Mario

Morgan

TIHI
zov

AUSTRALIJE
mudrost zaboravljene kulture stare 50000 godina 1 njena poruka ljudima današnjice

Naslov izvornika MUTANT MESSAGE DOWN UNDER

Sadržaj

Zahvale Poruka autorice 1. Počasna gošća 2. Kutija za glasovanje 3. Prirodna obuća 4. Spremni? Krećemo! 5. Uzdizanje 6. Gozba 7. Što je to - sigurnost? 8. Bežični telefon 9. Šešir za divljinu 10. Nakit 11. Mesni umak 12. Živa zakopana 13. Iscjeljivanje 14. Totemi

11 13 17 25 33 39 49 57 63 73 79 85 87 95 99 109

Iznenađenje za večeru 20. Sretan nerođendan 27. Ptice 16. Primljena 26. Otplavljena 28. Hvatač snova 19. Sretan završetak? 113 115 119 123 129 133 139 147 153 163 169 173 177 181 185 189 . Moja zakletva 23. Krštenje 29. Mravi bez čokolade 21.15. Na čelu skupine 22. Šivanje 17. Objava u snovima 24. Oslobođena 30. Medicina glazbe 18. Zapisi 25.

Proročanstvo Cree Indijanaca Rođena praznih ruku. umrla praznih ruku. tek kad zatrujete posljednju rijeku. Poglavica Seattle Jedini način da prođeš test je da ga se prihvatiš.Čovjek nije istkao tkanje života. tek tada čete saznati da se novac ne može jesti. Praznih ruku svjedočim punini života. čini sam sebi. on je samo nit u njemu. Starješina Crni labud Tek kad sasječete posljednje drvo. Sto god čini tkanju. Mario Morgan . tek kad upecate posljednju ribu.

Zahvaljujem piscu Stephenu Mitchelu što me ohrabrio svo­ jom rečenicom: "Ako i nisam uvijek vjerno prenio njihove riječi. Posebno se zahvaljujem Jeannette Grimme i Carri Garrison što su ovu spi­ sateljsku pustolovinu podijelile sa mnom. velečasnom Richardu Reigeru.Zahvale knjige ne bi bilo bez dva posebna čovjeka . Waltu Bodine. Želim također zahvaliti tetki Noli. predsjedniku poduzeća M M . Zahvaljujem mladom Marshallu Ballu što je svoj život pos­ vetio učiteljstvu. Hanley Thomas. Jacku Smallu. uvijek sam pokušavao vjerno prenijeti njihov duh. Stephanie Gunning i Susan Moldow iz Harper-Collinsa. dr. Nany Hoflund.dvije duše koje su me prigrlile i strpljivo me ohrabrivale na let. a posebice Stevenu Morganu. Dorothei Wolcott. Georgi Lewis. Peg Smith. Candice Fuhrman. Stabdfordu Deanu. 11 . poznatim spisateljima i stvarnim ljudima. Stegmanu. Edwardu J. Jenny Decker." Zahvaljujem Og Mandinu. velečasnoj Marilyn Reiger. Elisabeth Kübler-Ros. Wayne Dyeru i dr. dr. Jani Hawkins. Jeffu Smallu i Waynu Bakeru iz Arrow Printinga. Robyn Bern.

u vrućini aus­ tralske divljine još uvijek odjekuje spori.jer su prisiljeni ise­ liti sa svog tla i zabranjeno im je provoditi svoj način života.kao što je nestala kultura američkih Indijanaca .na taj sam vam način uštedjela posjet gradskoj knjižnici. a njihova kultura nestaje . Stanje u kojem se nalaze suvremeni Praaustralci može se vidjeti u svakom američkom gradu: tamnoputi ljudi koji žive u vlastitim dijelovima grada. Nisam navela prava imena ni druge detalje koji bi mogli ugroziti moje prijatelje i tajnu lokaciju njihovog sve­ tog mjesta. Knjiga se prodaje kao roman da bi se zaštitilo malo pleme Praaustralaca. U knjizi ćete pronaći neke važne povijesne obavijesti . postojani ritam srca 13 . Zaposleni rade grube poslove. Ono čega vas ne mogu poštedjeti je poruka koju volim zvati poruka mutanata! Čini se kao da Amerika. Afrika i Australija pokušavaju po­ boljšati odnose među rasama. negdje tamo. Kao što ćete vidjeti. Također vam mogu uštedjeti put do Australije. A l i .Poruka autorice knjiga napisana je nakon proživljenog iskustva. tijekom pustolovine nisam mogla ništa zapisi­ vati.

čitateljima. Ili da izmišljam . uživajte. već ih zani­ maju samo ljudi i njihov okoliš. glasovanjem. prije povratka u Ameriku. Moj odgovor je sljedeći: ne zastupam sve australske Aboridžine. . ona će doprijeti do vas snažna i glasna.i da ti ljudi uopće ne postoje.budući da nisam otkrila o kojim se članovima plemena radi . Ako ste i vi među njima. Možda je i drugim članovima ple­ mena pomogao u istoj neposlušnosti vladi. a za­ tim otiđite kao što biste otišli nakon bilo koje dobre predstave. Vama. Čita­ jući ga mogli biste donijeti nekoliko zaključaka. srcu. čitajte. Moglo bi izgledati kao da čovjek kojeg nazivam svojim tumačem nije u najboljim odnosima s vladinim propisima . Od mene su tražili da otkrijem tko je taj čovjek i da povedem skupinu ljudi istom trasom kojom sam prošla s plemenom. Ovaj rukopis najprije je ugledao svjetlo dana kao miran plod samostalnog izdavaštva. glavi i koštanoj srži. Odbila sam! Dakle. Govorim samo u ime male nacije koja pripada divljini i koja sebe naziva Pravim ljudima. upo­ rabom zemlje. izvješta­ jima o rađanju i smrti. ako ste među onima koji žele prepoznati po­ ruku. Osjetit ćete je u svom želucu.jedinstvene skupine ljudi koje ne zanima rasizam. dozvolama za rudarenje. Vjerujte mi. Ponovo sam primila njihov blagoslov u svezi mojeg zadatka. mnogo puta sam poželjela da je tako doista i bilo. mo­ gli biste zaključiti da sam kriva što sam pomogla tim ljudima u njihovom sukobljavanju sa zakonom. S druge strane. Razumjeti taj ritam znači bolje razumjeti što to znači biti čovjekom. Za vas ova će knjiga biti plod mašte i neće vas razočarati. želim reći da znam da se mnogi žele samo zabaviti. itd. Moglo se dogoditi da vas izaberu za ovu pustolovinu. a zatim je postao kontroverzan. Posjetila sam ih još jednom.porezima. u siječnju 1994.

Putujući jezik 15 .Svi mi imamo neka iskustva "iz Divljine" s kojima se mora­ mo saživjeti. sačuvate ono što vam izgleda ispravno i ispljunete ostalo. sa i l i bez ci­ pela. neka ljudi ovdje opisani do­ dirnu vaše srce. Prema tradiciji pustinjskih ljudi. ali nji­ hova je istina bezglasna. A l i . nazvala sam se novim ime­ nom koje odražava moj novi talenat. Moje su riječi na jeziku koji razumijete. dogodilo se da je moje iskustvo doslovce bilo u Divljini. Predlažem vam da okusite poruku. takav je zakon Svemira. Kad budete čitali ove stranice. Na posljetku. Srdačno. učinila sam ono što biste i vi učinili.

u Africi ili Južnoj Americi .gdje još uvijek živi duh prave civiliza­ cije.Ova knjiga je djelo mašte nadahnuto mojim iskustvom u Australiji. Radnja se mogla odigrati bilo gdje . Na čitatelju je da iz priče izvuče svoju vlastitu pouku. Mario Morgan .

Stajala sam ispred aus­ tralskog hotela s pet zvijezdica i promatrala parkirni prilaz. Spremala sam se postati još jednom Amerikankom koja je nestala u stranoj zemlji. uspješno i spremno. Iznad živice od purpurno smeđih smreka proprskala je voda i pala na hrđavi poklopac motora. Terenac se zaustavio. moje je srce doslovce pjevalo. Osjećala sam se tako dobro. Očekivala sam nepoznatog glasnika. uzbuđeno. Umjesto da me upozori. Događaji su se odvijali sami od sebe. Sjećam se kako su gume zaškripale na vrelom asfaltu.1 Počasna gošća da sam morala primijetiti neko upozorenje. Bilo je sparno listopadsko jutro. 17 . Kovčezi koje sam predala prije nekoliko sati sutra će biti označeni naljepnicom "nije traženo" i pohranjeni u skladište gdje će stajati mjesecima. Vozač. tridesetogodišnji domorodac. ali ga se uopće ne sjećam. Ispunjavao me osjećaj da je danas moj dan! U kružni ulaz ušlo je terensko vozilo bez krova. Skupina grabežljivaca sjedila je na udaljenosti od nekoliko kilometara i čekala svoj plijen.

"Pa". Kad smo ušli u kružno raskršće u koje se slijevalo šest ulica čvrsto sam se uhvatila za ručku na vratima. Noge su mu završavale u tenisicama bez čarapa. u duhu smo se složili da smo pronašli jedno drugo. Čak i prije nego što sam se. On je tražio plavokosu Amerikanku. Kad smo ga prošli. Možda je ipak bolje obučena previše negoli premalo. Pretpostavila sam da je sastanak na drugom kraju grada ali nisam bila u pravu. ponos australskih proizvođača automobila. Nisam ni sanjala da ću se voziti u nečem potpuno otvorenom. Pod kritičnim i neodobravajućim pogledom plavih očiju uniformiranog aus­ tralskog vratara. pomislila sam. paralelno s oceanom. mliječnih barova i betonskih parkova bez trave. teškom mu­ kom popela u terensko vozilo postalo mi je jasno da nisam primjereno obučena. Mladić s moje desne strane nosio je dres i iznošenu bijelu majicu. "Dođi". Ja sam očekivala pratnju do plemenskog sastanka Praaustralaca. Već tada mi je postalo neugodno vruće u novom poslovnom kostimu boje breskve i odgovarajućoj svilenoj bluzi koju sam pažljivo odabrala." Predstavila sam se. ovaj put sa Suncem iza naših leđa. pored redova verandi ispred obiteljskih kuća. Budući da su mi obećali prijevoz do mjesta sastan­ ka očekivala sam normalan automobil. On je samo kimnuo glavom i ponašao se kao da je sasvim siguran u to tko sam ja. prekoravajući se što sam bila tako glupa i 18 . mnogo dalje od hotela nego što sam pretpostavlja­ la.pogledao je u mojem smjeru. Očigledno. Vozili smo se ulicama obalnog grada. zbog visokih peta. kretali smo se u novom smjeru. Vratar nas je ošinuo mrkim pogledom kad smo prošli pored njega. možda marke Holden. "idem na banket na kojem ću primiti nagradu. Ubrzo smo jurili glavnom autocestom. pozvala me njegova crna ruka. sastanak je bio negdje izvan grada. Skinula sam kaputić.

To bi bila samo smetnja pri povratku na­ trag. Prije i l i kasnije morali su zapaziti rad s urbaniziranim polu-Praaustralcima koji su otvoreno pokazivali sklonost samoubojstvu. Zapravo me najviše zanimalo što će mi dati? Još jednu drvenu medalju koju ću poslati u Kansas City? Ili možda samo buket cvijeća? Ne. poput američkih Indijanaca. bilo mi je jasno da me vodi na sastanak na kojem ćemo i ručati.ne pod temperaturom od 38°C u hladu. to neće biti cvijeće .nisam se bolje raspitala o svemu. U torbici koju sam danas kupila posebno za ovu prigodu imala sam mali fotoaparat i kazetofon. Dakle. nisam znala mnogo o praaustralskim naro­ dima. iako moram priznati da nisam bila potpuno iznenađena. Međutim. Pitala sam se čime će me poslužiti? Nadala sam se da to neće biti uobičajeni banket kojeg će provesti profesionalno po­ duzeće. prepuni razlika što bi moglo uključivati različite jezike i običaje. Bit će to prekrasno i jedinstveno iskustvo i ja sam mu se veselila. osim povremenih usputnih upa­ dica koje bi čula. primila sam i neka druga javna priznanja jer je moj projekt bio vrlo uspješan. Ono što me iznenadilo bila je činjenica da me pozvalo pleme koje je živjelo više od tri tisuće kilometara na drugoj strani kontinenta. Primjerice. Nadala sam se da ću ugledati stol prekriven šarenim posudama. Dobro da sam u torbicu stavila četkicu za zube i što je moja obojena kosa bila ispletena u pomodnu pletenicu. te rezultate tog rada u stvaranju određene životne svrhe i financijske samostal­ nosti. Vozač je stigao točno u dogovoreno vrijeme . Od trenutka kad sam primila telefonski poziv moja radozna­ lost nije popustila. Možda će organizirati malo samoposluživanje s nekim od domorodačkih jela koja ću tako kušati po prvi put. Nisu mi rekli 19 . nisam znala jesu li svi oni blisko povezani i l i su. Na posljetku.u podne.

Pojavio se iznenada iz oblaka sparne magle iznad vrelog asfalta. Pratili su nas kilometri crvene prašine. Pored nas je. Osjetila sam kako mi se šminka rastapa na licu i 20 . Vozač je okrenuo volan i sada smo u cikcak liniji slijedili jedva vidljivu prašnjavu stazu. Moji su se prijatelji često čudili nad mojom samodostatnošcu. grane i suha trava koja je letjela po zraku dolazeći neg­ dje ispod podvozja te naglo i ponekad bolno poskakivanje gore-dolje. prošao cestovni vlak (australski izraz za veliki kamion koji za sobom vuče nekoliko prikolica). "Uvijek ima plan B u rukavu". Povremeno. Na posljetku. vozač nije bio zainteresiran za razgo­ vor. govorili bi. Pokreti ruku otvorili su prolaz za rijeku znoja. Morala sam čvrsto stiskati čeljusti da ne bih pregrizla jezik. Najlonske čarape su mi se prilijepile za noge ali sam se bojala izuti cipele . u suprotnom smjeru. ali me u tome spriječila buka otvorenog vozila. Bilo mi je sve toplije i toplije.ništa o mikrofonima ili govoru kojeg bi trebala održati. stakla mojih naočala zasula bi se slojem prašine pa bi ih brisala rukavom. Nisam se ni nadala da će se nijemi vozač zausta­ viti. Očigledno. ali sam svejedno bila spremna. Nekoliko puta sam pokušala započeti razgovor. Tada me iz mojeg razmišljanja prenulo naglo skretanje s autoceste.mogle bi iskočiti iz automo­ bila i nestati u brončanoj širini koja nas je okruživala dokle je pogled sezao. Nedugo zatim nestalo je i toga pa mi je postalo jasno da ispred nas više nema ceste. Glava mi je klimatala kao da sam krpena lutka. imam pedeset godina i pro­ živjela sam dovoljno razočaranja i neugodnih situacija koje su me naučile da uvijek imam u pripravi rezervni plan. Jedna od mojih najvec'ih vrlina bila je razmišljati unaprijed. Vozili smo se u nepoznatom smjeru izbjegavajući grmlje i poskakujući preko razderotina pješčane pustinje.

Vozač je bio tih osim što je s vremena na vrijeme nešto promrmljao. Moj se tumač okrenuo k meni i objasnio mi da dobivanje dozvole za nazočnost sastanku zahtijeva čišćenje. Bit ću tvoj tumač. Oni ni ne govore engleski a kamoli da razumiju civilizi­ rane običaje!" Pa.zamislila kako se ružičasti potoci slijevaju niz moj vrat. a lica su im bila okrugla sa sjajnim smeđim očima." "Krasno". a on je bio siguran da vozi pravog putnika. Is­ tina je da sam bila prekrivena s nekoliko slojeva prašine i znoj21 . bila sam tu. Nisam ga shvatila. Žena ispred mene progovorila je neobičnim zvukovima koji nisu zvučali poput rečenica već poput odvojenih riječi. tvoj prijatelj. Kad smo se zaustavili pristupile su nam dvije žene. hotel i novu odjeću ne bih li se predstavila Austral­ cima. pomislila sam. ja jedini ovdje govorim engleski. mogla bih se barem pokušati uklopiti iako mi je srce govorilo da to neće ići. Obje su bile vitke i izgledale športski. stršile guste kovrče. pod neobičnim kutevima. Ovako vruće i neudobno nije mi bilo već godinama. Ustrajat ću na tome! Pogled na sat otkrio mi je činjenicu da je od trenutka ulaska u pustinju prošlo dva sata. Jedna od njih nosila je povez za glavu ispod ko­ jeg su joj. Odjednom mi je sinulo: on mi se nije predstavio! Možda nisam u pravom automobilu! A l i to je bilo glupo. Ionako nisam mogla izići. Unutra je gorjelo malo ognjište. Kad sam sišla s terenca. Četiri sata kasnije dovezli smo se do barake napravljene od valovitih ploča. "Potrošila sam stotine dolara na zrakoplov. moj je vozač rekao: "Usput. Morat će mi dopustiti da se ponovo našminkam prije nastupa. niske. Praaustralke su bile srednje dobi. oskudno obučene ali s toplim osmjehom dobrodošlice.

Također sam učinila nešto što je ženama prirodno iako nas tome nitko ne podučava: donje rublje sam zamotala između preostale odjeće. Rečeno mi je da svučem svoju odjeću i obučem to. Nisam ga pronašla. Mladić se udaljio. složila je na urednu hrpicu i ovila se do­ morodačkim platnom. Ritual di­ mom ponovio se iza mojih leđa." On je tvrdoglavo ponovio naputke. Moja je znatiželja polako nestajala i u mene se uvlačila tjeskoba. Mahala je time ispred mene od glave do pete. Pružio mi je komad tkanine koji je izgledao kao rastrgana vreća. Mladić se vratio. I on se presvukao. baš kao i žene kod vatre. Žena s trakom u kosi uzela je nešto što je izgledalo poput krila crnog gavrana i otvorila ga poput lepeze." Što sam mogla diskretnije. Bio je gotovo nag. Dao mi je dodatne naputke da uklonim cipele. Zatim je srednjim prstom pokazala kružnu kretnju koju sam protumačila kao naputak da se okrenem. Što sam mogla učiniti? Došla sam predaleko i izdržala previše neudobnosti da bi se sada povukla. ali sam učinila kako mi je rečeno. donje rublje i sav nakit pa čak i ukosnicu koja mi je pridržavala kosu. Osvrnula sam se tražeći mjesto gdje se mogu pre­ svući. Iz ognjišta se digao oblak gustoga sivog dima jer su žene u njega bacile naramak svježeg zelenog grmlja. Bio je bos. Svoju odjeću sam odložila na stijenu s koje su se prije nekoliko trenutaka podigle žene. Zatim su mi rekli da prijeđem 22 . Sjećam se da sam nakit odložila u cipelu. "Ma dobro".na od putovanja. " V i se šalite. ali oni očigledno nisu mislili na to. "Što?" uskliknula sam u nevjerici. Osjećala sam se glupo u šarenoj krpi i požalila što sam investirala u novu odjeću s namjerom da napravim dobar utisak. Oko bedara je imao ko­ mad tkanine zamotan kao za plivanje. svukla sam svoju znojem na­ topljenu novu odjeću. "Bit će svježije nego u mojoj odjeći. čarape. pomislila sam.

kroz dim. to se nije dogodilo." A l i . Zatim me pogledala. 23 . Mnogo kasnije razumjet ću da je oslobođenje od vezanosti za predmete baš kao i za određena uvjerenja već bilo određeno kao potreban korak u mom razvoju prema shvaćanju ljudske biti. ipak sam u mislima zabilježila poruku samoj sebi . "Ne razumije vrijednost kreditnih kartica i važnih osobnih papira. pomislila sam. kutkom oka vidjela sam kako jedna od žena uzima hrpu koja je predstavljala moje vlasništvo. Ne znam zašto nisam protestirala i potrčala ne bih li nešto spasila. Ti si prilagodljiva žena. Izraz na ženinom licu govorio je da njeno djelo nije bilo potaknuto zloćom. nasmiješila se. Moj me muški pratitelj doveo do vratiju. Sjećam se kako sam sama sebi govorila: "Hej. Sve što sam posje­ dovala završilo je u vatri! Odrvenjela sam i duboko udahnula. Imala sam još odjeće i nekako ću se probiti kroz grad odjevena samo u kipu. Na posljetku su me izvijestili da sam očišćena i da sada mogu ući u metalnu baraku. Tek ću kasnije naučiti da za ove ljude vrijeme nema ništa zajedničkog sa zlat­ nim i dijamantnim satom koji su sada zauvijek darovani zemlji. Mario. Tek sam kasnije razumjela simboliku spaljivanja imovine i onog što sam smatrala potrebnim nakitom. A l i . a kad su nam se po­ gledi sreli ispustila je blago iz svojih ruku. Nadala sam se da će se vatra ugasiti prije našeg povratka u grad. "Ona ne razumije". Ne isplati se zbog ovoga dobiti čir na želucu.kasnije ću iz pepela iskopati jedan od prstenova. učinjeno je na način na koji se strancu nudi neki pose­ ban čin dobrodošlice. Držala ju je nad plame­ nom. A l i .preko vatre.nisam." Bilo mi je drago što sam kartu za zrakoplov ostavila u hotelu.

On nije bio obojen. Zapravo nije bilo vratiju niti prozora. Oko bokova nosili su istu tkaninu kao i moj vozač.nije bilo ni električne struje. Prostor je bio okružen valovitim metalnim pločama. Moje su se oči brzo odvikle od svjetlosti kojoj sam bila izložena posljednja četiri sata i privikle na tamni obol sjenki i dima. crte i krivulje bile su iscrtane bijelom bojom. Žene nisu bile tako ukrašene. Nije bilo znakova koji bi ukazivali na život ljudi: nije bilo stolaca. ali na licima drugih mogli su se uočiti raznobojni obrasci baš kao i uzduž njihovih ruku i nogu. Bile su otprilike moje visine 25 . U prostoriji je vrućinu pojačavala vatra koja je plamtjela u kamenom ognjištu. a oko gležnjeva i ramena imali su pričvršćena pera. Točke. zmija. klokana i ptica. nemarno povezanim pljesnivom užadi. Na rukama i leđima imali su crteže guštera. tepiha i l i ventilatora . Muš­ karci su na glavi nosili šareno obojene i ukrašene trake.2 Kutija za glasovanje smo u trostranu krovom pokrivenu baraku. Na pijesku su sjedili ili stajali odrasli Praaustralci. Baraka je postavljena kao zaklonište za ljude i l i možda za ovce.

ali je nji­ hova koža bila boje čokoladnog mlijeka i izgledala je mekano i zdravo. Pogled mi je privukla najukrašenija osoba u prostoriji muškarac crne kose protkane ponekom sijedom vlasi. moji osjećaji hitali su u suprotnom smjeru. Obo­ jena lica svih nazočnih. a na grudima je imao ok­ ruglu izrezbarenu ploču načinjenu od kamena i sjemenja. Na glavi je nosio prekrasan ukras iz svijetlog papagajevog perja. Pored ulaza sjedila je jedna vrlo stara bjelokosa žena. Međutim. Nitko nije imao dugu kosu. većinom je bila kovrčava i priljubljena uz kožu glave. Na vratu i oko gležnjeva imala je iscrtane vijence cvijeća. I na njegovim rukama i gležnjevima bilo je drugog perja. a okružje je odisalo aro­ mom podrške i prijateljstva. manju inačicu te ploče u obliku ogrlice. Ipak. Sve što sam dosad doživjela nije bilo ni približno slično onom što sam 26 . samo jednog dječaka starog oko 15 godina. Njego­ vana brada davala je njegovom licu moć i dostojanstvo. Ovladala sam svojim osjećajima uvjeravajući samu sebe da mi je procjena pogrešna. a posebice muškarci u pozadini koji su u rukama držali nabrušene noževe povećali su moj strah. Većina njih bila je starije dobi. Ne­ koliko žena nosilo je sličnu. izrazi njihovih lica bili su ljubazni. Osmjehnuo mi se i pružio mi obje ruke. Oko pojasa je nosio nekoliko predmeta.oko 170 centimetara. Mislim da je imao najnježnije lice koje sam ikada vidjela. Nisam vidjela nijedno dijete ili mlađu osobu. Oni s dužom kosom nosili su usku traku koja je bila isprepletena oko kose i čvrsto je pridržavala. Svi su bili odjeveni u dva komada odjeće ili omotani tkaninom poput one koju su dali meni. Zagledavši se u nje­ gove crnopurpurne oči osjetila sam mir i sigurnost. U tom crtežu osjećao se dodir umjetnika koji je s mnogo pažnje ocrtao svaki detalj lišća pa čak i tučkove u središtu svakog cvijeta.

Skupina je otpočinjala corroboree. a ostali su pljeskali ru­ kama. Ponekad bi muškarac plesao sam. a ponekad bi mu se pridružila žena. prijateljskih ljudi. odnosno svečanost. Ovi ljudi dijelili su svoju povijest sa 27 . Ljubaznom čovjeku nevjerojatnih očiju domoroci su se obraćali kao plemenskom starješini. Pokretom ruke pokazali su mi da sjednem na pijesak. Najprije je zaplesala jedna žena. Moja tjeskoba prekinuta je predstavljanjem plemenu koje je izvršio tumač čije ime je bilo Ooota. a zatim su joj se pri­ družile i druge. Muškarci koji su nosili koplja u ruci udarali su njihovim drškama po pijesku. Kad su završili s jednom pjesmom. Izgovaralo se s "Ooo" koje je zvučilo poput "Oooooo" prekinuto naglim "ta". novčanica od sto dolara koju sam dobila kao prvu plaću i koju sam od svoje mladosti nosila u tajnom pretincu svog novčanika. Ni u snu ne bih mogla zamisliti tako prijeteću at­ mosferu s toliko. Samo da moj fo­ toaparat nije završio u vatri . na izgled. Cijela je skupina počela pjevati i recitirati. počeli bi s drugom. narančasti australski dolari. ali je odgovarao našem shvaćanju vođe. Obruči su bili načinjeni od neke vrste suhih žitnih stabljika i sada su postali vrlo uočljivi jer su njihovi osušeni vrhovi pulsirali poput zvečarki.kakve bi to fotografije bile i kakve bi dijapozitive mogla pokazivati nekoj budućoj publici ili pri­ jateljima! Moje su se misli vratile k vatri.sve je to otišlo u vatru. dijamantni sat i prsten ko­ jeg mi je teta Nola poklonila za moj osamnaesti rođendan . On nije bio najstariji mu­ škarac u skupini. Što je još izgorjelo? Zadrhtala sam pomislivši na to: moja međunarodna vozačka dozvola. dragocjen tekući ruž koji se ne može nabaviti u Australiji. Neka je žena počela udarati jednom palicom o drugu i usko­ ro su joj se svi pridružili.očekivala. Prije toga nisam zamijetila obru­ če koje su neki od njih nosili oko gležnjeva.

Tog smo popodneva prošli kroz nekoliko testova. Što je to značilo? Nisam imala pojma pa sam jednostavno mentalno rekla: "Molim te. Starješina je nešto rekao i predao je meni. kostima. Palo je nekoliko primjedbi.mnom. blagoslovi ovu hranu". odrezao vrh i počeo je guliti. On je ustao i prišao mi. Na posljetku je ritam glazbe opao. Otvorio je jedan njezin kraj i istresao sadržaj na tlo. Zatim su vratili predmete u kožnu torbicu. To me pod­ sjetilo na Las Vegas pa sam i ja protresla cijev u zraku. Starješina je uzeo dugu kožnu cijev načinjenu iz kože australskog kljunaša koju je inače nosio opasanu te je zatresao njome u smjeru neba. Smiješio mi se i zastao is­ pred mene. Svi su bili nepomični i tihi. perjem i okruglo izrezanom ko­ žom. Dvojica muškaraca spustila su se na koljena i stopalom izmjerila kuda su moji predmeti pali u odnosu na bacanje starješine. Nožnim palcem na zemljanom tlu vješto su iscrtavali oznake. Nekoliko članova plemena označilo je u pijesku mjesta gdje je pao svaki predmet. ali Ooota mi nije preveo što je bilo rečeno. Jedan od njih uključivao je voće. Našla sam se okružena kamenjem. Intuicija mi je go­ vorila da smo stari prijatelji. a kretnje su se usporile. Dali su mi voćku u ruke i rekli mi da je blagoslovim. dragi Gospodine. On je uzeo nož. Ostao je samo postojani puls na izgled jednak pulsu mojeg srca. Pono­ vila sam cijelu igru otvarajući torbicu najednom kraju i istre­ sajući sadržaj na tlo. Bilo je to nešto s debelom kožom poput banane. to nije bilo točno. ali u obliku kruške. Zatim je sve prestalo. i vratila voćku starješini. zubima. Osjetila sam da se razumijemo. Pretpostavljam da sam se u njegovoj nazočnosti jednostavno osjećala udobno i prihvaćeno. Nisam imala apsolutno nikakvu kontrolu nad usmjeravanjem predmeta. Umjesto da kora padne kao 28 . Gledali su svojeg vođu. ali naravno.

Kad se to dogodilo sva su se lica okrenula u mom smjeru. svi su izgovorili: " A h . " To se dogodilo svaki put kad je starješina ogulio komad kore. N i na jednom se nije ništa isticalo." Naježila sam se iako mi je bilo vruće. Želudac se odazvao svojim jezikom. Poželjela sam da nešto zasja ili da izgleda posebno. pa. taj kamen meni nije ništa značio. zakovrčala se oko voćke. ali je bio tako is­ punjen kamenjem da mu nisam mogla vidjeti dno. Osjećala sam se neudobno jer su sve te tamne oči zurile u mene. rastavili oružje. štogod da je test značio. Zatim su ugasili vatru. Nisam znala da li je "ah" dobar "ah" i l i loš "ah". Odlučila sam odglumiti. Izaberi ga mu­ dro. On ima moć da ti spasi život. To vjerojatno nije bio pladanj već komad kartona. Pozorno sam ih promatrala kao da ih ozbiljno proučavam. a meni je iznutra odlanulo: "Izabrala sam pravog!" A l i što da s njim radim? Nisam ga mogla baciti i povrijediti ih. Ooota me pogledao vrlo ozbiljno i rekao: "Izaberi kamen. ali činilo se da se kora nije zakovrčala normalno. Lica oko mene zasjala su u odobravanju. Ništa od toga. Svaki od njih izgledao je jednako. izgleda da sam ga prošla. 29 . Na posljetku.što bi to bilo u slučaju banane. Napeti mišići pitali su: "Što to znači? Moć da mi spasi život?!" Promotrila sam kamenje. ali je oči­ gledno njima bio vrlo važan. kao da su to uvježbavali. Prišla mi je mlađa žena noseći pladanj pun kamenja. na uobičajeni način. sakupili ono malo stvari koje su posjedovali i počeli hodati u smjeru pustinje. Za­ jedno. a zatim sam izabrala jednog na vrhu i pobjedonosno ga podigla. Nisam imala džepova pa sam ga ubacila s prednje strane tkanine kojom sam bila ogrnuta jer je to bilo jedino mjesto kojeg sam se mogla sjetiti. Bili su to jednostavni sivi kamenčići veličine kovanog novčića.

"U pohod. Imam odgovornosti. "Sve je u redu." "Kuda?" "Preko Australije." Ooota se nasmijao. koji dan manje ili više. Možda ne razumiješ. ja nisam australska građanka. Ne. ne bi krenuli na ovaj put. ali vidiš." "Hoćeš reći da ćete hodati tri mjeseca?" "Da. Vaša će vlada biti uznemirena. gotovo gola tijela blistala na sjajnom suncu.Poredavši se u kolonu za put njihova su smeđa. ja sam Amerikanka. račune. stanarinu. Zatim sam obavijestila Oootu dok je on stajao na priličnoj udaljenosti: "Pa. možda ću vam se tada pridružiti. Nakon nekoliko metara okrenuo se i rekao: "Dođi. a i moji će ljudi poslati helikop­ tere ne bi li me pronašli. danas nikako nije pravi dan. Nisam se pripremila. Onaj tko mora znati.bez ručka. Potrebno mi je nešto vremena prije nego što krenem na planinarenje ili kampiranje. tri mjeseca. ja ne mogu ići. bez nagrade! Ooota je bio posljednji u koloni. znat će. Takvu iznimnu čast ne mogu ni sebi objasniti. Danas nije pravi dan za mene da krenem. Da je bilo tko iz ple­ mena glasovao protiv tebe. ali i on se spremao otići. zvuči zabavno. Činilo se daje sastanak završen . Moj narod čuje tvoj poziv u pomoć. znaš. Idemo." Duboko sam udahnula. Možda jednom drugom prilikom kad ću imati dovoljno vremena za pripremu. Jednostavno ne mogu danas s vama. ali ne danas. Dužnosti koje moram ispuniti." "Krasno! Koliko dugo to traje?" "Otprilike tri pune mjesečeve mijene. Mi ne možemo samo tako doći u stranu zemlju pa onda nestati. Moraš proživjeti to iskustvo. Radi se o najvažnijoj stvari koju 30 . Testirana si i prihvaćena." "Kuda idemo?" pitala sam.

Bilo mi je drago što su me izabrali. mogla bih kad bih morala! Neću popustiti jer sam već platila svoj boravak u hotelu.ćeš učiniti u svom životu." Okrenuo se i krenuo. usamljena. Tražili su od mene da položim svoj život u nji­ hove ruke. Obrisi ljudi postajali su sve manji." "Dođi. Ne mogu ti reći ništa više. a zatim odlazak u pustinju s još malo igranja. Bila je prostrana. ni hrane. Zbog toga si rođena. Temperatura u pustinji u ovo doba godine kretala se između 38°C i 54°C u hladu. I s kojima nisam uopće mogla ni razgovarati. na prvi pogled se vidi da nisam osoba za kampiranje već pravi pravcati stanovnik grada! A l i . Na djelu je Božanska jednost . Terenac je bio pored barake.to je tvoja poruka. A l i . Reći ću im da me moraju vratiti prije sutrašnjeg podneva. Što sam dulje stajala i razmišljala o tome što ću učiniti. Što ako izgubim svoj posao? I ovako sam u lošoj situaciji . vode. a ipak lijepa te se činilo da se pruža u beskraj. Stajala sam tamo zureći preko australske pustinje. Sve je to ludo! Naravno da ne mogu s njima! Pomislila sam: "Kladim se da se radi o igri u dva čina." Promatrala sam kako skupina hoda sve dalje i dalje. nemaju hrane. Nisam žel­ jela ići s njima. Neću plaćati do­ datne dane samo da bih zadovoljila te primitivne ljude. Riječi koje sam tada izgovorila upisane su u moj um jasno 31 . Najgore što mi se može dogoditi je da provedem noć u pustinji. kojim putem smo došli? Satima smo se vozili po pustinji bez ceste. ali što je s mojim gla­ som? Činilo mi se da odluka nije u mojim rukama. Nisam imala vremena uposliti svoj stari način procjene prednosti i mana. Najprije ovaj obred u baraci. I to ljudi koje sam tek srela. A l i ne. Neće oni otići daleko. a ključ je bio u njemu.još uvijek nisam osigurala umirovljenje. Nisam imala cipela. oni su bili sve dalje i dalje. slijedi me.

poput ispoliranog drvenog reljefa: "Dobro Bože. Znam da imaš smisao za humor, ali ovo uopće ne razumijem!" S osjećajima koji su brzo poskakivali između straha, čuđe­ nja, nevjerice i čiste zadrvenjelosti krenula sam za plemenom Praaustralaca koje samo sebe naziva Pravim ljudima. Osjećala sam se poput zatvorenika iako me nitko nije ničim ograničio. Činilo mi se da sam žrtva prisilnog pohoda u nepo­ znato.

32

3 Prirodna obuća

sam tek nekoliko stotina metara kad sam osjetila probadajući bol u stopalima. Pogledavši nadolje vidjela sam da mi iz kože viri bodljikavo trnje. Uklonila sam ga, ali svaki put kad bih zakoračila novo se zabijalo u moja stopala. Pokušala sam skakutati na jednoj nozi istodobno uklanjajući bodlje. Mora da sam ostalima izgledala vrlo smiješno jer su se okrenuli da vide što se događa. Njihovi osmjesi sada su se pret­ vorili u smijanje. Ooota se zaustavio i pričekao me. Na licu mu se vidjelo suosjećanje kad je rekao: "Zaboravi na bol. Ukloni trnje kad zastanemo. Nauči izdržati. Usmjeri svoju pozornost na nešto drugo. Kasnije ćemo se pobrinuti za tvoja stopala. Sada ne možeš ništa učiniti." Razumjela sam što je želio reći. Usmjeri svoju pozornost na nešto drugo. Radila sam sa stotinama ljudi koji su osjećali bol, posebice posljednjih petnaestak godina kad sam kao liječnik specijalizirala akupunkturu. U kritičnim situacijama osoba če­ sto mora izabrati između lijeka koji će je onesvijestiti i l i aku­ punkture. Na svojim sam radionicama rabila upravo te iste 33

riječi. Očekivala sam da to moji pacijenti mogu učiniti, a sada je to isto netko očekivao od mene. Bilo je to lakše reći nego učiniti, ali nekako sam uspjela. Nakon nekog vremena za trenutak smo se zaustavili. Vrhovi bodlji su se odlomili i većina mojih ogrebotina je krvarila. Ho­ dali smo po spinifexu, nekoj vrsti australske trave. Botaničari je zovu obalnom travom koja raste u pijesku i preživljava na mjestima s malo vode tako da razvija svinuto poput noža oštro traje. Riječ trava može zavarati. Ta stvar ne sliči nikakvoj travi. Ne samo da ima trnje poput kaktusa već su i same vlati oštre. Ubodi trnja na koži su ostavili crveni nabubreni trag. Na sreću, često sam boravila na zraku uživajući u suncu i hodajući bosa. Ipak, moja stopala nisu ni približno bila pripremljena za ovo. Bol nije prestajao, a na stopalima se vidjela krv svih ni­ jansi, od tamne do sasvim svijetle, bez obzira na to što sam pokušavala moju pozornost držati podalje od toga. Gledajući nadolje više nisam mogla razlikovati ružičasti lak na mojim noktima od crvenila krvi. Na posljetku su mi stopala potpuno odrvenila i više ih nisam osjećala. Hodali smo u potpunoj tišini. Činilo mi se vrlo čudnim što baš nitko ne govori. Pijesak je bio topao, ali ne i prevruć. Sunce je grijalo, ali ne prejako. S vremena na vrijeme svijet se smilo­ vao na mene i poslao mi malo svježeg povjetarca. Gledajući u daljinu ispred skupine činilo mi se da nema jasno određene granice između neba i zemlje. Ista slika ponavljala se u svim smjerovima, poput slike vodenim bojama - nebo se pretapalo u pijesak. Moj je znanstveni um želio ispuniti prazninu orijenti­ rajući se u prostoru. Kilometrima ispred nas skupina je oblaka izgledala poput drveta na obzorju. Čula sam samo zvuk stopala po pijesku koji je bio nalik zvuku otvaranja tkanine na čičak, ponovo i ponovo. Monotoniju je ponekad prekidalo poneko 34

ja sam vjerojatno izgledala sasvim različito od ostalih i zbog toga je. oduzi­ manje imovine bit će doista jedinstveno iskustvo! U tom trenutku nisam vjerovala da ćemo izbivati dulje od dan ili dva. ali bilo je očigledno da nema ničeg u pijesku i spinifexu. Naravno. dostojanstvena starija žena. iznad moje glave. Svi su nešto osjetili osim mene. pomoći će mi kod vlasnika. Izne­ nadio me taj manevar. Glava mi je bila prepuna misli. Glasno sam se nasmijala. Čuli su moj poziv u pomoć. ali sam svoju želju mnogo puta izrekla. Moja životna ambicija nije da se patim istražujući australsku Divljinu. nije bilo nikakve naredbe ili povika. Zapravo. Nisam čak morala spakirati četkicu za zube niti se presvući. Na posljetku. bilo potrebno temeljitije proma­ tranje. pro­ šlog tjedna sam na kredit kupila televizor i video. Zabrinuta sam za poslje­ dice mog nestanka. ni­ sam razmišljala o baš takvom pohodu. Kao da je provjeravao moj osobni napredak. Što to znači? Za ovo sam rođena! Kakva šala. nije bilo ničeg za jelo i piće. Ako ne platim stanarinu na vrijeme. Pa. A moja domaćica. Lutali smo po pustinji. 35 . U tišini je bilo lako proma­ trati ih kako skaču s jedne teme na drugu. možda. Kolona je bez upozorenja skrenula u drugom smjeru. Povrh nas pojavio se veliki smeđi sokol i stao kružiti iznad naših glava. Privatna šala. Događa li se ovo doista? Možda je to samo san? Rekli su da će hodati preko Australije. A l i . Što će misliti moja kćerka? Bile smo tako bliske.pustinjsko stvorenje zamaknuvši u obližnje grmlje. Koliko puta sam izrazila želju da na lutriji dobijem egzotično putovanje s plaće­ nim troškovima! Evo ga! Sve potrebe zadovoljene. To nije moguće! Hodati mjesecima! To nije ni razumno. Pomislila sam da slijede neki trag.

To nije uspjelo ni mojim izviđačkim voditeljima. Začudo. kao da je bubrio. Nju sam već ranije zapa­ zila . Zapalili su vatru i to bez šibica uporabom suhih grančica i kamenja. zaobljene bore. Svatko je odmah bio vrlo zaposlen. a drugi biljke. a stopala su joj bila tako suha i tvrda da su izgledala poput životinjskih kopita. na stopalima i uz njih bilo je toliko zgrušane krvi da se sve zajedno s oteklinama pretvorilo u ružne odrvenjele izrasline. Granice moje izdržljivosti bile su daleko premašene. Tijelo joj je bilo vitko. Poja­ vio bi se sokol obavljajući svoj čudni ritual iznad moje glave. Bila je to metoda koju sam naučila u izviđačima. Oni su mogli zapaliti samo tanušni plamičak koji bi se ugasio kad bi puhnuli u njega. Međutim. Tog smo dana hodali oko tri sata. Kasnije sam 36 . U njoj je bio sadržaj koji se nekako neobično kretao. i l i bi mi netko prišao i ponudio vodu iz neobične posude obješene za vrat ili pojas. Kosa joj je bila snježnobijela. A zatim bi mi nešto privuklo pozornost. Ovi su ljudi međutim bili stručnjaci. Ponekad sam osjećala da ću se onesvijestiti ako ne sjednem. Dvojica muškaraca cijelo su popodne nosili neki teret. a lice i ruke bili su opečeni suncem. Noge su mi bile ukočene. snažno i gipko.u devedesetim godinama. Sada su je spustili na tlo i iz nje izvadili nekoliko predmeta.Kako je dan odmicao. Izgledala je stara poput moje bake . ti su mi prekidi uvijek produžili krila i dali novu snagu. Preko dva koplja pričvrstili su bezbojnu krpu. Konačno je došlo vrijeme za noćenje. Neki su skupili drva za potpalu. Skinula je s vrata torbicu od zmijske kože i istisnula na dlan nešto nalik prozirnom vazelinu. Lice su joj prekrivale mekane. novu prigodu. Prišla mi je vrlo stara žena. ramena su me pekla i svrbjela. ja sama nikad nisam uspjela zapaliti vatru na taj način.bila je to žena s lijepim crtežima cvjetnih vijenaca na vratu i gležnjevima.

Rukom je pokazala prema mojim stopalima. Kako se tako nešto moglo dogoditi? Gdje je sve to započelo? 37 . poput majčine uspavanke. Izgovara posebne zvukove koji iscjeljuju rane i posjekotine. Pitala sam Oootu što znače riječi koje je pjevala." Nisam si samo umislila. Govori im kako ih cijeniš. smjestila moja stopala u svoje krilo. a ja sam kimnula glavom prihvaćajući pomoć. Govori im kako svi u skupini cijene tvoja stopala i moli ih da budu zdrava i snažna. Sjela je ispred mene. Osjetila sam olakšanje jer su se pečenje. "Ispričava se tvojim stopalima. u mislima sam počela procjenjivati stvarnost današnjeg iskustva.saznala da je to bila mješavina biljnih ulja. Sjedivši tako s nogama u krilu ove žene nalik dobroj baki. Moli da tvoja stopala postanu vrlo snažna i čvrsta. utrljavala ulje u moje natekle rane i zapjevala. probadanje i bol doista smanjivali. Bila je to nježna melodija. Također izgovara zvukove koji će smanjiti otekline.

uspjela sam promucati. Pozdravio me uzbuđeni glas nekog muškarca. jesi li još tu?" slijedilo je pitanje s druge strane svijeta." 39 . Medicinske sestre neće biti još barem dva sata. Nakon nekoliko oblačnih dana sunce je odlučilo počastiti nas svojom nazočnošću. jednom rukom zgrabila telefon. "Hej.4 Spremni? Krećemo! je u Kansas City-u. Možda neki hitan slučaj? Tko bi zvao tako rano? Požurila sam u svoje prostorije. "Bok. Bio je to je­ dan od liječnika iz Australije kojeg sam upoznala na skupu u Kaliforniji. a dru­ gom upalila svjetlo. Rano sam krenula u ured da bih isplanirala terapiju za pacijente s posebnim potre­ bama. Sjećanje na to jutro ostat će zauvijek sa mnom. Ključ mi je bio još u bravi kad sam začula zvonjenje tele­ fona. Takvo tiho vrijeme priprema uvijek mi je bilo vrlo dragocjeno. "D-d-da". Kako bi ti se svidjelo da nekoliko godina radiš u Aus­ traliji?" Ostala sam bez riječi i gotovo ispustila telefonsku slušalicu. "Reci mi o čemu se radi.

"Razmisli o tome". a i tebi bi bilo dobro da proživiš par godina u stranoj zemlji. rekao je glas iz Australije.socijalnu me­ dicinu iz koje je uklonjena zamisao financijske dobiti i gdje razni stručnjaci rade zajedno bez tog ogromnog procjepa izme­ đu službene medicine i praktikanata prirodnih metoda liječe­ nja. dokle dopire moje sjećanje. Smatrala sam da sam samouvjerena. svom poslu. i l i bih se možda uplela u neki novi oblik negativne manipulacije." Prijedlog da napustim svoju kuću pored jezera. Istina je da sam bila vrlo zainteresirana za takvu vrst rada . Na nekoj tajanstvenoj i skrivenoj razini bio je to poziv na kojeg sam oduvijek željela odgovoriti. da posjetim zemlju na dnu svijeta. Na žalost nije ih bilo mnogo. Sve od djetinjstva. Mogla bi pripremati obrazovne materijale i podučavati unutar našeg zdravstvenog sustava. poput politike liječenja bolesti lijeko­ vima u Americi? Ono što me najviše privlačilo bila je jednostavno Australija. obrazovana žena. čitala sam svaku knjigu o toj udaljenoj zemlji."Oduševio me tvoj jedinstveni program obrazovanja pacije­ nata glede preventive pa sam ispričao svojim kolegama o tebi. potkopao je temelje mog osjećaja sigurnosti." 40 . dobru lije­ čničku praksu i pacijente koji su tijekom vremena postali pri­ jatelji. zov u srcu. U zoološkim vrtovima uvijek sam se najdulje za­ državala pored nemtuduma te hvatala rijetke prilike da vidim koalu. "Nazvat ću te ponovo kroz dva tjedna. Možda bih pronašla kolege istinski posvećene zdravlju i liječenju. Željeli bismo da dobiješ radnu vizu na pet godina i da nam se pridružiš. Zamolili su me da te pozovem. ali još od djetinjstva je u mo­ joj duši obitavala čežnja. Bilo bi odlično kad bismo u djelo proveli tvoje zami­ sli.

Australija je sedamnaest sati ispred Amerike. putovanje je bilo dugo. Carri. To je kao da 41 . Bila sam sigurna da će me i sin i kćerka podržati kao i uvijek. a zatim sam krenula prema svom iskustvu kontinenta na dnu svijeta.Toliko o pravom trenutku! Prije nekoliko tjedana moja kćerka i njezin zaručnik odredili su nadnevak vjenčanja. a moja kćerka i prijateljica ispratile su me do zračne luke. Na sreću za putnike čak i veliki zrakoplovi s vremena na vrijeme moraju uzeti gorivo. Moja prijateljica Jana pružila mi je knjigu. moja pri­ vatna zdravstvena praksa predana u dobre ruke. Moja je majka običavala reći: "Dobro razmisli o svojim željama." Iako je umrla prije mnogo godina tek sam tog dana počela shvaćati pravo značenje njenih često ponavljanih riječi. Dozvolili su nam da na Hawaima udahnemo svježi zrak. snimila je posljednju fotografiju. Let od američkog Srednjeg zapada do Australije iznimno je dugačak. Šest tjedana nakon toga vjenčanje je proslavljeno. a zatim ponovo na Fijiu. Sada su oboje odrasli i samostalni i moja je želja postajala stvarnijom. Ipak. Nakon razvoda oni su mi bili više prijatelji nego djeca. Bio je to neobičan osjećaj. a filmovi koje su prikazivali bili su s vrha top-ljestvica. jer moglo bi se dogoditi da dobiješ upravo ono što tražiš. Zrako­ plov je bio vrlo prostran. kuću pa ni ključeve. moja kćerka. Po prvi put nakon mnogo godina nisam imala automo­ bil. To znači da sam po prvi put u životu slobodna živjeti gdje god poželim i raditi samo ono što želim. a zatim smo se zagrlile. Čak su i moji putni kovčezi imali brave s brojevnim kombinacijama. Porodične uspomene smjestila sam na sigurno kod moje sestre Patci. Prodala sam sve što sam imala osim nekoliko stvari koje sam ostavila na čuvanje. Nisam očekivala veličinu i obuhvatnost pouke kojoj sam krenula u susret.

Razumjela sam razloge za to. čitav zrakoplov i svi putnici prošli su postupak dekontaminacije protiv mogućih izvora za­ raze za ovaj odvojeni kontinent. Ta je zamisao i danas vrlo zbunjujuća. Kakva dobrodošlica! Izvan zračne luke sve je izgledalo prilično domaće. ali me nekako demoralizirala usporedba mojeg tijela s nekakvim kuk­ cem. Bilo je neobično pomisliti kako je barem sigurno to da će svijet sutra biti još uvijek živ! Nije čudno što su drevni mornari proslavljali kad su prelazili zamišljenu crtu ekvatora gdje počinje vrijeme. Da nije bilo prometa koji je tekao suprotnim smjerom pomislila bih da sam još uvijek u Americi. Također sam ot­ krila prekrasne kovanice od dva centa i dvadeset centi. polja kukuruza i pšenice. Vozač taksija sjedio je za uprav­ ljačem na desnoj strani. Tijekom sljedećih nekoliko dana bez problema sam se navi­ knula na Australiju. Australcima je teško zamis­ liti kako to izgleda kad je srce kontinenta puno plodne zemlje. Svi važniji gradovi su na obali. Australija je u kvadratnim kilometrima gotovo jednaka Sjevernoj Americi i podjednakog je oblika. unutrašnjost je pustinjska. Svi se bave športovima na vodi. Kad smo sletjeli rečeno nam je da ostanemo sje­ diti.doslovce putujete u sutrašnji dan. Predložio mi je mjenjačnicu gdje sam kupila dolarske novčanice prevelike za moj novčanik. Međutim. Kad smo sletjeli u Australiju. Ponekad piloti voze 42 . Posjetila sam Obojenu pustinju i Dolinu smrti u Americi. Njihova unutrašnjost vrlo je negostoljubiva za ljude. Postoji stalna lječnička služba koja na poziv zrakoplovima odlazi na tražena mjesta. Putnička agencija me nije pri­ premila za to. Dva službenika prošetala su zrakoplovom štrcajući aerosol iznad naših glava. a i mno­ go šarenije od američkih zelenosivih dolara.

a i tada u njoj nema leda. mladi klokan biscuit. Hrana je drukčija. sweets. rekao bi trgovac. Tisućama milja nema bolnica ni utočišta. ali sam pronašla izvrsnu englesku pitu. baš poput prave. Osobno ga nikad ni43 . kolač swag. S obrocima se rijetko poslužuje voda. čaša piva joey. hrana footpath. bombon. ubrus Bilo je neobično čuti kako u trgovinama kažu hvala prije nego molim. slastica bush. Pivo je veliko nacionalno bogatstvo. vreća za spavanje ili naprtnjača walkabout. mlada djevojka lolly. loš dan tucker. prtljažnik.benzin i l i autodijelove za one koji su zalutali. trgovačkih središta i gustog prometa. hvala". pilić chips. Holiday Inna i Ramada hotela. seosko područje tinny. u redu i l i prava stvar chook. nogostup billibong. Za mlade koji žive u udaljenim po­ dručjima razvijen je školski sustav koji se odvija preko radio veze. odlazak na neodređeno vrijeme having a crook day. Svidjeli su mi se ljudi i njihov način izražavanja: fair dinkum. francuski krumpirići sheila. Mislim da se previše trude da bi oponašali neke od američkih proizvoda. "To će biti jedan dolar. bonnet. bara za napajanje stoke boot. Gradovi su vrlo suvremeni. poklopac motora serviette. puni Hiltona.

Svaka od australskih država ima pivovaru i ljudi su vrlo lojalni svojem području. rekli su da ja imam naglasak. Nije mi trebalo dugo da otkrijem kako ovdje nema kave s poznatim američkim oku­ som. *Zatvorenik Njegovog veličanstva 44 . Naravno. Sljedećeg jutra. Foster's Lageru i l i Four X. a znače Prisoner of His Majesty*. primjerice. Australci imaju različite riječi za različite nacionalnosti. Mora da dolazi iz susjedne sobe. ali ne ulazi. A l i . čula sam čudan zvuk poput lupanja vratima. čaj u vrećicama i šećer. Novozelanđane Kiwijima. A l i . u sobi je nije bilo. bila sam sigurna da se radi o hrani. čula sam kako se netko približava mojoj sobi. Pričekala sam na kucanje koje nije stiglo. Savjetovao mi je doručak u sobi. a Britance Bloody Poms. osjetila sam miris hrane. Svaki put kad sam uzela sobu dali su mi i mali metalni vrč pun mlijeka.sam voljela pa nisam iskušavala raznolike vrste na koje su ponosni. stoljeća nosili. Ono što najviše volim kod Australaca je njihov pjevajući govor. pomislila sam. stariji vlasnik pitao me želim li naručiti doručak i pokazao mi jelovnik ispisan rukom. Čini se da Australci najviše vole čaj s mlijekom i šećerom. Netko mi je rekao da "pom" označava crveno perje koje su nosili europski vojnici. kad sam se tuširala. Kad sam prvi puta bila u motelu. a netko drugi je tvrdio da "pom" označava početna slova koja su zatvorenici iz 19. Amerikance često zovu Yankijima. U sobi sam pronašla elek­ trični čajnik. Prvih dana isprobala sam nekoliko hotela. Brišući se. Rekla sam da želim pa me pitao u koje vrijeme. Australci su vrlo ljubazni i domaćinski raspoloženi. V i d ­ jela sam da to daju svakom gostu. Međutim.

Tijekom noći skupljale bi se žabe krastače i uživale u mirisu. Kupaonice su odijeljene od toaleta. da li je doručak bio u redu?" pitao je. Sve kuće u susjedstvu izgrađene su u isto vrijeme . rekao je. Zbog tople klime cvjetalo je cijele godine. U malom pretincu nalazio se pladanj s dobro pečenim jajima. "Gospođo." " A l i . a zatim prišao zidu pored vrata sobe i podigao gotovo nevidljivi poklopac. jeste. ali ga nisam mogla pronaći. Nasmijala sam se. Nijedan od mojih elek­ tričnih aparata nije radio.predstavljaju nacionalnu smetnju.športu na otvore­ nom u kojem su svi igrači obučeni u bijelo. Morala sam kupiti novo glačalo i sušilo za kosu. "Mora da je došlo do neke pomutnje. Nalazila se u pristojnom predgrađu. Kad sam ulazila u iznajmljeni automobil. Nailazila sam na 45 . Moje im je dvorište oči­ gledno bilo poput utočišta. Izvorno nijedna vrata nisu imala bravu. tu je. s verandama sprijeda i sa strane.bijele. Bio je to početak mnogih iznenađenja koje je Aus­ tralija spremala za mene. prišao mi je jedan mladić. Pomogli su mi kod pronalaženja kuće koju ću iznajmiti. jednokatnice. Mogla sam namirisati doručak. Napon je drukčiji. a također su drukčije i utičnice. Za­ tim je ušao u sobu i otvorio sličan poklopac iznutra. Sam sam ga donio". Obično se o tome brinu ljudi na lokalnoj razini.Sljedećih sat vremena pripremala sam se za dolazeći dan i praznila svoje putne kovčege. Australci su ljubazni. Također nije bilo ugrađenih ormara ni prostorija za garderobu već sam koristila starinske samostojeće ormare. Dvorište je bio puno egzotičnog cvijeća i drveća. Oboje smo se smijali. N i ­ sam dobila nikakav doručak. Australci su me naučili kuglanju na travi . a činilo se da ih je vremenom sve više i više .

Zbog zdravstvenog projekta na kojem sam radila proputovala sam svim većim gradovima. bakterije ili stanice masti. Ovi su momci bili u kratkim hlačicama. Napadi ajkula nisu uobičajeni. Na plaža­ ma također postoje posebne ophodnje koje motre morske pse. Bilo je doista grubo. Uzela bih uzorke. Ovakav sustav rabi se za obrazovanje pacijenata i snažno mo­ tivira u smjeru odgovornosti za vlastito zdravlje. Nakon samo nekoliko trenutaka uzeli bismo drugi uzorak i pa­ cijent bi sam vidio kakav učinak ima samo jedna cigareta. Također su me odveli na australsku nogo­ metnu utakmicu. pokazala pacijentima njihovu krv. Kasnije sam saznala da je to oznaka obalnog čuvara. bijelih čarapa i cipela pa čak i bijelih šešira. Mikroskop je povezan s videokamerom i monitorom. ma­ jicama kratkih rukava. ali ih je dovoljno da zahtijevaju posebnu službu. bijelih kratkih hlača i suknji. Sjedeći pored liječnika pacijent vidi svoje bijele stanice. Liječnici ga mogu rabiti za mnogo toga poput pokazivanja pacijentu razine masti u krvi i l i usporene reakcije imunog sustava. crvene stanice. Pregleda­ vajući kapljicu krvi moguće je u trenutku grafički sagledati mnoge vidove njene kemije. Svi nogometaši koje sam dotad vidjela nosili su štitnike. Rabila sam ga pri pregledu krvi koju nije bilo potrebno mijenjati ili razdvajati.ulice prepune trgovina u kojima se ne prodaje ništa osim bijelih majica. Australija je najravniji i najsuši kontinent. a štitnike uopće nisu nosili. Na razdaljini od četiri tisuće kilome­ tara između Sydneya i Pertha uopće nema gradova. Na obali sam vidjela ljude s gumenim kapama vezanim ispod brade. a zatim primjerice zamolila pušače da izađu i popuše jednu cigaretu. kacige i odjeću koja ih je u pot­ punosti pokrivala. a zatim bi 46 . Planine uz obalu usmjeravaju većinu kiša prema moru pa je 90% tla napola isušeno. U Americi sam imala na ra­ spolaganju poseban mikroskop.

u Americi osiguravajuća društva ne pokri­ vaju troškove preventivnih mjera pa pacijenti za to moraju sami plaćati. Nadali smo se da će australski sustav biti prijemčiviji. "Sada imam vremena za vas". Ulogu turističkog vodiča preuzela je jedna ogromna. uvoza i osiguranja opreme. Jednom mi je predložila zajednički ručak u slikovitoj restauraciji u središtu grada gdje su radili vidovnjaci. Sagnula sam se da uzmem svoju torbu koju sam smjestila pored stola prije 45 minuta. čekala sam prijateljicu. Okrenuvši dlan na gore počeo je sa svojim "čitanjem". U tom trenutku pristupio mi je mladi čovjek. pisanja naputaka i na posljetku samog obrazovanja. Sjećam se kako sam sjedila i čekala na nju te razmišljala o tome zašto. cijelo vrijeme je promatrao moje lice. "Oh. Ovdje vas čeka netko s kim se morate sresti zbog obostrane dobrobiti. visok. ali čini se da je neće biti. "Suđeno vam je doći na ovo mjesto. Moj zadatak sastojao se od pokazivanja tehnike. Bio je to vrijedan projekt i bilo mi je veliko zado­ voljstvo provoditi ga na kontinentu na dnu svijeta. ne u ovu restauraciju." "Ponekad je bolje tako".razgovarali s pacijentom o mogućim mjerama koje sam može poduzeti. tamnoput i obučen u bijelo . već u Australiju. Međutim. Vratit ću se drugi put. Jednog subotnjeg popodneva posjetila sam znanstveni mu­ zej. privlačim prijatelje koji stalno kasne? Približavalo se vrijeme zatvaranja. mršav. skupo obučena žena radoznala glede svega što dolazi iz Amerike. Ona uopće neće doći.od sandala do turbana na glavi. Dogovor je sklopljen prije nego što 47 . Sjeo je i prihvatio moju ruku. Malo smo popričale i uskoro postale dobre prijateljice. Nije pro­ matrao moj dlan. rekao je tihim glasom. iako sam osoba koja uvijek dolazi na vrijeme. rekao je privukavši stolicu nasu­ prot malog stolića za dvoje.

ste se rodili. Zapravo, izabrali ste se roditi u istom trenutku, je­ dan na vrhu svijeta, a drugi ovdje, na dnu svijeta. Dogovor je na najvišoj razini vašeg vječnog jastva. Složili ste se da se nećete tražiti dok ne prođe pedeset godina. Sada je vrijeme. Kada se sretnete, odmah ćete se prepoznati na razini duše. To je sve što vam mogu reći." Ustao je i izišao kroz vrata za koja sam pretpostavljala da vode u kuhinju. Ostala sam bez riječi. Sve što je rekao bilo je besmisleno, ali govorio je s takvim autoritetom da sam njegove riječi nekako primila k srcu. Incident je postao složeniji kad me prijateljica nazvala is­ pričavajući se i objašnjavajući zašto nije mogla doći. Jako se uzbudila kad sam joj rekla što se dogodilo i obećala je da će su­ tradan potražiti tog vidovnjaka i zatražiti obavijesti o svojoj vlastitoj budućnosti. Kad me je sljedeći put nazvala, njen se entuzijazam pretvo­ rio u sumnju. "Restauracija ne zapošljava muške vidovnjake", rekla mi je. "Svakog dana je tamo netko drugi, ali sve su žene. U utorak je tamo bila Rosa, a ona ne čita iz dlana. Ona čita karte. Jesi li sigurna da si bila na pravome mjestu?" Znala sam da nisam poludjela. Na čitanje budućnosti uvijek sam gledala kao na zabavu, ali jedno je bilo sigurno - mladi čovjek nije bio privid. Ma dobro, Australci ionako misle da smo mi čudaci. Osim toga, nitko nije ozbiljno razmišljao o takvim stvarima već su ih smatrali zabavom. Australija je puna raznoraznih zabavnih pojava.

48

5 Uzdizanje

nešto u čemu nisam uživala. Činilo mi se da iz­ vorni stanovnici kontinenta tamnoputi Praaustralci još uvijek doživljavaju rasnu diskriminaciju. Prema njima se odnosi na sličan način kao što su se Amerikanci odnosili prema svojim Indijancima. Zemlja koju su im dali nalazi se u Divljini i bez­ vrijedna je, a područja na sjeveru prepuna su nazubljenih stije­ na i gustog šipražja. Jedino prihvatljivo područje koje se sma­ tralo njihovom zemljom zaštićeno je u obliku nacionalnih parkova tako da ga dijele s turistima. Nisam upoznala nijednog Praaustralca koji bi imao zna­ čajniju društvenu ulogu, a nijedno dijete nije šetalo ulicom za­ jedno s drugom uniformiranom školskom djecom. Nitko nije nedjeljom išao u crkvu iako sam bila nazočna kod obreda različitih vjeroispovijesti. Nisu radili kao trgovci, poštari i l i prodavači u velikim robnim kućama. Boravila sam u vladinim uredima i nisam vidjela nijednog zaposlenog Praaustralca. N i ­ tko od njih nije radio na benzinskim postajama niti čekao na kupce u kioscima brze hrane. Izgleda da ih je bilo malo. U 49

gradu ih se moglo vidjeti samo kao dio turističkih središta te na pašnjacima u vlasništvu bijelih Australaca gdje su pomagali pri ispaši ovaca i goveda. Zvali su ih Jackaroosi. Rekli su mi da rančeri ne uznemiravaju lutajuće skupine Praaustralaca kad im povremeno ubiju pokoju ovcu. Oni ionako uzimaju samo ono što im je potrebno za jelo, a osim toga pripisuju im se nad­ naravne osvetničke moći. Jedne večeri promatrala sam skupinu poluobojene mladeži u ranim dvadesetim godinama koji su natakali benzin u bočice, a zatim ga inhalirali hodajući prema gradu. Isparenja su ih vid­ ljivo omamljivala. Benzin je mješavina ugljikovodika i kemi­ kalija koje su potencijalno opasne za koštanu srž, jetru, bu­ brege, nadbubrežne žlijezde, kralježnicu i čitav središnji živča­ ni sustav. A l i , baš poput svih ostalih oko mene ni ja nisam ništa učinila. Nisam ništa rekla. Nisam pokušala zaustaviti njihovu glupu igru. Kasnije sam saznala da je jedan od njih umro od otrovanja olovom i gušenja. Osjetila sam gubitak kao da sam se rastala od starog prijatelja. Otišla sam u mrtvačnicu i odala mu počast. Svoj sam život posvetila sprječavanju bolesti i činilo mi se da gubitak kulturnih korijena i pomanjkanje životne svrhe pridonose kockanju sa smrću. Ono što me najviše zasmetalo bila je činjenica da sam sve to promatrala, a nisam pomakla ni mali prst da bih ih spriječila. Razgovarala sam o tome sa svojim novim australskim prijateljem Geoffom. On je bio vlasnik ve­ likog salona automobila, mojih godina, neoženjen i vrlo privla­ čan - australski Robert Redford. Nekoliko puta smo zajedno izašli pa sam ga tijekom jedne večere pod svijećama pitala jesu Ji građani svjesni onoga što se zbiva. Zar nitko ništa ne čini da bi to spriječio? Onje rekao: "Da, tužno je to. A l i ništa se ne može učiniti. Ti ne razumiješ Praaustralce. To su primitivni, divlji ljudi. Po50

ali oni su najizdržljiviji ljudi na svijetu. Cilj bi bio pronaći proizvod koji skupina može izrađivati. Bavila se starijim Praaustralcima. a nisam prestala razmišljati o mr­ tvom mladiću. Još i danas se ne žele okaniti svojih običaja i starih uvjerenja. Moja prijateljica me je predstavila. Beznadno su neuki i nemaju nikakvih ambicija niti poriva za uspjeh. ništa ne možeš učiniti s njima. Većina odabire pustinjski život. Misionari su ih godinama poku­ šavali preobratiti. organizirati radno vrijeme. Te smo večeri razgovarali o slobodnom poduzetništvu te sam predložila or­ ganizaciju koju bismo nazvali Junior Achievement." Prošlo je nekoliko dana. Divljina je opasna.nudili smo im obrazovanje. U poslu su nepouzdani i samovoljni . trave i cvjetove za koje se moglo znanstveno potvrditi da sprječavaju bolest ili služe u tretmanu. proizvesti proizvod. U prošlosti su bili ljudožderi. Autoriteti za takvo znanje svakako su bili divlji ljudi. a bila bi namijenjena siromašnoj mladeži.ponašaju se kao da ne poznaju vrijednost vremena. Pristala sam ih podučiti kako ku­ piti sirovinu. Također je popisi­ vala biljke. ali mi je bila spremna pomoći ako želim pokušati i sama saznati što mogu učiniti. Oni koji prijeđu most između dvije kulture rijetko su uspješni. niti ne poku­ šavaju. Podijelila sam svoju brigu sa ženom koja je radila u zdravstvu i baš poput mene provodila jedan poseban projekt. Vjeruj mi. oni su rasa koja izumire. Izgledali su 51 . Ona mi je potvrdila da se nije učinilo gotovo ništa u smislu integracije dviju rasa. Podaci o njihovoj dugovječnosti i malom broju degenerativnih bolesti govorili su sami za sebe. Zapravo. Štoviše. oglašavati ga i utvrditi se u poslovnom okružju. Na sastanak smo pozvale dvadeset dvoje mladih polu-Praaustralaca. Broj im se smanjuje prema njihovoj vlastitoj odluci. Nakon dvije stotine godina još se uvijek ne uklapaju.

Klima uređaji nisu bili uobičajeni pa su susjedi jednostavno ot­ varali prozore. Bilo je očigledno da su se bez utjecaja sa strane svi slagali da je osoba koja čisti radni prostor jednako dragocjena za opći uspjeh pro52 . nacrt je stigao za dva tjedna. Imali smo specijalistu za svaki korak proizvodnje pa čak i nekoliko prirodno obdarenih trgovaca. tipična za većinu kuća iz australskih predgrađa nije imala ništa takvog.zainteresirani. Imali smo knjigovođu. Tijekom mog djetinjstva moji baka i djed živjeli su u Iowi. Kad im u pismu objasnim što mi je potrebno. Promatrala sam kako se oblikuje struktura poduzeća. On je bio dizajner u jednom velikom poduzeću. a ona je bila umjetnica. ali sam se često budila i vidjela da jastuk dijelim sa nekoliko 5 centimetara dugih insekata sa dugim crnim oklopom. Svatko iz skupine prirodno je zauzeo mjesto na kojem je mogao najbolje izraziti svoju vještinu. znala sam da će mi poslati nacrt. U krevet bih legla sama. Preko njega je bila razapeta mreža protiv komaraca. Kuća u kojoj sam živjela. Na sljedećem sastanku razgovarali smo o mogućim projek­ tima. ali ima dovoljno nadstrešnica tako da smo kupili jednu i radili na otvorenom. dobavljača i skladištara. Garaže su rijetke. Na taj način su u kuće ulazila mnoga krilata stvorenja. Sjećam se da je baka imala mali prilagodljivi drveni okvir kojeg bi pričvrstila na prozor. ali smo se svakog dana borili sa letećim žoharima. Doista. Svi iz skupine složili su se da su mreže dobar proizvod za zajednički posao. Nije bilo komaraca. Bio nam je potreban i radni prostor. Smatrala sam da bi mi jedna takva mreža vrlo dobro došla. Poznavala sam bračni par u Americi kojeg sam zamolila za pomoć. Moja draga teta Nola iz Iowe po­ nudila je financijsku pomoć kojom smo kupili početni materi­ jal i krenuli.

čini se da su po prostranim ravnicama Australije lutali još u sasvim rano doba povijesti svijeta. Mreže smo isprva nudili besplatno na nekoliko probnih dana. pišući obrazovne materijale. Pronašla sam navod velečasnog Georga Kinga iz Australian Sunday Timesa od 16. platio bi je. Prvobitna skupina se očuvala. Dane sam pro­ vodila radeći. Sjedeći na njegovom trijemu koji je gledao na najljepšu luku na svijetu čitajući sam provela cijelo subotnje popodne. godine: "Australski Aboridžini bez sumnje pripadaju nižem stupnju na ljestvici ljudske evolucije. Obično smo tada dobili narudžbu za sve prozore na kući. Vrijeme je brzo protjecalo. životu ili podrijetlu. Račun u banci bio je sve puniji pa smo ustanovili skrbničke fondove za svakog člana skupine. Nemaju vjerodostojnih zapisa o svojoj po­ vijesti. Geoff je samo rekao: "Lijepo od tebe." Pronašla sam i jedan suvremeniji navod Johna Burlessa u 53 . ako je kupac bio s mrežom zadovoljan.jekta kao i oni koji su proizvod prodavali. ali ih ne mogu spriječiti da ga kupe ako steknu dovoljno novaca. da sada nestanu s lica zem­ lje. prosinca 1923. Tijekom jednog vikenda provedenog s Geoffom objasnila sam mu naš projekt i želju da pomognem tim mladim ljudima da postanu financijski neovisni. Možda ih ne žele zaposliti za rad u nekom poduzeću. Zatim bismo se vra­ tili pa. Također sam ih naučila dobrom starom američkom običaju traženja preporuka." A l i . niti bi. sljedeći put kad smo se sreli donio mi je neke povijesne knjige. Pretpostavljam da sam se malo i hvalila u svezi uloge koju sam odigrala u rastu njihovog samo­ pouzdanja. Međutim. putujući i podu­ čavajući. Većinu večeri provodila bih u društvu mladih tam­ noputih ljudi. za sobom ostavili neko umjetničko djelo koje bi podsjećalo na njihovo postojanje. jenkice.

posebice njihove najmekše dijelove. ali ti ne posje­ duješ ništa što bih ja uzeo zauzvrat. šaman im kame­ nom izbije prednji zub. Pomanjkanje volje kod djece. Sklonost laži i kukavičluku." Izvaci iz etnološkog i antropološkog izvještaja Četrnaestog kongresa australske i novozelandske udruge za napredak zna­ nosti navodili su sljedeće: Slabo razvijeno osjetilo mirisa. Sudionici mojeg projekta nisu bili divljaci. Pritom dječaci ne pokazuju nikakvih znako­ va bola. njihov prepucij se poslužuje za večeru muškim sunarodnjacima. Nakon toga su zajedno sretno živjeli. Viši prag za bol nego kod naprednijih rasa. Zatim sam naišla na knjigu iz povijesti s pripovijestima o inicijaciji praaustralskih dječaka koji postaju muškarci tako da im s tupim kamenim nožem i bez anestetika rascijepe penis od mošnji do glavice. a zatim je oslijepio mlađeg. Slabo razvijeno pamćenje. ali je najteže bilo razumjeti vladin izvještaj o primitivnim operacijama u ko­ jima se tvrdilo da Praaustralci na svu sreću imaju nečovječni prag boli. Podaci su bili grubi. Mlađi je nožem izbo starijeg brata u svađi oko žene. Stariji si je napravio protezu od klokanove kosti te je vodio drugog pomoću duge palice. Stariji je nakon toga amputirao svoju vlastitu nogu na kojoj se razvila gangrena. a oni sami se užasnuti i raskrvavljeni ostavljaju u pustinji da bi dokazali da mogu preživjeti. Jedna od priča iz knjige opisuje dva brata. Tu sam pronašla tvrdnju da su nekad bili ljudožderi i da su žene po­ nekad jele svoju vlastitu djecu. Odraslost se dokazuje nizom testova.svezi stava bijele Australije: "Dao bih ti nešto. 54 . Moglo ih se usporediti sa zanemarenom mladeži u američkim gradovima.

a putem pisma i sa svojom kćerkom. Svoje sam uzbuđenje podijelila s Geoffom. Nekoliko njih sjećalo se djedova ili baka koji su im pričali o životu kad su Australiju naseljavali samo Praaustralci. Kao da su se zadovoljili životom u rabljenim traperi­ cama.Živjeli su u odvojenim dijelovima gradova. Naše je poduzeće po svim mjerilima bilo vrlo uspješno pa me nije iznenadilo kad su me jednog dana pozvali na sastanak plemena Praaustralaca na drugoj strani kontinenta. Nadali su se oženiti ili udati za nekog svijetlije boje kože tako da bi se možda njihova djeca nekako uklopila u bijelu Australiju. pola njih bilo je be­ sposleno. Sljedećeg ponedjeljka. vrativši se projektu s mrežama shva­ tila sam da svjedočim stvarnoj nenatjecateljskoj podršci koja je strana našem poslovnom svijetu. Ljudima s kojima sam radila rekla sam da me neće biti neko vrijeme zbog te jedinstvene prigode. nisu željeli da ih se podsjeća na njihovu tamnu kožu i razliku koju ona predstavlja. zahtijevao je glas Praaustralca. Bila sam počašćena što su ljudi na drugoj strani kontinenta čuli za moj rad i žele mi izraziti svoje priznanje. Stekla sam utisak da to nije samo poziv na sastanak već poziv na moj sas­ tanak. mojom stanodavkom. povratnu zrakoplovnu kartu i re­ zervirala hotel. Kupila sam novu odjeću. Ispričali su mi je da je plemenska pripadnost odavno izgubljena. Spomenuli. Emu Ljudi i druge. To iskustvo doista je bilo os­ vježavajuće. "Osigurat ćemo vam prijevoz od hotela do mjesta sastanka". čašom mlakog piva te rijetkim pojedincima kojima se s vremena na vrijeme nešto posrećilo. ali iskreno. 55 . "Molimo vas da budete nazočni". Ispitivala sam mladiće o njihovom nasljedstvu. su ple­ mena poput Ljudi Slane Vode.

Pa. Sastat ćemo se u podne. Ooota je stigao na vrijeme. ali pitanje o jelovniku još je uvijek bilo bez odgovora. Očito u pitanju je i ručak.rečeno mi je. Pitala sam se kakav jelovnik će ponuditi. 56 .

To je trebao biti naš prvi zajednički obrok s jelovnikom o kojem sam razmišljala čitav tjedan. Nikad ne reci nikad. Nikad neću biti tako gladna da bih pojela crva! Međutim. sve to zavile i predale trećoj osobi koja je "paket" odnijela do vatre i zakopala u žeravicu. Jedna stvar je bila sigurna. Bila sam znatiželjna. Došepala sam bliže i nisam mogla vjerovati svojim očima. nisam bila svje­ sna da se upravo u tom trenutku učim nečemu važnom.konačno sam osjetila olakšanje u stopalima te sam se ohrabrila ustati. "Nikad" je riječ koju do današnjeg dana poku­ šavam ukloniti iz svojeg rječnika. Skupljale su široke listove. Izgledalo je kao proizvodna traka. Naučila sam da postoje 57 . U rukama žene nalazio se veliki. a druge su nešto uzimale i zamatale u lišće. Duboko sam udahnula. jedna je dugom palicom tresla suho grmlje i drveće. Prestala sam brojati koliko sam puta danas ostala bez riječi.6 Gozba mješavina biljnih ulja dobivena zagrijavahjem lišća i uklanjanjem uljnog ostatka djelovala je izvr­ sno . S moje desne strane nalazila se skupina žena koje su nešto zajedno radile. bijeli gmižući crv. S drugim bi listom prekrile prvi.

Ispravno sam pretpostavila da če ozračje ostati neformalno te da ćemo sve obroke jesti u stilu piknika. Crv je nestao. igrali se i povjerljivo šaputali. Kasnije smo razmijenili tehnike . moj im je rad govorio da mi je stalo do njih.a posebice ne pravila njihovog plemena. Dok smo čekali na hranu. pje­ vali. riječ nikad ne ostavlja prostora za nepoznato. Uskoro su iz žeravice izvadili lis­ nate zamotuljke. oni su me naučili svom.stvari koje mi se sviđaju i one koje izbjegavani. nikad obuhvaća dugo. Pričali bi priče. Vidjela sam kako namještaju vrat i kralježnicu.naučila sam ih američkom načinu namještanja leđa i drugih zglobova. A l i . uvijek se nešto događalo. Te večeri su mi objasnili da znaju za moj rad s gradskim do­ morocima. Također. plesali. leđima pa čak i glavi." Mogla sam i bilo je ukusno! Nisam znala da obično ne kuhaju na taj način te da je takvo "prekuhavanje" bilo provedeno posebno zbog mene. zdjela ni čaša. Večeri s plemenom bile su prava radost. Često su masirali jedan drugog po ramenima. Bilo je to vrijeme pravog zbližavanja. Promijenio se u nešto smeđe nalik prženom kikirikiju ili slanini. Te prve večeri nije bilo tanjura. Prethodni obredi bili su 58 . barem više nije izgledao poput crva. Obrok kojeg sam držala u ruci bio je topao. Promatrala sam ih kako otvaraju svoje listove i prstima jedu sadržaj. Meni su mojeg predali s posvećenošću me­ dicinske sestre koja ima posebne dužnosti. Mislili su da su moje namjere čiste. dugo razdoblje. Iako ta mladež ne predstavlja punokrvne Praaustralce i ne pripada njihovom plemenu. Odnosno. Pozvali su me jer su osjetili da tražim pomoć. ali nije bilo kretanja pa sam sku­ pila hrabrosti i pogledala unutra. Pomislila sam: " M i ­ slim da ću moći. Za njih je problem bio u tome što su smatrali da ne razumijem njihovu kulturu .

Maj­ stor oruđa. a zatim je svatko od njih nešto rekao. Zatim je Ooota pokazao na mene te izgovorio istu riječ obraćajući se svakom od njih pojedinačno. Bol u stopalima postao je gotovo neprimjetan jer sam ih prekrila njihovom dragocjenom. Nije mi bilo jasno zašto ih Ooota koji je govorio oba 59 . ali sada su se okupili zbog mene. Zapravo je poželjno da se ime mijenja nekoliko puta u životu kako se sve više razvija mudrost. a zatim da su me odlučili zvati prezimenom. ali i svijeta s druge strane. ali ograničenom količinom lišća. Za razliku od naših imena njihova je lako povezati s čovjekom koji ime nosi. Mislila sam da pokušavaju izgovoriti moje ime. Ooota se obratio skupini. Oni su pokazali da me pleme može prihvatiti te da sam vrijedna uvođenja u znanje o pravoj povezanosti ljudi i svijeta a kojem živimo. ali se podrazumijeva da će ga s vremenom prerasti te će osoba za sebe izabrati ime koje joj više odgovara. Teško sam ih ponavljala. Dozvolili su mi da uđem u njihov život. stvaralaštvo i osjećaj životne svrhe. ali su ona na sreću imala značenja. Zapravo su takve dodire cijelo vrijeme izbjegavali. Riječ koju su uporabili te večeri i koja me nakon toga pratila na putovanju bila je Mutant. Čuvarica tajni. Majstorica švelja i Veliki glazbenik. U našoj skupini nalazila se Pripovjedačica priča. Nije bilo ni jedno ni drugo. Pri rođenju dijete dobiva ime. Nikad prije toga nisu se povezali s bijelim čovjekom niti pak razmišljali o odnosu s njima. Ponekad su putovali u manjim skupinama od šest do deset osoba. Povjeravali su mi svoja imena. Pomoći će mi ra­ zumjeti moju pravu bit.testovi. Sva druga australska plemena podvrgla su se zakonu bijelaca. dimenzija iz kojih smo došli i dimenzija u koje ćemo se vratiti. Ooota mi je objasnio kako je hodanje sa mnom iznimno naporan pothvat za pustinjske nomade. Ostali su samo oni.

Razumjeli su teškoće koje sam proživjela bez ci60 . Ovdje je nedostatak toaletnog papira bio najmanja briga. Saznala sam da postoji samo jedan način za to: otići u pustinju.jezika pokušava naučiti tako neobičnom izrazu.nešto poput brojčanog sustava. Ooota mi je rekao da u nekim plemenima rabe samo osam imena . Pripravljali smo ga tako da smo užareno kamenje stavljali u posudu s dragocjenom vodom. uzela sam ga sa sobom. očeva. Pred oči su mi došle zle zmijske oči i otrovni jezici u pijesku koje uznemirava moj do­ lazak. A l i . Putujući po Europi tužila sam se zbog vrlo lošeg toalet­ nog papira. Za sve članove istog pokoljenja i istoga spola vrijede isti rodbinski odnosi te zato imaju nekoliko majki. Kad sam se nakon pustinjskog pothvata pražnjenja crijeva vratila u skupinu. sudjelovala sam u obrednoj pripremi kame­ nog čaja. Riječ mutant za mene označava nekoga tko je doživio promjenu u svojoj os­ novnoj strukturi kao rezultat mutacije te više nije poput ori­ ginala. to zapravo nije bilo važno jer u tom trenutku je cijeli moj dan. Upozorili su me da pazim na zmije koje ožive u razdoblju između vrućeg dana i hladnoće noći. Posuda je išla iz ruke u ruku. Posuda je izvorno bila mjehur neke životinje. braće itd. cijeli moj život bio u potpunoj zbunjenosti. iskopati rupu u pijesku. Kad sam otišla u južnu Ameriku. čučnuti i nakon toga zatrpati rupu. U zagrijanu vodu dodavale bi se divlje biljke koje su se neko vrijeme u njoj namakale. Poželjela sam da sam kod kuće obratila više pozornosti na kćerkinu mačku. Spuštao se mrak pa sam se zapitala o nekom prihvatljivom načinu za zadovoljavanje tjelesnih potreba. Čaj je imao odličan okus! Saznala sam da se plemenski kameni čaj čuva za posebne okolnosti poput uspješnog završetka mojeg prvog cjelodnev­ nog hodanja.

pela, hlada i bilo kakvog prijevoznog sredstva. Biljke koje su stavljali u vodu da bi pripremili čaj nisu odabrane slučajno, ali nisu imale posebna ljekovita svojstva. Predstavljale su pro­ slavu - način na koji se priznaje postignuće. Nisam odustala, ni­ sam zahtijevala da me vrate u grad, niti sam prigovarala. Osjećali su da sam u sebe primila duh Praaustralaca. Uskoro su počeli pripremati mjesta za spavanje. Iz za­ jedničkog tereta svatko je uzeo okrugli smotuljak životinjske kože. Jedna starija žena cijele me večeri bezizražajno proma­ trala. "O čemu misli ta žena?" pitala sam Oootu. "Misli kako je nestao tvoj miris po cvijeću te da si vjerojatno došla iz svemi­ ra." Osmjehnula sam joj se, a ona mi je dala moju kožu. Njeno ime bilo je Majstorica švelja. "Dingova je", rekao je Ooota. Znala sam daje dingo austral­ ski divlji pas sličan kojotu ili vuku. "Može se rabiti na mnogo načina. Možeš leći na nju ili se s njom pokriti. Također je možeš uporabiti kao jastuk." "Krasno", pomislila sam. Mogu birati kojih četrdeset centi­ metara mojega tijela će se osjećati ugodno. Odlučila sam da kožu položim između sebe i puzećih bića koja sam vidjela na tlu. Već godinama nisam spavala pod ot­ vorenim nebom. Sjećam se da sam kao dijete često ležala na velikoj ravnoj stijeni u pustinji Mojave. Živjeli smo u Barstowu. Najveća atrakcija u tom mjestu bila je gomila stijenja koju smo zvali brdo B. Tijekom ljetnih dana često sam se pe­ njala na to brdo s bocom oranžade i sendvičem u ruci. Uvijek sam jela na istoj stijeni, a zatim legla na leđa promatrajući oblake i tražeći u njima neobično oblikovane prikaze. U tom trenutku djetinjstvo mi je izgledalo beskrajno daleko. Ipak, čudno je kako je nebo ostalo isto. Pretpostavljam da godinama nisam posvećivala pozornost nebeskim tijelima. Iznad mene 61

rasprostrla se srebrom posuta zavjesa kobaltne boje. Jasno sam vidjela obrazac zviježđa južnoga Križa koji je uporabljen na australskoj zastavi. Ležala sam i razmišljala o pustolovini u koju sam ušla. Hoću li ikad moći opisati što mi se danas dogodilo? Otvorila su se vrata, a ja sam stupila u svijet za kojeg nisam ni znala da pos­ toji. To nije bio svijet raskoši. Živjela sam na raznim mjestima i najrazličiti]im prometnim sredstvima putovala po mnogim ze­ mljama, ali nikad nisam vidjela ništa poput ovog. Palo mi je na pamet da će na kraju sve biti u redu. Sutra ujutro ću im objasniti da mi je jedan dan s njima bio sasvim dovoljan da upoznam njihovu kulturu. Moja će stopala izdržati pješačenje do terenskog vozila kojeg smo ostavili iza sebe. Možda bih mogla sa sobom uzeti nešto od njihovog me­ lema jer mi je doista pomogao. Kratki okus njihovog života sasvim mi je dovoljan. Današnji dan zapravo nije bio tako loš ako zaboravim bolna stopala. Negdje duboko u sebi osjećala sam zahvalnost što učim o životu drugih ljudi. Postalo mi je jasno da kroz ljudsko srce ne teče samo krv. Zatvorila sam oči i tiho se zahvalila Moći iznad mene. Netko je, s druge strane tabora, nešto rekao. Njegove riječi ponavljali su svi ostali. Riječ je putovala kroz skupinu, od jedne do druge ležeće figure. Na kraju je došla do Ooote, koji je spavao najbliže meni. Okrenuo mi se i rekao: "Ovo je do­ brodošlica za tebe; dan je bio dobar." Pomalo osupnuta zbog odgovora na moje neizrečene misli drugi put sam izrazila zahvalnost, ali ovaj put glasno.

62

7 Što je to - sigurnost?

prije dolaska sunca probudila me buka ljudi. Sakupljali su stvari koje smo prethodne večeri rabili tijekom obreda. Rekli su mi da dani postaju sve topliji pa ćemo hodati tijekom svježijih jutarnjih sati, odmoriti se, a zatim nastaviti put kasnije tijekom večeri. Smotala sam dingovu kožu i predala je čovjeku koji ih je sve nosio. Kože su složili na taj način da su uvijek bile pri ruci jer ćemo tijekom dnevne vrućine pronaći zaklon, postaviti Wiltju što znači privremeno sklonište u gr­ mlju ili ćemo kože za spavanje uporabiti u konstrukciji šatora. Većina životinja ne voli žareće sunce. Kod temperature iznad 38°C aktivni su samo gušteri, pauci i mušice. Čak se i zmije zakopaju u pijesak jer će pod tako visokom temperatu­ rom izgubiti tekućinu i uginuti. Ponekad je teško opaziti zmiju kad izdigne glavu iz pijeska da bi pronašla izvor vibracija koje ljudi čine hodajući. Zahvalna sam što u to vrijeme nisam bila svjesna da u Australiji živi preko dvije stotine različitih vrsta zmija te da je oko 70 njih otrovno. Tog sam dana, međutim, naučila kako izniman odnos Praaustralci imaju prema prirodi. Prije nego što smo krenuli ob63

likovali smo tijesno isprepleten polukrug usmjeren prema is­ toku. "Ho­ damo prema vama. Pleme Pravih ljudi nikad nije bez hrane. Rekli su mi da hranu ne smijemo uzi64 . Postoji samo nerazumijevanje i tajne koje smrtni­ cima još nisu razotkrivene. Baš kao što biste vi i l i ja došli slušati ne­ kog tko svira klavir te se divili njegovom talentu i svrsi. Prvobitni smisao životinjskog svijeta nije hraniti ljude iako se na to pris­ taje ako je potrebno. Nema nezgoda. Svemir se uvijek odazove njihovim mentalnim porukama. Rekli su mi da biljke i drveće tiho pjevaju ljudima te da za uzvrat traže da mi pjevamo njima. Kad se na našem putu po­ javila zmija. oni se ponašaju isto prema svemu u prirodi. Oni vjeruju da je svijet mjesto izobilja. Životinje također stvaraju ravnotežu u at­ mosferi. uljepšavati okoliš i stvarati ravnotežu u atmosferi. hirova i l i slučajnosti. Dolazimo da bi odali štovanje smislu vašeg postojanja. postavljanje ciljeva. Svakog jutra pleme je slalo poruku životinjama i biljkama ispred nas. lupanjem nogama ili udaranjem po stegnima. Smisao biljnog kraljevstva je hraniti životinje i ljude. ona je očigledno došla da bi nam se ponudila za večeru. održa­ vati zemlju na okupu. Sve ima smisao. Bila je to ju­ tarnja molitva (usmjerenje. kako god to hoćete nazvati). ali su naši sudruzi i učitelji primjerom. Svakodnevna hrana imala je vrlo veliku ulogu u našim večernjim proslavama. Ritam se održavao pljeskanjem. Ti ljudi vjeruju da sve na ovom planetu postoji zbog nekog razloga." Životinje i biljke same odlučuju tko će biti iza­ bran. To je trajalo oko petnaest minuta. a ja sam otkrila da je taj obred vrlo važan dio našeg zajedničkog života. Plemenski starješina stupio je u sredinu kruga i počeo pjevati. Svakog jutra provodili smo tu rutinu. Moj je znanstveni um odmah preveo tu tvrdnju u razmjenu kisika i ugljika.

mati zdravo za gotovo. Mnogo puta nismo jeli cijeli obrok već smo tu i tamo uzimali zalogaj po zalogaj. Hodali su plamenom australskom divljinom uvjereni da će svakoga dana primiti bogat blagoslov svemira. Prvog dana nismo doručkovali. Svemir ih nikad nije razočarao. zatim očekivati da se pojavi. Ništa nisu sijali niti želi. a kad se pojavi zahvalno je primiti o čemu god da se radilo. Najprije je moramo zatražiti. ali on je nekuda nestao. Pleme je moglo pronaći vodu na mjestima gdje nije bilo ni65 . ali su to uvijek izrazili ovako: "Ako je to za moje najviše dobro i najviše dobro cjelokupnog života. Za­ pravo su rijetko pili iz mjehura. međutim. Ponekad su tražili nešto posebno. Vjerovali su da su Mutanti žrtve mnogih ovisnosti što je uključivalo i vodu. Pleme nije sa sobom nosilo nikakvih zaliha. prijatelje i čitav svijet. a kasnije sam shvatila da je to uobičajeno. jeli smo kad god bi se hrana pojavila. Vodu smo nosili u posudama načinjenim iz životinjskih mjehura. Ponekad smo jeli samo noću. za sebe. Tijekom obroka u vodu smo namakali na izgled mrtve i isušene biljke. Znam da se ljudsko tijelo sastoji od ot­ prilike 70 posto vode i u idealnim okolnostima zahtijeva oko 2 litre dnevno." Nakon jutarnjeg polukruga pokušala sam reći Oooti da je vrijeme da se vratim natrag. Izgleda da je njihovo tijelo u najvećoj mjeri iskorištavalo vlažnost iz hrane. Promatrajući Praaustralce primijetila sam da je njihova potreba znatno manja te da su pili manje nego ja. Na kraju sam odlučila da ću izdržati još jedan dan. Pleme je svaki dan počelo izrazima zah­ valnosti onom Jednom. neovisno od položaja sunca. Zahvaljivali su za novi dan. Smeđe stapke potonule su u vodu izgledajući beživotno poput suhih štapića da bi se mnogo puta čudnovato promijenile u svježe zelene biljke.

Približavajući se području s vodom ljudi su to uvijek činili na isti način. Ili bi držali ruke dlanom okrenute prema dolje te pretraživali zemlju u potrazi za njom. U djetinjstvu su naučili kako pozorno pratiti male promjene u tragovima tako da bi već jed­ nim pogledom prepoznali ono što pripada bićima koja pužu te ono što pripada onima koji poskakuju ili hodaju. Ponekad bi legli na tlo i slušali vodu. u pijesak bi gurali duge šuplje stabljike. Jedino su ptice zanemarivale pravilo pristupa.kakvih znakova vlage. Životinje imaju pravo na nju baš kao i ljudi. Otisci stopala posjeduju vibracije koje im govore mnogo više od onog što se vidi u pijesku. Članovi plemena mogli su samo jednim pogledom u tlo saznati kakva bića žive u blizini. Voda je bila puna pijeska i tamne boje. Nji­ hovo zapažanje razvijeno je daleko iznad ograničenja ljudi odraslih u drugim kulturama. Na posljetku. Mogli su je čak namirisati ili je osjetiti u povjetarcu. Kad bi je pronašli. Potrebna je stručnost domoroca da bi se preživjelo. to je i njihova voda. naučili su me kako pristupiti području a da ga ne zagadim svojim ljudskim mirisom i ne preplašim životinje. Kad smo vodu uzimali iz stjenovitih procjepa. 66 . Pleme nikad ne bi uzelo svu vodu bez obzira na količinu njihove trenutne zalihe. ali je izgledala čisto i osvježavala je. Navikli su za­ paziti stope drugih ljudi pa po dužini koraka mogu odrediti osjeća li se čovjek dobro i l i je bolestan. vid i njuh izgledaju nadljudski. Svuda su se osjećale domaće te slobodno pile i brčkale se u vodi. Njihov sluh. Već tanahne razlike u otisku stopala govore im o mogućem odredištu te osobe. Mogli su pre­ poznati vodu na velikoj udaljenosti promatrajući isparenja. Na vanjskom kraju bi počeli usisavati te na taj način dobili malen vodoskok. Sada razu­ mijem zašto u australskoj divljini umire toliko mnogo ljudi. Činilo se da svaka životinja slijedi svoj obrazac.

Ponekad bih osjetila vrućinu. Uvijek smo ostavili dovoljno za sljedeće nara­ štaje. Tad bih bila iznad zrele biljke. Pomicali bi ruke iznad biljke i govorili: "Ova biljka raste. a zatim pregledala biljku dlanom ruke. Tijekom sljedećih nekoliko dana jeli smo gomolje i druge podzemne biljne plodove. Na kraju su me naučili tražiti zrele biljke tako da ih upitam jesu li spremne da ostvare svoju svrhu." Sve stabljike meni su izgledale jednako. Bili su slični krumpiru i čičoki. a da ih nisu morali izvaditi iz zemlje. Zatražila bih dozvolu od Svemira. Moja kultura ne ohrabruje slušanje intuitiv­ nih poruka te se prema tome odnosi kao prema nečemu nad­ naravnom. Kad sam savla­ dala tu vještinu. vrstu vozila. osjetila sam da je načinjen ogroman korak u smislu mog prihvaćanja od članova plemena. Nakon što sam neko­ liko njih uznemirila i bezrazložno iskopala iz zemlje. To je značilo da sam postala malo manje "mutirana" te se približila stvarnosti. a ponekad bi mi se prsti nekon­ trolirano trznuli. a koju ne. protumačiti ih te svjesno djelovati kao da su razvili neki mali nebeski prijamnik kroz kojeg im dolaze univerzalne poruke. Svoju sposobnost smatrali su prirodnom. Na posljetku sam zaključila daje najbolje čekati sve dok mi ne kažu koju biljku iščupati. čak i zlom pa sam morala naučiti ono što je inače prirodno. Rekli su mi da je posjeduju svi ljudi. ili "Da. Do­ moroci su prepoznali zrele plodove.Kasnije sam saznala da Praaustralci tragači mogu po otisku guma u pijesku odrediti brzinu. Nikad nismo iščupali ni iskoristili sve biljke koje su rasle na jednom mjestu. Tijekom jednog od prvih dana prešli smo preko isušenog 67 . Plemenski ljudi nevjerojatno su svjesni onog što nazivaju neizgovorenom pjesmom tla. nadnevak i vrije­ me pa čak i broj putnika. ova je spremna da se rodi. ljudi iz plemena su ih natrag ukopali. ali još nije spremna". Mogu osjetiti poruke iz okoline.

Oni su imali neki plan. Zvala se Žena duha. glinu. guštere. kad se blato uklonilo. Na dubini od pola metra pronašle bi vlažan sloj te iz­ vlačile male. a ionako se događalo nešto drugo. Jeli smo klokana. Izgledalo je beznadno. Na rubovima rascjepa nalazila se zemlja bjeličaste boje. sjemenke. biljke previše brojne da bi ih se spominjalo pa čak i krokodila. zaključila sam da je povezana sa mnom. Pitala sam se imaju li ljudi koji ne znaju pisati i čitati neki način za ocjenjivanje svojih učenika. Iz kose je izvukla prljavu traku te je pričvrstila moju kosu prema gore. Prvog jutra pristupila mi je jedna od žena. termite. Na moje iznenađenje. zmije. reakcije i uvjerenja. ali zašto . ustanovila sam da se radi o žabama. Na površini su bili nepravilni široki rascjepi. kako sam kasnije saznala. tjedne i samo vrijeme. Bilo je dana kad je pijesak postao tako vruć da sam doslovce mogla čuti svoja stopala! Siktala su poput hamburgera koji se peku na zagrijanoj ploči. Izgubila sam osjećaj za dane. sušilo je. ptice. okrugle komade blata.to nisam znala. Nije mi bilo jasno s kakvim duhom je povezana. mravojede. voće. Žene su nosile duge palice te ih zabijale u tvrdu glinastu površinu. crve svih veličina i boja. Kad su se mjehuri posušili i očvrsnuli. Tijekom sljedećih nekoliko mje­ seci hranili smo se širokom lepezom jela koja smo štovali svakodnevno proslavljajući život u svemiru. Odus­ tala sam od pokušaja povratka. divljeg konja. ribe. kukce. 68 . Nakon pečenja sačuvale su vlažnost i po okusu me podsjećale na pileća prsa. moje je stopalo počelo izgledati poput kopita. mrave. a nakon što smo se sprijateljile. drobilo u prah te je kasnije rabilo kao boju. Oči­ gledno preživljavaju sušno razdoblje zakopavši se duboko is­ pod površine. Nekoliko žena sakupljalo je. Stalno su provjeravali moju snagu.jezerskog dna. ali je bilo očigledno da mi u tom trenutku ne žele reći o čemu se radi.

nužnost osiguranja pred inflacijom. 69 . gaše­ nje žeđi nakon nekoliko gutljaja vode i cijeli opseg okusa od slatkog do gorkog. Ako vježbate i zahtijevate od sebe dobro prisje­ ćanje. To mogu usporediti samo s načinom koji je razvio jedan moj slijepi prijatelj. Nebo je dan za danom bilo pastelno plavo. Zapravo su nas pjesme prenijele s jednog mjesta na drugo. Nije se smjelo dogoditi da se nešto zaboravi jer se doslovce radilo o mjernoj jedinici. Sada više ne. Neke su pjesme imale preko stotinu stihova. zavađanje kukaca te otkrivala skrivene slike u stijenama ili nebu. obnovile se i postale osjetljive na mnogo snažniju rijeku vidnih utisaka. Promatrala sam trke guštera. vi­ sokog krvnog pritiska i l i bolesti krvožilnog sustava. Zapanjilo me kako najnesigurniji narod na svijetu . Dosad sam provodila svoj život u brizi za poslovnu sigurnost. Zbog zasljepljujuće dnevne svjetlosti koja se odbijala od blještećeg pijeska morala sam naprezati oči. One su stoga ojačale. Svaka riječ i svaka stanka imale su svoje mjesto. Suputnici su mi pokazivali sveta mjesta u pustinji.po mojim nekadašnjim standardima . Počela sam cijeniti osvježujući učinak noćnog spavanja.S vremenom moja je tjelesna izdržljivost dosegla neslućene visine. ku­ povanje nekretnina i štednju za mirovinu. Bez doručka i ručka naučila sam hraniti se pogledom. Činilo se da je sve bilo sveto: stijene. Pokazali su mi kako pjesmom pjevanom u posebnom ritmu mjere udaljenost. zadržat ćete optimalnu sposobnost. Sve sam to prethodno uzimala zdravo za go­ tovo. Postojale su nevidljive crte koje su odvajale terito­ rij drugih plemena u prošlosti. kanjoni pa čak i glatki suhi bazeni.ne pati od čireva. brežuljci. Plemenski ljudi odbijali su pisani jezik jer su se na taj način odricali snage prisjećanja. U ovoj divljini jedina sigurnost bio je neprekinuti krug izmjene jutarnje zore i sunče­ vog zalaska.

sada sam ih prihvatila kao nužnu ravnotežu u prirodi te. prepleće se u pokretnom obrascu iznutra prema van poput ukrašene muzejske vaze. a izgleda da se tjelesna toplina na taj način bolje zadržavala i prenosila s jednog tijela na drugo. Bili smo ovisni o toplini drugog tijela. Tijekom mjeseci našeg putovanja susreli smo se s ekstrem­ nim vremenskim uvjetima. ali kad su noći postale hladnije. Po dva člana ležala bi iznad jed­ nog takvog mjesta.iz tih vremena dolazi izraz "Noć triju pasa". Prve noći kožu sam uporabi!a po­ put ležaljke. Ponekad bismo na večer legli u krug. Naučila sam kako je dragocjena vlažnost bilo koje hrane. Uvijek sam mrzila zmije. naravno. kao doprinos preživljavanju naše skupine putnika. U pijesku bismo iskopali rupe te ih ispunili slojem vruće žeravice i ponovo prekrili pijeskom. Tako smo bolje isko­ ristili naše pokrivače. a ne od va­ tre. koža se pretvorila u pokrivač. prepoznala sam ih kao bića koja je toliko teško voljeti da su postale predmet umjetnosti i religije. A l i . Došlo je vrijeme kad sam se doista veselila tome. možda njih dvije stotine. zagrljeni jedno blizu drugog. U najhladnijim noćima naložili smo brojne vatre.Počela sam prepoznavati ljepotu i jedinstvo sveg života u najčudnijim okolnostima. a polovicom bismo se pokrili. Zmijsko gnijezdo. Sjećam se kako sam mnogo puta poduprla rukama bradu i zagledala se u široko prostranstvo neba. Osjećala sam bit tih 70 . bili im društvo te ih grijali u hladnim noćima . Nekada davno domoroci su putovali sa pripitomljenim dingima koji su im pomagali u lovu. Stopala su nam bila spojena u središtu kruga. Većina je spavala na golom tlu. Nisam mogla ni zamisliti kako ću se veseliti dimljenom zmijskom mesu. Legli bismo na polovicu kože. a da ne govorim o sirovom. svaka veličine mog palca.

Počela sam shvaćati zašto su tako iskreno uvjereni da sam Mutant. Doticali smo se samo prstima na nogama. vjerojatno je imao prekrasan po­ gled na krug duša oblikovan po obrascu cvjetova tratinčice i majušnim plamenovima između svakog para. Ako je netko od gore promatrao. Iskreno sam im uzvraćala zahvalnošću zbog toga jer su mi pružili mogućnost da se probudim. V 71 .prekrasnih. ali iz dana u dan sve mi je jasnija bila spoznaja da se njihova svijest cijelo vrijeme dotiče sveopće svijesti čovječanstva. čistih i bezazlenih ljudi koji su me okruživali.

Ostavljen je na otvorenom za one sretne putnike koji bi sa sobom donijeli sjemenke žita.velik. poput palačinki. vrlo težak. Svi su se skupili oko njega. Žene su samljele biljne stabljike u sitno brašno. Jedan od mlađih muškaraca zakoračio je u sredinu i ponudio da će tog dana obaviti posebnu zadaću. Poslali smo svakodnevnu poruku kraljev­ stvu hrane. Taborište je napustio ranije od nas. Prethodnog dana smo putem naišli na nekakav mlinski kamen .8 Bežični telefon je počeo poput prethodnih pa zbog toga nisam ni slutila što će mi donijeti. Klečao je i lagano se njihao naprijed na­ trag ispruženih ruku.koji je očito bio pretežak za nošenje. Ujutro smo se u molitvi okrenuli prema istoku i zahvalili se za sve blagoslove. a to nije bilo uobičajeno. Nitko nije 73 . Pitala sam Oootu što se događa. pomiješale slanu travu i vodu te oblikovale male pogače. Doručkovali smo. Hodali smo nekoliko sati kad se starješina zausta­ vio i pao na koljena. ovalnog oblika . Rukom je pokazao da šutim.

Konačno sam shvatila zašto je naše hodanje uvijek tako tiho. Na posljetku se Ooota okrenuo k meni i rekao mi da im mladi izviđač. Većinu vremena ovi ljudi razgovaraju telepatski! Nije bilo nikakvog zvuka. Životinji je uklonio utrobu i otvor pričvrstio zašiljenim palicama. U jedan kut su postavili posudu za vodu iz koje je virio dugi šuplji štap. ali poruka je prenesena na udaljenost od tridesetak kilometara. ali su im lica bila napeta. Promatrala sam kako se cijelo pleme brzo prihvatilo liječenja i kuhanja ručka. Najprije su klokana neko vrijeme držali iznad vatre. a on nam je rekao da je voda koju je usput popio bila zatrovana i uzrokovala poveća­ nje temperature u njegovom tijelu. Znojio se i bilo je očito da je bolestan. Ooota mi je rekao da tog dana nećemo nastavljati put. a noge slomili. a sve zajedno su pokrili grmljem. a on je bolestan i ne može nositi životinju. "Jer je to najteži dio klokana. "Zašto mu hoće odrezati rep?" pitala sam. Tražio je dozvolu da odreže rep klokana kojeg je ubio. šalje poruku." Odaslan je tihi telepatski odgovor. Nakon nekoliko sati mladić se vratio noseći ogromnog klo­ kana bez repa. Tijekom sljedećih nekoliko sati glavni kuhar se naginjao kroz dim. 74 . koji je krenuo prije nas. Zatim su ga položili u jamu obloženu žeravicom. Crijevo je uporabio poput užeta s kojim je povezao klokanove noge. miris spaljenog krzna visio je u zraku poput smoga u Los Angelesu.ništa govorio. Nekolicina njih počela je s pripremom lijeka po napucima Liječnika i Iscjeliteljke. Glavu su mu odrezali. Iz posude se počelo pariti. Tako je na glavi i ramenima donio oko 50 kilograma mesa. Počeli su kopati jamu za obilan obrok koji će nam stići. Znoj mu izbija na lice. Klokan je veći od njega. puhao kroz štap i tako rasplamsavao va­ tru ispod površine.

U međuvremenu. "Oba načina su u redu. odgovorila sam. Biljke su djelovale preventivno i spiječile bolove u želucu i crijevima koje obično slijede otrovanja takve vrste. mladi je lovac bio pod zdravstvenim tretma­ nom." "Da". Da mu nisam svjedočila teško bih povjerovala da je tako nešto moguće. ali je bilo djelotvorno . Nije im teško povjerovati da su ljudi širom svijeta okrutni jedni prema drugima. ali vaš je za­ sigurno bolji za pustinju gdje nema žetona ni telefonskih go­ vornica.tem­ peratura mu je opala. Svoje osjećaje povjerila sam Oooti.Kad je došlo vrijeme obroka. On misli da je to nevjerojatno. koji žive zajedno podržavajući jedno drugo i u potpunom skladu te koji su otkrili svoje vlastite jedinstvene talente i cijene ih baš kao što cijene svakog drugog. Zatim su izvadili hladni pijesak iz duboke jame i obložili mu noge. Ništa lakše. Uopće nema laži. Brzo su mi pripremili odgovarajuće vilice. čak ni djelomice. Nasmijao se i rekao: "Sada znaš kako se Praaustralac osjeća kad prvi puta dođe u grad i vidi kako stavljate novčić u javni te­ lefon. birate broj i razgovarate sa svojim rođakom." Čini mi se da će moji sunarodnjaci teško povjerovati u pri­ povijest o prijenosu misli. Rekla sam im da svoj dio moram nataknuti na palicu i bolje ga ispeći. Rečeno mi je da pijesak izvlači vrućinu iz glave i stvara ravnotežu u tjelesnoj temperaturi. pečeno je bilo tek desetak cen­ timetara vanjskog mesa koje je još uvijek bilo krvavo. tako da ne moraju ništa 75 . Doista izniman doživljaj. Oootaje tvrdio da je razlog zbog kojeg Pravi ljudi mogu rabiti telepatiju taj što oni nikad ne lažu .nimalo. posebice telepatsko spo­ razumijevanje. ali će sumnjati u to da na svijetu postoje ljudi koji nisu rasisti. Zvučalo je neobično. Najprije su mu dali biljni napitak.

primjerice. Rekli su mi da svatko ima mnogostruke talente.skrivati. Moji sunarodnjaci nikad ne bi mogli biti doslovce "otvorenog uma". Govori se srcem ili umom. Naučilo bi da je njegova namjera uzimanja bez dozvole poznata. da li bih ja mogla oprostiti svakome tko me povrijedio? Mogu li oprostiti sama sebi sve što sam učinila? Nadala sam se da ću jednom biti spremna otvoriti svoj um poput Praaustralaca i povući se dok se moji motivi izlažu i proučavaju. Ako ne shvaćam svoj dar zato jer mislim da ne mogu pjevati. dvo­ godišnje dijete vidi da se neki njegov vršnjak nečim igra možda s kamenom kojeg vuče na užetu . radi se o prepreci. ali da svi mogu pjevati. Ooota mi je objasnio kako se ta sposobnost razvija. nastaje sitno. to poništava pjevačicu u meni. Ako se glas rabi za govor. imaju tajne veze . Telepatija je način sporazumijevanja koji je namijenjen lju­ dima. previše boli i gorčine koju skrivaju. varaju na porezima. dijete bi odmah os­ jetilo da su sve oči odraslih okrenute k njemu. A l i . To je dijete već uživalo u igrački i pohra­ nilo sjećanje na to veselje . A l i . jer ljudi kradu od svog poduzeća. Kasnije. razmišljala sam. a ne sam predmet. Previše je varanja.ne. nepotrebno i neproduhovljeno sporazumijevanje. a da ne pita za dozvolu. a također su je voljni i dati. Radi se o skupini ljudi koji se ne boje otvoriti svoj um da bi primili obavijest. Ako. to u mom svijetu nikad ne bi dje­ lovalo. Drugo dijete bi naučilo davati.kad ljudi razgovaraju umom.osjećaj sreće je poželjan. ali neprihvat­ ljiva. to nikad ne bi išlo. Razlika u jeziku i pismu nestaje . proslavu i liječenje. kad su tijekom putovanja radili sa mnom na raz76 .i ako krene k njemu da bi mu igračku uzeo. Glas je za pjevanje. Pravi ljudi smatraju da glas ne služi za govor. odnosno naučilo bi nevezivati se za predmete.

biti iskren prema sebi i voljeti se tako da bi mogla voljeti druge. 77 . Morala sam naučiti oprostiti sama sebi. Morala sam se pomiriti sa svim. spoznala sam da to nije moguće sve dok u srcu ili umu čuvam nešto skriveno. ne osuđivati već učiti od prošlosti. Pokazali su mi kako je važno prihvatiti se.voju mentalnog sporazumijevanja.

Ovile bi mi tijelo pa kad sam pogledala nadolje tvorile bi nekakav crn. Plemenski ljudi osjećaju gdje će se i kada muhe pojaviti. Zaklanjaju nebo leteći naokolo u milijunskim rojevima.9 Šešir za divljinu ustinjske muhe u australskoj divljini su užasne. Nisu grizle. odmah se zaus­ tave. Izgledaju poput valj­ kastog tornada u Kansasu. Nisam mogla izbjeći da ih ne udahnem i l i ne pojedem. Ulazile su mi u uši. u nosnice. zatvore oči i budu mirni opušteno držeći ruke na boko79 . Najviše sam patila zbog očiju. Horde njih pojavljuju se s prvim zrakama sunca. Kad vide i l i čuju kako se insekti približavaju. Imale su odvratan slatkasti okus. pokretljiv oklop. zalijetale se u oči i probijale se pored zubiju zabijavši se u grlo. Bile su velike i brze i bilo ih je tako mnogo da je to bilo teško izdržati. ali sam previše pa­ tila da bi mi to bilo važno.

Podsjećao me na čovjeka kojeg sam srela prije mnogo go­ dina. ali sam je uvijek podi­ gla u punđu. Ispred zgrade zastao je dugi.vima. Rekle su mi da im je potrebno nešto moje kose. Starješina je bio srednjih godina. Od njih sam naučila da na sve što doživim gledam pozitivno. češljanja ili bilo kakve njege. Domar koji je čistio mramorni pod pustio me u zgradu gdje sam čekala da prestane kiša. Jednog jutra mi je pristupio posebno sastavljen odbor od tri žene. Nakon nekoliko tjedana hoda bez pranja. Kad su žene otkrile da svijetla kosa raste iz tamnih korijena odložile su svoj plan. Zatim mu je rekao kako cijeni njegovu predanost te ima 80 . Bojim svoju kosu nekih trideset godina pa je ona na početku našeg po­ hoda bila svijetlo obojena. Bila sam u predvorju Southwestern Bella u St. a domaru zaželio dobro jutro. više nisam znala kako izgledam. Sasvim lako mogu razumjeti da bi čovjek mogao poludjeti zbog toga jer milijuni insekata gmižu po njemu. Tako mučno iskustvo još nisam doživjela. Brzo su otrčale starješini da bi ga izvjestile o svom otkriću. Nosila sam traku koju mi je dala Žena Duha da mi kosa ne ulazi u oči. crni automobil. Mogla sam samo zamisliti prljavi raščupani grm na glavi. Nismo čak naišli na površinu vode dovoljno bistru da bi poslužila poput ogledala. tih i vrlo snažne. Meni je kimnuo. Louisu. muhe su mogle značiti moju propast. Bilo mi je sasvimjasno zašto je upravo on njihov vođa. Bilo je sedam sati ujutro. međutim. Tijekom kratkog vremena pro­ vedenog s njim primijetila sam kako iskreno razgovara sa sva­ kim članom skupine i kako im se uvijek zahvaljuje za pomoć koju su pružili skupini u cjelini. Imala sam veliku sreću da nisam doživjela živčani slom. gotovo sportske građe. a iz njega je izišao pred­ sjednik Texas Bella. Bila je duga.

Kad smo nešto kasnije naišli na rojeve pustinjskih muha. Kad su završili. Vrijedilo je hodati smiješnog izgleda po­ put klauna. Ooota mi je pojasnio da su zadovoljni jer misle da im postajem slična. ali muhe koje su mi ulazile u uši i osjećaj da mi insekt hoda po unutrašnjoj strani glave. osjetila sam ponos koji je blistao na domarovom licu. bila sam okrunjena naj­ ljepšom trakom za kosu koju sam ikada vidjela. Nakon što se sam osvjedočio u tamni korijen svijetlokose mutantkinje dozvolio je drugima da vide to čudo. Oči su im zaiskrile i smiješili su se od zadovoljstva. Pramenove moje kose isprepleli su sjemenjem. Rade za druge ljude. travom i klokanovom dlakom." U ponašanju plemenskog starješine prepoznala sam zna­ čajke pravog vođe. Oko glave su mi do brade visjeli dugi pramenovi sa upletenim predmetima. moje se pokrivalo za glavu pokazalo kao pravi božji dar. Moj mi je otac uvijek govorio: "Ljudi ne rade za poduzeće. namazali su me zmijskim uljem i pepelom te mi rekli da se povaljam po pije­ sku. 81 . Objasnili su mi da su australski šeširi za ribiče s kojih vise ko­ madići pluta nastali na osnovi drevne zamisli domorodaca o zaštiti pred muhama. Znala sam da ne govori u prazno. ali sam njime uspješno odvratila nametnike. utisnuo mi se u sjećanje kao nešto paklensko. bio je vrlo iskren.potpuno povjerenje da će ulaz u zgradu uvijek biti blistavo čist bez obzira na to tko u njega ulazi. Nakon zabave odbor se ponovo prihvatio posla. Kad nas je jednom drugom prigodom napala prava poplava letećih kukaca koji su usput još i ubadali. Naučila sam da pravi vođe posjeduju značajke koje prelaze uobičajene granice. sitnim kostima. Bio je to čudnovat postupak. Iako sam bila samo nepristran pro­ matrač.

Nikad nismo upoznali nekog tko svoju kožu ostavlja na pijesku poput zmije. Jesi li primijetila kako odličan sluh imamo? Da." Pokazao je na moj nos i dodao: " T i imaš vrlo male rupe. Ako je ikome potreban čist nos. odgovorila sam. Muhe su ti potrebne da bi očis­ tile tvoju kožu. Kraljevski crni labud. "Shvaćaš li koliko dugo traje vječnost?" pitao je. želi razgovarati sa mnom. rekao je." Du­ boko je udahnuo i zagledao se u mene: "Ljudi ne bi mogli pre­ 82 . Pužu našim ušima i čiste vosak iz njih. a sad se sušiš i raspadaš. Svakog dana postaješ sve manja i manja.Pitala sam ih kako mogu stajati tako mirno i pustiti insektima da hodaju po njima. a također i pijesak kojeg nakon spavanja uvijek ima. ne smiješ otvarati usta. K nama si došla u jednoj boji. Zatim su mi rekli da vođa. U biti. one ulaze i u nos i čiste ga. one su potrebna i dobra stvorenja. "Shvaćam što znači vječnost. a zapravo se radi o pomanjkanju razumijevanja i mudrosti. to si ti. ne poput našeg velikog koali nalik nosa. U danima koji dolaze vrućina će biti još veća i ti ćeš jako patiti ako ne očistiš svoj nos. Znamo da u vašem društvu nosite vrijeme na rukama i da živite po satu pa te zato pitam znaš li koliko dugo traje vječnost?" "Da". Nema nezgoda. zatim si postala crvena. Nikad nismo upoznali osobu čija se boja kože promijenila zbog hoda." Pokazao mi je ruku i nastavio: "Pogledaj kako je naša koža meka i glatka. Kad će vrućina biti iznimno visoka. vrlo dugo razdoblje. a pogledaj svoju." "Dobro". Nasmijali su mi se. Muhe koje puze po našem tijelu odstranjuju sve što je potrebno. Ti smatraš da su pustinjske muhe loše. Vječnost. "Onda ti mogu reći nešto više. "To je dugo. slučajnosti ili hi­ rova. Postoje samo stvari koje ljudi ne razumiju. Sve u Jedinstvu ima svoju svrhu. a jednog dana ćemo naići na mjesto gdje su ostavile svoje ličinke pa će nam to poslužiti kao obrok. to je za tebe pravi pakao.

odvezala sam svoj šešir.nije bilo ega koji se bori za pozornost. Otišla sam u vrlo skup. Možda si sada spre­ mna da i ti učiniš tako. Na posljetku. Bilo je to kao da hodam naokolo u oklopu s ru­ pama za oči. u svom duhu. a ja sam se mentalno vratila u Divljinu. Činjenica da nisam imala ogledalo imala je određen utisak na moju svijest. Zamišljala sam obučene tehničare čija diploma visi na zidu iznad mene. stvorenja su otišla. a ja sam otišla. Zatvorenih očiju zamišljala sam kako mi netko čisti uši i nos. 83 . ali tako sam se osjećala. odnosno prema onome što činim i govorim. Nije bilo pretvaranja . Kad muhe dođu. U skupini nije bilo tračeva niti je itko pokušao is­ tisnuti nekog drugog. Očito nisam bila lijepa. Ljudi su me prihvaćali kakva sam bila. Istina je. jedinstvenom i prekrasnom. Zbog njih sam se osjećala uključenom. mi se predajemo. Nisam nosila odjeću koja se od mene očekivala u poslovnom svijetu. Otišla sam u New York. probran kozmetički salon.živjeti kad bi uklonili sve što je neugodno umjesto da to razu­ miju. ali sam zatim odlučila da bih mogla poslušati savjet starješine. predanje je doista ispravan odgovor u nekim okolnostima. moj nos se ogulio nekoliko puta. muhe su došle. Učila sam kako to izgleda biti u stanju neuvjetovanog prihvaćanja." Sljedeći put kad sam čula kako muhe dolaze iz daljine. Osjećala sam kako tisuće malih pamučnih loptica čisti cijelo moje tijelo. I tako. Uvijek sam gledala van na druge. Bez ogledala koje bi me vratilo natrag u stvarnost osjećala sam se prelijepom. Činilo mi se da je po prvi puta moj život pot­ puno ispravan. Pitala sam što još u svom životu zapažam kao pogrešno ili teško umjesto da to istražim i razumijem pravu svrhu. nisam nosila šminku. promatrajući kako se oni odnose prema meni. proučavala ga nekoliko trenutaka.

ogledalce na zidu mom. a mislima mi je odjeki­ vao stih iz Snjeguljice koji mi se u djetinjstvu duboko utisnuo u sjecanje: Ogledalce. tko najljepši je na svijetu tom? 84 .Zaspala sam na pješčanom madracu.

Vatrenom palicom palila se vatra na večer jer je i suha trava postala rijetkost. polagano je nestajao. pijeska i pustinjskog pejzaža. gdje su biljke tako dragocjene. Ovi su ljudi posvetili svoje živote istraživanju svojih glazbenih. iscjeliteljskih. Hodali smo po pretežno pustinjskom tlu.10 Nakit dalje odmicali. koristan je svaki trik koji pomaže preživljavanju. posebno izmetine dinga. U daljini nije bilo ničega. a tu i tamo smo naišli na nekoliko visokih osušenih stabala. vrućina je bila sve veća. Primijetila sam da članovi plemena skupljaju rijetke izmetine pustinjskih stvore­ nja. komad drveta s kojim se s vremena na vrijeme mahalo da bi se održao žar. a i život u cjelini. Što je vrućina postajala veća. U pustinji. kuharskih i pripovjedačkih talenata te su si nadjevali nova imena i titule. ničega. Tog dana smo počeli nositi palicu za vatru. Svoje prvo is­ traživanje talenata počela sam nazivajući se u šali Sakupljačicom izmeta. Tog se dana jedna mlada žena zaputila u rijetku oazu trave i 85 . Pokazalo se da to predstavlja odlično gorivo bez mirisa. Stalno su me podsjećali da je svaki čovjek nadaren za mnogo stvari. drveća. nikakvih planina. B i l i su to dani pijeska. vegetacija.

ostati s tim čovjekom dok on radi na ogrlici. Zatim sam po­ gledala praaustralsku djevojku. A l i . Sjećam se kako mi je ispričala da će ići na godišnji ples te da će imitacija biti gotova do tada pa će je moći nositi na plesu. U New Yorku je pronašla nekog tko je tvrdio da može napraviti točnu kopiju njene ogr­ lice rabeći umjetno kamenje. Članovi plemena skupili su se oko nje i pohvalili njen prekrasan izgled i dobar izbor ukrasa. nije se vezala za taj predmet. ali će premija biti znatno manja. 86 . On je poslužio svojoj svrsi. Zavezala ga je oko vrata tako da je cvijet visio prema dolje kao dragocjen komad nakita. Pomislila sam na pacijenticu u Americi. divljoj zemlji Australiji. Promatrajući je sjetila sam se zgode u svojem uredu tik pred odlazak iz Amerike. Cijelog dana izricali su joj komplimente. vratiti se te dija­ mantnu ogrlicu pohraniti u bankovni sef.upravo čarobno pronašla prekrasan žuti cvijet na dugoj stab­ ljici. Bila je to potvrda da je ona privlačna osoba. Njezin nakit imao je značenje. Bila je vrlo zahvalna i u svoju dušu pohranila je sjećanje na pozornost koju je primila toga dana. Naš ima financijsku vrijednost. Osjetila sam kako sjaji jer se osjeća posebno lijepom. Doista. nečiji sustav vrijednosti je pogrešan. To neće ukloniti potrebu za osiguranjem jer čak i u najboljim sefovima nema jamstva apsolutne sigurnosti. rekla mi je da je osiguravajuće društvo podiglo premiju na jednu od njenih dija­ mantnih ogrlica za još 800 dolara. Došla mi je pacijentica koja je trpjela zbog teškog sindroma stresa. Djevojka iz plemena Pravih ljudi je na kraju dana spustila cvijet na zemlju i vratila ga Majci zemlji. ali nije mi se činilo da se radi o ovim primitivnim ljudima u suhoj. zaključila sam. Odlučila je otići u New York. Cvijet će uvenuti i postati humus te ponovo pokrenuti krug života. Kad sam je upitala što se događa u njenom životu.

ne slažemo se s njim i ne prihvaćamo ga. jedan duži. ispletene od trske i trave. vjerojatno i preživjeli čovjek koji ga je pokopao. Majstor oruđar pokupio je šta­ pove te iz torbe. "Ne". Spomenik više nije stajao uspravno jer je užad istrulila. Ovdje je već mnogo.tvoji ljudi su već odavno zaboravili na njega.11 Mesni umak je bio tako nepomičan da sam mogla osjetiti kako mi se dlake dižu pod pazuhom. izvukao tanki komad kože." "Zašto ste ga onda popravili?" pitala sam. Profesionalnom preciznošću omotao je životinjsko tkivo oko štapova i vratio im prvobitni oblik. Poštujemo 87 . "Zašto ne? Mi ne razumijemo vaš način života. mnogo godina . Također sam osjećala tvrdu kožu na stopalima koja je postala još deblja. Sada su na zemlji bila dva štapa. Zatim su križ utaknuli u zemlju. Iznenada smo se zaustavili. ali ga ne prosuđujemo. "Da li je to plemenski grob?" pitala sam Oootu. odgovorio je. Drugi su sakupili nekoliko velikih kamenova koji su ležali u blizini i u ovalnom ih ob­ liku položili u pijesak. "To je boravište mutanta. jedan kraci. Zastali smo pred prekriženim štapovima koji su nekada označavali grob.

a ja sam se trudila odgo­ voriti na svako pitanje vrlo iskreno. Vidiš. strašan pa čak i opasan. ali će biti vrlo korisno. ovdje nema ničega. To je trajalo tek nekoliko sekundi. čak ni jedne jedine kosti! A l i . ali nekako sam shvatila da poštovanje tradi­ cije i vrijednosti koje ne razumijem i s kojima se ne slažem. 88 . otpuštamo i postajemo bolji ljudi jer smo prošli tim putem. a razgovor je prešao na hranu. Za nas je ovo mjesto jednako drugim svetim mjestima. kako pijemo jabučni sok i spremamo pitu od jabuka. o tome kako smo stvorili hibridne vrste. Naše riječi i djela moraju svjesno postavljati novu pozornicu za život kakvog želimo. Pozorno su me slušali. Toliko starih navika i uvjerenja žarko sam branila svom svojom moći! Bih li se zaustavila da popra­ vim židovski i l i budistički grob? Sjećam se kako me prometna gužva nastala zbog ljudi koji su izlazili iz religioznih hramova mogla uznemiriti. za razmišljanje. neće biti lako. Bio je to prljav posao. Pričala sam im o jabukama. Te noći bio je pun mjesec. To je vrijeme za stanku. Bih li sada imala dovoljno razumijevanja da ostanem mirna. Oni su me ispitivali. Vi ste tamo gdje morate biti.vaš položaj. uzevši u obzir vaše odluke u prošlosti i vašu sadašnju slobodnu volju. Zrak mi je obujmio tijelo poput mačjeg jezika na mojoj već izmučenoj koži.preispitivala sam se i prodirala kroz svoju prošlost. Lice nam je osvjetljavao narančasti plamen. Iznenada je zapuhao vjetar. Blagoslivljamo ga. ali izabiremo što ćemo dati. za potvrdu našeg odnosa sa Božan­ skom jedninom i cjelokupnim životom. a mi smo se skupili oko vatre. moj narod poštuje tvoj narod. da ne prosuđujem i dopustim drugima da slijede svoj vlastiti put s mojim blagoslovom? Razumijevanje je svitalo: svakoj osobi koju sretnemo automatski nešto da­ jemo." Tog sam se popodneva predala razmišljanju .

koja je uvijek oko vrata nosila posebnu vrećicu s iglama od kostiju. a zatim vodu. Pogledala sam naokolo. Sudjelovala sam na natjecanju za naj­ ljepšu gospođu Amerike. pri ruci nije bilo odgovarajuće posude. Opisala sam im restauraciju i hranu koju poslužuju na ukra­ šenim tanjurima. Povremeno jedu jaja i ribe ako se ta hrana ukrsti s njihovim putem s jasnom svrhom da postane dijelom njihovih tijela. ali su uskoro postali vrlo 89 . Tek rijetko bismo s mesom.Obećali su mi da će mi pronaći divlju jabuku tako daje mogu kušati. Zašto prelijevati meso sa sokom? Pristala sam poka­ zati im o čemu se radi. Stoljećima su slobodno jeli prirodno divlje voće. Našu kuhinju sačinjavali su mali komadi mesa koje smo obično položili na pijesak nakon što bi odmaknuli žera­ vicu. listovima i dragocjenom vodom napravili nekakav umak. Ponekad smo meso nataknuli na štapove. Dva tjedna samo sam kuhala. bo­ bice. Oduvijek su mljeli žito. Naravno. a prisiljeni su jesti meso tek od trenutka kad su morali napustiti obalu i otići u Divljinu. Umak je izazvao različite izraze lica i oprezne primjedbe. oblikovala posudu s podignutim rubovima. Zamisao ih je zbunila. Jedan od uvjeta natjecanja bila je i priprema originalnog jela. U tom trenutku u duhu sam se vratila petnaest godina unatrag. izgleda i sastava obroka te odluke za moguću pobjednicu. U njoj sam rastopila mast te dodala malo sitno mljevenog papra. ugledala kožu za spa­ vanje na kojoj nije bilo dlaka i uz pomoć Majstorice švelje. Če­ trnaest naših večera bilo je sastavljeno od procjenjivanja oku­ sa. Spomenula sam mesni umak. čičoke. orahe i sjemenje. Dodala sam još i slane trave. Ne vole jesti stvari "s licem". Moja djeca nikad nisu odbila jesti. Saznala sam da su Pravi ljudi u osnovi vegetarijanci. Umak se zgusnuo pa sam ga prelila na pripremljene komadiće mesa neobične životinje koja sliči nakostriješenom gušteru.

" M i proslavljamo kad se dogodi nešto posebno.vješti da mi diplomatski kažu što misle o hrani. privremene i zaslađene nepotrebnosti. To ne za90 . Njihova analogija za sladoled učinila mi se izni­ mno snažnom. Zanimljivo je da nisam osjećala kako me tom primjedbom netko kritizira ili procjenjuje. Pričala sam i o tortama. Nema ničeg posebnog u starenju. nije me iznenadilo kad je netko napomenuo da je umak simboličan za vrijednosni sustav mu­ tanata. Malo se stvarnih trenutaka troši na otkrivanje sebe i našeg vječnog bića. Ukazivala je na to koliko se vremena unutar sto­ godišnjeg životnog vijeka mutanta potroši na umjetne. Razgovarali smo također o rođendanskim tortama i hladnim slasticama. Umjesto da žive istinu. mutanti dozvoljavaju okol­ nostima i uvjetima da prekriju univerzalni zakon mješavinom običaja. "Zašto to radite?" pitali su. Kad sam im pričala o rođendanskim proslavama. odraslom i mudrom čovjeku takva patnja izgleda nepotrebna. pjesmama i darovima te o jednoj svijeći više koja se pojavljuje na torti svake godine. Bilo je to više kao da odrasla osoba promatra dijete kako pokušava navući lijevu cipelu na desnu nogu. po­ vršne. Tko može reći da s pogrešno obuvenim cipelama ne možete hodati? Otekline i žuljevi također mogu biti dragocjena pouka! Ipak. a da je pleme u pravu. Izdržali su neke neobične okuse da bi podržali svoju majku! Kad sam pobijedila i postala "gospođa Kansasa". Oni nikad nisu procjenjivali moje ljude. oduševljeno su zavikali: "Pobije­ dili smo u kulinarskoj bitci!" Sada sam taj isti izraz vidjela na licima mojih pustinjskih sudruga. pozorno su slušali. Budući da je njihova duhovna po­ traga nazočna u svemu što čine. nisu tvrdili da su oni u krivu. materijalizma i nesigurnosti. Zabavljali smo se u svemu što smo činili pa je i ovo postalo izvorom smijeha.

Ipak. Tamo smo objedovali krepke obroke pripravljene iz neke vrste graha. sjemenje pušta korijenje i krajolik se mijenja. to se događa samo!" "Ako ne slavite kad starite".htijeva trud. isušeni ob­ lik. odaju pogrešan utisak. Vjetar raznosi sjeme i zemlja se vraća u svoj kruti. 91 . Mliječna tekućina u stablima i listovima nekih biljaka uklanja bradavice i kurje oči te ome­ kšava tvrdu kožu na stopalima. a isto tako i činjenica da se ona pojavljuje kad je potrebna." Doista. Suhi predjeli koji su naizgled neplodni. rekla sam. Čini se da čiste krv. Na sjeveru i krajevima bliže obali unutar pustinje ponekad se mogu pronaći suptropska područja. Zatim ih utrljavaju u leđa i prsni koš ili griju te udišu njihove pare. Na raspologanju su im također alkaloidi. potiču djelovanje limfnih žlijezda i povećavaju imunitet. Ljuštili smo tanku koru drveća i rabili je za omatanje hrane i žvakanje jer njena aromatična svojstva ozdravljuju prehladu. U suhom tlu nalazi se sjeme s vrlo otpornom ovojnicom. Skupljaju tjelesno tkivo. Aromatične biljke namaču u vodi dok ne puste boju. To znaš samo ti pa ti moraš reći drugima kad je vrijeme za zabavu. Kad padne kiša. biljke završavaju svoj cvjetni ciklus za samo nekoliko dana. "Slavimo ako smo bolji i mudriji ove godine naspram prošle. to je nešto što me se duboko dojmilo! Zapanjilo me obilje hrane koja je na raspolaganju u divljini. Pronašli smo voće i slastan med za čaj iz lupina divljeg sasafrasa. Listovi mnogih biljaka sadrže ulja koja djeluju protiv bakterija. glavobolju i probleme sa sinusima. "što onda pro­ slavljate?" "Kad postanemo bolji". Rabe ga za unutarnje teškoće. glasio je odgovor. Malo drvo nalik vrbi sadrži mnoge značajke aspirina. izlučuju para­ zite iz crijeva i zdrave utrobu. primjerice kinin.

kao u našem društvu. a dobivaju je također iz kore drveća. Zasigurno znam da australska prašnica. Suvremena medicina rabi je za dobivanje solasidina. Oni vjeruju da se duh naseli u fetus kad se on prvi put pokrene. sadrži antikancerogenu tvar kalvacin koju ispituju naši znanstvenici.protiv bolova koji prate iščašenje ili lom kostiju. Sve duše koje izaberu iskustvo ljudskog postojanja bit će počašćene životom ako ne sad. a ozdravljuje i rane na koži. a smole rastapaju u vodi i pripremaju sirup protiv kašlja. za ubla­ žavanje bolova u mišićima i zglobovima. Ne očekuje se. a koji nisu namijenjeni začetku djece. tvar koja razgrađuje tumore. onda u nekoj drugoj prirodi. Kasnije sam saznala da žvaču određene cvjetne latice kojima uklanjaju bakterije trbušnog tifusa. vjerojatno najdalji korak natrag kojeg je čovječanstvo ikad učinilo. steroida koji je sastavni dio kontracepcijskih tableta. Prije mnogo stoljeća otkrili su neobične značajke jabučice divljeg klokana. Starješina mi je rekao da je za pleme Pravih ljudi novi život važan te da ga prihvaćaju s ljubavlju i planski. Činilo mi se da je njihov stav. vrsta velike gljive. Koru određenog drveća rabe protiv proljeva. da su tijela besprijekorna. Od samog početka novi život za njih je svjesni stvaralački čin. To me navelo na misao da tvar koja je u lati­ cama vjerojatno poboljšava djelovanje imunološkog sustava i djeluje slično našem cjepivu. Ne­ vidljivi dragulj iznutra je besprijekoran te prima pomoć u za­ jedničkom radu na usavršavanju i napretku. Pleme poznaje također akronicit. Članovi ple­ mena pretežno su bili odličnog zdravlja. 92 . da je bolje pobaciti nego imati nevoljeno dijete. Rođenje djeteta znači da su jednoj duši pribavili zemaljsko tijelo. ako bi ga preveli na naše riječi. Starješina mi je rekao da su slobodni spolni odnosi koji vladaju u nekim plemenima.

već se mijenjaju. Njihov odnos prema duhanu podsjetio me na odnos američkih Indijanaca. Moji su prijatelji često govorili o zemlji po kojoj hodamo. pa i ovisnosti. Od početka vremena ljudi su pokušavali sa svačim. Bili su svjesni dragocjenih molekula zraka koje su potrebne životu i to mnogo više od većine mojih američkih poznanika. Govorili su o tome kako se ljudsko tijelo vraća u zemlju da bi hranilo biljke koje su izvor zraka za ljude. Govorili su da stvari ne umiru. Dodirnula sam se i ljudožderstva. Čitala sam izvještaje i čula šale bijelih Aus­ tralaca koje se odnose na to da Praaustralci jedu ljude pa čak i svoju vlastitu djecu. a može stvoriti i osjećaj ushićenosti. Oni odmah znaju čega je previše. Pleme Pravih ljudi otkrilo je također i divlji duhan. U poseb­ nim prilikama rabe ga za pušenje lula. ali su mi ispričali kako je tužno što su neka plemena natrag prihvatila agresivno ponašanje te imaju povijest uporabe otrova protiv ljudskih neprijatelja. Tisućama godina Australija je pripadala njima i čini se da su dobro naučili kako hrana utječe na tijelo. Čak 93 . Simbolično se rabi pri do­ brodošlici posjetitelju ili na početku sastanaka. Koriste duhan kao rijetku i posebnu biljku koja ne raste u izobilju. podsjećajući me da je ona prah naših predaka.Mrtvorođeno dijete je tijelo u kojem se duh nije nastanio. Problem s hranom koja raste u divljini je velik broj otrovnih biljaka. Članovi plemena Pravih ljudi imali su nevjerojatan vid. Naučili su kako uklo­ niti otrovne dijelove. Pitala sam da li je to istina? Da. Pig­ ment rutin koji se nalazi u biljkama koje rabe tvar je koja se rabi u oftalmologiji za tretman osjetljivih kapilara i krvnih žilica u oku. Putujući sa skupinom moja su pitanja prihvatili kao iskrena i potrebna za rast mog osobnog razumijevanja.

Mutanti ubiju i odu. Ubiti čovjeka. sakupe dijelove svoje djece. a kako stra­ šno nazadovalo u drugom. Zatim neka roditelji dođu na bojno polje. Teško je pronaći smisao u nečemu što je besmisleno. Ne ubiti drugog čovjeka ono je što razlikuje prave ljude od mutiranih ljudskih stvorenja. ne­ ovisno o tome radi li se o zaštiti. rekli su. razmišljala sam o tome kako je čovječanstvo jako napredovalo u jednom smjeru. 94 . Nakon toga mogu se dogovoriti o još pet minuta borbe. Bilo je praaustralskih plemena s kraljevima. "Ljudožderi nisu nikad dnevno ubili više nego što mogu pojesti. sa ženskim vladaricama. U vašim ratovima tisuće su ubijene za nekoliko minuta." Kad sam te večeri ležala na tankoj koži koja je odvajala moja usta i oči od pješčanog tla.i na tom kontinentu to se nije moglo izbjeći. pa i onih koji su jeli ljudsko meso. žale za njima i neka ih pokopaju. ostavljajući tijelo za sobom. običaju ili hrani. odnesu ih kući. A možda se i neće dogovoriti oko toga. Svrha jedne sku­ pine nije ni bolja ni lošija nego svrha druge. osveti. "U ratu nema moralnosti". uvijek je jedno te isto djelo. Ljudo­ žderi ubijaju i rabe tijelo da bi održali život. onima koji su krali ljude iz drugih skupina. Možda bi bilo dobro predložiti vašim vođama da sukobljene strane pristanu na pet minuta borbe.

12 Živa zakopana

nije bilo lako. Teško mi je bilo izgovarati plemenske riječi. Većinom su bile vrlo duge. Primjerice, pričali su mi o plemenu koje se zove Pitjantjatjara i drugom koje se zove Yankuntjatjara. Mnogo je toga zvučilo jednako sve dok nisam naučila pozorno slušati. Shvatila sam da se čak i stru- čnjaci ne slažu oko toga kako pisati praaustralske riječi. Neki rabe veliko B, Đ, D i G dok drugi u istim riječima rabe P, Ć, T i K. Stvar je u tome da nema dobrog ili pogrešnog načina jer sami Praaustralci ne rabe abecedu. Nitko ne može biti u pravu u toj raspravi. Moj problem je bio u tome što je pleme s kojim sam bila rabilo nazalne zvukove koje mi je bilo teško izgovarati. Da bih izgovorila "ny", morala sam pritisnuti jezik na stražnji dio zubiju. Pokušajte na taj način izgovoriti riječ In­ dijanac. Postoji također zvuk koji se proizvodi podizanjem jezika i brzim coktanjem. Kad pjevaju, zvukovi su često vrlo nježni i glazbeni, ali nakon njih slijedi nagla i odsječena buka. Za pijesak rabe dvadeset različitih riječi koje opisuju sastav, tip i druge značajke tla u Divljini. A l i , nekoliko riječi bilo je lako poput riječi kupi za vodu. Zabavljali su se učeći moje riječi 95

i bili su bolji u učenju mojih zvukova nego što sam ja bila u učenju njihovih. Budući da su mi bili domaćini, trudila sam se da im olakšam učenje. U knjigama koje mi je Geoff dao pisalo je da postoji više od dvije stotine različitih praaustralskih jezika i oko šest stotina narječja. Knjige nisu spominjale govor umom i l i uporabu ruku. Naučila sam jedan grubi oblik znakovnog jezika. Na taj smo način najčešće pričali tijekom dana jer su se oni očigledno sporazumijevali umom i telepatijom tako da je bilo pristojnije pokazati nešto rukom nego prekinuti unutarnji razgovor izgovorenom riječju. Rabili smo univerzalne znakove pokreta prstiju da bismo, primjerice, rekli "dođi ovamo", ili bismo podigli dlan za "stop", a prst preko usana označavao je šutnju. Prvih tjedana često su mi rekli da budem tiha, ali sam na posljetku naučila da ne pitam toliko i čekam da mi predaju znanje. Jednom sam se bučno počešala kad me ugrizao insekt. Izaz­ vala sam valove smijeha. Oponašali su moj pokret koji je u nji­ hovom jeziku značio da sam ugledala krokodila. Bili smo najmanje tristo kilometara udaljeni od najbliže močvare. Nakon nekoliko tjedana postala sam svjesna očiju koje bi me pratile kad sam se udaljila od skupine. Što je noć bila tam­ nija, oči su bile veće. Na kraju su sjenke postale dovoljno jasne da sam ih lako prepoznala. Slijedio nas je čopor divljih dinga. Potrčala sam natrag u taborište po prvi put istinski pre­ strašena te ispričala Oooti o svom otkriću. On je o tome izvijes­ tio starješinu, a zatim su nam se pridružili svi drugi. Strpljivo sam čekala da počnu izgovarati riječi jer sam dotad već naučila da Pravi ljudi ne govore brzopleto; uvijek misle prije nego što nešto kažu. Mogla sam polako izbrojiti do deset prije nego što mi je Ooota prenio njihovu poruku. Problem je bio u mom tje­ lesnom mirisu koji je postao odvratan. To je bilo točno. Mogla 96

sam sama sebe namirisati i vidjela sam reakcije na licima dru­ gih ljudi. Na nesreću, nisam imala nikakvog rješenja. Voda je bila previše dragocjena da bismo je trošili na kupanje, a kupa­ onice nije bilo na raspolaganju. Moji tamnoputi sudruzi nisu imali takvih problema. To je bio moj problem, a oni su patili zbog toga. Miris je djelomice nastajao zbog ljuštenja kože i energije koja mi je bila potrebna za sagorijevanje otrovnih ma­ snih naslaga u tijelu. Očigledno sam dnevno gubila na težini. Naravno, nisam imala parfema ni toaletnog papira, a bilo je tu još nešto što sam primijetila. Nakon što bismo jeli oni bi otišli u pustinju i ispraznili crijeva, a njihov izmet nije imao tako snažan miris kao što je to slučaj s otpadnim tvarima ljudi koji žive mojim načinom života. Znala sam da će nakon pedeset go­ dina moje "civilizirane" prehrane biti potrebno neko vrijeme da uklonim otrove iz tijela, ali osjećala sam da je to moguće ako ostanem s njima. Nikad neću zaboraviti kako mi je starješina objasnio situa­ ciju i predložio rješenje. Nisu bili zabrinuti za sebe jer su me prihvatili u dobru i l i zlu. Nisu bili zabrinuti ni za našu sigur­ nost; brinuli su se za jadne životinje. Zbunjivala sam ih. Ooota mi je objasnio da dingosi vjeruju da pleme za sobom vuče neki smrdljivi komad mesa i to ih izluđuje. Morala sam se nasmijati jer je smrad bio doista poput starog hamburgera kojeg ste ostavili na suncu. Rekla sam da ću prihvatiti njihovu pomoć. Tako smo sljede­ ćeg dana, na vrhuncu vrućine, zajedno iskopali jarak pod ku­ tom od 45 stupnjeva. Legla sam u njega, a oni su me potpuno pokrili zemljom; vidjelo mi se samo lice. Napravili su mi sjenku, a zatim su me ostavili tako nekih dva sata. Doista je neobičan osjećaj kad si tako zakopan, potpuno bespomoćan i nesposoban pokrenuti se. Još jedno novo iskustvo. Da su otišli 97

Po prvi put u životu saznala sam kako se osjećaju žrtve paralize kad žele pokrenuti ruku i l i nogu. usmjerila sam misli na oslobađanje otrova iz svojeg tijela i upi­ janje dobrih. vrijeme je prolazilo brže." Djelovalo je! Smrad smo ostavili u pijesku iza sebe. 98 . Isprva sam se brinula što će se dogoditi ako bi mi se po licu prošetao nekakav gušter. zmija ili pustinjski štakor. kad sam se opustila i zatvorila oči. a one ne odgovaraju. osvježavajućih i pročišćavajućih tvari iz tla. Međutim. hladnih.od mene bi ostao samo kostur. Sada mogu reći da cijenim staru izreku: "Potreba je majka stvaralaštva.

Bio je nadaren za traženje dragocjenog kamenja. U skupini je bio mlad muškarac srednjih tridesetih godina. Ne možeš ga jesti. Izazivali su ga govoreći da su noge vjetra koji ga nosi sporije od njihovih. kasno poslijepodne dogodilo se nešto tragično i l i se barem meni u tom trenutku tako činilo. Bilo je divno boraviti među odraslim ljudima koji nisu izgubili osjećaj za dječju radost. Ime mu je bilo Veliki lovac na kamenje. Istrčali bi pred sjenku u sjajnu sunčevu svjetlost i rugali se oblaku. Bio je to rijedak i dra­ gocjen prizor. U prošlosti su Pravi ljudi sma­ trali da je drago kamenje nepotrebno. Zatim bi se vratili natrag u sjenku i govorili mi kako je prekrasan dar svježeg zraka koji nam danas daje božanska Jednost. Međutim. Povremeno smo čak hodali pod velikom sjenom pa nam se nudio pogled koji kišni mrav ima pod đonom čizme. Dan je bio ljubak i zaigran. a 99 .13 Iscjeljivanje se kišno razdoblje. Tek nedavno je svojem imenu dodao pridjev "veliki" jer je tijekom godina razvio posebnu vještinu nalaženja veličanstveno velikih opala pa čak i komada zlata u napuštenim rudnicima. Tog smo dana primijetili oblak koji nas je neko vrijeme pratio.

Postavili bi im normu koja je često bila tako velika da bi zarobljenik morao pozvati ženu i djecu uz pomoć kojih bi je ispunio. Mislila sam samo na noge. Naravno. Pao je na stijenu desetak metara niže. Nahrupili smo do ruba i pogledali prema dolje. Podigli su ga prenoseći iz ruke u ruku i za nekoliko trenutaka ponovo je bio s nama na vrhu. Četvero od petero ljudi bi na taj način umrlo. Bilo je vrlo lako produžiti kaznu. Ležao je nepomično. sportske obuće i obuće za planinarenje. to ponižavanje ljudskog života bilo je sasvim legalno. Sumnjam da bi bilo brže čak i da je doletio 100 . Debeli sloj mrtvog tkiva omogućavao mi je udobno hodanje po nazubljenom kamenju. Vrijednost mu je bila jedino u ljepoti i mogućnosti upo­ rabe. Tog određenog dana Veliki lovac na kamenje hodao je po rubu nasipa pa mu se zemlja pod nogama odronila. Veliki lovac na kame­ nje nikad se nije približavao rudnicima u kojima se još radilo jer su ih u prošlosti lovili i prisiljavali na rad u njima. Nekolicina nas spustilo se dolje. Zemljište po kojem smo hodali za­ pravo su činile prirodno izglađene granitne ploče. Drago kamenje im je omogu­ ćavalo financiranje plemenskog izviđača koji je povremeno odlazio u grad i vraćao se s izvještajem. a vidjeli smo i tamnu lokvu krvi. To ih je zapanjilo čak i više nego zami­ sao o prodaji i kupovanju zemlje. Obično bi ih optužili za neki zločin tako da bi bili prisiljeni odraditi svoju kaznu. S vremenom su primijetili kako bijeli čovjek iznimno cijeni drago kamenje. Uhvatili bi ih u ponedjeljak i ne bi ih pustili do kraja tjedna. Iznenada sam začula krik Velikog lovca na ka­ menje koji se strmoglavio u prazninu.budući da nema tržišta pomoću njega ne možeš kupiti ništa za jelo. Moja su sto­ pala do tada već bila prevučena debelim slojem rožnate kože te su počela sličiti obliku kopita baš kao i kod mojih suputnika. Nije bilo izlaza. Sjećala sam se kućnog ormara punog cipela.

isprva usporedno. stjenovitu površinu na vrhu. Međutim." "Pa. dati lijek i namjestiti kosti. Ostali su počeli pripremati taborište za noć.gore. Kost je virila kroz kožu boje mliječne čokolade poput ružnog. oboljevši od dječje paralize. Stegno su mu odmah privezali trakom za kosu. Iscjelitelj je pokretao svoje ruke gore-dolje iznad povrijeđene noge u nje­ žnim pokretima . objasnio je. "Mogu li promatrati?" pitala sam. 101 . Nikad se nisam zbli­ žila sa zamisli da zdravlje dolazi od liječnika i njegove torbe pune trikova jer sam prije mnogo godina. odgovorila sam. a zatim krećući se od vrha do dna jednom rukom dok je drugu pokretao u suprotnom smjeru. Iscjeliteljka mi se nasmiješila i nešto rekla Oooti. On mi je prenio njene riječi. sada nije bilo vremena za dulje razgovore. do­ bro smo promotrili njegovu ozljedu. Kad su ga polegli na glatku. Ruke ljudi izgledale su poput gusjenica na tekućoj traci. L i ­ ječnici mogu pomoći tijelu uklanjajući strane tvari. "To je za tebe". spoznala da ono dolazi iz samo jednog izvora. Prihvatila sam Oootin izbor riječi i složila se s njim da me u mojem narodu smatraju liječnikom. pretpostavljam". Iscjelitelj i Isjeliteljka stali su svaki s jedne strane ranjenika. Zapravo sam uvjerena da nikada. složen prijelom potkoljenice. Liječnik je u čovjeku. Primicala sam se sve bliže i bliže sve dok se nisam našla do ležećeg tijela. ni u jednom povijesnom razdo­ blju i ni u jednoj zemlji nije bilo liječnika koji bi nešto izliječio. velikog klina. nigdje. ali to ne znači da će tijelo ozdraviti. razviju ga i imaju dovoljno sreće da mogu služiti zajednici čineći ono što najbolje znaju i vole. "Rečeno nam je da si ti isjelitelj­ ka za svoje ljude. U najboljem slučaju liječnici su ljudi koji prepoznaju svoj talenat. Imao je vrlo težak.

Iscjelitelj je rukama obuhvatio gležanj. To će ukloniti oticanje tijekom razdoblja lije­ čenja. Oni su "razgovarali" sa slomljenom kosti. Mora da su uporabili" neku vrstu sile. Pjevali su i mrmljali. To je smanjivalo šok stvoren lo­ mom te mijenjanjem položaja u kojem je bila trideset godina. 102 .Rekli su mi da kretanje ruku gore-dolje nad ranom bez do­ dirivanja predstavlja način obnavljanja prethodnog obrasca zdrave noge. Ponekad sam bila u neposrednoj blizini i osjetila strašan smrad. te stavila to u nju. slame i tankih ptičjih pera.Iscjelitelj. Nije izgledalo da se dotiče noge niti da je nateže. Iscjeliteljka i pacijent istodobno progovorili. Ponekad sam primijetila da bi žena koja se vraćala iz pustinje u rukama nešto nosila. Bilo je to slično molitvi. Iscjelitelj je poticao sjećanje kosti i prihvaćanje prave naravi njenog zdravog stanja. Zatim su u jednom tre­ nutku svi podigli glasove i nešto viknuli. Iscjelitelj je rastrganu kožu pritisnuo natrag na mjesto i dao znak Iscjelitelj­ ici koja je počela odvezivati neobičnu dugu cijev koju je uvijek nosila sa sobom. Iscjeliteljka se na jednak način posvetila koljenu. Mokre jastučiće zakapale su poput mački koje zakapaju svoje izlučevine. Zatim su tri glavna sudionika ove drame . Nakon toga sam s vremena na vrijeme primjećivala kako poneka žena napušta skupinu i sređuje što je potrebno. Na posljetku sam otkrila da su joj žene donosile velike ugruške krvi. To bi predala Iscjeliteljici koja bi otvarala poklopac duge cijevi obložene lišćem biljaka s kojima su liječili moje nažuljane i ozlijeđene noge i svakodnevne opekotine. Kost se jednostavno vratila u rupu iz koje je izišla. ali nisam mogla vidjeti nikakvo povlačenje. Kad sam je prije nekoliko dana zapitala o tome kako si žene pomažu kod menstruacije. pokazala mi je male jastuke nači­ njene iz trske.

Toga dana Iscjeliteljica nije otvorila cijev od gore. Djelovalo je! Nekoliko dana pažljivo sam promatrala njegovu nogu i vidjela kako se prirodna crna tvar suši i otpada. Taj je čovjek težio nekih sedamdeset kilograma. posvetili smo se jelu. Znala sam da je pleme vrlo zdravo. Iscjeliteljica me pitala: "Znaš li kako je duga vječnost?" "Da". Doslovno ih je prilijepila na mjesto. Sljedećeg jutra Veliki lovac na kamenje ustao je i hodao s nama. ostao je samo tanki ožiljak gdje je kost probila kožu. Ti ljudi s darom za liječenje nikad nisu proučavali bioke­ miju ili patologiju. Na večer su se moji suputnici izmjenjivali pazeći na Velikog lovca na kamenje. Glavu bi mu uzeli u naručje tako da je mogao bolje vidjeti iz ležećeg stava. Nije bilo smrada. Nakon što smo završili s ranom. Nije bilo zavoja. Željela sam usta­ noviti ima li groznicu." "Jesi li sigurna?" "Da. Bila je vrlo gusta i ljeskala se. a čini se da posjeduju poseban dar također i za hitne slučajeve. Nije bilo ni traga šepanju. ali su bili predani istini i dobrom osjećaju. zacijelio je slomljenu kost i sprječio naticanje. Ništa nisam osjetila. Za mene je do današnjeg dana ostalo čudo kako se uopće podi­ gao bez pomoći i oslonio na potpuno slomljenu kost. a iz nje je izišla crna smola. daščica ili šavova. već odo­ zdo. a zatim ih premazala sa smolom. rečeno mi je. rekla sam. S njom je slijepila rubove rane. I ja sam došla na red. Držeći glavu u mom krilu po­ gledao je nagore i namignuo mi. poveza. a da ona nije izišla natrag kroz nogu. "Znam. Za pet dana više je nije bilo. sigurna sam". 103 . Ritual kroz koji su prošli. Stisnula je cijev ru­ kama. odgovorila sam. Također sam željela dodirivati ga i biti u blizini osobe koja se očigledno složila proći kroz ovu demon­ straciju iscjeljenja zbog mene.

a sva iskustva su vječne veze. Nećeš patiti samo jednom već ponovo i ponovo sve dok ne naučiš. Bilo mi je jasno da je preživljavanje u Divljini dovoljna teško­ ća sama po sebi. Nisu znali što će se dogoditi niti kome. neciviliziranih ljudi. Dobro je promatrati. I ja sam bila zahvalna što mi je bilo omogućeno zaviriti u djevičanski duh tih tzv. Ooota mi je rekao da oni nisu namjerno izazvali nezgodu. učiti i postati mudriji zbog onog što se dogodilo. taj krug nije zatvoren i ponovit će ti se kasnije. Željela sam nauči­ ti više o njihovim tehnikama liječenja. Ljudi su samo duhovi koji posjećuju ovaj svijet. Krug je bio zatvoren. Te smo večeri na dugačko ras104 . Svi duhovi su vječna bića. Ako napustiš neku osobu s lošim osjećajem u srcu. Tome se više nije prida­ vala pozornost. Susreti s dru­ gim ljudima su iskustva. ne superčovjek. energija i l i vrijeme. ako je to za najviše dobro sveg života posvuda. kako ti kažeš blagoslivljati i otići u miru. Nije osjećao nikakvu bol. ali su bili spremni omogućiti mi iskustvo. Morala sam znati da mi čitaju misli i da znaju što tražim prije nego što bih to izgovorila. Kad se to dogodilo bili su zahvalni za dar kojeg su mogli podijeliti s jednim mutantom. Ne ostavljamo nedovrše­ ne krajeve kao što čine mutanti. Pravi ljudi zatvaraju krug svakog iskustva. On je samo čovjek. nije bilo naknadnih reakcija i za njega i sve druge to iskustvo je završilo pa smo nastavili u miru i s nadom da smo postali mudriji. ali nisam željela preu­ zeti odgovornost za dodatne teškoće koje bi to njima izazvalo. Dobro je zahvaljivati se. naravno." Ne znam da li je potkoljenica tog čovjeka tako brzo srasla ili ne. ali meni to nije bilo važno. Samo su zatražili iskustvo iz kojeg bi mogla naučiti o iscje­ ljenju svjedočeći mu. Nije bilo rentgena da bi to ispitala."Onda ću ti reći još nešto.

Ako l i 105 . Pacijent je bio otvoren i spreman primiti cjelovitost te je vjerovao u pot­ puni i trenutni oporavak. a to je uloga osjećaja i srca. Oni se "zapisuju" u svaku stanicu tijela. Ovu razinu postojanja napuštamo s potpunim zapisima o svojim osjećajima. Djelovanje je samo provodnik pomoću kojeg se osjećaj. ohrabriti nekoga i l i mu nešto dati pruža jednako to­ liko prosvjetljenja u smislu poznavanja života i našeg Stvori­ telja kao što je to slučaj u davanju materijalnih stvari onima ko­ jima su potrebne. Oni vjeruju da zapisujemo osjećaje koji u nama prevlada­ vaju. Počela sam se pitati koliko patnje. Sto bi se dogodilo u suvremenom svijetu kad bi liječnici uložili jednaku količinu vjere u sposobnost iscjeljivanja ljud­ skog tijela kao što ulažu u lijekove i operacije? Sve sam više shvaćala važnost veze između liječnika i pacijenta. Dati vodu umirućoj biljci ili životinji.pravljali o vezi između tijela i onog što je u nama vječno te o novim vidovima liječenja kojih se prije nismo dodirivali. netjelesni osjećaj koji ispunjava vječni dio nas. Ono što je važno je nevidljivi. naravno. u bit naše osob­ nosti. ne na svjesnoj razini nego na nekoj razini koje nismo svjesni. ali se očigledno radilo o normalnoj stvari s motrišta plemena. S moje točke gledišta to je bilo čudo. namjera prenosi do očitovanja. Nisu radili samo rukama već duhom i srcem. u naš duh i naše vječno jastvo. Ono što se bilježi je osjećaj koji doživljavate kad otvoreno i s ljubavlju dajete. bolesti i žrtvi nastaje zbog emocionalnog programiranja. Neke religije govore o tome da je potrebno nahraniti gladne i napojiti žedne. a ovo pleme Praaustralaca smatra da hrana i piće pa čak i osoba kojoj se daje nisu važni. Dvoje prirodnih liječnika koji su jučer namjestili kost djelo­ vali su odašiljući misao o savršenstvu u smjeru ozlijeđenog tijela.

Bolestan si. to zapravo znači da. Uglavnom nisu po­ pularni u svojim strukovnim zajednicama. Odavno sam već naučila da. grube osje­ ćaje. Pomislila sam na američke liječnike koji pacijente s rakom tretiraju pozitivnim mislenim obrascima. Ono što istražuju previše je "novo"." Moje tumačenje onog što su mi rekli bilo je u smislu tjelesne cjeline i zdravlja na staničnoj razini gdje se u trenutku. "Ozdravljenje nema apsolutno ništa zajedničkog s vremenom". U jednom određenom tre­ nutku tijelo se prestaje kretati silaznom crtom i kreće koracima ozdravljenja. u određenom dijelu neke stanice događa poremećaj. Ozdravljenje je obrnuti proces. rečeno mi je. primaš neku vrstu tretmana. To ne znači da doista nema lijeka. slabu vjeru u Stvoritelja. Preda mnom je bio primjer najstarijeg naro­ da na svijetu koji rabi tehnike očuvane tijekom mnogih tisuć106 . Usporavanje tijela omogućava nam da se ogledamo oko sebe i analiziramo ono što je doista važno iscijeliti: loše odnose. a zatim ovisno o tome u kom društvu živiš. "Iscjeljenje. sustav uvjerenja. Tijekom duge rasprave s Iscjeliteljem i Iscjeliteljkom otkrila sam nevjero­ jatno novo motrište naspram zdravlja i bolesti. Pleme Pravih ljudi vjeruje da nismo slučajne žrtve bolesti te da je tijelo samo sredstvo kojim viša razina naše vječne svijesti razgovara s našom osobnošću. bešćutnost itd. samo to uvjerenje može spriječiti oporavak. potisnute tumore straha. baš kao i bolest događaju se u jednom trenutku. tvoje zdravlje opada. to znači da tijelo očito ima sposobnost iscijeliti se. kad liječnik pacijentu kaže da za njegovu bolest nema lijeka. Ako je bilo tko prije toga preživio isti poremećaj. u smislu liječnikovog obrazovanja.ječnik ne vjeruje da će osoba ozdraviti. nema dostupne obavijesti koja bi govorila o lijeku. Možda su potrebni mjeseci ili godine da bi se pojavili simptomi i po­ stavila dijagnoza.

To je istina.ljeća. Iskreno vjerujem da sve što oni čine može biti znanstveno objašnjeno. ne mogu više ništa učiniti. a na austral­ skom kontinentu primjenjuju se najprofinjenije suvremene zdravstvene tehnike i to samo nekoliko tisuća kilometara od starodrevnih tehnika koje otpočetka vremena spašavaju ljud­ ske živote. natječe se i bori. Kada je teško bolesni mutant prošao sve dostupne tretmane i na rubu je smrti. Radi se jednostavno o tome da se mi silno trudimo razviti strojeve koji će umjesto nas nešto raditi. Možda ćemo se jednog dana povezati i nadopuniti krug znanja. Sada je sve u Božjim rukama. mi tzv." Upravo je smiješno kako mi sada te riječi izgledaju zaostalima. Pravi ljudi su dokaz da se sve to može učiniti bez električnih kablova. A ipak. civi­ lizirani ljudi ne želimo rabiti obrasce pozitivnog mišljenja jer bi to mogla biti prevara te se oprezno slažemo da je bolje pričekati i vidjeti kako to djeluje kod raznih slučajeva. a koje su dokazale svoju vrijednost. To će biti pravi dan za svjetsku proslavu! 107 . Čovječanstvo luta naokolo. Ne vjerujem da Pravi ljudi imaju nadljudske sposobnosti s kojima liječe ozljede i bolesti. mnogo puta sam čula tu rečenicu: "Žao mi je. liječnik obavještava obitelj daje učinio sve što je mogao.

Kad bismo se samo podigli i odletjeli malo više. Konačno smo pronašli utočište pod stjenovitim grebe­ nom. S mukom smo probijali put kroz pješčane oblake. simboli koji vas podsjećaju na pretke?" upitala sam. glasio je odgovor. Naprezala sam oči da bih vid­ jela kroz crveni prah kao da sam gledala kroz leće obojene krvlju. razljute se." Rekli su mi da ih smeđi sokol. Zavili smo se u kože i sjeli jedan do drugog. Skupili smo se pod njim da bi se zaštitili od naleta vjetra i prašine. Rekli su mi da mutanti umiru u pustinji zato što ne vide vodu. koji nas je cijelo vrijeme slijedio podsjeća da ponekad vjerujemo samo u ono što vidimo pred nosom. postanu očajni i zapravo umru zbog svojih osjećaja.Totemi dana vjetar je promijenio smjer i dobio na snazi. "Kakav je zapravo vaš odnos sa životinjskim kraljevstvom? Jesu li životinje vaši totemi. "Iz slabosti se učimo moći. "Svi smo jedno". otkrili bismo da je slika mnogo šira. 109 . Naši tragovi na tlu u trenutku su bili izbrisani.

i greške su korak naprijed. Pričali su mi o klokanu . čak i ako je to u krugovima! Njegov dugi rep je poput stabla i nosi svu njegovu tjelesnu težinu. na nekoj razini mojeg bića to je bilo najbolje što sam mogla učiniti u to vrijeme. Stare zamisli. Zmija je također vrlo poučna posebice ako promatramo njeno često odbacivanje vanjskog sloja kože. Sviđala mi se zamisao o promatranju svoje prošlosti te spozna­ ja da čak i onda kada sam donosila pogrešne odluke. Vjeruju da se svemir razvija i da kao takav ne predstavlja završen posao. Čovjek koji odbaci staru prtljagu osjeća se mlađim i tako izgleda. obično nježnom stvorenju koje naraste od pola metra pa do preko dva metra visine i ima ga u svim bojama. Oni smatraju da mutanti pre­ više pozornosti pridaju boji kože i tjelesnom obliku. Pravi ljudi na tu su se zamisao nas110 . Mnogi ljudi izabiru klokana za totem jer osje­ ćaju s njim bliskost i potrebu za stvaranjem ravnoteže u sebi. običaji i mišljenja pa čak i stari sudruzi moraju se napustiti. nije ni bolja ni gora. od zemljane i bakrenocrvene pa do nježno srebrnosive. Kad zmija odbaci svoju kožu. Ona čini samo ono što mora.tihom. Uvijek se kreće naprijed. To je ponekad vrlo teško. Ljudi se previše trude postojati da bi postali bića. a kad odraste viši je od dva metra. To za njega nije moguće. crveni klokan velik je poput graha. Najva­ žnija klokanova pouka je da on nikad ne hoda natraške. Kad se rodi. Ne možete očekivati nove stvari ako za njih ne osigurate prostor. Dugoročno. U životu ste malo naučili ako su vaša uvjerenja sa trideset sedam godina jednaka onima koje ste imali sa sedam godina starosti. Naravno. on nije mlađi u doslovnom smislu.Pleme Pravih ljudi smatra da se čovječanstvo kao svjetska obitelj mora još mnogo razvijati. Klokani tako­ đer kontroliraju svoje razmnožavanje i ne čine to ako tako zahtijevaju prirodne okolnosti.

kao i kod mnogih drugih slučajeva. gušteri pa čak i australski divlji konj. Dobro je imati oboje iako vas to može uništiti ako je pretjerano. samo zabava za sve. ali ga. Iskopali smo se van. snažna ptica bez krila. Rekli su mi da će za mene nacrtati tu životinju u pijesku. Dupin je vrlo drag plemenu Pravih ljudi iako imaju ogra­ ničen pristup morskoj obali. Hrani se voćem i na taj način pridonosi žetvi . Razgovarali smo o poukama koje nam pružaju mravi.izmetom širi sjeme iz kojeg ono vrlo brzo naraste. pauk nas podučava da se ne smijemo pre­ više baviti sami sobom.mijali jer se njima brojenje godina ionako čini besmislenim. Za­ tim su mi rekli da su izabrali životinju koja mi je najsrodnija. možemo rabiti u korisne svrhe poput pomoći čovjeku koji je pao u veliki mravinjak ili su ga izbole pčele. Sunce mi je 111 . Dupin je prvo stvorenje s kojim su mogli razgovarati umom i on ukazuje da se život može živjeti sretno i slobodno. Pješčana oluja konačno je završila. nema pobjednika i gubitnika. Kad sam spomenula istrebljenje pojedinih životinja. ponašanje i hod kojeg sam poprimila nakon što su moja stopala otvrdjela. pitali su me jesu li mutanti svjesni da kraj svake vrste predstavlja korak bliže kraju čovje­ čanstva. Pravi ljudi poštuju zmijinu potrebu za privatnošću koju prepoznaju i u sebi. Osim toga. Zmija je majstor šarma i moći. zeče­ vi. Odluku su donijeli promatrajući moju sjenku. Otrov mnogih zmija može se rabiti za ubijanje ljudi. Emu je velika. Od tog majstora igre naučili su da nema nat­ jecanja. Liježe velika zelenocrna jaja i predstavlja totem plodnosti. Pritom je vrlo učinkovit. Pauk nas podučava da ne smijemo biti lakomi te nam poka­ zuje kako potrebni predmeti mogu biti lijepi pa čak i um­ jetnički.

" Pogledala sam dovršenu sliku i prepoznala leoparda. "Poznajem tu životinju. a oni su prstima ruku i nogu poput olovke crtali. ljubazna je i nježna. "Da". 112 ." Smatrali su da je ženka te možda mitske vrste bila lovac te da je sama putovala većinu vremena. Polumjesec je visio na jasnom nebu. Najprije se pojavio obris glave.poput reflektora svijetlilo u oči. ali ne oklijeva uporabiti svoje oštre zube. rekla sam. a zatim nje­ gov oblik prenijeli u pijesak. rekli su. "U Australiji je nema. Sjećam se kako je mirna i tiha bila ta noć i kako sam pomis­ lila da se čak i smeđi sokol odmara. a ja sam shvatila da je dan prošao u razgovoru. a ja sam se našalila rekavši da mi je tijelo prekriveno pjegama." Nije mi bilo teško pre­ poznati se u običajima i porukama velike mačke. a netko mu je dodao mala okrugla uha. Zatim su dodali točkaste oznake. a ne u hodanju. Promotrili su moj nos. Žena duha nacrtala je oči i rekla da su jednake boje mojima. "Ne poznamo tu životinju". Od njene vlastite sigur­ nosti važnija joj je bila sigurnost mladih. Zatim je Ooota smijući se dodao: "Kad su njene potrebe zadovoljene.

Nijedna se nije mučila. Zvučalo je kao da bi ptice ustrajno i glasno zahtijevale: "Ja. Bile su mrtve u trenutku. Već dva i l i tri tjedna nismo vidjeli nijednu pticu osim mog vjernog prijatelja. smeđeg sokola s tamnim krilima koji se strmoglavo spuštao nad nas i dosljedno kružio oko moje glave. Ponudila se da svoj dar podijeli s grupom ako je to u najboljem interesu za sve. ali sličnih boja.15 Ptice ptičjih snova stupila je u jutarnji krug. Božanska jednost pružit će priliku za to. ja!" Dvije i l i tri pale su s neba. ja. Članovi plemena oduševljeno su prihvatili prijedlog pa sam čak i ja povjerovala da će se ptice pojaviti ako nam je to namijenjeno. Odjed­ nom se među njihove glasove umiješao sikčući zvuk bume­ ranga. Bilo ih je tako mnogo da se nebo teško vidjelo između njihovih krila. Bilo je to jato vrlo šarenih ptica većih od dugorepih papiga koje sam nekada imala u krletki kod kuće. Narančasta sunčeva svjetlost preplavila je polovicu uda­ ljenih planina kad smo ih ugledali kako lete prema nama. Te smo večeri pripravili slastan obrok. Ako bi bilo. a članovi plemena 113 .

razdijelili su šareno perje. 114 . od­ nosno uporabiti za ulje. Kasnije će ga posušiti i možda pomiješati s biljnim lijekovima. Uporabili su ih za trake za kosu. ali ga nisu poremetili. uporabili su ga. Iza pi­ knika nije ostalo ni najmanjeg traga. štit­ nike za grudi i jastučiće koje su žene rabile tijekom mjesečnice. Bili su majstori spajanja sa svemirom. zapravo to je vrijedilo za sva mjesta gdje smo noćili i jeli. Nešto ptičjih ostataka prepustili su skupini divljih dinga koja nas je s vremena na vrijeme slijedila. Meso smo pojeli. Sve se vratilo prirodi i zemlji. Nije bilo otpadaka. Mozak su izvadili i spremili.

Od vatre je ostao samo žar i u beskrajno nebo nad nama ponekad su sunule iskre. Nema granica onome što možemo otpustiti ili steći. Oni također vjeruju da jedini pravi utjecaj kojeg imate na druge ljude je putem vlastitog života i načina na koji djelujemo.16 Šivanje smo s jelom za taj dan. Razlikuje se samo stupanj samodiscipline i načina izražavanja. Pleme vje­ ruje da se moguće mijenjati samo u skladu s vlastitom odlukom te da svaki čovjek može promijeniti bilo koji vid svoje osob­ nosti. 115 . izgled i po­ našanje koje ti se ne sviđa ono je na čemu moraš raditi. Kao i mnogi američki Indijanci i australski domoroci vjeruju da je važno sjediti u krugu i promatrati druge članove skupine. Ta osoba je duhovni odraz tebe samog. Djelovanje. Ne možeš presuditi što je dobro i l i loše u drugima ako na odre­ đenoj razini ne posjeduješ istu snagu ili slabost. Nekolicina nas je sjedila u krugu oko žeravice. Ono što vidiš u toj osobi i što cijeniš su značajke koje želiš učiniti izraženijima u sebi. posebno osobu koja sjedi točno nasuprot tebi. Takvo uvjerenje ih potiče da se svakodnevno trude postati bo­ ljima.

Ograničena korisnost. "Izgleda da je mutante posao počeo ugrožavati. današnji cilj poslovnog svijeta je ostati u po­ slu. Držala sam neka predavanja u Brazilu. Složili su se da su automobili korisna prometna sredstva. Nešto ranije tog dana Veliki lovac na kamenje pristupio joj je jer mu je na tlo iznenada pala po­ suda za vodu koju je nosio opasanu oko struka. ali posao nije. netko je dodao. a zatim je postao dio vašeg novča­ nog sustava. Teško nam je razumjeti takva uvjerenja". Posao je samo zamisao. društvenoj sigurnosti i sindikatima. privatnom vlasništvu. Ipak. Ispričala sam im što sam znala o ruskom uređenju i kako se kineska i japanska ekonomija razli­ kuju od američke. To je nama čudno jer na proizvod gledamo kao na nešto stvarno. govorila je Majstorica šve­ lja. poslovnim udruženjima. Kad je Majstorica švelja zubima pregrizla prirodni konac. ne­ prijateljstva. Šri Lanki. a ni mogućnosti nezgoda nakon kojih slijede rasprave. Ispričala sam im o vladinom sustavu slobodnog podu­ zetništva. Rad. pukla je kožna traka s kojom je bio privezan. smatrali su da nisu vrijedni ropskog otplaćiva­ nja. Pognutom glavom predano se posvetila radu. Na svu sreću. di­ onicama i obveznicama. klokanov mjehur pun dragocjenog tovara nije se oštetio. Danskoj i ostaloj Europi tako da sam im ispričala nešto o životu u tim zemljama. opazila sam da su joj zubi do polovice istrošeni." "Nikad prestar da bi izgubio vrijednost". mutanti i starenje. kojeg starenjem više ne možeš obavljati. Podigla je glavu i rekla: "Zanimljivo je to. A l i . a ipak je cilj vašeg posla preživjeti u poslu. a problem je naravno i ograničena pustinjska voda 116 .Sjedila sam nasuprot Majstorice švelje. Pričala sam im o industriji i njenim proizvodima. Razvio se zato da bi vaši ljudi dobili bolje proizvode i kao način da izraze svoje individualne talente. i ljudi su za nas stvarni. potpori za nezaposlene.

U tom trenutku sam željela da čitav svijet čuje tu ženu. Morala sam se podsjećati da se nalazim među ljudima koji su spremni otvoreno dijeliti svoje znanje te da će me. Osim toga. živjela je tu svrhu. netko je uvijek sjedio nasuprot meni. Promatrala sam Majstoricu švelju koja je sjedila nasuprot meni. znala sam. a ipak nikad nije naučila čitati i pisati. divljenja vrijednih značajki. oni se nikud ne žure. Pitala sam se što ona misli o meni. 117 . Bila je stvaralačka. Kad smo oblikovali krug.koju je potrebno dijeliti s četiri kotača. od­ nosno proizvoda i l i usluge! Bila je to vrlo bistra primjedba za nekog tko nije nikad čitao novine. kad dođe pravo vrijeme. bilo je što previše is­ pitujem. zasigurno prihvatiti. Bila je dobro upoznata sa poviješću svijeta pa čak i sa trenutnim događajima. Istina je: mnogo sam naučila promatrajući osobu koja je u krugu sjedila nasuprot meni. a ipak je cilj mili­ juna ljudi ostati u poslu neovisno od posljedica za ljude. Kad smo te noći legli. Posjedovala je mnoštvo iznimnih. razmišljala sam o njenim riječima. gledao televiziju ili slušao radio. Možda bi bilo bolje da ovu zemlju ne zovu Divljina već središte čovječanstva. Posao je samo dogovor i ne može biti stvaran. Primijetila sam da je ponudila pomoć Ve­ likom lovcu na kamenje prije nego što je on to zatražio. Bila je to žena sa svrhom. Vjerojatno su na mene gledali kao na neko problematično dijete. ali nikad se nisu borili za to mjesto. Moja glavna mana.

Medicina je bila nešto dobro čime čovjek pridonosi cjelokupnoj dobrobiti zajednice. za namještanje slomljenih kostiju. Ooota mi je objasnio da je dobro biti nadaren. Složila sam se i veselila budućem obroku od jaja. Sa so­ bom nismo nosili glazbenih instrumenata. a dok su ostali pri­ premali obrok od biljaka i insekata.17 Medicina glazbe članova skupine savladalo je medicinu glazbe. osjetila sam rastuće oduševljenje mojih suputnika. Kanjon je bio uzak. Riječ "medicina" ponekad se rabila u prijevodima. ali to nije bilo bolje i l i lošije od nadarenosti za bliskost s plodnošću i jajima. odnosno posjedovati medicinu. glazbenici su postavljali 119 . Tog su mi dana rekli da ćemo održati veliki koncert. Zaustavili smo se da bismo prenoćili. niti je bila pove­ zana samo sa tjelesnim zdravljem. Oboje je potrebno i oboje je posve osobno. ali se nije nužno odnosila na zdravstveni tretman. Kad smo tog popodneva hodali kroz kanjon. a stijene su se dizale šest metara u visinu. možda kakva četiri metra. ali već sam odavno prestala ispitivati kako i kada će se nešto pojaviti na našem putu.

glazba u svemiru traži način da se izrazi. Jedan muškarac je na uže privezao komad ravnog drveta po kojem je udarao i stvarao zaglušujuču buku. Orkestar je u kanjonu stvarao fantastične vibracije i eha. Odlomili su jednu granu i izbacili insekte. Koščice obješene na niti stvarale su zvuk zvonaca. Jedan od glazbenika počeo je lupkati palicama. Pjevali su pojedinačno. Svaki povi­ jesni događaj može se oslikati crtežima u pijesku ili glazbom i dramom. a drugi kamenjem pa su uspostavili ritam. Riječ koncert nije bila pogrešna. bila bi im vjerojatno potrebna cijela godina. U blizini su rasle biljke s plodovima u obliku lonca. Preko plodova su napeli kože za spavanje te na taj način dobili odlične udaraljke. Da bi je u potpunosti is­ pričali. Odrezali su im vrhove i izdubili vlažnu bjeličastu srž koju smo pojeli. Kad u njega puhneš. Rekli su mi: "Baš kao što glazbenik traži svoj glazbeni izraz. Kad bi 120 ." Pleme Pravih ljudi ne koristi pisani jezik pa se znanje pre­ nosi iz naraštaja u naraštaj putem pjesme i plesa. također sam čula i nove skladbe. Glazbi se posvećuju svaki dan i na taj način održava­ ju svježe sjećanje na svoju povijest. glazbu koja je nastala meni u čast. Nastale su u pustinji prije izuma našeg kalendara. u skupinama.pozornicu. Učinilo mi se da svjedočim izradi Gabrijelove trube. Kasnije sam saznala da se radi o glazbalu koje Australci nazi­ vaju didjeridoo. A l i . U blizini je ležalo staro suho stablo koje je djelomice bilo zauzeto termitima. a često i višeglasno. Neke pjesme bile su stare poput vremena. Velike sjemenke koje su se nalazile u tikvi odložili smo na stranu. Također su očistili pijesak i na taj način dobili dugu šuplju cijev. začuju se niski glazbeni tonovi. Spretno su nadzirali povećanje i pad glasnoće.

Neću više biti Skladatelj. Znanstvenici tvrde da su Praaustralci tamo barem pedeset tisu­ ća godina. nastala bi karta svijeta u protek­ lim tisućljećima. a ipak je radost stvaralaštva i njihova nadarenost ostala s njima kao potvrda vrijednosti svakog čovjeka. Doista je zapanjujuće kako tokom pedeset tisuća go­ dina nisu uništili nijednu šumu. a zatim dodao: "Još malo pa ću promijeniti svoje ime. već Veliki skladatelj. nisu zagadili vodu. Tog dana sam također naučila da je život nalik samoposluživa­ nju. Žive dug. stvaralački i zdrav život te odlaze s duhovnim povje­ renjem. Skladatelji i glazbenici otišli su s mjesta koncerta s visoko podignutim glavama. a nisu vezani za materijalne stvari. Najviše me potresla spoznaja kako žive u punini.svaki događaj oslikali i kad bi sve slike bile položene na tlo odgovarajućim redoslijedom. Sjeme su posijali da bi osigurali novi život i rast korisnim biljkama. odgo­ vorio je drugi. "Jedan od najboljih". Ovi ljudi kažu da su živjeli na svojoj zemlji oduvijek. kamenje i sve ostalo glazbenici su ostavili za so­ bom. On sam je glazba. Na kraju naše proslave instru­ mente su odložili tamo gdje su ih pronašli. Postoji važna veza između prihvaćanja svoje vlastite vrijednosti i proslave tijekom koje si osoba daje novo ime. a cijelo vrijeme uživaju u obilnoj hrani i sigurnosti. napomenuo je jedan od njih. Palice. Glazbenik nosi glazbu u sebi. Smijali su se mnogo. Nisu mu potrebni instrumenti. Možemo obogatiti svoj život. "Prilično dobar kon­ cert". biti bogati i sretni koliko sami sebi dopustimo. Na stijenu su nacrtali znakove koji će buduće putnike obavijestiti o mogućoj žetvi." Nije to bio ego. a plakali vrlo malo. niti istrije­ bili neku životinjsku vrstu. Bili su to ljudi koji shvaćaju svoj dar i važnost dijeljenja i razvoja brojnih sposobnosti koje su nam date. 121 .

Pridružili su joj se i drugi i go­ tovo vikom izrazili zahvalnost za još neočitovane darove toga dana. Sviđala mi se slika tjelesnih masnoća koje od­ laze iz mene i ostaju oko otiska mojih stopala u pijesku iza nas. A l i . Nakon izražene molbe glasno se je i iz srca zahvalila. Bila je spremna postati izraz Božanske jednosti koja će tog dana djelo­ vati kroz nju. Željela je podijetili svoj dar sa mnom. budući da sam bila njihova gošća. Rekli su mi da obred obično protječe u tišini jer se spora­ zumijevaju mislima. Žena duha stala je usred polukruga ispruženih ruku iznad glave i ponudila svoj dar nevidljivoj publici na nebu. Žena duha i ja bile smo tjelesno prilično slične. Bila je jedina u plemenu koja je težila više od 60 kilograma. Žena duha stupila je u sredinu polukruga i zamijenila plemenskog starješinu koji je završio svoju jutarnju službu.18 Hvatač snova promjena boje naznačila je dolazeću zoru. Bila sam sigurna da mršavim hodajući po velikoj vrućini i jedući samo jednom dnevno. posvoje­ nom mutantkinjom na ovom putovanju. još 123 .

Stabla su se na vrhu raširila u ve­ like krošnje. Tog smo dana hodali do kasno popodne. Gledala sam. privukla k drveću i nešto mi pokazala. ali nisam ništa vidjela. Nisam znala što tražiti. Zatim su i drugi pristupili drveću. ostali su pripremili vatru i pribavili hranu za večeru. Molba Žene duha se obistinila jer je molila upravo za to. 124 . Bila je gusta i blještava. Pored puta bilo je vrlo malo vegetacije. Brzim pokretom privukla ga je k sebi i vratila se s uhvaćenom. izveli su obred u okviru mojih ograničenja. Kad smo prethodne noći sjedili oko vatre. Žena duha je zatim uzela iz vrećice privezane oko pasa aro­ matično ulje i njime premazala kožni okvir. ispletena iz stotinu niti. Danas je izrađene predmete nosila sa sobom. Zatim sam vidjela da se po jedna nalazi na skoro svakom drvetu. Za mene je bilo pravo olakšanje da nema trave koja bi ozljeđivala moja stopala. odlično uokvirenom paučinom. Nisam pitala zašto. Bila je tako uzbuđena da sam ponovo pogledala i konačno vidjela divovsku paučinu. s tri je prijate­ ljice šila debele komade kože u nekakve okvire slične bubnju. Uklonila je lišće koje je raslo iza izabrane mete i približila nauljeni predmet paučini. Znala sam da će mi reći kad dođe vrijeme.nisam znala primati mentalne poruke. Pokazala sam na jednu. ali dotad mi je već postalo jasno da domoroci biraju intuicijom. izabrali paučinu. Obratila se Oooti koji mi je preveo njenu molbu da izaberem jednu. Obrok se sastojao od većeg broja ogromnih paukova s drveća. a svaka od žena koje su nosile okvir ponovile su scenu hvatanja tanke nitaste tkanine na pripravljene okvire koje su imale u rukama. nešto korijenja i gomolja sličnog repi kojeg dosad još nisam vidjela. Žena duha me uhvatila za ruku. Tišina se prekinula kasno popodne kad je netko opazio skupinu neobičnog patuljastog drveća. Dok smo se mi igrali.

postoje snovi iz­ van tijela slični dubokoj meditaciji. Hvatači snova koriste se pri traženju vodstva u bilo kojoj situaciji. niti uče iz njih. ne pamte svi svoje snove. Mutanti poznaju samo jedan način da uđu u svijet snova. a postoje snovi tijekom spavanja itd. "Snovi su sjenka stvarnosti". Rekli su mi da plešem s hvatačem sna. iako svatko sanja. Ovdje. a ipak odlaze u svijet snova. Sve što postoji. oni ostaju svjesni. oni vjeruju da se odgovor može pronaći u snovima. Pitanje se održava duboko u umu i postavlja se cijelo vrijeme dok se krećeš. Shvatila sam da riječ sanjanje znači razinu svijesti. također je dostupno u svijetu snova. gdje nema životinje ni čovjeka 125 . smisla iza nekog doživljaja. zdravlja. Svi odgovori su tamo. rečeno mi je. a to je spavanjem. Žena duha objasnila mi je svoj dar. rekla je. ali Pravi ljudi su svjesni snova čak i kad su budni. Domoroci smatraju da je najdje­ lotvornija vrtnja oko svoje osi jer usmjerava djelovanje ener­ gije u sedam ključnih dijelova tijela. što se ovdje događa. Ako im je potrebna pomoć u razumijevanju odnosa. pukom uporabom tehnika disanja i usmjerenja pozornosti. Bez uporabe droga. Postoje snovi predaka kada je svijet stvoren iz misli.Nakon jela ponovo smo se skupili kao i svake večeri. A l i . Svaki čovjek je jedinstven i svatko ima određene značajke koje su posebno jake i mogu se pretvoriti u životni talenat. Najbolje je kad se hvatač vrti. stojiš uzdignutih ruku i vrtiš se u smjeru kazaljke na satu. Svatko sanja. Ona je pridonosila društvu u ulozi Hvatača snova. Uskoro mi se zavrtjelo u glavi pa sam sjela i pomislila kako se moj život promijenio. Žena duha zatim pomaže sanjaču da razumije poruku. Ove posebne mreže pomažu u svečanosti pjesme i plesa tijekom koje molimo svemir da nam pomogne na našem putu kroz snove.

Iznimno spretno mi je pomogla razumjeti njihov značaj iako joj je civilizirani život iz mojeg sna bio posve stran. Posebice je neprimjerno sanjati ot­ vorenih očiju. provodila sam derviški obred. a drugu polovicu ujutro. Polako sam zatvarala 126 . Domoroci ne sanjaju preko noći osim ako se za to ne odluče. govoreći kroz Oootu zamolila da se prisjetim svog sna. Spoznala sam što znači biti usredišten. valjala se u pijesku i pokretala zrak koji se doticao hvatača snova. ali sam joj ipak is­ pričala o čemu se radi. Postavila sam pitanje koje me najviše mučilo. Naučila sam da će doći vrijeme kad više neću moći živjeti s ljudima. što ću učiniti s obavijestima koje mi pružaju? Ujutro me Žena duha. vrijed­ nostima i uvjerenjima iz moje prošlosti. Rekla mi je da u jednom životnom vijeku mogu proživjeti više života i da sam već zatvorila vrata za sobom.na udaljenosti od kvadratnog kilometra. Nakon završenog putovanja. Spavanje je za njih vrijeme odmaranja i obnove tijela. Zagladila sam pije­ sak i naslonila glavu na ruku. Konačno je došlo vrijeme za spavanje. Uglavnom me ispitivala kako sam se osjećala glede predmeta i stvari koje su se pojavile u snu. u području koje je tri puta veće od Texasa. Smatraju da mutanti sanjaju tijekom noći zato jer naše društvo ne dozvo­ ljava sanjanje tijekom dana. To će mi pomoći da se detaljno sjetim sna. Dali su mi malu posudu vode i rekli mi da pola popijem sada. Mislila sam da mi neće moći objasniti san jer on nije imao nikakve veze s Australijom. mi­ ran čovjek i taj ću osjećaj moći prizvati kad god mi bude potre­ ban. To nije vrijeme za podjelu energije između dvije stvari. Saznala sam da ću u životu doživjeti još nekoliko potresa i da ću se udaljiti od ljudi i predmeta u koje sam uložila mnogo vremena i energije. u besko­ načnim valovima preko otvorenog prostora.

novi život koji odgovara višoj duhovnoj ste­ penici. ali to je sada postalo manje uživa­ nje. Ako ću živjeti po načelima istine. Prije nego što sam postavila to pitanje. već i kistova. dodirnut ću živote ljudi koje mi je suđeno dodirnuti. Bolovi su nestali. Ja sam samo njen nositelj. Tijekom sljedećih dana promatrala sam kako proučava druge. a više pritisak. "to" nije moja poruka. Nagnuo se na stranu i u njegovom životu više nije bilo rav­ noteže između rada i igre. i zglobovi su postali prilagodljivi. sa svim tim nisam morala ništa učiniti. I što je najvažnije. S osmijehom mi je odgovorio: "Kad je misao postala prilagodljiva. Jednom je volio odgovornost koju nosi titula majstora oruđara. Njegovo pitanje odnosilo se na bol u mišićima. Vrata će se otvoriti. Ooota mi je odgovorio: "Da. Majstor oruđar želi govoriti. Na posljetku. a kad sam ga pitala o bolovima. Dobio je znak da je potrebna promjena. Nakon što ga je žena duha provela kroz san. Sanjao je o kornjači koja se izvukla iz vode i otkrila da je nagnuta na jednu stranu jer je ostala bez nogu." Majstor oruđar bio je stariji čovjek koji se izvještio u izradi ne samo oruđa. pribora za kuhanje te zapravo svega.vrata iza sebe da bih pomogla razvoju svoje duše i stupila u novi prostor." 127 . bore na njegovim obrazima su se produbile. Zanimalo me da li će netko drugi podijeliti s nama svoj san. zaključio je da je došlo vrijeme da nekog drugog obuči svom zanatu. kao što je to učinila sa mnom.

Iscjeliteljka mi je premazala nos gustom mješavinom gušterovog biljnog ulja. Nisam više brojila koliko puta mi se koža ogulila. bila sam zabrinuta da ću na kraju ostati bez ušiju jer opekotine su se i dalje nastavljale. žirafe i zebre. Bila sam znatiželjna što će nam svemir ponuditi. Njegova braća željela su biti počašćena. Zapravo. lavovi. U Australiji nema mnogo velikih životinja. ali znam da je to bilo često. Tog smo dana hodali brzo. Svi su se složili. Napravili su nekakve staromodne naušnjake kakvi 129 . već dugo nije bilo novosti o njima. Sazvali su sastanak na kojem su razgovarali o mojem problemu i brzo su našli rješenje iako im je situacija bila nova. kao u Africi gdje žive slonovi. Vrućina je popustila i spustila se ispod 40 stupnjeva.19 Iznenađenje za večeru jutarnje molitve progovorio je Srodnik velikih životinja. Iscjelitelj­ ka me spasila.

Žena duha ih je oblikovala iz živo­ tinjskih ligamenata. A l i . Dan je bio zabavan. velike životinje koje su željele počastiti svoju životnu svrhu . Svaki je u ruci no­ sio bumerang te strelicu i drvenu napravu za izbacivanje stre­ lica. njihov is­ kreni entuzijazam i primanje svakog dara postao je dio moje osobnosti. a troje sa za­ pada. Približavanjem večeri počela sam pretraživati obzor u po­ trazi za vegetacijom. Tiho i pritajeno su puzili prema njima. dvije ženke i poluodraslog mladunčeta. Slično 130 . Krdo deva bilo je sastavljeno od jednog mužjaka. To je visjelo preko mojih ušiju i u kombinaciji s uljem pružalo divno olakšanje. ugledala sam nekoliko stabala. Zemlja pred nama mijenjala je boju od prljavo bijele do nijanse zelenog. Kasnije su mi rekli da su se u mislima dogovorili za napad na stariju ženku. Oštre oči lovaca promatrale su krdo. Dosad sam se već navikla na stvari koje se pojavljuju niotkuda. Tragovi stopala mojih suputnika nisu više bili nalik točkama na pijesku. Uvezli su ih za prenošenje tereta. Pleme se zaustavilo. Igrali smo se pogađanja. Kad smo se približili novom području. a ostali su pokušavali riješiti svaku zagonetku. Šest izvidnika krenulo je prema njima. Moji prijatelji su iznimno dobro oponašali životinje ili su glumili događaje iz prošlosti. Deve nisu izvorni stanovnici Australije. a očito su neke preživjele iako ljudi koji su ih jahali nisu. Zamahom ruke i pokretom zgloba dužina i točnost bacanja se povećava. troje su im se približavali s istoka.se obično nose po snijegu. Bile su jednogrbe i drukčije od onih koje sam vidjela u cirkusima i zoološkim vrto­ vima. Stajale su tamo. počela sam primjećivati male razlike koje su ukazivale na značajke svake jedinstvene osobe.četiri divlje deve. a Majstorica švelja je oko njih pričvrstila perje. Cijelog dana smo se smijali.

"Mutantkinjo. Iskopali smo duboku jamu čije smo rubove obložili sloje­ vima suhe trave. Dan smo završili smijehom i šaljivim razgovorom o tome hoću li svoj devin mjehur privezati oko pasa. rekao je jedan od muškaraca. ali smo istodobno 737 . Krv su izlili u posebnu posudu koju je oko vrata nosila mlada pripravnica za Iscjeliteljku. njihove bratske životinje. domoroci osjećaju znakove koje daje najslabija životinja i tako privlači lovce. Odlično izbačena strelica pogodila ju je u glavu. Srodnik velikih životinja je nožem rasparao devin trbuh. a srce i jetru su odložili na stranu. Unutarnje organe su odstranili jedan za dru­ gim. oko vrata i l i ću ga nositi na leđima. Pleme pripisuje veliku vrijednost srcu i jetri koji imaju ozdravljujuću moć. Sljedećih dana smo hodali s devinom kožom preko glave. S radošću sam skupljala izmet zahvalna za taj prekrasan izvor topline. Kao znan­ stvenica. Ironično. Na taj smo način imali sjenku. Sada su ga pronašli.kao i dingosi. Osjetili smo izlaženje toplog zraka. Područje je očigledno bilo sakupljalište životinja jer je na­ okolo bilo prilično njihovog izmeta. Znali su za moju ovisnost o vodi i tražili su odgovarajući mjehur da bi mi ga dali. Preostale tri deve otrčale su u daljinu ostavivši iza sebe samo topot kopita. Kopita su također pospremili. Ona im poručuje svoju želju da bi uveličali njenu životnu svrhu i omogućili snažnijima da žive dalje. Podigao je ogromni devin mjehur. ova deva odrasla je samo za tebe". prepoznala sam važan izvor željeza kojeg su tako do­ dali nepravilnoj i neurednoj prehrani. Rekli su mi da su mnogos­ truko korisna. Bez riječi ili vidljivih znakova rukama posve usklađeno su izveli napad. iako nisam mogla zamisliti zašto. a zatim snažan topao miris krvi. kako mi je sada bilo drago ono na što sam prije gledala s odbojnošću. druga joj se istovre­ meno zabila u grudi tako da je bila odmah mrtva.

sušili kožu. Iz nje su uklonili svo meso i utrljali u nju tanin koji su dobivali iz kore nekih stabala. Ono što se nije dobro skuhalo u jami. Deva nam je dala više mesa nego što nam je bilo potrebno za jedan obrok pa su ostatak narezali na trake. napeli su na grane. Lupkalo je na vjetru. Nekolicina nas nosila je zalihe mesa poput zastava preko pustinje. sušilo se i čuvalo na najprirod­ niji način. Doista neobična povorka! 132 .

"svidjet će ti se njihov okus!" Ta stvorenja bila su namijenjena za našu večeru. U blizini nije bilo nikakve vegetacije pa mi nije bilo jasno gdje ga je pronašla. Mjehuri su prekrili sve. To mi se još nikad nije dogodilo. oko tri centimetara dugih mrava s neobičnim napuhnutim trbusima. rekli su mi. imala je dar za vođenje igara. Jedna od žena se nakratko izgubila u pustinji. a najavila je da ćemo se igrati igre stvaranja. izgleda da smo prešli prag od 43°C i krećemo se po temperaturi koja je na granici podnošljivog. ali su se još uvijek stvarali jedan ispod drugog. Njeno ime bilo je Donositeljka sreće. Donji dio mojih stopala neobično se napuhnuo. Naišli smo na mravinjak pun velikih. "Vidjet ćeš". Čak su mi se znojila i sto­ pala. Bio je širok oko pola metra. Radi se o nekoj vrsti medenih mrava koji u želucu nose slatku tvar s okusom meda.20 Mravi bez čokolade zraci bili su tako blještavi da nisam mogla hodati otvorenih očiju. a zatim se vra­ tila s velikim zelenim listom. od prstiju do pete. Nikad ne 133 . Te večeri ona će se pobrinuti za naše slo­ bodno vrijeme. Znoj mi je tekao iz svake stanice na koži i u po­ tocima se cijedio preko prsiju i nogu. Uopće nisam osjećala noge.

Nakon glazbe i pjesme Žena igara rastrgla je list na manje djeliće. a prvi je čovjek položio svoj listić na pijesak. ovo bi vam se vjerojatno sviđalo. Nije bilo određenog rasporeda već se radilo o nenatjecateljskom za­ jedničkom projektu.narastu tako veliki i slatki kao oni koji žive na području s mnogo vegetacije i njihov med nije gust. Ispljunula sam mrava. Uzela sam jed­ nog mrava i stavila ga u usta. omotali ih i zakopali u žeravicu. Pjevanje se nas­ tavljalo. Zatim je igra počela. rukovanje i grljenje. Životinjicu je trebalo zdrobiti u ustima. Igra je bila napola završena. Znala sam da žele da i ja pokušam pa sam odlučila riskirati. Promatrali smo obrazac koji se oblikovao na pijesku poput slagalice. Moji suputnici istegnuli su ruke i dopustili mravima da se po­ pnu na njih. Nisam podnijela nožice koje se miču na jeziku i osjećaj koji se time stvarao u ustima. Nije ih brojila na način na koji mi to činimo. a na kraju je glazba utihnula. zatim isisati slatki sok. Izraz na njihovim licima govorio je da su slasni. Zatim su ruke prinijeli ustima i posrkali mrave. kremnat. Ako još niste okusili med iz cvjetova naranče. ljepljiv i svijetložut. Gornja polovina lista uskoro je bila do­ vršena jer su komadići zauzeli prvobitni oblik. Pravila su dopuštala da se dijelovi pomiču ako bi netko osjetio da njegov komadić bolje odgovara tom mjestu. a da je ne progutaš. ali mislim da se ne bi dobro prodavalo u gradovima. Zatim smo to činili jedan za drugim. Zatim smo se 134 . mrave smo stavili na list. Po okusu je najsličniji kandiranom šećeru. Nije mi us­ pjelo. ali je svaki dobio svoj komadić. a svi su u njoj sudjelovali. već je bezbojan kao vrućina i vjetar u njihovom ži­ votnom okruženju. Pečeni list sam polizala kao što bih to učinila sa rastopljenom čokoladom koja se prelila iz papira u koji je omotana. U tom trenutku počelo je međusobno čestitanje. Kad smo kasnije zapalili vatru.

Postoji samo jedna rasa s različitim nijansama. oko građevina koje podižu u njegovu čast. oko dana koji su mu posvećeni.ponovo usredotočili i ozbiljno se prihvatili posla." Znala sam da me promatraju i na um mi je došla misao da ustanem i priđem obrascu. "Činjenica da si dovršila list potvrđuje tvoje pravo na ovo putovanje. nisam više prepoznala svoj doprinos. Samo izgleda da su dijelovi lista odvojeni. kažu da se tvoj put razlikuje od mojeg. Igramo samo jednu igru. U daljini skupina dingosa uzdigla je svoje zašiljene glave pa su počeli zavijati u smjeru crnog neba posijanog iskričavim ne­ beskim dijamantima. Kad sam se kasnije opet približila obrascu. Dva čovjeka ne mogu postojati na istom prostoru. ali mi smo svi jedno. Svaki čovjek je jedinstven. Pristupila sam obrascu i položila svoj komadić lista. A l i ." Preveo mi je riječi nekolicine drugih: "Biti jedno ne znači da smo svi isti. tvoja vječnost nije moja vje­ čnost. a drugi uživaju u krugo­ vima. Zato sam sjela i promatrala. istina je da je sav život jedan život. radostan krik se prolomio pustinjom i raširio u otvoreni prostor koji je okruživao našu malu skupinu. Mi putujemo ravnim putem u Jedinstvo. tako svaka duša ima svoje posebno mjesto. a komadić lista je ležao nekoliko centimetara na stranu. Baš kao što su listu potrebni svi komadići da bi bio potpun. Ljudi mogu pokušati pobjeći. Ustanovila sam da je samo jedan dio ostao nedovršen. Neki od nas traže ravan put. ali na kraju će se svatko vratiti na svoje mjesto. baš kao što i ljudi izgledaju odvojeni jedno od drugog. Ooota mi je pročitao misli i rekao: "U redu je. Položila sam zadnji dio slagalice. tvoj spasitelj nije moj spasitelj. vremena i ritu135 . Kad sam to učinila. Mutanti se drže raznih uvjerenja. M u ­ tanti se svađaju oko Božjeg imena. Zbog toga se ova igra naziva igrom stvaranja.

rekli su mi. Božanska jednost u ljudskom obliku. ali nje­ gova poruka nije bila namijenjena nama. pomažeš sebi. Je li došao na Zemlju? Što znače sve te priče? Istina je is­ tina. morala sam priznati da brojni mutanti ni ne razmišljaju o smislu života sve dok im se ne približi smrt. Od davnina živimo njegovu isti­ nu. Da. Izgleda 136 . On zaslužuje najdublje štovanje. Razlikujemo se po srcu i namjeri. Sve je jedno. naši preci. A l i . "Misionari su nas učili da je Isus Božji sin. Čuvši to suze su mu zalile oči i odmahnuo je glavom kao da bi želio reći kako mu je teško shvatiti da je tako nešto uopće moguće. Pravi ljudi razmišljaju o vječnosti. "Naravno". povrijedio si sebe. Ako povrijediš nekog drugog." Pitala sam ih da li su ikad čuli za Isusa. Nije se odnosila na nas jer mi nismo zaboravili. Krv i kosti nalaze se u svim ljudima. Isus nije došao plemenu Pravih ljudi. Oni razmišljaju o egu i razdvojenosti. sav život. posvuda. Naš stariji brat." Nakon što je igra završila jedan od muškaraca me pitao da li je istina da neki ljudi iz mog naroda prožive čitav život i nikad ne otkriju svoje bogom dane talente? Morala sam priznati da sam imala pacijente koji su živjeli u dubokoj depresiji te im se činilo da ih je život zaobišao.ala. Ionako u određeno vrijeme možeš pomoći samo jednom čovjeku. "Zašto mutanti ne shvaćaju da radim dobar posao ako svo­ jom pjesmom nekog usrećim? Ako pomogneš nekome. imala sam i takve koji su živjeli u punini. Razmišljanje mu­ tanata ograničeno je na razdoblje jednog ljudskog života." Zatim su nastavili: "Jednost za nas ne znači stvar. to je dobar posao. Jednost je u drevnim vremenima stupila na zemlju da bi mutantima rekla kako živjeti i što su zaboravili. naši nerođeni unuci. Mogao je jer smo bili tu. Ako pomogneš drugome.

Dugu lijanu smo omotali oko kamena i napravili njihaljku. Bog. Na kraju je netko rekao: " A l i . Ti su me ljudi promatrali svojim prek­ rasnim velikim tamnim očima. Rekli su mi da neke stvari jednostavno ne možeš raditi 137 . kad se sažaljevaju ili se boje. Vrlo su se zabavljali pa su je čak i najstariji u plemenu iskušali. Ispričala sam im kako smo mi vrlo zainteresirani za sportske događaje i da igrače plaćamo mnogo više nego učitelje. svi drugi moraju izgubiti. U redu je osjetiti negativne osjećaje i saznati kakve posljedice one nose. U blizini se nalazilo osušeno stablo. Zamolila sam ih za pomoć. Zatim smo razgovarali o igrama i sportu. a što nije. A l i iz iskustva je potrebno učiti i na kraju odabrati što je bolno. Duša dobiva ljudski oblik da bi se igrala . na­ predovanju i promjeni. Isus. a zatim su pogledali jedan drugog. Ponudila sam im da pokažem kako mi to radimo i predložila da se postavimo u vrstu i počnemo trčati što brže možemo. Da li to djeluje među vašim ljudima?" Nasmi­ jala sam se i odmahnula glavom. Ne. ona je sve!" Po njihovom sudu život i življenje odvija se u pokretu.da su mutanti ovisni o obliku. Kad su ljudi ljuti. potišteni. Pričali su o živom i neživom vremenu. Da li je to zabavno? Igre su namijenjene zabavi. Zašto bi čovjeka proveli kroz takvo iskustvo i zatim ga pokušali uvjeriti da je doista pobjednik? Teško nam je razu­ mjeti tako nešto. ljubomo­ ran i l i zahvalan. tada su neživi. Jednost za nas nisu bit koja okružuje stvari i l i je nazočna unutar stvari. itd. Oni ne mogu prihvatiti nešto ne­ vidljivo i bez oblika.da bi saznala kako je to biti sretan ili tužan. Onaj koji će trčati najbrže bit će pobjednik. Ono samo drugima govori je li tijelo spremno za spaljivanje ili nije! Nisu svi ljudi koji dišu u stanju života. ako netko pobijedi. Disanje ne određuje je li netko živ ili ne. ali to nije mjesto na kojem bi bilo mudro ostati.

Najsvjetlija zvijezda privukla me poput mag­ neta. Moram se pripremiti na to. Naučila sam ih skakati preko užeta koje sam načinila pove­ zujući nekoliko duljih životinjskih crijeva. Kako je prenijeti do mog svijeta? Ljudi mi neće vjerovati. Te sam večeri dugo ležala na leđima i promatrala dija­ mantno nebo. Istina je da im tijelo s vremenom oslabi. ali se već smračilo i bili smo umorni. Otvorila mi je um i shvatila sam da ovi ljudi ne stare poput nas. Odložili smo zabavu za neko drugo vrijeme. Pojava koju mi nazivamo stresom sada mi se učinila poput izbjega­ vanja odgovornosti. Zatim smo htjeli označiti igralište za igru školice. a neki drugi s četrdeset. Njima se ne događa da neki organ otkaže po­ slušnost s dvadeset godina. s liječenjem nji­ hove ranjene. krvave.sam. Na posljetku sam osjetila hladnoću. a njihanje je jedna od njih! Ljudi stari 70. bolesne i oštećene vječne biti. U način života Pravih ljudi bit će teško povjerovati. Usprkos tome bilo mi je jasno da tjelesno liječenje moramo dopuniti s pravim liječenjem ljudi. 80 i 90 godina oslobodili su dijete u sebi i zabavljali se igrama u kojima nije bilo pobjednika ili poraženih već samo ljudi koji uživaju. Ni cijeli vodoskok dragih kamenova ne bi mogao svjetlije iskriti. ali je spoznaja bila dragocjena. Promatrala sam nebo i pitala se: "Kako?" 138 . ali radi se o procesu koji je sličniji sporom i jednakomjernom dogorije­ vanju svijeće. Učenje je zahtijevalo velike količine znoja.

prije ili kasnije. U redu je neko vrijeme hodati na začelju i prihvatljivo je provesti neko vrijeme u sredini. glasio je odgovor. sve njene razine života i svoj odnos prema svemu vidljivom i nevidljivom. ni kako to pronaći. Hvala na ponudi. Svatko mora doživjeti svaku ulogu u određeno vrijeme. Na kraju obreda. zemlju. onda jednom.21 Na čelu skupine je izašlo i temperatura je u trenutku porasla. kad smo se pripremali za pokret. bez izuzetka." 139 . Moraš na čelo da bi spoznala svoj dom. Ooota mi je rekao da se na svoj način obratim Božanskoj jednosti te da pošaljem molitve za dobar dan. Tog je jutra svakodnevni obred bio poseban. ali doista ne mogu. rekla sam. "Došlo je vrijeme. ako ne u ovom životu. ali na kraju svatko mora doći na čelo. Ovaj put sam ja stajala u sredini polukruga okrenuta prema istoku." "Moraš". " A l i j a to ne znam". "Ne znam kuda idemo. Hodat ču na čelu i voditi pleme. Ne možeš razumjeti ulogu vodstva dok ne preuzmeš odgovornost. rekli su mi da sam na redu za vođenje skupine. Svi testovi na svakoj razini ponavljaju se na ovaj i l i onaj način sve dok ih uspješno ne prođeš. Jedini način da prođeš test je da mu pristupiš.

Primjerice. vrućine ili iscrpljenosti. vruć i nepomičan. Temperatura se podigla iznad 41 ° C. Na kraju sam se predala i obavijestila ih da ćemo se sada zaustaviti. suhim i sprženim jezi­ kom navlažiti raspucale usne. ali daleko od teških zločina. Počela sam se pitati da li naši be­ skućnici namjerno ostaju žrtve. Potiskivajući vrući zrak u prsa shvatila sam blagoslov koji za ove ljude pred­ stavljaju široki nosevi poput koalinog. Široke nosnice i nosni 140 . Ne bih mogla reći da li je vrto­ glavica koju sam osjećala bila posljedica gladi. većina Amerika­ naca sklona je ostati u središtu. Zrak je bio prazan. Moramo na čelo. ni vode. Na putu nismo pronašli nikakvu biljku ili životinju koju bi počastili kao svoj obrok. Ne prebogati. ako zbog ničeg drugog onda zbog odgovornosti prema sebi. Pitala sam druge znajući da ne razumiju moj jezik. ali da će razumjeti moje srce. ali on me ignorirao. Jezik mi je bio tako suh da se gotovo ukrutio i činilo mi se da je nekoliko puta veći nego inače. pomognite nama!" Ponavljala sam ponovo i ponovo. Vrućina je ponovo bila velika. Pristupila sam Oooti. ali nikada potpuno zdravi. ali ne presiromašni. nastavili smo put i ho­ dali dulje nego inače. Jedva sam disala. prije ili kasnije potrebno je s povjerenjem iskoračiti. žeđi. U podne smo se zaustavili i kožama koje smo rabili za spavanje napravili sjenku. a ja sam bila na čelu skupine. Dan je bio vrlo vruč. Zaspala sam pokušavajući otupjelim. Ne smrtno bolesni. Ne moralno čisti. A ipak. Sljedećeg dana ponovo sam bila na čelu skupine. Rekla sam: "Pomog­ nite mi. Te sam večeri molila za pomoć. Grlo mi se steglo i nisam mogla gutati. Oni su razgovarali o tome kako svaki čovjek u nekom razdoblju korača u pozadini. Nije bilo vode. ali nitko nije reagirao. Nismo imali ni hrane.Tako smo krenuli. Kad je najveća vrućina prošla.

Kretali smo se sporo. Drugi dan je prošao bez hrane. 141 . bolesna i obeshrabrena pa nisam čak ni uporabila kožu za spa­ vanje. Osjećali smo se poput magarca kojemu pred nosom visi mrkva. ali kad bih došla do njih. Slušali su me i pozorno promatrali. već sam se onesvijestila. Nismo se mogli približiti čak ni toliko da bi uživali u njegovoj sjenci. vode ili pomoći. ali su samo stajali i os­ mjehivali se. a ne ljudima. Pusti obzor postajao je sve neprijateljskijim. Znala sam da ćemo zasigurno umrijeti ako mi pleme brzo ne pomogne. Imala sam utisak da mi govore: "I mi smo gladni i žedni. zrakoplova iznad glave pa čak ni tragova živih bića. Možda zato da bi dokazala sama sebi da mogu. hladne vode. preda mnom je bio samo pijesak. Trećeg jutra sam išla od jednog do drugog na koljenima i glasno ih molila: "Molim vas pomozite mi. Te večeri sam bila previše iscrpljenja. U daljini smo ugledali tamni kišni oblak. molim vas spasite nas. Mučila nas je spoznaja da nam bježi jer ne možemo hodati dovoljno brzo i doći tako daleko da bi primili obilan dar kojeg nosi. ali negdje daleko od nas. Uzalud. Pomažemo ti primiti pouku i u tome te potpuno podržavamo. svaki korak je bio bolan." Bilo mi je vrlo teško govoriti jer mi je jezik bio suh poput palice koju mi je netko zabio među zube. a možda iz očaja." Nitko mi nije pomogao. Mislim da i nisam zaspala. Zemlja je pobijedila u svim bitkama protiv napretka i činilo se da je život ovdje stran. Svijet je progutao zvuk poput gramzljivog čudovišta. Nije bilo puteva.kanal bili su mnogo prilagodljiviji visokoj temperaturi nego moj zapadnjački nosić. Mogli smo ga samo promatrati u daljini i znati da izba­ cuje životvornu vodu. Iznenada sam vrisnula. Kao da je to područje pripadalo nekome drugome. Prikazivale su mi se mlake. ali ovo je tvoje iskustvo.

nas troje smo bili vrlo dobri prijatelji. zatim sam vidjela naše crkveno vjen­ čanje. Tata je teško radio na željeznici. čudo rođenja. U mislima sam vidjela brata koji grli našeg porodičnog psa i žali se kako ga djevojke u školi žele držati za ruku. Sjetila sam se svih svojih zaposlenja. Čitala sam da pred smrt doživiš kratak pregled svog života. Tog sam dana znala da oni ne mogu ni naslutiti moj očaj. najprije sinovog. Moj život se nije odvijao pred mojim očima baš poput filma već su mi do­ lazila najčudnija sjećanja. nije bilo izlaza. vrlo lijepa i svi su je voljeli. svijet se odre­ kao svoje gostoljubivosti. Vidjela sam se kako se zaljubljujem u mornara. Misli su mi bježale od jedne stvari k drugoj. a zatim kćerkinog koju sam rodila kod kuće. Umi­ rala sam. oni su uvijek prepoznali kuću gdje im vrata nikad nisu bila zatvorena. podršku i ohrabrenje. Vidjela sam sebe kako stojim u ku­ hinji brišući suđe i učeći sricati riječi. Prisjetila sam se svoje mladosti. Majka je uvijek bila kod kuće i svima na raspolaganju. diploma.Hodali smo i hodali." Odgovor sam dobila od142 . obrazovanja i tada shvatila da umirem u australskoj pustinji. Uvijek bi se podržavali bez obzira na okolnosti. Tijelo mi je otupjelo od vrućine i više se nije odazivalo. Nije bilo pomoći. Kao čudom. O čemu se zapravo radi? Jesam li postigla svrhu svog života? "Dragi Bože". Željela sam biti poput nje kad odrastem. Nije bilo ni jednog jedinog dana u cijelom mom životu kad on ne bi bio spreman pružiti mi ljubav. Duge sate sam provela gledajući je kako se oblači za sastanke s mladićima. Zrak je bio nepomičan. tijekom godina smo se udaljili. "po­ mogni mi razumjeti što se događa. rekla sam sama sebi. Kad smo bili djeca. Sestra je bila odlična učenica. Sjećam se kako je uvijek hranila lutalice. Prepoznala sam znakove pogubne dehidracije. Znala sam da umirem. školovanja. Bio je tako zgodan. A l i .

među ljudima koji nisu poznavali tzv. Govorili su mi da smo svi Jedno. ali u mislima se nisam pomakla ni za centimetar. Mentalno sam rekla "hvala" izvoru ove spo­ znaje." Uporabila sam riječi koje sam čula svakog jutra od plemena: "Ako je to za moje najviše dobro i najviše dobro cje­ lokupnog života. A l i . prosudbe. Misao se vratila: "Stavi kamen u usta. uzroka i posljedice. Zaboravila sam na njega. Možda 143 . Nije im bilo potrebno izreći svoje razgovore. sa svemirom i početi komunicirati kao što to čine Pravi ljudi. meditacijom ili kako god to želite nazvati. od srca do srca. Molila sam ih za pomoć glasom. obra­ zovne zamisli i kulturne potrebe. Izvadila sam ga i stavila u usta i počela ga micati jezikom. Hodali smo po vrlo sitnom pijesku. od uma od uma. Za divno čudo osjetila sam kako mi se usta počinju vlažiti. Bilo je nade. a zatim u mislima zavapila: "Pomogni mi. matema­ tike. intuiciju i duhovne zami­ sli. od pojedinca do univerzalne svijesti koja povezuje sav život. Nije bilo kamenja. Prešla sam petnaest tisuća kilometara od rodnog mjesta. Mora da sam im izgledala vrlo smiješno. a oni su i živjeli kao Jedno. Držala sam se po strani. Nosila sam ga tako gotovo tri mjeseca. maštu. Činili su to mislima." Došla je misao: "Stavi kamen u usta. čitanja.mah. Odrastala sam na temeljima logike. rabili su stvaralaštvo. molim za pomoć. Do tog trenutka sam se smatrala različitom. molitvom. odvoje­ nom od Pravih ljudi. A sada sam se našla u području desne moždane polovice. Bili su to majstori desnog mozga. dozvoli mi da naučim. Vratila mi se sposobnost gutanja." Pogledala sam nao­ kolo. pisanja." Zatim sam se sjetila kamena kojeg sam izabrala i još uvijek čuvala na prsima. I tako sam učinila. Svaki Pravi čovjek bi molio tiho. razuma. Morala sam postati Jedno s njima. do tog trenutka sam bila promatrač.

A l i . Izgledalo je kao da ne pripada u pustinju.danas neću umrijeti. na produžetku stijene na kojoj sam sje­ dila širio se pola metra dubok i tri metra širok bazen pun čaro­ bne. čuti je i vidjeti. nasip visok neka dva metra. smeđasta gomila. zbog blje­ štavog sunca. Pogledala sam nadolje i pred sobom vidjela sve moje prijatelje. popela se uz njene stranice i sjela na stijenu. kuda ići. Na obzorju se vidjela samo jedna mala. para." Pojavila se misao: "Budi voda. od uha do uha. pokušala sam svjesno odbaciti svoje lijevomoždano društveno programira­ nje. okusiti je. hranjiva i neograničena. pljuskajuća. Smiješili su se svi od reda. osjetiti. valovita. kiša." Nisam znala što to znači. Blijedo sam im uzvratila osmijeh. vlaga. Lijevu ruku sam istegnula unatrag da bi se na nju oslonila i osjetila nešto vlažno. Bio je pokriven stijenom. Poluzatvorenih očiju. Brzo sam se okrenula. muljevita. Bila sam u svakoj mogućoj slici vode koja mi je došla na um. Izbacila sam logiku. Kad budeš voda. uputila sam se prema njoj. Hodajući rabila sam sva osjetila. Zato sam u mis­ lima i dalje tražila pomoć: "Mogu učiti. Iza mene. ali u mom tijelu nije bilo dovoljno tekućine za suze. Budi voda. Izgledalo je besmisleno. samo mi pomogni pronaći vodu. jasna. hvala". kristalno jasne vode iz jučerašnjeg oblaka. Učinit ću sve što je potrebno. Bila sam plava. izbacila sam razum. nepomična. Budi voda! To nije moguće. S prvim gutljajem te mlake vode bila sam bliže stvoritelju 144 . snijeg. što tražiti. Hodali smo po ravnici koja se pružala dokle je oko sezalo. Otvorila sam se intuiciji i zatvorila oči. Pokušala sam biti voda. njih koji su me voljeli bez uvjeta i pružali mi podršku. Plakala bih. hvala. led. pronaći ćeš vodu. rekla sam u tišini. Ne znam što raditi. "Hvala. Mogla sam namirisati vodu.

pa čak i u dodiru sa smrću. čija je tjelesna svjesnost počivala u anor­ ganskim snovima da bi nam spasila život. Obazrela sam se i promotrila prostornost svijeta koji nas je okruživao. 145 . Ogromna stijena je prodrla ravno kroz zemljinu površinu i doista je mogla biti dojka neke starodrevne majke. više od svega sada sam cijenila bogato duhovno vodstvo koje mi je podareno. Nisam nosila sat pa ne mogu zasigurno znati koliko je vre­ mena prošlo. u svakoj situaciji. To nije bio privid.Georgia Catherine. Meso je izazvalo oduševljenje koje obuzima ljude na gozbama. Prešla sam granicu "djelovanja po svojem" i zato mi je pomoć bila dostupna na svakom koraku. već stvarnost. Hrana i voda za sva bića nalaze se posvuda. Dok smo još slavili svoj uspjeh. ime moje majke. Te večeri sam po prvi puta doista razumjela vjeru plemena u odnos između zemlje i predaka. samo ako im dozvolimo. k nama se približio ogroman gušter. zahvalila se i konačno shvatila da je svijet doista mjesto obilja. U sebi sam imeno­ vala stijenu . samo ako smo otvoreni za primanje i davanje. Bio je tako velik da me podsjećao na bića iz pretpovijesnih razdoblja.nego sa svim hostijama koje su mi ikad položili na jezik. Nije se moglo pojaviti ništa bolje za večeru nego što je bilo to biće iz znanstveno fantastičnih ro­ mana. Pun je ljubaznih ljudi koji su uvijek spremni priskočiti u pomoć i dijeliti svoj život s našim. A l i . ali mi se učinilo da nije prošlo ni pola sata od tre­ nutka kad sam počela biti voda do trenutka kad smo veselo ura­ njali glave u vodu i vrištali od veselja.

Mogla sam zamisliti umjetnu crvenu crtu koja prolazi kroz plavi ocean na atlasu svijeta. Razgovor se usplamtjeo jer su počeli raspravljati o tome da li židovski sabat. prosi­ nac. Ovdje u australskoj divljini mi se ta ras­ prava učinila prilično smiješnom. Jednog dana obuzeo me snažan osjećaj da je Božić. pada u subotu i l i nedjelju. Slijedeći svoje misli pali su mi na um dani u tjednu i događaj koji se prije nekoliko godina dogodio u mojoj ambu­ lanti. kojeg spominje Sveto pismo. Nije bilo načina da saznam koji je mjesec. Očigledno. 147 . Na Novom Zelandu već je bio dan poslije Božića. Ne znam zašto. Nije bilo ničeg što bi čak ni izdaleka podsjećalo na ukrašeno božićno drvce i l i kristalnu bocu s konjakom od jaja. počinje i zaustavlja se ovdje. vjerojatno je doista bio 25. A l i . U čekaonici su sjedila dva kršćanska svećenika i raspravlja­ la o religiji. tvrdi se. Na nevidljivim granicama stalno pokretnog mora tamo se rađa svaki dan u tjednu. a u Americi upravo sada proslavljaju božićnu večer. vrijeme nije bilo u pitanju.22 Moja zakletva sam živjela s plemenom dani su bili više ili manje jednaki. Vrijeme.

Kasnije su se pravila promijenila. ali nitko mi nije mogao odgovoriti na pitanje što se dogodilo s jad­ nim osuđenim dušama koje su več bile proklete. Samo jedan zalogaj mesa u petak značio bi trenutni smrtni grijeh i vječnu osudu. Ispred nas su bili ogromni hamburgeri. Trenutno. Gotovo tri večeri međusobno su razgovarali. Ne mogu zamisliti bolji način da se slavi svrha Božića nego što je to način života plemena Pravih ljudi. Imala sam utisak da je Ooota najviše protiv toga. Oni ne slave prola­ zak vremena. Jedna od žena mi je rekla da njeno ime i životni talenat znače Čuvarica vremena. posebice za detalje. već slave kad postanu boljima. njegov osobni duhovni rast. Oni ne slave praznike poput nas iz godine u godinu. a ja nisam znala o čemu. već o činjenici da predstavljam sve mutante svijeta. Nisam ništa pitala jer sam znala da pretresaju pi­ tanje o tome hoće li sa mnom podijeliti nešto posebno. Ponekad tijekom go­ dine slave zbog nekog člana plemena. Znala sam također da se ovdje ne radi o meni osobno. Ipak sam shvatila da je starješina sve tri večeri žarko zastupao moju stranu. Na posljetku su odlučili 148 . rekla mi je da će članovi plemena zatražiti naputke u svezi toga te da će mi kasnije reći jesam li dobila pristup do skrivenog znanja. ali ne zbog njegovog rođendana već zato da bi priznali njegovu nadarenost i dopri­ nos zajednici. Kad sam je zamolila da mi bolje objasni što sve to znači. u ovom tre­ nutku ona je bila umjetnica vremena i radila zajedno s jednom drugom osobom koja je imala iznimnu sposobnost sjećanja. a mi smo čekali da sat otkuca ponoć. Sada mi je sve to izgledalo tako glupo. Oni smatraju da smo svi nadareni za mnogo toga te da uvijek napredujemo.Također sam se prisjetila kako sam u srednjoj školi jedne večeri u petak sjedila u nekoj restauraciji.

odmaknula grmlje između dva drveta i odvalila velike stijene. pijeskom. razumjet ćeš dilemu u kojoj se nalazi moj narod. Zatim su uklonili pijesak koji je napola zatrpao vrata. I ona me uhvatila za ruke i govorila mi nešto.da će mi omogućiti jedinstveno iskustvo kojeg nisu dozvolili ni jednom strancu prije mene. Kad ga saznaš. Iza njih ukazao se skriveni ot­ vor. Odjednom je skupina bez upozorenja zastala. Tlo je bilo prekriveno kamenjem. Ne možeš ući na ovo sveto mjesto dok ne položiš zakletvu da nikad nećeš odati gdje se nalazi ova špilja. Pod sjajnim suncem njeno je lice bilo još tamnije. Zatim je prišla žena koju sam znala pod imenom Ona koja priča priče. ritmom i stankama. Sasvim je moguće da je znanje o čuvanju vremena bio prevelik zahtjev. Najprije najmlađi: uhvatio me za ruke. Bojao se posljedica izlaganja svog naroda mutan­ tima. a postalo je pre­ puno malih brežuljaka. tanke obrve plavocrne. onom istom po kojoj su hodali naraštaji predaka njihove crne rase. To mi je prenio bojom svoga glasa. Ooota se okrenuo k meni i rekao: "Sada će ti biti predano znanje o čuvanju vremena. Osjetila sam da se boji što ću načiniti sa znanjem ko­ jeg će mi dati. Osjetila sam miris dima i vidjela kako se blago diže s vrha brdašca. a sjenka paunovog perja bacala je kremasto bijeli ods­ jaj na oči. pogledao me u oči i progovorio svojim jezikom kojeg nisam ra­ zumjela. niskom vegetacijom. Vratili su se k meni jedan po jedan. Naš pohod po pustinji se nastavljao. Hodali smo naboranom zemljom. Pozvala je Oootu da nam se pridruži i govori u nji149 ." Ušli su u špilju i ostavili me samu vani. dva mu­ škarca su krenula naprijed.

Očigledno je željela da i ja tako činim. Starješina je bio posljednji. To smo učinile sedam puta i tako počastile sedam prostornih pravaca: sjever. svatko je nešto rekao i uhvatio me za ruke. ali nije bila sama. Isprepletenih prstiju smo kružile. Dogovor je bio da nećete tražiti jedno drugo prije nego što prođe barem pedeset godina. Držale su se za ruke i uhvatile moje ruke. gore. a zatim dotaknule tlo i uspravile se rukama ispruženim prema nebu. otvorila prste i dozvolila pije­ sku da sipi kroz njih." Bila sam potresena. Ostaci prašine prilijepili su mi se za prste. zraka i zemlje. Zatim je uzela još pijeska. Sada je došlo vrijeme. Dogovor je bio sklopljen na najvišoj razi­ ni vaših bića. Čuvarica vremena bila je među posljednjima. Rekli su mi da sveta mjesta Praaustralaca. istok. Izlazili su jedan po jedan.hovo ime. više ne pripada njima. vatre. ali Ooota više nije prevodio. Zatim je došao Iscjelitelj. Pristupio nam je i dok me ona držala za ruke i gledala u oči. Zatim je Ona koja priča priče uzela šaku pijeska i stavila na moj dlan. Upoznat ćeš tog čovjeka jer ste se ro­ dili u istom trenutku i doći će do prepoznavanja na razini duše. sljedeći bi izašao. Ponovili smo radnju četiri puta u slavu vode. Prije rođenja si dogovorila sastanak s nekim za obostranu dobrobit. Ooota je bio s njim. uklju­ čujući i ovo Pravih ljudi. dolje i unutra. Nakon što je svatko od njih proveo neko vrijeme sa mnom. prenosio mi je njene riječi: "Bilo ti je suđeno doći na ovaj kontinent. Najvažnije mjesto gdje su se sva plemena sretala zvalo se Uluru. S njom je bila čuvarica sjećanja. zapad. Stara pustinjska domorotkinja ponovila mi je riječi neobičnog mladog muškarca s turbanom u čajnici. a sada ga 150 . jug.

Neke su smjestili u australske muzeje. a zatim umrla u siromaštvu i ozakonjenom obliku ropstva. Opljačkali su grobove i oltare. To je ogromno crveno brdo u središtu konti­ nenta. bio je to uništavajući udarac za plemenska okupljanja i predstavljao je početak potpunog raspada praaustralskog naro­ da. a domoroci su bili prisiljeni preuzeti tu 151 . Prvi bijeli doseljenici u Australiju bili su zatvorenici koji su pristigli na brodovima okovani u lance da bi na taj način olakšali život pre­ natrpanim britanskim kaznionicama. ono očito više nije sveto i ne može se rabiti za nešto takvoga. ali su većinu izvezli. a zatim se vraćaju u svoje izletničke autobuse te se ostatak dana kupaju u kloriranim antiseptičkim bazenima obli­ žnjih hotela. Iako vlada tvrdi da je mjesto u vlasništvu britan­ skih lojalista i domorodaca. Čak su i vojnici koji su čuvali zatvorenike bili otpisani od strane britanskog dvora. ako im unište sveta mjesta. Prije otprilike 175 godina mutanti su počeli postavljati tele­ grafske stupove po prostranstvu divljine i domoroci su morali potražiti druga mjesta za sastanke. Nije bilo čudno ako se osuđenik nakon odslužene kazne našao bez novaca.zovu Ajer Rock. Po mišljenju plemena mutanti su neoprezno smatrali da će na taj način životni stil Praaustralaca nestati. Mogao je prakticirati moć nad ljudima koji su bili manje vrijedni od njega. Ipak. Većina ih je otišla u svijet bijelog čovjeka da bi pronašla obećano obilje neograničenih količina hrane. u neobičnoj zemlji i preobrazio se u podivljalog službenika. Neki od njih su se pokušali oduprijeti i umrli u izgubljenim bitkama. Radi se o jednoj jedinstvenoj stijeni pa je to zapravo najveći monolit na svijetu jer se uzdiže oko 400 metara iznad zemlje. Sve umjetničke rezbarije i povijesne predmete su odstranili. Nije im palo na pamet da će se oni preseliti. Danas je dostupan turistima koji se poput mrava penju po njemu.

jedinih pravih ljudi koji su ostali na planetu. Nosila je posudu s crvenom bojom.ulogu. Zatim su me pustili u pećinu. Ne posjedujemo više ništa osim onog što ćeš sada vid­ jeti skriveno pod površinom zemlje. krv i meso. cijele rase. U tim bojama. Ovo je sve što je ostalo od cijelog naroda. osim drugih sastojaka. Drevni predmeti iz naše rase oduzeti su nam. živci. još dok je zemlja bila puna drveća. Božjih Pravih ljudi. Zatim su svi izišli iz pećine. Pokretom ruke i mentalnom porukom dala mi je do znanja da si lice obojim u crveno. pa čak i kad je došla velika voda koja je prekrila sve. 152 . a vaši ljudi ne mogu dovoljno dugo preživjeti u pustinji da bi ga pronašli. Ovo mjesto nije zagađeno vašim zrakoplovima. Nijedno drugo pleme Praaustralaca nije sačuvalo nijedan materijalan dokaz svoje povijesti." Tog popodneva Iscjeliteljka mi se približila po drugi put. Svakome od njih pogledala sam u oči i obećala da nikada neću otkriti točan položaj njihovog svetog mjesta. Vrlo malo ljudi zna za postojanje takvog nečeg. Naši ljudi su ovdje bili sigurni. Božjih prvih ljudi. Ooota mi je rekao da je njegovo pleme prije otprilike dvanaest pokoljenja bilo vođeno do ovoga mjesta: "Ovo sveto mjesto održavalo je na životu naš narod od početka vremena. Poslušala sam je. Sve su ukrali mutanti. nalaze se i četiri tjelesna tkiva: kosti.

pojas. Prepoznala sam devina kopita prerađena u noževe. automobila. Pogledala sam u jedan kut i zbog onog što sam vid­ jela posumnjala u zdrav razum. kockarnica. a jasno sam čula zvuk vode koja teče preko stijena. slavnih građevina. termometar. drukčijih rasa pa čak i hrane. zatvarač. Bio je to vrt! Stijene na stropu bile su tako posložene da je sunce moglo ući. baterije. jed­ nostavno i trajno. Zidovi su bili obojeni raznim ukrasima i puni prirodnih stjeno­ vitih polica. nekoliko olovaka i knjiga. Čuvali su i predmete koje su pronašli . Podzemni potok su usmjerili kroz stijenu tako da je prolazio pećinom. Promatrala sam sobu koja je bila muzej.23 Objava u snovima sam se u ogromnom prostoru sa zidovima od čvrste stijene i prolazima koji su vodili u nekoliko smjerova. britvu. 153 . kompjutera. Bilo je časopisa sa slikama televizije. lansiranja raketa. tenkova. U pećini su čuvali obredne predmete kao i bolje kože za spavanje.sunčane naočale. Jedino tada sam vidjela bilo kakve znake osobnog posje­ dovanja. Jedan dio pećine bio je namijenjen proizvodima od kamena. Mirno ozračje. Ovdje su čuvali stvari koje su godinama skupljali izviđači vraćajući se iz gradova.

kako pristupamo znanju i izmišljamo još nepostojeće predmete. a središnji prostor prekrivao je kameni strop kojeg je s vanjske strane bilo moguće pomicati tako da je propuštao svjetlost do tamnih prostorija. Ooota mi je rekao da pažljivo promotrim kamene i drvene k i ­ pove. Ovo je bilo sklonište pred mislima mutanata. Promatrala sam jednog muškarca koji je uzeo nekoliko vlakana i kotrljao ih po stegnu. ali izgleda ne shvaćaju da mudrost također traži izražaj. pa čak i užad. tjelesnu svjesnost o osjetima.obredno mjesto je zapravo njihov život kojeg proživljavaju iz trenutka u trenutak. Ljudi traže obavijesti. odlučivanje. Ovdje su se podsjećali na povijest. Bio je to dan pun iznenađenja. Pećina nije predstavljala obredno mjesto Pravih ljudi . U mnogo proizvoda uplitali su i kosu. usklađujemo se s mu­ drošću svih stvorenja i ljudi koji su ikada živjeli. U dubljim područjima bile su nam potrebne baklje. A ponekad izrađuje predmete iz drvene kore. Kratki ukras predstavlja misli. Tada nisam znala da su se oblačili samo zato jer su znali da bi mi bilo vrlo teško. Dugi ukras predstavlja naš stvaralački duh.Pleme Pravih ljudi izmjenjuje vunu i druga vlakna sa susjed­ nim plemenima. ako ne i njihovu golotinju. Istraživala sam. vječni dio svakog od nas.sve u odnosu na svjesni i podsvjesni um. Kad smo se vratili u središnji prostor. kojeg ćemo obući kada želimo znati da li je postupak o kome razmišljamo za naše 154 . Zatim ih je zasukao i dodavao nova sve dok nije dobio dugu jedinstvenu nit. učili istini i čuvanju vrijednosti. doživljavamo iskustva koja mogu. a Ooota mi je objašnja­ vao. ali ne moraju biti stvarna. za­ dovoljstvo i bol . Zajedno s drugim nitima upletao ih je u užad različite debljine. sjećanje. ako ne i ne­ moguće prihvatiti svoju. Široke nosnice su mu se raširile kad mi je objašnjavao da ukras na glavi otkriva osobnost kipa. Dugi ukras na glavi također predstavlja naše pravo savršeno jastvo.

On predstavlja povezanost svih vidova: tjelesnog. Mirotvorac. Izgledao je poput slijepog simbola. Kookaburra će preživjeti u vrlo teškim uvjetima. Čuvarica sjećanja. Čuvarica vremena. Starješina je sjeo nasuprot meni. ali jedan me iznenadio jer je bio dovršen bez očnih jabučica. čije se glasanje često uspoređuje s glasanjem magarca. Mene su obukli u kostim od perja. Srodnica ptica i ja sama. " T i misliš da Božanska jednost vidi i prosuđuje ljude". Popio je gut­ ljaj. noge je podvukao pod sebe te se nagnuo k meni i zagledao u moje oči. Progovorio je: 155 . dva dijela crvene okre i jedan limun žute. ali vrlo glasna. Nakon pjesme i plesa oblikovali smo malen krug. Velika je pa sam zato bila primjerna za tu ulogu. Zatim ju je dao na desno. Postoji također i treći ukras koji je okruživao lice i padao niz leđa sve do tla. rekao je Ooota. Ooota. Nije zainteresirana za ono što činimo ili ne činimo. Moja uloga u obrednoj drami bila je prikazati pticu kao prenositelja poruke koja leti u udaljene dijelove svijeta. Obojili su se s nevjerojatnim oblicima i slikama životinja. Kookaburra je lijepa ptica. Tada sam naučila zašto sam bila tamo i što se od mene očekuje." Ta je noć bila najznačajnija noć cijele pustolovine. Majstor oruđar izradio je kistove od kratkih stabljika. osjećajnog i duhovnog. Iscjelitelj.najviše dobro. a da ni za trenutak nije odmaknuo svoj pogled u dubine mojega srca. u najvećoj mjeri od mekanog perja ptice emu. Bilo nas je devetero: starješina. Većina kipova bila je načinjena nevjerojatno točno i s mno­ go detalja. predstavljala sam pticu kookaburra. Imali smo proslavu. Promatrala sam umjetnike kako pripre­ maju boju od bijele gline. Netko izvan kruga izručio mu je kamenu čašu punu neke tekućine. Iscjeliteljka. " M i smatramo da Božanska jednost osjeća namjere i osjećaje živih bića.

Nećemo više imati djecu. kojim ćemo pokazati tjelesnu dis­ ciplinu. Reći ćeš im da odlazimo. životinjama. Mi smo vječna bića. Kad naš najmlađi član umre. zraku pa i vama samima. Postoje mutanti koji su na rubu ponov­ nog stjecanja svog pravog bića. pleme Pravih ljudi Božanske jednosti. Molimo se da uvidite što vaš način života čini vodi. temperatura se po­ većava. napu­ štamo planet Zemlju. Nakon svog tog vremena oni su se otvorili i povezali sa strancem jer im je 156 . ima dovoljno vremena da spriječite uništenje planeta.M i . a jasno nam je da se razmnožavanje biljaka i životinja smanjuje. Sezona kiša se promijenila. Počela sam shvaćati. čvrsto se pridržavajući izvornih vrijednosti i zakona. Više ne možemo održavati ljudski oblik kao dom naših duša jer uskoro u pustinji neće više biti vode. Izabrana si kao naš glasnik za mutante. Naše vrijeme je is­ teklo. Mnogo je mjesta u svemiru gdje duše koje nas slijede mogu uzeti tjelesni oblik. bit će posljednji od čiste ljudske rase. Zavrtjelo mi se u glavi. ali mi vam više ne možemo pomagati. Naša skupna svijest održava Zemlju na okupu. Prolazili smo iskušenje preživljavanja od početka vremena. Mi smo izravni potomci prvoga bića. Preostalo vrijeme koje ćemo bo­ raviti ovdje provest ćemo na najvišoj razini duhovnog života . Sada smo dobili dozvolu da odemo. ni hrane. Molimo se da pronađete rješenje za svoje probleme i da ne uništite svijet. Ljudi svijeta su se pro­ mijenili i odbacili dio Zemljine duše. Ako se usmjerite.u celibatu. Odlazimo da bi joj se pridružili na nebu. Odlazimo i ostavljamo Majku Zemlju vama.

Spavaj. mijenja titraj i postaje zvuk." Vatra se smanjila do žeravice. Predala sam je dalje desno. u razdoblju kojeg su oni nazivali vrijeme snova. Popila sam gutljaj. Naš planet bio je jedna od njih. biljkama. oblika i težine. neograničena energija. Slijedili su životinjski oblici. Nije bilo ni jednog cvijeta koji bi se pognuo u struji zraka. Starješina je nastavio: "Vrijeme je da se tvoje tijelo i misli odmore. Prvo je došla svjesnost. zatim je nastala voda. A l i . a nije bilo ni povjetarca. zrak. a počinje iz potpunog mira. zemlja bila udružena. stvaralaštvo. Pristao je. Nije bilo zvuka ni jedne ptice koja bi razbila tišinu. zašto ja? Čaša je stigla do mene. Božanska jednost stvorila je svjetlo. U prazninu je namjestila brojne ok­ rugle ploče da se vrte na nebu. Ona se nalazi u kamenju. boja i oblik. moja sestro. ljubav. Bio je ravan i bez oblika. već govori o nekoj vrsti Stvoriteljeve svijesti koja obuhvaća sve. a prvi sunčev izlazak razbio je potpunu tamu. Mirotvorac čije je lice bilo izbrazdano poput krajolika kojim smo putovali rekao mi je da je na početku vremena. životi157 . Nisam mogla spavati. Za njih. Jednost je bit. Jednost nema veličine. Pravi ljudi smatraju da ono što zovu Bogom mutanti teško razumiju jer su ovisni o obliku. Imalo je okus po vinu izmiješanom s viskijem. čistoća. sutra ćemo ponovo razgovarati. Mahnula sam Mirotvorcu. zem­ lja. složenu raspravu. Činilo mi se da Ooota ne govori o svjesnosti budnog stanja i l i nesvjesnog.bio potreban glasnik. Ooota nam se pridružio pa smo se upustili u duboku. Zatim je Božja jednost raširila znanje svakom planetu i svakom nešto dala. Vrućina se podizala bježeći iz pećine kroz široke otvore na stropu. Mnoge plemenske priče govore o Zmiji duge koja predstavlja crtu energije i l i svijesti. moleći ga za razgovor. Sve je bilo tiho.

požuda. Data nam je slo­ bodna volja i ovaj planet kao učilište za osjećaje koji su jedin­ stveno snažni samo onda kad je duša u ljudskom obliku. Snovi se i dalje nastavljaju. Posjedovanje je najveći stupanj odvajanja od drugih radi vlastitog zadovoljstva. Briga. To je svijest koja je oblikovala stvarnost. Prije nego što su došli Britanci nitko u Australiji nije bio siromašan. pozitivna sila ljubavi koja stvara svijet širenjem energije. Pleme vjeruje da su se prvi ljudi pojavili u Australiji kada su svi kontinenti na Zemlji bili udruženi. svjesnost još uvijek stvara naš svijet. Treći dio razdoblja snova je sada. ali nije bilo oblika. Bilo je to vrijeme prije vre­ mena. laži i moć nisu emocije na koje je potrebno gubiti vrijeme. Znanstvenici govore o 158 . Pravi ljudski odnosi jamče dijeljenje i dogovor. Da bi to pokazali. vodopadi ili nešto drugo. Prvi ljudi su istraživali osjećaje i postupke te pronašli da mogu osjećati ljutnju ako tako izaberu. Tlo pripada svim bićima. prvi ljudi su nestali i umjesto njih su se pojavile stijene. vrijeme nakon što se pojavilo tlo. Vjeruju da su ljudi stvoreni na sliku Boga. Mogli su promatrati stvari i osjećati ljutnju ili stvoriti situacije koje bi ih razljutile. a to znači da su sposobne za čistu ljubav i mir te da mogu stvarati i brinuti se za mnogo toga. a to su mjesta razmišljanja za svakog tko je do­ voljno mudar da od njih uči. Vrijeme snova imalo je tri dijela. Duše su stvorene da bi sličile Božan­ skoj jednosti. Druga vječna bića nalaze se na dru­ gim mjestima u svemiru. a zatim se svijet rodio iz pjesme. Bog je najviša. Oni još uvijek postoje. Božja jednost nije osoba. Pleme vjeruje da je Božanska jednost najprije stvorila ženu. Zato su uvjereni da vlasništvo nad zemljom nije moguće.njama i čovječanstvu. Ljudi su stvoreni. pohlepa. a ljudsko tijelo samo udomaćuje naš vječni dio. ali ne na tjelesnu sliku jer Bog nema tijela.

preraditi i konzervirati. a Gondwanaland Australiju. ali vjeruju da smo prvobitno imali istu nijansu i da se tome postepeno vraćamo. mutanti više ne posjeduju do­ bru probavu poput pravih ljudi. Indija i Afrika odmaknule su se prije 65 milijuna godina. Antark­ tik. Pleme vjeruje da su prvi ljudi počeli istraživati i odlazili sve dalje i dalje. a da ne znaju što to znači stajati gol na kiši. a Aus­ tralija i Južna Amerika između. Neka novorođenčad mutanata ne može podnijeti čak ni majčino mlijeko. Naišli su na nove situacije i umjesto da se oslone na osnovna načela prihvatili su se agresivnih osjećaja i postu­ paka da bi preživjeli. Ne prihvaćaju ništa drugo osim svog vremena pa zato bezobzirno uništavaju bez osjećaja za sutrašnjicu.zovu je Pangea . te pate od sunčanice na nor­ malnim temperaturama. Najveća razlika između njih i prvih ljudi je da mutanti u sebi nose strah. Mutantima pripisuju posebne značajke. Većina ih umre. Potrebna im je prisila zakona i zatvora. Prvo. Otišli su tako daleko da su razvili alergije na prirodnu hranu i pelud u zraku.prije otprilike 180 milijuna godina koja se podijelila na dva dijela. Antarktik je ostao ispod. Što su dalje odlazili. a na kraju se čak i njihova vanjština promijenila poprimajući svjetliju boju u hladnijoj sjevernoj klinu. Mutanti prijete svojoj djeci. Pravi ljudi su neustrašivi. Laurazija je pred­ stavljala sjevernu cjelinu. vrijednosti se gubile. Jedu više neprirodnih nego prirodnih tvari. Pleme ne razlikuje ljude po boji kože. Provode svoje vrijeme u građevinama s umjetnom toplinom i hlađenjem. Indiju. Mutanti posjeduju ograničeno razumijevanje jer mjere vri­ jeme prema sebi.jednoj masi tla . njihov sustav uvjere­ nja se sve više mijenjao. Hranu moraju zdrobiti u prah. Afriku i Južnu Ameriku. Drugo. mutanti više ne mogu živjeti na otvorenom. Čak je i sigurnost 159 .

ne možeš osjećati oboje. Kod njih on igra važnu ulogu u preživljavanju. onda se ne boje. A l i . Negdje u dobi od oko 120 160 . to se više bojiš. Pleme smatra da je strah osjećaj koji pripada životinjama. ne možeš ubiti nešto što je vječno. Također smatraju da treba poštovati čovjeka koji više ne želi jesti i sjedne u pustinji da bi dovršio svoje svjetovno posto­ janje. duša slobodno izabire doći pa kakvo joj onda pravilo može zabraniti da se slobodno vrati kući? Ne radi se o osobnoj odluci u ovoj očitovanoj stvarnosti već o odluci na razini vječnosti koju donosi sveznajuće jastvo. Pa oni se bude zahvalni! Provode svoj dan nikad ne uzimajući stvari zdravo za gotovo. Ne vjeruju da je smrt od bolesti i l i nesreće prirodna. Uvjereni su da strah izvire iz predmeta.država zasnovana na prijetnji drugih država oružjem. manje ćeš joj morati vratiti. Nisu mogli razumjeti zašto im misionari zabranjuju štova­ nje zemlje. nečemu što je prirodno svim ljudima. Na posljetku. Vjeruju u slobodnu volju. Svatko zna da što manje od nje uzmeš. Nisi to stvorio pa ne možeš ni ubiti. Ako misionari moraju svoju djecu učiti zahvalnosti. Na kraju im posvećuješ sav svoj život. Možda je njima potrebna po­ moć. Pravi ljudi ne vide ništa nekulturno u vraćanju duga i l i izražavanju zahvalnosti zemlji krvlju koju izliju u pije­ sak. ako ljudi znaju za Božansku jednost i shvaćaju da svemir nije slučajan već plani­ ran. Pravi ljudi su mi objasnili kako im je bilo smiješno kad su misionari ustrajali na tome da svoju djecu uče sklopiti ruke i zahvaliti se prije jela. rekli su mi. pleme smatra da su oni ti koji se moraju zamisliti nad svojim vlastitim društvom. ili se bojiš . Smatraju da je prirodan način ispunjenja ljudskog iskustva izražavanje slobodne volje i izbora. Što više predmeta posjeduješ. Ili imaš povjerenja.

Za manje od dvije minute sve je završeno. Teško mi je bilo razumijeti njihov način života jer mi je bio posve stran pa sam sa zahvalnošću prihvatila kad su mi misli nestale u mir­ noj praznini. Na kraju smo morali završiti razgovor. Rekli su mi da će me naučiti njihovim tehnikama za preobrazbu ljudske razine natrag u ne­ vidljivu razinu kad ću biti spremna za prihvaćanje odgovor­ nosti takvoga znanja." Kod svoje konačne proslave. A danas je bio poput spužve koja je upijala drukčije i važnije vrijednosti. Pećina je još jučer bila prazna. Stoljećima su Pravi ljudi pri rođenju svojoj djeci govorili iste riječi. Moj mozak je do jučer bio pun znanja. Bilo je kasno i bili smo iscrpljeni. skupljenog u godinama obrazovanja. svi se grle i ponavljaju istu rečenicu. a danas je bila is­ punjena životom. osoba orga­ nizira zabavu i objavi proslavu svog života. 161 . Riječ mutant označava stanje srca i uma. Nema tuge ni žaljenja. Došavši na ovaj svijet svako dijete začuje: "Volimo te i podržavamo na tvom putu. ne boju čovjeka radi se o uvjerenju! Mutant je netko tko je izgubio i l i se odvojio od drevnih sjećanja i vječne istine. ono je što ćeš čuti kad odeš! Zatim osoba koja odlazi sjedne i zaustavi rad tijela. Ono što čuješ kad si došao.ili 130 godina kad čovjek osjeti oduševljenje zbog vraćanja u zauvijek te nakon što zamoli Jednost za dozvolu.

a tu su još i neki drugi važni podaci. Na taj način sam saznala da je najmlađi plemenski član star 13 go­ dina te da su četvero njih prešli devedesetu. Stijenu oslikaju slikama koje predstavljaju sve značajne događaje u proteklih šest godišnjih doba u protekloj godini. Na stijeni je prikazano. Vlada vjerojatno nije znala da se oko mjesta pokusa nalaze ljudi. Dvije pohraniteljke vremena provode godišnji obred. Samo u jedno doba godine sunce sije u točnom smjeru i oblikuje određeni obrazac. znaju da je prošla godina dana od posljednje bilješke o vremenu. Tijekom tog vremena priređuju proslavu u čast Čuvarici vremena i Čuvarici sjećanja. Rođenja i smrti zabilježena su prema danu i vremenu u odnosu na sunce i mjesec.24 Zapisi jutra dozvolili su mi razgledati prolaz kojeg zovu Čuvanje vremena. Bez uporabe papira i olovke Čuvarica sjećanja poznaje 163 . Kad se to dogodi. Izbrojila sam oko 160 rezbarija i slika. Nisam znala da je australska vlada provodila nuklearne pokuse dok nisam našla dokaz za to na pećinskom zidu. Načinili su nekakvu kamenitu napravu koja propušta sunčeve zrake prema dolje. primjerice. japansko bombardiranje Darwina.

Oni su oslonci snage i primjeri za druge. Kad je Ču­ varica vremena opisivala svoju odgovornost bilježenja i oslika­ vanja. Kakva je vjerojatnost da sretneš čovjeka koji se rodio istoga dana.u ranim jutarnjim satima zabilježeno rođenje. Njegov je život počeo nakon što ga je majka položila u posebno pripremljenu kožu rijetke albino koale. želio je otići među Australce i potražiti ga. ali mu je bilo rečeno da mora poštovati dogovor i pustiti da prođe najmanje 50 godina za razvoj osobnih vrijednosti. Obje žene bile su u poodmaklim godinama. Nisam otvorila usta od iznenađenja. Kad je bio mlađi.sve važne događaje u odgovarajućem redoslijedu. Brojila sam unatrag rezbarije na stijeni i došla do godine mojega rođenja. sterilnoj bolnici u Iowi nakon što je i moja majka otputovala iz Chicaga do mjesta koje je sama izabrala. što su stariji. nepouzdani i senilni dok ovdje u Divljini. U tom trenutku bila je sama nakon što je dugo putovala do točno određenog mjesta. u vrijeme kad bi kod nas bio rujan kod njih je to bilo razdoblje od 29 dana . to su mudriji i zbog toga je njihovo sudjelovanje u razgovoru vrlo cijenjeno. Moj je život počeo u bijeloj. iste godine i u isto vrijeme na suprotnom kraju zemlje? Rekla sam Oooti da bih rado na samo razgo­ varala s Kraljevskim crnim labudom. Usporedili smo okolnosti naših rođenja. 164 . ali se to sasvim lako moglo dogoditi. Pitala sam tko je to. Tamo je. Dogovorili smo susret. Zapanjujuće je što u našoj kulturi živi mnogo starijih ljudi koji su zaboravljivi. njen se izraz lica pretvorio u radost djeteta koje je upravo primilo željeni dar. Rekli su mi da se radi o rođenju plemenskog starješine Kraljevskog crnog la­ buda. Crnom labudu su prije mnogo godina ispričali o duhovnom partneru koji je rođen na vrhu globusa u društvu mutanata.

Njegov otac je bio na putu i kilometrima daleko od mjesta rođenja. Mješavinu smo miješali komadom drveta. A l i . Šaljivo sam spo­ menula našu dob i rekla da mi je potrebno još 50 godina samo da bih to razumjela. Ne radi se o crnom ili bije­ lom. Ispričao mi je o okolnostima svake promjene. saznala sam da su Praaustralci prvi izumili bojanje sprejom. I moj je u to vrijeme putovao. Većinom smo razgovarali o osobnim stvarima o kojima ne želim javno govoriti. On je osobno osjećao bliskost s australskim crnim labudom pa je njegovo ime dopu­ nio ukrasnim pridjevom kojeg su meni preveli kao Kraljevski. Nije bilo važno da li je naša povezanost mit i l i činjenica. I što je najvažnije. Nakon nekoliko sati boja se posušila. Ispričala sam mu okolnosti u kojima sam ja mijenjala svoja imena. U tom trenutku postali smo stvarnim partnerima i iskreno razgo­ varali od srca k srcu. To sam protumačila kao dobro naspram lošeg. bijela koala koja je ukr­ stila put s njegovom majkom predstavljala je znak da je dijete koje nosi predodređeno za vodstvo. Prstima i životinjskom dlakom obojili su dio stijene u tamnocrveno. uvijek su to nijanse sivog. nije se radilo o tome. I ja sam. Kraljevski crni labud mi je govorio o dvojnostima koje se nalaze u svijetu osobnosti. Ne rabe otro­ vne tvari jer djeluju u skladu s okolinom i za nju se duboko brinu. u prolazu Čuvanja vremena. vodu i gušterovo ulje. sivilo se u napredujućem obrascu vraća natrag k izvoru. Rijetka. Tijekom svog života on je nekoliko puta promijenio svoje ime. Kad se dovoljno zgusnula. ropstvo naspram slobode. načinili su lijevak pa sam izlila boju u 165 . Kasnije tog dana. ali ću s vama podijeliti ono što smatram njegovim najdubljim uvjerenjem. a mene su naučili kako pomiješati bijelu boju iz gline nalik kredi.

Cijeli dan sam posvetila proučavanju podataka na stijeni. uvo­ đenju novčane razmjene. zrakoplov. Ooo­ ta je živio 16 godina u gradu prije nego što je pobjegao i po­ tražio svoje korijene. djecu su zatvarali u za to određene ustanove i zabranjivali im učenje materinjeg jezika. prvi pogled na automobil. satelite iznad Australije. Pleme smatra da je dar dar samo ako daruješ ono što druga osoba želi. ali su shvatili da je taj zadatak za njih pretežak. Nije 166 . Svi su se smijali kad je Ooota pričao što se dogodilo s kućama u koje je vlada naseljavala Praaustralce.usta. Pronašla sam podatak o priznanju britanske vladavine. Bio je to čudan osjećaj na jeziku. Isprva su slali mlade ljude. a druge pak pri­ kazuju događaje o kojima su im pričali promatrači poslani u civilizirana područja. sladoledom svakoga dana i svim čudima industrijskog svijeta. ali joj nisu podlegli. Da bi se nevjernici preokrenuli i spasili njihove duše. Odmaknula sam ruku i na svetoj stijeni ostao je znak mutantkinje. To nas je dovelo do razmatranja darova i što oni znače. Stariji su više utvrđeni u sebi i mogli su prepoznati magnetnu privlačnost. čak i nešto slično letećem tanjuru s mutantima koji su izgledali još čudnije od mene! Rekli su mi da su neke slike načinjene po sjećanju i radu prijašnjih Čuvara vremena i Čuvara sjećanja. Ne bi mi pokazali veću čast da su na strop sikstinske kapelice oslikali moje lice. Oootu su po rođenju uzeli majci što je u prošlosti bilo sasvim u redu i zako­ nito. Kako god bilo. Zatim sam stavila ruku na crvenu stijenu i počela plju­ vati boju oko prstiju. nikoga nisu u plemenu zadržavali protiv njegove volje. Ljudi su spavali na dvorištu. pomrčine. Mladež je lako impresionirati obećanjem auto­ mobila. ali zapravo nije bilo okusa. a kuće rabili kao skladišta. a posebice prakticiranje obreda. s vre­ mena na vrijeme izgubljeni član bi se vratio.

Mogla sam se složiti da vladini darovi. sve bi bilo drukčije! 167 . Kad bi samo oni mogli biti vođe svijeta. i na nesreću. Osoba koja ga prima ima pravo s njim učiniti što želi: uporabiti ga. a darovatelj ne očekuje ništa za uzvrat. A l i . On se daje bez uvjeta. Ako nešto ne odgovara tim uvjetima. ne radi se o daru. Mora se odrediti kao nešto drugo. šale i l i nude prijateljsko rame na koje se možeš osloniti.dar ako daruješ ono što ti želiš da oni imaju. ne spada u tu kategoriju. poznajem nekoli­ cinu ljudi koji stalno poklanjaju i toga nisu svjesni. što god želi. Poklanjaju riječi ohrabrenja. uništiti ga. Dar je njen bez uvjeta. većina onog što moje društvo smatra darom. Za dar se ne smijemo vezivati. Mudrost ovih ljudi predstavljala je stalan izvor čuđenja. poklo­ niti.

ispod i okolo mene. U ovoj prostoriji održavala su se vjenčanja i službena promjena imena. kako su mi objasnili. što ne možeš čuti glas Jednosti kad sam govoriš. Često su ga posjećivali stariji prije nego što su umrli. Oni slušaju. Prostor su rabili za neposredno sporazumijevanje s Jednošću te za neku vrstu me­ ditacije. U prošlosti. Svjetlo vatre koje se odražavalo od zidova i tla prelijevalo se u najsjajnijoj dugi koju sam ikada vidjela. kad je njihova rasa jedina naseljavala kontinent. Bilo je to kao da stojim u kristalu u moru boja koje plešu nada mnom. Morali smo ga osvijetliti bakljama. Očiste um od misli i čekaju poruku. Objasnili su mi da je razlika između molitve mutanata i njihovog sporazumijevanja u tome što se mi obraćamo duho­ vnom svijetu. Visoko su ga cijenili pa je središte njihovih prethodnih rasprava bilo upravo u tome hoće li mi dopustiti pristup i l i ne. a oni čine obrnuto. Nekad je 169 . Razlog za to je. različita plemena po­ kapala su svoje članove na različite načine.25 Primljena jutra dozvolili su mi ući u najzaštićeniji dio podzemne pećine. Neki su mrtve zavili u tkanine i poput mumija ih zakopali u grobove. a prostorija je zasjala u uglačanom opalu.

radije se pobrinu za privid masovne snage i prestrašeni napadači vrišteći bježe kasnije pričajući priče o vragovima i čarobnjaštvu.u Ayers Rocku bilo mnogo tijela kojih sad nema. Ako znaš. Pravi ljudi znaju kako izvesti privid umnožavanja. Nije nužno uporabiti strelice za borbu. Smatraju da se tijelo mora vratiti u zemlju i pre­ raditi baš kao i sve drugo u svemiru. Dugo se već priča o sposobnosti Praaustralaca da u opasnim okolnostima postanu nevidljivi. Tijelo i lice prekrili su mi ptičjim perjem. a prije nego što smo otišli. priredili su mi obred tijekom kojeg su me imenovali za svog glasnika. Najprije su mi namazali glavu i na čelo pričvrstili obruč od srebrnosivog krzna koale. Neki današnji Praaustralci žele da se njihova gola tijela ostave na otvorenom za hranu ži­ votinjskom kraljevstvu koje je tako vjerno hranilo njihov život. 170 . Na sredinu su smolom prilijepili uglačani opal. Umje­ tnost privida u pustinji je uzdignuta do neslućenih visina. Mnogi urba­ nizirani Praaustralci tvrde da je to izmišljotina . Iskorištavaju strah drugih rasa. U prostoru obloženom dragim kamenovima ponekad se od­ vija posebna pouka. To je učionica u kojoj podučavaju umje­ tnosti nestajanja. ali varaju se. Svi su nosili pernatu odjeću. Ta se sposobnost rabi kao sredstvo preživljavanja. Leševima ne pripisuju neki značaj pa ih često pokapaju u plitke jame isko­ pane u pijesku. Najveća razlika između nas i njih je to što Pravi ljudi znaju kuda idu nakon posljednjeg zemaljskog izdaha dok većina mu­ tanata to ne zna. ako ne znaš naravno da se opireš. a zatim još jedan za moju buduću zaštitu. Predivna proslava koju je pratila zvo­ njava lepeza od perja i trske. Jedna osoba može izgledati kao da ih je deset ili pedeset.njihov narod nikad nije imao nadljudske sposobnosti. Na tom svetom mjestu zadržali smo se nekoliko dana. odlaziš s mirom i povjerenjem.

Kamo? Nisam znala. U tom trenutku sam postala svjesna da su me doista prihva­ tili. Ganuto sam stajala usred kruga i slušala pjesmu i drevne čiste zvukove njihove glazbe. iako nisam unaprijed znala da me iskušavaju. Rabili su također cijevi od gline i kratko drveno glazbalo čiji je zvuk bio sličan zvuku flaute. Prošla sam testove koje su zahtijevali od mene. Sljedećeg jutra je samo dio prvobitne skupine napustio sveto mjesto pridruživši mi se u nastavku putovanja. 171 .Zvuk je bio jednako uzvišen kao i zvuk orgulja u najboljim svjetskim katedralama. a još manje zašto.

tada organizirate zabavu. ona nije nudila neke savjete niti je prosu­ đivala. priznati ili si olakšati dušu. Ime joj je bilo Čuvarica tajni. Kad kažete da ste spre­ mni. mudriji i da sve više izražava svoju bit. Ako ste ove godine bolja osoba nego prošle. Svakome se priređuje posebna zabava koja nema ništa zajedničkog s dobi i l i nadnevkom rođenja već se radi o priznanju čovjekove jedinstvenosti i njegovog doprinosa životu. Uvijek je bila na raspolaganju svakome tko je želio o nečemu razgovarati. ispovijediti se. na beskućnike koji misle da nemaju 173 .26 Sretan nerođendan putovanja dvaput smo proslavom obilježili rast nečijeg talenta. Držala je drugog čovjeka za ruku i l i mu položila glavu u svoje krilo i jednostavno slušala. Razgo­ vori su bili privatni. Smatraju da je svrha prolaska vremena u tome da čovjek postane bolji. Pomislila sam na svoje sunarodnjake. na mnoge mlade koji besciljno lutaju svijetom. svatko to cijeni. Jedna od proslava bila je namijenjena ženi čiji dar i l i me­ dicina u životu je bilo slušanje. a samo vi to znate zasigurno. Izgleda da je znala ohrabriti ljude da sami pronađu rješenja i da slijede put svojeg srca.

ali da ostajem odana svojem. na večer smo se našli na području obraslom bobi­ cama i grožđem. Počela sam pjevati melodiju i ohrabrila ih da mi se pridruže. Naučila sam ih teksaškom plesu kojeg smo plesali u ritmu njihovih bubnjeva i uskoro su se svi smijali. Prije nekoliko dana u daljini smo opazili kišne oblake pa smo sada u malim mlakama vode pronašli na desetine žabljih punoglavaca. a priznali su ih i svi drugi članovi plemena. Stavili smo ih na vruće kamenje i oni su se brzo pretvorili u vrlo ukusnu hranu. Molila je svemir da se pobrine za obilje hrane. ali se nismo mogli uskladiti u ritmu. Uskoro su svi pjevali i vrtjeli se u ritmu valcera pod australskim nebom. Rekli su mi da je sasvim moguće da sam se dovoljno usavršila u umjetnosti iscjeljivanja koju sam prakticirala kod kuće i da bih se možda mogla pos­ vetiti glazbi. Nazvali su me Dva srca. na ovisnike koji žele djelovati u nekoj drugoj stvarnosti. ako je to ispravno za sve. a ne u onoj u kojoj se nalaze. Tijekom zabave Čuvarica tajni sjedila je na malo povišenom mjestu. Na jelovniku su se našla i neka neprivlačna stvorenja koja su skakutala u blatu. 174 . Odmah je prihvatio korak valcera. Zatim sam im rekla da mutanti vrlo radu plešu u parovima i zamolila Kraljevskog crnog labuda neka zapleše sa mnom. Pokazala sam im također i četvorku. Poželjela sam da ih dovedem ovdje pa da vide kako je malo potrebno da budeš koristan i kako je divno upoznati i doživjeti osjećaj vlas­ tite vrijednosti. a Ooota je odlično vodio taj ples. Naravno.što ponuditi društvu. Osjetili su da imam mnogo talenata i otkrili da volim Prave ljude i njihov način života. Zabavu smo obogatili glazbom. Te sam se noći najviše približila mogućnosti da dobijem novo ime. Ta je žena poznavala svoje dobre strane.

175 . a ipak sam pomislila kako su neke naše proslave tako besmislene. Ne bih naručila žablje punoglavce ako bi bili na jelovniku. Skromno je zasijala od veselja i pohvale primila s kraljevskim dostojanstvom. Padajući u san zahvalila sam se svemiru za tako značajan dan. Da sam mogla izabrati. Bila je to dobra noč. ne bih se odlučila na pustolovinu s ovim ljudima. a kako je ova pustinjska bila prekrasna.Tijekom proslave Čuvarice tajni svi su joj jedan za drugim govorili kakvo olakšanje donosi njihova nazočnost u skupini i kako je njen rad dragocjen za sve.

ali je meni bilo jasno da bi njezin način liječenja zahtijevao jednako 177 . Na njemu sam nosila pričvršćenu posudu s vodom i torbicu iz gušterove kože koju mi je Iscjeliteljka napunila različitim mastima. Izne­ nada je nebo postalo tamno. Nebo se promijenilo u strop elektronskih bljeskalica. rijetko posađenim drvećem koje se borilo za život te nekom vrstom krhke paprati. Grom je udario u blizini tako snažno da mi je oduzeo dah. Iako smo se razbježali u svim pravcima. Slijedio ju je zaglušujući tresak. Zemlja mi se tresla pod nogama. Obrastao je grmljem. S neba su počele padati ogromne kaplje kiše. Pažljivo mi je razložila njihov izvor i smisao. Samo nekoliko metara od nas zabljesnula je munja. Čula sam ga u daljini kako nam se približava poput parne lokomotive. Prstima sam opipala kožno uže oko pojasa. nitko nije pronašao pravi zak­ lon. uljima i praškom. Taj dio zemlje bio je manje pust. Pukotine su dosezale tri metra dubine pa smo ih morali zaobilaziti. Potrčali smo tražeći zaklon.27 Otplavljena nama bilo je razjedeno erozijom. Nad glave su nam se nadvili olujni oblaci. Znali smo da se bliži pljusak.

poplava blatne pjeneće vode zalila me preko glave.toliko učenja kao američki studij medicine. Pokušala sam se ispraviti. Teško blato napunilo mi je uha. Bilo je visoko. Oči nisam mogla otvoriti jer ih je prekrivalo teško blato. Nisam imala osjećaj što je dolje. a voda se postupno smanjivala. Pogledala sam oko sebe i vidjela da se nešto valja preko pustinjskog tla. Brzo kao što je i počela. Nisam imala dru­ gog izbora iako sam još bila pod vodom. N i ­ sam se mogla popeti pa sam se spustila. Pluća su mi vapila za zrakom. Opipala sam čvor i uvjerila se da još uvijek dobro drži. Borila sam se za zrak. crno. Pogledala sam naokolo i vidjela da mi noge vise nekih pola metra iznad zemlje. Očajnički sam hvatala rukama ne bi li se za nešto uhvatila. Zapela sam za grm i čvrsto se ovila oko njega. Istegnula sam vrat i glavu koliko sam mogla i pokušavala udahnuti. nešto vrlo snažno. ali nisam mogla. Lavina me okrenula i oborila. Voda. Na posljetku mi je uspjelo otvoriti oči. Osjećala sam kako se grm utiskuje u moje tijelo jer me sila vode prisiljavala da se sve više i više savijam. novo i agresivno. Doskočila sam na ko178 . a ne vodu. Okrenula sam lice prema nebu i pustila kiši da mi ispere blato iz očiju. Usprkos buci i zbunjenosti postala sam svjesna da čujem još nešto. Zvuk kojeg još ni­ sam čula. široko nekih desetak metara i vrlo brzo! Prije nego što sam se snašla bilo je iznad mene. ali sam udahnula zrak. Osjetila sam velike kišne kapi na koži. Zatim sam bokom udarila u nešto tvrdo i zaustavila se. Činilo se da se moram predati nerazumljivim silama. Ooota je povikao u mom smjeru: "Uhvati se za drvo! Čvrsto se drži za drvo!" U blizini nije bilo drveta. Bila sam sigurna da ću se utopiti. Začula sam glasove mojih suputnika. bujica je završila. Vrtjela sam se i va­ ljala. Val je prošao. Morala sam udahnuti. a što je gore. Savladao me neopisiv užas. Nalazila sam se negdje na sredini oveće stijene.

U komadima odjeće koje smo položili na tlo nakupila se kišnica. vrati k majci zemlji. Stajali smo na kiši i čekali da se blato. Sve je prošlo i u sljedećem trenutku svi smo se smijali. Tada su mi rekli da se radije kreću goli po vrućini. Nakon sušenja obrisali smo preostali pijesak. Kad je kiša prestala. a zatim su mi izlijevali kišnicu po kosi. ali da su smatrali da će povrije­ diti moje osjećaje. poklonila svojim unucima. Stojeći na kiši. Oluja je potresla moj osjećaj za veličanstvenost života i strasnu ljubav prema njemu.sva moja materijalna imovina za trenutnu pouku o nevezivanju? Rekli su mi da bi mi vjerojatno dozvolili održati uspomene koje je od179 . Priznala sam da se osjećam bolje i da zbog iznenadne kupke vjerojatno ljepše izgledam. I ja sam se skinula. Nije li to bila pravedna razmjena . prilijepljeno za naša tijela. Vrući zrak brzo je sušio vlagu i izgladio moju kožu koja je bila poput napetog platna u okviru. Češljali su me prstima.ljena i otpuzala preko blata. okrenula sam se. Nitko nije bio teže ranjen. Izgubila sam traku za kosu i prstima sam prošla kroz šumu na glavi. Preda mnom je bio izbor: reagirati žaljenjem i l i prihvaćanjem. a i moj pojas te dra­ gocjenosti koje je sadržavao. Uskoro smo opet bili zajedno. Kad sam ustanovila da glasovi do­ laze iz suprotnog smjera. Susret sa smrću je poništio moje uvjerenje da su radost ili nesreća ovisni o vanjskim činiteljima. pa to isprva nisu činili. Najčudnija stvar oko svega toga bilo je kratko trajanje stresa. obukli smo se. Voda nam je odnijela kože za spavanje. stvari koje bi ponijela sa sobom natrag u Ameriku. Rekli su mi da sjednem. Vjerojatno sam izgledala smiješno jer su mi priskočili u pomoć. moji su prijatelji jedan za drugim svlačili šturu odjeću i goli čekali da kiša spere pijesak iz svih pregiba. Voda je za sobom odnijela sve osim krpa oko naših tijela. Uništeni su mali darovi koje sam primila.

nijela voda. Je­ sam li konačno naučila cijeniti iskustvo." 180 . a ne predmet? Na večer smo iskopali malu rupu u zemlji. na njih su stavili mokre listove. ali je energija Božanske jednosti pokazala da im pripisujem prevelik značaj i da sam previše vezana za njih. Kad sam te večeri zaspala lišena udobnosti čak i dingove kože. hrabrosti da promije­ nim ono što mogu i mudrost da prepoznam razliku među njima. Kad je vatra izgorjela i kad su ostali samo kamenovi. a zatim otkopali hranu i zah­ valno pojeli slasnu večeru. Čekali smo jedan sat. debelo korijenje i suhu travu. Rupu su pokrili pijeskom. na um mi je pala poznata molitva: "Bože. daj mi snage da prihvatim ono što ne mogu promijeniti. U njoj su zapalili vatru i stavili unutra nekoliko kamenova da ih zagriju.

181 . Po prvi put smo imali prigodu za ri­ bolov. Krajolik se iz pustinje promijenio u cvjetni vrt. Hrana je bila obilnija i nailazili smo na mnogobrojne nove vrste sjemena. Jeli smo također brojna jaja gmizavaca i ptica. oraščića i divljeg voća. Okus dimljene ribe još je uvijek sa mnom kao dra­ gocjeno sjećanje. jeli ga i nosili vijence koje smo ovijali oko tijela. Cijeloga dana su se šalili sa mnom i govorili mi da me čeka posebno iznenađenje i doista je tako bilo. Raslinje je iz dana u dan bilo sve bujnije. Voda je bila svježa i duboka. a pustinja je ostajala iza nas.28 Krštenje pljuska odjednom se pojavilo cvijeće. Približavali smo se obali. Bilo je čaro­ bno. klica. Jednog dana prispjeli smo do prekrasnog ribnjaka. a iz drveta je počela teći voda. Ispod toga su postavili posude. Drveće je bilo više i brojnije. Jednom su zarezali koru nekog drveta. Hodali smo po cvijeću.

moje je oduševljenje prilično splasnulo. a mi ostali smo zaplivali. Vibracije iz mesa mogu se pomiješati s osobnim vibracijama pa će čovjek teško održati mir i nenasilnost. sve u redu. Uzeli su dugi štap i s njim pretražili ribnjak tako da me umire. Ispekli smo krokodilova jaja koja su bila užasnog okusa. ali kad svemir moliš za hranu. ali na neki način je moje bezbrižno plivanje u krokodilskoj mlaki predstavljalo sim­ bolično krštenje. Naišli smo na trećeg krokodila koji je bio znatno manji. a zatim su izišli iz vode u obližnje grmlje. Rekli su mi da budem strpljiva. Zatim se pojavila duga plosnata glava i grubi obris krokodila velikog dva metra. Pojavio se na način kojeg sam prepoznala kao želju da nam se ponudi za večeru. Dok su pjevali. Vjerojatno zvuči vrlo čudno. Zaboravila sam na krokodile. Dozvolu ću dobiti od stanovnika tog područja. Ribnjak je bio dovoljno velik da se u njemu moglo plivati pa sam ih pitala da li to smijem učiniti. ne možeš odbaciti ono što ti pošalje. ali sam pro­ našla novu vjeru. Pleme je obredno zamolilo za uporabu bazena. gutaš velike 182 . Smatraju da je taj gmizavac agresivan i neo­ bičnog ponašanja. povr­ šina vode se počela mreškati. Iz dubina se nije ništa pojavilo. Znaš da je. Kad su mi suputnici rekli da mogu plivati. Odlučili smo da ne ostanemo pored ribnjaka već smo nas­ tavili put. Počelo je u središtu i kretalo se u smjeru suprotnom od našeg. "Jeste li sigurni da ih više nema?" pitala sam u mislima. Pljuskanje i plivanje u vodi me osvježilo i moja leđa su se poslije dugog vremena opustila.Moje oduševljenje bilo je u skladu s njihovim očekivanjima. Na površini se pojavio još jedan. Pravi ljudi ne vole previše krokodilovo meso. Kako mogu zasigurno znati da su samo dva. Postavili su stražu koja će promatrati hoće li se krokodili vratiti. sa šireg motrišta. Nisam pronašla novu religiju.

Lovili smo ih i održavali na životu tako da smo za večeru imali svježe meso. To se odnosilo na ljude baš kao i na životinje.zalogaje i odbijaš dodatnu porciju." To je misao vrijedna razmišljanja. smatra pleme. naišli smo na brojne vodene zmije. Držeći zmiju čvrsto svojim zubima naglo bi trznuli rukom i na taj način brzo i bezbolno ubili stvorenje te tako počastili svrhu njenog postojanja. Bili su ubijeni prema dogovoru na vječnoj razini. koji je duge godine podučavao studente kako namještati slomljene kosti te naglašavao točnost pokreta. Jed­ nom ću mu. Žena duha rekla mi je da su članovi plemena koje su u prošlosti ubi­ jali prije rođenja odlučili živjeti svoj život u punini. "Nijedno stvorenje ne smije patiti osim ako to samo ne prih­ vati. prenijeti tehniku brzog pokreta kojoj sam upravo svjedočila. a u odre­ đenom trenutku postati dijelom testa prosvjetljenja za neku drugu dušu. nadam se. dr. smiješila sam se razmišljajući o starom prijatelju. 183 . Dok smo putovali pored vode. a to samo ukazuje kako su duboko razumjeli izraz vječnost. Žena duha objasnila mi je da se određene duše na najvišoj razini bića mogu odlučiti za rođenje u nesavršenom tijelu. Sve bolesti i problemi. Kad smo se utaborili promatrala sam kako nekolicina njih čvrsto rukama obuhvaća zmiju i stavlja njenu sikćuću glavu u usta. one često dolaze da bi podu­ čavale te utjecale na živote ljudi s kojima dolaze u dodir. Znam da su bili čvrsto uvjereni da Božanska jednost ne dozvoljava patnju za bilo koje stvorenje osim ako to stvorenje samo ne prihvati patnju. Carlu Clevelandu. povezani su s duhovnošću te služe kao odskočna daska za mu­ tante koji se otvaraju i slušaju svoje tijelo da bi shvatili što se događa. To je također značilo da ubica nije prošao test te da će ga morati ponoviti još jednom. Dok su se zmije dimile.

Osjetila sam da sam konačno spremna suočiti se sa životom kojeg sam izabrala. Možda sam i počela kao gradski učenik. 184 . ali sada sam bila zadovoljna s iskustvom u divljini gdje postoje samo zem­ lja. osjetila sam kako je svijet oživio i shvatila da sam konačno nadrasla svoj strah.Kad sam te noći ležala u crnoj i bezobličnoj pustinji. nebo i starodrevan život gdje ljudi bez straha nadvladavaju pretpovijesne bodlje. čeljusti i trnje.

a rekli su mi da more nije daleko iako ga još ne vidimo. Podigla sam pogled i ugledala smeđeg sokola kako sjedi na drveta iznad mene. Kraljevski crni labud obratio se nebu. ali mnogi su se već probudili. Obavili smo uobičajeni jutarnji obred. a zatim se utaborili. Ooota mi je prevodio: "Budi pozdravljena. Božja jednosti. 185 . Sunce još nije izišlo. Ooota mi je rekao da mi starješina želi ponuditi poseban blagoslov. Zapalili su jutarnju vatru što je bilo rijetko. Dodirnuli smo je i promijenili je. Bilo je rano ujutro. Zatvorili su oči. I drugi su pristupili .stajala sam u krugu ispruženih ruku. a zatim me Kra­ ljevski crni labud uhvatio za ruku i doveo k vatri. ali pro­ mijeniti mutanta je vrlo težak zadatak. Hodali smo s njom i znamo da u njoj živi iskra tvoje potpunosti. Zrak je bio svjež i hladan.29 Oslobođena večeri popeli smo se mnogo više nego obično niz obronke. Stojimo pred tobom s mutantkinjom. a lice okrenuli k nebu.

a ja se opraštam od svojih učitelja. Molimo za njih i oslobađamo ih kao što molimo i oslobađamo sebe. ali su je pokopali pod začine koristi. Progovorila je u svom neobičnom domorodačkom jeziku pokazujući na grad. materijalizma. Molimo se da će pobliže raz­ motriti svoja djela i vrijednosti te naučiti da je život jedno prije no što bude prekasno. umjetnim. Molimo se da svijet mutanata čuje i prihvati našeg glasnika. Naučili smo mutantkinju mnogo. Jesam li primila njihovu poduku? Samo vrijeme će reći. Oni znaju istinu. Ne osuđujemo mutante. Jesam li sve zapamtila? Smiješno. a ja sam shvatila da je došlo jutro oproštaja . Molimo se da će prestati uništavati zem­ lju i jedno drugog. a njena bijela kosa otpada te rastu tamni korjenovi. a sunce je počelo izlaziti. Mutanti poznaju nešto što zovu mesni umak." Sa Ženom duha sam se malo udaljila od skupine. Došlo je vrijeme za moj povratak u civilizaciju. A l i . nesigur­ nosti i straha. privremenim i na izgled lijepim projek­ tima. Kraj poruke. a sami smo od nje učili. Njen naborani smeđi obraz i prodorne crne oči gledale su preko litice.pleme me oslobađa. nismo mogli utjecati na neobično obojene oči. Također znaju nešto što zovu preljev za kolač. Izabrali smo ovu mutantkinju i oslobađamo je kao pticu iz gnijezda neka odleti daleko i visoko te da se protegne poput kookaburra ptice pričajući slušateljima da mi odlazimo. a zapravo se vrlo malo posvećuju razvoju svog vječnog bića. Čini se da to predstavlja način na koji provode svoj život površnim. bri­ nulo me više kako ću prenijeti njihovu poruku nego kako ću se 186 . Molimo se da doista ima dovoljno mutanata koji su na rubu promjene i koji će promijeniti stvari. Pokazala mi je grad ispred nas.Vidjet ćeš da njena neobična blijeda koža postaje prirodnije smeđa.

Idi u miru. rekao je. Ooota je rekao: "Nema ničeg što bismo ti mi mogli dati." 187 . iako ti mi ne možemo ništa dati. I meni si dala dar drugog srca. a Ooota je prevodio: "Došla si k nama s dva otvorena srca. Mislim da sam vidjela suze u njegovim očima. "Molim te nemoj nikad izgubiti svoja dva srca. Vratili smo se u skupinu i tamo sam se oprostila od svakog pojedinačno. naučila prihvatiti i primiti od nas. Znam da sam ih vidjela.zagrljaj. Naše prijateljstvo za mene je dragocjeno. Razmijenili smo univerzalni oblik pozdrava me­ đu pravim prijateljima . a da ti to već nemaš. Sada znam i razumijem više nego što sam ikada prije mogao razumjeti. moja prijateljice". neka te naše misli štite. Sada su ispunjena razumijevanjem i osjećajima za oba svijeta. ali osjećamo da si ti." Kraljevski crni labud uhvatio me za ruke.vratiti u australsku civilizaciju." Oči mu je osvijetlila unutarnja svjetlost kad je zamišljeno dodao: "Ponovo ćemo se sresti. To je naš dar. ali bez ovih nespretnih ljudskih tijela. naš i tvoj.

189 . majicu uvučenu u pojas priličnog opsega i stari oguljeni zeleni šešir. obitelj i smijeha na pretek . sigurnost. Kad sam došla u predgrađe. A l i tog svijeta više nije bilo. Nije mi se nasmiješio da bi me pozdravio. U daljini sam ugledala starijeg muškarca. zabavu. odjeću. posljednji je put kružio iznad moje glave. moj vjerni pratitelj. ni kako ću se s tog mjesta vratiti do moje iznajmljene kuće. a baš je u tom trenutku došao nalet vjetra i izbrisao moje otiske stopala s pijeska. Nosio je plave traperice. glazbu. Jučer sam imala sve što mi je bilo potrebno: hranu. prijatelje. Vidjela sam autocestu.sve besplatno. Do grada sam hodala gotovo čitav dan. zdravstvenu njegu. ali nije mi se činilo pametno ho­ dati pored nje. U jednom trenutku osvrnula sam se. smeđi sokol.30 Sretan završetak? znala sam da moj život nikad neće biti tako jednostavan i tako svrhovit kao tijekom posljednjih nekoliko mje­ seci i da će se dio mene uvijek željeti vratiti. Zato sam hodala po pustinji. Nisam znala kako ću to učiniti. podr­ šku. Činilo se da briše poslje­ dnje tragove mog života u Divljini. umjesto toga preokrenuo je očima u nevjerici.

Odmahnuo je glavom . dobila sam otvorenu potvrdu da smrdim. Nisu se prestrašili već su se samo smijuljili. Nisam imala izbora. Samo sam ja poznavala istinu osobe sakrivene iza debelih slojeva siromaštva i bijede. Svi su bili besprijekorno čisti kao i sva australska mladež u uniformama. "Dolazim iz divljine. Koža na licu. Moj američki naglasak dodatno je utvrdio nji190 . odužit ću vam se. Zurili su u moje bose noge koje su izgledale više poput kopita nego poput ženskih stopala. bila sam u položaju prljave. Osim toga. Pristupila sam Australcu i zamolila ga: "Biste li mi posudili malo sitniša? Dolazim iz divljine i hitno moram telefonirati. Bila sam klošarka bez torbe. ramenima i rukama to­ liko puta se oljuštila da je bila puna pjega i madeža. Znala sam da mi se vratio moj neugodan tjelesni miris.Danas ću morati moliti za novac jer inače neću preživjeti. Prošla su oko dva tjedna od kupelji u krokodilskoj mlaki. smrdljive prosjakinje. tako pozorno da su mu bore na čelu zaigrale. Zatim je posegnuo u džep i izvukao novčić isto­ dobno si lijevom rukom zatvarajući nos. odnosno da li netko od vas zna gdje je poštanski ured?" Njihova reakcija me umirila.nije mu bilo stalo hoću li mu vratiti novac ." Bez riječi je zurio u mene.i brzo otišao. Ako mi kažete svoje ime i adresu. rekla sam. Moj odnos sa beskućnicima u tom je trenutku bio potpuno izmijenjen. Znala sam da izgledam grozno i samo sam se nadala da ne­ dovoljna odjeća i kosa koju nisam češljala više od tri mjeseca ne potiču previše straha. Možete li mi reći gdje je telefon. Hodala sam ulicama i ugledala nekoliko učenika koji su čekali popodnevni autobus. Sve što je potrebno za život morat ću kupiti. "Oprostite". Nemam novaca. Samo njihove cipele uka­ zivale su na neku individualnost.

mirisala sam prekrasno! Zaboravila sam kupiti odjeću s džepovima pa sam novac utaknula u majicu. ali . Nakon što sam uzela novac. Zatim me odveo u hotel gdje je pričekao hoće li me primiti. Službenik mi je nevoljko dao novac bez zahtjeva za bilo kakvim dokumentima. Nema problema. S novcem u ruci pozvala sam taksi i odvezla se do velikog trgovačkog središta gdje sam kupila hlače.kad me nije bilo. ona se brinula za sve. Sljedećeg dana ukrcala sam se u zrakoplov čista lica i zane­ marene. ali čiste kose. Bila sam u pravu . češalj za kosu.hovo osnovno uvjerenje da su svi Amerikanci otkačeni. gumene natikače. pastu i četkicu za zube. Iznimno ljubazan australski trgovac kod ko­ jeg sam tik pred odlaskom unajmila televizor i video nije po­ slao nikakvu opomenu pa čak nije pokušao povratiti svoju 191 . Otišla sam tamo. Gazdarica je bila vesela što me vidi. Još sam uvijek nosila natikače koje sam morala malo zarezati da bih ih mogla obući na kopitaste noge. Pustila sam vodu i bla­ goslovila kadu. samo što dugujem stanarinu za nekoliko mjeseci. a po izrazima na licima shvatila sam da su očekivali nekog neobična izgleda. Dok se punila. ali novac u ruci govori više od sumnjivog izgleda. Oboje smo sumnjali hoće li me pustiti unutra. Rekli su mi adresu poštanskog ureda. majicu. a posebice tijekom posljednjih nekoliko mje­ seci. Telefonirala sam u ured i zamolila ih da mi brzojavom pošalju nešto novaca. Rekli su mi da je telefonska govornica vrlo blizu. nazvala sam zračnu agenciju i rezervirala let za sutra. jedna službenica je osvježivačem zraka poprskala prostoriju i mene. šampon. Sljedeća tri sata provela sam u kadi razvrstavajući pojedinosti mog života tijekom posljednjih ne­ koliko godina. Taksist se zaustavio pred tržnicom gdje sam kupila svježe voče i različite voćne sokove u papirnoj am­ balaži.

Rekao im je da sam otišla u pohod. Pravi ljudi moraju otići. Pokušala sam pričati ljudima o plemenu kojeg sam upoznala. toaletni papir i slično. Priznala mi je da je moj nestanak nije brinuo. omekšavala i mazala. Nazvala sam kćer. on je još uvijek čekao na mene. išla tražiti opale. Morat ću ih po­ slati sama. To može samo drveće i bilj­ ke. Svaki put kad sam u no­ vinama pročitala nešto novo o uništavanju okoliša i predviđa­ njima kako će nestati zelenog raslinja. Posao me još uvijek čekao.ako se ne vratimo. a da ne podmirim svoj dug. Njihovim riječima: "Uništavamo dušu zemlje. znala sam da je istina. Budući da nitko drugi nije mogao završiti moj projekt. Odahnula je i sa oduševljenjem poslušala moju pripovijest. Jedva opstaju na hrani koja im je dostupna sada. Namakala sam ih. Saznala sam za dogovor između Ooote i vlasnika terenca . što je u Australiji značilo putovanje u nepoznato i na neodređeno vrijeme. umjesto da dolazim na posao. jastuke. Pokušala sam im objasniti njihov način života i sustav vrijed­ nosti te njihovu poruku brige za planet. Bila je sigurna da bi nekako osjetila ako bi se ja našla u većim teškoćama. U pravu su kad smatraju da ljudi ne mogu proizvoditi kisik. nije pojavio. Pregledala sam poštu koja se nakupila i ustanovila da se rođak koji mi je trebao donijeti božićne poklone od porodice.za žilet kojeg sam uporabila za dlake ispod pazuha." Naša teh­ nološka pohlepa otkrila je duboko neznanje koje je ozbiljna 192 . Mnogo vremena posvetila sam stopalima. I on je bio sretan što me vidi. a njima odnijeti moje. a što će tek biti kasnije.opremu. Suradnici su bili pomalo uznemireni i u šali su me ispitivali jesam l i . Znao je da neću otići. otići će u pustinju po njega i zatim pozvati moje poslodavce. Uporabila sam čak i električni nož s kojim sam odrezala većinu mrtvoga tkiva! Bila sam zahvalna za najobičnije stvari .

Otpočetka vremena bili su iskreni. ali je njegova zaključna primjedba povezala sve dotadašnje reakcije. Razgovarali smo o svemu i svačemu te kona­ čno došli do Praaustralaca. Osim toga". Čak i Geoff. otvoreno rečeno. istiniti i mirni ljudi koji nikad nisu sumnjali u svoju povezanost sa svemirom. Pažljivo je slušao. nikog nije briga ako odlaze. koji je u jednom trenutku dao naslutiti svoju želju za vjenčanjem. Njihove uši bile su gluhe. Povjerila sam mu svoje iskustvo iz divljine. Australci su se branili.prijetnja životu. Ono što nisam razumjela bila je nezainteresiranost koju su ljudi pokazivali prema Pravim ljudima. U zrakoplovu s kojim sam se vraćala u Ameriku sjedila sam pored muškarca koji je otpočeo razgovor. 193 . Rekao je: "Pa. ali priču o Pravim ljudima nisam ispričala. nije mogao prihvatiti mogućnost da su pustinjski ljudi mudri. nitko ni ne zna da ti ljudi uopće postoje i zbog toga. Pravi ljudi imaju pravo na odluku da prekinu postojanje svoje rase na ovom već prenaseljenom planetu. Imala sam utisak da će sljedeće razdoblje biti izvan moje kontrole te da će me voditi najviša razina moći. dodao je. ali se sada na­ dao da ću se smiriti i prihvatiti očekivanu ulogu žene. Rekao je da je odlično što sam doživjela takvu jedinstvenu pustolovinu. Na posljetku sam otišla iz Australije završivši svoj zdravstveni projekt. "njihove zamisli protivne su našima. Bio je poslovni čovjek srednjih godina s trbuhom koji je izgledao da će svaki trenutak puknuti. može izliječiti naše društvene probleme pa čak i bolesti. neznanje koje se može preokrenuti samo po­ štovanjem prema prirodi. a može li čitava civilizacija biti u krivu?" Za nekoliko tjedana sam svoje misli o divnim Pravim lju­ dima omotala ukrasnom vrpcom i zapečatila u srcu i iza usnica. Pokušala sam ob­ jasniti da to može proširiti našu svjesnost. Shvatila sam da osje­ ćaju prijetnju pred neobičnim i nepoznatim.

školama. Također sam odr­ žavala predavanja gdje god su me pozvali . Odziv je bio uvijek isti. Uglavnom su to bili ljudi koji shvaćaju da se ono što je učinjeno ne može popraviti. Također su uvjereni da je čovječanstvo bliže raju sada nego ikada prije. slušatelji bi začuđeno sjedili. Uz podršku i ohrabrenje moje djece i bliskih prijatelja poče­ la sam pisati o svom iskustvu u Divljini. svoju pravu vrijednost. Potrebno je prenijeti njihove mirne i svrhovite vrijednosti u život. Možda bi budućnost svijeta bila ljepša ako bismo odustali od otkrivanja novog i malo se više posvetili oživljavanju pro­ šlosti. Došlo je vrijeme da poslušamo glas naše braće i sestara i zemlje koja trpi. zatvorima. ali se može promijeniti. Bilo bi to kao "bacati bisere svinjama"! Postepeno sam." Nadaju se da ćemo naučiti pravu vrijednost materijalnih stvari i prema njima se ponašati na odgovarajući način. Pleme ne kritizira naše suvremene izume. počela shvaćati da su moji stari prijatelji doista zainteresirani.u organizacijama od općedruštvenog interesa. Imamo tehnolo­ giju kojom možemo nahraniti sve ljude svijeta i znanje koje nam omogućava izraziti same sebe.Ti su ljudi tako duboko dodirnuli moj život da nisam željela riskirati negativne reakcije koje sam očekivala. ono ipak za sobom ostavlja svoju poruku usprkos mesnim umacima. preljevu za kolače i neprirodnom životu. kojeg živimo nakon toga. tije­ kom kojeg učimo i drugi. Istina je: ako pleme Pravih ljudi odlazi. 194 . itd. Sada znam da svatko od nas ima dva života: jedan. To nije naša stvar. crkvama. Zamo­ lili su me da o tome javno progovorim. Poštuju či­ njenicu da je bit čovječanstva stvaralaštvo i kretanje. međutim. smatraju da mutanti u svoju potragu moraju uključiti rečenicu: "Ako je to za najviše dobro cjelokupnog života. Ne radi se o tome da ih je potre­ bno nagovoriti da ostanu i da imaju djecu. Međutim.

pogledala sam u jasno.temeljito. s vremenom se počela stvarati ravnoteža. Uzmi što želiš za sjećanje na oca." To sam očekivala. o tome kako zamijeniti oružje prividom i bolje se upoznati s vrijed­ nostima i tehnikama koje rabe Pravi ljudi. Korak naprijed sam načinila u trenutku kad mi nije pružila ono stoje po pravu bilo moje. plavo nebo i namignula svom ocu. Kad sam se vratila u Ameri­ ku. kao što bih to učinila prije. Sigurna sam da se ničemu ne bih naučila da je moja pomajka ljubazno rekla: "Naravno. Držala sam ga za ruku i izražavala mu lju­ bav koja će mu pomoći na putovanju. Neki krajnje konzervativni kršćani su nakon predavanja izra­ zili svoje uvjerenje da su Praaustralci pogani koji će se peći u paklu. stari šešir. a jedna druga organizacija koja se u Idahou zauzima za bijelo čistunstvo je na sve parkirane automobile pred zgradom gdje se održavalo predavanje zataknula listiće s rasističkim porukama. Pravi ljudi su mi rekli da 195 . Mnogi me pitaju kako je iskustvo u Divljini promijenilo moj život. kuća je puna stvari koje su pripadale tvojim roditeljima. umro mi je otac. Bili su uvjereni da ni jedan Praaustralac nije izbjegao popisu stanovništva i da je Divljina potpuno ne­ naseljena. bilo što. Prepoznala sam dvojnost. Četvero uposlenika vodeće australske televizijske mre­ že sakrili su se u moj kabinet da bi me špijunirali.Odziv je bio različit. a zatim me pokušali osramotiti. Moj je odgovor . reagirala sam tako da sam u mislima blagoslovila dragu dušu i posljednji put otišla iz ro­ diteljskog doma ponosna na svoju bit. rekla je. A l i . Odbila je. Za svaku ružnu primjedbu našao se barem jedan čovjek koji je želio saznati više o telepatiji. Ku-kiux klan me prograsio neprijateljem. "Tu nema ništa za tebe".dugme za rukav. Umjesto da sam reagirala gor­ činom. Dan nakon pogreba za­ molila sam pomajku za neku sitnicu koja će me sjećati na njega . Proglasili su me za varalicu. kravatu.

je test moguće proći samo tako da ga se prihvatiš. "Platili smo račun i oprostili se. Na snijegu nije bilo nikakvih otisaka. "Ostatak svog života namjeravam proživjeti rabeći znanje koje sam do­ bila u australskoj divljini. Pogledali smo van. odgovorila sam. U mislima mi se oblikovao odgovor poput riječi napisane na svježe uglađenom cementu." "Da". Večerali smo i dugo razgovarali dok su Roger i drugi gosti jeli i pili. Sve. Moj je život dosegnuo točku gdje prepoznajem priliku za duhovne testove čak i u situacijama koje izgledaju sasvim negativne. Prije nekog vremena me jedan slušatelj predstavio čovjeku iz Hollywooda. "Kuda ste jučer nestali?" pitao je. Bilo je to jedne hladne. čak i čaroliju privida!" 196 . snježne siječanjske noći u Missouriju. Shvatila sam da sve daje mogućnost za duhovno obogaćivanje. Sljedećeg jutra mi je telefonirao i rekao da želi razgovarati o mogućnosti snimanja filma. Naučila sam razlikovati promatranje i prosudbu. a netko je primijetio da vas više nema. ali ste nestali.

Burnam Burnam. Čitao sam je s velikim oduševljenjem i poštovanjem. Knjiga je odlična i ne krši povjerenje koje je autorici iskazalo pleme Pravih ljudi.Ja. Bila je to prva knjiga u mom životu koju sam pročitao u jed­ nom dahu. starješine plemena Wurundjeri . Opis našeg sustava vrijednosti i ezoteri­ čnih spoznaja u meni budi ponos na naše kulturno naslijeđe. Pismo Burnam Burnama. Svojom pripovijetkom ispravila si povijesnu pogrešku. Tihi zov Australije nas uzdiže na višu razinu svijesti i opisuje nas kao kraljevski i veličanstveni narod kakav doista jesmo. australski domorodac iz plemena Wurundjeri. izjavljujem da sam pročitao svaku riječ iz knjige Tihi zov Australije. U šesnaestom stoljeću nizozemski istraživač William Dampier je napisao da smo najprimitivniji i najbjedniji narod na površini zemlje.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful