1. Neodređeni integral
1.1. Definicija i osnovne osobine neodređenog integrala

Neka su funkcije f i F definisane na nekom intervalu ( a, b ) . Ukoliko je funkcija F diferencijabilna na tom intervalu i ukoliko za sve x ∈ ( a, b ) vrijedi F ′ ( x ) = f ( x ) tada je funkcija F primitivna funkcija funkcije f . Imajući u vidu da je, za neku konstantu C vidimo da je i funkcija F ( x ) + C također primitivna funkcija funkcije f . Skup svih primitivnih funkcija funkcije f na intervalu (a, b) zovemo neodređenim integralom funkcije f i u ovom slučaju pišemo:

( F ( x ) + C )′ = F ′ ( x ) = f ( x )

∫ f ( x)dx = F ( x) + C ,
gdje je C proizvoljna konstanta iz skupa realnih brojeva. 1.1.1. Osnovne osobine neodređenog integrala 1. d 2. 3. 4.

∫ d ( f ( x)) = f ( x) + C ; ∫ a ⋅ f ( x)dx = a ∫ f ( x)dx , a je konstanta; ∫ [ f ( x) ± g ( x)]dx = ∫ f ( x)dx ± ∫ g ( x)dx . ∫ dx = x + C ;
n

[∫ f ( x)dx] = f ( x)dx ;

1.1.2. Tablice osnovnih integrala 1.

xn +1 + C , n ≠ −1 ; 2. ∫ x dx = n+1 dx 3. ∫ = ln x + C ; x 4. ∫ e x dx = e x + C ;
1

ax +C ; a >0 ln a 6. ∫ sin xdx = − cos x + C ;
5.
x ∫ a dx =

7. 8. 9. 10.

∫ cos xdx = sin x + C ;

∫ sin

dx
2

x x

= −ctgx + C ; = tgx + C ;

∫ cos

dx
2

1 − x2 dx 11. ∫ = arctgx + C ; 1 + x2 dx 12. ∫ 2 = ln x + x 2 ± 1 + C x ±1

dx

=

{

arcsin x + C1 ; − arccos x + C2

1.1.3. Rješavanje integrala neposredno koristeći tablice i osnovna svojstva neodređenog integrala (direktna integracija) Riješeni primjeri 1. Izračunati integral

Rješenje. Koristeći tablicu integrala, stavljajući n = 7 , imamo x 7 +1 x8 x 7 dx = +C = +C. ∫ 7 +1 8 2. Izračunati integral

∫ x dx .
7

xdx .

Rješenje. Podintegralnu funkciju 1 integrala ( n = ) imamo 2
1 +1 3

x možemo napisati kao

x = x 2 , pa primjenjujući tablicu

1

x2 x2 2 3 xdx = +C = + C = x2 + C . 1 3 3 +1 2 2

2

2 3 2 +1 5 5 Rješenje. Izračunati integral ∫ x Rješenje. U ovom integralu ćemo dodati i oduzeti broj 1 u brojniku podintegralne funkcije. Izračunati integral dx . Rješenje. 5 1 5.3. Izračunati integral 2 3 ∫ x 3 x dx . a zatim integral rastaviti na sumu dva tablična integrala na sljedeći način: ( x2 + 1) − 1dx = dx − dx = x − arctgx + C . Izračunati integral x2 + 3 7. U ovom slučaju podintegralna funkcija je oblika x3 x3 3 +C = + C = x3 + C . x 3 x = 6 x3 ⋅ x = x . Imamo: ∫ ( x + 1) 2 ∫ ( x + 1) x 2 dx = ∫ x2 + 2x + 1 1 x2 dx = ∫ xdx + ∫ 2dx + ∫ dx = + 2 x + ln x + C. Zatim 1 1 1 1 3 − − − 1 x 3 2 6 = x 2 i dobiti =x =x i ćemo iskoristiti činjenicu da je x x 5 ∫ 3 x + 23 x +1 x dx x6 x2 dx = ∫ dx + 2∫ dx + ∫ = x+2 + +C = 5 1 x x x 6 2 12 = x + 6 x5 + 2 x + C. pa imamo ∫ x 3 x dx = ∫ x dx = 2 5 5 +1 3 3 3 x + 2 x +1 dx . x +1 3 . Nakon kvadriranja izraza u brojniku. integral možemo napisati u obliku sume tri tablična integrala. 2 x x x2 ∫ 1 + x2 dx . x Rješenje. U ovom slučaju podintegralnu funkciju napisat ćemo kao zbir tri funkcije. 4. Izračunati integral ∫ 2 dx . x2 ∫ 1 + x 2 dx = ∫ 1 + x 2 ∫ ∫ x2 + 1 6.

a b ⎝b⎠ ⎝ b⎠ ⎝b⎠ ⎝ a⎠ b x ln a x ln b a 11. ∫ 2 ⋅ 3 dx = ∫ ⎜ 3 ⎟ dx = ⎛ 2 ⎞ 3x ( ln 2 − ln 3) ⎝ ⎠ ln ⎜ ⎟ ⎝3⎠ 10.Rješenje. Izračunati integral Rješenje. pa ćemo i njega na analogan način rastaviti na zbir dva integrala. 9. Izračunati integral dx . pa imamo 4 . Kako je 3 − 3x 2 = 3(1 − x 2 ) . to je 1 3 − 3x 2 = 1 3 (1 − x 2 ) = 1 ⋅ 3 1 (1 − x 2 ) . a zatim dijeljenjem svakog izraza u brojniku sa nazivnikom dobijamo sumu tri tablična integrala: ∫ (a x − bx ) 2 ∫ (a x − bx ) 2 a xb x ax a 2 x − 2a x b x + b 2 x ax bx dx = ∫ dx = ∫ x dx − 2∫ dx + ∫ x dx = a xb x b a bx x −1 −x −1 ⎛a⎞ ⎛ a⎞ ⎛a⎞ ⎛ b⎞ − 2x + + C = ⎜ ⎟ ⎜ ln ⎟ + ⎜ ⎟ ⎜ ln ⎟ − 2 x + C. Rješenje. Izračunati integral ∫ (7 x + 2 x ) dx . Ovaj integral jednak je zbiru dva tablična integrala ( a = 7 i a = 2 ). Izračunati integral ∫ dx 3 − 3x 2 . pa imamo 7x 2x x x ∫ ( 7 + 2 ) dx = ln 7 + ln 2 + C . Imamo: ( x2 + 1) + 2dx = dx + 2dx = x + 2arctgx + C . Analogno kao u prethodnom zadatku je x ⎛2⎞ x ⎜ ⎟ 2x ⎛2⎞ ⎝ 3⎠ +C = −x x . rastavljanjem na sumu tri integrala. a xb x Rješenje. Kvadriranjem izraza u brojniku. x2 + 3 ∫ x2 + 1dx = ∫ x2 + 1 ∫ ∫ x2 + 1 8. ∫2 x ⋅ 3− x dx . Rješenje. Ovaj integral je sličan prethodnom.

nakon dijeljenja brojnika sa nazivnikom postaju tablični integrali. U ovom integralu iskoristit ćemo trigonometrijski identitet 1 + cos 2 x = 2 cos 2 x . Koristeći trigonometrijski identitet cos 2 ⎜ ⎟ = (1 + cos x ) . Izračunati integral 3 e3 x − 1 ∫ e x − 1 dx . dati integral možemo napisati kao sumu dva integrala koji. Izračunati integral 1 + cos 2 x 14. pa je ( e x − 1)( e2 x + e x + 1)dx = e2 x + e x + 1 dx = 1e2 x + e x + x + C . Brojnik podintegralne funkcije možemo rastaviti kao razliku kubova na sljedeći način: e3 x − 1 = ( e x ) − 1 = ( e x − 1)( e2 x + e x +1) . Imamo 1 + cos 2 x 1 + cos 2 x 1 cos 2 x dx = ∫ dx = ∫ dx + ∫ dx = ∫ 1 + cos 2 x 2 cos 2 x 2 cos 2 x 2 cos 2 x 1 1 1 1 1 = ∫ dx + ∫ dx = tgx + x + C. x sin 2 x Rješenje. 1 + cos 2 x Rješenje. dx sin 2 x + cos 2 x dx dx =∫ ∫ cos2 x sin 2 x cos2 x sin 2 x dx = ∫ cos2 x + ∫ sin 2 x = tgx − ctgx + C . Kako je sin 2 x + cos 2 x = 1 . ⎝ ⎠ 5 . Rješenje. 3 12. rastavljanjem integrala ⎝2⎠ 2 na sumu dva integrala dobijamo 1 1 1 2⎛ x⎞ ∫ cos ⎜ 2 ⎟ dx = 2 ∫ (1 + cos x )dx = 2 x + 2 sin x + C .∫ dx 3 − 3x 2 = 1 dx 1 ∫ 1 − x 2 = 3 arcsin x + C . U brojniku podintegralne funkcije nalazi se broj 1. Izračunati integral ∫ cos 2 x dx . Dakle. a zatim dobijeni integral napisati kao sumu dva integrala. 13. e3 x − 1 ) 2 ∫ e x − 1 dx = ∫ ∫( ex −1 ∫ cos 2 dx . 2 ⎛x⎞ 1 Rješenje. 2 2 cos x 2 2 2 15. Izračunati integral ∫ dx .

4. 2 e2 x − 1 11. 1. cos 2 x sin 2 x 9. Izračunati integral ∫ sin 2 17. 1 ⎞ x x dx . ∫ dx . b) 6 ∫ ⎜1 + x ⎝ 1 − x2 ∫ x x dx . 3 ∫ 1 − x 2 dx . Riješiti sljedeće integrale: 1. Zadaci za samostalan rad (Ove zadatke radite transformišući podintegralne funkcije tako da dobijete tablične integrale. 14.x dx . Analogno kao u prethodnom primjeru imamo 1 1 1 2 x ∫ sin 2 dx = 2 ∫ (1 − cos x )dx = 2 x − 2 sin x + C 16. 2 ∫ tg xdx .1. 6. 10. ∫ x dx . ∫ x x4 ∫ 1 + x 2 dx . 2 ⎟ ⎠ 2. a) ∫ ctg 2 xdx . 3 cos 2 x − 2 sin 2 x 7. 2 2 x x x x ⎛ x⎞ ⎛ x⎞ Rješenje. e− x e x (2 − 3 )dx . 5. 12. to je 2 2 2 2 ⎝2⎠ ⎝2⎠ x x 2 ∫ (sin 2 + cos 2 ) dx = ∫ (1 + sinx)dx = x − cos x + C . Izračunati integral ∫ (sin x x + cos ) 2 dx . ∫ x 3 x + x−2 ∫ 1 + x 2 dx . e +1 x2 − 3 13. ∫ dx . 2 Rješenje. Kako je (sin + cos ) 2 = sin 2 ⎜ ⎟ + 2sin cos + cos 2 ⎜ ⎟ = 1 + sin x . x − xe x + 2 x 3 dx . 3. 3x + 5x ∫ 15x dx . x2 + 1 ∫ x − 1 dx . . ∫ ⎛ x x x x dx . 4. ∫ (a −x − b − x ) dx . 1 + x2 15. 8.

U ovom slučaju kažemo da smo promjenljivu x zamijenili nekom funkcijom ϕ ( t ) nove promjenljive t . Sada je potrebno da dx izrazimo preko dt. Izračunati integral ∫ ( 3 − 2x ) dx . To ćemo učiniti tako što ćemo diferencirati jednakost t = 3 − 2 x . općenito vrijedi : x = ϕ (t ) ∫ f ( x)dx = dx = ϕ ′(t )dt = ∫ f (ϕ (t ))ϕ ′(t )dt . Izračunati integral ∫x 1 − x 2 dx . pa je dt = −2dx . To ćemo činiti i u ostalim zadacima. 3 − 2 x ) dx = −2dx = dt = − ∫ t 9 dt = − ∫( 2 2 10 20 1 dx = − dt 2 2. Nakon uvođenja nove promjenljive moramo i diferencijal stare promjenjive izraziti preko diferencijala te nove promjenljive. U ovom integralu bi bilo zgodno uvesti smjenu 1 − x 2 = t . 9 Rješenje. moramo biti u mogućnosti izraziti i ostatak podintegralne funkcije kao funkciju od 1 nove promjenljive t i dt . 1 odakle je dx = − dt . To je moguće. imamo 7 . Kako bi mogli uvesti tu smjenu. U ovom integralu ćemo uvesti smjenu t = 3 − 2 x .1. Rješavanje integrala metodom smjene (supstitucije) Ukoliko primitivnu funkciju funkcije f ne možemo naći direktnom integracijom možemo pokušati metodom smjene tj. pa je xdx = − dt . Cio opisani postupak uvođenja smjene je urađen između dvije uspravne 2 crte pored integrala. Važno je zapamtiti da stara promjenljiva ne može ni u kom obliku biti pod integralom. Uz pretpostavku diferencijabilnosti funkcije ϕ . Kada nađemo traženu primitivnu funkciju trebamo se vratiti na staru promjenljivu.2. Riješeni primjeri 1. 3 − 2x = t 1 1 t10 1 9 + C = − (3 − 2 x)10 + C . zato posebno obratite pažnju na postupak unutar dvije uspravne crte. uvođenjem nove promjenljive. jer je dt = d (1 − x 2 ) = −2 xdx . Rješenje. 2 Dakle.

međutim mogli smo uvesti i smjenu 1 − x 2 = t 2 (pokušajte sami uraditi zadatak pomoću ove smjene). Kako u brojniku podintegralne funkcije imamo x . Postupak smjene objašnjen je između dvije uspravne crte: 2 − 5x = t 3 − 3 −5dx = dt − dx 1 dt 1 t 2 2 = =− ∫ 5 =− ⋅ + C = (2 − 5 x) 2 + C . 2x + 5 Rješenje. integral možemo rastaviti na sumu dva tablična integrala i dobiti: 2x + 5 = t2 2dx = 2tdt xdx (t 2 − 5)tdt t 3 5 1 5 3 ∫ 2 x + 5 = dx =2 tdt = ∫ 2t = 6 − 2 t + C = 6 ( 2 x + 5) − 2 2 x + 5 + C. to je potrebno i x i dx izraziti kao funkcije od t . a zatim koristili činjenicu da je 5 5 − 1 =t 2. 5 t2 xdx . uvest ćemo smjenu t 2 = 2 x + 5 . ∫ 8 . U ovom zadatku je najbolje uvesti smjenu t = 2 − 5 x . Izračunati integral 1 − x2 = t −2 xdx = dt 3 (2 − 5 x) Rješenje. ∫ 2 2 3 3 1 2 xdx = − dt 2 Umjesto smjene 1 − x 2 = t . Kako je izraz 2 x + 5 ispod korijena. 5 ∫ 1 5 2 5 −3 15 t (2 − 5 x) 2 dx = − dt 2 5 1 Napomenimo da smo konstantu − izvukli pred integral. a zatim postupati analogno kao u prvom zadatku ovog paragrafa. Izračunati integral ∫ dx 5 2 .1 1 t2 1 x 1 − x 2 dx = = − ∫ tdt = − + C = − (1 − x 2 ) 1 − x 2 + C. t −5 x= 2 4. Nakon smjene. U ovom integralu postupamo analogno kao u prethodnom. 3.

Na kraju. U ovom integralu ćemo uvesti smjenu x = t 2 . Izračunati integral x2 −1 ∫ 4 x + 5 dx . a zatim izraziti x 2 i dx kao funkcije od t . što je i učinjeno između dvije uspravne crte. dx = 2tdt 3 3 2 2 I 2 = ∫ x − 2dx = x − 2 = t = ∫ 2t 2 dt = ( x − 2 ) 2 dx = 2tdt 3 9 . 11 7 3 3 11 7 . Imamo: 3 2 2 I1 = ∫ x − 1dx = x − 1 = t = ∫ 2t 2 dt = ( x − 1) 2 . moramo se vratiti na staru promjenljivu. S obzirom da je nazivnik podintegralne funkcije razlika dva korijena. U tom racionalisat ćemo nazivnik množenjem podintegralne funkcije sa x −1 + x − 2 slučaju. imajući u vidu da je t = 4 x + 5 . U ovom integralu je najpogodnije uvesti smjenu x + 5 = t 4 . x −1 − x − 2 Rješenje. x Rješenje. imamo: ∫ = 2 x + 5 = t4 ( t 4 − 5) − 1 ⋅ 4t 3dt = 4 (t 8 − 10t 4 + 25 − 1)t 2 dt = x2 − 1 3 dx = dx = 4t dt = ∫ ∫ 4 t x+5 x = t4 − 5 4 11 40 7 100 3 4 3 4 40 4 11 7 3 t − t + t − t + C = 4 ( x + 5) − ( x + 5 ) + 32 4 ( x + 5) + C . a zatim izraziti x i dx preko t . nakon dijeljenja sa t napisati dobijeni integral kao sumu četiri tablična integrala. Dakle. dx . nazivnik postaje jednak 1 . koja rješavamo uvođenjem smjene. pa imamo dx dx x −1 + x − 2 ∫ x −1 − x − 2 = ∫ x −1 − x − 2 ⋅ x −1 + x − 2 = (1) 6. ) Integral (1) rastavljamo na dva integrala. x −1 + x − 2 .5. Zatim je potrebno. Rješenje. Nakon toga. Imamo: x =t dx 2tdt dt = t2 ∫ (1 + x) x = dxx= 2tdt = ∫ (1 + t 2 ) t = 2∫ 1 + t 2 = 2arctgt + C = 2arctg x + C . kao prvo. dobit ćemo tablični integral. Izračunati integral ∫ =∫ ( x − 1 + x − 2 dx. Izračunati integral ∫ (1 + x) dx 7.

Izračunati integral ∫ dx x2 − 4 . odnosno napišemo 2 ⎛ ⎛ b⎞ ⎞ ⎛ 2 b⎞ 2 2 ⎟ ax + b = a ⎜ x + ⎟ = a ⎜ x + ⎜ ⎜ a ⎟ ⎟ . 10 . + a2 Rješenje. 9. a potom primijenimo tablični integral koji smo izveli ⎟ ⎜ a⎠ ⎝ ⎝ ⎠ ⎠ ⎝ u prethodnom zadatku. Izračunati integral ∫ 2x dx . ⎢ 3⎣ ⎦ 8.Sabirajući ova dva integrala 3 3 ⎤ 2⎡ ( x − 1) 2 + ( x − 2) 2 ⎥ + C . za > 0 . U ovom integralu ćemo uvesti smjenu x = at . 2 +1 2 Rješenje. pa imamo ∫x 2 x = at dx adt 1 dt 1 1 x = dx = adt = ∫ 2 = ∫ = arctgt + C = arctg + C. jer je u tom slučaju x 2 + a 2 = a 2 ( t 2 + 1) . Svodimo ga na a ax + b tablični integral tako što prvo izvučemo koeficijent uz x 2 . Ovaj integral ima podintegralnu funkciju oblika 1 b . ∫ x2 + a2 2 2 a a a (1 + t ) a (1 + t ) a x t= a Zapamtite kao tablični integral: dx 1 x ∫ x 2 + a 2 = a arcrg a + C . ⎛ ⎞ ⎜ x ⎟ 1 1 2 dx dx ∫ 2 x2 + 1 = 2 ∫ ⎛ ⎞2 = 1 arctg ⎜ 1 ⎟ + C = 2 arctg x 2 + C. Izračunati integral vidimo da je rješenje našeg zadatka jednako dx . ⎜ ⎟ 1 2⋅ ⎜ ⎟ x2 + ⎜ ⎟ 2 2⎠ ⎝ 2⎠ ⎝ ( ) 10.

pa je a = 5 .Rješenje. 11. a > 0 . dx = adt . Nakon izvlačenja konstante i skraćivanja dobijamo tablični integral. Kod integrala ovog tipa ćemo uvesti smjenu x = at . U ovom integralu je nazivnik podintegralne funkcije oblika x 2 ± a 2 . ( ) ( ) Zapamtite kao tablični integral: dx 2 2 ∫ x 2 ± a 2 = ln x + x ± a + C . Izračunati integral ∫ dx 5 − x2 . dobijamo dx 2 ∫ x 2 − 4 = ln x + x − 4 + C . U našem konkretnom slučaju je a 2 = 5 . pa smjenu uvodimo onako kako je naznačeno unutar dvije uspravne crte. Rješenje. Imamo: x = 5t 5dt x ∫ 5 − x 2 = dx = x5dt = ∫ 5 − 5t 2 = arcsin t + C = arcsin 5 + C . Analogno bi postupali i u slučaju kada bi u nazivniku imali sabiranje pod korijenom. 2 2 4 2 ⎝2⎠ Imajući u vidu da je ln 1 x + x 2 − 4 + C = ln x + x 2 − 4 − ln 2 + C . t= 5 Zapamtite kao tablični integral: dx 11 . U ovom konkretnom slučaju je a = 2 . Imamo: ∫ x = 2t dt dt = dx = 2dt = 2∫ =∫ = ln t + t 2 − 1 + C = 2 2 2 x −4 4(t − 1) t −1 x t= 2 dx 2 1 x x x2 − 4 ⎛ x⎞ = ln + ⎜ ⎟ − 1 + C = ln + + C = ln x + x 2 − 4 + C. analogno kao u prethodnom zadatku. pa ćemo uvesti smjenu x = at . kao i činjenicu da je 2 C − ln 2 također realna konstanta. U ovom slučaju nazivnik podintegralne funkcije je oblika a 2 − x 2 .

+ 5 x + 29 Rješenje. Izračunati integral ∫ dx 3 − 4x2 . Izračunati integral 2x + 5 dx . na kraju da ukoliko bismo u brojniku razlomka pod integralom imali funkciju x 2 ili naprimjer x . pa je prirodno prvo pokušati uvesti smjenu 1 + x 4 = t . to je x3 dx = dt . = arcsin ∫ 3 − 4x2 = ∫ ⎛ 3 2 ⎞ = 2 ∫ 2 2 3 ⎛ 3⎞ 2 4⎜ − x ⎟ ⎜ ⎟ −x ⎝4 ⎠ 4⎠ ⎝ 2 2 2 x3 ∫ 1 + x 4 dx . Zbog toga ćemo. pri čemu su brojevi a i b pozitivni. prvo izlučiti koeficijent b ⎛b⎞ uz x da dobijemo b − ax = a ⋅ − x 2 = a ⋅ ⎜ ⎟ − x 2 . a 12. Ovu smjenu je moguće uvesti samo ukoliko smo u mogućnosti ostatak 1 podintegralne funkcije izraziti preko t i dt . Imamo: 13. Dakle. a potom primijenimo tablični a ⎝a⎠ integral koji smo izveli u prethodnom zadatku. Nazivnik podintegralne funkcije u datom integralu je oblika b − ax 2 . Imamo: ∫x 2 12 . U ovom integralu je brojnik podintegralne funkcije diferencijal od nazivnika.∫ dx a −x 2 2 = arcsin x +C . Kako je dt = 4 x 3 dx . 1 1 2x dx dx dx + C. ovakva smjena ne bi imala smisla. jer ne bismo mogli naći načina da ostatak podintegralne funkcije izrazimo kao funkciju od t i dt i da pri takvoj smjeni dobijemo integral čije rješavanje je jednostavnije od rješavanja polaznog integrala. analogno kao u primjeru 9. pa je 4 moguće uvesti ovu smjenu. pa je smjena t = x 2 + 5 x + 29 očigledna. Rješenje. x3 dx = 4 Napomenimo. Rješenje. 14. Izračunati integral 1 + x4 = t x3 1 dt 1 1 3 4 dt ∫ 1 + x 4 dx = 4 x dx =dt = 4 ∫ t = 4 ln t + C = 4 ln(1 + x ) + C . U datom integralu u nazivniku je funkcija 1 + x 4 .

Općenito vrijedi: f ′( x) ∫ f ( x) dx = ln f ( x) + C 15.2 2x + 5 dt dx = t = x + 5 x + 29 = ∫ = ln t + C = ln( x 2 + 5 x + 29) + C. Ideja ovog zadatka jeste da se brojnik i nazivnik podintegralne funkcije 1 1 podijele sa x 2 . U ovom zadatku možemo postupiti analogno kao u prethodnom. jer je d (e x + 1) = e x dx . Ovaj zadatak je mnogo složeniji od zadatka 13. ex + 1 Rješenje. t e +1 e x dx = 2tdt e x x ex + 1 = t 2 x2 + 1 17. t x + 2x − 9 2( x + 1)dx = 2tdt 2 x +1 x2 + 2 x − 9 = t 16. Imamo: ∫ ∫ tdt dx = x 2 + 2 x − 9 = t 2 = ∫ = t + C = x 2 + 2 x − 9 + C. Izračunati integral (2) x +1 dx . x2 + 2 x − 9 Rješenje. a zatim da se primijeti da je 1 + 2 izvod funkcije x − . taj integral uvijek rješavamo tako što uvedemo smjenu t = f ( x) . ∫ x 2 + 5 x + 29 dt = (2 x + 5)dx t Ukoliko nam je dat integral kod kojeg je brojnik podintegralne funkcije diferencijal nazivnika. što je dva puta veće od brojnika podintegralne funkcije. ovog paragrafa. Imamo: ∫ ex ∫ 2tdt dx = t = e x + 1 = ∫ = 2t + C = 2 e x + 1 + C. to u našem integralu možemo uvesti smjenu x 2 + 2 x − 9 = t 2 . Kako je d ( x 2 + 2 x − 9) = (2 x + 2)dx = 2( x + 1)dx . pa je moguće uvesti smjenu t 2 = e x + 1 . te da je x x 13 . iako imamo istu funkciju u nazivniku. Postupak uvođenja smjene dat je između dvije uspravne crte. gdje je f ( x ) nazivnik podintegralne funkcije. Izračunati integral dx . Izračunati integral ∫ 4 dx . x +1 Rješenje.

moramo i cos 2 x napisati preko t = sin x . što je moguće jer imamo xdx . kao što je i učinjeno između dvije uspravne crte. Rješenje. što je moguće na osnovu poznatog trigonometrijskog identiteta ( cos 2 x = 1 − sin 2 x ). Izračunati integral ∫ cos3 xdx . ukoliko stavimo x − = t . kao i u prethodnom iskoristit ćemo činjenicu da je cos xdx = d (sin x) . 19. Kako bi podintegralnu funkciju izrazili preko t . 2 2 1 xdx = − dt 2 2 Napomenimo da nas. Navedeni postupak smjene dat je između uspravnih crta. Rješenje. za uvođenje smjene t = sin x .1⎞ 1 1 ⎛ 2 ⎜ x − ⎟ = x − 2 + 2 . pa je 1 x− =t x 1 ⎞ 1 ⎛ 1+ 2 ⎜1 + ⎟ dx = dt x2 + 1 dt t 1 x2 −1 1 x dx = ⎝ x 2 ⎠ arctg arctg +C =∫ 2 = +C = ∫ x 4 + 1dx = ∫ 2 1 1 t +2 2 2 2 x 2 x + 2 x2 − 2 + 2 = t 2 x x 1 2 x + 2 = t2 + 2 x 2 18. Rješenje. brojnik će biti jednak dt . U ovom integralu je prirodno pokušati uvesti smjenu t = − x 2 . Zbog toga. pa možemo primijeniti formulu (2) i dobiti sin x d (cos x) ∫ tgxdx = ∫ cos xdx = ∫ cos x dx = ln cos x + C . Imamo: ∫ xe − x2 − x2 = t 1 1 2 dx = −2 xdx = dt = − ∫ et dt = − e − x + C . a x⎠ x x ⎝ 2 nazivnik jednak t + 2 . U ovom integralu. Kada napišemo tangens kao količnik sinusa i kosinusa vidimo da je brojnik podintegralne funkcije izvod od nazivnika. Imamo: 14 . Izračunati integral ∫ tgxdx . Ovaj neodređeni integral uopšte nije moguće izraziti preko elementarnih funkcija. naprimjer pri rješavanju integrala ∫ e− x dx smjena t = − x 2 ne vodi rješenju. Izračunati integral ∫ xe − x2 dx . 20.

2 ∫ dx . ∫ . 1 x ln x dx 28. xdx . sin 3 xdx sin 2 x ⋅ sin xdx Rješenje. ∫ x 3 3 1 + x 2 dx . ∫ 2 dx . 5 + x4 33 ∫x 1− x . x − 3 x + 10 dx 23. Izračunati integral ∫ tg 3 xdx . cos xdx = dt 3 3 21. 26.1. ∫ ctg xdx . ∫ sin 15 sin 2 x dx . sin x 30. 17. 27. ∫ x2 −1 dx = x + 2 = t 3 . ∫ 20. te sin xdx = − d (cos x ) . 4 2 ∫1− x 1 ln 1+ x dx . 1− x dx . x ln 4 x 1 1 25. ∫ 2 sin dx . koristeći = cos3 x cos3 x osnovni trigonometrijski identitet (sada u obliku sin 2 x = 1 − cos 2 x ). ∫ 3 − 2x xdx 2 . 2 x+5 . možemo uvesti smjenu t = cos x i dobiti (1 − cos2 x ) sin xdx = cos x = t = − (1 − t 2 )dt = 3 ∫ tg xdx = ∫ cos3 x ∫ t3 sin xdx = −dt 3 = −∫ dt dt 1 1 + ∫ = t −2 + ln t + C = + ln cos x + C 3 t t 2 2 cos 2 x 1. 18. ∫ sin 5 x cos xdx . ∫ .3 2 ∫ cos xdx = ∫ cos x ⋅ cos xdx = t3 sin 3 x sin x = t = ∫ (1 − t 2 ) dt = t − + C = sin x − + C. 22. 29. ∫ ln( x + 1 + x 2 ) 1+ x2 x+2 2x − 3 21. x x 3 19.2. Kako je tg xdx = . Zadaci za samostalan rad Riješiti integrale primjenom metode smjene: 16. 31. ∫ ( 3x 3 2 − 2 ) dx x3 − 2 x + 1 . 24.

ipak navesti. a ostatak uzimamo za u . pri čemu smo funkcije u i v pogodno odabrali. Postoje neka okvirna pravila šta odabrati za funkciju u a šta za funkciju v . Diferencijal proizvoda funkcija u=u(x) i v=v(x) je: d (u ⋅ v ) = vdu + udv . 3 + cos x cos xdx 34. treba pokušati riješiti taj integral uzimajući da je u jednako toj logaritamskoj funkciji ili toj inverznoj trigonometrijskoj funkciji. 33. treba pokušati riješiti integral uzimajući za dv da je jednako proizvodu te eksponencijalne funkcije sa dx . kao i to da iz datih ∫ v( x)du ( x) . Mi ćemo ih. jer u suprotnom metoda parcijalne integracije nema smisla. pri čemu ta pravila nisu strogo matematička jer imaju i svoje izuzetke. a integral diferencijala ovog proizvoda je: ∫ d (u ⋅ v) = ∫ vdu + ∫ udv . Izraz pogodno odabrane funkcije u ∫ f ( x)dx svodi i v znači da je uslova možemo egzaktno odrediti funkciju v . 16 . 3 sin 2 x ∫ sin xdx . Na ovoj formuli se zasniva metod parcijalne integracije.3.32. sin x cos x dx . ∫ 35. ili inverzne trigonometrijske funkcije i neke druge funkcije. sin 4 x + cos 4 x arctg 3 x ∫ 1+ x2 . a za u uzimajući ostatak. Iz ove jednakosti dobijemo formulu koja glasi: ∫ udv = u ⋅ v − ∫ vdu . koji ima dva koraka. Prvi korak se sastoji u tome da funkciju f ( x ) dx u integralu ∫ f ( x)dx napišemo u obliku u ( x) dv ( x ) . Tada se izračunavanje integrala na izračunavanje integrala integral ∫ v( x)du ( x) jednostavniji za izračunavanje od polaznog integrala. Ukoliko je funkcija f proizvod neke eksponencijalne funkcije i neke druge funkcije. Metoda parcijalne integracije Neka su nam date dvije funkcije u i v . 1. te da ih treba uzimati samo kao putokaz pri rješavanju datog problema. ∫ . Još jednom napominjemo da ova pravila imaju i svoje izuzetke. a za dv uzimajući ostatak. koje su diferencijabilne i čiji izvodi su integrabilne funkcije. Ukoliko je funkcija f proizvod funkcije sin ili cos i neke druge funkcije. Ukoliko je funkcija f proizvod logaritamske funkcije. tada uzimamo da je dv = sin xdx ili dv = cos xdx .

pa uzimamo da je dv = xdx . U ovom integralu ćemo staviti u = ln 2 x . Rješenje. u = ln x dv = xdx dx x2 1 dx = u ⋅ v − ∫ vdu = ln x ⋅ − ∫ x 2 ⋅ = x ln xdx = du = ∫ x 2 2 x x2 v= 2 2 x 1 x2 = ln x − x 2 + C = (2 ln x − 1) + C. Imamo: u = ln x dv = dx dx ∫ ln xdx = du = dx = u ⋅ v − ∫ vdu = ln x ⋅ x − ∫ x ⋅ x = x(ln x − 1) + C . pa ćemo staviti u = ln x . odakle je očigledno da je v = x . Odavde je 3 x 2 2 v = ∫ xdx = ∫ x dx = = x . pa stavljamo u = ln x . Izračunati integral ∫ x ln xdx . Dati integral je sličan prethodnom. Iz ove jednakosti trebamo izračunati jednu funkciju v koja zadovoljava jednakost. 2 4 4 3. Izračunati integral ∫ ln xdx . To ćemo učiniti integraljenjem: 1 v = ∫ xdx = x 2 (ovdje ne dodajemo konstantu). pa stavljamo dv = dx . Dakle. x v=x 2. Izračunati integral Rješenje. pa je dv = xdx . Rješenje. 3 3 2 Imamo. U ovom integralu je podintegralna funkcija ln x . kao i u slučaju smjene promjenljive zapisivati između dvije uspravne crte. Skraćeni postupak parcijalne integracije dat 2 je između dvije uspravne crte. Ostatak je xdx . Ostatak pod integralom je dx .Riješeni primjeri 1. ∫ 3 2 x ln 2 xdx . To ćemo. nakon skraćivanja u integralu na desnoj strani: 1 2 17 .

∫ dv = xdx 3 3 3 3 3 2 v = x2 3 Uvrštavajući ovo u polazni integral dobijamo 2 3 2 4 2 3 2 3 2 2 2 ∫ x ln xdx = 3 x ln x − 3 ( 3 ( x ln x − 3 x 2 ) + C ) = 2 3⎛ 4 8⎞ = x 2 ⎜ ln 2 x − ln x + ⎟ + C . stavljajući sada u = ln x i dv = xdx . ∫ x ln( x − 1)dx = dv = xdx ∫ x2 −1 2 2 x v= 2 Kako bi izračunali posljednji integral. 3 4. Imamo: 2 u = ln( x 2 − 1) 2x du = 2 dx x 2 3 2 x − 1 = ln( x 2 − 1) − x dx. Imamo: 3 u = ln x dx du = 2 3 2 1 2 3 2 3 x x ln xdx = = x 2 ln x − ∫ x 2 dx = ( x 2 ln x − x 2 ) + C. odakle je v = x 2 . 1 xdx = dv . U ovom integralu ćemo. x ln 2 xdx = ∫ dv = xdx 3 3 2 3 v = x2 3 Sada je potrebno izračunati ∫ x ln xdx. 3 ⎝ 3 9⎠ 4 pri čemu smo konstantu − C zamijenili novom konstantom koju smo također označili sa C . Izračunati integral ∫ x ln( x 2 − 1) dx . podijelit ćemo (sa ostatkom) x3 sa x 2 − 1 . Rješenje. Dobijamo: 18 . kao i u prethodnim primjerima staviti u = ln( x 2 − 1) .u = ln 2 x 1 du = 2 ln x ⋅ dx 2 3 4 x = x 2 ln 2 x − ∫ x ln xdx. odakle je v = x 2 . U ovom integralu ćemo ponovo primijeniti metod 2 3 parcijalne integracije.

v = −e − x U integralu na desnoj strani ćemo ponovo primijeniti parcijalnu integraciju. Imamo: x2 x2 1 x2 −1 x2 ln( x 2 − 1) − + C. Sada podintegralnu funkciju možemo napisati u obliku: x3 x = x + 2 . x ln( x 2 − 1)dx = ln( x 2 − 1) − − ln( x 2 − 1) + C = ∫ 2 2 2 2 2 5. jer je tad xdx = dt . Imamo: u=x du = dx −x −x −x −x −x ∫ xe dx = dv = e− x dx = − xe + ∫ e dx = − xe − e + C. Izračunati integral ∫x e 2 −x dx . pa imamo: u = x2 du = 2 xdx 2 −x 2 −x −x ∫ x e dx = dv = e− x dx = − x e + 2∫ xe dx. Sada smo izračunali sve integrale. odakle je 2 x −1 x −1 3 x x x 1 2 ∫ x 2 − 1dx = ∫ xdx + ∫ x2 − 1 dx = 2 x + ∫ x2 − 1 dx . U datom integralu imamo eksponencijalnu funkciju. Odavde je v = ∫ e − x dx = −e − x . Izračunati integral ∫x 2 sin 2 xdx . kao i da je ostatak upravo x . u = x 2 . pa je 2 x 1 dt 1 1 2 ∫ x 2 − 1 dx = 2 ∫ t = 2 ln t = 2 ln x − 1 + C . v = −e − x Uvrštavajući ovo u polazni integral dobijamo 2 −x 2 −x −x −x 2 −x ∫ x e dx = − x e + 2(− xe − e + C ) = −( x + 2 x + 2)e + C . stavljajući dv = e − x dx i u = x . pa ćemo uzeti dv = e − x dx .x3 : ( x 2 − 1) = x 3 − ( x − x) x To znači da je količnik pri dijeljenju jednak x . pa se možemo vratiti unazad. Rješenje. 1 Posljednji integral ćemo izračunati uvođenjem smjene t = x 2 − 1 . 6. 19 .

Imamo: ∫ sin(ln x)dx . Sada imamo: u = x2 du = 2 xdx x2 x 2 sin 2 xdx = dv = sin 2 xdx = − cos 2 x + ∫ x cos 2 xdx. Podintegralna funkcija je proizvod polinoma i funkcije sin 2x . što smo jednostavno izračunali uvodeći 2 smjenu t = 2 x . Dobijamo: u=x du = dx 1 1 1 1 cos ∫ x cos 2 xdx = dv = 1 2 xdx = 2 x sin 2 x − 2 ∫ sin 2 xdx = 2 x sin 2 x + 4 cos 2 x + C. jer je u tom slučaju samo određivanje funkcije v jednako izračunavanju datog integrala. drugi puta parcijalno integraliti). v = sin 2 x 2 Sada kada smo izračunali sve integrale možemo pisati: x2 1 1 1 − 2x2 1 2 ∫ x sin 2 xdx = − 2 cos 2 x + 2 x sin 2 x + 4 cos 2 x + C = 4 cos 2 x + 2 x sin 2 x. Pri rješavanju integrala koji sadrže trigonometrijske funkcije često se dva puta parcijalno integrali i koristi osobina da je d (d (sin x )) = − sin xdx . Iz te jednačine je moguće izračunati integral (kojeg označimo sa I ). Izračunati integral Rješenje. U ovom integralu nema svrhe uzimati dv = sin(ln x) dx . kako bismo se "vratili" na polazni integral i dobili jednačinu koju zadovoljava taj integral. 7. ∫ 2 1 v = − cos 2 x 2 U integralu na desnoj strani ponovo ćemo primijeniti parcijalnu integraciju. Zbog toga ćemo staviti u = ln ( sin x ) i dv = dx . 20 . pa ćemo uzeti 1 dv = sin 2 xdx . x dv = dx v=x Sada ćemo parcijalno integraliti u integralu na desnoj strani (tj. Nakon što jednom parcijalno integralimo dobijamo u = sin(ln x) 1 du = cos(ln x) dx I = ∫ sin(ln x)dx = = x sin(ln x) − ∫ cos(ln x)dx. odakle je v = ∫ sin 2 xdx = − cos 2 x .Rješenje.

Izračunati integral ∫e ax cos bxdx . a a 1 v = eax a Sada ćemo primijeniti parcijalnu integraciju na integral na desnoj strani. Nakon prve parcijalne integracije imamo: u = cos bx du = −b sin bx 1 b I = ∫ eax cos bxdx = dv = e ax dx = eax cos bx + ∫ eax sin bxdx. U rješavanju ovog integrala postupit ćemo analogno kao u prethodnom zadatku. odakle je a a⎝a a ⎠ ⎛ b2 ⎞ 1 ax b ax ⎜1 + 2 ⎟ I = e cos bx + 2 e sin bx + C1 . Stavit ćemo I = ∫ e ax cos bxdx i dva puta parcijalno integraliti. Dakle: x x x I = sin(ln x) − cos(ln x) + C = ( sin(ln x) − cos(ln x) ) + C . odnosno 2 I = 2 ∫ sin(ln x ) dx = x sin(ln x) − x cos(ln x). Imamo: u = sin bx du = b cos bxdx 1 ax b ax ax ax ∫ e sin bxdx = dv = e dx = a e sin bx − a ∫ e cos bxdx . 1 I v = eax a Sada je ⎛ ⎞ 1 ax b ⎜ 1 ax b ax I = e cos bx + e sin bx − ∫ e cos bxdx ⎟ .u = cos(ln x) du = − sin(ln x)dx = x cos(ln x) − ∫ sin(ln x) dx . Sada dijeljenjem sa 2 možemo izračunati integral I . Rješenje. ∫ cos(ln x)dx = dv = dx I v=x Sada imamo: I = x sin(ln x) − x cos(ln x) − I . odnosno ⎟ a a⎜a a I ⎝ ⎠ I= 1 ax b⎛1 b ⎞ e cos bx + ⎜ e ax sin bx − I ⎟ . 2 2 2 8. a a ⎝ a ⎠ 21 .

Rješenje. Napomenimo da smo pri rješavanju ovog zadatka koristili i parcijalnu integraciju i metodu smjene. U ovom integralu ćemo postupati analogno kao u zadacima 7. odakle je 2tdt = −2 xdx . U ovom integralu javlja se inverzna trigonometrijska funkcija. a2 − x2 a2 − x2 a2 − x2 a2 − x2 22 . pa imamo 1 − x2 = t 2 xdx tdt 2 xdx = 2tdtdt ∫ 1 − x 2 = −2xdx = −tdt = − ∫ t = −t = − 1 − x + C . Izračunati integral ∫ a 2 − x 2 dx . a 2 + b2 pa nakon množenja jednakosti sa 9. i uzeti dv = dx . Rješenje. 10. Imamo: u = arcsin x dx du = xdx . Izračunati integral ∫ arcsin xdx . pa ćemo staviti u = arcsin x . Imamo: u = a2 − x2 −x x2 2 2 I = ∫ a 2 − x 2 dx = du = 2 2 = x a −x + ∫ a 2 − x 2 dx. ovog paragrafa. i 8. primijenit ćemo metodu parcijalne integracije stavljajući u = a 2 − x 2 . Uvrštavanjem u polazni integral dobijamo ∫ arcsin xdx = x arcsin x + 1 − x 2 + C. odnosno xdx = −tdt . a −x dv = dx v=x U integralu na desnoj strani ćemo podintegralnu funkciju napisati u obliku x2 a2 − x2 a2 a2 =− + = − a2 − x2 + . U integralu na desnoj strani uvest ćemo 1 − x 2 = x arcsin x − ∫ ∫ arcsin xdx = 1 − x2 dv = dx v=x smjenu t 2 = 1 − x 2 . Kao prvo.1 a2 dobijamo konačan rezultat = 2 b2 a + b2 1+ 2 a e ax (a cos bx + b sin bx) I = ∫ eax cos bxdx = +C .

Može se pokazati da ovo vrijedi i u opštem slučaju. Zbog toga možemo pretpostaviti da se 23 . gdje je Q također neki polinom istog stepena kao polinom P . Izračunati integral ∫ (x 2 − 3 x + 2)e 2 x dx . Pokušajte sami izračunati ovaj integral koristeći navedenu smjenu. analogno kao u zadatku 5. a a −x 2 2 dx Odavde je 2 I = x a 2 − x 2 + a 2 arcsin x + C1 . 2 2 2 2 2 U ovom zadatku. Imamo: u = x 2 − 3x + 2 du = ( 2 x − 3) dx 1 ( x 2 − 3x + 2)e 2 x dx = dv = e 2 x dx = ( x 2 − 3 x + 2 ) ⋅ e2 x − ∫ 2 1 v = e2 x 2 u = 2x − 3 du = 2dx 1 2x 1 2x 2 1 2x − ∫ e ⋅ ( 2 x − 3) dx = e ( x − 3 x + 2 ) − ∫ (2 x − 3)e dx = dv = e 2 x dx = 2 2 2 1 v = e2 x 2 1 1 1 1 1 = e2 x ( x 2 − 3 x + 2 ) − ( e 2 x (2 x − 3) − 2 ⋅ ∫ e 2 x dx = e2 x ( x 2 − 4 x + 4) + C. gdje je Pn ( x ) polinom stepena n (u našim konkretnim primjerima stepena 2). U ovom integralu ćemo primijeniti metod parcijalne integracije. kao i u primjeru 5. pri čemu ćemo taj metod koristiti dva puta s obzirom da je polinom s kojim je pomnožena funkcija e 2 x stepena 2. ovog paragrafa kao podintegralnu funkciju imali smo funkciju oblika Pn ( x)e ax dx . a 11. a odakle zaključujemo da je x x 2 a2 a 2 − x 2 dx = a − x 2 + arcsin + C . t = arcsin .Sada imamo: I = x a 2 − x 2 − ∫ a 2 − x 2 dx + a 2 ∫ I x = x a 2 − x 2 − I + a 2 arcsin . Rješenje. ∫ 2 2 a Primijetimo na kraju da je dati integral moguće riješiti pomoću smjene x x = a sin t . ovog paragrafa. Mogli smo primijetiti i to da smo kao rezultat integracije dobili funkciju oblika Qn ( x )e ax .

nakon integracije dobije funkcija oblika Qn ( x )e ax . b + 2c = 2 1 Rješenje sistema (3) je: a = . gdje smo sa Pn ( sin x. Zbog toga ćemo u polinomu na desnoj strani grupisati koeficijente uz odgovarajuće stepene i dobiti: x 2 − 3x + 2 = 2ax 2 + 2(a + b) x + b + 2c. a zatim diferenciranjem i izjednačavanjem koeficijenata uz sin x i cos x određujemo koeficijente polinoma Q . u ovom primjeru podintegralna funkcija je oblika Pn ( sin x. uz x 2 : 2a = 1 Izjednačavanjem koeficijenata imamo: uz x : 2(a + b) = −3 (3) sl. u primjeru 8. U našem konkretnom slučaju imamo polinom drugog stepena. cos x ) eax . gdje su koeficijenti polinoma Q nepoznati. cos x ) e ax dx . Naime. pri čemu je Q nepoznati polinom.B = 2 2 a +b a + b2 24 . a time i rješenje isto kao u primjeru 8. cos x ) označili polinom sa promjenljivim sin x i cos x . gdje su A i B nepoznati koeficijenti. Dobijemo a b . b = −2. Ova metoda integracije zove se metoda neodređenih koeficijenata. Sada ćemo koristiti činjenicu da su dva polinoma istog stepena jednaka ako i samo ako su im jednaki koeficijenti uz sve stepene. U tom slučaju se rješenje traži također u obliku Qn ( sin x. Nakon diferenciranja gornje jednakosti i dijeljenja sa e 2 x dobit ćemo: x 2 − 3 x + 2 = 2(ax 2 + bx + c) + 2ax + b. a zatim diferenciranjem jednakosti određivati koeficijente polinoma Q .Konačno je: 2 ⎛1 2 ⎞ 2x 2 2x ∫ ( x − 3x + 2)e dx = ⎜ 2 x − 2 x + 2 ⎟ e + C . pa ćemo pretpostaviti da je 2 2x 2 2x ∫ ( x − 3x + 2)e dx = ( ax + bx + c ) e + C . Na isti način smo mogli riješiti primjer 8. c = 2 . čl. Sada izjednačimo koeficijente i riješimo dobijeni sistem jednačina po A i B . bi stavili ax ax ∫ e cos bxdx = e ( A cos bx + B sin bx ) . Specijalno. što se slaže sa našim rješenjem dobijenim ⎝ ⎠ parcijalnom integracijom. ovog paragrafa. Nakon diferenciranja i dijeljenja sa eax dobijamo a cos bx − b sin bx = ( aA + Bb ) cos bx + (aB − bA) sin bx . A= 2 .

ln( x − 1) ∫ x 2 dx . ax 2 ∫ arcsin x b) ∫ 3 x cos xdx (1 − x ) 2 3 dx . 2 2x ln(sin x) 55. ∫ 3 dx .a) ∫ x sin x dx . 45. ln x 42. ∫ x ln xdx . 2 xdx 53. ∫ (x + x )ln xdx . 3 2 3 43. 46. ∫ arctg x dx . 2 cos xdx . Zadaci za samostalan rad Riješiti integrale primjenom metode parcijalne integracije: 36. ∫ x ln 2 x + 1dx . ∫ x ln xdx . 51. 58. ∫ arctgxdx . ∫ sin x dx . 1+ x 41. ∫ e cos 3 xdx . ∫ e cos xdx . 57. 54. 56. ∫ e − x sin xdx .3. 50. 1− x 39. 48. 40. a) ∫ e sin xdx . 3 2 37.1. x 44. b) ∫ sin x 3 3 x cos x ∫ sin x . 38. ∫ arcsin x dx . ∫x 47. 52. 49. x2 ∫ cos x dx . ∫x e x 2 3 − x2 dx . ∫ x ln dx .1. ∫ x ln xdx . 59. ∫ x 2 e 2 x dx . ∫ e ax cos bxdx . (prvo izvršiti smjenu promjenjivih pa onda primijeniti metod parcijalne integracije) 25 .

∫ 3 3 3 3 2. n n −1 cos x n − 1 cos x n − 1 dx x 2n − 3 In = ∫ = + I n −1 . n ∈ N ) . Izračunati integral Rješenje. U ovom zadatku koristimo istu rekurentnu formulu kao u prvom zadatku za n = 5 . (n ≥ 2. a zatim rješenje prvog zadatka. 3 Rješenje. (n ≥ 2. n ∈ N ) . (n ≥ 2. (n ≥ 2.4. n n n−2 1 cos x dx In = ∫ =− ⋅ + I n − 2 . 5. 3. Imamo: ∫ sin xdx . Izračunati integral ∫ sin xdx . rekurentne (rekurzivne) formule. Može se pokazati da vrijede sljedeće rekurentne formule: 1. 4. nastavljajući taj postupak dalje sve dok ne dođemo do tabličnog integrala. u kojoj je n = 3 . dobijamo cos x sin 2 x 2 cos x sin 2 x 2 sin 3 xdx = − + ∫ sin xdx = − − cos x + C . n n n−2 1 sin x dx In = ∫ = ⋅ + I n − 2 . 2. n ∈ N ) .1. n ∈ N ) . Najčešće korištena metoda za određivanje veze između integrala I n i I n −1 jest metoda parcijalne integracije. Rekurentne formule Kod rješavanja nekih integrala koristimo tzv. 5 26 . Koristeći rekurentnu formulu 1. n n −1 2 2(n − 1)h 2(n − 1)h( x + h) x2 + h n ( ) Riješeni primjeri 1. n n −1 n − 1 sin x n − 1 sin x sin x cos n −1 x n − 1 I n = ∫ cos n xdx = + I n − 2 . n ∈ N ) . cos x sin n −1 x n − 1 n−2 I n = ∫ sin xdx = − + ∫ sin xdx ili n n n −1 cos x sin x n − 1 In = − + I n − 2 . One se sastoje u tome da integral I n (koji zavisi on nekog prirodnog broja n ) prikažemo kao sumu neke funkcije i integrala I n −1 (koji se dobije kad u integralu I n umjesto n stoji n − 1 ). (n ≥ 2. zatim integral I n −1 koristeći istu metodu prikažemo kao sumu neke druge funkcije i integrala I n − 2 .

x Rješenje. Prvi način jeste da ponovo primijenimo rekurentnu formulu 3. Primijenimo rekurentnu formulu 5. u kojoj je n = 3 . Imamo: dx x 3 dx ∫ x 2 + 1 3 = 2 ⋅ 2( x 2 + 1)2 + 2 ⋅ 2 ∫ x 2 + 1 2 . ( ) ( ) Na integral na desnoj strani primijenit ćemo opet formulu 5.5 ∫ sin xdx = − cos x sin 4 x 4 cos x sin 4 x + ∫ sin 3 xdx = − + 5 5 5 ⎞ 4 ⎛ cos x sin 2 x 2 + ⎜− − cos x ⎟ + C. Rješenje. Ovaj integral mogli smo izračunati i tako što bismo primijenili trigonometrijski identitet 1 cos 2 x = (1 + cos 2 x) . pa bi dobili 2 x 1 1 + cos 2 x 2 ∫ cos xdx = ∫ 2 dx = 2 + 4 sin 2 x + C . u kojoj je n = 4 . Pri rješavanju ovog zadatka koristit ćemo rekurentnu formulu 3. Izračunati integral ∫ cos xdx . U ovom zadatku ćemo koristiti rekurentnu formulu 4. Izračunati integral . što se slaže sa već dobijenim rezultatom. odakle je sin x cos3 x 3 3 4 ∫ cos xdx = 4 + 16 sin 2 x + 8 x + C . Izračunati integral ∫ (x dx 2 + 1) 3 . 5. Dobijamo: dx 1 sin x 2 dx 1 sin x 2 ∫ cos4 x = 3 ⋅ cos3 x + 3 ∫ cos 2 x = 3 ⋅ cos3 x + 3 tgx + C . 4 ∫ cos dx 4. Integral na desnoj strani možemo izračunati na dva načina. u kojoj smo uzeli n = 4 i dobijamo: sin x cos3 x 3 4 2 ∫ cos xdx = 4 + 4 ∫ cos xdx. 4 Rješenje. 5⎝ 3 3 ⎠ 3. (sa n = 2 ) i dobiti: 27 . za n = 2 i dobijemo 1 1 1 1 2 ∫ cos xdx = 2 sin x cos x + 2 ∫ dx = 4 sin 2 x + 2 x + C .

Zbog toga možemo smatrati da kada govorimo o racionalnoj funkciji govorimo o funkciji koja je količnik dva polinoma pri čemu je stepen polinoma u brojniku manji od stepena polinoma u nazivniku ( n < m ). 65. Poznato je da svaku takvu racionalnu funkciju možemo napisati u obliku zbira prostih (parcijalnih) razlomaka. Ranije smo vidjeli kako metodom smjene ( t = x − a ) izračunati integrale oblika a). 63.∫ (x dx 2 + 1) 2 = x 2( x + 1) 2 + 1 dx x 1 ∫ x 2 + 1 = 2( x 2 + 1) + 2 arctgx + C . pri čemu pretpostavljamo da trinom x2+px+q nema realnih nula (jer u suprotnom bismo racionalnu funkciju ovog oblika mogli napisati kao sumu funkcija oblika a)). Zadaci za samostalan rad Pomoću rekurentnih formula riješi sljedeće integrale: 60.1. ∫ sin dx x dx 3 . tada polinom Pn ( x) možemo podijeliti Racionalna funkcija je funkcija oblika polinomom Qm ( x) i dobiti neki količnik i ostatak čiji stepen je manji od n .4. gdje je k neki prirodan broj. 1. ∫ (2 + x ) dx 2 2 . Ukoliko je n ≥ m . Integracija racionalnih funkcija Pn ( x) . imamo: ⎞ dx x 3⎛ x 1 ∫ x 2 + 1 n = 4( x 2 + 1)2 + 4 ⎜ 2( x2 + 1) + 2 arctgx ⎟ + C . odnosno racionalnih funkcija koje imaju sljedeća dva oblika: A . 61. 64.5. gdje su A . ⎝ ⎠ ( ) 1. B . 2 Na kraju. ∫ (x 2 +3 ) 3 . 62. p i q neke realne konstante. gdje su Pn ( x ) i Qm ( x) neki polinomi Qm ( x) stepena n i m respektivno. a A i a su neke realne konstante i a) k ( x − a) b) (x 2 + px + q ) Ax + B m . ∫ cos 5 xdx . ∫ sin 4 xdx . ∫ cos dx 3 x . Podsjetimo se. gdje je m neki prirodan broj. 28 .

Objasnimo kako izračunati integral I 2 . x = t − .za k = 1 je za k ≥ 2 je ∫ x − a dx = A ln x − a + C . Izračunamo izvod nazivnika podintegralne funkcije. 3. Ukoliko trinom x 2 + px + q ima realne nule. Kao prvo. Integral oblika ∫ Ax + B dx x + px + q 2 Integral ovog oblika se rješava u sljedećih nekoliko koraka: 1. x + px + q = ⎜ x + ⎟ + q − 2⎠ 4 ⎝ p p a potom uvesti smjenu x + = t . U integralu I1 funkcija u brojniku je izvod od nazivnika i njega izračunavamo kao u paragrafu 1.3. dx = dt i dobiti 2 2 dx dt . I2 = ∫ 2 =∫ x + px + q ⎛ p2 ⎞ 2 t +⎜q − ⎟ 4 ⎠ ⎝ 2 2 p2 pozitivan ili 4 negativan. nazivnik podintegralne funkcija ćemo svesti na kanonski oblik: p⎞ p2 ⎛ . 1−m 1. = 2 x + px + q ( x − x1 )( x − x2 ) Integral na desnoj strani je tablični integral. u kojem je izraz q − 29 . odnosno vrijedi: Ax + B Ax + B .1.5. tj. A ∫ ( x−a) A m dx = A (x −a)1−m +C . x 2 + px + q ′ = 2 x + p ( ) 2. polazni integral se svodi na integrale koji su tablični ili ih rješavamo metodom smjene. Odredimo konstante M i N takve da vrijedi Ax + B = M ( 2 x + p ) + N . Integral rastavimo na sumu dva integrala: Ax + B 2x + p dx ∫ x 2 + px + qdx = M ∫ x 2 + px + q dx + N ∫ x 2 + px + q = MI1 + NI 2 . Dakle.

pa će puni kvadrat koji se javlja u kanonskom prikazu biti jednak ⎜ x − ⎟ .ovaj razlomak možemo rastaviti na zbir prostih razlomaka oblika. Ax + B A B1 = 1 + . ⎝2⎠ 1⎞ 1 1⎞ 7 ⎛ ⎛ x − x + 2 = ⎜ x − ⎟ − + 2 = ⎜ x − ⎟ + . Dakle. tj. − x +1 30 . (x − x1 )(x − x2 ) x − x1 x − x2 Riješeni primjeri Na prva dva primjera ćemo pokazati kako se izračunavaju integrali kod kojih je A=0. kojeg smo izračunali u 1. 2 2 2 2 2 2. Posmatramo koeficijent uz x . Imamo: 1 dx dx dt = =∫ = x− 2 =t = ∫ ∫ x 2 − x + 2 ⎛ 1 ⎞2 7 7 2 dx = dt t + ⎜x− ⎟ + 4 2⎠ 4 ⎝ 1 t 2 2x −1 + C. Sada uvodimo smjenu na način kako smo 2⎠ 4 2⎠ 4 ⎝ ⎝ objasnili gore. Jedini problem sa kojim se susrećemo pri rješavanju ovog integrala jeste kako napisati trinom x 2 − x + 2 u kanonskom obliku. Da bi dobili 2⎠ ⎝ ⎛1⎞ jednakost sa polaznim izrazom potrebno je još oduzeti drugi član na kvadrat. = arctg +C = arctg 7 7 7 7 2 2 dt Primijetimo da je integral ∫ koji je preostao za izračunavanje zapravo integral tipa 7 2 t + 4 7 7 dt ∫ t 2 + a 2 . 1. −x+2 Rješenje. Izračunati integral ∫ 3x 2 dx . ⎜ ⎟ . iako ćemo se s takvim integralima sretati i kasnije. Izračunati integral dx . koji je jednak ∫x 2 1⎞ ⎛ −1 .3. gdje je a = 4 = 2 .

x 2 + 2 x + 10 ′ = 2 x + 2 . Izračunati integral ∫x 2 ( ) 2. U ovom integralu ćemo prvo izraz u brojniku napisati kao sumu dva izraza kao što je navedeno u prva dva koraka. x + px + q 5x + 2 dx . odnosno 5 x + 2 = 2 Ax + (2 A + B ) . trebamo prvo 1 1⎞ ⎛ izlučiti faktor uz x 2 . Izjednačavanjem koeficijenata uz x i slobodan član u posljednjoj jednakosti dobijamo sistem 5 2 A = 5.Rješenje. dobili smo da je 2 5 5 x + 2 = (2 x + 2) − 3 . pa 3 3 3⎠ ⎝ 1 1⎞ ⎛ 1⎞ ⎛1⎞ 1 ⎛ 1 ⎞ 11 ⎛ je ⎜ x 2 − x + ⎟ = ⎜ x − ⎟ − ⎜ ⎟ + = ⎜ x − ⎟ + . Imamo: 1. Nakon izlučivanja dobijemo 3 x 2 − x + 1 = 3 ⎜ x 2 − x + ⎟ . pa integral možemo napisati kao sumu dva integrala kao što je 2 objašnjeno u koraku 3. Imamo: 5x + 2 5 2x + 2 dx 5 ∫ x 2 + 2 x + 10dx = 2 ∫ x 2 + 2 x + 10dx − 3∫ x 2 + 2 x + 10 = 2 I1 − 3I 2 . 3 3⎠ ⎝ 1 1 1⎞ ⎛ Sada je potrebno trinom ⎜ x 2 − x + ⎟ svesti na kanonski oblik. 3 11 11 11 11 6 6 Ax + B Pogledajmo sada kako rješavati integral oblika ∫ 2 dx u slučaju kada je A ≠ 0. odakle se A = i B = −3 . 31 . Koeficijent uz x je − . 3. Dakle. 3 3⎠ ⎝ 6⎠ ⎝6⎠ 3 ⎝ 6 ⎠ 36 ⎝ Sada imamo: 2 2 2 1 1 dx dx 1 dx dt = =∫ = ∫ = t = x− 6 = ∫ ∫ 3x 2 − x + 1 ⎛ 2 1 1 ⎞ 3 ⎛ 1 ⎞2 11 3 t 2 + 11 dx = dt 3⎜ x − x + ⎟ ⎜x− ⎟ + 36 3 3⎠ ⎝ 6 ⎠ 36 ⎝ 1 1 t 2 6x −1 arctg arctg = ⋅ +C = + C. Trebamo odrediti brojeve M i N tako da vrijedi 5 x + 2 = A(2 x + 2) + B. broj 3 . S obzirom da je nazivnik podintegralne funkcije oblika 3 x 2 − x + 1 . + 2 x + 10 Rješenje. 2 A + B = 2 . tj.

3. pa imamo: 2 xdx 1 ( 2 x − 2 ) dx dx 1 ∫ x 2 − 2 x − 3 = 2 ∫ x 2 − 2 x − 3 + ∫ x 2 − 2 x − 3 = 2 I1 + I 2 . smjenom t = x 2 + 2 x + 10 pomoću koje se dobije I1 = ln( x 2 + 2 x + 10) . Sada je A2 = − 2a 32 . Izračunati integral xdx .Integral I1 se rješava kao u paragrafu 1. 2 2 x −a x−a x+a 1 . pa imamo 1 A A = 1 + 2 . Pri rješavanju ovog integrala postupamo kao u prethodnom zadatku. Množenjem sa ( x − a )( x + a ) i izjednačavanjem koeficijenata dobijamo da je A1 = 2a 1 . Izjednačavanjem koeficijenata dobijamo 1 = 2 M i 0 = N − 2M . 1 i N = 1. Lako se uvjeravamo da je I1 = ln x 2 − 2 x − 3 . x = Integral I 2 ćemo izračunati na uobičajeni način. Ostaje da se riješi integral I 2 . Nakon svođenja nazivnika na kanonski oblik i uvođenja smjene imamo: dx dx dt 1 t 1 x +1 t = x +1 + C. Kao prvo. pokažimo kako se dx izračunavaju integrali oblika ∫ 2 . Integrale ovakvog oblika smo rješavali u prva dva primjera. 2 Dakle. 4. x − a2 Očigledno je da se funkcija u nazivniku može rastaviti na faktore. − 2x − 3 Rješenje. Imamo: x2 − 2x − 3 ′ = 2x − 2 . I2 = ∫ 2 =∫ = =∫ 2 = arctg + C = arctg 2 x + 2 x + 10 t +9 3 3 3 3 ( x + 1) + 9 dx = dt Konačno dobijemo: 5x + 2 5 x +1 2 ∫ x 2 + 2 x + 10dx = 2 ln( x + 2 x + 10) − arctg 3 + C . ∫x 2 ( ) Sada određujemo M i N iz uslova x = M ( 2 x − 2 ) + N = 2 Mx + ( N − 2 M ) . odakle je M = 1 ( 2 x − 2 ) + 1 .

5. pa je: I2 = ∫ dx dx dt 1 t −2 1 x−3 t = x −1 =∫ = =∫ 2 = ln + C = ln + C. pa ćemo odmah trinom 2 x 2 − 6 x + 5 svesti na kanonski oblik. U ovom integralu je A = 0 . jer se rješava na analogan način kao integral iz 1. Sada možemo nastaviti sa rješavanjem polaznog integrala. Riješi integral: m ispred korijena. Nakon toga integral svodimo na sumu dva integrala: Ax + B 2mx + p dx ∫ mx 2 + px + q dx = M ∫ mx 2 + px + q dx + N ∫ mx 2 + px + q = MI1 + NI 2 . Integral oblika ∫ Ax + B mx 2 + px + q dx Iako integral ovog oblika nije integral racionalne funkcije njega ćemo razmatrati u okviru ovog paragrafa. 2x2 − 6x + 5 Rješenje. Napomenimo da u nazivniku pod korijenom posmatramo trinom u obliku mx 2 + px + q . Nakon svođenja na kanonski 2 2 oblik dobijamo x 2 − 2 x − 3 = ( x − 1) − 1 − 3 = ( x − 1) − 4 . −a 2a Ovaj integral možemo zapamtiti kao tablični. ukoliko je broj m naprimjer negativan nije moguće izlučiti u tom slučaju m uopšte nije realan broj. Integral I1 rješavamo smjenom t 2 = mx 2 + px + q . jer .∫x 2 dx 1 dx 1 dx 1 1 x−a = 2 ∫ x − a − 2a ∫ x + a = 2a ( ln x − a − ln x + a ) + C = 2a ln x + a + C. a zatim smjenom svodimo na tablični.1. dok integral I 2 rješavamo tako što trinom mx 2 + px + q napišemo u kanonskom obliku. 2 4 x +1 x − 2x − 3 ( x − 1) − 4 dx = dt t − 4 2 ⋅ 2 t + 2 2 1. Riješeni primjeri 1.5. Imamo: 33 ∫ dx . prva dva koraka u rješavanju su ista. nakon kojih dobijamo konstante M i N za koje vrijedi Ax + B = M (2mx + p ) + N .2. Dakle: dx 1 x−a ∫ x 2 − a 2 = 2a ln x + a + C. zbog toga što. Naime.

U integralu I1 uvodimo smjenu t 2 = 2 x 2 − x + 1. tako da smo novu konstantu C1 dobili umjesto izraza C + ln . 1 1 1 izvlačenjem faktora . Nakon množenja.3. Sada ćemo odrediti konstante M i N takve da vrijedi 3 x + 1 = M (4 x − 1) + N . smatrajući integral 1 4 tabličnim integralom. Kao prvo. odredimo ( 2 x 2 − x + 1)′ = 4 x − 1 . Sada imamo: 4 4 4 4 3x + 1 3 4x −1 7 dx 3 7 ∫ 2 x 2 − x + 1dx = 4 ∫ 2 x2 − x + 1 dx + 4 ∫ 2 x 2 − x + 1 = 4 I1 + 4 I 2 . 2 2 Napomenimo da smo koristili rezultate dobijene u 1. Rješenje. kao i to da smo izraz unutar apsolutne vrijednosti preuredili. . a zatim izjednačavanja koeficijenata na lijevoj i desnoj strani ove jednakosti 3 7 3 7 dobijamo M = i N = . pa je ⎜ ⎟ ⎜ 2⎠ 2⎠ 4 2⎠ 2⎠ 4⎟ ⎝ ⎝⎝ ⎝⎝ ⎠ 2 3⎞ 1 ⎛ 2x − 6x + 5 = 2 ⋅ ⎜ x − ⎟ + . 2 2 2 t2 + ∫ dt 2. pa je 3 x + 1 = (4 x − 1) + . Izračunati integral ∫ 3x + 1 2 x2 − x + 1 dx .2 2 ⎛⎛ ⎛⎛ 5⎞ 1⎞ 9 5⎞ 3⎞ 1⎞ ⎛ 2 2 x − 6 x + 5 = 2 ⎜ x − 3 x + ⎟ = 2 ⎜ ⎜ x − ⎟ − + ⎟ = 2 ⎜ ⎜ x − ⎟ + ⎟ . 2tdt = ( 4 x − 1) dx . nakon koje imamo 34 . 2⎠ 4 ⎝ Sada imamo: 2 2 ∫ 3 1 dx dt t = x− = 1 = = 2 ∫ ∫ 2 1= 2 2 2 2 2x − 6x + 5 3⎞ 1 dt = dx ⎛ t + x− ⎟ + ⎜ 4 2⎠ 4 ⎝ dx 1 1 1 3 3⎞ 1 ⎛ ln t + t 2 + + C = ln x − + ⎜ x − ⎟ + + C = 4 2 2⎠ 4 2 2 ⎝ = 1 ln 2 x − 3 + 4 x 2 − 12 x + 10 + C1.

3 2tdt 3 3 2 ∫ t = 2 t + C = 2 2x − x +1 + C . 4 Integral I 2 rješavamo kao u prethodnom zadatku. Kao prvo I1 =
2 2 ⎛⎛ ⎛⎛ 1⎞ 1 1⎞ 1⎞ 7⎞ ⎛ 2 x 1⎞ 2 x − x + 1 = 2 ⎜ x − + ⎟ = 2 ⎜ ⎜ x − ⎟ − + ⎟ = 2 ⎜ ⎜ x − ⎟ + ⎟ , pa imamo ⎜⎝ ⎜ 2 2⎠ 4 ⎠ 16 2 ⎟ 4 ⎠ 16 ⎟ ⎝ ⎝ ⎠ ⎝⎝ ⎠ 2

I2 = ∫

dx 2x2 − x + 1

=

1 1 1 dx dt = t = x− 4 = ∫ ∫ 2 7 = 2 2 2 1⎞ 7 dt = dx ⎛ t + ⎜x− ⎟ + 16 4 ⎠ 16 ⎝
2

1 7 1 1 1⎞ 7 ⎛ ln t + t 2 + ln x − + ⎜ x − ⎟ + = +C = +C = 16 4 4 ⎠ 16 2 2 ⎝ = Ovdje je C1 = C + 1 ln 4 x − 1 + 2 4 x 2 − 2 x + 2 + C1. 2

1 1 ln . 2 4 Sada se možemo vratiti unazad i dobiti 3x + 1 3 7 2 2 ∫ 2 x 2 − x + 1dx = 2 2 x − x + 1 + 4 2 ln 4 x − 1 + 16 x − 8 x + 8 + C . . 1 − 3x 2 − 2 x 4 Rješenje. Izraz pod korijenom u integralu je bikvadratna funkcija. Zbog toga je prirodno prvo pokušati uvesti smjenu x 2 = t kako bismo pod korijenom dobili kvadratnu funkciju po t . Ovu 1 1 smjenu možemo uvesti jer u brojniku imamo xdx = d ( x 2 ) = dt . Dakle, 2 2 2 x =t 2 xdx = dt 1 xdx dt = ∫ 1 − 3x 2 − 2 x 4 xdx = 1 dt = 2 ∫ 1 − 3t − 2t 2 . 2 Sada ćemo trinom pod korijenom svesti na kanonski oblik. Imamo:
3. Izračunati integral

xdx

35

⎡ ⎛ 3 ⎞2 9 1 ⎤ ⎡ ⎛ 2 3 ⎞ 1⎤ ⎛ 2 3 1⎞ 1 − 3t − 2t = 2 ⎜ −t − t + ⎟ = 2 ⎢ − ⎜ t + t ⎟ + ⎥ = 2 ⎢ − ⎜ t + ⎟ + + ⎥ = 2 2⎠ 2 ⎠ 2⎦ ⎝ ⎣ ⎝ ⎢ ⎝ 4 ⎠ 16 2 ⎥ ⎣ ⎦
2

⎡17 ⎛ 3 ⎞ 2 ⎤ = 2 ⎢ − ⎜t + ⎟ ⎥. ⎢16 ⎝ 4 ⎠ ⎥ ⎣ ⎦

Sada je:

dt 1 − 3t − 2t 2

=∫

dt ⎡17 ⎛ 3 ⎞ 2 ⎤ 2⋅ ⎢ − ⎜t + ⎟ ⎥ ⎢16 ⎝ 4 ⎠ ⎥ ⎣ ⎦

=

3 dt 1 = u =t+ 4 = ∫ 2 2 17 ⎛ 3 ⎞ dt = du −⎜t + ⎟ 16 ⎝ 4 ⎠

1 du 1 u 1 4t + 3 1 4x2 + 3 = = +C = +C = + C. arcsin arcsin arcsin 2 ∫ 17 2 17 2 17 2 17 2 −u 16 16 Na kraju, dobijamo da je xdx 1 4 x2 + 3 = arcsin + C. ∫ 1 − 3x 2 − 2 x 4 2 17

1.5.3. Integracija racionalnih funkcija oblika:

(x

2

+ px + q )

Ax + B

k

dx

gdje je k prirodan broj k ≥ 2 . U ovom integralu ćemo pretpostaviti da je diskriminanta kvadratne funkcije u nazivniku, tj. broj p 2 − 4q negativna, jer bi u suprotnom mogli kvadratnu funkciju napisati kao proizvod dva linearna faktora i razlomak prikazati u obliku sume razlomaka čiji nazivnici bi bili linearne funkcije (na prirodan stepen), što smo razmatrali na početku paragrafa 1.5. U integralu ovog oblika provedemo prva dva koraka kao pri rješavanju integrala u 1.5.1. i 1.5.2. za određivanje konstanti M i N takvih da vrijedi Ax + B = M (2 x + p ) + N . Zatim integral napišemo kao sumu Ax + B ∫ x 2 + px + q k dx = MI1 + NI 2 . ( ) U integralu I1 uvedemo smjenu t = x 2 + px + q nakon koje I1 postaje tablični integral. Integral I 2 rješavamo na sljedeći način:

36

p p2 Napišemo trinom x 2 + px + q u kanonskom obliku ( x + ) 2 + q − i uvedemo smjenu 2 4 p t = x + . Nakon te smjene integral I 2 postaje 2 dt I2 = ∫ = I 2, k . k ⎛ 2 p2 ⎞ ⎜ t + (q − ) ⎟ 4 ⎠ ⎝ p2 na dobijeni integral možemo primijeniti rekurentnu formulu 5. datu Ako stavimo h = q − 4 u paragrafu 1.4.
Riješeni primjeri 1. Izračunati integral

( x 2 + x + 1)

dx

2

.

Rješenje. U ovom slučaju je A = 0 , pa preskačemo prva dva koraka. Kanonski oblik trinoma 1 3 x 2 + x + 1 je ( x + ) 2 + , pa nakon smjene i primjene rekurentne formule dobijamo 2 4 1 dx dx dt =∫ = t = x+ 2 = ∫ = (k = 2) = 2 2 ∫ x2 + x + 1 2 ⎛ 2 ⎞ ⎛ 2 3⎞ ( ) ⎜ ⎛ x + 1 ⎞ + 3 ⎟ dt = dx ⎜ t + ⎟ ⎟ 4⎠ ⎜⎜ ⎝ 2⎠ 4⎟ ⎝⎝ ⎠ t dt 2⋅2 −3 2t 4 2t = + 2 −1 ∫ ⎛ 2 3 ⎞ = ⎛ 2 3 ⎞ + 3 3 arctg 3 + C = 3 3 ⎛ 3⎞ 2 ⋅1 ⋅ t + ⎟ 3⎜ t + ⎟ 2 ⋅1 ⋅ ⋅ ⎜ t 2 + ⎟ 4 ⎜ 4⎠ 4⎠ ⎝ ⎝ 4 ⎝ 4⎠ 2x +1 4 2x + 1 + C. arctg = + 2 3 ( x + x + 1) 3 3 3
2. Izračunati integral

(x

2

− x + 1)

xdx

3

.

37

2 2 2 ⎜ 3 ( x 2 − x + 1)2 3 ( x 2 − x + 1) 3 3 3 ⎟ 4 ( x − x + 1) ⎝ ⎠ 38 . Izvod kvadratnog trinoma u nazivniku je odrediti konstante M i N (x 2 − x + 1)′ = 2 x − 1 .2 = 3−1 2 3 3 ∫ 2 3⎥ 3⎛ 2 3⎞ ⎛ 2 3 ⎞ ⎢2⋅ 3 ⎛t2 + 3 ⎞ 2⋅2⋅ 2⋅ t + 2⋅2⋅ ⎜t + ⎟ 3⎜ t + ⎟ ⎢ ⎜ ⎟ 4⎥ 4 4 4⎠ ⎦ 4⎝ 4⎠ 4⎠ ⎣ 4⎝ ⎝ 2t 2 1 t t = + + ⋅ +C = arctg 2 3 ⎛ 2 3 ⎞ 3⎛ t 2 + 3 ⎞ 3 3 3⎜ t + ⎟ ⎜ ⎟ 4⎠ ⎝ 4 4 4⎠ ⎝ 1 x− 2x −1 4 2x −1 2 arctg = + + +C. dt = (2 x − 1) dx . Nakon množenja i 1 izjednačavanja koeficijenata dobijamo da je M = N = .4.3 ćemo primijeniti rekurentnu formulu 5. 3 3 3 2 2 2 ( x − x + 1) 2 ( x − x + 1) 2 ( x − x + 1) 2 2 U integralu I1 uvedimo smjenu t = x 2 − x + 1 . pa je potrebno takve da vrijedi x = M (2 x − 1) + N . a zatim za n = 2 ). možemo napisati konačno rješenje kao 1 ⎛ ⎞ x− 1⎜ 2x −1 4 2x −1 ⎟ −1 2 I= arctg + ⎜ + + ⎟ + C.3 = I 2. Imamo: ⎡ ⎤ ⎢ dt ⎥ 2⋅3 − 3 2⋅2 −3 t t t ⎥= + +⎢ + I 2. On postaje dt 1 −1 I1 = ∫ 3 = ∫ t −3 dt = − t −2 = + C1 . pa je 2 2 x − 1) dx 1 1 xdx 1 ( dx 1 I =∫ = ∫ + ∫ = I1 + I 2 .Rješenje. 2 t 2 2 ( x 2 − x + 1) Integral I 2 rješavamo na sljedeći način: 1 dx dt I2 = ∫ = t = x− 2 = ∫ = I 2.3 . iz 1. 3 3 2 ⎛⎛ ⎞ ⎛ 2 3⎞ dx = dt 1⎞ 3 ⎜t + ⎟ ⎜⎜ x − ⎟ + ⎟ 4⎠ ⎜⎝ ⎟ ⎝ 2⎠ 4⎠ ⎝ Na integral I 2. dva puta (prvo za n = 3 . 2 2 3 3 ( x 2 − x + 1) 3 ( x − x + 1) 3 3 Sada kada smo izračunali I1 i I 2 .

5. pa je x 2 − 3x + 2 = ( x − 1)( x − 3) . količnik pri dijeljenju je x + 3 . Rješenje. čije rješenje je A = −2 i B = 9 .4. Imat ćemo dva parcijalna razlomka čiji nazivnici su ( x − 1) i ( x − 3) : 7x − 5 A B . U podintegralnoj funkciji stepen polinoma u brojniku je veći od stepena polinoma u nazivniku. __________________ __________________ (oduzmemo) Sada imamo 39 . = + ( x − 1)( x − 2) x − 1 x − 2 Nakon množenja sa ( x − 1)( x − 2) i grupisanja konstanti dobijamo 7 x − 5 = A( x − 2) + B ( x − 1) = ( A + B ) x − (2 A + B ) . pa imamo 7x − 5 x3 + 1 . ∫ x 2 − 3x + 2 x − 3x + 2 2 Diskriminanta kvadratnog trinoma u nazivniku je pozitivna. Integracija složenijih racionalnih funkcija Na kraju ovog paragrafa uradimo nekoliko primjera u kojima ćemo pokazati kako rastavljati racionalnu funkciju na parcijalne razlomke i primjenjivati metode integracije objašnjene u specijalnim slučajevima. Izračunati integral x3 + 1 ∫ x 2 − 3x + 2dx . dok je ostatak 7 x − 5 . a njegove nule su x1 = 1 i x2 = 3 . pa ćemo prvo podijeliti (sa ostatkom) brojnik i nazivnik.1. Imamo ( x 3 + 1) : ( x 2 − 3 x + 2) = x + 3 (oduzmemo) x3 − 3x 2 + 2 x 3x − 2 x + 1 3x 2 − 9 x + 6 _________________ 2 7x − 5 (ostatak) Dakle. Sada možemo podintegralnu funkciju u integralu I1 rastaviti na parcijalne razlomke. Izjednačavanjem koeficijenata uz odgovarajuće stepene dobijamo sistem jednačina A+ B = 7 2A + B = 5 . Riješeni primjeri 1. Sada integral možemo pisati u obliku: = x +3+ 2 2 x − 3x + 2 x − 3x + 2 7x − 5 x2 x3 + 1 dx = ∫ ( x + 3) dx + ∫ 2 = + 3 x + I1 .

B = . Dakle. Sada je potrebno grupisati koeficijente uz iste stepene promjenljive x : x3 + 1 = x 3 ( A + B + C ) + x 2 (2 B − 2C + D) + x(4 B − 2 D) − 8 A . pa ga ne možemo dalje rastavljati). pomnožit ćemo jednakost sa x( x3 − 8) . pa je ( x − 1)( x − 2) x − 1 x − 2 7x − 5 7x − 5 dx dx I1 = ∫ 2 dx = ∫ dx = −2∫ = + 9∫ x − 3x + 2 ( x − 1)( x − 2) x −1 x−2 ( x − 2) = −2 ln x − 1 + 9 ln x − 2 + C = ln 2 ( x − 1) 9 9 +C . C = D = . Stepen polinoma u brojniku ovog integrala je manji od stepena polinoma u nazivniku. 2 x( x − 2)( x + 2 x + 4) x x − 2 x + 2 x + 4 Sada trebamo odrediti nepoznate konstante. x3 + 1 x3 + 1 dx = ∫ dx. Kako bi odredili na koje parcijalne razlomke ćemo rastaviti podintegralnu funkciju. potrebno je polinom u nazivniku rastaviti na faktore.7x − 5 −2 9 = + . x3 + 1 x2 + 3 x + ln dx = 2 ∫ x 2 − 3x + 2 2 ( x − 1) x3 + 1 2. pa nakon toga izmnožiti izraze na desnoj strani. Nakon izjednačavanja koeficijenata uz iste stepene u polinomima na lijevoj i desnoj strani x3 : A+ B +C =1 2 imamo sistem jednačina: x : 2 B − 2C + D = 0 x: 4B − 2D = 0 0 x : −8 A = 1 1 3 3 čije rješenje je: A = − . Kao prvo. x − 2 i x 2 + 2 x + 4 (ovaj trinom ima negativnu diskriminantu. 8 8 4 40 . Imamo x 4 − 8 x = x( x 3 − 23 ) = x( x − 2)( x 2 + 2 x + 4). Sada konačno rješenje možemo izraziti u obliku ( x − 2) + C . Riješiti integral ∫ 4 dx . x − 8x Rješenje. pa imamo x3 + 1 A B Cx + D = + + 2 . Dobijamo x 3 + 1 = A( x3 − 8) + B( x3 + 2 x 2 + 4 x) + C ( x3 − 2 x 2 ) + D( x 2 − 2 x) . ∫ x4 − 8 x( x − 2)( x 2 + 2 x + 4) Sada vidimo da će nazivnici parcijalnih razlomaka biti redom x . tako da nije potrebno dijeliti.

pa ćemo podintegralnu funkciju rastaviti na tri parcijalna ∫x 4 razlomka čiji nazivnici su x . C = 0. B = . odakle imamo = x 2 ( x 2 + 3) x 2 x 2 + 3 1 1 x 1 dx 1 dx dx ∫ x 4 + 3x 2 = 3 ∫ x 2 − 3 ∫ x 2 + 3 = − 3x − 3 3 arctg 3 + C . 2 2 x ( x + 3) x x x +3 Nakon množenja sa x 2 ( x 2 + 3) dobijamo 1 = A( x3 + 3x) + B( x 2 + 3) + Cx3 + Dx 2 . jer je dt = 2( x + 1) dx . Izračunati integral dx .Dakle. Integral I1 rješavamo smjenom t = x 2 + 2 x + 4 . 41 . D = − . U ovom integralu ćemo nazivnik podintegralne funkcije rastaviti na faktore i dobiti x 4 + 3x 2 = x 2 ( x 2 + 3) = x ⋅ x ⋅ ( x 2 + 3) . x 2 i ( x 2 + 3) . pa je 3 3 1 1 − 1 3 + 3 . 1 3 3 ( x + 1) x +1 8+ 8 + 4 = . + 3x 2 Rješenje. 1 I1 = ln ( x 2 + 2 x + 4 ) . 3 − pa je 3. Sada je 2 3 1 3 3 3 1 x +1 2 3 ∫ x4 − 8 xdx = − 8 ln x + 8 ln x − 2 + 8 ln( x + 2 x + 4) + C = 8 ln( x − 8) − 8 ln x + C. pa imamo x(x − 2)( x 2 + 2 x + 4) x x − 2 x2 + 2 x + 4 x3 + 1 1 dx 3 dx 3 x +1 1 3 3 ∫ x4 − 8 xdx = − 8 ∫ x + 8 ∫ x − 2 + 4 ∫ x 2 + 2 x + 4dx = = − 8 ln x + 8 ln x − 2 + 4 I1. Izjednačavanjem odgovarajućih koeficijenata dobijemo sistem jednačina: x3 : A + C = 0 x2 : B + D = 0 x1 : 3 A = 0 x 0 : 3B = 1 1 1 čije je rješenje: A = 0. Imamo 1 A B Cx + D = + 2+ 2 .

Sada je 1 1 1 =− + .4. Imamo: 42 . dx = ∫ dx − ∫ 8 8 ∫ x( x8 + 1) x( x + 1) x( x + 1) x +1 x( x8 + 1) Integral I 1 ćemo jednostavno riješiti pomoću smjene: t = x 8 . Polinom u brojniku podintegralne funkcije ima veći stepen nego polinom u nazivniku. I2 = ∫ 8 8 dx = 8 x 7 dx = dt = ∫ 8 t (t − 1) x ( x + 1) 1 7 x dx = dt 8 Podintegralnu funkciju sada možemo rastaviti na dva parcijalna razlomka: 1 A B = + . dt = 8 x 7 dx . oduzimajući integrale I1 i I 2 dobijamo: x8 − 1 x7 dx 1 dx = ∫ 8 dx − ∫ = ln( x8 + 1) − ln x + C . kao što je učinjeno između dvije uspravne crte. I1 = ∫ 7 8 pa je x 1 dx = ln( x8 + 1) + C1 x +1 8 Imajući u vidu da je dx8 = 8 x 7 dx . pa imamo t (t −1) t t −1 1 dt 1 dt 1 1 1 I2 = − ∫ + ∫ = ln t − 1 − ln t + C2 = ln x − ln x8 + 1 + C2 . u podintegralnoj funkciji integrala I 2 pomnožimo brojnik i nazivnik sa x 7 . t (t − 1) t t − 1 odakle nakon množenja sa t (t − 1) i izjednačavanja koeficijenata uz odgovarajuće stepene dobijamo da je A = −1 i B = 1 . 8 t 8 t −1 8 8 8 Na kraju. Izračunati integral x8 − 1 ∫ x( x8 + 1) dx . Riješiti integral x5 + 2 x3 + 4 x + 4 ∫ x4 + 2 x3 + 2 x2 dx Rješenje. 8 ∫ x( x8 + 1) x( x + 1) 4 x +1 5. pa je potrebno podijeliti polinome u brojniku i nazivniku. Rješenje. dati integral ćemo napisati kao razliku dva integrala: x8 − 1 x8 dx x7 dx = ∫ 8 dx − ∫ = I1 − I 2 . nakon čega možemo uvesti smjenu t = x8 + 1 . x8 + 1 = t 1 x7 dt .

B = D = . x 2 i x 2 + 2 x + 2 . x0 : 2B = 1 . svođenjem na kanonski oblik: 43 . C = 1 . 4 x + 4 x + 4 x + 4 .1. x : 2 A + 2B = 1 . 2 2 x ( x + 2 x + 2) x x x + 2x + 2 x 2 ( x 2 + 2 x + 2) imamo: Odavde.8. 2 2x 2 2 x + 2x + 2 ⎟ ⎜ I1 ⎝ ⎠ Integral I1 rješavamo kao u 1. x3 + x 2 + x + 1 A B Cx + D = + 2+ 2 . Dakle. Nakon izjednačavanja odgovarajućih koeficijenata dobijamo sistem jednačina: x3 : A + C = 1 . x2 : 2 A + B + D = 1 . Sada vidimo da ćemo pri rastavu na parcijalne razlomke imati tri sabirka čiji nazivnici su redom x .(x 5 + 2 x3 + 4 x + 4 ) : ( x 4 + 2 x3 + 2 x 2 ) = x − 2 . tako da je x 4 + 2 x3 + 2 x 2 x 4 + 2 x3 + 2 x 2 odnosno x5 + 2 x3 + 4 x + 4 I =∫ 4 dx = ∫ ( x − 2 ) dx + 4 ∫ R ( x )dx x + 2 x3 + 2 x 2 Sada je potrebno racionalnu funkciju R ( x ) razložiti na parcijalne razlomke. Kao prvo. 1 čije rješenje je A = 0 . 3 rastavimo nazivnik razlomka R ( x ) na proste faktore: x 4 + 2 x 3 + 2 x 2 = x 2 ( x 2 + 2 x + 2 ) . pa je: 2 1 1 x+ x3 + x 2 + x + 1 2 . nakon množenja sa x3 + x 2 + x + 1 = A( x3 + 2 x 2 + 2 x) + B( x 2 + 2 x + 2) + Cx3 + Dx 2 . odakle dobijamo = 2 + x 2 ( x 2 + 2 x + 2) x 2 x 2 + 2 x + 2 1 ⎛ ⎞ x+ ⎜ 1 dx x2 2 dx ⎟ = I = − 2x + 4 ⎜ ∫ 2 + ∫ 2 ⎟ 2 x + 2x + 2 ⎟ ⎜2 x ⎠ ⎝ ⎛ ⎞ ⎜ 1 1 ⎟ 1 x2 dx = − 2 x + 4 ⎜ − + ln( x 2 + 2x + 1) − ∫ 2 ⎟. 2 pri čemu je ostatak pri dijeljenju x5 + 2 x3 + 4 x + 4 4 x3 + 4 x 2 + 4 x + 4 = x−2+ = x − 2 + 4 R( x) .

71. 1 + 4x − x2 x +1 dx . 82. xdx ∫ 3 − 2x − x 2 . 92. 88. 44 dx . 70. 73. (x − 1)dx ∫ x2 − x − 1 . 3 − 2x ∫ x 2 − 2 x + 2dx . ∫ 4x 2 + 4x − 3 dx 87. ∫ 4 . 3x + 2 ∫ 2 x 2 + x − 3dx . 3 + x − x2 dx . 89. ∫ . dx ∫x 2 68. 66. ∫ 2 x + 2x + 5 dx 69. dx ∫ 2 + 3x − 2 x 2 . xdx ∫ 5 + x − x2 . 94.5. 77. 2x − 8 ∫ 1 − x − x 2 dx . dx ∫ 2x − x 2 . dx ∫ x 2 − 4x . 76. 98. 97. dx ∫ 2 x 2 + 3x . ∫ 3x 2 . 74. ∫ 2 2x − 2x + 1 xdx 75. xdx ∫ 5x 2 − 2 x + 1 . 79. 91. − 7 x + 13 3x − 2 ∫ x 2 − 4 x + 5dx . dx ∫ 2x 2 − x + 2 . ∫ x2 + x +1 2x − 1 93. 2 x − 4x + 5 dx . 78. Zadaci za samostalan rad Riješiti integrale: dx . ∫ 2 dx . ∫ dx . 2x + 1 ∫ 1 + 3x − 4 x 2 dx . 2x + 7 ∫ x 2 + x − 2dx . (x + 1)dx ∫ 3x 2 − 2 x − 1 . ∫ .5.I1 = ∫ dx dx dt x +1 = t =∫ = = = arctg ( x + 1) + C . 2 x − 3x + 1 67. xdx . x − 3x + 2 7x −1 96. ∫ 2 dx . ∫ x − x2 x−2 81. 2 dx = dt ∫ 1 + t 2 x + 2x + 2 ( x + 1) + 1 2 Na kraju imamo: x2 1 ⎛ 1 1 ⎞ I = − 2 x + 4 ⎜ − + ln( x 2 + 2 x + 1) − arctg ( x + 1) ⎟ + C = 2 2 ⎝ 2x 2 ⎠ 2 2 x = − 2 x − + 2 ln( x 2 + 2 x + 2) − 2arctg ( x + 1) + C . 72. ∫ 4 x 2 − 12 x + 10 dx ∫ 4 + 2x − x 2 . 95. 84. 86. x − 2x 2 − 1 dx . . 83. 90. x 2 1. x−4 ∫ x 2 − 5 x + 6dx . 85. 80. − 2x − 1 dx ∫ 2 x 2 − 5x + 7 .

s 2 . (3 − x )3 1.. x2 − x + 2 113.1. x − 5x 2 + 4 3x 2 + x + 3 x4 +1 dx . ∫ 2 dx . x 2 − 5x + 9 ∫ x 2 − 5x + 6dx . 118. ( x + 1) 3 111. x2 ∫ x 2 − 3x + 2dx . dx ∫ x 2 ( x 4 − 1) . dx . ∫ 2 dx ..6. dx = 6t 5 dt . x − 5x 2 + 4 x dx . 119.. . Integracija nekih iracionalnih funkcija r1 r2 ⎡ ⎤ ⎛ ax + b ⎞ s1 ⎛ ax + b ⎞ s2 ⎥ ⎢ x.. U ovom integralu ćemo uvesti smjenu t 6 = x + 1 . ∫ 4 dx . x +4 2 + 3x 110. 112.. ∫ 3 ( x − 1) 3 ( x 2 + 1) x − x2 + x −1 x3 − 6 x 6 − 2 x 4 + 3x 3 − 9 x 2 + 4 dx . dx . ∫ 4 x + 6x 2 + 8 x 5 − 5x 3 + 4x x2 ∫ x 2 − 6 x + 10dx .3)=6 (u podintegralnoj funkciji imamo drugi i treći korijen). r2 . Izračunati integral ∫ 1+ 45 .. x3 ∫ x − 2dx . Riješeni primjeri 1− x +1 dx . ∫ x(x + 1) 2 100. 105. tako da dobijemo: 1. 103. ∫ 3 dx .⎜ ⎢ ⎝ cx + d ⎠ ⎝ cx + d ⎟ ⎥ ⎠ ⎣ ⎦ ax + b r1 . .. a Integral oblika ∫ R ⎜ ⎟ . x5 ∫ x 3 + 1dx .. 5x 3 + 2 102.. gdje je R racionalna funkcija. Integral oblika ∫ R ⎜ ⎢ ⎝ cx + d ⎟ ⎜ cx + d ⎟ ⎥ ⎠ ⎝ ⎠ ⎦ ⎣ r1 r2 ⎡ ⎤ ⎛ ax + b ⎞ s1 ⎛ ax + b ⎞ s2 ⎥ ⎢ x. jer je NZS(2.. 108. s2 . 106. 117. 101. . x −4 x 2 + 4 x x2 + x +1 ∫ x 5 − 2 x 4 + x 3 dx . rješavamo smjenom = t n gdje je n najmanji zajednički cx + d sadržalac brojeva s1 . x3 −1 ∫ 4 x 3 − x dx . x −1 x4 107. 3 x +1 Rješenje. 109.. ∫ dx . ∫ 115. s1 .99. x −x 5x − 8 114. ∫ 4 dx . 116. dx 1. ∫ 3 dx . su cijeli brojevi. 3x 2 + 2 x − 3 ∫ x 3 − x dx .6. x4 104.. ∫ dx .

Imamo ∫ dx t11 t8 = 12∫ 6 4 dt = 12∫ 3 dt . imamo: dx 6 4 3 2 ∫ x + 3 x + 2 4 x = 2t − 3t − 8t + 6t + 48t + 12I1 . trećim i četvrtim korijenom. ∫ 1+ 2. gdje smo prvi integral riješili smjenom u = t 2 + 1 . ostatak je 1 − t tako da integral I1 postaje t −1 I1 = ∫ ( t 6 − t 4 − t 3 + t 2 + t − 1)dt − ∫ 2 dt . dx = 6∫ ∫ 1+ 3 x +1 1+ t2 t +1 Sljedeći korak je da podijelimo polinome u brojniku i nazivniku racionalne funkcije. dx = 12t 11dt . x + 3 x + 24 x Rješenje. Rezultat dijeljenja je polinom: t 6 − t 4 − t 3 + t 2 + t − 1 . a zatim integral I1 u I dobijamo: 1− x +1 t −1 dx = −6 ∫ (t 6 − t 4 − t 3 + t 2 + t − 1)dt + 6 ∫ 2 dt = 3 t +1 x +1 6 6 3 = − t 7 + t 5 + t 4 − 2t 3 − 3t 2 + 6t + +3ln(1 + t 2 ) − 6arctgt + C. Polinom u brojniku podintegralne funkcije je stepena većeg od polinoma u nazivniku. Nakon dijeljenja dobijamo t8 3t 2 − 6t − 8 5 3 2 = t − t − 2t + t + 4 + 3 . to ćemo u integralu uvesti smjenu x = t 12 . 4) = 12 . = 12 ∫ (t 5 − t 3 − 2t 2 + t + 4)dt + 12 ∫ 3 ∫ x + 3 x + 24 x t +t +2 I1 Dakle. Uvrštavajući ovo u integral I1 . 7 5 2 Na kraju je potrebno staviti t = 6 x + 1 . ∫ x + 3 x + 24 x t + t + 2t 3 t +t +2 gdje smo brojnik i nazivnik podijelili sa t 3 . du = 2tdt . 46 . pa kako je NZS (2. U integralu se promjenljiva x nalazi pod drugim.3.1− x +1 1− t3 5 t8 − t5 ⋅ t dt = −6 ∫ 2 dt = −6 I1 . pa ćemo podijeliti polinome u brojniku i nazivniku. pa je t 3 +t+2 t +t+2 3t 2 − 6t − 8 dx dt. Izračunati integral dx . t +1 Integral na desnoj strani ćemo rastaviti na sumu dva integrala: t −1 tdt 1 1 2 ∫ t 2 + 1dt = ∫ t 2 + 1 − ∫ t 2 + 1dt = 2 ln(t + 1) − arctgt .

D = − . 2 M = 11 Izjednačavanjem odgovarajućih koeficijenata dobijamo sistem jednačina: . C = . odakle imamo = 4 + 4 2 2 (t + 1)(t − t + 2) t + 1 t − t + 2 11 17 t− 1 dt 2 dt = 1 ln t + 1 + 1 11t − 34 dt = 1 ln t + 1 + 1 I . = + 2 2 (t + 1)(t − t + 2) t + 1 t − t + 2 pa nakon množenja sa ( t + 1)(t 2 − t + 2) dobijamo 3t 2 − 6t − 8 = A(t 2 − t + 2) + C (t 2 + t ) + Dt + D = ( A + C )t 2 + (− A + C + D)t + 2 A + D. N − M = −34 11 57 odakle je M = . 2 2 Iz svega slijedi da je: : 47 . Kao prvo. 4 4 2 Sada je 1 11 17 t− 3t 2 − 6t − 8 2 . odredimo konstante M i N takve da vrijedi 11t − 34 = M (2t − 1) + N (jer je (t 2 − t + 2)′ = 2t − 1 ). tako da ćemo podintegralnu funkciju u integralu I1 rastaviti na dva parcijalna razlomka čiji nazivnici su t + 1 i t 2 − t + 2 . 3t 2 − 6t − 8 A Ct + D .6.Kako bi izračunali integral I1 potrebno je nazivnik tog integrala rastaviti na proste faktore. I1 = ∫ +∫ 4 2 2 4 t +1 4 4 ∫ t2 − t + 2 4 4 t −t + 2 Integral I2 rješavamo kao u 1. N = − . Dakle. pri čemu kvadratni trinom na desnoj strani nije moguće dalje rastavljati.1. Imamo t 3 + t + 2 = t 3 + 1 + t + 1 = (t + 1)(t 2 − t + 1) + (t + 1) = (t + 1)(t 2 − t + 2) . Izjednačavanjem odgovarajućih koeficijenata nakon množenja u prethodnoj jednakosti A+C = 3 dobijamo sljedeći sistem jednačina: − A + C + D = −6 2 A + D = −8 1 11 17 Rješenje ovoga sistema je: A = .

arctg 7 7 1. Integral oblika ∫ Pn ( x ) ax 2 + bx + c dx .6.1 11 57 dt t − = u = 11 ln(t 2 − t + 2) − 2 I 2 = ln(t − t + 2) − ∫ = 2 2 2 ⎛ 1 ⎞2 7 2 dt = du t− ⎟ + ⎜ ⎝ 2⎠ 4 57 du 11 57 2 2t − 1 = ln(t 2 − t + 2) − ⋅ arctg + C. 48 . gdje je Pn ( x ) polinom n − tog stepena rješavamo metodom ax 2 + bx + c Ostrogradskog. a λ je nepoznati koeficijent. Riješeni primjeri 1. 3. Izračunati integral ∫ x 2 − 3x + 1 x2 + x + 1 dx . − ∫ 2 u2 + 7 2 2 7 7 4 Sada možemo dati konačno rješenje datog integrala (sjetimo se. Nakon množenja dobit ćemo jednakost dva polinoma na osnovu koje (izjednačavanjem koeficijenata uz odgovarajuće stepene) odredimo neodređene koeficijente polinoma Qn −1 ( x) i koeficijent λ . t = 12 x ): dx 3 6 12 4 12 ∫ x + 3 x + 2 4 x = 2 x − 3 x − 8 x + 6 x + 48 x + 3ln x + 1 + + 33 ln 2 6 x − 12 x + 2 − 171 212 x − 1 + C. koja se sastoji u sljedećem: 1. Integral ∫ Pn ( x) 2. a zatim pomnožimo sa ax 2 + bx + c . Izraz (1) diferenciramo. Dati integral napišemo u obliku Pn ( x) dx 2 (1) ∫ ax 2 + bx + c dx = Qn−1 ( x) ax + bx + c + λ ∫ ax 2 + bx + c . gdje je Qn −1 ( x) polinom stepena ( n − 1) s neodređenim koeficijentima.2.

B = − . Imamo: . polinom Qn −1 ( x) = Q2−1 ( x) = Ax + B . 2 x2 + x + 1 x2 + x + 1 x2 + x + 1 2 2 ∫ x 2 − 3x + 1 dx = ( Ax + B ) x 2 + x + 1 + λ ∫ dx Nakon množenja jednakosti sa x 2 + x + 1 .Rješenje. 2 4 8 Sada imamo: x 2 − 3x + 1 dx 15 ⎞ 2 19 ⎛1 ∫ x2 + x + 1dx = ⎜ 2 x − 4 ⎟ x + x + 1 + 8 ∫ x 2 + x + 1 = ⎝ ⎠ 1 dx 15 ⎞ 19 ⎛1 = ⎜ x − ⎟ x2 + x + 1 + ∫ = x+ 2 =t = 2 4⎠ 8 ⎝2 1⎞ 3 dx = dt ⎛ ⎜x+ ⎟ + 2⎠ 4 ⎝ = 1 19 ( 2 x − 15) x 2 + x + 1 + ∫ 4 8 1 ( 2 x − 15) 4 dt t2 + 3 4 19 1 x 2 + x + 1 + ln x + + ( x 2 + x + 1) + C. 2 Sada grupišemo koeficijente na desnoj strani jednačine po stepenima promjenjive x: 1 ⎛3 ⎞ ⎛ ⎞ x 2 − 3 x + 1 = 2 Ax 2 + ⎜ A + B ⎟ x + ⎜ A + B + λ ⎟ . dobijemo: 1 x 2 − 3 x + 1 = A( x 2 + x + 1) + ( x + )( Ax + B ) + λ . 8 2 49 = 1 19 3 ( 2 x − 15) x 2 + x + 1 + ln t + t 2 + + C = 4 8 4 = . 2 ⎠ ⎝2 ⎠ ⎝ Izjednačavanjem koeficijenata uz jednake stepene na lijevoj i desnoj strani dobijamo sistem jednačina: 2A = 1 3 A + B = −3 2 1 A+ B + λ =1 2 1 15 19 Rješenje ovog sistema je: A = . pa ćemo za polinom s neodređenim koeficijentima uzeti polinom prvog stepena. U brojniku podintegralne funkcije je polinom drugog stepena. x + x +1 x + x +1 Diferenciramo posljednju jednakost i dobijemo: x 2 − 3x + 1 2x + 1 λ = A x2 + x + 1 + ( Ax + B) + . λ = . tj.

Sada imamo: .2. x4 − 4 x2 I = ∫ x 2 4 − x 2 dx = − ∫ dx . C = . Grupišući faktore na desnoj strani jednakosti sredimo po stepenima promjenljive x dolazimo do jednakosti: x 4 − 4 x 2 = −4 Ax 4 − 3Bx3 + (12 A − 2C ) x 2 + ( 8 B − D ) x + 4C + λ . Izračunati integral ∫x 2 4 − x 2 dx . 4 − x2 4 − x2 4 − x2 pa sad možemo primijeniti metod Ostrogradskog. D = 0. 4 − x2 gdje je Pn ( x ) = x 4 − 4 x 2 polinom četvrtog stepena. zbog čega je Qn −1 ( x ) = Ax 3 + Bx 2 + Cx + D polinom trećeg stepena. 2 2 4− x 2 4− x 4− x Nakon množenja jednakosti sa 4 − x 2 imamo: x 4 − 4 x 2 = ( 3 Ax 2 + 2 Bx + C ) (4 − x 2 ) − x ( Ax 3 + Bx 2 + Cx + D ) + λ . Izjednačavajući odgovarajuće koeficijente polinoma na lijevoj i desnoj strani jednakosti dobijemo sistem jednačina: −4 A = 1 −3 B = 0 12 A − 2C = −4 8B − D = 0 4C + λ = 0 1 1 Rješenje ovog sistema je: A = − . Podintegralnu funkciju ćemo napisati nešto drugačije: 2 2 4 − x2 x ( 4 − x ) x4 − 4 x2 = =− x2 4 − x2 = x2 4 − x2 . pa je rješenje našeg zadatka (nakon množenja posljednje jednakosti sa (-1)): 50 ∫ x4 − 4 x2 dx = ( Ax 3 + Bx 2 + Cx + D ) 4 − x 2 + λ ∫ dx . 4 − x2 4 − x2 Diferencirajući ovaj izraz dobijamo: x4 − 4 x2 2x = ( 3 Ax 2 + 2 Bx + C ) 4 − x 2 − ( Ax3 + Bx2 + Cx + D ) + λ 2 . λ = −2 . B = 0. ⎝ ⎠ Integral na desnoj strani je tablični. Dakle. 4 2 Uvrštavanjem dobijenih koeficijenata dobijamo dx x4 − 4 x2 ⎛ 1 3 1 ⎞ 2 ∫ 4 − x 2 dx = ⎜ − 4 x + 2 x ⎟ 4 − x − 2∫ 4 − x2 . Rješenje.

1 ⎞ dx 1 x ⎛1 I = ⎜ x3 − x ⎟ 4 − x 2 + 2∫ = x ( x 2 − 2 ) 4 − x 2 + 2 arcsin + C . Podintegralnu funkciju tj. Međutim možemo ga uraditi svođenjem na kanonski oblik kvadratnog trinoma 2 ax + bx + c .6.6.2: 51 . Rješenje. ∫ 2 2 Riješeni primjeri 1. 2 2 Rješenje integrala 2° dobijemo metodom parcijalne integracije na sljedeći način: I =∫ u = x2 + a2 x dx = x 2 + a 2 dx = du = x2 + a2 dv = dx v=x x2 + a2 − a2 x2 + a2 dx = x x 2 + a 2 − ∫ x2 + a2 x2 + a2 I (2) + a2 ∫ dx x2 + a2 = x x2 + a2 − ∫ Kada u jednakosti (2) prebacimo I na lijevu stranu i podijelimo sa 2 dobijemo x 2 a2 x 2 + a 2 dx = x + a 2 + ln x + x 2 + a 2 + C . kvadratni trinom pod krojenom svodimo na kanonski oblik i uvedemo smjenu kako smo to radili u paragrafu 1. ∫ 4 x 2 − 2 x + 1dx .3. a > 0 .2. Izračunati integral 2° tj.5. 2 ⎠ 2 ⎝4 4 − x2 4 1. Svođenjem na kanonski oblik kvadratnog trinoma integral se svodi na jedan od dva osnovna integrala: x 2 a2 x 1° ∫ a 2 − x 2 dx = a − x 2 + arcsin + C . Integral oblika Integral oblika ∫ ax 2 + bx + cdx ∫ ax 2 + bx + c dx možemo riješiti metodom Ostrogradskog (1. 2 2 a 2 x 2 a 2° ∫ x 2 + a 2 dx = x + a 2 + ln x + x 2 + a 2 + C .) tako što racionališemo brojnik u podintegralnoj funkciji.

(3) Vraćanjem u jednakost (3) dobijamo 3 3 3 2 2 2 ∫ 4 x − 2 x + 1dx = t t + 16 + 16 ln t + t + 16 + C . 2 ⎠ 4⎥ 2⎠ 4 4 ⎝ 2⎠ ⎝ ⎢⎝ ⎣ ⎦ Sada imamo: ∫ 2 + x − x dx = ∫ 2 2 2 1 9 ⎛ 1⎞ t = x − = ⎛ 3 ⎞ − t 2 dt. − ⎜ x − ⎟ dx = 2 ∫ ⎜2⎟ 4 ⎝ 2⎠ ⎝ ⎠ dt = dx (4) 3 . ⎜⎝ ⎜⎝ 2 4⎠ 4 ⎠ 16 4 ⎟ 4 ⎠ 16 ⎟ ⎝ ⎠ ⎝ ⎠ ⎝ 2 pa je 2 1 1⎞ 3 3 ⎛ 4 x 2 − 2 x + 1dx = 2 ∫ ⎜ x − ⎟ + dx = t = x − 4 = 2 ∫ t 2 + dt ∫ 4 ⎠ 16 16 ⎝ dx = dt 3 Integral u (3) je urađeni integral 2° kod kojeg je a 2 = . Izračunati integral ∫ 2 + x − x 2 dx . 2 2 1 Ako vratimo smjenu t = x − u (4) . pa imamo: 2 Integral na desnoj strani u (4) je integral tipa 1o u kome je a = 9 2 t 1 9 2 9 2t t 9 2 ⎛3⎞ 2 ⎜ ⎟ ∫ ⎝ 2 ⎠ − t dt = 4 arcsin 3 + 2 t 4 − t + C = 8 arcsin 3 + 2 4 − t + C . 16 3 t 2 3 3 3 2 2 ∫ t + 16 dt = 2 t + 16 + 32 ln t + t + 16 + C . Kada kvadratni trinom u podintegralnoj funkciji svedemo na kanonski oblik 2 2 2 ⎡⎛ 1 ⎞ 1⎤ 1⎞ 1 9 ⎛ 1⎞ ⎛ 2 2 dobijemo: 2 + x − x = 2 − ( x − x ) = 2 − ⎢⎜ x − ⎟ − ⎥ = 2 − ⎜ x − ⎟ + = − ⎜ x − ⎟ . Rješenje. imamo konačno rješenje našeg zadatka: 2 52 . 2⎠ 2 4 16 2 2 4 ⎝ 2.2 2 ⎛⎛ ⎛⎛ 1⎞ 1⎞ 1 1⎞ 1⎞ 3⎞ ⎛ 2 1 4x − 2x +1 = 4 ⎜ x − x + ⎟ = 4 ⎜ ⎜ x − ⎟ − + ⎟ = 4 ⎜ ⎜ x − ⎟ + ⎟ . Dakle. kad vratimo smjenu t = x − 1 dobijemo: 2 ∫ 1⎞ 1 1 3 1 1 1 ⎛ 4 x 2 − 2 x + 1dx = ⎜ x − ⎟ x 2 − x + + ln x − + x 2 − x + + C .

8 3 4 ∫ ∫ Pokušajte sami izračunati ove integrale metodom Ostrogradskog. t2 +1 t2 +1 t +1 53 .6.2. x t t Rješenje. na osnovu koje je x = i dx = 2 . U datom integralu ćemo uvesti smjenu t = Nakon uvođenja smjene imamo: 1 1 − 2 dt x= dx t2 t t I =∫ = =∫ = −∫ dt . integral pišemo u obliku t2 dt 2 ∫ t 2 + 1 dx = ( At + B ) t + 1 + λ ∫ t 2 + 1 . Zbog toga je polinom sa neodređenim koeficijentima na desnoj strani stepena jedan. odnosno 4 x 2 − 2 x + 1dx = ∫ 4 x2 − 2 x + 1 2 + x − x2 2 + x − x 2 dx = ∫ dx . Integral oblika ∫ ( x −α ) dx n ax 2 + bx + c Uvođenjem smjene oblika 1. tj. 1 1 − dt . Diferenciranjem ove jednakosti dobijamo: t2 t λ = A t2 +1 + ( At + B ) + 2 .4.6. 1 1 x3 x 2 + 1 dx = − 1 dt t2 +1 +1 t2 t3 t2 Sada smo dobili integral Ostrogradskog kod koga je polinom u brojniku stepena dva.∫ 9 2x −1 2x −1 + 2 + x − x 2 dx = arcsin 2 + x − x2 + C . Izračunati integral 1 =t x −α integral ∫ (x − α ) dx n ax 2 + bx + c se svodi na integral ∫x dx 3 x2 + 1 . imajući u vidu da je 4 x2 − 2 x + 1 dx . Riješeni primjeri 1. 2 + x − x2 1.

x2 dx 4 2. 2 2 Uvrštavanjem dobijenih vrijednosti koeficijenata u polazni izraz imamo: t2 t 2 dt t 2 1 1 2 ∫ t 2 + 1 = 2 t + 1 − 2 ∫ t 2 + 1 = 2 t + 1 − 2 ln t + t + 1 + C .pa nakon množenja sa t 2 + 1 i grupisanja koeficijenata imamo: t 2 = A(t 2 + 1) + t ( At + B) + λ . t 2 = 2 At 2 + Bt + A + λ. odakle je dx = − 2 . Imamo: 1 1 t +1 dt . pa je x = + 1 = t t t t Sada je 1 x −1 = t 1 dx t3 I =∫ = dx = − 2 dt = − ∫ dt. Polinom u brojniku je stepena tri. B = 0. 1 . Izračunati integral ∫ ( x − 1) x2 + 2 . 4 t 3t 2 + 2t + 1 ( x − 1) x 2 + 2 1 t= x −1 Dobijeni integral je integral kojeg ćemo riješiti metodom Ostrogradskog. Sada je x −1 potrebno izraziti x i dx preko nove promjenljive t . x − 1 = . U ovom integralu ćemo uvesti smjenu t = 54 . i dobiti konačno rješenje u obliku: x⎠ ⎝ I =− 1 2x 1 1 1 + 1 + ln + 2 2 x x 1 +1 + C . 1⎞ ⎛ Sada je potrebno vratiti staru promjenljivu ⎜ t = ⎟ . kao što je rečeno u uvodu. pa ćemo za nepoznati polinom na desnoj strani uzeti polinom stepena dva. Sada izjednačimo odgovarajuće koeficijente i dobijemo sistem jednačina: 2A = 1 B=0 A+λ = 0 1 1 Rješenje sistema je: A = . λ = − . Imamo: Rješenje.

B= . Dobijamo: −t 3 dt 1 5 2 2 ∫ 3t 2 + 2t + 1dt = − 54 (6t − 5t + 1) 3t + 2t + 1 − 54 ∫ 3t 2 + 2t + 1. Poslije diferenciranja gornje jednakosti i množenja sa polinome: −t 3 = ( 2 At + B ) ( 3t 2 + 2t + 1) + ( At 2 + Bt + C ) (3t + 1) + λ .2. λ =− . C =− . x −1 55 pri čemu je još potrebno umjesto t staviti .∫ −t 3 3t 2 + 2t + 1 dt = ( At 2 + Bt + C ) 3t 2 + 2t + 1 + λ ∫ dt 3t 2 + 2t + 1 . 3 3⎠ ⎝ ⎝ 3⎠ 9 2 2 ∫ dt 3t 2 + 2t + 1 =∫ 1 1 du = u =t+3 = ∫ 2 2= 2 3 du = dt ⎛ 1⎞ 2 u + 3 ⋅ ⎜t + ⎟ + 9 ⎝ 3⎠ 9 dt 2 1 1 2 1 1 ln u + u 2 + + C = ln t + + t 2 + t + + C. 54 54 54 9 Vrijednosti koeficijenata vratimo u polaznu jednakost. Naime. (6t 2 − 5t + 1) 3t 2 + 2t + 1 − 3 3 3 54 54 3 1 .5. pa je 2 1⎞ ⎛ ⎛ 1⎞ 2 3t + 2t + 1 = 3 ⎜ t 2 + t + ⎟ = 3 ⎜ t + ⎟ + . (kao u 1.) a zatim uvođenjem odgovarajuće smjene. Integral na desnoj strani rješavamo svođenjem na kanonski oblik. 3t 2 + 2t + 1 dobijemo jednake Nakon izjednačavanja odgovarajućih koeficijenata polinoma na lijevoj i desnoj strani jednakosti dobijemo sistem jednačina: 9 A = −1 5 A + 6B = 0 2 A + 3B + 3C = 0 B+C +λ = 0 Rješenje ovog sistema je: 1 5 1 4 A=− . 3 3 9 3 3 3 = Sada imamo ∫ ( x − 1) dx 4 x +2 2 =− 1 5 1 2 1 ln t + + t 2 + t + + C .

∫ 136.6. 148.1. 135. x +1 ∫ xdx x +1 + x +1 3 x2 + 1+ x 1+ x ∫ (2 − x ) ∫ x+ ∫ ∫ x 2 dx 1− x dx . 124. 143. 2 1− x ∫ ∫x ∫ x 4 + 2 x 2 − 1dx . 151. 121. x 2x + 3 dx 131. 144. 159. 3 x 2 + 3x + 1 2 2x 2 − 2x + 1 56 . (x + 1) x + x + 1 2 ∫ 1 − 2 x − x 2 dx . 2 ∫ 4 x + xdx . dx . − x +1 x+3 128. x −1 x +1 +1 dx . ∫ ∫ ∫x ∫ x 2 − 2 x + 2dx . ∫ x −1 123. dx 150. 139. 141. 1− x dx . dx . 142. . 140. x2 − x +1 dx . x 2 − 2 x − 1dx . ∫ . 1 + 2x − x 2 x5 dx . ∫ ∫ 3 x x 2 x +1 dx . . x3 − x + 1 x 2 + 2x + 2 dx . ∫x ∫x ∫x dx 6 x 2 −1 dx . 122. 138. ∫ (x + 1) ∫ (x − 1) dx x 2 + 2x dx 3 . . x 2 +1 dx x 2 + 4x − 4 . 158. x +1 −1 x 3 ∫ (x + 1) 3 x +1 + 2 − x +1 . ∫x ∫x ∫x dx 2 153. dx . 133. ∫ 3 x −1 dx . ∫ x + x + 2dx . 146. 2 − x − x 2 dx . ∫ . 127. 130. ∫ . . 156. 154. 126. 125. 3 x ( x + 1) 2 2 ∫ (x + 1) x +1 + 2 ( ) dx 3x + 1 − 1 ∫ 2 x 2 − 3x x 2 − 2x + 5 x4 137. 3 2 . 132. ∫ 2 dx . ∫ 3x 3 x 2 + 4x + 5 3x 2 − 5 x 3 − 2x − x 2 dx . . 120. 147. 2 ∫ dx . dx . dx 152. (x + 1) x + 2 x 2 2 155. 149. x + 2 +1 x + 2 −1 dx 134. Zadaci za samostalan rad Riješiti integrale: x3 dx . ∫ ∫ dx (x + 1) 3 1 2 + ( x + 1) dx . ∫ . 129.5. 3 x 2 + 2x − 1 x −1 157. . x 2 + 4x + 5 x3 dx . 145.

a m i n razlomci oblika m = Riješeni primjeri 1.7. m = 1 1 . integral je moguće riješiti uvođenjem smjene x = t s . q u . Integral binomnog diferencijala ∫ x (a + bx ) m n p dx Neodređeni integral sljedeća tri slučaja: ∫ x (a + bx ) m n p dx se može izraziti preko elementarnih funkcija u p a) Ako je p cio pozitivan broj. gdje je s = NZS ( r . ⎝ ⎠ 1 2 Dakle. 3) . m +1 r c) Ako je p razlomak oblika p = (gdje su r i s cijeli brojevi). pa imamo slučaj a) u kojem je p negativan cio broj. Ovaj integral ćemo napisati u obliku ∫ x (a + bx ) m n p dx . Izračunati integral ∫ (1 + x ) 3 −2 x 2 dx . gdje je s nazivnik razlomka p . gdje je s nazivnik razlomka p .1. Imamo: ∫ (1 + x ) 3 x 2 1 ⎛ ⎞ dx = ∫ x ⎜1 + x 3 ⎟ dx. a r i v prirodni brojevi). 5 2 dx = 6t dt (1 + t 2 ) (1) 57 . integral n s se rješava smjenom a + bx n = t s . n = i p = −2 . n = . Potrebno 2 3 je uvesti smjenu x = t 6 . Rješenje. a je cio broj. a + p je cio broj. m +1 r b) Ako je p razlomak oblika p = (gdje su r i s cijeli brojevi). Imamo: I =∫ ( x 1+ 3 x ) 2 dx = t8 x = t6 = 6∫ dt. n s integral se rješava smjenom ax − n + b = t s . v) . jer je 6 = NZS (2. integral se rješava neposredno razvijajući binom ( a + bx n ) pomoću Njutnovog binomnog obrasca. Ukoliko je p cio negativan broj. (gdje su q i u r v cijeli.

t8 4t 2 + 3 2 ( t 2 + 1) 2 = t 4 − 2t 2 + 3 − ( t 2 + 1) . pa uvrštavajući u (1) dobijamo ⎛ ⎞ 4t 2 + 3 ⎟ t5 t3 I = 6 ⎜ ∫ ( t 4 − 2t 2 + 3) dt − ∫ dt = 6 − 12 + 18t − 6 I1 . odakle imamo 4(t 2 + 1) dt dt dt I1 = ∫ dt − ∫ = 4∫ −∫ = 4arctgt − I 2 .4. ∫ 3 2 5 1+ 6 x 1+ x ( ) Napomenimo da je dati integral moguće rješavati i kao integral tipa 1. (za n = 2 ) na osnovu koje imamo 1 t dt = 2 + arctgt + C . 2 ⎜ (1 + t 2 ) ⎟ 5 3 ⎝ ⎠ Integral I1 možemo zgodno napisati koristeći činjenicu da je 4t 2 + 3 = 4(t 2 + 1) − 1 . I2 = ∫ 2 (1 + t 2 ) 2(t +1) 2 Sada možemo integral I 2 uvrstiti u I1 a zatim I1 u I i dobiti: I =6 t5 t3 t 1 − 12 + 18t − 6(4arctgt − 2 − arctgt ) + C . 5 3 2(t + 1) 2 Nakon vraćanja početne promjenljive (iz x = t 6 slijedi t = 6 x ) dobijamo konačno rješenje u obliku 6 36 x x dx = 6 x5 − 4 x + 18 6 x + − 21arctg 6 x + C . pa je potrebno podijeliti polinom u brojniku s polinomom u nazivniku. 58 .6. 2 2 2 (1 + t ) (1 + t 2 )2 1+ t2 ) 1+ t2 ) ( ( Integral I 2 je jednostavno izračunati primjenom rekurentne formule 5.1. iz paragrafa 1.Dobili smo integral racionalne funkcije kod koje je stepen polinoma u brojniku (koji je 8) veći od stepena polinoma u nazivniku (koji je 4). Imamo: t 8 : (t 4 + 2t 2 + 1) = t 4 − 2t 2 + 3 t 8 + 2t 6 + t 4 (oduzmemo) −2t 6 − t 4 −2t 6 − 4t 4 − 2t 2 (oduzmemo) 3t 4 + 2t 2 3t 4 + 6t 2 + 3(oduzmemo) −4t 2 − 3(ostatak ) Dakle.

Dakle. Ovaj integral ćemo napisati u obliku: s 1 3 − x 1 dx = ∫ x3 (1 + 2 x 2 ) 2 dx . Izračunati integral ∫ dx 59 . Diferenciranjem dobijamo da je dx = 12 ⋅ 1 ( t 2 − 1) 2 ⋅ 2tdt = tdt 2 . Pogledajmo sad vrijednost izraza .2. odakle je 2 1 1 − 1 2 x= ( t − 1) 2 . 1 Sada je potrebno izraziti x i dx preko t . p = . Imamo 3 n m + 1 −3 + 1 2 = = − . ∫ x3 3 2 − x3 1 m +1 pa je m = −3 . odbacili smo slučaj b). Ostaje nam još da n 3 3 m +1 m +1 2 1 provjerimo da li je + p cio broj. iz kojeg vidimo da je m = 3 . što nije cijeli broj. x ⋅ 2 − x3 Rješenje. r Rješenje. jer je 2 nazivnik razlomka p . što je cio broj . Imamo: 1 − dx = ∫ x −3 ( 2 − x3 ) 3 dx . n = 3 i p = − . Imamo: 2 x 2 = t 2 − 1 . pa n n 2 uvodimo smjenu t 2 = 1 + 2 x 2 . što jeste cio broj. ( 12 4 . Imamo = = 2 . Imamo + p = − − = −1 . x 2 = ( t 2 − 1) . n = 2 . 3 3 3. p = − . 2 2 2 ⋅ t −1 Uvrštavajući ovu smjenu u integral dobijamo: 1 ∫ = x3 (1 + 2 x ) 1 2 2 dx = ∫ 23 (t 2 − 1) 3 2 t tdt 1 1 1 1 ⋅ = ∫ ( t 2 − 1) dt = t 3 − t + C = 12 4 2 t 2 −1 4 3 1 1 1 1 + 2 x 2 ) 2 − (1 + 2 x 2 ) 2 + C . Dati integral ćemo napisati u odgovarajućem obliku. što znači da ∫ 1 + 2x2 2 m +1 m +1 3 +1 trebamo provjeriti da li je cio broj. pa n n 3 3 ćemo uvesti smjenu onako kako je navedeno u slučaju c) (vodimo računa o tome da je a = 2 i b = −1 ). Izračunati integral ∫ x3 1 + 2 x2 dx .

odnosno 3 ∫ dx 60 . Sada je potrebno izraziti x i dx preko t . odakle je x −3 = t 3 − 8 . 1 + 8 x3 Rješenje. U ovom slučaju Međutim. x ⎝x ⎠ 4. što nije cio broj. dobijamo t3 +1 t +1 =∫ − 3 2 ⋅ t 2 (t 3 + 1) 3 dt 2 ⎛ 2t 3 ⎞ ⋅⎜ ⎟ t3 +1 ⎝ t3 +1 ⎠ 2 1 3 − 4 ∫x dx 33 2 − x3 = −∫ 3 2 ⋅ t 2 (t 3 + 1) 3 dt 1 − 3 − 4 =− 2 ⋅ (t 3 + 1) −1 ⋅ 3 2 ⋅ t ⋅ (t 3 + 1) 1 tdt = 2∫ 1 1 ⎛ 3 2 − x3 = − t2 + C = − ⎜ 4 4⎜ x ⎝ 1 ⎞ ⎟ + C. pa imamo slučaj c). n = 3 i p = − . Izračunati integral . n p 3 3 −3 uvodimo smjenu x + 8 = t 3 (jer je a = 1 i b = 8 ).Stavit ćemo 2 x −3 − 1 = t 3 . imajući u vidu da je tada x3 = 2 t +1 3 i 2 t3 = 2⋅ 3 . ⎟ ⎠ jer je 3 2 − x3 ⎛ 2 ⎞3 t = ⎜ 3 − 1⎟ = . što je cio broj. 3 m +1 0 +1 1 Dalje je = = . n 3 3 m +1 1 1 1 + = − = 0 . 1 − ⎛ 2 ⎞3 3 3 odnosno x = ⎜ 3 ⎟ = 2 ⋅ ( t + 1) 3 . jer je 3 nazivnik razlomka p . odakle je x3 (t 3 + 1) = 2 . ⎝ t +1 ⎠ 4 4 − − −1 Odavde je dx = 3 2 ⋅ (t 3 + 1) 3 ⋅ 3t 2 dt = − 3 2 ⋅ t 2 (t 3 + 1) 3 dt . Dati integral ćemo napisati u obliku 1 − dx = ∫ x 0 ⋅ (1 + 8 x3 ) 3 dx . ∫ 3 1 + 8 x3 1 odakle vidimo da je m = 0 . Nakon množenja sa x3 u našoj smjeni imamo 2 − x3 = t 3 x3 . 3 1 Uvrštavajući 2 − x3 = 2 − smjenu u integral.

1. 165. 23 (x 3 +2 61 ) 5 ∫ (1 + x ) 1 3 dx. B = − i C = . odakle izjednačavanjem koeficijenata uz jednake stepene imamo sistem jednačina A+ B = 0 2 A − 2B + C = 1 4 A − 2C = 0 1 1 1 Rješenje sistema je A = . Odavde je dx = − ( t 3 − 8) 3 ⋅ t 2 dt . ∫ 1+ x4 4 . ∫ (1 + 2 x ) dx 4 3 2 2 dx . 167. nakon množenja sa t 3 − 8 dobijamo t = At 2 + 2 At + 4 A + Bt 2 − 2 Bt + Ct − 2C .x = ( t 3 − 8) 3 . . 166. konačno rješenje je oblika 1 I = − ln 6 3 x −3 + 8 − 2 + 1 ln( 12 ( 3 x −3 + 8 ) 2 + 2 3 x −3 + 8 + 4) − 1 2 3 3 arctg x −3 + 8 + 1 + C. 162. pa imamo 6 6 3 1 dt 1 (t − 2)dt 1 1⎛1 3 t +1⎞ + ∫ 2 = − ln t − 2 + ⎜ ln(t 2 + 2t + 4) − I =− ∫ arctg ⎟ + C. 160. x6 x +1 2 ∫x ∫ x dx 4 dx . Kako je t 3 − 8 = ( x − 2)( x 2 + 2 x + 4) . pa uvrštavajući smjenu u integral dobijamo t −8 3 − 8 ⎞ 3 2 3 tdt ⎛ 3 = ∫ ⎜1 + 3 I =∫ ⎟ t ( t − 8 ) dt = − ∫ 3 . koju ćemo rastaviti na parcijalne razlomke. .7. ∫ x(1 + 3 x ) 3 163. 3 1. 6 6⎝2 6 t − 2 6 t + 2t + 4 3 3⎠ dx − 1 4 Imajući u vidu da je t = 3 x −3 + 8 . 164. 168. x2 1− x2 x3 161. 1+ x2 dx . 3 3 t −8 ⎝ t −8⎠ 1 + 8x Integral na desnoj strani je integral racionalne funkcije. Zadaci za samostalan rad Riješiti integrale: dx . ∫ ∫ x 3 (1 + x) dx . Primijetimo da je na osnovu ove smjene − − 1 4 x3 = 1 .( x = t 4 ) . to je t A Bt + C . = + 2 3 t − 8 t − 2 t + 2t + 4 Odavde. ∫ dx .

rješavamo pomoću takozvanih Eulerovih (Ojlerovih) smjena i svodimo ga na integral racionalne funkcije nove promjenjive t . ∫x ∫ dx 3 1+ x 5 1 3 . Izračunati integral ∫ x+ Rješenje.8. 170. Integral oblika ∫ R(x. ax 2 + bx + c dx . (opredjeljujemo se za znak + ili – u zavisnosti od izraza pod integralom) c) Treća Eulerova smjena: ako kvadratni trinom ax 2 + bx + c ima realne i različite krojene α i β . imamo prvi slučaj. x2 ∫ 1− x4 dx . gdje je R racionalna funkcija promjenljivih ) x i ax 2 + bx + c . (opredjeljujemo se za znak + ili – u zavisnosti od izraza pod integralom). jer se naš korijen u podintegralnoj funkciji sabira sa x . x ∫ x (1 + 3 x ) 4 dx . Pošto je 2 . b) Druga Eulerova smjena: ako je a < 0 ali c > 0 . 4 1 3 171. 175. ( ) 2 174. tada uvodimo smjenu ax 2 + bx + c = t ± x a . 173. 3 172. tada je smjena: a( x − α ) = ( x − β )t 2 . ax 2 + bx + c dx ) Integral oblika ∫ R(x. u kome ćemo uzeti dx smjenu x + x + 1 = t − x .169. Imamo tri slučaja: a) Prva Eulerova smjena: ako je a > 0 . x2 + x + 1 a = 1 > 0 . tada uvodimo smjenu ax 2 + bx + c = tx ± c . ∫ 1 + x3 dx . Kvadriranjem jednakosti x 2 + x + 1 = t − x dobijamo : 62 . pa ćemo na taj način u nazivniku podintegralne funkcije dobiti samo t . x5 1. ∫ (1 + x ) dx . (1 + x ) x dx . 5 3 ∫ x 1 + x 3 dx . Sada trebamo izraziti x i dx preko nove promjenljive t . Riješeni primjeri 1.

Izjednačavanje koeficijenata uz iste stepene na lijevoj i desnoj strani nas vodi do sistema jednačina 4 A + 2B = 1 4A + B + C =1 A =1 3 3 odakle je A = 1. čiji su nazivnici t . 2 2 Sada imamo: dt dt dt I = 2 I1 = 2 ∫ − 3 ∫ − 3∫ = 2 t 2t + 1 ( 2t + 1) 3 3 1 1 t4 3 1 = 2 ln t − ln 2t + 1 + ⋅ + C = ln + ⋅ + C. Kvadratni trinom pod korijenom ima uz x 2 koeficijent a = −1 < 0 . ∫ 1+ dx 63 . + + t 2t + 1 ( 2t + 1)2 2 Nakon množenja sa t ( 2t + 1) i grupisanja koeficijenata uz jednake stepene dobijamo: t 2 + t + 1 = (4 A + 2 B)t 2 + (4 A + B + C )t + A . 2t + 1 i ( 2t + 1) . Polinom u nazivniku racionalne funkcije je već rastavljen na proste faktore. pa nije moguće uvesti prvu Eulerovu smjenu. Imamo: 2 2t + 1 ( 2t + 1) t2 + t +1 I =∫ dx = 2∫ = 2∫ dt = 2 I1. tako da ćemo u rastavu funkcije na parcijalne razlomke imati 2 tri sabirka. 1 − x − x2 Rješenje. B = − . pa možemo uvesti drugu Eulerovu smjenu. i uvrstimo u integral. C = − . odakle izračunamo x= t 2 −1 t2 + t +1 . Izračunati integral . Imamo: ( 2t + 1) 2 dt t2 + t +1 t2 + t +1 ( 2t + 1) 2 = t A B C .x 2 + x + 1 = x 2 − 2tx + t 2 . 2. 2 t x + x2 + x + 1 ( 2t + 1) t Sada smo dobili integral racionalne funkcije. c = 1 > 0 . 3 2 2 2t + 1 2 ( 2t + 1) 2 2t + 1 Konačno rješenje zadatka ćemo dobiti kada u posljednjem izrazu stavimo t = x + x 2 + x + 1 . Međutim. dx= 2 dt .

stavljajući t = 1 + 1 − 2x − x 2 . Kvadratni trinom x 2 + 3 x + 2 ima realne nule x1 = −1 i x2 = −2 . 64 ∫ x+ x − x 2 + 3x + 2 . Sada dobijamo sistem jednačina: 2 A + B + 2C = 0 − A − C + 2 D = −1 2A + B − D =1 A = −1 odakle je A = −1. C = 0. x 2 + 3x + 2 Rješenje. Dakle.Odabrat ćemo. uvodimo smjenu: c = 1 poništilo sa 1 koje 1 − x − x 2 = tx − 1 . 2 t (2t − 1)(t + 1) t 2t − 1 t + 1 Nakon množenja sa t (2t − 1)(t 2 + 1) i grupisanja koeficijenata uz jednake stepene imamo: 1 + 2t − t 2 = ( 2 A + B + 2C ) t 3 + (2 D − A − C )t 2 + (2 A + B − D)t − A . 2 t t 2t − 1 1+ t Konačno rješenje dobijamo kada vratimo staru promjenljivu. Izračunati integral dx . Sada smjenu uvrstimo u integral i dobijemo: 1+ t − t2 2t − 1 t2 +1 Integral I1 je integral racionalne funkcije koju rastavljamo na parcijalne razlomke: 1 + 1 − x − x2 t I =∫ / = 2∫ (1 + t ) / 2 2 dt = 2∫ 1+ t − t2 dt = 2 I1. x 3. kako bi se se u nazivniku podintegralne funkcije sabira sa korijenom. Uvrštavanjem u integral I1 imamo: dt dt dt 2t − 1 I = 2 I1 = −2 ∫ + 4 ∫ − 2∫ = 2 ln − 2arctgt + C. kao u prethodnom primjeru znak minus. odakle kvadriranjem jednakosti i izvlačenjem x dobijemo x = dx = 2 1+ t − t2 2t − 1 . t (2t − 1)(t 2 + 1) 1+ t − t2 A B Ct + D + 2 = + . odakle je t2 +1 ( t 2 + 1) dx 2 dt . D = −1 . B = 2.

x+2 Sada je potrebno izraziti x i dx preko nove promjenljive t . 2t + t − 1 ⎛ 1⎞ ( 2t − 1)( t + 1) 2 ⎜ t − ⎟ ( t + 1) ⎝ 2⎠ Podintegralnu funkciju na desnoj strani ćemo rastaviti na parcijalne razlomke: t A B = + . ( 2t − 1)( t + 1) t + 1 2t − 1 odakle množenjem sa (t + 1)(2t − 1) i izjednačavanjem koeficijenata uz jednake stepene na obje strane jednakosti dobijamo sistem jednačina 2A + B = 1 B− A=0 1 1 iz kojeg je A = . To znači da možemo primijeniti treću Eulerovu smjenu: x +1 . Vraćajući se u integral dobijamo: 3 3 1 dt 1 dt 1 1 I1 = ∫ + ∫ = ln t + 1 + ln 2t − 1 + C 3 t + 1 3 2t − 1 3 6 Sada je 65 . Dalje je x + 3x + 2 = ( x + 2 ) ⋅ t = t ⋅ ( x + 2 ) = t ⋅ ⎜ 2 2 ⎝ t −1 ⎠ ( t 2 − 1) x + 1 = ( x + 2)t 2 . odakle je t = Sada smjenu uvrstimo u integral: ⎞ 1 − 2t 2 ⎛ 1 − 2t 2 −t⎜ 2 + 2⎟ 2 2 2 t −1 x − x + 3x + 2 ⎝ t −1 ⎠dt = 2t − t − 1dt = I . Količnik pri dijeljenju je 1.pa je x 2 + 3x + 2 = ( x +1)( x + 2) . Nakon dijeljenja imamo: 2t 2 − t − 1 2t ⎛ 1⎞ = 1− 2 . odakle diferenciranjem dobijamo Iz izraza x + 1 = ( x + 2)t 2 dobijemo x = 2 t −1 ⎛ 1 − 2t 2 ⎞ 2t 2 2 2 + 2⎟ . B = . pa te polinome možemo podijeliti. dx = dt . dobijamo: 2 t t t I = ∫ dt − 2 ∫ 2 dt = ∫ dt − 2 ∫ dt = t − 2∫ dt = t − 2 I1. dx = ∫ ∫ x + x 2 + 3x + 2 ∫ 2t 2 + t − 1 ⎞ 1 − 2t 2 ⎛ 1 − 2t 2 +t⎜ 2 + 2⎟ t 2 −1 ⎝ t −1 ⎠ Stepeni polinoma u brojniku i nazivniku posljednjeg integrala su jednaki. a ostatak je −2t . 1 − 2t 2 . pa. imajući u vidu da je 2t 2 + t − 1 = 2 ⎜ t − ⎟ ( t + 1) (jer trinom ima 2 2t + t − 1 2t + t − 1 ⎝ 2⎠ 1 nule t1 = i t2 = −1 ).

tg =t. x+2 ∫ (3 + x ) 1 2 ∫ (x 2 − 3x + 2) x − 4 x + 3 2 3+ x dx . x = arctgt odakle je dx = a(1 + t 2 ) a 2 2 ax ax 2tg 1 − tg 2 2 2 . 3− x x . Znamo da je: sin ax = ax ax 1+ t2 1+ t2 1 + tg 2 1 + tg 2 2 2 Kad uvedemo ovu smjenu dobit ćemo integral racionalne funkcije po t . ∫ x + x 2 + 2x + 2 180. = arctgt . ∫ x − x 2 −1 dx . funkcija čiji argumenti su trigonometrijske funkcije.2 1 1 I = t − ln (t + 1) − ln 2t − 1 + C = t − ln (t + 1) 2 ( 2t − 1) + C . cos ax ) (tj. ∫ . Zadaci za samostalan rad Riješiti integrale: dx . 176. rješavamo uvodeći smjenu: 2dt 2 ax ax . pa je: sin ax = 2t . cos ax)dx . ukoliko je racionalna funkcija R parna kao funkcija svojih argumenata sin ax i cos ax . Integral oblika Integral oblika ∫ R(sin ax. stavljajući t = 1. cos ax)dx . − cos ax) ≡ R (sin ax. Integracija nekih trigonometrijskih funkcija 1. 1 − 2x 1. cos ax)dx može rješavati uvođenjem smjene: 66 . cos ax = 1 − t . 1 − 2x − x 2 dx 179.9. ∫ . x − 1+ x − x2 dx 181. Ako vrijedi identitet R ( − sin ax.1. ∫ x+ dx ∫ 1 − 2x 1 1 + 2x dx . 177. 183. (x − 2) − x 2 + 4 x − 3 dx . x +1 . 182. tada se integral oblika ∫ R(sin ax.9. pri čemu je podintegralna funkcija R racionalna ∫ R(sin ax.8.1. 178. 3 3 3 Konačno rješenje dobijamo kada vratimo staru promjenljivu. cos ax = 2 .

Ovaj integral rješavamo smjenom t = tg između dvije uspravne crte. Postupak uvođenja smjene opisan je 2 Rješenje. Imamo: t 2 − 2t − 1 A B C = + + . Vraćajući se u polazni integral. Imamo: x tg = t 2 ⎛ 2t 1 − t 2 ⎞ 2dt 2dt + 2 ⎟ dx = ⎜ 2 2 2 sin x + cos x 1 + t 2 = ⎝ 1 + t 1 + t ⎠ 1 + t = − t − 2t − 1 dt. sin ax = x= t 1 + tg t 2 . cos ax = 1 1 + tg 2t . Izračunati integral ∫ sin x + cos x dx . kojeg smo označili sa I dobijamo: x⎛ x⎞ 1 x 1 dt 1 dt 1 dt 1 I= ∫ + ∫ + ∫ = ln tg ⎜1 + tg ⎟ − ln 1 − tg + C = 2 t 2 1− t 2 1+ t 2 2⎝ 2⎠ 2 2 x⎛ x⎞ tg ⎜1 + tg ⎟ x 1 1 1 2⎝ 2⎠ ⎛x π⎞ = ln + C = ln tg + ln tg ⎜ + ⎟ + C. dx = a a(1 + t 2 ) Riješeni primjeri 1. 1 dt . B = −1. dx = ∫ 2sin x cos x ∫ ∫ 2t (1 − t 2 ) 2t 2t 1 − t 2 sin x = ⋅ 2 2 2 1+ t 1+ t2 1+ t 1− t2 cos x = 2 1+ t Poslije uvođenja smjene dobili smo integral racionalne funkcije koju rastavljamo na zbir elementarnih razlomaka i dobijemo nama poznate integrale. t (1 − t )(1 + t ) t 1 − t 1 + t Nakon množenja sa t (1 − t 2 ) i izjednačavanja koeficijenata dobijamo sistem jednačina −A+ B − C =1 B + C = −2. sin 2 x x . C = −1 .tgax = t . A = −1 odakle je A = −1. arctgt . x 2 2 2 2 ⎝2 4⎠ 1 − tg 2 67 .

pri čemu smo prvi riješili smjenom u = t 2 + 1 . Cio 2 postupak uvođenja smjene obrazložen je između dvije uspravne crte. 3 2 6 ⎝ 2 ⎠ 2 Napomenimo na kraju da smo integral t −1 t 1 1 2 ∫ t 2 + 1 dt razdvojili na dva integrala: ∫ t 2 + 1dt − ∫ t 2 + 1dt = 2 ln(t + 1) − arctgx . dok je drugi integral tablični. B = − . Cio postupak uvođenja smjene opisan je između dvije uspravne crte. C = . pa ćemo uvesti smjenu t = tgx . sin 3 x Rješenje. Imamo: 3x =t 2 dt 2 dt 2 2 sin 3x = ∫ = I1. Izračunati integral ∫ sin 3x − cos 3x + 1dx . (u oznakama iz uvodnog dijela a = 3 ). 3. Podintegralna funkcija u ovom integralu je racionalna funkcija promjenljivih sin 3x 3x i cos 3x . cos 3x = 1+ t2 1+ t 2 Podintegralnu funkciju u integralu I1 rastavimo na parcijalne razlomke: 1 A Bt + C = + . Izračunati integral sin 2 x ∫ 4 + cos2 xdx . Podintegralna funkcija u datom integralu je očigledno parna funkcija promjenljivih sin x i cos x (jer se obje promjenljive javljaju na paran stepen).2. pa ćemo uvesti smjenu t = tg . Vraćajući se u polazni integral I imamo: 2 2 2 2 ⎛ 1 dt 1 t − 1 ⎞ 1 1 1 I= ⎜ ∫ dt ⎟ = ln t + 1 − ln(t 2 + 1) + arctgt + C = − ∫ 2 3 ⎝ 2 t +1 2 t +1 ⎠ 3 6 3 tg 1 3x 1 ⎛ 3x ⎞ x = ln tg + 1 − ln ⎜ tg 2 + 1⎟ + + C. Imamo: 68 . Rješenje. 2 ( t + 1) (t + 1) t + 1 t 2 + 1 Nakon množenja i izjednačavanja koeficijenata dobijamo sistem jednačina A+ B = 0 B+C = 0 A+C =1 1 1 1 čije rješenje je A = . dx = 2 2 ∫ sin 3x − cos 3x + 1dx = 3 ( t + 1) (t + 1) 3 3 1+ t 2t 1− t2 sin 3 x = .

D = 5 . B = −1 . sin 4 x (koji su parnog stepena) i izraz sin x cos3 x koji je stepena 4. jer se u funkciji javljaju izrazi sin 2 x . dx = sin 2 x ∫ 4 + cos2 xdx = sin x = cos x = dt 1+ t2 t 1+ t2 1 t dt ⋅ 2 2 t2 dt . Nakon transformacije. uvedemo smjenu t = tgx . jer se stepen proizvoda dvije promjenljive računa sabiranjem stepena faktora u proizvodu. = ∫ 1+ t 1+ t = ∫ 1 (1 + t 2 )( 5 + 4t 2 ) 4+ 1+ t2 (1) 1+ t2 Integral na desnoj strani (1) je nama poznati integral racionalne funkcije. Međutim. C = 0 . −arctg (tgx) + 2 2 ⎝ 5 ⎠ ⎝ 5 ⎠ U pojedinim zadacima je potrebno prije uvođenja smjene na pogodan način transformisati podintegralnu funkciju.tgx = t . Imamo: sin 2 x dx dx tg 2 x 4 2 sin 2 xdx cos x =∫ = ∫ 4 cos x . Podintegralnu t2 At + B Ct + D funkciju rastavimo na zbir parcijalnih razlomaka: = . Rješenje. tako što ćemo i brojnik i nazivnik podijeliti sa cos 4 x (jer je 4 najveći dx stepen koji se javlja). I =∫ 4 4 3 3 sin x sin x cos x sin x − sin x cos x tg x − tgx − 4 4 cos x cos x 4. pa integral (1) postaje : dt t2 dt 5 dt ∫ (1+ t 2 ) ( 5 + 4t 2 ) dt = − ∫ 1 + t 2 + 5∫ 5 + 4t 2 = −arctgt + 4 ∫ 5 2 = +t 4 5 5 ⎛ 2 ⎞ ⎛ 2 ⎞ arctg ⎜ tgx ⎟ + C = − x + arctg ⎜ tgx ⎟ + C. + 2 2 (1 + t )( 5 + 4t ) 1 + t 2 5 + 4t 2 Kada se oslobodimo razlomka i izjednačimo odgovarajuće koeficijente jednakih polinoma dobijemo sistem jednačina čije rješenje je : A = 0 . sin 2 xdx ∫ sin 4 x − sin x cos3 x . Izračunati integral 69 . dt = i opet cos 2 x dobijemo integral racionalne funkcije. Uradimo dva takva primjera. da bismo mogli uvesti smjenu t = tgx potrebno je transformisati podintegralnu funkciju. U datom integralu podintegralna funkcija je parna po promjenljivim sin x i cos x .

Izračunati integral ∫ ( sin x + cos x ) dx 2 . Ovakav oblik integrala rješavamo koristeći formulu: 70 . Izračunati integral ∫ tg 3 5 xdx . Sada imamo 3 3 3 ⎡ ⎤ ⎢ ⎥ 1 dt 1 t −1 1 1 3 dt ⎥= I= ∫ dt = ⎢ln t − 1 − ln(t 2 + t + 1) + ∫ − ∫ 2 2 2 ⎛ 1 ⎞2 3 ⎥ 3 t −1 3 t + t +1 3⎢ ⎢ ⎜t + ⎟ + ⎥ ⎝ 2⎠ 4⎦ ⎣ tgx − 1 1 2tgx + 1 = ln + C. Podintegralna funkcija u ovom integralu je također parna funkcija od sin x i cos x . 2 1+ t 1 + tgx (1 + t ) 6. + 3arctg 3 3 tg 2 x + tgx + 1 U ovom zadatku nismo detaljno objašnjavali izračunavanje integrala racionalne funkcije. 5. Najveći stepen sin x ili cos x koji se javlja u integralu je 2 . t ( t − 1) ( t − 1) (t 2 + t + 1) Dobili smo integral racionalne funkcije. poslije koje dobijamo: t 2 dt tdt I =∫ 3 =∫ . B = − . Imamo dx dx dx 2 2 2 dx cos x cos x =∫ =∫ = ∫ cos x 2 . nakon koje dobijamo Sada uvodimo smjenu t = tgx . 2 2 jer je ( sin x + cos x ) = ( − sin x − cos x ) . I =∫ 2 2 2 ( sin x + cos x ) ( sin x + cos x ) (1 + tgx ) ⎛ sin x + cos x ⎞ ⎜ ⎟ 2 cos x cos x ⎝ ⎠ dx . Rješenje. dt = cos 2 x dt 1 1 I =∫ =− +C = − +C . Rješenje. koju rastavljamo na parcijalne razlomke: t A Bt + C = + 2 . C = . 2 ( t − 1) (t + t + 1) t − 1 t + t + 1 Nakon množenja sa (t 3 − 1) i izjednačavanja koeficijenata. pa ćemo brojnik i nazivnik integrala podijeliti sa cos 2 x .Sada možemo uvesti smjenu. dobit ćemo sistem jednačina čije 1 1 1 rješenje je A = .

Imamo: U integralu I1 ćemo uvesti smjenu t = tg 5 x . Ovakav oblik integrala rješavamo koristeći formulu: 1 ctg 2 ax = −1 . pa 5 imamo: sin 5 x 1 dt 1 1 I2 = ∫ dx = − ∫ = − ln t + C2 = − ln cos 5 x + C2 . cos 5 x 5 t 5 5 Konačno rješenje našeg zadatka možemo pisati u obliku 1 2 1 3 ∫ tg 5 xdx = 10 tg 5 x + 5 ln cos 5 x + C . nakon koje dobijamo: 71 2 . jer je − sin 5xdx = dt . Izračunati integral ∫ ctg 4 xdx . Imamo: 1 ctg 2 x 1 = . ovaj put t = cos 5 x . 4 ctg xdx = dx = 1 sin 4 x sin 2 x 1 − ctg 2 x 2 ctg x − 1 Sada je moguće u integralu uvesti smjenu t = ctgx .1 −1 . Rješenje. cos 2 ax U ovom integralu ćemo podintegralnu funkciju transformisati na sljedeći način: ⎛ 1 ⎞ tg 3 5 x = tg 5 x ⋅ tg 2 5 x = tg 5 x ⎜ − 1⎟ . cos 2 x = 2 sin 2 x = tg x − 1 1 − ctg 2 x ctg 2 x − 1 Sada je: ⎛ ctg 2 x ⎞ ⎜ 2 ⎟ 4 cos 4 x ⎝ 1 − ctg x ⎠ dx = ctg x d (−ctgx) . 7. cos 2 5 x 5dx . 2 ⎝ cos 5 x ⎠ Odatle imamo: 1 I = ∫ tg 3 5 xdx = ∫ tg 5 x ⋅ dx − ∫ tg5 xdx = I1 − I 2 . . sin 2 ax Podintegralnu funkciju u ovom zadatku ćemo transformisati koristeći formule za parne stepene funkcija sin i cos koje slijede iz navedenih formula. jer je dt = cos 2 5 x t = tg 5 x 1 1 1 dx = ∫ tdt = t 2 + C1 = tg 2 5 x + C1. I1 = dt = 5 10 10 5 cos 2 5 x tg 2 ax = 1 Integral I 2 ćemo također riješiti smjenom.

pa je = t2 +1+ 2 2 t −1 t −1 dt t3 1 t −1 2 I = ∫ (t + 1)dt + ∫ 2 = + t + ln +C . Nakon dijeljenja polinoma u brojniku s polinomom u nazivniku imamo: t4 1 . Analogno bi postupili u slučaju n = 2k + 1 . s tim što je tada cos n xdx = cos 2 k x ⋅ cos xdx = cos 2 k x ⋅ (d (sin x)) = (1 − sin 2 x)k ⋅ d (sin x) . 72 . gdje su m i n cijeli brojevi Pri rješavanju ovog integrala može nastupiti više različitih slučajeva. k ( ) Posljednji integral je lako izračunati jer se razvojem binoma (1 − t 2 ) k svodi na sumu tabličnih integrala. t 2 −1 Dobijeni integral je integral racionalne funkcije. Integral oblika ∫ sin m x cos n xdx Integral oblika ∫ sin m x cos n xdx . tada izraz sin m xdx pišemo u obliku sin m xdx = sin 2 k x ⋅ sin xdx = sin 2 k x ⋅ (−d (cos x)) . te primijenimo identitet sin 2 k x = (1 − cos 2 x) k i u integralu uvedemo smjenu t = cos x . sin 2 ax = . od kojih ćemo mi posmatrati sljedeća dva: a) Ako je m = 2k + 1 neparan pozitivan broj.t 4 dt . Dakle. cos 2 ax = 2 2 2 pomoću kojih snižavamo stepene m i n . za neki nenegativan cio broj k . t −1 3 2 t +1 Vraćajući staru promjenljivu dobijamo: ctg 3 x 1 ctgx − 1 I= + ctgx + ln +C . sin ax cos ax = sin 2ax. b) Ukoliko su m i n parni pozitivni brojevi onda se podintegralna funkcija u integralu m n ∫ sin x cos xdx transformiše pomoću trigonometrijskih identiteta: 1 1 − cos 2ax 1 + cos 2ax . 3 2 ctgx + 1 I = ∫ ctg 4 xdx = ∫ 1. imamo: ∫ sin m x cos n xdx = − ∫ 1 − cos 2 x cos n xd (cos x) = − ∫ (1 − t 2 ) k ⋅ t n dt .9. što nam omogućava uvođenje smjene t = sin x .2.

nakon vraćanja na staru promjenljivu: 1 4 2 4 1 I = − ∫ (1 − 4t 2 + 6t 4 − 4t 6 + t 8 ) t 4 dt = − cos5 x + cos 7 x − cos9 x + cos11 x − cos13 x + C. pa postupamo kao u slučaju a) (drugi dio). dt = cos xdx 7 5 3. U datom integralu su funkcije sin x i cos x date na paran stepen. Rješenje. 8 8 8 8 73 . U ovom integralu je funkcija sin x data na neparan stepen. Uvrštavanjem u integral imamo. Kao prvo. Izračunati integral ∫ sin 9 x cos 4 xdx . Imamo: I = ∫ sin 4 x cos3 xdx = ∫ (sin 2 x cos 2 x ) ⋅ cos xdx = ∫ sin 4 x cos 2 xd (sin x ) = = ∫ sin 4 x(1 − sin 2 x) cos xdx = 1 1 t = sin x = ∫ t 4 (1 − t 2 )dt = sin 5 x − sin 7 x + C. Uvrštavajući to u integral cos 2 x = 2 4 dobijamo: 1 1 + cos 2 x I = ∫ (sin 2 x cos 2 x ) cos 2 xdx = ∫ sin 2 2 x ⋅ dx = 4 2 1 1 1 1 = ∫ sin 2 2 xdx + ∫ sin 2 2 x cos 2 xdx = I1 + I 2 . odakle imamo sin 2 x cos 2 x = sin 2 x . Izračunati integral ∫ sin 4 x cos 3 xdx .Riješeni primjeri 1. 5 7 3 11 13 2. Sada razvijemo binom (1 − t 2 ) 4 i dobijemo (1 − t 2 ) 4 = 1 − 4t 2 + 6t 4 − 4t 6 + t 8 . Rješenje. U datom integralu je funkcija cos x data na neparan stepen. Imamo: I = ∫ sin 9 x cos 4 xdx = ∫ (sin 8 x cos 4 x) sin xdx = − ∫ sin 8 x cos 4 xd (cos x) = 4 4 = − ∫ (1 − cos 2 x ) cos 4 xd (cos x) = t = cos x = − ∫ (1 − t 2 ) t 4 dt. transformisat ćemo podintegralnu funkciju na sljedeći način: 1 2 sin 2 x cos 4 x = ( sin x cos x ) ⋅ cos 2 x . pa postupamo kao u slučaju a). Izračunati integral ∫ sin 2 x cos 4 xdx . Sada ćemo primijeniti identitete sin x cos x = sin 2 x i 2 1 + cos 2x 1 2 . pa imamo slučaj b). Postupak uvođenja smjene obrazložen je između dvije uspravne crte. Rješenje.

U integralu I1 funkcija sin 2 x je stepenovana parnim stepenom, pa ćemo koristiti 1 trigonometrijski identitet sin 2 2 x = (1 − cos 4 x) , na osnovu kojeg dobijamo 2 1 1 1 1 1 I1 = ∫ (1 − cos 4 x) dx = ∫ dx − ∫ cos 4 xdx = x − sin 4 x + C , 2 2 2 2 8 pri čemu smo drugi integral izračunali pomoću smjene t = 4 x . U integralu I 2 funkcija cos 2x se nalazi na neparan stepen, pa postupamo kao u slučaju a). Imamo: 1 t3 sin 3 2 x t = sin 2 x I 2 = ∫ sin 2 2 x cos 2 xdx = = ∫ t 2 ⋅ dt = + C = +C. dt = 2 cos 2 xdx 2 6 6 Konačno rješenje je: 1⎛1 1 1 1 1 1 ⎞ 1 I = ⎜ x − sin 4 x + C ⎟ + sin 3 2 x + C = x − sin 4 x + sin 3 2 x + C. 8⎝ 2 8 8 16 64 48 ⎠ 48 1.9.3. Integrali oblika: ∫ sin mx cos nxdx,

∫ sin mx sin nxdx, ∫ cos mx cos nxdx

Integrale ovog oblika rješavamo koristeći trigonometrijske identitete: 1 sin mx cos nx = [sin(m + n) x + sin(m − n) x ] , 2 1 sin mx sin nx = [ cos(m − n) x − cos(m + n) x ] , 2 1 cos mx cos nx = [ cos(m − n) x + cos(m + n) x ] . 2
Riješeni primjeri 1. Izračunati integral

∫ sin 3x cos 5 xdx .

Rješenje. Primijenit ćemo prvi identitet i dobiti: 1 sin 3 x cos 5 x = (sin 8 x − sin 2 x) . 2 Uvrštavajući to u integral imamo 1 1 cos8 x 1 ∫ sin 3x cos 5 xdx = 2 (∫ sin 8 xdx − ∫ sin 2 xdx) = − 2 8 + 4 cos 2 x + C = 1 1 = − cos8 x + cos 2 x + C. 16 4 Posljednja dva integrala smo izračunali pomoću smjena t = 8 x , odnosno t = 2 x .
74

2. Izračunati integral

∫ cos x cos 2 x cos 3xdx .

Rješenje. U datom integralu ćemo prvo transformisati podintegralnu funkciju. Kako je podintegralna funkcija proizvod tri trigonometrijske funkcije, morat ćemo transformacije vršiti dva puta. Imamo: 1 1 1 cos x cos 2 x cos 3 x = ( cos x + cos 3x ) cos 3 x = cos x cos 3x + cos 2 3x = 2 2 2 1 1 1 + cos 6 x . = ( cos 2 x + cos 4 x ) + 4 2 2 Sada imamo 1 1 1 ∫ cos x cos 2 x cos 3xdx = 4 ∫ cos 2 xdx + 4 ∫ cos 4 xdx + 4 ∫ (1 + cos 6 x)dx = 1 1 1 1 = sin 2 x + sin 4 x + x + sin 6 x + C. 8 16 4 24 1.9.4. Zadaci za samostalan rad Riješiti integrale: sin x 184. ∫ dx . sin x + cos x dx 187. ∫ . 5 − 4 sin x + 3 cos x sin x 190. ∫ dx (1 − cos x )3 sin x + 2 cos x − 3 193. ∫ dx . sin x − 2 cos x + 3 dx 196. ∫ 4 . sin x + cos 4 x cos x 199. ∫ 2 dx . sin x − 6 sin x + 5 dx 202. ∫ . 1 + a cos x cos x 205. ∫ dx . 1 + cos x 208. ∫ cos 5 2 x sin 2 xdx .
cos x dx . x − cos 3 x dx ∫ 7 cos x − 4 sin x + 8 . dx ∫ 3 sin 2 x + 5 cos 2 x . cos x ∫ 1 + cos x dx . sin 2 x ∫ 1 + sin 2 x dx .

185. 188. 191. 194. 197. 200. 203.

∫ 2 sin x − cos x + 3 . ∫ 2 sin x + cos x + 3 .
cos 2 x dx . x + sin 4 x sin x − cos x ∫ sin x + 2 cos x dx . sin 2 x − cos 2 x ∫ sin 4 x + cos 4 xdx . 1 + tgx ∫ sin 2 x dx . sin x cos x ∫ 1 + sin 4 x dx . dx

dx

186. 189. 192. 195. 198. 201.

∫ sin

3

∫ cos

4

sin 2 x dx 204. ∫ . cos x + cos α

(sin x − cos x )2 dx .

206. ∫ sin 2 x cos 4 xdx . 209. ∫ sin 2 x cos 2 3 xdx .
75

207. ∫ sin 5 x cos 5 xdx . 210. ∫ sin 2 x cos 3 xdx .

x x cos 5 dx . 2 2 x x⎞ ⎛ 214. ∫ ⎜ tg 3 + tg 4 ⎟dx . 2 4⎠ ⎝

211. ∫ sin 3

212. ∫ sin 2 x cos 2 xdx . 215. ∫ tg 5 xdx . 218. ∫ cos x cos 3 x cos 5 xdx .
x x 221. ∫ cos cos dx . 2 3

213. ∫ ctg 3 xdx . 216. ∫ ctg 6 xdx .
x x 219. ∫ sin x sin sin dx . 2 3 x 2x 222. ∫ sin cos dx . 3 3 sin x + cos x dx . 225. ∫ sin 2 x

217. ∫ sin 5 x cos 3 xdx . 220. ∫ sin 3 x cos 5 xdx . 223. ∫ cos x cos 2 3 xdx .

224. ∫ sin 2 2 x cos 3 xdx .

2

76

. U ovom slučaju kažemo da je funkcija f integrabilna na odsječku [a. Zbog linearnosti funkcije 77 . n Ova suma zove se integralna suma. ona je na tom segmentu i integrabilna. b] . Granična vrijednost integrabilnih suma u tom slučaju ne zavisi od podjele segmenta [1. n) i posmatrajmo sumu ∑ f (ξ k =1 n k ) Δx k .4] pa je i integrabilna na segmentu [1. 1 4 Rješenje. gdje je Δxk = xk − xk −1 . Zbog toga ćemo uraditi samo jedan primjer izračunavanja određenog integrala putem definicije. b] tačkama x0 . n →∞ k =1 n Brojevi a i b su granice integrala. kako bismo tu definiciju nešto bolje ilustrovali. Definicija određenog integrala Neka je ograničena funkcija f definisana u zatvorenom intervalu [a. (1) Uzmimo proizvoljno ξ k ∈ ( x k −1 . a zovemo donjom granicom. b] . < x n = b.4] . Određeni integral 2. ukoliko je funkcija f neprekidna na segmentu [a.. b] . Može se pokazati da.x n tako da je a = x0 < x1 < . 1. jer postoje mnogo jednostavnije metode za izračunavanje određenog integrala pomoću neodređenog.. a b gornjom granicom. pa ćemo zbog toga podjelu segmenta [1...2. Mi se nećemo mnogo baviti izračunavanjem određenog integrala na osnovu njegove definicije. Podijelimo interval [a... Izračunati po definiciji određeni integral ∫ xdx . Ako postoji lim ∑ f (ξ k )Δx k i ako je konačan.. x k ).1.2. za ma kakvu podjelu intervala [a. b] na n →∞ k =1 podintervale oblika (1). Funkcija f ( x) = x je neprekidna na segmentu [1. k ≥ 1 .4] i izbora tačaka ξ k .4] i izbor tačaka ξ k izvršiti tako da nam je što lakše naći graničnu vrijednost integralnih suma. x1 . (k = 1. zvat ćemo ga određenim integralom u Riemannovom smislu funkcije f u granicama a do b i pisati: ∫ a b f ( x) dx = lim ∑ f (ξ k )Δxk .

f ( − x ) = − f ( x ) . tada je ∫ f ( x)dx = ∫ f ( x)dx + ∫ f ( x)dx a a c b c b 4° Ako je funkcija f parna. 0 a a 5° Ako je funkcija f neparna. određeni integral je jednak nuli. onda je −a ∫ f ( x)dx = 2∫ f ( x)dx .2. Osobine određenog integrala. a a 2° U određenom integralu možemo zamijeniti granice. tj. pri proizvoljnoj podjeli (1) segmenta [1. tj. Tada imamo: 2 2 2 2 2 n n n xk − xk −1 xn − x0 ⎛ xk + xk −1 ⎞ . vrijedi f ( − x ) = f ( x) . vrijedi −a ∫ f ( x)dx = 0 a ∫ f ( x)dx = F ( x) + C . tj. S= ∑ f (ξ k )Δxk = ∑ ⎜ = ⎟ ( xk − xk −1 ) =∑ 2 2 2 ⎠ k =1 k =1 ⎝ k =1 Pošto je xn = 4 i x0 = 1 prema definiciji određenog integrala imamo: ∫ xdx = lim 1 4 n→ ∞ x n − x0 15 1 = =7 . onda je 6° Ako je funkcija f neprekidna na segmentu [a. 78 . ali uz izlučivanje minusa ispred integrala. b] . zgodno je.4] uzeti za ξ k sredine intervala podjele. staviti ξ k = x k + x k −1 . neka funkcija F . a b b a 3° Ukoliko odaberemo tačku c takvu da je a < c < b . ∫ f ( x)dx = 0 . ∫ f ( x)dx = −∫ f ( x)dx . onda na tom odsječku postoji neodređeni integral funkcije f . tj. 2 2 2 2 2 2.f ( x) = x . Newton-Leibnizova formula 1° Ukoliko se donja i gornja granica integracije podudaraju.

Funkcija sin je neparna funkcija. Rješenje. 0 Rješenje.Veza između određenog i neodređenog integrala funkcije f na [a. na osnovu osobine 5 π /2 − /2 ∫ π sin 3 xdx = 0 . Izračunati integral b a ∫ f ( x ) dx = F ( x ) a = F (b) − F ( a ) . b ∫ (1 − x ) dx . Izračunati integral ∫3+ x 0 1 dx 2 . b] data je NewtonLeibnizovom formulom: Riješeni primjeri 1. jer je tg = . 79 . Izračunati integral − /2 ∫ π sin 3 xdx . ∫( 3 ⎠1 ⎝ 3 ⎠ ⎝ 3⎠ 3 ⎝ 1 3 2 2. tako da imamo: π /4 π π 2 tgxdx = − ln cos x 04 = −(ln(cos ) − ln(cos 0)) = − ln = ln 2 . pa je sin 3 (− x) = (sin(− x))3 = (− sin x)3 = − sin 3 x . 2 1 3 3 Rješenje. Ovaj integral ćemo izračunati primjenom Newton-Leibnizove formule. Izračunati integral ∫ tgxdx . Rješenje. Primjenom Newton-Leibnizove formule dobijamo: dx 1 x 1 1 1 1 π ∫ 3 + x 2 = 3 arctg 3 0 = 3 arctg 3 − 3 arctg 0 = 3 6 . ∫ 4 2 0 π /2 4. Zbog toga je. Napomenimo da je arctg 6 3 6 3 1 1 π /4 3. 0 1 π π 1 = . Neodređeni integral podintegralne funkcije smo ranije odredili. Imamo: ⎛ ⎛ 33 ⎞ ⎛ 1 ⎞ x3 ⎞ 2 1 − x ) dx = ⎜ x − ⎟ = ⎜ 3 − ⎟ − ⎜ 1 − ⎟ = −6 . što znači da je podintegralna funkcija neparna.

t2 −1 . Izračunati integral 1 − 2 4 ∫x 2 x + 1dx . odakle je t = 3 . t ≥ 0 . 3 4 231. te da je funkcija f (ϕ (t )) neprekidna u intervalu [α . Pretpostavimo još i da je izvod ϕ ' funkcije ϕ neprekidna funkcija u intervalu [α . ∫ a b β Kažemo da smo nezavisno promjenljivu x zamijenili nezavisno promjenljivom t . Riješeni primjeri 1. Za x = 4 je t 2 = 2 ⋅ 4 + 1 = 9 . β ] . U ovom integralu ćemo uvesti smjenu t 2 = 2 x + 1 . pa imamo: 80 . Za x = − je t 2 = 0 . β ] . 228.3. Može se primijetiti da je smjena promjenljive u određenom integralu analogna smjeni promjenljive u neodređenom integralu. β ] . Metode integracije u određenom integralu 2.2. ∫ 1+ x 0 229. 2.1. nego je potrebno promijeniti i granice integracije. 226. Također je x = 2 1 Potrebno je još promijeniti granice integracije. s tim što kod određenog integrala nije dovoljno funkciju f ( x ) i dx izraziti preko nove promjenljive t .2. Tada je 2tdt = 2dx . Tada vrijedi : ∫ f ( x)dx = α f (ϕ (t ))ϕ '(t )dt . −2 ∫e 2 x dx . dx ∫ x 2 − 3x + 2 .3. Zadaci za samostalan rad Izračunati integrale: 1 dx . Metoda smjene Neka je funkcija f neprekidna u intervalu [a. −2 ∫ sin x . odnosno dx = tdt . pa je nova donja 2 granica jednaka 0 . Rješenje. ∫ 0 2 2 dx 1− x2 . 227. ) 230. 2 dx ∫( 8 0 2 x + 3 x dx . b] i x = ϕ (t ) također neprekidna funkcija od t u intervalu [α . gdje je a = ϕ (α ) i b = ϕ ( β ) .1.

x Rješenje. Izračunati integral 3 ∫ 0 1 ex e x + e− x dx . 2⎝ 5 3 ⎠0 2⎝ 5 3 ⎠ 5 2. Za x = 29 je t 3 = 27 . = ln(t 2 + 1) = ln(e + 1) − ln 2 = ln 2 1 2 +1 3.t 2 = 2x + 1 t2 −1 2 1 4 2 ∫1 x 2 x + 1dx = x = − 1 ⇒ t = 0 = ∫ 2 ⋅ t dt = 2 ∫ ( t − t ) dt = 0 0 − 2 2 x=4⇒t =3 4 dx = tdt 3 3 1 ⎛ t5 t3 ⎞ 1 ⎛ 35 33 ⎞ 4 = ⎜ − ⎟ = ⎜ − ⎟ = 19 . U ovom integralu ćemo uvesti smjenu t = e x = e 2 . odakle je ( x − 2) 2 = t 2 . odakle je 2 x e dx = 2dt . Izračunati integral ∫ 3 ( x − 2) 3 2 2 3+ ( x − 2) dx . odakle je t = 1 . Sada je potrebno promijeniti granice integracije. Za x = 3 imamo t 3 = 1 . 3 Rješenje. Sada imamo: x − 2 = t3 2 29 3 2 3 3 ( x − 2) t ⋅ 3t 2 t4 dx = 3t 2 dt =∫ I=∫ dx = dt =3∫ dt = 3I1 . Tada je dt = x −x − x 2 1 2 e dx . t = 1 1 3+t 3 3 + 3 ( x − 2) 1 3+t x = 29. Sada je: ∫ 0 1 ex e x + e− x dx = ∫ 1 e 2dt = t + t −1 29 3 ∫t 1 e e 2tdt e +1 . U ovom integralu ćemo uvesti smjenu x − 2 = t 3 . pa je t = 3 . te dx = 3t 2 dt . Također je e = e = t −1 . t = 3 U integralu I1 ćemo podijeliti brojnik sa nazivnikom i dobiti 81 . Ostalo je još da promijenimo granice integracije. dok za x = 1 1 imamo t = e 2 = e . 2 2 2 x = 3. Za x = 0 je t = e 0 = 1 .

dx xdx tdt . pa imamo: 1 + x5 = t. 2 ⎟ 15 5 90 10 45 ⎝ 5t 10t ⎠ 1 2 2 5.10. pa je = 0. Dati integral ćemo napisati u obliku: 2 2 ∫ dx x 2 2 5 8 3 (x 2 − 2) = ∫ x −1 ( x 2 − 2 ) 2 dx . jer 1 je tada x 5 = t − 1 . t ≥ 0 . Za x = 5 2 je t = 2 + 1 = 3 . 2 2 3+t 3 31 ⎝3 ⎠1 1 1 3 3 2 5 3 3 4. Imamo: x 2 − 2 = t 2 . b). Rješenje. 5 Sada ćemo promijeniti granice integracije. Zbog toga ćemo uvesti smjenu kao u 1. te = 2 = 2 x x t +2 82 . dt = 5 x 4 dx . t = 1 x = 5 2. Sada je 2 3+t 3 + t2 ⎛ t3 ⎞ dt 27 t 3 3 I = 3∫ ( t − 3) dt + 27 ∫ a rctg = 3 ⎜ − 3t ⎟ + = 8+ π. Za x = 0 je t = 05 + 1 = 1 . t = 3 3 (1 + x ) 5 3 1 t −1 1 dt 1 dt = ∫ 3 dt = ∫ 2 − ∫ 3 = 51t 51t 51 t 3 3 3 1 ⎞ 1 1 1 1 2 ⎛ 1 = ⎜− + =− + + − = . n = 2 i p = − . Kako je x 9 dx = x 5 ⋅ x 4 dx . 8 3 m +1 5 Ovo je integral binomnog diferencijala u kome je m = −1 . pa je x 9 dx = (t − 1) ⋅ dt . Izračunati integral ∫ 0 2 x9 dx (1 + x5 ) 3 . x5 = t − 1 5 ∫ 0 2 x dx 9 5 x 4 dx = dt = x = 0.t4 9 = t2 − 3 + . odakle je t = x 2 − 2 . 2 n što je cio broj. to u datom integralu možemo uvesti smjenu t = x 5 + 1 . Izračunati integral ∫ dx x 8 3 (x 2 − 2) −5 5 Rješenje.

a za x = je t = tg = 1 . dok je za x = 2 2 odgovarajuće 3 3 ∫ dx x 8 3 (x 2 − 2) 5 tdt =∫ 5 2 = 2 t (t + 2) 3 6 ∫ t (t 4 2 3 6 dt . Za x = t = 6 . ( x < π ). 0 0 0 2 +3 2 1+ t 83 . 2 cos x + 3 Rješenje.1. B = − . cos x = .Sada ćemo promijeniti granice. D = . F = . Izračunati integral ∫ 0 dx . dx = .9. 2 + 2) Ovo je integral racionalne funkcije koju ćemo rastaviti na zbir elementarnih (parcijalnih) razlomaka: 1 A B C D Et + F . 2 1+ t2 1+ t2 π π na osnovu koje imamo: za x = 0 je t = 0 . Sada je: 2 4 π 2dt 1 1 1 2 2 dx dt t 2 1 1+ t2 ∫ 2 cos x + 3 = ∫ 1 − t 2 = 2∫ t 2 + 5 = 5 arctg 5 0 = 5 arctg 5 . Sada imamo: 4 2 4 2 2 ∫ dx x 8 3 (x 2 − 2) 5 ⎞ 1 1 1 t ⎞ ⎛1 ⎛ −1 1 arctg = ∫⎜ 2+ 4+ 2 ⎟ dt = ⎜ − 3 + ⎟ 4t 2t 4(t + 2) ⎠ 2⎠ ⎝ 4t 6t 4 2 2⎝ 6 3 6 = 2 3 6 1 + π. = + 2+ 3+ 4+ 2 4 2 t t t +2 t (t + 2) t t Nakon množenja sa t 4 (t 2 + 2) i izjednačavanja koeficijenata u jednakim polinomima na lijevoj i desnoj strani jednakosti dobijemo sistem jednačina: A+ E = 0 B+F =0 2A + C = 0 2B + D = 0 2C = 0 2D = 1 1 1 1 čije je rješenje: A = C = E = 0 . Prema izloženom u paragrafu 1. 27 24 2 π /2 6. uvodimo smjenu x 2dt 1− t2 tg = t . Imamo: 2 2 8 2 je t = .

jer je sin = .2. Primjenom ove formule i Newton-Leibnizove formule dolazimo do sljedećeg zaključka: ako funkcije u(x) i v(x) imaju neprekidne izvode u intervalu [a. u što se lako možemo uvjeriti smjenom t = 1 − x . koja sigurno vrijedi u slučaju da su funkcije u i v neprekidno diferencijabilne. dx . == π 12 + 3 −1. jer je u tom slučaju ctg 2 x Rješenje. U ovom integralu ćemo uzeti u = arcsin x i dv = dx . kao i kod neodređenog zasniva se na formuli d (uv) = udv + vdu .3. Sada imamo: cos 2 x 84 . te da vrijedi 2 6 6 2 2 2 ∫ x 1− x 2 dx = 1 − x 2 . U datom integralu imamo v=∫ dx = tgx . b] tada je: ∫ udv = uv a − ∫ vdu . 0 1 2 Rješenje. Izračunati integral ∫ arcsin xdx . Izračunati integral ∫ cos 0 x 2 x dx . 2 Napomenimo da je arcsin 1 π π 1 = . tdt = − xdx . v = x. b a a b b Način odabira funkcija u i v je isti kao u slučaju neodređenog integrala. π 4 2. Metoda parcijalne integracije Metoda parcijalne integracije kod određenog integrala. pa je du = Sada imamo: u = arcsin x 1 dx 2 1 du = x 1 π 2 arcsin xdx = dx = ⋅ + 1 − x 2 1 + x 2 = x arcsin x 0 − ∫ ∫ 2 2 6 1− x 0 0 dv = dx v=x 1 2 1 2 0 dx 1− x 2 . što je zgodno uzeti za dv .2. Riješeni primjeri 1.

odakle imamo dx = 2 2 x 1+ x ( ) v = x . Izračunati integral ∫ arctg xdx . 0 Rješenje. Izračunati integral ∫ x sin x cos xdx . Sada je: 85 . koristeći identitet 2sin x cos x = sin 2 x . dv = dx . Da bismo izračunali dati integral. na osnovu kojeg imamo π π 12 x sin 2 xdx . Kao prvo. 4 2 π 2 3. 2 jer je cos π 4 = 2 π i tg = 1 .π 4 x ∫ cos2 xdx = dv = 0 u=x du = dx dx = xtgx − ∫ tgxdx = + ln cos x 4 0 cos 2 x v = tgx π 4 0 π 4 π π 4 0 = π 4 + ln 2 . 8 8 8 0 1 2 π π 4. prvo ćemo primijeniti metodu parcijalne 1 1 dx i ⋅ integracije. Imamo: u=x π π π du = dx 2 2 1 1 12 x sin 2 xdx = dv = sin 2 xdx = − x cos 2 x + ∫ cos 2 xdx = 2∫ 4 40 0 0 1 v = − cos 2 x 2 I= ∫ x sin x cos xdx = 2 1 π = − cos π + sin 2 x = . 2∫ 0 0 Sada ćemo primijeniti parcijalnu integraciju. stavljajući u = x i dv = sin 2 xdx (cio postupak je dat između dvije uspravne crte). 0 Rješenje. stavljajući u = arctg x . transformisat ćemo podintegralnu funkciju.

Sada ćemo promijeniti granice integracije. pa nam preostaje dv = xdx . Izračunati integral ∫ x ln( x 0 1 2 + 1)dx . Za x = 0 je t = 0. 2 2 2 0 0 1+ x 0 2 1 1 1 Pri izračunavanju integrala I1 podijelimo brojnik i nazivnik da dobijemo x3 x = x− . za x = 1 je t = 1 . pa 2 2 1+ x imamo: x2 x3 1 I = ∫ x ln( x + 1) dx = ln( x 2 + 1) − ∫ dx = ln 2 − 0 − I1 . odakle imamo 2 1+ x 1 + x2 1 1 1 1 x 1 2 1 1 1 1 1 2 I1 = ∫ xdx − ∫ dx = x − ln(1 + x ) = − 0 − (ln 2 − ln1) = − ln 2. 2 1+ x 2 0 2 2 2 2 2 0 0 0 Sada je 1 1 1 1 I = ln 2 − ( − ln 2) = ln 2 − . Odavde je du = ⋅ 2 xdx i v = x 2 . 4 2 Uvrštavanjem I1 u I dobijamo konačno rješenje zadatka u obliku: π 1 π π π π I = − (2 − ) = − 1 + = − 1.u = arctg x dx 1 1 1 du = xdx 1 π 1 = − I1 . S obzirom da se u podintegralnoj funkciji javlja funkcija ln . 4 2 2 4 4 2 I1 = ∫ 1 xdx =∫ 1 5. I = ∫ arctg xdx = = ( xarctg x ) − ∫ 2 x (1 + x) 0 2 0 x ( x + 1) 4 2 0 dv = dx v=x U integralu I1 ćemo uvesti smjenu x = t 2 . odakle je dx = 2tdt . pa je: 1 1 ⎛1 2t 2 1+ t2 −1 dt ⎞ dt = 2∫ dt = 2 ⎜ ∫ dt − ∫ ⎟= 2 2 1+ t 1+ t2 ⎠ x ( x + 1) 0 1 + t 0 0 0 ⎝0 π π 1 = 2 − 2arctgt 0 = 2 − 2 ⋅ ( − 0) = 2 − . Rješenje. stavit ćemo 1 1 u = ln (1 + x 2 ) . 2 2 2 2 86 .

239. x2 − ln 2 ∫ 0 1 − e 2 x dx . x x +1 x dx 241. 3 1 248. 242. . 251. 233. π /2 258. ∫ e cos xdx . ∫ 1+ x x 0 1+ 0 235. 243. ∫ sin x(1 + cos 2 x)dx . 260. 0 a 7 2 250. 87 . 0 247. 1 + 3e − x 245. ∫ 0 1 xe arctgx (1 + x ) 3 2 2 dx . 252. ∫ 232.3. ex − 1 e −1 x ∫ x(1 + xe π 2 0 ) dx . π π 249. 240. −x 0 e +e ln 5 1 1 ∫ 3 1+ x dx . ln 2 x ∫ 2 xe dx . ∫ x cos xdx . 261. x dx . ∫ 0 cos x sin 5 xdx . 1 2 ∫ π π 2 0 π /3 255. 2 ∫ (x + 2) 0 2 x 2e x 2 dx . 236.2. ∫ ln xdx . ∫ arcsin xdx . 238. Zadaci za samostalni rad Riješiti određene integrale smjenom promjenjivih: 1 1 xdx x dx . ∫ 0 1 e x dx e x +e − x 2 . 244. ∫ sin 4 xdx . ∫ 3 2 8 x x +1 dx . 0 ln 3 2 257. ln 4 ln 2 ∫ dx . ∫ e x sin xdx . 253. ∫ xe 0 a 1 −x dx . + 2x3 + 1 3 Određene integrale riješiti metodom parcijalne integracije: e −1 246. ∫x 0 e 1 6 x dx . ∫ x . ∫ (1 + x ) 0 2 1 x2 dx . ∫ 0 e x −1 dx .3. ∫ ln( x + 1)dx . ∫ x ln xdx . 0 1 π 256. 234. 254. sin 2 x /4 ∫ 0 x3 3 a2 + x2 dx . 3 ∫ 1 2 1 x2 −1 dx . 2x 0 2 ∫ 0 a 2 − x 2 dx . 237. 259.

nenegativna funkcija na Tada je površina krivolinijskog trapeza ograničenog sa: lukom krive y = f ( x) . ∫x 1 3 dx x + 5x + 1 2 . −a ∫ a x2 a +x 2 2 dx .) data formulom: b ∫ f ( x)dx . 262. ∫ 0 1 2 x + x 2 dx . 267. ∫ 3 0 cos x 4 π /2 268. ∫ 0 dx . pri čemu je f integrabilna. 265. ∫ 0 e x e x −1 dx . 2 cos x + 3 269. b] (vidi sliku1. Neka je data funkcija y = f ( x ) . površina omeđena lukom krive y = f ( x) . 266. Slika 1. b ] . 0 x − 3x + 2 π 1 2 264.4. Slika 2. 88 . Ta površina (slika 2. ∫ 2 . Primjena određenog integrala [ a. x -osom i pravim x = a i x = b jednaka je ∫ a b f ( x) dx . Određeni integral možemo koristiti i za izračunavanje površine između krivih y = f ( x) i y = g ( x ) koja se nalazi između pravaca x = a i y = b . a Ukoliko funkcija f nije nenegativna. pravama x = a i x = b i odsječkom [ a. ∫ 2 π cos x 4 − 4 ln 5 x 3 dx 263.) jednaka je ∫ a b f ( x) − g ( x) dx . 2.Riješiti određene integrale: π x 2003 + 1 dx . ex + 3 x sin x dx .

x = 1 i y = 0 . a na segmentu [1. Na osnovu formule date gore. 3 2 3 3 2 Slika 3. Rješenje. tražena površina je 2. ⎩−( x − 4 x + 3). 1 2 Slika 4. 2. 89 .Riješeni primjeri 1. Izračunati površinu lika ograničenog lukom krive y = x 2 + x + 1 . za x ∈ [1.1] pozitivna. Vidimo da u ovom slučaju data funkcija nije nenegativna na posmatranom intervalu. Rješenje. Tražena površina je prikazana na slici 3. imamo da je x3 x 2 x + x + 1) dx = ( + + x) = ∫( 3 2 −1 −1 2 1 1 1 1 1 1 2 = + + 1 − (− + − 1) = 2 . Izračunati površinu oblasti ograničene krivom y = x − 4 x + 3 i pravama y = 0 . ⎝ 3 ⎠0 ⎝ 3 ⎠1 Dakle. 2] Sada je P = ∫ x − 4 x + 3 dx = ∫ ( x − 4 x + 3) dx − ∫ ( x 2 − 4 x + 3) dx = 2 2 0 0 1 1 1 2 ⎛ x3 ⎞ ⎛ x3 ⎞ = ⎜ − 2 x 2 + 3x ⎟ − ⎜ − 2 x 2 + 3x ⎟ = 2. vidi sliku 5. za x ∈ [ 0.1] y =⎨ 2 . x = 0 i x = 2. Izračunati površinu ograničenu kružnicom x 2 + y 2 = 16 i parabolom y 2 = 6 x za x ∈ [0. 3. Tražena površina je simetrična pa je P = 2 P1 . Tražena površina je data na slici 4. i pravama: x = −1 .4] . to je 2 ⎧ x 2 − 4 x + 3.2] negativna. Kako je funkcija na segmentu [0. Rješenje.

krive y = 2 x + 1 i prave y = x − 1 . Nas zanimaju samo pozitivne vrijednosti nepoznate x (jer je y 2 = 6 x ≥ 0 ). Tražena površina P je sastavljena iz dva dijela (vidi sliku 6. pa imamo: 16 x⎞ 1⎞ ⎛x ⎛ P2 = ∫ 16 − x dx = ⎜ 16 − x 2 + arcsin ⎟ = ( 0 + 8arcsin1) − ⎜ 12 + 8arcsin ⎟ = 2 4⎠2 2⎠ ⎝2 ⎝ 2 π π 8π = 8 ⋅ − 12 − 8 ⋅ = − 2 3. 2 6 3 ⎛ 8 3 8π ⎞ 16π 4 3 Sada je P = 2 ⎜ . Imamo: P = ∫ 6 xdx + ∫ 16 − x 2 dx = I1 + I 2 . koja je zbog simetrije jednaka 2P . I1 = 6 ∫ x dx = ⋅x = 3 3 0 0 2 1 2 2 Slika 5. 1 Drugi dio je površina između "gornjeg dijela parabole". prave x = 2 i x -ose (za 2 ≤ x ≤ 4 ). y = 6x Uvrštavanjem y 2 iz druge jednačine u prvu. To ćemo učiniti tako što ćemo riješiti x 2 + y 2 = 16 sistem jednačina : 2 . Prvi dio je površina između parabole y 2 = 2 x + 1 i y -ose.Nađimo sada presječnu tačku A kružnice i parabole.9. Sada je očigledno da se površina P sastoji iz 1 dva dijela: površine između krive y = 6 x . + −2 3⎟ = + ⎟ ⎜ 3 3 3 3 ⎝ ⎠ 2 4 4 4. 1 0 2 2 4 Sada je 3 2 6 2 8 3 . P = 2 P + P2 . tj.3. Dakle. i to između y − ose i presječne tačke ove dvije krive.). dobijamo kvadratnu jednačinu x 2 + 6 x − 16 = 0 . pa je rješenje x = 2 . Izračunati površinu figure ograničene parabolom y 2 = 2 x + 1 i pravom x − y − 1 = 0 . Rješenje. prave x = 2 i x -ose (za 0 ≤ x ≤ 2 ) i površine između krive y = 4 − x 2 . 1 90 . (gdje je a = 4 ). čija rješenja su x1 = 2 i x2 = −8 . U integralu I 2 ćemo iskoristiti formulu datu u 1.

y = x . naći ćemo presječne tačke parabole i prave. površina P2 je površina između dvije krive. 1 14 1 Sada je P = 2 ⋅ + = 5 . Rješenje. Prikažimo date funkcije na slici 7. Kako su te dvije funkcije parne. gdje 1 je P površina između datih krivih i y -ose.).Kao prvo. rješavanjem sistema jednačina y = x −1 . naći ćemo presječnu tačku krivih. 2 x + 1 ≥ ( x − 1) 4 4 Kako za 0 ≤ x ≤ 4 vrijedi (što se vidi i sa slike 5. pa je P2 = ∫ 0 4 2 x + 1 − ( x − 1) dx . to je 4 4 3 ⎛ x2 ⎞ 1 2 P2 = ∫ 2 x + 1dx − ∫ ( x − 1)dx = (2 x + 1) − ⎜ − x ⎟ = 3 ⎝ 2 ⎠0 0 0 0 1 26 14 = (27 − 1) − (8 − 4) = −4= . vidimo da je tražena površina simetrična. 91 . 3 3 3 5. rješavanjem sistema jednačina y = 2 − x2 . pa je P = 2 P . za 0 ≤ x ≤ 4 . 1 Kao prvo. nakon uvrštavanja nepoznate y iz prve jednačine u drugu svodi na kvadratnu jednačinu ( x − 1) 2 = 2 x + 1 . 3 3 3 Slika 6. Izračunati površinu ograničenu linijama: y = 2 − x2 i y = x . y2 = 2x + 1 Ovaj sistem se. 3 S druge strane. pa je 2 P= 1 ∫ − 0 1 2 3 1 2 x + 1dx = (2 x + 1) 2 3 0 = − 1 2 1 . čija rješenja su x1 = 0 i x2 = 4 . 1 Tjeme parabole nalazi se u tački x = − .

Izračunati površinu koju zatvara kriva y = Slika 8. Izračunati površinu između parabole y 2 + y + x = 6 i y -ose. u tom slučaju je površina između krive x = f ( y ) . odrediti i presječne tačke ove funkcije i y -ose. jer tražimo presječnu tačku u kojoj je x > 0 . Rješenje. P = ∫ −( y + y − 6)dy = − ⎜ + − 6 y ⎟ = 2 6 ⎝ 3 ⎠ −3 −3 7. y -ose i pravih y = a i y = b jednaka ∫ f ( y ) dy . Sada je ⎛ x3 x 2 ⎞ 1 1 7 P = ∫ 2 − x − x dx = ∫ ( 2 − x − x ) dx = ⎜ 2 x − − ⎟ = 2 − − = . Slika 7. ln x i prave y = 0 i x = e . U ovom slučaju je x = x . 6 3 1 1 2 2 1 6. sada smatrajući da je x = f ( y ) . tj. Rješenja su y = −3 i y = 2 . pa se sistem svodi na kvadratnu jednačinu x = 2 − x 2 . pa je traženo rješenje x = 1 (zbog uslova x > 0 ). U ovom primjeru je zgodno izraziti promjenljivu x kao funkciju od y . rješavanjem jednačine y 2 + y − 6 = 0 . Naime. x 92 . što znači da je 2 2 2 tražena površina ⎛ y3 y 2 ⎞ 125 . Za −3 ≤ y ≤ 2 je − ( y 2 + y − 6 ) ≥ 0 pa je f ( y ) = − ( y 2 + y − 6 ) . 1 3 2 ⎠0 3 2 6 ⎝ 0 0 7 7 Odavde odmah slijedi da je tražena površina P = 2 ⋅ = . zamijeniti mjesta zavisno i nezavisno promjenljive. čija rješenja su x = 1 i x = −2 . stavit ćemo x = f ( y ) = −( y 2 + y − 6) .pri čemu možemo pretpostaviti da je x > 0 . kao što je prikazano na slici 8. a b Dakle.

(ukoliko postoji) jednak upravo koeficijentu pravca tangente (povučene na krivu koja je grafik te funkcije) u toj tački). tačke presjeka su A(−1. U tačkama presjeka prave y = 2 i parabole y = 3 − x 2 povučene su tangente na parabolu. Kako je y '( x ) = −2x . Kako kriva siječe x -osu u tački (1. Jednačina tangente na parabolu y = 3 − x 2 u tački M = ( x1 . 0) . To su tačke za koje je y = 2 i y = 3 − x 2 . x -osom i pravom x = e je data na slici 9. jednačina tangente u tački B oblika y = −2 x + 4 . 2) . Kada skiciramo nađene tangente (slika 10. Dakle. tražena površina je površina između krive. 2) i B = (1. dobijamo x1 = −1 i x2 = 1 . odakle. 1 2 ⎛1 ⎞ P = 2 ⋅ ∫ ( −2 x + 4 ) − ( 3 − x ) dx = 2∫ ( x − 2 x + 1) = 2 ⎜ x3 − x 2 + x ⎟ = . tangentama. 1 1 2 2 parabole y = 3 − x 2 .Rješenje. ⎝3 ⎠0 3 0 0 93 . Imamo: t = ln x 1 1 e dx ln x t2 1 dt = P=∫ = = ∫ tdt = = . y = 2 x + 4 . Odredimo tačke presjeka parabole i prave. Izračunati površinu omeđenu parabolom i Slika 9. Rješenje. izjednačavanjem. to je jednačina tangente u tački A oblika y − 2 = −2 ( −1) ( x − (−1)) . x 20 2 x 1 x =1⇒ t = 0 0 x = e ⇒ t =1 8. tj. za 0 ≤ x ≤ 1 . x -ose i pravih x = 1 i x = e . gdje je y '( x1 ) izvod funkcije y u x1 (poznato je da je izvod funkcije u nekoj tački.) vidimo da je tražena površina jednaka 2P . Dakle. y1 ) te parabole je oblika y − y1 = y '( x1 )( x − x1 ) . Površina omeđena datom krivom. gdje 1 je P površina između prave y = −2 x + 4 i 1 Slika 10. kao što je prikazano na slici 10.

Tangente i traženu površinu smo skicirali na slici 11. P = 3 2 ⋅⎜3 2 − 2 ⎟⋅⎜3 2 − 1 2 2 ⎝ ⎠ ⎝ ⎠ Površina između prave y = x + 2 i parabole y = x 2 + x + 1 . tj. Ovdje smo sa C označili presječnu ⎛ 1 1⎞ tačku pravih y = − x i y = 7 x − 4 . Naći površinu lika omeđenog parabolom i normalama. 3 5 AC = 2 i BC = 2 . ⎟ . 2 Rješenje. Presječne tačke prave i parabole su rješenja sistema jednačina y = x + x + 1 . 94 . 3 2 . pa je ( −2 x + 4 ) − ( 3 − x 2 ) = ( − 2 x + 4 ) − ( 3 − x 2 ) . U presječnim tačkama parabole y = 4 − x 2 i x -ose povučene su normale na tu parabolu. tačku C ⎜ − .). za −1 ≤ x ≤ 1 je 1 ⎞ 4 ⎛ P2 = ∫ x + 2 − ( x + x + 1) dx = ∫ (1 − x )dx = ⎜ x − x3 ⎟ = . jednačina tangente na parabolu u tački A(−1.Napomenimo da za 0 ≤ x ≤ 1 vrijedi ( −2 x + 4 ) ≥ ( 3 − x 2 ) . Analogno zaključujemo da je jednačina tangente na parabolu u tački B data sa y = 7 x − 4 . što smo koristili pri izračunavanju integrala. 1 3 3 2 2 1 1 1 ( ) 10. AC i BC su redom: AB = 2 2 . ⎝ 2 2⎠ Traženu površinu najjednostavnije ćemo izračunati kao razliku površina trougla ABC i površine između parabole i prave y = x + 2 (neosjenčeni dio na slici 11. pa je površina trougla ABC 5 3 ⎛ ⎞ ⎛ ⎞ 2 ⎟⋅ 3 2 − 2 2 = 3. poluobim trougla ABC je 2 2 Slika 11.3) (prikazane na slici 11.1) je data sa y − 1 = (2 ⋅ ( −1) + 1)( x + 1) .).1) i B (1. U tačkama presjeka parabole y = x 2 + x + 1 i prave y = x + 2 povučene su tangente na tu parabolu. tražena površina je 4 5 P = P − P2 = 3 − = . odnosno y = − x . 9. 3 ⎠ −1 3 ⎝ −1 −1 Dakle. Nađi površinu lika omeđenog parabolom i tangentama. y = x+2 To su tačke A(−1. Dužine duži AB . Kako za y ( x) = x 2 + x + 1 imamo y '( x) = 2 x + 1 .

koeficijent pravca normale (ukoliko postoji) na krivu y = f ( x) u tački ( x0 . 95 . zbog f '( x0 ) −1 ( x − (−2)) . Dakle. za 4 2 0 ≤ x ≤ 2 . 2 1+ x2 273. Izračunati površinu koju zatvaraju krive: x 2 + y 2 = 16 i x 2 = 12( y − 1) . 0) (slika 12. Izračunati površinu odsječka koji odsjeca pravac y = 3 − 2 x na paraboli y = x 2 . f ( x0 )) 1 te krive jednak je − (jer je koeficijent pravca tangente jednak f '( x0 ) ). Izračunati površinu omeđenu krivom y = x 2 + y 2 = 8.Rješenje. 271. jednačina normale na parabolu u tački x 1 B je y = − (slika 12. 4 2 Analogno. 2 4 3 ⎠ 0⎝ 2 2. Općenito. A(−2.). Izračunati površinu ograničenu parabolom y = 2 x − x 2 i pravom y = x − 1 . 2 ⎛ x 1⎞ P = 2 ⋅ ∫ 4 − x 2 − ⎜ − ⎟ dx = ⎝4 2⎠ 0 Slika 12. očigledno. − ⎟ .4. pa je. Presječne tačke parabole y = 4 − x 2 i x -ose su. 0) i B (2. 2⎠ ⎝ Zbog simetričnosti. x2 1 i parabolom y = . Izračunati kako se odnose površine dijelova na koje parabola y 2 = 2 x dijeli krug 272.). y '( x ) = −2 x jednačina normale na parabolu u tački A oblika y − 0 = −2 ⋅ (−2) x 1 odnosno y = − − . gdje je P površina između 1 1 y=− + y= − P 1 4 2 4 2 x 1 parabole y = 4 − x 2 i prave y = − . 274. 35 ⎛9 x ⎞ = 2 ∫ ⎜ − − x 2 ⎟ dx = .1. Zadaci za samostalan rad 270. očigledno je da je tražena x 1 x 1 površina jednaka 2P . Presječna tačka ove 4 2 1⎞ ⎛ dvije normale je C ⎜ 0.

x = 0 . Naći površinu ograničenu linijama: y = . Naći površinu ograničenu grafikom funkcije y = e .275. Izračunati površinu ograničenu linijama: y = − x 2 + 4 x − 3 i y = x 2 − x − 3 . ⎣ 2⎦ 2 282. 277. U tačkama presjeka prave x − y + 1 = 0 i parabole y = x − 4 x + 5 povučene su tangente na parabolu. x = 0 i x = 1. y = . y = 0 i x = 1 . Izračunati površinu ograničenu linijama: x = y 2 − 2 y + 2 .osom. ⎛3 ⎞ 290. ex 286. π 279. y = cos x i odsječkom ⎢0. Izračunati površinu ravne figure ograničene linijama: y = cos x. 96 . i tangentom funkcije u tački sa apscisom x = −1 . y = tgx i x = 0 .ose. gdje je b x ordinata u tački ekstrema date krive. ⎥ x . 278. x i y= 3 3 276. Naći površinu oblasti ograničene linijama: y = x 2 + 1 . pravom x = i x -osom. 2 2 1 285. 20 5 x 2 288. ⎡ π⎤ 281.0 ⎟ povući tangente na hiperbolu x 2 − y 2 = 1 . Naći jednu od površina ograničenih krivim: + = 1. 1 + e2x x2 y2 4 287. Izračunati površinu ograničenu parabolom i tangentama. Izračunaj površinu ograničenu krivim y = sin x . Izračunati površinu koju zatvaraju krive: y = 2 x 2 + 1 i y = x 2 + 10 . Izračunati površinu koju zatvaraju krive: y = 4 − x2 2 2 . Izračunati površinu koju zatvaraju krive: x 2 − y 2 = 16 i y 2 = 6 x . Naći površinu koju ograničava kriva y = ln (1 − x − 2 x ) sa x . y = 0 . 283. 2 291. 4 2 280. y -osom. y osom i tangentom krive povučenom u tački M (3. Izračunati površinu ograničenu lukom krive y=tgx. Naći površinu ograničenu ⎝5 ⎠ tim tangentama i lukom hiperbole između dodirnih tačaka. y = 0 i 2 x + y = 9 . Naći površinu ograničenu lukom krive y = x 4 ln i pravim y = 0 i y = b . y ) . 3 3 284. 289. Iz tačke M ⎜ . 3 −x 292. Naći površinu ograničenu krivom y = 6 x 2 − 3x 3 . Izračunaj površinu ograničenu krivom y = 3 − 2 x − x i pravom y = 0 .

Naći veličinu površine ograničene parabolom y = − x 2 + 4 x − 3 . ∞ ) . kao i to da je funkcija f ograničena na tom intervalu. tangenta te funkcije u ⎛ 1 3⎞ tački A⎜ . b] ili na krajevima. Prirodno se postavlja pitanje određivanja površine između krive y = f ( x ) i x − ose ili površine između krive y = f ( x ) . Ukoliko postoji i konačan je lim ∫ f ( x ) dx tada kažemo da a nesvojstveni integral 97 . Nesvojstveni (uopšteni) integrali Pri definisanju određenog integrala ( ∫ f ( x ) dx ) neke funkcije a b f pretpostavili smo da je interval na kome se posmatra integral konačan. x-osom i tangentom parabole okomitom na pravu y = x . ukoliko oni postoje. pri čemu posmatrana funkcija ne mora uopšte biti definisana u nekoj tački unutar intervala [ a.Naći površinu koju zatvaraju grafik funkcije y = x 3 − 3x 2 + 2 x . ⎟ i prava x = 0 . kao i metodama kojima je moguće ustanoviti njihovu egzistenciju.. ⎝ 2 8⎠ 294. odnosno pitanje šta se dešava kada granice integracije (jedna ili obje) postaju beskonačne? Na taj način dolazimo do jedne vrste nesvojstvenog integrala – to je integral sa beskonačnim granicama. b] . integral predstavlja površinu između krive y = f ( x ) . Druga mogućnost jeste da imamo funkciju koja nije nužno ograničena na posmatranom intervalu [ a. koja je ograničena na b b →∞ [ a. 3. U ovom slučaju je također moguće definisati pojam integrala te funkcije na [ a. To je druga vrsta nesvojstvenog integrala – integral neograničene funkcije. ∞ ) i takva da postoji ∫ a b f ( x ) dx za sve b > a . 3.1.293. x − ose i prave x = a . b] (pod određenim uvjetima). x − ose i pravih x = a i x = b . Mi ćemo se u daljem baviti načinom određivanja nesvojstvenih integrala prve i druge vrste. Integrali sa beskonačnim granicama Neka je data funkcija f na [ a. Vidjeli smo da je u slučaju da je f nenegativna funkcija.

b →∞ d b ukoliko su za neko fiksno d ∈ oba limesa na desnoj strani konačna. Za nesvojstveni integral (1) kažemo da je apsolutno konvergentan ukoliko je ∞ konvergentan integral b ∫ f ( x ) dx . −∞ ∞ Iz apsolutne konvergencije integrala slijedi njegova konvergencija. a a U suprotnom (to jest ukoliko limes ne postoji ili je beskonačan) kažemo da integral (1) divergira. U tom slučaju: a) ako je 0 ≤ f ( x ) ≤ g ( x ) za svako x iz posmatranog intervala i nesvojstveni integral b) ako je 0 ≤ u ( x ) ≤ v ( x ) za svako x iz posmatranog intervala i nesvojstveni integral funkcije u divergira. Riješeni primjeri funkcije g konvergira. nego nas zanima samo da li taj integral konvergira ili divergira. U nekim slučajevima nam nije bitno kolika je tačna vrijednost nesvojstvenog integrala. divergira i nesvojstveni integral funkcije v . −∞ b ∞ ∫ f ( x ) dx = lim a →−∞ ∫ f ( x ) dx i a −∞ ∫ f ( x ) dx = lim a →−∞ ∫ a d f ( x ) dx + lim ∫ f ( x ) dx .Analogno se definiše apsolutna konvergencija integrala a −∞ ∫ f ( x ) dx i ∫ f ( x ) dx . jednostavnije funkcije. Tvrdnje a) i b) zovemo još i kriteriji upoređivanja. konvergira i nesvojstveni integral funkcije f . jer o konvergenciji ili divergenciji integrala neke funkcije zaključujemo na osnovu upoređivanja te funkcije i neke druge. Na analogan način definišemo konvergenciju integrala U slučaju konvergencije je: −∞ ∞ −∞ b b ∫ f ( x ) dx i ∫ f ( x ) dx .∞ ∫ f ( x ) dx (1) a b b →∞ konvergira i u tom slučaju je ∞ ∫ f ( x ) dx = lim ∫ f ( x ) dx . U tom slučaju je korisno uporediti podintegralnu funkciju sa nekom funkcijom za čiji nesvojstveni integral je jednostavnije odrediti da li konvergira ili ne. 98 . dok obratno ne mora vrijediti.

Fiksirajmo proizvoljan broj b > 2 i izračunajmo određeni integral ∫x 2 b 2 dx . + x +1 Rješenje. Dakle. Izračunati ∫x 2 2 dx . Za a < 1 odredimo ∫x a 1 2 dx . Ispitati konvergenciju nesvojstvenog integrala ∫ 1 ln x dx . +4 2 22 2⎣ 2 2 4⎠ ⎦ 2⎝ b Kako je 1⎛ b π⎞ lim ⎜ arctg − ⎟ = b →∞ 2 2 4⎠ ⎝ ∞ b 1⎛π π ⎞ π π ⎜ − ⎟ = (jer arctgx → kad x → ∞ ). ukoliko ovaj integral konvergira. 3 t2 + ⎜ ⎜x+ ⎟ + ⎟ 2⎠ 4 ⎝ ⎝ 2 ⎠ dx 2 2x + 1 2 ⎛ 3 2a + 1 ⎞ 2 ⎛ π 2a + 1 ⎞ ⎟ ∫ x 2 + x + 1 = 3 arctg 3 a = 3 ⎜ arctg 3 − arctg 3 ⎠ = 3 ⎜ 3 − arctg 3 ⎟ . Izračunati integral −∞ ∫x 1 2 dx ukoliko konvergira. 2 2⎝ 2 4 ⎠ 8 to nesvojstveni integral konvergira i dx dx π ∫ x2 + 4 = lim ∫ x 2 + 4 = 8 . + x +1 3 3 +∞ 3. Imamo: + x +1 dx dx dt 1 ∫ x 2 + x + 1 = ∫ ⎛ 1 ⎞2 3 =∫ ⎛ ⎞2 . +4 Rješenje. dati integral konvergira i −∞ ∫x 1 2 dx 5π = .∞ 1. x2 99 . ⎝ ⎝ ⎠ a π π π jer je tg = 3 . za t = x + 2 . Prelaskom na limes dobijamo: (zbog lim arctgx = − ) x →−∞ 3 3 2 1 dx 2 ⎛ π ⎛ π ⎞ ⎞ 2 5π 5π . pa je arctg 3 = . b→2 2 2 2. lim = ⋅ = ⎜ 3 − ⎜ − 2 ⎟⎟ = a →−∞ ∫ x 2 + x + 1 3⎝ 3 6 3 3 ⎝ ⎠⎠ a 1 1 Dakle. Imamo: +4 ∫x 2 b 2 dx 1 x 1⎡ b b π⎞ ⎤ 1⎛ = arctg = ⎢ arctg − arctg1⎥ = ⎜ arctg − ⎟ .

Njega ćemo izračunati x2 1 a ⎡ u = ln x ⎤ ⎢ du = x ⎥ a a a ⎢ ln x 1 dx ⎥ ⎛ 1 dx ⎞ dx = ⎢ dv = 2 ⎥ = ⎜ − ln x ⎟ + ∫ 2 = − (ln a + 1) + 1. a →+∞ a → +∞ a →+∞ a →+∞ 1 x a ⎝ a ⎠ 1 a pri čemu smo graničnu vrijednost našli pomoću L'Hopitalova pravila. Kako je 2 2 ∞ funkcija neparna. Imamo: ∫ ln x dx . integral je konvergentan i njegova vrijednost jednaka je 1 . 4. pa je za b > 0 2 b 1 − b2 1 − x2 0 − b2 ∫ xe dx = − 2 e − e = 2 1 − e . xdx = 1 dt : 2 1 −t 1 −t 1 − x2 ∫ e dt = − 2 e = − 2 e . Izračunati površinu između krive y = xe 2 2 2 −x −x 1 − 2 x 2 . puštajući da b → +∞ dobijamo: b →+∞ lim ∫ xe − x dx = 2 b 0 2 1 1 1 − lim e − b = . Skicirajmo datu krivu.Rješenje. Fiksirajmo realan broj a > 1 i posmatrajmo integral metodom parcijalne integracije. 0 ∫ xe − x2 dx = ( ) ( ) Kako e − x → 0 kada x → +∞ . ∫ x2 a x ⎥ ⎝ x ⎠1 1 x 1 ⎢ 1⎥ ⎢v = − ⎢ x⎥ ⎣ ⎦ Sada je 1 ln x ln a + 1 ⎛ 1 ⎞ lim ∫ 2 dx = lim ⎜ − (ln a + 1) + 1⎟ = 1 − lim = 1 − lim a = 1 . Izračunajmo nesvojstveni integral na desnoj 0 ∫ 2 strani. −x i x − ose. to je tražena površina jednaka dvostrukoj površini između krive i pozitivnog dijela x − ose. y′ = e ( ) ima minimum za x = − 1 1 . Funkcija y = xe je neparna. pa funkcija Rješenje. Dakle. Dakle. b →∞ 2 2 ( ) Zbog toga je tražena površina 100 . a maksimum za x = . nakon smjene t = x 2 . Njen grafik je dat na slici 1. Imamo. P = 2 xe − x dx .

Neka je a > 0 fiksno. to je (desna) horizontalna asimptota posmatrane krive x →+∞ 5. 2 Slika 1.P = 2⋅ 1 = 1. ∫ (x 0 a 2 + 1)e − x dx koristit ćemo se metodom parcijalne integracije: ∫ (x 0 a 2 + 1)e dx = −x u = x2 + 1 du = 2 xdx dv = e dx v = −e − x −x = −( x + 1)e 2 −x a 0 + 2∫ xe− x dx = 1 − (a 2 + 2a + 1)e − a − 2e − x = a 0 0 a a 2 + 2a + 3 . 0 ∞ ukoliko postoji. a a →+∞ →+∞ e ⎝ ⎠ 0 Dakle. Dakle. tražena površina je 3 . potrebno je naći površinu između krive y = (x 2 + 1)e − x i pozitivnog dijela x -ose (slika 1. ea a ⎛ a 2 + 2a + 3 ⎞ 2 −x Kako je lim ⎜ 3 − ⎟ = 3 . njene horizontalne asimptote i prave x =0. to je P = alim ∫ ( x + 1)e dx = 3 . a zbog lim ( x 2 + 1) e − x = +∞ kriva nema lijevu x →−∞ horizontalnu asimptotu. Za izračunavanje integrala Slika 2. Rješenje. ( ) upravo x -osa. Kako je lim ( x 2 + 1) e− x = 0 .). to je tražena površina jednaka nesvojstvenom integralu P = ∫ ( x 2 + 1)e − x dx . Kako je naša funkcija nenegativna. = 3− 101 . Izračunati površinu između krive y = x 2 + 1 e − x .

za b > 1 x dx b = ln x 1 = ln b − ln1 = ln b . za p > 1 . za 1 − p < 0 lim b1− p = ⎨ lim xα = ⎨ .∞ 6. pa je. ∞ 7. Ispitati da li integral ∫x sin ax dx konvergira ( a ∈ 2 +1 1 je proizvoljna konstanta). dx 1 1− p x . nesvojstveni integral ∫x 1 dx p konvergira i njegova vrijednost je 1 . 1 − p b →+∞ +∞ ( ) Dakle. x 1 Puštajući da b → +∞ dobijamo da je b dx lim ∫ = lim ln b = +∞ . Kako je pitanje za koje p ≠ 1 je lim b ⎧ 0. za α < 0 ⎧ 0. Odrediti za koju vrijednost parametra divergira. odnosno divergencije posmatranog integrala svodi na 1− p konačan. 102 . za b > 1 Za p ≠ 1 je ∫ p = ∫ x − p dx = x 1− p ∫ b ∫x 1 b dx p = 1 ( b1− p − 1) . b →+∞ x b→+∞ 1 što znači da u slučaju p = 1 posmatrani integral divergira. U tom slučaju je p∈ integral ∫x 1 dx p konvergira odnosno ∫x dx p =∫ dx = ln x . 1− p b →+∞ Sada se pitanje konvergencije. Neka je prvo p = 1 . to jest p < 1 . pa je. ( 0 − 1) = b →+∞ p −1 1− p 1 dok je za 1 − p > 0 . to jest p > 1 vrijedi 1 1 . lim ∫x b b dx p = b →+∞ lim ∫x 1 dx p = 1 lim b1− p − 1 = +∞ . dok je p −1 za p ≤ 1 posmatrani integral divergentan. to je . b →+∞ x →+∞ ⎩+∞ za α > 0 ⎩+∞ za 1 − p > 0 što znači da je za 1 − p < 0 . Rješenje.

≤ 2 x +1 x +1 ∞ dx konvergira. →+∞ →+∞ →+∞ 0 0 a +∞ π π pa posmatrani integral konvergira. ∞ dx π π π π π2 a ∫ 2(1 + x 2 )dx = 2 alim ∫ 1 + x 2 = 2 alim arctgx 0 = 2 alim ( arctga − arctg 0 ) = 2 ⋅ 2 = 4 . Ispitati konvergenciju integrala sin xarctgx dx . 2 +1 1 ne možemo ništa zaključiti po Napomenimo da iz konvergencije integrala ∞ ∫ f ( x ) dx a pitanju konvergencije integrala ∫ f ( x ) dx . na osnovu svojstva a) kriterija upoređivanja. i arctgx ≤ . za našu podintegralnu funkciju vrijedi nejednakost 2 sin xarctgx π 1 . To znači da je i integral ∫ 0 sin xarctgx dx konvergentan. Ukoliko integral ∫ 2 x +1 1 ∫ ∞ konvergirat će i integral ∞ b ∫ 1 sin ax dx . Na osnovu svega rečenog zaključujemo da je i integral ∞ ∫x sin ax dx konvergentan. 1 + x2 0 π Rješenje. a 8. U ovom zadatku se ne traži da izračunamo dati integral nego samo da ustanovimo da li konvergira ili ne. x2 + 1 1 sin ax 1 Ovo činimo zbog toga što je sin ax ≤ 1 pa je 0 ≤ 2 . a time i polazni integral.Rješenje. 1 + x2 103 . tada konvergira i polazni integral. Kako je sin x ≤ 1 . →∞ 1 1 ∞ što znači da integral konvergira. na osnovu kriterija upoređivanja. ≤ ⋅ 2 1+ x 2 1 + x2 +∞ ∫ S druge strane. Zbog toga ćemo posmatrati funkciju ∞ sin ax jer smo vidjeli da ukoliko x2 + 1 integral sin ax dx konvergira. Imamo: x2 + 1 dx dx π π π m ∫ x 2 + 1 = bli→∞ ∫ x2 + 1 = blim ( arctgb − arctg1) = 2 − 4 = 4 .

10. Skicirajmo datu krivu y = 1 i x − ose. jer je to izuzetno složeno. 104 . 2/3 x 2 + 2 x + 1 ( x + 1) ∫ g ( x ) dx = lim ∫ ( x + 1) 2 b →∞ 1 2/3 ( x + 1) dx = lim b →∞ 1/ 3 b 2 1/ 3 = lim 3 3 b + 1 − 3 3 2 + 1 = ∞ . Skica x . se ponaša kao njegov vodeći član x 2 . na osnovu kriterija b) upoređivanja. kao i u prethodnom zadatku. Očigledno je f ( x ) ≥ 0 .∞ 9. x + 4x + 5 2 2 1 ( x + 2) +1 . naš integral trebao divergirati. tako da se je f ( x ) ∼ 1 3 x → ∞ . te maksimum jednak 1 za x = −2 . f ( x) ≥ g ( x) ≥ 0 i 3 ∞ ∫ g ( x ) dx 2 divergira (obratite pažnju na znake To je jednostavno učiniti jer je f ( x) = Kako je ∞ 1 3 x2 + x + 1 b ≥ 3 x 2 + x + 1 ≤ 3 x 2 + 2 x + 1 za ∀x ≥ 2 . Izračunati površinu između krive y = Rješenje. Očigledno je funkcija pozitivna za sve realne x − osu kao svoju horizontalnu asimptotu. Da bismo to pokazali trebamo naći neku funkciju x 2 = 1 x2/3 . gdje nam oznaka " ∼ " govori o približnom ponašanju funkcije. b →∞ 2 ∞ to integral ∫ g ( x ) dx 2 ∞ divergira. neformalno x x 1 2 gledajući. ∞ ∞ dx dx Vidjeli smo da integral ∫ p (a time i ∫ p ) divergira za p < 1 . Rješenje. pa divergira i integral ∫ 2 dx 3 x + x +1 2 . Ispitati konvergenciju integrala ∫ 2 3 dx 3 x + x +1 2 . što znači da bi. kriva ima krive je data na slici 3. pa je 1 1 = = g ( x) . nećemo izračunavati integral. kad x → ∞ . kad g ( x ) za koju je nejednakosti). Stavimo f ( x ) = 1 x + x +1 2 . Polinom x 2 + x + 1 . U ovom slučaju.

Izračunajmo prvi od njih. b ∫ ( x + 2) a b a →−∞ b →∞ a dx 2 +1 dx = arctg ( x + 2 ) a = arctg ( b + 2 ) − arctg ( a + 2 ) . ∞ Uočimo da integral oba integrala −∞ ∫ f ( x ) dx ∞ d konvergira ako i samo ako konvergiraju. 2 +2 . pa divergira i polazni integral. ∞ −∞ Moguće je. 2 ⎝ 2⎠ ∞ pa integral −∞ ∫ ( x + 2) dx 2 +1 konvergira i njegova je vrijednost π . konvergenciju integrala ∫ f ( x ) dx definisati i na nešto drugačiji način. 1 što je jednostavno dobiti. Neka je a < 0 < b . →−∞ →−∞ −∞ a integrali ( ) što znači da ovaj integral divergira. Tada je Slika 3. Fiksirajmo d ∈ d −∞ ∫x xdx . ∞ 11. 105 . međutim. nakon smjene t = x 2 + 2 . tražena površina je P = −∞ ∫ ( x + 2) dx 2 +1 .∞ Dakle. xdx = dt . Ispitati konvergenciju integrala Rješenje. Imamo −∞ xdx 1 2 ∫ x 2 + 2 = 2 ln ( x + 2 ) . Sada je b lim ∫ ( x + 2) 2 +1 = lim ( arctg ( b + 2 ) − arctg ( a + 2 ) ) = a →−∞ b →∞ π ⎛ π⎞ −⎜− ⎟ =π . ukoliko taj integral konvergira. za neko d ∈ . Posmatrani integral će konvergirati ukoliko konvergiraju ∞ xdx xdx i ∫ 2 ∫ x2 + 2 d x + 2 . Sada je 2 d d xdx xdx 1 1 2 2 2 ∫ x 2 + 2 = alim ∫ x 2 + 2 = alim 2 ln ( d + 2 ) − ln ( a + 2 ) = 2 ln ( d + 2 ) − ∞ = −∞ . Samim tim je tražena površina P = π . −∞ ∫ d f ( x ) dx i ∫ f ( x ) dx .

Rješenje. a →∞ −a ∞ Ukoliko integral −∞ ∫ f ( x ) dx konvergira (u klasičnom smislu). −∞ ∫ f ( x ) dx = lim ∫ f ( x ) dx . Ukoliko postoji lim ∫ f ( x ) dx i a →∞ −a a konačan je. tad on konvergira i u smislu glavne vrijednosti i ti integrali su jednaki. Dobijamo: a −a ∫ x cos xdx = x sin x + cos x . metodom parcijalne integracije Rješenje. 2 +2 2 −a pa puštajući da a → +∞ dobijamo da je ∞ xdx = 0. ∫ x cos xdx = 0 . ∞ 12. ukoliko postoji. ∫ 2 x +2 −∞ ∫x a ( ( )) to jest ovaj integral konvergira u smislu glavne vrijednosti iako ne konvergira u klasičnom smislu (na osnovu zadatka 11.P. V. Izračunajmo prvo neodređeni integral ( u = x . pa je v = sin x ). ∞ −∞ Puštajući da a → ∞ dobijamo da je V. i sljedećeg zadatka. Izračunati V. Izračunati V. ukoliko postoji. Neka je a > 0 fiksno.P. 106 .Odaberimo a > 0 i posmatrajmo integral ∞ −a ∫ a f ( x ) dx . −∞ ∫ x cos xdx . 2 +2 xdx 1 2 = ln ( a 2 + 2 ) − ln ( − a ) + 2 = 0 .P.). u što se možemo uvjeriti na osnovu zadatka 11. dv = cos xdx . ∞ 13. tada kažemo da integral pišemo: ∞ −∞ a ∫ f ( x ) dx konvergira u smislu glavne vrijednosti i V. pa je ∫ x cos xdx = ( a sin a + cos a ) − ( −a sin ( −a ) + cos ( −a ) ) = a sin a + cos a − a sin a − cos a = 0 . dok obrnuto ne važi.P. Imamo: −∞ ∫x xdx .P. ∫ x cos xdx .

što znači da integral d ∫ a ∞ ∫ x cos xdx d divergira. što je nemoguće. jer je općenito za neparnu funkciju f ( x ) integral ∞ ∞ −∞ ∫ f ( x ) dx uvijek konvergentan u smislu glavne vrijednosti i vrijedi V. 3.Primijetimo da su podintegralne funkcije u zadacima 12. 298. neparne. 0 +∞ 296. ∞ i posmatrajmo integral ∫ x cos xdx . lim cos x ne x →∞ a →∞ ⎛ ⎝ π⎞ postoji. S druge strane. što znači da ukoliko bi 2⎠ postojala granična vrijednost.1. Dakle.1. Zbog toga ne postoji ni lim x cos xdx . Dokazati da integral Rješenje. +∞ ∫ xe 0 −x2 +∞ dx .P. lim cos x ne postoji. ona ne bi bila jedinstvena. ∫ (x 0 2 + 1)e − x dx . a ∞ time divergira i integral −∞ ∫ x cos xdx . te da su obje glavne vrijednosti integrala jednake nuli. x 107 . Fiksirajmo d ∈ a −∞ ∫ x cos xdx divergira. dok je cos ⎜ 2nπ + ⎟ = 0 . 297. Zadaci za samostalan rad Izračunati date nesvojstvene integrale ukoliko konvergiraju: +∞ 295. i 13. jer naprimjer za x = 2nπ i x = 2nπ + x →∞ π 2 imamo da x → ∞ kada n → ∞ . Za a > d d je ∫ x cos xdx = ( a sin a + cos a ) − ( d sin d + cos d ) . −x ∫ xe dx . ∫ ln 1 x +1 dx . −∞ ∫ f ( x ) dx = 0 . d Međutim. cos 2nπ = 1 . To nije slučajno. ∞ 14.

+∞ cos xdx . 1 + cos x dx .+∞ 299. x + 2 x3 + 1 −∞ ∞ 312. 326. ispitati konvergenciju integrala u klasičnom smislu i u smislu glavne vrijednosti (ukoliko je u pitanju integral sa obje beskonačne granice). 0 ∞ ∫x dx . 3 ( x + 1) 108 . ∫ 2 sin xdx x3 + x + 1 . ∫ (e 0 ex x ∞ + 1) dx . ∫ 1+ 0 dx x x . −∞ ∞ 2 321. 323. dx x2 + a2 . (x + 1) U zadacima 317. 2 + x2 −∞ ∞ dx dx 324. x2 + 1 0 ∞ ∞ ∞ ∫ x ln 2 ∞ x 1 x 2 dx 310. x3 −∞ −1 ∫ ∫ 320. ∫ . 0 +∞ 300. 305. 319. ∫ 2 325. ∫x 0 2 3 dx . +1 +∞ ∫ (1 + x ) dx . 1 ∞ ∞ 318. ∞ 317. 304. 314. 313. arctgx ∫ x 2 + 1 dx . x + 3x + 2 x + 2x + 2 −∞ −∞ −∞ 1 Izračunati površinu između krive y = i pozitivnog dijela x − ose. ∫ x sin xdx . 1 2 2 x ln x +∞ ∫ cos xdx . ∫x 1 ∫ ( x − 1) 2 dx −2 3 −∞ ∞ ∫ dx 3 x4 dx 2 . −∞ ∞ 322. xdx ∫ x 2 + sin x . . ∫ 6 . 2 ∫ 0 1 e− x 2 dx . ∫ 2 . 301. +∞ x cos xdx ∫ 1 + x2 . 308. ∞ ∫ x sin xdx . 316. . ∫ 2 . ∫ 4 x + x2 + 1 −∞ arctgxdx 311. 315. +∞ 0 ∞ ∫e − ax ∞ sin bxdx . 306. dx 307. 302. dx . – 325. x − x +1 −∞ xdx 309. x sin 2 xdx ∫ 2 + x2 . 303.

Izračunati površinu između krive y = e − x . Neka je ε > 0 neki proizvoljan mali broj. Izračunati površinu između krive y = x ⋅ e 1 Izračunati površinu između krive y = i negativnog dijela x − ose. tada integral c konvergira ukoliko postoje konačne granične vrijednosti lim ε1 ↓ 0 a + ε1 ∫ f ( x ) dx i lim ∫ f ( x ) dx .2. za ε 2 ↓0 c neko c ∈ ( a. pretpostavimo da je funkcija f neograničena u okolini krajnje tačke segmenta postoji i konačan je lim ε ↓0 b b −ε ∫ a f ( x ) dx . Ukoliko b −ε Kao prvo. x − ose i normale na datu krivu u tački sa apscisom jednakom nula. Pretpostavimo da je funkcija f integrabilna na segmentu [ a. 3. naprimjer u okolini tačke b . tada kažemo da integral ∫ f ( x ) dx konvergira i pišemo a b ∫ f ( x ) dx = lim ∫ f ( x ) dx . 329. b ] . ε a ↓0 a Analogno. U tom slučaju je ∫ f ( x ) dx = lim ∫ε f ( x ) dx + lim ∫ f ( x ) dx . ∫ f ( x ) dx a b b −ε 2 b Ukoliko je funkcija f neograničena u okolini obje tačke a i b . Integral neograničene funkcije U ovom slučaju pretpostavit ćemo da je funkcija f neograničena na segmentu [ a. b] . ε ε a 1 ↓0 b c b −ε 2 a+ 2 ↓0 1 c 109 . b − ε ] za sve. x +1 − x2 i x − ose. ukoliko je funkcija f neograničena u okolini tačke a i postoji sve dovoljno male ε > 0 . [ a. 4 3 ( x − 1) Izračunati površinu između krive y = 4 330. b ) . tada ukoliko postoji i konačan je lim ε ↓0 b a +ε ∫ f ( x ) dx b za a +ε ∫ f ( x ) dx . dovoljno male. ε > 0 . 328. x i x − ose.327. za integral ∫ a b f ( x ) dx kažemo da konvergira i pišemo ∫ a b f ( x ) dx = lim ε ↓0 a +ε ∫ f ( x ) dx .

ukoliko konvergira. odakle je = 2dt . tada nesvojstveni integral konvergiraju integrali ∫ f ( x ) dx a b konvergira ako i samo ako ∫ a b d f ( x ) dx i ∫ f ( x ) dx d b (ovo su integrali kod kojih je podintegralna funkcija neograničena u okolini donje ili gornje granice integracije) i u tom slučaju je ∫ f ( x ) dx = ∫ f ( x ) dx + ∫ f ( x ) dx . x 0 1 postaje neograničena u okolini nule. Izračunati integral ∫ 0 2 dx . x ε ↓0 ( ) 2. →0 ε 0 dx U određenom integralu uvodimo smjenu x = t . Ukoliko je funkcija f neograničena u okolini neke tačke d ∈ ( a. Ispitati konvergenciju integrala ∫ 1 Puštajući da ε ↓ 0 vidimo da dati integral konvergira i vrijedi ∫ 0 1 dx = lim 2 − 2 ε = 2 . pa je dx dx ∫ x(1 + x) = εlim+ ∫ x(1 + x) . ε x ε 1. a a d b d Riješeni primjeri dx i ukoliko konvergira izračunati ga. Podintegralna funkcija je neograničena u nuli. b ) (nije nužno da f bude definisana u d ). Rješenje. Zbog toga. x(1 + x) Rješenje. ukoliko ovaj limes postoji i konačan je.Napomenimo da je u ovom slučaju nužno da oba limesa na desnoj strani postoje i konačna su. pa je x 2 2 110 . Podintegralna funkcija f ( x ) = x 1 1 dx odaberimo ε > 0 i izračunajmo ∫ = 2⋅ x = 2 − 2 ε .

dx 1 postaje neograničena u okolini tačke 1. x −1 1−ε 1−ε dx = ln x − 1 −1 = ln ε − ln 2 . 2 ) . lim ε ↓0 −2 2 ∫ ( x − 1) ∫ε ( x − 1) dx dx 2/3 = lim 3 ( x − 1) ε ↓0 1/ 3 1−ε −2 = lim 3 ⋅ − 3 ε + 3 3 = 3 3 3 . ) 3.∫ ε 2 dx = x(1 + x) ∫ ε 2 dx x 1+ 2 ( x) = 2 ln ( 2 + 3 ) − 2 ln ( 2 =2∫ 2 dt 1+ t2 = 2 ln t + 1 + t 2 ε ( ) 2 ε = ε + 1+ ε . pa je lim ε ↓0 ε ↓0 2 1− ε −1 ∫ dx = −∞ što znači da dati integral divergira. Ispitati konvergenciju integrala −2 3 ∫ dx ( x − 1) 1 3 2 i ukoliko konvergira izračunati ga. pa ćemo posebno posmatrati integrale Za ε > 0 je: 1− ε −2 3 ∫ 1 dx ( x − 1) 2 i ∫ 2 dx 1 3 ( x − 1) 2 . je neograničena u okolini tačke x = 1 koja Rješenje. Ispitati konvergenciju integrala Rješenje. ε ↓0 ( ( ) lim ε ↓0 2/3 = lim 3 ( x − 1) ε ↓0 1/ 3 2 1+ ε = lim 3 ⋅ 1 − 3 ε = 3 . Podintegralna funkcija f ( x ) = ( x − 1) 2 je unutar intervala ( −2. ) Očigledno je sada ∫ 0 2 dx dx = lim ∫ = 2 ln ε →0+ x(1 + x) x(1 + x) ε ( 1 2 + 3 − 2 ln ( 0 + 1) = 2 ln ) ( 2+ 3 . x −1 4. ε ↓0 1+ ) 111 . Odaberimo ε > 0 i posmatrajmo integral ∫ x −1 −1 f ( x) = Međutim. lim ln ε = −∞ . Podintegralna funkcija −1 ∫ x − 1 i ukoliko konvergira izračunati ga.

x − ose vertikalnih asimptota ove krive. Lako se može provjeriti da su prave x = −1 i x = 1 vertikalne asimptote ove funkcije.S obzirom na to da su oba integrala −2 3 ∫ 1 dx ( x − 1) 2 i ∫ 2 dx 1 3 ( x − 1) 2 konvergentna. funkcija ⋅ 3 3 x2 − 1 4 ( ) 2 y ima maksimum u tački ⎛ − 3⎞ MAX ⎜ − 3. Za ε > 0 je: 1 1−ε 3 0 ∫ 0 2 xdx 1−ε (x 2 − 1) = lim ε → 0+ ∫ 0 2xdx (x 2 − 1) 2 3 = lim 3 ( x − 1) 2 ε → 0+ = 3. to naša funkcija nije definisana za x = ±1 . Ispitati konvergenciju integrala ∫ 0 3 2 xdx Rješenje. Rješenje. Zbog y′ = − 3 3 1 x −3 . Kako je x 2 − 1 = 0 za x = ±1 .3] pa ćemo posebno posmatrati integrale 1 (x 2 − 1) 2 3 i ukoliko konvergira izračunati ga. pa je posmatrani integral konvergentan i njegova vrijednost je 3 + 6 = 9 . 5. 6. ∫ 0 2 3 1 2xdx (x 2 − 1) 2 3 i ∫ 1 3 2 xdx (x 2 − 1) 2 3 . ∫ 1 3 2xdx (x 2 − 1) 2 3 = lim ε → 0+ 1+ε ∫ 3 2 xdx (x 2 − 1) 2 3 = lim 3 ( x − 1) 2 1 3 3 1+ε ε → 0+ = 6. Izračunati površinu između i krive y= x 3 x −1 2 . to je konvergentan i integral −2 3 ∫ 2 dx ( x − 1) 2 i njegova vrijednost je 3 3 3 + 3 . 3 ⎟ i minimum u tački ⎜ 2 ⎟ ⎠ ⎝ Slika 4 112 . Podintegralna funkcija nije definisana u 1∈ [0.

Analogno. 4 3 . Podintegralna funkcija je neograničena u okolini tačaka x = −1 i x = 1 . 4 2∫ 3t 2 4 Dakle. Grafik je skiciran na slici 4.⎛ 3⎞ MIN ⎜ 3. Imamo: ∫ xdx 3 x2 − 1 xdx = t = x2 − 1 dt = 2 xdx = 2 3 2 3 1 dt 1 −31 = ∫ t dt = t 3 = ( x 2 − 1) 3 . pa je P = 2 ⋅ = .1) i ispitati konvergenciju integrala ∫ 2 x −1 d x −1 −1 ∫x je d ∫x xdx 1 = − ln (1 − x 2 ) . tada ln 2ε − ε 2 → −∞ pa posmatrani integral divergira. Vodeći ⎜ 2⎟ ⎝ ⎠ računa o znaku funkcije y vidimo da je tražena površina jednaka: P = −∫ 0 xdx 3 −1 x −1 2 +∫ 0 1 xdx 3 x2 −1 . za x ∈ ( −1. Kako ćemo uzeti proizvoljno d ∈ ( −1. Zbog toga d 1 xdx xdx i ∫ 2 . 4 Puštajući da ε1 ↓ 0 dobijamo da je prvi integral na desnoj strani jednak zaključujemo da je i drugi integral jednak 1 3 3 3 . kada ε ↓ 0 . 2 2 −1 −1+ ∫ε x xdx 1 1 = − ln (1 − d 2 ) + ln ( 2ε − ε 2 ) . 2 −1 2 2 Međutim. za ε1 > 0 imamo −1+ ∫ε 0 3 1 2 3 2 = ( x − 1) 3 2 x −1 4 0 = −1+ε1 3 2 ⎡ ⎤ ⎣ −1 − ( 2ε1 + ε1 ) ⎦ . za ε > 0 . 4 2 4 7. a tražena površina je označena crticama. Ispitati konvergenciju integrala xdx i ukoliko konvergira izračunati ga. Izračunajmo prvi integral.1) . 2 −1 −1 Rješenje. Posmatrani integrali su nesvojstveni integrali jer je podintegralna funkcija neograničena u okolini tačaka x = −1 i x = 1 . a time divergira i integral ( ) −1 ∫x 1 xdx . to je. 3 ⎟ . 2 −1 U prethodnom zadatku mogli smo pogrešno zaključivati na sljedeći način: 113 .

x 114 . Ukoliko je funkcija f neograničena u okolini tačke c ∈ ( a. Tada pišemo ε ↓0 c +ε ⎝ a ⎠ b c −ε b ⎛ ⎞ V. analogno kao u slučaju integrala s obje beskonačne granice definišemo pojam konvergencije ovakvog integrala u smislu glavne vrijednosti. ∫ ε 1 dx 1 = ln x ε = ln1 − ln ε → ∞ kad ε ↓ 0 pa posmatrani integral divergira u klasičnom smislu. Iz prethodnog zadatka vidimo da konvergencija integrala u smislu glavne vrijednosti ne povlači konvergenciju tog integrala. ∫ f ( x ) dx = lim ⎜ ∫ f ( x ) dx + ∫ f ( x ) dx ⎟ .Odaberemo ε > 0 i posmatramo kad ε ↓ 0 vrijedi 1−ε 1−ε −1+ ∫ε x xdx 1 1 = − ln ( 2ε − ε 2 ) + ln ( 2ε − ε 2 ) = 0 . f ( x ) dx = lim ε ↓0 a +ε ∫ f ( x ) dx .P. ali nas navodi na to da. ε ↓0 a c +ε ⎠ ⎝ a 1 8. što znači da 2 −1 2 2 −1+ ∫ε x xdx = 0 (to jest dati integral konvergira i vrijednost mu je nula). ∫ a b kažemo da integral b −ε ∫ f ( x ) dx a b konvergira u smislu glavne vrijednosti i pišemo: V. Integral konvergira u klasičnom smislu ukoliko konvergiraju integrali (jer je podintegralna funkcija neograničena u okolini tačke 0 ∈ ( −1. dx ∫1 x i − 0 dx x −1 ∫ 0 Ali. x −1 ∫ Rješenje. 2 −1 Ovo je u suprotnosti sa definicijom konvergencije nesvojstvenog integrala neograničene funkcije.1) ). Ukoliko je funkcija f neograničena u okolini tačaka a i b i ukoliko postoji i konačan je b −ε lim ε ↓0 a +ε ∫ f ( x ) dx .P. b ) tada kažemo da integral ∫ f ( x ) dx konvergira u smislu glavne vrijednosti ukoliko postoji konačan limes a b b ⎛ c −ε ⎞ lim ⎜ ∫ f ( x ) dx + ∫ f ( x ) dx ⎟ . Ispitati konvergenciju integrala dx u klasičnom smislu i u smislu glavne vrijednosti. dok obrnuto vrijedi (analogno kao u slučaju integrala sa obje beskonačne granice).

+∞ ) . (Napomenimo da grafik nije nacrtan u razmjeri nego je data skica). 10. ε dx ↓0 π 5 −η lim η ↓0 ∫ ( x − 3)( 5 − x ) = lim ( arcsin (1 −η ) − arcsin 0) = arcsin1 = 2 . Izračunati površinu između krive y = Rješenje. Tačka lokalnog maksimuma je MAX ⎜ . −e ⎟ a skica funkcije je data na slici 5. 9. ε dx 4 ↓0 π S obzirom na to da oba integrala konvergiraju. to integral klasičnom smislu) i njegova vrijednost je ∫ ( x − 3)( 5 − x ) 3 5 dx konvergira (u π 2 + π 2 =π . Zbog toga. dati integral konvergira i u smislu glavne vrijednosti i njegova vrijednost je također π . Rješenje.Međutim.1) ∪ (1. Podintegralna funkcija je neograničena u okolini tačaka x = 3 i x = 5 pa ćemo posebno posmatrati 4 ∫ ( x − 3)( 5 − x ) ∫ ( x − 3)( 5 − x ) . Imamo: i 3 4 dx dx lim ε ↓0 3+ ∫ε ( x − 3)( 5 − x ) = lim ( arcsin 0 − arcsin (ε − 1) ) = − arcsin ( −1) = 2 . Lako x ln x ⎛1 ⎝e ⎞ ⎠ 115 . na kojoj je naznačena i tražena površina. tražena površina 1 .5) . x − ose i njenih vertikalnih asimptota. Njena oblast definisanosti je x ∈ ( 0. Skicirajmo funkciju y = 1 . Izračunajmo prvo neodređeni integral ∫ ( x − 3)( 5 − x ) 3 dx u klasičnom smislu i u smislu glavne ∫ ( x − 3)( 5 − x ) =∫ 4 dx dx − ( x 2 − 8 x + 15 ) 5 =∫ dx 1 − ( x − 4) 2 = arcsin ( x − 4 ) . pa posmatrani integral konvergira u x ⎠ ε ↓0 5 smislu glavne vrijednosti i njegova vrijednost je nula. x ∈ ( 3. Ispitati konvergenciju integrala vrijednosti. Dakle. lim ⎜ ε ↓0 ∫ ⎝ ⎛ −ε dx −1 x +∫ ε 1 dx ⎞ ⎟ = lim ( ln ε − ln ε ) = 0 . x ln x je vidjeti da su x = 0 i x = 1 vertikalne asimptote ove funkcije.

338. π ∫x e 333. 336. 116 . pa dati integral teži u −∞ .1) ). to jest Slika 5. Imamo: t = − ln x dx − dt = ∫ x ln x dt = −dx = ∫ −t = ln t = ln ( − ln x ) . ln x 0 1 xdx . divergira. ∫ x ln xdx . ∫ 5 3 x −1 1 ∫ (2 − x) + 2 1 − x2 dx . krive y = i x − ose beskonačna (jer je x divergentan). Podintegralna funkcija 1−η je neograničena u okolini tačaka x = 0 i x = 1 . ne i u smislu glavne vrijednosti. Napomenimo da pri izračunavanju površine pomoću nesvojstvenog integrala možemo površinu izračunavati samo u klasičnom smislu. x = 1 . Tako je 1 površina između pravih x = −1 . 1 − x2 . pa je 1/ 2 P = lim− ε ↓0 ∫ ε dx dx + lim− ∫ . iako integral dx x −1 ∫ 1 dx konvergira u smislu glavne vrijednosti. To znači da je tražena površina beskonačna. 1 dx ∫ x − 5x2 .1. 0 3 332.je P = − ∫ x ln x 0 1 dx (jer je podintegralna funkcija negativna za x ∈ ( 0. 335. 4− x dx 2 ∫ 1− x 1 −1 x +1 dx . Zadaci za samostalan rad Izračunati date nesvojstvene integrale ukoliko konvergiraju: 331. 0 2 ∫ 0 1 0 1 4 dx . za x ∈ ( 0. 334. 1/ 2 Sada je ∫ ε dx 1⎞ ⎛ = ln ⎜ − ln ⎟ − ln ( − ln ε ) . 337. ∫ ctgxdx . x ln x 2⎠ ⎝ Kada ε ↓ 0 ln ε → −∞ . x ln x η ↓0 1/ 2 x ln x ukoliko oba limesa na desnoj stani postoje i konačni su.1) . x −1 ∫ 1 3. x (tada je ln x = − ln x jer je ln x < 0 ).2.

x +1 −1 117 . x = −1 i x = 1 . −1 ∫ 1 1 3x 2 + 2 3 x2 dx . 350. −1 1 ∫ ln 2 + 3 x dx 3 ( ) x . koordinatnih osa i vertikalne asimptote x . koordinatnih osa i vertikalne asimptote x−2 x i pravih y = 0 . x −4 1 2 3 x −1 . ( x − 2)(3 − x) 346. −1 ∫e x dx . Izračunati površinu između krive y = te krive. x − ose i njenih vertikalnih asimptota. 349. Izračunati površinu između krive y = x . ∫ 2 3 xdx . ∫ 3 5 x 2 dx . 340. 342. 343. 3 x4 dx ∫ x (1 − x ) . Izračunati površinu između krive y = 348. −1 ∫ ∫ 1 1 1 ( x − 1) dx dx .339. x −1 345. −1 347. ( x − 3)(5 − x) Ustanoviti konvergenciju integrala u klasičnom smislu i u smislu glavne vrijednosti: 341. ln x dx . 0 344. Izračunati površinu između krive y = te krive.

. y (n ) funkcija koja zavisi od promjenljivih x. C1 . y ' . C 2 ) = y 0 i ϕ ' ( x 0 . Ukoliko je diferencijalna jednačina drugog reda. C1 . Ukoliko je diferencijalna jednačina n -tog reda tada će njeno opšte rješenje biti oblika y = ϕ (x. y ' .. Vidimo da to rješenje predstavlja jednoparametarsku familiju krivih. C 2 ) = y 0 možemo odrediti konstante C1 .. C ) . ukoliko je diferencijalna jednačina prvog reda tada je njeno opšte rješenje dato u obliku y = ϕ ( x. Ovaj problem nazivamo običnom diferencijalnom jednačinom. Specijalno. y 0 ) i čiji izvod u toj tački ( ' '' ) ( ) 118 . C ) možemo odrediti vrijednost parametra C . To znači da je sa dva navedena uslova određeno partikularno rješenje jednačine drugog reda. C 2 . tada iz uslova y 0 = ϕ (x 0 .. Na primjer. C 2 . y. Na taj način određujemo partikularno rješenje jednačine koje prolazi kroz tačku (x 0 . itd... C 2 ) . C n pridružimo neku određenu brojevnu vrijednost.. Ukoliko tražimo krivu koja prolazi kroz tačku (x 0 . Riješiti diferencijalnu jednačinu znači naći sva njena rješenja. Mi ćemo se ograničiti na rješavanje specijalnih oblika jednačina prvog i drugog reda... jednačina oblika ( ) ( ) ' ' zadovoljava uslov y ' (x 0 ) = y 0 . Diferencijalne jednačine prvog reda Neka je F x. Partikularno rješenje diferencijalne jednačine dobijamo kada parametrima C1 .. y ' = 0 je jednačina prvog reda. Ovo rješenje je dvoparametarska familija krivih. y. C 2 . gdje su C1 . Napomenimo da se ovaj uslov naziva još i početni uslov. y. y ' .. C n proizvoljne realne konstante. C 2 . Za diferencijalnu jednačinu kažemo da je n − tog reda ako je n red najvišeg izvoda koji figuriše u jednačini.. Ukoliko tražimo krivu koja će prolaziti kroz neku određenu tačku. y . C1 . F x.. y 0 ) .. Dakle. Posmatrajmo sljedeći problem: traži se funkcija y = y (x ) definisana na nekom intervalu I .. opšte rješenje jednačine n -tog reda je neka familija krivih koja zavisi od parametara C1 . y . C 2 proizvoljne realne konstante.. y (n ) = 0 ... C n ) gdje su C1 . njeno opšte rješenje je dato u obliku y = ϕ (x. C1 ... y . y = 0 je drugog reda. tada iz uslova ϕ (x 0 .. y (n ) . y 0 ) .... koja na tom intervalu ima sve izvode do reda n zaključno i takva je da na tom intervalu identički vrijedi: F x.4... (x 0 . C n . Za funkciju y = y (x ) koja na I identički zadovoljava datu jednačinu kažemo da je opšte rješenje integral ili integralna kriva te jednačine... jednačina oblika F x. gdje je C proizvoljna konstanta. C 2 .

gdje je C konstanta. opšte rješenje jednačine možemo napisati u obliku: 1+ x2 4 + y2 = C . Diferencijalne jednačine prvog reda sa razdvojenim promjenljivim Diferencijalnu jednačinu prvog reda nazivamo jednačinom sa razdvojenim promjenljivim ukoliko se ona može napisati u obliku y ' = f (x )g ( y ) . Napomenimo da je svako rješenje jednačine (2). Datu jednačinu možemo napisati u obliku: x 4 + y 2 dx + y 1 + x 2 dy = 0 .1. Kao što vidimo. 2 1+ x 4 + y2 Kada integralimo obje strane jednakosti dobijamo: 1 1 1 ln 1 + x 2 = − ln 4 + y 2 + ln C . Transformacijom dobijene 2 2 2 jednakosti. napisano u obliku (3) ujedno rješenje jednačine (1).4. pa nakon razdvajanja imamo: y x dx = − dy . (2) g(y) dy i F (x ) = f (x )dx . jer je jednačina prvog reda. opšte rješenje jednačine zavisi od jednog parametra. C > 0 . tada je y = a rješenje jednačine (1). (1) Pretpostavimo da je g ( y ) ≠ 0 . Naći onu integralnu krivu jednačine 4 x + xy 2 dx + y + x 2 y dy = 0 koja prolazi kroz tačku (1. Međutim.2) . ukoliko je g (a ) = 0 za neko realno a . ∫ ∫ Riješeni primjeri 1. Tada jednačinu sa razdvojenim promjenljivim možemo napisati u obliku dy = f (x )dx . Rješenje. koje ne možemo dobiti iz (3). dy x (4 + y ) 2 2 ) ( ) Sada je očigledno da je data jednačina jednačina u kojoj se promjenljive mogu razdvojiti. tada je opšte rješenje diferencijalne Ukoliko postoje integrali G ( y ) = g(y) jednačine (2) dato sa (3) G ( y ) = F (x ) + C . ( ) ( ) ( )( ) 119 . pa nakon dijeljenja sa x 4 + y 2 dy ≠ 0 dobijamo: ( ) ( ) ( ) ( y (1 + x ) dx =− .

1⎟ . a zatim odrediti onu integralnu krivu koja sin x ⎛π ⎞ Neka je sada y ln y ≠ 0 . pa je identički zadovoljena jednakost y' 2. 3. Riješiti diferencijalnu jednačinu = y ln y . Nakon integraljenja dobijamo: 2 − cos z 120 . Naći opšte rješenje jednačine y ' = cos(2 x − y ) . Sada je y = 2 x − z . Tada je y ' = 0 . Uvrštavanjem vrijednosti x = 1 i y = 2 u opšte rješenje dobijamo da je C = 16 .(1 + x )(4 + y ) = 16 . odnosno y = 1. to je y ln y = 0 samo u slučaju ln y = 0 . ⎝2 ⎠ Rješenje. z ' = 2 − cos z . sin x ∫ Integral na desnoj strani možemo izračunati uvođenjem smjene t = ln y. y = 1 je jedno rješenje naše jednačine. odnosno prava y = 1.2 ) . 2 2 Nađimo sada partikularno rješenje koje prolazi kroz tačku (1. dy . y ' = 2 − z ' . pa y ⎛π ⎞ Nađimo sada partikularno rješenje koje prolazi kroz tačku ⎜ . Posmatrajmo prvo slučaj kada je y ln y = 0 . odnosno dx Data jednačina je jednačina sa razdvojenim promjenljivim. y ln y y' = y ln y .1⎟ . to je traženo ⎝2 ⎠ partikularno rješenje ono koje smo našli u prvom slučaju. pa je traženo rješenje dato sa prolazi kroz tačku ⎜ . Uvedimo novu funkciju z = z (x ) stavljajući z = 2 x − y . Kako za sve z vrijedi 2 − cos z ≠ 0 . y ln y Integracijom lijeve i desne strane jednačine dobijamo dy − cos x + C = . pa data jednačina ima oblik: dz = 2 − cos z . Kako je funkcija ln y definisana samo za y > 0 . Kako je y = 1 . dt = dobijamo opšte rješenje jednačine u obliku: − cos x + C = ln ln y . Dakle. Rješenje. nakon dijeljenja sa 2 − cos z imamo: dz dx = . Tada jednačinu možemo napisati u obliku: dy = sin xdx .

x+C =

∫ 2 − cos z .
na desnoj strani posljednje

dz

Integral

jednakosti možemo izračunati uvođenjem 1− t2 z 2dt , pa integral postaje trigonometrijske smjene t = tg . Tada je dz = , cos z = 2 1+ t2 1+ t2

2dt 2 2 3 z⎞ ⎛ = arctg t 3 = arctg ⎜ 3tg ⎟ . 2 +1 3 2⎠ 3 ⎝ Imajući u vidu da je z = 2 x − y , dobijamo opšte rješenje jednačine u obliku

∫ 3t

( )

x+C =

2x − y ⎞ 2 3 ⎛ arctg ⎜ 3tg ⎟ , gdje je C proizvoljna realna konstanta. 3 2 ⎠ ⎝

1+ y2 . xy 1 + x 2 Rješenje. Data jednačina je definisana za y ≠ 0 i x ≠ 0 . ydx ≠ 0 možemo je napisati u obliku sa razdvojenim Množenjem jednačine sa 1+ y2 promjenljivim: ydy dx = . 2 1+ y x 1 + x2 Nakon integracije lijeve i desne strane imamo: ydy dx = . 2 1+ y x 1 + x2

4. Naći opšte rješenje jednačine y ' =

(

)

(

) (

)

∫(

) ∫ (

)

Integral na lijevoj strani jednakosti možemo izračunati uvođenjem smjene t = 1 + y 2 , 1 ydy = dt . Dobijamo: 2 ydy 1 = ln 1 + y 2 2 2 1+ y

∫(

)

(

)

Integral na desnoj strani možemo izračunati koristeći se rastavom funkcije parcijalne razlomke u obliku: 1 A Bx + C = + . 2 x 1+ x2 x 1+ x

1 x 1+ x2

(

)

na

(

)

Nakon množenja sa x 1 + x 2 i izjednačavanja dobijenih polinoma na lijevoj i desnoj strani dobijamo da je A = 1 , B = −1 i C = 0 . Uvrštavanjem u integral imamo:

(

)

121

∫ (

(1 + y )(1 + x ) = Cx
2 2

dx xdx 1 x2 1 1 dx . = = ln x − ln 1 + x 2 + ln C = ln C − x 2 2 2 1+ x2 1+ x2 x 1+ x2 Vidimo da je opšte rješenje jednačine dato sa: 1 1 x2 , C > 0 , odnosno ln 1 + y 2 = ln C 2 2 1+ x2

) ∫
)

(

)

(

)

(

(

)

2

, C >0.

5. Riješiti jednačinu: x 1 − y 2 dx + y 1 − x 2 dy = 0 . Rješenje. Jednačinu možemo napisati u obliku: dy y 1 − x2 = −x 1 − y 2 . dx dy = 0 , pa je jednačina identički zadovoljena. Dakle, y = ±1 je Ukoliko je y = 1 , tada je dx jedno rješenje jednačine. Ukoliko je x < 1 i y < 1 jednačinu možemo napisati u obliku ydy

1− y

2

=−

xdx

1− x2

.

Kada integralimo lijevu i desnu stranu jednačine dobijamo: ydy xdx . =− 1− y2 1− x2

U integralu na lijevoj strani posljednje jednakosti uvedimo smjenu 1 − y 2 = t , Integral na desnoj strani se nalazi na isti način. Nakon integracije opšte rješenje za slučaj x < 1 i y < 1 je oblika

1 ydy = − dt . 2

− 1 − y 2 = 1 − x 2 − C , odnosno: 1 − y 2 + 1 − x 2 = C , gdje je C realna konstanta, C ≥ 0 .
6. Riješiti jednačinu xy ' = y (1 − x sin x ) . Rješenje. Jednačinu možemo napisati u obliku: dx dy x = y (1 − x sin x ) , pa ukoliko je y ≠ 0 i x ≠ 0 množenjem sa jednačina postaje xy dx dy (1 − x sin x ) = dx . y x Kada integralimo lijevu i desnu stranu jednačine, nakon razdvajanja integrala na desnoj strani na razliku dva integrala dobijamo:

122

dy dx = − sin xdx y x pa je opšte rješenje jednačine dato u obliku: ln y = ln x + ln C + cos x , C ≠ 0 , odnosno

y = Cxe cos x , C ≠ 0 . Ukoliko je y = 0 , tada je također rješenje jednačine. 7. Naći opšte rješenje jednačine y ' = 2 x + 2 y . Rješenje. Uvedimo novu nepoznatu funkciju z = z (x ) sa z = x + 2 y . Tada je 1 1 y = (z − x ) , te y ' = z ' − 1 . 2 2 Sada naša jednačina postaje: dz 1 ' z − 1 = 2 z , odnosno = 1 + 2 z +1 . dx 2 Razdvajanjem promjenljivih i integracijom dobijamo: dz = dx , pa nakon integracije desne strane imamo: 1 + 2 z +1 dz x+C = . 1 + 2 z +1

dy = 0 , pa je jednačina identički zadovoljena. Dakle, y = 0 je dx

(

)

(

)

U integralu na desnoj strani uvedimo smjenu sa t = 2 z +1 . Sada je z = −1 + log 2 t , dz =

dt , pa t ln 2

je integral oblika: 1 ⎛ dt 1 dt dt ⎞ t t = − ln = log 2 . ⎜ ⎟= t (1 + t ) ln 2 ln 2 ⎝ t t + 1 ⎠ ln 2 t + 1 t +1 Nakon vraćanja na staru funkciju opšte rješenje jednačine dobijamo u obliku ⎛ 2 z +1 ⎞ ⎟ x + C = log 2 ⎜ ⎜ 1 + 2 z +1 ⎟ , pa kako je z = x + 2 y , to je opšte rješenje jednačine oblika ⎝ ⎠ x + 2 y +1 ⎛ 2 ⎞ ⎟ x + C = log 2 ⎜ ⎜ 1 + 2 x + 2 y +1 ⎟ , odnosno, ⎝ ⎠ x + C = x + 2 y + 1 − log 2 1 + 2 x + 2 y +1 . dakle, opšte rješenje jednačine je oblika C − 1 = C 0 = 2 y − log 2 1 + 2 x + 2 y +1 , C 0 je realna konstanta. (4) Napomenimo da smo do rješenja naše jednačine mogli doći i bez uvođenja nove funkcije. Naime, ako jednačinu napišemo u obliku

(

)

(

)

123

Zadaci za samostalan rad U zadacima 1. dx ⎠ ⎝ x+ y x− y = sin . gdje je b realan parametar. odnosno u obliku 2 x + 2 y +1 2 + 1 + C ⋅ 2 2 y +1 = 0 . Naći partikularno rješenje jednačine y − xy ' = b 1 + x 2 y ' . ( ) 124 . 4. (xy 2 + x dx + y − x 2 y dy = 0 . ⎝2⎠ 357. 352. 22y Integracijom lijeve i desne strane jednačine dobijamo opšte rješenje u obliku 1 − 2 − 2 y = 2 x + C . 354.1.1. koje zadovoljava početni uslov y (1) = 1 .dy = 2 x ⋅ 22y dx vidimo da promjenljive možemo razdvojiti i dobiti jednakost oblika dy = 2 x dx . (5) Primijetimo da se transformacijom izraza (4) može doći do izraza u obliku (5). s tim što treba uzeti drugi oblik za konstantu C u (5). 2 2 356. 358. Naći onu integralnu krivu jednačine y ' = Naći onu integralnu krivu jednačine 1+ y2 koja prolazi kroz tačku (0. 1+ x2 sin y cos xdy = cos y sin xdx koja prolazi kroz ⎛ π⎞ tačku ⎜ 0. ) ( ) dy ⎞ ⎛ e − y ⎜1 + ⎟ = 1 . Naći partikularno rješenje jednačine y ' + sin y ' sin x = y ln y koje zadovoljava početni ⎛π ⎞ uslov y⎜ ⎟ = e . 2 353. y ' = 10 x + y . ⎝ 4⎠ 359.-6.1) . 351. naći opšte rješenje datih jednačina: 1 y ' = sin (x − 2 y ) . ⎟ . 355.

gdje su u i v dvije nove promjenljive i vrijedi v = v(u ) . y = v + b .4. Sada b Ukoliko je b ≠ 0 . y = zx . Tada sistem ima jedinstveno rješenje (a. pa u jednačini (1) uvodimo smjenu: x = u + a . a zatim ih kao takve rješavati.2. odnosno na jednačinu koja razdvaja promjenljive potrebno je riješiti sistem od dvije jednačine sa dvije nepoznate a i b oblika: a1 a + b1b + c1 = 0 ⎫ (2) ⎬. a 2 a + b2 b + c 2 = 0 ⎭ Sada možemo posmatrati dva slučaja: a) Determinanta D = a1b2 − a 2 b1 sistema (2) je različita od nule. du (3) z' − a . te y ' = v ' = Nakon uvođenja ove smjene jednačina (1) postaje homogena po u i v . Neke od njih su oblika: ⎛ a x + b1 y + c1 ⎞ y' = f ⎜ 1 (1) ⎟ ⎜ a x + b y + c ⎟. y ' = z ' x + z . mora biti c 2 ≠ 0 pa imamo diferencijalnu jednačinu oblika y ' = f (ax + by + c ) . x Neke diferencijalne jednačine koje nisu homogene se podesnom smjenom mogu dovesti na homogene. dv . 2 2 ⎠ ⎝ 2 Da bismo jednačinu oblika (1) sveli na homogenu. b) Determinanta D = a1b2 − a 2 b1 sistema (2) je jednaka nuli. Ukoliko je b = 0 jednačina (3) je jednačina sa razdvojenim promjenljivim. onda iz a1b2 − a 2 b1 = 0 slijedi da za neko realno λ vrijedi a1 = λa 2 i b1 = λb2 . uvodimo novu funkciju z (x ) = ax + by + c . b2) Ako je bar jedan od koeficijenata a 2 ili b2 različit od nule. Sada trebamo razlikovati nekoliko podslučajeva: b1) Ako je a 2 = b2 = 0 . Sada jednačina (1) ima oblik: 125 . ⎝ x⎠ Homogene diferencijalne jednačine svodimo na diferencijalne jednačine sa razdvojenim promjenljivim uvođenjem nove nepoznate funkcije z = z (x ) sa y z = . b ) . tako da je y ' = jednačina (3) postaje jednačina sa razdvojenim promjenljivim. Homogene diferencijalne jednačine prvog reda Diferencijalna jednačina prvog reda je homogena ukoliko se može napisati u obliku ⎛ y⎞ y' = f ⎜ ⎟ .

⎛ λ (a 2 x + b2 y ) + c1 ⎞ y' = f ⎜ ⎜ a x + b y + c ⎟. y x cos x y Desna strana jednakosti je funkcija od pa vidimo da je jednačina homogena. Naći ono partikularno rješenje jednačine xy ' − y = x 2 + y 2 koje prolazi kroz tačku (1.1) . odnosno cos z dz 1 x=− . Nakon dijeljenja sa x ≠ 0 jednačina postaje: y y y y 1 − cos + y ' cos = 0 . y ' = z ' x + z . Posmatrat ćemo samo slučaj x > 0 . Jednačina sada postaje: x 1 z'x + z = z − .1) . tako da je y ' = (4) z ' − a2 . ⎟ 2 2 ⎠ ⎝ 2 Ukoliko je b2 = 0 jednačina (4) je jednačina sa razdvojenim promjenljivim. Riješeni primjeri y y + xy ' cos = 0 . cos z dx Nakon razdvajanja promjenljivih i integracije dobijamo: sin z = ln C − ln x . x x Rješenje. za neko realno C ≠ 0 . x y . vidimo da je opšte rješenje jednačine dato sa : x y 2. odnosno. x x x x y 1 y' = − . Nakon dijeljenja jednačine sa x > 0 ona postaje: 126 . nakon dijeljenja sa cos ≠ 0 . jer nas interesuje ona integralna kriva koja prolazi kroz tačku (1. Rješenje. Nakon ovoga b2 jednačina (4) se svodi na jednačinu u kojoj možemo razdvojiti promjenljive. Ukoliko je b2 ≠ 0 uvodimo novu funkciju z = a 2 x + b2 y . Naći opšte rješenje jednačine x − y cos Stavljajući z = sin C =e x . x y Uvedimo novu nepoznatu funkciju z = z (x ) sa z = . 1.

3z − z 3 127 . Rješenje. odnosno ⎜ ⎟ ⎜ ⎟ ⎜ x ⎝ x⎠ ⎟ ⎝x⎠ ⎝ ⎠ ⎛ y⎞ 3⎜ ⎟ − 1 x . 3. z = y . Jednačina postaje: x 3z 2 − 1 z'x + z = . to je jednačina homogena. y ' = z ' x + z . Naći opšte rješenje diferencijalne jednačine 3x 2 y − y 3 y ' = 3xy 2 − x 3 . Množenjem sa x dobijamo opšte rješenje za slučaj x > 0 u obliku: x ⎝x⎠ y + x2 + y2 = C x2 . Uvodimo x y . dx Nakon razdvajanja promjenljivih i integracije dobijamo ln z + 1 + z 2 = ln ( C x ) . pa je traženo ( ) ( ) Vidimo da je desna strana jednačine funkcija od smjenu z = y .y ⎛ y⎞ y = + 1+ ⎜ ⎟ . pa uvodimo smjenu x y . za neko realno C . x ⎝ x⎠ ' 2 Kako je desna strana jednačine funkcija od z = z (x ) . Dijeljenjem date jednačine sa x ≠ 0 možemo je napisati u obliku: 3 2 ⎛ ⎞ ⎜ 3 y − ⎛ y ⎞ ⎟ y ' = 3⎛ y ⎞ − 1 . odnosno y ⎛ y⎞ + 1 + ⎜ ⎟ = C x . Jednačina je sada oblika: x z ' x + z = z + 1 + z 2 . pa je jednačina homogena. odnosno dz x = 1+ z2 . Uvrštavanjem vrijednosti x = 1 i y = 1 dobijamo da je partikularno rješenje: y + x2 + y2 = 1+ 2 x2 . y ' = z ' x + z . y' = ⎝ ⎠ ⎛ y ⎛ y ⎞3 ⎞ ⎜3 − ⎜ ⎟ ⎟ ⎜ x ⎝x⎠ ⎟ ⎝ ⎠ 2 3 ( ) 2 C = 1 + 2 .

pa možemo dijeliti sa x . 4. Jednačina je definisana za y > 0 i x > 0 . koja je homogena.Dobijena jednačina je jednačina sa razdvojenim promjenljivim. pa je C = −2 i D = 0 . 2 A − 2B = 0⎭ ( ) ( ) 1 . odnosno. 4 2 z +1 2 z −1 2 z +1 2 z −1 Rješenje jednačine je: Sada je A = B = ∫ ∫ ∫ ∫ 2 ln Cx = ln (z − 1) (z + 1) 2 2 2 2 . = = + + 2 4 2 z − 1 (z − 1)(z + 1) z + 1 z − 1 z + 1 z + 1 ∫ ∫ Nakon množenja posljednje jednakosti sa (z − 1)(z + 1) z 2 + 1 i izjednačavanja koeficijenata uz odgovarajuće stepene od z na lijevoj i desnoj strani jednakosti dobijamo sistem od četiri linearne jednačine sa četiri nepoznate oblika: A + B + C = −1⎫ A− B+ D=0⎪ ⎪ ⎬. Naći onu integralnu krivu jednačine xy ' = y (1 + ln y − ln x ) koja prolazi kroz tačku (e. x z4 −1 Da bismo izračunali integral na desnoj strani podintegralnu funkciju trebamo razložiti na parcijalne razlomke: 3z − z 3 3z − z 3 A B Cz + D . zbog z = y : x C 2x2 = ⎛ y⎞ ⎜ ⎟ −1 ⎝x⎠ ⎛⎛ y ⎞2 ⎞ ⎜ ⎜ ⎟ + 1⎟ ⎜⎝ x ⎠ ⎟ ⎝ ⎠ 2 . Dobijamo jednačinu y⎛ y⎞ y ' = ⎜1 + ln ⎟ .1) . A+ B−C =3 ⎪ A− B− D=0⎪ ⎭ Sabiranjem prve i treće. x⎝ x⎠ 128 . te druge i četvrte jednačine sistema dobijamo: 2 A + 2B = 2⎫ ⎬. razdvajanja promjenljivih i integraljenja jednačinu možemo napisati u obliku: 3z − z 3 dx = dz . Rješenje. Sada je: 2 3z − z 3 1 dz 1 dz zdz 1 1 dz = + −2 2 = ln z − 1 + ln z + 1 − ln z 2 + 1 . Nakon sređivanja izraza.

razdvajanja promjenljivih i integraljenja dobijamo: dx dz = . x Uvrštavanjem početnih uslova dobijamo: 1 − 1 = 1 ⋅ ln − 1 + C . − x = ln . traženo partikularno rješenje jednačine je e e x − y 1 e. Nakon rješavanja integrala na obje strane posljednje jednakosti dobijamo opšte rješenje jednačine u obliku: y ln Cx = ln ln z . x Nakon izračunavanja integrala. x Uvrštavajući vrijednosti x = e i y = 1 u opšte rješenje jednačine dobijamo da je 1 1 C ⋅ e = ln = −1 . Naći onu integralnu krivu jednačine y = x ln xy ' − y koja prolazi kroz tačku (− 1. Dakle. odnosno C = + 1 . imajući u vidu da je z = − y imamo: x 1 +C . x Opšte rješenje jednačine sada možemo napisati u obliku: 1 y = − x ln + C . e e = y x 129 . razdvajajući promjenljive dobijamo: dx e − z dz = ± 2 . e x Uvođenjem nove nepoznate funkcije z = z (x ) sa z = ∫ ∫ 5.y . Rješenje. pa je − 1 + C = e −1 . odnosno. odnosno.−1) . Jednačinu možemo napisati u obliku: y x xy − y = e . Uvođenjem smjene z = ' y . ( ) Sada. x z ln z Integral na desnoj strani se može riješiti uvođenjem smjene t = ln z . odnosno z ' x 2 = e z . y = xe x>0. odnosno C = − . y ' = z ' x + z jednačina postaje: x ' z x z x + z − zx = e . pa nakon sređivanja. zbog z = x y Cx = ln . y ' = z ' x + z jednačina postaje: x z ' x + z = z (1 + ln z ) .

pa on ima jedinstveno rješenje: a = −1 i b = 2 .Traženo partikularno rješenje je dato sa: 1 1 y = − x ln + + 1 . pri čemu smatramo da je v = v(u ) . sa nepoznatim a i b . z = Imajući u vidu da je u = x + 1 . 130 . 2a − b + 4 = 0 ⎭ Determinanta ovog sistema je različita od nule. Datu jednačinu možemo napisati u obliku: − x + 2y − 5 y' = . odnosno. (x + 1)2 = C 2 ( y − x − 3)(x + 1) ( y + x − 1)3 v y−2 = . y = v + 2 . pa je rješavamo smjenom z = . Sada uvedimo smjenu promjenljivih sa: ' ' x = u − 1. u Imamo: − 1 + 2z z 'u + z = . Naći opšte rješenje diferencijalne jednačine: (2 x − y + 4 )dy = (2 y − x − 5)dx . te y x = vu . pa nakon dijeljenja brojnika i nazivnika sa u dobijamo: 2u − v v −1+ 2 u . odnosno ( y + x − 1)3 = C 2 ( y − x − 3) . Rješenje. nakon transformacije jednačine i razdvajanja promjenljivih 2−z du 2 − z dz. odnosno = ln z − 1 − ln z + 1 = ln 2 2 (z + 1)3 C 2 u2 = C2 (z + 1)3 z −1 . v = y − 2. v' = v 2− u v dobijena jednačina je homogena. = 2 u z −1 Integracijom lijeve i desne strane imamo: ln 3 1 z −1 u 1 . 2x − y + 4 Da bismo uveli odgovarajuću smjenu promjenljivih riješimo sistem jednačina: − a + 2b − 5 = 0⎫ ⎬ . dobijamo opšte rješenje jednačine: u x +1 2 . Jednačina postaje: − u + 2v v' = . v ' = z ' u + z . z = z (u ) . x e 6.

pa on ima jedinstveno rješenje: a = 3. z = z (u ) . Rješenje jednačine sada možemo pisati u obliku: ln u + C = −(ln z + 2arctgz ) . Datu jednačinu napišimo u obliku: 131 . B = 0 i C = 2 . Rješenje. razdvajanja promjenljivih i integracije dobijamo: du z 2 + 2z + 1 =− dz . y ' = v ' . u z 1+ z2 Kako bismo izračunali integral na desnoj strani jednakosti podintegralnu funkciju je potrebno rastaviti na parcijalne razlomke: z 2 + 2 z + 1 A Bz + C . Vidimo da je data jednačina oblika y ' = f ⎜ 1 ⎜a x+b y+c 2 2 ⎝ 2 ' 2 ⎞ ⎟ . odnosno ⎝u +v⎠ 2 riješiti sistem od dvije jednačine sa dvije nepoznate: b+2=0 ⎫ ⎬. b = −2 . Naći opšte rješenje diferencijalne jednačine: y = 2⎜ ⎜ x + y − 1⎟ . ⎟ ⎝ ⎠ ( ) 8. vraćajući se na polazne funkcije: ⎛ y+2 y + 2⎞ ln x − 3 + C = −⎜ ln ⎜ x − 3 + 2arctg x − 3 ⎟ . v ' = z ' u + z svodi u na jednačinu sa razdvojenim promjenljivim: 2z 2 z 'u + z = . ⎛ v ⎜ v ' = 2⎜ u v ⎜ ⎜1 + u ⎝ ⎞ ⎟ ⎟ . Zbog toga ćemo prvo ⎟ ⎠ Uvedimo smjenu promjenljivih sa x = u + 3 . Naći opšte rješenje jednačine: (x + 2 y + 1) y ' = (2 x + 4 y + 3) . v = v(u ) . y = v − 2 . pa se smjenom z = v . Jednačina postaje: ⎛ v ⎞ v ' = 2⎜ ⎟ . (1 + z )2 Nakon transformacije. = + z 1+ z2 z 1+ z2 ∫ ∫ ( ) ( ) Nakon množenja jednakosti sa z 1 + z 2 i izjednačavanja koeficijenata uz odgovarajuće stepene polinoma na desnoj i lijevoj strani jednakosti dobijamo A = 1 . a + b − 1 = 0⎭ Determinanta ovog sistema je različita od nule. ⎟ ⎟ ⎠ 2 Očigledno je dobijena jednačina homogena. odnosno. ⎟ ⎝ ⎠ ⎛ a x + b1 y + c1 Rješenje.⎛ y+2 ⎞ 7.

nakon razdvajanja promjenljivih i integracije: dx dz . pa jednačina postaje sljedeća jednačina u kojoj se promjenljive 2 2 mogu razdvojiti: 1 ' 2z + 3 1 z = + 2 z +1 2 Nakon razdvajanja promjenljivih i integracije imamo: z +1 dz . Sada je 1 1 y = (z − x ) . dz dt = . odnosno. Rješenje. x + 2y +1 Formirajmo sljedeći sistem od dvije jednačine sa dvije nepoznate a i b : 2a + 4b + 3 = 0⎫ ⎬. datu jednačinu ćemo rješavati uvođenjem nove nepoznate funkcije z = z (x ) sa z = x + 2 y . Sada imamo: 1+ z x+ y koje prolazi x ∫ ∫ 132 . x ⎝ x⎠ ⎝ x⎠ y Vidimo da je data jednačina homogena pa je smjenom z = . Datu jednačinu možemo. nakon dijeljenja sa x ≠ 0 napisati u sljedećem obliku: y ⎛ y⎞ ⎛ y⎞ y ' − = ⎜1 + ⎟ ln⎜1 + ⎟ . = (1 + z ) ln(1 + z ) x Integral na desnoj strani jednakosti možemo izračunati uvođenjem smjene t = ln (1 + z ) . 5 25 5 y' = ( ) ∫ ∫ 9. a + 2b + 1 = 0 ⎭ Determinanta ovog sistema je jednaka nuli. pa nakon vraćanja na polazne promjenljive dobijamo opšte rješenje 5 5 25 jednačine u obliku: 7 2 1 x + C = (x + 2 y ) − ln x + 2 y + . y ' = z ' − 1 . y ' = z ' x + z svodimo na x jednačinu u kojoj se promjenljive mogu razdvojiti oblika: z ' x = (1 + z ) ln(1 + z ) . pa kako je 2 x + 4 y = 2(x + 2 y ) .2x + 4 y + 3 . Naći partikularno rješenje diferencijalne jednačine xy ' − y = (x + y ) ln kroz tačku (1.1) . dx = 5z + 7 Integracijom lijeve i desne strane dobijamo: 7 1 2 x+C = z− ln z + .

Datu jednačinu napišimo u obliku: y+x y' = x + 3 −1. x⎠ ⎝ 10. nakon dijeljenja sa u : u u v⎞ v ⎛ v ' + 1 ln⎜1 + ⎟ = 1 + . x⎠ ⎝ Odredimo sada partikularno rješenje. pa ćemo postaviti sistem od dvije 2 2 ⎠ ⎝ 2 jednačine sa dvije nepoznate oblika: a + b = 0⎫ ⎬.ln Cx = ln ln (1 + z ) . y = v + 3 .3) . pa je smjenom z (u ) = . Uvrštavanjem x = 1 i y = 1 u opšte rješenje imamo: C = ln 2 . v ' = z ' u + z svodimo na jednačinu u u kojoj se promjenljive mogu razdvojiti: 1+ z . v = v(u ) . x x (y + 1)ln y + 3 = y + 3 x+ x+ ' koje prolazi kroz tačku Rješenje. nakon transformacije. a + 3 = 0⎭ Dati sistem ima jedinstveno rješenje a = −3 . dt = 1+ z ( ) ( ) ∫ ∫ 133 . razdvajanja promjenljivih i integracije: z 'u + z + 1 = ln (1 + z ) du ln (1 + z ) = dz . Naša jednačina postaje: u+v u+v v ' + 1 ln = . odnosno. Odrediti partikularno rješenje jednačine (− 2. u ⎝ u⎠ v Dobijena jednačina je homogena. odnosno. y+x ln x+3 ⎛ a x + b1 y + c1 ⎞ Vidimo da je data jednačina oblika y ' = f ⎜ 1 ⎟ ⎜ a x + b y + c ⎟ . (1 + z )(1 − ln(1 + z )) u dz svodi na integral Integral na desnoj strani gornje jednakosti se smjenom t = ln (1 + z ) . y ' = v ' . b = 3 . pa je partikularno rješenje dato sa: y⎞ ⎛ x ln 2 = ln⎜1 + ⎟ . Uvedimo smjenu promjenljivih sa x = u − 3 . pa je opšte rješenje jednačine dato sa: y⎞ ⎛ Cx = ln⎜1 + ⎟ .

( y − x − 2 )dx − (2 y − x − 5)dy = 0 U zadacima 11. traženo partikularno rješenje je: C y − 3⎞ ⎛ y − 3⎞ 1 ⎛ = ⎜1 + ⎟ ln⎜1 + ⎟ −1 . y x 2 + 3 xy + x 2 dx = x 2 + 2 xy dy . y = 3 imamo: 1 = 1 . naći partikularna rješenja datih jednačina koja prolaze kroz date tačke: 134 . y ' 2x − 4 y + 1 10. x − 3y y' = .1. Zadaci za samostalan rad U zadacima 1. Sada imamo: tdt ln Cu = − ln (1 + z ) + ln ln (1 + z ) − 1 = − ln ⎡(1 + z ) ln (1 + z ) − 1 ⎤ .∫ 1 − t = −t − ln t − 1 . 5. 2x + y ) ( ) (x − 3 y + 4)2 dx + (x + 3 y + 2)2 dy = 0 . vraćajući se na stare promjenljive u = x + 3 .2.-10. (x + 3) ⎝ x + 3 ⎠ ⎝ x + 3 ⎠ 4. x x y y' = + . 9. y xy ' = y ln . ⎣ ⎦ Sada. 8. 2x + 2 y − 2 x − 2y =1. 4. 6. y ' = 2 . z = ( ) y−3 dobijamo opšte rješenje jednačine x+3 u obliku: y − 3⎞ ⎛ y − 3⎞ 1 ⎛ = ⎜1 + ⎟ ln⎜1 + ⎟ −1 . naći opšta rješenje datih jednačina: 2xy 1. x − y2 2. 7. pa je C = 1 . (3 y y 2 + x 2 y ' = xyy ' . Dakle. C (x + 3) ⎝ x + 3⎠ ⎝ x + 3⎠ Uvrštavajući x = −2 . 3.-15. y' = x+ y+3 .

1− x2 pa je njeno rješenje dato sa (2).0 ) . (2) ⎜ Q(x )e ∫ ⎝ ⎠ ∫ Riješeni primjeri 1. gdje je 1 P(x ) = − . Linearnu jednačinu prvog reda možemo napisati u obliku: (1) y ' + P(x ) y = Q(x ) .−1) . y − 1 − x = 0 koje prolazi kroz 1− x2 135 . (x − 2 y + 1)dx + (2 x + y + 2 )dy = 0 . y⎜ ⎟ + 2 x − y = 0 . xy ' − y arctg 12. y 2 + 2 xy − x 2 2 dy ⎛ dy ⎞ 14. Opšte rješenje linearne jednačine napisane u obliku (1) je dato sa: − P ( x )dx ⎛ P ( x )dx ⎞ y=e ∫ dx + C ⎟ . y ) je linearna ukoliko je ona linearna posmatrana kao funkcija od y i y ' . x − 3x 2 dy + xydx = 0 . Rješenje. ) ) 13. Linearne diferencijalne jednačine prvog reda Diferencijalna jednačina prvog reda y ' = f (x.3. tačka (− 1. dy . 2 ( (y y = 0 . tačka (0. Napišimo je u obliku: y y' − =1+ x . y ' = y 2 − 2xy − x 2 . Q(x ) = 1 + x . 5 . dx 4. 1− x2 Ovako napisana jednačina je oblika (1).1) . dx ⎠ dx ⎝ ( ) Uputa: Datu jednačinu prvo riješiti kao kvadratnu po nepoznatoj y ' = 15. tačka 0.1) . tačka (0. Očigledno je da je data jednačina linearna po y i y ' . tačka (1.1) .11. Naći partikularno rješenje diferencijalne jednačine y ' − tačku (0. gdje su P (x ) i Q (x ) neprekidne funkcije definisane na nekom intervalu.

1− x ⎝ 2 2 ⎠ ∫ 1− x2 dx = ( Ax + B ) 1 − x 2 + λ ∫ dx Množenjem sa ∫ ⎛ x2 −1⎞ ' ⎟ 2. 2 2 Uvrštavanjem izračunatih integrala u opšte rješenje dato sa (2) imamo: 1+ x ⎛ 1 1 ⎞ 2 y= ⎜ C + x 1 − x + arcsin x ⎟ . Q(x ) = 2 . Sada je x −1 x −1 x 5x P(x ) = − 2 . 2 2 1− x 2 1− x 1− x2 1 − x 2 . B = 0 i λ = . a zatim izjednačavanjem dobijenih polinoma drugog stepena na 1 1 desnoj i lijevoj strani jednakosti dobijamo da je A = . Očigledno je data jednačina linearna po y i y . pa ćemo je napisati u obliku (1). ⎝ ⎠ ' Rješenje. Sada je ∫ Q(x )e ∫ P ( x )dx dx = ∫ 1 − x 2 dx = ∫ 1 − x2 1− x2 dx . pa je traženo partikularno rješenje: 1+ x ⎛ 1 1 ⎞ 2 y= ⎜1 + x 1 − x + arcsin x ⎟ . Dakle. Naći opšte rješenje diferencijalne jednačine: ⎜ ⎜ x ⎟y = y + 5. 1− x ⎝ 2 2 ⎠ Ukoliko u opšte rješenje uvrstimo x = 0 i y = 1 Dobit ćemo C = 1 .1) pa ćemo smatrati da ∫ (x + 1)e ln 1− x 1+ x dx = ∫ (x + 1) ∫ je 1 − x 2 = 1 − x 2 . 1 − x2 1 − x2 Nakon diferenciranja imamo: λ 1 − x2 − 2x = A 1 − x 2 + ( Ax + B ) + . 1+ x Nas zanima ona integralna kriva jednačine koja prolazi kroz tačku (0. Ovaj integral ćemo napisati u obliku: . Imamo: ∫ P ( x )dx = − ∫ 1 − x ∫ P ( x )dx Q(x )e ∫ dx = dx 2 =∫ dx 1 1− x .Odredimo prvo integrale koji se javljaju u (2). x 5x y' − 2 y= 2 . = ln x −1 2 x + 1 2 1− x dx = 1 − x 2 dx . x −1 x −1 136 . 2 2 P ( x )dx 1 1 Q(x )e ∫ dx = x 1 − x 2 + arcsin x .

dv = sin xdx . x 1 Sada je P(x ) = . Rješenje. Imamo: x dx P(x )dx = = ln x . P (x )dx = − 2 dx = − ln x 2 − 1 = ln 2 x −1 x2 −1 ∫ ∫ ∫ Q(x )e ∫ ∫ Q(x )e y=e P ( x )dx dx = ∫x 2 5x e −1 ln 1 x 2 −1 dx = ∫ (x 5 xdx 2 −1 x2 −1 ) . Naći opšte rješenje diferencijalne jednačine xy ' + y − x sin x = 0 .Odredimo integrale koji se javljaju u (2): x 1 1 . Uvrštavajući dobijene integrale u (1) dobijamo opšte rješenje jednačine: 1 y = (C − x cos x + sin x ) . x 4. dijeljenjem sa 1 + x 2 ≠ 0 napisati u obliku (1): ( ) 137 . ∫ ∫ Integral na desnoj strani riješit ćemo parcijalnom integracijom. Posljednji integral možemo izračunati uvođenjem smjene t = x 2 − 1 . Naći opšte rješenje diferencijalne jednačine 1 + x 2 y ' − 2 xy = 1 + x 2 . Q (x ) = sin x . x ∫ ∫ ∫ Q(x )e ∫ P ( x )dx dx = sin xe ln x dx = x sin xdx . stavljajući v = − cos x te u = x . 3. Napišimo je u obliku (1): 1 y ' + y = sin x . Sada je ∫ x sin xdx = − x cos x + ∫ cos xdx = − x cos x + sin x . pa opšte rješenje jednačine možemo napisati u obliku: 1 ln x 2 −1 ¸2 ⎞ ⎟ . ( ) ( ) 2 Rješenje. Data jednačina je linearna po y i y ' . xdx = 1 dt . odnosno ⎟ 2 x −1 ⎠ 5 y = −5 + C x 2 − 1 . Sada imamo: 2 ∫ P ( x )dx dx = − ⎛ ⎜C − ⎜ ⎝ 5 x −1 2 . du = dx . Data jednačina je linearna po y i y ' pa ćemo je.

⎛π ⎞ 6. Q(x ) = x 3 e x . ⎝2⎠ ' Rješenje. sin x Ovaj integral možemo riješiti uvođenjem smjene t = sin x . pa imamo: x 3 1 P (x )dx = − dx = −3 ln x = ln 3 . možemo napisati u obliku (1): cos x 1 y' − y= . Q(x ) = pa imamo: sin x sin x cos x P(x )dx = − dx . Dijeljenjem sa x ≠ 0 napišimo je u obliku (1): 3 y ' − y = x 3e x . ln 1 Uvrštavajući dobijene integrale u (2) dobijamo opšte rješenje jednačine u obliku: y = 1 + x 2 (C + x ) . ∫ Vidimo da je opšte rješenje jednačine dato sa: y = x3 C + e x . Rješenje. dt = cos xdx . Q(x ) = 1 + x 2 pa je 1 + x2 2 xdx 1 P(x )dx = − . = − ln 1 + x 2 = ln 2 1+ x 1 + x2 y' − ∫ ∫ ( ) P ( x )dx 2 (1+ x 2 ) ∫ Q(x)e ∫ dx = ∫ (1 + x )e dx = ∫ dx = x . uz uslov y⎜ ⎟ = 1 . Odrediti partikularno rješenje jednačine y ' sin x − y cos x = 1 . 2 1+ x 2x Sada je P(x ) = − . Uvrštavajući x = 1 . pa je. y = e dobijamo da je C = 0 . e ) . Odrediti integralnu krivu jednačine xy ' − 3 y = x 4 e x koja prolazi kroz tačku (1. Data jednačina je linearna po y i y . x x ∫ ∫ ∫ Q (x )e ∫ P ( x )dx dx = x 3 e x e ∫ ln 1 x3 dx = e x dx = e x . ( ) 5.2x y =1 + x2 . x 3 Sada je P(x ) = − . Data jednačina je linearna po y i y ' . nakon čega dobijamo ∫ ∫ 138 . pa je tražena integralna kriva jednačine: ( ) y = x 3e x . dijeljenjem sa sin x ≠ 0 . sin x sin x cos x 1 Sada je P(x ) = − .

imamo: dx 1 ln sin x e dx = = −ctgx . 1 ∫ ∫ Uvrštavajući x = π 2 i y = 1 dobijamo da je C = 1 . Data jednačina nije linearna po y i y ' . 2 Stavimo P( y ) = ∫ ∫ ∫ ∫ ∫ ∫ 139 . Datu jednačinu ćemo transformisati kako bi je napisali u obliku koji je analogan obliku (1): 1 x ' + x = 2 ln y + 1 . sin x sin 2 x sada možemo dati opšte rješenje jednačine u obliku: y = sin x(C − ctgx ) = C sin x − cos x . y P ( y )dy 1 ln y Q( y )e ∫ dy = (2 ln y + 1)e dy = 2 y ln y dy + y 2 . y koje zadovoljava 2 y ln y + y − x Rješenje. ∫ P ( x )dx Q(x )e ∫ dx = 1 Dalje. = ' 2 y ln y + y − x x Ova jednačina je linearna po x i x ' . uz izmjenu uloga zavisno i nezavisno promjenljive. Naći partikularno rješenje diferencijalne jednačine y ' = uvjet y (2 ) = 1 . ali jeste po x . Pošto možemo smatrati da je dy 1 = ' . pa ćemo smatrati da je x = x( y ) i jednačinu ćemo rješavati kao linearnu jednačinu u kojoj ulogu nezavisno promjenljive igra y . možemo je napisati u obliku y ' (x ) = dx x ( y ) y 1 . ⎜ C + Q( y )e ∫ ⎝ ⎠ Odgovarajući integrali su: dy P( y )dy = = ln y . 7.∫ P(x )dx = − ln sin x = ln sin x . y 1 i Q( y ) = 2 ln y + 1 . y Na osnovu ranijih razmatranja vidimo da je opšte rješenje jednačine dato sa − P ( y )dy ⎛ P ( y )dy ⎞ x=e ∫ dy ⎟ . Na taj način će vrijediti formula (2). pa je traženo partikularno rješenje: y = sin x − cos x .

dv = ydy . ( ) 4. Zadaci za samostalan rad U zadacima 375. ydx = y 3 − x dy . 2x − y 2 ( ) 11. 2 x y' − y = 1+ x2 ex . 5. 140 .Posljednji integral možemo izračunati metodom parcijalne integracije stavljajući u = ln y . y ' + y = cos x . x cos y + sin 2 y ' ( ) ( ) 2 ydx + y 2 − 6 x dy = 0 . 1 − 2x y' + y = 1. x2 y ' = e 2x − e x y . 7. v = y 2 . Uvrštavajući izračunate integrale u opšte rješenje jednačine imamo: 1 C x = C + y 2 ln y = + y ln y . y y Da bi izračunali partikularno rješenje. stavimo u opšte rješenje x = 2 i y = 1 .3. 2 2 4 y 2 Sada je du = ∫ ∫ ∫ Q( y )e ∫ P ( y )dy dy = y 2 ln y . 4. 1 y' = . Imamo: y 2 1 1 2 dy 1 2 1 y ln y dy = y 2 ln y − y = y ln y − y 2 .-386.5 sin 2 x . y Napomenimo da je na ovaj način implicitno dato y kao funkcija od x . 9. Dobijamo da je C = 2 . naći opšte rješenje date jednačine: 1. 8. 6. 3. y ' = . y ' + 2 y = 4 x . ( x + 1) y ' − 4 y = e x ( x + 1) 5 12. y + y cos x = 0.1. pa je traženo partikularno rješenje dato sa: 2 x = + y ln y . y ' + 2 xy = xe − x . dy 1 . 2. ( ) . 1 10.

1 − x2 19. gdje su a i b proizvoljni realni brojevi. xy ' − x +1 ⎛ π⎞ 17. Diferencijalne jednačine koje se svode na linearne diferencijalne jednačine Mi ćemo posmatrati tri tipa diferencijalnih jednačina koje se svode na linearne jednačine. Datu jednačinu oblika (1) podijelimo sa y n . n ≠ 1 (1) gdje su P (x ) i Q (x ) date funkcije neprekidne na nekom intervalu. 4⎠ ⎝ y 18. 1 − x 2 y ' + xy − 1 = 0 . nazivamo Bernoulli-evom diferencijalnom jednačinom. tačka (0.U zadacima 387. y ' − = 1 + x . 14. Ukoliko je n = 0 jednačina postaje linearna. 1− n 141 . tačka (0. xy ' + y − e x = 0 .4. n ∈ .0 ) .1.1) .-393. 15. y ' = 3x 2 y + x 5 + x 2 . Sada je z ' = n y ' . Dobijamo jednačinu ' y ' P(x ) (2) + = Q(x ) y n y n −1 Datu jednačinu možemo svesti na linearnu uvođenjem smjene 1 1− n y' z' z = z (x ) = n −1 . 16. tačka (0. ( ) ( ) ( ) 4.− ⎟ . x 1 + x 2 dy = y + yx 2 − x 2 dx . To su Bernoullieva. dok za n = 1 postaje jednačina u kojoj se promjenljive mogu razdvojiti.1) . tačka (a. naći onu krivu diferencijalne jednačine koja prolazi datom tačkom: 13. tačka (1. b ) .0 ) . pa je n = . n ≠ 0 . 4. tačka (0.4.1) . 1 . y ' − ytgx = cos x y = x . Cleroova i Lagrangeova jednačina. 1− n y y y Dobijena linearna jednačina je oblika: z' + P (x )z = Q( x ) . tačka ⎜1. Bernoullieva diferencijalna jednačina Jednačinu oblika y + P(x ) y = Q(x ) y n .

kao i ono partikularno rješenje koje prolazi kroz tačku (3. y y' z' = = − z ' . Rješenje. Dijeljenjem date jednačine sa x 2 y 2 ≠ 0 imamo: 142 . Dalje je x x ∫ ∫ ln P ( x )dx ln x 1 Q(x )e ∫ dx = − ∫ ln xe x dx = − ∫ dx = − ln 2 x . jer je jednačina definisana samo za x > 0 .1) . x Podijelimo jednačinu sa y 2 ≠ 0 : y' 1 1 + = ln x . Data jednačina postaje linearna: 2 1− 2 y 1 z = ln x . Datu jednačinu podijelimo sa x ≠ 0 . x Nakon množenja sa rješavanje: 1 z ' − z = − ln x . 2 2 ⎝ ⎠ ⎝ ⎠ 1 pa kako je z = . Naći opšte rješenje diferencijalne jednačine xy ' + y = xy 2 ln x . y2 x y Uvedimo smjenu z = 1 . Ona postaje: 1 y ' + y = ln x ⋅ y 2 . gdje je Opšte rješenje je dato sa z = e ∫ ⎜ C + Q( x )e ∫ ⎝ ⎠ dx 1 P( x )dx = − = − ln x = ln . pa vidimo da je ona Bernoullieva. y 2 ⎝ ⎠ 2. Naći opšte rješenje diferencijalne jednačine x 2 y 2 y ' + xy 3 = 1 . x Opšte rješenje naše linearne jednačine je: 1 1 ⎛ ⎞ ⎛ ⎞ z = e ln x ⎜ C − ln 2 x ⎟ = x⎜ C − ln 2 x ⎟ . pri čemu je n = 2 .Riješeni primjeri 1. Rješenje. to je opšte rješenje polazne jednačine dato sa: y 1 1 ⎛ ⎞ = x⎜ C − ln 2 x ⎟ . dt = dx u posljednjem integralu. x − z' + (− 1) dobijenu linearni jednačinu svodimo na oblik pogodan za ∫ − P ( x )dx ⎛ P ( x )dx ⎞ dx ⎟ . ∫ 1 x 2 što se jednostavno dobije uvođenjem smjene t = ln x .

Kako je z = y 3 . Podijelimo je sa xy 2 . to je opšte rješenje date jednačine 2 ⎠ x ⎝ y' + ∫ ∫ ∫ ∫ ∫ ∫ 1 ⎛ 3 2⎞ 1 ⎛ 3 2⎞ ⎜ C + x ⎟ . odnosno y = 3 ⎜ C + x ⎟ . odnosno z ' + z = 2 . 3 2 ⎠ x ⎝ 2 ⎠ x ⎝ Nađimo sada partikularno rješenje. 3. partikularno rješenje je 1= y= 1 ⎛ 27 3 2 ⎞ 3 ⎜ + x ⎟. odakle vidimo da je C = . 2 2 3 2 Dakle. sa n = −2 . gdje je Opšte rješenje ove jednačine je dato sa z = e ∫ ⎜ C + Q( x )e ∫ ⎝ ⎠ dx = 3 ln x = ln x 3 . 2 2 x x Opšte rješenje linearne jednačine je: 1 ⎛ 3 ⎞ z = 3 ⎜ C + x 2 ⎟ . x ⎝ 2 2 ⎠ 3 1 ' xy + y = y 2 ln x . P(x )dx = 3 x P ( x )dx x3 3 3 ln x 3 Q(x )e ∫ dx = e dx = 3 2 dx = x 2 . Data jednačina je Bernoullieva. za n = . 3 x x x x − P ( x )dx ⎛ P ( x )dx ⎞ dx ⎟ . x x 1 1 z' Uvedimo smjenu promjenljivih sa z = −2−1 = −3 = y 3 . x x Vidimo da je data jednačina Bernoullieva. Pomnožimo je sa y 2 . Jednačina 3 y y se svodi na sljedeću linearnu jednačinu: z' 1 1 3 3 + z = 2 . Uvrstimo x = 3 i y = 1 u opšte rješenje. z ' = 3 y 2 y ' . Imamo: 2 1 ' y 1 − ln x + y 2 = . odnosno 27 = C + . Imamo: y3 = 27 27 13 3 C + 9 . 3 x x 2y 2 143 . pa je y ' y 2 = . Naći opšte rješenje diferencijalne jednačine 2 3 3 Rješenje. Imamo: 1 1 y' y2 + y3 = 2 .1 1 y = 2 y −2 .

i ono partikularno 2 ⎝ ⎠ Uvedimo smjenu z = 1 y' y' 1 . Imamo: y' 1 1 1 + = . odnosno y ' + y = y 3 . Rješenje. odnosno z ' − = − . Imamo: Stavimo u = ln x . v = . dv = − 2 . du = x x x ln x ln x dx ln x 1 I =− dx = − = + . x x2 Integral na desnoj strani ćemo izračunati metodom parcijalne integracije: dx 1 dx . Sada je rješenje linearne jednačine x x ln x + 1 ⎞ ⎛ z = x⎜ C + ⎟ = Cx + ln x + 1 . z= x x x x Data jednačina je linearna po z i x pa ćemo izračunati odgovarajuće integrale: dx P( x )dx = − = − ln x . pa je 3 = − z ' . x P ( x )dx ln x −ln x ln x Q(x )e ∫ dx = − e dx = − dx . = − z ' . 2 x 2 x Vidimo da je data jednačina Bernoullieva sa n = 3 . Dakle.1) . Dobijamo linearnu jednačinu: 3−1 2 2 y y y y 1 1 1 2 − z ' + z = . Datu jednačinu podijelimo sa xdx ≠ 0 . Naći opšte rješenje diferencijalne jednačine rješenje koje prolazi kroz tačku (1.Uvedimo smjenu sa z = 1 3 −1 2 y =y − 1 2 . Podijelimo je sa y 3 . (Cx + ln x + 1)2 ∫ ∫ ∫ ∫ ∫ ∫ ∫ ∫ 4. Imamo: 1 1 1 1 y ' + y − y 3 = 0 . pa je opšte rješenje Bernoullieve jednačine dato sa x ⎠ ⎝ 1 y = z −2 = . x 2 2 x Riješimo odgovarajuće integrale: 1 = 144 . Dakle. pa jednačina postaje: 3 2 3 y2 2y 2 −z' + 1 ln x 1 ln x . z' = − y' 1 y' . y3 x y2 2 1 ⎛ ⎞ xdy + ⎜ y − y 3 x ⎟dx = 0 . x x x x2 x2 P ( x )dx ln x 1 Q( x )e ∫ dx = + . z ' = −2 3 . nakon množenja sa (− 2 ) z ' − z = −1 . odnosno.

Podijelimo je sa y 2 . x cos 2 x Rješenje. odnosno y 2 = . stavljajući u = x . 2 x y dx = − 1 ⋅ e ln x dx = − ∫ −2 ∫x dx 2 = 5. Dakle. du = dx . Naći opšte rješenje jednačine y ' + 2 y 2y = . dx dv = . pa je 1 = 2z ' . 1 2 1 −1 2 y y2 y2 Dobijamo sljedeću linearnu jednačinu: 1 1 2 2 2z ' + z = . z ' + z = . Imamo: 2 1 y' 1 y2 + 2 2 2 y = . z' = ∫ ∫ ∫ ∫ ∫ ∫ ∫ 145 . Dakle. pa je opšte rješenje polazne jednačine dato sa x⎠ ⎝ 1 1⎞ ⎛ = x2 ⎜C + ⎟ . Imamo: 1 = 1(C + 1) . cos 2 x = y 2 .1) je 1 1 = x . 2 x⎠ y ⎝ Da bi našli traženo partikularno rješenje uvrstimo x = 1 i y = 1 u opšte rješenje. Data jednačina je Bernoullieva. Imamo: cos 2 x xdx = xtgx − tgxdx = xtgx + ln cos x .∫ P(x )dx = −∫ ∫ Q(x )e ∫ P ( x )dx 2dx = −2 ln x . x Opšte rješenje linearne jednačine je dato sa: 1⎞ ⎛ z = x 2 ⎜ C + ⎟ . partikularno rješenje koje prolazi kroz (1. x cos 2 x 1 1 1 Uvedimo smjenu z = y' 1 y' . 2 cos x cos 2 x Posljednji integral možemo riješiti metodom parcijalne integracije. sa n = 1 . odakle dobijamo da je C = 0 . v = tgx . x P ( x )dx 1 xdx Q(x )e ∫ dx = e ln x dx = . x 1 . odnosno. nakon dijeljenja sa 2 . 2 x x cos x cos 2 x Izračunajmo odgovarajuće integrale: dx P(x )dx = = ln x .

C 146 . x ⎝x ⎠ 2 4. Ukoliko je moguće iz sistema jednačina y = Cx + f (C )⎫ (3) ⎬ x + f ' (C ) = 0 ⎭ eliminacijom parametra C dobiti funkcionalnu zavisnost između x i y . Data jednačina je Cleroova. Cleroova diferencijalna jednačina Diferencijalna jednačina oblika y = xy ' + f y ' ( ) (1) naziva se Cleroova diferencijalna jednačina.4.∫ Q(x )e ∫ P ( x )dx dx = xtgx + ln cos x . Uvrštavajući to u jednačinu (1) dobijamo njeno opšte rješenje u obliku (2) y = Cx + f (C ) . pretpostavljajući da svi izvodi koji se u daljem javljaju postoje.2. pa je opšte rješenje linearne jednačine 1 (C + xtgx + ln cos x ) . Da bismo je riješili po izvodu u (1) ćemo diferencirati po x . x Sada vidimo da je opšte rješenje polazne jednačine dato sa z= 1 y2 1 ⎞ ⎛1 = (C + xtgx + ln cos x ) . Riješeni primjeri 1. Odrediti opšte i singularno rješenje jednačine y = xy ' + ( ) a . To rješenje nazivamo singularno rješenje jednačine (1). odakle je (x + f (y ))y ' y' ' ( ) '' =0. osim opšteg rješenja imati i singularno rješenje. Prva jednačina je zadovoljena ako je y = C . Dakle. Cleroova jednačina može. gdje je a realan parametar. y' Rješenje. ta funkcija nam je također rješenje jednačine koje predstavlja obvojnicu familije pravih datih sa (2). Ova jednačina nije riješena po izvodu y ' . ' Da bi posljednja jednačina bila zadovoljena potrebno je da je y '' = 0 ili x + f ' y ' = 0 . odnosno y = ⎜ (C + xtgx + ln cos x )⎟ . Diferenciranjem dobijamo: y ' = xy '' + y ' + f y' ' y ' y '' . pa uvrštavanjem y ' = C u polaznu jednačinu dobijamo a njeno opšte rješenje u obliku y = Cx + .

pa kako je C 2 = a a a2 . Da bismo odredili singularno rješenje jednačine eliminišimo C iz sistema oblika (3): y = Cx + 1 + C 2 ⎫ ⎪ . pa uvrštavanjem y ' = C u polaznu jednačinu dobijamo njeno opšte rješenje u obliku y = Cx − ln C . x 3. Posmatrajmo sljedeći sistem jednačina: y = Cx − ln C ⎫ ⎪ 1 .Odredimo singularno rješenje. a iz prve jednačine je Cy = C 2 x + a . pa uvrštavanjem y ' = C u polaznu jednačinu dobijamo njeno opšte rješenje u obliku y = Cx + 1 + C 2 . Sada imamo: Cy = 2C 2 x . 1+ C2 1+ C2 Uvrstimo u prvu jednačinu 1 + C 2 = − C (ovo se dobije iz druge jednačine). to je y 2 = 4 2 x 2 . Odrediti opšte i singularno rješenje jednačine y = xy ' − ln y ' . Rješenje. odnosno C 2 y 2 = 4 C 2 pa je singularno rješenje dato sa y 2 = 4ax . odnosno. x x x ( ) 2 . Posmatrajmo sistem jednačina oblika (3): a⎫ y = Cx + ⎪ C ⎪. odnosno y = 1 + ln x . pa uvrštavanjem u prvu jednačinu odmah x 1 dobijamo singularno rješenje u obliku: y = 1 − ln . 2. Data jednačina je Cleroova. ⎬ −a x + 2 = 0⎪ ⎪ C ⎭ Iz druge jednačine sistema imamo da je xC 2 = a . Imamo: x 147 . Data jednačina je Cleroova. Odrediti opšte i singularno rješenje jednačine y = xy ' + 1 + y ' ( )x 2 2 . nakon kvadriranja . C x+ =0 ⎬ ⎪ 2 1+ C ⎭ C2 C x2 = Iz druge jednačine dobijamo x = − . x− =0 ⎬ ⎪ C ⎭ 1 Iz druge jednačine sistema dobijamo da je C = . Rješenje. Odredimo sada singularno rješenje date jednačine.

(3) Sada ćemo razlikovati dva slučaja: a) Ukoliko je g ( p ) − p ≠ 0 tada u (3) možemo podijeliti sa g ( p ) − p i dobit ćemo linearnu jednačinu sa nepoznatom funkcijom x = x( p ) koju znamo riješiti. Dobit ćemo dvije jednačine (2) y = xg ( p ) + f ( p ) . Zapravo je dovoljno naći x kao funkciju od p . dy = pdx iz kojih treba odrediti x i y kao funkcije od p . a zatim to rješenje uvrstiti u prvu jednačinu u (2). tada je y ' = k . gdje smo stavili C = f (k ) . pa je moguće rješenje i y = kx + C . pa ih moramo posebno izračunavati.3. smatrajući da je p funkcija od x dobijamo: ( ) ( ) dy = g ( p )dx + xg ' ( p ) + f ' ( p ) dp . Ako to nije slučaj i ( ) ( ) ako se jednačina g ( p ) − p = 0 može riješiti po p . 4. odnosno xy = C x 2 − 1 = C ⎜ .⎞ ⎛ C2 C C ⎜ . Diferenciranjem prve jednačine u (2). − 1⎟ = − 2 ⎟ x 1+ C2 ⎝1+ C ⎠ 1 C C C . singularno rješenje jednačine je x 2 + y 2 = 1 . Lagrangeova diferencijalna jednačina Jednačinu oblika y = xg y ' + f y ' (1) nazivamo Lagrangeovom diferencijalnom jednačinom. b) Ukoliko je g ( p ) − p = 0 . i to rješenje je npr. p = k . Uvrštavajući ovako dobijeno x u prvu jednačinu u (2) dobijamo opšte rješenje Lagrangeove diferencijalne jednačine u parametarskom obliku. tada za g ( p ) ≡ p imamo Cleroovu jednačinu. Integralne krive Lagrangeove jednačine tražit ćemo u parametarskom obliku. Ovakve prave ne moraju biti sadržane u rješenjima diferencijalne jednačine (3). Riješeni primjeri 148 . 2 1+ C 1+ C2 Dakle. Ovako dobivena rješenja se nazivaju singularnim rješenjima.4. uzevši da je ' y = p . Kako je x = − y=− 2 2 2 1+ C2 1+ C 1+ C 1+ C y = Cx − ( ) Na kraju dobijamo: C2 1 x2 + y2 = + = 1. odakle je y 2 = . to sada imamo: − . Imajući u vidu drugu jednačinu u (2) dobijamo: (g ( p ) − p )dx + xg ' ( p ) + f ' ( p ) dp = 0 .

Rješenje. 2( p + 1) Uzimajući diferencijal na lijevoj i desnoj strani posljednje jednakosti imamo: p2 + 2p p2 dy = xdp + dx . y = pdx = 2( p + 1) p2 + 2 p 2 xdp + p2 dx . pa je opšte rješenje dato sa C 2 ( x − C )2 . C ( p + 1) = 2( p + 1) 2 Rješenje se može ostaviti u parametarskom obliku. za p = 0 y = 0 . Razdvajajući diferencijale dobijamo: 2( p + 1) ⎛ p2 ⎞ p2 + 2p ⎜p− ⎟dx = xdp . te za p = −2 To su singularna rješenja date jednačine. Datu jednačinu napišimo u obliku y = Lagarangeova. Sada vidimo da je data jednačina 2(y + 1) (4) ( ) ( ) 2 dy = pdx . y = p2 = 0 . Uvrštavanjem u jednačinu za y dobijamo rješenje jednačine u parametarskom obliku: p2 Cp 2 . Naći opšte i singularno rješenje diferencijalne jednačine 2 y y ' + 1 = x y ' . b) Ukoliko je p − y = −2 x . C⎛x ⎞ y = ⎜ − 1⎟ = 2 ⎝C 2C ⎠ x = C ( p + 1) . 2( p + 1) Uvrštavajući to u drugu jednačinu u (4) dobijamo. 2 ⎜ ⎟ 2( p + 1) ⎠ 2( p + 1) ⎝ Sada ćemo posmatrati dva slučaja: p2 a) Ukoliko je p − ≠ 0 dijeljenjem sa tim izrazom. odakle integracijom lijeve i desne strane dobijamo da je ln x = ln C ( p + 1) . Stavimo y ' = p . pošto je to u ovom slučaju relativno jednostavno. a možemo i pokušati eliminisati parametar p . a zatim skraćivanjem dobijamo 2( p + 1) jednačinu sa razdvojenim promjenljivim oblika: dp dx = . zbog dy = pdx 2 2( p + 1) 2( p + 1) ' 2 ' (y ) x . Naime. 149 . odnosno.1. tada je p = 0 ili p = −2 . x p +1 odnosno x = C ( p + 1) . Imamo da je: p2 x. iz jednačine za x x imamo p = − 1 .

1− p 1− p Izračunajmo odgovarajuće integrale za ovu linearnu jednačinu (vodimo računa o tome da je sada p varijabla a x nepoznata funkcija): dp dp P( p )dp = −2 =2 = 2 ln p − 1 . y= 2 p2 3. Diferencijalimo prvu jednakost u (5). ( p − 1) ⎝ 2 ⎠ pri čemu smatramo da je p (1 − p ) ≠ 0 . Stavimo y ' = p . stavljajući x 'p = x ' = dobijamo: dx p − p 2 x ' − 2 px = 9 p 2 . Datu jednačinu ćemo napisati u obliku: ( ) 3 = x y' . 1− p p −1 P ( p )dp p ln ( p −1)2 p (1 − p )2 dp = 9 p(1 − p ) = 9 p 2 − 3 p 3 . 2 2 2 ⎝ ⎠ ⎠ ( p − 1) ⎝ Uvrštavajući dobijeno x u prvu jednačinu u (5) vidimo da je rješenje naše jednačine u parametarskom obliku dato sa: 1 9 2 ⎛ 3⎞ x= ⎜C + p − 3p ⎟ . Posmatrat ćemo dva slučaja: ) ) ( ) ∫ ∫ ∫ ∫ ∫ ∫ ∫ 9 2 ⎛ 3⎞ 3 ⎜C + p − 3p ⎟ + 3p . dp = 9 Q( p )e ∫ e dp = 9 1− p 1− p 2 Opšte rješenje naše linearne jednačine je: 9 2 1 ⎛ 9 2 − 2 ln p −1 ⎛ 3⎞ 3⎞ x=e ⎜C + p − 3p ⎟ = ⎜C + p − 3p ⎟ . odnosno p ≠ 0 i p ≠ 1 . 2 ( p − 1) ⎝ 2 ⎠ ( ( pdx = p 2 dx + 2 pxdp + 9 p 2 dp . Imamo. ( ) 2 y = x y' ( ) 2 + 3 y' . dy = pdx . Nakon dijeljenja sa dp . grupišući faktore uz odgovarajuće diferencijale. Dobijamo sljedeće dvije jednačine: (5) y = xp 2 + 3 p 3 . Naći opšte i singularno rješenje diferencijalne jednačine y − 3 y ' Rješenje. b) Ukoliko je p = 0 ili p = 1 . To su dva singularna rješenja naše jednačine. odnosno y = x + 3 . dx p − p 2 dx = 2 px + 9 p 2 dp . Naći opšte i singularno rješenje jednačine y = y ' ( ) (x + 1) . imajući u vidu da je y ' = p : a) Ukoliko je p − p 2 = p(1 − p ) ≠ 0 dijeljenjem sa p − p 2 posljednja jednačina postaje linearna jednačina oblika: 9p 2 x= x' − .2. odnosno. 2 150 . uvrštavajući ove vrijednosti u prvu jednačinu u (5) dobijamo y = 0 . ( ) 3 Vidimo da je data jednačina Lagrangeova.

imajući u vidu drugu jednačinu. 1− p p −1 P ( p )dp dp ln (1− p )2 dp (1 − p )2 = 2 (1 − p )dp = 2 p − p 2 . b) Posmatrajmo sada slučaj kada je p = 0 ili p = 1 . 2 ' 2 Uvedimo smjenu y ' = p . Jednačina postaje. Imamo da vrijedi: pdx = p 2 dx + 2 pxdp + 2 pdp . dy = pdx . uvrštavanjem u prvu jednačinu u (6) dobijamo da je y ≡ 0 . U slučaju da je p = 0 . imajući u vidu drugu jednačinu. imajući u vidu da je x ' = dp 2 2 x' − x= . Datu jednačinu napišimo u obliku: y = x y ' ( ) + (y ) . 4. što je jedno singularno rješenje jednačine. odnosno p − p 2 dx = (2 px + 2 p )dp . Diferencijalimo u prvoj jednačini u (6). Imamo: 151 (7) . Riješiti diferencijalnu jednačinu y = x (1 + y ′ ) + ( y′ ) . dy = pdx . 1− p 1− p Ova jednačina je linearna jednačina po p i x . Nađimo odgovarajuće integrale: dp dp 2 P( p )dp = −2 =2 = 2 ln p − 1 = ln ( p − 1) . Vidimo da je ona Lagrangeova. 2 Rješenje. Stavimo y ′ = p . ( p − 1)2 Uvrštavajući ovo rješenje u prvu jednačinu u (6) dobijamo opšte rješenje jednačine u parametarskom obliku: C + 2 p − p2 x= ( p − 1)2 ( ) ∫ ∫ ∫ ∫ ∫ ∫ ∫ ( ) y= p 2 C + 2p − p 2 ( p − 1) 2 + p 2 . uz uvjet p ≠ 0 i p ≠ 1 . Diferencijalimo prvu jednačinu u (7). što je drugo singularno rješenje naše jednačine. Q( p )e ∫ dp = 2 e =2 1− p 1− p Sada možemo dati rješenje linearne jednačine u obliku: 2 C + 2 p − p2 x = e −ln ( p −1) C + 2 p − p 2 = . Dobijamo sljedeći sistem: y = x(1 + p ) + p 2 .Rješenje. Data jednačina je Lagrangeova. Ukoliko je p = 1 uvrštavanjem u prvu jednačinu u (6) dobijamo da je y = x + 1 . Tada dobijamo sljedeće dvije jednačine: (6) y = xp 2 + p 2 . Sada ćemo posmatrati dva slučaja: a) Ukoliko je p − p 2 = p(1 − p ) ≠ 0 tada u posljednjoj jednačini možemo podijeliti sa dx : p (1 − p )dp ≠ 0 .

397. za x = 1 y = 1 . y′ = xy 3 − y . 403. Singularnih rješenja nema. za x = 0 y = 1 . za x = 0 y = 1 . Sada imamo: ∫ P( p )dp = ∫ dp = p . x −1 2 1 '3 y y + y3 y = x 2 . 4. naći opšte rješenje datih jednačina y ' + 2 xy = 2 x 3 y 3 . y y' + + y2 = 0. 2 y = y′ ( x − x 3 sin y ) . odnosno nakon grupisanja − dx = (x + 2 p )dp . Dijeljenjem posljednje jednačine sa dp dobijamo sljedeću linearnu jednačinu po p i x : x ′ + x = −2 p . 404. 399. 396. ∫ ( ) dp = 2 pe ∫ Q ( p) e ∫ P p dp p dp = 2e p ( p − 1) .4. Zadaci za samostalan rad U zadacima 394. y ' − ytgx + y 2 cos x = 0 . 400. 402. naći opšte rješenje jednačina koje zadovoljavaju dati početni uslov: y ' − y cos x = y 2 cos x(1 − sin x ) . 407. za y′ = 1 − x2 + y . jer smo diferencijalnu jednačinu po p i x mogli riješiti za sve vrijednosti parametra p . Da bismo našli rješenje ove jednačine izračunajmo odgovarajuće integrale: što se lako dobije primjenom parcijalne integracije na posljednji integral. xy ' − 4 y − − x 2 y = 0 . 2 U zadacima 404. Uvrštavanjem u prvu jednačinu u (7) dobijamo opšte rješenje u obliku: x = Ce− p + 2 ( p − 1) . y' = x y + xy . 394. 152 . 2y' y3 + y4 = x . y = ( Ce − p + 2 ( p − 1) ) ( p + 1) + p 2 . 401. ⎝ y ⎠ 405.pdx = (1 + p )dx + xdp + 2 pdp . 395. x +1 y ' − y + y 2 cos x = 0 . x = e − p ( C + 2e p ( p − 1) ) = Ce − p + 2 ( p − 1) . xy ' + y = y 2 ln x . xdx = ⎜ 406.4. ⎛ x2 ⎞ − y 3 ⎟ dy . 398. y x =1 y= π 2 .-407.-403.

Neka je data jednoparametarska familija krivih u ravni jednačinom: Ortogonalne trajektorije familije krivih (1) su krive koje sijeku svaku od krivih iz date familije pod pravim uglom. . − ' ⎟ = 0 ⎜ y ⎟ ⎝ ⎠ čijim rješavanjem dobijamo familiju ortogonalnih trajektorija familije (1). naći opšte i singularno rješenje datih jednačina: 408. y . 418. (2) ( ) Stavljajući − 1 umjesto y′ u diferencijalnoj jednačini (2) dobit ćemo jednačinu oblika: y′ (3) ⎛ 1⎞ F ⎜ x. Rješenje. C ))'x = ∂ϕ + ∂ϕ y ' = 0 .U zadacima 408. 414. ⎜ ' y ⎟ ⎝ y ⎠ ( ) y = y′ ( x + 1) + ( y′ ) . Data familija parabola ima jednačinu oblika y − ax 2 = 0 . y . Odrediti ortogonalne trajektorije familije parabola y = ax 2 . 415. ∂x ∂y Dobit ćemo diferencijalnu jednačinu prvog reda oblika F x. Eliminišimo parametar a iz sistema jednačina: 153 .-418. ⎜ ⎟ ⎝ ⎠ ( ) 3 2 + 2xy ' . 413. y . y. C ) = 0 . 2 yy ' ' 2 y = xy ' − 3 y ' . 410. y = 2xy ' + ln y ' . 412. ( ) ( ) 2 − 8 ' 3 y . 416. Ortogonalne trajektorije (1) ϕ ( x. y = xy ' + 23 1 − y ' y ' = ln xy ' − y . 27 ( ) 4. ⎛ 1 1⎞ x = y⎜ − ' ⎟. x− y= 1 ' y 9 417. 411. 2 409. Jednačinu ortogonalnih trajektorija odredit ćemo na sljedeći način: Eliminišemo parametar C iz jednačine (1) i iz jednačine: (ϕ (x. 2 y = xy ' + sin y ' . y ' = 0 . y = y y' ( ) 3 ( ) ( ) = x⎛ ( y ) + 4 ⎞ . Riješeni primjeri 1. y = xy′ − ( y′ ) .5.

2 Dakle. odnosno. Stavimo u 1 ovoj jednačini − ' umjesto y ' . nakon integraljenja: 1 y 2 = − x2 + C . pa imamo: 154 . odnosno y ' = − . y ' − 2ax = 0⎭ Iz druge jednačine u sistemu imamo da je a = dobijamo jednačinu oblika (2): 1 y' 2 y− x = 0 . gdje smo stavili A2 = 2C . 2 x − 2 yy ' = 0⎭ Pošto druga jednačina u sistemu ne sadrži a to je ona jednačina oblika (2). Uvrštavanjem u prvu jednačinu sistema 2x 1 umjesto y ' dobijamo diferencijalnu jednačinu za ' y ortogonalne trajektorije date familije parabola: x y + ' =0. Eliminišimo parametar a iz sistema jednačina: x2 − y2 = a2 ⎫ ⎬. 2 pa vidimo da je to familija elipsi oblika x 2 + 2 y 2 = A 2 . familija ortogonalnih trajektorija je data sa: 1 2 x + y2 = C . Odrediti ortogonalne trajektorije familije hiperbola x 2 − y 2 = a 2 . 2y Stavljajući u posljednjoj jednačini − Ukoliko datu jednačinu riješimo po y ' imamo: x y' = − . Rješenje.y − ax 2 = 0 ⎫ ⎬. 2y Data jednačina je očigledno jednačina sa razdvojenim promjenljivim. pa imamo: 2 ydy = − xdx . 2 2x y' . 2. odnosno y − xy ' = 0 . Dobijamo diferencijalnu jednačinu ortogonalne familije y trajektorija u obliku: 1 y x + y ' = 0 . x y Vidimo da je dobijena jednačina sa razdvojenim promjenljivim.

odnosno. pa uvrštavanjem u prvu jednačinu dobijamo diferencijalnu jednačinu oblika (2): x 2 + y 2 = 2 x x + yy ' . B = −2 . dijeljenjem brojnika i nazivnika sa x 2 napišemo u obliku: y 2 x . nakon integraljenja: y x ln y = − ln x + ln C . y ' = z ' x + z . Nakon množenja sa z 1 + z 2 imamo: = + 2 z 1+ z2 z 1+ z ( ) ∫ ( ) ∫ ( ) ) ( ( ) 1 − z 2 = A + Az 2 + Bz 2 +Cz . 2 x + 2 yy ' = 2a ⎭ Iz druge jednačine u sistemu imamo da je a = x + yy ' . Rješenje. stepena homogenosti 2 . y' = 2 ⎛ y⎞ 1− ⎜ ⎟ ⎝x⎠ y Uvedimo smjenu z = . odakle dobijamo da je A = 1 . = x z 1+ z2 Integral na desnoj strani ćemo izračunati tako što ćemo podintegralnu funkciju rastaviti na parcijalne razlomke: 1− z2 A Bz + C . x − y2 y Dobijena jednačina je očigledno homogena. odnosno xy = C . Naći ortogonalne trajektorije familije krugova x 2 + y 2 = 2ax . Sada imamo: 155 . 1 Stavljajući u posljednjoj jednačini − ' umjesto y ' dobijamo diferencijalnu jednačinu y ortogonalnih trajektorija date familije krugova u obliku: 2xy 1 y 2 + 2 xy ' − x 2 = 0 . Eliminišimo parametar a iz sistema jednačina: x 2 + y 2 = 2ax ⎫ ⎬.dy dx = − . 3. U to se uvjeravamo nakon što je. Rješenje jednačine ortogonalnih trajektorija je dato sa ln ( xy ) = ln C . Nakon razdvajanja promjenljivih i integraljenja 1− z2 1− z2 imamo: dx 1 − z 2 dz . odnosno z ' x = . Imamo: x z + z3 2z z'x + z = . odnosno y ' = 2 . odnosno jednačinu y 2 − 2 xyy ' − x 2 = 0 . C = 0 .

Familije parabola y 2 = 4(x − a ) . zbog z = tražena familija ortogonalnih trajektorija je x y xy =C. ∂F = P ( x. y ) ćemo odrediti na sljedeći način: pođimo od jednakosti ∂x integralimo je po x . Funkciju F (x. 423. Familije hiperbola x 2 − 2 y 2 = a 2 . Jednačine sa totalnim diferencijalom i Euler-ov multiplikator Jednačina oblika (1) P (x. 1+ z2 Uvrštavanjem ovog integrala u rješenje jednačine imamo da je z ln Cx = ln . Zadaci za samostalan rad U zadacima 419. y ) . y )dy = 0 naziva se jednačina sa potpunim ili totalnim diferencijalom ukoliko je lijeva strana te jednačine potpuni diferencijal neke funkcije F (x. 1+ z2 y odnosno. ∂y ∂x pri čemu smatramo da su (2) ∂P ∂Q i neprekidne funkcije u nekoj oblasti. y )dx + Q (x. Familije ay 2 = x 3 . Familije elipsi sa zajedničkom velikom osom 2a . y ) = 0 pa je njeno opšte rješenje dato sa F (x. 421.5. ∂y ∂x Ukoliko je u jednačini (1) ispunjen uslov (2) tada je možemo pisati u obliku dF (x. naći ortogonalne trajektorije datih familija krivih: 419. Može se pokazati da je to ispunjeno ako i samo ako je ispunjena jednakost ∂P ∂Q = . Dobit ćemo 156 . .1. 420.z . Familije cisoida (2a − x ) y 2 = x 3 .-423. y ) . 422. smatrajući y konstantom. y ) = C . 4. odnosno 2 Cx = 2 2 x + y2 x +y 2 2 (1 − z )dz dz 2 zdz ∫ z (1 + z ) = ∫ z − ∫ 1 + z 2 = ln z − ln 1 + z 2 = ln ( ) 4.6.

Primijetimo da data jednačina i jednačina dobijena množenjem sa Eulerovim multiplikatorom imaju isto rješenje. y )dx ⎟dy . a zatim integralimo po y . ako je λ Eulerov multiplikator. y ) = P(x. tada je i Eulerov multiplikator funkcija − Ukoliko je Q ⎜ ∂x ∂y ⎟ ⎝ ⎠ samo od x pa je jednačina za traženje Eulerovog multiplikatora oblika 1 dλ 1 ⎛ ∂Q ∂P ⎞ ⎟ . y )dx + ϕ ( y ) . y ) pomoću koje je dato opšte rješenje jednačine. ⎟ ∂y ⎠ ∫ (5) jednačina sa totalnim diferencijalom. Posmatrajmo sada opšti slučaj jednačine (1). y ) takva da kada njome pomnožimo jednačinu (1) ona postaje jednačina sa totalnim diferencijalom. Uvrštavanjem funkcije ϕ ( y ) iz (4) u (3) dobijamo funkciju F (x. y ) . Nju ćemo Funkciju ϕ ( y ) trebamo odrediti tako da bude zadovoljen uslov odrediti tako da u (3) diferenciramo po y . y )dx + Q (x. y )dy = 0 ϕ ( y ) = ∫ ⎜ Q ( x. Dakle. 1 ⎛ ∂Q ∂P ⎞ ⎜ ⎟ funkcija samo od x . U tom slučaju uvijek postoji funkcija λ = λ (x. To znači da rješavanje jednačine (1) svodimo na rješavanje jednačine (5) koja je jednačina sa totalnim diferencijalom. i kao takvu je rješavamo. y ) nazivamo Euler-ovim multiplikatorom.F (x. kada nije ispunjen uslov (2). tada je jednačina P ( x. y )λ (x. Može se pokazati da svaku funkciju koja zadovoljava jednačinu Q ⎛ ∂Q ∂P ⎞ ∂λ ∂λ −P + λ⎜ ⎜ ∂x − ∂y ⎟ = 0 ⎟ ∂x ∂y ⎝ ⎠ možemo uzeti kao Eulerov multiplikator. = ⎜ − λ dx Q ⎜ ∂x ∂y ⎟ ⎝ ⎠ Analogno tome. y ) − ⎜ ⎛ ⎞ ∂ P(x. zbog uslova (2). Takvu funkciju λ (x. ∫ (3) ∂F ∂y = Q (x. Imat ∂y (4) ⎝ Napomenimo još da je podintegralna funkcija u (4) funkcija samo od y . ukoliko je 1 ⎛ ∂Q ∂P ⎞ ⎟ funkcija samo od ⎜ − P ⎜ ∂x ∂y ⎟ ⎠ ⎝ y tada je Eulerov multiplikator također funkcija samo od y i jednačina koju zadovoljava Eulerov multiplikator je 157 . y )λ (x. izrazimo ćemo: ∂ϕ .

∫ ∫ P (x. ∂y ∂y ∂y ∂x ∂x ∂x Dakle. pa je rješenje jednačine dato sa 3 − = C . y )dx + ϕ ( y ) . to je data jednačina jednačina sa totalnim diferencijalom.1 dλ 1 ⎛ ∂Q ∂P ⎞ ⎟. Riješiti diferencijalnu jednačinu: Rješenje. tražena funkcija F (x. y ) − ⎜ 3 ∂y ∂y ∂y ⎜ y ⎝ ⎞ 3x 2 1 ⎟ = Q ( x. y3 Sada je ∂ϕ ∂ ∂ ⎛ x2 = F ( x. Stavimo P(x ) = y 2 − 3x 2 2x dx + dy = 0 . ∂y ∂x Odredimo sad funkciju F (x. . data jednačina je jednačina sa totalnim diferencijalom. y ) = y − 3 x 2 . y ) = −4 y + x . = ⎜ 4 ⎜y ⎟ ⎜ ⎟ ∂y ∂y ⎝ ⎠ ∂x ∂x ⎝ y y y4 ⎠ ∂P ∂Q = Kako je . y ) = P(x. y ) = P(x. y y Dakle. pa je . Imamo: F (x. ∫ 158 . Imamo: ( ) ( ) F (x. y )dx + ϕ ( y ) . Q(x ) = . y ) + = 2 . y ) = x2 1 x2 1 − . = ⎜ − λ dy P ⎜ ∂x ∂y ⎟ ⎝ ⎠ Riješeni primjeri 1. y y y3 y 2. Imamo: y3 y4 ∂Q ∂ ⎛ y 2 − 3 x 2 ⎞ 6x 6x ∂P ∂ ⎛ 2 x ⎞ ⎟=− = ⎜ 3 ⎟=− 4 . y ) čiji je to totalni diferencijal. Q (x. = = (− 4 y + x ) = 1 . y ) . y3 y4 2x y 2 − 3x 2 . Odredimo sada funkciju F (x. odakle dobijamo: 4 ⎟ y y ⎠ 1 . Stavimo P (x. Riješiti jednačinu: y − 3x 2 dx − (4 y − x )dy = 0 . y )dx = 2 y3 ∫ xdx = x2 . Imamo: ∂P ∂ ∂Q ∂ ∂P ∂Q = y − 3x 2 = 1 . Rješenje. y ) je oblika: ϕ (y) = ∫ dy 2 =− F ( x.

2 ⎟ y y y +y ⎠ ⎛ ⎛ ⎞ ⎞⎞ ∂ ⎛ x x x ⎟ ϕ ( y ) = ⎜ Q (x. 2 . y )dx + ϕ ( y ) . y ) čiji je to diferencijal. ⎛ ⎞ xdy y ⎟ =⎜ 2 2 ⎜ x + y 2 − 1⎟dx . y ) = ⎜ + ⎟ . Riješiti diferencijalnu jednačinu: x −x=C. y 2 xdx + ydy x +y 2 = ydx − xdy . ⎜ ∂y ⎝ y ⎠⎠ ⎝ ⎠ ⎝ ∫ P(x. Q ( x. Nađimo ∂y ∂x funkciju F (x. x +y ⎝ ⎠ ⎛ ⎞ y x ⎟ Rješenje. x2 ⎛ ⎛ y ⎞ y 1⎞ x Rješenje. y ) − ⎜ arctg − x ⎟ ⎟dy = ⎜ − 2 ⎜ ⎟⎟ ⎜ x + y 2 + x 2 + y 2 ⎟ dy = 0 . . Imamo: ⎜ 2 ⎜ 2 2 2 x⎟ x ⎟ ⎝ x +y ⎠ ⎝ x +y ⎠ 159 . y )dx = ∫ ⎜ x ⎜ ⎝ ∫ ⎛ 2 ∫ Rješenje jednačine je dato sa F ( x. y ) = − 2 . Imamo: ( ) ( ) F (x. y ) = xy − x 3 − 2 y 2 = C . y ) = arctg 4. Dalje je ⎛ ⎞ ∂ ϕ ( y ) = ∫ ⎜ Q(x. Datu jednačinu napišimo u obliku: ⎜ 2 ⎜ x + y 2 − 1⎟dx − x 2 + y 2 dy = 0 . y ) = 2 x + y2 x + y2 3. Naći opšte rješenje jednačine ⎞ ⎞ y x2 − y2 x2 − y2 ∂Q ∂ ⎛ ∂P ∂ ⎛ x ⎟= = ⎜ 2 = ⎜− 2 − 1⎟ = . y ) = P(x. Imamo: Stavimo P(x. y ) − (xy − x )⎟dy = ∫ (− 4 y + x − x )dy = −2 y ⎜ ⎟ ∂y 2 3 3 2 ⎝ ⎠ Vidimo da je rješenje jednačine dato sa: F (x. ∫ ⎞ y 1 x x − 1⎟dx = y arctg − x = arctg − x . y ) = ⎜ − 2 ⎟ . 2 ⎟ ∂y ∂y ⎜ x + y 2 ∂x ∂x ⎜ x + y 2 ⎟ x 2 + y 2 2 ⎝ ⎠ x2 + y2 ⎠ ⎝ ∂P ∂Q = Vidimo da je . ⎝ ⎠ y x − 1 . Q ( x. y )dx = ∫ (y − 3x )dx = xy − x . Datu jednačinu napišimo u obliku ⎜ − 2 ⎟dx + ⎜ + ⎟dy = 0 .∫ P(x. ⎜ 2 ⎜ 2 2 2 x⎟ x ⎟ ⎝ x +y ⎝ x +y ⎠ ⎠ ⎛ ⎛ y y ⎞ 1⎞ x Stavimo P ( x. pa je data jednačina jednačina sa totalnim diferencijalom.

x 2 5. ⎜ 2 ⎟ 2 x ⎝ x2 + y2 x ⎠ ⎝ x +y y Dakle. y )dx = ⎜ − 2 ⎟dx = x 2 + y 2 + . Kako je ∂P(x. y ) = ∂y ∂Q(x. y ) ⎞ 1 2 ⎟ = − (1 + 1) = − . ∂y ∂x Odredimo funkciju F (x. y ) ∂Q(x. y ) ∂Q(x. ⎜ 2 ⎟ 2 x x ⎝ x +y ⎠ ∫ Sada imamo: ⎛ y y 1 1⎞ ⎜ + − − ⎟dy = 0 . y )dx + ϕ ( y ) . pa je data jednačina jednačina sa totalnim diferencijalom. y ) = x 2 + y . y ) − ⎜ ⎛ y ⎞⎞ ∂ ⎛ 2 2 ⎜ x + y + ⎟ ⎟dy = x ⎠⎟ ∂y ⎝ ⎠ ∫ ( ) bude funkcija samo od x . Odredit ćemo ga iz jednačine: 160 . Da bi to bilo ispunjeno potrebno je da izraz ∂x ⎟ Q(x. Q (x. ∫ ∫ ⎛ y y ⎞ x P(x. Ispitajmo da li je integracioni faktor 1 ⎛ ∂P (x. y ) = ∂x − x⋅ 2y 2 x2 + y2 x +y 2 2 − 1 = x2 − xy (x 2 +y 2 3 ) − 1 . x2 − y⋅ 2x 2 x2 + y2 2 2 x +y − 1 = x2 − xy ∂P(x. Kako je 1 ⎛ ∂P( x. Ispitajmo da li je data jednačina jednačina sa totalnim diferencijalom. Riješiti diferencijalnu jednačinu x + y dx − xdy = 0 . y ) ∂Q(x.∂P ( x. y ) ⎜ ∂y Q ∂x ⎠ x x ⎝ to je integracioni faktor zaista funkcija samo od x . rješenje date jednačine je F (x. y ) = x 2 + y 2 + = C .Imamo: Vidimo da je (x 2 + y2 ) 3 − 1 . Rješenje. y ) = . x2 F (x. Odredimo integracioni faktor date jednačine. y ) = P(x. y ) ∂Q(x. y ) = − x . y ) čiji totalni diferencijal je izraz na lijevoj strani date jednačine. y ) ⎞ ⎜ ⎟ − funkcija samo od x . y ) = 1 ≠ −1 = . Stavimo P (x. ⎜ − ⎟ (x. y ) ⎜ ∂y ⎝ ⎠ ϕ ( y ) = ∫ ⎜ Q ( x. ∂x ∂y to jednačina nije jednačina sa totalnim diferencijalom.

Odredimo njen integracioni faktor. opšte rješenje jednačine je x − = C . y ) ⎜ ∂x ∂y ⎟ ⎝ ⎠ Dakle. λ ( x ) = 2 . Q (x. U tom cilju posmatrajmo 1 ⎛ ∂P (x. y ) ∂P(x. y )dx = ∫ ⎜1 + x ⎝ ∫ ⎛ ∫ 2 + 2 xy 1 ⎛ ∂P(x. što nije funkcija samo od x . Riješiti diferencijalnu jednačinu y (1 + xy )dx − xdy = 0 . Dobit ćemo jednačinu sa totalnim diferencijalom oblika: y ⎞ 1 ⎛ ⎜1 + 2 ⎟dx − dy = 0 . to jednačina nije ∂x ∂y jednačina sa totalnim diferencijalom. ⎜ ⎟ ∂y ⎝ x ⎠⎠ ⎝ x x⎠ ⎝ y Dakle. Stavimo ∂P(x. x ≠ 0 . Ovo je jednačina sa razdvojenim promjenljivim koju možemo pisati u obliku: λ (x ) dx x dλ dx 1 1 = −2 . y ) ⎞ ⎜ ⎜ ∂x − ∂y ⎟ = y (1 + xy ) (− 1 − 2 xy − 1) = y (1 + xy ) = − y . Ispitajmo prvo da li je integracioni faktor funkcija samo od x . y ) ⎝ ⎠ što jeste funkcija samo od y . Dakle. y ) ⎜ ∂y ∂x ⎟ ⎝ ⎠ ∫ P(x. integracioni faktor nije funkcija samo od x .1 dλ 2 = − . x x ⎠ ⎝ Odredimo funkciju F (x. Rješenje. y )dx + ϕ ( y ) . U tom cilju posmatrajmo izraz − 2(1 + xy ) 1 2 1 ⎛ ∂Q(x. y ⎞ y ⎟ dx = x − . Ispitajmo da li je funkcija samo od y. y ) = 1 + 2 xy ≠ −1 = P (x. y ) ⎞ 1 ⎜ . ⎟ P ( x. y ) čiji je totalni diferencijal funkcija na desnoj strani posljednje jednačine. y ) ⎞ ⎜ ⎟ . y ) ⎞ ⎜ ⎟ . x 6. Imamo: − P(x. Imamo: F (x. y ) ∂Q(x. Imamo: − izraz Q(x. 2 x ⎠ ⎛ y ⎞⎞ ∂ ⎛ ⎛ 1 1⎞ ϕ ( y ) = ⎜ Q(x. odnosno. y ) ⎝ x ⎠ 1 ⎛ ∂Q(x. Kako je . y ) ∂Q(x. odakle dobijamo jedno rješenje u obliku ln λ = ln 2 . y ) = − x . Ispitajmo da li je data jednačina jednačina sa totalnim diferencijalom. ⎜ ∂y − ∂x ⎟ = − x (1 + 2 xy + 1) = − ⎟ Q ( x. y ) ∂Q(x. y ) = ∫ P(x. y ) = y + xy 2 . y ) − ⎜ x − ⎟ ⎟dy = ⎜ − + ⎟dy = 0 . integracioni faktor je funkcija samo od y i možemo ga dobiti rješavanjem jednačine 161 . y ) ∂P( x. λ x x x Pomnožimo našu jednačinu ovim integracionim faktorom.

y ) = 2 y . y ) − ⎛ ⎛1 ⎞ 1 2 . to ∂y ∂x data jednačina nije jednačina sa totalnim diferencijalom. odakle je λ ( y ) = 2 . y ) = C . y ) određujemo na sljedeći način: ( ) F (x. Rješenje jednačine je dato sa F (x. y )dx + ϕ ( y ) . ⎜y ⎟ y ⎠ ⎝ Odredimo funkciju F (x. Q (x. Riješiti diferencijalnu jednačinu x 2 + y 2 + 2 x dx + 2 ydy = 0 . y ) čiji totalni diferencijal je lijeva strana jednačine.1 2 1 dλ = − . Da bismo ispitali da li je integracioni faktor 1 ⎛ ∂P(x. y ) ⎞ 1 ⎟= ⎜ (2 y ) = 1 . to možemo smatrati da je ona funkcija samo od x pa je integracioni faktor zaista funkcija samo od x Odredit ćemo ga iz jednačine: dλ 1 dλ = dx . y ) ⎜ ∂y ∂x ⎟ ⎝ ⎠ ( ) 1 ⎛ ∂P (x. odakle je λ (x ) dx λ Množenjem date jednačine sa integracionim faktorom dobijamo sljedeću jednačinu sa totalnim diferencijalom: x 2 + y 2 + 2 x e x dx + 2 ye x dy = 0 . Imamo: F (x. ∂P(x. pri čemu funkciju F ( x. Stavimo P(x. pa je λ (x ) = e x . ⎜ ∫⎜− y ⎝ ⎛ x + x y2 ⎞ ⎟ ⎟dy = 0 . y ) ∂Q(x. y ) = P(x. Kako je . opšte rješenje jednačine je dato sa y 2 2 ∂ ⎛ x 1 2 ⎞⎞ ⎜ + x ⎟ ⎟dy = ∂y ⎜ y 2 ⎟ ⎟ ⎠⎠ ⎝ 7. ∫ ⎜ ⎟ ∫ P(x. Dakle. y ) = x 2 + y 2 + 2 x . y ) = P(x. y ) ⎜ ∂y ∂x ⎟ 2 y ⎠ ⎝ Kako je desna strana konstantna. Imamo: − jednačine funkcija samo od x posmatrajmo izraz Q(x. y ) ⎞ ⎜ ⎟ . y ) ∂Q(x. y ) = 2y ≠ 0 = Rješenje. ⎠ ⎝ x 1 2 + x =C. − Q(x. ∫ 162 . Odredimo sada integracioni faktor jednačine. λ ( y ) dy y y Množeći datu jednačinu dobijenim integracionim faktorom dobijamo jednačinu sa totalnim diferencijalom oblika: ⎛1 ⎞ x ⎜ + x ⎟dx − 2 dy = 0 . y ) ∂Q(x. y )dx + ϕ ( y ) . = 1 . y )dx = ∫ ⎜ y + x ⎟dx = y + 2 x ⎝ ⎠ x ⎜ ϕ ( y ) = ∫ ⎜ Q ( x.

-431. 430. 4 2 3 2 ( ) y (1 + xy ) dx − xdy = 0 . naći opšte rješenje jednačine 424. ⎛ y2 ⎞ y ⎜ 4 − 2 ⎟ dx + 2 dy = 0 .1) . ( x + y ) dx − xdy = 0 . ( ) 4. a zatim odrediti ( 2 xy 2 − y ) dx + ( y 2 + x + y ) dy = 0 . 431. opšte rješenje date jednačine je x 2 + y 2 e x = C . Naći partikularno rješenje jednačine y ( 2 x − y + 2 ) dx + 2 ( x − y ) dy = 0 koje ispunjava uslov y (1) = 1 .6. 429. x ⎠ x ⎝ e y dx + ( xe y − 2 y ) dy = 0 . 433. 428. Naći opšte rješenje jednačine (x 2 + y 2 ) ( xdy − ydx ) = ( 2 + x ) x 4 dx . 432. ( xy − y ) dx + (1 − xy ) dy = 0 . 427. y )dx = ∫ (x + y + 2 x )e dx = y e + ∫ x e = (x + y )e . ⎜ ⎟ ∂y 2 2 x 2 x 2 x + 2 xe x dx = y 2 e x + x 2 e x − 2 xe x dx + 2 xe x dx ∫ ∫ ∫ 2 2 x x 2 2 x ⎝ ⎠ Dakle.∫ P(x. (2x 3 − xy 2 ) dx + ( 2 y 3 − x 2 y ) dy = 0 . 163 . 425. onu integralnu krivu te jednačine koja prolazi kroz tačku ( −1. ⎛ ⎞ ∂ ϕ ( y ) = ∫ ⎜ 2 ye − ((x + y )e )⎟ = 0 .1. Zadaci za samostalan rad U zadacima 424. 426. 2 x 1 − x 2 − y dx − x 2 − y dy = 0 .

y′′ = p′ ( x ) . posljednji izraz također predstavlja diferencijalnu dx jednačinu prvog reda (s razdvojenim promjenljivim) dy = C1 ( x 2 + 1) . što je jednačina sa razdvojenim promjenljivim. dx odnosno nakon množenja sa dx p ⋅ ( x 2 + 1) dp 2x = 2 dx . Diferencijalne jednačine drugog reda koje ne sadrže y (ili x) Opšti oblik diferencijalne jednačine drugog reda koja ne sadrži y jeste F ( y′′. Odredimo partikularno rješenje. Smjenom y′ = p ( x ) . Riješeni primjeri 1. Ova jednačina se svodi na diferencijalnu jednačinu prvog reda smjenom y ′ = p . p x +1 Integraleći lijevu i desnu stranu dobijamo. Imajući u vidu da je y ′ = p = dy . dt = 2 xdx ln p = ln ( x 2 + 1) + ln C1 . odnosno p = C1 ( x 2 + 1) . pa je opšte rješenje dato sa y = C1 ⎜ x 3 + x ⎟ − C2 . jednačina se svodi na jednačinu p′ x 2 + 1 = 2 xp . kao i ono partikularno rješenje koje ispunjava uvjete y ( 0 ) = 1 i y′ ( 0 ) = 1 . Imamo: ⎛1 ⎝3 ⎞ ⎠ ⎛1 ⎝3 ⎞ ⎠ 164 . y′. Diferencijalne jednačine drugog reda 5. y′′ = p′ . Imamo: Rješenje. Odrediti opšte rješenje jednačine y ′′ x 2 + 1 = 2 xy ′ . imamo y + C2 = C1 ⎜ x 3 + x ⎟ . odnosno dx dy = C1 ( x 2 + 1) dx . ( ) ( ) dp ⋅ ( x 2 + 1) = 2 x ⋅ p . Integraleći. x ) = 0 .5. nakon smjene t = x 2 + 1 .1.

y′ (1) = 1 . Uvedimo smjenu y ′ = p . x x 1 1 što je linearna jednačina. Naći opšte rješenje diferencijalne jednačine x 2 y′′ + xy′ = 1 . 2 3. p = p ( x ) . y ′ ( x ) = C1 ( x 2 + 1) . 3 Rješenje. Nakon dijeljenja sa x 2 . Dakle. pa je y′ ( 0 ) = C1 = 1 . Uvedimo smjenu y ′ = p . Naći opšte rješenje jednačine xy ′′ = y ′ ln ispunjava uslove y ( 0 ) = 1 . x dy C1 + ln x . odakle je C2 = −1 . odnosno jednačinu = dx x ⎛ C ln x ⎞ dy = ⎜ 1 + ⎟ dx x ⎠ ⎝ x y + C2 = C1 ∫ dx ln xdx . +∫ x x 1 ∫ P( x )dx = 1 eln x dx = x dx = ln x . x 2 p′ + xp = 1 . Data jednačina se svodi na jednačinu 2. Q ( x ) = 2 i izračunajmo odgovarajuće x x integrale. y′′ = p′ . ∫ x2 ∫ x2 Sada imamo diferencijalnu jednačinu prvog reda koja nakon integraljenja postaje Uvođenjem smjene t = ln x . x > 0 .y ( 0 ) = −C2 = 1 . dt = rješenje u obliku dx u drugom integralu na desnoj strani. dobijamo opšte x 1 y = C1 ln x + ln 2 x − C2 . ∫ Q ( x ) e p = e − ln x ( C1 + ln x ) = C1 + ln x . Dakle. partikularno rješenje je kriva y = 1 3 x + x + 1. y′′ = p′ . x > 0 kao i ono partikularno rješenje koje x Rješenje. data jednačina postaje 1 1 p′ + p = 2 . p = p ( x ) . Naša jednačina postaje 165 . Stavimo P ( x ) = . Imamo: ∫ P ( x ) dx = ∫ x dx = ln x . y′ .

odnosno − 2e e C1 C1 Odredimo partikularno rješenje. a v = 1 C1x +1 . x z ( ln z − 1) Integralimo jednačinu. odnosno C2 = −e − 1 . odakle je C1 + 1 = 0 . 2 166 . 2 1 x C1x +1 1 C1x +1 . Nakon razdvajanja promjenljivih dobijamo dx dz = . C (1 + C2 ) = −e . odnosno z = eC1 x +1 . odnosno dz ⋅ x = z ( ln z − 1) . Dakle partikularno rješenje je y − e − 1 = ( − x − 1) e− x +1 . imamo da je y′ (1) = e odnosno C1 = −1 . uvodeći smjenu t = ln z − 1 . Uvrštavajući to u prvu jednačinu imamo: = 1 . odnosno p′ = ⋅ ln . Zbog toga ćemo uvesti novu smjenu p . Drugi integral rješavamo metodom parcijalne integracije. x x x Dobijena jednačina je homogena jednačina (po p i x ). opšte rješenje jednačine je dato sa e C1 y + C2 = C12 ( y + C2 ) = ( C1 x − 1) eC1x +1 . dx Ovo je jednačina sa razdvojenim promjenljivim (x i z). Uvrštavanjem x = 0 i y = 1 u opšte rješenje imamo: C1 +1 Iz činjenice da je p = y′ = xeC1x +1 . dx x Množenjem sa dx i integraljenjem dobijamo: C x +1 ∫ dy = ∫ xe 1 dx . Sada imamo: p dy = eC1x +1 . Dakle. Imamo: x z′x + z = ln z . dv = eC1 x +1dx . odakle je C1 x = ln z − 1 . p = z ⋅ x . ( −1) ⋅ (1 + C2 ) = −e . dt = dz u drugom integralu. p ′ = z ′x + z .x ⋅ p′ = p ⋅ ln z = z ( x) = p p p . Imamo: z ln C1 + ln x = ln ln z − 1 . odnosno = xeC1x +1 . odakle je du = dx . stavljajući u = x .

Opšti oblik diferencijalne jednačine drugog reda koja ne sadrži x je F ( y′′, y′, y ) = 0 . Ovakva jednačina se također rješava smjenom y ′ = p , s tim što je sad y′ = x

dy 1 = (dakle dx x′ y

x smatramo funkcijom od
y′′ = dp dp dy = ⋅ = p′ ⋅ p . dx dy dx

y) i

p = p ( y ) , pa je

p′ =

dp . U ovom slučaju je dy

4. Naći opšte rješenje jednačine y′′ ⋅ y 3 = 1 .

Rješenje. Ova jednačina, očigledno ne sadrži x , pa ćemo uvesti smjenu y ′ = p , p = p ( y ) . Tada je y ′′ = p′ ⋅ p , pa jednačina postaje p′ ⋅ p ⋅ y 3 = 1 , odnosno promjenljivih dobijamo

dp ⋅ p ⋅ y 3 = 1 . Razdvajanjem dy

∫ pdp = ∫ y

dy
3

, odakle je

1 2 2 p − C1 = − 2 . y 2

4 + 2C1 , odnosno y 2 p 2 = −4 + 2C1 y 2 . S 2 y 2 obzirom da je lijeva strana jednakosti nenegativna, to mora biti 2C1 y 2 ≥ 4 , odnosno y 2 ≥ C1 i C1 > 0 . Sada je
Izračunajmo

p preko y . Imamo p 2 = −

yp = ± 2C1 y 2 − 4 ,
odakle dobijamo jednačinu (prvog reda sa razdvojenim promjenljivim y i x ):

y⋅

dy = ± 2C1 y 2 − 4 . dx

Imamo, nakon razdvajanja, ±

ydy 2C1 y 2 − 4

= ∫ dx .
2

U prvom integralu uvedimo smjenu t 2 = 2C1 y 2 − 4 , 2 tdt = 4 C1 ydy. Dobijamo:

±

1 tdt 2 ∫ t = x + C2 , odnosno, ±2C1 ( x + C2 ) = t = 2C1 y − 4 . 2C1
Sada opšte rješenje jednačine možemo napisati u obliku 2C12 ( x + C2 ) = C1 y 2 − 2 .
2

5. Naći opšte rješenje jednačine y ′′ + 2 y ( y ′ ) = 0 .
3

167

Rješenje. Data jednačina ne sadrži x , pa ćemo uvesti smjenu y ′ = p , p = p ( y ) , y ′′ = p′ ⋅ p . Imamo:

p ⋅ p′ + 2 y ⋅ p 3 = 0 , odnosno p ( p′ + 2 yp 2 ) =0.
Ukoliko je p = 0 , to jest

dy = 0 , y = C , jednačina je zadovoljena pa je y = C jedno dx

rješenje jednačine. Ukoliko je p ≠ 0 jednačina postaje:

p′ = −2 yp 2 , odnosno

dp = −2 p 2 y , dy

što je jednačina sa razdvojenim promjenljivim. Nakon razdvajanja promjenljivih i integracije dobijamo:

1 dp = 2∫ ydy , odnosno = y 2 + C1 . 2 p p dy Dakle, jednačina se (zbog p = ) svodi na jednačinu: dx dx 1 = y 2 + C1 , čije je rješenje x + C2 = y 3 + C1 y . dy 3 −∫
2 2 6. Naći opšte rješenje jednačine yy′′ − y′ = y ln y

kao i ono partikularno rješenje te

jednačine koje ispunjava uvjete y ( 0 ) = 1 , y′ ( 0 ) = 1 . Rješenje. Data jednačina ne sadrži x pa uvedimo smjenu kao u prethodnom zadatku. Imamo: y ⋅ p ⋅ p′ − p 2 = y 2 ln y . Dijeljenjem sa yp ≠ 0 (zbog uslova zadatka) jednačina postaje:

p′ −

1 p = y ln y p −1 , y z = p 2 , to jest p = z1/ 2 , z = z ( y ) ,

što je Bernoullieva jednačina. Uvedimo smjenu

1 −1/ 2 z z ′ . Sada jednačina postaje 2 1 −1/ 2 1 z z ′ − z1/ 2 = ( y ln y ) z −1/ 2 . 2 y Množenjem sa 2z1/ 2 , jednačina se svodi na linearnu jednačinu: 2 z ′ − z = 2 y ln y . y p′ =

168

− f ( y ) dy ⎡ f ( y ) dy 2 C1 + g ( y ) e ∫ dy ⎤ , za f ( y ) = − i Opšte rješenje ove linearne jednačine je z = e ∫

g ( y ) = 2 y ln y . Imamo:

⎢ ⎣

⎥ ⎦

y

f ( y ) dy = −2∫
2ln y

dy = −2 ln y ; y

∫ ∫ g ( y)e

f ( y ) dy

dy = ∫ 2 y ln y e

−2ln y

dy = 2∫

ln y dy = ln 2 y . y

Dakle, rješenje je oblika

⎡C1 + ln 2 y ⎤ = y 2 ⎡C1 + ln 2 y ⎤ , C1 > 0 jer C1 + ln 2 y mora biti veće od nule. ⎣ ⎦ ⎣ ⎦ 1/ 2 Imajući u vidu da je p = z imamo
z=e

p = y 2 ⎡C1 + ln 2 y ⎤ = y C1 + ln 2 y . ⎣ ⎦ dy , nakon razdvajanja promjenljivih i integracije imamo: Zbog p = dx dy ∫ y C + ln 2 y = ∫ dx . 1
Integral na lijevoj strani računamo uvodeći smjenu t = ln y , dt = se svodi na:

dy . Nakon smjene integral y

dt C1 + t
2

= ln t + C1 + t 2 .

(

)

Dakle, rješenje je

ln ln y + C1 + ln 2 y = x + C2 , odnosno ln y + C1 + ln 2 y = e x +C2 .
Odredimo još partikularno rješenje. Uvrstimo prvo tačku ( 0,1) . Imamo:

(

)

ln 1 + C1 + ln 2 1 = eC2 , odnosno
S druge strane, y′ ( x ) = p = y

C1 = eC2 , to jest C1 = e 2C2 .
C1 + ln 2 y pa zbog y′ ( 0 ) = 1 imamo 1 = 1 ⋅ C1 + ln 2 1 = C1 .

Dakle, C1 = 1 , pa je e 2 C2 = 1 , to jest C2 = 0 . Time smo našli partikularno rješenje: ln y + 1 + ln 2 y = e x .

5.1.1. Zadaci za samostalan rad
U zadacima 434.-439. naći opšte rješenje datih jednačina: 434.

yy ′′ + 2 y ′ = 2 ( y′ ) .
2

435.

2 yy′′ − 3 ( y ′ ) − 4 y 2 = 0 .
2

169

1) i Naći opšte rješenje jednačine y ′′ − 2e − y = ( y′ ) . 5. a opšte rješenje jednačine (1) je dato sa 170 . U suprotnom je nehomogena. 442. 2 4 xy′′ − y′ = x sin y′ . karakteristična jednačina (2) ima dva realna i različita rješenja r1 i r2 . U tom slučaju opšte rješenje jednačine (1) je dato sa y = C1e r1x + C2 er2 x . Naći opšte rješenje jednačine y ′′ sin y = 2 ( y ′ ) cos y . x 4 . Opšte rješenje homogene jednačine ay ′′ + by ′ + cy = 0 (1) drugog reda sa konstantnim koeficijentima se jednostavno određuje. U zavisnosti od diskriminante D jednačine (2). Ukoliko je f ( x ) ≡ 0 tada jednačinu zovemo homogenom. 443. 439. kroz tačku ( 0. y ′′ + y ′tgx = sin 2 x . 438. Kao prvo. odredimo rješenja (realna ili konjugovano kompleksna) kvadratne jednačine (2) ar + br + c = 0 koju još zovemo i karakterističnom jednačinom jednačine (1). 0 ) i ispunjava uslov y′ ( 0 ) = 1 . Diferencijalne jednačine drugog reda sa konstantnim koeficijentima Opšti oblik diferencijalne jednačine drugog reda sa konstantnim koeficijentima je ay′′ + by′ + cy = f ( x ) . C2 neke konstante. c neki realni brojevi a f neka funkcija od x . odnosno u ovom slučaju je r1 = r2 . 437. Ukoliko je D > 0 . kao i ono partikularno rješenje koje Naći onu integralnu krivu jednačine y′′ + e x + 1 y ′ = 0 koja prolazi kroz tačku (1. gdje su a. b. 441. kao i onu integralnu krivu koja prolazi 2 ( ) ispunjava uslov y′ (1) = 0 . 2. 2 1. x zadovoljava uvjete y (1) = 1 i y′ (1) = 1 . xy′′ + y′ = x ( y′ ) + 2 2 yy′′ + ( y′ ) + ( y′ ) = 0 . karakteristična jednačina (2) ima takozvano dvostruko rješenje.436. imamo tri mogućnosti. 440. gdje su C1 .2. Naći opšte rješenje jednačine e y′′ + y′′ = x . Ukoliko je D = 0 . kao i ono partikularno rješenje 2 koje ispunjava uslove y ( 0 ) = π 4 i y′ ( 0 ) = 1 .

+ A1 x + A0 .. Dakle. to jest Qn ( x ) = An x + An −1 x + . gdje je y p1 partikularno rješenje jednačine ay′′ + by′ + cy = f1 ( x ) . + f k ( x ) koje su jednostavnijeg oblika. a k je jednako 1 ukoliko je broj 0 krojen (ili rješenje) karakteristične jednačine (2). a 0 ukoliko broj 0 nije krojen jednačine (2). Općenito. Za D < 0 karakteristična jednačina ima konjugovano-kompleksna rješenja r1 = α − i β i r2 = α + i β . gdje je Qn ( x ) nepoznati n n −1 polinom stepena n . što je izuzetno jednostavno...y = C1e r1x + C2 xer1x . Mi se ovim metodom nećemo baviti. parcijalno rješenje jednačine (3) je moguće odrediti takozvanom Lagrangeovom metodom varijacije konstanti... a zatim jedno partikularno rješenje y p nehomogene jednačine. A0 polinoma Qn određujemo iz jednačine ay′′ + by′p + cy p = Pn ( x ) .. y pk je partikularno rješenje jednačine ay′′ + by′ + cy = f k ( x ) . Mi ćemo posmatrati tri osnovna slučaja. U nekim slučajevima funkcija f ( x ) se može napisati kao suma nekoliko funkcija. U tom slučaju opšte rješenje jednačine (3) je oblika y = yh + y p1 + .. što nam omogućava da izjednačimo koeficijente uz odgovarajuće stepene. U tom slučaju. + y pk . opšte rješenje jednačine (1) je y = eα x ( C1 cos β x + C2 sin β x ) . U ovom slučaju. Kao što vidimo. 171 . Zbog toga je osnovni problem koji se javlja pri rješavanju nehomogene jednačine (3) taj kako odrediti jedno partikularno rješenje te jednačine.. f ( x ) = f1 ( x ) + . An −1 .. . Opšte rješenje nehomogene jednačine ay′′ + by′ + cy = f ( x ) (3) je suma rješenja yh homogene jednačine i partikularnog rješenja y p . p koja u ovom slučaju predstavlja jednakost između dva polinoma. 3. Nepoznate koeficijente An .. n − tog stepena. Nehomogenu diferencijalnu jednačinu rješavamo tako što nađemo rješenje yh homogene diferencijabilne jednačine. rješavanje homogene jednačine (1) svodi se na rješavanje karakteristične jednačine. partikularno rješenje y p jednačine (3) je oblika y p ( x ) = x k ⋅ Qn ( x ) . y = yh + y p ... Mi ćemo pokazati kako se rješavaju nehomogene jednačine (3) u nekim specijalnim slučajevima. 1o Funkcija f ( x ) na desnoj strani (3) je polinom Pn ( x ) ..

U ovom slučaju je y p = x k ⋅ eδ x ⋅ Qn ( x ) . odnosno t = 1 . p tako što. Ps ( x ) i Qs ( x ) su nepoznati polinomi stepena ( ) ( ) s . U ovom slučaju je funkcija na desnoj strani 172 . Naći opšte rješenje jednačine y′′ − 4 y′ = x 3 + 3 x 2 + 2 x + 1 . k = 1 ukoliko je δ takozvani jednostruki krojen karakteristične jednačine (2) (diskriminanta jednačine (2) je veća od nule i jedno rješenje jednačine (2) je upravo δ ). k = 2 ukoliko je δ dvostruki krojen karakteristične jednačine (2) ( D = 0 . nakon dijeljenja sa eδ x . pa je opšte rješenje homogene jednačine oblika yh = C1e0⋅ x + C2 e 4⋅ x = C1 + C2 e 4 x . odnosno sin γ x . a Pn P P polinom n − tog stepena. 3o Funkcija f ( x ) na desnoj strani (3) je oblika eδ x Tn ( x ) cos γ x + Sm ( x ) sin γ x . gdje je Qn ( x ) nepoznati polinom stepena n . gdje su γ i P P δ realni brojevi a Tn ( x ) i Sm ( x ) su polinomi stepena n i m (napomenimo da Tn ili Sm mogu biti identički jednaki nuli. a broj k je jednak 0 ukoliko δ nije rješenje karakteristične jednačine (2). Nađimo prvo rješenje homogene jednačine 2 y ′′ − 4 y ′ = 0 . Odgovarajuća karakteristična jednačina je r − 4r = 0 . Rješenja karakteristične jednačine su r1 = 0 i r2 = 4 . Rješenje. p koja se nakon dijeljenja sa eδ x svodi na jednakost između dva polinoma. to jest eδ x = 1 ). izjednačimo polinome koji stoji uz cos γ x . gdje je δ neki realan broj. Koeficijente nepoznatih polinoma Ps ( x ) i Qs ( x ) određujemo iz jednačine ay′′ + by′p + cy p = eδ x (Tn ( x ) cos γ x + Sm ( x ) sin γ x ) . gdje je s onaj od brojeva n ili m koji je veći. ukoliko je δ ± iγ rješenje jednačine (2). U ovom slučaju partikularno rješenje je oblika y p = xt ⋅ eδ x Ps ( x ) cos γ x + Qs ( x ) sin γ x . Nepoznate koeficijente polinoma Qn određujemo iz jednačine ay′′ + by′p + cy p = eδ x Pn ( x ) . broj t je jednak 0 ukoliko δ ± iγ nije krojen karakteristične jednačine (2). na lijevoj i desnoj strani jednakosti.δx 2o Funkcija f ( x ) na desnoj strani (3) je oblika e ⋅ Pn ( x ) . Riješeni primjeri 1. i δ je rješenje jednačine (2)). kao i to da može biti δ = 0 . Nađimo sad partikularno rješenje.

Naći opšte rješenje jednačine y ′′ + 4 y = sin 2 x . p y′′ = 12 A3 x 2 + 6 A2 x + 2 A1 p 3 2 Uvrstimo y ′ i y ′′ u jednačinu y′′ − 4 y′ = x + 3x + 2 x + 1 Imamo: p p p p 12 A3 x 2 + 6 A2 x + 2 A1 − 16 A3 x 3 − 12 A2 x 2 − 8 A1 x − 4 A0 = x 3 + 3 x 2 + 2 x + 1 Izjednačimo odgovarajuće koeficijente: −16 A3 = 1 . iz druge jednačine dobijamo −1 ⎛ 1 ⎞ −5 −31 . pa je opšte rješenje 16 64 128 ⎠ ⎝ 16 x jednačine y = C1 + C2 e 4 x − (8 x3 + 40 x 2 + 62 x + 63) . x: x 0 : 2 A1 − 4 A0 = 1 . Dakle. 6 A2 − 8 A1 = 2 . Sada. to jest yh = C1 cos 2 x + C2 sin 2 x . y′ ⎜ ⎟ = 0 . Karakteristična jednačina koja odgovara homogenoj jednačini y ′′ + 4 y = 0 je ⎛π ⎞ ⎛π ⎞ ⎟ = 1 . Iz prve jednačine je A3 = −1/16 . 173 . Zbog toga je opšte rješenje homogene jednačine yh = e0⋅x ( C1 cos 2 x + C2 sin 2 x ) . Zbog toga je partikularno rješenje oblika y p = x k ⋅ Q3 ( x ) . gdje je Q3 ( x ) = A3 x3 + A2 x 2 + A1 x + A0 . y p = x ( A3 x 3 + A2 x 2 + A1 x + A0 ) = A3 x 4 + A2 x 3 + A1 x 2 + A0 x .f ( x ) = x3 + 3x 2 + 2 x + 1 = P3 ( x ) polinom trećeg stepena. dok iz posljednje jednačine ⎜ 3 + 12 ⋅ ⎟ = 64 12 ⎝ 16 ⎠ 16 −63 dobijamo A0 = . a k = 1 . Iz treće jednačine je A1 = . x3 : x 2 : 12 A3 − 12 A2 = 3 . Ona ima dva konjugovanokompleksna rješenja r1. jer je broj 0 rješenje karakteristične jednačine. ⎝4⎠ ⎝4⎠ r 2 + 4 = 0 (primijetimo da je ovdje b = 0 jer nemamo y′ ). Sada je y′ = 4 A3 x3 + 3 A2 x 2 + 2 A1 x + A0 .2 = 0 ± 2i . kao i ono partikularno rješenje koje ispunjava uslove y ⎜ Rješenje. 128 5 2 31 63 ⎞ ⎛ 1 Dakle. partikularno rješenje je y p = x ⎜ − x 3 − x − x− ⎟ . 128 A2 = 2.

174 . odakle imamo 2 2 2 4 2 4 2 ⎝4⎠ y′ ( x ) = −2C1 sin 2 x + 2C2 cos 2 x + −2C1 + π 8 = 0 . pa je 2 4 π π 1 π π 1 π ⎛π ⎞ y′ ⎜ ⎟ = −2C1 sin + 2C2 cos + ⋅ sin − cos = 0 . odnosno C1 = π 16 . Dalje je 1 1 x sin 2 x − cos 2 x . odakle je A = −1/ 4 . Imamo: ⎛π ⎞ ⎛ π⎞ ⎛ π⎞ 1 π ⎛ π⎞ y ⎜ ⎟ = C1 cos ⎜ 2 ⋅ ⎟ + C2 sin ⎜ 2 ⋅ ⎟ − ⋅ cos ⎜ 2 ⋅ ⎟ = 1 . 4 koje ispunjava date uvjete. p Uvrstimo y p . Izjednačavanjem koeficijenata uz sin 2x i cos 2x dobijamo: sin 2x : −4 A = 1 . Tu je δ = 0 . Polinom stepena nula je konstanta. B = 0 . ⎝4⎠ ⎝ 4⎠ ⎝ 4⎠ 4 4 ⎝ 4⎠ Zbog cos π 2 = 0 . A i B . s = 0 (koristimo se oznakama slučaja 3). Ovaj oblik funkcije je posmatran u slučaju 3. y ′ i y ′′ u jednačinu y ′′ + 4 y p = sin 2 x . Imamo: p p p −4 A sin 2 x − 4 B cos 2 x − 4 x ( A cos 2 x + B sin 2 x ) + 4 x ( A cos 2 x + B sin 2 x ) = sin 2 x . δ = 0 . Dakle. Očigledno je γ = 2 . Vrijedit će t = 1 . pa je ostalo da odredimo t . pa su Ps ( x ) i Qs ( x ) zapravo neke nepoznate konstante.polinom Sm ( x ) je konstanta pa je stepena nula. 4 3. sin π 2 = 1 . cos 2x : −4 B = 0 . odavde imamo C2 = 1 . Time smo odredili partikularno rješenje: y p = − Nađimo sada ono partikularno rješenje 1 x cos 2 x . p y′′ = −4 A sin 2 x − 4 B cos 2 x − 4 x ( A cos 2 x + B sin 2 x ) . To znači da je traženo partikularno rješenje oblika y p = x ⋅ e0 x ( A cos 2 x + B sin 2 x ) = Ax cos 2 x + Bx sin 2 x . Funkcija f ( x ) = sin 2 x je oblika f ( x ) = e0⋅x ( 0 ⋅ cos 2 x + 1⋅ sin 2 x ) . Naći opšte rješenje jednačine y′′ + 2 y′ + y = xe − x + x 2 .Odredimo partikularno rješenje. Tn ( x ) ≡ 0 . Traženo partikularno rješenje je y = π 16 cos 2 x + sin 2 x − 1 x cos 2 x . jer je r = 0 ± 2i krojen karakteristične jednačine. Sada je y ′ = A cos 2 x − 2 Ax sin 2 x + B sin 2 x + 2 Bx cos 2 x . Sm ( x ) ≡ 1 .

a l = 2 jer je r = −1 dvostruko rješenje karakteristične jednačine. y ′′2 = 2 A2 . gdje je Q1 ( x ) = A1 x + A0 nepoznati polinom prvog stepena. Imamo: p Funkcija f 2 ( x ) = x 2 je polinom drugog stepena pa je 1 1 . Odredimo opšte rješenje homogene jednačine y ′′ + 2 y ′ + y = 0 . y ′p2 = 2 A2 x + A1 .Rješenje. Partikularno rješenje ćemo odrediti kao sumu dva partikularna rješenja.). 175 . pa je rješenje homogene jednačine yh = C1e − x + xC2 e − x . A0 = 6 . pa je y p1 = x 3e − x . x: 0 x : 2 A2 + 2 A1 + A0 = 0 . Množenjem sa e x i izjednačavanjem koeficijenata polinoma na lijevoj i desnoj strani dobijamo: x: 6 A1 = 1 x 0 : 2 A0 = 0 . y ′′1 = e − x ( 6 A1 x + 2 A0 − 6 A1 x 2 − 4 A0 x + A1 x 3 + A0 x 2 ) . Funkcija f1 ( x ) = xe e−1⋅x ⋅ P ( x ) ( P ( x ) = x je polinom prvog stepena). odakle je A2 = 1 . Odredimo nepoznate koeficijente iz jednačine: y′′2 + 2 y′p2 + y p2 = x 2 . jer je funkcija na −x 2 −x je oblika desnoj strani jednačine f ( x ) = xe + x = f1 ( x ) + f 2 ( x ) . Odgovarajuća karakteristična jednačina je r 2 + 2r + 1 = 0 . Sada je y′p1 = e − x ( 3 A1 x 2 + 2 A0 x − A1 x3 − A0 x 2 ) . y p1 = x 2 e − x ( A1 x + A0 ) = e − x ( A1 x 3 + A0 x 2 ) . 6 6 2 A2 + 2 ( 2 A2 x + A1 ) + A2 x 2 + A1 x + A0 = x 2 . koja ima dvostruko rješenje r1 = r2 = −1 ( D = 0 ). Izjednačavanjem koeficijenata dobijamo: x 2 : A2 = 1 . gdje je k = 0 . Imamo: p p +6 A1 x 2 + 4 A0 x − 2 A1 x 3 − 2 A0 x 2 + A1 x3 + A0 x 2 ) = e − x x . A1 = −4 . odakle je A1 = y p2 = x k ( A2 x 2 + A1 x + A0 ) . jer broj 0 nije rješenje karakteristične jednačine. y p2 = x − 4 x + 6 . pa je p 4 A2 + A1 = 0 . pa je prvo partikularno rješenje oblika 1 1 y p1 = xl ⋅ e−1⋅ x ⋅ Q1 ( x ) (slučaj 2. Dakle. 2 Znači. p e− x ( 6 A1 x + 2 A0 − 6 A1 x 2 − 4 A0 x + A1 x3 + A0 x 2 + Odredimo nepoznate koeficijente iz jednačine y′′1 + 2 y′ 1 + y p1 = xe− x .

y′′2 = e3 x ( 9 A1 x 2 + 9 A0 x + 12 A1 x + 6 A0 + 2 A1 ) . to je y p1 = x k ( A1 x + A0 ) . Karakteristična jednačina date jednačine je r 2 − 2r − 3 = 0 . p Odredimo nepoznate koeficijente iz jednačine y′′2 + 2 y′ 2 + y p2 = xe3 x . y p2 = e3 x ( A1 x 2 + A0 x ) . y ′p2 = e3 x ( 3 A1 x 2 + 3 A0 x + 2 A1 x + A0 ) . 3 9 3 9 3x Kako je f 2 ( x ) = e ⋅ x . ( 176 . funkciju na desnoj strani ćemo napisati kao sumu dvije funkcije: f ( x ) = x (1 + e3 x ) = x + xe3 x = f1 ( x ) + f 2 ( x ) . p Izjednačavanjem koeficijenata dobijamo: x: −3 A1 = 1 0 x : −2 A1 − 3 A0 = 0 . Naći opšte rješenje jednačine y′′ − 2 y′ − 3 y = x 1 + e3 x . Kako bismo odredili partikularno rješenje. to je oblik drugog partikularnog rješenja y p2 = xl ⋅ e3 x ( A1 x + A0 ) . Kako je f1 ( x ) = x polinom stepena 1. Imamo: y′p1 = A1 . pri čemu je k = 0 jer 0 nije rješenje karakteristične jednačine. Ono je oblika: y = yh + y p1 + y p2 = C1e − x + C2 xe − x + 1 3 −x x e + x2 − 4 x + 6 . 6 4. r2 = 3 . Dakle. pa je opšte rješenje odgovarajuće homogene jednačine oblika yh = C1e − x + C2 e3 x . Znači y p1 = − x + . Imamo: p p e3 x 9 A1 x 2 + 9 A0 x + 12 A1 x + 6 A0 + 2 A1 − 4 A1 x − −2 A0 − 6 A1 x 2 − 6 A0 x − 3 A1 x 2 −3 A0 x ) = e3 x ⋅ x . odakle je A1 = −1 2 1 2 . y ′′1 = 0 . gdje je l = 1 jer je r = 3 jedan od krojena karakteristične jednačine. kao i ono partikularno rješenje koje ispunjava uslov y ( 0 ) = ( ) 11 . pa je p y′′1 − 2 y′p1 − 3 = 0 − 2 A1 − 3 ( A1 x + A0 ) = x . pa će partikularno rješenje biti suma dva partikularna rješenja. y′ ( 0 ) = 3 . 9 Rješenje. Njena rješenja su r1 = −1 .Sada možemo dati opšte rješenje jednačine. A0 = .

Imamo: y p = e− x ( A cos x + B sin x ) . dok je s = 0 jer broj −1 ± i 3 1 3 . rješenje homogene jednačine je = − ±i 2 2 2 x − ⎛ 3 3 ⎞ 2 yh = e ⎜ C1 cos x + C2 sin x⎟. Rješenje. pa je 8 16 1⎞ x ⎛1 y p2 = xe3 x ⎜ x − ⎟ = e3 x ( 2 x − 1) . Njena rješenja su r1. 177 . Ono je oblika y p = x s ⋅ e − x ( P0 ( x ) cos x + Q0 ( x ) sin x ) . 192 192 3 9 16 5. ⎜ 2 2 ⎟ ⎝ ⎠ Odredimo partikularno rješenje. 16 ⎠ 16 ⎝8 Opšte rješenje date jednačine je y = C1e − x + C2 e3 x − 1 2 x x + + e3 x ( 2 x − 1) . odakle je A1 = 1 −1 . x 0 : 4 A0 + 2 A1 = 0 . to jest konstante. −C1 + 3C2 = 192 192 ⎪ 48 ⎭ y ( 0 ) = C1 + C2 + pa je traženo partikularno rješenje y= −19 − x 211 3 x 1 2 x e + e − x + + e3 x ( 2 x − 1) . 3 16 C1 + C2 = 1 ⎫ 211 −19 ⎪ 163 ⎬ . 1 ± i nije krojen karakteristične jednačine. odakle je C1 + C2 = 1 . Naći opšte rješenje jednačine y′′ + y′ + y = e − x sin x . 3 9 16 Odredimo partikularno rješenje koje ispunjava date uslove. Dakle.2 = pri čemu su P0 ( x ) i Q0 ( x ) polinomi stepena nula. Imamo: 2 11 = . C1 = . Karakteristična jednačina koja odgovara datoj jednačini je r 2 + r + 1 = 0 . pa je y′p = e− x ( − A cos x − B sin x − A sin x + B cos x ) .Nakon množenja sa e −3 x i izjednačavanja koeficijenata uz odgovarajuće stepene imamo: x: 8 A1 = 1 . A0 = . pa je 3 16 1 1 y′ ( 0 ) = −C1 + 3C2 − − = 3 . 9 9 1 1 y′ ( x ) = −C1e − x + 3C2 e3 x − + e3 x ( 4 x − 1 + 6 x 2 − 3 x ) . iz kojeg izračunavamo C2 = Dobili smo sistem jednačina: .

Dakle. jednačine y ′′ − 2 y ′ + 2 y = 0 . odakle. odnosno. pa je y′p = e− x ( A cos x + B sin x + Ax cos x + Bx sin x − Ax sin x + Bx cos x ) . pa je opšte rješenje jednačine y = e x ( C1 cos x + C2 sin x + x sin x ) . Nakon uvrštavanja u polaznu jednačinu imamo: y′′ − 2 y′p + 2 y p = e x ( −2 A sin x + 2 B cos x ) = 2e x cos x . Opšti oblik partikularnog rješenja je y p = x s ⋅ e x P0 ( x ) cos x + Q0 ( x ) sin x . pa je −C1eπ = 0 . opšte rješenje jednačine je x − ⎛ 3 3 ⎞ −x y = e 2 ⎜ C1 cos x + C2 sin x ⎟ + e cos x . Znači. izjednačavanjem koeficijenata uz cos x i sin x dobijamo A = 0 i B = 1 . kao i ono partikularno rješenje koje ispunjava uslove y (π ) = 0 . Naći opšte rješenje jednačine y′′ − 2 y′ + 2 y = 2e x cos x . Nađimo rješenje homogene 2 Rješenje. y′′ = e − x ( 2 A cos x − 2 A sin x + 2 B sin x + 2 B cos x − p −2 Ax sin x − Ax cos x + 2 Bx cos x − Bx sin x ) .y′′ = e − x ( A cos x + B sin x + A sin x − B cos x + A sin x − B cos x − A cos x − B sin x ) = p = e − x ( 2 A sin x − 2 B cos x ) . pa je y p = e− x cos x . y p = xe x sin x . y p = x ⋅ e x ( A cos x + B sin x ) . odnosno p −2 A sin x + 2 B cos x = 2cos x . ⎜ 2 2 ⎟ ⎝ ⎠ 6. Imamo: y (π ) = eπ C1 ⋅ ( −1) + C2 ⋅ 0 + π ⋅ 0 = 0 . Uvrštavanjem u jednačinu dobijamo y′′ + y′p + y p = e − x ( 2 A sin x − 2 B cos x − A cos x − B sin x − p − A sin x + B cos x + A cos x + B sin x ) = e − x sin x. Rješenja te jednačine su r1. U ovom slučaju je s = 1 jer je 1 ± 1⋅ i krojen karakteristične jednačine.2 = 1 ± i . (jer je uz ( ) cos x broj 2 – to jest polinom stepena nula). Odredimo traženo partikularno rješenje. odakle je C1 = 0 . Dakle. A sin x − B cos x = sin x . ( ) 178 . Izjednačavanjem koeficijenata uz sin x i cos x odmah dobijamo da je A = 1 i B = 0 . pa je yh = e1⋅x ( C1 cos1⋅ x + C2 sin1⋅ x ) (koeficijent uz i je 1). y′ (π ) = 0 . Odgovarajuća karakteristična jednačina je r − 2 r + 2 = 0 .

y′′ − 4 y′ + 4 y = e2 x + x 2 .2. Nađi ono rješenje jednačine y′′ − y = x 2 + 1 koje prolazi kroz tačku ( 0. 448. traženo rješenje je y = e x ⋅ sin x ⋅ ( x − π ) .1. y′′ − 2 y′ + 2 y = 4e x sin x . y′′ + y = x 2 + sin x . 446. 0 ) i u toj tački ima tangentu paralelnu sa x − osom. 457. Zadaci za samostalan rad U zadacima 444. 455. Nađi ono rješenje jednačine y′′ − 2 y′ + y = e 2 x koje prolazi tačkom ( 0. ima koeficijent pravca jednak 1. cos π = −1 ): y′ (π ) = −C2 − π = 0 . y′ ⎜ ⎟ = 0 . y′′ − 2 y′ + y = e x cos x . y′′ − 3 y′ + 2 y = e x + 6e− x . pa je (imajući u vidu da je C1 = 0 . Nađi opšte rješenje jednačine y ′′ + y = sin x . 451. sin π = 0 . 453. 454. y′′ + y = xe x cos x . pa je C2 = −π . 447. Dakle. 456. y′′ − 3 y′ + 2 y = ( x + 1) e2 x . 5. 444. ispunjava uslove y ⎜ 179 . 445.y′ ( x ) = e x ( C1 cos x + C2 sin x + x sin x − C1 sin x + C2 cos x + sin x + x cos x ) . nađi opšte rješenje jednačina: y′′ + 4 y = x 2 − cos 2 x .1) i u toj tački y′′ + 4 y = sin 2 x + xe− x . ⎝2⎠ ⎝2⎠ 458. 450. y ′′ − 3 y ′ + 2 y = e3 x ( x 2 + x ) . kao i ono partikularno rješenje koje ⎛π ⎞ ⎛π ⎞ ⎟ = 1 . y′′ + 4 y′ + 4 y = ( x + 1) e−2 x + cos 2 x . 449. 452.-455. y ′′ + 4 y = 2 x sin 2 x + 3cos 2 x .

b) tgx − x + C. +C. 3 arcsin x + C . 17. 7 4 3 3 x2 5 1 2 3 2 3 2 1 + x − 1 + x + C . 33 sin x + C . e x − x + C . ⎜ + ⎟ ln x − − + C . 2b 2 x 9. 38. 14. 2 4 4 4 2 4 ⎛ x3 x 2 ⎞ x3 x 2 x4 x2 37. ⎜3 4 8 2⎟ 9 4 ⎝ ⎠ ( ) ( ) ( ) 180 . − 3ctgx − 2tgx + C . 26. 32. sin 6 x + C . 3 x 3 5− x 3− x 8. 31. ln x − ln 2 x + x 2 ln x − +C. cos + C . ( x + 2 )3 − ( x + 2 )3 + ( x + 2 )3 + C . ln ( sin 2 x + 5 ) + C .a) − x − ctgx + C . 2 x − e − x + x 3 + C . 31 3 2 2 x 4. arctg ( tg 2 x ) + C . − 3 1 − x 4 + C . 7 3 7 3 6. arctg +C 4 14 8 10 5 8 5 2 4 3 12 9 3 19. − ln 3 − 2 x + C .Rješenja 31 16 16 2 1. 6 1 33. x + ln +C. ln 2 23. ln tg + C . x − 4arctgx + C . 16. x +C . 11. +C . 20. ln b +C. ln( x 2 − 3x + 10) + C . ln x − +C . 2. x 4 + x 8 + C . 25. C − − . − x + arctgx + C . 2 15. 5. ( x3 − 2 x + 1) 3 28. − +C . 36. − − x x +C. ln sin x + C . 7. 35. 8 5 2 16 1 1 1+ x 21. 1 2 2 ln x 1 29. 22. 4 1− x 3 ln 3 x 2 + x2 x3 1 2 1 − x + arccos x + C . 24. − 2arctgx + C . -2 3 + cos x + C . 30. 2e x + 2 + C . x −1 4 8 3. 2 x2 3 3 3 3 x2 (arctgx )4 + C . ln 5 ln 3 1 10. 18. 2(ab) x ln (ab ) + x2 12. 34. 2x x +1 13. 9 3 x 2 3 x 1 27.

69. 8 16 4 62. 2 . 2 x 2 − 2 x + 1 + C . ln (x 2 − 7 x + 13) + arctg +C .1 1 x3 1 − x +C. − e +C. 1 + ln 2 3 56. 61. 5 5⎝ 3 ⎠ 1 + ln 1 − x 2 + C . –xctgx + ln sin x + C . x (9 ln 3 x + 18 ln 2 x − 24 ln x + 16 ) + C . 1 x −1 ln +C. x 41. 2 2 2 3 12(x + 3) 24(x + 3) 6 3 1 7 2x − 7 67. xarctgx − ln(1 + x 2 ) + C . −x 47. 13 2 x + 13 − 1 ln +C. 2e (cos x + 2 sin ) + C . arctg +C . 49. ( ) 59. 27 4x2 4x2 − 1 x2 − x e2 x x2 + 1 − x2 ln 2 x + 1 − 43. a 2 + b2 3x (sin x + cos x ln 3) b) +C. − 2 2 2 ln x + 1 42. 5 x 2 48. − cos x 1 x + ln tg + C . 2 cos 3 x + 3 sin 3 x 2 x e . ⎥ ⎦ 53. 13 e ax 58. a) -2 x 3 cos x + 6 x sin x + 12 x cos x − 12 sin x + C . − +C. 57. 2 3 3 63. a) a 2 sin 2 x − 2a sin x cos x + 2 + C 2 a(a + 4) ( ) x⎤ +C . − ln x − 1 x + ln x −1 +C . 2 2 sin x 2 2 2 sin x 1 ⎛x π⎞ + ln tg ⎜ + ⎟ + C . 2 2 ⎝ sin x ⎠ 52. − sin 2 x − +C. 1 1⎛ x ⎞ 50. tgx ln sin x − x + C . 8 4 2 4 ( ) 46. x x 55. 2 (x 2 − 2)sin x + 2 x cos x + C . − e (sin x + cos x) + C . 64. 4 3x + 1 70. 44. 2 2 cos x 2 ⎝2 4⎠ x x x 1 arctg 65. x arcsin x 1− x sin x cos4 x 4 ⎛ 1 ⎞ + ⎜ sin x − sin 3 x ⎟ + C . b) 3 ⎡ 2 − 3 x 2 cos 3 x + 2 3 x sin 3 ⎢ ⎣ 54. 13 2 x + 13 + 1 x 1 x + arctg +C. 2 3x 3 cos x sin 3 x 60. 39. 51. +C. − x 2 − ln 1 − x 2 + ln 3 3 3 1+ x 3 40. 2 2 68. 181 3 ln (x 2 − 4 x + 5) + 4arctg ( x − 2) + C . − arcsin x 1 + 1 − x2 − ln +C. − x + (1 + x )arctg x . 4( x + 2) 4 2 2 1 x +1 66. + + +C. − ⎜ 2 + ctgx ⎟ + C . 45. a cos bx + b sin bx ax e +C .

71. 5 2 78. C − 2arctg . x − ln ( x − 2) 4 + +C . 84. x 1 1 90. x + 3 ln( x 2 − 6 x + 10) + 8arctg ( x − 3) . 2 4x2 + 4x − 3 1 2x + 1 ln + +C. 2 2 5 2x − 1 + 5 1 4 2 ln x2 − 2 − 1 +C. − ln 1 + 3 x − 4 x 2 + ln +C. x2 + 2 + 1 4x − 3 1 arcsin +C. 2 2 1 x−4 92. 5 1 2x − 1 . ln ( x − 1) 2 x + 3 + C (x − 1)3 95. 5x2 − 2 x + 1 + ln + 5x2 − 2 x + 1 + C . 2 4x − 1 arctg +C. 100. 2 4 2 1 4x − 1 2x2 − x + 2 ln + + C. x2 − 4x + 5 + C . 2 2 + 4 + 2x − x2 88. 7 7 1 7 1 + 4x 74. 4 20 4(1 − x) 72. − ln( x 2 − 2 x + 2) + arctg ( x − 1) + C . 2 3x + 1 97. 96. (x − 2)2 + C . 13 31 73. 77. 2 4x − 5 arctg +C. 4 x (x − 2)3 93. 2x + 1 +C. C − 5 + x − x 2 + arcsin 2 21 x +1 91. 76. arcsin +C. ln x −3 99. 89. ln x+2 +C. ln (x − 1)6 (2 x − 1)5 +C . C − 3 − 2 x − x 2 − arcsin . 1 4x + 3 3x ln + x2 + +C . 4 2 2 x−2 87. x 2 + x + 1 + ln x + + x 2 + x + 1 + C . ln 3 +C. 85. 75. 82. 1 1 2x − 1 − 5 ln x 2 − x − 1 − ln +C. x −1 182 . arcsin( x − 1) + C . ln +C. x −1 1 94. 5 1 5x + 1 1 80. arcsin( 2 x − 1) + C . 4 2 2 83. ln x −1 +C. 98. 1 ln 2 x − 3 + 4 x 2 − 12 x + 10 + C . 5 5 5 5 79. 86. − 2 1 − x − x 2 − 9arc 81.

122. 5 ⎣ 7 ⎦ 6 6 6 3 x x − 6 x 5 − 3 x 2 + 2 x − 33 x − 66 x − 3 ln 1 + 3 x + 6arcg 6 x + C . 124. 121. 4 16 1 x −1 1 1 x 104. (x + 1)2 + ln 2 x −1 x2 + 1 − arctgx + C . 110. 2 ( x − 1)7 x−2 1 1 103. x 2 2 1 ⎡⎛ x + 1 ⎞ x − 2 ⎤ 113. 3 ⎢⎝ x + 2 ⎠ x − 1 ⎥ ⎣ ⎦ 112. C − 6 ln 119. 4 x +1 2 1+ x x +1 x3 x3 x 106. 7 5 2 5 2 3 4 7 2 (x + 1)2 − 3 (x + 1)3 + 6 (x + 1)6 − ( x + 1) + 6 ( x + 1) 6 − 3 ( x + 1) 3 + C . x − 1 12 x 2 − 5 x − 1 . x2 + 1 1⎡ 7 ⎤ + arctgx − ⎢ln ⎥+C. 2 ln 115.x 1 x−3 + 28 ln x − 4 + C . x x−2 114. x 4 x +1 2 x −1 1 − +C. 5 7 4⎦ ⎣ 16 183 . x + 3 ln 108. 123. 5 x + ln +C. x+2 2 ⎡ ( x − 1)3 3( x − 1) 2 ⎤ 2 x − 1⎢ + + x ⎥ + C . 3 4 7 5 2 2 1 1+ x 1+ x 1⎤ 2 ⎡ ( + x) 63 (1 + x ) ⎢ − + + ⎥+C. 102. ln ⎢⎜ ⎟ ⎥+C . x2 + 4 x + ln 111. 116. x + ln x − ln(2 x − 1) 7 (2 x + 1)9 + C . ln x( x − 2) ( x − 1)( x + 1)3 x2 + ln +C. − 4 x + 8arctg + C . 2 2 2 x2 + 2 2 117. − arctgx + C . 107. x3 1 − ln x 3 + 1 + C . 2arctg x + 1 + C . x + ln 105. − x 2( x 3 − x 2 ) 118. 3 3 2 101. 6x − 7 +C . 1 1 x −1 1 + ln + arctgx + C . + ln +C. 3 3 8 109. + x 2 + 4 x + 8 ln x − 2 + C . 120. ln x3 x − 1 3 (x + 1)2 +C . x −1 4⎢ (x − 1)2 ⎥ ⎣ ⎦ x2 + 4 3 x 3 2 x 2 + arctg − arctg +C . 2( x − 3) 2 (x − 1) + C .

137. x x 2 − 2 x + 5 − 5 ln x − 1 + x 2 − 2 x + 5 + C . x x3 2 x 2 x x 2 2 x x 129. 5 7 x +1 2 (z − 1)2 x + 2 −1 +C. 128. 131. C − (3 x − 19) 3 − 2 x − x 2 + 14 arcsin . t = 3 ln 2 t −1 x −1 3 (t − 1) 3 3 ( ) 2 126. x +1 1 t2 + t +1 2 2t + 1 2t . 3 5 2 130. 1 5 2 x 2 − 5 x + 1 x 2 + 2 x + 2 + ln x + 1 + x 2 + 2 x + 2 + C . z 6 = x . 125. ( ) z = x + x − 2 x + 2. 3 (3x + 1)2 2 + 3 3 x + 1 + ln 3 3 x + 1 − 1 + C . − + − + x − 2 x + 2 ln(1 + x ) + C . 6 2 1 3 7 2 95 145 ⎞ 2 35 ⎛ 2 139. 1− x 2 x 2 + 5 x + 19 1 + 2 x − x 2 − 4 arcsin +C . x + 4 x + 1 + 4 ln x + 1 − 1 + C . ln x + 2 + x +1 3 3 127.2 2 x +1 +1 x +1 −1 − arctg +C. 2 134. ⎨ ⎣( z − 1)3 + ( z − 1) −3 ⎤ + ⎡( z − 1) 2 + ( z − 1) −2 ⎤ + ⎡( z − 1) + ( z − 1)−1 ⎤ ⎬ + ln z − 1 + C . 2 4 ( ) 184 . 6 12 x2 + 1 4 1 x + 2 x 2 − 1 − ln x 2 + 1 + x 4 + 2 x 2 − 1 + C . z 2 = x + 1 . 2 2 1 ⎧1 ⎫ 1 ⎡ 141. C − 66 x − 2 x − 6 x 5 − 6 x 7 − 3 ln 6 +C. arctg + + 3 + C. ⎦ ⎣ ⎦ ⎣ ⎦ 8 ⎩3 ⎭ 2 138. − 2x + 3 +C . 136. ⎜ x − x + x− ⎟ x + 4 x + 5 + ln x + 2 + x + 4 x + 5 + C . 3z + 3arctg . − 2arctg 1 − x + C . z + z +1 3 6 x −1 6 6 133. ( x 2 − 5 x + 20) x 2 + 4 x + 5 − 15 ln x + 2 + x 2 + 4 x + 5 + C . 4 x + 2 − 1 − 2 2arctg 2 − ln(2 z + 1 + 2 z 2 + z + 1). 2 z +1 135. 142. 132. 143. 6 24 12 ⎠ 8 ⎝4 1 x +1 140.

1 5 2 3 x2 − 1 z − z + z + C.144. 159. ⎜ x 5 − x + x ⎟ x + 1 − ln( x + x 2 + 1) + C . 149. x +1 1 1 1 + x2 + 1 2 154. x 2 152. 148. ln 3 4 −4 3x 4 x +1 −1 2 5 3 1 ⎞ 2 5 ⎛1 166. 2x 2 x x −1 156. 3 2x2 − 1 1 + x2 1 4 x −4 + 1 + 1 1 +C. x 2 + 2 x − arcsin +C. − arctg 4 x − 4 + 1 + C . 165. C − 2 x + 1 + ln . 147. x ⎟ 2⎜ 2 1 + 2x2 ⎝ ⎠ 3 1 1 + 2x 2 1 163. 8 + 4 x 2 + 3x 4 2x + 1 9 2x + 1 145. 1 + x 161. 146. C − 1 − x2 . x 2 1⎛ 1 − x2 ⎞ ⎟ + C . 162. 3⎢ln + ⎥+C. (x 2 + x ) − 8 x + x + 8 ln( x + 1 + x ) + C . x 5 3 1 1 1 155. x +1 151. 158. 2 2 2 x2 − x + 1 − x − 1 x − x +1 − x −1 x2 − x + 1 − x + 2 ) x + 2x +C . 2 2 2x + 1 2 7 2x + 1 x + x + 2 + ln + x2 + x + 2 + C . 164. 2 1 1 (8 x + 1) 4 x 2 + x − ln 8 x + 1 + 4 4 x 2 + x + C . 4 8 15 3 1 ( x − 1) x 2 − 2 x − 1 − ln x − 1 + x 2 − 2 x − 1 + C . 150. 2 3 3 ⎢ 1 + x 2(1 + x ) ⎥ ⎣ ⎦ 2 x2 − 2 x + 1 +C . z = . 2 − x − x 2 + arcsin +C. 2 2 x +1 2( x + 1) 1 2− x 157. 4 2 2 2 − +2 x 2 + x + 1 . 3x − 5 20( x − 1) 2 x 2 + 3x + 1 − ( x + 1) 5 + 2 x 2 + 3x + 1 11 ln +C . C − ⎜ x 1 − x 2 − arcctg +C . x −1 40 5 3 ⎡ x 23 x + 3 ⎤ 160. 2 8 x +1 x +1 1 − 2 x − x 2 + arcsin +C. 2 x 2 153. C − ln 2 ( 1 x2 − x + 1 − x + 1 − ln +C. 24 3 ⎠ 16 ⎝6 ( ) 185 . arccos +C. arcsin +C.

z = 3 1 + x5 . t + ln 2 t −1 1+ x − x 2 −1 179. 3 11 13 5 17 z −1 2z + 1 172. ⎡ 12 x13 312 x 10 312 x 7 12 x 4 ⎤ ⎥+C.167. x < 1∨ x > 3 . z = 3 1 + x5 . (4 x + 4 x − 3) 1 + 4 x + C . 2 6 3 tg x + tgx + 1 3 186 183. 12⎢ 10 7 4 ⎥ ⎢ 13 ⎦ ⎣ 1 z −1 3 1 + 2z ln + arctg + C . ln − arctg +C. x x + x x + x x + x 2 x + x 2 6 x5 + C . ln . C − 1 3− x . x −1 + 3 − x x2 − 4x + 3 1 − 2 arcsin . 1 + 2x 1 + 2x − arctg +C. 1− 2x 1− 2x x 185. 8 5 3 t −1 1 + x3 1 3 2t + 1 174. 182. +C. C − x −1 x−2 x 1 184. + arctgt + C . 177. x 1 x + x 2 − 1 − ln x + x 2 − 1 + C 2 2 ( ) ( ) 1 t 2 +1 3 3 +2+t 1− 2x − x 2 −1 ln 2 + ln + arctgt + C . t = 3 x 3 t2 + t +1 3 169. 7 2 24 6 5 36 2 6 8 6 171. C − 4 + 3x 3 8 x(2 + x ) 2 3 3 . arctg (2tg + 1) + C . t = 2 t + 4t + 1 6 x 3 −2−t 1 t−2 + C. 178. 2 2 3 tgx − 1 3 2tgx + 1 186. − + − 168. 2 3 z + z +1 8 5 1 1 173. − ln sin x + cos x + C . 6 z + 2 ln − 2 3arctg + C. C − ln . 2 1 187. + arctg −t . t = x (t − 1) t 2 + 1 2t − 1 180. ( ) ( ) 175. ln x −1 − 3 − x +C . 3 3+ x 181. 3 1 + x 3 − 3 1 + x 3 + C . ln 8 1 − 1 − x4 2x4 176. x 2 − tg 2 . t = x 2 + 2 x + 2 − x . 2 5 3 z + z +1 5 3 170. 1 1 − x4 + 1 1 + +C.

cos8 − cos 6 + C . 216. 15 5 x +1 4 3x 5 2 193. . 196. ln sin x − 3 cos+ 3 − − arctg +C. 203. 207. 189. ln 2 x tg − 3 2 tg 190. x − tg + C . 212. 5 5 6 2 tg 2 x 1 x 195. x − tg + C . 214. 208. 2 201. 2⎠ ⎝ x −5 +C. C − x − + − ctgx . 16 64 48 2 1 cos 2 x cos 3 2 x cos 5 2 x C− + − . 3 5 4 2 3 2 8 32 ctg 2 x x 3 x x x C− − ln sin x + C . 2 − sin 2 x 5tg 192. C − 3tg + tg 2 + tg 3 + 3 ln cos + x . C − 1 . ln tgx − x + C . sin α ≠ 0 . 4 2 5 3 1 a > 1: 1 187 .x⎞ ⎛ 188. 2 ⎛ 1− a x ⎞ 2 − arctg ⎜ 2 0 < a < 1: ⎜ 1 + a tg 2 ⎟ + C ⎟ 1− a 2 ⎝ ⎠ x −α cos 1 1 2 + C . 209. C − cos 6 2 x . 1 5 − sin x ln +C. 215. − +C. − + +C. 5 5 1 2 − sin 2 x 197. ln 204. 2 2 2 198. 213. C − x 3 − ln sin x + 2 cos x . 1 2 2 ln 2 + sin 2 x +C. 2 2 2 + sin 2 x 200. 4 8 32 24 64 3 5 sin x sin x 1 x 1 x x sin 4 x − +C . 205. arctg ⎜1 + tg ⎟ + C . 211. arctg +C. 1 3tgx arctg +C. sin α cos x + α 2 2 x sin 4 x sin 3 2 x x 206. 210. 4 1 − sin x 194. ⎛ a cos x + a 2 − 1sin x ⎞ ln ⎜ ⎟+C ⎟ 1 + a cos x a 2 −1 ⎜ 1 ⎝ ⎠ 202. 199. ln(1 + sin 2 x) + C . 2 3 2 3 3 3 2 2 5 3 tg x tg x ctg x ctg x − − ln cos x + C . 2(1 − cos x) 2 191. ln +C. 64 96 320 12 1 1 1 1 1 x − sin 2 x − sin 4 x + sin 6 x − sin 8 x + C . arctg (2tg 2 x + 1) + C . 1 (tgx + ln tgx ) + C .

5 1 3 π 254. 242. (e 2 + 1) . 229. 1 + ln 244. 6 π 1 261. 188 . . − + +C. . 253. 247. 6 9 3 9 2 π 248. 234. 258. arctge − . 36 2 2 3π 257. 239. − 2 ln 2 . eπ − 2 . 3− π 3 2 + ln(2 − 3 ) . . 20 4 π 1 π 255. 2 2 2− 259. 1 − . sin + 3 sin + C . ln . 2e 2 + 1 π 4 . π 2 . zbog neparnosti podintegralne funkcije. 4 − 2(e + 1) . ln e + 1 + e2 . 3 233. cos − cos − cos + cos +C. − 1 . 2 4 243. 249. ( ) 2+ 3 2 . 226. e 2 − e −2 . . 231. 222. 32 . arccos⎢ 2 sin⎜ − x ⎟⎥ + C . . 16 πa 2 4 . 251. 238. 16 4 12 28 36 3 x 3 5x 3 7x 3 11x 219. e 2 33 141a a 3 252. 1. 221. 2 6 10 6 14 6 22 6 3 cos 2 x cos 8 x 5x x 220. 6 − 2e . C − 5 232. ln2. 2 ln 2 − . sin x + sin 3 x + sin 7 x + sin 9 x + C . 1 . ⎠⎦ ⎝4 ⎣ 4 100 π 228. − +C. . 3 235. 3 240. 9 − 4 3 + ln . 2⎜ 3 − 1 − ⎟ . 260. + ln 1+ 2 3 π π ⎞ ⎛ 241. − ∫π 4 4 x 2003 dx = 0 . 230. 1. 2 262. 250. 5 4 16 6 6 3 x 1 sin x sin 5 x sin 7 x 223. 2 − 237. 12 ⎠ 4 ⎝ π 1 1 + ln 2 − . 1. 1+ 2 236. 218. 246. 16 64 48 128 192 ⎡ ⎞⎤ ⎛π 225. C − cos 2 x + cos 4 x + cos 6 x − cos8 x + cos12 x . 245. cos − cos x + C . . π 32 . 227. 2 3 2 2 20 28 3 3 1 3 1 224. 3 4 3 217.1 1 1 1 1 (cos 8 x + 4 cos 2 x ) . − 1 . pa je cos 2 x rješenje 2. 256. 0.

375 283. 4 . divergira. 189 315. 1 3 . ln 2 3 311. 296. . ln 3 − . 2 1 3 − ln(2 + 3 ) . 64 1 297. 7+2 7 . 299. 2 2597 . . ln(a + a 2 + 1) . 5 8 290. 314. . 31 . . 4 1 ⎛ 9 ⎜1 − e 25 ⎜ 4 ⎝ 5 − 4 ⎡2 3 ⎤ 277. 300. 302. 96 288. 5 . arctge − 289. 8 a2 [ 2 − ln( 2 + 1) . π 4 − 1 . 16 ⎢ + ln(2 + 3 )⎥ . 303. 9 π 1 272. ∫ ( y 2 − 2 y + 2)dy + ∫ 0 2 5 2 9 2 9− y 697 dy = . 2 2 1 268. 3 281. 2 1 301. . 3. 1. 279. divergira. 3 2 + ln(1 + 2 ) . 20 π 4 . 2 − 2 : 2167 .263. 306. divergira. 2 . 2(1 + ln 2) 291. 4 − π . 285. 292. . 5 arcsin − 4 ln 2 . 2 4⎞ ⎛ 4⎞ ⎛ 273. arctg 5 5 2 271. ⎜ 2π + ⎟ : ⎜ 6π − ⎟ . 3⎠ ⎝ 3⎠ ⎝ 275. 264. 308. 3 3 1 304. 282. 32 . 9 7 294. 267. 313. 3 287. ] 265. 3 16π 4 3 32π 4 3 274. 36. 310. 2 276. ⎟ ⎠ 286. 4 293. 312. a + b2 33 2 . 2 3 13 . π2 8 2 b . 278. 6 3 Divergira. 316. . a 2π 1 307. . 298. ⎞ ⎟. ln 1 270. 2 48 5 284. i . e −1. − + 3 3 3 3 269. − . Divergira. 2π . ln 2 . 10 . 305. 1 π2 8 . 309. + ln 3 2 295. ⎣ 3 ⎦ 32 280. −π . 1 . ln 2 . 1 − ln 2 .a > 0 . 8 ln 3 − 15 ln 2 + 266. a ≠ 0 .

P. 334. 3 −2 351. Divergira klasično. divergira. 0. smislu. . 2. 320. = y − b. 353. y 2 = 2 x 2 ( ln x + C ) . x + C = . .P. ln y = x + C . 331. π 2 2 342. 2 4 2 +1 349. 321. C = 1 . 338. 323. 322. e = Cy . C = .P. e 2 4 2 π 357. . 348. 6 − ln 3 u klasičnom i V. Divergira klasično. 325 π . ln tg = −2sin + C . 330. y = x + xeCx . 335. P = + 1 = . 354. 327. 4 3 π π 10 4 336.317. 10 x + 10 − y = C . ln y = C ⋅ tg . ln 2 2 2 32 1 . 5 345. x − 2y −1 tg 2 e y −1 x y x 355. divergira i u V. 3 . Površina je beskonačna. Konvergira.P. 4 y x 359. − . 2 =C. 337. 2 1 1 3 328. smislu. 339. 329. 356. 352. cos y = C cos x. Divergira. C 360. konvergira ka nuli u V. C ( x 2 − 1) = y 2 + 1 .P. π u klasičnom i V.P. Divergira u klasičnom smislu. 326. 332. Konvergira u klasičnom smislu a samim tim konvergira i u smislu V. π 324.P. Divergira u klasičnom smislu. 3 347. konvergira u smislu V. 319. 2. .P. Divergira klasično i V.P. . smislu. y x 362. 344.P. konvergira u smislu V. smislu. konvergira ka nuli u V. Divergira. . 343. 318. divergira. y + x2 xb + 1 361. . Divergira u klasičnom smislu. 333. 341. P = . 350. konvergira ka −1 u V. smislu. C = 2 . 14 . 2 346. arctgy = arctgx + C . Divergira u klasičnom smislu. 7 7 3 3 3 33 9 340. C = 1 − b 2 . Površina je beskonačna. 358. smislu. 190 363.

1 ⎞ ⎛ 378. 382. 2. 2 x. 4 y 4 = Ce−2 x + 4 x − 2 . x = Ce 2 y + 1 ( 2 y 2 + 2 y + 1) . rješenje y + y 2 + x 2 = C . 365. 368. C = 1 . C = − ln 3 . 374. ln − ln = − ln x + C . y = Ce − x + 2 1 1 ( cos x + sin x ) .1] . x 1 x +1 2 + x 1 − x 2 + arcsin x . 3 3 396.x+ y x 1 y 2 + 5 xy − x 2 1 2 y + 5 − 29 x 364. y 4 = 4 xy + C . ln ⎜ ⎟ + 1 + 2arctg 2 ⎝ x +1⎠ 2 2 x +1 2 375. y = ( C + e x ) (1 + x ) . y = Ce− sin x + sin x − 1 . x = Cesin y − 2 (1 + sin y ) . y = e x − ( 2 + x 3 ) . z + ln (1 + 9 z 2 ) = −2 ln x + 3 + C . 3 3 9 370. y1 = 0. z = 3 x+3 2 8 1 367. 380. y = Ce + e − 1 . 1 ⎛ y ⎞ 1 π y = − ln x + 1 + C . 390. 371. rješenje y + y 2 + x 2 = x 2C . y = . 4 386. 389. ( ( ) ) 4 2 2 x − y − ln 3 x − 6 y + 2 = C . 366. 3 376. C = 1 + 2 . 385.linearna po x .linearna po x . 395. − ln x + ln 2 − − ln 2 + = ln x + C .linearna po x . y2 = Cx. 391.linearna po 4 y2 383. 384. 372. y 2 + x2 3 1 1 y 1 y = C . y = ( b − 1) e a − x + 1 . 377. y = x + 1 − x 2 . cos x 387. y = x . y = − xarctgx .1] . y = Ce−2 x + 2 x − 1 . x x+ y x2 2 2 2 y + 5 + 29 x 1 y− 1 3. y = x 2 ( Ce1/ x + 1) . 1. 2 = Ce2 x + x 2 + . 191 . y+x 4 12 12 x 12 x 373. 2 ln + = ln x + C . ⎜ ⎟ 2 ⎠ 2 ⎝ 379. 2 ⎠ ⎝ −x x 381. y = e x ⎜ C + ln x + x 2 ⎟ . C = −1 . x ∈ [ −1. 3 9 3 2 2 369. y = 2 1− x 2 1 1 1 394. y = e− x ⎛ C + x 2 ⎞ . 392. 2 ( y − 3) − 2 ( y − 3)( x − 1) + ( x − 1) = C . x ∈ [ −1. C = ln 2 + . Cx + 1 + ln x 2 y ( ) 5 3 1 393. x = Cy + . y − ln 3 x + 3 y + 1 = x + C . y = x +1 ( ln 2 − 1 + x − ln x + 1 ) . 388.

y cos x ( C + x ) = 1 . y= 2 p p 192 . 417. 2e x . 410.singularno rješenje.opšte rješenje.singularno rješenje.opšte rješenje. y = Cx + C + C . p ≠ ±1 . y −C . y = Cx + sin C . .. 81y 2 = 4 x3 . y= 1 . x = 2 (C − p ) C− p + ln p . 3 y = C ⋅ 4 x 2 − 1 + x 2 − 1 .opšte rješenje.opšte rješenje.singularna rješenja. p > 0 . y = Cx − C 2 . 3 4 400.397. x ∈ [ −1. y = 2C . y = 4 x .opšte rješenje. y = Cx − 3C 3 .opšte rješenje. (x + C) + 4 y = x⋅ 2( x + C) 2 .opšte rješenje. 2 . 4 32 405. 408. y 415. p2 p3 412.opšte rješenje. y = 0 . y = 1 − x 2 − x arccos x + π x .singularno rješenje.1] . ( x + 1) ( C + ln x + 1 ) 401.opšte rješenje. x = C 1 y 3 − x 3 = 2 2 . ⎝2 ⎠ 2 x .singularno rješenje. y = Cx + 2 (1 − C 3 ) 3 . y = x4 2 ln Cx .opšte rješenje. cos x ( C + sin x ) y = Ce 3 9 + x2 − x + . y = 2 x i y = −2 x . 414. ⎛π ⎞ 407. 2 ( x + 1) y=− 4 2 .Bernoullieva po x. y = . C + e x ( cos x + sin x ) −8 x 3 404.singularno rješenje. 398. e + 2x +1 3 1 406. y = Cx − eC .singularno rješenje. 411.singularno rješenje. p +1 1 − p4 413. x = C ⋅ 2 . y = 4 409. 416. x 2 = y 2 ( 2 − y 2 ) . y = x ln x − x . 2 2 y2 = 2x sin x + 1 402. y = x 2 ⎜ − cos y ⎟ . 4 399.Bernoullieva po x. y = 403.singularno rj. y 2 = e 2 x + x 2 + x − .

429. za C1 > 0 .opšte 9 3 3 3 27 3 3 5 rješenje. 419. p ≠ 1 . 4 x + =C. y + x = 2a ln Cx . 1 434. 421. 27 x − 3 2 2 2 2 2 2 420. 2 −C1 1 + −C1 y 1 436. x 2 + =C. x 3 2x 2 427. xe y − y 2 = C . y = x + . 431. 426.singularno rješenje. x + y = C . C1 430. cos ( x + C2 ) 2 439. C1 < 0 . ( x2 − y ) = C . y = C1 sin x − x − sin 2 x + C2 . ⎛ t2 ⎞ t3 ⎛ t 3⎞ y ( t ) = ⎜ − ⎟ e2t + ⎜ − 1 + C1 ⎟ et + + C1t + C2 . y = − ln cos 2 ( ln x + C1 ) + C2 . x 2 y = 3C . 438. y = p 2 − p + p + ln p − 1 + C . Opšte rješenje u parametarskom obliku je x ( t ) = et + t . to jest C1 + C2 = 11 dy dy dt 1 . x + C2 = 435. 2 ( C1 y − 1) 3/ 2 = 3C1 x + C2 . 3 y 418. pa uvrštavanjem t = 0 u izraz za y dobijamo y (1) = −3 / 4 + C1 − 1 + C2 = 1 . 423. x 2 y 424. ( ) y = x + C2 . 440. x 2 y − x + y 2 + y ln y = Cy . 6 ⎝2 4⎠ ⎝2 ⎠ Partikularno rješenje se određuje tako što uočimo da za t = 0 je x = 1 . y = Ce . C12 y = ( C12 x 2 + 1) arctgC1 x − C1 x + C2 . x 2 + 428. x 4 − x 2 y 2 + y 4 = C . ( x 2 + y 2 ) = C ( y 2 + 2 x 2 ) . y′ ( x ) = = ⋅ = yt′ ⋅ . Partikularno rješenje: 6 x 2 y + 2 y 3 − 12 x 4 − 3 x5 = x3 . x = x2 1 − xy − = C . 2 y 432. y = za C1 = 0 . 2 2 C 422. x + C2 = arctg y ⋅ C1 . y = 2 . pa je 4 dx dt dx xt′ 193 . 2 C1 . 437. Opšte rješenje: 6 x 2 y + 2 y 3 − 12 x 4 − 3x5 = Cx3 . 425. 1 − −C1 y 1 ln .4 2 2 2 1 8 3 2 2 p + p + ln p − 1 + C .

4 25 x y = C1 cos x + C2 sin x + x 2 − 2 − cos x . 4 8 5 3 y = e x ( C1 cos x + C2 sin x − 2 x cos x ) . y = C1 cos 2 x + C2 sin 2 x + 445.1 1 1 = ( C1 − 1) ⋅ = ( C1 − 1) = 1 . 2 2 1 7 y = C1 cos 2 x + C2 sin 2 x − x 2 cos 2 x + x sin 2 x . 449. 447. 3 ⎛ 1⎞ 442. 2⎠ 8 ⎝6 1 y = C1e x + C2 e 2 x + ( x 2 − 2 x + 2 ) e3 x . 454. y = C1e 2 x + C2 xe 2 x + x 2 e 2 x . 2 1 1 y = C1 cos 2 x + C2 sin 2 x − x cos 2 x + ( 5 x + 2 ) e x . 1 2 1 1 x − − sin 2 x . 446. C1 = 3 . 6 4 ⎝2 4⎠ ⎝2 ⎠ y′ (1) = yt′ ( 0 ) ⋅ 441. y = e x − e − x + x 2 − 3 . Opšte rješenje je e + C1 = ( x + C2 ) . 451. partikularno y = arctg ( 2 x + 1) . y = y ( t ) = ⎜ − ⎟ e2t + ⎜ + 2 ⎟ et + + 2t − . y = e2 x − e x − xe x . y 2 2 pa je y 444. 455. 2 x x x y = C1e + C2 xe − e cos x . 2 2 x π 458. 450. 25 1 1 453. partikularno e − = ⎜ x + ⎟ . Opšte rješenje je y = C1 x − C1e− x + C2 . 4 2 194 . 1 y = C1 cos x + C2 sin x + e x ( ( 5 x − 2 ) cos x + (10 x − 14 ) sin x ) . y = cos x + sin x − cos x . y = C1e x + C2 e2 x + e − x − xe x . y = C1e x + C2 e 2 x + x 2 e 2 x . 4 8 4 1 1 ⎞ 2 −2 x 1 ⎛ y = C1e −2 x + C2 xe −2 x + ⎜ x + ⎟ x e + cos 2 x . 457. Odavde je 1+1 2 xt′ ( 0 ) 11 1 C2 = − 3 = − . 452. integralna kriva je y = 1 . Opšte rješenje je y = arctg ( C1 x + C2 ) . 456. 448. 4 ⎝ 2⎠ 443. Partikularno rješenje je dato u parametarskom obliku sa: 4 4 ⎛ t2 ⎞ t3 1 ⎛ t 3⎞ x = x ( t ) = et + t .

Matematika za ekonomiste. 1984. 1967. Matematika. E. Nauka. Azdejković. D. (8) Minorskij B. Ekonomski fakultet. M.o. S. Demidović.Beograd. Boričić.o. Zagreb. Beograd. (5) M. R. Naučna knjiga. Frolov. Pavle Miličić. Naučna knjiga. I. 2000. Prevedeno sa sovjetskog izdanja.Beograd. Janpoljskij. Viša matematika. Potecon d. V. Poršneva. Syčeva. Kogan. M. Spasić. B. Matematika kroz primjere i zadatke sa elementima teorije. N. E. Ekononski fakultet. G. Zbirka zadataka iz matematičke analize. R. Jefimenko. P. Moskva. Zbirka zadataka iz više matematike I.. Sarajevo. 1969. (3) G. Zagreb. S. Tehnička knjiga.V. (4) G. 1968. S. (6) Dr Rade Dacić. P. 1972. A. L.LITERATURA (1) Blagota Lučić.. B. Lunc. Naučna knjiga. J. Sbornik zadač po visšej matematike. 195 . 1998. Šostak. Beograd. 1996. (2) Momčilo Ušćumlić. Ivović. Zadaci i riješeni primjeri iz više matematike s primjenom na tehničke fakultete. Baranenkov. Berman. F. A. prevedeno sa petnaestog sovjetskog izdanja. (7) Boško Šego.

...............................6.. Integracija racionalnih funkcija oblika: ∫ dx ..1....................... 45 r1 r2 ⎡ ⎤ ⎛ ax + b ⎞ s1 ⎛ ax + b ⎞ s2 ⎥ ⎢ x..........2...........5....................2................... 2 1......................3....6....... 28 Ax + B dx ........................ ............................... Definicija i osnovne osobine neodređenog integrala ................ 26 1.4.........3.......................................4..SADRŽAJ 1..........................................5.......................3............... 28 1............ 33 mx 2 + px + q Ax + B 1........................ Rješavanje integrala neposredno koristeći tablice i osnovna svojstva neodređenog integrala (direktna integracija) ...1..................... 6 1........ Metoda parcijalne integracije ..............5............................................................ 45 1..........................5.................4.........4....... Integracija racionalnih funkcija..................................1...1.........................................6.......... Rješavanje integrala metodom smjene (supstitucije) ................... Osnovne osobine neodređenog integrala .......2..........................................1............. 48 ax 2 + bx + c TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT 1........... Integral oblika ∫ 2 x + px + q Ax + B 1................. 1 1...........5..... Integracija nekih iracionalnih funkcija...2................................................ 36 k x 2 + px + q ) ( TU UT UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT 1......................6.............. 29 1........... Tablice osnovnih integrala ........... 44 1................................................. Zadaci za samostalan rad......5.............. 25 1..4..............2.............................. 53 196 ......... 7 1............. 16 1.......... ... 51 2 UT 1.........1...........................1............................... Rekurentne formule ............. Integral oblika ∫ R ⎜ ⎢ ⎝ cx + d ⎟ ⎜ cx + d ⎟ ⎥ ⎠ ⎝ ⎠ ⎣ ⎦ Pn ( x ) 1.... 39 1........6............................................. Zadaci za samostalan rad...............5........................ Zadaci za samostalan rad............... TU UT TU TU Integral oblika ∫ ax + bx + cdx ............................................................................ Integracija složenijih racionalnih funkcija .............................. 1 1............ TU UT TU Neodređeni integral .........................................1.............. Zadaci za samostalan rad...........................3....... Integral oblika ∫ dx .........1....................................................... Integral oblika ∫ ................................................................................................... 15 1.............1.. 1 1...............1.. Zadaci za samostalan rad.3.................... 1 1............. dx .................. Integral oblika ∫ ( x −α ) dx n ax 2 + bx + c UT ......................

... Zadaci za samostalan rad............... TU UT TU UT ∫ sin mx sin nxdx............................2... Određeni integral ................. TU UT TU Zadaci za samostalan rad....................................4.......... cos ax ) dx ............. Integral oblika ∫ R (sin ax.. Definicija određenog integrala ........ 141 4..........1.................... Integrali sa beskonačnim granicama .............. 57 UT 1....................................................1................................................................................... Zadaci za samostalan rad................... Bernoullieva diferencijalna jednačina ..... Homogene diferencijalne jednačine prvog reda ...... Diferencijalne jednačine prvog reda ........1................................................................5....... 77 2......................6.... Diferencijalne jednačine prvog reda sa razdvojenim promjenljivim .... 78 2................. 134 4.. Zadaci za samostalan rad.........................................................................1..1............................................... Zadaci za samostalan rad........ TU UT TU TU Integral binomnog diferencijala UT TU ∫ x (a + bx ) m n p dx ......................................... Integral neograničene funkcije ... Cleroova diferencijalna jednačina ........................................... 66 TU UT TU UT 1.......... 80 2...............................................................................3.....4......................................................... 124 4.......................... ∫ cos mx cos nxdx ..... 80 2........ 152 TU UT TU TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT 197 .................... Zadaci za samostalan rad......................................................................2.............................3.. 80 2..........................................................9......................... 87 2............... Lagrangeova diferencijalna jednačina.......................1............. 84 2................. Zadaci za samostalan rad............................................ TU UT TU Integral oblika ∫ sin m x cos n xdx ............................................................ 119 4....1....3..........4..... 125 4......... 146 4..4......9......................... Metode integracije u određenom integralu ........................1........................................................1....................... 66 1........2...3. 61 Integral oblika UT TU ∫ R(x......................... 62 UT UT UT ) 1............ Integracija nekih trigonometrijskih funkcija ......... Zadaci za samostalni rad ..........................................1................. Zadaci za samostalan rad........... 109 3..........................4.............. Newton-Leibnizova formula ...............1...... Diferencijalne jednačine koje se svode na linearne diferencijalne jednačine .......... 97 3.............. 118 4...................................3.......... Nesvojstveni (uopšteni) integrali .. 88 2...............7... Metoda smjene .... ........................... 77 2......................2....................................2...... 148 4.... UT ax 2 + bx + c dx ............................. 72 Integrali oblika: ∫ sin mx cos nxdx................1....................................................3.................................................. 95 3.........9..................3...... Zadaci za samostalan rad.......................... 56 UT 1............ 135 4...............................................4......4..... TU TU UT UT UT UT 1........ 97 3.................4......... Primjena određenog integrala ......9....2..... 66 1...1..........2.......... Zadaci za samostalan rad......... 75 2..........1...................... 140 4....... Metoda parcijalne integracije ........................ 116 4........... 1.................................................2.................. TU UT TU TU TU UT TU Zadaci za samostalan rad................................................4............. Linearne diferencijalne jednačine prvog reda ...............2.........1................................................................1... 74 1..................................7........................ 107 3....1..8.............1...... 141 4..........................................3........................8...................3..9................. Osobine određenog integrala.. Zadaci za samostalan rad.......

......................4........................................... Diferencijalne jednačine drugog reda sa konstantnim koeficijentima .............................................. Diferencijalne jednačine drugog reda koje ne sadrže y (ili x) ...........................................................................................2.. 195 TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT TU UT 198 .....................................................1...........1.........................................................................................1..... 156 4........................................... 179 Rješenja .........2. 169 5......... 164 5....6...............................................................................1................... Zadaci za samostalan rad... 180 LITERATURA ...........................................................6.... Zadaci za samostalan rad.......................1..... Zadaci za samostalan rad........................... Jednačine sa totalnim diferencijalom i Euler-ov multiplikator . 163 5.........................5................................................. Ortogonalne trajektorije ................ 153 4...... 164 5....... Diferencijalne jednačine drugog reda .......................... Zadaci za samostalan rad...5............................... 170 5.. 156 4................1..

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful