (Rejec. U trenutku kvara poziva se odgovarajuća ekipa koja treba popraviti sredstvo za rad (stroj). zadržat ćemo se samo na metodi na poziv i metodi preventivno-planskog održavanja.3) Načelo “PREVENTIVNOG ODRŽAVANJA” nalaže da se dio radova održavanja obavi na sredstvima za rad u stanju kada još nije nastupio. vijek opreme se skraćuje. i to tamo gdje je povećana mogućnost iznenadnih kvarova. s namjerom da bi se mogla predskazati vjerojatnoća nastanka kvarova na pojedinim sastavnim dijelovima. Sva ostala načela dolaze u obzir kada nam pojava smeta ili zbog sigurnosti rada ili zbog zastoja u proizvodnji itd. Cilj metoda održavanja je da se sredstva rada održe u dobrom stanju da mogu raditi sigurno. Na primjer: načelo “ČEKAJ I VIDI” primjenjuje se kod jednostavnih. kako bi se spriječio ili smanjio broj nepredviđenih kvarova u budućem razdoblju. 4) Načelo “PREDSKAZIVANJA ODRŽAVANJA” nalaže da se dio radova održavanja obavi na sredstvima za rad prije nego što je nastupio kvar.). naročito u slučajevima zastoja zbog nemogućnosti rada stroja. ne tako važnih sredstava za rad (npr. Onaj tko ima praktična iskustva može uočiti da su sva navedena načela u određenim uvjetima primjenljiva. Ta metoda nije preporučljiva. metoda standardnih popravaka. Iz ovakvog gledanja razvili su se i različiti pristupi održavanju konkretnih sredstava.

Uvođenjem preventivno-planskog održavanja postižu se ovi efekti:          manji su zastoji opreme zbog nastalih kvarova. očitavanje. čišćenje i podmazivanje. kao npr. potrebno je manje ljudi na održavanju manje su zalihe rezervnih dijelova. (3) Otkrivanje i otklanjanje slabih mjesta ima za cilj da se takva mjesta pronađu. traženje i otklanjanje slabih mjesta.  dovod maziva. Rejec. 353) navodi ove metode: 1. 2. Žugaj. U načelu možemo preventivne preglede podijeliti u dvije vrste:   pregled stanja sastavnih dijelova i sklopova sredstava za rad i pregled funkcije sredstava za rad. a to su:  ispiranje mjesta podmazivanja.(b) Metoda preventivno-planskog održavanja temelji se na preventivnim pregledima. Podmazivanje obuhvaća sve radnje u svezi s dovođenjem odgovarajućeg maziva na mjestu za podmazivanje. Redovno tehnološko čišćenje . 5. razmotri način otklanjanja i poduzmu mjere za otklanjanje. dulji je vijek trajanja opreme. preventivni pregledi. otklanjanje strugotine od alatnih strojeva. 1976. na osnovi podataka dobivenih pregledima stanja pojedine opreme planiraju se popravci.  zamjena maziva itd. pipanje i sl. i Žugaj. održavatelji ili radnici zaduženi za čišćenje. koji svojim sistematskim pristupom ubrzavaju pronalaženje kvara. uspoređivanje. 354 . druge metode rada u održavanju. Ova se metoda široko primjenjuje u svim granama industrije. svakog tjedna. Ovakvo se čišćenje može obavljati svakog dana. (2) Sadržaj radova preventivnih pregleda je promatranje. 1985. jedanput u dva tjedna ili rjeđe. manji su troškovi popravaka. 1974. 4. mjerenje. Čišćenje u ovoj kategoriji obuhvaća ono redovno čišćenje u razdobljima što ga obavljaju poslužitelji. ugljena oko ložišta. povećava se proizvodnost i smanjuje se škart u proizvodnji (Horvatec. tj. manje je povremenih preopterećenja opreme i prostora za održavanje. manji je broj velikih popravaka. planski popravci i 6. 3. (1) Kod složenih sredstava za rad često se utroši više vremena za traženje mjesta i vrste kvara nego za popravak. kontrolni pregledi. Jedna druga sistematizacija metoda (E. sistematsko traženje kvarova. S obzirom na to razvili su se postupci. piljevine u pilani i slično ne ulazi u ovu kategoriju čišćenja nego u redovni proizvodni rad poslužitelja ili za to posebno zaduženih radnika. 350).

odnosno vođenja evidencije d = broj istovrsnih sastavnih dijelova. Svi ti dokumenti izvrsno pomažu u analizama kvarova. nema slabog mjesta Ako je KK = 1  kvarovi se pojavljuju prema očekivanju. odnosno kvalitetnu proizvodnju. onda u slobodni dan. To znači da se popravak obavlja ili u slobodnoj smjeni ili ako se radi u više smjena.  okolina (vlaga. organizacijska jedinica. a kontrolni pregledi su usmjereni:  na tehničku zaštitu. datum. (4) Kontrolni pregledi razlikuju se od preventivnih po namjeni i po izvođenju. Grothus (1971) je razvio sustav traženja slabih mjesta. odnosno sprečavanje opasnosti od povreda. ultrazvučni instrumenti za utvrđivanje pukotina). 355 . elektromjerni instrumenti. nema slobodnog mjesta Ako je KK > 1  postoji sumnja da je to slabo mjesto. loše čišćenje). za koje se zajedno promatraju kvarovi. možemo izvoditi i određene zaključke. “Radni nalog” i dr. Prateći tako zastoje. “Evidencija vremena”. Preventivni pregledi su usmjereni na sprečavanje kvarova. Za svako sredstvo za rad ili grupu sredstva istog tipa koristi se “LIST kvarova sredstava za rad”. (5) Planski popravci obuhvaćaju popravak ili zamjenu istrošenih. Obično se provode tako da se stroj ne isključuje iz normalnog rada u proizvodnji. Podaci o kvarovima prikupljaju se na odgovarajućim dokumentima. naročito ako se kvarovi ponavljaju. potpis. vrućina). kao što su npr. H. Praćenje kvarova služi kao osnova za otkrivanje slabih mjesta.  neodgovarajuće rukovanje ili održavanje (npr.Uzroci slabih mjesta mogu biti:  neodgovarajuća konstrukcija ili izrada (izabrani materijal ne odgovara). Kvocijent kvara (KK) izračunava se po formuli: KK = a⋅b c ⋅d pri čemu je: a = broj dosadašnjih kvarova iste vrste b = srednje vrijeme između dva kvara c = vrijeme promatranja. ili na drugi način dotrajalih sastavnih dijelova. Riječima se ovaj kvocijent izražava ovako: KK= Očekivani vijek rada sastavnog dijela kvara Stvarni vijek rada sastavnog dijela Ako je KK < 1  kvarovi se pojavljuju rijetko.  neodgovarajući tehnološki proces (nepravilan režim rada). Iz praktičnih razloga tu uvrštavamo i one preventivne preglede koji traže specijalizirane rukovatelje raznim instrumentima (npr. odnosno sklopova. Mali popravci su minimalni po svom opsegu. “Izvješće o kvaru”. vibracije. i  na održavanje sposobnosti sredstva za rad. vrsta kvara. Najčešće se upisuju ovi podaci: mjesto kvara.

Broj popravaka malih i srednjih ciklusa popravaka može se odrediti jednadžbom: n= 356 T −1 t . S:P. S:G). tipu. Popravlja se energetski sustav. te o njihovom umijeću rukovanja. tjedni pregled i dvotjedni pregled. ili vrijeme između dva generalna (kapitalna) popravka naziva se ciklus popravka. Žugaj. Primjer strukture ciklusa popravaka U predočenoj slici 7. tromjesečni pregledi. Rejec. S obzirom na učestalost moguće je klasificirati preglede u dvije osnovne skupine:   pregledi kratkih ciklusa i pregledi dugih ciklusa. Prema tome vrijeme rada opreme (T) u oba slučaja zovemo ciklusom popravka. Vrijeme koje proteče od početka eksploatacije sredstva za rad do prvog generalnog (kapitalnog) popravka. predočena je jedna struktura ciklusa popravaka. Pri generalnim popravcima rastavljaju se svi sklopovi i podsklopovi. 354). Učestalost pregleda svakako će ovisiti o sredstvu. M:S. polugodišnji pregledi i godišnji pregledi.35. G:P). svakodnevni pregled. Provjeravaju se pojedini sklopovi. 1985. Kada se govori o učestalosti pregleda. srednji popravci (S). a popravljaju se i dotjeruju svi istrošeni dijelovi.35. ali ga treba uzeti u obzir jer se to u praksi događa koliko god bilo dobro provedeno preventivno održavanje. sustav hlađenja. nemoguće je odgovoriti točno i jedinstveno na pitanje u kojim intervalima valja obavljati preglede. Izvanplanski popravci se pojavljuju najviše tamo gdje osoblje koje radi s opremom nije dovoljno podučeno o ispravnom postupku s opremom (Horvatec.Pod terminom srednji popravci razumijevaju se oni kod kojih se jedinica opreme djelomično rastavlja. G M M S M M S M M S M M S G P P P P P P P P P P P P P Slika 7.35 struktura popravaka jest G–2 S–4 M–8 P – 13 Ciklus popravaka sadrži u sebi: vrijeme među popravaka (t) i vrijeme međupregleda (t 0 ). G:M. Međupopravak (t) zovemo vrijeme rada opreme između bilo koja dva popravaka (npr. Pregledi dugih ciklusa jesu: mjesečni pregled. proizvođaču. Međupregledom zovemo vrijeme rada između dva pregleda (P) ili pregleda i popravka (M:P. Izvanplanski popravak je neugodna pojava u sustavu planskih popravaka. sustav podmazivanja (E. 1974). Sastavni dijelovi ciklusa popravka jesu: mali popravci (M). M:G. U preglede kratkih ciklusa uvrštavaju se: pregled u svakoj smjeni. M:M. uvjetima pod kojima sredstvo radi i o radnicima koji njime rukuju. generalni popravci (G) i pregledi (P). Na slici 7.

Kod popravaka kvarova i planskih popravaka potrebi su određeni sastavni dijelovi i materijali. Simboli označavaju: n = broj popravaka u tijeku ciklusa popravka. Podjela sastavnih dijelova sredstava za rad predočena je na slici 7.). ne troše se.ako su poznata vremena T i t. maziva i dr. Osim toga koriste se i opći materijali za održavanje (profili. T = ciklus popravka i t = međupopravak (6) U održavanju se primjenjuju i druge metode.36.:       upravljanje projektom uz pomoć tehnike mrežnog planiranja (naročito za planske popravke.). kao što su npr. uspoređenje troškova održavanja s troškovima zastoja). Netrošene dijelove ne osiguravamo unaprijed. analize organizacijskih sustava i dr. popravak velikih kvarova i dr. koji se proizvode za širu primjenu. Njih dijelimo:   na namjenske. Sastavni dijelovi sredstva za rad dijele se:   na netrošne dijelove (ne stare. metoda upravljanja zalihama rezervnih dijelova. koji su posebno oblikovani i izrađeni za određeno sredstvo za rad i na standardne. metode analize informacijskih sustava. metode optimalizacije radova održavanja (npr. Rezervni dijelovi zaslužuju posebnu pozornost. teško da će biti onesposobljeni za svoju funkciju) i na rezervne dijelove (koji se troše u kraćem vremenu od vijeka trajanja sredstva za rad). Sastavni dijelovi sredstava za rad Netrošni dijelovi Rezervni dijelovi Namjenski rezervni dijelovi Standardni rezervni dijelovi Slika 7. elektrode. razne statističke metode. limovi.36. Podjela sastavnih dijelova sredstava za rad 357 . metode operacijskih istraživanja. metode za terminiranje radova te praćenje i izvršenje održavanja (sve pomoću računala). jer bi bilo preskupo ih držati na zalihi.

knjiženja. Svi rezervni dijelovi koji se izrađuju u poduzeću ili se nabavljaju izvan poduzeća uskladištuju se u skladištu rezervnih dijelova.Djelatnost na osiguranju rezervnih dijelova možemo podijeliti na:  planiranje.) te da se vode skladišne datoteke (kartoteke). da se u skladišta primaju pomoću posebnih dokumenata (izdatnice. Sigurnost opskrbljivanja omogućuje smanjenje trajanja zastoja radi popravaka kvarova ili planskih popravaka. ekonomičnost troškova i dr.  vrijeme za nabavu (T n ). tj. Za određivanje ovih osnovnih veličina potrebno je za pojedini rezervni dio poznavati:  prosječnu potrošnju (P p ). Cilj ove djelatnosti je sigurnost opskrbljivanja rezervnim dijelovima i materijalom za održavanje. zalihe dijelova. Signalnu zalihu dobijemo iz izraza: Z sig = P m ·T n Minimalnu zalihu dobijemo iz obrasca: Z min = Z sig .  nabavu i  uskladištenje. rukovanja itd. povratnice rezervnih dijelova i sl.). vrijeme od narudžbe do prispijeća i  očekivanu maksimalnu potrošnju (npr.P p ·T n Količinu za nabavu možemo izračunati iz formule: Kn = 2Tn ⋅ G Tk ⋅ S gdje je: Kn = količina za nabavu Tn = troškovi za nabavu jedne nabavne količine (troškovi zahtjeva nabave. G = broj komada potrošnje rezervnih dijelova na godinu Tk = cijena po komadu S = troškovi skladištenja na godinu u % od kunske vrijednosti (ali kao decimalni broj). Za poslovanje ovog skladišta ne daju se nikakve posebne upute koje ne bi vrijedile i za poslovanje svih ostalih skladišta i koje se ne odnose i na skladište sirovina i na skladište dijelova za proizvodnju. primke. Najčešće je ipak    o signalnim zalihama (Z sig ). o količini za nabavu (K n ) i o minimalnim zalihama (Z min ). za godinu dana) (P m ). Važnost brige o ekonomičnosti troškova zaliha potkrepljuje podatak da godišnji troškovi zaliha materijala iznose čak iznad 25 % vrijednosti zaliha. Potrebno je da se dijelovi izuzimaju iz skladišta na osnovi posebnih dokumenata. riječ: Za upravljanje zalihama rezervnih dijelova postoji više varijanata. 358 .

Primjer organizacije održavanja u malim poduzećima vidljiv je na slici 7.Pri određivanju ekonomične količine za nabavu rezervnih dijelova javljaju se dvije poteškoće. automatizaciji. o mehanizaciji. Tako locirana služba održavanja predočena je na organizacijskoj shemi (slika 7. gdje tehnološki proces teče gotovo automatski.23 %. npr. Direktor Opća i kadrovska služba Nabava Proizvodnja Prodaja Služba održavanja Financijska služba Računovodstvena služba Slika 7. odnosno djelatnosti kojoj poduzeće pripada. Tako je utvrđeno da u industriji uređaja za osvjetljenje taj postotak iznosi 4. Određivanje Kn (količine za nabavu) može se ubrzati pomoću nomograma ili primjenom elektroničkog računala. kemijskoj industriji. Ono će zapošljavati i relativno velik broj tehnički izobraženih kadrova. na primjer.11 %.47 %.37.44%. Prosjek u 27 kovinarskih poduzeća bio je 7. robotizaciji i kompjutorizaciji. automaciji. u proizvodnji srednje i teške kovinarske robe 8. 359 . U velikim poduzećima održavanje je posebno organizirano. Organizacija održavanja i lociranje održavanja u poduzeću najčešće ovisi: a) b) c) d) o industrijskoj grani.37). u proizvodnji sitne kovinarske robe 6. Ankete iz SAD pokazuju da se broj zaposlenih u održavanju kreće od 4-25 % od ukupnog broja zaposlenih u poduzeću. s pripremom proizvodnje ili sa službom investicija i slično. ako se računa. kako to navodi E.38. o veličini poduzeća. U tom slučaju održavanje će imati status službe. (a) Ako poduzeće pripada. Rejec (1974):   količine su obično tako male da je izračunavanje Kn jako problematično i mnogo je računanja. za svaki rezervni dio. onda će u takvoj grani industrije održavanje biti dominantan čimbenik. Primjer organizacije službe održavanja u jednom poduzeću kemijske industrije (b) U malim poduzećima služba je održavanja kombinirana s ostalim službama poduzeća. o raspoloživim stručnjacima za održavanje.

(c) Činjenica je da je održavanje to veće.38. Kadrovski i opći sektor Tehnički sektor Računovodstv. Vrlo često se s opremom radi tako dugo dok se potpuno ne istroši. Prema starijim podacima. ili se pak preopterećuje do te mjere da dolazi do kvarova i lomova (Horvatec. Žugaj. što je poduzeće mehaniziranije.Direktor Tehnička kontrola proizv.39. pa je služba održavanja obično uključena u tehnički sektor. sektor Komercijalni sektor Služba pripreme proizvodnje Proizvodnja Služba održavanja Slika 7. automacija.39. kao na slici 7.5- 360 . robotizacija i kompjutorizacija. koje je iznosio A. Direktor Štabni organi Opći i kadrovski sektor Komercijalni sektor Tehnički sektor Proizvodni sektor Financijskoračunovodstveni Konstrukcijski ured Priprema proizvodnje Služba održavanja Investicijska služba Tehnička kontrola proizvonje Slika 7. pa se i oprema maksimalno koristi. omjer osoblja preventivnih pregleda u odnosu na cjelokupnu radnu snagu radionica za održavanje u američkoj industriji iznosili su 1:2. 1985. 360-361). što je više zastupljena automatizacija. Primjer organizacije službe održavanja u velikom poduzeću Uključenje službe održavanja u tehnički sektor obavlja se i zbog toga jer je proizvodnja zainteresirana za maksimum proizvodnje po količini. Služba održavanja u malom poduzeću U velikom poduzeću redovito su tehnički i proizvodni sektor odvojeni kao zasebne cjeline. Vila.

(d) Raspoloživi stručnjaci mogu također utjecati na organizaciju održavanja. 368). U načelu govorimo o centraliziranom. 389-400). Kao i drugdje. koje se bave radnim uvjetima u proizvodnji. 7. i to: 361 . Znači da postoji posebna organizirana služba ili odjel održavanja i da se cjelokupno osoblje koje radi na održavanju. Iskustva velikih poduzeća ukazuju da. nesretnih slučajeva djelomične i trajne invalidnosti rada do onoga najgorega – do smrtnog slučaja” (Gojanović. 73). pisane knjige. sve sa svrhom da se čovjeka zaštiti od ozljeda. Zaštita na radu “Humani. 1985. Nasuprot tome. Žugaj. 1993. odnosno radionicama. nalaze koncentrirani u toj službi. socijalni i ekonomski razlozi zahtijevaju da se provodi što bolja i sigurnija zaštita čovjeka na radu. održavaju se izložbe. Posve je sigurno da je za poduzeće povoljnije ako ima na raspolaganju potrebne stručnjake specijaliste. ne može se bez decentralizacije. kao i svi strojevi koji služe održavanju. tako i ovdje i centralizacija i decentralizacija imaju prednosti i nedostatke. 1976. O tome postoje zakoni. mješovitom i decentraliziranom održavanju. bilo radnici. vježbe itd. brošure. “human engineering” i dr. naredbe. Ako prihvatimo ovo proširenje. dodijeljeni pojedinim proizvodnim odjelima.1:10. Osoblje održavanja u ovom sustavu prima naloge od rukovoditelja proizvodnje u čijem sastavu se nalaze. Sve to kazuje da su uvjeti pod kojima se radi važan čimbenik za postizanje vrhunskih rezultata u proizvodnji (Sikavica. bilo tehnički kadar. Mala i srednja poduzeća orijentirana su k centralizaciji održavanja. 524). električara. Novak. pravilnici. Dakle postoje centralne radionice održavanja. (c) Decentralizirano održavanje označuje da su pojedine grupe radnika. članci.3.9. Velika poduzeća zahtijevaju mješovit oblik i decentralizaciju. odnosno odjelu. Nije slučajno što se radnim uvjetima u najrazvijenijim zemljama svijeta poklanja sve veća pozornost i što su se poslije II. Ima autora koji se ne zadržavaju samo na zaštiti ljudi na radu nego pišu o zaštiti imovine i ljudi (Horvatec. a pogoni s malim brojem opreme potpadaju pod centralnu službu održavanja. referati. pa čak eventualno i određeni strojevi. podmazivača.. (b) Mješoviti sustav je takav sustav u kojem se u pogonima s velikim brojem opreme smještaju grupe strojobravara. 1977. Kao što se vidi granice su vrlo široke. potpuno centralizirano održavanje to može. One upućuju da svako poduzeće traži svoj omjer jer recepta nema (Žugaj. Koji sustav onda odabrati u praksi? Može se s određenom dozom sigurnosti reći da potpuno decentralizirano održavanje samo za sebe ne može postojati. seminari. (a) Centralizirano održavanje znači da se sva problematika održavanja vodi i dirigira iz jednog centralnog mjesta. uza sve prednosti centralizacije. onda se svi zadaci na području zaštite imovine i ljudi mogu provoditi pomoću nekoliko oblika zaštite. svjetskog rata pojavile nove znanstvene discipline kao što su “ergonomija” ..

pri čemu je na svim radnim mjestima potreban red i čistoća. plinove. vibracije i dr. Zatim trenje na strojevima. pri njegovoj pojavi. te primjenjivati načine zaštite poslovnih i drugih tajni. Poduzeća se moraju štititi od krađe svog izuma. trenje remenja.a) b) c) d) opća zaštita. Upute moraju sadržavati razrađenu organizaciju i postupak za sprečavanje i brzo gašenje požara. zaštita zdravlja i zaštita od nesreće na radu. kao i sprečavanje ozljeda na radu i materijalne štete. Velik broj požara izbija zbog nemarnosti ljudi koji ih mogu izazvati pušenjem na zabranjenim mjestima ili prenošenjem iskri ili otvorenog plamena. te se uz njihovo slobodno djelovanje smanjuju ili potpuno gase sposobnosti radnika. recepata. Prema poslu i uvjetima radnog mjesta postoji potreba da se smanji odnosno ukloni hladnoća. zaštita od požara. lokaliziranju i likvidiranju požara prije dolaska specijalno izobraženih vatrogasnih ekipa. (c) U sklopu zaštite zdravlja postoji potreba da štitimo čovjeka jer svaki rad postavlja zahtjeve različite vrste. ugasi. Porijeklo tih zahtjeva traži se u pet smjerova:   Svi uvjeti u okolini jače se osjećaju u radu koji duže traje. Sljedeći je cilj da se požar odmah. strujanje zraka) te da se radnika zaštiti prikladnim mjerama. Mnogobrojne preventivne mjere imaju za cilj da se proizvodni proces organizira tako da do požara uopće ne dođe. pronalazaka. onemogući utjecaj vremenskih prilika (oborine. njihovo pretvaranje energije uzrokuje vrućinu. buku. O pravovremenom otkrivanju i pristupanju organiziranom gašenju ovisi ishod požara i njegove posljedice. Također. zbog prirode tehnološkog procesa. (a) U svakom poduzeću treba odrediti i propisati. Ako se radi sa strojevima. S radom je u pravilu povezano pretvaranje energije. ali na žalost ponekad i ljudske žrtve. kontroliranje je li požar u cijelosti ugašen. nepropisno izvedene električne instalacije i uređaji mogu izazvati požar. Oni u velikim količinama i u malom prostoru postaju tegobni i štetni. npr. moraju imati normativni akt i posebne upute o protupožarnoj zaštiti i gašenju požara. obavješćivanje o izbijanju požara i pristup gašenju. Industrijska špijunaža je danas u svijetu vrlo razvijena. Kod tjelesnog rada javlja se ugljična kiselina i znoj. (b) Požari izazivaju često velike materijalne gubitke. papira ili tekstila pri namatanju može izazvati požar uslijed statičkog elektriciteta. kao i evakuaciju ljudi. Sprečavanje i gašenje požara provodi se po ovom redoslijedu:     uočavanje požara. Jedan od vrlo važnih čimbenika za sprečavanje požara jest doba organizacija rada. organizirano gašenje požara. uopće ideja. a zapaljive tvari moraju se pravilno uskladištavati i njima treba pravilno rukovati. 362 . vrućina. Poduzeća koja imaju proizvodnju s povećanom opasnošću od izbijanja požara. patenata. opreme i materijala koji bi mogli biti ugroženi eventualnim požarom. Svaki radnik u poduzeću morao bi znati svoju dužnost u sprečavanju požara.

uzrok i čovjek. Sva prevelika naprezanja u radu treba izbjeći. Zbog toga se lako mogu raširiti infekcije i poneke bolesti. a kao tvornički liječnik uglavnom je primjenjuje pod određenim uvjetima. da tamo proizvede nemir i uzbunu kod radnika. razine mehanizacije. Nažalost reformama zdravstva. koji je zapravo žrtva izvora i uzroka. tvar ili bilo koji objekt od kojeg je proistekla čovjekova ozljeda na radu. Područje medicine rada jest ono na kojem liječnik obrađuje fiziologiju sa stajališta zdravlja. pod uvjetom da se čitav proces prilagodi radniku prema njegovim sposobnostima. Otpad izaziva profesionalne bolesti. proizvodni proces postaje sve složeniji. Svi poslovi koji imaju ekonomski cilj pod pritiskom su obveza. (d) Raznovrsni uvjeti rada. Izvor ozljede na radu je predmet. loše posljedice od dima i trovanja. Žugaj. isporuka i smanjenja troškova. plinovi. pa treba mjeriti odnos između tijela i rada. Osim toga. pri čemu je njegov osnovni zadatak čovjekovo zdravlje (Horvatec. robotizacija i kompjutorizacija dobiva u njemu sve vidnije mjesto. itd. Zaštita na radu je skup stručnih i znanstvenih metoda. a radna sredina i okolina sve više ugrožava čovjeka. Zaštita na radu je i primijenjena znanost o međusobnoj prilagođenosti čovjeka i rada kao dio procesa proizvodnje ili drugog oblika djelatnosti a radi čovjekove zaštite. Tijekom radne aktivnosti čovjek se sukobljava s raznim štetnim čimbenicima koji ugrožavaju njegov život i zdravlje. Posljedica prevelikog naprezanja može biti povećanje nesretnih slučajeva. Kod nekih ozljeda na radu čovjek može poprimiti ulogu jednog od ovih čimbenika. Izvori opasnosti su mnogobrojni i raznovrsni. sredinom devedesetih godina. na njegovom radnom mjestu. a imaju za posljedicu stvaranje sigurnosnih uvjeta rada. 1985. piljevina. izraz ozljeda naznačio bi ozljedu čovjeka neposredno na radu. što može imati dalekosežne posljedice. prašina. mjera i postupaka koji imaju za cilj zaštitu radnika od raznih uzročnih faktora koji nastaju u procesu rada. služba) u poduzeću kojoj je cilj osigurati normalne uvjete za rad. kojima je bio cilj i racionalizacija zdravstva. robotizaciji i industrijalizaciji gospodarstva uzrokuju razne probleme u oblasti zaštite od nesreća na radu. kada on direktno sudjeluje u radnom ili proizvodnom procesu. a time i veliko naprezanje njihovih snaga. Zbog tih problema poduzeća u pravilu odvajaju znatna sredstva i poduzimaju konkretne mjere kako bi se suzbile ozljede na radu. Sve ljudske potrebe postaju problem masovnih skupova i izvor napetosti zbog smetanja tjelesnom i duhovnom ugodnom osjećaju. pepeo. nemoguće ih je 363 . To su: izvor. automatizacija.   Prilikom preradbe sirovine nastaje otpad (strugotina. Svako štetno djelovanje neke sile iz okoline na živo tkivo ljudskog tijela može se nazvati ozljedom. ovisno o specifičnostima tehnološkog procesa. 392). u Hrvatskoj su praktički nestale tvorničke ambulante. Postoji opasnost da se takav pritisak razgrana do radnog mjesta. Zaštita na radu je i organizacijska jedinica (odjel. U masovnoj industrijskoj proizvodnji dolazi do nagomilavanja ljudi.) koji štetno djeluje na zdravlje. Za nastanak ozljede na radu potrebna su tri osnovna etiološka čimbenika. Prema tome. Mnogi liječnici-specijalisti medicine rada morali su mijenjati svoju specijalnost. kojima su isključene mogućnosti nastanka ozljede na radu i profesionalnog oboljenja.

o vanjskim čimbenicima materijalne radne okoline i o čimbenicima materijalnih uvjeta rada. srca. opasnosti pri kretanju na radu (ozljeda za vrijeme kretanja). (b) Broj čimbenika organizacije rada teoretski je neograničen. (a) Osobnim čimbenicima smatraju se svi oni koji leže u samom čovjeku. para. pri čemu je poseban problem za zaštitu na radu – noćni rad). naprezanje pojedinih organa i sustava uzrokuje njihova oštećenja (sluh. ako ih sistematiziramo. ležeći i duboko sagnuti položaj). motivaciju.). Po skupinama izvora to su:      mehanički izvori opasnosti (mehaničke ozljede tijela). srednje težak rad. opasnosti od električne struje (dodir s elektrovodičem). Čimbenici čovjekove aktivnosti i procesa fizičkog rada dijele se dalje ovako: • • • • trajanje rada i raspored radnog vremena (kako odrediti trajanje rada i raspored odmora tijekom radnog vremena. ali ih je moguće klasificirati kao osnovne izvore opasnosti s kojima se čovjek u proizvodnji najčešće susreće. radno iskustvo i životnu dob. intelektualne). Među osobne čimbenike možemo još uvrstiti: emocije. prašina. kemijske i fizikalne štetnosti (virusi. sjedeći. 364 . krvotoka i mišićno-koštano-zglobnog sustava). organi za disanje. Za određeni posao čovjek mora imati i određene sposobnosti (npr. položaj tijela pri radu (stojeći. oštećenje bubrega. jer obavijesti o vanjskom svijetu čovjek prima preko osjetila vida. Dobar vid posebno je važan za čovjekov rad i njegovu zaštitu na radu. predmet je širih rasprava i proučavanja. čimbenici proizvodnih procesa i radne sredine i sociološki čimbenici. organ ravnoteže i pokreta tijela.sve nabrojiti. čučeći. moguće ih je podijeliti u subjektivne i objektivne. niska ili visoka temperatura i dr. značajno je fizičko i psihičko zdravlje. plin. daljnjim proučavanjima došlo se do šire klasifikacije uzroka koji se svrstavaju u četiri skupine: a) b) c) d) osobni čimbenici čimbenici organizacije rada. promjene u krvi uslijed naprezanja. bakterije. Većina ozljeda na radu koje su uzrokovane osobnim čimbenicima nastaju pogrešnim radnjama radnika. onda možemo govoriti:    o čimbenicima čovjekove aktivnosti i procesa fizičkog rada. Na temelju proučavanja uzorka ozljeda na radu i ostalih zdravstvenih oštećenja prouzrokovanih na radu. dim i buka i dr. Međutim. Ono omogućuje osjećaj orijentacije u prostoru. Tijekom rada čovjek je uspješniji ako mu je mogućnost koncentracije i pozornosti veća. te okolini i kontrolu pokreta koje čovjek obavlja. zapažanje pojava i zbivanja na radnom mjestu. Nadalje. monotoniju.) i ostali izvori opasnosti (eksplozije. No. intenzitet rada prikazan je težinom rada prema broju utrošenih joula u radnom vremenu (laki rad. vrlo težak rad i izvanredno težak rad). znanje. vid. Kao vrlo važne organe još navodimo: uho. vještinu. klečeći.

intenzitetu i vremenu izloženosti zračenju). (c) Čimbenici proizvodnih procesa jesu:     električna struja (opasnost na radu u visokonaponskim postrojenjima. opasnost na dalekovodima visokog napona. 398-400). korištenje slobodnog vremena (Horvatec.• • načela radnih pokreta i racionalno korištenje pojedinih dijelova tijela s motrišta na rad uvode nas u proučavanje pokreta na radu za obavljanje zadataka bez posljedica za zdravlje i sa što manjim utroškom energije. temperatura. odnosno uvjeti izvan rada. očiju. fizički i psihički napor manifestira se kao umor i premor. Jedan od temeljnih ciljeva zaštite na radu je taj da se radnik u poduzeću dobro osjeća i da ne bude ugrožen opasnostima i štetnostima za život i zdravlje (Horvatec. strujanje. međuljudski odnosi u poduzeću. opasnost na radu pri elektrolučnom zavarivanju. Žugaj. Tu neusklađenost izazivaju: nepravilno oblikovane radne i pomoćne prostorije. Žugaj. Do ozljeda na radu dovodi neusklađenost između čovjeka i materijalnih uvjeta rada. buka i vibracije. vlažnost. Čimbenici materijalnih uvjeta rada jesu:   radne i pomoćne prostorije. Vanjski čimbenici materijalne okoline mogu se podijeliti ovako: • • • • klimatski čimbenici radne okoline koji se manifestiraju zrakom i njegovim kemijskim i fizičkim svojstvima (sastav zraka. kao i radno mjesto. (d) Sociološki čimbenici jesu:      rad i život. opasnost od dodira vodiča ili metalnih dijelova pod električnim naponom). otrovne tvari (kemijskim djelovanjem oštećuju organizam). 1985. opasnost od udara električne struje niskog napona pri radu s raznim aparatima i strojevima na električni pogon. eksplozivne i zapaljive tvari. svjetlost (izvori svjetlosti su kao prirodni Sunce i kao umjetni žarulje i plamen zapaljivih tvari (ozljede na radu zbog slabog svjetla)”. ušiju itd. elektromagnetsko zračenje (posljedice što ih čovjek snosi od elektromagnetskog zračenja ovise o vrsti zračenja. industrijska prašina (izaziva patološke promjene na tijelu u obliku ozljeda kože. 1985. kretanje.). toplinsko zračenje i tlak zraka). 365 . dišnih organa. nepravilno oblikovana radna mjesta i loša organizacija unutarnjeg transporta. 392-398). mjesto stanovanja i stambeni uvjeti. obiteljski odnosi.

A jedno i drugo zahtijeva da se formira posebna služba koja će moći. Sklonost prema nesrećama može se smanjiti profesionalnom orijentacijom. Prva pojava se objašnjava slabijom uvježbanošću i utjecajem alkohola (nedjelja). svladati probleme i predložiti što veću humanizaciju rada i sigurnost na radu”. naročito u građevinarstvu) koji nisu htjeli koristiti osobna zaštitna sredstva. briga o radnim uvjetima nije na onoj razini na kojoj bi trebala biti: “Mnogi izvještaji inspektora rada pokazuju da radni uvjeti u velikom broju poduzeća ne odgovaraju propisima i da zbog toga često dolazi do trajne ili privremene nesposobnosti odnosno dugotrajnija bolovanja radnika” (Sikavica. što odgovara najjačem tempu rada u tim smjenama. na žalost.Uzroci nezgoda (nesreća) na radu mogu biti mnogobrojni. Za stručno organiziranje. bilo da ih uopće nema ili su loša i nedjelotvorna. Nadalje. smjena. Oni ovise o prirodi posla. sposobnosti radnika. Na frekvenciju nesreća utječu još: radno vrijeme. 1993. 366 . Broj nesreća je najveći petog sata u prijepodnevnoj smjeni i trećeg sata u popodnevnoj smjeni. uzroci nezgoda mogu biti u manjkavosti zaštitnih sredstava.78) je zastupao tezu o referadi zaštite na radu u sastavu kadrovske službe. Novak. 1977. 524). pa iz toga proizlaze i njegove obveze. uz eventualnu pomoć odgovarajućih znanstvenoistraživačkih institucija. kao. uvjetima na radnom mjestu i čitavom nizu okolnosti i čimbenika koji mogu djelovati na to. U našim gospodarskim organizacijama. kacigu (šljem). a druga zamorom i zasićenošću. rukavice. 74). naočale. 524) pišu: “Ozbiljno stanje zaštite rada nameće obvezu da se taj problem u poduzećima rješava odlučnije i kvalitetnije. U toj referadi radili bi: samostalni referent zaštite na radu (završena Viša tehnička škola za sigurnost pri radu i tri godine radnog iskustva na poslovima zaštite na radu) i referent za protupožarnu preventivu (vatrogasni tehničar s dvije godine iskustva na poslovima u vatrogasnoj zaštiti). Svakako da samo ovi profili ljudi ne bi bili dovoljni za referadu zaštite na radu. težina rada i razni drugi čimbenici. provođenje i unapređivanje zaštite na radu postoje različita rješenja. Najveći broj nezgoda na radu (25-35%) događa se zbog nepažnje radnika i nediscipliniranosti u pogledu poštivanja propisa o zaštiti na radu. čizme. Nesreće se najčešće događaju ponedjeljkom i pri kraju tjedna. na primjer. što se može postići većom brigom za radnu sredinu i boljom organizacijom radnog mjesta. Dugo je postojalo konzervativno shvaćanje naših industrijskih radnika (pa i na drugim radnim mjestima. zaštitna odijela itd. Poduzeće je dužno osigurati provođenje mjera zaštite na radu. selekcijom i tehničko-organizacijskim mjerama. To vrijedi za tehnička i osobna zaštitna sredstva” (Gojanović. Gojanović (1977. Sikavica i Novak (1993.

on ju smatra istovremeno procesom. Budući da je trgovinsko poduzeće u prvome redu orijentirano na prodaju. Prodaja je vrlo dinamična djelatnost. ovo područje i zahtijeva najveći dio uloženih poslovnih sredstava. Njeno značenje povećava se izlaženjem poduzeća s lokalnog. bez obzira na različite cijene koje su se postizale.1.7. Segetliji i M. Sikavici (1992. Marketing znači novo poslovno ponašanje poduzeća koje integracijom različitih poslovnih aktivnosti nastoji spoznati i ovladati sa zakonitostima tržišta. pored prodajne aktivnosti uključuje i druge aktivnosti. kako bi mogla što uspješnije udovoljiti svom osnovnom zadatku. kao što su: strateška istraživanja razvoja. funkcijom i stručnom službom. Jer. odnosno u skladu s njima se ponašati. dakle. Zastojem u prodaji nastaju za poduzeće veliki problemi. Prema Z. Raširena je praksa da se umjesto izraza “prodaja” koristi izraz “marketing”. temeljem čega se planeri mogu orijentirati na cilj dobiti. 2) na pregovaranje (kontaktiranje). Prodajom se dolazi do novčanih sredstava potrebnih za stvaranje proizvoda i razvoja novih. što nije ispravno. kažu da “prodaja predstavlja posljednju fazu trgovinskoga poslovnog procesa. Otuda je kontinuirana prodaja gotovo jednako važna kao i kontinuirana proizvodnja. ORGANIZACIJA PRODAJNE FUNKCIJE 7. Kao ekonomskom kategorijom. Za ukupno poduzeće godišnji se 367 . 11) prodaju smatra ekonomskom i pravnom kategorijom. dok je prodaja aktivnosti usmjerena samo prema kupcima proizvoda. Novaku i P. U njemu se javlja nesigurnost uslijed neprestanog gomilanja različitih vrsta robe na skladištu. Lamza-Marunić (2002. Značenje i uloga prodajne funkcije I. pod kojim se može shvatiti jedinstvena ukupna vrijednost. istraživanja novih potreba. Od prodaje u smislu učinka (rezultata) treba u trgovinskom poduzeću razlikovati promet. 3) na zaključivanje prodaje i 4) na izvršavanje (provođenje) prodaje. značenje i uloga prodaje kao posebne funkcije u poduzeću mijenjali su se tijekom povijesnog razvitka. Medvešček (1979. angažira sve veći broj različitih specijalista. Prodaja omogućuju širenje tržišta i razvijanje potrošnje. istraživanja nabavnog tržišta materijala. Karakterizira je svakodnevno širenje i. dostavljanjem potrošaču pretvore u novac. 392). osiguranje stalne.” Isti autori funkcija prodaje dijele: 1) na pripremu prodaje. ovisno o djelatnosti poduzeća. njihovi proizvodi. itd. Prodaja je dobila veliko značenje s napretkom proizvodnih snaga i organizacijskih metoda u privređivanju. rentabilne i optimalne razine prometa. Područje prodaje određuju narudžbe kupaca i njima se podređuju sve prodajne aktivnosti. “marketing je suštinski nešto drugo i sadržajno obuhvatnije od prodaje. govoreći o prodaji u trgovinskom poduzeću. Plan prodaje sadrži vrijednosne i količinske veličine. prema M. 200-202). na inozemno tržište. uskog.4. Ona obuhvaća sve aktivnosti trgovinskoga poduzeća usmjerene na primatelje usluga.” Prodajna funkcija omogućuje da se. Međutim. (1) Priprema prodaje odvija se prema planu prodaje.4. Marketing. On se treba donijeti kao godišnji plan za cijelo poduzeće. odnosno usluge. Važnost prodaje u poslovanju poduzeća leži i u tomu što o njoj ovisi mogućnost održavanja kontinuiranog procesa reprodukcije. Prodaja je mjerilo korisnosti ostvarene proizvodnje.

Razrada elemenata taktike nastupa na domaćem i stranom tržištu u odnosu na profiliranje marketing mix-a (mix proizvoda i usluga. Izučavanje i praćenje troškova prodajnog poslovanja. Aktivno sudjelovanje u programiranju poslovne i razvojne strategije poduzeća za područje prodajnog poslovanja. Analizom prodaje svake poslovne jedinice moguće je ustanoviti ulogu pojedinoga instrumenta marketinga u njihovom oblikovanju. Organizacija procesa plasmana (unutrašnja i vanjska organizacija prodaje). Plan prodaje je sastavni dio marketinškoga plana te sadrži i prijedloge za posebne marketinške aktivnosti kod pojedinih robnih grupa koje služe učvršćenju i izgradnji tržišnih pozicija. politike cijena. prodajnih cijena i uvjeta plasmana. (3) Zaključivanje prodaje odnosi se na zaključak kupovnih ugovora.plan prodaje donosi na osnovi planova prodaje po robnim grupama. održavanje i razvoj kanala distribucije. povećanja udjela. davanje kredita i odvijanje kreditiranja. organizaciju opomena. Zadaci prodaje Prema S. Komuniciranje s partnerima ostvaruje se marketinškim instrumentima ekonomske propagande. Njegovanje i razvijanje poslovnih odnosa na tržištu. 7. Bratku. Osnovica planiranja najčešće su pokazatelji ostvareni prethodne godine te istraživanje čimbenika koji utječu na prodaju. međusobno usklađuju djelomične planove i istražuju njihov utjecaj na cilj poduzeća. jačanja konkurentske snage vlastite ponude. To može poslužiti kao osnovica za nalaženje novih mogućnosti pri oblikovanju poslovnih jedinica. Nalozi se moraju prihvatiti i potvrditi. politike asortimana i politike usluga.4. računi odobriti i uručiti i si.” 368 . (2) Pregovaranje zahtijeva posebne aktivnosti i znatno ulaganje sredstava da bi se obavili kontakti s tržišnim partnerima. Planiranje prodaje odvija se u hijerarhiji poduzeća od dolje prema gore. razvoja i unapređenja ‘imagea’ poduzeća. Nositelji planiranja. Henichu i R. Razvoj tržišnog informacijskog sustava za područje prodajnog poslovanja.2. Podloga plana prodaje su predviđanja potražnje i reakcija na mjere politike marketinga. planiranje promotivnih aktivnosti prodaje i slično). (4) Izvršenje prodaje obuhvaća naplatu. podizanje stručnosti i efikasnosti kadrova u prodaji. npr. obradu reklamacija i sl. 18). Konačno usklađivanje treba obaviti rukovodstvo poduzeća. Obrazu (1996. Sustavno unapređenje organizacije prodaje. organizaciju izdavanja robe. voditelji robnih grupa. V. Održavanje koordinacije i sinhronizacije poslovnih aktivnosti s ostalim funkcijama u poduzeću u cilju optimalizacije učinaka na tržištu i osiguranja kontinuiranog rasta i razvoja prodaje na domaćem i stranom tržištu. u tržišno orijentiranom gospodarstvu zadaci prodaje su sljedeći:          “Provedba aktivnog kontinuiranog istraživanja tržišta. isporuka robe. Stoga je u ovom poslu važno istraživanje tržišta.

Globalni je zadatak prodajne službe u proizvodnoj organizaciji pravovremena i najpovoljnija prodaja proizvedenih roba i usluga. Taj zadatak čini čitav niz drugih, posebnih zadataka: priprema prodaje, istraživanje tržišta, komercijalna propaganda, davanje ponude, briga o proizvodu nakon prodaje i dr. Priprema prodaje ima osobitu važnost za poduzeće. Prodaja se mora, prije nego započne, planski pripremati, jer uspjeh prodaje ovisi u znatnoj mjeri o kvaliteti tih priprema. Kvaliteta pripreme prodaje direktno implicira realiziranje naročito zadataka u svezi s istraživanjem tržišta, ekonomskom propagandom i drugim zahvatima. Svi oni omogućuju realno sagledavanje mjesta što ga poduzeće zauzima na tržištu, kakav je njegov udio u proizvodnji određenog proizvoda i kakva je perspektiva poduzeća. Važnost istraživanja tržišta izvanredno je porasla pa u industrijski razvijenim zemljama predstavlja jedan od najvažnijih zadataka prodajnog sektora. Ono se brine za prikupljanje, tumačenje i ocjenu podataka o tržištu. Najvažniji elementi istraživanja tržišta jesu: proizvodi, ponašanje kupaca, konkurencija, prodajna mreža, i publicitet (Novak i Sikavica, 1992, 397, prema Hiller Associatas, consultants and engineering). Ekonomska propaganda poduzeća ima sve veće značenje. Ona obavještava kupce o svojstvima i prednostima proizvoda što ih poduzeće proizvodi ili namjerava proizvoditi. Ekonomska propaganda aktivno djeluje na tržište utječući na sklonost i želje potencijalnih kupaca da podmiruju svoje potrebe upravo proizvodima koje proizvodi određeno poduzeće. Najčešći oblici ekonomske propagande jesu: oglasi u tiskovinama, plakati i leci, propagandni filmovi, priredbe, nagradni natječaji, web stranice na Internetu i dr. Koji će se od tih oblika propagande primijeniti, to ovisi o mnoštvu čimbenika, pa ih neka poduzeća određuju uporabom znanstvenih metoda Ponuda roba i usluga predstavlja jedan od prvih konkretnih dodira poduzeća s budućim kupcem. Nju je potrebno dobro pripremiti i sastaviti jer mora djelovati privlačno u pogledu kvalitete, roka isporuke, cijene i nekog drugog čimbenika važnog za kupca kojem se upućuje. Briga o proizvodima nakon prodaje, i to za potrošnu robu i za proizvode trajne vrijednosti, također je vrlo važna. Tom brigom se izbjegava niz nesporazuma, konflikata i šteta ako se pravilno realiziraju reklamacije kupaca i organizira dobra servisna služba. Slaba tehnička pomoć kupcima proizvoda velik je nedostatak za osoblje zaduženo za prodaju. Zadatke prodaje treba izvršiti uz ukupno najniže troškove, da prodaja ne bude skupa za poduzeće. U protivnom slučaju moglo bi se dogoditi da konačan uspjeh poduzeća bude manji od stvarno mogućeg. Za trgovinsko poduzeće važna je i prodajna spremnost. Nju treba gledati u svjetlu diskontinuiranoga odvijanja prodaje u trgovini. Kolebanja prodaje su: višegodišnja, godišnja, sezonska, mjesečna, tjedna i dnevna. Uzroci ovim kretanjima su i na strani ponude i na strani potražnje. Naime, mnoge se robe mogu nabaviti samo određenog vremena u godini (npr. svježi poljoprivredni proizvodi). Isto tako, postoji ritmična godišnja potražnja radi zadovoljavanja nekih potreba, uvjetovana godišnjim dobima, običajima, navikama i sl. Dnevna i tjedna kolebanja uvjetovana su radnim vremenom, kupovnim navikama, isplatama zarada u vremenu i si. Kolebanja prodaje uvjetuju smetnje u kontinuiranom odvijanju poslovnoga toka maloprodajnoga poduzeća. Time nastaju troškovi nedovoljnoga iskorištenja radnih 369

procesa, osobito poslovnoga prostora i osoblja. Navedeni troškovi najteže se prilagođavaju kolebanjima prodaje. Opisana nepovoljna djelovanja ipak se mogu spriječiti na dva načina: nastojati održati kontinuitet prodaje i prilagoditi se kolebanjima. Prvi način postiže se osobito prilagođavanjem asortimana, tako da se sezonski širi onaj asortiman koji u danom razdoblju ima dobru prođu, a sužava asortiman koji se manje traži. Trgovinsko poduzeće može se prilagoditi kolebanjima prodaje osobito prilagođavanjem broja djelatnika te uvođenjem modernih prodajnih oblika (samoposluživanja, djelomičnoga samoposluživanja, predizbora i sl.). (Segetlija, LamzaMaronić, 2002; 202). 7.4.3. Organizacija prodaje Kod pristupa organizaciji prodaje valja obratiti pažnju na određene principe koji su općeprihvaćeni i koji su u praktičnoj aplikaciji pokazali svoju djelotvornost, ističu S. Bratko, V. Henich i R. Obraz (1996; 151-153). Oni neke principe drže vrlo bitnim, odnosno smatraju da je njihovo prihvaćanje i ugradnja u organizacijsku strukturu prodaje od presudnog značaja za njezin uspjeh. To su sljedeći principi: 1. “Funkciju prodaje moramo pozicionirati kao integralni i nedjeljivi dio cjelokupnog marketinga. 2. U ukupnoj aktivnosti potrebno je zajednički promatrati organizacijsku strukturu prodaje i distribucije jer su one nedjeljivo povezane. 3. Kada govorimo o ustroju vanjske i unutarnje organizacije odnosno kanala distribucije, posebno vezano uz izgradnju pojedinih modela, valja poći od principa da ne postoje gotovi modeli koji su primjenjivi svuda i u svakoj prilici. 4. Neki autori posebno ističu princip razdvajanja funkcije nabave od funkcije prodaje ukoliko se one nalaze u okviru jedne službe (‘komercijale’). 5. Kod organizacijskih rješenja, jedan od bitnih principa je da struktura prodaje korespondira s organizacijskom strukturom ukupne marketing logistike. 6. Kadrovi. 7. Informatički pristup organizaciji kao ‘conditio sine qua non’ suvremene prodaje. Informacijski sustav zapravo predstavlja infrastrukturu za ukupnu aktivnost prodaje, pa tako i za njezinu organizaciju. 8. Treba uvažiti i princip razdvajanja dviju osnovnih aktivnosti prodaje (priprema i operativa prodaje) u okviru organizacijskih rješenja. 9. Od kadrovskih principa valja istaknuti i potrebu tzv. ‘timskog rada’. 10. Značajan je i princip uključivanja određenih tehnoloških i tehničkih aktivnosti u zajedništvu s proizvodnom ili uslužnom funkcijom (servisiranje, projektiranje, permanentni konsulting, ostale prodajne usluge, postprodajna kontrola i sl.).” Praksa većeg broja proizvodnih organizacija prodajnu funkciju organizira u jedinstven komercijalni sektor zajedno s nabavom i uskladištavanjem. Tim načinom komercijalni je sektor postao svodnim sektorom za sve poslove prometa roba i usluga. M. Novak i P. Sikavica (1992; 392) smatraju “da na današnjem stupnju razvoja tehnike i na njoj bazirane podjele rada tržišne okolnosti sve više nameću općenitu potrebu

370

specijalizacije pojedinih komercijalnih službi, potrebu razvijanja svake komercijalne službe posebno. Tržišni odnosi toliko su se izdiferencirali na nabavnom i prodajnom, na domaćem i inozemnom tržištu, da se mogu uspješno pratiti samo ako se organiziraju posebne odgovarajuće službe koje, uostalom, i nemaju baš mnogo zajedničkih, dodirnih točaka, a imaju različite zadatke i ciljeve, različite pristupe i metode u izvršavanju svojih funkcija.” Oni smatraju pozitivnim probijanje tendencija u mnogim našim, naročito velikim, industrijskim organizacijama da se komercijalno poslovanje podijeli na dvije temeljne funkcije koje mu omogućuju bolje uključivanje u prometni proces i zauzimanje što boljeg mjesta na tržištu. Međutim, za mala i srednja poduzeća, u našim uvjetima, pristup organiziranju komercijalnih poslova zahtijeva temeljnu analizu. Ako se u maloj organizaciji, zbog nedovoljno opsega rada, ne pokaže potrebnim organiziranje posebnih službi, treba prije donošenja odluke dobro razmisliti o tome kako grupirati poslove, a ne samo mehanički spojiti nabavu i prodaju. Analiza će u jednoj organizaciji možda pokazati da nabavu treba spojiti s proizvodnjom, a prodaju ostaviti samostalnu, a u drugoj obrnuto, itd., naglašavaju isti autori. Kako povezati različite djelatnosti vezane uz prodaju proizvoda da bi se postiglo uspješno izvršenje i kontrola i pravilni međusobni odnosi, odgovor leži u izabranoj organizacijskoj strukturi. Male organizacije imaju jednostavnu, a velike zahtijevaju kompleksnu organizacijsku strukturu. To ne znači da su kod svih malih i svih velikih poduzeća iste organizacije. Sasvim je jasno da će organizacija prodaje biti drukčija, na primjer, “u organizaciji koja proizvodi masovne artikle za široku potrošnju nego u onoj koja proizvodi investicijsku opremu po narudžbi, drugačija u organizaciji koja ima vlastitu mrežu prodavaonica nego u onoj koja prodaje trgovačkoj mreži, drugačija u organizaciji koja proizvodi više grupa proizvoda nego u onoj koja proizvodi samo jedan proizvod ili jednu istorodnu grupu proizvoda" (M. Novak, P. Sikavica, 1992; 395). Nije moguće davati bilo kakve preporuke za svrsishodnu organizaciju prodaje bez konkretne analize svakog pojedinog poduzeća. U organizacijskim rješenjima, koja se predlažu, treba gledati samo uzor koji se može prilagoditi konkretnoj situaciji s većim ili manjim izmjenama. U organizacijskoj shemi M. Novaka i P. Sikavice (1992; 396) na slici 7.40 prikazana je mogućnost podjele službe prodaje na temelju grupiranja zadataka po logičnom redu, zadataka koji se odnose na pripremu prodaje, zadataka vezanih uz prodaju i izvoz i zadataka vezanih uz uskladištavanje i otpremanje proizvoda. Isti autori ističu i druge mogućnosti:
 

odjeljivanje pripremne službe posebno po prodaji u zemlji i po prodaji u izvozu, organizacija prodaje po proizvodima (prakticira se onda kad organizacija proizvodi više različitih proizvoda pa svaki od njih zahtijeva specijalizirano znanje i posebnu tehniku prodaje), prodaja za domaće tržište i prodaja za vanjsko tržište kao dvije odvojene organizacijske jedinice (ako se problemi prodaje na domaćem tržištu potpuno razlikuju od problema izvoza), izvlačenje pojedinih službi ‘logičnog’ reda i s obzirom na konkretnu situaciju postavljene tako da organizacijski dobiju na važnosti (osnovna podjela prodaje može izgledati ovako: istraživanje tržišta s reklamom, prodaja, izvoz, skladište s opremom i možda s transportom).

371

Prodajna funkcija

Priprema prodaje

Prodaja u zemlji

Izvoz

Skladište i oprema

Istraživanje tržišta Planiranje prodaje Ekonomska publicistika Statistika i analiza Reklamacije

Ponude i kalkulacije Prodajna mreža Istraživanje narudžbi Služba kupaca Servisna mreža

Skladište gotovih proizvoda Pakiranje

Otprema

Slika 7.40. Organizacijska shema prodajne funkcije (Novak, Sikavica, 1992; 396) U svakom slučaju organizacija prodaje mora se uskladiti s tržišnom situacijom pred kojom se poduzeće nalazi, pa organizacijska struktura prodaje ne smije imati statički, već dinamički karakter. To se naročito odnosi glede razvoja informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Razvoj Interneta pred gotovo poslovne procese, pa i cijele kompanije, stavlja prefiks “e” te je logičan nastanak i elektroničke prodaje. Zato su pred organizatorima novi zadaci ali i izazovi stvaranja organizacijskih oblika koji će odgovoriti zahtjevima suvremenog društva odnosno informacijskog doba.

7.5. ORGANIZACIJA FINANCIJSKE FUNKCIJE

7.5.1. Financijska funkcija Financijska funkcija može u ustroju imati samostalno mjesto, kao financijska služba ili interna banka, no najčešće se veže s drugim ekonomskim funkcijama u tzv. Ekonomsko-financijski sektor ili u Računovodstveno-financijski sektor. Važnost financijske funkcije u modernom poslovanju raste, a posebno dolazi do izražaja kao briga o temeljnoj glavnici, tj. vrijednosti dionica u dioničkim društvima.

372

Redovito poslovanje može se odvijati bez zastoja ako su postignute barem tri sastavnice važne za upravljanje financijama (Tracy, 1996; 3): 1. ostvarivanje dobitka prodajom roba i usluga te stalnim nadziranjem troškova, 2. stalnost novčanog tijeka koja se postiže prikupljanjem novca iz dobitka i drugih izvora i njegovim stavljanjem u funkciju i 3. platna sposobnost ili solventnost koja znači uravnoteženje kratkotrajnih i dugotrajnih sredstava s njihovim izvorima. To znači da je glavna zadaća financijske funkcije u poslovnoj organizaciji (poduzeću) osigurati dobitak u poslovanju, generirati novčani tijek i zadržati platnu sposobnost. Dobitak u poslovanju vezan je uz gospodarenje prihodima i troškovima, novčani tijek ovisi o postignutom dobitku i mogućnosti menadžera da aktiviraju druge izvore novca, a solventnost je dugotrajna usklađenost bilančne strukture glede ročnosti sredstava i njihovih izvora. Unutarnji ustroj financijske funkcije može se uspostaviti temeljem predodžbe o glavnim poslovima koji se obavljaju u organizacijskoj jedinici (služba, sektor, odjel) kao na sljedećoj slici 7.41.

Financijska funkcija

Financiranje razvoja i investicija

Financiranje redovitog poslovanja

Dugotrajni plasmani (tržište kapitala) Priprema i analiza proračuna poslovanja

Kratkotrajni plasmani (tržište novca)

Financijsko izvješćivanje

Slika 7.41.Ustrojstvo financijske funkcije Financijska funkcija obuhvaća, dakle, poslove na pronalaženju i raspodjeli novčanih resursa koji su potrebni da bi se poslovanje odvijalo bez zastoja. Istovremeno, ova funkcija rješava i specifičan problem realokacije mogućeg viška novčanih sredstava. Novčana sredstva (glavnica, kapital) jesu izvor ili resurs koji je potreban svakoj poslovnoj organizaciji da bi započela i normalno provodila sve svoje djelatnosti. Budući da takva organizacija ne živi u izolaciji i ne može biti sama sebi dovoljna, sve transakcije koje se obavljaju putem tržišta s drugim subjektima imaju zajednički nazivnik u novcu. Novac je mjera vrijednosti za sirovine i materijale koji se nabavljaju prije početka procesa proizvodnje, novac je vrijednost kojom se plaćaju svi drugi resursi u poduzeću: ljudi,

373

sredstva za rad i informacije, a isto tako novac je taj koji se javlja i kao rezultat djelatnosti poduzeća, nakon prodaje gotovih proizvoda ili usluga na tržištu. Novac je, nadalje, sredstvo kojim poduzeće plaća porez državi da bi moglo opstojati ono samo, kao i svi drugi oblici društvenih djelatnosti (školstvo, zdravstvo, vojska, policija, državna uprava i slično). Novac se, u poslovnom smislu, nikad ne promatra statički, već uvijek u vremenskom tijeku: njegova vrijednost danas manja je od očekivane vrijednosti u budućnosti koja nosi neizvjesnost i rizik. Ova razlika kompenzira se diskontnom stopom i iskazuje kao kamata. Upravljanje novčanim sredstvima sastoji se baš u tome da se novac plasira u one djelatnosti koje će donijeti veću pozitivnu razliku, a neće biti odveć riskantne. Rizik i kamata upravno su proporcionalne veličine i prava je umjetnost postići visoku kamatu uz nizak rizik. Dok je za pojedinca novac sredstvo bogaćenja, čijim se ulaganjem želi ostvariti zarada, za poslovnu organizaciju novac je preduvjet obavljanja temeljne djelatnosti i svih tržišnih transakcija. Budući da sve novčane operacije koje se odvijaju na tržištu, kao i sve druge poslovne djelatnosti, proizlaze iz želje da se ostvari pozitivna razlika u novcu (dobitak, profit), potrebno je detaljnije upoznati taj pokretački mehanizam. 7.5.2. Pojam profita i teorije o profitu

U razvijenim tržišnim privredama, bilo da su uvjetno vezane uz nacionalna tržišta ili uz međunarodne integracije, važnost financijskih pokazatelja oduvijek je bila primarna kod donošenja odluke o sudbini bilo koje gospodarske djelatnosti. Smisao poduzetničkog ponašanja upravo se i sastoji u tome da resursi budu aktivirani u onoj djelatnosti koja će dati najveći profit. To će poduzetnik-vlasnik izraziti u načinu definiranja ciljeva svoje male poslovne organizacije, a jednako će postupiti i upravljački menadžerski organi u dioničkim društvima. Postavljanje ciljeva prije neke poslovne djelatnosti najosjetljiviji je dio poduzetničkog ili menadžerskog posla u stvaralačko-inovativnom smislu. To je faza u kojoj upravljačka struktura utvrđuje moguće pravce razvoja za čitavu organizaciju i njezine poslovne jedinice. U početku se pronalaze argumenti za strategijski pravac razvoja poduzeća i njegovih organizacijskih jedinica, na temelju što boljeg iskorištavanja unutarnjih resursa te prednosti iz okolice, a uz pretpostavku da se nepovoljni utjecaji mogu eliminirati. Tako postavljeni ciljevi, koji su još provizorni, uspoređuju se s dostupnim ciljevima razvoja konkurencije i drugih institucija iz okolice. Ova će usporedba omogućiti jasno i izričito uočavanje prigoda i prijetnji iz okružja, značajnih za utvrđivanje izvodljivosti zamišljene strategije. Tom prilikom menadžment mora odgovoriti barem na dva pitanja:
 

koliki se rizik može prihvatiti za postizanje zadovoljavajućih razvojnih performansi i kako se može preciznije artikulirati prihvatljiva ideja ustroja u odnosu na preferirane pravce razvoja.

Prilikom definiranja ciljeva poduzeća financijski pokazatelji bit će posebno važni, pa je u tom kontekstu nužno razmotriti i profit kao jedan od temeljnih poticaja za pokretanje svake poslovne aktivnosti. Nakon tog razmatranja bit će jasno zašto se novčana sredstva ili kapital smatraju najvažnijim resursom za pokretanje gospodarske djelatnosti.

374

Štoviše, bit će razumljivo kako se kapital transformira u sve ostale vrste resursa (sredstva za rad, informaciju i ljudske resurse) zadržavajući pritom svoju unutarnju logiku i samostalnost u odnosu na sve ostale resurse. Upravo prema toj unutarnjoj logici novčana sredstva mogu se na financijskom tržištu oplođivati i bez pokretanja neke druge poslovne djelatnosti kao što su to proizvodnja ili pružanje usluga. Kao što je poznato, financijsko tržište dijeli se na dva dijela:
 

tržište novca, koje obuhvaća kratkoročne transakcije, s rokom dospijeća do tri mjeseca, i tržište kapitala koje obuhvaća dugoročne transakcije, s vrijednosnim papirima i investicijskim kreditima.

Profit je, u obračunskom pogledu, razlika između ukupno ostvarenih prihoda i svih rashoda u nekom promatranom razdoblju. Prihodi su sva novčana i druga sredstva koja je poduzeće ostvarilo prodajom svojih roba, usluga ili plasmanom svojih novčanih sredstava, ukratko sve ono što nastaje kao pozitivan rezultat poslovanja u nekom obračunskom razdoblju. Pod pojmom rashoda razumijevaju se svi troškovi i sva izdvajanja prema državi ili osnivačima. Obračunska interpretacija profita uključuje dovoljno elemenata za dvojno tumačenje tog pojma (Thompson Jr, 1985; 292). Prema jednom tumačenju, profit nastaje kad se od ukupnog prihoda odbiju svi nastali troškovi. Budući da su takvi troškovi povijesna kategorija, ovaj obračun "ex post" predstavlja moguću varijantu, ali zavređuje prigovor jer se uvijek može dokazati da nastanak prihoda i nastanak troška nemaju vremensku podudarnost (primjer: troškovi školovanja i dopunskog obrazovanja radnika nastaju u jednom vremenu, a neposredni učinci takvog ulaganja očituju se u drugom razdoblju). Upravo zbog te činjenice može se prihvatiti i drugo tumačenje, da profit predstavlja razliku između prihoda u nekom razdoblju i troškova koji se neophodni da se upravo taj prihod ostvari. Ovaj problem nije samo teoretske naravi nego dobiva praktičnu vrijednost kad se utvrđuju dividende ili druge vrste dobitka za dioničare i kad te iznose treba rasporediti. Dvojno tumačenje profita, a naročito brojne interpretacije socijalnih implikacija ove kategorije, nameću potrebu da se različite teorije o profitu klasificiraju kako bi se uočile njihove zajedničke sastavnice u definiranju tog višeslojnog pojma (Thompson Jr, 1985; 294). (1) Kompenzacijsko-funkcionalne teorije o profitu proizlaze od pretpostavke da je tzv. normalan profit u prvom redu pravedna naknada (kompenzacija) poduzetniku za njegove napore kojima je aktivirao resurse i za njegov rizik koji se pritom javio. Poduzetnik je ključna osoba u poticanju, integraciji i upravljanju poslovnim aktivnostima do njihova uspješnog završetka. Čovjek, i to poduzetnik, predstavlja bitnu sastavnicu uspjeha poduzeća i stimuliranja privrednog razvoja na razini narodne privrede. U ovoj koncepciji profit je, dakle, nagrada poduzetniku za njegove uspješne poslovne poteze, dok su gubitci kazna za pogreške u odlučivanju i drugim poslovnim aktivnostima. Poput poduzetnika, i uspješni menadžeri ostvaruju profit kao rezultat dobrog obavljanja svoje upravljačke ili izvršne funkcije. (2) Tržišno-monopolske teorije o profitu polaze od pretpostavke da je profit takva kategorija koja se javlja kao rezultat sreće, dobrog položaja na tržištu ili nekih drugih prednosti, kao što je nedostatak odgovarajuće konkurencije. Na taj način pojedina poduzeća mogu ostvariti pored "normalnog" još i dodani "monopolski" profit. Čak i u

375

uvjetima uobičajene tržišne konkurencije (koja nije potpomognuta državnom intervencijom), postojat će razlike između poduzeća iste grane, u kompeticiji (na primjer: smještaj hotela u turističkoj regiji). Ove razlike mogu, dakle, biti vrlo značajne za stjecanje profita. (3) Tehnološko-inovacijske teorije o profitu uvažavaju prvenstveno znanstvena postignuća, tehnološki napredak i inovativnu djelatnost kao bitne čimbenike za stjecanje profita. Novi postupci, koji omogućavaju učinkovitiju proizvodnju, novi proizvodi i druge inovacije, izazivaju cikličke promjene na tržištu. Ove promjene zahvaćaju i potražnju, tako da se ona iskazuje na tržištu, što omogućava stjecanje drugačijeg oblika "novog" profita. U suvremenom dobu, upravo tehničke inovacije predstavljaju, po nekima, najmoćnije oružje u tržišnoj utakmici. Kratak osvrt na ove teorije o profitu omogućava da se vidi njegova slojevitost, kao i da se uoče neki čimbenici koji mogu utjecati na ostvarivanje profita. Za menadžere u poslovnoj organizacije ove će informacije predstavljati putokaz prilikom ulaganja njihovih resursa te pouzdano uporište u definiranju ciljeva. 7.5.3. Profit i ciljevi poduzeća Profit je obično glavni promicatelj poduzetničke djelatnosti, a mnogi teoretičari misle da je to i jedini pokretač poduzetništva. U svakom slučaju, bilo bi normalno da profit bude i globalni (najvažniji) cilj djelovanja svih organizacijskih oblika u kojima se pojavljuju gospodarske djelatnosti. Mnogi teoretičari vjeruju da je jedini cilj poduzeća, postizanje što većeg profita. Ova shvaćanja ne mogu, međutim, naći potvrdu u praksi svih privrednih subjekata čije je poslovanje odviše slojevito, a da bi se moglo izraziti kroz samo jednu kategoriju ili kroz samo jedan cilj. Već i površno snalaženje u teoriji o poslovnim strategijama omogućava da se uoči raznolikost ciljeva kao posljedica većeg broja kriterija kojima se određuje uspješnost poslovanja. Istovremeno s definiranjem ciljeva, menadžment će ulagati jednake napore za definiranje kriterija kojima se određuje optimalna "mješavina" ciljeva i zadataka poduzeća. Profit, točnije njegova maksimalizacija, može biti kriterij uspješnosti za poduzeća koja usvoje kratkoročnu strategiju financijske kontrole, ali najveći dobitak, bez drugih sastavnica uspješnog poslovanja, ne može predstavljati odgovarajuću podlogu za dugoročnu poslovnu, razvojnu ili financijsku politiku. Koje su alternative maksimizaciji profita? - Može ih biti više, ali su posebno zanimljive ove (Thompson Jr, 1985, 309): (a) Zadovoljavajuće ponašanje poduzeća (stagnacija). To je zahvalna strategija za menadžere koji izbjegavaju najveći rizik, a postižu minimum prihvatljivih rezultata u granicama dogovorene tolerancije. (b) Maksimiranje prihoda. Predstavlja čestu poslovnu strategiju vitalnih tvrtki koje isključivo količinski rast favoriziraju u odnosu na uspješnost jer i takva koncepcija može biti atraktivna za dioničare. (c) Udjel na tržištu. Važan je čimbenik u borbi s konkurencijom pa će, ponekad, dobivanje većeg udjela biti važnije i od veličine profita. Istovremeno, borba za tržišni udjel može biti samo privremeni interes menadžmenta koji supremaciju želi iskoristiti kao instrument za postizanje nekih drugih ciljeva. 376

(c) Dugoročna egzistencija poduzeća. Također može biti najvažniji strategijski izbor za većinu zaposlenih, ali i za širu društvenu zajednicu koja će time riješiti brigu o socijalnoj skrbi. Smanjivanje visine profita u samo jednom obračunskom razdoblju može i te kako biti opravdano ako je u interesu dugotrajnosti opstanka poslovanja. (d) Osobni, pojedinačni interesi članova nadzornog odbora ili uprave. Bilo da su jasno izraženi ili su latentni, interesi pojedinaca iznad interesa organizacije također mogu utjecati na odabir poslovne strategije, kao i na ponašanje poduzeća. Manje odgovornosti i manje rizika, a lagodniji život i više slobodna vremena, mogu na određenom stupnju zadovoljenja individualnih potreba predstavljati jezičac na vagi, isto kao i eventualna želja za inovacijom, stvaralaštvom ili potvrđivanjem u novim sferama, (e) Društvena odgovornost. Ova kategorija može se javiti kao jasno određeni cilj poduzeća u sferi ekologije, zapošljavanja ili u sličnim oblastima (etike, solidarnosti, socijalne skrbi), premda "svrha poduzeća je poslovanje" (The business of business is business), (f) Rast i raznolikost ciljeva. Ova strategija omogućava da se kompenzira gubitak na ostvarivanju glavnog cilja i da se izbjegnu opasnosti stagnacije. Povećanje poslova, osvajanje novih tržišta ili uvođenje novih proizvoda, isplata povećane dividende i drugo, sve to mogu biti zadovoljavajući kratkoročni ciljevi, čije ostvarivanje može pripomoći da se u skoroj budućnosti postigne više i na glavnom pravcu poslovnih aktivnosti. Ostvarivanje svakog pojedinačnog cilja može štetiti nekim drugim ciljevima, pa su neizbježne konfliktne situacije. U tim konfliktnim situacijama menadžment poduzeća mora preuzeti odgovornost za eventualni rizik u donošenju najpovoljnije odluke. 7.5.4. Upravljanje kapitalom u poduzeću Koncepcija profita, kao način promišljanja i postavljanja ciljeva u poslovnim organizacijama (poduzećima), posebno naglašava:
    

očekivanja vlasnika dionica glede veličine dividende, očekivanja drugih ulagatelja u povratak njihovih sredstava, očekivanja radnika glede visine njihovih plaća, očekivanja uprave glede rasta poduzeća, očekivanja vanjskih investitora glede uspješnosti ulaganja u poduzeće.

Ova očekivanja mogu se ostvariti proizvodnjom, distribucijom proizvoda i usluga, kao i trgovinom, a organizacijski okvir za sve te djelatnosti jest poduzeće. U poslovnoj organizaciji odvija se dakle poslovni proces, čiji se pojedini segmenti, manje ili više međusobno isprepleteni, nazivaju poslovne funkcije. Uz brojne klasifikacije i druge definicije poslovnih funkcija, bitno je shvatiti da svako poduzeće ima barem tri glavne funkcije: 1. Poslovnu funkciju, koja predstavlja odvijanje glavne djelatnosti i sporednih djelatnosti poduzeća, sa svim pratećim aktivnostima. U proizvodnim djelatnostima ta funkcija najčešće obuhvaća pripremu proizvodnje, proizvodnju i logistiku.

377

2. Organizacijsku funkciju (menadžment), koja pruža formalan okvir za upravljanje poslovnom funkcijom i raspoređuje resurse u skladu s ciljevima organizacije. Često se takav niz (pod)funkcija obuhvaća nazivom: administrativne funkcije i obuhvaća upravljačku potporu izvođenju temeljnih poslovnih djelatnosti. 3. Financijsku funkciju, koja integrira gornje dvije funkcije jer osigurava nabavku potrebnih resursa za odvijanje poslovne funkcije i izražava, u novčanom smislu, uspješnost organizacijske funkcije (menadžmenta). Primarna uloga novca, koju imaju na pameti upravljači u poslovnoj organizaciji, bit će u tome da se ulaganja u osnovnu djelatnost (investicije) ostvare uz neki očekivani dobitak. Budući da novac uložen u relativno pouzdane tijekove (banke, osiguravajuća društva, državne obveznice) donosi određenu kamatu, uz minimalan rizik, svako ulaganje novca u poslovnu djelatnost (proizvodnja, trgovina, kupnja dionica na burzi i slično) predstavlja povećani rizik pa je i očekivana dobit veća od uobičajene kamate za polog novca u banku.

7.5.5. Mogućnosti prikupljanja kapitala Obično se smatra da je novac najvažnija stvar za pokretanje poslovne djelatnosti, ali to nije tako. Najvažnija je zapravo ideja, transformirana u poduzetničku inicijativu, a novac je samo jedan od potrebnih resursa. Točno je međutim da bez kapitala poduzetnička inicijativa nikad neće biti realizirana, pa je zato vrlo važno da se razmotre mogući izvori prikupljanja sredstava. U poduzeću se sredstva prvenstveno prikupljaju prodajom roba i usluga, ali ako to nije dovoljno, tada se koriste i drugi izvori. Pojedinac koji započinje posao možda ima dovoljno vlastitih sredstava, a možda mu trebaju i drugi izvori. Koji su to “drugi izvori”? Najvredniji izvor sredstava jest vlasnički kapital jer se on nikada ne povlači iz poduzeća, dok poduzeće trajno i uspješno posluje. Do njega se dolazi osnivačkim ulogom, udruživanjem sredstava većeg broja zainteresiranih osoba (pravnih ili fizičkih), te tzv. primarnom emisijom dionica, nakon javne ili privatne ponude. Premda je to najvredniji izvor novčanih sredstava, možda poduzetnik ne želi dodano financiranje ostvariti na taj način jer bi se moglo dogoditi da izgubi samostalnost dobivanjem partnera, ili da izgubi upravljački paket dionica novom emisijom. Isto tako, možda poduzetnik očekuje vrlo velik dobitak iz novog posla, a ne želi da se taj dobitak podijeli s novim ulagateljima, ma tko oni bili. U slučaju da se, usprkos nedostatnim novčanim sredstvima, želi potpuno isključiti mogućnost utjecaja na upravljanje poduzećem, pronalaze se drukčiji izvori sredstava, a to su tuđa sredstva: pozajmice ili krediti. Kredite može dati onaj tko isporučuje opremu ili izvodi investicijske radove, višak novca često posuđuju osiguravajuća društva, neke druge novčarske ustanova ili sama država, ali specijalizirane ustanove za davanje kredita jesu banke. Naknada za kredit je kamata i ona ovisi o veličini i roku otplate. Problem dobivanja kredita je u tome da tražitelj mora dobro obrazložiti svoj zahtjev i osigurati neka jamstva za otplatu kredita. Garancija ili jamstvo, može biti očekivani dobitak iz novog posla, ali je to češće neka postojeća vrijednost kojom raspolaže poduzeće (ugled poduzeća, njegove

378

nekretnine ili druga sredstva nad kojima tražitelj kredita ima pravo vlasništva) te jamstvo druge osobe (fizičke ili pravne). Posebna vrst kredita ili zajma su hipotekarni zajmovi kod kojih se u ime jamstva knjiži hipoteka na nekretninu te lombardni zajmovi kod kojih se u zalog uzimaju vrijednosni papiri. Kao izvor sredstava može poslužiti i svaka odgoda plaćanja, bilo da se radi o odgodi plaćanja za robe i usluge dobavljačima, isplate plaća radnicima, isplate dividende vlasnicima ili isplate poreza državi. Dakako ovi izvori su ograničene vrijednosti jer su kratkotrajni, a i njihovi iznosi su ograničeni. Jedna vrst samosvojnog izvora sredstava jest i lizing, tj. kupnja vrijedne opreme uz odgodu plaćanja, točnije unajmljivanje opreme koja ostaje u vlasništvu iznajmitelja do trenutka potpune otplate njezine vrijednosti. Unajmljivanje resursa, umjesto njihova trajna korištenja, jedna je od karakteristika suvremenih poduzetnika. Za razumijevanje prikupljanja novčanih sredstava u poduzeću zanimljiv je pristup koji predviđa ove izvore (Schall i Haley, 1988, 312):
   

zaduživanje, izdavanje preferencijalnih dionica, izdavanje običnih dionica i reinvestiranje dobiti.

Svaki od navedenih izvora ima brojne prednosti i nedostatke koji se prikazuju u tablici broj 7.4. Tablica 7.4. Osobitosti različitih izvora financiranja

Zaduživanje
1. Poduzeće vraća novac uz kamatu 2. Kamata ovisi o riziku i o raspoloživom kapitalu na tržištu novca 3. Ugovorom se utvrđuje iznos za vraćanje 4. Kreditor može prisilno naplatiti 5. Kreditor ima prednost kod naplate 6. Kamata se odbija od poreza

Preferencijalne dionice

Obične dionice

Reinvestiranje dobiti
1. Umanjuje se sadašnja dividenda u ime buduće dobiti 2. Gubitak dividende ne umanjuje vlasnička prava

1. Kao i zaduživanje 1. Prodaju se samo je iznos vlasnička prava ograničen ugovorom 2. Kamata se plaća prije dividende što je nepovoljno za vlasnike 3. Nemaju rok dospijeća, to je tekući izvor 4. Ne daju pravo odlučivanja 5. Ne odbijaju se od poreza 2. Vrijednost zavisi o potražnji na burzi

3. Dividenda nije 3. Izvor je interni, ne zakonom traži vanjske garantirana ulagače 4. Mijenjaju 4. Nema dodatnih vlasničku strukturu troškova 5. Vlasnici imaju pravo odlučivanja 6. Ne odbijaju se od poreza

379

7.5.6. Mogućnosti plasmana kapitala Kao što je važno da se pravovremeno prikupe novčana sredstva, potrebna za ostvarivanje poduzetničke ideje, tako je isto potrebno da se razmotre sve mogućnosti ulaganja kapitala i da se odabere ona koja je za investitora najpovoljnija. S obzirom da je ulaganje kapitala povezano s rizikom, koji proizlazi iz neizvjesnosti budućih globalnih financijskih kretanja (kamatna stopa, stabilnost tržišta, mogućnost devalvacije, inflacija, i slično) te neizvjesnosti samog posla (konstrukcija novog proizvoda, ponašanje potrošača, brzina konkurencije), odabir načina alokacije novčanih sredstava najvažnija je menadžerska odluka. Svatko zna da je novac (relativno) najsigurniji u bankama, ali je tamo i kamata na uložena sredstva najniža. Ulaganje novca u državne obveznice ili u preferencijalne dionice velikih poduzeća (obveznice koje se najprije isplaćuju, garantiraju visinu kamate, ali ne daju pravo odlučivanja na skupštini dioničara), također se smatra ulaganjem niska rizika, donosi nešto višu kamatu, ali dugoročno vezuje sredstva. Neposredno ulaganje u poslovnu djelatnost donosi više rizika, ali je poticajno jer se iz povećanja obujma i kvalitete poslovanja očekuje profit. Za odabir optimalne investicijske varijante ulaganja (diverzifikacija portfelja) postoje sofisticirane metode utemeljene na uporabi egzaktnih metoda i suvremenih računala, ali na kraju poduzetnik-menadžer ipak ostaje sam u svojoj odluci i preuzimanju rizika za tu odluku. Špekuliranje običnim dionicama na burzi zacijelo je najbrži način da se ostvari visoka stopa kapitalnog dobitka, ali je tu i rizik najveći, tako da se najčešće samo dio raspoloživa kapitala u poduzeću plasira kao financijski kapital za kupnju tuđih dionica. Ovaj kratak pregled pokazuje kako se novčana sredstva raznoliko mogu plasirati, premda je tu pobrojeno svega nekoliko najčešćih mogućnosti. Detaljnije izučavanje putova i načina plasmana kapitala nadilazi potrebe ovog rada. Menadžment će odluku o načinu ulaganja raspoloživih novčanih sredstava donijeti na temelju razmatranja većeg broja činitelja, a među njima će svakako biti:
    

očekivana visina (i stopa) dobitka, procijenjena sigurnost ulaganja, rok u kojem će se ostvariti dobitak, potreba za likvidnošću poduzeća i vrst odabrane poslovne strategije.

Za donošenje investicijske odluke, kojom se plasira kapital poduzeća, potrebne su odgovarajuće informacije, a postojeći sustav obračuna u poduzeću omogućava menadžmentu samo dio tih informacija. Ostale informacije dostupne su izvan poduzeća, tako da će ponekad biti potrebna pomoć i vanjskih suradnika. Organizacijska kultura i etika također su važne u ovom kontekstu jer će se investicijska odluka, makar i posredno, temeljiti na njima.

380

7.6. ORGANIZACIJA RAČUNOVODSTVENE FUNKCIJE

7.6.1. Računovodstvena funkcija Računovodstvena funkcija može biti samostalna služba u organizaciji ili se javlja kao dio sektora, najčešće u svezi s financijama. Tada se u ustroju poduzeća susreće tzv. računovodstveno-financijski sektor. Računovodstvena funkcija u poslovnoj organizaciji utemeljena je na vještini opisivanja, mjerenja i tumačenja gospodarskih aktivnosti (Belak, 1995; 5). Ona obuhvaća brojne tehnike kojima ispunjava zahtjeve menadžmenta i drugih zainteresiranih osoba za pravovremenim i pouzdanim informacijama. Budući da računovodstvo prikuplja podatke i priprema informacije za vanjske subjekte (porezni organi, državna statistika, poslovni partneri) i unutarnje organe poslovne organizacije (skupština, nadzorni odbor, uprava) može se uočiti da je ta poslovna funkcija važna ne samo za uspjeh poslovanja već i za sliku koju okružje dobiva o tvrtki. Ako računovodstvo ispunjava različite ciljeve, mogu se definirati ove vrste računovodstva:

Financijsko računovodstvo, formalizirano je zakonima i okrenuto je uglavnom vanjskim korisnicima, a obuhvaća pretežito povijesne podatke o svim novčanim tijekovima i transakcijama te onim robnim tijekovima koji utječu na poslovni rezultat, a također se izražavaju u novcu, Menadžersko računovodstvo, manje je formalizirano i nije obvezno, a sintetizira podatke iz prošlosti s budućim, tj. planiranim vrijednostima te je po tome važan instrument upravljanja i nadzora svim organima tvrtke. Ovo računovodstvo obuhvaća još i tzv. troškovno računovodstvo iz kojeg je i samo poteklo, a to znači da uključuje evidentiranje, praćenje i planiranje svih vrsta troškova koji se javljaju u poslovanju.

Odnos različitih vrsta računovodstva prikazan je na slici broj 7.42. (Belak, 1995; 9).

Obvezno i formalizirano zakonima

Neobvezno i neformalizirano

Financijsko računovodstvo

Troškovno računovodstvo

Menedžersko računovodstvo

Smjer strukturiranja podataka i informacija

Slika 7.42. Odnos različitih vrsta računovodstva

381

Dva su dakle najvažnija sintetička prikaza koja svaka poslovna organi