You are on page 1of 325

"Uzbudljiva... intrigantna.

" Washington Times

"Obavezno tivo za sve koje zanimaju drevni misteriji." New York City Tribune "Izvanredno napisano... Sitchin je revan istraiva." Kirkus Reviews "Inventivno i provokativno." Daily Mirror Booklist da posta-

"Dojmljivo"

"Zemaljskim kronikama je sueno

nu j e d n a od najznaajnijih i najkontroverznijih dodataka literaturi. Briljantan rad... obavezno tivo!" CryticalReview provokati-

"Uzbudljivo... Vjerodostojno... vno i dojmljivo."

Library Journal

ZECHARIA

SITCHIN

POSLJEDNJI DANI
A R M A G E D O N 0 I P R O R O A N S T V A P O V R A T K U

Sedma

posljednja

knjiga

Zemaljskih

kronika

TELEdisk,

2009.

P O S V E E N O

M O M

BRATU,

DR.

A M N O N U

S I T C H I N U ,

IJA

AVIOKOZM1KA

ZNANJA

SU

MI

BILA

NEPROCJENJIVA

K N J I G E

Z E C H A R I E N A

S I T C H I N A H R V A T S K O M

D O

S A D A

O B J A V L J E N E

J E Z I K U

DVANAESTI

P L A N E T - Prva knjiga Zemaljskih kronika

S T E P E N I T E DO N E B A - D r a g a knjiga Zemaljskih kronika RATOVI BOGOVA I L J U D I - Trea knjiga Zemaljskih kronika I Z G U B L J E N A KRALJEVSTVA - etvrta knjiga Zemaljskih kronika REVIZIJA P O S T A N K A - Zasebno izdanje

Sadraj
Predgovor: Prolost, b u d u n o s t Prvo Drugo Tree etvrto Peto esto Sedmo Osmo Deveto Deseto Jedanaesto Dvanaesto Trinaesto etrnaesto Petnaesto esnaesto pogla poglavlje: poglavlje: poglavlje: poglavlje: poglavlje: poglavlje: poglavlje: poglavlje: poglavlje: poglavlje: poglavlje. poglavlje: poglavije: poglavlje vije: Mesijanski sat "Tako se dogodilo" Egipatska proroanstva, ljudske sudbine O bogovima i polubogovima Odbrojavanje do Sudnjeg dana Prohujalo s v i h o r o m Sudbina je imala pedeset imena U i m e Boga Obeana zemlja Kri na obzoru D a n Gospodinov Podnevna t a m a Kada su bogovi otili sa zemlje Posljednji dani Jeruzalem: nestali kale A r m a g e d o n i proroanstva o povratku Postskriptum O autoru 9 11 30 46 61 77 94 112 133 153 174 194 215 242 268 285 305 324 326

poglavlje:

Predgovor:
P R O L O S T , B U D U N O S T

"Kada e se vratiti?" Ljudi koji su itali moje knjige bezbroj puta postavili su mi to pitanje u kojem su "oni" Anunnakiji, vanzemaljci koji su doli na Zemlju sa svog planeta po i m e n u Nibiru i koji su u davnini tovani kao bogovi. Hoe li to biti kada n a m se Nibiru idui svojom izduljenom orbitom ponovno priblii, i to e se tada dogoditi? Hoe li u p o d n e biti mrak i hoe li se Zemlja raspasti? Hoe li na Zemlju doi mir ili armagedon? H o e m o li imati tisuljee velikih nevolja i tekih kunji ili mesijanski Drugi dolazak? Hoe li se to dogoditi 2012. ili kasnije, ili se uope nee dogoditi? To su velika pitanja koja najdublje ljudske n a d e i strepnje povezuju s religijskim vjerovanjima i oekivanjima, pitanja to ih d o d a t n o uslonjavaju tekui dogaaji: ratovi u zemljama u kojima su zapoeli odnosi izmeu bogova i ljudi; prijetnje n u k l e a r n i m holokaustom; zastraujua silina prirodnih katastrofa. To su pitanja na koja se nisam usudio odgovarati sve ove godine, no sada se to vie ne smije odgaati. Pitanja o povratku, m o r a m o znati, nisu nova; u prolosti su, kao to su i danas, bila vrsto povezana s oekivanjem dana Gospodnjeg, kraja vremena, armagedona. Prije etiri tisuljea Bliski istok svjedoio je bogu i njegovom sinu koji su obeali raj na Zemlji. Prije vie od tri tisuljea egipatski kralj i egipatski narod eznuli su za mesijanskim dobom. Prije dva tisuljea narod Judeje pitao se je li se

POSLJEDNJI

DANI

pojavio Mesija, a mi smo jo uvijek obuzeti tajnama tih dogaaja. Jesu li se proroanstva poela obistinjivati? Bavit emo se zbunjujuim odgovorima koji su se nudili, rjeavati drevne enigme, deifrirati podrijetlo i znaenje razliitih simbola kao to su kri, ribe, kale. Opisat emo ulogu "mjesta povezanih sa svemirom" u povijesnim dogaajima i pokazati zato se prolost, sadanjost i budunost sastaju u Jeruzalemu, mjestu "Veze neba i Zemlje". Nadalje, promiljat emo zato je sadanje dvadeset i prvo stoljee nove ere toliko slino dvadeset i prvom stoljeu prije nove ere. Ponavlja li se povijest, je li sueno da se ponovi? Upravlja li svime mesijanski sat? Je li vrijeme ostvarivanja proroanstava blizu? Prije vie od dva tisuljea Danijel iz Starog zavjeta vie je puta pitao anele: Kada? Kada e doi posljednji dani, kraj vremena? Prije vie od tri stoljea glasoviti sir Isaac N e w t o n , koji je razotkrio tajne kretanja nebeskih tijela, napisao je rasprave o starozavjetnoj Knjizi Danijelovoj i novozavjetnoj Knjizi otkrivenja. Analizirat emo njegove nedavno p r o n a ene, r u k o m pisane izraune povezane s posljednjim d a n i m a , kao i novija pretkazanja Kraja. I hebrejska Biblija i Novi zavjet tvrde da su tajne b u d u n o s t i skrivene u prolosti, te da je s u d b i n a Z e m l j e povezana s nebesima, a ivot i s u d b i n a ovjeanstva s Bogom i bogovima. Bavei se o n i m e to se tek treba dogoditi iz povijesti p r e l a z i m o na proroanstvo, j e d n o ne moe biti shvaeno bez drugoga, pa e m o govoriti o oboje. Voeni t i m e , p o g l e d a j m o ono to e se dogoditi kroz p r i z m u onoga to je bilo. Odgovori e vas zasigurno i z n e n a d i t i . ZECHARIA S I T C H I N New York, studeni 2006.

Prvo

poglavlje

MESIJANSKI

SAT

dje god se ovjek okrene, ovjeanstvo kao d a j e obuzeto apokalipti n o m strepnjom, mesijanskim arom i tjeskobom kraja vremena.

Vjerski fanatizam iskazuje se u ratovima, p o b u n a m a i pokoljima "ne-

vjernika". Vojske koje su nagomilali kraljevi Z a p a d a ratuju s vojskama kraljeva Istoka. Sudar civilizacija potresa temelje t r a d i c i o n a l n i h n a i n a ivota. Krvoprolia gutaju gradove; veliki i m o n i sklanjaju se iza visokih zatitnih zidova. Prirodne nepogode i sve snanije katastrofe navode ljude da se pitaju: je li ovjeanstvo zgrijeilo, svjedoi li Bojem gnjevu, eka li ga jo j e d a n opi potop? Je U ovo apokalipsa? M o e li biti hoe li biti spasenja? Je li mesijansko doba ve otpoelo? Vrijeme dvadeset i prvo stoljee poslije nove ere ili je to bilo dvadeset i prvo stoljee prije nove ere? Ispravan odgovor je 'da i 'da: i u naem v r e m e n u i u t i m d r e v n i m v r e m e n i m a . To su okolnosti dananjeg vremena, ali i vremena od prije vie od etiri tisuljea. Z a p a n j u j u a slinost tih dvaju vremena posljedica je dogaaja to su se dogodili na sredini perioda koji je protekao i z m e u njih u razdoblju povezanom s mesijanskim arom za vrijeme Isusa. Ta su tri kataklizmika razdoblja za ovjeanstvo i njegov planet dva u pisanoj povijesti (oko 2100. godine pr. n. e. i z a t i m na prijelazu iz stare u

POSLJEDNJI

DANI

novu ere) i jedno u bliskoj budunosti povezana. Jedno je dovelo do drugog i jedno se moe razumjeti iskljuivo razumijevanjem drugoga. Sadanjost proistjee iz prolosti, prolost je budunost. Za sva tri razdoblja kljuno je Mesijansko oekivanje, sva tri povezuje Proroanstvo. Odgovor na pitanje kako e se zavriti sadanje doba velike nevolje i kunje na pitanje to nosi budunost zahtijeva ulazak u d o m e n u proroanstva. Nae proroanstvo nee biti gemit od novootkrivenih pretkazanja ija je glavna znaajka strah od propasti ili kraja. Mi emo se osloniti na drevne zapise koji su dokumentirali prolost, predvidjeli budunost i zabiljeili prijanja mesijanska oekivanja prorokujui budunost u prolosti i, skloni smo misliti, budunost koja je pred nama. U sva tri apokaliptina primjera dva koja su se ve dogodila i jedan koji e se uskoro dogoditi fiziki te duhovni odnos izmeu neba i Zemlje bio je i ostao od stoerne vanosti za dogaaje. Fiziki aspekti bili su izraeni postojanjem mjesta koja su Zemlju povezivala s nebesima, mjesta koja su bila odreena kljunima, koja su bila arita dogaaja, a duhovni su aspekti bili izraeni u onome to nazivamo religija. U sva tri sluaja kljuna je bila promjena odnosa izmeu ovjeka i boga, osim oko 2100. godine pr. n. e., kada se ovjeanstvo suoilo s prvim od ta tri epohalna prevrata i kada se radilo o odnosu izmeu ljudi i bogova, u mnoini. Je li se taj odnos uistinu promijenio itatelj e uskoro otkriti.

Pria o bogovima, Anunnakijima ("onima koji su s neba doli na Zemlju"), kako su ih zvali Sumerani, poinje s njihovim dolaskom na Zemlju s planeta Nibiru u potrazi za zlatom. Pria o njihovom planetu u davnini je opisana u Epu o stvaranju, dugakom zapisu na sedam ploa. Obino se smatra da se radi o alegorijskom mitu, plodu primitivnih umova koji su o planetima govorili kao o ivim bogovima koji se meusobno bore. No kao to sam pokazao u svojoj knjizi Dvanaesti planet, taj drevni tekst u stvari je sofisticirana kozmogonija koja n a m govori kako se zalutali planet prolazei kroz na Sunev sustav sudario s planetom zvanim Tiamat: sudar je rezultirao

12

MESIJANSKI

SAT

n a s t a n k o m Zemlje i njezina mjeseca, asteroidnog pojasa i k o m e t a , te zarobljavanjem samog "upadaa" u veliku eliptinu orbitu za iji mu prolazak treba oko 3.600 zemaljskih godina, (slika 1).

SLIKA I

S u m e r s k i zapisi kau n a m da su A n u n n a k i j i na Z e m l j u doli sto dvadeset takvih orbita 4 3 2 . 0 0 0 z e m a l j s k i h g o d i n a prije P o t o p a ("Velike p o p l a v e " ) . K a k o i zato su doli, njihovi prvi gradovi u E . D I N u (biblijskom E d e n u ) , njihovo stvaranje A d a m a i Eve i razlozi tog stvaranja te d o g a a j i n a k o n k a t a s t r o f a l n o g p o t o p a sve je i s p r i a n o i opisano u seriji m o j i h knjiga Zemaljske kronike i to ovdje n e e m o p o n a vljati. N o , prije nego to k r e n e m o kroz vrijeme do z n a a j n o g dvadeset i prvog stoljea prije nove ere, m o r a m o se prisjetiti n e k i h p r e t p o t o p n i h i poslijepotopnih prijelomnih dogaaja. Biblijska p r i a o P o t o p u , koja p o i n j e estim p o g l a v l j e m P o s t a n ka, svoje k o n t r a d i k c i j e p r i p i s u j e j e d n o m boanstvu, J a h v i , koji je isprva o d l u a n da izbrie ovjeanstvo s lica Z e m l j e , a z a t i m se n a r o i t o t r u d i da ga spasi uz p o m o N o e i njegove arke. R a n i j i , s u m e r s k i izvori te p r i e n e z a d o v o l j s t v o o v j e a n s t v o m p r i p i s u j u bogu Enlilu, a p r o t u a k c i j u da spasi ovjeanstvo bogu Enkiju. U Bibliji je radi m o n o t e i z m a z a t a k a n o

13

POSLJEDNJI

DANI

ne samo neslaganje Enlila i Enkija nego i suparnitvo i sukob izmeu dva klana A n u n n a k i j a koji je odredio tijek kasnijih zbivanja na Zemlji. Taj sukob izmeu dvojice bogova i njihovog potomstva, kao i izmeu zemaljskih podruja koja su im bila dodijeljena nakon Potopa, mora se imati u vidu kako bi se razumjelo sve to se nakon toga dogodilo. Enki i Enlil bili su polubraa, sinovi vladara Nibirua po imenu Anu. Njihov sukob na Zemlji vue korijene s njihovog matinog planeta Nibirua. Enki tada zvan EA ("Onaj iji je dom voda") bio je Anuov prvoroenac, m e u t i m ne od njegove zakonite supruge Antu. Kada je Antu Anuova polusestra Anuu rodila Enlila, Enlil je postao zakoniti prijestolonasljednik Nibirua iako nije bio prvoroeni sin. Neizbjeno ogorenje kod Enkija i obitelji njegove majke dodatno je potpirivala injenica da je ve Anuovo sjedanje na prijestolje bilo problematino: nakon to je Anu izgubio bitku za nasljedstvo od suparnika po imenu Alalu, kasnije je uzurpirao prijestolje izvrivi dravni udar, natjeravi Alalua da pobjegne s Nibirua kako bi spasio goli ivot. To ne samo da je Enkijevo ogorenje vratilo u vrijeme njegovih predaka nego je postavilo i neke druge izazove pred Enlilovo vodstvo, kao to je opisano u epu Pria o Anzuu. Enkija pogledajte Izgubljenu knjigu Enkijevu.). (Za zamrene odnose kraljevskih obitelji Nibirua te za podrijetla Anua i Antu te Enlila i Klju za razrjeavanje tajne nasljeivanja i brakova kod bogova bila je moja spoznaja da su se ista pravila primjenjivala i na ljude koje su ovi izabrali da im slue kao njihovi opunomoenici u ovjeanstvu. Biblijska pria o patrijarhu Abrahamu gdje se govori {Postanak 20:12) da on nije lagao kada je svoju enu Saru predstavio kao svoju sestru: "Doista, ona je moja sestra, ki mog oca, ali ne i ki moje majke, i postala je m o j o m enom." Ne samo da je oenio svoju polusestru od druge majke (s kojom je imao zajednikog oca), nego je njezin sin u ovom sluaju I z a k postao zakoniti nasljednik i nastavlja dinastije, a ne prvoroenac Jimael, sin slukinje Hagare. (Kako su takva pravila o nasljeivanju uzrokovala ogorenu zavadu izmeu Raovih nasljednika u Egiptu, polubrae Ozirisa i Seta koji je oenio polusestre Izi u i Neftis, objanjeno je u knjizi Ratovi bogova i ljudi.)

14

MESIJANSKI

SAT

Iako se ta pravila o nasljeivanju ine zamrenima, temelje se na onome to oni koji piu o kraljevskim dinastijama nazivaju "krvne loze", to bi danas trebalo biti prepoznato kao sofisticirane D N K genealogije koje su razlikovale generalnu D N K koja se nasljeduje od roditelja te mitohondrijsku D N K (mtDNK) koju ene nasljeuju iskljuivo od majke. Sloeno no osnovno pravilo bilo je sljedee: dinastike loze nastavljaju se kroz muku lozu; prvoroeni sin je sljedei nasljednik; polusestra se moe uzeti za enu ako je imala drugu majku; ukoliko ta polusestra kasnije rodi sina, taj sin iako nije prvoroenac postaje zakoniti nasljednik i nastavlja dinastije. Suparnitvo dvojice brae - Eaa/Enkija i Enlila - zbog prijestolja bilo je dodamo zakomplicirano njihovim osobnim suparnitvom zbog ljubavi. Obojica su eljeli svoju polusestru Ninmah, ija majka je bila jo jedna Anuova prilenica. Ona je bila Eaova prava ljubav, m e u t i m nije mu bilo doputeno da je oeni. Zatim ju je uzeo Enlil i imao s njom sina po imenu Ninurta. Iako roen izvan braka, pravila o nasljeivanju, s obzirom d a j e i prvoroeni sin i roen od kraljevske polusestre, uinila su ga Enlilovim neospornim nasljednikom. Eaje, kako se navodi u knjigama Zemaljskih kronika, bio voa prve skupine od pedeset Anunnakija koji su stigli na Zemlju kako bi doli do zlata potrebnog da zatite atmosferu planeta Nibiru koja je propadala. Kada su poetni planovi propali na Zemlju je poslan njegov brat Enlil s jo Anunnakija kako bi proirili misiju na Zemlji. Kao da to nije bilo dovoljno da stvori neprijateljsko ozraje, stigla je i N i n m a h kako bi sluila kao glavna medicinska dunosnica...

Dugaak tekst poznat pod nazivom Ep Alrahazjs priu o bogovima i ljudima na Zemlji poinje s Anuovim posjetom Zemlji kako bi j e d n o m za svagda rijeio suparnitvo svoje dvojice sinova koje je upropatavalo sudbonosnu misiju. ak je ponudio da on ostane na Zemlji, a jedan od polubrae preuzme kraljevsku krunu na Nibiruu. U tom smislu se, govore nam drevni spisi, drijebalo ne bi li se odluilo tko e ostati na Zemlji, a tko e zasjesti na prijestolje Nibirua:

15

POSLJEDNJI

DANI

Bogovi sklopili ruke, Izvuko se drijeb Enlilu je Mora, dana i raspodijelile: Anu se vrati u nebesa, Zemlja; okruena, Enkiju. kao petljom

Dana su princu

drijeb je, dakle, presudio da se Anu vrati na Nibiru kao njegov kralj. Ea, kojem je dana vlast nad m o r i m a i vodama (on je kasnije za Grke bio "Posejdon", a za R i m l j a n e " N e p t u n " ) , dobio je epitet E N . K I ("Vladar Zemlje") kako bi ga se p r i m i r i l o , m e u t i m E N . L I L - u ("Gospodar zapovjednik") je pripala sveukupnu vlast: "Enlilu je dana Zemlja." Bio ogoren ili ne, Ea/Enki nije mogao osporiti pravila nasljeivanja ni rezultate drijeba. I tako su ogorenje, ljutnja zbog uskraene pravde i vatrena odlunost da osveti nepravde p o i n j e n e nad njegovim ocem i precima, pa tako i nad n j i m e samime, navele Enkijevog sina po i m e n u M a r d u k da zapone sukob. N e k o l i k o tekstova opisuje kako su A n u n n a k i j i podigli svoja naselja u E . D I N - u (poslijepotopnom S u m e r u ) , pri emu je svako naselje imalo posebnu ulogu i bilo izgraeno na lokacijama r a s p o r e e n i m u skladu sa irim p l a n o m . Kljuna veza sa svemirom mogunost n e p r e k i d n e k o m u n i k a c i j e s m a t i n i m p l a n e t o m te sa atlovima i svemirskim brodov i m a o d r a v a n a je u E n l i l o v o m z a p o v j e d n o m m j e s t u u Nippuru, u ijem je sreditu bila slabo osvijetljena elija zvana D U R . A N . K I , "Veza neba i zemlje". J o j e d n a vitalna instalacija bila je svemirska luka locirana u Sipparu ("Gradu ptica"). N i p p u r se nalazio u sreditu k o n c e n t r i n i h krunica na kojima sli bili smjeten drugi "boji gradovi"; svi zajedno su za svemirske brodove koji su dolazili na Z e m l j u formirali sletni koridor ija je arina toka bio dvostruki vrh p l a n i n e Ararat n a j i s t a k n u t i j a topografska znaajka na Bliskom istoku (Slika 2).

16

MESIJANSKI

SAT

SLIKA 2 A kada je Potop "preplavio zemlju", izbrisao je sve boje gradove zajedno s njihovim Kontrolnim centrom misije i svemirskom l u k o m te pokopao Edin ispod milijuna tona blata i naplavina. Sve se moralo napraviti iznova, m e u t i m mnogo toga vie nije moglo biti isto. Prije svega, bilo je n u n o izgraditi novu svemirsku luku, s novim K o n o l n i m centrom misije i novim signalnim posta-

17

POSLJEDNJI

DANI

jama za sletni koridor. Novi slerni put ponovno je usmjeren prema dvostrukom vrhu Ararata, meutim sve druge komponente bile su nove: svemirska luka bila je na Sinajskom poluotoku, na tridesetoj sjevernoj paraleli; umjetni dvostruki vrhovi kao signalne postaje bile su piramide u Gizi; a novo zapovjedno mjesto misije bilo je na mjestu zvanom Jeruzalem (Slika 3). To je bio razmjetaj koji je odigrao kljunu ulogu poslijepotopnim dogaajima.

MESIJANSKI

SAT

Potop je bio odluujua prekretnica kako za bogove tako i za ljude te za njihove meusobne odnose: Zemljane, koji su bili napravljeni da slue bogovima i rade za njih, odsada se tretiralo kao mlae partnere na razorenom planetu. Novi odnos izmeu ljtidi i bogova bio je uspostavljen, posveen i ozakonjen kada je ovjeanstvu dodijeljeno pravo da utemelji svoju prvu veliku civilizaciju. Bila je to mezopotamska civilizacija, oko 3800. g. pr. n. e. Znaajnom dogaaju slijedio je Anuov dravniki posjet Zemlji. No, Anu je doao ne samo kao vladar Nibirua nego i kao vrhovno boanstvo zemaljskog panteona drevnih bogova. Jo jedan (vjerojatno glavni; op. a.) razlog njegova posjeta bila je uspostava i afirmacija mira meu samim bogovima. To je bio sporazum "ivi i pusti druge da ive" kojim su se zemlje Starog svijeta podijelile izmeu dva glavna anunnakijska klana - Enlilovog i Enkijevog - budui da su nove, poslijepotopne okolnosti i nova lokacija svemirskih instalacija zahtijevali novu teritorijalnu podjelu meu bogovima. To je podjela koja se odraava u biblijskom popisu naroda {Postanak, glava 10.) u kojem je grananje ovjeanstva koje je poteklo od tri Noina sina zabiljeeno po narodnosti i geografskom smjetaju: Azija je pripala narodima odnosno zemljama Sema, Europa potomcima Jafeta, Afrika narodima odnosno zemljama Hama. Povijesni podaci pokazuju da je paralelna podjela meu bogovima Aziju i Afriku dodijelila Enlilitima, a Afriku Enkiju i njegovim sinovima. Sinajski poluotok, koji spaja sva tri kontinenta i na kojem je bila smjetena vana poslijepotopna svemirska luka, ostavljen je po strani kao neutralno, sveto podruje. Dok Biblija samo navodi zemlje i narode prema njihovom srodstvu s Noom, raniji sumerski tekstovi zabiljeili su injenicu da je podjela bila namjeran in, rezultat vijeanja vodstva Anunnakija. Tekst poznat kao Ep 0 Etani govori n a m da Veliki Anunnakiji koji odluuju sjedahu savjetujui se o Zemlji. o sudbini

19

POSLJEDNJI

DANI

Stvorile etiri regije, podigle naseobine.

Na prvom podruju, izmeu rijeka Eufrat i Tigris (Mezopotamija), uspostavljena je prva napredna ljudska civilizacija - sumerska civilizacija. Tamo gdje su se nalazili pretpotopni boji gradovi podignuti su ljudski gradovi. Svaki od njih imao je svoju svetu etvrt u kojoj su, u svom ziguratu, prebivali bog ili boica Enlil u Nippuru, N i n m a h u Suruppaku, Ninurta u Lagau, Nannar/Sin u Uru, Inanna/Itar u Uruku, Utu/ama u Sipparu i tako dalje. U svakom takvom urbanom centru je EN.SI, "Pravedni pastir" u poetku izabrani polubog bio izabran da vlada ljudima u ime bogova. Njegov glavni zadatak bio je objavljivati kodekse pravde i morala. U svetoj etvrti sveenstvo je na elu s visokim sveenikom sluilo bogu i njegovoj branoj druici, nadgledalo praznike sveanosti te vodilo obrede rtvovanja i molitve bogovima. Slikarstvo, kiparstvo, muzika, ples i pjesme u slavu bogova, te iznad svega pisanje i voenje zapisa cvjetali su u hramovima ali i u kraljevskoj palai. S vremena na vrijeme jedan od tih gradova bio bi izabran da slui kao glavni grad, kao prijestolnica zemlje, a njegov bi vladar bio kralj, LU.GAL ("Veliki ovjek"). U poetku i jo dugo vremena nakon toga ta osoba, najmoniji ovjek zemlje, bio je i kralj i visoki sveenik. Zbog njegove uloge i autoriteta koji je uivao bio je p o m n o biran, a za sve fizike simbole kraljevske asti dralo se da su poslani ravno s nebesa, od Anua na Nibiruu. U sumerskom tekstu koji se bavi tom t e m o m navodi se da su simboli kraljevske asti (kruna i ezlo) i kreposti prije nego to su dodijeljeni zemaljskom kralju "bili poloeni pred A n u o m na nebesima". Doista, sumerska rije za kraljevsku ast bila je Anuova ast. T j aspekt "kraljevske asti" kao kljunog elementa civilizacije, ispravnog ponaanja i moralnog kodeksa za ovjeanstvo eksplicitno je izraen u navodu iz Sumerskog popisa kraljeva koji kae da je nakon Potopa "kraljevska ast donesena s nebesa. "To je izrazito vaan navod koji se mora imati na umu dok kroz ovu knjigu napredujemo prema mesijanskim oekivanjima rjenikom N o v o g zavjeta povratka "Kraljevstva nebeskog" na Zemlju.

20

MESIJANSKI

SAT

Oko 3100. g. pr. n. e. slina ali ne i ista civilizacija utemeljena je u Drugoj regiji u Africi, u regiji rijeke Nil (Nubija i Egipat). Njezina povijest nije bila tako harmonina kao povijest enlilitske civilizacije budui da su se izmeu Enkijevih estero sinova, kojima nisu bili dodijeljeni gradovi nego itava kopnena podruja, nastavili suparnitvo i sukobi. Najznaajniji je bio neprekidni sukob izmeu Enkijevog prvoroenogsina Marduka {Ra u Egiptu) i Ningizide {Toth u Egiptu) koji je doveo do progonstvo Totha i skupine njegovih afrikih sljedbenika u Novi svijet (gdje je postao poznat kao Quetzalcoatl, Pernata zmija). Sam Marduk/Ra bio je kanjen i prognan kada je, protivei se braku svog mlaeg brata Dumuzija za Enlilovu praunuku Inannu/Itar, ubio brata. Inanni/Itar je u znak zadovoljtine oko 2900. g. pr. n. e. dodijeljena civilizacija Tree regije, civilizacija u dolini rijeke Ind. Postojao je dobar razlog za to to su sve civilizacije kao i svemirska luka u svetoj regiji bile smjetene na tridesetoj sjevernoj paraleli (slika 4).

SLIKA

21

POSLJEDNJI

DANI

Prema sumerskim tekstovima, Anunnakiji su kraljevstvo civilizaciju i njezine institucije, kao to se najbolje vidi na primjeru Mezopotamije uspostavili kao novi poredak u svojim odnosima sa ovjeanstvom, s kraljevima/sveenicima koji su sluili i kao veza i kao prepreka izmeu bogova i ljudi. No, kada se ovjek osvrne na to prividno "zlatno doba" bogova i ljudi, oito je da su ciljevi bogova uvijek bili d o m i n a n t n i i da su odreivali ciljeve ljudi. Sve je zasjenila odlunost M a r d u k a / R a a da ispravi nepravdu nanesenu njegovom ocu Eau/Enkiju kada je, prema anunnakijskim pravilima nasljeivanja, umjesto Enkija Enlil proglaen zakonitim nasljednikom njihova oca Anua, vladara na njihovom m a t i n o m planetu Nibiruu. Prema seksagezimalnom ("baza ezdeset") brojevnom sustavu koji su bogovi podarili Sumeranima, svakom od dvanaest velikih bogova sumerskog panteona dodijeljen je brojani rang, pri emu je Anu imao najvii rang ezdeset. Rang pedeset dodijeljen je Enlilu, Enkijev rang bio je etrdeset, i tako dalje, izmjenjujui se izmeu mukih i enskih boanstava (slika 5). Po pravilima nasljeivanja, Enlilov sin N i n u r t a bio je na redu za rang pedeset na Zemlji, dok je M a r d u k imao nominalni rang deset. K tomu, ta dva nasljednika na ekanju u poetku jo nisu bili medu dvanaest "Olimpijaca". Tako se Mardukova duga, ogorena i neumoljiva borba, kojoj je u korijenu zavada Enlila i Enkija, kasnije usmjerila na sukob s Enlilovim sinom N i n u r t o m za nasljeivanje ranga pedeset, da bi se zatim proirila na Enlilovu u n u k u Inannu/Itar, ijem se braku s Dumuzijem, Enkijevim najmlaim sinom, M a r d u k toliko protivio da je stvar zavrila Dumuzijevom smru. S vremenom se M a r d u k / R a , osim sukoba s T o t h o m koji smo ve spomenuli, sukobio i s drugom braom i polubraom prvenstveno s Enkijevim sinom po imenu Nergal koji se oenio za Enlilovu u n u k u po imenu Erekigal. Sukobi bi se ponekad rasplamsali u prave ratove izmeu dva boanska klana. Neki od tih ratova u mojoj knjizi Ratovi bogova i ljudi nazvani su "Ratovi piramida". U j e d n o m istaknutom primjeru borbe su okonane time da je M a r d u k iv pokopan u Velikoj piramidi; u drugom je pao u Ninurtino za-

MESIJANSKI

SAT

robljenitvo. M a r d u k j e , takoer, vie puta bio u prognanstvu i po kazni i kao samonametnuto izbivanje. Njegova uporna nastojanja da zauzme poloaj koji je svojatao ukljuivao je i dogaaj koji je u Bibliji zabiljeen kao incident s kulom babilonskom; no, nakon brojnih frustracija, uspjeli je na kraju poluio tek kad su se Zemlja i nebesa uskladili s mesijanskim satom.

23

POSLJEDNJI

DANI

Doista, prvi kataklizmiki niz dogaaja u dvadeset i prvom stoljeu prije nove ere i mesijanska oekivanja koja su ga pratila prvenstveno je povezan s priom o M a r d u k u . Osim toga, ti kataklizmiki dogaaji u prvi su plan doveli njegovog sina po imenu Nabu boanstvo, sina boga, no od majke Zemljanke.

Tijekom itave povijesti Sumera koja je trajala gotovo dvije tisue godina njegova se kraljevska prijestolnica vie puta selila: najprije je to bio Ki (Ninurtin prvi grad), zatim Uruk (grad kojeg je Anu dodijelio Inanni/ Itar), pa Ur (Sinovo sjedite i sredite oboavanja); kasnije su prijestolnice bili drugi gradovi, a zatim ponovno oni prvi. Naposljetku se, po trei put, preselila u Ur. No Enlilov je grad Nippur, njegovo "sredite kulta", kako su ga strunjaci skloni zvati, itavo vrijeme ostao vjersko sredite Sumera i sumerskog naroda, ondje se odreivao godinji ciklus tovanja bogova. Dvanaest "Olimpijaca" sumerskog panteona, svaki sa svojim nebeskim p a n d a n o m meu dvanaest lanova Sunevog sustava (Sunce, Mjesec i deset planeta ukljuujui Nibiru), bili su takoer poaeni s po j e d n i m mjesecom u godinjem ciklusu od dvanaest mjeseci. Sumerska rije za mjesec, E Z E N , u stvari je znaila praznik, sveanost. Svaki takav mjesec bio je posveen j e d n o m od dvanaest vrhovnih bogova. Potreba da se odredi tono vrijeme kada svaki od tih mjeseci poinje i zavrava (a ne, kao to govore udbenici, da bi se seljacima omoguilo da znaju kada da zaponu sjetvu odnosno etvu) je oko 3 7 6 0 g. pr. n. e. dovela do uvoenja prvog kalendara na Zemlji. Taj je k a l e n d a r p o z n a t kao nipurski kalendar jer su z a d a u da odrede komplicirani kalendarski raspored i da objave d a t u m e vjerskih praznika za itavu zemlju imali sveenici iz N i p p u r a . Taj je kalendar i d a n d a n a s u upotrebi kao idovski vjerski kalendar: on 2009. godinu ove ere broji kao 5769. godinu. U pretpotopnim vremenima N i p p u r je sluio kao kontrolni centar misije, Enlilovo zapovjedno mjesto gdje je postavio D U R . A N . K I , "vezu izmeu neba i Zemlje" za komunikaciju s m a t i n i m p l a n e t o m Nibiruom

24

MESIJANSKI

SAT

te sa svemirskim b r o d o m koji je povezivao Zemlju i Nibiru. (Poslije Potopa te su djelatnosti preseljene na mjesto koje je kasnije postalo poznato kao Jeruzalem.) Smatralo se d a j e njegova sredinja lokacija, koja je bila j e d n a k o udaljena od drugih centara u E . D I N - u u kojima su se obavljale razliite djelatnosti (vidi sliku 2 ) , j e d n a k o udaljena i od "etiri kuta Zemlje", pa je dobio n a d i m a k "pupak Zemlje". U hvalospjevu posveenom Enlilu ovako se govorilo o N i p p u r u i njegovoj funkciji: Enlile, Kada si zacrtao Nippur si podigao Izgradio si U sredini etiri boanske naseobine na Zemlji, kao svoj ugla Zemlje. vlastiti grad...

Dur-An-Ki

(Izraz "etiri ugla Zemlje" nalazimo i u Bibliji; nadalje, kada je Jeruzalem zamijenio N i p p u r u ulozi kontrolnog centra misije, i on je ponio n a d i m a k "pupak Zemlje".) Na sumerskom jeziku izraz za etiri zemaljske regije bio je U B , no moe se pronai i kao A N . U B nebeska, zvjezdana etiri "ugla" u ovom sluaju je to astronomski pojam povezan s kalendarom. Smatra se da se odnosi na etiri toke godinjeg ciklusa Zemlje u odnosu na Sunce, koje danas nazivamo ljetni solsticij, zimski solsticij, te dva suneva prelaska ekvatora jed n o m kao proljetni ekvinocij i j e d n o m kao jesenski ekvinocij. U nipurskom kalendaru godina je zapoinjala d a n o m proljetnog ekvinocija to se zadralo u kasnijim kalendarima drevnog Bliskog istoka. Proljetni je ekvinocij odreivao vrijeme najvanijeg praznika u godini praznika Nove godine, dogaaja koji je trajao deset dana tijekom kojih su se morah slijediti detaljni i kanoniziram rituali. Za odreivanje kalendarskog vremena bilo je nuno promatrati nebo u zoru, kada se sunce tek poinje dizati iznad istonog horizonta ali je nebo jo uvijek dovoljno mrano da pokazuje zvijezde u pozadini. N a k o n to bi se dan ekvinocija utvrdio na temelju injenice da su tada dan i no tono

25

POSLJEDNJI

DANI

istog trajanja, poloaj Sunca na helijakalnom izlasku oznaio bi se podizanjem kamenog stupa kako bi se po njemu mogla voditi budua promatranja. Ta procedura kasnije se slijedila na primjer u Stonehengu u Velikoj Britaniji. Budui da su u Stonehengu dugotrajna p r o m a t r a n j a pokazala da se skupina zvijezda ("konstelacija") u pozadini promijenila (slika 6), t a m o je monolit poravnanja zvan "markacijski kamen", koji danas na dan solsticija pokazuje prema toki izlaska sunca, namjeten prvotno prema izlasku sunca oko 2000. g. pr. n. e. Fenomen zvan precesija ekvinocija ili samo precesija proizlazi iz injenice da se Zemlja nakon zavretka jedne godinje orbite oko Sunca ne vraa na tono isto mjesto na nebesima. Dolazi do blagog, vrlo blagog zaostajanja koje iznosi jedan stupanj (od tristo i ezdeset stupnjeva u p u n o m krugu) u sedamdeset i dvije godine. Enki je bio prvi koji je zvijezde koje se mogu vidjeti sa Zemlje grupirao u "konstelacije" i podijelio nebesa po kojima Zemlja krui oko Sunca na dvanaest dijelova, to se od tada naziva zodijaki krug

SLIKA

26

MESIJANSKI

SAT

konstelacija (slika 7). Budui da svaka dvanaestina kruga zauzima trideset stupnjeva nebeskog svoda, zaostajanje ili precesijski pomak iz jedne u drugu kuu zodijaka traje (matematiki) 2 1 6 0 godina (72 x 30), a puni zodijaki krug traje 25.920 godina (2160 x 12). Priblini d a t u m i zodijakih doba prema istoj podjeli na dvanaest dijelova a ne prema realnim astronomskim opaanjima ovdje su dodani itateljima na ravnanje. 2100
N . E.

SLIKA

Da je zodijaki kalendar nastao prije pojave ljudskih civilizacija potvruje injenica da je upotrijebljen kod Enkijevog prvog boravka na Zemlji (kada su prve dvije kue zodijaka nazvane njemu u ast). Da kalendar nije djelo grkog astronoma (Hiparha) iz treeg stoljea prije nove ere (kao to se i dalje tvrdi u veini udbenika) potvruje injenica da su Sumerani dvanaest kua zodijaka po imenima (slika 8) i po slikovnim prikazima (slika 9) kakve koristimo dandanas poznavali tisuama godina prije toga.

POSLJEDNJI

DANI

1. G U . A N . N A 2. 3. 4.

("NEBESKI

BIK"),

BIK. BLIZANCI NA RAK.

M A S H . T A B . B A D U B ("KLIJETA"

("BLIZANCI"), ILI "MAICE"), LAV JE BIO

U R. G U LA

("LAV"),

5 . A B . S I N 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12.

("NJEZIN

OTAC

SIN"),

DJEVA, VAGA

DJEVICA

Z I . B A . A N . N A G I R . T A B P A . BI L ("KOJI

("NEBESKA UBADA I

SUDBINA"), REE"),

KORPION

("BRANITELJ"),

STRIJELAC JARAC VODENJAK

S U H U R . M A S H GU ("VLADAR

("KOZORIBA"), VODA"),

VODONOA, RIBE POLJA"),

S I M . M A H K U . M A L

("RIBE"), ("STANOVNIK

OVAN

SLIKA

U When Time Began opirno se govori o kalendarima bogova i ljudi. Budui da su doli s Nibirua, ije je ophodno vrijeme SAR iznosilo 3600 (zemaljskih) godina, razumljivo je da je ta jedinica, ak i na Zemlji, koja orbitira relativno brzo, bila prvo kalendarsko mjerilo Anunnakija. Doista, tekstovi koji se bave poetkom njihovog boravka na Zemlji, kao to je Popis sumerskih kraljeva, oznaavali su razdoblja ovog ili onog vladara na Zemlji sarovima. Ja sam to nazvao boansko vrijeme. K a l e n d a r dan ovjeanstvu, zasnovan na orbitalnim znaajkama Zemlje i njezina mjeseca nazvan je zemaljsko vrijeme. Istiui da im je zodijaki p o m a k od 2 1 6 0 godina (za Anunnakije manje od godine) omoguavao bolji omjer izmeu dva ekstrema "zlatni omjer" od 10:6 to sam nazvao nebesko vrijeme. Kao to je M a r d u k otkrio, to nebesko vrijeme je bilo "sat" po kojem e biti odreena njegova sudbina. N o , to je bio mesijanski sat ovjeanstva, koji o d r e u j e njegovu budunost i sudbinu? Je li to bilo zemaljsko vrijeme, kao na primjer brojanje pedesetogodinjih jubileja, brojanje u stoljeima ili tisuljee? Je li to bilo boansko vrijeme, sinkronizirano s orbitom Nibirua? Ili je to bilo nebesko vrijeme koje slijedi polaganu rotaciju zodijakog sata?

28

MESIJANSKI

SAT

SLIKA

Vidjet e m o da n e d o u m i c a koja je ovjeanstvo zbunjivala u drevnim v r e m e n i m a i dalje lei u sri tekueg pitanja Povratka. Odgovor na postavljeno pitanje traio se i prije: traili su ga babilonski i asirski sveenici-zvjezdoznanci, biblijski proroci, postavljalo se u Knjizi D a n i j e lovoj te u Otkrivenju svetog Ivana, postavljali su ga ljudi p o p u t > Isaaca N e w t o n a , postavljamo ga svi mi danas. Odgovor e nas zapanjiti. K r e n i m o u opsenu potragu.

29

Drugo

poglavlje

"TAKO

SE

DOGODILO"

rlo je znakovito to je Biblija u svojim zapisima o Sumeru i ranoj sumerskoj civilizaciji izabrala istaknuti incident sa svemirskom vezom

p o z n a t k a o "pria o babilonskom tornju". Ali kako su se ljudi selili s istoka, tako se dogodilo da naiu na jednu dolinu u zemlji Sinearu i tu se nastane, jedan drugome ree: "Hajdemo praviti opeke i pei ih da otvrdnu!' Opeke su im bile mjesto kamena, a smola zemljana im sluila za buku. Onda rekoe: "Hajde da sebi izgradimo grad i toranj s vrhom do neba."
POSTANAK I I: 2-4

Ovako je u Bibliji zabiljeen Mardukov najsmioniji pokuaj da dode do premoi, kada je pokuao uspostaviti vlastiti grad u srcu enlilitskih zemalja i, povrh toga, u n j e m u izgraditi vlastitu svemirsku instalaciju s vlastitim lansirnim tornjem. To je mjesto u Bibliji i m e n o v a n o Babilon.

"TAKO SE D O G O D I L O "

Biblijska pria u pitanju izvanredna je na mnogo naina. Kao prvo, govori o naseljavanju ravnice Eufrata i Tigrisa poslije Potopa, nakon to se tlo dovoljno osuilo da omogui ponovno naseljavanje. Novu zemlju ispravno naziva Sinear, to je hebrejski naziv za Sumer. Daje vanu indiciju o tome odakle su s planinskih podruja na istoku doli naseljenici. Uoava d a j e t a m o nastala prva ovjekova urbana civilizacija gradnja gradova. Ispravno, nadalje, konstatira da su u toj zemlji, u kojoj se tlo sastojalo od slojeva osuenog blata i nije bilo domaeg k a m e n a , ljudi za gradnju koristili opeke od blata, a stvrdnjavanjem opeka u peima mogli su ih koristiti umjesto kamena. K tomu, spominje upotrebu katrana (pakline) kao buke u gradnji, to je zapanjujua informacija budui da je katran, prirodni produkt nafte, u junoj Mezopotamiji istjecao iz tla, no u zemlji Izrael ga uope nije bilo. Autori ovog poglavlja u Postanku stoga su bili dobro informirani o izvorima i glavnim inovacijama sumerske civilizacije, a uoili su i vanost incidenta s "babilonskim tornjem". Kao i u priama o stvaranju A d a m a te Potopu, spojili su razliita sumerska boanstva u m n o i n u Elohim ili u sveobuhvatnog i vrhovnog Jahvu, no u prii su ostavili injenicu da je reenicu "hajde da siemo (u mnoini!)" i zaustavimo taj neprijateljski pokuaj (Postanak 11:7) morala izgovoriti skupina bogova. Sumerski a kasnije babilonski zapisi potvruju istinitost biblijske prie sadre mnoge druge pojedinosti, povezujui taj incident s openito napetim odnosima izmeu bogova koji su poslije Potopa doveli do izbijanja dvaju "ratova piramida". Sporazumi o "miru na Zemlji", odrani oko 8650. g- pr. n. e., ostavili su prijanji Edin u Enlilovim rukama. S time su bili zadovoljni Anu, Enlil, pa ak i Enki ali ne i M a r d u k / R a . Tako je, kada su se "ljudski gradovi" poeli rasporeivati bogovima, M a r d u k potegnuo pitanje: "A to je sa m n o m ? " Iako je Sumer bio samo sredite enlilitskih teritorija, a njegovi gradovi nlilitska "sredita kultova", postojala je jedna iznimka: na jugu Sumera, na ubu movara, nalazio se Eridu koji je poslije potopa bio ponovno izgraen na tono istom mjestu gdje se nalazilo Eaova/Enkijeva prva naseobina na

31

POSLJEDNJI

DANI

Zemlji. Anu je inzisrirao da Enki, nakon to suparniki klanovi A n u n n a k i j a razdijele Zemlju, Eridu zauvijek zadri kao vlastiti grad. Oko 3 4 6 0 . g. pr. n. e. M a r d u k je odluio iskoristiti tu povlasticu svog oca i takoer imati svoje uporite u sredinjoj enlilitskoj regiji. Dostupni tekstovi ne otkrivaju n a m zato je M a r d u k odluio da ba to mjesto na obali rijeke Eufrat bude njegov novi stoer, m e u t i m njegov smjetaj izmeu ponovno izgraenog Nippura (pretpotopnog kontrolnog centra misije) i ponovno izgraenog Sippara (pretpotopne svemirske luke Anunnakija) daje n a m naslutiti da je M a r d u k vjerojatno tamo kanio imati instalaciju koja e obavljati obje funkcije. Kasnija karta Babilona nacrtana na glinenoj ploici (slika 10) prikazuje ga kao "pupak svijeta", to je takoer bio izvorni n a d i m a k Nippura. Ime koje je M a r d u k dao tom mjestu, Bab-Ili, na akadskom jeziku znailo je "prolaz bogova", mjesto iz kojeg su se bogovi mogli dizati i sputati, gdje je odgovarajui glavni objekt bio "toranj kojem e vrh biti do neba" lansirni toranj! Kako u biblijskoj prii tako i u njezinim usporednim (i r a n i j i m ) m e z o p o t a m s k i m i n a i c a m a navodi se da se taj pokuaj uspostavljanja ilegalne svemirske instalacije izjalovio. Iako fragmentirani, mezopotamski tekstovi (preveo ih je George Smith 1876. godine) jasno govore da je M a r d u k o v in razbjesnio Enlila koji "u gnjevu zapovijeda" n o n i n a p a d radi unitenja tornja. Egipatski zapisi izvjetavaju d a j e poetku vladavine faraona u Egiptu, oko 3 1 1 0 . g. pr. n. e., prethodilo kaotino razdoblje koje je trajalo tristo i pedeset godina. Taj vremenski okvir dovodi nas do d a t u m a babilonskog incidenta oko 3 4 6 0 g. pr. n. e., jer je zavretak tog kaotinog razdoblja obiljeen povratkom M a r d u k a / R a a u Egipat, izgonom Totha i poetkom oboavanja boga Ra. Iako je taj put bio osujeen, M a r d u k nikada nije odustao od svojih pokuaja da zavlada slubenim svemirskim postrojenjima koja su sluila kao "Veza neba i Zemlje", veza izmeu Nibirua i Zemlje, ili da uspostavi vlastito postrojenje za vezu sa svemirom. Budui d a j e naposljetku M a r d u k uspio ostvariti svoje ciljeve u Babilonu, zanimljivo pitanje glasi: zato nije

32

"TAKO SE D O G O D I L O "

S L I K A

IO

uspio 3 4 6 0 g. pr. n. e.? Jednako je zanimljiv odgovor: Zato to je to je bio pogrean trenutak. Glasoviti tekst zabiljeio je razgovor izmeu M a r d u k a i njegova oca Enkija u kojem obeshrabreni M a r d u k pita oca u emu je pogrijeio. Pogrijeio je u tome to nije uzeo u obzir injenicu da je vrijeme tada nebesko vrijeme bilo doba Bika, Enlilovo doba. M e u tisuama drevnih ispisanih ploica koje su iskopane na Bliskom istoku, velik broj ih je sadravao podatke o mjesecima povezanim s odree-

33

POSLJEDNJI

DANI

nim boanstvima. U k o m p l i c i r a n o m kalendaru koji zapoinje u Nippuru 3 7 6 0 g. pr. n. e., prvi mjesec, Nianu, bio je E Z E N (prazniko doba) posveen Anuu i Enlilu (u prijestupnoj godini s trinaestim l u n a r n i m mjesecom ast se dijelila izmeu njih dvojice). Popis "astoprimaca" mijenjao se tijekom vremena, a mijenjao se i sastav lanstva vrhovnog panteona dvanaestorice. Povezanosti s odreenim mjesecima mijenjale su se i lokalno, ne samo u razliitim zemljama nego ponekad i kako bi se odala ast bogu nekog grada. Na primjer, znamo da je planet koji zovemo Venera prvotno bio povezan s N i n m a h , te kasnije s Inannom/Itar. Takve su promjene oteale prepoznavanje tko je bio povezan s kojom konstelacijom, m e u t i m o nekim zodijakim asocijacijama moe se jasno zakljuiti iz tekstova ili crtea. Enki (kojeg su najprije zvali E.A, "Onaj iji je dom voda") jasno je povezan s vodonoom, "Vodenjakom" (slika 11), a u poetku je, ako ne uvijek, bio povezivan s "Ribama" (Pisces). Konstelacija nazvana Blizanci ( G e m i n i ) nedvojbeno je tako nazvana u ast j e d i n i m poznatim boanskim blizancima roenim na Zemlji, a to su djeca N a n nara/Sina, U t u / S a m a i Inanna/Itar. enska konstelacija Djevica (Virgo;

SLIKA

11

34

"TAKO SE D O G O D I L O "

tonije "Djeva", a ne "Djevica"; op. a.) koja je, kao i planet Venera, isprva najvjerojatnije nazvana u ast N i n m a h , preimenovana je u A B . S I N ("iji je otac Sin"), to vrijedi samo za Inannu/Itar. Strijelac (Saggitarius) ili Zatitnik odgovarao je m n o g i m tekstovima i h i m n a m a u kojima se boanstvo Ninurta slavi kao boanski strijelac, ratnik i zatitnik svog oca. Sippar, grad Utua/Samaa, koji nakon potopa vie nije bio mjesto svemirske luke, u sumerskim je vremenima smatran sreditem zakona i pravde, a njegova boga su smatrali (ak i kasniji Babilonci) glavnim sucem na Zemlji. Bez svake sumnje, njegova konstelacija bila je Vaga (Libra). Nadalje, tu su bili nadimci koji su junatvo, snagu i druge osobine bogova usporeivali s nekom ivotinjom prema kojoj su osjeali strahopotovanje. Enlilova je ivotinja, kao to se ponavlja u m n o g i m zapisima, bio Bik. Prikazivali su ga na cilindrinim peatima, na ploicama s astronomijom te u umjetnosti. Neke od najljepih umjetnina pronaenih u kraljevskim grobnicama Ura bile su bronane, srebrne i zlatne skulpture bijih glava ukraenih poludragim kamenjem. N e m a sumnje, konstelacija Bika (Taurus) simbolizirala je Enlila. Njezino ime, G U D . A N N A , znailo je "nebeski bik", a tekstovi u kojima se govorilo o stvarnom "nebeskom biku" povezivali su Enlila i njegovu konstelaciju s j e d n i m od nekoliko i z n i m n i h mjesta na Zemlji. To je bilo mjesto zvano Mjesto slijetanja gdje j o i dandanas stoji jedna od najudesnijih graevina na Zemlji, ukljuujui kameni toranj koji dodiruje nebo. Mnogi drevni tekstovi ukljuujui hebrejsku Bibliju opisuju ili spominju jedinstvenu umu od velikih cedrovih stabala u Libanonu. U drevnim vremenima ona se prostirala kilometrima i okruivala jedinstveno mjesto golemu kamenu platformu koju su bogovi izgradili kao svoje prvo mjesto za vezu sa svemirom na Zemlji, prije nego to su uspostavljeni njihovi centri i prava svemirska luka. To je bila, potvruju sumerski zapisi, jedina graevina koja je preivjela Potop i koja je stoga odmah nakon Potopa A n u n n a k i jima mogla posluiti kao baza za njihove operacije. Iz nje su nanovo oivjeli poharane zemlje novim usjevima i domaim ivotinjama. To mjesto, koje

35

POSLJEDNJI

DANI

se u Epu o Gilgamesu naziva "Mjesto slijetanja", bilo je kraljevo odredite u potrazi za besmrtnou. Iz epa saznajemo da je tamo, u svetoj cedrovoj umi, Enlil drao G U D . A N N U "nebeskog bika", simbol Enlilovog doba Bika. Ono to se tada dogodilo u svetoj umi utjecalo je na budue odnose bogova i ljudi. Putovanje u cedrovu umu i Mjesto slijetanja koje se u njoj nalazilo, kako saznajemo iz epa, zapoelo je u Uruku, gradu to ga je Anu darovao svojoj praunuci [naftni (to ime znai "Anuova voljena"; op. a.). Njegov je kralj poetkom treeg tisuljea prije nove ere bio Gilgame (slika 12). On nije bio obian ovjek jer njegova majka bijae boica Ninsun, pripadnica Enlilove obitelji. Zbog toga je Gilgame bio ne samo obini polubog, nego onaj koji je "dvije treine bog". Kada je postao stariji te poeo razmiljati o pitanjima ivota i smrti, zakljuio je da bi to to je dvije treine bog tu moralo biti vano. "Zato bih bio kao obian smrtnik?", upitao je svoju

36

"TAKO SE D O G O D I L O "

majku. Ona se sloila, no objasnila mu je da je prividna besmrtnost bogova u stvari dugovjenost zbog dugog ophodnog vremena njihova matinog planeta. Da bi stekao takvu dugovjenost, morao se pridruiti bogovima na Nibiruu; a da bi to uinio, morao je otii na mjesto na koje slijeu i s kojeg polijeu rakete. Iako su ga upozorili na opasnosti, Gilgame je bio odluan da krene na put. Ako ne uspijem', rekao je, 'barem e me pamtiti kao nekoga tko je pokuao'. Na inzistiranje njegove majke umjetni dvojnik Enkidu (ENKI. D U , to znai "Enkijev stvor") bio je njegov pratitelj i zatitnik na putu. O njihovim avanturama, koje su opisane na dvanaest ploa epa o Gilgamesu i u njegovim brojnim drevnim prikazima, moete saznati u naoj knjizi Stepenite do neba. U stvari, radi se o dva putovanja a ne j e d n o m (slika 13): jedno je bilo do Mjesta slijetanja u cedrovoj umi, a drugo u svemirsku luku na Sinajskom poluotoku gdje su, prema egipatskim crteima (slika 14), rakete bile smjetene u podzemne komore. Na prvom putovanju oko 2860. g. pr. n. e., onom u cedrovu umu u Libanonu, dvojcu je pomagao bog ama, Gilgameov kum, te su napredovali relativno brzo i glatko. Prispjevi u umu, tijekom noi svjedoili su lansiranju rakete. Ovako je to opisao Gilgame: Vizija koju sam imao bila je posve zastraujua! Nebesa su urlala, Zemlja je tutnjila. zavlada tama. Premda je svitao dan,

Munje su parale nebo, plamen poletje u vis. Oblaci se sk upie; zapljuta smrt! Zatim sjaja nestade; vatra se ugasi. I sve to bijae palo pretvori se u pepeo. Ispunjeni strahopotovanjem ali ne i obeshrabreni, Gilgame i Enkidu sutradan su otkrili tajni ulaz koji su koristili Anunnakiji, m e u t i m im su uli napao ih je uvar nalik robotu, naoruan smrtonosnim zrakama. Uspjeli su unititi udovite te su se opustili kraj potoka, mislei da im

37

POSLJEDNJI

DANI

je put slobodan. N o , kada su uli dublje u cedrovu umu pojavio se novi p r o t i v n i k : Nebeski bik. Naalost, esta ploica na kojoj je ep napisan previe je oteena da bi reci koji opisuju to stvorenje i bitku bili p o t p u n o itljivi. Svejedno, itljivi

38

"TAKO

SE

DOGODILO"

SLIKA 14 dijelovi jasno govore da su se dvojica drugova dala u bijeg spaavajui goli ivot te da ih je Nebeski bik potjerao natrag sve do U r u k a , gdje ga je Enkidu uspio zaklati. Tekst postaje itljiv kada hvastavi Gilgame, nakon to je biku odrezao b u t i n u , "poziva obrtnike, majstore i kovae" Uruka da se dive bikovim rogovima. Tekst sugerira da su rogovi bili umjetni "sainjeni od trideset m i n a lazura, a na svakom je bio oklop debeo dva prsta." D o k se ne otkrije ploica na kojoj su reci idjivi n e e m o moi sa sigurnou znati je li Enlilov nebeski simbol u cedrovoj umi bio posebno izabrani ivi bik ukraen zlatom i dragim k a m e n j e m ili robotsko stvorenje, mehaniko udovite. Ono to sa sigurnou z n a m o je da je nakon njegova usmrivanja "Itar u svom d o m u ispustila krik" koji se uo sve do A n u a na nebesima. Situacija je bila tako ozbiljna da su A n u , Enlil, Enki i Sama sazvali boansko vijee da sude drugovima (na kraju je kanjen samo E n k i d u ) i razmotre posljedice ubojstva.

39

POSLJEDNJI

DANI

Ambiciozna Inanna/Itar doista je imala razloga za lelek: bila je probodena sama nepobjedivost Enlilova doba, a simbolikim odsijecanjem bikova buta samo doba je skraeno. Iz egipatskih izvora, ukljuujui slikovne prikaze na astronomskim papirusima (slika 15)> znamo da je taj simbolizam primijetio i Marduk: on je iz toga izvukao zakljuak da se Enlilovo doba okonalo i na nebesima.

SLIKA

15

Mardukov pokuaj da uspostavi alternativnu svemirsku luku Enliliti nisu shvaali olako. Dostupni podaci daju naslutiti da su Enlil i Ninurta bili radili na uspostavljanju vlastite alternativne svemirske luke na drugoj strani Zemlje, u Americi, blizu poslijepotopnih nalazita zlata. M e u t i m , to njihovo odsustvo, kao i incident s nebeskim bikom, najavili su razdoblje nestabilnosti i metea u Mezopotamiji, tom sreditu enlilitskih podruja, izloivi je upadima iz susjednih zemlja. Najprije Gutejci, a za njima Elamiti doli su s Istoka; sa Zapada su stigli narodi koji su govorili semitskim jezikom. No, dok su istonjaci tovali iste enlilitske bogove kao i Sumerani, Arnurru ("zapadnjaci") su bili drukiji. Du obala "Gornjeg mora" (Sredozemlja), u zemljama Kanaanaca, ljudi su bili predani enkiitskim egipatskim bogovima. U tome moda i dandanas lei korijen svetih ratova koji su se pokretali "u Boje ime", osim to su razliiti narodi imali razliite nacionalne bogove...

40

TAKO

SE

DOGODILO

I n a n n a se, m e u t i m , dosjetila briljantnog rjeenja koje se moe opisati kao "ako ih ne moete pobijediti, pozovite ih k sebi". Jednog dana, dok je tumarala nebesima u svojoj nebeskoj odaji to se dogodilo oko 2 3 6 0 g. pr. n. e. u j e d n o m je vrtu ugledala usnulog ovjeka koji joj se svidio pa je kraj njega sletjela. Dopadao joj se taj spol, dopadao joj se taj mukarac. Bio je zapadnjak i govorio je semitskim jezikom. Kako je kasnije pisao u svojim memoarima, nije znao tko mu je otac, no znao je da mu je majka Entu, boja sveenica. Ona ga je bila stavila u crvenu koaru koju je rijeka odnijela do vrta koji je ureivao Akki Navodnjiva, koji ga je prihvatio i odgojio kao sina. Inanni je sama mogunost da bi snaan i naoit mukarac, zvao se Amurru, mogao biti odbaeni sin boga bila dovoljna da ga ostalim bogovima predloi za sljedeeg kralja zemlje. Poto su prihvatili njezinu preporuku, bogovi su A m u r r u u dodijelili pridjevak Saru-kin, drevni poasni naslov sumerskih kraljeva. Kako nije potjecao iz neke priznate sumerske loze izgraen mu je potpuno novi grad da mu slui kao prijestolnica. Nazvan je Aggade "Grad saveza". U naim udbenicima taj se kralj naziva Sargon Akadski, a njegov semitski jezik akadski. Njegovo kraljevstvo, koje je drevnom Sumeru dodalo sjeverne i sjeverozapadne provincije, zvalo se Sumer i Akad. Sargon nije gubio vrijeme da provede zadatak za koji je izabran vraanje "pobunjenih zemalja" pod kontrolu. U hvalospjevima koji su u to vrijeme pisani o Inanni od tada nadalje poznatoj po njezinom akadskom imenu Itar Inanna Sargonu govori da e biti p a m e n po tome sto je "razorio pobunjenu zemlju, poubijao njezine ljude i ispunio njezine rijeke krvlju". Sargonovi vojni pohodi biljeeni su i slavljeni u njegovim kraljevskim analima. Njegove se pothvate u Sargonovim kronikama opisuje rijeima: Sharru-kin, kralj Aggada,

u eri Itar na vlast doao je. Iza sebe ni suparnika ni protivnika ostavio nije.

41

POSLJEDNJI

DANI

Uasom strahopotovanje po svim zemljama irio je. Na istoku more preao je, cijelu zemlju zapada osvojio je. Ovo hvalisanje implicira d a j e u I n a n n i n o / I t a r i n o ime osvojio sveto mjesto povezano sa svemirom, Mjesto slijetanja duboko u "zemlji zapada", ali ne bez otpora. ak i u tekstovima n a p i s a n i m a u njegovu slavu navodi se da su se "u Sargonovoj starosti sve provincije p o b u n i l e protiv njega." Anali njegovih protivnika, koji su dogaaje biljeili onako kako su vieni s M a r d u k o v e strane, otkrivaju da je M a r d u k poveo kaznenu protuofenzivu: Zbog skrnavljenja to ga poini Sargon, Veliki Marduk se razbjesni... Od istoka do zapada on podigne ljude protiv Sargona I kazni ga vjenim nespokojem.

M o r a se i s t a k n u t i da su Sargonovi teritoriji obuhvaali samo j e d n o od etiri p o s l i j e p o t o p n a mjesta povezana sa svemirom samo M j e sto slijetanja u Cedrovoj umi (vidi sliku 3). Na prijestolju S u m e r a i A k a d a n a k r a t k o su ga naslijedila njegova dvojica sinova, m e u t i m Sargonov pravi nasljednik, n a s l j e d n i k u d u h u i djelu, bio je njegov u n u k po i m e n u N a r a m - S i n . Z n a e n j e tog i m e n a j e "Sinov o m i l j e n i " , m e u t i m anali i zapisi o njegovoj vladavini i v o j n i m p o h o d i m a govore n a m da je on u stvari bio Itarin miljenik. Tekstovi i slikovni prikazi biljee da je Itar p o t i c a l a kralja da postane slavan i velik n e u m o r n i m osvajanjem i u n i t a v a n j e m njezinih neprijatelja te da mu je aktivno p o m a g a l a na bojitima. Crtei Itar, na kojima je obino prikazivana kao privlana boica ljubavi, sada su je prikazivali kao do zuba n a o r u a n u boicu rata (slika 1 6 ) .

42

"TAKO SE D O G O D I L O "

SLIKA

I 6

Svrha tih ratova bila je suprotstaviti se M a r d u k o v i m

a m b i c i j a m a i za

Itar osvojiti sva mjesta povezana sa svemirom. Popis gradova koje je osvojio i pokorio N a r a m - S i n pokazuje da je on ne samo doao do Sredozemnog mora uspostavivi kontrolu nad M j e s t o m slijetanja nego i da je krenuo p r e m a jugu kako bi napao Egipat. Takav upad u podruje Enkiita bio je bez presedana i mogao se dogoditi, kako n a m otkriva paljivo itanje zapisa, zato to je I n a n n a / i t a r sklopila nesveti savez s N e r g a l o m , M a r d u k o vim b r a t o m koji je oenio I n a n n i n u sestru. Nadiranje u Egipat zahtijevalo je i prelazak preko neutralnog Svetog podruja na Sinajskom p o l u o t o k u , gdje je bila smjetena svemirska luka, to je bila jo j e d n a povreda davnog mirovnog sporazuma. Ponosan zbog svojih uspjeha, N a r a m - S i n si je dodijelio naslov "Kralj etiriju regija"... M o e m o uti Enkijeve prosvjede. M o e m o itati zapise koji biljee Mardukova upozorenja. To je bilo previe ak i za vodstvo Enlilita. U dugakom tekstu pod naslovom Prokletstvo Aggada, koji govori o akadskoj dinastiji, jasno se navodi da je do kraja dolo "nakon mrgoenja Enlilovog ela". Tako je "rije Ekura" Enlilova odluka iz njegova h r a m a u N i p p u r u

43

POSLJEDNJI

DANI

privela stvar kraju: "Rije Ekurova pala je na Aggad" da se uniti i izbrie s lica zemlje. Naram-Sinov kraj doao je oko 2 2 6 0 . g. pr. n. e.. Tekstovi iz tog vremena govore n a m da su instrument bojeg gnjeva bile trupe lojalne Ninurti koje su napale s teritorija na istoku zvanog Guteja; Aggad nije nikada obnovljen niti ponovno naseljen. I doista, taj kraljevski grad nikad nije pronaen.

Saga o Gilgameu s poetka treeg tisuljea pr. n. e. te vojni pohodi akadskih kraljeva pri njegovom kraju daju n a m jasnu pozadinu za dogaaje tog tisuljea: ciljevi su bila mjesta povezana sa svemirom Gilgame je preko njih elio stei dugovjenost bogova, a kraljevi odani Itar prevlast. Bez sumnje, Mardukov je pokuaj s "Babilonskom kulom" kontrolu nad mjestima povezanim sa svemirom stavio u sredite pozornosti bogova i ljudi. Kao to emo vidjeti, to centralno mjesto dominiralo je veinom a k o ne i svim kasnijim dogaaja. Akadska faza rata i mira na Zemlji nije bila bez nebeskih ili "mesijanskih" aspekata. U Sargonovim k r o n i k a m a njegovi poasni naslovi bili su uobiajeni, "Itarin zatitnik, kralj Kia, veliki Ensi od Enlila", no nazivali su ga i "pomazani sveenik Anuov". To je b i o prvi p u t da se u d r e v n i m z a p i s i m a pojavljuje da je netko boanski pomazan, to je u stvari doslovno znaenje rijei "Mesija". M a r d u k je u svojim proglasima upozoravao na predstojee prevrate i kozmike fenomene: Dani e postati mrani, Poremetit e se rijeni tokovi, Na zemlji pusto e nastati, Ljudi e izginuti.

"TAKO SE D O G O D I L O "

Gledajui unatrag i prisjeajui se slinih biblijskih proroanstava, jasno je da su u predveerje dvadeset i prvog stoljea pr. n. e. bogovi i ljud oekivali dolazak apokalipse.

45

Tree

poglavlje

EGIPATSKA PROROANSTVA, LJUDSKE SUDBINE

analima o ovjeku na Zemlji, dvadeset i prvo stoljee pr. n. e. na p o druju Bliskog istoka svjedoilo je j e d n o m od najblistavijih civilizacij-

skih poglavlja poznatom kao razdoblje Ura III. To je u isto vrijeme bilo i najtee i najtegobnije razdoblje jer svjedoilo je kraju Sumera u smrtonosnom nuklearnom oblaku. Nakon toga vie nita nije bilo isto. Kao to emo vidjeti, ti su znaajni dogaaji ujedno bili korijen mesi-

janskih pojava ije je sredite - na prijelazu iz stare u novu eru, dakle nekih dvadeset i jedno stoljee kasnije - bio Jeruzalem. Povijesni dogaaji iz tog znamenitog stoljea kao i svi dogaaji u povijesti imaju svoje uzroke u onome to se zbilo ranije. Tu je 2 1 6 0 . pr. n. e. godina koju vrijedi upamtiti. Anali kraljevstva Sumera i Akada iz tog vremena biljee veliku promjenu u politici enlilitskih bogova. U Egiptu su te godine zapoele promjene vjersko-politikog karaktera, a ono to se dogodilo na oba podruja koincidira s novom fazom Mardukove kampanje za osvajanje vrhovne vlasti. Doista, Mardukovi ahovski strateki manevri i geografska kretanja s jednog mjesta na drugo upravljali su rasporedom "boanske igre aha" u toj eri. Njegovi potezi i pokreti poeli su odlaskom iz Egipta kako bi (u oima Egipana) postao A m o n (pie seiAmun teAmen; op.a.), "Nevidljivi".

EGIPATSKA

PROROANSTVA,

LJUDSKE

SUDBINE

G o d i n u 2160. pr. n. e. egiptolozi smatraju poetkom takozvanog Prvog meurazdoblja, kaotinog perioda izmeu kraja Starog kraljevstva i dinastikog poetka Srednjeg kraljevstva. Tijekom tisuu godina Starog kraljevstva, kada je vjersko-politika prijestolnica bio Memfis u srednjem Egiptu, Egipani su tovali panteon boga Pta te n j e m u , njegovu sinu i njihovim boanskim nasljednicima podizali velebne hramove. Glasoviti zapisi o faraonima iz Memfisa slavili su bogove i obeavali zagrobni ivot za kraljeve. Vladajui kao surogati bogova, ti su faraoni nosili dvostruku k r u n u Gornjeg (junog) Egipta i Donjeg (sjevernog) Egipta koja nije simbolizirala samo upravno nego i vjersko ujedinjenje dviju zemalja ujedinjenje koje je ostvario Horus porazivi Seta u njihovoj borbi za naslijee boga Pta/Ra. A zatim su se 2 1 6 0 . g. pr. n. e. to jedinstvo i religijska stabilnost uruili. U previranju je dolo do raspada saveza, naputanja prijestolnice, napada s juga od strane tebanske princeze koja je htjela preuzeti vlast, do u p a d a stranaca, oskvrnua hramova, sloma zakona i reda, sua, poplava i nereda zbog nestaice hrane. O t i m okolnostima govori se na papirusu p o z n a t o m kao Opomene Ipu-Wera, dugakom tekstu pisanom hijeroglifima koji se sastoji od nekoliko dijelova u kojima se izvjetava o velikim nesreama i kunjama, za vjerske prijestupe i drutvena zla krivi nesvetog neprijatelja, te poziva ljude da se pokaju i nanovo se prime odravanja vjerskih obreda. Proroki dio opisuje dolazak Otkupitelja, a u zavrnom dijelu papirusa veliaju se idealna vremena koja e uslijediti. Na p o e t k u teksta govori se o s l o m u z a k o n a i reda te f u n k c i o n a l n o g drutva s t a n j u u kojem "vratari kreu u pljaku, pera rublja odbija ponijeti svoj tovar... razbojstva su posvuda... otac smatra sina neprijateljem". Iako se Nil izlio i navodnjava zemlju, "nitko ne ore... sjeme p r o pade... skladita su prazna... posvuda samo praina... iri se pustinja... ene postadoe jalove i n i j e d n a zanijeti ne moe... mrtvi se samo bacaju u rijeku... rijeka je crvena od krvi". Ceste su bile nesigurne za putovanje pa je trgovina p r e k i n u t a , u p r o v i n c i j a m a Gornjeg Nila vie se ne ubire porez. "Izbio je graanski rat... barbari iz t u i n e doli su u Egipat... sve je u ruevinama."

47

POSLJEDNJI

DANI

Neki egiptolozi smatraju da je u sri tih zbivanja obina borba za bogatstvo i m o ; pokuaj (naposljetku uspjean) tebanske princeze s juga da zavlada itavom zemljom. Novija istraivanja slom Starog kraljevstva povezuju s "klimatskom p r o m j e n o m " koja je uzdrmala drutvo zasnovano na poljoprivredi, uzrokovala nestaice hrane i p o b u n e zbog h r a n e , drutveno previranje i raspad vlasti. No, u istraivanjima se malo pozornosti poklonilo velikoj i moda najvanijoj promjeni: u spisima, hvalospjevima, poasnim naslovima i u h r a m o v i m a , umjesto dotadanjeg Ra, stajalo je Ra-Amon ili samo Amon, koji je tovan od tada pa na dalje. Ra je postao A m o n , Ra N e vidljivi, b u d u i da je otiao iz Egipta. Doista, politiki i vjerski slom prouzroila je vjerska p r o m j e n a , napisao je neidentificirani Ipu-Wer; s m a t r a m da je ta p r o m j e n a to to je Ra postao A m o n . Prevrat je zapoeo p r e k i d o m vjerskih obreda koji se manifestirao oskrnavljivanjem i n a p u t a n j e m hramova, gdje je "Mjesto tajni ogoljeno, sveti su tekstovi razbacani i ljudi ih kidaju po ulici... magija je razotkrivena i vidljiva o n o m e tko je ne poznaje." Sveti simbol bogova koji kralj nosi na kruni, Uraeus (boanska z m i j a ) , "postao je predmet pobune... vjerski datumi su poremeeni... sa sveenicima se loe postupa." N a k o n poziva ljudima da se pokaju, "da upale t a m j a n u hramovima... da p o n u d e bogovima rtvu", papirus poziva da pokajnici b u d u krsteni da se "sjere u r o n i t i pod vodu." Z a t i m rijei na p a p i r u s u postaju proroke: u o d l o m k u koji ak i egiptolozi nazivaju "istinski mesijanskim", Opomene govore o "vremenu koje e doi", kada e se pojaviti n e i m e n o vani Spasitelj "bog-kralj". Najprije e imati m a l o sljedbenika, a ljudi e o n j e m u govoriti: On unosi vedrinu u srca, On je pastir svih ljudi. njih... Njegova su stada moda mala, No ivot e provesti skrbei za Zatim e ustati protiv zla i unititi ga.

48

EGIPATSKA

PROROANSTVA,

LJUDSKE

SUDBINE

"Ljudi e pitati: 'Gdje je danas? Spava li? Zato se njegova mo ne oituje?'" - napisao je Ipu-Wer i odgovorio: "Pazite, slava njegova vidjeti se ne moe, (ali) vlast, spoznaja i pravda su sa njim." Ipu-Wer je u svojim proroanstvima objavio da e tim i d e a l n i m vremenima prethoditi njihove vlastite mesijanske poroajne muke: "itavu e zemlju zahvatiti p o m u t n j a , u neobuzdanoj galami ljudi e ubijati j e d n i druge, mnogi e ubiti nekolicinu." Ljudi e pitati: "Zar Pastir eli smrt?" Ne, on je odgovorio: "zemlja je ta koja trai smrt," m e u t i m nakon godina razdora prevladat e pravednost i ispravno tovanje. To je, zakljuuje papirus, ono "to je Ipu-Wer rekao odgovorivi na velianstvenost Gospoda." Ne samo opis dogaaja i mesijanskih proroanstava nego se i sama formulacija teksta na t o m drevnom egipatskom papirusu ini z a p a n j u j u o m . Ali ima toga jo. Strunjaci znaju za jo j e d a n proroki/mesijanski tekst koji je do nas doao iz Starog Egipta, m e u t i m smatraju d a j e zapravo napisan nakon dogaaja o kojima govori te samo glumi d a j e proroanski, predstavljajui se starijim nego to jest. Konkretno, tekst navodno donosi proroanstva nastala za vrijeme Sneferua, faraona etvrte dinastije (oko 2.600 g. pr. n. e . ) , m e u t i m egiptolozi smatraju d a j e zapravo napisan za vrijeme A m e n e m h e t a Prvog iz Dvanaeste dinastije (oko 2.000 g. pr. n. e.) nakon dogaaja o kojima toboe prorokuje. U n a t o t o m e , "proroanstva" slue kao potvrda tih p r e t h o d n i h zbivanja. Nadalje, mnoge pojedinosti i nain izraavanja u t i m proroanstvima najbolje se m o g u opisati kao sablasni. Proroanstva je kralju Sneferuu navodno izrekao "veliki sveenik-vidovnjak" po i m e n u Nefer-Rohu, "ugledan ovjek, pisar vjet s prstima". Pozvan kralju da pretkae b u d u n o s t , N e f e r - R o h u je "posegnuo u kutiju s pisaim priborom, izvadio svitak papirusa" i zatim na njega, slino Nostradamusu, poeo zapisivati ono to je predviao: Gle, ima neto o emu govore ljudi; Grozno je... strada. To to e doi nije bilo nikad prije. Zemlja potpuno

49

POSLJEDNJI

DANI

Kopno razoreno, Pod gustim

nita preostalo nije.

Nema suneve svjetlosti daje ljudi vide, oblacima sve umire. Vjetar sjeverac sudara se s junjakom. Egipatske su rijeke prazne... Ra mora nanovo poloiti temelje Zemlje.

Prije nego to Ra obnovi "temelje Zemlje", dogodit e se invazije, ratovi i krvoprolia. Zatim e nastupiti nova era mira, spokoja i pravde. Uvest e je onaj to ga sada zovemo Spasitelj, Mesija: Zatim suveren e doi Ameni ("nepoznati"), Pobjednik e ga zvati. Sin ovjekov njegovo e ime na vijeke vjekova biti... Nestat e nepravde; Pravda zamijenit e je; Ljudi njegova vremena sretni e biti. Zapanjujue je takva mesijanska proroanstva apokaliptinih vremena, iza kojih e slijediti nestanak nepravdi i dolazak to j e s t p o vratak - mira i pravde, pronai na papirusu napisanom prije otprilike 4 . 2 0 0 godina. S a b l a s n o je u njima pronai terminologiju vrlo slinu onoj iz N o v o g zavjeta o n e p o z n a t o m , trijumfalnom spasitelju, S i n u ovjejem. To je, kao to emo vidjeti, spona u meusobno povezanim dogaajima koji se proteu tisuljeima godina.

U Sumeru je razdoblje kaosa, strane okupacije, oskvrnjivanja hramova i p o m u t n j e oko toga gdje e biti prijestolnica i tko e biti kralj nastupilo nakon kraja Sargonske ere Itar, 2 . 2 6 0 . g. pr. n. e.

EGIPATSKA

PROROANSTVA,

LJUDSKE

SUDBINE

J e d n o vrijeme j e d i n o sigurno mjesto bio je Laga, N i n u r t i n o "sredite kulta" iz kojeg su se odbijale strane gutejske trupe. Svjestan M a r d u kovih neumoljivih ambicija, N i n u r t a je odluio ponovno istaknuti svoje pravo na rang pedeset te je naloio t a d a n j e m kralju Lagaa Gudeji da za njega u gradskom Girsu (svetoj etvrti) p o d i g n e nov i drugaiji h r a m . N i n u r t a ovdje zvan N I N . G I R S U , "Gospodar Girsua" ondje je ve imao svoj h r a m , kao i poseban ograeni prostor za svoju "boansku crnu pticu", odnosno letei stroj. G r a d n j a novog h r a m a zahtijevala je posebnu dozvolu od Enlila koji ju je naposljetku i dao. Iz zapisa saznajemo da je novi h r a m m o r a o i m a t i posebne osobine koje su ga povezivale s nebesima i omoguavale p r o m a t r a n j e o d r e e n i h nebeskih pojava. U tu svrhu N i n u r t a je u Sumer pozvao boga Ningizidu ("Totha" u Egiptu), Boanskog arhitekta i uvara tajni p i r a m i d a u Gizi. i n j e n i c a da je Ningizida/Toth bio brat kojeg je M a r d u k oko 3100. godine prije Krista natjerao u izgnanstvo svakako nije bila n e b i t n a za sve ukljuene. O z a p a n j u j u i m okolnostima najave, p l a n i r a n j a , izgradnje i posveenja E . N I N N U - a ( " D o m / H r a m pedesetorice") vrlo se podrobno govori u G u d e j i n i m zapisima. Iskopani su na ruevinama Lagaa (to mjesto danas se zove Telio) i opseno citirani u knjigama Zemaljskih kronika. Ono to je oito iz opsenog teksta (na j a s n o m sumerskom k l i n a s t o m pismu urezanog na dva glinena cilindra, slika 17) je injenica da su od najave pa sve do posveenja svaki korak izgradnje novog h r a m a i svaku njegovu pojedinost diktirali razliiti nebeski aspekti. Ti posebni nebeski aspekti bili su povezani i sa samim vremenom poetka gradnje hrama. Bilo je to vrijeme, kao to zapisi jasno objavljuju, kada se "na nebesima odreivahu zemaljske sudbine": U vrijeme kada se na nebesima odreivahu zemaljske sudbine, "Laga e se podii prema nebesima u skladu s Velikom tablicom sudbina" odlui Enlil u korist Ninurte.

51

POSLJEDNJI

DANI

SLIKA 17 Posebno vrijeme kada su se zemaljske sudbine odreivale na nebesima je ono to smo nazvali Nebesko vrijeme, odnosno Zodijaki sat. Da je takvo odreivanje bilo povezano s d a n o m ekvinocija jasno je iz ostatka Gudejine prie kao i iz Tothovog egipatskog i m e n a Tehuti, Onaj koji uravnoteuje

52

EGIPATSKA

PROROANSTVA,

LJUDSKE

SUDBINE

(dan i no) i "razvlai mjerniko ue" za orijentaciju novog hrama. Takve nebeske okolnosti dominirale su projektom Eninnu od poetka do kraja. Gudejina pria poinje sa snom-vizijom koji nalikuje epizodi televizijske serije Zona sumraka. Naime, iako je nekoliko bogova koji su mu doli u san nestalo nakon to se probudio, razliiti predmeti koje su mu bogovi u snu bili pokazivali ostali su fiziki leati uz njega! U tom snu-viziji (prvom u nizu) bog Ninurta pojavio se na toki izlaska sunca, a Sunce je bilo poravnato s J u p i t e r o m . Bog je progovorio i obavijestio Gudeju da je izabran da izgradi novi hram. Zatim se pojavila boica Nisaba koja je na glavi nosila prikaz strukture hrama; u rukama je drala plou na kojoj je bilo nacrtano zvjezdano nebo, te pero kojim je stalno pokazivala na "pogodnu nebesku konstelaciju". Trei bog Ningizida (tj. Toth) imao je ploicu lazura na kojoj je bio urezan tlocrt hrama; drao je i glinenu opeku, kalup za izradu opeka te graditeljsku korpu. Kada se Gudeja probudio, troje bogova je nestalo, no arhitektonska ploa mu je bila u krilu, a opeka i kalup za nju leali su mu do nogu! (Slika 18)

Slika 18

53

POSLJEDNJI

DANI

Gudeja je trebao pomo boice-proroice i jo dva sna-vizije da otkrije znaenje svega toga. U treem snu-viziji prikazana mu je animirana demonstracija izgradnje hrama slina hologramu. Krenula je s prikazivanjem poetnog usklaivanja s naznaenom tokom na nebesima, pa s polaganjem temelja, kalupljenjem opeka i tako dalje korak po korak, pokazan mu je cjelokupan proces gradnje. I poetak gradnje i zavrna ceremonija posveivanja trebali su se, po u p u t a m a bogova, odrati u tono odreene dane; oboje su pali na dan Nove godine, to znai na dan proljetnog ekvinocija. H r a m se "podigao prema nebesima" u uobiajenih sedam faza, m e u t i m to je neobino za sumerske zigurate koji imaju ravne gornje dijelove vrh mu je morao biti zailjen, "u obliku roga". Stoga je Gudeja na vrh hrama morao postaviti vrni kamen! Njegov oblik nije opisan, no po svoj prilici to je bio piramidin, slian vrnom kamenju na egipatskim p i r a m i d a m a (slika 19). K tome, umjesto da zid od opeke ostavi gol, kao to je bilo uobiajeno, Gudeja ga je morao obloiti fasadom od crvenkastog kamenja, zbog ega je slinost egipatskoj piramidi jo vea. " H r a m je izvana izgledao kao gora."

SLIKA

19

Da je podizanje graevine koja nalikuje egipatskoj piramidi imalo svoju svrhu jasno je iz rijei samog Ninurte. Novi e se hram, rekao je Gudeji, "vidjeti izdaleka; njegova zadivljujua pojava sezat e do nebesa; m o m hramu divit e se posvuda, njegovo nebesko ime izgovarat e se u zemljama na krajevima svijeta:

54

EGIPATSKA

PROROANSTVA,

LJUDSKE

SUDBINE

U Maganu Ningirsu Veliki junak On je

i Meluhi ljudi e zbog njega govoriti: ("Vladar Girsua"), Enlilovih, iz Zemalja

Bog je kojemu nema ravna; vladar itave Zemlje.

M a g a n i M e l u h a bili su sumerska i m e n a za Egipat i Nubiju, dvije zemlje bogova Egipta. Svrha E n i n n u a bila je da ak i t a m o , u M a r d u kovim zemljama, uspostavi N i n u r t i n o n e n a d m a n o gospodstvo: "Bog kojemu n e m a ravna, vladar cijele Zemlje." P r o k l a m i r a n j e N i n u r t i n e (a ne M a r d u k o v e ) vrhovne vlasti zahtijevalo je da E n i n n u ima posebne znaajke. Ulaz zigurata morao je biti okrenut p r e m a S u n c u t o n o na istoku, a ne, kao to je bilo uobiajeno, na sjeveroistoku. Na najvioj razini h r a m a G u d e j a je m o r a o podii S H U . G A . L A M "tamo gdje se navijeta sjaj, mjesto otvora, mjesto odreivanja," iz kojeg je N i n u r t a mogao vidjeti "Ponavljanje iznad zemalja." To je bila odaja s dvanaest poloaja, svaki je bio oznaen zodijakim simbolom, usklaen s s otvorom za p r o m a t r a n j e nebesa drevni planetarij zodijaka! konstelacijama

U dvoritu h r a m a Gudeja je dao izgraditi dva k a m e n a kruga za p r o m a t r a n j e nebesa povezana prolazom o k r e n u t i m p r e m a izlasku sunca. J e d a n krug je imao est, a drugi sedam k a m e n i h stupova. Budui da se s p o m i n j e samo j e d a n prolaz, pretpostavlja se da su krugovi bili jedan u n u t a r drugoga. Kada ovjek prouava svaki izraz, t e r m i n o l o g i j u i s t r u k t u r a l n e pojedinosti postaje oito da je ono to je uz p o m o N i n gizide/Totha izgraeno u Lagau bio kompleksan no p r a k t i a n k a m e n i opservatorij iji j e d a n dio, u p o t p u n o s t i posveen zvijeima zodijaka, podsjea na slian k a m e n i opservatorij otkriven u D e n d e r a h u u Egiptu (slika 2 0 ) , a da je drugi, usklaen s nebeskim izlascima i zalascima, pravi S t o n e h e n g e na obali rijeke Eufrat!

55

POSLJEDNJI

DANI

SLIKA

20

Poput Stonehenga na Britanskom otoju

(slika 2 1 ) , i opservatorij

izgraen u Lagau imao je markacijsko kamenje za promatranje solisticija i ekvinocija, m e u t i m njegova najvanija vanjska znaajka bilo je nastajanje "pravca gledanja" koji je iao od sredinjeg kamena, izmeu dva kamena stupa, pa niz prolaz sve do drugog kamena. Takav pravac gledanja, precizno orijentiran prilikom planiranja graevine, omoguavao je da se u trenutku helijakalnog izlaska odredi u kojoj se zodijakoj konstelaciji pojavljuje

56

EGIPATSKA

PROROANSTVA,

LJUDSKE

SUDBINE

Sunce. zodijakog

To je bila glavna svrha itave te kompleksne instalacije odreivanje doba preciznim opaanjem.

SLIKA

21

U S t o n e h e n g u je takav pravac gledanja iao (i jo uvijek ide) od sredinjeg k a m e n o g stupa zvanog oltarni k a m e n , i z m e u dva k a m e n a stupa poznata kao Sarsenovo k a m e n j e broj 1 i 30, te niz prolaz do takozvanog "markacijskog k a m e n a " . O p e n i t o se s m a t r a da S t o n e h e n g e , njegov dvojnik Krug u Bluestonu te markacijski k a m e n kruga nazvanog S t o n e h e n g e II d a t i r a j u iz r a z d o b l j a i z m e u 2 2 0 0 . i 2 1 0 0 . g. pr. n. e. U to isto vrijeme

tonije, 2160. godine izgraen je i "Stonehenge na rijeci Eufrat"!


To n i k a k o nije m o g l a biti sluajnost. U isto vrijeme, na d r u g i m mjestima na Zemlji p o d i z a n i su drugi k a m e n i opservatoriji slini t i m dvama zodij a k i m opservatorijima. G r a e n i su na razliitim mjestima u Europi, J u n o j

57

POSLJEDNJI

DANI

Americi, na Golanskoj visoravni sjeveroistono od Izraela, pa ak i u dalekoj Kini (gdje su arheolozi u provinciji Shanzi otkrili kameni krug iz 2100. g. pr. n. e. s trinaest stupova usklaenih sa zodijakom). Sve su to bili Ninurtini i Ningizidini promiljeni protupotezi u boanskoj igri aha s Mardukom: eljeli su pokazati ovjeanstvu d a j e zodijako doba i dalje doba Bika.

Razliiti tekstovi iz tog vremena, ukljuujui jedan Mardukov autobiografski tekst i dulji tekst poznat pod nazivom Erra Epos pojasnili su M a r dukova putovanja izvan Egipta zbog kojih je postao poznat kao "Onaj koji je skriven". Osim toga, tekstovi n a m otkrivaju da je M a r d u k bio uporan i agresivan u svojim traenjima zato to je bio uvjeren d a j e dolo vrijeme njegove vlasti nad Zemljom. "Nebesa navjeuju moju slavu kao Gospodara" - njegova je izjava. Zato? Zato to je, kako je objavio, doba Bika, Enlilovo doba, okonano; poelo je doba Ovna, Mardukovo doba. To je, ba kao to je N i n u r t a bio rekao Gudeji, bilo vrijeme kada se na nebesima odluivalo o sudbinama na Zemlji. Zodijaka doba su, sjetit ete se, posljedica fenomena precesije, kanjenja Zemlje u orbiti oko Sunca. U sedamdeset i dvije godine nakupi se jedan stupanj kanjenja. Proizvoljna podjela "Velikog kruga" na dvanaest isjeaka od po trideset stupnjeva svaki znai da zodijaki kalendar, matematiki, iz jednog doba u drugo prelazi svakih 2160 godina. Budui da se prema sumerskim tekstovima potop dogodio u dobu Lava, na Zodijaki sat mogao je zapoeti otprilike Ako u tom matematiki odreenom 1 0 . 8 6 0 . g. pr. n. e. zodijakom ka2160-godinjem

lendaru za poetnu toku umjesto 10.860 uzmemo 10.800 g. pr. n. e., dobivamo zapanjujui raspored. 10.800. do 8.640. doba Lava 8.640. do 6.480. doba Raka 6.480. do 4.320. doba Blizanaca 4.320. do 2.160. doba Bika 2.160. do 0. d o b a Ovna

58

EGIPATSKA

PROROANSTVA,

LJUDSKE

SUDBINE

Ostavimo li po strani jasan krajnji rezidtat koji taj kalendar sinkronizira s kranskom erom, ovjek ne moe a da se ne zapita je li puka sluajnost da se Itar-Ninurtina era okonala 2.160 godine ili negdje oko te godine, ba kada je, prema gore navedenom zodijakom kalendaru, zavravalo doba Bika, tj. Enlilovo doba? Vjerojatno nije; M a r d u k svakako nije to mislio. Dostupni podaci sugeriraju da je M a r d u k bio siguran da je po Nebeskom vremenu nastupilo vrijeme njegove vlasti, njegovo doba. (Suvremena istraivanja mezopotamske astrologije doisra porvrduju da je zodijaki krug bio podijeljen na 12 kua s po 30 stupnjeva svaka, to je bila m a t e m a t i k a podjela, a ne podjela nastala na temelju izravnog p r o m a t r a n j a nebesa.) Razliiti tekstovi koje smo spomenuli pokazuju da je M a r d u k za vrijeme svojih lutanja izvrio jo j e d a n upad u sredinje podruje Enlilita (potomci Enlila, op. prev.) te je praen sljedbenicima uao u Babilon. Umjesto da pribjegnu oruanom sukobu, Enliliti su angairali M a r d u k o v o g brata Nergala (ija supruga je bila Enlilova u n u k a ) da dode u Babilon iz J u n e Afrike i nagovori svog brata da ode. U svojim m e m o a r i m a p o z n a t i m a kao Erra Epos Nergal je izvijestio da je M a r d u k o v glavni argument bio da je stiglo njegovo vrijeme, doba Ovna. No, Nergal mu je odgovorio protuarg u m e n t o m da to zapravo nije tako, da doba Ovna u stvari nije stiglo. Helijakalni izlazak, rekao je M a r d u k u , i dalje je u konstelaciji Bika. Razjaren, M a r d u k je posumnjao u tonost opservacija. "Sto se dogodilo s t o n i m i p o u z d a n i m i n s t r u m e n t i m a iz vremena prije Potopa, koji su bili instalirani u D o n j e m svijetu?" - pitao je Nergala. Nergal mu je objasnio da je Potop i n s t r u m e n t e unitio. "Dodi i sam se uvjeri koje se zvijee u zoru odreenog dana vidi na istonom obzoru!" - pozvao je M a r d u k a . Je li M a r d u k otiao u Laga radi te opservacije nije n a m poznato, m e u t i m ipak je otkrio uzrok nepodudarnosti. Iako se m a t e m a t i k i izmjenjuju svakih 2160 godina, kada ih p r o m a tramo, doba se u stvari ne izmjenjuju u tono t o m intervalu. N a i m e , zvijea zodijaka, u kojima su zvijezde grupirane proizvoljno, nisu iste veliine. Neka zauzimaju vei dio nebeskog svoda, a neka manji. "Sluaj" je htio da konstelacija Ovna b u d e j e d n a od manjih, stisnuta izmeu veih konstela-

59

POSLJEDNJI

DANI

cija Bika i Riba (slika 22). Kada gledamo nebesa konstelacija Bika, koja zauzima vie od trideset stupnjeva nebeskog svoda, zadrava se barem dva stoljea dulje od onoga koliko bi matematiki trebala trajati.

U dvadeset i prvom stoljeu pr. n. e. nebesko vrijeme i mesijansko vrijeme nisu se podudarali. "Idi u miru i vrati se kada nebesa objave tvoje doba" - rekao je Nergal M a r d u k u . Pokoravajui se svojoj sudbini, M a r d u k je doista otiao, ali ne predaleko. As njim j e , kao poslanik, glasnogovornik i glasnik, bio njegov sin, ija je majka bila Zemljanka.

etvrto

poglavlje

O BOGOVIMA I POLUBOGOVIMA

ardukova odluka da ostane u spornim zemljama odnosno u njihovoj blizini te da u borbu za naklonost ovjeanstva ukljui svog sina uvjerila

je Enlilite da glavni grad vrate u Ur, sredite Nannarovog (Su-en ili Sin na akadskom, op. a.) kulta. To je bio trei put da je Ur izabran za prijestolnicu i stoga su ga u tom razdoblju zvali "Ur III". Taj je potez odnose sukobljenih bogova povezao s biblijskom priom Abrahamu, taj isprepleteni odnos utjee na religiju i dandanas. Jedan od mnogih razloga da se Nannar/Sin izabere za enlilitskog prvaka bila je spoznaja d a j e borba s M a r d u k o m nadila sferu boanskih odnosa i prerasla u borbu za srca i umove ljudi samih onih Zemljana koje su bogovi stvorili koji su sada sainjavali vojske koje su ratovale u ime svojih stvoritelja... Za razliku od drugih Enlilita, Nannar/Sin nije sudjelovao u ratovima bogova, njegov izbor trebao je ljudima posvuda, ak i onima u "pobunjenikim zemljama", poruiti da e pod njegovim vodstvom poeti era mira i napretka. On i njegova supruga Nergal (slika 23) bili su vrlo omiljeni medu Sumerania sam Ur je odisao napretkom i blagostanjem; samo njegovo ime, u znae-

ju "urbano, pitomo mjesto", poelo je znaiti ne samo "grad", nego i grad nad gradovima urbani dragulj drevnih zemalja.

POSLJEDNJI

DANI

SLIKA

23

Tamonji h r a m N a n n a r a / S i n a , zigurat koji je parao nebesa, gradio se u fazama. Bio je smjeten u n u t a r z i d i n a m a ograene svete etvrti gdje su razne vrste graevina sluile kao boravite bogova te kao rezidencije i f u n k c i o n a l n e zgrade za legiju sveenika, slubenika i slugu koji su se brinuli za potrebe boanskog para i organizirali odravanje vjerskih obreda za kralja i ljude. Izvan tih zidina irio se velianstveni grad s dvije luke i k a n a l i m a koji su ga povezivali s rijekom Eufrat (slika 24) veliki grad s kraljevskom p a l a o m , a d m i n i s t r a t i v n i m zgradama (ukljuujui zgrade za pisare i voenje arhiva te za ubiranje poreza), priv a t n i m n a s t a m b a m a na vie razina, r a d i o n i c a m a , kolama, trgovakim skladitima i stajama sve na p r o s t r a n i m u l i c a m a na ijim su m n o g i m raskrijima bila izgraena molitvena svetita koja su bila otvorena za sve p u t n i k e n a m j e r n i k e . Velianstveni zigurat sa svojim m o n u m e n t a l n i m stepenitem (rekonstrukcija, slika 25), iako ve dugo u ruevinama, ak i n a k o n 4.000 godina jo uvijek d o m i n i r a itavim krajolikom.

62

BOGOVIMA

POLUBOGOVIMA

SLIKA

25

No, postojao je jo j e d a n snaan razlog. Za razliku od suprotstavljenih Ninurte i M a r d u k a , koji su obojica na Zemlji bili "imigranti" s Nibirua, N a n n a r / S i n je roen na Zemlji. On ne samo da je bio Enlilov prvoroeni

63

POSLJEDNJI

DANI

sin na Zemlji, on je pripadao prvoj generaciji bogova roenih na Zemlji. Njegova djeca, blizanci U t u / S a m a i Inanna/Icar te njihova sestra Erekigal, koji su pripadali treoj generaciji bogova, svi su roeni na Zemlji. Svi su bili bogovi, no istovremeno su bili i roeni Zemljani. U svjetlu nadolazee borbe za privrenost ljudi, sve je to nesumnjivo imalo svoju teinu. Novog kralja koji je trebao ponovno zapoeti kraljevanje u Sumeru i iz Sumera takoer se p o m n o biralo. Proli su dani kada je Inanna/Itar, kojaje Sargona akadskog izabrala da zapone novu dinastiju zato to joj je bio dobar ljubavnik, imala odrijeene ruke da bira koga eli. Novoga kralja, nazvanog U r - N a m m u ("Radost U r a " ) , paljivo je izabrao Enlil, a odobrio Anu, i on nije bio obini Zemljanim On je bio sin i to "ljubljeni sin" boice Ninsun; ona bijae, itatelj e se sjetiti, Gilgameova majka. Budui da se ta boanska genealogija uvijek iznova ponavlja u zapisima iz U r - N a m m u o v e vladavine, u prisutnosti N a n n a r a i drugih bogova, m o r a m o pretpostaviti da je ta tvrdnja istinita. To je U r - N a m m u a uinilo ne samo polubogom nego i kao to je bio sluaj s Gilgameem dvije treine boanskim. Doista, tvrdnja da mu je majka boica N i n s u n stavila je U r - N a m m u a u isti rang s Gilgameem iji pothvati su bili glasoviti i ije ime se i dalje tovalo. Njegov je izbor tako bio poruka, kako prijateljima tako i neprijateljima, da su se vratili slavni dani nesporne vlasti Enlila i njegova klana. Sve to je bilo vano, moda ak i krucijalno, zato to je i sam M a r d u k posjedovao atribute zbog kojih je bio privlaan masama ovjeanstva. injenica koja je Z e m l j a n i m a bila posebno privlana je to da je Mardukov glavni savjetnik i voditelj kampanje bio njegov sin Nabu koji ne samo da je bio roen na Zemlji, nego gaje rodila majka koja je sama bila Zemljanka. Doista, M a r d u k je jo davno, u p r e t p o t o p n o m vremenu, prekrio sve obiaje i tabue te uzeo Zemljanku za zakonitu enu.

To da su mladi Anunnakiji uzimali Zemljanke za ene ne treba nas posebno iznenaditi jer o tome lijepo pie u Bibliji koja je svima dostupna. Ono to je ak i strunjacima malo poznato, budui da se ti podaci nalaze

64

O BOGOVIMA

POLUBOGOVIMA

u tekstovima koji su z a n e m a r e n i i mora ih se potvrditi u k o m p l i c i r a n i m Popisima bogova, jest injenica da je upravo M a r d u k dao primjer koji su slijedili "sinovi bogova": Kad su se ljudi poeli iriti po Zemlji i keri im se narodile, opaze sinovi Boji da su keri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za ene koje su god htjeli.
POSTANAK 6: 1-2

Biblijsko objanjenje razloga za Potop u prvih osam z a g o n e t n i h redaka este glave Knjige Postanka jasno ukazuje na m e u s o b n e brakove i p o t o m stvo iz takvih brakova kao uzrok boanskog gnjeva: U ona su vremena a i kasnije na Zemlji bili Nefili, kad su sinovi Elohima opili s ljudskim pa im one raale djecu. (itatelji m o j i h knjiga moda e se sjetiti da sam kao djeak postavio pitanje zato se Nefili to doslovno znai "Oni koji su se spustili" [s n e besa na Z e m l j u ; op. a.} obino prevodi kao 'divovi'. M n o g o kasnije sam shvatio da je hebrejska rije za divove, Anakim, u stvari inaica sumerskog Anunnaki.) Biblija jasno navodi takve m e u s o b n e brakove "uzimati za ene" izmeu m l a d i h sinova bojih (sinovi Elohima, Nefili) i Z e m l j a n k i ("keri ljudskih") kao Boji razlog da potopi ovjeanstvo: " N e e moj D u h u ovjeku ostati dovijeka; jer ovjek je tjelesan i grijeio j e . . . I Bog se pokaja i u svom srcu raalosti to je nainio ovjeka na Zemlji, i ree: Ljude koje sam stvorio izbrisat u s lica Zemlje." Sumerski i akadski tekstovi koji n a m govore o Potopu objanjavaju da su u tu d r a m u bila ukljuena dva boga: Enlil je bio bog koji je pokuao Potopom unititi ovjeanstvo a Enki ga je sprijeio p o t a j n o naloivi N o i kerima

65

POSLJEDNJI

DANI

da izgradi spasonosnu arku. Kada u e m o u pojedinosti nalazimo da Enlilov gnjev zato to je ovjeanstvo "prevrilo svaku mjeru" s jedne strane i Enkijevi protunapori s druge strane nisu bili samo stvar naela. Jer sam Enki je bio taj koji je poeo spolno opiti sa enama Zemljankama i raditi im djecu, a M a r d u k , Enkijev sin, pruio je primjer sklapanja brakova s njima. Kada je anunnakijska Misija Zemlja bila u p u n o m jeku, na Zemlji je bilo stacionirano esto Anunnakija; povrh toga, tri stotine njih, koji su bili poznati kao I G I . G I ("Oni koji promatraju i vide") upravljali su u s p u t n o m p l a n e t a r n o m postajom na Marsu! i letjelicom koja je povezivala dva planeta. Nadalje, z n a m o da je N i n m a h , glavna anunnakijska medicinska slubenica, dola na Zemlju na elu skupine medicinskih sestara (slika 26). Ne navodi se koliko ih je bilo, kao ni je li bilo drugih anunnakijskih ena, m e u t i m jasno je da medu A n u n n a k i j i m a nije bilo mnogo ena. Takva situacija zahtijevala je stroga pravila glede seksa i nadzor starjeina, i to u tolikoj mjeri da su (prema j e d n o m tekstu) Enki i N i n m a h morali vriti ulogu branih posrednika te odreivati tko e se s kime oeniti.

SLIKA

26

Sam Enlil, inae zagovornik vrste discipline, postao je rtva nestaice ena kada je nakon ljubavnog sastanka silovao mladu medicinsku sestru. Za to je ak i on, glavni zapovjednik na Zemlji, bio kanjen izgonom; kazna je n a k n a d n o ublaena kada je pristao uzeti Sud za zakonitu branu druicu.

66

BOGOVIMA

POLUBOGOVIMA

Ona je ostala njegova jedina supruga do samog kraja. Enki je, s druge strane, u m n o g i m tekstovima opisivan kao ljubakalo s boicama svih dobi, no uvijek mu je uspijevalo da ga u tome ne uhvate. tovie, j e d n o m kada su se razmnoile "keri ljudske", nije zazirao ni od seksualnih odnosa s n j i m a . . . Sumerski spisi veliali s u A d a p u , "najmudrijeg medu ljudima" koji je odrastao u Enkijevom kuanstvu, Enki g a j e nauio pisati i raunati. Adapa je bio prvi Zemljanin koji je bio odveden u nebesa da posjeti Anua na Nibiruu, a spisi takoer otkrivaju da je Adapa bio tajni Enkijev sin iz odnosa sa Z e m l j a n k o m . Apokrifni spisi izvjetavaju nas da je kada se rodio Noa, biblijski j u n a k Potopa, mnogo toga vezanog uz dijete i njegovo roenje N o i n a oca Lameka navelo da se zapita nije li pravi otac djeteta j e d a n od Nefila. Biblija navodi samo d a j e Noa bio genealoki "savren" ovjek koji je "Hodao s bogovima". Sumerski tekstovi, u kojima se j u n a k Velike poplave zove Ziusadra, sugeriraju da je on bio polubog, sin Enkija. Tako se M a r d u k j e d n o g dana poalio majci da su njegovi drugovi dobili ene, a on nije: " N e m a m enu, n e m a m djecu." Rekao joj je i da je zavolio ki "visokog sveenika, vrsnog lijenika" (Sve govori da je to bio Enmeduranki iz sumerskih spisa, p a n d a n biblijskog Enoha.) Kada su se uvjerili da se mlada Zemljanka ime joj bijae Tsarpanit - slae, njegovi su mu roditelji dali doputenje. U braku su dobili sina kojem je ime bilo EN.SAG, "Uznositi Gospodin." N o , za razliku od Adape, koji bijae polubog Zemljanin, M a r d u k o v je sin bio ukljuen u sumerski popis bogova, gdje su ga zvali i "boanski M E S " , to je pak izraz koji se koristio (npr. u G i l g a M E S ) da se oznai polubog. Tako je on bio prvi polubog koji je bio bog. Kasnije, kada je u oevo ime vodio mase ovjeanstva dobio je n a d i m a k Nabu Glasnik, Prorok j e r to je doslovno znaenje te rijei, isto kao i znaenje hebrejske rijei Nabih, koja se takoer prevodi kao "prorok". Nabu je stoga bio sin boji i sin ljudski iz drevnih spisa, onaj ije samo ime znai P r o r o k . K a o u ranije citiranim egipatskim spisima, njegovo ime i uloga postali su povezani s mesijanskim oekivanjima.

POSLJEDNJI

DANI

I t a k o je u, d a n i m a prije P o t o p a , M a r d u k p r u i o p r i m j e r d r u g i m m l a d i m i n e o e n j e n i m bogovima: p r o n a i t e si Z e m l j a n k u i oenite j e . . . Prekid tabua p o s e b n o se svidio Igigi bogovima koji su veinu v r e m e n a bili na M a r s u , a glavna postaja na Zemlji im je bilo mjesto slijetanja na C e d r o v o j p l a n i n i . i m se pojavila prilika m o d a poziv da d o u na proslavu M a r d u k o v o g vjenanja ugrabili su Z e m l j a n k e i odveli ih na M a r s kao svoje ene. N e k o l i k o izvanbiblijskih knjiga p o z n a t i h kao Apokrifi, na p r i m j e r Knjiga jubileja, Knjiga Henokova i Knjiga Noina, biljee i n c i d e n t s brakovima Z e m l j a n k i i Nefila te d o n o s e nove p o j e d i n o s t i . O t p r i l i k e dvjesto " N a d g l e d n i k a " ( " O n i h koji p r o m a t r a j u i vide") organizirali su se u dvadeset s k u p i n a , a svaka je s k u p i n a i m e n o v a l a vo u. J e d a n od njih, zvan S a m y a z a , bijae zapovjednik sviju. Poticatelj p r i j e s t u p a , "onaj koji je zaveo sinove boje, doveo ih na zemlju i zaveo ih p o m o u keri ljudskih," zvao se Y e q o n . . . Izvori p o t v r u j u da se to d o g o d i l o za H e n o k o vog v r e m e n a . Usprkos njihovih nastojanja da sumerske izvore u k l o p e u m o n o t e istike okvire vjerovanje u samo j e d n o g Svemogueg Boga sastavljai hebrejske Biblije zavrili su taj dio u estoj glavi Postanka s p r i z n a n j e m i n j e n i n o g ishoda. Sto se tie p o t o m a k a iz tih m i j e a n i h brakova, Biblija iznosi dva p r i z n a n j a : kao prvo, da je do m e u s o b n i h brakova dolo prije P o t o p a , "a i kasnije"; i kao d r u g o , da su od potomstva "doli od starine po junatvu glasoviti ljudi". Sumerski tekstovi p o k a z u j u da su p o s l i j e p o t o p n i k r a l j e v i - j u n a c i doista bili takvi polubogovi. N o , nisu oni bili samo p o t o m c i Enkija i njegova k l a n a : p o n e k a d su kraljevi u enlilitskoj regiji bili sinovi e n l i l i t s k i h bogova. Na primjer, Sumerski popis kraljeva jasno navodi da je na p o e t k u kraljevanja u U r u k u ( j e d n o m od e n l i l i t s k i h regija) za kralja izabran M E S H , polubog: Mekiagaer, sin Utua,

Postade visoki sveenik i kralj.

68

0 BOGOVIMA

POLUBOGOVIMA

U t u je n a r a v n o bio bog U t u tj. ama, Enlilov u n u k . Nie na istoj dinastikoj liniji nalazio se slavni Gilgame, "dvije treine bog", sin enlilitske boice N i n s u n od oca visokog sveenika U r u k a , Z e m l j a n i n a (U toj liniji je jo nekoliko vladara, kako u U r u k u tako i u U r u , koji su nosili naslov "Me" ili "Mes".) U Egiptu su takoer neki faraoni tvrdili da imaju boansko podrijetlo. M n o g i u 18. i 19. dinastiji dobivali su teoforina imena s prefiksom ili sufiksom M S S (prevedeno kao Mes, Mose, Mojsije), koji znai "potjee od" ovog ili onog boga otuda i m e n a Ah-mes ili Ra-mzes (RA-MeSes "potjee od", p o t o m a k od boga R a ) . Slavna kraljica Hatepsut koja je, iako je bila ena, uspjela stei naslov i sve privilegije faraona, ostvarila to pravo na temelju toga to je bila polubog veliki bog A m o n , kako je isticala u zapisima i na crteima u njezinom g o l e m o m h r a m u u Deir el Bahriju, "uzeo je lik njegova velianstva kralja", supruga njezine kraljice-majke, i "spolno opio s njom", n a k o n ega se rodila Hatepsut, njegova poluboanska ki. Kanaanski tekstovi sadre priu o Keretu, kralju koji je bio sin boga Ela. Zanimljiva varijanta takvih obiaja da polubog postane kralj je sluaj E a n n a t u m a , sumerskog kralja u N i n u r t i n o m Lagau tijekom ranih "junakih" vremena. U j e d n o m zapisu koji je kralj stavio na svoj glasoviti spomenik ("Stela strvinara"), njegov status poluboga se pripisuje umjetnoj oplodnji koju je proveo N i n u r t a (Gospodar Girsua, svete ervrti), te p o m o i I n a n n e / Itar i N i n m a h (ovdje zvane njezinim n a d i m k o m N i n h a r s a g ) : Gospodin u utrobu umetnu Na Ningirsu, (...) za Eannatuma. bijae Inanna, ratnik Enlilov,

sjeme Enlilovo

(roenju) njegovom

koja ga nazva

"Uglednik u Eanninom hramu"

I poloi u sveto krilo Ninharsagino.

Imena koja u sebi sadre ime Boga ili nekog p o s e b n o g boanstva; op. prev.

POSLJEDNJI

DANI

Ninharsag mu ponudi svoju svetu dojku. Ningirsu se radovao Eannatumu sjemenu koje je on sam u utrobu umetnuo. Premda spominjanje "sjemena Enlilovog" ostavlja nejasnim smatra li se tu N i n u r t i n o / N i n g i r s u o v o sjeme "sjemenom Enlilovim", budui da je on bio Enlilov prvoroenac, ili se za oplodnju koristilo Enlilovo vlastito sjeme (to je slabo vjerojatno), u zapisu jasno stoji da je E a n n a t u m o v a majka (ije je ime na steli neitko) u m j e t n o oploena, tako da je polubog z a e t bez o p e n j a to je sluaj bezgrenog zaea u Sumeru treeg milenija pr. n. e.! Da umjetna oplodnja bogovima nije bila strana potvruju egipatski tekstovi u kojima stoji da je, nakon to je Set ubio i raskomadao Ozirisa, bogToth izvukao sjeme iz Ozirisova falusa i oplodio njime Ozirosovu enu Izi u, koja je zatim rodila Horusa. Crte tog pothvata prikazuje Totha i boice raanja koje dre dvije niti upotrijebljene D N K te Izi u s novorodenerom Horusom u naruju (slika 27).

O BOGOVIMA

POLUBOGOVIMA

Jasno je, dakle, da su nakon Potopa i Enliliti/Enlijanci prihvatili i spolno openje sa Z e m l j a n k a m a i plodove tog openja, p o t o m k e koje su smatrali "po junatvu glasovitim ljudima", p o g o d n i m a da budu kraljevi. To je bio poetak kraljevskih "loza" polubogova.

J e d a n od prvih U r - N a m m u o v i h zadataka bilo je provoenje moralnog i vjerskog preporoda. I u tome se, takoer, slijedilo prijanjeg kralja koji je i dalje bio tovan i ostao u dobrom sjeanju. Tako je objavljen novi zakonik sa zakonima o m o r a l n o m ponaanju, zakonima o pravdi o pridravanju, stajalo je u zakoniku, zakona za koje su Enlil i N a n n a r i Sama eljeli da ih kralj n a m e t n e , a ljudi da po njima ive. O karakteru tih zakona, popisu pravila ponaanja, moe se suditi na temelju U r - N a m u o v e izjave da zbog tih pravednih zakona "siroe ne pade rtvom bogataa, udovica ne pade rtvom monika, ovjek s j e d n o m ovcom ne bi izruen ovjeku s j e d n i m volom... u zemlji se uspostavila pravda." U tome je oponaao ponekad upotrebljavajui potpuno iste fraze prethodnog sumerskog kralja, Urukaginu Lagakog, koji je tri stotine godina ranije objavio zakonik kojim su bile provedene drutvene, pravne i ekonomske reforme (izmeu ostalog, pod p a t r o n a t o m boice Bau, N i n u r t i ne supruge, osnovane su sigurne kue za ene.) To su, mora se naglasiti, bila ista ona naela pravde i moralnosti ije su provoenje u sljedeem tisuljeu biblijski proroci zahtijevali od kraljeva i ljudi. Kada je poela era Ura III. dolo je do oitog pokuaja da Sumer (sada Sumer i Akad) obnovi svoju staru slavu i vrati se u dane prosperiteta, m o ralnosti i mira, vremena koja su prethodila posljednjem sukobljavanju s Mar ukom. Zapisi, spomenici i arheoloki nalazi potvruju da je za vrijeme UrN a m m u o v e vladavine, koja je zapoela 2113. g. pr. n. e., dolo do opsenih javnih radova, obnove rijene plovidbe te ponovne izgradnje i zatite p r o m e t n i c a u zemlji: "Izgradio je ceste koje su ile od donjih do gornjih zemalja" - glasio je zapis. Sve to rezultiralo je boljom trgovinom. Dolo je

71

POSLJEDNJI

DANI

do velikog napretka u umjetnosti, obrtnitvu i kolstvu te u socijalnom i ekonomskom ivotu (ukljuujui uvoenje tonijeg sustava tegova i mjera). Sporazumi sa susjednim vladarima na istoku i sjeveroistoku proirili su napredale i blagostanje. U ast velikih bogova, posebno Enlila i Ninlila, obnovljeni su i proireni hramovi te se, po prvi put u povijesti Sumera, sveenstvo Ura udruilo sa sveensrvom Sippara, to je dovelo do procvata religije. Svi strunjaci se slau da je na praktiki svaki nain razdoblje Ura III poelo kada je U r - N a m m u doveo sumersku civilizaciju na novu razinu. Taj je zakljuak samo pojaao zbunjenost koju je izazvala predivno izraena krinjica to su je iskopali arheolozi: njezine intarzije, s prednje i stranje strane, prikazuju dvije kontradiktorne scene iz ivota Ura. Dok jedna intarzija (sada poznata kao "Mirovna intarzija") prikazuje goenje, trgovanje i druge prizore iz graanskog ivota, druga ("Ratna intarzija") prikazuje vojnu kolonu od naoruanih vojnika s kacigama i bojnih kola koja ide u rat. (slika 28).

SLIKA

28

O BOGOVIMA

POLUBOGOVIMA

Paljiv pregled zapisa iz tog vremena otkriva n a m da iako je Sumer pod U r - N a m m u o v i m vodstvom sam Sumer doista doivio procvat, neprijateljstvo "pobunjenikih zemalja" prema E n l i l i t i m a / E n l i j a n c i m a nije se smanjivalo nego je samo raslo. Situacija je oito bila takva da se neto moralo poduzeti, jer prema U r - N a m m u o v i m zapisima, Enlil mu je dao "boansko oruje koje bez milosti h r p i m i c e kosi pobunjenike," da n j i m e "napadne neprijateljske zemlje, uniti zle gradove i oisti ih od protivnika." Te "pobunjenike zemlje" i "grjeni gradovi" nalazili su se zapadno od Sumera. Bile su to zemlje M a r d u k o v i h sljedbenika Amorejaca, ondje je "zlo" neprijateljstvo spram Enlila raspirivao N a b u koji je iao od grada do grada i okupljao pristae za M a r d u k a . U enlilitskim zapisima zvali su ga "Ugnjetava ", iji se utjecaj na "grjenike gradove" mora unititi. Ima nekih naznaka da mirovna i ratna intarzija u stvari prikazuju samoga U r - N a m m u a : na jednoj se gosti te slavi mir i prosperitet, a na drugoj je u kraljevskim b o j n i m kolima i vodi svoju vojsku u rat. Njegovi vojni p o h o d i odveli su ga daleko izvan sumerskih granica u z a p a d n e zemlje. No, U r - a m m u veliki reformator, graditelj i ekonomski "pastir" kakav je bio razoarao je kao vojskovoa. Usred bi ke njegova su bojna kola zapela u blatu; U r - N a m m u je pao s njih, " m e u t i m kola poput oluje pojurie preko njega," ostavivi kralja iza sebe, "naputenog p o p u t razbijenog vra." Tragedija je postala jo vea kada je brod koji je prevozio U r - N a m m u o v o tijelo natrag u Sumer "potonuo na n e p o z n a t o m mjestu; valovi ga potopie skupa s njime." Kada su vijesti o porazu i traginoj pogibiji U r - N a m m u a stigle do Ura, t a m o je poelo veliko alovanje. Ljudi nisu mogli razumjeti kako je tako religiozan kralj, pravedni "pastir" koji je samo slijedio boje upute, s orujem koje su oni stavili u njegove ruke, mogao skonati na tako neastan nain. "Zato ga Gospodin N a n n a r nije pridrao za ruku?", pitali su; "Zato I n a n na, Gospa od Nebesa, nije ovila svoju p l e m e n i t u ruku oko njegove glave? Zato mu smioni U t u nije priskoio u p o m o ? " Sumerani, koji su vjerovali da su svi dogaaji predodreeni, pitali su se: "Zato su ti bogovi stajali po strani kada se odluivalo o U r - N a m m u o v o j

73

POSLJ E D N J I

DANI

gorkoj sudbini?" Ti su bogovi, N a n n a r i njegova blizanaka djeca, zacijelo znali to su Anu i Enlil odreivali, a ipak nisu rekli nita da ga zatite. Za to moe postojati samo j e d n o objanjenje, zakljuili su ljudi Ura i Sumera dok su plakali i jadikovali: Veliki bogovi zacijelo su pogazili svoju rije: Kako se sudba junaka promijeniti Anu promijeni svoju svetu Enlil ispodmukla rije. odluku! izmijeni svoju mogla!

To su teke rijei koje velike enlilitske bogove optuuju za podmuklost i prijevaru! One n a m pokazuju koliko je veliko bilo razoaranje ljudi.

Ako je tomu bilo tako u Sumeru i Akadu, moemo samo zamisliti kakva je reakcija bila u pobunjenim z a p a d n i m zemljama. Enlilijanci/Enliliti su posustajali u bitci za srca i umove ovjeanstva. N a b u , "glasnogovornik pojaao je kampanju za svog oca M a r d u k a . Status mu je bio poboljan i promijenjen: njegova psorma, boanskost sada se slavila mnotvom oboavalakih epiteta. Poznat i kao Nabih, Prorok, Nabu je inspirirao proroanstva o budunosti, o onome to e se dogoditi, koja su se poela iriti zemljama oko kojih su se vodili sukobi. Z n a m o o emu su ta proroanstva govorila jer je p r o n a e n o mnogo glinenih ploica na kojima su bila zapisana starobabilonskim klinastim pismom. Strunjaci su ih grupirali u takozvana Akadska proroanstva odnos n o Akadske apokalipse. Zajedniko svim tim proroanstvima je gledite da su prolost, sadanjost i budunost dijelovi kontinuiranog t o k a dogaaja; da u n u t a r okvira predodreene sudbine postoji neto mjesta za slobodnu volju; da o sudbini ovjeanstva odluuju bogovi Nebesa i Zemlje; i da stoga dogaaji na Zemlji odraavaju zbivanja na nebesima. Kako bi se proroanstva uinila uvjerljivima, tekstovi su ponekad pretkazanje buduih dogaaja vezali za neki poznati proli dogaaj ili entitet. Z a t i m se opirno govori o tome to je pogreno u sadanjosti, zato je

BOGOVIMA

POLUBOGOVIMA

promjena potrebna. Tekui dogaaji pripisuju se o d l u k a m a jednog ili vie velikih bogova. Pojavit e se boji Poslanik, Glasnik; p r o r o a n s k i tekst moda su njegove rijei koje je zapisao pisar, ili pak oekivani proglasi; vrlo esto, "sin e govoriti u ime svog oca." Pretkazani dogaaj (i) bit e povezani s kobnim predznacima na primjer, sa smru kralja ili nebeskim znamenjem: pojavit e se nebesko tijelo i proizvoditi grozan zvuk; "oganj plameni" spustit e se na Zemlju; "zvijezda e poput buktinje sijevnuti iz nebesa;" i, najvanije, "planet e se pojaviti prije svoga vremena." Loe stvari, apokalipsa, prethodit e k o n a n o m dogaaju. Bit e katastrofalnih kia, golemih, razornih valova, ili pak sua, zamuljivanja kanala, najezdi skakavaca i gladi. M a j k a e se okrenuti protiv keri, susjed protiv susjeda. Gradovi e biti n a p a d n u t i i ostat e pusti. Kraljevi e umirati, biti rueni s vlasti i zarobljavani; "jedno prijestolje svrgavat e drugo." Sveenici i slubenici bit e ubijani; hramovi e biti naputeni; obustavit e se obredi i rtvovanja. Z a t i m e uslijediti pretkazani dogaaj velika promjena, nova era, novi voa, Otkupitelj. Dobro e prevladati zlo, prosperitet e zamijeniti patnju; gradovi e se ponovno naseliti, preostali raseljeni ljudi vratit e se svojim k u a m a . H r a m o v i e biti obnovljeni i ljudi e izvoditi ispravne vjerske obrede. Kao to je bilo za oekivati, ta babilonska ili promardukova proroanstva prst krivnje za nedjela uperila su na Sumer i M a d (kao i na njihove saveznike Elam, zemlju Hetita i morske zemlje) i navela A m u r r u Zapadnjake kao instrument boje osvete. Nabrojana su Elilitska "sredita kultova" Nippur, Ur, Ur k, Larsa, Laga, Sippar i Adab; oni e biti n a p a d n u t i i opljakani, a njihovi hramovi naputeni. Enlilitski bogovi opisani su kao zbunjeni ("izmueni nesanicom"). Enlil zaziva Anua, no ignorira Anuov savjet (neki prevodioci tu rije prevode kao "zapovijed") da objavi edikt misharu naredbu za "dovoenje stvari u red". Enlil, Itar i Adad bit e prisiljeni da promijene kralja u Sumeru i Akadu. "Sveti obredi" preselit e se iz Nippura. Na nebeskom p l a n u , u zvijeu Ovna pojavit e se "veliki planet". Rije M a r d u k e prevladati; "on e pokoriti etiri regije, itav

75

POSLJEDNJI

DANI

planet trest e se na spomen njegova i m e n a . . . Nakon njega sin e njegov vladati kao kralj i postati gospodar cijele Zemlje." U nekim proroanstvima odreena su boanstva predmet konkretnih predvianja: "Pojavit e se kralj," prorokovao je jedan tekst u vezi s kraljicom Itar, "udaljit e boicu zatitnicu Uruka od Uruka i natjerati je da prebiva u Babilonu... U Uruku e uspostaviti Anuove obrede." Igigi se takoer posebno spominju: "Uobiajena rtvovanja za Igigi bogove, koja su obustavljena, ponovno e se uspostaviti."

Kao to je bio sluaj s egipatskim proroanstvima, veina strunjaka "akadska proroanstva" smatraju "pseudoproroanstvima" odnosno tekstovima post aventum zapravo napisanima dugo nakon "pretkazanih" dogaaja. M e u t i m , kao to smo zamijetili glede egipatskih tekstova, rei da dogaaji nisu prorokovani jer su se ve bili dogodili znai samo nanovo potvrditi da su se dogaaji sami po sebi dogodili (bilo da su pretkazani ili ne), a to je ono to je nama najvanije. obistinila. A ako je tako, najturobnije proroanstvo (u tekstu poznatom kao Proroanstvo "B"J je: Strano oruje Erra stutit e se na zemlje i ljude kao boja kazna. To doista j e s t najturobnije proroanstvo, j e r prije nego to je zavrilo dvadeset i prvo stoljee pr. n. e., stigla je "boja kazna za zemlje i ljude," kada je bog Erra ("Razoritelj") to je Nergalov nadimak upotrijebio nuklearno oruje i doveo do kataklizme koja je predstavljala ostvarenje proroanstava. To znai da se proroanstva jesu

76

Peto

poglavlje

ODBROJAVANJE DO S U D N J E G DANA

atastrofalno dvadeset i prvo stoljee pr. n. e. poelo je s t r a g i n o m i

p r e r a n o m smru U r - N a m m u a 2096. g. pr. n. e, a kulminiralo je 2024.

g. pr. n. e. besprimjernom katastrofom koju su izazvali sami bogovi. Vremenski raspon izmeu ta dva d a t u m a je sedamdeset i dvije godine tono onoliko koliko je potrebno za precesijski p o m a k od jednog stupnja. Ako

je to bila samo sluajnost, tada je to bila samo jo j e d n a u nizu "sluajnih" pojava koje su na stanovit nain dobro u s k l a e n e . . . N a k o n tragine smrti U r - N a m m u a prijestolje Ura preuzeo je njegov sin Sulgi. On nije mogao imati status poluboga, ali je (u svojim zapisima; op. a.) ustvrdio kako je on svejedno roen pod boanskim pokroviteljstvom: sam bog N a n n a r uredio je da dijete bude, snoajem i z m e u U r - N a m m u a i Enlilove visoke sveenice, zaeto u Enlilovom h r a m u u N i p p u r u , "tako da dijete, 'mali Enlil', b u d e prikladan za kralja i prijestolje." Ta genealoka tvrdnja nije bila za odbaciti. Sam U r - N a m m u , kao to je ve s p o m e n u t o , bio je dvije treine boanski budui da mu je majka bila boica. Premda visoka sveenica koja je bila Sulgijeva majka nije imenovana, sam njezin poloaj sugerira da je ona takoer bila od neke svete loze, jer bila je kraljeva ki izabrana da b u d e E N . T U ; a kraljevi Ura, poevi od

POSLJEDNJI

DANI

prve dinastije, vukli su podrijetlo od polubogova. To to je sam N a n n a r organizirao da se snoaj odvije u Enlilovom h r a m u u N i p p u r u takoer je bilo znaajno. Kao to je ve navedeno, pod U r - N a m m u o v o m vladavinom sveenstvo N i p p u r a po prvi se p u t udruilo sa sveenstvom nekog drugog grada, k o n k r e t n o sa sveenstvom Ura. O m n o g o toga to se dogaalo u S u m e r u i oko njega u to vrijeme saznalo se iz takozvanih " D a t u m s k i h formula" kraljevskih zapisa u kojima je svaka g o d i n a vladavine nekog kralja zabiljeena najvanijim d o g a a j e m te godine. U Sulgi jevom sluaju poznato je m n o g o vie b u d u i da je on iza sebe ostavio i druge kratke i duge zapise, ukljuujui poeziju i ljubavne pjesme. Ti zapisi pokazuju da je Sulgi ubrzo nakon to se uspeo na prijestolje m o d a u nadi da e izbjei oevu s u d b i n u na b o j n o m polju napravio p o t p u n i zaokret u odnosu na m i l i t a n t n u politiku svog oca. Poveo je p o h o d u susjedna podruja, ukljuujui "pobunjenike zemlje", m e u t i m umjesto da se slui orujem on je n u d i o trgovinu i mir, kao i svoje kerke na udaju. Smatrao se nasljednikom Gilgamea te je njegova ruta obuhvatila dva odredita tog slavnog j u n a k a : Sinajski p o l u o t o k (na kojem se nalazila svemirska luka) na j u g u te Mjesto slijetanja na sjeveru. Potujui svetost etvrte regije, Sulgi je zaobiao p o l u o t o k i iskazao poast bogovima na njegovoj granici, na mjestu opisanom kao "Veliko utvreno mjesto bogova". Kreui se prema sjeveru z a p a d n o od Mrtvog mora, radi bogotovlja se zaustavio na "Mjestu blistavih proroita" mjestu koje danas p o z n a j e m o kao J e r u z a l e m i t a m o izgradio oltar "bogu koji sudi" (epitet koji se obino koristi za U t u a / S a m a a ) . U "Mjestu prekrivenom snijegom" na sjeveru izgradio je oltar i prinio rtve. N a k o n to se tako "povezao" sa svim mjestima povezanim sa svemirom, slijedio je "plodni polumjesec" trgovaki i migracijski put izmeu istoka i zapada iji su oblik luka diktirali geografija i izvori vode a z a t i m je nastavio p r e m a j u g u , u ravnicu Tigrisa i Eufrata, natrag u j u n i Sumer. Kada se vratio u Ur, Sulgi je i m a o m n o g o razloga da vjeruje da je kako bogovima tako i ljudima donio "mir za sva vremena" (da upotrijebim

78

ODBROJAVANJE

DO

SUDNJEG

DANA

suvremenu a n a l o g i j u ) . Bogovi su mu dodijelili naslov "Visoki sveenik Anuov, sveenik N a n n a r o v " . U t u / S a m a mu je postao prijatelj, a I n a n n a / I t a r mu se udvarala (u l j u b a v n i m p j e s m a m a se hvalisao da mu je u svom h r a m u darovala svoju s t i d n i c u . ) . M e u t i m , dok se Sulgi u m j e s t o d r a v n i m poslovima bavio o s o b n i m u i c i m a , n e m i r u " p o b u n j e n i k i m z e m l j a m a " se nastavljao. N e s p r e m a n za v o j n u akciju, Sulgi je z a m o l i o svoje e l a m i t s k e saveznike da mu ustupe svoje t r u p e , n u d e i za n a g r a d u j e d n u od svojih kerki da se u d a za njihovog kralja te sumerski grad Larsu kao m i r a z . S tim elamitskim t r u p a m a p o k r e n u t je veliki vojni p o h o d na "grjene gradove" na z a p a d u ; t r u p e su dole do U t v r e n o g mjesta bogova na g r a n i c i e t v r t e regije. Sulgi se u svojim z a p i s i m a r a z m e t a o p o b j e d o m , no u stvari je n e d u g o n a k o n toga p o e o graditi u t v r e n i zid kako bi zatitio S u m e r od n a p a d a sa z a p a d a i sjeverozapada. D a t u m s k e f o r m u l e nazivale su ga Veliki z a p a d n i zid, a s t r u n j a c i s m a t r a j u da je iao od Eufrata do Tigrisa sjeverno od mjesta gdje se d a n a s nalazi Bagdad, b l o k i r a j u i u p a d e u p l o d n u d o l i n u i z m e u dviju rijeka. Bila je to o b r a m b e n a mjera starija od Kineskog zida, koji je izgraen zbog slinih razloga, za gotovo dvije tisue g o d i n a ! G o d i n e 2 0 4 8 . pr. n. e. b o g o v i m a na elu s E n l i l o m dozlogrdili su Sulgijevi dravniki neuspjesi kao i njegov osobni dolce vita. Utvrdivi da "nije proveo boje u r e d b e " , osudili su ga na "smrt grjenika". Ne z n a m o kakva j e t o vrsta s m r t i bila, m e u t i m povijesna j e i n j e n i c a d a g a j e te g o d i n e na prijestolju U r a z a m i j e n i o njegov sin A m a r - S i n , o k o j e m u iz zapisa z n a d e m o da je p o k r e t a o j e d a n vojni p o h o d za d r u g i m kako bi uguio p o b u n u na sjeveru i borio se sa savezom pet kraljeva na z a p a d u . Kao i kod m n o g o ega drugog, glavni uzroci onoga to se d o g a a l o nalazili su se u k a t k a d a vrlo d a v n i m , prolim v r e m e n i m a i d o g a a j i m a . N a i m e , " p o b u n j e n i k e zemlje" su, iako su bile u Aziji i stoga na p o d r u ju e n l i l i t s k i h zemalja N o i n o g sina S e m a , bile su naseljene r a z l i i t i m " K a n a a n c i m a " p o t o m c i m a biblijskog K a n a a n a koji je, iako je p o tekao od H a m a (i stoga p r i p a d a A f r i c i ) , zaposjeo dio Semovih zemalja

79

POSLJEDNJI

DANI

{Postanak, glava 10).

Da su "zemlje Z a p a d a " du obale Sredozemnog

mora nekako bile sporni teritorij pokazuju i drevni egipatski tekstovi koji s p o m i n j u ogoreni sukob Horusa i Seta oko Sinaja i istih spornih zemalja koji je zavrio z r a n i m b i t k a m a izmeu njih dvojice. Vrijedi zapaziti da su u svojim vojnim p o h o d i m a , iji je cilj bio da pokore i kazne "pobunjenike zemlje" na zapadu, i Ur N a m m u i Sulgi dospjeli do Sinajskog p o l u o t o k a , m e u t i m nisu ulazili u tu etvrtu regiju. T a m o n j a vrednota bilo je mjesto zvano T I L . M U N "Mjesto raketa" mjesto poslijepotopne svemirske luke A n u n n a k i j a . Kad su zavrili Ratovi p i r a m i d a , sveta etvrta regija povjerena je n e u t r a l n o j N i n m a h (koja je tada p r e i m e n o v a n a u N I N . H A R . S A G "Gospa planinskih vrhova"), iako je stvarno zapovjednitvo nad svemirskom l u k o m stavljeno u ruke U t u a / S a m a a (ovdje prikazanog u njegovoj krilatoj u n i formi, slika 2 9 , k a k o zapovijeda " l j u d i m a - o r l o v i m a " , slika 3 0 ) .

SLIKA

44

80

ODBROJAVANJE

DO

SUDNJEG

DANA

SLIKA

30

N o , ini se da se to promijenilo kada se borba za prevlast intenzivirala. Nije jasno zato, ali razliiti sumerski tekstovi i "popisi bogova" poeli s u T i l m u n povezivati s M a r d u k o v i m sinom Ensagom/Nabuom. U to je oito bio ukljuen Enki, jer u tekstu koji se bavi aferom izmeu Enkija i Ninharsag navodi se da su njih dvoje odluili dodijeliti to mjesto M a r d u k o v o m sinu: "Neka Ensag bude vladar Tilmuna", rekli su. Drevni izvori navode da se iz sigurne svete regije Nabu kretao na opasna putovanja u zemlje i gradove du obale Sredozemnog mora, ak i na neke Sredozemne otoke, razglaavajui posvuda poruku o nastupaj uoj Mardukovoj vlasti. On je, dakle, bio zagonetni "Sin ljudski" iz egipatskih i akadskih proroanstava, Boanski sin koji je istovremeno bio i ljudski sin, sin boga i Zemljanke. Enliliti, razumije se, nisu mogli prihvatiti takvo stanje stvari. Tako su, upravo u trenutku kada je Amar-Sin nakon Sulgija zasjeo na prijestolje Ura, ciljevi i strategija vojnih pohoda Ura III promijenjeni sada je valjalo nanovo uspostaviti enlilitsku vlast nad T i l m u n o m , odsjei svetu regiju od "pobunjenikih zemalja" i zatim silom oruja odbiti te zemlje od utjecaja N a b u a i

81

POSLJEDNJI

DANI

M a r d u k a . Poevi od 2047. g. pr. n. e., sveta etvrta regija postala je cilj i pijun u borbi Enlilita s M a r d u k o m i N a b u o m . Kao to otkrivaju kako biblijski tako i mezopotamijski tekstovi, taj je sukob eskalirao u najvei meunarodni "svjetski rat" drevnih vremena. Taj "Rat kraljeva" obuhvatio je i Hebreja Abrahama te mu dodijelio sredinju ulogu u meunarodnim dogaajima. Godine 2 0 4 8 . pr. n. e. ivotni putovi utemeljitelja monoteizma Abrahama i anunnakijskog boga M a r d u k a susrele se u mjestu zvanom Haran.

Haran "Karavanseraj" (stjecite karavana; op. prev.) od pradavnih je vremena bio vano trgovako sredite u Hattiju (zemlji Hetita; op. a.). Nalazio se na raskriju glavnih m e u n a r o d n i h trgovakih i vojnih kopnenih putova. Budui d a j e bio smjeten na gornjem toku rijeke Eufrat, bio je i arite rijenog prometa koji je iao nizvodno sve do samog Ura. Okruen p l o d n i m livadama navodnjavanima iz Eufratovih pritoka, rijeka Balikh i Khabur, bio je sredite ovarstva. Slavni "trgovci iz Ura" dolazili su o n a m o po haransku vunu, a u zamjenu su donosili glasovitu ursku vunenu odjeu. Slijedila je trgovina m e t a l i m a , koama, drvetom, lonarskom robom i zainima. (Prorok Ezekijel, koji je u babilonskim v r e m e n i m a bio izgnan iz Jeruzalema na podruje rijeke Khabur, spomenuo je haranske "trgovce biranih tkanina, izvezenih plavih ogrtaa i arenih sagova."). H a r a n (u Turskoj, blizu granice sa Sirijom, postoji grad tog istog imena i ja sam ga 1997. godine posjetio) je u drevnim vremenima bio poznat i kao "Ur daleko od Ura"; u sreditu grada stajao je veliki h r a m posveen N a n n a r u / S i n u . G o d i n e 2095. pr. n. e., kada je Sulgi preuzeo prijestolje Ura, sveenik po i m e n u Terah bio je iz Ura poslan u H a r a n da slui u t o m hramu. Sa sobom je poveo i svoju obitelj, ukljuujui sina Abrama. O Terahu, njegovoj obitelji i njihovom p u t u iz Ura u Haran saznajemo iz Biblije: A ovo su dogaaji iz ivota Terahova: Terahu su se rodili Abram, Nahor i Haran,

82

ODBROJAVANJE

DO

SUDNJEG

DANA

a Haranu se rodio Lot. Potom je Haran umro prije oca svog Teraha u zemlji gdje se rodio, u Uru Kaldejskom. A Abram i Nahor uzeli su sebi ene. eni Abramovoj bilo je ime Saraja, bilo ime Milka... dok je eni Nahorovoj unuka svojega Lota, i snahu svoju Saraju, enu sina svojega Abrama, i oni su s njim poli iz Ura Kaldejskoga i krenuli u zemlju Kanaan; Nakon nekog vremena stigli su u Haran i ondje se nastanili.
POSTANAK, I I: 27-31

Poslije toga Terah je uzeo sina svojega Abrama sina Haranova,

Tim recima hebrejska Biblija zapoinje kljunu priu o Abrahamu kojega su u poetku nazivali po njegovom sumerskom i m e n u Abram. Njegov je otac, reeno n a m je ranije, potekao iz patrijarhalne loze koja ide sve do ema, najstarijeg sina N o e (junaka Potopa); svi ti Patrijarsi imali su em je ivio do dobi od 600 godina, njegov sin Arpakad do duge ivote:

438. godine, a naredni muki potomci ivjeli su redom 433, 460, 239 i 230 godina. Nahor, otac Teraha, ivio je 205 godina. Jedanaesta glava Postanka objanjava da su Arpakad i njegovi potomci ivjeli u zemljama koje su kasnije postale poznate kao Sumer i Elam te p o d r u j i m a oko njih. Stoga je Abraham, kao Abram, bio pravi Sumeranin. Ve samo ti genealoki podaci pokazuju da je Abrahamovo podrijedo bilo vrlo posebno. Njegovo sumersko ime, A B . R A M , znailo je "Oev voljeni", to je ime prikladno za sina koji se napokon rodio sedamdesetogodinjem ocu. Oevo ime Terah potjee od sumerskog epitetskog i m e n a T I R H U ; ono je oznaavalo Sveenika proroita sveenika koji je promatrao nebesko z n a m e n j e ili primao proroanske poruke od boga i objanjavao ih ili prenosio kralju. Ime Abramove ene Saraja (kasnije Sara na hebrejskom)

83

POSLJEDNJI

DANI

znailo je "Princeza"; ime Nahorove ene Milka znailo je "Kao kraljica", oba imena, dakle, daju naslutiti kraljevsku genealogiju. Budui d a j e kasnije otkriveno da je Abrahamova ena bila njegova polusestra "ki mog oca, ali ne i moje majke", kako je objasnio iz toga proizlazi d a j e Sarajina/Sarina majka bila kraljevske krvi. Porodica je stoga pripadala najviim slojevima Sumera, objedinjujui u sebi kraljevsko i sveeniko podrijetlo. Jo jedan znaajan trag za utvrivanje povijesti Abrahamove porodice je to to je sam Abraham vie puta, kada se sastajao s vladarima u Kanaanu i Egiptu, za sebe govorio d a j e Ibri "Hebrej". Rije potjee od korijena Abor 'doi prijeko, prijei' pa su bibliari pretpostavili da to znai d a j e preao s j e d n e strane rijeke Eufrat na drugu, to jest da je doao iz Mezopotamije. Pa ipak, osobno mislim da je taj izraz bio konkretniji. Ime koje se koristilo za sumerski "Vatikan", Nippur, a k a d s k a j e izvedenica izvornog sumerskog naziva N I . I B R U , "Velianstveno mjesto prelaska". Abram i njegovi potomci, koji se u Bibliji nazivaju Hebrejima, pripadali su obitelji koja se predstavljala kao "Ibru" Nippurijanci. To bi znailo da je Terah najprije bio sveenik u N i p p u r u , da se zatim preselio u Ur i naposljetku u H a r a n , vodei sa sobom svoju obitelj. Usklaivanjem biblijskih, sumerskih i egipatskih kronologija (kao to je detaljno objanjeno u Ratovima bogova i ljudi) odredili smo da je 2123. g. pr. n. e. godina Abrahamova roenja. Odluka bogova da sredite kulta boga N a n n a r a / S i n a - Ur - postane glavni grad Sumera te da njegovo prijestolje doe U r - N a m m u donesena je 2113. g. pr. n. e.. Nedugo zatim po prvi su put udruena sveenstva Nippura i Ura; vrlo je vjerojatno da se upravo tada nipurski sveenik Tirhu preselio zajedno sa svojom obitelji, ukljuujui desetogodinjeg djeaka Abrama, kako bi sluio u N a n n a r o v o m hramu u Uru. Godine 2095. pr. n. e. kada je Abraham imao dvadeset i osam godina i ve bio oenjen, Terah je prebaen u H a r a n , kamo je poveo i svoju obitelj. Ne moe biti puka sluajnost da je te iste godine Sulgi naslijedio U r - N a m m u a . Scenarij koji se nazire je da su kretanja te obitelji bila na stanovit nain povezana s geopolitikim dogaajima t e ere. D o i s t a , k a d a j e s a m

84

ODBROJAVANJE

DO

SUDNJEG

DANA

Abraham izabran da provede boanske naredbe da ode iz Harana i pouri u Kanaan, veliki bog Marduk poduzeo je presudan korak preseljenja u Haran. G o d i n e 2 0 4 8 . pr. n. e. odigrala su se dva poteza: M a r d u k o v dolazak u H a r a n da bi t a m o kratko proboravio i Abrahamov odlazak iz H a r a n a u daleki Kanaan.

SLIKA

31

Iz Knjige Postanka znademo da je Abram imao sedamdeset i pet godina, stoga je to bila 2048. g. pr. n. e., kada mu je Gospod rekao: "Idi iz zemlje svoje i iz roda svojega i iz d o m a oca svojega" dakle, ostavi za sobom Sumer, N i p p u r i H a r a n i idi "u zemlju koju u ti pokazati." Sto se tie M a r d u k a , dugaak tekst poznat kao Mardukovo proroanstvo kojega je naslovio na graane Harana (glinena ploica, slika 31) predstavlja trag koji potvruje injenicu da je vrijeme njegove selidbe u H a r a n upravo

85

POSLJEDNJI

DANI

2 0 4 8 . g. pr. n. e. Te dvije selidbe nikako ne mogu biti meusobno nepovezane. N o , 2048. g. pr. n. e. bila je i godina kada su se enlilitski bogovi odluili rijeiti Sulgija te ga osudili na "smrt grjenika". Bio je to potez koji je oznaio kraj nastojanja da se problemi rijee na miroljubiv nain i povratak agresivnim sukobima; ni to, takoer, nikako ne moe biti sluajnost. Ne, ta tri poteza Mardukov odlazak u H a r a n , Abrahamov odlazak iz H a r a n a u Kanaan te uklanjanje dekadentnog Sulgija morala su biti meusobno p o v e z a n a : tri istovremena i povezana poteza u boanskoj partiji aha. Bili su to, kao to emo vidjeti, koraci u odbrojavanju do Sudnjeg dana.

Sljedee dvadeset i etiri godine od 2048. do 2024. g. pr. n. e. vrijeme su vjerskog ara i vrenja, m e u n a r o d n e diplomacije i intrige, vojnih saveza i sudara vojsci te borbe za strateku n a d m o . Svemirska luka na Sinajskom p o l u o t o k u te druga mjesta povezana sa svemirom stalno su bili u sreditu dogaaja. Z a p a n j u j u e je to su razliiti zapisi iz drevnih vremena preivjeli sve do danas te n a m ne pruaju samo glavne crte dogaaja, nego mnotvo pojedinosti o b i t k a m a , strategijama, raspravama, a r g u m e n t i m a , sudionicima i njihovim potezima, kao i o p r e s u d n i m o d l u k a m a koje su uzrokovale najvei prevrat na Zemlji nakon Potopa. Potkrijepljeni D a t u m s k i m f o r m u l a m a i razliitim drugim izvorima, glavni izvori za rekonstrukciju tih d r a m a t i n i h dogaaja jesu relevantna poglavlja u Knjizi Postanka; M a r d u k o v a autobiografija poznata kao Mardukovo proroanstvo; skupina ploica iz "Spartolijeve zbirke" u British M u s e u m u poznata kao Kedor-Laomerovi zapisi i dugaki povijesno-autobiografski tekst to ga je bog Nergal izdiktirao povjerljivom pisaru, tekst poznat pod naslovom Erra Epos. Kao u filmu najee kriminalistikom trileru u kojem razliiti svjedoci i sudionici isti dogaaj opisuju na ne ba dokraja isti nain, no iz ijih se opisa nazire prava pria, tako i mi u ovom sluaju moemo doi do j e d n a k o g rezultata.

86

ODBROJAVANJE

DO

SUDNJEG

DANA

M a r d u k o v glavni ahovski potez 2048. g. pr. n. e. bilo je uspostavljanje zapovjednog mjesta u H a r a n u . T i m e je N a n n a r u / S i n u oduzeo to sjeverno raskrije vanih putova i odsjekao S u m e r od sjevernih hetitskih zemalja. Osim to je i m a o vojnu vanost, taj je potez Sumer ujedno liio trgovakih veza koje su bile kljune za njegovu e k o n o m i j u . Takoer, omoguio je N a buu da "zavlada svojim gradovima i zaputi se p r e m a Velikom moru". Nazivi mjesta u t i m tekstovima daju naslutiti da su glavni gradovi z a p a d n o od rijeke Eufrat, ukljuujui i najvanije Mjesto slijetanja, dolazili p o d p u n u ili d j e l o m i n u vlast t i m a otac-sin. A b r a m u / A b r a h a m u bilo je zapovjeeno da ode u najnaseljeniji dio Zemalja zapada Kanaan. Otiao je iz H a r a n a zajedno sa svojom obitelji i n e a k o m Lotom. Hitro je putovao p r e m a j u g u , zaustavljajui se samo da bi na o d a b r a n i m mjestima podao slavu svom Bogu. Odredite mu bijae Negev, suho podruje koje granii sa Sinajskim p o l u o t o k o m . No ondje se nije dugo zadrao. i m je Sulgijev nasljednik A m a r - S i n 2047. g o d i n e pr. n. e. doveden na prijestolje Ura, A b r a m u je naloeno da se vrati u Egipat. O n d j e su ga o d m a h odveli da se sastane s faraonom te ga opskrbili "ovcama, volovima i m a g a r c i m a , slugama i slukinjama, magaric a m a i devama." Biblija ne govori ni rijei o razlozima takvog kraljevskog t r e t m a n a , izuzev nagovjetaja da je faraon, n a k o n to mu je reeno da je Saraja Abrahamova sestra, pretpostavio da mu je n u d e da se n j o m e oeni to sugerira da se razgovaralo o sporazumu. Da su se izmeu A b r a m a i egipatskog kralja vodili pregovori na tako visokoj m e u n a r o d n o j razini ini se uvjerljivim kada ovjek shvati da je godina kada se Abram n a k o n sedmogodinjeg boravka u Egiptu vratio u Negev 2040. pr. n. e. bila upravo godina u kojoj je tebanska princeza iz Gornjeg Egipta porazila p r e t h o d n u dinastiju iz Donjeg Egipta i tako uspostavila egipatsko ujedinjeno Srednje

kraljevstvo. Jo jedna geopolitika sluajnost!


A b r a m se, sada ojaan u ljudstvu i devama, vratio u Negev u pravi as, njegov zadatak sada je bio jasan: obraniti etvrtu regiju zajedno sa svem i r s k o m l u k o m . Kako n a m otkriva biblijska pria, sada je sa sobom i m a o elitne snage Ne'arim izraz to se najee prevodi kao "mladii" me-

87

POSLJEDNJI

DANI

u t i m mezopotamski su tekstovi analogni izraz L U . N A R ("NAR-ljudi") koristili za naoruane j a h a e . M o j a je sugestija da je A b r a h a m , n a k o n to su ga u H a r a n u izvrsni ratnici Hetiti poduili vojnoj taktici, u Egiptu dobio u d a r n u j e d i n i c u koja se sastojala od brzih ratnika na devama. Baza u K a n a a n u p o n o v n o mu je bio Negev, p o d r u j e koje granii sa Sinajskim poluotokom. U i n i o je to u posljednji t r e n u t a k jer m o n a vojska legije saveza enlilitskih kraljeva bila je na p u t u ne samo da uniti i kazni "grjene gradove" koji su promijenili stranu i priklonili se "drugim bogovima", nego i da osvoji svemirsku luku.

Sumerski tekstovi koji se bave vladavinom Amar-Sina, Sulgijevog sina i nasljednika, obavjetavaju nas d a j e on 2 0 4 1 . g. pr. n. e. zapoeo svoj najvei (i posljednji) vojni pohod protiv Z a p a d n i h zemalja koje su potpale pod M a r d u k - N a b u o v utjecaj. U s lopu tog pohoda m e u n a r o d n i je savez izvrio invaziju ne samo na ljudske gradove nego i na uporita bogova i njihovih potomaka. Doista, bio je to tako velik i besprimjeran dogaaj da mu je Biblija posvetila itavo poglavlje Postanak, glava 14. Bibliari tu glavu nazivaju "Rat kraljeva", b u d u i da kulminira ratom izmeu "etiri kralja Istoka" i udruenih snaga petorice "kraljeva Zapada" i naposljetku s izvanrednim vojnim pothvatom Abrahamove brze "konjice". Biblija svoj izvjetaj o t o m velikom m e u n a r o d n o m ratu zapoinje popisom kraljevstava i kraljeva s Istoka koji su "doli i zapoeli rat" na Zapadu. Tako se dogodilo kad Amrafel bijae Ariok kralj Elazara, kralj Elama, Kedor-Laorner kralj Sineara

i Tidal kralj Gojima.

88

ODBROJAVANJE

DO

SUDNJEG

DANA

Asirolog Theophilus Pinches 1897. godine na predavanju u Victoria Institute u Londonu prvi je upozorio strunjake na skupinu ploica nazvanu Kedor-Laomerovi zapisi. Oni jasno opisuju one iste dogaaje, dodue s mnogo vie pojedinosti, koji sainjavaju m e u n a r o d n i rat iz etrnaeste glave Postanka; doista, sasvim je mogue da su te ploice posluile kao izvor autorima Biblije. Te ploice "Kedor-Laomera kralja Elama" identificiraju kao elamitskog kralja Kudur-Lagamara, koji je poznat iz povijesnih zapisa. "Ariok" je identificiran kao ERI.AKU ("Sluga boga Mjeseca"), koji je stolovao u gradu Larsi (biblijskom "Elazaru"), a Tidal je identificiran kao Tud-Gula, vazal kralja Elama. O i d e n t i t e t u "Amrafela kralja Sineara" dugo su se godina vodile rasprave; prijedlozi su ili ak do H a m u r a b i j a , babilonskog kralja to je ivio stoljeima kasnije. Sinear je bilo stalno biblijsko ime za Sumer, a ne za Babilon, i tko je onda, u Abrahamovo vrijeme, bio njegov kralj? U svojoj knjizi Ratovi bogova i ljudi uvjerljivo sugeriram da na hebrejskom treba stajati ne Amra-Fel, nego Amar-Fel, a od sumerskog A M A R . P A L to je inaica od A M A R . S I N ije D a t u m s k e formule potvruju d a j e 2 0 4 1 . g. pr. n. e. doista p o k r e n u o rat kraljeva. Tu p o t p u n o identificiranu koaliciju su prema Bibliji predvodili Elamiti tu pojedinost potvruju mezopotamski zapisi koji istiu da je N i n u r t a ponovno preuzeo vodeu ulogu u borbi. Biblija, takoer, tu Kedor-Laomerovu invaziju datira opaskom da se dogodila etrnaest godina nakon prethodnog upada Elamita u Kanaan jo jedna pojedinost koju potvruju zapisi iz Sulgijevog vremena. Ovaj put je ruta invazije, m e u t i m , bila drukija: skraujui udaljenost iz Mezopotamije riskantnim prolaskom kroz pustinjsko podruje, napadai su izbjegli gusto naseljenu obalu Sredozemnog mora tako to su napredovali isto n o m stranom rijeke Jordan. Biblija nabraja mjesta gdje su se te bitke odvijale i s kim su se enlilitske snage tamo borile; ti podaci pokazuju d a j e dolo do pokuaja izravnavanja rauna sa starim neprijateljima p o t o m c i m a bogova Igigi koji su sklapali meusobne brakove s ljudima, te a k s potomcima Uzurpatora Zua koji je oito podupirao ustanke protiv Enlilita. Ipak, iz vida se nije gubio glavni cilj: svemirska luka. Invazorske snage napredovale su takozvanim

89

POSLJEDNJI

DANI

Putem kralja, koji je pod tim imenom poznat od biblijskih vremena, od sjevera prema jugu po istonoj strani rijeke Jordan. No, kada su skrenuli na zapad prema vratima u Sinajski poluotok, naili su na snage koje su im zaprijeile put. To su bili Abraham i njegovi ratnici na devama (slika 32)

90

ODBROJAVANJE

DO

SUDNJEG

DANA

Grad na ulazu u poluotok, D u r - M a h - I l a n i ("Veliko utvreno mjesto bogova") Biblija ga naziva Kade-Barnea Kedor-Laomerovi zapisi jasno navode kao mjesto gdje je zaprijeen put: Sveenikov pljaku sin,

kojega su bogovi po svom najboljem nahoenju pomazali, sprijeio je. "sin sveenika" kojeg su pomazali bogovi bio je

Po mom miljenju,

Abram, sin sveenika Teraha. Ploica s Amar-Sinovom datumskom formulom ispisana je s obje strane (slika 33) te sadri njegovo hvalisanje o tome kako je unitio NE.IB. R U . U M "Ovarsko mjesto Ibru'uma. " M e u t i m , pred svemirskom lukom zapravo nije bilo nikakve bitke: sama prisutnost Abrahamove udarne jedinice na devama uvjerila je osvajae da se okrenu bogatijim i unosnijim ciljevima. Ako taj navod doista govori o Abramu, tada je to jo jedna izvan biblijska potvrda Patrijarkih zapisa, bez obzira na to tko je pobijedio.

SLIKA 33

POSLJEDNJI

DANI

Nakon to je sprijeena u ulasku na Sinajski poluotok, vojska Istoka krenula je prema sjeveru. Mrtvo more u to je vrijeme bilo krae; njegov sadanji juni dio jo nije bio pod vodom: u to je vrijeme to bila plodna ravnica bogata obradivom zemljom, vonjacima i trgovakim sreditima. Tamonja naselja ukljuivala su pet gradova, izmeu ostalih i zloglasne Sodomu i G o m o r u . Okrenuvi se prema sjeveru, osvajai su se sada suoili s udruenim snagama, kako ih je Biblija nazvala, "pet grjenih gradova". T a m o su, kazuje n a m Biblija, etiri kralja pobijedila petoricu kraljeva. Pljakajui gradove i uzimajui zarobljenike, osvajai krenue natrag, ovaj put z a p a d n o m stranom rijeke Jordan. Usredotoenost Biblije na te bitke mogla je zavriti tim povratkom da nije injenice da je m e u zarobljenicima bio i Abramov neak Lot. Nakon to je izbjeglica iz Sodome Abramu ispriala to se dogodilo, on je "naoruao svoje uvjebane ljude, njih tristo osamnaest, i dao se u potjeru." Njegovi jahai sustigli su napadae tek na sjeveru, blizu Damaska (vidi sliku 32), gdje je Lot osloboen, a opljakani plijen vraen. Biblija o tom pothvatu kae da je Abram "do nogu potukao Kedor-Laomera i kraljeve koji bijahu s njim." Povijesni zapisi sugeriraju da "Rat kraljeva", ma koliko smion i opsean, nije uspio zaustaviti Marduk-Nabuovo nadiranje. Amar-Sin je, kao to znamo, u m r o 2039. g. pr. n. e.: nije pao od protivnikovog koplja ve od uboda korpiona. G o d i n e 2030. pr. n. e. zamijenio g a j e njegov brat Su-Sin. Podaci o devet godina njegove vladavine biljee dva vojna pohoda prema sjeveru, m e u t i m nijedan prema zapadu; govore veinom o obrambenim mjerama koje je poduzimao. Tu se najvie oslonio na gradnju novih dijelova "Zapadnog zida" koji je sprjeavao najezde Amorejaca. M e u t i m , bedemi su se svaki put premjetali prema sreditu Sumera, a teritorij kojim se upravljalo iz Ura stalno se smanjivao. Kada se sljedei (i posljednji; op.a.) vladar dinastije Ura III, Ibbi-Sin, popeo na prijestolje, napadai sa zapada su se probili kroz obrambeni zid i u n u tar sumerskog teritorija se borili s Urovom "Stranom legijom," elamitskim trupama. U njihovom napredovanju prema dragocjenom cilju Zapadnjacima je rukovodio Nabu. Sam M a r d u k , njegov boanski otac, na ponovno zauzimanje Babilona ekao je u H a r a n u .

92

ODBROJAVANJE

DO

SUDNJEG

DANA

Veliki bogovi tada su pozvani na hitno vijeanje na kojem su odobrili izvanredne mjere koje su zauvijek promijenile budunost.

93

esto

poglavlje

PROHUJALO S VIHOROM

pasnost od upotrebe "oruja za masovno unitenje" na Bliskom istoku u osnovi je straha od ispunjenja proroanstava o armagedonu.

Tuna injenica je da je eskalacija sukoba izmeu bogova, ne izmeu ljudi dovela do upotrebe nuklearnog oruja, na tom istom mjestu, prije etiri tisue godina. Ako je ikada postojao in maksimalno vrijean aljenja koji je imao p o t p u n o neoekivane posljedice, to je bio taj. D a j e nuklearno oruje na Zemlji prvi put upotrijebljeno ne 1 9 4 5 .

g. n. e. nego 2 0 2 4 . g. pr. n. e. je injenica, a ne fikcija. Taj k o b n i d o g a a j zabiljeen je u mnogo razliitih drevnih zapisa na temelju kojih se moe doi do odgovora na pitanja to, kako, tko i zato, te ih staviti u pravi kontekst. J e d a n od tih drevnih izvora je hebrejska Biblija, budui d a j e prvi idovski patrijarh Abraham bio svjedok te grozomorne katastrofe. To to rat kraljeva nije rezultirao pokoravanjem "pobunjenikih zemalja" dakako d a j e obeshrabrilo Enlilite a ohrabrilo M a r d u k i t e , no dogaaji su uinili i vie od toga. Po Enlilovim u p u t a m a , N i n u r t a se prihvatio izgradnje alternativne svemirske luke na drugoj strani svijeta, ak u Junoj Americi, na podruju dananjeg Perua. Tekstovi navode d a j e i sam Enlil na duga vremenska razdoblja izbivao iz Sumera. Takve selidbe bogova navele su posljednja dva sumerska kralja, Su-Sina i Ibbi-Sina, da se pokolebaju u

PROHUJALO

VIHOROM

svojoj privrenosti Enlilitima i u njegovom sumerskom uporitu Eriduu p o n u tovati Enkija. Odsutnost bogova takoer je oslabila vlast nad elam i t s k o m " S t r a n o m regijom", pa zapisi govore o "oskvrnuima" to su ih poinile elamitske trupe. Zbog svega toga bogovi i ljudi bili su sve vie ogoreni. Posebno bijesan bio je M a r d u k koji je p r i m i o vijesti o pljakama, razaranjima i oskvrnuima u njegovom voljenom Babilonu. Kao to je ve reeno, posljednji put kada je M a r d u k bio t a m o njegov polubrat Nergal nagovorio ga je da ode na m i r a n n a i n i prieka dok nebesko vrijeme ne doe na doba Ovna. M a r d u k je to u i n i o n a k o n to mu je Nergal obeao da u Babilonu nita nee biti p o r e m e e n o i oskvrnavljeno, no dogodilo se suprotno. M a r d u k se razbjesnio kada je saznao da su "nevrijedni" Elamiti oskvrnavili njegov tamonji hram: "Od babilonskog h r a m a napravie brlog za stotine pasa; glasno krijetei lete gavrani i isputaju ondje svoj gnjus." Iz H a r a n a je vapio d r u g i m bogovima: " D o k a d ? " Nije li Vrijeme ve stiglo, pitao je u svojoj proroanskoj autobiografiji: 0, veliki bogovi, ujte moje tajne: Ja sam Bijah i boanski Marduk, veliki bog. izgnan zbog svojih grijeha, sam zemljama lutalica bio,

u planine otioh.

U mnogim Dooh u

skitao se od kraja do kraja svijeta. u gorje Hattija, Hattiproroite pronaoh; "Dokad?" zemlji

i u njemu zavapih

"Dvadeset i etiri godine u H a r a n u se gnijeah", nastavio je M a r d u k , "moje je vrijeme isteklo!" Doao je as, rekao je, da se zaputi p r e m a svom gradu ( B a b i l o n u ) , "da p o n o v n o izgradim svoj h r a m i trajno prebivalite osnujem." U vizionarskom zanosu govorio je kako vidi svoj h r a m E.SAG. ILA ( " H r a m uzvienog krova") kako se poput p l a n i n e uzdie s platforme

95

POSLJ EDNJI

DANI

u Babilonu. Nazivao ga je "Kua mog zavjeta". Pretkazao je da e Babilon biti vjean, s kraljem po njegovu izboru, da e to biti grad p u n radosti, s Anuovim blagoslovom. Mesijanska vremena, prorokovao je Marduk, "otjerat e zlo i nesreu i donijeti ovjeanstvu majinsku ljubav." G o d i n a u kojoj je dvadesetetverogodinjem boravku u H a r a n u doao kraj bila je 2024. g. pr. n. e.. Tono sedamdeset i dvije godine prije toga M a r d u k je bio pristao mirno otii iz Babilona i priekati na prorokovano nebesko vrijeme. Mardukov vapaj "dokad?" upuen velikim bogovima nije bio uzaludan jer vodstvo Anunnakija stalno se savjetovalo, kako neslubeno tako i na slubenim vijeima. Zabrinut zbog pogoranja situacije, Enlil se je urno vratio u Sumer, okiravi se kada je saznao da su ak i u samom Nipp ru stvari krenule po zlu. Ninurta je pozvan da objasni nedolino ponaanje Elamita, no on je svu krivnju svalio na Marduka i Nabua. Pozvan je Nabu i "pred bogove do e sin svoga oca." Njegov glavni optuitelj bio je Utu/ ama koji je, opisujui stranu situaciju, rekao: "Sve to skrivio je Nabu." Govorei u ime svog oca, N a b u je okrivio N i n u m i i oivio stare optube protiv Nergala zbog nestanka pretpotopnih instrumenata za nadgledanje nebesa te neuspjeha da sprijei oskvrnua u Babilonu. Poeo je vikati kako bi nadglasao Nergala te je, "stao bez potovanja govoriti .. .grozote protiv Enlila: 'Nema pravde, razaranje je bilo planirano, Enlil je potaknuo zlu zavjeru protiv Babilona.'" Bila je to neuvena optuba protiv Gospodara zapovjednika. Zatim se javio Enki, no govorio je u obranu sina, a ne Enlila. "Za to su M a r d u k i Nabu u stvari optueni?" Njegova srdba bila je usmjerena osobito na njegova sina Nergala: "Zato ne nastavi s potporom?"- pitao gaje. N j i h dvojica su se toliko prepirali da je Enki naposljetku viknuo na Nergala da se udalji. Vijeanje bogova prekinulo se u neredu. M e u t i m , sve te raspre, optube i protuoptube odvijale su se usprkos sve oitijoj injenici onome to je M a r d u k nazivao nebeskim proroitem da se - kako vrijeme prolazi, s presudnim p o m a k o m precesijskog jedan stupanj - na nebesima doba Bika, zodijako doba Enlila, privodi kraju, a poinje se pomaljati doba Ovna, Mardukovo doba. M a r d u k je to nazivao

PROHUJALO

VIHOROM

nebeskim proroitem. Ninurta je dolazak novog doba mogao vidjeti u svom hra E n i n n u u Lagau (to g a j e izgradio Gudeja); Ninigzida/Toth mogao ga je potvrditi p o m o u svih kamenih krugova koje je podigao drugdje po Zemlji; za njegov su dolazak znali i ljudi. Tada je Nergal nakon to su ga M a r d u k i N a b u oklevetali, a vlastiti otac istjerao "savjetujui se sam sa sobom", doao na ideju da upotrijebi "strano oruje". Nije znao gdje je skriveno, no znao je da se nalazi negdje na Zemlji, spremljeno na tajnom podzemnom mjestu (prema zapisu katalogiziranom kao CT-xvi, reci 44-46, negdje u Africi, na podruju brata mu Gibila): Tih sedam u planinama lee; U upljini pod zemljom poivaju.

Na temelju dananjeg stupnja tehnolokog razvoja moe se rei da je to bilo sedam nuklearnih naprava: "Uasom ispunjene, s bljeskom lete." Bile su davno donesene na Zemlju s Nibirua i skrivene na n e k o m t a j n o m , sigurnom mjestu. Enki je znao gdje, no znao je i Enlil. Ratno vijee bogova nadglasalo je Enkija i prihvatilo Nergalov prijedlog da se M a r d u k u zada teki udarac. Postojala je stalna komunikacija s A n u o m : "Od A n u a ka Zemlji rijei su putovale, od Zemlje do A n u a rijei su stizale." On je jasno dao do znanja d a j e njegovo odobrenje tog koraka bez presedana ogranieno na to da se M a r d u k a lii sinajske svemirske luke, ali da se pri tome ne smije nakoditi ni bogovima ni ljudima. "Anu, vladar bogova, smilovao se Zemlji", stoji u drevnim tekstovima. Izabravi Nergala i N i n u r t u da izvre misiju, bogovi su im vie nego jasno dali do znanja d a j e misija ogranienog i uvjetovanog opsega. No, stvari se nisu odvijale tim p u t e m : dolo je do katastrofalnih neeljenih posljedica.

N a k o n katastrofe koja je rezultirala smru nebrojenih ljudi i opustoenjem Sumera, Nergal je povjerljivom pisaru izdiktirao svoje vienje dogaa-

97

POSLJEDNJI

DANI

ja, pokuavajui se osloboditi krivnje. Taj dugaki tekst poznat je kao Erra Epos jer Nergala naziva e p i t e t o m Erra ( " U n i t a v a t e l j " ) , a N i n u r t u Ishum ("Pritelj"). Do istinite prie m o e m o doi kada t o m tekstu p r i d o d a m o p o d a t k e iz nekoliko drugih sumerskih, akadskih i biblijskih izvora. Tako saznajemo da je Nergal o d m a h po d o n o e n j u odluke, ne ekajui N i n u r t u , pourio u Gibilovo afriko p o d r u j e kako bi p r o n a a o oruje. N i n u r t a je na svoje zaprepatenje saznao da se Nergal ne obazire na z a d a n a ogranienja misije te da namjerava upotrijebiti oruje n e k o n trolirano kako bi izravnao osobne r a u n e : "Unitit u sina i ostaviti oca da ga p o k o p a ; z a t i m u unititi i oca, kojeg nee i m a t i tko p o k o p a t i " , hvalisao se Nergal. D o k su se on svaali, stigla im je vijest da N a b u ne m i r u j e : "Iz svog h r a m a k r e n u o je svim gradovima svojim zavladati, p r e m a Velikom m o r u zaputio se; u Veliko m o r e uao je i zasjeo na prijestolje to njegovo nije." N a b u ne s a m o da je obraao z a p a d n e gradove, nego je z a u z i m a o sredoz e m n e otoke i imenovao se n j i h o v i m v l a d a r o m ! N e r g a l / E r r a zbog toga je prigovarao da u n i t e n j e svemirske luke nije dovoljno: N a b u a i gradove koji su mu pristupili takoer treba kazniti treba ih unititi! B u d u i da su sada imali dvije m e t e , Nergal i N i n u r t a nali su se pred jo j e d n i m p r o b l e m o m : nee li razaranje svemirske luke upozoriti N a b u a i njegove grjene sljedbenike da pobjegnu? Rjeenje su pronali u razdvaj a n j u : N i n u r t a e napasti svemirsku l u k u , a Nergal e napasti oblinje "grjene gradove". N o , tek to je sve dogovoreno N i n u r t a se poeo p r e m i ljati. Inzistirao je da treba upozoriti ne samo A n u n n a k i j e koji upravljaju svemirskim instalacijama nego ak i neke ljude: " H r a b r i Erra" - rekao je Nergalu "zar e i nevinoga iskorijeniti s krivim? Hoe li s onima koji sa grijeili protiv tebe unititi i one koji nisu grijeili?" P r e m a d r e v n o m tekstu, N e r g a l / E r r a je bio nagovoren: "Erri se rijei Ishumove svidjee kao fino ulje." I tako su j e d n o g j u t r a njih dvojica, podijelivi i z m e u sebe sedam n u k l e a r n i h naprava, krenuli na svoju k o n a n u misiju:

PROHUJALO

VIHOROM

Uto junak Erra pamtei rijei Ishum takoer u

naprijed krenu Ishurnove. bitku pode

u skladu s danom rijei, tjeskoba u srcu njegovome. Dostupni n a m tekstovi ak govore tko je otiao na koji cilj: "Ishum se zaputi prema najvioj planini" (da je svemirska luka bila pokraj te planine z n a m o iz epa o Gilgameu). "Ishum podigne ruku svoju, planina se srui ... Ono to bijae podignuto za ispaljivanje prema A n u u bijae uniteno, proelje mu izbrisano, oko njega sve opustoeno." N i n u r t a je izbrisao svemirsku luku i njezine instalacije j e d n i m n u k l e a r n i m udarcem. Drevni tekst zatim opisuje to je uinio Nergal: "Slijedei Ishumov primjer, Erra poe Putem kralja te gradove dokraji, u pusto ih pretvori"; njegovi ciljevi bili su "grjeni gradovi" iji kraljevi su sklopili savez protiv Kraljeva istoka. Ti gradovi nalazili su se na ravnici j u n o od Mrtvog mora. Tako je 2 0 2 4 . godine pr. n. e. na Sinajskom p o l u o t o k u i oblinjoj ravnici M r t v o g mora upotrijebljeno nuklearno oruje: unitena je svemirska luka i pet gradova.

S obzirom na nae objanjenje Abrahamove misije u Kanaanu to nije udno, m e u t i m ipak zaprepauje kako se upravo u tom apokaliptinom dogaaju spajaju Biblija i mezopotamski tekstovi. Iz mezopotamskih tekstova koji opisuju te dogaaje znamo da su, kao to je zatraeno, Anunnakiji koji su uvali svemirsku luku bili upozoreni: "Njih dvojica (Nergal i N i i n u r t a , op. a.), na zlo nahukani, natjerae njegove uvare u stranu, bogovi tog mjesta napustie ga zatitnici njegovi u nebeske visine otioe." Ipak, iako mezopotamski tekstovi ponavljaju da su "dvojica natjerala bogove u bijeg, da pobjegnu od izgaranja", dvosmisleni su u pogledu toga je li to upozorenje dano i ljudima u gradovima osuenima na propast. Tu n a m Biblija daje pojedinosti koje nedostaju: u Postanku

99

POSLJEDNJI

DANI

moemo proitati da su i Abraham i njegov neak Lot doista bili upozoreni, no ne i drugi stanovnici "grjenih gradova." Biblijski izvjetaj, osim to rasvjetljava razliite "katastrofalne" aspekte dogaaja, sadri pojedinosti koje n a m na nevjerojatan nain rasvjetljavaju kako bogove openito tako i njihov odnos s Abrahamom. Pria poinje u 18. glavi Postanka kada Abraham, tada u devedeset i devetoj godini ivota, dok je jednog vrueg poslijepodneva sjedio na ulazu u svoj ator, "podigavi pogled, opazi tri ovjeka gdje stoje nedaleko od njega." Premda ih se opisuje kao anashim, to znai "ljudi", bili su na neki nain drukiji odnosno neobini budui da je Abraham izjurio iz atora i poklonio im se do zemlje te im nazivajui se njihovim slugom oprao noge i ponudio ih h r a n o m . Kako se ispostavilo, trojica su bili boanska bia. Dok su odlazili njihov voa, sada identificiran kao Gospodin Bog, odluuje otkriti Abrahamu njihov zadatak: utvrditi jesu li Sodoma i G o mora doista grjeni gradovi ije unitenje je opravdano. Dok su dvojica od trojice nastavili p r e m a Sodomi, Abraham prilazi Bogu i prigovara mu (!) rijeima koje su identine onima u mezopotamskom tekstu: Hoe li iskorijeniti i nevinoga s krivim? (Postanak 18:23). Z a t i m je uslijedilo nevjerojatno pogaanje ovjeka i Boga. "Moda ima pedeset nevinih u gradu. Zar e unititi mjesto radije nego ga potedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje?" - pitao je Abraham Boga. Kada mu je Bog odgovorio da e, u redu, grad biti spaen ako u njemu ivi pedeset nevinih, Abraham je pitao, a to ako ih ima samo etrdeset? A ako ih ima samo trideset? I tako se to spustilo sve do deset... "I im je zavrio razgovor s A b r a h a m o m Jahve ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto." Druga dva boanska bia u nastavku prie u 19. glavi naziva ih se malachim, to doslovno znai "izaslanici", ali se obino prevodi kao "aneli" naveer su stigli u Sodomu. Ono to se zbivalo u Gomori potvrdilo je iskvarenost tamonjih ljudi, i u zoru su dvojica pozvala Abrahamovog neaka Lota da pobjegne zajedno s cijelom svojom obitelji, "jer e Jahve unititi grad." Obitelj je oklijevala pa je jedan od "anela" pristao da se unitenje odgodi dok Lot i njegova obitelj ne dou do sigurnosti planina.

100

PROHUJALO

VIHOROM

"Sutradan ujutro Abraham ...upravi pogled prema S o d o m i i G o mori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se die dim nad zemljom, kao dim kakve klaine." Abraham je tada imao devedeset i devet godina; kako je bio roen 2123. g. pr. n. e., to je morala biti 2024. g. pr. n. e. Podudaranje mezopotamskih zapisa s biblijskim Postankom to se tie unitenja Sodome i Gomore u isti je mah jedna od najznaajnijih potvrda vjerodostojnosti Biblije openito te posebno potvrda statusa i uloge Abrahama. Pa ipak, podudarnost je to koje se teolozi i drugi strunjaci najvie klone, budui da dio o dogaajima na dan prije unitenja, kada su tri boanska bia ("anela" koji su izgledali poput ljudi) posjetila Abrahama, neodoljivo podsjea na priu o "drevnim astronautima". Oni koji sumnjaju u Bibliju, a mezopotamske tekstove smatraju p u k i m mitovima pokuali su unitenje Sodome i G o m o r e pripisati nekoj prirodnoj katastrofi, m e u tim biblijska verzija prie dva puta potvruje da "unitenje... s u m p o r n i m ognjem" nije bilo prirodna katastrofa nego unaprijed smiljeni, odgodivi te ak opozivi dogaaj: j e d n o m kada se Abraham pogaao s Gospodom da potedi gradove kako ne bi nevine unitio s krivima, te ponovno kada je zbog njegovog neaka Lota unitenje odgoeno.

SLIKA 34

101

POSLJEDNJI

DANI

Fotografije Sinajskog poluotoka snimljene iz svemira (slika 34) i dalje pokazuju golemu upljinu i raspuklinu na povrini na mjestu gdje je dolo do nuklearne eksplozije. Po tom podruju je i dandanas razasuto razlomljeno, izgorjelo i zacrnjeno kamenje (slika 35); to kamenje sadri neuobiajeno visok udio izotopa urana-235, to prema miljenjima strunjaka ukazuje

na naglo izlaganje golemoj toplini nuklearnog podrijetla.

SLIKA

35

Unitenje gradova na ravnici Mrtvog mora izazvalo je ruenje june obale mora, to je dovelo do poplavljivanja neko plodnog podruja koje je i dandanas, kao dodatak, od mora odvojeno barijerom zvanom "El-Lissan" ("Jezik") (slika 36). Nastojanja izraelskih arheologa da istrae tamonje morsko dno urodila su otkriem zagonetnih podvodnih ruevina, m e u t i m Ha mi ska Kraljevina Jordan, na ijoj polovici Mrtvog mora se ruevine nalaze, zaustavila je daljnja istraivanja. Zanimljivo je da relevantni mezopotamski tekstovi potvruju tu topografsku promjenu te ak sugeriraju da je more postalo mrtvo kao posljedica nuklearne eksplozije: Erra je, navode, "kopao kroz more i podijelio ga na dvoje; doveo je do izumiranja svega to u njemu ivi, ak i krokodila."

102

PROHUJALO

VIHOROM

SLIKA

36

Erra i Ishum su, kako se ispostavilo, izazvali mnogo vie od unitenja svemirske luke i "grjenih gradova": kao posljedica n u k l e a r n i h eksplozija, Oluja, zao vjetar kruio je nebom.

103

POSLJEDNJI

DANI

I poela je lanana reakcija neeljenih posljedica.

Povijesni zapisi pokazuju da je sumerska civilizacija doivjela slom u estoj godini Ibbi-Sinove vladavine u U r u 2 0 2 4 . g. pr. n. e.. To j e , itatelj e se sjetiti, bila godina kada je Abraham imao devedeset i devet godina... Povjesniari su isprva pretpostavljali da su sumersku prijestolnicu Ur pregazili "barbarski osvajai"; m e u t i m ne postoje dokazi o takvoj razornoj invaziji. Z a t i m je otkriven tekst pod naslovom "Jadikovka nad unitenim Urom" koji je zbunio strunjake. N a i m e , u njemu se nije oplakivalo fiziko unitenje Ura, nego njegovo "naputanje": bogovi koji su tamo boravili napustili su ga, ljudi koji su t a m o ivjeli otili su, njegove staje su se ispraznile. Hramovi, kue i obori bili su nedirnuti cijeli, no prazni. Zatim su otkriveni i drugi tekstovi s jadikovkama. U njima se jadikovalo ne samo nad U r o m , nego i nad itavim Sumerom. I opet su govorili o "naputanju": ne samo da su bogovi Ura, N a r m a r i Ningal, napustili Ur; Enlil, "Divlji Bik", napustio je svoj voljeni h r a m u N i p p u r u ; njegova druica Ninlil takoer je bila otila. N i n m a h je napustila svoj grad Ke; I n a n n a , "kraljica Ereha", napustila je Ereh; N i n u r t a j e napustio svoj hram, Eninnu; njegova supruga Bau takoer je otila iz Lagaa. J e d a n sumerski grad za drugim nabrajani su kao "naputeni" bez svojih bogova, ljudi i ivotinja. Strunjaci su sada pokuavali odgonetnuti kakva je to "strana katastrofa", tajanstvena nesrea pogodila cijeli Sumer. Sto je to moglo biti? Odgovor na zagonetku nalazio se u samim tekstovima: Prohujalo s vihorom. Ne, nije to igra rijei povezana s naslovom slavnog romana/igranog filma. To je bio refren u tekstovima jadikovki: Enlil je napustio svoj hram, "nestao s vihorom". Ninlil je "nestala s vihorom" iz svog hrama. N a n n a r je napustio U r njegovi obori za ovce su "ispranjeni vihorom"; i tako dalje, 1 tako dalje. Strunjaci su pretpostavili da je to ponavljanje rijei literarno sredstvo, refren koji su naricatelji ponavljali kako bi naglasili svoju alost.

104

PROHUJALO

VIHOROM

M e u t i m , to nije bilo literarno sredstvo to je bila doslovna istina: Sumer i njegovi gradovi doslovno su bili ispranjeni djelovanjem vihora. Digao se "zao vihor", kako se navodi u j a d i k o v k a m a (i drugim tekstovim a ) , i prouzroio da "katastrofa, dotad n e p o z n a t a l j u d i m a , pogodi zemlju." To je bio Zao vihor koji je "opustoio gradove, opustoio kue, opustoio staje, ispraznio obore za ovce." Dolo je do opustoenja, ali ne i razaranja; praznine, ali ne i ruevine; gradovi su bili ondje, kue su bile ondje, staje i obori za ovce bili su ondje m e u t i m nije ostalo nita ivoga. a k je i "sumerskim rijekama tekla voda koja je bila gorka, neko obraivana polja obrasla su u korov, bilje na livadama je uvelo." Sav ivot je nestao. Bila je to katastrofa kakve nikad prije nije bilo: Zemlju ljudima Katastrofa za izdrati Sumer zadesi nepoznata. nikad viena, nemogua. katastrofa

N o e n a Z l i m vihorom, to je bila smrt od koje nije bilo bijega: smrt "koja t u m a r a ulicom, koja je putena na cestu... Najvii zid, najdeblji zid, prolazi kao poplava; nijedna vrata ne m o g u je zadrati, nijedan kraun zaustaviti." Oni koji su se skrili iza zatvorenih vrata popadali su u k u a m a ; oni koji su pobjegli na krovove p o m r l i su na krovovima. Bila je to nevidljiva smrt: "Stoji kraj ovjeka, a ipak je nitko ne moe vidjeti; kad u e u k u u , ne z n a se d a j e dola." Bila je to strana smrt: "Kaalj i sluz oslabie im prsa, usta im p u n a pljuvotine, n a j e d n o m malaksali i oamueni postadoe... strana malaksalost... i glavobolja." Kada je Zao vjetar epao svoje rtve, "usta im bijahu oblivena krvlju." M r t v i i u m i r u i leali su posvuda. Tekstovi jasno istiu da Zao vihor, koji je "nosio beznae od grada do grada", nije bio p r i r o d n a katastrofa; bio je izravna posljedica odluke velikih bogova. Prouzrokovala ga je "velika oluja to naredi je A n u , (odluka) iz srca Enlilovog." Nadalje, bila je to posljedica pojedinanog dogaaja "najed a n p u t , u bljesku m u n j e izazvan" do kojeg je dolo daleko na zapadu:

105

POSLJEDNJI

DANI

"Dolo je iz p l a n i n a , dolo je preko Ravnice ne-milosti... Poput gorkog otrova od bogova, dolo je sa zapada." D a j e uzrok "zlog vihora" bilo n u k l e a r n o unitenje na Sinajskom poluotoku i u njegovoj blizini postaje jasno kada tekstovi navode da su bogovi znali njegovo podrijetlo i uzrok udar, eksplozija. Zao Zao udar najavi oluju potomstvo, kobnu,

udar bijae njezin pretea. sinovi junaki, bijahu.

Mono

glasnici poasti

Autori tekstova s j a d i k o v k a m a , sami bogovi, ostavili su n a m zoran prikaz onoga to se dogodilo. i m su N i n u r t a i Nergal iz nebesa lansirali Strano oruje, "ono je proizvelo strane zrake to sve su oprile p o p u t vatre." Nastala je oluja koja se "stvorila u bljesku munje". Z a t i m se u nebesa digao "gust oblak to propast donosi" smije zaboraviti: Tog dana, nebo je a zemlja zdrobljeno razorena, nuklearna gljiva a iza nje su slijedili "udari vjetra... oluja to sprila je nebo." To je bio dan koji se ne

lice joj istrto u vihoru Kada se nebo zacrnilo i prekrilo nas sjenom tog dana rodio se Zao vihor. Razliiti tekstovi otrovni vjetar u p o r n o pripisuju eksploziji "na mjestu gdje bogovi uzlaze i sputaju se" unitenju svemirske luke, a ne razaranju "grjenih gradova". T a m o je, "usred planina", u j a k o m bljesku dolo do n u k l e a r n e eksplozije u obliku gljive i o d a n d e su vjetrovi sa Sredozemnog mora donijeli otrovni nuklearni oblak prema istoku, do Sumera, te t a m o

106

PROHUJALO

VIHOROM

izazvali ne unitenje nego tiho istrebljenje, donosei s radioaktivnim zrakom smrt svemu to je ivjelo. Iz svih relevantnih tekstova je razvidno, moda uz izuzetak Enkij a, koji je upozoravao i prosvjedovao protiv upotrebe Stranog oruja, da nijedan od bogova nije oekivao takav ishod. Veina ih je bila roena na Zemlji i za njih su prie o n u k l e a r n i m ratovima na N i b i r u u bile "prie starijih". Je li A n u , koji je trebao biti pametniji, moda mislio da e oruje, nakon to je toliko dugo bilo skriveno, biti poluupotrebljivo ili posve neupotrebljivo? Jesu li Enlil i N i n u r t a (koji je bio doao s N i b i r u a ) pretpostavili da e vjetrovi, ako uope, odnijeti nuklearni oblak prema nenaseljenim pustinjama koje obuhvaa dananja Saudijska Arabija? Ne postoji zadovoljavajui odgovor; tekstovi tek navode da su "veliki bogovi problijedjeli vidjevi koliko golema je oluja." Ipak, jasno je da su, im se shvatilo koliko je snaan nuklearni otrov i kuda ga vjetrovi nose, svi na njegovom putu kako bogovi tako i ljudi upozoreni da bjee i spase ivot. Panika, strah i mete koji su u Sumeru i njegovim gradovima zavladali kada je oglaena uzbuna ivopisno su opisani u nizu jadikovki, kao to su Urska jadikovka, Jadikovka nad pustoenjem Ura i Sumera, Nipurska jadikovka, Uruka jadikovka i druge. Sto se tie bogova, ini se da je uglavnom vrijedilo naelo "svatko za sebe". P o m o u svojih razliitih letjelica i plovila odlazili su zrakom i m o r e m ne bi li izbjegli nuklearni oblak. Sto se ljudi tie, bogovi su ih upozorili prije no to su pobjegli. Kao to stoji u U r u k o j jadikovki: "Ustajte! Bjeite! Sakrijte se u stepu!" ljudima je reeno usred noi. " S p o p a d n u t i strahom, odani graani Uruka bjeali su ne bi li spasili ivu glavu, no Zli vihor ih je svejedno pokosio." Slika dodue nije posvuda bila j e d n a k a . U U r u , glavnom gradu, N a n n a r / S i n je bio tako skeptian da nije povjerovao da je sudbina njegovog grada zapeaena. Njegov dugaki i emotivni apel njegovom ocu Enlilu da sprijei katastrofu zabiljeen je u nosti: Urskoj jadikovki (koju je sastavila Ningal, Nannarova supruga). Zabiljeeno je i Enlilovo izravno priznanje neizbje-

107

POSLJEDNJI

DANI

Uru je podarena Vjena

kraljevska ast mu nije...

vladavina podarena

N e s p r e m n i prihvatiti neizbjeno i previe privreni g r a a n i m a Ura da bi ga napustili, N a n n a r i Ningal odluili su ondje ostati. Bio je dan kada je Zli vihor doao do Ura; "i dalje d r h t i m na spomen tog dana", napisala je Ningal, "no od neistog zadaha tog dana nismo pobjegli." Kada je doao sudnji dan, "u Uru se digla gorka j a d i k o v k a , no nismo pobjegli od neisti. Boanski je par no n o n i h mora proveo u "termitnjaku", podzemnoj prostoriji d u b o k o ispod njihova zigurata. U j u t r o , kada je otrovni oblak "odnesen iz grada", Ningal je opazila da je N a n n a r bolestan. u r n o se o d j e n u l a i naredila da se boga iznese iz U r a i odnese daleko od grada kojeg su oboje voljeli. Zli vihor nakodio je jo barem j e d n o m boanstvu; bila je to N i n u r tina supruga Bau, koja je bila sama u Lagau (budui da je njezin suprug bio zauzet unitavanjem svemirske luke). Omiljena u svom narodu koji ju je zvao " M a j k a Bati", bila je lijenica i jednostavno se nije mogla natjerati da ode. Jadikovke biljee da je "tog d a n a oluja sustigla Gospu Bau; kao da bijae smrtnica, oluja ju pogodi." Nije jasno koliko teko je bila pogoena, m e u t i m kasniji zapisi iz Sumera sugeriraju da nije dugo poivjela. Enkijev grad Eridu, smjeten najdalje na j u g u , oito je bio na rubu puta k o j i m je prolazio Zli vihor. Iz Eriduke jadikovke saznajemo da je N i n ki, Enkijeva supruga, odletjela iz grada i sklonila se u Enkijevom afrikom Abzuu: " N i n k i , Velika Gospa, odletje p o p u t ptice i napusti svoj grad." M e u t i m , sam Enki se sklonio tek onoliko koliko je potrebno da se m a k n e s puta Z l o m vihoru: "Gospodar Eridua stajao je kraj svog g r a d a . . . zbog sudbine njegove gorke je suze lio." M n o g i graani Eridua su ga slijedili te, utaborivi se u poljima, sa sigurne udaljenosti dan i pol promatrali kako oluja "zahvaa Eridu." Z a u d o , n a j m a n j e pogoen od svih glavnih sumerskih sredita bio je Babilon jer je leao izvan sjevernog ruba oluje. Kada je oglaena uzbuna M a r d u k je kontaktirao svog oca i z a m o l i o ga za savjet: 'to da rade gra-

108

PROHUJALO

VIHOROM

ani Babilona?' - pitao ga je. 'Oni koji m o g u bjeati trebaju ii na sjever', odgovorio mu je Enki; j e d n a k o kao to su dvojica "anela" savjetovala Lota i njegovu obitelj da se ne osvru kada su bjeali iz S o d o m e , tako je i Enki u p u t i o M a r d u k a da kae svojim sljedbenicima "da se ne okreu i ne osvru". Ako bijeg nije m o g u ljudi trebaju potraiti zaklon pod z e m l j o m : "Skloni ih u odaju p o d z e m l j o m , u t a m u " , glasio je Enkijev savjet. Budui da su posluali taj savjet i zbog smjera vjetra, Babilon i njegovi g r a a n i proli su bez posljedica. Kada je Zao vihor proao (njegovi ostaci, kako iz zapisa saznajemo, doprli su najistonije do p l a n i n e Zagros), ostavio je iza sebe opustoen i iznuren Sumer. "Oluja je opustoila gradove, opustoila kue." M r t v i su ostali leati, n e p o k o p a n i , t a m o gdje su se sruili: "Mrtvaci su, kao mast na suncu, sami od sebe nestajali." Na ispai "stoka sitna i k r u p n a nestade, svi ivi stvorovi skonae." Obori za ovce "padoe rtvom Z l o m vjetru." Obraena polja su se osuila; "na obalama Tigrisa i Eufrata samo bolestan, nezdrav korov bjee rastao, u m o v a r a m a trstika t r u n u l a je u smradu." "Nitko putovima ne kroi, nitko ne ide cestama." "O, h r a m u boga N a n n a r a u U r u , gorka je tvoja pusto!" jadikovalo se u p j e s m a m a ; "O, boice Ningal, ija zemlja je stradala i natjerala srce tvoje u pla!" Grad je ostao stran grad, kako da ovjek sada ivi? Kua je postala kua suza, to tjera srce moje u pla. Ur i hramovi njegovi, padoe rtvom Zlog vihora.

N a k o n dvije tisue godina velika sumerska civilizacija zauvijek je nestala s vihorom.

109

POSLJEDNJI

DANI

Posljednjih godina arheolozima su se pridruili geolozi, klimatolozi i drugi znanstvenici koji prouavaju zemlju te zajedniki, u multidisciplinarnim projektima, pokuavaju rijeiti enigmu naglog sloma Sumera i Akada krajem treeg tisuljea prije nove ere. Studija pod naslovom "Klimatske promjene i slom Akadskog carstva: dokazi iz dubokog mora", objavljena u znanstvenom asopisu Geologija od travnja 2000. godine koju je provela m e u n a r o d n a multidisciplinarna skupine od sedam znanstvenika pokrenula je nove trendove. U sklopu istraivanja proveli su kemijsku i radioloku analizu pradavnih slojeva praine iz tog razdoblja s razliitih lokaliteta na Bliskom istoku, no prvenstveno s dna Omanskog zaljeva. Doli su do zakljuka da je neobina klimatska promjena na podrujima uz Mrtvo more uzrokovala olujne vjetrove s oblacima guste praine s isuenog tla (engl. dust storms) te da je praina neobina "atmosferska mineralna praina" bila noena zranim strujama preko j u ne Mezopotamije do Perzijskog zaljeva i dalje (slika 37), a upravo je to bio put sumerskog "Zlog vjetra". sljedica "neuobiajenog, Odreivanje starosti neobine "atmosferske praine" pomou ugljika dovelo je do zakljuka da je ona nastala kao podramatinog dogaaja koji se dogodio prije otprilike 4025godina. " To, drugim rijeima, znai "otprilike 2 0 2 5 . g. pr. n. e. "

upravo 2024. godine koju smo naveli!


Zanimljivo je da su znanstvenici koji su sudjelovali u tom istraivanju primijetili da je "razina Mrtvog mora u to vrijeme naglo pala za sto metara." Tu stavku ostavljaju bez objanjenja no oito je da proboj june barijere Mrrvog mora i poplavljivanje ravnice, kao to smo to opisali, objanjava to se dogodilo. Znanstveni asopis Science broj od 27. travnja 2001. posvetio je svjetskoj paleoklimi. U dijelu koji se bavio dogaajima u Mezopotamiji poziva se na dokaze iz Iraka, Kuvajta i Sirije o tome d a j e do "masovnog naputanja aluvijalne ravnice" izmeu rijeka Eufrata i Tigrisa dolo zbog "oluja praine koje su zapoele prije 4025 godina. Studija ne objanjava uzrok nagle "klimatske promjene", m e u t i m navodi za nju isti d a t u m : 4025 godina prije 2001. godina n.e..

no

PROHUJALO

VIHOROM

SLIKA

37

Sudbonosna godina, potvruje suvremena znanost, bila je 2 0 2 4 . g. pr. n. e.

Sedmo

poglavlje

S U D B I N A J E IMALA PEDESET IMENA

ribjegavanje nuklearnom oruju na kraju dvadeset i prvog stoljea p, n. e.

najavilo je "s praskom", mogli bismo rei Mardukovo doba. To je u

gotovo svakom pogledti bilo istinski Novo doba, ak i u dananjem smislu tog pojma. Najvei paradoks sastojao se u tome to je ljude nagnalo da gledaju na nebesa, dok je istovremeno bogove s nebesa dovelo na Zemlju. Promjene koje

je izazvalo to Novo doba utjeu na nas i dandanas. Za M a r d u k a je Novo doba predstavljalo ispravak nepravde, ostvarenje a m bicije, ispunjenje proroanstava. Cijena koja je za nj plaena opustoenje Sumera, bijeg njegovih bogova i desetkovanje njegovog naroda nisu bili njegovo djelo. U najmanju ruku, oni koji su patili bili su kanjeni zbog ometanja Sudbine. Nepredviena nuklearna oluja, "zao vjetar", i njezina putanja po kojoj kao da je bio selektivno vo en n e k o m nevidljivom rukom samo su potvrdili ono to su najavila nebesa: stiglo je doba M a r d u k a , doba Ovna. Prijelaz iz doba Bika u doba Ovna posebno se slavio i obiljeavao u M a r dukovoj domovini - Egiptu. Na astronomskim prikazima nebesa (kao to je h r a m u Denderi, vidi sliku 20.) konstelacija Bika bila je sredinje mjesto zodijakog cildusa. Popis zodijakih konstelacija nije poinjao s Bikom kao u Stuneru, nego s O v n o m (slika 38). Najdojmljivije manifestacije bili su redovi sfingi

SUDBINA

JE

IMALA

PEDESET

IMENA

s glavom bika koji su obrubljivali procesijski put prema velikim hramovima u Karnaku (slika 39) koje su faraoni novo uspostavljenog Srednjeg Carstva poeli graditi o d m a h po uspostavi Raove/Mardukove vrhovne vlasti. To su bili faraoni koji su nosili teoforina imena u ast A m o n a / A m e n a , tako da su i hramovi i kraljevi bili posveeni M a r d u k u / R a u kao A m o n u , Nevidljivom, budui da je M a r d u k , povukavi se iz Egipta, za svoj Vjeni grad izabrao Babilon u Mezopotamiji.

113

POSLJEDNJI

DANI

SLIKA

39

I M a r d u k i N a b u preivjeli su n u k l e a r n u oluju neozlijeeni. Iako je N a b u a elio unititi Nergal/Erra osobno, on se najvjerojatnije sakrio na nek o m od sredozemnih o oka i tako se spasio. Zapisi koji potjeu iz vremena nakon toga kau da mu je u M e z o p o t a m i j i bilo dodijeljeno vlastito sredite kulta po i m e n u Borsippa, novi grad smjeten u blizini Babilona koji je bio sredite kulta njegova oca, m e u t i m N a b u je nastavio putovati i oboavali su ga u njemu o m i l j e n i m Z a p a d n i m zemljama. Njegovom oboavanju u Z a p a d n i m zemljama i u M e z o p o t a m i j i svjedoe sveta mjesta nazvana njemu u ast kao to je p l a n i n a Nebo blizu rijeke J o r d a n (na kojoj je kasnije p r e m i n u o Mojsije) kao i teoforina kraljevska i m e n a (na primjer, N a b o pol-asar, Nebo-ad-nezar i mnoga druga) koja su se dodjeljivala kraljevima Babilona. Njegovo je ime, kao to smo ve istaknuli, postalo s i n o n i m za "proroka" i proroanstvo diljem drevnog Bliskog istoka. Sam M a r d u k , sjetit ete se, kada je dolo do s u d b o n o s n i h dogaaja, iz svog se Zapovjednog mjesta u H a r a n u zapitao: "Do kada?" U svom a u t o -

114

SUDBINA

JE

IMALA

PEDESET

IMENA

biografskom tekstu Mardukovo proroanstvo predvidio je dolazak mesijanskog doba, kada e bogovi i ljudi priznati njegovu vrhovnu vlast, u kojem e mir zamijeniti rat, a obilje prognati siromatvo, te kada e kralj kojeg e on izabrati "Babilon uiniti najnaprednijim", s h r a m o m Esagilom koji (kao to njegovo ime govori) e se dizati do nebesa: Pojavit e se kralj babilonski; moj hram podii e se do nebesa, Usred grada Esagil, Plan mog Babilona; kralj e izgraditi, velik k'o planina, Nebo-Zemlja velik k'o planina, narisat e;

za Esagil,

l nebeska e se otvoriti vrata. U mom gradu Babilonu kralj pojavit e se; U obilju stolovat e; Za ruku primit e me I u procesijama voditi me ... U grad svoj i hram Esagil na vijeke vjekova u ui. Ta nova Babilonska kula nije, meutim, bila sagraena kao lansirni toranj (kao to je to bio sluaj s prvom babilonskom kulom). Njegova vrhovna vlast, uvidio je Marduk, sada nije proistjecala samo iz vlasti nad fizikom vezom sa svemirom, nego iz Nebeskog znamenja iz zoijakog Nebeskog vremena, iz poloaja i kretanja nebeskih tijela, kakkabu (zvijezda/planeta) na nebesima. Slijedom toga, predvidio je da e njegov budui hram Esagil postad glavni astronomski opservatorij, te uiniti suvinima Ninurtin Eninnu i razliite 'stonehengove to ili jeToth podigao. Kada je Esagil naposljetku dovren, to je bio zigurat sagraen prema iscrpnim i preciznim planovima (slika 40): njegova visina, razmjetaj njegovih sedam razina i njegova orijentacija bili su takvi da mu je vrh bio usmjeren direktno prema zvijezdi Iku glavnoj zvijezdi zvijea Ovna oko 1960, g. pr. n. e.

115

POSLJEDNJI

DANI

Nuklearna apokalipsa i njezine neeljene posljedice doveli su do iznenadnog kraja spora oko toga ije zodijako doba je bilo na snazi; Nebesko vrijeme sada je bilo Mardukovo vrijeme. No, planet bogova, Nibiru, i dalje je kruio i odreivao Boansko vrijeme i Mardukova se pozornost preusmjerila na to. Kao to je jasno istaknuto u njegovim proroanstvima, sada je pretkazao da e sveenici-astronomi s razliitih razina zigurata na nebesima traiti "Esagilov pravi planet":

116

SUDBINA

JE

IMALA

PEDESET

IMENA

Poznavatelji znamenja popet e se na nj. Slijeva i zdesna, stajat e odvojeno. Zatim e doi kralj; Zakonitog Esagilovog iznad zemlje opazjt e. R o e n a je Zvjezdana religija. B o g M a r d u k p o s t a o je zvijezda; zvijezda (mi ga zovemo planet) Nibiru p o s t a o je " M a r duk". Religija je postala astronomija, a astronomija je postala a s t r o logija. U skladu s novom Zvjezdanom religijom, ep o stvaranju Enurna Elisu svojoj je babilonskoj verziji revidiran tako da je u njemu M a r d u k u dodijeljena nebeska dimenzija: on ne samo d a j e doao s N i b i r u a , on jest Nibiru. U tom epu n a p i s a n o m na "babilonskom", dijalektu akadskog jezika (materinjeg jezika S e m i t a ) , M a r d u k je izjednaen s N i b i r u o m , m a t i n i m p l a n e t o m A n u n n a k i j a , a ime " M a r d u k " dano je Velikoj zvijez d i / p l a n e t u koji je doao iz dalekog svemira da bi se osvetio i nebeskom Eau i Eau na Zemlji (slika 4 1 ) . To je " M a r d u k a " uinilo " G o s p o d a r o m " kako na nebesima tako i na Zemlji. Njegova sudbina na nebesima to je njegova p u t a n j a bila je najvea od svih nebeskih bogova (drugih p l a n e t a ) (vidi sliku 1). Istovremeno, bio je p r e d o d r e e n da postane n a j vei m e u a n u n n a k i j s k i m bogova na zemlji. Revidirani ep o stvaranju javno se itao etvrte noi svetkovine Nove godine. U njemu se M a r d u k u pripisuje pobjeda nad "udovitem" T i a m a t o m u Nebeskoj bitci, stvaranje Zemlje (slika 42) i preoblikovanje Sunevog sustava (slika 43), to su sve pothvati koji su se u izvornoj sumerskoj verziji, kao dio sofisticirane znanstvene kozmogonije, pripisivali N i b i r u u . Nadalje, nova je verzija M a r d u k u pripisivala ak i "vjeto oblikovanje ovjeka", izum kalendara te odabir da Babilon bude "Pupak Zemlje." kakkabua na suprotnim stranama,

117

POSLJEDNJI

DANI

SLIKA

28

US

S U D B I N A JE

IMALA

PEDESET

IMENA

SLIKA

43

Festival Nove godine najvanija svetkovina u godini poinjao je prvog dana mjeseca Nissana, koji se p o d u d a r a o s proljetnim ekvinocijem. Na babilonskom se taj festival zvao Akiti i u Babilonu se iz sumerskog de-

119

POSLJEDNJI

DANI

setodnevnog A.KI.TI-ja (donosi ivot na Zemlju) razvio u proslavu dugu dvadeset dana. Izvodio se prema temeljito definiranim ceremonijama i propisanim obredima koji su (u Sumeru) nanovo uprizorivali priu o Nibiruu i dolasku Anunnakija na Zemlju, kao i (u Babilonu) priu o Mardukovom ivotu. Pria je ukljuivala i epizode iz Ratova piramida, kada je bio osuen na smrt u zapeaenoj grobnici, te njegovo "uskrsnue", kada je izaao iz nje iv; njegovo izgnanstvo uslijed kojeg je postao "Nevidljivi"; i naposljetku, njegov pobjedonosni povratak. Procesije, dolasci i odlasci, pojavljivanja i nestanci, ak i uprizorenja "pasije" u kojoj su glumci ljudima ivopisno predstavljali Marduka kao boga patnika koji pati na Zemlji, ali naposljetku pobjeuje i stjee vrhovnu vlast preko svog nebeskog p a n d a n a . (Novozavjetna pria o Isusu toliko je slina da su teolozi u Europi jo prije sto godina raspravljali nije li Marduk "Isusov prototip".) Ceremonije su se sastojale od dva dijela. Prvi je ukljuivao Mardukovu samotnu vonju amcem preko rijeke, do graevine zvane Bit Akiti ("Kua Akitija"), a drugi se odvijao u samom gradu. Oito je da je samotni dio simbolizirao Mardukovo nebesko putovanje s lokacije na njegovom m a t i n o m planetu u dalekom svemiru u unutranjost Sunevog sustava putovanje u amcu/brodu po vodama, to je u skladu s drevnim konceptom da je m e u p l a n e t a r n i prostor praiskonska "vodena Dubina" koju se moe prijei "nebeskim brodovima" (svemirskim letjelicama) taj je koncept grafiki predoen u egipatskoj umjetnosti, u kojoj su nebeski bogovi prikazivani kako putuju nebom u "nebeskim laama" (slika 44).

SLIKA

44

120

SUDBINA

JE

IMALA

PEDESET

IMENA

Javne sveanosti poinjale su nakon Mardukovog uspjenog povratka iz dalekog i samotnog Bit Akitija. Te javne i vesele ceremonije poinjale su tako to su drugi bogovi stojei na m o l u pozdravljali M a r d u k a , a zatim su ga kraljevi i sveenici pratili u svetoj procesiji kojoj su se pridruivala sve vea mnotva. Opisi procesije i put kojim je ona prolazila bili su toliko podrobni da su se upravo njima vodili arheolozi koji su iskopali drevni Babilon. Na temelju zapisa urezanih na glinene ploice te iz otkopane topografije grada pokazalo se da se sveta procesija radi obavljanja propisanih obreda zaustavljala na sedam postaja. Postaje su nosile i sumerska i akadska imena. Simbolizirale su (u S u m e r u ) putovanja A n u n n a k i j a u n u t a r Sunevog sustava (od Plutona do Zemlje, sedmog planeta) i (u Babilonu) "postaje" u M a r d u k o v o m ivotu: njegovo boansko roenje u " istom mjestu"; kako mu je uskraeno njegovo pravo po roenju, pravo na vrhovnu vlast; kako je osuen na smrt; kako je zakopan (iv, u Veliku p i r a m i d u ) ; kako je spaen i uskrsnut; kako je protjeran u izgnanstvo; te kako su se ak i veliki bogovi A n u i Enlil pokorili sudbini te ga proglasili vrhovnim. Izvorni sumerski ep o stvaranju obuhvaao je est glinenih ploica (koje se p o d u d a r a j u s biblijskih est dana stvaranja). Prema Bibliji, Bog se sedmog dana o d m a r a o i iskoristio ga za pregled svog djela. Babilonska dorada epa k u l m i n i r a l a je s e d m o m ploicom koja je bila u cijelosti posveena glorifikaciji M a r d u k a kojem je dodijeljeno pedeset i m e n a to je in koji je simbolizirao njegovo dobivanje Ranga pedeset koji je do tada bio Enlilov (i kojega je sljedei trebao dobiti N i n u r t a ) . Poevi s njegovim t r a d i c i o n a l n i m i m e n o m M A R . D U K , "sin istog mjesta", i m e n a koja su naizmjence bila sumerska i akadska pripisivala su mu epitete koji su se kretali od "Stvoritelja svega" pa do "Gospodina koji je oblikovao nebesa i Zemlju" te drugih titula to su se odnosile na nebesku bitku s T i a m a t o m i stvaranje Zemlje i Mjeseca: "Najistaknutiji medu bogovima", "Djelitelj zadataka Igigijima i A n u n n a k i j i m a " i njihov Zapovjednik, "Bog koji odrava ivot... bog koji oivljava mrtve", "Gospodar svih zemalja", bog ije odluke i dobrohotnost odravaju ovjeanstvo, ljude koje je stvorio, "Onaj koji omoguuje kultivaciju", koji donosi kie

121

POSLJEDNJI

DANI

kako bi poboljao usjeve, rasporeuje polja i "stvara obilje", kako za bogove tako i za ljude. N a p o k o n , dodijeljeno mu je ime N I B I R U , "Onaj koji e drati prijelaz izmeu nebesa i Zemlje": Kakkabu koji na neka Neka nebesima bljeti... na nebesima,

Onaj koji neumorno juri

Vodenom dubinom

"Prijelaz" bude njegovo ime'. odrava putanje /upravlja putanjama zvijezda bogovima kao ovcama.

Neka bude pastir nebeskim

"Rang 'Pedeset' bogovi mu dodijelie; Onoga ije ime je 'Pedeset' bogovi proglasie najviim," stoji u zakljuku dugakog teksta. Kada je otprilike u zoru cjelonono itanje sedam ploica bilo dovreno, sveenici koji su obavljali obrednu slubu izgovarali su sljedee propisane proglase: Neka se pedeset imena pamti...

Neka mudri i ueni govore o njima. Neka ih otac recitira sinu, Neka ui pastira sluaju. "Enlilu" medu bogovima, zapovijed nepromjenjiva; Neka se vesele Marduku, Cija odluka je vrsta, Ciju rije nijedan

bog ne moe promijeniti.

Kada bi se M a r d u k pojavljivao pred ljudima bio je odjeven u velianstveno ruho koje je postiivalo jednostavnu vunenu odjeu starih bogova Sumera i Akada (slika 45). Iako je M a r d u k u Egiptu bio nevidljivi bog, ondje je prilino brzo dolo do njegovog prihvaanja i tovanja. Hvalospjev R a u - A m o n u , koji je po uzoru na akadskih Pedeset i m e n a boga slavio nizom razliitih i m e n a , nazivao ga je "Bog nad bogovima, koji ga gledaju nasred obzora" nebeski bog "koji je stvorio itavu Zemlju", kao i bog na Zemlji "koji je stvorio

122

SUDBINA

JE

IMALA

PEDESET

IMENA

SLIKA

45

ljude i zvjerad, koji je stvorio voke, panjake i podario ivot stoci bog "za kojega se slavi esti dan." Podudarnosti s mezopotamskim i biblijskim priama su oigledne. Prema tim izrazima vjere, R a / M a r d u k na Zemlji, u Egiptu, nije bio vidljiv zato to je njegovo glavno boravite bilo drugdje: j e d a n dugaki hvalospjev u stvari je naveo Babilon kao mjesto u kojem bogovi slave Mardukovu pobjedu (strunjaci m e u t i m pretpostavljaju da se tu ne govori o mezopotamskom Babilonu nego o gradu istog imena u Egiptu). Na nebesima nije bio vidljiv zato to se nalazio "daleko na nebesima," zato to je otiao "s onu stranu obzora... u visinu nebesa". Vladajui simbol Egipta krilati disk, obino okruen dvjema zmijama najee se objanjava kao Sunev disk "budui da je Ra bio Sunce"; m e u t i m , u drevnom svijetu to je u stvari bio irokorasprostranjeni simbol za planet Nibiru (slika 46), i upravo je Nibiru bio nebesko tijelo koje je postalo daleka, nevidljiva "zvijezda". Budui da M a r d u k a / R a a fiziki nije bilo u Egiptu, u Egiptu se njegova Zvjezdana religija razvila u svom najiem obliku. Tamo je Aten, "Zvijezda milijuna godina" koja je predstavljala nebeski aspekt R a a / M a r d u k a ,

123

POSLJEDNJI

DANI

SLIKA 46 postao Nevidljiv jer je bio "daleko na nebesima," zato to je otiao "s onu stranu obzora."

U enlilitskim zemljama prijelaz u M a r d u k o v o Novo doba i novu religiju nije protekao tako glatko. Kao prvo, juna M e z o p o t a m i j a i zapadne zemlje koje su se nale na putu otrovnog vjetra morale su se oporaviti od njegova djelovanja.

124

SUDBINA

JE

IMALA

PEDESET

IMENA

Katastrofa koja je pogodila Sumer, sjetit ete se, nije bila nuklearna eksplozija sama po sebi nego radioaktivni vjetar nastao uslijed nuklearne eksplozije. Gradovi su ostali bez svojih stanovnika i stoke, m e u t i m fiziki su bili neoteeni. Vode su bile zatrovane, m e u t i m protok dviju velikih rijeka ubrzo je to ispravio. Tlo je upilo radioaktivni otrov i tu je oporavak trajao dulje, no i to se s v r e m e n o m popravilo. Tako su ljudi polagano mogli ponovno naseljavan tu opustoenu zemlju i ondje ivjeti. Prvi zabiljeeni administrativni vladar na opustoenom jugu bio je bivi vladar Marija, grada sjeverozapadno od rijeke Eufrat. Saznajemo da on "nije bio sumerskog podrijetla"; njegovo i m e Ibi-Erra u stvari je bilo semitsko. On je uspostavio svoj stoer u gradu Isinu i odatle nadgledao nastojanja da se oive drugi veliki gradovi, m e u t i m taj je proces bio spor, teak i povremeno kaotian. Obnoviteljske napore nastavilo je nekoliko njegovih nasljednika koji su takoer imali semitska imena, takozvana "Isinska dinastija." Sveukupno im je trebalo gotovo stoljee da oive Ur, gospodarsko sredite Sumera, i naposljetku Nippur, tradicionalno religijsko sredite zemlje. M e u t i m do tada je taj proces grad-po-grad poeo nailaziti na otpore od drugih lokalnih vladara i gradova, tako da je prijanji Sumer postao rascjepkana i razbijena zemlja. a k j e i sam Babilon, iako nije bio izravno na p u t u Zlog vjetra, trebao nanovo oivljenu i naseljenu zemlju ako se elio uzdii do imperijalne veliine i statusa te prilino dugo nije postigao velianstvenost iz M a r d u k o v i h proroanstava. M o r a l o je proi vie od jednog stoljea da prva formalna dinastija, koju strunjaci nazivaju Prva babilonska dinastija, zasjedne na svoj tron (oko 1900. godine pr. n. e.). Jo j e d n o stoljee moralo je proi da babilonsko prijestolje zauzme kralj koji e ispuniti pretkazanu veliinu njegovo ime bilo je H a m u r a b i . Najpoznatiji je po zakoniku koji je proglasio zakonima zabiljeenim na k a m e n o j steli koju su otkrili arheolozi (i koja se sada nalazi u parikom Louvreu). Ipak, trebala su protei otprilike dva stoljea da se obistini M a r d u k o v a proroanska vizija o Babilonu. Oskudni dokazi iz vremena poslije katastrofe neki strunjaci razdoblje n a k o n propasti Ura nazivaju m r a n i m

125

POSLJEDNJI

DANI

d o b o m m e z o p o t a m s k e povijesti sugeriraju da je M a r d u k d r u g i m bogovima, ak i svojim p r o t i v n i c i m a , dao da se p o b r i n u za oporavak i p o n o v n o naseljavanje starih sredita njihovih vlastitih kultova, m e u t i m nije jasno jesu li oni prihvatili njegov poziv. Oporavak i obnova koje je zapoeo Ibi-Erra poeli su u U r u , ali nema spomena o povratku N a n n a r a / S i n a i N i n g a l u Ur. N i n u r t i n a povremena prisutnost u S u m e r u se s p o m i n j e , posebno u vezi s postavljanjem t r u p a iz Elama i Gucija, ali n e m a p o d a t a k a o t o m e da su se on ili njegova supruga Bau ikada vratili u svoj voljeni Laga. Nastojanja Ibi-Erra i njegovih nasljednika da obnove sredita kultova i njihove hramove k u l m i n i r a l a su poslije sedamdeset i dvije g o d i n e u N i p p u r u , ali n e m a s p o m e n a da su Enlil i N i n l i l nastavili ivjeti u t o m gradu. Kamo su nestali? J e d a n n a i n da se odgovori na to i n t r i g a n t n o pitanje je utvrditi to je sam M a r d u k sada vrhovni bog koji izdaje zapovijedi svim A n u n n a k i j i m a bio p l a n i r a o za njih. Tekstualni i drugi dokazi iz tog v r e m e n a pokazuju da M a r d u k o v o p r e u z i m a n j e vrhovne vlasti nije o k o n a l o mnogobotvo vjerovanje u vie bogova. Upravo s u p r o t n o , njegova vrhovna vlast zahtijevala je nastavak mnogobotva jer da bi bio najvii m e u svim d r u g i m bogovima bilo je n u n o da postoje drugi bogovi. N j e m u je bilo u interesu da ih ostavi na m i r u sve dok su njihovi prerogativi bili podloni njegovoj kontroli. Na j e d n o j babilonskoj ploici (na n j e z i n o m n e o t e e n o m dijelu) zabiljeen je sljedei pripadali Marduku. Ninurta Nergal Zababa Enlil Sin ama Adad je je je je je je je Marduk motike Marduk napada Marduk borbe Marduk gospodstva i savjeta Marduk koji osvjetljuje no Marduk pravde Marduk kie popis boanskih atributa koji su od tada

126

SUDBINA

JE

IMALA

PEDESET

IMENA

Drugi bogovi su se zadrali, njihovi atributi su se zadrali m e u t i m sada su nosili M a r d u k o v e atribute, atribute koje im je on dodijelio. On je dopustio da se njihovo tovanje nastavi; samo ime privremenog vladara na j u g u , Ibi-Erra ("Errov sveenik", tj. Nergalov sveenik) potvrda je te tolerantne politike. N o , ono to je M a r d u k oekivao bilo je da oni dou i ostanu s njim u Babilonu kakvog ga je pretkazao, kao zatvorenici u z l a t n i m kavezima, moglo bi se rei. U svojim autobiografskim Proroanstvima M a r d u k je jasno naveo svoje namjere u vezi s d r u g i m bogovima, ukljuujui svoje protivnike: oni su trebali doi i ivjeti uz njega, u babilonskoj svetoj etvrti. Svetita ili paviljoni za Sina i N i n g a l , u kojima su oni trebali ivjeti "zajedno sa svojim blag o m i imovinom"! posebno se spominju. Tekstovi koji opisuju Babilon i tamonja arheoloka iskapanja pokazuju da je u skladu s M a r d u k o v i m eljama babilonska sveta etvrt sadravala i rezidencije-hramove posveene N i n m a h , Adadu, ama u t e a k N i n u r t i . Kada se Babilon n a p o k o n za H a m u r a b i j a uzdigao do i m p e r i jalne m o i , njegov z i g u r a t - h r a m doista je d o d i r n u o nebo; pretkazani veliki kralj na vrijeme je sjeo na svoje prijestolje; m e u t i m u svetu etvrt p u n u sveenika bogovi nisu navalili.

SLIKA 47

127

POSLJEDNJI

DANI

Na steli na kojoj je napisan Hamurabijev zakonik (slika 47) vidimo Hamurabija kako prima zakone od nikoga drugog nego U t u a / S a m a a prema gorenavedenom popisu, upravo onoga iji su prerogativi Boga pravde sada pripadali M a r d u k u ; nadalje, preambula napisana na steli prizivala je Anua i Enlila onoga ije je "gospodstvo i savjet" po svemu sudei preuzeo M a r d u k kao bogove kojima je M a r d u k duan za svoj poloaj. Uzvieni I Enlil, Koji Anu, Bog neba i Zemlje, prvoroencu Enkijevom,

Bog nad bogovima koji s nebesa doao je, odreuje sudbine zemalja, ovjeanstvom.

Dodijelio je Marduku,

Enlilove ovlasti nad itavim

To priznanje kontinuiranih ovlasti enlilitskih bogova dva stoljea nakon to je poelo Mardukovo doba odraava pravo stanje stvari. Oni nisu otili u mirovinu u Mardukovu svetu ervrt. Rastjerani iz Egipta, neki su se pridruili svojim sljedbenicima na svim stranama svijeta; drugi su se zadrali u blizini i okupljali svoje sljedbenike, stare i nove, ne bi li nanovo ugrozili M a r d u k a . U boanskim u p u t a m a Abramu iz Nippura u predveerje nuklearne kataklizme da "semitizira" svoje ime u Abraham (kao i ime svoje ene Saraje u Sara), te da se trajno naseli u Kanaanu vie nije bilo jasnih aluzija o Sumeru kao domovini. Abraham i njegova ena nisu bili jedini Sumerani kojima je bilo potrebno novo utoite. Nuklearna katastrofa pokrenula je migracije dotad nevienih razmjera. Prvi val ljudi iao je iz pogoenih zemalja; njegov najznaajniji aspekt, kao i aspekt s najtrajnijim u i n k o m , bilo je rasprivanje ostataka sumerske civilizacije izvan Sumera. Sljedei val migranata iao je u tu naputenu zemlju, dolazei u valovima iz svih smjerova. Kojim god da su smjerom migracijski valovi ili, plodove dvije tisue godina stare sumerske civilizacije sada su usvajali drugi narodi koji su u

128

SUDBINA

JE

IMALA

PEDESET

IMENA

idua dva tisuljea koristili njihove blagodati. Doista, iako je Sumer kao fiziki entitet bio uniten, njegova postignua ostala su s nama sve do danas pogledajte samo svoj kalendar s dvanaest mjeseci, provjerite vrijeme na vaem satu koje je zadralo seksagezimalni sustav ("baza ezdeset"), ili se povezite u svojoj napravi na kotaima (automobilu). Dokazi o iroko rasprostranjenoj sumerskoj dijaspori s njezinim jezikom, spisima, simbolima, obiajima, poznavanjem nebesa, vjerovanjima i bogovima javljaju se u raznim oblicima. Pored glavnog dijela religije zasnovane na panteonu bogova koji su doli s nebesa, boanskoj hijerarhiji, bojih imena-epireta koji znae isto na razliitim jezicima, astronomskog znanja koje je obuhvaalo matini planet bogova, zodijaka s dvanaest kua, praktiki identinih pria o stvaranju te sjeanja o bogovima i polubogovima koje znanstvenici tretiraju kao "mitove" mnotvo je zapanjujuih specifinih slinosti koje se mogu objasniti jedino stvarnom prisutnou Sumerana.

SLIKA 48 Njihova prisutnost izraena je u irenju Ninurtinog simbola dvostrukog orla (slika 48) po Europi. injenici je da su tri europska jezika m a arski, finski i baskijski slini jedino sumerskom; Ta je prisutnost i u

129

POSLJEDNJI

DANI

irom svijeta ak i u Junoj Americi rasprostranjenim prikazima Gilgamea kako goloruk svladava dva divlja lava. (slika 49).

SLIKA 49 Na D a l e k o m istoku nalazimo jasnu slinost izmeu sumerskog klinastog pisma i pisma u Kini, Koreji i J a p a n u . Slinost nije samo u pismu: m n o g i slini "glifi" identino se izgovaraju te imaju i ista znaenja. U J a p a n u se civilizacija pripisuje z a g o n e t n o m p r a p l e m e n u zvanom A I N U . Za carsku obitelj se smatra da pripada lozi polubogova koji su potekli od boga

130

SUDBINA

JE

IMALA

PEDESET

IMENA

Sunca, a ceremonije ustolienja novih kraljeva ukljuuju tajni, samotni noni boravak s boicom Sunca ritualna ceremonija koja sablasno nalikuje obredima Svetog braka u drevnom Sumeru, kada je novi kralj provodio no s Inannom/Itar. U prijanje etiri regije migracijski valovi razliitih naroda izazvani n u k l e a r n o m k a t a k l i z m o m i M a r d u k o v i m N o v i m d o b o m , slino n a b u j a l i m rijekama i rjeicama n a k o n olujnih kia, ispunjavali su stranice narednih stoljea u s p o n i m a i padovima naroda, drava i drava-gradova. U pusto Sumera dolazile su pridolice sa svih strana; njihova arena, njihova sredinja pozornica, i dalje su bile zemlje koje s pravom m o e m o zvati zemljama Biblije. Doista, do pojave suvremene arheologije o veini njih se znalo malo ili nita osim onoga to se spominje u hebrejskoj Bibliji. Ona je dala ne samo zapise o tim razliitim narodima, nego i o njihovim " n a c i o n a l n i m bogovima" i ratovima to su se vodili u ime tih bogova. S druge strane, narode kao to su Hetiti, drave kao to je M i t a n i ili kraljevske prijestolnice kao to su M a r i , Karkemi i Susa, koji su bili zagonetke p u n e nepoznanica, doslovno je iskopala arheologija; na njihovim ruevinama p r o n a e n i su ne samo znakoviti artefakti nego i na tisue ispisanih glinenih ploica koje su iznijele na svjetlo dana kako njihovo postojanje tako i razmjere njihove zaduenosti sumerskoj ostavtini. Gotovo posvuda u svijetu sumerski pronalasci i dosezi u znanosti i tehnologiji, literaturi i umjetnosti, na podruju kraljevanja i sveenike uloge bili su temelji na kojima su se razvile kasnije kulture. U astronomiji su se zadrali sumerska terminologija, orbitalne formule, popisi planeta i zodijaki koncepti. Sumersko klinasto pismo ostalo je u upotrebi jo vie od tisuu godina. Prouavao se sumerski jezik, sastavljani su sumerski rjenici, prepisivali su se i prevodili sumerski epovi o bogovima i j u n a c i m a . Nadalje, j e d n o m kada su deifrirani razliiti jezici tih naroda, ispostavilo se da su njihovi bogovi, sve u svemu, pripadnici starog anunnakijskog p a n t e o n a . Jesu li sami enlilitski bogovi slijedili svoje sljedbenike kada je dolo do takvog prijenosa sumerskog znanja i vjerovanja u dalekim zemljama? Podaci o t o m e nisu sasvim odreeni. N o , ono to je historijski sigurno je da

131

POSLJEDNJI

DANI

su za dva ili tri stoljea Novog doba, u zemljama koje su graniile s Babilonijom, oni koji su trebali postati Mardukovi umirovljeni gosti pokrenuli jedan novi oblik religioznosti: nacionalne religije. M a r d u k j e moda skupio Pedeset boanskih imena; no to nije sprijeilo da se, od tada na dalje, narod bori protiv naroda i da se ljudi m e u s o b n o ubijaju "u ime Boga" njihovog boga.

132

Osmo

poglavlje

U IME

BOGA

ko n a m proroanstva i mesijanska oekivanja koja su pratila Novo doba iz dvadeset i prvog stoljea prije nove ere zvue poznaro, ni boj-

ni poklii u stoljeima iza toga nee n a m biti n e p o z n a t i . Ako se u treem

tisuljeu pr. n. e. bog borio protiv boga koristei vojske ljudi, u d r u g o m tisuljeu pr. n. e. ljudi su se borili protiv ljudi "u ime boga". Trebalo je svega nekoliko stoljea od poetka M a r d u k o v o g Novog doba da se pokae da se njegova proroanstva o grandioznosti Sumera nee ostvariti bez potekoa. Z n a k o v i t o je da otpor nisu toliko pruali ratrkani elilitski bogovi koliko ljudi, mnotva njihovih privrenih tovatelja! Trebalo je proi vie od stoljea od v r e m e n a n u k l e a r n e kataklizme da se grad Babilon na povijesnoj pozornici pojavi kao Babilonija drava kojom je vladala njezina Prva dinastija. T i j e k o m tog razdoblja j u n a M e z o p o t a m i j a stari Sumer ostavljena je da se oporavi u r u k a m a p r i v r e m e n i h vladara sa sjeditem u Isinu i poslije u Larsi; njihova teoforina i m e n a Lipit-//tar, Ur-Ninurta. Rim-5/w, Enlil-Bahi hvastala su se njihovom lojalnou Enlilitima. Njihovo glavno postignue bila je obnova nipurskog h r a m a t o n o sedamdeset i dvije g o d i n e nakon n u k l e arne katastrofe jo j e d n a indikacija njihove lojalnosti, kao i indikacija zodijakog r a u n a n j a vremena.

POSLJEDNJI

DANI

Ti nebabilonski vladari bili su potomci kraljeva koji su govorili semitski, iz grada-drave po i m e n u M a r i . Pogledamo li kartu koja pokazuje drave iz prve polovice drugog tisuljea pr. n. e. (slika 5 0 ) , jasno je da su tada nemardukitske drave drale Veliki Babilon u snanom stisku: Elam i Guteja bili su na jugoistoku i istoku, Asirija i Hatti na sjeveru, i kao zapadno uporite obrua, M a r i na srednjem dijelu rijeke Eufrat.

SLIKA 50 M e d u tim dravama M a r i (grad-drava) je bio "najsumerskiji" te je j e d n o m ak bio sumerski glavni grad, deseti otkako je ta funkcija poela rotirati m e d u velikim gradovima Sumera. M a r i je bio drevni luki grad na

134

IME

BOGA

rijeci Eufrat i kao takav vano stjecite ljudi, dobara i kulture iz M e z o p o tamije na istoku, mediteranskih zemalja na zapadu i Anatolije na sjeverozapadu. Njegove spomenike krasili su najljepi primjeri sumerskog pisma, a njegova golema sredinja palaa bila je ukraena m u r a l i m a u ast boice Itar zapanjujue u m j e t n i k e razine (slika 5 1 ) . (Poglavlje o M a r i j u i m o m posjetu njegovim ruevinama moete proitati u knjizi The Earth Chronicles Expeditions.)

SLIKA 51 Njegov kraljevski arhiv s tisuama glinenih ploica otkrio je kako je Babilon u nastajanju najprije koristio Marijevo bogatstvo i m e u n a r o d n e veze s d r u g i m gradovima-dravama, a zatim ga iznevjerio. N a k o n to je vladarima Marija najprije dodijeljena obnova june Mezopotamije, babilonski su se kraljevi hinei mir i neizazvani poeli prema M a r i j u postupati kao prema neprijatelju. G o d i n e 1760. pr. n. e. babilonski kralj H a m u r a b i napao je, opljakao i unitio M a r i , njegove hramove i palae. To je postignuto, hvalio se H a m u r a b i u svojim analima, "uz p o m o silnog Marduka." N a k o n pada Marija plemenski vode iz "Morskih zemalja" movarnih podruja Sumera uz Donje more (Perzijski zaljev) kretali su u osvajake p o h o d e prema sjeveru i s vremena na vrijeme preuzimali kontrolu nad svetim g r a d o m N i p p u r o m . No, to su bili samo privremeni dobici i H a m u rabi je bio siguran da je njegova pobjeda nad M a r i j e m zaokruila politiku

135

POSLJEDNJI

DANI

i vjersku dominaciju Babilona u starom Sumeru i Akadu. Dinastija kojoj je on pripadao, a koju strunjaci nazivaju Prva babilonska dinastija, zapoela je stoljee prije njega i preko njegovih nasljednika trajala jo dva sroljea. U tim t u r b u l e n t n i m vremenima bio je to nemali uspjeh. Povjesniari i teolozi se slau da je 1 7 6 0 . g. pr. n. e. Hamurabi, koji je sebe nazivao "Kralj etiri kraja", "proslavio Babilon" i lansirao Mardukovu posebnu Zvjezdanu religiju.

Nakon to je tako uspostavljena politika i vojna premo Babilona bilo je vrijeme za uspostavu i jaanje njegove vjerske dominacije. U gradu ija se rasko velia u Bibliji i iji vrtovi su se smatrali j e d n i m od udesa drevnog svijeta, sveta etvrt, sa z i g u r a t o m - h r a m o m Esagilom u sreditu, bila je zatiena vlastitim zidinama i uvarima na vratima. U njoj su u skladu sa zahtjevima vjerskih ceremonija bili ureeni procesijski putovi i svetita izgraena za druge bogove (za koje je M a r d u k oekivao da e biti njegovi nedobrodoli gosti). Kada su arheolozi iskopali Babilon, pronali su ne samo ostatke grada nego i takozvane "projektne ploice" na kojima su se nalazili opisi i planovi grada. Iako su mnoge graevine ostaci iz kasnijih vremena, ovaj umjetniki prikaz sredita svete ervrti (slika 52) dobro nam predoava Mardukovo velebno sjedite.

SLIKA 52

136

IME

BOGA

Kao to dolikuje "Vatikanu", u svetoj etvrti takoer se nalazio impresivan broj sveenika ije se vjerske, ceremonijalne administrativne, politike i fizike zadaama mogu razaznati iz njihovih raznovrsnih grupacija, klasifikacija i odreenja. Na d n u hijerarhije bilo je usluno osoblje Abalu "Nosai" koji su istili h r a m i sporedne zgrade, osiguravali orua i potreptine koje su trebali drugi sveenici i radili kao opskrbno i skladino osoblje, osim za vuneno predivo koje se povjeravalo iskljuivo sveenicima Shu'uru. Posebni sveenici, kao na primjer Mushshipu i Mulillu, obavljali su usluge ritualnog proiavanja, osim to su ugrize zmija morali rjeavati Mushlahhu. Umannu, Zanatlije, radili su u r a d i o n i c a m a u kojima su se izraivali u m j e t n i k i vjerski predmeti; Zabbu je bila skupina sveenica-kuharica koje su pripremale obroke. Druge sveenice djelovale su kao (profesionalne) narikae na sprovodima Bakate su znale kako liti gorke suze. I zatim, postojali su Shangu jednostavno "sveenici" koji su nadgledali sveukupno funkcioniranje hrama, brinuli se za glatko odvijanje rituala i rukovanje sa rtven i m darovima, ili oni koji su bili odgovorni za odjeu bogova, i tako dalje, i tako dalje. "Baderske" usluge rezidentnim bogovima pruala je mala, posebno izabrana elitna skupina sveenika. Postojali su Ramaqu koji su bili zadueni za obrede proiavanja vodom (koji su se slavili k u p a n j e m boga), te Nisaku koji su izlijevali upotrijebljenu vodu. Pomazivanje boga "svetim uljem" d e l i k a t n o m mjeavinom posebnih a r o m a t i n i h ulja bilo je preputeno strunim rukama, poevi od Abaraku koji su mijeali masti, i ukljuujui Pashishu koji su izvodili pomazivanje (u sluaju pomazivanja boice svi su sveenici bili e u n u s i ) . Z a t i m su postojali sasvim drugi sveenici i sveenice, ukljuujui Sveti kor: Naru koji su pjevali, Lallaru koji su bili pjevai i muziari te Munabu, ija specijalnost su bile alopojke. U svakoj skupini nalazio se Rabu starjeina, voda skupine. Kao to je M a r d u k predvidio, j e d n o m kada se z i g u r a t - h r a m Esagil podigao prema nebesima njegova je glavna funkcija bila neprekidno m o trenje neba. I doista, najvaniji hramski sveenici bili su oni iji je zadatak

137

POSLJEDNJI

DANI

bio p r o m a t r a t i nebesa, pratiti kretanja zvijezda i planeta, biljeiti posebne pojave (kao to su p l a n e t a r n e konjunkcije ili p o m r i n e ) te pratiti nalazi li se na nebesima kakvo z n a m e n j e i ako se nalazi, t u m a i t i to to z n a m e n j e pretkazuje. Sveenici-astronomi, generalno zvani Mashmashu, obuhvaali su razliite specijalnosti; sveenik Kalu, na primjer, bio je specijaliziran za m o t r e nje zvijea Bika. Dunost sveenika Lagaru bila je voditi p o d r o b n e d n e vne biljeke o p r o m a t r a n j i m a neba i prenositi informacije kadru sveenika t u m a a . M e u njima su sainjavajui vrh sveenike hijerarhije bili Ashippu, strunjaci za z n a m e n j e , Mahhu, "oni koji m o g u itati znakove" i Baru "istinozborci" koji su "poznavali misterije i boanske znakove." Specijalni sveenik Zaqiqu bio je zaduen za prenoenje bojih rijei kralju. Nadalje, na elu tih sveenika astronoma i astrologa nalazio se Urigallu, Veliki sveenik, koji je bio svetac, arobnjak i lijenik, ija je bijela odora imala fino izraene, obojane porube. Kada je p r o n a e n o sedamdesetak glinenih ploica koje su tvorile k o n t i n u i r a n i niz nebeskih opservacija i njihovih znaenja, nazvanih po uvod n i m rijeima Enuma Anu Enlil, one su razotkrile kako prijenos iz sumerske astrologije tako i postojanje proroanskih formula koje su odreivale to koja pojava znai. S v r e m e n o m se hijerarhiji pridruilo mnotvo gataoca, t u m a a snova, vraara i slinih, no oni su bih u kraljevoj slubi, a ne u slubi bogova. Osim toga, s v r e m e n o m se p r o m a t r a n j e neba degradiralo na astroloko z n a m e n j e za kralja i zemlju, z n a m e n j e koje je pretkazivalo rat, razdoblje m i r a , svrgnua, dugotrajan ivot ili smrt, obilje ili poasti, boanske blagoslove ili boji gnjev. N o , u poetku su opservacije nebesa bile u cijelosti astronomske i bile su od velike vanosti bogu M a r d u k u a tek s e k u n d a r n o kralju i ljudima. Nije sluajno da je sveenik Kalu bio specijaliziran za p r o m a t r a n j e svih nepovoljnih pojava u Enlilovoj konstelaciji Bika, jer glavna svrha Esagila kao opservatorija bilo je zodijaki promatrati nebesa i paziti na Nebesko vrijeme. i n j e n i c a da su se vani dogaaji prije nuldearnog udara dogodili u intervalima od sedamdeset i dvije godine, te da su se nakon udara nastavi1a

IME

BOGA

li dogaati u istim intervalima (vidi gornje i p r e t h o d n a poglavlja), sugerira da se nastavilo pratiti zodijaki sat, u kojem su sedamdeset i dvije godine bile potrebne da doe do precesijskog p o m a k a od j e d n o g stupnja, i ravnati se po n j e m u . Iz svih astronomskih (i astrolokih) tekstova iz Babilona vidi se da su njegovi sveenici-astronomi zadrali sumersku podjelu nebesa na tri puta ili staze, od kojih svaka zauzima ezdeset stupnjeva nebeskog svoda: Enlilov put za sjeverno nebo, Eaov put za j u n o nebo te Anuov kao sredinji pojas (slika 53). U p o t o n j e m su bile smjetene zodijake konstelacije i tu se "Zemlja sastajala s nebesima" na obzoru.

SLIKA 53 M o d a zato to je M a r d u k stekao vrhovnu m o prema N e b e s k o m v r e m e n u , z o d i j a k o m satu, njegovi su sveenici-astronomi n e p r e k i d n o motrili nebo na obzoru, sumerski A N . U R , "Nebesku bazu". Nije bilo svrhe p r o m a t r a t i sumerski A N . P A , "Vrh nebesa", zenit, jer je M a r d u k kao "zvijezda", N i b i r u , tada ve bio otiao i nije ga se moglo vidjeti. M e u t i m , kao orbitirajui p l a n e t , iako tada nevidljiv, bilo mu je su e n o da se vrati. U varijaciji t e m e M a r d u k - j e - N i b i r u , egipatska inaica

139

POSLJEDNJI

DANI

Mardukove Zvjezdane religije ocvoreno je obeavala da e doi vrijeme kada e se bog-zvijezda ponovno pojaviti kao ATEN. Upravo taj aspekt Mardukove Zvjezdane religije povratak do kojeg e s v r e m e n o m doi izravno je izazvao babilonske protivnike Enlilita i arite sukoba prebacio na obnovljena mesijanska oekivanja.

Od postsumerskih aktera na pozornici Starog svijeta etiri koja su se uzdigla do imperijalnog statusa ostavili su najdublji trag u povijesti. To su Egipat, Babilonija, Asirija i H a t t i (zemlja H e t i t a ) . Svaka od tih zemalja imala je svog "nacionalnog boga". Prve dvije pripadale su taboru E n k i - M a r d u k - N a b u ; druge dvije bile su zaduene Enlilu, Ninurti i Adadu. Njihovi nacionalni bogovi zvali su se RaA m o n i Bel/Marduk, Aur i Teub. U i m e tih bogova neprekidno su se vodili dugi i krvavi ratovi. Ratovi su, povjesniari e moda rei, bili potaknuti uobiajenim razlozima za rat: prirodni resursi, teritorij, potreba, pohlepa. M e u t i m kraljevski anali koji su detaljno opisali te ratove i vojne p o h o d e prikazali su ih kao vjerske ratove u kojima se bog j e d n i h slavio, a suprotstavljeno boanstvo poniavalo. No, oekivanja Povratka pretvorila su te ratove u teritorijalne kampanje koje su za svoje ciljeve imale tono odreena mjesta. Prema kraljevskim analima svih tih zemalja, ratove je pokretao kralj "na zapovijed svog boga", tog i tog; vojni pohodi su se pokretali "u skladu s proroanstvom" ovog ili onog boga. I, nerijetko, do pobjede se dolazilo uz pomo oruja kojemu s e j e nemogue suprotstaviti ili uz neku drugu izravnu boju pomo. Jedan egipatski kralj u svojim je ratnim biljekama napisao: "Ra me voli, A m o n me podrava" te da su mu oni naloili da "krene na neprijatelje koje Ra prezire." Asirski kralj u zapisima o porazu to ga je nanio protivnikom kralju hvali se kako je slike gradskih bogova u gradskom hramu zamijenio "slikama mojih bogova i proglasio ih bogovima te zemlje od sada na dalje." Zoran primjer vjerskog aspekta tih ratova kao i namjernog odabira ciljeva moe se pronai u hebrejskoj Bibliji, u Drugoj knjizi o kraljevima, glava 18-19, gdje je opisana opsada Jeruzalema od strane vojske

140

IME

BOGA

asirskog kralja Sanheriba. Nakon to je opkolio grad asirski je zapovjednik zapoeo psiholoki rat kako bi branitelje grada natjerao na predaju. Viui na hebrejskom kako bi ga svi na gradskim zidinama mogli razumjeti, prenio im je poruku asirskog kralja: Nemojte da vas vai vode zavaraju da e vas Jahve zatititi; "Jesu li bogovi drugih naroda ikada izbavili svoje zemlje iz ruku kralja asirskoga? Gdje su bogovi hamatski i arpadski, gdje su bogovi sefarvajimski, henski i ivski, gdje su bogovi samarijski da izbave Samari ju iz ruke moje? Koji su medu svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz moje ruke da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?" (Jahve je, povijesni podaci pokazuju, to uinio.) Oko ega su se vodili ti vjerski ratovi? Ti ratovi, i nacionalni bogovi u ije ime su voeni, imaju smisla tek kada shvatimo da je u sreditu tih sukoba bilo ono to su Sumerani zvali D U R . A N . K I "Veza nebo-zemlja." Drevni tekstovi uvijek iznova govore o katastrofi "u kojoj se Zemlja odvojila od nebesa" kada je svemirska luka to ih je povezivala bila unitena. Pitanje od kolosalne vanosti koje se pojavilo nakon nuklearnog udara bilo je s l j e d e e . T k o koji bog i njegov narod sada moe ustvrditi da jedini na Zemlji posjeduje vezu s nebom? Za bogove je unitenje svemirske luke na Sinajskom poluotoku bio materijalni gubitak objekta koji je trebalo zamijeniti. M e u t i m , moete li zamisliti utjecaj duhovni i vjerski te okolnosti na ovjeanstvo? Sasvim iznenada, oboavani bogovi nebesa i Zemlje bili su odsjeeni od nebesa... Sada kada je svemirska luka bila unitena, u Starom svijetu ostala su samo tri mjesta povezana sa svemirom: Mjesto slijetanja u cedrovini planinama; poslijepotopno Zapovjedno mjesto misije koje je zamijenilo N i p p u r i Velike piramide u Egiptu koje su bile jedna od markacijskih toaka sletnog koridora. Sada kada je svemirska luka bila unitena jesu li ta druga mjesta jo uvijek bila upotrebljiva za povezivanje s nebesima pa stoga i vjerski znaajna? Na to pitanje donekle z n a m o odgovor j e r se sva tri mjesta j o uvij e k nalaze na Zemlji te ovjeanstvo izazivaju svojim tajnama, a bogove diui se prema nebesima.

141

POSLJEDNJI

DANI

SLIKA 5 5

IME

BOGA

Najpoznatije je Velika piramida u Gizi i njezine pratilje (slika 54). Njezina veliina, geometrijska preciznost, unutarnja kompliciranost, usklaenost s nebeskim tijelima i drugi zapanjujui aspekti dugo su bacali sumnju na tvrdnju da ju je izgradio faraon koji se zvao Keops koju podupire jedino pronalazak hijeroglifa njegovog imena unutar piramide. U Stepenitu do neba predstavio sam dokaze da su ti znaci suvremena krivotvorina. U toj i drugim knjigama objavljen je obiman tekstualni i slikovni dokazni materijal koji objanjava kako su i zato Anunnakiji projektirali i izgradili te piramide. Nakon to su tijekom ratova bogova ostale bez radijacijske opreme za navoenje, Velika piramida i njezine pratilje nastavile su sluiti kao fiziki signali za Sletni koridor. N a k o n to je svemirska luka bila unitena, one su ostale samo nijemi svjedoci nestale prolosti i nema naznaka da su ikada postale sveti vjerski objekti. Mjesto slijetanja u cedrovoj umi ima drukiju povijest. Gilgame, koji je doao do njega gotovo tisuljee prije nuklearne kataklizme, tamo je svjedoio lansiranju rakete. Feniani u oblinjem gradu Biblosu na obali Sredozemnog mora na noviu (slika 55) su prikazali raketu postavljenu na posebnoj zatvorenoj platformi na tom istom mjestu, gotovo tisuu godina poslije n u k l e a r n o g ekscesa. D a k l e , Mjesto slijetanja nastavilo je biti u funkciji i bez svemirske luke. Mjesto Ba'albek ("Baalova dolina ") u Libanonu u drevnim se vremenima sastojalo od goleme (povrine od oko etiristo i pedeset tisua kvadratnih metara) platforme poploene kamenjem na ijem sjeverozapadnom uglu se prema nebu uzdizala golema kamena graevina. Bila je izgraena od savreno oblikovanih golemih kamenih blokova od kojih je svaki teio esto do devetsto tona, a njezin zapadni zid bio je posebno utvren najteim k a m e n i m blokovima na Zemlji, ukljuujui tri bloka teka nevjerojatnih tisuu i sto tona svaki, poznata kao Triliton (slika 56). Zapanjujua injenica o tim divovskim k a m e n i m blokovima je da su izvaeni s mjesta oko tri kilometra dalje u dolini, gdje jedan takav blok, ije vaenje nije dovreno, jo uvijek stri iz tla. (slika 57).

143

POSLJEDNJI

DANI

Si ili A c-7

IME

BOGA

Grci su to mjesto jo od vremena Aleksandra Makedonskog tovali kao Heliopolis (Grad Boga sunca); Rimljani su ondje izgradili najvei h r a m posveen Zeusu. Bizantinci su ga pretvorili u veliku crkvu; m u s l i m a n i su nakon njih t a m o izgradili damiju; a dananji maronitski krani tuju to mjesto kao relikt iz Vremena divova. (Posjet t o m mjestu i ruevinama, te kako je funkcioniralo kao lansirni toranj, opisani su u knjizi Chronicles Expeditions.) Ur-Shalem ("Grad Sveobuhvatnog Boga"), JeruzaThe Earth

I d a n d a n a s najsvetije i najtovanije je mjesto koje je sluilo kao Z a p o vjedni centar misije lem. I t a m o , slina onoj u Baalbeku, ali manja, velika k a m e n a platforma

poiva na temelju od stijene i izrezanog kamenja, ukljuujui masivni zapadni zid s tri divovska bloka koji tee o k o est s t o t i n a t o n a svaki (slika 58).

SLIKA 58 Na toj, otprije postojeoj platformi kralj Salomon je izgradio Jahvin h r a m , ija Svetinja nad svetinjama je sa Zavjetnim kovegom poivala na svetoj stijeni iznad podzemne komore. Rimljani, koji su u Baalbeku izgradili najvei h r a m posveen Jupiteru svih vremena, namjeravali su i u Jeruzalemu izgraditi h r a m posveen Jupiteru, na mjestu h r a m a posveenog Jahvi.

145

POSLJEDNJI

DANI

(Jeruzalemskim) Brdom

rama danas d o m i n i r a Kupola na stijeni (sli-

ka 59) koju su izgradili m u s l i m a n i : njezina pozlaena kupola prvotno je prekrivala muslimansko svetite u Baalbeku, to je dokaz da je postojala snana veza izmeu dva mjesta povezana sa svemirom. Je li u tegobnim vremenima nakon nuklearne katastrofe M a r d u k o v Bab-Ili, njegova "Vrata bogova" mogao biti zamjena za stara mjesta "veze nebo-zemlja"? Je li M a r d u k o v a nova Zvjezdana religija mogla ponuditi odgovor z b u n j e n i m masama? Drevna potraga za odgovorom se, kako se ini, nastavila sve do dananjeg vremena.

SLIKA 59

N a j n e u m o r n i j i neprijatelj Babilona bili su Asirci. Njihovo podruje, oko gornjeg dijela toka rijeke Tigris, u s u m e r s k i m se v r e m e n i m a zvalo Subartu i bilo je najsjeverniji dio Sumera i Akada. Po jeziku i rasnom podrijetlu ini se da su Asirci bili srodni Sargonu akadskom, i to u tolikoj mjeri da su - kada je Asirija postala kraljevstvo i imperijalna sila - neki od

146

IME

BOGA

njezinih najpoznatijih kraljeva uzeli i m e Saru-kin Sargon kao svoje kraljevsko ime. Sve to, izvueno iz arheolokih nalaza iz protekla dva tisuljea, potvruje kratke navode iz Biblije (Knjiga postanka, glava 10) koji Asirce svrstavaju m e d u p o t o m k e Sema, a asirsku prijestolnicu Ninivu i druge glavne gradove opisuju kao one "koji proizlaze iz" kao izdanke, proirenja Sineara ( S u m e r a ) . Njihov je p a n t e o n bogova bio sumerski p a n t e o n , njihovi bogovi bili su A n u n n a k i j i Sumera i Akada, a teoforina imena asirskih kraljeva i visokih dunosnika ukazivala su na tovanje bogova Aura, Enlila, N i n u r t e , Sina, Adada i Samaa. N j i m a u ast gradili su se hramovi. Isto se inilo i za boicu Inannu/Itar, koju se takoer tovalo u velikoj mjeri. J e dan od njezinih najpoznatijih crtea, na kojem je prikazana kao pilotkinja s kacigom (slika 6 0 ) , p r o n a e n je u njezinom h r a m u u Auru (gradu).

SLIKA 60

147

POSLJEDNJI

DANI

Povijesni d o k u m e n t i tog vremena upuuju na to da su se Asirci sa sjevera prvi vojno suprotstavili M a r d u k o v o m Babilonu. Prvi zabiljeeni asirski kralj Iluuma vodio je oko 1900. g. pr. n. e. uspjean vojni pohod niz rijeku Tigris prema jugu, sve do granice s Elamom. Njegovi natpisi navode da mu je cilj "dovesti slobodu u Ur i Nippur". I doista, na n e k o j e vrijeme te gradove oslobodio Mardukova stiska. Bila je to samo prva borba izmeu Asirije i Babilonije u sukobu koji se nastavio tijekom vie od tisuu godina i trajao sve do kraja obje strane. To je bio sukob u kojem su asirski kraljevi najee bili agresori. Kako su bili susjedi te govorili isti akadski jezik, i budui da su i jedni i drugi nasljeivali sumerske temelje, Asirci i Babilonci razlikovali su se samo po jednoj noj razlici - svom n a c i o n a l n o m bogu. Asirija je samu sebe zvala "Zemlja boga Aura" ili jednostavno AUR, po njezinom n a c i o n a l n o m bogu, jer njegovi kraljevi i stanovnici taj su religijski aspekt smatrali najvanijom stvari. Njezina prva prijestolnica takoer se zvala "Aurov grad" ili jednostavno Aur. To ime je znailo "Onaj tko vidi" ili "Onaj koji je vien". Pa ipak, pored nebrojenih njemu posveenih himni i molitvi te drugih spominjanja boga Aura os aje nejasno tko je tono, u sumersko-akadskom p a n t e o n u , on bio. Na popisima bogova bio je jednako vrijedan Enlilu; na drugim mjestima ponekad se sugerira da je on bio N i n u r t a , Enlilov sin i nasljednik. M e u t i m , budui d a j e kad god bi se spominjala njegova supruga njezino ime uvijek bilo Ninlil, namee se zakljuak da je Asirac "Aur" ipak bio Enlil. Povijesni zapisi o Asiriji su zapisi o osvajanjima i agresiji protiv mnogih drugih naroda i njihovih bogova. Njihove nebrojene vojne k a m p a n j e protezale su nadaleko i nairoko i vodile su se, naravno, "u ime boga" njihovog boga Aura: "Na zapovijed mog boga Aura, velikog gospodara" bila je uobiajena uvodna izjava u zapisima asirskih kraljeva o nekoj njihovoj vojnoj kampanji. Ali kada govorimo o ratu s Babilonom zapanjujui aspekt asirskih napada b i o je njihov glavni cilj: to nije bilo tek smanjivanje Babilonovog utjecaja nego stvarno, fiziko uklanjanje samog M a r d u k a iz njegova hrama u Babilonu! d li-

148

IME

BOGA

Pa ipak, osvajanje Babilona i zarobljavanje M a r d u k a pothvat je koji nije poao za r u k o m Asircima nego njihovim susjedima na sjeveru Hetitima. Oko 1900. g. pr. n. e. Hetiti su se poeli iriti iz svojih uporita u sjevern o m dijelu sredinje Anatolije (dananjeTurske), postali su velika vojna sila te se pridruili lancu enlilitskih drava suprotstavljenih M a r d u k o v o m Babilonu. U relativno kratkom vremenskom razdoblju ostvarili su imperijalni status pa su se podruja pod njihovom vlau proirila na jug i obuhvaala veinu biblijskog Kanaana. Arheoloko otkrie Hetita, njihovih gradova, zapisa, jezika i povijesti zapanjujua je i uzbudljiva pria o otkrivanju i potkrepljivanju postojanja ljudi i mjesta koja su dotada bila poznata samo iz hebrejske Biblije. Hetiti se opetovano spominju u Bibliji, m e u t i m bez prijezira ili nipodatavanja rezerviranih za tovatelje poganskih bogova. Biblija govori o njihovoj prisutnosti irom zemalja u kojima se odvijala pria o idovskim patrijarsima i njihova povijest. Oni su bili Abrahamovi susjedi u H a r a n u i od hetitskih zemljoposjednika u H e b r o n u , j u n o od Jeruzalema, on je kupio pogrebnu pilju na poljani Makpeli. Bateba, za kojom je u Jeruzalemu udio kralj David, bila je ena hetitskog asnika u njegovoj vojsci; i od hetitskih je poljodjelaca (koji su to mjesto koristili za mlaenje penice) David kupio platformu za h r a m na planini Moriji. Takoer, kralj Salomon kupio je konje za bojna kola od hetitske princeze te se oenio j e d n o m od hetitskih keri. Biblija je smatrala da Hetiti genealoki i povijesno pripadaju narodima zapadne Azije, dok suvremeni strunjaci smatraju da su bili doseljenici u M a l u Aziju te da su vjerojatno doli iz predjela s druge strane kavkaskog gorja. Budui da je za njihov jezik, nakon to je deifriran, urvreno da pripada indoeuropskoj skupini jezika (kao i grki jezik s j e d n e strane te sanskrt s druge), dolo se do zakljuka da su Hetiti nesemitski "Indoeuropljani". N o , j e d n o m kada su se naselili, Hetiti su svom posebnom pismu dodali sumersko klinasto pismo, a u vlastitu terminologiju sumerske "posudenice". Nadalje, prouavali su i prepisivali sumerske "mitove" i epove te prihvatili sumerski panteon ukljuujui zbroj od dvanaest "Olimpijaca". U stvari, neke od najstarijih pria o bogovima na N i b i r u u i s N i b i r u a otkrivene su samo u

149

POSLJEDNJI

DANI

svojim hetitskim verzijama.

Hetitski bogovi nesumnjivo su bili sumerski

bogovi te su na spomenicima i kraljevskim peatima bili beziznimno prikazivani zajedno s vrlo rairenim simbolom Krilatog diska (vidi sliku 4 6 ) , simbolom Nibirua. Ti su se bogovi u hetitskim tekstovima ponekad nazivali po njihovim sumerskim ili akadskim i m e n i m a : pronalazimo kako se opetovano spominju A n u , Enlil, Ea, N i n u r t a , I n a n n a / I t a r te U t u / a m a . U drugim sluajevima bogovi se nazivaju hetitskim i m e n i m a . Na elu im je bio hetitski nacionalni bog Teub "onaj koji pue vjetar" ili "Bog oluja". On nije bio nitko drugi nego Enlilov najmlai sin I K U R / A d a d . Na crteima u ruci kao oruje dri m u n j u , e obino stoji na biku simbolu nebeske konstelacije njegova oca (slika 6 1 ) .

SLIKA 6 1

150

IME

BOGA

Biblijske navode o velikom irenju i vojnoj vjetini Hetita potvrdila su arheoloka otkria kako na hetitskim lokalitetima tako i u zapisima drugih naroda. Znakovito je da su Hetiti u svom irenju prema jugu obuhvatili dva mjesta povezana sa svemirom: Mjesto slijetanja (dananji Baalbek) i poslijepotopni Zapovjedni centar misije (Jeruzalem). To ih je irenje ujedno dovelo n a d o m a k Egiptu, zemlji R a a / M a r d u k a . Tako su bili ispunjeni svi uvjeti da se dvije strane upuste u oruani sukob. U stvari, njihovi m e u s o bni ratovi ukljuivali su neke od najpoznatijih bitaka drevnog svijeta koje su se vodile "u ime boga". No, umjesto da n a p a d n u Egipat, Hetiti su priredili iznenaenje. H e titska vojska, najvjerojatnije prva koja je u vojne k a m p a n j e uvela bojna kola koja su vu i konji, oko 1595. g. pr. n. e. p o t p u n o se neoekivano spustila niz rijeku Eufrat, osvojila Babilon i M a r d u k a odvela u z a t o e n i t v o . Iako bi bilo dobro da su otkriveni detaljniji zapisi iz tog vremena, ono to je poznato upuuje na to da hetitski napadai nisu kanili zauzeti Babilon i vladati njime: povukli su se ubrzo n a k o n to su prodrli kroz gradske linije obrane, uli u svetu etvrt i odveli M a r d u k a sa sobom, neozlijeenog, ali oito pod straom, u grad po i m e n u H a n a (tek ga treba iskopa i) u okrugu Terka uz rijeku Eufrat. M a r d u k o v a poniavajua odsutnost iz Babilona trajala je dvadeset i etiri g o d i n e tono onoliko koliko je M a r d u k bio u izgnanstvu iz H a r a na pet stoljea ranije. Poslije nekoliko godina zbrke i nereda, kraljevi koji su pripadali dinastiji zvanoj Kasitska dinastija preuzeli su vlast n a d Babilonom, obnovili M a r d u k o v o svetite, "uzeli M a r d u k a za ruku" i vratili ga u Babilon. Kako god bilo, povjesniari smatraju da je hetitsko pljakanje Babilona oznailo kraj kako slavne Prve babilonske dinastije tako i starobabilonskog razdoblja.

Iznenadni hetitski upad u Babilon i privremeno uklanjanje M a r d u k a ostaje nerijeena povijesna, politika i vjerska zagonetka. Je li n a k a n a iza tog napada bila samo da se osramoti i oslabi M a r d u k a "sree" njegov ego,

151

POSLJEDNJI

DANI

zbuni njegove sljedbenike ili je postojao mnogo dalekoseniji cilj ili uzrok? Je li mogue d a j e M a r d u k postao rtva poslovinog "uhvatiti se u vlastitu stupicu"?

152

Deveto poglavlje

OBEANA

ZEMLJA

ardukovo zarobljavanje i odvoenje iz Babilona imalo je geopolitike reperkusije i na nekoliko je stoljea teite zbivanja iz M e z o -

potamije premjestilo prema zapadu, na zemlje du Sredozemne obale. U kova velika oekivanja da e se pod njegovom egidom okupiti svi bogovi i sva mesijanska oekivanja njegovih sljedbenika odjednom su se sruili

vjerskim okvirima bilo je to j e d n a k o tektonskom poremeaju: sva M a r d u -

poput kule od karata. M e u t i m , kako u geopolitikom tako i u vjerskom smislu, glavnina previranja moe se rezimirati kroz priu o tri planine tri mjesta povezana sa svemirom koja su Obeanu zemlju smjestila u sredite svega: planina Sinaj, planina Morija i planina Libanon. Od svih zbivanja nakon dogaaja bez presedana u Babilonu, ono glavno i najtrajnije bio je Izlazak idova iz Egipta, kada su po prvi put mjesta koja su dotada bila samo boja povjerena ljudima. Kada su se Hetiti koji su odveli M a r d u k a u zarobljenitvo povukli iz Babilona, iza sebe su ostavili politiki nered i vjersku enigmu: Kako se to moglo dogoditi? Zato se dogodilo? Kada su se ljudima dogaale loe stvari rekli bi da su bogovi ljuti; a to sada kada su se loe stvari dogaale bogovima? Marduku? Postoji li Bog iznad vrhovnog boga?

POSLJEDNJI

DANI

U samom Babilonu Mardukovo osloboenje do kojeg je naposljetku dolo i njegov povratak nisu dali odgovor na to pitanje. U stvari, samo su pojaali misterij, jer "Kasiti" koji su dopratili zarobljenog M a r d u k a nazad u Babilon bili su nebabilonski stranci. Babilon su nazivali "Kardunia" i imali su imena poput Barnaburia i Karainda, m e u t i m o njima i njihovom izvornom jeziku zasad se jo ne zna mnogo. Ni dandanas nije jasno otkuda su doli i zato je njihovom kraljevima doputeno da oko 1660 g. pr. n. e. zamijene Hamurabijevu dinastiju i da od 1560. g. pr. n. e. do 1 1 6 0 . g. pr. n. e. vladaju Babilonom. Suvremeni strunjaci razdoblje nakon Mardukovog ponienja nazivaju "mrano doba", ne samo zbog nereda koje je ono prouzroilo, ve uglavnom zbog malog broja babilonskih zapisa iz tog vremena. Kasiti su se brzo integrirali u sumersko-akadsku kulturu, ukljuujui jezik i klinasto pismo, m e u t i m nisu bili ni pedantno vodili biljeke poput Sumerana, niti su bili ravni prijanjim babilonskim piscima kraljevskih ljetopisa. N a i m e , veina od nekolicine kraljevskih zapisa kasitskih kraljeva pronaeni su ne u Babilonu nego u Egiptu, i to glinene ploice u arhivu kraljevske korespondencije u El-Amarni. Zanimljivo je da su se na tim ploicama kasitski kraljevi egipatskim faraonima obraali s "moj brate". Taj izraz, premda figurativan, nije bio neopravdan, jer Egipat je s Babilonom dijelio zajedniko oboavanje R a a - M a r d u k a te je, kao i Babilonija, takoer prolazio kroz "mrano doba". Strunjaci to razdoblje u Egiptu nazivaju Drugo meurazdoblje. Zapoelo je u Srednjem kraljevstvu otprilike 1780. g. pr. n. e. i trajalo do otprilike 1 5 6 0 . g. pr. n. e. Kao i u Babiloniji, obiljeila g a j e vladavina stranih kraljeva poznatih kao "Hiksi". Ni tu nije izvjesno otkuda su doli ni kako su njihove dinastije mogle vie od dva stoljea vladati Egiptom. Podudaranje Drugog meurazdoblja (s njegovim mnogim nerazjanjenim aspektima) s d a t u m i m a pada Babilona od Hamurabijevih pobjeda ( 1 7 6 0 . g. pr. n. e.) do Mardukovog zarobljavanja i nastavka oboavanja u Babilonu (oko 1 5 6 0 . g. pr. n. e.) najvjerojatnije nije sluajnost. Ti slini i vremenski paralelni razvoji dogaaja u M a r d u k o v i m glavnim zemljama

OBEANA

ZEMLJA

dogodili su se zato to se M a r d u k "uhvatio u vlastitu stupicu": ono isto opravdanje koje je upotrijebio da p r e u z m e vrhovnu vlast sada je uzrokovalo njegovu propast. "Stupica" je bila M a r d u k o v a poetna tvrdnja da je dolo vrijeme njegove vrhovne vlasti na Zemlji zato to je na nebesima dolo doba Ovna, njegovo doba. N o , kako je zodijaki sat nastavio kucati, doba Ovna poelo se polagano privoditi kraju. Fiziki tragovi iz tih z a g o n e t n i h vremena i dalje postoje i mogu se vidjeti u Tebi, drevnoj egipatskoj prijestolnici Gornjeg Egipta. Osim velikih piramida u Gizi, najdojmljiviji i najvelianstveniji spomenici drevnog Egipta kolosalni su hramovi u Karnaku i Luxoru u j u n o m ( G o r n j e m ) Egiptu. Grci su to mjesto zvali Thebai, od ega je izvedeno njegovo ime na engleskom (hrvarskom; op.p.) jeziku Thebes (Teba). Drevni Grci zvali su ga Amonov grad jer su hramovi u njemu bili posveeni t o m nevidljivom bogu. Hijeroglifski zapisi i crtei na njihovim zidovima, obe-

SuKA 62

155

POSLJEDNJI

DANI

liscima, p i l o n i m a i stupovima (slika 62) veliaju boga i slave faraone koji su hramove gradili, nadograivali, proirivali i stalno mijenjali. T a m o je d o l a z a k doba Ovna objavljen r e d o v i m a sfingi s glavom ovna (vidi sliku 39); nadalje, sami tlocrti tamonjih hramova otkrivaju skrivenu n e d o u m i c u egipatskih sljedbenika R a - A m o n a / M a r d u k a . Kada sam j e d n o m prilikom bio u posjetu tim mjestima sa s k u p i n o m simpatizera, stao sam u sredite h r a m a maui rukama kao prometnik. Zapanjeni gledatelji pitali su se: "Tko je ovaj luak?," m e u t i m ja sam svojoj skupini pokuavao skrenuti pozornost na injenicu da su hramovi u Tebi, koje je gradilo vie faraona, stalno mijenjali orijentaciju (slika 63). Sir Norm a n Lockyer u 1890-ima prvi je uoio vanost tog arhitekturnog aspekta i tako udario temelje discipline zvane arheoastronomija.

SLIKA 6 1

156

OBEANA

ZEMLJA

SLIKA 64 Hramovi koji su bili orijentirani prema ekvinocijima, poput Salomonovog rama u Jeruzalemu (slika 64) (i stare bazilike sv. Petra u Vatikanu), bili su trajno okrenuti prema istoku te su godinu za g o d i n o m na dan ekvinocija gledali prema Suncu a da ih nije bilo potrebno ponovno orijentirati. M e u t i m , hramove orijentirane prema solisticijima, poput egipatskih hramova u Tebi ili kineskog H r a m a nebesa u Pekingu, bilo je potrebno periodiki ponovno orijentirati zbog precesije, uslijed koje se izlasci Sunca na dan solisticija tijekom stoljea vrlo polagano mijenjaju kao to se moe ilustrirati na Stonehengu, na kojem je Lockyer primijenio svoja otkria (vidi sliku 6.) Dakle, sami hramovi koje su sljedbenici R a a / M a r d u k a bili podigli njemu u ast pokazivali su da su nebesa bila kolebljiva glede dugoronosti tog boga i njegova doba.

157

POSLJEDNJI

DANI

Sam M a r d u k koji je bio toliko svjestan zodijakog sata kada je u prolom tisuljeu ustvrdio da je dolo njegovo vrijeme pokuao je promijenio vjerski fokus uvoenjem Zvjezdane religije " M a r d u k je Nibiru." M e u t i m , njegovo zarobljavanje i ponienje sada su potaknuli pitanja glede tog nevidljivog nebeskog boga. Pitanje "Dokad e trajati Mardukovo doba?" promijenilo se u: 'Ako je u svom nebeskom aspektu M a r d u k nevidljivi Nibiru, kada e se on pokazati, ponovno pojaviti, vratiti? Kako su dogaaji pokazali, i vjerski i geopolitiki fokus u sredini drugog tisuljea pr. n. e. premjestio se na komad zemlje koji se u Bibliji naziva Kanaan. Kada se povratak Nibirua poeo pojavljivati u vjerskom fokusu, mjesta povezana sa svemirom t a k o e r su bila sve vie u sreditu interesa, a i Mjesto slijetanja i prijanji Kontrolni centar misije zemljopisno su bili smjeteni u geografskom "Kanaanu". Povjesniari o dogaajima koji su uslijedili govore u smislu uspona i padova n a c i o n a l n i h drava re sudara imperija. Oko 1 4 6 0 . g. pr. n. e. zaboravljena su kraljevstva Elam i Anan (kasnije poznata kao Perzija, istono i jugoistono od Babilonije) udruili u novu i m o n u dravu, sa Suom (biblijski Suan) kao prijestolnicom i N i n u r t o m , n a c i o n a l n i m bogom, kao Shar Ilani-jem "Gospodarom bogova". Ta nova samosvjesna n a c i o n a l n a drava odigrat e odluujuu ulogu u okonanju premoi Babilona i M a r d u k a . Najvjerojatnije nije bila sluajnost da se otprilike u isto vrijeme na podruju Eufrata, gdje je prije dominirao Mari, pojavila nova mona drava. Tamo su biblijski Horijci (strunjaci ih nazivaju Hurijancima) osnovali m o n u dravu zvanu Mitanni "Anuovo oruje" koja je osvojila zemlje na podruju dananjih Libanona i Sirije te je predstavljala geopolitiku i vjersku prijetnju Egiptu. Toj se prijetnji izuzetno estoko suprotstavio egipatski faraon Tutmozis III, kojeg povjesniari opisuju kao "egipatskog Napoleona."

Isprepleten sa svim tim bio je izlazak idova iz Egipta, najvaniji


dogaaj u tom razdoblju, ako ni zbog ega drugog onda zbog njegovih dugotrajnih posljedica koje se osjeaju i dandanas, po religije, drutvene i mo-

158

OBEANA

ZEMLJA

ralne kodekse ovjeanstva, te Jeruzalem kao sredite zbivanja. Vrijeme nije bilo sluajno jer su svi ti dogaaji bili povezani s p i t a n j e m tko e kontrolirati mjesta povezana sa svemirom kada doe do povratka Nibirua.

Kao to smo vidjeli u p r e t h o d n i m poglavljima, Abraham nije sluajno postao idovski patrijarh nego je bio izabrani sudionik vanih m e u n a r o dnih zbivanja. Nadalje, mjesta u koja nas je pria o n j e m u odvela Ur, Haran, Kanaan, Jeruzalem, Sinaj, Sodoma i G o m o r a bili su glavni lokaliteti univerzalne prie o bogovima i ljudima u drevnim vremenima. Izraelitski izlazak, kojeg se ljudi idovske vjere prisjeaju i slave ga za vjerskog blagdana Pashe, isto tako je bio integralni aspekt zbivanja koja su se tada odvijala diljem drevnog svijeta. I sama Biblija je Izlazak, daleko od toga da ga tretira samo kao "idovsku" priu, jasno stavila u kontekst egipatske povijesti i m e u n a r o d n i h dogaaja tog vremena. Hebrejska Biblija priu o idovskom Izlasku iz egipatskog suanjstva otvara u svojoj drugoj knjizi, Knjizi Izlaska, podsjeajui itatelja da su idovi u Egiptu prisutni otkada su se Jakov (kojeg je aneo preimenovao u Izrael) i njegovih jedanaest drugih sinova oko 1833. g. pr. n. e. u Egiptu pridruili Jakovljevom sinu Josipu. Cijela pria o t o m e kako se Josip, odvojen od svoje obitelji, od roba uzdigao do kraljevskog namjesnika i kako je spasio Egipat od strane gladi ispripovijedana je u posljednjim poglavljima Postanka, a moj pogled na to kako je Josip spasio Egipat i o dokazima koji o tome postoje i d a n d a n a s pronai ete u The Earth Chronicles Expeditions. Podsjetivi itatelja kada je i kako poela idovska prisutnost u Egiptu, Biblija daje do znanja da se do vremena Izlaska sve to izgubilo i zaboravilo: "I u m r e Josip, a p o m r u i sva njegova braa i sav onaj narataj." Nisu davno nestali samo oni, nego ak i dinastija egipatskih kraljeva povezanih s t i m vremenima. Na vlast je dola nova dinastija: " U t o u Egiptu zavlada novi kralj koji nije poznavao Josipa." Biblija tono opisuje p r o m j e n e vlasti u Egiptu. Dinastije Srednjeg kraljevstva sa sjeditem u Memfisu nestale su, a nakon p o m e t n j e Drugog m e -

159

POSLJEDNJI

DANI

urazoblja prinevi Tebe zapoeli su dinastije Novog kraljevstva. I doista, pojavili su se posve novi kraljevi koji su vladali Egiptom, novoj prijestolnici, "koje nisu poznavale Josipa." Zaboravivi doprinos Izrael a opstanku Egipta, novi je faraon u njihovoj prisutnosti sada vidio opasnost. Protiv njih je zapovjedio niz opresivnih koraka, ukljuujui ubijanje sve muke djece. Ovo su bili njegovi razlozi: / ree on svome puku: "Eto, sinovi su Izraelovi postali narod brojniji i moniji od nas. Hajde, postupimo mudro s njima: sprijeimo im porast, neprijateljima, IZLAZAK 1:9-10 Bibliari cijelo vrijeme pretpostavljaju da su n a r o d kojeg su se E g i p a n i bojali, "sinovi Izraelovi", bili idovi koji su k r a t k o boraviIzlazak z a p o i n j e p o p i s o m li u Egiptu. M e u t i m , to nije u s k l a d u n i t i s d a n i m brojevima niti s d o s l o v n o m f o r m u l a c i j o m biblijskog teksta. i m e n a J a k o v a i njegove djece koja su sa svojom d j e c o m dola u Egipat da se p r i d r u e J o s i p u , te navodi da je "u svemu Jakovljevih p o t o m a k a bilo s e d a m d e s e t d u a , ne brojei J o s i p a , koji je ve bio u Egiptu." ( Z a nimljiv detalj o k o j e m valja razmisliti je da ih je s J a k o v o m i J o s i p o m u k u p n o bilo s e d a m d e s e t i dvoje.) " K r a t a k boravak" p o t r a j a o je etiri stoljea a, p r e m a Bibliji, broj i d o v a koji su odlazili iz Egipta bio je esto t i s u a . N i j e d a n faraon takvu s k u p i n u ne bi s m a t r a o " b r o j n i j o m i m o n i j o m od nas " ("elite li saznati vie o i d e n t i t e t u tog f a r a o n a i "faraonove k e r i " koja je odgojila M o j s i j a kao svog sina, p o g l e d a j t e knjigu Divine Encounters.) idovi da se u sluaju rata ne pridrue naim nove dinastije u

da ne udare na nas i napokon ne odu iz zemlje.

Pria govori o f a r a o n o v o m s t r a h u da e se u sluaju rata

"pridruiti naim neprijateljima, udariti na nas i otii iz zemlje. "To nije strah od "pete k o l o n e " u Egiptu nego od s i r o m a n i h egipatskih "sinova Izraelovih" koji odlaze kako bi ojaali neprijateljsku naciju s kojom su

160

OBEANA

ZEMLJA

povezani, s o b z i r o m da su u e g i p a t s k i m o i m a svi oni "sinovi Izraelovi". N o , koja je to druga nacija "sinova Izraelovih" i o kakvom ratu govori egipatski kralj? Zahvaljujui arheolokim o t k r i i m a kraljevskih biljeki obiju strana u tim d r e v n i m sukobima i sinkronizaciji njihovog sadraja, sada z n a m o da je Novo kraljevstvo faraona vodilo dugotrajan rat protiv drave M i t a n n i . Poeo je oko 1560. g. pr. n. e. s faraonom A h m o z i s o m , nastavili su ga faraoni Amenofis I, Tutmozis I i Tutmozis II, a p o d T u t m o z i s o m III, oko 1460. g. pr. n. e., napori su intenzivirani i egipatske su vojske nadirale u K a n a a n , napredujui na sjever p r e m a M i t a n n i j u . Egipatske kronike o t i m b i t k a m a esto kao krajnji cilj spominju Naharin podruje oko rijeke Khabur koje Biblija naziva A r a m - N a h a r a j i m ( " Z a p a d n a zemlja dvije rijeke"), ije je glavno u r b a n o sredite bio H a r a n ! Prouavatelji Biblije sjetit e se da je t a m o ostao Abrahamov brat N a hor kada je A b r a h a m nastavio p r e m a K a n a a n u . Iz H a r a n a je dola Rebeka, nevjesta Abrahamovog sina Izaka ona je u stvari bila Nahorova u n u k a . Nadalje, u H a r a n j e Izakov sin Jakov (preimenovan u Izrael) otiao potraiti suprugu te se naposljetku oenio za svoje sestrine, dvije keri (Leu i R a h e lu) od Labana, brata njegove majke Rebeke. Te izravne obiteljske veze i z m e u "sinova Izraelovih" (tj. Jakovljevih) iz Egipta i onih koji su ostali u N a h a r i n u / N a h a r a j i m u istiu se u prvim recima Izlaska popis Jakovovih sinova koji su s n j i m e doli u Egipat ukljuuje i najmlaeg Ben-Yamina ( B e n j a m i n a ) , j e d i n o g Josipovog roenog brata budui da su obojica bili sinovi njegove ene Rahele (sve ostale Jakovove sinove rodila je njegova ena Lea i dvije k o n k u b i n e . ) Iz ploica d ave M i t a n n i danas z n a m o da se glavno p l e m e na podruju rijeke Khabur e, udo da su Egipani "sinove Izraelove" i u Egizvalo Ben-Yaminil Dalde, ime Josipovog roenog brata bilo je mitannijsko plemensko ime. Nije, da ptu i "sinove Izraelove" u M i t a n n i j u smatrali j e d n o m z d r u e n o m n a c i j o m , brojnijom i m o n i j o m od nas." To je bio rat kojim su Egipani bili zaokupljeni, to je bio razlog za gipatsku vojnu zabrinutost: ne mali broj Izrael a u Egiptu u sluaju da

161

POSLJEDNJI

DANI

ostanu, nego opasnost da "odu iz zemlje" i z a u z m u teritorij sjeverno od Egipta. Doista, sprjeavanje idova da odu je, kako se ini, bila sredinja tema d r a m e Izlaska. T a m o su navedeni brojni Mojsijevi apeli vladajuem faraonu da "pusti moj narod" i faraonovo opetovano odbijanje, usprkos deset uzastopnih bojih kazni ne bi li udovoljio t o m zahtjevu. Zato? Da bi odgovor b i o j a s a n , z a p l e t u m o r a m o d o d a t i vezu s a s v e m i r o m . Egipani su u svom nadiranju p r e m a sjeveru preli preko Sinajskog poluotoka i krenuli prema Putu mora, a to je pravac (Rimljani su ga kasnije zvali Via Maris) koji je omoguavao prolaz kroz boju etvrtu regiju po obali Sredozemnog mora bez da se u e dublje na poluotok. Nadalje, napredujui kroz Kanaan prema sjeveru, Egipani su vie puta dolazili do libanonskih Cedrovih planina i vodili bitke kod Kacle'sa, "Svetog mjesta". Naa je pretpostavka da su to bile bitke za nadzor nad dva sveta mjesta povezana sa svemirom prijanjim K o n t r o l n i m c e n t r o m misije (Jeruzalem) u K a n a a n u i M j e s t o m slijetanja u Libanonu. Faraon Tutmozis III je, na primjer, u svojim r a t n i m analima J e r u z a l e m {"la-ur-sa), u kojem je drao garnizon kao mjestu koje see do vanjskih rubova Zemlje", nazivao "Pupak Zemlje". Opisujui svoje vojne k a m p a n j e dalje na sjeveru, zabiljeio je bitke kod Kadea i N a h a r i n a te govorio o z a u z i m a n j u Cedrovih p l a n i n a , "Planina boje zemlje" koje "podupiru stupovlje do neba. "Ta terminologija po njihovim svemirskim atributima nepogrjeivo identificira dva spomenuta mjesta povezana sa svemirom, za koja faraon tvrdi da h je osvojio "za velikog boga, svog oca R a a / A m o n a . " A koja je svrha Izlaska? Rijeima samog biblijskog Boga, to je njegovo obeanje A b r a h a m u , Izaku i Jakovu da e njihovim p o t o m c i m a podariti "vjekovni posjed" (Izlazak, 6: 4 - 8 ) ; "od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, rijeke Eufrata"; "svu zemlju kanaansku," {Postanak 15:18, 17:8); "od pustinje i Libanona, od Rijeke, rijeke Eufrata do Z a p a d n o g mora {Ponovljeni zakon 11:24) ak "velike gradove, s utvrdama do nebesa" u kojima i dalje ive "potomci Anakovaca" A n u n n a k i j a {Potiovljeni zakon 9: 1-2). Obeanje d a n o A b r a h a m u obnovljeno je na prvoj idovskoj postaji, na Har-Ha-Elohimu, "gori Elohima/bogova". Z a d a t a k je bio doi do druga dva

162

OBEANA

ZEMLJA

mjesta povezana sa svemirom koja je Biblija neprestano povezivala (kao u Psalmima 48:3), nazivajui brdo Sion u Jeruzalemu Har Kodshi, "Moja sveta gora," a drugo, na vrhu Libanona Har Zaphon, "Tajna sjeverna gora" i zauzeti ih. Obeana zemlja oito je obuhvaala oba mjesta povezana sa svemirom: njezina podjela izmeu dvanaest plemena podruje Jeruzalema dodijelila je plemenima Benjamina i J u d e , a teritorij dananjeg Libanona plemenu Aera. U svojim oprotajnim rijeima p l e m e n i m a prije nego to je u m r o , M o j sije je podsjetio Aerovo pleme da je sjeverno mjesto povezano sa svemirom na njihovoj zemlji. Oni e, kao nijedno drugo pleme, vidjeti "konjanika

po oblacima to prema nebesima jezdi" (Ponovljeni zakon 33:26). Osim


dodjele teritorija, Mojsijeve rijei i m p l i c i r a j u da e to mjesto u b u d u nosti biti u funkciji i da e se k o r i s t i t i za " j e d e n j e " p r e m a n e b e s i m a . Sasvim je oito i n e d v o s m i s l e n o da su "sinovi Izraelovi" trebali biti uvari dva p r e o s t a l a a n u n n a k i j s k a mjesta povezana sa s v e m i r o m . Taj savez s ljudima odabranima da obave zadatak obnovljen je na najveoj poznatoj teofaniji, na brdu Sinaj. Svakako nije bilo sluajno da je do teofanije dolo ondje. Od samog poetka prie o Izlasku kada je Bog pozvao Mojsija i povjerio mu zadatak Izlaska to mjesto na sinajskom poluotoku imalo ja najvaniju ulogu. U Izlasku 3:1 itamo da se to dogodilo na "brdu Elohima" planini povezanoj s A n u n n a k i j i m a . Rutu Izlaska (slika 65) odredili su bogovi tako to su idovskom mnotvu pokazivali put "danju stupom od oblaka, a nou stupom od ognja." Sinovi Izraelovi "krenuli su u pustinju Sinaj po Jahvinoj zapovijedi", jasno stoji u Bibliji; u treem mjesecu putovanja "doli su do Bojeg brda i tamo se utaborili"; a tri dana poslije toga Jahve se u svom Kabodu "spustio na Sinajsko brdo tako da ga svi mogu vidjeti." To je bilo isto ono brdo koje je Gilgame, kada je stigao na mjesto s kojeg su uzlijetali i na koje su se sputale rakete, nazvao "brdo Mashu. "To je takoer bilo isto ono brdo, brdo "s dvostrukim vratima prema nebesima", na koje su odlazili egipatski faraoni kako bi se u zagrobnom putovanju pridruili bogovima n a p l a n e t u milijuna godina." Bila je to planina kod koje

163

POSLJEDNJI

DANI

164

OBEANA

ZEMLJA

je bila smjetena prijanja svemirska luka; t a m o je obnovljen savez s narod o m izabranim da bude uvar dva preostala mjesta povezana sa svemirom.

Kada su se idovi poslije Mojsijeve smrti pripremali da prijeu rijeku J o r d a n , granice Obeane zemlje p o n o v n o su objavljene novom voi Joui: obujmivi mjesta povezana sa svemirom, granice su nedvosmisleno ukljuivale Libanon. Biblijski je Bog rekao Joui: Sada ustani i prijei preko koju tog Jordana, Izraelovim.

Ti i sav taj narod, U zemlju dajem sinovima Svako mjesto na koje stupi vaa noga dajem vam, kao to obeah Mojsiju: Od pustinje pa do i sve do i od Libanona Velike rijeke, rijeke Eufrata, Velikog mora na sunanom zapadu JOUA i: 2-4 S obzirom na tolika politika, vojna i vjerska previranja koja su danas prisutna u zemljama Biblije, te s obzirom na samu Bibliju koja n a m slui kao klju za prolost i za b u d u n o s t , mora se istaknuti n a p o m e n a glede Obeane zemlje koju je u m e t n u o biblijski Bog. G r a n i c e podruja koje se prostiralo od pustinje na jugu do libanonskog lanca na sjeveru te od Eufrata na istoku do Sredozemnog mora na z a p a d u bile su ponovno potvrene Joui. To je, rekao je Bog, bilo obeano podruje. M e u t i m , da bi ta dodjela zemlje postala injenina, trebalo ju je ostvariti zauzimanjem. Slino istraivaima koji su u nedavnoj prolosti "zabijali zastavu", Izraeliti su mogli posjedovati i zadrati onu zemlju na koju su efektivno stupili svojom nogom. Dakle, Bog je Izraelcima zapovjedio da ne oklijevaju i ne ekaju nego da prijeu rijeku J o r d a n te neustraivo i sustavno nasele obeanu zemlju.

sve e to biti vae podruje.

165

POSLJEDNJI

DANI

N o , kada je dvanaest p l e m e n a p o d vodstvom J o u e zavrilo s osvaj a n j e m i naseljavanjem K a n a a n a , zauzet je bio tek dio p o d r u j a istono od rijeke J o r d a n , a nisu bile osvojene i naseljene ni sve zemlje z a p a d n o od rijeke J o r d a n . Sto se tie dva mjesta povezana sa s v e m i r o m , njihove p r i e bile su p o t p u n o d r u k i j e : J e r u z a l e m koji se posebno navodi {Joua 12:10, 18:28) bio je vrsto u r u k a m a p l e m e n a B e n j a m i n a . M e u t i m , nije p o z n a t o je li u n a p r e d o v a n j u na sjever o b u h v a e n o i M j e s t o slijetanja u L i b a n o n u . Biblija kasnije to mjesto naziva "Safonov vrh" ("tajno sjeverno m j e s t o " ) , a tako su ga zvali i stanovnici tog p o d r u ja, K a n a a n c i i F e n i a n i . (U k a n a a n s k i m e p o v i m a to je bilo sveto mjesto boga A d a d a , Enlilovog n a j m l a e g s i n a ) . Prijelaz rijeke J o r d a n porhvat ostvaren uz p o m o n e k o l i k o u d a d o g o d i o se "nasuprot J e r i h o n a " , u t v r e n i grad J e r i h o n ( z a p a d n o od J o r d a n a ) bio je prvi cilj Izraelaca. U biblijskoj prii o njegovim z i d i n a ma i osvajanju s p o m i n j e se i S u m e r (inear na h e b r e j s k o m ) : usprkos zapovijedi da ne u z i m a j u r a t n i p l i j e n , j e d a n od Izraelaca nije m o g a o odoljeti iskuenju da "zadri vrijednu inearsku o d o r u . " Osvajanje J e r i h o n a , kao i grada Aja j u n o od J e r i h o n a , otvorilo je I z r a e l c i m a p u t p r e m a n a j v a n i j e m i n e p o s r e d n o m cilju - J e r u z a l e m u , u kojem se nalazila p l a t f o r m a k o n t r o l n o g c e n t r a misije. Z a d a e A b r a h a m a i njegovih p o t o m a k a te Boji savezi s n j i m a n i k a d nisu gubili iz vida o g r o m n u vanost tog mjesta. p r o r o a n s t v o moglo i s p u n i t i . Z a u z i m a n j e gradova na p u t u p r e m a J e r u z a l e m u , z a j e d n o s b r d s k i m g r a d i i m a koji su ga okruivali, p o k a z a l o se g o l e m i m izazovom, u prvom r e d u zato to su u n e k i m a od njih, posebno u H e b r o n u , ivjela "djeca A n a k o v a c a " p o t o m c i A n u n n a k i j a . J e r u z a l e m je, podsjetit u vas, prestao f u n k c i o n i r a t i kao K o n t r o l n i c e n t a r misije kada j e , vie od est stoljea ranije, u n i t e n a svemirska luka na Sinaju. M e u t i m , p r e m a Bibliji, p o t o m c i A n u n n a k i j a koji su o n d j e bili s t a c i o n i r a n i i dalje su ivjeli u t o m djelu K a n a a n a . I tada se "Adoni-Sedek, j e r u z a l e m s k i k r a l j " Kao to je Bog rekao M o j s i j u , u Jeruzale-

mu treba biti njegovo zemaljsko prebivalite; sada se ta pretpostavka -

166

OBEANA

ZEMLJA

u d r u i o s etiri druga kralja gradova-drava kako bi zaustavili napredovanje Izraelaca. Bitka koja je uslijedila, kod Gibeona u dolini Ajalona sjeverno od J e r u -

zalema, odvila se na jedinstveni dan na dan kada se Zemlja zaustavila.


Vei dio tog dana "Sunce je stajalo i mjesec se zaustavio" (Joua 10:10-14), omoguivi tako Izraelcima da pobijede u toj presudnoj bitci. (Usporedna ali suprotna pojava, kada je no trajala d o d a t n i h dvadeset sati, odigrala se na suprotnoj strani svijeta, u Americi; o t o m e je rije u Izgubljenim kraljevstvima). Dakle, po Bibliji, sam Bog se p o b r i n u o da Jeruzalem dode u ruke Izraelaca. i m je p o d D a v i d o m uspostavljeno kraljevstvo, Bog mu je zapovjedio da raskri plato na brdu Morija i posveti ga za Jahvin h r a m . I od vremena kada je S a l o m o n t a m o izgradio taj h r a m , J e r u z a l e m / b r d o Morija/Brdo h r a m a ostao je jedinstveno sveto mjesto. Doista, n e m a drugog objanjenja zato je J e r u z a l e m grad koji nije veliko raskrije, koji je daleko od vodenih putova i n e m a p r i r o d n i h resursa od davnina bio toliko eljen i svet, zato ga se smatralo rijetkim gradom, " P u p k o m Zemlje." U opsenom popisu osvojenih gradova u Joui, glava 12, Jeruzalem je naveden kao trei grad, n a k o n J e r i h o n a i Aja, koji je vrsro u r u k a m a Izraelaca. Pria je m e u t i m drukija u pogledu sjevernog mjesta povezanog sa svemirom. Libanonske Cedrove p l a n i n e prorezu se u dva lanca, Libanon na zapadu i A n t i l i b a n o n na istoku, odvojenih d o l i n o m Bekka takozvanim "Rascjepom", d o l i n o m nalik k a n j o n u koja je od k a n a a n s k i h vremena p o znata kao "Boji rascjep" odnosno Baal-Bekka otuda Baalbek, sadanje ime lokacije na kojoj se nalazilo Mjesto slijetanja (na rubu istonog lanca, nasuprot d o l i n i ) . Kraljevi "brdovitih krajeva na sjeveru" nabrojani su u Knjizi Jouinoj kao poraeni; mjesto zvano Baal-Gad "u dolini libanonskoj" (1:33) nabrojano je kao osvojeno; m e u t i m , moe biti da je Baal-Gad "u dolini libanonskoj" samo jo j e d n o ime za Baal-Bekku. U Knjizi o sucima n a m se kae da pleme Naftali "nije otjeralo stanovnike Bet-Semea" ("Prebivalite amaa," boga S u n c a ) , i tu bi se moglo raditi o Mjestu slijetanja,

167

POSLJEDNJI

DANI

jer Grci su ga kasnije nazivali Heliopolis, "Grad Sunca". (Iako su se kasnije podruja pod kraljevima Davidom i S a l o m o n o m proirila te ukljuila BetSeme, to je bilo samo privremeno.) Prvotni neuspjeli u uspostavljanju izraelske hegemonije nad sjevern i m mjestom povezanim sa svemirom uinio ga je "dostupnim" drugima. Stoljee i pol nakon Izlaska to "dostupno" Mjesto slijetanja pokuali su zaposjesti Egipani, m e u t i m otpor im je pruila hetitska vojska. Epska bitka opisana je rijeima i ilustracijama (slika 66) na zidovima hramova u Karnaku. Poznata kao bitka kod Kadea, okonana je egipatskim porazom, m e u t i m rat i bitka toliko su iscrpili obje strane da je Mjesto slijetanja ostalo u r u k a m a lokalnih fenikih kraljeva Tira, Sidona i Biblosa (biblijskog Gebala). (Proroci Ezekijel i Amos, koji su ga zvali " mjesto bogova" kao i "rajsko boravite," identificirali su ga kao feniko).

SLIKA 66 Feniki kraljevi iz prvog tisuljea prije nove ere bili su posve svjesni vanosti i svrhe tog mjesta pogledajte njegov crte na fenikom noviu iz Biblosa (slika 55). Prorok Ezekijel (28: 2, 14) prekorio je kralja Tira zbog toga to je, nakon to je bio na t o m svetom mjestu Elohima, bahato povjerovao da je i sam postao bog:

168

OBEANA

ZEMLJA

I ja te postavih na svetu goru Boju; Gdje bio si poput boga, Hodio si posred ognjena kamenja... Tvoje se srce uzoholi, Ti ree: "Ja sam bog Na prijestolju Elohima (=bogova) sjedio sam": Iako si samo ovjek, a ne bog. U to vrijeme je prorok Ezekijel dok je bio u izgnanstvu u "staroj zemlji," u blizini H a r a n a na rijeci Khabur vidio boanske vizije i nebeska kola, "letei tanjur", m e u t i m tu priu m o r a m o odgoditi za j e d n o od kasnijih poglavlja. Ovdje je vano istaknuti da su od dva mjesta p o v e z a n a sa svemirom J a h v i n i sljedbenici zadrali samo J e r u z a l e m .

Prvih pet knjiga hebrejske Biblije, p o z n a t i h i kao Tora ("Uenja"), pokrivaju priu od Stvaranja, A d a m a i N o e do patrijaraha i Josipa u Postanku. Ostale etiri knjige Izlazak, levitski zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakon s j e d n e strane pripovijedaju priu o Izlasku, a s druge strane navode pravila i propise nove Jahvine religije. Jasno se da je do znanja da nova religija ukljuuje nov, "sveeniki" nain ivota: " N e m o j t e raditi kako se radi u zemlji egipatskoj, gdje ste boravili; niti radite kako se radi u zemlji k a n a anskoj, k a m o vas vodim; ne povodite se za njihovim obiajima" {levitski zakonik 18: 2-3) N a k o n utvrivanja temeljnih principa vjere ("Nemoj imati drugih bogova uz m e n e " ) te njezinog moralnog i etikog kodeksa u samo Deset zapovijedi, slijede stranica za stranicom s d e t a l j n i m zahtjevima koji se tiu ishrane, pravilima za sveenike obrede i odjeu, m e d i c i n s k i m n a u c i m a , n a p u t cima za poljoprivredu, a r h i t e k t u r a l n i m smjernicama, pravilima obiteljskog i seksualnog ponaanja, imovinskim i krivini z a k o n i m a , i tako dalje. Sve to otkriva izvanredno znanje u gotovo svakoj znanstvenoj disciplini, stru-

169

POSLJEDNJI

DANI

nost u radu s m e t a l i m a i proizvodnji tekstila, poznavanje pravnih sustava i socijalnih problema, upoznatost s d r u g i m zemljama, s povijeu, obiajima i bogovima drugih naroda, kao i odreene numeroloke sklonosti. Na primjer, oit je motiv broja dvanaest kao kod dvanaest izraelskih p l e m e n a ili dvanaest mjeseci u godini. Oita je i osobita sklonost broju sedam, koja je najistaknutija na podruju svetkovina i rituala, te u uspostavljanju tjedna od sedam dana i posveivanju sedmog dana kao Sabbatha. Nadalje, etrdesetih poseban broj, na primjer kod etrdeset dana i etrdeset noi koje je Mojsije proveo na brdu Sinaju, ili kod etrdeset godina koliko je trajalo lutanje Izraelaca u sinajskoj pustinji. Ti su n a m brojevi poznati iz sumerskih pria: dvanaestorica Sunevog sustava i nipurski kalendar s dvanaest mjeseci; sedam kao planetarni broj Zemlje (budui da su A n u n nakiji brojali izvana prema u n u t r a ) i broj Enlila kao zapovjednika Zemlje; te etrdeset kao Eaov/Enkijev brojani rang. Broj pedeset je takoer prisutan. Pedeset je, kao to itatelji znaju, bio broj s "osjetljivim" aspektima to je bio izvorni brojani rang Enlila, ali i N i n u r t e koji je kao njegov nasljednik ekao na taj rang. I to je jo vanije, u d a n i m a izlaska taj je broj podrazumijevao simbolizam M a r d u k a i njegovih pedeset i m e n a . Stoga je kada n a i e m o na "pedeset" potrebna posebna panja, jer tom se broju pridavala izuzetna vanost upotrijebljen je za stvaranje nove vremenske jedinice, pedesetogodinjeg Jubileja. Iako je nipurski kalendar oito bio prihvaen kao kalendar po kojem su se odravale svetkovine i drugi izraelski vjerski obredi, za svaku pedesetu godinu vrijedila su posebna pravila; d a n o joj je posebno ime, jubilejska godina: "I taj jubilej mora vam biti svet" (Levitski zakonik, glava 2 5 ) . U takvoj godini trebale su se ostvariti n e z a p a m e n e slobode. Brojiti se trebalo novogodinje D a n e pomirenja, sedam p u t a po sedam godina, etrdeset i devet puta. Z a t i m su se, na D a n pomirenja sljedee godine - pedesete godine - diljem zemlje trebale oglasiti trube od ovnova roga i proglasiti slobodu cijeloj zemlji i svima koji u njoj ive: svi ljudi tada su se trebali vratiti svoj i m obiteljima; vlasnitvo se trebalo vratiti njegovim prvotnim vlasnicima svi prodani posjedi i kue trebali su se moi otkupiti, a njihove prodaje

170

OBEANA

ZEMLJA

ponititi; robove (s kojima se uvijek moralo postupati kao s u n a j m l j e n i m radnicima!) imalo se osloboditi, a sloboda se imala dati i samoj zemlji tako to e je se te godine ostaviti n e o b r a e n o m . Koliko god koncept "godine slobode" bio nov i jedinstven, izbor broja pedeset kao kalendarske jedinice ini se n e o b i n i m (mi smo kao p r i k l a d n u vremensku j e d i n i c u usvojili broj sto stoljee). Nadalje, naziv nadjenut takvoj pedesetgodinjici jo je intrigantniji. Rije u hebrejskoj Bibliji koja se prevodi kao "jubilej" glasi Yovel i znai "ovan". Dakle, moemo rei da je ono to je bilo proglaeno bila "godina Ovna" koja se ponavljala svakih I izbor broja pedeser godina i koja se najavljivala zvukom ovnovog roga.

pedeser za novu vremensku jedinicu i njezino ime navode na neizbjeno pitanje: Je li tu postojao neki skriveni aspekt povezan s M a r d u k o m i njegovim d o b o m Ovna? Je li Izraelcima reeno da broje "pedesetgodinjice" sve do nekog vanog boanskog dogaaja, povezanog bilo s d o b o m Ovna ili s nositeljem ranga pedeset kada e se sve vratiti na novi poetak? P r e m d a se u tim biblijskim poglavljima ne n u d i jasan odgovor, ne m o emo a da rjeenje zagonetke ne p o k u a m o pronai istraivanjem znaajne i vrlo sline godinje j e d i n i c e na drugoj strani svijera: ne pedeset, nego pedeset i dva. To je bio tajni broj srednjoamerikog boga Querzalcoatla koji je, prema legendama M a j a i Asteka, podario tim n a r o d i m a civilizaciju, ukljuujui njihova tri kalendara. U Izgubljenim kraljevstvima Querzalcoatia smo identificirali kao egipatskog b o g a T o t h a , iji sveti broj je bio pedeset i dva: to je broj zasnovan na kalendaru te predstavlja pedeset i dva tjedna u solarnoj godini. Najstariji od ta tri srednjoamerika kalendara poznar je pod nazivom Dugo brojenje: on broji dane od "Prvog dana", za kojeg su strunjaci odredili d a j e bio 13. kolovoza 3113. g. pr. n. e. Pored tog k o n t i n u i r a n o g , ali linearnog kalendara postojala su dva ciklika kalendara. J e d a n od njih, po imenu Haab, bio je kalendar zasnovan na solarnoj godini i sastojao se od 365 dana podijeljenih na osamnaest mjeseci od po dvadeset dana te pet posebnih dana na kraju godine. Drugi kalendar je bio Tzolkin, sveti kalendar

171

POSLJEDNJI

DANI

od svega dvjesto i ezdeset d a n a , sastavljen od d v a d e s e t o d n e v n e v r e m e n s k e j e d i n i c e koja se rotira trinaest p u t a . Dva ciklika k a l e n d a r a z a t i m su bila isprepletena j e d a n s d r u g i m , p o p u t dva z u p a n i k a (slika 6 7 ) , te su z a j e d n o inili Sveti ciklus od pedeset i dvije g o d i n e . Kada su se ta dva brojenja vratila na svoju z a j e d n i k u p o e t n u t o k u brojenje bi kretalo ispoetka.

SLIKA 67 Taj "skup" od pedeset i dvije godine bio je najvanija vremenska jedinica, a b u d u i da je bila povezana s Quetzalcoadovim obeanjem (on je u n e k o m tren u t k u bio otiao iz Srednje A m e r i k e ) da e se vratiti na svoju Svetu g o d i n u . S r e d n j o a m e r i k i n a r o d i stoga su se svake pedeset i dvije g o d i n e okupljali na p l a n i n a m a te ekali na obeani Povratak Q u e t z a l c o a t l a . ( J e d n e takve Svete g o d i n e , 1519. g. n. e., bjeloputi i b r a d a t i panjolac H e r n a n d o C o r t e s pristao je na obalu meksikog p o l u o t o k a Yucatana gdje ga je asteki kralj M o n t e z u m a s r d a n o d o e k a o kao boga koji se vratio; kao to sada z n a m o , bila je to skupa pogreka.)

172

OBEANA

ZEMLJA

U Srednjoj Americi "skup godina" slui za odbrojavanje do obeane "Godine Povratka", pa se postavlja pitanje je li i namijenjena slinoj svrsi? "jubilejska godina" bila

U potrazi za odgovorom otkrili smo da kada se linearnu pedesetogodinju vremensku jedinicu ispreplete sa zodijakom cildikom j e d i n i c o m od sedamdeset i dvije godine vrijeme potrebno za precesijski p o m a k od jednog stupnja dolazimo do brojke 3.600 (50 x 72 = 3.600), to je (matematiki) orbitalno vrijeme Nibirua (vrijeme za koje Nibiru j e d n o m proe svoju orbitu, op. prev.). Je li povezivanjem jubilejskog i zodijakog kalendara s Nibiruovom o r b i t o m biblijski B o g govorio: "Kada uete u Obeanu zemlju, ponite odbrojavati do Povratka"? Prije otprilike dvije tisue godina, u dobu velikog mesijanskog ara, uoeno je da je Jubilej boanski n a d a h n u t a vremenska jedinica namijenjena predvianju budunosti za raunanje kada e isprepleteni kotai vremena najaviti Povratak. To otkrie provlai se kroz j e d n u od najvanijih postbiblijskih knjiga poznatu kao Knjiga jubileja. lako je danas dostupna samo u grkom i kasnijim prijevodima, izvorno je napisana na hebrejskom jeziku, kao to potvruju njezini fragmenti pronaeni m e u svicima iz Mrtvog mora. Zasnovana je na ranijim izvanbiblijskim raspravama i svetim predajama i u stvari je prerada Knjige postanka i dijela Knjige izlaska u skladu s kalendarom zasnovanim na jubilejskoj vremenskoj jedinici. Bio je to rezultat, slau se svi strunjaci, mesijanskih oekivanja u vrem e n u kada je Rim okupirao Jeruzalem, a svrha je bila da poslui kao sredstvo za predvianje kada e doi Mesija kada e doi Posljednji dani. Upravo tog zadatka smo se i mi prihvatili.

173

Deseto

poglavlje

KRI NA OBZORU
v

ezdesetak godina nakon idovskog Izlaska u Egiptu je dolo do krajnje neobinih vjerskih zbivanja. Neki povjesniari ta zbivanja smatraju

pokuajem da se uvede m o n o r e i z a m , moda pod urjecajem otkrivenja na Sinajskoj gori. O n o ro oni imaju na u m u je vladavina A m e n h o r e p a (ponekad se prevodi kao Amenofis) IV koji je napusrio Tebu i njezine hramove, odrekao se oboavanja A m o n a i proglasio A T E N - a j e d i n i m bogom stvorireljem. Mi e m o pokazati da to nije bio odjek m o n o t e i z m a n e g o j o j e d a n vjesnik oekivanog Povratka povratka P l a n e t a kria. Spomenuti faraon poznatiji je po svom novom imenu koje je bio nak n a d n o preuzeo Akhen-Aten ("Atenov sluga/tovatelj), a nova prijesrolnica i vjersko sredite koje je utemeljio, Akhet-Aten ("Aten obzora"), poznatije je po suvremenom nazivu og mjes a - Teli el-Amarna (gdje je p r o n a e n glasoviri drevni arhiv m e u n a r o d n e kraljevske korespondencije). Akhena en, p o t o m a k egipatske glasovite osamnaeste dinastije, vladao je od 1379. do 1362. g. pr. n. e., no njegova vjerska revolucija nije potrajala. Amonovo sveensrvo u Tebi joj se usprotivilo, navodno zbog toga to je ostalo bez moi i bogatstva, ali naravno, mogue je da su primjedbe doista bile vjerske prirode, jer Akhenatenovi nasljednici (od kojih je najpoznatiji

KRI

NA

OBZORU

T u t - A n k h - A m e n ) nas avili su ukljuivanje R a / A m o n a u svoja teoforina i m e n a . i m je A k h e n a t e n otiao, nova prijestolnica te njezini hramovi i palaa bili su srueni i sustavno uniteni. Bilo kako bilo, ostaci koje su arheolozi pronali dovoljno govore o A k h e n a t e n u i njegovoj religiji. Ideja da je rovanje A ena bio oblik m o n o e i z m a tovanja J e d n o g univerzalnog s vori elja po jee u g l a v n o m iz nekih hvalospjeva u ast A t e n u koji su p r o n a e n i , a koji sadre s ihove p o p u "O, jedini boe k o m e nijedan drugi slian n i j e . . . Svije je nastao od ruke tvoje." i n j e n i c a da je predstavljanje tog boga u ovjekolikom obliku bilo strogo z a b r a n j e n o , o je jasno o d s t u p a n j e od egipatskih obiaja, zvui vrlo slino J a h v i n o j zabrani iz Deset zapovijedi pro iv izrade i oboavanja bilo kakvih "kumira". O s i m oga, pojedini dijelovi hvalospjeva A e n u kao da su kopije biblijskih psalama: O, ivi Atenu, tvojih! od pogleda ljudi.

Kako je mnogo djela Skrivena su

0, jedini boe, pokraj kojega nema drugog! Zemlju si po elji svojoj stvorio dok sam si bio. Slavni egiptolog J a m e s H. Breasted {The Dawn of Conscience) usporedio je gore navedene s ihove s p s a l m o m 104, poevi sa stihom 24: Kako je mnogo djela tvojih, Sve si premudro stvorio; puna je zemlja blaga tvojega Gospodine!

Ta slinost, m e u t i m , nije nastala zato to egipatski hvalospjev i psalam iz Biblije kopiraju j e d n o drugo, nego zato to oboje govore o istom n e beskom bogu iz sumerskog epa o stvaranju N i b i r u u koji je oblikovao nebesa te stvorio Zemlju i podario joj "sjeme ivota".

175

POSLJEDNJI

DANI

Praktiki svaka knjiga o drevnom Egiptu objasnit e vam da "Atenov" disk kojeg je Akhenaten uinio glavnim predmetom oboavanja predstavlja benevolentno Sunce. Ako je tako, udno je to je Akhenaten, napadno odstupajui od egipatske arhitekture hramova koja je hramove orijentirala prema solsticijima na osi jugoistok-sjeverozapad, orijentirao svoj hram na osi istok-zapad, ali tako da gleda prema zapadu, nasuprot s novno pojavljivanje nekog nebeskog ca prilikom izlaska. Ako je oekivao pojela iz smjera suprotnog onome gdje izlazi

Sunce, tada oekivano nebesko tijelo nije moglo biti Sunce. Pomno itanje hvalospjeva otkriva da Akhenatenov "bog-zvijezda" nije bio Ra kao A m o n "Nevidljivi", nego jedna druga vrsta Raa: to je bio nebeski bog koji je "postojao od iskona... Onaj koji se obnovi "kada se nanovo pojavi u svoj svojoj slavi, nebeski bog koji "odlazi daleko i vraae". Kada bi to bilo na dnevnoj bazi, te bi se rijei doista mogle odnositi na Sunce, m e u t i m dugorono taj je opis odgovarao samo Rau kao Nibiruu: on jest postao nevidljiv, stajalo je u hvalospjevima, zato to je bio "daleko na nebesima", zato to je otiao "onkraj obzora, u nebeske visine." I sada se, najavio je Akhenaten, vraao u svoj svojoj slavi. Hvalospjevi Atenu pretkazivali su njegov ponovni dolazak, kako e se vratiti "prekrasan na nebeskom obzoru... Blistav, prekrasan, snaan" te najaviti vrijeme mira i blagonaklonosti za sve. Te rijei odaju jasna mesijanska oekivanja koja nemaju veze sa Suncem.

SLIKA 6 1

176

KRI

NA

OBZORU

U prilog objanjenja "Aten je Sunce" podastiru se razliiti crtei Akhenatena; na njima (slika 68) se on i njegova ena mole zvijezdi iz koje se ire zrake svjedosti, ili ih pak zvijezda blagoslivlja. 'To je S u n c e , e veina egiptologa. Hvalospjevi doista govore o Atenu kao o manifestaciji boga Ra, to egiptolozima koji dre da je Ra Sunce znai da je i Aten predstavljao Sunce. M e u t i m , ako je Ra bio M a r d u k , a nebeski M a r d u k Nibiru, tada je i Aten predstavljao Nibiru, a ne Sunce. T o m e u prilog govore i karte neba od kojih su neke naslikane na poklopcima ljesova (slika 6 9 ) , koje jasno prikazuju zodijake konstelacije, sunce iz kojeg idu suneve zrake i druge lanove Sunevog sustava. Ali planet Ra, "Planet milijuna godina", prikazan je kao posebni planet u vlastitoj velikoj zasebnoj nebeskoj lai s druge strane Sunca, a u sebi je imao simbol za "boga" Akhenatenovog "Atena"..

SLIKA 69

177

POSLJEDNJI

DANI

to je dakle bila Akhenatenova novina ili, bolje reeno, odstupanje od slubene vjerske linije? U svojoj sri njegov je "prijestup" bio povezan s istom starom raspravom o vremenu povratka koja se bila vodila prije 720 godina. Tada je pitanje glasilo: Je li dolo vrijeme za vrhovnu vlast M a r d u k a / R a a , je li na nebesima poelo doba Ovna? A k h e n a t e n je fokus s nebeskog vremena (zodijaki sat) premjesrio na boansko vrijeme (vrijeme za koje Nibiru j e d n o m proe svoju orbi u), re pitanje promijenio u: Kada e se nebeski bog kojeg se ne moe vidjeti (nevidljivi) ponovno pojaviti i postati U oima Raovog/Amonovog sveenstva najvea Akhenatenova hereza bilo bi to to je izgradio poseban s p o m e n i k u ast Ben-Benu objektu koji je ranije naratajima tovan kao vozilo u kojem je Ra s nebesa doao na Z e m l j u (slika 70). Mi s m a t r a m o da o u k a z u j e na to d a j e o n o to je on oekivao u vezi s A t e n o m bio Ponovni dolazak, povratak ne samo Planeta Bogova, n e g o j o j e d a n d o l a z a k . Ponovni dolazak samih bogova! vidljiv "prekrasan na nebeskom obzorju"?

SLIKA 70 M o r a m o zakljuiti da je upravo o bila ta razlika, novina koju je uveo A k h e n a t e n . Usprkos sveenikom establimentu, i bez sumnje preuranjeno po njihovom miljenju, najavljivao je dolazak novog mesijanskog doba. Tu herezu jo teom ini injenica da su Akhenatenove objave o povratku

178

KRI

NA

OBZORU

Atena bile praene njegovim

vrdnjama o s a m o m e sebi: A k h e n a t e n se sve

vie nazivao bojim sinorn-prorokom, onim koji je potekao iz bojeg tijela", te j e d i n i m kojemu su poznati boanski planovi: Nitko drugi ne poznaje te

osim Akhenatena, sina tvog;


Ti si ga uinio mudrim u planovima svojim. im

To je takoer bilo neprihvatljivo A m o n o v i m sveenicima u Tebi.

je A k h e n a t e n otiao (nepoznato je kako je do toga d o l o . . . ) , oni su obnovili tovanje A m o n a Nevidljivog boga te unitili i sruili sve ro je Akhenaten izgradio.

D a j e egipatska epizoda s A t e n o m kao i uvoenje Jubileja " G o d i n e Ovna" bila uvod u ire oekivanje Povratka nebeskog "boga zvijezde" vidljivo je iz jo jednog biblijskog navoda o Ovnu, jo j e d n e manifestacije

odbrojavanja

do povratka.

To je zapis o n e o b i n o m i n c i d e n t u na kraju Izlaska, pria koja je p u n a z b u n j u j u i h aspekata i koja zavrava boanski n a d a h n u t o m vizijom b u d u i h dogaaja. Biblija opetovano proglaava da su gatanje iz ivotinjskih iznutrica, zazivanje duhova, itanje sudbine, aranje i t o m u slino djela "odvratna Gospodinu", da sve te vraarije koje prakticiraju drugi narodi Izraelci moraju izbjegavati. Istovremeno tvrdi citirajui samog Jahvu da su snovi, proroansrva i vizije legitimna sredstva k o m u n i k a c i j e s Bogom. Ta distinkcija objanjava n a m kako to da su u biblijskoj Knjizi brojeva tri duga poglavlja (22-24) posveena da bi se ispriala odobravajui! priu o neidovskom vrau i proroku po i m e n u Bileam. Dogaaji opisani u t i m poglavljima odvili su se kada su Izraelci (u Bibliji "sinovi Izraelovi"), nakon to su preli Sinajski poluo ok, idui p r e m a sjeveru, prolazili s istone strane Mrrvog mora. Kada su naili na mala kra-

179

POSLJEDNJI

DANI

Ijevstva koja su zauzimala zemlje istono od Mrtvog m o r a i rijeke J o r d a n , Mojsije je od njihovih kraljeva zatraio dozvolu za miran prolaz, to mu je, sve u svemu, bilo odbijeno. N a k o n to su upravo bili porazili A m o n i t e , koji ih nisu eljeli pustiti da m i r n o p r o u , Izraelci su se sada "utaborili na m o a p s k i m p o l j a n a m a , s onu stranu J o r d a n a , nasuprot J e r i h o n u " ekajui dozvolu moabitskog kralja da prou kroz njegovu zemlju. Ne elei pustiti "horde" da prou, no istovremeno u strahu od sukoba s njima, moapskom kralju Balaku, sinu Siporovom, sinula je izvrsna ideja. Poslao je svoje emisare po m e u n a r o d n o priznatog vraa Bileama, sina Beorovog, i od njega traio "prokuni mi ovaj narod," kako bi ih mogao poraziti i otjerati. Bileama se moralo nekoliko puta moljakati prije nego to je prihvatio poziv. Bileamu se najprije u njegovom d o m u (negdje u blizini rijeke Eufrat?), a zatim na p u t u za M o a b pojavljuje A n e o Boji (rije na hebrejskom, Mal'ach, doslovno znai "glasnik") i uplie se u dogaaje; ponekad je vidljiv, a p o n e k a d nevidljiv. A n e o doputa Bileamu da prihvati zadatak, ali tek nakon to mu naredi da im govori samo ono to mu on kae" boanski n a d a h n u t e poruke. Z b u n j u j u e je to Bileam, ponavljajui taj uvjet najprije kraljevim knezovima a z a t i m i s a m o m m o a b i t s k o m kralju, Jahvu naziva "svojim bogom". Potom slijedi niz priprema za davanje proroanstva. Kralj odvodi Bi-

leama na brdo s kojeg moe vidjeti cijeli izraelski tabor, te po vraevim u p u t a m a podie sedam rtvenika, na svakome rtvuje po j e d n o g j u n c a i po j e d n o g ovna i eka proroanstvo. N o , iz Bileamovih usta ne dolaze optube nego pohvale na raun Izraelaca. U p o r n i moabitski kralj zatim odvodi Bileama na drugo brdo, s kojeg se mogao vidjeti samo rub izraelskog tabora, i t a m o se postupak p o n a vlja. M e u t i m , Bileamovo proroanstvo ponovno blagoslivlja umjesto da p r o k u n e Izraelce: V i d i m ih kako izlaze iz Egipta dok ili Bog titi ovnovim rozima, kae to je narod predodreen za kraljevstvo, narod koji e se "uzdii p o p u t lava". O d l u a n da pokua ponovno, kralj sada Bileama odvodi na vrh brda s kojeg se prua pogled na pustinju, u smjeru s u p r o t n o m od izraelskog

ISO

KRI

NA

OBZORU

tabora; " M o d a e bogovima biti pravo da mi ga odande prokune ," rekao je. Ponovno se podie sedam rtvenika i na n j i m a rtvuje u k u p n o sedam j u n a c a i ovnova. M e u t i m , Bileam sada Izraelce i njihovu b u d u n o s t vidi ne ljudskim oima nego "vienjem Svemonoga". Po drugi put vidi kako Bog izvodi izraelski narod iz Egipta p o d zatitom ovnovih rogova, i vidi Izrael kao narod "koji e se uzdii p o p u t lava." Kada moabitski kralj prosvjeduje, Bileam mu objanjava da bez obzira koliko zlata i srebra mu p o n u d i , moe izgovarati samo rijei koje mu u usta stavi Bog. Tako frustrirani kralj odustaje i puta Bileama da se vrati. N o , sada Bileam nudi kralju besplatan savjet: Dopusti mi da ti kaem to nosi b u d u n o s t , kae kralju "to e se dogoditi ovom n a r o d u i tvom n a r o d u u posljednjim d a n i m a . I p o n e opisivati boansku viziju b u d u n o s t i povezujui je sa "zvijezdom": Vidim ga, ali ne sada: Motrim ga, al' ne iz blizine: a kovova zvijezda izlazi, Od Izraela ezlo se die. On Moabu razbija bokove I svu djecu Setovu zatire! BROJEVI 24:17 Bileam se tada okrenuo i upravio pogled na Edomce, A m a l e a n e , Kenijce i druge k a n a a n s k e narode, i z a t i m objavio proroanstvo: Oni koji preive Jakovov gnjev past e u ruke Asiraca; z a t i m e doi red na Asiriju i ona e zauvijek nestati. I, nakon to je objavio to proroanstvo, "Bileam ustade te se u p u t i natrag u svoj kraj. A i Balak ode svojim p u t e m . " Iako je epizoda s B i l e a m o m , d a k a k o , bila predmet rasprava i polemika bibliara i teologa i dalje je zbunjujua i nerazjanjena. U t o m se tekstu glatko prelazi izmeu spominjanja Elohima "bogova" u m n o i n i i Jahve, jednog boga, kao boanske prisutnosti. Nadalje, to poglavlje ozbiljno kri najtemeljitiju biblijsku zabranu dodjeljujui Bogu koji je Izraelce izveo iz

181

POSLJEDNJI

DANI

Egipta fiziki lik, a z a t i m pogorava taj prijestup prikazujui ga u liku "ovna rairenih rogova" ro je bio egipatski prikaz A m o n a (slika 71)! Blagonaklon s av p r e m a profesionalnom vrau u Bibliji, koja zabranjuje proricanje, zazivanje duhova, aranje i ako dalje, pojaava d o j a m da je i ava pria neizraelskog podrijetla i d a j e svejedno u k l j u e n a u Bibliju, zauzimajui u njoj znaajan prostor, ako da se aj incident i njegovu poruku zacijelo smatralo vanim nagovjetajem izraelskog zauzimanja Obeane zemlje. U tekstu se sugerira da je Bileam bio Aramejac koji je ivio negdje uz rijeku Eufrat. Njegove proroanske p o r u k e pro egnule su se od sudbine J a kovljevih sinova, preko Izraelovog mjesta medu n a r o d i m a do proroanstava o d r u g i m akvim n a r o d i m a ak o dalekoj i jo neposrojeoj carskoj Asiriji. Proroanstva su tako bila izraz irih neizraelskih oekivanja tog vremena.

Ukljuivanjem te prie Biblija je sudbinu nim oekivanjima ovjeanstva.

idova spojila s univerzal-

SLIKA 6 1

182

KRI

NA

OBZORU

Ta oekivanja, pokazuje pria o Bileamu, bila su dvojaka: s j e d n e strane bila su povezana sa zodijakim ciklusom, a s druge sa Zvijezdom koja se vraa. Najis aknu iji navodi o zodijaku su oni o dobu Ovna (i njegovom bogu!) u vrijeme Izlaska, a proroki postaju dok vra Bileam pretkazuje budunost, kada se invociraju simboli zodijakih konsrelacija Bika i Ovna ("junci i ovnovi za sedmerostruka rtvovanja") a zatim Lava ("kada se u Izraelu zauje kraljevska truba") {Brojevi, glava 23). I upravo kada Bileam pretkazuje daleku budunost, u tekstu se za vrijeme na koje se odnose proroansrva korisri z n a a j a n izraz u posljednjim danima (Brojevi, 24:14) On izravno povezuje ta neizraelska proroanstva sa sudbinom Jakovovog potomstva, budui da ga je i sam Jakov upotrijebio kada je legao na svoju smrtnu postelju i okupio oko sebe svoju djecu da uju proroansrva o svojoj budunosri (Postanak, glava 4 9 ) . "Skupite se," rekao je, "da vam kaem to e vas snai u posljednje dane. Ta proroansrva, izreena pojedinano za svako od dvanaest buduih izraelskih plemena, mnogi smatraju povezanima s dvanaest zodijakih konstelacija. A to je s Jakovovom zvijezdom eksplicitnom Bileamovom vizijom? U znanstvenim biblijskim raspravama ona se u najboljem sluaju promatra u asrrolokom, a ne u astronomskom kontekstu, te je esto prisutna tendencija da se navod o "Jakovovoj zvijezdi" smatra isto figurativnim. Ali, to ako je to doista navod o "zvijezdi" koja putuje svojom orbitom, plane kojeg su proroke oi vidjele iako jo nije bio vidljiv? t o ako je Bileam poput Akhenatena govorio o povratku odnosno ponovnom dolasku Nibirua? Takav bi povratak, m o r a biti j a s n o , bio izvanredan dogaaj do kojeg dolazi j e d n o m u nekoliko tisuljea, dogaaj koji je opetovano oznaavao najvee prevrate u odnosima bogova i ljudi.

To nije samo retoriko pitanje. Zapravo, dogaaji koji su se odvijali sve su vie nagovjetavali da je na pomolu neto nevjerojarno znaajno. U otprilike j e d n o m stoljeu zaokupljenosti "Planetom koji se vraa" i s njim 183

POSLJEDNJI

DANI

povezanim pretkazanjima koje nalazimo u priama o Izlasku, Bileamu i Akhenatenovom Egiptu, i sam Babilon poeo je pokazivati znakove takvih masovnih oekivanja, medu kojima je najistaknutiji bio Simbol kria. U Babilonu je tada vladala Kasitska dinastija o kojoj smo pisali u ranijim poglavljima. Od njihove vladavine u samom Babilonu nije ostalo mnogo i, kao to je ranije reeno, kasitski se kraljevi nisu isticali u voenju kraljevskih zapisa. Ipak, iza sebe su ostavili znakovite crtee i m e u n a r o dnu korespondenciju s pismima na glinenim ploicama. Na ruevinama Akhet-Atena, Akhenatenove prijestolnice lokaciji koja je danas poznata kao egipatski grad Teli el-Amarna p r o n a e n e su slavne "ploice iz el-Amame". Od tristo i osamdeset glinenih ploica sve osim tri bile su ispisane na akadskom jeziku koji je bio tadanji jezik m e u narodne diplomacije. Dok su neke ploice bile prijepisi kraljevskih pisama poslanih s egipatskog dvora, glavni dio bila su originalna pisma primljena od stranih kraljeva. Pronaeno spremite bio je Akhenatenov kraljevski diplomatski arhiv i ploice su najveim dijelom bile korespondencija koju je primao od kraljeva Babilona! Je li Akhenaten tu razmjenu pisama sa svojim p a n d a n i m a u Babilonu koristio da ih obavijesti o svojoj novoj religiji tovanja Atena? Mi to doista ne znamo, jer sve to i m a m o su pisma babilonskog kralja upuena Akhenatenu u kojima se on ali da je koliina zlata koja mu je poslana bila premala, da su njegovi poslanici opljakani na putu u Egipat, ili da ga je egipatski kralj propustio upitati o njegovu zdravlju. Pa ipak, este razmjene izaslanika, ak i p o n u d e meusobnih enidbi, kao i obraanje babilonskog kralja egipatskom s "brate moj" nuno navode na zakljuak da je hijerarhija u Babilonu bila dobro upoznata s religijskim zbivanjima u Egiptu. I ako se Babilon zapitao: " e m u svo to komeanje oko 'boga Ra kao zvijezde koja se vraa?'", morao je shvatiti da se radi o " M a r d u k u kao planetu koji se vraa" o Nibiruu koji dolazi. S obzirom na to da je tradicija promatranja nebesa u Mezopotamiji bila mnogo starija i naprednija nego u Egiptu mogue je, dakako, da su

184

KRI

NA

OBZORU

babilonski kraljevski astronomi doli do zakljuaka u vezi s Nibiruovim povratkom bez egipatske p o m o i te da su ak bili ispred Egipana. Bilo kako bilo, u trinaestom stoljeu pr. n. e. kasitski su kraljevi poeli na razliite naine nagovjetavati vlastite f u n d a m e n t a l n e vjerske promjene. G o d i n e 1260. na prijestolje u Babilonu uspeo se novi kralj i uzeo ime K a d a m a n - E n l i l teoforino ime koje z a u d o iskazuje tovanje Enlila. To nije bila efemerna gesta, jer njega su na prijestolju tijekom sljedeeg stoljea slijedili kasitski kraljevi koji su nosili teoforina i m e n a koja su iskazivala tovanje ne samo prema Enlilu nego i p r e m a A d a d u to je i z n a n e u j u a gesta koja daje naslutiti elju za boanskim p o m i r e n j e m . Da se oekivalo neto neobino vidljivo je i iz tekstova na k o m e m o r a t i v n i m s p o m e n i c i m a zvanim kudurru "zaobljeno k a m e n j e " koji su postavljani kao k a m e n i meai.

SLIKA

69

185

POSLJEDNJI

DANI

Kudurru je na sebi imao ispisan tekst s uvjetima graninog sporazuma (ili dodjele zemlje) i zakletvama d a n i m da se sporazum odri, te je bio posveen simbolima nebeskih bogova. Na crteima su se esto nalazili boanski zodijaki simboli svih dvanaest (slika 72); iznad njih su bili znakovi za Sunce, Mjesec i Nibiru. Na d r u g o m crteu (slika 73) Nibiru je prikazan u drurvu Zemlje (sedmog planera) i Mjeseca (simbol sjekaa p u p a n e vrpce za N i n m a h ) .

Tu je znaajno da N i b i r u vie nije bio prikazivan simbolom Krilatog diska, nego na nov nain kao planet bljetavog kria to odgovara o n o m e kako su ga u " D a v n i m d a n i m a " opisali S u m e r a n i , kao bljeravi planet koji e uskoro postati "Planet krianja". Takav nain prikazivanja N i b i r u a , koji dugo nije bio vidljiv, simbolom bljetavog kria postajao je sve raireniji i uskoro su kasitski kraljevi iz Babilona taj simbol pojednostavili s a m o na znak kria te na svojim kraljevskim p e a t i m a njime zamijenili simbol krilatog diska (slika 74). Taj simbol kria, koji izgleda kao kranski "malteki kri" m n o g o kasnije, u istraivanjima drevnih rezbarija u k a m e n u poznat je kao "kasitski kri". Kao to pokazuje drugi prikaz, simbol kria odnosio se na planet koji oigledno nije bio Sunce, koje je prikazano zasebno, uz polumjesec i simbol Marsa u obliku esterokrake zvijezde (slika 7 5 ) .

186

KRI

NA

OBZORU

SLIKA 75 S p o e t k o m prvog risuljea pr. n. e. Nibiruov simbol kri se iz Babilonije proirio na peate u oblinjim zemljama. U odsutnosti kasitskih vjerskih ili knjievnih tekstova, stvar je pretpostavke kakva mesijanska oekivanja su mogla pratiti takve promjene u prikazima. Kakva god bila, i n t e n -

187

POSLJEDNJI

DANI

zivirala su silinu n a p a d a enlilitskih drava Asirije, Elama na Babilon i njihovo opiranje M a r d u k o v o j h e g e m o n i j i . Ti su n a p a d i usporili, ali ne i sprijeili k o n a n o prihvaanje znaka kria u samoj Asiriji. Kao to otkrivaju kraljevski s p o m e n i c i , asirski su ga kraljevi nosili, vrlo i s t a k n u t o , na svojim prsima, blizu srca (slika 76), kao to poboni katolici d a n a s nose kri. To je bila izuzetno z n a a j n a gesta kako u vjerskom tako i u a s t r o n o m s k o m smislu. Da je to t a k o e r bila rasprostranjena pojava sugerira injenica da su i u Egiptu p r o n a e n i prikazi s k r a l j e m - b o g o m koji p o p u t svojih asirskih p a n d a n a na prsima nosi z n a k kria, (slika 77).

SLIKA 76 Prihvaanje znaka kria za simbol N i b i r u a u Babilonu, Asiriji i drugdje nije bilo i z n e n a u j u a novina. Taj z n a k bio je koriten i prije u p o t r e bljavali su ga Sumerani i Akaani. "Nibirit neka Krianje bude njegovo ime!" stoji u Epu o stvaranju. U sldadu s t i m se njegov simbol - kri - u su-

188

KRI

NA

OBZORU

m e r s k i m k a m e n o r e z i m a koristio za oznaavanje N i b i r u a , ali tada je uvijek

ojaavao

njegov Povratak u

vidljivost.

SLIKA 77 Enuma Eli, Ep o stvaranju, j a s n o navodi da je n a k o n nebeske bitke s T i a m a t o m N a p a d a proao veliku orbitu oko Sunca i vratio se na poprite bitke. Kako j e T i a m a t kruio oko Sunca na ravnini zvanoj ekliptika (kao to to ine i drugi lanovi p l a n e t a r n e obitelji naeg S u n c a ) , Invazor se m o r a o vratiti na to mjesto na nebesima; a kada to ini, orbitu za o r b i t o m , p r i l i k o m svakog prolaska njegova se orbita kria s ravninom ekliptike. Jednostavan n a i n da se to ilustrira je prikazati orbitu poznatog Halleyjevog k o m e t a (slika 78) koja, u vrlo s m a n j e n o m mjerilu, oponaa orbitu N i b i r u a : njegova n a g n u t a orbita dovodi ga, d o k se pribliava S u n c u , s j u g a , s donje strane e k l i p t i k e , blizu U r a n a . Z a t i m pravi l u k iznad ekliptike te zaokree oko S u n c a , "pozdravljajui" S a t u r n , J u p i t e r i M a r s ; z a t i m se sputa i sijee

189

POSLJEDNJI

DANI

ekliptiku blizu mjesta N i b i r u o v e nebeske bitke s T i a m a t o m na mjestu Klizanja (oznaeno s "X") i nestaje, da bi se opet vratio kada mu to p r o pie njegova orbitalna s u d b i n a .

SLIKA 78

Ta toka na n e b e s i m a i u v r e m e n u je Krianje tada, navodi se u Enumi Elisu, p l a n e t A n u n n a k i j a postaje Planet kria: Planet Raskrije Planet Sredinje Planet NIBIRU: nebesa NIBIRU: mjesto NIBIRU: Tiamatom kria. on dri... i Zemlje zauzet e...

to se neumorno s

Neka "Krianje" bude njegovo ime!


Sumerski tekstovi koji o b r a d u j u p r i j e l o m n e dogaaje u sagi ovjeanstva pruaju n a m specifine n a z n a k e u pogledu p e r i o d i n i h pojavljivanja

190

KRI

NA

OBZORU

p l a n e t a A n u n n a k i j a otprilike svakih 3.600 g o d i n a , i uvijek u k l j u n i m t r e n u c i m a u povijesti Z e m l j e i ovjeanstva. U takvim je t r e n u c i m a planet bio nazivan N i b i r u te je na k a m e n o r e z i m a a k i u r a n i m s u m e r s k i m v r e m e n i m a prikazivan kao kri. Povijesni zapisi o t o m e p o i n j u s P o t o p o m . N e k o l i k o zapisa koji se bave p o t o p o m povezali su tu katastrofu s p o j a v o m nebeskog boga, N i b i r u a , u dobu Lava (oko 10.900 g o d i n a pr. n. e . ) . "Zvijee Lava o d m j e r i l o je vodeni bezdan", stoji u j e d n o m e . D r u g i tekstovi opisali su kako se u t r e n u tku p o t o p a N i b i r u pojavio kao bljerava zvijezda te je i slikovno p r i k a z a n u skladu s t i m o p i s o m (slika 79):

SLIKA 79

Kada To je

viknu

"poplava!" ija je sjajna kruna on je stravom proeta; u plamenu.

bog Nibiru... unutar Lava

Gospodin

Svakog dana

Planet se vratio, p o n o v n o pojavio, i p o n o v n o postao " N i b i r u " kada je ovjeanstvu p o d a r e n o ratarstvo i stoarstvo, s r e d i n o m osmog tisuljea pr. n. e.. Slikovni prikazi (na c i l i n d r i n i m p e a t i m a ) s t e m o m p o e t k a poljoprivrede i m a l i su z n a k kria koji je predstavljao vidljivi N i b i r u na z e m a l j skom nebu (slika 8 0 ) .

191

POSLJEDNJI

DANI

Naposljetku, i za S u m e r a n e najnezaboravnije, planet je jo j e d a n p u t bio vidljiv kada su Anu i Antu oko 4000 g. pr. n. e., u dobu Bika, doli na Zemlju u dravniki posjet. U njihovu je ast utemeljen grad koji je kasnije tisuljeima bio poznat kao U r u k . Izgraen je zigurat i s njegovih se terasa, kada se smrailo, p r o m a t r a l o nebo. Kada se pojavio N i b i r u , o d j e k n u o je povik: "Pojavi se lik Stvoritelja!" i svi prisutni poeli su pjevati hvalospjeve u ast "planeta Gospodina Anua".

Nibiruova pojava na poetku doba Bika znaila je da je u t r e n u t k u helijakalnog izlaska kada svie zora, ali je obzor jo uvijek dovoljno t a m a n da se vide zvijezde zvijee u pozadini bilo zvijee Bika. M e u t i m ,

192

KRI

NA

OBZORU

Nibiru se, brzo krstarei nebesima dok je obilazio oko Sunca, brzo ponovno spustio i na mjestu "Krianja" preao na drugu stranu planetarne ravnine ("ekliptike"). Tamo se prelazak vidio na pozadini koju je tvorilo zvijee Lava. Na nekoliko je prikaza, na cilindrinim peatima i na astronomskim ploicama, za oznaavanje Nibiruovog dolaska kada je Zemlja bila u dobu Bika, a njegov se prelazak vidio ispred pozadine zvijea Lava, upotrijebljen znak kria (prikaz na cilindrinom peatu, slika 8 1 , i kao to je nacrtano na slici 8 2 ) .
3760 PR. N. E.

SLIKA 82 Promjena iz simbola krilatog diska u znak kria stoga nije bila novina: to je bio povratak na nain na koji je nebeski Gospodin prikazivan u ranij i m vremenima, ali samo onda kada je na svojoj velikoj orbiti proao kroz ekliptiku i postao Nibiru. Kao i u prolosti, p o n o v n o prikazivanje znaka kria oznaavalo je ponovnu pojavu, ponovni dolazak u vidno polje, POVRATAK,

193

Jedanaesto

poglavlje

DAN

GOSPODINOV

oetkom posljednjeg tisuljea prije nove ere, pojava znaka kria bila

je vjesnik Povratka. U to je vrijeme takoer hram posveen Jahvi u

Jeruzalemu zauvijek povezao sveto mjesto na kojem je izgraen s tijekom povijesnih zbivanja i mesijanskim oekivanjima ovjeanstva. Vrijeme i mjesto nisu bili sluajnost: skoranji Povratak diktirao je pretvaranje biveg Kotrolnog centra misije u hram. U usporedbi s m o n i m imperijalnim silama tog vremena Babiloni-

j o m , Asirijom, Egiptom hebrejsko je kraljevstvo bilo patuljak. U odnosu na velebnost njihovih gradova Babilona, Ninive, Tebe s njihovim svetim etvrtima, ziguratima, h r a m o v i m a , procesijskim putovima, bogato u k r a e n i m vratima, velianstvenim p a l a a m a , viseim vrtovima, svetim bazenima i rijenim l u k a m a Jeruzalem je bio mali grad s na brzinu izgraenim z i d i n a m a i n e p o u z d a n o m opskrbom vodom. Pa ipak, tisuljee kasnije J e r u z a l e m je ivi grad, u naim srcima i na naslovnicama novina, dok se grandioznost prijestolnica drugih naroda pretvorila u prainu i razmrvljene ruevine. t o se promijenilo na stvari? H r a m posveen Jahvi to je izgraen u Jeruzalemu, te njegovi proroci ija su se proroanstva obistinila. Z a t o smatramo da njihova proroanstva j o uvijek nose klju za budunost.

DAN

GOSPODINOV

Povezanost idova s J e r u z a l e m o m i posebno s p l a n i n o m M o r i j o m vue korijene jo iz vremena Abrahama. Kada je on ispunio svoj zadatak zatite zrane luke za trajanja Rata kraljeva, pozdravio g a j e Melkizedek, kralj Ir-Shalema (Jeruzalema), "koji je bio sveenik Boga Svevinjega". Tamo je Abraham blagoslovljen, a zauzvrat se zavjetovao "pred Bogom Svevinjim, stvoriteljem neba i zemlje". Tamo je takoer, kada je Abrahamova vjera stavljena na kunju, Bog sklopio s njime savez. Pa ipak, prolo je cijelo tisuljee dok nisu nastupili pravo vrijeme i prave okolnosti da se izgradi hram. Biblija navodi da je h r a m u Jeruzalemu bio jedinstven, to on doista jest: njegova je svrha bila sauvati "Vezu nebesa i Zemlje" koju je j e d n o m inio D U R . A N . K 1 u sumerskom N i p p u r u .

etiri stotine i osamdesete godine poslije izlaska sinova Izraelovih iz zemlje egipatske, etvrte godine kraljevanja svoga drugog mjeseca, poeo je Salomon graditi dom Jahvin. Tako biblijski tekst u prvoj Knjizi o kraljevima (6: 1) govori o z n a m e nitom poetku Salomonove gradnje Jahvinog h r a m a u Jeruzalemu i daje nam toan d a t u m tog dogaaja. To je bio krucijalan, odluujui korak ije posljedice jo uvijek osjeamo; n a d a l j e , mora se naglasiti da je to bilo nad Izraelom,

vrijeme kada su Babilon i Asirija prihvatili znak kria za navjestitelja Povratka...


D r a m a t i n a pria o jeruzalemskom h r a m u ne poinje s kraljem Sal o m o n o m nego s kraljem Davidom, Salomonovim ocem. A pria o t o m e kako je on postao kralj Izraela je pria koja otkriva boanski plan: priprema za budunost uskrsavanjem prolosti. Davidova ostavtina (nakon etrdeset godina vladavine) ukljuivala je bitno uveano kraljevstvo koje je na sjeveru sezalo sve do Damaska (i ukljuivalo Mjesto slijetanja!), mnoge sjajne psalme i temelje za Jahvin hram. U stvaranju ovog kralja i njegovog mjesta u povijesti kljunu su ulogu odigrala

195

POSLJEDNJI

DANI

tri boanska poslanika, koji su u Bibliji navedeni kao "prorok N a t a n , vidjelac Samuel i vidjelac Gad." Samuelu, sveeniku zaduenom za uvanje Zavjetnog kovega, Bog je naloio da "odvede mladog Davida, sina Jiajevog, od uvanja ovaca da bude pastir Izraelov" i Samuel je "uzeo rog p u n ulja i pomazao ga da vlada Izraelom." Odabir mladog Davida, koji se brinuo za s ado svog oca, da bude pastir Izraelov dvostruko je simbolian, budui da nas vraa u zlatno doba Sumera. Njegovi kraljevi nazivali su se LU.GAL, "Veliki ljudi", m e u t i m nastojali su zaraditi cijenjeni naslov EN.S, "Pravedni pastir". To je, kao to emo vidjeti, bio tek poetak Davidove i Hramove povezanosti s prolou Sumera. David je svoju vladavinu zapoeo u Hebronu, juno od Jeruzalema, o je takoer bio odabir ispunjen povijesnim simbolizmom. Prijanji naziv Hebrona, kako se u Bibliji vie puta istie, bilo je Kiryat Arba, "urvreni grad Arbe." A tko je bio Arba? "Arba bijae velik ovjek m e u Anakovcima" dva biblijska izraza koji su hebrejski prijevodi od sumerskih L U . G A L i A N U N NAKI. Poevi s odlomcima u Knjizi brojeva, a zatim i u Joui, Sucima i Ljetopisima, Biblija izvjetava d a j e Hebron bio sredite p o t o m a k a "Anakovaca, koji se kao Nefili broje" i tako ih povezuje s Nefilima iz este glave Postanka koji su se enili s ljudskim kerima. U H e b r o n u su u vrijeme Izlaska i dalje ivjela trojica Arbinih sinova, te je Kaleb, sin Jefoneov, osvojio grad i poklao

ih u Jouino ime. Davidovim odabirom da bude kralj u Hebronu njegovo je kraljevstvo bilo direktan nasljednik kraljeva povezanih s Anunnakijima iz sumerske predaje.
U Hebronu je vladao sedam godina, a zatim je svoju prijestolnicu preselio u Jeruzalem. Sjedite njegova kraljevsrva "grad Davidov" izgraen je na planini Sion, malo junije od planine Morije (na kojoj su Anunnakiji izgradili platformu), od koje ga dijeli mala dolina (slika 83). Izgradio je Mitoh, "ispunjenje, kako bi ispunio prosror izmeu dvije planine, a kao prvi korak prema izgradnji, na platformi, Jahvinog hrama; m e u t i m , sve to mu je bilo doputeno da izgradi na planini Moriji bio je rtvenik. Boja rije, preko proroka N a t a n a , glasila je da, budui je prolijevao krv u brojnim ratovima, h r a m nee izgraditi on nego njegov sin Salomon.

196

DAN

GOSPODINOV

SLIKA 83 Ojaen prorokovom p o r u k o m David je otiao i "sjeo pred Jahvu" ispred Zavjetnog kovega (koji je i dalje bio smjeten u atoru). Prihvaajui Boju odluku, zatraio je nagradu za svoju vjernost: jamstvo, znak da e doista Kua Davidova biti ta koja e izgraditi h r a m i biti zauvijek blagoslovljena. Te noi, dok je sjedio ispred Zavjernog kovega kraj kojega je Mojsije bio razgovarao s Bogom, p r i m i o je Boji z n a m e n : d a n mu je Tavnit maketa b u d u e g h r a m a ! Tu priu lako bismo mogli smatrati n e i s t i n i t o m da nije injenice da je ono to se te noi dogodilo kralju Davidu i njegovom projektu h r a m a bilo i d e n t i n o "prii iz Z o n e s u m r a k a " sumerskog kralja G u d e j e , kojem

197

POSLJEDNJI

DANI

je vie od tisuu g o d i n a prije toga, t a k o e r u viziji-snu, dana ploica s a r h i t e k t o n s k i m n a c r t o m i kalup za opeke za izgradnju h r a m a u ast boga N i n u r t e u Lagau. Pred kraj ivota kralj David pozvao je u J e r u z a l e m sve izraelske voe, ukljuujui plemenske poglavare i vojne zapovjednike, sveenike i poglavare od redova koji su sluili kralja, te im ispriao o obeanju koje mu je dao Jahve i naoigled okupljenih predao svom sinu S a l o m o n u "Tavnit h r a m a i svih njegovih dijelova i elija... Tavnit koji je p r i m i o po D u h u . " Bilo je toga jo, jer David je Salomonu predao i "sve to mi Jahve napisa vlastitom r u k o m da bi razjasnio djelo za koje on pribavi tavnit": Dakle, u p u t e za upotrebu koje je napisao Bog. (1 Ljetopisi, glava 28). Hebrejski izraz Tavnit se u engleskoj Bibliji kralja Jamesa prevodi kao "uzorak" (engl. pattern; op. pre v.), a u recentnijim prijevodima kao "plan", to sugerira da je Davidu dana neka vrsta arhitektonskog nacrta. N o , hebrejska rije za "plan" je Tokhnit. Tavnit je, s druge strane, izvedeno od korijenskog glagola u znaenju "konstruirati, izgraditi, podii", pa je ono to je d a n o Davidu i to je on dao svom sinu S a l o m o n u bio "izgraeni model", dananjim rjenikom - maketa. ( M e u arheolokim nalazima s drevnih lokaliteta diljem Bliskog istoka doista se mogu nai m a k e t e bojnih kola, brodova, radionica te ak m a k e t e velikih zigurata.) Biblijske Knjige o Kraljevima i Knjige Ljetopisa navode precizne mjere i konstrukcijske pojedinosti H r a m a , kao i arhitektonska rjeenja koritena pri njegovoj gradnji. Os h r a m a ila je smjerom istok-zapad, ime je "vjeni hram" bio poravnat s ekvinocijem. Sagraen je po sumerskom modelu gradnje hramova te se sastojao od tri dijela: prednjeg dijela (Ulam na hebrejskom), velike sredinje dvorane (Hekhal na hebrejskom, to potjee od sumerskog E.GAL, "Veliko boravite") i Svetinje nad svetinjama za Zavjetni koveg. Ta najunutarnjija sekcija zvala se Dvir ("Govornik") b u d u i da se p u t e m Zavjetnog kovega Bog bio obratio M o jsiju. Kao i kod sumerskih zigurata, koji su t r a d i c i o n a l n o bili graeni na nain da izraavaju seksagezimalnu koncepciju "baze ezdeset", Salomonov h r a m takoer je u svojoj konstrukciji usvojio broj ezdeset: glavni dio

198

DAN

GOSPODINOV

(dvorana) bio je dug ezdeset lakata (otprilike trideset metara), dvadeset (ezdeset dijeljeno sa tri) lakata iroka i sto dvadeset (ezdeset mnoeno sa dva) lakata visoka. Svetinja nad svetinjama bila je dvadeset lakata dugaka, dvadeset lakata iroka, t a m a n dovoljno da primi Zavjetni koveg te dva zlatna kerubina na njemu ("s krilima koja im se dodirivahu"). Pisani materijali i arheoloka istraivanja pokazuju da je Koveg bio postavljen tono na izvanrednu stijenu na kojoj je Abraham bio spreman rtvovati svog sina Izaka; njezin hebrejski naziv, Even Shatiyah, znai "kamen temeljac" i prema idovskim legendama od njega e se nanovo stvoriti svijet. U dananje vrijeme prekriven je i okruen K u p o l o m na stijeni (slika 84). (O svetoj stijeni te njezinoj zagonetnoj pilji i tajnim p o d z e m n i m prolazima itatelji mogu pronai vie u The Earth Chronicles Expeditions.)

SLIKA 84 Iako u usporedbi s neboderskim ziguratima njegove mjere nisu bile m o n u m e n t a l n e , jeruzalemski je H r a m , kada je dovren, bio istinski velian-

199

POSLJEDNJI

DANI

stven; bio je razliit od bilo kojeg drugog tadanjeg hrama u tom dijelu svijeta. Za njegovo podizanje na platformu nije koriteno eljezo ni eljezna orua (kao ni pri njegovoj izgradnji: sve alatke bile su od bakra ili bronce), A graevina je iznutra bila obloena zlatom, ak su i zakovice k o j i m a su zlatne ploe bile privrene bili od zlata. Koliine upotrijebljenog zlata (samo "za Svetinju nad svetinjama est stotina talenata suhog zlata; za zakovice pedeset zlatnih ekela") bile su enormne, tolike da je Salomon naruio posebne brodove koji su zlato dopremili iz Ofira (za koji se vjeruje d a j e u jugoistonoj Africi). Biblija ne daje nikakvo objanjenje: ni neku zabranu koritenja bilo ega izraenog od eljeza niti kakav propis u skladu s kojim bi sve unutar H r a m a moralo biti obloeno zlatom. Moemo samo nagaati da se eljezo izbjegavalo zbog njegovih magnetskih svojstava, a da se zlato koristilo jer je najbolji vodi elektrine struje. Znakovito je da se jedina dva druga primjera hramova iznutra obloenih zlatom nalaze na drugoj strani svijeta. Jedan je veliki h r a m u Cuzcu, prijestolnici Inka u Peruu, u kojem je bio oboavan Virakoa, veliki bog June Amerike. H r a m se zvao Korikana ("Zlatna ograda"), jer je njezina Svetinja nad svetinjama bila potpuno optoena zlatom. Drugi je Puma-Punku na obali jezera Titikaka u Boliviji, u blizini glasovitih ruevina Tiwanakua. Tamonje ruevine sastoje se od ostataka etiri kamene zgrade (nalik komorama) iji su zidovi, podovi i stropovi, svaki, bili izrezani od po jednog golemog kamenog bloka. etiri graevine bile su iznutra u cijelosti obloene zlatnim ploama koje su bile pribijene zlatnim avlima. Opisujui te lokalitete (i to kako su ih panjolci opljakali) u svojoj knjizi Izgubljena kraljevstva, sugerirao sam da su 4000. g. pr. n. e. u njemu boravili Anu i Antu. Prema Bibliji, na tom golemom pothvatu sedam su godina morali raditi deseci tisua radnika. to je, dakle, bila svrha tog D o m a Jahvinog? Kada je sve bilo spremno sveenici su uz mnogo pompe i ceremonije donijeli Zavjetni koveg i postavili ga u Svetinju nad svetinjama. i m je Koveg sputen, a zastori koji su Svetinju nad svetinjama odvajali od velike dvorane navueni, "oblak ispuni dom Jahvin i sveenici ne mogae od oblaka stajati i nastaviti slube." Tada je Salomon izgovorio molitvu zahvalnicu:

200

DAN

GOSPODINOV

"Gospode koji odlui prebivati u oblaku: Izgradih ti uzvien dom da u njemu zauvijek prebiva... Iako nebesa tebe ne mogu obuhvatiti, Uslii s mjesta gdje prebiva, s nebesa, nae pronje. "Potom se Jahve ukaza Salomonu nou i ree mu: 'Usliao sam tvoju molitvu i izabrao to mjesro da mi bude dom tovanja... S nebesa usliat u molitve mog naroda i oprostiti mu grijehe... Sada sam, dakle, izabrao i posvetio ovaj dom da moj Shem bude tamo zauvijek" (IIljetopisi, glave 6-7). Rije Shem ovdje i ranije, kao na primjer u uvodnim recima este glave Postanka najee se prevodi kao "ime". Jo u svojoj prvoj knjizi Dvanaesti planet sugerirao sam da se taj izraz izvorno i u relevantnom kontekstu odnosi na ono to su Egipani zvali "nebeski brod", a Sumerani MU "letei stroj" bogova. U skladu s tim, h r a m u Jeruzalemu, izgraen na kamenoj platformi, sa Zavjetnim kovegom postavljenim na tu stijenu, trebao je sluiti kao zemaljska veza s nebeskim boanstvom kako za komunikaciju tako i za slijetanje njegovog leteeg stroja! U cijelom H r a m u nije bilo nijednog kipa, idola ili kumira. Jedini predmet u njemu bio je sveti Zavjetni koveg, a "u kovegu nije bilo nita osim dviju ploa koje su dane Mojsiju na Sinaju." Za razliku od mezoporamskih hramova zigurata, od Enlilovog u N i p puru do Mardukovog u Babilonu, ovaj h r a m nije bio mjesto boravka boanstva, mjesto u kojem je bog ivio, jeo, spavao i k u p a o se. To je bila Kua tovanja, mjesto k o n t a k t a s boanskim; to je bio hram za boansku prisutnost O n o g a koji boravi u oblacima.

Kae se da slika govori tisuu rijei; to je svakako tono kada i m a m o malo odgovarajuih rijei, no mnogo relevantnih slika. Otprilike u vrijeme kada je jeruzalemski hram dovren i posveen Onome koji boravi u oblacima, tamo gdje su takvi prikazi boanskog bili 201

POSLJEDNJI

DANI

uobiajeni i dozvoljeni prije svega u Asiriji u svetim rezbarijama u k a m e n u dolo je do zamjetne promjene. Kao "Onoga koji boravi u oblacima" prikazivali su, sasvim oito, boga Aura, pokazujui njegovo p u n o lice ili samo njegovu ruku, esto kako dri luk to je prikaz koji podsjea na j e d n u od biblijskih pria o luku u oblaku koji se pojavio kao boji z n a m e n u vremenu nakon Potopa.

SLIKA 86a

202

DAN

GOSPODINOV

SLIKA 86b Otprilike stoljee kasnije u asirskim prikazima pojavila se nova inaica Boga u oblaku. Klasificirani kao "boanstvo u krilatom disku", jasno su prikazivali boanstvo u n u t a r simbola krilatog diska, samostalno (slika 86a) ili u drutvu Zemlje (sedam toaka) i Mjeseca (polumjesec) (slika 8 6 b ) . Budui da je Krilati disk predstavljao Nibiru, to je moralo biti boanstvo koje dolazi s Nibiruom. T a d a je j a s n o da su ti prikazi implicirali oekiva-

nja ne samo skorog dolaska planeta nego i njegovih boanskih stanovnika, vjerojatno na elu sa samim Anuom.
Promjene u rezbarijama i simbolima koje su poele sa z n a k o m kria bile su izraz dubljih oekivanja, sveobuhvatnih promjena i opsenijih priprema koje je zahtijevao oekivani Povratak. M e u t i m , oekivanja i pripreme u Babilonu nisu bili isti kao u Asiriji. Kod jednog su mesijanska oekivanja bila usredotoena na boga, ili bogove, koji su ve bili tamo; kod drugoga su se oekivanja odnosila na boga, odnosno bogove, koji se trebaju uskoro vratiti i ponovno pojaviti. U Babilonu su oekivanja bila uglavnom vjerska M a r d u k o v mesijanski preporod preko njegova sina Nabua. Oko 960. g. pr. n. e. poduzeti su veliki napori da se nastave stari obredi Akitu u sklopu kojih se javno itala revidirana Enuma Eli koja je M a r d u k u pripisivala stvaranje Zemlje, preoblikovanje nebesa (Sunevog sustava) i oblikovanje ovjeka. Dolazak

203

POSLJEDNJI

DANI

Nabua iz njegovog svetita u Borsippi (malo junije od Babilona) da odigra krucijalnu ulogu u obredima bio je kljuni dio preporoda. U skladu s t i m , babilonski kraljevi koji nisu vladali izmeu 900. g. pr. n. e. i 730. g. pr. n. e. nastavili su nositi imena povezana s M a r d u k o m i, mnogi m e u njima, imena povezana s N a b u o m . Promjene u Asiriji bile su vie geopolitike; povjesniari to vrijeme oko 9 6 0 . g. pr. n. e. smatraju p o e t k o m neoasirskog carskog razdoblja. Osim zapisa na s p o m e n i c i m a i zidovima palaa, glavni izvor informacija o tadanjoj Asiriji ljetopisi su asirskih kraljeva u kojima su oni g o d i n u za g o d i n o m zapisivah to su inili. Sudei po t i m ljetopisima, njihova glavna preokupacija bilo je osvajanje. S besprimjernom estinom asirski su kraljevi kretali na j e d a n vojni pohod za d r u g i m , ne samo da bi zavladali starim S u m e r o m i A k a d o m , nego i onime ro su smatrali k l j u n i m za Povrarak: Mjestima povezanim sa svemirom.

Da je to bila svrha njihovih pohoda vidljivo je ne samo iz njihovih ciljeva nego i iz velikih k a m e n i h reljefa na zidovima asirskih palaa iz devetog i osmog stoljea pr. n. e. (koje se moe vidjeri u n e k i m od vodeih svje skih muzeja). Kao i na n e k i m c i l i n d r i n i m p e a t i m a , na njima su prikazani kralj i visoki sveenik u pra nji krilatih kerubina anunnakijskih "as ronau a"

204

DAN

GOSPODINOV

d o k rasporeeni oko Drvera ivota d o e k u j u boga u K r i l a t o m disku

(slike 87 a,b). Boanski dolazak oito je bio oekivan!

SLIKA

87b

Povjesniari p o e t a k tog neoasirskog razdoblja povezuju s uspostavom nove kraljevske dinastije u Asiriji, kada je prijestolje u N i n i v i zauzeo T i glar Pileser II. Obrazac poveavanja m o i i ugleda kod kue e osvajanja, razaranja i pripajanja u inozemsrvu pos avili su njegovi sin i u n u k , koji su ga slijedili kao kraljevi Asirije. Z a n i m l j i v o je da je njihova prva me a bilo p o d r u j e oko rijeke Khabur, s njegovim v a n i m direm H a r a n o m . N j i h o v i nasljednici nas avili su im p u t e m . esto nosei ista i m e n a kao i p r e t h o d n i proslavljeni kraljevi (otuda n u m e r a c i j e I, II, III i t a k o d a l j e ) , sljedei kraljevi proirili su asirsko p o d r u j e u svim smjerovima, no s poseb n i m n a g l a s k o m na obalne gradove i gorje La-ba-an ( L i b a n o n ) . O k o 8 6 0 . g. pr. n. e. kralj Aurnasirpal II koji je na prsima nosio simbol kria (vidi sliku 76) hvalio se z a u z i m a n j e m fenikih o b a l n i h gradova Tira, S i d o n a i Gebala (Biblosa) re u s p i n j a n j e m na C e d r o v u p l a n i n u s n j e z i n i m svetim m j e s t o m , s t a r i m a n u n n a k i j s k i m M j e s t o m slijetanja. rgovakim i vjerskim sre-

205

POSLJEDNJI

DANI

Njegov sin i nasljednik almaneser III zabiljeio je da je tamo podignuta komemorativna stela koja to mjesto naziva Bit Adini. Njezino ime doslovno znai "Rajsko boravite", i po tom istom nazivu bilo je poznato biblijskim prorocima. Prorok Ezekijel podvrgnuo je kralja Tira otroj kritici zato to se smatrao bogom zbog toga to je bio na tom svetom mjestu i "kretao se posred ognjena kamenja", a prorok Amos naveo ga je kada je govorio o skorom Danu Gospodinovom.

SLIKA 88 Kao to se moglo oekivati, Asirci su svoju pozornost zatim usmjerili na drugo mjesto povezano sa svemirom. Nakon Salomonove smrti, njegovi suprotstavljeni nasljednici podijelili su njegovo kraljevstvo na "Judeju" (s Jeruzalemom kao prijestolnicom) na jugu i "Izrael" i njegovih deset plemena na sjever . Na njegovom najpoznatijem ispisanom spomeniku, C r n o m obelisku, almaneser III je zabiljeio kako mu izraelski kralj Jehu odaje poast te ga, u prizoru u kojem dominira simbol Nibirua, Krilati disk, prikazao kako klei, iskazujui podlonost (slika 88). I Biblija i asirski ljetopisi zabiljeili su kasniju invaziju Tiglat Pilesera III (744.-727. pr. n. e.) na Izrael, odcjepljivanje njegovih boljih provincija i djelomini izgon njegovih vo a. Zatim je,

206

DAN

GOSPODINOV

722. g. pr. n. e., njegov sin almaneser V pregazio ono to je ostalo od Izraela, prognao sve Izraelce i zamijenio ih strancima: deset plemena je nestalo, njihovo boravite ostalo je trajni misterij. (Zato i kako je, na povratku iz Izraela, almaneser bio kanjen te ga je na prijestolju naglo zamijenio jo j e d a n sin Tiglat Pilesera takoer je nerijeen misterij.) N a k o n to su ve osvojili Mjesto slijetanja, Asirci su sada bili n a d o m a k konane nagrade, Jeruzalema; m e u t i m ponovno su odgodili konani napad. Biblija to objanjava tako to sve pripisuje volji Jahve; pregled asirskih zapisa sugerira da je ono to su uinili u Izraelu i Judeji bilo sinkronizirano s o n i m e to su poduzeli glede Babilona i M a r d u k a . N a k o n z a u z i m a n j a mjesta povezanog sa svemirom u L i b a n o n u no prije p o k r e t a n j a vojnih p o h o d a na J e r u z a l e m Asirci su poduzeli besprimjeran korak za p o m i r e n j e s M a r d u k o m . G o d i n e 729. pr. n. e. Tiglat Pileser III uao je u Babilon, otiao u njegovu svetu etvrt i "drao M a r duka za ruke". To je bila gesta od velike vjerske i d i p l o m a t s k e vanosti: M a r d u k o v i sveenici potvrdili su p o m i r e n j e pozvavi Tiglat Pilesera da sudjeluje u M a r d u k o v o m p r i e s n o m obroku. N a k o n toga je Tiglat Pileserov sin Sargon II, n a p r e d u j u i prema jugu, u m a r i r a o u podruja starog Sumera i Akada te se n a k o n z a u z i m a n j a N i p p u r a vratio da u e u Babilon. G o d i n e 710. pr. n. e. poput svog oca tijekom novogodinjih obreda "primio je M a r d u k a za ruke". Z a d a t a k osvajanja preostalog lokaliteta povezanog sa svemirom zapao je Sargonovog nasljednika Sanheriba. N a p a d na Jeruzalem 704. g. pr. n. e., u vrijeme jeruzalemskog kralja Ezekije, obilato je zabiljeen kako u Senheribovim ljetopisima tako i u Bibliji. No, dok Senherib u svojim zapisima govori samo o uspjenom z a u z i m a n j u judejskih provincijskih gradova, Biblija daje p o d r o b n u priu o t o m e kako je m o n a asirska vojska opsjedala Jeruzalem i kako je bila udesno unitena J a h v i n o m voljom. N a k o n to su opkolili Jeruzalem i uhvatili njegove stanovnike u klopku, Asirci su zapoeli psiholoki rat te braniteljima gradskih zidina izvikivali obeshrabrujue rijei, ukljuujui pogrde na raun Jahve. okirani kralj Ezekija, oaloen je razderao svoju odjeu i u H r a m u se molio "Jahvi,

207

POSLJEDNJI

DANI

Bogu Izraelovom, koji stoluje n a d k e r u b i m a , Bogu j e d i n o m nad svim zemaljskim kraljevstvima" za p o m o . Kao odgovor, prorok Izaija prenio mu je Boju p o r u k u : asirski kralj nikad nee ui u grad, n a k o n neuspjeha e se vratiti kui i a m o e ga ubi i. Te i te noi izie aneo Jahvin I pobi u Stotinu Bijahu asirskome taboru osamdeset i pet tisua ljudi. ondje sve sami mrtvaci.

Ujutro kad je valjalo ustati, gle, Sanherib podie tabor i ode. Vratio se u Ninivu. KRALJEVI II, 19: 35-36 Kako bi se p o b r i n u l a da itatelj shvati da se proroanstvo dokraja obistinilo, biblijska pria nastavlja: "I Sanherib ode, i vrati se u N i n i v u ; j e d n o ga d a n a , k a d a se u h r a m u klanjao svome b o g u . . . Adramelek i Sareser ubie ga m a e m i pobjegoe u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon." Biblijski post skriptum zapanjujue je oan: Senheriba su doista ubili njegovi vlastiti sinovi A d r a m e l e k i Sareser 6 8 1 . g. pr. n. e. Po drugi pu su asirski kraljevi koji su napali Izrael ili Judeju bili mr vi im su se vra ili.

D o k je proroansrvo pretkazanje onoga to se tek treba dogoditi u biti ono to oekuje prorok, proroci hebrejske Biblije bili su vie toga. Od samog poerka, kao to je d a n o do znanja u Levitskom zakoniku, prorok nije smio biti onaj "tko bi se bavio gatanjem, a r a n j e m , vraanjem i arobnjarvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i due predaka ili se obraao na pokojnike" prilino opsean popis razliitih proricatelja iz susjednih zemalja. Njihova misija kao Nabiha "Glasnika" bila je prenositi kraljevima i n a r o d i m a J a h v i n e rijei. Kao o je jasno izraeno u Eze-

208

DAN

GOSPODINOV

kijinoj moli vi, dok su Sinovi Izraelovi bili Njegov Izabrani narod, On je bio "jedini Bog svim narodima". Biblija govori o p r o r o c i m a od Mojsija na dalje, m e u i m samo petnaest proroka i m a vlastite knjige u Bibliji. M e d u n j i m a su tri "glavna" Izaija, Jeremija i Ezekijel te dvanaest "sporednih". Njihovo proroko razdoblje zapoelo je s p r o r o k o m A m o s o m u Judeji (oko 7 6 0 . g. pr. n. e.) te H o e j o m u Izraelu ( 7 5 0 . g. pr. n. e . ) , a zavrilo s M a l a h i j o m (oko 450. g. pr. n. e.). Kako su oekivanja Povra ka p o p r i m a l a oblik, ako su se geopolitika, religija i a k t u a l n a zbivanja spajali da bi posluili kao temelj biblijskog proroansrva. Biblijski proroci imali su funkciju uvara vjere, bili su moralni i etiki k o m p a s svojim kraljevima i narodu; nadalje, bili su proma rai i prekazivai dogaaja na svjetskoj pozornici e su posjedovali neobino tono znanje o zbivanjima u d a l e k i m z e m l j a m a , o dvorskim i n t r i g a m a u stranim prijestolnicama i o t o m e koji se bogovi gdje tuju, kao i zapanjujue p o znavanje povijesti, geografije, trgovakih p u t o v a i v o j n i h p o h o d a . Takvo

poznavanje sada josti spajali su sa znanjem o prolosti kako bi preazali budunost.


Za hebrejske proroke Jahve nije bio samo El Elyon "Vrhovni Bog" i nije bio samo Bog n a d bogovima, El Elohim, nego univerzalni Bog Bog svih naroda, itave Zemlje, svemira. Iako je njegovo boravite bilo na nebesima, skrbio je za svoje djelo Z e m l j u i njezine narode. Sve to se je dogodilo bilo je po njegovoj volji, a njegovu volju provodili su poslanici bilo aneli, bilo kralj, bilo narod. Prihvaajui sumersku distinkciju izmeu p r e d o d r e e n e sudbine i usuda kojeg karak erizira slobodna volja, Proroci su sma rali da se b u d u n o s t moe pre kaza i za o to je sve u n a prijed isplanirano, ali da se na p u t u do toga s vari m o g u promijeniti. Na primjer, Asirija se povremeno nazivala "pru om Bojeg gnjeva" kojim su se kanjavali drugi narodi, ali kada bi pos pila n e p o t r e b n o okrutno odnosno izvan d o p u t e n i h granica, sama bi Asirija zbog oga bila podvrgnuta kazni. i n i se da su proroci ne samo u pogledu tekuih dogaaja nego i u pogledu b u d u n o s t i davali dvoznanu p o r u k u . Na primjer, Izaija je pro-

209

POSLJEDNJI

DANI

rokovao da e ovjeanstvo zadesiti Dan gnjeva kada e se svim narodima (ukljuujui Izrael) suditi, kada e se sve kazniti, ali i da se treba veseliti idilinom vremenu kada e vukovi ivjeti zajedno s jaganjcima, ljudi prekovati svoje maeve u plugove, a Sion biti svjetionik svim narodima. To proturjeje zbunjivalo je generacije strunjaka za Bibliju i teologa, m e u t i m p o m n o razmatranje prorokovih rijei dovodi nas do zapanjujueg otkria: o S u d n j e m d a n u se govorilo kao o Danu Gospodinovom; mesijansko vrijeme se oekivalo u posljednjim danima; takoer, to dvoje nisu ni sinonimi niti su pretkazani kao istovremeni dogaaji. To su bila dva razliita dogaaja koja su se imala dogoditi u razliitim vremenima: Jedan, Drugi, negdje u Dan Gospodinov, dan Bojeg suda, doba, bio je blizu; tek se trebao dogoditi, koji najavljuje budunosti. dobronamjerno

Jesu li rijei izgovorene u Jeruzalemu odjek rasprava u Ninivi i Babilonu oko toga koji vremenski ciklus vrijedi za budunost bogova i ljudi Boansko vrijeme povezano s orbitom Nibirua ili zodijako nebesko vrijeme? Kako se osmo stoljee pr. n. e. bliilo kraju, u sve tri prijestolnice nedvojbeno se znalo da ta dva vremenska ciklusa nisu jednaka; a u Jeruzalemu su biblijski proroci, o povratku govorei Nibirua. o skorom Danu Gospodinovom u stvari govorili

Sve otkako je u uvodnom poglavlju Postanka uvrstila skraenu verziju sumerskog epa o Stvaranju, Biblija prepoznaje postojanje Nibirua i njegovo periodino vraanje u blizinu Zemlje, te se prema njemu odnosi kao o jo j e d n o m u ovom sluaju nebeskom izrazu Jahve kao univerzalnog Boga. Psalmi i Knjiga o Jobu govore o nevidljivom Nebeskom Gospodinu koji je "na visini nebeskoj izmjerio krug". Prisjeaju se prve pojave tog Nebeskog boga kada se sudario s T i a m a t o m (u Bibliji zvanog Tehom, kao i Rahab ili Rabah, "Bahati"), unitio ga, stvorio nebesa i "zakovanu narukvicu" (Asteoridski pojas), te "Zemlju objesio u praznini". Prisjeaju se i vremena kada je nebeski Gospodin uzrokovao Potop.

210

DAN

GOSPODINOV

Dolazak N i b i r u a i nebeski sudar, uslijed kojeg je Nibiru preao na veu orbitu, slavi se u velianstvenom psalmu broj 19: Nebesa slavu Boju kazuju, narukvica djelo ruku njegovih...

Navije'sta zakovana

Na nebesima suncu razape ator, te ono k'o junak veselo tee po putu. Polazi ono s jednog kraja nebeskog, i na drugom kraju dovrava kruenje svoje. Pribliavanje Nebeskog Gospodina u t r e n u t k u Potopa smatralo se preteom onoga to e se dogoditi sljedei put kada se vrati nebeski Gospodin. (Psalam 77: 6, 17-19): Spominjem Sjeam Strijele Oblaci Munje se se djela Gospodinovih, udesa...

tvojih pradavnih

Vode te ugledae. Boe, ugledae te vode i ustuknue. tvoje poletjee, zatutnjie gromom. rasvijetlie krug zemaljski,

Zemlja se zatrese i zadrhta. Proroci su te ranije pojave uzimali kao pokazatelj onoga to se moe oekivati. Oekivali su da e D a n Gospodinov (da citiram proroka Joela) biti d a n kada e se "zemlja tresti, sunce e i mjesec pomraiti i zvijezde e ustegnuti svjetlost svoj... D a n velik i vrlo straan." Proroci su tijekom otprilike tri stoljea rije o Jahvi pronijeli Izraelom i svim n a r o d i m a . Najraniji od petnaest zapisanih proroka bio je Amos; on je Boji glasnik ("Nabih") poeo biti oko 7 6 0 . g. pr. n. e.. Njegova proroanstva pokrila su tri razdoblja ili faze: pretkazao je asirske n a p a d e u bliskoj budunosti, skori Sudnji dan, te zavrno vrijeme mira i izobilja. Govorei u ime " G o s p o d i n a Jahve koji otkriva prorocima svoje tajne", opisao je D a n

211

POSLJEDNJI

DANI

Gospodinov kao d a n kada e "Sunce za i u p o d n e , a Zemlja bi i u mraku u po' bijela dana. Obraajui se o n i m a koji "tuju planete i zvijezde bogova svojih", usporedio je predstojei D a n s dogaajima Potopa, kada se "dan pretvorio u mrklu no, a vode morske izlile se na povrinu zemlje". U p o z o rio je te tovatelje retorikim p i t a n j e m : (Amos 5: 18): Teko onima koji eznu za Danom Sto e za vas znaiti Dan Gospodnji? Jer tada e biti tama, a ne svjetlo. Pola stoljea kasnije prorok Izaija povezao je proroanstva o " D a n u Gospodnjem" s k o n k r e r n i m geografskim lokaliretom, s " P l a n i n o m dogovorenog vremena," mjestom "na sjevernim obroncima" te je kralju koji se ramo zapurio rekao sljedee: "Evo, dolazi d a n Gospodnji, straan od bijesa i od gnjeva usplamtjeloga, da zemlju u grozan prizor prervori i da grenike iz nje istrijebi." On je, osim roga, ono to e se uskoro dogoditi usporedio s P o t o p o m , prisjeajui se vremena kada je "Gospodin doao kao oluja od bijesnih valova", te je dolazei dan opisao kao nebesku pojavu koja e utjecati na Zemlju (Izaija 13: 10,13): Gospodnjim!

Jer nebeske zvijezde a ni zvijezda nee vie sjati svjetlou; pomrat e sunce ishodei i mjesec nee vie svijetliti... Nebesa e se potresti, maknut e se zemlja s mjesta; Kada Gospodin nad vojskama

njihova

bude na krianju

u dan kada se izlije gnjev njegov. U ovom proroanstvu je najuoljivija identifikacija D a n a G o s p o d i n o vog s v r e m e n o m kada "Gospodin nad vojskama" nebeski, planetarni Bog "bude na krianju". To su iste rijei koje su u p o t r i j e b l j e n e u e p u

212

DAN

GOSPODINOV

Eniima Eli kada se opisuje kako je n a p a d a koji se sukobio s T i a m a t o m dobio ime N I B I R U : "Krianje e biti njegovo ime!" Poslije Izaije i prorok Hoea predvidio je D a n Gospodinov kao vrijeme kada e nebesa i Zemlja "odgovoriti" j e d n o na drugo dan nebeskih pojava koje e se odraavati na Zemlji. D a l j n j i m istraivanjem proroansrava kronolokim redoslijedom orkrivamo da su u s e d m o m stoljeu prije nove ere proroke objave dobile hitniji on i da su bile eksplicitnije: D a n Gospodinov bi e Sudnji dan za sve narode, U K L J U U J U I Izrael, m e u t i m prvens veno za Asiriju zbog o n o g to je uinila, te za Babilon zbog onoga to e uiniti, i Dan je blizu,

ide vrlo brzo


Blizu je Blinje veliki dan i urno Gospodinov Gospodinova.

dolazi!

Gorak je glas dana Dan gnjeva, Dan Dan uasa tmina

onaj dan! i pustoenja! i naoblake! SEFANIJA I: 14-15 i maglutina!

Dan nevolje i tjeskobe! Dan pomrine

N e p o s r e d n o prije 600. g. pr. n. e. prorok H a b a k u k molio se "Bogu koji dolazi u godinama koje su blizu" i koji e u n a t o svog g n j e v a p o k a z a ti milost. H a b a k u k je oekivanog nebeskog G o s p o d i n a opisao kao bljetei planet isto kao to je Nibiru bio prikazan u S u m e r u i Akadu. Pojavit e se, rekao je Prorok, na j u n i m nebesima: Bog stie zemlja s juga...

Velianstvo njegovo zastire nebesa, mu je puna slave. Sjaj mu je k'o svjetlost, 213

POSLJEDNJI

DANI

zrake sijevaju iz, njegovih ruku, ondje mu se krije sila. Rije pred njim Stade da ide, a uareno ugljevlje ide za njim. izmjeri zemlju; HABAKUK 3:3-6 Vide ga, i dru narodi.

Hitnost proroanstava poveala se s poetkom estog stoljea pr. n. e.. "Blizu je dan Gospodinov " - objavio je prorok Joel. "Dan Gospodinov blizu je svim narodima"- izjavio je i p r o r o k O b a d i j a . O k o 570. g. pr. n. e. p r o roku Ezekijelu dana je sljedea hitna boanska poruka (Ezekijel, 30: 2-3): Sine ovjeji, prorokuj i reci: Ovako govori Gospodin Bog: Kukajte: Jao Blii se dan dana! Gospodinov! Jer se blii dan.

Ezekijel je u to vrijeme, nakon to g a j e babilonski kralj Nabukodonozor prognao zajedno s ostalim judejskim vo ama, bio daleko od Jeruzalema. Mjesto progonstva gdje su se zbila Ezekijelova proroanstva i slavna vizija nebeskih kola bilo je na obalama rijeke Khabur, na podruju Harana. Ta lokacija nije bila sluajna, jer zavrni dio sage o Danu Gospodinovom te o Asiriji i Babilonu imao se odigrati ondje gdje je Abrahamovo putovanje zapoelo.

214

Dvanaesto

poglavlj

P O D N E V N A TAMA

ok su hebrejski proroci pretkazivali p o d n e v n u t a m u , to su "drugi narodi" oekivali s povratkom Nibirua? ekalo

Sudei po njihovim zapisima i crteima, oekivali su prekid sukoba

bogova, blagonaklona vremena za ovjeanstvo i veliku teofaniju.

ih je, kao to emo vidjeti, golemo iznenaenje.


U anticipaciji velikog dogaaja, u Ninivi i Babilonu sveeniki kadrovi za p r o m a t r a n j e nebesa mobilizirani su da opaaju nebeske pojave i t u m a e njihovo znaenje. Pojave se p o m n o biljeilo i o njima izvjetavalo kraljeve. Arheolozi su u ostacima kraljevskih i hramskih knjinica pronali ploice s takvim zapisima i izvjetaje koji su u m n o g i m sluajevima bili razvrstani po temi ili planetu kojeg su promatrali. M e u najpoznatijima je zbirka koja je u drevnim v r e m e n i m a sastavljena od sedamdeset glinenih ploica, a poznata je pod nazivom Enuma Anu Enlil. U njoj su izvjetaji o opservacijama planeta, zvijezda i zvijea razvrstani prema nebeskom Putu A n u a i Putu Enlila koji obuhvaaju nebesa od trideset stupnjeva do zenita na sjeveru (vidi sliku 53). Isprva su se opservacije t u m a i l e usporeivanjem pojava s astronomskim biljekama iz sumerskih vremena. P r e m d a napisane na akadskom jeziku (jeziku Babilona i Asirije), u izvjetajima o opaanjima nebesa koristilo

POSLJEDNJI

DANI

se mnogo sumerske terminologije i m a t e m a t i k e , a p o n e k a d su sadravali biljeku pisara da su prevedeni sa starijih sumerskih ploica. Takve ploice sluile su kao "prirunici za astronomiju", e su im na temelju prijanjih iskustava govorile kakvo je proroansko znaenje pojedinog fenomena: Kada se Mjesec u njegovo vrijeme ne bude vidio: Doi e do napada na moan grad. Kada komet doe na put Sunca: Prinosi s polja e se smanjiti, i dvaput e doi do previranja. Kada Jupiter bude pratio Veneru:

Molitve naroda doprijet e do bogova. Kako je vrijeme prolazilo, opaanja u izvjetajima bila su sve ee p r a e n a vlastitim t u m a e n j i m a sveenika. "U noi se S a t u r n pribliio M j e s e c u . S a t u r n je planet Sunca. Ovo je znaenje: To je p o g o d n o za kralja." Zamjerljiva p r o m j e n a ukljuivala je p o k l a n j a n j e posebne pozornosti p o m r i n a m a ; ploica (sada se nalazi u British M u s e u m u ) sa s t u p c i m a b r o jeva n a l i k r a u n a l n i m a sluila je za predvianje p o m r i n a Mjeseca pedeset godina u n a p r i j e d . S u v r e m e n a istraivanja dovela su do zakljuka da se p r o m j e n a na novi, a k u a l n i m o d e l a s t r o n o m i j e dogodila u o s m o m stoljeu pr. n. e., kada je n a k o n razdoblja pustoenja i kraljevskih prevra a u Babilonu i Asiriji s u d b i n a e dvije zemlje stavljena u ruke novih, m o n i h kraljeva: Tiglar-Pilesera III ( 7 4 5 . - 7 2 7 . pr. n. e.) u Asiriji i N a b u n a s a r a ( 7 4 7 . - 7 3 4 . g. pr. n. e.) u Babiloniji. N a b u n a s a r ("Onaj kojeg titi N a b u " ) ve je u drevnim v r e m e n i m a slavljen kao inova or i pokreta na podruju astronomije. Jedan od njegovih prvih poteza bila je obnova h r a m a posveenog Samau u Sipparu, "sreditu kulta" boga Sunca u drevnom Sumeru. K t o m u , izgradio je opservatorij u

216

PODNEVNA

TAMA

Babilonu, usavrio kalendar (naslijee iz Nippura) i uveo svakodnevno izvjetavanje kralja o nebeskim pojavama i njihovom znaenju. Prvenstveno je zbog tih njegovih poteza na vidjelo izalo obilje astronomskih podataka koji rasvjerljavaju kasnije dogaaje. I Tiglat-Pileser je, na svoj vlastiti nain, bio aktivan. Njegovi ljetopisi sadre opise gotovo neprekidnih vojnih pohoda te hvalisanja osvojenim gradovima, brutalnim smaknuima lokalnih kraljeva i plems va e masovnim progonstvima. Njegova uloga, te uloga njegovih nasljednika Salmanesera V i Sargona II u propasti Izraela i progonstvu izraelskog naroda (dese izgubljenih p l e m e n a ) , kao i Senheribov pokuaj da osvoji Jeruzalem, opisani su u p r e t h o d n o m poglavlju. Blie domovini, ti asirski kraljevi sada su bili zauzeti pripajanjem Babilonije "dranjem M a r d u k a za ruke". Sljedei asirski kralj, Esa hadon (680.-669. g. pr. n. e.) objavio je da su mu "i Aur i M a r d u k dali mudrost", zavjetovao se u Mardukovo i Nabuovo ime e poeo nanovo graditi hram Esagil u Babilonu. U povijesnim udbenicima Esarhadon se uglavnom pamti po svom uspjenom napadu na Egipat (675.-669. g. pr. n. e.). Svrha napada, koliko je o mogue utvrditi, bila je zaustaviti egipatske pokuaje da se "upliu u Kanaan" i dominiraju Jeruzalemom. U svjedu buduih dogaaja vrijedi spomenuti rutu koju je Esarhadon izabrao: umjesro da ide najkraim purem, na jugozapad, napravio je znatan obilazak i poao prema sjeveru, do Harana Tamo je, u srarom h r a m u boga Sina, za raio boji blagoslov njegovog osvajakog pohoda. I Sin mu je, oslanjajui se na tap i u pra nji Nuskua (boanskog glasnika bogova) dao svoj blagoslov. Esarhadon je zatim krenuo prema jugu, silovito prodirui kroz istoni Mediteran kako bi doao do Egipta. Znakovito je da je zaobiao grad kojeg Senherib nije uspio osvojiti J e r u z a l e m . Takoer je znakovito d a j e napad na Egipat i obilaenje Jeruzalema kao i, naposljetku, sudbinu same Asirije desetljeima ranije bio prorokovao prorok Izaija (10: 24-32). Esarhadon je bio vrlo geopolitiki aktivan i nije zanemarivao astronomske zahtjeve tih vremena. Uz vodstvo bogova Samaa i Adada, u Auru (gradu, asirijskom sreditu kulta) podigao je "Kuu mudrosti" opserva-

217

POSLJEDNJI

DANI

torij i na svojim s p o m e n i c i m a slikovno prikazao Sunev sustav s dvanaest lanova ukljuujui Nibiru (slika 8 9 ) . Do jo raskonije svete etvrti sada su vodila nova, m o n u m e n t a l n a vrata koja su prema prikazima na c i l i n d r i n i m p e a t i m a bila izgraena po uzoru na Anuov portal na N i biruu (slika 9 0 ) . To je naznaka o t o m e kakva su oekivanja u vezi s Povrat k o m bila u Asiriji.

218

PODNEVNA

TAMA

Svi ti vjersko-politiki potezi sugeriraju da su se Asirci pobrinuli da naprave sve potrebno za bogove. Tako je potkraj sedmog stoljea pr. n. e. Asirija bila spremna za oekivani Povratak planeta i bogova. Otkriveni tekstovi ukljuujui pisma koja su kraljevima slali njihovi vodei astronomi otkrivaju anticipaciju idilinog, utopijskog vremena. Kada Nibiru Zemlje Zaraeni dosegne vrhunac,

e ivjeti sigurno, kraljevi e se pomiriti;

Bogovi e sasluati molitve I usliati pronje. Kada Postane Planet nebeskog prijestolja

sjajniji,

Bit e poplava i sua. Kada Nibiru dosegne svoj perigej,

Bogovi e podariti mir. Tekoe e nestati, Zapreke e se razmrsiti. Oito je da se oekivalo planet koji e se pojaviti, uzdii se na n e besima, postati sjajniji i na svom perigeju, na mjestu "krianja", postati N I B I R U (Planet kria). Nadalje, kao to su pokazali portal i druge graevi-

ne, s povratkom Nibirua oekivala se repriza prijanjeg Anuovog posjeta


Zemlji. Sada je bilo na sveenicima-astronomima da p r o m a t r a j u nebesa i opaze pojavu planeta; m e u t i m , gdje su ga u nebeskom prostranstvu trebali traiti te kako e prepoznati planet dok je jo daleko na nebesima? Sljedei asirski kralj Aurbanipal (668.-630. pr. n. e.) pronaao je rjeenje. Povjesniari smatraju da je Aurbanipal bio najueniji asirski kralj, budui da je osim akadskog poznavao druge jezike, ukljuujui sumerski, te je ak tvrdio da moe itati "zapise od prije poplave". Hvalio se, osim toga,

219

POSLJEDNJI

DANI

da je

n a u i o tajno znakovlje neba i Z e m l j e . . . i prouavao nebesa s m a j -

storima proricanja." Neki suvremeni istraivai smatraju i da je on bio "prvi arheolog", a b u d u i da je sus avno sakupljao ploice s lokacija koje su ve u to vrijeme bile drevne p o p u r N i p p u r a , U r u k a i Sippara u negdanjem S u m e r u . Uz to, slao je specijalizirane timove da razvrstavaju i pljakaju takve ploice u prijestolnicama zemalja koje su Asirci zauzeli. Ploice su na kraju dolazile u glavnu knjinicu gdje su ih imovi pisara prouavali te prevodili i prepisivali izabrane tekstove iz prijanjih tisuljea. (Posjetitelj M u z e j a drevnog Bliskog istoka u Istanbulu moe pogledati izlobu tih ploica koje su u r e d n o posloene na o r i g i n a l n i m p o l i c a m a , pri e m u je na poe ku svake police "ka aloka ploica" s p o p i s o m svih drugih tekstova na toj polici.) P r e m d a p r i k u p l j e n e ploice pokrivaju irok spekrar ema, p r o n a e n o pokazuje da se posebna panja posveivala p o d a c i m a povezanim s nebesima. M e u iskljuivo a s t r o n o m s k i m tekstovima nalazile su se ploice koje su p r i p a d a l e nizu p o d n a s l o v o m " D a n Bela" Dan Gospodinov! N a d a lje, vanima su se smatrale epske prie i pripovijesti o dolascima i odlascima bogova, a posebno ako su rasvje ljavale prolaske N i b i r u a . Enurna Eli Ep o s varanju koji je opisao kako je planet koji je upao u Sunev sustav postao N i b i r u prepisivao se, prevodio i nanovo prepisivao. Is o je bilo i sa zapisima koji su govorili o Velikoj poplavi, kao o su epovi Atra Hasis i Gilgames. Iako se za sve njih ini da su l e g i t i m a n dio prikupljanja znanja u kraljevskoj knjinici, sluajno su se sve ploice bavile sluajevima Nibiruovih pojavljivanja i stoga s njegovim sljedeim pribliavanjem. M e d u iskljuivo a s t r o n o m s k i m tekstovima prevedene su i nedvojbeno p o m n o p r o u a v a n e bile u p u t e za opaanje Nibiruovog dolaska te za njegovo prepoznavanje kada se pojavi. U babilonskom zadrao izvornu sumersku t e r m i n o l o g i j u stoji: Planet po boga Marduka: SHUL.PA.E; eks u koji je

njegovoj pojavi

220

PODNEVNA

TAMA

na

visini

od trideset stupnjeva;

SAG.ME.NIG.

Kada doe na sredinu neba: NIBIR U. D o k se za prvi navedeni planer ( S H U L . P A . E ) smatra da je J u p i t e r (no mogao bi biti i S a t u r n ) , i m e sljedeeg ( S A G . M E . N I G ) moglo bi biti samo inaica za Jupiter, no neki smatraju da se radi o M e r k u r u ( ' ) . Slini tekstovi iz N i p p u r a , u kojima su sumerska i m e n a p l a n e t a prevedena kao U M U N . P A . U D . D U i S A G . M E . G A R , sugerirali su da e N i b i r u "najaviti" planet Saturn, te da e n a k o n dizanja na trideset stupnjeva biti blizu Jupitera. Drugi tekstovi (npr. ploica poznata kao K.3124) navode da e nakon prolaska p l a n e t a S H U L . P A . E i S A G . M E . G A R za koje ja drim da su S a t u r n i J u p i r e r "Planet M a r d u k ui u Sunce" ( j. dosegnuti perigej, toku na p u t a n j i najbliu S u n c u ) i "postati N i b i r u . "

1 Iscrpni astronomski p o d a c i koji su bili Otkriveni ve u d e v e t n a e s t o m te p o e t k o m dvadesetog stoljea privukli su pozornost, vrijeme i strpljenje velikih z n a n s t v e n i h umova koji su asirologiju" briljantno spojili s a s t r o n o m i j o m . U prvoj knjizi Z e m a l j s k i h kronika. Dvanaestom planetu, o b r a e n je rad i uvrtena su postignua ljudi poput, i z m e u ostalih, Franza Kuglera, Ernsta W e i d n e r a , Ericha Ebelinga, H e r m a n a H i l p r e c h t a , Alfieda J e r e m i a s a , Morrisa Jastrowa, Albertas Schotta i Th. G. Pinchesa. Njihov je z a d a t a k oteavala i n j e n i c a d a j e isti kakkabu (bilo koje nebesko tijelo, u k l j u u j u i p l a n e t e , n e p o m i n e zvijezde i konstelacije) m o g a o imati vie od j e d n o g i m e n a . Ve sam t a m o , takoer, istak n u o osnovni nedostatak njihova rada: svi su oni pretpostavili da S u m e r a n i i drugi drevni narodi nisu mogli znati (sluei se "golim o k o m " ) za planete iza S a t u r n a . Zbog toga, kad god bi se s p o m e n u l o ime planeta koje nije bilo j e d n o od p r i h v a e n i h naziva za "sedam p o z n a t i h kakkabani" Sunce, Mjesec, Merkur, Venera, M a r s , J u p i t e r i S a t u r n pretpostavljalo bi se da je to jo j e d a n naziv za nekoga od te "poznate sedmorice". Glavna rtva tog pogrenog stava bio je N i b i r u ; kad god bi se navodio babilonski ekvivalent "planeta M a r d u k a " , pretpostavljalo se da je to drugo ime za J u p i t e r o d n o s n o M a r s ili (prema nekim e k s t r e m n i m m i l j e n j i m a ) ak za M e r k u r . Nevjerojatno je da suvremeni astronomi glavne struje nastavljaju svoj rad temeljiti na pretpostavci "samo sedam" usprkos g o l e m o j koliini dokaza koji govore suprotno i pokazuju da su S u m e r a n i poznavali pravi oblik i sastav naeg Sunevog sustava, poevi od imenovanja vanjskih p l a n e t a u epu Enurna Eli, ili etiri tisue i petsto g o d i n a starog prikaza p o t p u nog, dvanaesterolanog Sunevog sustava, sa S u n c e m u sreditu, na c i l i n d r i n o m peatu VA/243 u berlinskom muzeju (slika 91), ili prikaza dvanaest p l a n e t a r n i h simbola na asirskim ili b a b i l o n s k i m

spomenicima, i ta o dalje.

221

POSLJEDNJI

DANI

SLIKA 91 D r u g i tekstovi daju jasnije indicije o N i b i r u o v o j p u t a n j i , kao i o vrem e n s k o m okviru njegovog pojavljivanja: Od planet Od Jupitera, napreduje prema Jupitera, svoj sjaj, Raka postat e Nibiru. Zapadu.

planet poveava i u zodijaku Veliki Njegova Dijeli Dok stoji planet: pojava: nebesa u

tamno-crvena.

napola Nibiruu.

Kada se u z m u zajedno, a s t r o n o m s k i tekstovi iz v r e m e n a A u r b a n i p a l a opisuju planet koji se pojavljuje na rubu Sunevog sustava, die se i postaje vidljiv kada dode do J u p i t e r a (ili ak jo prije, kod S a t u r n a ) , a z a t i m zavija p r e m a dolje, p r e m a ravnini ekliptike. Na svom p e r i g e j u , kada je najblie S u n c u (prema t o m e , i Z e m l j i ) , p l a n e t na mjestu Krianja "u zodija-

222

PODNEVNA

TAMA

SLIKA 92 ku Raka 'postaje Nibiru. To se, kao to priloeni shematski dijagram (koji nije u omjeru) pokazuje, moglo dogoditi samo kada je do izlaska Sunca na dan proljetnog ekvinocija dolazilo u zodijaku Bika a za trajanja zodijakog doba Ovna. (slika 9 2 ) . Takve indicije o orbiti Nebeskog Gospodina i njegovoj ponovnoj pojavi, koje kao kartu neba ponekad koriste zvijea zodijaka, nalaze se i u odlomcima Biblije, tako pokazujui da je to znanje moralo biti raireno na i n t e r n a c i o n a l n o j razini: "U J u p i t e r u e se vidjeti tvoje lice" - stoji u psalmu 17. "Gospodin e s juga d o i . . . njegovo blistavo velianstvo sjat e kao svjetlost" - prorie prorok H a b a k u k (glava 2). "Usamljen On kroi Nebesima, iznad najviih Dubina; prolazi kraj Velikog Medvjeda, Oriona i Siriusa i zvijea Juga" stoji u Knjizi o Jobu (glava 9). A prorok Amos (5: 9) pretkazao je: "Njegovo nasmijeeno lice uzdie se iznad Bika i Ovna; od Bika ka Strijelcu On e krenuti." Ti stihovi opisuju planet koji prolazi najviim nebesima te kreui se orbitom u smjeru kazaljke na satu "retrogradno", rekli bi astronomi

223

POSLJEDNJI

DANI

dolazi preko j u n i h zvijea. To je p u t a n j a slina putanji Halleyjevog kornera (vidi sliku 7 8 ) , samo m n o g o veeg razmjera. Detaljni prijevodi sumerskih opisa ceremonija ro su pratile dravni posjet A n u a i A n t u Zemlji oko 4000. g. pr. n. e. na akadski jezik bilo je vrlo indikativno za Aurbanipalova oekivanja. Odlomci koji se bave boravkom A n u a i An u u U r u k u opisuju kako je u predveerje na "najviu razinu tornja" bio postavljen promatra koji je pazio na pojave planeta te ih j e d n u za drugom objavljivao sve dok se nije pojavio "Planet velikog A n u a od nebesa", nakon ega su svi bogovi, okupljeni da doekaju boanski par, recitirali pjesmu " O n o m e koji je sve sjajniji, nebeskom plane u Gospodina Anua" i pjevali him n u "Slika Stvoritelja se uzdigla". Dugi ekstovi dalje opisuju ceremonijalne objede, povlaenje u none odaje, procesije sljedeeg dana i tako dalje. M o e m o o p r a v d a n o zakljuiti da se A u r b a n i p a l bavio prikupljan j e m , u s p o r e i v a n j e m , p r e v o e n j e m i p r o u a v a n j e m svih starijih tekstova koji su mogli: a) s v e e n i c i m a - a s t r o n o m i m a dati smjernice kako da u n a j r a n i j e m m o g u e m t r e n u t k u u o e povratak N i b i r u a i b) u p o z n a t i kralja s p r o c e d u r a m a za ono to n a k o n toga treba u i n i t i . Nazivanje N i b i r u a "Plane nebeskog prijes olja" vrlo je znakovito za kraljevska oekivanja, a to su i prikazi asirskih kraljeva na velians venim reljefima na zidovima palaa, na k o j i m a pozdravljaju boga u krilatom disku dok ovaj lebdi iznad drve a ivota (kao na slici 8 7 ) . Saznati za pojavljivanje planeta to je prije m o g u e bilo je vano zato da bi se moglo pripremiti za dolazak ivotom. M e u t i m , to nije bilo sueno. N e d u g o nakon Aurbanipalove smrti irom asirskog carstva izbile su p o b u n e . Njegovi su sinovi izgubili vlast n a d Egiptom, Babilonijom i E l a m o m . Na g r a n i c a m a asirskog carstva pojavile su se pridolice izdaleka "horde" sa sjevera, M e d i j c i s istoka. Svugdje su lokalni kraljevi preuzeli vlast i proglasili nezavisnost. Od posebne vanosti kako neposredne ako i za b u d u e dogaaje bilo je Babilonovo raskidanje dvojnog kraljevanja velikog boga prikazanog na njemu moda samog Anua? i biti blagoslovljen dugim, a m o d a ak i vjenim

224

PODNEVNA

TAMA

s Asirijom. U sklopu novogodinjih svetkovina 626. g. pr. n. e. babilonski general ije ime Nabupolasar ("Nabu uva svoga sina") implicira da je tvrdio da je Nabuov sin bio je ustolien za kralja nezavisne Babilonije. Na j e d n o j ploici njegova je inauguracija opisana rijeima: "Okupili su se prinevi zemalja; blagoslovili su Nabupolasara; otvarajui svoje ake, proglasili su ga vladarom. Ogorenost zbog asirske brutalne vladavine bila je tolika d a j e Babilon ubrzo pronaao saveznika za napad na Asiriju. Glavni i energini saveznik bili su im Medijci (preci Perzijanaca) koji su bili doivjeli asirske provale i brutalnost. Dok su babilonske snage prodirale u Asiriju s juga, Medijci su napali s istoka e su 614. g. pr. n. e. kao to su bili prorokovali hebrejski proroci! osvojili i spalili asirsku vjersku prijestolnicu Aur. Kraljevska prijes olnica Niniva bila je sljedea na redu. Do 612. g. pr. n. e. velika Asiriju bila je u rasulu. Asirija zemlja "prvog arheologa" sada je i sama pos ala zemlja arheolokih lokacija. Kako se o moglo dogodiri zemlji ije je samo ime znailo "Zemlja Aura"? J e d i n o ada mogue objanjenje bilo je da su bogovi povukli svoju zatitu; mi emo pokazati d a j e s var zapravo bila mnogo sloenija: povukli su se sami bogovi iz Asirije i sa Zemlje. N a k o n toga poelo se odvijati posljednje i najnevjerojarnije poglavlje sage o Povrarku, poglavlje u kojem e glavnu ulogu igrati Haran.

Zapanjujui slijed dogaaja propasti Asirije zapoeo je bijegom lanova asirske kraljevske obirelji u Haran. Traei amo od boga Sina zatitu, bjegunci su okupili ostatke asirske vojske i jednoga od izbjeglica proglasili "kraljem Asirije". M e u t i m bog, iji je grad Haran bio od davnina, nije se

odazvao. Godine 610. pr. n. e. babilonske snage osvojile su Haran i unitile preostale asirske nade.
Bitka za nasljedsrvo Sumera i Akada bila je gotova; sada je iskljuivo pravo na njega, uz blagoslov bogova, imao kralj u Babilonu. Babilon je ponovno vladao zemljama koje su j e d n o m sainjavale sveti "Sumer i Akad",

225

POSLJEDNJI

DANI

ak je u m n o g i m tekstovima tog vremena Nabupolasar nosio naslov "kralj Akada". On je vladavinu iskoristio da p r o m a t r a n j e neba proiri na N i p p u r i Uruk, te su u n a r e d n i m krucijalnim g o d i n a m a neki od kljunih astronomskih tekstova doli iz ta dva nekadanja sumerska grada. Te iste sudbonosne godine, 610. pr. n. e. z n a m e n i t e g o d i n e p u n e z a p a n j u j u i h dogaaja, kao to e m o vidjeti p o n o v n o snani Egipat t a k o e r je na svoje prijestolje postavio nepopustljivog i m p e r a t o r a po i m e n u N e h o . Samo g o d i n u dana kasnije dogodio se j e d a n od n a j m a n j e razumljivih geopolitikih poteza tog v r e m e n a n a j m a n j e razumljivih za povjesniare, to jest. Egipani, koji su prije bili na istoj strani kao i Babilonci te se zajedno s n j i m a suprotstavljali asirskoj vladavini, n a g r n u l i su iz Egipta p r e m a sjevera i pregazili podruja i sveta mjesta koje su Babilonci smatrali svojima. Egipane je njihov prodor na sjever sve do Karkemia doveo nadohvat H a r a n a . K t o m u , u ruke su im pala dva mjesta povezana sa svemirom, u L i b a n o n u i J u d e j i . Iznenaeni Babilonci nisu to namjeravali trpjeti. Ostarjeli Nabupolasar zadatak vraanja kljunih mjesta povjerio je svom sinu N a b u k o d o n o z o r u koji je ve bio stekao ugled na b o j n o m polju. U lipnju 605. g. pr. n. e. kod Karkemia Babilonci su potukli egipatsku vojsku, oslobodili "svetu umu u Libanonu koju su N a b u i M a r d u k eljeli" te potjerali Egipane natrag sve do Sinajskog poluotoka. N a b u k o d o n o z o r je zaustavio potjera tek kad mu je iz Babilona stigla vijest o oevoj smrti. Pourio je natrag i te iste godine bio proglaen kraljem Babilona. Povjesniari nemaju objanjenje za i z n e n a d n u egipatsku navalu i silinu babilonske reakcije. N a m a je, m e u t i m , oito d a j e u sri tih dogaaja bilo oekivanje Povratka. Doista, izgleda da se te 605. g. pr. n. e. smatralo d a j e povratak neminovan, da moda ak kasni jer je te iste godine prorok Habakuk u J e r u z a l e m u poeo propovijedati u Jahvino ime. Pretkazujui budunost Babilona i drugih nacija, prorok je upitao Jahvu kada e doi D a n Gospodinov dan kazne Boje za zemlje, ukljuujui Babilon a Jahve mu je ovako odgovorio:

226

PODNEVNA

TAMA

Zapi i Ure i ga

vienje, na ploice, vienje samo za svoje zadano ne vara; ekaj; HABAKUK 2: 2-3 vrijeme:

da ga ita lako ita: Jer ovo je Ispunjenju tei, Ako stie polako,

Jer odista e doi i nee zakasniti!

( " Z a d a n o v r i j e m e " j e , kao to e m o vidjeti, stiglo t o n o p e d e s e t godina potom.)

etrdeset i tri g o d i n e Nabukodonozorove vladavine (605.-562. pr. n. e.) smatraju se razdobljem d o m i n a n t n o g "neobabilonskog" carstva. To je bilo razdoblje o d l u n i h akcija i brzih poteza jer nije bilo vremena na gubljenje: sve blii Povratak sada je pripadao Babilonu! Kako bi ga se p r i p r e m i l o za oekivani Povratak, u Babilonu su u b r z a n o provedeni opseni renovacijski i graditeljski radovi. N j i h o v o arite bila je sveta etvrt u kojoj je obnovljen i n a n o v o izgraen M a r d u k o v h r a m Esagil (sada zvan j e d n o s t a v n o Bel/Ba'al, " G o s p o d i n " ) . Njegov zigurat sa s e d a m terasa p r i p r e m l j e n je za p r o m a t r a n j e z v j e z d a n i h n e b e s a (slika 9 3 ) ba k a o to je napravljeno u U r u k u kada g a j e oko 4 0 0 0 . g. pr. n. e. posjetio A n u . Sagraen je novi procesijski put koji je u svetu etvrt vodio kroz g o l e m a nova vrata: zidovi su im bili ukraeni i od vrha do d n a prekriveni lijepim g l a z i r a n i m c i g l a m a koje i d a n d a n a s privlae pozornost, b u d u i da su suvrem e n i ekskavatori iskopali procesijski p u t i vrata te ih, n a n o v o sastavljene, izloili u m u z e j u Vorderasiatiches M u s e u m u Berlinu. Babilon, M a r d u k o v Vjeni grad, bio je p r i p r e m l j e n za Povratak. " U i n i o sam grad Babilon najglasovitijim m e d u svim z e m l j a m a i n a s e o b i n a m a ; njegovo sam i m e uzvisio da b u d e najhvaljenije od svih svetih gradova" - napisao je N a b u k o d o n o z o r u svojim zapisima. Kako se ini, oe-

227

POSLJEDNJI

DANI

SLIKA 93 kivalo se da e se bog koji dolazi s krilatim diskom spustiti na Mjesto slijetanja u Libanonu, a zatim konzumirati Povratak ulaskom u Babilon kroz novi, velianstveni procesijski put i impozantna vrata (slika 94) vrata nazvana "Itar" (alias IN.ANNA), koja je u Uruku bila "Anuova voljena", to je jo jedna indicija glede toga iji Povratak se oekivao. Istovremeno s tim oekivanjima Babilon je dobio ulogu novog Pupka Zemlje preuzevi pretpotopni Nippurov poloaj DUR.AN.KI-ja, "veze nebo-Zemlja". Da je to sada bila funkcija Babilona izraeno je time to je temeljnoj platformi zigurata bilo dodijeljeno sumersko ime E.TEMEN.AN.KI ("Hram temelja za nebesa-Zemlju), naglaavajui ulogu Babilona kao novog "Pupka Zemlje" ulogu jasno prikazanu na babilonskoj "Karti svijeta" (vidi sliku 10). To je bila terminologija koja je oponaala opis Jeruzalema s Kamenom temeljcem koji je sluio kao veza izmeu nebesa i Zemlje! N o a k o j e t o bilo o n o t o j e N a b u k o d o n o z o r zamislio, tada j e B a bilon m o r a o zamijeniti postojeu poslijepotopnu vezu sa svemirom Jeruzalem. Preuzevi nakon potopa ulogu Kontrolnog centra misije koju je prije potopa drao Nippur, Jeruzalem je bio smjeten u sreditu koncentrinih

228

PODNEVNA

TAMA

SLIKA 94 udaljenosti do drugih mjesta povezanih sa svemirom (vidi sliku 3). Nazivajui ga "pupkom Zemlje" (38: 12), prorok Ezekijel objavio je da je Jeruzalem za tu ulogu bio izabrao sam Bog: Ovako veli Gospodin Jahve:

Ovo je Jeruzalem; Postavi ga u sredite naroda, Okru ih ga zemljama! EZEKIJEL 5: 5

229

POSLJEDNJI

DANI

Odluan da tu ulogu preotme za Babilon, Nabukodonozor je poveo svoje trupe na taj dotad neosvojivi plijen i 598. g. pr. n. e. zauzeo Jeruzalem. Ovaj put je, kao to je bio upozorio prorok Jeremija, Nabukodonozor izvravao Boji gnjev na stanovnicima Jeruzalema zato to su se upustili u tovanje nebeskih bogova: "Baala, Sunca, Mjeseca i zvijezda" (2 Kraljevi 23: 5) popis koji jasno ukljuuje Mardukov nebeski entitet! Izgladnivi stanovnike Jeruzalema tri godine dugom opsadom, Nabukodonozor je uspio pokoriti grad te zarobiti judejskog kralja Jojakima i odvesti ga u Babilon. U progonstvo je odvedeno i judejsko plemstvo te uena elita izmeu ostalih i prorok Ezekijel kao i tisue judejskih vojnika i obrtnika. Naseljeni su na obale rijeke Khabur, u blizini Harana, doma njihovih predaka. Sam grad i h r a m ovaj su put ostali nedirnuti, no jedanaest godina kasnije, 587. g. pr. n. e., Babilonci su se vratili u velikom broju. Taj put su Babilonci, prema Bibliji, postupali po vlastitom nahoenju i spalili hram koji je izgradio Salomon. Nabukodonozor u svojim zapisima za to nije dao objanjenje, osim uobiajenog da udovolji eljama "svojih bogova Nabua i Marduka". No, kao to emo uskoro vidjeti, pravi je razlog bio jednostavan: uvjerenje da je Jahve otiao i da ga vie nema. Unitenje hrama bilo je okantno i zlo djelo za koje su Babilon i njegov kralj kojeg su proroci ranije nazivali "prutom Jahvinog gnjeva" trebali biti otro kanjeni. "Osveta Jahve, Boga naega, osveta za hram njegov, izvrit e se na Babilonu, objavio je prorok Jeremija (50: 28). Proriui pad monog Babilona te njegovo unitenje od strane napadaa sa sjevera to se obistinilo samo nekoliko desetljea kasnije Jeremija je takoer proglasio sudbinu bogova koje je Nabukodonozor bio zazvao: Objavite narodima!

Razglasite, ne tajite, recite: Bel je postiden: Marduk razbijen! JEREMIJA 5 0: 2

230

PODNEVNA

TAMA

Boja kazna za Nabukodonozora bila je razmjerna njegovom svetogru. Prema t r a d i c i o n a l n i m izvorima, u m r o je 562. g. pr. n. e. u agoniji, sluen b u b o m koja mu je kroz nos ula u mozak.

Ni N a b u k o d o n o z o r niti itko od njegova tri krvna nasljednika (koji su bili ubijeni ili na neki drugi nain u k r a t k o m roku odstranjeni) nisu ivjeli dovoljno dugo da vide dolazak Anua na babilonska vrata. U stvari, taj se

dolazak nikada nije ni dogodio, premda se Nibiru vratio. injenica je da su na astronomskim ploicama iz tog istog vremena zabiljeena opaanja Nibirua odnosno "planeta Marduka." O nekima je izvijeteno kao o z n a m e n j u . Na primjer, ploica katalogizirana kao K.8688 obavjetava kralja da e, ako se Venera pojavi "ispred" (tj. ako izae prije) Nibirua, usjevi propasti, a ako Venera izae "iza" (tj. poslije) Nibirua, "usjevi u zemlji e uspjeti". Nas vie zanima skupina "kasnobabilonskih" ploica p r o n a e n i h u U r u k u ; na njima su podaci iskazani u dvanaest mjesenih zodijakih stupaca, a tekstovi su povezani sa slikovnim prikazima. Na j e d n o j od tih ploica (VA 7 8 5 1 , slika 95) u n u t a r planeta M a r d u k a ,

SLIKA 95

231

POSLJEDNJI

DANI

smjetenom i z m e u simbola za zvijee Ovna s j e d n e i simbola za Zemlju s druge strane, prikazan je sam M a r d u k . Drugi primjer je ploica VA 7847:

ona jedno konkretno opaanje u zvijezdu Ovna naziva "Danom kada su se otvorila vrata velikog boga Marduka" odnosno kada se pojavio
Nibiru; a a im slijedi pis "Dan boga Marduka" kada se plane premjestio na svojoj putanji te bio vien u Vodenjaku. ak jo znakovitija od dolaska planeta " M a r d u k a " u vidno polje s j u nih nebesa i njegovog brzog pos ajanja " N i b i r u o m " u sredinjem nebeskom pojasu bila je j e d n a druga skupina, ovaj pur krunih, ploica. Te su ploice predstavljale "napredak unatrag" p r e m a sumerskim astronomskim postavkama te su nebesku sferu dijelile na ri puta (Enlilov put za sjeverni dio nebesa, Eaov p u t za j u n i i Anuov put za sredinji dio nebesa). Iznad ta tri puta zatim je bilo poloeno dvanaest zoijako-kalendarskih segmenata, kao to se vidi na otkrivenim f r a g m e n t i m a (slika 9 6 ) ; na stranjim stranama tih krunih ploica bila su zapisana objanjenja. G o d i n e 1900. Theophilus G. Pinches izazvao je senzaciju na sastanku drurva Royal Asiatic Society u L o n d o n u u Engleskoj kada je objavio da je uspio sastaviti itav "astrolab" ("Uzima zvijezda"), kako je nazivao ploicu. Pokazao je d a j e to kruni disk podijeljen na tri k o n c e n t r i n a dijela i, poput pite, na dvanaest segmenata, to rezultira poljem koje se sastoji od trideset i est odsjeaka. Svaki od trideset i est odsjeaka sadravao je ime s kruiem ispod njega, to je pokazivalo da se radi o nebeskom tijelu, i broj. Svaki odsjeak takoer je nosio ime mjeseca, tako da ih je Pinches n u m e r i r a o od I do XII, poevi od mjeseca Nissan, (slika 9 7 ) . Njegova je prezenracija, razumljivo, izazvala veliku senzaciju jer bio im je predstavio babilonsku kar u neba podijeljenu na tri staze - Enlilovu, Anuovu i Eaovu/Enkijevu - koja pokazuje koji su se planeti, zvijezde i zvijea na kojem podruju nebesa promatrali u kojem mjesecu cijele godine. Rasprava oko identiteta nebeskih tijela (u ijem korijenu ui postavka "nita iza Saturna") i znaenja brojeva jo nije okonana. Nerijeeno je i pitanje starosti koje godine je astrolab napravljen e, ukoliko se radi o kopiji starije ploice, koje je vrijeme na njemu prikazano? Miljenja o

232

PODNEVNA

TAMA

starosti varirala su od prije dvanaestog i treeg stoljea pr. n. e., veina se, m e u t i m , slagala da je astrolab pripadao eri N a b u k o d o n o z o r a ili njegovog nasljednika N a b u n a i d a . Astrolab to ga je Pinches preds avio u n a r e d n i m je raspravama bio identificiran kao "P," no kasnije je preimenovan u "Astrolab A", b u d u i da je otada sastavljen jo j e d a n , poznat kao "Astrolab B".

233

POSLJEDNJI

DANI

SLIKA 97 Iako ta dva astrolaba na prvi pogled izgledaju j e d n a k o , ipak su razliiti. Sto se tie nae analize, kljuna razlika je u t o m e to se u astrolabu "B" planet identificiran kao Mul Neberu d Marduk "Planet Nibiru boga M a r d u k a " nalazi na A n u o v o m p u t u , sredinjem ekliptinom pojasu (slika 9 8 ) , dok je na astrolabu "A" planet identificiran kao Mul Marduk "Planet M a r d u k ( o v ) prikazan na Enlilovom putu, na sjevernom dijelu nebesa (slika 9 9 ) . P r o m j e n a i m e n a i poloaja a p s o l u t n o je ispravna u k o l i k o dva astolaba prikazuju planet koji se kree " M a r d u k " , kako su ga zvali Babilonci 1

234

PODNEVNA

TAMA

SLIKA 98 doavi u vidno polje visoko na sjevernom dijelu neba (kao u astrolabu , zavija nadolje prema ekliptici i postaje N I B I R U ("Krianje") kada

235

POSLJEDNJI

DANI

SLIKA 99 presijee ekliptiku na Anuovom putu (kao u " B " ) . cijelo vrijeme! D o k u m e n t a c i j a u dvije faze koju n a m pruaju ta dva astrolaba pokazuje upravo ono to mi tvrdimo

236

PODNEVNA

TAMA

Teks ovi (poznati kao KAV 218, srupci B i C) priloeni uz krune prikaze uklanjaju svaku sumnju glede identiteta M a r d u k a / N i b i r u a : [Mjesec] Adar: Planet Marduk Blistavi kakkabu i dijeli nebesa. Taj kakkabu je Nibiru Premda moemo bi bog Marduk. na to Putu Anuovom: izlazi na jugu

nakon " to bogovi noi zavre svoje zadatke,

sigurni zbog razloga koji e uskoro biti po-

dastrijeti da opaanja iz svih tih "kasnobabilonskih ploica" nisu mogla biti obavljena prije 640. g. pr. n. e., moemo takoer biti sigurni da se nisu dogodila nakon 555. g. pr. n. e. jer to je godina kada je ovjek po i m e n u N a b u n a i d postao posljednji kralj Babilonije koji je tvrdio da su legi imnos njegove kraljevske asti potvrdila nebesa, da ga je na nebesima, bio pozvao po imenu." Pored te u n o n o m vienju vidio "planet Marduk, visoko vrdnje izjavio je i kako je

"Veliku zvijezdu i Mjesec." Pomou Keplerovih

formula za putanje planeta oko Sunca izraunato je da je i avo razdoblje Mardukove/Nibiruove vidljivosti iz Mezopotamije trajalo svega nekoliko kratkih godina; s oga Nabudaidova vrdnja o vidljivosti planeta postavlja njegov povra ak u godine neposredno prije 555. g. pr. n. e. D a k l e , koje je bilo t o n o vrijeme povra ka? U rjeavanje te zagonetke ukljuen je jo j e d a n aspekt: proroanstva o "podnevnoj t a m i " p o m r i n i S u n c a na D a n G o s p o d i n o v . Takva pomrina doista se i dogodila - 5 5 6 . g. pr. n. e.! Pomrine Sunca mnogo su rjee od pomrina Mjeseca, m e u t i m nisu posve neuobiajene; do njih dolazi kada Mjesec, dok na odreeni nain prolazi izmeu Zemlje i Sunca, privremeno prekrije Sunce. Tek mali dio pomrina Sunca su po pune pomrine. Podruje na kojem se pomrina vidi, njezino rajanje te put p o t p u n e tame razlikuju se od prolaska do prolaska zbog promjenjivog trostrukog orbi alnog plesa Sunca, Zemlje i

237

POSLJEDNJI

DANI

236

PODNEVNA

TAMA

Mjeseca, te povrh toga zbog svakodnevnog kruenja Zemlje i p r o m j e n e nagiba njezine osi. Ma koliko p o m r i n e Sunca bile rijetke, mezopotamska a s t r o n o m i ja obuhvaala je znanje i o toj pojavi koju je nazivala alatu sharnshi. Tekstualni navodi sugeriraju da dio drevnog a k u m u l i r a n o g znanja nije bila samo sama pojava, nego i njezin l u n a r n i aspekt. U stvari, p o m r ina Sunca iji je put p o t p u n e tame preao preko Asirije dogodila se 762. g. pr. n. e.. Slijedila ju je p o m r i n a 584. g. pr. n. e. koja se vidjela diljem zemalja M e d i t e r a n a , a p o t p u n a p o m r i n a bila je nad G r k o m . N o z a t i m se, 5 5 6 . g . pr. n . e., d o g o d i l a izvanredna p o m r i n a S u n c a "izvan vog oekivanog vremena." Ako do nje nije dolo uslijed predvidiblizak kretanja Mjeseca, je li njen uzrok mogao biti neuobiajeno

prolazak Nibirua ? M e u astronomskim ploicama koje pripadaju seriji nazvanoj "Kada je Anu planet Gospodinov" jedna ploica (katalogizirana kao VACh.Sham a s h / R M . 2 , 3 8 slika 100), koja se bavi p o m r i n o m Sunca, ovako je zabiljeila opaeni fenomen (reci 19-20): U poetku je sunev disk, izvan postao u sjaju pomrina oekivanog taman, Velikog planeta. Sunca. vremena,

Tridesetog dana (mjeseca) bila je

to zapravo znae rijei d a j e zatamnjeno Sunce bilo "u sjaju V e l i k o g planeta"? Iako sama ploica ne navodi d a t u m te pomrine, nae je miljen j e da ta konkretna, iznad naglaena, formulacija snano ukazuje na to da je neoekivanu i izuzetnu pomrinu Sunca nekako uzrokovao povratak Nibirua, "velikog sjajnog planeta". M e u t i m , je li neposredan uzrok bio sam planet ili uinak njegovog "sjaja" (gravitacijskog ili magnetskog privlaenja?) na Mjesec, tekstovi ne objanjavaju.

23 9

POSLJEDNJI

DANI

Bilo kako bilo, astronomska je povijesna injenica da se na dan koji bi o d g o v a r a o 1 9 . svibnju 5 5 6 . g. pr. n. e. doista dogodila potpuna pomrina Sunca. Kao to pokazuje ova karta (slika 1 0 1 ) , koju je pripre-

240

PODNEVNA

TAMA

mio NASA-in C e n t a r za svemirske letove Goddard, ta je pomrina bila velika, vidjela se na vrlo irokom podruju, a njezin jedinstven aspekt je taj d a j e z o n a potpune tame prolazila tono preko Harana! Ta posljednja injenica od iznimne je vanosti za nae zakljuke a u tim zlokobnim g o d i n a m a drevnog svije a bila je jo vanija jer odmah nakon toga, 555. g. pr. n. e., N a b u n a i d je proglaen kraljem Babilonije ne u Babilonu, nego u H a r a n u . On je bio posljednji babilonski kralj. Poslije njega, kao to je prorokovao Jeremija, Babilon je zadesila sudbina Asirije. P r o r o k o v a n a podnevna tama nastupila je 5 5 6 . g. pr. n. e.. U p r a v o tada se vratio Nibiru; to je bio prorokovani D A N G O S P O D I N A . Kada je dolo do povratka planeta nisu se pojavili ni Anu ni ijedan drugi bog. D o i s t a , dogodilo se upravo suprotno: bogovi, anunnakijski bogovi, uzletjeli su i otili sa Zemlje.

241

Trinaesto

poglavlje

KADA SU BOGOVI OTILI SA Z E M L J E

dlazak anunnakijskih bogova sa Zemlje bio je dramatian dogaaj ispunjen eofanijama, fenomenalnim pojavama, boanskim kolebanji-

ma i ljudskom nevoljom. Nevjerojarno je, ali aj odlazak nije ni nagaanje ni pekulacija, doku-

mentiran je i vie nego dovoljno. Dokazi nam dolaze kako s Bliskog istoka tako i iz Amerike, a neki od najizravnijih, i svakako najdramatinijih zapisa o odlasku drevnih bogova sa Zemlje, dolaze nam iz Harana. Dokazni marerijal ne sas oji se od glasina: sasroji se od izvjetaja oevidaca, izmeu ostalih i proroka Ezekijela. Neki od tih izvjetaja uvrreni su u Bibliju, a neki su zapisani na kamenim s upovima. Na primjer, ekstovi koji se bave udesnim dogaajima koji su doveli do ustolienja posljednjeg babilonskog kralja. Dananji Haran da, i dalje je tamo, ja sam ga posjetio dremljiv je gradi u istonoj Turskoj, ek nekoliko kilometara od granice sa Sirijom. Okruen je ruevinama zidina iz islamskih vremena, a njegovi s anovnici ive u kolibama od bla a koje imaju oblik konice. Tradicionalni izvor na kojem je Jakov sreo Rahelu i dalje je ondje, u livadama izvan grada na kojima pasu ovce, s najiom, prirodno svjeom vodom koju ovjek moe zamisliti.

KADA

su

BOGOVI

OTILI

SA

ZEMLJE

M e u t i m , u starijim v r e m e n i m a H a r a n je bio prosperi etno trgovako, kulrurno, vjersko i politiko sredire, i to u tolikoj mjeri da je ak prorok Ezekijel (27: 24), koji je na t o m podruju ivio s drugim izgnanicima iz Jeruzalema, govorio o Haranovoj reputaciji trgovakog grada u kojem se trgovalo "haljinama raskonim, platevima istkanima od prediva plavog, krinjama p u n i m a naki a to su se vezivale uadi i bile izraene od cedrovine." To je bio grad koji je od sumerskih vremena nadalje bio "Ur daleko od Ura", sredite kulta "boga Mjeseca", N a n n a r a / S i n a . Abrahamova obitelj na kraju je ostala ondje ivjeti zato to je njegov o t a c T e r a h bio Tirhu, sveenik za znamenje, prvo u N i p p u r u , zatim u Uru i naposljetku u N a n n a r o v o m / Sinovom h r a m u u H a r a n u . N a k o n ro je nuklearni Zli vjetar unitio Sumer, N a n n a r i njegova supruga Ningal preselili su se u H a r a n . Iako N a n n a r ("Su-en'i, skraeno na akadskom, "Sin) nije bio Enlilov prvorodeni sin i zakoniti nasljednik taj poloaj pripadao je N i n u r t i on je bio prvorodeni sin Enlila i njegove supruge Ninlil, Enlilov prvoro e n a c na Zemlji. Bogovi i ljudi silno su oboavali N a n n a r a / S i n a i njegovu suprugu; h i m n e u njihovu as za vrijeme sumerske slave, kao i alopojke zbog opustoenosti Sumera openi o a posebice Ura, odaju veliko divljenje i ljubav ljudi prema om boanskom paru. To to je m n o g o stoljea kasnije Esarhadon otiao s ostarjelim Sinom ("koji se oslanjao na tap") posavjetovari oko invazije na Egipat te to je p r o g n a n o asirsko plems vo posljednji o por pruilo u H a r a n u ukazuje na k o n t i n u i r a n u vanu ulogu koju su N a n nar/Sin i H a r a n imali do samog kraja. U ruevinama velikog haranskog h r a m a posveenog N a n n a r u / S i n u , h r a m a E . H U L . H U L ("Kua dvostruke radosti"), arheolozi su pronali etiri k a m e n a s upa ("stele") koji su neko stajali u h r a m u , po jedan u svakom kutu glavne dvorane za molirvu. Zapisi na s elama otkrili su d a j e dvije p o digla hramska visoka sveenica A d d a - G u p p i , a dvije njezin sin N a b u n a i d , posljednji babilonski kralj. A d d a - G u p p i s e v i d e n t n i m osjeajem za povijest i kao struna d u n o snica h r a m a u svojim je zapisima navela tone d a t u m e zapanjujuih dogaaja kojima je svjedoila. D a t u m i su, kao to je tada bilo uobiajeno,

243

POSLJEDNJI

DANI

bili povezani s g o d i n a m a vladavine p o z n a t i h kraljeva e su s oga mogli biti i jesu potvreni od s rane suvremenih strunjaka. Tako je p o u z d a n o ustanovljeno d a j e ona roena 649. g. pr. n. e. te d a j e ivjela u vrijeme vladavina nekoliko asirskih i babilonskih kraljeva, da bi p r e m i n u l a u poznoj dobi od sto i etiri godine. Evo to je na svojoj steli napisala o prvom u nizu zapanjujuih dogaaja: Bila je esnaesta godina kralja Babilona, Nabupolasara, vladar bogova,

kada se Sin,

naljutio na grad svoj i hram svoj

i otiao na nebesa;
a grad i ljudi u njemu su propali. esnaesta godina Nabupolasara bila je 610. g. pr. n. e. z n a m e n a godina, kao to e se itatelj vjerojatno prisjetiti, kada su babilonske snage osvojile H a r a n kojega su branili ostaci asirske kraljevske obi elji, e kada je nanovo ojaani Egipa odluio zauze i mjes a povezana sa svemirom. Tada je, napisala je A d d a - G u p p i , razljueni Sin povukao i svoju zatitu n a d gradom, spakirao se "i otiao na nebesa!" Ono to se nakon toga dogodilo u osvojenom gradu ono je saeto: "A grad i ljudi u njemu su propali." D o k su drugi preivjeli pobjegli, Adda-Guppi je os ala. "Svakodnevno je, bez pres anka, danju i nou, mjesecima, godinama" bdjela u unitenom hramu. U u i je "odbacila haljine od finog prediva, skinula nakit, nije nosila ni srebro ni zla o i odrekla se miomirisa i eterinih ulja." Lutajui poput duha naputenim h r a m o m , "u poderanu odjeu bila sam odjevena; bez zvuka sam ulazila i izlazila" - napisala je. Tada je u pus oj svetoj e vr pronala ogrta koji je pripadao Sinu. Oajnoj sveenici aj je pronalazak predstavljao boanski znamen: bog joj je iznenada podario znak svoje fizike prisutnosti. Nije mogla skinuti pogled sa svetog ruha, nije ga se usuivala dodirnuti, osim "primi i ga za rub". Kao d a j e sam bog bio tamo da je uje, legla je niice i "u molitvi i poniznosti" izgovorila zavjet: "Vrati li se u svoj grad, svi crnoglavi ljudi tovat e tvoje boanstvo!"

244

KADA

su

BOGOVI

OTILI

SA

ZEMLJE

"Crnoglavi ljudi" izraz je kojim su S u m e r a n i nazivali sami sebe, a upo reba og izraza od strane visoke sveenice otprilike 1.500 godina n a k o n propasti Sumera bila je i z n i m n o znakovi a: govorila je bogu da e, vrati li se natrag, biti vraen na poloaj vrhovnog gospodara, da e ponovno postati Gospodin bog obnovljenog Sumera i Akada. A d d a - G u p p i p o n u d i l a je svom bogu ovakvu nagodbu: Ako se vrati i upotrijebi svoje boanske moi da uini njezinog sina N a b u n a i d a sljedeim kraljem koji e vladati svim babilonskim i asirskim p o d r u j i m a , N a b u n a i d e obnoviti Sinov h r a m i u U r u te proglasi i tovanje boga Sina slubenom religijom u svim zemljama crnoglavih ljudi! D o d i r u j u i rub bojeg ogrtaa, molila se d a n za d a n o m . Naposljetku joj se j e d n e noi bog pojavio u snu i prihvatio njezinu p o n u d u . Bogu M j e seca, napisala je A d d a - G u p p i , ideja se svidjela: "Sin, vladar- bogova nebesa i Zemlje, zbog mojih me je dobrih djela pogledao sa smijekom; uo je moje molitve; prihva io m o j zavje . Gnjev u njegovom srcu se stiao. Pomirio se s E n h u l h u l o m , svojim h r a m o m u H a r a n u , boanskim boravitem u kojem se njegovo srce veselili i predomislio se." Bog je, napisala je A d d a - G u p p i , prihvatio nagodbu: Sin, vladar bogova, mojim rijeima. izdanka utrobe moje, mog jedinog sina, i Akada.

bio je naklon prema Nabunaida, kralj Sumera

Pozvao je da bude kralj

Sve zemlje od granice s Egiptom, od Gornjeg mora do Donjeg mora, predao je u njegove ruke. Obje strane odrale su svoju stranu nagodbe. "Ja je s m a t r a m ispunjen o m " , izjavila je A d d a - G u p p i u z a k l j u n o m dijelu svojih zapisa: S i n j e "odrao rije koju m i j e dao" i 555. g. pr. n. e. doveo N a b u n a i d a na babilonsko prijestolje. A N a b u n a i d je ispunio zavjet svoje majke i obnovio h r a m u H a -

245

POSLJEDNJI

DANI

ranu, "usavrivi njegovu konstrukciju". Obnovio je tovanje Sina i Ningal (Nikkal, na akadskom) "sve zaboravljene obrede nanovo je oivio." A zatim se dogodilo veliko udo, pojava neviena generacijama. Taj je dogaaj opisan na dvije Nabunaidove stele, na kojima je on prikazan kako dri neobian tap i gleda prema nebeskim simbolima za Nibiru, Zemlju i M j e s e c , (slika 1 0 2 ) :

SLIKA

102

To je veliko udo Sinovo koje se od bogova i boica nije dogodilo u zemlji, od davnih dana koje nisu ljudi Zemlje vidjeli ni nali zapisano od davnih dana: i nepoznatih;

na ploicama

246

KADA

su

BOGOVI

OTILI

SA Z E M L J E

Da je Sin,

vladar bogova i boica,

to obitava na nebesima, Siao s nebesa


Pred oima Nabunaidovim, kralja babilonskog.

Sin se, izvjetavaju zapisi, nije vratio sam. Prema tekstovima, uao je u obnovljeni h r a m Ehulhuku u ceremonijalnoj procesiji, u drutvu supruge N i n g a l / N i k k a l i svog pomonika, boanskog glasnika Nuskua.

u d e s n i Sinov povratak "s nebesa" p o t i e m n o g a pitanja, a prvo bi bilo: G d j e "na nebesima" je boravio pet ili est desetljea? Na ta pitanja moe se odgovoriti k o m b i n a c i j o m drevnih dokaza i postignua suvremene znanosti i tehnologije. N o , prije nego to p r i j e e m o na to, vano je istraiti sve aspekte odlaska, jer Sin nije bio j e d i n i koji se "naljutio" te, napustivi Zemlju, "otiao na nebesa". Izvanredni nebeski dolasci i odlasci koje su opisali A d d a - G u p p i i N a b u n a i d odvijali su se dok su oni bili u H a r a n u a to je znaajna stvar jer je u isto to vrijeme na t o m podruju bio p r i s u t a n jo j e d a n oevidac. Bio je to prorok Ezekijel koji je takoer i m a o m n o g o za rei na tu t e m u . Ezekijel, Jahvin sveenik u J e r u z a l e m u , bio je m e u aristokracijom i o b r t n i c i m a koji su zajedno s kraljem J o j a k i m o m bili protjerani n a k o n t o j e N a b u k o d o n o z o r 598. g. pr. n. e. prvi put napao J e r u z a l e m . Silom su odvedeni u sjevernu M e z o p o t a m i j i te su naseljeni na p o d r u j u rijeke Khabur, nedaleko od d o m a svojih p r e d a k a u H a r a n u . T a m o je Ezekijel i m a o svoju slavnu viziju nebeskih kola. Kao kvalificirani sveenik, i on je biljeio mjesta i d a t u m e dogaaja: to je bilo petog d a n a etvrtog mjeseca u petoj godini progonstva 5 9 4 / 5 9 3 . g. pr. n. e. "kad bijah m e d u i z g n a n i c i m a na rijeci Khaburu, otvorie se nebesa i ja ugledah vienja Elohima, naveo je Ezekijel na s a m o m poetku svojih proroanstava. O n o to je ugledao u vihoru, s bljeskajuim svjetlima obavijena sjajem, bila su boanska kola koja su mogla ii p r e m a gore, p r e m a dolje i postrance, a u

247

POSLJEDNJI

DANI

njima, "na neemu poput prijestolja, bijae netko kao ovjek zemaljski"; i zauo je glas koji mu se obraao kao "Sinu ovjejem" i objavio mu njegov proroki zadatak. Izraz u prorokovoj uvodnoj izjavi obino se prevodi kao "vienja Boga". Izraz Elohim, koji je mnoina, Tradicionalno se prevodi kao "Bog", u j e d n i n i , ak i u sluajevima kada se Biblija oigledno prema njemu odnosi kao da je u mnoini, kao na primjer: "I ree Elohim, n a i n i m o Adama na svoju sliku, da bude nama slian (Postanak 1: 26). Kao to itatelji mojih knjiga znaju, pria o biblijskom A d a m u inrerpretacija je mnogo podrobnijih sumerskih tekstova o stvaranju, u kojima je skupina A n u n n a k i j a predvoena Enkijem genetskim inenjeringom "stvorila" Adama. Izraz Elohim, kao to uvijek iznova pokazujemo, odnosio se na A n u n n a k i j e ; a Ezekijel je izvijestio o t o m e d a j e vidio anunnakijsku nebesku letjelicu u blizini H a r a n a . Ezekijel je nebesku letjelicu koju je vidio opisao, u u v o d n o m poglavlju i nakon njega, kao Boji Ka vod ("Ono to je teko") istim izrazom koji se u Izlasku koristi za boansku letjelicu koja je sletjela na planinu Sinaj. Opis letjelice koji je dao Ezekijel n a d a h n u o je generacije uenjaka i umjetnika, a crtei koji su nastali kao rezultat tog n a d a h n u a mijenjali su se tijekom vremena onako kako je napredovala naa vlastita tehnologija leteih vozila. Drevni tekstovi govore kako o svemirskim brodovima tako i o letjelicama te opisuju Enlila, Enkija, N i n u r t u , M a r d u k a , Totha, Sina, Samaa i Itar, da navedem one najistaknutije, kao bogove koji su imali letjelice i vrljali zemaljskim nebom - ili vodili zrane bitke, kao to je na primjer ona izmeu Horusa i Setha ili ona N i n u r r e i Anzua (da ne spominjem indoeuropske bogove). ini se da su od svih razliirih tekstualnih opisa i slikovnih prikaza "nebeskih brodova" Ezekijelovom vienju vihora najvie odgovaraju takozvana "vihorasra kola" nacrtana na lokalitetu u J o r d a n u s kojeg je prorok Ilija uznesen u nebesa (slika 10 3). T a j e letjelica nalik helikopteru zacijelo bila sluila samo kao ati do mjesta na kojem se nalazio pravi svemirski brod.

248

KADA SU BOGOVI

OTILI

SA

ZEMLJE

SLIKA 103 Ezekijelov zadatak bio je da prorokuje i upozori svoje p r o g n a n e sunarodnjake na dolazei Sudnji dan kada e se ljudima suditi za sva sramotna djela i nepravde. Z a t i m se, poslije g o d i n u d a n a , isti "netko kao ovjek zemaljski" p o n o v n o pojavio, pruio ruku, uhvatio Ezekijela i prenio ga sve do J e r u z a l e m a , da t a m o prorokuje. J e r u z a l e m je, sjetit ete se, pretrpio izgladnjujuu opsadu, poniavajui poraz, bezobzirnu pljaku, babilonsku okupaciju te izgnanstvo kralja i cjelokupnog plemstva. Kada je o n a m o stigao, Ezekijela je zatekao prizor p o t p u n o g sloma vladavine zakona i pridravanja vjerskih obreda. Pitajui se to se to zbiva, naiao je na j e d n o g stanovnika koji je sjedio i jadikovao (8: 12, 9: 9)

Jahve nas vie ne vidi jer je Jahve napustio Zemlju!


Nae je miljenje da je to bio razlog zbog kojeg se N a b u k o d n o n o z o r usudio p o n o v n o napasti J e r u z a l e m i u n i t i t i J a h v i n h r a m . Taj vapaj je praktiki i d e n t i a n o n o m e o e m u je A d d a - G u p p i izvijestila iz H a r a n a : 'Sin, vladar bogova, naljutio se na grad svoj, h r a m svoj i otiao je na nebesa; a grad i ljudi u n j e m u su propali." Ne moe se sa sigurnou rei kako ili zato su dogaaji u sjevernoj Mezopotamiji povezani s idejom u dalekoj Judeji da je Jahve takoer otiao

249

POSLJEDNJI

DANI

sa Zemlje, no oito je da su se vijesti o t o m e da su Bog odnosno bogovi otili bila proirila nadaleko i nairoko. Doista, na ploici VAT 7 8 4 7 , koja je ranije s p o m e n u t a u vezi sa sunevom p o m r i n o m , u proroanskom dijelu koji govori o velikim nesreama koje traju dvjesto godina pie: Bogovi e s tutnjem, letei, iz zemalja otii, od ljudi se odvojiti. Ljudi e boja prebivalita u Enlil e u ljutnji uzletjeti. Poput nekoliko drugih d o k u m e n a t a iz anra "akadskih proroanstava", strunjaci i ovaj tekst smatraju "proroanstvom poslije dogaaja" tekstom koji dogaaje koji su se ve dogodili koristi kao osnovu za predvianje drugih b u d u i h dogaaja. Bilo kako bilo, ovdje i m a m o d o k u m e n t koji z n a t n o proiruje egzodus bogova: ljutiti bogovi, predvoeni Enlilom, odletjeli su iz svojih zemalja; nije se samo Sin naljutio i otiao. Postoji jo j e d a n d o k u m e n t . P r e m d a ga s t r u n j a c i klasificiraju kao "proroanstvo u neoasirskim izvorima," njegove p o e t n e rijei sugeriraju da je njegov a u t o r (babilonski?) tovatelj M a r d u k a . Evo tog d o k u m e n t a u cijelosti: Marduk, Enlil bogova, Skovao je zao plan narod. Na njegovim se usnama nala gorka kletva. Zli nagovjetaji to ukazuju na poremeaj nebeskog sklada poeli su se obilno pojavljivati i na nebu i na Zemlji. Planeti na Enlilovom, poloaje i Anuovom i Eaovom putu pogorali su svoje nakazne predznake. opetovano pokazali naljutio se. Um mu je postao gnjevan. njezinih naroda. ruevinama ostaviti. Suosjeanja i blagostanja e nestati.

razaranja zemlje i rastjerivanja

Njegovo Ijutito srce bilo je odluno da sravni zemlju i uniti njezin

250

KADA

su

BOGOVI

OTILI

SA

ZEMLJE

Arahtu,

rijeka izobilja, pretvorila se u bijesnu bujicu. divlja poplava poput Potopa odnijela je grad,

Golemi vodeni val,

njegove kue i svetita, i pretvorila ih u ruevine.

Bogovi i boice se su se uplaili, napustili svoje hramove i kao ptice odletjeli na nebo.
Svim tim tekstovima zajednike su tvrdnje: a) da su se bogovi naljutili na ljude; b) da su bogovi "odletjeli poput ptica" i c) da su otili na "nebo". Nadalje, izvjetava nas se da su njihov odlazak pratile neobine nebeske pojave i odreeni poremeaji na Zemlji. To su znaajke D a n a Gospodinovog kakvog su pretkazali biblijski proroci: Odlazak je bio povezan s povratkom Nibirua bogovi su otili sa Zemlje kada je Nibiru doao.

Tekst klasificiran kao VAT 7 8 4 7 sadri i n t r i g a n t a n navod o razdoblju velikih nesrea koje je trajalo dva stoljea. Iz teksta nije jasno je li to bilo pretkazanje o t o m e to e se dogoditi n a k o n odlaska bogova, ili su tijekom tog razdoblja narasli njihov gnjev i razoaranje zbog ovjeanstva, to je dovelo do odlaska. i n i se da je ovo posljednje sluaj jer najvjerojatnije nije sluajnost da je era biblijskih proroanstava o grijesima n a r o d a i skorom sudu na D a n G o s p o d i n a poela s A m o s o m i Hoejom oko 7 6 0 . / 7 5 0 . g. pr. n. e. dva stoljea prije povratka Nibirua! Dva stoljea proroci su, iz j e d i n o g legitimnog mjesta "veze neboZemlja" J e r u z a l e m a pozivali na pravdu i potenje m e u l j u d i m a i mir m e d u n a r o d i m a , osuivali besmislene rtve i oboavanje beivotnih kumira, o k r u t n a osvajanja i n e m i l o s r d n o razaranje te upozoravali sve nacije u k l j u u j u i Izrael na neizbjene kazne, ali bez rezultata. Ako je to bio sluaj, t a d a je ono to se dogodilo bilo p o s t u p n o nakupljanje gnjeva i razoaranja kod a n u n n a k i j s k i h bogova te njihov zakljuak "kad je dosta, onda je dosta" bilo je vrijeme za odlazak. Sve to podsjea na odluku bogova p r e d v o e n i h r a z o a r a n i m Enlilom da zadre Potop i njihovo odlijetanje u nebeskoj letjelici, n e p o z n a t o j

251

POSLJEDNJI

DANI

ovjeanstvu; sada su, kada se N i b i r u ponovno pribliavao, enlilski bogovi planirali odlazak. T k o je otiao, kako su otili i k a m o su otili ako se Sin vratio nakon nekoliko desetljea? Da bi odgovorili na ta pitanja m o r a m o se vratiti na poetak. Kada su Anunnakiji, predvoeni Eaom/Enkijem, prvi put doli na Zemlju zbog zlata koje im je trebalo da zatite ugroenu atmosfera svog planeta, zlato su namjeravali izvui iz Perzijskog zaljeva. Kada im to nije polo za rukom, preli su na rudarske operacije u jugoistonoj Africi te taljenje i rafiniranje zlata u E . D I N - u , b u d u e m Sumeru. Broj na Zemlji im se poveao na esto, a tu je bilo i tri stotine Igigija koji su opsluivali nebesku letjelicu koja je Zemlju povezivala s u s p u t n o m p l a n e t a r n o m postajom na Marsu, iz koje se lake mogla lansirati svemirska letjelica za daleka putovanja kojom su odlazili do Nibirua. Doao je Enlil, Enkijev polubrat i suparnik za nasljeivanje, te je postavljen za vrhovnog zapovjednika. Kad su se Anunnakiji koji su crnili u r u d n i c i m a pobunili, Enki je predloio da se proizvede "Primitivni radnik", to je uinjeno genetskim usavravanjem postojeeg hominida. A zatim su Anunnakiji poeli "opiti s ljudskim kerima pa su im one raale djecu" (Postanak 6), te su Enki i M a r d u k prekrili tabu. Kada je doao potop, razjareni Enlil je rekao: "Neka ljudi nestanu," jer "velika je ovjekova pokvarenost na Zemlji". M e u t i m Enki je preko N o e osujetio Enlilov plan. Ljudi su preivjeli, namnoili se i s v r e m e n o m im je dana civilizacija. Potop koji je p o h a r a o Zemlju poplavio je r u d n i k e u Africi, no otkrio je glavnu zlatnu ilu u j u n o a m e r i k i m A n d a m a , omoguivi A n u n n a k i j i ma da lake i bre, i bez potrebe za taljenjem i rafiniranjem, d o u do vie zlata b u d u i da naplavinsko zlato iste g r u m e n e zlata saprane s p l a n i n a n e b a samo isprati iz pijeska i p o k u p i t i . Potop je omoguio i smanjenje broja A n u n n a k i j a p o t r e b n i h na Zemlji. Za trajanja svog dravnikog posjeta Zemlji oko 4000. g. pr. n. e. Anu i Antu posjetili su poslijepotopnu zemlju zlata na jezera Titicaca. Posjet im je posluio kao prilika da p o n u smanjivati broj N i b i r u a n a c a na Zemlji, a ujedno su potvrdili mirovne sporazume izmeu suparnike po-

252

KADA

su

BOGOVI

OTILI

SA

ZEMLJE

lubrae i njihovih zaraenih klanova. M e u t i m , iako su Enlil i Enki prihvatili teritorijalnu podjelu, Enkijev sin M a r d u k nikada se nije odrekao borbe za vrhovnu vlast koja je ukljuivala kontrolu nad starim mjestima povezanim sa svemirom. Tada su Enlilovci/Enliliti poeli pripremati alternativnu svemirsku luku u Junoj Americi. Kada je 2024. g. pr. n. e. pretpotopna svemirska luka razorena nuklearnim orujem, instalacije u Junoj Americi bile su jedine koja su ostale potpuno u enlilovskim/enlilitskim rukama. I tako, kada je frustrirano i zgaeno anunnakijsko vodstvo odluilo da je vrijeme da odu, neki su za odlazak iskoristili Mjesto za slijetanje. Drugi su, moda s posljednjim velikim transportom zlata, morali upotrijebiti instalacije u Junoj Americi, blizu mjesta gdje su tijekom posjeta tom podruju boravili Anu i Anru. Kao to je ranije spomenuto, to mjesto danas poznato kao PumaPunku nalazi se nedaleko od sada smanjenog jezera Titicaca (koje dijele Peru i Bolivija), meutim tada je bilo na junoj obali jezera, zajedno s instalacijama pomorske luke. Njegove glavne ruevine sastoje se od reda od etiri raevne graevine, od kojih je svaka izraena od jedne divovske izdubljene stijene (slika 104). Svaki takav izdubljeni sustav komora iznutra je bio u potpunosti obloen zlatnim ploama koje su bile privrene zlatnim zakovicama kada su doli u esnaestom stoljeu, to nevjerojatno blago odnijeli su panjolci. Ostaje tajna kako su te komore bile tako precizno izdubljene u kamenu i kako su etiri goleme stijene dopremljene na to mjesto. Taj lokalitet krije jo j e d n u tajnu. Arheoloki pronalasci na tom mjestu ukljuivali su ogroman broj n e o b i n i h k a m e n i h blokova koji su bili precizno izrezani, ilijebljeni i isklesani s preciznim kutovima; neki od njih su prikazani na slici 105. ovjeku ne treba diploma iz strojarstva da shvati da je to kamenje rezao, buio i klesao netko s nevjerojatnim t e h n o lokim sposobnostima i sofisticiranom o p r e m o m . Doista, ovjek bi posumnjao moe li se kamenje danas tako oblikovati. Zagonetku uslonjava tajnovita svrha kojoj su ta tehnoloka uda sluila; ta svrha morala je biti vrlo sofisticirana. Ako su trebali sluiti kao kalupi za lijevanje sloenog orua, kakvo i ije je to orue bilo?

253

POSLJEDNJI

DANI

SLIKA 1 0 4 R a z u m l j i v o , ovjeku p a d a j u n a p a m e t s a m o A n u n n a k i j i kao oni koji su mogli posjedovati t e h n o l o g i j u za izradu t i h " k a l u p a " te u p o t r e b l j a v a t i n j i h ili njihove p r o i z v o d e . G l a v n a a n u n n a k i j s k a ispostava bila je smjetena n e k o l i k o k i l o m e t a r a u u n u t r a n j o s t i , na l o k a l i t e t u koji je sada p o z n a t kao T i w a n a k u (ranije se pisalo T i h u a n a c u ) a nalazi se u Boliviji. J e d a n od prvih e u r o p s k i h istraivaa koji su u m o d e r n o m v r e m e n u doli na to m j e s t o bio je G e o r g e Squier, koji ga je u svojoj knjizi Peru Illustrated opisao kao " B a a l b e k N o v o g svijeta", ni ne z n a j u i k o l i k o je ta usporedba blizu istine.

254

K A D A SU

BOGOVI

OTILI

SA

ZEMLJE

SLIKA

105

255

POSLJEDNJI

DANI

Sljedei veliki (Tihuanacu anakuu u (ima i

suvremeni

istraiva T i w a n a k u a A r t h u r P o s n a n s k y ovjeka), doao je do zapanjujueg u m j e t n o brdo Glavne n a d z e m n e graevine u Tiwu k l j u u j u Akapanu, favorit je

Kolijevka

amerikog

z a k l j u k a o starosti tog l o k a l i t e t a .

mnogo podzemnih) Turistiki

ispresijecano k a n a l i m a , v o d o v i m a i u s t a v a m a o ijoj se svrsi raspravlja Izgubljenim kraljevstvima. n a d s v o e n i p r o l a z zvan Vrata Sunca, i s t a k n u t a g r a e v i n a koja je t a k o e r , p r e c i z n o u s l i n o m

o n o j i z P u m a - P u n k u a , i z r e z a n a i z j e d n o g k o m a d a stijene. N a j v j e r o j a t n i j e su i m a l a n e k u a s t r o n o m s k u svrhu, a n e d v o j b e n o k a l e n d a r s k u , kao to p o k a z u j u n a n j i m a izrezbarene slike. T i m r e z b a r i j a m a d o m i n i r a vea slika boga V i r a k o e koji u r u c i dri m u n j u , to j a s n o o p o n a a b l i s k o i s t o n o g Adada/Teuba (slika 106). D o i s t a , u Izgubljenim kraljevstvima obrazloio sam da je V i r a k o a bio A d a d / T e u b .

SLIKA 1 0 6 Vrata S u n c a postavljena su t a k o da z a j e d n o s t r e o m i s t a k n u t o m graevinom u Tiwanakuu, o n o m z v a n o m Kalasasaya, oblikuju j e d i n i c u za

256

KADA SU

BOGOVI

OTILI

SA

ZEMLJE

astronomska opaanja. Kalasasaya je velika pravokutna graevina u ijoj sredini je u l e k n u t o dvorite, a okruuju je uspravni k a m e n i stupovi. Posnanskyjevu pretpostavku d a j e Kalasasaya imala funkciju opservatorija potvrdili su kasniji istraivai; njegov zakljuak, zasnovan na a r h e o a s t r o n o m s k i m nap u t c i m a sira N o r m a n a Lockyera, da astronomska usklaenost Kaiasasaye potvruje da je izgraena tisuama godina prije civilizacije Inka bio je tako nevjerojatan da su n j e m a k e astronomske ustanove poslale znanstvene timove da to provjere. Njihov izvjetaj i kasnije d o d a t n e provjere ( k o n k r e t n o , objavljene U znanstvenom asopis BaesselerArchiv, broj 14) pokazale su da se Kalasasayina orijentacija nedvojbeno poklapala s nakrivljenou Zemlje ili 10.000. g. pr. n. e. ili 4 . 0 0 0 . g. pr. n. e. M e n i odgovara, kao to sam napisao u Izgubljenim kraljevstvima, bilo koji od ta dva d a t u m a raniji d a t u m , nedugo n a k o n potopa, kada su t a m o poele operacije vaenja zlata, ili kasniji, kada je Anu posjetio Zemlju. Oba se d a t u m a poklapaju s aktivnostima A n u n n a k i j a na t o m mjestu, a dokaza o prisutnosti enlilitskih/enlijanskih bogova na t o m lokalitetu ima na sve strane.

SLIKA

107b

257

POSLJEDNJI

DANI

Arheoloka, geoloka i mineraloka istraivanja provedena na lokalitetu i na irem podruju oko njega porvrdila su da je Tiwanaku sluio i kao metalurko sredite. Na temelju razliitih pronalazaka i slika na Vratima Sunca (slika 107a) te na osnovi slinosti s prikazima na drevnim hetitskim lokalitetima u Turskoj (slika 107b), sugerirao sam da je operacije vaenja zlata (i kositra!) nadzirao Ikur/Adad, Enlilov najmlai sin. Njegovo podruje u Starom svijetu bila je Anatolija u kojoj su ga Hetiti oboavali kao Teuba, "boga vremena" iji simbol je bila raljasta munja. Takav golemi simbol, tajanstveno urezan na obronku planine (slika 108), moe se iz zraka ili s oceana vidjeti u zaljevu Paracas u Peruu, prirodnoj luci ispod Tiwanakua. Simbol nadimka Kandelabra dugaak je 125 i irok 72 merra, a njegove crte, koje su iroke 1,5 do 4,5 metara, urezane su u tvrde stijene do dubine od oko pola metra. I nitko ne zna tko ga napravio i kako osim ako to sam Adad nije elio objaviti svoju prisutnost.

SL.IKA

108

258

KADA

SU

BOGOVI

OTILI

SA Z E M L J E

U unutranjosti sjeverno od zaljeva, u pustinji izmeu rijeka Ingenio i Nazca, istraivai su pronali j e d n u od najtajnovitijih zagonetki drevnih v r e m e n a , t a k o z v a n e linije iz Nazce. G o l e m o p o d r u j e (otprilike petsto etvornih kilometara!) koje se od p a m p e protee prema krevitim planina na istoku, kao da je "netko" upotrijebio kao platno i nacrtao na njemu mnorvo slika neki ih nazivaju "najveim u m j e t n i n a m a na svijetu". Crtei su toliko veliki da gledani s tla nemaju nikakvog smisla. M e u t i m , p r o m a rra li ih se iz zraka jasno prikazuju poznate i imaginarne ivotinje i ptice (slika 109). Izraeni su uklanjanjem povrinskog sloja tla debelog desetak

S L I K A 109

259

POSLJEDNJI

DANI

centimetara i nainjeni u n i k u r z a l n o m Linijom n e p r e k i n u t o m linijom koja zavija i krivuda a da ne prelazi preko same sebe. Svatko tko leti iznad podruja (turistima su ondje na raspolaganju mali zrakoplovi) bez iznimke dolazi do zakljuka da je "netko" tko je bio u zraku koristio poseban ureaj i crtao po tlu ispod sebe. Od neposredne vanosti za temu odlaska je, m e u t i m , jedna druga, jo z a g o n e t n i j a z n a a j k a Linija iz N a z c e s a m e "linije" koje izgledaju kao iroka uzletita (slika 1 1 0 ) . Ti besprijekorno pravilni, ravni potezi ponekad uski, ponekad iroki, ponekad kratki, ponekad dugi idu ravno preko brda i dolina, bez obzira na konfiguraciju terena. Ima oko sedamsto etrdeset ravnih "linija", ponekad spojenih s trokutastim "trapezoidima" (slika 1 1 1 ) . esto se m e u s o b n o presijecaju bez ikakve pravilnosti, a ponekad prelaze preko crtea ivotinja i tako otkrivaju da su napravljene u razliitim v r e m e n i m a .

SLIKA 110

260

KADA

su

BOGOVI

OTILI

SA

ZEMLJE

SLIKA I I I Razliiti pokuaji rjeavanja misterija linija, u k l j u u j u i pokuaje p o kojne M a r i e R e i c h e , kojoj je to bio cjeloivotni projekt, uvijek su bili n e u spjeni kada se objanjenje trailo u okvirima pretpostavke da su "to u i n i l i p e r u a n s k i I n d i j a n c i " narod " k u l t u r e N a z c a " ili narod "civilizacije Paracas". Istraivanja (ukljuujui neka koje je provelo drutvo N a t i o n a l G e o g r a p h i c ) koja su nastojala utvrditi a s t r o n o m s k u orijentaciju linija usklaenosti sa solisticijima, ekvinocijima, ovom ili o n o m zvijezdom t a k o e r nisu n i k u d a dovela. Za one koji iskljuuju rjeenje "astronauta iz d a v n i n a " ta e n i g m a ostaje nerjeiva. Iako ire linije izgledaju kao a e r o d r o m s k e piste s kojih pri uzlijetanju (ili slijetanju) kidaju zrakoplovi, ovdje se ne radi o t o m e zato to "linije" nisu h o r i z o n t a l n o ravne prolaze ravno p r e k o n e r a v n i h terena, ne obazirui se na brda, kotline i g u d u r e . N a i m e , u m j e s t o da je njihova svrha bila

261

POSLJEDNJI

DANI

omoguiti uzlijetanje, ini se da su one rezultat uzlijetanja letjelice koja je prilikom uzlijetanja na tlu pod sobom ostavila "linije" to ih je napravio ispuh njezinog motora. Kao to pokazuje kombinacija sumerskih piktograma D I N i G I R (itaj D I N . G I R ; slika 112) koja je oznaavala svemirske bogove, anunnakijske "nebeske odaje" doista su imale takve ispuhe.

SLIKA

112

Osobno smatram d a j e to rjeenje zagonetke "linija iz Nazce": Nazea je bila posljednja anunnakijska svemirska luka. Koristili su je n a k o n to je ona na Sinaju unitena, a zatim su je upotrijebili za konani odlazak. Ne postoje zapisi s izvjetajima oevidaca o letjelicama i letovima u Nazci; postoje, kao to smo pokazali, tekstovi iz Harana i Babilona o letovima koji su nesumnjivo koristili Mjesto slijetanja u Libanonu. Medu izvjetajima oevidaca o tim odlaznim letovima i anunnakijskoj letjelici je i svjedoanstvo proroka Ezekijela te zapisi Adde-Guppi i Nabunaida. Namee nam se neizbjean zakljuak da su od barem 6 1 0 . g. pr. n. e. do otprilike 5 6 0 . g. pr. n. e. bogovi sustavno naputali planet Zemlju.

Kamo su otili nakon to su poletjeli sa Zemlje? To je, naravno, moralo biti mjesto s kojega se Sin mogao relativno brzo vratiti j e d n o m kada se pre-

262

KADA

BOGOVI

OTILI

SA

ZEMLJE

d o m i s l i o . To je m j e s t o bila d o b r a , stara u s p u t n a postaja na M a r s u s koje su b r o d o v i za d a l e k a p u t o v a n j a j u r i l i da p r e s r e t n u N i b i r u u njegovoj orbiti i na nj slete. Kao to je d e t a l j n o opisano u Dvanaestom planetu, sumersko znanje o n a e m S u n e v o m sustavu o b u h v a a l o je i navode o a n u n n a k i j s k o m koritenju M a r s a kao u s p u t n e postaje. To p o k a z u j e izuzetna slika na 4 . 5 0 0 g o d i n a s t a r o m c i l i n d r i n o m p e a t u koji se d a n a s nalazi u m u z e j u H e r m i tage u St. Petersburgu u Rusiji (slika 1 1 3 ) . Slika p r i k a z u j e a s t r o n a u t a na M a r s u (estom p l a n e t u ) koji k o m u n i c i r a s a s t r o n a u t o m na Z e m l j i (sedmi p l a n e t , brojei izvana p r e m a u n u t r a ) , a u svemiru i z m e u njih je svemirska letjelica. Koristei se, u u s p o r e d b i sa Z e m l j o m , m a n j o m g r a v i t a c i j o m na M a r s u , A n u n n a k i j i su vidjeli da im je lake i loginije najprije sebe i svoje terete u atl-letjelici t r a n s p o r t i r a t i od Z e m l j e do M a r s a i onda t a m o prijei za p u t do N i b i r u a (i o b r n u r o ) .

SLIKA I I 3 Godine a 1976. kada je sve s p o m e n u t o izneseno u knjizi Dvanaesti planet amo neko postojala svemirska baza srruni je establiment

M a r s se jo uvijek smatralo neprijateljskim p l a n e t o m bez zraka, vode i ivota, vrdnju da je smatrao ekstremnijom ak i od ideje o "drevnim astronautima". G o d i n e 1990. kada je objavljena Revizija postanka ve je bilo dovoljno NASA-inih vlastitih pronalazaka i fotografija s Marsa da p o p u n e cijelo j e d n o poglavlje pod naslo-

263

POSLJEDNJI

DANI

vom "Svemirska baza na Marsu". Dokazi su pokazali da je na Marsu nekada bilo vode i ukljuivali su fotografije graevina sa zidovima, cesta, kompleksa u obliku kotaa (na slici 1 1 4 samo su dvije takve fotografije) i glasovitog lica s M a r s a (slika 1 1 5 ) .

SLIKA

114

264

KADA

SU

BOGOVI

OTILI

SA Z E M L J E

SLIKA I I 5

KA

116

POSLJEDNJI

DANI

I Sjedinjene Drave i Sovje ski Savez (sada Rusija) uloili su velike napore da dodu na Mars i istrae ga le jelicama bez posade. Za razliku od drugih svemirskih poduhva a, misije na Mars od tada je u njima poela sudjelovati i Europska unija imale su neuobiajenu, uznemirujuu i zagonetno visoku s opu neuspjeha, ukljuujui zbunjujue, neobjanjene nes anke svemirskih letjelica. M e u t i m , uslijed ustrajnih nastojanja u posljednja dva desetljea dovoljno je amerikih, sovjetskih i europskih svemirskih letjelica bez posade uspjelo doi na Mars i istraivati ga tako da su sada znanstveni asopisi onih istih "nevjernih Toma" iz 1970-ih puni izvjetaja, studija i fotografija koji govore o ome da je Mars nekada imao prilinu veliku atmosferu, e da i dandanas ima anki a mosferski omora; da je neko imao rijeke, jezera i oceane e da na njemu i dalje ima vode, na nekim mjestima neposredno ispod povrine, a u nekim sluajevima ak i vidljive u obliku malih smrznutih jezera, kao o se vidi iz kolaa novinskih naslova na (slici 116). Godine 2005. NASA-ini marsovski roveri 1 poslali su na Zemlju kemijske i forografske dokaze koji potkrjepljuju te zakljuke. Zajedno s nekima od njihovih izvanrednih forografija na kojima se vide ostaci graevina, na primjer zid prekriven pijeskom s jasno vidljivim pravim kutovima (slici 117), trebali bi ovdje biti dostatni za sljedei zakljuak:

SLIKA 14

266

KADA

BOGOVI

OTILI

SA

ZEMLJE

M a r s je m o g a o sluiti i sluio je kao anunnakijska usputna svemirska postaja. Bilo je to prvo oblinje odredite bogova koji su odlazili, kao to je po vrdio relativno brz Sinov povratak. Tko je jo otiao, tko je ostao, tko se mogao vratiti? Iznenaujue je da neki od o d g o v o r a na ta pitanja t a k o e r dolaze s Marsa.

1 c,

Vozila specijalno izraena za kretanje po povrini Marsa i prikupljanje p o d a t a k a o t a m o n j e m

u i a t m o s f e r i ; op.prev.

267

etrnaesto

poglavlje

POSLJEDNJI

DANI

jeanja ovjeanstva na prijelomne dogaaje iz svoje prolosti za veinu povjesniara to su "legende" ili "mitovi" ukljuuju i prie koje

su bile dio kulrurnog ili vjerskog naslijea naroda irom svijeta te se stoga smatraju "univerzalnima". Toj kategoriji pripadaju prie o prvom ljudskom

paru, potopu ili o bogovima koji su doli s nebesa, ali i prie o povratku bogova natrag na nebesa. Nas posebno z a n i m a j u kolektivna sjeanja naroda iz zemalja u koj i m a su se ti odlasci k o n k r e t n o dogodili. Ve smo obradili dokaze s drevnog Bliskog is oka; oni dolaze i iz Amerike, enlilitske tako i enkiitske bogove. U Junoj Americi dominantno se boanstvo zvalo Virakoa ("Stvoritelj svega"). Indijanci Aymara s Anda za njega su rekli da mu je prebivalite u Ti anakuu, te d a j e prvim dvama parovima brat-sestra dao zlatnu palicu kojom su trebali pronai pravo mjesto za utemeljenje Cuzca (kasnije prijestolnice Inka), mjesto za opservatorij M a c h u Picchu i druga sveta mjesta. Nakon to je sve to uinio, otiao je. Veliki plan, koji je oponaao kvadratni zigura s uglovima usmjerenima prema glavnim stranama svijeta, zatim je oznaio smjer njegovog konanog odlaska (slika 118). Boga Ti anakua identificirali smo kao Adada iz hetitsko/sumerskog panteona, Enlilovog najmlaeg sina. euba/ e obuhvaaju kako

POSLJEDNJI

DANI

SLIKA I I 8 U Srednjoj Americi darovatelj civilizacije bio je "Krilata zmija" Qtietzalcoatl. U vrdili smo da je to bio Enkijev sin Toth iz egipatskog panteona (Ningizida za Sumerane), e da je on 3113. g. pr. n. e. u Srednju Ameriku doveo svoje afrike sljedbenike i tamo uspostavio civilizaciju. Premda vrijeme njegova odlaska nije navedeno, ono se moralo podudarati s odlaskom njegovih afrikih tienika Olmeka i istovremenim ustankom domorodakih Maja oko 600. ili 500. g. pr. n. e. D o m i n a n t n a legenda u Srednjoj Americi njegovo je obeanje, dano na odlasku, da e se vratiti na obljetnicu svog tajnog broja 52. I tako je, otprilike sredinom prvog stoljea pr. n. e., u j e d n o m dijelu svijeta za drugim ovjeanstvo ostalo bez svojih dugotovanih bogova. Uskoro je ovjeanstvo poelo zaokupljati pitanje (koje su postavili i moji

itatelji): Hoe li e vratiti?


Poput obitelji koju iznenada napusti otac, ovjeanstvo je poelo gajiti nadu u povratak. Zatim je, poput djeteta koje treba pomo,

269

POSLJEDNJI

DANI

pokualo pronai spasitelja. P r o r o c i su obeali da e se to sigurno

dogoditi kada dou posljednji dani.

Na vrhuncu njihove prisutnosti Anunnakija je na Zemlji bilo esto, uz tristo Igigija stacioniranih na Marsu. Nakon po opa njihov je broj poeo opada i, posebno nakon Anuova posje a oko 4.000. g. pr. n. e. Kako su tisuljea prolazila, na Zemlji je ostalo malo bogova iz ranih sumerskih tekstova ili dugih Popisa bogova. Veina ih se vra ila na svoj matini planet, no neki su usprkos njihove uobiajene "besmr nosti" umrli na Zemlji. S p o m e n i m o poraene Zua i Setha, raskomadanog Ozirisa, Dumuzija koji se u opio, te Bau koja se razboljela od nuklearne radijacije. Iznimna vremena kada su bogovi ivjeli u svetim etvrtima ljudskih gradova, kada je faraon vrdio da se bog s njime vozi u njegovim kolima i kada se asirski kralj hvalisao da ima p o m o s nebesa bila su svrena. Ve u d a n i m a proroka Jeremije (626. - 586. g. pr. n. e.) narode oko Judeje ismijavalo se to ne tuju "ivueg boga" nego kumire koje su zanatlije izradili od kamena, drveta ili metala bogove koje se moralo prenositi, jer nisu mogli hodati. Nakon to je dolo do konanog odlaska, tko je od velikih anunnakijskih bogova ostao na Zemlji? Ako sudimo po tome tko se od njih spominje u tekstovima i zapisima iz narednog perioda moemo bi i sigurni samo za M a r d u k a i Nabua od enkiita; a od enlilita za N a n n a r a / S i n a , njegovu suprugu Ningal/Nikkal i njegovog pomonika Nuskua, a vjerojatno je ostala i Itar. Na svakoj strani velike vjerske podjele sada je bio samo jedan sam Vrhovni bog nebesa i zemlje; M a r d u k za enkiite i N a n n a r / S i n za enlilite. Pria o posljednjem kralju Babilonije odraavala je te nove okolnosti. Izabrao ga je Sin u svom sreditu k ta Haranu, m e u t i m on je traio pristanak i blagoslov Marduka u Babilonu, kao i nebesku po vrdu u vidu pojave Mardukovog planeta; povrh toga, njegovo ime je bilo Nabu-Naid. Ta boanska suvladavina moda je bila pokuaj dualnog monoteizma (da se tako i z r a z i m ) ; no njezina nenamjerna posljedica bio je zaetak Islama.

270

POSLJEDNJI

DANI

Povijesni zapisi pokazuju da s takvim stanjem stvari nisu bili zadovoljni ni bogovi ni ljudi. Sin, iji je h r a m u H a r a n u bio obnovljen, traio je da se nanovo izgradi i njegov veliki hram-zigurat u U r u te postane sredire oboavanja; a u Babilonu su M a r d u k o v i sveenici bili ozlojeeni. Na ploici koja se sada nalazi u British M u s e u m u zapisan je tekst koji su strunjaci naslovili Nabunaid i sveenstvo Babilona. Tekst sadri popis optubi babilonskih sveenika protiv N a b u n a i d a . Optube su se protezale od graanskih stvari ("on ne razglaava zakon i red"), preko zanemarivanja gospodarsrva ("poljoprivrednici su propali", "trgovake ceste su blokirane") i manjka javne sigurnosti ("plemie se ubija") do najozbiljnijih oprubi svetogra: Napravio je kumir boga kojeg nitko Zazvao ga po imenu Nannar, u u zemlji prije nije vidio.

Stavio ga je u hram, podigao na pijedestal, ukrasio ga lazurom, Okrunio ga je tijarom obliku pomraenog mjeseca,

Za ruku mu stavio demona. Bila je to, nastavljale su se optube, udna statua boanstva, nikad prije viena, "s kosom koja je sezala do pijedestala". Bila je tako neobina i nedolina, napisali su sveenici, "da je ak ni Enki i N i n m a h (koji su, pokuavajui stvoriti ovjeka, bili stvorili udnovate n e m a n i nalik h i m e r i ) "nisu mogli pojmiti". Bila je tako udna da joj "ak ni ueni Adapa" ikona najvieg ljudskog znanja "nije mogao nai ime". Da stvari budu gore, kao njegovi uvari bile su oblikovane dvije neobine zvijeri j e d n a je bio "demon potopa", a druga divlji bik. Z a t i m je kralj uzeo to sramno djelo i stavio ga u M a r d u k o v h r a m Esagil. Jo je uvredljivija bila Nabunaidova objava da se festival Akitu, tijekom kojeg su se ponovno uprizorivali M a r dukova "smrt", uskrsnue, izgnansrvo i k o n a n a pobjeda, od tada pa na dalje vie nee slaviti. Objavljujui da je Nabunaidov "bog zatitnik postao neprijareljski nastrojen prema njemu" te da je "bivi miljenik m e u bogovima sada osuen

271

POSLJEDNJI

DANI

na nesreu", babilonski su sveenici prisilili N a b u n a i d a da napusti Babilon i ode u izgnanstvo "u daleku regiju". Povijesna je injenica da je N a b u n a id doista otiao iz Babilona te za vladara imenovao svog sina Bal-Taz-Ura Baltazara iz biblijske Knjige Danijelove. "Udaljena regija" u koju je N a b u n a i d otiao u samoizgnanstvo bila je Arabija. Kao to potvruju mnogi zapisi, u njegovoj sviti bili su idovi iz redova judejskih izgnanika u haranskoj regiji. Njegovo glavno sjedite nalazilo se u mjestu zvanom Teima, stjecitu karavana na sjeverozapadu sadanje Saudijske Arabije koje se nekoliko puta spominje u Bibliji. (U n e d a v n i m iskapanjima na t o m podruju p r o n a e n e su klinastim p i s m o m ispisane ploice koje svjedoe o N a b u n a i d o v o m boravku.) Za svoje sljedbenike utemeljio je est drugih naselja; pet od tih gradova su tisuama g o d i n a kasnije arapski pisci naveli kao idovske gradove. Jedan od njih

bio je Medina, grad u kojem je Muhamed utemeljio/osnovao Islam.


"idovski aspekt " u Nabunaidovoj prii d o d a t n o je pojaan injenic o m da se u j e d n o m o d l o m k u svitaka s Mrtvog mora (pronaenih u Kum r a n u na obali Mrtvog m o r a ) spominje N a b u n a i d i navodi da je u Teimi patio od "neugodne kone bolesti" koja je izlijeena tek nakon to mu je "idov rekao da oda poast najviem Bogu". Sve je to potaklo spekulacije da je N a b u n a i d razmiljao o m o n o t e i z m u ; m e u t i m njemu najvii bog nije bio judejski Jahve nego njegov dobroinitelj N a n n a r / S i n , bog Mjeseca, iji je simbol polumjeseca preuzeo Islam. Praktiki je sigurno da Islam vue korijene od Nabunaidovog boravka u Arabiji. U m e z o p o t a m s k i m zapisima n a k o n Nabunaidovog vremena vie se ne govori o t o m e gdje se nalazi Sin. Tekstovi p r o n a e n i u Ugaritu, "kanaanskom" lokalitetu na Sredozemnoj obali u Siriji koji se sada naziva Ras Shamra, opisuju da se bog Mjeseca, zajedno sa suprugom, o d m a r a o u j e dnoj oazi na stjecitu dviju voda, "blizu raspukline dvaju mora". N a k o n to sam se dugo pitao zato je Sinajski poluotok nazvan u ast Sina, a njegovo glavno sredinje raskrije u ast njegove supruge Nikkal (to mjesto se na arapskom i dalje zove N a k h l ) , doao sam do zakljuka da se ostarjeli par povukao negdje na obale Crvenog mora i zaljeva Eilat.

272

POSLJEDNJI

DANI

U ugaritskim tekstovima bog Mjeseca naziva se EL j e d n o s t a v n o "Bog," pretea islamskog Alaha, a njegov simbol polumjesec nalazi se na vrhu svake damije. Nadalje, prema tradiciji uz damije se i dandanas grade minareti koji oponaaju viestupanjske rakete spremne za lansiranje, (slika 1 1 9 )

SLIKA I 19

Posljednje poglavlje sage o Nabunaidu povezano je s pojavom Perzijanaca na svjetskoj pozornici. Ime Perzijanci dano je mjeavini naroda i drava na iranskom platou koja je ukljuivala drevne sumerske zemlje Anan i Elam, te zemlju kasnijih Medijaca (koja je imala udjela u propasti Asirije). U estom stoljeu pr. n. e. Ahemejanci, kako su ih nazvali grki povjesniari koji su biljeili pothvate tog plemena, su se pojavili na sjevernim granicama tih teritorija, zauzeli ih i ujedinili u mono, novo carstvo. Iako ih

2-J

POSLJEDNJI

DANI

rasno svrstavaju u "Indoevropljane", njihovo plemensko ime poteklo je od imena njihovog pretka, Hakharn-Anisha, to je na semitskom hebrejskom jeziku znailo "Mudrac". Ovu injenicu neki pripisuju utjecaju idovskih izgnanika iz Deset plemena koje su Asirci bili preselili na to podruje. to se tie vjere, izgleda da su ahemejski Perzijanci prihvatili sumersko-akadski panteon srodan njegovoj hurijsko-mitanskoj inaici, koja je korak do one indoarijske iz indijskih Veda zgodno pojednostavljenu mjeavinu prema kojoj su vjerovali samo u Najvieg Boga kojeg su nazivali Ahura-mazda ("Istina i Svjetlost"). Kada je 560. godine pr. n. e. u m r o ahemejski kralj, na prijestolju ga je zamijenio njegov sin Kura te ostavio trag u nadolazeim povijesnim dogaajima. Mi ga zovemo Cirus; Biblija ga zove Kore i smatra ga Jahvinim poslanikom za osvajanje Babilona, svrgavanje njegova kralja i ponovnu izgradnju razorenog hrama u Jeruzalemu. "Ja, Jahve, Bog Izraelov, koji te zovem po i m e n u premda me znao nisi... p o m a e m ti premda me ne pozna", rekao je biblijski Bog preko proroka Izaije (44: 28 do 45: 1-4). Kraj babilonskog carstva na najdramatiniji je nain pretkazan u Knjizi Danijelovoj. Jedan od judejskih izgnanika odvedenih u Babilon, Danijel, sluio je na babilonskom dvora kralja Baltazara kada se za vrijeme kraljevskog b a n k e t a pojavila lebdea ruka i na zidu napisala MENE MENE TEKEL UPHARSIN. Z a p a n j e n i z b u n j e n , kralj je pozvao svoje vraeve i vidovnjake da odgonetnu zapis, no nikome od njih to nije uspjelo. Kao posljednja nada, pozvan je izgnani Danijel koji je kralju rekao to zapis znai: Bog je procjenjivao Babilon i njegova kralja te je, naavi da su manjkavi, odbrojio njihove dane; skonat e od perzijske ruke. Godine 539. pr. n. e. Cirus je preao rijeku Tigris i uao u babilonski teritorij, prodro do Sippara gdje je presreo Nabunaida koji je urio natrag, a zatim je tvrdei da ga je pozvao sam M a r d u k uao u Babilon bez borbe. Doekan od sveenika koji su ga smatrali spasiteljem od heretika Nabunaida i njegovog omraenog sina, Cirus je u znak tovanja prema bogu "primio Mardukove ruke". No takoer je, u jednoj od svojih prvih proklamacija, opozvao izgnanstvo Judejaca, dopustio ponovnu izgradnju

274

POSLJEDNJI

DANI

j e r u z a l e m s k o g h r a m a t e n a r e d i o povratak svih h r a m s k i h o b r e d n i h p r e d m e ta koje je bio popljakao N a b u k o d o n o z o r . Izgnanici koji su se vratili, p o d vodsrvom Ezre i N e h e m i j e , dovrili su p o n o v n u izgradnju h r a m a , koji je zbog toga bio p o z n a t kao D r u g i h r a m g o d i n e 516. pr. n. e. t o n o sedamdeset g o d i n a n a k o n to je razoren Prvi h r a m , kao to je p r o r o k o v a o J e r e m i j a . Biblija je Cirusa smatrala o r u e m za provoenje Bojih planova, " p o m a z a n i k o m Jahve". Povjesniari s m a t r a j u da je C i r u s proglasio opu vjersku a m n e s t i j u koja je svakom n a rodu o m o g u i l a da tuje koga eli. to se tie onoga u to je vjerovao s a m C i r u s , sudei po s p o m e n i k u koji je dao p o d i i sebi u ast, ini se da se vidio kao krilatog k e r u b i n a (slika 1 2 0 ) .

S L I K A I 14

275

POSLJEDNJI

DANI

Cirus neki povjesniari njegovom i m e n u dodaju epitet "veliki" u golemo je perzijsko carstvo uklopio sve zemlje koje su nekada bile Sumer i Akad, M a r i i M i t t a n i , H a t t i i Elam, Babilonija i Asirija. Njegovom sinu Kambisu (530.-522. g. pr. n. e.) preputeno je da carstvo proiri na Egipat. Egipat se tada oporavljao od razdoblja nereda koje neki smatraju Treim meurazdobljem, tijekom kojeg se razjedinio, nekoliko su mu se puta mijenjale prijestolnice te je bio padao pod vlast nubijskih osvajaa ili uope nije imao sredinje vlasti. Egipat je bio u rasulu i s vjerske strane: njegovi sveenici nisu bili sigurni koga da tuju, i to u tolikoj mjeri da je glavni kult bio onaj mrtvog Ozirisa, glavno boanstvo bila je boica N e i t h ija titula je bila Majka Boja, a glavni "objekt kulta" bio je bik, sveti bik Apis, za kojega su se odravali obredni pogrebi. Kambis kao ni njegov otac nije bio vjerski fanatik i dopustio je ljudima da tuju koga ele; ak je (prema ispisanoj steli koja se sada nalazi u vatikanskom muzeju) n a u i o tajne tovanja boice N e i t h i sudjelovao u o b r e d n o m pogrebu bika Apisa. Takvom p o l i t i k o m nemijeanja u vjeru Perzijanci su osigurali mir u carstvu, ali samo p r i v r e m e n o . N e m i r i , ustanci i p o b u n e stalno su izbijali gotovo posvuda. Posebno p r o b l e m a t i n e bile su sve j a e trgovake, kult u r n e i vjerske veze i z m e u Egipta i Grke. ( M n o g o p o d a t a k a o t o m e dolazi od grkog povjesniara H e r o d o t a koji je iscrpno pisao o Egiptu n a k o n to ga je posjetio oko 460. g. pr. n. e., to se p o d u d a r a l o s poet k o m grkog "zlatnog doba".) Perzijanci nisu mogli biti zadovoljni s tim vezama, prvenstveno zato to su grki plaenici sudjelovali u l o k a l n i m u s t a n c i m a . Posebno su ih b r i n u l e i provincije u M a l o j Aziji (sadanjoj Turskoj), na ijem z a p a d n o m vrhu su se Azija i Perzijanci suoavali s Eur o p o m i G r c i m a . T a m o su grki naseljenici oivljavali i uvrivali drevne naseobine. Perzijanci su, sa svoje strane, nastojali suzbiti p r o b l e m a t i n e Europljane z a u z i m a n j e m oblinjih grkih otoka. Sve jae napetosti b u k n u l e su u otvoreni rat kada su Perzijanci 490. g. pr. n. e. napali grko kopno i bili p o t u e n i kod M a r a t o n a . U bitci kod Salamine deset godina kasnije Grci su odbili perzijski napad m o r e m , a arke i bitke za vlast nad M a l o m Azijom nastavili su se jo j e d n o stoljee, ak i

276

POSLJEDNJI

DANI

kada su se u Perziji promijenili kraljevi, a u Grkoj se Atenjani, Spartanci i M a k e d o n c i m e u s o b n o j e d n i s d r u g i m a borili za prevlast. U t i m dvostrukim borbama j e d n o j izmeu Grka s grkog kopna i drugoj s Perzijancima podrka grkim naseljenicima M a l e Azije bila je vrlo vana. i m su M a k e d o n c i nadvladali na kopnu, njihov kralj Filip II poslao je vojsku preko tjesnaca Helesponta (dananji Dardaneli) kako bi osigurao lojalnost grkih naseobina. G o d i n e 334. pr. n. e. njegov nasljednik Aleksandar ("Veliki") na elu vojske od 15.000 ljudi na istom je mjestu preao u Aziju i zapoeo veliki rat protiv Perzijanaca. Aleksandrove zapanjujue pobjede i pokoravanje drevnog Istoka zapadnjakoj (grkoj) vlasti podrobno su opisali povjesniari poevi od onih koji su Aleksandra pratili na njegovim p o h o d i m a i ovdje ih nije potrebno prepriavati. O n o to treba opisati su osobni razlozi Aleksandrovog pohoda u Aziju i Afriku. Jer, osim geopolitikih ili ekonomskih razloga za veliki grko-perzijski rat, tu je bila i Aleksandrova osobna misija: m a k e d o n s k i m dvorom neprestano su kolale glasine da Aleksandrov pravi otac nije kralj Filip, nego bog egipatski bog - koji je kraljici Olimpiji doao preraen u ovjeka. Uz grki p a n t e o n koji je proiziao s druge strane Sredozemnog mora i na elu mu je bilo (poput sumerske dvanaestorice) dvanaest olimpijaca, te uz prie o bogovima ("mitove") koji su oponaali bliskoistone prie o bogovima, pojava jednog takvog boga na m a k e d o n s k o m dvora nije se smatrala n e m o g u o m . Uz dvorski skandal s kraljevom m l a d o m egipatskom ljubavnicom te brani razdor koji je ukljuivao razvod i ubojstva, "glasinama" se vjerovalo. Prije svih, vjerovao im je sam Aleksandar. Aleksandrov posjet proroitu u Delfima kako bi otkrio je li doista sin boga, i stoga b e s m r t a n , samo je p r o d u b i o misterij. Savjetovan je da odgovor potrai u egipatskom svetom mjestu. Zato je, im su Perzijanci p o t u e n i u prvoj bitci, Aleksandar umjesto da poe za njima, ostavio glavninu svoje vojske i pourio u oazu Siwa u Egiptu. Tamonji sveenici uvjerili su ga da je doista polubog, sin boga-ovna A m o n a . Proslavljajui to saznanje, Aleksandar je izdao srebrne novie na kojima je prikazan s ovnovim rogovima (slika 121).

277

POSLJEDNJI

DANI

SLIKA 1 2 1 N o , to je s besmrtnou? D o k su njegovo ratovanje i daljnja osvajanja opisali slubeni povjesniar njegovih p o h o d a po i m e n u Kalisten i d r u gi, Aleksandrova osobna potraga za besmrtnou izvora koji se nazivaju pseudo-Kalisteni o d n o s n o u g l a v n o m je p o z n a t a iz "Aleksandrove avanture",

u k o j i m a su i n j e n i c e izmijeane s l e g e n d o m . Kao to je detaljno opisano u Stepenitu do neba, egipatski sveenici u p u t i l i su Aleksandra iz Siwe u Tebu. T a m o je, na z a p a d n o j obali rijeke N i l , u p o g r e b n o m h r a m u koji je izgradila H a t e p s u t , vidio zapis koji je potvrivao da je njezina majka s n j o m z a t r u d n j e l a kada joj je bog A m o n doao preruen u njezina supruga kralja t o n o kao u prii o Aleksandrovom p o l u b o a n s k o m zaeu. U velikom h r a m u R a - A m o n a u Tebi, u Svetinji nad svetinjama, A l e k s a n d a r je okrunjen za faraona. Z a t i m je, slijedei u p u t e koje je dobio u oazi Siwa, uao u p o d z e m n e t u n e l e na Sinajskom p o l u o t o k u i naposljetku otiao o n a m o gdje je bio A m o n - R a alias M a r d u k u Babilon. Nastavivi borbe s Perzijancim a , A l e k s a n d a r je 3 3 1 . g. pr. n. e. doao do Babilona i uao u grad vozei se na svojim b o j n i m k o l i m a . P o u r i o je do Esagila, h r a m a z i g u r a t a u Svetoj etvrti, da p r i m i M a r d u k a za ruke k a o t o su to inili osvajai prije njega. No veliki bog

je bio mrtav.
P r e m a pseudoizvorima, A l e k s a n d a r je vidio boga kako lei u z l a t n o m lijesu, a njegovo je tijelo bilo u r o n j e n o ( o d n o s n o konzervirano; op. a.) u p o s e b n i m uljima. Bilo to t o n o ili ne, injenica je da Marduk vie nije bio

278

POSLJEDNJI

DANI

iv te da su kasniji priznati povjesniari bez iznimke njegov zigurat Esagil opisivali kao njegovu grobnicu. Prema D i o d o m iz Sicilije (prvo stoljee pr. n. e.), za ije djelo Bibliotheca histrica se zna da je prikupljeno iz provjerenih i pouzdanih izvora, "uenjaci zvani Kaldejci, koji su stekli velik ugled u astrologiji i koji su vini predvianju buduih dogaaja m e t o d o m zasnovanom na drevnim opaanjima", upozorili su Aleksandra da e umrijeti u Babilonu, no da "moe izbjei opasnost ako obnovi Belovu grobnicu koju su unitili Perzijanci". (Knjiga XVII, 112.1). Svejedno uavi u grad, Aleksandar nije imao ni dovoljno vremena ni dovoljno ljudi da obavi popravke te je 323. g. pr. n. e. doista u Babilonu i umro. Povjesniar-geograf Strabo iz prvog stoljea pr. n. e., roen u grkom gradu u Maloj Aziji, opisao je Babilon u svojoj slavnoj Geografiji: njegovu ogromnu veliinu, "visei vrt" koji je bio j e d n o od sedam svjetskih uda, njegove visoke zgrade izgraene od opeka i tako dalje, a u dijelu 16.1.5 rekao je sljedee (naglasci su n a k n a d n o dodani; op. a.): Ovdje t a k o e r je Belova grobnica, sada u ruevinama Nakon to ju je unitio Kserkso, kao to je reeno. To je bila etverokutna piramida od opeka. Ine samo daje bila visoka kao stadion, Nego je bila i iroka kao stadion. Aleksandar je namjeravao obnoviti tu piramidu; No to bi bio velik zadatak I trajao bi dugo vremena, Tako da nije mogao zavriti ono to je pokuao. Prema tom izvoru, Mardukovu grobnicu unitio je Kserkso, perzijski car (i vladar Babilona) od 486. do 465. g. pr. n. e.. Strabo je, u knjizi 5, ranije naveo d a j e Bel leao u lijesu kada je Kserkso odluio unititi hram 482. g. pr. n. e.. Marduk, dakle, nije umro mnogo prije toga (vodei njemaki astrolozi 1922. godine na konferenciji na SveuilituJena zakljuili su d a j e M a r d u k

279

POSLJEDNJI

DANI

484. g. pr. n. e. ve bio u svojoj grobnici.). Negdje u isto to vrijeme s povijesne je scene nestao i M a r d u k o v sin N a b u . I tako se privela kraju, gotovo ljudskom kraju, saga o bogovima koji su stvarali povijest planeta Zemlje. To to je kraj doao kada je doba Ovna bilo na izdahu najvjerojatnije takoer nije sluajnost. Poslije M a r d u k o v e smrti i nestanka Nabua vie nije bilo nijednoga od velikih anunnakijskih bogova koji su neko vladali Zemljom; nakon smrti Aleksandra nije vie bilo ni pravih ili tobonjih polubogova koji su ovjeanstvo povezivali s bogovima. Po prvi put n a k o n t o je stvoren Adam ovjek je o s t a o bez svojih stvoritelja.

U tim oajnim vremenima za ovjeansrvo nada je stigla iz Jeruzalema. Zadivljujue je da je pria o M a r d u k u i njegovom svretku u Babilonu ispravno pretkazana u biblijskim proroanstvima. Ve smo spomenuli da je Jeremija dok je proricao slom Babilona istaknuo da je bog Bel/Marduk osuen samo da "uvene" da ostane, ali da ostari i postane zbunjen, da se smeura i umre. Ne treba nas iznenaditi da se i to proroansrvo ispunilo. No, dok je Jeremija ispravno pretkazao propast Asirije, Egipta i Babilona, uz ta je pretkazanja priloio i ona o ponovno usposravljenom Sionu, nanovo izgraenom h r a m u i "sretnom kraju" za sve n a r o d e kada dou posljednji dani. To e biti, rekao je, b u d u n o s t koju je Bog svo vrijeme planirao "u srcu svojemu", tajna koja e biti otkrivena ovjeanstvu (23: 2 0 ) u p r e d o d r e e n o vrijeme u b u d u n o s t i : "u dane posljednje jasno ete to razumjeti" (30: 24), i "u to e se vrijeme Jeruzalem zvati 'Prijestolje Jahvino'; i svi e se narodi u njemu sabrati (3: 17). Izaija je u svojoj drugoj zbirci proroanstava (koju ponekad zovu Drugi Izaija), nazivajui babilonskog boga "bog koji se skriva" to je u stvari znaenje imena "Amon" predvidio budunost sljedeim rijeima: Pade Bel/ Srui se Nebo! Prte svoje kipove na ivotinje i stoku...

280

POSLJEDNJI

DANI

Padaju,

rue se svi zajedno, IZAIJA 4 6 : 1-2

Ne mogu se spasiti od ropstva.

Ta proroansrva su, kao i Jeremijina, sadravala obeanje da e ovjeansrvu biti p o n u e n nov poetak, nova nada; da e doi mesijansko vrijeme kada e "vuk prebivati s janjetom". Nadalje, rekao je prorok, "dogodit e se u posljednjim danima da e G o r a h r a m a J a h v i n a biti postavljena vrh svih gora, uzviena iznad svih bregova; i k njoj e se stjecati svi narodi". Tada e narodi maeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Nee se vie dizat' m a a protiv naroda nit' se vie uit' ratovanju" (Izaija, 2: 1-4). Tvrdnju da e nakon nevolja i muka, nakon to e se ljudima i narodima suditi za njihove grijehe i prijestupe doi vrijeme mira i pravde iznosili su i rani proroci, ak i kada su D a n Gospodinov pretkazivali kao Sudnji dan. M e u njima su bili Hoea, koji je pretkazao povratak kraljevstva Bojeg kroz Kuu Davidovu u posljednjim danima, Znakovito je da je i M i h e j univerzalne vladavine preko te M i h e j koji je koristei iste rijei kao i Izaija objavio: "dogodit e se u posljednjim d a n i m a . " obnovu Bojeg hrama u Jeruzalemu i Jahvine Davidovog potomka smatrao preduvjetom,

apsolutno n u n i m i p r e d o d r e e n i m od samog poerka, koji "proizlazi iz drevnih vremena, iz vjenih dana". Prema tome, u proroanstvima o posljednjim d a n i m a bio je prisutan spoj dva osnovna elementa: j e d a n je taj da e iza D a n a gospodinovog, sudnjeg d a n a za Zemlju i narode, slijediti obnova, preporod i blagonaklona era sa sreditem u J e r u z a l e m u . Drugi element je taj da je sve predodreeno, da je Bog ve na Poerku isplanirao Kraj. Doista, koncept kraja epohe, vremena kada e se zaustaviti tok dogaaja moglo bi se rei, pretea sadanje ideje "kraja povijesti" i zapoeti nova epoha (gotovo sam u iskuenju da kaem Novo doba), nov (i pretkazan!) ciklus, moe se pronai ve u najranijim poglavljima Biblije. Hebrejski izraz Acharit Hayamim (ponekad se prevodi kao "posljednje vrijeme," "svretak dana", ali najtonije je "posljednji dani") u Bibliji se

281

POSLJEDNJI

DANI

koristi ve u Postanku (glava 49), kada je umirui Jakov sazvao svoje sinove i rekao im: "Skupite se da vam kaem to e vas snai u posljednje dane". To je izjava (slijede je detaljna pretkazanja koja mnogi povezuju s dvanaest kua zodijaka) koja pretpostavlja proroanstvo time to je zasnovana na ranijem poznavanju budunosti. I opet, u Ponovljenom zakonu (glava 4 ) , kada Mojsije prije smrti, govorei o Izraelovom boanskom naslijeu i njegovoj budunosti, ovako savjetuje ljude: "U nevolji vaoj snai e vas sve to, ali u posljednje dane vi ete se obratiti Jahvi, Bogu svome, i posluati njegov glas." Uloga Jeruzalema i vanost njegovog Brda hrama kao zvijezde-vodilje prema kojoj e hrliti svi narodi neprekidno se naglaavala ne samo zbog teoloko-moralnih razloga. Naveden je vrlo praktian razlog: potreba za mjestom spremnim za povratak Jahvinog kavoda taj isti izraz Ezekijel koristi u Izlasku pri opisivanju Bojeg nebeskog vozila! Kavod koji e biti uvan u obnovljenom h r a m u , "iz kojega u dati mir i koji e biti vei od prvoga", reeno je proroku Hagaju. Znakovito je da se dolazak kavoda u Jeruzalem u Izaiji opetovano povezuje s drugim mjestom povezanim sa svemirom onim u Libanonu: Odande e Boji kavod doi u Jeruzalem, stoji u stihovima 35: 2 i 60: 13. Ne moemo izbjei zakljuak da se boji povratak oekivao u posljednjim danima. N o , kada su trebali nastupiti posljednji dani?

To pitanje na koje u ponuditi vlastiti odgovor nije novo, ve je postavljano u drevnim vremenima, postavljali su ga ak i sami proroci koji su govorili o posljednjim d a n i m a . Izaijino proroanstvo o vremenu "kad zatrubit e velika trublja" i narodi e se okupiti i "pokloniti Jahvi na Svetom brdu u Jeruzalemu" slijedilo je njegovo priznanje da bez pojedinosti i vremenskog okvira ljudi ne mogu razumjeti proroanstvo. "Jer pravilo po pravilo, pravilo je u n u t a r pravila, linija po linija, linija po linija, ovdje malo, ondje malo", tako se Izaija alio Bogu (28: 10). Kakav god odgovor da mu je dan, nareeno mu je da zapeati i sakrije dokument. Ne manje od tri puta Izaija je rije za "slova

282

POSLJEDNJI

DANI

Otioth promijenio u Ototh, to znai "proroko znamenje," to pak u p u u j e na n e k u vrstu "biblijskog koda" zbog kojega se boji plan ne moe razumjeti dok za to ne doe pravo vrijeme. Na tajni kod Biblije moda se ukazivalo kada je prorok boga nazvavi ga "stvoritelj slova" zamolio "proitaj n a m slova unatrag" (41: 23). Prorok Sefanija ije samo ime znai "kojega je kodirao Jahve" p r e n i o je Boju p o r u k u da e kada se okupe narodi On "govoriti istim jezikom". Ali to je bilo kao da je rekao: "Znat ete kada b u d e vrijeme da vam kaem." Tada nije udo da se u posljednjoj prorokoj knjizi Biblija bavi gotovo iskljuivo pitanjem KADA kada e doi posljednji dani? U Knjizi Danijelovoj sam je Danijel za Baltazara odgonetnuo (i to ispravno) zapis na zidu. N a k o n toga je i Danijel poeo imati snove sa z n a m e n j e m i viati apokaliptine vizije budunosti u kojima su "Pradavni" i njegovi aneli imali glavne uloge. Danijel je, zbunjen, zamolio anele za objanjenja; odgovori su se sastojali od prorotava buduih dogaaja koji su se trebali dogoditi na kraju vremena ili su prema njemu vodili. A kada e biti kraj vremena? upitao je Danijel; odgovori, koji su se na prvi pogled inili preciznima, postojeim su zagonetkama samo dodali nove. U j e d n o m sluaju anel je odgovorio da e razdoblje b u d u i h dogaaja, vrijeme kada e "bezboni kralj pomiljati da p r o m i j e n i blagdane i Zakon" trajati "jedno vrijeme, vremena i polovinu vremena". Tek nakon toga nastupit e obeano mesijansko vrijeme, kada e "Sveci Svevinjega ljudima dati kraljevstvo nebesko". Drugi put a n e o je odgovorio: "Sed a m d e s e t je sedmica i sedamdeset ezdesetica g o d i n a o d r e e n o tvom n a r o d u i tvom gradu da se dokraji opaina i potvrdi vienje proroka"; u opet d r u g o m sluaju odgovorio je da e "nakon sedam sedmica, a onda ezdeset i dvije g o d i n e , Mesija biti pogubljen, doi e voa koji e razorit grad, a svretak e doi u poplavi." Traei jasniji odgovor, Danijel je zatim zamolio boanskog glasnika da mu precizno kae: "Kada e doi kraj tim grozotama?" Ponovno je dobio z a g o n e t n i odgovor da e kraj doi "Nakon jednog vremena, vie vremena

283

POSLJEDNJI

DANI

i polovine vremena". Ali to je znailo "jedno vrijeme, v r e m e n a i polovina vremena", t o j e znailo "sedamdeser tjedana/sedmica godina"? "Ja sluali, ali ne razumjeli", izjavio je Danijel u svojoj knjizi, "pa upitah: 'Gospodaru, kako e to svriti?'" Ponovno govorei u iframa, aneo je odgovorio: "Od asa kada bude dokinuta svagdanja rtva i postavljena grozota pustoi: tisuu dvjesta i devedeset dana. Blago o n o m u koji doeka i dosegne tisuu trista trideset i pet dana." N a k o n to mu je dao taj podatak, aneo koji ga je prije zvao "sine ovjeji" mu je rekao: "A ti sada idi i otpoini. Ustat e da primi svoju batinu u posljednjim danima." Narataji bibliara, uenjaka i teologa, astrologa pa ak i astronoma meu potonjima i slavni sir Isaac Newron p o p u t Danijela su rekli: "uli smo, ali nismo razumjeli". Zagonetka nije samo znaenje "jednog vremena, vie vremena i polovine vremena" i tako dalje, zagonetka je i kada poinje brojanje? Dvojba proizlazi iz injenice da su Danijelu simboliku njegovih vienja (poput koze koja napada ovna, ili dva roga od koja nastaju etiri i zatim se dijele) aneli objasnili kao dogaaje koji se trebaju dogoditi daleko nakon Babilona Danijelovog vremena, nakon njegova predvienog pada, ak nakon pretkazane obnove H r a m a poslije sedamdeset godina. Uspon i pad Perzijskog carsrva, Aleksandrovo preuzimanje vodstva nad Grcima, ak i podjela carstva koje je osvojio izmeu njegovih nasljednika sve je to pretkazano s takvom tonou da mnogi strunjaci smatraju da Danijelova proroanstva pripadaju anru "proroanstva poslije dogaaja" da je proroki dio knjige napisan oko 250. g. pr. n. e., no d a j e predstavljen kao da je napisan tri stoljea ranije. Nepobitan argument je navod, izreen tijekom jednog od susreta s anelima, da pone brojati od "asa kada bude dokinuta svagdanja rtva (u h r a m u ; op. a.) i postavljena grozota pustoi." To se moglo odnositi jedino na dogaaje koji su se dogodili u Jeruzalemu 25. dana hebrejskog mjeseca kisleva, 167. g. pr. n. e.. Taj datum je precizno zabiljeen, j e r t a d a je "grozota pustoi" postavljena u hram, oznaivi kao to su mnogi tada vjerovali p o e t a k posljednjih dana.

284

Petnaesto

poglavlje

J E R U Z A L E M : N E S T A L I KALE

U
bio?

dvadeset i prvom stoljeu pr. n. e., kada je na Zemlji prvi pu upo rijebljeno nuklearno oruje, Abraham je u Ur-Shalemu bio blagoslovljen

vinom i k r u h o m u ime Boga Svevinjeg te je proglasio prvu monoteistiku religiju ovj anstva. Dvadeset i j e d n o stoljee kasnije odani Abrahamov batinik je, poslije svetkovanja posebne veere u Jeruzalemu, na mjesto pogubljenja nosio na svojim leima kri simbol odreenog p l a n e t a i postao zaetnik nove monoteistike religije. Oko njega je i dalje mno vo pitanja: Tko je zapravo o je radio u Jeruzalemu? Je li postojala urota protiv njega ili je on sam bio urotnik protiv samog sebe? Nadalje, to je bio kale koji je potaknuo legende o "Svetom Gralu" (i potragu za njim)? Posljednje veeri na slobodi svetkovao je zajedno sa svojih dvanaest uenika idovski blagdan Pashu na posebnoj obrednoj veeri (na hebrejskom se ta veera zove seder; op. a.), s vinom i beskvasnim kruhom. Taj su prizor ovjekovjeili neki od najveih slikara vjerske umjetnosti, a Posljednja veera Leonarda Da Vincija najslavniji je primjer (slika 122). Leonardo je bio glasovit po poznavanju znanosti kao i po svojim teolokim spoznajama. Ono to

prikazuje njegova slika i dandanas je predmetom razliitih rasprava, diskusija i analiza, no sve o samo produbljuje zagonetke umjesto da ih rjeava.

POSLJEDNJI

DANI

SLIKA 122 Mi e m o p o k a z a t i da klju za razotkrivanje tajni lei u o n o m e to slika ne prikazuje; o n o t o na njoj nedostaje sadri rjeenja neugodnih z a g o n e t k i u sagi o B o g u i ovjeku na Zemlji, te oekivanjima mesijanskih vremena. Prolost, sadanjost, b u d u n o s t doista se spajaju u dva dogaaja, odvojena dvadeset i j e d n i m stoljeem. Za oba je kljuan Jeruzalem, a vremenski su povezani s biblijskim proroanstvima o poslje-

dnjim

danima.

Da bi se razumjelo to se dogodilo prije dvadeset i jednog stoljea m o r a m o se vratiti do Aleksandra, koji se smatrao bojim sinom, no i p a k j e u m r o u Babilonu u mladoj dobi od trideset i dvije godine. Dok je bio iv, kontrolirao je svoje meusobno suprotstavljene generale mjeavinom nagrada i kazni pa i prijevremenih smrti (neki su, u stvari, vjerovali da je sam Aleksandar bio otrovan). i m je u m r o , njegov etverogodinji sin i njegov skrbnik, Aleksandrov brat, ubijeni su, a posvaani generali i regionalni za-

28 6

JERUZALEM:

NESTALI

KALE

povjednici podijelili su i z m e u sebe glavninu osvojenih zemalja: Ptolomej i njegovi nasljednici, sa sjeditem u Egiptu, zauzeli su Aleksandrova afrika podruja; Seleuk i njegovi nasljednici vladali su Sirijom, A n a t o l i j o m , M e z o p o t a m i j o m i d a l e k i m azijskim zemljama; sporna Judeja zavrila je (zajedno s J e r u z a l e m o m ) pod ptolomejskom vladavinom. Ptolomejci su se, uspjevi preseliti Aleksandrovo tijelo kako bi ga se pokopalo u Egiptu, smatrali njegovim pravim nasljednicima te su uglav n o m nastavili njegov tolerantni stav p r e m a d r u g i m religijama. Utemeljili su slavnu Aleksandrijsku knjinicu i zaduili egipatskog sveenika po i m e nu M a n e t h o da za Grke napie dinastiku povijest i boansku pretpovijest Egipta (arheologija je potvrdila postojanje onoga to je d a n d a n a s poznato kao M a n e t h o v i zapisi). To je Ptolomejce uvjerilo da je njihova civilizacija nastavak egipatske, a oni zakoniti nasljednici faraona. Grki uenjaci pokazali su posebno z a n i m a n j e za religiju i idovske spise, i to u tolikoj mjeri da su Ptolomejci organizirali prevoenje hebrejske Biblije (prijevod je poznat kao Septuaginta) i dopustili idovima p o t p u n u vjersku slobodu tovanja u Judeji, kao i u njihovim sve veim z a j e d n i c a m a u Egiptu. Poput Ptolomejaca, Seleukidi su takoer angairali uenjaka koji je govorio grki jezik, biveg M a r d u k o v o g sveenika poznatog po i m e n u Beros, da im sastavi povijest i pretpovijest ovjeanstva i njegovih bogova p r e m a m e z o p o t a m s k o m znanju. On je istraivao i pisao u knjinici ploica ispisanih k l i n a s t i m p i s m o m koja se nalazila blizu H a r a n a . Iz njegove tri knjige (o kojima z n a m o samo iz f r a g m e n t i r a n i h citata u d r u g i m drevnim zapisima) Z a p a d n i svijet, Grka i p o t o m R i m saznali su za dolazak A n u n n a k i j a na zemlju, p r e t p o t o p n u eru, stvaranje " M u d r o g ovjeka" , potop i ono to je poslije njega slijedilo. Tako se preko Berosa (to je kasnije potvreno otkriem i deifriranjem ploica s klinastim p i s m o m ) otkrilo da boanska g o d i n a "sar" iznosi 3.600 zemaljskih godina. G o d i n e 200. pr. n. e. Seleukidi su preli ptolomejsku granicu i osvojili Judeju. Kao i u d r u g i m sluajevima, povjesniari su istraili geopolitike i e k o n o m s k e razloge rata a zanemarili vjersko-mesijanske aspekte. U Berosovom izvjetaju o Potopu izneseno je nekoliko zanimljivih p o d a t a k a o

287

POSLJEDNJI

DANI

t o m e da je Ea/Enki naloio Ziusudri (sumerskom "Noi") da "sakrije sve mogue zapise u Sipparu gradu Samaevom" i tako ih sauva za vrijeme poslije P o t o p a , zato to su to zapisi "o poecima, sredinama i krajevima". Prema Berosu, svijet periodiki prolazi kroz kataklizme, koje on povezuje sa zodijakim d o b i m a , pri e m u je ono u kojem je ivio Beros poelo 1.920 godina prije poe k seleukidske ere (tj. 312. g. pr. n. e.). To bi poetak doba Ovna smjestilo u 2232. g. pr. n. e. tako d a j e t o m dobu bilo sueno da se brzo svri, ak i kada bi trajalo u svojoj p u n o j m a e m a t i k o j duljini ( 2 2 3 2 - 2 1 6 0 = 1 2 2 . g. pr. n. e.) D o s t u p n i zapisi sugeriraju da je seleukidske kraljeve, koji su te izraune povezivali s Povratkom koji se jo nije dogodio, preuzela ideja da e do Povrarka doi vrlo brzo te da se za nj moraju hitno pripremiti. Poharani hramovi Sumera i Akada poeli su se grozniavo obnavljati, posebno E.ANNA "Anuov dom" u U r u k u . Mjesto slijetanja u L i b a n o n u , koje su oni zvali Heliopolis grad boga Sunca bilo je nanovo posveeno izgradnjom h r a m a u as Zeusu. Tako n a m se n a m e e zakljuak da je razlog ra a za Judeju bila po reba da se za Povratak h i t n o pripremi i jeruzalemsk

mjesto povezano sa svemirom. Mi smatramo da je to bio grko-seleukid-

ski nain pripreme za ponovni dolazak bogova.


Za razliku od Ptolomejaca, seleukidski vladari vrsto su odluili da u p o d r u j i m a p o d njihovom vlau n a m e t n u helensku kulturu i religiju. Najznaajnija promjena zbila se u J e r u z a l e m u gdje je o d j e d n o m bila stacionirana strana vojska, a vlas hramskih sveenika ograniena. Helenistika kultura i obiaji bili su nasilno uvedeni; ak se moralo mijenja i i m e n a , poevi od visokog sveenika koji je bio p r i m o r a n da i m e promijeni iz Joua u Jason. Graanski zakoni u J e r u z a l e m u ograniavali su graanska prava idovima, povieni su porezi kako bi se n j i m a financirali a le ika i hrvanje, a ne Tora; a u provinciji su vlas i gradile svetita grkim boans vima i slale vojnike da silom n a m e t n u tovanje u njima. G o d i n e 169. pr. n. e. u Jeruzalem je doao adanji seleukidski kralj A n t i o h IV (koji je dobio epitet Epifan). To nije bio kurtoazni posjet. Povrijedivi sve os h r a m a , uao je u Svetinju nad svetinjama. Po njegovoj

288

JERUZALEM:

NESTALI

KALE

naredbi, zaplijenjeni su zla ni ritualni p r e d m e i koji su se uvali u h r a m u , zapovjednirvo n a d g r a d o m d a n o je g r k o m guverneru, a pokraj h r a m a izgraena tvrava za stalni garnizon s ranih vojnika. Kada se vra io u svoju sirijsku prijestolnicu, A n t i o h je izdao proglas kojim se propisivalo da se irom kraljevstva m o r a j u tovati grki bogovi, a u Judeji se je posebno zabranilo svetkovanje subote i obrezivanje. U skladu s t i m proglasom, j e r u z a l e m s k i h r a m trebao je postati h r a m u ast Zeusu. I 167. g. pr. n. e., 25. d a n a hebrejskog mjeseca Kisleva to je ekvivalent dananjem 25. prosincu sirijsko-grki vojnici u h r a m su postavili k u m i r , kip Zeusa, "Vladara nebesa," a veliki ol ar je p r o m i j e n j e n i koriten za rtve Zeusu. Svetogre nije moglo biti vee. Neizbjena idovska p o b u n a , koju je predvodio sveenik po i m e n u M a t a t i j a i njegovih pet sinova, poznata je kao makabejski ili hasmonejski ustanak. U s t a n a k je b u k n u o u provinciji, a ustanici su brzo nadvladali lokalne grke garnizone. D o k su Grci urili po pojaanje, b u n a je zahvatila cijelu zemlju. Makabejci su svoje slabe strane, brojano stanje i naoruanos , nadomjestili estinom vjerskog fanatizma. Dogaaji, opisani u biblijskoj Knjizi o Makabejcima (opisali su ih i kasniji povjesniari), ne ostavljaju s u m n j e da se borba nekolicine protiv m o n o g cars va vodila enim rasporedom: Bilo je neophodno da se do novno zauzme Jeruzalem, oisti hram i nanovo ga se posveti Jahvi. ono odreNakon to odreenog zadnjeg roka po-

su 164. g. pr. n. e. uspjeli zauzeti s a m o Brdo h r a m a , M a k a b e j c i su oistili h r a m i te je g o d i n e p o n o v n o upaljen sveti p l a m e n . Do k o n a n e pobjede, koja je dovela do p o t p u n e k o n t r o l e n a d J e r u z a l e m o m i obnove idovske nezavisnosti, dolo je 160. g. pr. n. e.. Pobjedu i p o n o v n u posve u h r a m a idovi i d a n d a n a s slave kao b l a g d a n Hanuka ("ponovna posveta") koji se slavi dvadeset i prvog dana mjeseca kisleva. i n i se da su slijed i vremenski raspored tih dogaaja povezani s p r o roansrvima o posljednjim d a n i m a . Od tih proroanstava su, kao o smo vidjeli, ona u kojima su dane odreene brojane indicije o posljednjim dan i m a , bila proroanstva koja su aneli prenijeli Danijelu. N o , m a n j k a im jasnoe jer su brojanja zagone no izraena: ili u jedinici zvanoj "vrijeme" ili

289

POSLJEDNJI

DANI

u "cjedilima godina" ili ak brojem dana. Moda se jedino u pogledu potonjega moe rei kada raunanje poinje, pa se moe znati i kada zavrava. U tom j e d n o m sluaju brojanje je trebalo poeti od dana kada bude "dokinuta svagdanja rtva i postavljena grozota pustoi" u jeruzalemskom hramu. Takav grozomoran in doista se i dogodio jednog dana 167. g. pr. n. e. Imajui na u m u slijed tih dogaaja, brojanje dana iz proroanstva danog Danijelu moralo se odnositi na konkretne dogaaje povezane s hram o m : njegovo oskvrnue 167. g. pr. n. e. ("kada bude dokinuta svagdanja rtva i postavljena grozota pustoi"), ienje hrama 164. g. pr. n. e. (nakon "tisuu dvjesta i devedeset dana") i p o t p u n o osloboenje Jeruzalema 160. g. pr. n. e. ("Blago onomu koji doeka i dosegne tisuu trista trideset i pet dana"). Brojevi dana - 1290 i 1335 - u osnovi se poklapaju sa slijedom dogaaja u hramu. Prema proroanstvima u Knjizi Danijelovoj, tada je poeo otkucavati sat Posljednjih dana.

U imperativu da se do 160. g. pr. te da se s Brda hrama

. e. ponovno zauzme itav grada

klone strani, neobrezani vojnici krije se jo jedan

trag do rjeenja zagonetke. Dok smo mi za datiranje dogaaja koristili uobiajeno brojanje godina prije nove ere (pr. n. e.) i poslije nove ere (n. e.), ljudi u tim vremenima oito nisu mogli i nisu koristili vremenski raspored zasnovan na buduem kranskom kalendaru. Hebrejski je kalendar, kao to smo spomenuli ranije, bio kalendar koji je potekao iz Nippura 3760. g. pr. n. e., a p r e m a t o m k a l e n d a r u ono to mi zovemo 160. g. pr. n. e. bila je tono 3600. godina! To je, kao to itatelj ve zna, bio SAR, izvorni (matematiki) orbitalni period Nibirua. I premda se Nibiru bio pojavio etiri tisue godina ranije, dolazak g o d i n e SAR (3.600 zemaljskih g o d i n a ) kraj jedne boanske godine bio je od neizbjenog znaaja. Onima kojima su biblijska proroanstva o povratku Jahvinog kavoda na njegovo Brdo hrama bila neupitne

290

JERUZALEM:

NESTALI

KALE

boanske objave, godina koju zovemo "160. pr. n. e." bila je kljuni trenutak istine: bez obzira na to gdje se planet nalazi, Bog je obeao da e se vratiti u svoj hram, i hram mora biti oien i pripremljen za to. Da se u tim turbulentnim vremenima nije gubio iz vida p r o t o k godina u skladu s nipurskim/hebrejskim kalendarom svjedoi Knjiga jubileja, izvanbiblijska knjiga za koju se pretpostavlja da je u godinama nakon makabejske bune u Jeruzalemu napisana na hebrejskom jeziku (sada je dostupna samo u grkim, latinskim, sirijskim, etiopskim i slav nskim prijevod i m a ) . Ona prepriava povijest idovskog naroda od vremena Izlaska te pri tome koristi vremensku jedinicu jubilej pedesetogodinju jedinicu koju je Jahve proglasio na brdu Sinaj (vidi deveto poglavlje); nadalje, u Knjizi jubileja predstavljeno je uzastopno kalendarsko raunanje vremena koje je otada p o z n a t o kao Annu Mundi "godina svijeta", na latinskom koje poinje 3760. g. pr. n. e.. Strunjaci (kao to je vl. R. H. Charles, u svom engleskom prijevodu knjige) pretvorio je takve "jubileje godina" i njihove "tjedne" u brojanje prema Annu M u n d i . To da se takav kalendar koristio irom Bliskog istoka te da je, tovie, odreivao kada se neki dogaaji trebaju dogoditi moe se utvrditi jednostavnim pregledom nekih prijelomnih d a t u m a (esto oznaenih podebljanim slovima) navedenih u prethodnim poglavljima ove knjige. Izaberemo li samo nekoliko tih kljunih povijesnih dogaaja, evo to se dogaa kada se godine "pr. n. e." promijeni u godine "N. k." (nipurskog kalendara): Pr. n. e. 3760. 3460. 2860. 2360. 2160. 2060. n. 0. 300. 900. 1400. 1600. 1700. . Dogaaj Sumerska civilizacija. Poinje nipurski kalendar Incident s babilonskim tornjem Gilgame ubija nebeskog bika Sargon: poinje era Akada Prvo medurazdoblje u Egiptu; N i n u r t i n a era (Gudeja gradi hram Pedesetorice) Nabu organizira Mardukove sljedbenike; Abraham u Kanaanu; rat kraljeva

291

POSLJEDNJI

DANI

1930. 1760.

1800. 2000.

M a r d u k o v h r a m Esagil u Babilonu Nova dinastija ("srednje kraljevstvo") u Egiptu; u Babilonu poinje vladati nova dinastija ("kasitska")

1460.

2300.

Pojavljuju se Anan, Elam i M i t a n n i i diu pro iv Babilona; Mojsije na Sinaju, "gorui grm"

960. 860. 760. 560. 460. 160.

2800. 2900. 3000. 3200. 3100. 3600.

Utemeljeno neoasirsko cars vo; u Babilonu obnovljen festival Akitu Aurnasirpal nosi simbol kria S Amosom poinju proroans va u Jeruzalemu Anunnakijski bogovi dovravaju svoj odlazak; Perzijanci napadaju Babilon; Cirus Grko zlatno doba; Herodot u Egiptu Makabejci oslobaaju Jeruzalem, h r a m ponovno posveen

Nestrpljivi itatelj jedva e doekati sljedee upise:


60.

3700.

Rimljani grade Jupiterov hram u Baalbeku, zauzimaju Jeruzalem

0.

3760.

Isus iz Nazareta; poinje brojanje n. e. (nove ere)

Stoljee i pol koje je prolo od makabejskog oslobaanja Jeruzalema do dogaaja povezanih s Isusom n a k o n to je on doao u nj bilo je j e d n o od n a j t u r b u l e n t n i j i h razdoblja u povijesti drevnog svijeta, posebice idovskog naroda. To kljuno razdoblje, dogaaji iz kojega u jeu na nas i dandanas, poelo je s razumljivim slavljem. Po prvi put nakon mnogih stoljea idovi su

292

JERUZALEM:

NESTALI

KALE

ponovno bili p o t p u n i vladari svoje sve e prijesrolni e i posveenog

rama,

slobodni da i m e n u j u vlastite kraljeve i visoke sveenike. Iako su se borbe na g r a n i c a m a nastavile, same granice sada su bile ire i obuhvaale su veinu s arog ujedinjenog kraljevsrva iz Davidovog vremena. Uspostavljanje nezavisne idovske drave s J e r u z a l e m o m kao glavnim gradom pod H a s m o n e j cima bio je dogaaj trijumfalan u svakom pogledu, osim u j e d n o m : Povratak J a h v i n a kavo a koji se oekivao u posljednjim d a n i m a nije se dogodio, iako se inilo d a j e odbrojavanje d a n a od vremena ponienja (odnosno "grozote pustoi", op. prev.) bilo ispravno. M n o g i su poeli sum n j a t i u to da je "vrijeme ispunjenja" blizu. Osim toga, postalo je oito da zagonetke drugih Danijelovih odbrojavanja, s "godinama", "tjednima godina" te " v r e m e n o m i v r e m e n i m a " i ako dalje tek treba odgonetnuti. Kljuevi zagonetki bili su u p r o r o a n s k i m dijelovima Knjige Danijeloue koji govore o u s p o n u i p a d u buduih kraljevstava nakon Babilona, Perzije i Egipta kraljevstava koja su se kriptiki nazivala "juna," "sjeverna," ili moreplovako "Kittim"; i kraljevs ava koja e se odvoji i od njih, boriti j e d n a s d r u g i m a , "razapeti sjajne svoje atore i z m e u mora" svih b u d u i h e n t i t e t a koji su t a k o e r kriptiki predstavljeni razliitim i v o t i n j a m a (ovnom, k o z o m , lavom i tako dalje) i ije e se potomstvo, zvano "rogovi", p o n o v n o razdvojiti i m e u sobom boriti. Koje su bile te b u d u e nacije i koji ra ovi su bili pre kazani? Prorok Ezekijel takoer je govorio da e doi do velikih bi aka izmeu juga i sjevera, izmeu neidentificiranog Goga i n j e m u suprotstavljenog M a goga, a ljudi su se pitali jesu li se pretkazana kraljevs va ve pojavila na sceni Aleksandrova Grka, Seleukidi, P olomejci. Jesu li oni bili p r e d m e t proroanstava ili je to bio netko tko treba doi u jo daljoj budunosti? Dolo je do teoloke zbrke: Je li oekivanje kavoda kao fizikog objekta u j e r u z a l e m s k o m h r a m u ispravno razumijevanje proroanstava, ili je pred m e t oekivanog dolaska samo simbolinog, efemernog karaktera duhovna prisutnost? Sto ljudi trebaju uiniti, ili e se ono to je sueno dogoditi bez obzira na sve? idovski vo e bili su podijeljeni na vrlo pobone i ortodoksne farizeje te liberalnije saduceje, koji su bili o voreniji prema svijetu te

293

POSLJEDNJI

DANI

su prepoznavali vanost idovske dijaspore koja se iz Egipta ve bila proirila u Anatoliju i M e z o p o t a m i j u . Osim te dvije glavne struje n i k n u l e su male sekte, ponekad organizirane u vlastitim lokalnim zajednicama. Najpoznatija m e d u njima bili su Eseni (glasoviti po svicima s Mrtvog mora) koji su se osamili u K u m r a n u . U nastojanju da se o d g o n e t n u proroanstva moralo se voditi rauna i o novoj sili R i m u . Nakon to su vie puta odnijeli pobjedu u ratovima s F e n i a n i m a i Grcima, Rimljani su vladali Sredozemljem te su se poeli mijeati u stvari ptolomejskog Egipta i seleukidskog Levanta (ukljuujui J u d e j u ) . Iza carskih izaslanika ila je vojska. Do 60. g. pr. n. e. Rimljani su, pod vodstvom Pompeja, zauzeli Jeruzalem. Pompej je od Jeruzalema, kao i Aleksandar prije njega, iao zaobilaznim p u t e m preko Heliopolisa (odnosno Baalbeka) i t a m o prinio rtve bogu J u p i t e r u . Z a t i m je ondje, na ranije izraenim divovskim k a m e n i m blokovima, izgradio najvei h r a m posveen Jupiteru u Rimskom carstvu (slika 12 3). Komemoracijski zapis p r o n a e n na lokalitetu upuuje na to d a j e car Neron 60. g. n. e. posjetio to mjesto, to sugerira da je rimski h r a m u to vrijeme ve bio izgraen. N a c i o n a l n a i vjerska previranja tog vremena odrazila su se kroz irenje povijesno-prorokih tekstova kao to su, Henokova, Zavjeti dvanaestorice patrijaraha i na primjer, Knjiga jubileja, Knjiga Mojsijevo uznesenje (i nekoliko

drugih, sve zajedno su poznate kao Apokrifi ili Pseudoepigra i). Zajednika tema im je vjerovanje da je povijest ciklina, da je sve predodreeno, da e "posljednji dani" vrijeme previranja i prevrata oznaiti ne samo svretak povijesnog ciklusa nego i poetak novoga, te da e se to "vrijeme preokreta" (da upotrijebim m o d e r n i izraz) manifestirati dolaskom "Pomazanika" Mashi'ach na hebrejskom {Chrystos, prevedeno na grki, odade 'Mesija' ili 'Krist' na hrvatskom jeziku).

i n pomazivanja novoustolienog kralja sa sveenikim uljem bio je poznat u drevnom svijetu barem od vremena kralja Sargona. U Bibliji je priznato kao in posveenja Bogu od najranijih vremena, m e u t i m najzna-

294

JERUZALEM:

N E S T A L I KALE

SLIKA 1 2 3 m e n i t i j i p r i m j e r p o m a z a n j a bio je onaj kada je sveenik Samuel, uvar zavjetnog kovega, milou Bojom ... uzeo rog s uljem i pomazao ga usred njegove brae. Duh Jahvin od oga dana. I SAMUEL 16: 13 obuze Davida pozvao Davida, sina Jiajevog, i proglaavajui ga kraljem

295

POSLJEDNJI

DANI

Prouavajui svako proroans vo i svaki proroki izraz, poboni u J e r u z a l e m u p r o n a l i su o p e o v a n e Davidove u Jeruzalemu n a v o d e o Davidu kao Bojem pomazaniku, uspostavljekao i boansko obeanje da e od "njegova sjemena" od nasljednika kue "u buduim danima "ponovno b i no njegovo prijestolje. U J e r u z a l e m u e b u d u i kraljevi, koji e morati biti iz kue Davidove, sjediti na "Davidovom prijestolju". A kada se to dogodi, kraljevi i prinevi iz cijelog svijeta u i m e pravde, mira i rijei Boje okupit e se u J e r u z a l e m u . To je, obeao je Bog, " rajno obeanje", Boji zavjet "za sve nara aje". Univerzalnost tog obeanja po vr ena je u Izaiji 16: 5 i 22: 22; Jeremiji 17: 25, 23: 5 i 30: 3, Amosu 9: 11; H a b a k u k u 3: 13; Zahariji 12: 8; Psalmima 18: 50, 89: 4, 132: 10, 132: 17 i ako dalje. To su s n a n e rijei, nepogrjeive u svojem m e s i j a n s k o m savezu s kuom Davidovom, no o n e su u j e d n o p r e p u n e e k s p l o z i v n i h a s p e k a t a koji su doslovno d i k t i r a l i tijek d o g a a j a u J e r u z a l e m u . S t i m povezano je pitanje p r o r o k a Ilije. Ilija, zvan Tibijac po i m e n u njegova grada u Gileadu, bio je biblijski prorok aktivan u kraljevstvu Izraela (nakon odvajanja od Judeje) u deve om stoljeu pr. n. e., za vrijeme vladavine kralja Ahana i njegove kanaanske ene, kraljice Izebele. U skladu sa svojim hebrejskim i m e n o m , Eli-Yahu " M o j Bog je Jahve" bio je u n e p r e k i d n o m sukobu sa sveenicima i "glasnogovornicima " kananskog boga Baala ("Gospodara"), ije je tovanje promicala Izebela. N a k o n razdoblja osame na ajnom mjestu blizu rijeke Jordan, gdje se zaredio za "Bojeg ovjeka", d a n mu je "ogrta od kostrijeti" koji je i m a o arobne moi e je p o m o u njega mogao izvoditi uda u Boje ime. Njegovo prvo zabiljeeno u d o (I Kraljevi, glava 17) bilo je ono kada je uinio da malo brana u posudi i ulja u vru udovici b u d e dovoljno za h r a n u do kraja ivota. Z a t i m je uskrsnuo njezina sina koji je bio u m r o od teke bolesti. U sukobu s Baalovim p r o r o c i m a na planini Karmelu polo mu je za r u k o m da s neba prizove oganj. On je bio jedini Izraelac u Bibliji koji je n a k o n Izlaska ponovno doao na brdo Sinaj: kada je spaavajui ivot pobjegao od gnjevne Izebele i Baalovih sveenika, te ga je aneo Gospodinov sklonio u pilju na planini Sinaj.

296

JERUZALEM:

NESTALI

KALE

Za njega Biblija kae da nije u m r o nego je u vr ogu uznesen na nebo da bude s Bogom. Njegov uzlazak, vrlo opirno opisan u drugoj glavi Druge knjige o kraljevima, nije bio ni iznenadan ni neoekivan dogaaj. Ba suprotno, to je bila unaprijed planirana i organizirana akcija ije mjesto i vrijeme su Iliji bili ranije priopeni. Mjes o odreeno za uzlazak nalazilo se u dolini rijeke Jordan, na istonoj obali rijeke. Kada je dolo vrijeme da poe amo, njegovi uenici, predvoeni onime po i m e n u Elizej, poli su zajedno s njime. Ilija se zaus avio u Gilgalu (gdje je Jahve bio izveo uda za Izraelce koje je vodio Joua). Tamo se pokuao o arasiti svojih pratioca, no oni su ga nastavili pratiti sve do Beth-EIa. Premda zamoljeni da pus e Iliju da sam prijee rijeku, oni su se zadrali uz njega i stalno pitali Elizeja je li "tono da e Gospodin danas uznijeti Iliju na nebesa?". Na obali rijeke Jordan Ilija je uzeo svoj udo vorni ogr a, smo ao ga i udario njime po vodi. Voda se razdvojila ako da je moe prijei. Drugi uenici su ostali pozadi, no Elizej je ak i tada ustrajao da bude s Ilijom te je s njim preao rijeku: dok su tako ili i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoe medu njih i Ilija u vihoru uzie na nebo. Elizej je gledao i vikao: "Oe moj, oe moji Kola Izraelova i konjanici njegovi!" I vie ga nije vidio. II KRALJEVI 2: n - 1 2 Arheoloka iskapanja kod Teli Ghassula ("Prorokov h u m a k " ) , mjesta u J o r d a n u koje odgovara geografiji iz biblijske prie, otkrila su murale s "vihorima" prikazanim na slici 103. To je jedini lokali e na kojem su se iskapanja vrila pod pokroviteljs vom Va ikana. (Moja potraga za njihovim

297

POSLJEDNJI

DANI

n a l a z i m a , koja je obuhvatila arheoloke muzeje u Izraelu i J o r d a n u i ukljuivala posjet l o k a l i t e t u u J o r d a n u , te je na kraju dovela do Pontifikalnog biblijskog i n s t i t u t a u J e r u z a l e m u k o j i m upravljaju j e z u i t i ka 124 opisana je u knjizi The Earth Chronicles Expeditions!" Ekspedicije zemaljskih k r o n i k a . ) sli-

SLIKA

124

Prema idovskoj predaji, preobraeni Ilija j e d n o g e se dana vratiti kao vjesnik konanog izbavljenja izraelskog naroda, glasnik Mesije. Ta je predaja bila zabiljeena ve u p e t o m stoljeu pr. n. e. u svom posljednjem proroanstvu zabiljeio ju je prorok M a l a h i j a . S obzirom da je prema toj predaji pilja na brdu Sinaj k a m o je aneo odveo Iliju bila mjesto gdje se Bog razotkrio Mojsiju, oekivalo se da e se Ilija vratiti na poetku blagdana pashe, kada se obiljeava idovski izlazak iz Egipta. I d a n d a n a s se u sklopu sedera, sveane veere kojom poinje sedmodnevni praznik Pasha, na stol na kojem se objeduje postavlja i aa s vinom za Iliju, kako bi pio iz nje kada stigne. Ostavljaju se otvorena vrata kako bi Ilija mogao ui i recitira se posebna h i m n a kojom se izraava nada da e uskoro navijestiti "Mesiju, sina Davidovog". (Kao to je sluaj kod kranske djece kojima se govori da se Djed M r a z douljao kroz d i m n j a k i donio im darove koje su pronali, tako se i idovskoj djeci govori da se, iako ga nisu vidjeli, Ilija douljao

298

JERUZALEM:

NESTALI

KALE

otpio gutljaj vina.) U skladu s obiajem, "Ilijina aa" je u stvari bogato ukraeni pehar, kale koji se nikada ne koristi ni za to drugo osim za ritual s Ilijom za trajanja pashalne veere. Isusova "posljednja veera" bila je ta tradicionalna pashalna veera.

Iako je zadrala neto nalik slobodi biranja vlastitog visokog sveenika i kralja, Judeja je zapravo bila rimska kolonija. N j o m e se najprije vladalo iz zapovjednitva u Siriji, a zatim su postavljeni lokalni upravitelji. Rimski upravitelj zvan prokurator brinuo se da idovskog vijea"), a u poetku i "Kralja idovi kao ethnarcha ("Poglavara idova" (ne "kralja Judeje" kao ze-

mlje) biraju ljude koji odgovaraju Rimu. Od 36. do 4. g. pr. n. e. kralj je bio Herod, potomak edomskih obraenika na judaizam, koji je bio izbor dvaju rimskih generala (slavnih po Kleopatri): M a r k a Antonija i Oktavijana. H e rodova ostavtina bile su m o n u m e n t a l n e graevine, ukljuujui poboljanje Brda h r a m a te palae-tvrdave Massade na M r t v o m moru. K tomu, pazio je na elje prokuratora te je de facto bio vazal Rima. G o d i n e 33. pr. n. e. (prema prihvaenom datiranju povjesniara) u takav je Jeruzalem, uvean i uvelian hasmonejskim i herodovskim graevinama i prepun hodoasnika za blagdan Pashu, doao Isus iz Nazareta. U to vrijeme idovima je bila dozvoljena samo vjerska vlast, vijee od sedamdeset starjeina zvano Sanhedrin. U to vrijeme vie nije bilo idovskog kralja, zemljom, ne vie idovskom dravom nego rimskom provincijom, upravljao je prokurator Poncije Pilat koji je bio udobno smjeten u citadeli Antoniji smjetenoj pokraj hrama. Napetosti izmeu idovskog puka i rimskih gospodara zemlje rasle su, pa je u Jeruzalemu izbio niz krvavih pobuna. Poncije Pilat, koji je u Jeruzalem doao 26. g. pr. n. e., pogorao je situaciju dovevi u grad rimske legionare s njihovim znakovljem objeenim na motkama i noviima koji su na sebi imali idole zabranjene u H r a m u . idovi koji su pruili otpor bez milosti su bili osuivani na razapinjanje na kriu, i to u tolikom broju d a j e mjesto pogubljivanja nazvano Golgota Mjesto lubanja.

299

POSLJEDNJI

DANI

Isus je i prije bio u Jeruzalemu: "Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe ili u Jeruzalem. Kad mu bijae dvanaes godina, uzidoe po obiaju blagdanskom. Kad su m i n u l i ti dani, vraahu se oni, a djeak osta u Jeruzalemu." (Luka 2: 4 1 - 4 3 ) . Kada je Isus doao ovaj put (sa svojim u e n i c i m a ) , situacija svakako nije bila oekivana, u skladu s obeanjima iz biblijskih proroanstava. Poboni idovi to je Isus sasvim sigurno bio bili u odani ideji otkupljenja, spasenja koje e provesti Mesija, za koju je kljuna bila posebna i vjena veza izmeu Boga i kue Davidove. Ona je jasno i nedvosmisleno izraena u velianstvenom psalmu 89 (20-30) u kojem Jahve, obraajui se svojim vjernim sljedbenicima u viziji, kae:

Izabranika iz naroda izdigoh; na oh Davida, slugu svoga, svetim ga uljem svojim pomazah... On e me zvati: "Oe moji Boe moj i hridi spasa mojega. " u ga prvorodencem uiniti, A ja najviim me u kraljevima svijeta. Njemu u sauvati dovijeka naklonost svoju I savez svoj vjeran. Njegovo u potomstvo uiniti vjenim I prijestolje mu [uiniti trajnim] kao Dani nebeski.
Nije li spominjanje " D a n a nebeskih" rag, poveznica izmeu dolaska Spasitelja i prorokovanih Posljednjih dana? Nije li o bilo vrijeme kada e se obistiniti proroanstva? Tako je Isus iz Nazareta, koji je sada sa svojih dvanaest uenika bio u Jeruzalemu, odluio da preuzme s vari u svoje ruke: ako je za spasenje po reban pomazanik iz kue Davidove, on e, Isus, bi i taj! Njegovo samo hebrejsko ime Yehu-uah ("Joua") znailo je Jahvin spasitelj; a to se tie zahtjeva da pomazanik ("Mesija") bude iz kue Davidove, to je bio: sam prvi s ih Novog zavjeta, u Evanelju po Mateju, glasi:

"Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova". N a k o n


300

JERUZALEM:

NESTALI

KALE

toga se tamo, ali i u drugim dijelovima Novog zavjeta, navodi Isusovo rodoslovlje po nararajima: etrnaest narataja od Abrahama do Davida; ernaest narataja od Davida do babilonskog izgnanstva i p o t o m etrnaest narataja do Isusa. Bio je kvalificiran, Evanelja su sve uvjerila. Nai izvori za ono to se dogodilo sljedee su Evanelja i druge knjige Novog zavjeta. Z n a m o da su "izvjetaji oevidaca" u s vari bili pisani dugo poslije dogaaja; z n a m o da je kodificirana verzija rezultat odluka donesenih na sinodu koji je sazvao car Kons antin tri s oljea kasnije; z n a m o da "gnos iki" rukopisi, poput spisa Nag H a m m a d i i Judinog evanelja, pruaju drukije verzije koje Crkva nas oji potisnuti; z n a m o ak a to je neosporena injenica da je najprije pos ojala Jeruzalemska crkva kojoj je na elu bio Isusov brat i koja je bila usmjerena iskljuivo na idovske sljedbenike, te koju je preuzela, is isnula i eliminirala Rimska crkva koja se obraala neidovima. Pa ipak, slijedit emo "slubenu" verziju jer ona, sama po sebi, jeruzalemske dogaaje s Isusom povezuje sa svim prolim stoljeima i tisuljeima, kao to je do sada opisano u ovoj knjizi. Kao prvo, ako postoje bilo kakve sumnje d a j e Isus u Jeruzalem doao u vrijeme blagdana Pashe i da je "posljednja veera" bila pashalna veera seder, te sumnje treba otkloniti. Matej 26: 2, M a r k o 14: 1 i Luka 22: 1 ciriraju Isusa kako po dolasku u Jeruzalem govori svojim uenicima: "Znate d a j e za dva dana Pasha"; "Za dva dana bijae Pasha i Beskvasni kruhovi"; i "Bliio se Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha". Tri Evanelja, u istim poglavljima, zatim navode da je Isus uputio svoje uenike da odu u odreenu kuu, u kojoj e blagovati pashalnu veeru kojom poinje svetkovina. Sljedee ime se treba pozabaviti je pitanje Ilije, glasnika Mesije koji e doi (u Luki 1: 17 ak su citirani relevantni stihovi iz Malahije). Prema Evaneljima, ljudi koji su uli za Isusova uda uda koja su bila jako nalik onima koje je izvodio Ilija isprva su se pitali nije li Isus Ilija koji se vratio. Ne poriui, Isus je izazvao svoje najblie uenike: "A vi, to vi kaete, tko sam ja? Petar prihvati i ree: Ti si Pomazanik Krist!" (Marko 8: 28-29). Ako je tako, pitali su ga, gdje je Ilija, koji se trebao pojaviti prvi? I Isus im je odgovorio: Da, naravno, ali on je ve doao!

301

POSLJEDNJI

DANI

Pa ga Zato
A on

upitaju: pismoznanci
im ree:

govore

da prije treba da dode Iiija? Ilija e, Ali velim dodue, prije doi i sve obnoviti... vam: Ilija je ve doao. MARKO 9: 11,13 To je bila s m i o n a izjava koja e u s k o r o doi na provjeru: jer, a k o se Ilija doista vratio na z e m l j u , ako je iz svoje ae v i n a ! Kao to su obiaji i t r a d i c i j a zahtijevali, na p a s h a l n i stol Isusa i njegovih u e n i k a bila je postavljena i Ilijina aa s v i n o m . Seder je o p i s a n u 14. poglavlju Evanelja po M a r k u . P r e d v o d e i b l a g d a n s k u v e e r u , Isus je uzeo beskvasni k r u h (sada se takav k r u h naziva maca), blagoslovio ga, r a z l o m i o i p o d i j e l i o svojim u e n i c i m a . "I uze au, zahvali i d a d e im. I svi su iz nje p i l i " ( M a r k o 14: 2 3 ) . "ve doao" i t a k o i s p u n i o p r e d u v j e t za dolazak Mesije, t a d a se m o r a o pojaviti na p a s h a l n o m sederu i o t p i t i

SLIKA

125

JERUZALEM:

NESTALI

KALE

Dakle, nema sumnje daje Ilijina aa bila tamo, no Da Vinci je


odluio da je ne naslika. Na ovoj slici posljednje veere, koja je mogla biti zasnovana s a m o na stihovima Novog zavjeta, Isus ne dri krucijalnu au i nigdje na stolu nema vinske ae! U m j e s t o toga na n j o j je neobjanjiva praznina Isusu zdesna (slika 1 2 5 ) , a u e n i k s njegove desne strane je n a gnut na stranu kao da nekog nevidljivog puta izmeu njih: Je li teoloki potpuno korektan Da Vinci implicirao d a j e nevidljivi Ilija doista doao kroz otvorene prozore iza Isusa i uzeo svoju au? Ilija se, slika tako sugerira, doista vratio; glasnik koji treba doi prije pomazanog Kralja iz kue Davidove doao j e . N a k o n to je tako potvren, Isus je uhien i odveden pred rimskog upravitelja koji g a j e upitao: Ti li si kralj idovski? On odgovori: ( M a t e j , 27: 11). Osuda i pogubljenje na kriu bili su neizbjeni. "Ti kae"

Kada je Isus podigao au vina i izrekao potrebni blagoslov svojim je uenicima, prema M a r k u 14: 24, rekao: "Ovo je krv moja, krv novog Saveza". AKO su to bile njegove doslovne rijei, on nije htio rei da trebaju piti vino koje se pretvorilo u krv to bi bila teka povreda jedne od najstroih zabrana Judaizma od najranijih vremena, "jer krv je dua". Ono to je rekao (ili htio rei) je d a j e vino u toj ai, Ilijinoj ai, zavjet, potvrda njegove krvne loze. I da Vinci je to uvjerljivo prikazao n j e z i n i m n e s t a n k o m , kao da ju je uzeo Ilija koji je doao u posjet. Nestala aa stoljeima je bila omiljena tema autora. Prie su se pretvorile u legende: traili su je kriari; Vitezovi Templari su je pronali; donesena je u Europu... aa je postala pehar, kale; kale koji predstavlja kraljevsku krv, Sang Real na francuskom, od ega je nastalo San Greal - Sveti Gral. Ili pak nikada nije napustila Jeruzalem? Kontinuirana podjarmljenost idova u Judeji i pojaana rimska represija nad njima dovela je do izbijanja najopasnije pobune u Rimskom carstvu; najveim rimskim generalima i najboljim legijama trebalo je sedam godina da pobijede malu Judeju i prodru do Jeruzalema. Godine 70.

303

POSLJEDNJI

DANI

n. e. poslije duge opsade i estokih bitaka prsa o prsa, R i m l j a n i su probili o b r a n u H r a m a . Glavni general Tit n a r e d i o je da se H r a m spali. Iako se otpor drugdje u J u d e j i nastavio jo tri g o d i n e , veliki idovski u s t a n a k bio je gotov. R i m l j a n i su bili toliko sretni zbog pobjede da su je obiljeili serijom novia koji su svijetu objavljivali Judaea Capta J u d e j a je osvojena i g r a d n j o m slavoluka u R i m u na k o j e m su bili p r i k a z a n i r i t u a l n i p r e d m e t i iz o p l j a k a n o g h r a m a (slika 126).

SLIKA

126

M e u t i m , tijekom svake g o d i n e nezavisnosti bili su kovani idovski novii s n a t p i s o m " prva g o d i n a , " " druga g o d i n a , " itd. "za slobodu Sion a " , a d e k o r a t i v n e t e m e na n j i m a bili su p l o d o v i z e m l j e . Novii druge i t r e e g o d i n e neobjanjivo s u n a sebi imali sliku k a l e a (si. 1 2 7 ) . . .

SLIKA

127

Je li "sveti gral" i dalje bio u J e r u z a l e m u ?

304

esnaesto

poglavlje

A R M A G E D O N I PROROANSTVA O POVRATKU

oe li se vratiti? Kada e se vratiti? Ta pitanja postavljena su mi nebrojeno puta, pri emu su "oni" ba obratiti panju i proroans va o povratku

anunnakijski bogovi o kojima govore moje knjige. Odgovor na prvo pitanje je - 'Da'. Postoje indicije na koje koja se trebaju ispuniti. Odgovor na drugo pitanje zaokupljao je ovjeanstvo jo od prijelomnih dogaaja u Jeruzalemu prije vie do dvije dsue godina. No, piranje nije samo "hoe li" i "kada" e se vratiti. to e biti zna povratka, to e povratak donijeti da sobom? Hoe li to biti dobronamjeran dolazak ili e kao kada se spremao Potop oznaiti kraj? Koja proroans va e se obistiniti: Mesijansko doba, nov poetak - ili pak katastrofalna apokalipsa, konani kraj, armagedon... U sluaju posljednje mogunosti ta proroanstva vie ne pripadaju samo domeni teologije, eshatologije ili puke znatielje, nego postaju pitanje samog preivljavanja ovjeanstva. Jer armagedon., izraz koji danas oznaava ra neza-

mislivih i katastrofalnih razmjera, u stvari je ime jednog mjesta u zemlji kojoj se prijetilo nuklearnim unitenjem.
U dvadese i prvom stoljeu pr. n. e. nakon rata "kraljeva s istoka" i "kraljeva sa zapada" dolo je do nuklearne katastrofe. Dvadese i j e d n o sto-

POSLJEDNJI

DANI

ljee kasnije, kada se "prije nove ere" (pr. n. e.) promijenilo u "nove ere" (n. e.), strahovi ovjeanstva bili su izraeni na svitku, skrivenom u pilji blizu Mrtvog mora, koji je opisivao veliki i konani "rat sinova svjetla protiv sinova tame". Sada, u dvadeset i prvom stoljeu n. e. nuklearna prijetnja ponovno stoji nad tim istim povijesnim mjestom. Pitanje je dovoljno smisleno: Hoe li se povijest ponoviti ponavlja li se povijest, na neki zagonetan nain, svakih dvadeset i jedno stoljee? Rat katastrofalnih razmjera je kao dio scenarija posljednjih dana opisao Ezekijel (poglavlja 38-39). Iako su "Gog iz zemlje Magoga" odnosno "Gog i Magog" pretkazani kao glavni pokretai konanog rata, popis sudionika koji e biti usisani u nj obuhvatio je praktiki sve spomena vrijedne nacije, dok e arite ratnog poara biti "itelji pupka Zemlje"; prema Bibliji to su itelji Jeruzalema, no stanovnici "Babilona" kao zamijene za N i p p u r za one kojima vrijeme staje tamo.

Spoznaja koja tjera strah u kosti je da Ezekijelov popis tih iroko rasprostranjenih nacija (38: 5) koje e sudjelovati u konanom ratu armagedonu zapravo poinje s PERZIJOM, upravo onom zemljom (dananji Iran) iji vo e danas pokuavaju doi do nuklearnog oruja kojim bi "izbrisali s lica Zemlje" narod koji ivi ondje gdje se nalazi Megiddo!
A tko je taj "Gog iz zemlje Magoga" i zato proroanstvo staro dvije i pol tisue godina toliko slii dananjim novinskim naslovima? Skrivaju li takve tone pojedinosti iz proroanstva odgovor na pitanje "kada?", ukazuju li na nae vrijeme, nae stoljee? Ar agedon, konani rat Goga i Magoga, kljuni je element scenarija Posljednjih dana i novozavjetne proroke knjige Otkrivenja (ije p u n o ime je Apokalipsa svetog Ivana Boanskog). Ona pokretae apokrifnih dogaaja usporeuje s dvije zvijeri, od kojih jedna "oganj sputa s neba, naoigled ljudi". O njezinom identitetu daju se samo zagonetne naznake (13: 18): U ovome je mudrost: U koga je uma,

306

ARMAGEDON

PROROANSTVA

POVRATKU

nek odgoneta

broj Zvijeri:

Broj je to jednog ovjeka, a broj mu je est stotina ezdeset i est. Mnogi su pokuali odgonetnuti tajanstveni broj 666 pretpostavljajui da je to neka kodirana poruka koja se tie Posljednjih dana. Budui da je knjiga napisana u vrijeme kada je u Rimu poeo progon krana, prihvaeno je tumaenje bilo d a j e to ifra za tlaitelja cara Nerona, zato to numerika vrijednost njegova imena na hebrejskom ( N e R O N QeSaR) iznosi 666. injenica d a j e on svemirsku platformu u Baalbeku, mogue da inaugurira tamonji Jupiterov hram, posjetio 60. g. n. e. moda je a moda i nije relevantna za zagonetku broja 666. Da bi 666 mogao kriti vie od veze s N e r o n o m sugerira intrigantna injenica da su 600, 60 i 6 osnovni brojevi sumerskog seksagezimalnog brojevnog sustava, tako da bi se "ifra" mogla odnositi na neke starije tekstove. Bilo je 600 Anunnakija, Anuov numeriki rang bio je 60, Ikur/Adadov rang bio je 6. Nadalje, ako se ta tri broja pomnoe umjesto da se zbroje dobivamo 666 = 600 x 60 x 6 = 216.000, to je n a m a poznatih 2160 (trajanje zodijakog doba) pomnoeno sa 100 dakle rezultat o kojem se moe beskonano spekulirati. Zatim je tu zagonetka da kada sedam anela otkrivaju slijed b u d u i h dogaaja, ne povezuju te dogaaje s R i m o m ve ih povezuju s "Babilonom". Uobiajeno objanjenje bilo je da je, kao to je broj 666 bio ifra za rimskog cara, "Babilon" bio ifra za Rim. M e u t i m , kada je napisano Otkrivenje, Babilon ve stoljeima nije postojao. Nadalje, Otkrivenje, govorei o Babilonu, proroanstva nepogreivo vee za "veliku rijeku Eufrat" (9: 14) te ak opisuje kako "esti [aneo] izli svoju au na Eufrat, rijeku veliku" i tako je isui kako b i j e mogli prijei kraljevi s istoka i pridruiti se borbi (16: 12). Govori se o gradu/zemlji na rijeci Eufratu, a ne na rijeci Tiberu. Budui da proroanstva Otkrivenja govore o budunosti, namee n a m

se zakljuak da "Babilon " nije ifra Babilon znai Babilon, budui


Babilon koji e se ukljuiti u rat "Armagedon" (stih 16 glave 16 ispravno

307

POSLJEDNJI

DANI

objanjava da je to "mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon" HarMegiddo, planina Megiddo, u Izraelu) rat koji ukljuuje Svetu zemlju. Ako je taj budui Babilon doista dananji Irak, proroki stihovi ponovno su jezivo toni, jer uz to to predviaju sadanje dogaaje koji vode do pada Babilona n a k o n kratkog ali stranog rata, pretkazuju raspad Babilo-

na/Iraka na tri dijela! ( 1 6 : 1 9 ) .


Poput Knjige Danijelove, u kojoj se predviaju razdoblja veli h kunji i tegobni stadiji u mesijanskom procesu, tako i Otkrivenje pokuava zagonetna starozavjetna proroanstva objasniti opisujui (glava 20) Prvo mesijansko doba kao "prvo uskrsnue" koje traje tisuu godina i slijedi ga vladavina Sotone duga tisuu godina (kada e se "Gog i Magog" upustiti u golemi rat), a zatim dolazi drugo mesijansko razdoblje i jo jedno uskrsnue (a tako i "drugi dolazak"). Ta proroanstva neizbjeno su pokrenula grozniave spekulacije kada se bliila 2000. godina n.e.: spekulacije o mileniju kao toki u vremenu, u povijesti ovjeanstva i Zemlje, kada e se obistiniti proroanstva. Zatrpan milenijskim pitanjima dok smo se primicali 2000. godini, publici

na svojim predavanjima govorio sam sa se 2000. nee dogoditi nita, i to ne


samo zato to je pravi trenutak milenija, onaj brojei od Isusovog roenja, ve proao s obzirom na to da se prema svim procjenama strunjaka Isus rodio 6. ili 7. godine pr. n. e.. Glavni razlog za takvo moje miljenje je to to se proroanstva, kako se ini, nisu odnosila na linearni slijed dogaaja prvu godinu, drugu godinu, devetstotu godinu i tako dalje nego na cikliko ponavljanje dogaaja, u skladu s temeljnim vjerovanjem da e "prve stvari biti posljednje stvari" neto to se moe dogoditi samo kada se povijest i povijesno vrijeme kreu u krugu, gdje je poetna toka zavrna toka i obrnuto. Tom ciklikom planu povijesti svojstven je koncept Boga kao vjenog boanskog entiteta koji je bio prisutan na poetku, kada su stvoreni nebesa i Zemlja, i koji e biti prisutan u posljednjim danima, kada e na svojoj Svetoj gori obnoviti svoje kraljevstvo. To je objavljeno mnogim izjavama od najranijih biblijskih tekstova do posljednjih od proroka, kao, na primjer, kada je Bog preko Izaije objavio ( 4 1 : 4 , 44: 6, 48: 12):

308

ARMAGEDON

PROROANSTVA

POVRATKU

Ja jesam, ja sam prvi, ja sam

i posljednji...

Onaj sam koji od poetka svretak otkriva i unaprijed javlja to se jo nije zbilo. IZAIJA 4 8 : 12, 4 6 : 10 Isto stoji (na dva mjesta) i u novozavjetnoj Knjizi Otkrivenja: Ja sam Alfa i Omega, poetak i kraj, govori Gospodin Bog Onaj koji jest i koji bijae i koji dolazi. OTKRIVENJE I: 8

Doista, osnova za proroanstvo bilo je vjerovanje da je kraj ukotvljen u poetku, da se budunost moe predvidjeti zato to je poznata prolost ako ne ovjeku, o n d a Bogu: Ja sam "koji od poetka svretak otkriva", r e k a o je J a hve (Izaija46: 10). Prorok Zaharija (1: 4, 7: 7,7: 12) predvidio je Boje planove za b u d u n o s t p o s l j e d n j e dane u o d n o s u na prolost, prve dane. Na to vjerovanje - koje se ponavlja u Psalmima, M u d r i m izrekama i u Knjizi o Jobu - gledalo se kao na univerzalni boanski plan za cijelu Zemlju i sve njezine narode. Prorok Izaija je pretkazujui da e se narodi Zemlje okupiti kako bi saznali to ih eka opisao kako se narodi meusobno pitaju: "Tko od nas moe prore i budunost tako da nam kae ono to se dogodilo prvo?" (41: 22) D a j e to bila univerzalna postavka vidljivo je iz zbirke Asirskih proroanstava kada bog Nabu asirskom kralju Esarhadonu kae:

"Budunost e biti kao prolost. "

Taj cikliki element biblijskih proroanstava o povratku vodi nas do jednog suvremenog odgovora na pitanje KADA. Kruni tok povijesnog vremena naen je, itatelj e se sjetiti, u Srednjoj Americi, gdje je on rezultat "ispreplitanja", poput zubaca zupanika,

309

POSLJEDNJI

DANI

dvaju kalendara (vidi sliku 67), uslijed ega nastaje "skup" od 52 godine, a nakon to takav skup godina protekne odreeni nenavedeni broj puta, nastupa vrijeme obeanog povratka Quetzalcoatla. To nas dovodi do takozvanih Majanskih proroanstava, doi o t p r i l i k e 2 0 1 2. g. n. e. Vjerojatnost da je prorokovana krucijalna godina vrlo blizu pobudila je, naravno, ogromno zanimanje te zasluuje razjanjenje i analizu. Navedeni d a t u m proistjee iz injenice da e te godine (ovisi kako se rauna) trinaesti put protei vremenska jedinica zvana baktun. Kako baktun traje 144.000 dana, to je na neki nain vrlo vaan dogaaj. Treba istaknuti odreene pogreke to jest pogrene pretpostavke u tom scenariju. Prva je da baktun ne pripada dvama "isprepletenim" kalendarima s 52-godinjim obeanjem (Haab i Tzolkin), nego treem i mnogo starijem kalendaru zvanom Dugo brojanje. Taj kalendar uveli su O l m e c i A f r i k a n ci koji su u Srednju Ameriku doli kada je Toth bio prognan iz Egipta i brojanje dana je u stvari poelo s tim dogaajem, tako d a j e prvi dan Dugog brojanja bio ono to mi datiramo kao kolovoz 3113. g. pr. n. e. Glifi u tom kalendaru predstavljali su sljedei slijed vremenskih jedinica: 1 kin 1 Uinal 1 Tun 1 Ka-tun 1 Bak-tun 1 Pictun 1 dan 1 k i n x 20 1 kin x 3 6 0 1 t u n x 20 1 Ka-tun x 20 1 Bak-tun x 20 20 dana 360 dana 7.200 dana 144.000 dana 2.880.000 dana prema kojima e kraj v r e m e n a

Te jedinice, od kojih je svaka nastala mnoenjem prethodne, na taj se nain nastavljaju i iza baktuna te su predstavljene sve veim glifima. No, budui da majanski spomenici nikad nisu doli do vie od dvanaest baktuna, ijih 1.728.000 dana ve nadmauje majansku civilizaciju, ini se d a j e trinaesti baktun prava prekretnica. Nadalje, Maje su navodno smatrali da e sadanje "Sunce" odnosno doba zavriti s trinaestim b a k t u n o m , te kada

310

ARMAGEDON

PROROANSTVA

POVRATKU

se njegov broj dana (144.000 x 13 = 1.872.000) podijeli 365,25, rezultat je razdoblje od 5.125 godina; a kada se od njega odbije 3.113 godina, konani rezultat je 20 2 . g. n. e. To je koliko uzbudljivo toliko i zloslutno pretkazanje. No, taj su d a t u m ve prije jednog stoljea osporavali strunjaci (kao na primjer Fritz Buck, autor djela El Calendario Maya en la Cidtura de Tiahuanacu) koji su istica da kao to gore navedena lista pokazuje, mnoitelj, pa tako i djelitelj, treba biti matematiki savrenih 360, to koristi i sam kalendar, a ne 365,25. Na taj nain bi 1.872.000 dana rezultiralo s 5.200 godina savrenim rezultatom, budui da predstavlja tono 100 "skupova" Tothovog maginog broja 52. R a u n a li se na taj n a i n , magina godina Tothovog povratka bila bi 2 0 8 7 . n. e. (5200 - 3 113 = 2 0 8 7 ) . ovjek bi mogao izdrati i toliko ekanje; j e d i n a neprilika je u

t o m e to je Dugo brojanje linearno, a ne potrebno cikliko raunanje


vremena, tako da bi njegovi izbrojeni dani preli na etrnaesti b a k t u n , petnaesti b a k t u n i tako dalje.

Sve to, m e u t i m , ne u m a n j u j e vanost proroanskog milenija. Budui da "milenij" kao eshatoloka vremenska j e d i n i c a svoje ishodite ima u idovskim apokrifnim spisima iz drugog stoljea pr. n. e., potraga za znaenjem mora krenuti t i m smjerom. U stvari, spominjanje "tisue" milenija u smislu definiranja doba svoje korijene vue jo iz Starog zavjeta. Ponovljeni zakon (7: 9) je trajanju Bojeg saveza s Izraelom dodijelio razdoblje od "tisuu narataja" ta tvrdnja ponavlja se (l Ljetopisi, 16: 15) kada David donosi zavjetni koveg u Jeruzalem. Psalmi opetovano broj "tisuu" dodjeljuju Jahvi, njegovim udima, pa ak i njegovim boanskim kolima (Psalmi 68: 17). Od izravne vanosti za pitanje posljednjih dana i povratka je izjava u Psalmu 90: 4 izjava pripisana samom Mojsiju koja o Bogu kae:

"tisuu je godina u oima tvojim k 'o jueranji dan koji je minuo ". Ta
je tvrdnja potaknula spekulaciju (koja se pojavila nedugo nakon to su Ri-

311

POSLJEDNJI

DANI

mljani unitili jeruzalemski hram) da je to nain da se dokui kada e doi tajanstveni mesijanski Posljednji dani: ako je, prema Postanku, s varanje svijeta, "Poetak", trajao est dana, a boanski dan traje risuu godina, rezultat je protok 6.000 godina od Poetka do Kraja. Na temelju toga se vjerovalo da e Posljednji dani doi 6000. godine Anno Mundi. Primijeni li se to na hebrejski nipurski kalendar koji je zapoeo 3 7 6 0 . g. pr. n. e., to znai da e posljednji dani doi 2 2 4 0 . g. n. e. (6000 - 3760 = 2 2 4 0 ) . Ovo tree raunanje posljednjih dana moe nas ili razoarati ili utjeiti, ovisno o tome kakva su n a m oekivanja. Ljepota tog izrauna je u ome o se savreno slae sa sumerskim seksagezimalnim sustavom (baza 60). U budunosti bi se ak mogao pokazati tonim, no osobno nisam tog miljenja, ponovno zbog toga to je linearan a vremenska jedinica koju zahtijevaju proroans va je ciklika.

Kako nijedan od "modernih" predvienih d a t u m a nije upotrebljiv, m o r a m o se okrenuti drevnim "formulama" uini i ono to n a m se savjetuje u Izaiji, "promatrati znakove natrake". I m a m o d v a ciklika e izbora: Boansko vrijeme povezano s o p h o d n i m v r e m e n o m N i b i r u a , Nebesko vrijeme povezano sa zodijakom precesijom. Koji je pravi? Da su A n u n n a k i j i za dolazak i odlazak iskoris ili prigodu kada je Nibiru doao na svoj perigej (na toku najbliu S u n c u , a stoga i najbliu Zemlji odnosno M a r s u ) toliko je oito da su neki moji itatelji obia(priblina godina Anuovog vali jednostavno oduzeti 3.600 od 4.000

posjeta) i dobiti 400. g. pr. n. e. ili oduzeti 3.600 od 3.760 (kada je poeo nipurski k a l e n d a r ) kao to su to uinili Makabejci te doi do 160. g. pr. n. e. U svakom sluaju, sljedei Nibiruov dolazak daleko je u b u d u n o s t i . U stvari, kao to itatelji sada znaju, Nibiru je doao ranije, oko 560. g. pr. n. e.. Kada r a z m a r r a m o tu "digresiju", m o r a m o i m a t i na u m u da je savreni SAR (3600 g o d i n a ) uvijek bio matematiko o p h o d n o vri-

312

ARMAGEDON

PROROANSTVA O

POVRATKU

j e m e b u d u i da nebeske p u t a n j e planeta, kometa, asteroida zbog graviracijskog privlaenja drugih p l a n e t a kraj kojih prolaze p r i l i k o m svakog o p h o d a ods upaju od svoje p r e h o d n e pu anje. Da upotrijebim dobro is raeni primjer Halleyjevog k o m e t a , kao njegovo o p h o d n o vrij e m e uzima se 75 godina, m e u t i m ono u stvari varira izmeu 74 i 76 godina. Kada se posljednji pu pojavio 1986. godine, o p h o d n o vrijeme mu je bilo 76 godina. P r i m i j e n i m o li Halleyjevo odstupanje na N i biruovih 3.600 godina, dobivamo p l u s / m i n u s od 50 godina p r i l i k o m svakog prolaska. Jo je j e d a n razlog da se p i t a m o zato je N i b i r u toliko odstupao od njegovog uobiajenog SAR-a: neuobiajena pojava potopa oko g. pr. n . e. T i j e k o m svojih 120 SAR-ova prije potopa, N i b i r u je svojom pu au njom prolazio a da nije prouzroio takvu katastrofu. Z a t i m se dogodilo neto n e u o b i a j e n o to je Nibiruovu p u a n j u dovelo blie Zemlji: potopa. o je bilo to "neto neuobiajeno"? spoju s nes abilnim stanjem ledenog pokrova An ark ika dolo je do Odgovor bi se mogao kriti dalje u naem Sunevom sustavu, t a m o gdje prolaze p u t a n j e U r a n a i N e p t u n a , p l a n e t a m e u ijim m n o g i m mjesecima su i neki koji neobjanjivo krue u "suprotnom" ("retrograd n o m " ) smjeru u istom smjeru kao N i b i r u . J e d n a od velikih tajni naeg Sunevog sustava je injenica da planet U r a n doslovno lei na svom boku njegova os sjever-jug ide horiz o n t a l n o p r e m a Suncu umjesto da je ver ikalna. "Neto" je, negdje u njegovoj prolosti, dobro udarilo U r a n , rekli su NASA-ini znanstvenici, ne u s u u j u i se nagaati to bi to "neto" moglo biti. slova V i neobjanjivu "uzoranu" povrinu esto sam se pitao Voyager 2 li sve je li to "neto" t a k o e r bilo ono to je napravilo veliki oiljak u obliku koje je NASA-in 1986. g orkrio na U r a n o v o m mjesecu M i r a n d i (slika 128) mjesecu koji je na vie n a i n a drukiji od svih drugih Uranovih s a t e l i t a . 10900.

to mogao uzrokovati sudar s Nibiruom i njegovim mjesecima?

313

POSLJEDNJI

DANI

SLIKA

128

Posljednjih g o d i n a a s t r o n o m i su utvrdili da veliki vanjski p l a n e t i Sunevog sustava nisu ostali na mjestu gdje su bili f o r m i r a n i nego su "klizili" p r e m a van, dalje od S u n c a . Studije su dole do z a k l j u k a da je taj p o m a k bio najizraeniji u sluajevima U r a n a i N e p t u n a (vidi skicu, slika 1 2 9 ) . To bi moglo biti objanjenje zato se t i j e k o m m n o g i h N i biruovih prolazaka o r b i t o m nita nije d o g o d i l o , a z a t i m i z n e n a d a jest. Nije nevjerojatna pretpostavka da je na svojoj " p o t o p n o j " orbiti N i b i r u

314

ARMAGEDON

PROROANSTVA

POVRATKU

naiao na Uran, te da je jedan od Nibiruovih mjeseca udario Uran,


nakrenuvi ga na bok. a k je m o g u e d a j e "oruje" u d a r a bio zagonetni mjesec M i r a n d a Nibiruov mjesec koji je n a k o n to je u d a r i o u U r a n zavrio zarobljen uz njegovu orbitu. Takav bi dogaaj utjecao na orbitu N i b i r u a te bi ga usporio na oko 3.450 zemaljskih godina umjesto prijanjih 3.600, to bi rezultiralo sljedeim p o s l i j e p o t o p n i m raspored o m dolazaka: oko 7450. g., oko 4 0 0 0 . g o d i n e i oko 550. g pr. n. e. Ako je to ono to se dogodilo, to bi objasnilo "rani" dolazak Nibirua 5 5 6 . g. pr. n. e. te s u g e r i r a l o da sljedei dolazak Nibirua treba oekivati oko 2 9 0 0 . g. n. e.. O n i m a koji prorokovane kataklizmike dogaaje povezuju s povratkom Nibirua "planetom X" kako ga neki zovu jo se ne moraju bojati. Ipak, svaka tvrdnja da su Anunnakiji svoje dolaske i odlaske ograniili na pojedinanu kratku priliku na Nibiruovom perigeju j e , meutim, n e t o n a . Oni su mogli dolaziti i odlaziti i u drugim razdobljima. Drevni tekstovi biljee brojne sluajeve putovanja bogova a m o - t a m o bez naznaka o povezanosti s blizinom planeta. Nadalje, postoje mnoge prie o putovanjima Zemljana sa Zemlje na Nibiru i natrag u kojima n e m a nikakvog spomena o tome da se Nibiru vidi na nebesima (s druge strane, kada je oko 4000. g. pr. n. e. Anu posjetio Zemlju, ta se vidljivost naglaavala). U j e d n o m sluaju je Adapa, Enkijev sin od ene Zemljanke, kojemu je dana mudrost ali ne i besmrtnost, posjetio nakratko Nibiru u pratnji polubogova Dumuzija i Ningizide. Henok, p a n d a n sumerskog E n m e d u rankija, takoer je dolazio i odlazio, i to dva puta tijekom svog ivotnog vijeka na Zemlji. To je, kao to je prikazano na slici 130., bilo mogue na barem dva naina: svemirskim brodom koji ubrzava na Nibiruovoj dolaznoj fazi (od toke A) i stie puno ispred vremena perigeja; a drugi je usporavanjem svemirske letjelice (kod toke B) za trajanja Nibiruove "izlazne" faze, tako da letjelica pone "padati" natrag prema Suncu (a tako i prema Zemlji i M a r s u ) . Kratak posjet Zemlji, poput onoga Anu ovog, mogao se realizirati kombiniranjem "A" za dolazak i "B" za odlazak. Kratak posjet Nibiruu

315

POSLJEDNJI

DANI

(kao onaj Adapin) mogao se realizirati obrnutom procedurom: odlaskom sa Zemlje da bi presreo Nibiru kod toke A, i zatim odlaskom s Nibirua kod toke B za povratak na Zemlju, i tako dalje. Anunnakiji su se, dakle, mogli vratiti i onda kada nije bilo vrijeme povratka planeta, zbog ega nam preostaje drugo cikliko vrijeme zodijako vrijeme.

Ja s a m ga u knjizi When Time Began nazvao nebesko vrijeme. O n o je drukije od zemaljskog vremena (ophodnog vremena naeg planeta) i boanskog vremena (sata anunnakijskog planeta), ali slui kao veza izmeu njih. Ukoliko je povratak koji se oekuje povratak Anunnakija a ne njihovog planeta, tada nam rjeenje zagonetki bogova i ljudi valja potraiti uz pomo sata koji ih povezuje cildikog zodijaka nebeskog vremena. Naposljerku, Anunnakiji su nebesko vrijeme osmislili kao nain da pomire dva ciklusa: njihov omjer 3600 za Nibiru, 2160 za zodijako doba bio je zlatni omjer (zlatni rez; op. prev.) 10:6. Sugerirao sam da je iz njega proiziao seksagezimalni sustav na kojem su zasnovane sumerska matematika i astronomija (6 x 10 x 10 x 10 i tako dalje.)

316

ARMAGEDON

PROROANSTVA

POVRATKU

Beros je, kao to smo naveli, zodijaka doba smatrao prekretnicama za bogove i ljude, kao i da svijet periodiki prolazi kroz apokaliptine katastrofe, bila to vatrena ili vodena stihija, ije je vrijeme dogaanja odreeno nebeskim pojavama. Poput svog pandana M a n e t h a u Egiptu, i on je prepovijest i povijes dijelio na boansku, poluboansku i postboansku fazu, s ukupnim zbrojem od 2.160.000 godina "postojanja ovog svijeta". To je gle u d a n a d u d i m a tono jedna tisua milenij! zodijakih doba. Strunjaci koji prouavaju drevne glinene ploice koje se bave m a t e m a t i k o m i a s t r o n o m i j o m bili su zapanjeni otkriem da su ploice kao p o e t n u toku koristile fantastini broj 12960000 da, 12.960.000. Zakljuili su da to moe biti povezano j e d i n o sa zodijakim d o b i m a koja traju 2.160 godina, iji u m n o c i su 12.960 (kada se 2.160 p o m n o i sa 6 ) , 129.600 (kada se 2.160 p o m n o i sa 60) i 1.296.000 (kada se p o m n o i sa 600) i gle, uda nad u d i m a ! fanrastian broj s kojim e drevne liste poinju, 12.960.000, umnoak je 2 . 1 6 0 i 6 . 0 0 0 kao u boanskih est dana stvaranja. Da su znaajni, veliki dogaaji - kada su poslovi bogova utjecali na poslove ljudi - bili povezani sa zodijakim dobima opetovano je pokazano u ovom svesku Zemaljskih kronika. S poetkom svakog doba dogodilo se neDoba to izrazito vano: doba Bika oznailo je poetak ljudske civilizacije. Doba Ovna zapoelo je nuklearnom kataklizmom a zavrilo Odlaskom. Riba s iglo je s uni enjem jeruzalemskog hrama i poe kom Kranstva. Ne

bili pitanje koje bismo trebali postaviti moralo glasiti jesu li proroki Posljednji dani u stvari Kraj (zodijakog) doba?
Jesu li Danijelovi "jedno vrijeme, vremena i polovina vremena " jednostavno terminologija koja se odnosi na zodijaka doba? O toj mogunosti prije otprilike ri s oljea razmiljao je nitko drugi do sir Isaac Newton. Newton je najpoznatiji po svojoj formulaciji prirodnih zakona koji upravljaju kreanjem nebeskih tijela kao to su planeti koji krue oko Sunca me u t i m zanimala ga je i vjerska misao te je pisao podulje rasprave o Bibliji i biblijskim proroanstvima. Nebeska kretanja koja je formulirao smatrao je "Bojom m e h a n i k o m " i vrsto je vjerovao da su znanstvena otkria koja

317

POSLJEDNJI

DANI

su poela s Galilejom i Kopernikom, a on ih je nastavio, bila predodreena da se dogode tada kada su se dogodila. To ga je navelo da posebnu panju posveti "Danijelovoj matematici". U oujku 2003. godine britanski BBC British Broadcasting Corporation) zaprepastio je znanstveni i vjerski establiment emisijom o N e w t o n u koja je otkrila postojanje spisa, iju prednju i stranju stranu je on ispisao r u k o m , a na kojem je kalkulacija posljednjih dana prema Danijelovim proroanstvima. Newton je svoje numerike kalkulacije ispisao na jednoj strani papira, a svoju analizu kalkulacija u obliku sedam "propozicija" na drugoj strani. Paljiv pregled tog d o k u m e n t a tj. njegove fotokopije koju sam privilegiran posjedovati otkriva da brojevi koje je koristio u kalkulacijama nekoliko p u t a sadre 216 i 2160. To m i j e pomoglo da shvatim nain na

koji je razmiljao: mislio je na zodijako vrijeme za njega je ono bilo mesijanski sat!
Svoje je zakljuke koristei izraze "ne prije" i "ne kasnije od" sumirao zapisavi tri vremenska okvira za Danijelove proroanske indicije: Izmeu 2132. i 2370. godine prema jednoj indiciji koju je dao Danijel Izmeu 2090. i 2374. p r e m a drugoj indiciji Izmeu 2060. i 2370. za kljuno "jedno vrijeme, vremena i pola vremena" "Sir Isaac N e w t o n je predvidio da e kraj svijeta biti 2 0 6 0 . godine" objavio je B B C . M o d a ne ba tono t a d a no kao to pokazuje tablica zodijakih doba iz j e d n o g prijanjeg poglavlja, s dva svoja d a t u ma "ne prije od" nije bio daleko od istine: to su 2 0 6 0 . i 2 0 9 0 . godina. Original d o k u m e n t a tog velikog Engleza sada se uva u Odjelu za rukopise i arhive idovske n a c i o n a l n e i sveuiline biblioteke u

Jeruzalemu!
Sluajnost?

318

ARMAGEDON

PROROANSTVA

POVRATKU

U mojoj knjizi Revizija postanka objavljenoj

1990. godine javno je

razotkriven "Incident s Fobosom", dogaaj koji je bio zatakan. Incident se ticao gubitka, iz 1989. godine, sovjetske letjelice poslane da istrai Mars i njegov potencijalno uplji prirodni mjesec zvan Fobos. U stvari, nije izgubljena jedna nego dvije sovjetske letjelice. Nazvane Fobos 1 i Fobos 2, u skladu s njihovom svrhom istraivanja Marsovog mjeseca Fobosa, lansirane su 1988. godine, a do Marsa su stigle 1989. godine. Premda je to bio sovjetski projekt, poduprli su ga NASA i europske agencije. Fobos 1 jednostavno je nestao nikad nisu objavljene nikakve pojedinosti ni objanjenje. Fobos 2 dospio je do Marsa i poeo na Zemlju slati fotografije snimljene p o m o u njegovih dviju kamera obine i infracrvene. Z a u u j u e je, ili pak uznemirujue, da su meu njima bile i fotografije sjenke objekta u obliku cigare kako leti n e b o m planeta izmeu sovjetske letjelice i M a r s o v e povrine (slika 1 3 1 , fotografije dvije kamere). Sovjetski

SLIKA I 31

319

POSLJEDNJI

DANI

zapovjednici misije objekt koji je bacio tu sjenu opisali su k a o "neto to bi neki mogli nazvati l e t e i m t a n j u r o m " . Svemirskoj letjelici o d m a h j e p o t o m n a l o e n o da se udalji od Marsove orbite i p r i e p r i r o d n o m satelitu Fobosu te ga s udaljenosti od pedeset m e t a r a b o m b a r d i r a laserskim z r a k a m a . Po-

sljednja fotografija koju je Fobos 2 poslao prikazivala je projektil koji je


dolazio s Fobosa (slika 1 3 2 ) . N e p o s r e d n o poslije toga sovjetska se l e t j e l i c a poela vrtjeti te je prestala odailjati unitio ju je tajanstveni projektil.

SLIKA

132

" I n c i dent s F o b o s o m s l u b e n o ostaje "neobjanjeni i n c i d e n t " . joj su z a s t u p l j e n e sve vodee svemirske sile.

stvari, n e p o s r e d n o n a k o n njega p o e l a je djelovati tajna komisija u k o Komisija i d o k u m e n t koji znaju o je sastavila zasluuju m n o g o vie p o z o r n o s t i nego to su je dobili b u d u i da dre klju za r a z u m i j e v a n j e onoga to vodee drave svijeta Nibiruu i Anunnakijima.

320

ARMAGEDON

PROROANSTVA

POVRATKU

Geopolitiki dogaaji koji su rezultirali formiranjem te tajne skupine zapoeli su kada je IRAS - NASA-in infracrveni astronomski satelit, koji je skenirao rubove Sunevog sustava detektirajui nebeska tijela koja isijavaju toplinu - godine 1983. otkrio "planet veliine Neptuna". Potraga za desetim p l a n e t o m bila je jedan od deset navedenih ciljeva skupine. I doista su ga pronali: utvrdili su da se radi o planetu zato to je, nakon to je detektiran jedanput i zatim est mjeseci kasnije, bilo jasno da se kree u naem smjeru.

Novinski naslovi iz gornjih lanaka glasili su - Nebesko tijelo astrono-

mima zadalo kozmiku zagonetku; U svemiru pronaen "misteriozan " planet; Na rubu Sunevog sustava tajnoviti divovski objekt; Misteriozni planet zbunio astronome

321

POSLJEDNJI

DANI

Vijesti o otkriu ispunile su novinske naslove (slika 133), no sutradan su opovrgnute kao "nesporazum". Otkrie je, naime, bilo toliko okantno da je dovelo do iznenadne promjene u odnosima SAD-a i Sovjetskog Saveza, do sastanka izmeu predsjednika Reagana i Gorbaova, sklapanja sporazuma o svemirskim operacijama te do javnih izjava amerikog predsjednika u U N - u i drugim forumima koje su ukljuivale i sljedee rijei (dok ih je izgovarao, prst mu je bio uprt u nebo): Pomislite samo koliko lagan bi bio njegov i moj zadatak na tim sastancima da se ovom svijetu iznenada pojavi prijetnja od druge vrste, s planeta iz drugog dijela svemira... S vremena na vrijeme razmiljam o t o m e kako bi brzo nestale sve nae razlike kada bismo se suoili s vanzemaljskom prijetnjom iz drugog svijeta. Radni odbor koji je osnovan uslijed tih bojazni obavio je nekoliko leernih sastanaka i konzultacija sve do incidenta s Fobosom u oujku 1989godine nakon kojega je, ve u travnju 1989. godine, uurbano formulirao skup smjernica poznat kao Deklaracija o naelima koja se tiu aktivnosti nakon otkrivanja izvanzemaljske inteligencije. Tom deklaracijom usuglaene "signala izvansu procedure koje je potrebno slijediti nakon primanja

zemaljske inteligencije ili nekog drugog dokaza o takvoj inteligenciji".


"Signal", otkrila je skupina, "moda nee biti samo signal koji ukazuje na i n t e l i g e n t n o podrijetlo, ve bi to mogla biti i prava poruka koju e biti potrebno dekodirati." Dogovorene procedure ukljuivale su i korake za odgodu razotkrivanja kontakta javnosti za barem dvadeset i etiri sata prije nego to se odgovori. To je svakako a p s u r d n o ako bi p o r u k a dola s p l a n e t a udaljenog svjetlosnim g o d i n a m a . . . Ne, to su bile pripreme za susret s drugom vrstom nedaleko od nas! M e n i svi ti dogaaji od 1983. godine, uz sve dokaze s Marsa to su ukratko opisani u prethodnim poglavljima, te projektil ispaljen s Marsovog mjeseca Fobosa ukazuju na to da su Anunnakiji i dalje prisutni moda

322

ARMAGEDON

PROROANSTVA

POVRATKU

p u t e m svojih robota na Marsu, svojoj planetarnoj postaji jo iz davnina. To bi moglo ukazivati na dalekovidno planiranje, plan da na Marsu imaju s p r e m n u bazu za b u d u i posjet. Sve zajedno sugerira namjeru povratka. Za mene je cilindrini peat sa Zemljom i M a r s o m (vidi sliku 139) i opis prolosti i pretkazivanje budunosti, budui da na sebi nosi d a t u m

datum naznaen znakom dviju riba doba Riba.


Govori li nam: O n o to se dogodilo u p r e t h o d n o m dobu Riba ponovno e se dogoditi u dobu Riba? A k o e se p r o r o a n s t v a o b i s t i n i t i , ako e prve stvari biti posljednje stvari, ako je prolost budunost tada odgovor mora biti - Da. J o uvijek se nalazimo u dobu Riba. Povratak e se, kae znamenje, dogoditi prije svretka sadanjeg doba.

323

POSTSKRIPTUM

U mjesecu s t u d e n o m 2005. godine u Izraelu je dolo do vanog arheolokog otkria. Prilikom raiavanja tla radi gradnje nove zgrade, p r o n a e n i su ostaci velike drevne graevine. Pozvani su arheolozi da nadziru iskapanje. Ispostavilo se da je graevina u stvari kranska crkva najstarija dosad p r o n a e n a u Svetoj zemlji. Zapisi na grkom jeziku sugeriraju da je izgraena (ili obnovljena) u treem stoljeu nove ere. Kada su ruevine dokraja iskopane i raiene otkriven je velianstven p o d n i mozaik. U njegovom se sreditu nalazila slika D V I J U R I B A zodijaki znak Riba (slika 134).

SLIKA

134

POSTSKRIPTUM

to je tu tako posebno bitno? Lokalitet tog otkria je M e g i d d o , u podnoju p l a n i n e M e g i d d o Har-Megiddo ARMAGEDON. Jo j e d n a sluajnost?

325

O AUTORU

ZECHARIA S I T C H I N meunarodno je priznati autor i istraiva ije knjige pruaju dokaze da u naem Sunevom sustavu nismo sami. Kao jedan od nekolicine strunjaka koji mogu itati klinasto pismo sa sumerskih ploica, spojio je arheologiju, drevne tekstove i Bibliju s posljednjim znanstvenim otkriima kako bi nanovo ispripovjedio povijest i pretpovijest ovjeanstva i planeta Zemlje. Njegove pionirske knjige prevedene su na vie od dvadeset jezika, dok njegova prva knjiga, esto citirani klasik, slavi tridesetogodinjicu objave. Zecharia Sitchin diplomirao je na University of London, niz godina je u Izraelu radio kao novinar i urednik, a danas ivi i pie u NewYorku.

ZATO JE O V O NAE DVADESET I PRVO STOLJEE NOVE ERE TOLIKO SLINO DVADESET I PRVOM STOLJEU PR.N.E. I U VREMENU KADA VJERSKI FANATIZAM I SUKOB CIVILIZACIJA POVEAVAJU PRIJETNJU N U K L E A R N A ARMAGEDONA MNOGI PITAJU: JE LI POVIJESTI SUENO DA SE PONOVI, TO NAM D O N O S I BUDUNOST HOE LI SE BIBLIJSKA PROROANSTVA OBISTINITI I, AKO HOE, KADA? SVE OTKAKO JE ZECHARIA SITCHIN U SVOJOJ PRVOJ, PIONIRSKOJ KNJIZI DVANAESTI PLANET OIVIO SUMEKSKU CIVILIZACIJU I NJEZINE ZAPISE O ANUNNAKIJIMA , IZVANZEMALJCIMA KOJI SU NA ZEMLJU DOLI S PLANETA NIBIRUA, STVORILI OVJEANSTVO TE NAM DALI CIVILIZACIJU I RELIGIJU - PITANJIMA NEMA KRAJA. JESU LI B O G O V I IZ DAVNINA JO UVIJEK OVDJE ILI SU OTILI; HOE LI SE VRATITI, H O E LI SE DOGODITI JO JEDAN POTOP ILI APOKALIPSA KADA NIBIRU P O N O V N O D O E D O ZEMLJE, TO JE S "PLANETOM X" I MAJANSKOM 2012. G O D I N O M ? TO JE S ISUSOM? U POSLJEDNJIM DANIMA, REMEK DJELU ZA KOJE JE BILO POTREBNO TRIDESET GODINA ISTRAIVANJA, SITCHIN SE USUUJE DATI OOGOVORE PREDSTAVLJAJUI DOJMLJIVE NOVE DOKAZE DA JE PROLOST BUDUNOST - DA SU OVJEANSTVO I NJEGOV PLANET ZEMLJA PODLONI PREDODREDENOM CIKLIKOM "NEBESKOM VREMENU". SLIJEDEI POVIJESNE DOGAAJE OD MESIJANSKOG ARA I UPOTREBE NUKLEARNOG ORUJA U DVADESET I PRVOM STOLJEU PR. N. E., SITCHIN RJEAVA POVIJESNE ZAGONETKE POPUT LINIJA IZ NAZCE ILI PODRIJETLA I VANOSTI SIMBOLA KRIA, RIBA I KALEA, STAVLJA U PRAVI KONTEKST DOGADAJE POPUT POSLJEDNJE VEERE TE SKRIVENE ZNAKOVE POPUT ONIH NA DA VINCIJEVOJ SLICI, OBJANJAVA SVEMIRSKE RAZLOGE ZA VJENO SREDINJE MJESTO JERUZALEMA I - SLIJEDEI KORAKE SIR ISA AC A NEVVTONA - ODGONETA VREMENSKI KOD U KNJIZI DANIJELOVOJI KNJIZI OTKRIVENJA TE PROROANSTVIMA O DANU G O S P O D I N O V O M I POSLJEDNJIM DANIMA.