Professional Documents
Culture Documents
PREDMET: MENADMENT FINANSIJSKIH RESURSA TEMA: DRAVNI BUDET KAO OSNOVA ZA FINANSIRANJE DRAVNIH FUNKCIJA
UICE 2010 1
SADRAJ UVOD...................................................................................................................3 1.DRAVNI BUDET KAO OSNOVA ZA FINANSIRANJE DRAVNIH FUNKCIJA.........................................................................................................3 2.TEORIJA BUDETA-POJAM, FUNKCIJE I ZNAAJ BUDETA.......5 3.INSTRUMENTI SLINI BUDETU...........................................................5 4.DRAVNI TREZOR......................................................................................6 5.OSNOVNE FUNKCIJE BUDETA.............................................................7 6.BUDETSKA NAELA................................................................................7 7.BUDETSKA PROCEDURA- PRIPREMA,IZRADA,DONOENJE I IZVRAVANJE BUDETA............................................................................8 7.1.PRIPREMA,IZRADA I DONOENJE BUDETA................................9 7.1.1.BUDETSKA INICIJATIVA I PRIPREMA BUDETA...................9 7.1.2.PLANIRANJE PRIHODA I RASHODA I UTVRIVANJE NACRTA BUDETA......................................................................................10 7.1.3.UTVRIVANJE PREDLOGA I DONOENJE BUDETA..............13 7.1.4.IZVRAVANJE BUDETA..................................................................14 7.2.KONTROLA DRAVNOG BUDETA..................................................15 7.3.BUDETSKI SISTEM SRBIJE...............................................................16 ZAKLJUAK..................................................................................................17 LITERATURA.................................................................................................18 TABELE TABELA 1.ISTORIJAT(HRONOLOGIJA) RAZVOJA BUDETA
UVOD
Javne finansije imaju za zadatak da reguliu aktivnost drave u delu kolektivnih potreba i da bi se obezbedila sredstva za finansiranje opte korisnih ciljeva. Drava obavlja aktivnosti koje su odreene ustavom, zakonima i drugim propisima. Ona moe indirektno ili direktno da podstie i usmerava razvoj privrede instrumentima fiskalne politike ili direktnim ulaganjem u razvoj.
ravnoteni kada su prihodi jednaki rashodim neuravnoteeni kada su prihodi vei od rashoda (proraunski suficit) ili kada su prihodi manji od rashoda (proraunski deficit)
Ekonomska svrha prorauna je u uticaju na kljune makroekonomske ciljeve. Pomou njega se drutvena proizvodnja dijeli na potronju, investicije i potronju drave. Takoe se pomou prorauna utie na ponudu proizvodnih faktora i finalnih dobara. Budet je finansijska institucija koja se javlja sredinom XII veka. Drave starog i srednjeg veka nisu imala budete u savremenom smislu, ve samo odreenu vrstu "inventara", tj. popisa prihoda i rashoda. TABELA1.ISTORIJAT (HRONOLOGIJA) RAZVOJA BUDETA Godina 1628. Zemlja Engleska Vaniji dogaaji u razvoju budetskog prava predstavnikih tela Parlament usvojio akt "Peticija o pravu" kojim se proglaava nezakonitim svako uvoenje poreza bez prethodnog odobrenja Parlamenta; Parlament usvojio akt "Zakon o pravima" kojim se proglaava nezakonitim svako ubiranje poreza, ako prethodno vladar nije dobio saglasnost Parlamenta; Ustanovljeno pravo Parlamenta da se sastaje svake godine, kako bi utvrdio i odobrio rashoda za vojsku;
1688.
Engleska
1688.
Engleska
Engleska
Parlament je izborio pravo da redovno (jednom godinje) raspravlja o svim javnim sredstvima i o njihovoj nameni;
Francuska Parlament usvojio "Deklaraciju prava" kojom se utvruje da su nezakoniti svi oni porezi koji su uvedeni bez odobrenja Parlamenta Francuska Usvojen ustav kojim je normirano pravo Skuptine da utvruje javne prihode i rashode Francuska Proklamovano naelo da se "nikakav porez ne sme naplaivati bez izriito i slobodno datog odobrenja Skuptine".
Hronologija razvoja budetskog prava je, u stvari, hronika politike borbe predstavnikog tela za uspostavljanje kontrole nad ubiranjem, raspodelom i korienjem (troenjem) javnih prihoda. Javni sektor su drava i svi njeni entiteti koji raspolau javnim sredstvima i dravnom imovinom. To su: dravni organi, dravna uprava, sudstvo, vojska, centralna banka, jedinice lokalne samouprave, nezavisna regulatorna tela, kao i pravna lica u kojima drava ili optine imaju veinski udeo. U stvari, javni sektor je sinonim za dravni sektor, gde drava ima nadlenosti nad jednim delom privrede dravna privreda. Na taj nain drava, preko javnog sektora, ispoljava svoje ekonomske funkcije u delu privrede. Meutim, svrha postojanja javnog sektora nije ostvarivanje profita, ve zadovoljavanje javnih potreba i vrenje javnih funkcija. Postoji vie pristupa u definisanju javnog sektora, to dovodi i do dileme u miljenju ta ga zapravo ini. Prilikom definisanja javnog sektora prepliu se pitanja da li javni sektor ini drava, njene organizacije i agencije, ili ga ine i sva javna preduzea (koja ostvaruju profit iz poslovanja) iji je drava veinski vlasnik. Konanom definisanju javnog sektora pomogla je meunarodna regulativa koja determinie praksu raunovodstva i revizije. To su Meunarodni raunovodstveni standardi za javni sektor i prema njima "javni sektor se odnosi na nacionalne vlasti, regionalne uprave, lokalne samouprave (gradske i optinske) i sline dravne entitete (agencija, odbore, komisije ...)". Citirana definicija upuuje na zakljuak da javni sektor ine: svi korisnici javnih sredstava, teritorijalne autonomije i lokalne vlasti, organizacije obaveznog socijalnog osiguranja, budetski javni fondovi, narodna banka (u delu koji se odnosi na korienje javnih sredstava), javna preduzea koja je osnovao korisnik javnih sredstava, javna preduzea u ijem kapitalu ili upravljanju ima uea korisnik javnih sredstava, javna preduzea koja je osnovala drava, subjekti koj se bave prihvatanjem, uvanjem i izdavanjem i korienjem javnih rezervi, drugi subjekti koji koriste sredstva i imovinu pod kontrolom drave i njenih teritorijalnih autonomija, lokalnih vlasti ili organizacija obaveznog socijalnog osiguranja. Kada je u pitanju javni sektor, vano je razlikovati i znati (bilo da je u pitanju nacionalna vlast, regionalna uprava ili lokalna samouprava): 1. da su skuptinski organi zakonodavni, 2. da su vlade (tj. uprave i samouprave) izvrni organi.
Pored toga, vano je znati i da javne funkcije i budet nisu isti pojmovi, niti imaju isto odreenje. Za razliku od javnih finansija, koje predstavljaju prikupljanje dravnih prihoda i stvaranje rashoda, odnosno troenje finansijskih sredstava drave, budet predstavlja detaljan godinji obavezujui plan prikupljanja i troenja novanih sredstava drave. Budet je ui pojam od javnih finansija, jer samo predvia i rasporeuje javne rashode i prihode, odnosno povezuje ih u racionalnom i koherentnom sistemu javnih finansija. 2.TEORIJA BUDETA - POJAM, FUNKCIJE I ZNAAJ BUDETA Dravni budet jedne drave je pregled planiranih prihoda i rashoda u odreenom vremenskom periodu. U savremenom svetu ga najee formulie izvrna, a prihvata zakonodavna vlast. Budet predstavlja osnovni, a nekim dravama i jedini instrument prikupljanja javnih prihoda i finansiranja javnih rashoda u savremenim dravama. Re budet potie od latinske rei bulga koja oznaava konu torbu koju je obino nosio ministar finansija. Vremenom se transformisao u francusku re bugette mala torba i englesku re budget koja predstavlja "kraljevu vreu" u kojoj se nalazio novac potreban za javne izdatke. Kasnije, simboliki je oznaala torbu ministra finansija koju je ovaj "otvarao" prilikom prezentacije plana dravnih prihoda i rashoda parlamentu. To je sistematski i u brojkama izraen pregled dravnih prihoda i dravnih rashoda koji obeleava cilj i odnos dravnih potreba i slui kao obavezan privredni plan za dravno gazdovanje u buduem periodu. Moe se rei da je budet plan prihoda i rashoda drave utvren za odreeno vremensko razdoblje od godinu dana. On je osnovni instrument za finansiranje javnih funkcija. U zavisnosti od naina definisanja drave, dravnih funkcija i obaveza drave budet se u teoriji definie kao upravni akt ili zakon. Budet je uglavnom zakon koji se priprema i usvaja po posebnoj proceduri. On se priprema i usvaja "u paketu" sa drugim zakonima koji odreuju izvore prihoda (na primer, poreski zakon) ili utvruju nove obaveze budeta, a to znai da se bez donetog budeta ne mogu naplaivati javni prihodi, niti se mogu izvravati javni rashodi.
4.DRAVNI TREZOR
Promena budetskog plana (rebalans) u tom sluaju znaila bi njegovo smanjenje, ime bi se uskratile mogunosti zasnivanja novih obaveza i stvaranja novog deficita. Ukoliko ne postoji mogunost promene budetskog plana, tada je potrebno poveati prihode ili obezbediti deficitarno finansiranje iz kojeg e se realizovati budetom planirane obaveze drave.
Osnovne karakteristike budeta pokazuju da je disperzija izvrne vlasti u delu plaanja svedena na jedno mesto i to trezor, koji istovremeno obezbeuje : Upravljanje novcem, javnim dugom i garancijama; Upravljanje raunovodstvenim sistemom; Finansijsku kontrolu i izvetavanje; Upravljanje dravnom imovinom; Upravljanje dravnim raunima; Evidenciju stranih donacija i pomoi; Finansijsko planiranje i planiranje novanih tokova. Upravljanje novcem je znaajno pitanje, koje determinie racionalan koncept organizacije potronje u sistemu javnih finansija. To znai agregatnu kontrolu troenja novca po namenama i minimiziranje trokova kod dravnih pozajmica. Kontrola novca je jedan od kljunih elemenata u makroekonomskom i budetskom upravljanju. Jedinstven raun trezora sa centralizovanom kontrolom rauna znai da se trezoru dostavljaju zahtevi za plaanje, koje trezor neposredno kontrolie i vri neposredno plaanje preko zajednikog rauna. Budetski korisnik, kao institucija sistema, gubi izvrnu funkciju plaanja, tu funkciju preuzima trezor i direktno kontrolie validnost dokumentacije i namensko troenje sredstava, opredeljeno u godinjem zakonskom aktu, koji se usvaja kao planski dokument u skuptinskoj proceduri. Politika duga obino se vezuje za pozajmice i garancije drave, kao i obaveze koje proistiu iz takvog zaduivanja. Zaduenost je prisutna u veini zemalja u tranziciji koje nisu uspele reducirati javnu potronju i koje svoje deficite obino pokrivaju kroz nova neto zaduenja. Uobiajena je podela na unutranji i spoljni dug. Upravljanje duga u jednom broju zemalja vezano je za centralnu banku, dok je u razvijenim zemljama upravljanje dugom u nadlenosti ministarstva finansija. U velikom broju zemalja trezor je nadlean za razvoj kontnog plana, dravnih raunovodstvenih standarda, dravnog raunovodstva i regulativa. Evidencija u trezoru bazirana je na konsolidovanom pristupu potpune kontrole novanih transakcija koje su vezane za dravna plaanja. Evidencijom se mora obezbediti u svakom trenutku uvid u stanje svih rauna kojima raspolae drava, bilo da su u pitanju rauni za prikupljanje prihoda ili rauni vezani za raspored sredstava uslovljen njihovom namenskom upotrebom. U tom cilju panja se fokusira na novane tokove i oni se moraju evidentirati kao kontinuirana informacija, a ne kao naknadno izvedeni podatak. Na ovaj nain, ciljno definisana informacija, obezbeuje adekvatnu bazu za upravljanje novanim tokovima i racionalno usmeravanje sredstava u skladu sa prioritetima i definisanim namenama. Dravnu imovinu sainjava finansijska i nefinansijska aktiva. Finansijska aktiva, kao likvidni oblik imovine, posebno se evidentira i predmet je panje organizacione jedinice koja je neposredno vezana za poslove upravljanja likvidnou. Trezor predstavlja organizacionu jedinicu u sastavu Ministarstva finansija i ekonomije, odnosno lokalnog organa uprave nadlenog za finansije. (Prema Zakonu o budetskom sistemu, trezor se uvodi, kako na nivou Republike tako i na nivou lokalne vlasti.)Trezor ima svoj konsolidovani raun na kojem svi korisnici sredstava odgovarajueg budeta dre svoja sredstva dobijena iz budeta ili sopstveniprihod.
6.BUDETSKA NAELA
Budetska naela su principi pravila na kojima se zasniva priprema, izrada i izvrenje budeta. To su univerzalna pravila kojih treba da se pridrava donosilac budeta u cilju kvalitetnog ostvarenja osnovnih funkcija budeta. Praktini znaaj i zadatak budetskih naela je da budet uine racionalnijim i preglednijim, kako bi bio to pogodniji za obavljanje kontrole nad njim: statina (formalna) naela su ona koja se odnose na sadraj i formu budeta. To su: naelo potpunosti (univerzalnosti) predvia obavezu da budet sadri sve prihode i rashode drave, jer u suprotnom nee biti mogua kontrola svih prihoda i rashoda budeta. Postoje dva principa iskazivanja prihoda i rashoda u budetu:bruto i neto princip. Za bruto princip vai pravilo da svi prihodi i rashodi budu uneti u budet. Neto princip znai prebijanje izmeu prihoda i rashoda da bi se u budet unele samo razlike. naelo jedinstva predvia da svi prihodi i rashodi budu prikazani u jednom (budetskom) aktu, ime se ne obezbeuje samo jedinstvo, ve i preglednost i laka kontrola. Budet kao jedinstveni dokumenat e biti pod kontrolom predstavnikog tela i drave. naelo realnosti (tanosti) podrazumeva da se svi javni prihodi i rashodi to realniije i tanije prikau u budetu,kako bi se obezbedila ravnotea budeta i eliminisale neeljene posledice suficita i deficita budeta. dinamika (materijalna) naela su ona pravila koja se odnose na budetsku proceduru i izvrenje budeta (sastavljanje, predlaganje i utvrivanje):
naelo naelo budetske ravnotee podrazumeva da su javni rashodi u budetu uravnoteeni (izjednaeni) sa javnim prihodima iskazanim u budetu drave. Klasina teorija finansija budetsku ravnoteu smatra apsolutnim pravilom koje mora da se dogodi. Obaveza vlade je da troe one prihode koje mogu i da ostvare. naelo javnosti (transparentnosti) znai obavezu drave da ukupnoj javnosti omogui da se upozna sa vrstom i veliinom budetskih prihoda i rashoda, naelo prethodnog odobrenja (odluka parlamenta) zahteva da budet, kao planski dokument, treba da prethodi svim budetskim radnjama, tj. odobrenje budeta od strane skuptine mora da prethodni njegovom izvrenju, naelo trajanja (rokova) budeta znai da se budet donosi za odreeni vremenski period, a teorija i praksa pokazali da je to period od jedne godine (pri emu se kalendarska i budetska godina ne moraju poklapati). naelo specijalizacije budeta odreuje izvore prihoda i njihovu donju granicu, kao i maksimalnu visinu do koje se mogu izvravati rashodi. To podrazumeva odreenu klasifikaciju. Prihodi se iskazuju po izvorima, a rashodi po namenama. Postoje tri tipa specijalizacije: kvantitativna, kvalitativna i vremenska specijalizacija. Kvantitativna znai da rashodi u budetu budu samo u visini predvienih prihoda. Kvalitativna specijalizacija polazi od detaljne specijalizacije prihoda i rashoda koju je donelo predstavniko telo. Vremenska specijalizacija odreuje vremenski rok prikupljanja prihoda i izvravanja rashoda. naelo jasnoe ili preglednosti budeta podrazumeva jedinstveno grupisanje svih prihoda prema izvorima i rashoda prema namenama. Prihodi potiu iz sledeih izvora: prihodi od poreza, prihodi od taksi, prihodi od naknada, prihodi od doprinosa i ostali prihodi. Klasifikacija rashoda se vezuje za organizaciju dravne uprave, a najprihvatljivija je podela na rashode za dravne organe uprave, javne slube, socijalne programe i podsticanje razvoja privrede tj. Intervencije u privredi. naelo federalizma se vezuje za one drave koje imaju federalni ili konfederalni sistem. Postoje tri osnovna sistema podele prihoda u federalnim i konfederalnim dravama i to: sistem izvornih odvojenih prihoda gde federacija i jedinice imaju svoje prihode za finansiranje dravnih funkcija, sistem zajednikih prihoda jeste podela prihoda izmeu federacije i jedinica, ali tako da se obezbedi finansiranje svih dravnih funkcija, meoviti sistem prihoda kombinuje prethodna dva sistema.
Pripremanje, izrada i donoenje budeta (budetska inicijativa i priprema budeta, planiranje prihoda i rashoda i utvrivanje nacrta budeta, utvrivanje predloga i donoenje budeta, privremeno finansiranje drave), izvrenje dravnog budeta, kontrola dravnog budeta.
Obavezni sadraj dokumenta zahteva da se u postupku planiranja pripremi kvalitetna projekcija makroekonomskog razvoja sa osnovnim zahtevom obezbeenja makroekonomske stabilnosti i to posebno u delu javne potronje. Makroekonomski indikatori, kao to su bruto domai proizvod, zaposlenost, cene, investicije u postupku planiranja, upuuju na relevantne parametre koji su presudni za ocenu fiskalnog potencijala i planiranje javne potronje. Naime, bruto domai proizvod istovremeno ukazuje na relevantnost oporezivanja i relevantnost potronje. Od veliine bruto domaeg proizvoda zavisi mogunost oporezivanja i, na drugoj strani, njegova veliina ukazuje na prihvatljiv nivo javne potronje i mogunost deficitarnog finansiranja. Rast cena je relevantan za odnose nominalnih i realnih veliina, dok je rast zaposlenosti i investicija pouzdan parametar za ocenu realnosti planirane veliine bruto domaeg proizvoda. Da bi se plan kvalitetno pripremio, potrebno je sredinom fiskalne godine obezbediti to realnije procene i predloge fiskalne politike za tekuu i narednu godinu, kao i kvalitetan sadraj strunog uputstva na bazi kojeg potroake jedinice pripremaju svoje zahteve. Ekonomski sadraj zahteva, u delu strunog uputstva, sadri: fiskalne procene i pregled neizvrenih obaveza, fiskalne procene, pregled broja zaposlenih, obrazloenje procenjenih izdataka, viegodinje ugovorene obaveze, izdatke i investicione programe, procene prihoda potroakih jedinica. Kada se zahtevi suele sa procenjenim fiskalnim potencijalom i ukoliko pokazuju vei iznos, tada je neophodno proceniti da li dozvoliti veu potronju od ostvarenih prihoda i kako pokriti planirani nivo deficita. Prilikom odluke da li dozvoliti veu potronju od ostvarenih prihoda neophodno je proceniti: da li su predloeni rashodi saglasni ekonomskoj politici drave, da li e rashodi u narednom periodu proizvesti efekte na rast bruto domaeg proizvoda, da li novi deficit znaajno poveava dugove drave, da li su ti rashodi trajnog karaktera ili imaju jednogodinji karakter. Komparacija ovih elemenata jasno e ukazati na mogunost prihvatanja deficita i njegovu veliinu. Ukoliko rashodi deluju na rast bruto domaeg proizvoda, ukoliko su kratkoronog karaktera i ukoliko su saglasni sa ekonomskom politikom, oni su prihvatljivi i u uslovima deficitarnog finansiranja. Meutim, ukoliko rashodi imaju trajni karakter i nemaju znaajnije efekte vezane za rast bruto domaeg proizvoda, takvi rashodi nisu isplativi i neprihvatljivo je njihovo deficitarno finansiranje. 7.1.2. PLANIRANJE PRIHODA I RASHODA I UTVRIVANJE NACRTA BUDETA Planiranje budeta zahteva veoma iroku kompoziciju elemenata, koji e obezbediti jasnu i preglednu sliku o tome kako e se novac troiti i da li je potronja realno projektovana u odreenom vremenskom intervalu. Proces planiranja po svojoj formi predstavlja zakonski dokument koji je u sutini finansijski program baziran na godinjim procenama primitaka. Planiranje je neophodno zasnivati na ekonomski realnoj proceni svih relevantnih parametara sa ciljem maksimalne objektivizacije budueg stanja i minimizacije odstupanja u procesu izvravanja budeta. Budunost nosi i odreenu neizvesnost, pa proces nikada ne moe biti podudaran sa planiranim veliinama. Meutim, plan mora biti tako postavljen da se budua odstupanja, izvrenja u odnosu na plan, svode na najmanju meru. Dobar plan je osnova za efikasno izvravanje budeta i ukoliko planirani iznosi ne odgovaraju stvarnom toku dogaaja, odree-
10
ni procesi mogu biti praktino zaustavljeni. Konfliktnost plana i izvravanja obino se deava u situacijama: Kad planirani ciljevi ne odgovaraju realnom ekonomskom stanju; Konfliktnosti ekonomskih i politikih ciljeva; Kad je planiranje zasnovano na nekvalitetnim informacijama; Iznenadne promene ekonomske i politike situacije; Promene sistemskih zakona; Promene odnosa sa meunarodnom zajednicom. Mogua lista konfliktnih situacija nije do kraja iscrpljena, ali jasno ukazuje na veliki broj objektivnih faktora koji mogu uticati na odstupanja izvrenja u odnosu na zakonski utvrene planske veliine. Iz ovog razloga, Zakonom predvieni su instrumenti koji dozvoljavaju fleksibilnost u procesu izvravanja i to do odreene granice. Prekoraenje ovlaenja preciziranih Zakonom, zahteva ponavljanje procedure planiranja i preispitivanja planiranih veliina utvrenih godinjim zakonom o budetu. Proces izvravanja svoju osnovnu funkciju crpi iz godinjeg plana. Meutim, njegova ukupna funkcionalnost definisana je irim sistemskim okvirom i veim brojem zakonskih propisa. Pre svega, znaajno je istai sistemska odreenja definisana Zakonom o javnim nabavkama, analitiki jasnim kontnim planovima, knjigovodstvenim procedurama i revizijom. Osnovna veza planiranja i izvravanja zasniva se na kvalitetnoj razmeni informacija i analitikim sadrajima koji obezbeuju kvalitetnu osnovu za proces planiranja, a time i laki proces izvravanja budeta. Javna potronja se uvek planira u skladu sa procenjenim ostvarenjem prihoda za jednu ili vie godina. Najvaniji makroekonomski agregat, u procesu planiranja prihodne strane, je bruto domai proizvod, koji pokazuje realan ekonomski potencijal zemlje i odrivost fiskalnog optereenja u planiranom periodu. Finansiranje javne potronje obezbeuje se kroz : Poreze; Doprinose; Donacije; Ostale prihode; Pozajmice; Emisiju hartija od vrednosti. Postoji vie metodolokih pristupa kod planiranja prihoda i izbor metodologije zavisi od raspoloivosti podataka koje koriste planske slube. Uobiajen proces planiranja zasniva se na istorijskim podacima sa godinjim, kvartalnim ili mesenim serijama, koje ine osnovu za primenu odgovarajuih statistikih modela, putem kojih se vri njihova ekstrapolacija za odreeni vremenski period. Odreivanje razvojne tendencije na dugi rok obezbeuje se preko funkcije trenda i to izborom funkcije koja je najbolje prilagoena vremenskoj seriji i koja najbolje odraava zakonitost razvoja posmatrane pojave. esto se u projektovanju prihodne strane koriste mere centralne tendencije (geometrijska sredina, indeks rasta), kao jednostavniji i na kratak rok vie pouzdani indikator. Procenjeni iznos prihoda uporeuje se sa procenjenom veliinom bruto domaeg proizvoda i dobijeni parametri uporeuju sa istorijskim rezultatima, utvruje mera odstupanja i razlozi za fiskalnu odrivost planirane prihodne strane. Preciznije formulacije prihodne strane zahtevaju vei obim podataka koji su vezani za rad poreskih organa, statistikih slubi i monetarnih vlasti. Planiranje prihoda zasniva se esto i na podacima koji se koriste u procesu naplate poreza. Tako je razliit postupak kod planiranja naplate razreznih poreza i poreza po odbitku. Osnovni parametri koji su vezani za naplatu poreza su: Broj poreskih obveznika;
11
Poreska osnovica; Poreska stopa; Poreske olakice; Datum plaanja. Broj poreskih obveznika iskazuje se po vrsti poreske obaveze (zarade, imovina, katastarski prihod, dobit), poreska osnova utvruje na osnovu istorijskih podataka uz ukljuivanje korektivnih faktora (rast cena, rast zarada, rast proizvodnje, procena katastarskog prihoda), poreska stopa je propisana zakonom i primenjuje se na poresku osnovicu i tako dobijen iznos umanjuje za poreske olakice. Pozajmice se planiraju kao neto zaduenje namenjeno pokriu deficita, dok je emisija hartija od vrednosti namenjena obezbeenju kratkorone likvidnosti. Planiranje izdataka vezuje se za tri osnovna sadraja: mesto troenja sredstava, karakter troenja sredstava, namenu troenja po delatnostima. Izdaci mogu biti prezentirani i u obliku programskih sadraja koji opet sade ekonomski karakter izdataka namenjih za realizaciju odreenog programa. Naime, program predstavlja grupu aktivnosti koje doprinose realizaciji odreenog broja programom opredeljenih ciljeva drave. Pored ciljeva, program sadri i neophodne resurse za njihovu realizaciju. Programska klasifikacija je primarna klasifikacija za formulaciju budeta i budetsko izvrenje u zemljama koje koriste programski budet . Proces planiranja u optoj formi zahteva razgranienje izdataka na tri osnovne grupe: Tekui izdaci; Transferni izdaci; Kapitalni izdaci. Tekui izdaci se planiraju u cilju obezbeivanja osnovnih potreba budetskih korisnika, a koji su u funkciji obavljanja tekue delatnosti definisane programskim aktivnostima politikom vlade. Ova vrsta izdataka ponavlja se tokom svake fiskalne godine i sredstva za ove namene zavise od veliine korisnika i njhova struktura je slina bez obzira na vrstu delatnosti, program ili aktivnost koja se eli ostvariti. Transferi se dele na dve grupe i to: budetski i vanbudetski transferi. Budetski transferi se razlikuju zavisno od faze implementiranja godinjeg budetskog plana. Tako mogu nastati kao posledica promena u strukturi planiranog troenja sredstava, kako izmeu korisnika budeta, tako i pojedinih izdataka, pri emu ukupan nivo budeta ostaje nepromenjen. Promene u strukturi plana obino su opredeljene osnovnim zakonom o budetu kroz dozvoljena odstupanja i realizuju se kroz promene u odobravanju aproprijacija bilo na godinjem, kvartalnom ili mesenom nivou. Budetski transferi mogu biti i planski definisana veliina kao planirana gotovinaska plaanja koja poveavaju obim prometa, ali ne i ukupan nivo javne potronje. Planirana transferna plaanja obino se vezuju za odnos centralnog budeta i vanbudetskih fondova ili optina. Vanbudetski transferi (esto se nazivaju negativni porezi), predstavljaju vraanje novca poreskim obveznicima bez injenja odgovarajue protivusluge. Mogu biti ustanovljeni kao zakonska obaveza i imati karakter automatskih rashoda socijalna davanja, mogu imati karakter grantova domainstvima, pojedincima ili nevladinom sektoru, kao i karakter subvencija namenjen preduzeima. Jasno razgranienje transfera u procesu planiranja znaajno je iz razloga: Preciznog definisanja nivoa javne potronje;
12
Preciznog izvetavanja kod procena bruto domaeg proizvoda. Kapitalni izdaci zahtevaju planiranje na dugi rok i vezani su za izgradnju javne infrastrukture, graevinskih objekata i opreme od opteg znaaja u oblasti obrazovanja, zdravstva, bezbednosti. Odnos kapitalnih i tekuih izdataka kod definisanog nivoa budetske potronje, obezbedie pozitivan uticaj na ekonomski razvoj, ukoliko su u njihovoj strukturi u veoj meri zastupljeni kapitalni izdaci. 7.1.3. UTVRIVANJE PREDLOGA I DONOENJE BUDETA Budet, u formi nacrta, predlae ministarstvo nadleno za poslove finansija u vladi, a vlada u formi predloga parlamentu na usvajanje. Budet drave usvaja parlament, nakon prethodne rasprave. Parlament usvaja budet drave veinom glasova prisutnih poslanika na sednici kojoj prisustvuje vie od polovine svih poslanika. U demokratskim dravama uloga parlamenta u postupku donoenja budeta je vitalna, jer se kroz nju izvrna vlast "ograniava" i obezbeuje ravnotea izmeu izvrne i zakonodavne vlasti. Opte je prihvaen demokratski standard da parlament mora autorizovati sve rashode, sva zaduivanja i sve prihode koje drava prikuplja. Meutim, ma koliko to zvualo paradoksalno, ovlaenja parlamenta bie osnaena ukoliko Vlada i ministar finansija imaju svoja, jaka ovlaenja. Naime, parlament deluje na taj nain to Vladu dri odgovornom izmeu ostalog i za upravljanje javnim sredstvima. No, ukoliko Vlada nema na raspolaganju odgovarajue instrumente i ovlaenja za upravljanje javnim sredstvima, parlamentarna kontrola e uglavnom biti bez nekog smisla. Da bi parlament mogao da ostvari svoje subjektivno budetsko pravo da zaista odobrava budue akcije izvrne vlasti predlog budeta mu se mora blagovremeno dostaviti. U literaturi se smatra da rok za predaju predloga budeta ne treba da bude krai od dva meseca pre poetka budetske godine. Poto je mogue da se iz nekih vanrednih razloga (npr. produeno pregovaranje oko sastavljanja nove vlade, elementarne katastrofe, ekonomska i finansijska kriza, pregovori sa Meunarodnim monetarnim fondom i sl.) budet ne podnese parlamentu u roku, a da nova fiskalna godina zapone, u zakonu koji ureuje budetski sistem moraju se nai odredbe o privremenom finansiranju. Obino se predvia da e se privremeno finansiranje vriti srazmerno sredstvima korienim u istom periodu u budetu prethodne fiskalne godine, a najvie do jedne etvrtine iznosa ukupnih prihoda rasporeenih u tom budetu. Trajanje privremenog finansiranja ogranieno je na period od prva tri meseca fiskalne godine. Ovakva metoda ponekad se naziva metodom "budetskih dvanaestina". Vlada donosi podzakonski akt o privremenom finansiranju. Pravo poslanika da na osnovu vlastitih prioriteta podnose amandmane na predlog zakona o budetu moe dovesti do izglasavanja budeta koji bi premaio plafon u pogledu rashoda. Zbog toga se u literaturi preporuuje da se postupak donoenja budeta postavi u dve faze: u prvoj bi se izglasao opti plafon rashoda budeta, a tek u drugoj bi se odobravale pojedinane aproprijacije. Tako, u vedskoj Parlament poetkom juna usvaja Zakon o fiskalnoj politici, u kojem je definisan opti limit javnih rashoda u budetskoj godini (kao i obim javnih prihoda). Do kraja novembra izglasavaju se sektorski limiti za svako od 27 podruja javnih rashoda, a do kraja decembra pojedinane aproprijacije u okviru svakog od tih 27 podruja. Uporedno posmatrano sreu se tri modaliteta prava parlamenta da menja vladin predlog budeta. Prvi modalitet zasniva se na neogranienom ovlaenju parlamenta da menja i rashode i prihode kako nagore, tako i nadole, i to bez pristanka izvrne vlasti. Takvo
13
ovlaenje postoji u nekim predsednikim sistemima: Kongres SAD, na primer, ima pravo da potpuno izmeni predloeni budet, pri emu je to pravo ogranieno pravom predsednika SAD da stavi veto. Drugi modalitet je ogranieno ovlaenje parlamenta da menja vladin predlog budeta. To ovlaenje kree se, naime, do propisanog maksimuma poveanja rashoda i propisanog maksimuma smanjenja prihoda. U Francuskoj se rashodi ne mogu poveavati, a u Nemakoj mogu, ali samo uz saglasnost Vlade. U Velikoj Britaniji e Vlada biti primorana da podnese ostavku, ako Parlament izglasa amandmane na njen predlog budeta. Trei modalitet predstavlja ovlaenje u okviru uravnoteenog budeta, po kojem parlament ima pravo da uveava ili smanjuje rashode ili prihode u meri u kojoj izglasava "kontrameru" kojom obezbeuje budetsku ravnoteu. Na primer, o budetskom sistemu propisuje da izmena predloga budeta koju vri Narodna skuptina mora biti u okviru maksimuma deficita utvrenog u predlogu budeta Vlade, tj. da svaki predlog za poveanje izdataka u budetu mora sadrati i mere za uveanje prihoda ili umanjenje drugih izdataka za isti iznos. U parlamentima ija su ovlaenja u pogledu menjanja predloga budeta neograniena ili veoma velika, sektorski odbori (npr. odbor za pravosue, odbor za prosvetu, odbor za energetiku i sl.) takoe imaju znaajno mesto u budetskom postupku, jer pripremaju amandmane na budet (s tim to se poslanicima ili ne dozvoljava da ih neposredno, mimo odbora, podnose ili su izgledi da neposredno podneti amandmani budu usvojeni via facti sasvim minimalni), koje zatim koordinira odbor za finansije i budet. Vreme ostavljeno za razmatranje predloga zakona o budetu kako u odboru za finansije i budet, tako i u parlamentu u celosti mora biti dovoljno dugo da bi se obezbedili uslovi za sutinsko ostvarivanje uloge narodnog predstavnitva. Primera radi, nemaki Bundestag moe raspravljati o predlogu budeta i do etiri meseca. Srpski Zakon o budetskom sistemu ostavlja Narodnoj skuptini samo mesec i po dana. Parlament i njegov odbor za finansije i budet treba da ima na raspolaganju pristup nezavisnoj ekspertizi za pojedina pitanja, a Ministarstvo finansija i nadlena ministarstva su duni da im dostavljaju sve zahtevane informacije. tavie, preporuuje da se tokom itave godine odravaju redovne konsultacije izmeu Ministarstva finansija i parlamentarnog odbora za finansije i budet, kako bi se, van tesnih rokova za donoenje budeta, omoguile iroke konsultacije izvrne vlasti sa zakonodavnom u pogledu primerenosti politike koja e se predlagati i kako bi parlament mogao da izgradi bolje kapacitete za ostvarivanje sutinskog uticaja u budetskom postupku. 7.1.4. IZVRENJE BUDETA Izvravanje budeta poinje odobravanjem potronje za odreeni vremenski period (mesec, kvartal, godina ili vie godina). Dokument odobren od strane parlamenta potvruje pravo na potronju potroakih jedinica korisnika budeta. Korisnici u skladu sa odobrenim planom pokreu ugovaranje obaveza, podnose zahteve za plaanje i dobijaju povratnu informaciju od trezora u kojem iznosu su realizovani podneeni zahtevi i koliko je ostalo neizmirenih obaveza u izvetajnom periodu. Glavna knjiga trezora izvrenje budeta evidentira kroz sledee promene: Evidenciju planiranih iznosa; Evidenciju ugovaranja obaveza; Evidenciju zahteva za plaanje; Evidenciju plaenih iznosa; Evidenciju obaveza po osnovu odobrene potronje na osnovu planiranih iznosa, ugovorenih obaveza i zahtevane potronje.
14
Evidencija u glavnoj knjizi trezora zavisi od vrste i karaktera rashoda, a moe se podeliti na sledee celine: Evidencija tekuih izdataka; Evidencija kapitalnih izdataka; Evidencija finansiranja. Takoe se postavlja pitanje da li su za sve kategorije rashoda obavezne sve procedure i da li pojedini rashodi mogu zaobii neku od utvrenih procedura. Iz ovog razloga proces izvravanja budeta, po ranije prezentiranim fazama, neophodno je sistematizovati po ekonomskim kategorijama rashoda i odrediti procedure u njihovom izvravanju. Izdaci budeta, zavisno od grupe kojoj pripadaju, mogu prolazati kroz sve faze izvrenja, odnosno mogue ih je iskljuiti u pojedinoj fazi, zavisno od njihovog statusa i karaktera isplate. Automatski rashodi i trajno ugovoreni iznosi ne zahtevaju eksplicitno korienje "najavljene potronje", s obzirom da je njihova isplata opredeljena trajnim ugovorom ili je konstituisana kao zakonska obaveza. Najveim delom, za izdatke budeta koji predstavljaju zakonsku obavezu, plaanje se konstituie bez posebne procedure ugovaranja obaveza. Meutim, rezervacija sredstava je mogua, jer je ve unapred zakonom odreena. Ukoliko se vre rezervacije, kod izdataka koji imaju karakter zakonske obaveze, tada se na kraju obraunskog perioda mora strogo voditi rauna da li je korisnik podneo zahteve za plaanje po osnovu rezervacija. Ukoliko takvi zahtevi ne postoje, ove obaveze ne mogu se ponititi, ve se pripisuju kumuliranom dugu u bilansu stanja. Za razliku od ovih izdataka, diskrecioni izdaci obavezno prolaze proceduru ugovaranja i rezervisanja sredstava, s tim to se rezervacije za koje nije podnet zahtev za plaanje, na kraju godine gase i ne mogu preneti u narednu godinu. Jedan deo izdataka nema strogo definisanu formu, odnosno ne moe se jednostvano klasifikovati i moe imati istovremeno diskrecioni i automatski karakter. Tipini su izdaci za zarade i ostala lina primanja, transfere i subvencije. To znaajno komplikuje odluku o tome da li obezbediti evidenciju u svim koracima ili pak preskoiti fazu rezervisanja. Opredeljenje se obino zasniva na godinjem budetskom planu, koji obino limitira iznose potronje i na taj nain opredeljuje potrebu prilagoavanja potroakih jedinica odobrenim iznosima za potronju. Ukoliko budetom nisu strogo limitirani iznosi potronje, tada korienje sredstava iz meovitog oblika prelazi u proces automatizma i moe naruiti strukturu izvravanja budeta.
15
upravna interna kontrola i interna revizija (Ministarstvo finansija), eksterna revizija raunsko-sudska revizija (Dravna revizorska institucija), parlamentarno-politika skuptinska kontrola (skuptina republike, skuptina lokalne samouprave).
Kontrola budeta obezbeuje se kroz jasno definisane procedure u postupku ugovaranja obaveza i izvrenja plaanja, internu i eksternu reviziju. Proces izvrenja budeta u sistemu trezora predstavlja prvu kontrolu regularnosti procesa, koja se sprovodi na zakonom utemeljenim, jasnim i transparentnim pravilima formiranja dokumentacije, evidencije novanih i realnih tokova. Interna revizija predstavlja narednu fazu kojom se nastoje poboljati uinci u delu ostvarivanja ciljeva institucije, tako to se kroz sistematian pristup procenjuje i poboljava delotvornost upravljanja rizikom i procesima rukovoenja. Eksterna revizija sastoji se od procesa koji imaju za cilj da obezbede da se planiranje budeta, njegovo utvrivanje i korienje javnih resursa, odvija u skladu sa zakonom i da budu usmereni ka ostvarivanju ciljeva koje utvrde Skuptina i Vlada.
16
Republika, odnosno lokalna vlast, imaju direktnu ili indirektnu kontrolu nad vie od 50% kapitala ili vie od 50% glasova u upravnom odboru. ZAKLJUAK Budetski sistem ine budet Republike, budeti lokalnih vlasti i finansijski planovi organizacija obaveznog socijalnog osiguranja. Budetski cilj u pripremi i izvrenju budeta jeste makroekonomska stabilnost, odrivi i stabilni ekonomski razvoj i smanjenje finansijskog rizika Republike. Sloenost budetskog sistema i raznolikost poslova vezanih za primanje i izdavanje novca uslovili su da se i raunovodstvo koje se koristi u evidentiranju poslovnih promena prilagodi potrebama budeta. Zakon o budetskom sistemu jedinstveno ureuje planiranje, pripremu, donoenje i izvravanje budeta na nivou svih segmenata u sistemu. Integritet budetskog sistema obezbeuje se: zajednikom zakonskom osnovom, jedinstvenom budetskom klasifikacijom, jedinstvenom budetskom dokumentacijom, jedinstvenim sistemom budetskog raunovodstva i budetskom kontrolom i revizijom.
17
LITERATURA [1]Avakumovi .,Avakumovi J.,Marketing,Visoka kola za poslovnu ekonomiju i preduzetnitvo Beograd,2010 [2]Bojovi,P.,Pavlovi,.,Menadment finansijskih resursa,izdavaki centar za industrijski menadment,2006.god [3]Kotler P.,Marketing Management,Prentice Hall International Inc,Upper Saddle River,N.Yersey,2000. [4] ., ., ., , , , 2005.
18
19