P. 1
Srednji Vijek - Grgin

Srednji Vijek - Grgin

|Views: 58|Likes:
Published by Darko Abab-Abba

More info:

Published by: Darko Abab-Abba on Sep 13, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as RTF, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

10/02/2012

pdf

text

original

Sections

  • I.RIMSKI SVIJET U 4. STOLJEĆU
  • II. PROPADANJE RIMSKOGA SVIJETA NA ZAPADU
  • III. PREOBRAZBA RIMA NA ISTOKU – RAĐANJE BIZANTA
  • IV. POKUŠAJ OBNOVE U DOBA PIPINA MALOG I KARLA VELIKOG
  • V. PROPAST KAROLINŠKOG CARSTVA
  • VI. MOSTOVI PREKO TAMNIH VREMENA
  • VII. OPORAVAK ZAPADA
  • VIII. PREVLAST CRKVE NA ZAPADU
  • IX. USPON ZAPADNIH MONARHIJA
  • X. DOBA BORBE CRKVE ZA OČUVANJE PREVLASTI U DRUŠTVU
  • XI. ŠIRENJE KRŠĆANSKE EUROPE
  • XII. USPON SVJETOVNIH INSTITUCIJA I NOVIH DRUŠTVENIH GRUPA
  • XIII. GUBITAK PRVENSTVA CRKVE
  • XIV. NEUSPJEH SVJETOVNOG VODSTVA
  • XV. TRAŽENJE RJEŠENJA DRUŠTVENE KRIZE

UVOD

Što je to srednji vijek?
Pojam srednjeg vijeka pojavljuje se u 15. st. u vrijeme humanizma. Njime se označavalo razdoblje između antike i renesanse. Razdoblje je značajno jer se tada stvaraju današnje nacije i cijeli se europski prostor kristijanizira. Pojam „Europa“ dobiva današnje značenje. Periodizacija: Početak – pokrštavanje cara Konstantina I., selidba prijestolnice Carstva iz Rima u Carigrad 330. g., početak seobe naroda, propast ZRC1-a 476. g., smrt bizantskog cara Justinijana 565. g., krunidba Karla Velikog 800. g. Kraj – Kolumbovo otkriće Amerike 1492. g., pad Carigrada pod Osmanlije 1453. g., Magellanovo oplovljivanje svijeta, Tridesetogodišnji rat, Francuska revolucija 1789. g. zbog nestanka feudalizma, izum tiskarskog stroja, početak reformacije od strane M. Luthera.

I.
Političke prilike

RIMSKI SVIJET U 4. STOLJEĆU

Srednjovjekovna Europa nastaje na temeljima Rimskog Carstva, što znači da srednji vijek nije radikalan prekid s antikom. Rimska je civilizacija bila jedina, jer su u nju bile uklopljene druge sredozemne kulture (Egipat, Sirija,...). Preko granica Carstva su živjeli barbari, odnosno germanska plemena i Arapi. U 4. st. rimski se car smatrao božanstvom. Nosio je oznaku dominus, što znači gospodar. Prvi takav car bio je Dioklecijan, koji je vladao apsolutistički – imenovao je sve službenike, određivao poreze i kontrolirao vojsku. Ceremonijal Dioklecijanovog dvora bio je preuzet s istoka – njemu se pristupalo u proskinezi, tj. ničice. Zbog efikasnije obrane od barbara, Carstvo je podijeljeno na 4 dijela kojima su vladala 2 augusta i 2 cezara – tetrarhija. Ti veliki dijelovi zvali su se prefekture s prefektom na čelu. Prefekture su bile podijeljene na dijeceze kojima su upravljali vikari, a dijeceze na provincije s guvernerima. Ukupno je bilo 4 prefekture, 12 dijeceza i 104 provincije. Osnovna jedinica lokalne uprave je bila civitas što znači „gradska općina“. Porezi u 4. st. rastu. Prikupljali su se na zemlju ovisno o plodnosti i stupnju proizvodnje – zemljarina. Uvedene su mostarine i cestarine.

Ekonomsko i društveno stanje
Ekonomija: Najvažnija gospodarska grana bila je poljoprivreda, dok se trgovalo samo na lokalnoj razini. U Carstvu se smatralo ponižavajućim baviti se trgovinom, što je jedan od razloga njene slabe razvijenosti. Senatorima je to bilo strogo zabranjeno. Gradovi su se hranom opskrbljivali s okolnog seoskog područja. Nije bilo masovne obrtničke proizvodnje. Robovi su se koristili u svim proizvodnim djelatnostima. Nije bilo potrebe za centralizacijom proizvodnje, jer je svaki dio Carstva bio ekonomski samodostatan. Razlog tome leži u činjenici da su u 4. st. svi zemljoposjedi bili velikih površina i okupljali velik broj ljudi koji su mogli proizvoditi sve što je potrebno tom području. To i prestanak osvajačkih ratova uzroci su slabljenja trgovine. Posljedica slabljenja – nije bilo ekonomskog interesa
1 ZRC – Zapadno Rimsko Carstvo

1

održavati političke veze pojedinih dijelova Carstva, došlo je i do krize gradova, tj. osnovnih upravnih jedinica što je uvjetovalo političku krizu. Društvo: Na vrhu društvene ljestvice bili su senatori – tu titulu nisu nosili samo članovi Senata, nego i najbogatiji građani. Boravili su izvan grada na svojim zemljoposjedima – villama. Na tim su posjedima živjeli i svi oni koji su sudjelovali u proizvodnim djelatnostima (poljoprivrednici, tesari, pastiri, vinogradari,…). Ti su se radnici dijelili u dvije skupine – robovi i slobodni ljudi. S vremenom je broj robova opadao jer Carstvo nije više vodilo osvajačke ratove, a i robovi su se oslobađali manumisijom. Robovi su dobivali svoju kuću i komad zemlje s koje su davali tlaku veleposjedniku – nazivali su se okućeni robovi ili servi casati. Druga skupina su bili koloni, koji su većinom bili zarobljeni germanski barbari, a drugim dijelom propali slobodni mali zemljoposjednici. Oni su imali nasljedno pravo obrađivati komad zemlje, ali on nije bio u njihovom vlasništvu. Morali su veleposjedniku davati dio uroda i nisu smjeli napustiti posjed. Prodavani su zajedno sa zemljom. Oni koji su uspjeli očuvati posjede manje veličine nazivali su se kurijali. Imali su nasljedno pravo sudjelovati u upravi civitasa jer su po statusu bili odmah ispod senatora. U 4. st. i oni ulaze u krizu, jer su bili odgovorni za prikupljanje poreza, a ako ga nisu mogli skupiti morali su davati vlastita sredstva. Trgovcima i obrtnicima je bilo zabranjeno napustiti zanimanje. Dakle, postojala je prisila – svatko je morao raditi ono što mu se kaže kako se državna blagajna ne bi ispraznila, jer je već bila oslabljenja zbog obrane granica od barbara.

Književnost, obrazovanje i umjetnost
Književnost: U književnosti su se nastojali oponašati klasični pisci, ali neuspješno. Jedino su kršćanski spisi uspjeli očuvati stil. U zlatno doba Carstva gotovo su svi znali i latinski i grčki jezik. S vremenom se to promijenilo, tako da se na zapadu govorio samo latinski. To je rezultiralo zanemarivanjem grčke književnosti i znanstvenih spisa, tako da se obrazovanje u kasnom Carstvu temeljilo na samo nekoliko latinskih pisaca. Obrazovanje: U tekstu Marcijana Kapele Vjenčanje Merkura i Filologije spominje se sedam kategorija znanja, tj. sedam slobodnih vještina – gramatika, retorika i logika koje su činile trivij, te aritmetika, geometrija, astronomija i glazba koje su činile kvadrivij. Tih sedam slobodnih vještina činile su temelj onoga što bi svaki obrazovan čovjek trebao znati. Umjetnost: Potpuna dekadencija.

Vjera
Ljudi u kasnom Carstvu su bili jako zainteresirani za vjeru, jer su živjeli u vremenu političke i ekonomske nesigurnosti. Vjerovanje u grčko–rimski panteon gubi na značenju. U višim društvenim slojevima javile su se pristaše stoicizma (svi ljudi imaju jednaka prava – utjecaj na rimsko pravo koje je postalo blaže). Obični ljudi su u vjeri tražili rješenje osobnih problema. Vjerovali su u neki drugi svijet bolji ovoga, što je utjecaj istočnjačkih vjera – mitraizam ili štovanje Izide i Ozirisa. Kršćanstvo u početku nije bilo dobro prihvaćeno zbog netolerantnosti prema drugim vjerama i nepokoravanja državi. Kršćani nisu htjeli sudjelovati u javnim svečanostima u kojima se odavalo poštovanje starim bogovima i prinosila žrtva caru. Rimljanima su takve svečanosti imale više simbolično nego stvarno značenje – car je bio taj koji je objedinjavao sve vjere i držao Carstvo jedinstvenim, a neko posebno božanstvo. 2

Kršćani su bili tajno društvo kojeg su činili ljudi iz najnižih slojeva društva. Bili su proganjani zbog uvjerenja da su prijetnja državi. Međutim, s vremenom kršćanstvo postaje sve prihvatljivije, jer u njemu ljudi vide utjehu. U 3. st. Carstvo ulazi u ozbiljnu krizu. Na vlasti je Dioklecijan koji nastoji uništiti kršćanstvo najvećim progonom do tada. Njegov nasljednik Konstantin je bio drugačijeg mišljenja. On je 313. godine Milanskim ediktom priznao kršćanstvo. Ediktom se kler izuzeo iz nadležnosti građanskih sudova – osnovani su posebni crkveni sudovi s biskupom na čelu. Najveća kazna crkvenog suda bila je ekskomunikacija – zabrana sudjelovanja u kršćanskim ritualima i kontakta s drugim kršćaninom. Zahvaljujući sudovima, biskupi su imali veliku moć nad zajednicom. Svaki je biskup bio nadležan za jednu dijecezu. Veliki gradovi čije su crkve osnovali apostoli imali su status patrijaršije. Na Istoku su bile 4 – Antiohija, Aleksandrija, Carigrad i Jeruzalem. Carigradski patrijarh je imao najveći autoritet. Na Zapadu je jedino Rimska crkva mogla dokazati da ju je osnovao apostol, pa je rimski biskup imao najveću moć. U 4. st. su carevi odlučivali u vjerskim pitanjima. Oni su odlučivali što je hereza, a što pravovjerje, sazivali su koncile i nametali Crkvi zakone. Car je postavljao biskupe. Nakon pada ZRC-a ta se situacija promijenila. Na Istoku je Crkva dobila pravo samoodlučivanja za vrijeme cara Justinijana. Ubrzo se javljaju hereze koje su prijetile raspadu Crkve. Najviše heretičkih pokreta proizašlo je iz dvojbi o naravi Isusa Krista – je li on čovjek ili Bog? Najvažnija od tih hereza je arijanstvo koje je propovijedao aleksandrijski svećenik Arije. Glavna ideja te hereze je da Isus Krist nije ravnopravan Bogu Ocu i da nije vječan kao on. Da bi se riješili sukobi oko te hereze car Konstantin je sazvao crkveni sabor 325. g. u Nikeji u Maloj Aziji na kojem je pobijedila pravovjerna dogma. Manihejstvo je bilo suprotna sekta arijanstvu. Dobila je ime prema proroku Maniju iz Perzije. Osnovna ideja je da postoje dva načela – dobro i zlo, Ahuramazda i Ahrimana. Starozavjetni Bog predstavlja zlo, a Isus dobro. Jedan od najpoznatijih manihejaca je Aurelije Augustin, koji je poslije prešao na kršćanstvo. Broj kršćana je s vremenom rastao jer je vjera bila pod zaštitom cara i drugih velikodostojnika. Došlo je do bogaćenja Crkve, a biskupi su bili zaineresiraniji za lak život nego za duhovne dužnosti. Crkva se posvjetovala. Otpor takvom načinu života pružali su asketi. Najpoznatiji asket bio je sv. Antun Pustinjak. Uz pustinjake tu su i dendriti (npr. David iz Soluna) koji su živjeli na drveću te stiliti (npr. sv. Danijel i Simeon) koji su boravili na stupovima. S vremenom se osnivaju redovničke zajednice – u 6. st. se javljaju benediktinci. Herezama su se suprotstavljali i teolozi – najpoznatiji je sv. Aurelije Augustin. Kao mladić postaje manihejac, a nakon 9 godina kršćanin. Godine 387. pokrstio ga je biskup zapadne Crkve sv. Ambrozije. Napisao je autobiografsko djelo Ispovijesti.

II. PROPADANJE RIMSKOGA SVIJETA NA ZAPADU
Germanska plemena
Germani su bili prvi susjedi Rimskog Carstva na granici na Rajni i gornjem toku Dunava. Za Rimljane Germani su bili barbari. O Germanima se najviše saznaje iz djela Publija Kornelija Tacita Germanija (1. – 2. st.) → Germani su preživljavali od poljoprivrede, stočarstva i lova. Od željeza su izrađivali oružje i oruđe. Živjeli su u selima, gradovi nisu postojali pa se nije uspjela stvoriti ni kompleksna društvena organizacija. Osnovna društvena struktura je pleme koje je sačinjavalo nekoliko tisuća boraca. Pleme je bilo podijeljeno na porodice, a svi su članovi jedne porodice obrađivali zajedničku česticu zemlje. Pleme je vodilo više vođa, ali nisu imali velike ovlasti. Odluke su se donosile na narodnoj skupštini kojoj su nazočili svi slobodni ljudi sposobni za borbu. Vođe su oko sebe okupljale nekoliko 3

mladih ratnika, koji su im morali bili apsolutno vjerni. Bilo je nečasno ako je vođa poginuo prije nekoga od ratnika. Dakle, lojalnost pojedinim osobama bila je puno važnija od lojalnosti institucijama. Zbog toga kod Germana nije bilo razvijenih političkih odnosa niti svijesti o zajedničkoj državi. U germanskom društvu su postojale razlike. Oni bogatiji smatrani su boljima – počeci stvaranja plemstva. Svećenstvo je također bilo utjecajno. Slobodni ljudi su bili pravno jednaki, ali imovinski vrlo različiti. Najnižu skupinu društva su činili poluslobodni i robovi. Poluslobodni su bili siromašniji, ali su bili pravno izjednačeni sa slobodnima. Robovi su radili na zemlji svoj gospodara. Žene nisu bile jednake muškarcima i obavljale su najteže poslove. Štovale su se prirodne sile i duše predaka → mnogoboštvo. Žrtve su bile uobičajene, čak i ljudske. U 4. st. došlo je do pomaka u ekonomskoj i političkoj organizaciji germanskog društva zbog neposrednog doticaja s rimskom kulturom koja se najviše prenosila trgovinom. Mala plemena su počela stvarati plemenske saveze na čelu sa samo jednim čovjekom, da bi se uspješnije obranili od ostalih plemena. Na granici s Rimskim Carstvom je vladao relativan mir. Neki su se Germani naselili na rimski teritorij kao taoci, gdje im je pružena naobrazba i usađene rimske političke ideje. S druge strane naseljavala su se i čitava germanska plemena, osobito u vrijeme epidemija kad je broj rimske populacije smanjen u pograničnim područjima (to su npr. Alamani i Franci). Ta su granična plemena branila Carstvo od svojih sunarodnjaka. I vojska je germanizirana. Iako su Germani ojačali i organizirali se u 4. st. nikada nisu imali ideju o uništenju Rimskog Carstva. Svi Germani u službi Carstva su mu bili odani, a ona plemena koja su bila ratnički nastrojena prema Carstvu bila su poražena od drugih germanskih plemena.

Germanske seobe
Germanska plemena su svoju seobu započela u prvim stoljećima prije Krista s područja Skandinavije. Kako nisu mogla prodrijeti na područje Rim. Carstva naselila su se istočno i sjeverno od limesa. Na tom su području živjeli Slaveni, koje su uspješno potisnuli. Germansko pleme Ostrogota (istočni Goti) naselilo se na području oko Crnog mora. Zapadno od njih su se naselili Vizigoti (zapadni Goti). Vandali su živjeli zapadno od Vizigota. Posljedica seoba Gota i Vandala bila je stvaranje plemenskih saveza na zapadu – Alamani, Burgundi, Ripuarski Franci, Salijski Franci, Angli, Sasi i Langobardi. Sva su ta plemena neprestano selila zbog ispaše za stoku ili pritisaka jačih plemena. Sedamdesetih godina 4. st. počinje pritisak germanskih plemena na Rim. Carstvo, uzrokovan prodorima Huna, Mađara, Avara, Bugara, Pečeneza i Mongola iz Azije prema zapadu. Svi ti azijski narodi pripadali su skupini uralo–altajskih naroda, odnosno nomada s područja središnje Azije. Kao nomadi su se teško organizirali i živjeli su u odredima od nekoliko porodica. S vremenom su se organizirali u velike vojske koje su počele prodirati prema Kini. Huni su nakon uspješnog pohoda na Kinu krenuli prema Europi. Prvi su se na udaru našli Ostrogoti. Među Germanima je zavladao strah koji ih je natjerao na seobu prema Rimskom Carstvu. Vizigoti su već odavno bili bliski rimskoj civilizaciji. Mnogi su bili arijanci. Mnoge je pokrstio Ulfila, misionar među Gotima. Naobrazbu je stekao u Carigradu kao talac. Preveo je Bibliju na gotski, a da bi to uspio morao je stvoriti gotsko pismo zasnovano na grčkom alfabetu. Kako su Vizigoti bili sljedeći na hunskom udaru, molili su rimskog cara da prijeđu Dunav i nasele se na teritorij Carstva. To im je dopustio car Valens 376. godine, ali su morali predati oružje. Rimljani su prema njima vrlo loše postupali. Zbog toga su se pobunili. Došlo je do bitke kod Hadrijanopola 9.8.378. g. gdje su Rimljani poraženi. Ta bitka je bila važna jer od tada Carstvo više neće biti sposobno uspješno braniti granice zbog velikih gubitaka vojske. S druge strane, ta pobjeda nije bila toliko značajna da bi Carstvo bilo potpuno poraženo. Nije 4

bilo vlasti među Vizigotima koja bi se nametnula i svrgnula Carstvo. Zato je već sa carem Teodozijem (posljednji car koji je vladao jedinstvenim carstvom) sklopljen mir. Teodozije je Carstvo ostavio dvama sinovima – Arkadiju i Honoriju. Arkadije je vladao u Carigradu, a Honorije od 401. g. u Ravenni. Kako su bili maloljetni stvarnu je vlast imala najjača osoba Zapada – Stilihon. Vizigoti su se opet pobunili na čelu s Alarikom. Sklopljen je sporazum po kojem je 396. g. Vizigotima omogućeno da se nasele u Epiru, a Alarik je postavljen za vojskovođu Ilirika. Uskoro su započeli prodore prema Italiji, prvi 401. g. Pokušali su još dvaput. Treći put je Stilihon htio kupiti mir, na što ga je Honorije proglasio izdajicom i dao pogubiti. Vizigoti su napokon 410. g. uspjeli osvojiti Rim te su ga pljačkali tri dana. Alarika je naslijedio Ataulf koji je Vizigote poveo prema Hispaniji, gdje je kralj postao Valija. Zaposjeli su i Galiju, čime su stvorili ogromno carstvo od Gibraltara do rijeke Loire u ime Rim. Carstva. Kako je zbog Vizigotskih provala u Italiju povučena vojska s rajnskog i dunavskog limesa, Vandali su provalili u Galiju iz koje su krenuli u Hispaniju gdje su osnovali 4 kraljevstva (dva vandalska i po jedno svevsko i alansko). Međuti, Vizigoti su ih porazili pa su krenuli prema Africi. Stvorili su „Vandalsko pomorsko carstvo“ i gusarili. Godine 455. su opljačkali Rim, iz čega je nastao izraz vandalizam. Vandalska je država bila najjača za vrijeme Gajzerika. Nakon pohoda bizantskog vojskovođe Belizara 534. g. Vandal su nestali. Zbog seobe Vandala i Vizigota i Burgundi su prešli na teritorij Carstva. U dolini rijeke Rhone su osnovali Burgundsko Kraljevstvo. Ostrogoti su bježeći pred Hunima prešli granicu Carstva na donjem Dunavu, te su se naselili u Panoniji. Neki su se Ostrogoti priklonili Hunima, tako da su se borili na njihovoj strani u bitci na Maurijakovu polju 451. g. protiv Rimljana i Vizigota. Britansko otočje je bilo napušteno od strane rimskog stanovništva za vrijeme Vizigotskih napada na Rim, pa je ponovno došlo pod utjecaj keltske kulture – to se razdoblje naziva keltska renesansa. Godine 441./442. dolazi do navale Angla, Sasa i Jita, pred čime su se Kelti povukli prema zapadu. Uz sva ova zauzimanja rimskih provincija od strane Germana, Italija je jedina ostala pod kontrolom cara. Glavnu riječ je imao vojskovođa Aecije. Huni su imali vrhovništvo nad mnogim germanskim plemenima. Njihov se utjecaj najviše osjećao na istoku, gdje su male skupine Huna stalno ugrožavale stanovništvo. Od početka 5. st. Huni se počinju organizirati pod jednim vladarom, a vrhunac tog procesa je vladavina Atile – Biča božjeg. On je od istočnog cara Teodozija II. dobivao danak. Onda se okrenuo i protiv Zapada i napao Galiju. Došlo je do bitke na Maurijakovu polju 451. g. u kojoj su se Huni sukobili s Aecijem, Vizigotima, Francima, Burgundima,…Huni su bitku izgubili, ali su zato sljedeće godine srušili Akvileju. Krenuli su i prema Rimu, ali ih je od toga odgovorio papa Leon I. Veliki. Aecije je ubijen od strane cara Valentijana, a uskoro su i Goti ubili cara – ta se dva ubojstva mogu uzeti kao početak kraja Zapada, jer poslije njih nije bilo utjecajnih careva, a ni vojskovođa. Posljednji od velikih vojskovođa bio je Rimljanin Orest, koji je 475. g. proglasio svog 12-godišnjeg sina Romula za cara – Augustulus. Došlo je do pobune koju je vodio germanski vojskovođa Odoakar – Romul Augustulus je svrgnut. Tada je područje ZRC-a došlo pod vlast cara iz Carigrada – Zenona ( 476. g.). Zenon je ovlastio Odoakara kao vrhovnog zapovjednika vojske u Italiji i da njome vlada u carevo ime. Taj se događaj naziva pad ZRC-a, premda uopće nije imao takvo značenje – Carstvo je polagano propadalo od početka 4. st. Zenon je smatrao da kao jedini car posjeduje vlast na Zapadu. Zato je odlučio zavaditi germanska plemena između sebe. Car je sklopio sporazum s Teodorikom, vođom Ostrogota, u cilju svrgavanja Odoakara koji je caru smetao na Zapadu. Teodorik je u zamjenu trebao dobiti titulu carskog predstavnika na Zapadu. Plan je uspješno proveden – Odoakar je ubijen, Teodorik je 493. zavladao Italijom. Priznavao je vrhovnu vlast bizantskog cara, ali je u 5

Dolazak Teodorika na vlast u Italiji označavao je trenutak kad su se na Zapadu stvorila barbarska kraljevstva. To se najviše očitovalo u Teodorikovoj Italiji. Zbog te slabosti bizantski je car Justinijan krenuo u pohod na Zapad. Istočna Anglija. Venecija. Rim. Usprkos neslaganjima oko podjele zemlje među Klodvigovim sinovima. Salijski se Franci naseljavaju 357. Uskoro su i ostali Franci slijedili njegov primjer. ali nisu htjeli plaćati velike poreze. U Engleskoj su Angli i Sasi formirali 7 kraljevstava – heptarhija (Nortumbrija. Pokorio je Alamane i Ripuarske Franke. Euklid. Time je italski poluotok bio podijeljen između Langobarda – S i Bizanta – J. a Klodvig je od bizantskog cara Anastazija dobio titulu konzula. Napulj. Langobardi kreću prema Italiji i pod vodstvom kralja Alboina ulaze u Furlaniju. Ancona. Rimljani su zauzimali najviše položaje. Kent i Sussex). Ravenna. g. g. a mnogi su rimski odličnici smaknuti. Wessex. stalni izvor ratnika iz 6 . 511. već je teritorij bio podijeljen na oblasti. Uz Italiju i S Afriku Justinijan je osvojio i JI Hispanije – djelomično je ostvario svoju ideju o jedinstvenom Carstvu. Najvažniji čimbenik engleskog društva bila je slobodna seoska općina. u jednoj od tih oblasti na prijestolje je došao Klodvig (iz dinastije Merovinga) 481. da se nasele u zapadnoj Panoniji. ali se nisu željeli pokoravati caru. Oni su germanski narod koji je krenuo u seobu iz Skandinavije u 1. Drugi su se širili prema jugu. Središnje vlasti u počecima nije bilo. Što se tiče vjere. Essex. ponovno ujedinio kraljevstvo. Barbarska kraljevstva na Zapadu Barbari su željeli očuvati rimski način života. Godine 751. Pitagora. U bitci kod Vouillea 507. rodom Rimljanin. Teodorika je naslijedio unuk Atalarik. folk. Rim nisu uspjeli osvojiti zahvaljujući papi Grguru I. Klodvig se pokrstio zahvaljujući svojoj pobjedi nad Alamanima – od svih germanskih kraljeva postao je prvi pravovjerni kršćanin. na lijevu obalu Rajne. godine Klodviga nasljeđuju četvorica sinova. Franci su sudjelovali u bitci na Maurijakovu polju na strani Rimljana. Za 20 godina u Italiju provaljuju Langobardi. st. uz uvjet da pokore Gepide.mnogočemu bio samostalni vladar. Ta ratovanja su jako loše utjecala na Italiju – došlo je do epidemija. godine i zavladao je svim Francima. osvajaju Spoleto i Benevent. Na dvoru je djelovao i Boecije koji je preveo brojna grčka djela (Aristotel. g. Langobardi ruše Ravenski egzarhat – najjače predstavništvo carske vlasti na poluotoku. Godine 568. Njegov tajnik Kasiodor bio je jedan od najobrazovanijih ljudi. Ptolomej). Bizant je pobjedu dočekao tek nakon 10 godina – 544. Car Justinijan im je dozvolio 546. Tek je Klodvigov najmlađi sin Klotar 558. g. Zbog toga su dobili podršku biskupa u Galiji. pobijedio je Vizigote. Razlog tolikog uspjeha leži u činjenici da su Franci imali podršku pape. Perugia i Sicilija. Međutim. Prvo je njegov vojskovođa Belizar proveo uspješan pohod na Vandale. Teodorik je poticao daljnji razvoj rimske kulture. g. a njega Teodat – slabi vladari. Mercija. g. Teodorik je bio vrlo tolerantan. Pod Bizantom su ostali Genova. To isto su željeli i Rimljani – htjeli su očuvati svoju kulturu. Nakon smrti Alboina zavladala je anarhija – unutar kraljevstva je postojalo 35 samostalnih vojvodstava. Onda je krenuo na Ostrogote. Ostrogotski kralj postaje Totila koji Bizantince izbacuje iz Italije. Po sustavu tercije (raspodjela po trećinama) Ostrogoti su dobivali samo trećinu prihoda s rimske zemlje. Rimsko je stanovništvo održalo svoje sudstvo i administraciju. Najviše o njihovoj povijesti doznajemo iz djela biskupa Grgura iz Toursa Povijest Franaka. Njegovo najveće djelo je Utjeha filozofije. Pred kraj vladavine to se promijenilo – arijanstvo je dobilo prednost pred pravovjerjem. tj. nikada se nije izgubio ni komadić franačkog teritorija. Za upravitelja Italije postavio je vojskovođu Narzesa. Čak su uspjeli sebi podvrći Burgundsko Kraljevstvo 534. Nakon propasti ostrogotske države na tlu nekadašnjeg Zapadnog Carstva najjača postaje Franačka. što je uzrokovalo velike borbe za premoć.

Kako je središnja vlast bila neorganizirana nije trebala puno novca. najveći zemljoposjednik i središte naobrazbe i umjetničkoj stvaranja. Crkva u germanskim kraljevstvima Crkva je u barbarskim društvima Zapada bila jedini čimbenik koji je nastojao zadržati jedinstvo Carstva. a najčešće božjim sudom ili fizičkim kušnjama. a visina joj je ovisila o težini ozljede. Comes stabuli ili glavni konjušar postao je vojni zapovjednik. Ako je optuženik ubio ili ranio nekoga. razni su vladari imali manje ili veće utjecaje na Crkvu. Premda su Galorimljani bili u podređenom položaju. To se radilo jednostavnom prisegom na nevinost ako je optuženik bio odlična roda. suditi i sakupljati poreze. a germanski običaji prevladali. Nakon vremena običajno pravo se počinje popisivati po uzoru na rimsko. Poseban oblik božjeg suda bio je dvoboj. Svi su slobodni ljudi bili dužni ići u rat o svom trošku. Germani su se po doseljenju ravnali po običajnom pravu. najčešće u vrijeme rata. maršal ili potkivač također. Bizantski car Justinijan imao je od svih careva najveću moć nad Crkvom. a u Germaniji području na kojem je živjelo jedno pleme. ali i običnom puku. a visina je ovisila o društvenom statusu žrtve. Više se grofovija ujedinjavalo u vojvodstvo. a i država je bila podijeljena između više vladara pa se njome moglo efikasnije upravljati. a svećenstvu privilegije. Utjecaj Rima nije bio prevelik. Područje jedne grofovije odgovaralo je području rimske civitas. moć grofova. tako da je i majordom bio Galorimljanin. Vlast oko kralja bila je neorganizirana. Zbog toga su se porezi prestali prikupljati do kraja 7. Tijekom vremena. Najveći prežitak antike je sustav villa – zemljoposjeda u vlasništvu senatorske aristokracije. Što se tiče sudstva. Latinski koji je govorio puk naziva se vulgarnim i on je s vremenom potisnuo germanske dijalekte. prisegom drugih ljudi koji su smatrali da optuženi nije kriv. tj. st. g. Biskupima je davao velike ovlasti. kazna je bila novčana. Za razliku od antičke političke organizacije koja je nestala. Pravda bi bila na strani onoga tko bi pobijedio. kompurgacijom. Postala je neovisna politička sila. Crkva je u svom djelokrugu imala i škole u kojima se predavalo po načelu sedam slobodnih vještina. U samom Rimu papa je bio najvažnija 7 . iako je većina stanovništva Galije bila galorimska. Razlike su se smanjivale i zbog miješanih brakova. Galorimljani su također zaposjedali i gradove. Nositelj lokalne vlasti u Franačkoj je bio grof – comes čija je zadaća bila predvoditi ratnike naseljene na svom području. Za vrijeme Merovinga počinju propadati – biskup postaje najutjecajniji čovjek u gradu. pa se od okrivljenog tražilo da dokaže svoju nevinost. Odšteta za ubojstvo se zvala wergeld. Nakon 600. Najznačajniji je bio maiordomus ili glavni dvorski sluga koji je postao načelnik palače i mijenjao je kralja u slučaju odsutnosti. crkvena je preživjela seobu naroda – to je bila jedina institucija koja je kod barbarskih kraljeva izazivala strahopoštovanje i koja bila posrednik između galorimskog stanovništva i germanskog kralja. Ostrogot Teodorik je imenovao jednog papu. Tu su ostaci senatorske aristokracije uspjeli očuvati svoje zemljoposjede i rimski način života. Rimski biskup je morao imati potvrdu cara za svoje imenovanje. vojvoda i veleposjednika bila je veća od kraljeve. vjerovalo se da Bog ne može dopustiti da strana koja se bori za pravednu stvar izgubi parnicu.njihove prvotne postojbine u Germaniji. Crkva je nametnula latinski jezik i službenoj korespondenciji. S vremenom su ova preživjela obilježja antike nestajala. Činili su je članovi kraljevske svite koji su nakon odrađene službe slani u pogranične provincije gdje su postavljani kao grofovi. za vrijeme Merovinga to se počinje mijenjati. Druga stvar koja je opstala je rimsko pravo – svi su se odnosi među Rimljanima regulirali prema rimskom pravu.

Pokrštavanja Engleske prepušteno je opatu Augustinu i njegovim redovnicima. Školovao se u Rimu. Pod bizantskim je vrhovništvom jačala Venecija. i. Tamo su živjeli Angli i Sasi koji su bili pogani. Prijetnju Rimskoj crkvi su predstavljali irski misionari – oni su uz prihvaćenje kršćanstva očuvali i mnoga znanja iz antike. Zatim je otišao u Monte Cassino gdje je osnovao samostan. Redovnici nisu imali osobnu imovinu. Najveći otpor kršćanstvu su pružali na sjeveru Engleske. gdje su se oko njega počeli skupljati sljedbenici. pojava Arapa koji su prekinuli stare putove Sredozemljem. Irsku je pokrstio sv.osoba. Velikog. Patrik. zastoj trgovine i prometa. do Justinijana I. Najvažniji od redovnika bio je Benedikt iz Nursije. gusarenje Vandala po Sredozemlju. Izgrađen je na poluotoku: s jedne strane ga je štitio zaljev Zlatni Rog. a naklonost je pronašao i kod Alamana i Langobarda. Misija je bila uspješna – Augustin je postavljen za nadbiskupa sa sjedištem u Canterburyju. To se najviše osjetilo za pontifikata pape Grgura I. Gradovi na Zapadu slabe zbog nerazvijene trgovine – oni su sada samo sjedišta crkvene i svjetovne administracije. kojim je spriječio pljačku Rima. Osobito se to potvrdilo nakon langobardskih osvajanja kada Bizant nije pružio nikakvu zaštitu Rimu. pa je za canterburyjskog nadbiskupa odabran Teodor koji je učvrstio englesku crkvenu organizaciju. Zbog toga je odlučio živjeti pustinjačkim životom. Papa je radio na obnavljanju Crkve na Zapadu. poslušnost i krepost.5. počelo sve brže širiti. gdje se zgrozio nad iskvarenošću grada. a Mramorno more i Bospor (ključna točka povezivanja Europe i Azije) s 8 . širili kršćanstvo. (330-518. Primjer takvog obrazovanog misionara je Kolumban. Benedikta. razrješavalo se pitanje hoće li Crkva u Engleskoj prihvatiti rimsko vrhovništvo ili će ostati izolirana. u Nortumbriji. već svoja stroža pravila. Počeci oblikovanja Europe Teritorij ZRC-a je od 3. st. U tome su mu pomogli redovnici – redovništvo se tijekom 5. st. Važnost samostana – širili su naobrazbu. g. Nije slijedio Regulu sv. pružali utočište najnižim slojevima društva. Jaz između Zapada i Istoka je bio sve veći. PREOBRAZBA RIMA NA ISTOKU – RAĐANJE BIZANTA Ranobizantsko razdoblje – od Konstantina I. inaugurirao novu prijestolnicu Carigrad. ali i on je uskoro slomljen tako da je veći dio Engleske bio pokršten do 7. Langobardi su od vremena tog mira sve više postajali pravovjerni.331. postepeno propadao. st. Proživio je 3 godine u jednoj pećini. Uzroci su bili barbarski prodori. On je sa svojim propovjednicima osnovao samostane po Franačkoj. Benedikta koja je zasnovana na pravilu ora et labora – moli se i radi i tri redovnička zavjeta – siromaštvo. Njegov najveći uspjeh je bio mir s Langobardima 599.) Prednost koju je Istok imao pred Zapadom jest očuvanje trgovine i gradske privrede. a Škotsku misionari iz Irske. III. g. godine na mjestu nekadašnje kolonije Bizantij. Pobijedio je Rim. 6. a opat Paulin je postao prvi nadbiskup Yorka. Napisao je Magna moralia ili komentar Knjige o Jobu. Car Konstantin je 11. akumulirali imovinu. Širenja kršćanstva od strane redovnika najbolje se vidi na primjeru Engleske. Grci i Sirijci bili su tradicionalno dobri trgovci te imali monopol nad trgovinom luksuznom robom i dok se Zapad mrvio u lokalne jedinice Istok je profitirao od velikog tržišta i stoga je stanovništvo plaćalo redovitije poreze → car je u Carigradu imao veće prihode i bolje plaćao vojsku nego zapadnorimski car u Ravenni. koji je ostao izoliran od ostatka Carstva. S Langobardima je sklopljen mir i papa je postao vladar Rima. Stvorena je Regula sv. Na sinodu u Whitbyju 664. zamiranje kulture.

velikim investicijama i ratovanjem 532. a Plavi grčkorimska senatska aristokracija i pravovjerci. U doba Konstantina a potom Teodozija II. Podignuta je sv. Zapadni dijelovi Carstva pristali su uz objašnjenje da Krist ima istodobno ljudsku i božansku prirodu. naučavao je ideje o praktični jednoj Kristovoj prirodi.50 god. Vojska je napravila veliki pokolj na hipodromu te tako ugušila bunu. su se zajednički pobunili a pobuna je nazvana nika prema lozinki pobunjenika (pobjeđuj). godine na vlast dolazi Justin I. To se odnosi na Egipat i Siriju koji su bili prisiljeni plaćati velik porez dok su Grci sve više dobivali visoka mjesta u državnim službama.) prvi put nakon propasti ZRC činilo se da se ono može obnoviti u starom sjaju i obujmu. na koncilu u Halkedonu/Kalcedonu to učenje osuđeno. Monofizitizam. koji je bio radikalna opreka nestorijanizmu (prenaglašavanje Kristove ljudske prirode). Car je na koncilu u Carigradu 553. stoljeća. U 4. Justinijan I. Spajanjem elemenata rimskog državnog uređenja. grčke (helenističke) kulture i kršćanstva nastala je državna tvorba koju nazivamo Bizantskim Carstvom a do toga je došlo pomicanjem težišta Rimskog Carstva na Istok izazvanog velikom krizom 3. Najbolji zapovjednici ratovali su na Zapadu u vrijeme kada su bili potrebni na istoku zbog učestalih napada Sasanida . koji pokreće niz ratova za obnovu: a) Perzijsko Carstvo. 532. Ratovi protiv Perzije uzrokovali su povećanje poreza i osiromašili velike trgovačke gradove o kojima je ovisilo bogatstvo Bizantskog Carstva. Jaz je produbljen vjerskim prijeporima. Zeleni su bili činovnički stalež i bogati trgovci sa Istoka. Nezadovoljni fiskalnom politikom. spor je izbio zbog pitanja o Kristovoj prirodi. Kako su strateški interesi za cara bili na Zapadu protiv Perzijanaca se vodio isključivo defenzivni rat → Sirija strahovito patila jer je bila često prekidala trgovina svilom s istoka. Začetnik je bio egipatski monah Eutih koji je nametnuo naučavanje 449. (527-565. Neuspjeh Justinijanova projekta obnove jedinstvenog Rimskog Carstva Nakon propasti ZRC-a. U doba Justinijana I. osudio neke pronestorijanske spise te samo izazvao sporove a monofizite nije zadovoljio. Lojalnost istočnih provincija koja nije dolazila u pitanje u vrijeme germanskih napada značajno je oslabila zbog napora koje je nametnula provedba ambicioznih Justinijanovih planova. 518. Bizantsko Carstvo se i dalje naziva Rimsko Carstvo – Romania. Carigrad i središnji dijelovi Carstva nisu bili pogođeni ratovima već je car u Carigradu poduzeo graditeljske radove i on je bez konkurencije postao najveći i najmoćniji sredozemni grad. monofizitisti i ostali sektaši. sklapa vječni mir . godine na koncilu u Efezu ali je već 451. a stanovnici Rimljani – Romeji. Papinstvo je uz pritiske prihvatilo pravovjernu dogmu ali velik dio stanovništva Egipta i Sirije nikad nije osim gornjeg sloja u tim provincijama grčkoga podrijetla čime je stvorena nova razlika. Stranke Plavih i Zelenih bile su prvotno organizacije navijača na hipodromskim trkama ali su s vremenom prerasle u svojevrsne stranke i izražavale narodne težnje. Drugi veliki spomenik Justinijanova vremena bila je kodifikacija rimskoga 9 . Izlika Perzije je bila nikada precizno određena granica. Petra u Rimu. Mudrosti. b) vandalska država u sjevernoj Africi c) Ostrogoti u Italiji (Totila poražen i ubijen 552. Sofija – sv. Njega nasljeđuje nećak 527.) d) osvajanje jugoistočne Hispanije Justinijanova osvajanja nisu uvećavala već raspršivala vojne i financijske izvore u Carstvu. Razlike u shvaćanju priroda bile su veoma važne jer su ljudi bili spremni prkositi svim državnim vlastima kako bi očuvali svoju vjeru. stoljeću dolazi do masovnog pokrštavanja i premještanja prijestolnice iz Rima na Bospor. (408-450) podignut je trostruki red zidina. daleko najveća kršćanska crkva do crkve Sv.druge strane a s kopna je bio pristupačan samo sa sjeverozapadne strane.

Njegov bijeg ili hidžra označuje početak muslimanske ere. Duž crvenomorske obale i na krajnjem sjeveru postojala su kraljevstva na niskom stupnju organiziranosti. No bilo je i zajedničkih vjerskih rituala: tri sveta mjeseca (prekid rata. bliski Židovima i Sirijcima te Babiloncima i Feničanima. stigao flotom iz Afrike da bi okončao Fokinu strahovladu. oženio udovicu Hadidžu i stekao društveni položaj i bogatstvo. st. započet Abrahamom. direktno napao grad. Pohod je vodio Maurikije na istočnoj granici a u međuvremenu su Avari 582. dunavski se limes urušio pa su Avari i Slavenu ušli. prije nove ere. pa Maurikije reformira upravni sustav – civilnu i vojnu vlast objedinjuje u rukama egzarha ili vojnog zapovjednika kako bi se dotična pokrajina bolje branila jednog šalje u Ravennu a drugog u Kartagu. → Maurikije – epoha velikih uspjeha protiv Perzije. Kako su ga u početku zajedno sa sljedbenicima progonili pobjegao je 622. Godine 602. – ukinuo neke poreze. ostao je u Carigradu i smanjio im plaću 2) naredio im da prezime na nesigurnom i klimatski nepovoljnom terenu sjeverno od Dunava. Počela je povijest srednjovjekovnog grčkoga carstva.imao je viziju da mu je stigao arhanđeo Gabrijel (Džebrail) i naredio mu da progovori kao Božji prorok. Za vrijeme boravka u Medini pobjeđivao je u nekim sporadičnim borbama s građanima Meke da bi 630. vjerski centar bila je Meka – važno trgovačko središte blizu crvenomorske obale gdje se nalazila bogomolja Ćaba u kojoj su bili razni idoli kao i Kristova slika te crni meteorit. Očistio je Kabu od lažnih idola i od početka je tvrdio da su Ćaba i crni kamen ostaci hrama koje je podigao Abraham i da niz proročkih nasljeđivanja. a danas se zove Medina. odlučio plaćati Avarima a napao Perzijance. Na vlast došao niži časnik → Foka (602-610. arapskoj obali Crvenog mora pa su se u krizi koja je nastupila u 7.) – sin kartaškog egzarha.) – kriza dosegnula vrhunac. st. → Heraklije (610-641. osvećivanje prolivene krvi. bizant potisnuo Asvare i Slavene sjeverno od Dunava ali je car napravio dvije greške 1)umjesto da ide u pohode sa vojskom. a beduinska društva u unutrašnjosti Arapskog poluotoka živjela su po društvenim obrascima koja je civilizirano Sredozemlje već odavno zaboravilo: više žena.) – odbio plaćati danak Avarima u Panonskoj nizini i Perzijancima. Od Justinijanove smrti (565) do Heraklija (610): → Justin II. Imao je grčeve koji su tumačeni kao sveti transovi . Potkraj 6. Zakone je sabrao pravnik Tribonijan. sajmovi i svečanosti).prava koja je ostvarena u zbirci Corpus Iuris Civilis. stotine božanstava. mnogi vratili nomadskom životu. Ti su putovi nekada bili važni tako da se tu razvila napredna civilizacija. Muhamed je rođen 571. Bio je pastir. Islam i arapska osvajanja Arapi su Semiti. Uz Crveno more postojali su gradovi gdje su se iskrcavali trgovci koji su se bojali ploviti Crvenim morem te su iz tih južnoarapskih luka kretali prema Rimskom Carstvu. Medina je bila središte Arapa koji su prihvatili židovsku vjeru pa je manje bila neraspoložena prema monoteizmu negoli u Meki. Langobardi provaljuju u Italiju 568. Perzijski car Hozroje pokrenuo vojsku na Carstvo. To je bio motiv za pobunu. zauzeli ključnu utvrdu na sjeveroistoku Carstva – Sirmij (Srijemska Mitrovica) pa su Slaveni nagrnuli na prostor južno od Save i Dunava. u Jatrib koji je preimenovan u Medinet-en-Nabi. zauzeo Egipat trgovci iz Indije su robu iskrcavali više na zapadnoj nego na istočnoj. završava njim 10 . Fokinom smrću završila ranobizantska epoha. (565-578. očuvao bogatstvo u riznici ali izložio Crastvo opasnostima → Tiberije II. odnosno Prorokov Grad. slaba i prekobrojna djeca ubijana. i 7. stoljeća oni su beduini ili nomadi te žive od napasanja stoke. carstvo dobilo bogatu Armeniju. Kada je Rim u 1. zavladala epidemija kuga.

do 642. majordom Karlo Martel je 732. Jednostavnost islama. milodari i hodočašće. → Osman (644. Palestinu. prešla tjesnac i povlastila čitav Pirinejski poluotok. Najveći udarac osvajačkim ambicijama muslimana je bila pobuna Berbera u Africi koja je zapadno-sredozemnu vojsku lišila najboljih odreda a.-656. stoljeća proširio od Tripolija na zapadu do istočnih granica Perzije i tada je izbio građanski rat. Prvo od tih velikih majordoma bio je Pipin. Majordom. Franačka država nije bila tako dezorganizirana. Ugušio ju je. Izgradili flotu te zauzeli Cipar. Iza sebe je ostavio zbirku svojih objava Kur'an koju je sakupio i uredio Abu Bekr 634. promicao je interese plemstva te nije htio ni mogao očuvati moć centralne vlasti. On je prvo bio majordom Austrazije (SI Francuska i SZ Njemačka) a 687. pala je Kartaga pa je čitava sjeverna Afrika (oslabljena podjelom između bizantske uprave i lokalnog stanovništva).samim. to su bili Frizi. → Muavija – prvi omejadski kalif. u međuvremenu su Karlo Martel i Pipin osnažili Franačku. Nakon što je ubijen na vlast dolazi → Alija. je postao majordom Neustrije te je ovladao čitavom državom. osvajaju Siriju. Osnovni vjerski rituali koje je prorok propisao: molitva. Perzija je osvojena od 632. Umro je 632. Armeniju i Egipat.) – vjernici se podijelili u dvije stranke. uvedeni redovni porezi a vlast kalifa postala nasljedna. sve do Gibratalskog tjesnaca na zapadu u rukama muslimana. post. g. premjestio prijestolnicu iz Meke u Damask. godine dočekao osvajače kod Poitiersa i nikad im više nije palo na um ići tako daleko na sjever. Oko omejadskog dvora u Damasku razvija se arapska civilizacija. Stvorio 11 . Nasljednici (kalifi): → Abu Bekr – dovršio ujedinjenje Arabije. Islam se do polovice 7. → Omar – silovita osvajanja. narod na sjeveru koji se bavio gusarstvom. do 708. Arapi na takav način između 634. Muhamedov nećak i posinak za kojeg se sumnjalo da je sudjelovao u uroti pa je izbila pobuna predvođena Ajšom. nalaze se na granicama Perzijskog i Bizantskog Carstva iscrpljenih dugotrajnim ratovanjem i unutarnjim krizama. POKUŠAJ OBNOVE U DOBA PIPINA MALOG I KARLA VELIKOG Od Merovinga do Pipina Malog U 7. ali je Osmanov rođak Muavija podigao novu i Alija je ubijen od strane haridžita (ne priznaju vlast kalifa). stoljeću Franačko je Kraljevstvo slabilo i propadalo kao i ostala germanska kraljevstva. Na istoku su muslimani osvojili Buaharu i Samarkand te došavši do Kine ovladali Putom svile od Kine do Sredozemlja. Vojska pod vodstvom Tarika (koji je dao Gibraltari ime) je 711. Zanimalo ga je pokrštavanje germanskih pogana koji su ugrožavali istočne granice. Također su osvojili Afganistan i dolinu Inda ali nisu uspjeli svladati Bizantsko Carstvo. Pogranični teritoriji poput Gaskonje i Bavarske postali su neovisni. Od 697. On nije bio toliko neprijateljski raspoložen prema stanovništvu Meke kao prethodnici pa je optužen da favorizira svoje suplemenike Omejade koji su bili jako ugledna porodica u Meki i u početku najžešći Muhamedovi protivnici. nepostojanost formalne svećeničke hijerarhije i rituala bili su glavni razlozi širenja. i 639. osoba koja je kontrolirala kraljevsku upravu. Raste centralizacija. Kretu i Rodos. IV. Franačku su izvukli pripadnici jedne obitelji koji su uspjeli zadobiti nasljedno pravo nad položajem majordoma.

Najvažniji od misionara bio je Anglosas Winfrith kojemu je monaško ime bilo Bonifacije. Rat je trajao od 722. Pomazao je kraljevsku obitelj poput kraljeva iz Izraela. Posjekao je Odinov hrast nedaleko Fritzlara i od tog drveta sagradio kapelicu te je promaknut iz biskupa u nadbiskupa. objavio Kapitular o saskim krajevima u kojem se predviđene najstrože kazne za svaki pokušaj neposlušnosti. Karlo je u dva pohoda svladao sjevernu Italiju. Poticao je djelovanje misionara i reformatora. a Karlova država dosegnula vrhunac i zaposjela teritorij od Sjevernog mora do Sredozemlja i od Pirineja do Panonije. Karlo je 785. godine bit će simbol nedostignutog jedinstva Zapada i Istoka Europe. otišao u Franačku kako bi od Pipina zatražio pomoć. do 804. poslao Deziderija u samostan te se 774. bavio se iskvarenim franačkim klerom i napokon je rimsko vrhovništvo prihvaćeno. Karlo 788. podvrgnuo Akvitaniju. Stalna pomoć koju su Karlo i njegovi sinovi davali Bonifaciju dovela je do toga da je Crkva dozvoljavala upotrebu svoje imovine za sekularne namjene. kod Poitiersa. Saracene iz Narbonne.Pipin Mali i Karloman. Istjerao je 759. doveo benediktince koji su osnovali samostan Fuldu. Kada je Karlo Martel umro 741. je 754. Oni su kao majordomi vladali. zabranio Francima uz prijetnju ekskomunikacije izaberu kralja iz druge dinastije te Pipinu i sinovima podario titule rimskih patricija. Najveći Karlov osvajački pohod bilo je pokoravanje Sasa na dijelu SZ Njemačke. Opet se vratio pokrštavanju pa su ga ubili 754/5. Kada su skršili pobunu trećeg brata Karloman se povukao u samostan. godine a naslijedili su ga Karlo i Karloman koji su podijelili Kraljevstvo. pokorio pobunjenu Neustriju. Tako je oduzeo Crkvi zemlju i raspodijelio je svojim ljudima da bi podigao dovoljan broj konjanika za obranu od muslimana. Langobardi su osvojili Ravennu čime je nestao Ravennski egzarhat pa su Langobardi zaprijetili samom Rimu. Sasi su redovito kršili prisege vjernosti i dizali nove ustanke te protjerivali katoličke misionare. prvi iz dinastije Karolinga. a krunu dali nasljedniku merovinške loze Hilderiku čije je ime davalo legitimnu vlast stvarnim vladarima. Zakon je ublažen kada su Sasi odvratili na nj nizom ustanaka. Papa Stjepan II. Karloman je nakon dvije godine tajanstveno umro. Petra kao dar. Zadatak mu je bio reformirati franački crkvu i podvrgnuti je središnjoj vlasti u Rimu. no on je izazvao Karlov bijes kada je zauzeo gradove koji su otprije pripadali Pipinu i ugostio Karlomanovu udovicu koja se nadala ostavštini. proglasio kraljem Franaka i Langobarda. Protjerao je irske redovnike jer se nisu htjeli prilagoditi nj zahtjevima. Umro je 714. Njegov pokušaj stvaranja dinastičkog braka s bizantskom caricom Irenom 802. godine. Ponovo je pokorio Austriju Bavarsku i Švapsku te obranio zemlju od muslimana 732. Pipin Mali i Karlo Veliki Bliske veze papinstva i Franačkog Kraljevstva prerasle su nakon Pipinove krunidbe u politički savez. Godine 751. poveo vojsku niz Dunav i smijenio bavarskog 12 . Pipin je postao franački kralj. Hilderik je svrgnut. Sasku u pohodima 753. godine naslijedila su ga dva sina . obrijan i poslan u samostan. Slijedi glasovita Pipinova donacija → ključevi gradova koje su Langobardi osvojili su svečano odneseni u Rim i stavljeni na grob Sv.je temelje suradnje sa Crkvom jer je bio uvjeren da Frige ne može pokoriti ukoliko ih ne pokrsti. Crkva je nominalno ostala vlasnik zemlje i primala rentu. poganski Frizi. Crkva ga je kanonizirala te mu se pripisuje sređivanje kršćanskih poslova s abasidskim kalifom u Jeruzalemu i Svetoj Zemlji. Pipinova udovica je Karla Velikog oženila Deziderijevom kćeri. Pipin je umro 768. a naslijedio ga je nezakoniti sin Karlo Martel (Čekić) te 717. i 758.

799. Barcelonu da bi si osigurao dovoljno široko područje za organizaciju marke. a to su bili: komornik (dvor i carska blagajna) senešal/majordo (hrana i posjedi za proizvodnju). Velik dio Karlovih prihoda ostvarivao se na njegovim vlastitim posjedima jer je on bio najveći zemljoposjednik. pobjegao u Kordobu gdje je vladao kao emir.vojvodu Tasila.. Sudovanje i vojska se zasnivaju na besplatnom radu pojedinca Neposrednim rekvizicijama održavaju se javni radovi. Carstvo je bilo podijeljeno na administrativne jedinice u koje su svake godine slani po dvojica missi. Karlo je želio zauzeti prostor od rijeke Ebro do Pirineja ali je pohod propao 778. Postupno se obveza odlaska svakog slobodnjaka u vojsku pretvorila u obvezu odlaska samo bogatih zemljoposjednika jer siromasi nisu mogli napuštati imanja (slali su u početku samo jednog predstavnika) a onda su se oni povezali sa grofovima zbog zaštite i tako je stvorena privatna konjanička pratnja te se s vremenom daju dozvole svima da u vojsku dolaze u odredu koji predvodi njihov gospodar. on ima tri funkcije: zapovijeda vojskom. Slao je laike i klerike kao inspektore (missi ili missi dominici) u pokrajine prema kapitularu iz 802. svi velikodostojnici sebi osiguravaju odred vjernih konjanika. imaju sudsku. Na Božić 800-te okrunio ga je Leon III. Teoretski Leon III. nije imao nikakvog prava da nekog uvede u carsko dostojanstvo. st. maršal/konstabl ( štale i vlast na d vojskom). U drugoj polovici 8. Uzduž granica veća područja povjeravaju se markgrofovima ili vojvodama. Otada je njegova politika strogo defenzivna pa je osvojio 801. godine franački odred dospio do Trsata. Istočnu granicu protegnuo od Baltika do Jadrana te duž nje osnivao niz teritorija s posebnom vojničkom organizacijom-marke iliti markgrofovije. Najviše se približio carskoj legislaturi sudskim reformama i izvanrednim mjerama kao kapitulari: niz odluka carskim službenicima. kapelan/kancelar (skriptorij). Zastupnici središnje vlasti u pokrajinama su grofovi. Financiranje konjice je riješeno na račun Crkve: Karlo daje svojim najpouzdanijim sljedbenicima crkvene zemlje kao beneficije na doživotno uživanje tj. financijsku i drugu izvršnu vlast. Konstantinova darovnica po kojoj je car Konstantin preselivši prijestolnicu iz Rima iz Carigrada prepustio papinstvu svjetovnu vlast na Zapadu.posebni suci koji određuju koji zakon valja primijeniti u određenom slučaju. god te osvojio nj prijestolnicu Ring. Kršćanski se svijet raspao na dva dijela i u kulturnom i u jezičnom i u etničkom smislu. po kojem je Bizantu priznato vrhovništvo nad područjem Venecije i primorskim dijelovima Dalmacije. Krunidba Karla Velikog je pogodila interese Bizantskog Carstva koje je Karlovo uzdizanje u carsko dostojanstvo smatralo uzurpacijom. a Karlu je zauzvrat priznata carska titula. U Aachenu 812. godine sklopljen mirovni ugovor između Franačkog i Bizantskog Carstva. propao Omejadski Kalifat u Damasku jedini preživjeli čaln obitelji Abdel-Rahman. 13 . Kada je 750. vojnu. vrhovni je sudac i štiti tvrtku. Scabini . jedan laik i jedan klerik. Karlo kao nije znao da će se to dogoditi. Tako je car pomoću missi mogao ostvarivati vlast nad grofovima. i 796. ako se pri tome ne računa falsificirani dokument tzv. peharnik (podrum i vinogradi). a ni Karlo da takvu čast prihvati. ova strana careve aktivnosti poznata je iz njegova Kapitularima o selima. Petra u Rimu. godine. pobijedio Avare između 791. nije se smatralo da ima apsolutnu vlast. Razlaz Istoka i Zapada koji se davno nagovještavao i koji se jasno iskazao u vrijeme ikonoklastičke krize došao je do izraza i u političkoj sferi. Država mu je stvorena na snazi kopnene vojske. to su bili franački plemići koji su dobivali uz posjed i dio prihoda s posjeda. Potkraj 800-te došlo je do toga da otada postoje dva carstva. u crkvi Sv.. kao nagradu za službu. ali samo kao cara Franaka ne i zapadnorimskoga. smještanje činovnika i prijevoz ljudi i robe a posredni poraz plaćali su pokoreni narodi dok je opći porez plaćan u vidu dara ili priloga od velikodostojnika koji ga je pak dobio od seljaka. odredi su se povukli a napali i uništili su ih kršćanski Baski.

sve je šira uporaba minuskule. U 8. živjelo se samo od poljoprivrede. sačuvan je samo jedan važan karolinški spomenik izuzetno lijepa bazilika koju je Karlo sagradio u Aachenu. potrebi vjerovanja. Poticaj za takvu obnovu stigao je s britanskih otoka. Postojala su dva sloja 1)zemljoposjednici-crkveni ili laički. Karolinška renesansa Karlo je zaslužan za poticanje obnove i razvoja naučavanja i učenosti što se u historiografiji naziva karolinška renesansa. stoljeća stiže u Franačku. Svaka regija je imala vlastiti novac što je pokazatelj da je stanovništvo prisiljeno vršiti male transakcije na malom prostoru jer je kronično siromašno. Oni izuzetni svećenici poput Bonifacija trošili su energiju pokrštavajući poganske zemlje. Za karolinške epohe utemeljen je i suvremeni sustav pisanja. stoljeća prelati su tako postali i pravi posjednici. Stanovništvo joj je bilo sa dolina rijeke Po koji su se doselili nakon prodora Huna u Italiju polovinom 5. Poslije tzv. trgovina se svela na sitne poslove na seoskoj tržnici. Stvorio je poznatu školu u palači te je iz Nortumbrije doveo Alkuina da joj bude na čelu. Crkva je imala velike koristi od careve dodjele posjeda. Stare plemenske zakone zamijenili su carski kapitulari. godine. Pisalo se manjim slovima i stiskalo ih jedno uz drugo. Italija je još od vremena pape Grgura I. Razlika između autohtonog rimskoga i novodoseljenog barbarskog (germanskog i slavenskog) stanovništva je nestala. Einhard se izdvajao iz okoline idejom da je literatura nešto više od praktične potrebe za širenjem vjere. Irac koji sredinom 90. vizigotska i beneventana. Karlo je želio iskorijeniti postojeće stanje. 14 . odnos crkvenih otaca prema učenosti bio je pragmatičan. Nije bilo mjesta za trgovce koji obično žive u gradovima. lijepih umjetnosti. Do 9. Trgovina je bila u opadanju. 2)neslobodno ili poluslobodno seljaštvo. još od vremena Merovinga. jer se u njemu vodio vjerski život i povezivao sa svakodnevnim poslovima. Italike. Svjetovno svećenstvo je bilo prepušteno samo sebi a biskupi su bili svjetovnjaci i neznalice. Irce. te se povećavalo dolaskom Langobarda 568. stoljeća. padala u sve dublju krizu. stoljeću postoji nekoliko čvrsto oblikovanih minuskula: irska. preobraćenju poganih i širenju istine o Kristovoj objavi. Bonifacije. Drugi istaknuti učenjak bio je Einhard. Glavno djelo O podjeli prirode pisano je u obliku dijaloga te ujedinjuje neoplatonistička i kršćanska shvaćanja u jedan filozofsko-teološko sustav. Za nas je najznačajniji Ivan Skot Eri(u)gena. Hispance te Franke iz Franačke i Germanije. Pristizali su lutajući trgovci sa Istoka zvani Sirijci koji donose samo luksuzne proizvode koje kupuju samo iznimno bogati. Kulturna dekadencija bila je na vrhu u merovinško doba. Književnost na narodnom jeziku još nije stvorena osim u obliku junačkih pjesama koje su pjevali putujući svirači. Španjolsku su osvojili muslimani. Karlovo vrijeme nije donijelo nikakav ekonomski boljitak. Kolumban i sv. Crkva je značajno ojačala pokrštavanjem. autor Životopisa Karla Velikog.Izbori biskupa bili su pod carevom kontrolom. a samo je među Ircima i Anglosasima vladala latinska učenost. jamčio i imunitet od grofova ili druge svjetovne vlasti. Pomorska sila Sredozemlja: Venecija Venecija je jedina nastala u vrijeme kada je zapadno-rimsko carstvo nestajalo ili je već nestalo. Izvan uskog polja latinske naobrazbe karolinška renesansa nije postojala. Vladar bi im. U Franačku su kasnije krenuli glasoviti misionari sv. Alkuinova djela nisu predstavljala ništa posebno – sastojala su se uglavnom od dijaloga o slobodnim vještinama i komentara Biblije. oni su inzistirali na mističnosti. U Aachenu je privukao učitelje sa svih strana: Anglosase. Benediktinski samostan nije bio obrazovna institucija.

Kad je došao na prijestolje. Iako je franačko-bizantski sporazum iz 812. jer su vršili pritisak na careve izaslanike te ih je samo snažan vladar mogao kontrolirati. ali je njegova pobuna bila brzo ugušena. Pokušao je svakom sinu odijeliti dio kraljevstva. Moć grofova se morala posebno nadzirati. stoljeća dužd Odelerije. ali tako da to ipak bude jedinstveno Carstvo. Za očeva vladanja je postao kralj Akvitanije. Ludovikov nećak i Karlov unuk. želeći da se odupre takvom stavu. ali su glavni problemi urušavanja bili u obitelji. te zaposjeda područja na istočno-jadranskoj obali i duž pomorskog puta prema Istoku. otpustio je sve očeve savjetnike koji su vodili nemoralan život te je tako u samom početku neki moćnici se udaljili od njega. izabran 727. Nakon Ludovikove smrti. Početkom 9. godine. ali ne dopustiti pobjedu ni s jedne strane. Jedina velika bitka. a novi val barbara je dodatno otežao funkcioniranje središnje vlasti. ali nema 15 . te je molila cara da i njemu podari dio zemlje. Nakon Pipinove smrti. Nakon suprugine smrti. Veleposjednici su bili protiv jačanja središnje vlasti. Naime. Lotar je prihvatio ponudu. te je iz tog sloja dolazila većinom grofova i biskupa. Pipina i Ludviga. Njega su naslijedili bizantski službenici sve do 751. Za vrijeme tih nesuglasica jačalo je plemstvo. V. ona u Fonteoy-de-Puisaye 841. Lotar je zahtijevao vlast nad cijelim kraljevstvom pozivajući se na sporazum iz 817. Plemstvo je imalo namjeru izvući što više ustupaka. te mu ponudio ispriku i polovicu kraljevstva ukoliko bi zaštitio mlađeg Karla i pomogao mu da zadrži drugu polovicu.Prvi izabrani dužd bio je Orso. Pipin je dobio Akvitaniju. te bitno smanjile dotok robe s Istoka. odnosno anarhijom koja je svela na lokalnu ili u najboljem slučaju na regionalnu razinu vlasti nije se dala zaustaviti. Ludovik se obratio Lotaru. stoljeća kao neovisna republika. Ludovik se oženio Juditom koja mu je ubrzo rodila sina Karla. Tako je počeo «rat trojice braće». zajedno sa dezintegracijom Carstva. Ludovik je pokušavao odabrati svog nasljednika tako da nitko ne bude nezadovoljan. a čitava vlast je bila ovisna o njihovoj podršci. Ludovik Pobožni je bio Karlov nasljednik. Venecija jača do kraja 11. postavlja i svrgava careve. koja je dodatno smanjila trgovinu robe na Zapadu. pa i na Levantu. on nije potvrdio stvarnu vlast Bizantskog Carstva. Bio je to začetak opozicije središnjoj vlasti. Ludovikovo preveliko uvažavanje Crkve je oslabilo njegov carski autoritet. Karlo (Ćelavi) mu se suprotstavio i povezao se sa polubratom. Lotar je trebao biti car te je bilo predviđeno da on nadgleda vladavinu svoje braće. njegov brata Beato sklopili su savez s Francima i stavili se pod vrhovništvo talijanskog kralja Pipina kako bi izmaknuli bizantskom suverenitetu. kao simbol otpora bizantskom suverenitetu. Navedeni problemi. Prvi koji je bio nezadovoljan takvom odlukom je bio Bernard. koji mu je jamčio titulu cara. Carstvo je bilo suočeno s teškim problemima. Muslimanska osvajanja učinila su plovidbu Sredozemljem opasnom. pošto je držao Ludviga u nemilosti. kada je nestao Ravenski egzarhat. Ludovika je zacario papa te tako promicao tezu da Crkva izabire. dok je Karlova namjera bila da se sam okruni za cara. a Ludvig Bavarsku. PROPAST KAROLINŠKOG CARSTVA Nasljednici Karla Velikog Nakon Karlove smrti. Ludovik je imao tri sina – Lotara. Oni su nadzirali sudove. Ludvigom Bavarskim. dok je Lotara kao najstarijeg sina proglasio suvladarom. Razmirice su rasle i zbog nezadovoljstva odabira Lotara unutar obitelji te su svađe prerasle u građanske ratove. godine jamčio Veneciji političku i pravnu neovisnost o Franačkom Carstvu. završila je bez pobjednika iako su obje strane potom davale umnogome pretjerane informacije o protivničkim gubicima. bili prevladavajući element u vojsci.

koji su stalno napominjali jedinstvo. te je za cara bio okrunjen 881. u Mersenu. Bili su vrlo sposobni pomorci. kasnije za Arape i islamizirane narode Sredozemlja. ali su imena različitog postanka (nortmann – znalo se samo da dolaze preko mora. oni iz Afrike su predstavljali veću opasnost. a Karlo Ćelavi zapadni dio nekadašnje države. Zaštita se osnovala na lokalnoj obrani od moćnika koji su štitili svoje posjede te tako stvarali temelje za feudalne posjede u 10.sin Ludvika Nj. Dali su jedan drugom javni govorni zavjet. Stigli su prvi. na francuskom i njemačkom. Osvojili su Siciliju. Vikinzi ili Normani – jedan narod.. Barbari su ponajprije bili zainteresirani za pljačku. sa sjevera. i Ludvig Nj. Karolinzi ih nikada nisu mogli posve istjerati iz zemlje. a svrgnut 887. NORMAN = kada pljačkaši se počinju trajno 16 . Saraceni te Mađari. su se opet počeli natezati. manje iz Španjolske. koji su nastali nakon barbarskih napada. te se vratio u svoju Francusku ostavivši Italiju njenoj sudbini. st. Zajednička zakletva je prisilila Lotara da se povuče u Italiju. opasni gusari. Opustošili su svaku regiju od Britanskih otoka do Sicilije pa od Biskajskog zaljeva do Crnog mora. područje od ušća Rajne u Sjeverno more sve do Rima na jugu. Karlo Ć.. Sporazumom 870. [u historiografiji: VIKING = napadač koji samo pljačka. i trajale više od stotinu godina. Sardiniju. Nakon smrti cara Ludovika II. vikingr – staronorveški gusar). 843. je podijelio Kraljevstvo između svoja tri sina: najstariji Ludovik II. ali je Karlo prvi stigao do Rima i tamo se okrunio na Božić 875. Karolinzi su bili bespomoćni. godine u Strasbourgu su obnovili savez. Crkva se žestoko borila za jedinstvo. 855. Počele su u prvim desetljećima 9. pa ga je podjela među sinovima ubrzo dovela do propasti. te Karlo Bezazleni – unuk Karla Ćelavog. Korziku. Plemstvo koje je tada bilo veoma moćno. Novi su barbarski napadači bili Vikinzi/Normani. gradove na Apeninskom poluotoku. Lotarevo je Kraljevstvo bilo slabo. Crkva je bila zgrožena svim tim razmiricama i građanskim ratovima jer nije mogla funkcionirati na prostoru koji je bio razdijeljen. na zapadu do Rhone i Rajne na istoku. Zbog njihove brzine. dok je Lotar dobio sjevernije zemlje (Lotarevo Kraljevstvo. godine. Lotaringija ili Lorraine). bila su samo dva legitimna nasljednika Karla Ćelavog i Ludviga Njemačkog: Karlo Debeli . Nove barbarske provale Franačko plemstvo je za razliku od kršćanskih ideala. Svaki od njih su napadali Europu s druge strane.potvrde da se radilo o tolikim žrtvama. Ubrzo nakon te bitke. Do 884. Stizali su ponajprije iz sjeverne Afrike. Karlo i Ludvig su se razišli ali su shvatili da su odvojeni nemoćni protiv Lotara. Crkva nije mogla napustiti Karolinge. Saraceni – u rimsko doba je označavalo jedno od semitskih plemena na Sinaju. Možda bi i Carstvo i dulje potrajalo da nije bilo barbarskih provala. jer je loza Karolinga izumrla s Debelim. Ludvig Bavarski (Njemački) je dobio gotovo sve zemlje istočno od Rajne. godine. najdulje su napadali ali učinili najmanje štete. Poticali su Karolinge da se zavjetuju kako će vladati u miru. a potom da se dogovori s braćom. bili veoma nelojalni. jer s druge strane feudalci nisu imali uopće razumijevanja za jedinstvo velike države. st. i Ludvig Nj. kraljevstvo je podijeljeno između Karla Ć.. braća su potpisala sporazum u Verdunu – Lotar je zadržao carski naslov. naslov je izgubio svaku faktičnu vrijednost). stvorilo je nove kraljevske dinastije. Nikada nisu osvojili dosta teritorija da bi mogli osnovati državu u Italiji. Karlo Debeli je već imao titulu njemačkog kralja kad ga je plemstvo odlučilo prihvatiti za svog vladara. 842. Za razliku od Saracena iz Španjolske. je dobio Italiju i carsku titulu (ali za vrijeme njegove vladavine. Karlo je dobio područje između Alpe i rijeke Rhone (područje koje će kasnije postati kraljevstvo Burgundije). a potom za naseljavanje.

Pokrštenje Rusa i njihovo uvođenje u bizantsku sferu utjecaja bilo je najbolje i najsigurnije sredstvo da se otkloni opasnost za samo Bizantsko Carstvo. Jaroslav Mudri. Rusija je već u 9. Jaroslavovu vladavinu su obilježili i mnogobrojni sukobi sa braćom. Vladimir je pokušao stvoriti jedinstvenu pogansku hijerarhiju od plemenskih božanstava slavenskih i neslavenskih naroda sa svog područja. Ubio ga i naslijedio brat Boleslav II.Sveto Rimsko Carstvo 17 . pozvao carigradskog patrijarha da uspostavi episkopiju. postojala je Samova Država. Austriji pa sve do njemačkih granica. koji su imali svoje interese. prisiljeni da odu iz svoje postojbine zbog vojnog poreza. Češka je od 10. Prvi od takvih vladara je bio Rjurik. predstavnici najvažnijih oblasnih gospodara dogovorili su u Ljubeču podjelu nekadašnje Kijevske Države. Grenland pa čak i osnovali privremenu koloniju (na današnjem Grenlandu). pod franačku državu Karla Velikog. Godine 1097. Hvala!J] Oko 1000. st. porazio Pečenege. Novi narodi u srednjoj. bila zemlja gradova-država. Sposobni konjanici . počinili su više štete na većim područjima. opustošili Carigrad. osobito pomoću kršćanstva. ali je ipak nakon sporazuma s Bizantom 989. zapadno i južno područje. Kijev je postao središte Olegove vlasti pa od tada se država može zvati Kijevska Rusija. st. Knez Václav je poštovan kao zaštitnik češkog naroda i države. Vladimirov nasljednik. Ruski su knezovi izvlačili korist iz trgovine te su u 9. Važan trgovački put je išao od Kaspijskog jezera i Crnog mora preko Rusije sve do Baltika. središte im se preselilo u Itil na Volgi. koja je potpala od kraja 8. zapravo kodificirano običajno pravo. Vrhunac moći. Na prostoru srednje Europe. st. 905. su srušili Velikomoravsku kneževinu te porazili tešku njemačku vojsku. Napravio je i panteon u Kijevu posvećen poganskom bogu Perunu. Od tog vremena se počeo širiti bizantski utjecaj u Rusiji. Napadali su svaku europsku zemlju od Španjolske do Rusije. Sve je to vodilo nejedinstvenoj državi koja je još više bila ugrožena prodorom Polovaca (Kumana) koji su opustošili južne krajeve i kidali prometne i trgovačke veze Kijeva s Crnim morem. Slabljenjem Franačkog Carstva. i početak 11. st. u prvoj polovici 7. prodro je u baltičke zemlje. Uspostavio je čvrstu državnu hijerarhiju. istočnoj Europi: Rusi. ali su najviše razarali na Britanskim otocima i u Francuskoj te su miroljubivo naselili Island. Česi i Poljaci Hazari je bio savez nomadskih turskih i iranskih plemena na području sjevernog Kavkaza koji se ubrzo širio na sjeverno. Za vrijeme Rjurikovog nasljednika. žestoki ratnici i nemilosrdni protivnici…hahaha… Pljačkali su u Moravskoj. od kojih je svakom od njih vladao varjaški ili slavenski vojskovođa s titulom kneza. [Molim pogledati kartu na 143. U njegovo doba je nastao je najstariji zakonik Ruska pravda.naseljavati] Za razliku od Saracena. strani zbog boljeg uvida u barbarke pohode. te samim tim činom je počelo intenzivno pokrštavanje. kraj 10. stvara se Velikomoravska kneževina čiji je najvažniji vladar bio Rastislav za čije je vladavine došlo do masivnog pokrštavanja. Sve su kneževine bile povezane do kraja stoljeća u labavi savez pod vodstvom kijevskog kneza. st. Nakon poraza od Avara na Kavkazu. Boleslavljev unuk Brˇetislav je privremeno proširio vlast na području današnje 2 SRC. st. kojih je sveukupno bilo 12.. Borbe između Boleslavljevih nasljednika značajno su umanjile snagu države i njezin opseg. Novi društveni tip organizacije – feudalizam – je stvoren tijekom perioda nereda i nestabilnosti. Olega. bila u posebnim odnosima s SRC2. Rjurikovi nasljednici vladali su Rusijom sve do kraja 16. godine. Mađari – nomadi uralo-altajskog podrijetla. st. odnosno kneževina. Kijevska Rusija je dosegla za vrijeme Vladimira. situacija se u Europi potpuno stabilizirala.

U zapadnoeuropskom tipu feudalizma cijela društvena zgrada ima oblik piramide: na vrhu je glavni vlasnik (vrhovni senior odnosno kralj). koje je nastavalo središnje područje oko rijeke Warte. koja je ujedinila zemlje kasnije poznate kao Velika Poljska) sin Mieszko. odnosno. Što je feudalizam? Feudalizam u užem. Senior i vazal su spojeni vazalskim ugovorom. u kojoj jedan sloj specijaliziranih ratnika – feudalne gospode – podčinjenih jedni drugima hijerarhijom veza zavisnosti. ta se hijerarhija nastavlja prema dolje. U širem smislu. Zauzvrat je senior dužan svom vazalu pružiti pomoć. st. dio Poljske i Šlesku. Cijela feudalna piramida počiva na kmetovima kao osnovnim proizvođačima. Vlasništvo ima najčešće dva nosioca: vrhovnog (osvojili zemlju i nisu u neposrednom odnosu sa zemljom) i koristovnog (oni koji obrađuju zemlju . vazalske su obveze definirane kao savjet i pomoć. Time je praktički postao osnivaš prve poljske dinastije.. počelo širiti kršćanstvo. «Feudalno društvo» se uglavnom razvijalo u autarkičnoj (nezavisnoj) poljoprivrednoj ekonomiji. Prije smrti. odnosno karakteristično je za one tipove društava gdje je poljoprivreda dominantan tip privređivanja. godine 859. naturalna i novčana. sina Boleslava I. tako da na posjedu feudalaca postoji veći ili manji broj kmetskih selišta. Za vrijeme njegovog nasljednika. gospodari seljačkom masom koja obrađuje zemlju i stvara im uvjete života.vazali) vlasnika. [Može se zapamtiti da je Libuša Přemysla slovi za osnivačicu Praga. te je viši vazal senior nižeg. poreznih i drugih prava. Vazal je slobodan čovjek koji svojevoljno stupa u odnos prema drugom slobodnom čovjeku. Na vlast je došao Siemomyslovljev (jedan od legendarnih osnivača dinastije. Isto tako postoje dvije vrste zemljišta: alodijalno (zemljišta koja feudalac zadržava za sebe.] U sjevernijim krajevima. 18 . društveni sustav obveza i prava zasnovan na posjedovanju zemlje i osobnim odnosima u kojima zemlju vazali drže kao leno (imanje) dobiven od gospodara (seniora). pojam obuhvaća «feudalno društvo». sudskih. Još jedan aspekt feudalizma je lenski i seniorski sustav i kojem seniori nad neslobodnim seljaštvom imaju niz različitih policijskih. u jednom dokumentu. društvene i političke organizacije zasnovan na vezama čovjeka prema čovjeku. Hrabrog. Poljska je proglašena neovisnom od vlasti njemačkog cara. Stvaranje feudalizma prema konkretnim događajima: car Karlo Ćelavi izjavio je 843. st. koji je počeo širiti granice do Baltika. da su careve dužnosti prema velikašima obavezna protuusluga za vjernost vazala. Kao je karolinška moć slabila prema kraju 9. Kmetovi se obvezuju da će kao naplatu na ustupljenu zemlju davati svom gospodaru feudalnu rentu i to u tri oblika: radna. Kako su dijelovi Poljske došli pod vlast velikomoravskog kneza. obrađujući ih snagom svojih kmetova) te zemljišta što ih feudalac ustupa kmetovima na obradu.. povezivanjem dodjele lena i uspostave osobnih vazalsko-seniorskih odnosa. senioru. Njemačko-rimski car ga je prisilio da prizna njegovu vrhovnu vlast. Razvoj europskog feudalizma počinje u doba prvih Karolinga u 8. Prema tom ugovoru. Brˇetislav je ustanovio seniorat. sustav ekonomske. st. u ranom srednjem vijeku nalazila su se različita slavenska plemena. Pleme Poljana.. dalo je ime čitavom prostoru i stvorilo državu. slijede njegovi vazali koji imaju svoje vazale . prvotnom i pravom smislu riječi označava feudalno-vazalske veze. tako se do kraja 9. vazal je dužan svom senioru consilium – obveza sudjelovanja na skupovima koje saziva – te auxilium – pomoć (vojna ili financijska). prema kojemu ima vladati najstariji član Přemyslove porodice.zapadne Slovačke te je osvojio i Moravsku. tako su lokalni moćnici postajali neovisni. na području današnje Poljske.

st. kao i seljak. ali to nije uvijek bilo lako provesti. proizvodnja piva bila je zabranjena kako bi se očuvale zalihe žitarica. bunari su se zagadili. u Francuskoj 1789. U Engleskoj se ukida u 16. vlasniku je nakon tih radova svaki seljak trebao platiti za kuću i za zemlju koju je obrađivao. jer nitko nije imao monopol na dobru zemlju. i dalje su egzistirali 3 RSV – rani srednji vijek 19 . Često se znalo dogoditi da je senior preuzeo pravo sakupljanja cijele ili dijela desetine koja je trebala ići nekoj župi. Proizvodilo je dovoljno hrane za svoje potrebe. već i više slojeve koji su se brinuli za njegovu duhovnu i političku dobrobit. više nije najznačajnija politička i društvena pojava. Osim nameta na zemlju. Feudalni gospodar je također imao traku zemlje na svakom polju. Sve obradive čestice bile su podijeljene na nekoliko otvorenih polja. bili izuzeti iz ovog nameta. Kako nije bilo znanja o najosnovnijim načelima higijene. Jedini način da se spriječi iscrpljivanje zemlje. odnosno seoska općina. svaki seljak je morao davati Crkvi 10% svojih prihoda u kulturama i stočnoj proizvodnji. Pošto gnojiva gotovo da nije bilo. ali u doba epidemija i ratova i to je bilo neostvarivo.. u Rusiji 1861. pećnicu te u južnim dijelovima i tijesak za grožđe. Visina poreza je ovisila o statusu seljaka. Hrvatska i Ugarska). namjerni potezi vrhovnog vladara mogli su dovesti do podjele na više vlasnika. morali su sve više vremena potrošiti na politiku i ratovodstvo. koja postaje imaginarni nosilac suvereniteta. Voda je bila opasna za piće. a svaki je seljak na svakom polju obrađivao česticu zemlje. pošto su ojačali. ali su neslobodni i poluslobodni bili prisiljeni plaćati visoke postotke. Selo u ranom srednjem vijeku Osnovna proizvodna jedinica u srednjovjekovnom društvu bilo je selo. Kako su zemljoposjednici postali dio feudalnog sustava. već je davao mogućnost svima da osiguraju dovoljno žita za preživljavanje. pile se i močvarne vode. Poljska. Selo je moralo uzdržavati ne samo seljane.. bilo je ostaviti na ugaru. a to se pravo moglo čak prenositi na nekog od njegovih vazala kao leno. Srednjovjekovno selo je bilo suviše mala zajednica da bi težilo prema stvarnoj samodostatnosti. crkvena desetina je bila obavezna. od 14. Posjedovao je mlin. kada se ukida kmetski odnos kao posljednji očuvani element feudalizma. dok u Hrvatskoj 1848. Gospodar je u selu imao i neke monopole. Na nekim područjima. Tijekom karolinškog razdoblja. osobito u južnim dijelovima kontinenta. Tako ustrojeni sustav obrađivanja zemlje nije samo olakšavao i pojednostavljivao sam posao. nastoje da se što više emancipiraju od kraljevske vlasti i da sami sudjeluju u vladanju. Nasljedna prava. U sjevernim dijelovima Europe postupno je razvijen tropoljni sustav. stoga su seljaci primorani voditi brigu sami o sebi.. ali vino i pivo… Mnogi su izražavali nezadovoljstvo ako ne bi dobili dnevnu dozu vina ili piva. gospodar je mogao tražiti i udio iz eventualnog seljakova prihoda na tržištu ili njegove imovine. Feudalizam u prvotnom značenju riječi. pa u načelo više nisu mogli nadgledati proizvodnju na svojim imanjima. Seljaci su bili obavezni da određen broj dana rade na seniorovoj zemlji i da se brinu o njegovoj stoci. Taj se proces odvijao u nekim zemljama i pomoću fiktivnog pojma krune (Češka. Valja naglasiti da je prihod koji je gospodar dobivao iz sela u RSV3-u u cijeloj Europi bio gotovo u potpunosti u naturi. Kako je u principu senior bio vlasnik sve seoske zemlje. U godinama pothranjenosti i gladi.Patrimonijalni tip jest tip feudalne države koji se nije dugo održao jer feudalci. Moguće je bilo da selo ima više gospodara. a ne leno. ali ne i uvijek. nedostatak marvene stoke umnogome je onemogućavao kvalitetnu obradu zemlje. Ono je bilo vrlo konzervativno i krajnje neefikasno. st. Slobodnjaci su obično.

Papa Nikola I. Kada se Carstvo raspalo. Bazilije I. nepoznati kompilator nije oklijevao dodati krivotvorene tekstove. Sin cara Lotara. Od karolinškog doba kler je obavljao mnoge javne dužnosti te je feudalcima bilo potrebno da budu na njihovoj strani. st. Bizant je držao južne krajeve. Focije je papu ekskomunicirao i optužio Rimsku crkve za herezu. Crkva je bila jedina koja se zalagala za mir. a oni su nastojali kontrolirati i disciplinirati biskupe. (Car Mihael II. Novi car. Prvi je sukob imao s Bizantskim Carstvom poznatim kao Focijeva shizma. ali su bili podmićeni od Focija. Biskupi su zahtijevali pravo da sude i da kažnjavaju svjetovne vladare.mali. Ludovik II. stoga su crkveni dostojanstvenici organizirali skupine naoružanih vazala. Crkva je prestala funkcionirati kao administrativna cjelina. Petra. samostalni posjedi. Na kraju su pape morale sklopiti savez s nekom od lokalnih frakcija. Izvan Italije malo se znalo o toj degradaciji papinstva te je kršćanski Zapad i dalje poštivao nasljednika sv. je smijenio Focija i vratio Ignacija. Oba pretendenta su tražila pravorijek od pape. Talijanski velikaši nisu poštivali papinstvo. Moć nadbiskupa se u to vrijeme povećala. pa im je bilo vrlo teško ujediniti se da bi djelovali u zajedničkom cilju i interesu. je pomogao Crkvi da se riješi svjetovnog tutorstva svjetovnjaka. Crkva je imenovala ljude – advokate – koji bi obavljali za njih laičke dužnosti. zbirka Pseudo-Izidorove Dekretalije (sastavljene sredinom 9. bio je posljednji vladar koji je imao stvarnu vlast na Apeninskom poluotoku. što nije bilo jednostavno jer je papa bio daleko. MOSTOVI PREKO TAMNIH VREMENA 20 . red i jedinstvo kršćana. st. pokušavao je nametnuti svoj autoritet jakim laicima i klericima. već je gotovo podržavao protivnike kraljevske vlasti. a Fociju naredio da ode s patrijaršijske stolice. pa su to i u nekim slučajevima i činili. je bio plemićkog podrijetla. Papa je otpustio izaslanike. Crkva je shvatila da ne može nadzirati svoju zemlju bez zaštite feudalne vojske.) Raspad Karolinškog Carstva izolirao je Italiju od sjevernih dijelova nekadašnje zajedničke države. Tijekom srednjeg vijeka ova se zbirka izvora smatrala autentičnom. Crkva u feudalno doba Propadanje Karolinškog Carstva vodilo je sve očiglednijem povećanju moći i prestiža Crkve u društvu. Crkva je preuzela političko vodstvo na Zapadu. Ponegdje je stanovništvo živjelo u malim selima koja su bila samodostatna. Od 10. Kler je bio promicatelj pokreta koji su za cilj imali očuvanje Carstva i zaustavljanje feudalnih ratova. Papa Ivan VIII. velikih sposobnosti. Glasoviti falsifikat.). Nikola je poslao izaslanike da ispitaju slučaj. biskupi su ostali podvrgnuti različitim vladarima. Mnogi su biskupi smatrali da se moraju podvrgnuti papinu autoritetu. ali nije želio imati jakog susjeda. VI. kojima su vrlo brzo počeli dijeliti lena. nego su čak uzimali Crkvi zemlju i nisu se libili krenuti na Rim. je pozvao Karla Debelog da intervenira. ali nakon što je dobio svoju krunu otišao je iz Italije. ali kako u dokumentima nije bilo presedana koji bi opravdali i podržali tadašnju politiku Crkve. U njoj je bilo mnogo originalnih papinskih pisama i mnogo autentičnih kanonskih odredbi izglasanih na različitim crkvenim koncilima. Nakon njegove smrti stvarna vlast je prešla u ruke franačkih grofova i markiza na sjeveru zemlje i langobardskih vojvoda u srednjoj Italiji. stavio je na mjesto carigradskog patrijarha Focija a pritom smijenio dotadašnjeg Ignacija.

Najvažnije je to što je zadržala dignitet kraljevske vlasti.Civilizacije Istoka – Bizant i Arapi Heraklije se. [Ikonoklazam je bila struja u Crkvi koja se protivila prikazivanju Trojstva. koji je osvojio Kretu. Nanesene su štete Carstvu u pomorskoj bici kod Cipra. Bugarsko ime potječe od Bugara. kojim je formalno priznao pravo na zemlju između Dunava i Balkana. poslao Konstantina i Metodija. dobio carsku krunu. svilari. Da bi se oduprije. Nasljednik Karla Debelog je bio nezakoniti unuk Ludviga Njemačkog. a nearapi brzo stječu političku moć. Bazilije nije imao muških nasljednika te je nakon njegove smrti došlo do sukoba. je morao sklopiti mirovni savez s njima. st. Tijekom 8. st. Krista. Bizantska pomorska prevlast na istočnom Sredozemlju je bila obnovljena pod vlašću cara Nikefora II. dok mu je glavni cilj bio osvojiti Samuilovu državu (koja je preuzela Simeonovu tradiciju). U vrijeme opsade. Nakon Arnolfa. Slavena i Perzijanaca. Trijumf Abasida značio je i kraj Arapa u kalifatu. proveo je društvenu reformu. koji osvajanjima došao do Rima gdje ga je papa Formoz okrunio za cara. Frankonija – srednja Rajna. da propovijedaju kršćanstvo na slavenskom jeziku među Slavenima na srednjem Dunavu i u Moravskoj. Lotaringija). draguljari…Njihov novac – nomizma – koji direktno nastavlja tradiciju rimskog solida. izbija pobuna koju su potaknuli predstavnici zemljoposjedničke aristokracije – Barda Skler i Barda Foka. redovnike rodom iz Soluna. anđela i svetaca te javnomu i privatnom štovanju svetih slika. paralelno su jačali Turci koju su jednom navratu u svojim osvajanjima došli i do Carigrada. Za vrijeme Bazilija II. Islamska civilizacija je za vrijeme Absida čiji je osnivač bio Abu Abas dosegnula vrhunce. i početkom 7.] Lav II. Slabljenjem Bizantskog Carstva. 626. poznatu kao Abasidski prevrat ili revolucija. Simeonova vlast je bila vrhunac bugarska države. bio je sve do 13. Bizantinci su se isticali kao vrsni umjetnici. st. grčki jezik je postao službeni. Foke. preuzevši vlast. Slavene i Avare su porazili kod Carigrada.JI. «slavenske apostole». Bazilije je osobno vodio dva pohoda protiv lokalnih arapskih vladara u Siriji. a zbog istog razloga feudalizam se slabije razvijao. bizantski car. Švabe – gornji tok Rajne. Mihael III. prvo morao suočiti sa opasnim prodorom Avara. Njegova dinastija je izumrla s kraljicom Irenom. dinastije prije Absida. On je potaknuo bunu protiv omejadskog kalifa.. vladao je car Lav III. turkijskog naroda. jedini zlatni novac kovan u Europi. Italije i većinom su svi slobodni ljudi bili ratnici što nije bilo pogodno za barbarske provale. Tada je izbio ikonoklastički sukob koji je podijelio bizantsko društvo. je na zahtjev moravskog kneza Rastislava. Bavarci . što je i učinio te tako stekao nadimak «Bugaroubojica». koji su ga pokušavali osvojiti. Arnulf Karatanski. koja je skršena 989. Bila je siromašnija od Francuske. Proširio je bugarske granice te 913. Za vrijeme Heraklija je završio rimski. Obnova Zapadnog Carstva Nedostaci njemačkih zemalja su se zapravo pokazali kao prednost. termin tema se počela koristiti ne samo «vojni odred» nego i za upravnu jedinicu i iskoristio je vjeru – ratovanje je predstavio kao sveti rat te tako dobio pomoć Crkve. zlatari. Arapi su opet zaprijetili Carigradu. je oštro istupio protiv kulta ikona. zatim i u Siriji i Armeniji. došlo je do podjele Carstva na pet velikih vojvodstava (Sasi S. Bizantski car Konstantin IV. 21 . čija povijest počinje naseljavanjem Slavena na Balkan potkraj 6. a počeo bizantski period. U to vrijeme svi muslimani postaju jednaki. Njen nasljednik je poginuo u ratu s Bugarima. Bogorodice.

Nakon nepromišljenog pohoda na Italiju. odnosno Klementa II. vojvodu Frankonije – Konrada. godini. godine. s naglaskom na strogoj disciplini i 22 . VII. Slavenima. nakon Otonove smrti. Konrad II. Sustav vlasti nije bio strukturiran da bi trajno održavao jaku kraljevsku vlast. 941. Veliki. Henrikov nasljednik je bio Oton I. zbog ubojstva. Zbog sukoba oko izbora pape. godine je okrunjen za cara u Rimu. što zbog reforme Crkve. koje je obuhvaćalo Njemačku i dvije trećine Italije. Član saske dinastije koji je istaknuo svoj položaj zaštitnika svih kršćana u Kraljevstvu te je obnovio savez sa Crkvom. Nazvao je sebe Italicus. Henrik je morao intervenirati 1046. Bamberga. Bavarski vojvoda Henrik iz saske dinastije postaje carem Henrikom II. dok je papa bio više neovisniji i nije trebao pomoć njemačkih vladara. Vrhunac Kraljevstva. Henrika III. Nasljednik koji je došao na vlast odabirom knezova. koji je bio priznat za kralja Njemačke i Italije. bio je vojvoda Frankonije.02.Nakon smrti nasljednika. krivokletstva i drugih zločina.a Poljska i Češka su počele prihvaćati kršćanstvo te se je polako počela stvarati politička organizacija na tom prostoru. Otonov izbor Nijemca (bratića Brunu) i Francuza (učitelja Gerberta) na mjesto pape samo je ojačao njegov položaj. Romanus – imititajući rimske careve te servus Apostolorum. Konrad. veljače 962. Sukobio se s Mađarima. te je sazvao koncil u Reimsu što ga je dovelo u sukob s kraljem Francuske. je prestao vjerovati Crkvi te je tražio saveznike u nižem plemstvu koje je želio učiniti nasljednicima krune. poginuo je u 28. Christi – što je htio baštiniti od Karolinga. Obnovljeno SRC Njemačke je proživjelo do 1056. koje je bilo utemeljeno na idejama Karolinškog Carstva. Ponovno je uspostavio autoritet pape na prostoru sjeverno od Alpa. Ptičar je bio rodonačelnik saske dinastije. Njegova vanjska politika se temeljila na pokušajima da se oslabi Francuska. Henrik je definitivno oslobodio papinstvo teških utega rimske politike. Leon IX. što zbog obnove Carstva na tom području. Otona je naslijedio Oton II. a temeljilo se na savezu s Crkvom. je dosegnulo za vrijeme Konradova sina. Oton je sazvao sinod u Rimu kako bi sudio papi Ivanu XII. Češku i Ugarsku. izumrla je karolinška dinastija u Njemačkoj. Ludviga Djeteta.Prodor na Istok. je zavladao čitavim Kraljevstvom. Zaštitio je istočnu granicu utvrdama i započeo Drang nach Osten . 910. OPORAVAK ZAPADA Vjerska obnova Pobuna protiv prakse Crkve u 10. na koju je gledao kao na političkog saveznika kojeg tek treba ovladati. Benedikta kojom se ostavljalo vrijeme za intelektualne i vjerske aktivnosti. a nakon što je ugušio pobunu. servus J. koji ga je iste godine okrunio za cara. prema nekim mišljenjima. Za papu je odabrao prijatelja. Samostan u Clunyu je osnovao akvitanski vojvoda Vilim. Dolaskom saske dinastije nakon Konrada. Henrik I. napokon je zaustavljen rast vojvodske moći i raspadanje monarhije. koji se odmah u početku morao pozabaviti pobunom vojvoda. Pripojio je Burgundsko Kraljevstvo. Samostan je prihvatio verziju Regula sv. a za nasljednika je postavljen njegov trogodišnji sin. Oton III. On je bio najsnažniji vladar na Zapadu. Saxonicus. Plemstvo je izabralo novog vladara. Poticao je razvoj Crkve te time nesvjesno stvarao preduvjete za raspad Carstva. godine koji je svoju zadužbinu podvrgnuo izravno papi. počeo je provoditi politiku kojom je posve dokončao njihovu vlast. Obnovio je Zapadno Kraljevstvo. Za njegovo vrijeme je došlo do ustanka Slavena kojima su pomogli Poljaci. izabran je za papu 1049. koji je učinio svojim vazalima Poljsku. stoljeću krenula je iz europskih samostana od kojih je prednjačio samostan Cluny u Burgundiji te je ubrzo postao i središte reformnog pokreta. razbojstva. poticanje naseljavanja slavenskih teritorija na Istoku te na širenju i održavanju vlasti u Italiji.

a jedan od preduvjeta bio je i unaprjeđenje latinskog jezika. stoljeću. samostanu u Clunyu je bilo podređeno 200 europskih samostana. godine. stoljeću vladaju krupni feudalci. u 11. Karolinzima je ostanak na prijestolju osigurala naklonost krupnog plemstva. reformatori su postigli mnogo od prvotno zacrtanih ciljeva. prevelikim teritorijem države. a polovicom 11. Normandijski je vojvoda imao i potpunu kontrolu Crkve na svom posjedu. Ipak. a na vrhuncu pokreta. Do kraja 11. – 1060. Karolinge su naslijedili Kapetovići koji su znatno centralizirali državu u 12. a pogotovo u 13. godine. a ne kraljevi.. Zahvaljujući normanskim ratničkim tradicijama i strogo određenim pravilima službe. Razvijaju se i dva srodna pokreta: Božje primirje ili Tregua Dei – zabranjivanje borbi na određene dane u godini koji su bili sveti i Božji mir – koji je imao utjecaj na razvoj laičke vlasti. normandijski je vojvoda imao najbolju vojsku u čitavoj Europi jer je u Normandiji već počekom 11. godine osvojila Jeruzalem.stoljeća. Tek je u nekoliko feudalnih državina vladaru istih uspjelo razviti institucije i običaje koje su mu davale nešto više od osobne vlasti. a radio je na jačanju papinstva i Carstva. U prvo vrijeme je cilj bio obnova nekadašnjeg redovničkog života. a s protjecanjem 10. stoljeća uglavljen broj vojnika koji svaki vazal mora dovesti svom senioru. je bio znatno vezan uz karolinšku tradiciju držanja ovlasti nad cijelim.) papinska moć raste i oni opet nadgledaju biskupe koje su imenovali svjetovnjaci. U obje pokrajine. Francuski feudalci i vitezovi će biti glavna snaga u križarskoj vojsci koja je 1099. godine određeno je da se uz katedrale osnivaju škole. na Trećem lateranskom koncilu 1179. Filipova vladavina je prekretnica u povijesti Kapetovića. Obnovu je pratio i porast pučke pobožnosti koja je svoj vrhunac dosegnula u 11. stoljeću. Taj teritorij je imao veliku stratešku važnost jer je razdvajao velika lena na sjeveru Francuske i otežavao stvaranje protukraljevskih saveza. a on je bi prvi iz dinastije koji je nastojao proširiti i učvrstiti kraljevski posjed. kao i njegovi prethodnici. koji su vladali do 936. stoljeća slabila je i kraljevska vlast i ubrzavao se razvoj feudalizma koji je potkraj 10. Do 1100. imao je pravo na visoke prihode od poreza i trgovačkih pristojbi koji su uglavnom plaćani u novcu. (1049. vjerojatno pod utjecajem Božjeg mira. Jedan od najistaknutijih papa razdoblja vjerske obnove bio je Silvestar II. zbog čega je njegova vlast bila najmanja od svih prije njega..). a kasnije su se kao glavni problemi nametnuli simonija i nikolaitizam koje su reformatori žestoko napali. glavnog razgovornog jezika učenih ljudi diljem Europe. Zabranili su napade na nenaoružane ljude i pljačku imovine. – 1108. polako počinje jačati vlast vladara. komad zemlje od oko 130 km oko Pariza koji je nekada posjedovao rodonačelnik dinastije Kapetovića. (1060. primjerice Flandriji i Normandiji. sa zajedničkom svrhom održavanja mira. (1031. – 1054. Francuska je rastrgana borbama između Karolinga i Robertovaca. Važna posljedica vjerske obnove su bili križarski ratovi.stoljeća zagospodario teritorijem Francuske. Koji je postavljen za papu 999. Od vremena Leona IX. kada su se na prijestolje vratili Karolinzi. pa je njegovo ime ubuduće izbjegavano. Filipa I. Henrik I. nasljednika francuskog kralja Roberta I. njihovi 23 . Reformni se pokret iz Francuske proširio po cijeloj Europi. a čega je direktan rezultat i masovni odaziv na prvi križarski rat 1095. začetak romanike te porast interesa za obrazovanje. To je vrijeme porasta životnog standarda prosječnog čovjeka i napretka u odnosu prema radu. stoljeća velik dio Francuske je imao relativno stabilnu vlast te se oslobodio najgorih oblika nasilja i nereda.). vladar je zadržao pravo sudovanja. Za njegova sina. st. Vezano uz obrazovanje. Politička obnova – Francuska Do kraja 10. Hugo Kapetović. a nalazio se i na križanju svih važnijih putova. Smatralo se da je čarobnjak jer je puno pažnje pridavao laičkoj naobrazbi.poštivanju visokih moralnih standarda.

ali ne postoji institucija lena. a u Engleskoj je posao obavljen za jedno desetljeće. jer je bio jak samo kao kraljev podanik i da bi takav ostao morao je ostati lojalan kralju. u južnu Italiju počinju stizati mnogi siromašni vitezovi. poboljšati sudstvo. Normani su znatno ojačali utjecaj na dvoru i pojačali pritisak na engl.. Grofovije su bile podijeljene na kotareve. a koji im je istu. Slabosti ovog sustava su bile neefikasnost vojske koju su činili slobodni seljaci i slabost institucija centralne vlasti. Trebalo je unaprijediti vojni sustav. Italiji iskrcali 1016. njihov mlađi brat Robert Guiscard postaje vođa Normana. Jačaju tendencije prema feudalizaciji. Grofom je postao 1035. Politička obnova – Sicilija i Engleska U prvoj polovici 11. je osvajao Siciliju i konačno je osvojio 1091. Zauzeo je Drač i dopro do središnje Grčke. privatni sudovi i nasljedne službe. st. Wessex. a Normandijom je vladao unatoč snažnoj opoziciji. paralelno s jačanjem kraljevske vlasti te kralj Etelred u 11. U to doba se isticao canterburryjski nadbiskup. a i grofovije i kotarevi su imali vlastite sudove kojima je predsjedao kraljev službenik. vojvoda od Salerna (u kojem su se 1016.najznačajniji pothvati su bili osvajanje južne Italije i Engleske. a nove kaznene odredbe su dodatno ojačale kraljevsku vlast. Njegov mlađi brat. bio jedan od najjačih europskih vladara. Kad su se 1047. Roger II. Od godine 1051. godine istisnuo Bizantince s juga Italije. dolazi do jačanja grofovija. Zemlja je bila prevelika da njome vlada kralj. 1016. Nakon Knutove smrti. Dunstan. Ovo je izazvalo žestoke reakcije kod engleskog plemstva. Postoje privatne vojske. On je 1071. dobivaju grofoviju Aversa koja postaje mjesto gdje Normani plaćenici dobivaju posao. sv. Normanski vojvoda Vilim je već 1066. koji su se u j. pa je njihovo osvajanje i teklo mnogo organiziranije. Među njima su bili braća Vilim Željezne Ruke i Drogon. Nakon Vilimove i Drogonove smrti. Za stvaranje kraljevstva na Siciliji bilo je potrebno skoro jedno stoljeće. Normani. stoljeću država postala prevelika da bi njome izravno vladao kralj. bizantski logoteti i normanski baruni. godine za engleskog kralja je priznat danski kralj Knut koji je obnovio jaku kraljevsku vlast istovjetnu onoj iz 10. godine i ostali na pomoć lokalnom stanovništvu. st. budući da nije imao nasljednika i obećao. Vikinške provale i normanska osvajanja preživjela je samo jedna anglosaksonska država. Za opstanak je bilo potrebno stvoriti administrativnu podjelu jer je u 10. U Engleskoj su normanski osvajači bili mnogi discipliniraniji. Nakon Etelredove smrti. koji je uporno nastojao reformirati Crkvu i državu. a 1030. Sve više ljudi postaje podložnicima grofova i dolazi do nestajanja seoskih općina. nije mogao svoj položaj pretvoriti u osobni posjed kako su to napravili francuski velikaši. Prvotno je nosio nadimak Kopile. iskrcali) imenovao grofom od Apulije čime oni postaju značajan čimbenik južnotalijanske politike. koji usprkos svoj moći koju je imao. Engleska je bila podijeljena na grofovije kojima je upravljao šerif. Iznimno efikasnu vlast sicilskog kralja činili su arapski emiri. a kralju omogućavalo da proširi utjecaj diljem države. Roger. nakon očeve smrti. nastavio je njegovu politiku i osnovao Kraljevstvo Obaju Sicilija čija je vlast dosegla višu razinu nego bilo gdje u Europi. koja se razvila u Kraljevstvo Engleske osnovano od strane vladajuće obitelji. krvna je osveta postala rijetkost. S reformom sudstva. st. Englezi odbacuju dansku dinastiju i zapadaju u stanje slično onom u kojem je Francuska bila stoljeće ranije. Ovim sustavom lokalne vlasti sprečavalo se plemstvo da preuzme vlast na lokalnoj razini. godine pobunili Vilimovi vazali 24 . a nije bilo središnjih institucija koje bi pomogle u vladanju. hajduci i neprijatelji normandijskog vojvode. Engleska je do 9. Vilima je godine 1043. više n može stati na kraj ojačalim magnatima. godine kad su i posljednje saracenske snage pokleknule. stoljeća nalikovala više primitivnim germanskim društvima nego stanju u Franačkoj i Italiji. kralja Edvarda čime su pokazali pretenzije na englesku krunu. Njegov nasljednik. mlađi sinovi koji su ostali bez zemlje. Kao i u Francuskoj.

a porast teritorija i poljoprivrednih prihoda dali su poticaj europskom gospodarstvu. a Malo vijeće je uz kralja i pomaže mu u administraciji. a koje se razvijaju u 11. Procesi oslobađanja robova. zbog čega dolazi do revolucije u ekonomskom životu. a raste i industrijska proizvodnja. uz pomoć kralja Henrika I. a nakon što su Harold i njegova braća poginuli otpor je nestao. Odnos crkve i carstva 25 . koju su započeli clunyjevski redovnici i papa Leon IX (1049. ali je u čitavoj zemlji uspostavio vlast tek 1072. Vezano za zemljoradnju važna je upotreba pluga i povećanje korištenja životinjske snage. a papa mu je poslao posvećeni stijeg kao znak legitimnosti.on je odnio briljantnu pobjedu. je bila praktički ispred svih. Rezidencije biskupa su premještene u važnije gradove. Vilim je zatražio papinu pomoć. Riđem. U svega nekoliko godina. st. Dolazi do komutacije robne rente u novčanu. posebice Venecija. stoljeće u Europi. odigrala se odlučujuća bitka. Genova i Pisa istiskuju muslimane sa Sredozemlja. Sve ove inovacije poticale su rast stanovništva. robom široke potrošnje. Sva je zemlja prešla u kraljeve ruke koji ju je dijelio kao lena. stoljeća. krčenja šuma i porast broja stanovnika dugotrajni su procesi koji su obilježili 12. Vilim Osvajač umire 1087.. ali su se eventualno morali prilagoditi duhu vremena. nastajanje novih sela. a do polovice 11. Godine 1086.. Borba. uspona i razvoja gradova te transformacije zemljoposjedničke aristokracije u feudalno plemstvo. Unaprjeđivao je odnose s Crkvom. koja je dotad kaskala za ostatkom Europe. U Italiji. zbog otpora na sjeveru. nastavila se do kraja srednjeg vijeka. zatim. nestala opasnost za plovidbu Sredozemljem. godine i ostavlja Normandiju najstarijem sinu Robertu. Veliko vijeće postaje feudalni sud engleskih seniora.). Ekonomski oporavak Temelj ekonomskog opravka bila je zemljoradnja. U želji za potpunom neovisnošću dolazi do stvaranja gradskih komuna – kolektivnog tijela građana koje ima pravnu osobnost. oni postaju ključni čimbenici europske i sredozemne trgovine. je osvojio Englesku. i 13. godine dolazi do ubrzanog i naglog razvoja trgovine i obrta. godine. Nakon 1100. Kada je rođak Knuta Velikog. Vilim je dao sastaviti Knjigu strašnog suda koja je pomogla u povećanju kraljevih prihoda i utvrđivanju osobnog vlasništva svakog pojedinca. Nastaju gradovi duž prometnica. VIII. sve do dolaska Osmanlija. a Englesku drugom sinu Vilimu II. Godine 1066. Razvija se građanstvo koje želi osobnu slobodu. primorski gradovi iskazuju svoju moć. Trguje se luksuznom robom i posebice. već od 9. Veliki crkveni raskol.-1054. Dana 14. st. Međutim. kada su seljaci počeli proizvoditi više nego što im je bilo potrebno došlo je u gradovima do razvoja trgovine i obrta. PREVLAST CRKVE NA ZAPADU Obnova na Zapadu započela je sredinom 11. zahvaljujući uređenju koje su Normani donijeli sa sobom. listopada 1066. a ne privatne posjede. pa je do početka Prvog križarskog rata 1095. Engleska. a u Hrvatskoj potkraj sljedećeg stoljeća. Unutarnjom kolonizacijom nastaje velik broj novih sela i dolazi do slabljenja ropstva. prelazak na tropoljni sustav. pokušao uzeti englesku krunu. Crkva je ustrajala na isticanju dostojanstva rada i time poticala obrtnike da se ponose svojim poslom. što dovodi i do toga da seljaci – kmetovi mogu kupiti svoju slobodu. Harold. osobito konja. st. a dogodile su se i promjene u Crkvi. Vilim je za Božić okrunjen u Londonu. dolazi do jačanja središnje vlasti. oslobođenje od financijskih obveza prema feudalcima te vlastitu samoupravu što nikako nije bilo po volji kleru i plemstvu.

1122. Prvi put javljaju se nazivi gvelf (Lotarovi pristaše) i gibelini (pristaše Hohen. s njezinim bogatim rudnicima srebra. Rastuća moć teritorijalnih kneževa došla je do izražaja prigodom smrti Henrika V 1225.. Papa je izopćio Henrika iz Crkve. Dok je papinstvo jačalo svoj položaj. poznat do svog izbora kao opat Hildebrand. ponovo izopćio. Prijestolje je pripalo Lotaru II (1125. Poteškoća je bila u tome što su biskup i opati istovremeno bili i feudalci te tako ujedno i službenici svjetovnog vladara. simonije i svećeničkih brakova.) Gvelfi podupirali papinstvo. Vladarsku domenu i prihode Henrik IV pronašao je u južnoj Saskoj.1085. njemačka je monarhija bivala sve slabija. Henrik je sve više jačao svoje pozicije. što je bila politička pobjeda Henrika jer je stekao naklonost njemačkih velikaša. Konačno ga je mlađi sin. Papa je tada bio jedan od najvećih vođa i reformatora u povijesti Crkve-Grgur VII (1073. štap i prsten. Od tada carevi zaista više nisu mogli imenovati pape.Do konačnog raskola crkava na Istočnu ili Pravoslavnu i Zapadnu ili Katoličku došlo je 1054. odlučio skloniti s vlasti. Nakon Lotara. Henrik IV je objavio rat papi 1076. Svjetovni dužnosnici nisu smjeli imati nikakvog udjela u izboru crkvenih službenika. Prema njegovim nazorima. Na Zapadu je Crkva težila što većoj neovisnosti u odnosu na svjetovne vladare dok je na Istoku došlo do tijesne simbioze državne i crkvene vlasti. no Henrik je došao zamoliti papu za oprost i milost.) sklopili su Wormski konkordat. rimski kralj Henrik V. Lotarova vladavina obilježena je slomom slavenskog otpora na istočnim granicama Carstva.). a u upravi je sve više koristio ministerijale-sloj neslobodnih ljudi u važnoj upravnoj službi na pojedinom posjedu. Stanje se za vladara neprekidno pogoršavalo tako da je u svom otporu ostao praktički sam.) kojom se nastojao suzbiti svaki svjetovni utjecaj na taj postupak. poglavito prema papi. izabran je Hohenstaufovac Konrad III (1137. Henrik je sa odanim dijelom vojske krenuo na Italiju.-1053. da bi ga papa 1080. zbog čega su mnogi njemački velikaši stali na papinu stranu. s prevlašću državne. Ovakva su se shvaćanja sukobila sa nazorima carigradskog patrijarha Mihaela Kerularija. Zadaća im je bila dobiti priznanje rimskog prvenstva u Crkvi. jer car nije imao muških nasljednika. knezu Saske. te njemačkom kolonizacijom na istok.-1106.). Papa je trebao suditi i osuditi i vladare ako su grešnici.-1124. U monarhiji su nestale sve institucije središnje vlasti. Grgurovi nasljednici nastavili su s politikom suprotstavljanja Henriku. Do vrhunca krize je došlo 1054.-1137. zatim je zabranio da svjetovnjaci dodjeljuju biskupske časti. Time započinje doba 26 . a gibelini pristaše prevlasti cara.) odlučio je težište vladarske djelatnosti pomaknuti ka Crkvi.. Carevi nikada više nisu imali moć nad Crkvom nalik na onu careva iz otonske dinastije. car i papa Kalist II (1119. prisilio je oca na abdikaciju. umarširao u Rim i protjerao papu. Protupapa je okrunio Henrika carskom krunom na Uskrs 1084.-1152. Grgur se zatvorio u utvrdu Canossa. godine. Iste godine Henrik je s vojskom ponovo krenuo na Italiju. Prvo je zabranio brak svim svećenicima. Papa je trebao birati i kardinale. kada je Lav IX poslao u Carigrad kardinala Humberta i izaslanike. a ubrzo su uz njih ponovo stali brojni njemački velikaši. koja nje došla do poljskih granica. Ovakav izbor doveo je do sukoba i teškog rata novog vladara s Hohenstaufovcima. Car Henrik V (1106. Papa Lav IX održao je 1049. diljem Europe niz crkvenih sinoda na kojima je osuđivao pojave svjetovnjačke investiture. godine. a plemstvo je stekao nasljedno pravo upravljanja posjedima. Papa ga je primio i razriješio izopćenja. Na prijestolje dolazi Henrik IV (1056.) čime je vraćeno legitimno nasljeđivanje prijestolja.-1125. Neovisnost papinstva na Zapadu učvršćena je odredbom o načinu izbora pape (donesenom 1059. papini su izaslanici prekinuli pregovore i na oltar crkve svete Sofije u Carigradu položili papinsku bulu o izopćenju patrijarha Kelurarija i svih njegovih sljedbenika iz Crkve. svi su katolici morali slišati papinske odluke o tome što je društveno poželjno. Uz pomoć velikaša. uz to je prisilio njemačke biskupe da odbiju priznati Grgura za papu. čime je konačno ukinuta svjetovna investitura u užem smislu riječi. 1054. Car se odrekao investiture prelata znakovima crkvene vlasti. prstenom i štapom.

Henrik VI ishodio je veliku otkupninu. renkokviste muslimanske Španjolske te njemačkih napada ma poganske baltičke Slavene. ubili su i papu Luciju II 1145. Kralj je prisilio grad na pokornost i iskaze lojalnosti.dinastije Hohen. a sam je počeo raditi na jačanju vladarske domene u Porajnju. Zadržana je careva nominalna vrhovna vlast nad sjeverotalijanskim gradovima. u Rimu Henrika za cara. Papa je u caru počeo prepoznavati veću opasnost od svih talijanskih komuna. normanskom princezom s juga Italije. Fridrik je stvaranje jake carske vlasti usmjerio na Njemačku. želio pod svoj nadzor staviti cvatuće sjevernotalijanske gradove. Fridrikovi nasljednici bili su preslabi za nastavak politike centralizacije te previše zaokupljeni Italijom i tamošnjim odnosima. Prednost novih dužnosnika bila je u njihovoj nepristranosti.) je preko žene tražio krunu Normanskog Kraljevstva. Henrik VI (1190. održao je jedan od najpoznatijih govora u povijesti papinstva i pozvao ljude u križarski pohod. 1176. i to njemačkih. što do tada nije uspjelo ni jednom njegovom prethodniku. okrunio je 1191. Postojali su i unutarnji razlozi zbog kojih je Europa okretala pozornost Istoku. Brakom sina Henrika s Konstancom. čime je znatno ojačao svoj položaj u Njemačkoj i Italiji. u kojoj su vlast imali teritorijalni kneževi. Odlazak dijela pripadnika ratobornih svjetovnih elita na Istok mogao je olakšati Crkvi nametanje poželjnog društvenog reda. stoljeća Turci Seldžuci izbili su na obale Egejskog mora i zaprijetili samom Craigradu. počelo se u križare javljati mnogo neboračkog stanovništva zbog vjerskog žara.) Odnosi carstva i papinstva ubrzo su se počeli ponovo kvariti. Pomažući Bizantu papa se nado da bi mogao prevladati crkveni raskol te osigurati veći broj hodočasnika. Fridrik je pokorio čitavu Saku i Bavarsku te protjerao Henrika.-1099. Prvi se za odlazak javio grof Rajmond Tuluski. saski i bavarski knez. Osim vojnika. Krajem 11.).-1159. nanijela težak poraz. Među njima se isticao Henrik La.).-1181. Prvi carev pohod na Italiju zbio se 1154. na koncilu u Piacenzi pojavili su se poslanici bizantskogcara Aleksija I Komnena (1081. car je postao gospodar prostora od Baltika do Sicilije. s Lombardskom ligom sklopio mir u Konstanzu.-1190. Zarobivši engleskog kralja Rikarda Lavljaeg Srca. normandijski vojvoda Gotfrid Bujonski. Papa Celestin III (1191. Od početka se zapažala veza između reformskih elemenata u Crkvi i križarskog pokreta. Novi papa nije priznao caru vlast na jugu Italije. carske predstavnike koji su obavezno morali biti došljaci. Lombardsku ligu (1167. najmoćniji velikaš juga Francuske. 1095. Pod utjecajem radikalnih ideja Arnolda iz Brescie rimsku puk se pobuno 1143.) sklopio je savez s talijanskim komunama. protiv pape tražeći samoupravnu komunu. Lombardska je vojska carevoj. što bi caru omogućilo neovisnost od ostalih središta moći. Godine 1095. Kao odgovor. Umro je 1197. Križarski ratovi Križarskim ratovima prethodili su pohodi poput istjerivanja Saracena iz Italije. Fridrik je 1183. za središte lige izabran je grad Alesandria.) i zatražili pomoć Zapada. Novi papa Aleksandar III (1159.-1197. u Paviji okrunio za kralja Italije te slomio otpor nekolicine sjevernotalijanskih gradova. Fridrik je imenovao protupapu kojeg je priznavala samo manjina kardinala. 27 . dok je car papu doživljavao kao glavnu prepreku vlastitoj kontroli nad čitavom Italijom.. kod Legnana. Svima je priznao zatečena prava i povlastice. Car je u veće sjevernotalalijanske gradove počeo postavljati nove službenike zvane podesta. Konrada je naslijedio Fridrik I Barbarossa (1152. Fridrik se 1154. Učvrstivši se u čitavoj Italiji. gvelf po majci.) i koristio je to kao povod da sazove koncil u Clermontu. Fridrikove mjere išle su prema jačanju središnje vlasti i države. Sjeverotal. ali su oni imali pravo sami izabirati vlastite službenike i prikupljati vlastite poreze.1198. Među sjevernotalalijanskim gradovima snagom i hegemonističkim težnjama isticao se Milano.-1118. U Rimu je okrunjen za cara od pape Hadrijana IV (1154. Papa Urban II (1088. gradovi okupili su se u protucarsku. Fridrik je oslabio položaj papinstva u Italiji. tzv.

križari su potučeni. Križarima je s vojskom pohitao u pomoć i car Aleksije ali je povukao svoje trupe. Prva je skupina bez većih problema napredovala. Zbog novog križarskog pohoda pregovaralo se o pomirenju Francuske i Engleske. Novu teritorijalno-političku jedinicu velikog strateškog značenja stvorio Balduin. Pad Edese potaknuo je ujedinjavanje svih muslimana sjeverno od matičnog križarskog teritorija. Ugarsku i Bugarsku. Od samog početka sve je pošlo po zlu. Luj i Konrad vratili su se u Europu. Jeruzalemsko Kraljevstvo se do 1130. U gradu je pronađeno koplje. Križarima su posao olakšale unutarnje slabosti i početak procesa raspadanja Seldžučkog Carstva. Osvojili su ključ Sirije. križari su opsjeli Nikeju. time još više produbivši križarsko nepovjerenje prema Bizantu. dospjela u ruke muslimana. Službeni predvodnik križarskog pohoda bio je papin legat. Treći križarski rat 28 . 10. 3. Beomond je preuzeo vlast u Antiohiji. bitka je završila potpunim trijumfom križara. nakon 88 godina. biskup Ademar koji je imao težak zadatak mirenja i posredovanja među svjetovnim vođama pohoda. Dvije velike skupine od po nekoliko tisuća križara krenuli su kroz Njemačku. a jeruzalemski kralj zarobljen. no opsada je završila potpunim neuspjehom. čime je stvoreno feudalno Jeruzalemsko Kraljevstvo u kojem su se preslikale zapadne društvene i državne funkcije. unatoč brojnim unutarnjim proturječnostima. ali su ih ubrzo opkolili Seldžuci.). Opsada je razbijena i uslijedio je slom muslimanske obrane na čitavom prostoru sjeverno od Jeruzalema. iza kojeg su jedinstveno stajali svi okolni muslimani. U takvom stanju dočekali su ih i napali Seldžuci. Prvi križarski rat (1096. Najuspješniji propovjednik diljem Francuske koji je pozivao ljude u rat bio je Petar Pustinjak. Engleski kralj Henrik II i njegov sin Rikard Lavljeg Srca. Križarske zemlje su bile sa svih strana okružene Saladinovom vlašću. posebno u Bugarskoj. pao u muslimanske ruke. doveden iz Edese. Križari su krenuli dalje na istok prema Antiohiji. U Carigrad je umjesto profesionalnih i organizirane vojske stigla kaotična svjetina. proširilo i na sjeveru i na jugu te osvojilo gotovo sve sredozemne luke u Svetoj zemlji. poput molitvi različitih vjernika u istim svetištima. Genova i Venecija. križari su osvojili Jeruzalem. dok je druga imala velikih problema s domaćim stanovništvom. Antiohiju. Snažan muslimanski vladar. Konačno su mu svi prisegnuli na vjernost i u zamjenu za obećnu carsku pomoć obećali da će gradove i teritorije.flandrijski grof Robert. francuski kralj Filip II August te car Fridrik I Barbarossa osobno su predvodili vojsku koja se zaputila u Svetu zemlju. na putu ih je mučila nestašica vode i hrane. U ljeto 1097.-1099. Edesku Grofoviju. suprotstavio se slabim i razjedinjenim križarima čiji je borbeni duh sve više slabio. 1099. što im je vratilo borbeni zanos. Bizantski car Aleksije je podmićivanjem vezivao jednog po jednog križarskog zapovjednika uz sebe. sastavljena pretežito od seoske sirotinje.. Na Zapadu se počela okupljati vojska za Drugi križarski rat (1147. Među lokalnim križarskim vođama u Porajnju bilo je i onih koji su svjetinu poticali na pogrom protiv Židova. Između katolika i muslimana razvio se suživota. U odlučujućoj bici kod Galilejskog jezera 1187. 1187. Teškoće su za križare na Istoku počele kada su muslimanski vladari počeli prevladavati unutarnje nesuglasice i sve jedinstvenije nastupati protiv njih. upozorivši ih da ne kreću na svoju ruku. godine Jeruzalem je. Kao prihod za pohod skupljala se Saladinova desetina u Engleskoj i Francuskoj. Prebacio ih je maloazijsku obalu odakle su počeli napadati i pljačkati seldžučke teritorije. Seldžuci su brzo okupili vojsku koja ih je teško potukla.) postigao je začuđujuće uspjehe. Edeska Grofovija je 1144. kojim je navodno Isus proboden. koji je iza sebe imao tisuće sljedbenika.-1149. odaziv nije bi masovan kao za prvi pohod. umire biskup Ademar. Vodstvo nad križarima preuzeo je Rajmond Tuluski. izrazita vjerska snošljivost. Novi vladar postao je Balduin. Križarskim osvajanjem Damaska bi se otežala komunikacija muslimanskih zemalja. Vodeću ulogu preuzeli su francuski kralj Luj VII te njemački car Konrad III. Car ih je dolično primio. U osvajanju luka pomogli su talijanski gradovi Pisa. koje na Istoku osvoje (osim Svete zemlje) vratiti Bizantu.

Aleksije je vodio i tri pohoda protiv raškog župana Vukana. kvarenje novca.-1185. ubrzo je cijelo obalno područje palo u bizantske ruke. Ivan. već pomoćne postrojbe za svoju vojsku i oslobađanje Palestine. Carev sin. razbili Pečenege. ali je stvoren novi. Dvaput se ženio. Aleksije se za pomoć u obrani obratio Kumanima koji su 1091. Pokorio je Srbe te raškog velikog župana prisilio na priznavanje vrhovne bizantske vlasti. Obnovljen je sukob Henrika II i Filipa II Augusta. Mlečani su za tu pomoć dobili goleme trgovačke povlastice u Carigradu. oženio se ugarskom princezom. Jačanje Bizanta za dinastije Komnena (1081. Nastavljeno je davanje manastira na upravu svjetovnjacima. Prolazak križarske vojske kroz Bizant poremetio je odnose sa njemačkim carom. Opadalo je tematsko uređenje. Dolazak križarske vojske u Bizant car je dpustio. Pokorio je 29 . Aleksijeva vladavina označila je uspon i jačanje vojne moći Carstva.) Do razdoblja Aleksijeve vladavine Bizant je izgubio posjede i vlast na jugu Italije te u Maloj Aziji. obnovljena u većem dijelu Male Azije. ali niz negativnosti kao što su davanje državnih poreza u zakup. ali je bio vrlo sumnjičav prema njihovim pravim namjerama. Od Zapada Bizant nije očekivao križare. a opseg i značaj tema znatno su se smanjili. tražeći za njega otkupninu od 100 000 funti. a ne više centralistički poredak. Nijemci i Mlečani sklopili su protunormanski savez i 1149. Autoritet carske vlasti je za Aleksija znatno poratsao. Najvažnija palestinska luka. Na Istoku je Emanuel imao mnogo više uspjeha. Do sredine 1097. Car je ipak bio dobro prihvaćen u crkvenim krugovima jer se odlučno borio protiv bogumilskog pokreta. uz pomoć križara. Ostatak Jeruzalemskog Kraljevstva ostao je u rukama križara. osvojili bogate grčke gradove. Poduzeo je veliku ofenzivu na Italiju kojom se krenulo 1155. Bizant je našao saveznike u Mlečanima koji su nanijeli pomorski poraz Normanima kod Drača.. Ubrzala se fudalizacija Bizanta. a zatim je uslijedio i niz ugarsko-bizantskih ratova. najveći od Komnena. Tebu i Krf. 1137. feudalni. Naslijedio ga je najmlađi sin Emanuel koji je ujedinio u sebi viteške ideale zapadnog tipa s bizantskom zamisli univerzalnog carstva. Iste godine protiv Bizanta pobunila se Raška. Nova opasnost Bizantu predstavljali su Pečenezi. Porezne obveze za stanovništvo znatno su se povećale. bizantska je vlast. Križari nisu vratili Antiohiju. ali su ga s kopna Normani osvojili. upustivši se u borbu za moć na Sredozemlju.-1192. a normanski vladar je položio caru vazalnu prisegu. Primirje je sklopljeno 1158. a utjecaj na Balkanu znatno mu je oslabio. unatoč tome pokazao s velikim promašajem. Emanuel se okrenuo put Zapada. Katolici su od tada mogli posjećivati Jeruzalem koji je ostao u muslimanskim rukama. Rikarda je pri povratku zarobio Henrik VI. Bizant je sa Njemačkim Carstvom i Pisom sklopio protunormanski savez. Cara Aleksija naslijedio je sin Ivan II Komnen. oba puta zapadnjakinjom. Mlečani su u protunapadu zauzeli Drač. Antiohija je pala.. Bizantinci. Na značaju je sve više dobivala feudalna vojska pod vodstvom pojedinih pronijara. izazivajući ogorčenje u crkvenim krugovima. izazvavši protiv sebe cara Henrika Vi i Bizantince zbog osvajanja Cipra. Bizantsku zauzetost križarima iskoristili su Normani koji su 1147. sve su važniji odnosi Bizanta s Ugarskom koja je zavladala Hrvatskom i Dalmacijom. Od početka 12. st. Godine 1156. Emanuel je uspio učvrstiti položaj na Balkanu. preoteli Krf. Glavni Aleksijevi protivnici bili su Normani s juga Italije. predala se križarima 1191.. Korint. godine. Za Komnena Biznat je izgubio prevlast na istočnom Sredozemlju u korist talijanskih gradova-država. Akra. Normani su kod Brindisija teško porazili bizantsku vojsku. Sve sile zainteresirane za Italiju odmah su se ujedinile protiv Emanuela. a bizantska vojska se morala povući iz Italije. Saladin je ponudio engleskom kralju prihvatljive uvjete mira koji je sklopljen 1192. iz Ancone.(1187. Rikard se na putu zapleo u sicilska unutarnja pitanja. a Bizantinci su potisnuli normanske snage.) bio je dobro planiran i financiran. Vlasnik pronije bila je država.

centralizaciju pod jednim glavarom reda. Stefan Nemanja svoju je državu osamostalio u odnosu na Bizant i teritorijalno se proširio na račun Carstva prema istoku i jugu. Najutjecajniji od svih redova bili su cisterciti. pokušao je zabraniti osnivanje novih redova. stoljeća postali glavni bankari i blagajnici francuskih kraljeva. Vlastite posjede davali su u gospodarski zakup. Pokret za što veći asketizam započet je tijekom 11. za ženu je uzeo kćer Luja VII. osiguravši stalne prihode. vrlo bogat i utjecajan sloj. stoljeća postupno preuzimali prvenstvo među redovništvom. Sve je važnija uloga papinske kurije kao vrhovne sudske instance. Preuzeli su redovničke zavjete siromaštva. 1181. Crkveni koncil u Troyesu 1128. stoljeću. potvrdio je pravila novog reda. Jača kult Blažene Djevice Marije. 1185. Postali su financijski moćni te su se od početka s njima sukobljavali oko premoći u Jeruzalemskom Kraljevstvu. Viteški red templara. 1182. Crastvo je naglo slabilo. koji su tijekom 12. Četvrti lateranski koncil 1215. Na prelasku 12.Malu Armeniju i Antiohijsku Kneževinu. Posebnu grupu novih redova unutar Crkve predstavljali su tzv. Pri tome se služio najbrutalnijim sredstvima i metodama. Smrću Andronika nestalo je dinastije Komnen. Normani su zauzeli Solun. s vremenom su cisterciti postali znalci isušivanja močvara. poslušnosti i duhovne čistoće. stoljeća. drugi grad Carstva. Reformski pokret u crkvi u 12. Samostane su redovito podizali na pustim ili zapuštenim područjima. Glavna politička smjernica njegove kratkotrajne vladavine bila je obračun s plemstvom i dokidanje njegove prevlasti u Crastvu. a za vjerske dužnosti postavljali bi zamjenike – vikare. Hrvatska. Prvi je zapazio novu opasnost za katoličanstvo od krivovjerja (hereza) koja su stizala s Istoka. čiji su osnivači bili osmorica francuskih vitezova. Redovnici su znatno olakšavali provedbu papinskih reformskih mjera vlastitim utjecajem na javno mnijenje. Njihovu organizacijsku shemu. slijedili su i mnogi novi redovi. viteški redovi. i 1153. Rastao je broj samostana sudski podložnih jedino i izravno papi. stoljeća u Italiji osnivanjem reda kamaldoleza. Vladari i pape dali su im povlastice koje su ih izuzimale od bilo kakvih svjetovnih ili crkvenih jurisdikcija. Takmaci templara bili su vitezovi ivanovci. 1167. stoljeće papinstvo se zabrinulo zbog inflacije novih redova i njihove suviše uske specijalizacije. raški veliki župan Stefan Nemanja odustao je od otpora i priznao bizantsku vrhovnu vlast. U Francuskoj se strogošću isticao red kartuzijanaca koji su smjeli govoriti samo u krajnjoj nuždi. ugarskohrvatski kralj Bela III Bizantu je oduzeo Hrvatsku. Često su živjeli svjetovno i bilii oženjeni. stoljeću Papinstvo je u jačanju vlastite ulogu unutar Crkve imalo veliku pomoć redovništva. On je smatran stvarnim poglavarom Crkve između 1125. na vlast je došao Andronik. čija je uloga bila presudna i u jačanju pučke pobožnosti. čiji su redovnici živjeli pustinjački. stvorio je udrugu za zaštitu hodočasnika na putu prema svetim mjestima. U bankarstvu su se izuzetno izvještili te su tijekom 13. 1172. Utemeljitelj Bernard iz Clairvauxa na temelju Benediktove regula organizira novi red cistercita u 12. Novi redovi norbertinaca bili su najznačajniji među kanonicima koji su slijedili redovnička pravila. Unatoč strogosti. ali bez uspjeha. 30 . Dalmacija. Bosna i Srijem kratkotrajno su potpali pod bizantsku vlast. gdje je trpjelo poraz za porazom. Bizant se sukobio s Mlečanima zbog zauzimanja Dalmacije. Clunyjevski redovnici zadržali su veliki utjecaj iz 11. broj cistercita je ubrzano i stalno rastao. što se vidjelo i na bojnom polju. u 13. Teutonski red (Njemački viteški red) postao je predvodnik njemačke kolonizacije na istok Europe. Posebni problem za Crkvu predstavljali su katedralni službenici – kanonici. Dalmaciju i Srijem.

). Pozvao je natrag u zemlju protjeranog nadbiskupa Canterburryja. najpoznatija škola medicine bila je u Salernu kraj Napulja. Vjerovao je u crkvena naučavanja ali je smatrao i da sve vjerske istine može dokazati razumskim putem. stoljeća bila je oživljavanje znanstvene misli. stoljeća većina najvažnijih znanstvenih i filozofskih djela bila je već s grčkog i arapskog uspješno prevedena na latinski.Uspon Europe – renesansa 12. Do sredine 13. odnosno nove uprave i sudstva. Prva sveučilišta nije utemeljila Crkva. Henrik nije uklonio feudalnu rascjepkanost ali je naznačio put njezina nestanka u 13. IX. Najpoznatija je bila Pjesan o Rolandu. oblikovana su načela novog. Njegov najmlađi brat Henrik I (1110. Proučavanje logike i teologije naročito se razvilo u sjevernoj Francuskoj. filozofija i logika postale su nova i važna područja istraživanja. oni su bili podložni izravno kralju. Rad na usavršavanju kanonskog prava doveo je redovnik Gracijan u svom djelu Decretum Gratiani. teologija. o Tristani i Izoldi. umro je kralj Vilim II. Najpoznatiji logičar.-1154. Velikašima je poveljom o povlasticama zajamčio dotadašnji status i prava. USPON ZAPADNIH MONARHIJA Engleska Krajem 11. prihvaćanjem znanstvenih dostignuća istočnih naroda te pojavom prvih sveučilišta. Sporazumom iz 1106. vrhuncem romanike i počecima gotike u likovnoj umjetnosti. Henrik se odrekao investiture znakovima duhovne časti. Tako je postao sve neovisniji o velikašima. Na Henrikovu dvoru dolazi do jačanja središnjih financija što mu omogućuje prevlast nad barunima. 31 . stoljeća bilo je Bolonjsko. ali Henrik je na lokalnim sudovima mogao provoditi reforme. U Italiji i na jugu Francuske najjači su bili studiji prava i medicine. Među prevoditeljima isticao se i naš Herman Dalmatin (1110.-1135. st. U sudstvu su i dalje prevladavali velikaši. Samostani. Najpoznatije talijansko sveučilište iz 12. Od živih europskih narodnih jezika prvi je u književnosti zabilježen francuski (od početka 12.) okrunio se za kralja unatoč starijem bratu Robertu Normandijskom. Glavna zadaća znanstvenika toga doba bila je prepisivanje arapskih i grčkih tekstova koji su sadržavali znanja antičkog svijeta. Palermo i Toledo bile su tri ulazne luke grčke znanstvene baštine u srednjovjekovnoj Europi. bili su predvodnici razvoja novog tipa arhitekture i likovne umjetnosti koja se naziva romanika jer se oslanjala na rimske uzore. posebice Cluny. Uspjeh reformi. Najvećem dijelu Europe model je postalo pariško sveučilište. Godine 1110. obnovom proučavanja prava. Razvija se kanonsko odnosno crkveno pravo. gotičkog stila u arhitekturi. stoljeća. o Svetom Gralu ili o kralju Arturu.) koji je radio na prijevodu Kur'ana. U filozofiji je prevlast su imale Aristotelove misli. stoljeća 12. Velika zasluga autora 12. Profesor Irnerije najzaslužniji je za organiziranje sustavnog proučavanja rimskog prava. stoljeća Engleska je bila najnaprednije europsko kraljevstvo s ograničenom središnjom vlašću. Popularan žanr bile su duge epske pjesme (chansons de geste) o životima junaka. st. Krajem 11. stoljeće je doba obilježeno remek-djelima književnosti na narodnim jezicima Euurope. teolog i filozof bio je Petar Abelard. Sredinom 12. Carigrad. Značajke su mu bile velika visina građevina i obilje svjetlosti u njihovoj unutrašnjosti. st. kasnije je preuzela u svoje ruke osnivanje većine novih te je pomoću sveučilišnih upravnih tijela uspijevala nadzirati obrazovanje i istraživanje. Već do 1220. Počeo je slati kraljevske suce koji su obilazili sve dijelove Kraljevstva.

zatraživši da se na njemu utvrdi englesko običajno pravo. st. a pomagao im je i francuski kralj Filip II August s kojim je Henrik bio u sukobu. Njegovi sinovi željeli su prijestolje. Kralj je pomoću plaćenika suzbio ustanike. kralj zbog nje vodio rat s engleskim kraljem Henrikom I. st. Francuska Početkom 12. Njegov sin Luj VII oženio se Elenorom Akvitanskom. Nastojao je da svi važniji sporovi budu vođeni pred kraljevskim sucima.. Normandija je ostala vezana uz Englesku iako je franc. Nakon Ivanove smrti engleski je jezik postao i jezik pisane kulture. Od tog vremena organizirane grupe velikaša branile su u Engleskoj svoje povlastice i engleske zakone u odnosu prema kralju. Za Rikarda u engleskoj je uveden porezni sustav.-1189. Calerendonske konstitucije Beckett je odbio priznati jer su išle u pravcu smanjivanja prava Engleske crkve. ali Stjepan se uspio zadržati na vlasti. Rikard je bio i ostao popularan u narodu.) koji je za cijele vladavine boravio izvan zemlje. kako bi ih ovaj zaštitio od jačih susjeda. Okružni kraljevski suci bivali su sve važniji u odnosu na šerife. te je plemstvu morao izdati novu povelju sloboštinama i dati ustupke Crkvi.-1199. Henrika II naslijedio je Rikard Lavljeg Srca (1189. 32 . Nakon što su njegovi vitezovi ubili Becketta. Ivana Bez Zemlje. Velikaška oporba istakla je drugog kandidata Stjepana od Bloisa koji se uspio nametnuti kao kralj. Luj VII je poništio brak. Izbio je građanski rat. Od početka 13. koji ga je naslijedio i ostao zapamćen kao jedan od najneuspješnijih engleskih kraljeva. Prisiljavao je velikaše da mu predaju utvrde. anglosaksonska sastavnica engleskog društva postajala je sve značajnija. Novi kralj Henrik II Plantagenet (1154. Uz pomoć svojih pristaša kralj je proširio i učvrstio svoju vlast nad dijelom Irske. za razliku od brata. Pokazao se jednim od najznačajnijih promicatelja uprave. Henrik je sazvao koncil u Calrendonu 1164. Obnovio je središnju upravu. Sudske reforme dovele su Henrika do sukoba s Crkvom koja je do tada imala utjecaj u sudstvu. vraćao je kraljevske posjede i prava u svoje ruke. 6. Sitno plemstvo je u mnogim mjestima ustupalo dio uprave na svojim posjedima kralju. Beckettovo ubojstvo bilo je povod nezadovoljnom dijelu plemstva za usatnak protiv kralja. Jedini Henrikov nasljednik bila je kćer Matilda koja se udala za grofa od Anjoua. vladao je Normandijom. Podržavao je gradove na velikaškim područjima. pravnog sustava i vlasti u Engleskoj.Magna Cartu. 15. na što se Ivan oglušio pa mu je francuski kralj oduzeo sve feude na francuskom području i objavio rat. Dolaskom u Francusku buduću kralj Henrik II je stupio u ljubavnu vezu s Elenorom. a Elenora se udala za Henrika II i donijela mu Akvitaniju. a za neprijatelje je imao Filipa II Augusta i papu Inocenta III (zbog sukoba oko izbora canteburyjskog nadbiskupa). davao im povlastice. izgubio sve francuske posjede osim Gaskonje i dijela Poitoua. Došlo je do sukoba s canteburyskim nadbiskupom Thomasom Beckettom. U središnjoj Francuskoj utjecaj monarhijske vlasti postao je prevladavajući na područjima sitno-plemićkih feuda. francuski je kralj imao ograničenu moć u odnosu na velikaše. kraljevsku vlast stvarno je obnašao Luj VI Debeli na području Pariza do Orleansa.) od 1150. Time je povećao vlastite prihode i smanjio moć baruna. na čiji se poticaj sukobio s velikašima i Crkvom. velikog normanskog neprijatelja. Luj VII nije uspio značajnije iskoristiti obnovu ideje snažne monarhijske vlasti. Guienne i Gaskonje te je polagao pravo na čitav današnji jugozapadni dio Francuske. Kralj je pružio utočište papi Aleksandru III tijekom sukoba s carem Fridrikom I. Ženidbom je došao do Poitoua. Posljednja kraljeva sudska reforma bila je stvaranje središnjeg suda. st. Filip je u jednom nevažnom slučaju Ivana pozvao pred svoj sud. izgubio je i Normandiju. Henrik II se dao javno izbičevati u znak kajanja grijeha. čime je došlo do jačanja francuske monarhije. Nakon 1100. Ivan je do 1204. Ivan je donio Veliku povelju slobode . Stjepan je pristao priznati Matildinog sina Henrika za nasljednika. 1215. od oca je naslijedio Anjou i Touraine. Jačanje kraljevske vlasti bilo je posljedica renesanse 12.donio je Henriku nadimak Lav Pravde.

odredivši različita ograničenja za Židove i obvezu nošenja židovske 33 . postavši u pravom smislu riječi utemeljitelj centralizirane i birokratizirane francuske države. Inocent je odigrao važnu ulogu u prijestolnim borbama u Ugarsko – hrvatskom kraljevstvu. DOBA BORBE CRKVE ZA OČUVANJE PREVLASTI U DRUŠTVU. Uspio je izboriti pravo imenovanja vodećeg rimskog senatora. Četvrti lateteranski koncil s ciljem ponovnog zauzimanja Svete zemlje i provođenja crkvene reforme. Filip je od slabog Ivana Bez Zemlje uspio oduzeti najveći dio plantagenetskih posjeda na francuskom području. Dvije važne koncilske odluke: 1. st. Prvom se strogo zabranilo svećenstvu sudjelovati prigodom sudskih dvoboja ili ordalija. Papa Inocent III.Njegov nasljednik Filip II August (1180. sinu Henrika VI. (do 1215.. stavili su se na stranu Engleza i Nijemaca. Njegova vladavina bila je točka s koje nije bilo povratka na razdoblje velikaške premoći i rascjepkanosti. Nakon smrti Henrika VI. 2. ali su svi kod Bouvinesa 1214. zabranila simonija. g. vlašću nad Italijom. poznatiji kao papa Inocent III. Zabranjeno je svećeničko odavanje svjetovnim užicima. Porast materijalnog blagostanja kod svjetovnih elita vodio je relativizaciji vjerskih uputa i propisa za neporočan život. Četvrtim križarskim ratom i zauzećem Carigrada privremeno je nestalo raskola. Bio je naklonjen gradovima i trgovini. uključivši i flandrijskog grofa. Sazvao je 1215. X.). To je Filipu donijelo prevlast središnje vlasti i uprave nad najvećim vazalima. Aragona i Portugala stavili su svoja kraljevstva pod vrhovnu vlast pape. a gvelfi Otona IV od Brunswicka. a sve manje zainteresirani za duhovni utjecaj nad svjetovnjacima.) iskoristio je centralizaciju do krajnjih granica. imalo problema i a gradovima u kojima se razvija krivovjerje.-1214. Papa se tada okrenuo protukandidatu Fridriku II Hohenstaufovcu (Sicilskom). Zadržao je potporu većine plemstva. Inocent nije zapostavio ni vjerska pitanja. On je naumio ostvariti plan prema kojem je papa glava kršćanstva i vođa čitave Europe. stoljeća Crkvi je postalo sve teže očuvati vodeći položaj u društvu. ali zbog otpora u Rimu.-1223. No Oton se pojavio u Italiji tražeći carska prava i teritorije. Od 1198. sina Henrika Lava. Filip je spletkario protiv engleskog kralja Henrika II. Papinstvo je kroz 12. papa postaje Lothario Conti. prodaja svetačkih moći. morao je u prvih 10 godina svog pontifikata pobjeći iz Rima 2 puta. Druga važna odluka išla je prema učvršćenju rastuće protužidovske nesnošljivosti u Europi. Filip se posvetio unutarnjoj izgradnji zemlje. Ženidbom je dobio pokrajinu Artois čime se teritorijalno proširio prema Lam Mancheu. kod Bouvinesa i 1215. g. Posljednja Filipova bitka bila je protiv koalicije koju je 1213. Kraljevi Engleske. Uništio je krivovjerce juga Francuske. Filip je bio prvi put do tada najmoćniji i najbogatiji čovjek Francuske. godine za cara je postavljen Fridrik II. Tijekom 13. gibelini su za cara izabrali Filipa Švapskog. potučeni i kažnjeni. Znatno se povećao i kraljevski prihod. Probleme papinstvu naročito je zadavao Henrik VI. g. Papa je podržao Otona i on je izabran za cara 1209. Brojni su biskupi. vrhovni sudac u svim važnim sukobima. dok je Sicilija već bila papinski feud. g. Crkve i građanstva. Velikaši sa sjevera. opati i pape bivali zaokupljeni upravljanjem i stjecanjem prihoda od velikih materijalnih dobara. Dao je obećanje papi da neće tražiti spajanje Sicilije i ostatka Carstva. podržavajući njegove sinove u zahtjevu za prijestolje. organizirao Ivan Bez Zemlje. Kralj je izdao brojne povlastice francuskim građanima i štitio je strane trgovce na francuskom ozemlju-. Oton je poražen 1214. Nastavljeno je jačanje središnjeg kraljevskog suda.

Inkviziciju su. Najvažniji protusvećenički pokret pokrenuo je Petar Vald – odlučio je svu svoju imovinu razdijeliti sirotinji. Vjerovali su da je sav materijalni svijet djelo sila zla. Sudjelovao je na Četvrtom lateranskom koncilu i 1216. članovi novih crkvenih redova franjevaca i dominikanaca. poznatog zaštitnika krivovjeraca. st. Sjevernjaci su pobijedili i njihovi velikaši zauzeli posjede na jugu. Križarski rat protiv albižana više je značio u političkom nego u vjerskom smislu. Južni velikaši počeli su vraćati posjede koje su im oduzeli sjevernjaci. Pokrenut je novi križarski rat na jug Francuske u kojem je vodeću ulogu uzeo francuski kralj Luj VIII (1223.).). Krivovjereje je slabilo autoritet glavnih institucija na kojima je srednjovjekovno društvo počivalo. ali kada su 1208. uključivši i žene. a ne među intelektualcima te su iza njih stajale na tisuće sljedbenika. mogu propovijedati. Krivovjerni pokreti s kraja 12. st. prema odobrenju pape Grgura IX. ali su odbacivali svećenstvo. u Languedocu.-1226. Krivovjerja (hereze) Na Četvrtom lateranskom koncilu strogo su osuđeni krivovjerci valdenzi i albižani. Građanstvo je bilo sklono raspravama o vjerskim pitanjima. Vjersko učenje bilo je jednostavnije od katoličkog. četvrtine 13. Većina krivovjeraca bila je dualističkog svjetonazora. st. koji je ubio Krista. Od vremena grgurovskih reformi župljanima je bilo dopušteno odbiti svećenika iz moralnih razloga. Jedan od prvih vođa krivovjeraca u Italiji bio je Arnold iz Brescie. križarskog pohoda protiv onih koji odbijaju uvidjeti jedine vjerske istine. izrasli su u puku.-1221. preko Balkana. čiji su sljedbenici bili poznati kao arnoldisti ili siromasi. U početku je odaziv bio skroman. Glavna pokretačka snaga hereza bilo je nezadovoljstvo ponašanjem svećenstva. Pritiskom inkvizicije uspješno je iskorijenjeno albižansko krivovjerje. Papa je ubrzo odobrio propovijedanje tzv. Bili su poznati i pod imenima Bugara ili katara. službenici grofa Rajmonda Tuluskoga. Starozavjetni Jahve je za njih bio zli bog. Katolici s juga pridružili su se krivovjercima u otporu prema sjevernjacima. ubili papinog legata. Grgurove odredbe da svećenici koji žive u grijehu ne mogu dijeliti sakramente vodile su obnovi donatističkog krivovjerja koje je naučavalo da sakramenti nemaju vrijednost ako ih je udijelio grešni svećenik. g. trgovačkim putovima na Zapad u gotovo sve važnije gradove. isticao se Španjolac Dominik de Guzman (1170. država i Crkva. Francuskoj i Italiji očišćeni su od heretika. Prosjački redovi Među propovjednicima u Languedocu početkom 13. Na jugu Francuske. Braniteljima je pomoć pružao i aragonski kralj. Treći lateranski koncil konačno je odbacio valdenge. oko sebe je okupio sljedbenike poznate pod nazivom lyonski siromasi. Uspjehu novih pokreta pogodovala je činjenica da se od običnih vjernika malo tražilo. Inkvizicija je od početka dobila potporu svjetovnih vladara. Posvetio se propovijedanju evanđelja. Valdenzi su odbijali poslušnost papama i episkopatima te su držali da svi svjetovnjaci. Inkvizicija je u stotinjak godina djelovanja smanjila broj heretika. da bi ih krajem 14. Dominikanci su preuzeli 34 . st. ti sljedbenici su bili poznati pod imenom albižana. Sjevernotalijanski gradovi postali su glavna uporišta krivovjerja krajem 12. vodstvo u progonu krivovjeraca preuzela je crkvena inkvizicija od biskupa. potpuno iskorijenila. Vojsak pod vodstvom grofa Simona od Montforta krenula je na jug. dobio pravo da osnuje novi red dominikanaca od strane pape Honorija III. Preuzeli znalci dogmatskih pitanja. Najveći dio Languedoca izravno je priključen kraljevskim posjedima. Gradovi u Flandriji. Učenja stare sljedbe manihejaca proširila su se s Istoka. Veliki odaziv za pohod bio je na sjeveru Francuske zbog političkih i gospodarskih razloga. a ostali dio čvrsto vezan uz Crkvu. st.oznake na odjeći. Tijekom II. Krivovjerni pokreti su prihvaćali kršćansku vjeru.

Isticao se obrazovanošću. Uzdržavali su se prošnjom. Stvoreno je Latinsko Carstvo koje je potrajalo do 1261. (1268. Dominikanci su uvijek bili usmjereni prema učenju i teologiji. „Konstitucijama Sicilskog Kraljevstva“ iz 1231. Obećao je da će povesti križarski rat. dok je papa Inocent IV (1243. čak i u nekim dijelovima papinske države. Papa je pozvao Karla Anžuvinca koji je ubio 1266. na 4. franjevci su se bavili misionarskim radom. a kod dominikanaca „Kristova milicija“. Car je ponovo krenuo na Istok. prosjački redovi dobili su pravo propovijedi. izabran protucar i proglašen križarski rat protiv Fridrika. g. Na Siciliji je zavladao njegov vanbračni sin Manfred Sicilski koji je imao papinstvo za protivnika. krenuo u križarski rat ali se ubrzo vratio.) do smrti posljednjeg cara iz dinastije Hohen. na što je papa reagirao njegovim izopćenjem iz Crkve.) početkom 13. Nazaret i Btlehem s koridorom do Sredozemnog mora od egipatskog sultana. Na sebe su preuzeli zavjet potpunog siromaštva. dio francuskih velikaša na sebe uzeo znak križa. sva je vlast centralizirana u carevim rukama. a za carigradskog patrijarha Mlečanin. što je izvršeno 1202. 1215. Fridrik je 1227. dok je društvena elita lišena moći. Nazivali su se braćom (fratrima) stoga su trebali živjeti među ljudima. U Njemačkoj je za kralja postavio sina Henrika.-1254. Uz podršku signorea (gospodara) Fridrik II stekao je prevlast u Toskani i Lombardiji. a ne zatvoreni i izdvojeni u samostane. car je ponovo izopćen iz Crkve. uz pomoć Mlečana osvojili Carigrad. koji je nakon njegove smrti postao protivnik papinstva.-1274. Odnosi carstva i papinstva zaoštrili su se 1227. među njima i franc. nakon njegove smrti izabran je Rudolf Habsburgovac za cara 1273. Venecija je učvrstila 35 . lateranskom koncilu zatražio je od pape Inocenta III potvrdu pravila svog reda franjevaca.-1254. g. Inocent je za sobom ostavio mladog Fridrika II Sicilskog.) obilježena je borbama papa i carske obitelji. posebno na pariškom. Kasniji Križarski ratovi Unatoč neuspjehu Trećeg križarskog rata do kraja 1201.) onemogućio stvaranje ujedinjenog talijanskog kraljevstva. Fridrika je u Njemačkoj naslijedio sin Konrad IV (1250. Predaja Sicilije papi pošto postanje njemački car. kao pjesnik i željom za znanjem. g. Na koncilu u Lyonu 1245.). Fridrik nije ispunio obećanje jer mu je Sicilija bila izvor financijske i vojne moći. Drugi veliki prosjački red osnovao je sveti Franjo Asiški (1181. Njemački su velikaši potakli Henrika na pobunu protiv oca koja je brzo ugušena. 1217. nazivali se propovjednicima i bili su vrlo obrazovani. Podvrgnuti su izravno papi. Ističe se otac skolastičke filozofije Toma Akvinski (1225. Za cara je postavljen flandrijski grof Balduin. Manfreda i proglasio se kraljem.-1226.). okrenuo se vjeri. g.pravila reda augustinaca. Franjo je ustrajao na potpunom siromaštvu i fratri su morali raditi vlastitim rukama. Bili su snažni na europskim sveučilišnim središtima. u organizaciji Venecije.. Najveće dostignuće prosjačkih redova predstavljala je obnova crkvenog utjecaja na svjetovnjake. Križari su 1204. Papi je dao dva obećanja: 1. Kod franjevaca pridružena braća (svjetovnjaci. Odlučili su putovati morem prema Bliskom Istoku. no odgađao ga je 12 godina jer se usmjerio na učvršćenju vlasti u Italiji. kako bi papinska država izbjegla opasnost okruženja. Mlečane je zbog toga papa izopćio iz Crkve. st. Kralj Luj IX Sveti) zvali su se „trećoreci“. Papinstvo i dinastija Hohenstaufovaca Povijest Njemačke i Italije od vremena smrti pape Inocenta III (1216. dolaskom Grgura IX za papu. Venecija je kao plaću tražila osvajanje Zadra. g. ali tamo su stvarnu moć imali svjetovni i crkveni kneževi. Fridrik je zadržao posjede u Njemačkoj i na Siciliji. 2. dobio je Jeruzalem. odrekao se bogatstva. ispovijedi i davanja oprosta od grijeha u svim župama. križari su tamo i prezimili. nisu imali privatnog vlasništva niti prihode.

Križari su zauzeli važnu egipatsku luku Damiette. ona želi kontrolu nad istočnim Sredozemljem.) položaj kršćana bio je beznadan. Sam. koji su išli u 3. Nakon osvajanja Zadra 1202.-1207. a Stefan Nemanjić dobio je za ženu bizantsku princezu. Sredozemna trgovina dobila je značajne poticaje. nazivajući se Božjim izabranicima.-1261. Osvojenje grada križari i Mlečani izvršili su 13. tzv. Bizant je izgubio Bugarsku. luke na Helespontu i Hadrianopol.) u kojem je za cara postavljen grof Balduin Flandrijski koji je dobio četvrtinu bizantskog teritorija. pozivale na križarske ratove pokušavali uglavnom da bi imali opravdan razlog za skupljanje poreza. Srbe prisilio na mir. 1204. Padom Akre 1291. Na ruševinama Bizantskog Carstva nastalo je Latinsko Carstvo ( 1204. i kraljevsku krunu iz ruku legata pape Inocenta III. križarski rat (1227. U Bugarskoj 1185. a Bizant je pristao plaćati danak.) vodio je francuski kralj Luj IX Sveti koji nije uspio zauzeti Jeruzalem. na vlast je došla obitelj Angel. U Njemačkoj su djeca pod vodstvom dječaka Nikole došla do Genove gdje su im vlasti zabranile ukrcaj na brodove. Mlečani su uzeli Drač. alamanski porez. 4. u kojoj se Asen proglasio za cara. Tako su postali najjača kolonijalna sila na istočnom Sredozemlju.) sklopio je mir i sa ugarsko-hrvatskim kraljem Belom III. ustanak Petra i Asena. U 7. Novi bugarski car Kalojan (1197. se pojavio veliki pokret djece iz Njemačke i Francuske. i sklapanja sporazuma na Krfu s pretendentom Aleksijem. dobio je 1204. 1212. 6. izgubljeno je i posljednje križarsko uporište u Svetoj zemlji. Bizant je priznao samostalnost srpske države. Mihael 36 . Teodor Laskaris.-1195. g. Fridrik II Sicilski je pregovorima stigao do Jeruzalema ali su ga muslimani opet vratili 1244. Mlečani su uz križare imali pomoć Aleksija Angela.dobivši ih kao lena. g. Opasnost za Bizant predstavljao je i njemački kralj Henrik VI koji je tražio povrat teritorija od Drača do Soluna. Pad Carigrada 1204. Nijemce predvođene Barbarossom. Henrik VI je oženio kćer Izaka II. te je oženio Belinu kći. Na Peloponezu nastala je francuska kneževina Ahaja ili Moreja – od svih križarskih tvorevina najdulje se održala. Trgovačak i hodočasnička putovanja pridonijela su razvoju bankarstva. Kretu.) križarski pohod.). Iz Jeruzalemskog Kraljevstva mnogi talijanski i drugi gradovi tijekom 13. Vodeći bankari bili su vitezovi templari. Car Izak II Angel (1185.) pružilo je priliku za uspješan 5. Nakon smrti cara Andronika Komnena (1185. uvjereni da mogu bez borbe zauzeti Jeruzalem.) osvojio je ubrzo i velik dio Makedonije. Izaka je oslijepio i zbacio s prijestolja brat Aleksije III Angel. stvaranje Drugog Bugarskog ili Vlaško-bugarskog Carstva. Lezb. Za vojni obračun s Bugarima Bizantinci nisu imali snage. Na ruševinama Bizanta izniknulo je mnoštvo križarskih državica. jonsko otočje. Caru je pripala Trakija. 1188. Luj IX poveo je bezuspješni pohod na Tunis. sina zbačenog Izaka II. Izak je 1190. uvozili su velike količine različitih dobara.-1270. i Latinsko Carstvo. Sicilija je postala važno središte manufaktura svile. Hij. 1195. g. križarskom ratu (1270. križari i Mlečani opsjeli su Carigrad. Pape su u 13. Teško unutarnje stanje u muslimanskim zemljama nakon Saladinove smrti (1193. zet Aleksija III. Jedino rješenje za osiguranje mletačke prevlasti u regiji bilo je rušenje Bizanta.vlast na egejskim otocima i priobalju te osigurala strateške i trgovačke interese. Slom Bizanta. križarski rat. stvorio je Nikejsko Carstvo u Maloj Aziji. (1217.-1221. U ratu s Bugarima nije imao uspjeha. Bonifacije Montferatski osnovao je Solunsko Kraljevstvo koje je obuhvaćalo i susjedna područja Makedonije i Tesalije. st. Nakon smrti Henrika Venecija postaje glavnim neprijateljem Bizanta. što je nakon gubitka Srbije novi udarac za Carstvo na Balkanu. st. Filip II August naredio je povratak djece. okrenuo se papi za priznanje vlasti. Nijemci su zauzeli Hadrianopol i Filapopol te zaprijetili opsadom Carigrada koji je onda morao propustiti križare. Bizant je izgubio Cipar. u Nišu su dočekali srpski i bugarski izaslanici koji su im ponudili savez i vazalnu prisegu protiv Bizanta. a ostatak su podijelili Mlećani i križari.

sklopio sporazum s Genovom – glavni takmac Venecije.). Novi papa.-1254. a Tatarima i Mamelucima od Seldžuka. poganstvo se zadržalo isključivo u Litvi Porastao broj kršćanskih monarhija – nastaje složeniji međunarodni politički sustav Rekonkvista – ponovno kršćansko osvajanje Španjolske ( nakon muslimanskih osvajanja) Krajnji sjever i sjeverozapad Pirenejskog poluotoka jedini dio koji je ostao katolicima za vrijeme vrhunca muslimanske ekspanzije Tu stvorena Kraljevstva Léona i Navarre Kastilja bila južna pogranična regija Léona. Tatarima protiv Bugara.). 1274. Problem je bio dolazak Karla Anžuvinca za kralja na Siciliji 1266.-1285. unuci Aleksija I. Mihale je ostvario određene uspjehe i pomake. Aleksij i David Komnen. kada je osvojio Solun (dokinuto Solunsko Kralj. Latinsko Carstvo povuklo se iz MA što je omogućilo Laskarisu da izgradi novu prijestolnicu u Nikeji. sklopili su savez za obnovu Latinskog Carstva. sa osvajanjima prema jugu širi se i njeno ime 37 . st.-1282. 1261. Paleolog je. Bizant je zagospodario Egejskim morem. nudeći crkvenu uniju. pomogao im je Kalojan. Paleolog (1261. Najveća opasnost prijetila je Bizantu sa Sicilije ako bi se tamošnji vladat povezao s papinstvom.pristašama svrgnutih Laskarisa. okrunio za cara. koristeći naklonost pape Klementa IV i Grgura X te francuskog kralja Luja IX.Angel na Balkanu stvorio je Epirsku Despotovinu. Nikejsko Carstvo ojačalo je za vladavine Ivana III Bataca (1222. Ugarskom protiv Srba. uz kojeg su stale Srbija i Bugarska. priznao samostalnost bugarske patrijaršije. Dinastija Paleologa vladala je Bizantom do propasti 1453. Grci su digli ustanak u Trakiji.) Bizant je ponovo postao sredozemna sila. g. Do 1252. osvojen je Carigrad i srušeno Latinsko Carstvo. na crkvenom saboru u Lyonu sklopljena je crkvena unija. obnovljena je i grčka patrijaršija. Teodor se 1208. Nikejski je patrijarh 1235. tako je Nikejsko Carstvo postalo nosilac državnopravnog i crkvenog kontinuiteta Bizanta. kojem je Karlo to isto učinio. Latinsko Carstvo nakon smrti cara Henrika (1216. Bizant je i Veneciji dao povlastice kao i Genovi čime je smanjio ovisnost o talijanskoj strani.) zapalo je u krizu. sukobio se s aristokracijom što je ubrzalo propast dinastije Laskarisa. Batacov nasljednik. osnovali su u maloazijskom crnomorsskom prostoru Trapezuntsko Carstvo. Mihael je unutar Bizanta imao i problema s arsenitima. Obnova Bizanta: Mihael VIII. u kojem su zapadni Grci doživjeli poraz. Anžuvinci i Mlečani 1281. Stanovništvo se u Bizantu podijelilo na pristaše i protivnike unije. pokorio je i Epir.. 27. neutralizirao anžuvinsku opasnost. Došlo je do sukoba Bugarske i epirske despotovine na Marici 1230. kako bi Pedro osvetio zeta Manfreda. rekonkvista. U ratu s Bugarima 1272. 7. a obnovljeno Bizantsko. Načini širenja kršćanstva: Križarski ratovi. koji je želio kontrolu nad svjetovnim i crkvenim poslovima. Bugarska je postala dominantan čimbenik na Balkanu. misionari razaslani čitavom Europom. XI. Mihael VIII pozvao je araganskog kralja Pedra III da napadne Karla Anžuvinca i oduzme mu kraljevstvo. Francuz Martin IV (1281.) zauzeo je i Hadrianopol. Konačnu pobjedu na d Bugarima i zapadnim grčkim vladarima Batac je ostvario 1246. potpuno se stavio u službu Anžuvinaca i proglasio Mihaela raskolnikom. Trapezuntsko Carstvo održalo se i nakon pada Carigrada 1453. Regenstvo je pripalo Mihaelu Paleologu koji je 1261. ŠIRENJE KRŠĆANSKE EUROPE pregled događaja od 11. Mihael se savezništvima osigurao: papom protiv Anžuvinaca.Teodor II Laskaris.

čak i svetost  Zapravo bio vođa bande katoličko – muslimanskih razbojnika  1093/1094. st. prekretnica u ratu Jako slabljenje muslimanske moći. od njemačkog cara dobio Dansku kao leno ( Leno – zemljišni posjed što ga je feudalac dao vazalu uz uvjete da će vazal izvršavati svoje obveze) • Početak velikog uspona Danske • Ugušio ustanak seljaštva u pokorenoj Švedskoj • Jačanje feudalnih snaga. osvojeni Toledo i Madrid Nakon toga dolazi do promjene vlasti među muslimanima – nova dinastija Almoravida. i Svenda Estridssona (10471076) pa do sredine 12.- - Na sjeveroistoku formira se grofovija Barcelona Poč. danski se kralj naziva kraljem Danaca i Slavena  U to vrijeme osvajaju Schleswig. st. kada im većinu posjeda uzimaju Nijemci  početkom razvijenog srednjeg vijeka nesređene prilike  od kraja vladavine Knuta Velikoga 1035. nastalo Kraljevstvo Aragon 1055. osvojio Valenciju 1212. pola stoljeća kasnije ostaje im Kraljevstvo Granada Značaj rekonkviste: . plemstva i Crkve – pogoršanje položaja seljaštva  Knut IV. pojačane provale katolika prema jugu El Cid ( Sid) – najpoznatiji katolički ratnik krajem 11.  Kronika o Sidu  Pripisivali mu sve kršćanske vrline. Lübeck i Hamburg  Valdemar II. položio vazalnu prisegu njemačkom caru • 1162. st. • Učvrstio vlast • 1158. st. • 1219. 11. vođa Jusuf – ubrzo vraćaju izgubljene teritorije 1106.plemstvo i svećenstvo vrlo snažan položaj u društvu • Povlašteni slojevi stekli velike posjede i povlastice • Nastali mnogi gradovi sa visokim stupnjem slobode i povlastica • Stvaranje gradskih liga – međusobni savezi radi očuvanja i učvršćivanja vlasti protiv svih protivnika. Pobjednik – 1202-1241. Holstein. • Odbija priznati vazalitet caru • Od 1185. osvaja Estoniju – posljednji veliki uspjeh 38 . pokorila većinu okolnih slavenskih područja  veća sila sve do 13. učestali sukobi s starim vjerskim običajima Germana u Švedskoj i Norveškoj snažne poganske društvene snage dugo se odupirali Crkvi i vladarima česti unutarnji sukobi i građanski ratovi Danska . pa i kralja • Polagani rast kraljevske vlasti i centralizacije Skandinavija u razvijenom srednjem vijeku pokrštavanje išlo polagano. bitka kod Las Navas de Tolosa – pobjeda katoličke strane. Jusuf umire – opadanje moći muslimana. – 1182-1202. stoljeća trajale unutarnje borbe  Valdemar I. Veliki – 1157-1182.od skandinavskih kraljevstava bila najsnažnija  tokom 12.

širi se njemački utjecaj na razvoj švedskih gradova o Knutsson – prvi okrunjeni švedski kralj (1208-1216) o 1250-1266. započelo povezivanje Švedske i Norveške Srednja Europa u razvijenom srednjem vijeku do 1100. Mađari) katolici u pokrštavanju preostalih poganskih plemena se isticali vitezovi Njemačkog viteškog reda – Teutonci i viteški red mačonoša posljednji se pokrstili Litvanci (14. stoljeća pratimo sukob dviju strana koje se bore za vlast o Magnus V. Poljaci. niti ovlast svećenstva da izabere novog vladara – sve te odredbe bile su usvojene za Magnussove vladavine  Najviše mu se opiru crkveni redovi o U toj borbi kao pobjednik izašao kralj (Magnuss) o Nakon toga još bilo brojnih sukoba prvo s svećenstvom.  Na vlast došao uzurpacijom. stoljeća vlada dinastija Stenkil o Razdoblje dinastije Stenkil obilježeno opadanjem poganstva i rastom kršćanstva o 1130. pokrštena većina slavenskih naroda – istočni Slaveni (Rusi i ostali) pravoslavni. državna uprava oponaša njemačke uzore + doseljavanje njemačkih rudara – snažna rudarska proizvodnja + razvijena trgovina (također Nijemci kontroliraju) o Učvrstilo se pravo primogeniture – kraljev prvorođenac nasljeđuje krunu o 1273. stoljeća o 11. stoljeću doseljavanje njemačkih kolona. na vlast došla dinastija Sverhera o Za njihove vladavine kršćanstvo se učvrstilo. poraz od koalicije sjevernonjemačkih kneževa i Lübecka • Gube dotadašnji položaj regionalne velesile Norveška – od sredine 12. stanovništva šumovitih područja uz Švedsku granicu o Sverre – 1177-1202. vrhunac moći o 1278.- - • 1227. Erlingsson – 1162-1184.  Potekao kao vođa iz redova birkenbeinera  Nametnuo se kao novi norveški vladar  Ne priznaje načela nasljeđivanja i nedjeljivosti države. stoljeće) Češka – pokrštena tokom 10. a zapadni Slaveni (Česi. uništena zajedničkim napadom Mađara i cara Rudolfa Habsburgovca o Ne gubi izvorni teritorij – ubrzo pada pod stranu vlast o Izumrla domaća dinastija Přemyslovića – zamijenili ih Luksemburgovci 39 . a potom i sa plemstvom Švedska – početkom 12. stoljeće vodeća slavenska država Zapada o Pod jakim njemačkim utjecajem – češki kraljevi dobivali krunu od njemačkog cara o U 12. pokušava ozakoniti svoj čin i dobiti krunu od Crkve  Zato daje brojne povlastice katoličkom svećenstvu o To izazvalo otpor birkenbeinera (brezonogih). Slovaci.

osnivanje Rige. stoljeće značajni demografski rast(koloni). Zlatna bula Andrije II (1205-1235) – ograničavanje kraljevske vlasti. osnovan i Viteški red mačonoša Snažnu vlast uspostavio veliki knez Mindaugas ( 1236-1263) o Ujedinjuje litvanske prostore. stoljeću započela unutarnja previranja – vojni neuspjesi. stoljeća Ugarsko – Hrvatsko Kraljevstvo ne predstavlja snažniji čimbenik u regiji ni Europi Poljska – pokrštena oko 965. stoljeća o Tri Tatarske provale 1241. godine o Pokrštena za kralja Stjepana – nasljeđuje ga nekoliko slabijih vladara. jačanje plemstva o 1222. otima pogranična ruska područja Crnu Ruteniju 1237. važno uporište Teutonaca 1202. i 13.. dezintegracija i gubljenje osvojenih područja o Kao i drugdje u Europi. širenje njemačkog Brandenburga na poljskom teritoriju o Krajem 13. jačanje plemstva uzrokovalo slabljenje kralja o Boleslav III Krivousti (1086-1138) se smatra glavnim uzročnikom mrvljenja središnje vlasti – oporučno podijelio zemlju i titule petorici sinova o Ti posjedi se stalno dijelili – sredinom 13. Viteški red mačonoša i Teutonci se ujedinjuju u jedinstveni Teutonski viteški red Rusija u razvijenom srednjem vijeku najrascjepkaniji prostor čitave Europe preuzeti slavenski običaji nasljeđivanja vlasti 40 . razvoj gradova i sela( po uzoru na Njemačku i Flandriju). stoljeća 20 kneževina o 12. Pomeraniju i dio Rusije o Slaba središnja vlast. zajednički naziv Regnum Poloniae te znakovi kraljevske vlasti Baltička regija u 12.). 1287 . 1259.- - o Germanizacija Mađarska – pokrštena oko 1000. prevlast plemstva i svećenstva. priznavali vrhovnu vlast Nijemaca o Od Nijemaca ih oslobodila borba za investituru. zajednička crkvena metropolija. odcjepljenje Pomeranije. definiranje prava povlaštenih slojeva o Sredina 13. velika kolonizacija nakon Tatarske provale 1241. neko vrijeme bila jedno od najmoćnijih slavenskih kraljevstava. Velika Kneževina Litva 1201. za Ladislava(1077-1095) i Kolomana(1095-1116) ojačala kraljevsku vlast i proširila ju na Hrvatsku. pokorili Češku.katastrofalno oslabile središnju vlast. Dalmaciju (1102. stoljeća težnja za ujedinjenjem – ali i sukobi kneževa oko vlasti o Elementi jedinstva – članovi dinastije Piastovića u svim kneževinama. stoljeću. dio Galicije i čitavu Transilvaniju o U 12. povlastice se temeljile na Magdeburškom zakonu(određivao pravnu i fiskalnu organizaciju naselja) o Postotak Nijemaca naglo raste od 13. Šlesku. o Lokacijske povlastice – izdavane naseljenicima za obnovu postojećih ili izgradnju novih gradova i sela.

Kavkaza i Crnog mora Sredina 13. Minsk. jugozapad Sibira. Velikog kineskog zida i Altaja javlja se vodeći sloj prvaka – nojoni. u središtu Rusije i na zapadu oblikovalo se nekoliko kneževina koje svoju samostalnost nisu uspjele trajnije održati Prva i druga Mongolska provala.st. njime upravlja pojedinac vladajuće kuće – vlast u ostalim gradovima se dijelila na temelju seniorata ( starosti) nasljeđivanje nije bilo dosljedno.) i Luj IX. To su bili Luj VIII. vrhovnog kana. krenuvši sjeveroistočno na Bugare 1235. svaki novi vladar grabio koliko je više zemlje za sebe mogao od 1054.-1226. stoljeća unutarnji sukobi. stoljeću živjeli od Bajkala do Mandžurije. i ulogu. U tom razdoblju za Francusku su bitna dva vladara. teritorij se nezaustavljivo mrvi. novi džingis-kan postao Batu – kan Do 1240.-1270. niz katoličkih misija od Carigrada do Pekinga (osnovana katolička nadbiskupija u Pekingu) Veliko se Carstvo na kraju raspalo krajem 14. USPON SVJETOVNIH INSTITUCIJA I NOVIH DRUŠTVENIH GRUPA Francuska U 13. Mongolska vlast nad Rusijom. u 12. bila ujedno strogo hijerarhijski podijeljena Temudžin – 1167-1227 džingis-kan čitavo društvo vojnički organizirano i podijeljeno na tümene (deset tisuća ljudi) i na niže jedinice takvo društvo zahtjeva stalna ratovanja – 1207. postojale 64 kneževine. Smolensk i Novgorod Polako se kroz desetljeća sve više uzdiže Novgorod Od 1236. osvojen velik dio Rusije Batu – kanovo Mongolsko Carstvo – od rijeka Oba i Dunava. osamostaljenje Zlatne Horde i mongolske Perzije od velikog kana Mongolska vlast zadržala se dva stoljeća u Rusiji Smatrali islam puno opasnijim od kršćanstva. 293 kneževa i odigralo se 83 građanska rata od 1125. tako stvorena jedinstvena mongolska država. osvojeni Kirgizi. (1223. Sveti (1226. Obojica su bili pobožni vladari i nastavili su uobičajenu politiku tadašnjih vladara Francuske – davati političku potporu papi. 1211. državnog aparata i na širenje pismenosti Prvi val osvajanja zaobišao Rusiju. ali jačaju ostali gradovi Galič. Suzdalj.- glavni grad Kijev.). dolazi do jačanja teritorijalnih velikih monarhija Engleske i Francuske. nakon toga pokorena Kina sve do Koreje Kinezi znatno utjecali na daljnji razvoj vojne tehnologije. Rostov. Polock. Unatoč tome papinska moć u Francuskoj je 41 . ostaje mu simbolička. njime upravlja Aleksandar Nevski(1236-1252) Raspadom Središnje vlasti Kijevske Rusije. sa svojim vojničkim družinama – nukeri najmoćnijeg vođu skupština mongolskih poglavara bira za džingis – kana. a središnja vlast slabi Kijev gubi stvarnu moć. stoljeća na niz međusobno suprotstavljenih država XII.

koji je istican kao uzor katoličkog vladara i ubrzo nakon smrti proglašen je svetim. Svjetovnjaci u 13.) koji je također bio suočen s pobunom velikaša. Henrik je bio vrlo pobožan vladar koji je bio uvjeren pristaša ideje o ujedinjenom kršćanstvu pod vodstvom pape. Zbog toga je došlo do velikog otpora velikaša koji su tražili pomoć od Engleza. Simon je sazvao Parlament gdje su prvi put bili pozvani predstavnike gradove..sve više slabila.-1317.: 1. Krajem stoljeća većina europskih društava morala je redovito plaćati državi poreze. Nakon smrti Luja VIII. Francuska je kruna prvi put dobila izlaz na Sredozemno more. trgovina i obrt postojali su sve važnije grane gospodarstva. (1216. Gradovi su znatno porasli i u stanovništvu i u 42 . Postoji i njegov životopis koji je napisao Jean de Joinville (1225. velikaša. Vrhunac sukoba između kralja i velikaša bio je 1258. Kraljevska se kurija počela dijeliti na specijalizirane odjele. PLEMSTVO Tijekom 13. Nastavljen je razvoj državne uprave. potpomagao je pobune franačkih velikaša. Njegov regent William Marshal (1144.st dolazi do jačanja svjetovnih upravnih tijela. Velikaši su stvorili stalno vijeće koje je trebalo imenovati sve visoke državne službenike i odlučivati o svim važnim pitanjima dok je kralj trebao provoditi i poštivati odluke vijeća. najstariji sin Henrika III. Značajno je još da u Francuskoj u to doba bila zastupljena feudalna rascjepkanost i umanjena je moć crkvenog suda. No ipak dolazi do zaoštravanja odnosa između kralja i velikaša zbog kraljevske ambiciozne vanjske politike( vraćanje posjeda iz Francuske koje je izgubio Ivan Bez Zemlje. Najistaknutiji u tom vijeću je bio Simon de Montfort (1208. državna se uprava razvijala. velikaši su mogli ograničiti kraljevsku samovolju. Na prijestolje zatim dolazi Luj IX. biti obvezatan na određen oblik vojne službe te pomagati u radu lokalne uprave. a te promjene su povećale važnost administracije i smanjile moć velikaša. Tijekom njegove vladavine. Značajne su i društvene promjene: manji zemljoposjednici postojali su sve više neovisniji. Sukob je završen mirom 1259. U to vrijeme je u Engleskoj prevladavao osjećaj vjernosti prema zakonima i institucijama države. kod Eveshama potukao Montforta koji je u bici i poginuo i čime je okončana velikaška oporba kralju. vladala je njegova majka Blanka Kastiljska. ojačao je građanski sloj. dopuštao je ubiranje velikih poreza za papu.-1272. (1216. No viši društveni slojevi nisu se ujedinili oko Montforta i već je Edvard. Sukobio se s engl.).-1265. kojim su potvrđena prava Henrika na pokrajine GUIENNE i GASKONJU. uspio okupiti vojsku i 1265.-1219. imala je dvije značajke: preuzeo je novi sustav državne uprave ustanovljen još za Filipa II. kraljem Henrikom III. Dolazi do pojave gladi i velikih neuspjeha protiv Velšana. No sve pobune bile su skršene. postala najjače ujedinjeno i najbolje upravljano kraljevstvo europskog Zapada. Državna uprava više nije bila ovisna o kraljevskoj osobnoj kontroli kao prije. Henriku III.) oko područja koji je izgubio Ivan Bez Zemlje u Francuskoj. Odmah je stvoreno novo velikaško vijeće.) uspio je suzbiti velikaške pobune no njegova ubrzana smrt je dovela u pitanje sve njegove rezultate. je pomoć pružao papa koji je velikašima zajamčio opstanak odredbi Velike povelje te je riješio sukobe vodećih engl.-1272. u ime njegovog maloljetnog sina Luja IX. sukob s Velšanima).st.). Engleska je do 1272. Sudske dužnosti su dodijeljene Parlamentu. Vladavina Luja VIII. 1265. Augusta te je uspostavio kraljevsku vlast u srcu LANGUEDOCA čime su stečeni novi posjedi na jugu Francuske. Veliku ulogu su imale odredbe Velike povelje slobode: kraljevska je vlast bila ograničena. Engleska U tom razdoblju na vlast dolazi Henrik III. dolazi do pojave jakog osjećaja engleskog narodnog identiteta.

Fran. srednjovjekovnog građanstva.st. Brunetto Latini napisao je svoju enciklopediju na francuskom. Postali su središta europske kontinentalne trgovine 13. bilo je više središta učenosti. Glavna su središta viteške kulture i života bili dvorovi francuskih velikaša do kraja 13. cijenu konačnih proizvoda. U tome su prednjačili talijanski gradovi. povećao se broj stanovništva u gradovima i pojavljuju se novi oblici poslovne djelatnosti. 2. ali se razvijaju u 13.. a završava kao enciklopedija. LAGNY. a najbolji status imali su seljaci na prostoru sjev. Rasla je važnost novca. Najpoznatiju alegoriju je predstavljao Roman o ruži. zaštitnik slabih i potlačenih. mogući prekovremeni rad itd. Vrlo važna djela iz tog razdoblja: Osvajanja Konstantinopola Geoffreyja de Villehardouina. U težnji za centralizacijom i profesionalizacijom vlasti lišeni su mnogih ranijih dužnosti i privilegija.-1321. Razvijena trgovačka i poslovna djelatnost u 13. središte bankara i zajmodavaca. i iz Francuske 1306. zauzvrat su im osiguravale zajamčene cijene i dobre uvjete rada. Toskanci i Lombardijci. Dolazi i do uspona fran. Intelektualno i umjetničko stvaralaštvo Sveučilišta i škole u 13. iz Italije i s Bliskog istoka. Razvija se njemač.st.st. držeći čitavu sjevernu Italiju pod kontrolom.st. Lombardski i toskanski gradovi bili su u stvarnosti neovisni gradovi-države. Bili su najveća središta razmjene robe sa Zapada. Glavni bankari bili su tijekom 13. Bitnu ulogu su još odigrali i seljaci. javlja antisemitizam što je dovelo do otjerivanja Židova iz Engleske 1290. Razvoj viteštva je utjecao i na razvoj književnosti na narodnom jeziku. Ceh je propisivao kvalitetu i cijenu sirovina. Jačali su trgovina i obrt. proze. Već tijekom 12. Jedini konkurenti su im bili vitezovi templari. dolazi do žestokih borbi profesora koji su željeli preuzeti kontrolu nad sveučilištima Papa Grgur IX.st. Na pariškom sveučilištu tijekom 13.).st.st. Cehovi i gilde su često nastupali kao vjerske i karitativne skupine. Ostali europ. Građanstvo je imalo i svoju književnost u kojoj je ismijavalo društvene skupine. gradovi. Život Sv. Vrhunac je postignut za vrijeme Dantea Alighierija (1265. Talijanski gradovi su razvili bankovne poslove velikog obujma. Krajem 13. GRAĐANSTVO To je razdoblje poznato kao zlatno doba europ. Luja Jeana de Joinvillea. BAR-SURSEINE. predstavljao je razvoj komercijalnog bankarstva.st. U većini gradova vlast je bila u rukama patricijata. Promjena je bila najviše pogođeno plemstvo. Najvažniju novost 13.fabule-kratke humoristične priče u stihovima. gradovi se nisu razvijali u tom smjeru kao što su to radili tal.st. bulu Magna 43 . Pojavljuju se još u 12. Rast bankarstva je dovelo do pojave fenomena protokapitalista. Kao bankari se još ističu i Židovi koji su utjerivali dugove pa se već u 13. Posebnu važnost za širenje viteštva imao je dvor Eleonore Akvitanske. Za glavni cilj su imale osiguranje monopola u proizvodima određene struke svojim članovima. Njem. Bologna i Pariz i jedini koji su se u pravom smislu mogli nazvati sveučilištima. osoba koji su se bavili isključivo financijskim operacijama. Pravi vitez je trebao biti branitelj prave vjere. a imućnijim društvenim slojevima bila su pristupačna različita luksuzna dobra te se općenito popravio standard nižih društvenih slojeva. i talijansko pjesništvo.st. duga pjesma koja započinje kao idealizacija dvorske ljubavi.politici i u gospodarstvu. Tu su još i gradovi zapadnog Sredozemlja Barcelona i Marseille. a nastavno osoblje bili su svećenici i redovnici. donosi 1231. BAR-SUR-AUBE). Na Apeninskom poluotoku gradovi su uživali najveće bogatstvo te posjedovali najviši stupanj političke neovisnosti i najrazvijeniju gradsku kulturu.st. Dolazi do pojave viteštva. Zabilježena je u 4 grada francuske pokrajine Champagne (PROVINS.st. ali najvažniji su Salerno. i zap. bili su gotovo bez iznimke pod crkvenom kontrolom. Trgovina Sredozemljem je predstavljalo najunosniju granu europske trgovine. Dolazi do pojave gilda i cehova.

Ubrzo nakon toga.Cartom kojom se ističe pravo slobodnog odseljavanja profesora. a javno mnijenje se krajem 13.. Bonifacije je ubrzo umro od 44 . Engleski kralj Edvard I. za što je dokaz i pontifikat pape Grgura X. u velikoj potrebi. Također je bitan bio Toma Arhiđakon koji se naziva ocem skolastike. nastavio se i u 13. razbješnjen nastalom situacijom uspio nagovoriti francuskog kralja Filipa III. Kao odgovor.) čiji je odabir izabrao najveće nezadovoljstvo od 11. Celestin V. Od 1292. On se borio za prava za koja je smatrao da Crkvi pripadaju i zastupao svom snagom teoriju o prvenstvu papinstva. a papinstvu dodatno narušilo ugled i povećalo već postojeće nezadovoljstvo. Odanost se pučanstva premjestila s Crkve ka svjetovnim vladarima. Sicilskog.. Gotička arhitektura dostigla je svoje vrhunce u katedralama u Chartresu. poslovni ljudi. Amiensu. Robert Grosseteste. Na Siciliji je 1282. mogu oporezivati svećenstvo. uspostavljenog u 12. Bonifacije VIII. st. pobio Aristotelove tvrdnje u optici. Godine 1927. je svoje nepovjerenje prema Crkvi iskazao 1279. Papa ne popušta. Reimsu i Bourgesu. Najpoznatiji koledž je bio Sorbona u Parizu. Kult Blažene Djevice Marije. Lijepi je s jačanjem svoje moći i vlasti odbacio neka ćudoredna načela i zakone. st. kojom je zaprijetio bilo kakvo oporezivanje svećenstva uz prijetnju ekskomunikacijom. se pokazao. papinska stolica je bila prazna. st. Poznati znanstvenici u tom razdoblju bili su: Leonard iz Pise.st. zabranivši kupnju zemljišta crkvenim institucijama bez njegove privole. skupljači crkvenih poreza i praktični. Godine 1302. su mnogi studenti i profesori otišli sa pariškog sveučilišta i tako su osnovani Oxford i Cambridge. GUBITAK PRVENSTVA CRKVE Papa Bonifacije VIII Utjecaj papinstva nikada vjerojatno nije bio veći nego u trećoj četvrtini 13. ali se prebacivanje pape u Francusku na suđenje pokazalo neizvedivim. Parizu. 1229. Sukob između pape i francuskog kralja se nastavio kada je kralj dao uhititi jednog biskupa pod optužbom za izdaju. nedoraslim problemima u kojima je papinstvo bilo ogrezlo/zaglibilo. s vojskom. a pučanstvo je na vlast dovelo aragonskog kralja Fridrika II. Nogaret je osobno krenuo u Italiju. Roger Bacon. Nakon pet mjeseci je abdicirao i vratio se u samostan. a novi papa. Njegova politika nije naišla na ozbiljniji otpor do nakon njegove smrti. na križarski rat protiv Aragona koji je završio teškim neuspjehom. Guillame de Nogaret je sastavio popis navodnih optužbi protiv pape i pozvao na sazivanje koncila kako bi se utvrdila njihova istinitost. na što je papa reagirao bulom Clericis Laicos iz 1296.st. okrenula od Crkve zbog prevelike upletenosti Crkve u svjetovna pitanja.) koji neki smatraju razdobljem vrhunca papinske moći uopće. – 1303. do 1294. sastali su se u Parizu francuski staleži pod izgovorom papinog napada na sloboštine Kraljevstva na što je Bonifacije odgovorio bulom Unam sanctam kojom je papa čak svojatao pravo zbacivanja neposlušnih vladara s prijestolja. godine došlo do pobune Sicilska večernja protiv Karla Anžuvinca. (1294. – 1276. čime je samo razjario već samosvjesne i moćne europske vladare. a na poticaj francuskog kralja. papinstvo ulazi u sukob s kraljevima Engleske i Francuske u kojem svjetovnjaci odnose pobjedu. kad je došao na vlast. Na ovu situaciju je velik utjecaj imao i rat papinstva s Hohenstaufovcima. a Filip IV.. Na najviše dužnosti u Crkvi postavljani su pravnici. Papa je. rodonačelnik prirodnih znanosti. zaslužan za uvođenje arapskih brojki u Europu. a naslijedio ga je Bonifacije VIII. je papa ipak donio odluku kojom svjetovni vladari. (1271. na što se engleski i francuski kralj odgovorili još većim porezima i zapljenom crkvenih dobara (Engleska). Kao rezultat te pobjede pape se sele u Francusku. zaslugom Roberta Sorbona oko 1257. XIII. po papu. je odbio i nastaviti praksu oporezivanja svećenstva.

odmeće od engleskog kralja. 11. Novi škotski vladar. Lokalno običajno pravo je bilo nadvladano zajedničkim pisanim pravom. Naslijedio ga je Klement V. Osim ukidanja Bonifacijevih bula i odluka. samo su dodatno oslabile o štetile resurse i kraljevsku blagajnu. Bio je prisiljen raspisati velike poreze. Tijekom 14. za njegov je pontifikat značajan i prelazak Svete Stolice iz Rima u Avignon 1308. Bio je najviši zemaljski sud. Edvard I. rujna 1297. Nakon Filipove smrti je ipak došlo do slabljenja kraljevske vlasti (sredinom 14. Robert Bruce. 1284. Opće odrednice državne politike oblikovali su kralj i uži krug njegovih službenika. a to je rezultiralo. Kako bi nametnuo goleme troškove. sastajalište velikaša. središte izvršne vlasti. Od 1277. st. engleska vojska doživljava težak poraz. Nastavak centralizacije u Francuskoj i Engleskoj Francuska je bila manje jedinstvena od Engleske. U sustavu uprave kralj je dao primat kraljevskom dvoru. kupivši tako tjelesnu sigurnost po cijenu duhovnog ropstva. pa je centralizacija bila i znatno olakšana nepostojanjem oporbe na državnoj razini. zbog mržnje prema Englezima. kada je uhvaćen i pogubljen. Njegovom krajnje popustljivom politikom pred francuskim kraljem počeo je sumrak srednjovjekovnog papinstva i gubitak političkog vodstva Crkve u zapadnom svijetu. Engleska je bila ujedinjena daleko prije Francuske. sastavljenom uglavnom od njegovih vlastitih službenika i pratitelja. tijelo koje je odobravalo poreze i glavni forum za oblikovanje stavova javnosti. Desetogodišnji rat s Englezima oko Akvitanije i borbe u Flandriji bez većih uspjeha.) koji je dao oprost grijeha Filipu. je svom nasljedniku dodijelio naslov princa od Walesa koji se zadržao do danas. pa sve do sredine 14. (1303. U bici kod Sterling Bridgea.) i jačanja plemstva. Edvard umire. a povlašteni slojevi su morali pregovarati izravno s kraljevskom vlašću.. a višestruko je mijenjao vrijednost novcu kako bi ostvario profit pa je stekao naziv Krivotvoritelj. Babilonsko sužanjstvo (avignonski pape) i Zapadni raskol 45 . velškim je statutom nametnuo toj pokrajini englesko pravo i upravni sustav. ali se ovaj 1296. st. st. godine. godine je potjerao Židove iz Kraljevstva te zaplijenio njihovu imovinu. 1306. a 1301. od 1295. a nosio je nadimak engleskog Justinijana. Wallace je uhićen tek 1304. velikaši su uspjeli potpuno istisnuti utjecaj kraljevih službenika iz rada Parlamenta i koristiti ga za svoje ciljeve. Nakon povratka u Englesku. u Škotskoj izbija pobuna pod glasovitim Williamom Wallaceom. – 1307. Parlament je postao ključno tijelo engleske uprave.) je imao oznaku značajnog vladara zbog usavršavanja engleskog zakonodavstva. čime počinje razdoblje babilonskog sužanjstva koje traje do 1377. godine. a Edvard u vojnom pohodu protiv Balliola s lakoćom osvaja Škotsku. do 1282. Godine 1290. a naslijedio ga je «kompromisni» Benedikt XI. godine ponovo započinje borbu. 1306. nije bilo uobičajeno tražiti njen pristanak za određivanje poreza. razvoja Parlamenta te osvajanja Walesa i Škotske. Izravno je vladao Francuskom tradicijom snažne kraljevske vlasti i birokratizirane uprave koja se održala sve do Francuske revolucije. a njihova provedba povjerena je tisućama službenika diljem Kraljevstva. a Škoti. koji je na put u Rim stao u Lyonu i rekao da nema namjeru krenuti dalje.šoka. reformiranja upravnog sustava. proveo je pokoravanje Walesa. Problem je bio i činjenica da je uloga staleške skupštine bila tek u začetku. ali ne i Nogaretu. Kad god je smatrao da se odluke tiču i njihovih interesa.. Edvard postavlja Johna Balliola. ukidanja vitezova templara pred neutemeljenim Filipovim optužbama. – 1304. Još jedna značajka Edvardove vladavine je savjetovanje s velikašima. (1272. Škotska ostaje bez nasljednika. sklapaju savezništvo s Francuskom koje će trajati naredna dva stoljeća. redovitim zasjedanjem Parlamenta na kojem učestvuju predstavnici vitezova i gradova.

njihovi pristaše među kardinalima izabrali su im nasljednike. – 1334. (1362. a sugerirali su da bi i svi ostali svećenici trebali učiniti isto. Nakon njihove smrti. održao kardinalima predavanje o ćudoređu. pak. Bavarskim. a do povratka u Rim. pape i većina kardinalskog zbora su bili Francuzi. osuđivao svjetovno bogatstvo Crkve i svećenstva. sa sjedištem u Avignonu. su pokušali obnoviti staru ravnotežu i nagodbu između crkvenih i svjetovnih vlasti. Dio spiritualaca se sklonio kod cara Ludviga. Pod utjecajem Wycliffeovog učenja je 46 . Spiritualci su željeli povratak cijelog franjevačkog reda izbornim načelima. nijekao nadmoć i posebnu svetost svećenstva. budući da Krist i njegovi apostoli nisu imali nikakve imovine. Najpoznatiji i najvažniji takvi pisci bili su William Ockham. Rim je. Započeo je promidžbeni rat optužbama i pamfletima. Sve negativnosti ovog vremena iskazale su se u pontifikatu Ivana XXII. Uzrokovala je raskol. Papinska je kurija na kraju odnijela pobjedu. Nasljednici njegova učenja su se zvali lolardi i nakon 1399. i tražio se bliži dodir s Bogom putem meditacije i mistike. papinstvo i Crkva su izgubili početkom 14. Jean de Jandun i Marsilije Padovanski. Naslijedio ga je Grgur XI. Ovo je rezultiralo ponovo pojavom krivovjerja nakon dugo vremena.). Papinska konklava iz 1378. nakon odlaska papa u Avignon osiromašio i prepustio se bezakonju i teškim unutarnjim borbama koje je donekle uspio suzbiti kardinal Albornoz. a u to vrijeme je i papa počeo razmišljati o povratku u Rim. Njegov je napad uglavnom bio usmjeren prema crkvenim vlastima i povlasticama. gospodarske i vojne udarce. odlazi u Rim gdje je svečano dočekan. Jandun i Padovanski su objavili raspravu Defensor pacis iz 1324. radikalnom siromaštvu i prošnji. koji je u Rimu boravio tek nekoliko mjeseci. Urban V. je bio stvarno pobožan čovjek koji je želio reformirati Crkvu i spriječiti daljnje urušavanje prestiža papinstva.Uz političke. papa je za većinu postao tek službenik francuskog kralja. Godine 1367. međutim. za papu je izabran Urban VI. godine – najpoznatiju političku raspravu s kraja srednjeg vijeka u kojoj su zagovarali ograničenu monarhiju kojom će vladati zakoni i običaji. to se pokazalo kao skup i neučinkovit sustav koji je ubrzo postao predmetom općeg negodovanja. Rasla je i zloporaba oprosta od grijeha. Avignonski pape su nastojali centralizirati sve važnije poslove na svom dvoru zbog dominacije svjetovnih vladara nad lokalnim svećenstvom. javno ih ponizio i smanjio im prihode. Nakon tri godine se vratio ponižen i iscrpljen u Avignon. i iznenada u njemu i umro. Tako su se prodavale ekspektancije – mogućnost kandidiranja za određenu visoku crkvenu službu nakon odlaska ili smrti prethodnika pod uvjetom da netko drugi u međuvremenu ne ponudi veću svotu. Presudno razdoblje avignonskog papinstva bilo je za pontifikata Urbana V. Formalne crkvene službe su postale nedovoljne. a iz njega je potekao čitav niz drugih zala od kojih se Crkva nije zadugo oporavila. koji je proglasio shvaćanje o Kristu i apostolima bez imovine krivovjerjem. Odbio je rasprave o povratku u Avignon. Nasljednici Ivana XXII. Sve je veća i značajnija postala djelatnost protupapinskih pisaca. Njegovo ustrajavanje na važnosti Svetog pisma dovelo je do prvih engleskih prijevoda Biblije. zanijekali mu pravo na naslov i položaj i izabrali protupapu Klementa VII. za Crkvu najopasnijeg krivovjerja. Povećali su se sukobi pape Ivana XXII. bio je engleski profesor John Wycliffe. On je naglašavao važnost Svetog Pisma. Njegov se utjecaj osjećao posebno u Češkom kraljevstvu gdje je Karlo Luksemburški dao dopuštenje za otvaranje Praškog sveučilišta 1348. jedna je od najvažnijih u povijesti Crkve.) koji je usavršio sustav financijskih iznuda u papinom pravu postavljanja većine visokih službenika u Crkvi. Završeni su procesi centralizacije uprave i poduzeti napori ka osvajanju crkvenih teritorija u Italiji. s franjevcima spiritualcima i carem Ludvigom IV. godine i za djelovanje narodnih propovjednika koji su napadali ćudoređe svećenstva i crkvenu upravu. i velik dio potpore javnosti. Začetnik. Kardinali su se pred papinim bijesom sklonili u Anagni. su bili izloženi teškom progonu. Zbog načina i okolnosti odlaska u Avignon. Godine 1378. (1316. koji se po preuzimanju vlasti pokazao vlastodršcem i reformistom. a ostalo je i dovoljno novca za održavanje raskošnog dvora u Avignonu koji je postao jedno od vodećih europskih kulturnih središta. Ovakve su ideje užasnule Ivana XXII. st. – 1370.

Donesena je poznata odredba Frequens kojom je propisano da se koncil mora sastajati u redovitim razmacima. Radio je na pomirenju zapadnih i istočnih kršćana. Kao rezultat toga pojavio se od 15. Sieni i Baselu posebno se istakao dubrovački dominikanac. godine. Jan Hus. Crkveni koncili i vjerska obnova Oko 1400. Odgodio je protureformacijski pokret za stotinjak godina. nije bilo pape. st. daljnjih rođaka i vlastite izvanbračne djece. a izabran je Grk Aleksandar V. Čim se Hus pojavio u Konstanci. reformirali Crkvu i uklonili krivovjerje. U razdoblju od 1415. počeo raspadati. je dobio potpunu kontrolu upravljanja Crkvom. Koncil je sazvan u Pisi 1409. Umjesto jedinstva postojale su tri sukobljene strane. Bio je to program neprimjeren vremenu i uvjetima. – koji je čitavu Italiju uvukao u rat kako bi ostvario vlastite političke želje i posljednjeg papu u srednjem vijeku – Aleksandra Borgiu koji je na papinsku stolicu došao potkupljivanjem i koristio crkvena sredstva za bogaćenje svoje mnogobrojne vanbračne djece. kardinal Ivan Stojković koji je otvorio i vodio koncil u Baselu 1431. je pokorio područja papinske države i vratio prosperitet Rimu.zasipanje novcem i visokim crkvenim službama bližih. – humanista i pobornika križarske vojne protiv Osmanlija. koji se ubrzo pokazao odlučnim zadržati stare običaje papinskog apsolutizma u Crkvi. a bez pravog vodstva. Bio je to Martin V. Među ostalim papama treba spomenuti: Nikolu V. Siksta IV. čak ako ga papa i ne bio voljan sazvati. godine s ciljem dokidanja raskola. Godine 1417. ali ništa više od toga pa Crkva nije uspjela vratiti staru moć i ugled. Pia II. Nakon Aleksandrove smrti za papu je izabran Ivan XXIII. Povremeno su sazivani crkveni sabori. kao općem koncilu prelata i učenjaka koji predstavljaju univerzalnu Crkvu. i nepotizam . Mnogi su vladari sklopili konkordate s papom – formalne ugovore kojima su se crkveni prihodi dijelili u skladu sa stvarnim odnosima pape i pojedinog vladara. uhićen je i utamničen. ćudoredno i politički. koncil se od 1417. Husitski pokret uperen protiv Žigmunda i Katoličke crkve. koncil je izabrao novog papu. koncil u Konstanci je i službeno raspušten. U Češkoj je izbila velika pobuna i započeo tzv. ali ne i uzroke koji će do njega dovesti. a takvo je stanje vodilo direktno u reformaciju. Raznim načinima svjetovni su vladari uspjeli postići znatan stupanj kontrole nad svećenstvom u svojim zemljama. U svom djelu Tractatus de Ecclesia se založio za ukidanje dotada neospornog prvenstva pape. kojeg je priznao i Žigmund Luksemburški. intelektualni i politički vođe kako vi dokinuli raskol. godine i dalje je postojala mogućnost spašavanja jedinstva Crkve. Obojica dotadašnjih papa su koncil proglasili nezakonitim i izopćili Aleksandrove pristaše. Koncil je riješio problem raskola u Crkvi. S pariškog sveučilišta je potekla zamisao o spašavanju Crkve sazivanjem koncila neovisnog o papi. u Lodiju i sazvali koncil za sljedeću godinu u Konstanci na kojem su se po posljednji put okupili duhovni. Obojica papa su smijenjena. 47 . koji se ubrzo našao u otvorenom sukobu s Crkvom. pred Osmanlijama je iz Konstantinopola dopremio mnoštvo starih grčkih i latinskih rukopisa i knjiga neprocjenjive vrijednosti. – 1417.posebice bio rektor praškog sveučilišta i vođa vjerskih reformi u Češkoj. Car Žigmund je pozvao Jana Husa uz obećanje kako mu se ništa neće dogoditi. koji je trajao nekoliko desetljeća. Za to je vrijeme koncil imenovao povjerenstva koja su trebala proučiti pitanja crkvene reforme. Koncil bi imao konačni autoritet u određivanju najvažnijih vjerskih pitanja i oblika upravljanja Crkvom i trebao je reformirati Crkvu. – prvaka među humanistima i utemeljitelja vatikanske knjižnice. Godinu dana kasnije. te je osuđen na smrt i spaljen na lomači 1415. Martin V. a Martin V. Njih dvojica su se susrela 1413. a na onima u Paviji.

U književnosti poznata su ova djela: Theologica Germanica.) Engl.XIV. Srednji sloj je bio nezadovoljan jer bogati trgovci i bankari vrše s vremenom sve jači pritisak na obrtničke cehove i gilde. odgovor na to bila je zapljena svih eng. Red je osnovan 1270. Engleska i Francuska u 14.st. i 15. ali većina institucija iz 14 st. niži slojevi građanstva stvaraju pučke političke stranke. 1346. te je odbio priznati kralja iz kuće Valois. Edvard je započeo rat pomorskom pobjedom 1340. Velikaši su uspjeli razvlastiti kralja. No ipak ga je priznao. Djeluju Francois Villon. (1328. krunu kao unuk Filipa IV. Bilo je to i vrijeme progona vještica i čarobnjaka. udarajući se po leđima lancima i bičevima. Za vrijeme kralja Edvarda II. Sukobili su se zbog Akvitanije. Dolazi do predaje Calaisa. koji je bio maloljetan i u njegovo ime je vladala njegova majka. Edvardov sin. Kao povod Stogodišnjem ratu bilo je pitanje nasljeđivanja francuskog prijestolja. NEUSPJEH SVJETOVNOG VODSTVA Preobrazba srednjovjekovnog društva Opadanje moći Crkve krajem srednjeg vijeka stvorilo je bojne poteškoće svim strukturama europskih društava. Francuzi su podržali Škote u njihovom otporu.. plemstvo je bilo nezadovoljno te su gubili rat s Škotima. kod Sluysa. Tijekom 14. vune. U međuvremenu je Filip VI. koja je opustošila Europu 1347. i 15. čime je započeo Stogod.. Kasnije su flagelanti stavljeni izvan zakona. Ubrzo se red okomio na Židove. rat. je umro i naslijedio ga je njegov sin Ivan Dobri (1350. pomoraca i trgovaca najprije na jug Italije.). a odatle se širi na ostale dijelove Europe. Kako bi oslabili otpor Engleza. Najteže su bili pogođeni gusto naseljeni gradovi. Oni su stupali ulicama Europe. Nered i nesigurnost zbog gospodarskih razloga znatno su pogoršani najtežom epidemijom kuge u povijesti-Crna smrt. je naslijedio Edvard III. kraljem. Plemstvo i dalje ovisi o dohotku sa zemlje. a na povlačenju kod Crecyja je teško potukao Francuze.-1350. je opustošio sjev. Njime se Edvard prešutno odrekao fran. uspjela je preživjeti. Nitko od trojice sinova Filipa IV. u Perugiji. (1307. Geoffrey Chaucer (Canteburyjske priče).) koji je bio njihov rođak. Umjetnost 14. Sklopljeno je primirje u Calaisu 1360. i oni su postali njegovi saveznici protiv Franc. Zaraza je prenesena s Istoka. Edvarda II. ali ipak nisu uspjeli poraziti Škote u bitci kod Bannockburna 1314.) krenuo je na Akvitaniju i u bitci kod Poitiersa porazio Ivana Dobrog i zarobio ga. a zauzvrat su Englezi poticali Flandrijce. a fran. je bila na rubu bankrota.1327. Zbog sve većeg straha. Dolazi do sukoba s Francima. Edvard se proglasio fran. a u 48 . No kada je Edvard III. Fran. ali kasnije je iskoristio nezadovoljstvo u Flandriji pod vodstvom Jacques van Artevelda. posjeda na fra. U tom razdoblju Europa prelazi na robnonovčano gospodarstvo.).-1376. Crni Princ (1330. Kraljevi su znatno oslabili. spisi Imitatio Christi. 1356. Flandrija je u tom razdoblju postala glavno europsko tržište engl. sve do Pariza. Lijepog nije imao sina kao muškog nasljednika pa je na vlast došao Filip VI. došao na vlast počeo je isticati vlastita nasljedna prava na fran. ali je ubrzo došlo do pobune i mladi kralj preuzima prijestolje. čime su Škoti obnovili vlastitu neovisnost.st izražava opće značajke doba. zemlji. Gradi se po obrascima gotike.-1453.-1364. Dvije su zemlje kasnije vodile i Stogodišnji rat (1337. Bankari i trgovci imaju sve veći politički utjecaj. koje je na neko vrijeme zaustavilo rat.st. Kuga je uzrokovala drastično smanjeni broj radnog sposobnog stanovništva. Njih je ucijenio prekidom izvoza vune iz Engl. vjerojatno od Tatara na Krimu preko tal. prijestolja. jedan dio stanovništva prelazi u vjerske fanatike kao što su to bili red flagelanata (samobičevalci). optuživši ih da su uzročnici izbijanja kuge.

-1471.-1483. postrojbe dolaze do grada Orleansa koji se smatrao ključnim za čitavu južnu Fran. ali ju nisu htjeli obnašati. je osnovana velika feudalna liga koja je prisilila kralja da prepusti velike dijelove kralj.-1449. Njegov nasljednik Karlo VI.) i pobijedila je. ali kralj nije to poštivao.-1461. te ostvario pobjedu kod Azincourta 1415. Vodstvo za obranu grada preuzela je Ivana Orleanska (1412. i Ivana II. kralja.. Velikaši su utjecali na vlast. Radničkih statuta iz 1351. što mu je omogućilo savez s Burgundijom. kuga i loša državna uprava tijekom Filipa Vi. (1413. Bio je konačni kraj Stogod. Engl.) se do kraja života posvetio isključivo vladarskim poslovima. Organizirao je pohod na Irsku.-1380. a iste godine je umro Bedford.).) je nastavio tu politiku sve dok se nije duševno razbolio.) ujedinio je plemstvo u otporu građanstva i seljaštvu ne iz naklonosti prema plemstvu. vladalo je primirje. kralja kao Karlo VII. ali je tu pobunu krvavo ugušilo plemstvo. Kasnije je ipak ta pobuna ugušena i ubijen je njihov vođa Wat Tyler. ali se ta pobjeda pokazala privremenom. Upao je s vojskom u Fran. engl.g. su počele nestajati.-1477. Kraljev nasljednik Henrik V. kralja ostao 1453. 1417. Njega je naslijedio Henrik VI. a uz to je slomio moć kuće burgundskih kneževa. čime je Henrik priznat za fran. (1399.-1467. Mudri (1364. ali kralja nisu dirali. 1428. Pobjednik (142. posjede u Fran. Ludi (1380. Calais. Okrenuo se ratu s Fran. Dauphin Karlo se na nagovor Ivane Orleanske uspio okruniti u Reimsu za fran.) i imao je dva uspjeha. već zbog očuvanja vlastite moći.-1399.-1413. vijeća.)..Akvitanijom te nad Calaisom i Ponthieuom na sjeveru dok su Francuzi morali platiti ogromnu otkupninu za kralja. (1377. domene pobunjenicima. (1461. U Fran. (1422.g. Filip Dobri (1396. regenta u Parizu. na vlast 1399. Nezadovoljstvo je također izbilo zbog tzv. Nitko nije poštivao te odredbe. kneza Karla Smjelog (1467. vijeće. 1465. Bračnim vezama je došao do Flandrije i gotovo čitave Nizozemske. Ubrzo su se pobunili Kent i Essex. Francuzi su osvojili Pariz.).-1422. Dolaskom Henrika IV. Rat je obnovljen 1369. kralj postao je KarloV.) predao je Fran. Rat je obnovljen 1449. Fran. ipak je uspio podvrgnuti Parlament kruni.) nije mogao poraziti. oslabiti velikaše. u Engl. Filip Burgundski je napustio savez s Englezima 1435. Dauphin i budući kralj Karlo V. rata.. Švicarci su u nekoliko navrata porazili Karla koji je 49 . engl. Naslijedio ga je dječak Rikard II. zahtijevao 1414. Od 1444. Opći staleži sjevera sastali su se u Parizu te pod vodstvom Etiennea Marcela zatražili sudjelovanje u vlasti i promjene u sastavu kralj. Englezi su se Ivani Orleanskoj osvetili namještenim procesom pred inkvizicijskim sudom u Rouenu gdje je pogubljena 1431.) koji je bio maloljetan. Crni Princ je prije smrti uspio uspostaviti kontrolu nad Parlamentom. Izbila je pobuna 1381. Seljaci su tražili ukidanje tlake i davanje zemlje u zakup po povoljnoj cijeni. krunu. Luj je potaknuo Švicarce i vladare u Porajnju na pobunu protiv Karla. položaj djelovao je vrlo obećavajuće zbog političkih sposobnosti vojvode od Bedforda.-1422. teritorijalne stečevine u Fran. ali engl. Engl. ali kada se vratio izgubio je prijestolje i na vlast dolazi novi kralj Henrik IV. zbog kojih su se zamrznule cijene i plaće.-1380. je počela slabiti nakon smrti Edvarda i njegovog sina Crnog Princa. Marcel je uspio nagovoriti regenta dauphina Karla da objavi reforme o uspostavi demokratskije vlasti i kontrole nad državnim financijama. Ulaze u London. je započeo iskrcavanje u Normandiji gdje se prvi put počelo u značajnoj mjeri koristiti topništvo. su prevladali rat. Priključio je sve velike posjede kralj.. 1436. Karlo Smjeli bio je jedan od najmoćnijih vladara tog razdoblja. su osvajali engl. Dobroga. Savez s Englezima postao je nepopularan u Burgundiji. U takvoj je situaciji Henrik V. a novi fran. Novi fran kralj je postao Luj XI. domeni. U Francuskoj se vodila borba za kontrolu nad regentstvom između burgundske i orleanske kuće. Pobuna se proširila i na selo koja se posprdno naziva žakerija prema najčešćem muškom imenu na selu. Rikard II. mirom u Troyesu 1420. fran.). Jedino burgun.zamjenu je dobio vlast nad JZ Fran. (1364. započelo je razdoblje aristokratske vladavine. Glavnu je riječ preuzelo kraljev. da bi na kraju samo u rukama engl.-1431.

sina vojvode od Yorka za kralja. Engl. gospodara Richmonda. Rikard od Yorka je bio ubijen kod Wakefielda. U kasnom srednjem vijeku konfederacija se zvala 50 . dinastije.) makar je papa Ivan XXII. U 14. Nametnuo je vlastitu volju kralj. Pristaše Yorka su pružili oružani otpor i 1455. se carstvo u potpunosti dezintegriralo krajem sred. Kralj.konačno poginuo 1476. Luj XI. Vlast preuzimaju Habs. Luksemburški. naglašavao kako samo papa može odrediti novog cara. zadržali prijestolje.). i 1454. Novi je car Fridrik III. No zatim se Henriku poboljšalo i preuzeo je vlast. su osvojili Tirol i Korušku čime su kontrolirali sve važne trg. On je želio iskoristiti svoj položaj za stjecanje novih posjeda. tzv. Habsburgovac (do 1291. parlamentarne vladavine i početkom Rata dviju ruža. U 14. Ugovorom iz Arrasa 1482. s dolaskom Rudolfa Habs. nered. Kantona. Grof od Warwicka je preuzeo vodstvo Bijele ruže. Stvaranje Španjolske Njem. se posvetio i srednjem sloju pa je tako dobio i nadimak „kralj građanstva“. Njegovi sinovi Vjencaslav i Žigmund su samo do 1437. Flandrija i Nizozemska ostale su u habs. Središte njegove vlasti bila je Češka. je oko 1500. I zdan je dekret Licet Juris kojim je istaknuto prvenstvo kneževa i Reichstaga u izboru cara. 1460. Habs. Sukob se pretvorio u građanski rat. Teritorijalni gubici Habs. raspolagala značajnom tekstilnom proizvodnjom i rastućom trg. bili su u Švic. Luj XI. vladao je u Njemač. i 15.st. Uzdižu se pojedine kneževske i prinčevske kuće. Švicarci su ih potukli kod Morgartena i sklopili primirje kojim je priznata neovisnost švic.-1346. Posvetio se vladanju austrijskim zemljama. zauzeo London i proglasio Edvarda. Javni red se počeo raspadati povratkom postrojbi iz Fran. velikaši imali su tada jak položaj nego ikad. koji se nije interesirao za rad Reichstaga. a Žigmund je ženidbom stekao Ugar. i Valois nadmetale za posjede. Novi car je postao Ludvig (1328. 1291. Edvard se zatim oženio s jednom udovicom iz Lancastera što je dovelo do nestabilnosti vlasti. U 14. Zbog načina na koji je došao do vlasti nije imao punu potporu. za cara je odabran Rudolf I. vijeka. naslijediti njegovu krunu ako neće imati muškog potomka. Na vlast ujedinili su se u konfederaciju. rukama. Schweiz i Unterwalden.). Naslijedio ga je Karlo IV.st. ulogu Habs. kojeg je papin legat okrunio u Rimu. Jagelovićem da će Habs. i prvoj polovici 15. Sklopio je ugovor s Vladislavom II.-Hrv. a sam je ubijen u toj bitci. Zavladao je prostorom od Baltika do Jadrana. Hohenzollerni u Brandenburgu i Habs. vječni savez. Rikard III. Na Reichstagu u Nurnbergu je 1274. On je ujedno postao osnivač nove engl. je bio suočen s potpunim raspadom aristokratske. Njemačko Carstvo i Habsburgovci. Engl. Jednu je stranku vodila kraljica i njezini miljenici. Prvi car iz te kuće bio je Henrik VII. Od 1313. Tudor (1485. odigrala se prva bitak s pristašama kralja iz kuće Lancaster. 1273. prema bijeloj ruži u grbu Yorka. na carskom prijestolju zauzela je dinastija Luksemburgovaca. On je 1461. Želio je da samo 7 kneževa bira novog cara. Time je započeo Rat dviju ruža. prigodom opsade Nancyja. Rikard je tražio regentstvo umjesto oboljelog kralja što mu je Parlament odobrio za 1453. Burgundiju i Artois. Jedna od najmoćnijih bili su Habsburgovci. vijeću koje je izgubilo velik dio nadležnosti i ranije samostalnosti. car Rudolf dobio je ovlasti zauzeti taj prostor.-1509.st. profilirale su 4 značajne lokalne dinastije: Wettini u Saskoj. pravce prema Ital. Za kralja je proglašen Henrik VII. Wittelsbachov u Bavarskoj. vojvoda od Yorka. Karlova kćer se udala za Maksimilijana Habsburgovca tako da su se kuće Habs. je odmah počeo zauzimati njegovo nasljeđe.-1346. dok je puku ubrzo stvorena priča da je crvena ruža znak Lancastera. mornaricom. Luj je stekao Burgundiju te pokrajine Artois i Pikardiju na sjeveru Fran. Mnogi velikaši su stali na stranu Henrika Tudora. dok je oporbu predvodio Rikard. Henrik VI. Fridrikov sin Maksimilijan je ženidbom stekao Nizozemsku. je poražen kod Boswortha. Jezgra otpora caru bila je u tri kantona: Uri. Njezin brat se kasnije proglasio kraljemRikard III.

).-1370. 1360. Malena su kralj. a ujedno i označio vrhunac moći Hanze. D sredine 14. No ipak nakon njegove smrti prepustili su tu odluku Danskoj.) je prodao Estoniju Teutoncima. mlađa kći Valdemara koja je udajom već postala norveška kraljica.-1504. sabor u Kalmaru.Liga Gornje Njemačke. Švedske i 1442.-1320. vosak) što je Hanzi tijekom 14. se pokorila Margareti. šved. Zatim je svog sina Olafa nametnula za danskog kralja i švedskog kralja. koji se oženio s španj. Mir s Hanzom je potpisan 1370. Na Islandu nije bilo feudalizma jer nije bilo potrebe za vojnom organizacijom. a 1440. U tom razdoblju tim prostorom hara kuga i jedino je bio pošteđen Island. Skandinavija u kasnom srednjem vijeku To je razdoblje feudalnog partikularizma. a pojedini gradovi-članovi saveza ili su potpadali pod vlast pojedinih njem. Stanje se dugo nije mijenjalo sve dok kastiljska kraljica Izabela (1474. a njima su se kasnije priključili i trgovci i vlasnici manufakturnih radionicama. Kraljevske su vlasti pokušale centralizirati državne organizacije. sud. Imali su složene zadatke u čuvanju i izgradnji vlastitih država. a svoje faktorije imali su u Londonu i Bruggesu. a u tu svrhu služila im je zamisao o političkom ujedinjenju triju kraljevstva pod jednim vladarom.st. za kralja Danske. Gradovi Hanze obuhvaćali su prostor Sjeverno i Baltičkog mora. Menved (1286. je sazvan novi staleški sabor gdje su zastupstvo dobili i građani te obrađivači zemlje. Moć hanzeatskih gradova prema kraju 15. s prijestolnicom u Kopenhagenu. Učinili su presudan korak za ujedinjavanje Španjolske. posebice u Švedskoj. Sukob s Danskom 1361. U Švedskoj i Norveškoj vlast se sve više feudalizirala. pronašli u Filipu Habs. On je plemstvu izdao 1371. kralj. Erik je morao pobjeći iz zemlje.-1376. U veljači 1389.st. No neprestani ratovi ispraznili su državnu blagajnu pa su saveznika u ratu protiv Fran. U borbi za šved.. i 16. zaprijetio je gubitkom baltičkog monopola. stvoren je čvrst savez gradova nazvan Hanzeatska liga (Hanza). kojom se obvezao vladati isključivo u suglasju s vijećem velikaša. a dobivenim novcem je kupovao zemlju i jačao vlast po Danskoj. prijestolje upleo se i mecklenburški knez Albert koji je na prijestolje doveo svog sina Alberta. Stvarna je vlast bila ujedinjena u Danskoj. 1435. povijesti. Atterdag (1340. Najprije su trebali istjerati Maure. povelju s kapitulacijama. Kada je Erik postao punoljetan. počela je postupno opadati. Tada je u prvi plan izbila Margareta. Na Pirinejskom poluotoku vladari pojedinih kršćan. Demografski gubici Skandinavije bili su veliki. Danci i Šveđani su zanijekali pravo kući Mecklenburg na nasljedstvo njihovih kruna. 51 . prvu u šved. Najvažniji cilj Hanze bio je monopol na trgovinu sjevernjačkim proizvodima (riba. a Šved. dalje na istok do ruskog Novgoroda.). Obnovili su crkvenu inkviziciju. Aragon te Kastilja. najvećim dijelom i uspijevalo. nakon što je danski kralj Valdemar pokušao osvojiti Wisby. Osvojili su Granadu 1492. krzno. u Švedskoj kako bi ga okrunili za kralja unije i kako bi se među kraljevstvima sklopio sporazum koji bi potvrdio njihov savez. a za jedinog nasljednika su priznali Erika Pomeranskog. Portugal.st. Jedini vladar koji je ojačao središnju vlast bio je danski kralj Erik IV. kneževa ili su postojali samostalni gradovi-republike. sazvao je u ljeto 1397. Švica. ostalo je vrlo malo radne snage. dali su potporu velikim otkrićima.) nije udala za Ferdinanda Aragonskog (1479. Norveške izabran Kristofor. iz ranog srednjeg vijeka postupno su okrupnjala te na kraju srednjeg vijeka preostala su 4 značajna: Navarra oko Pirineja. nasljednicom. Mauri su jedino zadržali Granadu. Proširio je dansku vlast na Mecklenburg i Pomeraniju. savez nije bio jedini takav savez na tom prostoru. Tim mirom je Hanza određivala nasljednika Valdemara. je sklopljena nagodba o podjeli vlasti kojom je stvoren kralj. Erik je naginjao centralizaciji nakon 1412. i 15. Kralj Albert je bio poražen. Danski kralj Valdemar IV. Podiže se seljaštvo.-1516.

U središtu grada je stajao tvrđeni kremlj. To je označilo kraj moći njem. Tver i Nižnij Novgorod. čime je započeo novi rat koji je trajao do 1466. a posebice se kao veliki politički problem pojavio otežan i onemogućen poljski izvoz rijekom Vislom prema Gdansku. Živjeli su u seoskim općinama. je osnovan Pruski savez te je Kazimir Jagelović proglasio 1454. Hansu je smetao Sten Sture.st. preuzeo poljsku krunu. bila najslabija karika u tim lancu. Saraj. kod Grunwalda njem.). Veliki dio obradive zemlje zauzimali su seljaci koji se nazivaju crni ljudi. srebrnjak velike vrijednosti. Do kraja svoje vladavine Poljskoj je omogućio mir. Sten Sture se pomirio sa rođakom Svanteom Stuerom i zajedno su svrgnuli Hansa u Šved. Poljska i Poljsko-litvanska Unija u 14. Rusija u kasnom srednjem vijeku Pod utjecajem mongolskih provala došlo je do postupnog pomicanja ruskog stanovništva sve više na sjever.. Sredinom 14. Zauzeo je 1366. 1501. Nije imao muškog nasljednika te za nasljednika imenovao ugars. njem. krunu. Odnosi su bili nategnuti nakon sklapanja Unije. U dogovoru s Hemmingom Gadha. U ruskim gradovima u 15.st. Kasnije dolazi do sve većeg pravnog izjednačavanja različitih kategorija seljaštva u jednu jedinstvenu grupu. Ukupno stanovništvo jedne takve općine naziva se mir.st.-hrv. Moskvi. Njega je naslijedila kćer Jadviga koja se trebala udati za litvanskog velikog kneza Jagela čiji je narod još jedini bio poganski u Europi. Švedska se vlast širi i tako je čitava Finska došla pod upravu Švedske. Ruski su gradovi većinom nastajali na obalama velikih rijeka. Pokrštavanjem Litve. Tim se pojmom željelo naglasiti odvojenost i zasebnost države i krune od osobe konkretnog vladara.-1513. vitezovi su doživjeli težak poraz. No Hans je pronašao saveznika u ruskom velikom knezu Ivanu Vasiljeviču koji je ušao u Finsku. vitezova 1409. 1477. a sve više je jačala Švedska. kralj postaje nećak pokojnog kralja Sten Sture.1410. Na Volgi je istaknuto središte Kazan. njemač. U odlučujućoj bitci 15. tzv.st. Dolazi do izbijanja rata na inicijativu njem. U Danskoj i Norveškoj kralja Kristijana naslijedio je Hans (1483. Galičku kneževinu. mir prema kojem im je trajno ustupio Istočnu Pomeraniju. Novčanom reformom uveo je poljski groš. sve je više slabila Norveška. Kazimir Veliki je sklopio s Teutoncima 1343. počeli su se javljati gradski tornjevi sa satovima. Pokrajinama u kraljevo ime su upravljali tzv. Naseljeni dio grada nazivao se posad.Pred kraj 15. osnivanje poljskog sveučilišta. Došlo je do preuzimanja pravne konstrukcije o Kruni Poljskog Kraljevstva. Rusija je u biti bila labavi savez različitih kneževina kojima je na čelu 52 . otočje Orkney i Shetland.st.7. i 15. Izvoznu trgovinu iz Norveške u potpunosti su držali Nijemci iz Hanze. te je Sten Sture bio poražen i Hans je bio okrunjen za šved. Krajem srednjeg vijeka nestaju i seoski robovi. pripajanje Pruske i Istočne Pomeranije. Na pruskim područjima do sredine st. starosti. kralja Ludovika Anžuvinca koji je 1370. viteški je red izgubio glavnu izliku za agresivnu i osvajačku politiku na Baltiku. u Upssali je osnovano sveučilište. pri takav bio je podignut 1404. kralja 1497. a veliko tržište bila je i prijestolnica Zlatne Horde. potukao kralja Kristijana. Trgovinom su se isticali Moskva. 1508. Nakon smrti švedskog kralja Karla Knutssona 1470. Poljska je ipak početkom 14. holopi. su trgovci izbačeni iz Osla. Norveška je u korist Škota izgubila 1468. vitezova na Baltiku. On je u bitci kod Stockholma1471. Velika Kneževina Litva se također morala prikloniti Poljskoj. Na putu za šved. volostima. a prvi takav je izgrađen u Moskvi za vrijeme Dimitrija Ivanoviča Donskog 1367. ugrožena savezom Češke i Teutonaca. Kralj je dopustio 1364.

Moskovska Knež. Kan Mamaj je 1378. moskov. posljednjeg kana Velike Horde 1505. Najveći i najvažniji bio je Veliki Novgorod. mir s Litvom. najveće tržište cijele Rusije.st.. Uslijedilo je ukidanje niza manjih kneževina. Od 1419. Knež. Od vremena Ivana Daniloviča Kalite taj je naslov redovito pripadao moskovskom knezu. 1475. Mongoli su ih ponovno napali Ruse te su 1412. predali ostaci Jaroslavske Kneževine. Na njezinom nekadašnjem europskom dijelu naslijedila su je tri kanata: 53 . Na vlast dolazi novi kan Tohtamiš koji je 1382. Rat je završio pobjedom velikog kneza.8. kada je mitropolit Petar prenio u središte u Moskvu. Ruske se zemlje iz godine u godinu sve više oslobađaju mongolskog pritiska kako su rasle Tothtamiševe unutarnje nevolje. Dimitrijevič (1389. Ruska se pravoslavna crkva odvojila od Carigrada. zbacile i prekinule crkvene veze s carigradskim patrijaršijom. poslao snažnu vojsku. teritorijalno je udvostručena. ona je postala i crkveno središte čitave Rusije. U ljeto 1485. Smrću Šaika Ahmeda. Također se pojavljuju Turci. pristao na crkvenu uniju s Rimom. Osvajanjem Perejaslavske Kneževine 1302. Nogajska Horda. Vasiljeviča Moskva je ostvarila potpunu prevlast nad ostalim kneževinama sjeveroistočne Rusije. Posljednja prepreka je bila Novgorod. U odlučujućoj bitci na Kulikovu polju kraj Dona 8. Novgorodska Republika bila je najveća državna tvorevina. ali je vrhovni suverenitet bio u rukama Novgorodskoga vijeća. Vasilije I.. Mongoli su pretrpili težak poraz. povelju s naslovom vladimirskog kneza. Moskovljani su opkolili Tver. ali su je Rusi na čelu s Dimitrijem uništili kod Perejaslavlja. Vasilije se pokušao približiti Litvi. Knežev savjetodavni organ je bilo bojarsko vijeće.-1450.st. Mihael je bio prvi knez koji se službeno nazivao velikim knezom čitave Rusije. Horda je prestala postojati. Iz tog je vijeće kasnije nastalo Vijeće gospode. veliki je knez načelno bio zaštitnik Republike. gradsko vijeće te je priključen Moskvi. napao kana i 1395. prepuštaju moskovskom knezu. Na istoku se osnovala tzv. Od 1320. i dijela Smolenske Kneževine 1303. Rusija je ponovno bila pod Mongolima te je morala plaćati danak. su zauzeli đenoveške kolonije na crnomorskim obalama i najvažniju Kaffu. Vrhunac i ujedno kraj upravne i sudske centralizacije Moskovske Kneževine dostignut je 1497.-1425. Sve do sredine 15.st. Moskovska Kneževina osvojila cijelu središnju i sjeveroistočnu Rusiju. polovici 15. Je zaključio 27. povezane s pojavom Timur Lenka koji je 1391. a u dr.) je krajem 14. vrhovni vojskovođa te najviše sudsko tijelo i organ uprave. Također su Mongolima trebali plaćati danak. Za Ivana III. Uslijedilo je pokoravanje Novgoroda. Tako je 1425. Nakon mukotrpnih borbi. U razdoblju između raspada Kijevske Rusije i uspona Moskve. i u Rusiji je zavladala velika europska kuga. izvršio tešku odmazdu za poraz i opustošio je Moskvu. 1408. Moskvi su najveći neprijatelji bili Litva i Velika Horda. Krimski Kanat je postao vazalna država Turcima.bio veliki knez. Najprije su se 1463. 1485. je započela posljednja faza rasula u Zlatnoj Hordi. 1479. Od 1352. Zbog sve veće centralizacije dovela je 1425. priključio Moskvi SuzdaljskoNižegorodsko Kneževstvo. dok su se prevlasti Moskve djelomice još odupirali jedino Tver i Novgorod. do velike pobune udjelnih kneževa i rata u Moskovskoj Velikoj Kneževini. Ivan III. Moskovski je mitropolit Grk Isidor na crkvenom koncilu u Firencu 1439. ponovno podređeni njima. Ova je bitka označila početak procesa zbacivanja mongolske vlati u ruskim zemljama. su ga vlasti 1441.st.9. jedinstvenog pravnog zbornika koji je dokinuo sudsku i upravnu razmrvljenost Kneževine. ali se početkom 15.1380. On je od Mongola dobivao jarlik. Moskva je pokorila i Rjazan. Izborom novog mitropolit Jone 1448. Tveru je glavna potpora bila Litva. na zapadu osamostalio se Krimski Kanat. Od toga udarca Mongoli se nisu oporavili. razorio Saraj.1503. ukinuto je novgorod. donošenjem Sudbenika. ukinuto je i posljednja udjelna kneževina na starom području Moskov.

ruski će monasi razviti ideju o Moskvi kao trećem Rimu i o ruskom caru kao nasljedniku bizantskih careva. Poveljom Kazimira IV. Jogajlin sin. Posebno s opasnim pokazao Karlo Valois. 1492. Poljski i litvanski vladar Kazimir IV. Balkanske države. Propašću Bizanta 1453. došlo je do ponovnog razdvajanja Poljske i Litve.-1432. On se 1447. začetnik buduće slavne dinastije i carstva. 1362. istakavši pretenzije na bizantsku krunu te za saveznike imao i Mlečane i Srbe. koji zbacio svog djeda. a zatim potukao Zlatnu Hordu 1363. Oko 1431. smrću Kazimira IV. Uspon Paleologa označio je pobjedu bizantskih velikaša. Vanjska politika Carstva bila je obilježena jačanjem i teritorijalnim širenjem Osmanlija u Maloj Aziji te Srba u Makedoniji kao i slabljenjem separatističkih grčkih i latinskih državica na Balkanu. potpisali primirje s Bizantom. Bizant je ušao u rat Genove i Mlečana na stranu Genove no na kraju su Genova i Mlečani sklopili separatni mir i ostavili Bizant da sam vodi dalje rat. On se borio za vlast s Vitautasom. Velika Kneževina Litva i Rusija Širenje Litve je bilo najveće za vrijeme velikog kneza Olgerda. praktički čitava Mala Azija nalazila pod tur. Ivanu III. za vladavine Ivana Groznog. Ubrzao se proces feudalizacije što će oslabiti državu. Suvladari su postajali sve više ravnopravni partneri i suradnici cara te se Bizant od autokracije preobrazio u carstvo kojim upravlja čitava dinastička porodica. dvorom te 54 . državna kriza postaje vidljiva i u kvarenju novca. Znatno je oslabila istočna granica Carstva u Maloj Aziji. Fridrik III. Pomješčiki podrijetlom iz nižih slojeva plemstva i od starih dvorjanina bili u glavni oslonca veliko kneževske politike centralizacije. No to ruski knez odbija. Novi srpski vladar Stefan Dušan stupio je 1332. Astrahanski i Krimski. kraljevsku krunu pod uvjetom priznanja vazaliteta Carstvu te napada svom snagom na poljsko-litvansku uniju i Kazimira. okrunio za poljskog kralja. označena je prevlast Srba na Balkanu. Pojavljuju se posebni. ponudio je 1486. u savez i brak s bugar. Već se oko 1300. U vjerskoj politici car Andronik potpuno se odrekao crkvene unije. Pokušao je reformirati i centralizirati sudstvo putem institucije općih sudaca Romeja. Vode se dva rata s Rusima. U ovo vrijeme su oživjeli i protubizan. Poljska i Litva otvoreno su se sukobile oko Galicije i Volinije. Naslijedio ga je sin Jogajl. vlašću. a povelje nazivaju moskovskog velikoga kneza od 1480. Na čelu prikaza formalno je stajao mjesni bojar ili knez kao sudac. a Poljskoj zapadna Podolija. stalni uredi izbi ili prikazi. Knez u Litvi je postao Kazimir. Na vlast dolazi Andronik III. Litvi je ostala Volinija. kneževima najjači je bio Osman. se naziva Božjom milošću gospodar cijele Rusije. Od 1497. Primirjem iz 1432. Među tur. doživotno dodijeljeni posjedi kao plaća za službu velikom knezu. osvojio je Kijev. i carem cijele Rusije. Ivan III. Habs. iz 1447. No nije ništa uspio ostvariti te su 1313.. planovi na Zapadu. Opadanje Bizanta i pad Carigrada. Njegova vanjska politika je bila umjerena i nastoji ugovorima o miru osigurati se od svih sila u susjedstvu.st. bio je Moskvi vrlo opasan takmac. na rijeci Sinje Vode. svim je feudalcima zajamčena nasljednost svih posjeda te potpuno oslobađanje od novčanih i naturalnih davanja državi. a između njih i stare aristokracije vladala je duboka mržnja koja je dosegnula vrhunac u 16. U Rusiji umjesto ranijih votčina stvarale su se pomjestije. Uz velikog kneza glavna je institucija je bila panska rada. U borbi s Srbima saveznike su našli u Bugarima no nakon bitke kod Velbužda 1330. koji je bio Jogajlov bratić.Kazanski.

U 14. propadala te je izbila kuga 1348. Njegovo učenje je imalo odjeka u manastirima na Svetoj Gori. Koji je okrunjen 1346. Nikopolje. zadržao vlast u Carigradu. Zeloti su se još jedno vrijeme održali u Solunu i odbijali priznati novog cara. a Andronik IV. Pobjeda novog cara označila je i pobjedu hesihazma. redovnik iz Kalabrije. Srpski vladar Dušan je 1343. Osmanlije su 1456. Novi sultan Murat I. a 1460. No ništa se od toga nije dogodilo. Crkveni sabor 1351. a završena 29. osnovana je srpska patrijaršija. započinju građanski ratovi u Bizantu od čega se Carstvo više nikada nije oporavilo. zauzeo čitavu Albaniju osim Drača. Emanuel je dobio Solun. a najveće borbe su se vodile u Solunu. U bizan. no car ih je porazio i ušao u grad 1350. Pokušao je s crkvenom unijom. nadam se da vas nisam ubila u pojam) 55 . je pao i grad Ser. No Ivan V. teško potukli Osmanlije. u gradovima na Mramornom moru. No ni taj pokušaj nije uspio. Turci su pokorili Bugarsku i Tesaliju. a na Vidovdan 1389. Nevolje su snašle Bizant i na azijskoj strani. Barlam. Početkom travnja 1453. je pao Hadrianopol. više nije bilo ozbiljne sile koja bi se mogla suprotstaviti osmanskom napredovanju u Europi.st. gradovima glavnu ulogu je imala zemljoposjednička aristokracija. sultan Mehmed Osvajač je okupio golemu vojsku pred zidinama Carigrada. ovim se imenom nazvala jedna mističko-asketska struja koju je osnovan sinajski redovnik Gregorije. 1397. Bizant je oslabio. zauzeli su i Vidindsko Carstvo. Ondje se oblikovala jaka pučka stranka zelota. Najviši cilj hesihasta u duhovnom smislu predstavljalo je dosizanje vizije božanske svjetlosti pomoću asketskih metoda i neprekidnim ponavljanjem tzv. tražio je pomoć od Rima. Trakijom i mali dio Peloponeza. Ivan Kantakuzen bio je glavni predstavnik aristokracije. tako da su njegovi protivnici tražili saveznike u gradskim masama. Paleolog. se nije pomirio s gubitkom prijestolja te je na kraju Ivan V.4. Olakšanje i privremeni spas Bizantu pružili su Mongoli koji su kod Ankare 1402. Sredinom 14. Paleologa. Najviše koristi od cijele te situacije je imala Srbija. Dragaš. Izbile su pobune gradske sirotinje. Pregovori su započeli s 1431. osvaja polako Balkan. Padom Trapezunta 146. drugi Ivanov sin. Sultan je ušao u grad i proglasio ga prijestolnicom Osmanskog carstva. pokorili su bugar. Ubrzo nakon osvajanja Galipolja. a car Dušan je ubrzo nakon toga preuzeo naslov cara Srba i Grka. Posljednji bizantski car bio je Konstantin XI. Bizant je također bio zahvaćen i teškim društvenim sukobima te vjerskim kontroverzama. U obranu hesihazma ustao je Gregorije Palama. 1459. Najpoznatiji protivnik je bio grč. Novi car je postao Andronik IV. potukli su vojsku na Kosovu. Država je i finac. Nakon smrti Andronika III. Novi car je postao Ivan VIII. Turci su osvojili Ser. zauzeo Nikeju. Hesihastima su u Bizantu od davnina nazivana redovnici koji u živjeli strogo pustinjački. opustošili su Atenu. To dolazi do izražaja u hesihastičkom pokretu. do 1389. sve više jačaju. 1345. Novi car je postao Ivan VI. Smrću srpskog cara Dušana krajem 1355. proglašena crkvena unija Rima i Carigrada. 1393. Od 1383.5. koji je opet tražio pomoć Zapada protiv Turaka. Isusove molitve. Srbija je prešla na stranu legitimnog cara Ivana V. pokorili Atenu.st. Srbi su zauzeli čitavu antičku Makedoniju do Soluna. vladara Ivana Šišmana. zadržao je vlast samo nad Carigradom i Solunu. Srbiju. Niš i Solun. ali prvo su zahtijevali crkvenu uniju zatim će dobiti pomoć. (hvala Bogu što je gotovo. proglasio je pravovjernost hesihazma. Opsada je započela 7. Kantakuzen je pronašao saveznike u Srbima no kada je Tesalija priznala Kantakuzena za cara. Sultan Orhan je 1331. Car Ivan V.je odmah krenuo u osvajački rat protiv Bizanta. 1396. 1362. a 1337. u Hadrianopolu. Sofiju. Morejsku Despotovinu.. Koncil je nastavljen u Firenci gdje je u srpnju 1439. u potpunoj tišini i povučenosti od svijeta. Nikomediju. i posljednji djelić grčke zemlje je došao pod osmansku vlast. Ivanov sin koji je na vlast došao uz pomoć Genove. 1389.

TRAŽENJE RJEŠENJA DRUŠTVENE KRIZE u Italiji se od 14. – dovršen proces oblikovanja aristokratske vlasti. Firenca i Milano Venecija: o Dugotrajna povezanost s Bizantom – povlašten položaj u trgovini Sredozemljem o Krajem 13. Venecija se u 14. a usporedno s njima je i dužd o Cilj mletačke politike bio je očuvati monopol u trgovini s Istokom – moć Venecije se na tome temeljila o Strani trgovci mogli su sudjelovati samo u kopnenoj trgovini sjeverno od Venecije i to uz visoka davanja o Radi opskrbe hranom. kapitalisti i radnici – u stalnoj međusobnoj 56 - . politički monopol od tada u rukama gradskog patricijata. otkrio put prema istoku o Njegovim putem širi se i dohvat mletačke trgovačke flote. st. izašla kao pobijednik o Venecija prva razvila bankarske i financijske metode poslovanja. i 15. iz kojih je Venecija 1380.XV. stoljeća sjevernotalijanski gradovi neovisni s zasebnom upravom široki slojevi stanovništva najčešće prihvaćali despotsku vladavinu pojedinih moćnika. a Venecija nikada nije preuzela takav način uprave neki vladari gradova bili su razbojnici. kao u mnogim drugim europskim zemljama gospodarstvo temeljeno na seljaštvu i poljoprivredi nije nikada prevladalo do te mjere kao drugdje tokom borbi papa i careva slabe moći i velikaša i careva – početkom 14. u mletačkom vijeću mogu sjediti samo pojedinci čije je ime zapisano u knjizi o Nedugo nakon toga osnovano izvršno tijelo Vijeće desetorice. stoljeću širi na području u svom zaleđu o Od sredine 15. stoljeća ima prevlast u sjeveroistočnoj Italiji o Vodila 4 krvava rata s Genovom oko prevlasti na istoku. prvak u organiziranju i djelovanju diplomacije Firenca: o Njena povijest se čini puno konfliktnijom o Gvelfi i gibelini. a drugi zaštitnici kulture i umjetnosti. te se oni javljaju kao izravni posrednici između Zapada i Istoka o Iznutra politički vrlo stabilan grad o Zlatna knjiga 1297. neki kasnije. Mletačka Republika jedna od najrazvijenijih europskih zemalja o Marko Polo – 1254-1324. tako su neki gradovi pod takvu upravu padali ranije. patriciji i građani. ali zajednička im bila nedovoljna briga za podanike tri najistaknutija središta i najvažnija sjeverna grada: Venecija. stoljeća javljaju znakovi novog vremena – teži se raskidu s neposrednom prošlošću i okretanju prema uzorima iz antike Grčkoj i Rimu dok se na sjeveru više traži oslonac na nekim dotadašnjem kontinuitetu. dakle monarhiji u kršćanskoj vjeri Talijanski gradovi – države u srednjem vijeku u Italiji ne prestaje urbani način života. a i kontroliranja alpskih trgovačkih putova.

širio se po Toskani i na području papinske države) o Nakon njegove smrti. ali je na sva važnija mjesta postavljao svoje ljude o Političkom vještinom uspio smiriti sve pokušaje organiziranog otpora. o Očuvao je republikanske institucije. 1434. do tada bio vođa Viscontijevih plaćenika o Isti način vladavine kao i kod Viscontija. a položaj radnika postao je još gori o Odlično razvijena i u financijskim poslovima. a sporazumima s ostalima talijanskim velegradovima osigurao je gotovo pola stoljeća mira i napretka o Firenca je u njegovoj osobi dobila stabilnu i čvrstu vlast Milano: o Bio trgovački jak poput Venecije i bankarski i proizvodno jak poput Firence o Strateški položaj na putovima prema Francuskoj i Njemačkoj o Imali razvijenih manufaktura – poznata bila izrada milanskih oklopa o Vodeći grad u dolini rijeke Po o Unutarnje političke borbe bile izrazito krvave i nasilne – uobičajene kazne za političke gubitnike bile su financijska propast i protjerivanje iz grada. stoljeća pod pritiskom Francuske i Španjolske. ali i svoju imovinu o Grad se i unatoč sukobima razvijao i bogatio o Bogatstvo grada potjecalo iz manufakturne proizvodnje – tekstil.- - borbi o To se odrazilo i na izgled grada – prevladavaju tornjevi. utvrde pojedinih frakcija koje su tako branile politiku koju su zastupali. ubojstvima i smrtnim kaznama o Prvi talijanski grad koji je prihvatio vlast jedne obitelji kao sinjorije – obitelj Visconti vladala je Milanom (uz kraće prekide) od 1317. Milano gubi velik dio svog teritorija o Nakon smrti posljednjeg Viscontija pokušalo se vratiti republikanskom načinu uprave – neposredne opasnost i neprijateljsko okruženje iziskivalo je jednog jakog vladara o Izabran je kao takav Francesco Sforza. nekvalificiranom grebenaru vune. zavladao gradom tako što je iz zasjede ubio strica i dva bratića ( zauzeo Lombardiju do granice Veneta.-1447. pobuna radnika protiv vlasnika o Pobuna ugušena brzo i krvavo. svoj uspon započinje bankarska obitelj Medici – svoj vrhunac dosegli stotinjak godina poslije o Cosimo de Medici (1389-1464) došao 1429. postao gospodar (signore) Firence. na čelo pučke stranke. stoljeća. Sforze više nisu u stanju održati se u Milanu Talijanski gradovi razvili su suvremenu diplomaciju i merkantilizam Dva glavna načela talijanskih gradova: o Udruživanje gradova kada se jedan grad previše ojača i postane potencijalna prijetnja ostalima 57 . vuna i svila o Postojanje slabo plaćene i nekvalificirane radne snage o 1378. o Viscontiji vladali čeličnom rukom. ali su stranački obračuni učestalo završavali pokoljima. do kraja 15. pobuna Ciompa – dobila ime po najniže plaćenom radniku. strahom i terorom – najpoznatiji bio Gian Galeazzo. a temeljio se na davanju zajma pa čak i kraljevima i papama o Nakon velike krize sredinom 14.

već na samo izrazitu manjinu sa stvaralačkim mogućnostima u obrazovanju i dalje na sveučilištima pravo. to nije dovelo do odbacivanja vjere moć. Leonardo da Vinci i Rafael Sanzio No unatoč svim naprecima.… trojica najvećih književnika predrenesanse: Dante (Božanstvena komedija). te na kraju i razbili njihov monopol u trgovini s Istokom. padom Carigrada otežano i trgovanje istočnim sredozemljem Strane su sile u naredna tri stoljeća stekle prevlast nad Italijom Talijanska renesansa razdoblje 14. bogatstvo. pravu. te je donio velike promjene u svakodnevnom životu. samo su se ti autoriteti promijenili izraz „renesansni Talijani“ dakako nikako se ne odnosi na sve pripadnike stanovništva. kupujući. glavni nedostatak bio je taj što je bilo nemoguće ujediniti sve gradove – države u jedinstvenu političku cjelinu Velika portugalska i španjolska zemljopisna otkrića otežala položaj talijanskih gradova. ali ne i njihovo oponašanje umjesto teoloških rasprava i viteških romana javlja se želja za knjigama koje veličaju životnost i užitke. a ne Bog. humanisti i renesansni umjetnici nisu uspjeli riješiti etičke i društvene probleme svoga doba Humanizam nije bio u stanju stvoriti nove standarde ponašanja niti pronaći ideale koji bi doveli Talijane do ujedinjenja U talijanskim se školama javlja termin „obrazovani džentlmen“. medicina i teologija zadržavaju prvenstvo renesansa je bila izrazito aristokratska po svojim nositeljima i publici. a to su bili vladari. kipove koji veličaju ljepotu ljudskog tijela u Italiji je utjecaj klasičnog antičkog nasljeđa bio življe prisutan nego igdje drugdje u Europi. nepravde. Francuske i Španjolske No unatoč svim prednostima. kopirajući ili kradući novo nađene knjige dobro opskrbljene knjižnice postale su u talijanskim gradovima znakom prestiža izvor humanizma i renesanse bila je Firenca. Boccaccio (Decameron) i Petrarca (Cancioneri – bar mislim) unatoč tome što se u renesansnim djelima veliča vjera. nepoznatih i zaboravljenih tekstova mnogi su humanisti živjeli profesionalno kao agenti značajnih kolekcionara.…). ubojstva.- o Državni interes – opravdano svako sredstvo neke obitelji da se održi na vlasti(zločini. pokušavanje raskidanja veza sa srednjovjekovnim tradicijama i vraćanje antičkim temeljima. i 15. otkuda se oni šire čitavom Italijom humanisti bili vrlo traženi kao državni službenici talijansko je slikarstvo najbolji izraz duha vremena renesanse Giotto – veliki slikar predrenesanse. a otkrićem velikih nalazišta srebra i zlata i talijanski bankarski monopol Na kraju 1453. koji će ostati do 20. običajima. 58 . politička beskrupuloznost samo su djelomice ublažavani osjećajem za lijepo greška je misliti da su ljudi za vrijeme renesanse odbacili autoritete – nisu. pape i bogati građani vrlo popularno zanimanje bogatijih i obrazovanih bilo je sakupljanje starih. stoljeća. takav sistem kasnije usvojili vladari moćnih monarhija – Engleske. uveo treću dimenziju u slikarstvo Slikari se okreću slikanju vjerskih i mitoloških prizora sa složenim alegorijskim značenjem – najpoznatiji: Michelangelo Buonarotti.

razvio se Mrtvački ples (dance macabre) i postao omiljena tema umjetnika i pjesnika jačala je trgovačka razmjena europskih zemalja. (jel' tak?) Umjesto zaključka iz političkog univerzalizma Rimskog i Bizantskog Carstva nastale su različite državne tvorevine na zapadu Europe razvijaju se protonacionalne monarhije. otvorio školu u Mantovi za djecu lokalnih gospodara iz kuće Gonzaga. tjelesni odgoj. razaranja i epidemije viteški običaji zastupljeni više nego prije i nevjerojatan porast broja viteških redova – svi poznatiji europski viteški redovi nastali upravo u to doba razočaranje i strah širokih razmjera izazvani nesigurnim i teškim životom vodili su k morbidnom. na istoku počela dominirati nova velika sila Moskovska Velika Kneževina.- - stoljeća cilj elitnog školstva Najpoznatiji renesansni učitelj bio je Vittorino da Feltre. mnogi ratovi. a na jugoistoku sasvim novo carstvo s drugačijim vjerskim obilježjima. Nijemci usavršavaju vještinu tiska Johannes Gutenberg izumio tiskarski stroj 1453. najzastupljeniji u Porajnju rad mistika je doveo do snažnog razvoja obrazovnog i reformskog pokreta unutar Crkve duhovni vođa pokreta u Porajnju bio je učitelj Eckhart Misticizmom se pripremalo tlo za nadolazak reforme Razvija se i specifično školovanje. pronađena nova tržišta i nove sirovine obnavlja se stari ideal o odanosti vladajućoj dinastiji. opsesivnom zanimanju za smrt i sve njezine oblike groblja postala popularna mjesta izlazaka. Osmansko Carstvo u vjerskom smislu. dobio na masovnosti u 15. na istočnoj srednjoj Europi oblikovale su se višeetničke i viševjerske države. osobna urednost i lijepe manire Sjevernjačko rješenje razdoblje teške krize u svim poljima. naročito sjeverno od Alpa služio i kao jedino vezivno tkivo u izrazito teškim situacijama javlja se misticizam. stoljeću (oponašanje Krista i njegova života). kršćanstvo i islam u potpunosti su istisnuli poganstvo pomorski putovi nadmašili su kopnene putove daleko bolji ustroj i razvoj gospodarstva - 59 . koje za razliku od talijanskog cilj ima stvoriti džentlmena. vjerska poduka. a poslušnost kraljevoj bolji najveća čast i dalje prisutni snažni vjerski osjećaji. 1425. škola je ubrzo došla na glas. brojni građanski ratovi uvjerili su konačno većinu da je postojanje nasljednog vladara jedino rješenje tih nevolja borba za vlastite povlastice postala je najveći grijeh. ovaj tip školovanja imao je cilj u stvaranju pobožnog života i ojačati vjeru Dva njihova ideala: korisnost i unutarkršćanska demokracija Talijani se bave rijetkim rukopisima. te su je počeli pohađati učenici iz mnogih krajeva Italije i Njemačke iz visokih društvenih krugova Temelj obrazovanja: proučavanje klasičnih autora.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->