I.

UVOD
1. POJAM SREDNJEGA VIJEKA U upotrebi tek od početka XIX. st. Prvi ga je upotrijebio Flavio Biondo. Vremenske granice tog razdoblja kod različitih su pisaca različite. Najčešće 476. tj. pad ZRC. Zapravo te se godine nije desilo ništa kardinalno, silazak mladog Romula Augustula s prijestolja nije bio nikakav problem. Drugi datum; doba Dioklecijana 284-305, osnutaka Carigrada 330., pobjeda Vizigota nad Carstvom kod Hadrianopola 378. Postojale su tendencije da se antičko doba i produži; do smrti Justinijana 565., ili čak do smrti Karla Velikog 814. kako su smatrali Voltaire, Diderot. Slične razlike su i u pojmu kraja srednjeg vijeka; pad Carigrada 1453., Kolumbo 1492., Luther 1517., kraj tridesetogodišnjeg rata 1618-1648., engleska revolucija 1642-1649., ili čak francuska revolucija 1789. To je sve umjetno zahvaćanje u neprekinuti povijesni slijed. 2. PREDUVJETI SREDNJOVJEKOVNE EPOHE I PROCESA FEUDALIZACIJE Tri bitne komponente u nastanku srednjovjekovlja i feudalizma. Dvije od njih nastaju u ZRC, a jedna u unutrašnjosti europskog kontinenta. Novi proizvodno-društveni odnosi, kršćanstvo, velike seobe naroda (germanski narodi, a za njima Slaveni). a) RAZVOJ ROBOVLASNIČKOG DRUŠTVA U KASNOANTIČKOM CARSTVU S propašću dinastije Antonina (smrću Komodovom 193.) započinje dugotrajna kriza Carstva. Duboka kriza sveukupne organizacije i strukture tadašnjega društva. Veliki zemljoposjedi u rukama malog broja ljudi mogli su funkcionirati dok je bilo osvajačkih ratova i puno robova. Neprekidni pad poljoprivredne proizvodnje. Zato vlasnici daju robovima po čestice svog imanja i daju im da vode samostalno gospodarstvo (tako postaju okućeni robovi; servi casati). Tako su robovi bili dužni davati gospodaru dio plodina, ostaju i dalje neslobodni ljudi ali zainteresirani da rade više nego rob na latifundiji. Dodjeljivanje zemlje proširilo se i na slobodne ljude koji su izgubili svoje posjede. Sklapaju ugovor koji se naziva conductio locatio a naseljenik colonus. Koloni su sve teže namirivali svoje dugove. Polako se obaveza iz novčane pretvarala u naturalnu. Koloni su postajali nasljedna funkcija; slobodan čovjek, ali opet ima obavezu obrađivanja zemlje. Servi i koloni statusom se sve više zbližavaju. Veliki zemljoposjed zvao se saltus. Saltusi su se davali u zakup procuratorima. Oni dijele posjed na imanja; funduse koje daju u podzakup conductorima. Jedan se fundus sastoji od dva zemljišta; jedan neposredno za konduktora a drugi podijeljen koji obrađuju koloni i servi. Koloni su najčešće davali 1/3 uroda žita, vina i ulja te 1/5 od uroda mahunarki. Servi su morali davati više a i raditi više na konduktorovu rezervatu. Ta je preobrazba značila napuštanje robovlasničkog sustava, koloni su postali trajno vezani uz zemlju ali gospodari ih nije mogao samovoljno otjerati postojali su točno određeni ugovori. Antičkom ropstvu ostala je slična samo kategorija robova koji su radili u samom rezervatu kraj ville. Nakon 2. i 3. st. privreda je u velikoj mjeri izgubila novčani i poprimila načela razmjene. b) GERMANSKI SVIJET DO SREDINE II. ST. N. E. Iberce i Kelte Rimljani su romanizirali, no područje naseljeno Germanima u Srednjoj i Sjevernoj Europi ostalo je slobodno. Do početka II. st. tri naziva germanskih plemena; Ingveoni, Istveoni, Hermioni. Skandinavski Germani vrlo rano počinju napuštati sjevernjačko ishodište; naposljetku se formiraju pod nazivom Vandala. Skandinavski doseljenici čine jezgru istočnih Germana, skupinu zapadnih Germana čine starosjedioci europskog kontinenta. Od -50 god. do 150 god. smiruju se, a preseljenjem Gota s donje Visle na C.M. Velika seoba.

1

c) STRUKTURA GERMANSKOG DRUŠTVA DO SEOBE NARODA Dva bitna izvora; Cezar u De bello gallico, i Publije Kornelije Tacit u djelu Germania. Cezar opisuje kako se Germani bave stočarstvom, lovom i zemljoradnjom koja nije bila intenzivna. Zemlja je posjed rodovske zajednice. Cezar ističe da Germani nisu gramzljivi za zemljom i novcem upravo radi takve organizacije. Germani poznavali i vojnu organizaciju zbog čestog seljenja za plodnom zemljom. Tacit govori o trajnim naseljima, razvitku. Zemlja se davala tzv. velikoj porodici koje je obuhvaćala i do tri pokoljenja s više desetina članova. Šume, pašnjaci i vode su uvijek zajedničke. Razvija se dvopoljni sustav (usjev-ugar). Kasnije se s dvogodišnjeg prelazi na četverogodišnji ciklus. Podjela među porodicama se vrši različito; po kvaliteti zemlje; svatko dobiva jednaki broj kvalitetnih i manje kvalitetnih čestica. Naravno ni Germani nisu bili imuni na društvenu diferencijaciju. Ratni odlični su dobivali kvalitetnije stvari/robove. Tacit govori da je položaj germanskog roba bio kao rimskog kolona. Postupno odličnik oko sebe stvara ratnu družinu koju hrani viškom svojih dobara. Rodovsko selo – župa – pleme. U nekim plemenima već pravo nekih obitelji da daju reges (kraljeve) tj. prvake roda. On je bio samo najugledniji starješina (vojna demokracija). Plemena bliže Rimljanima brže se diferencirala. d) ODNOSI RIMA S GERMANIMA Na kraju II. st. n. e. iznenadna provala Germana na rimsko područje radi poplave mora s područja Danske i Njemačke. Za Cezara prodor Germana (Sveva) u Galiju, otada gotovo 100 godina Rimljani ofenzivnim pothvatima «brane» područje. Željeli su pomaknuti granicu s Rajne na Labu no nisu uspjeli. Od kraja I. st. n. e. počela epoha defenzive Rima (limes germanicus). Dopustili su im formiranje Germanie superior i inferior. Uravnoteženo stanje poremetili Markomani, mir dramatično uspostavljen a granica na Dunavu. U prvoj polovici III. st. Rimljani su čak otkupljivali mir. Stvoren nasljedni sloj vojnikagraničara kojih je puno bilo germanskog podrijetla. Nova etapa je za vrijeme građanskih ratova u Italiji. Godine 253. car Valerijan poveo vojsku s rajnskih granica protiv Emilijana. Započele masovne provale Franaka, Alamana preko Rajne i limesa. Dioklecijan smirio situaciju. Sljedeći val nakon smrti cara Konstantina 337. Potreba za efikasnijom obranom; podjela carstva nakon Teodozijeve smrti 395.; Arkadije i Honorije. Konačna etapa; nasrtaj Huna na državu Istočnih Gota (Ostrogota) – domino efekt. e) POSTANAK KRŠĆANSTVA I RANA ORGANIZACIJA CRKVE Poslanice Sv. Pavla Rimljanima, Korićanima i Galaćanima već od 50., 60. godine nemaju nikakvih podatka o historijskom Isusovu životu. Josip Flavije također ne spominje; doduše u tekstu postoji jedan odlomak ali umetak kasnijeg redaktora. Isus je zaista živio ali kao prorok neke mesijanističke sekte. Vlasti su ga u petak uoči Pashe smaknule jer je zavodio narod. Isusova smrt događaj Božje volje; uskrsnuće. Posebne zajednice helenista i zajednice dvanaestorice. Pavao iz Tarza prvobitno neprijatelj Isusovih sljedbenika no teško je podnosio ograničenja Mojsijevih zakona, počeo propovijedati o Isusu. Božje kraljestvo neće biti na zemlji nego na nebu; to ga razlikuje od Petra i Isusovog brata Jakova pa je Pavao morao tri puta ići u Jeruzalem da opravda svoj nauk. Počeo je propovijedati samo poganima. Treći put je doživio slom, izvršio pokajanje no osuđen na smrt 62. Pavao je usvojio dva obreda; krst i lomljenje kruha. Kršćanstvo se formira konačno tek na pragu srednjeg vijeka. Judeokršćanstvo Petra i Jakova razbijeno Titovim osvojenjem Jeruzalema 70. Stvoren mit rođenja od Djevice. Najprije organizacija kod dvanaestorice pod vodstvom Isusovih rođaka (do Tita). Kod paulina; karizmatični oblik propovjednika. Kasnije instuticionalizacijom izabrano vodstvo najuglednijih; prezbiteri. Episkopi i đakoni (vršitelji obreda). Tako se svećenstvo polako odvaja. Svećenici se čak bore protiv karizmata tj.

2

putjućih učitelja koji nisu pod nekom institucijom. Sve važnija disciplina k Crkvi, uvjet spasenja nije samo vjera u Krista (kao kod Pavla). Polako na prijelazu u II. st. raste broj kršćana imućnih ljudi. Dva polariteta kršćanstva – na strani obespravljenih i prilagođavanje poretku svog vremena. Teritorij biskupije se poklapao s područjem provincije. Druga polovica II. st. doba afirmacije rimskoga biskupa nad ostalim biskupima u Carstvu. Viktor prvi faktični papa. Krajem II. st. organizacija spisa; četiri evanđelja, apokalipse, Djela apostolska, 21 poslanica Pavla iz Tarza i drugih autora. Sumnje u Isusovu jednakost s Bogom-Ocem. Monarhijanska hereza – sin i duh podređeni Ocu. III. st. Sabellius – dvije Isusove naravi ljudska i božanska. IV. st. arijanska hereza; učenje aleksandrijskog svećenika Arija – osuđeno na koncilu u Nikeji 325. Preneseno kod Gota gdje je živjelo još par stoljeća. 311. car Galerije edikt o toleranciji, 314 Crkva se odužila tako da je uskratila pričest vojniku koji dezertira. Od 337. svi su carevi kršćani. 356. zakon o zabrani poganskih kultova a 380. car Teodozije edikt gdje je kršćanstvo jedina dopuštena vjera.

II. EUROPA U DOBA VELIKE SEOBE NARODA
1. GOTI DO HUNSKE PROVALE Sredinom I. st. pr. n. e. Goti su napustili Švedsku i prešli na ušće Visle potjeravši Rugijce. Podvrgnuli Vandale i stupili u kontakt s Estima (precima Prusa). Doprjeli do Dnjestra, poremetnju među Slavene; i neke primorali da s Markomanima napadnu Carstvo. U prvoj polovici III. st. n. e. razdvajanje Gota na Istočne ili Ostrogote i Zapadne ili Vizigore. U drugoj polovici III. st. prodiru preko donjeg Dunava, 257. Rimljani vuku legije iz Dakije. Godine 269. Goti doživljavaju veliki poraz, novi poraz 332. Konstantin u Panoniji; puno Gota naseljeno u C. Sredina IV. st. miruju, vrijeme runa. Wulfila podrijetlom Got prevađa Bibliju na rune. Ostrogoti u IV. st. malo izvora. Rodovsko društveno uređenje. 2. HUNSKI NAPAD I POČETAK SEOBE GOTA Kineski izvori govore o Hunima još od III. st. pr. n. e. Turmensko mongoloskog podrijetkla. Tek od sredine II. st. n. e. postaju bitni za euroazijski prostor. Prvo napadaju Ostrogote; kralj Hermanarih se ubija 370. Dio se Ostrogota pokorio a dio povukao na zapad. Vizigoti su zatražili utočište na rimskom tlu. Vizigoti naseljeni kao etnička cjelina s svojim pravima. Huni su prenijeli središte u Panoniju. Vladali tu sve od početka druge polovice V. st. 3. SEOBA VANDALA, ALANA, SVEVA I DOSELJENJE BURGUNDA NA RAJNU Vandali su u I. st. pr. n. e. boravili na srednjoj i gornjoj Odri. Dvije skupine; Silinzi (na srednjoj Odri) i jugoistočni susjedi Hasdinzi. Goti poremetili odnose; Silinge potisnuli dublje u Šlesku a Hasdinge razbili na fragmente. Vandali, Alani i Svevi su tijekom 407. zauzeli Galiju. 409. su prešli u Hispaniju. Vizigoti su došli u Hispaniju i borili se protiv; istrijebili Silinge, no Rimljani su se bojali prevelikih uspjeha Vizigota i opozvali Valiju. Hasdinzi i Alani su prešli u Afriku, a 439. osvajaju i Kartagu. Zauzimaju i Sardiniju, Korziku, Baleare a 455. pljačkaju Rim. Alanovandali 534. postaju žrtva Justinijanova vojno-političkog plana. 4. SEOBA VIZIGOTA I TOLOZLATSKO KRALJEVSTVO VOJNI I POLITIČKI SLIJED DOGAĐAJA Vizigoti su brzo nakon dolaska na područje C došli u sukob s državom. Već 377. dolazi do pobune. Doprli su do zidina Carigrada. Da im se odupre car Valens je okupio vojsku ali 9.8.378 kod Hadrianopolisa doživljava težak poraz, i car pogiba. Nakon toga Goti se

3

Burgundi su se naselili na rijeku Majnu. Obavezao se da će očistiti Hispaniju i vratiti Placidiju. Nakon pada Vizigota u Galiji brzo su pali i Burgundi. Vladar Teodorih je riješio unutrašnje sukobe i počeo ugrožavati 4 . no i novom caru nanijeli težak poraz kod Soluna. Nepot 475. uzdiže Romula Augustula. ODNOSI: plemstvo. Vratili se i napali Galiju. Naslijedio ga je Ataulf. priznaje Eurihu (Vizigotu) samostalan teritorij. PRIVREDNI I DRUŠTVENI RAZVOJ DO NAPUŠTANJA GALIJE Društvena diferencijacija Gota dolazi do vidjela u Akvitaniji. Nakon što je I C preuzelo Zapadu Istočno Ilirik Goti su počeli pustošiti Epir i naselili se ondje. treći put tek uspjeli 410. opozvani su s čišćenja i dopušta im se naseljenje između Loire i Garonne. drugi puta povukli se u Panoniju. Zato su Ostrogoti (koji su stvorili kraljevstvo i Italiji) pritekli u pomoć Vizigotima i počeli rat protiv Burgunda. Iste godine Rimljanin Orest primora Nepota na abdiciranje i 475. a Odokakr samo ispomoć na Z. PRIVREDNI I DRUŠTV. Krajem V. Franci najveća opasnost za Gote. Stilihona su makli jer je bio German. st. Car Zenon imenuje Julija Nepota. st. 435. OSTROGOTI OD PROVALE HUNA DO OSVOJENJA ITALIJE Ostrogoti su pod vlašću Huna živjeli u Panoniji. Teodorih nasljeđuje Valiju. no na jugu se Alarih razbolio i umro 410. Borili se i u Galiji. Borili se protiv Huna kao rimski saveznici kad je Atila napao Galiju. st. U prvoj polovici III. opkolili ga drugi put. Franci se obračunavaju s Vizigotima ali ih Burgundi iznevjeravaju. srednji stalež i niži stalež. 500. SEOBA I NASELJAVANJE BURGUNDA VOJNI I POLITIČKI SLIJED DOGAĐAJA Došli s otoka Bornholma. oba su cara odbili Atiline zahtjeve i Atila napada preko Galije u Italiju.raspršuju jer nisu uspjeli osvojiti Carigrad. 532-534. 5. neuspjeh. Vizigoti su preko Sicilije namjeravali u Afriku. Franci napadaju ali Burgundi se uz pomoć Vizigota uspješno obranjuju. Brakovi među Rimljnima i Gotima zabranjeni do VI. ubrzo umire a carem postaje Valija. 452. doprli do Rima. Izrazito neprijateljski odnosi arijanaca i katolika. Klodovik se 492. godine. Od 445. U Italiji posljedne godine ZRC. vlada Atila kod Huna. a Goti su 408. Ratovali protiv Alamana i stekli simpatije Rimljana. Rufina. oko 450. već za Gundobada5 6. Vizigoti zbog tih događaja proširili vlast u Galiji. Zenon jedan car. Tu se oženio Placidijom. Uto dolaze Huni. Goti poraženi i morali se povući iz Galije. Vojska razorena zaraznim bolestima posluša papu Leona I. Germanski vojni plaćenici se bune i pod vodstvom Odoakra smakli su Oresta a Romula zbacili s vlasti. 436. Sačuvali rimsku podjelu na provincije. Udružuju se s Svevima i počinju potiskivati vlast Rimljana na Pirenejima.C. nakon podjele na Z i I Goti kreću na Carigrad no preusmjerili se za Istočni Ilirik radi mita prefekta I. otada su samo na Pirenejima (Toledo). Franci opasnost. Nakon Teodozijeve smrti 395. 451. 418. Carstvo je 382 sklopilo s Gotima mir i naselili ih u donjoj Meziji. se pokušavaju širiti u Galiju ali bivaju suzbijeni. Treći puta. Huni provaljuju i ubijaju kralja (osnova epa o Niebelunzima). Nakon smrti cara Teodozija II. i Atila se vraća u Panoniju. no Stilihon (Z C) prisilio ih je na povratak u Meziju. prvi puta su se povukli u Istru i Dalmaciju. Aecije (Rim) im dopustio preseljenje južno od Ženevskog jezera. Vizigoti ustoličuju svoje kandidate na carsko prijestolje i pobjeđuju Sveve. Nakon toga uputili su se u Sjevernu Italiju. Područje od Blatnog jezera do Dunava pripalo je Ostrogotima. Presudna bitka 507. Atila napada izravno Italiju. razorio je Akvileju (bjegunci osnivaju Veneciju). presudan sukob u kojem ipak Atila gubi najviše od vizigotske vojske. blitu Poitiersa. oženio Klotildom burgundskom katolkinjom. Zarobili carevu sestru Placidiju. Car Gracijan postavlja Teodozija da se bori protiv Gota. 507.

) arijanstvo osuđeno u Carigradu. Odoakru u Italiji priznata autonomnost. Umire u Parizu 511. Dogovorili se o podijeli Vladanja u Italiji no Teodorih ubija Odoakra u zasjedi prilikom posjeta. uzvanici kod kraljeva stola. Nastavak antike ali s promjenama. Istok. Od rodovskog do predfeudalnog ustroja. Sačuvala se i seljački posjed. Opterećeni porezima seljaci daju svoj posjed u imanje velikaša i rade kao koloni. i kulturnom tradicijom antike preoblikovanom u kršćanstvo. Za vrijeme namjesnika Aecija sudjelovali protiv Huna. st. na tri velike prefekture. kategorija kolona.) od Zlatnoga roga do Mramornoga mora – najbolje utvrđen Carigrad. a državu dijeli na 4 sina. sin riparijskog cara ubija oca i Klodovik ga osvećuje i tako postaje vladar. u seljačkoj općini. Stapanje više plemena. Robovi dobivaju dijelove zemlje koje obrađuju i donose novac zemljoposjedniku u grad (agrarni robovi = servi casati). 507 kod Poitiersa osvajaju cijelu Akvitaniju (Vizigote). 7. possesores – vlasnici rimskih imanja koji su pomogli Francima. mitrokomiji (periodička preraspodjela zemlje). Umjesto dvopoljnog uvodi se tropoljni sustav obrade. U 6 st. PREINAKE I NOVA STANJA U EUROPI NAKON VELIKE SEOBE 1. Tek od kraja VI. Livade zajedničko dobro. koja je pogodila Zapad nije toliko došla i na Istok. U Toksandriji krvno-rodbinske zajednice. Godegisil (burg. Salijski se Franci naseljavaju kao federati u Toskandriji. Ripuarski i Istočni. 425. definitivno oporavlja. st. Gotovo faktično vezani uz zemlju. III. Tri vrste Rimljana u Fran. Čest i kolonatski odnos. RAZVITAK ISTOČNORIMSKOG CARSTVA (BIZANTA) DO JUSTINA I. 381. Sve veće razlike Istoka i Zapada. Istok ima tradiciju Rima. 11 st. U borbi protiv 5 . Arijanstvo čak 359. U srednji vijek IRC ulazi s robovima. st. Prije napada na Burgunde porazuju Alamane.Carigrad. ispreplitanje Crkve i države. Robovlasničko se društvo sačuvalo iako je evoluiralo. doseljavanjem slavenskog stanovništva dolazi do većih promjena. ali zbog ustanka 400. Italija i Galija kasnije dodani Ilirik.5. Istok postao prosperitetniji i 11. IRC se već u IV. Zasebni put IRC počinje naravno Arkadijem. Glavni su Salijski Franci. nema još klasne podvojenosti na selu. Dioklecijanova reforma spasila Carstvo bar na kratko. U vojsku IRC uzimani su i Germani. I JUSTINIJANA I. pobijedili Odoakra koji se morao povući u Ravennu. Oko 509. Kriza III. 486 napadaju Syagrija (rimskog namjesnika) i postaju susjedi Vizigotima. najviši ali ne mogu se boriti za Franke. Na Istoku car postaje najviši zaštitnik Crkve. i V. Na taj način se vrši odgoda feudalizacije sve do 10. baštinu helenizma i kršćanstvo. dug je bilo skoro pa nemoguće vratiti.330. drugi put (nakon Nikejskog koncila 325. princ) izdaje brata Gundobada. SEOBA FRANAKA I STVARANJE KRALJEVSTVA MEROVINGA VOJNI I POLITIČKI SLIJED DOGAĐAJA Ime Franci prvi puta tek u III st. tributarii – kao i liti. proglašeno državnom vjerom. u Carigradu osnovano sveučilište. Prijestolnica Klodovika je Pariz. IRC nagovorilo Teodorika da napade Odoakra. Antički polis nestaje ali se gradska privreda održava. Za Teodozija sagrađen trostruki zid (dovršen 439. Državi. Konstantin imao podjelu 324.. Polako ih ne počinju povezivati rodbinske veze nego susjedska mjesta na zemlji. 357. convivae regis. Konstantinopolis postaje glavni grad. Klodovik se ženi burgundskom princezom Klotildom. PRIVREDNI I DRUŠTVENI ODNOSI KOD FRANAKA U VRIJEME FORMIRANJA NJIHOVE DRŽAVE U GALIJI Poznati Salijski zakonik (5-6 st. 378 pogibija cara Valensa slom arijanstva. nakon toga uzimani samo kao pojedinci. a ne etničke skupine.) Razvitak strukture od 250 godina.

Italska se sastojala od 19 provincija. neprekidna imovinska diferencijacija. te su jedno vrijeme čak priznavali autoritet Teodoriha I. Kulminacija s Nestorijem (carigrad. a ekumenski koncil 381. pobijedili su monofiziti. koji su vršili razaranja pod balkanskim provincijama završila se tek odlaskom Ostrogota u Italiju 489. Izgubila je tako superiorni položaj u državi. bacio prokletstvo na carigradskog patrijarha. Na čelu pravosuđa bio je gradski prefekt a upravnu vlast vršio je vikar. granice počinju uznemiravati Slaveni i Bugari. Nakon što su se riješili i germanske opasnosti. Porezi su remodulirani. Nestorije osuđen i zbačen. u Efezu 449. a oni su birali najviše gradske magistrate. on umire. No. Aleksandrijski se svećenici bunili radi toga. To je povrijedilo papinske interese pa je Feliks III. Ratovali su protiv njih sve do 498. Teodorih je štedio interese rimskih zemljoposjednik i naselio Ostrogote na područja koja su ranije zaposjeli Odoakrovi Germani. svladani. Nemoć državnog aparata prema tome bila je očita. Rimljani su na snazi imali rimsko pravo a Goti već u VI. Najviši upravitelj bio je pretorijanski prefekt sa sjedištem u Ravenni. uniformirani. Anastazije je u IRC imao 6 . nasljeđuje ga sam Zenon 474-491. priznao svećeničko prvenstvo na Istoku carigradskom patrijarhu.arijanstva sudjelovali i aleksandrijski teolozi. Zauzeli su samo zone u srednjoj i sjevernoj Italiji. Nosio je carski grimiz. U paklenom trokutu Carigrad-Rim-Aleksandrija nitko sam nije bio dosta jak. Morao je uvesti režim koji će se razlikovati od Odoakrova ali i zadovoljiti ostrogotske vojne organizacije. Nije htio stopiti Ostrogote i Rimljanje u jedan narod. te ubili Zenona preostali su još isaurijski najamnici. Kasnije se car Anastazije priklonio monofizitizmu. S vremenom namnožavanjem Gota posjed se usitničio te je bilo sve više siromaštva. Počele su i žalbe Rimljana IRC. kada su ih naselili u Trakiji. tako je zaoštrio nesuglasice s Rimom. On se zalagao za barbare. Kirilovi sljedbenici nastavili s monofizitstvom. U Halkedonu 451 proglašene Leonove tvrdnje. Udružili su se Rim i Carigrad. Povoljne unutrašnje stanje dale su Teodorihu priliku da povede snažnu vanjsku politiku. Svev Rimicer (general ZRC) tražio pomoć od IRC koji pomažu pomorskom ekspedicijom ali ne uspijevaju. Najveća opasnost bili su Gepidi (Panonija) no 504. Teodorih je osvojio Italiju kao mandator istočnorimskoga cara. Carstvo je imalo dvije prefekture: Italiju i Galiju. 2. Goti su sami imenovali svoju upravu. Teodorih je premda arijanac sačuvao nepristranost. To je prvi formalni rasko I i Z crkve. Sve to učinilo ga je najmoćnijim čovjekom za prva dva decenija VI. Arijanske i katoličke crkve postojale su paralelno. Pošto su Goti bili naoružani vojnim su pritiskom djelovali na male i srednje zemljoposjednike za parcelama. Za cara Anastazija 491-518. Svaki je Got dobio 1/3 imanja. Goti i Rimljani imali su pak zajedničkog državnog poglavara. Nakon Anastazija Justinijan se okreće opet k politici pokušaja spajanja. st. Zenon 482 objavio edikt o pomirbi monofizitstva i duofizitizma. Poduzimao je i pametne ženidbene akcije (sam se oženio Kolodovikovom kćerkom Andofledom). no papa Leon I. General Aspar podrijetlom Alana 451 nakon Marcijanove smrti dovodi na prijestolje Leona I. patrijarhom) kojem se suprostavio aleksandrijski Kiril. Za to vrijeme unutrašnji odnosi postajali su sve lošiji. 484. Na čelu grada bila je kurija (vijeće). govori da Krist ima i božansku i ljudsku narav. Alanovandali su bili zauzeti svladavanjem otpora svog katoličko afro-rimskog stanovništva a Vizigoti su imali problema s Francima. Ukinuta je krvna osveta. Doseljenjem u Italiju nestao je i njihov rodovski poredak. Nova opasnost od Germana vrebala je IRC. KRALJEVSTVO OSTROGOTA U ITALIJI DO POČETKA RATA S BIZANTOM Više puta Italija pretrpjela napade barbarskih naroda. zakonik koji se samo temeljio na rimskom pravu. smanjeni. Naslijedio ga je Zenonov sin Leon II. Upravnike provincija imenovao je kralj na prijedlog pretorijanskog prefekta.

problema s isplaćivanjem vojske (Vitalijan, sa svojom vojskom pod zidinama), borbe mono i duo fizita. U takvim okolnostima 518. umire Anastazije. Nasljeđuje ga polupismen vojnik Justin I. koji sa sobom dovodi nećaka Justinijana kojem daje svo moguće školovanje. 527. godine Justin ga je posinio i uzdigao za suvladara. Justin se izmirio s papom; 518. je zbacio sve monofizitske biskupe! 523. se počinju proganjati i arijanci u IRC. Popularnost IRC u Italiji raste. Ostrogotske su vlasti otkrile pismo sumnjiva sadržaja upućeno caru. Kao autor optužen je pretorijanski prefekt Albin; u njegovu obranu ustao je Beocije (filozof) s Teodorihova dvora. Beocije je zato smaknut 524. U jesen 525. Teodorih šalje u Carigrad delegaciju na čelu s papom Ivanom I. da ukine okrutnosti prema arijevcima; uspio ih je samo ublažiti. Po povratku Teodorih je papu smjestio u zatvor gdje je papa i umro. Ubrzo 526. umire i Teodorih. Vlast je prešla na unuka Atalarika a funkciju je vršila njegova mati Amalasvinta pošto je imao samo 8 godina. Željela je popraviti odnose Rima i Carigrada. Već 534. umire Atalarik u dobi od 18 godina. Amalasvinta se udaje za bratića Teodata koji je zatočuje i daje je zadaviti 535. Justinijan je prepoznao priliku i 535. dao ultimatum; ili će Teodat abdicirati; no Teodat odbija i počinje 20-godišnji rat koji je uništio ostrogotsku državu i blagostanje Italije. 3. BIZANT U VRIJEME JUSTINA I. I JUSTINIJANA I. Stanje u javnoj upravi je bilo vrlo loše. Bilo je puno razbojništva pa su ljudi bježali u kolikotoliko siguran Carigrad koji je postao prepun prosjaka, skitnica i pustolova. Najopasnije mjesto bio je gradski hipodrom (zahtijevalo se od cara, parole, stranke s vođama pojedinih kvartova grada). Stranka plavih i zelenih. Prije ih je bilo 4. Zeleni su bili monofiziti i protivnici vlasti, zastupali i trgovce. Plavi su bili duofiziti, jak utjecaj velikih zemljoposjednika. Složeno stanje dodatno pogoršavaju pripreme za rat s Perzijom. 506. perzijski kralj Kobad je morao pristati na mir s IRC. 522. diplomacija IRC je postigla da Lazika, mala kraljevina podno Kavkaza otkine od Perzije i spadne pod IRC. 526. Perzijanci su napali Iberiju (Gruziju) i preko nje Laziku, time je nakon 20 godina mira obnovljen bizantsko-perzijski rat. JUSTINIJAN I. U vrijeme prvih borbi protiv Perzijanaca umire Justin I. a nasljeđuje ga nećak Justinijan I 527-565. Uveo proskinezu. Kodifikaciju rimskog prava, podvrgnuo papu sebi. Imao je sposobne suradnike. Najvećeg pravnika Trebonijana, pretorijanskog prefekta Ivana Kapadokijskog; administratora, vojskovođe; Belizara i Narsesa. Jaka ličnost njegove žene carice Teodore; kao što piše Prokopije iz Cezareje bila je kći čuvara zvijeri na hipodromu, prostitutka (glumica). Bila je vrlo inteligentna ali i sklona spletkama. Prva zadaća Justinijana rat s Perzijom. Perzija je htjela preko Sirije na Sredozemno more radi trgovine. Za Bizant pak bio je važan slobodan pristup Potkavkazu odakle su mogli zaobilazeći Perziju sa sjevera komunicirati s Srednjom Azijom i Kinom. Belizar se na početku proslavio, ali je doživio tekžak poraz 531 na gornjem Eufratu. 532. je sklopljen vječni mir po kojem je u Mezopotamiji ostao status quo dok je na Kavkazu Lazika pripala Bizantu a Iberija Perziji. U isto vrijeme se na donjem Dunavu pojavljuju Bugari i Slaveni. Nakon propasti Huna oni su boravili uz Crno more. Nakon teškog poraza 468. više od 10 godina ne napadaju. 481. pojavljuju se ponovno pod imenom Bugara; etničkoj skupini pridružio se novi turanski priljev. Bugari su od kraja V. st. ugrožavali trakijsku granicu Carstva, često se povezuju s akcijama Slavena. Osobito teške borbe 530-533. za unutrašnje krize u Bizantu.

7

532. pobuna «Nika» od strane monofizitana hipodromu. To je značilo pobijedi nasuprot tradicionalnom pozdravu za cara Tu vincas Ti ćeš pobijediti! 15.1.532. proglašeno je zbacivanje Justinijana i Teodore s vlasti. 18.1. ustanici su za cara postavili Anastazijeva nećaka Hipatija, Justinijan je bio spreman na abdikciju no ne i Teodora. Na njen poticaj Belizar i Mundus su opkolili hipodrom a Narzes je podmićivanjem uspio pridobiti prvake plavih za Justinijana. Belizar je ušao na hipodrom i pobio 30 000 ljudi. Nakon toga pristupio je likvidaciji alanovandalskog kraljevstva u Africi. Sjevernoafričko stanovništvo je bilo razočarano germanskom vlasti. Robovi i koloni ostali su u jednako podređenom položaju. Alanovandali su grabili sve veće posjede. 523. na prijestolje je iz Carigrada trebao doći Hilderik koji je bio sklon Rimljanima ali je protiv njega skovana zavjera i postavljen je drugi član. To zbacivanje Hilderika poslužilo je Bizantu kao povod. Pod vodstvom Belizara 533 zauzimaju Kartagu a uskoro zatim zarobljen je i kralj Gelimer. Tim je nestala alanovandalska država. Posjedi su vraćeni Rimljanima a arijanska je crkva ukinuta. Ipak Bizant je sve opteretio velikim porezima pa su počele pobune koje su ugušene oko 540. U vlasti Bizanta ostao je sam Tunis a ostalo u vlasti starosjedilaca Berbera. 535. stiže vijest iz Italije o ubojstvu Amalasvinte. Mjesec dana iz počinje 20-godišnji rat Bizanta s Ostrogotima. U godinu dana osvojili Dalmaciju, Siciliju i iskrcali se na Apeninskom poluotoku. Potisnuti su Gote sjeverno od rijeke Po. No, 540. Perzijnaci su preoteli Laziku i Siriju s Antiohijiom; Bizant sklopio primirje 545 te počeo Perziji plaćati visok godišnji danak. Do 541. kod Ostrogota su se smijenila 4 kralja, a Vitiges je čak i zarobljen. 541. promjena s Totilom. Koji počinje sa sustavnom kofiskacijom zemljoposjeda Rimljanja, pridružuju mu se i robovi, koloni. Belizar je poslan u Italiju s premalenim snagama te daje ostavku. Nasljeđuje ga Narzes koji dobiva jaču vojsku te je nanio Ostrogotima veliki poraz blizu Perugie na mjestu Busta Gallorum. U borbi je poginuo više od 10 000 Gota i sam Totila. Ostavi Gota su se povukli sjeverno od Po. S novim kraljem Tejom su došli sve do Napulja po njihovo blago u Cumae. Međutim doživjeli su težak poraz. 555. kapitulirala je najveća tvrđava Compsa, 562. i Bresica i Verona; tako je cijela Italija bila pod vlašću bizantskog cara. Veliko gospodarsko, prometno, kulturno nazadovanje Italije. 15.8.554 Justinijan izdaje Pragmatičku sankciju kojom pobija sve darovnice Totile. Reorganizacija. Ipak je Narzes kao vojnik imao svu faktičnu vlast. Još prije kraja bitaka s Ostrogotima Bizant je intervenirao u Hispaniji. Tamo je pomogao Atanagildi da dođe na vlasti i tako su dobili jugoistočnu trećinu poluotoka. IRC tako je imalo sve obalne zemlje Sredozemlja osim Katalonije, Septimanije, Provanse. JUSTINIJANOVA UNUTRAŠNJA POLITIKA Ojačati državni organizam. Velika akcija kodifikacije rimskog prava. 528. komisija s Trebonijanom na čelu. Nakon godinu dana izdan Justinijanov kodeks, Digesta, Institutiones (priručnik) te krajem Justinijanove vladavine Novellae. Sve to čini Corpus Juris Civilis koji nije bio samo kopija predložaka nego svjedoči o promjenama iz antike do Justinijana. Utjecaj kršćanstva te helenizacije što se vidi u grčkom jeziku. 535. povećao plaće činovnika da ne bi bilo mita, uveo svečanu zakletvu. Smanjio činovnički aparat. Forsirao javne radove, ponovno sagrađeni gradovi; Antiohija. Pomagao srednji sloj obrta i trgovine kojima je to trebalo da ih štiti od velikih zemljoposjednika. Vanjska trgovina orijentirana prema Istoku. Velik uspjeh 552. kada su počeli raditi svilu. Ipak porezi su bili veliki a državna služba činovnika omražena radi podmitljivosti.

8

JUSTINIJANOVA CRKVENA POLITIKA Nakon spora 518. Crkva je stalno jačala. U Carigradu više od 150 samostana. Redovnici su formirali svijest ljudi toga doba. Justinijan se postavljao kao teolog, progonio Židove. Sa monofizitima nije bio tako odlučan jer su bili prejaki a i Teodora im je bila priklonjena. Čak je jedno vrijeme postavio Antimija kao patrijarha (monofizita). No svrgnuo ga za ostrogotskog rata. Jakov Baradaj (jakobitska crkva) značajna ličnost monofizita – obnova monofizitizma. 548. Justinijan je rekao papi da mora objaviti osudu trojici halkedonskih teologa (kompromisno rješenje za monofizite), papa je to prisilno učinio da bi već 550. to povukao. Tako su u carigradskoj crkvi Sv. Petra i Pavla vojnici fizički vukli papu. 554. papa je morao odobriti carevu odluku. Svi su na to pristali osim milanske i akvilejske shizme. Justinijanova vladavina se završila u iscrpljenosti ekonomskih i ljudskih snaga; pothvati nerazmjerni s mogućnostima. Kraj njegove vladavine 565. olakšanje. 4. PODRIJETLO I RAZMJEŠTAJ SLAVENSKIH NARODA Pradomovina između gornje Labe, Odre, Baltičkog mora, Dnjepra i Karpata (lužička kultura). Pred nizom Germana povlačilo se i slavensko stanovništvo prema istoku i jugoistoku. Nakon toga krajem IV. st. n. e. vrše se uzvratni pokreti Slavena na Zapad prema Odri, Labi i Saali, Češku, Slovačku i zapadnu Panoniju u tri struje. Lužička kultura; krvnorodbinska organizacija, kolektivno gospodarstvo. Pomalo čvršće organizirana plemena s ratnim vođama na čelu. Prve pisane informacije piše Herodot iz Kalikarnasa; o Skite-orače; podanici Skita neki praslaveni (na gornjem Bugu). Na tlu pricrnomorskih stepa razvitak je tekao nešto brže; Skiti, Tračani, Germani, Slaveni. Tek oko pola tisućljeća nakon Herodota zapisi o Slavenima; Plinije Stariji, Tacit, Ptolomej. Mnogo više podataka donosi gotski pisac iz VI. st. Jordanes – temelji se na Kasiodorovoj Povijesti Gota, poslije izgubljenoj. Huni koji su prešli u Panoniju a nakon poraza daleko na istok k Volgi. Slaveni su mogli nesmetano prema obalama Crnog mora i donjem Dunavu. Jordanes Slavene naziva Veneti. Kasnije je to ime samo za zapadnu skupinua jugoistočna i istočna; Slaveni i Anti. Ostala su imena izvedena iz imena Veneta. Bugari su turansko pleme zajedno s Utigurama i Kutrigurama. Stupaju u vezu s Bizantom i već 482 sudjeluju kao saveznik u borbi protiv Ostrogota na Balkanu. O kraja V. st. provaljuju preko donjeg Dunava. Car Anastazije je pred Carigradom dao podići zid kao pojačanje starijeg radi njih. Često su s njima haračili i Slaveni. Od Justina navode se baš napadi Slavena. IRC je tako moralo organizirati ratni sukov Langobarda i Gepida te napad Avara na Bugare i Slavene. No to je naposljetku donijelo štetu najviše Bizantu. 5. BIZANT, LANGOBARDI, AVARI I SLAVENI DO POČETKA VII. ST. DOSELJENJE LANGOBARDA Došli su s danskih otoka na kopno i bili prvi susjedi Vandala te su uzmakli pred njima na zapad kod donje Labe. Tu borave do IV. st. U VI. st. zauzimaju državu Herula u južnoj Slovačkoj te proširuju snagu na Moravsku, južnu Češku i Donju Austriju. Pomogli su IRC pa im je Justinijan dopustio da zauzmu zapadnu Panoniju 546. Tako su postali susjedi Gepidima (skandinavski doseljenici i gotski ostaci, živjeli pod hunskom vlašću). Tako su Langobardi bili policajci Gepidima ali im to nije išlo pa su morali tražiti pomoć IRC. AVARI Su trebali biti policajci Bugarima, Slavenima i Gepidima. Podrijetlom su iz jugozapadnog Sibira. Najprije su pokorili Utigure. Carstvo ih je usmjerilo protiv Anta. Poslali su molbu Justinijanu za Dobruđu 562, car im je dao sam usko područje u sjeverozap Srbiji, s zadaćom

9

Heraklije je 619. koji su uništeni 567. Već 600. vojska u rasulu. Prihvatili su poziv Langobarda da unište Gepide. AVARI I SLAVENI – DRUŠTVENO UREĐENJE Avara je bilo 20 000 vojnika u dva tumena + 2 tumena Utigura i Kutrigura + 1 Huna + 1 pridošlica iz Azije. Foka je uhvaćen i smaknut a Heraklije mlađi postavljen za cara 5. Slaveni su zauzeli cijelu Vlašku nizinu. a 582. Kagan se odrekao područja između Dunava i Balkana i vrhovne vlasti na Skandinavijom. Slaveni su se dosta bavili zemljoradnjom. To se sve nastavlja i za Tiberija II. Doseljenje Avara u Istočnu Panoniju i odlazak Langobarda u Italiju su vrlo bitni za Slavene.da brane od Gepida koji su dobili Srijem. Perzijanci su i dalje napadali. u malim razasutim selima. 586. Najviše podložnika. Za Heraklija samo Mala Azija podijeljena na teme. IRC tada je spasila kuga u redovima neprijatelja. To je bilo slično kao što su 10 . Rat s Perzijom 572. Dva puta je avarski kan Bajana udario na franačku granicu na Labi ali nije uspio. U Zakarpaću su razbili savez Duljeba i Bijelih Hrvata. Otvoren je put Slavenima za naseljavanje. Izgubljen dio Italije. pao je i Sirmium (Srijemska Mitrovica). jer je Justin II. Langobardska i Franačka granica za Slavene i Avare bile su konačne ali ne i bizantska. BIZANT U DOBA FOKE I HERAKLIJA FOKIN TEROR. invazija Slavena na Balkan. avarska jezgra u ist. u dolini gornje Drave s Bavarcima. Slaveni isto. Jedina robovska snaga – obrtnici. Zeleni su počeli protiv njega. iduće godinu u Istru a istodobno iz Skandinavije su pred Dugim zidom. niz provala u Trakiju. Teror aristokracije. kupio mir s Avarima. prodiru i u Dalmaciju. Maurikije je mislio 602. preotimanje u Hispaniji. a istočna Panonija. Kod Slavena nije postojalo ropstvo kao trajna institucija. Maurikije je zbačen i ubijen a car je Foka 602-610. 597. Rat traje do 591. sve više duševno bolestan.. Zeleni su se priklonili Foki.10. Stočarstvo i uzgoj konja. zajedno s Avarima napadaju Bizant. Kapitulacija Avara gotovo potpuna. Želio vratiti zemlju vojnicima. Opet zbog slabog gospodarstva jača monofizitizam. 576. Tako se Slaveni i Avari preusmjeravaju na prag sjeverno italske ravnice. Grčku. Avari prodrli u franačku Thuringiju. od 573. ratovali za njih. Od 583. dopiru i do Soluna no ne uspijevaju. Bizantinci su pobijedili i dobili gotovo cijelu Armeniju. Državna blagajna još uvijek prazna. važne reforme. 595. Zasebne vojne komande. od Dunava do Karpata je avarska. TEMATSKO UREĐENJE Uzdignut valom revolta. Kao rezultat toga u vlasti Avara i Slavena ostalo je područje između Dunava i planine Balkan. Štednja je morala pogoditi i vojsku. Maurikija a kulminaciju za Foke i Heraklija. Kagan je vrhovni vojni zapovjednik. Maurikije je zatekao praznu državnu riznicu radi loše politike Justina II. BIZANT Justinija je naslijedio bratić Justin II 565-58. Egzarh Kartage Heraklije obustavio je dopremu žita u prijestolnicu a svoga sina Heraklija poslao s jakom flotom u Carigrad. Avari su osvojili Srijem. pa se dio Hrvata povukao prema sjeveroist Češkoj. Slaveni su ratovali pješice.610. Heraklije je započeo «tematsko uređenje». uskratio platiti godišnji danak. Foka je smaknuo bliži i dalji rod Maurikija. tako oblasti dobivaju naziv teme ili temati a na čelu im je vojni zapovjednik ili strateg. Ilirik. prezimiti u slavenskoj zemlji ali izbija pobuna sa centurionom Fokom. ETNIČKE PROMJENE.. i to najviše Slaveni iz Vlaške nizine. obnovljen rat se Perzijancima. Nakon sklapanja mira s Perzijom car Maurikije 582-602 organizirao je protuofenzivu na donjem Dunavu i tu uspostaviti granicu. Stadij vojne demokracije. Imali su puno podložnih plemena koja su im plaćali danak. Panoniji oblivena Slavenima s istoka i zapada u njihovom kretanju prema Jadranskom i Egejskom moru. 6. Bizant prodire preko Dunava i poražava Avare. slavenska plemena.

Avari u dogovoru s Perzijancima su s puno Slavena krenuli prema Carigradu. pa je 633. govori o jedinstvenoj Kristovoj energiji. do tada je bila samo skupa plaćenička vojska. Perzijski kralje je dotle kroz Kapadokiju prdro duboko u Malu Aziju. razoreni mnogi stari rimski gradovi. Latinski jezik se počinje zaboravljati. Patrijarh Sergije već 616. LANGOBARDI U ITALIJI Dolazak Langobarda u Italiju 568. AVARI. U nizu provala Slaveni su zauzeli cijeli Trakiju.. U Africi ostao je samo uski pojas oko Kartage. Egipat…. 622. Kada je Bizant 622.. U Europi je bilo više problema. Mirom s Avarima 619. ali je u borbama poražen. Samova se država proširila od Češke do sjeverne Istre. u Italiji Langobardi imaju cijelu sjevernu i srednju Italiju a najteži je položaj bio na Balkanu. tako ni perzijski napad nije bio moguć. Monoenergetizam je zagovarao i novi aleksandrijski patrijarh Kir. Franci svojim napadima nisu uspjeli čak su u protunapadu osvojili teritorij Lužičkih Srba. Nakon perzijske okupacije Mezopotamije. Slaveni su formirali Sklavinije – plemenske političke zajednice. Papa Honorije ni puk nisu bili zadovoljni s time. Skardona. Salona. Bizantski su se posjedi ograničili na Malu Aziju i pojedine dijelove Grčke. Bugarski tumen je htio preuzeti vodstvo. Meziju i Mezopotamiju a održao se samo Solun. ali ga je s zlatom odgovorio patrijarh Sergije. Odbili su napad slavenskih monoksila (lađa u jednom deblu) i juriš Avara na zidine. Nakon njih digli su se i Srbi sa svojih boravišta u Zakarpaću. DOSELJENJE HRVATA I SRBA. Neokrnjena bizantinsa vojska lako je porazila perzijskog kralja Hozroje II. Epidaur. između Dunava i gorja Balkan – Savez sedam plemena. Češkoj i Zapadnoj Panoniji. Nitko nije bio time zadovoljan. Siriju. Hrvata iz Velike ili Bijele Hrvatske u Dalmaciju. Heraklije stoga 638. Grad fanatiziran vjerom je odbijao napade. a naslijedio ga je sin Kavad Široje koji odmah sklapa mir. Oko 630. Nakon Honorija svi su odbijali monoteletsku formulu. Sergije je morao odbaciti monoenergetizam i prihvatiti papin jedna volja koja vlada božanskom i ljudskom naravi Krista (monoteletizam). Egipta – i ponovnim vraćanjem Bizantu. bilo je nužno dati neke koncesije monofizitima. započeo rat s Perzijom opet je prijetila opasnost od Avara. Zato je na Heraklijev poticaj krenuo val seobe. Za istočne pokrajine. Stalež vojnika seljaka – presudan za oporavak Bizanta. Posebnu snagu imaju. Pretvaranje u orijentalnu. Kralj je ubijen od vlastite vojske. napada Perzijance koji su se morali iz cijele Male Azije. UNUTRAŠNJI I VJERSKI ODNOSI U CARSTVU Podjela na teme obuhvatila i najvišu državnu upravu. SAMOVA DRŽAVA Najviše Slavena u Dalmaciji 614/615. objavio edikt Ektezis. sklopljen sporazum o jednoj energiji i dvije Kristove naravi. obvezuje to. to je postalo nevažno pošto su postale žrtvom Arapa. Heraklijeva se vojska 625 povukla na zimovanje u maloazijsko Pricrnomorje. 628. grčku monarhiju. Sirije. prestale su borbe ali su Slaveni ostali u zemljama u koje su upali.Rimljani naseljavali vojnike uz limes. Heraklije je čak mislio središte prenijeti u Kartagu. 619. je bio s porodicama i pokretnom imovinom a ne klasični vojni pohod. cijeli je Pirenejski poluotok od Vizigota. Kršćanstvo jedini nazor na svijet. Slaven). nakon smrti avarskog kagana Bajana izbila je unutrašnja borba za vlast. Ustanak Hrvata alarmirao je i ostale. Tako u Moravskoj. Tako ojačani izazvali su neprijateljstvo Franaka. tu su se spojili s Slavenima i digli ustanak protiv Avara. Čak i car postaje bazileus Romeja. 7. Narona. Sve je to oslabilo Avare koji su se skučili na suženo područje Panonske nizine. zbacili Avare i stvorili savez na čelu sa Samo (franački trgovac. Nakon osvojenja Akvijele formirali su svoje posade na državnim imanjima i tek 11 . do 620.

200 godina napada što ih je na kraju i uništilo. Smirenjem Franaka upućuju vojsku na jug u Betiku ali su kod Kordove poraženi. zbačen je i ubijen. Početkom VII. Papa Martin I.. Ojačao je tako položaj papinstva. ekumenskom koncilu 680. Grgur I. Baskima i Bizantincima započeo pobunu protiv oca. Langobardi napuštaju arijanstvo i prihvaćaju katolcizam. osvojili Padsku nizinu sve do Apenina. dobivši vojnike postaje kraljem ali ustupa im jugoistok Poluotoka. Amalarih. uništio Sveve i pogubio sina te suzbio Franke. Na čelo svakog patrimonija stavio je jednog đakona (rektora) te davao u zakup imanja (fundus). U dvije godine ubijena dva nova kralja. Čini se da je Albion bio preblag pa su ga ubili njegovi vojnici 572. 590-604. st. Penatpola.onda tijekom 569. Za tih 10 godina su se naselili. Nakon toga Amalarih se osamostaljuje. Savoja. ali velika opasnost su Franci. po majci unuk ostrogotskog kralja Teodoriha I. 8. Nakon toga prenaša središte iz Barcelone u Toledo. (Benedikt iz Nursije) i dao mu regule redovnika. Stariji sin Hermenegild se oženio franačkom princezom. Langobardi su bili arijanci. Ni Carstvo ga više nije branilo. 12 . Nakon Konstansove smrti pape su obnovili borbu protiv monoteletizma. Izjasnio se u prilog katolicima i time postigao dobre odnose s Bizantom i papinstvom. Njegova sina zbacio Svintila 620-631. nasljednik na prijestolju 486-501. obustavio je progone katolika. a u Betiki i Kartageni Bizantinci. usredotočeni su samo na taj sjever poluotoka. a kraljem im je proglašen malodobni sin Alariha II. privremeni mir s Francima. Između 636 i 666 Arapi su oteli Bizantu istočne pokrajine. Nasljednik Agiluf. Heraklijev nasljednik Konstans 641-668 vjerskim manifestom Typos – 648. su Vizigoti uspjeli se proširiti i na taj prostor. je i osuđen. No već u drugoj godini vladavine Rekardova sina Liuva II. potvrđeno u VIII. se tom diktatu suprostavio i umro kao zatočenik u Hersonu 657. zabranio svaku raspravu o božanskoj i ljudskoj Kristovoj naravi. Bizantu je ostala Genova. kralj Liuvigild je sazvao crkveni sabor da se odluči o vjeri. ali su morali priznavati njihovu vlast do smrti Teodoriha 526. no Rim se nije htio udružiti s Carigradom u cilju odbijanja Langobarda. započeli su progoni katolika. pa su sljedećih 10 godina imali zemlju s 30 vojvoda. Usmjereni protiv veleposjednika i crkve. 580. Nema više monofizita pa ni monteletizam nije potreban. Mlađi sin Rekared. Tadašnji kralj Agila je zbog toga zbačen. Grgur se pobrinuo i za strukturalno jačanje crkve. Afirmacija kraljevske vlasti. Papa je imao faktičnu vlast nad Rimom i okolicom. ofenzive papa je bio Grgur I. Preoteo je jugoistočni dio Bizantu. je organizirao crkvene posjede. postavljen arijanac kojie je brzo smijenjen a nakon njega još dvojica. Iza 475. Konstans II. sklon katolicizmu traži pomoć od IRC. st. vratio se katolicizmu. Na VI. Otac je 485. Prvi je započeo progone Židova i 90 000 natjerao da se pokrste. Sve do sredine VI st. svih potjerali. VIZIGOTSKA HISPANIJA POLITIČKI RAZVITAK Nakon bitke kod Vouillea Vizigoti su izgubili cijelu Galiju osim Septimanije. U najkritičnije doba lang. izabiru za kralja Autarija. Na sjeverozapadu Poluotoka još su bili Svevi. odbio dva franačka napada. Nakon trogodišnje opsade osvojena je Pavija. Ravenna. Pomogao je osnivanje važnog Montecassina 529. Ostrogoti su ih spasili od izgona. U isto vrijeme IRC je priznalo stanje na poluotoku i sklopilo mir 680. pokušao vojnim pothvatom uništiti Langobarde ali ne uspijeva.. 584. Odlučio se za katolcizam i potpomognut Svevima. Baski. Nakon toga počeli su napadati Franke. suzbio obruč Bizantu oko Ravenne. je 663. prijestolnica njihovog kralja Alboina. kada je formirana Papinska država. dio Venecije. Sizebut 612-620. Atanagild. Nastavili su prodirati u unutrašnjost poluotoka.

Uklonjen je brzo s prijestolja. Glavnina plodova ipak ostaje robu. st. Najbrže od svih Germana napuštaju rodovsku strukturu. 642.. domene carskog fiska u ruke gotskog kralja. Na temelju Eurihova zakona iz 475. Kralj Vamba 672-680. Znatan udio antičkih tradicija. te obrađuju nju i još dodatno te daju dio. U deset godina. Bježanje se kažnjavalo pretvaranjem kolona u roba. NIVELACIJA SVIH KATEGORIJA NEPOSREDNIH PROIZVOĐAČA To je bio razmjerno mali broj obrađivača i to nekoć slobodnih germanskih seljaka. tri vladara štićenici svećenstva. Vezani za zemlju. Ipak položaj roba sličan položaju kolona. odlučeno o izbornosti kralja kojeg je birala aristokracija. st. Sjeveroistočni krajevi više Germana. u rukama domaćina. Ostale posjede velikih i srednjih tako da su uzimali 2/3. prvi koji je zavladao cijelim poluotokom. Ili pak daju svoju zemlju. Nakon toga 5 vladara. 711. Vizigoti su zemlju zaposjedali dvojako. napali Vambu koji ih lako prvi puta razbija. Pretposljedni Vitica 697-709. i dalje se borio protiv velikaša tako da nisu obraćali pozornost na Afriku. Aristokracija protiv njega pa je zbačen 631. RANA FEUDALIZACIJA Vizigoti stanovništvo sraslo s zakonima Carstva. te je htio obnoviti disciplinu među svećenstvom što ih je samo razljutilo. Siromasi teže kažnjavani po zakonima. privrednom razvitku nego Vizigoti. Zbog toga su Vitičini potomci u pomoć pozvali čete iz Afrike. Morali raditi i na dijelu od gospodara. Tarik se odazvao.preoteo zadnji posjed Bizanta i pokorio Baske. c) OPĆI POLOŽAJ ROBOVA OSLOBOĐENIKA Robovi prilično rasprostranjeni. želio je prijestolje osigurati sinu. pak dolazi od svjetovnih Hindesvinta 642-653. SPECIFIČNE IZMJENE U DRUŠTVENO-EKONOMSKIM ODNOSIMA KOD HISPANORIMLJANA a) SLOBODNI SELJACI Dio malih posjeda koji su 2/3 morali dati Gotima su zapali u velik teškoće. POSJEDOVNI ODNOSI VIZIGOTA Privatno vlasništvo razgrađivalo strukturu marke (rodovske). VELIKI ZEMLJOPOSJED 13 . koloni. ni u Africi nisu znali da će osvojiti taj poluotok. Brojno puštanje robova na slobodu. Česta ropstva ili zavisan položaj radi siromaštva. bilo je Germana (Gota i Sveva) u Hispaniji svega 3-4%. koloni nisu. PRIVREDNI I DRUŠTVENI ODNOSI. IMOVINSKA DIFERENCIJACIJA Različiti posjedi već u prvoj polovici V. a na saboru je 633. Miješaju se u postojeća naselja najčešće. jedinstveni zakonik. b) KOLONI Bilo ih je poput u RC. no skupština velikaša odabrala je Rodriga (vojvodu Betike). Centar i jug sve do sredine VI. Diferencijacija očita. U svojem novom boravištu u Hispaniji (prije Galija) bili su nadmoćniji starosjedioci po kulturnom. Jedan od oficira Arapa. Pri tome u VI. Donio je zakon da zemljoposjednik mora dati desetinu ljudi u vojsku. Prekaristi (pauperes) su mogli napustiti zemlju. ujednačiti. Njegov sin Rekcesvint 653-672 – nove pobjede ali aristokracije. Arapi su preoteli Bizantu Tanger na Gibraltaru. Brak siromašnih s bogatim kćerima nedopustiv. Izjednačenje Gota i Rimljana pred zakonom. dao pobiti više od 500 magnata. st. Postaju zavisni. NAČIN NASELJAVANJA GOTA Nisu se ravnomjerno naselili. Naziv pauperes (siromah) naziv za seljaka.

Salijski Franci. Javnopravna ovlaštenja.-534. Takav se posjed već u VI. No zavjera austrazijskih velikaša dovela je do konačnog rješenja. U drugoj polovici VII. st. postao Sigismund (katolik) neomiljen među arijancima tamo koji su se povezivali s Ostrogotima. UVJETNO POSJEDOVANJE ZEMLJE U VI. Do kraja VII. definira sve tekovine velikaša. Poslije njegove smrti vlada Dagobert 629-639. već su kod njega postali vrlo bitni majordomi (najviši na dvoru). cijeli je državni teritorij ujedinjen pod Klotarom I. Faktično se sve radilo u korist magnata. FRANAČKA I ITALIJA U VII. st.Ostao je prilično netaknut. Od 613.. te sklapa mir s ostrogotskom kraljicom Amalasvintom. Hilperik bojao se da će mu Sigisbert uzeti Akvitaniju pa je tražio i on za ženu Vizigotkinju. PRELAZAK JAVNOPRAVNIH KOMPETENCIJA U NADLEŽNOST VELIKAŠA Zapravo se uniformira štićeništvo. pokajao se za greške kraljeva prije. Velikaši se prežu pred savezima s inozemnim vlastima. st. Novi kralj Godomar uspijeva ih suzbiti. Borbe su Burgundijom bile su teške. Arnulf (biskup u Metzu). Nakon smrti osotrogotskog kralja Teodoriha I 526. Komendacija. Nakon njene smrti ostao je bez pomoći. Klotar saziva sabor 614. Završava propašću Merovinga i formiranjem Karolinškog kraljevstva koje je postalo zapravo ZRC. kćerkom vizigotskog kralja Atanagilda postao je povodom za građanski rat u cijeloj franačkoj državi. Ratoborni. To se proširili i hijerarhijski niže. do 628. Isto radila i crkva. zakletva. Franačka je obuhvaćala sve germanske zemlje osim Sada i Friza. I VIII. 1. Teodorik franački kralj u Reimsu je osvojio Provansu. Za vrijeme Klotara I. samo promijenio vlasnika. Da ne bi Burgundija postala plijenom Ostrogota. Napad Franaka ponovljen 532. Nakon Klotarove smrti 561. mnogoženstvu. 531. da ide zemlja u nasljedstvo ali da se i dalje služi kralju. kao savjetnici upravljali su Pipi Landenski. četiri sina su opet podijelila teritorij. nastaju i privatne crkve. je morao dati nove ustupke velikašima. odlikuje tako da članovi obadrenikove obitelji nemaju prava na tu zemlju. 558. imunitetne povelje. Klotar II. Jedini preživjeli baštinik u Neustriji Klotar II. krvavi. IV. Zapadana Galija Haribert. MEROVINŠKA DRŽAVA DO PIPINA MALOG Nakon Klodovikove smrti 511. 616. Ljubomorna ropkinja Fredegunda ga je dala ubiti i sama postala kraljicom. pravo suđenja prelazi u ruke zemljoposjednika. Crkvi odobrio da biskupe bira puk. Brak kralja Austrazije Sigisberta s Brunhildom. Tamo je kralj 516. Mržnja Brunhilde (koja je željela osvetiti i ubijenu sestru) i Fredegunde dovela je 573 do građanskog rata. – porazom Burgunda. kraljevski dar se naziva beneficium.. st. Sigisbert Austrazija. S vremenom velikaši steklo pravo aloda. U posljednoj fazi ratovanja. Burgundija. zajedno s Klotarom tada kraljem u Soasonu pokorio Thurnižane. Prva etapa pedeset godina borbi između Klodovikovih i unuka. Austrazijace je umirio što je postavio 10 godišnjeg sina Dagoberta kao kralja. Do sloma burgundsko-ostrogotskog saveza došlo je jer su Burgundi tražili oslonac u Bizantu a tada su Ostrogoti počeli rat s C. Dao je mnoge koncesije aristokraciji. i dobio za to priznanje Justinijana. ST. Posjedovni odnosi se mijenjali. divlji. morao se boriti s mlađim 14 . Franci su pokorili i Bavarce. Neustrija. štitništvo. Do sredine VI. počinje teško doba Franačke. mučena tri dana 613. uspio je steći i Burgundiju a Austrazija se predala. Brunhilda je uhvaćena. Brunhilda je željela instalirati za kralja praunuka Sigisberta II. Daljni njihov razvitak koji je vodio feudalizmu. Kralj najsjevernije oblasti. Franci ih napadaju 522. a) stvaranje uvjetnog posjedovanja zemlje b) stapanje obrađivača i zemljoposjednika. zaustavili su Arapi. st. Nije mu dana u nasljedstvo. je jedini vladar Franačke. Zemljoposjednik stvara piramidu odnosa.

Car Leon II. poslao papi da li mogu kraljevski naslov nositi oni koju nemaju nikakve moći ili oni koji zaista vladaju zemljom?! Pipin je bio potaknut «Konstantinovom darovnicom» dopuštenje papi da raspolaže svjetovnom vlašću. sva Italija protiv njega. Postavili su Hilderika III. Pipin Heristalski umire star 714. Zato je Pipin 754. rezultat da su morali priznat podložnost Franačkoj. Posvećen uljem. Nakon Hilderika u Neustriji i Burgundiji vratio se Ebroin koji se okrutno osvetio svima. počinje istupati protiv kulta ikona. Po sinu Heristalskog. Zbog uspješnosti osnovali biskupiju u Salzburgu. Krajem VII. rat protiv osamostaljenih Alamana i Bavaraca. Kao majordom se afirmirao vanbračni Pipinov sin Karlo Martel. A i nezadovoljnici su se počeli okupljati oko Karlomanova sina Drogona. Intenzivno pokrštavanje Germana. Burgundiji. Car je 730. Ebroinova moć porasla. koji pobjeđuje Neustrija. Bavarsku.. dva puta je tražio pomoć od Karla protiv Langobarda ali nije mu pomogao jer su mi Langobardi bili vjerni. Bavarskoj. Hilderik je ubijen u lovu 675. Karlo Martel pokušao je 731. U drugoj polovici VII. Suparništvo između Ebroina i Heristalskog je uzrokovalo rat Neustrije i Austrazije. Alamane. Papa Grgur III. Pokušao uništiti Samovu državu. zabranio štovanje ikona. Jačanje majordoma vidljivo nakon smrti austrazijskoga kralja Sigisberta III 656. Pariz a Austrazijancima je dao svoga mlađega sina Sigisberta III. kraljem. Sasi su pljačkali. i početkom VIII. postavio im danak kojeg se nisu držali. 738. Papa je odgovorio da onom tko vlada. Oba su bila maloljetna pa su posao vršili majordomi. Papa je već u prvoj polovici VIII. svojem je najstarijem sinu Karlomanu ostavio vlast u Austraziji. isključio sve protivnike ikona. Stjepan II. kao kralja je uzdigao Teodorika IV. Papa Grgur III: 731. Pokušao pokoriti i Sase. a papinstvo se oslanjalo samo na Franačku. Isprva ga je ugrožavao polubrat Grifon dižući bune u Saskoj. za kralja time dajući legitimitet. langobardski kralj Aistulf ukuda Ravenski egzarhat. više nije ni postavljao kralja. majordom Grimoald je poslao njegovog sina u progonstvo a instalirao svog sina Hildeberta III. Frigijce. Zbog Arapa Akvitanija je tražila pomoć od Karla Martela. U Neustriji i Burgundiji bio je moćan majordom Ebroin. Uoči svoje smrti 714. a kraljem je proglašen Hilderik II. vanjske opasnosti za Franačku. Reakcija C. 751. Bavarci i Alamani. Žestoka pobuna Frigijaca. Provansa je uz pomoć Arapa htjela nezavisnost. Nakon 7 godina otac i sin su domamljeni u Pariz gdje su bačeni u zatvor i ubijeni a na vlast se vratio Meroving. st. Velikaši su ga poslali u progonstvo. Kada je 737. Akvitaniji.. U sjevernoj Italiji ostala Bizantu samo Venecija. Bitka kod Poitiersa 732. st. Karloman se povlači u samostan u Italiju.bratom koji se želio proglasiti kraljem Neustrije. Pipin Heristalski. Sase. Upokorili su Akvitaniju. Pipin je za kralja priznao Teodorika III. Dagobert je živio u dobrim odnosima s C. a Pipinu vlast u Neustriji. sreća dolazi u pomoć langobardski kralj Liutprand. U Austraziji je vladao unuk Pipina Landenskoga. 15 . Tako su ponovno tri dijela Franačke bila pod jednim vladarem. Svladao je Bavarce. Alamane. da to suzbije središte je stavio u Neustriju. a to su iskoristili Austrazijanci za pobjedu. Akvitanija i Bavarska imale su vazalni odnos. Karlu Martelu ta kuća dobiva ime Karolinga te se uspije dokopati prijestolja sredinom VII. Posljednji od Merovinga koji je pokušavao vladati. kada je Karlo bio protiv Sasa na sjeveru. Kada su sinovi preuzimali vlast pobunili su se Akvitanci. poraz Arapa potpun i oni su se morali povući iz Akvitanije. No rimska je policija uspjela otjerati ih. sve se više osamostaljivala i Akvitanija. odbio plaćati danak C. doživio poraz pa je odustao. pa su ravenski i rimski dux odlučili upotrijebiti silu. 726. Nakon toga je sazvao sabor velikaša i postao 751. Langobardi su nametnuli visoki danak papi pa se papa htio skloniti u Franačku. žestoka. No velikaši su ga ubili 683. primorati Akvitaniju da se odrekne nezavisnosti ali nije uspio. Provansi. 747. teritorij države se raskolio na njegove sinove. Car izuzeo dio oblasti papi. 639. vjerski karakter. st. Uzvrat za papinu uslugu. umro Teodorik IV. koji je vladao u Austraziji.

Postoji i djelomična odgovornost zemljoposjednika za svoje obrađivače zemlje. Kuće su bile drvene i visoke. ukradeno je u Aleksandriji tijelo Sv. Još uvije postoje obrt i trgovina. ljudi bježali na lide. 3. 754. vodu. premda je on pripadao Bizantu i potvrditi Papinsku republiku. 742. Oduzeo je dosta toga crkvi ali je uveo desetinu. kao ropski pravno zavistan o gospodaru. To je Pipin i učinio nakon dva vojna pohoda 755. Tijekom VII. također fulcfree rob ima slobodu ali je ekonomski zavistan o patronu. vjersko Grado kamo se iselio akvilejski patrijarh. Carstvo je pak zahtijevalo da Pipin vrati Bizantu. Raslojavanje društva. Zato im je egzarhat zabravio autonomnog dužda. i arimani se raslojavaju. Tada su naseljeni i političko središte Heracliana. Od 753. Jedino bizantsko središte u sj. Aldionom ostaci od dalekih načina. Atila 452. Marka i počela se graditi bazilika. Ribarstvo i vađenje soli. Obični ljudi nazivali su se i arimanima. 4. već se zajednica raspada na manje porodice. PROCES FEUDALIZACIJE U LANGOBARDSKOJ ITALIJI Na početku prisvajali imanja. razara Akvileju i bjegunci naseljavaju Grado. Daljnji viši stupanj. Kraljevska vlast izborna. Njegov nasljednik bio je Marcellus. ratovao je protiv Sasa. mir u Aachenu 812. Razni stupnjevi oslobođenja roba. Morali nabavljati drva.2. Pipin se zakleo da će mu vratiti Egzarhat. 752. Bavarska se pobunila i osamostalila. st. U IX. slobodni ali ekonomski zavisni. poluslobodni ili aldiji. izborili su se za biranje dužda. Često su se duždevi smjenjivali radi probizantske i papinsko-franačke orijentacije. Nije se razvio veliki zemljoposjed. osvojio Septimaniju. Italiju i postala pretendentom na Veneciju. Veneciju i dalmatinske otoke pod Bizantom. Italiji je Venecija. ST. Polako počinje osamostaljivanje Venecije. najniži aldiji. Na početku borba s nestalnošću tla. Prvi zasebni dux Venecije zvao se Paulutius imenovan 697. PRIVREDNI. Između 760. krajem 753. Ostvarenje toga samo ratom. tako se rodovsko ustrojstvo pretvara u susjedsku općinu ili marku. Vezivanje Venecije uz Bizant omogućilo joj trgovinu. st. se razvija trgovanje novcem. no sam upravlja svojim djelićem zemlje. 751. ali Pipin odbija. do 758. robovi. Državu je podijelio među svoja dva sina. Ravenna je langobardska. Otok Olivolo postao je sjedištem biskupa. Puštanje robova na slobodu je često ali skoro nikada nije potpuno (ekonomska zavisnost). VLADAVINA PIPINA MALOG Otkako je pao Ravenski egzarhat papa ga je htio prisvojiti. Društvo u VII. da ode na dvor Pipina Malog po pomoć. trgovačko Torcello. Samo prva dva sloja arimana zaista slobodni ljudi. Pipin je 752. Za Justinija 827-829. st. na 4: potpuno slobodni. DRUŠTVENI I POLITIČKI ODNOSI U VENECIJANSKOM DUKATU DO POČETKA IX. Neuspješnost u tome ponukala Stjepana II. Rat između Franaka i Bizanta. Karlu. Bizant priznao carski naslova Karla Velikog. na temelju ekonomske propasti ili zarobljenjem u ratu. trajalo je pokoravanje Akvitanije. i 756. st. Dužnost sudjelovanje u ratu. Dvor i niz službenika. 16 . Iznad fulcfree er haamund vojno-plemenska aristokracija. Slobodni čovjek fulcfree nakon 75 godina od doseljenja fuclfree et haamund slobodan od ovisnosti prema patronu. Franačka osvojila sj. Zbog ikonoklatsva u Heraklini imenovan domaći Ursus. 643. vlast Franačke nad Istrom i Dalmatinskom Hrvatskom. ali uspio im nametnuti samo nevelik danak. i 768. Venecijanci su ga ubili radi lojalnog odnosa prema C. NAJSTARIJA POVIJEST VENECIJE Već u vrijeme Alariha u V.

stoljeća do prevlasti malih seoskih porodica. rano feudalno doba. O riznici komornici. NEKA OBILJEŽLJA POLITIČKE ORGANIZACIJE U MEROVINŠKOM KRALJEVSTVU KRALJEVSKA VLAST Na temelju osvajačkog prava pobjednika. DVORSKE SLUŽBE Središnji ured kancelarija scrinia. Karlomanu. Pravni i proceduralni običaji. b) Istočno od Rajne. a) RAZVOJ ZAPADNO OD RAJNE Napredak poljoprivrede doveli su u drugoj polovici VI. Burgundiju. no Germani sustavno to odbijali. Septimaniju. 561-584. Akvitaniju su podijelili. SJEDIŠTE KRALJEVSKE VLASTI Selili se s imanja na imanje. Dva odnosa. pravo nasljedstva zemlje i kćerima. Oni se strukturiraju u seoske općine ili marke. Kralj u središte civisa postavio comesa. I tu je pretvaranje seoske rodovske zajednice u seosku općinu ili marku. U prostorima gdje je bilo najviše Germana umjesto civitatesa djelovao je pagus a na čelo graf. Alod još nije potpuno vlasništvo. napuštanja robovlasništva i rodovskih odnosa. ODNOS PREMA CRKVI U početku sami postavljali biskupe. Kralj i nositelj sudske dužnosti koju je ipak predavao comes palatii. Nužno stvaranje diferencijacije. PRIVREDNI I DRUŠTVENI ODNOSI U KRALJEVSTVU MEROVINGA Teritorij bivšeg ZRC i teritorij izvan – sve to merovinška država. POREZI Na bivšim rimskim područjima bez problema. Feudalizacija u bivšoj Galiji tekla brže nego istočno od Rajne. Ženski je nasljednik tako mogao udajom prenositi u drugu porodicu. tako. kada i mali zemljposjedi ulaze u velike posjede. rodbinska zajednica se pretvara u marku. Feudalizacija se vršila na dva načina. UNUTRAŠNJA UPRAVA Civitates kako administrativni oslonac svoje vlasti. b) RAZVOJ U ZEMLJAMA ISTOČNO OD RAJNE Nije postojao kasnoantički zemljoposjed. Faktično položaj potkralja. serva i zavisnih naspram zemljoposjednika. Formiraju se tri sloja seljaka. 1. isto napuštanjem rodovskih odnosa ali bez napuštanja robovlasništva. 6. Provansu. Tri razdoblja. 3. a) Zapadno od Rajne i Alpa sjedinjavanjem dva procesa. Raslojavanje posjeda i marki. Neskučena zakonima no s vremenom postaje ovisna o feudalcima. Izrazito doba feudalnog društva. Sve do 13 st. Postupno pretvaranje u male vlasteline. Pretfeudalno razdoblje. VOJNA OBVEZA – dužnost svih slobodnih ljudi SUDOVANJE Najugledniji stanovnik civitatesa da dolaze na periodička sudska zasjedanja kojima je na čelu bio comes. Prijelomnu točku čini edikt kralja Hilperika I. Običaj dijeljenja među sinovima zato jer je kralj sebe smatrao vlasnikom države. crkveni koncili po kraljevu odobrenju. SLUŽBENIČKO-ZEMLJOPOSJEDNIČKA ARISTOKRACIJA Kraljevi fideles (vjernici) ili leudes – zakletvena vjernost kralju. JAVNE OBVEZE VLASTI 17 . kolona. Ne pravni nego vojni rezultat.Austraziju i Neustriju a mlađemu. 2. 5. Istok kopirao od Zapada dosta toga.

Nema školstva. u Walesu tri kraljevstva. socijalnim. Inicijali veću umjetničku vrijednost. počeli su gusarski napadi germanskih plemena s kontinenta. BRITANSKI OTOCI I SKANDINAVIJA DO SREDINE XI. Najviše svetačkih životopisa. Bez kontinuiteta s Rimom koji je vladao prije. Northumbrija. st. Žestoke borbe među njima. Povijest Franaka u 10 knjiga.Vlasti nije imala nikakvih obveza prema stanovništvu. nema kulturnog života. Tim postaju protivnici feudalcima pa se ovi bore. crvene kose. GRADOVI. Britanija interes Rimljana. st. BRITANIJA DO SKANDINAVSKE PROVALE Najstarije stanovništvo u Britaniji Iberijci. školstvom. st. Od VIII. počinje velika aktivnost u osvajanju sela. latinski jezik počinje nestajati. 7. puno ligatura. u VII. MAJORDOMI Izdigli se prikupljanjem zemljoposjeda. tri saska (Essex. Primitivni elementi mita. Raspolažu vlastitim vojnim odredima. To se naziva keltskim preporodom. Crkva je upravljala bolnicama. KULTURA MERVINŠKOG DOBA Razmjerno mnogo crkvica tijekom VI. Kelti su uzmaknuli u brda i formirali. Počelo je naseljavanje Germana na otok. Mercija) i jedno jutsko (Kent). plaća se u naturi. 18 . CRKVENI IMUNITETI Biskup donekle i državni službenik. Od početka VII. Nisu baš bili zainteresirani za trgovinu. Razvilo se 7 kraljevstva. Nakon IX. Grci. plave. Pomicanje cijelih rodova u novo boravište. PROMET. Krajem V. i VII. NAČIN ŽIVOTA I SHVAĆANJA Kraljevi razulareni ljudi. pa do V. st. Jugoistočna nizina se brzo romanizirala. Grgura bisupa u Toursu. svoju nezavisnost očuvali jedino u Walesu i to planinski dio. neuredni životi. V. e.  Tek u VII. Paganus čak značio čovjek sa sela. Završeno tek u doba Karolinga. st. Sasi su osvojili jugoistok Engleske. ni socijalnog. u Irsku mnogo brže radi misionara koji su suzbijali druizam. Carski imunitet za crkvu je značio da ne treba plaćati državi ništa. Došli u dva glavna vala. javnih radova. VOJVODE Osobito bitni u vrijeme građanskih ratova na prijelazu VI. merovingica – izvještačeno. doselili su se Bretonci. Kršćanstvo je prodiralo sporo. Izmiješali se s njima Kelti. st. u Cornwallu i Devonu kraljevstvo Damnoneja. e. Pjesnik Venantius Fortunatus. st. Vojska nije dobivala plaću. Sva trgovina. Deklinacije nestaju. st. Zapovjednici vojnih odreda kojima se povjerava vlast nad grofovijama. Od sredine I. Uništavali su stara naselja. jedno južno od Yorka i jedno kod grada Carlislea. Do prekretnice kad je rimski Stilihon opozvao vojsku iz Britanije da bi branio Italiju od barbara. No. STANJE IZOBRAZBE Izolirani svećenici preslaba snaga. pr. Saussex). n. naglo mijenjao. tijekom VI. st. nezbrinutima. MISIONARSKI RAD Istočno od Rajne puno poganih. Latinski se od kraja IV. Česte nerodice i gladi. već faktično obavljali kraljeve dužnosti. Tetovirali se. Sirijci. Židovi. st. pr. Oslikavanje knjiga i rukopisa (Petoknjižje iz Toursa). Razmještenost političkih tvorevina pogodna za Germane. Unose se germanske riječi. Rezultat. Onda napusta Britaniju u rimsko stanovništvo. st. 1. Jedino darivanjem zemlje za službu kralju. Svećenička izobrazba sve slabija. Naknadno pokajanje sve rješava. Wessex. ST. Angla (Istočna Anglija. TRGOVINA Prevladavanje naturalne privrede. Ubijaju svoje bližnje. Cezar je uspio osvojiti Britaniju. 600 g. Sve veću važnost vodeni putovi pošto su rimske ceste u slabom stanju. Iščezavanje novca. nema zlatnog novca. 442. jedno u Lancashireu. O otporu keltskog stanovništva govori i legenda o kralju Arturu. i VIII. n.

Dio Northumbrije koji je ostao slobodan ostao je odsječen. Tamo su irski misionari počeli djelovati. Norvežani u Irskoj stvorili mnoge naseobine. Mercija je već prejaka. Zimi 850-851. Nizom napada počinje potiskivati Wessex. Nisu izgradili crkvenu hijerarhiju radi rodovskih odnosa. upravitelje su čak postavljali Dance. 890. Intenzivno se bavili trgovinom. Od tamo se kršćanstvo počelo širiti u Essex. Tek kralje Alfred Veliki 871-899. Potiskuje se značenje narodne skupštine. Uveden je zlatni novac. prevlast počinje imati Istočna Anglija a kralj se odupire kršćanstvu. Kraljevina Mercija je jedno vrijeme preotela dio Wessexa. IRSKA Keltska etnička skupina. pobjeđuje Dance. koje je papa Grgur I. tako je likvidirao kršćanstvo. Wessexu ostaje samo trećina Engleske. Danci su organizirali zemlju kao gradske općine.Keltska Irska počela je s intenzivnim pokrštavanjem za prve polovice V. kada Paulinus postaje biskupom u Yorku 627. Početkom VI. st. poslao 596 iz Rima. Uključenjem Danelawa proširen je i njima sustav na grofovije. nasljednici osvajaju cijelu Englesku. st. Danski kralj prima kršćanstvo. Pendini nasljednici priklonili su se kršćanstvu. Vanjskim smjerom (morem) dolazili su Norvežani a unutrašnjim Danci. na čelu s Augustinom. st.. nadalje svih su podvrgnuli svojoj vlasti (kralj Offa 757-796). Smatra se da su se godjelski Kelti oko 600. Osnovna jedinica rodovsko selo. Nakon 876. cijelo područje osim sjevernog djela Nortumbrije pripada Dancima. st. Sve veći važnost ima šerif. uveo stalni porez. Kolumbo. 2. je uklonjen utjecaj irskih neregularnih redovnika no prekasno. Nitko nema mornarice za suprotstaviti se. No. uskoro zauzeli i otok Zhanek na krajnjem istočnom rtu Kenta. došli su novi osvajači iz Skandinavije. Bile su nužne dalekosežne reforme. nisu svetkovali Uskrs kao ostali i bili imuni na materijalno. Danci pljačkaju London. tako su Danci primorani s mora i kopna napadati Wessex. zbrika zakona. 200 pljačkaša napadaju Wessex. st. Istočnu Angliju. No sukobio se s misionarima iz Rima. pobijedio Northumbriju i Istočnu Angliju. Prvi znaci dolaska Normana (ljudi sa sjevera) već krajem VIII. Patricka. pr. Polako se na razini stotnije izdvaja vijeće dvanaestorice. Penda 655. 19 . SKANDINAVSKA OSVAJANJA (NORMANI) U sklopu općeg naleta Šveđana. Brzo osvajaju Deiru i glavni grad York te primorali Merciju da im plaća danak. sam prevodio djela. No. 787. Irska nosi naziv Hibernia po jednom od plemena koje je živjelo na jugu. Nasrtaji sve češći. e. Na taj se način i oduprla širenju kršćanstva. sa šerifima. Od 658. stali su sučelice na rijeci Themsi. govore gojdelskim jezikom. Hegemonija Mercije održala se i u prvoj četvrti IX. Cijelu je državu podijelio na vojna okruženja. Više sela iste etničke zone čini stotniju. iz Irske u Škotsku kršćanstvo je prenio Sv. U Europi njemački kralj Arnulf 891. umire danski kralj Gutrum i obnavlja se neprijateljstvo. Kralj Alfred ih je zaustavio tek kad je sagradio flotu 880/885. 3. Danaca prema zapadnoj i istočnoj Europi IX. Tako su utvrdili granicu Danelaw Vedmorskim mirom. ali ovise o kralju. odvojili od kontinentalnih Kelta i prešli na otok. Nekoliko takvih čini grofoviju. 870. u velikoj bitci kod Edingtona pobjeđuje. preko Mercije na Wessex. a njezin predstavnik earldorman. i to rimskog regularnog tipa. nadbiskup u Canterburyu. Nakon njegove smrti. Ubrzo se mir narušava. u ratu s kraljem Northumbrije gubi i pogiba. To je sve iscrpilo zemlju. Misu su služili na keltskom. i djelatnošću Sv. Prve uspjehe postigli u Kentu gdje su pokrstili kraljevu ženu. U savezu s Keltima kralj Mercije Penda je 633. počeli su prodirati u unutrašnjost. U Northumbriji 664. njena najviša instanca je opća naroda skupština. Kralj Wessex ipak ih uspijeva otjerati. kraljevski činovnik. unaprijedio kulturu. Norvežana. Otok Sheppey u ušću Themze ostao je njihovom bazom. To poganstvo trajalo do 627. n. Reformu crkve provodio je Dunstan. osvajaju Istočnu Angliju. Wessex se počeo dizati protiv Mercije.

Uzgoj goveda i ovca. Tim se Škotska okoristila jer je dobila dodatna područja. položaj vrhovnog kralja preoteo je od kralja sjevera. Svako kraljevstvo na plemena. Polubožanstva. Tor munja. U IV. 916. a jedno je imalo hegemoniju. Na krajnjem jugu boravili Heruli. U V. ujedinjuju se. Saga i skalda. no uz tešku borbu protiv druida. Posada od 50 do 100 ljudi. postiže pobjedu. Na sjeveru narod Sveona. U VII. siromaštvo. a sjeverni dio Pikti. Pikti se škotiziraju. Stradavali su naročito samostani. st.U IV. e. krma i pramac mnogo viši. inicijali. dok keltski Briti zauzimaju rimske oblasti. počeli su napadi Normana na Irsku. e. Sjevernije od Germana živjeli jedino Laponci. 6. Između 859. ŠKOTSKA Škoti su držali jugozapadnu oblast Dal-Riad. Irsku i zapadnu Englesku. Malahi I. Pisu. Pikti su bili podijeljeni na 7 kraljevstava. st.. Patrikom. Danci su napali Jute i osvojili im poluotok. O' klan. Pokrštavanje Irske se vršilo od 432.. Ivar. kralj Meatha. oni odselili prema Crnom moru. n. Dublji napredak tek nakon dolaska Sv. na jugu narod Gotar. Krajem VIII. Svi u isti mah mornari i ratnici. Irci su bili rodovski organizirani. Pobijedili su Dance udružene s lokalnim kraljevima. Krajem XI. umjesto njih došli Danci. st. doba normanskih ili vikinških napada. 1018. zbacio prevlast Engleske. lov. st. Norvežani sve češće napadali Škote. Škotska pada pod suverenitet Engleske i kralja Edvarda Starijeg. i 861. Krajem V. Danski kraljevi poznati iz Beowfula. irski su kelti tj. Početkom IX. Napadače iz Norveške nazivali su bijelim poganima. st. n. Iz tih baza napadali Škotsku. Ostale oblasti Škotske držali su keltski Pikti. i V. SKANDINAVSKE ZEMLJE DO KRAJA IX. Najzad je Škotska ojačala. okrugli fortifikacijski tornjevi s čunjastim krovom. U drugoj polovici VI. Nakon toga u Norveškoj se formira niz malih kraljevstava. Od kraja VIII. DRUGO DOBA SKANDINAVSKE SEOBE Novi val krajem VIII. 845. Island. n. Rana epoha preseljavanja u Europu počela već u II. već osvojili Shetland. Razvijena originalna književnost. a i Kaledoniju koju Rimljani nisu osvojili. rodovsko ustrojstvo. Arhitektura. st. novi val osvajača iz. 20 . 851. Nastalo kod Gota na Crnom moru. prenapučenost. U drugoj polovici IX. Nisu se baš bavili poljoprivredom radi uvjeta. u invaziju Normana uključili su se i Šveđani. st. i oko 870. 839. napadaju Wessex. Scotti napadali rimsku Britaniju. ih suzbija i postaje vrhovni kralj. st. st. st. Glavni grad postaje Dunkeld. Na kraju IX. Naseljavaju zapadni dio Britanije. Prvo porštavanje Pikta. Irci su ih zaustavili ali su pogani zadržali lučke gradove. Uzrok migracije. st. 5. pa su se irski redovnici počeli iseljavati na kontinent. iz Irske. u grad Tailte u današnjoj grofoviji Meath. Orkney. st. do kraja likvidiraju Pikte. sa Sv. st. a svojoj je vlasti podvrgnuo i Škote. Ornamentiranje rukopisa. preko Rusije dopiru do Carigrada. Na vrhu Odin. Pomorstvo. vukodlaci. ujedinio ih je kralj Angus Mac Fergus. Nisu imali kastu svećenstva. st. Brodovi dugi 25m. Vjera. u pjesničkom djelu Edda. Danci napadaju čak i južnu Francusku. u V. ST. U X. Na Jutlandu uzgajali ječam i raž. velik dio Toskane. st. a pleme na rodove (klanove). formiranje Normanskog vojvodstva na obalama donje Seine. Irska je bila podijeljena na 5 kraljevstva. e. kralja sjevernoga Munstera. Stočarstvo. Imali su kobilicu. runičko pismo. Škoti su im ustupili svoju pokrajinu Dal-Riad ali su uspjeli preoteti veliki dio kraljevstva Pikta. Danci su se orijentirali na trgovačku djelatnost. st. 15 pari vesala. Freyr plodnosti. Kolumba. 787. škotski kralj malkolm II. kralj juga. Diferencijacija. duža vesla. Presudna je bila bitka kralja Briana 1014. U Švedskoj također teritorijalna raspodjela. crni pogani. Škoti su pokorili i norveške vladare i formirali svoju državu. Danci koji su držali Dublin pojačali se se. ribolov. Viking znači gusar. 911. epski ciklus o Nibelunzima. 4. pr. Napredak brodogradnje u VIII.

U Danskoj se vratio Hartaknut. No on je morao izbjeći pred braćom u Dansku. U Norveškoj uspjela pobuna. Olaf II. Prema kvaliteti tla se dijelila zemlja i svatko dobivao dio. Hartkanut umire 1042. ali njihovim porazom postali susjedi Franaka. Norveška i Švedska. Oslanjao se na svoju gardu. U svakoj četvrtini tla ima određen broj bola i svaki ima jednak porez. Kršćanstvo uznapredovalo za Haralda Plavozubog. dvopoljni. Knutova smrt uzrokovala komplikacije. Knutu je kršćanstvo bio homogenizirajući element. Nakon smrti država se raspala. Edward je oduvijek živio u Normandiji i na prijestolju se okružio 21 . PRIVREDNI I DRUŠTVENI ŽIVOT SKANDINAVACA DO KRAJA XII. Magnus. ST. Haldvan Crni vladao je predjelom sjeverno od fjorda gdje je Oslo. st. da bi se desilo što i u Franačkoj. počinje krčenje šuma radi obradivih površina. ispred Helsinborga. Kralj Ethelred je morao zatražiti mir i obvezati se na plaćanje danka Danskoj. tropoljni sustav. i XII. Dokinuo ih je Trondeland Hakon koji uz pomoć Danke zavlada ali i vazal iste. Norveška i Danska se ujedinjuju pod vlašću norveškoga kralja. Više pokrajina u teritorijalnu jedinicu. Svend je formirao savez sa Švedskom. Nakon niza bitaka. kralj Eng. Knut postaje kraljem Engleske. Nakon dvije godine rata. Kršćanstvo tek u X. 8. u Norveškoj pobuna protiv danske vlasti. Sin Harald osvojio cijelu Norvešku. Danska je i nakon poraza od Šveđana 750. Zbog suzbijanja razlika uvodi se nova zemljišna jedinica bol. polako tako nastajao i grad. napada ih njemački kralj Henrik I. a Englesku i Norvešku sin Knut. Neslobodni ljudi zarobljenici. tradicija rodovske ratne družine. nakon smrti brata Knut dobiva i Dansku. porez. Ipak nije to bila centralizirana država. Nakon kapitulacije Londona Svend je 1014. zemljišta kako stoje kuće u selu. ST. stotnija iša jedinica pokrajine. Zakon do dugo usmenom predajom. te 1002. Olaf je poginuo. Danska osveta počela već 1003.7. kraljevstvo pripada onome tko duže poživi. kralj ozakonjuje svoju zemlju. st. Danci i Šveđani pobijedili Norvežane. Ptičar. 1030. st. Pred smrt podijelo je zemlju na svoje sinove posebno na Erika Krvave Sjekire. vojno okružje. st. Na vijest o smrti vraća se Ethelred i kolje Dance. ali je Knut promijenio potkralja. Bili saveznici Sasa. Zadržao podjelu na 4 kraljevine. Magnus poveo preventivni rat protiv Hartaknuta. Nastali majordomi kralja. Nakon Godfredove smrti 810. a kada su zaobišli London kralj Ethelred je pobjegao u Normandiju. kada unuk Haralda. a u prvom braku žena Ethelreda. 934. Kraljevska vlast imala gardu. Sveti. zaposjeli su cijeli Danelaw. 1000. U južnoj Švedskoj i Jutladnu način solskife. Knut poražava i Olafa II. I primora ih na danak. Svrgnuo ga sin Svend Rašljobradi 986-1014. time je Norveška pripojena Danskoj. velika pomorska bitka. kćeri normandijskog vojvode Richarda I. Danskom upravljao sin Hartaknut a Norveškom sin Svend. Danska. kaos. Poticao razvoj gradova. 9. novi kralj sin Olafa I. Edward Ispovjednik ali uz obavezu da se neće ženiti kako bi njegov nasljednik mogao biti Knutov nećak Svend. Danci napadaju 980. zajedno s vojvodom Normandije poklado sve Dance. No brzo Svend umire. U vrijeme tog rata ojačao se engleski kralj. U XI. 1018. Knut je vladao iz Engleske. Podjela države. zadržala neke dijelove u južnoj Švedskoj.. Englesku je spasilo što je i Danska (Svend Rašljobradi) zapala u teškoće. u Engleskojo Knutov stariji sin Harald. Olaf obnavlja samostalnost Norveške 995. Dansku dobiva sin Harald. Prilike se sređuju tek za Gorma Starijeg. Za vrijeme Knutova ratovanja. 1017. Porezna jedinica. dogovor. st. Nisu formirali gradove. Uveo je imovinsku reformu. Sin se u Danskoj pobunio. Kralj je postao najmlađi sin Ethelreda i Emme. Sve do kraja X. RAZVITAK DRŽAVNOSTI U NORVEŠKOJ I DANSKOJ Od sredine IX.. uspjeti da dovede sinove sa Ethelredom ili Knutove. Spor se vodio da li će Knutovoj udovici Emmi. kraljem proglašen praunuk Haralda Ljepokosog. Winchestera. U Norveškoj je Olaf podignuo ustanak protiv zbacio Danca i poništio podložnost Norveške Danskoj. te 982. ENGLESKA I DANSKA U X. I XI. Tek u XIV. Do 1013.

Najistaknutiji nezadovoljnik earldorman Godwin. st. VII. Karlo ulazi u Rim da potvrdi svoju vlast. Isključivo napuštanje rodovskog ustrojstva bez razbijana antičkih robovlasničkih načela. PROBLEMI PRIVREDNIH I DRUŠTVENIH ODNOSA U ENGLESKOJ DO NORMANSKOG OSVOJENJA Nema tragova rimske vladavine. Unutrašnjost Germanije. Karlo je želio savezništvo sa Langobardima. veće čestice ali i veće obaveze. Njemu je bio sklon i Edward Ispovjednik. koji su zapali u gospodarsku ovisnost o veleposjedniku). nobilis/ignobiles. Karlo primorao i Benevent svojoj vlasti. st. 774.1066. govorio je francuski. Presudna bitka bila je 14. Primorao Edwarda da se uda njegovom kćeri da bi mogao sina instalirati za kralja. Jedan od pretendenata bio je normandijski vojvoda Vilim. uzdajući se u Karla. porezu. Karlomanova žena je pobjegla sa sinovima u Italiju. papinstvo želi širiti svoj teritorij ali to Karlo na vrijeme ujedinjuje kao Kraljevina Italija. kod Hastingsa. ili kazne wite. Dezider je želio korist u papinskoj državi pa je Rimu nametnuo svog kandidata Stjepana III. Uspjeh Vilima neosporan. 22 . radi pljačkanja njegovih zapovjednika. 780. Drugi puta sustavno izgradio režim. Britanski otoci. nasljedan posjed. no naglo je umro. Nezakoniti sin normandijskog vojvode Roberta Đavla i nećak Emme. Karloman 771. geburi (najveći broj u IX. ZAKLJUČCI O NASTAJANJU FEUDALNOG PORETKA U EUROPI Zbog toga jer je robovski rad bio neisplativ vlasnici daju vlastitu zemlju u koncesiju. javnim radovima. Rodovsko pak ustrojstvo dolazi od iste situacije na različiti način. darovan može ubirati porez na zemlji (bocland). FRANAČKA PREVLAST U EUROPI DOBA KARLA VELIKOG I NJEGOVIH POTOMAKA – FRANAČKA DO 800 god. No jug ostaje pod vlašću Bizanta. radni učinak propisan. oženio se Deziderijom kćeri kralja Dezidera. Darovnica kralja. Glavar domaćinstva ceorl. Potpuno pokorenje Engleske tijekom 1067. Vlasnici si ostavljaju jedan rezervat kao privatno vlasništvo. U ratu 788. No pobune. Smjer kretanja svugdje određen. Svaka hajda.Normandijcima.10. Dezidera zarobio a sebe proglasio kraljem Langobarda. s Karlovom kćerkom Rotrudom. Vilim je bio u Normandiji i Harold je primorao nadbiskupa u Yorku da ga proglasi za kralja. prognan iz Engleske. 787. Ljeti je pokorio i Pavliju. kao seoska općina ili marka. sudu. počeo progoniti pristaše Langobarda. Time povrijedio Bizant te caricu Irenu koja poništava zaruke malodobnog sina Konstantina VI. pobjede izvojevali Franci. (slobodni seljaci) genati (slobodni seljaci. nije pravo darovanje. Godwinnov sin Harold je pao u ruke Vilima i tako mu morao priznati vazalsku kletvu. Karloman je pak želio da politika u Italiji ostaje njegova. diferencijacija je neophodna. i VII. 5 obrađivača zemlje. VI. robovi. umire. U trenutku smrti Edwarda 1066. Neki su morali radi dugova otići raditi na neko drugo mjesto frige (kao i naši ljudi kad danas idu u Italiju). Potrebno je privatno vlasništvo. 10. Organizacija VI. Skandinavija i istočna Europa prolaze na taj način feudalizaciju. Vratio se u Normandiju proslaviti. 1071.. Prisilno kompromis interesa. Još teži položaj kod neplaćanja poreza. Vilim je vojskom morao riješiti spor. kotsetli (zemlja nije bila njegova. i X. Karlo se razveo od Deziderije i stupio u pregovore s papinstvom. privremeno ropstvo. Karlo i Karloman nisu zemljom upravljali složno. Diferencijacija vidljiva kod plijena u ratnom pohodu. veća diferencijacija. Sve češćim dodjeljivanjem boklenda. nema vlastite zemlje). a kralja imenovao svog mlađeg sina Pipina. Morao sudjelovati u ratu. a Karlo je prigrabio Karlomanove zemlje. Istru je preoteo 788. Tropoljni sustav obrade zemlje. ceorli. dobivao ju je ali je bio opterećen ratnim dužnostima). Novi papa Hadrijan I. rođak Knuta. Jedna obitelj onoliko koliko može obraditi jednim plugom (hajda). Izazvao veliki otpor i 1051. Vojnom se silom vratio. na Božič se okrunio za kralja. Dvije osnovne klase. Nije ni znao engleski.

tražio da svi stanovnici papinske države njemu zakliču. Podvrgavanje Karantanije ojačalo je i Bavarce. do presudne bitke kada furlanski markgrof Erih i Vojnomir (neutvrđeni knez) prodiru do glavnog avarskog hiringa. od 796. papu napali i pokušali mu izvaditi jezik. Isti dan 23 .g. oslanjao se na moć svećenstva. Tamo je 756. vojvoda Tasilo III. 791. Bretonce nisu osvojili. oni su bili vezani za kraljevinu Italiju. smjenivanje osamostaljivanja. Furlanija od 774. Avari potučeni. kao jamstvo Borut šalje svog sina Gorazda i nećaka Hotimira koji su ondje prihvatili kršćanstvo. 795. u kojoj su ubijeni franački namještenici. Istočna marka. Nakon toga Karlo dijeli područje u dva dijela: Furlanska marka: Donju Panoniju. Martina u Toursu. opet pobuna. uz Dunav od Ennsas do Raabe te Karantaniju. Erih pogiba 799. Salzburška nadbiskupija. Zato je Karlo želio bolje organizirati Akvitaniju i 781. Nakon Samove smrti i Avari se opet okupljaju. ipak uveo blaži režim. Nakon Samove smrti 658. U pogledu crkve. 796. Slovenci su pak zauzimali veliko područje od Dunava do današnje granice s Hrvatskom. Autonomija Bavarske ukinuta. papa je postao Leon III. podijelo Sasku na grofovije. te Karlo prodiru ali ne uspijevaju baš. Južno. oni su bili vezani za Bavarsku. smatralo se da vlast nema car nego jedna žena. Preseljavali su Sase u unutrašnjost Franačke u izolirane skupine. Često su upadali i pljačkali Franke. Karlo je 772. CARSTVO KARLA VELIKOGA Možda carsku titulu potaknu Alkuin. Hrvatski. Još za vrijeme zadnjih bitaka furlanski markgrof napada Primorsku Hrvatsku jer su Hrvati pomagali Avarima. Okrutnost Karla natjeralo stanovništvo na niz ustanaka počevši od 792. stekao je samostalnost. istarski dux Ivan.Bizantu. Jedan od njegovih protivnika traži pomoć od Franaka. 788. Nakon smrti pape Hadrijana I. No. Počelo s ratom protiv jedne skupine od njih Angarijaca. 763. pobuna plemena 778. područje sjeverno od Drave. 797. opet Tasilo morao priznati vazalstvo. kada je Bavarska priznala vrhovnost Franačke. samo su plaćali danak. Nakon toga i Karlo dolazi 800. Još dva puta ustanak. u staroj provinciji Armorici. i 783-785. zbačena s vlasti u Damasku. Nakon toga Pipin bio glavni. Avari su pojačali napade na Karantaniju i knez Borut traži pomoć od Bavaraca. Tasilo osuđen na smrt pa pomilovan. Vidukin se predao Karlu i pristao čak na pokrštenje. 784. ratovanje sa Bretoncima. Panonskom Hrvatskom vlada furlanski markgrof. Pokorenje Saske 776 i njihovo pokrštavanje. Prvi pokušaj osvojenja Saragosse nije uspio. Karlo ga upozorava o načinu života. opat samostana Sv. 775. Kronološki isprepleteno Karlo se morao boriti i za prevlast u Bavarskoj. organizirana kao markgrofovija. borbe protiv Avara. Nasljednik Kadoloh uspijeva pokoriti Primorsku Hrvatsku. Od 540. kod Trsata. na kraju pokoreni i deportirani. raspao se savez Zapadnih Slavena koji je obuhvaćao od Češke do Istre. 799. 796. vladarem postao Abd-ar-Rahman izbjegli član dinastije Omejada koja je 750. Karlo Veliki ratovao i na jugu Pireneja protiv maursko-arapske vlasti. postavio svog trećeg sina Ludovika kraljem. Bavarci im pomogli a za uzvrat su morali priznat vrhovnost Franačke. bezuvjetna pokornost. između Dunava i Tise. Cijeli taj događaj kao Pjesma o Rolandu. Kranjsku. Boravili između rijeka Ems i Labe. i primoran u samostan. Osvojeno od Pireneja do rijeke Ebro i pripojeno Akvitaniji. Tamo ih napali i Baski čak ubili vođu prefekta bretonske marke Rolanda. Taj rat najviše povrijedio Veneciju. Jedino se Karantanija očuvala. ipak Franci pobjeđuju Bavarce. akvilejski patrijarh koji se stolovao u Cividaleu. Dugotrajno ratovanje sa Sasima. Donju Štajersku. Posljednji ratni pothvat. Tako su Avari postali susjedi Franačke. 782. u Rim gdje se papa pravda i zaklinje. 798-804. problema imao s najudaljenijom oblasti. Vodio razuzdan život. Jačanje Karla u Italiji. Drugi. započeo rat koji je trajao do 804. Karlov odgovor radikalan. No. Za carice Irene. Franačka inspekcija došla i utvrdila da su optužbe neistinite. Obnovio rat od 795-812. Ostala samostalna kneževina do 745.

Ubrzo on diže bunu no biva oslijepljen te brzo umire. Franci su poveli dvije vojne protiv Ljutića ali bez nekih uspjeha. i držali je do kraja XI. no Irena je zbačena 802. najmlađega Ludovika u Achenu okrunio za cara. Obrazovaniji. dio Burgundije. proglašeno je Ludovikovo zbacivanje a Lotar postaje jedini car. Karlo Ireni predložio da se uda za njega. a zatim je izvršena peta podjela carstva. car ostaje. Karlo je dobio 24 . Ljudevit i Borna vazali. tuži radi okrutnosti Kadoloha. osvojili Kretu. Promijenio garnituru bližih službenika. Lotar im je smetao pa su Pipin Akvitanski i Ludvig Njemački vratili Ludovika na vlast. živjela kao savez plemenskih kneževina. st. te 845. 804. Karlo objavio tekst o podjeli svoj države među tri sina.predano Karlu ključeve Svetog groba. Osvojili bizantsku Siciliju 902. Već 806. u Aachenu. osvajaju Tarent a 841. Mirovni pregovori počeli 810. Bugari tako potjerali Franke. svečano je okrunjen za cara. ali biva ubijen 823. dalmatinski gradovi i otoci. No Ludvig i Pipin su prešli na Lotarovu stranu. Podiže ustanak 820-821. Savjetnik opat Benedikt Anijanski gotovo vlada državom. Karlo je umro 814. Ludovik je odlučio da 16 godišnji Karlo mora naslijediti uz Lotara. Pregovori s novim carem Nikeforom nisu imali uspjeha. Legendarni knez Krok imao kćer Libušu. i nasljedstvo ostaje najstarijem sinu Lotaru. kao 71. ČEŠKA Prva slavenska oblast koju je Karlo napao. Vladalo se gotovo samostanski. Sjedište Višehrad. Ratovanje sa Dancima nije rezultiralo nikakvim osvajanjima. 831. napadi na bizantsku Dalmaciju koja je 805. podvrgnuta Karlu. na inicijativu svećenstva pošto im je ipak trebao jak car. Alzas. uz pomoć pape Grgura IV. kako su dvojica umrla prije njega. Karlo šalje odred da kazni Čehe koji su otjerali Franke. 830. No pred smrt. Bizant priznao naslov cara Karlu. Lotar 824. Karlo je 813. Lotarov uspjeh oduševio pobornike cara koji su nagovorili Ludovika da ga digne na položaj suvladara. stariji Ludovikovi sinovi su se pobunili i otada je Ludovik živio gotovo kao zarobljenik. 817. Saraceni 839. a smrt Pipina Akvitanskog sedmu. Borna je pomagao Francima. U Italji opasnost Arapi. Ludovik je pokorio Panonsku Hrvatsku. Povećanje Karlovih posjeda uzrokovalo sporove s Ludvigom Njemačkim i šestu podjelu 838. Pohod protiv Lužičkih Srba 806. ali 838. U ovisnost o svećenstvu.g. Ona se udala za Pržemisla. a Bizantu Venecija. LUDOVIK POBOŽNI I NJEGOVI NASLJEDNICI Kada je naslijedio oca imao 36 godina. 835. nova treća podjela. Bari. Ljudevit se 818. Izuzeće Rima od carske jurisdikcije. POLAPSKI SLAVENI Akcije protiv Polapskih Slavena počele u svezi s borbama Bodrića (franačkih saveznika u borbi sa Sasima) i njihovih istočnih susjeda Ljutića. Ludoviku se rodio sin Karlo Ćelavi. južno od Praga. Tako se poništava odluka Karla Velikog da je Bernhard kralj Italije. Još 825. Prvih 10 godina. Dobri odnosi Franaka s Bagdadskim kalifatom. Lotaru samo Italija. Pod vodstvom Ludviga Njemačkog prodrli su u Italiju i oslobodili Ludovika. Faktičnu vlast ima Lotar. Češka nepokorena. Venecija zbacila bizantsku vlast i ustoličena franačka. rezultirao plaćanjem danka. Obnova franačke vlasti nad Panonskom Hrvatskom dovela ih u sukob s Bugarima. Karlu ono područje namijenjeno od oca. ipak postavlja da car mora imati vlast nad Rimom. Franačkoj ostale Istra. Reciju. Nakon toga Karlo otišao na Božić u crkvu moliti se a papa ga je nenadano okrunio za kralja i pao mu ničice (običaj od Dioklecijana). Franci to vraćaju. Nakon raspada Samove države 658. samo obvezana na danak. 791. a Pipinova sina Bernharda kralja Italije. Karlova vojska preko Češke prolazi za Avare. 833. sve to vrijeme Lotar je živio povučeno u Italiji. osobito u Germaniji. 805. ali slabiji i podložan utjecajima. i 829 u Wormsu mu je dodijelio Alamaniju. Još 823. izazvalo ogorčenje. Ludovik morao javno pokajati se.

843. No Debeli nesposoban vladar. Carstvo se raspalo na 5 kraljevstava. Ludovik umire. prenio vlast na sina Ludovika II. Mucavoga ostala je Zapadna Franačka ali je Njemačka dobila Lotaringiju. U to vrijeme novi val napada Normana. Papa je za zaštitnika odabrao Karla Debeloga. RASPAD KAROLINŠKOG CARSTVA Najteže prilike kod Karla Ćelavog. ali je 25 . mlađemu sinu Lotaru II. izdvojio je Burgundiju i Provansu te formirao samostalno kraljevstvo. a Ludvigu sve zemlje na istoku od Rajne te neke biskupije na zapadnoj obali rijeke. Gotova jedinstvena država. g. 877. Crkva je jača pa je ona imala golemu moć. Borbe su se vodile između Istočne i Zapadne Franačke za teritorij Lotara II. gdje mu je papa Ivan VIII. Ujedinjeno područje kao za Karla Velikog. umire Karlo Ćelavia 879. Trebao ga je naslijediti stric Ludvig no Karlo Ćelavi ga pretiče i 25.Kocelj je ubrzo bio uklonjen. VELIKOMORAVSKA KNEŽEVINE . a državu nasljeđuju njegova četiri sina. . je pripala Italija. car ali počasni. Jedino je u Karantaniji vladao vanbračni sin Karlova brata Karlomana.ali su ga i sami zbacili 871. Arelat 879. Karlu zemlje na zapadu od Lotarove oblasti. Poslije očeve smrti Ludoviku II. Lotar se morao boriti protiv Normana. Njemačka. 877. Kako je već iduće godine umro Ludvig II. Mucavog). i njegov nasljednik Luj II. Rascjep opet obnovljen. Lotar. a teško bolesnom bratu Karlomanu preoteo Bavarsku s Karantanijom. Verdunskim ugovorom braća su se podijelila. Nakon njegove smrti tu su oblast podijeli obi Ubrzo umire i Ludovik II. Njemački Karlo Debeli je sjedinio Njemačku i Italiju. Mucavi. a Lotar istok. Ludvig je želio to oružjem vratiti ali umire. 2. neuspjeh u Bretanji. Arnulf Karantanski. Njemački koji je je pri diobi nakon smrti svog oca Ludviga dobio Frankoniju i Sasku.875. papa Ivan VIII. bez zakonita nasljednika. a Panonija pretvorena u franačku provinciju . ga kruni za cara.zapad. Iltaija.no ubrzo su mu bili prisiljeni vratiti položaj kneza u svojstvu franačkog vazala . umire Karlo Debeli. velikaši zaobišli Karla Bezazlenog (5-godišnje dijete) i na prijestolje pozivaju Karla Debelog 885. u Rimu protiv težnji pape. u Frankurtu na Majni izabrali za kralja Istočne Franačke (Njemačke) Arnulfa Karantanskog. Tako su 887. Počeli su učestali napadi Normana. 888. SLAVENSKE ZEMLJE U ALPAMA I PANONIJI. Lotar Italiju i usko područje od Frigije do Provanse. i pretvorili Moravsku u provinciju kraljevstva. Velikaši su se protivi vladavini ostalih malodobnih sinova pa je pozvan Ludvih II. bitka protiv Lotara u kojoj je on teško poražen. Saracena. U Zapadnoj Franačkoj umire kralj Karloman (mlađi sin Luisa II. Papa je u Italiji zbog tih burnih sporova bio nezaštićen od Saracena. Ipak 841. Kralj stalno imao ratno stanje radi Normana i trebao stalno darivati veleposjednike koji su se bogatili kod Ludviga nešto bolje stanje. napadali su Normani. Nakon te osme podjele 840. papa im je čak morao plaćati danak od 251000 dukata. okrunjen za cara u Rimu. Samo je u Njemačkoj vladao karoling Arnulf.Franci su nastojeći onemogućiti Metodijevu djelatnost zatvorili samog Metodija kojeg su na intervenciju Pape ipak morali pustiti . Francuska.12.Ipak Metodije iz Panonije bježi u Moravsku . Smrću Luisa Mucavoga okoristio se i gorf od Vienne. sjeverni dio oblasti (Lotaringija) a najmlađi Karlo dobio južni dio te oblasti.Na pritužbe njemačkog svećenstva Metodije je 879. Sjeverna Burgundija i Arelat te dva faktično nezavisna vojvodstva Akvitanija i Bretanja. Ipak sinovima Luisa II. Ludvig i Karlo su sklopili savez protiv Lotara 842. 881. te u Arelatu po ženskoj lozi (Luis). Lotar je 850. Od 830-843 posebice opustošene luke.pozvan u Rim. najveći dio Akvitanije morao prepustiti sinovima pokojnog Pipina. Posebnom bulom odobrio služenje mise na slavenskom jeziku.

nakon čega su pod njihovu vlast pale sve zemlje istočno od rijeke Enns. Svako takvo imanje dijelilo se na dva dijela : 1) vlastelinova rezervatska zemlja (s vlastelinovim dvorom). Laurentije) su napustili Moravsku i otišli u zemlje Balkana 890.g. livade. oni su 860 –ih g. Arnulf Karantanski je morao Svjatopluku priznati nezavisnost Moravske. Panonijom. čiji opseg varira od 200-2000 hektara. u bitci kod Bratislave Mađari su potukli veliku bavarsku vojsku.g. g.) govori nam najviše o organizaciji velikih zemljoposjeda Također i Brevium exempla (811-813) Obilna obavještenja o životu i radu na seljačkim zavisnim česticama nam donose dokumenti o prihodima bogatih samostana : tzv. propisnik o upravljanju rezervatima kraljevskih zemljoposjeda (nastao između 770.. Moravskom i Slovačkom time je bila prekinuta veza između zapadnih i južnih Slavena. ali je istovremeno bila zaustavljena i njemačka kolonizacija 3. mlin. Kliment. njegovi su sinovi među sobom podijelili jezgru njegove države.) 907. te u manjoj mjeri robovi Takva zemlja naziva se terra indominicata 2) čestice zavisnih seljaka postoje 3 kategorije mansusa : mansi ingenuiles koje drže osiromašeni potomci nekadašnjih članova slobodnih seoskih općina mansi serviles koje drže nekadašnji robovi naseljeni na česticu gospodareve zemlje 26 . zabranio je uporabu slavenskih jezika u crkvene svrhe. vinogradi. kao uzvrat za pruženu pomoć u borbama protiv Karla Debelog MAĐARI krajem IX. Capitulare de Villis. u Panoniju počinju prodirati Mađari .Germain des Pres. Mađari su uništili Panonsku kneževinu kojom je kao franački vazal upravljao hrvatski knez Braslav( 880-898. žestoki protivnik Bizanta. iz 813. st. zajedno s Karantanijom. njitranskog biskupa Wichlinga. Poliptisi ( najslavniji je poliptih opatije Saint . g.-800. a za novog nadbiskupa je postavio Metodijeva najžešćega protivnika. PRIVREDNI I DRUŠTVENI ODNOSI U SREDNJOJ I ZAPADNOJ EUROPI U VRIJEME KAROLINGA AGRARNI ODNOSI – Tzv. i time je prevladalo njemačko svećenstvo i na Svjatoplukovu dvoru i u Rimu novi papa k Stjepan V. a ne Metodijeva učenika Gorazda pred teškim progonima koji su uslijedili većina Metodijevih učenika ( najistaknutiji Gorazd. što ga je sastavio opat samostana Irmion) Proizvodno . gdje je na čelu njihova plemenskog saveza stajao Arpad nakon Svjatoplukove smrti 894.- istovremeno odobrio i rad njemačkog svećenstva i tako priznao dvojakost vjerske službe u Moravskoj 885. te crkva podignuta za vjerske potrebe vlastelinstva Glavnu obrađivačku snagu na rezervatu čine zavisni seljaci. šume. Metodije je umro.organizacijska jedinica veleposjedničkog zemljoposjeda u karolinško vrijeme bilo je pojedinačno imanje – Villa. a Češka se odvojila na svome pohodu preko Panonije i Slovenije u Italiju. U sastav rezervata ulaze: oranice. stajali na području rijeke Seret i rijeke Prut.

imali su krupnu stoku za obradu. kopanja bunara. kao u antici. St. u VIII. koji obuhvaćaju proizvode od drva i od tkanine 3) u radu: ratarske obveze (oranje).-VII.) Zapad nije imao vlastitog zlata kojim bi mogao plaćati znatan uvoz visoke tehničke produkcije iz ist. podvoz (doprema plodina s polja i drva iz šume) i noći (nepredviđeni radovi. st. te svih poljoprivrednih radova nakon završenog oranja. svaki put po 14 dana) razlike između ingenuilnih i servilnih mansusa bile su brojne.-VII. st. Istru. očituje se težnja za izjednačavanjem dadžbina za sve obrađivače podjednako. 2) preuzimanjem novih i novih dijelova kraljevske domene. Baltikom i Rusijom nastojanje Karolinga da preotme Bizantu Veneciju. na taj način postupno se stvara jedinstvena klasa neposrednih proizvođača u feudalnom društvu (do kraja XI.- - - - - mansi lidiles koje drže bivši germanski poluslobodnjaci koji su u davnini ratnim porazom došli u neslobodni položaj dadžbine su se dijelile na one u: 1) naravi. radne obaveze bile su im kraće i po poslovima točno određene za razliku od servilnih mansusa u VI. dalmatinske gradove. zvana triens odnos: denarij: solid: libra – 1:12:20 radi oživljavanja trgovine karolinška je monarhija obnovila kovanje srebrnog novca koji je postojao još u merovinško doba( VII. u obliku kraljevskih nadarbina . zemalja. I IX. manoperae (sastojale se od gradnja i popravka zgrada na dvoru. ingenuilni mansusi bili u veći. može se u nizu gradova ustanoviti postupni polagani porast stanovništva i postupno širenje gradskog područja: to njihovo buđenje se zasnivalo na jačanju i obnavljanju prometa i trgovine već u VI. a svoj uvoz prodaju samo za zlato za vrijeme Karolinga prvenstvo preuzimaju Židovi koji osim zlata uzimaju i robove frigijski i normanski trgovci su povezivali Franačku s Britanijom. taj proces još nije bio ni izdaleka završen) TRGOVINA I PROMET nakon epohe dubokog pada u intenzivnosti gradskog života. nego u prosjeku 1/10 tijekom IX. st. bio je izraz težnje da se ovlada jadranskim putem prema Istoku novčana osnovica u ranom srednjem vijeku bio je bizantski zlatni solid i njegova trećina. kolon više ne daje vlasniku zemlje 1/3 plodina. a taj nedostatak nije mogao nadoknaditi proizvodnjom takvih artikala koji bi mogli biti plasirani u zamjenu za proizvode Istoka Trgovina se održavala u relativnoj snazi sve dok su posjedničke klase imale starih zaliha zlata: čim su one nestal. naturalizacija privrede se maksimalno očitovala ORGANIZACIJA KLASE FEUDALACA Zemljoposjednička klasa je nastala sjedinjenjem galo-rimskih veleposjednika s nekadašnjom rodovsko-plemenskom i vojnom. dolaze u Franačku trgovci s Istoka (Sirijci). st. aristokracijom germanskih osvajača na zajedničkoj osnovi podvlaščivanja neposrednih proizvođača Povećanje svojih zemljoposjeda aristokracija je vršila : 1) podvrgavanjem u okvir svog posjeda slobodne seoske zemlje. 3)vođenjem međusobne oružane borbe Kralj je dodjeljivanje zemlje mogao vršiti na 2 načina: 1)izvojenjem određenog opsega zemlje iz kraljevske domene i ustupanje obdarenom kao trajni i definitivni 27 . koje su bile razmjerno male i nipošto nisu teško opterećivale obrađivačevo gospodarstvo 2) gotovim proizvodima rada. st.

- - - - - posjed. vazala i slugu. većina biskupskih i opatijskih zemalja bila zaštićena imunitetom – na područje zaštićeno imunitetom nikakvi državni službenici (ni sudski. u praksi se ta težnja ostvarivala tako da je senior prigodom smrti svog vazala posredstvom novog obreda komendacije i vazalske zakletve vjernosti primao za svog vazala sina umrlog vazala i prepuštao mu isti beneficij POLOŽAJ SVEĆENSTVA U FEUDALNOM DRUŠTVU osobitost crkvenog zemljoposjeda sastojala se u tome što su već od početka VIII. komendacija je bila potpuno privatni sporazum u položaj štićenika nisu stupali samo neimućni ljudi nego i mnogi bogati zemljoposjednici koji su tražili zaštitu od veoma moćnih velikaša. 2) doživotna obveza vazala da vrši vojničku službu svom senioru. koji su pak bili vazali kralja. 2)umjesto vječnog dara. 3) obveza seniora da svom vazalu dade doživotni beneficij u obliku zemljoposjeda koji će mu služiti kao ekonomski temelj za nesmetano vršenje preuzete službe prijelaz prema razdoblju potpune izgrađenosti feudalnog društvene strukture čini tendencija da se vazalski beneficiji pretvore od doživotnoga užitničkog prava na beneficijalni zemljoposjed u nasljedno posjedovanje beneficija. St. st. ni upravni. postoje 3 međusobno sjedinjena elementa karolinškog vazaliteta: 1) doživotna obveza vjernosti vazala senioru. koji se tek počinju razvrstavati oko određenih poslova capella: zbor svećenika i redovnika sa zadaćom da vrše vjerske obrede za kralja i njegovu okolinu i da čuvaju svetačke relikvije što ih je dvor posjedovao njihov glavar bio je arhikapelan. jer je monarhija stigla do granica osvajačke i administrativne moći KAROLINŠKI VAZALITET stupanje u odnos štićenika označavalo se nazivom komendirati se. koji je bio i najviši vladarev savjetnik u vjerskim i crkvenim pitanjima notari (dvorski pisari) comes palati (dvorski grof palatin) je bio predstojnik dvorskog sudišta i kraljev sudski zamjenik dvorska sobarska služba pretvorila se u predstojništvo kraljevske riznice 28 . već je naprosto postojao carski dvor kao skup privatnih carskih službenika. zemlja bi se dodjeljivala privremeno. i to je postalo tipično za kasnija razdoblja kada kralj više nije imao dovoljne zemlje Nagrađivanje zemljoposjedima je u praksi vodilo neprekidnom jačanju ekonomskopolitičke moći velikaša i jačanju njihove nezavisnosti Jedini način kako se kraljevska vlast mogla suprotstavljati tome procesu bilo je nastojanje da se usporedo s ustupanjem zemlje službenicima i zaslužnim ljudima neprekidno jača fond kraljevskih zemljoposjeda i time održava ravnoteža snaga To povećanje kraljevskih zemljoposjeda bilo je moguće: povremenim oduzimanjem zemlje crkvenim ustanovama i putem osvajačkih ratova koji prestaju u doba Ludovika Pobožnog iz nužnosti. tako se stvarala piramida vazaliteta u vrijeme karolinških majordoma stupanje u vazalski odnos komendacijom i davanjem beneficijalnog posjeda počinje se izrazito povezivati s militarizacijom vazalskog odnosa od prve polovice IX. dok traje služba ili vjernost kralju (beneficij). ni porezni) nisu imali pravo pristupa UPRAVNI APARAT centralna državna uprava nije postojala. pri tome su zaštitnik i štićenik jedan drugome zadavali vjeru.

dvorska kapela je vodila službene anale karolinške crkve se grade u 2 osnovna tipa: bazilikalne crkve i crkve sa dvornim ili kružnim planom Prostor islamske ekspanzije na Istoku.vjera: animizam. medžlis vijeće starješina . bilo je 200 do 250 grofovija grofa je imenovao vladar i on je imao sve kompetencije javne vlasti (upravnu. rod se okupljao oko šatora svog poglavara i formirao krug šatora . na višoj razini školovanje se vršilo u biskupskim središtima nastavni je program obuhvaćao «7 slobodnih umijeća»: 1)trivium ( gramatika.osim uzgoja stoke plemena su se bavila i pljačkom 29 . ovaca i koza . g. retorika i dijalektika). neustrijska i španjolska marka) VOJNA ORGANIZACIJA KAROLINŠKE MONARHIJE Od 768. ARAPI I POSTANAK ISLAMA . bez obzira što su iznad njih postojale i nadređene političke instance: marke. Karolinška pri samostanima počinju djelovati škole za šire krugove djece. dvorska kapela je vodila službene anale Oko 801. potrebne žrtve) . prvu verziju anala piše Einhardt Einhardt: «Život Karla Velikog» hagiografska djela: kako su prenesene svetačke moći crkve i samostana piše se o teologiji i filozofiji: «O podjeli prirode» pripremljena je epoha romanike San Vitale u Ravenni brojne minijature u Evanđelistarima kiparstvo i obrada bjelokosti.jedna porodica udružena pod patrijarhalnom vlašću oca porodice. sudsku. vojvodine od 800.- - nadzornik dvorskih staja je vodio brigu o franačkoj konjici peharnik je vodio brigu o opskrbi dvora pićem cio državni teritorij karolinške monarhije bio je podijeljen u grofovije (čija su se područja poklapala s teritorijem antičkih civitas ili germanskih plemenskih općina).šeik je bio poglavar plemena.prije pojave Islama i osnutka kalifata Arapi su živjeli u plemenskoj organizaciji i bavili se nomadsko-stočarskim uzgojem deva. Karolinška renesansa počinje obnovom pismenosti.nije bilo individualnog posjedovanja zemlje ili ispaše . Bizant i njegova unutrašnja i vanjska politika 1. venetska. polidemonizam. geometrija. astronomija i glazba) formiraju se skriptoriji u kojima s prepisuju razna djela pjesništvo tog vremena je znatnim dijelom posvećeno proslavljanju karolinških vladara ili su prepričavane crkvene evanđeoske teme ili su u stihovima prikazivani životi svetaca pisanje povijesnih djela bilo je također rezultat težnji da se uveliča vladavina Karolinga: od 768. nastala je tzv. također zlatarski ukrasi PROSVJETA I KULTURA Tzv. umjesto merovingike (nastale na temelju latinske poluuncijale. financijsku i vojnu) za Karla Velikog pojavljuju se i prve specifične pogranične oblasti pod nazivom: marka (ili markgrofovija): one su bile oblikovane radi obrane istaknutih graničnih oblasti carstva (normanska. karantanska marka) ili zbog stalne ugroženosti vanjskim opasnostima (bretonska. (džinovi-demonska bića uzroci svega. quadrium (aritmetika. živjela je u zajedničkom šatoru.

Kaabe.g. udovicom Hadidžom. te je sklopljen sporazum o preseljenju Muhameda i njegovih sljedbenika iz Meke u Medinu (Jatrib). kršćanstva i hanifizma sa starim. obvezu potpunog pokoravanja njegovoj volji (islam) i nužnost iskazivanja zahvalnosti Bogu zbog njegovih dobročinstava svakome tko ne prihvati prijetio je strašnim kaznama i neumoljivom gnjevom Božjim nailazio na grdnje i poruge. a osnovali su i zajedničko gradsko vijeće (mahalu). Muhamed je doživio svoja prva priviđenja (zatim tri godine malodušnosti) svoje doživljaje povjerio je samo svojoj ženi Hadidži i ona je smjesta povjerovala u njegov proročanski poziv to ga je ohrabrilo.. Allaha. oženio se bogatom trgovkinjom. Hanife (s bogom Allahom). a na sebe je navukao i mržnju bogatih građana Meke i najutjecajnijih Korejšita 619. Meku je osvojilo sjevernoarapsko pleme Korejšita i učinilo je osloncem svoje moći. što je obogatilo pokrajinu Hedžas (s gradom Mekom) u VI. što je započelo 16. bio je to trgovac Abu Bekr. st.VII. pridobio i adoptivne sinove Aliju i Zaida. pripadnik jedne pobočne loze Korejšita. pa se tako obrazovala oligarhijska vladavina najmoćnijih korejšitskih porodica. koje je potisnulo autoritet šeikova. oni koji su mu prišli u Medini. te je brzo stekao nove pristalice (uži krug činili su muhadžiri. buduće Muhamedove druge žene pri svojim prvim javnim nastupima Muhamed. rodovskim tradicijama arapskih plemena i time dao idejnu podlogu njihovu ujedinjavanju Muhamed se rodio u Meki. koja su se prvenstveno bavila trgovinom u interesu trgovaca. deset godina starijom od njega. a u svakome je stanovao jedan njihov rod sa svojim vjerskim kultom oni su svoje rodovske kultove ujedinili («crnom kamenu» su pridružili svoje rodovske betile (kameni idol) i ugradili ih u temelje kamenite četvorne zgrade. tzv. Korejšiti su u Meki podigli 4 naselja. a širi krug Ansari. otac Ajše. koja je nastala pod utjecajem židovske i kršćanske vjere težnje za jedinstvom su jačale i zbog obruča što su ga oko Arabije jačale Perzija i Bizant Muhamed. s njime je još kao dječak putovao u Siriju i ondje upoznao neke elemente kršćanske vjere iza 590. među prvim njegovim pristašama spominje se samo jedan bogatiji i ugledniji čovjek.- - zbog ratova s Perzijom Bizantu je bio prekinut trgovački put s Indijom. 30 . pa se Bizant okrenuo novom putu kroz Arabiju.  Hidžra Muhamed je u Medini postao ne samo vjerski. oko 570. no svi su imali jednaka prava). pa su to nastojali ostvariti jedinstvom vjerskog kulta (svome bogu. je izvršio sintezu židovstva. umrli su Hadidža i Abu Talib. tako se mogao osloboditi materijalnih briga i posvetiti razmišljanju tada je posinio Aliju (sina Abu Taliba) i mladog oslobođenog roba Zaida ben Harisa koji je pripadao jednom kršćanskom arapskom plemenu iz Sirije u isto vrijeme Muhamed se zainteresirao za shvaćanje sekte hamifa koja je priznavala Abrahama kao svojega preteču i vjerovala u jednog boga oko 610. nego i politički vođa. bilo je da prestanu međusobne borbe beduinskih plemena. koji su željeli proširiti svoj utjecaj. 622. pa je odrastao u kući svog strica Abu Taliba.od siromašnih roditelja koji su rano umrli. u kojima je prije svega objavljivao vjeru u jednog jedinoga Boga. a Muhamed se povezao s nekim vanmekanskim arapskim plemenima. Hobalu. izbjeglice iz Meke. pridružili su božanstva drugih arapskih plemena) među Arapima je djelovala i jedna monoteistička sekta.

a sam Muhamed je bio ranjen.. II. g. u bitci na rijeci Jarmuk potukao bizantsku vojsku. a 645. s nišom (tzv. oko Zaidove jezgre nastao konačan tekst Kurana Kuranske sure dijelimo u 3 skupine:1) skupina. Muhamedova propovijedanja u Meki do 615. Muhamed je napao Meku. nakon čega je uslijedilo potpuno istrebljenje Židova u Medini (koji su se držali neutralno) 628. mekanska vojska je u bitci u blizini Medine potukla medinsku vojsku. Egipat. zbog raznih proroka i pretendenata te je bilo potrebno ratovati da bi se 633. u Kaabu) ubojstvo jednog Muslimana u Meki 630. poglavlja (sura) Muhamed je sam u posljednje 23 godine života izdiktirao sve ajate. Muhamed je donio i Ustav svoje vjersko-političke zajednice (Uma) kako među Židovima Muhamed nije imao uspjeha.. 3) skupina (IV. tako je sredinom VII. on 624. Umu pretvara u isključivo arapsku vjersko-političku organizaciju položaj kible premješta u smjer Meke i započinje progon Židova zbog medinskih pljačkaških pohoda sukob s Mekom je bio neminovan. medinski period).- - - Tamo je izgradio i mošeju (bogomolju). tzv. a i sam je definirao svoju vjeru kao nastavak Abrahamove) 623. Muhamed je iskoristio da poduzme pohod protiv Meke. Meki je priznat položaj svetog grada (na čelu s kalifom).g. g. zbog čega 624. obredni i socijalno-politički propisi Muhamedovi sljedbenici počinju prikupljati izjave i pripovijedanja Muhamedovih prvih pristalica i pratilaca. ali je taj napad bio suzbijen. te su njih protjerali iz Medine kako je Muhamedova moć neprestano rasla Meka je 627. a Medina je ostala sjedište Proroka najvažnija posljedica zauzimanja Meke bilo je sustavno podvrgavanje arapskih plemena Islamu Kuran je zbirka od 6219. mijenja svoju politiku. sadrže po opsegu kraće i žestoke govorničke pozive grešnicima da se pokore jedinome Bogu 2) skupinu čine sure nastale u Meki između 615. mekanski period. uz njezino očito nadovezivanje na židovsku i kršćansku tradiciju. osvojio je Siriju i Palestinu. Hadisi. kod El-Badra sam Prorok sa svojom vojskom nanosi težak poraz Mekancima 625. mirno predala. ajata (retka) napisanih ritmiranom prozom i svrstanih u 114. st. i III. težnja da se izgrade dogmatski temelji nove vjere. Arapi su slomi otpor Perzije načelo Kurana da Arapi ne smiju individualno posjedovati zemlju izvan Arabije je poštovano pa su stoga na preuzetim posjedima ostavljeni njihovi neposredni obrađivači. muslimani su krivicu za poraz svalili na Židove.mekanski period: sure nastale za prvih 5.-632. a samo je zemljišna renta prešla u ruke osvajača 31 . do 642. napala Medinu. 640. rezultat Muhademomva djelovanja u Medini između 622. ta vankuranska tradicija islama zove se Suna vlast Abu Bekra (632-634) nije naišla na opće priznanje. Kiblom koja je označavala smjer klanjanja) okrenutom prema Jeruzalemu (kako bi pridobio Židove.g. nakon čega je odmah uslijedila arapska ekspanzija kalif Omar (634-644) otac Muhamedove žene Hafseje 636. koja mu se. drugi je Muhamedov nasljednik. zapisao ih njegov pratilac Zaid ben Tabit U namjeri da se obilna nakupljena građa sredi i verificira. ostvarilo ponovno ujedinjenje. tako su nastali nizovi komentara u Kuranu i kazivanja o Prorokovim postupcima. ali je pohod okončan sklapanjem mira dopuštenjem muslimanima da mogu doći u Meku.-622. I. kalif Omar (634-644) povjerio nekolicini živih Prorokovih pratilaca da razne spise prouče i provjere. uvidjevši besmislenost otpora..g.

na kraju suzbijena «grčkom vatrom» . a 674. vjerski karakter omejadske države slabi pred njenim izrazitijim laičkim obilježjima .-678. (642. kalif Jazid je porazio i ubio Huseina.suprotno ranijim običajima Osman je davao velike dijelove državnih posjeda u osvojenim područjima izvan Arabije. Alija je ubijen.666. Buharu i Samarkand. službeni jezik u Damasku je grčki. trajala je arapska opsada Carigrada. Alija je prenio prijestolnice iz Medine u Kufu (južno od ruševina Babilona) .Omar je organizirao i centralno državno računovodstvo. srušili (udavili) Osmana i za kalifa postavili Aliju (656-661). no tamo su im Berberi nanosili teške gubitke (683. a od svedržavne šure (vijeća šeikova) je uspio ishoditi da prizna njegova sina Jazda za budućeg vladara (ne ukidajući pritom načelo izbornosti). a kalifom je. Africi.vojnici dobivali plaće. postao Muavija (661-680) koji je osnovao dinastiju Omejada 2. korupcije .nakon sloma perzijske države 651. protiv kojega su nastupali Ajša i Muavija (prvak korejšitske aristokracije) koji su tražili da se vlast prenosi nasljedno po lozi . ARAPSKA OSVAJANJA U VRIJEME OMEJADA DO POČETKA VIII.g.organizirao je kalifat kao monarhiju . nego su odredili da nearapi mogu stupiti u islamsku zajednicu samo ako u svojstvu štićenika (mavli) postanu adoptivni članovi kojega od arapskih plemena . 3. Arapi su 663. nije plaćao državi ni zemljarinu (harač).661. na čelu s Muhamedovim unukom Huseinom .u bitci kod Kufe 680.g. a moćni i bogati su se probili na čelo države: Osman je protežirao članove svoje obitelji Omejada i druge pripadnike korejšitske aristokracije te su oni ponovno postali vodeći sloj u državi . protiv bogaćenja. osvojili Afganistan.674.g.korisnik katije (zakupljene državne zemlje). a u Medini je izabran protukraljodmah - 32 . osvojena je samo zap. ali je bio dužan da od nearapskog stanovništva na svom zemljištu ubire poreze u ime države i predaje ih državnoj upravi nezadovoljstvo mavala (muslimana nearapa) i onih Arapa koji u procesu društvene diferencijacije nisu stekli povlašten položaj.g.688.Muavija je prenio prijestolnicu u Damask. nakon čega su uslijedile dugotrajne unutrašnje borbe.g. ali okupatorska je milicija i dalje povlaštena .penzije .u vladi ima i kršćana. izredala su se 4 kalifa. očitovalo se u pokretu šiita. Perzija. a sada sve do pustinje Karakum) i okončanja krize koja je uslijedila nakon Osmanove smrti 656.za kalifa Osmana (644-656) prvobitna askeza i sklonost nivelaciji je potisnuta u pozadinu. a izgrađeno državno uređenje je davalo neograničenu vlast kalifu . ST.pobunjenici su 656. sve te prilike su rađale žestoku opoziciju. . ako je bio Arapin.oni koji nisu pružali otpor Muslimanima plaćali su zemljarinu (harač). pobjedom kod Kairuana Arapi su skršili berberski otpori arapsko nadiranje se više nije moglo zadržati . ni glavarinu (džizija). ali im Arapi nisu dopuštali potpuno izjednačavanje. UNUTRAŠNJI ODNOSI U OMEJADSKOM KALIFATU . kada su Arapi osvojili Armeniju obnavlja se i njihov pritisak sj.da bi osim Arabije za svoju vlast pridobio i Irak. kada su se arapi morali i povući iz Tripolitanije) . kod Biskre. nego samo desetinu (ušur). uz pomoć sekte vjerskih fanatika haridžita.pokoreno stanovništvo prelazilo je djelomice na islam. a svi oni koji nisu promijenili vjeru glavarinu (džizija) .

koristeći nezadovoljstvo Italije prema Carigradu proglasio sebe za zasebnog cara u Italiji (650. a novi egzarh je uhitio papu zakočen tim unutrašnjim teškoćama Bizant je bespomoćno gledao kako Arapi osvojenjem Cipra. (sin Konstantina III.g. sastoji od nekoliko kategorija: 1) umjereno imućna ladanjska aristokracija. kao i pretežitost novoformiranog malog. monoteletizmom) zato je 648. koja sam vodi svoje gospodarstvo 2) vojno-upravna aristokracija (okupljena oko stratega u temama) 3) državni službenici (okupljeni oko carske vlasti) državna vlast je smatrala nužnim da radi vojne obrane državnih teritorija štiti slobodu i privrednu samostalnost stratiota. koji je kao i K. Rodosa i Kosa pripremaju pomorski napad na Carigrad 658.potom rasplamsao se pokret haridžita (na čelu s Habibom) koji je tražio jednakost svih muslimana bez obzira na porijeklo.g. a carem postao Konstans II. zauzet je cijeli Egipat). a tom prigodom Bizant je izvršio i prvo veliko preseljenje Slavena s Balkana u Malu Aziju počinju napadi Arapa 668. ubijen Konstans II. ojačavanjem centralizacije državne uprave i jačanjem arapskog karaktera vlasti(samo arapski jezik i novac).g. st. 680. objavio vjerski manifest Typos kojim je zabranio svako daljnje raspravljanje o pitanjima energije i volje u Kristovoj naravi papa Martin I. zaoštreni odnosi prema neislamskom stanovništvu 4. pa je Konstantin IV. a isto tako joj je bilo u interesu da očuva stalež slobodnih seljaka. a dio na srednju Volgu Asparuh je ubrzo počeo prodirati preko Dunava. dok sa prijestolja nije zbačena Heraklijeva druga žena Martina sa svojim sinovima.g.) 662. saboru u Carigradu 680/681.. Olimpije je poginuo na Siciliji. poduzeo pohod protiv njih. u borbi s Arapima. htio europske pokrajine Carstva učiniti osloncem za otpor Bizanta protiv Arapa 635. ali je doživio poraz i morao se obvezati plaćati godišnji danak bugarskoj državi (čime je prvi put službeno priznata jedna barbarska država na nekadašnjem bizantskom tlu) na VI. nakon Kubratove smrti savez se raspao pod udarcima Hazara.. a monoteletizam je konačno osuđen propast veleposjednikovih zemljoposjeda. no. Heraklijeva sina iz prvog braka) upravo je u to doba pritisak arapskih osvajača sve više rastao (646. je obilježeno spletkama i unutrašnjim borbama Heraklijevih sinova (iz prvog i drugog braka) oko prijestolja. je slavenskom stanovništvu u Makedoniji nametnuo vrhovnu vlast Bizanta. (649-653) je osudio i monoteletizam i Typos. kan Kubrat je nanio zapadnim Turcima težak poraz i formirao moćan plemenski savez pod vodstvom Bugara. a pod utjecajem papinstva Italija je bila nezadovoljna vjerskom politikom Carigrada (tj. pa je car naredio ravenskom egzarhu Olimpiju da uhiti papu.). uspostavljen je vjerski mir.-685.svladavši tako unutrašnje borbe režim Omejada je pristupio konsolidaciji režima. Bizant od Heraklijeve smrti do početka VIII.g. slobodnog seljačkog posjeda izmijenila je strukturu vladajuće klase u društvu. Konstans II. Abd-al-Malik (685-705) je morao napregnuti sve snage da uguši taj pokret . koji državi plaća porez - - - 33 .dio Bugara uzmakao na donji Dunav (pod Asparuhom). Konstans II. II. naslijedio ga Konstantin IV (668. st. ona se u VII. ovaj je. doba nakon Heraklijeve smrti 641.

a za cara je proglašen Leontije zbog nemoći da se odupre arapskom prodoru Leontije je 698../692. Bizant u doba ikonoklastičkih borbi 717-718. Bogorodice i svetaca. u bitci kod Amoriona bili poraženi što je omogućilo Bizantu da otpočne sustavno potiskivanje Arapa iz istočnih provincija Male Azije uvidjevši da je vojno-upravna aristokracija u temama postala opasnom snagom. no 743. ponovno postao carem Krvavi pokolj u Hersonu 711. ona je samo opredmećenje duha paulikijanci i mesalijanci su veoma odlučno odbacivali štovanje križa.-740.. te je uz pomoć Bugara 705. Ekloga je prvenstveno željela ojačati centralnu vlast i ukloniti korupciju iz sudske djelatnosti ikonoklasti su tvrdili da je nemoguće likovno prikazati božansku narav Krista jer je Bog duhovno.. a papa Grgur III. g. a i sam car Leon III. izopćio je iz crkve sve ikonoklaste taj potpuni raskid zapadne crkve s carskom vlašću imao je dalekosežne posljedice. ali ni on nije mogao zaustaviti arapsko napredovanje Justinijan II. na poticaj patrijaršije i senatske aristokracija Justinijan II. pa je Leon III. a ne materijalno biće ikonoduli su naprotiv branili svoj stav tezom da materija nipošto ne zaslužuje prijezir jer je utjelovljenje ideje.g. te njihovih slika. u kojem je rezimiran Justinijanov kodeks s važnim prinovama (pod utjecajem crkvenog kanonskog prava i običajnog prava istočnih provincija). . bio je sklon ikonoklazmu gotovo sve europske države i papa su branili štovanje ikona. g. od zemljarine (koju plaća samo obrađivač zemlje) i tako raskinuo prisilnu vezu između obrađivača i zemlje 5. izvršen je po carevom nalogu i izazvao je pobunu u vojsci. je na sinodu 732. se ipak uspio vratiti na prijestolje. jer su se pape tada orijentirale na suradnju s Franačkom Konstantina V. (741. Arapi su svake godine provaljivali u Malu Aziju. ali je najveća snaga ikonodulstva bilo samo bizantsko redovništvo kojih se utjecaj i materijalno bogatstvo temeljilo upravo na tom stanju vjerske fanatiziranosti kada je 726. Justinijan II. je započeo proces pretvaranja velikih tema u veći broj manjih 726. izglasan je edikt o zabrani štovanja ikona. nekoliko godina morao voditi pregovore s patrijarh Germanom i papom Grgurom III. a tu je uzurpaciju priznao i papa. Konstantin V.- peto-šesti(?!?) ekumenski sabor u Carigradu 691. je razdvojio glavarinu (koju plaća svatko). te je započeo žestoke progone ikonodula 34 - - . ponovno je zbačen. je izdao zbornik rimskog prava «Ekloga». Leon III. i Ivanom Damaskimom 730. (685-695) je svrgnuti zatočen u Hersonu. ali su 740. po carevom nalogu počelo u Carigradu skidanje ikona. patrijarh German odbio je potpisati edikt pa je bio zbačen. 726. čime je bila okončana vladavina Heraklijeve dinastije Justinijan II. Leon III. uz to je bio jak i židovski i islamski utjecaj koji je odbacivao likovno prikazivanje vjerskih predodžbi i u krugu pravovjernog svećenstva bilo je jakih snaga koji su odbacivali štovanje ikona (ikonodulstvo). je ponovno istakao razlike između Istočne i Zapadne crkve. g. a carem je postao Tiberije II. svrgnut. je u međuvremenu pobjegao iz Hersona. a odluka o ravnopravnosti rimskog pape i carigradskog patrijarha je dovela do novog razdora 695.-775) je zbacio strateg Artavazd. Arapi su izvršili bezuspješnu opsadu Carigrada. došlo je do pobune.

koja je namjeravala obnoviti kult ikona crkveni koncil u Carigradu 786. Toma je uhvaćen i ubijen. carem je postao Leon IV.. Premda ikonoklast. a zadnji otpori pobunjenika su ugušeni do 825. Irena je zbačena. a u Carigrad dovela čete iz europskih provincija. je uz pristanak pape nastojao obnoviti vjersko jedinstvo kršćanskih zemalja i štovanje ikona. poslala na granice. koji se predstavljao kao Konstantin VI. što je i papa morao prihvatiti 802.g. Bizant je u dugim 20-godišnjim borbama s Bugarskom uspio smanjiti opseg i oslabiti njenu napadačku moć ikonoklastička borba je jačala i socijalno-ekonomske prilike u Carstvu. ugroženu prijestolnicu spasila je intervencija Bugara u korist legalne vlasti 823. ali opći crkveni sabor u Carigradu 754. Nikefor je Franačkoj pružio dobar povod za rat 806. ali je regentsku vlast vršila njegova majka Irena. je odbio plaćanje danka Bugarima. pad Italije pod utjecaj Franačke) su oslabili Ireninu vladavinu 792. u kojima je ocijenjeno kao podjednako neispravno i uništavanje ikona i njihovo poštivanje.g. Irena je Konstantina potpuno uklonila s vlasti jer se oko njega počela skupljati ikonoklastička opozicija. u toj je situaciji II. Konstantin VI. g. pa je ponovno uveo sve one poreze koje je Irena ukinula i poduzeo pripremne mjere za ukidanje crkvenih poreznih imuniteta. nakon Nikeforove pogibije u ratu s Bugarima 811. nije vršio teška progonstva ikonodula 827. Libri Carolini. on se prvenstveno pobrinuo za ekonomski oporavak države. kojeg je i izvela 797. Leon IV. (780-797).g. (oslijepivši Konstantina). sklone ikonoklazmu. (sin carice Irene) 821. Konst. V. na koje su smješteni stratioti i slobodno seljaštvo) 780. novi porazi na vanjskom planu (plaćanje danka kalifatu. te su ovi iste godine prodrli do Carigrada. a carem je postao Nikefor (802-811). u korist malog zemljoposjeda (jer su vršene konfiskacije bogatih ikonodulskih samostana.. Bizant je pretrpio dva teška poraza. a carem je postao Mihajlo II. je ubijen u zavjeri.. je popustio nagovaranjima i majku Irenu ponovno učinio suvladarom međutim Irena je u potaji pripremala prevrat. koji je završio Achenskim mirom 812.- - Osim ikonodula odbacivao je i kult Bogorodice i svetaca. ali su ga carigradski vojni odredi rastjerali Irena je tada te gardijske odrede. ali je njihovo obožavanje proglasio zabludom 790. a vršio je i konfiskacije crkvenih imanja prema je bio ikonodul. Nikejski koncil (VII. Arapi su se iskrcali na Siciliji i zauzeli Kretu 35 . održao koncil koji ponovno zabranio štovanje ikona 820. Mihajlo II. Karlo Veliki je objavio teološke spise tzv. eksponent maloazijske vojničke aristokracije. te je odobrio kult Bogorodice i ponovno zabranio štovanje ikona 756. odmah na početku njegove vladavine izbila je buna Tome Slavena. a on je htio samostalno vladati već 791. carem je postao maloljetni Konstantin VI. a 822. Leon V. Nikefor je tim svojim ekonomskim mjerama veoma ogorčio crkvu dvostruka vanjska opasnost za bizantsku državu (Arapi i Bugari) prisilila je Nikefora da jača vojni potencijal države. započeli su i opsadu Carigrada. pobunjenici su napali Carigrad. takvo shvaćanje ozakonjeno je na državnom saboru u Frankfurtu 794. nije želio ići do takvih radikalnih stanovišta. je 815. u tu je svrhu vršio planska preseljavanja i naseljavanja stanovništva ne htijući priznati carski naslov Karlu Velikom. opći koncil) obnovio štovanje ikona. ikonoklast tek nakon sklapanja mira s Bugarima 814.

. ubrzo su bili prisiljeni izbjeći izvan domašaja biz. st. logotet Sfaurakije uspio je pokoriti Slavene oko Soluna i u Grčkoj u vezi stim formirane su teme Makedonija. Peloponez i Drač 805. ali je izgubio utjecaj na cijelu prednju Aziju i sjevernu Afriku. Franci su u tome ipak uspjeli 803. istodobno je došlo i do prvog opasnog sukoba s novoformiranom ruskom državom (opsada Carigrada 860. a znatan je dio slavenskog stanovništva preseljen u Malu Aziju oko 783. uništila je paulikijanstvo u Maloj Aziji U 2. ali time nije bilo uništeno i paulikijanstvo masovnim preseljenjem paulikijanca u Trakiju oko 975. jedno od njih je bil i paulikijanstvo koje se kao zasebna sekta oblikovala u Armeniji u prvoj polovici VII. prisilio plemena oko Stume i Vardara da priznaju vrhovništvo Bizanta.g. vlast je vršila carica Teodora. pa su svojim vojno-polit.g. a za njegovo doba je karakterističan ekonomski prosperitet gradskih središta i znatan oporavak carskih i državnih financija (usprkos velikim vojnim troškovima) Smrću cara Teofila 842.g. umjesto njegova malodobna sina Mihajla III. a novi koncil je službeno uspostavio štovanje ikona dugotrajna ikonoklastička kriza je opreke između istočne i zapadne crkve odoljevši ofenzivama abasidskog kalifata Bizantje sačuvao jezgru svoga državnog teritorija. završava epoha ikonoklazma. Vlasti. Bizant je sustavno pristupio osvajanju i rehelenizaciji područja što su zauzeli Slaveni Konstans je 658.- - - Mihajlov sin i nasljednik Teofil je zaoštrio ikonoklastičku politiku Bizanta. 36 - . Bizant tada pristupa vjerskom pridobivanju slavenskog svijeta. još radikalnijim ikonoklastičkim shvaćanjima. IX. došlo je do rata s Bizantom u kom je Bizant izgubio i Istru nakon neuspješnog pokušaja osvajanja Primorske Hrvatske 799. odakle su žestoko napadali Bizant Carica Teodora je izvršila odlučan udar na paulikijance: pokoljem paulikjanaca na tlu bizantske Armenije i njihovim preseljenjem u Trakiju. avarskom suverenitetu se otkinuo panonski knez Vojnomir i priklonio Franačkoj još 788. Solun. Slavenske države na Balkanu i Bizant odoljevši prvim arapskim napadima. Teoktist) 843.. na gornjem Eufratu (pod vlašću emira u Meliteni). st. g.) 6. čime su postali susjedi Franaka . no s obnovom kulta ikona započeti su i žestoki progoni paulikijanaca i njihova iseljavanja na područja pod arapskom vlašću u pobuni protiv Mihajla II. st. s patrijarške stolice je zbačen ikonoklast Ivan Gramatik. na temelju starih gnostičkih koncepcija doba ikonoklazma je pribavila paulikijancima naklonost ikonoklastičkih careva. ojačan je rast hereze u tom području (jer su paulikijanci podupirali jačanje dualističke sekte bogumili od sredine IX. paulikijanci su pružali podršku Tomi Slavena. zbog pripojenja Beneventa Franačkoj. u očekivanju da će taj svijet biti i novi politički oslonac njezine obnovljene moći osuda ikonoborstva je nametala i obračun s drugim. Manojlo. Bugari su se okoristili avarsko franačkim ratom da bi zauzeli Vlašku nizinu i istočnu Panoniju do Tise. bizantska vojska je razorila i Tefriku. središtem učinili grad Tefriku. u vezi s tom franačkom vojnom protiv Avara. pol. s kojom je pretežit utjecaj u državi ponovno stekla dvorska službenička aristokracija (Bardas. Carstvo je preotelo inicijativu Arapa u ofenzivnim pothvatima.g.

isti pokušaj je obnovljen i 852.VIII. ISTOČNE ISLAMSKE ZEMLJE OD POČ. odmah nakon toga Boris napada i Primorsku Hrvatsku..Mihajlo III. PRVA ETAPA CRKVENOG PORAZA . dok je Carigrad namjeravao sebi podrediti bugarsku crkvu.posredstvom Barde uzbunjen je i car Mihajlo III. koji je uvrijeđen zahtijevao od pape da poništi ekshomunikaciju Focila.ta je odluka izazvala vojnu intervenciju Bizanta što je prisililoBorisa da promijeni svoju odluku i primi kršćanstvo iz Bizanta. održanom u Carigradu 867.g.- bugarsko napredovanje u Panoniji je potisnulo franke.papa Nikola I. zbog svojih sporova s Bizantom. itd. pa je od 829.nakon neuspjeha Konstantinove i Metodove misije u Velikomoravskoj.g. pod carevim predsjedništvom.-838.taj je spor doveo do obustave misionarske djelatnosti Grka. iako vazal cara Lotara. kan Boris je odlučio da primi kršćanstvo iz Franačke .858. 866. a Focija izopćio iz crkve .g. Posavskom Hrvatskom vladao knez Ratimir kao Bugarski vazal 838. protupropisni post subotom: davanje sakramenta krizme samo rukama biskupa i shvaćanje da je duh sveti proizašao ne samo od Boga oca.prva posljedica ovog sukoba bio je pojačan pritisak na Bugarsku.tim događajima bila je okončana prva etapa u ostvarivanju definitivnog raskola između istočne i zapadne crkve . pri čemu mu je saveznik bila Panonska Hrvatska. SMJENA ARAPSKIH DINASTIJA 37 . godinu kasnije ubijen . što je papa odbio .zato je na koncilu. a carigradska patrijaršija je učinjena jedinim vjerskim autoritetom na Istoku (ne mogavši više priznavati supremaciju od Rima) . mu postaje suvladar. što je odobrio i crkveni koncil u Carigradu 861.) . a inkriminirane vjerske dogme Rima (zabrana ženidbe svećenika. sve više pada pod utjecaj Bazilija. ali također doživljava poraz 7. prije svega ona se othrvala nastojanju carske vlasti da je podvrgne svom diktatu. bačeno na papu crkveno prokletstvo. Cezar Barda je sa patrijarške stolice zbacio Ignacija i na njegovo mjesto postavio Focija. napada (bezuspješno Srbiju). izgradi dobre odnose s Bizantom bugarski kan Presjan. je na sinodu u Lateranu vratio Ignaciju patrijarsko dostojanstvo. grof Istočne marke Ratbod je uspio vratiti Posavsku Hrvatsku Franačkoj dotle je primorsko-hrvatski knez Mislav bio podvrgnut suverenitetu franačke Italije teške borbe s Venecijom su usmjerile Trpimira da.) osuđene kao krivovjerje .. nego i od sina. dotle je Boris želio da bugarska crkva dobije samostalnog poglavara . koje su zamijenili rimski svećenici (866. koja se morala odreći saveza s papom i prihvatiti kršćanstvo istočnog tipa IX. Bizant se odlučio snažno angažirati oko pokrštenja Bugara. između 839-842. . DO EPOHE SELDŽUKA 1.g. ST.g. ali također bez uspjeha kan Boris potaknut od Karla Ćelavog ratuje 853 s Ludvigom Njemačkim.svladavši ikonoklastičku krizu bizantska crkva je postigla velike uspjehe. nastojeći ostvariti dalekosežan plan proširenja svoje vlasti. u tom su ratu Bugari i panonski Hrvati bili potučeni.

borbe su potrajale do 740. porazom kod Poitiersa zaustavljanje osvajačkog naleta još je više zaoštrilo unutrašnje suprotnosti u državi Omejada (zahtjevi mavala i haridžita za jednakošću svih muslimana 729.stanovništvo arapske države Omejada dijelilo se na 4 kategorije: . pretvoreno u roblje.strahovite pokolje koji su popratili stupanje na vlast nove dinastije Abbasida tumačilo se kao osvetu za pokolje nad prorokovim potomcima što su ih izvršili Omejadi .) pokušaj da iz Španjolske osvoje i Galiju slomio se 732.robovi: zarobljeni neprijateljski vojnici. itd.Obraćenici na islam. kada je Zaid svladan i ubijen krajem 740. dok Al Mansur nije izgradio Bagdad): oni su državnu političku vlast tumačili kao vrhovnu vjersku funkciju i time formirali teokratsku vladavinu (neposredno vršenje svjetovne vlasti je prepušteno prvom državnom minustru-veziru) . pobornici načela o ravnopravnosti svih muslimana(i zato skloni protiv prevlasti Arapa) . službi.g.g.do kalifa Omara (717-720) ravnopravni. vodonoša Maisara je u Maroku podigao ustanak berberskih haridžita. tjelesna straža. . a tek je taj kalif zimijama zabranio vršenje drž. najveći ih je dio zaposlen kao kućne sluge. žive kao profesionalni ratnici i vlastodršci .nakon ostvarenih osvojenja Arapi su počeli prilagođavati zatečene kršć. on je u Egiptu ubijen novi kalif Abul Abass As-Saffah (krvolok) je dao poubijati sve članove omejadske porodice koje je mogao uhvatiti 2. stanovništvo pokorenih zemalja. a za civilne 38 . DRUŠTVENO-POLITIČKI ODNOSI I KULTURA U DOBA OMEJADA . Crkve svojim vjerskim obredima (Valid I. Pirinejski poluotok i dosegavši na taj način divovski raspon državnog teritorija od Inda do Pirineja.Zimiji: pripadnici neislamskih vjera koje su počivale na «objavio božjoj» i kao svjedočanstvo. .- osvojivši do 714. itd. te objave imale svoju «svetu knjigu» (kitab). arapsko pjesništvo se u vrijeme Omejada pojavljuje kao poezija bogatih uživalaca života (osobito se razvila ljubavna poezija) 3.Arapi: pretežno borave u gradovima. je u Damasku crkvu sv.Mavali.) 739. protivnici Omejada su podigli ustanak u Iraku.g. proglasivši kalifom Zaida (praunuka Prorokove kćerke Fatime). a njihova samostalnost se održala sve do propasti dinastije Omejada (750. Omejadi su ponovno pokušali (bezuspješno) slomiti otpor Bizanta (717.abbasidski je kalif premjestio državno središte iz Sirije (Damaska) u Irak (AlHašimiju. bili su dužni plaćati zemljarinu i glavarinu (harač i džiziju) . eunusi. kojim su oslobođene sve berberske zemlje duž obala. je doživio težak poraz na rijeci Zab (pritok Tigrisa). izbio ustanak u korist Abul Abbasa iste godine omejadski kalif Marvan II.g. pri čemu su Alijini potomci ustupili svoja nasljedna prava potomcima Muhamedova strica Al-Abbasa (pretendent Abbasida bio je Abul Abbas. obrtnici. da podižu svoje crkve. što se u stvarnosti nije poštovalo.-ih došlo je do sporazuma između dviju grana Prorokovih potomaka. DOBA ABBASIDA .pojedinim provincijama upravljao je vrhovni zapovjednik (emir). prapraunuk Al-Abbasa) oslanjajući se na nezadovoljstvo islamiziranih Perzijanaca s dominacijom Arapa. Ivana Krstitelja prepravio u džamiju. a njen zvonik pretvorio u minaret: taj se običaj prenio i na vlastite islamske građevine) u vrijeme Omejada intenzivno se razvija pjesništvo i muzika: dok je predislamska poezija bila pretežno junačka epika o velikim ratničkim podvizima. u Horazanu je 749. de iure oslobođeni plaćanja zemljarina. na bijegu otuda.

najveći dio države Idrisida je potpao pod vrhovnu vlast tuniskih Eatimida. objelodanilo se uvjerenje šiita da su Abbasidi zapravo prevarili Prorokovu direktnu lozu. sasvim podvrgla sebi . pa je Idris pobjegao u Maroko i tamo 788. omogućivši im tako da se osamostale .U Tunisu je oko 800. pokoljem šiita. odbio plaćati Abbasidima uobičajeni god.g. Al-Mahdijeva mlađeg sina. te je 755.Kada je 762.od abbasidskog kalifata se 788. jedan šiitski pokret je srušio dinastiju Aglabida TULUNIDI . danak.Zbog čestih pobuna Berbera Anglabidi su veoma rano počeli organizirati profesionalnu vojsku sastavljenu od njihovih crnih i bijelih robova (kojima su zauzvrat dali slobodu) .g. jedan od prapraunuka Muhamedova sinovca i zeta Alije. Harum je na to odgovorio vojnim pohodom 806. Harun-al-Rašid postavio kao namjesnika Ibrahima iba AlAglaba.u kalifatu. emir Zijadet je 827.IDRISIDI. Ahmed se okoristio smrću sirijskog upravnika da bi svojoj vlasti podvrgao i tu zemlju 39 . polovici X. teritorij posljednjih samostalnih vladara Idrisida pada 974. a 902.. prešao na Pirinejski poluotok. i Tunis . vrhunac je moći i sjaja abbasidskog kalifata . prilikom dolaska na vlast i pokolja Omejada što su ga oni izvršili uspio se bijegom spasiti Abd-ar-Rahman. godišnjim borbama uspio preoteti abbasidskim namjesnicima i formirati samostalan emirat . zatim Palermo 830.zapovjednik arapskih četa u Egiptu.g.u to vrijeme nastaje i prva bolnica u Bagdadu . organizirao osvajanje Sicilije: prvi je pao Agrigent. Ahmed ibn Tulun. pod vrhovništvo omejadske vlasti iz kordobe .879.g. naslijedio njegov brat Al Mansur (754-775). počinio grešku podijelivši područje sa svojom braćom i polubraćom. koji je prodrvši sve do Bospora 782.750.g. zadnje bizantsko uporište na Siciliji . te je uskraćeni danak morao biti ponovno uveden . što je izazivalo stalne dinastičke borbe .785. a 800.Kada je Nikefor I. da bi najzad u X.poslove je bio nadležan upravitelj (amil).. st. pri nasljeđivanju nije bilo utvrđeno pravo prvorodstva po direktnoj silaznoj muškoj lozi. kojeg je u 10. pa će šiizam otada trajno voditi borbu protiv «uzurpacije» Abbasida . koji se odmah nakon preuzimanja dužnosti osamostalio zadovoljivši se naslovom emira i priznavajući nominalni kalifov suverenitet . Muhamed)potpadaju pod Fatimide . pala je i Taormina. taj je ustanak završio 786.g. obojica su bila izravno odgovorna veziru moć vojnih komandanata je s vremenom okrnjila realnu moć kalifa . koji se morao suprotstavljati nizu pobuna koje su izbile protiv njegove vladavine .Abul Abbasa je 754.g.u Maroku (Idris. Idris bin Abdullah je sudjelovao u jednoj šiitskoj pobuni protiv Abbasida.njegov sin i nasljednik Muhamed je 828.Da bi odvratio vojsku od težnji da se bore za centralnu vlast u emiratu.Doba Haruna-al-Rašida (786-809).AGLABIDI. Sirija . st. i Sirakuza (878. osamostalio i brzo formirao snažnu profesionalnu vojsku (od turskih i crnačkih oslobođenika) . odvojio Maroko.909. je proširio državni teritorij i osnovao svoju prijestolnicu-Fes . Al Mansur ugušio pobunu Ibrahima i Muhameda (prapraunuka Muhamedova sinovca i zeta Alije) i ubio ih. Idris II.g.njegov sin Idris II.Egipat.u I. formirao samostalnu državu .Al-Mansura je naslijedio njegov sin Al-Mahdi (775-785). prisilio Bizant na plaćanje danka(carica Irena) . se 868.g.).

fatimidski kalif Al-Muiz je vlast u Ifrikiji prepustio plemenu Sanhada. Jemenac Abu Abd Allah.Obaid Allah. Alžir (pod Sanhadima) i sred.Poslije smrti emira Kafara 968.g. dok su ismaelitski misionari širili propagandu u njegovu korist.Fatimidi su tada u pomoć pozvali plemena Banu Hilal i Banu Sulaim. pridobio je za svoja shvaćanja Berbere u Maloj Kabiliji(ist. nego i utjelovljenje samog Allha.kalif Al-Hakim je.. osnivača dinastije Fatimida . ali i muslimane koji su se opirali ismaelitskom šiitizmu.. Alžir) .g.Jedan od njih .973. sve to je izazvalo val nezadovoljstva pa je Al-Hakim ubijen u zavjeri 1021. što se izrodilo u lakoumno rasipništvo i nebrigu za čvrstoću vlasti u rubnim pokrajinama (pa su se tako osamostalili Tunis i ist. iako de facto samostalan. Vojna sila bili su Berberi (iz plemena Kotama i Sanhada) .g. četvrti potomak Ismaela (starijeg sina Alijina prapraunuka Džafara).g.g.Oni su 909. je čekao na svoj trenutak.Šiitska sekta ismaelita je smatrala da su prorokovi izravni potomci ne samo jedini zakoniti nasljednici vjerske i polit. bagdadski je kalifat dozvolio da se odnje formira nova faktično samostalna vlast Ikšidida. nije želio poništiti nominalnu vrhovnu vlast kalifa vlast Tulunida u Egiptu se zasnivala samo na snazi i odanosti najamničke vojske. početkom XI. iz Nedžda. Fatimidi su proširili svoju vlast sve do obale Atlantika IKŠIDIDI U EGIPTU . u Egiptu je zavladalo rasulo.g. privremeno zauzeo Egipat). pa su zaredale pobune . pa je fatimidski general Džavhar.Obaid je bio beskrupolozan tiranin. budućeg imama . to sevojska počela osjećati slabo plaćenom. 969. Tahiride je uklonilo nadiranje Safarida.Nakon pada dinastije Tulunida 905.u takvoj je situaciji država Tulunida vraćena 905.njegovi nasljednici su nastojali obnoviti prijašnju epohu tolerancije i prosperiteta. koji su uništili države berberskih Sanhada i Zenata.822. koji je nakon učvršćenja svoje moći razvio opsežnu osvajačku djelatnost (ojačao svoju vlast na Siciliji. SAMANIDI .Krajem IX. u svim tim pothvatima gl. uz uvjet odupiranja pretenzijama tunsikih Fatimida . i na vlast doveli Obaida Allaha.g.- ahmed.od Bagdadskog kalifata se odcijepio Horazan. bio Muhamed ibn Tugd. na čelu s Abu Jazidom .njihovim je dolaskom uvelike izmijenjen i etnički sastav stanovništva TAHIRIDI . pa su stoga svete osobe (imami) .958.Obaidov nasljednik Abul Kasim je uspio ugušiti opasnu pobunu haridžita.g. zauzeo Egipat .Osnivač dinastije je 935. a on se preselio u Egipat (fatimidska šiitska vlast se održala u Egiptu sve do 1171.. vladarske kuće u Trasoksaijani (područje sjevernije od toka Amu-Darje) 40 .) .st. kako je krajnja rastrošnost Tulunida iscrpla državne prihode. u sastav abbasidske države FATIMIDI U IFRIKIJI (TUNISU) .g. dokinuo vjersku toleranciju i žestoko progonio u prvom redu sve nemuslimane. dokončali vlast Aglabida u Tunisu. Alžir (pod Zenatima) . Vlasti u kalifatu. . ratnik turskog porijekla FATIMIDI U EGIPTU . pod vladavinom perzijskih Tahirida SAFARIDI.st.

ali s jakim primjesama staroperzijske mazdaičke religije u pogledu vječne seobe duša i temeljne dualističke opreke sila svjetlosti i tame U vrijeme kalifa Al-Mamuna (813-833). koji je vjerskom pridodao i politički program po kome je trebalo srušiti sunitski kalifat Abbasida Abdullahova učenja je oko 870. ali nisu dokrajčili abbasidsku vlast. karmati su upali i u Bagdad. a 930. pobunjenici su zahtijevali kolektivno posjedovanje zemlje onih koji je obrađuju Tek 838.g. bio Abdullah ben Maimunal-Kadah. koju su arapski pomorci nazivali Zind).g. ismaeliti su širili svoj tajni nauk (batin) o budućem novom utjelovljenju Ismaela – početku nove epohe u povijesti čovječanstva koja će donijeti pobjedu iskonskom islamu Najrevnosniji pobornik ismaelitske batinije je sve do IX. a nad uhvaćenim borcima je izvršen pokolj KARMATSKI USTANAKKarmatski pokret je započeo svoj razvitak na temelju vjerskih shvaćanja ismaelitskog šiitizma (Bog je ljudima za redom poslao 7 proroka. nastala je u oblastima južno od Kaspijskog mora vjerska sekta.g. ustanak je slomljen. nastavili svoju agitaciju i pokrenuli vlastiti ustanak 889. turske čete su slomile Babekov ustanak. iste godine umro je i vođa ustanka Abu Tahi.- - - Porodica Samanida (sa sjedištem u Buhari) je uspjela suzbiti Safaride. srodna šiitizmu. a njegova je organizacija bila sazdana kao mreža tajnih društava Za ustanka Zinda u pobuni su sudjelovali i južnomezopotamski karmati. jedan Karmatov propovjednik je osnovao samostalnu karmatsku državu u Bahreinu. pretvorivši to područje u ishodište njihovih akcija 913.) Krajem VIII. na čelu s Ali ibn – Muhamedom. kalifska vlast postaje igračka u rukama suparničkih grupacija BABEKOV USTANAK (816-838. propovjednik Babek je dao tim učenjima dublji socijalni smisao. a sedmi Ismael) Premda je Ismael umro još 760.g. peti je bio Isus. su provalili u Hedžas. arapskim haridžitskim propovjednikom ustanak je obuhvatio južnu Mezopotamiju i susjedni Huzistan (i imao prvenstveno lokalni karakter) i okupio više stotina tisuća robova.g. gdje su zauzeli Meku i odnijeli «crni kamen» područja u koja su karmati prodirali nisu priključivali svom državnom teritoriju nego su ih samo pljačkali 931.st.g. Samanidi su u nizu gradova razvili visoko urbanu civilizaciju koja je pod okriljem islama obnavljala baštinu stare perzijske kulture jedan od važnih faktora koji su nepovoljno djelovali na unutrašnju snagu Kalifata bila je činjenica što arapski osvajači nisu mogli na golemom prostranstvu svoje države ostati neposredna okupacijska sila svoj poredak štitili su vojnom silom koja se pretežno sastojala od etnički stranih i nepouzdanih plaćenika. nakon čega ustanak naglo slabi i razjedinjuje se u više malih žarišta BUVEJHIDI- 41 . I početkom IX. prihvatio i dalje razvijao irački seljak Hamdan Karmat. pokrenuo snažan revolucionarni vjerski pokret. i negirajući bogatstvo kao služenje božanstvu mraka. pri čemu je Babek bio zarobljen i smaknut USTANAK ZINĐA(869-883) 869. koji su nakon 883. šesti Muhamed.st. centar pobune je bio grad Basra 883. on je 816. karmati su zauzeli Basru i Kufu.g. izbio je ustanak Zinda (robova iz ist. Afrike).g.g.

gdje se pokušao osamostaliti. Kada su se Seldžuci usmjerili prema Mediteranu. ušao u Bagdad.te su već 1040. a kalifu je prepustio ostatak Iraka kao zasebnu jedinicu za Buvejhida dolazi do privrednog i kulturnog napretka koji je potrajao sve do 1020-ih godina tada suse. Godine 1060. Goridi su 1192. pa je bio prognan u istočne pokrajine. Indije Da bi ojačao svoj položaj prema Buvejhidima. 1058. Goridi su se okomili i na Gaznavide u Pendžabu te su 1191. Pred njihovim pritiskom Gaznavidi su se povukli prema istoku zadržavši samo Pendžab sa Sindom. Istodobno se od Gaznavida odmetnuo iranski ratnički rod Gorida koji su 1049. ali su i ondje bili uništeni. Zajednicu. 961. prvi Togrulbegov nasljednik. osvojili Delhi koji je otad postao središtem njihove moćne države u sjevernoj Indiji. Adud al-Davlah. a 1067. u bitci kod Mancikerta katastrofalno potukao bizantsku vojsku i zarobio samog cara Romana Diogena (1068-1071. uništili vojsku Mahmudova nasljednika Masuda I.g.). krenuli na Bagdad. je sjedinio sve te zemlje u jednu polit.. zauzeli ga i prisilili kalifa da se odrekne svoga dostojanstva vrhovnog poglava islamske vjere u korist Fatimida.) je pozvao u pomoć vodđu Seldžuka Togrulbega te je on 1055. koji se nije odupro uvođenju šiitskih obreda u cijeloj državi isprva su pojedini članovi dinasetije Buvejhida držali nekoliko samostalnih provincija u Perziji i Iraku. koji je s prijstolja svrgnuo dotadašnjeg kalifa i postavio kao svoju figuru Abassida Al-Mutija (946-974).). Bio je potreban novi nalet Seldžuka na Bagdad i tom je prilikom pobjeda bila konačna. Seldžuci suprvobitno bili rod u turkestnskom plemenu Oguza koji nosi ime po svom glavaru Seldžuku Oni su se bez oklijevanja okoristili opadanjem geznavidske moći nakon Mahmudove smrti 1030. - - - 42 . Tada su Buvejhidi. svojim zap. zauzeo Cezareju. Alp Arslan (1063-1077. zauzeli i Lahore okončavši tako postojanje države Gaznavida. osvojili samu Gazu. ponovno rasplamsale dinastičke borbe među njegovim sinovima GAZNAVIDIOsnivač ove vladarske kuće je bio turski oslobođeni rob Alp Tigin.- - uoči polovice X. koje su samo formalno priznavale suverenitetom Ahmada i njegova kalifa 977. dao mu je naslov sultana i oženio ga jednom svojom kćerkom. Susjedima Gaznavidi su revnosno branili sunitizam i priznavali vrhovništvo abbasidskih kalifa Definirajući svoje pothvate kao kaznene ekspedicije protiv krivovjernika Mahmud od Gazne je Buvjehidima preoteo mnoge teritorije SELDŽUCI. nakon smrti šahinšala Bahah al-Davlaha. Kalifova funkcija se tako definitivno odvaja od vršenja političke vlasti i pretvara se u zvanje vrhovnog poglavra islama. gdje je prepadom osvojio grad Gaznu i na tom području osnovao samostalnu državu Njegovi nasljednici Subuk Tigin i Mahmud (997-1030) su osvojili mnoge krajeve današnje sj. U borbama sa šiitima kalif Al-Kaim (1031-1075. prodro u Armeniju i Kapadokiju. kalif je svu političku vlast prepustio Togrulbegu. Ahmadov nećak. u Bagdadu.g. on je nosio perzijski naslov šahinšah. i osvojili Nišapur koji je postao ishodištem njihovih daljnjih osvajanja. koji je bio u vojnoj službi Samanida. on je postavljen za upravnika provincije Horazan.st. s prijestolnicom u Sirazu. 1071.

Međusobne borbe Seldžuka su omogućile caru Aleksiju Komnenu da između 10861092. Malikšahova vladavina bilo je doba znatnih uspjeha seldžučkog režima. prije svega zbog znatnih razlika u temeljnim uvjetima pojedinih njegovih područja. 4.stoljeću. astronomije i geografije. 1084.st. 5. vjerske i pravno-znanstvene škole (medrese) su postale državne ustanove. Od 8.Trgovina u zemljama Abbasidskog kalifata bila je trojaka : lokalna. PRIVREDNI I DRUŠTVENI ODNOSI U KALIFATU ABBASIDA I SELDŽUČKOM SULTANATU . Povrh primjene novca razvilo se također i kreditno i bankovno poslovanje.Na području prirodoslovnih znanosti muslimani najznatnije uspjehe postigli na području matematike. vakufska zemlja je zemlja ustupljena islamskim vjerskim ustanova. Godine 1092. ušur. Tada je seldžučki vrhovni vladar Malikšah te emirate podvrgnuo vlasti svojih oficira. . pravu i arapskom jezikoslovlju stvorili su vlastite samostalne znanstvene discipline. zemljište oslobođeno dužnosti da državi dostavlja prvobitnu zemljarinsku i glavarinsku dadžbinu. jezikoslovac i liječnik Ibn Sin. rodovski ili seoskih zajednica. a nešto manje rezultate ostvarili su u medicini i filozofiji. . .Najveći arapski povjesničari bili su : 43 . Za nju je obdarenik morao plaćati državi zakupničku daću. Trgovinsko poslovanje se vršilo većinom pomoću novca.Epoha intezivnog prevođenja sa grčkoga. a sultanat Rum je podvrgnuo svojoj neposrednoj vlasti (centralizacija). Mulkovi su i zemljišta islamskih. a zatim u Bagdad). Snažnu organizacijsku osnovu toj djelatnosti dao je osnutak Akademije kalifa Al-Mamuna 830. postupno se na području kalifata uvodila proizvodnja papira (unesen iz Kine u Samarkand. Osvojili su Damask 1075. Pandan ratarskostočarskoj privredi bili su obrt i trgovina. a poslije njihova povlačenja iz Niceje sredtište sultanata je postao grad Ikonium.- - - Seldžuci su 1077. Tzv. godine.Najveća osoba islamskoga svijeta bio je filozof. a veliku zaslugu pri tome je imao i njegov vezir Nizam al-Mulk.) doprli sve do Mramornoga mora. pri čemu se taj zemljposjed nakon obdarenikove msrti vraćao u državni zemljišni fond. Seldžuci su 1078 formirali sultanat Rum sa cetrom u Niceji. prvenstveno arapskih. a 1076. a u islamskoj teologiji. .). godine na čelu sa nestorijanskim kršćaninom iz Hire Husainom ibn Išakom (809-873. unutardržavna i svjetska. tj. počela je još u 8. oslobodi cijeli sjeverozapad Male Azije. KULTURA U ABBASIDSKOM KALIFATU I NJEGOVIM DRŽAVAMA NASLJEDNICAMA . tj. Takvo se zemljište pretvara u mulk.) prelazi se na davanje državne zemlje najuglednijim Arapima u zakup (katija) i to na temelju kalifove milosti ili uz određenu otkupninu. i Jeruzalem te su osvojene oblasti odmah organizirali kao niz polusamostalnih emirata. pod Malikšahom (1077-1092.. . Među različitim obrtnim strukama možda je najistaknutije mjesto pripadalo tekstilnoj proizvodnji (ćilimarstvo). Nizam al-Mulk i Malikšah su bili ubijeni i smrću ove dvojice pobornika državnoga jedinstva seldžučki se sulatanat iznova počeo komadati. pjesnik. obnovile su se ceste i kanali. poznatiji pod imenom Avicena (980-1037.) kao glavarom knjižnice.U Abbasidskom kalifatu privredni je život bio veoma raznovrsan. Ikta zemlja je zemlja dana u smislu plaće za određenu vojnu ili civilnu službu. tematski veoma različitih djela. desetinu. a zauzvrat je dobivao pravo da u svoju korist ubire zemljarinu i glavarinu (harač i džizija).Od kraja Osmanove vladavine (656.

g.. na carsko prijestolje (867-886. BIZANT OD SREDINE IX. Sekte unutar islama : Kadarizam→ učenje koje se pojavilo još 7. Željeli su postići mističku spozanju boga. Ta tradicija (suna) je isprva sačuvana u usmenoj predaji. hašišini su se angažirali kao izvršilački odredi u zavjerama. proglasio konzervativni sunitizam službenom idejnom orijentacijom.. Prihvaća nazor o postojanju čovjekove slobodne volje. Za križarskih ratova druzi su činili najborbenije vojne odrede. Sekta se razbila na tri skupine od kojih je jedna vjerovala da je ″ sakriveni imam″ (Mahdi) Ismael.. X. st. U mnogobrojnim suparničkim dinastičkim borbama. Hašišini → razvili su se iz karmtske osnove u 11. a treća da je to Ismaelov mlađi brat Musa..st. 1. Oni su formirali kolektivna imanja i među sobom su dijelili plodove rada. a nazvani su tako po svom osnivaču. Oni su poricali Prorokov autoritet i čak potrebu bilo kakve vjere. stoljeća. DO KRAJA XI. Po njemu čovjek nije ničim determiniran u svom opredjeljivanju i djelovanju. stoljeća..Uspon Bazilija I. a osnivač je jemenski Arap AlSabbah.st. Druga je vjerovala da je to njegov sin Muhamed. a zatim je zapisivana (hadisi). a mutazilitizam i šiitizam su bili podvrgnuti žestokim progonima. te djelima i izrekama njegovim najbližih suradnika i sljedbenika. Daje pravo na pobunu protiv svake nepravedne vlasti. Smatrali su da se duhovni Prorokov autoritet božjom milošću prenosi iz koljena na koljeno po direktnoj silaznoj lozi međi potomcima Muhamedove kćeri Fatime i zeta Alije. horazanskom Turčinu Al-Daraziju.. Džahimija → sekta koja se javila u prvoj polovici 8. Mutazilizam → nastao polovinom 8. Al-Masudi → ″ Zlatne livade i rudnici dragulja″ .stoljeću. Iz takve koncepcije proizlazila su dva bitna stremljenja : zaštićivati opstanak slobodnog 44 . 10. a propovijeda jednakost svih pristalica pokreta bez obzira na njihovo društveno podrijetlo i etničku pripadnost. Sufizam → prema svjetovnome životu su zauzimali asketsko stajalište. . nego je traćio aktivnu borbu u kojoj Fatimin i Alijin potomak ima jednako pravo i dužnost da se bori za osvajanje vlasti. Ismaelizam → ogrnak šiitizma.g. ST. Druzi → razvili su se iz karmatske osnovice u 11 st. 956. hanbalitska. Zaidizam → ogranak šiitizma koji se odvojio od njega u prvoj polovici 8. nastao u drugoj polovici 8.. šafiitska.- - - - - Al-Tabari → ″ Anali apostola i kraljeva″ . umorstvima i slično tome. Karmatizam → nastao u 9.st. malikitska. Negirala je potrebu bilo kakvih vjerskih obreda i odbacivala je vjerski i politički autoritet kalifa.st. U tijeku razvoja islama formirale su se četiri islamska pravna sustava (škole) : hanifitska. Kalif Al-Mutavakil je godine 852.) značio je pobjedu carigradske dvorjasnko-činovničke aristokracije nad aristokracijom maloazijskih provincija. a nije se zadovoljavao klonućem šiita pred pritiskom vlasti. Za najstariju povijest islama od osnovne su važnosti bila prikupljanja i provjeravanja zapisa o Muhamedovim djelima i izrekama. a poriče slobodu čovjekova opredjeljivanja. POLITIČKI RAZVOJ DO 1025.

Sve su te odredbe izgrađivale svemoć carske 45 . Kada je Niketa Orif 869.) koji je bio obrazovan čovjek sklon povučenom životu na dvoru. Leon VI. godine čime je u arapske ruke pao Messinski tjesnac.- - - - - - seljaštva (stratiota i članova seoskih općina. koji je tijekom cijelog srednjovjekovlja ostao temelj bizantske pravne znanosti. Baziliju su potrebni dobri odnosi sa papom pa 869/70. Patrijarh Ignacije je umro 877. Za njegove vladavine je izrađena zbirka kanonskoga. U to je Bagdadski kalifat zapao u epohu unutrašnjeg rasula. a već 900. a 885. nekadašnji Focijev pristalica. Je od pape dobio dozvolu za svoj brak i ubrzo je ugušio pobunu u provinciji te svrgnuo Nikolu Mistika i na njegovo mjesto postavio svog kandidata Euthimija koji je priznao brak. dana je u opticaj sažetija verzija Prohiron. godine. Na Apeninskom poluotoku Bizant je postigao velike uspjehe: 876. a na Balkanu su se odnosi s Bugarskom uravnotežili. su protjerali Arape iz Tarenta. ali posljednje bizantsko uporište palo je 902. osvojili Bari i tako počeli ugrožavati i jadranske i tirenske obale poluotoka. Time je crkva opet došla pod državnu vlast.. Bazilija je na prijestolju naslijedio njegov sin Leon VI. (886-912. 880. osvojio paulikijansko uporište u Tefriku. a ubrzo je Arapima preoteo znatna područja do Eufrata i Kilikije. Dalmatisnki su gradovi plaćali godišnji danak. Dubrovnik su opsjeli 886. ali ni Bazilije ni patrijarh Ignacije nisu htjeli dati Bugarsku Franačka se raspala. ukida crkveni rskol. Ludovik II je 871. To je doba kada jača utjecaj obogaćenik carigradskih trgovaca. ponovo izbori samostalnost. uz pomoć hrvatskog kneza Domagoja uspio osvojiti Bari. Patrijarhom je 901. već ga je udario indirektom i digao pobunu u provinciji pod vodstvom Andronika Duke koji je bio poražen. On je pomagao provincijalnu aristokraciju i tako se suprostavljao režimu dvorkse aristokracije. je carskoj vojsci preoteo Bari. Istovremeno je Bizant na Balkanu ojačao svoju dominaciju nad Bugarskom. opsjeo Bari s mora nije naišao na odaziv cara Ludovika II. Arapi su 842. carskoj i patrijarškoj. majkom Konstantina VII. on je umro 899. No. Te borbe iskoristila je Armenija da se otrgne od Kalifata i 885. Travunjem i Neretvom. a Bazilije je vratio patrijarha Focija. Najutjecajnija osoba tada je bio Stilian Zauces. Arapi šire svoju vlast na Siciliju. Zbog velikog utjecaja patrijarha Focija na državnu politiku Leon VI. zbog porezno-obvezničke i vojničke baze državne vlasti). Između 870. umrla je i Zoe. Ta velika zbirka ostala je nedovršena. Bazilije je dopunio Justinijanov zakon usklađujući pravni sustav s političkim i društvenim odnosima svoga vremena. Dolaskom bizantskog pretendenta Zdeslava na prijestolje 878. ali su zbog bizantskih intervencija (Niketa Orif) morali napustiti opsadu 867.. No. Zahumljem. Srbijom. otac careve ljubavnice Zoe. a papa više nema oslonac. Protiv toga rješenja su se pobunili Hrvati te su se ratom oteli supremaciji italskoga kralja. postao Nikola Mistik. Ga je uklonio i na to mjesto postavio svog brata Stjepana.. a sedam godina iza tog objavljena je i Epanagoga u kojoj je bila iznesena teorija o dvije vlasti. i borba za neosporni carski autokratski autoritet. a nosi naziv Anakatharsis. i 879. Bizant je 872. normalizirani su se odnosi između Dalmatinske teme i Hrvatske. građanskoga i javnog prava Heksabilon ili Šestoknjižje iliti Carski zakoni. U nasljednim borbama nakon Ludovikove smrti 875. i suverenitet nad dalmatinskom Hrvatskom je dopala u ruke njegova sina Karlomana. je cijela Apulija i Kalabrija priznala bizanstko vrhovništvo. godine. Spor se zaoštrio kada patrijarh nije priznao caru njegovu četvrtu ženidbu sa Zoe Karbonopsida.

Sve je naslove i visoke službe dijelio car. a tek onda slijedi naslov službe. Osim prva tri počasna naziva (cezar. Arapi su 902. osvojili Taorminu. Godine 912. Car je 911/912. a bilo je oko 18 dvorjanskih naslova i 60 visokih funkcija. Bugari su 920. koji se namjeravao domoći carske vlasti. prvim vladarem. Upletanje Srbije u rat. dovršile proces tematskoga uređenja i slično. Osebujnost bizantske dvorjanske aristokracije činila je i paralelna hijerahija eunuha (čuvari velikaških harema).). bizantska flota je pretrpila težak poraz čime je arapska premoć na moru ponovo potvrđena. Potvrdivši svoju premoć na istočnom Balkanu nad bizantskom vojskom na rijeci Aheloj. pretežno ekonomske struke). Vojska se u osnovi dijelila na : gardijske odrede na čelu sa domestikom. a carica Zoe se uspjela oduprijeti Konstantinu Duki. Pošto je knez Vladislav (889-893. kod Burgasa.- - - - - - - autokracije. Naslovi su bili doživotne dostojanstveničke titule. suci. Mađari su 830-tih zaposjeli prostor između Dona i Dnjepra odakle su zbog pritiska Pečenega morali iseliti ka zapadu gdje su zauzeli prostor između Dnjepra. Arapski gusari su 904. pod vodstvom islamiziranog Grka Leona na prepad osvojili Solun i izvrišili masovan pokolj. Zoe je sama preuzela regenetsku vlast u ime svog sine Konstantina VII. zajedno sa Pečenezima 896. Solun i Drač. na strani Bizanta. sve ostale je mogao postići svaki dovoljno imućan i bogat čovjek. domestici. potukao Mađare koji su tada preko Karpata izbjegli u Panoniju. Ostavši bez saveznika. Simeon je tada. Simeon je preduhitrio zarobljavanjem srpskog kneza Petra Gojnikovića dovevši na njegovo mjesto svog kandidata Pavla Branovića. je 919. a bugarski arhiepiskop je uzeo naslov patrijarha. i vratio patrijaršku čast Nikoli Mistiku. Kombiniranom akcijom bizantske vojske i mađarskih četa nanijet je Bugarima težak poraz pa je sa Bizantom morala sklopiti mir. organizirale hijerahijsko ustrojstvo državnog aparata. i na tematske odrede na čelu sa strategom.. prepustivši pricrnomorske stepe Pečenezima. nobilisimus. Pri navođenju u dokumentima prvo mjesto zauzima dvorjanska titula. stratarsi i drugi. kuropalat) koji su bili rezevirani samo za članove carske obitelji. Nosioci realnih funkcija u državnoj vlasti dijelili su se u sedam razreda : stratezi. svrgnuo i na prijestolje postavio svoga mlađega sina Simeona (893-927. koji se ranije bio povukao u samostan. U bitci kod Samosa 912. Aleksandar je umro 913. 917. Roman I. zadnje uporište bizanstko uporište na Siciliji i Reggio di Calabrija čime je u ruke pao Messinski prolaz. maloazijskome bogatašu. Karpata i donjeg Dunava. morao prihvatiti mir koji je Bugarskoj donio novo proširenje državnoga teritorija. i time je izazvala obnovu Simeonova ratnog pritiska.) nastojao obnoviti poganstvo njegov ga je otac Boris. Godine 920. uklonio caricu Zoe i preuzeo regentsku vlast. pod pritiskom prihvatio kodificiranu ″ Knjigu eparha″ koja je imala svrhu da oteža i skuči upletanje prijestolničke aristokracije u njihovo poslovanje. osvojili cijelu 46 . bugarski knez je prisilio Carigrad na sklapanje primirja. dok su službeničke funkcije mogle biti dokinute i prenesene na neku drugu osobu. Jednako važne neuspjehe Bizant je doživio i na Balkanu gdje je Bugarska proširila svoj teritorij. sekretici (poglavari državnih ureda. na bizatsko prijestolje je došao Leonov brat Aleksandar koji je odmah Bugarima uskratio danak iz 896. Zauzevši Hadrianopol. Uklonivši patrijarha Nikolu. se proglasio suvladarem. Simeon se jedva dvije godine nakon okrunio za cara. Bizant je 896. poglavari dema. Uz cara je postojao još uvijek i senat (sinklit) kao neka vrsta vrhovnog vijeća najviših dostojanstvenika čije kompetencije nisu precizno određene već ovise o carskoj volji. a već 921.

general Nikefor Foka je nakon pada Kandije osvojio čitavu Kretu. U početku svoje vladavine Roman I. Konstantin je ponovo zabranio dinatima da kupuju seljačke zemlje.) koji je obnovio trgovačke ugovore iz razdoblja 907-911. ponovo najstrože zabranio dinatima svako kupovanje seljačke zemlje. pa je Bizant morao zatražiti posredovanje pape. Zaharija bio priseiljen na bijeg. pa je Simeon opet morao intervenirati u Srbiji. Simeon je umro.). je objavio zakonsku odredbu o pravu prvokupa (protimesis) seljačke zemlje rođacima. – 950. te Aleppo ( sjedište hamdanitskog emira Saif al-Davle). a novi pretendent Časlav Klonimirović bio je odveden u ropstvo dok je postojanje zasebne srpske kneževine dokinuto. carem je postao Konstantinov sin Roman II. a Bizant se odrekao crkvene jurisdikcije nad dalmatinskim gradovima. Živeći dotad zapostavljen i udaljen od državnih poslova Konstantin VII. Da bi otklonio bugarski napad Roman I. Simeon je odlučio prije novih akcija protiv Carigrada podvrći svojoj vlasti ove dvije zemlje. Kako je glavni nosilac poreznih obveza bilo slobodno seljaštvo državna vlast je težila očuvanju malog seljačkog zemljoposjeda. ali su nakon samo 40-ak dana i sami bili svrgnuti i jedinim je carem ostao Konstantin VII. sklopio mir sa Bizantom kojem je ustupio Tesaliju i Trakiju dobivši zauzvrat godišnji danak i priznanje carskoga naslova i autokefalnost bugarske crkve. čime je bila uklonjena glavna baza islamskog gusarstva na istočnom Sredozemlju. Bizant je zauzeo i cijelu Kilikiju. Car je novom zakonskom odredbom 934. suposjednicima itd. Porfirogenet (945-959. No. papa je posredovao kopd Simeona da ne poduzima novi napad na Hrvatsku na što je on pristao uz uvjet da mu se prizna carski naslov i sdamostalnost bugarske patrijaršije. Zbog saveza Hravtske i Zahumlja s Bizantom. osvojena je Melitena. njegova je vojska doživjela svoj najteži poraz što je spasilo Bizant od nove bugarske ofenzive. godine. Srbijom je zavladao Časlav uspjevši pobjeći iz Bugarske. Godine 924. sa svrhom da ono ostane u seljačkim rukama i ne prijeđe u vlasništvo ″ moćnih ljudi″ (dinata). ali je ipak morao većim dijelom priznati dinatske kupovine iz 928.. Mir između Bugarske i Bizanta je trajao 40 godina.. Tada je postavio za kneza Zahariju Prvosavljevića. Zakonom iz 947.952. Njegov prvi napad je odbijen. Panegirik o svome djedu Baziliju I. ″ O svečanostima na carskome dvoru″ . gladi i bolesti 928. pri napadu na Hrvatsku 926. Romanovi sinovi su izvršili udar svrgnuvši svoga oca. ″ De administrando imperio″ . Već 962. Godine 927. Godine 959. se posvećivao intelektualnome radu (″ O temama″ . Godine 934. ostvareno izmirenje istočne i zapadne crkve. tražeći samo osnovna sredstva za održanje na životu. Bojeći se zbližavanja Hrvatske i Zahumlja sa Bizantom. su napali Carigrad.934. obnovili napad na Craigrad.. ali je pri drugom napadu 924.). je nagovorio srpskog kneza Pavla da se odmetne od Bugarske.- - - - - - - - Tesaliju i 921. Godine 945. ali priznavao bizantsko vrhovništvo. Godine 961.945/9459. U toj situaciji Bizant su zadesili ratovi sa ruskim knezom Igorom (943. zbog nerodice. Bugari su 922. 47 . No. Njegov nasljednik je bio sin Petar (927-969. godine. bizantska flota je kod otoka Lemnosa potpuno uništila brodovlje Leona Tripolitanca. Zbog priklanjanja Srbije Bizantu Simeon je po treći put morao poći na Srbiju. seljaštvo je bilo prisiljeno predati se pod zaštitu moćnika.) je obnovio mir sa Hrvatskom i iste 927. Pravo prvokupa je prošireno u korist seljaka i u onim slučajevima kad vlastelin prodaje svoju zemlju. a pri tome je kao naplata za papinu intervenciju.. Došlo je od izmirenja dvojice careva 923.

car . Trakiju i Bugarsku. uspijeva savladati i ubiti Bardu Foku 989. te Srijem. Mojsija. je umro. a njegov šurjak Barda Skler guši pobunu Barda Foke. a važnost i udio stratiota u ratnim akcijama iščezava. u Ohridu ustanovljuje autokefalnu makedonsko – Bugarsku arhiepiskopiju. Barda Foka uspijeva ugušiti Sklerovu pobunu. ostavši sam na čelu pokreta. .). te ukrašava svoju prestolnicu Prespu. Pod pritiskom crkve Ivan šalje Teofano u progonstvo. (od 962.No. Ivan prisiljava Svjatoslva na kapitulaciju i na napuštanje Bugarske.). Foku te je Nikefor II. Tada Bazilije II. napadnu Kijev. Ivan Cimisk (969-976.Carem tada postaje Bazilije II. su suzbijeni.rim. Samuila). Samuilo je u 40godišnjim borbama osvojio južnu Makedoniju. Arona. vođa neuspjele pobune iz 969. .Godine 963. Duklju. koja se iste godine udala za Nikefora II. . kojim je formiran slobodan teritorij. Nikefor II.Godine 965. Glavni propovijednik bogumilstva je bio pop Bogumil (najvjerojatnije je djelovao u Makedoniji do svoje smrti 940. Nikefor Ii. komitopuli su podigli novi ustanak.). došlo je do prevrata. Nisibis. Zahumlje. Barda Skler ( koji se vratio iz progonstva) diže novu pobunu. tražio je vrhovništvo nad cijelom Italijom) na Bari 968. koji se i sam proglašava carem. U pomoć Baziliju II.st. Nakon Cimiskove smrti 976.Godine 974/975. .). što je prislilo Svjatoslava na povratak. (963-969.Ohrabren carevim neuspjehom. Godine 969. - 48 . te s tom vojskom Bazilije II.Godine 971. . Zbog toga je Bizant nagovorio Pečeneze da 969.. ali ju je zadržao za sebe.Godine 964. g. u Bugarskoj je postojalo bogumilstvo koje se osobito raširilo za vladavine cara Petra (927-969.Tek 979. 971. Ivan je osvojio niz gradova : Edesu. a Arona je dao ubiti najmlađi Samuilo. a 969. 969. . osvojio Bugarsku. koji je 968. Već u prvoj godini poginuli su David i Mojsije. g. nećaka Nikefora II. Damask. je zabranio povećanje crkvenog zemljposjeda. potinula Bugare sve do gorja Balkan. Vladavina Nikefora II. . pa je u pomoć pozvao ruskog kneza Svjatoslava.. predaje zapovjedništvo nad vojskom Bardi Foki. Napadi Otona I.) privremeno je ostvarila punu pobjedu vojnozemljoposjedničkog plemstva nad dvorskom aristokracijom i težnjama carigradskih trgovačkih i obrtničkih korporacija.Bizant ipak nije mogao dokrajčiti Bugarsku. g. Barda Skler podiže uzbunu.Samuilo iskorištava unutarnje sukobe u Bizantu da osvoji Epir.Glavninom vojske postaju sada mali i srednji zemljoposjednici (koje država oslobađa poreza). u Makedoniji je izbio ustanak četvorice sinova comesa Nikole (Davida.976. Bizantska vojska je 967.Već u prvoj polovici 9. Pri povlačenju Svjatoslav je poginuo upavši u zasjedu Pečeneza. Ivan umire. Emesu. Srbiju.1025. . iste . i nakon toga opsjeda Carigrad. tako postao prvim carem. Roman II. nakon Cimiskove pobjede nad Svjetoslavom komitopuli su priznali bizantsko vrhovništvo. u sporazumu sa caricom Teofano svrgava Nikefora II.Evakuiranu Bugarsku tada osvaja Bizant. i Antiohiju. Iako su sklopili pogodbu o zajedničkom djelovanju. .. g.. Barda Foka utamničuje Bardu Sklera. on se tada proglašava carem. zap.. (976. Baalbek. 976. u Trakiji doživjela golemi poraz . Ubrzo je likvidirao i ostale pobunjenike koji su bili oko Barde Sklera. je osvojio istočnu Kilikiju i Cipar. a njegova vojska ubrzo zauzima cijelu Malu Aziju i protiv Barde Sklera sada je ustao Barda Foka. Odagnavši napadače. on je obnovio svoj pohod na Bugarsku (zarobio Borisa II) i proširio rat na bizantski teritorij. sin Romana II. Bizantska ekspedicija je na povratku 986. dolazi u pomoć ruski knez Vladimir ( dobivši zauzvrat ruku careve sestre Ane). a koje je svoje ishodište najvjerojatnije imalo u paulikijanskim doseljenicima iz zapadne Armenije. Bejrut. regentsku vlast je preuzela carica Teofano.

Bazilije II. Time je želio osujetiti daljnje neprekidno jačanje veleposjedničkog plemstva. a) agridij. se ponovno okreće prema Samuilu i 997. ali bez prava da se na toj osnovi koriste tom zemljom. što Samuilo koristi za nove ofenzivne akcije. ali je pritom i prisilila na pokornost hrvatski Biograd. g. . Nedugo zatim Samuilo umire. u Veneciji Orseoli bivaju svrgnuti. Bizant nije postigao znatnijih uspjeha.Definitivnu pobjedu Bazilije II. . Venecija je uz odobrenje Bizanta. stoljeća uzrokovala vidne imovinske razlike među članovima seoskih zajednica. i u drugoj polovici IX. Epir se odmeće od Samuila. novim vojnim pohodom Venecija uspijeva prisiliti Krk. a cijela seoska zajednica nema nad sobom nikakve druge vlasti osim državne.Obranivši 999. . počeo oporavljati. Je donio zakon kojim je opozvao sve odredbe o zastarijevanju prava seljaka da im bez nadoknade bude vraćena zemlja što su je od njih kupili dinati mimo zakona o prvokupu.Tada je utvrđena i podjela dalmatinske teme na dva dijela: a) Južni ( Dalmatia superior). stoljeću ustupio mjesto sitnom seljaštvu..Proces siromašenja seljaštva udruženih u slobodne općine je obuhvatio i stalež stratiota (seljaka – vojnika). 49 . 1005. koji je u VII. neposredno podvrgnut Carigradu b) Sjeverni ( Dalmatia inferior) prisegom vjernosti vezana za Veneciju . G. ga pobjeđuje na rijeci Sperhej. g. hrvatskog kralja Držislava.Svi su oni obavezni državi plaćati porez. Ubrzo zatim donio je i popis po kome su veleposjednici morali plaćati zemljišne poreze umjesto svojih susjeda. . Tako nastaju zasebna imanja koja su se izdvajanjem oslobodile stega seoskoga utvrđenog plodoreda. Samuilo napada i bizantske saveznike.manji posjedikoje vlasnik obrađuje vlastitom radnom snagom b) proastija. što ovog prisiljava da se povuče iz Hrvatske. se okreće prema Samuilu. Dužd Oton je izbjegao u Carigrad.996. Kao jamstvo tog dogovora duždeva kćer Hicela se udala za Svetoslavovog sina Stjepana ( nedugo zatim duždev sin Oton se ženi sestrom mađarskog kralja). . kao i neretljanske otoke Korčulu i Lastovo. 999.mala vlastelinstva na koje je vlasnik naselio svoje robove ili male zakupce . . stoljeća pretežna većina seljaka je još uvijek slobodna.Nakon sredine IX. kojim se Svetoslav odrekao uprave nad dalmacijom. odnosi 1014. dok hrvatski kraljević Stjepan Svetoslavić bježi na mađarski dvor. podno Bjelasice (15000 preživjelih mak. Nakon obrane Aleppa 995. a razjedinjeni otpor njegovih sinova je potrajao do 1018. 1004. osvaja Bugarsku i Skopje.Spora afirmacija alodijalnog karaktera zemljišnih čestica što ih posjeduju seoske porodice sazrela je. g. kada padom Ohrida makedonsko carstvo prestaje postojati.1018. 2) Privredna djelatnost i društveni odnosi .1024. pod svoju zaštitu stavila sve dalmatinske gradove od Krka do Dubrovnika. Bazilije II. Antiohiju od arapskih napada. Bazilije II. . Osor i Rab na plaćanje danka. kreće u novu ofenzivu. Venecija je obećala Svetoslavu da će mu pomoći da se opet popne na vlast. . g.Od VIII.Ugušivši Bardinu pobunu. U bitkama do 994.Prilikom duždeva boravka u Trogiru došlo je do ugovora između njega i izgnanog hrvatskog kralja Svetoslava. Bazilije II. stoljeća veliki se zemljoposjed. a eksploatacija njihova rada se vrši posredno (pomoću poreskih dažbina centraliziranoj državnoj vlasti). pobjedom u klancu Kimbalonga. . i dopire sve do Zadra. vojnika car je dao oslijepiti).991. tada se Bizant okreć e egipatskim Fatimidima u Siriji. .

da se grade i održavaju putevi. Roman III. dovela je do preinake u carskoj politici prema razvitku velikaškog posjeda. i takva poklanjana istaknutim osobama u carskoj službi. i plaćali su samo glavarinu.Uklanjanjem gusarskih opasnosti i stekavši premoć nad arapskom flotom. c) Boidati. Na čelu korporacija su starješine. bez zemlje i stoke. nego ga je sada umjesto državi plaćao ekskusiaru. državni seljaci).većina obrtnika bila je učlanjena u stručne korporacije.Neizdrživi poreski pritisak bio je jedan od razloga ustanka slavenskih zemalja Istočnog Balkana protiv Bizantske vlasti.Želeći spriječiti razvitak privatnog veleposjeda država je odlučno zabranjivala svako napuštanje slobodne zemlje i odlaženje seljaka ( općinara i stratiota) na imanja privatnih vlasnika. 3) Bizant od smrti Bazilija II. . . a umjesto njih generalizira se kategorija zavisnih obrađivača tuđe zemlje – parika. unutar kojih je bilo više tipova: a) dizeugarati. međutim. do Aleksija Komnena Roman III. . te 50 . posjedovali su razmjerno velik zemljoposjed ( 100-200 modija) i jedan par volova za obradu posjeda. seljaci su pronijaru umjesto državi plaćali porez. najsiromašniji parici.. dvostruko moćniji od zeugarata b) zeugarati. gradova( prvenstveno Carigrada i Soluna) znatno napreduje. Argir (1028.1034. posjednici ½ manje parcele od zeugaratske. seljacima. naseljena drž. mostovi. On se 1040. Mijenja se i način ubiranja poreza. zauzeo Niš i Skopje. djelatnost biz. faktički vladar je bio eunuh Ivan Orfanotrof kome je glavni cilj bilo daljnje dvorskog plemstva i udaljavanje od vlasti vodećih osoba u vojsci. plaćali samo glavarinu pronija državna zemlja. Na čelu ustanka bio je Petar Deljan (koji je tvrdio da je samuilov unuk).1034.) je donio odredbu da vojni kontingenti ne služe u svom zavičaju (da ne bi bili podvrgnuti utjecaju lokalne aristokracije koja se povezivala s vojnim zapovjednicima).). . . na štetu slobodnog seljaštva. trg. a članstvo u njemu nije bilo nasljedno već se stjecalo komisijskim priznanjem stručnosti i plaćanjem pristupnine.Smrt Bazilija II. usporedo s tim. godine u Beogradu proglasio carem. koji se sve češće daje u zakup.Usto su i postojali: a) eunomion ( porez na ispašu) b) angareja ( dužnost da se činovnicima i vojsci u pokretu dade prijevoz. .Najvažniji seljački izravni porezi bili su: a) kapnikon (dimnica) b) synone (zemljarina) ...Dobivanjem eskusije ( imuniteta) imanje je djelomično ili potpuno bilo oslobođeno plaćanja državnih poreza. utvrde) c) aplekton ( obavezni smještaj i ishrana činovnika na službenom putovanju) d) mitaton (smještaj i prehrana vojske na prolazu) e) katergoktisia ( izgradnja vojnih lađa) . zavisno seljačko stanovništvo koje živi na takvom imanju nije bilo oslobođeno poreza.XII. d) Aktimoni.Tijekom XI. g. stoljeća slobodni seljački zemljoposjedi gotovo nestaju. imali su samo 1 vola. car je vojsku sve više popunjavao plaćenicima. stradao je u zavjeri carice Zoe i njezina ljubavnika Mihajla (IV.PORESKI IMUNITETI . . i tako je prikivala seljake uz njihovu zemlju ( tzv.

papom je postao Leon IX. je bio žestok protivnik prvenstva rimskog papinstva. On je svu vlast u državi prepustio činovničkoj aristokraciji. unuk Samuilova brata Arona. Krenuvši u obrambeni rat protiv Seldžuka. Komnen.). g. nakon crkvenog raskola priklanjaju papi. 1077. 1054. a carem je postao predstavnik civilnog plemstva. VII. pa je ustanak propao. papini poslanici su na glavni oltar u Crkvi Sv.. uz pomoć patrijarha Kerularija popeo vojni zapovjednik Izak I. ga je 1058. a od 1047. Normani i Seldžuci. g. 1055. bio spreman popustiti. 1077. ali se 1054. VII. time je ostvaren konačan raskol dviju crkava.. sa zadaćom da od cara ishode obustavljanje polemike i priznanje rimskog primata. carica Eudokija se udala za jednog od prvaka vojnog plemstva.). 51 . Isprva su se Normani borili i protiv papinstva i protiv Bizantske vlasti. oživjeli su prigovori zapadnoj crkvi i polemike (zbog celibata. Duku. Duka (1071. Te okolnosti je iskoristilo dvorsko plemstvo. kod Manzikerta doživio težak poraz. 1067. 1042. je Leon IX.. Zapadna crkva je klinijevskim i drugim reformnim pokretima. dao uhititi i prognati. pod velikim utjecajem kardinala Humberta i redovnika Hildebranda (kasnijeg pape Grgura VII. stoljeća. napali su Armeniju i osvojili Melitenu. Ta je reforma zamišljena ne samo kao moralni preobražaj svećenstva. Želeći se vratiti na prijestolje.. pobornik klinijevskih reformi. g. Poslije ugušenja Deljanovog ustanka Bizant je pokušao razbiti i Zetsku vojsku. je u Maloj Aziji osnovan sultanat Rum.. Jeruzalema 1076. i za cara postavi svog kandidata Konstantina X. patrijarh je to osujetio. bratić njemačkog cara Konrada II. sin Konstantina X. da u savezu sa Crkvom zbaci Izaka I. 15. Dotle su Seldžuci proširili svoju vlast na Siriju i Palestinu (zauzeće Damaska 1075. pri čemu se naročito istakao ohridski arhiepiskop. 1075. je u Carigrad poslao kardinala Humberta. Konstantina Bodina.. 1057. Izak I. g.1078. hrvatski kralj Zvonimir je prihvatio vazalsku ovisnost o papi. na prijestolje se. počevši od X. g. pa su pregovori prekinuti. sofije položili bulu o izopćenju patrijarha i njegovih pristalica iz Crkve. Seldžuci su osvojili vlast u Bagdadu. Romana Diogena. patrijarh od 1043. zbog Kerularijevog ponašanja. pobunjenici u Makedoniji na kratko proglasili carem sina zetskog kneza Mihajla. Kad je ustanku pristupio Alusije. došlo je do suparničkih borbi između njih. Norman Vilim Željezne ruke je postao grof Apulije. a 1067. Na Balkanu su 1073. Bizant je izgnan iz Italije. a u Maloj Aziji su Seldžuci nezaustavljivo napredovali. a bulu spalio. uveo je kupovnost činovničkih službi.- - - - - - - - - - - pokrenuo ofenzivu na Solun. počinje i uspon Roberta Guiskarda. došlo je do građanskog rata u kojem je Roman poražen. nakon smrti Konstantina X.. Iako je car Konstantin IX. Tada se u južnoj Italiji i prednjoj Aziji formiraju dvije snage koje će iz temelja izmijeniti položaj Bizanta. Mihajlo VII... glavni grad Kapodikije. ali je 1042. a patrijarh Kerularije je papu udario anatemom. nego kao i uspostave supremacije duhovne vlasti nad svjetovnom. na poticaj patrijarha. osvajaju i Cezareju. Padom Barija 1071. poradila na svom oporavku i ponovnom usponu. Mihajlo Karularije. a sakupljanje poreza dao je u zakup. je Mihajlo Zetski je primio kraljevski naslov od pape. on je 1071. 1048. a 25. a i sam je bio zarobljen (izvukao se plativši otkupninu). pretrpio poraz. koji je mislio da i dalje nastaviti svoju nadmoć nad carskom vlasti. počćenja subotom i pričešćivanja bezkvasnim kruhom). 1057.

Njemački velikaši su za kralja izabrali vojvodu Frankonije Konrada (911. Pipina) i furlanski markgrof Berengar I. Konradovi pokušaji smirivanja sukoba su doveli do niza ustanaka protiv kralja. ( unuk starijeg sina Karla Velikog.. g. g. Takva konstalacija interesa dovela je do savezništva Crkve i kralja.811. . oni su srušili Velikomoravsku kneževinu. su Njemačkoj vojsci nanijeli težak poraz. bačen u tamnicu i ubijen 52 . počeo je novi val Mađarskog pustošenja.. iskoristio je Arnulf Karantanski da uz pomoć pape Formoza. g. strateg teme Antolikon. stoljeća . pobijedio Vido II. Smirivši unutarnje probleme (potvrdio je autonomiju vojvodstva. g. doživjeli poraz od hrvatskog vladara Tomislava. je pokorio cijelu Užičko–Srpsku oblast. Henrik I.-tih u Panoniju su počeli upadati Mađari. a tu je situaciju pratilo zaoštravanje sukoba Crkve i vojvode (koji su Crkvi otimali zemlju i posjede kako bi se time ojačali. pa je prisilio papu da ga okruni za kralja Italije i da mu dade carski naslov (891. Taj je postupak urodio pobunom. gdje su kao suparnici među sobom ratovali vojvoda od Spoleta Vido II. preoteo Francuskoj Lotaringiju. je svrgnuo cara Mihajla VII. dobije 896.) Njemačka raspala se na pet nacionalnih vojvodstava: Saska.919.Pošto su na Dravi 926. g. za cara je okrunjen i njegov sin Lambert.. . je 925. je danskoj preoteo teritorij (na kome se formirala markgrofija Schleswig) i tako odvojio dance od Polapskih Slavena. pa su tako postojala dva cara. koja su mu za uzvrat dala prisegu vjernosti. kraljem je (po načelu izbornosti) postao saski vojvoda Henrik. 2) Italija do sredine X. i otuda svake godine pustošili područja sve do Rajne. . . Ludovika Pobožnog) . .. a koncil u Hohenaltheimu 917.) se okrenuo borbama oko carskog prijestolja u Italiji . ali su u bitci u Thuringyi doživjeli poraz.1078. Konrad je uspio izboriti vojnu pobjedu.928. 905/6. a 906. je uskratio plaćanje danka Mađarima što je izazvalo njihov pohod na Njemačku. priznati Svjatopluku samostalnost Velikomoravske. . je svrgnuo vojni komandant Aleksije Komnen pridobivši prethodno civilno društvo. novi papa Stjepan je izvršio posthumno suđenje papi Formozu i bacio njegovo tijelo u Tiber. Već potkraj vladavine Ludviga Dijeteta (900.). čime je bio smanjen utjecaj Crkve).911.934. lambert se ubrzo izmirio s Berengarom. SREDNJA I ZAPADNA EUROPA POSLIJE RASPADA KAROLINŠKE MONARHIJE 1) Njemačka do vladavine Otona I. je unaprijed udario prokletstvom i izopćenjem svakoga tko bi se protivio kraljevom autoritetu. Mađari su organizirali pohode u Italiju. Njihovo povlačenje je postignuto visokom otkupninom koju je Njemačka plaćala idućih 7 godina. Da bi se dodvorio Lambertu.880. pa je Stjepan VI. g. .).Moravši 890. Nikefor Botanijat. .1081. njemački kralj Arnulf Karantanski (887. Henrik I. 933. . 892.U toj je borbi 889. ali se i sam morao boriti protiv uzurpacija vojnih komandanata. koji je ostao jedini nosioc carskog naslova. g. Švapska i Lotaringija. Bavarska.. Nikefora III.U takvim okolnostima su se grofovi i markgrofovi pretvarali u praktično samostalne vojvode. sina jednog od Arnulfovih izvan bračnih kćeri. carsku krunu. Henrik I..918. . oženivši se bratušedom Mihajla VII.-899.Vidovu smrt 892. Frankonija. U stalnim naletima oni su preko Slovenije prodirali daleko u Italiju i Bavarsku. (unuk mlađeg sina karla Velikog.912. . Irenom.Italija je ipak ostala u rukama Lamberta od Spoleta. Bavarsku i Švapsku (tom prilikom je spaljen Konstantin od Bodensee).

kao i da primi kršćanstvo. Berengar se sukobio s carskim pretenzijama Louisa. dok su ostala područja bila pod vlašću samostalnih vojvoda. . Bezazlenog. da bude okrunjen za cara.Rat je završen 926. Takvo je stanje bilo rezultat dugotrajnih međusobnih borbi pretendenata. pa su na saboru u Campeigneu za kralja izabrali grofa Pariza Eudesa. a Raoul je nakon 6 godina borbi uspio da mu se prizna kraljevska vlast na području cijele države. a cijela Francuska je za kralja priznala Karla III. Berengar ju je dao utamničit što je Otonu I.Da bi onemogućio ostvarenje carskih pretenzija Lotarove udovice Adelaide. nakon čega je Italija razdijeljena na niz svjetovnih i crkvenih državica. nakon smrti Ludovika Djeteta. ali je pobjednička strana bila iscrpljena gubicima. da vrati Lotaringiju (925. (po majci unuka Berengara I. Sukob je završen 905. . Njime je Karlo III. Karlo Bezazleni je umro. ostavivši Hugu i Lotaru samo formalnu vlast. stoljeća Italija je pretrpjela dosta muka sa Saracenima. na papinsko prijestolje postavio zaredom 4 pape. On je 945. . Poslije niza sukoba Normani su 911. Karlo je pripojio Lotaringiju Francuskoj. osim u Burgundiji i Provansi. Berengara II. kralja Provanse.888. dio je velikaša za kralja izabralo Karla III. preuzeo vlast u svoje ruke. Eudes je umro. 53 . pretrpili poraz. sin istoimenog Spoletskog vojvode. On je između 936. uz uvjet da položi vazalsku prisegu. uz pomoć Njemačkog kralja Otona I. intervencijom Arnulfa Karantanskog. je izbjegao u Englesku. i Mađara sa sjeveroistoka. To je dovelo do mnogih sporova francuskih feudalaca. pobjedom Berengara. Nove provale Normana su prisilile oba suparnika da 896. njegov sin Louis IV. Eudes je kod Verduna porazio Normane. da bi tijekom prve polovice X. dovela do osnutka “Svetog Rimskog Carstva”.893. Zaustavljena je 891. . po je 924. sklope primirje.Od tog vremena Normanske provale su jenjavale. sina Karla Debelog. pobjedom Huga.) . 3) Francuska do dolaska na vlast Huga Capeta . g.Neospornim je gospodarom u Rimu od 932. koji su u tim borbama morali darovima stjecati nove pristalice .911. 898. Njegova je vlast obuhvaćala samo područje između Seine i Loire. . .900. Skupina nezadovoljnika je čak proglasila Burgundskog vojvodu Raoula za kralja. .929. što je iskoristio Henrik I. pristalica klinijevskog pokreta.. de facto. 898. Nakon toga došlo je do dvogodišnjih borbi između kralja Burgundije Rudofa II.Svojom okrutnom vladavinom Berengar je postao omrznut.). Berenger II. koji je unatoč tome morao čekati do 915. i grofa od Arlesa Huga .). se okrunio za Italskog kralja. stradao u zavjeri. velikaši su tražili jeku ličnost.Nakon Lambertove smrti. bio povod za intervenciju u Italiji koja je 962. . čija se invazija ipak nastavila.. stoljeća u potpunosti prestale. pa je u takvim okolnostima sklopljen ugovor u Saint-Clairu.Nakon smrti Karla Debelog 888. velikaši su za kralja priznali Berengara (koji je car postao 915.. kralja koji je stolovao u Paviji. prepustio Rollonu područje gornje Normandije kao feud. koji su dolazili sa Juga.Hugovu namjeru da za života postavi svog sina kao nasljednika (Lotara) osujetili su talijanski velikaši oprijedjelivši se za markgrofa od Jureje. bio Alberik. koje su samo formalno priznavale vlast Ital.do kraja IX. Tek nakon njihove smrti. pobjedom kod Louvanija.946. zbog neprekidne opasnosti od Normana.

carska vlast je počela bez obzira na volju papinstva. g. 4) Papinstvo i Crkva do formiranja Njemačko – Rimskog Carstva . koji međutim umire već 987. davati rim.Već od vremena cara Ludovika II. benediktinski redovnik Bernon je osnovao u Gignyju. Ivan X. a kasnije i feudalci.894.st.Mlađa kćer papinskog vestijara Teofilakta i žene mu Teodore bila je Marozija.Već krajem karolinškoga razdoblja postavljanje biskupa i opata potpuno su u svoje ruke preuzeli kraljevi.Postavši papom. . samostan u Deolsu i pozvao onamo Bernona da ga reformira.954. Za takvo svećenstvo pojavljuje se u 11. izgleda da se iz te veze rodio kasniji papa Ivan XI.. najutjecajnije službe u crkvenoj državi.g. koja je bila konkubina papi Sergiju III. za crkvu spasonosan. Njegova je vladavina omogućila da do papinske stolice dopre utjecaj. 904. Primjer samostana Cluny se brzo proširio. osnovao samostan koji se zasniva na reguli Benedikta iz Nursije. koji je zaprijetio crkvi prokletstvom svakome tko pokuša ugroziti kralja. Lijeni. se sukobio s onima koji su ga doveli na prijestolje. svjetovnoj aristokraciji.. uzoran samostan.već 936. Do Bernonove smrti izvršena je jednaka reorganizacija u desetak drugih samostana. Lonis je u dogovoru s Otonom I. kojeg je 914. čime je s povijesne pozornice nestalo dinastije Karolinga.986. (850. i u dogovoru s papinstvom ishodio održavanje općeg koncila u Ingelheimu 948. Louisova sina.. Raoul umire. a na prijestolje dolazi Louis IV. Pobožni pozvao je Bernona u Cluny gdje je 910. Marozija se udavala tri puta ( Alberih od Spoleta. . . g. osnovao je 917. U tim uvjetima velikaška grupacija Huga Velikog je bez protivljenja priznala za kralja Lotara III. Lotara III. je trebao omogućiti udaju svoje majke za Huga od Arlesa koji joj je bio šurjak.. Želeći imati takav samostan strogih redovnika senior Clunyija. Francusku je zadesila razorna provala Mađara. .875. . najistaknutiji velikaš iz skupine koja je izdigla Sergija III.Poročni i materijalistički način života se širio od vrhova društva do najširih slojeva svećenstva i učinio crkve i samostane utočištem najtežih poroka i razuzdanosti.). 54 . u Gornjoj Burgundiji. klinijevski pokret.. te obavezom sve silom oduzete crkvene posjede. nakon smrti Louisa IV. a kao trećega je postavila svojega sina Ivana XI (931-936. imao je velika imanja u Kampaniji. Za uzvrat se papinstvo upletalo u mnoge prepirke među osobama koje su se borile za vlast u Italiji. sina Huga Velikog. Ona je faktično imala svu vlast u Papinskoj državi.g. markiza od Camerina. . car Karlo Ćelavi je obdario papinstvo vrhovništvom nad vojvodstvom Spoleto.Želeći da očuva carsku vlast i njegovu ulogu moćnog zaštitnika Crkve. g. je naslijedio njegov sin Louis V. papinski nestijar Teofilakt. a njegova žena Teodora bila je ljubavnica najmoćnijeg velikaša u Toskani i Spoletu. Tada francuski velikaši za kralja biraju Huga Capeta. jedan od Vilimovih vazala.). (954. Ebbon. Feudalno nasilje i intriga pretvorile su crkvene položaje u predmet ″ trgovanja″ (simonija) .875. Hugo od Provanse). papinstvo se u međuvremenu borilo i protiv nastojanja carstva da Crkvu podvrgne svojoj vlasti i koristi je oruđem svoje politike. . Vid od Toskane. Redovnici su morali živjeti u samostanskoj izolaciji daleko od jagme za svjetovnom vlašću i materijalnim dobrima. koja je propovijedala potpuni imoralizam). Otamo je Bernon prešao u nedaleki samostan Baume. i dovela i na papinsko prijestolje . naziv nikolaizam (prema heretičkoj sekti nikolaita iz 1st.). ali i đakona u Bologni Ivana. Takvi skandalozno postpupci su najzad doveli do pobune spoletanskog vojvode Alberiha (sin Marozije i Alberiha od Spoleta). Ivan X. pa ga je Marozija dala utamničiti te je za redom dovela trojicu papa.986. akvitanski vojvoda Vilim IX.

g.st. klinijevske i lotarinške. u Donjoj Lotaringiji.Nakon smrti Ludviga Dijeteta 911. (936-973. . s još većim uspjehom. naslijedio je njegov sin Oton I. knez Slavnik.) klinijevska reforma se znatno proširila. (935-967. .) . došlo je do znatnoga približavanja obaju reformnih komponenata. Aimara. i ubio. . napao Češku.) i Odilona (994-1049. na čelu tog plemena je bio hrv. Polovicom 11.) je po dolasku na vlast morao ugušiti seljačke nemire i pobune povezane s nasilnom feudalizacijom.Osim klinijevskog.Češka se pod vladavinom Spitignjeva.). u Češkoj se vršio proces feudalizacije povezan s podložnošću Češke Njemačkoj i s organiziranjem crkve.U procesu ujedinjavanja čeških plemena glavni suparnik plemenu Čeha (središte Višehrag) bilo je pleme Zličana (središte u gradu Libice) sa još dva ogranka plemena Hrvata. češki knez Vratislav I. Ona se udala za vojvodu plemena Lemuza Pšemisla i od njega potječe češka vladarska loza Pšemislovića.) koji je odmah po dolasku na vlast napustio politiku svoga oca (savez sa vojvodinom) i vratio se shvaćanjima Konrada I. u savezu s Arnulfom Bavarskim i Zličanima prisilio da prizna vrhovnu vlast Njemačke. je naslijedio njegov sin Vaclav Sveti (921-935. no bez uspjeha. Vratislava I. osnovao samostan sa benediktinskom regulom i vrlo strogim asketskim životom. . U tim okolnostima dolazi do diferencijacije svećenstva na redovnički kler (gdje pobjeđuje klinijevska struja) i svjetovno svećenstvo ( nosioci nikolaizma). Kroka.Godine 937.Proces ujedinjavanja brojnih čeških plemena vršio se u obliku dva plemenska saveza: tzv. Vrhovništva.Prema legendi je češku kraljevsku kuću osnovala kneginja Libuša. 5. je istupio kao osvetnik Vaclava pa je 936.st. kćerka prvog Češkog legendarnog kneza. ČEŠKA . Mayola (948-994. . sina kneza Borživoja. a zatim je izvršio teritorijalnu reorganizaciju starih plemenskih područja na nove upravne oblasti. . POLITIKA NJEMAČKE U SREDNJOJ EUROPI I STVARANJE NJEMAČKORIMSKOGA CARTSVA .Knez Boleslav I. 919. Henrik I. odcijepila od već teško ugrožene Velikomoravske i priznala vrhovnu vlast Arnulfu Karantanskome.st. o osloncu kraljevske vlasti na crkvu. Uspio ga je zbaciti i na njegovo mjesto postaviti svog mlađeg brata Bertolda. Prvi valovi klinijevskog reformnog pokreta su stigli do Italije i Rima u 10. Odona. započeo je novi niz mađarskih provala. i tijekom 10. dobili pivilegij po kome su svi reformirani samostani ostali podvrgnuti samostanu Cluny. Klinijevci su 931.Oton I. Njega je 929.. . OTONOVA RATOVANJA (936-973. Protiv Vaclavove politike popuštanja Nijemcima i širenja kršćanstva podigao je pobunu njegov mlađi brat Boleslav koji ga je 935. . U početku 10. bogati gornjolotarinški velikaš koji je obnovio samostan u Gorzu i još niz drugih. Češkog na sjeverozapadu i Zličanskog na sjeveroistoku. . Feudalac gerard je na svom posjedu Brogne. došlo je i do drugih reformnih pokreta. Za razliku od klinijevskog. se nastojao osloboditi njem.Za Bernonovih nasljednika. 55 . pa se zbog toga sukobio s Arnulfom Bavarskim i zličanskim knezovima koji su bili u bračnim vezama s Arnulfovom kućom. od pape Ivana XI. obnovi plaćanje godišnjega danka i primi kršćanstvo.Henrika I.Poslije smrti Arnulfa Bavarskog Oton se zaratio s njegovim sinom i nasljednikom.g. razvio je Ivan od Gorze. Sličnu djelatnost. nakon Samove smrti 658.Krajem 9. lotaringijski su samostani bili podvrgnuti svome dejecezanskom biskupu.g.st.

nestalo nezavisnih nacionalnih vojvodstava sa samostalnim vladarskim dinastijama.. na crkvenom sinodu u rimu 963. pa su se pobunjene vojvode odlučilew pokoriti. baštinika nasljednoga prava na carski naslov i njezin bijeg u Njemačku 951. Tome se pozivu Oton 961. kod Augsburga. Odmah potom je održan koncil u Rimu na kojemu je papa odobrio osnivanje nadbiskupije u Magdeburgu s nadležnošću nad slavenskim. Osvojivši Italiju Oton se još iste godine oženio Adelaidom i počeo upotrebljavati naslov italskoga kralja. POLJSKA 56 . objavio tzv. i svrgavanje pape Ivana XII. na njegov treći pohod na Italiju. Budući da je biskupe i nadbiskupe smatrao svojim vazlima on im je posebnim svečanim činom (investiturom) povjeravao njihovu crkvenu funkciju predajući i m u ruke biskupski štap kao simbol svećeničke službe..Berengarovo utamnjičenje Adelaide. Rezultat toga je bilo utamničenje Berengara II. Prije crkvenoga posvećenja papa je morao položitit zakletvu vjernosti caru. Tek poslije toga je slijedio crkveni obred posvećenja te polaganje zakletve vjernosti kralju. ali ga je tada zadeslia opća pobuna njemačkih vojvoda na čelu s njegovim mladim bratom Henrikom. EPOHA PREVLASTI NJEMAČKO-RIMSKOGA CARSTVA U EUROPI 1. Tako je u Njemačkoj u razdoblju 939-949. za cara.Tada je Oton. .Pobuna rimske aristokracije i papinstva odmah po njegovu dolasku prisilila je Otona I.Godine 967.g.Svoj konačni cilj. vojska je postigla veliku pobjedu nad Mađarima nakon čega mađarske invazije u Srednju i Zapadnu Europu naglo jenjavaju da bi ubrzo i sasvim prestale. Bilo je u veljači u crkvi Sv. osvajanje carskoga naslova. Petra. Sve je to Oton činio u svrhu podvrgavanja Crkve državi. udovice Lotara od Provanse. . Oton I.Godine 954/5. Oton nije mogao postići jer je u Njemačkoj izbila nova pobuna koju je Oton ugušio 952. Otonova je vojskau Porajnju iznijela odlučnu pobjedu. ODNOSI DO POČETKA BORBE ZA INVESTITURU . (papinski zakoni prizanvali da car postavlja papu) . . izazvalo je Otonovu intervenciju.Oton je obnovi akciju protiv Polapskih Slavena. a 972. je dao okruniti svoga sina Otona II. nakon čega je novoimenovani papa Leon VIII. . već osvojenim i neosvojenim zemljama.. U bitci na Leškom polju. U svih pet vojvodstava Oton je raspolagao položajima po svojoj volji i time ih je podvrgnuo autoritetu svoje kraljevske vlasti. a najistaknutije položaje on je tada u još većoj mjeri koncentrirao u rukama članova obitelji. bio u Rimu okrunjen carem. ali su bili poraženi nakon čega su Nijemci izvšili krajnje okrutne pokolje Slavena.Nakon toga je Oton odlučio zadati odlučan udarac Polapskim Slavenima u vrijeme najžešćih mađarskih provala u Njemačku (954/5. i odazvao te je 962. 13. uputio njemačkom kralju poziv da zaštiti papinstvo i svoju vlast nad Italijom. njem. Polapski Slaveni su pokušali zbaciti njemačku vlast novim ustankom. . Godine 939. ali je ujedno i kao car definirao i svoje pravo nadzora nad upravom u Papinskoj državi.g. ga je oženio sa bizantskom pricezom Teofano što je značilo i neizravno priznanje carskog naslova njemačke kuće. Biskupska vlast u Njemačkoj bila je jaka i neovisna od feudalaca. . 15. ozakonio odredbe Otonovih privilegija o papinu obaveznom polaganju zakletve vjernosti caru.Papine pretenzije da razvije znatnu svjetovnu moć pobudile su tešku mržnju prema njemu. kolovoza 955.-češ. veljače 962.). Otonove privilegije kojima je potvrdio donacije Pipina Malog i Karla Velikog papinstvu. pa je ugrožen zavjerama Ivan XII. Mađari su opet provalili na područje Njemačke..

U drugoj polovici 10. Istočnu marku. poubijao je sve članove roda Slavnika i pripojio tu oblast Češkoj. Presudno veliku važnost za političku budućnost Poljske imalo je pleme Poljana koje je formiralo vojvodinu Veliku Poljsku sa središtem u Gnieznu.Konstantno nastojanje Bavarske da se osamostali sugeriralo je caru da razmrvi njezin prostorni teritorij na Karantansko vojvodstvo.) on je Češkoj preoteo Krakovsku oblast.) je prekinuo svaku ovisnost Poljske sa Njemačkom. To je izazvalo drugi Otonov pohod na Italiju. češki knez Boleslav II. pa ga je urota rimske aristokracije zbacila i postavila protupapu.) . Iza 982. Kneževsku vlast je imala obitelj Popelida. 57 . Je bio uvjereni pristalic areformi.) širenje Velike Poljske se i dalje nastavilo. biskup Vojtjeh (sv. Hrabri (995-1025. umro. . da sredi prilike u Italiji (markgrof od Ivreje se proglasio kraljem. (983-1002.) . je po dolasku na papinsko prijestolje formirao zasebnu mađarsku nadbiskupiju sa sjedištem u Ostrogonu. je za papu postavio svog bratića Bruna Karantanskoga (Grgur V. (999.. teritorij Poljske se sastojao od tridesetak posebnih plemenskih kneževina.).. Na čelu svake od njih je stajala zemljoposjednička aristokracija čiju je zemlju obrađivala zavisna ili neslobodna radna snaga. je 999. Silvestar II. Prvi njen poznati predstavnik je bio Ziemovit. došlo je do opasne zavjere Otonova bratića. Boleslav Hrabri je pripojio cijelu Češku i Moravsku svojoj državi. (1002-1024. kad je zbog smrti Grgura V. a papom je postao nekadašnji Otonov učitelj. OTON II. Adalbert) pokrstio sina kneza Gejze I. je suzbio pokušaje danskoga kralja da provali u Sasku i francuskoga kralja da preotme Lotaringiju. nakon smrti carice Teofano.st. no regentsku vlast je imala njegova majka Teofano. Dubravkom.st. .Godine 991. st. Vaika.) . kome su se uz druge velikaše pridružili i Boleslav II. je uništio autonomiju Zličanske oblasti. On je težio jačanju carske vlasti i njezinu univerzalizmu. Praški biskup Vojtjeh (Slavnikov sin) je morao pobjeći u Rim. protjerivanju Saracena. HENRIK II. formirala se iz kruga zemljoposjedničke aristokracije kneževska vlast. marku Nordagu Bavarsku. .Mala Poljska par je puta ulazila u sastav Češke. koji je pritom uzeo ime Stjepan I.. umrla vlast je osobno preuzeo Oton III. regentsku vlast je preuzela njegova baka Adelaida..Oton III. (973-983.) koji ga je iste godine okrunio za cara. Godine 1003. Tijekom 9.Neuspjesi u pokoravanju Langobardskog vojvodstva u južnoj Italiji. a njegov oslon na jaku Češku je doveo do njegova braka sa kćerkom češkog kneza Boleslava I. . . Za njegova unuka Mješka I. Mješko gubi od koalicije te stupa u savez sa carem.Godine 963. (960-992. i Mješko I.Početkom 9. Svadljivoga. OTON III.Pripremivši vojnu u Italiju.U Mađarskoj je još 985. Stolovao je u Rimu do 999.Prvi pokušaj Henrika II. morao pobjeći. a u vrijeme sporova što su izbili u Češkoj nakon smrti kneza Boleslava II. . je postao nasljednikom. može se pratiti proces stapanja prvobitnih plemenskih kneževina u veće političke jedinice. Gerbert (Silvestar II.g. poljski knez Boleslav I. . Silom je pobio buntovnike i vratio Grgura na njegovu funkciju 998. ali sa svrhom da ona time omogući svjetski poredak temeljen na kršćanskim načelima.Oton II.Godine 1001.. Grgur V. ali je pobuna ipak bila suzbijena. ali nije bio okrunjen u Rimu) završio je neuspjehom i on se morao povući u Njemačku. bavarskoga vojvode Henrika II. potakli su careve neprijatelje i Polapske Slavene na opći ustanak. . . . .Godine 974.Henrik II je sin vojvode Henrika Svadljivog Bavarskoga. Oton III. a kada je i ona 996.Grgur V. Slovačku i Šlesku.

Konrad II.Godine 1037. (1039-1056. Konrad je morao suzbiti pobunu protiv njemčake supremacije u Italiji. . .Zbog zakona koje je donio uspio je od sebe otuđiti sve svjetovne i crkvene dostojanstvenike.) . da bi Bretislav na kraju bio prisiljen zatražiti mir te vratiti Malu i Veliku Poljsku Kazimiru I. se morao suprostaviti poljskoj opasnosti koja mu je prijetila.(kako bi pomogao svome zetu Svjatopolku protiv oca mu Vladimira. . Besprim je poginuo u pobuni. . postao kraljem Arelata (Burgundija i Provansa). Tom s eprilikom okrunio u Rimu za cara.) .Intervencija Boleslava Hrabrog na istoku 1013. pa je za kralja izabran prapraunuk Otona I. U takvim okolnostima je došlo do 1038. koji je završio pobjedom Ljutića. na saboru u Merseburgu Mješkin morao odreći kraljevskoga naslova i Njemačkoj prepustiti Lužicu.Godine.) okrunio krunom . Taj rat sa Poljskom je završio mirom 1005. da vrati Cervonsku zemlju) omogućili su Henriku da 1014. 1034. Češka se pod Jaromirom otela poljskom vrhovništvu.Henrik II. godine.) morao pobjeći iz zemlje.Poslije smrti Mješka II. te se nakon pobjede okrunio carskom krunom (1027. Poljska je bila toliko oslabila da se 1033.. nije imao izravnog potomstva. Novi njemački vladar smjesta je poduzeo akciju da razori to ujedinjavanje. ali se odmah povukao u Lombardiju.zemljoposjed uporno je podjarmljivao seljaštvo u zavisnost. sa prijestolja i na njegovo mjesto postavio njegova mlađeg brata Besprima. a u Italiji je prepustio feudalnoj anarhiji.Ni treći pohod na Italiju nije postigao uspjeh. 58 . U uvjetima sveopće podložnosti Njemačkoj kao jedina opozicija sve otvorenije su istupali sjevernoitalski gradovi. koruški vojvoda Adalberon je pridobivši Hrvate i Moravce digao ustanak koji je brzo bio ugušen.Konrad II.) . do velikog ustanka poljskoga seljašpoljskoga seljašvrlo žestok da je čak i poljski knez Kazimir I. izbio je njemačko-poljski rat koji je sljedeće godine završio mirom nepovoljnim za Poljsku jer je Poljska s istoka bila ugrožena Kijevskom Rusijom te je morala predati Moravsku Češkoj. je bio nepovjerljiv prema ciljevima crkvene reforme i nije joj pomagao jer se bojao da se ne otme njegovu suverenitetu. je 1034. Obnovitelj (1038-1058.. a Poljska je zadražala Moravsku i Slovačku..Za vrijeme zauzetosti te dvojice izbio je rat između poganskih Ljutića i kršćanskih Bodrića. Malu i Veliku Poljsku. Boleslav Hrabri se okrunio za kralja. . HENRIK III. Slijedeće godine. je ozakonio nasljednost velikih i malih lena i donio propis po kojemu je vazal mogao izgubiti posjed samo na temelju presude suda u kojemu zasjedaju jedanki njemu. 1035. No. .Godine 1004. .Godine 1030. a na vlast se uz pomoć češkog kneza vratio Mješko. Time su se obje sjeverne polapske zemlje oslobodile ovisnosti od Njemačke. Sve snažniji vlastelinski .. ostvari svoj drugi pohod na Italiju. (1024-1039. ruski knez Jaroslav je zbacio Mješka II. ali je umro iste te godine pa se i njegov sin Mješko II. a Slovačku je zadržala Mađarska.Nakon Konradovog prvog vojnog pohoda na Italiju ondje je sustavno provedena politika germanizacije.Godine 1026. Konrad II. . 1032. Vojevalo se 1040/41. KONRAD II. 1025. . osnivač frankonske dinastije na njemačkome kraljevskome prijestolju.Te poljske poteškoće je iskoristio češki knez Bretislav da osvoji Šlesku. Lužica je pripala Njemačkoj. (1025-1034. pa su Papinskom državom potpuno zagospodarili svejtovni feudalci. Crkvu u Njemačkoj je podredio sebi. u Poljskoj je zavladalo rasulo. Umro je od posljedice epidemije koja je zaharla među vojskom. .Konrad II.Godine 1031.

kao pobočna loza Valois. nego vjerski i politčki neprijateljski Bizant. Samuel Aba je bio tijekom svoje vladavine obnovio napade na Njemačku.Kada je 1054. No nasilništvo ratničke klase feudalaca nije se moglo obuzdati. Kraljevski feud je u osnovi obuhavćao samo područje oko Pariza.Na jugu Italije naglo je rasla moć normasnkih vojvoda. došlo do konačnog crkvenoga raskola. u Puyu je formiran prvi mirovni savez feudalaca koji je zabranio provaljivanje u crkve.Robert II. obitelji preminulih feudalaca i seljaštvo.Polazeći od takvih iskustava.. da onemogući svevlast rimske aristokracije pri nametanju svojih pretendenata i da reformirano papinstvo podvrgne svom nadzoru. je 1045. za kralja bio izabran Hugo Capet razvoj francuskoga feudalizma već je toliko bio razmrvio politički teritorij kraljevstva da je njegov položaj faktično bio simboličan.) koji ga je iste godine okrunio za cara. u izravnoj lozi. na mađarsko prijestolje vratio svrgnutog Petra kojega je rođak Samuel Aba svrgnuo. koji je živio skandaloznim životom. Upravo je tada na papinskome prijestolju bio Benedikt IX.st.Henrik III. uništavanje usjeva. papinstvu je kao savezniku protiv njemčakog pritiska sa sjevera bila kudikamo prikladnija vlast Normana na jugu Italije. preoteo Bizantu najveći dio Apulije i Kalabrije ostavivši im samo uporišta na obali. Za vrijeme pape Leona IX. uz uvjet da prihvate vazalski odnos prema papinstvu. a do 1589.Robert Gviscard je 1059. . 2. Tek što je to uspio razbolio se i umro ostavivši prijestolje šestogodišnjem sinu Henriku IV. . STOLJEĆA .Godine 990.Konsolidacije Poljske znatno je olakšala otpor Češke i Polapskih Slavena pritisku Nijemaca. Takvo stanje upravo je nametalo caru da postigne trostruki cilj : da ukloni sa papinskoga položaja osobe koje su u neskladu sa shvaćanjima reforme.) je postigao važan uspjeh pripojenjenm Burgundije svojoj domnei.Jedini važan uspjeh Hugove vladavine bilo je osiguravanje nasljedstva sinu Robertu čime je postao osnivačem kraljevske kuće Kapetovića koja se na vlasti održala do 1328. Pobožni (996-1031. .g. Ovom mirovnom pokretu se pridružio i kralj Robert II.. zarobljavanje tuđih seljaka.Tijekom 10-11.U Francuskoj je kralj mogao utjecati na postavljanje jedva 1/3 biskupa.Henrik III. Posebno velike uspjehe je postigao Robert Gviscard u borbi sa Bizantom. . . . Henrik III.. je bio uvjereni pobornik crkvenih reformi. proglasivši na saboru u Orleansu ″ božji mir″ iliti pax dei na cijelom državnome teritoriju. . Vojinim pohodom u italiju 1046.Kada je 987. pljačku putnika. i Viktora II. dok su ostale biskupije bile zavisne ili o lokalnim gospodarima ili faktično nezavisne od svejtovne vlasti. . crkve je pokušala formiranje mirovnih saveza dopuniti institucijom ″ božjeg primirja″ koja bi obustavu rata određivala ne regionalno već 59 . ali carska težnja da održi svoju supremaciju nad crkvom sve se više očitovala kao neizmirljiva s temeljnim načelima reformnog pokreta. Na toj je osnovi papinstvo sada podupiralo daljnje vojne pothvate Normana. . . . je postigao sva tri cilja postavivši za papu bamberškog biskupa Sudgera (Klement II. feudalna razmrvljenost državnoga teritorija i rasulo državne vlasti rezlutiralo je općom unutrašnjom nesigurnošću i gotovo neprekidnim ratnim stanjem.Kad je Henrik ponovo krenuo na Italiju u Njemačkoj je izbila pobuna i morao se vratiti da je uguši. a državni teritorij pod njegovom efektivnom vlašću je bio malen. suradnja cara i papinstva oko ostvarenja reformnih ciljeva untar crkve dosegla je vrhunac. FRANCUSKA DO SREDINE XI. Žrtve tih beskrupuloznih feudalaca su naročito bili bogati samostani. .

nasuprot papi Aleksandru II. skupina velikaša je prisilila kralja da se oženi Bertom od Torina. Zbog ustanka saskih velikaša Henrik je bio prisiljen da se pokori papinskoj odluci. osigurala vlast Salomonu. 1056. a francuski kralj Filip I. .Osjećajući se pobjednikom . ali sa uvjetom priznavanja valzalstva Njemačkoj.st. nakon Beline smrti. vazal francuskoga kralja. Sinod u Roussillonu 1027. Unutrašnje borbe oko regentske vlasti omogućile su Beli I. se nije želio odreći simonije.). je imenovao svog kandidata na položaj nadbiskupa što je dovelo do spora između njega i pape koji je podražvao patarenskog kandidata. . Tada je nastala opsežna zbirka prava ″ Zbirka od 74. normandijski vojvoda Vilim Kopile je postao engleskim kraljem. U Njemačkoj je postojala snažna opozicija celibatu.Reformne težnje u to doba više nisu vršile svoj obnoviteljski pritisak odozdo.Malodobnost Henrika IV. Nakon Vidove smrti su postavili svog kandidata na položaj nadbiskupa. je postao izvršiteljem Henrikovih naređenja. održan je 1075. NJEMAČKA I ITALIJA DO SVRŠETKA BORBE ZA INVESTITURU . Dok su iz redova njemčakoga reformnoga episkopata zaredom dolazile jake osobe na papinsko prijestoje. a toksanski markgrof Gotrfid Bradati. nego je njeno ishodište bilo vodstvo tadašnje crkve. pa ga je Henrik II bio prisiljen priznati za papu. .Godine 1066. poglavlja″ među kojima je jedno pod naslovom ″ O prvenstvu Crkve″ nedvojbeno definiralo papinsku prevlast nad svjetovnom. ali je druga intervencija 1063. naslijedi na mađarskome prijestolju svoga brata Andriju I. Tim je postupkom papinstvo u mladom kralju probudilo neugasivu mržnju. da 1060.Normanska ekspanzija na sjever Italije je prisilila papu da traži Henrikovu vonju pomoć. . Nakon pada kraljevog savjetnika. Zbog takvoga stanja papinstvo je smatralo nužnim nadopuniti zamisli reformnoga pokreta proučavanjem kanonskoga prava. Sabor u Arlesu 1041. Nakon smrti pape Nikole II. . rimska aristokracija i Henrik IV.Događaji u Milanu su razbili taj umjetni savez. U toj situaciji je umro papa. župnici rimskih župa.Prva njemačka intervencija u korist Salomona je završila neuspješno. ustanova ″ božjeg primirja″ se afirmirala i izvan Francuske.. iz baze crkvene organizacije. . S obzirom na jak otpor papinskim mjerama iz redova svjetovnoga svećenstva. na prijestolje stupa sa šest godina. 3. Henrikov žestoki protivnik. je proširio tu obustavu na dane od srijede navečer do ponedjeljka ujutro. je zabranio ratovanje nedjeljom. a crkveni sabor u Narbonni 1054. Ali i Henrik IV. a rimsko svećenstvo i puk su za novog papu izabrali Hildebranda (Grgur VII. Henrikovo nastojanje da poništi prisilni brak osujetio je papin legat Petar Damiani 1069. je odredio obavezni prestanak ratovanja u trajanju od 115 dana u godini. i time je ukinuto pravo cara da unaprijed određuje papinsku ličnost. sinod u Rimu na kojem je zabranjeno da 60 . Tamo je nadbiskup Vido dao izvršiti pokolj patarena (pristalice reformnog pokreta milanskoga sirotinjskoga stanovništva) našto su oni reagirali općim ustankom i preuzimanjem vlasti u gradu. koji se održao samo zahvaljujući pomoći Normana.Godine 1059. papinstvo je smjesta počelo obavljati oderdbe o likvidaciji nikolaizma i simonije. u samoj Njemačkoj reformna su nastojanja bila praktički onemogućena jer je simonija opet uzela maha. . Tijekom druge polovice 11. se završila 1065.Henrik IV. su pokušali dovesti protupau. potisnuvši njegovoga sina Salomona koji je bio oženjen kćerkom Henrika III. . Adalberta zbog njegove želje da vlast zadrži u svojim rukama. tj.vremenski ( treuga dei). pa su na toj osnovi formulirane teze o nezavisnosti i čak prvenstvu crkve nad svjetovnom vlašću. održan je veliki crkveni sabor u Lateranu koji je donio propis po kome papu ubuduće biraju savi kardinali.

Budući da je postojala realna mogućnost da na tom saboru bude zbačen. To je dovelo do nagle promjene raspoloženja u Njemačkoj. Henrikove teškoće u Italiji pomogle su oporavku njegovih protivnika čemu se pridružila i snažna propaganda klinijevskih redovnika (samostan u Hirschau u frankofoniji). Veliki sabor njemačkoga visokoga svećenstva i velikaša u Wormsu 21. je odlučio od pape zatražiti opoziv izrečene kazne što je i postigao pokajničkim putovanjem u Canossu.- - - - - - - biskupe i opate na njihove položaje postavlja svjetovni velikaš ili vladar. Vidjevši zauzetost papinskih saveznika Normana u borbama protiv Bizanta Henrik IV. a Grgur VII. Izbjeglištvo i smrt Grgura VII. Zatim je napao Normane u južnoj Italiji što je prislililo Roberta na povratak. Petra koji je proglasio svrgavanje pape Grgura VII. pa se Grgur VII. odvlačila je njegove poglede od Italije što je iskoristio Henrik da sa Bizantom sklopi savez protiv Normana. sazvao crkveni sabor u Brixenu koji je izabrao protupapu Klementa III. Henrik IV. naokon čega je Grgur VII. jer je time raskinuo savez između papinstva i njemačkih velikaša koji su mu se sada morali pokoriti. a švapski. ali bez rezultata. a Henrika je po drugi put izopćio iz Crkve. siječnja 1076. ali je pritom sam poginuo čime je opozicija bila lišena svoje središnje ličnosti što je Henrik iskoristio za konsolidaciju. morao skloniti u Salerno gdje je ubrzo i umro. je pomoglo Henriku da uništi svoje protivnike u Njemačkoj. Pljačke što su ih Normani tom prilikom izvršili izazvali su ogorčenje puka protiv pape. drugi. Nato je Henrik IV. osim Anđeoske tvrđave u koju se sklonio papa. Nakon poraza kod Larisse 1083. pravo na položaj i naslov pape.a u Rim se vratio protupapa Klement III. Većina je njemačkih velikaša pristala uz Rudolfa koji je u velikoj bitci 1080 nanio Henriku težak poraz. Milano. što je izazvalo novi. je 1080. 61 . priznao za kralja. i na njegovo mjesto postavio vojvodu Rudolfa Švapskog. te je izvršio posvećenje protupape Klementa II. Lodi. Kada je pobjeda očito bila na Henrikovoj strani i kad je Henrik od pape tražio potporu ne obećavajući nikakve ustupke. Pobjeda Roberta Gviscarda kod Drača 1081. Papa je obnovio izopćenje Henrika i protupape Klementa III. porekao je Grguru VII. Piacenza i Cremona formirali ″ Ligu gradova″ protiv Henrikove vlasti u Italiji. siječnja1078. To osobno poniženje je bila opak Henrikova diplomatska pobjeda. a Henrika IV. ako on do državnoga sabora u Augsburgu 2. listopada 1077. U spisu ″ Dictus papae″ Grgur VII. Robert Gviscard se vratio u Italiju i napadom na Rim Henrika je prislilio na povlačenje. i obavio krunjenje Henrika i njegove žene Berte. Ipak. da bi potom digao ustanak normanskih velikaša protiv Roberta. krenuo u pohod na Rim kojega je 1081. njezinu nepogrešivost i pravo pape da postavlja svjetovne vladare. Henrikov pohod na Italiju. Rim je osvojen. je naglasio božansko podrijetlo crkve. ne ishodi ukidanje crkvenoga prokletstva. je lišio položaja njemačkoga i italskoga kralja i udario ga je crkvenim prokletstvom (anatemom). ožujka 1084. zaprijetio svim sudionicima sabora izopćenjem iz Crkve ako u roku od šest mjeseci ne povuku odluku. i opsjeo. 1084. papom je postao Urban II. Održan je crkveni sabor 24. se vratio u Rim. Neočekivani preokret je nastupio Henrikovim teškim porazom kod Canosse. papa se oprijedijelio za Rudolfa Švapskog kojeg je na sinodu u Rimu 1080. u crkvi Sv. dok su 1093. koji je učvrstio savez sa Normanima te okupio oko sebe talijanske velikaše i pristupio reorganizaciji njemačke opozicije koja je bila uništena. izjavili da će se mstrati razrješenim podaničke poslšnosti kralju. Godine 1088. Zbog toga je otpor ponovo opsjednutoga Rima počeo slabiti. bavarski i karantanski vojvode se na saboru svjetovnih i crkvenih velikaša u Triburu 16. Tada su njemački velikaši sazvali novi sabor u Forchheimu koji je svrgnuo Henrika IV.

Unutrašnje pobune njemačkih velikaša i pokušaj Mađara da provale u njemačke zemlje su uvjerile cara da je kompromis neizbježiv. kada mu je bilo oprošteno prokletstvo. koji je stupio u savez sa Poljskom čim je njemčka politika na istoku pretpjela niz neuspjeha. je bio zarobljen i prisiljen da kraljevske znakove preda svome sinu koji je 1106. papa i kardinali su pušteni na slobodu.Međutim. a već slijedeće godine je počela križarska vojna. svećenstvo i puk Rima su izabrali novog papu. Tim je sporazumom bilo faktični predviđeno potpuno odvajanje svećeničkih službi od ingerencija svjetovne vlasti. ožujka 1095. Nakon smrti pape Pashala II.g. koncil u Lateranu 1112. . . . (1106-1125. a kulminirala je 1099. ponovio carevo izopćenje iz Crkve dok se u Njemačkoj spremalo novo okupljanje Henrikovih protivnika. a papa ih je oboje prokleo i izopćio. koji je zbacio s valsti Boleslava Smjelog vladala feudalna anarhija. bio prisiljen na sklapanje konkordata u sutriju 4. a već 1100. je odbacio i poništio papine obaveze. rujna 1122. umro. . Međutim. Nakon toga je Henrik izabrao protupapu.U Poljskoj je još od ustanka velikaša 1079. godine. . . Henrik V.. Gelazija II. vratio iz Italije u Njemačku. je 1102. bio ubijen.. listopada 1095. pobune njemčakih svjetovnih i crkvenih dostojanstvenika. Iste te godine je i Henrik IV. njegov brat Zbignjev ( njemački saveznik) je 1112. . investitura se prepušta Crkvi kojoj su vraćena 62 . Uspješna obrana Poljske od njemačke intervencije 1108/09.g. u Frankofoniji. papa Urban II. po četvrti puta. Henrik je 15. poražen.. Tada se činilo da je dugotrajni spor između Crkve i države riješen neospornom pobjedom papinstva. bio okrunjen za njemačkoga kralja. Tek nakon papina pristanka da će priznati pravo svjetovnih vlasti da daju investituru biskupima i opatima. bio okrunjen za cara. car se ne upliće u biranje biskupa. knezom je postao Vladislav I. a pokopan je tek 1111. i taj postupak je naveo cara na treći vojni pohod na Rim. je afirmirala Boleslava Krivoustog kao vladara.) je nastavio očevu politiku. ali ni ovaj nije bio uspješan. Petra došlo je do. Svatopluk je postao češki knez i uskoro se angažirao u njemačkom pthvatu protiv njenih istočnih susjeda. papa Urban je umro. Nato je Henrik dao uhititi papu i većinu kardinala. travnja 1111. a novu carsku intervenciju su onemogućili uzastopni porazi carske vojske u sukobu sa njemačkim feudalcima.Nedugo nakon osvojenja Jerzualema. u Italiji nije urodio uspjehom. je obnovio . Uz njemačku pomoć 1107. a drugi pretendent. Nakon dogovora u Wurzburgu. je 1115. 29. sklopljen je 23. oslobođenjem Jeruzalema.Drugi rat Henrika V.Koncil u Piacenzi 1. 1110.Unatoč očekivanju da će se izmiriti sa papom. a kao saveznici su mu ostali Venecija i Češka. . Henrik IV. na koje mora pristati i kralj. Henrik V. No. tzv. Henrik V. veljače 1111. 1099. izopćen iz Crkve. je postavljen protupapa Klement III. . papa je.Na saboru u Clermonu 27. pri proglašavanju dokumenta u crkvi Sv. a papa se odriče suvereniteta nad imanjima biskupija i samostana. Henrikovo izopćenje uputivši istodobno apel da se pomogne Bizantu u borbi protiv Seldžuka. Budući da su normanska područja u južnoj Italiji i na Siciliji upravo tada proživljavala unutrašnje teškoće. je osobno objavio pohod u križarski rat. rujna 1121. preije realizacije toga plana izbila je pobuna njemačkih velikaša na čelu sa carevim sinom Henrikom V. Novi papa Pashal II. Da bi pridobio papu Henrik je namjeravao provesti novi križarski rat. a jedan ga je crkveni sinod u saskoj udario prokletstvom. Carev dokument se obvezivao da će se svi izbori biskupa i opata vršiti potpuno slobodno.Unatoč tome.Henrik se 1097.Nakon što je 1110. ranije dogovorene. ubijen češki knez Svatopluk. je krenuo u pohod na Rim. Wormski konkordat koji se kao i dogovor iz Sutrija sastojao od dvije isprave. lišen njihove pomoći. .

porazio Vizigote. ali su privredni i društveni odnosi djelovali kao prisila.Provincijalni namjesnik za Afriku Musa ibn Nusair je na poticaj pristalica zbačenoga vizigotksoga kralja Ahile poslao svoga zapovjednika Tarika ibn Zijada na Vizigotsku kraljevinu.Deveti opći koncil u Lateranu 1123. Oton II. ali bez ikakve simonije i nasilja. Iste godine zauzeti su bili i Kordova i Toledo.Na izraziti monarhizam dužda Petra IV.st.Smrću Henrika V. protiv nasrtaja Slavena na obale Istre i kada je sa 40 brodova pomogla Bizantu u borbama protiv Saracena. . je od toga nauma morao odustati.. a caru se daje pravo da posredstvom metropolitike dade pristanak za dostojnijeg takmaca. Tijekom prve polovice 10. odlukom reformnoga pape Leona IX. koji je tada odredio podvrgnuti Veneciju svojoj vlasti kako bi mogao raspolagati njenom jakom flotom.Musin sin i nasljednik Abd al-Azis (714-716. Papin dokument pristaje da se izbori biskupa i opata vrše u prisustvu carevih opunomoćenika.oduzeta imanja.) se oženio udovom vizigotskoga kralja Rodriga. Takva orijentacija. SPECIFIČNOSTI VENECIJANSKE POVIJESTI DO EPOHE KOMNENA . na dalmatinske gradove i otoke. . je potvrdio sadržaj Wormskog konkordata koji je veoma ojačao položaj papinstva i dao snažan poticaj moralnom preobraženju Crkve.Venecija je iskoristila napad normanskoga grofa Amika. kandijana venecijansko plemstvo je reagiralo pobunom. dvostruka zainteresiranost za dobre veze i s Istokom i sa Zapadom praktički je ostvarivala sve veću nezavisnost Venecije i jačala autoritet dužda.Svoju dvostruku privrženost Venecija je pokazala 840. . 63 . . . Orseolo.Arapski osvjači nisu prisiljavali starosjedilačko stanovništvo na prihvaćanje islama oružjem. Duždem je tada postao jedan od vođe pobune Petar I. XIV. . Do kraja 714. i njegov sin su bili ubijeni. . izgorio je duždev dvor.Nakon poraza kod Makra 887. Venecija je bila prisiljena plaćati danak hrvatskoneretljanskim vladarima za slobodan put istočnom obalom Jadrana. da bi iste podvrgla svojoj vlasti. Marka i 300 stambenih kuća. Godine 976. OSNUTAK SAMOSTALNOG EMIRATA . srpnja 711. PIRINEJSKI POLUOTOK OD ARAPSKOG OSVOJENJA DO INTERVENCIJE ALMORAVIDA 1. koji nije imao muškog potomka izumrla je i frankonska dinastija.Godine 880. Iako je isprva u tome imao uspjeha. 4. Venecija je od cara Karla Debeloga stekla trgovačke koncesije za cijelo područje Italskoga kraljevstva. Venecija je privrednim pritiskom nad istarskim gradovima sustavno izgrađivala nijhovu ovisnost o uvozu i izvozu iz i u Veneciju. kada je skolpila savez sa Lotarom I.Sve do 1044. no gradovi su za vladavine Zvonimira ponovo bili vraćeni u sastav Hrvatske. . a Petar IV. što je pobudilo nepovjerenje u Damsku. . protivnika Roberta Gviscarda. pa je Abd al-Azis po kalifovom nalogu ubijen. zaposjednut je najveći do poluotoka. te je ovaj prešavši Gibraltar (Džebel Tarik) u bitci duž rijek Rio Barbate 19. Kraljevsku krunu je tada dobio saski vojvoda Lotar. crkva Sv. Venecija je ostala podvrgnuta Akvileji. Obaranje Kandijana je izazvalo ogorčenje Oton II. .Na daljnja zbivanja u Španjolskoj znatan su utjecaj imale suparničke borbe među dvjema arapskim plemenskim skupinama: Kaistima i Kalbidima. Petra dobio svečano pričešće čime je ukinuto njegovo izopćenje. 1125. Poslije potpisivanja i proglašenja obaju dokumenata car je u crkvi Sv. Grado bio priznat samstalnom metropolijom nadležnom za Veneciju i Istru. da bi 1053.

ali su oni snosili većže porezne dadžbine i pripadali su (trpljenoj( kategoriji stanovništva ( dimisi). namjesnik u Zaragozi jemenitski Arapin Sulejman je u svom neprijateljstvu prema vladavini kordovksog emira ztražio pomoć od Karla Velikoga. lipnja 756. ST.Tendencije osamostaljivanja rubnih oblasti islamskog područja snažno su se očitovali za vladavine Abd Allaha (888-912.Razdoblje arapske vlasti uŠpanjolskoj nakon poraza kod Poitiersa 732. . pa do osnutka nezavisnog kordovskog emirata 755. ali nakon njihovih pobuna protiv Arapa u Africi i u Španjolskoj i pretpljenih poraza mnogi su se vratili u sjevernu Afriku. Želeći zagospodariti situacijom u Španjolskoj on se oslonio na savez sa Kaisitima. objavio da odbacuje islam i da se vraća kršćanstvu. .Godine 778.Berberi su isprva bili znatna većina muslimana u Španjolskoj.Iako muslimanska vlast nije zabranila kršćansku vjeru svaka je javna propaganda kršćanstva bila zabranjivana. Uz njihovu pomoć on je 15.). bilo je ispunjeno pobunama Berbera protiv arapske supremacije. ali je najzad bio ugušen krvavim represalijama. 2. vjeri svojih 64 . Pokret je trajao desetak godina. KORDOVSKI EMIRAT DO POČETKA X. postigao presudnu pobjedu kod Kordove te se proglasio samostalnim emirom Andaluzije. To sređenje omogućilo je obnovu ratovanja protiv kršćanskih područja na sjeveru. Izbjeglice iz Kordove (rabadije) su se sklonile djelomice u Maroko. kada je 899. pobunu sirotinjskom dijele Kordove.Između 858-861. .) bila je doba smirenja i znatnoga porasta blagostanja. . . 3. No. .a zatim u Španjolsku.. .Da bi ojačao svoj oslonac Abd al-Rahman I. kada je jedan kršćanski svećenik javno smaknut zbog toga jer je izjavio da više cijeni zasluge Isusove nego Muhamedove. a državna vlast je pomno čuvala utvrđenu raslojenost stanovništva. koja je izbila zbog teških nasilja vlasti i preznih nameta. a kasnije muvaladi.Al-Hakam (796-822. DRUŠTVENI ODNOSI I PRIVREDA . Nosioci najvećega dijela tih pobuna bili su muvaladi ogorčeni zbog sve većih povlastica arapske aristokracije. Abd al-Rahman je uspio izbjeći pokolj i sklonio se u Maroko. Franačka vojska doprla je do Zaragoze.Kada je 750. .) je krvavim represalijama ugušio 818. jedan od njeih. je pozavo sve preživjele rođake iz kuće Omejada da se zajedno sa svojim klijentima dosele u Španjolsku. (822-852. Njegov primjer je postao uzorom.Najuporniju opasnost za središnju vlast je predstavljao Omar ibn Hafeun sa sjedištem u Bobastri (Granadsko gorje) koji je podupirao sve pokrete koji su se željeli otkinuti od Kordove. Potkraj njegove vladavine došlo je do karakterističnoga vjersko-mističnoga pokreta među kršćanima koji nisu smjeli javno manifestirati svoja vjerska uvjerenja (isticanje prednosti kršćanstva pred islamom kažnjavalo se smrću).Arapski osvajači su priznavali pravo kršćanima i Židovima da zadrže svoju vjeru i osobnu slobodu. . ustanka Abbasida zbacio sa vlasti Omejade. Među poginulima je bio i vojvoda Bretonske marke Roland. Na povratku kroz klanac Roncesvalles zalaznicu franačke vojske su napali Baski i muslimani te pobili je. a djelomice u Aleksandriju odakle su preoteli Bizantu Kretu.Vladavina Abd al-Rahmana II. ali ju je obavijest iz Franačke o pobuni prisilila na povlačenje. Ono koji su prešli na islam nazivani su musalimi. španjolske obale je zadesio novi višestruki napad Normana. Do proloma napetosti je došlo 850. Trajnim prilivom sirijskih doseljenika španjolska islamska civilizacija se veoma izrazito orijentalizirala. pa su kršćani bezobzirice počeli javno iskazivati svoja uvjerenja tražeći mučeništvo i smrt. ali kad mu je njihov vođa Al-Sumail uskratio pomoć Abd al-Rahman je promijenio partnera i skolpio savez sa Klbidima. .

Hišam II. To ostvarenje Abd al-Rahman III. On je bio osobni prijatelj Hišama II. ali je kod Simance doživio težak poraz. KORDOVSKI KALIFAT . . (912-961. 65 . izgradio svoju velevlast.st.) svu vlast je faktično stekao Abu Amir Muhamed koji je 979. je poveo ogromnu vojsku na Leon. Sve kršćanske države Abu Amir je prisilio na plaćanje danka. . Prijenosom vlasti na 11-godišnjega dječaka Hišama II. Abu Amirov sin iz njegova braka sa kćerkom navarskoga kralja Sancha II. Od 23 zasebna teritorija koliko ih je bilo na početku toga razdoblja.Razdoblje taifa bilo je ispunjeno mnogim međusobnim suparničkim borbama pojedinih teritorija. međusobno suprostavljene. Fatimidi su izbrisali vlast Kordovanaca u Maroku. KRŠĆANSKE DRŽAVE NA SJEVERU POLUOTOKA U 11.Sada sa ponovo sjedinjenim islamskim teritorijem. Spor među njima je prerastao u ratni sukob u kojem je Galib sa svojim saveznicima Navarrom i Kastiljom bio poražen. zvana Leon.Prebrodivši nasljedstvene krize kraljevina Leon je za Ramira II (931-956. Prvo je doba baštinjene snage Kalifata. . al-Rahman III. No.) je ujedinio sva područja što ih je proces dezintegracije bio odvojio od neposredne vlasti Kordovskoga emirata. Zatim je doba snažnih namjesnika kalifatske vlasti.Osim borbe sa kršćanskim zemljama.Glavna borbena snaga u suzbijanju islamske teritorijalne prevlasti na poluotoku bili su Kastilja i Aragon.) obnovila ofenzivne akcije protiv kalifata. do kraja 11. a na vlast je došao jedan od praunuka Abd al-Rahmana III. 5.Veliku pobunu tuniških i alžirskih Berbera protiv fatimidske vlasti 940. Godine 939. odvratio je od sebe španjolske muvalade i Berbere koji se se uplašili kršćanske restauracije. počela je etapa rasula.Područja na koja se raspao Kordovski kalifat nazivaju se arapskom riječju ″ taifa″ što znači plemenski teritorij. Zbog njegova protuberberskoga stava Berberi su pripremali protuudar i na kalifatsko prijestolje su doveli svog kandidata nakon čega su uslijedile borbe između Arapa i Berbera koje su rezultirale raspadom kalifata na niz ″ taifa″ . Abu Amirovom smrću 1002.ST.-tih je iskoristio alRahman da nametne Maroku svoju vrhovnu vlast. . .). od 912. područje jednog naroda. među kojima je najjača bila Asturija.st.Najveću moć razvio je emirat Sevilla. Nakon Malikove smrti vršiocem diktatorske dužnosti je postao Sanchuelu. RAZDOBLJE ″ TAIFA″ .. Treće doba je doba propasti i rasula. 4.Abd al-Rahman III. sve su kršćanske države u Španjolskoj bile zavisne o Kordovskom kalifatu. .. 6. pa je njegova moć sve više slabila.Sedamdesetogodišnji vremenski raspon od al-Rahmanove smrti do raspada Kalifata 1031. Jedinu zapreku njegovoj svemoći je predstvaljao general Glaib koji je ostao vjeran mladome kalifu. koji ga je odredio i za svoga naljednika što je izazvalo državni udar. al-Rahman je poveo ofenzivni rat protiv kršćanskih država na sjeveru. . je proslavio uzimanjem kalifskog naslova 929. . je bez oklijevanja predao diktatorske vlasti Amirovu sinu Abd alMaliku. . Želeći pogoditi najveću svetinju kršćanske Španjolske on je potpuno razorio grad i katedralu u Santiagu de Campostellu gdje je po predaji sahranjen apostol Jakov Zebedejev.predaka. tu pobjedu nisu iskoristili kršćani zbog izbijanja međusobnih sporova. al-Rahmanovu pažnju je privlačila sjeverna Afrika gdje su se formirale 4 samostalne islamske države. održalo ih se samo sedam. odnosno vrijeme vladavine al-Hakama (961-976. (976-1013. godine. do početka 960. ali je rasulo poslije smrti abd al-Malika i doba taifa omogućilo radikalni izmjenu situacije. može se podijeliti u tri etape. No.Početkom 11.

svoj vrhunac.st. Abd al-Rahman III.Neprekidno jačanje hodočasničkog pokreta. a svaka je takva ulica bila rezevirana za dućane i radionice jedne određene struke. . PRIVREDA I DRUŠTVENA STRUKTURA ISLAMSKE ŠPLANJOLSKE .. osobito kod imućnijih staleža. .Temeljna grana proizvodnje bila je zemljoradnja. Takve procese svjesvno je pomagao kralj Kastilje Ferninand I. (1035-1065. Pogranične oblasti (thugur) su imale združenu vojnu i civilnu vlast u rukama vojnog zapovjednika kojega je postavljao kalif.Već u 9. premda je i oca stajala kalifu na raspolaganju bez ikakvih ograničenja. a od tada ona postaju sve rijeđa. . pa je Španjolska i u njaboljim godinama morala uvoziti žito iz sjeverne Afrike.ST. .Svaki je grad imao posebnu trgovačku četvrt (suk) koja se sastojala od mnoštva uličica. je počeo kovati vlastite srebrne dirheme i zlatne dinare.st. Alfons VI. bio je hadžib (ekvivalent vezira) koji je bio poglavara središnje i provincijske uprave i kalifov zamjenik na vrhovnoj vojnoj komandi. VJERSKI I INTELEKTUALNI ŽIVOT ISLAMSKE ŠPANJOLSKE (DO KRAJA 11.Islamizam muslimanske Španjolske je sve do druge polovice 11. u obnovljeni Santiago de Campostella.st.st.Nakon niza vojnih uspjeha jedno od bitnih nastojanja kraljevske vlasti u Kastilji bilo je da ponovo naseli i uključi u kršćanski svijet područje kraljevine. 8. Muslimanima je bilo dopušteno da se sa svojom imovinom odsele ili da ostanu na tlu njegove države. Je prihvaćao reformne inicijative Grgura VII. pa su te provincije (kure) na čelu s njezinim upraviteljem (valijem) odgovarale opsegu nekadašnjih vizigotskih grofovija. Je zanesen pobjedama počeo istupati veoma agresivno prema muslimanskim političkim područjima koja su ostala izvan granica njegove države. a usporedno s njime u Španjolsku prodire i klinijevski pokret. u Kordovi i drugdje obrtnici i trgovci su se udruživali u korporacije (sinf) koje su okupljale iste profesionalne struke i birale svog prvaka (amina) da ih predstavlja u kontaktu s organima vlasti. Alfons VI. Zajedno sa hodočasnicima i redovnicima u Španjolsku su dolazili ratnici željni rata i osvajanja.Privatna kalifova riznica nikada se nije stopila sa državnom. ili kasnije u palači Amirida. Ta njihova krajnja ugroženost dovela je do njihova apela na vojnu silu Almoravida koja se u drugoj polovici 11. afirmirala u marokanskom dijelu sjeverne Afrike.Najviša funkcija u državnoj upravi. doživljava u 11.Stočarstvo je zavisilo o postojanju pašnjaka. iako je pripanje muslimanskoj 66 . POLITIČKA ORGANIZACIJA . Počevši od 928.Upravljanje pokrajinama zadržalo je staru teritorijalnu podijelu.Sve do prve polovice 9.) te Alfons VI.st. . .Alfons VI. Nije dopuštao obespravljivanje muslimanskoga stanovništva na području što ga je osvojio. Goveda se za muslimane bila samo radna stoka jer se nisu hranili njihovim mesom. . u Galiciji.Do sredine 8.) shvaćajući važnost oslonca na papinstvo. . ostao izrazito konzervativan i čak arhaičan u usporedbi sa mnogim inovacijama koje su preplavile istočne islamske zemlje. 9. . nije bilo vlastitoga novca islamske Španjolske. 7. prelaženje kršćana i Židova na islam su mnogobrojna.Postigavši znatne uspjehe u rekonkvisti. (1072-1109. no žitarska je proizvodnja bila nedovoljna za potrebe stanovništva.) .st. . uz kalifa. .Sve su središnje državne službe bile smještene u kalifovoj palači.

st.Kr. Muhamed) potpadaju pod Fatimide .IDRISIDI – u Maroku (Idris.papinsko prijestolje (Ivan X. . .g.Na razvitak medicine u Španjolskoj veliki je utjecaj imalo djelo ″ Materia medica″ grčkoga liječnika Dioskirida (1. Naprotiv..pr. te je uskraćeni danak morao biti ponovno uveden . Idris II.) koje je u grčkom originalu na dar Abd alRahmanu III.zajednici i dalje gledano s blagonaklonošću. Idris bin Abdullah 67 .pohodom 806. poslao Konstantin Porfirogenet. .. svako odmetništvo od islama je nemislosrdno kažnjavano najtežim kaznama. jedan od prapraunukova Muhamedova sinovca i zeta Alije.785.).