You are on page 1of 5

. , , . , . , . . " " . , ( ). ? . , . , . " " " " , , . , (). " "? ( ). ( ) ( ). "" , ( ). . , . , . , " ". . (. ). , , . . , - , ? () ; () ( , ).

, . , (). " "? ( ). ( ) ( ). "" , ( ). . , . , . , " ". . (. ). , , . . , - , ? () ; () ( , ). " " " " , "" . !

Hegel (1770-1831, Nemaka)je, pored Kanta, najznaajniji mislilac Nemakog klasinog idealizma. Napisao je obimno delo. Meu njegovim knjigama istiu se Fenomenologija duha i Istorija filozofije. Kao i Aristotel, Hegel je dao svoju filozofsku istoriju prethodnih vekova civilizacije, dajui svakom filozofu prolosti mesto u razvoju duha. Ovaj razvoj duha je tema koja Hegela razlikuje od Kanta. Kant se nije bavio razvojem duha u vremenu, dok je to centralna tema kod Hegela. Hegel je istoriju duha shvatao kao put dolaenja duha do svesti o vlastitoj sutini. Duh je subjekt te istorije i kretanje duha prevashodno zavisi od njegove prirode, a ne od spoljanjih inilaca. Ono to duh pokree je tenja ka prevazilaenju postojeih ogranienih oblika miljenja. Hegel polazi od injenice da nijedna filozofija ne zahvata celu istinu, nego da na svet i oveka gleda iz svog ugla, naglaavajuci neke momente, a neke zanemarujui. Smenjivanje filozofija za Hegela ipak nije lutanje, nego svaka naredna filozofija negira neto iz prethodne, istovremeno se trudei da istine prethodne filozofije preuzme. Tako se kretanje duha odvija po emi koja ini dijalektiku duha: pozicija (teza) - negacija (antiteza) - sinteza. Kada se ovo kretanje prouava, Hegel je mislio da je jasan i cilj kome filozofija tei. Taj cilj je da slobodi obezbedi to istaknutije mesto i da sloboda postane odluujua u formiranju nauke i drutva. Duh tei tome jer shvata da je sloboda njegova sutina. Ovo shvatanje istorije Hegel je ilustrovao istorijskim razvojem od istonjakih carstava, preko grkih polisa, do modernog hriansko-protestantskog sveta. U tom razvoju se prava oveka i graanina poveavaju. Meutim, dvojna priroda Francuske revolucije (1789. godina; Hegel je tada imao 19. godina), u kojoj su proklamovane vee slobode i prava, ali je istovremeno dolo do revolucionarnog terora, uinila je Hegela opreznim. On je zbog toga istovremeno verovao u neminovnost napretka u istoriji, ali je naglaavao i znaaj postojeih obiaja i institucija (drava, crkva, porodica). Kao i u filozofiji, ono to je bilo ranije ne treba da bude potpuno negirano, nego "ukinuto". "Ukinuti", znai preuzeti "istinu" ranije faze, ali tu istinu ukljuiti u iru istinu, koja e se neto vie pribliiti istini celine - apsolutu. Taj Hegelov stav "istina je celina", znai da uvek treba da ispita i uvai sve dobre argumente o nekoj temi. Istinu ponekad i nije mogue rei ukratko, ve je potrebno prei dui put na kome se ona tek formira. Pravi zadatak filozofije je da odredi mesto nekog vremena u razvoju duha, jer filozofija je svoje vreme shvaeno u mislima. Pre Hegela ovaj momenat u filozofiji nije bio toliko naglaen. Ranije, predmet filozofije nisu bile stvari koje su na bitan nain zavisne od istorijskog vremena. Filozofija je preteno elela da preskoi prolaznost i vreme i posveti se onom to je nepromenljivo i veno.

Hegel je bio filozof zastraujue, monumentalne ambicije. Njegova filozofija nastoji da ugradi u sebe sve prethodne filozofije. U Hegelovoj filozofiji nema prostora za Boga koji bi bio s one strane univerzuma. Georg Vilhelm Fridrih Hegel rodio se 27.08.1770. u turgartu. Hegelov otac Georg Ludvig je bio nii dravni slubenik na dvoru vinterbekog vojvodstva. Hegel je bio najstariji od sve dece. Njegov mlai brat Georg Ludvig postao je oficir i uestvovao u Napoleonovom pohodu na Rusiju. Majka mu je umrla kada mu je bilo 11 godina. Hegel je bio veoma vezan za svoju sestru Kristinu. Kristina je oseala snanu privlanost brata. Nakon Hegelovog venanja (u njegovoj 40 godini) Kristinu je obuzelo neto to e Hegel kasnije nazvati histerijom. Godine 1820 smetena je u duevnu bolnicu, ali odmah je naredne godine putena. Tri meseca nakon bratovljeve smrti Kristina je izala u etnju i utopila se. 1779 umire njegov otac i ostavlja mu skromno nasledstvo. Januara 1801 Hegel odlazi u Jenu gde na univerzitetu dri predavanje za koja nije primao platu. Uzor itave Hegelove generacije je bio Gete. ak je zabeleeno pismo koje je Hegel pisao Geteu iz Berlina: Mojoj unutranjoj prirodi da li ste hranu i snagu da odoli apstrakciji i da pomou vaih slika odredim sebi pravac kao pomou signalnih vatri. Hegel je celog ivota slavio dan kada je pala Bastilja. Sloboda je ostala glavna preokupacija Hegelovog miljenja. Poto je 1793 godine diplomirao, Hegel je poeo da radi kao kuni uitelj u domu Karla Frodriha tajgeram Fon uga, aristokrate iz Berna. Hegel kao kuni uitelj se oseao izolovanim i povremeno je patio od duboke depresije. Kada je u pitanju odnos crkve i drave Hegel je smatrao da ljudsko bie ne sme biti rascepljeno na politiko religiozno bie. Crkva i drava se ne mogu razdvajati. Prema Hegelu Isus kae: Onako kako bi opti zakon za ljude hteo, i da za tebe ujedno vai, prema toj maksimi delaj. 1807 godine roen je Hegelov vanbrani sin Ludvig. 1811 godine u svojoj 41 godini Hegel se oenio sa Mari Fon Taker. Ona je bila iz ugledne nirnberke porodice upola mlaa od njega. 1812 godine dobio je devojicu koja je ubrzo umrla. Ali, posle nje su imali jo dva sina. Saznanje za Hegela je neto to inite. Ona je in, ali i prisustvo duha. Apsolutno znanje, kao najvii oblik znanja, je u formi potpune samosvesti i vlasti duha nad sobom dostupan jedino u krajnjoj taki misaonog procesa. Za Hegela filozofija istorije je sloboda. Delo Nauka logike odmah je Hegelu donelo priznanje. Dobio je tri ponude sa katedri za filozofiju u Berlinu, ali prekasno jer je ve prihvatio mesto profesora u Hajdelbergu. Hegelova enciklopedija je podeljena na tri dela:

Logika Filozofija prirode Filozofija duha

Hegelov politiki razvoj esto je bio pogreno tumaen. Hegel je zapoeo kao radikal koji eli da novu i revitalizovanu religiju upotrebi za prevazilaenje krize u javnom i politikom ivotu. Hegel je uporno tvrdio da uloga filozofije ne podrazumeva davanje vladarima ili bilo kome drugom. Uputstvo o tome ta je njena uloga ograniava se na pokazivanje onoga to je razumno u svakom pojedinanom sluaju.

Pre dvesta godina objavljena je, moda, najzanimljivija knjiga u istoriji filozofije. Mnogi je smatraju i najzagonetnijom. "Fenomenologija duha" predstavlja jedno od najveih klasinih filozofskih dela, iji se neposredan uticaj na celokupnu potonju filozofiju moe pratiti do danas. Njen autor, "superstar istorije filozofije", Georg Vilhelm Fridrih Hegel roen je 1770. u tutgartu, umro 1831. u Berlinu. Zastupao je uenje o apsolutnom idealizmu kao dijalektikom prevazilaenju subjektivnog i objektivnog idealizma i bio osporavan zbog svog dijalektikog metoda i teolokog poimanja istorije. Studirao je u Tibingenu zajedno sa elingom i Helderlinom. Za razliku od prerano sazrelog elinga, Hegel je sa svojom filozofijom relativno kasno stupio u javnost. Hegel je veoma cenio drevne grke filozofe, posebno Heraklita kao osnivaa dijalektike, a Fihtea i elinga je smatrao svojim prethodnicima. O Spinozinoj filozofiji je tvrdio da je "jedina istinita". Slubovao je kao privatni docent, redaktor, rektor gimnazije i kao profesor u Hajdelbergu, Jeni i Berlinu. U Berlinu je stekao ugled i slavu kao "pruski dravni filozof" i kao Nestor nemake filozofije. "Fenomenologija duha" je objavljena kao "Prvi deo sistema nauke". Na njenu pojavu je Hajnrih Hajne ispisao odu: "Ona nije izdeljana iz drveta iz koga se kraljevi rezbare, ve iz mermera iz koga se bogovi kleu". Ovo delo se smatra jednim od najdubljih filozofskih rasprava o pojmovnim "korenima i metafizikom utemeljenju slobode". Podnaslov "Fenomenologija duha" glasi: "Nauka o iskustvu svesti". Izvori slobode U "Fenomenologiji" Hegel razmatra pitanje temelja i izvora slobode, ispituje njenu istorijsku pojavnost i kretanje. Celokupni kruni razvoj duha se moe implicitno posmatrati kao razvoj slobode. Kroz ivot duha i istoriju njegovog pojavljivanja isijavaju se ciklino kretanje slobode i dijalektiki stepeni razvoja svesti koje odraava istorija i njeno oslobaanje od prirode. Hegelovo delo zasnovano je na ideji da su istorijske forme ljudskog ivota, sauvane u lancu "formi svesti", istovremeno i nuan uslov ne samo samorazumevanja ve i empatino shvaene "nauke". Kao dokaz za tu tezu, Hegel koncipira istoriju svesti koja zahvata sve oblasti duhovno-kulturnog ivota i deluje kao preduslov tom "znanju". Hegel je i galionska figura i Nestor filozofije nemakog idealizma. "Samo duhovno je stvarno" glasi centralni postulat koji karakterie njegovu idealistiku poziciju. Duhovno naelo "Svetskog duha" (Weltgeist), poiva i u svem razvoju, jer razvoj nije sluajan, ve manifestacija objektivnog duha. Pojedinac ne deluje, kao kod Kanta, kao moralna individua, ve Svetski duh deluje kroz individuu kao kroz svoj instrument. Linost koja deluje, na primer, vojskovoa, ili vojvoda, moe verovati da odreuje zbivanje kao iste radnje u sopstvenu korist zarad proirenja moi, ali tu je na delu "lukavstvo uma", shodno kome se sve zbivanje kroz aktere kao istorijska nunost zbiva. Hegel istrauje razvoj samosvesti. Istina je kretanje u sebi samoj. Svest je izdizanje iz ogranienosti. Stepeni fenomenologije duha su: Svest, Samosvest, Um. Time se dolazi do pojma Duha ije je bitno obeleje spoznaja. Duh se tako pojavljuje kao teorijski, praktian, slobodan. Sinteza fenomenologije je integrisana u postulat: "Miljenje je stvarnost ili stvarnost je miljenje". Bie i miljenje su identini kao to su stvarno i umno (racionalno) istovetni. Na

koncu su subjektivnost i objektivnost izmirene. Delovanje po Hegelu nije nita drugo do ostvarivanje unutranjeg moralnog cilja. Moralni zakon bi trebalo da postane prirodni zakon i time bi se zatvorio krug Prirode i Duha. Individue, narodi i epohe su za Hegela nuni stadijumi velikih procesa Svetske istorije. Takvo shvatanje istorije navelo je Hegela ka pozitivnoj oceni Pruske drave u ijoj je racionalnoj organizaciji on video otelovljeno visokorazvijeno duhovno naelo. Umetnost, religija i filozofija stoje kod Hegela iznad svetskog istorijskog procesa, odnosno iznad konkretnog istorijskog razvoja. Oni su, dakako, nezavisni od politike i drutvene realnosti, ali su ipak podvrgnute istorijskom razvoju, jer se u njima zbiva samorefleksija Apsolutnog duha. Iako on opisuje i analizira razvoj od antikog epa do modernog romana svoga vremena, njega umetnost zanima samo u svojoj funkcionalnosti kao pogled Apsolutnog duha. To antikoj umetnosti uspeva, dok u srednjem veku Umetnost ustupa pred religijom, koja se spaja sa miljenjem. Tek u filozofiji prosvetiteljstva Svetski duh pojima samog sebe i dolazi k sebi samom. Prijem "Fenomenologije" Hegelov uticaja na filozofiju i istoriju je bio enorman, te se moe jo jedino porediti sa Kantovim uticajem. Sa Hegelom se prekida predstava o "vanvremenoj" istini kao cilju sve filozofije. Miljenje nije zavisno od vremena kao puke "slike u ogledalu". Miljenje ne marginalizuje vreme, ne kapitulira pred njim. Ono je kao i sva filozofija " Duh epohe prikovane u Misao". Miljenju je centralna obaveza da preobrazi nepoznato u saznanje, da strukture i forme neslobode preobrazi u slobodu. Za francuskog istoriara Milea, "Fenomenologija" je bila Hegelovo "veliko otkrivalako putovanje", a njegov biograf Rozenkranc je u tom delu video Hegelovu "prolaznu krizu u izgradnji sistema". Rudolf Hajm je 1857. u svojim predavanjima o "Hegelu i njegovom vremenu" tvrdio da Hegel nije mogao da naini istorijsku kritiku od Kantove transcendentalne filozofije, ve da ju je kao psihologiju izmeao sa konkretnom istorijom. Iako je Hegel "Fenomenologiju duha" pisao sa ambicijom da osnuje jednu "novu filozofsku nauku", ona nije imala veliko neposredno delovanje u krugu njegovih uenika. Diltaj je "Fenomenologiju duha" nazvao "najgenijalnijim Hegelovim delom". Recepcija i uticaj vodili su od egzistencijalizma i renesanse Hegela u Francuskoj (Val, Kojre, Koev, Ipolit, Satr, Merlo-Ponti), preko neomarksizma (Luka, Bloh, Markuze) do hermeneutike (Gadamer, Riker) i ranog Habermasa. "Fenomenologija duha" je, recimo metaforino, "razvojni roman". Tu nailazimo kako na drevne istorijske, tako i na savremene junake samosvesti. Iako se oni zlopate sopstvenim protivrenostima, oni mogu samo iz sopstvenih preloma uiti. Otuda ima svrhe otvoriti poglavlja ovog grandioznog romana makar i dvesta godina docnije i podsetiti se da je put saznanja zacelo put zadobijanje slobode.

You might also like