You are on page 1of 106

1

DA LI JE MUSLIMAN
OBAVEZAN DA SLIJEDI
JEDAN OD ETIRI
MEZHEBA
Muhammed Sultan El Masumi El Hudendi

(Sultanov poklon muslimanima Japana)
Valorizacija : Selim El Hilali
Prijevod : Emir Demir
Izdava : Mektebetu El Guraba
Sarajevo Maj 2006 godine
2
Biografja pisca
Bio je jedan od najveih simbola mezhebskog fanatizma
u posljednjim stoljeima kada se slijepo slijeenje uveliko
proirilo meu ljudima, a gotovo nijedna pokrajina u kojoj
su ivjeli muslimani toga nije bila poteena. Od krajeva koji
su bili pregaeni mezhebskim fanatizmom su i muslimanske
drave Srednjeg Istoka (muslimanske republike u sastavu biveg
SSSR-a). Fanatizam je proeo i okupirao ljudske razume
kao kada se okovi stave oko zglobova. Ljudi su vjerovali u
sljedee:
1. Musliman je samo onaj ko slijedi Ebu Hanifu, Allah
mu se smilovao,;
2. Malikije, afje, hanbelije i sljedbenici hadisa
pogrijeili su, i u jasnoj su zabludi;
3. Nije dozvoljeno oeniti enu sljedbenicu afjskog
mezheba, jer je nevjernica;
4. Bejat (prisega) jednom od ejhova sufjskih tarikata
je obavezna, a najispravniji tarikat je nakibendijski;
5. Ehlis-sunnet su maturidije i earije, a ostali su
novotari...
El-Masumi stasao u ovakvom sufjskom okruenju
sve do svoga punoljetstva.
Porijeklo i roenje

On je Ebu Abdul-Kerim Muhammed Sultan b. Ebu


Abdullah Muhammed Oron b. Muhammed Mir Sejjid b.
Abdur-Rahim b. Abdullah b. Abdul-Latif b. Muhammed
Masum, poznat kao El-Masumi El-Hudendi po svome
djedu Muhammedu Masumu. Roen je u gradu Hudende
na podruju Fergane na obalama rijeke Sir-Darije. Roen u
bogatoj, estitoj, ilumskoj i edebskoj kui 1297 g. po Hidri.
3
Uenje, uitelji i putovanja u potrazi za znanjem
El-Masumi poeo je itati broure i knjige na perzijs-
kom jeziku na kojem su govorili njegovi sunarodnici. Potom
je preao na iitavanje knjiga na arapskom koje su bile
vezane za pravila gramatike i stilistike kao to je: Risaletul
Azji, Ez-Zendebani, Avamilul-Durmani, Kafjetu Ibn El-
Hadib i sl. Potom se predao izuavanju knjiga iz logike i
flozofje poput: Musellemul-ulumi sa komentarom El-Kadija
Mubareka, Hikmetul-Ajni i njen komentar, te Iaratur-reis
Ibn Sina. Od knjiga iz domena vjerovanja (credo) itao je:
En-Nesefjje, El-Adudijje, Et-Tahavijje, Devheretut-tevhid,
Es-Senusijje i dr. Njegovo uenje se odvijalo pred dva
ejha: Muhammedom el-Ivedijem el-Hudendijem i Abdur-
Rezzakom er-Reginanijem el-Buharijem.

Tada je zadobio sposobnost samostalnog izuavanja,


a imao je dvadeset i tri godine. Uoio je greke,
kontradiktornosti i suprotstavljanje imamima od strane
njihovih sljedbenika. Javno je to iznio na jednom skupu.
Nosevi slijepih sljedbeni-ka, koji su duboko zaronili u
mezhebski fanatizam, pocrvenili su od srdbe poradi oeva
i djedova. Kada se rasprava izmeu dvije grupe zaotrila,
El-Masumi je odluio otputovati u Hidaz. Tako je i bilo.
1323 g. po Hidri u mjesecu evvalu, oslanjajui se na Allaha,
krenuo je iz pokrajine Buhara do Istanbula. Prisustvovao je
duma-namazu u damiji Jildiz gdje se susreo sa sultanom
Abdul-Hamidom, Allah mu se smilovao. U glavnom gradu
osmanskog hilafeta vidio je prizore koji su teko padali na
srce vjernika koji dosljedno slijedi Islam.

El-Masumi, Allah mu se smilovao, kae: ...potom sam


razgledao knjige na prodaji i otiao do nekih tamparija.
Ugledao sam komentar En-Nesefjje od Et-Taftazanija.
U potpunosti sam ga znao napamet, jer sam ga mnogo
4
obraivao i izuavao. Uoio sam da je poglavlje o imametu
izbrisano. Upitao sam za razlog, pa mi je reeno: U tom
poglavlju obrauje se pitanje u kome se kae da su imami
iz Kureja i da nije dozvoljeno da budu od drugih. Kada
je Ebul-Huda, ejh sultana Abdul-Hamida, doao do ovog
poglavlja (iitavajui ga pred sultanom), pojasnio mu je da ovo
pitanje moe odvesti Arape u pobunu protiv Turaka i da je
ga potrebno pobrisati iz ovog komentara. Abdul-Hamid
naredio je da se tema o imametu izbaci iz ove knjige, to je i
uraeno, pa je knjiga tampana bez njega. Kada mi se ovo
razjasnilo, glasno sam na turskom pozvao na denazu. Moja
se tuga jo vie poveala.
Zatim se El-Masumi ukrcao na brod proavi kraj
Izmira, Aleksandrije i Sueca. Drugog zul-hiddeta 1323
h.g. prispio je u Mekku u sezoni hadda. Posjetio je neke
hidaske uenjake kao: ejha uajba ibn Abdur-Rahmana
el-Magribija el-Malikija pred kojim je iitao Sahihul-
Buhariju, Sahihu Muslima, Muvetta i Mikatul-Mesabih. ejh
mu je, potom, dao idazu. Uio je i pred ejhovima Salihom
Kemalom el-Hanefjem, Muhammedom Muradom er-
Remzijem el-Kazanijem, Muhammed Seidom Babisilom
e-afijem, Ahmedom el-Hadravijem i dr.. Veina ovih
ejhova su bili sufje.
El-Masumi je pao pod njihov utjecaj dajui prisegu
(bejat) ejhu Muhammedu Abdur-reidu el-Mudeddidiju
en-Nakibendiju. Poduio ga je sufjskom ponaanju i naredio
mu da opetuje, hu, a kada zikri da uvijek na umu ima sliku
ejha. Dao mu je idazu za predvoenje murida. Meutim,
El-Masumijevo srce se nije smirilo sa tim besposlicama.
Zatraio je pomo od Allaha, Azze ve Delle, i poeo studirati
i izuavati glavne tefsire, te zbirke i komentare Sunneta.
El-Masumi je oko Allahove Kue uvidio novotariju etiri
mihraba i stajalita za svaki od mezheba.
5
Vidio je da hanefja u namazu ne pristaje za afjom
sjedei meu saffovima i ekajui da doe demat njegovog
mezhebskog opredjeljenja. Isto je bilo i sa ostalim mezhebima.
Nakon boravka u Sigurnom Gradu pune tri godine posjetio je
mesdid Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i susreo
se sa uenjacima Medine poput, ejha Abdullaha el-Kadumija
el-Hanbelija pred kojim je iitao dijelove El-Musnedaiuvod
uKeful-Hafa, te ejha Ahmeda el-Berzendija pred kojim je
iitao Sahihul-Buhari. Svi su mu dali idaze napisavi mu
posebne diplome.
Odluio je tada krenuti ka amu i stigao je u Damask.
Susreo se tamo sa uenjacima, poput ejha muhaddisa Bedru-
ddina Jusufa el-Muammera (um. 1354 h.g.), ejha Abdul-
Hakima el-Kandaharija, te ejha Ebul-Hajra Ibn Abidina i
drugima. Svi su mu dali idaze.
U Damasku je mevlevijskim ejhovima kritizirao
ples, kruenje, frule i defove. Rifaije betaihije je kritizirao za
ejtanske zikrove i ibliske pokrete. Zatim, uputio se ka Bejrutu
i susreo se tamo sa ejhovima Abdurrahmanom b. Derviom
El-Hutom i Jusufom En-Nebehanijem. Kasnije je posjetio El-
Mesdidul-Aksa, provodei tamo nekoliko dana, a zatim
otputovao za Egipat preko Portseida i Ismailijje do Kaira. Na
El-Azharu je proveo vrijeme u Sulejmanskom paviljonu i
susreo ejha Muhammeda Behita El-Mutia i Muhammeda
Reida Ridaa. Dao je uea u asopisu El-Menar. Kupio
je sve njegove brojeve i djela ejha Muhammeda Abduhua,
te do tada tampana djela ejhul-islama Ibn Tejmijje i Ibn
Kajjima El-Devzijje. Kupio je preko hiljadu knjiga, nebrojei
broure i asopise. Potom je krenuo na put povratka svojoj
porodici i domovini.
Kada se napokon skrasio, zaposlio se u koli koju
je osnovao njegov otac. Dao se na izuavanje knjiga Ibn
6
Tejmijje, Ibn Kajjima El-Devzijjei Ibn Abdulberra. Tada
mu se pokazala istina. 1328. g.h. postavljen je za muftiju pri
erijatskim sudovima kojima je ujedno i predsjedavao. Ovaj
period El-Masumijevog ivota bila je etapa istraivanja
i otkrivanja svakog erijatskog pitanja i dokaza, prema
njegovim mogunostima. Uporeivao je knjige s knjigama
stavljajui ih na vagu Kurana i Sunneta. Oitovala mu se
ispravnost selefjskog metoda kojeg je svesrdno prihvatio
dajui replike mnogim slijepim sljedbenicima iz starijeg i
novijeg doba. Dolo je do preporoda u njegovim krajevima.
Selefjska ideja se proirila, a turbeta, mauzoleji i mehedi
koji su se oboavali mimo Allaha, Subhanehu ve Teala,
porueni su.
Iskuenje i strpljivost
Dok je El-Masumi bio u takvim okolnostima, pozivajui
u Allahovu Vjeru, dolo je do komunistikog boljevikog
preokreta 1917. god.. Veina ljudi je bila obmanjena tom
crvenom revolucijom. Podigli su zastave na kojima je pisalo
La ilahe illellah, Muhammedun Resulullah, a ispod njih je
pisalo: Sloboda, pravda i jednakost. Osnovali su islamska
sjedita i sudnice. Izabrali su El-Masumija za predsjednika tih
sudova, a on je lino otputovao u Moskvu radi uea u Domu
deputata. Meutim, to nije potrajalo do nekoliko mjeseci.
Crveni karcinom je otvorio svoje eljusti pod vostvom
Lenjina i Staljina koji su poeli initi nered na zemlji. Poubijali
su ulemu, a hiljade drugih ekstradicirali na Sjeverni pol (Sibir)
gdje ih je veina podlegla. Dio njih se spasio. El-Masumi je
pritvoren 1342 h.g. u rodnom Hudendu. Zatim se spasio,
ali je 1344 h.g. ponovno zatvoren. Allah, Azze ve Delle, ga je
spasio, pa je iz Hudenda otiao za Marginan. Tamo je dobro
doekan i postavljen za kadiju. Komunisti su ga stalno drali
pod vrstom prismotrom. Ostavio je kadiluk, jer nije mogao
suditi po istini. Meutim, iskuenja ga nisu zaobilazila. U
7
Takentu je uao u raspravu sa ateistima pred velikom
skupinom ljudi i polomio ih dokazima. Kada se vratio u
Marginan, ateisti su napali njegovu kui i konfskovali sav
njegov imetak koji je vrijedio vie od dvadeset hiljada zlatnih
funti. Uhapsili su ga i osudili na smrtnu kaznu strijeljanjem.
Ali, Allah ga je spasio od njihove zavjere, pa je uspio 1928
g. pobjei iz zatvora prema Kini gdje je proveo nekoliko
godina. U mjesecu zul-hiddetu 1353 h.g. iz Kine je krenuo
ka Mekki. Stigao je poetkom mjeseca zul-kadeta 1353
h.g. i tamo se nastanio. Postavljen je za predavaa u Darul-
hadisu u Mekki. Tokom haddskih mjeseci El-Bejtul-Atiku
na turskom jeziku poduavao je turske hadije propisima
Islama. Putem tih hadija dopisivao se sa ocem i porodicom,
a u posljednjim godinama ivota veze izmeu njih su se
prekinule. Preselio 1380 h.g.. Neka mu se Allah Uzvieni
smiluje i neka nastani u najboljem dijelu Denneta Svojom
blagodati i poasti!
Njegova djela
El-Masumi je iza sebe, na turskom i arapskom jeziku,
ostavio vie 23 djela.
Sultanov poklon muslimanima Japana je sada ova
knjiga pred tobom. Zavrio ju je 15. muharrema 1358. h.g.
Svjetlo dana je prvi put ugledala 1368. h.g. Te godine, tj., 1949.
ejh Nasiruddin El-Albani krenuo je u Mekku radi obavljanja
hadda. Tamo je posjetio uenjaka El-Masumija u njegovoj
kui u sokaku El-Buharijje u blizini El-Mesdidul-Harama.
Ovu knjigu je dobio kao poklon od njenog pisca.
Knjiga je ostala u biblioteci ejha El-Albanija sve do
1970. g., kada se razilaenje izmeu pozivaa u Kuran i
Sunnet i pozivaa u slijepo slijeenje (mezhebaa) u Damasku
povealo.
8
Ovi zadnji su objavili dvije knjige kao repliku
selefjskom pozivu, openito, a posebno muhaddisu El-
Albaniju. Prva je bila: Luzumu ittibai mezahibil-eimme
hasmen lil-fevdad-dinijje (Obaveznost slijeenja mezheba
radi sprjeavanja vjerske anarhije), od pisca Muhammeda
El-Hamida, Allah mu se smilovao, koji je prenio dio govora
etverice imama, Allah im se smilovao, a kojeg prenosi i ejh El-
Albani u uvodu svoje vrijedne knjige; Sifetu salatin-Nebijj,
sallallahu alejhi ve sellem (Opis Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi
ve sellem, namaza) El-Hamid je ove navode uinio okosnicom
replike pozivaima na povratak Kuranu i vjerodostojnom
Sunnetu, te shvaanju ovih izvora prema onome na emu su
bili Ispravni prethodnici, Allah im se smilovao. El-Hamid to nije
otvoreno rekao, nego se to oituje iz komparacije tekstova.
Druga knjiga je: El-Idtihadu vel-mudtehidune
(Idthad i mudtehidi), pod supervizijom Ahmeda el-Bejanu-
nija. Tada je profesor Muhammed Id Abbasi ponovno tam-
pao, Sultanov poklon, replicirajui na ove dvije knjige.
To je sasvim jasno onome ko pogleda u to izdanje, jer na
koricama pie: Ova broura je jedan vid replike na knjigu
Idtihad i mudtehidi.

Muhammed Id Abbasi stavio je dodatni naslov El-


Masumijevoj knjizi, a on glasi: Da li je musliman obavezan
slijediti jedan od etiri mezheba, kako bi njenu tematiku
pribliio itateljstvu.

Meutim, jednog mezhebaa sadraj ove knjige


nije zadivio, pa se njegov nos zacrvenio iz srdbe poevi
priati u bunilu. Izdao je brouru: El-lamezhebijje ahtaru
bidatin tuheddidul-Ummetel-islamijjeh (Bez-mezhebizam
je najopasnija novotarija koja prijeti islamskom erijatu)
Muhammed Id Abbasi mu je replicirao knjigom Bidatut-
tassubil-mezhebijji(Novotarija mezhebskog fanatizma).
9
Profesor Mahmud Mehdi el-Istanbuli, Allah mu se
smilovao, ponovno je tampao, Sultanov poklon 1397
h.g./1978 g.. kao i 1401 h.g./1981 g. Knjiga je doivjela i ovo
drugo erijatsko izdanje sa naunom valorizacijim i to 1420
h.g./1999 g.
10
OBAVEZNOST TRAENJA PRESUDE OD
KURANA I SUNNETA
-Svi ljudi su sainjavali jednu zajednicu, i Allah je slao
vjerovjesnike da donose radosne vijesti opomene, i po njima je slao
Knjigu, samu istinu, da se po njoj sudi ljudima u onome u emu
se ne bi oni slagali. A povod neslaganju je bila meusobna zavist,
ba od strane onih kojima je data, i to kada su im ve bili doli jasni
dokazi; i onda bi Allah, voljom Svojom, uputio vjernike da shvate
pravu istinu o onome u emu se nisu slagali. a Allah ukazuje na
pravi put onome kome On hoe. (El-Bekare, 213)
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, doao je nakon perio-
da u kojem nisu slani poslanici kako bi ljudima pojasnio
Ispravni put i uputio ih, Allahovom voljom, u onome u
emu su se razili od istine ka Putu Dostojanstvenog i hvale
Dostojnog. Allah, Azze ve Delle, kae,u prijevodu znaenja ajeta:

-Mi tebi objavljujemo Knjigu da bi im objasnio ono oko ega


se razilaze, i da bude vjernicima uputa i milost. (En-Nahl, 64)
Ovaj ajet je ograniio razlog sputanja Objave i pojasnio
dunost Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a dunost mu je
samo jasno dostaviti objavljeno. Zato su navedeni jasni ajeti
od Allaha koji nareuju Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem,
da slijedi ono to mu je objavljeno.Uzvieni kae, uprijevodu
znaenja ajeta:
-O Vjerovjesnie, Allaha se boj, a nevjernike i licemjere ne
sluaj Allah, uistinu, sve zna i mudar je i slijedi ono to ti
Gospodar tvoj objavljuje Allah dobro zna ono to vi radite.
(El-Ahzab, 1-2)
-Ti ono to ti Gospodar tvoj objavljuje sluaj drugog boga
osim Njega nema! i mnogoboce izbjegavaj. (El-Enam, 106)
11
-A tebi smo poslije odredili da u vjeri ide pravcem
odreenim, zato ga slijedi i ne povodi se za strastima onih koji ne
znaju, (El-Dasije, 18)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je istinski poznavao
Allahovu veliinu, odazvao se na naredbu svoga Gospodara.
Uzvieni je to za njega i posvjedoio kada kae, u prijevodu
znaenja ajeta:
-On ne govori po hiru svome to je samo Objava koja mu
se obznanjuje, (En-Nedm, 3-4)
Od stvari koje je Allah naredio Svome robu i Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, je i da dostavi ono to mu je objavljeno
od Njega i pojasni ga ljudima. Uzvieni kae, u prijevodu
znaenja ajeta:
-O Poslanie, kazuj ono to ti se objavljuje od Gospodara
tvoga, - ako ne uini, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu a
Allah e te od ljudi tititi. Allah zaista nee ukazati na pravi put
narodu koji nee da vjeruje.(El-Maide, 67)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poslanice od svoga
Gospodara prenio u potpunosti i bez manjkavosti. Allah, a i
vjernici su to posvjedoili. Uzvieni kae, prevod El-Maide, 3:
-Danas sam vam vjeru vau usavrio i blagodat Svoju prema
vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera.
Majka vjernika Aia, radijallahu anha, Mesruku je rekla:
Ko ti kae da je Muhammed sakrio neto od Objave, slagao
je. (El-Buhari, 8/275)
Svi muslimani na Oprosnom hadddu, kada ih je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao:
12
Vi ete biti upitani o meni, pa ta ete rei?,
odgovorili su: Svjedoit emo da si prenio poslanice svoga
Gospodara i izvrio dunost. Savjetovao si svoj Ummet,
izvrio svoju obavezu. Zatim je svojim kaiprstom
gestikulirao podiui ga ka nebu i uperujui ga u ljude,
rekavi: Allahu, posvjedoi! Allahu, posvjedoi!
(Hiddetun-Nebijji, El-Albani, 73)
Allah je naredio Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem, da slijedi, dostavlja i pojanjava ljudima Objavu kako
bi im presudio u njihovim sporovima, jer je On Taj Znalac
Koji poznaje ta je od zakona ispravno za Njegova stvorenja.
Djelo najbolje poznaje onaj ko ga je i uradio. Ljudi su
Allahova stvorenja i On najbolje zna kako e se odrati i biti
ispravni. Uzvieni kae, u prijevodu znaenja ajeta:
-A kako i nebi znao Onaj koji stvara, Onaj koji sve potanko
zna, koji je o svemu obavijeten. (El-Mulk, 14)
Kada bi ljudima bilo preputeno da oni sude o djelima
i izrekama, presude bi se razlikovale shodno razliitosti
linosti i vremena. ovjek nije sposoban da donese postojanu
presudu. Poto je tako Allah je obavezao robove da Mu se
pokoravaju, a i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
upozorio je na suprostavljanje, a garantirao Uputu u Svojoj
Knjizi i Sunnetu Njegovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem. Uzvieni kae, u prijevodu znaenja ajeta:
-Kada Allah i Poslanik Njegov neto odrede, onda ni
vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahoenju postupe.
A ko Allaha i Njegova Poslanika ne poslua, taj je sigurno skrenu
s Pravog puta. (El-Ahzab, 36)
-Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu; a onaj
ko glavu okree pa, Mi te nismo poslali da im uvar bude.
(En-Nisa, 80)
13
-Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno nareenju
Njegovu, da ih iskuenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne
snae. (En-Nur, 63)
-Reci: Pokoravajte se Allahu i Poslaniku! A ako ne
htjednete, on je duan da radi ono to se njemu nareuje, a vi
ste duni da radite ono to se vama nareuje, pa ako mu budete
posluni, biete na Pravom putu; - a Poslanik je jedino duan da
jasno obznani. (En-Nur, 54)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: Ko mi se pokori
ui e u Dennet, a ko mi je nepokoran, odbio je.
(El-Buhari, 13/249)
Istinoljubivi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao
je: Ostavio sam vam dvije stvari. Neete zalutati ako se
budete drali za njih: Allahovu Knjigu i Sunnet Njegovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (Malik, Muvetta, 2/899)
Iz prethodnog se oituje da je uzimanje suda od
Kurana i Sunneta obaveza ukoliko elimo ii Pravim putem.
Zato je Uzvieni naredio da se vratimo Njemu i Njegovom
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom razilaenja, kako
bi zadnju rije imali Kuran i Sunnet. Uzvieni kae, uprijevodu
znaenja ajeta:
-O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku
i predstavnicima vaim. A ako se u neemu ne slaete, obratite se
Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allah i u onaj svijet; to vam je
bolje i za vas rjeenje ljepe. (En-Nisa, 59)
Ovaj ajet pojanjava da se razmirice, te razliiti oblici
neznanja, vraaju na Allahovu Knjigu i Sunnet Njegovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi muslimani od njih
uzeli sud u onome oko ega se spore.
14
To je znak istinoljubivosti i dokaz vjerovanja. Onaj
ko u razilaenju ne bude traio sud Knjige i Sunneta, niti
na njih vrio povrat, nije vjernik u Allaha i Sudnji dan.
Moda je najjai dokaz za ovu veliku stvar koja se smatra
centrom oko kojeg krui vjerovanje, govor Uzvienog, u
prijevodu znaenja ajeta:
-I tako Mi Gospodara tvoga, oni nee biti vjernici dok za
sudiju u sporovima meusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog
presude tvoje u duama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se
sasvim ne pokore. (En-Nisa, 65)
Ovom zakletvom, od koje se zemlja rascjepljuje, brda
padaju, tjelesni udovi vjernika podrhtavaju i srca dolaze do
grkljana, Najbolji Sudac se zaklinje Samim Sobom da niko
nee vjerovati dok Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne bude
uzimao za sudiju u svim stvarima. Njegovoj presudi se
obavezno pokoriti vanjtinom i nutrinom, jer je ona Istina, a
poslije Istine je samo zabluda. ( Tefsir Ibn Kesir, En-Nisa, 59-65)
Ovo je predanost presudi koja pred Allaha i Njegovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne istupa sa ljudskim
zakonima, obiajem, miljenjem poglavice nekog plemena,
niti izrekama ljudi koje nemaju dokaza, a ni zato to razum
neto smatra lijepim, kao ni nekim linim iskustvima.
Nego, pravi vjernik odaziva se Allahu i Poslaniku, sallallahu
alejhi ve sellems, kada ga pozovu na ono to e ga oivjeti bez
osvrtanja, dvoumljenja ili kanjenja, i uz potpunu predanost
vanjtinom i nutrinom. Sve ostale vrste predanosti presudi
mimo ove su hrome i oslanjaju se na tap slijepog slijeenja
i ljudskih miljenja.
Ashabi, radijallahu anhum, predali su sebe i svoje razume,
a bili su pametni, Istinoljubivom, sallallahu alejhi ve sellem, kome
su dolazile Objave sa neba i sputao se Kuran. On je znao
15
tumaenje na koje mu je Allah ukazao. to god je radio, radili
su i ashabi. Neka je Allah s njima zadovoljan a i oni Njime!
Poslije njih su doli tabiini pridravajui se ovoga
pravca i ispravnog puta. Stanje je ostalo ovako tri puna
stoljea. U tom dobu su stasali uenjaci koji su na dunjaluku
bili zadovoljni i s malim. Na znanje ih je poticao samo njihov
osjeaj odgovornosti.
Svojim srcima nisu udili za pozicijama kod vladara.
Bili su isti od ljubavi prema njima. Svoju sreu su vidjeli
samo u robovanju svome Gospodaru. Njihovu uenici
su preuzimali znanje i mudrost, okupirala ih je prefnjena
duhovnost koja je oprala njihova srca i razume od slijeenja
strasti i opiranja slijeenju Poslanikovog, sallallahu alejhi ve
sellem, hadisa, jer robovima u tome nije data isprika. Nema
drugog izlaza do slijeenja Poslanikova, sallallahu alejhi ve
sellem, Sunneta. Kada bi vidjeli propis za novopridolu stvar u
Allahovoj Knjizi i Sunnetu njegovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, vrsto bi ga se uhvatili, a ako ne, nali bi koncenzus
Ummeta, jer se Ummet nee ujediniti na zabludi. Ako ne
bi nali ni to, traili bi pravilo analogijom u odnosu na ve
postojei propis. Ulagali su potpuni trud i sve potencijale da
bi doli do erijatskog propisa putem njegove dedukcije iz
erijatskih tekstova.
Jedni su pogodili istinu, a drugi pogrijeili, a svi su
nagraeni i imaju opravdanje i to iz nekoliko razloga koje
je imam afja, Allah mu se smilovao, sroio u veoma rjeitoj
izreci: Ako bismo se suprostavili potvrenom hadisu od
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nadamo se da
neemo, inaAllah, za to biti odgovorni. Na to nema niko
pravo. Meutim, ovjek moe nepoznavati neki sunnet i
tako imati miljenje koje mu se suprostavlja, ali ne namjerno.
ovjek moe biti nesmotren i pogrijeiti u tumaenju.
(Er-Risale, 219)
16
ejhul-islam Ibn Tejmijje traei opravdanja za ove
velikane pojednostavio je rijei imama afje, rekavi: Neka
se zna da nijedan od openito priznatih imama kod Ummeta
nije se namjerno suprostavljao Allahovom Poslaniku, sallallahu
alejhi ve sellem, pojedinano ili sveobuhvatno.
Oni su sasvim saglasni da je obaveza slijediti Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, i da se od svaijeg govora moe i uzimati
i ostavljati, osim govora Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem. Kada se kod jednog od njih nae kakvo miljenje,
a vjerodostojan hadis mu se suprostavlja, mora mu se nai
opravdanje zato ga je ostavio. Sve vrste opravdanja se mogu
svrstati u tri kategorije:
1. Uvjerenje da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
nije govorio dotini hadis.
2. Uvjerenje da se pod odreenim govorom ne misli na
odreeno pitanje.
3. Uvjerenje da je propis derogiran.
Ove tri kategorije imaju nekoliko razliitih razloga.
Potom ih je spomenuo i dao primjere za njih.
(Reful-melami anil-eimmetil-ealam, 9-10)
Izgovor imamu nije izgovor i za njegove uenike kada
im se jasno predoi istina. Novode se izreke od etvorice
imama koji to potvruju i pojanjavaju njihov stav o
slijepom slijeenju i oponaanju (taklid). Oni su se odrekli
toga openito, to spada u domen potpunosti njihovog
znanja i bogobojaznosti. Sami su naznaili da ne poznaju
Sunnet u potpunosti. Njihovi uenici su prenijeli razliite
izreke i miljenja koje vode jednom zakljuku, a on je
obaveznost pridravanja za hadis kada se dokae njegova
vjerodostojnost i ostavljanje slijeenja miljenja ljudi koja se
suprostavljaju hadisu.
Tako je Ebu Hanife rekao Ebu Jusufu, Allah mu
se smilovao : Teko ti se, Jakube! Ne pii sve to uje od
17
mene. Ja moda danas imam jedno miljenje, a sutra ga
ostavim. Sutra budem imao drugo miljenje, a prekosutra
ga ostavim.(Sifetus-salatin-nebijji, El-Albani, 25)
Od ostalih imama potvreni su istovjetni navodi. Svi
su sloili oko sljedeeg: Kada je hadis ispravan, to je moj
mezheb! (El-Mizan, 1/57)
Uenjak Ibn Hazm, Allah mu se smilovao, kae: Oni
potvruju da su islamski pravnici koji su bili slijepo slijeeni,
negirali slijepo slijeenje zabranivi to svojim sljedbenicima.
Najstroiji u tome je bio imam afja koji je o potvrdi slijeenja
ispravnih predaja i uzimanju onoga to erijatski argument
nalae dostigao ono to drugi nisu. Odrekao se toga da bude
slijeen openito u svemu. Javno je to iznio. Molimo Allaha
da mu u tome dadne koristi i uvea njegovu nagradu. Bio je
povod mnogog dobra. (El-Ihkamu f usullil-ahkami, 6/118)
Zato sljedbenici imama nisu uzimali sva miljenja nji-
hovih imama, nego su mnoga od njih ostavili kada im se
oitovala istina i Sunnet u drugim miljenjima. Imami Ebu
Jusuf i Muhammed b. Hasen e ejbani, suprotstavili su se
Ebu Hanif u treini mezheba.(Haijetu Ibn Abidin, 1/62)
To je uinio i mali dio posljednjih generacija uprkos
svojoj mezhebskoj pripadnosti koja ih nije sprijeila da
se suprostave mezhebima kada su znali dokaz koji je u
suprotnosti sa miljenjem poglavara mezheba. Takav je bio
imam En-Nevevi koji se suprostavio afjama u pogledu
abdesta poslije jedenja devinog mesa.
(Medmuul-fetava, 2/58-60; erhu Sahihi Muslim, 4/48-49)
Poto su ispravni prethodnici (selefu salih) slijepo
slijeenje i obesnaivanje razuma vidjeli kao stvari koje Islam
negira, tako musliman i muslimanka ne trebaju uzimati ta
18
miljenja osim u nudi. Kako se onda idtihad (iznalaenje
rjeenja za novo-nastalu stvar o kojoj nema spomena u Kuranu
i Sunnetu putem intuicije) pretvorio u vanrednu instituciju u
ivotu islamskog Ummeta nakon to je bio osnova?
Korist: Sljedbenici destruktivnih miljenja pokuali
su iskrenuti izreke imama o pokudi slijepog slijeenja od
ispravnog znaenja na koja su ciljali imami. Uenjaci, iz
generacije u generaciju, su ih prenosili.
Rekli su: Oni su svoje izreke uputili onima koji su
na njihovom stepenu znanja, postigavi stepen apsolutnog
idtihada. Ovo tumaenje je neispravno zbog nekoliko
razloga:
1. Apsolutni mudtehid u osnovi nije u potrebi za
miljenjem mudtehida poput njega, kako bi se povratio na
Kuran i Sunnet;
2. Govor imama upuen je dijelu ovog Ummeta bojei
se da oni ne budu inili robovanje Allahu na osnovu miljenja
imama, udaljavajui se od Kurana i Sunneta. Za mudtehida
ne posotji ta bojazan;
3. Govor imama upuen je njihovim uenicima koji
nisu postigli stepen apsolutnog idtihada, nego su kleali
na koljenima u naunim kruocima (halkama) pred svojim
ejhovima;
4. Nijedan od ovih uslova ne moe se nai u govoru
imama koji su jako poznati i proireni. Zato njihove izjave
ostaju openite sve dok ne doe navod koji ih ograniava uz
dokaz koji daje prednost tom ograniavanju i ne pojasni se
njegovo tumaenje. ... A daleko je to, daleko je to!
5. Ako tumaenja izreka imama poznaju samo
mudtehidi, a prema tvrdnji slijepih sljedbenika mudtehida
vie nema poslije etvrtog hidretskog stoljea, kako onda
slijepi sljedbenici mogu sebi priutiti tumaenje govora
imama, a nisu mudtehidi?
19
Mnogi faktori doveli su do idejnog preokreta koji je
potpuno izmijenio due, a glave okrenuo u drugom pravcu.
Nema sumnje da vjerski faktor nije od njih.
Zajedniko za sve ove faktore jeste da su sazdani na
politici, jer su se mnogi vladari pribojali idtihada u smislu
da on predstavlja vrhunac slobodnog razmiljanja u okviru
islamskih postavki kod uenjaka. Neki namjesnici nisu
zaboravili koliko je idtihad njima donio zabrinutosti. Zar
fetva Malika, Allah mu se smilovao, nije dotakla postelje halifa
iz reda Abbasija kada im je rekao da putanje ene pod
prisilom nije punovano? Ovo putanje (talak) su izmislile
pojedine Abbasije kako bi iznudili prisegu (bejat) od ljudi.
eljeli su ljude natjerati na slijeenje mezheba, ali na samom
poetku to je nailo na negiranje od strane uenjaka koji se
mimo Allaha ne boje niije kritike.
El-Mensur je pokuao natjerati ljude da slijede Malikov
mezheb. Malik je to prvi odbio rekavi: Voo vjernika,
ne ini to! Ljudi su ve prethodno saznali za izreke, uli
su hadise, prenijeli predaje. Svaki narod je uzeo ono to je
prethodno do njega dolo i po njemu su postupali, a time se i
pribliili razliitim miljenjima ashaba Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, i drugih. Odbiti ih od onoga u to su
uvjereni je veoma teko. Ostavi ih na emu su i onome to je
svaki narod u odreenoj pokrajini odabrao za sebe.
(El-Intika, Ibn Abdulberr, 41)
Poslije ovih velikana dola je generacija koja se
odazvala na ambicije vladara, jer su njihovi interesi oslabili,
a namjere izgubljene. Zadrali su se na onome to su jo
u djetinstvu saznali, bez ikakve volje, pa im je ivot na
ostacima sa sofre prethodnika postao lijep. Uinilo im
se da su nemoni i da je Muhammedov, sallallahu alejhi ve
sellem, Ummet poslije etvrtog hidretskog stoljea postao
20
neproduktivan. Tako se ambicija vladajue klase, koja je
irila ideju straha od idtihada, sastala sa strahom da se
idtihad ne povjeri nestrunima zbog nemoi uenjaka
i neznanja mudrih, ujedinivi se oko zatvaranja vrata
idtihada, iako su namjere i jednih i drugih bile razliite.
Ibn Haldun kae (Mukaddimetu, 448): Kada su se
pobojali da bi se idtihad mogao povjeriti onima koji
ga nisu dostojni, te onima ije se miljenje ne uzima u
obzir, otvoreno su izrazili nemo i ljude potakli na slijepo
slijeenje ovih (imama), prema posebnom opredjeljenju
svakog sljedbenika. Zabranili su da se njihovo slijeenje
razmatra, jer je to bio jedan vid poigravanja, pa je preostalo
samo da prenose mezhebe. Svaki sljedbenik postupao je
po mezhebu onoga koga je slijedio poslije korekcije temelja
i njihovog povezivanja sa predajama. Danas fkh nema
drugog rezultata. Onaj ko se pozivao na idtihad u ovom
vremenu bio je odbaen, a i njegovo slijeenje je odbaeno.
Sljedbenici Islama danas slijede etvericu imama.
Otvorili smo tobolac onih koji zabranjuju idtihad,
pa u njemu nismo nali jo od dana kada su zatvorili vrata
idtihada do danas, erijatski dokaz iz Kurana, Sunneta,
predaja ili koncenzusa koji se moe uzeti u razmatranje.
Jedino su rekli da su njihovi uenjaci zatvorili vrata idtihada
bojei se da ovaj Ummet ne zapadne u dekadenciju i da se ne
ode u zabludu slijeenjem onih koji se pozivaju na idtihad,
a za to nisu osposobljeni ni znanjem a ni bogobojaznou.
Tako bi upropastili Vjeru, poigrali se s njenim propisima i
izazvali vjersku anarhiju.
ejh Muhammed El Hamid kae: Kako se na idtihad
ne bi pozivali oni koji mu nisu vini, pa tako zapadnemo u
veliku vjersku anarhiju, kao to su zapali narodi prije nas,
bogobojazni uenjaci su smatrali da je potrebno zatvoriti
21
vrata idtihada ovome Ummetu kako ne bi zapao u ponor i
zabunu.(Obaveznost slijeenja mezheba radi sprjeavanja vjerske anarhije,10)
Ovaj govor nema nikakvog udjela u ispravnosti. Kada
bi u njemu bilo pouke koliko je teina zrna goruice, Allah
bi nas na njega uputio, jer On zna ta za ljude ispravno u
pogledu njihove vjere i dunjaluka.
Isto tako, On najbolje zna ta im teti. Zbog toga nije
izostavio ni jednu malu a ni veliku stvar u njihovom ivotu
a da je nije pojasnio kao naredbu ili zabranu. Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dostavio je bez dodavanja ili
oduzimanja.
On, sallallahu alejhi ve sellem, kae: Nisam izostavio
nita od onoga to vam je Allah naredio a da vam i ja to
nisam naredio. Nisam izostavio nita od onoga to vam je
zabranio a da vam to nisam i zabranio,
(Sahih, E-afi u Sunnetu, 1/14)
Zar je pojmljivo da Allah zna veliku opasnost i nadola-
zee zlo koje prijeti islamskom Ummetu kroz sva stoljea
kada dolazi do vjerske anarhije koja nita ne ostavlja i ujedno
muslimane rascejpkava, a da na to ne upozorava? Ili je
zaboravio da ih obavijesti o onome to im prijeti, a daleko je
On od toga! Allah, Azze ve Delle, kae, u prijevodu znaenja ajeta:
-On zna budunost nau i prolost nau i ono to je izmeu
toga govorie. Gospodar tvoj ne zaboravlja. (Merjem, 64)
Dovoljno ti je, muslimanu, znati da je Allah znao da
e velika opasnost zatei jednu generaciju muslimana pred
Sudnji dan, a to je Deddal. Svi muslimani su upozoreni na
njega od strane Peata svih vjerovjesnika i poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem. Takoer, svaki vjerovjesnik upozoravao je
svoj narod na tog jedno-okog laljivca.
22
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: Svaki
vjerovjesnik opominjao je svoj ummet na jedno-okog
laljivca. On je, uistinu, slijep (u jedno oko), a va Gospodar
nije slijep. Meu njegovim oima je napisano: k f r.
(El-Buhari, 13/91; Muslim 18/59)
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, svoj Ummet
obavijestio je o pojedinostima koje prethodni narodi nisu
poznavali. On kae: Hoete li da vas obavijestim o
Deddalu onako kako nijedan vjerovjesnik nije prije
priao (o njemu): On je jednook, a sa njim e doi neto
poput Denneta i Vatre. Za ta kae da je Dennet, to je
Vatra. (El-Buhari, 13/90; Muslim 18/62)
Ovo iskuenje, koje e zatei jednu generaciju
muslimana, opisano je hadisima koji su doli na stepenu
mutevatira (kategoriki dokaz zbog mnotva puta predaje).
Kako onda u Sunnetu Odabranog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, ne moemo nai spomen navodne vjerske anarhije
koja muslimane zavodi sa Pravoga puta?! Zar nam to ne
govori da je takva tvrdnja la na Allahovu vjeru i govor na
Allaha bez dokaza, kao i na Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem?
Uz to kau da e ova dekadencija i zabuna, prouzro-
kovana otvaranjem vrata idtihada kroz sva stoljea, biti
vea od iskuenja Mesihi-Deddala. Ova fkcija je odbae-
na zbog Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, rijei: Od
stvaranja Adema do Sudnjeg dana nema veeg iskuenja
od Deddala. (Muslim, 18/86)
Mi listamo zbirke Sunneta ne bi li smo naili na
obavijest ili ispravnu predaju o ovoj velikoj smutnji koju
su izmislile posljednje generacije slijepih sljedbenika kako
bi umotali smutnju fanatinog mezhebizma u koji su zapali
napivi ga se iz prepunjene ae.
23
Kaemo: Prelistali smo i nismo nali, ali smo nali
upozorenje na mezhebski fanatizam kao erijatskog brata za
zatvaranje vrata idtihada.
Amr b. Kajs Es-Sukuni prenosi da je rekao: Krenuo
sam sa mojim ocem u izaslanstvu do Muavije. uo sam
nekog ovjeka kako ljudima govori: Od predznaka Sudnjeg
dana je uzdizanje zlih ljudi, a poniavanje odabranih. Djela
e biti pohranjeno. Pojavit e se miljenja, a meu ljudima
e se itati el-mesna. Nee biti onoga ko e je promijeniti ili
negirati. Reeno je: A ta je el-mesna? Odgovorio je: Ono
to je zapisano mimo Allahove, Azze ve Delle, Knjige.
(Sahih, El-Hakim, 4/554-555)
Ovaj hadis sam ispriao ljudima, a meu njima je bio
Isamil b. Ubejdullah koji je rekao: Bio sam sa tobom na tom
skupu. Zna li ko je taj ovjek (koji je ovo rekao)? Rekoh:
Ne. Ree: To je bio Abdullah b. Amr.
Da. Meu slijepim sljedbenicima iitava se el-mesna
i niko od njih ne mijenja ni slovo, kao da je to objava od
Mudroga i hvale Dostojnog. A kako i ne, kada su vjeru
rastoili, a njene pripadnike podijelili u frakcije?
Svaka frakcija prieljkuje pobjedu svoga predvodnika
i ka njemu poziva. Iznose kritike o suparnicima i ne
smatraju da treba raditi kako govore, kao da su druga vjera.
Neprestano ulau trud da im repliciraju i protumae njihov
govor u saglasnosti sa vlastitim uvjerenjima i mezhebima.
Mezhebski fanatizam je kod jednog univerzitetskog
profesora, na jednom od islamskih univerziteta, dostigao
toliki stepen da je rekao: Po-hanefsao sam knjigu Zadul-
Mead (tj. obukao sam je u odoru hanefjskog mezheba)! Kada bi
je Ibnul-Kajjim vidio postao bi hanefja!
24
Oni govore: njihove knjige i nae knjige, njihovi
imami i nai imami, na mezheb i njihov mezheb.
Odbacili su i Kuran, a Sunnet Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, je zaboravljen, a i ako se neto od njega nae, to je
radi bereketa. Kao da se rijei Uzvienog odnose na njih, u
prijevodu znaenja ajeta:
-A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine,
svaka stranka radosna onim to ispovijeda, (El-Muminun, 53)
Zubur su knjige, tj., svaka sekta je napisala knjige koje
su uzeli i po njima postupali i u njih pozivali, ne gledajui
na knjige drugih. Isto se danas deava. Jedan od najveih
dokaza kojim se moe pobiti ideja mezhebskog fanatizma
je vjerodostojna predaja od Abdullaha b. Mesuda koja
se zaustavlja na njemu, ali po znaenju see do Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem:Kako ete se ponaati kada vas
obuzme smutnja u kojoj e starac oronuti, a dijete ostariti?
Ljudi e to uzeti za obiaj, a kada se od tog obiaja neto
ostavi rei e se: Ostavljen je Sunnet. Rekli su: A kada
e to biti? Odgovorio je: Kada nestane vaih uenjaka,
povea se broj uaa, smanji se broj islamskih pravnika,
povea broj namjesnika, broj povjerljivih se umanji, kada
se putem djela Ahireta bude traio dunjaluk i vjerski
propisi se ne budu uili radi vjere.
(Sahih, Ed-Darimi, 1/64; El-Hakim, 4/514)
Korist: ejh El Albani, Allah mu se smilovao, kae: Ovaj
hadis je jedan od znakova Poslanikovog, sallallahu alejhi ve
sellem, vjerovjesnitva. Sve to se navodi u predajama i
ostvarilo se, a posebno vezano za el-mesna koja, prema
tumaenju prenosioca predaje, predstavlja sve to je
zapisano mimo Allahove Knjige i Poslanikovih, sallallahu
alejhi ve sellem, hadisa i predaja od Ispravnih prethodnika (koji
tumae Kuran). Pod, el-mesna, misli se na mezhebske knjige
25
strogo odreene slijepim sljedbenicima koje su ih vremenom
odvratile od Kurana i Sunneta, to se naalost moe vidjeti i
danas kod skupina mezhebski opredjeljenih ljudi. Mnogi od
njih su doktori i svrenici erijatskih fakulteta. Svi zajedno
ispovijedaju mezhebizam i stavljaju ga u obavezu ljudima, pa
ak i ueni od njih. Evo njihovog velikana Ebu El-Hasena
el Kerhija el Hanefja koji govori svoju poznatu izreku:
Svaki ajet koji se suprotstavlja onome na emu su nai
(hanefjski) istomiljenici, ili je (pogreno) protumaen ili
derogiran. Isto se odnosi i na svaki hadis; ili je (pogreno)
protumaen ili derogiran.
Mezhebe su nainili temeljem, a Kurani-Kerim
popratnim sredstvom dokazivanja. Zato su mezhebska
miljenja spomenuta el-mesna, bez i najmanje sumnje.
Imam Ibn Kajjim El-Devzijje, Allah mu se smilovao, na
svojesvrstan nain protumaio je ovu smutnju kao fanatizam
prema mezhebskim miljenjima, bez osvrta na druga
sredstva dolaska do traenog erijatskog propisa. Nakon
opisa najboljih generacija i njihovog slijeenja upute, kae:
Poslije njih su dole generacije koje su rastoile svoju vjeru
i pretvorili se u frakcije, svaka stranka se raduje onome
to ona posjeduje. Svoje jedinstvo su naruili razliitim
knjigama, a svi e se svome Gospodaru vratiti. Pristrasnost
mezhebima uinili su nainom ispoljavanja svoje vjere i
kapitalom kojim trguju. Drugi, pored njih, zadovoljili su se
bezonim slijepim slijeenjem rekavi:
-Zatekli smo pretke nae kako ispovijedaju vjeru i mi ih
slijedimo u stopu. (Ez-Zuhruf, 23)
Obje grupacije daleko su od cilja, a Istina o njima
kae:
-To nee biti ni po vaim eljama ni po eljama sljedbenika
Knjige; onaj ko radi zlo bie kanjen za to i nee nai, osim Allaha,
ni zatitnika ni pomagaa. (En-Nisa, 123)
26
Imam afja, Allah mu se smilovao, kae: Muslimani
su se usaglasili oko injenice da onaj kome se Sunnet
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vjerodostojno
predoi nema pravo da ga ostavi radi miljenja odreenog
ovjeka.
Ebu Omer i ostali uenjaci rekli su: Ljudi su se
usaglasili (uenjaci) da slijepi sljedbenik ne moe se svrstati
u uenjake i da je znanje spoznaja istine sa argumentom.
Ovaj navod od Ebu Omera je taan. Ljudi se ne
razilaze u zakljuku da je znanje spoznaja koja se zadobija
iz argumenta, a ono za to nema argumenta to je slijepo
slijeenje.
Ova dva koncenzusa uenjaka podrazumijevaju
izvoenje pristrasnoga ovjeka koji slijedi svoju strast kao
i slijepog sljedbenika iz skupine uenjaka. To obuhvata
i potpuno iskljuenje mogunosti da budu nasljednici
vjerovjesnika. Uenjaci su nasljednici vjerovjesnika.
Vjerovjesnici ne ostavljaju u nasljee ni dinara ni dirhema,
nego ostavljaju znanje. Ko uzme znanje, zadobio je veliku
sreu.
Kako nasljednik Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, moe
biti onaj ko ulae krajnji trud za odbacivanje upravo onoga
s ime je doao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radi govora
onoga za kime se slijepo povodi?
Takav provodi sate svoga ivota u pristrasnosti i strasti,
a ne osjea da ga je protraio! Tako mi Allaha, to je smutnja
koja je zavladala i ljude slijepima nainila! Zadesila je srca, pa
su ona ogluila! Djeca su na tome odgojena, a stariji oronuli.
Zbog toga je Kuran odbaen, a to je, Allahovom odredbom,
u Knjizi ve zapisano.
27
Kada je kunja zavladala i njenim povodom uveala se
nedaa, jer veina ljudi nije znala za neto drugo smatrajui
da je znanje samo u mezhebizmu, onaj koji traga za istinom,
prema njima, zapao je u iskuenje. Onaj ko daje prednost
traenju istine po njima je obmanjen. Onome ko im se
suprotstavlja u njihovom pravcu postavili su prepreke i
zamke i ispalili na njega strijele iz luka neznanja, tiranije i
inata.
Onaj ko dri do sebe, ima pravo da se na ove ne obazire
i da ne bude zadovoljan onim ime su oni zadovoljni. Kada
takav sazna neto od vjerovjesnikog Sunneta, njemu se i
preda i radi njih se ne suzdrava. Do proivljenja ljudi u
kaburovima nije dugo ostalo, a iskupit e se ono to je bilo u
prsima. Pete stvorenja e se poravnati stajui pred Allahom.
Svaki rob e vidjeti ta su njegove ruke prije uinile. Razvrstat
e se sljedbenici Istine i neistine, a oni koji su se udaljavali od
Knjige njihovoga Gospodara i Sunneta njihovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, znat e da su bili laci.
(Ialamul-muvekkin, 1/7-8)
Spomenuli smo, uz pretpostavku da je njihov govor
ispravan, da su zatvorili vrata idtihada kako bi sprijeili
smutnju i prekinuli vjersku anarhiju. Jasno je da kada se
njihov govor preokrene da tek onda postane ispravan i
daleko blii cilju. Za to smo uspostavili dokaze iz Kurana
i Sunneta.
Ovdje emo dodati pojanjenje s razumske strane i
rei: Zar mislite da e vaa tvrdnja zatvaranja vrata idtihada
sprijeiti one koji zagovaraju idtihad da u njega ne uu? Da
li e jedna vaa rije odvratiti ih od njihovih strasti? Oni koji
se pozivaju na vlastiti idtihad suprotstavili su se Allahovoj
naredbi, a on je Dostojan, Silan, Snaan i estoko kanjava a
vi nemate ni snage ni kretanja, pa zar se oni vie vas plae
od Allaha?
28
Nema sumnje da oni nee ekati ni vau naredbu
niti e od vas traiti savjeta, jer se ne plae Allaha. Stoga,
nema koristi od vaeg govora, jer nikoga nee sprijeiti a ni
odvratiti strasti i bolesne ambicije.
Upravo suprotno je ispravno! Kada oni vide da kod
nas nema mudtehida koji e iskorjenjivati novotarije i
oivljavati Sunnete, njihova tiranija e se poveati i snaga
ojaati, pa e napadati.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: Allah nee
uskratiti znanje tako to e ga najedanput oduzeti od robova.
Ve e uskratiti znanje usmrivanjem uenjaka. Tako kada
ne ostavi ni jednog uenjaka, ljudi e za poglavare uzimati
neznalice koje e biti biti upitane i davati fetve bez znanja
i otii u zablude, te druge u zabludu odvoditi.
(El-Buhari, 100; Muslim , 2673)
Korist: Davanje fetve po vlastitom miljenju je fetva
bez znanja. Zato su uenjaci slijepe sljedbenike izveli iz
okvira uenjaka. Slijepo slijeenje ne donosi korisno znanje,
jer predstavlja davanje fetve po miljenjima ljudi bez
poznavanja njihovih dokaza. Prethodno smo spomenuli
govor Ibnul-Kajjima o ovome pitanju. On o njemu prenosi
dva koncezusa uenjaka.

Neistina e se raspriti kada ugleda kako svjetlo Istine


sija na horizontima istog znanja. Jezici onih koji se lano
pozivaju na znanje e umuknuti kada vide isukane otrice
Islama u rukama mudtehida. Ovu erijatsku injenicu
sadravaju rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: Ovo
znanje e iz svake generacije nositi oni koji su mu vini.
Branit e ga od iskrivljavanja ekstremista, dodavanja onih
koji neistine iznose, te tumaenja neznalica.
(Hasen, Ibn Ebi Hatem, Mukaddimetul-derhi vet-tadil, 1/1/17)
29
Oni koji zatvaraju vrata idtihada brzo zapadaju
u kontradiktornosti iz kojih ne mogu nikako izai. Oni su
poput tkalje koja je rasplela svoj vez nakon to je bio vrst, i
to iz nekoliko razloga:
1. Kada obavezuju slijeenje, a zabranjuju idtihad,
vidimo da u knjigama o islamskom sudstvu postavljaju
uslov: Muftija i kadija trebaju biti mudtehidi i poznavati
dokaze iz Kurana i Sunneta.
- Ibn Hamdan el Hanbeli kae: Opis i uslov za
kadiju je da bude musliman, poten, zaduen erijatskim
obavezama, fekih, mudtehid, ispravna shvatanja i ideja,
postupaka i sl.. (Sifetul-fetva vel-mufti vel-mustefti, 13)
Zatim e ih vidjeti kako posjedaju na fotelje muftija
i kadija, a njihov trud ode uzalud mislei da rade dobra
djela!
2. Njihova kontradiktornost ogleda se i u injenici
da kada zavole uenjaka obaspu ga raznolikim otmjenim
nazivima i na glavu mu stave krunu idtihada. Isto je
Muhammed El-Hamid rekao za Hasena El-Bennaa, iako je
zastupao sljedee: Na apsolutni idtihad u naem vremenu
poziva se samo onaj ko je manjkav pameu, te ima malo
znanja i slabe je vjere. (Luzumu ittibai mezahibil-eimme, 13)
3. Izmeu njih i uenjaka iz drugih mezheba dolo je do
razmirica. Kada neki uenjak eli ispraviti greku u mezhebu,
drugi ga doeka sa otrom isukanom sabljom iznosei
pred njega svaki preneseni dokaz ili razumski argumnet.
Kada navodi dokaze branei svoj mezheb, pojavi se u liku
savremenog uenjaka koji nema premca meu istovremeni-
cima, a to je za njega idtihad makar to i ne osjetio. Neki to
osjeaju, ali ga ignoriu.
30
Ove podsklizice u koje zapadaju slijepi sljedbenici
bez znanja rue njihove oslonce i dokidaju njihove sumnje.
Takvima e se rei: Slijepi sljedbenik je onaj koji uzima
miljenje drugog bez spoznaje dokaza. Ako zna dokaz, onda
nije slijepi sljedbeniik. Kako vi slijepi sljedbenici pobijate
svoje temelje i ta za vas znai uspostavljanje dokaza?Ako
ste sljedbenici, kao to kaete, onda ne trebate donositi
dokaze. Ako ste mudtehidi samo zato to navodite ove
dokaze, onda ste poeli ruiti vae zdanje od temelja, pa se
njegov strop na vas svalio. Uprkos vaim tvrdnjama, stali
ste u red sa mudtehidima ili onima koji se pridravaju
dokaza. U oba sluaja, put je postao sasvim jasan, a dokaz
se podigao protiv vas.
(Tenzihus-Sunneh vel-Kuran, Ahmed Ibn Hader, 126)
Oni koji zatvraju vrata idtihada nisu se zadovoljili
obavezivanjem muslimana onim to slijepo slijeenje
iziskuje, ve su dodali svoje loe izmiljotine, kao kada su
rekli: Neophodno je pridravati se mezheba jednog od
imama i to ne prelaziti.
Ova tvrdnja je sa sobom ponijela toliko zala koja su
okruila muslimane, razbila njihovu zajednicu, rastoila
jedinstvo i oslabila njihovo oruje, pa su se ostali narodi
nad tom zajednicom iskupili kao to se gladni okupe oko
sofre. Takvi postupci u ovoj El-Masumijevoj brouri su
odbaeni i kritikovani. On je na dostatan nain zadovoljio
odgovorom donosei nam tako posebnu korist.
Neka Allah putem ove broure okoristi Svoje robove i
uputi ih na Pravi put. Molimo Allaha, Azze ve Delle, da nam
od nje dadne koristi na Dan poziva.
31
PREDGOVOR PISCA
Hvala Allahu Koji nas je uputio na Islam i iman, te
spoznaju znaenja Njegove Knjige Kurana. Hvala Allahu
Koji nam je dao da razumijemo hadise Njegovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, predvodnika ljudi i dinna. Neka je na
njega salavat i selam dokle god traju dan i no. Hvala Allahu
koji nam je olakao put kojim su ili asni ashabi i tabiini koji
su ih u potpunosti slijedili po dobru.

A zatim, rob koji je u prijekoj potrebi za blagou svoga


Svemogueg Zatitnika, Ebu Abdulkerim i Ebu Abdurrahman
Muhammed Sultan b. Ebi Abdillah Muhammed Oron El-
Masumi el-Hudendi el-Mekki, neka ga Allah uputi na
postupanje po Njegovoj Knjizi i pridravanje za Sunnet
Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i neka ga opskrbi
lijepim zavretkom na ovom svijetu, kae: Postavljeno mi
je pitanje od strane muslimana Japana iz gradova Tokio i
Osaka na Dalekom istoku.

Njegov rezime bi glasio: ta je sutina vjere Islama? ta


znai mezheb? Da li je onaj koji je poaen vjerom Islamom
duan slijediti jedan od etiri mezheba, tj., da bude malikija,
hanefja, afja, hanbelija ili to nije obavezan?

Poto je dolo do velikog razilaenja i kobnog sporenja,


nekoliko ljudi prosvijetljene ideje iz Japana eljelo je ui u vjeru
Islam i zadobiti poast imana. To su iznijeli pred Zajednicu
muslimana koja se nalazi u Tokiu. Jedna grupacija sa Indijs-
kog podkontinenta rekla je: Moraju odabrati mezheb imama
Ebu Hanife, jer je on Svjetiljka Ummeta. Neki Indonezijci su
im rekli da moraju biti afjskog mezheba.
Kada su Japanci uli njihov govor zaudili su se i
zbunili na putu do eljenog cilja. Pitanje mezheba je postala
prepreka na putu do njihovog prelaska na Islam.
32
Dragi uitelju, mi znamo da imate obilno znanje i da e
ono, Allahovom voljom, biti razlog za izljeenje ove bolesti.
Molimo vas da nam pojasnite sutinu kako bi se naa srca
smirila, a naa prsa otvorila, da bi to bio lijek za nau nemo,
a vama e pripasti obilna nagrada od Uzvienog Allaha, a i
lijepa pohvala od nas skupine muhadira iz Rusije. Neka je
selam na vas i na sve one koji slijede Uputu.
Tokio muharrem 1357 h.g.
Muhammed Abdulhajj Kor Baliali Muhsin Dabak Oglu
Korist: Mezhebska pristrasnost odigrala je veoma isti-
cajnu ulogu u irenju lanih hadisa. Fanatine hanefje su
izmislile hadise o vrlinama Ebu Hanife En-Numana, Allah
mu se smilovao. Jedan od njih glasi:
Poslije mene e doi ovjek po imenu En-Numan
ibn Sabit, a nadimak e mu biti Ebu Hanife. Oivjet e
Allahovu vjeru i moj Sunnet njegovim rukama
(Tenzihu-eriah, Ibn Arrak, 2/30)
Memunu el Hereviju je reeno: Zar nisi vidio afju i
one koji ga slijede u Horosanu? Odgovorio je: Priao nam
je Ahmed b. Abdullah, a njemu Abdullah b. Madan od Enesa
sa lancem koji see do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
U mom Ummetu e biti ovjek po imenu
Muhammed ibn Idris (imam afja), bit e tetniji za moj
ummet nego Iblis. U mom Ummetu e biti ovjek po
imenu Ebu Hanife, on je Svjetiljka mog Ummeta.
(Lisanul-mizan, Ibn Hader, 5/7-8; Tarihu Bagdad, 5/309)
Ovaj apokrifni hadis suprostavlja se jasnom znae-
nju Kurana. Svjetiljka Ummeta je Muhammed, sallallahu alejhi
ve sellem, kao to ga opisuje Allah Uzvieni u Svojoj Knjizi:
33
-O vjerovjesnie, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao
donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje, da po
Njegovom nareenju poziva k Allahu, i kao svjetiljku koja
sija. (El-Ahzab, 45-46)
Pogledaj kako su slijepi sljedbenici svoje imame obukli
u odoru nepogrjeivog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Zato je nepridravanje za jedan mezheb osnova kako bi se
razlikovalo od slijeenja onih koji su podloni grekama.
Onaj koji slijepo slijedi mezheb u stvarnosti je izjednaio
slijeenje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i slijeenje
pravnika koji moe i pogrijeiti, a i pogoditi Istinu.

POJANJENJE SUTINE IMANA I ISLAMA


Napisao sam odgovor prema onome to mi je Allah
Uzvieni omoguio. Nema kretanja, nema snage osim sa
Allahom Uzvienim i Velikim! Moja Uputa je samo kod
Allaha i On Jedini daje Uputu prema pravom cilju.
Znaj da mnogi pripadnici Islama, uenjaci, a
kamoli oni koji nemaju znanja, tvrde da se musliman mora
pridravati jednog od mezheba koji se pripisuju imamima
kao to su Ebu Hanife, Malik, afjai Ahmed.
Ovo je greka i neznanje onoga ko to kae, te nepoznava-
nje Islama. U poznatom i vjerodostojnom hadisu Dibrila, se
navodi da je Dibril, alejhisselam, upitao Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, o Islamu, pa je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, u odgovoru rekao: Da svjedoi da nema drugog
boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik,
te da klanja namaz, daje zekat, posti ramazan i obavi
hadd, ako si u mogunosti putovati. Upitao ga je: A
34
ta je iman?, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, odgovorio: Da vjeruje u Allaha, Njegove meleke,
Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i da vjeruje
u odreenje Njegovog dobra i Njegovog zla.Upitan je:
A ta je ihsan?, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, odgovorio: Ihsan je da oboava Allaha Uzvienog
kao da Ga vidi, jer ako Ga ne vidi On tebe vidi.
(El-Buhari, 1/114; Muslim, 1/164)
U hadisu od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhu,
navodi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
Islam je sazdan na pet stvari: svjedoenju da nema drugog
boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik,
obavljanju namaza, davanju zekata, postu ramazana i
obilasku Kabe, ko je u mogunosti putovati.
(El-Buhari, 1/49; Muslim, 1/176-177)
Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je
neki ovjek doao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao:
Allahov Poslanie, uputi me na djelo koje, kada budem
inio, ui u u Dennet. Rekao mu je: Da svjedoi da
nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov
poslanik, da obavlja namaz, daje zekat i posti ramazan.
ovjek je rekao: Tako mi Onoga u ijoj je ruci moja dua,
nit u ta dodavati na to niti oduzimati! Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, ree: Beduin je uspio, ako je rekao
istinu. (El-Buhari, 3/261; Muslim, 1/174)
Komentatori hadisa kau da hadd u ovoj predaji nije
spomenut jer do tada nije bio jo propisan.
U Sahihul-Buhariju, takoer, iz hadisa Enesa prenosi
se da je rekao: Dok smo bili sa Vjerovjesnikom, sallallahu
alejhi ve sellem, u mesdid je uao neki ovjek na devi. Zatim
joj je naredio da legne i zavezao njen povodac. Upitao je:
35
Ko je Muhammed? Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
je bio meu njima naslonjen (o neto). Rekao je: Ovaj
bijeli ovjek koji je naslonjen. ovjek mu ree: Ti si sin
Abdulmuttalibov? Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
odgovori: Odazivam ti se! ovjek ree: Ja u te upitati
i bit u otar u pitanjima, pa zato u dui nemoj osjetiti
prijekor prema meni. Rekao je: Upitaj to eli! Pitam
te, tako mi tvoga Gospodara i Gospodara onih prije tebe,
je li te Allah poslao svim ljudima? Rekao je: Allahu moj,
da! Rekao je: Zaklinjem te Allahom, je li ti Allah naredio
da ovu milostinju uzima od naih bogataa i podijeli je
naoj sirotinji? Odgovorio je: Allahu moj, da! ovjek
ree: Vjerujem u ono s ime si doao. Ja sam izaslanik
mome narodu. Zovem sam Dammam b. Salebe, brat
plemena Benu Saada b. Bekra.
(El-Buhari, 1/148; En-Nesai, 4/24; Ed-Darimi, 1/165-167)
Ovo je Islam kojeg je Allah naredio Svojim robovima, a
Muhammeda, alejhi sellam, poslao radi njegovog pojanjenja.
Korist: Ovim hadisima eli se pojasniti lahkoa Islama
onome ko ga eli prihvatiti. Dovoljno je izgovoriti ehadet
srcem i izvravati pet ostalih temelja. Sporedna pitanja,
slijeenje mezheba ili ne, nije uslov za ulazak u Islam.
Islamskom Ummetu je dovoljno da izdvoji grupu koja e
se poduiti ovim pitanjima i davati im pravna rjeanja za
njihove novopridole nedoumice.
STRIKTNO SLIJEENJE JEDNOG OD ETIRI
MEZHEBA NIJE NI OBAVEZNO, A NI POHVALNO
Mezhebi su miljenja uenjaka, njihova shvatanja
pojedinih erijatskih pitanja i idtihadi. Na ova miljenja,
36
idtihade i shvatanja Allah Uzvieni, a ni Njegov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, nisu obavezali nijednog sljedbenika,
jer su ona mogu biti tana a i netana.
ista tanost je samo u onome to je potvreno od
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Mnogo puta se
desilo da imami zastupaju odreeno pitanje, a onda im se
istina razjasni i napuste to miljenje.
Prema tome, onaj ko eli ui u Islam i zadobiti poast
vjerovanja, obavezan je da posvjedoi da nema drugog boga
osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, te da klanja pet obaveznih namaza, daje zekat,
posti ramazan i obavi hadd ako je u mogunosti.
Slijeenje jednog od etiri mezheba ili drugih nije
obavezno niti pohvalno.
Muslimanu nije dunost da se striktno pridrava
jednog od njih (mezheba). Ako se striktno jednog od njih
prihvati u svakom erijatskom pitanju, onda je fanatik,
grjenik i slijepi sljedbenik. Spada u one koji su rastoili
svoju vjeru i postali grupacije. Uzvieni Allah je zabranio
razilaenje u Vjeri. On kae, u prijevodu znaenja ajeta:
-Tebe se nita ne tiu oni koji su vjeru svoju raskomadali
i u stranke se podijelili, Allah e se za njih pobrinuti. On e ih o
onome to su radili obavijestiti. (El-Enam, 159)
-Bojte se Njega i obavljajte molitvu, i ne budite od onih
koji Mu druge ravnim smatraju, od onih koji su vjeru svoju
razbili i u stranke se podijelili; svaka stranka zadovoljna onim to
ispovijeda.
(Er-Rum, 31-32)
37
Islam je jedinstvena vjera. U njoj nema pravaca ni
tarikata koje je obavezno slijediti, osim pravca i Upute
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Uzvieni kae,
u prijevodu znaenja ajeta:
-Reci: Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajui jasne
dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi. (Jusuf, 108)
Oko ovih mezheba dolo je do razilaenja izmeu slije-
pih sljedbenika koji nemaju znanja. Uzvieni kae:
-i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite
se da nebiste klonuli i bez borbenog duha ostali. (El-Enfal, 46)
Uzvieni je naredio jedinstvo i pridravanje za Njego-
vu Knjigu. Uzvieni kae, u prijevodu znaenja ajeta:
-Svi se vrsto Allahova ueta drite i nikako se ne
razjedinjujte! (Ali Imran, 103)
TEMELJ VJERE ISLAMA JE PRAKTIKOVANJE
ALLAHOVE KNJIGE I SUNNETA ALLAHOVOG
POSLANIKA, sallallahu alejhi ve sellem
To je istinska vjera, a njen temelj i osnova su Knjiga i
Sunnet. Oni su mjesto povratka kada se muslimani raziu.
Ko razilaenje vrati na neto drugo mimo njih nije vjernik.
Uzvieni kae, u prijevodu znaenja ajeta:
-I tako Mi Gospodara tvoga, oni nee biti vjernici
dok za sudiju u sporovima meusobnim tebe ne prihvate i
da onda zbog presude tvoje u duama svojim nimalo tegobe
ne osjete i dok se sasvim ne pokore. (En-Nisa, 65)
38
Nijedan imam nije rekao: Slijedite me!, u miljenjima
koje je zastupao, ve su govorili: Uzimajte odakle i mi
uzimamo. Mezhebima je mnogo toga pridodato iz shvatanja
posljednjih generacija.
Korist: Mezhebizam slijepe sljedbenike nije samo
potakao na davanje prednosti miljenjima ljudi nad Kuranom
i vjerodostojnim Sunnetom, ve je uzrokovao da zaborave
ispravna miljenja koja su govorili imami, Allah im se smilovao.
Zadovoljili su se miljenjima posljednjih generacija mislei,
bez ikakvog ralikovanja i istraivanja, da su to mezhebi
imama. To je samo radi njihove estoke pristrasnosti. Poznato
da su imami svoje pravce zapisali u knjigama i pohranili ono
to su mislili da je ispravno prema vlastitom idtihadu.
Imam Malik, Allah mu se smilovao, svoj pravac je pohranio
u El-Muvettau, a imam afja u knjzi El-Umm i Er-
Risaleh. Ako elimo znati mezheb jednog od ovih imama
povratit emo se na njihova miljenja. Nije potrebno da ih
traimo u knjigama koje nisu njihove.

Da bi to jo bolje pojasnili, kaemo: esto se imamu
Maliku, Ahmedu, afji i Ebu Hanif pripisuju fetve koje
oni nisu izdali ni govorom ni djelom. Tako malikije putaju
ruke u namazu i donose kunut-dovu na sabahu, dok vidimo
da imam Malik navodi u El-Muvettau (1/158) poglavlje
Stavljanje desne na lijevu ruku u namazu, a jedna od
predaja je ona koju prenosi Abdulkerim b. Ebi El-Meharik
el-Basri koji kae: Od govora vjerovjesnitva je: Kada se ne
stidi ini ta eli, stavljanje jedne ruke na drugu u namazu,
pouriti sa iftarom i oduljiti sa sehurom.
Posljednje generacije malikija dokazuju da je imam
Malik putao ruke u namazu, to je neznanje o njihovom
mezhebu kojeg slijepo slijede. Zapravo, Dafer b. Sulejman,
39
namjesnik Medine, bievao je imama Malika 146.h.g., pa
mu je ruka iskoila iz zgloba na ramenu. Nije mogao staviti
jednu ruku na drugu u namazu. To se prenosi u knjizi El-
Intika (44). Uz to treba znati da je imam Malik napisao El-
Muvetta dvije godine poslije ovog dogaaja.
Imam Malik takoer, prenosi (1/159) u poglavlju o
kunut-dovi na sabahu: Ibn Omer, radijallahu anhu, nije uio
kunut-dovu ni na jednom od namaza.

Imamu afji iz neznanja se pripisuje da je salavat
na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, samo Sunnet, dok
u knjizi El-Umm (1/117) on kae: Allah je propisao kao
obavezu salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kae:
-Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici,
blagosiljate ga i vi i aljite mu pozdrav! (El-Ahzab, 56) Nema
preeg mjesta za obavezivanje salavatom na Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, do namaza. Takoer, dokaz smo nali
i kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem se kae da je
salavat na njega obaveza u namazu. Allah najbolje zna.
U knjigama zadnjih generacija hanefja, kao to je
Hulasatul-Kidani, navodi se da je od zabranjenih stvari u
namazu pokazivanje prstom na teehhudu, kao to to rade
sljedbenici hadisa.
U knjizi Fethul-Kadir od Ibnul-Humama, a on je
jedan od hanefjskih velikana, navodi se: Pokazivanje
prstom na teehhudu je Sunnet, a ko kae da nije. postupio
je suprotno predajama i njihovom shvatanju. Muhammed
b. El-Hasen e-ejbani, uenik Ebu Hanife u El-Muvettau
prenosi da je to Sunnet.
Zar ovi primjeri nisu jasan dokaz da je mezhebska
pristrasnost smutnja koja je zavela muslimane sa puta
najboljih generacija?
40
U tome ima i mnogo greaka i erijatskih pitanja koja
su nastala na osnovu pretpostavke, a da ih ijedan od imama
kome se pripisuje mezheb vidi, odrekao bi ga se, a i onih koji
su iznosili takva miljenja. Svaki onaj za koga se pouzdano
zna da je imao znanje i vjeru iz reda imama Ispravnih
prethodnika, pridravao se vanjskog znaenja Kurana i
Sunneta. Ljude su posticali na pridravanje i prakticiranje
ova dva izvora, a to je potvreno od imama Ebu Hanife,
Malika, afje, Ahmeda, Sufjana Es Sevrija, Sufjana ibn
Ujejne, El-Hasena el-Basrija, Kadije Ebu Jusufa Jakuba,
Muhammeda ibn El-Hasena e-ejbanija, Abdurrahmana
el Evzaija, Abdullaha ibn El-Mubareka, Imama El-Buharije,
Muslima, i drugih, neka im se Allah svima smiluje.
Svaki od njih je upozoravao na novotariju u Vjeri i na
slijepo slijeenje ljudi koji su izloeni grekama, a samo je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nepogrjeiv. Ostali,
kako god bilo, izloeni su grekama. Njihov govor se prihvata
kada se slae sa Kuranom i Sunnetom, a odbacuje ukoliko
se suprostavi, kako god bilo. Tako je imam Malik rekao:
Od svakog ovjeka se prihvata, a moe biti i kritikovan,
osim stanovnika ovog kabura. Tada je pokazao na kabur
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
(Damiu bejanil-ilmi ve fadlihi, 1/91)
Ovim putem su ili varolizatori erijatskih tekstova iz
reda etverice imama, a i drugih. Svaki od njih upozoravao
je na slijepo slijeenje, jer je Allah Uzvieni u Svojoj Knjizi
na vie mjesta prekorio slijepe sljedbenike. Veina onih koji
su uznevjerovali, iz prvih i zadnjih generacija ovjeanstva,
postali su nevjernici zbog slijepog slijeenja sveenika i
monaha, poglavara i oeva.
Od imama Ebu Hanife, Malika, afje, Ahmeda i
drugih vjerodostojno se prenosi da su rekli:
41
Nije nikome dozvoljeno da daje fetve na osnovu
naeg govora ili da uzima nae miljenje dok ne sazna
odakle smo ga uzeli.
(El-Intika, Ibn Abdulberr, 145; Ialamul-muvekkiin, Ibn Kajjim, 2/309)
Svaki od njih je jasno rekao: Ako je hadis ispravan,
on je moj mezheb.
(Resmul-mufti, Ibn Abidin, 1/4; Ikazul-himem, El-Fullani, 62)
Takoer su govorili: Kada iskaem miljenje,
izloite ga pred Allahovu Knjigu i Sunnet Njegovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ako bude u suglasnosti
sa njima, prihvatite ga, ako bude u suprotnosti, odbacite
ga. Moje miljenje udarite o zid.
(El-Medmuu, En-Nevevi,1/63; Ialamul-muvekkiin, Ibn Kajjim,)

Ovo su izreke imama velikana, neka ih Allah Uzvieni


uvede u Kuu mira!
Meutim, na veliku alost zadnje generacije slijepih
sljedbenika i pisaca koji su ispisali knjige, ljudi smatraju da
su uenjaci i nepogrjeivi mudtehidi. Oni su obavezali ljude
da slijede jednog od imama i njegov poznati mezheb.
Poslije tog obavezivanja zabranili su uzimanje i
postupanje po miljenjima drugih, kao da su imama i njegov
mezheb nainili vjerovjesnikom kome se dunost pokoravati.
Kamo sree da rade po miljenjima samih imama? Nego,
veina o samom slijeenom imamu poznaje samo ime.
Posljednje generacije su izmislile neka pitanja, izumile
mezhebe i pripisali ih imamu. Onaj koji doe poslije, misli
da je to miljenje imama ili njegovih zagovornika. Ustvari,
to je u potpunoj suprotnosti sa onim to je imam rekao ili ga
potvrdio. On je ist od onoga to mu je pripisano.
42
Tako su mnogi iz posljednjih generacija hanefja rekli
da je haram pokazivati kaiprstom na sjedenju u namazu ili
da se pod Allahovom Rukom misli na Njegovu mo, te da je
On Svojim biem na svakom mjestu i da se nije nad Arem
uzvisio.
Ovim i slinim stvarima razbilo se jedinstvo muslim-
ana. Njihova zajednica se razila, a slabe take su se proirile,
horizonti su se ispunili licemjerstvom i razmiricama. Jedni
druge su poeli proglaavati novotarima, a svaka skupina je
svoje protivnike poela optuivati za zabludu i radi namjanje
stvari. ak su jedni druge proglavali nevjernicima, borili
su se jedni protiv drugih i tako postali su primjer za ono
emu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
Moj Ummet e se razii na sedamdeset i tri skupine,
sve su u Vatri osim jedne. Reeno je: A ko su oni, Allahov
Poslanie? Odgovorio je: Oni na emu sam ja i moji
ashabi. (Et-Tirmizi, 2641; El-Hakim, 128-129)
ZADNJE GENERACIJE SU NAPRAVILE IZMJENE
OBAVEZUJUI SLIJEPO SLIJEENJE JEDNOG
OVJEKA, PA SU SE I ONI RAZILI
Tako mi Allaha Velikoga, kada su muslimani bili
potpuni i istinoljubivi prema Islamu bili su potpomognuti
i osvajali su druge drave. Ponosno su nosili zastave svoje
Vjere. To su bile ispravne halife i njihovi sljedbenici po
dobru, neka je Allah sa njima zadovoljan. Meutim, kada
su muslimani izmijenili naredbu Gospodara svjetova, Allah
ih je kaznio promjenom blagodati. Oduzeo im je dravu i
ukinuo hilafet, a o tome svjedoe mnogobrojni ajeti.
43
Od mnotva stvari koje su promijenili je i prihvatanje
posebnih mezheba i fanatina pristrasnost njima, makar i sa
neistinom. Ovi mezhebi su novotarije koje su se uvele poslije
prva tri stoljea. U to nema ni najmanje sumnje, a svaka
noovtarija, za koju postoji uvjerenje da je dio Vjere i da za nju
ima nagrada, je ustvari zabluda. Ispravni prethodnici (selefu
salih) drali su se Kurana i Sunneta, onoga to na njih ukazuje
i koncenzusa ovog Ummeta. Bili su pravi muslimani, neka
im se Allah smiluje, neka bude zadovoljan s njima i neka im
podari zadovoljstvo. Neka nas Allah proivi sa njima.
Kada su se mezhebi proirili, iz njih je proisteklo
razjedinjavanje zajednike rijei, a jedni druge su poeli
optuivati za zabludu. Na kraju su izdali fetve da hanefji
nije dozvoljeno stupiti u namaz koji predvodi afja,
iako su govorili da su pripadnici etiri mezheba ehlis-
sunnet. Meutim, njihovi postupci to poriu i dokazuju
kontradiktornost i neispravnost njiihova govora. Iz ovih
novotarija su se izrodila etiri mihraba u El-Mesdidul-
Haramu. Tako je broj demata postao veliki. Svaki mezheba
je ekao formiranje demata svog mezheba. Putem ovakvih
i slinih novotarija Iblis je ostvario svoj cilj, a on je razbijanje
muslimana i rasparavanje njihovog jedinstva. Allahu se
utjeemo od toga!
Korist: Neki su stigli na stepen da su davali fetvu o
nedozvoljenosti enidbe hanefje sa afjkom, jer je ona
nevjernica. To se nalazi u knjizi emsuddina Muhammeda
El-Kahanija u komentaru knjige, Damiur-rumuz. Drugi
je po imenu Muftija ljudi i dinna, izdao fetvu o dozvoli
takvog braka analogno na dozvolu enidbe sa krankom ili
idovkom.
Ova analogija iziskuje da se afja ne moe nikako oe-
niti hanefjkom, kao to nije dozvoljeno da idov ili kranin
oeni muslimanku.
44
Ibn Abidin u knjizi, Reddul-muhtar jasno kae da
su etiri posebna stajalita za mezhebe napravljena poslije
500 g.h., kada je nadvladala ljubav za pozicijama, a iskreni
je prekorili. Meutim, loi uenjaci su je ukrasili vladarima.
Neka se Allah smiluje Abdullahu ibn El Mubareku koji je
rekao: A zar vjeru nisu upropastili kraljevi i zli sveenici i
monasi?
ejh Ahmed akir u komentaru Sunenu Et-Tirmi-
zija (1/432) kae: Zapravo, do nas je dolo da je ovo nedjelo
bilo injeno i u mekkanskom Haremu i da su u njemu
klanjala etiri imama koji su se pripisivali za etiri mezheba.
Mi to nismo vidjeli, jer nas to doba nije doekalo. Obavili
smo had u doba kralja Abdulaziza b. Abdurrahmana
Ali Suuda i uli kako je on dokinuo ovu novotariju,
objedinivi ljude u Haremu oko jednog redovnog imama.
Molimo Allaha da, iz Svoje vrijedne blagodati i pomoi,
uputi uenjake Islama na ukidanje ove novotarije u svim
damijama On dobro uje upuene dove.
DA LI E OVJEK KADA UMRE BITI PITAN U
KABURU O MEZHEBU ILI TARIKATU ?
Molim te Allahom Uzvienim, pametni i pravedni
muslimanu, da mi odgovori da li e insan kada umre u svom
kaburu ili na Dan obrauna biti pitan: Zato nisi prihvatio
mezheb tog i tog ili zato nisi uao u tarikat tog i tog? Tako
mi Allaha, u osnovi za to nee biti pitan.
Zapravo, bit e pitan: Zato si se pridravao dotinog
mezheba ili prihvatio dotini tarikat? Ovo je bez sumnje
uzimanje sveenika i monaha za bogove mimo Allaha. Ovi
posebni mezhebi i poznati tarikati su novotarije u vjeri, a
svaka novotarija je zabluda.
45
ovjee, bit e pitan o onome to ti je Allah dao u
obavezu u vidu vjerovanja u Allaha i Njegovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, i postupanja po toj obavezi. Ta obaveza
ne podrazumijeva da se prihvati odreenog mezheba ili
odreenog tarikata. Postupanje po tom uvjerenju iziskuje
injenicu da e biti pitan o onome to nisi znao, iako su
postojali uenjaci koji su znali Kuran i Sunnet, te zato nisi
manje jasne injenice vratio na presudu Kurana i Sunneta.
To je vjera Islam s kojom je doao na Poslanik Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem.
Zato, muslimanu, vrati se svojoj vjeri, a ona je
postupanje po vanjtini Kurana i Sunneta i ono oko ega
su se usaglasili prethodnici naeg Ummeta i dobri imami.
U tome ti je spas i srea. Budi musliman koji ispovijeda
jednou Allahu, oboavaj samo Allaha, samo Njega moli,
samo se Njega plai, budi brat svakom muslimanu, voli im
ono to voli i sebi, dovoljno ti je ono to je prenio imam Et-
TirmiziuSunenu od El-Irbada b. Sarije, radijallahu anhu, da
je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam
je drao veoma rjeit govor poslije sabah-namaza. Oi su
od njega zasuzile, a srca se preplaila. Neki ovjek ree:
Ovo je oprotajni govor, pa ta nam oporuuje, Allahov
Poslanie? Rekao je: Oporuujem vam bojazan od
Allaha, poslunost i pokornost pa makar vam nadreeni
bio abesinski rob. Onaj koji od vas poivi, vidjet e
mnoga razilaenja. uvajte se izmiljenih stvari, jer su
one zabluda. Ko to od vas doivi, neka se pridrava moga
Sunneta i sunneta upuenih halifa. Svojim se onjacima
za njih prihvatite!
(Sahih, Ebu Davud, 4607; Et-Tirmizi, 2676)
Ako je tako, strogo se uvaj slijepog slijeenja! Nema
sumnje da onaj ko se prihvati samo jednog mezheba u
svakom erijatskom pitanju, sigurno e ostaviti prakticiranje
46
mnogih ispravnih hadisa, pa ak im se i usprotiviti. Nema
sumnje da je to sama zabluda. Zato su mnogi varolizatori
iz reda hanefj-skih uenjaka, a i drugih, jasno rekli: Nije
obaveza slijediti striktno jedan mezheb. To se spominje
u knjizi Et-Tahrir od El-Kemala Ibnul-Humama, te na
poetku knjige Reddul-muhtar od Ibn Abidina e-amija.
Miljenje o obaveznosti pridravanja samo jednog mezheba
je veoma slabo.
OSNOVE MILJENJA O OBAVEZNOSTI
SLIJEENJA ODREENOG MEZHEBA SAZDANI SU
NA POLITIKIM PRILIKAMA
Miljenje o obaveznosti slijeenje odreenog mezheba
sazdano je na politikim zahtjevima, okolnostima vremena i
duevnim ambicijama, kao to to nije skriveno inteligentnom
ovjeku koji je dobro obavijeten o historijskim injenicama,
to emo bolje pojasniti. Obaveza je spoznati istinu i
postupati po njoj.
Znaj da je istinski mezheb, koji smo duni slijediti,
mezheb naeg Muhammeda, Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem. On je najvei imam (El-Imam El-Eazam) kojeg
je dunost slijediti, a zatim mezheb njegovih upuenih
nasljednika, neka je Allah s njima zadovoljan. Nije nam
nareeno da ikoga striktno i pojedinano slijedimo osim
Muhammeda, Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Uzvieni kae, u prijevodu znaenja ajeta:
-ono to vam Poslanik kao nagradu da to uzmite, a ono to
vam zabrani ostavite. (El-Har, 7)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: Drite se moga
Sunneta i sunneta upuenih halifa.
47
Imami Ebu Hanife i Malik, kao ni jedan drugi, nisu
rekli: Uzmite moje miljenje ili Prihvatite moj mezheb. ak
to nisu rekli ni Ebu Bekr ni Omer, radijallahu anhum. Zapravo,
oni su to zabranjivali. Ako je temelj takav, odakle su onda
doli mezhebi? Zato su se proirili i dati kao obaveza
muslimani-ma? Razmisli i uoi da su se proirili samo poslije
odlaska najboljih generacija. U obavezu su ih stavili samo
tiranski namjesnici, vladari neznalice i zalutali uenjaci.
ED-DEHLEVIJEV ZAKLJUAK DA JE MEZHEB
NOVOTARIJA
Velijjullah Ed-Dehlevi u svojoj knjizi El-Insaf (68)
kae: Znaj da ljudi u prvom i drugom stoljeu nisu bili
usaglaeni oko slijepog slijeenja jednog dotinog mezheba.
Ebu Talib el-Mekki u knjizi Kutul-kulub kae: Knjige i
zbirke su izmiljene, a i govor o izrekama ljudi, te fetve po
mezhebu jednoga ovjeka, uzimanje njegovog miljenja,
prianje o njemu u svakoj stvari i uenje fkha u okviru samo
jednog mezheba. Ljudi u starijem dobu, prvom i drugom
stoljeu, nisu bili na tome.
Poslije prva dva stoljea dolo je do razdvajanja, ali
ljudi u etvrtom stoljeu nisu bili usaglaeni oko istog
slijepog slijeenja jednog mezheba, uenja fkha u njemu i
prenoenja miljenja iz njega. To se oituje iz prouavanja.
Ljudi su bili na dva stepena: uenjaci i obini ljudi. Najbolji
obini ljudi su u pitanjima, oko kojih je postojao koncenzus
u kojem nema razilaenja izmeu muslimana (tj. velike veine
mudtehida), slijedili su samo Zakonodavca. Nauavali su
abdest, gusul, propise o namazu, zekatu i slino od svojih
oeva i oblinjih uenjaka. Po tome su hodili. Kada bi im se
desio kakav neobian dogaaj traili bi rjeenje od bilo kojeg
muftije kojeg bi nali, bez odreivanja posebnog mezheba.
48
Ibnul-Humam na kraju knjige Et-Tahrir kae: Jedanput su
pitali jednog, drugi put drugog, ne pridravajui se striktno
jednog muftije. U prethodnom govoru u svojoj vrijednoj
knjizi, Huddetullahil-baligah, (1/153) prenio je govor
Ibn Hazma potvrujui da je slijepo slijeenje haram i da nije
dozvoljeno nikome da uzme tue miljenje bez dokaza, osim
od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer Uzvieni
kae, u prijevodu znaenja ajeta:
-Slijedite ono to vam se od Gospodara vaeg objavljuje i ne
uzimajte, pored Njega, nekog drugog kao zatitinika! (El-Earaf, 3)
-A kada im se rekne: Slijedite Allahovu Objavu! oni
odgovaraju: Neem, slijedit emo ono na emu smo zatekli pretke
svoje. Zar i onda kada im preci nisu nita shvaali i kada nisu
na pravom putu bili?! (El-Bekare, 170)
Hvalei one koji nisu slijepi sljedbenici kae:
-koji Kuran sluaju i slijede ono najljepe u njemu; njima
je Allah na pravi put ukazao i oni su pametni. (Ez-Zumer, 18)
-O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku
i predstavnicima vaim. A ako se u neemu ne slaete, obratite se
Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allah i u onaj svijet; to vam je
bolje i za vas rjeenje ljepe. (En-Nisa, 59)
Uzvieni Allah nije dozvolio da se prilikom razilaenja
vratimo na ito drugo osim Kurana i Sunneta. Zabranio je
da se tom prilikom vraamo na neije miljenje, jer ono nije
dio Kurana i Suneta. Ispravno se prenosi koncenzus ashaba,
od prvog do zadnjeg, kao i koncenzus tabiina, od prvog do
zadnjeg, te koncenzus tabitabiina, od prvog do zadnjeg, o
sprjeavanju i zabrani da se ciljano uzima miljenje jednog
od njih ili njihovih prethodnika, tako to e se u potpunosti
slijepo slijediti. Neka zna onaj koji uzima u potpunosti sva
49
miljenja jednog uenjaka kao Ebu Hanife, Malika, afje
ili Ahmeda, ne uzimajui druga miljenja pored njihovih,
neoslanjajui se na ono to je dolo u Kuranu i Sunnetu,
i neprelazei se na miljenje drugih, da se suprotstavio
koncenzusu uenjaka cijelog Ummeta, od prvog do zadnjeg,
sa sigurnou oko koje nema nimalo dvojbe. Takav sebi nee
nai prethodnika ili ovjeka kroz prva tri pohvaljena stoljea
da je slijedio drugi put mimo puta vjernika. Utjeemo se
Allahu od ovakve pozicije. Takoer, svi ovi uenjaci su
zabranjivali da se drugi slijepo slijede, ali su im se suprostvaili
oni koji su ih slijepo slijedili.
Tako Imam El-Izz ibn Abdusselam spominje u svojoj
knjizi, Kavaidul-ahkam f mesalihil-enam, i ejh Salih El-
Fullani u knjizi, Ikazu himem ulil-ebsar.
udno je da slijepi sljedbenici ovih proirenih i izumlje-
nih mezheba, kojih se fanatino pridravaju, slijede ono to
se pripisuje njihovom mezhebu, iako su sasvim udaljeni od
dokaza. Uvjereni su kao da mezheb dolazi od Vjerovjesnika
i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ovo je vid zastranjivanja
od Istine i udaljenosti od cilja. Vidjeli smo da su ovi slijepi
sljedbenici uvjereni da je nemogue da njihov imam pogrijei
i da ono to je rekao je suta istina i tanost, a u svom srcu
skriva namjeru da nee ostaviti svoje slijeenje pa makar
doao dokaz koji je u suprotnosti.
Ovim se ostvaruju predaje koje prenosi imam Et-
Tirmizi i drugi od Adijja b. Hatema, radijallahu anhu, da je
rekao: uo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, kako ui: Oni, pored Allaha, bogovima smatraju sveenike
svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a nareeno im je da
se samo jednom Bogu klanjaju, - nema boga osim Njega.
(Et-Tevbe, 31)
Rekao sam: Allahov Poslanie, oni ih nisu oboavali!
50
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: Kada bi
im oni neto dozvolili i oni bi to smatrali dozvoljenim, a
kada bi im zabranili i oni bi smatrali zabranjenim. To je
njihovo oboavanje!
(Hasen, Et-Tirmizi, 5/278; El Bejheki u Es-Sunenul-kubra, 10/116)
KO PRISTRASNO SLIJEDI NEKOG DRUGOG
MIMO ALLAHOVOG POSLANIKA, sallallahu alejhi ve sellem,
ZALUTALI JE NEZNALICA
Muslimani! Ako slijedimo mezheb jednog ovjeka, a
do nas dopre hadis nepogrjeivog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, kojeg nam je Allah u obavezu stavio slijediti, pa
ostavimo njegov hadis i ponemo slijediti tog ovjeka i njegov
mezheb, ima li onda od nas nepravednijih ljudi? ta e nam
biti opravdanje kada ljudi stanu pred Gospodara svjetova?
Onaj koji pristrasno pristupa odreenoj osobi mimo
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i smatra da je
njegovo miljenje tano i da ga je obavezno slijediti, bez
osvrta na ostale imame, taj je zalutali neznalica.
ak moe biti i nevjernik od kojeg se trai pokajanje, a
ako se ne pokaje nad njim e se izvriti smrtna kazna. Kada
je uvjeren da je ljudima dunost slijediti jednog dotinog od
ovih imama, stavio ga je na stepen Vjerovjesnika, sallallahu
alejhi ve sellem, a to je nevjerstvo. Najvie to se moe rei
jeste da obini ovjek treba slijediti jednog od imama, bez
posebnog i striktnog odreivanja. Onaj koji voli imame
prema njima izraava prijeteljstvo i slijedi svakog od njih.
Takav ini dobro djelo prema onome to mu se oituje da je
u saglasnosti sa Sunnetom.
51
Ko se fanatino pridrava jedne dotine osobe od
imama, bez tabiina, on je na stepenu onoga ko se fanatino
pridrava jednog ashaba u odnosu na ostale, kao to to rade
rafdije, nasibije i haridije.
Ovo su putevi sljedbenika novotarije i zablude za koje
je potvreno u Kuranu i Sunnetu i koncenzusom uenjaka
da su osueni i izali van okvira Istine.
ejhul-islam AhmedIbn Tejmijje u knjizi, El-Fetava
el-Misrijje spominje: Ako ovjek slijedi Ebu Hanifu,
Malika, afju ili Ahmeda, npr., pa vidi da su u drugim
erijatskim pitanjima mezhebi drugih jai i bude ih u tome
slijedio, uradio je dobro djelo i za to, bez ikakvog sporenja
meu uenjacima, nee biti prekoren u svojoj vjeri ili
pravednosti. Zapravo, ovaj je prei i blii istini i drai Allahu
i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, od onoga koji
se fanatino pridrava odreene osobe pored Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem. Tako se neki fanatino pridravaju
Ebu Hanife i misle da je miljenje tog dotinog pojedinca
ispravno i da ga je potrebno slijediti izbjegavajui imama
koji mu se u tome suprostavio. Ko ovo uini. neznalica je.
ak moe biti i nevjernik, a utjeemo se Allahu od toga!
U knjizi El-Kada, ejh Tekijjuddin ibn Tejmijje
kae: Ko stavi u obavezu slijepo slijeenje odreenog
imama zatrait e se od njega pokajanje, a ako se ne pokaje
bit e ubijen, jer je takvo obavezivanje davanje drugima
mimo Allahu uea u zakonodavstvu koje je jedno od
odlika Njegovog Gospodarstva.
U knjizi, El-Ikna, stoji: Pridravanje odreenog
mezheba i zabrana prelaska u drugi nije poznato. Veliki
dio uenjaka nikoga ne obavezuju slijeenjem odreenog
mezheba i niko nee biti slijeen u svome suprostavljanju
52
Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Allah
Uzvieni je svakome, u svakoj situaciji, naredio pokornost
Njegovom Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.
IBNUL-HUMAMOV ZAKLJUAK DA
PRIDRAVANJE ZA ODREENI MEZHEB
NIJE POTREBNO
El-Kemal b. El-Humam u knjizi Et-Takrir vet-tahbir,
koja govori o metodologiji islamskog prava u hanefjskoj
pravnoj koli, spominje, prema vjerodstojnom miljenju, da
uzimanje posebnog mezheba nije obavezno, jer je slijeenje
mezheba neobavezno.
Obavezno je samo ono to Allah i Njegov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, stavi u obavezu, a oni nisu nikome
stavili u obavezu da se pridravaju mezheba ijednoga
imama slijepo ga slijedei u Vjeri u svemu to ini i
izbjegava.
Prve tri generacije su se sloile oko miljenja neobave-
znog slijeenja odreenog pravca (mezheba), mada veina
slijepih sljedbenika govori: Ja sam hanefja, Ja sam afja i
sl., neimajui znanja o pravcu svoga imama.
Oni ne postaju sljedbenici samim izjavama. Kada bi
ovjek rekao: Ja sam islamski pravnik ili pisac, ne bi to
postao samo zbog svoje izjave. Isto tako, oni koji se deklariu
kao sljedbenici imama veoma su udaljeni od znanja o
biografji svoga imama. Kako je onda ispravno da se neko
pripie imamu samo na osnovu odgoljene tvrdnje i govora
koji je lien svakog znaenja? Zato, razmisli!
53
U knjizi Ikazu himem ulil-ebsar, El-Fullani, poja-
njavajui razliku izmeu pravog i slijepog sljedbenika,
kae: Slijepi sljedbenik ne pita za Allahov propis i propis
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego pita za
mezheb svoga imama, pa makar mu bilo jasno da se mezheb
njegovog imama suprostavlja Allahovoj Knjizi i Sunnetu
Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem! Ali, ni tada se
ne bi povratio. Pravi sljedbenik pita za Allahov propis
i propis Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ne
pita za miljenje drugog i njegov mezheb. Kada bi mu se
desio neki drugi dogaaj ni bi bio obavezan da upita prvog
uenjaka o njemu, nego bilo kojeg koga sretne. Nije mu
dunost da ispoljava robovanje Allahu s miljenjem prvog,
tako da ne uje miljenje drugih, kao to mu nije ni dunost
da se fanatino pridrava prvog i pomae ga tako da kada bi
znao da se tekst Kurana i Sunneta suprostavljaju njegovoj
fetvi, ne bi se na njih obazirao. Ovo je razlika izmeu slijepog
slijeenja posljednjih genracija i slijeenja na kojem su bili
ispravni prethodnici, a Allah Uzvieni najbolje zna.
Slijepo slijeenje u erijatu oznaava povrat na
miljenje za koje govornik nema dokaza, to je u erijatu
zabranjeno. Dosljedno slijeenje podrazumijeva slijeenje
za koje sljedbe-nik ima potvren argument. Slijepo slijeenje
u Allahovoj vjeri je neispravno, a slijeenje s dokazom
je obavezno. Kada je pojmljivo da obini ovjek prihvati
muftijino miljenje, pa je ak to i obavezno, uz postojanje
mogunosti da muftija pogrijei, kako onda nije pojmljivo
da prihvati Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis i
prakticira Sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, poslije dokaza o njegovoj vjerodostojnosti sve dok
ga ne bude prakticirao taj i taj? Njegovo miljenje bi tada
bilo uslov za prakticiranje Sunneta, a ovo je najneispravnija
istina! Allah Uzvieni je putem Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, dao dokaze ljudi i zato nije mogue pretpostaviti
54
greku onoga koji prakticira hadis ili po njemu daje fetvu
nakon to ga je ispravno shvatio. Ovo se odnosi na one koji
su sposobni shvatati erijatske tekstove, a ako nisu, obaveza
im je ono to je Allah Uzvieni rekao, u prijevodu znaenja ajeta:
-I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali,
zato pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate vi! (El-Enbija, 7)
Kada je onome koji trai fetvu, dozvoljeno se osloniti
na pisani govor muftije ili kakvog ejha, oslanjanje na ono
to su napisali povjerljivi od govora Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, je pree. Ako se pretpostavi da odreeni
ovjek ne razumije hadis, on je poput onoga koji ne razumije
muftijinu fetvu. Zato, neka pita onoga koji razumije njeno
znaenje. Isto se odnosi na hadis.
Rekli su: Predaja kao argument je iznad kijasa (analogije,
idtihada). Postupanje po hadisu je pree od postupanja po
predaji od uenjaka.
Uenjak Ibn Nudejm el Hanef u knjizi El-Bahrur-
Raik kae: Postupanje po jasnom tekstu pree je od
postupanja po analogiji. Dunost je postupati po znaenju
hadisa.
Rezime bi glasio: Prakticiranje hadisa od strane
odreenog pojedinca, prema ispravnom shvatanju vjerske
koristi iz njega, je mezheb kod svih validnih uenjaka.
Imam Ebu Hanife bi izdavao fetve i govorio: Ovo je naa
mogunost saznavanja. Ko pronae neto jasnije od ovoga,
blii je ispravnosti.
(Ovu predaju prenosi E-arani u knjizi Tenbihu el-Mugterrim)
Alijj El-Kari el Hanef kae: Nije dunost nijednom
pripadniku ovog Ummeta biti hanefja, malikija, afja ili
hanbelija. Pojedincima je dunost, poto nisu uenjaci, da
55
upitaju one koji su vini znanju. etverica imama su bili
uenjaci. Zato je reeno: Ko bude slijedio uenjaka ispravan
e susresti Allaha. Svaki obveznik erijatskim tekstovima
duan je slijediti Poglavara svih vjerovjesnika Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem.
Korist: Ovo se odnosi na obinog ovjeka, tj., da se
ne pridrava odreenog mezheba niti posebno odreenog
imama. Ima pravo da od muftije trai dokaz, kao to ubira
zekata ili policajac trai potvrdu kada od njega zatrae da
plati izvjesnu koliinu imetka.
Mnogi ljudi misle da je izreka: Ko bude slijedio
uenjaka ispravan e susresti Allaha., govor Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Uenjaci kau da ova
predaja nema osnove, kao to se prenosi u knjizi, Silsiletul-
ehadisid-daifeh (551), od ejha El-Albanija.
IMAM KOJI SE SLIJEDI I ZA KOJIM SE
POVODIMO JE VJEROVJESNIK, sallallahu alejhi ve sellem
Uenjak Abdulhakk Ed-Dehlevi u knjizi, erhus-
siratil-mustekim, kae: Slijeeni imam, za kojim se
povodimo, uistinu je samo Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem. Slijeenje nekoga drugoga pored njega je nezamislivo.
Ovo je pravac ispravnih prethodnika (selefu salih). Neka nas
Allah Uzvieni od njih uini!
Imam afja kae: Muslimani su se usaglasili da
onome kome se jasno dokae Sunnet Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, nije mu dozvoljeno da ga ostavi radi
miljenja nekog drugog. (Ialamul-mevkkiin, Ibnul-Kajjim, 1/7)
56
Nema sumnje da su sljedbenici Istine samo oni koji
dosljedno slijede Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
i postupaju po njegovoj naredbi i djelima.
Ako ta djela imaju vie verzija, nekada primjenjuju
jednu nekada drugu. Takoer, poslije njega, sallallahu alejhi
ve sellem, povode se za ispravnim i upuenim halifama i
ashabima, neka je Allah s njima zadovoljan.
-Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas e Allah
voljeti i grijehe vam oprostiti! a Allah prata i samilostan je.
(Ali Imran, 31)
ZBOG PRISTRASNOG SLIJEENJA MEZHEBA
DESILO SE FRAKCIONATVO I RAZILAENJE
Kada se prenosi vei broj predaja od Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, o nekim stvarima, a ne zna se koja je prije dola
a koja kasnije, niti se zna za historijat tih predaja, dunost ti
je da ih sve izvrava, nekada jedne a nekada druge. Tada
e postupati po onome s ime je doao Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, i bit e njegov sljedbenik. Meutim,
ako odabere dio, a negira drugi dio tih predaja, onda
postoji velika bojazan za tebe. Ako bude davao posebna
neosnovana pojanjenja za tekst, moda e skrenuti sa
Istine a da i ne osjeti.
Kako moe pristajati robu muslimanu da negira ono
to je potvreno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, koji ne govori po svome hiru, nego je sve Objava?
Kada su ljudi zapali u kunju uzimajui dio tekstova
erijata, a ostavljajui dio, pojavili su se ovi razliiti mezhebi.
57
Govorili su: Kod nas i kod vas, Vae knjige i nae knjige,
Na mezheb i va mezheb, Na imam i va imam, a to je
dalo sljedei rezultat: mrnja, okretanje jednih od drugih,
zavist, oholost, sve dok muslimani nisu doivjeli potpun
kolaps. Njihova zajednica se rascjepkala postajui tako
metom za Evropljane i tiranine. Zar svaki imam muslimana
nijeujednoi na imam s kojima emo biti zajedno proivljeni?
Teko li se pristrasnim fanaticima! Allahu, uputi nas, a i njih
na Pravi put!
Kada se ovo pitanje istinski proui i valorizira,
oitovat e ti se da su mezhebi proireni i ukraeni od strane
neprijatelja Islama kako bi se muslimani razjedinili, a njihova
snaga rastoila.
Mezhebe su izmislile neznalice oponaajui idove
i krane koji su radili mnoge sline stvari. Pristrasne
neznalice su uvijek bile veina u svakom dobu. Oni ne znaju
za pravednost i umjerenost, a i ne prave razliku izmeu
istine i neistine.
Uenjaci Ibn Abdul-BerriIbn Tejmijje, kau: Niije
miljenje se ne uzima u obzir kada postoji izreka Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koja je vjerodostojna.
Najpree je prihvatiti i postupati po Sunnetu Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. To treba biti osobina
svakog muslimana, a ne kako to ine sekte slijepog slijeenja
kada daju prednost miljenju i mezhebu nad erijatskim
tekstovima. Kuranu i Sunnetu se nee oponirati razumskim
opcijama, duevnim zamislima i ejtanskom pristrasnou,
kao da se kae: Moda je mudtehid doao u dodir sa ovim
tekstom i ostavio ga zbog mahane koja mu se tom prilikom
oitovala ili je doao do drugog dokaza, i druge sline
izjave koje su iznosili pristrasni pravnici i kojima su jo vie
zaglupili neznalice slijepe sljedbenike. Zato, shvati!
58
Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, je rekao: Sunnet je
ono to su Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
postavili kao Sunnet. Nemojte pogreno miljenje napraviti
Sunnetom za ovaj Ummet.
Neka je Allah Uzvieni zadovoljan s Omerom. Kao
da je bio nadahnut da e se to dogoditi, pa je na to upozora-
vao. U ovim vremenima vidimo miljenja suprotna Sunnetu
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koja se kose i
sa Allahovom Knjigom, kako su pretvorena u Sunnet i za
njih se vjeruje da su dio Vjere. Na ta miljenja se vraaju
prilikom razilaenja i nazivaju ih mezhebima. Tako mi
Allaha Velikog, to je uistinu velika nedaa i pristrasna
uspaljenost kojom su pogoeni Islam i njegovi sljedbenici.
Svi smo Allahovi i Njemu se vraamo!
Imam Abdur-Rahman el-Evzai kae: Pridravaj
se predaja Ispravnih prethodnika (selefu-salih), makar te
ljudi odbacivali. uvaj se miljenja ljudi, makar ih oni
ukraavali!
Od Bilala b. Abdullaha b. Omera prenosi se da je
Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, rekao da je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, govorio: Nemojte uskraivati enama
njihovo pravo da odu u damije.
(El-Buhari, 1/222-223; Muslim, 2/32)
Bilal je tada rekao: to se mene tie, sprjeavat u
svoju enu, a ko eli, neka ih puta! Abdullah b, Omer mu
se tada okrenuo i rekao: Allah te prokleo! Allah te prokleo!
Allah te prokleo! Slua govor koji ti prenosim od Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ih ne sprjeavamo, a ti
kae: Mi emo ih sprjeavati! Potom je zaplakao i srdit
otiao. (El-Hakim u Marifetu ulumil-hadis, 182; Muslim, 4/162-164)
Neka je Allah zadovoljan sa svim ashabima!
59
Korist: Dozvoljeno je eni da izae na namaz u damiju
nenamirisana, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae:
Kada jedna od vas prisustvuje namazu u damiji, neka se
ne mirie. (Muslim, 2/32), i pod uslovom da nema smutnje, jer
El-Buhari (869)i Muslim (2/34) prenose da je Aia, radijallahu
anha, Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, supruga, rekla:
Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio ta
su ene uvele, zabranio bi im odlazak u damije kao to je
to bilo zabranjeno idovskim enama.
Zato je enama bolje da borave u svojim kuama, jer
su najbolje damije za ene upravo njihove kue. Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, kae: itavo tijelo ene je avret
- stidno mjesto (treba ga pokriti), a kada izae iz kue
ejtan je vreba. Licu svoga Gospodara je najblia kada je
u svojoj kui. (Et-Tirmizi, 3/476; Ibn Huzejme, 3/93)
MEZHEB IMAMA EBU HANIFE JE
PRAKTIKOVANJE KURANA I SUNNETA
Od pisca El-Hidaje f revdatil-ulemaiz-zendusijje,
prenosi se da je Ebu Hanif, Allah mu se smilovao, reeno: ta
kada iznese miljenje, a Allahova Knjiga mu se protivi?
Rekao je: Ostavite moje miljenje radi predaje od Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Reeno je: Ako se tom
miljenju protivi miljenje ashaba? Odgovorio je: Ostavite
moje miljnje radi miljenja ashaba, radijallahu anhuma!
U knjizi, El-Iknaa, El-Bejheki prenosi: Imam afja
upitan je: Kada iznesem miljenje, a predaja od Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mu se protivi, pree je
prihvatiti ono to je potvreno od Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem. Zato me nemojte slijepo slijediti i
oponaati.
60
Imamul-Haramejni je otvoreno iznio miljenje imama
afje i oko toga nema razilaenja.
U El-Kafju stoji: Ako bi muftija mudtehid
izadao fetvu o neemu, a vjerodostojno se potvrdi hadis
od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je u
suprotnosti sa fetvom, obaveza je postupati po hadisu, jer
miljenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se ne stavlja na
stepen muftijinog miljenja.
Vjerodostojan hadis se nikako ne moe staviti na stepen
muftijinog miljenja, a ako je muftijino miljenje ispravno da
bude erijatski dokaz, onda je govor Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, prei.
Imam Ibnul-Kajjim u knjizi, Ialamul-muvekkiin,
(1/77) kae: Sljedbenici Ebu Hanife, Allah im se smilovao,
saglasni su da se slabom hadisu daje prednost nad kijasom
(analogijom) i miljenjem. On je na tome sazadao svoj
pravac.
Ko kae da nije obavezno postupati po hadisu, ili da
nije dozvoljeno, smatramo ga ovjekom koji eli odbaciti
Allahov dokaz istim fkcijama i matom. Ovako musliman
ne postupa.
Ko trai izgovora zato to se navodno ne moe shvatiti,
nije musliman. Kako, kada je Allah Uzvieni objavio Svoju
Knjigu da bi se po njoj postupalo i da bi se Njena znaenja
shvatala? Potom je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nareeno
da je openito pojasni svim ljudima. Uzvieni kae, uprijevodu
znaenja ajeta En-Nahl, 44:
- jasne dokaze i knjige. A tebi objavljujemo Kuran da bi
objasnio ljudima ono to im se objavljuje, i da bi oni razmislili.
61
Kako se moe rei da je njegov, sallallahu alejhi ve sellem,
govor, koji je pojanjenje ljudima, neshvatljiv osim jednom
od njih? Prema njihovim tvrdnjama, u ovom vremenu
nije shvatljiv nikome zato to nema mudtehida na ovom
dunjaluku ve stotinama godina !? Moda su primjeri ovih
izjava proizali od onih koji su htjeli da se obinim ljudima
ne razotkrije sutina njihovog miljenja koje je u suprotnosti
sa Allahovom Knjigom i Sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem. Ovo je dolo do stepena da je shvatanje Kurana
i Sunneta, radi crpljenja propisa iz njih, kod njih postalo
ogranieno na one koji se bave idtihadom. Zatim su
mudtehidi nestali sa zemlje i meu zadnjim generacijama
su se pojavile ove izjave! Allah najbolje zna sutinu ove
stvari!
Moda su neki to zabranili da drugi ne bi imali
naklonost u davanju prednosti nekim mezhebima koji su u
saglasnosti sa vanjskim znaenjem Kurana i Sunneta, pa bi
ih na kraju i prihvatili. Neki su tome dodali nedozvoljenost
prelaska iz mezheba u mezheb, te nedozvoljenost uzimanja
razliitih propisa iz razliitih mezheba, kako ljudi sebi
ne bi otvorili put davanja prednosti jednom nad drugim
mezhebom, i kako to, na poslijetku, niko ne bi niko ni poelio
a ni pomislio uraditi.
Korist: Mijeanje mezheba ima dvije okolnosti:
- prva je da musliman traga za olakicama, pa uzme
ono to odgovara njegovoj strasti ostvarujui tako svoju
korist, to nije dozvoljeno prema koncenzusu uenjaka.
- druga je da musliman, koji je sposoban za to, iz
svakoga mezheba uzme najjai i najbolji dokaz. Ovu okolnost
uenjaci nazivaju slijeenjem, to je obaveza svakom onom
ko to moe. El-Masumi, Allah mu se smilovao, prema kontekstu
ukazuje na ovu drugu okolnost.
62
Poznato je kod pronicljivih ljudi da ove izjave nemaju
nikakve osnove niti predaje koje potvruje Allahova Vjera.
Mnoge od njih su suprotne razumu i predajama, ali i pored
toga mnogi ljudi vini znanju zastranjuju od pokornosti
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, iako je ona stroga obaveza,
ne obazirui se na njegov govor koji prenose povjerljivi
prenosioci sa ispravnim lancem prenosilaca.
Oni trae predaje od sljedbenika spomenutih
mezheba i u mezhebskim knjigama ne osvrui se na
lance prenosilaca. Kada vide da je neko naklonjen davanju
prednosti miljenju odreenog imama u hadisu ili Kuranu,
smatraju ga zabludjelim novotarom. Svi smo Allahovi i njemu
se vraamo!
Dunost je svakom muslimanu da postupa prema
onome to je potvreno od Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi
ve sellem, hadisa, a ko mu se suprostavi, bojati se za njega.
Kako to uope moe biti kada Uzvieni kae, u prijevodu
znaenja ajeta:
-Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno
nareenju Njegovu, da ih iskuenje kakvo ne stigne ili da ih
patnja bolna ne snae. (En-Nur, 63)?
Kada se pojavi hadis kao oslonac, tada muslimanu
ne bi smjelo biti svojstveno uahurivanje u okviru slijepog
slijeenja. Kako je takav slian onome za koje Uzvieni kae
-A ako bi se ti za njihovim eljama poveo, kada ti je ve
dola Objava, tada bi ti sigurno nepravedan bio. (El-Bekare, 145)
Muslimanu je dunost prihvatiti hadis, a ne treba ga
sprijeiti zato to slijedi izvjesni mezheb. Uzvieni kae, u
prijevodu znaenja ajeta:
63
-O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku
i predstavnicima vaim. A ako se u neemu ne slaete, obratite se
Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allah i u onaj svijet; to vam je
bolje i za vas rjeenje ljepe. (En-Nisa, 59)
U openit povrat Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
spada uzimanje njegovog govora prilikom razilaenja.
Poto je ve dolo do razilaenja meu imamima, dunost je
prihvatiti Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, govor.
MUDTEHID MOE POGRIJEITI A I POGODITI,
DOK JE POSLANIK, sallallahu alejhi ve sellem, NEPOGRJEIV
udno je da oni znaju da mudtehid moe pogrijeiti
i pogoditi Istinu, to ulazi u njihova openita uvjerenja.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je nepogrjeiv, ali i pored
toga, svi ustrajavaju na govoru mudtehida, kao to se vidi,
a ostavljaju Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, govor. Kamo
sree da su uporno ustrajali na govoru samoga mudtehida,
ve se pridravaju i ustrajavaju u onome to su napisali laici,
kao to se neznalice iz reda hanefjskog mezheba na Srednjem
Istoku (bive musl. republike SSSR-a) pridravaju miljenja iz
knjige Hulasatul-Kidani, o zabrani pokazivanja kaiprstom
na teehhudu, iako je to potvreni Sunnet od Allahovog
Poslanika, alejhisellam, svih ashaba, radijallahu anhum, i svih
imama mudtehida.
Isto tako, pokazivanje kaiprstom desne ruke prenosi
se od imama Ebu Hanife, Ebu JusufaiMuhammeda, Allah
mu se smilovao. To je posebno jasno naslovljeno u Muvettau
Muhammeda b. Hasana E-ejbanija, erhul-meani
el-asar, Fethul-Kadiru, El-Inaji i Umdetul-Kari, te
drugim knjigama koje se veu na hanefjski mezheb.
64
Vidjeli smo ljude koji su skloni pokornosti i ibadetu,
ali su popustljivi u praktikovanju hadisa ne posveujui mu
panju. Pridaju panju knjigama njihovih mezheba mislei
da je hadis odbaen, a izvor ovoga je neznanje o sutini
stvari.
ejh Muhammed Hajat Es-Sindi kae: Obaveza
je svakom muslimanu da uloi trud za spoznaju znaenja
Kurana i hadisa, da ih dosljedno slijedi i shvati njihova
znaenja izvlaei propise iz njih. Ako to ne moe, slijedit
e uenjake, ali se nee pridravati samo jednog dotinog
mezheba, jer je uzimanje jednog mezheba slino uzimanju
uzimanju nekoga za poslanika. ..
Potrebno je da iz svakog mezheba uzme ono to
je najsigurnije. Dozvoljeno mu je uzeti olakice u nudi,
a izbjegavanje olakica je bolje. Ono to su izmislili nai
savremenici o pridravanju odreenih mezheba smatrajui
da nije dozvoljeno preseljenje iz mezheba u mezheb, pravo
je neznanje, novotarija i nepravda. Tako smo vidjeli kako
ostavljaju ispravne hadise koji nisu derogirani, a pridravaju
se svojih mezheba bez ikakvog lanca prenosilaca.
Imam afja kae: Ko bude slijepo oponaao odreenu
osobu u zabrani ili dozvoli neega, a potvren je ispravan
hadis koji govori suprotno, pa ga to slijepo oponaanje
sprijei od postupanja po Sunnetu, uzeo je onoga koga slijepo
oponaa za gospodara mimo Allaha Uzvienog. Takav mu
dozvoljava ono to je Allah zabranio, a zabranjuje ono to je
Allah dozvolio. Svi smo Allahovi i Njemu se vraamo!
Najudnije je da kada do njih doe neto od ashaba,
radijallahu anhum, to se suprostavlja ispravnoj predaji, pa mu
ne nau drugo tumaenje, smatraju da je mogue da hadis do
njega nije doao, a to im ne izgleda tako komplikovano. Ova
65
konstatacija je tana. Meutim, kada do njih doe hadis koji
je u suprotnosti sa miljenjem onoga koga slijepo oponaaju,
uloe maksimalan trud da ga protumae, izdaleka ili izbliza.
Moda i izmijene rijei sa njihovog mjesta. Kada im se kae
prilikom nepostojanja realnih tumaenja: Moda do onoga
koga slijedite nije dola ta predaja, svi ustanu protiv takvoga
i otro ga iskritikuju. To im teko pada. Pogledaj ove siromahe
kako smatraju moguim da hadis ne mora doi do ashaba,
ali to ne dozvoljavaju da se desi sa poglavarima mezheba,,
iako je razlika izmeu ashaba i poglavara mezheba kao to
je razlika izmeu nebesa i zemlje. Vidi ih kako iitavaju
knjige hadisa i ue ih, ne da bi po njima postupali, ve radi
bereketa. Kada im se pojavi hadis koji je u suprotnosti sa
njihovim mezhebom pretjerano ga ponu tumaiti, a ako su
ga nemoni protumaiti, kau: Onaj koga slijedimo bolje je
od nas poznavao hadis!
Zar oni ne znaju da sami protiv sebe podiu Allahov
dokaz? Kada do njih doe hadis koji odgovara njihovom
mezhebu oraspoloe se, a kada doe do njih hadis koji se
suprostavlja njihovom mezhebu povuku se i ne sluaju.
Uzvieni kae, u prijevodu znaenja ajeta:
-I tako Mi Gospodara tvoga, oni nee biti vjernici
dok za sudiju u sporovima meusobnim tebe ne prihvate i
da onda zbog presude tvoje u duama svojim nimalo tegobe
ne osjete i dok se sasvim ne pokore. (En-Nisa, 65)
Sened b. Inan u komentaru Malikove Mudevvene,
kae:Znaj da iskljuivim ograniavanjem na slijepo slije-
enje nije zadovoljna pametna osoba, nego je to osobina
bezosjeajnog neznalice ili zadrtog glupana. Mi ne kaemo
da je taklid zabranjen svakoj osobi, nego obavezujemo
spoznaju dokaza i izreka ljudi. Obinom ovjeku je dunost
slijediti uenjake. Slijepo slijeenje predstavlja prihvatanje
66
tueg miljenja i oslanjanje na njega bez dokaza. Njime se
u osnovi ne moe postii znanje. Uzeti mezheb odreenog
ovjeka i samo ga slijediti spada u novotariju, jer sigurno
znamo da to nije bilo u doba ashaba, a oni su se vraali
na Allahovu Knjigu i Sunet Njegovog Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, i meusobno proflirajui miljenja prilikom
nedostatka dokaza. Isto se odnos i na tabiine. Kada ne bi
nalazili dokaza ulagali bi trud idtihadom. Potom je dolo
tree stoljee, a u njemu su bili imam Ebu Hanife, Malik,
afja i Ahmed. Bili su na putu svojih prethodnika. U
njihovo doba nije bilo mezheba odreenog ovjeka kojeg
su oni izuavali. U blizini su im bili i njihovi sljedbenici, a
koliko li su samo Malikovi sljedbenici puta imali suprotno
miljenje Maliku? udno je da slijepi sljedbenici govore da
je to bilo u starom dobu, a ustvari mezhebi su izmiljeni
poslije 200-te g. od Hidre i nestanka generacija koje je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pohvalio.
Istinu je rekao Sened, kada je spomenuo pokudu slije-
pog slijeenja odreene osobe i uzimanje njenog miljenja
kao vjere i vjerskog pravca, makar to bilo u suprotnosti sa
Kuranom i Sunnetom.
Nema sumnje da je to pokuena novotarija i runa
odlika kojom je prokleti Iblis napravio smicalice da bi
razjedinio zajednicu muslimana, njihovu snagu rastoio, te
ubacio neprijateljstvo i mrnju meu njih. Vidjet e da svaki
od njih velia svoga imama mudtehida kojeg slijepo slijedi
tako da na tom stepenu velianja kod njih nije nijedan od
ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Kada naie na hadis koji odgovara njegovom mezhebu
obraduje mu se, potini mu se i preda. Ako nae ispravan
hadis koji nije podloan derogaciji, ili se ne suprostavlja
drugome, a podupire mezheb drugog imama, otvori mu
67
razliita tumaenja i zapadne u kontradiktornost. Mezhebu
svoga imama iznalaze izvjesnu vrstu davanja prednosti iako
se suprostavlja ashabima, tabiinima i jasnim tekstovima.
Ako komentarie kakvu knjigu iz hadisa izmijeni svaki
hadis koji ne odgovara njegovom miljenju. Ako nije ni to u
mogunosti, onda se bez dokaza pozove na derogaciju ili se
raspravlja, ali u svakom sluaju ne postupa po njemu.
Slijepi sljedbenici su to uzeli kao vjeru i poseban
mezheb, pa kada bi im se donijelo hiljadu dokaza i
erijatskih tekstova, ne bi ih sluali, ve se od njega udalje
kao preplaeni magarci koj su pobjegli iz tora. Veina
stanovnika porijeklom iz Buhare, i njima slini Indijci i
Turci, koji stanuju u krugu dva Harema oko svojih ruku su
vezali tesbihe. Nekad ih stavljaju i na vratove. Na glavama
su im turbani poput kubbeta, a redovno itaju Delailul-
hajrat, Hatm havvade, te kasidu El-Burde i sl., mislei
da za to imaju nagradu. U isto vrijeme ne pokazuju prstom
na teehhudu. Nekoliko puta sam im rekao: Zato ne
pokazujete prstom, a zna se da je pokazivanje prstom
potvreni Sunnet od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, i njegovih asnih ashaba i imama mudtehida?
Pokazivanje kaiprstom je tee ejtanu od udarca eljeznom
polugom. (Ahmed, 4/15; El-Bezzar, 2/140)
Najbolji od njih odgovorio je: Mi smo hanefjskog
mezheba, a u naem mezhebu to nije dozvoljeno, ve je
haram.
Pojasnio sam mu navode iz Muvettaa imama
Muhammeda, erhu meani el-asar od Et-Tahavija i Fethul-
kadira od Ibnul- Humama.
Odgovorio je: To je miljenje prethodnika, ali su
zadnje generacije (hanefja) to zabranile i ostavile. Tako je ovaj
propis derogiran, to se prenosi u knjizi Salatul-Mesudi i
Hulasatul-Kidani. Ustrajao je u izbjegavanju ovoga.
68
Neznalice su uvjerene da su ovi laci i inadije na Istini
i da su dobri ljudi. Da, oni uspostavljaju vezu sa ejtanima.
Svi smo Allahovi i Njemu se vraamo!
Ebu El-Kasim el Kuejri kae: Dunost nam je. kao
tragaocima za Istinom. da se povodimo za onim kod koga je
greka nemogua, a da slijepo ne slijedimo one kod kojih je
greka mogua. Sve to je dolo od imama trebamo staviti na
vagu Kurana i Sunneta, pa sve to ova dva izvora prihvate
i mi prihvatamo, a to ne prihvate i mi ne prihvatamo.
Donesen nam je dokaz o slijeenju Zakonodavca, a nije
uspostavljen dokaz za slijeenje miljenja pravnika, sufja
i njihovih postupaka, osim nakon njihovog usporeivanja
sa Kuranom i Sunnetom. Kolika li je propast samo onoga
koji se udaljava od dokaza i zaahureno se dri slijepog
slijeenja u onome u emu slijeenje nije ispravno? erijatski
dokazi, fkhske pretpostavke i sufjski virdovi to kude i
odbacuju, a hvale onoga koji je predostroan kada mu nisu
jasne manje jasne stvari. Ko bude slijedio jednog imama, pa
se uspostavi da je miljenje tog imama suprotno Allahovoj
knjizi, Sunnetu Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
koncenzusu uenjaka ili ispravnoj analogiji, a pored toga
pridrava se slijepog slijeenja, njegova tvrdnja o pristajanju
i povoenju za spomenutim imamom je lana, kao to je
lano njegovo slijepo slijeenje. Zapravo, takav slijedi svoju
strast i pristrasnost, a svi imami ga se odriu. On je u odnosu
na imame na stepenu monaha, iz reda sljedbenika Knjige,
naspram vjerovjesnika, jer je svaki imam upozoravao svoje
sljedbenike na suprostavljanje erijatskim postavkama.
ISTINA NIJE OGRANIENA ISKLJUIVO NA
MILJENJE JEDNOG OVJEKA, OSIM ALLAHOVOG
POSLANIKA, sallallahu alejhi ve sellem
69
etiri imama se odriu takvoga, a i on je ist od njih.
On je novotar, sljedbenik strasti, lutalica, a i druge odvodi
u zabludu, u to musliman nimalo ne sumnja. Istina nije
ograniena na miljenje iskljuivo jednog pojedinca, osim
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Istina je ograniena
na ono s ime je on doao. Kada pravedan ovjek razmisli,
oituje mu se da je slijepo slijeenje mezheba jednog imama
bez osvrta na dokaz, veliko neznanje i golemi belaj. Zapravo,
to je sama zabluda i pristrasnost. Imami mudtehidi su, svi do
jednog, bili na suprotnome od takvoga, jer se vjerodostojno
prenosi od svakog od njih pokuda i opovrgavanje slijepog
oponaanja bez dokaza. Ko slijedi dokaz, slijedi svoga imama
a i ostale imame. Time slijedi i Allahovu Knjigu i Sunnet
Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tada nee izai
iz okvira mezheba svoga imama, ali e iz njega izai, a i iz
mezheba ostalih imama, ako se bude vrsto drao slijepog
slijeenja uprkos ispravnim dokazima. Da je ispravan hadis
doao do njegovog imama, imam bi ostavio svoje miljenje i
slijedio bi hadis.
Onaj ko namjerno ustrajava u slijepom slijeenju u ovoj
situaciji, ini nepokornost Allahu i Allahovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, slijedi svoju strast, odrekao se imama
i postao dio ejtanove stranke i sljedbenik zablude. Allah,
Subhanehu ve Teala, kae, u prijevodu znaenja ajeta:
-Reci ti Meni ko e uputiti onoga koji je strast svoju
za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajui ga, u
zabudi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapeatio, a pred
oi njegove koprenu stavio? Ko e mu, ako nee Allah, na
pravi put ukazati? Zato se na urazumite? (El-Dasijeh, 23)
Er-Rebi b. Sulejman el-Dizi kae: uo sam afju,
da ga je neki ovjek upitao o nekome erijatskom propisu.
Rekao mu je da se od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem,
prenosi da je rekao to i to. ovjek je rekao: Ebu Abdullahu,
70
zar je to tvoje miljenje?! afja se potresao a lice mu je
poblijedilo. Rekao je: Teko ti se, koja e me zemlja nositi
i koje e me nebo natkrivati ako budem neto prenio od
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a to ne bude i
moje miljenje? Da, uz puno potovanje! Potom je poeo
ponavljati ovu izreku.
U predaji od El-Humejdija prenosi se da je imam
afja rekao: Zar na mom struku vidi monaki pojas? Zar
misli da sma izaao iz crkve? Ja kaem: Rekao je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, ..., a ti kae: A ta je tvoje miljenje?
Zar u neto prenijeti od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem,
a to ujedno nee biti moje miljenje?
(Ebu Neim u El-Hil-ji, 9/106; Bejheki u Menakibu-afi, 1/474)
Znaj da su veina ljudi gubitnici, a manjina dobitnici.
Ko eli da vidi svoj dobitak ili gubitak, neka svoja djela stavi
pred Kuran i Sunnet. Ako su u suglasnosti, onda je dobitnik,
a ako su u suprotnosti, onda je gubitnik. Kolika je to samo
nesrea za njega! Uzvieni je obavijestio da e gubitnici
propasti a dobitnci stei zaradu. Zakleo se vremenom da je
ovjek na gubitku osim onoga ko objedini etiri osobine.
Kada vidi da ovjek leti u zraku, hoda po vodi ili
obavjetava o nevidljivom svijetu, ali u isto vrijeme suprotsta-
vlja se erijatru injenjem zabranjenih djela bez povoda koji
mu ga dozvoljavaju, a i ostavlja dunosti bez opravdanog
povoda, znaj da je to ejtan kojeg je Allah postavio kao
smutnju za neznalice. To nije daleko od povoda koje Allah,
Subhanehu ve Teala, odredio za zabludu, jer ejtan krui po
ovjeku kao to krui krv.
Deddal e oivljavati, usmrivati i dati da padne
kia to e biti razlog kunje za sljedbenike zablude. Isto se
odnosi na one koji jedu zmije i ulaze u vatru.
71
E-arani u El-Mizanu, kae: Rekao je Ebu
Davud: Rekao sam Ahmedu: Hou li slijediti El-Evzaija ili
Malika? Odgovorio je: Nikoga u vjeri slijepo ne oponaaj
od njih. to je dolo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, i njegovih ashaba, radijallahu anhum, to i prihvati.
ovjeku se daje na izbor prihvatanje ili neprihvatanje
onoga poslije to je dolo od tabiina. Ahmed je rekao:
Nemoj me slijepo oponaati, a ni Malika, ni Ebu Hanifu,
ni E-afija, ni El-Evzaija a ni Es-Sevrija, Allah im se
smilovao. Uzmi odakle su i oni uzimali. ovjek se smatra
nerazumnim ukoliko u svojoj vjeri slijepo slijedi ljude.
(Mesailu imam Ahmed, Ebu Davud, 277)
Ibnul-Devzi u knjizi, Telbisu-Iblis, kae: Slijepim
slijeenjem ponitavaju se funkcija i korist razuma, jer je
stvoren za promatranje i razmiljanje. Neumjesno je da
onaj koji dobije svijeu da se njome osvijetli, ugasi je i ide u
tami.
VEOMA VANA NAPOMENA
Znaj da mudtehidov idtihad i miljenje nisu
Allahov propis, a da su suti Allahov propis Ebu Jusufovo
i Muhammedovo suprostavljanje miljenju i idtihadu Ebu
Hanife ne bi bilo zamislivo. Zato je imam Ebu Hanife, Allah
mu se smilovao, rekao: Ovo je moje miljenje, pa ko doe s
boljim ja u ga primiti. Takoer, ostali imami su rekli: Mi
smo uloili trud idtihadom da bi doli do svog miljenja.
Ko eli neka ga primi, a ko eli neka ga ne primi.
Mi svakoga onoga koji slijepo slijedi jednog ovjeka
pitamo: Zato si ba odabrao tog poglavara da ti bude prei
za slijepo slijeenje od drugih?
72
Ako kae: Zato to je on bio najueniji u tom dobu i
ima posebnu vrijednost u odnosu na svoje prethodnike.
Odgovorit e mu se: Kako to zna, a nisi uenjak, jer
sam svjedoi protiv sebe da je on bio najueniji u svome
vremenu? To zna onaj ko je nauio mezhebe, njihove dokaze,
pitanja kojima se daje i ne daje prednost. Kako slijepac moe
prebrajati dirheme? Ako slijepo slijedi samo onoga koji je
najueniji, pa zar Ebu Bekr, Omer, Osman, Alijj i Ibn Mesud,
radijallahu anhum, nisu bili ueniji od tvog poglavara prema
koncenzusu svih muslimana?
Slijepom sljedbeniku e se rei: ega su se ljudi
pridravali prije nego to je postojao taj i taj, kojeg si uzeo za
slijepo slijeenje i njegove izreke stavio na stepen erijatskih
tekstova? Kamo sree da ste se zadrali na tome, ve ste ih
uinili preim za slijeenje od erijatskih tekstova. Jesu li
ljudi prije postojanja ovih bili na uputi ili zabludi?
Neminovno moraju priznati da su bili na uputi.
Rei e im se: Na emu su to drugo bili do na slijeenju
Kurana, Sunneta i predaja davajui prednost govoru Allaha
i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i predajama od
ashaba u odnosu na ono to im se suprostavlja? Kod njih su
traili presudu bez osvrta na govor izvjesnog pojedinca i
njegovog miljenja. Ako je ovo uputa, pa ta ima poslije istine
osim zablude? Gdje se onda oni odmeu? Zato razmisli!
Nije skriveno da je svaka grupacija slijepih sljedbenika
sve ashabe, tabiine i uenjake Ummeta, od prvog do
zadnjeg, a ne one koji su slijedili, stavila na poziciju onih
iji se govor ne uzima u obzir, niti na njihovu fetvu uope
gleda, a niti se njima zanima osim da bi im se dao odgovor
kada se njihovom miljenju suprostavi miljenje njihovog
predvodnika. ak i kada miljenje njihovog predvodnika
73
suprostavi se tekstu od Allaha i Njegovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, dunost ga je protumaiti i izvesti iz
okvira njegovog znaenja, te vjeto, na svaki mogui nain,
odbiti ga kako bi samo govor njihovog predvodnika ostao
ispravan. Allahu se jedino alba upuuje na novotarije ovih
i njihovu pristrasnost koja rui Vjeru!
Gotovo da se prijestolje imana i njegov temelj obrue
da Allah Uzvieni nije garantovao da e u ovoj Vjeri
biti onih koji e javno govoriti i braniti je. Ima li goreg
oblika ponaanja prema ashabima, tabiinima i ostalim
muslimanskim uenjacima? Ima li goreg potcjenjivanja
njihovih prava od strane onih koji se ne osvru na miljenje
ni jednog od njih, osim na miljenje svoga predvodnika
kojeg je uzeo za posrednika mimo Allaha i Njegovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?
Sekta slijepih sljedbenika poinila je prekraj Allahove
naredbe i naredbe Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, te uputu ashaba i naruila okolnosti u kojima su ivili
imami. Krenuli su putem koji je suprotan putu uenjaka.
Ovi nasljednici potpuno su izokrenuli put prethodnika
i izmijenili stanje Vjere, falsifcirali su Allahovu Knjigu i
Sunnet Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izreke
njegovih nasljednika i svih ashaba, radijallahu anhum. Izloili
su ih pred miljenje onih koje slijepo slijede. to se sloi s tim
miljenjima i prihvate ga i pokore mu se, a to se suprostavi
miljenjima njihovog predvodnika kau: Protivnik je
dokazivao tim i tim, ali to nisu primili niti su ispovijedali
kao vjeru. Njihovi predvodnici su iznalazili smicalice da
ova miljenja odbace na svaki mogui nain.
Rastoili su vjeru i njene sljedbenike pretvorili u
grupacije. Svaka sekta pomagala je svoga predvodnika
i pozivala ka njemu, a kudila onoga ko im se suprostavi.
74
Smatrali su da nije potrebno postupati po njihovim
miljenjima kao da su druga vjera.
Svima im je bila obaveza da se podrede zajednikoj
rijei za sve njih, a ona je da se pokoravaju samo velikom
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, Muhammedu i da jedni
druge ne uzimaju za gospodare mimo Allaha.
Znaj da je prihvatanje miljenja i analogije uenjaka na
stepenu tejemmuma koji se uzima u nedostatku vode. Kada se
nae tekst iz Kurana, Sunneta ili miljenje ashaba, dunost ga
je prihvatiti i od njega ne odstupati ka miljenjima uenjaka.
Meutim, posljednje generacije slijepih sljedbenika pribjegle
su tejemmumu, a voda im je dostupnija nego tejemmum.
uditi se slijepim sljedbenicima kako uzimaju
i postupaju po miljenju izvjesnog ovjeka iz zadnjih
generacija onih koji slijepo slijede imame, a u isto vrijeme
ostavljaju postupanje i fetve na osnovu miljenja imama El
Buharija, Abdullaha b. El Mubareka, El Evzaija, Sufjana
Es Sevrija i njima slinih, pa ak i miljenja Sejjida b. El
Musejjiba, El Hasena El Basrija, Ebu Hanife, Malika i
njima slinih od kojih se moe uzimati.
Oni smatraju ak da se miljenjima posljednjih
generacija sljedbenika njihovog predvodnika koji se slijepo
slijedi daje prednost u odnosu na fetve Ebu Bekra, Omera,
Osmana, Alijja i Ibn Mesuda, radijallahu anhum.
Takav ne zna kako e sutra opravdanje imati kod
Allaha kada izjednai miljenja i fetve ovih sa miljenjima i
fetvama velikana. ta tek rei kada im daju prednost ili kada
se uzimanje ovih miljenja postavi kao poseban propis i fetva,
a zabrani se uzimanje miljenja ashaba, radijallahu anhum?!
75
POSLJEDNJE GENERACIJE OVOG UMMETA SU
ISPRAVNE SAMO SA ONIM S IME SU BILE
ISPRAVNE PRVE GENERACIJE
Ovo je izreka imamaMalika.
Nema sumnje da su se prve i najbolje generacije
pridravale za Kuran, Sunnet i saglasnost ispravnih
prethodnika. Kada je kod muslimana presahla elja za
Allahovim erijatom, povodei se za onim za to su pogreno
mislili da e udovoljiti drugima koje su uzeli kao takmaca
Allahu, onda se nije uditi da e im biti uskraeno ono to je
Allah obeao vjernicima u vidu pobjede, jer oni su ostavili
dobar dio onoga ime je Allah opisao Svoje vjernike. U
prvom i drugom stoljeu nije bilo ovog slijepog slijeenja, a
ni postupaka koji se danas deavaju meu nama. Kada bi u
Islam htio ui pametan ovjek ili prosperitetan narod zbunio
bi se neznajui ta da uzme, ili koje mezhebe i knjige osnovnih
i sporednih postavki Islama da prihvati kao osnovu. Nama
je veoma teko ubijediti takve da je to ispravna vjera osim
koje druge nema, ili da su svi mezhebi, bez obzira na njihovu
raznolikost jedna stvar. Tako se desilo vezano iza ovo o emu
sada govorimo u pogledu Japanaca.
Kada bismo mi muslimani zastali na granicama
Kurana i Vjerovjesnikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, Uputi,
lahko bi nam bilo shvatiti ta je to ispravna vjera u kojoj
nema neugodnosti ni potekoa i ta je to ista vjera u kojoj
nema iskrivljenja niti zaostajanja.
Kada pogledamo na miljenja pravnika, njihovu
razgranatost, razilaenja i pojanjenja ostajemo uistinu
zbunjeni. ak neki kau: Izvor je veoma jak, ali po njemu
se ne postupa niti se daje fetva. Zato? Zato to je izvjesna
osoba rekla tako!? Miljenje jednog od mnogih ljudi odvodi
u zaborav historiju veine njih, to je dovoljno da se ostavi
76
ispravan sunnet, pa makar bilo oito da je korsit u onome
s ime je doao Sunnet. Ovim se prekinula veza onoga na
emu smo mi i temelja izvora Vjere. Nije dozvoljeno nikome
da se povrati na neto od svojih uvjerenja ili ibadeta osim
na Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kome je
data Objava.
Isto tako, obaveza nam je biti uvjereni da sud pripada
samo Jedinom Allahu, i da se Vjera ne uzima ni od koga
drugoga. Tek emo time biti monoteisti, koji Mu uistinu
ispovijedaju vjeru, kao to nam je naredio u svojoj jasnoj
Knjizi. Ko izae iz ovih okvira uzima takmace i propalice za
svoje predvodnike. Uzvieni kae, u prijevodu znaenja ajeta:
-Kad e se glaveine, za kojima su se drugi povodili, svojih
sljedbenika odrei i kada su veze koje su ih vezale prekinute biti, i
one patnju doivjeti, (El-Bekare, 166)
Znaj da je ovaj ajet najei potres za slijepe sljedbenike
koji su se u pogledu vjere uahurili na miljenjima ljudi,
svejedno bili ivi ili mrtvi i svjedno da li to slijepo slijeenje
bilo u domenu vjerovanja i ibadeta, ili u halalu i haramu, jer
se sve ovo uzima od Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i
niko u tome nema pravo na miljenje ili posebnu izjavu.
U ovo spadaju imami koji e odvoditi u zabludu, a
svaki od upuenih imama zabranjivao je robovanje drugima
mimo Allahu Uzvienom i oslanjanje na druge mimo Njega
ili neto drugo mimo Njegove Objave u Vjeri.
Neki komentatori tvrde da su ovakvi ajeti specifni
za nevjernike. Da, oni su specifni za nevjernike, kao to su
rekli. Meutim, greka je da se iz ovog govora shvati da se
to ne odnosi na muslimane, jer svaku prijetnju koja se navodi
smatraju da se odnosi na murike, idove, krane, odvodei
je tako od ispravnog razumijevanja.
77
Zato e vidjeti muslimane kako ne uzimaju pouke
i poruke iz Kurana, smatrajai da su rijei, La ilahe illa-
llah, koje jezik izgovara bez izvravanja obaveza, dovo-
ljne za spas na Ahiretu, iako ih mnogi munafci i nevjernici
izgovaraju.
Ono to je Allah pojasnio od razliitih vrsta irka,
osobina i stanja nevjernika, je pouka za onoga koji vjeruje u
Njegovu Knjigu kako ne bi zapao u ono u to su oni zapali, i
tako ode u propast.
Meutim, poglavari slijepog slijeenja stali su izmeu
muslimana i Knjige njihovog Gospodara tvrdei da su oni
koji su spremni za Uputu (mudtehidi) ve davno nestali i
da ne mogu postojati ljudi poput njih. Tako uslovljavaju
osobine kojih nema kod drugih ljudi, kao to su poznavanje
izvjesnih vjetina.
Ispravni prethodnici iz reda ashaba i tabiina, a tako i
etverica imama, radijallahu anhum, saglasni da nije dozvoljeno
nikome uzeti tue miljenje u vjeri sve dok ne sazna dokaz.
Zatim su doli uenjaci slijepi sljedbenici i stavili muftijinu
izreku za obinog ovjeka na stepen dokaza.
Poslije njih su dole generacije koje su zaronile u
slijepo slijeenje sprjeavajui ljude da uzmu bilo koji propis
iz Kurana i Sunneta. One koji su pokuali da ih shvataju i
postupaju po njima, ubrojali su u zalutale.
Ovo je vrhunac ponienja, krajnja propast i neprijate-
ljstvo prema Vjeri. Ljudi su ih slijedili u tome i postavili ih
takmacima Allahu Uzvienom. Jedni e se od drugih odricati,
kao to je Allah obavijestio.
Skromni rob (El-Masumi) je o ovome ajetu napisao
78
brouru koju sam nazvao El-Burhanus-satiu f tebrrul-
metbui minet-tabia (Svijetli dokaz o odricanju slijeenog od
sljedbenika). tampana je Allahovom voljom u Egiptu. Zato,
pribavi ovu knjigu. O ti koji trai Istinu, neka Allah i mene
i tebe uputi na Pravi put!
EL-FAHR ER-RAZIJEVA PRIA O IZMJENI
ALLAHOVE VJERE I ERIJATA OD STRANE UENJAKA
Spomenut u ti ta se desilo u prethodnim
stoljeima, poput onoga to smo spomenuli o izmjenama i
zastranjivanjima.
El-Fahr Er-Razi (um. 606. h.g.), u tefsiru Allahovog
govora: Oni, pored Allaha, bogovima smatraju sveenike svoje
i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a nareeno im je da se
samo jednom Bogu klanjaju, - nema boga osim Njega. On je vrlo
visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju. (Et-Tevbe,
31), a to spominje i Oivlja Sunneta, El-Begavi u knjizi
Malimut-tenzil, kae:
Vidio sam da grupa pravnika slijepih sljedbenika,
kada sam im prouio mnoge ajete iz Allahove Knjige o
pojedinim pitanjima a njihovi mezhebi su bili suprotni tim
ajetima, ne prihvata te ajete niti se na njih osvre. Ostali su
zabezeknuto gledati udei se kako se moe postupati po tim
ajetima kada predaje od njihovih predaka govore suprotno.
Kada bi istinski promotrio, naao bi da ova bolest krui po
ilama veine stanovnika ovog dunjaluka!
(Tefsir Mefatihul-Gajb)
Neka muslimani ovoga doba dobro porazmisle kada
slijede ejhove svojih tradicionalnih mezheba bez znanja, i
to u pitanjima vjerovanja, ibadeta, halala i harama, kao i bez
79
kategorikog teksta ili Sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, koji se slijedi vjerodostojnom primjenom, a
i hadisa koji je ispravan po znaenju koji se suprotstavlja
tekstovima i postavkama njihovih imama. U ovom dobu ak
ima onih koji su gori od ovih koje je spomenuo Er-Razi. Zato
se pripazi! Na ovo je upozoravao ejh Sejjid Muhammed
Reid Rida u Tefsirul-Menaru. (10/367-369)
Slabani rob (El-Masumi) je ovo lijepo pojasnio u tefsiru
Kurana zvanom Evdahul-Burhan f tefsiri Ummil-Kuran.
tampan je u Mekki 1357 h.g.
IMAMI-EAZAM JE SAMO ALLAHOV
POSLANIK, sallallahu alejhi ve sellem
Uenjak El-Murteda Ez-Zubejdi u erhu alel-Ihja
kae: Znaj da se jedino u stopu slijedi prenosilac erijata,
na predvodnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, prema
onome to je nareivao.
Ashabi se slijede samo zato to njihovi postupci
ukazuju na njihovo sluanje propisa od Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem. Ovo nam je nareeno slijediti, a nita drugo.
Zato je Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao: Od znanja svakog
ovjeka se uzima a i odbacuje, osim od Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem. (El-Iraki kae: Prenosi ga Et-Taberani u
El-Kebiru, a lanac prenosilaca je ispravan.)
Slijepo mezhebsko slijeenje je postalo neizljeiva
bolest i veliki belaj koji je zaokupriao itav svijet. Danas
neemo nai one, osim malog broja pojedinaca, koji daju
prednost Kuranu i vjerodostojnim predajama iz Sunneta
Allahovog Poslanika u odnosu na njihove knjige i izreke
80
ejhova. Mi zahvaljujemo Allahu Uzvienom, jer vidimo
zajednicu istih monoteista (muvehhidi) koji ljude pozivaju u
tevhid, radi Allaha se istinski rtvuju i bore se protiv slijepih
sljedbenika i laaca. S tim ciljem su osnovana udruenja
radi ispomoi oko irenja tevhida i to u Hidazu, Egiptu,
Sudanu, Senegalu, Iraku i dr.. Allahu, poveaj im Uputu i
pomozi ih dok pomau tvoju Vjeru! Amin, Gospodaru svih
svjetova!
Es-Sejjid Siddik Hasen, u tefsiru, Fethul-bejan f
mekasidil-Kuran (4/117), o rijeima Uzvienog: Svoje
sveenike i monahe su uzeli za gospodare mimo Allaha kae:
U ovom ajetu se izraava odvraanje, onoga ko ima
srce, svoj sluh usmjeri i prisutan je srcem, od slijepog
oponaanja u Allahovoj vjeri i davanja prednosti onome
to su prethodnici govorili nad Allahovom Knjigom i
istim Sunnetom.Pokorno-st mezhebaa onome za kime se
povodi i ije obiaje uzima od uenjaka ovog Ummeta uz
suprotstavljanje onome s ime su doli erijatski tekstovi i
putem ega su podignuti Allahovi dokazi, o emu govore
Njegove Knjige i vjerovjesnici, isto je kao to su idovi i
krani uzimali sveenike i monahe za gospodare mimo
Allaha. Tvrdili su da ih nisu oboavali ve im se pokoravali,
pa su im zabranjivali neke stvari a druge odobravali. Ovo je
i postupak slijepih sljedbenika iz ovoga Ummeta. Postupci
jednih i drugih vie su sliniji nego to je slinije jaje jajetu,
hurma hurmi ili voda vodi.
Allahovi robovi, sljedbenici Muhammeda sina
Abdullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, ta vam je pa ostaviste
Kuran i Sunnet po strani, a usmjerili ste se ka ljudima poput
vas izostavljajui robovanje Allahu putem ta dva izvora i
traei od njih djela mimo onoga na ta ta dva izvora jasno
ukazuju i o emu korist donose? Postupali ste po njihovim
miljenjima koja nemaju uporita u Istini i oslonca u Vjeri.
Tekstovi Kurana i Sunneta pozivaju najviim glasom u ono
81
to je tome suprotno. Naili su na gluhe ue, zaahurena
srca, bolesna shvatanja, nemone razume i manjkave ideje.
Ostavite, Allah vas i mene uputio, knjige mrtvih
prethodnika i zamijenite ih Allahovom Knjigom! On
je i va i njihov Tvorac. I vi i oni Ga trebate oboavati.
Zamijenite izreke onih koje dozivate od imama, i miljenja
koja su vam donijeli, sa miljenjima vaeg imama i njihovog
imama, vaeg uzora a i njihovog uzora, a on je prvi imam
Muhammed sin Abdullahov, sallallahu alejhi ve sellem. (4/117)
Allahu, uputitelju zalutalih, Ti koji pojanjava Pravi
put, uputi nas na Istinu i ispravnost! Razjasni nam pravac
Upute...
U jasnim i kategorikim ajetima potvreno je da je
Uzvieni Allah Zakonodavac, a da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, prenosilac od Njega.
-A ako glave okrenu, - pa, Mi tebe nismo ni poslali da bude
njihov uvar, ti si duan samo da obznani. (E-ura, 48)
-Poslaniku je jedino dunost da objavi, a Allah zna i ono to
javno inite i ono to sakrijete. (El-Maide, 99)
-Ako prime islam, onda su na pravom putu. A ako odbiju,
tvoje je jedino da poziva. (Ali Imran, 20)
-Bilo da ti pokaemo dio onoga ime im prijetimo bilo
da ti ivot oduzmemo, tvoje je da objavljuje, a Nae da traimo
polaganje rauna. (Er-Rad, 40)
Ove vrste ogranienja su najjai znaenjski dokazi.
Temelji Vjere, koji se mogu utvrditi samo tekstom Knji-
ge ili pojanjenjem od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, a to se pod dotinim ajetom i misli, trovrsni su:
82
1. Domen islamskog vjerovanja
2. Openiti ibadeti ogranieni vremenom i prostorom,
ili opisom i brojem
3. Vjerske zabrane.
Svi ostali propisi potvruju se idtihadom o kojem ne
postoji tekst, to krui oko pridobijanja koristi i odbijanja
tete. Zato razmisli! Nemoj biti nesmotren! Tekstovi Kurana
i Sunneta, kao i djela i govor ispravnih prethodnika (selefu
salih) o ovoj tematici kazuju mnogo.
Izrekama imama Islama podravamo prethodno
spomenute dokaze i tekstove o pozivu muslimana na
shvatanje Kurana, traenje upute u njima, navode s
njihovim pojanjenima i Sunnet. Potrebno je zadovoljiti se
ibadetima i zikrovima iz njih.
Kuran i Sunnet moraju biti dovoljni, za sve ono to je
mimo njih, bez pretjerivanja, fanatizma ili vjetaenja. Poslije
toga, potrebno se predati izvravanju kolektivnih strogih
obaveza u vidu odbrane i ispomoi Islama, odvraanja
uznemiravanja, tlaenja i nepravde prema njegovim
sljedbenicima. Ummet je potrebno pomoi svom snagom
i potencijalima i to utemeljenim putevima sazdanim na
ispravnim naukama i sistemima. Potrebno ih je troiti na
Allahovom putu. Ovo je bolje od novotarskih virdova.
UZVIENI ALLAH NAM JE NAREDIO DA
HODIMO PRAVIM PUTEM
Uzvieni Allah nam je naredio da na ovom svijetu
idemo pravim Allahovim putem zbog kojeg je poslao
poslanike i objavio Knjige. Obavijestio je da ovaj Pravi put
vodi do Njegovog Denneta i Kue u kojoj se daju nagrade.
83
Shodno vrstini roba na ovom putu, kojeg je Allah Svojim
robovima postavio na ovom svijetu, bit e vrst na mostu
koji e biti postavljen iznad Dehennema. Uzvieni kae:
-I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega drite i
druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova;
- eto, to vam On nareuje, da biste se grijeha klonili.
(El-Enam, 153)
Poto onaj koji trai ispravni put trai neto od ega
veina ljudi odstupa, a onaj koji hodi po njemu esto ostaje
usamljen. Uzvieni skree panju na saputnike na ovom
putu, a to su oni kojima je Allah dao Svoje blagodati iz
reda vjerovjesnika, iskrenih, ehida, dobrih ljudi, a lijepo
li je to drutvo!
Onome ko traga za Uputom i kree Pravim putem
nestaje usamljenosti meu svojim savremenicima i
sunarodnjacima. Treba znati da su njegovi saputnici na ovom
putu oni kojima je Allah dao Svoje blagodati. Zato mu nee
teko pasti to drugi zastranjuju, jer su oni manjeg stepena
iako su vei svojim brojem. Jedan ispravni prethodnik je
rekao:Dri se puta Istine i ne osjeaj se usamljenim zbog
pomanjkanja onih koji njime idu. uvaj se puta neistine i ne
budi obmanjen mnotvom onih koji u propast idu. Kada
god se bude osjeao usamljen, pogledaj u one ispred tebe
i nastoj da ih sustigne, a ne gledaj u one iza tebe. Oni ti
kod Allaha nita nee koristiti. Kada na tebe poviu, na putu
kojim hodi, ne obaziri na njih se, jer ako im se okrene,
uzet e te i kazniti. O tome se u kunut-dovi navodi sljedee:
Allahu, uputi me meu one koje si uputio...
(Sahih, Ebu Davud, 1425; Et-Tirmizi, 464; En-Nesai, 3/248)
To znai: Uvedi me u ovu skupinu i uini me njiho-
vim saputnikom.
84
Rob se treba uvati pravca onih na koje se izlila srdba
i koji su zalutali. Oni na koje se izlila srdba su sljedbenici
propalog znanja i namjera koji su spoznali istinu a zatim
sa nje skrenuli. Zalutali su oni ije se znanje iskvarilo, pa
ne znaju istinu, niti su je spoznali. Istina je ono na emu
je bio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi,
radijallahu anhum, bez osvrta na miljenja ljudi, njihov poloaj,
ideologije i terminologije. Svako znanje, djelo, sutina,
okolnost, pozicija, koja izae iz svjetiljke poslanstva i na
muhammedanskom je putu, smatra se ispravnim putem, a
ako nije tako, onda je na putu onih na koje se srdba izlila,
koji su zalutali i u vatru otili.
(Medaridus-salikin, Ibn-Kajjim, 1/21-23)
Nema sumnje da su ashabi Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, najbolje poznavali Vjeru i znaenja
s kojima je doao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
u odnosu na druge. Nemogue je da ashabi Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nisu znali Istinu, a da su
je znali drugi poput rafdija i novotara. Kada pogledamo u
tragove obiju skupina, vidjet emo kako ukazuju da je put
sljedbenika Istine sasvim jasan i oit.
Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
oslobodili su drave nevjerstva i preinaili ih u drave Islama.
Otvorili su ljudska srca Kuranom, znanjem i uputom. Njihovi
tragovi ukazuju da su oni sljedbenici Pravog puta. Vidjeli
smo rafdije, novotare i one koji se pripisuju odreenim
mezhebima, u potpunoj suprotnosti u odnosu na ashabe i to
u svakom vremenu i prostoru.
Desetog ramazana u petak 1360.h.g. bio sam u Et-Taifu
u mesdidu Abdullaha b. Abbasa gdje sam uio Allahovu
Knjigu. Tada sam uvidio da je faraon, Allah ga prokleo, ljude
podijelio u stranke. Podijelio ih je u pravce.
85
Iz toga se oituje da je novotarija mezheba i zabluda
tarikata pravac faraona i njegove prljave politike, kao to je
to sasvim jasno iz politike evropskih ibliskih vlada. Allah
Uzvieni u suri El-Kasas kae:
-Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke
bio izdjelio, (El-Kasas, 4)
U suri Er-Rum kae:
-od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili;
svaka stranka zadovoljna onim to ispovijeda. (Er-Rum 32)
Znaj da nema sumnje da su osobine upuenih sljedee:
Vjerovanje u sve vjerovjesnike, bez ikakvog razlikovanja,
predanost njima i onome s ime su doli, slijeenje istine
gdje god bila, poast i potovanje. Ako je tako, onda je
dunost iskazati poast vjerovjesnikim nasljednicima, kao
to su ashabi, tabiini, uenjaci mudtehidi, kao to su imami
i njima slini, te imami sljedbenici hadisa.
Uzimanje miljenja dijela imama, a ostavljanje ostalih,
ljubav prema jednima a mrnja prema drugima, kao to
radi veina slijepih uahurenih sljedbenika mezheba, nije
od upute upuenih, niti osobina bogobojaznih. Iz ovoga
su nastala neprijateljstva meu pripadnicima razliitih
mezheba, tako da su u namazima pristajali samo za onima
koji su njihovog mezheba. Fanatizam iz njihovog neznanja
zaslijepio je njihova srca i vid.
Ima sljedbenika zablude koji su mezhebe napravili
osnovom, a Kuran se tumai na postavkama mezheba i
na njega se vri povrat tumaenjem i iskrivljavanjem. Tako
postupaju samo oni ponieni, a zabludjeli su tako jo vie
zalutali. Istinska obaveza je da Kuran bude osnova, na
osnovu kojeg se tumae mezhebi i miljenja o Vjeri. Ono to
se sa njim sloi i prima se, a to se ne slae, odbacuje se.
86
OSOBINA ONIH NA KOJE SE SRDBA IZLILA
JE DA NE PRIMAJU ISTINU OSIM OD SLJEDBENIKA
SVOGA PRAVCA (MEZHEBA)
Napomena: Znaj da je jedan od opisa onih na koje se
izlila Allahova srdba, da primaju istinu samo od grupacije
kojoj se pripisuju. Uz to ne slijede uvjerenja koja su duni
vjerovati, kao to postupaju mnogi koji se pripisuju odreenoj
grupaciji u znanju ili vjeri iz reda pravnika, sufja i drugih.
Oni od vjere ne prihvataju ni miljenje ni predaju osim s ime
doe njihova grupacija, a zna se da dini-islam obavezuje
apsolutno slijeenje istine i u predajama i u miljenjima, bez
specifnog uzimanja odreene osobe, osim ako se to odnosi
na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Mudrost je
izgubljena stvar vjernika i on je uzima gdje god je nae.
Mezhebska pristrasnost se uveava u srcu odreene
osobe, pa je ona pone slijediti bez promiljanja i slijepo se
povodei za svojim oevima i sunarodnjacima. Ovo je suta
zabluda, jer treba gledati u miljenje, a ne u onoga ko ga je
izrekao. Alijja, radijallahu anhu, kae: Istina se ne prepoznaje po
ljudima. Spoznaj istinu, pa e spoznati i njene sljedbenike!
Svako dobro je sadrano u slijeenju nareenog po
kojem je postupao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
Njegovi ashabi, a isto i es-selefus-salih, Allah im se smilovao.
Svako zlo i zabluda sadrani su u onome to su izmislile
zadnje generacije u vidu vjerskih stvari. Nema sumnje da
je mezheb novotarija u Vjeri. Mezhebe su uveli namjesnici
i vladari prema zahtjevima njihove politike slijedei strasti,
uvajui svoju poziciju ili pristrasno se drei svojih ejhova.
To je poznato svakome ko ita historiju.
Velijjullah Ed-Dehlevi u knjizi Et-Tefhimatul-ilahijje
(1/206) kae:Vidi kako obina svjetina, a posebno u dana-
87
njem dobu, u svakoj islamskoj pokrajini pridrava se jednog
od mezheba prethodnika. Smatraju izlazak iz mezheba
onoga koga slijepo slijede, pa makar i u jednom erijatskom
pitanju, kao izlazak iz Vjere, kao da je mezheb vjerovjesnik
koji mu je poslan, i kao da je pokornost odreenom mezhebu
obavezna.
Prvi imami i najbolje generacije prije etvrtog
hidretskog stoljea nisu se pridravali jednog mezheba.
Ebu Talib u knjizi Kutul-kulub kae: Knjige i zbirke su
uvedene, kao i miljenja na osnovu izreka ljudi, te fetve prema
jednom mezhebu ljudi i uzimanje tog miljenja i njegovo
prepriavanje u svakom pitanju. Ljudi se u prijanjem dobu
nisu poduavali islamskim propisima u okviru jednog
mezheba.
Obini ljudi su tada od svojih oeva i muallima uili opis
namaza, vjerskog kupanja, abdesta, zekata, posta, hadda,
braka, kupoprodaje i sl., kada bi se neto nanovo pojavilo
kao nejasno. Kada bi se kod njih nala kakva nepoznanica,
ili bi kod muftija, svejedno bili oni stanovnici Medine ili
Kufe i postupali su prema njihovim rjeenjima.
Uenjaci koji su bili poznavaoci hadisa nisu slijedili
nikoga u onome to im je jasno, i to u pogledu hadisa i predaja,
osim to su slijedili iskljuivo prenosioca erijata, sallallahu
alejhi ve sellem. Kome ne bi bilo jasno, slijedio bi miljenja i
izreke sve dok mu ne doe pojanjenje. Ko je poznavao
derivaciju erijatskih tekstova iznosio bi ih pred tekstove
jednog od pravnika ili njegove postavke za ono oko ega ne
postoji tekst. ak neki zabludjeli sljedbenici otkrovenja, u
vremenu kada su se ljudi poeli pridravati mezheba, kao
to je bio heretik Ibn Arebi, nisu smatrali da je potrebno
pridravati se jednog mezheba.
88
U knjizi El-Futuhatul-Mekkijje i drugima kae: Kada
rob slijedei ljude ogranii se na jedan mezheb smatrajui da je
druge nepotrebno slijediti, taj mezheb opet neminovno mora
se povratiti izvoru sa kojeg je imam uzeo svoja miljenja. Na
njemu e vidjeti kako se miljenja svih imama uzimaju sa
jednog mjesta, pa e se njegovo vezivanje za taj mezheb nuno
raskinuti i donijet e propis koji kae da se svi mezhebi slau
s obzirom na oslonac i izvorite. Neki ljudi su se pridravali
odreenog mezheba kako se mase ne bi razilazile ili zbog
prednosti pojedinih mezheba po dokazima, shodno nekim
naznakama koje mu se pokau u snovienjima i sl. Neki
uenjaci velikani nisu se pridravali jednog mezheba u
djelima ili fetvama koje su izdavali drugima, kao to je Ebu
Muhammed el-Duvejni. On je napisao knjigu El-Muhit i
nije obavezivao slijeenje jednog mezheba...
Ovo erijatsko pitanje je ljude preplailo i podrmalo, a
iz njega su nastale smutnje i pristrasnosti.
ISTINA JE DA VJEROVJESNIK, sallallahu alejhi ve
sellem, NIJE OBAVEZIVAO LJUDE DA SE STRIKTNO
PRIDRAVAJU JEDNOG MEZHEBA
Istina je da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije
obavezivao ljude da se dre jednog pravca i striktno jednog
imama, ve je obavezao njegovo, sallallahu alejhi ve sellem,
slijeenje. Ko se suprotstavi Sunnetu Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, poslije njegove potvrde, njegovo
suprotstavljanje se odbacuje sve dok mu se ne potvrdi drugi
dokaz od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Niko ko se pripisuje Islamu nema pravo rei: Ja ne
postupam po hadisu, ve po miljenju mog imama. To e
ga odvesti u otpadnitvo, a od Allaha traimo utoite!
89
Muslimanu je dunost da razmisli o hadisima, koji
su potvreni kao ispravni, i da ih stavi meu svoje oi,
prihvati se za njih svojim onjacima i za njih se vrsto uhvati
srcem i rukama. Nee sluati one koji mu se suprotstavljaju u
njemu. Ovo je pravi put koji se uzima kao jedan mezheb i iz
njega se ne izlazi. Primjer za izlazak sa ovog puta je potiranje
tabana pri abdestu, smatrati dozvoljenim privremeni
brak (mutah), smatrati dozvoljenim opojna pia ako se
konzumiraju u malim koliinama, smatrati dozvoljenim
domae magarace, misliti da je zadnje podnevsko vrijeme
kada sjena ovjeka postane duplo vea od njega samoga
nakon pojave osnovne sjene.
Korist: Ovo su potvena pravila kod ija koja se supro-
tstavljaju Islamu, temeljima i ograncima. O temi potiranja
po tabanima pri abdestu pogledaj knjigu Vesailu-iah ve
musderekatuha od El-Hurra el-Amilija (1/369-383;2/22-25)
O dozvoli privremneog braka pogledaj knjigu Tahrirul-
Vesile od El-Humejnija (2/291) i En-Nihaje od Et-Tusija
(489). O miljenju da je zadnje podnevsko vrijeme kada
sjena ovjeka postane duplo vea od njega samoga nakon
pojave osnovne sjene, pogledaj knjigu Miftahul-kerameh
erhu kavaidil-Allameh od Muhammeda El-Devada b.
Muhammeda el-Husejnija el-Amilija (1/13-25).
Muslimanu, kada tvoj interes za vjerom postane velik
i ojaa tvoja odluka o bogobojaznosti, nastoj da shvata
jasne tekstove Kurana, Sunneta, i postupke veine uenjaka
iz reda ispravnih prethodnika (selefu salih). Saberi razliite
hadise, prati ispravne predaje u knjigama muhaddisa, pa
uzmi najjae i najsigurnije.
Postizanje ovog pravca je veoma lahko, pa ti nije nita
vie potrebno od El-Muvettaa, dva Sahiha, te Sunena od
Ebu Davuda, Et-Tirmizija i En-Nesaija. Ove knjige su poznate
90
i mogue ih je zadobiti u veoma kratkom periodu. Dri se te
spoznaje, a ako to ne zna, neka tvoja braa, koja su to ve
prethodno spoznala, pojasne ti jezikom kojim ti razumije.
Tada nema nikakvog opravdanja. Allah najbolje zna.
U knjizi Et-Tefhimat (1/276) stoji: Kada onima
koji sebe nazivaju uahurenim pravnicima i slijepim
sljedbenicima doe neki hadis od Vjerovjesnika, sallallahu
alejhi ve sellem, sa ispravnim lancem prenosilaca, a prihvatila
ga je ogromna veina prethodnih pravnika, samo ih slijepo
slijeenje sprjeava da ga prihvate.
Svi ovi bukvalisti koji negiraju postupke imama,
koji su nosioci znanja i imami sljedbenika Islama, imaju
neuraunljiva, prosta i zabludjela miljenja, istina je sasvim
jasna. Svjedoim u ime Allaha, da je Allah uzvieniji i
pravedniji od postupka kojim bi ljude obavezao erijatom,
po kojem bi postupali do Sudnjeg dana, a onda ga uinio
sljepilom u kojem ne razlikuju istinu i neistinu. Zapravo,
Uzvieni Allah pojasnio je i na vidjelo iznio istinu kako
bi propao svaki nepokorni ovjek. Objavio je postojanu
Knjigu s kojom se ne mijea govor ljudi i sauvao je od bilo
kakvog iskrivljenja. Ta Knjiga je prenesena tolikim brojem
prenosioca da se oko nje ne mogu razii dva ovjeka.
Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je dao da govori o
propisima i mudrostima. Dio tih izreka se posebno proirio
meu ljudima po terminima ili znaenjima.
Pod izrekama koje su se proirile po terminima
mislim na hadis kojeg od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
prenose trojica ili vie ashaba. Njihovo stanje iskrenosti
i bogobojaznosti je poznato. Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, im je posvjedoio da su najbolja generacija.
Ljude je podsticao na respekt prema njima zabranivi da ih
vrijeaju.
91
Zato su, s obzirom na ovu injenicu, ovi proireni
hadisi postali mutevatiri ili su prikljueni mutavatirima.
Ova vrsta hadisa u svakoj tematici, kao to su fkh i sira, je u
potpunoj saglasnosti bez obzira na istovjetnost ili razliitost
oblika predaje.
Pod proirenim predajama po znaenju mislim na one
predaje kojih se pridravaju muslimani uz razliitost njihovih
mezheba i okolnosti. Meu njima su bili predvodnici koji su
se zaloili za pojanjenje istinskog erijata koji se prenosi
od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Od njih su
sljedbenici Sunneta.
U pogledu erijatskih pitanja u kojima su se potpuno
sloili ili djelomino razili, pronicljivi ovjek zna da se
djelomino razilaenje deava sa svakom obavijeu koja se
prenosi i koja se biljei kroz sve decenije i stoljea. Moe
se desiti da su se muslimani razili, ali Velika skupina (Es-
Sevadul-Eazam) se vrsto uhvatila odreene stvari i prekorila
one koji joj se suprostavljaju. Tada se suprotstavljanje
oponenata u potpunosti izuzima i ne uzima se u obzir.
Onaj koji se suprostavlja ostaje skriven i uplaen, pa kada
se sa njima zajedno nae, polahko se i izvue, ili izgovori
tukju drei se prividno miljenja veine kako bi sauvao
svoj ivot i imetak. Takvo oslanjanje na dokaz nije uspjeno,
osim putem novotarskih mezheba, a ne bi dolo do uiju
muslimana da novotar o njemu nije govorio. On je isuvie
mizeran i prezren da bi se njegovo miljenje uzelo u obzir.
Ovo se nalazi u vrijednoj vjeri koja nije skrivena i za koju
postoje dokazi.
Budi pravedan prema sebi, jer je vjernik onaj koji je
pravedan prema sebi. Zato, da li su se naslijeene vjere kroz
sva ova stoljea mogle realizirati i sauvati na bolji nain od
onoga kojeg je Allah Uzvieni odabrao za Mustafnu, sallallahu
alejhi ve sellem, Vjeru?
92
Zatim, ima hadisa koje prenose pravedni prenosoci,
bili ti hadisi sahihi ili haseni, a o njima su ljudi vini ovoj
oblasti posvjedoili istinitost, pa makar ih obini ljudi ne
poznavali. Zato ih prati i za njima se povodi. Moda se
razilaenje na dva miljenja u pravcima (tumaenja odreenog
hadisa) prethodno pojavilo jo od ashaba i tabiina, pa traje
do dananjeg dana. Takva miljenja ne moe niko odbaciti,
pa o njihovoj razliitosti uope ne treba ni razmiljati.
Ljudi govore samo o davanju prednosti jednom miljenju i
spoznaji koje je od njih slinije temeljnim izvorima. Zato, ne
izlazi iz okvira njihovih miljenja, analogije i dedukcije, pa
e se suprotstaviti njihovom razumijevanju (ashaba)! Tebi
je obavezno od predaja slijediti samo one koje su vrste i
jasne. Onaj ko ne shvata stepene erijata, ne izvrava prava
svakog od dva stepena, ne pridrava se vrsto prvog stepena,
tako da onoga ko se im suprotstavlja smatra novotarem ne
uzimajui drugi stepen u granicama predostronosti, a ni
jedan uenjak se za tim ne povodi, zalutali je neznalica.
Svjedoim Allahom da nema drugog suca osim Njega i
da sud pripada samo Allahu. Allah je iznad svoga Prijestolja
postavio propise o obavezama, pohvalnim, dozvoljenim i
pokuenim djelima, te o haramima. Sve je to ostvareno u
Najviem drutvu i iza zastora svjetlosti koji stoji na put
Njegovog velikog prikazivanja. Objavio je erijat ljudima
jezikom onoga kojeg je odabrao za poslanstvo, sallallahu
alejhi ve sellem. Ko donese obavijest od nepovjerljive sobe da
je odreena stvar obavezna ili zabranjena, iznio je la na
Allaha:
-I ne govorite neistine jezicima svojim: Ovo je doputeno,
a ovo je zabranjeno, da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni
koji o Allahu govore neistine nee uspjeti. (En-Nahl, 116)
Istina je na stepenu kategorike opredjeljenosti pre-
ma onome to je poznato kao uvjerenje koje ne prihvata
93
kontradiktornosti. Takvo miljenje se uporeuje sa drugim,
pa se kae: Oba miljenja su prenesena od ashaba, ali nam
je ovo miljenje drae i blie Sunnetu.
Svjedoimo Allahom da nije vjernik onaj ko nosi
ubjeenje da je Allah propisao iskljuivo slijeenje nekog
ovjeka iz ovog Ummeta, koji grijei a i pogaa istinu, i da
mu je dunost ono to mu taj ovjek propie kao obavezu.
Istinski erijat je potvren daleko prije dolaska odreenih
ljudi. Uenjaci su ga shvatili i obuhvatili, prenosioci prenijeli,
a fekihi po njemu sudili.
Ljudi su se usaglasili oko slijeenja uenjaka samo
u znaenju da su oni prenosioci erijata od Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, i zato to su oni znali to mi ne znamo
i zaokupirali su se znanjem onako kako mi to nismo. Ali,
poeli su slijepo slijediti uenjake.
Kada bi hadis bio ispravan, njegovu ispravnost
muhaddisi posvjedoili i neke grupe ljudi po njemu radile,
a izvjesni ovjek ne bi po njemu postupao samo zato to ga
njegov predvodnik nije rekao, otiao bi u daleku zabludu.
Svjedoim Allahom da je erijat dvostepen:
Prvi je prihvatanje osnove obaveza, izbjegavanje kate-
gorikih zabrana i odravanje znamenja Islama. Ovaj stepen je
stroga obaveza svim ljudima, najniim i najviim, vladarima,
namjesnicima, mudahidima, seljacima, zanatlijama, trgovci-
ma, robovima i slobodnim. Ovaj stepen je veoma lahak i
irok. U njemu nema velikog optereenja.
Drugi: Ko ga uzme postaje pobonjak i dobroinitelj. Na
ovom stepenu su Sunneti, adabi, predostronost u pogledu
dunjaluka koja je prenesena od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi
ve sellem, i prvih generacija Ummeta ili se analogno odnosi na
ono to je od njih preneseno.
94
Izmeu ova dva stepena postoji velika razlika, a zane-
marivanje te razlike je propast i neznanje. Zbog ignorisanja
ove razlike pojavila se veina razilaenja meu uenjacima.
To se pojanjava primjerom: Na prvom stepenu nema
velikog odricanja (tj. velikog ulaganja truda), ve je odricanje
umjereno. Tako ovaj prvi stepen nalae jednakost svih
robova, to je oito kod Ummeta koji ne ita i ne pie i
kojem je Kuran objavljen na njegovom jeziku. Prvi stepen
ne podrazumijeva sumnjiavosti koje uveliko koriste neke
grupacije, prenosei ih s koljena na koljeno, sve dok se nije
pojavila jedna neispravna sekta koja iskljuivo u tajnosti
govori o tim sumnjama, a ne odbacuje osnove. Ostale stvari
se izbjegavaju bez razmatranja, a sumnje se lijee opim
izrazima u koje je uvjeren svaki vjernik, a glase: Nije nita
isto kao On, On sve uje i sve vidi. Ne treba se zaokupirati
neim viim od toga. U ove okvire uveli smo mnogo znanja,
ako si vian znanju.
Zbog ovih tajni Allahova Uzviena imena i Njegova
svojstva su morala biti tevkifjje (propisi Islama koji su fksno
odreeni, a za njih ne postoji posebno pojanjenje ili mudrost. Musliman
se zadrava na iskljuivoj spoznaji da su od Allaha, nap. prev.).
Nijednom muslimanu nije dozvoljeno da o njima govori
osim onako kako ih Zakonodavac spominje, jer koristi iz njih
nisu vezana niti proizilaze od njih. Zato ih je Zakonodavac
zadrao za Sebe i zatvorio vrata nereda. Uzvieni Allah je
Sebe nazvao Onim Koji sve vidi, sve uje i sve zna, a nije se
nazvao onim koji osjea uitak, ili koji osjeti miris.
Dozvolio je da bude nazvan svojstima smijeha, govora
i silaska, ali nije dozvolio da Mu se pripiu svojstva hodanja,
gladi, tuge i sna. Zabranio je da Mu se pripie dijete ili
suparnik, osim ako se prilikom obraanja ele pojasniti
sutinske injenice. (npr. da se kae: i krani kau da je Mesih
95
sin Boiji...; nap. prev) Treba znati da od tih injenica nije
nita potvreno, a ako se pod njima ne misli na sutinska
znaenja, mogu se koristiti.
Meutim, Allah ima tajne u svemu to je dozvolio ili
zabranio. Sve je kod Njega u odreenoj mjeri. Nareivanje
dobra i odvraanje zla na prvom stepenu mora biti strogo.
Na ovom prvom stepenu nema opreznosti ili posebne
predostronosti iz bojaznosti. Na njemu se izbjegava ono
za to je potvrena zabrana. U ovom smislu razlikuje se
postupak ashaba. Neki od njih su bili borci, drugi zanatlije i
trgovci koji su se okupirali pitanjima ivota, hodei po zemlji
zadovoljivi se osnovama erijata. Drugi su se posveivali
ibadetu, skromnosti, uzevi drugi stepen i dobro pazei
na savrene adabe. Neki od njih su bili izmeu ova dva
stepena. Oni koji su zaokupirani ovodunjalukim pitanjima
preivljavanja, a posebno se to odnosi na robove, ropkinje,
seljake i zanatlije, ne trebaju se zaokupirati vie od prvog
stepena, jer e im tada erijat postati teak i to e ih odvesti u
ostavljanje i izbjegavanje erijata. Ova injenica potpada pod
hadis u kojem se kae: Neki od vas rastjeruju ljude.
(El-Buhari, 702; Muslim, 466)
Stanju ovih obinih ljudi u Kuranu i Sunnetu
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, vie je posveeno
panje nego iznimnim ljudima. Ovi obini ljudi svoje
znanje ne smiju mijeati sa znanjem sufja i mutekellimina
(apologetiara), nego im je dunost ograniiti se na vanjtinu
Kurana i Sunneta. Npr. ja se svakoj grupaciji ljudi posebno
obraam odgovorima iz knjige Najvieg drutva, a zatim se
openito obratim svim grupacijama ljudi.
Zato kaem potomcima ejhova koji se neopravdano
identino ponaaju kao njihovi preci: Ljudi, ta vam pa ste
se podijelili u skupine! Svaki ovjek je poeo slijediti svoje
96
miljenje, a ostavili ste pravac kojeg je Allah objavio jezikom
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, iz milosti prema,
blagosti i upute ljudi. Svaki od vas je sebi odredio imama,
ljude poziva ka njemu i sebe smatra upuenim uputiteljem,
a ustvari je zalutao i druge u zabludu odvodi!
Mi nismo zadovoljni sa onima koji daju prisege (bejate)
ljudima kako bi putem njih zadobili bezvrijednu cijenu, ili
kako bi ovodunjaluke koristi pomijeali sa nauavanjem
znanja. Dunjaluk se ne postie oponaanjem sljedbenika
upute, a ni putem onih koji pozivaju sebi i izdaju naredbe po
vlastitim nahoenjima. To su putni razbojnici, lutalice, laci,
iskuani i druge u iskuenje vode. uvajte se vi njih, a i oni
vas!
Ne slijedite osim onoga koji slijedi Allahovu Knjigu
i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ne one koji
pozivaju ka sebi. Ne slaemo se irenjem sufjskih iareta
na mjestima okupljanja, a zadovoljstvo se postie putem
dobroinstva. Zar ne uzimate pouku iz rijei Uzvienog, u
prijevodu znaenja ajeta:
-I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega drite i druge
puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; - eto, to vam
On nareuje, da biste se grijeha klonili. (El-Enam, 153)
Tragaocima za znanjem kaem: O neuraunljivi, koji
ste zatrovani pojedinim uenjacima, okupirali ste se grkim
znanostima, gramatikom, stilistikom, mislei da je samo to
znanje.
Znanje je sadrano u jasnom ajetu iz Allahove Knjige
kojeg ete nauiti sa tefsirom onoga manje poznatog,
povodima objave i tumaenjima komplikovanog. Znanje je
i u Sunnetu od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
97
tj., da se poduite kako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
klanjao, uzimao abdest, obavljao potrebu, postio, obavljao
hadd, iao u dihad, kako je govorio i uvao svoj jezik,
kako se ponaao.
Zato slijedite njegovu Uputu i postupajte po njegovom
Sunnetu negledajui to iz samo aspekta da su to obaveze ili
propisana djela. Isto tako, nauite se koji su to temelji abdesta,
namaza, nisab za zekat, nasljedstvo, dijelovi zaostavtine
mrtvoga.
Poduavajte se biografji Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, i onome to podstie na Ahiret iz pria od ashaba i
tabiina, to ima svoju posebnu vrijednost. Ono ime ste se vi
okupirali, i u tome pretjerali, to nisu nauke za Budui svijet,
nego nauke dunjaluka. Potpuno ste se zadubili u uljepavanje
i razgranavanje odreenih pravila, kako je to predstavljeno
od pravnika prije vas.
Zar ne znate da je propis ono to presude Allah i Njeg-
ov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem? Moda do jednog od vas
doe neki hadis od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a on
po njemu ne postupa govorei Ja postupam po mezhebu
tog i tog, a ne po hadisu. Zatim pone traiti izlaza govorei:
Shvatanje i presuda po hadisu pripada samo savrenim i
vjetim ljudima. Imamima nije bio skriven ovaj hadis, pa su
ga ostavili samo iz razloga koji im se oitovao u vjeri zbog
derogacije ili davanja prednosti drugim hadisima.
Znajte da ovo nema nikakve veze sa Vjerom. Ako
vjerujete u vaeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem,
onda ga i slijedite, bilo to u saglasnosti ili se suprostavljalo
odreenom mezhebu! Istini bi bilo na zadovoljstvo da se
zaokupirate Allahovom Knjigom i Sunetom Njegovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na poetku, a ako vam bude
lahko, onda je to blagodat.
98
Ukoliko ne moete shvatiti, pomozite se miljenjem
prethodnih uenjaka, prema onome to smatrate
najispravnijim, najjasnijim i najsuglasnijim sa Sunnetom. Ne
okupirajte se pomonim naukama, osim da znate da su one
pomone i da nisu zasebne.
U knjizi Et-Tefhimat (2/161-162) takoer se kae:Ko
slijedi jednog od imama, a od Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, do njega doe ono to se suprotstavlja
njegovom miljenju u erijatskom pitanju i bude uvjeren da
je to preneeno na vjerodostojan nain, nema opravdanja da
ostavi Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis radi neijeg
drugog miljenja. To nije postupak muslimana. Postoji
bojazan da takav ne zapadne u licemjerstvo ukoliko tako
bude postupao.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: Slijedit
ete obiaje onih prije vas pedalj po pedalj, lakat po lakat,
pa kada bi oni uli u guterovu rupu i vi biste za njima
krenuli!Rekli smo: Allahov Poslanie, jesu li to idovi i
krani?Rekao je: A ko drugi?
(Buhari, 6/495-Feth, i Muslim, 16/219-Nevevi)
Istinu je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
jer smo vidjeli ljude iz reda slabanih muslimana kako dobre
ljude uzimaju za gospodare mimo Allaha. Njihove kaburove
uzimaju za bogomolje kao to su idovi i krani to inili.
Vidjeli smo od njih ljude kako mijenjaju rijei sa njihovih
mjesta, pa kau: Dobri Bogu, a loi meni. Tako su oni prije
njih govorili: Nee nas pei vatra osim nekoliko dana.
Ako upita Istinu, vidjet e da se iskrivljavanje proiri-
lo u svakoj grupaciji.
99
Sufje su iznijele navode za koje se ne zna uputa u
Kuranu i Sunnetu. Posebno se to odnosi na pitanja tevhida.
erijat im gotovo nikada i ne naumpadne. Koliko samo kod
pravnika ima stvari za koje se ne zna odakle su uzete, ako to
je: pitanje uzimanje desetine iz desetine, i sl.
Sljedbenici vlastitog razuma, pjesnici, bogatai i obini
ljudi oboavaju tagute uzimajui kaburove dobrih ljudi za
bogomolje ili svetkovine. Dokle e se vie spominjati njihova
zabluda?
Uenjak Ibnul-Kajjim u Ilamul-muvekkiin (4/261)
kae: Da li je obaveza obinom ovjeku da se striktno prihvati
jednog mezheba ili ne? - O tome postoje dva miljenja:
Prvo: Nije mu obaveza, to je kategoriki ispravno.
Obaveza je samo ono to Allah i Njegov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, propiu. Allah i Njegov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, nisu nikome u obavezu stavili da se prihvate
jednog od mezheba u ovome Ummetu i da tako u Vjeri slijepo
oponaa jednog u odnosi na druge. Prve vrijedne generacije
su bile iste od ovog pripisivanja. Obinom ovjeku nije
ispravan mezheb, makar ga prihvatio, jer obini ovjek
nema mezheba. Mezheb je samo za one koji imaju izvjesnu
sposobnost uvida i argumentiranja. Takav mora imati uvida
i u druge mezhebe. Mezheb je i za onoga ko proui knjige
iz drugorazrednih pitanja iz tih mezheba, te spozna fetve i
miljenja svoga imama. Onaj ko za to nije nikako sposoban
a govori da je afja ili hanbelija i sl., nee to postati na
osnovu same tvrdnje. Isto je kada bi rekao: Ja sam pravnik,
gramatiar, pisac..., to ne bi bio samom tvrdnjom.
Zatim Ibnul-Kajjim pojanjava: Onaj koji kae da je
afja, malikija ili hanefja i slijedi odreenog imama, njegovo
slijeenje je ispravno ako ide njegovim putem znanja,
spoznaje i argumentacije. Kako mu se moe pripisivati onaj
100
ko nema znanja i udaljen je od biografje dotinog imama,
njegovog znanja i pravca? To je samo gola tvrdnja i govor
koji nema nikakvog znaenja. Zato je nemogue da uzimanje
mezheba za obinog ovjeka bude ispravno. Kada bi i bilo
mogue, ne bi mu bila obaveza, a ni drugima. Uope nije
obaveza nijednoj osobi da uzme mezheb jednog ovjeka iz
ovog Ummeta tako to e uzimati sva njegova miljenja, a po
strani ostaviti miljenja svih drugih.
Ovo je runa novotarija koja se nala u Ummetu. Nju
nije niko zastupao od imama Islama, a oni su na najviem
stepenu, najzasluniji za respekt i najbolje poznaju Allaha i
Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da bi ljude mogli
prisiliti na to. Malo udaljenije (drugo) miljenje je od ovoga
je, miljenje onih koji kau: Dunost je obinom ovjeku da
prihvati jedan od mezheba uenjaka. Jo udaljenije miljenje
od ovoga je da kae: Dunost mu je da prihvati jedan od
etiri mezheba.
udna li uda! Zamrli su mezhebi ashaba Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tabiina, tabi-tabiina i
ostalih imama Islama. Svi su neispravni osim mezheba
etvorice imama izmeu tolikih ostalih imama i pravnika!?
Da li je ovo zastupao ili u ovo pozivao ijedan imam? Da li
na ovo ukazuje ijedan termin iz njihovog govora?
Allah Uzvieni i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, su obavezali ashabe, tabiine i tabi-tabiine onim to je
bila obaveza i drugima poslije njih sve do Sudnjeg dana.
Obaveza se ne moe razlikovati niti mijenjati, pa makar
se mijenjao kvantitet i kvalitet izvrenja obaveze shodno
moi, nemoi, mjestu, prostoru i okolnostima. To su popratne
stvari za ono to su Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, postavili kao obavezu.
101
Oni koji smatraju ispravnim da obini ovjek slijedi
odreeni mezheb kau: On je uvjeren da je mezheb kojem
se pripisuje jedina istina. Zato nam je dunost da ispotuje-
mo zahtjev njegovog uvjerenja. Ovo su oni rekli, a da je to
ispravno, nuno bi bilo zabraniti traenje fetve od pripadni-
ka drugih mezheba kojima se ne pripisuju, kao i zabranu
uzimanja drugog mezheba pored mezheba njegovog imama,
pa makar taj mezheb bio ispravniji.
U to spadaju i druge posljedine obaveze koje ukazuju
na njihovu samu neispravnost i neispravnost onoga to
posljedino nalau.
Zapravo, od ovjeka se trai da kada vidi tekst od
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili prve etverice
halifa, a to nema kod njegovog imama, da ne ostavi tekst i
miljenje ashaba dajui prednost miljenju imama kojem se
pripisuje.
Prema tome, ima pravo traiti fetvu od koga hoe od
sljedbenika etiri mezheba, a i drugih. Nije mu dunost, a ni
onome ko mu izdaje fetvu da se ogranii na etiri imama i to
prema saglasnosti Ummeta. Isto tako, uenjaku nije obaveza
da se pridrava hadisa kojeg slijede njegovi sunarodnjaci ili
drugi, ve kada se dokae vjerodostojnost hadisa dunost je
po njemu raditi, bio taj hadis hidaski, iraki, amski, egipat-
ski ili jemenski. (Ibnul-Kajjim, Ilamul-muvekkiin,4/261)
Ovdje u spomenuti neke posljedice irenja mezheba
u islamskim pokrajinama, kako bi to bila pouka za onoga ko
ima pameti, koji svoj sluh usmjeri i prisutan je srcem. Evo ti
neto iz historije:
Ahmed El-Mukri el-Magribi, u svojoj knjizi, Nevhut-
tib min gusni el-endelusir-retib (3/158) kae: Razlog iz kojeg
102
su stanovnici Magriba prihvatili mezheb imama Malika je
sadran u sljedeem: Stanovnici Magriba i Endelusa su prije
bili na mezhebu imama El-Evzaija i stanovnika ama, jo
od poetka osvajanja. Za vrijeme vladavine El-Hakema b.
Hiama b. Abdurrahmana, a on je trei vladar u Enedelusu
iz reda Emevija, fetve su se poele uzimati prema miljenju
Malika b. Enesa i stanovnika Medine. To je bilo El-Hakemovo
miljenje i odabir sazdan na politikoj koristi. Razili su se
oko razloga koji ga je naveo na to. Veina je smatrala da je
razlog bio odlazak endeluskih uenjaka u Medinu. Kada su
se vratili opisali su vrijednost imama Malika, njegovo znanje
i visoki ugled. Tako su odabrali njegov mezheb.
Drugi su rekli da je imam Malik pitao neke Endeluane
o biografji endeluskog vladara, pa su mu ga oni opisali. To je
Malika zadivilo nasuprot tadanjem ponaanju Abasija koje
nije bilo na zahvalnom nivou. Imam Malik je tom ovjeku
koji ga je obavijestio rekao: Molim Allaha Uzvienog da
ovaj na Harem ukrasi vaom vlau. Ovo se, uz znanje
o visokom poloaju imama Malika i njegove vjere, proulo
do kralja Endelusa. Tako je kralj poticao ljude na Malikov
mezheb naredivi ostavljanje Evzaijevog mezheba, a Allah
najbolje zna. Magribski kraljevi su se usaglasili da propisi
i postupci budu iskljuivo prema onome to je odabrao Ibn
El-Kasim. Rezime bi glasio: Mezhebi su postali igrake u
rukama kraljeva i njihove politike. Zato dobro razmisli!
Ako uistinu eli saznati razloge nastanka mezheba i
tarikata, onda proitaj Mukaddimu od Ibn Halduna. On
je to pojasnio na veoma lijep nain, neka ga Allah nagradi
dobrim! Rekao je da su mezhebi nastali i proirili se ili zbog
tiranske politike ili zbog toga to su ambiciozni nearapi
pridobili vlast.
Imam Ibnul-Kajjim, u knjizi, Igasetul-lehfan min
mesaili-ejtan (1/125), kae: Jedna od spletki ejtana je i
103
nareivanje da budu u jednoj odjei, iste forme i odreenog
hoda, da slijede odreenog ejha, izumljeni tarikat, da budu
odreenog mezheb... Obavezuje ih slijeenjem svega toga
kao to se slijede stroge islamske dunosti. Oni ne izlaze iz
tih okvira, a prekoravaju one koji iz njega izau.
Tako ini veina slijepih sljedebnika dotinih mezheba
i sljedebenika razliitih tarikata iz reda sufja, kao to su
nakibendije, kadirije, suhraverdije, azilije, tidanije i drugi.
Zato se treba dobro paziti njihovog fanatizma i slijepog
oponaanja. Zaokupirali su se uenjem posebnih obreda u
odnosu na erijat. Pristali su uz te novotarske obrede, a nisu
sa islamskim pravnicima nit sa onima koji slijede vjerske
injenice. Onaj ko porazmisli o uputi Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, i njegovoj biografji, vidjet e da su
potpuno suprotni postupcima ovakvih ljudi.
Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, Uputa govori
o nepreoptereivanju i nevezivanju za ono to Gospodar
nije naredio. Izmeu Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem,
Upute i njihovih postupaka je ogromna razlika.
Ako eli saznati kako su nastali ovi razliiti mezhebi
suprotni Islamu, koji su razjedinili muslimane, proitaj knjigu
Igasetul-lehfan min mesaili-ejtan, a posebno zadnji dio
ove knjige. Tu su pojanjenja o podvalama Ibn Sinaa, En-
Nesira et-Tusija, abidijja, fatimijja i dr..
Korist: Nema razlike izmeu abidija i fatimijja. Oba
naziva ukazuju na nasljednike Abdullaha b. Mejmuna el-
Kaddaha b. Disana el-Bevnija. Sebe su nazvali fatimijjama
kako bi prikrili svoj iizam.
Skrivali su isto nevjerstvo. Njihova drava je bila
medusijska, a izmeu njih i Alul-Bejta nije bilo nikakvog
104
srodstva. Tome svjedoe povjerljivi historiari kao to je El-
Bakillani, Ibn Hazm, Ibn Hilkan, Ibn Hader.
Es-Sujuti u knjizi Tarihul-hulefa (524) kae:Pogana
abidijska (fatimijska-itska) drava. Ez-Zehebi opisujui
abidijske vladare kae: Bilo ih je etrnaest zaostalih, a ne
naprednih. Njihova drava je nestala u estom hidretskom
stoljeu, a i do danas ima njihovih ostataka koji oboavaju
El-Hakima bi emrillah, a to su Druzi na podruju ama.
Openito, neprijatelji Islama ele izmijeniti Islam
razjedinjavanjem njegovih sljedbenika na mezhebe i
tarikate.
Imam ihabuddin Abdurrahman, poznat kao Ebu
ame(umro 665.h.g.) u knjizi El-Muemmel li reddi ilel-emril-
evvel (1/10) kae: Ljudi su se zadovoljili od kuranskih
nauka uenjem njegovih sura, prenoenjem kiraeta, a
zaboravili su na spoznaju njegovog tumaenja, znaenja
i izvlaenja propisa iz njega. U pogledu hadiske nauke
ograniili su se na presluavanje pojedinih knjiga pred
izvjesnim ejhovima koji su vee neznalice od samih njih.
Neki su se zadovoljili umnim otpadom pojedinih ljudi i
njihovim ideologijama, te prenoenjem od sljedbenika
mezheba. Neki znalci su upitani o znaenju mezheba, pa
su odgovorili: Mezheb to je izmijenjena vjera.
Uzvieni kae, u prijevodu znaenja ajeta:
-obraajui Mu se predano! Bojte se Njega i obavljajte
molitvu, i ne budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju,
od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili;
svaka stranka zadovoljna onim to ispovijeda. (Er-Rum, 31-32)
I pored toga nekima se privia da su poglavari ue-
njaka, a kod Allaha i kod pravih uenjaka su najvee
neznalice.
105
Takoer, u istoj knjizi (1/15) kae: etiri mezheba su
poznata, a drugi se odbacuju. Interesi veine, osim malog
broja, njihovih sljedebnika su bili ogranieni, pa su poeli
slijepo slijediti, a zna se da je slijepo lsijeenje drugih ljudi
mimo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, haram. Zapravo,
izreke njihovih imama su postale na stepenu dva izvora.
Tako Uzvieni kae, u prijevodu znaenja ajeta:
-Oni, pored Allaha, bogovima smatraju sveenike svoje i
monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a nareeno im je da se
samo jednom Bogu klanjaju, - nema boga osim Njega. On je vrlo
visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju.
(Et-Tevbe, 31)
Pisac ovih rijei Ebu Abdulkerim je Ebu Abdurrahman
Muhammed Sultan El-Masumi kae: Ovo je posljednje to
sam imao namjeru sabrati u pogledu erijatskog pitanja
slijepog slijeenja mezheba koje je meni postavljeno sa
Dalekog istoka iz Japana. Zadovoljio sam se sa ovim, jer kap
ukazuje na more, a Allahu, Azze ve Delle, se upuuje dova
da time okoristi Svoje robove u svim krajevima i da ga uini
iskrenim radi Njegovog Lica, te razlogom za postizanje
Denneta sa blagodatima. Ovo je napisano u Allahovom
Sigurnom Gradu (Mekki) u mojoj kui koja se nalazi u
sokaku El-Buharijje u blizini El-Mesdidul-Harama, 15.
muharrema 1358.h.g.
Na posljednji poziv je:
-Velianstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i
daleko od onoga kako ga predstavljaju oni!
i mir poslanicima
i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!
(Es-Saffat, 180-182)

106

Knjige u izdanju Mektebetu El Guraba :
- KOMENTAR OTKLANJANJE SUMNJI
ejh Muhammed Salih El Usejmin
- SVJETLOST SUNNETA I TAMA BIDATA
Dr. Seid El Kahtani
- SVJETLOST IMANA I TAME NIFAKA
Dr. Seid El Kahtani
- Jusuf Kardavi NA VAGI ERIJATA
ejh Sulejman Salih El Harrai
- LJUBAV PREMA POSLANIKU s.a.v.s.
Abdurreuf Muhammed Usman
- DA LI JE MUSLIMAN OBAVEZAN
DA SLIJEDI JEDAN OD ETIRI MEZHEBA
Muhammed Sultan El Masumi
- UVANJE EDNOSTI
ejh Bekr Ebu Zejd
- PUT ISTINE I PUTEVI ZABLUDA
Grupa autora