You are on page 1of 69

Dorotea Bai

Srednjovjekovna batina
Parka prirode Papuk

Dorotea Bai Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

Recenzije mr. Silvija Pisk Urednik i voditelj projekta Dorotea Bai (autor teksta) Izdava Javna ustanova Park prirode Papuk Za izdavaa dr. sc. Ivica Samardi Lektura i korektura prof. Gordana Makar Graka priprema i tisak Graka d.o.o., Osijek Fotograje Branko tivi, Goran Pavi, Dorotea Bai, Goran Radoni, Daniel Zec, Vlatko melar, Alen Jurenac, Arhiv JU PP Papuk

ISBN 978-953-99456-3-1 CIP dosupan u GISKO, 2009.

Zahvaljujemo svima koji su podrkom, korisnim savjetima i ustupanjem fotografija upotpunili ovu publikaciju i na taj nain sudjelovali u realizaciji ovog projekta. Posebno zahvaljujemo Konzervatorskom odjelu u Poegi Uprave za zatitu kulturne batine Ministarstva kulture na strunoj pomoi i ustupanju dokumentacije.

Dorotea Bai

Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

Velika, 2009.

Neko davno isklesae udesnu graevinu kraj stijenja Valjali kamen na kamenu, zidali ciglu kraj cigle, dizali zdanje do zdanja, onda podignuto opasali pustim zidinama Marinko Ivanievi, San o movari

Sadraj PREDGOVOR ..........................................................................................................9 UVOD ...................................................................................................................... 11 SPOMENICI PROFANOG KARAKTERA ................................................ 14 Utvrda Kamengrad ................................................................................................. 15 Utvrda Straeman ................................................................................................... 18 Utvrda Velika .......................................................................................................... 20 Pogana gradina kod Doljanovaca ........................................................................ 24 Stari grad Oruli .................................................................................................... 25 Ruica grad kod Orahovice ................................................................................... 27 Plemika kurija kod Orahovice ........................................................................... 34 Drenovaka utvrda Klak .................................................................................... 36 Utvrda Voin ............................................................................................................ 38 SPOMENICI SAKRALNO PROFANOG KARAKTERA ................. 40 Stari grad Kaptol ..................................................................................................... 41 Kutjevaki povijesni kompleks ............................................................................. 46 SPOMENICI SAKRALNOG KARAKTERA ............................................. 50 upna crkva sv. Mihovila u Straemanu ............................................................. 51 upna crkva sv. Augustina u Velikoj ................................................................... 52 upna crkva sv. Petra i Pavla u Kaptolu .............................................................. 54 Manastir sv. Nikole kod Orahovice ..................................................................... 55 upna crkva sv. Kria u Orahovici ...................................................................... 58 Crkva sv. Georgija u Slatinskom Drenovcu ....................................................... 59 Crkva Pohoenja Blaene Djevice Marije u Voinu ........................................ 60 Rjenik manje poznatih pojmova ........................................................................ 63 LITERATURA ....................................................................................................... 67
Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

Predgovor Unato svome imenu, Park prirode Papuk svijetli je primjer brige ne samo za prirodna bogatstva nego i za kulturnu batinu, koja je na tom podruju i vie negoli raznovrsna. U toj arolikosti povijesnih ostataka iz najstarijih vremena do novije povijesti posebna pozornost posveena je velikom broju srednjovjekovnih spomenika. Dokaz tome je i publikacija Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk arheologinje Dorotee Bai koja itatelju donosi vrlo koncizne i provjerene podatke, te zanimljivosti o srednjovjekovnim ostacima tog dijela Slavonije. Publikacija je podijeljena u tri poglavlja: spomenici profanog karaktera (srednjovjekovne utvrde), spomenici sakralno-profanog karaktera i spomenici sakralnog karaktera. Prvo, najdue poglavlje obuhvaa devet utvrda. Osim poznatijih poput Ruice, Velike i Kamengrada, obraene su jo i utvrda Straeman, Pogana gradina kod Doljanovca, Oruli kod Orahovice, plemika kurija kod Orahovice, Drenovaki grad Klak i Voin. Predstavnici spomenika sakralno-profanog karaktera su Kaptol (nekadanji poeki Zborni kaptol s utvrdom, crkvom i stambenim traktom), te Kutjevaki povijesni kompleks (crkva sv. Marije, juno krilo nekadanjeg cistercitskog samostana, zapadno i istono krilo dananjeg dvorca, sustav vinskih podruma i park). Tree poglavlje obuhvaa sakralne spomenike s podruja Parka. Radi se o crkvama Sv. Mihovila u Straemanu, Sv. Augustina u Velikoj, Sv. Petra i Pavla u Kaptolu, Sv. Kria u Orahovici, Sv. Georgija u Slatinskom Drenovcu i Pohoenja Blaene Djevice Marije u Voinu. Veina crkava danas ima status upne crkve, ali je na mjestu srednjovjekovne crkve. Osim crkava autorica donosi i osvrt na manastir sv. Nikole kod Orahovice koji ne potjee iz srednjovjekovnog vremena (iako se vjerojatno nalazi na mjestu srednjovjekovnog pavlinskog samostana), ali je imao vanu ulogu u osmanlijskom razdoblju Slavonije. Autorica na znanstven, a opet laicima razumljiv nain navodi najvanije informacije za svaki spomenik (utvrdu i crkvu), tj. odreuje smjetaj, navodi priblian nastanak, prvi spomen u izvorima, vlasnike i sudbinu svakog spoSrednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

menika. Nakon kratkog uvida u povijest pojedinog spomenika autorica detaljno opisuje sadanje stanje. Isto tako saznajemo koji su restauratorsko-konzervatorski radovi izvreni, te jesu li obavljana arheoloka istraivanja. Publikacija je opremljena bogatim slikovnim materijalom koji se sastoji od karte Parka prirode Papuk s ucrtanim spomenicima, tlocrtima pojedinih spomenika preuzetim iz postojee literature, te slikama iz arhive JU Park prirode Papuk. Iako autorica koristi znanstveni rjenik, donosi i Rjenik manje poznatih pojmova kako bi pribliila tematiku to veem broju zainteresiranih. Ova publikacija je sukus edukativnog materijala namijenjenog posjetiteljima Parka prirode Papuk i znanstvenog pristupa povijesnom nasljeu na spomenutom podruju, te bi svakako u budue vrijeme mogla potaknuti znanstvenike da se posvete daljnjim istraivanjima lokalne povijesti, kao i mnoge zaljubljenike u povijest i prirodu da posjete Park prirode Papuk i sami se uvjere u raznolikost njegove batine. mr. sc. Silvija Pisk

10

Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

Uvod Podruje Parka prirode Papuk prirodna je geografska i povijesna cjelina u kojoj se tisuljeima odvijao intenzivan ivot razliitih civilizacija koje su ovdje ostavile tragove svog postojanja. Raznovrsni materijalni dokazi tog ivota, od arheolokih lokaliteta, povijesnih i ruralnih cjelina, utvrenih gradova, sakralih graevina, do pojedinanih zgrada, svjedoe o kontinuitetu naseljavanja i kulturi ivljenja u razliitim stilskim i vremenskim razdobljima. Kulturno-povijesno nasljee nemogue je ouvati bez stalne brige na podruju zatite, popularizacije, prezentacije i revitalizacije kulturnih dobara. Iznimno bogata kulturna batina Parka prirode Papuk, kao zatienog podruja posebnih obiljeja, donosi odgovornost za njeno ouvanje i za stvaranje boljih uvjeta za zatitu kulturnih dobara, ponajprije onih najvie spomenike kategorije i onih najugroenijih utjecajima vremena i ljudskim intervencijama. Dio trajne djelatnosti Parka prirode Papuk odnosi se na brigu o kulturno-povijesnoj batini u smislu praenja i utvrivanja najnovijih spoznaja, provoenja programa ouvanja i zatite, te popularizacije i prezentacije u sklopu turistike ponude Parka. Na prostoru Parka prirode Papuk smjeten je velik broj srednjovjekovnih utvrda, budui da je ovo podruje bila vana pogranina zona prema nadiruoj osmanlijskoj opasnosti. Ti su srednjovjekovni gradovi, uz svoj karakter arheolokih i povijesnih spomenika, postali vani i nerazdvojivi elementi krajolika. Neke od najbolje sauvanih i najreprezentativnijih srednjovjekovnih utvrda predosmanlijskog razdoblja, nalazimo upravo na prostoru Parka prirode Papuk, a u neposrednoj blizini smjestio se jo niz drugih povijesnih i sakralnih graevina, meu kojima su stari grad Kaptol i Voinska utvrda. Ovaj rad ograniava se na kataloku obradu spomenika kulturno-povijesne batine na podruju Parka prirode Papuk i u njegovom rubnom podruju, dajui kratak osvrt na povijest svakog spomenika i opis sadanjeg stanja, a napisan je s ciljem utvrivanja trenutanih spoznaja, stvaranja podloge za njihovo sustavno istraivanje i zatitu, te njihove popularizacije i to kvalitetnije prezentacije posjetiteljima. Namijenjen je posjetiteljima Parka prirode Papuk, brojnim planinarima i svim zaljubljenicima u nau povijesnu batinu.
Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

11

Karta Parka prirode Papuk s prikazom poloaja spomenika srednjovjekovne batine (arhiva JU PP Papuk)

12

Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

13

Spomenici profanog karaktera

14

Spomenici profanog karaktera

Utvrda Kamengrad Ruevine srednjovjekovne utvrde Kamengrad nalaze se na Papuku, iznad Kamenskog Vujaka, udaljene oko 13 km od Voina. Utvrda je sagraena na nepristupanom mjestu, na nadmorskoj visini od gotovo 612 m, a spominje se jo u srednjem vijeku kao Castrum Kwuar (1420.), Castrum Kew War (1421.), Castrum Kewar (1475.). Maarska rije kvr znai kamena utvrda, a otuda potjee i dananji naziv Kamengrad. Utvrda se ranije nazivala Crkvenik prema srednjovjekovnom nazivu oblinjeg potoka Brzaje. Pretpostavlja se da su prvi graditelji utvrde bili braa Filip i Lovro, poeki upani iz roda Rad potkraj 13. stoljea. Utvrda Kamengrad je u vie navrata mijenjala vlasnike poevi od Nikole Treutala, Petra eha Levanjskog, Ivana Zapolje, pa sve do obitelji Tahy. Osmanlije su nakon osvajanja grada 1539. godine u njemu postavili svoju stalnu posadu sastavljenu od 35 konjanika i 50 pjeaka (martolosa). Kamengrad je krajem 1687. godine od Osmanlija oslobodila vojska hrvatskog bana Nikole Erddyja uz pomo domaih ustanika. Utvrda je djelomino razorena u borbi s carskom vojskom, pa zatim i naputena. Podatci carskog slubenog popisa iz 1702. navode da se utvrda nalazi u ruevnom stanju.

slika 1. Kamengrad pogled na palas (fotoarhiva JU PP Papuk)


Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

15

slika 2.
Kamengrad - kula (fotoarhiva JU PP Papuk)

Kompleks utvrde Kamengrad sastoji se od vanjskog obrambenog zida ojaanog polukrunim obrambenim kulama i sredinjeg objekta (palasa). Konani izgled utvrdi, ije sauvane ostatke danas vidimo, dao je poetkom 16. stoljea tadanji vlasnik Ivan Zapolja. Palas u tlocrtu ima oblik nepravilnog etverokuta. Na sjevernoj strani stajao je toranj ispod kojeg se ulazilo. Utvrda je opasana vrstim vanjskim zidom ojaanim sa est polukula sa strijelnicama, od kojih se etiri nalaze na jugu, jedna na sjeveru i jedna na zapadu, gdje su bili cisterna i ulaz u utvrdu sa straarnicom. Na jugoistonoj strani iskoritena je prirodna stijena za temelje zidina utvrde. Palas je graen lomljenim kamenom, a kutni dijelovi i otvori prozora i vrata izvedeni su klesanim kamenom. Utvrda Kamengrad odigrala je znaajnu ulogu u kasnosrednjovjekovnoj povijesti Slavonije, te zauzima vano mjesto u naoj srednjovjekovnoj fortifikacijskoj arhitekturi.

slika 3. tlocrt utvrde Kamengrad (fotoarhiva JU PP Papuk)

16

Spomenici profanog karaktera

slika 4.

Kamengrad, idejna rekonstrukcija (M. orak)

Legende o Kamengradu Znatan broj danas sauvanih narodnih legendi potjee jo iz osmanlijskog vremena koje je ostavilo dubok trag u pukom sjeanju. Kao uz mnoge srednjovjekovne utvrde, i uz Kamengrad je vezana drevna legenda o sakrivenom blagu koja se sauvala u narodnoj predaji okolnih sela. Legenda kae da je u podrumima utvrde Kamengrad nakon progona Osmanlija ostalo sakriveno mnogo zlata koje je uvala strana zmija sa zlatnom krunom na glavi. Tko god da je pokuao doi do blaga, pobjegao bi u strahu ugledavi zmiju kako lei na dukatima. Druga legenda takoer govori o blagu koje su Osmanlije bjeei ostavili sakriveno na raznim okolnim mjestima, na primjer pod kamenom u obliku lisice na livadi Odinici. Osim ovih legendi, u narodnoj predaji ostalo je ivo vjerovanje o ljekovitosti vode iz bunara urinac, koji se nalazio ispod utvrde Kamengrad.

Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

17

Utvrda Straeman Utvrda Straeman smjetena je na udaljenosti od oko 3 km sjeverno od mjesta Straeman koje se u srednjevjekovnim povijesnim izvorima spominje kao Straemlje. Utvrda se nalazi na brdu karakteristinog toponima Grad, na 584 m n/v, izmeu potoka Straemanka i Radovanka. Pretpostavlja se da je stara srednjovjekovna cesta vodila uz potok Radovanka prema sjeveru, gdje se blizu Ivake glave ravala prema Drenovcu i prema Voinu, to potvruju i kasniji habsburki izvori iz 18. stoljea. Srednjovjekovno naselje Straemlje je po svemu sudei mnogo starije od straemanske utvrde. Srednjovjekovni podatci o utvrdi vrlo su oskudni i veinom se odnose na njezine gospodare Straemanske. U razdoblju izmeu pada Poege i pada Kamengrada, izmeu 1537. i 1539. godine, pod Osmanlije je dospjela i straemanska utvrda, iako o tome nema sauvanih izravnih povijesnih podataka. Mogue je da ova utvrda nije bila koritena kao uporite u posljednjim pokuajima organizacije obrane u

slika 5. ruevine utvrde Straeman (fotoarhiva JU PP Papuk)

18

Spomenici profanog karaktera

Poekoj kotlini. Niti u osmanlijskom razdoblju nema podataka o vojnom koritenju straemanske utvrde. Pored utvrda Kamengrad i Velika, vjerojatno je Osmanlijama bilo suvino jo i u straemanskoj utvrdi drati svoju vojnu posadu. Iz osmanlijskih je izvora poznato da su stanovnici varoi, odnosno podgraa Straemana, bili duni odravati utvrdu Kamengrad kao zidari i tesari ili raditi kao klesari topovskih kugli i zato su bili osloboeni davanja poreza. Ruevine utvrde Straeman spominju se u postosmanlijskom popisu iz 1698. godine kao dobre, odnosno u dobrom stanju. J. Kempf ostatke te utvrde navodi kao hrpu neobina kamenja jer se kamen s utvrde vjerojatno u 18. stoljeu koristio pri gradnji dvorca Jankovia Daruvarskih u Straemanu ili biskupove kurije u Bikupcima.

slika 6.

poloaj utvrde Straeman (fotoarhiva JU PP Papuk)


19

Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

Utvrda Velika Srednjovjekovna utvrda Velika nalazi se oko 1 km sjeverno od dananjeg naselja, na nadmorskoj visini od 452 m, na junom rubu brda Lapjak koje se prua u smjeru sjever jug izmeu tokova potoka Velianka i Duboanka. Oppidum Velyke, srednjovjekovno trgovite, nalazilo se na mjestu dananjeg velikog groblja kod crkvice sv. Marka. Tu se nalazila palaa, grad i katel graen od velikog klesanog kamena i velikih cigli. Bili su to posjedi plemia Velyke i Bekefi Velyke. Posjedi plemia Velike prostirali su se gotovo itavim podrujem junih obronaka Papuka i djelomino sjevernim dijelom Poeke kotline. Vjeruje se da je i potok Velianka dobio ime po naselju Velyke, a ne obratno. T. uri u svom opisu Velike spominje da se iz jednog dokumenta iz 1332. godine saznaje da u podgrau (de Subcastro Velika) postoji upa i crkva, a na brdu utvrda (castrum). U to vrijeme ve postoji crkva sv. Marije, a 1429. godine spominje se upska kola.

slika 7. utvrda Velika (fotoarhiva JU PP Papuk)

20

Spomenici profanog karaktera

Tijekom 14. stoljea u ispravama poekog Kaptola nalazimo plemie de Velike, te Bekefije de Velike vie puta, to posredno moe posvjedoiti postojanje njihove utvrde, castruma, koji se nazivao Welyke i Welika. U dokumentu iz 1435. godine koji govori o diobi imanja izmeu plemia Velikih i Bekefija Velikih opisani su trgovite pod utvrdom, plemika kurija i kue, klaustar ili samostan i crkva sv. Marije, te utvrda Velika. Iz opisa se razabire zaputeno stanje utvrde, s kulom bez krovita i naputenim sobama. U istom dokumentu iz 1435. spominje se i neki samostan, ali bez naznake kojem je redu pripadao. ini se da za osmanlijske vlasti franjevci preuzimaju njegovo mjesto, iako se ne zna jesu li preuzeli samo crkvu ili itav posjed. Franjevaki povjesniar P. Cvekan smatra da franjevci prije sredine 16. stoljea nisu ovdje imali svoj samostan. Tona godina osmanlijskog osvajanja Velike nije poznata, no pretpostavlja se da je to bilo izmeu 1537. godine, kad su Osmanlije osvojili Poegu, i 1539. godine, kad su osvojili Kamengrad. Nije poznato je li tom prilikom utvrda Velika bila u stanju pruiti bilo kakav ozbiljniji otpor, pa ak je li bila uope nastanjena. Moda injenica da je u Velikoj i okolici za osmanlijske vladavine ostalo katolika govori u prilog tome da nije bilo nekog jaeg otpora iz utvrde Velika. U opisu posjeda Tretanovac iz 1702. godine opisuje se Velika kao naputeni castrum, iji zidovi jo djelomino stoje i koji je od pamtivijeka

slika 8. ostatci kamina u kuli utvrde Velika (fotoarhiva JU PP Papuk)


Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

slika 9. utvrda Velika ulaz u kulu (fotoarhiva JU PP Papuk)


21

nenastanjen. U istom opisu spominje se i samostan otaca franjevaca s malom crkvom sv. Augustina. Utvrda Velika, danas slino veini istovremenih gradova poznata kao Turski grad, imala je gotovo iskljuivo obrambenu funkciju, pa je zato relativno malih dimenzija (duine oko 40 m, irine blizu 20 m). Sagraena je od vrstog lomljenog i priklesanog kamena, u tlocrtu ima oblik pravokutnika s trokutastim dodatkom, viekatnom glavnom brani kulom na sjeveru od kuda je prilaz utvrdi bio najlaki. Kula je sauvana do razine drugoga kata i u njoj su jo vidljivi ostatci kamina. Izvorno je imala etiri kata od kojih je posljednji bio drveni, to je vidljivo iz poloaja drvenih greda u zidu. Zapadni uzduni zid bio je sruen gotovo do temelja. Istoni uzduni zid na kojem se nalazi ulaz u utvrdu bio je bolje sauvan, u visini do priblino pet metara. Ulaz u utvrdu zatien je dodatnim zidom koji je dobro sauvan.

slika 10. utvrda Velika idejna rekonstrukcija (M. orak)

22

Spomenici profanog karaktera

Prema stilskim znaajkama zidina i pojedinostima gradnje moglo bi se oekivati da je utvrda Velika sagraena u 13. stoljeu. Nepostojanje klesanih detalja moe znaiti da se investitor odluio za jeftiniju varijantu gradnje. Prepoznatljive su dvije faze izgradnje utvrde: izvedba osnovnog volumena i nadogradnja palasa. Moda drugoj fazi treba pripisati pred-ulaznu prigradnju, no kako arheoloka istraivanja jo nisu provedena, treba priekati s konanim zakljucima. Budui da povijesni podatci o diobi plemia Velikih i Bekefija iz 1435. godine spominju da je brani kula bez krova, te da su prostorije utvrde naputene, moemo pretpostaviti da je utvrda Velika zarana zaputena, a uskoro i naputena. Time je zakoen, odnosno izostao, bilo kakav daljnji razvoj utvrde, to potvruje injenica da do sada nismo naili ni na kakve tragove novih stilskih oblika. Skueni prostor i dva, pa i vie vlasnika, vjerojatno nisu bili poticajni za daljnji razvoj utvrde. Pokua li se predoiti ovakav tijek zbivanja, pred nama je romanika utvrda iz druge polovine 13. stoljea, koja je relativno sauvana, specifina oblikovanja i bez bilo kakvih stilskih promjena i dodataka, to je, dakako, znaajna vrijednost za sagledavanje razvoja nae srednjovjekovne arhitekture. U tijeku su konzervatorski radovi na sanaciji zidina utvrde, pod vodstvom Konzervatorskog odjela u Poegi Uprave za zatitu kulturne batine Ministarstva kulture, a nakon zavretka istih, u planu je provoenje arheolokih istraivanja.

slika 11. tlocrt utvrde Velika (arhiva JU PP Papuk)


Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

23

Pogana gradina kod Doljanovaca Slabo poznata srednjovjekovna utvrda kod Doljanovaca, zvana Pogana gradina, udaljena je oko 4 km od Kaptola. Pretpostavlja se da je sluila kao prepotova utvrda, Prepostvra, odnosno prepozitura, kako se spominje u predosmanlijskim izvorima iz 1537. godine. Tome u prilog govore i osmanlijski popisi iz 16. stoljea koji spominju selo Doljanovac, drugim imenom Prepotija. Kula bastion u Doljanovcima, na lokalitetu Pogana gradina, bila je etverokutnog tlocrta, dimenzija oko 10 x 12 metara i zatiena opkopima. Utvrdu kojoj se danas jedva naziru tragovi, na uzvienom poloaju duboko u Papuku, vjerojatno je dao sagraditi poeki prepot u vrijeme nadolazee osmanlijske opasnosti kao sigurno pribjeite kanonicima Zbornog kaptola sv. Petra u Kaptolu. Stari grad u Kaptolu je zbog svojeg karaktera crkvene ustanove, odnosno Zbornog kaptola sv. Petra, dalje opisan kao poseban tip spomenika sakralno profanog tipa.

slika 12. tlocrt utvrde Pogana gradina

24

Spomenici profanog karaktera

Stari grad Oruli Ostatci srednjovjekovne utvrde Oruli, poznatije kao Stari grad, nalaze se na planini Papuk, ispod vrha Kapavac (792 m), na oko 3 km udaljenosti od Ruica grada. Utvrda je izgraena na teko pristupanom brijegu na oko 700 m nadmorske visine, zatiena strmim brdskim kosinama. Rije je o plemikom gradu ili utvrdi koja jo nije sasvim istraena, a koja prema . Szabi svojom veliinom dostie duinu Ruica grada. O ovoj utvrdi nema izravnih povijesnih podataka, iako je mogue da se u povijesnim izvorima iz 13. i 14. stoljea neki podatci odnose upravo na ovu utvrdu, a ne na oblinji Ruica grad. Kompleks utvrde u tlocrtu ima oblik izduenog pravokutnika orijentiranog u pravcu sjever jug sa zavrnim polukrunim kulama na sjevernoj i junoj strani. Izrazito izdueni oblik utvrde prati konfiguraciju terena. Zidovi su dugaki oko 115 m, a u najirem dijelu utvrda ima irinu od oko 25 m. Tlocrt otkriva razdiobu utvrde na etiri dijela. Dio zidova sauvan je u visini do 7 m, a na jednom od zidova naziru se tragovi vrata i uskog prozorskog okvira. Stijene na kojima je smjetena utvrda upotrijebljene su za temelje zidina koje su izgraene lomljenim kamenom. Dok je vanjsko lice zidova obloeno priklesanim kamenom, unutranjost je izvedena manjim lomljenim kamenjem i velikim koliinama gaenog vapna. ini se da je cijela utvrda bila obukana ukasto-smeom bojom. Unutar kompleksa utvrde naziru se pregradni zidovi u smjeru sjever-jug, no kako jo nisu obavljena arheoloka istraivanja, o unutranjem rasporedu prostorija, te lokaciji cisterne i drugih objekata, ne moe se nita zakljuiti.

slika 13. tlocrt Starog grada Orulia (. Szabo)


Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

25

slika 14. ruevine


Starog grada Orulia (fotoarhiva JU PP Papuk)

ini se da je ovaj srednjovjekovni kompleks utvrde stariji od susjednog Ruica grada i mnogo jednostavnije graen (. Szabo). Ove srednjovjekovne utvrde danas se nalaze podalje od glavne cestovne komunikacije koja preko Krndije povezuje Orahovicu i Kutjevo. Stariji je put, ucrtan na habsburkoj vojnoj karti iz 1782. godine, prolazio neto zapadnije i nije slijedio potok Tisovac kao dananja cesta, ve je iao zapadno od potoka Voenice i ispod Ruica grada dalje prema utvrdi Oruli i preko vrha Kapavac prelazio na drugu stranu Krndije. Pretpostavlja se da je to stara srednjovjekovna cesta, danas markirana planinarska staza zvana rimski put. Tome u prilog govori i sam poloaj srednjovjekovnih orahovakih utvrda s kojih se moglo vriti nadzor nad okolnim prometnicama. Drugi srednjovjekovni put prolazio je preko Crkvara slijedei potok Iskrica do manastira sv. Nikole, pa odatle preko Petrovog vrha prema Kutjevu.

slika 15. kula Starog grada Orulia (fotoarhiva JU PP Papuk)

26

Spomenici profanog karaktera

Ruica grad kod Orahovice Srednjovjekovna utvrda Ruica grad, jedan od najveih srednjovjekovnih fortifikacijskih kompleksa u Hrvatskoj, nalazi se 2,5 km sjeverozapadno od dananjeg grada Orahovice. Smjetena izmeu sjevernih obronaka Papuka i Krndije, juno od sela Duzluk, ova utvrda povrine 8000 m2 zauzima hrbat na visini od 378 m, pristupaan samo s june strane. Ruica grad je najbolje znanstveno istraen, valoriziran i prezentiran spomenik kulture najvie kategorije na ovom prostoru. Prvi povijesni podatak u kojem se spominje Orahovica nalazi se u ispravi kralja Andrije II. iz 1228. godine koja navodi posjed nobilium de Raholcha. Ime posjeda i utvrde u povijesnim se izvorima pojavljuje u razliitim oblicima: Raholcha, Raholcza, Rachowcha, Rahowza, Roholcza, Ruhocha. Pretpostavlja se da su dananji nazivi Ruica grad i Orahovica pukom etimologijom izvedeni iz ovih oblika imena srednjovjekovnog posjeda.

slika 16. Ruica grad (fotoarhiva JU PP Papuk)


Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

27

LEGENDA: 1 2-5 PREDVORJE PALASA (PRIZEMLJE) - GOSPODARSKE PROSTORIJE (I i II ETAA) - STAMBENE PROSTORIJE BASTION (PRIZEMLJE) - GOSPODARSKE PROSTORIJE (KAT) - STAMBENE PROSTORIJE (II ETAA) - KUHINJA DVORSKA KAPELA SAKRISTIJA CETVEROKUTNA KULA KULA PROSTOR IZMEDU ULAZNOG MOSTA I ULAZA PREMA PALASU PROSTOR ZA OBRANU, STRAARSKE KULE PLATO ZA OBRANU PLATO ZA ARTILJERIJU RENESANSNA KULA RADNE I STAMBENE PROSTORIJE PROSTOR RADIONICA POLUKULA U ZAPADNOM BEDEMU PROSTOR S OSTACIMA ZIDOVA GOSPODARSKIH PROSTORIJA KULA U ISTOCNOM BEDEMU GLAVNI ULAZ U PALAS

6 7, 8, 9, 10 7, 8 10 11 12 13 14 15 16, 17 18 19 20 21, 22, 23 24 25 26 27 28

slika 17. tlocrt Ruica grada (B. Kralik, 1984.)

A, E, F, H, I, J BEDEMI B SAMOSTOJECI ZID S PUKARNICOM C OSTACI POKRETNOG MOSTA D POLUKRUNI BASTION S OTVORIMA ZA ARTILJERIJU G SJEVERNI ZID BASTIONA K POTPORNI ZID L PODZID PRED GLAVNIM ULAZOM M DIO OBRAMBENOG ZIDA N SAMOSTOJECI ZID O OBRAMBENI ZID PREMA ULAZNOM MOSTU P OBRAMBENI ZID R MASIVNI TROKUTASTI ZID PALASA S MASIVNI ZATITNI ZID PROSTORA 24 T ULAZNA VRATA PREMA PLATOU ZA ARTILJERIJU (19)

28

Spomenici profanog karaktera

Orahovaka se utvrda (castrum) prvi puta spominje 1321. godine kao kraljevski posjed. Kralj u Orahovici postavlja svoje katelane, koji su uglavnom bili virovitiki upani. Kralj Ludovik I. 1347. godine daje orahovaku utvrdu i njene posjede glavnom taverniku Lovri Totu i njegovim roacima u zamjenu za njegovu utvrdu Zrin, na jugu Zagrebake upanije. Kralj ovu razmjenu potvruje 1357. godine, te izdaje potvrdnicu Lovrinim sinovima. Glavni naslovnik te potvrdnice bio je Lovrin sin Nikola Kont, jedan od vanijih velikaa u vrijeme kralja Ludovika I. Poslije njegove smrti 1367. godine utvrdom i posjedom upravljaju njegovi roaci, zaetnici posebne loze de Raholcha. Loza Orahovakih izumire oko 1427. godine, a vlast nad utvrdom pripada potomcima Nikole Konta, koji se u 15. stoljeu nazivaju Ilokima, po svom posjedu Ilok. Svoj vrhunac i puni sjaj Ruica grad dosegnuo je u vrijeme mavanskog bana i erdeljskog vojvode Nikole Ilokog ( 1477.) i njegovog sina Lovre Ilokog ( 1524.), mavanskog bana i bosanskog hercega. Nakon smrti Lovre Ilokog, Ruica grad i pripadajui posjed dolaze u ruke glavnog kraljevskog stolnika Ladislava Morea od Csule, koji je oenio Lovrinu udovicu Magdalenu. Tride-

slika 18. ostatci kamina u Ruica gradu (fotoarhiva JU PP Papuk)


Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

slika 19. dvorska kapela u Ruica gradu (fotoarhiva JU PP Papuk)


29

setih godina 16. stoljea Ladislav More iz Ruica grada alje kralju izvjetaje o kretanju Osmanlija koji su 1537. god. pokuali zauzeti utvrdu, ali nisu uspjeli. Ruica grad je ipak pao u ruke Osmanlija pod vodstvom Muratbega 1542. godine. Ruica grad je Osmanlijama sluio kao utvrda manjeg znaaja. Nakon protjerivanja Osmanlija 1685. godine Ruica grad ostaje ruevina, a u njemu je nakratko smjetena carska vojska. Slubeni carski popis iz 1702. godine donosi opis utvrde bez krova, koji je ouvan jedino nad dvorskom kapelom. Utvrda vie nije obnavljana, a od 18. stoljea orahovaki posjed mijenja niz vlasnika: od carske komore 1722. godine otkupljuje ga barun de Cordua, 1723. barun Fleischman, 1730. u posjedu je grofa Pejaevia, koji prodaje utvrdu D. Mihaloviu, zatim je u vlasnitvu Heinea i Pfeifera, a poetkom 20. stoljea prelazi u ruke baruna Gutmana. Tijekom svog postojanja Ruica grad se esto dograivao, ureivao i obnavljao. Izgraen je u vie faza, a u tlocrtu ima oblik nepravilne elipse. Zidan je preteno lomljenim kamenom, dok su mlai dijelovi izgraeni opekom. Glavni dio kompleksa zauzima raskoan, dobro utvren i pomno zatien palas, uz koji je na istoku prislonjena dvorska kapela. Palau sa zapadne i istone strane okruuju razliite radne i stambene prostorije, a utvrdu izvana opasuju obrambeni bedemi (najvee debljine 9 m) i kule. Palas je graen na visinu dva kata. Sredinji dio zauzima unutarnje dvorite s trijemom preko kojeg se pristupalo svim ostalim dijelovima palae. U sjevernom dijelu smjetene su prostrane sobe namijenjene udobnom stanovanju, dobro osvijetljene nizom prozora i grijane kaminima, iji su tragovi dobro vidljivi. Uske prostorije natkrivene bavastim svodom, koji je jo sauvan u junom dijelu palae, imale su uglavnom gospodarsku namjenu.

30
Spomenici profanog karaktera

slika 20. kruno stubite u Ruica gradu (fotoarhiva JU PP Papuk)

slika 21. dovratnik sa stlaenim lukom (fotoarhiva JU PP Papuk)

S istone strane palasa, pored kule, smjetena je prostrana dvoetana gotika dvorska kapela s trostraninim zavretkom svetita, poduprta kontraforima. Zidovi kapele perforirani su visokim iljastolunim gotikim prozorima s vrsno obraenim profiliranim prozorskim okvirima. Dvorska kapela Ruica grada jedna je od najveih kapela u utvrdama srednjovjekovne Slavonije, a specifina je kao tip crkvetvrave, jer je prizemlje graevine sluilo kao kapela, dok je gornja etaa zatiena krunitem sa strijelnicama sluila u obrambene svrhe. Uz palau i kapelu sauvan je i niz drugih prostorija namijenjenih za stanovanje i razliite zanatske radionice. O visokom standardu stanovanja na Ruica gradu svjedoe razliiti arheoloki ostatci: podovi prostorija bili su poploeni pravilno klesanim kamenim ploama, prozori palae bili su ostakljeni, a utvrda je imala sustav vodovoda. O udobnosti stanovanja govore i tragovi veeg broja kamina koji su bili bogato ukraeni keramikim penjacima. Dijelove palae ukraavali su umjetniki oblikovani i vrlo precizno klesani elementi kamene plastike poput krunih stubita, dovratnika, nadvratnika, konzola, vijenaca i kapitela. U stambenim prostorijama nalazila su se sjedala smjetena u prozorskim udubljenjima. Obilan arheoloki materijal s Ruica grada obuhvaa kasnogotiku i renesansnu arhitektonsku kamenu plastiku, predmete od metala, keramike, kosti, stakla, te penjake. Osobito su brojni i raznovrsni nalazi svakodnevnih upoSrednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

31

rabnih predmeta, razliitih alata i orua, oruja poput strijela i buzdovana, maeva i oklopa, dijelova puaka, kamenih kugli za topove ili katapulte, konjike opreme, lokota, kljueva, svijenjaka, pribora za jelo, okova i pribora za pisanje. Takoer su brojni nalazi keramikog posua, od svakodnevne grube uporabne keramike, sve do fine renesansne oslikane keramike uvezene iz Italije, luksuzne turske majolike, pa ak i primjeraka kineskog porculana. Posebno su znaajni ostatci keramikih penjaka iz kojih su zidane kaljeve pei jer predstavljaju rijetke primjerke vrhunskih radova umjetnikog obrta kasne gotike i renesanse na ovim prostorima. Oblici i dekoracija ovih penjaka svjedoe o bogatstvu, trgovini, modi i trendovima u umjetnosti i obrtu u 15. i 16. stoljeu na podruju Slavonije. Prvi zatitni radovi na obnovi Ruica grada zapoeli su 1966. godine od strane Regionalnog zavoda za zatitu spomenika kulture u Osijeku, a posljednji su izvedeni 1989. godine. Radilo se o raiavanju ruevina, podzidavanju i uvrivanju otkopanih zidova. Obavljena je konzervacija i djelomina rekonstrukcija zidova, kontrafora i bedema u zateenom slogu. Na gornje krajeve zidova stavljen je humus radi zatite od smrzavanja. Provedena arheoloka istraivanja i bogatstvo nalaza doveli su do vanih podataka i spoznaja o izgledu i funkcioniranju utvrde, te ivotu njezinih stanovnika. Od tada do danas srednjovjekovna utvrda Ruica preputena je vremenu i sve brem propadanju. Neka su oteenja potencijalno opasna za kretanje i boravak unutar bedema, zbog opasnosti od obruavanja kamenja, to ugroava sigurnost posjetitelja.

slika 22. Ruica grad idejna rekonstrukcija (Branko Zec)

32

Spomenici profanog karaktera

Legende o Ruica gradu Neobino ime Ruica grada bilo je poticaj za nastanak legendi koje nastoje objasniti postanak grada i njegovo ime na njima osebujan nain, koristei pri tome srednjovjekovni svijet princeza, vila i vitezova. Iako su ime utvrde i dananje Orahovice etimologijom nastali od srednjovjekovnih naziva Raholcza, Rachowcha, Rahowza i slino, u pukoj predaji ime Ruica vezano je uz ime princeze, vile ili cvijeta. Prva legenda vezana uz vile navodi da je u drevno doba mjesto na kojem se danas nalazi Ruica grad bilo vilinsko sastajalite, sve dok neki monik nije odluio upravo tamo sagraditi sebi dvorac. Doavi na sijelo, vile se nemalo iznenadie ugledavi zgaeno cvijee i gradilite puno dasaka i kamena. Svojim su arolijama poruile temelje i svu grau otkotrljale u dolinu. Moni velmoa traio je krivce za poinjenu tetu, ali bez uspjeha. Ono to bi graditelji za dana sagradili, vile bi nou poruile. Tada je monik odluio postaviti strae, a kad je otkrio da mu planinske vile nou rue sagraeno, odluio je razapeti mreu oko gradilita. U nju se svojom vilinskom kosom zaplela najljepa vila, Ruica, koju je velmoa za primjer ostalima, beutno zazidao u temelje kule. Ostale se vile razbjeae, ali bacie prokletstvo na surovog monika, koji je kasnije zaista nastradao pod kamenom koji se odronio s najvie kule pri proslavi zavretka gradnje, a dvorac je dobio ime po vili Ruici. Prema drugoj legendi Ruica je lijepa i plemenita kneginja, kojoj su otac i braa poginuli u borbi s Francima. Saznavi tu alosnu vijest, staroj kneginji od tuge je prepuklo srce, a Ruica je ostala posve sama vladati gradom. Odluila je mua i budueg branitelja svog naroda izabrati na vitekom turniru. Na njemu je redom sve domae vitezove pobijedio nepoznati Crni vitez. No, kada je proglaen pobjednikom, te skinuo vizir i progovorio, otkrilo se da se radi o franakom vitezu, koji je doao s namjerom da enidbom osvoji jo jedan hrvatski grad. Ruica nije mogla podnijeti takvu sudbinu, ve se bacila s najvie gradske kule. Ubrzo su po cijelom kraju iznikli grmovi crvenih rua, boje Ruiine krvi, a utvrda je dobila sadanje ime. U treoj legendi neki okrutni velmoa bez milosti je tjerao svoje podanike da mu sagrade grad na mjestu koje nikako nije bilo pogodno za gradnju, sve dok jedan vol plave dlake nije kazao jednom slugi neka podignu grad tamo gdje e njega ujutro zatei. Nali su ga kako lei pod velikim orahom oko kojeg se savila divlja rua, sva u cvatu. I tako je na tom mjestu niknuo grad, vrst kao orah, a lijep kao rascvala rua, pa ga prozvae Ruica grad Orahovica.
Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

33

Plemika kurija kod Orahovice Neposredno ispod kasnosrednjovjekovne i renesansne utvrde Ruica kraj Orahovice, na udaljenosti od oko 600 m zrane linije, smjetena je plemika kurija (Curiae Nobilitaris). Rije je o ostatcima renesansne kurije koja se sastojala od veeg sklopa zgrada, te je sluila vlasnicima Ruica grada kao udobno ladanjsko prebivalite pod zatitom utvrde u koju se moglo skloniti u sluaju opasnosti. U povijesnim izvorima ruevine plemike kurije pod Ruica gradom spominju se u slubenom popisu iz 1702. god., a u strunoj literaturi spominje je G. Szabo. Kurija je nastala u 15. ili 16. stoljeu, na prijelazu kasne gotike u renesansu, istovremeno s utvrdom Ruica, o emu svjedoe nain gradnje, oblici prozora, tragovi kamina, te in situ sauvana fino klesana renesansna kamena konzola kamina. Vidljivi su ostatci zidova u tlocrtu oblika slova L, visine oko 10 m sa sauvanim pojedinim prozorskim otvorima. Prema ostatcima zidova moe se

slika 23. ruevine Curiae


Nobilitaris kod Orahovice (fotoarhiva JU PP Papuk)

34

Spomenici profanog karaktera

zakljuiti da je graevina imala izdueni pravokutni oblik. Dui sjeverni zid, dugaak je 28 m, a krai zapadni zid dug je 10 m. Kurija je sagraena na dva kata o emu svjedoe kvadratini utori za drvene grede koje su nosile stropove. Zidovi su graeni od veeg i manjeg priklesanog kamena uz pokoju opeku, te manjih kamenih oblutaka koji su vjerojatno dopremljeni iz oblinjeg potoka. Uglovi zidova pojaani su veim pravilno klesanim kamenim kvadrima. Na pojedinim dijelovima vanjskih i unutarnjih zidova objekta dobro su sauvani ostatci buke u dva sloja. Od elemenata arhitektonske plastike sauvane su dvije klesane kamene konzole. Jedna je jednostavnog oblika, a druga ima s oblik s geometrijskom profilacijom. Neposredno uz kuriju pod zemljom se nalaze ostatci graevnih struktura unutar kojih su pronaeni ulomci keramike analogne keramikom materijalu s Ruica grada koji se okvirno datiraju u period 15. 17. stoljea. Ostatci Curiae Nobilitaris predstavljaju na podruju Slavonije rijedak primjer samostalno stojee profane graevine koja pripada kasnoj gotici odnosno ranoj renesansi. U prilog tome govori i injenica o uskoj povezanosti kurije s Ruica gradom, jednom od najbolje ouvanih srednjovjekovno-renesansnih utvrda koja zajedno s kurijom tvori usko povezanu i jedinstvenu spomeniku cjelinu.

slika 24. plemika kurija kod Orahovice (fotoarhiva JU PP Papuk)


Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

35

Drenovaka utvrda Klak Drenovaka srednjovjekovna utvrda, nazivana Klak, nalazi se na 305 metara nadmorske visine juno od mjesta Slatinski Drenovac. Smjetena je na dominantnoj uzvisini iznad kanjona Jankovaki potok. Njega slijedi prastari put, kojeg i danas nazivaju Stari drum, koji prolazi iz smjera vrha Papuka kroz Klak i nastavlja dalje prema Orahovici. Ime Drenovac, prema drenak bjelogorino stablo s jestivim plodovima, ustalilo se ve u 13. stoljeu. Drenovac je u 13. stoljeu pripadao Voinskom vlastelinstvu i okrugu Novak koji je u 14. stoljeu ukljuen u Krievaku upaniju. Prvi spomen drenovakog posjeda s utvrdom nalazimo u darovnici Egidija Grgurovog iz 1308. godine. U njoj drenovaki posjed s utvrdom Egidije daruje svome zetu Nikoli Lovrinom iz roda Aba. Drenovaka utvrda se, zajedno s Voinskom, vezano uz posjede Voin (Agyna) i Novak (Noak), spominje u darovnici kralja Karla I. Roberta iz 1317. godine kao Dornoch. Drenovaki posjed je u ranom 15. stoljeu postao predmetom spora jer je drenovako vlastelinstvo 1403. godine odcijepljeno od Voinskog. Utvrda je zatim prelazila iz ruke u ruku, sve do grofova Gorjanskih i monih Gerba od Vingrta.

slika 25. tlocrt Drenovake utvrde Klak (.Szabo)


36
Spomenici profanog karaktera

ini se da je drenovaka utvrda Klak ve u 16. stoljeu bila u loem stanju i oteena. Pala je pod Osmanlije vjerojatno 1542. godine, ubrzo nakon pada Orahovice pri emu vjerojatno nije pruala vei otpor. Utvrda je u tlocrtu neobinog oblika. Budui da je smjetena na uskom platou, organizirana je s obzirom na raspoloivi prostor. Sastoji se od dvije nejednake krune kule, a u sredini dvorita nalazi se zdenac nepravilnog oblika. Kule su spojene zidom, a najvie panje je posveeno junom zidu koji je, ini se, bio ojaan kontraforima. Utvrda je izgraena od kamena i opeke, a uglovi su obzidani klesanim kamenim blokovima. Zidovi utvrde sauvani su u visini od 6 do 9 metara.

slika 26. Drenovaka utvrda Klak (fotoarhiva JU PP Papuk)

Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

37

Utvrda Voin Voinska utvrda nalazi se na dominantnom poloaju iznad ua Djedovice i Jovanovice koje na tom mjestu formiraju Voinsku rijeku, na priblino 300 m n/v, odakle je bilo mogue nadzirati pristup naselju i velik dio doline Voinske rijeke. U povijesnim izvorima voinski posjed se spominje pod imenom Athyin ili Othyin kao dio posjeda Novak, u rukama monog maarskog roda Aba u ijem je vlasnitvu bio u doba Anuvinaca. Voinska utvrda prvi se puta spominje 1317. godine u darovnici kralja Karla I. Roberta etvorici sinova Lovre od roda Aba kao Agyna zajedno s drenovakom utvrdom Klak (Dornoch), koja je bila na posjedu Novak (Noak). Od 1434. godine voinska utvrda je u posjedu Gorjanskih, zatim I. Korvina, od 1508. godine Batthyanyja, a od 1538. do 1687. godine u rukama Osmanlija. Nakon osloboenja od osmanlijske vlasti, u procesu formiranja vlastelinstva na prostoru Slavonije, voinski posjed pripada uglednoj velikakoj obitelji Jankovi koja ga sredinom 19. stoljea prodaje obitelji Gutmann. Oni unapreuju razvoj Voina izgradnjom eljeznike pruge i organiziranom eksploatacijom drva. Gutmanni su od Jankovia preuzeli i dvorac u Voinu koji je 1918. godine izgorio do temelja.

slika 27. ostatci kule Voinske utvrde (fotoarhiva JU PP Papuk)

38

Spomenici profanog karaktera

Na sjevernom hrptu iznad Voina, istono od voinske utvrde i vjerojatno neto starije, nalazilo se srednjovjekovno naselje, u kojem povijesni izvori spominju tri crkve, upnu crkvu Sv. Nikole (koja se prvi put spominje 1334. godine) i dvije redovnike crkve sa samostanima klarisa i franjevaca. U borbama za osloboenje od Osmanlija 1687. godine utvrda Voin je poruena, te nakon toga nije vie obnovljena. Sauvan je njezin relativno mali dio. Ruevine voinske utvrde bile su dobro vidljive sve do ranog 20. stoljea, kada se spominju usko izdueno dvorite, debeli zidovi i jaka etverokutna kula sagraena od opeke i kamena. Gotika etverokutna kula imala je polukruni nadvoj iznad ulaza, etiri manje prostorije na prvom katu, te osmatranicu. Snani zidovi su s vanjske, june strane obzidani pravilnim klesanim blokovima. Spolije i klesanci u zidovima kule, za koje se pretpostavlja da potjeu od poruene samostanske crkve, potvruju popravke na utvrdi nakon oteenja. Oko utvrde su s istone i sa sjeverne strane vidljivi ostatci obrambenog jarka. Zahvaljujui tehnici gradnje i vrstoj strukturi, danas su zidovi utvrde sauvani u visini preko 10 metara.

slika 28. ruevine utvrde Voin (fotoarhiva JU PP Papuk)


Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

39

Spomenici sakralno profanog karaktera

40

Spomenici profanog karaktera

Posebno vaan dio kulturno-povijesne batine Parka prirode Papuk predstavljaju srednjovjekovni crkveni spomenici od kojih se dva najvanija, Zborni kaptol sv. Petra u Kaptolu i cistercitska opatija sv. Marije u Kutjevu nalaze na samom rubu dananjeg Parka prirode Papuk. Osim njih, izuzetno vano crkveno sredite iz istog razdoblja bila je i benediktinska opatija Rudina s crkvom sv. Mihovila koja se nalazi na obroncima Psunja, iznad sela eavac. Radi se o jednom od najznaajnijih srednjovjekovnih lokaliteta u naoj zemlji. Arheoloko istraivanje ostataka te opatije otkrilo je jedinstvene primjerke romanike kamene plastike.

Stari grad Kaptol U sreditu mjesta Kaptol nalaze se u velikom opsegu sauvani ostatci utvrde, crkve i stambenog trakta, te nedavno obnovljeni crkveni zvonik. Ostatci utvrde nesumnjivo su jedini vidljivi dio nekadanje crkvene institucije Zbornog kaptola sv. Petra. Kako je kaptol bio posveen sv. Petru, na nekim starim zemljovi-

slika 29. Stari grad Kaptol (fotoarhiva JU PP Papuk)


Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

41

dima nalazimo na njegovom mjestu toponim Petrovac. Takoer i samo ime sela Kaptol sjea na nekadanji poeki Zborni kaptol sv. Petra (capitulum ecclesiae beati Petri de Posega), za koji se, prema povijesnom izvoru nesigurne datacije, pretpostavlja da je osnovan oko 1221. godine. Poeki kraj u 13. stoljeu pripada Peujskoj biskupiji koja ovdje osniva Kaptol radi lake crkvene uprave kod vjernika druge narodnosti i jezika, Hrvata. Kaptol je kao vjerodostojno mjesto (locus credibilis) primio od vladara ovlasti da rjeava imovne sporove meu plemiima i crkvenim ustanovama, da ih uvodi u darovni ili kupljeni posjed, te da o tom pravnom poslu sastavlja povelje koje zatim uva u svom arhivu. O pravnom djelovanju Zbornog kaptola svjedoi nekoliko stotina sauvanih isprava. Utvrdom u Kaptolu gospodarili su od osnutka, dvadesetih godina 13. stoljea, do 1536. godine kanonici Peujske biskupije. Na elu Kaptola bio je biskupov vikar prepot, a uz njega je prema povijesnim podatcima bilo najmanje sedam kanonika.

slika 30. tlocrt utvrde u Kaptolu (Z. Horvat)

42

Spomenici profanog karaktera

slika 31. utvrda Kaptol (fotoarhiva JU PP Papuk)

Osmanlije su Kaptolsku utvrdu osvojili 1537. godine, a nekoliko dana poslije toga i samu Poegu koja je postala sjedite sandaka za podruje od Save do Drave. U kaptolskoj utvrdi smjestili su svoju posadu. Posljednji osmanlijski gospodar Kaptola Dizdar aga stanovao je u tvravi. Za svoje vlasti Osmanlije su Kaptolu priznavali status trgovita, te odravali sajmove na blagdan Sv. Petra i ubirali sajmine pristojbe. Nakon progona Osmanlija krajem 17. stoljea kaptolskom utvrdom su kao sreditem gospotije gospodarili kanonici Zagrebake biskupije. Obnovio ju je Ladislav Szoreny 1752. godine, a zatim i Ivan Paxi. U vrijeme agrarne krize 1877. godine, biskup Josip Juraj Strossmayer prodao je gospotiju Kaptol, koja je nakon toga promijenila nekoliko vlasnika. Zahvaljujui . Szabi i njegovom interesu za prouavanje srednjovjekovnih utvrda Slavonije, utvrda u Kaptolu ula je u povijest hrvatske arhitekture kao vaan spomenik srednjovjekovne sakralnoprofane fortifikacijske arhitekture. Kaptolska utvrda esterokutni je kasnogotiko-renesansni katel s krunim polukulama i etvrtastom ulaznom kulom. Utvrda je bila okruena opkopom vjerojatno punjenim vodom iz oblinjeg potoka tako da je pristup bio mogu samo preko mosta. Odgovara tipu Wasserburg 15. i 16. stoljea i predstavlja jednu od najbolje sauvanih slavonskih utvrda predosmanlijskog vremena. Dva dulja bedema pruaju se u smjeru istok - zapad, to je posljedica prilagoavanja gotikoj crkvi koja se nalazila u unutranjosti utvrde i koja je pronaena prilikom recentnih arheolokih istraivanja. Zidni plat grada zidan je lomljenim kamenom i relativno tanak, oko 100 cm (priblino tri stope). Od nekadanje etiri polukule sauvane su tri, dok je etvrta stradala pri gradnji svetita barokne crkve sv. Jurja, ali joj se temelji jo vide. Samo je sjeveroistona polukula ostala potpuSrednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

43

slika 32. jugozapadna kula utvrde Kaptol (fotoarhiva JU PP Papuk)

no nepromijenjena, dok su preostale dvije polukule izmijenjene jer su bile ugraene u kasnije stambene objekte. U prizemlju su polukule imale po tri krukolike pukarnice izvedene kao perforirane ploe u vanjskoj plohi zida, iza kojih je nia, polukruno nadsvoena opekom. Krukoliki otvor ovih pukarnica spada meu najmanje ovakvog tipa u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Bedemi utvrde izvedeni su u ravnim potezima, a kao trag greda drvene galerije pri vrhu zida nazire se niz pravokutnih rupa. Krunite nije sauvano. Ulaz u utvrdu ini pravokutna kula u sredini duljeg, junog poteza zida. Ispred ove kule nalazi se zidani most preko opkopa, vjerojatno sagraen u razdoblju baroka. Dva ugla ulazne kule ojaana su klesancima, kako je uobiajeno kod gotikih graevina, ali su kasnije pokriveni parom jakih kosih kontrafora. Prolaz kroz pravokutnu kulu dovodi posjetitelja kroz stambeni trakt ravno u centar kompleksa. Unutar zidina utvrde, uz potez zida sjever - jug, u 18. stoljeu je podignuta danas samo djelomino sauvana barokna crkva sv. Jurja sa zvonikom, koja je ve u 19. stoljeu, nakon to je grad jo jednom promijenio vlasnika, desakrirana i pretvorena u itnicu. Crkvu ini brod, prostrano svetite pokriveno sauvanom takozvanom lebdeom kupolom, sakristija, te zvonik na spoju triju dijelova crkve. Zvonik je masivan i jednostavan, s baroknom biforom na zadnjoj etai. Vrh zvonika sazidan je opekama izmicanjem redova i pokriven piramidalnim krovitem. U prizemlju zvonika ubaeno je zavojito stubite koje je vodilo do prvog kata iji su tragovi jo vidljivi. Iznad prvog kata stubita jo stoji svod. Crkva i zvonik sv. Jurja zidani su kamenom i opekom, a gornji dijelovi i svi svodovi izvedeni su opekama.

44

Spomenici profanog karaktera

slika 33. pogled na Stari grad Kaptol s jugoistoka (fotoarhiva JU PP Papuk)

Barokna crkva sv. Jurja nadomjestila je stariju gotiku crkvu sv. Petra iji su ostatci pronaeni prilikom arheolokih istraivanja Gradskog muzeja u Poegi, u suradnji s Osjekim Regionalnim zavodom za zatitu spomenika kulture, provedenih 1999. godine. Pronaeni su temelji kasnogotike crkve s poligonalnim svetitem i dvjema sakristijama, a na sjevernom dijelu kompleksa temelji zidova s ostatcima kontrafora i nadsvoenog prostora koji je vjerojatno imao stambenu funkciju. Pronaen mnogobrojni pokretni arheoloki materijal ukazuje na kontinuitet naseljavanja ovog prostora od prapovijesti do kasnog srednjeg vijeka. Gradski muzej u Poegi je tijekom 2000. godine nastavio sustavna arheoloka istraivanja u dvoritu utvrde. U poligonalnom svetitu crkve otkriven je pravokutni oltar graen od opeke. Povijesni izvori spominju da je u crkvi sv. Petra pored glavnog bilo nekoliko oltara. Tijekom 2001. godine Institut za arheologiju dovrio je istraivanje svetita gotike crkve. Istraivanje je proireno na prostor istono od svetita, kao i zapadno u unutranjosti crkve. Tijekom istraivanja pronaeni su brojni primjerci kvalitetnih profiliranih gotikih klesanaca. Na utvrdi Kaptol moe se uoiti nekoliko arhitektonskih stilova: gotiki, renesansni, te postosmanlijski barokni. Nedostaje samo orijentalni, osmanlijski peat. Gotiki su ostatci crkve sv. Petra, renesansni je portal iznad ulaznih vrata i obrambene zidine, a barokna je crkva sv. Jurja i stambeni trakt. Zvonik, koji je restauracijom spaen od propadanja, pravi je arhitektonski biser.
Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

45

Kutjevaki povijesni kompleks Kutjevaki povijesni kompleks obuhvaa crkvu sv. Marije, juno krilo nekadanjeg cistercitskog samostana (dananji dvorac), dva manja krila (zapadno i istono), sustav vinskih podruma i park. Cistercitski red nastao je u 11. stoljeu kao dio benediktinskog reda, a cistercitsku opatiju sv. Marije u Kutjevu (Abbatia B.M.V. de Gotho) osnovao je 1232. godine opat Nikola s dvanaestoricom brae. Poloaj Kutjeva posve odgovara kriterijima cistercitskog reda: smjeteno u podnoju gorja (Krndije), pored vane ceste koja spaja Poegu i Naice, te se ovdje odvaja prema Orahovici, uz potok, kutjevaku rijeku koja se u srednjem vijeku nazivala Gotov ili Kotov, i po kojoj je itav ovaj kraj dobio ime, pa tako i samostan. Naziv asna dolina (Honesta Vallis) takoer je karakteristian za cistercitske samostane.

slika 34. Kutjevaki povijesni kompleks (fotoarhiva JU PP Papuk)

46

Spomenici profanog karaktera

slika 35. crkva sv. Marije u Kutjevu (fotoarhiva JU PP Papuk)

Pretpostavlja se da je gradnja upne crkve sv. Marije zapoela ubrzo nakon osnutka cistercitske opatije 1232. godine. Suprotno strogim cistercitskim kanonima gradnje trobrodnih bazilika crkva sv. Marije je jednobrodna. Rije je o longitudinalnoj graevini s poligonalnim svetitem, iako je za cistercite karakteristino svetite s ravnim zavretkom. Do svetita stoji pravokutna sakristija u kojoj se nalaze ouvane gotike freske. Prostor crkve zavrava ravnim stropom s pet velikih susvodnica u apsidi koja je osvijetljena s dva prozora i jednim okulusom. Bone strane broda podijeljene su dvojnim pilastrima izmeu kojih su smjeteni prozorski otvori. Crkva je u svom gornjem dijelu radikalno pregraena i barokizirana u 18. stoljeu. Vrlo usko i visoko proelje svjedoi o izvornom gotikom izgledu crkve. Glavno proelje podijeljeno je plitkim pilastrima na tri polja. U sredini polja sa svake se strane glavnog portala nalazi po jedan prozorSrednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

47

ski otvor koji zavrava trokutastim zabatom. Iznad zabata portala nalazi se okulus, a povie njega prekinuti luk sa stiliziranom klasicistikom vazom. Zvonik se izdie iz glavnog proelja i ima iljasti krov sa etiri iljka na uglovima. Etae zvonika omeene su bridnim pilastrima. Zavrna etaa zvonika rastvorena je polukrunim prozorskim otvorima. Dvostreno krovite crkve pokriveno je biber crijepom. U novije vrijeme crkvi je sa sjeverne strane dograeno jedno krilo s jednostrenim krovom na kojem su izvedene krovne kuice. Kada je vei dio Poetine sredinom 16. stoljea pao pod osmanlijsku vlast, cisterciti su napustili Kutjevo. Za osmanlijske vladavine od 1537. do 1691. godine samostan je razruen. Nakon to samostan 1700. godine prelazi u ruke isusovaca, oni 1725. godine grade rezidenciju na kat, ureuju park oko nje, obnavljaju podrum i temeljito pregrauju samostansku crkvu (danas upna crkva sv. Marije). Centralni korpus kompleksa, nekadanje juno krilo srednjovjekovnog samostana, preoblikovan je u 19. stoljeu, pri emu dvorac gubi neke bitne barokne elemente. Graevinom dominira centralni rizalit koji je nekada zavravao baroknom lukovicom. U novije vrijeme sagraeno je zapadno krilo koje spaja crkvu s dvorcem. Takoer je na istonoj strani sagraeno jedno manje krilo, tako da ove graevine zajedno s crkvom gotovo zatvaraju unutranje dvorite.

slika 36. ulaz dvorca u Kutjevu (fotoarhiva JU PP Papuk)

48

Spomenici profanog karaktera

slika 37. Kutjevo vinski podrum (fotoarhiva JU PP Papuk)

Sistem kutjevakih vinskih podruma sastoji se od manjeg izduenog baroknog podruma postavljenog du sjevernog zida crkvene lae, manjih podruma iz 19. stoljea sline veliine, te hodnika koji ih povezuje s velikim vinskim podrumom iz 18. stoljea i jo jednim veim podrumom koji je sagraen u 19. stoljeu. Kompleks rezidencije i crkve okruuje park. Hortikulturno rjeenje, realizirano u 19. stoljeu, naglaava rezidencijalni karakter dvorca. Boni dijelovi parka rijeeni su kao prirodni, takozvani engleski park, dok je sredinji prostor ispred junog proelja dvorca ispunjen cvjetnom rondelom s prilaznim stazama. U prilazu crkvi sv. Marije posaena je aleja kestena.

Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

49

Spomenici sakralnog karaktera

50

Spomenici profanog karaktera

upna crkva sv. Mihovila u Straemanu upna crkva sv. Mihovila u Straemanu nalazi se na 334 metra nadmorske visine, na povienom platou s kojeg se prema jugu lijepo vidi cijela Poeka kotlina i nadzire klanac straemanskog potoka, a prema istoku dobro vidi poloaj Grad iznad Potoana. Crkva i njezin titular sv. Mihovil prvi puta se spominju u raunima izvanredne papinske desetine, koja se sakupljala u Slavoniji i Ugarskoj od 1332. do 1337. godine. Radi se o jednobrodnoj graevini s ravnim stropom natkrivenom laom (16,4 x 8,3 m) i nadsvoenim dugim suenim svetitem (7,3 x 5 m). Povijesni izvori iz 1660. godine, u osmanlijsko vrijeme, spominju da crkva u Straemanu stoji bez krova, ali itavih zidova. ini se da je ve 1673. godine crkva sv. Mihovila ponovno sagraena na starim temeljima i natkrivena. Nakon protjerivanja Osmanlija, habsburki popisivai su 1698. godine zabiljeili da je crkva u Straemanu lijepo sagraena i zidana dobrom graom. Crkva sv. Mihovila, u svojoj osnovi gotika, tijekom 18. stoljea barokizirana je dogradnjom bonih kapela i drugim dogradnjama. U jednoj od tih kapela nalazi se grobnica obitelji Jankovi. Poetkom 20. stoljea s june strane je dograena jo jedna kapela.

slika 38. upna crkva sv. Mihovila u Straemanu (fotoarhiva JU PP Papuk)


Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

51

upna crkva sv. Augustina u Velikoj Osnovu dananje upne crkve sv. Augustina u Velikoj ini omanja graevina iz druge polovice 13. stoljea, a ostali dijelovi dananje crkve nastali su u kasnijim razdobljima. U Velikoj se u povijesnim izvorima spominju jo dvije crkve, Sv. Marka, koja je vjerojatno stajala na dananjem velikom groblju, a za koju se ini da je upravo nekadanja upna crkva Blaene Djevice Marije uz koju je u 15. stoljeu stajala upna kola, te Sv. Pavla, kojoj nije poznata lokacija, ali se moe pretpostaviti da se nalazila ispod utvrde Velika na lokalitetu Svetinja. Velika crkva spominje se 1332. godine u raunima izvanredne papinske desetine kao crkva u Podgrau (Subcastrum). U dokumentu iz 1435. godine, prigodom podjele obiteljskog imanja velikih plemia spominju se velika utvrda, trgovite pod utvrdom, plemika kurija i kue, crkva Blaene Djevice Marije, te klaustar ili samostan. Crkvi Blaene Djevice Marije, koju spominju srednjovjekovni izvori, po svemu sudei poloajem odgovara dananja barokna grobina kapela sv. Marka na junom rubu Velike koja se pod tim titularom prvi puta spominje 1660. godine. Pismom iz 1575. godine papa Grgur XIII. odobrio je franjevcima provincije Bosne Srebrene da preuzmu crkvu i redovniku kuu posveenu sv. Augustinu u Velikoj, te pripadajue posjede. Franjevaki samostan oito je naslijedio neku stariju crkvu i redovniku nastambu (domus), to
slika 39. upna crkva sv.Augustina u Velikoj (fotoarhiva JU PP Papuk)

52

Spomenici profanog karaktera

slika 40. zvonik crkve sv.Augustina u Velikoj (fotoarhiva JU PP Papuk

potvruje romanika osnova dananje crkve sv. Augustina u vidu manje graevine pravokutnog svetita iz druge polovice 13. stoljea. Pretpostavlja se da se radilo o pustinjacima sv. Augustina, malo poznatom prosjakom redu slinom franjevcima, koji su se kao i ostali prosjaki redovnici u pravilu nastanjivali u gradovima i trgovitima. Na prijelazu iz 16. u 17. stoljee, franjevci su uz prethodno doputenje osmanlijskih vlasti i pape Grgura XIII., u Velikoj osnovali samostan, obnovili vinograde, te poeli s pastoralnim radom i obnovom oteenih crkava. Uz vjerske dunosti fratri su u 17. stoljeu imali samostansku kolu, novicijat i sjemenite, to potvruje da je Velika bila znaajno crkveno i kulturno sredite tadanje Slavonije. Samostan u Velikoj naputen je potkraj 18. stoljea, a samostanske zgrade su od 1918. do 1924. godine gotovo u cijelosti poruene i uklonjene. Sauvani su tek sakristija i prostori u kojima je danas pohranjena dijecezanska zbirka. Sadanji zvonik visok 40 metara izgraen je izmeu 1740. i 1742. godine, a u njega su ugraeni dijelovi starijih objekata (pukarnice). Crkva tvori zanimljiv longitudinalni spoj srednjovjekovnog dijela s kasnijim dogradnjama. Neobino dvostruko izdueno svetite tumai se kao ostatak lae srednjovjekovne crkve s pripadajuim malim svetitem, to potvruju i arheoloki nalazi iz 1977. godine. Vei dio stare crkvene lae uklonjen je u 18. stoljeu kada je dograena dananja velika laa. Pjevalite dovreno 1779. godine produilo je crkvu za nekoliko metara.
Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

53

upna crkva sv. Petra i Pavla u Kaptolu upna crkva sv. Petra i Pavla u Kaptolu izgraena je na mjestu starije crkve, uz cestu koja vodi prema Kutjevu. To je jednostavna kasnobarokna crkva s polukrunim svetitem izgraena pod patronatom srijemskih biskupa u 18. stoljeu. Crkva je zidana opekom i svoena. Proelja crkve su jednostavno obraena s lezenama koje ine podjelu na tri polja. Zapadno proelje izvedeno je s atikom i centralno smjetenim zvonikom koji zavrava s neobino profiliranom kapom pokrivenom limom. Uz lau se nalazi katna sakristija. Pjevalite smjeteno izmeu dva masivna stuba nedavno je proireno u polje lae. Crkva sv. Petra i Pavla izgraena je na mjestu neke starije crkve sredinom 18. stoljea, vjerojatno istovremeno s gradnjom barokne crkve sv. Jurja unutar bedema kaptolskog katela.

slika 41. upna crkva sv.Petra i Pavla u Kaptolu (fotoarhiva JU PP Papuk

54

Spomenici profanog karaktera

Manastir sv. Nikole kod Orahovice Manastir sv. Nikole (Nikolaja) nalazi se oko 3 km juno od grada Orahovice, ispod gorskih vrhova Petrov vrh i Djedov nos. Manastir je smjeten na osami, u manjoj brdskoj dolini gornjeg toka Babinog potoka koji nedaleko izvire pod nazivom Iskrica. Manastir sv. Nikole osnovan je krajem 16. stoljea, svakako prije 1579. godine, kada ga osmanlijski popis Poekog sandaka spominje kao manastir Remeta na podruju Orahovake nahije. Toponim Remeta, izveden od latinske rijei eremita, to znai pustinjak, i arheoloki nalazi ostataka starije crkve ispod sadanje manastirske, upuuju na pretpostavku da je ranije na istom mjestu postojao srednjovjekovni samostan, za kojeg se pretpostavlja da je bio pavlinski. Meutim, za takve pretpostavke nema potvrde u povijesnim izvorima, pa e ih tek budua arheoloka istraivanja moi potvrditi.

slika 42. manastir sv. Nikole (fotoarhiva JU PP Papuk)


Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

55

slika 43. manastirska crkva sv. Nikole (fotoarhiva JU PP Papuk)

Najstariji sauvani zapisi iz samog manastira potjeu iz 1583. godine. Iz njih se saznaje da je manastir Remeta u rukama pravoslavnih monaha i da je titular manastirske crkve sv. Nikolaj. Manastir je nastao u nekoliko faza od 16. stoljea, kada je 1592. godine izgraena manastirska crkva sv. Nikole, pa sve do pred Drugi svjetski rat. Zatvoreni kompleks manastira sainjava nekoliko zgrada smjetenih oko manastirske crkve. Crkva ima trikonhalni tlocrt s visokim centralnim tamburom s kupolom, kojeg nose etiri stupa nad svetitem. Crkva je sagraena u stilu moravske kole i predstavlja jedini primjer arhitekture ovog tipa na podruju Slavonije. Oslikana je freskama 1594. godine. Stupovi su oslikani freskama koje, uz ostale svetake likove, prikazuju genealogiju Nemanjia posljednji primjer ove teme. Ikonostas je 1869. godine oslikao Pavle Simi iz Novog Sada u nazarenskom stilu 19. stoljea.
56
Spomenici profanog karaktera

U prvoj polovici 17. stoljea u manastiru cvate ikonografska i prepisivaka djelatnost, kada nastaje niz rukopisa u duhu srpskih minijatura 14. i 15. stoljea. S june i sjeverne strane dvorita manastira smjeteni su konaci vezani traktom trpezarije koja zatvara dvorite sa zapada. U sjeveroistonom dijelu dvorita 1735. godine izgraena je kula zvonik etverokutnog tlocrta, a izmeu nje i sjevernog konaka nalazi se zidani ulaz u manastirsko dvorite. Sjevernu i dijelom istonu stranu dvorita zatvara zidana ograda sa stupcima i ispunom od eljeznih reetaka. Solidno graenu kasnobaroknu katnicu junog konaka, smjetenu na junoj strani manastirskog platoa, izgradili su od 1775. do 1777. godine domai majstori Dime Bojovi i Konstantin. Ulaz u juni konak postavljen je centralno na sjevernom proelju koje je du prizemlja i kata ralanjeno arkadama. Arkade su zazidane 1835. godine, a na njihovo mjesto su postavljeni prozori. Ispod junog konaka cijelom je duinom smjeten podrum s bavastim svodom. U vrijeme borbi za osloboenje od osmanlijske vlasti manastir sv. Nikole bio je teko oteen. Obnovljen je tijekom 18. stoljea, no ve je 1804. godine oteen u potresu, da bi 1835. godine bio ponovno obnovljen. Zgrada junog konaka teko je stradala u vrijeme Drugog svjetskog rata. Manastir je tijekom Domovinskog rata naputen, a dio inventara kraom nepovratno izgubljen.

Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

57

upna crkva sv. Kria u Orahovici upna crkva Uzaaa sv. Kria, sagraena 1756. godine, predstavlja najstariji sauvani i najvredniji barokni arhitektonski spomenik grada Orahovice. Crkva je jednobrodna, sa zvonikom koji centralno izrasta iz glavnog proelja postavljajui se na njemu kao sredinji plitko istaknuti rizalit. Bona polja glavnog proelja konkavno su uvuena, stvarajui tako karakteristini barokni valoviti ritam izmjenjivanja istaknutih i uvuenih dijelova. Bona polja proelja okrunjena su volutama, jo jednim tipino baroknim motivom. Arhitektonska plastika proelja sastoji se iz pilastara i viestruko profiliranih vijenaca. Zvonik zavrava baroknom lukoviastom kapom. Obrada proelja pokazuje upotrebu utog okera kao temeljne boje, te bijele boje arhitektonske plastike. Neposredno uz crkvu nalazi se veliki prizemni upni dvor sagraen u 19. stoljeu.

slika 44. crkva sv. Kria i upni dvor u Orahovici (fotoarhiva JU PP Papuk)

58

Spomenici profanog karaktera

Crkva sv. Georgija u Slatinskom Drenovcu Crkva sv. Georgija u Slatinskom Drenovcu nalazi se na vrhu odrezanog breuljka. S istoka je zatiena Jankovakim potokom, sa sjevera potokom umeica, a sa zapada opkopom. Proporcije crkve, 19 koraka duine i 15 koraka irine, odgovaraju odnosu koji su obino koristili ivanovci i templari (priblino 1:1,25). U prilog tome ide i nain slaganja kamenih oblutaka u sjevernom zidu crkve i posebno njegovom dijelu prema svetitu. Sjeverni zid ralanjen je s dva prozora koji su nekoliko puta proirivani. Prvobitni zvonik crkve bio je odvojen, a u crkvu se ulazilo s prvog kata zvonika, a ne iz prizemlja. Poloaj, ostatci spiralne etnice i opkopa, romaniki stil, pregraeno svetite i ostatci starijeg zvonika ukazuju na mogunost da se ovdje radi o crkvi Blaene Djevice Marije koja se spominje u popisima uplaenog papinskog poreza upa Vaanskog arhiakonata iz 1334.godine. Danas se grobina crkva u Slatinskom Drenovcu nalazi pod upravom Srpske pravoslavne crkve, a njezin titular je Sveti velikomuenik Georgije.

slika 45. crkva sv. Georgija u Slatinskom Drenovcu (fotoarhiva JU PP Papuk)


Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

59

Crkva Pohoenja Blaene Djevice Marije u Voinu Na sjevernom hrptu iznad Voina, istono od voinske utvrde i vjerojatno neto starije, nalazilo se srednjovjekovno naselje u kojem povijesni izvori spominju tri crkve, upnu crkvu sv. Nikole (koja se prvi put spominje 1334. godine) i dvije redovnike crkve sa samostanima klarisa i franjevaca. Najvea sakralna graevina predosmanlijskog doba u Slavoniji, jednobrodna kasnogotika crkva Pohoenja Blaene Djevice Marije, sagraena oko 1500. godine u stilu raskone gotike, pripadala je franjevakom samostanu u Voinu. Povijesni izvori spominju da su franjevaki samostan 1496. godine utemeljile dvije gospodarice Voina; Katarina, udovica grofa Ivana Krbavskog, i Eufrozina, udovica Joba Gorjanskog, obje sestre monog Nikole Ilokog.

slika 46. crkva Pohoenja Blaene Djevice Marije u Voinu (fotoarhiva JU PP Papuk)

60

Spomenici profanog karaktera

Prostrana samostanska crkva ima brod duine 19 m i irine 9,45 m. Svetite je dugo 15,65 m, a iroko 7,52 m. Svetite od broda dijeli iljasti trijumfalni luk visok 13 metara. Vanjski plat crkve ralanjen je visokim kontraforima, a unutranjost lae nadsvoena je krinim svodom u sloenoj kompoziciji. Sa sjeverne strane smjeten je zvonik ispod kojeg se nalazi sakristija iz koje se ulazilo u svetite i u samostan franjevaca. Uz juni bok lae nalaze se tri meusobno nepovezane kapele. Crkva Pohoenja Blaene Djevice Marije spaljena je u vrijeme Osmanlija, zatim sruena u Drugom svjetskom ratu, kad je spaljena i pravoslavna crkva, a i itav Voin. U Domovinskom ratu voinska je crkva ponovno spaljena i sruena do temelja 1991. godine. U tijeku je sustavna obnova crkve metodom faksimilske rekonstrukcije.

slika 47. proelje crkve sv. Marije u Voinu (fotoarhiva JU PP Papuk)


Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

slika 48. zvonik crkve sv. Marije u Voinu (fotoarhiva JU PP Papuk)

61

Rjenik manje poznatih pojmova


APSIDA (gr.) u arhitekturi polukruni ili poligonalni prostor crkve ili neke druge graevine obino nadsvoen polukupolom, dodan graevini u duinskoj osi. ATIKA nizak zid kojemu je svrha da sakrije krov. BASTION (franc.) kula tvrave ili istaknuti dio bedema tvrave (grudobran). BIFORA (lat.) dvodijelni prozor sa stupiem koji dijeli otvor na dva dijela. CISTERCITI (lat.) sveeniki red to ga je reformiranjem benediktinaca osnovao sv. Robert u mjestu Citeaux u Francuskoj 1098. godine. Ve potkraj 12. stoljea cisterciti dolaze u sjevernu Hrvatsku, gdje kre ume, ue narod gospodarstvu i podiu brojne crkve u ast Bogorodici. Vrlo su snani u 13. i 14. stoljeu, no ve ih u 15. stoljeu gotovo nestaje u naim krajevima. DESAKRIRATI (lat.) obesvetiti, ukinuti posveenje nekog mjesta. DIJECEZA (gr.) naziv za biskupiju kao podruje na koje se protee biskupova vlast. U Rimskom Carstvu tako su se nazivale administrativne jedinice istonih provincija. ELEVACIJA (lat.) uzdignue, uzdizanje; podizanje, visina nad tlom. IN SITU (lat.) na poloaju (mjestu) pronalaska. KANONIK sveenik koji se odlikuje naukom, estitou, poznavanjem prava i pohvalnim obavljanjem slube, te mu dijecezanski biskup daje kanonikat. KAPTOL (lat.) zbor sveenika koji se odlikuju naukom i estitou ivota (kanonika), u srednjem vijeku posebno upravno tijelo, imalo je znaenje vjerodostojnog mjesta (locus credibilis) gdje su se pred predstavnikom Kaptola sklapali kupoprodajni ugovori, pisale oporuke i razni drugi dokumenti, te ovjeravali peatom. Kaptol je uvao i imovinskopravne spise, vrio sudske istrage i uvodio nove vlasnike u posjed imanja. Na elu Kaptola bio je biskupov vikar prepot, a uz njega je po povijesnim podacima bilo najmanje sedam kanonika. KONTRAFOR otpornik, vanjski potporanj koji nosi teinu svoda (esto u gotikoj arhitekturi).
Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

63

LEZENA - uska, plona, uspravna traka zida koja slui ralambi ploha, istaka. MAJOLIKA (tal.) porozno oslikano keramiko posue s neprozirnom caklinom. Na peenu posudu nanosi se prvi sloj cakline preko kojeg ide dekoracija koju se prekriva jo jednim tankim slojem cakline. MARTOLOS (tur.) ime kojim su u 16. i 17. st. Osmanlije nazivali krane koji su sluili kao vojnici u osmanlijskim pograninim gradovima. NADVOJ element konstrukcije pomou kojeg se premouje otvor u zidu, s funkcijom preuzimanja vertikalnih optereenja. NAHIJA (tur.) kotar, upravna jedinica u Osmanlijskom carstvu, okrug. NOVICIJAT (lat.) vrijeme pripravnitva za redovniko zvanje, nastamba za redovnike pripravnike. OKULUS (lat.) okrugli prozorski otvor. PALAS (franc.) - glavna zgrada u srednjovjekovnom dvorcu, sa sveanom dvoranom i odjeljenjima za stanovanje; sama sveana dvorana. PERFORACIJA - (lat.) proboj, buenje, probuenje PILASTAR (tal.) etverobridni stup koji stoji uza sam zid ili je jednim dijelom svoje debljine ugraen u zid, polustup. PREPOT (lat.) biskupov vikar, glavni kanonik na elu Kaptola (kanonikog zbora). Kanonike je imenovao prepot, a oni su izmeu sebe birali prepota. Na ast prepota mogao je biti uzdignut samo onaj sveenik koji je bio doktor obaju prava, to govori o vanosti te funkcije. PROFAN (lat.) neposveen, svjetovan, koji nije svet, niti crkven. PROFILACIJA (lat.) arhitektonski izraz za traku materijala razliitih oblika u presjeku koji se koristi za tranziciju izmeu dvije povrine ili kao dekoracija. Profilacija je obino napravljena od drveta, kamena ili gipsa. RONDELA (franc.) okrugli nasad u vrtu, cvjetnjaku ili parku, okrugla lijeha zasaena cvijeem. RIZALIT (tal.) - jae istaknuti dio fasade koji se protee kroz sve katove graevine, izboina, istaka.
64

Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

SAKRALAN (lat.) koji se odnosi na neke svete radnje, na crkvene obrede. SANDAK (tur.) - upravna jedinica za vrijeme turske vladavine, podruje koje su sultani davali na upravu svojim vojvodama; uprava nad manjom oblasti. SPOLIJA (lat.) dio neke starije graevine uzet kao materijal za neku novu graevinu (npr. stup, kameni blok, stubite i sl.). TAMBUR (franc.) - dio graevine cilindrinog ili viekutnog oblika na kome lei kupola. TITULAR (lat.) nekog mjesta ili crkve je boanska osoba, misterij ili svetac ije ime to mjesto ili crkva nose, a smatra se da ta osoba na poseban nain titi to mjesto. U tom se smislu esto upotrebljava i izraz patron (zatitnik). TRIKONHALNI TLOCRT (gr.) tlocrt u obliku trolista. VOLUTA (lat.) arhitektonski ornament u obliku spiralno savijene vrpce, zavoj, spirala. ZABAT trokutasti zavretak ue strane zgrade. Oblikom prati nagib krova, ili ga moe iz dekorativnih razloga nadvisivati. Polje zabata timpan esto je bilo koriteno za smjetanje skulpturalnog ukrasa.

Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

65

Literatura
ANDRI, S. (2004): Povijesni pregled, Park prirode Papuk, Prostorni plan podruja posebnih obiljeja CVEKAN, P. ROGINI, M. (1982): VELIKA i njena bogata prolost, Velika DAMJANOV, J. (1965): Umjetnost, Panorama, Zagreb URI, T. FELETAR, D. (2002): Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb IVANEVI, R. (1990): Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva, Kranska sadanjost, Zagreb KAPTOL 1221. 1991., Zbornik radova Kaptol, 1991. KRAMBERGER, E.(1881): Orahovica, prijepis iz Vijenca br.34, Matica hrvatska, Zagreb, str. 542 544. KUTJEVO, Kompleks nekadanjeg isusovakog samostana, Institut za povijesne znanosti, Odjel za povijest umjetnosti, Zagreb, 1988. LUKI, M. (2005): Prirunik za turistike vodie kroz Park prirode Papuk, Papuk i njegova okolna poeka brdska sela u narodnim legendama, JU Park prirode Papuk ORAHOVICA, slike iz prolosti, Matica hrvatska Orahovica, 1998. PEI, M. (1967): Skitnje, Matica hrvatska, Zagreb POTREBICA, H. (2002): Pregled povijesne batine Parka prirode Papuk, JU Park prirode Papuk, Velika RADI, M. BOJI, Z. (2004): Srednjovjekovni grad Ruica, Osijek SAMARIJA, Z. (2007): Pregled povijesti Papuka, Povijesne zabiljeke, JU Park prirode Papuk, Velika Stotinu hrvatskih arheolokih nalazita, Leksikografski zavod M. Krlea, 2006. SZABO, . (1994): Sredovjeni gradovi u Slavoniji, Vinkovci UVAK, D. (2000): Povijesna i kulturna batina Voina, Matica hrvatska Slatina
Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

67

VITEK, D. (2004): Iz prolosti Papuka osvrt na demografsku i vjersku sliku papukog kraja, te neka zapaanja o prolosti Jankovca, JU Park prirode Papuk VRBANUS, M. (2004): Povijest Papuka od kraja 17. stoljea od 1941.godine, JU Park prirode Papuk ZEC, D. (2006): Konzervatorska podloga za grad Orahovicu, Orahovica ZEC, D. (2006): Plemika kurija (Curiae Nobilitaris) kraj Ruica grada, JU Park prirode Papuk ZEC, D. (2006): Kamengrad hitna graevinska sanacija (opis projekta), JU Park prirode Papuk ZEC, D. (2006): Ruica grad plan istraivanja, zatite i prezentacije, JU Park prirode Papuk Dokumentacija Konzervatorskog odjela u Poegi Uprave za zatitu kulturne batine Ministarstva kulture RH

http://www.hart.hr http://www.iarh.hr http://www.min-kulture.hr http://www.h-r-z.hr http://www.dvorci.hr http://www.casopis-gradjevinar.hr http://www.sanumocvari.com http://www.e-insitu.com http://www.ffzg.hr/arheo/ska/fragmenti/index.htm http://www.kultura.hr

68

Srednjovjekovna batina Parka prirode Papuk

You might also like