PODRIJETLO: SLUŽBE KOMISIJE WP PROŠIRENJE + ZEMLJE KOJE PREGOVARAJU O PRISTUPANJU EU-u MD 203/07 25. lipnja 2007.

IZVJEŠĆE O ANALITIČKOM PREGLEDU HRVATSKA
Poglavlje 31. - Vanjska, sigurnosna i obrambena politika

I. SADRŽAJ POGLAVLJA Zajednička vanjska i sigurnosna politika (ZVSP) i Europska sigurnosna i obrambena politika (ESOP) temelje se na pravnim aktima, uključujući i pravno obvezujuće međunarodne sporazume, te na političkim dokumentima. Pravnu stečevinu čine političke deklaracije, akcije i sporazumi. Države članice moraju biti kadre voditi politički dijalog u okviru ZVSP-a, stati uz izjave EU-a, sudjelovati u EU-ovim aktivnostima i primijeniti dogovorene restriktivne mjere. Od zemalja podnositeljica zahtjeva za članstvo očekuje se postupno svrstavanje uz izjave EU-a, te primjena restriktivnih mjera kad i gdje je to potrebno. II. USKLAĐENOST ZAKONODAVSTVA I SPOSOBNOST PROVEDBE U ovom su dijelu sažeto prikazane informacije što ih je dostavila Hrvatska kao i rasprava vođena na sastancima o analitičkom pregledu. Hrvatska je naznačila da može prihvatiti pravnu stečevinu koja se odnosi na vanjsku, sigurnosnu i obrambenu politiku. Hrvatska je naznačila da ne očekuje nikakve teškoće u provedbi pravne stečevine do pristupanja. Kao glavni ciljevi hrvatske vanjske politike navode se punopravno članstvo u EU-u i NATO-u, jačanje odnosa sa susjednim trećim zemljama, razvijanje bilateralne i multilateralne međunarodne suradnje i sveukupna promidžba Hrvatske i njezinoga gospodarstva. Hrvatska se, na poziv, svrstava uz EU-ove deklaracije, demarševe i zajednička stajališta. Od siječnja 2004. do rujna 2006., Hrvatska se uskladila s 390 takvih mjera. Hrvatska raspolaže pravnim instrumentima potrebnim za izvršenje svoje vanjske politike, kao što su Zakon o vanjskim poslovima, Zakon o sustavu državne uprave i Zakon o zaključivanju i provedbi međunarodnih ugovora. Hrvatska služba vanjskih poslova broji 1500 zaposlenika, s 49 veleposlanstava 1 , 6 misija i 23 generalna konzulata i konzulata. II.a. ZVSP – politički dijalog Politički dijalog između EU-a i Hrvatske odvija se redovito od 2001. Taj dijalog se od veljače 2005. odvija također u okviru Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP). Neformalne konzultacije i brifinzi s EU-om vode se u trećim zemljama, kao i u međunarodnim organizacijama. U pogledu vanjske politike EU-a u odnosu prema posebnim područjima kao što su politika prema europskom susjedstvu (ENP), Rusija, bliskoistočni mirovni proces, Vijeće za suradnju zaljevskih zemalja, Euro-mediteransko partnerstvo, Transatlantski dijalog, zemlje AKP-a kao i Latinska Amerika i Azija, Hrvatska je izjavila da ne predviđa poteškoće u provedbi stavova ZVSP-a. Među prioritetima svoje vanjske politike, Hrvatska vidi snažne i razvijene odnose sa zemljama zapadnoga Balkana. Hrvatska aktivno doprinosi u nekoliko regionalnih inicijativa, kao što su Proces suradnje u jugoistočnoj Europi (SEECP), Pakt o stabilnosti,
1

U siječnju 2007. Hrvatska je otvorila veleposlanstvo u Podgorici, u Crnoj Gori, pa je ukupan broj veleposlanstava 50.

Srednjoeuropska inicijativa (SEI), Jadransko-jonska inicijativa, Kvadrilaterala, Radna zajednica Alpe-Jadran, itd. Kad je riječ o Bosni i Hercegovini, predsjednici Vlada dviju zemalja potpisali su u kolovozu 2005. Zajedničku deklaraciju o razvijanju partnerske suradnje u europskome kontekstu i o svrsishodnom rješavanju preostalih otvorenih pitanja. Hrvatska podupire takva ustavna rješenja u Bosni i Hercegovini koja će toj zemlji olakšati europski integracijski proces i svakom od tri konstitutivna naroda ponuditi održiva rješenja, uključujući i zaštitu vitalnih interesa bosanskih Hrvata. Premda se ovom trenutku Ugovor o državnoj granici nalazi na čekanju, Hrvatska očekuje skori dovršetak postupka njegove ratifikacije, a u bliskoj budućnosti i zaključivanje pregovora o imovinskopravnim odnosima. Hrvatska je izjavila da podupire ona nastojanja Srbije čiji cilj je njezino pristupanje EU-u, pod uvjetom da Srbija prije toga udovolji svim unaprijed utvrđenim kriterijima te ispuni svoje obveze, uključujući i potpunu suradnju s ICTY-jem (Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju). Hrvatska navodi da je između dvije zemlje ostao priličan broj pitanja koja treba riješiti, poput nestalih osoba, povratka izbjeglica, otvorenih graničnih pitanja i imovinskopravnih odnosa. Hrvatska se izjasnila kako podupire temeljna načela i smjernice politike EU-a prema Kosovu u skladu s rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 1244. Hrvatska je navela da se njezini odnosi s Crnom Gorom dobro razvijaju, a očekuje i skoro rješavanje otvorenih pograničnih pitanja. Hrvatska je izjavila da su njezini odnosi s Albanijom i s Bivšom jugoslavenskom Republikom Makedonijom prijateljski i intenzivni, bez otvorenih pitanja. II.b. ZVSP i ESOP – politička strategija Hrvatska je spremna prihvatiti pravnu strukturu i organizacijska rješenja koji su potrebni za potpuno sudjelovanje u EU-ovom ZVSP-u. Hrvatska jamči da će – po pristupanju – preuzeti EU-ove ciljeve navedene u Glavi I., članku 2. Ugovora o EU-u, a osobito ciljeve ZVSP-a propisane odredbama Glave V. Ugovora o EU-u. Hrvatska izjavljuje da raspolaže svim potrebnim institucijama i mehanizmima te razvijenom diplomatskom mrežom koji će, uz manje prilagodbe, biti spremni aktivno sudjelovati u provedbi ZVSP/ESOP-a. Hrvatska unaprjeđuje svoju informatičku infrastrukturu i povećava broj stručnjaka koji se područjem ZVSP/ESOP-a bave u sjedištu i u Bruxellesu. Restriktivne mjere Pravna osnova za provedbu UN-ovih restriktivnih mjera nalazi se u Ustavu (članak 140.) i, među ostalim, u Zakonu o međunarodnim restriktivnim mjerama. Hrvatska navodi kako je odlučna djelotvorno provesti restriktivne mjere u skladu s pravnom stečevinom. Glavna dva odgovorna tijela su Međuresorna radna skupina za praćenje provedbe Zakona o međunarodnim restriktivnim mjerama i Međuresorna radna skupina za borbu protiv terorizma. Hrvatska namjerava nastaviti jačati koordinaciju na državnoj razini i tijela nadležna za područje restriktivnih mjera, kako bi nakon pristupanja Europskoj uniji bila spremna osigurati punu i djelotvornu provedbu restriktivnih mjera EU-a u skladu s važećim pravom Zajednice /Unije i s nacionalnim zakonima. (Vidi Poglavlje 24. – Pravda, sloboda i sigurnost u dijelu koji se odnosi na borbu protiv terorizma, financiranja terorizma i na zaplijene imovine u kontekstu veza s kriminalom).

Sprječavanje sukoba Hrvatska s EU-om surađuje u okrilju UN-a i drugih međunarodnih organizacija te se svrstava uz razne EU-ove izjave koje se odnose na sprječavanje sukoba. Hrvatska će, kao buduća država članica EU-a, slijediti ciljeve, direktive i političke odluke EU-a u tom području, a posebno one koje se tiču susjednih zemalja i regija. Ne-širenje oružja za masovno uništenje i strategija WMD/SALW-a U svezi s neširenjem oružja za masovno uništenje (WMD), cilj je Hrvatske ojačati nacionalno zakonodavstvo, upravnu i institucionalnu praksu, kao i suradnju na regionalnoj, europskoj i globalnoj razini, a sve u skladu s ciljevima Strategije EU-a. Hrvatska sudjeluje u radu sustava za sprječavanje širenja i za kontrolu oružja, kao što su Međunarodna agencija za atomsku energiju, Organizacija za zabranu kemijskog oružja, Pripremno povjerenstvo za Organizaciju za provođenje ugovora o cjelovitoj zabrani nuklearnih pokusa, Grupa opskrbljivača nuklearnih i s time vezanih materijala, Zanggerova komisija i Proliferation Security Initiative. Hrvatska je podnijela prijavu za članstvo u Australskoj skupini 2 i u Režimu nadzora raketne tehnologije. Glavno odgovorno tijelo je Nacionalno povjerenstvo za sprječavanje širenja oružja za masovno uništenje, te opreme, tehnologije i materijala vezanih uz to oružje, osnovano 2005. Što se tiče nadzora malokalibarskog i lakog oružja (SALW), u Hrvatskoj je u tijeku izrada nacionalne strategije i akcijskoga plana čiji je cilj ustrojiti djelotvorniji sustav nadzora nad malokalibarskim i lakim oružjem i streljivom u svim segmentima (upravljanje zalihama, viškovi, posjedovanje, osvješćivanje javnosti, izgradnja kapaciteta, unaprjeđenje zakonodavstva). Hrvatska je u tome području potpisala veći broj sporazuma, a glasovala je i za UN-ov Program akcije za sprječavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje svih vidova nezakonite trgovine malokalibarskim i lakim oružjem, i prihvatila je načela sadržana u Kodeksu EU-a o izvozu oružja. Sljedeća tijela odgovorna su za područje malokalibarskog i lakog oružja: Ministarstvo unutarnjih poslova (posjedovanje, provoz, označavanje i praćenje te osvješćivanje javnosti), Ministarstvo obrane (upravljanje zalihama i viškovima), Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva (izdavanje dozvola za izvoz malokalibarskog i lakog oružja za komercijalne namjene). Nacionalno povjerenstvo za oružje i streljivo ima mandat izraditi nacionalnu strategiju i akcijski plan za suzbijanje problema vezanih uz malokalibarsko i lako oružje i pripadajuće streljivo. Hrvatska je država sudionica u aranžmanu Wassenaar za kontrolu izvoza konvencionalnog oružja i robe i tehnologije za dvojnu namjenu. Vidi Poglavlje 30. – Vanjski odnosi kod robe s dvojnom namjenom. Suradnja s međunarodnim organizacijama Rimski statut o osnivanju Međunarodnoga kaznenog suda (ICC) je, nakon ratifikacije, u Hrvatskoj stupio na snagu u srpnju 2002. Hrvatska dijeli ciljeve Zajedničkoga stajališta EU-a 2003/444/ZVSP o Međunarodnom kaznenom sudu i u više se navrata oduprla pritiscima Sjedinjenih Američkih Država da potpiše sporazum o izuzeću državljana Sjedinjenih Američkih Država.

2

Hrvatska je u travnju 2007. postala 45. članica Australske skupine.

Kao članica UN-a, OESS-a i VE-a (Vijeća Europe), Hrvatska u cijelosti sudjeluje u kreiranju politike tih tijela. To, između ostaloga, uključuje i sudjelovanje u mirovnim misijama, obuci i u razmjeni podataka. Sigurnosne mjere (klasificirani podaci) Pravni okvir kojim se uređuju sigurnosni postupci za razmjenu klasificiranih podataka uglavnom postoji. Ratificiran je Sporazum između Hrvatske i EU-a o sigurnosnom postupku za razmjenu klasificiranih podataka, potpisan u travnju 2006. U tijeku je izmjena Zakona o tajnosti podataka i Zakona o informacijskoj sigurnosti – kojoj je cilj u potpunosti urediti područje informacijske sigurnosti propisima u skladu s normama EU-a. Hrvatska sudjeluje u Associates Correspondent's Network-u (ACN), što olakšava usklađivanje s aktima ZVSP-a i općenito komunikaciju s EU-om. Hrvatska je obznanila svoju spremnost da se po pristupanju uključi u mrežu EU-COREU/CORTESY. Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost u Hrvatskoj djeluje kao nacionalni NSA (državno tijelo odgovorno za sigurnost) te koordinira sva pitanja koja se tiču sigurnosnih rješenja. II.e. ESOP – čime Hrvatska može doprinijeti Hrvatska navodi da je spremna aktivno poduprijeti ESOP. Hrvatska je sudionica nekoliko regionalnih obrambenih mehanizama za suradnju, poput Jadranske povelje potpisane sa Sjedinjenim Američkim Državama, CENCOOP-a (Srednjoeuropska nacionalna suradnja u mirovnoj potpori), Kvadrilaterale / Multinacionalne brigade, Projekta Adrion i SEDM-a (Forum Ministara obrane zemalja jugoistočne Europe). U pogledu administrativnih kapaciteta, u tijeku je preustroj Ministarstva obrane i Glavnoga stožera s obzirom na buduće djelovanje u području ESOP-a. Hrvatska je navela da će se ESOP-ova obuka nastaviti i u 2007., a u godinama koje slijede i pojačano. Upravljanje kriznim situacijama (civilnim i vojnim) Hrvatske oružane snage, s 31 službenom osobom na samome prizorištu, sudjeluju u sljedećim UN-ovim misijama: u Indiji i Pakistanu (UNMOGIP), Zapadnoj Sahari (MINURSO), Etiopiji i Eritreji (UNMEF), Liberiji (UNMIL), Sudanu (UNMIS), Bjelokosna obala (UNOCI), na Cipru (UNFYCIP), Haitiju (MINUSTAH) i u Gruziji (UNOMIG). Uz to, 149 službenih osoba hrvatskih Oružanih snaga razmješteno je u Afganistanu (ISAF). U mirovnim misijama u Istočnome Timoru, na Cipru, Kosovu (prema rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a 1244), Jordanu i Afganistanu trenutno se nalazi 18 policijskih službenika. Razmještanjem 30 policijskih službenika Hrvatska namjerava do 2009. postupno ojačati svoje kapacitete u mirovnim misijama. Predviđa se porast broja pripadnika Hrvatskih oružanih snaga koji sudjeluju u misijama u inozemstvu sa sadašnjih 200 na oko 600 do 2010. (od toga do 150 u UN-ovim operacijama te do 450 u operacijama NATO-a i EU-a), a do 700 pripadnika od 2011. pa nadalje. Hrvatska se također priprema za sudjelovanje u EU-ovim borbenim skupinama između 2011. i 2015. Hrvatska u svojstvu zemlje domaćima (HNS – Potpora zemlje domaćina) pruža potporu vojnoj operaciji u Bosni i Hercegovini (EUFOR-Althea).

III. OCJENA STUPNJA USKLAĐENOSTI I PROVEDBENIH KAPACITETA Hrvatska je u ovome poglavlju dobro pripremljena za pristupanje. Kad se od nje to zatraži, svrstava se uz zajednička EU-a stajališta, deklaracije, priopćenja i demarševe. Da bi se u cijelosti pripremila, Hrvatska treba ojačati primjenu i provedbu kontrole naoružanja i dodatno unaprijediti kapacitete za punu provedbu ZVSP-ESOP-a, uključujući i u dijelu koji se odnosi na razne ugovore i sporazume kojih je Hrvatska stranka. Hrvatska se, uz to, treba nastaviti aktivno uključivati u regionalnu suradnju i pojačati napore usmjerene k rješavanju otvorenih bilateralnih pitanja sa susjednim zemljama na zapadnome Balkanu. Osim ulaska u EU i NATO, glavni cilj hrvatske vanjske politike je razvijanje odnosa sa susjednim zemljama na zapadnome Balkanu. Hrvatska se dosljedno svrstala uz stajališta ZVSP-a i poduprla ESOP-ove misije na zapadnome Balkanu. Hrvatski doprinos kapacitetima EU-ovog ESOP-a bit će razmjerno ograničen. Sveukupno gledano, očekuje se da će učinak hrvatskoga pristupanja na EU-ovu vanjsku i sigurnosnu politiku ostati ograničen. III.a. ZVSP – politički dijalog Hrvatska u cijelosti dijeli EU-ove ciljeve na promicanju održivoga mira i stabilnosti na zapadnome Balkanu. Hrvatska se dosljedno svrstala uz ZVSP-ova stajališta o zemljama u regiji. Hrvatska podržava program iz Soluna i nastojanja zemalja na zapadnome Balkanu usmjerena prema EU-u. Hrvatska je aktivno uključena u inicijative za regionalnu suradnju, kao što su Proces suradnje u jugoistočnoj Europi (SEECP), Pakt o stabilnosti, Srednjoeuropska inicijativa (CEI) i Jadransko-jonska inicijativa. Njezino predsjedanje SEECP-om uspješno doprinosi procesu prijenosa 'vlasništva' u regiju. Hrvatska radi i na daljnjem produbljivanju odnosa sa svojim susjedima na zapadnom Balkanu. Posljednjih je godina potpisala i počela provoditi sve veći broj bilateralnih sporazuma u čitavom nizu područja. Ipak, određen broj otvorenih bilateralnih pitanja, kao što su granice, povratak izbjeglica i vlasnička prava, još uvijek opterećuje odnose Hrvatske i njezinih susjeda na zapadnom Balkanu i njih će trebati dokraja riješiti. Hrvatska će trebati nastaviti ulagati napore u razvijanje dobrosusjedskih odnosa s tim zemljama. Hrvatska bi osobito trebala pojačano raditi na pronalaženju obostrano prihvatljivih konačnih rješenja za sva neriješena bilateralna pitanja. U pogledu EU-ove politike prema drugim specifičnim područjima, Hrvatska ni tu ne bi trebala imati teškoća u provedbi stavova ZVSP-a. Opseg odnosa što ih Hrvatska ima s trećim zemljama izvan svog neposrednog susjedstva uvelike je odraz veličine tih zemalja i njihovih vanjskopolitičkih usmjerenja. Hrvatska je izrazila zanimanje da podijeli vlastita tranzicijska iskustva s južnim Kavkazom, Ukrajinom i Moldavijom, zauzeti aktivniju ulogu u političkom i kulturnom dijalogu između sjevernog i južnoga Sredozemlja i aktivnije se uključiti u bliskoistočni mirovni proces kroz sudjelovanje u mirovnoj operaciji UNTSO (UN-ova organizacija za nadgledanje primirja).

III.b. ZVSP i ESOP – politička strategija Hrvatska već nekoliko godina pruža široku potporu vanjskoj politici EU-a. Od solunskoga sastanka na vrhu 2003. Hrvatska se sustavno i dosljedno svrstavala uz stavove EU-a. Hrvatska bi se do pristupanja trebala biti u stanju priključiti svim EU-ovim stajalištima i aktivno doprinijeti oblikovanju, formulaciji i izvršenju ZVSP-a. Hrvatska raspolaže potrebnim institucijama i mehanizmima, a ima i razvijenu diplomatsku mrežu koja bi, uz određene prilagodbe, trebala biti kadra u potpunosti sudjelovati ZVSP-u i ESOP-u. Hrvatska treba nastaviti unaprjeđivati svoju informatičku infrastrukturu te u sjedištu i u Bruxellesu povećavati broj stručnjaka koji se bave područjima ZVSP-a i ESOP-a. Kad su u pitanju restriktivne mjere, Hrvatska se na zahtjev svrstava uz zajednička stajališta EU-a. Hrvatska treba nastaviti jačati usklađenost rada agencija na nacionalnoj razini, kako bi osigurala cjelovitu provedbu pravne stečevine. (Vidi Poglavlje 24. – Pravda, sloboda i sigurnost u dijelu koji se odnosi na borbu protiv terorizma, financiranja terorizma i na zapljenu imovine u kontekstu veza s kriminalom). U pogledu sprječavanja sukoba Hrvatska podupire sve mjere koje provodi EU. Hrvatska je zbog vlastitih iskustava, svojom stručnošću i znanjem u dobroj prilici doprinijeti vanjskim naporima EU-a na sprječavanju sukoba i izgradnji mira u područjima kao što su uklanjanje mina, reforma sigurnosnog sektora, pomirenje i tranzicijsko pravosuđe. Što se tiče strategije neširenja WMD-a / SALW-a, Hrvatska je iskazala volju prihvatiti i provesti pravnu stečevinu o neširenju, kontroli naoružanja i režimima kontrole izvoza. Hrvatska je stranka relevantnih konvencija. Zakonodavni okvir za kontrolu naoružanja je strog. Ostaje, međutim, da se dodatno pojačaju provedbene i izvršne sposobnosti, kao i transparentnost informacija koje se odnose na oružje. Što se suradnje s međunarodnim organizacijama tiče, Hrvatska nastavlja aktivno podupirati i sudjelovati u radu Međunarodnoga kaznenog suda (ICC) i se zalaže za njegovo općenito jačanje. Hrvatska nije potpisala bilateralni sporazum s SAD-om o neizručivanju određenih osoba Međunarodnome kaznenom sudu i nastavlja podupirati EU-ov stav o tom pitanju. Hrvatska je svjesna svojih obveza proizašlih iz članstva u međunarodnim organizacijama i inicijativama, pa su na raspolaganje stavljeni potrebni ljudski potencijali i novčana sredstva. U pogledu sigurnosnih mjera za klasificirane podatke, Hrvatska je dosegnula solidnu razinu pripremljenosti za pristupanje. Od Hrvatske se očekuje da bude u stanju prilagoditi svoje sigurnosne postupke i sustave za razmjenu klasificiranih informacija zahtjevima sigurnosne politike EU-a. III.c. ESOP - čime Hrvatska može doprinijeti U pogledu upravljanja vojnim kriznim situacijama, Hrvatska je dobro pripremljena za pristupanje. Hrvatska se obvezuje doprinositi postizanju EU-ovoga cilja, a taj je da bude aktivna, osposobljena i djelotvorna u upravljanju civilnim kriznim situacijama. Hrvatska navodi da je voljna doprinositi EU-ovim vojnim kapacitetima. Hrvatska nastavlja sudjelovati u međunarodnim mirovnim naporima i trenutno sudjeluje u nekoliko UN-ovih

mirovnih misija, uključujući i onu na Kosovu (UNMIK) s skladu s rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 1244. Hrvatska dosljedno pruža potporu misijama ESOP-a na zapadnome Balkanu. Hrvatska daje tehničku i logističku potporu misiji ESOP-a u Bosni i Hercegovini (EUFOR-Althea). Očekuje se da će Hrvatska postupno intenzivirati svoje sudjelovanje i preuzete obveze u ESOP-ovim inicijativama i projektima. Hrvatska u ovome trenutku ljudstvom doprinosi u nekoliko misija koje predvodi UN. Do 2009. Hrvatska namjerava povećati broj policijskih službenika u mirovnim misijama, a do 2011. se planira značajan porast broja raspoloživog vojnoga osoblja. Pozitivan pomak predstavlja hrvatska najava o spremnosti za sudjelovanje u Borbenoj skupini EU-a između 2001. i 2015. Hrvatski doprinos EU-ovim ESOP kapacitetima bit će dakle donekle ograničen, ali ne i beznačajan.