EPIDEMIOLOGIJA

1. DEFINICIJA EPIDEMIOLOGIJE- prati pojavu zaraznih i svih masovnih bolesti, proučava zakone po kojima se one šire i organizira mjere kojima se može njima suprotstaviti. Epidemiologija je znanost o rasprostranjenosti bolesti u populaciji i o čimbenicima koji utječu na pojavljivanje bolesti u toj populaciji. 2. DEFINICIJA ZDRAVLJA- stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsutnosti bolesti i iznemoglosti (SZO 1948.) Drugačije rečeno zdravlje podrazumijeva skladnu ravnotežu u građi i funkciji organizma, te adaptibilnost tj. sposobnost organizma u prilagodbi na vanjske čimbenike npr. zimu, napor, ekološke uvjete. Bitan je i subjektivni doživljaj zdravlja, mnoge osobe koje boluju od kroničnih bolesti dugo se vremena osjećaju zdrave. S druge strane hipohondri koji umišljaju nepostojeće bolesti. 3. PODJELA EPIDEMIOLOGIJE - deskriptivna (opisna) opisuje pojavu tko, gdje i kada obolijeva • ti podaci se koriste kao temelj za planiranje zdravstvene službe • iz dobivenih podataka postavlja se hipoteza o etiološkoj povezanosti - analitička testira postavljene hipoteze • svrha joj je odrediti razloge i pronaći uzroke bolesti • važna joj je primjena u prevenciji bolesti i javnom zdravstvu • pojednostavljeno, nastoje se pronaći razlike između skupine oboljelih ili izloženih djelovanju nekog etiološkog ili rizičnog faktora i kontrolne skupine zdravih ili neizloženih - eksperimentalna epidemiologija • pazeći napose na etička načela, uključuje kliničke pokuse (s bolesnicima) • terenske pokuse (sa zdravim osobama) • pokuse komunalne intervencije (intervencija se primjenjuje na skupinu zdravih subjekata) • ispituje efikasnost neke interventne mjere 4. AKUTNA I KRONIČNA BOLEST AKUTNA – nastaje naglo, razmjerno kratko traje (nekoliko dana, tjedana), npr. gripa, prehlada KRONIČNA – nastaje polagano i podmuklo, dugo traje - mjesecima, godinama pa čak i doživotno, npr. zloćudne bolesti, hipertenzija, duševne bolesti. Smanjuje kvalitetu života, većinom dovodi do neke vrste invalidnosti i prijevremene smrti. Liječenje značajno opterećuje zdravstvene fondove.

5. POJAM ZARAZNE BOLESTI – uzrokovane su živim uzročnicima, svaka bolest ima jednog posebnog uzročnika, početak se može gotovo sa sigurnošću odrediti, prenose se s jedne osobe na drugu, nakon preboljele bolesti gotovo redovito ostaje imunitet, a samo ponekad preosjetljivost, kratko traju i u pravilu završavaju potpunim ozdravljenjem 6. POJAM NEZARAZNE BOLESTI - Multikauzalna etiologija, niti jednu od tih bolesti ne izaziva samo jedan uzrok nego više njih. Početak je neodređen, traju dugo, doživotno, većina nije izlječiva, mogu smanjiti kvalitetu života, dovesti do invalidnosti i prijevremene smrtnosti te značajno opterećuju zdravstvene fondove. Broj se povećava s dobnom granicom. Demografski trendovi s rastućim brojem starijih osoba i suvremeni način života obilježen mehanizacijom, automatizacijom radnih procesa i kompjuterizacijom, sa sve manje fizičkih opterećenja na radnom mjestu, sedentarni način života, izloženost stresu i po zdravlje štetne životne navike pridonijeli su posljednjih desetljeća značajnom porastu kroničnih nezaraznih bolesti 7. NAČINA JAVLJANJA BOLESTI: - sporadički (pojedinačni slučajevi neke bolesti, međusobna nepovezanost slučajeva) - epidemijski 1. pojava dvaju ili više slučajeva međusobno povezanih, 2. pojava većeg broja oboljelih na nekom području u određenom razdoblju; 3. pojava bolesti na nekom području koja nadilazi uobičajenu učestalost; progresivno, masovno - pandemijski (vremenski kratkom razdoblju epidemija neke bolesti se proširi da zahvati više zemalja ili kontinenata) - endemijski (dugotrajno pojavljivanje neke bolesti na nekom području; neprekidno kruženje među osobama oslabjela imuniteta, sporadično, nepovezano) 8. TIPOVI EPIDEMIJA I. tip : primjer salmoneloza • pokazuje nagli porast i pad • kratkotrajnost epidemije (svi oboljeli se pojave unutar vremenskog raspona od jedne inkubacije relevantne bolesti) • nastaje zajedničkim izvorom zaraze i osjetljivi su zaraženi gotovo istodobno II. tip - gripa • epidemije se javljaju u periodu dužem od jedne inkubacije • bolest se širi od osobe do osobe, ili iz jednog, ali kontinuiranog izvora zaraze • progresivno širenje • na ovaj način se uz zarazne, pojavljuju i nezarazne bolesti

intoksikacija lijekovima. psihičkih. serumski hepatitis kod zdravstvenih radnika. imunobiološko stanje. ili specifičnosti tehnološkog procesa (antropozonoze kod stočara. ZANIMANJE KAO EPIDEMIOLOŠKA KARAKTERISTIKA . bračno stanje. ind. a kronične nezarazne u starijoj dobi .. reumatskih. – više od 1 god manje od 10 god periodične pojave više od 10 god. To su razni kem. influence. hernija. alkoholi. a s obzirom na taj period može se raditi o: – sezonskim pojavama ako je taj period godinu dana. BIOLOŠKI RIZIČNI FAKTORI BOLESTI– su živi uzročnici bolesti (mikroorganizmi) iz životinjskog (protozoe) i biljnog svijeta (bakterije – staphilokok. želučanog i duodenalnog ulkusa. ali i ozljede su češće Žene više obolijevaju od hepatobilijarnih bolesti. spol. zanimanje. teški metali. olovom i arsenom 11.Epizootija je epidemijska pojava neke zoonoze 10. • nejednoliko • valovito . streptokok. osoba (dobni učinak. sekularne pojave 13. generacijski učinak). 14. virusi – H. rak mokraćnog mjehura kod osoba koje rade s anilinskim bojama) . DOB I SPOL KAO EPIDEMIOLOŠKE ZNAČAJKE . alkoholizam.profesionalne bolesti – bolesti koje se javljaju gotovo isključivo u osoba pojedinih zanimanja. veterinara. Pr. ugriz zmije. ili zbog posebnih uvjeta rada. albicans) 12. rikecije. vrijeme. mogu biti i lijekovi. trovanja živom. kolektivna imunost .dobni učinak posljedica diferencijacije i sazrijevanja tkiva (unutarnji faktor) Akutne zarazne bolesti češće su u mlađoj dobi. gljivice – C. EPIDEMIOLOŠKE KARAKTERISTIKE BOLESTI – mjesto. kem. periodski učinak. trovanje gljivama. spojevi. mesara. KEMIJSKI RIZIČNI FAKTORI BOLESTI – mogu narušiti ljudsko zdravlje i svakodnevno smo izloženi djelovanju raznih kemijskih agenasa. spojevi i elementi. lužine.vrijeme: učestalost neke bolesti može pokazivati • jednoliko.spol: Mt (mortalitet) veći u muškog roda Mb (morbiditet) veći kod žena Muškarci češće obolijevaju od raka pluća.tip kod kojeg se u pravilnim razmacima izmjenjuju periodi s manjoj i većom učestalosti oboljelih. kiseline. otrovi raznih biljaka i životinja.

gušavost . putovi širenja bolesti 3. okoliš 5.Rekonvalescencija (ili drugi ishodi) 18. ulazna vrata infekcije 4. adaptacija.mjesto: temperatura. PRIRODNI TIJEK ZARAZNIH BOLESTI Svaku bolest možemo podijeliti na tri faze: 1. vodom i hranom Preko vektora (kukci. količina i virulencija uzročnika. Više izvora čini žarište zaraze 20. vlaga. Bolesnik može izlučivati klice u sve tri faze bolesti (inkubaciji. bolesnik najzarazniji.endemske bolesti: ehiokokoza. stadij – stadij osjetljivosti. PRIRODNI TIJEK NEZARAZNIH BOLESTI 1. DEFINIRAJTE KLICONOŠTVO . ZNAČAJ MJESTA I VREMENA KAO EPIDEMIOLOŠKE KARAKTERISTIKE BOLESTI . kliničkoj manifestaciji i rekonvalescenciji). krpelji) Preko zemlje Preko posteljice 21.vrijeme: bolest se može javljati tijekom cijele godine ili valovito (sezonski. fauna onečišćenje atmosfere.15.Klinički stadij – prisutni simptomi bolesti. endemska nefropatija. nema simptoma 2.može biti čovjek ili životinja koji izlučuju klice koje ulaze u drugu osobu i u njoj izazivaju zarazu. stadij – stadij invalidnosti ili nesposobnosti 17. PUTOVI ŠIRENJA ZARAZNE BOLESTI Izravnim kontaktom (preko kože i sluznica. sekularno) 16. periodički. VOGRALIKOV LANAC: 1. prisutni su simptomi bolesti 4. poljubac) Neizravnim kontaktom (preko raznih predmeta i medicinskih instrumenata) Zrakom. IZVOR ZARAZE . spolni odnos. vode za piće lokalne navike stanovništva . nestankom znakova bolesti nastupa treći stadij 3. grinje. osjetljivost domaćina 19.Inkubacija – vrijeme od ulaska uzročnika u domaćina pa do razvoja bolesti 2. flora. ali zbog duže izloženosti određenom rizičnom faktoru stvaraju se patološke promjene u organizmu koje mogu biti reverzibilne i ireverzibilne 3. stadij – predklinički stadij – još uvijek nema znakova bolesti. stadij – klinički stadij. izvor zaraze 2.

S.akutno – učestalije / kronično . ili hrana može biti već inficirana od oboljele životinje Primjer: Salmonella se razmnožava u hrani bogatoj bjelančevinama (meso. ŠIRENJE ZARAZNE BOLESTI HRANOM Meso. mokraća Po trajanju: . igračke…. posteljina.infektivni agens koji kliconoša može ispuštati u okoliš svim tjelesnim izlučevinama: slina. krv. šprice. stolica. . uši. naizgled zdrava osoba. Primjer: bjesnoća nakon ugriza bijesne životinje Prenose se crijevne. Paučnjaci: krpelji. spolni odnos. pčele i dr. kirurški. ginekološki i zubarski instrumenti. a da bi postala infektivnom..ako traje duže od godinu dana (trbušni tifus. ugriz. AIDS. jer se u hrani ne razmnožava 25. ose. crijevnih zaraznih bolesti Buhe (xenopsila cheopis) prenosioci kuge sa štakora Komarci (Anopheles) – biološki prenosioci malarije Uši (prtena uš) biološki prenosioc pjegavca Krpelji – biološki prenosioc krpeljnog meningoencefalitisa i lymeborelioze Grinje (Sarcoptes scabiei) prenosi scabiesa ili svraba na čovjeka 23. Medicinski instrumenti: igle. svinja) bila inficirana za vrijeme života. Primjer: prijenos HIV-a nesterilnom iglom 24. serumski hepatitis)/ kontaktno 22. masaža. njihove prerađevine Najčešće se ovako prenose crijevne zarazne bolesti (Salmonella.. se mora razmnožiti u velikom broju (od 105 i više). kožne.bolesnik. Razmnožava se uz pogodne okolinske uvjete: temperatura od +5 do +60 C S druge strane. buhe. mlijeko i jaja) takva je hrana kontaminirana. trbušnog tifusa i dr. Staphyloccocus. spolne bolesti Neizravni kontakt Razni predmeti naročito u okolici bolesnika: pribor za jelo i piće.KLICONOŠA . koja u sebi nosi klice i izlučuje ih u okolinu /KLICONOŠTVO . i sl. Campylobacter može u hranu doći samo ako je životinja (pile. poljubac. Clostridium) Čovjek može kontaminirati hranu. mlijeko i jaja. grinje. komarci. ŠIRENJE ZARAZNE BOLESTI PUTEM PLACENTE . ŠIRENJE ZARAZNE BOLESTI ČLANKONOŠCIMA – bolesti koje prenose člankonošci zovu se transmisivne bolesti Kukci: muhe. ŠIRENJE ZARAZNE BOLESTI DODIROM Izravni kontakt Rukovanje. pauci i škorpioni Muhe – mehanički prenosioci: bacilarne dizenterije.

filtrira se i sprema u cisterne. trbušnog tifusa i paratifusa te bacilarne dizenterije. Vodom se šire i leptospiroza. Hidrične epidemije nastaju: miješanjem otpadnih voda sa pitkom vodom – korozijom ili pucanjem starih cijevi koje su postavljene jedne uz druge. To je mekana voda. većih ili manjih anomalija i deformiteta naročito na vidnim i slušnim organima ali i drugdje. sa vrlo malo minerala Vodoopskrbni objekti su: pumpe. Površinska voda (rijeke.) Obolijevaju se samo osobe koje piju zaraženu vodu – postojanje kontrolne skupine. tularemija. klorirati. Uzročnici se u vodi uglavnom ne razmnožavaju. ŠIRENJE ZARAZNE BOLESTI VODOM Za piće je najbolja DUBOKA PODZEMNA VODA. Može doći do smrti ploda.epidemijski rep. Češće ima zdravih kliconoša. legionarska bolest. ukazivat će na VODU kao put širenja epidemije. AIDS – virus se prenosi na dijete Toxoplasma gondii i citomegalovirus se također prenose posteljicom na fetus 26. zdenci i vodovod. Ako je bilo fekalno onečišćenje pitke vode. Oborinska voda se kod nas koristi za piće u obalnom pojasu. velikih kiša i već oštećenih vodovodnih i kanalizacijskih cijevi (velika epidemija trbušnog tifusa i paratifusa u Splitu 1948.god. jezera) se mogu koristiti za piće. Nakon produljene inkubacije dolazi do eksplozivnog nastupa epidemije ( u 1-2 dana javljaju se svi oboljeli). mjesecu oko 10 %. virusni konjunktivitis i streptokokoze. uzimanjem površinskih voda (rijeka) u vodovod nizvodno od mjesta gdje izlazi gradska kanalizacija. zatim u 2. Kišnica se skuplja na naplavnim površinama. Najčešće hidrične epidemije u svijetu su epidemije: kolere. Bakteriološki nalaz istog uzročnika u vodi i zaraženoj osobi. a isušivanjem močvara nastoji se eradicirati malarija.Rubeola – virus se prenosi od oboljele trudnice na plod – najveća vjerojatnost oštećenja ploda je u 1. 27. Epidemija prestaje rasti čim se spriječi daljnja konzumacija zaražene vode. a istodobno obogaćuje različitim mineralima. nitrata i potrošnju kisika u takvoj vodi. pa je broj uzročnika unesen vodom manji nego hranom.mjescu 20% i u 3. zbog proloma oblaka. koji mogu dodatno zaraziti i one koji se inače ne bi razboljeli . prolazeći kroz više slojeva zemlje. ta se voda oslobađa infektivnih agensa. kemijska analiza će ukazivati na povećanje nitrita. inkubacija je produžena. taložiti. ŠIRENJE ZARAZNE BOLESTI ZEMLJOM . ali je treba dobro pročistiti: filtrirati. epidemija dulje traje i ima više abortivnih i blažih oblika bolesti. Mjesecu trudnoće 40%.

). leptospiroza. ŠIRENJE ZARAZNE BOLESTI ZRAKOM . poljupcem prenosi se infekt od izvora u još nezaraženu osobu. Male i sitne kapljice također konačno padnu na tlo i mogu biti uskovitlane prašinom.kapljične zaraze. tvornica. svrab. ULAZNA VRATA INFEKTIVNOG AGENSA Usta: bolesti probavnog i dišnog sustava Nos: bolesti dišnog sustava Oko: trahom. – prijenos manjim kapljicama (oko 5 mikrona) – ulaskom u osjetljivu osobu zadržavju se u nosu i grlu ili malim (14mikrona) koje prodiru do plućnih alveola i sitnim kapima (manjim od 1 mikron . sifilis. pertusis. ebola) a također i neke crijevne zarazne bolesti. 29. dječje zarazne bolesti (ospice. kino. ozljeda zaražena Clostridijom tetani ili uzročnikom plinske gangrene . influenca. plućni oblik kuge. angine. Velike kapi mogu u zraku ili na tlu izgubiti svoju ovojnicu (slina. pa i nije nužno da izvor zaraze bude blizu ili uopće u toj prostoriji (škola.aerosol) koje mogu biti natrag izdahnute Male i sitne kapljice mogu vrlo dugo lebdjeti u zraku (i do 16 sati). ubod krpelja. pneumonije itd). Antrax i plinska gangrena 28.Tetanus: izvor zaraze: govedo. druge radne prostorije. nalazi se vrlo blizu (do 1 metra) osobe koju će zaraziti. trakavica. teške i smrtonosne epidemije (variola.put širenja: zemlja (Clostridia tetani u obliku spore) – ulazna vrata: ozljeda – u anaerobnim prilikama spora prelazi u vegetativni oblik i izlučuje toksin koji uzrokuje bolest Crijevni paraziti: dječja glista. itd. gonoreja i druge spolno prenosive bolesti Koža: kožne bolesti. šigele i E.uši. govorom. antrax. tularemija. gdje se uzročnici prenose velikim. manjim i sitnim kapljicama (aerosol) ili uskovitlanom prašinom zovu se još i aerogene infekcije – većina respiratornih zaraznih bolesti prenose se na taj način. Neke se zoonoze šire zrakom: Q-groznica. – prijenos velikim kapima (većim od 10 mikrona): izvor zaraze bolesnik ili zdravi kliconoša. Kašljanjem. naročito u dojenčadi i male djece – česte su kao hospitalne infekcije: salmonele.coli. Zrakom se prenose svi uzročnici bolesti respiratornog trakta (tuberkuloza. i još neke infekcije Spolni organi: AIDS. konji . prehlade. to je ujedno i direktan put širenja. kihanjem. komarca. vodene kozice. kazalište i dr. ili padaju na tlo i ponovno su uskovitlane prašinom – širenje putem zraka. buhe. skarlatina itd. parotitis. sluz) i tako jezgra (bakterija ili virus) može još dugo lebdjeti u zraku. bruceloza.

dok kod fatalnih je vrlo mala c) PATOGENOST – sposobnost uzročnika da izazove bolest.: morbila. PATOGENOST UZROČNIKA – sposobnost uzročnika da izazove bolest. ali bezazlenu epidemiju 33.količina uzročnika = infektivna doza Visoka infektivna doza za: otrovanje hranom Salmonelama Mala infektivna doza za obolijevanje od npr. POJAM KOLIČINE UZROČNIKA – da bi infektivni agens izazvao bolest potrebna je dovoljna količina uzročnika . trbušnog tifusa. INFEKTIVNA DOZA UZROČNIKA .kako će domaćin reagirati ovisi o svojstvima mikroorganizma: a) INFEKTIVNA DOZA – količina patogenih mikroorganizama koji će uzrokovati bolest u osjetljivih b) INFEKCIOZNOST – mogućnost širenja infekcije sa osobe na osobu u bilo kojem stupnju bolesti.Ako uzročnik uđe na pogrešna ulazna vrata. trbušnog tifusa. ujedno slaba virulencija uz veliku infekcioznost uzrokuje veliku. tako kod subkliničkih infekcija je infekcioznost vrlo velika. . do bolesti neće doći. veća virulencija znači da je i manja infektivna doza dovoljna da izazove bolest i obrnuto. bjesnoće 35.: morbila. INDEKS KONTAGIOZNOSTI – stupanj osjetljivosti domaćina prema pojedinoj bolesti Kontagioznost (zaraznost): – indeks kontagioznosti = broj zaraženih/broj izloženih .ispoljavanje bolesti: indeks kliničke manifestacije = broj bolesnih/broj zaraženih 32. INFEKCIOZNOST UZROČNIKA – sposobnost uzročnika da izazove infekciju u drugog domaćina.visoka infektivna doza za: otrovanje hranom salmonelama . bjesnoće 31. slaba patogenost rezultira većim brojem subkliničkih infekcija d) VIRULENCIJA – stupanj patogenosti.količina patogenih mikroorganizama koji će uzrokovati bolest u osjetljivih . ZNAČAJKE INFEKTIVNOG AGENSA . 30.mala infektivna doza za obolijevanje od npr. sposobnost prenošenja bolesti prisutna u svim stadijima bolesti 34.

bolest ima tešku kliničku sliku. .relativna osjetljivost (polomijelitis. PRVA LINIJA OBRANE DOMAĆINA – integritet kože i sluznice .urinarna (sterilna) 40. a to je ako: i mali broj uzročnika izazove bolest. premala doza ili je uzročnik unesen na kriva vrata . DRUGA LINIJA OBRANE DOMAĆINA – nespecifični celularni i kemijski odgovor a) interferon.koža: ne propušta mikroorganizme(iznimka kod leptospiroze) . meningokokni meningitis) kodkoje će domaćin oboljeti ako se inficira velikim brojem uzročnika. ali bezazlenu epidemiju 37. teške posljedice.vidljiva reakcija – blagi ili teški simptomi.veća virulencija znači da je i manja infektivna doza dovoljna da izazove bolest i obrnuto.sprečava sintezu virusa u stanici b) komplement – dopunjava reakciju protutijela .gastrointestinalna (enzimi.sluznica – respiratorna (dlačice.nevidljiva reakcija .apsolutna osjetljivost (morbili) kod koje domaćin uvijek oboli kada prvi put dođe u kontakt s uzročnikom . sluz. ODGOVOR DOMAĆINA NA UZROČNIKA . je čest smrtni ishod. ujedno slaba virulencija uz veliku infekcioznost uzrokuje veliku.i mali broj uzročnika izazove bolest. DISPOZICIJA (osjetljivost) DOMAĆINA PREMA ZARAZNOJ BOLESTI . alkalnost crijeva) . odnosno ako se radi o uzročniku velike virulncije 38.Niska patogenost: mnogo latentno bolesnih ili sa abortivnim i blagim oblicima = mnogo zdravih kliconoša Virulencija je stupanj patogenosti. ako je patogenost visoka. VIRULENCIJA . a to je ako: . fagociti) .je čest smrtni ishod 36. . teške posljedice. . ili smrt 39. cilije. ako je patogenost visoka.je stupanj patogenosti.nema reakcije – organizam je imun.domaćin reagira sam stvaranjem protutijela što se naziva infekcija . acidiret želuca. bolest ima tešku kliničku sliku. tada je visoka virulencija. tada je visoka i virulencija.

Specifična je imunološka reakcija usmjerena baš protiv antigena koji je ušao u organizam i rezultat je podražaja imunološkog sustava. polisaharidi) . virusa. Predstavlja prvu liniju obrane i od rođenja osigurava vrlo dobru zaštitu protiv većine mikroorganizama.specifični imuni odgovor na poticaj antigena (proteini. ili staničnih. cijepljenje). pojačava fagocitozu.protutijela produciraju B limfociti uz pomoć T limfocita 42. zarazna bolest) u organizam ili umjetnog unošenja (npr. a može biti prirođena koja je pasivna i dobiva se od majke. Humoralna imunost je imunost posredovana protutijelima. bilo slobodnog topljivog ili vezanog uz površinu neke čestice. povećavaju kapilarnu propustivljost 41. stanica transplantata ili tumora. Aktivna imunost je onaj oblik imunosti koji se stječe aktivnošću organizma u dodiru s antigenom. domaćin će uvijek oboljeti kada prvi puta dođe u kontakt s uzročnikom i relativnu tj. humoralnih.razlikujemo apsolutnu osjetljivost tj. Organizam postaje imun zahvaljujući proizvodnji vlastitih efektora imunosti. 2. i stečena koja može biti pasivna – davanjem gamaglobulina ili aktivna – nakon preboljene bolesti ili nakon cijepljenja. Prema načinu stjecanja specifična se imunost dijeli u: 1. . Protutijela se stvaraju nakon ulaska nekog antigena u organizam.c) properdin – surađuje s proteinskim komplementom. . Ona nije specifično usmjerena baš protiv tog antigena koji narušava antigenski integritet. 1. Ona se obično javlja pri ulasku nekih unutarstaničnih bakterija. niti ostavlja sjećanje na njega. prirođena) imunost jest otpornost na strane tvari svojstvena organizmu koji s tim antigenima nije došao nikad ranije u dodir. pretežno limfocitima T i makrofagima. To se može dogoditi prilikom prirodnog ulaska antigena (npr. TREĆA LINIJA OBRANE DOMAĆINA . VRSTE IMUNOSTI IMUNOST je stanje sigurnosti protiv određene bolesti. Stanična imunost je imunost posredovana stanicama. upalu. domaćin će oboljeti ako se radi o velikoj infektivnoj dozi ili uzročniku velike virulencije Nespecifična (urođena. destrukciju bakterija d) prostanglandin – lipidi vezani za membranu stanice.

Zbog toga se danas taj oblik imunosti terapijski primjenjuje samo kada ne postoji djelotvorniji način lječenja zarazne bolesti (npr. Zbog toga se danas taj oblik imunosti terapijski primjenjuje samo kada ne postoji djelotvorniji način lječenja zarazne bolesti (npr. KARAKTERISTIKE EPIDEMIJA KOJE SE ŠIRE ZRAKOM . 45. 44.stječe se prijenosom već gotovih protutijela što ih je stvorio neki drugi organizam. Pasivna imunost stječe se prijenosom već gotovih protutijela što ih je stvorio neki drugi organizam. Prenijeti limfociti se nasele u svom novom domaćinu i obavljaju svoju uobičajenu funkciju.2. raštrkani su na velikom prostoru. PASIVNA IMUNOST . prijenos imunoglobulina od majke u čedo putem posteljice ili kolostrumom) ili umjetan način (eroterapija ili seroprofilaksa). neke bolesti uzrokovane virusima). zarazna bolest) u organizam ili umjetnog unošenja (npr. cijepljenje). prijenos imunoglobulina od majke u čedo putem posteljice ili kolostrumom) ili umjetan način (eroterapija ili seroprofilaksa). Pasivna imunost traje kratko. ili ako se zbog prirode bolesti ne može čekati pojava vlastitih protutijela (npr. Obično su to kapljične zaraze. Da naseljenje bude uspješno potrebno je da primalac bude genski indentičan davaocu (singeničan) ili da je imunološka reaktivnost primaoca potisnuta. sezonski i to zbog većeg boravka u zatvorenom. posebno ako se daju ksenogenični imunoglobulini. Češće se javljaju u hladnije doba godine. 43. Pasivna imunost traje kratko. ugriz zmije otrovnice). 3. I ta se imunost može steći na prirodan način (npr. U protivnom presađene stanice budu odbačene transplantacijskom reakcijom. neke bolesti uzrokovane virusima). ugriz zmije otrovnice). Adoptivna imunost postiže se prijenosom senzibiliziranih imunokompetentnih stanica iz imune u neimunu životinju. To se može dogoditi prilikom prirodnog ulaska antigena (npr. manjim i sitnim kapljicama (aerosol) ili uskovitlanom prašinom zovu se još i aerogene . AKTIVNA IMUNOST. ne dobro prozračenom prostoru. posebno ako se daju ksenogenični imunoglobulini. Pri prijenosu limfocita u nesrodnog davaoca može doći i do smrtonosne reakcije transplantata protiv primaoca (GVH reakcija prema engl. gdje se uzročnici prenose velikim. humoralnih. I ta se imunost može steći na prirodan način (npr.velik je broj oboljelih. graft versus host). ili staničnih.onaj oblik imunosti koji se stječe aktivnošću organizma u dodiru s antigenom. ili ako se zbog prirode bolesti ne može čekati pojava vlastitih protutijela (npr. Organizam postaje imun zahvaljujući proizvodnji vlastitih efektora imunosti.

tularemija. . Zaraženo može biti meso.coli. influenca. nema temperature. Javlja se sporadično ili grupno.infekcije Zrakom se prenose svi uzročnici bolesti respiratornog trakta (tuberkuloza. Stafilokok je otporan na toplinu (izdrži temperaturu vrenja 1 sat).dječje zarazne bolesti (ospice. proljev i eksplozivno povraćanje. Staphyloccocus. mogu se javiti epidemije ljeti (sladoled. KARAKTERISTIKE GASTROENTERITISA UZROKOVANOG SALMONELOM Inkubacija : 12-72 h Simptomi: temperatura. učestalije su u toplijim mjesecima i kraće traju. a da bi postala infektivnom. javlja se mučnina. Inkubacija traje 2-6 sata. teške i smrtonosne epidemije (variola. prehlade. jer se u hrani ne razmnožava 47. povraćanje. svinja) bila inficirana za vrijeme života. skarlatina itd. broj oboljelih ovisi o broju koji su jeli zaraženu hranu. tako da ga kuhanje hrane ne uništava. plućni oblik kuge. naročito u dojenčadi i male djece – česte su kao hospitalne infekcije: salmonele. ebola) a također i neke crijevne zarazne bolesti. grčevi u trbuhu i proljev Trajanje bolesti: približno 1 tjedan SALMONELOZE DEFINICIJA: sve bolesti izazvane salmonelama. uključujući trbušni tifus. bruceloza. mlijeko i jaja) takva je hrana kontaminirana. Salmoneloze u užem smislu su netifusne salmoneloze. mlijeko i jaja. KARAKTERISTIKE GASTROENTERITISA KOD STAFILOKOKNE INTOKSIKACIJE . 48. Campylobacter može u hranu doći samo ako je životinja (pile. antrax. KARAKTERISTIKE EPIDEMIJA PUTEM HRANE – imaju kraću inkubaciju i težu kliničku sliku. njihove prerađevine. stanje se brzo popravlja. vodene kozice.). parotitis. epidemija izbija eksplozivno. Razmnožava se uz pogodne okolinske uvjete: temperatura od +5 do +60 °C. Najčešće se ovako prenose crijevne zarazne bolesti (Salmonella. pneumonije itd). Clostridium). Primjer: Salmonella se razmnožava u hrani bogatoj bjelančevinama (meso. se mora razmnožiti u velikom broju (od 105 i više). Čovjek može kontaminirati hranu. angine. postoji kontrolna skupina (oni koji nisu jeli tu hranu). mučnina.uz salmoneloze je najčešće bakterijsko otrovanje hranom. S druge strane. šigele i E.). 46. ili hrana može biti već inficirana od oboljele životinje. S. kolači i sl. pertusis. Neke se zoonoze šire zrakom: Q-groznica.

Za oboljenje čovjeka je potrebna vrlo visoka infektivna doza (nekoliko milijuna ili milijardi klica). KARAKTERISTIKE HIDRIČNE EPIDEMIJE Razbolijevaju se samo osobe koje piju zaraženu vodu – postojanje kontrolne skupine.typhimurium.god.manhattan itd. Najznačajnije su : S. miševi i štakori.java. S. a i neki kukci (muhe. žohari isl. S. S.ETIOLOGIJA: Salmonele. ali mogu biti zaraženi i gmazovi. a moguće je i fekalno-oralni prijenos. ali samo kod imunodeficijentnih osoba.Eepidemija dulje traje i ima više abortivnih i blažih oblika bolesti. Češće ima zdravih kliconoša.) Najčešće hidrične epidemije u svijetu su epidemije: kolere. a bolest se manifestira gastroenteritisom ili enterokolitisom. pa je broj uzročnika unesen vodom manji nego hranom Hidrične epidemije nastaju: – miješanjem otpadnih voda sa pitkom vodom (korozijom ili pucanjem starih cijevi koje su postavljene jedne uz druge) – uzimanjem površinskih voda (rijeka) u vodovod nizvodno od mjesta gdje izlazi gradska kanalizacija – zbog proloma oblaka. S. Nakon produljene inkubacije dolazi do eksplozivnog nastupa epidemije (u 1-2 dana javljaju se svi oboljeli). primarno su paraziti crijeva različitih sisavaca. Vodom se šire i leptospiroza. Mogu ući i u krv. često se nalaze i u domaćih životinja.thompsoni. 49. mlijeku. PATOGENEZA: ulaze u organizam ingestijom.). Poznato je preko 2200 različitih tipova salmonela. Salmonele se mogu nalaziti u jajima. a putem krvi i u druge organe. S. Moguć je i prijenos kontaktom. virusni konjunktivitis i streptokokoze. Uzročnici se u vodi uglavnom ne razmnožavaju.epidemijski rep. EPIDEMIOLOGIJA: primarni izvor zaraze za čovjeka su domaće životinje. inficiraju probavni trakt. a isušivanjem močvara nastoji se eradicirati malarija.enteritidis. 50. PREVENCIJA ZARAZNIH BOLESTI 1. mesu. legionarska bolest. velikih kiša i već oštećenih vodovodnih i kanalizacijskih cijevi (velika epidemija trbušnog tifusa i paratifusa u Splitu 1948.heidelberg. koji mogu dodatno zaraziti i one koji se inače ne bi razboljeli . primarna – stalno provođenje profilakse a) opće i higijensko sanitarne b) specifične ili epidemiološke . ptica i ljudi. tularemija. trbušnog tifusa i paratifusa te bacilarne dizenterije.

školama. pjegavac. dizenterija. i industrijskih prehrambenih proizvoda te osoba koje njima rukuju • zdravstveni odgoj 52. međunarodni sanitarni pravilnik. staračkim domovima. hranom.terenski epidemiološki izvidi .izolacija: Bolnička – tifus. Obrada . hrvatski sanitarni pravilnik za malariju i koleru) 4.Obavezna cijepljenja 3. PROTUEPIDEMIJSKE MJERE PREMA IZVORU ZARAZE . u dječjim vrtićima.evidencija i prijava bolesti .Mjere zaštite stanovništva na granicama (karantene.anketiranje pri pojavi epidemije ili pojave cijelog niza zaraznih bolesti 53. otpadnih voda i smeća • nadzor smještaja i boravka ljudi u zajedničkim prostorijama • nadzor nad izgradnjom stambenih. s posebnim naglaskom na one koji rade s vodom. završna.2. obvezna – kuga. teže kod blagih simptoma. zdravstvenim ustanovama 2. higijenski ispitana voda • dispozicija fekalija. uskladištenjem i prodajom svježeg mesa. antraks Kućna Rano liječenje .Sekundarna prevencija koja se provodi da ne dođe do epidemije: . higijena okoline • pitka. sekundarna – čine one mjere koje se provode kada se određena bolest već pojavila u jednom ili više slučajeva 51.otkrivanje kliconoša u populaciji. bjesnoća.rano postavljanje dijagnoze: lako je kod tipične slike. POSEBNE MJERE PREVENCIJE ZARAZNIH BOLESTI 1. obavezna je lab.Mjere prema kliconošama: . OPĆE MJERE PREVENCIJE ZARAZNIH BOLESTI – postupci koji nisu usmjereni samo prema jednoj posebnoj bolesti već djeluju općenito u vidu sprečavanja zaraze: • osobna higijena. difterija. kolera. tetanus. obrtničkih i industrijskih objekata • nadzor nad čistoćom javnih površina i objekata • nadzor nad proizvodnjom. polio.dezinsekcija i deratizacija . TBC) . hemoragijske groznice.dezinfekcija (u tijeku.

formaldehid • stabilizatori – magnezijeve soli. • inaktivne rezidue – ostaci sredstava za inaktivaciju (formaldehid. proteini jaja. varičela/zoster.seroprofilaksa i kemoprofilaksa 55. glutaraldehid. PROTUEPIDEMIJSKE MJERE PREMA KONTAKTIMA . CIJEPLJENJE – imunizacija ili vakcinacija je namjerno unošenje antigena u organizam domaćina da bi ga se potaknulo na stvaranje protutijela tj. sorbitol. zrak. VLP – acelularni pertusis. PROTUEPIDEMIJSKE MJERE PREMA PUTOVIMA ŠIRENJA ZARAZE – istodobno kada i prema izvoru zaraze (kontakt.54. meningokokno. HPV Ostali sastojci cjepiva: • adjuvansi – aluminijeve soli. groznica. 2-fenoksietanol. šečeri.. polisaharidi.skvalen.. hepatitis A – Fragmentirani virusi (split) – gripa – Podjedinična cjepiva (subunit) – gripa – Rekombinantne bjelančevine omotača virusa – Hepatitis B. sukroza.karantena (kuga. oralna kolera. rota • Živa (atenuirana) bakterijska – BCG. hrana. proteini kvasnica. typhi (ne koristi se više) • Mrtva virusna – Cijeli virusi – IPV. stimulacija imunološkog sustava cjepljenika radi sprečavanja (infekcije). neomicin). H. • Proteini. konjugati. HPV • Mrtva bakterijska – Pertusis.antibiotici (strepromicin. influenzae tip B. želatina. KME. OPV. vodikov peroksid – ostaci staničnih kultura. člankonošci) 56. fenol. (toksoidi) • konzervansi – tiomersal. Ana-Di. Ž. Ana-te. hemoragijska groznica) . emulzije . rabijes. gentamicin. pneumokokno. (prioni?) • bakterjski proizvodi . bolesti ili teškog oblika bolesti. polimiksin B.zdravstveni nadzor . bjesnoća.voda. Podjela prema aktivnoj tvari – antigenu: • Živa (atenuirana) virusna – MoPaRu. – S. rezidue DNA – ostaci hranilišta – albumini.

RUBEOLA (MO-PA-RU) (ili prilikom upisa) DI-TE pro adultis + POLIO (IPV) VI.– endotoksini (pirogeni) 57.po navršenih 12 mjeseci života OSPICE-ZAUŠNJACI-RUBEOLA (MOPA-RU) . prema postekspozicijskoj shemi. razred osnovne škole: tuberkulinsko testiranje i BCG docjepljivanje nereaktora i epidemiološka obrada hiperreaktora VIII razred osnovne škole: DI-TE pro adultis + POLIO (IPV) Završni razred srednjih škola: DI-TE pro adultis (19. b) Ukoliko nisu rođena u rodilištu cijepit će se BCG cjepivom do navršena dva mjeseca starosti. godina života: . a protiv hepatitisa B u prvom mjesecu života c) Sva djeca koja nisu cijepljena u rodilištu odnosno do dva mjeseca starosti moraju se cijepiti BCG cjepivom do navršene prve godine života. godina života: DI-TE-PER acelularno 58. razred osnovne škole : OSPICE – ZAUŠNJACI . Novorođenčad HBsAg-pozitivnih majki (sve trudnice se obvezno testiraju):hepatitis B imunizacija uz primjenu imunoglobulina. godina života) .Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib 4. KALENDAR CIJEPLJENJA U ŠKOLI I. KALENDAR CIJEPLJENJA OD ROĐENJA DO ŠKOLE Novorođenčad: BCG vakcinacija + hepatitis B a) Ako su rođena u rodilištima cijepit će se BCG cjepivom i protiv hepatitisa B odmah u rodilištu. u rodilištu odmah po rođenju (NN 164/04). sa 6 mj:Kombinirano cjepivo DTaPIPV-Hib + hepatitis B 2. sa 4 mj: Kombinirano cjepivo DTaPIPV-Hib Nakon 2 mjeseca (8 tjedana). razred osnovne škole: HEPATITIS B: 2 puta s razmakom od mjesec dana i treći puta pet mjeseci nakon druge doze VII. S navršena dva mjeseca života: Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib + hepatitis B Nakon 2 mjeseca (8 tjedana).

NAČINI CIJEPLJENJA – cijepiti se može davanjem pojedinačnog cjepiva (monovakcina) ili protiv više zaraznih bolesti davanjem miješanih kombiniranih cijepiva. godine koje nisu besežirane. a reagiraju pozitivnom reakcijom. KEMOPROFILAKSA Upotreba kemoterapijskih lijekova u cilju sprečavanja nastanka infekcije Obavezna protiv: – kolere (osobe koje su bile u obiteljskom dodiru) – tuberkuloze (za sve osobe do navršene 3. aktivno i pasivno.59. ili istodobnim davanjem više pojedinačnih cjepiva (simultano davanje) 60. osobe do 14 godine koje burno reagiraju na tuberkulin. PREVENTIVNE MJERE KOD GRIPE: . a kojim se organizam potiče da sam razvije specifičnu obranu prema određenoj zaraznoj bolesti. IMUNOPROFILAKSA Sprečavanje pojavljivanja (imunoprofilaksa) zaraznih bolesti provodi se na dva načina. Pasivna imunoprofilaksa je postupak kojim se organizam privremeno zaštićuje od određene infekcije davanjem gotovih zaštitnih protutijela Budući da su zarazne bolesti česte i osobito opasne cijepljenje ima veliki značaj u redukciji pobolijevanja te sprečavanja širenja zaraznih bolesti. 61. Aktivna imunoprofilaksa je postupak koji nazivamo cijepljenjem. Flocetria) 63.cijepljenje – najbolja i dugotrajnija zaštita (Fluad. djecu u obiteljskom kontaktu) – menigokokna bolest (osobe koje žive u uskom dodiru s bolesnikom) 62. Relenza) . KOLEKTIVNA IMUNOST .izbjegavanje izloženosti i izloženosti dišnih putova: • izbjegavanje gužve u zatvorenom prostoru • provjetravanje • zaštita dišnih putova maskom • zaštita sluznica oka naočalama • pranje ruku . osobe zaražene virusom AIDS-a) – malarije (osobe koje odlaze u zemlje u kojima postoji endemska malarija) – streprokoknih bolesti (osobe koje u anamnezi imaju reumatsku vrućicu.antivirusni lijekovi – kemoprofilaksa (Tmiflu.

mjerenje krvnog tlaka. PRIMARNA PREVENCIJA NEZARAZNIH BOLESTI – usmjerena je na sprečavanje razvoja bolesti tj.otkriti bolest u prvom kliničkom javljanju Uz redovite kontrolne liječničke preglede npr. 65.preventivni postupci u 4.otpornost određene skupine osoba na ulazak i širenje nekog infekcioznog agensa. guk-a.broj imunih povećava se obolijevanjem od te bolesti. skrining test raka debelog crijeva… 66. na poslu.. u okolini) – odgovarajuća prehrana – prikladna odjeća i obuća – kvalitetni uvjeti stanovanja – odmor i rekreacija – zdrava voda za piće – udisanje čistog zraka – zdravstveni odgoj Posebne mjere: djelomično ili potpuno uklanjanje rizičnih čimbenika te otkrivanje novih.alkohol. koja se temelji na imunosti visoke proporcije članova te skupine prema tom agensu . TERCIJARNA PREVENCIJA NEZARAZNIH BOLESTI .za većinu bolesti protiv kojih se provodi obavezno cijepljenje proporcija cijepljenih treba doseći najmanje 90 % predviđene djece (iznimka morbili sa 95% to jest tetanus gdje pravilo o kolektivnoj imunosti ne vrijedi) . cijepljenjem ili samo inficiranjem (tiha imunizacija) ali i doseljavanjem imunih pojedinaca 64. SEKUNDARNA PREVENCIJA NEZARAZNIH BOLESTI – usmjerena je na rano otkrivanje bolesti kada postoji najveća mogućnost izlječenja Dva su načina: . mamografija. stadiju prirodnog toka bolesti kada je nastupila invalidnost: . unos masne hrane… Primarna prevencija mijenja štetne navike uklanja u potpunosti ili barem ograniči djelovanje smanjenjem osjetljivosti ili smanjenjem izloženosti. poznati su: pušenje.otkriti bolest u predkliničkom stadiju (nema nikakvih simptoma) . Papa-test. provodi se u prvoj fazi prirodnog toka bolesti – prepatogeneza .stadij osjetljivosti kada nema ni kliničkih ni patoloških znakova bolesti Opće mjere: – stvaranje uvjeta (u kući.

uzrok smrti i ostale karakteristike 71.izražava stanje bolesti . PREVALENCIJA .mjere incidencije su stopa i rizik .u brojniku je broj novih događaja u određenom vremenskom razdoblju.bavi se djelomičnim poboljšanjem . Ako je infekcija unesena nakon što je dosegnuta ta granica. POSTNEONATALNI MORTALITET .smrtnost dojenčadi u prva 4. PERINATALNI MORTALITET . 10 000…) u određenom razdoblju .fizioterapija. NEONATALNI MORTALITET .umiranje djece od 28. dana nakon rođenja. tjedna trudnoće do 7. socijalna i profesionalna 67. a dobiveni rezultat se izražava kao osoba– vrijeme (osoba-mjesec. obuhvaća i mrtvorođene 72. INCIDENCIJA . GRANICA GUSTOĆE .proporcija neimunih koja je potrebna da se bolest u nekoj populaciji može širiti (ako postoji izvor zaraze i prikladni putovi širenja).broj umrle djece od 29. tjedna (0 – 28 dana) 70.medicinska. zanimanje.rehabilitacija – osposobljavanje za povratak na radno mjesto .stopa incidencije izražava trenutačni potencijal za promjenu stanja zdravlja u stanje bolesti . a u nazivniku je rizična populacija. oboljet će samo mali broj. dana do kraja prve godine života 73.broj umrlih osoba (u odnosu na cijelo stanovništvo) na određenom području bez obzira na dob. OPĆI MORTALITET .. a ako je znatnije prijeđena (osjetno povećana proporcija neimunih). onda će nastati epidemija koja će se ugasiti sama tek kad oboli 2x veći broj ljudi od onih za koliko je bila prekoračena granica – tzv. spol. osoba-godina) 69. 1 000. mehanizam samoregulacije epidemije 68.broj svih oboljelih od neke bolesti (ili svih bolesti) na određeni broj stanovnika (100.djelovanje fizikalnih faktora na poboljšanje funkcije pojedinih dijelova tijela .

SKRINING – prosijavanje: ispitati naizgled zdrave osobe da se otkriju bolesni (identifikacija vjerojatno bolesnih među zdravima) .ovisi o incidenciji. pouzdan..skriningom dobivamo: a) skrining negativan – vjerojatno zdravi b) skrining pozitivan – vjerojatno bolesni što ne znači uvijek i stvarnu bolest. nju treba dokazati definitivnom dijsgnostikom . Potencijalni rizični faktori se vrednuju usporedbom rizika izloženih rizičnom faktoru s rizikom neizloženih ( povezanosti bolesti srca s krvnim tlakom. kolesterolom i pušenjem ) ETIOLOŠKI ČIMBENICI – uzročni čimbenici patoloških procesa. jeftin. brz. djeluju kao pokretači patološkoga procesa kada prijeđu prag štetnoga djelovanja. SEKULARNE PROMJENE – pojava većeg broja neke bolest nakon svakih 10 i više godina 77. bjesnoća 9. Rizični faktori se mogu dovesti u korelacijsku. Tako se primjerice ne može reći da niska životna dob uzrokuje ospice. mikrosporoza. Sastoji se u tome da se takve osobe svakodnevno javljaju u zdravstvenu ustanovu kako bi se odmah uočila eventualna pojava bolesti kod njih 76.skrining mora biti: neškodljiv. ZOONOZE – bolesti koje se javljaju kod ljudi i kod životinja te mogu prelaziti s jednih na druge.postupak sekundarne prevencije kod zaraznih bolesti prema ugroženoj populaciji (kontaktima).nema vidljivih znakova bolesti . trihineloza.otkrivanje bolesti u drugom stadiju . ZDRAVSTVENI NADZOR . Bolest mačjek ogreba. RIZIČNI FAKTORI BOLESTI Rizični faktor je u medicini varijabla koja ukazuje na povećani rizik od obolijevanja ili zaraze. ali se ne mogu nužno dovesti i u uzročno-posljedičnu svezu. veća incidencija veća prevalencija 74. ali je zato vjerojatno da mlađa osoba razvije imunost na tu bolest tijekom života. Ispod toga praga djeluju podražajno i . jednostavan. validan 75. Naša genetika ne dozvoljava većini zaraznih bolesti da prelazi s životinja na čovjeka ali manji broj ipak je univerzalan.

bakterije. fizički. pa njihov nedostatak također uzrokuje patološke procese Podjela: ENDOGENI (nastaju u samom organizmu): genski poremećaji EGZOGENI (izvana djeluju na organizam): biološki (virusi. socijalni .često su neophodni za život. kemijski. paraziti).