P. 1
RIMSKO PRAVO - 2. Kolokvij_skripta (1)

RIMSKO PRAVO - 2. Kolokvij_skripta (1)

|Views: 3,817|Likes:
Published by Marija Ivić

More info:

Published by: Marija Ivić on Sep 12, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

06/04/2013

pdf

text

original

Sections

  • PRAVNI POSLOVI
  • PRAVNE ČINJENICE
  • VRIJEME
  • VRSTE PRAVNIH POSLOVA
  • SADRŽAJ PRAVNOG POSLA
  • UVJET (condicio)
  • NAMET (modus)
  • PRETPOSTAVKE ZA VALJANOST PRAVNIH POSLOVA
  • STRANKA I NJENO ZASTUPANJE
  • NEVALJANOST PRAVNIH POSLOVA
  • KONVALIDACIJA I KONVERZIJA
  • O OBVEZAMA
  • POJAM I POSTANAK OBVEZA
  • NASTANAK I VRSTE OBVEZA
  • PRIRODNE (NARAVNE) OBVEZE
  • SUBJEKTI OBVEZA
  • OPĆENITO
  • UZGREDNI SUBJEKTI OBVEZA
  • INTERCESIJA I SC VELLAENUM
  • DRUGA SREDSTVA OSIGURANJA OBVEZE
  • PROMJENE SUBJEKATA OBVEZE
  • UGOVORI U KORIST I NA TERET TREĆIH OSOBA
  • ACTIONES ADIECTICIAE QUALITATIS
  • NOKSALNE TUŽBE (actiones noxales)
  • OBJEKTI OBVEZE
  • ČINIDBA
  • PRESTANAK OBVEZA
  • VERBALNI KONTRAKTI
  • LIBERALNI KONTRAKTI
  • REALNI KONTRAKTI
  • Sadržaj
  • SADRŽAJ
  • KUPOPRODAJA (emptio venditio)
  • NAJAM (locatio conductio)
  • SOCIETAS (ORTAKLUK)
  • 4) MANDATUM (NALOG)
  • PRESTANAK UGOVORA
  • INOMINANTNI KONTRAKTI
  • PAKTI (PACTUM)
  • KVAZI KONTRAKTI
  • oPOSLOVODSTVO BEZ NALOGA (NEGOTIORUM GESTIO)
  • DELIKTI
  • POVIJESNI RAZVOJ NASLJEDNOG PRAVA
  • INTESTATNO NASLJEĐIVANJE
  • OPORUČNO NASLJEĐIVANJE
  • NUŽNO NASLJEDNO PRAVO
  • FORMALNO NUŽNO NASLJEDNO PRAVO
  • STJECANJE NASLJEDSTVA
  • TRANSMISIJA I AKRESCENCIJA
  • COLATIO BONORUM
  • HEREDITAS IACENS (LEŽEĆA OSTAVINA)
  • POSLJEDICE STJECANJA NASLJEDSTVA
  • PRAVNA ZAŠTITA NASLJEDNIKA
  • ZAPISI I DAROVANJA ZA SLUČAJ SMRTI
  • RAZVOJ CIVILNOG POSTUPKA
  • SAMOPOMOĆ
  • OGRANIČENJE SAMOPOMOĆI
  • PRIVATNO SUDOVANJE
  • EKSTRA-ORDINARNI POSTUPAK
  • ORGANIZACIJA SUDOVANJA
  • ACTIO
  • LEGISAKCIONI POSTUPAK
  • TIJEK POSTUPKA
  • POJEDINE LEGISAKCIJE
  • FORMALNI POSTUPAK
  • FORMULA
  • EKSTRAORDINARNI (KOGNICIONI) POSTUPAK
  • KVAZI-DELIKTI
  • ACTIO VURTI ET DAMNI ADVERSUS NAUTAS, CAUPONES ET STABULARIOS

RIMSKO PRAVO 2.

KOLOKVIJ
PRAVNI POSLOVI.............................................................................................................3 PRAVNE ČINJENICE......................................................................................................3 VRIJEME.......................................................................................................................4 VRSTE PRAVNIH POSLOVA...........................................................................................5 SADRŽAJ PRAVNOG POSLA..........................................................................................6 UVJET (condicio)..........................................................................................................7 NAMET (modus)..........................................................................................................9 PRETPOSTAVKE ZA VALJANOST PRAVNIH POSLOVA..................................................10 STRANKA I NJENO ZASTUPANJE.................................................................................10 NEVALJANOST PRAVNIH POSLOVA.............................................................................12 KONVALIDACIJA I KONVERZIJA...................................................................................15 O OBVEZAMA................................................................................................................16 POJAM I POSTANAK OBVEZA......................................................................................16 NASTANAK I VRSTE OBVEZA.....................................................................................17 PRIRODNE (NARAVNE) OBVEZE.................................................................................20 SUBJEKTI OBVEZA.........................................................................................................21 OPĆENITO.................................................................................................................21 UZGREDNI SUBJEKTI OBVEZA....................................................................................23 INTERCESIJA I SC VELLAENUM...................................................................................24 DRUGA SREDSTVA OSIGURANJA OBVEZE..................................................................24 PROMJENE SUBJEKATA OBVEZE.................................................................................26 UGOVORI U KORIST I NA TERET TREĆIH OSOBA........................................................26 ACTIONES ADIECTICIAE QUALITATIS..........................................................................27 NOKSALNE TUŽBE (actiones noxales).......................................................................28 OBJEKTI OBVEZE...........................................................................................................29 ČINIDBA....................................................................................................................29 PRESTANAK OBVEZA.....................................................................................................37 VERBALNI KONTRAKTI...............................................................................................42 LIBERALNI KONTRAKTI..............................................................................................45 REALNI KONTRAKTI...................................................................................................47
Sadržaj................................................................................................................................ 52

SADRŽAJ......................................................................................................52 KUPOPRODAJA (EMPTIO VENDITIO)................................................................55 NAJAM (LOCATIO CONDUCTIO).......................................................................58 SOCIETAS (ORTAKLUK).................................................................................63 4) MANDATUM (NALOG)................................................................................65 PRESTANAK UGOVORA..................................................................................65

1

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ
INOMINANTNI KONTRAKTI.............................................................................67 PAKTI (PACTUM)...........................................................................................69 KVAZI KONTRAKTI........................................................................................71 DELIKTI........................................................................................................75 POVIJESNI RAZVOJ NASLJEDNOG PRAVA....................................................................83 INTESTATNO NASLJEĐIVANJE.....................................................................................83 OPORUČNO NASLJEĐIVANJE......................................................................................87 NUŽNO NASLJEDNO PRAVO.......................................................................................93 STJECANJE NASLJEDSTVA..........................................................................................95 TRANSMISIJA I AKRESCENCIJA...................................................................................96 COLATIO BONORUM .................................................................................................97 HEREDITAS IACENS (LEŽEĆA OSTAVINA)...................................................................97 POSLJEDICE STJECANJA NASLJEDSTVA.......................................................................97 PRAVNA ZAŠTITA NASLJEDNIKA.................................................................................98 ZAPISI I DAROVANJA ZA SLUČAJ SMRTI......................................................................98 RAZVOJ CIVILNOG POSTUPKA......................................................................................102 SAMOPOMOĆ...........................................................................................................102 OGRANIČENJE SAMOPOMOĆI...................................................................................102 PRIVATNO SUDOVANJE............................................................................................102 EKSTRA-ORDINARNI POSTUPAK...............................................................................103 ORGANIZACIJA SUDOVANJA.........................................................................................103 ACTIO..........................................................................................................................106 LEGISAKCIONI POSTUPAK............................................................................................107 TIJEK POSTUPKA......................................................................................................107 POJEDINE LEGISAKCIJE............................................................................................108 FORMALNI POSTUPAK..................................................................................................108 FORMULA................................................................................................................108 TIJEK POSTUPKA......................................................................................................109 EKSTRAORDINARNI (KOGNICIONI) POSTUPAK.............................................................110 TIJEK POSTUPKA......................................................................................................110 KVAZI-DELIKTI............................................................................................111

2

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

OBVEZNO PRAVO
PRAVNI POSLOVI
PRAVNI POSAO JE OČITOVANJE VOLJE ODREĐENE STRANKE, USMJERENO NA POSTIZANJE DOPUŠTENIH PRAVNIH UČINAKA. pravni posao mora biti upravljan na postizanje pravno dopuštenog učinka, jer se u protivnom radi o deliktu pojam pravnog posla ne odnosi se samo na obvezno pravo (spominjali smo pravnie poslobe osobnog prava (npr. manumissio), porodičnog prava (emancipatio) i stvarnog prava (traditio, in iure cesio, mancipatio...) rimsko pravo nije razradilo opći pojam pravnog posla, nego je ono bilo ograničeno na grupe pojedinih pravnih poslova užeg značenja – služilo se pojmovima: contractus, pactum, gesta per aes et libram, stipulatio... termin „negotium“ – rimski pravnici su tumačili kao oblik svakog djelovanja, uključujući i ono koje nije izazivalo pravne posljedice (danas se taj termin upotrebljava za označavanje pravnog posla)

PRAVNE ČINJENICE
Pravne činjenice mogu biti: prirodna zbivanja = pravni događaji (npr. protek vremena, godišnje doba, rođenje, smrt) ljudska djelovanja – s područja prava dijele se na: o dopuštena – pravni poslovi o nedopuštena – delikti Učinci pravnih činjenica sastoje se u tome da dovode do postanka, prestanka ili promjene prava. o postanku ili stjecanju prava govori se onda kada se neko pravo nađe kod određenog subjekta o prestanku ili gubitku prava govori se kada se neko pravo odvoji od subjekta u nizu slučajeva prestanak prava kod jednog subjekta znači istovremeno stjecanje prava kod drugoga 3

pri čemu se uzima da mjesec ima 30. originarni slučajevi stjecanja vlasništva) ORIGINARNO – bez obzira na pravo prethodnika DERIVATIVN – slučaj kada se pravo jednog subjekta izvodi iz prava drugoga o mora se voditi računa o načelu po kojem nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima o derivativno stjecanje može biti:  Translativno – kada se pravo prenosi u svojem punom sadržaju s jednog subjekta na drugi. a da se i ne prenese na drugoga (npr. pri čemu razlikujemo univerzalnu (stupanje u sva prava prethodnika – vezana za nasljedno pravo) i singularnu (stjecanje pojedinog prava – karakteristično za poslove stvarnog i obveznog prava)  Konstitutivno – kada se prilikom prijenosa stvara novo pravo pa se na sljednika ne prenosi sadržajno isti obujam prava Stjecanje prava može biti: VRIJEME najvažnija pravna činjenica (pravni događaj) protok vremena u nizu slučajeva je faktor nastanka ili prestanka mnogih prava npr.RIMSKO PRAVO 2. a godina 365 dana lunarni – najraniji rimski kalendar. KOLOKVIJ pravo može prestati. vlasništvo može nastati protekom određenog vremena (usucapio.e. pr. ali to isto vrijeme može za drugu stranku značiti gubitak vlasništva vrijeme se računa po kalendaru. naziva se još sukcesija. poznavao ga je samo uzak krug svećenika o nakon objave kalentara bilo je poteškoša kod utvrđivanja datuma jer je kalendar zaosajao za sunčevom godinom o trebalo je umetnuti nove dane i mjesece da bi se on uskladio sa sunčevim kretanjem o konačnu reformu kalendara proveo je Julije Cezar 46. u rimskom pravu – najmanja vremenska jedinica je dan o dan se smatrao cjelinom. n. longi temporis praescriptio). bez obzira je li se događaj od kojeg se računa nastao na samom izmaku dana – takvo računanje nazvano je civilnim (camputatio civilis) 4 . potpunom propašću stvari) neko pravo može nastati bez prenošenja (npr.

razlika između njih svodila se na to da li je za njihov postanak dvoljno očitovanje volje jedne stranke ili je potrebna suglasnost volja dviju stranaka - - contractus bilaterales inaequales = nepotpuno dvostrano obvezujući kupoprodaja darovanje - oporuka (testamentum) 5 .ovisi od toga da li se za činidbu jedne stranke mora dati druga slična činidba. KOLOKVIJ o pretor je dozvoljavao i računanje od časa do časa.RIMSKO PRAVO 2. obveziva činidba pada i na jednu i na drugu stranku: kupac mora dati novac. Rok se počeo računati od momenta kada je stranka prvi put bila u mogućnosti da nešto poduzme. derelikcija (napuštanje stvari). nazvano camputatio naturalis ili camputatio a moment ad momentum vrijeme se računa od početka do kraja. ugovor o davanju miraza – jednostrano obvezujući ugovor kupoprodaja ili ugovor o najmu – dvostrano obvezujući. određivao rokove koji nisu prelazili godinu dana – vodio računa da li je stranka stvarno mogla u tom vremenu poduzeti neku radnju. manumisija (oslobađanje roba). u rok su se računali samo ono dani kada je stranka mogla poduzeti određene pravne mjere i radnje (tempus utile) VRSTE PRAVNIH POSLOVA dijele se na više vrsta. u nekim slučajevima pretor je svojoj jednogodišnjoj funkciji. koja bi bila njen ekvivalent MEĐU ŽIVIMA (negotia inter vivos) ZA SLUČAJ SMRTI JEDNOSTRANI (negotia unilateralia) DVOSTRANI (negatioa bilateralia) . oporuka (testamentum) najpoznatiji i najvažniji ugovori obveznog prava treba razlikovati jednostrano obvezujuće (unilateralne) i dvostrano obvezujuće (bilateralne) – ovisi od toga da li je na činidbu obvezna samo jedna stranka ili dužnost ispunjenja činidbe pada na obje stranke ugovornog odnosa npr. bez prekidanja (tempus continuum). a prodavalac stvar – takvi ugovori nazivaju se contractus bilaterales aeyuales ili sinalagmatični ugovori NAPLATNI (negotia onerosa) BESPLATNI (negotia lucrativa) .

RIMSKO PRAVO 2. kada se plaćanje dugovane svote vršilo vaganjem komadića bakrenih šipki u pristunosti svjedoka i vagača – najpoznatija mancipacija - in iure cessio – formalan posao zbog potrebe sudjelovanja pravosudnog magistrata – služila za prijenos vlasništva. obveznog i nasljednog prava kupoprodaja. adruga obrnuto. obveza na činidbu. verbalnog ugovora. nastupala je izgovaranje modređenih riječi. formalističkog odgovora budućeg dužnika NEFORMALNI zavisno od toga da li je za valjanost pravnog posla bilo potrebno očitovanje volje u nekom posebno određenom obliku ili je strankama bilo prepušteno da same izaberu oblik izjave volje SADRŽAJ PRAVNOG POSLA 6 . odnosa roditelja i djece. isplata kupovine cijene. – to nije bilo neposredno vidljivo. a da li se iza toga krilo plažanje nokog starog duga. statusnog prava poslovi stvarnog. oslobošenje roba i ustupanje nasljedstva - stipulatio – pravni posao obveznog prava (za razliku od prva dva). tu je dakle causa pravnog posla očita neformalni ovisili o ispravnosti kauze kod stipulacije. adopciju. Nastajala izgovaranjem određene formule od strane budućeg vjerovnika i potvrdnog. obećanje miraza. KOLOKVIJ (negotia mortis causa) OSOBNOPRAVNI (negotia personalia) IMOVINSKOPRAVNI (negotia patrimonialia) KAUZALNI - poslovi s područja bračnog prava. jedna stranka želi razmjeniti stvar za novac. darovanje i sl. pa je takva vrsta ugovora spadala u tipične apstraktne pravne poslove formalni pravni poslovi valjanost apstraktnih poslova zavisili od forme - APSTRAKTNI osnova te podjele nije u tome da li je pravni posao imao razlog ili ne - - osnova te podjele je u tome da li se taj razlog vidi iz samog akta poduzimanja pravnog posla što se tiće oblika: - FORMALNI - gesta per aes et libram (poslovi uz pomoć bakra i vage) – potječu iz doba prije pojave kovanog novca.

bitnim elementom smatra se sporazum stranaka o predmetu i cijeni PRIRODNI ELEMENTI (naturalia negotii) – oni elementi koje se po pravnom poretku smatraju uključenim u pravni posao. i ne primijeniti na svoj konkretni odnos SLUČAJNI SASTOJIC (accidentalia negotii) – dijelovi pravnog posla koji se ne moraju ugovoriti niti se pretpostavljaju. tj. isključenje mora biti izričito predviđeno o ulaze u kategoriju dispozitivnih normi. činjenica o rezolutivni ili raskidni – ne utječe na nastanak pravnog posla. može se dodati jedino po volji stranaka može utjecati i na nastanak i na prestanak pravnog posla: razlikujemo o suspenzivni – odgađa postanak pravnog posla dok se ne ispuni uvjetovana okolnost. jer je njihova svrha da omoguće strankama uključivanje njihovih individualnih potreba i interesa o neki se elementi tradicionalno ubrajaju u slučajne sastojke: uvjet. zavisi učinak pravnog posla. KOLOKVIJ pravni poslovi mogu imati bitne. darovanje) zavisno od toga da li neka uvjetovana okolnost treba nastati ili ne nastati. Bitni element se ne može unaprijed odrediti jer je svaki pravni posao specifičan. ako hoće. tj.RIMSKO PRAVO 2. ali ako se uvjet ispuni ili ne ispuni pravni posao prestaje (npr. prirodne i slučajne sadržaje BITNI ELEMENTI (essentialia negotii) su nužni minimum potrepština bez kojih nema pravnog posla. po volji stranaka. takvih propisa koje stranke mogu. to su dijelovi koji prelaze minimum potreban za nastanak dotičnog pravnog posla o stranke imaju pravo da te dijelove pravnog posla isključe. rok i namet UVJET (condicio) Uvjet je buduća i neizvjesna okolsnost do koje. nego je strankama prepušteno na volju da ih uključe ili ne uključe u pravni posao o vrijede samo onda kada su izričito ugovoreni o može ih biti više. kao konsenzualni kontrakt. u rimskom pravu kod kupoprodaje. uvjeti se dijele na: 7 . bez obzira na to da li su ih stranke izričito ugovorile. Zakon ili drugi propisi kojim se uvodi ili definira pravni posao mora odrediti i njegov bitni element o npr. ali ako to žele.

RIMSKO PRAVO 2. tj. KOLOKVIJ o afirmativne (condicio existit) – taj je uvjet ispunjen kada je uvjetovana okolnost nastupila (npr. a to je neizvjesnost Pravni posao kjem je bio dodan neki prividni (nepravi) odnosno nužni uvjet smatra se bezuvjetnim – uvjetovana okolnost ne može utjecati na učinag pravnog posal o nemogući uvjet (condiciones impossibiles) – ako se uvjetovana okoslnost ne može ispuniti bilo fizički bilo pravno Smatralo se da stranke ugovarajući nemoguć uvjet nisu imale namjeru sklopiti pravni posao o perpleksni uvjet – uvjetovana okolnost se postavlja tako da isključuje mogućnost nastanka pravnog posla kome je pridodana (npr. a djelom i o volji treće osobe. ako on nešto učini ili ne učini) o kauzalne – uvjetovana okolnost zavisi od objektivnoh razloga ili slučaja (causa – npr. od toga kakvo će biti vrijeme) o mikstne ili mješovite – uvjetovana okolnost dijelom ovisna o ovlji ovlaštenika. stjecanja okolnosti u nekim slučajevima uvjetovane okolnosti nemaju sadržajan karakter (nedostaje ili budući ili neizvjesni element) – tada govorimo o prividnim (nepravim) uvjetima: o prividni (nepravi) uvjeti – u užem smislu riječi – o njima se radi kad uvjetovana okolnost već postoji u doba poduzimanja odnosnog pravnog posla ili se dogodila u prošlosti o nužni uvjeti (condiciones quae omrti modo extiturae sunt) – su budući događaji. ispit ne bude položen) s obzirom na sadržaj djelimo ih na: o potestativne – uvjetovana okolnost prepuštena je na volju onome tko je na osnovi određenog pravnog posal ovlašten (npr. ali im nedostaje drugo svojstvo da bi bili uvjeti. ispit položen) o negativne (condicio deficit) – taj je uvjet ispunjen kada postane sigurno da ne može doći do promjene koja je bila uvjetovana (npr. nasljednik će biti jedna osoba ako druga prihvati nasljeđe) 8 .

zato što je on buduća i uvijek izvjesna okolnost računa se po kalendaru. ali ne sili. rok za koji nije sigurno da li će početi teći odnosno isteći niti kada će se to dogoditi ako je učinak pravnog posla trebao prestati u određeno vrijeme smatralo se u rimskom pravu da je pravni posao sklopljen bez roka. dok namet ne odgađa.RIMSKO PRAVO 2. ex die) o završni rok (dies ad quem. rok za koji je točno poznato da će početi teći odnosno isteći kada će to biti 2. koji ima djelomično slične. s tim da je poslu dodan jedan pakt koji je dovodio do prestanka posla u roku utvrđenom tim paktom NAMET (modus) uzgredni dodatak pravnim poslobima. na način kako je to izloženo za računanje vremena. a djelomično različite učinke u usporedbi s uvjetom odgađa učinak pravnog posla kao i suspenzivni uvjet od uvjeta se razlikuje po tome što ne stvara neizvjesnost u pogledu pravnog posla. kojim se primaocu koristi nameće izvršenje neke dužnosti može se dodijeliti samo besplatnim (lukrativnim) pravnim poslovima koji stjecatelju daju određene koristi obično je vezan za pravne poslove darovanja. pri tome treba razlikovati: o početni rok (dies a quo. rok za koji je sigurno da će početi teći odnosno isteći. odnosno legata i manumisije sadržaj može biti izvrđenje nekih djela ili usluga kaže se da uvjet odgađa. ali se sigurno zna kada bi se to trebalo dogoditi 4. in diem) pandektna nauka je podijelila rokove na četiri grupe: 1. KOLOKVIJ ROK (dies) uzgredni element pravnog posla. stjecanja nasljedstva. rok za koji nije sigurno da li će početi teći odnosno isteći. ali nije sigurno kada će to biti 3. ali sili u ranije doba klasičnog prava namet je imao samo moralni karakter 9 .

U to vrijeme se uzimalo da izjava volje može vezati samo onoga tko ju je dao. dok nevaljanost nastupa čim nedostaje samo jedna od njih. organ vlasti ili uprave 10 . STRANKA I NJENO ZASTUPANJE kod pravnih poslova stranka mora imati pravnu (biti nosilac prava i dužnosti) i djelatnu sposobnost u Rimu su je imale fizičke osobe (ne sve. ali ne u njegovo. niti u jednakoj mjeri) i pravne osobe uz postojeće opće pretpostavke potrebno je također da stranka ima: o konkretni interes za zaključenje nekog pravnog posla o stranačku legitimaciju po pravilu svatko može poduzimati pravne poslove koji se njega tiču u nekim slučajevima postoji potreba i mogućnost da umjesto jedne stranke u poduzimanju pravnih poslova sudjeluje druga (npr. izjava volje se smatra njegovom. Po starom civilnom pravu neposredno zastupanje nije bilo moguće. nego zastupnik.RIMSKO PRAVO 2. o druge se odnose na sam posao u užem smislu riječi o treće se odnose na potrebu poštivanja određene forme za valjanost pravnog posla potrebno je da sve pretpostavke budu kumulativno ispunjene. a neposredne posljedice pravnog posla tiču se samo zastupnika o neposredno (direktnog) – zastupnik očituje volju i u ime i za račun zastupanog. KOLOKVIJ PRETPOSTAVKE ZA VALJANOST PRAVNIH POSLOVA da bi neki pravni posao bio baljan. nego u svoje ime. tako poduzeti posao sklopio je sam zastupani. tj. U tom slučaju prema trećim osobama ne nastupa zastupani. zastupstvo dijelimo: o nužno ili zakonsko – određuje ga zakon. stranka nema djelatnu sposobnost ili joj je ograničena) zastupanje dijelimo na: o posredno (indirektno) – zastupnik sklapa pravni posao za račun zastupanog. pravni se posao mogao odnositi samo na onoga tko ga je osobno poduzeo po drugoj podjeli. potrebno je da se ispuni niz pretpostavki: o jedne se odnose na svojstvo stranaka (pravnu i djelatnu sposobnost). tj.

mora to dokazati. može zaključiti da postoji volja da neki pravni posao poduzme (npr.očituje se usmenom izjavom. onaj tko tvrdi da njegova izjava ne predstavlja pravu volju. ali se iz njezina ponašanja. dakle da dolazi do nesuglasnoti između volje i očitovanja.RIMSKO PRAVO 2. mandatum).) – takva se ponašanja stranaka iz kojih se izvodi zaključak o sadržaju volje nazivaju konkludentnim činom ili radnjama. pa će se uzeti u obzir volja. prema uobičajenim pravilima u prometu. tj. potrebna je po pravilu punomoć OČITOVANJE VOLJE I NJENO TUMAČENJE bitna pretpostavka za svaki pravni posao jest postojanje odogovarajuće volje stranaka koje u tom poslu sudjeluju kod očitovanja volje treba praviti razliku između: o formalnih – pravni poredak određuje u kojem obliku volja mora biti očitovana. S tim u vezi stvorene su u pandektnoj nauci tri teorije: 1. jer inače pravni posao i ne nastaje o neformalnih – stranke mogu izjaviti svoju volju na bilo koji način jedino što se s tim traži je potreba da se iz očitovanja može nesumnjivo zaključiti da one zaista imaju namjeru sklopiti ili poduzeti određeni pravni posao. teorija volje – prednost se mora dati volji stranke. a ova ne dade nikakav odgovor): o Šutnju treba tumačiti kao svaku drugu konkludentnu radnju ili propuštanje – treba je dovesti u vezu sa svim odnosima koji postoje između stranaka pa iz toga izvesti odgovarajući zaključak izjava volje postiže svoj učinak kad izražava pravu volju stranke zbog više razloga događa se da se očitovanje uopće ili u potpunosti ne slaže s pravom voljom stranke. pismom i na drugi sličan način prešutno – o takvoj izjavi volje radi se kada stranka ništa određeno ne kaže. pri ispitivanju volje postavlja se pitanje kako treba tumačiti šutnju (npr kad jedna stranka uputi drugoj ponudu. KOLOKVIJ o dobrovoljno – dogovor između zastupnika i zastupanog (na osnovi ugovora o nalogu. a ne izjava 11 . ako nasljednik ništa izričito ne izjavi. Takvo očitovanje može biti:   izričito . ali se počne služiti stvarima iz ostavine može se zaključiti da je on pokazao volju da prihvati ostavinu i postane nasljednikom.

RIMSKO PRAVO 2. Pobojni pravni posao je valjan sve dok zainteresirana stranka ne poduzme odgovarajuće sredstvo za njegovo ukidanje. Okolnost da se ovdje radi o manjem stupnju nevaljanosti vidi se i po tome što je na pobijanje pravnog posla ovlaštena samo stranka koja je pogođena posljedicoma koje on izaziva. pa smatra voljom izjavu volje namijenjenu drugoj stranci. ali ističe da se mora voditi računa i o povjerenju u prometu. on mora biti u skladu s normama pozitivnog prava. teorija očitovanja – važna je izjava. pravni je posao nevaljan dovoljan je nedostatak samo jedne pretpostavke da bi posao bio nevaljan nevaljanost pravnog posla je širi pojam koji u sebi uključuje dvojake nedostatke o one koji dovode do ništavosti (negotium mullum) – teži oblik nevaljanosti smatra se da pravni posao nije nikada ni postojao o one koji mogu dovesti do pobojnosti – lakši oblik nevaljanosti u slučajevima kada su razlozi nevaljanosti pravnog posla bili nešto manje teški nije dolazilo do ništavosti. u rimskom pravu starije doba nisu se razlikovali ništavi i pobojni pravni poslovi. koji u nekim slučajevima oduzima učinak pravnih poslova koji bi inače. te u skladu s načelima morala suvremeno pravo kod nezakonitog pravnog posla predviđa kao sankciju ništavost rimsko pravo nezakonit pravni posao nije uvijek bio ništavan 12 . bez obzira na volju. ako ju je ova primila ili bar mogla primiti kao istinu NEVALJANOST PRAVNIH POSLOVA ako nedostaje neka od spomenutih pretpostavki za valjanost. KOLOKVIJ 2. bili valjani o sredstva kojima je pretor to činio bila su: uskraćivanje prava na tužbu (denegatio actionis). dopuštanje isticanja prigovora (exceptio) i povraćaj u prijašnje stanje (restitutio in integrum) SADRŽAJ PRAVNOG POSLA KAO RAZLOG NAVALJANOSTI da bi neki pravni posao stvarao učinke. prosuđujući po načelima iuris civilis. jer je po prirodi odnosa toga doba pravni posao moga biti ili sasvim valjan ili potpuno nevaljan kasnije se shvaćanje mijenja pod utjecajem pretora. jer se težište tumačenja ovdje stavlja na položaj druge stranke 3. teorija povjerenja – kao posredna. nego bi pravni posao izazivao učinke sve dok stranka koja je na to bila ovlaštena nije odgovarajućim pravnim sredstvima postigla njegovo ukidanje i time spriječila dalje učinke. uzima u obzir volju stranke.

Kod zablude (error) izjava volje ne odgovara stvarnom stanju stvari. prema tome. djelomično nepotpuni zakoni) 3. klasičnog prava. zakoni koji su zabranjivali pravni posao proglašavati ništavim (leges perfectae. slučajevi – postoji nesklad između volje i očitovanja o svjestan nesklad – između volje i očitovanja postoji onda kad stranka svjesno i znajući izjavi ono što ne odgovara njenoj stvarnoj volji. zakoni koji su zabranjivali neki pravni posao. radi se o neznanju (ignorantia). činjenici ili okolnosti bitnoj za dotični pravni posao. načelan stav nego je individualno rješavao pojedine slučajeve mane volje mogu se podijeliti na dvije skupine: 1. potpuni zakoni) 2. tj. očituje volju koju zapravo nema. ali nisu predviđali nikakvu sankciju ako zabranjeni posao ipak bude poduzet (leges imperfectae – nepotpuni zakoni) o takvo stanje ostalo je u rimskom pravu sve do postklasičnog doba u rimskom pravu smatrani su ništavim pravni poslovi suprotni načelima morala (npr. koje inače ima iste posljedice kao i zabluda. kleveta ili uvreda) MANE VOLJE KAO RAZLOG NEVALJANOSTI PRAVNIH POSLOVA u pogledu utjecaja mana volje na valjanost poduzetih pravnih poslova postoji velika razlika između starog civilnog i kasnijeg pretorskog. zakoni koji nisu predviđali ništavost kao sankciju. simulacija) o nesvjestan nesklad – između volje i očitovanja postoji u slučaju zablude (error) tj. Ako stranka nema nikakve predodžbe o poslu koji poduzima ili okolnostima važnim za njegov nastanak. KOLOKVIJ prema karakteru sankcija razlikovale su se u starom Rimu tri vrste zakona 1. tj. kad stranka svjesno izjavi ono što neće i neželi (reservatio mentalis). jer stranka dajući očitovanje ima krivu predodžbu o stvarnosti pa . onda kad stranka ima netočnu predodžbu o predmetu. rimsko klasično pravo nije imalo razrađen. u šali (iocandi gratia).RIMSKO PRAVO 2. kad je sadržaj pravnog posla bio usmjeren na nemoralno djelo . ali su propisivali kaznu za onoga tko bi poduzeo zabranjeni pravni posao (leges minus quam perfectae. (npr. 13 .

stranka se na nju nije mogla pozivati. obično se uzima da je ona u spomenutim slučajevima dovodila do ništavnosti pravnog posla. KOLOKVIJ Zabluda u pogledu poznavanja prava bila je načelno neispričiva. a ovaj shvati kao da je u pitanju darovanje  zabluda o materiji (error in substantio) – npr. po rimskim shvaćanjima bile manje važne. druga osoba bitna kad se radi o lukrativnim pravnim poslovima (npr. Nasuprot tome. a kupi roba Stiha. kod manumisije. postoji kad netko drugome daje zajam. ali ipak ne uvijek. volja da se poduzme određeni pravni posao stvorena nedopuštenim utjecajem izvana – volja je stvorena na pogrešan način ta greška – koja se pojavila prije ili u vrijeme kada je volja izjavljena – može biti: o zabluda u motivu (error in motivo) – kad netko ima pogrešnu predodžbu o razlozima poduzimanja nekog pravnog posla 14 . o što se tiče posljedica zablude. koja inače odgovara njihovoj pravnoj namjeri. kad stranka kupi određeni predmet uvjerena da se radi o zlatnom. o nesporazum (dissensus) – poseban oblik zablude – slučaj u kojem obje stranke pri sklapanju ugovora očituju svoju volju. a stvarno se radi o nesporazumi (dissensus) (npr. kada netko hoće kpiti roba Pamfila.RIMSKO PRAVO 2. braka)  zabluda o prirodi pravnog posla (error in negotio) – npr. a on je zapravo samo pozlaćen  zabluda o predmetu pravnog posla (error in corpore) – npr. zablude o činjenicama su bile ispričive. imenovanju) ili poslovima osobnog. kad pri ugovaranju roka jedna stranka uzme sat za dan ili brojku pet shvati kao pedeset) 2. tu se radi o zabludi o pravoj volji druge stranke. odnosno porodičnog prava (npr. ali druga stranka to očitovanje pogrešno shvati. svejedno s kim će se sklopiti ugovor o običnoj kupoprodaji. U pravnoj teoriji razlikujemo ove vrste zablude:  zabluda o osobi (error in persona) – npr. ali je za razliku od toga. darovanju. a ne do pobojnosti. ili kad umjesto kornelijskog zemljišta kupi vatinijansko  druge zablude odnosile su se na okolnosti koje su. Prividno izgleda da su stranke dosegle suglasnost volja (consensus).

uz uvjet da nevaljani posao sadrži nužne pretpostavke za taj drugi posao. ali je ona nastala prisilnim utjecajem izvana KONVALIDACIJA I KONVERZIJA pitanje da li pravni posao koji je u vrijeme poduzimanja bio nevaljan. tractu temporis convalescere nequit). može kasnije protekom vremena dnosno promjenom nekih okolnosti. konvalidacija nije moguća. sila. s vremenom su stvorene neke iznimke od pravila o nemogućnosti konvalidiranja. ali je u tom smislu najčešće djelovao pretor. – ako u času poduzimanja nedostaju bitne pretpostavke za pravni posao. i to u prvom redu za slučaj kad ovlaštenik naknadno odobri odnosni pravni posao ili ako se izmijene neke važne okolnosti u nekim je slučajevima dolazilo do konvalidiranja ako su kasnije otpali razlozi nevaljanosti konverzija je pretvaranje jednog nevaljanog pravnog posla u drugi valjani. Do toga je moglo doči i dogovorom stranaka. postati valjanim (konvalidirati) u ranom rimskom pravu odgovor i bio načelno negativan ONO ŠTO JE U POČETKU BILO NEVALJANO NE MOŽE PROTEKOM VREMENA POSTATI VALJANO (quod ab initio vitiosum est. 15 .RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ o prijevara (dolus) – zlonamjerno dovođenje drugoga u zabludu ili održavanje u zabludi da bi se na taj način od njega izvukla neka protupranva imovniska korist o prisila. zastrašivanje (vic ac metus) – očitovanje suglasno s voljom.

pa je zbog toga actio in personam (osobna tužba) označavala da se u konkretnom slučaju radi o obveznim odnosima. porodičnog i stvarnog prava rimsko je pravo tu razliku u prvom redu izražavalo podjelom tužbi. na primjer platiti dug. pretežno neformalnih. utjecao je bitno i na razvitak obveznih odnosa. koji ga je mogao prodati u ropstvo. činjenju ili trpljenju. nazvana vjerovnik (cereditor). Time se može protumačiti i činjenica da je Zakonik XII ploča posvetio relativno manju pažnju obveznom pravu o nekih je obveznih odnosa bilo i u to staro doba – ako bi dužnik propustio ispuniti svoju obvezu. kakva je bila u staro doba u Rimu. kućnoj. osnovanih na načelima bonae fidei. o sadržaj ili predmet njihovih međusobnih odnosa je određena činidba. o dužnik onaj na kojemu leži dužnost ispunjenja duga. o vjerovnik je onaj tko ima određenu tražbinu. pod utjecajem iuris gentium promjenom starih i stvaranjem novih obveznih odnosa pojam obligatio izdvojio se od ostalih odnosa osobnog. nazvane dužnik (debitor). Uz neke starinske oblike obveza. koja se može sastojati u davanju. nije baš bilo mjesta za razvijanje obveznih odnosa.RIMSKO PRAVO 2. padao je osobno pod vlast vjerovnika. ima pravo da od druge. pa čak i ubiti o rimski pojam obligatio i etimološki govori o vezivanju (poznavao ga i Zakonik XII ploča) – tu svi govore o fizičkom vezivanju. koji su se zadržali i u kasnije doba o pojavio se čitav niz drugih obveznih odnosa. privredi. obvezni su odnosi kasnijeg projekla jer pretpostavljaju razvijeniju društvenu podjelu rada i donekle stvorene elemente robno-novčanih odnosa o u zatvorenoj. o oduzimanju osobne slobode i potpunom podrvgavanju dužnika vlasti i volji vjerovnika razvitak proizvodnih snaga do kojeg je došlo u Rimu naročito u posljednja dva stoljeća republike. KOLOKVIJ O OBVEZAMA POJAM I POSTANAK OBVEZA pod pojmom obveze (obligatio)razumijeva se pravna veza što postoji između dviju osoba od kojih jedna. zahtjeva određenu činidbu koju ta druga osoba mora izvršiti. dok je actio in rem (stvarna tužba) određivala stvarnopravne odnose 16 . tj.

a posebno njihove pojave u rimskom društvu. one što ih je uveo pretor – honorarne ili pretorske obveze (obligationes praetoriae) Tu je podjelu zadržao i Justinijan u svojim Institucijama obveze se mogu dijeliti i po sadržaju činidme: o određene i odredive o djeljive i nedjeljive o obveze stricti iuris i obveze bonae fidei najvažnija podjela obveza na vrste jest ona koju je stvorilo rimsko pravo u klasično doba o obveze iz kontrakta (obligationes ex contractum) o obveze iz delikta (obligationes ex delicto) Justinijanovi su kompilatori podijelili osnove postanka obveza na četiri grupe: 1. iz delikta 3. one što ih je stvorilo i poznavalo staro civilno pravo – civilne obveze (obligationes civiles) 2. jedno je od najkontroverznijih pitanja povijesnih pravnih ustanova. na koje još nije nađen odgovor po svojem porijeklu obveze se u rimskom pravu mogu dijeliti na dvije skupine: 1. posebno okolnosti da im je objekt različit. iz kvazi-kontrakta 4. jer se objektom stvanih prava smatra stvar. dok je objekt obveznih odnosa činidba još jedna važna razlika između obveznog i stvarnog prava – ona se sastoji u činjenici da obvezna prava daju osnovi ili razlog za postanak stvarnih prava pravna razrada i razvijanje obveznih odnosa trajalo je u cijelom periodu od nastanka rimskog prava do Justinijana rimsko obveno pravo kako je utvrđeno u Corpus iuris civilis čini zreo i zaokružen sistem NASTANAK I VRSTE OBVEZA problem postanka obveza uopće.RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ u kasnijoj teoriji istaknute su i neke druge razlike između obveza i stvarnih prava. iz kvazi-delikta 17 . iz kontrakata 2.

pod utjecajem načela iuris gentium i zaslugom pretora u kasično doba kontrakti su se dijelili na nekoliko skupina – gaj u Institucijama razlikuje: o verbalne kontrakte – njihov postanak i obvezni učinak vezan za izgovaranje određenih riječi (verba) o literalni kontrakti – njihov postanak vezan za upisivanje (littera) određenog dogovora između stranka u knjigu o realni – nastaju predajom stvari (re) o konsenzualni kontrakti – nastaju samim sporazumom volja stranaka (consensus) bez obzira na neki određeni oblik. – po svom sadržaju relativno su bliski realnim kontraktima i spadaju u neformalne pravne poslove 18 . nego je akcent stavljen na međusobnu suglasnost volja stranaka (consensus). neimenovani ugovori) jer dugo nisu imali ni posebna imena ni zajednički naziv. koji su nazvani inominatni kontrakti (bezimeni. te stvarao obvezu i zbog toga bio nazvan contractus u daljem razvitku rimskog obveznog prava došli su do izražaja i ugovori kod kojih se pitanje forme nije toliko postavljalo. KOLOKVIJ OBVEZE IZ KONTRAKATA najvažniji obvezni odnosi nastaju iz ugovora (ex contractum) – dvostranih pravnih poslova.RIMSKO PRAVO 2. koji su usmjereni na osnivanje obveza između dvaju subjekata prava da bi došlo do stvaranja obveznog odnosa potrebno je da se između stranaka postigne suglasnost volje – po današnjem shvaćanj po shvaćanju rimskog prava – sporazumom volja stranaka nije osnivao obvezni odnos kad je sporazum između stranaka bio zaodjeven u određenu formu izazivao je učinke. i bez obzira na predaju stvari u postkasičnom periodu još jedna skupina obveznih odnosa.

ma koliko ih bilo o za delikte podređenih osoba trećima odogovarao je pater familias – on se mogao osloboditi svoje odgovorsnoti time što bi počinitelja štete izručio oštećenom 19 . koja je država progonila i kažnjavala javnom kaznom o privatni delikti (delicta privata) – delikti koje je progonio oštećeni pojedinac u civilnom postupku. u rimskom je pravu postojala podjela na: o javni delikti (delicta publica) – teža djela (crimina). dok su na pasivnoj strani uvijek ostale nenasljedive  tužbe iz tih odnosa:actio iniuriarum i actio sepucri violati o deliktne obveze nisu prestajale capitis deminucijom. pa su utužene obveze iz delikta prelazile na tužiteljeve nasljednike.RIMSKO PRAVO 2. makar bio oslobođen ostao i dalje deliktno obvezan (noxa caput sequitur) o karakter osvete kod deliktnih obveza očitovao se i u tome da su i kazna i njene posljedice pogađale sve učinioce kumulativno. o to su nenasljedive obveze i na aktivnoj i napasivnoj strani – s vremenom je to strogo pravilo o nenasljedivosti napušteno. često u višestrukom iznosu obveze iz delikta imale su još neke karakteristike. dakle protupravne povrede tuđih prava i interesa obveza za počinitelja nastupa po samom pravnom poretku. KOLOKVIJ OBVEZE IZ DELIKTA nastaju iz nedopuštenih djela. bez obzira na njegovu subjektivnu volju sadržaj te obveze svodi se na davanje osobne zadovoljštine povrijeđenom. koje su ih odvajale od obveza iz kontrakata. na plačanje kazne ili naknadu štete zavisno od postupka i načina kažnjavanja. pa je izrečena kazna u korist oštećenog  svrha progodna kod delicta privata bilo je u prvom redu izricanje novčane kazne u korist oštećenog. što je također posljedica njihova strogo osobnog karaktera – rob.

RIMSKO PRAVO 2. to jest mogućnost da vjerovnik kad izostane dužnikova činidba. može sudskim putem natjerati dužnika na ispunjenje obveze = utužive obveze (obligationes civiles) suprotne su neutužive obveze – osnovna karakteristika tih odnosa jest u tome da su one plative. koristeći se odgovarajućim pravnim sredstvima. KOLOKVIJ PRIRODNE (NARAVNE) OBVEZE jedna od bitnih osobina obveza jest njihova utuživost. ali nisu utužive javljaju se tokom razvitka rimskog prava. po Justinijanovu pravu u obligationes naturales počele su se ubrajati i obveze koje su ulazile u kategoriju moralnih dužnosti 20 . u klasično doba dužnik ne može procesualnim sredstvima biti prisiljen da ispuni takvu obvezu. ali ako on to ipak učini dobrovoljno. ali nisu utužive stvorene su u vezi s položajem i ulogom robova u rimskom društvu – obligationes naturales mogla je postojati kako između roba i trećih osoba. tako i između roba i njegova gospodara prirodnim obvezama roba počele su se pojmovno približavati i obveze osoba alieni iuris što su ih one imale sa svojim kućnim starješinama slobodne su osobe bile subjekt prava pa su i odnosi u koje bi one stupale bili utuživi kao obligatio civiles prirodnim su se obvezama kasnije pridružile i obveze koje je preuzimao nedorasli bez tutorova odobrenja i obveze iz novčanog zajma nastalog suprotno zabrani iz SC Macedonianum. ne smatra se da je platio nedugovanje ili da je učinio darovanje nego da je ispunio dug – isplaćeni iznos se ne može tražiti nazad niti se može opozivati kao darovanje – tu su prirodne oveze valjano ispunjive.

novčane činidbe su po pravilu djeljive. Od toga zavisi pitanje da li će obveza razmjerno ili po dijelovima padati na svakoga od njih ili će kao cjelina teretiti pojedinaca – u tom smislu obveze se dijele na:   razdijeljene solidarne o akcesoran položaj je kada se radi o pravnom odnosu akcesorne (dodatne) naravi. postavlja se pitanje kakav je njihov međusobni odnos – u teoriji se za takve slučajeve kaže da su subjekti ili u kooridinarnom ili u akcesornom položaju o koordiniran je položaj stranaka onda kada one imaju isti ekonomski. KOLOKVIJ SUBJEKTI OBVEZA OPĆENITO moraju biti najmanje dva subjekta (dužnik i vjerovnik) = najjednostavnija obveza (dualistička može biti i više osoba (to je čak i čest slučaj) stranke su u obveznim odnosima po pravilu uvijek poznate kada se u obveznom odnosu nađe više osoba. a svaki će dužnik biti obvezan platiti također samo dio činidbe obveza je djeljiva ako je djeljiv njen sadržaj pitanje djeljivosti činidbe prosuđuje se po njizinu predmetu (npr. odnosno pravni interes kod ispunjenja činidbe kod pluralističkih obveza postavlja se pitanje dužnosti pojedinih subjekata zavisno od toga da li je činidba djeljiva ili nedjeljiva. u tom odnosu između stranaka ne postoji isti interes RAZDIJELJENE OBVEZE kada se u koordiniranom odnosu nađe više vjerovnika ili dužnika pa svaki vjerovnik ima pravo tražiti ispunjenje samo dijela činidbe. a i obveza koja se sastoji u činjenju može u nekim slučajevima biti djeljiva) SOLIDARNE OBVEZE 21 .RIMSKO PRAVO 2.

kada je više osoba na vjerovničkoj strani. onda se govori o aktivnoj solidarnoj obvezi kada je više osoba na dužničkoj strani. tj. radi se o solidarnoj obvezi. onda se govori o pasivnoj solidarnoj obvezi posljedica solidarnosti jest u tome da jedan vjerovnik može od bilo kjeg dužnika zahtijevati ispunjenje obveze u cjelini i obrnuto pitanje solidarnosti ovisi o djeljivosti činidbe u teoriji se razlikuje: o elektivna solidarnost – (od eligere – izabrati) postoji onda kada vjerovnik izabere jednog od više dužnika i od njega naplati dug u cjelini postoji kod ugovornoh obveza o kumulativna solidarnost – obveze svih dužnika se spajaju unutar općeg pojma solidarnih obveza u teoriji se razlikuju: o solidarne obveze u užem smislu ili obične. nepotpune – najčešće proizlaze iz naknade štete ili iz delikta o prave ili korealne obveze – nastaju kod ugovornih odnosa. a pojavile su se i zbog toga što se htjelo vjerovniku osigurati što potpunije izvršenje obveze 22 . KOLOKVIJ ako je činidba u pluralističkoj kooridniranoj obvezi nedjeljiva ili ako je tako posebno ugovoreno.RIMSKO PRAVO 2.

kao uzgredni subjekt i sporedni. pa dužnost odnosno pravo adstipulatora nije prelazilo na njegove nasljednike Dužnik je kod adstipulacije morao ispuniti obvezu samo jednom. obvežu na istu činidbu. bilo glavnom vjerovniku ili adstipulatoru U Justinijanovu pravu da ustanova je nestala o poručanstva (jamstva) – omogućuje da se u obvezni odnos uključe i treće osobe na taj način da se. po tome što nisu neposredno zainteresirani za korist iz odnosne obveze. dužnik bi obećao istu (ili manju) činidbu i sporednom vjerovniku. a uz to je bio pristupačan i Rimljanima i peregrinima 23 . KOLOKVIJ UZGREDNI SUBJEKTI OBVEZA subjekti čiji se pravni interes razlikuje. uz glavnog dužnika. Adstipulacija je uz to bila i strogo osobni odnos. drugi vjerovnik nazvan adstipulator nakon što bi bila sklopljena osnovna stipulacija između vjerovnika i dužnika.RIMSKO PRAVO 2. koja je zbog toga bila pristupačna samo rimskim građanima  fidepromissio – uveden da bi se sličinim pravnim odnosima poput sponsie mogli obuhvatiti i peregrini  fideiussio – treći i najmlađi oblik – razlikovao se od prethodnih dvaju utoliko što je mogao služiti za osiguranje ne samo verbalnih nego i drugih obveza. nego samo na određeni način pomažu (akcesorni subjekti) ili vjerovniku ili dužniku razlikujemo ustanove: o adstipulacije – jest način pomoću kojeg se uz glavnog vjerovnika u obvezni odnos uvodi. u obliku stipulacije i imali su ove nazive: sponsio. fideipromissio i fideiussio   s vremenom su ti oblici spojeni u jedan (fideiussio) najstariji oblik bio je sponsio – usmeni i formalistički oblik pravnog posla. dodatni. radi boljeg osiguranja vjerovnika u povijesnom razvoju prošla nekoliko oblika  najprije su se ugovori o poručanstvu sklapali usmeno.

intercesiju) i realna (fiducia. podiže zajam. dodatna) – nastaje dodatnim obvezivanjem za tećega o privatna (oslobađajuća) – kada dug dotadašnjeg dužnika preuzima druga osoba o tiha (prešutna) – kada jedna osoba sama stupa u obvezni odnos (npr. KOLOKVIJ INTERCESIJA I SC VELLAENUM poseban oblik personalnog osiguranja obveza jest intercessio – znači svaki oblik preuzimanja obveze za trećega intercesija je širi pojam od proručanstva intercesija može biti: o kumulativna (zbirna.RIMSKO PRAVO 2. prisega (cautio iuratoria) – obveza se mogla učvrstiti i polaganjem zakletve (cautio iuratoria). ALI SU MOGLE PLATITI DUG ako bi žena usprkos SC Vallaeanum intercedirala za drugoga obveza nije samim time bila ništava Justinijan je zabranu intercesija žena ublažio utoliko što je predvidio da će intercesija za treće biti valjana ako pravni posao bude sklopljen u obliku javne isprike. pignus. – jedinim senatskim mišljenjem (SC Vallaeanum iz 46.) bilo je ženama zabranjeno preuzimanje poručanstva ili uzimanje zajma za treće – ŽENE SE NISU MOGLE OBVEZATI ZA TREĆE OSOBE. U starije doba takvu je zakletvu mogao položiti minor. n. dijelom personalnog karaktera od kojih su: o kapara (arrha) – je stvar ili izvjestan iznos novca koji jedna stranka daje drugoj kao dokaz da je ugovor sklopljen i kao garancija da će on biti ispunjen o pretvaranje neformalnog posla bonae fidei u posao stricti iuris o zakletva. ali to čini u interesu druge osobe) intercesijama je u rimskom rpavu bila posvećena posebna pažnja kada bi se kao intercedent pojavila žena. hypotheca) bilo je i nekih drugih osigurana obveza. god. dijelom realnog. potpisane od tri svjedoka DRUGA SREDSTVA OSIGURANJA OBVEZE uz personalna sredstva osiguranja obveze (poručanstvo. koji zbog toga nije mogao tražiti povraćaj u prijašnje stanje (restitutio 24 .e.

KOLOKVIJ in integrum). 25 .RIMSKO PRAVO 2. Kasnije je to sredstvo služilo kao osiguranje da će tuženi doći pred sud i upustiti se u raspravljanje pred sudom.

uz pristanak vjerovnika. bio je negativan uvedeno je pravilo da se nitko ne može obvezati u korist trećega. a promjena je bila moguća zbog postojanja tužbi s promijenjenim subjektima o prijenos duga (expromissio) – na prijnos duga rimsko je pravo gledalo još uže nego na prijenos tražbine  prvi način za promjenu dužnika bila je tzv expromissio. uz opstanak iste činidbe koja je u početku bila ugovorena o prijenos tražbine (ustup. pa i prestane. KOLOKVIJ PROMJENE SUBJEKATA OBVEZE pravilo je da obvezni odnos kji su uspostavile određene stranke ostane među tim strankama. Ovaj bi dužnik odredio preuzimatelja duga. netko drugi stipulacijom obvezao da će platiti dug umjesto dotadašnjeg dužnika  drugi način promjene osobe dužnika bio je sličan promjeni vjerovnika. a sastojao se u procesnom zastupanju. ali također posredan. koji bi se kao njegov zastupnik upustio u parnicu s vjerovnikom UGOVORI U KORIST I NA TERET TREĆIH OSOBA načelan stav starijeg rimskog prava prema mogućnosti stvaranja obveznih odnosa u korist ili na teret trećih. kasnije se pojavila mogućnost da se subjekti obveze promijene.  najraniji oblici ustupanja tražbine obavljeni su na taj način što bi vjerovnik pozvao svoga dužnika i naložio mu da se trećemu obveže na istu činidbu koju je njemu dugovao  dalji napredak u prijenosu tražbine. cessio) – cesija je ugovor kojim vjerovnik (cedent) ustupa naplatno ili besplatno svoju otuđivu tražbinu drugome (cesionaru). procurator). dakle da je takva stipulacija ništava (alteri stipulari nemo potest) 26 . stvoren je u formularnom postupku – osoba na koju je trabala prijeć tražbina tužila bi dužnika pred sudom nastupajući na osnovi mandata u svojstvu vjerovnika zastupnika (congitor. Sastojala se u tome da se.RIMSKO PRAVO 2. tako da se promijeni vjerovnik (ustup tražbine) ili da se izmjeni dužnik (ustup duga).

kao i drugi ugovori u korist trećega. gospodara kod actiones adiecticiae qualitatis nije bila uvijek jednaka – kod nekih tužbi oni su odgovarali solidarno i neograničeno. gospodar odgovarali su neograničeno i solidarno. skupa s onim toko je sklopio posao o Actio de peculio i Actio tributoria – mogla se koristiti kada su familias i servus imali posebnu imovinu kojem su upravljali po odobrenju imaoca vlasti pater familias ili gospodar odgovarali su samo do visine vrijednosti pekulijarne imovine 27 . dakle indirektnim putem. jer je teret obveze ležao na njemu. tj. tj. u času smrti ugovarača. počelo se shvaćati da je stipulacija. točno određeni posao ili na više određenih poslova – u svim takvim slučajevima otac. tj. ali nije imao odgovarajuće mogućnosti da drugu ugovornu stranku natjera na ispunjenje njizina dijela obveze – pretor uvodi posebnu tužbu – actiones adiecticiae qualitatis to su dodatne tužbe odgovornost oca. obvezne odnose u kojima ispunjenje činidbe pada na neku treću osobu. rimsko je pravo starijeg doba smatralo ništavim s vremenom uvedeni su izuzeci – uglavnom se i ovdje to postizalo ugovaranjem kazne (stipulatio poenae). dok je kod drugih odgovornost bila ograničena veličinom pekulija pojedinačno radilo se o sljedećim tužbama: o Actio quod iussus – mogla se primijeniti kada je imalac vlasti treću osobu ovlastio da sklapa pravne poslove s njegovim sinom ili robom Ovlaštenje se moglo odnositi na pojedinačni. uz mogućnost uključivanja nasljednika ACTIONES ADIECTICIAE QUALITATIS kod situacija koje se dovodile suugovarača u neugodan položaj. valjana ako ugovarač ima i svoj vlastiti interes da se činidba iz takva ugovora ispuni do šire mogućnosti ugovaranja u korist trećih došlo je u Justinijanovu pravu – smatrano je valjanom stipulacija sklpljena u korist ugovarača i njegova nasljednika Justinijan je priznao valjanost stipulacija koja je trebala imati učinak uoči smrti. KOLOKVIJ posrednim putem došlo je do napuštanja takva uskog stajališta indirektno sredstvo za ispunjenje stipulacije u korist trećega bila je ugovorna kazna (stipulatio poenae) u kasnijem razvoju.RIMSKO PRAVO 2. pa i stipulacije u korist i na teret samog nasljednika ugovore na teret trećih.

ali uz jednu važnu razliku – on je u takvim slučajevima imao alternativnu mogućnos: o ili da podmiri nastalu obvezu o ili da učinitelja preda oštećenom (noxae deditio) – ako se radilo o slobodnoj osobi. ako sin ili rob učini delikt po nalogu ili bar uz znanje oca ili gospodara. koji je sina ili roba postavio za poslovođu svoje trgovine. predaja se sastojala u davanju in mancipium ako rob u međuvremenu bude prodan ili sin adoptiran od nekog trećeg.RIMSKO PRAVO 2. odgovara imalac vlasti. gostionice – za obveze koje su nastale vođenjem toga posla. odgovarao je i tada otac ili gospodar. KOLOKVIJ o – Actio institoria i Actio exercitoria – actio institoria koristila se protiv imaoca vlasti. Po sadržaju odnosa actio institoria bila je izjednačena s actio exercitoria s jedinom razlikom da se ovdje vođene poslova sastojalo u upravljanju brodom – po ovoj tužbi imalac vlasti odgovarao je neograničeno o Actio de in rem verso – mogla se koristiti protiv imaoca vlasti ako nije bilo osnove za podizanje neke druge tužbe. čak i onda ako podređene osobe u međuvremenu izađu ispod njegove vlasti ako je podređena osoba počinila delikt bez znanja imalaca vlasti. imalac vlasti odgovarao je neograničeno. noksalna tužba ide protiv njihovog novog vlasina ili porodičnog stariješine ako krivac postane slobodan – tužba ide protiv njih osobno. ako je imalac vlasti imao od pravnog posla sina ili roba određenu korist – ta tužba povlačila je odgovornost vlasnika ili oca do visine obogaćenja NOKSALNE TUŽBE (actiones noxales) do sudjelovanja trećih osoba u obveznom odnosu moglo je doći i kod noksalnih tužbi koje su deliktnog porijekla kod deliktne odgovornosti podređenih osoba. ali tada obično deliktna 28 .

kao što je slučaj kada po ugovoru treba izvršiti neko djelo.RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ OBJEKTI OBVEZE ČINIDBA određeno ponašanje dužnika jest objekt ili predmet obveze sadržajno činidba može biti različita o može se sastojati u davanju (obligatio in dando) na temelju kojega dužnik predaje npr.u njima se obično označava odgovornost stranke za štetu ako ona ne bi ispunila svoju osnovnu obvezu na dare ili facere danas se pod tim nazivom obično razumijeva situacija u kojoj se dužnikova činidba svodi na trpljenje da bi mogla biti predmetom obveze. izgraditi kuću takva se obveza naziva obligatio in faciendo ili samo facere o iste su naravi i činidbe koje se sastoje u uzdržavanju od činjenja – obligatio in non faciendo – kod kojih dužnik preuzima obvezu da ne čini (da propušta)ono što bi inače bio ovlašten po pravnim propisima o u izvorima rimskog prava upotrebljava se izraz obligatio in praestando . kao što je npr. činjenju. služnost Rimski su pravnici sve te činidbe označili s „dare“ o činidba se može sastojati i u određenom djelovanju. mora imati imovniski karakter. tradicijom stvar u vlasništvo U okvir tih činidaba ulazi i osnivanje nekog stvarnog prava na tuđoj stvari. te određena ili bar odrediva 29 . činidba mora biti rezultat ljudske radnje. treba biti fizički i pravno moguća. npr. zatim – u skladu sa zakonom i pravilima morala.

ni pravnim normama 30 .RIMSKO PRAVO 2. a taj može postojati samo među ljudima o ako se u vezi s nekim obveznim odnosom pojavi izvjesna aktivnost koju vrši. za štetu koju je izazvala četveronožna životinja. prodaja slobodnoga građanina u ropstvo činidba treba biti dopuštena sa stajališta prava – ona se ne smije protiviti ni načelima morala i dobrim običajima. onda njeno djelovanje ne potpada pod pojam činidbe.činidba bi bila nemoguća kad bi se netko obvezao da će npr. odovara po tužbi actio de pauperie njen vlasnik o za štetu nastalu ispašom životinja natužem zemljištu također odgovara vlasnik na osnovi tužbe actio de pastu pecoris činidba mora imati imovniski karakter – posredno zbog toga što se iza pravnih posova uvijek krije određeni p rivredni. npr. zbog toga što je obvezni odnos . imovinski interes subjekta o potreba da činidba ima imovniski karakter imala je u rimskom pravu još i jedan dodatni razlog – činjenica da je u formularnom postupku svaka presuda glasila na novac o u tom smislu činidba je u rimskom klasičnom pravu morala imati neposredni novčani karakter s vremenom je ovako strogi zahtjev za novčanim karakterom činidbe nešto popustio...pravni odnos. životinja. KOLOKVIJ - KARAKTERISTIKE ČINIDBE činidba se mora sastojati od ljudske radnje (ili propuštanja). pa se smatralo dovoljnim da činidba ima posredni imovniski ili afekcioni interes činidba treba biti moguća – UGOVOR S NEMOGUĆOM ČINIDBOM JE NIŠTAVAN (impossibillium nulla obligatio) o mogućnost činidbe prosuđivala se  fizički . u toku jednog dana dotrćati iz Rima u Budimpeštu ili da će prstom dotaći nebo  pravno – činidba bi bila nemoguća kad bi u nju ulazili npr. nego to se Obje tužbe poznaje Zakonik XII ploča pripisuje činidbi vlasnika o tako npr.

uz prepostavku da se njen sadržaj može kasnije pobliže odrediti po nekim objektivnim činjenicama i okolnostima. naročito za slučaj kad se na aktivnoj ili pasivnoj strani obveznog odnosa nađe više osoba - činidba može biti trenutna ili trajna o trenutna – kada se ispunjenje sastoji u jednom. činjenju ili propuštanj o trajna – obveze kod kojih se ispunjenje činidbe vrži u dužem periodu 31 . naziva se obligatio incerta u okvir takvih činidaba ulaze obveze na „dare“ generičnih stvari te činidbe na facere i non facere o ako u obvezi postoje dvije činidbe ili više njih. KOLOKVIJ - činidba mora biti određena – stoga je ništava obveza po kojoj bi bilo potpuno prepušteno dužniku da nešto dade ili ne dade o ako je činidba unaprijed određena po svim svojim elementima naziva se obligatio certa – u okvir te skupine činidaba ulaze one čije je sadržaj davanje (dare) individualno određene stvari ili određene svote novca o činidba koja nije unaprijed u svim svojim pojedinostima poznata. jedinstvenom davanju. može zadoboljti zahtjev za određenošću.RIMSKO PRAVO 2. ali se dužnik može osloboditi te dužnosti dajući neku drugu stvar o generične obveze postoje kada je činidba određena samo vrstom (genus) stvari. a dužnik mora ispuniti jednu od njih radi se alternativnoj obvezi – u takvim slučajevima izbor činidbe vrži dužnik uz pretpstavku da ugovorom nije nešto drugo određeno o facultas alternativa – razlikuje se od alternativne obveze po tome što je predmet obveze jedna stvar. a dužnik mora predati konkretnu stvar iste vrste jedna od specifičnosti generičnih obveza jest u tome što je ona znatno šira od alternativne – generične stvari ne propadaju - činidba može biti djeljiva ili nedjeljiva o djeljiva – kad se ispunjenje može izvrštiti u dijelovima. a da time interesi vjerovnika ne budu ugroženi o nedjeljiva – ako je stvar ne djeljiva – činidba na facere ili non facere razlikovanje na djeljive i nedjeljive obveze važno je i za način ispunjenja.

tu razlikujemo: o glavnu činidbu o akcesornu. ugovornu kaznu ili nakandu štete. a ne i kad su u pitanju objektivne okolnosti o posljedice: razlika kod   poslova stricti iuris – dolazi do pooštravanja dužnikove odgovornosti kod poslova bonae fidei – sličnim slučajem dužnik naknadi štetu koju je vjerovnik pretrpio 32 . nakon dospjelosti. sekundarnu činidbu – nastaje zbog dužnikovog ili vjerovnikovog zakašnjenje u izvršavanju glavne činidbe ZAKAŠNJENJE (MORA) DUŽNIKA ILI VJEROVNIKA zakašnjenje dužnika (mora debitorus) nastaje kad on svojom krivnjom. bez opravdanog razloga u vrijeme dospjelosti ne ispuni svoju obvezu. tj. kao ni onoga čija je obveza utvrđena kalendarskim rokom ne treba upozoravati – u svim ostalim slučajevima po Justinijanovu pravu interpellatio je nakon dospjelosti bila obvezna o po shvaćanju rimskih pravnika.RIMSKO PRAVO 2. ali dužnik to nije učinio o kod nastupanja zakašnjenja dužnika tražile su se određene pretpostavke objektivne i subjektivne naravi – prije svega obveza je morala biti valjana i utuživa – NEMA ZAKAŠNJENJA KOD PRIRODNIH (NARAVNIH) OBVEZA . KOLOKVIJ ISPUNJENJE I NEISPUNJENJE ČINIDBE ispunjenjem dužne činidbe prestaje obvezni odnos – postiže se privredna i pravna svrha obveze u nekim slučajevima dolazilo je do određene modifikacije sadržaja obveze koja je mogla povlačiti ili plaćanje kamata. zakašnjenje u pravnom smislu postoji samo onda kad su njegovi razloz u subjektivnoj krivnji dužnika. bio upozoren od strane vjerovnika na svoju obvezu (interpellatio) – smatralo se da dužnika iz deliktne obveze.dakle opstojnost tražbine bitan je preduvjet za nastupanje morae debitorus o uz opstojnost zahtjevala se i dospjelost tražbine o pri utvrđivanju dužnikove odgovornosti za zakašnjenje bilo je važno utvrditi je li dužnik. ispunjenje je u času dospjelosti bilo moguće.

jer dolazi nakon što je sigurno da glavna obveza nije uopće ili nije uredno ispunjena nastaje u obliku stipulacije. a ne samo verbalna o bitna posljedica vjerovnikova zakašnjenja jest smanjenje odgovorsnot idužnika o kada je činidba imala novčani karakter. Ponuda mora biti stvarna. akcesorne obveze. bez obzira na to da li se radilo o redovnim ili o kazenim kamatama – imale su karakter dodatne. sadržanu u glavnoj obvez određuju se u postotku od glavnice za određeno vremensko razdoblje imaju akcesorni karakter štose vidi u tome što prestankom glavnog duga prestaju teći i kamate u širem smislu mogu se ubrojati u plodove slučajevi kod kojih plaćanje kamata nije utvrđeno ugovorom ili drugim pravnim poslovm ulaze u skupinu usurae quae officio iudicis praestantur – to su kamate ugovorene neformalnim paktom. dužnik je mogao otkloniti svaku odgovornost. KOLOKVIJ o mora debitoris prestaje ako dužnik naknadno ponudi i vjerovnik primi ispunjenje činidbe vjerovnik nije pravno dužan ispuniti svoju činidbu. stoga se i pretpostavke te njegov položaj u slučaju ako upadne u zakašnjenje razlikuju od pretpostavki i položaja koji važe za dužnika o vjerovnik dolazi u zakašnjenje ako bez opravdana razloga odbije ponuđeni primitak činidbe. pa i plaćanje zateznih kamata KAMATE kamate (usurae) su iznosi koji su povećavali visinu dužnikove činidbe. jer su vezane za neku drugu. zatezne (kaznene) kamate i neke kamate koje su nastale običajem od poslova bonae fidei Zakonik XII ploča odredio je kamatnu sotpu od 1/12 glavnice još ni danas nije sasvim riješeno pitanje da li se taj iznos obračunavao po mjesecima ili na godinu dana rimski su pravnici prekoračenje kamatne stope kažnjavali isto kao i krađu UGOVORNA KAZNA ugovorna kazna (stipulatio poenae) iznos novca ili druga imovniska korist koju se jedna stranka obvezuje platiti ili prepustiti drugoj ako svoju obvezu iz glavnog ugovora ne ispuni ili je ne ispuni na vrijeme – to je uvjetna obveza ugovorna kazna ima i karakter sekundarne obveze.RIMSKO PRAVO 2. odalke joj je i ime moglo se postupati na dva načina: 33 . prmarnu činidbu.

od koji su neke objektivne. potrebno je prema nauci modernog prava postojanje određenih pretpostavki. kao npr. KOLOKVIJ 1. dok se kod poslova bonae fidei taj prigovor sam po sebi podrazumijevao NAKNADA ŠTETE ako dužnik u obveznom odnosu ne ipuni svoju činidbu. stranka nije mogla istovremeno zahtijevati i osnovnu obvezu i ugovornu kaznu. za vjeronika nastaje imovinski gubitak koji se naziva šteta (damnum) štetu dijelimo na dva oblika: 1. a neke subjektivne o prije svega treba postojati štetna radnja o iz štetne radnje ili štetnog propuštanja mora rezultirati posljedica 34 .RIMSKO PRAVO 2. Ako bi dužnik bio tužen na obje. novčana naknda štete (odšteta u novcu) 2. ali je ona u nekim slučajevima primarna činidba ako je pak izvršenje ugovorne činidbe postalo nemoguće. izmakla dobit (lucrum cessans) – korist koju bi netko po redovnom toku stvari dobio da nije bilo štetne radnje – ponekad se naziva negativna šteta također se dijeli na imovinske i neimovinske naknada štete može biti sekundarna. nego je morala odlučiti se na jedno ili drugo. stipulacija ugovarane dvije činidbe – osnovna obveza i kazna – vjerovnik mogao utužiti ili jedno ili drugo 2. kad je određena stvar koju je trebalo vratiti vjerovniku uništena ili nestala dužnikovom krivnjom. samo kazna – vjerovnik mogao utužiti samo kaznu osnovna svrha ugovorne kazne je u tome da oštećeni vjerovnik umjesto naknade štete daje unaprijed ugovoreni iznos. pretor mu je u poslvima stricti iuris priznavao prigovor. dužnik zbog toga neće biti oslobođen obveze. nego će umjesto primarne činidbe nastupiti sekundarna činidba u obliku naknade štete naknada štete je kod deliktnih obveza primarna činidba šteta se može nadoknaditi u dva oblika: 1. čak i nezavisno od toga da li je štetu pretrpio ako je nastupio sličaj kada je bilo moguće tužiti. naturalna restitucija – dužnik uspostavi isto stanjeka kakvo je bilo prije povrede ugovornog odnosa da bi se moglo postaviti pitanje naknade štete. stvarna šteta (damnum emergens) – predstavlja umanjenje postojeće imovine – pozitivna šteta 2.

a to je određeni psihički odnos počinitelja prema djelu u periodu principata došlo je do konačno prijelaza od objektivne na subjektivnu odgovornost za šetu. a morala se sastojati u aktivnom činjenju. nepažnje (culpa) i slučaja (casus) o culpa – nemarnost. ne želi štetnu posljedicu. s jede strane. a ne i u propuštanju o osim spomenutih pretpostavki. nepažljivo ili nemarno postupanje pojedinca kje može dovesti do štete konačnu razradu sistema subjetkivne odgovorsnosti na osnovi krivnje izveo je Justinijan. nego se pažnja dužnika u odnosima prema trećim osobama prosuđuje prema pažnji koju on ulaže u svojim vlastitim poslovima  culpa in eligando – jest nepažnja nemarnosti u izboru suradnika. za postojanje odgovorsnoti za naknadu štete tražio se i subjektivni faktor – krivnja. dakle propuštanje dužne pažnje pri čemu počinitelj. pomoćnika i namještenika u tom smislu što osobe koje se koriste njihovim uslugama i radom odgovaraju trećima za štetu koju ovi učine. a s druge strane nenamjerno. nastajala je neposrednim djelovanjem tijela na tijelo ili predmeta.RIMSKO PRAVO 2. kao mjerilo pažnje ne uzima apstraktno zamišljeni diligens pater familias. svjesno i namjerno nanošenje štete. tj. on je i ne predviđa. nebriga. praveći sustavno razliku između namjere (dolus). U to vrijeme razlikuje se. prevelika. doduže. KOLOKVIJ o štetna radnja (ili propuštanje) mora biti protupravna o između štetnje radnje i posljedice treba postojati uzročna veza (kauzalni neksus – staro rimsko pravo na uzročnu vezu gladalo je dosta usko – ona je morala biti direktna. ali bi je po svim okolnostima mogao predviditi kada bi uložio dužnu pažnju  culpa lata – jers pretjerana. nemarnost kod koje se ne ulaže ni tolika pašnja koliku ulaže najprosječniji čovjek  culpa levis – jest najbliži stupanj krivnje koji se opet dijeli • culpa levis in abstracto .laka nepažnja koja postoji kad netko u radu odnosno izvršavanju svoje obveze nije upotrebljavao onaj stupanj pažnje koji upotrebljava pažljiv porodični starješina • culpa levis in concreto – još blaži stupanj krivnje. Ovdje se zapravo radi o odgovornosti za treće osobe 35 .

pa je odgovarala samo za teže oblike krivnje POSEBNI SLUČAJEVI NAKNADE ŠTETE Odgovornost za štetu koju učine životinje – actio de pauperie i actio de pastu pecoris – noksalne tužbe 36 . tj. za razliku od stranke koja od posla nema koristi. KOLOKVIJ o casus – postoji onda kada se nastanak štete ne može pripisati nijednom od spomenutih oblika namjere ili nepažnje.RIMSKO PRAVO 2. i za blaži oblik krivnje. Utilitetno načelo – kad odgovornost za štetu nastalu kršenjem ugovornih odnosa nije dugo bilo nekog određenog načela. U tom slučaju za štetu nitko ne odgovara. nego se postupalo od slučaja do slučaja – po kojem stranka koja je od pravnog osla imala korsit odgovarala strože.

RIMSKO PRAVO 2. isplata duga) nije samo po sebi bilo dovoljan razlog da obvezni odnos prestane. vjerovnik bi potvrdio i tom potvrdom obveza bi prstala o solutio per aes et libram – ovaj način formalističkog oslobađanja služio je u prvom redu za prestanak obveza nastalih starinskim ugovorom o zajmu 37 . za razliku od stvarnih prava. a obveze nastale pravnim poslom per aes et libram. između akta nastanka i akta prestanka morala je postojati vanjska sličnost s razlikom što je prvi akt išao zastvaranjem. bez obzira na ovlju stranaka postoji: o prestanak obveza po civilnom pravu o prestanak obveza po honorarnom-pretorskom pravu PRESTANAK OBVEZA PO CIVILNOM PRAVU u starom civilnom pravu važilo je pravilo da obveza prestaje na isti formalistički način na koji je i nasala. morale su biti razriješene istim takvim formalističkim postupkom o acceptilatio – odvijala se na aj način što bi dužnik pstavio vjerovniku pitanje je li primo ono što mu je on obećao. nego je trebalo ispuniti i određenu formalnost – obveze koje nastaju usmenim putem u obliku stipulacije. nazvanoj acceptilatio. prestaju u istoj takvoj verbalnoj formi. za koja je karakteristična relativan trajnost i stabilnost najobičniji i najredovitiji način prestanka obveze je slučaj kada dužnik ispuni svoju činidbu ima situacija kad obveza može prestati i bez ispunjenja. KOLOKVIJ PRESTANAK OBVEZA jedna je od najznačajnih osobina obveznih odnosa što brzo prestaju. o u obliku prividnog ispunjenja o uslijed nastupanja izvjesnih okolnosti koje dovode do prestanka obveznog odnosa – pri tome vjerovnik može biti na drugi način namiren ili može ostati bez ikakava zadovoljenja o okolnost da do prestanka obveza obično dolazi po volji stranaka o u nekim slučajevima neke objektivno uvjetovane pravne činjenice dovode do prestanka obveznog odnosa. a drugi za prestankom obveznog odnosa stvarno ispunjenje obveze (npr.

Nakon toga bi udario novčićem po vagi i dao ga vjerovniku kao da time plaća dug čime je njegova obveza prestala. actiones vindictam spirantes. contrarius actus. Posao je obavljen u prisutnosti vjerovnika i dužnika. uz pretpostavku da ni jedana od njih nije izvršila ili počela izvršavati dio svoje činidbe o novatio – ugovor na temelju kojega se dotadašnja obveza ukida i na njeno mjesto dolazi nova. dakle bez potrebe da se poduzima tzv. dugovi kod sponsio i fideiussio 38 . bonae fidei u stricti iuris) o litiscontestatio – po rimskom klasičnom pravu. Soludio je način ispunjenja obveze neformalnim plaćanjem duga. Prijašnja obveza prestaje po volji stranaka. dužnik je svoju obvezu mogao ispuniti u cjelini. ako se stranke tako dogovore. za slučaj kad između dužnika i vjerovnika postoji više istovrsnih obveza rimsko je pravo stvorilo određena pravila o načinu i redosljedu ispunjenja. pet svjedoka i libripensa (kao i mancipacija). što znači da vjerovnik nije bio dužan primiti djelomično ispunjenje ako to nije bilo izričito predviđeno ugovorom ili zakonom. o contrarius consensus – kupoprodaja kao konsenzualni kontrakt mogla je prestati sporazumnim raskidom. Taj se način pojavio dosta ranu. tzv. Umjesto formalističkog prestanka obveznog odnosa. suprotnim aktom pojavio se običaj da obveza prestaje i jednostavnim ispunjenjem činidbe od strane dužnika. završetak prve faze postupka pred pretorom bila bi vjerovnikova tražibna na dare ili facere konsumirana i pretvorila bi se u obvezu donošenja presude o smrt – po rimskom pravu smruću su prestajale tražbine   adstipulatora. u doba republike.  novatio inter novas personas – obavljana je • •  aktivan delegacija – tražbina se prenosila s jednog vjerovnika na drugog ili pasivna delegacija – mijenja se osoba dužnika novatio inter easdem personas – sastojala se u promjeni pravne osnove obveze (npr. Dužnik bi izgovorio formulu u kojoj je tvrdio da dugovani iznos pomoću vage plaća vjerovniku i da se time oslobađa obveze. KOLOKVIJ (nexum). dok je još bio na snazi formularni postupak.RIMSKO PRAVO 2. koje tu obvezu iz određenih razloga pretvaraju u novu.

mogli dodavati uvjeti ili rokovi o jedino kad je oprost duga bio definiran i bezuvjetan izazivao je trajnu nemogućnost potraživanja od strane vjerovnika o vjerovnik se mogao suprotstaviti. razvoj je počeo potkraj republike u pravnim poslovima bonae fidei. a ne od dužnika koji mu je stvar dugovao po drugoj osnovi o nemogućnost ispunjenja – u nekim slučajevima obveza prestaje ako bez dužnikove krivnje naknadno dođe do nemogućnosti ispunjenja činidbe o ostali razlozi – obveza može prestati i paktom. otkazom odnosno raskidom ugovora. Ako protutražbine nisu jednake. o Mogao se sklopiti na bilo koji način: između prisutnih ili odsutnih. osim kod ostave. Razvoj ustanove prijeboja tekao je u Rimu dosta sporo. Po Justinijanovu pravu kompenzacija je općenito dopuštena. npr. usmeno ili pismeno. kao što su fiskalne 39 . u tom smislu da se jednaki iznosi međusobno poništavaju. dakle neformalni dogovor o oprostu duga. a od veće ostaje samo razlika koja prelazi iznos prestale tražbine. pa čak i u konkludentinm radnjama (npr vraćanje zadužnice) o Po civilnom je pravu takav oprost duga bio valjan samo za obveze iz delikta o ovaj sporazum nije morao uvijek biti definiran kao oprost duga. PRESTANAK OBVEZA PO PRETORSKOM PRAVU pactum de non petendo – sporazum između stranaka kojima se vjerovnik odriče svoje tražbine. izazivala je ipso iure prestanak kontraktne obveze o sjedinjenje (confusio) – jest slučaj kada se u jednoj osobi istovremeno nađu i dug i tražbina. ako bi uspio dokazati da je do skapanja sporazuma došlo uslijed prievare tuženoga compensatio (prijeboj) – način prestanka obveza koji nastaje međusobnim obračunavanjem tražbina koje dužnik ima prema vjerovniku i obratno.RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ  penalne tužbe o capitis deminudio – posebno maxima i media. jer su mu se. istekom roka ili neispunjenjem odnosno ispunjenjem uvjeta. kraže te kod nekih posebnih tražbina. To se moglo dogoditi kod univerzalne sukcesije o concursus causarum – nastaje kada vjerovnik individualno određenu stvar stekne po nekoj osnovi od trećega. manja od njih prestaje.

KOLOKVIJ Po Justinijanovu pravu bile su za kompenzaicju potrebne određene pretpostavke: tražbine su morale biti međusobne i istovrsne. 40 . makar i ne potjecale iz iste osnove. zatim kod slučaja odsutnosti pojedinca.RIMSKO PRAVO 2. te kod pranih poslova poduzetih pod utjecajem prijevare ili straha. Restitutio in integrum – poseban način prestanka obveza je pvraćaj u prijašnje stanje Upotrebom ovog pravnog sredstva pretor bi oduzimao učinak obvezama koje su inače bile u skladu s normama civilnog prava. na taj način što je uspostavljao stanje koje bi trebalo ostaviti da taj obvezni odnos nije nestao. Potudimao ga je pretor na molbu stranke koja je odnosnim pravnim poslom nepravično pretrpjela štetu Najčešće je dopuštena kod sklapanaj pravnih poslova od strane minora koji su zbog svojega neiskustva pretrpjeli štetu.

kontrakti (obligationes ex contractum) o verbalni o literalni o realni o konsenzualni o inominantni 2. kvazidelikti (obligationes ex quasidelicto) Neformalni i po pravilu negotia bonae fidei raniji i formalistički po teoriji klasičnog prava 41 .RIMSKO PRAVO 2. kvazikontrakti (obligationes ex quasicontractum) 3. delikti (obligationes ex delicto) 4. obvezni odnosi koji ne pripadaju u prve dvije skupine po Justinijanovu pravu: 1. delikata 3. KOLOKVIJ POJEDINE OBVEZE obvezni odnos može nastati iz 1. kontrakata 2.

dva verbalna kontrakta: o dotis dictio – služio za ustanovljivanje miraza (dos). moni ga ubrajaju u verbalne kontrakte Posljedica neispunjenja obveze – bila je osobito teška – dužnik bi bez prethodne tužbe i presude potpadao osobno pod vlast vjerovnika putem manus iniectio o vadiatura – neki oblik jamstva za činidbu drugoga. no budući da je pri njegovu sklapanju izovarana i neka formula. Obvezu je preuzimao nevjestin otac. izjavljujući da će budućem zatu (koji je šuteći prihvaćao obećanje) na ime miraza svoje kćeri dati određeni novčani iznos. KOLOKVIJ VERBALNI KONTRAKTI najstariji obvezni odnosi rimskog prava nastaju izgovaranjem određenih riječi (verba) njihova valjanost se veže upravo za te riječi tri skupine: 1. Osim oca takvu je obvezu mogao preuzeti i neki drugi srodnik po očevoj liniji. obveza nastaje u obliku vjerovnikova pitanja i dužnikova odgovora o praediatura – ugovor je nastajao pitanjem i odgovorom. verbalni kontrakti klasičnog prava 3.RIMSKO PRAVO 2. verbalni kontrakti vezani za stipulaciju (stipulatio) VERBALNI KONTRAKTI STAROG I KLASIČNOG PRAVA u verbalne kontrakte staroga civilnog prava ulaze: o nexum – starinski ugovor o zajmu natao u obliku gesta per aes et libram Strogo gledajući ne bi ni spadao u verbalne ugovore. dužnik je bio jamac za tuđu činidbu „praedes“ su najčešće služili kao jamci državi kod davanja u zakup ubiranja poreza i izvođenja javnih radova u klasično doba. verbalni kontrakti staroga civilnog pava 2. nepokretnu ili pokretnu stvar ili pak neko pravo. sama nevjesta ili njen dužnik 42 .

Obveza je nastala tek onda kad je zakletva ponovljena nakon oslobođenja. 43 .RIMSKO PRAVO 2. usluge ili neka davanja. KOLOKVIJ o iurata promissio liberti – jest zakletvom potvrđeno obećanje oslobođenog roba da će svome bivšem gospodaru vršiti određene radnje.

fideiubere i sl) – tim izrazima mogli su se služiti i stranci pa je takva stipulacija nazvana stipulatio iuris gentium – time je stipulacija počela gubiti karakter ustanove iuris civilis i počela je poprimati svojstvo instituta općeg prava (ius gentium) nestao je formalizam u sklapanju stipulacije. KOLOKVIJ STIPULACIJA najvažniji verbalni kontrakt od najstarijih vremena (poznaje ju i Zakonik XII ploča) nastajala pitanjem budućeg vjerovnika (spondesne mihi centum dare? = Da li obećaješ da ćeš mi dati?) i potvrdnog neposrednog odgovora budućeg dužnika (Spondeo. promittere. jedino je zadržan usmeni oblik tog ugovora po Justinijanovu pravu. dovoljno je bilo da druga stranka na postavljeno pitanje dade odgovor. pa i nekim znakom (npr. kimanjem glave) prisutnost eventualnih svjedoka bila je nepotrebna pojavile su se teškoće. no kasnije pod utjecajem prometa i pravnih poslova sklapanih sa strancima počeli su se primjenivati i drugi izrazi (dare.) mogla je obuhvaćati najrazličitije činidbe izvorno je bila strogo formalistički pravni akt apstraktne naravi u najranije doba sklapala se uz obveznu upotrebu glagola „spondere“ bila je pristučna samo rimskim građanima. te je bilo moguće da dužnik bude prisiljen ispuniti obvezu preuzetu stipulacijom. = Obećajem.RIMSKO PRAVO 2. facere. jer je akt sklopljen samo između dviju stranaka te ih nije bilo lako dokazivati – uvode se sastavljanje pismenih isprava prilikom sastavljanja stipulacije stipulacija se pretvorila u literalni kontrakt stipulacija je bila apstaraktan posao stricti iuris – pravne posljedice za dužnika nastupale su samim aktom sklapanje. za stipulaciju se ne traži nikakav određeni oblik riječi. te ona nije pružala zaštitu prijevare 44 .

teret dokaza o nepostojanju bio bi prebačen na vjerovnika koji bi morao dokazati da causa postoji – TREBALO JE UVIJEK UTVRDITI POSTOJANJE CAUSE – STIPULACIJA JE NIŠTAVNA AKO CAUSA NE POSTOJI LIBERALNI KONTRAKTI formalistički i apstraktni obveza nastaje upisom u odgovarajuću knjigu pojavljuju se u posljednja dva stoljeća rimske republike vrste: o nomen transsicripticium ili expensilatio o chirographum o syngraphae NOMEN TRANSSCRIPTICIUM ILI EXPENSILATIO obveza nastaje upisivanjem u vjerovnikovu blaganičku knjigu podataka o izdacima učinjenim u korist neke treće osobe (obligatus) upis u knjigu blagajne može biti samostalan razlog nastanka obveze ili može služiti samo kao dokaz o drugom pravnom poslu služila samo za novaciju. o sklapanju ugovora o zajmu) syngraphae o razlikuje se od chirographum u objektivnom smislu 45 .RIMSKO PRAVO 2. zbog toga što nema razloga (causa) koji bi tom pravnom poslu odgovarao. ako je stipulator tražio ispunjene obveze koja postoji zapravo samo zbog sklopljene stipulacije. bilo za promjenu pasivnog subjekta obveze (dužnika) CHIROGRAPHUM I SYNGRAPHAE chirographum o pismena isprava koju izdaje i potpisuje dužnik i predaje ju vjerovniku o to je isprava o pravnom poslu koji su stranke zaista poduzele (npr. KOLOKVIJ potkraj republike pravno sredstvo protiv prijevarnog postupka (actio doli) – pretor bi tuženom. i to bilo za promjenu pravne osnove. dopuštao progovor prijevare – tužba bi bila odbijena ako bi tuženi dokazao da pravni razlog (causa) dotičnog pravnog posla ne postoji kasnije se obvezanom počelo dozvoljavati da pred vjerovnikom ili pred sudom izajvi da isprava o sklopljenoj stipulaciji nije istinita.

koji potpisuju obje stranke i svaka od njih zadržava po jedan primjerak o mogal je sadržavati obvezu iako odgovarajući pravni posao uopće nije bio poduzet o takve isprave obvezivale su same po sebi 46 .RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ o koncipirani akt (u obliku zapisnika) pisan u trećem licu.

Zajam ne nastaje ni onda kada dužniku bude izručena tuđa stvar 47 . uz obvezu ovoga posljednjeg da vrati bilo istu količinu stvari ili samu stvar koju je dobio dogovor ili sporazum o sklapanju nekog realnog kontrakta pravno ne obvezuje svi su realni kontrakti jednostrano obvezujući realni ugovor nastaje samo onda kada se stvar daje u namjeri da se na taj način utemelji obveza (npr.RIMSKO PRAVO 2. da vjerovnik delegira svog dužnika da trećoj osobi isplati svoj dug. zajam) vrste: o zajam (mutuum) o fiducia o ostava (depostium) o posudba (commodatum) o ugovor o zalogu (pignus. jer u slučaju nesuglasnoti o prirodi pravnog posla ne nastaje nikakav pravni posao. nego se tu radi o zabludi zabluda u pogledu osobe (error in persona) dovodila je kod zajma do ništavosti pravnog posla. KOLOKVIJ REALNI KONTRAKTI nastaju neformalnom predajom stvari od strane vjerovnika dužniku. contractus pigneraticus) ZAJAM (MUTUUM) realni kontrakt jedna stranka predaje drugoj stranci određenu svotu novca ili drugu zamjenjivu stvar u vlasništov s obvezom da dužnik vrati vjerovniku jednaku količinu stvari iste vrste i kakvoće predmet zajma: zamjenjiva i potrošna stvar davanje zajma mogu se vršiti: o indirekto – npr. koji će ona kasnije vratiti vjerovniku kao zajam takve posredne zajmove rimsko pravo je od ranih premena priznavalo kao valjane ugovorno – morala je postojati suglasna volja stranaka da ustanove baš takav obvezni odnos.

KOLOKVIJ zajam je stara ustanova. prividno. neformalni sporazum o fiduciji čini se da u najstarije doba nije bio uopće utuživ. sin je fiducijom. uz dužnikovu obvezu da tu istu stvar vrati kada određeni uvjeti budu ispunjeni dva oblika: o fiducia cum creditore o fiducia cum amico – način za osiguranje čuvanja stvari ili davanja stari na besplatnu upotrebu jer u starije doba nije još bila razrađena posjedovna zaštita. ako netko treći oduzme stvar. st. morao to pitanje riješti sklapanjem posebnog drugog kontrakta.n. pa se najpouzanijim načinom čuvanja i zaštite stari smatralo prenošenje vlasništva na čuvara ili korisnika. kada bi gospodar ustupio roba drugome i ovoga fiducijarno obvezao da roba oslobodi kod emancipacije. jer bi se on. mogao koristit vlasničkom tužbom. pravnim poslom mancipacije ili in iure cesije. stipulacije za ostvarivanje tražbine iz zajma vjerovnik je imao pravo na tužbu o actio certae creditae pecuniae – kad se činidba sastojala u predaji drugih stvari o actio certae rei – kada se činidba sastojala u predaji drugih stvari pravna sredstva zaštite obveza iz zajma bila su ista kao i kod stipulacije FIDUCIA realni kontrakt jedna stranka ustupa drugoj.e. čime se može protumačiti i njegova besplatost to je neutuživa obveza postojao je i naplatni zajam (fenus) – sklapao se u obliku poslova gesta per aes et libram zajam je neformalan i valjan bez svjedoka po svom karakteru je jednostrano obvezujući kontrakt stricti iuris – dužnik je obvezan vjerovniku vratiti istu količinu i kakvoću stvari kao što je i primio. prodavan. posebno ne kamate vjerovnik je ako je želio iz zajma naplatiti i kamate. ali je od toga došlo tokom vremena fiducija se formalno održala sve do kraja 4. uobičajen među prijateljima i susjedima. koristila se u vezi s manumisijom robova. sam snosi posljedice njihova eventualnog gubitka nije sadržavao dodatne akcesorne obveze. Budući da primanjem stvari postaje njihov vlasnik.RIMSKO PRAVO 2. stvar u vlasništvo. a kupac ga je također prividno oslobađao 48 .

KOLOKVIJ žene su se mogle osoboditi tutorstva fiducijarnim prividnim sklapanjem braka 49 .RIMSKO PRAVO 2.

što odgovara njegovu porijeklu – nekoć je bila prijateljska usluga s vremenom se počelo razvijati shvaćanje da naplata usluge ipak ne mijenja karakter ovoga ugovora – za vrijeme Justinijanova prava na stvari koju je primio. ne može tražiti osobu svojega povjerenja da bi joj prepustio stvar na čuvanje. pokrene ili nepokretne stvari besplatni pravni posao zaštićen dvijema tužbama: o in factum o in ius concepta komodatar primljenu stvar drži kao detentor. depozitar ne stječe ni vlasništvo. nego mora stvar povjeriti bilo kome 3. uz obvezu da je na zahtjev ili nakon isteka određenog roka vrati predmet ovog ugovora morala je biti samo pokretna stvar. jer bi u tom slučaju činio furtum usus tri varijante ostave 1. uz dogovor da depozitar te stvari može potrošiti pa deponentu vratiti samo istu količinu i vrstu stvari 2. ni posjed nego samo detenciju primljenu stvar depozitar nije smio uptrebljavati. depositum irregulare – nastaje kada se na čuvanje ostavljaju potrošne stvari. KOLOKVIJ OSTAVA (DEPOSITUM) ugovor o ostavi je realni kontrakt koji nastaje tako da jedna stranka predaje drugoj (depozitaru) svoju pokretnu stvar na besplatno čivanje. depositum miserabile – postoji kada netko zbog izvanrednih prilika u kojima se nalazi. bilo potrošna ili nepotrošna ugovor o ostavi je besplatan pravni posao. nastalih uslijed nepogoda ili nesreća. pa stoga sam ne uživa posjedovnu zaštitu može se njome koristiti prema ugovori ili ako tonije posebno odlučeno na uobičajeni način 50 .RIMSKO PRAVO 2. s time da je primalac nakon određenog odnosno primerenog roka ili dogovorene upotrebe vrati predmetom postudbe mogle su biti samo: nepotrošne. depositum in sequestram – nastaje onda kada su stranke u sporu oko određene stvari odlučile da je povjere nekom trećem na čuvanje POSUDBA (COMMODATUM) realni kontrakt kojim jedna stranka predaje drugoj određenu stvar na besplatnu upotrebu.

KOLOKVIJ redovne troškove održavanja stvari snosi komodatar. contractus pigneraticius) realni kontrakt u kojem jedna stranka predaje drugoj određenu stvar u posjed radi osiguranja izvjesne tražbine. s time da ona istu stvar mora vratiti kada založni odnos prestane postoji samo onda kad se vrši predaja stvari.RIMSKO PRAVO 2. dok izuzetni troškovi padaju na teret komodanta UGOVOR O ZALOGU (pignus. pactum hypothecae zamjenjuje se ovim ugovorom jer založna stvar dolazi u posjed zalogoprimca pravni posao bonae fide - - 51 . za koju je bilo ugovoreno da će služiti kao osiguranje tražbine. kada se stvara ručnozaložni odnos od časa kada založni vjerovnik upotrebom odgovarajućih pravnih sredstava dođe do posjeda stvari.

........................................................................................................67 PAKTI (PACTUM)........................................................................................................................................................................................................................................................................76 RAPINA..............................................................74 OBVEZE IZ LEGATA....72 SLUČAJNO BOGAĆENJE (CONDICTIONES SINE CAUSA)...........................................................................................................................................................................................................................................82 CIVILNI POSTUPAK.............................71 POSLOVODSTVO BEZ NALOGA (NEGOTIORUM GESTIO).........................................................................111 52 ......................................81 ALIENATIO IN FRAUDEM CREDITORUM..........................................................................................................69 PACTA LEGITIMA.............78 DAMNUM INURIA DATUM..................................................................................69 PACTA PRAETORIA............................................3 POJEDINE OBVEZE.........................................................................................................................................71 SLUČAJNA ZAJEDNICA (COMMUNIO INCIDENS).....................78 INIURIA...........................................80 DOLUS ..........................75 DELIKTI CIVILNOG PRAVA..........................................................................................................65 INOMINANTNI KONTRAKTI...........................................................................................81 NASLJEDNO PRAVO.................................80 PRETORSKI DELIKTI.....................................41 SADRŽAJ..................................................................................58 SOCIETAS (ORTAKLUK)..73 OBVEZE IZ TUTORSTVA.................................................................. KOLOKVIJ Sadržaj OBVEZNO PRAVO.........................................RIMSKO PRAVO 2......................................................76 FURTUM (KRAĐA)..................................................................................................55 NAJAM (LOCATIO CONDUCTIO)..........................................................................69 KVAZI KONTRAKTI........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................74 DELIKTI......................................................................80 METUS...................................................................................................................................................................................................69 PACTA ADIECTA..............................................................................................................................................................................................................................................................................................................52 KUPOPRODAJA (EMPTIO VENDITIO)............102 KVAZI-DELIKTI........65 PRESTANAK UGOVORA..................................................................................................................63 4) MANDATUM (NALOG)...................................111 IUDEX QUI LITEM SUAM FECIT....................................

............. KOLOKVIJ ACTIO DE POSITIS ET SUSPENSIS.RIMSKO PRAVO 2...111 ACTIO DE EFFUSIS VEL DEIDECTIS.............................................................. CAUPONES ET STABULARIOS............111 53 .........................................................................111 ACTIO VURTI ET DAMNI ADVERSUS NAUTAS.

locatio conductio operarum .ugovor o radu 3) MANDATUM – ugovor o nalogu 4) SOCIETAS – ortakluk 54 . locatio conductio rei . KOLOKVIJ KONSEZUALNI UGOVORI iznimka su od pravila da iz običnog sporazuma ne nastaje obveza nastali su pod utjecajem ius gentium negotia bonae fidei neformalni i kauzalni nastaju običnim sporazumom stranaka dvostrano obvezujući odnosi vrste konsenzualnih kontrakata 1) EMPTIO VENDITIO – kupoprodaja 2) LOCATIO CONDUCTIO . locatio conductio operis .najam a.ugovor o djelu ? c.ugovor o najmu b.RIMSKO PRAVO 2.

emptio rei speratae   uvjetna kupnja stranke obvezane samo akostvari zbilja nastanu 3) cjelina ili idealni dio 4) tuđa CIJENA 1) novac 2) određena / odrediva 3) istinita (''ozbiljno mišljena'') 55 . emptio spei    bezuvjetna kupnja sav rizik snosi kupac aleatorni pravni posao (alea = kocka) b.RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ KUPOPRODAJA (emptio venditio) VENDITOR (prodavatelj) – obećaje kupcu prepustiti određenu stvar EMPTOR (kupac) – obećaje prodavatelju platiti cijenu za nastanak ugovora dovoljan je dporazum (consensus) stranaka Kada su stranke postigle suglasnost? kada se sporazume o bitnim elementima ugovora  predmetu (res) i cijeni (pretium) PREDMET ili STVAR može biti: 1) tjelesna ili netjelesna 2) buduća a.

KOLOKVIJ 4) u razmjeru s vrijednošću stvari (laesio enormis – preokomjerno oštećenje prodavatelja omogućuju mu da zahtjeva raskid ugovora uz vraćanje kupovine.RIMSKO PRAVO 2. kupac ima mogućnost nadoknaditi razliku u cijeni) 56 .

ako je zemljište manje od rečenog smanjuje mu se cijena 2) actio redhibitoria – raskid ugovora u roku 6 mjeseci od sklapanja 57 . ali kupac je dužan platiti kupovinu .PERICULUM EST EMPTORIS! ODGOVORNOST PRODAVATELJA ZA PRAVNE MANE prodavatelj (venditor) odgovara za evikciju – ako kupcu ne odigura miran posjed pa mu ga treći oduzme actio auctoritatis.RIMSKO PRAVO 2. actio empti čas perfektnosti ugovora rizik snosi kupac KUPCA (EMPTOR) 1) platiti cijenu 2) platiti kamate 3) nadoknaditi nužne troškove (2 i 3 ako ne plati pravovremeno) ODGOVORNOST PRODAVATELJA ZA FAKTIČNE / STVARNE MANE ako stvar nema svojstva koja se u prometu pretpostavljaju ako stvar nema određena svojstva a ona bitno umanjuju njezinu vrijednost ako postoje u času sklapanja ugovora ako su skrivene ako prodavatelj (venditor) nije upozorio kupca (emptora) 1) actio de modo agri – još iz razdoblja Zakonika. KOLOKVIJ OBVEZE PRI KUPOPRODAJI PRODAVATELJA (VENDITOR) 1) čuvati stvar do predaje 2) stvar izručiti kupcu 3) odgovarati za pravne i stvarne (faktične) mane stvari PRIJELAZ RIZIKAZA PROPAST STVARI rizik snosi prodavatelj prodavatelj odgovara za: 1) svaku krivnju 2) kustodiju 3) ne i za višu silu ako stvar (species) propadne bez krivnje prodavatelja on je oslobođen obveze.

conducare = odvesti konsenzualni kontrakt kojim se jedna stranka obvezuje za određenu novčanu naknadu drugoj stranci o locatio conductio rei – prepustiti stvar na uporabu ili korištenje o locatio conductio operis – izvršiti djelo 58 .RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ 3) actio quantis minoris – umanjenje kupovne cijene u roku od godine dana ACTIO EMPTI – može koristiti kupac protiv prodavatelja ACTIO VENDITI – može koristiti prodavatelj protiv kupca DODATNI PAKTI UZ KUPOPRODAJU 1) LEX COMMISSORIA o pravo prodavatelja na odustanak ako kupac ne isplati cijenu u roku 2) IN DIEM ADDICTIO o kupoprodaja s pravom prodavatelja da traži boljeg kupca o prvi ponuditelj može povećati ponudu 3) PACTUM RESERVATII DOMINI o pridržaj prava vlasništva do isplate pune cijene (lizing) 4) PACTUM DISPLICENTIAE o kupnja na ogled (avon) 5) PACTUM PROTIMISEOS o pravo prvootkupa 6) PACTUM DE RETROEMENDO / RETROVENDENDO NAJAM (locatio conductio) lat. locare = postaviti.

KOLOKVIJ o locatio conductio operarum – staviti na raspolaganje svoju radnu snagu 59 .RIMSKO PRAVO 2.

KOLOKVIJ LOCATIO CONDUCTIO REI locator i conductor sklapaju sporazum o essentialia negotii LOCATOR – predaje stvar conductoru.RIMSKO PRAVO 2. ne/pokretnine. može korisiti actio locati – za potraživanje plaćanja CONDUCTOR – plaća naknadu locatoru u trenutku ispunjenja ugovora. neodređeno ili određeno vrijeme - ubiranje ≠ - NAJAM uporaba (kuća) DUŽNOSTI PRI UGOVORU O NAJMU: LOKATORA 1) ustupiti stvar 2) omogućiti uporabu i korištenje 3) osigurati posjedovnu zaštitu 4) odgovornost za skrivene mane 5) stvar održavati i popravljati 6) nadoknaditi nužne troškove KONDUKTORA 1) platiti najamninu ili zakupninu 2) čuvati stvar (diligens pater familias) 3) odgovornost za sve oblike krivnje (osim za slučajnu propast) 60 . nepotrošne stvari trajanje: zauvijek. može korisiti actio conducti protiv locatora za izručenje stvari ZAKUP korištenje (uključuje plodova) predmet mogu biti: ne/tjelesne.

ako je stvar propala zbog više sile b. KOLOKVIJ LOCATIO CONDUCTIO OPERIS locator i conductor sklapaju sporazum o essentialia negotii LOCATOR – plaća naknadu conductoru. može tužiti locatora i zahtjevati isplatu pomoću actio conducti OBVEZE LOCATOR 1) platiti cijenu 2) dati materijal CONDUCTOR 1) mora djelo izvršiti na vrijeme i predati ga najmodavcu 2) može se koristiti radnom snagom drugih (ali OSOBNO ODGOVARA) 3) odgovornost za svaku krivnju i neznanje 4) odgovornost isključena: a. štetu razmjerno snose vlasnik broda i vlasnik spašene robe 61 . može tužiti conductora pomoću actio locati za izvršenje isporuke CONDUCTOR – izvedba djela.RIMSKO PRAVO 2. zbog lošeg materijala nalogodavca c. zbog lokatorovih naloga 5) nedostatke mora ispraviti u primjerenom roku *LEX RHODIA DE IACTU* pravila o podjeli štete nastale pri prijevozu robe morem ako treba žrtvovati dio tereta radi spašavanja broda i ostalog tereta.

KOLOKVIJ LOCATIO CONDUCTIO OPERARUM locator i conductor sklapaju sporazum o essentialia negotii !!! locator nudi svoju radnu snagu conductoru. može koristiti actio locati conductor plaća naknadu locatoru. može koristiti actio conducti DUŽNOSTI: LOKATORA (fizikalca) 1) obaviti rad u određenom vremenu po uputama i pod nadzorom konduktora 2) osoban rad najniže vrste 3) odgovornost nesposobnost za svaku krivnju i KONDUKTORA 1) platiti ugovorenu naknadu 2) naknada i za vrijeme kada lokator nije radio ako je do toga došlo zbog konduktorova propusta 62 .RIMSKO PRAVO 2.

bankarstvo) 4) SOCIETAS UNIUS REI – zajednica za jedan određeni posao .RIMSKO PRAVO 2. svaka stranaka je i dalje zasebna fizička osoba neformalan (isprava kao dokaz) i kauzalan svaki ortak unosi udio u suvlasništvo ili na uporabu djeluje samo između stranaka (inter partes) ne i prema trećima ortak sklapa poslove s trećima u svoje ime (posredno zastupanje) ortaci jedan drugome odgovaraju za o dolus o culpa (kasnije) o culpa levis in concreto (Justinijan) actio pro socio – za ostvarivanje međusobnih obveza actio communi dividundo – za podjelu zajedničke imovine RAZLIKUJEMO: 1) SOCIETAS OMNIUM BONORUM – zajednica cjelokupne sadašnje i buduće imovine 2) SOCIETAS QUAESTUS – zajednica buduće imovine stečene poslom 3) SOCIETAS ALICUIUS NEGOTIATIONIS poslovne grane (npr.zajedničko vođenje određene 63 . KOLOKVIJ SOCIETAS (ORTAKLUK) 2 ili više stranaka udružuju sredstva +rad/ sredstva/ rad – radi postizanja zajedničke dopuštene svrhe NIJE PRAVNA OSOBA! – jer ne postoji pravni subjektivitet.

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ OSNOVNO PRAVILO svaki član jednako sudjeluje u dobitcima i gubitcima ako nije drugačije dogovoreno LAVLJE ORTAŠTVO zabranjeno je ortaštvo u kojem netko snosi samo udjele u gubitku bez udjela u dobitku Societas leonina nulla est = Lavlje ortaštvo je ništetno 64 .

može se koristiti actio mandata directa MANDATAR se obvezuje izvršiti posao. kasnije i culpa mandatar ima pravo na naknadu troškova prestaje: o istekom roka o izvršenjem naloga o smrću stranke o jednostranim otkazom PRESTANAK UGOVORA 1) promjenom sudionika (smrt.RIMSKO PRAVO 2. capitis deminutio) 2) stečaj 65 . može se koristiti tužbom actio mandata contraria KARAKTERISTIKE besplatan predmet: uprava cjelovite imovine ili izvršenje 1 posla mora biti u interesu mandanta punomoć ne smiju se prijeći granice naloga mandatar odgovara za dolus. KOLOKVIJ 4) MANDATUM (NALOG) MANDANT i MANDATAR sklapaju sporazum o essentialia negotii MANDANT nalaže besplatno izvršenje posla.

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ 3) istek roka 4) ispunjenjem uvjeta 5) ispunjenjem cilja 6) jednostranim otkazom 7) suglasnim sporazumom svih 66 .

kauzalni. jednostrani odustanak od ugovora POJEDINI KONTRAKTI 1) ZAMJENA (PERMUTATIO) o do ut des o jedna stranka daje drugoj stvar u vlasništvo. ako je druga strana kriva condictio ex poenitentia – tužba na vraćanje činidbe. uz obvezu da ona učini isto 2) NALOG PRODAJE (AESTIMATUM) o vlasnik drugome predaje stvar uz obvezu da ju primatelj u roku vrati ili isplati cijenu (npr. negotiae bona fidei nije dovoljna suglasnost kontrakt nastaje onog trena kad 1 stranka ispuni činidbu! činidba se ne mora sastojati samo u predaji 1) DO UT DES – ''dajem da mi daš'' 2) DO UT FACIAS – ''dajem da mi učiniš'' 3) FACIAS UT DES – ''činim da mi daš'' 4) FACIAS UT FACIAS – ''činim da mi učiniš'' actio in factum – tužba na ispunjenje protučinidbe  sadržava kratak opis činjeničnog stanja.RIMSKO PRAVO 2. današnji trgovački putnik) 67 . te je nazvana actio praescriptis verbis condictio causa data causa non secuta – tužba na vraćanje danog. KOLOKVIJ INOMINANTNI KONTRAKTI neformalni.

KOLOKVIJ 3) NAGODBA (TRANSACTIO) o stranke sporazumno riješe neki spor tako da svaka nešto popusti 4) PREKARIJ (PRECARIUM) o jedna stranka prepušta drugoj stvar na besplatnu uporabu do opoziva o ako stranka na zahtjev ne vrati tu stvar postaje viciozan posjednik 5) DAVANJE NA PROBU o jedna stranka daje drugoj stvar da ispita kvalitetu radi eventualne kupoprodaje 68 .RIMSKO PRAVO 2.

KOLOKVIJ PAKTI (PACTUM) neformalni sporazum stranaka koji ne ulaze u kontrakte priznate i utužive po civilnom pravu u najstarije vrijeme imaju učinak na području deliktnih obveza talionsko načelo  (zamijenjeno)  nagodbom Prema vremenu i načinu na koji su stekli utuživost pakti se mogu podijeliti na: PACTA ADIECTA o sporazumi dodavani pravnim poslovima bona fidei (posebno kupoprodaji) o utuživost priznata po civilnom pravu PACTA PRAETORIA o utuživost priznao pretor dopuštanjem prigovora PACTA LEGITIMA o utuživost priznata carskim konstitucijama PRETORSKI PAKTI 1) RECEPTUM ARBITRII o sporazum stranaka i arbitra kojim on preuzima dužnost arbitraže i donošenja odluke 2) PACTUM IURISIURANDI o sporazum stranaka o polaganju zakletve kojom se okončavao spor 3) CONSTITUTUM DEBITI o stranka se obvezuje platiti postojeći dug (ugl nekog drugoga) 4) RECEPTUM ARGENTARII o bankar preuzima obvezu platiti dug svog klijenta 5) RECEPTUM NAUTARUM.RIMSKO PRAVO 2. CAUPONUM ET STABULARIUM 69 .

KOLOKVIJ o brodari.RIMSKO PRAVO 2. gostioničari i vlasnici staja preuzimaju odgovornost za stvari koje im povjeravaju putnici o odgovaraju za svaku propast i oštećenje bez obzira na krivnju (osim za višu silu) 70 .

KOLOKVIJ CARSKI PAKTI 1) COMPROMISSUM o sporazum stranaka da će spor riješiti arbitražom 2) MIRAZ (DOS) 3) DAROVANJE (DONATIO) o dobrovoljno besplatno davanje imovinske koristi o kasno se pojavljuje kao samostalan posao o Lex Cincia .zabrana darovanja između muža i žene KVAZI KONTRAKTI obvezni odnosi koji se ne zasnivaju na sporazumu stranaka.RIMSKO PRAVO 2. ali iz njih nastaje utuživa obveza o POSLOVODSTVO BEZ NALOGA (NEGOTIORUM GESTIO) o SLUČAJNA ZAJEDNICA (COMMUNIO INCIDENS) o BEZRAZLOŽNO BOGAĆENJE (CONDICTIONES SINE CAUSA) o OBVEZE IZ TUTORSTVA o OBVEZE IZ LEGATA POSLOVODSTVO BEZ NALOGA (NEGOTIORUM GESTIO) NEGOTIORUM GESTOR o obavlja poslove za drugog o po slobodnoj volji o bez prethodnog sporazuma 71 .

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ o može se koristiti actio negotiorum gestorum contraria DOMINUS NEGOTII – actio negotiorum gestorum directa PRETPOSTAVKE: o poslovodstvo se sastoji u obavljanju posla o posao mora biti tuđi o poslovođa radi bez naloga ili ovlaštenja o posao mora biti obavljen u tuđem interesu OBVEZE POSLOVOĐE o dužan položiti račun o predati svve što je u obavljanju poslova postigao o odgovoran je za svaku krivnju o mora započeti posao privesti kraju o nema pravo na nagradu o RATIHABITIO – naknadno odobrenje posla SLUČAJNA ZAJEDNICA (COMMUNIO INCIDENS) - obvezni odnos koji nastaje kad se 2 ili više osoba bez prethodnog dogovora nađu u suvlasničkom odnosu 1) nasljeđivanje 2) miješanje stvari (commixtio. confusio) - svaki sudionik: o snosi skupne troškove o odgovara za štetu (culpa levis ni concreto) - razlikujemo: 72 .

platiš nekome da šuti o preljubu) 4) CONDICTIO OB CAUSAM FINITAM o naknadni prestanak pravne osnove (npr. platiš stan unaprijed.RIMSKO PRAVO 2. umjesto vjerovniku isplatim nekog drugog) 2) CONDICTIO CAUSA DATA CAUSA NON SECUTA o neispunjenje pravnog posla koji se očekivao (npr. ali mi vjerovnik ne isplati zajam) 3) CONDICTIO OB TURPEM VEL INIUSTAM CAUSAM o stvar dana iz nemoralnih razloga (npr. pa te istjeraju iz stana) 5) CONDICTIO SINE CAUSA o ostali slučajevi nepostojanja pravne osnove 73 . KOLOKVIJ a) zajednicu među sunasljednicima => actio familiae ?eriscundae b) zajednica među suvlasnicima => actio communi dividundo c) zajednica među susjedima => actio finium regundorum SLUČAJNO BOGAĆENJE (CONDICTIONES SINE CAUSA) obvezni odnos koji nastaje kad jedna osoba stekne nešto iz imovine druge bez pravne osnove obveza vraćanja pretor uveo apstraktno formulirane tužbe - CONDICTIONES SINE CAUSA (zahtjev za povrat stvari): 1) CONDICTIO INDEBITI o isplata nedugovanog u zabludi (npr. dam nepšto u zalog.

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ OBVEZE IZ TUTORSTVA obvezni odnos koji nastaje između tutora i štićenika nakon prestanka tutorstva actio tutelae directa i actio tutelae contraria OBVEZE IZ LEGATA obvezni odnos između legatara i nasljednika actio in testamento 74 .

KOLOKVIJ DELIKTI protupravna djelo iz kojih zbog povrede pravno zaštićenih dobara nastaju posljedice. nenasljednivost o noksalnost o kumulativnost o mogućnost prestanka paktom - neograničena privatna osveta  talionsko načelo  plaćanje novčane naknade (Akvilijev zakon) - PRETPOSTAVKE ZA POSTANAK DELIKTNIH OBVEZA o štetna radnja (objektivni element) o šteta 75 .RIMSKO PRAVO 2. bez obzira na volju počinitelja DELICTA PUBLICA / CRIMINA JAVNI DELIKTI teža djela progoni država javni / kazneni postupak javna kazna DELICTA PRIVATA / MALEFICIA PRIVATNI DELIKTI lakša djela progoni pojedinac građanski / privatni postupak novčana kazna - KARAKTERISTIKE DELIKTNIH OBVEZA o osobni karakter.

KOLOKVIJ o uzročna veza o protupravnost (isključuje se u slučajevima krajnje nužde.krađa utvrđena na drugi način novčana kazna u dvostrukoj vrijednosti ukradene stvari - .RIMSKO PRAVO 2.oduzimanje tuđe stvari u namjeri postizanja protupravne koristi bitne karakteristike o oduzimanje stvati shvaćeno u najširem smislu o svijest o protupravnosti (namjera) o koristoljublje FURTUM MANIFESTUM kradljivac zatečen na djelu ili stvar nije prikrio ZXII ploča – poena capitalis kasnije – novčana kazna u četverostrukom iznosu vrijednosti 76 FURTUM NEC MANIFESTUM . samoobrani) o krivnja (subjektivni element) DELICTA PRIVATA DELIKTI CIVILNOG PRAVA DELIKTI PRETORSKOG PRAVA 1) FURTUM 2) RAPINA 3) DAMNUM INIURIA DATUM 4) INIURIA 1) DOLUS 2) METUS 3) ALIENATIO CREDITORUM IN FRAUDEM DELIKTI CIVILNOG PRAVA FURTUM (KRAĐA) .

KOLOKVIJ stvari ACTIO FURTI o osnovna tužba o načelo kumulacije tužbi o posljedica infamija o obveznog karaktera. ide za novčanom kaznom AKTIVNA LEGITIMACIJA – vlasnik. supočinitelj ACTIO FURTI CONCEPTI – tužba protiv osobe u čijoj bi se kući našla ukradena stvar neovisno o tome je li on lopov ili ne (trostruka vrijednost) ACTIO FURTI OBLATI – tužba protiv osobe koja je stvar prikrila ili podmetnula u tužiteljevu kuću (trostruka vrijednost) CONDICTIO FURTI – stvarnopravna tužba za vraćanje oduzete stvari 77 .RIMSKO PRAVO 2. svatko zainteresiran PASIVNA LEGITIMACIJA – kradljivac.

nasilni napad o kvalificirani oblik furtuma o posljedice kao kod furtum manifestuma ACTIO VI BONORUM RAPTORUM o tužba protiv onoga tko je s naoružanom grupom nasilno oduzeo tuđu stvat (infamia) o naknada u četverostrukom iznosu vrijednosti stvari. nakon proteka roka od jedne godine (zastara) naknada u iznosu jednostruke vrijednosti o actiones mixtae – i kazna i povrat stvari DAMNUM INURIA DATUM protupravno oštećenje tuđe stvari bez namjere pribavljanja koristi za sebe ZXII ploča ne poznaje opći pojam nego regulira pojedinačne slučajeve Akvilijev zakon o šteti (Lex Aquilia de damno) o nije pravi zakon jer ga je izglasao plebs. 78 . a ne narodne skupštine o uvodi jedinstven načina kažnjavanja naknadom štete o šteta se može počiniti samo aktivnim djelovanjem o uzročna veza MORA biti neposredna o objektivna odgovornost  subjektivna ACTIO LEGIS AQUILIAE 1) Onaj tko ubije tuđeg roba ili četveronožnu životinju bit će dužan vlasniku platiti najvišu cijenu koju je stvar imala u toj godini. KOLOKVIJ RAPINA nasilno oduzimanje tuđe stvari o otvoreni.RIMSKO PRAVO 2.

RIMSKO PRAVO 2. 79 . slomiti. 3) U svim ostalim slučajevima nanošenja štete – urere. KOLOKVIJ 2) Predviđena je odgovornost adstipulatora koji na štetu glavnog vjerovnika akceptilacijom oslobodi dužnika obveze – tada on sam postaje obvezan nadoknaditi iznos oproštenog duga. rumpere (spaliti. uništiti) krivac će biti dužan oštećeniku platiti iznos najviše vrijednosti koju je ta stvar imala u posljednjih 30 dana. frangere.

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ INIURIA namjerna povreda tuđe osobnosti REALNA INIURIA – povreda tjelesnog integriteta VERBALNA – povreda časti i ugleda ACTIO INIURIARUM AESTIMATORIA – visinu kazne određuje sudac za svaki pojedini slučaj PRETORSKI DELIKTI svako namjerno učinjeno djelo s ciljem da bude imovinski oštećen postupanje suprotno načelu savjesnosti i poštenja (bona fidei) DOLUS 1) ACTIO DOLI o plaćanje kazne u visini vrijednosti štete koju je nedužna stranka pretrpjela o supsidijarna tužba o posljedica infamija o nenasljediva o rok 1 godina 2) EXCEPTIO DOLI (prigovor prijevare) o može upotrijebiti oštećeni ako je protivna stranka prva pokrenula postupak 3) RESTITUTIO IN INTEGRUM (povrat u prijašnje stanje) o tuženi dobrovoljno uspostavi ranije stanje 80 .

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ METUS jedna stranka silom ili prijetnjom prisili drugu sa sklopi pravni posao ili poduzme neko djelo na štetu svoje imovine ACTIO QUOD METUS CAUSA o oštećeni protiv tuženog za naknadu štete u četverostrukom iznosu + protiv trećih koje su stekle stvar o restitutorna klauzula EXCEPTIO QUOD METUS CAUSA RESTITUTIO IN INTEGRUM OB METUM ALIENATIO IN FRAUDEM CREDITORUM prijevarno oštećenje vjerovnika dužnik otuđi imovinu kako bi izigrao vjerovnika i porpustio platiti dug INTERDICTUM FRAUDATORIUM – povrat stvari od 3. osobe RESTITUTIO IN INTEGRUM ACTIO PAULIANA o tužba za pobijanje poslova kojim se vjerovniku nanosila šteta 81 .

koje je moguće u prilikama kada se privatno vlasništvo već izgradilo dalji razvoj u tom pravcu doveo je do pravila po kojem testamentarno nasljeđivanje ima prednost ped intestatnim. Stoga se široka sloboda oporučnog raspolaganja morala ograničiti.RIMSKO PRAVO 2. bez obzira na to što je intestatno nasljeđivanje po svojem porijeklu i po svojoj širini bilo ranije i važnije pretjerana ovlaštenja ostavitelja da raspolaže svojom imovinom kako hoće dovela su do toga da su u nekim slučajevima bili pogođeni i njegovi najbliži srodici. ona koja su po svojoj naravi prenosiva – nasljeđivanje se naziva i univerzalna sukcesija u najstarije doba nasljeđivanje se svodilo na zamjenu obiteljskog starješine (pater familias). čiju bi funkciju u slučaju smrti preuzeo sin (fili familias) pravna osnova za stjecanje nasljedstva može biti dvojaka: o poseban pravni posao – oporuka (testamentum) o opći pravni propis (zakon) (intestamentum) Stoga se govori o testamentarnom i o zakonskom nasljeđivanju odnos pojedinih osnova nasljeđivanja bio je u povijesnom razboju takav da je najprije dolazilo u obzir intestatno nasljeđivanje. kako ostavitelj ne bi svoje 82 . KOLOKVIJ NASLJEDNO PRAVO skup propisa kojima se ragulira prijelaz imovinskih prava i obveza s jednog subjekta na drugi u slučaju smrti. nepotpuno razvijenom privatnom vlasništvu i posebnom obliku starinske rimske porodice (consortium) kasnije se javlja i počinje igrati sve veću ulogu oporučno nasljeđivanje. pod nasljednim pravom razumijeva se ovlaštenje nasljednika da stupi u imovniske odnose koje je imao umrli razlikuje se od stvarnog i obveznog po tome što obuhvaća pravne poslove za slučaj smrti i što se bavi pitanjima univerzalne sukcesije (prijelaza svih prava i obveza s jednog subjekta na drugi). dok stvarno i obvezno pravo karakteriziraju poslovi inter vivos i singularne sukcesije hereditas = ostavina heres = nasljednik de cuius ili defunctus = umrli nasljeđivanje znači stupanje u sva prava koja je imao umrli. koje je odgovaralo zatvorenoj kućnoj privredi. u subjektivnom smislu.

uređenje nasljednog prava u Justinijanovu zakonodavstvu INTESTATNO NASLJEĐIVANJE onaj način prenođenja imovniskih prava i obveza u slučaju smrti s jednog subjekta na drugi što se primjenjuje kada umrli nije ostavio oporuku. stoga se takav način nasljeđivanja zove ZAKONSKO NASLJEĐIVANJE ZA VRIJEME CIVILNOG PRAVA nasljeđivanje po starom civilnom pravu bilo je uređeno po propisima Zakonika XII ploča i običajima ostavina je mogla biti stečena ab intestato kada pater familias nije načinio oporuku – a ta starinska oporuka imala je ograničeno značenje nasljedniku je ostavina pripadala odmah čim je ostavitelj umro – nasljednik je morao postojati u tom času. sui heredes – osobe koje su bile pod vlašću ostavitelja u šasu njegove smrti i koje su time postale osobe sui iuris – one su članovi porodične zajednice (žena u manus braku. adrogirana i adoptirana.RIMSKO PRAVO 2. reforme što ih je provodilo carsko zakonodavstvo prije Justinijana 4. nazvana bonorum possessio – pretor uveo promjene kod intestatnog nasljeđivanja i oporučnog nasljeđivana i dopunio sistem nužnog nasljeđivanja 3. djeca rođena. unuci ranije umrlih ili emancipiranih sinova) ostavina se dijelila po lozama. u takvim slučajevima imovina prelazi na osobe kojima je zakon priznao svojstvo nasljednika. KOLOKVIJ najbliže srodnike doveo u tešku situaciju. a još nerođeno dijete) po Zakoniku XII ploča staro civilno rpavo poznavalo je tri reda nasljednika: 1. Zakonik također poznaje oporuku 2. Time je uz testamentarno i intestatno nasljeđivanje stvoreno i nužno nasljedno pravo. nasljeđivanje po starom civilnom pravu – sadržan u Zakoniku XII ploča – bitna karakteristika je da imovina ostane u okviru obiteljske zajednice (consortium). uz primjenu načela reprezentacije – znači da su potomci bližeg srodnika ostavitelja stupali na mjesto svoga pretka ako bi taj umro prije ostavitelja 83 . nasljeđivanje po sistemu koji je izgradio pretor u svojem ediktu – stvorena ustanova pretorskog nasljeđivanja. POVIJESNI RAZVOJ NASLJEDNOG PRAVA uzima se u obzir da je prošao kroz četiri etape: 1. bar kao nasciturus (začeto.

proximus agnatus – najbliži agnat izvan uže porodice on je pozivan na nasljeđe ako nije bilo nikoga iz skupine sui heredes to su ostaviteljeva braća i sestre. pa se nasljedstvo dodjeljuje po pretorskom ediktu dodijeljivao se samo ako je zainteresirani to tražio. ako nisu bliži) četiri reda zakonskih nasljednika: 1. novčarske ili slične poslove pomoću emancipacije) pojedinac bi gubio pravo na svoj nasljedni dio ab intestato nepravičnu situaciju izmjenio je pretor. a pretor je odredio i rokove u kojima je zahtjev morao biti podnijet (za najbliže srodnike godinu dana od smrti. potomci (liberi) ostavitelja. te njihovi potomci – srodnici koji nisu živjeli u istoj porodici nasljeđivao je samo najbliži angat – nije bilo primjene načela reprezentacije.RIMSKO PRAVO 2. djeca. pretor je tu mogućnost davao nasljednicima iz narednog reda – ustanova successio ordinum (nasljeđivanje po redovima) i successio graduum (pravo daljih krvnih srodnika iz trećeg reda da prihvate nasljedstvo. a za ostale 100dana) ako potencijalni bonorum possessores ne iskoristi pravo traženja ostavine ili ga se odrekne. dopuštajući da i emancipirana djeca postanu nasljdicima umrlog oca – to je ostvario putem ustanove nazvane bonorum possessio upogledu vrsta bonorum posesije treba razlikovati: o bonorum possessio ab intestato – to je slučaj kada nema oporuke. unuci – načelo reprezentacije 84 . gentiles – pripadnici istoga roda. te je on mogao po svojoj volji prihvatiti ili ne prihvatiti nasljeđe 3. KOLOKVIJ supruga u manus braku nasljeđivala je jednako kao i djeca pa je bila kao nasljednik u položaju kćeri (filiae loco) 2. oni su bili pozivani na nasljeđe ako nije bilo sui heredes i proximus agnatus ZA VRIJEME PRETORSKOG PRAVA sistem intestatnog nasljeđivanja po civilnom pravu odgovarao je zatvorenoj naturalnoj privredi i velikim obiteljskim zajednicama (consotrium) u prilikama već razvijenog privatnog vlasništva i bećeg obujma robnonovčanih odnosa pokazalo neadekvatnim i nepravičnim izlaskom iz obiteljske zajednice (radi uključivanja podređene djece u trgovačke.

SC Orfitianum (iz doba Marka Aurelija) – djeci je priznato nasljedno pravo na imovinu majke ispred majčinih agnatskih srodnika. supruga. tj. a ostale srodnike majka je isključivala iz nasljedsta 2. legitimi (po zakonu) – sui heredes. ali taj princip nije bio do kraja proveden donjeta su 2 senatska mišljenja: 1. Pravo na nasljeđivanje imala su djeca rođena u slobodi. tj. bez obzira na to jesu li bili sui iuris ili alieni iuris. proximus agnatus i gentiles 3. koja su bili rimski građani. KOLOKVIJ 2. SC Tertullianum (iz doba Hadrijana) – priznato majci nasljendo pravo na ostavinu djece (bračne i vanbračne) pod uvjetom da je imala ius liberorum (tj. ako nema srodnika iz prva tri reda. 85 . da je rodila troje djece u slobodi.RIMSKO PRAVO 2. brat po ocu. ili četvero ako se radilo o oslobođenici) Majka je mogla naslijediti dijete ako ono nije ostavilo svoje potomke ili ako mu nije bio živ agnatski otac. pretor je dopuštao da ostavina ostane supruzi uz pretopstavku da je s umrlim bračni drug živio u zakonitom braku do njegove smrti – isti položaj imao je muž kod nasljeđivanja suprugine imovine o bonorum possessio secundum tabulas – suprotno sadržaju oporuke CARSKO PRAVO nasljedni sistem u obliku bonorum posesije stvorio pretor. isticao je načelo kognacije (krvno srodstvo) kao osnovu nasljeđivanja. krvni srodnici do zaključno šestog stupnja srodstva – ovisi od blizine srodstva s umrim 4. kad nitko od njih nije tražio bonorum possessionem.

polubraća i polusestre 4. unuci ranije umrle djece. uklanjanjem smetnji nasljeđivanja za ženske srodnike Odredio je da: o successio graduum vrijedi za agnate. o ograničio nasljedno pravo patrona o omogućio da se kod nasljeđivanja uzima u obzir i srodstvo nastalo u ropstvu nakon dovršene kodifikacije Jusinijan je ponovno preispitao cjelokupnu problematiku nasljednog prava – stvorio je jedan posve nov i konsistentan sistem nasljeđivanja najvažnija promjena – ukinuti su i posljedni ostaci nasljeđivanja po agnatskom načelu i određeno da će ubuduće ab intestato nasljeđivati samo krvni srodnici prestaje svaka diskriminacija nasljednika po spolu – potpuno se izjednačuju muški i ženski srodnici i kao ostavitelji i kao nasljednci prestaje razlikovanje osoba po tome jesu li sui iuris ili alieni iuris nasljedni red po Justinijanu 1. punokrvna braća i sestre i njihova djeca (ali ne i unuci) umrle braće i sestara – po načelu reprezentacije 3. ostali krvni srodnici u pobočnoj liniji srodstva do zaključno šestog stupnja Justinijan nije ništa odlučivao o nasljednom pravu između bračnih drugova 86 . adrogirana i adoptirana djeca 2.RIMSKO PRAVO 2. roditelji umrlog. potomci ostavitelja – djeca. KOLOKVIJ JUSTINIJANOVO PRAVO Justinijan je za vrijeme kodifikacije rimskog prava izvršio izvjesne dopune intestatnog nasljeđivanja.

ili neograničeno raspolaganje obiteljskom imovinom iz Gajevih se Institucija vidi da je najstarija rimska oporuka imala dva oblika: 1. čak i kao djelomičnu dopunu oporuke. posebni (testamentum in procinctu) – oblik oporuke pravljene u ratu. testamentum mora biti odrez slobodne volje po rimskom pravu. a ne slobodan izbor nasljednika. koja je nazvana familiae emptor (kupac obiteljske imovine). koju je sazivao pontifex maximus i predsjedao joj 2.RIMSKO PRAVO 2. na kojega/na koje prelaze sva nasljedna prava i obveze ostavitelaj kao pravni posao. ovim aktom. tj. a dijelom intestatno POVIJESNI RAZVOJ oporuka poznata u Rimu od najstarijeg doba – Zakonik XII ploča spominje je usput. iako je imao položaj nasljednika – on je bio samo fiducijar – on je imovinu nakon ostaviteljeve smrti prenosio nasljedniku koji mu je bio označen testamentum per aes et libram – daljnji razvoj mancipacione oporuke umjesto usmene mogla se napraviti i pismena oporuka par aes et libram o nakon što je familiae emptor izgovorio formulu potrebnu za taj posao. naloživši joj kako da s tom imovinom postupa nakon njegove smrti. koj je bio valjan i bez posebnih formi. jer je važilo pravilo da nitko ne može biti nasljeđen dijelom testamentarno. izrazito formalistički posao iuris civilis bitan sadržaj oporuke je imenovanje nasljednika. vojnih bi pred drugovima izjavio svoju posljednju volju mancipaciona oporuka – nastala na taj način što je ostavitelj pravnim poslom mancipacije prenio imovinu na osobu svojega povjerenja. budućeg obiteljskog starješine. redovni (testamentum comitiis calatis) – pravljena je pred kurijatskom narodnom skupštinom. KOLOKVIJ OPORUČNO NASLJEĐIVANJE oporuka (testamentum) jest jednostrani pravni posao mortis causa kojim ostavitelj određuje nasljednika svoje imovine po rimskom pravu. Familiae emptor nije bio nasljednik. ali na takav način da se može pretpostaviti da je to bila uobičajena i općepoznata ustanova – u to doba sadržaj oporuke bio je samo određivanje nasljednika. oporučno nasljeđivanje isključivalo je zakonsko. ostavitelj bi umjesto usmenog navođenja imena nasljednika i ostalih odredaba 87 . jednog ili više njih.

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ posljednje volje izjavio da se na pločicama koje on pokazuje nalazi napisana njegova oporuka, pozivanjući prisutne da mu za to budu svjedoci – ostavitelj nije morao iznositi sadržaj oporuke, dovoljno je bilo da kaže da je ona napisana na pločicama koje je pokazao o ta oporuka je za ostavitelja imala i tu prednost što ju je uvijek mogao opozvati za vrijeme pretorskog prava uvedene su određene preinake u već postojeće vrste oporuka – predviđena je mogućnost da bonorum possessio prizna i onom tko podense pismenu oporuku na kojoj je dovoljan brj (sedam) pečata svjedoka. Carsko je zakonodavstvo vršilo određene izmjene propisao o oporukama u nastojanju da ukinu razlike između civilnih i pretorskih oporuka i da poboljša pojedine oblike oporuka

VRSTE OPORUKA
Postoji više oblika redovnih i izvanrednih oporuka: Redovne oporuke morale su biti načinjenje pred sedam svjedoka, a mogla je biti usmena ili pismena o Usmena privatna oporuka pravljena je u prisutstvu svih sedam svjedoka, kojima je ostavitelj morao jasno i razumljivo izjaviti svoju posljednju volju i odrediti nasljednika Svjedoci su morali biti odrsli rimski građani, neporočni, djelatno sposobni muškarci. Nisu smjeli biti bliži srodnici niti podređeni vlasti ostavitelja, a trebalo je da za pravljenje oporuke budu posebno posebno pozvani Za pravljenje oporuke tražilo se jedinstvo mjesta i vremena o Pismena oporuka mogla se sastaviti ili kao vlastoručna ili ju je mogao napisati netko treći  Vlastoručnu oporuku (testamentum holographum) nije bilo potrebno potpisati ako je u njoj istaknuto da ju je napisao sam ostavitelj  Alografsku je oporuku (napisao netko treći – testamentum allogaphum) ostavitelj morao potpisati Pismena oporuka nije morala biti sastavljena u prisutnosti svjedoka, ali ju je testator morao pokazati svjedocima Svjedoci su trebali potpisati oporuku i staviti na nju sovje pečate

88

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

-

Javne oporuke imale su dva oblika: o Testamentum aqud acta conditum – ostavitelj izjavu svoje posljednje volje dao je pred sudskim službenikom ili pred službenikom gradske uprave, koji bi o tome načinili zapisnik i tako napravljenu ispravu čuvali u sudskoj ili municipalnoj arhivi o Testamentum principi oblatum – oporuka koju je stranka napisala i s molbom uputila carskoj kancelariji da bi tamo bila čuvana. Oporuka je bila valjana od časa kada je primljena u carevu arhivu

-

Izvanredne oporuke: o Najpoznatija i najčešća – vojnička oporuka – nisu se tražile neke formalnosti Nastala je na temelju posebnih povlastica vojnicima, koje je počeo dodjeljivati Cezar, a nastavili su drugi carevi Mogla je biti usmena i pismena o Manje formalnosti bile su potrebne i za oporuke pravljene na selu er je u tom slučaju oporuka bila valjana i sa pet svjedoka – Justinijan taj izuzetak opravdava slabom pismenošću, jt. Malim brojem ljudi u seoskim naseljima o Za neke oporuke bile su potrebne veće formalnosti – oporuka nepismenih i slijepih – trebalo je pozvati još jednog (osmog) svjedoka, koji bi za nepismenog potipsao opruku, dok bi za slijepog on i pročitao i supotpisao oporuku.

SADRŽAJ I VALJANOST OPORUKE
da bi oporuka izazvala pravne učinke bilo je potrebno ispuniti čitav niz pretopavki o pitanje sposobnosti pravljenja oporuke – testamentum factio
Ako su sve pretpostavke u redu, radi se o valjanoj oporuci

o pitanje mogućnosti da netko bude imonovan nasljednikom ili imeni nasljednik podoban tj. dostojan da primi nasljedstvo o kako je izvršen postavljanje nasljednika o kako je utvrđen sadržaj oporuke

89

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

TESTAMENTUM FACTIO
testamentum factio activa = sposobnost ostavitelja da napravi valjanu oporuku – u klasično doba – pripadala je samo rimskim građanima koji su bili punoljetni i sui iuris građanin koji nije imao djelatnu sposobnost ili mu je bila ograničena nije imao to pravo testamentum factio passiva = sposobnost nekoga da može biti postavljen za nasljednika – u postkasično doba – imali su je svi rimski građani, ali su žene, po jednom zakonu (Lex Voconia) bile isključene kao nasljednici osoba iz provog cenzusnnog razreda, osim kad se radilo o supruzi, kćeri ili djevici vestalinki (s vremenom taj zakon pao u zaaborav), a po Justinijanovu pravu žene nisu bile nasljedno ograničene. Ograničene su bile nedovoljno određene osobe – pravne osobe, božanstva, posmrče (dijete rođeno nakon smrti ostavitelja) – kasnije je i tim osobama priznato svojstvo nasljednika Za testamenti factio passiva nije se tražilo svojstvo osobe sui iuris pa je nasljednik mogao biti ne samo vlastiti nego i tuđi descendent, te rob - ako bi mu se istovremeno dala sloboda. Neke osobe imale su pasivnu testamentifikaciju, ali zbog određenih smetnji nisu mogle prihvatiti nasljedstvo – npr. bili su Latini iuniani i građani koje su pogađale odredbe Augustovih ženidbenih zakona, zbog toga što nisu bili oženjeni u godinama u kojima su po spomenutim zakonima morale biti u braku ili zbog toga što nisu imali djece mada su živjeli u braku – njihovu imovinu preuzimali su drugi nasljednici Drugi rzlog koji je onemogućavao da netko ostane nasljednikom bila je nedostojnost propisi o testamenti factio spadali su u javno pravo, pa stranke nisu tu mogle ništa izmijeniti

IMENOVANJE NASLJEDNIKA
bitan element rimske oporuke glava i osnova oporuke to može biti i jedini sastavni dio oporuke mora biti istaknuta odmah na početku, jer odredbe koje bi bile stavljenje ispred imenovanja nasljednika nisu bile valjane

90

za slučaj ako onaj tko je postavljen na p rvo.RIMSKO PRAVO 2. mjesto ne prihvati nasljedstvo ili ga ne bude mogao prihvatiti prvotno postavljanje nasljednika = heres institutus supsidijarni nasljednik = heres substitutus ustanova = substitutio ili zamjena nasljednika u teoriji se supstitucija dijli na: o vulgarnu (obične. KOLOKVIJ formalisitčki karakter – moralo se izvršiti na točno određeni način u zapovjednom tonu i to na latinskom jeziku s vremenom se počelo odstupati od te strogosti Konstantin propisao da se imenovanje može izvršiti bilo kojim riječima. trećeg itd. ostavitelj je također mogao postviti drugog. uz pretpostavku da se iz njih može utvrditi prava volja ostavitelja SUPSTITUCIJE uz ovlaštenje da usporedno postavi više nasljednika. tj. nasljednika. drugo ili dalje. redovite) – imenuje se drugi nasljednik za slučaj ako prvi ne postane nasljednikom o pupilarnu – kad ostavitelj za nasljednika postavlja maloljetnog sina pa mu ujedno određuje i supstituta za slučaj ako bi si numro prije punoljetnosti o kvazipupilarnu – ostavitelj određuje supstituta svojem punoljentom sinu ali duševno bolesnom nasljedniku koji sam nije mogao praviti oporuku – tek u Justinijanovu pravu 91 .

ako oporuka nije sadržavala imenovanje nasljednika. ako su za svjedoke pozvane osobe koje to nisu mogle biti.  ako su bile pvrijeđene norme nužnog nasljednog prava o zbog nevaljanosti došlo kasnije (testamentum irritum)  ako ostavitelja kasnije zadesi capitis deminutio npr. npr. zbog kazne izgubi status libertatis ili uslijed adrogacije osoba postane alieni iuris  ako nitko od postavljenih nasljednika ili supsituta ne prihvati nasljedstvo zato što to nisu htjeli ili mogli 92 . ako imenovanje nije bilo izvršeno na odgovarajući način. KOLOKVIJ NEVALJANOST OPORUKE zbog formalnih ili sadržajnih razloga o nije važila od samog početka (testamentum nullum) – radilo se onda kada ostavitelj nije vodio računa o zahtjevima forme.RIMSKO PRAVO 2.      ako nije bio prisutan dovoljan broj svjedoka. ako nisu postojale određene materijalnopravne pretpostavke za pravljenje oporuke.

Sin je morao biti iznasljeđen poimenično. a ostali su mogli biti lišeni nasljedstva uopćenom formulom pretor je načela formalnog nužnog nasljdnog prava proširio na sve pripadnike prvoga reda nasljeđivanja – na taj način što je mimiđenom dao bonorum possessionem contra tabulus u visini dijela koji mu pripada da nije bilo oporuke – time poporuka nije bila u cijelosti poništena pretor je postavio pravilo da se iznasljeđivanje svih muških potomaka mora vršiti poimenično. obveza poimeničnog iznasljeđivanja postala je pravil za sve nasljednike bez obzira na spol 93 . nego samo utoliko što ga on u oporuci nije mogao mimoići ostavitelj je mogao iznasljediti bilo kojeg ili sve svoje srodnike i ne navodeći razloge zašto je to učinio. KOLOKVIJ NUŽNO NASLJEDNO PRAVO sloboda oporučivanja mogla je izazvati nepovoljne posljedice u obiteljskim odnosima zbog činjenice što je ostavitelj zloupotrebom prava koje je imao mogao oštetiti interese svojih najbližih da bi se takve pojeve spriječile.RIMSKO PRAVO 2. stvorena je ustanova nužnog nasljednog prava. da neće bez velikog razloga zaobići svoje najbliže srodnike ako bi on to učinio tako da u oporuci mimoiđe nekoga iz kruga nasljednika prvoga reda. dok se za žene mogla upotrijebiti opća formula po Justinijanovu pravu. uzimalo se da takva oporuka nije valjana o agnatski suus heres nije po prvom sistemu nužnog nasljđivanja bio zaštićen u tom smislu da mu je ostavitelj morao ostaviti dio nasljedstva. čiji je smisao ograničenje pune slobode oporučivanja u interesu određenog kruga najbližih ostaviteljevih srodnika FORMALNO NUŽNO NASLJEDNO PRAVO polazilo je od pretpostavke da će ostavitelj postupati svjesno.

poduzimanja krivičnih djela protiv cara i sl razlozi iznasljeđivanja morali su se izričito navesti. KOLOKVIJ MATERIJALNO NUŽNO NASLJEDNO PRAVO zaštita po formalnom nužnom nasljednom pravu svodila se samo nato da je ostavitelj morao poštivati određena pravila o imenovanju ili iznaseljđivanju – nije garantirala da će ne imenovani dobiti nešto iz ostavine potkraj republike shvaćeno je da ta zaštita nije dovoljna i da ostavitelj mora neki dio ostavine prepustiti bližim srodnicima. nije bila nasljediva. zapuštanje brige o njemu. ne samo nužni dio o ranije formalno i materijalno nužno pravo Justinijan je sveo na jedinstvenu ustanovu te znatno ograničio slobodu oporučivanja u interesu bližih srodika 94 . a po Justinijanovu pravu za pet godina o ako bi nužni nasljednik uspio s tužbom (koja je bila uperena protiv oporučnog nasljednika) pripao mu je nužni dio (portio legitima) i sve ostalo što je stekao ab intestato Justinijan je izvršio reforme u nužnom nasljendom pravu o zabranio je korištenje querellae ako bi nužni nasljednik dobio bilo što od ostavitelja o nasljednik je mogao biti iznasljeđen samo na temelju opravdanih razloga – oni su se svodili na napad na život ostavitelja. te se iznasljeđivanje dopuštalo samo onda kad za to postoje opravdani razlozi ako bi ostavitelj svojom oporukom na bilo koji način oštetio bliže srodnike mogli su se koristiti tužbom – querella infficiosi testamenti o to je bila supsidijarna tužba o mogla se koristiti samo kad nije bilo nekog drugog pravnog sredstva da bliži srodnik ostvari svoje pravo na nužni dio o bila je strogo osobne naravi. zastarjevala je za dvije godine.RIMSKO PRAVO 2. prepuštanje da se on otkpupi iz zarobljeništva. na neke slučajeve otpadanja od vjere. morao ih je oporukom imenovani nasljednik dokazati o querella inofficiosi testamenti – mogla se upotrijebiti ako je nužni nasljednik bio mimoiđen ili neopravdano iznasjeđen – kad bi uspio s tužbom nasljednik bi dobio sve što mu pripada ab intestato. a ako ih je nužni nasljednik poricao. tj.

RIMSKO PRAVO 2. ukinut  neformalan (pro herede gestio) – odgovarajuća izjava dana na bilo koji način. moraju po svojoj volji prihvatiti ili ne prihvatiti ostavinu – nazivaju se heres voluntari dva načina prihvata:  formalistički (cretio) – u obliku određene formule. KOLOKVIJ STJECANJE NASLJEDSTVA da bi moglo doći do nasljeđivanja bilo je potrebno da budu ostvarene pretpostavke o smrt ostavitelja o postojanje nasljednika o postojanje ostvine o pravna osnova nasljeđivanja pozivanje određenog nasljednika na nasljedstvo = delatio – do toga dolazi u času ostaviteljeve smrti uz to potrebno je da nasljednik prihvati ostavinu = acquistitio u vezi s delacijom i akvizicijom razlikuju se dvije skupine nasljednika 1. st. moraju prihvatiti ostavinu ili ona im pripada ipso iure u samom času delegacije – delegacija se poklapa s akvizicijom – nasljednici se zovu heredes necessarii – u tu skupinu ulazili su nasljednici prvog reda po civilnom pravu. potvrđujući da ja je ostavitelj postavio za nasljednika i da on nasljedstvo prihvaća Rok za cretio se određivao u trajanju od 100 dana Kao formalistički akt. oni su stjecali nasljedstvo htjeli ili ne. bez ikakve izjave – ti su slučajevi nazvani pro herede gestio (ponašanje kao nasljednik) – sastojali su se od konkuldentnih radnji 95 . a početkom 5. pa je davanje izjave o prihvatu bilo nepotrebno 2. pomalo padao u zaborav. n. koju daje oporukom postavljeni nasljednik pred svjedocima. uz pretpostavku da je održavala volju nasljednika da prihvati nasljedstvo mogao se očitovati i u odgovarajućem načinu ponašanja.e.

prirastaju razmjerno dijelovima ostalih nasljednika. semper heres“ (jednom nasljenik uvijek nasljendik) nasljedstvo po pretorskom pravu stjecalo se na taj način što je nasljednik od pretora zatražio posjed ostavine imovine navodeći razloge na temelju kojih to traži. TRANSMISIJA I AKRESCENCIJA transmissio – prijenos delacije na nasljednikova nasljednika o delacijom pozvani nasljednik stječe pravo da prihvati nasljedsto kao strogo osobno pravo koje se nije moglo prenositi na drugoga o u slučaju kada je pozvani nasljednik umro prije nego što je dao nasljedničku izjavu – ostavina po civilnom ili bi po pretorskom pravu mogao tražiti nasljednik iz narednog. reda ili bi dio koji je pripadao umrlome prirastao ostalim oporučenim nasljednicima – nasljednici umrlog nasljednika izgubili su mogućnost da po toj osnovi bilo što steknu o s vremenom se od takve zabrane delacije na nasljednikove nasljednike počelo odstupati na taj način što je nasljedniku umrlog koji iz opravdanih razloga nije mogao za života dati nasljedničku izjavu. daljeg. tj postavljati neke posebne izjave 96 . KOLOKVIJ jednom prihvaćeno nasljeđe nije se moglo odbiti – „semel heres. zajedno s teretima To pravilo važilo je i onda kad ostavitelj u oporuci nije ništa odredio o nekom dijelu ostavine Tada je do prirastanja dolazilo na osnovi spomenutog prava da nitko nije mogao biti nasljeđen i po oporuci i inestatno Akrescencija je nastupala ipso iure – zainteresirani nije morao to tražiti.RIMSKO PRAVO 2. pretor dopuštao da on to učini pomoću pravnog sredstva uspostavljanja prijašnjeg stanja akrescencija (ius accrescendi) – načelo rismkog prava po kojem dijelovi ostavine koji nisu pripali određenom nasljendiku.

– do toga je dolazilo po pravilu onda kad je ostavina bila prezadužena 97 .RIMSKO PRAVO 2. upotrebe. između pripada i prihvata nasljedstva moglo je proteći dostav remena – postavljalo se pitanje „tko je u međuvremenu subjekt imovine“ tu su se javile velike teškoće između alternative da li da se takva ostavina smatra ničijom stvari ili da se nađe neki subjekt prava i obveza sadržanih u njoj u postklasično doba počelo se uzimati da ostavina fingira kao posebna pravni subjekt (slično pravnoj osobi) – nazvano hereditas iacens POSLJEDICE STJECANJA NASLJEDSTVA prihvaćanjem nasljedstva nasljednik stupa u sva nasljediva prava i obveze što ih je imao umrli dolazi do spajanja nasljeđene imovine s imovinom koju je nasljednik iamo odranije time prestaju uzajamna prava i obveze koje su postojale između nasljednika i umrlog pojavljuje se nasljednikova odgovornost za obveze što ih je imao umrli – ta je odgovornost u ranije doba bila neograničena takvim sanjem odnosa mogli su biti pogođeni kao interesi nasljednika. uprave i sl. pa prema tome stjecale nasjedstvo i potiv svoje volje. tako i interesi njegovih ostaviteljevih vjerovnika – da bi se to riješilo. pretor je s vremenom uveo određena pravna sredstva u interesu zaštite nasljednika: o beneficium abstinendi – pravna mogućnost osoba koje su spadale u prvi red intestatnih nasljednika po Zakoniku XII poča. uveo dužnost emancipiranog potomka ostavitelja. mora ostavini pribrojiti svoju posebnu imovinu stečenu nakon emancipacije. koju su mogli nametnuti ostali sui heredes HEREDITAS IACENS (LEŽEĆA OSTAVINA) problem pravne naravi ostavine u periodu između delacije i akvizicije ako se nije radilo o nasljednicima koji spadaju u sui et necessarii heredes. KOLOKVIJ COLATIO BONORUM pretorsko je pravo u nastojanju da dovede u jednak položaj sve nasljednike. da ne prihvate nasljedstvo – da se suzdrže od korištenja. koju bez oslobađanja ispod očinske vlasti ne bi stekao collatio bonorum bila je najprije obveza emancipiranog od nasljeđivanja po pretorskom pravu ab intestato. da ako želi sudjelovati u nasljeđivanju umrlog pretka.

RIMSKO PRAVO 2. o beneficium inventari – pravno sredstvo što ga je uveo Justinijan u nastojanju da nasljendicima omogući ograničavanje odgovornosti za obveze umrloga PRAVNA ZAŠTITA NASLJEDNIKA nasljednik je uz pojedinačne tužbe kojima se mogao koristiti i ostavitelj ima na raspolaganju i posebnu generaslnu tužbu za ostvarivanje svojih prava – hereditatis petitio o karakter ove tužbe (tužba je bila actio in rem) tuženi se nije morao upustiti u spor. KOLOKVIJ o beneficium separationis – pravno sredstvo koje je išlo u korist ostaviteljevim vjerovnicima i legatarima. ako im je prijatila opasnost da zbog prezaduženosti nasljednika neće moći ostvariti svoje tražbine prema ostavini. ali je u to mslučaju morao prepustiti ostavinu ili stvar iz ostavine tužitelju – na to ga je pretor mogao natjerati interdiktom quam hereditatem pretorski nasljendik nije se u ranije doba mogao koristiti spomenutom tužbom – umjesto toga pretor mu je. ali se uključuje u širem smislu u singularne sukcesije mortis causa 98 . nakon dodjeljivanja bonorum possessionis dopuštao upotrebu posebnog interdika – interdictum quorum bonorum – koji je ulazio u skupinu interdikata za pravo stjecanja posjeda ZAPISI I DAROVANJA ZA SLUČAJ SMRTI u rimskom nasljednom pravu razvili su se neki oblici stjecanja pojedinačnih prava koji spadaju u singularnu sukcesiju o legati o fideikomisi o darovanje u slučaju smrti (donationes mortis causa) – po pravnoj prirodi poslovi obveznog prava. Na njihov zahtjev pretor bi dekretom odlučio da se ostavina razdvoji od imovine nasljednika.

to jest smrti ostavitelja – time je legatar dobivao pravo stjecanja legata. s tom razlikom što je imenovanje nasljednika bilo primarna obveza četiri vrste legata 1. legatum per damnationem – nije legatoru davao neposredno pravo vlasništva ili neko drugo stvarno pravo. koje može prijeći i na njegove nasljednike. legatum sinendi modo – davao je pravo legatoru da iz ostavien uzme određenu stvar. civilnim pravom priznata. nekoj trećoj osobi (legatoru) dade određenu količinu legat je bio moguć samo kod testamentarnog nasljeđivanja određivao se strogo u oporuci za ostavljanje legata bile su potrebne iste formalnosti koje su se tražile i za postavljanje nasljednika. legatar je morao doživjeti ispunjenje tog uvjeta. koja kasnije ne bi ulazila u podjelu ostavine 3. nego mu je samo omogućavao da obveznom tužbom (quasi ex contractu) traži od nasljednika da ispuni legat onako kako je ostavitelj odredio legatum per praeceptionem – išao je u korist jednog sunasljednika u tom smislu da je imao pravo prvi izabrai određenu stvar. jer inače to njegovo pravo nije bilo nasljedivo o dies veniens – nastupao je u momentu prihvata nasjedstva od strane nasljednika. Od tog časa legatar je mogao vršti prava koja mu na osnovi legata 99 . jednostrana izjava volje oporučitelja kojom on naređuje nasljedniku da iz imovine stečene nasljdstvom. KOLOKVIJ LEGATI (legatum) – formalna.RIMSKO PRAVO 2. Ako je legat ostavljen pod suspenzivnim uvjetom. uz obvezu nasljednika da mu pri tome ne smeta STEJCANJE LEGATA za stjecanje legata bilo je potrebno da je ostavina pripala oporučnom nasljendiku i da ju je on prihvatio važnu ulogu imala su i dva momenta o dies cedens – nastupao je u času delacije. služnost) 2. legatum per vindicationem – davao je legatoru vlasništvo nad određenom stvari ili neko drugo stvarno pravo (npr.

legati. da se uvjet ispuni. a ona kojoj je molba upućena fiducijar u doba republike fideikomisi nisu uživali pravnu zaštitu situacija se izmijenila od Augustova doba ua rješavanje odnosa iz fideikomisa bili su u početku nadležni konzuli. tj. st. ali je najobičniji oblik u kojem se on određivao bio kodicil kodicil je malo pismo prilagano oporuci sastavljeno na neformalan način i u molbenom tonu s oporukama odnosno molbama nasljedniku ili legatoru koje nisu bile sadržane u oporuci predmet fideikomisa moglo je biti davanje stvari. osim neke bliže srodnike. nisu mogli iznositi više od 1000asa po Lex Voconia – legatar nije smio dobiti više nego nasljednik pitanje je konačno riješeno zakonom Lex Falcidia – kojim je određeno da nasljedniku mora ostati čista jedna četvrtina ostavine FIDEIKOMISI neformalna molba kojom se ostavitelj obraćao nasljedniku da on na teret ostavine.RIMSKO PRAVO 2. određenoj trećoj osobi nešto dade ili učini osim nasljedniku. jer i jedni i drugi omogućuju da neka treća osoba steken određenu korist iz ostavine valajnost fideikomisa nije zavisila od pravljenja oporuke i imenovanja nasljednika. Ako je bio vezan za rok ili uvjet.e. latinskog jezika mogao je biti ostavljen i usmenom izjavom. oprost duga. OGRANIČENJE LEGATA razlozi tih ograničenja bili su dvojaki: o nastojao se zaštiti nasljednik o htjelo se spriječiti rsipanje imovine lukrativnim poslovima prvi zakon koji se odnosio na ograničenje legata bio je Lex Furia testamentaria (početkom 2. n. oslobođenje roba. niti od upotrebe određenih izraza. bilo je potrebno da rok istenke. i prepuštanje čitave ostavien određenoj osobi 100 .) – po tom zakonu. takva molba mogla je biti upućena i legatoru osoba kojoj je bila namijenjena korist naziva se fideikomisar. KOLOKVIJ pripadaju. tj. ali je od Kaludijeva doba za to stvoren i poseban državni organ po svojoj privredno-socijalnoj svrsi fideikomisi se ne razlikuju od legata.

RIMSKO PRAVO 2. drugi tećem itd. koji ne mogu nastati bez suglasnosti volja između darovaoca i obdarenika za darodavca se ne trai da ima aktivnu testamentifikaciju nego samo opću pravnu i djelatnu sposobnost darovanje za slučaj smrti jest takov darovanje kod kojeg perfektnost pravnog posla zavisi od toga da li će obdarenik preživjeti darovatelja posao mogu sklopiti na dva načina o u prvom slučaju na obdarenika se odmah prenosi vlasništov određene stvari ili mu se stupa neko drugo pravo. stvar ili pravo vraćaju darodavcu o u drugom slučaju se posao sklapa tako da mu se dodaje suspenzivni uvjet. ako smrtna opasnost prođe. s tim da se. prepuštajući ostavinu ili njen dio nasljedniku. tj. ako darodavac umre takvi pravni poslovi morali su biti sastavljeni u obliku kodicila. primjenjivala su se ista pravila kao i za legate Justinijan ukinio razlike između legata i fideikomisa vrste fideikomisa: o opći ili univerzalni – obuhvaćao je svu ostavinu ili njen idealni dio Sastojao se u tome da je ostavitelj. a dijelom načela nasljendog prava po svojoj pravnoj naravi to je ugovorni odnos između dviju stranaka. što znači da do prijenosa vlasništva stvari ili nekog drugog prava dolazi ako se uvjeti ispune. u prisutnosti pet svjedoka (jednako kao i fideikomise) 101 . ovoga zamolio da sve što je dobio prenese na fideikomisara odmah ili nakon ispunjenja nekog suspenzivnog uvjeta o obiteljski – jest posebni oblik fideikomisa. koji se razvio iz suptitucija Ostavitelj je mogao narediti fideikomisaru da nakon određenog vremena ili pod izvjesnim uvjetima ostavinu preda drugom. KOLOKVIJ što se tiče načina stjecanja i ostvarivanja prava iz fideikomisa. supstitutu DAROVANJE ZA SLUČAJ SMRTI pravni poslovi za koje dijelom vrijede načela ugovornog.

RIMSKO PRAVO 2. bilo napadom na drugu stranku koja mu nešto duguje. koji bi nakon prethodnog utvrđivanja sadržaja spora predmet prepuštao na odluku sucu izabranom od stranaka 102 . KOLOKVIJ CIVILNI POSTUPAK pravna pravila: o o tome kako se neko sporno pravo stranaka utvrđuje o kako se utvrđeno pravo ostvaruje (ako stranka presudom naloženu obvezu neće dobrovoljno ispuniti) o o organizaciji sudova – u širem smislu RAZVOJ CIVILNOG POSTUPKA FORMULAR LEGISAKCI ONI NI POSTUPAK POSTUPAK + SAMOPOMOĆ nastojaje pojedinca da sam zaštiti svoje pravo. tako što su se stranke u sporu morale obraćati pravosudnom magistratu (pretoru). bilo otporom. te se u klasnom duštvu angažirala država da bi samopomoć ograničila ili posve uklonila intervencijom države počela su se stvarati određena načela kako treba postupati u slučaju povrede nečijih prava na osnovi tih načela s vremenom su stvorene norme koje ulaze u civilni postupak PRIVATNO SUDOVANJE državni je organ najprije intervenirao samo djelomično. obranom od onoga tko ga napada (slučaj samoobrane) upotrebljavao se u preddržavnom periodu kao zaštita povrijeđenih ili osporenih prava pojedinaca OGRANIČENJE SAMOPOMOĆI samopomoć je kod ostvarivanja vlasitith prava imala brojne nedostatke.

redoviti sudac za sve slučajeve . formalnu EKSTRA-ORDINARNI POSTUPAK sudovanje.kurulski edili – posebno u tržnim sporovima . djelovanje stranaka.RIMSKO PRAVO 2. donose presudu i brinu se o njezinu izvrđenju (ovrsi) postupak postaje jedinstven – nazvan extraordinaria cognitio ili kognicioni posupak uvedena i ustanova priziva. žalbe (appellatio) – mogla ići sve do cara ORGANIZACIJA SUDOVANJA dvije faze: Sudjelovali: . pa se ovaj sistem sudovanja – zbog konačne odluke u drugom dijelu postupka (apud iudicem) koju je donosio sudac – nazivala ordo iudiciorum privatorum (poredak privatnog sudovanja dvije faze: 1.posebni organi koji su municipijama obavljali jurisprudenciju umjesto pretora • iuridici • provincijski namjesnici . legisakcionu 2. faza postupka (apud iudicem) .odlučivali suci • u prvom redu iudex unus ili iudex privatus – rimski građanin.pretor – njegova uloga bila je da odobri upotrebu akcije. koje bi se moglo uspoređivati s modernim izradila ga je rimska država tek potkraj klasičnog i u postklasično doba tada je bilo karakteristično da državni organi vode postupak. potvrdi suca i naloži da presudi spor . faza postupka (in iure) 2.umjesto suca: • arbiter – odlučivao mnogo slobodnije • recuperatores – skupina sudaca koji su uvijek odlučivali u vijećima (5 ili 7) 103 1. KOLOKVIJ samo je prvi dio postupka (in iure) ulazio u neposrednu kompetenciju državnog organa.

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ dva stalna suda • decemviri stlitibus iudicandis • centumvirski sud 104 .

pred kojim su se mogli rješavati svi sporovi s područja čitavog carstva - nadležnos u sporovima manje vrijednosti imali su muncipalni organi. nestaje podjela između postupka in iure i apud iudicem – dolazi do jedinstvenog postupka koji u sebi uključuje i prethodno ispitivanje pretpostavki za spor i donošenje presude i njeno izvršenje - organizacija sudova bila je vezana za tadašnji sistem državne uprave pa je tako car bio vrhovni sudac.RIMSKO PRAVO 2. a u nekim slučajevimabiskupi 105 . KOLOKVIJ - u posklasično doba. kad prstaje djelovanje privatnih sudova. zativ defensor civitatis.

RIMSKO PRAVO 2. koje se može sudskim putem ostvariti dvostrano. KOLOKVIJ ACTIO porijeklo rimsko pravo ne poznaje opći pojam tužbe Celsus: actio je pravo koje netko ima. čije je pravo bilo oštećeno svaki građanin ako je nekim postupkom bio povrijeđen određeni javni interes vremenski neograničene vremenski ograničene po postupku procesualnom značenju i Actiones in ius conceptae Actiones in factum conceptae Actiones ficticiae Akcije s premještajem subjekta Actiones in rem Actiones in personam Actiones reipersecutoriae Actiones poenales Actiones mixtae Actiones stricti iuris Actiones bonae fidei Actiones directae Actiones utiles Actiones privatae Actiones populares Actiones perpetuae Actiones temporales - 106 . bitna pretpostavka za njihovu upotrebu postoji iako je nije bilo u času pokretanja spora nastale djelovanjem pretora služi za ostvarivanje apsolutnih prava (vlasništva) može se koristiti samo protiv određene osobe cilj naknada štete penalne tužbe idu za izricanje kazne obuhvaćaju naknadu štete i izricanje kazne sudac vezan za strogu primjenu prava sudac imao širu mogućnost odlučivanja osnovna tužba služi za proširivanje osnovne tužbe pojedinac s određenim pravnim interesom. svečano i formalističko djelovanje parničnih stranaka pred pretorom kojim se utvruđuje i započinje spor vrste: Actiones civiles Actiones praetoriae honorariae Actiones aediliciae / Actiones tužbe iz staro civilnog prava tužbe koje je uveo pretor tužbe koje su stvorili kurulski edili u svojstvu tržišnih nadzornika razlika u tome da li se tužbeni zahtjev u svakom pojedinom slučaju oslanja na neku pravnu normu ili ustanovu civilnog prava ili se takav oslonac ne možo naći u civilnom pravu tužbe koje sadrže neku fikciju. tj.

postupak pre pretorom završavao se određivanjem suca i aktom nazvanim litiscontestatio koji je značio da između stranaka počinje teći spor  2. pred izabranim sucem (apud iudicem) – TIJEK POSTUPKA pozivanje pred sud – obavljao sam tužitelj – na njegov poziv tuženi ga je morao slijediti. dio postupka – in iure . pred pravosudnim magistratom (in iure) – stranke izgovaraju određene svečane riječi te na taj način pokreću postupak 2. ako to nije učinio. dio postupka – apud iudicem – za razliku od pravosudnog magistrata sudac je postupak vodio neformalno Nakon što bi stranke ukratko izložile predmet spora.RIMSKO PRAVO 2. predlagale su same ili uz pomoć advokata izvođenje dokaza. a nakon utvrđivanja činjenica bila bi na kraju izrečena presuda Sudac je presuđivao na osnovi svojeg slobodnog uvjerenja 107 . tužitelj ga je mogao uz prizivanje svjedoka silom odvesti ako je tuženi pred pretorom: o priznao ili se nije branio – bio bi osuđen o ne bi priznao – vodio bi se pred pravosudnim magistratom prvi dio postupka  1. KOLOKVIJ LEGISAKCIONI POSTUPAK najstariji oblik rimskog civilnog postupka od najstarijih vremena do Augustova doba karakteristike: o formalnost o usmenost o neporednost o javnost dvije faze 1.

Kr. replicatio – odgovor tužitelja na prigovor 108 . st. a od Augusta uveden kao obvezni. exceptio – prigovor u korist tuženoga izvanredni 6.RIMSKO PRAVO 2. redoviti postupak zadržao suđenje pred sucem privatnikom i podjelu na dva djela FORMULA pismeni akt sastavljen uz sudjelovanje pretora u kojem je iznesen sadržaj spora. adiudicatio – ovlaštenje sucu da zajedničku stavar dodjeli jednom suvlasniku uz obvezu da isplati ostale 5. uveden kao pomoćni. generalna o Legis actio sacramentum in rem – služi za ostvarivanje stvarnih prava o Legis actio sacramentum in personam – služi za ostvarivanje obveznih prava Legis actio per iudicis postulationem – služi za raspravljanje sporova iz stipulacije i diobe zajedničke imovine Legis actio per condictionem – služi za ostvarivanje prava iz obveznih odnosa koji su bili određeni Legis actio per manus iniectionem – služi za ovrhu kad je dužnikova obveza utvrđena presudom Legis actio per pignoris capionem – služi za ovrhu kad prethodno nije bilo osude ili priznanja FORMALNI POSTUPAK javlja se polovicom 2. condemnatio – nalog sucu da tuženika osudi ako dokaže istinitos navoda ili ga u protivnom oslobodi 4. demonstratio – kada je intentio neodređena sadrži pravni razlog iz kojeg je nastao spor 3. intentio – dio u kojem tužitelj ističe tužbeni zahtjev (certa/incerta) 2. pr. KOLOKVIJ POJEDINE LEGISAKCIJE Legis actio per sacramentum – najstarija. te dana uputa sucu da tuženog osudi ako utvrdi točnost tužiteljevih navoda ili ga u suprotnom oslobodi KLJUČNI DIJELOVI FORMULE 1.

o odluka kojom je riješen spor smatrala se konačnom. a pretor bi to odobrio te predao pismenu ispravu tužitelju. praescriptio – dio u kojem se posljedice tužbe ogrančavaju u korist tužitelja ili tuženika TIJEK POSTUPKA in iure apud iudicem - pozivanje pred sud i u formalnom postupku bilo je stvar zainteresiranog tužitelja umjesto nasilnog dovođenja protivnika pred pravosudni magistrat. a on tuženiku – akt u primanju i predaji formule . točnom i istinitom 109 . postala je odmah pravomoćna. uobičajilo davanje svečanog obećanja tuženoga da će doći pred sud tuženi je mogao priznati tužbeni zahtjev pred pretorom. sporazumjele se o sadržaju formule. pa je samim time postupak bio završen stranke bi inače neformalno izložile spor.RIMSKO PRAVO 2. ako se stranke nisu obratile nekom drugom sudskom organu o odvijao se neformalno uz primjenu načela usmenosti.litiscontestatio - drugi dio postupka vodio se pred sucem pojedincem. KOLOKVIJ 7. neposrednosti i javnosti te slobodno sudačkog uvjerenja o presuda protiv koje nije bilo pravnog lijeka.

oglasna ploča) ako stranka izostane – presuda ide na njenu štetu litiscontestatio – izgubila smisao dokazivanje – uvedena pravila i brojna ograničenja presuda – pismena i javno objavljena žalba rok od 4 mj za ispunjenje obveze – nakon toga slijedi ovrha actio iudicati posebne vrste postupka: sumarni. sud.RIMSKO PRAVO 2. biskupski 110 . posrednost TIJEK POSTUPKA in ius vocatio (tužitelj.st. KOLOKVIJ EKSTRAORDINARNI POSTUPAK - (KOGNICIONI) posljednja etapa razvitka rimskog civilnog postupka (od kraja 3. odvjetnici napuštena podjela na dvije faze suđenje nejavno. reskriptorni. pismenost.) sudac profesionalac.

RIMSKO PRAVO 2. gostioničari i imatelji staja odgovorni su ako putnik pretrpi štetu zbog krađe ili ozljede o odgovaraju za sve osim za višu silu 111 . CAUPONES ET STABULARIOS o brodari. KOLOKVIJ KVAZI-DELIKTI nekoliko kažnjivih djela koje je pretor ranije kažnjavao pomoću actio in factum pojam stvoren u Justinijanovom pravu IUDEX QUI LITEM SUAM FECIT o sudac ne donese presudu na vrijeme ili ošteti stranku namjerno zbog nemarnosti ili neznanja ACTIO DE POSITIS ET SUSPENSIS o protiv vlasnika ili zakupca kuće na kojoj je nešto obješeno te stvara opasnost za prolaznika o actio popularis ACTIO DE EFFUSIS VEL DEIDECTIS o protiv vlasnika ili stanara kad je nešto izliveno ili izbačeno na ulicu (bez obzira jeslu li osobno odgovorni) pa je izazvana šteta ACTIO VURTI ET DAMNI ADVERSUS NAUTAS.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->