You are on page 1of 430

asna I

tJ

He"rcegovi:nia
od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskograta

od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Izdava :

bosanski kulturni centar
Sarajevo Za izdava a: Dr. Safet Halilovi Redaktor: Dr. Ibrahim Tepi -^w-~-» 'c V1"Œ
v

\ -ru^e 1&11-4

Recenzenti: Akademik dr. Marko unji , akademik Avdo Su eska, dr. Nedim arac akademik D eva Juzba i , &Y> Ibrahim Karabegovi Izrada karata: Asitn Abdurahmanovi Registar: Vera Kac Priprema i tampa:
;

bosanski kulturni centar
Tira 1000 Sarajevo, juli 1998. CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 94(497.15) BOSNA i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata / [autori Enver Imamovi ... {et al]; izrada karata Asim Abdurahmanovi ]. - 2. izd. -Sarajevo: Bosanski kulturni centar, 1998. - 434 str.; 24 cm Bibliografija: str. 379 -381 ISBN 9958~700~00-X 1. Imamovi , Enver Na osnovu mi ljenja Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta Feder acije Bosne i Hercegovine broj 02-413-3172/98 od 24.6.1998. godine, drugo izdanje knjige "Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata" grupe autora oslobo eno je pla anja poreza na promet proizvoda i usluga.

3879958700006

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

SADR AJ
PREDGOVOR................................ ................................ .......................... 9 PRETHISTORIJA I ANTIKA Prostor Bosne i Hercegovine u prethistoriji i antici IDr. Enver Imamovi j Prethistorija Prvi ljudi na tlu Bosne i Hercegovine ................................ ................. 13 Mla e kameno doba - neolit ................................ .............................. 14 Metalno doba ................................ ................................ .................... 16 Sojeni ka naselja ................................ ................................ ............... 18 Antika Iliri - prastanovnici Bosne..²................................. ........................... 20 Dodiri s anti kom kulturom................................ ............................... 22 Rimsko-ilirski ratovi ................................ ................... ,...................... 23 Veliki ilirski ustanak ................................ ................................ ......... 27 Zavo enje rimske vlasti i tekovine anti ke kulture .............................. 29 Ceste ................................ ................................ ................................ . 29 Rudarstvo ................................ ................................ .......................... 31 Odnos Rimljana prema doma em stanovni tvu ................................ ... 33 Vjera ................................ ................................ ................................ . 34 Prodor kr anstva ................................ ................................ ............. 36 Slom anti kog dru tva i dolazak Slavena ................................ ........... 38 Literatura ................................ ................................ .......................... 40 The Summarv. ................................ ................................ ................... 41

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Od slavenskog

naseljevanja

do bana Kulina

(VII-XII st.)

/Dubravko Lovrenovic/ I. Od seobenog kaosa do prvih oblika koherentne politicke vlasti Formiranje bosanskog etno-politickog entiteta

Sklavini je Prerastanje rodovsko-plemenskih veza u cvršci oblik politicke vlasti: Presudan znacaj geografskog faktora Utjecaj bizantsko-franackih institucija Iliro-avarski utjecaji II. Politickepromjene i bosanskabanovina u jugoistocnojEuropi (X-XII st.) Još uvijek na margini dogadaja Izmedu Bizanta i Ugarske Li tera tura The Summary

43 44 46 46

48 SO SS 56

SREDNJI VIJEK Proces afirmacije srednjovjekovne bosanske države /Dr. Boris Nilevic/ U ranom srednjem ..vijeku Emancipacija Bosne 57 sceni 58 59 61 62 62 64 66 66 68

- na historijskoj

Bosansko "krivovjerje" ili "kuga bosanska" Otpor Bosne katolicanstvu i ugarskoj vrhovnoj vlasti Bosansko uzmicanje pred ugarskom dominacijom Snaženje i teritorijalno širenje Bosne Prve godine Tvrtkovog vladanja Prvi bosanski kralj Nadolazeca turska sila Objava nove kraljevske titule

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

U srednjovjekovnoj Bosni nije bilo državne vjere Radanje novog društva i civilizacije Ne samo zemlja stecaka Unutrašnji bosanski sukobi izmedu turskog i ugarskog gospodstva Haracka zemlja Li tera tura

68 69 71 74 77 79

The Summary...
Kraj srednjovjekovne bosanske države /Dr. Marko Šunjic/ Li tera tura The Summary

...

...

......

80

95 96

PERIOD OSMANSKE VLADAVINE Bosna i Hercegovina u okvirima Osmanskog carstva (1463-1593) /Dr. Behija Zlatari Uspostavljanje osmanske vlasti i vojno uredenje Bosne u XVI stoljecu Struktura društva u XVI stoljecu Uloga i znacaj Isa-bega Ishakovica Bosanski sandžak i njegovo teritorijalno širenje u vrijeme namjesnika Gazi Husrev-bega i Ferhad-paše Sokolovica Proces prelaska na islam Znacaj velikih vezira Osmanskog carstva Rustem-paše i Mehmed-paše Sokolovica za prilike u Bosni Osnivanje Bosanskog ejaleta 1580. godine Literatura The Summary 99 102 104

105 111 122 126 128 130

Bosna i Hercegovina od naj~tarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Bosanski ejalet od 1593. god. do Svištovskog mira 1791. god. IDr. Enes Pelidijal Hasan-paša Predojevic i Bitka kod Siska 1593. godine Hasan Kafi Prušcak i njegovo djelo ..: Bosanski ejalet u XVII stoljecu Kandijski (1645-1669) i Becki rat (1683-1699) Ratovi i odbrana Bosanskog ejaleta u XVIII stoljecu Literatura The Summary 135 139 142 156 170 172

Bosna i Hercegovina od kraja XVIII stoljeca do austrougarske okupacije 1878. godine IDr. Ibrahim Tepicl Odnosi sa susjedima i central om vlašcu
Pokret za autonomiju Bosne i Hercegovine

175

183 190
192

Husein-kapetan Gradašcevic Ali-paša Rizvanbegovic i Hercegovina (1833-1851)
Dalji pokušaji reformi

-

Hatišerif

od Giilhane

Neposlušni ajani i bivši kapetani Tahir-paša u Bosni pokušaji mobilizacije Bošnjaka i društvene promjene
Omer-paša Latas slama otpore reformama

192

197

199 202 203 208

kraj timarsko-spahijskog i esnafskog sistema Agramo pitanje i pokreti hrišcana Vrijeme provodenja tanzimata Ustanak hrišcana i Velika istocna kriza (1875-1878) Dokidanje osmanlijske vlasti i pokret otpora austro ugarskoj okupaciji Bosne i Hercegovine 1878. god.

209

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Literatura

219

The Summary..

221

AUSTROUGARSKI PERIOD Bosna i Hercegovina u vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918) /Dr. Iljas Hadžibegovic i Dr. Mustafa Imamovic/ Struktura bosanskohercegovackog stanovništva (1878-1918) Nova privredna aktivnost i nastanak radništva Organizacija vlasti u BiH 1878-1918. Donošenje vojnog zakona 1881. i Hercegovacki ustanak 1882. godine Utjecaj ustanaka na organizaciju vlasti Austrougarska vojska u BiH do 1914. godine Bosanskohercegovacka vojska u okviru austrougarske armije Nacionalno-politicki kurs okupacione uprave Organizacija vjerskih zajednica Pismenost i školstvo Kulturno-prosvjetna društva matice nacionalnih pokreta u Bosni i Hercegovini Društva doseljenika - stranaca Borba za crkveno-školsku autonomiju Srba u BiH i borba bosanskohercegovackih Muslimana za vjersku i vakufsko-mearifsku (prosvjetnu) autonomiju Osnivanje politickih stranaka Aneksija Bosne i Hercegovine Bosanskohercegovacki ustav i sabor 223 227 229 233 236 242 246 250 252 256 259 265

266 274 277 280

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Bosna i Hercegovina u Prvom svjetskom ratu i njen ulazak u zajednicku jugoslavensku državu, Kraljevinu SHS Razvoj državno-pravnih prilika 1914-1918. Li tera tura The Summary ...

285 288 294 296

IZMEÐU DVA SVJETSKA RATA Bosna i Hercegovina od stvaranja do propasti prve zajednicke države (1918-1941) (Nacionalni etnos izmedu centralizma i napora za preuredenje zemlje /Dr. 1bmislavIšekl Razlike politickih programakorijen uzroka pocetnih nesporazuma Stvaranje prve zajednicke države "Kraljevstva SHS" Stanovništvo Gospodarstvo i privreda Agrarni odnosi Industri ja Kulturno-prosvjetne prilike Vjerske zajednice Karakter vlasti i politickog organiziranja Priprema i izglasavanje osnovnog zakonskog akta (Vidovdanski ustav) Kraj pseudoparlamentarizma uspostavljanje režima diktature Zavodenje "ustavne" diktature - Oktroirani ustav Od "Punktacija" do sporazuma - Bosna i Hercegovina u poprištu napora za preuredenje države 300 302 305 306 306 309 310 310 314 316 322 325 326

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Sporazum Cvetkovic-Macek - Pocetak kraja BiH i Kraljevine Jugoslavije Li teratura The Summary ...

331 334 336

DRUGI SVJETSKI RAT Bosna i Hercegovina u toku Drugog svjetskog rata /Mr. Seka Brkljaca, Mr. Muhidin Pelesic,Mr. Husnija Kamberovic/ Okupacija 1941. godine i okupacioni sistemi u Bosni i Hercegovini Položaj Bosne i Hercegovine u Nezavisnoj državi Hrvatskoj Pokušaji ostvarenja bosanske autonomije Cetnicki pokret - orude velikosrpske politike u Bosni i Hercegovini Narodnooslobodilacki pokret u Bosni i Hercegovini Li tera tura The Summary ... 339 344 352 357 362 379 382

REGISTRI Imenski registar Registar geografskih naziva ... 389 411

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

PREDGOVOR

Knjiga "Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata" rezultat je višemjesecne plodne saradnje Press-centra Armije Republike Bosne i Hercegovine i grupe historicara koji rade u Institutu za istoriju, na Filozofskom i Pravnom faklutetu u Sarajevu. Odluka da se pristupi realizaciji ovog projekta motivisana je osjecanjem potrebe da se popuni praznina u našoj historiografskoj literaturi zbog nepostojanja cjelovitijeg pregleda historije Bosne i Hercegovine. Pošlo se od cinjenice da su najvažniji procesi i dogadaji iz historije Bosne i Hercegovine dobrim dijelom istraženi i izuceni i da su o njima objavljeni brojni clanci, studije i monografije. Od naucni ka iz ovih institucija formiran je tim i angažovani autori za odredene historijske periode. U koncepciji knjige, izraženoj u idejnom projektu o kojem su prethodno zajednicki raspravljali autori i clanovi Redakcije, naznacen je zadatak da se u tekstu prihvatljivog obima i zasnovan om na rezultatima najnovijih istraživanja naše historiografije, prezentiraju najvažniji historijski procesi i prijelomni dogadaji iz historije Bosne i Hercegovine od pojave covjeka na ovim prostorima do kraja Drugog svjetskog rata. Ovako postavljenom zadatku Redakcija je prišla sa namjerom da se sadržaj historije prilagodi najširem krugu citalacke publike, kao i da djelimicno bude primjeren borcima Armije Republike Bosne i Hercegovine. Zbog toga je u tekstu knjige, narocito u nekim njenim dijelovima, nešto više naglašen aspekt historije. Potrebno je napomenuti da se ovom poslu nije prišlo s pretenzijama da se prošlost Bosne i Hercegovine izloži u formi sveobuhvatnog teksta, u kojem bi bili opširnije obuhvaceni svi njeni razliciti aspekti. Osnovni hronološki okvir knjige cine sljedeci historijski periodi: prethhistorija, srednji vijek, osmanski, austorugarski, meduratni i period 19411945. godine. Osim na periodu prethistorije i periodu koji je omeden 1918. i 1941. godinom, na svim ostalim periodima bilo je angažovano više autora, pa su u nekim dijelovima knjige uocljive izvjesne razlike u metodološkom pristupu i nacinu elaboracije teksta. Nastojao se, koliko god je to bilo moguce, sacuvati jezik i stil izlaganja autora. Nedostatke koji su neizbježna pojava timskog rada, Redakcija je pokušavala otkloniti dodatnim naporima pojedinih autora na ujednacavanju i dopunjavanju tekstova.

9

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Svi tekstovi su recenzirani u okviru Redakcije, a za ve inu razdoblja na kojima je radilo vi e autora (srednji vijek, osmanski, austrougarski i period od 1941. do 1945) anga ovani su i recenzenti - specijalisti: prof. dr. Marko unji j akademik Avdo Su eska, prof. dr. D evad Juzba i i prof. dr. Nedim arac. U poglavlju pod naslovom: "Bosna i Hercegovina u vrijeme austrougarske vladavine 1878-191S." prof. dr. Iljas Had ibegovi je autor sljede ih tekstova: Struktura stanovni tva, Dono enje vojnog zakona i Hercegova ki ustanak 1882, Austrougarska vojska u Bosni i Hercegovini do 1914, Bosanslco-hercegova ka vojska u okviru austrougarske armije, Pismenost i kolstvo, Kulturno-prosvjetna dru tva - matice nacionalnih pokreta u BiH i Bosna i Hercegovina u Prvom svjetskom ratu. Prof. dr. Mustafa Imarnovi je autor tekstova: Organizacija vlasti, Nacionalno-politi ki kurs okupacione uprave, Organizacije vjerskih zajednica, Borba za crkveno- kolsku autonomiju Srba u BiH i borba bosanskohercegova kih Muslimana za vjersku i vakufsko--mearifsku (prosvjetnu) autonomiju, Osnivanje politi kih stranaka, Aneksija Bosne i Hercegovine, Bosanskohercegova ki ustav, Razvoj dr avno-pravnih prilika (1914-1918). U poglavlju "Bosna i Hercegovina u toku Drugog svjetskog rata" mr. Seka Brklja a je autor tekstova: Okupacija 1941. i okupacioni sistemi u Bosni i Hercegovini i Narodnooslobodila ki pokret u Bosni i Hercegovini. Mr. Muhidin Pelesi je autor tekstova: Polo aj Bosne i Hercegovine u NDH i Poku aj ostvarenja autonomije, a mr. Husnija Kamberovi je autor teksta etni ki pokret - oru e velikosrpske politike u Bosni i Hercegovini. Ova knjiga je rezultat vremena u kojem je nastala. Autori i lanovi Redakcije, motivisani nau nom odgovorno u i patriotizmom, ulo ili su napore da se u ratnim uvjetima i u ograni enom vremenskom roku ovaj posao privede kraju. Ona, naravno, nije li ena odre enih nedostataka. I pored toga smo uvjereni da e u datim uvjetima opravdati onaj cilj koji su Redakcija i nau ni tim na po etku rada sebi postavili.
Sarajevo, decembar 1993. REDAKCIJA

10

Bosna i Hercegovina o4 najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

PREDGOVOR UZ DRUGO IZDANJE

U opkoljenom Sarajevu, 1993. godine, formiran je tim histori ara iz Instituta za istoriju, sa Filozofskog i Pravnog fakulteta u Sarajevu, koji je u sarad-nji sa Press-centrom Armije RBiH, u najte im ratnim uvjetima granatiranja i snajperske vatre, pristupio izradi pregleda (sinteze) historije Bosne i Hercegovine, koji bi koli inom informacija ( injenica) i njihovom objektivnom interpretacijom bio primjeren svim gra anima BiH bez razlike, ve ini uzras ta i svim slojevima dru tva, a posebno braniocima Bosne i Hercegovine, te kolskoj i studentskoj omladini. Tako se u izdanju taba Vrhovne komande Oru anih snaga Republike Bosne i Hercegovine, u novembru 1994. u Sarajevu, pojavila knjiga "Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja drugog svjetskog rata". U timu autora i recenzenata na li su se histori ari gotovo svih generacija prisutnih u Sarajevu, koji su odrazili i vi enacionalnu strukturu ratnog Sarajeva. U izradi ove knjige u estvovalo je ukupno oko dvadeset ljudi uklju uju i autore, recenzente i Redakciju. Me u autorima i recenzentima bilo je 13 doktora historijskih nauka i 4 magistra. Me u prvima su tri lana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i vi e redovnih univerzitetskih profesora. Ovakav tim stru njaka te ko bi se mogao okupiti i u mirno doba na kradi jednog kolektivnog djela. Nastalo djelo kod korisnika je nai lo na izvanredno povoljan prijem i brzo je postalo nezaobilazna literatura u raznim vidovima dru tvenog obrazovanja u srednjim kolama i na fakultetima. Postala je op eprihva ena i tra ena. Korisnici su je jednostavno nazvali historijom Bosne, to, svakako, predstavlja veliko priznanje ovom ratnom ostvarenju, koje je napisano lijepim i razumljivim jezikom, pro etim humanisti kim porukama nau nog pristupa i interpretacije slo enih historijskih procesa. Zavr etkom rata ovo djelo nije izgubilo svoju svje inu i popularnost, pa su sa raznih strana dolazili prijedlozi i zahtjevi za njegovo ponovno oblikovanje. I ovaj put inicijativu je imao doktor Ibrahim Tepi , profesor i dekan Filozofskog fakulteta u Sarajevu, koji je zna ajno doprinio da se ovo djelo napi e i publikuje kao i da se pojavi ovo drugo izdanje. Na alost, prerana smrt ga je otrgla od ovog posla.

11

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjeiskog rata

Zahvaljuju i velikom razumijevanju prvog izdava a te anga ovanosti svih autora, drugo izdanje ovog zanimljivog i aktuelnog djela predajemo na oj kulturnoj i prosvjetnoj javnosti. U ovom (drugom) izdanju izvr ene su sljede e izmjene: 1. U dijelu teme Srednji vijek publikovan je novi tekst mr. Dubravka Lovrenovica koji pokriva period od doseljavanja Slavena na Balkan do vladavine Kulina bana (VII-XII stolje e), to bi trebalo doprinijeti boljem osvjetljavanju ovog perioda. 2. Uz svaki autorski prilog dodati su kratki sadr aji (rezimei) na engleskom jeziku. 3. Karte iz prvog izdanja zadr ane su jer su one specijalno ra ene za potrebe ovog djela i primjerene su njegovom sadr aju. Bosanski kulturni centar zahvaljuje svim u esnicima u pripremi drugog, dopunjenog izdanja ovog djela. Sarajevo, februara 1998. Dr. Safet Halilovi

12

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

PROSTOR BOSNE I HERCEGOVINE U PRETHISTORIJI I ANTICI
Dr. Enver Imamovi

Prethistorija
Prvi ljudi na tlu Bosne i Hercegovine

S

ve se donedavno smatralo da je ovjek otpo eo ivot na tlu Bosne i Hercegovine tek;u razdoblju mla eg kamenog doba (neolitu), to jest prije pet- est hiljada godina. Kako odmi u arheolo ka istra ivanja, te granice se, me utim, sve vi e pomjeraju unazad. Najnoviji nalazi iz.Äsjeverne Bosne pokazuju da se ovjek ovdje naselio jo u razdoblju starijeg kamenog doba (paleohtu , to jest pn)e stotinjak hiljada godina. Svjedo anstva ovjekovog pn^usua iz tog razdoblja su gruba kamena oru a koja su mu koristila u nje-go\om s\akodnf nom mom Tak\i nalazi su otkmeni u Kamenu kod u a Usoie, Maloj Gradini u Kuk-ima, Markovcu u Detlaku kod Du\cnte, Velikom Majdanu kod Te uv Pecmi u Glamo amma kod Banje Luke, Visokom bidu u Lupljamci, \V.ikoj Gia im u Vanan na Viclu R< me itd Nalazi predstavljaju grubo obra ene kamene strugalice i ru ne iljke (sjekire), izra ene od tvrdog kamena kao to je jaspis, ahat i kalcedon. Oblik i na in izrade jednog primjerka na enog na Velikoj Gradini u Varvari na Vrelu Rame, pripada me uledenom dobu paleolitske kulture mousteriena koja se razvijala u razdoblju izme u 125.000 i 60.000 godina st.e. Ostali nalazi iz sjeverne Bosne su ne to mla i i pripadaju dobu izme u 50.000 i 35.000 godine st. e. Ti bosanski prastanovnici su pripadali neandertalskom tipu ovjeka, koji se izgledom i'umom 'znamo razlikovao od na eg neposrednog retka Homo sapiensa. koji se u Evropi javio prije 34.000 godina. Bosna, dakle, pripada krugu onih zemalja u svijetu u kojima je ivot zapo eo u razdoblju starijeg kamenog doba, kada ovjekov, predak nije jo bio razumno bi e, a .izgledom je tek podsje ao na.dana njeg ovjeka.

13

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Bitno je napomenuti da kroz naredna razdoblja, koja su trajala desetinama hiljada godina, nije bilo du eg prekida ivota na ovom prostoru. Iako nije poznato na kop je na in neandertalski o.vjek..oday ei eezaor.dokazano je da je jedno \ri|eme ivio uporedo s razumnim ovjekom - Homo sajnensom. Pretpostavlja se da je mogao nestati prirodnimuni tenjem, kao to su bolesti, o tru zahla enje koje je uslijedilo u etvrtom ledenom.dobavili-je nestao u borbi sa sposobnijim Homo sapiensom. Najmla e..nalazi te paleolitskog doba na tlu Bosne i Hercegovine (mla i paleol.it,. od prije, 14.Q00..gadina), otkriveno ie u.pe ini.Badanj kod,.Sto.c.a..,Tu. je na eno na hiljade kamenih halatki, .graviranih kostiju i nakita.u vidu ogrlica. Na injene su od probu enih pu i a, malih koljki i zuba jelena. Najva niji nalaz iz ove pe ine je gravira na stijeni koja nrikazuje neku ivotinju li nu konju. To je izvanredno umjetni ko ostvarenje paleolitskog ovje-ka; pa se tako Bosna i Hercegovina priklju ila skupini rijetkih.zemalja.koie .posjeduju djela paleolitske umjetnosti.....

Mla e kameno doba - neolit o
U mla em kamenom dobu - .neolku, koji na tlu BiH zapo inje u IV mileniju st. e. izvr ene su velike promjene u na inu ivota prethistorijskih ljudi. ovjek se po ep baviti Änovim na inom priyre, i.v.anja..=Äobradom zemlje i uzgojem stoke. To ga je primoralo da podi e trajna naselja. iji su ostaci prona eni diljem Bosne i Hercegovine. S obzirom na geografski polo aj na e zemlje, ovdje su se tokom neolitskog doba sustizali razni neolitski...uitjecaji, prvenstveno oni koji su pripadali dvama velikim neolitskim kompleksima -s jedne strane sa jadranske obale (Mediterana), a sa druge strane iz Podunavlja (srednje Evrope). Zbog toga nalazi iz BosneIHercegovme imaj.u,veli-ki zna aj jer predstavljaju mije ane stilove, oboga ene najljep im vrijednostima Jednog i drugog kulturnog, kruga. Kao takvi oni su nezaobilazni u dcimiianju evropskog neolita. To je ujedno razlog da se istra ivanju neolitske kulture na ovom prostoru posvetila izuzetna pa nja pa Bosna i Hercegovina u tom pogledu predstavlja najistra eniju oblast u jugoisti nom dijelu Evrope. Starost, neolitskih kultura..na.tlu.Bj5sne.i ,Hexc,egovin.e, iji su nalazi bili podvrgnuti C-14 analizama, kre e se od 6.700 do 7..7.QO.godina, to se od standardne datacije razlikuje za 1.000-2.000 godina. Radi lak eg snala enja, arheolozi su neolitsko doba podijelili, u trifaze; stariji,..srednji i mladi. Svaka od tih.faza je zastupljena velikim brojem nalaza s brojnih lokaliteta diljem Bosne i Hercegovine.

14

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Najstarija naselja iz starijeg neolita do sada su evidentirana u Gornjoj Tuzli. Obrima (I) kod K&knja, Zelenoj pe ini iznad'Vrela Bune kod Mostara i.Ravli a.pe ine iznad Vrela Tihaljine u blizini Ljbu kog. Svi ti lokaliteti su smje teni pored rijeka, bilo.da je rije o otvorenoj povr ini ili pe inama. Na bosanskim lokalitetima naselja.su,se.sastojala od skupine ve ih i manjih koliba, dok su naselja u hercegova kom (mediteranskom) ambijentu, koristila pe u ske zaklone, od kojih su poneki smje teni na.nepristupa nim liticama. To je ruiho\e stanovnike milo sigurnim od napada.ljudi i. ivotinja. Nalazi kulturnog materijala iz ovog doba su brojni i raznovrsni. Najve a novina je da su ljudi po eli izra ivati i slu iti se posu em. U prvo vrijeme koristile su se osu ene kore tikvi, a onda su od ilova e po eli opona ati taj oblik i tako je stvoren prvi lonac. Ra eno je ru no, bez lon arskog kola. ovjekov nagon za lijepim, nagnao ga je da te svoje izra evine ukrasi. To se sastojalo od grupih uboda i paranje sti/'enki lonca tapi em, noktima ili rubovima koljki. Na nekim lokalitetima (Obre i Zelena pe ina) otkriveni su ostaci dje ijih skeleta koji ne pripadaju redovnom sahranjivanju. Le ali su u sredi tu naselja, uz centralno ognji te, gdje su se po pravilu obavljali magijski obredi, pa se pretpostavlja da su doti ni skeleti ostaci rtvovane djece, koja su u kulturnom obredu ubijena, mo da pri osnivanju naselja ili za neko op e dobro zajednice. Analiza kostiju iz Obra pokazala je da je rije o dojen adima, a u Zelenoj pe ini o djetetu do pet godina. U.razdoblju srednjeg neolita stanovni tvo je bilo brojnije, o emu govori i pove ani broj naselja. Od njih su najpoznatija ona u Kaknju, Obrima (I, stratum; III i IV), Arnautovi ima kod Visokog, Grba i kod Slatine (Bosanski Samac), Tuzli itd. X<sada,,.su,._kuje,..gra ene, na. povr ini zemlje ili dopola .ukopane ouzernlju...(zemunice), ali.su bolje,izgledale. Konstrukcija je bila drvena, kombinirana s pleterom koji se s obje strane lijepio, blatom od ilova e. Prosje na du ina objekata iznosila je 50-60 m, obi no pregra enih u dvije prostorije - boravi te i spremnicu. Glavni inventar je predstavljalo cen-tralno-ognji te oko.kojeg se okupljala itava zajednica. U Tuzli je otkriven poseban tip naselja iz ovog vremena. Rije je o sojenicama (ku e na koljima iznad vode), to govori da je zemlji te na mjestu dana nje Tuzle nekada bilo pod vodom (jezero.ili mo vara). Iskopani su debeli stupovi koji su nosili podlogu ku e. Ovo je jedno ..od najstarijih sojeni kih naselja na tlu Eviope. . Iz,raz4o.bJ!a mla eg neolita (III milenij st. e.) najpoznatije nalazi te potje e iz Butmira kod Sarajeva..Zbog bogatstva i raznovrsnosti predmeta postalo ie
15

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

poznato diljem svijeta. Iako je od njegovog otkri a pro lo skoro stotinu god-ina-Jp je uvijek predmet rasprava u nau nim krugovima 2bog svojih specifi nosti za koja nisu jo data prava obja njenja. Rije je o tipi nom neolitskom naselju na otvorenom prostoru smje tenom u prekrasnom prirodnom ambijentu -.u plodnoj .ravnici blizu.rijeka, i potoka, a na domak umovitih planinskih obronaka prepunih divlja i.,Ku e su bilezermmi nei na pov- ini zemlje. Ukupno ih je otkriveno 90-ak. U njima su prona eni razni predmeti svakodnevne upotrebe - zemljano posu e, kamene alatke, ostaci ugljenisanog ita, ljudske i ivotinjske figure i dr. Posebnu vrijednost bmmirske kulture predstavlja keramika koja je na ena u tolikom broju i takvih vrsta kao ni u jednom nalazi tu mla eg kamenog doba. Me u brojnim oblicima posebno se isti u tzv. kruskolike i loptaste veze s malom prstenastom nogom, ukra ene spiralnim ukrasima, esto obojene arkim bojama. Mpojtvo ljudskih figura izra enih od pe ene zemlje ini butmirsku kulturu dodatno zanimljivom. Izra ene su s toliko realizma da se u crtama njihovih lica mogu prepoznati ak i rasne osobine. U tom smislu poseban zna aj ima figura kpja.nosi,jas,n.%p.b.i.Ue J.a,. >n.egrQ.iJdne,,rase. Druga, pak, prikazuje lik s koso izvedenim elom i jako istaknutim nosom, to je osobina armenoi&nog tipa. To butmirsko nalazi te i njegove stanovnike ini prili no zagonetnim. ivot u ovom naselju odvija se na tipi an zemljoradni ki na in. O tome govore ostaci ita i povr a, te poljoprivredne alatke, na injene od kamena i ro ina. Uzgajali su p enicu, je am, le u, zatim jednu vrstu ljulja i r esalj, a od vo a su sakupljali plodove divlje jabuke, lje njaka i dr. Od doma ih ivotinja, gajili su gove e, tur, ovcu, kozu, svinje, pripitomljenog jelena i psa.

Metalno doba
Otkri e metala, do ega je do lo na prijelazu III i II milenija st.e. izazvalo je veliku promjenu u na inu ivota ljudi. To je bilo pra eno velikim pokretom stanovni tva, u nauci poznatim pod nazivom Indoevropska seoba Pri koncu III milenija st. e. s prostora evroazijskih stepa pokrenula se velika masa ljudi prema zapadu (Evropi), istoku (Perziji i Indiji) i jugu (Bliski istok i Egipat). Osvaja i su bili naoru ani metalnim oru jem, slu ili su se konjem i bili su dobro organizirani pa su posvuda uni tavali mirno neolitsko stanovni tvo. Val doseljenika je zapljusnuo i.Balkanski poluotok,.pa,.tako.J podru je na e zemlje. Prvi metal kojeg je ovjek upoznao bio je.bakar. Predmeti od tog metala kod nas su na eni na lokalitetima sjevernog porje ja lijeke Bosne (Te anj),

16

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Bosanski Svilaj, Vranovi i, Lohinja), i rijeke Vrbasa (Bo ac, Lakta i, Gri a i Karavida). Uglavnom se radi o pojedina nim nalazima ili ostavama, dok su tragovi naselja iz tog vremena otkriveni u pe ini Hrustova i kod Sanskog Mosta, na gradini Alihod e u dolini Bile kod Travnika, gradini Zecovi kod Prijedora, Visu kod Dervente, Pivnici kod Od aka, Dvorovima kod Bijeljine, Gracu kod Kre eva, Fortici kod Sarajeva itd. Bakar je po prirodi mehak pa.se.alatke izra ene od.njega brzo tupe i savijaju^ Pro lo je puno vremena dok eovjek-nije otkrio da bakar postaje mnogo tvr i aka.se pomije a s malo kalaja. Tako je stvoren novi metal - bronca. Od tada se oru je, oru e, alat i nakit prave od bronce, pa se itavo razdoblje, koje je trajalo oko dvije hiljade godina, po tome naziva bron ano doba (XVIII-IX stolje e st. e.) pronalaskom bronce nastavilo se pomjeranje stanovni tva, koje je zapo elo u prethodnom (bakarnom) razdoblju, ..ali.mnogo,intenzivnije, to je uzrokovalo op u.nesigurnost, Naselja se ne podi u.vi e na otvorenom prostoru, kako,je to bilo u..neo.litu, nego na uzvisinama, otkud se moglo lak e braniti. Pojava bron anog oru ja i pokreti stanovni tva izazvali su op u nesigurnost, u estali su napadi i ratovi, i,,zatp se naselja premje taju na nepristupa na mjesta i utvr uju. To su tzv. gradinska naselja,,kojih je u na oj zemlji evidentirano na stotine, Eojavom rnetala..,pblasti dana nje Bosne i Hercegovine stje u ne to ve i zna aj zbog obilja ruda. Rudarstvo i metalurgija postaju primarne grane privre ivanja..onovremenog bosanskoher.cegova kog stanovni tva. U mnogim naseljima iz ovog doba na eni su ostaci troske, kalupi za lijevanje, sirovine i izra evine, i to predstavlja najstarije tragove rudarstva i metalurgi je na tlu Bosne i Hercegovine. Rudarstvo je bilo podloga iz koje je onda nje bosanskohercegova ko stanovni tvo crpilo svoju snagu i na kojoj je gradilo svoju mo . To bogatstyo je, me utim, bilo upravo estom metom zavojeva a koji.,su.ga..poku avali prisvojiti, i Bosna je od tada pa kroz sva naredba razdoblja ..bila.,napadana od najrazli itijih hordi, vojski, i dr ava, kako bi se domogli njenih bogatih .rudnika. Mnoga naselja iz bron anog doba nastavila su ivot na lokalitetima iz prethodog, bakarnog doba, dok ih je veliki broj osnovan na novim lokacijama s dobro izvedenim fortifikacijama (rovovi, bedemi od suhozida, palisade i si.). Takvih naselja je registrirano samo na glasina kom u em prostoru pedesetak, a iz drugih krajeva zna ajnija su Pod kod Bugojna, Donja Dolina na Savi kod Bosanske Gradi ke, Debelo Brdo kod Sarajeva, Trostruka gradina u Sovi ima, Veliki Gradac u Privali iznad Bu kog blata itd.

17

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

ivot ljudi u bron ano doba odvijao se na mnogo,kvalitetniji na in u odnosu na ranije doba. U solidno gra enim ku ama u la je u upotrebu zidana kalotna pe sa pe nicom za kruh. Na eni su ostaci vertikalnih tkala kih stanova, veliki kerami ki sudovi ukopani u pod ku e u kojima se uvala hrana, zatim rvnjevi za mljevenje ita, mala prijenosna kerami ka pe ica i dr. Na Velikoj Gradini na Vrelu Rame na en je itav komplet modela ku nog namje taja izra enog od gline, koji je vjerojatno slu io kao dje ije igra ke, i koji vjerno reproducira pe , sto, stolice i dr. Najve i broj primjeraka bron anog oru ja, oru a i nakita prona en je u grobovima, ali ima i izoliranih nalaza. Iz Velikog Mo unja kod Viteza potje e jedan od najljep ih bron anodobnih ma eva uop e, ije metalne korice predstavljaju pravo remek-djelo bron anodobne umjetnosti. Sli an primjerak potje e i iz Donje Doline. Bogate kolekcije nakita otkrivene su u grobovima ispod humki u okolici Zvornika i u drugim mjestima srednjeg Podrinja. One po svemu odgovaraju sli nim nalazima iz glasina kih grobova. JConcem II milenija st. e. do lo je ponovo do velkog pokreta stanovni tva koji je zahvatio iri evioazijski prostor. Opet je bio pra en pojavom novog metala. Ovoga puta to je bilo eljezo. Najva niji doga aj iz ovog vremena, koji se ve e, za piostoi dana nje Bosne i Hercegovine, bilo je profiliranje .novog naroda. Bili su to Iliri, sastavljeni od.brojnih plemena koji su svojom prisutno u Bosni i Hercegovini dali trajna kulturna i politi ka .obilje ja, s posljedicama koje su i danas prepoznatljive. Najstariji eljezni predmeti s podru ja na e zemlje prona eni su u grobovima na Glasincu, a pripadaju IX stolje u st. e. Rije je o nakitu (prstenje, narukvice i jedan mali no ), jer je u to vrijeme eljezo imalo ve u vrijednost od zalata pa je u po etku slu ilo samo za izradu nakita, odnosno skupocjenih predmeta.

Sojeni ka naselja
Zeljeznodobna naselja su u ve ini slu ajeva nastavila ivot na bron ano-dobnim lokalitetima. Od takvih, najbolje je istra eno ono koje se nalazilo u Visu kod Dervente, Podu kod Bugojna, Gradini Kopile kod Zenice, Velikoj Gradini u Varvari na Vrelu Rame itd. Iz ovog vremena su i dva sojeni ka naselja ija su nam istra ivanja predo ila ne to potpuniju sliku ivota ljudi iz ovog vremena. Jedno je u Rip u na obali Une kod Biha a, a drugo u.Donjoj Dolini na Savi kod Bosanske Gradi ke. Otrkiveni ostaci u Rip u pokazuju da su se njegovi stanovnici bavili obradom zemlje, sto arstvom, ribarstvom i metalurgijom. Od raznovrsnih
18

Bosnu i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

kerami kih proizvoda zanimljiv je sa (peka), za pe enje hljeba. Od itarica na eni su ostaci dvozrne p enice, je ma, prohe, a onda le a i boba. Nisu poznavali mlin nego se mljelo ru nim rvnjevima ostaci vo a predstavljaju divlje plodove jabuka, kru aka, tre nji, drijena, trnina, lje njaka i dn, to govori da nisu poznavali oplemenjene sorte. Od doma ih ivotinja gajili su gove e, svinju, ovcu, kozu, konja i psa. U Donjoj Dolini ku e su bile ne to bolje ure ene. Pod je bio od nabijene ilova e, sobe su imale strop, a iznad je bio tavan koji je slu io za spremi te. U sredini ku e nalazilo se ognji te. Na jednom se na la ugra ena velika plitka kerami ka posuda promjera oko jedan metar, koja je slu ila za pe enje mesa na ra nju. Na uzdignutim rubovima nalazi se po jedno polukru no udubljen-je u koje se zaticao tap ra nja. Od ita stanovnici Donje Doline su gajili obi nu p enicu (triticum vulgare), dvije vrste prohe i je am, a od povr a grah, le u i gra ak. Na eni su i ostaci gro a te jo nekoliko sjemenjaka kao heljda, spori , tir, abnjak i lisac. Nos mu u ku nom namje taju predstavljaju zatvorene etvrtaste kerami ke peci sa pe nicom za kruh i povr inom za kuhanje, to predstavlja veliki tehnii ki napredak u kulturi stanovanja. Osobitu vrijednost predstavlja nalaz velikog. amca, dug.12,5 m, izdubljen u jednom deblu (monoksii). Njegove dimenzije, govore da su sojeni ari plouh uzvodno i nizvodno Savom na dalje razdaljine. Od brojnih, dobro sa uvanih grobova, zanimljivi su oni koji se nalaze u hrastovim sanducima. Ve ina ih je opremljena bogatim prilozima koji ine kerami ke posude, nakit, oru je i dr. Drugu vrstu ukopa predstavljaju paljevine s velikim arom. Veze,ovog naselj.a s vanjskim,svijetom posvjedo ene su nalazom keltskog novca..(imitacija makedonskih kovova), zatim uvezeni nakit iz Italije ( ertoza fibule), komadi jantara, stakla, rijetkih i skupih koari- koljki itd. Jedna ogrlica, mada nepotpuna, sastavljena je ak od 84 janlarska zrna, od kojih su neka veli ine oraha i lje njaka, zatim od 88 jednobojnih i 56 vi ebojnih zrna, od staklene paste, te komada koari- koljke. Vijek ovog naselja je bio dosta dug - od kasnog bron anog doba sve do mla eg eljeznog razdoblja (XIII-IV) stolje e.n.e., ali je najintenzivniji ivot tekao, u eljezno doba.

19

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Antika
Iliri - prastanovnici Bosne
Nalazi eljezne troske na mnogim lokalitetima srednje i sjeverozapadne Bosne govore da je proizvodnja eljeza ve u prvim stolje ima I milenija st. e uhvatila \ehki zamah. To je dovelo do velikog privrednog i vojnog,uspona ilirskih plemena, a to je razlog da su neka od njih, kao naprirajer, Japodi, koji su naseljavali sjeverozapadnu Bosnu, zatim Dezitijati i Autarijati iz srednje Bosne, te Mezeji iz sjeverne, postala najpoznatija i najja a ilirska plemena. Njihov uspon je zapo eo jo u bron ano doba, a tokom.starijeg eljeznog doba (VIII-V stolje e st. e.) kod njih je ve izvr eno dru tveno raslojavanje, kad je stvorena rodovska aristokracija. O njihovom ugledu i. mo i. govore nam bogati nalazi tzv. kne evskih.grobova sa Glasinca i isto ne Bosne, u.koji-ma su na eni predmeti koje ini nakit, oru je, ratna oprema, metalno i kera-

20

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

mi ko posu e i druga roba.nabavljena, iz Gr ke.,,i Italije, Me u njima su i primjerci izra eni u doma im radionicama koji s vise ili manje uspjeha opona aju uvezene uzorke. Posljedica ja anja nekih od plemena bilo je stvaranje tzv. plemenskih saveza, do ega dolazi sredinom I milenija st. e., o emu nas izvje tavaju i pojedini gr ki i rimski pisci. Vode a plemena koja su bili nosioci takvih saveza bili su Japodi, Dezitijati, Dalmati, Dicioni i Daorsi. Oni su esto vodili i me usobne ratove. Njihovu borbenost, pored navoda gr kih i rimskih pisaca, potvr uju i brojni nalazi oru ja i ratne opreme u njihovim grobovima. Zna se, naprimjer, za dugotrajno neprijat eljstvo koje je vladalo izme u Autarijata - stanovnika dana njeg Glasinca, sa Ar ijejcima, koji su naseljavali oblast gornje Neretve. Predmet njihovog spora bili su slani izvori koji su se nalazili na njihovoj me i. Naime, bili su se dogovorili da ih zajed ni ki koriste, ali su oni taj ugovor prekr ili, to je izazvalo dugotrajne sukobe. Prema mi ljenju nekih istra iva a, ti slani izvori su se nalazili u okolici dana njeg Konjica. Za povijest na e zemlje i njenih stanovnika u drugoj polovici I milenija st. e. imala su veliki zna aj dva krupna .doga aja. Prvi je prodor Kelta (Gala) koji su do li iz sjeverne Italije, a drugi je osnivanje gr kih kolonija na jadranskim otocima i obali. Oba doga aja su za Bosnu imala velike kulturne i politi ke posljedice. Keltska provala se (izme u 370. i 360. godine st. e.), najvi e odrazila na plemena koja su naseljavala sjeverne krajeve na e zemlje. Iako su se trajno zadr ali samo u oblasti sjeveroisti ne Bosne,.iz,yj;sili su veliki utje-,ca,i..na,Il,ir.e !.,_Ovi su od..njih.preuzeli brojne tekovine.koje su trajno zadr ali, kap, to je, naprimjer,.lpn arsko kolo, plug, grablje, r.azni.alat itd. Kelti su, ustvari, u prvom naletu prodrli duboko u dubinu zemlje ali su tu nai li na jak otpor tamo njih plemena, prije svega onih s podru ja srednje Bosne. Gr ki povjesni ari donose zanimljiv podatak koji se odnosi na nji hovu borbu sa Autarijatima. Tu stoji kako Kelti nisu nikako mogli pobijedi ti ovo pleme, a onda su pribjegli varci. Do uli su da se ovi rado opijaju, i odlu e to iskoristiti. Pripremili su bogatu trpezu s puno jela i pi a, tobo da ne to slave, a pri tom su se pobrinuli da za to saznaju njihovi protivnici. Ra unali su da e poku ati da ih iznenade, to se i desi lo. Kad su se Iliri pojavili Kelti su se bez borbe povukli ostaviv i iza sebe prepune stolove. Iliri su zasjeli i neumjereni u pi u brzo su se Jznapijali, nakon ega su ih Kelti bez muke savladali. Prodor Kelta je sa starih stani ta pokrenuo i Autarijate, koji se iz srednje i isto ne Bosne sele dalje na istok.

21

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do krasa Drugog svjetskog rata

Ovaj povijesni podatak se donekle mo e dovesti u vezu s jednom pojavom koju nam predo avaju arheolo ka istra ivanja. Naime, arheolo ki je sasvim evidentno da od IV stolje a st. e. manjkaju materijalni dokazi prisustva Autarijata na njihovim dotada njim stani tima (Glasinac). Povijesni izvori ih kasnije spominju na sasvim drugom kraju, u jugoisti nom dijelu zemlje, a onda u zapadnoj Crnoj Gori i zapadnoj Srbiji. To se mo e objasniti injenicom da su zaista bili izlo eni pritisku Kelta, pa su vjerojatno morali napustiti svoja ranija stani ta i krenuli su na istok. Smatra se da je po njima dobila ime rijeke Tara (Au-tari-jati), uz koju su ivjeli nakon iseljenja iz Bosne. Ardijejci koji su svojevremeno s njima vodili ratove zbog slanih izvora, tako er su u nekim previranjima bili potisnuti niz Neretvu, pa ih kasnije nalazimo na u u te rijeke i dijelu obale sve do Albanije. Tu su stvorili plemenski savez i osnovali jaku dr avu (Ilirska kraljevina), koja je dugo vremena predstavljala nezaobilazan politi ki faktor u ovom dijelu Balkana.

Dodiri s anti kom kulturom
G..sjgixanj,e,.gr. kih kolonija .na jadranskim otocima i obali, do ega je do lo tokom IV stolje a st. e. ; za bosanskohercegova ka plemena je imalo zna aj to su s Grcima uspostavili razvijene trgova ke odnose pa su na taj na in do li u dodir s naprednom anti kom kulturom... OA tog vremena gr ki pisci pokazuju sve ve i interes za ilirska plemena, to je rezultiralo, znatnom,gra om iz koje crpimo dragocjene podatke o prastanovnicima na e zemlje. Za bosanskohercegova ko podru je najve i zna aj je imala gr ka naseobina naroda koja se nalazila na donjoj Neretvi (dana nji Vid kod Metkovi a). Odatle je dolinom Neretve vodio glavni trgova ki put u dubinu Bosne i dalje za Podunavlje. Kretanje gr kih trgovaca po Bosni mo e se lijepo pratiti nalazima njihovog novca, pa se na taj na in mogu ta no odrediti pravci prastarih cestovnih komunikacija. Nalaz novca pokriva sve regije, to govori da su ilirsko-gr ke trgova ke veze bile veoma razvijene. Artikal za koji su Grci bili najvi e zainteresirani u trgovanju s Ilirima, bili su metali, kojih je u Bosni uvijek bilo u izobilju. Zlato, srebro, bakar, eljezo i razni minerali, predstavljali su veoma tra enu robu po to je Gr ka krajnje siroma na rudama. Grci su u zamjenu davali svoje, jzanat.ske proizyo.de -nakit, oru je, metalno i kerami ko posude i dr. Mnogi od tih predmeta na eni su u ilirskim grobnicama, naseljima ili depoima (zakopano blago). Grci su najve i kulturni utjecaj izvr ili na plemena koja su naseljavala ju ne dijelove dana nje Hercegovine, posebno na Daorse, koji su naseljavali
22

Bosna i'Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

u e Neretve i oblast oko Stoca, sa plemenskim sredi tem u O ani ima. Oni su^o^^d^bosanskohercegova kih Ilira, i uop e rijetki me u Ilirima, po eli pod gr kim utjecajem kovati novac (II stolje e st. e.). Na aversu je lik boga Hermesa, a na reversu la a, s natpisom na gr kom. DAORSON. Najnovija arheolo ka istra ivanja na O ani ima prezentirala su materijal koji pokazuje da se ovdje ivot odvijao na visokocivilizacijskom nivou. Grad je sadr avao elemente monumentalne arhitekture, tzv. kiklopske bedeme, koji po svemu odgovaraju gr koj tehnici zidanja. Nalazi materijalne kulture kao to su amfore, nakit, kalupi za lijevanje nakita i dr., predstavljaju stan dardne sadr aje koji su svojstveni helenisti koj kulturi. To govori da je u ovom dijelu Bosne i Hercegovine za ivjela gr ka kultura, ije emo pune domete saznati tek kad istra ivanja obuhvate iri krug tamo njih lokaliteta.

Rimsko-ilirski ratovi
Od konca III stolje a st. e. na Balkanskom poluotoku po inju se javljati Rimljani. Njihov nastup je bio u uskoj vezi s doga ajima koji se ve u za pleme koje vu e korijen iz Bosne. Rije je o spominjanim Ardijejcima, koji su neko naseljavali krajeve oko gornje Neretve, otkud su u borbama sa Autarijatima, a potom Keltima, bili potisnuti nizvodno, gdje su stvorili jaku dr avu. Jedno vrijeme bili su apsolutni gospodari ju nog Jadrana. Svojim brzim la ama ugro avali su i gr ke obale, napadali tamo nja naselja, a da im Grci nisu mogli ni ta. Od njihovih napada na moru trpjeli su i italski trgovci, to je na koncu pokrenulo Rimljane. Nakon neuspjelih pregovora, 22S-godine st. e: do lo je do Prvog ilirskog rata koji je zavr en pobjedom. Rimljana. Kraljica Teuta, koja je predvodila Ilire, nije se mogla suprotstaviti organiziranoj i bolje opremljenoj rimskoj vojsci. Pobjeda Rimljana, me utim, nije zna ila kraj ilirske dr ave niti kraj rim-sko-ilirskih sukoba. To je ustvari bio tek po etak vi estoljetnih ratova koji su Rimljane sve vi e uvla ili u zamr ene odnose sa stanovnicima Balkanskog poluotoka. Stanje uspostavljeno nakon Prvog ilirskog rata nije dugo trajalo. Godine ,2.19. st. e,-vo en je Drugi ilirski rat, koji nije u ve oj mjeri doticao oblasti-dana nje Bosne i Hercegovine. Potom je od 171. do 167. godine st. e, vo en , tzv. Tre i ilirski rat, kad je Ilire predvodio kralj Gencije. Jliri su djelovali u . savezu sa iMake oncima, .ali Rimljani su odnijeli pabje u i ovaj put. To je . kona no uni tilo Ilirsku kraljevinu, a ujedno je zna ilo kraj ardijejske mo i.

23

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Rim je u prvoj fazi svog prodora pot inio samo plemena koja su naseljavala obalni pojas. S na eg prostora me u takvim su bila ona iz ju ne Hercegovine. S onim iz unutra njosti su tek predstojali te ki ratovi.,.Nakon sloma Ardijeja-ca najve e i najja e ilirsko pleme bili su Daknati, ija su se stani ta nalazila na prostoru zapadnobosanskih kra kih polja - Glamo kom, Livanjskom' i Duvanjskom. Oni su kroz razdoblje koje je trajalo stolje e podnijeli glavni teret borbi s Rimljanima. Bili su na elu velikog plemenskog saveza u koji su bila uklju ena brojna plemena na prostoru od Neretve do Istre. Do Prvog rim.sko- almatinskog. r&ta.do lo je 156. godine st. e. Rimljani su istupili kao za titnici gr kih gradova na jadranskoj obali i onih plemena koja su silom bila uklju ena, u njihov savez. Rimljani s u Dalmatima uputili poslanstvo s odre enim zahtjevima ali su ovi odbili bilo kakav razgovor s njima izjaviv i da "s Rimljanima uop e nemaju nikakva posla". ak su ih orobili, to je za Rimljane bio razlog vise da s njima zarate. Neprijateljska vojska se koncentrirala u Naroni i tu uspostavila bazu, a onda je odatle dolinom Trebi ata krenula prema glavnom dalmatinskom upori tu Dalrniniju, koji se nalazio na jednoj od uzvisina iznad dana njeg Duvna. Otpor Dalmata je bio veoma ilav i konzul Gaj Marije Figul je bio potu en. U obnovljenom napadu Rimljani su imali vi e uspjeha. Tako je Figulov nasljednik konzul Tublije Isornelije Scipion Nazika. 155. godine zauzeo i spalio njihovo,upori te. Nakon ovog poraza ilirska plemena su jedno vrijeme mirovala, a onda se prvi osmjele Ardijejci koji su nakon poraza iz 16.7... godine .st, .e, ponovo oja ali. Po eli su opet s la ama krstariti po ju nom-Jadranu, i zavoditi kontrolu plovidbe, to se nije nikako uklapalo u koncept rimske politike naspram Balkanskog poluotoka pa je senat .odlu io povesti rat. Operacije su otpo ele 135. godine st. e. s 10.000 pje aka i 6.000 konjanika. Ardijejci se nisu mogli oprijeti ovolikoj sili pa su do ivjeli poraz. Dja bi za sva vremena, uni tili nji hovu mo i sprije ili ih.da ,se .ubudu e.bave pomoistvom, Rimljani su ih .kompletno preselili s obale u unutra .niQ5l.Hercegovme, natjerav i ih da se bave zemljoradnjom. Nenaviknuti na takav na in ivota, surovi ambijent i odvojeni od mora, po eli su propadati, pa su u I stolje u n. e. spali na svega 20_ dekunja ( upa), za razliku, naprimjer, od Dalmata koji su tada broj sli 342 upe.^M.alo.i.z.a toga.su..sasÄYimÄizumrli. Ubrzo iza rata sa Ardijejcima u.slije. iQ..je,ÄdesetpgQdi nji rat sa Japodima (129-119. godine st. e.). Tom. prilikom. Rimljani su prvi put ..prodrli u sjeverozapadne dijelove Bosne. Slomiv i otpor Japoda Rimljani su 118. godine st. e. ponovo krenuli na Dalmate a da ovi nisu ni im dali povod. Bez
24

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetsVog rata

obzira na to,,vojskovo e Lucije Cecilije Mete! ih je napao i oplja kao, Po povratku u Rim od zadobijenog plijena je podigao hram posve en bogu Kastom, iji su se temelji na rimskom forumu sa uvali do danas. Buntovni Dalmati su se ponovo digli 78. godine st. e. kojom prilikom su se spustili na obalu gdje su zauzeli glavno rimsko upori te Salonu (dana nji Solin kod Splita). Rimljanima su trebale dvije godine da ih suzbiju i povrate izgubljene oblasti. Uspostavljeni mir, me utim, nije dugo trajao. Godine 52... st. e. izbila je op a pobuna ilirskih,plemena na podru ju, dana nje Bosne i Hercegovine, a onda^se.prenijela i na druge oblasti. Japodi su prodrli sve do sjeverne Italije gdje su napadali Tei'gestu (Trst) i Akvileju. Dalmati su pusto ili primorje. Poslani rimski odredi bili su uni teni, nakon ega je ustanak postao op i. Ustanicima su i le na ruku i prilike u samom Rimu gdje se vodio gra anski rat izme u Cezara i Pompeja. Rimljani su pod zapovjedni tvom konzula Aula Galinija 48, godine st. e. u sukobu sa ustanicima do ivjeli stra an poraz kod grada Sinodija. Tom prilikom je bilo ubijeno vi e od 2.000 vojnika, me u kojima i 38 centuriona i 4 tribuna (visoki oficiri). Od zadobijenih rana ne to kasnije je izdahnuo i vojskovo a Aul Gabinije. Poslije tog uspjeha Dalmati su 47. godine st. e. ponovo zauzeli Salonu. Godine 44. uslijedio je sli an poraz pod zapovjedni tvom senatora Bebija. Bilo je uni teno pet kohorti, a u ruke Dalmata pali su i rimski bojni znaci. I sam vojskovo a Bebije je zadobio te ke rane od kojih je malo potom umro. Prekretnica je uslijedila tek nakon ubojstva Gaja Juli ja, Cezara (44-godine. st,..e,)j dolaskom Oktavijana.na vlast. im je sredio prilike u Rimu Oktavi -jan je odmah zapo eo akciju umirenja ilnskih plemena i osloba anja ^auzejtih... >gr.ado\a Prva akcija je bila usmjeicma protiv Japoda 35 godine si c.Borbe su bile \eoma te ke i vodile su se za s\ako uponste, ali su Rimljani ipak uspjeli prodrijeti do njihovog glavnog grada Metuluma (nepoznat polo aj). Poslije duge opsade i te kih okra aja grad je pao. U te kom boju rane ja zadobio i sam Oktavijan. Osvaja je,sve spalio i poru io. Da ne bi neprijatelju ivi pali u ruke, ene i djeca su poskakali u plamen zapaljenog grada a mu karci su se borili dok nisu svi izginuli. Sli an otpor je pru ilo i pleme Posena koji su stanovali u predjelu srednje Bosne, ali su i oni bili savladani. H.akan,..obraGu.na sa Japodima i drugim plemenima u tom dijelu-Bosne. Oktavijan,.je-ktenuo na Dalmate. Ovi su bili svjesni ta ih eka pa su odlu ili da daju sve od sebe. Rimljani su morali otimati komad po komad njihove zemlje. Najte i bojevi su vo eni oko gradova Promone, Sinodije, Setovije i Andterije, gdje je neprijatelj pretrpio velike gubitke. U boju kod Setovija bio
25

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

je opet te ko ranjen i Oktavi jari. Ipak, nije se moglo odoljeti ve oj sili. Ustanicima je ponestajalo hrane i oru ja, i u prolje e 33. godine st. e. skr en je posljednji otpor. Morali su pristati na uvjete koje im je diktirao pobjednik. Uz ostalo, morali su vratiti ranije zaplijenjene brojne znake 3 predati 700 dje aka kao taoce, obavezati se na pla anje danka itd.

Zapadni Balkan u rimsko doba Rimljani su nakon pobjede poduzeli opse ne mjere kako bi se ubudu e sprije io bilo kakav bunt. Prvi korak im je bila izgradnja utvr enja iz "kojih su,posade,trebale paziti na pokorene. inile su lanac, koji je povezivao strate ke ta ke na potezu od donje Neretve, preko zapadne Hercegovine do Dalmatinske Zagore: Buraum (Ivo evci kod Knina) - Andetrium (Gonji Mu ) Gardun (kod Sinja) - Humac (kod Ljubu kog) - Mogorjela (kod apljine). Te. tvr ave su im koristile i kao .baza za daljnja napredovanja u dubinu.zemlje. .

26

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rat.a

Tokom rata sa Panoncima koji je zapo eo 16. godine st. e. pod zapovjedni tvom vojskovo e Tiberija, pod rimsku vlast su do la i plemena sjeverne Bosne. Tako je koncem stare ere cijela Bosna i Hercegovina bila u rukama Rimljina.

Veliki ilirski ustanak
Slobodoljubivi i ratoborni Iliri su, me utim, te ko podnosili nametnuti jaram i samo su ekali povoljan trenutak da ga zbace. Dobra prilika im se ukazala Ji« godine n. e. kada su zbog rata sa Germanima Rimljani povukli.sve jedinice sa bosanskohercegova kog prostora pa je zemlja ostala bez ikakve vojne za tite. Istovremeno se sprovodila izvanredna regrutacija mlade i, i75 na veoma grub na in, inile su se razne zloupotrebe, plja kanja i nasilja. To, kao i odranije te ki porezi, diglo je narod na noge. Bunt je zapo eo kod ratobornih i ponosnih Dezitijata u srednjoj Bosni.,Na ^filo«ustanka je stao poglavipa Baton, po kome se ustanak naziva i Batonov. Dezitijatima su se pridur ila i druga plemena sa bosanskohercegova kog podru ja me u kojima i ona najpoznatija kao Mezeji, Japodi, Dalmati, Dicioni i dr., a onda i ona iz susjedne Panonije, od kojih su najistaknutiji bili Breuci. Kolika je bila mr nja protiv Rimljana vidi se po tome to se zakratko broj ustanika popeo na 200.000 plus 9.000 konjanika. To je sasvim iznenadilo Rimljane i stvorena je situacija kakvu Rim nije do ivjeo jo od Hanibalovih ratova u III stolje u st. e. Taktika ustanika sastojala se u tome da to vi e razvuku front kako protivnik ne bi mogao koncentrirati snage, to je slabilo, njegovu udarnu mo. -Situacija je za Rimljane postala krajnje opasna kad su ustanici krenuli na Italiju. Car August je u senatu izjavio ako se ne poduzmu najhitnije mjere neprijatelj e se za koji dan pojaviti pred Rimom. S Germanima je nabrzinu sklopljeno primirje kako bi se oslobodile tamo nje legije, a istovremeno su pozvane one koje su bile stacionirane u Aziji, Africi i po evropskim provincijama. U pomo su pozvani i vazalni kraljevi, reaktivirani su veterani, pa se na ilirskom rati tu zamalo okupila sila kakva nije nikada prije vi ena na jednom mjestu. Rim...je,za ugu en je. ovog ustanka anga irao .. ak. 15. legija {armija) od . ukupno 2.5 kolikoih je imao. To govori kakav je bio domet ovog ustanka. Vo enje rata protiv ustanika car August je povjerio svojim najboljim generalima - Tiberiju i Germaniku, koji su stekli slavu na germanskim i drugim rati tima. Svi -njihovi napori su, me utim, ostali bez rezultata.

21

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Ustanici .su im nanosili te ke poraze, i Rimljani su se na li u veoma te koj situaciji. To je potrajalo dvije godine kad je do lo do prekretnice. r Naime, do lo je do izdaje u vlastitim re ovima,_Breu ki vo a iz^Panonije, koji se tako er zvao Baton, polo io je oru je po to .su mu Rimljani,obe ali da e ga priznati za kralja nad njegovim plemenom. Time su Rimljani stekli veliku prednost jer je sjeverno krilo ostalo bez odbrane. Na tu vijest dezitijatski Baton je krenuo u tom pravcu, uhvatio je izdajnika i zaslu eno ga kaznio, ali to nije moglo izmijeniti nastalu situaciju. Te i te rata je preba eno na bosanskohercegova ki prostor gdje je ustanicima bolje odgovarao govoriti kraj. Rimljani su te kom mukom osvajali ustani ka upori ta (Splonum, Raetinium, Seretium i dr.). Nastupila je .tre a godina rata,, a isto toliko nisu bila obra ivana polja. Hrane je bilo sve manje..,,Povla e i se, Baton je:.s,glavninom, vojske do ao do Andretnja, veoma utvr enog grada, nadaju i se da e tu malo. odahnuti i prikupiti potrebna sredstva za daljnji otpor. Rimljani su ga slijedili i napali s ogromnim snagama, Iako su ustanici pru ili estok otpor i dali sye od sebe, nisu mogli izdr ati. Baton se predao i time je ustanak bio skr en (9. godine n. e.). Kad je bio priveden pobjedni im generalima, na upit Tiberija za to .^e pobunio protiv Rima, ovaj je odgovorio: "Sami ste krivi, jer ste na im stadima slali vukove umjesto pasa" - aludiraju i na zloupotrebe rimskih slu benika koji su im otimali sve do ega su stizali i napla ivali poreze u daleko ve em iznosu nego je bilo propisano. Sposobnost, hrabrost i otvorenost ilirskog vo e zadivila je pobjednika, i mimo obi aja nije ga smaknuo kako je uvijek postupao s uhva enim vo ama, nego ga je deportirao u Ravenu (Italija), gdje je godinama ivio u nekoj vrsti ku nog pritvora. Iako '}£ predajom Batona ustanak bio okon an,otpor Je trajao jolneko vrijeme. Najuporniji su bili ustanici iz srednje Bosne, kod kojih je ustanak i po eo. Pgsijednji o^rjaijse.zjpio.u.grjad^ nalazio na mjestu dana njeg Vranduka kod Zenice. Kad su ustanici shvatili da je sve izgubljeno, izveli su djelo koje je zadivilo ak i protivnika. Ne ele i da ivi padnu neprijatelju u-ruke, nakon to su im ene sa djecom.poskakale u plamen zapaljenog grada a druge se s bedema strmoglavile u nabujalu rijeku koja je tekla ispod grada, sami se izme u sebe poubijaju nao igled osvaja a. Tako je skr en ovaj trogodi nji ustanak, posljednji poku aj slobodoljubivih Ilira da zbace tu i jaram i povrate slobodu. Spaljena i poru ena Arduba postala je simbol ilirskih.te nji da u svojoj vlastitoj zemlji- ive slobodno, po zakonu i obi ajima svojih .predaka. Pobije eni, ostali su pod rim28

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rala

skom,.vla up-unih, pe.Lstolie a. Kroz to vrijeme dijelili su sudbinu ostalih naroda Evrope, Azije i Afrike koji su ranije ili kasnije do ivjeli istu sudbinu.

Zavo enje rimske vlasti i tekovine anti ke kulture
Tek nakon .ugu enja ovog ustanka Rimljani su uspostavili punu vlast na podru ju na e zemlje. Da bi imali to. efikasniju kontrolu nad pokorenim plemenima, 4oj^.d,a n.ju...-jedinstvenu provinciju Ilirik podijelili su u dvije provincije: Dalmaciju, nazvanu tako po ratobornom plemenu Dalmata iz Bosne) s glavnim gradom Salonom, i Panoniju s glavnim gradom Sirmi-jumom. Podru je dana nje Bosne i Hercegovine najve im dijelom je pripalo provinciji Dalmaciji, dok je sjeverni u i pojas zemlje, pripao Panoniji. Pou eni gorkim iskustvom, Rimljani su po itavoj zemlji podigli brojna utvr enja iz kojih su posade bdjele nad pokorenim. Da bi sprije ili bilo kakav bunt u budu nosti, a&ede.no. je obavezno slu enje vojnog roka za doma u, mlade , koji je trajao i do 30 godina, p,a.pjay|lu.izvan.zemlje....Nakon tolikih provedenih godina u tu ini postajali su polurimljani i stranci u vlasti toj sredini. Govorili su latinski, obla ili..se mlinski .na in,^osigurani.penzi jom obi no su se naseljavali u gradskim naseljima. Od takvih islu enih vojnika i lica koja su se uklju ila u rimsku slu bu po drugim osnovama, stvaraoce sloj romaniziranih.Ilira. Uz gradnju utvr enja Rimljani su po eli sprovodvti i druge mjere kojima su eljeli osvojene krajeve .£o_ vr e vojno osigurati. Zbog geopoliti kog polo aja i strate kog zna aja bosanskohercegova kog podru ja, preko kojeg su vodili najkra i pravci koji su povezivali jadransku obalu, a time i Italiju, sa Panonijom i PodunavIjem,^dmaj^se pri lo gradnji cesta. To je bilo potrebno i zb^og^ekspLoalaGiJe privred%og_resursa, prije svega rudnog blaga kojim je obilovala zemlja, to je ustvari bio jedan od osnovnih motiva rimskog osvajanja. Privredna bogatstva Bosne i Hercegovine Italicima su bila poznata jo iz prethistorijskog razdoblja, kako to pokazuju nalazi predmeta uvezenih putem trgova ke razmjene iz Italije. Preduvjet za iskori tavanje rudnog blaga je uspostava komunikacija, pa su Rimljani odmah pri li njihovoj izgradnji.

Ceste
Gkvno jsho j^ i..Hercegovinu bila je Salona (Solin) i Narpna (Vid kod Metkovi a). Izgradnja je zapo ela u vrijeme cara Augusta ali ih je ve ina dovr ena u doba cara Tiberija i Klaudija. U tome se pp.seb.ng .istakao tada nji namjesnik provincije..ÄPuhlijeÄ..Kornelije Dolabela (14-20.
29

Bosna i Hercegovina od najstarijih vrem ena do kraja Drugog svjetskog rata

godine st. e.), koji je bio glavni organi zatox.,tih.,p.oslova3, kako to pokazuju pro na eni natpjsi..,,,. Iz Salone su vodile tri magistrale: Salona-Burnum (Ivo evci kod Knina) Grab-Kamensko-Bosanski Petrovac-dolina Sane i dalje prema Savi, sa regionalnim odvojcima za Klju , kroz podru je Japre, i prema Biha u. Druga cesta je vodila pravcem: Salona-Prolog-Livanjsko polje-Glamo ko polje-Banja Luka-Bosanska Gradi ka, sa lokalnim odvojcima za Kupre ko polje, ipovo i Mrkonji -Grad. Tre a cesta je vodila pravcem: Salona-R ano--Bu ko blato-Duvanjsko polje-izvori te Rame (Varvara)-Gornji Vakuf-Vitez--Kiseljak-Breza, sa ograncima oko Duvanjskog polja, na Ravanjskom polju, oko Gornjeg Vakufa, u dolini La ve i oko Kiseljaka. Iz Narone jedna cesta je vodila u unutra njost Bosne pravcem: Narona-- apljina-dolma Neretve do Bijelog polja-Nevesinjsko polje-Bora ko jezero--Konjic-Ivan-planina-Sarajevsko polje-Romanija-Drinja a-dolma Drine i dalje nizvodno do Save. Druga cesta je vodila pravcem: Narona-Capljina--Klepci-Stolac-Gradac-Mosko-Panik i dalje prema istoku. Pored ovih glavnih magistrala bila je jo itava mre a lokalnih (vicinalnih) puteva koji su povezivali manja mjesta, naselja i rudnike. Rimske ceste su,gra ene veoma-solidno pa se mjestimi no.i.danaijjde^nji-.., ho,y_L !Iag9Yk. Suvremene . ceste...skoro-u-.potpunosti .slijede.,rimske--t*ase... Na eni su brojni miljokazi sa natpisima u kojima je navedena miHjacija (kilometra a) i podaci o torne kada i pod kojim carem je gra ena ili popravljena. S obzirom na va nost koju su ceste imale za dr avu, bile su pod posebnom brigom brojnih slu bi koje su se starale da budu u dobrom stanju i da na njima promet besprijekorno funkcionira. Na odre enim rastojanjima pÄQ4i?^ne ju^tani&e.sa^premo i tima, skladi tima i drugim prate im objekri -rna. Prometna..p.alici ja,(beneficij ari) brinula se za sigurnost putnika i robe. a na prijevojima, na ulazu u. klisure i na drugim opasnim ta kama bila su utvr enja sa posadama. Uporedo sa izgradnjom cesta Rimljani su podizali i naselja. Na ovom prostoru do dolaska Rimljana nije bilo gradskih naselja i tek je s njihovim .dolaskom otpo ela urbanizacija bosanskohercegova kog prostora. Bilo je vi e tipova naselja. Jedna su nastala uz komunikacije pa su imala i funkciju putnih stanica, druga su nastala kao upravni centri, odre enih regija, a tre i uz ludnike, mineralna vrela itd. Prvi njihovi stanovnici oili su slu bena lica, trgovci i islu eni vojnici. Kasnije su im se priklju ili i domoroci koji su na bilo koji na in stekli status rimskih gra ana.

30

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena cio kraja Drugog svjetskog rata

Posebnu kategoriju predstavljaju rudarska naselja,-kojih je na bosansko-hercegova kom prostoru bio veliki broj. Najve e i najbolje istra eno je ono koje se nalazilo na Gradini kod Sasa blizu Srebrenice (Domavia). U nj.emu su otkriveni sadr aji koje je imao svaki ve i rimski grad: trg, ulice, gradska vije nica, sudnica, javno kupatilo, sistem centralnog grijanja, vodovodna mre a, kanalizacija i dr. Rudarski sadr aj naselja potvr uju i brojni natpisi u kojima se spominju rudarski funkcioneri, koji su ovdje imali sjedi te, zatim ostaci talionica s velikim naslagama troske, polugotovih proizvoda itd. Sli no naselje se nalazilo i u Blagaju na Japri kod Bosanskog Novog, zatim u akani -Rakama i Maloj Ruji ki tako er kod Bosanskog Novog, pa kod Kiseljaka, Gornjeg Vakufa, u dolini La ve i u drugim rudarskim zonama. Nekoliko naselja je podignuto uz termalna i mineralna vrela. Najve e i najbolje istra eno je ono koje se nalazilo na Ili i kod Sarajeva. Poznat nam je samo prvi dio njegovog imena: Aquae S..., po to je prona en samo dio natpisa. Otkrivena arhitektura pokazuje da je rimska Ilid a bila veoma napredna i da je imala sve sadr aje banjskog i rekreacionog centra. Bila je aktivna od I do V stolje a n. e. Banjska naselja su evidentirana jo u Gornjem eheru i Lakta ima kod Banja Luke, u Gati kod Biha a, Fojnici itd. Uz termalna vrela Rimljani su koristili i mineralna. Uz neka su konstatirani ostaci arhitekture ili su u izvorima na eni rimski nov i i i drugi predmeti koji upu uju na rimsku eksploataciju. Od poznatijih takvih izvora su Crni Guber, Velika i Mala Kiselica kod Srebrenice, Srnrdelac u Jelovcu kod Prijedora, Smrdljiva voda u Gornjoj Vogo i kod Sarajeva, zatim kiseljaci u Kiseljaku, Zep u itd. Rudarstvo U privrednom ivotu rimske Bosne i Hercegovine rudarstvo je imalo vode u ulogu. Rimljani su po pokorenju zemlje prvo po eli, s.eksploatacijom zlata jer im je bogatstvo zemlje tim metalom bilo poznato odranije preko trgova kih veza 3 Ilirima sa ovog podru ja. O opsegu i karakteru rimske eksploatacije govore tragovi na samom terenu. Mnoge podatke su ostavili i rimski pisci me u kojima se posebno isti e Plinije Stariji iz I stolje a n. e. On navodi podatak da je u vrijeme cara Nerona bilo slu ajeva kada se samo u jednom danu dobijalo i do 17 kg istog zlata. Bosansko zlato su opjevali i rimski pjesnici, to jasno pokazuje u kojim se koli inama kopalo i ta je zna ilo za rimsku dr avu. Danas se sasvim pouzdano zna da su se ti izda ni rudnici zlata nalazili u okolici dana njeg Kiseljaka (Gromilja ko polje), Fojnici, regionu Gornjeg Vakufa te u dolici La ve. Eksploatacija se vr ila na dvojak na in: eksploat3!

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

acije, s milijunima tona prekopanog i ispravnog ljunka, susre u se u okolici Gromiljaka kod Kiseljaka. Ne to manji tragovi nalaze se u dolini gornjeg Vrbasa i u dolini La ve. Iako se u srednjobosanskom rudogorju eksploatiralo i. srebro, glavni rudnici tog metala su se nalazili u isto noj Bosni, oko dana nje Srebrenice sa centrom u Domaviji (Gradina kod Sasa). U jamama su otkrivene razne alatke, rudarske lampe i druga oprema iz rimskog doba. U Domaviji je bilo sjedi te visokih rudarskih funkcionera, me u kojima i onih pod ijom su upravom bili svi rudnici srebra na podru ju provincije Dalmacije, a onda svih rudnika s podru ja provincije Dalmacije i Panonije, a to su zemlje koje se nalaze na prostoru od Jadrana do Be ke ume u Austriji, i od Istre do Tise u Podunavlju. Uz zlato i sre^P. bosanski rudnici su snabdijevali Rimljane jo jednim va nim metalom -lepezom, i to u najkriti nije vrijeme po rimsku dr avu, kad je zbog poja anih akcija barbarskih plemena itavom du inom dr avne granice potreba za ovim metalom, odnosno oru jem, postajala sve ve a (od II do V stolje a n.e.). Iako se eljezo kopalo i u rudnicima siednje Bosne, glavna jrudi la.-S.U-se.rialazila na prostoru sjeverozapadne Bosne oko dana njeg Prijedora, Sanskog Mosta i Bosanskog Novog (bazeni Sane i Japre). Jzv,pvih. rudnika su...se, snabdijevale najve e, rimske radionice oru ja i opreme, prvenstveno one koje su se nalazile u Sisciji (Sisku) i Sirmiju (Srem-skoj Mitrovici). O intenzitetu rada ovih rudnika govore ogromne naslage troske. Na nekim lokalitetima, kao naprimjer, oko Blagaja na japri, procjen juju se na vi e od milijun tona. U nedalekim elama otrkiveni su ostaci talionica, kova nica, rudarskog naselja i drugih sadr aja koji se odnose na rudarsku djelatnost. Iz Bri eva i Ljubije potje u nalazi rudarskih alatki, lampi i natpisa koje su podizali rudarski slu benici. Po njihovim imenima vidi se da ih je bilo iz Gr ke, Italije, sa Orijenta i drugih zemalja. Rimljani su prije definitivnog osvajanja na e zemlje podigli na strate kim mjestima nekoliko utvr enja koja su im slu ila kao upori te i baza za daljnja nadiranja. Nakon ugu enja Batonovog ustanka (9. godine n. e.) i uspostavljanja potpune vlasti, vojne jedinice su bile raspore ene po itavoj zemlji sa zadatkom da paze na tek pokorene domoroce. Kad se stanje smirilo i kad je otklonjena svaka mogu nost izbijanja pobune, vojska je s ovog podru ja povu ena. Ostala su samo pojedina odjeljenja da paze na red i rnir te da uvaju rudnike i komunikacije. To su uglavnom bih pripadnici pomo nih jedinica ili istureni odjeli legija koje su bile stacionirane izvan na e zemlje.

32

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Preko epigrafskih spomenika saznali smo za imena mnogih jedinica koje su boravile na bosanskohercegova kom prostoru od I stolje a n. e. do konca rimske prisutnosti. Najstariji rimski logor nalazio se u Humcu kod Ljubu kog, kroz koji su pro la odjeljenja mnogih legija i pomo nih (auksili-jarnih) jedinica. Isti je slu aj s logorima u ipovu kod Jajca, Makljenovcu kod Doboja, Banjoj Luci, Lutvinom Hanu na Drini kod Srebrenice, dok su se manji logori nalazili u Velikoj Kladu i, Golubi u kod Biha a, Sopotnici kod Gora da i jo nekim mjestima. Pored ovih logora postojao je veliki broj ma njih utvr enja (castella), u kojima su boravile stra e koje su odr avale sigurnost cesta, rudnika, carinskih postaja i si, Uz ve inu logora formirala su se civilna naselja u kojima su se naseljavali islu eni vojnici s porodicama, slu benicima i romaniziranim domorocima. Ostaci takvih naselja su otkriveni u Makljenovcu kod Doboja, ipovu, Banjoj Luci itd. Neka od njih su se tokom vremena pretvorila u ve e trgova ke ili upravne centre, kakav je npr. bio slu aj sa Gora dom, Skelanima, Golubi em i dr.

Odnos Rimljana prema doma em stanovni tvu
Rimljani su imali izdiferenciran odnos prema pokorenom stanovni tvu. U jednu kategoriju su spadali pokoreni domoroci a u drugu rimski, odnosno italski doseljenici i elementi koji su u prethodnom postupku stekli-status rimskog gra anstva. Ovi posljednji su po pravilu bili stanovnici gradskih naselja i za njih je va ilo tzv, municipalno pravo. Domoroci su bili organizirani u plemenske zajednice, to jest u plemenske op ine (civitates peregrmorum). U prvo vrijeme na njihovom elu su stajali rimski slu benici, obi no oficiri, a.kada se steklo povjerenje, Rim je dopustio domorocima da sami biraju svoje starje ine. Nosili su titulu princeps ili praepositus. Na eni su natpisi u koji ma se spominje starje ina Dalmata (princeps Dalmaturum), Japoda (princeps et praepostus Japodum), Dezitijata (princeps Daesitiatium) i dr. Plemenske op ine dijelile su se na manje jedinice .-.dekuri je ( upe). Odmah po pokorenju zemlje izvr en je popis stanovni tva s ta nim brojem dekurija svakog plemena. Tako smo saznali da su Dalmati bili sastavljeni iz 342 de-kurije i predstavljali su najbrojnije ilirsko pleme na bosanskohercegova kom prostoru. Mezeji su brojiii 269, Ditioni 239, Dezitijati 103 itd., dok su nekada brojni i mo ni Ardijejci u I stolje u n. e. spali na svega 20 dekurija. ÄPlemena s na eg podru ja pripadala su dvama sudskim, oblastima (conven-tus iuridicus). Ona iz zapadnog dijela Bosne i zapadne Hercegovine, potpadala
33

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

su pod jurisdikciju suda u Saloni, a ona iz isto ne Bosne i Hercegovine, sudi tu u Naroni. Tu su se povremeno okupljale sve plemenske starje ine da rije e me usobne sporove i urede svoje odnose sa rimskim vlastima. ivotu gradskim,.naseljima odvijao se po rimskim obi ajima i zakonima. .Na elu gradske uprave bila su dva slu benika (duoviri), uz koje je bilo gradsko vije e (ordo decunonum). Njegovi lanovi su obna ali razne slu be. Edili su se naprimjer, brinuli za komunalne poslove, kvestori su vodili finansije, sacerdot se brinuo za vjerska pitanja itd. Ustvari, organizacija uprave i ivota u jednom naselju zavisila je od njegovog ranga i statusa. Neki gradovi su u ivali ve u a neki manju autonomiju. Najve i rang su imali gradovi kolonije. Oni su imali potpunu samoupravu u rje avanju lokalnih poslova, nisu pla ali poreze i si. Na prostoru na e zemlje taj rang su imali gradovi Domav-ija kod Srebrenice, Aquae S... na Ilid i kod Sarajeva i grad Col. Ris..., koji se nalazio na mjestu dana nje Rogatice. Ve ina na ih naselja je imala ni i rang. To su bili municipiji. Me u takvim su bili: Delminium (Duvno), Bistue vetus (Varvara na Vrelu Rame), Bistou nova (Mali Mo unj kod Viteza), Pelva (na Livanjskom polju), Diluntum (Stolac), Bigeste (Ljubu ki), Stanecii (Vi njica kod Kiseljaka), Raetinium (Golubi kod Biha a), Servitium (Bosanska Gradi ka), Castra (Banja Luka) itd.

Vjera
Iako je rimsko prisustvo izvr ilo veliki utjecaj na ivot doma eg stanovni tva, u vjerskom pogledu nije bilo bitnih promjena. £lkLs.u=-.s.osta-l-i vjerni svojim starim vjerskim tradicijama. Zahvaljuju i brojnim kukurno-votivnih spomenika, dosta smo dobro obavije teni o vjeri bosanskohercego-va kog stanovni tva u anti ko doba. Vrhovni ilirski bog bilo je jedno umsko bo anstvo koga su po tivali kao za titnika pastira, stada i uma. Zami ljali su ga kao mu ko stvorenje obraslo u gustvi..dlak:u, s kozijim nogama i rogovima. Na natpisima uvijek nosi naziv Sil-van, po to je bio poistovje en s rimskim Silvanom, odnosno gr kim Panom, koji su imali isti. izgled ifunkciju. VJ Topuskpm je prona en jedan spomenik u ,kpjgm se ovo bo anstvo naziva Vidasus, a.nje.gova..pratjij.a (Pijana,) TJjati&.pa se pretpostavlja du su Iliri tako nazivali ova.dya,svojaglavnafeo aBStva. Silvan se uvijek prikazuje u ambijentu prirode, obi no sa svojim atributima kao to je vi ecijevna svirala (siringa), pastirski tap (pedum) i u pratnji psa. Drugo doma e bo anstvo koje su Iliri uz Silvana najvi e po tivali, bila je Dijana, boginja.Älova, divlja i i divlje prirode^Na '-spomenicima se-uvijek
34

Bosna i. Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

prikazuje kao lovac sa lukom i tulcera za strijele, u pratnji psa ili ko ute. Njihovih spomenika se najvi e na lo na podru ju Glamo kog, Livanjskog i Duvanjskog polja, te u srednjoj Bosni. Iliri.su po tivali .i gorske vile - Nimfe, uvarice izvora, potoka, planinskih proplanaka i pe ina. Na spomenicima se uvijek prikazuju kao .mlade i razdragane djevojke, esto u kolu kojima uz sviralu svira Silvan. Neka plemena, kao naprimjer., Japodi, najvi e su po tivali boga izvora kojeg su nazivali Bmd. U Privilici kod Biha a otkriveno je sveti te ovog boga koje se nalazilo u prirodi, pored izvora. Iskopano je na desetine posvetnih rtvenika podignutih u ast ovog boga, te kapela s velikim brojem kostiju rtvovanih ivotinja u njegovu ast. Bilo je i drugih, manje va nih bogova kojima su se klanjali Iliri s bosanskohercegova kog prostora. U urbanim sredinama slijedila se zvani na religija kojom se odavalo po tovanje dr avnim bogovima. Njihov kult je imao oficijelni status. Vjernici su uglavnom bili Italici, odnosno Rimljani. Me utim, po tovanje su im morala iskazivati sva slu bena lica budu i da je rije o oficijelnoj vjeri. U svakom ve em gradu postojao je hram posve en vrhovnom rimskom trojstvu Jupitru--Junoni-Minervi, ili nekom drugom bogu koji je pripadao rimskom panteonu. Rimljani su dopu tali maksimalnu vjersku toleranciju pa se uz zvani ne bogove moglo klanjati ma kojem drugom. S obzirom da su na ovom prostoru po raznim du nostima boravili brojni stranci sa raznih strana svijeta, evi-de.mua.RQ je prisustvo brojnih vjera kako onih sa Orijenta, iz Gr ke, Egipta ili Tiakije, tako i iz Irana i drugih zemalja. Ukratko, stanovni tvo anti ke Bosne i Hercegovine vjerski je bilo veoma heterogeno, to govori i podatak da je na ovom, relativno malom prostoru, koegzistiralo ak 40 raznih vjera i da se klanjalo pedeset i dvojici bogova raznih zemalja i naroda. Treba ista i da je u Bosni i Hercegovini prona eno nekoliko kulturnovo-tivnih spomenika koji po svom sadr aju predstavljaju svojevrsne unikate. Takav je, naprimjer, slu aj, sa spomenikom Mitre, prona en u Konjicu, koji ima kultnu sliku na obje strane sa sadr ajima koji se izuzetno rijetko susre u. Isti je slu aj sa spomenikom tra kog konjanika prona enog u Sarajevu i sa spomenicima koji prikazuju doma a bo anstva Silvana i Dijanu itd.

35

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Prodor kr anstva
Stanovni tvo anti ke Bosne i Hercegovine, koja je bila sastavni dio rimske provincije Dalmacije, rano je..upoznalo kr ansku vjeru.. Izvorna gra a nam saop ava da su na podru ju Dalmacije novu vjeru irili sami. apostoli, me u kojima sv; Pavle, njegov u enik Tit i sv. Luka. U Sremskoj Mitrovici (Sirmi-um) biskupija je bila osnovana ve u I stolje u n. e., kao i u Osijeku (Mursa), dok su u Saloni i obalnim gradovima ju no od na e zemlje, biskupije tako er bile osnovane u prvim stolje ima nove ere. Ve je re eno da supreko teritorija Bosne i Hercegovine vodile, glavne magistrale, koje su povezivale Dalmaciju i Panoniju, pa su na taj na in nova vjerska u enja rano prodrla i na ovaj prostor. Da je tako bilo potvr uju literarni i arheolo ki spomenici. Najraniji..literarni podatak koji-spominje prisustvo nove vjere na tlu dana nje Bosne i Hercegovine potje e od poznatog-ianokr anskog djelatnika, iz IV stolje a, sv. Jeronima, rodom iz na e zemlje, ili ta nije iz Stridona, koji se nalazio negdje u oblasti sjeverozapadne Bosne. U svom ivotopisu on doslovno navodi da je ro en u kr anskoj porodici i da se u njegovom rodnom Stridonu nalazila kr anska op ina. Godine 374. poslao je poslanicu tamo njem akonu, a u drugoj spominje sve enika tog grada Lupicina. Pr\e pouzdanije vijesti o organiziranoj crkvi u ovim stranama potje u iz VI stolje a Na poznatom salonitanskom sinodu odr anom 530. i SU. godine, me u brojnim biskupima spominje se i bosanski, imenom Andrija, koji je zastupao bestoensku biskupiju, nazvana tako po gradu Bistue gdje je imala sjedi te,, koji se nalazio..kod..dana njeg Viteza ili kod Varvare na Vrelu Rame, posto su oba ta grada nosila isti naziv: Bistue vetus (Varvara) i Bistue nova (Mali Mo unj kod Viteza). Doti ni biskup se na drugom sinodu iz 533. godine alio da mu je biskupija prevelika zbog ega ne mo e valjano njome upravljati. Zahtijevao je da se smanji, to jest da se uspostavi jo koja. S obzirom na iroki bosanskoherce-gova ki prostor, mo e se pretpostaviti da je osim bestoenske u to doba bila jo koja biskupija, iako se u literarnim spomenicima ne spominju. Znamo da je koncem VI stolje a osnovana biskupija u Duvnu. Arhelogijajuam,. za.razliku od literarnih izvora,, daje..daleko vi e podataka o ranom kr anstvu na tlu Bosne i Hercegovine. Jo na koncu pro log stolje a u Vido taku kod Stoca otkriven je jedan ranokr anski oratorij (molitveno mjesto), a u njemu oltarna plo a. Sli ni ostaci su otkrivani i u Borasima kod Vitine, Paniku kod Bile e itd. Svi ti nalazi potje u iz razdoblja prije provale zapadnih Gota u ove krajeve, odnosno prije konca IV stolje a, dok je tih

36

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

objekata daleko ve i broj iz razdoblja od V stolje a do dolaska Slavena (po etak VII stolje a). Spomenut emo samo neke od lokaliteta gdje su do sada otkriveni starokr anski objekti (bazilike) iz tog razdoblja; Golubi i Vrtoce kod Biha a, Blagaj, arakovo, itluk, Mujd i i, Oborci, Turbe, Piprage, Mali Mo unj, Zenica, Kakanj, Halapi i, Velika Vrata, ipulji i, Oti-novci, Suica, Letke, Prisoja, Zitomisli i i Cim kod Mostara, Mogorjelo kod apljine, Nerezi, Crnici, Dabravina kod Breze, Lepenica i Vi njica kod Kiseljaka, Skelani na Drini, Lisi i i kod Konjica itd. Bosanskohercegova ke ranokr anske bazilike su po mnogo emu specifi ne u odnosu na one iz susjednih i drugih zemalja, pa kao takve zauzimaju posebno mjesto u arhitekturi ranog kr anstva. Ve ina ih je malih dimenzija s nizom sporednih prostorija pa je prostor za vjernike vrlo sku en. es to su podignute na ru evinama rimskih zdanja i upotrijebljen je stariji materijal (spolij), pa i nadgrobni spomenici. Najve i broj ih ima isti plan, ne slijede strogu orijentaciju po stranama svijeta, ali je anti ka gra evinska tradicija mnogo utjecala na njihovo oblikovanje. Sve- su opremljene kamenim namje tajem ra enim manirom anti ke umjetnosti. Egzistirale su sve do provale Avara i Slavena (po etak VII stolje a), kojom prilikom su sve poru ene. O tome govore nalazi avarskih strjelica u njihovim ru evin ama, ostaci paljevina, razbijen kameni namje taj i si. Trebalo je pro i izvjesno vrijeme dok se pre ivjelo doma e stanovni to nije konsolidiralo i po elo obnavljati vjerski ivot koji se temeljio na starim tradi cijama. Zbog nastale situacije, pokidanih veza i geografske izoliranosti, Bosna se na samom pragu srednjeg vijeka zatvorila prema vanjskom svijetu i u njoj su se kao malo gdje konzervirale.kasnoanti ke (predslavenske) kulturne, vjerske i politi ke tradicije, koje su opstale do u kasni srednji vijek. Na tim osnovama je kasnije ponikla i ozlogla ena bosanska hereza (bogumilstvo), kao produkt ranokr anskog survivansa. Ve je ranije izre eno mi ljenje da su doseljeni Slaveni na ovom prostoru primili kr anstvo od starosjedilaca a ne od stranih misionara, kako je to bilo u susjednim zemljama. Starosjedioci su im mogli prenijeti ono u enje koje su sami slijedili, a re eno je, da se ono temeljilo na starokr anskim osnovama, koje je za suvremenu crkvu u doba kada se Bosna otvorila prema svijetu (XI-XII stolje e), zbog arhai nosti bilo prevazi eno i napu teno, pa je kao takvo bilo suprotno u enju koje je u to vrijeme slijedila zvani na crkva. To u enje, koje se kod nas obi no naziva bogumilskom vjerom, bilo je uzrokom stoljetnih kri arskih pohoda koje je Evropa slala na nasu zemlju s namjerom da iskorijeni i vjeru i narod koji je slijedi.

37

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Slom anti kog dru tva i dolazak Slavena
Prvi znaci krize anti kog dru tva i raspada institucija rimske vlasti na ovom podru ju, pojavili su se na prijelazu iz III u IV stolje e. U nastupa-ju em razdoblju kasne antike bosanskohercegovacki prostor je slijedio sudbinu svih promjena i doga aja koji su vodili ka kona nom slomu Rimskog carstva. Kad su po etkom IV stolje a barbarska plemena po ela sve e e probijati grani na utvr enja i provaljivati u dubinu dr ave, pusto enja i ubijanja su zahvatila i ove krajeve. Te strahote su u kra im prekidima trajale sve do po etka VII stolje a. Iz ugro enih sjevernih provincija (Panonije i Podunavlja), stanovni tvo se povla ilo prema jugu, preko na e zemlje, od kojih su mnogi tu zastali i potra ili spas u ovda njim vrletima. I nakon pada Zapadnog rimskog carstva (476. godine), ivot na ovom prostoru se nastavio na istim osnovama, mada u izmijenjenim okolnostima. Ne to mirnije razdoblje uslijedilo je u vrijeme vladavine Isto nih Gota (490-535. godine). Obnovljeri su rudnici eljeza, popravljene komunikacije, doma e stanovni tvo je ivjelo u sno ljivim odnosima sa osvaja ima, a ako je i bilo neprilika, trpjelo se, jer se sje alo i gorih vremena. Kroz bosanskohercegovacki prostor ve su do tada pro le nebrojene osvaja ke horde koje su ru ile, palile, plja kale i ubijale, to je sasvim unazadilo i osiroma ilo zemlju, To spominje i bestoenski (bosanski) biskup Andrija na saboru u Splitu 530. godine, koji izrijekom navodi da je narod srednje Bosne (to jest s podru ja bestoenske biskupije) siroma an i da ne mo e izdr avati biskupiju. Prestankom gotske vlasti (535. god.) na a zemlja je za kra e razdoblje bila priklju ena Isto nom carstvu, nakon ega je uslijedila ne to ve a sigurnost. To je naro ito do lo do izra aja u vrijeme cara Justinijana (527-565. god.) koji je te io obnoviti nekada nju mo Carstva. Poduzete su iroke akcije da se Carstvo o isti od barbara, popravljane su i gra ene nove tvr ave, ceste i dr., pa se po svemu inilo da su se vratila stara vremena. U to vrijeme izgra en je i lanac utvrda na liniji Stolac-Ko tur-Blagaj na Buni-Biograd kod Konjica. Kasnije je dogra en novi sa utvrdama: Debelo Brdo kod Sarajeva--Sokolovi i-Bobovac-Vranduk-Maglaj-Makljenovac kod Doboja. Uspostavljeni mir je, me utim, bio kratkog vijeka. Na granicama Carstva po eli su se ponovo skupljati barbari i samo su ekali povoljan trenutak da provale i otpo nu ru iti, paliti, plja kati i ubijati. Ovaj put to su bili Avari sa Slavenima. Godine 602. pre li su Savu i upali su na teritorij na e zemlje. Kvalitetnim rimskim cestama i dolinama rijeka krenuli su u unutra njos t. U

38

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

nastalom vihoru kona no su nestale sve tekovine anti ke civilizacije na ovom prostoru. Sta se kroz to vrijeme ovdje sve de avalo, te ko emo ikada saznati jer nam manjkaju pisani izvje taji. Oslanjaju i se na arheolo ku gra u koja nam koliko-toiiko daje uvid u te doga aje, mo e se pretpostaviti da je prodor Slavena na bosanskohercegova ki prostor u dobroj mjeri bio suzbijen od starosjedilaca. To su postigli zahvaljuju i dobrom naoru anju kojim su se snabdijevali iz svojih bogatih rudnika i svojoj tradiocionalnoj borbenosti. U tome je bitnu ulogu odigrala i brdsko-planinska konfiguracija zemlje, to je sve bilo nepovoljno za napada e. I ono to ih je prodrlo (prije svega Avari), brzo se utopilo u autohtonoj masi, pa se mo e re i da su oblasti dana nje Bosne i Hercegovine u le u srednji vijek s kompaktnim starosjedila kim (ilirskim) stanovni tvom. Takvo se stanje, me utim, nije moglo dugo odr ati, po to je zemlja bila u potpunom slavenskom okru enju. Uslijedila je slav-enizacija, i to u tolikoj mjeri da se Bosna u srednjem vijeku po svemu doimala kao slavenska zemlja, iako u su tini to nije bila.

39

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

LITERATURA . Basler . Basler Arhitektura kasnoanti kog doba u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1972. Paleolitske regije i kutlure u Bosni i Hercegovini, u "Prahistorija jugoslavenskih zemalja I", Sarajevo, 1979, p. 332-335. u "Kulturna historija Bosne i Hercegovine", Sarajevo, 1984, p. 13-23. Studije o kamenom i bakarnom dobu u sjeverozapadnom Balkanu, Sarajevo, 1964. u "Prahistorija jugoslavenskih zemalja II, neolitsko doba ", Sarajevo, 1979, p. 363-470. u "Kulturna historija Bosne i Hercegovine", Sarajevo, 1984, p. 29-87. Glasinac I (1956); Glasinac II, Sarajevo, 1957. od Butmira do Ilira, Sarajevo, 1976. u "Prahistorija jugoslavenskih zemalja IV, bronzano doba", Sarajevo, 1983, p. 161-270. Atni ki kultni i votivni spomenici na podru ju Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1977. Po eci kr anstva na tlu Bosne i Hercegovine u svijetlu pisanih izvora i arheolo kih spomenika, Tribunia, br. 7, Trebinje, 1983. Tragovi rimskih vojnih jedinica na podru ju dana nje Bosne i Hercegovine, Prilozi, XXVI, 25/26, Institut za istoriju u Sarajevu, Sarajevo, 1990. Anti ka naselja 1 komunikacije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1960. "Kulturna historija Bosne i Hercegovine", Sarajevo, 1984, p. 191-303.

. Basler A. Benac A. Benac A. Benac A. Benac-B. Covi B. Covi B. Covi E. Imamovi E. Imamovi

E. Imamovi

E. Pasali E. Pa aH

40

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

THE SPACE OF BOSNIA AND HERZEGOVINA DURING THE PRE-HISTORY AND DURING THE CLASSICAL PERIOD
Dr Enver Imamovi

The areheological investigations show that Bosnia & Herzegovina had got-ten the first inhabitants during the paleolithic period and it vvas some hun-dreds of thousands of years. The life had been continuing during the next periods. The most findings come from the period of the earlier stone period (the neolithic). The known fmding place is Butmir by Sarajevo. Some human figures had been found there, among the others. Some of them even show the three race types. At the beggining of thr II millennium, some great ehanges happened. The new inhabitants had been destroying the old ones everywhere. From now on, the settlements had been built up on the higher place, because of the easier defence. It was important for Bosnia, that at those times had gotten the new inhabitants. Those were the Illyrians, wlio had given it the permanent cul-tural as well as the political stamp. Owing to the ore resources the Illvrians, from this space, had gotten the big power. The wealth of their mausoleums, especially those from Glasinac, not far away from Sarajevo, pointed it. The North-West Bosnia was settled down by Japods, the East one by Din-dars, the middle one by Desidijats, the West one by Dalmats, the South Herzegovina by Daorses, Ardijejs etc. The ali of them had fought for the hundred years long bloodv wars with the Romans. At last, they ame under their Government at the end of I century of the old era. The Rome had con-tinued here more than 500 years. During this period of time the numerous roads, towns were built, the mines were opened and so on. The imporiance of Bosnia & Herzegovina during the Romans was big because of its ore resources. The gold, the silver, the copper, the iron etc. were digged here. The miner center was in the town Domavia not far a\vay from nowadays Srebrenica. It is digged up entirelv, The inheritances of the Roman culture are destroyed in tis area, during the settling down of the people (VI and VII cen-try) and the classical period of Bosnia & Herzegovina is finished with it.

41

|Wn/ iV &4o*A»

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

OD SLAVENSKOG NASELJAVANJA DO BANA KULINA (VII-XII ST.)
Dubravko Lovrenovi

I OD SEOBENOG KAOSA DO PRVIH OBLIKA KOHERENTNE POLITI KE VLASTI

1) Formiranje bosanskog etno-politi kog entiteta
a) Sklavinije Slavensko zaposjedanje Balkanskog poluotoka nije izvr eno odjednom nego_u__du ern vremenskora_rasporiu (VI-VII st.).(Time proces migracija ni izdaleka nije bio zavr en, nego se nastavio tokom slijede a dva stolje a u vidu unutra njih pokreta i premje tanja iz jedne oblasti u drugu/ Slaveni se nisu svugdje naseljavali u kompaktnim plemenskim skupinama nego me usobno izmije ani - jedan armenski izvor iz druge polovice VII stolje a spominje u europskom dijelu bizantskih oblasti 25 naroda pod zajedni kim imenom "Slavi" - ali izmije ani i sa plemenom Avara, koje je slavenskoj masi dalo politi ko vodstvo usmjeravaju i njezino kretanje i napade na centre bizantske uprave, ak na Solun i Carigrad. Po etne^j^vensk^Jp^rjvacije, organizirane na te^itnrijaln^pJ£nig.nskom principu, nose_naj^v^Ski^ jneni bizantskijgisci. Prostori koje su obuhvatale Sklavinije znatnim dijelom su se podudarali sa oblastima koje su jo u rimsko doba bile kultivirane za ivot. Na samom po etku Sklavinije nisu bile povezane u vr e cjeline, i tek s vremenom su se ujedinjavale u kompaktnije i ve e teritorijamo-plemenske zajednice. Ve^urim^ar^j^lajvji^^ dru tva u feudalno", a on se odvijao "na isti na in kao i u ostalim barbarskim
43

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

sredinama, odnosno mladim dr avama koje su se formirale na tlu nekada njeg Rimskog Carstva."

b) Prerastanje rodovsko-plemenskih veza u vr i oblik politi ke vlasti: Presudan zna aj geografskog faktora
JR^iijHj^jsuJ}^ brojnih rano^^jpvjekojuiib^dr as:a.Lu,_ bosanskom slu aju geografski razlozi odig|^lL^U..pJ^ildrmjjlagu J Iz fizio-geografskih, antropogeografskih i kulturnomorfolo kih osobina podru ja centralne Bosne vidljivo je "da ovaj prostor predstavlja geografsku i individualnu cjelinu, zgodnu da se kao prirodna krajina preobrazi u gospodarsku i kulturnu krajinu, na kojoj se posebno mogla organizirati i politi ka tvorba." U tom su pravcu ponajprije djelovali izrazito povoljan geografski polo aj i prometne veze. Gornja Bosna je prirodnjOjojnejlej^^ tima sredijn|eg_pjxiSXfliaJ^prgstrane organ izacione_ jezgre: mogu e joj je irenje u svim pravcima, a "u slu aju neuspjeha pribiranje snaga na novu reorganizaciju stanovni tva." Ia^p_je_j>mjejkejia^ otvorenaji svim smjerovima, le e i na najva nijoj komunikaciji koju formiraju doline rijekaJBosne i Neretve iao^ojnian^o^JlMsij^ ‡ Upravo na ovom podru ju, izme u vrela rijeke Bosne i Vrandu kog klanca, te gornje Drine i Borove Glave, nakon to se slavenski etnos smiro i ustalio (VII-X st.), odigrala se prva i najzna ajnija faza etno-politogeneze, koja je zavr ena afirmacijom novog imena za narod i zemlju. Uz geografske odlike, njez|njjAu£a_ku]turno-politi _ka trad.icija sasvimjjng; jrrn^pjozitivnoje djelovala na tok ovog...prgcesa. Neolitsko naselje u Butmiru '!(jeohioo^najbogati)ih_halazi ta u jugoisto noj Europi), ,mzy^em_rimski grad u_rangu_ kalonij.e^a_mjesm.J^^ ne-k-r-opola-k-oja-je podraz.umijevala_postojanje.naselja,.Porfjrogenetova "hori-on -Bosona" (oblasr-Bosna)", skup naselja poznat ti izvorima - pod nazivom "Bosna", Kulinova crkva u Biskupi ima, sjedi te bosanske biskupije, katedralna crkva iz sredine XIII stolje a, sjedi te (metropola) Crkve bosanske, mjesto odr avanja bosanskih dr avnih sabora, nekoliko srednjovjekovnih crkava me u kojima grobna i krunidbena crkva bosanskih banova i kraljeva u Milama (Arnautovi ima), kraljevski dvori u Podvisokom i Mo trama, utvr eni grad Visoki... samo su neki me u markantnim pokazateljima kontinuiteta organiziranog ivljenja na ovom podru ju. Najmanje jedno stolje e prije spomena prvog imenom, poznatog bosanskog bana Bori a (1154-1163) u okolnom svijetu je stvorena predstava o Bosni kao
44

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

posebnoj ranofeudalnoj dr avi. Ve i esto njezino spominjanje do konca XI stolje a govori "da je Bosna u tom periodu predstavljala jedan teritorijaino--politi ki organizam ije su granice u pravcu istok - zapad obuhvatile podru je od gornje Drine do gornjeg Vrbasa; da je kroz itavo to vrijeme imala relativno organizovanu vlast i nosioca vlasti koji se naziva banom...; da se... u tadanjim me udr avnim odnosima u zapadnom dijelu Balkanskog poluostr-va, nalazila u istom redu sa Ra kom i Hrvatskom...; da se, i pored povremene zavisnosti od susjednih slovenskih dr ava ili od Vizantije odr ala..." O postojanju jednog rodovsko-plemenskog sloja iji ugled je nadrastao doma e okvire, svjedo e i bra ne veze bosanske banske ku e s Ra kom i Dukljom; tako se Bosna putem dinasti ke politike kao posebne vrste srednjovjekovne diplomacije povezivala s okolnim svijetom, osigurav i trajno mjesto u zamr enom sistemu dinasti kih odnosa u jugoisto noj Europi. Po svemu sude i, ve u ovom periodu na bosanskom prijestolju se "u vrstila i jedna vladala ka dinastija sa utvr enim redom naslje ivanja u jednoj porodici." Stupanj dru tvenoga razvitka Slavena u zale u dalmatinskih gradova sredinom X stolje a precizno je opisao bizantski car Konstantin Porfiro-genet; "Ali tamo nji narodi, Hrvati, Srbi, Zahumci, Trivunjani, i Konovljani i Dukljani i Pagani postado e, zbaciv uzde rimskoga carstva, samosvojni i samovlasni, nikome nepodlo ni. Vladare, kako vele, narodi ti ne ima ahu, ve kako je to pravilo i kod ostalih Slovena, upane starje ine." Nakon to su, kazuje Porfirogenet, pod carem Bazilijem II (867/886) primili kr anstvo, car im "postavi za vladare one, koje su sami htjeli i izabrali iz roda, koji su oni tovali i voljeli. O onoga pako vremena pa sve do danas postaju njihovi arhonti iz vlastitih plemena, a ne iz drugih". Ne treba sumnjati da bizantski car samo konstatira stanje iji korijeni se u mnogo dublje: jedan podatak Pseudo-Maurikijeva Strategikona jo koncem VI stolje a navodi da kod Slavena "ima mnogo glavara i oni se me usobno ne sla u." Po svemu sude i u me uvremenu je razvoj rodovsko-plemenskoga dru tva afirmirao jedan njegov sloj, koji je preuzeo vode u ulogu u formiranju novih politi kih cjelina. Jedna od osnovnih crta bosanskog feudalnog dru tva i dr ave ogleda se u nagla enoj dominaciji "elemenata starije dru tvene strukture" i rodovskih ostataka, koji su svoj puni zna aj zadr ali i u kasnijem razdoblju. Raspravljaju i o "prijelazu iz plemena u dr avu" kod Ju nih Slavena kao "te kom i opasnom", ovo dru tveno stanje M.Braun naziva "patrijarhalnim separatizmom."

45

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

c) Utjecaj bizantsko-frana kih institucija
Jo iva tradicija rimskog poretka i blizina centraliziranog Bizantskog carstva - "jedine dr ave dostojne toga imena" - kao "poticajan primjer' morali su pozitivno djelovati na tok i dozrijevanje ovog procesa. Pokazuje to, uz ostale, bliski primjer Duklje iji se kralj Bodin, vjerojatno po caru Konsian-tinu IX Monomahu (1042-1055) zvao i Konstantin, dok je njegov otac Mihai-lo ime dobio prema jednom od dvojice bizantskih careva, Mihailu IV (1034-1041) ili Mihailu V (1041-1042). Uticaj frana kih institucija - osobito u onomu dijelu slavenskoga svijeta okrenutom Rimu, a njemu je gravitiralo i podru je srednjovjekovne Bosne -tako er je bio evidentan. Karlovo ime (Carlous-kralj), postalo je u slavenskom jeziku sinonimom za kraljevsko dostojanstvo, kao to je u mnogim drugim jezicima bilo sa Cezarovim imenom.

d) Iliro-avarski utjecaji
Do slavenskog naseljavanja Bosne i Huma ilirski etnos imao je za sobom milenij i pol kontinuiranog ivota u ovim oblastima. Kroz to vrijeme uspjeli su Iliri formirati sna an plemenski savez koji se stolje ima opirao poku ajima rimske pacifikacije, razviti ekonomiku i osobenu kulturu oplemenjenu najprije gr kim a zatim rimskim kulturnim tekovinama. Tokom etiri i pol stolje a rimske vladavine gornji sloj ilirskoga dru tva u znatnoj mjeri je bio romaniziran, dok je ve ina zadr ala svoj jezik i ustaljeni na in ivota. Sv. Jeronim, porijeklom iz grani nog dalmatinsko-panonskog podru ja, svjedoci da se jo u njegovo vrijeme (druga polovica IV stolje a) u Stridonu govorilo "barbarski" tj. "ilirski". Dolaskom Slavena, cijeli taj ilavi, drevni narod, nije mogao jednostavno nestati. Naprotiv, novi rezultati istra ivanja etnogeneze na bosansko-hum-skom podru ju, do kojih se do lo kombiniranjem povijesnih izvora, arheolo kih nalaza, etnologije i lingvistike, pokazuju da je proces stapanja prili no brojnog starosjedila kog neromaniziranog i poluromaniziranog ilirskog etnosa i slavenskih do ljaka, osobito u nekim zaba enijim oblastima, bio intenzivan i da je "ilirski starosjedila ki element imao veoma va nu ulogu u formiranju kulturnih, somatskili i psihi kih osobina slavenskog ivlja koji u tim krajevima danas ivi." Tome je svakako pridonijela i okolnost to su najintenzivnija razaranja, izravno ili neizravno, najvi e pogodila urbane sredine a mnogo manje starosjedila ki ivalj izvan putnih komunikacija. Prvenstveno taj neromanizirani, ali i romanizirani ilirski etnos, osigurao je konti46

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

nuitet u razvitku kulture na bosansko-humskom podru ju sve do poznatog srednjeg vijeka pa i dalje u osmansko-turskom vremenu. O simbiozi dva raznorodna etni ka elementa svjedo i relativno dobro o uvana predrimska i rimska toponomastika (nazivi rijeka i planina) i brojne jezi ne pozajmice koje su se trajno o oma ile u vokabularu doseljenih Slavena; samo ime rijeke "Bosne" po svemu sude i predstavlja prijevod ilirskoga naziva "Bathinus" (Basanius). Postojali su, dakako, i antagonizmi, ponajprije vjerski, ali su oni vremenom, sa irenjem kr anstva, postupno prevladani. Klju nu ulogu u ovom procesu odigrao je ilirski romanizirani sloj. Ni uloga Avara nije bila zanemariva, osobito u procesu uspostave prvih obli ka dr avno-politi ke organizacije na po etku seobenog razdoblja, kada su dali vodstvo slavensko/ masi. Trajnosti avarskih utjecaja svakako je pridonijela nji hova dvjestagodi nja vladavina. Usprkos i drugim mogu im, obja njenjima, uvjerljivo djeluje argumentacija koja porijeklo bosanske srednjovjekovne vladarske titule ban, izvodi iz avarske osnove bajan (bogat, posjednik). O sna nom avarskom utjecaju na dru tveni razvitak bosansko-humskih Slavena svjedo i vladarska titula urun (urum), nesumnjivo avarskoga porijekla u zna enju gospodin, koja se u X/XI stolje u nalazi uklesana na Huma koj plo i uz ime ktitora crkve Sv. Mihajla. Kasnije su ovu titulu preuzelimaSarski i bizantski dvor, gdje je ozna avala najvi i polo aj poslije kraljevskog i carskog. Po etkom XV stolje a, ova titula se nalazi uz ime velikog bosanskog vojvode i splitskog hercega Hrvoja Vuk i a. Me u avarskim posu enicama isti e se titula./! uDjm^j[9jiji^ koja je u jeziku Slavena kao inovni ka odrednica zauzela trajno mjesto. Ova avaro-slavenska simbioza presudno je bila odre ena dru tvenim polo ajem Slavena koji je, prema novim grobnim nalazima, bio ropskog karaktera. Iznimno va na je i injenica da se od 30 poznatih lokaliteta na Balkanu izvedenih iz korijena Obri, Obrov, 15 nalazi na podru ju Bosne i Hercegovine. Naposljetku, o zna ajnim ostacima avarskog etnosa u Hrvatskoj svjedo io je polovicom X stolje a car Konstantin Porfirogenet.

Ono h ofj&f m ioirru. /&o $&§'*£ <° *'.***

Sosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

POLITI KE PROMJENE I BOSANSKA BANOVINA U JUGOISTO NOJ EUROPI (X-XII ST.)

1) Jo uvijek na margini doga aja
Promjena odnosa snaga u jugoisto noj Europi po etkom X stolje a - naglo uzdizanje Bugarskog carstva, glavnog suparnika Bizanta, bugarsko osvojenje Srbije 924. godine, sna enje Hrvatske pod Tomislavom (910-928) i hrvatsko--bugarsko suparni tvo - nije se negativno odrazila na proces izrastanja Bosne u zaseban politi ki entitet. Na to su jo manje mogle utjecati kratkotrajna vladavina srpskog upana aslava (948-960) i hrvatskog kralja Mihajla Kre imira II (949-969). Me utim, ni obnova hrvatske vlasti nad Bosnom nije pro la bez potresa: hrvatskom kralju je u pograni nim upama (Uskoplju, Luki i Plivi) pru en ozbiljan otpor, i tek poslije bijega bosanskog bana u Ugarsku zemlja je bila pokorena./Nakon Mihajla Kre imira II, Bosnom je upravljao Stjepan Dr islav (969-997); za njegove nasljednike Dukljanirg ije izlaganje korespondira s drugim izvorima, ka e da su "poslije njega uvijek vladali u Hrvatskoj", ali ne i u Bosni. Nije poznato kako se na polo aj Bosne odrazilo bugarsko osvojenje Dukl-je (vjerojatno oko 998.)> i da li je bila uvu ena u Samuilove ratove protiv Bizanta u zadnjoj etvrtini X i po etkom XI stolje a. Nakon Samuilova prodora u Dalmaciju bugarska vojska je na povratku "preko Bosne i Ra ke" opusto ila ove oblasti, ali nije jasno da li ih je tom prilikom i osvojila. Kada je rije o Bosni, takva mogu nost ini se malo vjerojatnom, jer se zna da ni srpske zemlje koje su po etkom XI stolje a priznale vlast Bugarskog carstva "nisu bile neposredno uklju ene u njegovu dr avnu strukturu." Restauracijom bizantske vlasti su i znatnom dijelu jugoisto ne Europe nakon 1018. godine (Bugarska, Ra ka, Dalmacija i primorske oblasti) pod carem Bazilijem II koji je slomio mo Samuilova carstva, vlast bizantskog cara, prema Dukljaninu, priznala je i Bosna. Bizantske granice tada su pom-jerene do Save i Dunava, a za osvojene oblasti uspostavljena je nova crkvena organizacija sa arhiepiskopskim sjedi tem u Ohridu (1018-1020). Zapadne granice episkopskih sjedi ta Ohridske arhiepiskopi je u Sirmiju, Rasu i
48

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Prizrenu koje su dopirale do Drine, Lima i Prokletija i nisu zalazile u Bosnu ujedno ozna avaju i "podru je neposredne vizantijske vlasti". Po svemu sude i, Bosna nije bila obuhva ena novom tematskom organizacijom i bizantsku vlast priznavala je samo posredno. to je vodilo njezinu daljem osamostaljenju i u vr enju. Veli ina podru ja na kojemu je nakon nekoliko stolje a obnovljena bizantska vlast bila je tolika da ni sama Srbija u cijelosti nije bila uklopljena u tematski sistem - jedan dio i tada je ostao pod vla u doma ih knezova - a ne mo e se to no odrediti ni koliko su bizantske primorske teme sa sjedi tem u Dubrovniku i Dra u zahvatale u zale e. Stvarni utjecaj nove vlasti i njezinih provincijskih organa na razvoj bosanskih prilika bio je limitiran i time to se nakon smrti Bazilija II (1025), u okolnostima obilje enim opadanjem bizantskoga utjecaja, te i te bizantske politike u osvojenim oblastima "pomerilo od vojnih ka administrativnim iniocima." To se jasno o itovalo prilikom gu enja ustanaka dukljanskog vladara Stjepana Vojislava 1042. godine, kada je sudjelovanje trupa bosanskoga bana u ovoj akciji Bizant nastojao ostvariti darovima u zlatu i srebru. Ista nagrada bila je namijenjena raskom upanu i zahumskom knezu, to rje ito govori o podjednakom zna aju koji im se pridavao u Bizantu. 0 relativno stabilnom polo aju Bosne u ovo vrijeme posredno kazuje injenica da je dukljanski vladar Vojislav nakon svih bizantskih pritisaka uspio ne samo sa uvati samostalnost uz simboli no priznanje vazalskih odnosa, nego i pro iriti svoju vlast na velikom prostoru izme u Bojane i Neretve. Pri svemu tomu ne smije se gubiti iz vida da je bizantska vlast u pri morskim krajevima u odnosu na unutra njost bila nesumnjivo djelotvornija. Razvoj odnosa izme u Bizanta i Duklje u vrijeme Vojislavljeva nasljednika Mihajla, koji je na prijestolje zasjeo prije 1055. godine, obilje en daljom erozijom bizantskoga utjecaja, potkrepljuje ovaj zaklju ak. Pored crkvenog raskola 1054. kojim je podru je Bosne pod jurisdikcijom isto nojadranskih katoli kih centara ostalo izvan doma aja Isto ne crkve, u Mihajlovo vrijeme je obrazovana nova metropolija u Baru kojoj je 1089. pripadala i bosanska biskupija. Porazi Bizanta kod Manzikerta i Barija 1071, privremeni gubitak Srijema i Beograda 1071/72, ustanci u unutra njosti Balkana 1041/42 i 1073. te rat s Normanima (1081-1085) doveli su do uspostave nove politi ke konstelacije i omogu ili aktivniji nastup Duklje u dijelu jugoisto ne Europe koji je do tada stvarno ili nominalno priznavo bizantski suverenitet. Vlast dukljanskog kra-lja-Bod.ina (1082-1101) tada je priznala Ra ka a zatim i Bosna u kojoj je novi vladar postavio svoga namjesnika, izvjesnog kneza Stjepana; bio je to prvi i
49

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

jedini poznati slu aj da umjesto bana Bosnom upravlja knez. U svakom slu aju., uz neprestane nemire i obra une koji su obilje ili odnose dukljan-skih vladara i bizantskih careva u drugoj polovici XI stolje a, ni dukljanski suverenitet nad Bosnom nije mogao ostaviti trajnije posljedice. Po etak dvanaestog stolje a "punog neobi nih politi kih obrata" u jugoisto noj Europi nagovijestio je promjene i u polo aju Bosne. Njihovo polazi te predstavljalo je odvajanje Bosne od Duklje i promjena dinastije u Hrvatskoj; 1102. godine ugarski kralj Koloman bio je u Biogradu kod Zadra okrunjen hrvatskom krunom, da bi do 1105. zavladao i dalmatinskim gradovima -Splitom, Trogirom i Zadrom. Na taj na in, stjecanjem hrvatske krune i pristupom Jadranu, bio je polo en temelj izgradnji Ugarske kao velike sile. Istina, Bizant se ni tada nije odrekao suvereniteta nad Dalmacijom, ali obra un s Ugarskom ije ambicije su osvajanjem Srijema u XI stolje u trajno usmjerene prema oblastima pod tradicionalnom bizantskom upravom, bio je neizbje an. Od toga vremena, status regionalne sile pored Bizanta zadobiva i Ugarska, a njezino suparni tvo s Carstvom u velikoj mjeri, ponekad presudno, utje e na sudbinu malih balkanskih dr ava, ponajprije Srbije. Sredinom XII stolje a u bizantsko-ugarski sukob bila je izravno uvu ena i Bosna; od tada sve do 1463. godine ona trajno ostaje u radijusu ugarske jugoisto noeuropske politike.

2) Izme u Bizanta i Ugarske
Unutar tog dugog vremenskog raspona dvanaesto stolje e ima karakter prijelazne faze, u kojoj odnos Bosne i Ugarske jo nije bio poprimio onu formu poznatu iz izvora izme u XIII i XV stolje a. Mi ljenje starije historiografije da titula "rex Rame" u intitulaciji ugarskih vladara predstavlja odraz njihovih politi kih pretenzija na Bosnu i dokaz stvarne vlasti nad ovom zemljom u me uvremenu je opravdano osporeno. Dokazav i da su pet isprava u kojima se ve od 1103. godine u intitulaciji ugarskih kraljeva javlja i Rama "o iti falsifikati splitske crkve", pojavu ove titule N.Klai s pravom ve e za ugarskog kralja Belu III i vrijeme kada je nakon smrti cara Manojla I Komnena (1180.) bizantski politi ki utjecaj na ovom podru ju definitivno nestao. S istom uvjerljivo u zaslu na je povjesni arka dokazala da u stvarni okvir bosansko-ugarskih odnosa tokom XII stolje a nije mogu e uklopiti ni ambicioznu titulu "bosanskoga vojvode" koju je na saboru u Ostrogonu, vjerojatno 1139. godine^ kralj Bela II dodijelio petogodi njem sinu Ladislavu. Izravnu potvrdu za ove zaklju ke nalazimo u doga ajima iz sredine XII stolje a, kada je bosanski ban Bori bio upleten u bizantsko-ugarski rat.

50

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

U ovom obra unu izme u Bizanta i Ugarske ban Bori se, kako kazuje suvremeni bizantski kroni ar Kinam, na ao na ugarskoj strani. Ako okolnosti pod kojima je Bori do ao na bosansko bansko prijestolje i ostaju nepoznate, isklju ena je mogu nost da je vladarski polo aj dobio kao ugarski vazal. Time je i njegovu ulogu u bizantsko-ugarskom ratu, kako je uo io jo V.Klai , mogu e preciznije definirati. Iz Kinamova opisa ugarske opsade grada Brani eva na desnoj obali Dunava (kod dana njeg Kostoica) 1154. godine vidljivo je da se ugarskim trupama ranije pridru io i ban Bori . Na vijest o dolasku bizantskoga cara ugarske i bosanske trupe su digle opsadu i razdvojile se; Ugri najprije "krenu e prema skeli na Istru", ali kad su vidjeli "da se reka izlila... krenu e prema gradu Beogradu." Opisuju i kretanje bosanskoga bana bizantski kroni ar je zabilje io: ' "Kad car vide ovo i dozna da se Bori , egzarh dalmatinske zemlje Bosne, na av i se me u saveznicima peonskog vladara, vra a u svoju zemlju, on odabra najhrabriji deo svoje vojske i posla ga da ide da se bori protiv Bori a; ovom vojskom komandova e Vasilije... carev hartualarije." Veliko je pitanje kako bi za Bo njane sve zavr ilo da se bizantskim trupama nije isprije ila glavnina ugarske vojske i uz te ke gubitke nanijela im poraz,. Iz svega se stje e utisak da je Bori eva vojska respektabilna snaga, budu i da bizantski car elitni dio svojih jedinica alje da se bore ne protiv ugarskog kralja, ve protiv bosanskog bana. Bori eva pojava na bosanskoj politi koj sceni i zapa ena uloga u bizantsko--ugarskom ratu koju osvjetljava Kinam, pru aju mogu nost za formuliranje vr ih zaklju aka o tada njem polo aju srednjovjekovne Bosne koja se na la u procjepu izme u dvije suprotstavljene regionalne sile, "premala da bi se mogla otrgnuti i suprotstaviti obema stranama, prevelika, izgleda, da bi se mogla prosto progutati s jednog ili drugog kraja". Od najve e va nosti za rasvjetljavanje ovog pitanja jeste odnos bana Bori a prema ugarskom kralju u vrijeme bizantsko-ugarskog rata i neposredno nakon njjga. U kratkom Kinamovu iskazu sadr ano je nekoliko va nih injenica: a) Bori je egzarh dalmatinske zemlje Bosne b) on je jedan od saveznika peonskog (ugarskog) vladara c) bosanski ban se vra a u svoju zemlju

51

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Vodi li se ra una o stvarnom karakteru odnosa izme u dviju dr ava u srednjem vijeku, koji su u pravilu bili podlo ni estim i nepredvidljivim promjenama, politi ku samostalnost i individualnost Bori eve Bosne te ko bi bilo preciznije iskazati. Izraz "simahos" (saveznik) kojega Kinarn upotrebljava da bi ozna io Bori ev odnos prema Ugarskoj, u bizantskoj politi koj terminologiji podrazumijevao je relativno visok stupanj autonomije. Isti izraz bizantski pisci koristili su za Ruse i Uze u XI, za Ma are u XII i bugarskog vladara u XIII stolje u, dok se za odre ivanje njihova mjesta me u narodima povezanim s Carstvom u XII stolje u za Srbe upotrebljavao izraz "kateki" (polsu ni). Naposljetku, vratimo li se ponovo Kinamu i onomu to je zapisao o kretanju bana Bori a, prethodna zapa anja dobit e svoju punu potvrdu: "Kad sti e blizu Save} odatle zaokrenu prema drugoj reci po imenu Drina koja izvire negde odozgo i odvaja Bosnu od ostale Srbije. Bosna nije pot injena arhi upanu Srba, nego narod u njoj ima poseban na in ivota i upravljanja." Pored Kinamovih zapa anja preciznijem odre enju polo aja Bori eve Bosne sredinom XII stolje a znatno pridonosi razvoj politi kih odnosa u jugoisto noj Europi ovoga vremena, obilje en velikim bizantsko-ugarskim sukobom u kojemu su aktivno sudjelovali i srpski vladari. Jo od druge polovine XI stolje a kada je u srpskim oblastima u unutra njosti Balkana formirano novo jezgro otpora Bizantu, stjecanje jednog sna nog saveznika u toj borbi za srpske upane imalo je ivotno zna enje. Nakon to je po etkom XII stolje a Ugarska napravila sna an iskorak prema isto noj obali Jadrana, suradnja sa srpskim vladarima na drugom kraju Carstva, na granici sa Bizantom u Podunavlju, nametnula se prirodnom zakonito u. Prvi takav savez realiziran je u bizantsko-ugarskom ratu 1127. i premda je koalicija sa Ugarskom za Srbe 1129. zavr ena te kim porazom, ideja o zajedni kom nastupu ni tada nije napu tena. tovi e, 1129. ili 1130. k i srpskog upana Uro a I udala se za ugarskog prijestolonasljednika Belu II (1131-1141), ime su savezni ki odnosi dodatno u vr eni. Nove me unarodne okolnosti koje su u jugoisto noj Europi nastupile kada je na bizantsko prijestolje zasjeo Manojlo I Komnen (1143-1180) i aktiviranje bizantsko-ugarskog suparni tva omogu ile su obnavljanje ugarsko-srpske koalicije protiv Bizanta. Car je postavio ambiciozan politi ki cilj restauracije bizantske hegemonije na Zapadu, kojemu je glavnu prepreku predstavljalo

52

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Njema ko carstvo Friedricha Barbarose. Za realizaciju Manojlove univerzal-isti ke koncepcije i akcije prema srednjoj Europi Ma arska je mogla poslu iti kao pogodna baza, i osebujni car nastojao je, koristi i se vojnim i diplomatskim sredstvima, ovu zemlju pripojiti Bizantu to "s vizantijske ta ke gledi ta nije imalo presedana u historiji komonvelta." S obzirom na irinu Manojlovih poduhvata koji su zahvatili podru je od Male Azije do Italije balkansko pitanje i odnosi sa Ugarskom i Srbijom predstavljali su tek jedan djeli u mozaiku slo enoga odnosa Bizanta i tada njih europskih dr ava. Manojlova politika na Zapadu uvjetovala je stvaranje dviju velikih europskih koalicija: Bizanta, Njema ke i Venecije na jednoj, a Normana, Velfa, Francuske, Ugarske i Srbije sa papom u pozadini na drugoj strani. Dakako, raspored snaga i sastav koalicija bili su podlo ni estim promjenama, s tim da su i druge dr ave povremeno uvla ene u ovu igru. U bizantsko-ugarske sukobe (1149-1155) bili su na ugarskoj strani uvu eni srpski i bosanski vladar; u prvom slu aju radilo se o nastavku odavno zapo ete suradnje s ciljem kona ne emancipacije od Bizanta, u drugom pak o sasvim novoj orijentaciji s bitno druga ijim ciljem. Ostavljaju i po strani pitanje navodnoga Bori eva vazalstva prema Ugarskoj, s kojim se sve do N. Klai a na a historiografija nepotrebno mu ila, pristupanje bosanskoga bana antibizantskoj koaliciji mogu e je objasniti jedino kao logi nu posljedicu globalnoga pregrupiranja tada njih europskih dr ava. Druga va na injenica o kojoj se neizostavno mora voditi ra una jeste da je Bosna ak i u vrijeme najsna nije ekspanzije Bizanta u jugoisto noj Europi pod carem Bazilijem II ostala izvan podru ja neposrednog carskog suvereniteta, to je njezinim vladarima otvaralo prostor za samostalniji nastup i mogu nost ulaska u antibizantske koalicije. U tom pogledu Bosna se razlikovala od zemlje ra kih upana za koju je, usprkos njezinih tijesnih veza s ugarskim dvorom i antibizantske politike, u pismu rimskom papi car Isak II An eo tvrdio (1190/91.) da "je od davnina pod Romanijom i nije nikada bila nekom drugom predata." Osmotri li se podru je naj e ih bizantsko-ugarskih su eljavanja - osjetljivi grani ni pojas na Dunavu sa Sirmijem, Beogradom i Brani evom kao najisturenijim upori tima bizantske vlasti u ovom dijelu jugoisto ne Europe -postaje jasno da su strate ki razlozi ugarske i srpske vladare opredijelili na zajedni ki nastup protiv Bizanta. Na drugoj strani, pot injavanje Ugarske i njezino pripajanje Bizantskom carstvu direktno su zavisili od stabilnosti granice na Dunavu.

53

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Pripremaju i spajanje Ugarske i Bizanta Manojlo I je nakon smrti ugarskog kralja Gejze II (1162.) podr ao njegovu bra u Stjepana IV i Vladislava u borbi protiv Stjepana III, Gejzina sina. Ugovorom iz 1164. brat Stjepana III Bela priznat je za prijestolonasljednika i poslat u Carigrad gdje je nakon enidbe s carevom k erkom pod imenom Aleksija trebao zasjesti na bizantsko prijestolje. Kada je dobio sina car je promijenio plan i Bela je 117 2. vra en u Ugarsku, gdje je kao carski ti enik pridonio irenju bizantskog utjecaja. Upravo u ovo vrijeme, politika restauracije Rimskog carstva Manojla I slavila je svoju veliku, ali kratkotrajnu pobjedu. Uspjesi carskog oru ja i diplomacije konkretan izraz dobili su u op irnoj vladarskoj intitulaciji Manojla I, u koju su 1166. bile uklju ene brojne zemJje izme u Blatnog i Kaspijskog jezera, pored ostalih Dalmacija, Ugarska, Bosna, Hrvatska, Bugarska i Srbija. Do tada je, prema onomu to je poznato, bila rije ena i sudbina bana Bori a kojemu se izme u 1154. i 1163. gubi svaki trag. Nakon devet godina Bori evo ime zabilje eno je me u svjedocima isprave (istaknutim lanovima ugarskog dvora) koju 1163. u Ostrogonu izdaje ugarski kralj Stjepan III u korist zagreba kog biskupa. Na osnovi ove fragmentarne vijesti nije mogu e odgonetnuti za to je Bori napustio Bosnu, ali je uo ljivo da se bosanski ban nalazi uz Stjepana III koji je u Ugarskoj tada predvodio antibizantsku struju. Po svemu sude i, Bori je pod bizantskim pritiskom koji se 1162. ispoljio i u Ra koj gdje je car Manojlo I na vlast doveo upana Desu, morao pobje i iz Bosne i uto i te potra iti kod staroga saveznika. U ovakav slijed doga aja potpuno se uklapa podatak iz Kezine kronike o izvjesnom njema kom vitezu Gotfridu kojega je kralj Stjepan III 1163. poslao da intervenira "adversus ducem de Bozna", o ito s namjerom da Bori a vrati na bansko prijestolje. Ovaj bosanski "dux" mogao je biti jedino inovnik cara Manojla I pred kojim je Bori pobjegao na ugarski dvor, jer je potpuno isklju eno da bi bosanski ban dobro poznat u Ugarskoj mogao biti oslovljavan s ovom titulom kako se to obi no smatralo do nedavne pojave knjige N. Klai \ Naposljetku, Bori se do kraja ivota vi e nije vra ao u Bosnu, emu je bizantska vlast uspostavljena pod Manojlom I zasigurno bila najve im razlogom. Bosanski ban trajno se zadr ao u Slavoniji gdje je 1162/63, uz odobrenje kralja Stjepana, Templarskom redu poklonio selo Esdel (Zdelje). Ovu darovnicu kasnije su pro irili njegovi potomci, a potvrdili kralj Bela i 1209. kralj Andrija II. Potomci bana Bori a (generatio Borich barii) spominju se u Slavoniji sve do sredine XVI stolje a i, koliko se zna, nikada nisu isticali svoje pravo na bosansko bansko prijestolje.

54

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

LITERATURA - P. An eli , Periodi u kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine, GZM BiH (A), Sarajevo, 1970, 199-212 - A.Babi , O pitanju formiranja srednjovjekovne bosanske dr ave, Nau no Dru tvo BiH, Radovi, III, Odjeljenje historisko-filolo kih nauka, Knjiga 2, Sarajevo, 1995,57-79 - I. Boba, Djelovanje slavenskih apostola sv. Konstantina i Metoda i po etak bosanske biskupije. U: Kr anstvo srednjovjekovne Bosne, Sarajevo, 1991,125-140 - M. Braun, Die Slawen auf dem Balkan, Leipzig, 1941. - S. irkovi , Bosna i Vizantija. U: Osamsto godina povelje bosanskog bana Kulina (1189-1989), Sarajevo, 1989, 23-35 -1. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek. Zagreb, 1995. - Historija srpskog naroda, I, Beograd, 1981. - N. Klai , Srednjovjekovna Bosna. Zagreb, 1989. - F. Lukas, Bosna i Hercegovina u geopoliti kom pogledu. U: Povijest BiH, I, HKD Napredak, Sarajevo, 1991, 39-77 - D. Obolenski, Vizantijski komonvelt, Beograd, 1991. - G. Osrrogorski, Historija Vizantije, Beograd, 1969. - K. Porfirogenet, O upravljanju carstvom (priredio M. vab), Zagreb, 1994. - Predslavenski etni ki elementi na Balkanu u etnogenezi Ju nih Slovena. Zbornik radova sa Srnipozija odr anog u Mostaru 24-26 X 1968. Sarajevo, 1969. - A. Stip evi , Iliri, Zagreb, 1974. - Vizantijski izvori za historiju naroda Jugoslavije, IV, Beograd, 1971.

55

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

FROM THE SLAVS' SETTLING TO THE TIMES OF KULIN-BAN
Mr Dubravko Lovrenovi

(THE SUMMARY) With the ban Bori a very important phase in the history of the Middle Age Bosnia had finished, during the one under the changable political cir-cumstances, the transfer from the clantribal society to the relatively stabile from of the early middle age state had been done. The whole sketched devel-opment from the Slavi settling down to the appearance of the rudimentary shapes of the early feudal political powers in the period of five centuries -reflects the general process of polito-genesis of the numerous tribes, which made the new social communities themselves on the ruins of the Roman civ-ilization ih Europe. The recapitulation of the passed way based on the pioneer work of Profes-sor Ante Babi - shows clearly that the process of the shaping of the feudal state strucmres of the middle aged Bosnia neither lagged behind its neigh-bours of Croats and Serbs regions, but it had developed in its specific devel-opment in the same direction: the origin of the developed forms of the feudal state, totally notkeable in the times of Kulin ban.

56

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

BOSANSKE DR AVE
Dr. Boris Nilevi

U ranom srednjem vijeku
'a stolje a ranog srednjeg vijeka nema mnogo izvora koji bi osvijetlili rdoga aje i li nosti, odnosno ivot Slavena na podru ju Bosne i Huma. To podrazumijeva vrijeme od njihova doseljenja u VII stolje u, kada i po inje historija ju nih Slavena na ovim prostorima pa do druge polovine XII stolje a, od kojeg se zame e kasniji bosanski srednjovjekovni polet i sjaj. Bosna se prvi put spominje sredinom X stolje a u djelu u enog vizantij-skog cara - pisca Konstantina Porfirogenita "De administrando imperio", kao mala oblast sa dva grada Katera i Desnek. Katera je, po svoj prilici, dana nji Kotorac u Sarajevskom polju iznad Butrnira, dok Densek nije iden-tifikovan (u okolici Visokoga?) Bosna je u to vrijeme obuhvatala podru je oko gornjeg toka rijeke Bosne, mo da samo Sarajevskog polja sa okolnim planinskim padinama. Ona je tada, po caru Porfirogenitu. sastavni dio Srbije koja na rijeci Cetini granici sa Hrvatskom. Sa slabom politikom samostalnosti, Bosna je u onim vremenima pod naizmjeni nom vrhovnom vla u susjednih dr ava Ra ke, Duklje i Hrvatske, te u znaku globalne predominacije as Vizantije, as Ugarske. Iza 1018. godine obnovljena je vizantijska vrhovna vlast nad balkanskim zemljama, pa i nad Bosnom. Ta uprava je na ovom prostoru bila vi e nominalna nego stvarna. Tako, naprimjer, vizantijski car, oko 1040. godine, morao je novcem pridobivati bosanskog bana da mu se pridru i u ratu protiv duk-Ijanskog kneza Vojislava. Izme u 1081. i 1088. godine dukljanski knez Bodin uspostavio je vlast nad itavom Bosnom i kao svog zastupnika postavio tamo nekog kneza Stefana. To je najstariji imenom poznati vladar Bosne. U ovom vremenu osnovana je i katoli ka biskupija. Kada su iza Bodinove smrti 1101, godine nastali u Duklji dinasti ki neredi, Bosna je ponovo do la do svoje
57

Bosna i Hercegovina o najstarijih vremena do kraj a Drugog svjetskog rata

samostalnosti, da bi se u povelji ugarskog gospodara Bele II iz 1137. godine navodila kao posebno vojvodstvo (ducatus), a od 1138. godine ugarski kraljevi se tituli u kao kraljevi Rame (Ramae rex). Pod Ramom su podrazumijevali Bosnu u cjelini. Uspostavljanjem ovih odnosa sa ugarskom dr avom nije prestala dr avnost Bosne, nego, naprotiv, itava njena srednjovjekovna povijest ispunjena je borbom za o uvanje svoje nezavisnosti prema Ugarskoj koja je uzaludno nastojala stolje ima da Bosnu pot ini pod svoju stvarnu i neposrednu vlast.

Emancipacija Bosne - na historijskoj sceni
Pretpostaviti je da je uspostavljanjem novih odnosa Bosne prema Ugarskoj5 uklonjena ranija doma a dinastija banova i za bana postavljen Bori (1154-1163), velika iz Slavonije, ovjek kraljeva povjerenja. U ma arsko-vizanti-jskom ratu 1154. godine u estvuje i on kao vazal ma arskog kralja. Svrgnut je s vlasti, kada je u prijestolnim borbama dvojice ma arskih pretendenata izabrao da poma e slabijega. Iza Bon eva pada Bosna je jo jednom, posljednji put, vidjela vizantijsku vojsku i do la pod njenu vlast (1167.) da bi se, iza smrti sna nog cara Manojla Komnina 1180. godine, zauvijek oslobodila od nje. Iste godine javlja se i prvi pomen o banu Kulinu (1180-1204). Od vremena bana Kulina, vje tog i kako se ka e "sre nog" vladara, jednog od najve ih i najva nijih gospodara u povijesti Bosne ("veliki ban", "ple-meniti i mo ni mu "), ova se dr ava po inje razvijati uporedo sa susjednim ju noslavenskim dr avama. Za njegove uprave po inje politi ko-ekonomska stabilizacija i irenje Bosne, njezino trgova ko otvaranje i pomak kulturnog ivota. Pomenimo samo njegovu povelju dubrova kim trgovcima iz 1189. godine, kojom im dozvoljava da slobodno trguju po Bosni. Da bi ih privukao, Kulin ih osloba a svakog nameta "osim ako mi tko da od svoje volje poklon". To je prvi poznati me unarodni ugovor Bosne. Ta povelja, kada se svestrano analizira, mnogo toga otkriva iz ivota tada nje Bosne, a prije svega ona je, "rodni list" bosanske dr ave. Iz povelje se o ituje da je ve tada postojala relativno ure ena dr ava sa vladarskom kancelarijom, sa slu benicima est-nicima, vjerovatno predstavnicima banove vlasti po upama koji. su bili odgovorni za bezbjednost na svome podru ju. Osim toga, ovo je i prva poznata bosanska povelja pisana narodnim jezikom i irilicom. U nas se javljaju povelje pisane na narodnom jeziku pola stolje a ranije nego u Nijemaca. Kod njih je prva iz 1238/39. godine, a ne to malo kasnije nego u paniji i ju noj Francuskoj. A o prostranstvu dr avnog teritorija govori jedan izvor iz 1203. godine koji ka e da se Bosna prelazila za "deset i vi e dana hoda". 58

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Od ratnih podviga Kulin je imao, izgleda, samo jedan. Radi se o godini 1183. kada je sa Ma arima ( ije je vazalstvo prihvatio) i sa Nemanjom potiskivao Vizantince iz Srbije. Ostalo vrijeme svoje vladavine proveo je u miru ure uju i dr avu u slivu gornje Bosne i Vrbasa. Od Kulinova vremena Bosna po inje, uz sve pritiske mo nika sa strane, da ivi zasebnim politi kim ivotom. I kao to se u Dubrovniku srednjega vijeka bija e razvio posebni dubrova ki patriotizam, tako se vremenom razvio i u Bosni bosanski. Preovladavaju i u i pokrajinski interesi privla e svu pa nju bosanskih vladara i njihove vlastele. "Dobri Bo njani" postaju ideal podanika. U zemlji je pomen o Kulinu ostao lijep. U poslovicama jo se i danas ljudi sje aju na vremena "od Kulina bana i dobrijeh dana".

Bosansko "krivovjerje" ili "kuga bosanska"
Uz Kulinovo ime vezana je i prva vijest o pojavi bogumilskog ili pateren-skog u enja u Bosni (1199.) koje je ve tada uzelo tolikog maha da ga je prihvatio i sam ban sa porodicom, rodbinom i mno tvom naroda. Bosna je postala gotovo klasi no sredi te ovog nauka, i to je u mnogome predodredilo njenu dalju historijsku sudbinu. Porijeklo ovog pokreta nalazi se u onim jereti kim u enjima koja su se znatno ranije javila u Maloj Aziji i u ijoj je osnovi bilo shvatanje da je materijalni svijet, kao i sve ono to iz njega proisti e (dru tvo, ustanove, vojska, dr ava), proizvod zla, da je jedini ovjekov spas u duhovnom ivotu, askezi i odbacivanju svega materijalnog. Po bogumilima, Stari zavjet je proizvod ranije tjelesne prevlasti i zato je bio sav odbacivan osim Psaltira sa njegovim odu evljenim himnama Bogu. Patarensko karakteri e i kriti nost protiv crkvenog bljeska i ta tine, kao i suvi ne crkvene hijerarhije. Tako e, treba da nestane itav krug naknadnih svetitelja koji se slave mimo Hrista i gotovo ravno njemu, kao i da se ukine kult ikona kojima se iskazuju bo anske asti. Sve treba da se pre isti i ispravi. Zbog toga se pristalice ovog nauka zovu " isti" ili "pravi Hri ani", ili kao kod Slavena "bogu-mili". Oni ne primaju kr tenje, a osobito su protivni kr tenju djece, koja ne shva aju zna aj toga ina. Ovo u enje, uop te, svodi vjersku simbolizaciju u granice kritike zdravog razuma. Ne priznaje vaskrsnu e, ni pri e e, na kojem je bio razapet najve i predstavnik dobra. Bogumili istupaju kao ljudi koji su uspjeli da savladaju strasti. Odlikuje ih krotkost, utljivost, bezglasna su smijeha i vidljive ublijedjelosti od posta. Me u narodom su vrlo aktivni. Davali su 59

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

enama izvjesnu ravnopravnost. Ova sekta je bila vi e dru tvena nego vjerska i postigla je svoje uspjehe vi e zbog svojih socijalnih nego vjerskih na ela. Bogumili su se javili u Bugarskoj i Makedoniji ve u X stolje u. ire i svoj uricaj prema Zapadu, dualisti ke jeresi su esto gubile svoju prvobitnu sadr inu i prilago avale se uslovima i potrebama raznih dru tvenih sredina. Iz Bugarske i Makedonije ova jeres pre la je u Srbiju i tamo uzela maha dok je nije Stefan Nemanja sa sinovima suzbio o trim mjerama. Iz Srbije se, jedan dio pristalica ove sekte sklonio u Bosnu, iji je politi ki polo aj, pored pogodnih geografskih uslova, omogu avao da se tu jeres ponajprije ustali. Me utim, sve ovo je po elo da ote ava polo aj Kulinove Bosne. Pojava dualisti kih jeretika po ela je da remeti ivot katoli ke biskupije, koja je bila pod crkvenom vla u Dubrovnika. Njihovo javljanje uznemirilo je papsku kuriju koja je upravo u to vrijeme u Francuskoj i Italiji po ela ofanzivu protiv njih. U borbi protiv hereze u Bosni pape su se oslanjale na snagu ma arskih kraljeva kroz itavu bosanku srednjovjekovnu historiju. Time su bili pomireni kako isto vjerski razlozi, tako i ma arski politi ki interesi, uvijek prilika za krsta ki rat. Ali su bogumilima i pravoslavni bili protivnici. U izvorima iz isto pravoslavne sredine postoje prokletstva koja se odnose na patarene. Za Albance pi e jedan sve tenik 1308. godine, da nisu "ni isti katolici, ni isti izmatici" (pravoslavni). Tako je bilo i u Bosni sa bogumilima. Rekosmo, uvijek prilika za krsta ki rat. Tako 1200. godine papa Ino enti-je III poziva ugarskog kralja Emerika da izvr i pritisak na bosanskog bana Kuiina da sprije i irenje hereze i da prestane da daje za titu prebjeglim hereticima iz Splita i Trogira. U protivnom slu aju da i Kuiina i sljedbenike hereze protjera iz njihove zemlje i zaplijeni im sva dobra. Ban je izbjegao krsta ki rat na taj na in, to se na Bilinom polju kod Zenice, S. aprila 12Q3>. godine, zajedno sa prvacima patarenske crkve pred papinim legatom .odrekao zabluda i primio obavezu da e po tovati u enje i norme rimske crkve. Me utim, time nije bio zatvoren put prodiranju i irenju bogumilskog u enja u Bosni, koje e vremenom postati narodnom religijom i simbolom bosanske za tite u njezinim borbama protiv stranaca. Sa osobenim vjerskim, vi e pobunjenim - socijalnim nazorom na svijet i sa ustrojstvom crkve, kojoj je na elu stajao djed, na ni em stepenu gosti i starci, te vjernicima "krstjanima" i "krstjanicama", Bosna je u onodobnoj, srednjovjekovnoj Evropi, predstavljala, uistinu, jedan buntovni religijski specifikum, daleko prije Lutera i protestantskog nauka.

60

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Otpor Bosne katoli anstvu i ugarskoj vrhovnoj vlasti
Nakon Kulinove smrti Bosna je postala ozlogla ena na papskoj kuriji radi uspjeha patarenskog u enja. Pape Ijutito pi u, kako u Bosni jeretici javno ispovijedaju svoju vjeru "kao to lamije doje svoju tenad golim sisama" i tra e protiv njih krsta ke ratove "potsti u i vjernike protiv nevjernika" (fide-les contra infideles exhortando). Bosanski ban Ninoslav (1233-1250) imao je zato te kih dana. U po etku je popu tao papinim eljama i, prepla en njegovom aktivno u, bio voljan da pusti njegove ljude nesmetane u propovijedanje katoli ke vjere, jer Bosna je, za rimsku crkvu "pustinja i ikara, puna trnja i kopriva i postala je leglo guja", Me utim, kada je ban uvidio da akcija Rima dira njegova suverenska prava i radi, u biti, za ma arske interese, on je prihvatio borbu od 1235-1238. godine. Krsta ka akcija kojoj je na elo postavljen herceg Hrvatske Koloman, sin ugarskog kralja Andrije II, trebalo je da Bosnu neposredno pot ini Ugarskoj, te je time i krsta ka vojna dobila vid osvaja kog rata. U pitanju je bio dalji opstanak dr ave. Banu bosanskom nije ostalo ni ta drugo nego da napusti veze s rimskom kurijom i da se stavi na elo otpora protiv Rima i Ma ara. Rat je po eo 1235. i trajao je, s prekidima, oko etiri godine. Herceg Kolomano-va vojska zaposjela je samo periferne oblasti, sjevernu Bosnu i sjeverozapadni dio Huma, ali otpor nije slomila. Ovaj rat je nanio mnogo tete Bosni, ali se Ninoslav odr ao i tad, kao i u kasnijim borbama. U martu 1240. godine ban je u Dubrovniku zaklju io sa Republikom ugovor o trgovini i prijateljstvu. U povelji koju je tim povodom izdao, Ninoslav se samosvjesno naziva; "Ja Matej Ninoslav, po milosti bo ijoj veliki ban bosanski". Polo aj se nije bitno izmijenio ni onda kada se ban pod pritiskom novog rata (1244.) pokorio ugarskom kralju i pristao da prizna katoli koj crkvi prava na ranije date posjede koji su joj te godine potvr eni poveljom Bele IV. Izgleda da se ovo "pravo" nije moglo odr ati zbog otpora puka i vlastele bosanske. Godine 1249. veliki ban bosanski Ninoslav je opet u punoj vlasti. Tada je obnovio ugovore s Dubrova kom republikom i poslije toga vi e se ne pominje.

61

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Bosansko uzmicanje pred ugarskom dominacijom
Krajem 1253. godine poveo je ugarski kralj Bela IV odlu an rat protiv Bosne i uspio da savlada otpor u itavoj zemlji, koja je podijeljena u vi e oblasti i stavljena pod neposrednu vlast ugarskog kralja. Bosnom je, pod njegovom za titom, zavladao ban Prijezda (1254-1287), Ninoslavov ro ak, praotac znamenite dinastije Kotromani a, a oblasti Usore i Soli su, kao posebne banovine, spajane sa Ma vom. Te su oblasti 1284. godine pripale kralju Dragutinu po to se odrekao prijestolja u Srbiji. Udajom njegove k eri Jelisavete za Prijezdina sina Stjepana (Kotromana) do li su Kotromani i u srodstvo sa Nemanji ima. U vremenu ugarske prevlasti koja traje do konca XIII stolje a, Bosna je nazadovala u svakom smislu. Njena dr avna teritorija razbijena je na nekoliko oblasti koje gravitiraju na razne strane. Vlast bana se ni po formi nije osje ala kao snaga koja ujedinjuje i odr ava cjelinu, a u zemlji je zavladala nesigurnost i bespravno stanje to je ko ilo trgovinu. Sve ovo najte e je poga alo sam narod. U dobu izme u 1287. i 1301. godine znatan je broj robija, porijeklom iz raznih krajeva Bosne, koje se kupuje i prodaje u Dubrovniku. To je vjerovatno u vezi sa progonima pripadnika "crkve bosanske". Rimska crkva dozvoljavala je trgovinu robljem ako se radilo o hereticima. Zbog slabljenja centralne vlasti u Ugarskoj krajem XIII stolje a na Bosnu su pro irili svoju vlast znameniti hrvatski velika i ubi i, ali ne zadugo.

Sna enje i teritorijalno irenje Bosne
Razdoblje banova Stjepana II Kotromani a (1322-1353) i Tvrtka I Kotromani a (1353-1377 ban, 1377-1391 kralj) vrijeme je svestranog napretka srednjovjekovne dr ave Bosne. Tada je ova zemlja dostigla vrhunac politi ke snage i teritorijalne veli ine, a Tvrtko I vinuo se svojim ugledom i mo i do najve eg ju noslavenskog vladara. Granice bosanske dr ave su se tada prostirale od Save do Kor ule i Hvara, te od Zrmanje i Knina do Sjenice i Lima. Samo put do ove slave bio je mukotrpan. Po eo je sa Stjepanom II za ije vladavine, na razne na ine, pojedine oblasti ulaze u sastav bosanske dr ave, te se tako postepeno pove avala teritorija ove balkanske srednjovjekovne tvorevine. Ono to je bio kralj Milutin za cara Du ana, to je bio ban Stjepan II za kralja Tvrtka. Tvorac bosanske dr avne stabilnosti i organizator njene unutra nje snage. 62

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Teritorijalno irenje bosanske dr ave u srednjem vijeku Bosanski ban ivio je do 1322. godine u sjenci mo nih ubi a. Kada je sjaj njihovog predstavnika u Hrvatskoj Mladena po eo da opada, Stjepan Kotro-mani se pridru io njegovim mnogobrojnim protivnicima i privukao na svoju stranu neke od njegovih vazala iz Donjih Krajeva. Podr avao ga je u tome i ugarski kralj Karlo I An ujski, koji je te io da uni ti Subi e. Nakon Mladenova sloma 1322. godine, Bosnom je potpuno ovladao Stjepan Kotro-mani , prisajediniv i svojoj dr avi oblast ubi a izme u Neretve i Cetine. Negdje u tom vremenu, on je zavladao i upama Duvno, Livno i Glamo , koje su otada stalno ostale u sastavu Bosne. Ponovo je uspostavljena bosanska vlast i nad oblastima Usore i Soli, jer se ve od prolje a 1324. godine, Stjepan II na osnovu jedne darovnice ugarskog kralja Karla I Roberta oslovljava kao njihov "gospodin". Od tada e ovi krajevi ostati u tituli bosanskih banova i kraljeva i kada oni tamo ne vladaju. Najzad, vlast bosanskog bana protegla se i na Hum (do 1326), koji je, sve dotle, od vremena Nemanjina brata kneza Miroslava, do sredine XII stolje a,

63

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

osim malih prekida, bio stalno u srpskoj vlasti. Taj gubitak srpski dvor nije mogao dugo vremena da pre ali, osobito Du an. On gotovo etvrt vijeka doc~ nije, poduzima protiv Bosne vojni pohod kada je njegova vojska prodrla sve do Bobovca, ali nije uspio da povrati izgubljeno (1350). Poslije svih ovih osvajanja vlast Stjepana II se prostire "od Save do mora i od Cetine do Drine". On je "po milosti bo joj gospodin svim zemljama bosanskim i Soli i Usore i Donjim Krajem i Humskoj zemlji". Njegov ugled je osjetan. Oja ao je Bosnu na sve na ine i ujedinio je od Drine do Cetine i Save, dav i joj izlaz na more. Utvrdio je u njoj posrnuli banski autoritet i svoju dinastiju. Stvorio je vrste veze s Ma arima i pap-skom kurijom. I pored njegovog priznavanja vrhovne vlasti Ugarske, njen vladar se nije neposredno mije ao u unutra nje stvari Bosne. ak je za enu uzeo kod Ma ara mnogo opjevanu, banovu k er Jelisavetu (1353).

Prve godine Tvrtkovog vladanja
Osamostaljenje i irenje bosanske dr ave za vrijeme; Stjepana II Kotro-mani a dovelo je do ja anja centralne vlasti, ali i do uspona velmo a koji su se koristili pove anjem dr avne teritorije i, sve mo niji, po elo pru ati otpor banskoj prevlasti. U takvim prilikama je, poslije smrti Stjepana II, preuzeo prijesto njegov sinovac Tvrtko I (1353-1391), sin Vladislava Kotrornani a i Jelene Subi . Nezadovoljstvo plemstva podr ao je ugarski vladar Ludovik I i prisilio Tvrtka da mu, kao miraz za Jelisavetu, k er Stjepana II, koja se udala za Ludovika, ustupi Hum, zapadno od Neretve, i trg Drijeva na u u te rijeke (1357). Do banovog izmirenja s vlastelom ipak je do lo u ratu protiv Ugarske 1363. godine, koja je poku ala do kraja iskoristiti nerede u Bosni i zavladati ovom dr avom, te tako ubiti svaki duh otpora i svaku pomisao o nekom smjelijem zamahu u bosanskoj politici. 0 neposrednim motivima rata kralja Ludovika protiv Bosne 1363. godine malo se zna. Sam Ludovik je u jednoj povelji saop tio da je u rat po ao li no sa svojom vojskom da "iskoreni nebrojeno mno tvo jeretika i patarena" koje se ugnijezdilo u njegovoj dr avi Bosni. Tu vjersku akciju dokazivalo bi to, to je drugi dio ugarske vojske, upu en u Usoru, vodio nadbiskup ostrogonski Nikola. Ne treba potpuno isklju ivati mogu nost da je pohod zaista bio inspirisan od katoli kih crkvenih krugova, samo se mora imati na umu da kralj Ludovik nije ranije pokazivao takvu istu spremnost da se li nim pohodom obra unava sa bosanskim jereticima, nego je o tome prepu tao svojim vazal64

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

ima u Bosni- Ludovikov biograf, Ivan arhi akon Kikilea, pripisuje pohod kraljevoj namjeri da kazni drskost nekih buntovnika. Sam Tvrtko u jednoj docnijoj povelji pominje samo kako "se podi e na me ugarski kralj u ime Ludovik". Ipak, sna enje Bosne nije bilo u skladu s politikom ugarskog dvora. Kralj Ludovik, po to je slomio vlast krupne vlastele u Hrvatskoj, poku ao je da i Bosnu ja e stavi pod svoju vlast. To su pokazali njegovi postupci prema mladom nasljedniku Stjepana II Kotromani a, njegovom slnovcu banu Tvrtku u prvim godinama njegove vladavine. U svakom slu aju, u aprilu 1363. godine ugarski kralj je ve skupljao vojsku za svoj pohod, a u maju se u Dubrovniku znalo kakva opasnost prijeti bosanskoj banovini, pa se zahtijevalo da se dubrova ki trgovci povuku prema primorju i zabranjivalo da ulaze u bosanska utvr enja. Prvi pohod je poduzeo li no Ludovik sa vojskom koja je sa sjevera prodrla u zapadnu Bosnu. U prvoj polovini jula Ugri su opsjedali grad Soko na Plivi, koji je branio vojvoda Vukac Hrvatini . Ludovik nije uspio da grad osvoji, pa se sredinom jula preko Slavonije vratio u Ugarsku. Kraljev pohod se, o igledno, zavr io neuspje no, iako nije vjerovatno da je ugarska vojska pretrpjela ve e gubitke. Kralj, istina, ne govori o tom svom ratu ni u jednoj listini, ali nam zato o tome govori ban Tvrtko u darovnoj povelji od 11. avgusta 1366. godine to ju je izdao u upi Rami pod Prozor-gradom: "Stvorih milost svoju gospodsku svojemu vjernu sluzi u ime vojvodi Vukcu Hrvatini u za njegovu vjernu slu bu u ono vrijeme kad se podi e na me ugarski kralj Ludovik i prihodi v Plivu i ondazi mi vojvoda Vukac vjerno poslu i". Dakle, Sokol-grad odbranio je vojvoda Vukac Hrvatini , otac znamenitog hercega splitskog Hrvoja Vuk i a. Za nagradu darovao mu je ban Tvrtko itavu plivsku upu sa tvrdim Sokol-gradom. Iz odluke dubrova ke vlade vidi se da se o ekivalo da e Bosanci pru iti otpor iz svojih utvr enja. Bez osvajanja tvrdih gradova ugarski kralj nije mogao ni ta ozbiljnije posti i. Radi toga je, nezadovoljan ishodom prvog pohoda, u septembru uputio protiv Bosne drugu vojsku na elu sa paltinom Nikolom Kontom i ostrogon-skim nadbiskupom. Ova vojska je provalila u Usoru i opsjela dobro utvr eni grad Srebrenik. Me utim, svako opsjedanje Srebrenika bilo je uzaludno, te se i ova opsada kao i ona kod Sokola zavr ila bez uspjeha. Pod gradom je palo mnogo ugarskih vojnika, a i gubitak materijala je zabilje en. Me u ostalim stvarima nestao je u ugarskom logoru i veliki dr avni pe at, koji je nosio sa sobom ostrogonski nadbiskup Nikola kao kraljev kancelar. Pe at se mogao izgubiti u bijegu. Novim se ugarski kralj prvi put slu i 18. maja 1364. godine.

65

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena da kraja Drugog svjetskog .ata

Godina 1363. zavr ila se trijumfom bosanske banovine. Sa ovim pobjedama Bosna je sa uvala i odbranlla svoj politi ki individualitet, a on se najljep e oslikavao u vladarskom naslovu bana Tvrtka poslije ovih borbi. Naime, 7septembra 1364. godine, kada ga Mle ani oslovljavaju sa "dei gra-tia banus totius Bosne" (Bo ijom milosti cijele Bosne).

Prvi bosanski kralj
Godine 1371. poljuljana je iz temelja cijela srpska dr ava porazom od Osmanlija na Marici. Te iste godine umro je i car Uro , posljednji srpski izdanak dinastije Nemanji a, U Srbiji se dugo vremena osilio upan Nikola Altomanovi , mo ni gospodar od Rudnika do mora, sa gotovo cijelim Podrinjem, Novim Pazarom, Trebinjem i Konavljem, koji je izazivao este sukobe sa susjedima. On je podjednako smetao i knezu Lazaru Hre-bljanovi u i banu Tvrtku. U ratu koji je poveo protiv Nikole Altomanovi a 1373, godine, zajedno sa knezom Lazarom i iza ao kao pobjednik, Tvrtko je, dijele i Nikoiinu ba tinu, zadobio oblasti u gornjem Podrinju i srednjem Polimlju sa manastirom Mile evom, gdje se nalazio grob sv. Save, a nekoliko godina kasnije pro irio je svoju vlast i na Tre-binje i na Konavle s Dracevicom, u stvari podru je izme u Dubrovnika i Boke Kotorske. Kao gospodar jednog dijela nekada njih nemanji kih posjeda, Tvrtko je rado prihvatio misao da se ve e za njihove dr avne tradicije. Sam je s Neman-ji ima bio u dalekom srodstvu kao unuk Jelisavete, k eri kralja Dragutina, udate za njegovog djedu Stjepana Kotromana. Osim toga, raspolagao je ve om snagom od ma kog oblasnog gospodara u Srbiji. U jesen 1377. godine, po to je zadobio znatan dio dr ave Nemanji a, koja je ostala "bez gospode srpske" i bez "pastira", a smatrao se nasljednikom svete loze, Tvrtko je u manastiru Mile evu na svoju glavu stavio kraljevsku krunu "... u Hristu Isusu blagoverni i bogom postavljeni Stefan kralj Srbljem i Bosni \ Pornorju i Zapadnim Stranama". Tvrtkovu krunidbu priznale su najistaknutije srpske velmo e, kao i Dubrov ani i Mle ani.

Nadolaze a turska sila
tPrvi, neposredan dodir Turaka sa Bosnom dogodio se 1386. godine, kada je manji broj njihovih eta dopro sve do doline Neretve. Opasnost nije bila velika, jer su do li pred kraj jeseni i u neznatnom broju. Napad ja im snagama

66'

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

izvr en je dvije godine kasnije pod zapovjedni tvom ahin-pa e, iju su vojsku Bosanci zadr ali kod Biie e. Tu je Tvrtkov vojvoda Vlatko Vukovi 27. avgusta 1388. godine potpuno potukao Turke. Dolazi vrijeme kosovske bitke. Vojska sultana Murata ugrozila je nezavis nost Srbije. Za odlu an sukob s Osmaniijama knez Lazar Hrebljanovi je okupio najbli e ro ake i saveznike, to mu nije predstavljalo te ko u. Njegov zet Vuk Brankovi , gospodar Kosova i Skoplja, i sam je bio ugro en, a i kralj Tvrtko je o ekivao Turke, zbog pobjede kod Biie e. Na Vidovdan, 15. juna (po novom kalendaru 28. juna) 1389. godine do lo je do sukoba u kome su na la smrt dva vladara, knez Lazar i sultan Murat. Sukob je nadaleko odjeknuo i sna no djelovao na savremenike. Ipak, o boju je do nas doprlo malo savremenih vijesti, pretpostaviti je zato to se u op toj pometnji i nesigurnom vremenu malo pisalo. Tvrtko I, kralj Srbije i Bosne, predstavljao je kosovsku bitku kao svoju pobjedu. O porazu Osmanlija pisao je 1. avgusta Trogiru, a oko dva mjeseca kasnije Firenci. U pismu Trogiranima on ne pominje svog osvjedo enog saveznika kneza Lazara. Sam Tvrtko zauzet osvajanjima dalmatinskih gradova nije u estvovao u bici na Kosovu, ali je tamo poslao vojvodu Vlatka Vukovi a. Bosanska vojska, kako kazuje Tvrtko, vratila se sa neznatnim gubicima, dok su Osmaniije pretrpjele te ak poraz, tako da je "malo od njih ive glave iznelo". Drugo Tvrtkovo pismo nije sa uvano, ali se iz odgovora florentinske op tine od 20. oktobra 1389. godine da naslutiti njegova sadr ina. Ono se u biti nije razlikovalo od kraljevog pisma Trogiranima. Me utim, i prije Tvrtkovog pisma, na Zapadu je vladalo uvjerenje da su Osmaniije izgubile bitku. Op tina u Firenci je estitala kralju Tvrtku pobjedu o kojoj su "odavno" stizali glasovi i pisma "mnogih ljudi". Ali, drugi izvori, prevashodno osmanski, sasvim suprotno kazuju, to jeste oni govore o turskoj pobjedi. Tek kompletnim sagledavanjem slavenske, evropske i turske gra e, mo i e histori ari u perspektivi dati pravi sud o ovom boju.| U tom kriti nom historijskom dobu ovog dijela Evrope, na mjesto velikih dr avnih cjelina, kao to je bilo staro Vizantijsko carstvo ili dr ava cara Du ana, javlja se itav niz malih dr ava, u kojima vladaju gr ki, slavenski, arbana ki i frana ki kne evi. Bilo ih je 1389. godine, ju no od Dunava 24, ne ubrajaju i ovamo posjede ugarske, mleta ke i enovske. Ovi prvi sudari s Osmaniijama ozna i e beskrajnu seriju ratova s njima, koji e do definitivnog pada znamenitog grada Jajca 1528. godine, trajati skoro itavo stolje e i po.

67

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Objava nove kraljevske titule
U Ma arskoj su nakon smrti kralja Ludovika 1382. godine nastali veliki unutra nji neredi. Kako je kralj umro bez mu kih potomaka, borba za nasljedstvo do e ponovo na dnevni red. U tim dr avnim mete ima u estvovao je naro ito jedan dio hrvatske vlastele. Ne zaboravljaju i kako se ugarski kralj Ludovik dr ao prema njemu u vremenu njegovog prvog vladanja, bosanski kralj sada vra a ravnom mjerom. On je centralna figura oko koje se kupe buntovnici. Preko njih, kao i svojim li nim autoritetom, Tvrtko polagano, ali dosljedno i energi no djeluje na dalmatinske gradove i op tine, te mu se u slijedu od nekoliko godina pridru ile gotovo svi: Split, Trogir, ibenik i ostrva Bra , Hvar i Kor ula, osim mleta kog Zadra i Dubrova ke republike. Na Jadranskom moru njemu su jo pripadali grad Novi koji je podigao 1382. godine i Kotor zadobijen od Ma ara, 1385. godine. Sa ponosom mogao je, poslije svega ovoga, 1390: godine da objavi svoju novu titulu sa ovim oznakama: "Stefan Tvrtko, po bo ijoj milosti, kralj Ra ke, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja". Oko Bosne bili su u tom vremenu ujedinjeni znatni dijelovi srpskog i hrvatskog etni kog prostora. Me utim, ubrzo, Tvrtka zadesi smrt (1391.) jo neistro enog u snazi, upravo onda, kada je njegovo prisustvo iva potreba da se ste eno dovede u red, priljubi, organizuje, odr i.

U srednjovjekovnoj Bosni nije bilo dr avne vjere
U srednjovjekovnoj Bosni nije bilo dr avne vjere kao u susjednoj Srbiji, Bugarskoj i Hrvatskoj, nego su se neprestano kroz stolje a za primat sporile tri vjeroispovijedi: katoli ka, pravoslavna i patarenska. Tu prije svega mislimo na vrijeme Stjepana II i Tvrtka I (XIV stolje e), kada su njihovim osvajanjima u sastav bosanske dr ave u le oblasti sa crkvenom organizacijom i vjernicima Katoli ke i Pravoslavne crkve. Ovim je Bosanska crkva prestala biti dominiraju a crkvena organizacija u zemlji. Ona se vremenom svela na uski krug "savr enih", "pravih krstjana koji grijehe ne ljube", na strogo asketske grupe okrenute od realnog svijeta i nezainteresovane za iroke mase vjernika, koji nisu imali hramove gdje bi i li na bogoslu enje i dobijali crkvenu milost, Tako su u Bosni mase vjernika ostale u stanju skoro pagan-skom, dok pred kraj srednjeg vijeka Pravoslavna i Katoli ka crkva nisu.osvo-jile teren i po ele dublje hristijanizirati biv e vjernike "bosanske crkve". Katolicizam u Bosni osna uje od dolaska franjeva kih redovnika koncem XIII stolje a. Njih u Bosnu alje papa Nikola IV 1291. godine, na molbu srpskog

68

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

ekskralja Dragutina, koji se, kao ugarski namjesnik Usore i Soli, alio na veoma ra irenu jeres u njegovom dijelu zemlje. U Bosni je 1340. godne osnovana franjeva ka vikarija, to je jo vi e oja alo pozicije katoli ke vjere i katoli kog djelovanja. Prvi samostani se podi u u Milama i u Kraljevoj Sutjesci, pa u Olovu, Srebrenici, Livnu, te kasnije u Fojnici, Kre evu, Vranduku itd. Od vremena prvog dolaska 1291. godine, potom osnutka vikarije 1340. godine, pa sve do na ih dana, franjevci su bez prekida vr ili i vr e ne samo svoju plodnu misiju, nego su i me u glavnim kulturnim i knji evnim nosiocima duha ovog podneblja. Historija Bosne ne da se uop te izlagati bez veze sa franjeva kim redom. Od vremena Stjepana II i Tvrtka I, te posebno od po etka XV stolje a, u ja em zamahu je i pravoslavlje, potpomognuto djelovanejm vojvode Sandal-ja Hrani a i potom hercega Stefana Vuk i a. Najbrojniji pravoslavni hramovi (manastiri i crkve) podi u se u Po rinju i Humu, u oblastima tradicionalno vezanim sa srpskom dr avom kojoj su nekad i pripadali, kao naprimjer Hum i Polimlje. Znameniti su hramovi u Dobrunu, Gora du, S epan-polju, Savi-ni kod Herceg-Novog i jo mno tvo drugih. Crkvena organizacija u ovim krajevima dobro je utemeljena jo od vremena sv. Save, na po etku XIII stolje a, kada je i osnovana samostalna Srpska crkva 1219. godine.

Ra anje novog dru tva i civilizacije
U srednjovjekovnoj Bosni je, uz ostalo, postojao i sna an proces urban-izacije^ koji se ogledao u postojanju gradskih naselja, koja su se i privredno i dru tveno razlikovala od sela i kraljevsko-feudalnih gradova tvr ava. To je tip grada (naselja rudara i trgovaca u rudarskim oblastima, trgovi na prometnim terenima, planski izra ena naselja i podgra a feudalnih utvr enja) iji je razvoj zapo eo relativno kasno (u prvoj polovini XIV stolje a, da bi vrhunac dostigao u XV stolje u) u odnosu na gradove evropskih i nekih na ih zemalja, ali je injenica da je on napredovao veoma brzo. U bosanskoj dr avi je u prvoj polovini XV stolje a bilo oko sedamdeset trgova ija je veli ina odgovarala onovremenim balkanskim i evropskim gradovima. Njihov razvoj su podsticali na prvom mjestu rudarstvo i trgovina (izvozna i uvozna), kao i zanatstvo. Bio je to izazov za dubrova ke i ostale trgovce koji dolaze u Bosnu i tamo pospje uju razvoj navedenih privrednih grana. Na sceni historije su trgovci koji postepeno vr e civilizacijske pomake sirovog bosanskog dru tva. Za period vladavine Stjepana II Kotromani a (1322-1355) mo e se re i da doma i sloj jo uvijek nije u dovoljnoj mjeri ukjju en u novija privredna kretanja i tokove kakvi su kredi tno-trgo vinski
69

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

poslovi. Sti e se dojam da se Bosanci nerado zadu uju kod Dubrov ana zbog straha od neizmirenja dugova, a kad to ine sudjeluju s vrlo skromnim iznosima. Ipak, sama ta pojava vodila je krupnim ekonomskim i socijalnim promjenama onovremenog bosanskog dru tva, to je do lo do izra aja naro ito u XV stoje u. Bosanci su brzo u ili. U rudarstvu su vremenom zamijenili njema ke rudare Sase, a od Dubrov ana su se nau ili savremenim oblicima i instrumentima trgovine (mjenice, trgova ka dru tva, prokure), kao i savr enijoj zanatskoj tehnici. Izvori bilje e trideset i etiri vrste raznih zanata kojima se bave bosanske i dubrova ke zanatlije. Dubrovnik je srednjovjekovnoj Bosni sve, prozor u Evropu, Petrograd. U procesu brzog razvoja trgovine, rudarstva i zanatstva, uspio je jedan broj doma ih ljudi, posebno onih na polo ajima u gradovima i na dvorovima, da zakora i u krupnu trgovinu i tako stekne bogatstvo. Sa svojim ekonomskim statusom taj sloj se pribli io, pa ak u pojedinim slu ajevima i izjedna io sa vrhom piramide bosanskog dru tva koje se ponosi svojim aristokratskim porijeklom i plemenitom ba tinom. Iz redova doma ih trgovaca regrutovan je najve i broj gra anske klase. Brojni primjeri pokazuju da je diferencijacija stanovni tva u ekonomskom i socijalnom pogledu uhvatila i ovaj sloj dru tva. Pored raslojavanja koje je karakteristi no za vlastelu i vlasteli i e, jasno je uo ljiva razlika i me u gra anskom klasom. Jedan broj Bosanaca uspio se obogatiti, ali je daleko ve i broj onih koji su u nelojalnoj konkurenciji sa vi enijim gra anima izgubili i ono malo kapitala to su imali. U bosanskim srednjovjekovnim urbanim naseljima moglo se na i najvi e pripadnika sitnih i siroma nih slojeva dru tva. Bosanski grad je, kao i onovremeni evropski gradovi, u centru imao trg kao sredi te poslovnog i javnog ivota, okru en radnjama i ku ama trgovaca i zanatlija. I crkva je bila smje tena u sredi tu naselja. Postojala su i svrati ta za putnike, gostionice, carinarnice i leprozoriji kao skloni ta za gubavce pri franjeva kim samostanima. Stambene zgrade su bile ve inom od drveta, a crkve od kamena. Materijalni ivot je bio izra ajniji nego duhovni. Zelja za luksuzom se po ela ogledati u boljem na inu odijevanja, upotrebi od srebra izra enog posu a, nakita itd. to se duhovnog nivoa ti e, po ela se iriti pismenost i ve i nivo zabave sa glumcima i ostalim artistima.

70

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Kako se Bosna kroz teritorijalno irenje i privredni razvitak povezala sa vanjskim svijetom, tako su i njena materijalna i duhovna kultura bile pro ete raznim utjecajima sa Istoka i mnogo vi e sa Zapada. Normalno, postojala je i bosanska osobitost. Goti ki uticaj se ogledao kroz skulpturu i katoli ku arhitekturu, a isto ni, pravoslavni, u gra enju crkava raske i moravske kole, te turski, i prije pada Bosne, u raznim vrstama oru ja, tkanina i odje e. Bosanska specifi nost se o ituje u izradi pojedinih dijelova odje e, srebrenih predmeta i nekih oru ja. Iako je i duhovna kultura, kao i materijalna, bila pod uplivom raznih me uuticaja, ipak je ta sfera te e uo ljiva.

Ne samo zemlja ste aka
Kulturno razdoblje bosanskog srednjeg vijeka prevashodno je zanimljivo po nadgrobnim spomenicima razli itog oblika, takozvanim ste cima. Sa uvalo ih se na hiljade, a svojim oblikom neki podsje aju na rimske sarkofage, dok drugi na upro ene ljudske figure. Na malom broju ovih spomenika ima natpisa i plastike, koja se svodi na geometrijsku i biljnu ornamentiku, scene lova i igara ili povorke konjanika. Nevjesti bosansko-humski majstori nalazili su uzore u anti kim spomenicima, goti koj plastici i crte ima s tekstila. Ovi nadgrobni spomenici ne mogu se vezivati ni sa patarenstvom ni sa "crkvom bosanskom", jer su ih dizali i pravoslavni i katolici, ve sa obi ajima onovremenog naroda bilo koje vjeroispovijedi. Me utim, bosanska misao nije bila zarobljena samo ste kom, tj. pogledom na onaj, zagrobni svijet, ve i svojim vremenom, do provodnog ivota, kao kod vlastele. Ne samo kraljevi, ve tako e, i mnogobrojno plemstvo, odr ava stalne i ive veze sa Budimom i Dubrovnikom. Njima su dodjeljivana najve a odlikovanja, u estvovali su na skupovima i turnirima, kao naprimjer vojvoda Hrvo-je Vuk i i Sandalj Hrani 1412. godine na velikom turniru u Budimu, gdje su impresionirali evropsku feudalnu elitu svojom odje om, opremom, oru jem i dr anjem. U Dubrovniku su najmo niji od bosanskih plemenitasa imali svoje ku e. Za ku u vojvode Sandalja Hrani a zna se da je bila ure ena po njegovim li nim uputstvima i sa toliko ukusa, da je to u onodobnom Dubrovniku nai lo na podr avanje. lanovima dvora, kao i velmo ama, Dubrov ani su poklanjali svilu, fine tkanine, mariniranu ribu i sli no, to pokazuje da vladaju em sloju nije nedostajalo smisla za darove jedne vise, prefmjenije civilizacije. Sve te veze

71

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

su uticale na ukus i kulturu bosansko-humske vlastele. Me u njima, i muzi ka i pozori na umjetnost. Pored ostalih umjetnosti je i muzi ka, paralelno i u svjetovnom i u duhovnom vidu, ispunjavala ivot srednjovjekovne Bosne. Njen jaci zamah po eo je, kako sa obrazovanjem oblasti krupnih velmo a (Kosaca, Pavlovi a, Zlatonosovi a) krajem XIV i po etkom XV vijeka, koji su stvorili u svojim domenima dvorova koji su se u kulturnom pogledu takmi ili sa kraljevskim iz ku e Kotromani a, tako i sa pojavom gradskih naselja. Bosanski feudalni svijet je prihvatio ritersko-dvorjansku kulturu srednjeg vijeka koju "karakteri e te nja da se ivot uzdigne iznad realnosti svakida njice i da se dosljedno stilizuje. Motivi politi kog djelovanja pojavljuju se kao slu enje pravdi i vite kom idealu, saobra aj sa ljudima zaodjeva se formama etikecije i ceremonijala, ambijent se ispunjava sjajem i bogatstvom, umjetno u i ljepotom". Kraljevi i velmo e su se okru ili ne samo svijetom dvorjana, kancelara i diplomata, nego i artista-muzi ara za svoju zabavu i razonodu. Za njihovo postojanje znamo na osnovu odluka vije a Dubrova ke republike koja ih je darovala u novcu, tkaninama ili drugim poklonima, prilikom njihovih gostovanja u Dubrovniku, osobito na dan Sv. Vlaha, uz uobi ajenu formulu: "qui venerunt honoratum festum sancti Blasii..." U Dubrovniku su boravili muzi ari sa dvora Kotromani a i one vlastele (Kosaca, Pavlovi a i Zlatonosovi a), iji je odnos sa Dubrovnikom i ina e bio pro et jakim politi ko-ekonomskim vezama, te turskih vojskovo a-kraji nika i prije kona nog osvajanja Bosne. Cesto se pominju frula i (piffari), truba i (sonatores, tubete), gajda i (campognatores), dobo ari (gnacharini) i lautiste (lautarii). Vjerovatno su najve i domet artisti kog izraza postigli muzi ari hercega Stefana Vuk i a Kosa e. U njegovom testamentu od 5. juna 1466. godine pominje se i "jedan organi s cjev-mi od srebra", male ru ne orgulje (portativ), jedan od najslo enijih muzi kih instrumenata, vrlo popularan na evropskim plemi kim dvorovima. Najra ireniji muzi ki instrument bile su (po svoj prilici) gusle, iako im najraniji poraen poti e tek od putopisca Benedikta Kuripe i e iz prve polovine XVI stolje a. U dubrova kim dokumentima bosanski muzi ari se navode pod imenom velmo e kome su pripadali, te nas to upu uje na zaklju ak da se radilo o profesionalnim artistima, ija je umjetnost bila vezana za plemi ke dvorove i njihove muzi ke kapele. Mogli su nastupati u malom broju pa sve do itave dru ine (societes). U izvorima nema podataka o postojanju enskih lanova muzi kih trupa, kao ni o feudalcima-mecenama bosanske umjetnosti. I li nosti bosanskih srednjovjekovnih umjetnika su nam ostale nepoznate.

72

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Koliko su to bili doma i ljudi a koliko putuju i stranci, koji su kroz muziku nalazili uhljebljenje, ne mo emo ni ta re i. Pored toga to su bosanski feudalci dr ali na dvorovima svoje muzi ke grupe, znali su im i dubrova ki svira i biti esti gosti. Oni dolaze bilo po pozivu bosanske vlastele, ili po nalogu dubrova ke vlade koja ih je slala zajedno sa poslanicima na razne svadbarske sve anosti, da bi pridobila naklonost za neki svoj dobar posao kod uticajnog feudalnog svijeta. Rekli bismo, muzika u slu bi diplomatije. Me u dubrova kim muzi arima pomi-nju se i ene frula ice. Muzi ari nisu zabavljali samo vlastelu. Oni se sre u i u bosanskim gradovi ma XV stolje a, gdje je nestalo jedno novo, gra ansko dru tvo od stranaca Dubrov ana i Nijemaca Sasa, te doma ih ljudi. Oboga eno kroz rudarstvo, trgovinu i zanatstvo, gra anstvo je osje alo potrebu za razvijenijim oblikom zabave. Me utim, muzi ari u gradovima su manje poznati, jer nisu bili stalno okupljeni kao artisti kralja i velmo a. Uporedo sa muzikom, na feudalnim dvorovima vladara i plemstva, te u gradovima, njegovana je i duhovna muzika kao dio liturgijskog obreda u bogomoljama razli itih vjeroispovijedi. Ona je u pravoslavnim i katoli kim crkvama, manastirima i samostanima i kapelama plemi kih dvorova odgovarala duhu onovremene crkvene muzike. Muzi ko stvarala tvo samostalne bosanske crkve je jo jedno u nizu nepoznanica bogumilskog pokreta. Forme ivljenja sela uop te su nam u velikoj mjeri nepoznate, s obzirom na karakter i sa uvanost izvorne gra e. Sto se ti e muzike, pretpostavljamo da se muziciralo i pjevalo o svadbama, zimskim posjedima, poljskim radovima. Uz muzi ki ivot rekosmo, ivio je i pozori ni. Privredni uzlet Bosne u vremenu o kome govorimo, otvorio je i perspektivu druk ijeg ivljenja. Gluma ki artizam je, uz muziku, pru ao zabavu na ve em nivou feudalnom i gra anskom svijetu nego dotadanji vid zabave: lov, mejdan i gozbe. Bosanski kraljevi iz ku e Kotromani a i vlastelinske porodice Kosaca i Pavlovi a dr ale su oko sebe pozori ni svijet koji je znao nastupiti bilo samostalno, bilo zajedno sa muzi arima, ili u jednoj osobi objediniti obje umjetnosti. Cesto su boravili u Dubrovniku (odakle se crpi izvorno saznanje o njima) upu eni na tamo nje svetkovine, naro ito u ast Sv. Vlaha. Tamo su njihova gostovanja zabilje ena, ali veoma krto: glumci tog i tog vlastelina i nagrade za izvedbe u novcu, tkaninama ili drugim poklonima. ak im se i imena vrlo rijetko pominju. Na dvoru Ali-bega Isabegovi a, gospodara zemlje Pavlovi a, po turskom osvojenju Bosne, nalazila se gluma ka dru ina na

73

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

elu sa Radojem Vukosali em. Nju je Ali-beg poslao 1460. godine ili ne to kasnije u Dubrovnik "...na va e svetce, neka ste nam veseli, bogu preporu eni i u va em slavnom gospoetvu". Svi podaci upu uju da se radilo o komi nom, lakrdija ko-zabavlja kom bufo pozori tu, koje je bilo karakteristi no za Evropu toga vremena. Dubrova ki izvori pominju ove artiste pod razli itm nazivima: bufoni (buffones), histrioni (vstriones) i ongleri (ioculatores), iako im je, u biti, manje --vi e isti sadr aj djelovanja, zabavlja ko-Iakrdija ki, do nivoa dvorskih luda. Herceg Stefan je imao najve u i najbolje orgnaizovanu dru inu, koja ga je pratila po njegovim gradovima i dvorovima u Samoboru na Drini, Klju u kod Gacka i Blagaju kod Mostara. Repertoar tog teatra je bio, vjerovatno, ustaljen, ali i sa slobodnim improvizacijama koje su imale elemente satire. Pozori na predstava bila je izgra ena na imitiranju ivotinjskih glasova, ljudskih slabosti, grotesci, te onglerskim, cirkuskim i ma ioni arskim vje tinama. Nosilac tog komi nog teatra bio je: glumac, muzi ar, imitator, ma ioni ar, dreser, akrobata, tvorac teksta, scenograf, kostimografitd. Historija ga je, ipak, ostavila gotovo zaboravljenim. Gluma kom svijetu gotovo ni imena ne znamo, kao ni to jesu li bili doma eg ili stranog porijekla. Ipak, neki elementi ukazuju na izvjesne uporedne korake sa kretanjima onovremenoga evropskog teatra. Novija istra ivanja nalaze glumce i van dvorsko-zamkovnog ambijenta, me u gra anskim slojem.

Unutra nji bosanski sukobi Izme u turskog i ugarskog gospodstva
Smrt kralja Tvrtka I (1391.) zna ila je za bosansku dr avu veliki gubitak. Veze odanosti, poslu nosti i vjernog slu enja koje su nekad Tvrtkovu dr avu sjedinjavale, njegovim odlaskom sa historijske scene naglo su olabavile. Ve dugo vremena bosanska dr ava nije bila izlo ena tolikoj opasnosti od napada spolja i od izbijanja unutra nje krize. Dok je za Tvrtkove vladavine preovladavala snaga kralja, pod njegovim neodlu nim i povodljivim nasljednikom Dabisom (1391-1395), za ije uprave Ma ari potisnu e Bosance iz Dalmacije, tako da je bosanska dr ava svedena na granice koje je imala prije kralja Tvrtka I, sve ja e se afirmi u trojica velika a: Hrvoje Vuk i Hrvatini , Sandalj Hrani Kosaca i Pavle Radenovi .

74

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

U sjeverozapadnoj Bosni imali su svoje posjede Hrvatini i. Najmo niji predstavnik ove vlasteoske familije Hrvoje Vuk i (?-1416) koji je 1391. godine od Ladislava Napuljskog, pretendenta na ugarski presto, dobio titulu hrvatsko-dalmatinskog bana, potom zvanje njegovog namjesnika u Hrvatskoj i, najzad, 1403, naziv splitskog hercega, pro irio je familijarni domen jednim dijelom Dalmacije i Hrvatske, sa ostrvima Bracom, Hvarom i Kor ulom. Podru je porodice Kosaca prostiralo se na obje strane rijeke Neretve. San-dalj Hrani Kosaca (1392-1435), sinovac i nasljednik glasovitog vojvode Vlatka Vukovi a, u esnika u kosovskoj bici, pro iriv i svoj domen, napokon je zagospodario zemljama izme u Cetine na zapadu i Onogo ta (Nik i ) na istoku. Posjed familije Pavlovi a nalazio se u isto noj Bosni. Najznamenitiji predstavnik ove ku e, knez Pavle Ra enovi , pored nasljednog dobra oko Kriva-je i Pra e, dr ao je Olovo, Trebinje, Vrm sa Klobukom i dio Konavla sa Cavtatom. Knez Pavle je ubijen prilikom obra una feudalaca u Sutjesci, 1415. godine. Njegov sin Radoslav Pavlovie (1420-1441) prodao je Dubrovniku dio Konavala te ratovao s njim oko Cavtata (1430-1432). Velmo e su i le za kraljem sve dok se nisu osjetile dovoljno jakim da svoje velike feudalne ba tine pretvore u samostalne dr avice na kojima e njima pripasti kako pun iznos zemlji ne rente tako i svi ostali izvori bogatstva koji su ostvarivani razvijanjem robno-nov anog prometa. Oni u saboru bosanske vlastele odlu uju o izboru i smjenjivanju kraljeva, rukovode i se pri tome svaki svojim li nim interesima. To ih dovodi u o tre i dugotrajne me usobne sukobe, koje su znali da iskoriste i Ma ari i Turci. Od kraljeva, nasljednika Tvrtkovih,.nijedan nije imao nekih ve ih li nih vrijednosti. U dubrova kim izvorima ima vi e dokaza, kako se mala Republika gotovo podrugivala izvjesnim situacijama svojih bosanskih kraljevskih susjeda. ak su se dva kralja u Bosni znala pojavljivati u ono pomu eno doba. Dubrov ani koji su sa odvratno u posmatrah tu prosta ku jagmu za vlast, pisali su, ne bez razloga, 1404. godine, kada se u Visokom birao kralj, kako se "od po etka sveta nije toliko svet smeo i vrtio" kao u Bosni toga vremena. U ovom dekadentskom periodu bosanske pro losti na vlasti se javlja i jedna ena. To je Jelena, ena kralja Dabi e, Tvrtkova nasljednika. Slaba i neodlu na, ona se odr ala na vlasti tri godine (1395-1398), pu taju i za to vrijeme da se vlastela osili u istoj mjeri kao ranije srpska za vladavine cara Uro a.

75

Bosna i Hercegovina od najsta rijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

U tim bosanskim krizama, posrednici su ili Osmanlije ili Ma ari, kojima vlastela, sebi na i ljuto zava ena, u du i cinici, ide na ruku. Bosna se izmet-nula u feudalnu anarhiju prepunu samovolje i lakoumstva, te "nedr avo-tvornog" duha bosanskih velmo a, koja prelazi ak i norrnalu feudalnog XIV i XV stolje a. ''Osmanlije se polako uvla e u Bosnu. O tome govori poneka fragmentarna vijest: Hrvoje Vuk i je 407. godine imao neke kontakte sa Bajazidovim nasljednikom, a Sandalj Hrani je dr ao u svojoj zemlji tursku najamni ku vojsku koja se 1411. godine cijenila na 7.000 ljudi.^AH, tu su i Ma ari. Oni su isto stalna prijetnja Bosni. Da bi je slomio i pokorio, kralj igmund je, uz podr ku pape, o ivio krsta ku akciju protiv bosanskih heretika. Jaka ugarska vojska prodrla je 1408. godine u Bosnu i u bici kod Dobora nanijela bosanskoj vlasteli stra an poraz. Veliki broj aristokracije bio je uhva en i pogubljen u ovom usorskom gradu. Jedan savremeni izvje taj ka e da je ugarski kralj Zigmund, poslije ove pobjede, dao "po obi aju maca" poubijati "buntovnike oba spola, ljude, djecu i starce iz svih krajeva Bosne", a gradove i varo i "u ni ta pretvoriti". Ka e se da je tada pobijeno i ba eno u rijeku Bosnu 170 bosanskih velika a. Plemstvo se pokorilo, ali od Ugarske su ga odbijali postupci igmundovi poslije nove akcije njegove vojske u Bosni 1410. godine. U nekim bosanskim tvrdnjama ostavljene su ugarske posade koje su inile ispade i nasilja. Usora i Soli izdvojene su tada iz bosanskog dr avnog teritorija i stavljene pod neposrednu vlast ugarskog kralja. Bogati grad Srebrenica sa okolicom predata je despotu Stefanu Lazarevi u 1412. godine, oko koje se poslije vode este borbe izme u Bosne i Srbije. ;Kada su obnovili jedinstvo dr ave pod Mehmedom I i osposobili se za dalja osvajanja, Turci su poja ali svoju aktivnost u Bosni. Godine 1414. i 1415. u historiji srednjovjekovne Bosne su posebno zna ajne i posebno interesantne. Zna ajne su otud to se tokom njih afirmisala sila koja e biti od odlu uju eg zna aja u njenoj daljoj povijesti - Turci. Na ruku im je i ao i herceg Hrvoje Vuk i koga je kralj igmund juna 1413. godine proglasio za odmetnika i naredio ugarskim velmo ama i Sandalju Hrani u da ga napadnu. Slijedile su i druge sankcije. Hrvoje je poku ao da povrati milost Zigmundovu. Bez uspjeha. Zatra io je pomo i u Veneciji, da ona posreduje kod ugarskog kralja i Sandalja. I tu su mu vrata ostala zatvorena. Republika je u avgustu upravo sklopila primirje sa Ugarskom. Herceg je jedinog saveznika na ao u skopskom namjesniku Ishak-begu, koji je na njegov poziv do ao u Bosnu maja 1414. godine. Nema nikakve sumnje da upravo herceg Hrvoju pripada sumnjiva slava da je Osmanlije uvukao u bosanske unutra nje neprilike i da je bosansku dr avu doveo u polo aj sultanovog trib-

76

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Dragog svjetskog rata

utara. Turci su te godine pusto ili zemlju sve do Zagreba i u avgustu se vratili sa plijenom. Njihov pritisak nije jenjavao ni te, a ni 1415. godine, u kojoj Dubrov ani javljaju kralju igmundu "da je ela Bosna, sa svim krajevima (omne contrate) podlo na Turcima u pla anju tributa". U tributarnom odnosu, s kra im prekidima docnije, ona e ostati sve do svoje propasti 1463. godine. Ugarska je morala, da. bi odr ala svoj uticaj u Bosni i sprije ila pusto enje Hrvatske i Dalmacije, poslati svoju vojsku preko Save. Do sukoba izme u njene i turske vojske do lo je u La vi u drugoj polovini jula 1415. godine. TJgri su pretrpjeli veliki poraz. igmund vi e nije pre ao Savu i najvi e to je kasnije postizao bilo je priznavanje vazalske vjernosti, od bosanskog kralja, naj e e uporedo sa istom obavezom prema Porti.

Hara ka zemlja
Poslije ovih prelomnih godina, Bosnu po inju sve vi e da razdiru sukobi velmo a i povremeni upadi Turaka po pozivu zava enih strana. Kada je sredinom 1415. godine ubijen Pavle Radenovi od Sandaljevih ljudi u Su-tjesci, prilikom njihovog me usobnog obra unavanja, njegovi sinovi Petar i Radoslav su pozvali u pomo Turke i time doprinijeli novom pusto enju Bosne. Samo se Petar Pavlovi "iznevjeri caru sultanu" 1420. godine, ali je odmah ubijen od turskog vojvode Ishaka. Petrov brat Radoslav nastavio je da vlada kao turksi tributar i da pla a hara sultanu sa kra im prekidima, sve do svoje smrti, u novembru 1441. godine. Turski uticaj se u Bosni polako u vr ivao, ime se pripremao teren za njeno kona no osvojenje. Poslije Pavlovi a i vojvoda Sandalj Hrani postaje sultanov hara ar. Da bi se sprije ilo da Turci pru e pomo njegovim protivnicima, on priznaje njihovu vlast. Od 1415. godine, pa do svoje smrti (1435.), Sandalj je smatran turskim ovjekom. U boljoj poziciji nije bila ni, poslije 1422. godine, oja ana kraljevska vlast. Mada je Tvrtko II1424. godine pripremljen do ekao turski upad u svoju zemlju, on je i dalje ostao u vazalnom odnosu prema sultanu. Pretpostavlja se da je njegov hara iznosio 20.000 dukata. Ni pribli avanje Bosne Ugarskoj (1425-1427) nije neutralisalo mrski uticaj. I kralj Tvrtko II i velmo e bili su istovremeno vazali sultana i ugarskog kralja. Ali vjernost turskom sultanu bila je jaca i kada bi se desilo da se opredjeljuju za sultana ili ugarskog kralja, bosanske velika e su smatrali za turske ljude. Od momenta kada su pojedine velmo e postale sultanovi vazali, Osmanli-je su postale i elemenat konzervacije zate enog stanja i svojim garantijama titili zemlje oblasnih gospodara i njihove granice. Poku aji da se sru e

77

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Radoslav Pavlovi 1430-32. i herceg Stefan 1451-52. godine, ako ne ratom, a ono kupovinom njihovih oblasti, na Porti nisu urodili plodom. Za vojvode Petra i kneza Nikole, porodica Pavlovi a nije imala nekada nju mo . Na vlasti ih je, pored ostalog, odr alo i pla anje tributa turskom sultanu. Hara je iscrpljivao i bosanske kraljeve i njihove podanike. Pretpostavlja se da je Stefan Toma pla ao godi nje 40.000 dukata. Kako se snalazio? "Na najve u tetu nasu i na ih podanika" (cum ma imo detrimento nostro et nos-trorum subditorum) kako to vidimo iz njegovog pisma upu enog Veneciji 1456. godine. Da bi do ao do novca potrebnog za danak sultanu, koji narod nije mogao podmiriti, kralj se, kao i oblasni gospodari, morao odricati i od svojih prihoda. U tu svrhu on je koristio prihode dobijene od dubrova kih trgovaca na ime carine i pribjegavao nov anim pozajmicama od istih. Osim har a, kralj i oblasni gospodari su slali i poklone i nerijetko se slu ili podmi ivanjem na Porti. Te ina hara a kojim su Turci pritiskivali stanovni tvo Bosne zapa ena je i u Zapadnoj Evropi. Na to je ukazao papa Pije II obra aju i se hri anima u jesen 1458. godine.

78

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

LITERATURA A. Babi V. M, Batini Bosanski heretici, Sarajevo, 1963. Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini za prvih est vijekova njihova boravka, Sveska I, Vikarija (1235-1517), Zagreb, 1981. Istorija srednjovjekovne Bosanske dr ave, Beograd, 1964. V. orovi V. orovi J. M. Dini Istorija Jugoslavije, Beograd, 1993. Historija Bosne, Prva knjiga, Beograd, 1940. Dr avni sabor srednjovjekovne Bosne, Beograd, 1995. Dru tvo i privreda srednjovjekovne bosanske dr ave, Prilozi za historiju Bosne i Hercegovine I, Sarajevo, 1987. Enciklopedija Jugoslavije 1-8, Zagreb, 1955-1971. Enciklopedija Jugoslavije 2, II izdanje, Zagreb, 1982. Istorija naroda Jugoslavije, Prva knjiga (do po etka XVI veka), Beograd, 1953. Historija Jugoslavije, Beograd, 1972. N. Klai Srednjovjekovna Bosna - Politi ki polo aj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe, (1377. g.) Zagreb, 1989. Povijest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb, 1882.

S. irkovi

V. Klai

D. Kova evi -Koji Gradska naselja srednjovjekovne bosanske dr ave, Sarajevo, 1978. B. Nilevi Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini do obnove Pe ke patrijar ije 1557. godine, Sarajevo, 1990. Povijest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463, knjiga I, Sarajevo, 1962.
79

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

THE PROCESS OF THE AFFIRMATION OF THE MIDDLE AGE BOSNIAN COUNTRY
Dr Boris Nilevi

For the early ages of the Middle centurv, there are not so many so.urces which can say something about the happenings as well as the personali ti es ; it means the life of the Slovenians on the territory of Bosnia and Hum. It me-ans the times of their settling during the VII century, when the history of the South Slovenians exactely began, until the second half of XII century when the middle century success and glory had their begginings. The first of ali we think of the Kulin Ban period of time (1180-1204) successful and as it is said "lucky ruler", one of the greatest and the most important masters in the Bosnian history, when this country had the begginings in the development togeth-er with the other neiborough Southslavenian countries. We must mention his charter with Dubrovnik's merchants in 1189, by which the free trade was allowed in Bosnia. That charter, when we make analyses, says a lot about the life at that time, and it is the "birth document" of Bosnian state. With Kulin's name, the first news about the pateren's teaching has been connected from (1199), when it was so much developed and even the Ban with his family had recognized it, together vvith his cousins and a lots of peo-ple. Bosnia had become the center of the science which directed its further historical desrinv. Bosnia, in those times of the middle century Europe rep-resented one really rebel religious "specificum", even before Luter and protestant's science. Later on, Bosnia became the kingdoom when Tvrtko, in the monastery Mile evo had put the crown onto his head..." in Isus Christos the gentle and by the God put Stefan the king of Serbs, in Bosnia at the Seaside and the West Sides. It happened during the autumn in 1377. This is the age of the new society and civilization birth. The merchants who are pressing the Bosnian society, step by step, are on the stage. The trade was developed very quickly as well as the minings and the handcrafts. By ali the others, the feudal knight - castle culture of the Middle century, the aspi-ration for the better life, the life above the everyday life to be stylized. And aftenvards musical and theatral life. With the coming of the Turks, this coun-

80

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

try died in 1463- By che Venice sources} in Firenze 14.VI 1463, in the eyes of the world, one respecrable Kingdoom vanished - ardet anre oculos opulen-tisimmum regnum!

82

82

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

UNI TENJE SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DR AVE
Dr. Marko Sunji

Z

aposjedanjem Carigrada (1453.) Osmanska imperija se kona no afir-misala kao velika evropska sila i opasan rival kr anstva. Njezin najnoviji uspjeh pra en je snovima i nadama kako e skorim osvajanjem papskog Rima biti dovr eno ovo to je Mehmed II po eo ulaskom u Isto ni Rim. Strah od toga nagonio je neumornu papsku kuriju da i dalje inspiri e protivturski otpor i nastoji oja ati neposredno ugro ene zemlje. Me u naj neposredni je ugro enim bila je Bosna iji status se, u te kim prilikama, sve vi e komp-Hkovao. Kao tradicionalni ugarski vazal, do la je pod specijalnu papsku za titu sa istovremenom obavezom na danak sultanu. U pojedinim njezinim mjestima odavno su postojale stalne turske vojne opsade, dok je turska vojska, nekontrolisano i u svako vrijeme, i la preko nje u svim pravcima. Naviknut na Turke, dio na ih velika a se olako s njima zbli avao, oslanjao se na njih u me usobnim sukobima i nepromi ljeno tra io njihovu arbitra u da bi, tek kad je postalo prekasno, shvatio opasnost u koju je time upadao. Turci su imali vremena da dobro upoznaju na e unutra nje prilike i prema njima podese svoje pona anje. Demago kom agitacijom i uzgrednim razobli avanjern dru tvenih suprotnosti lako su sticali simpatije i prista e u ni im slojevima stanovni tva, a time i prethodno podrivali otpornu snagu podru ja svojih vojnih akcija. Obespravljenom selja tvu, generacijama izlo enom svirn nevoljama, o igledno se dopadalo da vjeruje kako bi mu mo da moglo biti bolje pod Turcima nego pod bezobzirnim doma im feudalcima. Sam kralj Torna se alio (1461.) kako Turci laskaju seljacima i, postupaju i ljubazno, ostavljaju ove u nadi da e tek pod njihovom upravom postati slobodni. Bojao se da ga, zalu ivani takvim obe anjima, seljaci zaista ne ostave i pri u Turcima. Prilikom vojnih upada ipak nije bilo milosti. Kretanje neprijateljske vojske redovno je pra eno ubistvima i odvo enjem ljudi, plja kom, paljevi nom, uni tavanjem usjeva i odgonjenjem stoke. Posljedice toga su dezorga-nizacija, glad, bje anije i iseljavanje stanovni tva. Svako, pa i trenuta no,
83

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

olak avanje stanja moralo se pla ati velikim sumama. Tako je sultan, u periodu od 4 godine poslije zaposjedanja Carigrada, prema rije ima kralja Toma a, izvukao iz Bosne 160.000 dukata, a uvijek je bilo povoda i za vanredne namete. Pripremaju i ratnu akciju protiv Beograda (1456.), Mehmed II je od vojvode Petra Pavlovi a zahtijevao 4.000, od hercega Stjepana 8.000, a od kralja Toma a ak 10.000 ljudi, 10.000 tovara namirnica i 4 strate ki va na grada. Kralju se tada inilo da nikada nije bio pred te im izborom i svoje nevolje s Turcima je Veneciji prikazivao u najcrnjim bojama. Morao se oduprijeti namjerama "najokrutnijeg tiranina", a snage za to nije imao. Tajno obavije ten ta mu se ina e sprema, molio je da Venecija ne odbacuje olako njegova upozorenja i da dobro razmisli ta e biti i sa njezinom Dalmacijom ako Turci pot ine bosansko kraljevstvo. Pred dilemom da preda tra ene gradove ili prihvati rat, Toma je znao da bez mleta ke pomo i ne mo e ratovati. Nadao se da e ga Venecija, u svom interesu, radi za tite svoga mira i sigurnosti, pomo i ratnom opremom, a u slu aju krajnje nevolje dozvoliti mu prelazak na svoju teritoriju. Opasnost je tada otklonjena jer sultan, pora en pod Beogradom (22.VII 1456), za momenat nije insistirao na postavljenim zahtjevima. Takav ishod naveo je Toma a da se prebrzo pridru i ostalom kr anstvu protiv Turaka iako njihov poraz nije bio nepopravljiv. Ve po etkom 1457. oni su ponovo bili u Bosni i na Savi gradili la e za prelaz u Slavoniju. Kad su obnovili zahtjev da im se predaju bosanski gradovi, Toma je o tome izvijestio ma arski dvor i kardinala Karvajala, papskog legata u Ugarskoj. I njih je (kao ranije Mle ane) pitao kako da postupi, mada se ve bio odlu io na potpuni raskid s Turcima. Slabe ugarske prilike poslije Hun-jadijeve smrti (1456.) navodile su ga da neosnovano pri eljkuje Karvajalovo premje tanje u Bosnu koja bi, prema eljama nekih krugova, postala ishodi tem novog kri arskog pohoda. Toma je po eo pripreme za veliki rat iako Bosna nije imala dovoljno snage da ga vodi. P.apa ga je bodrio (1457.) da u tome istraje i poslao mu svoju zastavu. U sklopu ovih ratnih priprema, Toma ev poslanik Nikola Testa je (24.VII 1457) po ao u posjetu papi, napuljskom kralju, mleta kom du du, milanskom i burgundskom vojvodi. I papa se upinjao da Toma u za rat na e sredstva i saveznike, ali rezultat svega nije ispao ohrabruju i. Zauzet na drugim stranama, Alfons Aragonski je odgovorio kako od njega ne treba ni ta o ekivati, a ni Venecija nije pristajala da s Bosancima dijeli sredstva od kri arske desetine, namijenjena za naoru anje njezine flote. Papa je i pored toga ohrabrivao Toma a i uzaludno se nadao da e okupiti evropske vladare i posti i dogovor o ratu pritiv Turaka. A kad tako nije bilo, usamljena Toma eva snaga, bez aktivne uloge Ugarske, Poljske, Venecije i Napuljske kraljevine, ni ta nije predstavljala niti se on usu ivao sam izazvati sultana. Svjestan svoje inferiornosti, on je znao

84

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

da ni cijelu Bosnu ne bi mogao okupiti oko sebe. Jednom prilikom (1456.), da li samo za vanjske potrebe ili zato to je tako i bilo, upozoravao je kako maniheji ine dobar dio njegovog stanovni tva, posjeduju ve i dio kraljevstva i skoro da vi e vole Turke nego kr ane. Bez vrstog oslonca, on odustaje od onoga to je namjeravao. Po etkom 1458. u Bosni su brojni turski odredi pa je morao pristati na mir, tim prije to se i sultan, odustaju i od tra enih gradova, zadovoljio samim hara om od 9.000 dukata godi nje. Uskoro je Toma i od toga odustao i ujesen 1458. obe ao da e s kraljem Matijom po i u rat protiv Turaka. Na ovo ga je navela nada da e Ma ari podr ati brak izme u njegovog sina i k erke umrlog srpskog despota, to su oni i u inili na saboru u Segedinu (6.XII 1458) dav i saglasnost za ujedinjenje despotovine sa Bosnom kako bi lak e odoljela Turcima. Sve to je samo navelo sultana da po alje vojsku u Bosnu. Kad se krajem januara 1459. vratio iz Segedina, Toma je tu e odrede zatekao u svojoj zemlji, a 10.11 1459. pisao je Ma arima kako je preko dobro obavije tenih prijarelja, tajno s Porte, upozoren kako e, im zima popusti i snjegovi okopne, do i cijela turska vojna sila da uni ti njegovo kraljevstvo. Molio je da ga u opasnosti ne ostave samog, bez obe ane pomo i jer bi ga ina e zadesilo potpuno rasulo i propast. S prolje a su zaista i uslijedile najavljene ratne operacije u kojima je Toma ne to i postigao. Uspio je spaliti Hodidjed, najstarije neprijateljsko upori te u svojoj zemlji. Tada se obra ao i Veneciji, ali nije dobio ni ta osim podsje anja (32.V 1459) da e predstoje i sabor u Mantovi raspravljati o mjerama protiv turske opasnosti i usvojiti odluke na dobro i korist kr anstva, a time i Bosne. Na taj sabor u julu 1459. i la je i bosanska delegacija zatra iti pomo i objaviti kraljevu spremnost za nastavak ratovanja, ali se zapadno mnijenje po elo naglo otklanjati i do Toma a. Tome je prethodio gubitak Smedereva, ije stanovni tvo se pobunilo protiv mladog despota (20.VI 1459) i grad predalo Turcima. Doga aj je uzbudio cijelo kr anstvo pa kako je i za to valjalo izna i krivca, ma arski kralj je spremno upro prstom na Bosance, a za izdaju nabi-jedio mladog despota, strica mu Radivoja i oca Toma a. Papa je to povjerovao i prihvati da je Stjepan Toma evi "doveo Turke i Smederevo predao za veliku svotu novaca". Poslije toga se inilo da bosanskom kralju pristaje svaka kleveta pa kad su Turci (ujesen 1459.) te ko poharali hercegovu zemlju, i to je obja njavano kao nedjelo izvedeno na Toma ev poziv. Ugro en od Turaka, i Herceg se tada uzaludno obra ao Veneciji i kralju Matiji. Upleten vojno u e koj, Matija ga je preporu io svome hrvatskom banu Pavlu Sper-an i u, kako nije imao vojske spremne za takvu intervenciju, ban je za njezino nova enje tra io, i od hercega dobio 3.000 dukata, ali mu obe anu pomo nikad nije poslao. Ostalo mu je da pristane na nepovoljan mir. Pored plijena koji je neprijateljska vojska odnijela, morao je sultanu platiti i 40.000 duka-

85

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

ta! Oja en, poru ivao je Veneciji kako njegovu zemlju ne tite ni velike planine ni velike vode i kako se sam, sa svojom neznatnom silom, ne mo e oduprijeti Turcima, ni svojim bogatstvom za tititi od sultana koji se uzda u svoju snagu i uzima sve to mo e, od koga mo e. Strepe i da ne e odoljeti kad se na njega sru i ogromna turska sila, ni on nije znao gdje bi se, osim pod okrilje Venecije, sklonio pred opasno u pa je molio da se odredi neki otok na koji bi u nevolji pre ao sa svojima. Ona se saglasila da, ako bude morao napustiti svoju zemlju, slobodno pre e na njezin Hvar. Te ka za kralja Toma a bila je i 1460. godina. Turci su zauzeli Srebrenicu, Zvornik i cijelu Usoru, a u aprilu su smjerali da preko Bosne napadaju na Slavoniju, gdje im kralj Marija, upleten u rat sa carem Fridrihora III, nije predstavljao prepreku. Opasnost je izgledala tolika da je Toma , uvjeren kako se bez vanjske pomo i ne e odr ati, molio da Venecija (X, 1460.) preuzme i brani njegovu dr avu, odnosno da je ljudstvom i ratnom opremom osposobi za kakvu-takvu odbranu. Nesiguran u ishod i on je ponovo tra io odobrenje za prelazak u koje mleta ko mjesto ako na to bude primoran. Venecija mu je odobrila nabavku i izvoz ratne opreme i izrazila nadu da e se u svojoj zemlji odr ati. Saglasila se i da pre e na njezinu teritoriju ako bude primorana i pokrenula pitanje kraljevog izmirenja sa hercegom za to je ponudila i posredni ke usluge. Ne do ekav i izmirenje Toma je umro po etkom jula 1461. godine. Istina i sama logika doga aja uporno je sugerisala sporazum, posebno otkad su obojica imali istoga neprijatelja; na istoku Turke, na zapadu bana Speran i a. Stoga se i desilo da su se odmah, poslije Toma eve smrti i bez mleta kog posredovanja, sporazumjeli i herceg i novi kralj Stjepan Toma evi . Ve polovinom augusta (1461.) znalo se i u Veneciji da su oni u savezu protiv bana Speran i a. Podsticaj za sporazum do ao je od kralja, a herceg se odazvao i ve u septembru mu do ao u posjetu na Bobovac. Hercegu se inilo da je on postao najugro eniji na svijetu i da "Tur in" i ne misli na drugo osim kako ga uni titi. Nazirao je blizinu trenutka u kom e biti izba en iz svoje zemlje. Sve te e stanje navodilo je i ostale da jo vi e brinu kako, bez velike vlastite rtve, osposobiti Bosnu za odbranu i sa uvati je kao svoju sigurnosnu oblast. Papski legat Luka de Tolentis boravio je kod kralja i kod hercega puna dva mjeseca (22.IX-20.XI 1461) s ciljem da oja a njihov borbeni duh i podstakne ih na otpor. A njih dvojica su ipak i dalje svu nadu polagali u Veneciju. Herceg je govorio da Turci vi e zaziru od nje nego od svih ostalih kr ana. Kako su vjerovali jedino u Veneciju nisu ni pomi ljali da bi se na nekog drugog mogli osloniti ili da bi i negdje drugdje mogli na i uto i te u slu aju napu tanja svoje zemlje. Njihova poslanstva su sve e e s porukama putovala u Veneciju. Jedno je i u nove'rrrbru 1461. tamo

86

Bosna i. Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

tra ilo specijalne balistare i pu kare i raznu vojnu opremu kako bi se zemlja bolje pripremila za otpor o ekivanoj turskoj invaziji. I tada su na i prvaci ponavljali zahtjev da im se, na mleta koj teritoriji, ustupi odgovaraju i ka tel, mjesto ili otok gdje bi se sklonili kad bude neophodno. Venecija se na molbe odazvala bez odu evljenja, mada je i dalje u Bosni gledala svoju predstra u i radi sebe se za nju svugdje zalagala. Papi i zapadnim vladarima prikazivala je na u situaciju jako opasnom i pozivala ih da nam pomognu. Papskom poslaniku je (8.XII 1461) izra avala bojazan da e Bosanci, ostanu H bez sna ne potpore, biti prisiljeni pre i, na tursku stranu, okrenuti oru je protiv kr ana i upropa tavati njihovo podru je. Obja njavala je da je Bosna pred uni tenjem i da Bosancima, ako ostanu usamljeni, preostaje jedino izginuti ili se sporazumjeti s Turcima. Pod izgovorom da podnosi velike izdatke za svoju odbranu, Venecija nije eljela sama preuzimati i posebne obaveze u Bosni. Novac za pomo Bosancima morao se stoga tra iti jedino od pape, iz sredstava prikupljene crkvene desetine, ali se i papa izgovarao pretjeranim obavezama na Siciliji gdje je, uz Ferdinanda I (1458-1494), istupao protiv an ujske restauracije, podr avane od francuskog kralja Karla VII. Sva ova zavla enja i la su na ruku Turcima koji nisu ekali da se protivni ki redovi srede i osposobe za odbranu. S raznih strana, preko njemu sklonih sultanovih ku nih prijatelja, herceg je obavije ten o odluci da se krene protiv Albanije i Bosne. Po etkom marta 1462. o tome je izvijestio Veneciju, a krajem maja se tamo i preko Budima znalo o velikom okupljanju turske vojske. Tvrdilo se da ih je oko 200.000 usmjereno na Vla ku, Transilvaniju ili Beograd. Ali ni krajem juna (1462.) nije bilo sasvim jasno ta Turci stvarno namjeravaju. Znalo se jedino da, ako to odlu e, mogu Iako razbiti Bosnu ili je prisiliti na mir. Venecija je (16.VII 1462) obe ala pomo i hercegu i izra avala nadu da e on ostati u svome. AH ba tada buknuo je novi spor izme u hercega i sina mu Vladislava i stvari su se po ele jo vi e kompliko-vati. Vladislav je, ne zna se ta no kada u drugoj polovini 1462, oti ao na Portu sultanu tu iti oca i tra iti podr ku za sricanje svoga dijela o evine. Tu ba je imala velikog odjeka i herceg je krajem oktobra, bio siguran da se za nju znalo ve i u Veneciji. Vladislav je, naime, tra io da mu sultan dodijeli pripadaju i dio o evine, a kao protuuslugu, obe avao carski bak i od 100.000 dukata. Upitan odakle mu toliki novac kad je ve iz zemlje protjeran, odgovorio je kako e mu Venecija i Dubrovnik za to posuditi po 50.000 dukata. Na vijest o tome herceg je hitno i u Dubrovniku i u Veneciji provjeravao o emu se radi i molio da mu ne daju ukoliko su ne to i obe ali. Jedna i druga strana odgovorile su kako im se Vladislav za to nije ni obra ao, a ne bi mu dali ni da
87

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

se obra ao. Ali sultan je ve zapovjedio hercegu da polovinu svoje zemlje odmah preda sinu, a Vladislavu obe ao i veliku vojnu pomo protiv oca. Na hercegovu sre u, turska vojska je postala potrebnija na Dunavu, gdje su Ma ari vr ili koncentraciju svojih snaga pa je i Vladislav morao pri ekati. Ipak je sultan od hercega tra io tih 100.000 dukata koje Vladislav nije mogao platiti. Umjesto gotovog novca sultan bi se zadovoljio i sa tri utvr ena grada. U obzir su dolazili Klobuk i Mo evac, na dubrova koj, i Ca vina kod Sinja na mleta koj granici. Po to dobije novac ili tvr ave sultan bi Vladislavu dao dio svoje zemlje, a hercegovu ne bi ni dirao. Sultanu su smetale i hercegove bliske veze sa papom i Venecijom pa mu je naredio da ih odmah prekine. "Nema ti ta da radi ni sa papom ni sa Venecijom", tako mu je poru io. Herceg je uvjeravao Veneciju kako e radije umrijeti nego du rnaninu dati tra ene gradove ili dukate. Ipak je pitao za savjet ta odgovoriti ako se nalog ponovi. Uvjeren da e ga Turci napasti u toku godine, molio je za pomo u ratnoj opremi i balistarijima, ali i da se Venecija zauzme na Porti za njega. Zadovoljna hercegovim stavom prema turskim zahtjevima, mleta ka vlada mu je odobrila da nabavi i bez pla anja ikakvih da a odmah izveze dovoljno ratne opreme, kao i da unajmljuje pla enike na njezinoj teritoriji. Potvrdila je raniju saglasnost o davanju azila, mada je odbijala da vjeruje kako e mu to biti neophodno sada kad je na pomolu bila velika intervencija "protiv neprijatelja vjere" koju spremaju papa i kr anski vladari. Velike ratne pripreme trajale su i u Veneciji, koja je za to izgra ivala 30 novih trirema. Spremali su se i Ma ari, a o ekivalo se da e im se pridru iti i Bosanci. Znalo se, s druge strane, da je i sultan odredio ratni cilj, da e naredn og ljeta po i protiv kralja Stjepana Toma evi a, hercega i Dubrovnika. Oko hercega je bilo neke igre jer su ga Turci zvali da na njihovoj strani u estvuje protiv Dubrovnika, to je on odbio i time zaslu io pohvale iz Venecije. Ali, kr anske ratne pripreme su jako sporo napredovale. Kod njih je od raznih volja, interesa i mogu nosti valjalo skrpiti koaliciju dok se turska strana, podvrgnuta samo jednoj volji, lak e odlu ivala na akciju. Svi kr ani nisu ni bili podjednako ugro eni pa ni podjednako zainteresirani. Opasnost je najneposrednije do ivljavao i najozbiljnije shvatao upravo slaba ni bosanski kralj. Bez dovoljno vlastite snage i bez povjerenja da e mu iko na vrijeme prite i u pomo , bio je prvi na udaru. Bez pouzdanih saveznika i sa rovitim stanjem u zemlji o ekivao je smrtonosni udarac. U februaru 1463. iznio je pred Veneciju sva svoja strahovanja, bazirana na pouzdanim informacijama. Ona je morala shvatiti da 1 za nju dolaze te a vremena, jer e sultan, im osvoji Bosnu i u njoj podigne svoje tvr ave, i i preko granica - sve do Istre. Propast bosanske dr ave svakako e rezultirati te kim posljedicama. Da

88

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

olak a polo aj Bosne, Venecija je i prije nekoliko godina obja njavala sultanu kako je ova dr ava u savezu s njom mnogo prije nego su Turci u li u Rumeli-ju. Sad je kralj sugerisao da se sultanu objasni kako je bosansko kraljevstvo odavno dio mleta ke dr ave i da mu kao takvo ne pla a uobi ajeni danak. Razgovor bi poslu io i da se provjeri pristaje li sultan da ne ugro ava i ne potcinjava bosansko kraljevstvo. Ali, po to prema svim predznacima u ljep u budu nost nije vjerovao, kralj se ujedno zalagao za odlu nu i neodlo nu mleta ku ratnu orijentaciju budu i da se ono to e protiv Turaka morati poduzeti kad Bosna bude izgubljena mo e, s manje opasnosti, u initi prije nego bude izgubljena. Zarati li ona na vrijeme, Turci ne e krenuti na Bosnu kako su naumili niti e mu oduzeti kraljevstvo. I kralj je tra io ratnu opremu i izvjestan broj balistarija koje bi rasporedio po tvr avama. Iz odgovora (28.11 1463) vidjelo se da ni Venecija, mada jo uvijek u miru s Turcima, u mir s njima ne vjeruje. Ona je podsticala na ega kralja da ustraje u slozi sa hercegom i da se dr i ma arskog kralja kako bi mogli zajedno udarati po neprijatelju. Tra ene balistarije nije mogla dati o svome tro ku zbog velikih izdataka za pripremu svoje odbrane, ali je bila saglasna da sam, u njezinim mjestima, unajmi takvih vojnika koliko eli i koristi ih prema svojim potrebama. Dala mu je na poklon 50 velikih samostrijela, 50 sanduka projektila za samostrijele (balestre) i 50 barila topovskog baruta. Taj zna ajan poklon nikad u Bosnu nije stigao, jer je kralj po njega poslao tek kad su Turci bili pod Bobovcem. Mo da su smetnje za to postojale samim tim to su Turci do li i ranije, sa Vladislavom. Sultan mu je ve bio izi ao u susret i dodijelio sve " to poiska od zemlje o ine". Dao mu je i petnaestak hiljada vojnika koji e ga silom dovesti na vlast u dosu enom dijelu o evine. Optu uju i ga za to kasnije (1466.) herceg ka e: "On je doveo Turke u moju zemlju nekim klancima kuda ranije nijedan Tur in nije mogao pro i". Hercegov poku aj da mu se suprotstavi propao je odmah u februaru 1463; njegova vojska razbijena je na r. Breznici kod Pljevalja, a Turci koje je doveo njegov "prokleti i neposlu ni sin" sve su popalili i samo u jednom danu odveli 30.000 du a. Ostvariv i naum Vladislav je u martu izvijestio Dubrovnik o "zadobivanju gospodstva". Po etkom marta turske akind ije su pre le i u Bosnu da izazivaju strah i dezorganizaciju. Nezavisno od toga bosanski poslanici su tada na Porti molili petnaestogodi nje primirje. Pored svih apela na Ma are, Mle ane i na papu, pored njihovog "razumijevanja" i verbalne podr ke, izraza simpatije i elja sa svih strana da se Bosna sa uva, kralj je shvatio da od svega toga ne e biti ni ta, da je ostao usamljen pred opasno u na koju su ga prijatelji s Porte kri om upozoravali. Kad je to shvatio, po urio je da se sporazumije sa sultanom, pod bilo kakvim uvjetima. Ne odustaju i o namjere da Bosnu definitivno pokori, sultan je pristao da Bosance obmanjuje i obe ao primirje koga

89

Bosna i Hercegovina od naj starijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

se nije mislio pridr avati. Prazna nada bila je dovoljna da pasivizira Bosance i njihove saveznike. Po to je kralju Stjepanu Toma evi u sve ano obe ano primirje, nije se jedno vrijeme ni znalo protiv koga je odavno pripremani ratni pohod usmjeren. Matija Korvin je kasnije (27.11464) pisao papi kako se bojao da Turci idu na Ugarsku. Da ga zavara, sukan je zaista naredio svome komandantu u Srbiji da uznemirava granicu na Savi i Dunavu. Taj je i prodro sve do Temi vara i ma arsku pa nju potpuno obratio na sebe. Ve u aprilu se sumnjalo da od primirja obe anog Bosancima ne e biti ni ta. Na susjednim dvorovima i na Kuriji se i dalje o Bosni povr no razgovaralo i odlu ivalo, ali sve je bilo kasno. Turska vojska koja je Vladislava dovela na vlast u njegovoj oblasti, nije se poslije toga povukla. Trogirski knez pi e 23. i 26. IV 1463. da je Vladislav jo uvijek s njima. Prividno Vladislavu stavljena na raspolaganje, ona je dugo ne to ekala a da on mo da nije ni znao kakva bi joj jo mogla biti misija. Zatim je uslijedio i veliki sultanov pohod ije rtve su bosanska dr ava i njezin kralj. Tako je Vladislavljev slu aj neposredno prethodio lavini koja e se uskoro obru iti na Bosnu. Sultan je "iz Sjenic e udario niz Drinu", bez otpora pro ao oblasti bra e Pavlovi a i Kova evi a i otuda u ao "u pravu ili Gornju Bosnu", "u kraljevu zemlju ili Vrhbosnu", koja je i ranije bila dijelom u njihovim rukama. Sve dotle osvaja i nisu ni nailazili na otpor pa se i ne primje uje kraljeva spremnost za odbranu o kojoj su govorili njegovi poslanici pro log februara u Veneciji. Mo da je i bio spreman boriti se, ali uz saveznika koga sada nije imao. I papi je poru ivao: "Ako Bosanci vide da ne e u ovom ratu biti sami, nego da e im i drugi pomo i, hrabrije e se boriti". Ovako, ostavljeni sami sebi, prepustili su Turcima da ih pregaze, da bez otpora i zadr avanja (19.V 1463) izbiju pred utvr eni Bobo-vac. Ve sutradan, prethodnici se pod Bobovcem pridru io sultan sa glavni nom i Mahmud-pa u An elovi a uputio dalje na zapad da opsjeda Jajce -drugu prijestolnicu, i da progoni kralja. Prije nego je ovaj tamo stigao, kralj je uspio da iz Jajca u Veneciju uputi svoga poslanika Nikolu Testu radi informisanja prijateljske vlade o n ovostima i dopremanja ratne opreme. Nakon desetak dana izbivanja Testa je pre ao rastojanje od Jajca do Trogira, gdje je stigao 29.V 1463. S njim je i kraljica doputovala do Vrlike i tamo ostala da uz granicu sa eka rasplet doga aja. Za tih 10 dana, dok je putovao preko Bosne do Trogira, Testa se obavje tavao o turskom kretanju. Po onome to je rekao trogirskom knezu, osvaja je napokon pred Bobovcem nai ao na otpor i morao zastati. Na to jako utvr eno mjesto (u kome je krlaj obi avao u sigurnosti dr ati i svoju blagajnu) Turci su, rekao je, danono no napadali, a posada je juna ki odolijevala. Na putu do Trogira on nije uo da bi odbrana popustila ili Turci zauzeli grad,

90

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

ali s obzirom na njihovu rije enost da ga zauzmu i napore koje u to ula u, smatrao je da se Bobovac, ukoliko mu Ma ari ili drugi uskoro ne priteknu u pomo , ne e dugo odr ati. Rekao je da e Turci, ako Bosna u tom ratu ostane usamljena, zauzeti Bobovac iji zna aj je toliki da e i cijela Bosna s njim postati njihova. Tu je linija odbrane podrazumijevala jo bar dva utvr ena grada: Kozao (Cosal) kod Fojnice i Goru ki na tri milje,od Bobovca. Odmah u po etku oko Goru kog se de avalo ne to "sumnjivo". Testa ka e da je sultan ispod Bobovca poslao jednog pasu da zauzme "drugo mjesto zvano Goru ki". Posto se i tamo nja posada sna no odupirala, a pa a se povukao, uslijedilo je ne to to nije bilo neophodno. Kraljev vitez, dodijeljen za zapov jednika mjesta, slabo je ocijenio otporni duh stanovni tva i uvjeren da bi ono, u strahu od turskog povratka, moglo napustiti ognji ta, odlu io je da ga sam spali i napusti. uv i da je mjesto napu teno i ostavljeno u plamenu, Turci su se odmah vratili, zauzeli ga bez otpora i zarobili dio stanovni tva kome dotle nije uspjelo da se udalji. Ovo je, svakako, moglo nepovoljno utjecati na odbranu Bobovca, ah Testi nije davalo povoda da govori o izdaji. Tako se tada postupalo i na drugim stranama. Stanovni tvo je napustilo, nakon to ju je spalilo, i varo icu Kozao. Otpor u Bobovcu nije sprije io Turke da zauzmu Travnik, Vinac, Novi i Jezero kod Jajca i opsjednu Jajce. Od kraljice se, iz Vrlike ve 3. juna 1463. doznalo u Trogiru da je Bobovac izgubljen, a Jajce opsjednuto. Ban Pavle Speran i je doznao, a 4. juna izvijestio i trogirskog kneza, da je bosanski kralj bio opkoljen u Klju u, odakle je na tursku rije izi ao, predao se i bio odveden prema Jajcu kako bi tamo, u jadnom zarobljeni kom statusu, demorali u e djelovao na odbranu i pomogao da se, bez daljeg otpora, preda i taj grad. Vijest je potvrdio i kne ev ovjek koji je istog dana do ao iz Bosne. Potvr uje je kasnije i Nikola Modru ki u izvje taju za papu Pija II, kad ka e da je kralj pobjegao iz Jajca u Klju gdje ga je pa a stigao i opsjeo pa gla u i e u primorao na predaju sa svim blagom, mo da oko miliona dukata, koje su njegovi preci sakupili. Doveden sultanu, kralj je primoran narediti svojima da predaju tvr ave koje su se jo odupirale. Poslije naloga, pi e Modru ki, otpor je prestao i za 8 dana se predalo 70 tvr ava. Po to je pregazio Bosnu, smakao kralja i u osvojene tvr ave postavio svoju posadu, sultan je naredio povla enje umorne i dobro iscr pljene glavnine, svakako prije 15. juna. Trogirski knez pi e 18. juna da je sultan oti ao iz Bosne i da mu vojska ve nekoliko dana logoruje i odmara "na velikoj ravni ci i pa njacima, pola dana hoda udaljenim od Dubrovnika". Tamo se nalazio i hercegov sin Vladislav, koji je 18. juna iz turskog tabora slao nekakve poruke Dubrovniku. U to se, 19. juna, kad vi e nije bilo nezavisne Bosne ni njezinog kralja pa ni mogu nosti za nastavljanje rata, iz Venecije u Trogir vra-

91

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

tio Nikola Testa, sa 50 velikih samostrijela, 50 sanduka projektila za samostrijele i 50 barila topovskog baruta. Koli inski sve to odgovara onome to je krajem fabruara, na kraljev zahtjev, poklonila mleta ka vlada. Ni ta od toga nije se vi e u Bosni moglo korisno upotrijebiti pa je ostavljeno mleta kom knezu u Trogiru. . Strah od bosanskog udesa zahvatio je sve susjede. Mleta ki kne evi u Dalmaciji sazivali su zborove nobila i pu ana i u Veneciju upu ivali delegacije da isposluju dodatne mjere za tite svoga podru ja. A onda, im je sultan uni tenjem bosanske nezavisnosti ostvario svoj ratni cilj i povla enjem vojne glavnine pokazao da je rat zavr en i da vi e nema ratne opasnosti za susjede, pojavilo se neumjesno pitanje: za to je Bosna tako brzo prestala da se odupire, za to je tako lako i neo ekivano pala? Ta u njoj je preko 300 tvr ava od kojih neke i neosvojive, udio se u pismu od 25.VI 1463. godine i sam malo ranije jako zabrinuti i usplahireni trogirski knez, kao da se nije unaprijed znalo da Bosna ostavljena bez pomo i, izvan odbrambenog sistema kr anskih zemalja, tolikoj sili ne mo e odoljeti. Da li je u njoj bilo 300 ili samo 117 tvr ava, kako je 19.VII 1463. naveo mleta ki guverner Skadra, nije to sada toliko ni va no, ali je svakako zanimljivo da li su te tvr ave inile jedinstven sistem i da li su blagovremeno bile popunjene odgovaraju im ljudstvom i ratnim materijalom? Nije vjerovatno da je sve bilo dobro pripremljeno za odbranu i da se odmah raspalo. Ali po to je za malo vremena prega ena, uni tena i ostala bez kralja, inilo se i da je Bosna " aptom" pala, ne samo "bez ijednog topovskog hica, nego i bez izvla enja iz korica ijednog ma a", kako je 25. juna 1463. doga anje ocijenio trogirski knez. Sli no misli i Matija Korvin kad po etkom 1464. pi e papi kako je sultan u Bosni "pobijedio prije nego je izvukao ma iz korica". A kako nikad nije bilo poraza koji, bar donekle, nije obja njavan izdajom, tako je i u ovom slu aju sva krivica svaljivana na izdajnike. Fama o ulozi izdaje u bosanskoj katastrofi, pro irena iz Budima i Rima, inila se posvuda toliko vjerovatnom da je u la i u savrernene kronike nekih italijanskih gradova. Danas bi, za izricanje uvjerljivijeg suda o tome, bio neophodan oslonac na savrernene izvore iz kruga neposredno upletenih strana, ali dok vjerodostojnih doma ih izvora o tome jednostavno nema, turski, ukoliko ih ima, govore samo o sna nom otporu kojeg je njihova vojska morala savladavati. Ma arski izvori za ovo pitanje nisu sasvim pouzdani jer su, svakako s razlogom, odavno osumnji eni kao odbrana ki. Kad ve nije vrijeme pomoglo susjedima, kralj Matija Korvin je mogao eljeti da odgovornost svali na stvarne ili izmi ljene izdajnike ijim djelovanjem je slom uslijedio tako brzo da se Bosni nije ni moglo pomo i. Pristrasan je mogao biti i biskup Nikola

92

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Modru ki, autor pri e o korumpiranom zapovjedniku odbrane Bobovca, nedavno pokatoli enom krstjaninu Radaku, koji je izdao kralja i grad predao bez imalo otpora jer je taj biskup, kao papski legat u Bosni (1461-1463) naveo kralja da prekine taktiziranje s Turcima i potpuno se osloni na pomo Ugarske i kr anske koalicije od koje, u kriti nom momentu, ipak nije bilo ni ta pa je lako mogao do i na ideju da svoju ulogu i osje anje krivice zbog ishoda rata kamuflira optu bom da su nedavno nasilno pokatoli eni patareni po inili izdaju. Nijedan drugi historijski izvor ne potvr uje biskupove navode, a spomenuto Testino svjedo enje da su se branitelji Bobovca uspje no odupirali nadmo noj sili i pru ali joj juna ki otpor (viriliter se efenderant) doslovno ih opovrgava. I ostale optu be u ovom smislu dosta su pau alne pa se na njima ne mo e zasnovati solidno uvjerenje o zna ajnijoj ulozi izdaje u brzoj bosanskoj katastrofi. A po to tezu o tome valja napustiti kao neargu-mentovanu, valja napustiti i bilo kakvo dalje spekulisanje o patarenstvu kao mogu em trulom mjestu bosanske odbrane i njegovom o ijukanju sa islamom. Nijedan turski pohod protiv Bosne, a bilo ih je mnogo, nije se oslanjao na patarensku kolaboraciju. Nije poznato ni da se ijedan prvak ili vjernik Crkve bosanske pridru io Turcima ni 1463, i olak ao im osvaja ki posao. Poznato je, naprotiv, da je zna ajni hercegov dvorjanin, gost Radin, inio sve da ne dospije pod Turke, pa je ak i od Venecije tra io dozvolu da sa 50 do 60 osoba svoje sekte i svoga zakona (na koliko se valjda njegova sekta i svela) pre e na mleta ku teritoriju s garancijom da e tamo mo i o uvati svoju vjersku osobenost. Ovo ne zna i da nije bilo defetizma. U strahu od pogibije ili ropstva mnogi plemi i i ostali bje ali su preko granice, u dalmatinske gradove, pa ak i preko mora. Neki ka telani, prepu teni sami sebi, procjenjivali su da bi njihov usamljeni otpor bio uzaludan pa su, na svoju ruku, odlu ivali spaliti tvr ave i povla enjem sa uvati snage za budu e akcije ako do njih do e. Od zna ajnih li nosti jedino je hercegov sin Vladislav bio otvoreno na turskoj strani i sa turskom vojskom i ao po Bosni pa je njegova izdajni ka uloga neosporna, ali i to je sudbina jednog neuravnote enog nesretnika koji je uskoro promijenio stranu i u ao u rat s Turcima. Srednjovjekovna bosanska dr ava tendenciozno je upore ivana sa "crvo-to nom zgradom", gotovom da propadne sama od sebe koju su zato Turci Iako sru ili, "jednim udarom noge". Bez obzira na sve ipak nije bilo tako jer Turci su prethodno, punih 77 godina (1386-1463) stalno ugro avali i potkopavali Bosnu da bi, u posljednjem obra unu upotrijebili 150-200 hiljada vojnika. Turska je tada bila najja a svjetska velesila koja je prethodno 93

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

sru ila Bizantijsko carstvo, ostatke srpske i bugarske dr ave i dobro uzdrmala Ugarsku i Vla ku. Njezina artiljerija bila je tako er najja a i najstra nija na svijetu. U ratu protiv Skender-bega (1450.) upotrijebila je top koji je izbacivao kugle te ke 190 kg. Samo tri godine kasnije, prilikom zauzimanja Carigrada, pokazali su ta mogu sa topom te kim 150 kvintala, koji je na polo aj dovuklo 60 volova i koji je izbacivao kugle te ke 360 kg. A "topovi su tada rje avali sve", kako zapa a savremeni Kritovul. Velika Venecija znatno je za njim zaostajala u artiljeriji, a kod nas se tek poku avalo sa vlastitim livenjem. Dolazak Turaka zatekao je kod hercega topolivca Jerga iz Nirnber-ga, a kod kralja Bartolomeja iz Kremone. Dr ave sa velikom vojnom snagom, Ugarska i Poljska, poku avale su uz pomo francuskih i njema kih vitezova uni titi turske kopnene snage i razbiti im carstvo, ali sve je zavr avalo porazima i uvjeravalo druge da moraju izbjegavati turske napade. Bosna ih, kad je do la na red, nije mogla izbje i.| Srednjovjekovna bosanska dr ava nije dakle sama od sebe propala, niti je jednim udarom noge sru ena kao crvoto na zgrada, kako se rugao na Vladimir orovi , nego je, i prema onome kako Venecija pi e Firenci 14.VI 1463, pred o ima svijeta izgorjelo jedno ugledno kraljevstvo - ardet ante ocu-los opulentimum regmim!

94

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog s vjetskog rata

LITERATURA Napretkova povijest Bosne i Hercegovine, I, Sarajevo Sima Ceskovi Lopez Roberto Historija srednjovjekovne Bosne, Beograd, 1963. II principio della guerra Venato - barca nell', 1463.,Archivio veneto, quinta serie, vol XV (1934) Bosna i Venecija, Napredak, Sarajevo, 1966. Trogirski izvje taj o turskom osvojenju Bosne, Glasnik arhiv, dru tva BiH, XXIIX, Sarajevo, 1989. Trogirska pisma Jedan novi

Sunji Marko

Sunji Marko Sunji Marko

95

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

THE DESTRUCTION OF THE MIDDLE AGE COUNTRY
Dr Marko Sunji

In the short war campaign the Sultan Mehmed II El Fatih occupied Bosnia in May, 1463 and took its last King off. By the marking of this quick destruc-tion, our best historians gave their too big importance to the inner Bosnian esintegration, the dealing of the power and the treason, although the his-torical sources had said nothing about it. In this elaborate, on the basis of recently found concepts of the letters of the Duke of Trogir and his reports to the government in Venice, about the happenings in the neighbourhood, we try to show that Bosnian resistance was not missing. It was heroicalv defend-ed (virileter se defendunt), but the forces relationship were as such that Bosnia was left alone, and it couldn't be adequately defended. Turkey was the great power of the times, with the whole coalition of the other powers it could fight with. It must be said that the unhappy circum-smnces aroud the K.ing!s arresiing, \vho became fathal because the Sultan succeeded to drive the arrested King to order his armv to stop the resistance and to surrender the tovver after it, evervthing was finished in a few days.

96

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

BOSNA I HERCEGOVINA U OKVIRIMA OSMANSKOG CARSTVA (1463-1593)
Dr. Behija Zlatar

O

smansko carstvo se pojavljuje na bosanskom prostoru u XIV stolje u, i od tada e dati pe at razvoju i Balkanskog poluotoka narednih etiri stotine godina. To je Carstvo koje je iz osnova promijenilo sliku Balkana. Gotovo da nema sfere ivota u kojoj te promjene nisu vidljive. Pravi utemeljiva Osmanskog carstva bio je Alehmed Osvaja , koji je uspostavio imperiju sa sjedi tem u Carigradu koji je osvojio 1453. godine. Pod njegovom komandom osmanlijska vojska je 1463. godine zakratko osvojila veliki dio Bosne, to je bilo u skladu sa ratnim planovima Osmanskog carstva. Godine 1463. palo je i Jajce i pogubljen posljednji bosanski kralj iz dinastije Kotromani a, Stjepan Toma evi . Osvajanjem Bosne ne samo da je sru ena posljednja zna ajna dr ava na Balkanu, nego su stvoreni uvjeti za dalja napredovanja prema zapadu, a posebno da se neutrali e ugarski uticaj na ovim prostorima. Svoja prva upori ta u Bosni Osmanlije su stvorili jo prije 1430. godine, a od 1451. oni su stvarni gospodari u upi Vrhbosni. Izme u 1448. i 1453. godine od osvojenih dijelova Bosne obrazovana je upravna jedinica koja se u doma im izvorima naziva "Bosansko kraji te", a u najstarijem poznatom turskom popisu ovih prostora iz 1455. godine "Vilavet Hodidjed" i "Vilavet Saravovasi". Od osvojene zemlje bosanskog kralja, oblasti Pavlovi a i Kova evi a, dijela hercegove zemlje te ranijih vilajeta u Ra koj i Bosni, obra zovan je 1463. Bosanski sand ak sa sjedi tem u Sarajevu. Iste godine uslijedila je protuofanziva u kojoj je ugarska vojska osvojila Jajce te sjevernu Bosnu (Donji Krajevi i Usora). Od osvojenih krajeva Matija Korvin je obrazovao dvije banovine: Jaja ku i Srebreni ku. U narednim decenijama nastavljena su osvajanja osmanlijske vojske i uskoro su formirani novi sand aci: Hercegova ki (1470.) i Zvorni ki (izme u 1478. i 1483).

97

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Vrijeme vladavine Bajezida II je doba velikog ekonomskog napretka Carstva. Nije bilo velikih osvajanja kao u vrijeme njegovog oca Mehmeda Osvaja a, ali su teritorije Carstva konsoli ovane. Stvoreni su uvjeti za velika osvajanja Selima I i Sulejmana I. Poslije pripajanja arapskih zemalja Osmanskom carstvu 1517. godine, po inje novo razdoblje u povijesti ovog carstva. Od tog trenutka to je Carstvo na tri kontinenta, to je islamski halifat. Osmanski sul tani postaju halife - poglavari svih muslimana. Vjerski zakon islama dobiva primarnu va nost u rukovo enju dr avom. To je sve imalo uticaja i na stanje i prilike u Bosni i Hercegovini. Godine 1512. osmanske ete su ponovo zauzele podru je Srebreni ke banovine, koja pola stolje a predstavljala prepreku za dalja osmanlijska osvajanja prema Ugarskoj, a petnaest godina kasnije (1527.), osvojena je i Jaja ka banovina, ija je teritorija priklju ena Bosanskom sand aku. Time je pod sultanovu vlast do ao najve i dio teritorije Bosne i Hercegovine. Vrijeme vladavine sultana Sulejmana Veli anstvenog (1520-1566) vrijeme je vojnih uspjeha koji su Osmansko carstvo uvrstili me u svjetske sile. U to vrijeme i u Bosni su osvojena nova podru ja prema zapadu i sjeveru te su

Granice osmanskih osvajanja na jugoistoku Evrope

98

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

formirani novi sand aci: Kliski (1537.) i Po e ki (1538). U XVI stolje u formirani su Kr ko-li ki sand ak (1580.) i Biha ki (1592). Osvajanje bosanke dr ave trajalo je vi e od jednog stolje a, sve do pada Jajca, pa do 1592. godine. U tom periodu uni tena je srednjovjekovna bosanska dr ava a Osmanlije su uspostavile svoj sistem vlasti. To je doba najve eg uspona Osmanskog carstva, doba u kome se ova dr ava razvila u imperiju svjetskih razmjera. Posljednji veliki vojni uspjeh Oamaniija bio je osvajanje Kipra 1570/71. godine. Ali ve 7. oktobra 1571. godine, Osmanlije su do ivjele veliki vojni poraz kod Lepan-ta, i od tada postepeno po inje da opada mo ovog carstva. Bosna je u okviru Osmanskog carstva imala svojih specifi nosti koje se posebno oblikuju u vrijeme njegovog najve eg uspona u XVI stolje u. Ovdje se razvila specifi na vojna organizacija. Mnogi potomci bosanskih feudalaca uklju uju se u spahijsku organizaciju. To je vrijeme najintenzivnijeg irenja islama na cijelom Balkanskom poluotoku, a posebno u Bosni to joj je tako er davalo posebnost u odnosu na susjedne zemlje. U XV i XVI stolje u u Bosni nastaju mnogi gradovi, podizanjem zadu bina pojedinaca porijeklom sa ovog tla koji prihvataju islam. Mnogi od njih su, zahvaljuju i li nim sposobnostima, zauzimali istaknute politi ke i vojne polo aje u Osmanskoj imperiji.

Uspostavljanje osmanske vlasti i vojno ure enje Bosne u XVI stolje u
Odmah po osvojenju Bosne Osmanlije uspostavljaju svoj sistem vlasti, svoj dru tveno-ekonomski poredak. Vrhovnu vlast imao je sultan koji je bio i vjerski i vojni poglavar, pa je Carstvo imalo karakter teokratske dr ave. Dru tveno-ekonomski poredak zasnivao se na feudalnom posjedu poznat kao timarski sistem. Timarnici ili spahije pripadali su sitnom vojnom plemstva a slu ili su sultanu u vrijeme rata i mira. Sva obradiva zemlja, izuzev mulkova, slobodnih imanja i vakufa bila je dr avna (arazi miri). Prihode sa zemlje sultan je raspore ivao u timare, zijamete i hasove. Da bi uspostavila timarski sis tem Porta je morala utvrditi izvore prihoda u provincijama .Carstva, te su s toga poslije osvajanja neke oblasti, a kasnije svakih dvadeset, trideset godina sa injavani registri iz kojih se vidjela i raspodjela prihoda. Potreba za timari ma bila je ona sila koja je podsticala Osmanlije na dalja osvajanja. U ranije vrijeme osmanske vlasti na ovim prostorima vojne snage dijelile su se na centralnu i provincijsku vojsku. Centralna vojska kapikuli "sluge Porte (sultana)" izdr avana je sredstvima iz dr avne blagajne i dijelila se na vi e korpusa (od aka). Provincijska vojska bila je podijeljena na tri dijela:

99

Bosna i Hercegovina od najstarijih vre mena do kraja Drugog svjetskog rata

- spahije ili timarnici, provincijska (lenska) konjica; - serhat-kuli ("sluge krajine"), pograni ne vojne snage, grani ari; - yerlu-kuli ("doma e sluge")) lokalne vojne snage. Od ovih vojnih rodova, najzna ajnije snage predstavljale su spahije. "Na timarskom sistemu, na kome je izgra en ovaj vojni red, po ivala je cjelokupna administracija provincija i njihova vojno-administrativna podjela na nahije, vilajete, sand ake i ejalete, beglerbegluke ili pa aluke." Najvi e upravne jedinice u Osmanskom carstvu bile su ejaleti ili pa aluci na ijem elu je bio beglerbeg, kojeg je postavljao carski divan, na prijedlog velikog vezira. Uz polo aj beglerbeg je dobivao has, koji je donosio prihod od 600.000 do 1.200.000 ak i. Beglerbezi su najvi e pa nje posve ivali vojnim poslovima a imali su iroka ovla enja i u spahijsko-timarskoj organizaciji. U svojoj kompetenciji oni su imali i pravo da dodjeljuju timare sa visokim iznosom rente. Ni e vojno-upravne jedinice na koje su se dijelili ejaleti bili su sand aci ili live (sancak-turski zastava, liva-arapski zastava), na ijem elu se nalazio sand ak-beg ili mir~i liva. Sand ak-bezi su do kraja XVI stolje a nosili titulu bega i zastavu sa jednim tugom (vrsta zastave sa konjskim repom na vrhu kao znak vlasti i vojnog ranga). Postavljao ih je carski divan, odnosno veliki vezir u ime sultana, a na prijedlog beglerbega Bosanskog pa aluka. Bilo je ta no utvr eno kolika je vrijednost kasa svakog sand aka. Tako npr. has bosanskog sand ak-bega iznosio je 650.000 ak i, hercegova kog 410.515 ak i, zvorni kog 245.793 ak e itd. I sand ak-beg je, kao i beglerbeg, u ejaletu bio vojni i administrativni upravnik svoga sand aka. Prije osnivanja Bosanskog ejaleta (1580), bosanski sand ak-bezi imali su daleko ve e kompetencije, posebno u pogledu poduzimanja vojnih akcija. U po etku uspostavljanja osmanske vlasti sand aci su se dijelili na vilajete ili suba iluke kojima su donekle odgovarale i teritorijalne sudske jedinice - kadiluci, a suba iluci su se dijelili na vilajete ili suba iluke kojim su donekle odgovarale i teritorijalne sudske jedinice - kadiluci, a suba iluci su se dijelili na nahije. Kasnije su se sand aci dijelili samo na kadiluke kao sudske teritorijalne jedinice i na nahije kao upravno-feudalne teritorijalne jedinice. Da bi se ta no utvrdili prihodi, dr ava je redovno vr ila popise zemalja u dva razli ita deftera; Atufasal defter - op irni detaljni popis naselja, poreskih obveznika i poreza koji su pla ani spahijama i Td mai (mud mei) defter, sumarni defter - popisi vojni kih lena i ostalih lena i njihovih posjednika, te naselja koja su im pripadala sa sumarnim popisom doma instava i poreza.

100

Bosna i Hercegovina od najstarijih vre mena do kraja Drugog svjetskog rata

Vojni ka lena dijelila su se na timare, zijamete i hasove. Timar je leno sa pri hodom od 19.999 ak i, zijamet sa prihodom od 20.000 do 99.999 a has od 100.000 do 1.200.000 ak i. Za dobiveno leno feudalac je imao obavezu da vrsi vojni ku du nost, da ide u rat na konju, sam ili u zavisnosti od visine prihoda sa pratnjom. Ukoliko bi izostao sa nekog ratnog pohoda spahija je gubio timar, a ako bi se pak istakao u borbi dobivao je zijamet a time i pove anje prihoda. Spahije jednog sand aka inile su alaj na ijem elu je bio alajbeg ili miralaj - starje ina svih spahija i zaima jednog sand aka. U najranije vrijeme osmanske vlasti javlja se i zvanje subase kao komandanta ve ih naselja i vojno-administrativnog upravnika manjih oblasti. Izvr ni organ suba e ili sand ak-bega u slu aju okupljanja spahija na vojni pohod bio je serasker. Pored toga svaki alaj imao je nekoliko bajraktara, erisurd ija i au a. Bajraktari su nosili zastavu manjih odreda konjice, a glavnu zastavu itavog alaja nosio je sand aktar. erisurd ije su bili vojnici koji su hvatali dezertere, dok su au i nadzirali disciplinu. Na svaki vojni pohod beglerbeg je nosio registre (deftere) u kojima su bila popisana sva vojni ka lena i njihovi prihodi. Uz pomo deftera vr ena je smotra (joklama), a potom dodjeljivani slobodni timari. Spahijska konjica inila je desno i lijevo krilo osmanske vojske koja je bila raspore ena u obliku polumjeseca. to im je omogu avalo da lahko opkole neprijatelja. Prve spahije u Bosni su Osmanlije doveli iz Skopskog kraji ta, i njihov broj je stalno rastao, tako da je krajem XV i po etkom XVI stolje a bilo preko hiljadu ljudi spahijske vojske, zajedno sa d ebelijama, a po etkom XVII stolje a bilo je oko 3.000 spahija. Najva niji vojni red u utvr enim gradovima bili su mustahfizi na ijem elu se nalazio dizdar-kastelan. Bili su raspore eni u buljuke na ijem elu je bio buljuba a, dok je manjim jedinicama mustahflza zapovjedao odoba a. U svakoj tvr avi nalazile su se i tobd ije na ijem elu se nalazio tobdziba a. Pored navedenih, gradsku posadu sa injavali su i d ebelije poseban rod pla eni ke vojske. U pograni nim sand acima, kao to je bio i Bosanski, Kliski, Zvorni ki, Hercegova ki, postojali su jo neki vojni redovi: akind ije, vojnici, azapi, be lije, delije, farisi, gonulije, martolosi. Svio oni kori teni su za o uvanje krajine te su se nazivali serhatkuli - sluge krajine, grani ari. Akind ije su bile raspore ene u krajinama i svojim estim upadima (akin) na neprijateljske teritorije pripremali osmanlijska osvajanja. Oni su u Bosni javljaju jo prije njenog kona nog pada (1463), a prvih godina XVI stolje a bilo ih je oko hiljadu. Vojnici, tako er spadaju u najranije vojne redove u na oj zemlji, iji je glavni zadatak bio uvanje pograni nih gradova. Godine

101

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

1455 u bosanskom kraji tu bilo je oko 300 vojnika. Azapi su poseban red turske pje a ke vojske, na ijem elu je bio azap-aga a prete no su slu ili u tvr avama stacioniranim na plovnim rijekama. Be lije tako er poseban red pla eni ke konjice, u prvo vrijeme slu ili su u pograni nim garnizonima a kasnije i kao lokalne vojne snage. Delije - zaseban rod lahke konjice, kojeg su osnovali poznati komandanti Gazi Husrev-beg i bra a Jahjapa i i. Sam Husrev-beg imao je oko 10.000 delija. Ovaj red je prvo slu io kao li na garda uticajnih komandanata da bi kasnije postali udarni odredi osmanske vojske. Farisi - glavni rod pla eni ke konjice u tvr avama. Gonulije - lahka konjica, pla eni ka vojska, koji su imali obavezu uvati granice, varo i i kasabe, a povremeno u estvovati i na boji tima. Martolosi - poseban rod vojske koja je u najranije vrijeme osmanske vlasti bila sastavljena od kr ana, prvenstveno od sto arskog (vla kog) stanovni tva. Slu ili su kao posada u tvr avama, kao grani ari, uvari puteva i klanaca te vr ili slu bu javne sigurnosti uop e. Pored navedenih u Bosni su djelovale i druge vojne i poluvojne organizacije i redovi: derbend ije, vlasi, sejmeni te erahori. U pojedinim gradovima Bosne u sastavu gradskih posada (Verli kulu) javljaju se janji ari, koji su u ovoj pokrajini imali poseban polo aj. Pored tvr ava za osiguranje vojne krajine koristile su i rije ne flote. Kao vojno-teritorijalne jedinice, prve kapetanije u Bosni nastale su u prvoj polovini XVI stolje a, i to prva Gradi ka, zatim Neretva sa sjedi tem u Gabeli (1562), Dravska (1571), Obro-va ka (1574), te Kr ka (1577). Na elu kapetanija bili su kapetani, koje je imenovao sultan na prijedlog sand ak-bega3 odnosno beglerbega. Kao visi komandanti kraji ke vojske, kapetani su dobivali zna ajne prihode, i imali osobit uticaj u politi kom ivotu svoga kraja. Sa ovakvom vojnom organizacijom, sa kojom je bilo obuhva eno gotovo cjelokupno doma e muslimansko stanovni tvo, Bosanski ejalet, kao serhat (krajina) imao je svoje posebno mjesto u osmanskoj dr avi.

Struktura dr ava u XVI stolje u
Podanici Osmanskog cartva dijelili su se na dvije osnovne klase: vladaju u feudalnu, vojni ku klasu i podre enu - raju. Ova podjela na asker i raju nije u potpunosti odgovarala vjerskoj podjeli, jer je i me u rajom bilo muslimana, a s druge strane bilo je vojnika kr ana, kao i kr ana spahija. Pored vojnika i dr avnih funkcionera u asker su se ubrajale kadije, muderisi i neki vjerski slu benici. Osnovni zadatak vladaju e klase bio je tititi dr avu i sistem, a podre ene svojim radom izdr avati vojni stale i dr avni aparat. Najbrojnije je bilo pot injeno seosko stanovni tvo, raja kr anska i muslimanska.

102

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Kr anska raja davala je svome spahiji naturalnu rentu (u ur, salarija i razne druge da bine u novcu i naturi), kao i rajinski podani ki porez u novcu (ispendza), koji je iznosio 25 ak i, morala je svome spahiji kulu iti tri dana u godini, te davati sultanu hara (porez na glavu), kao ekvivalent za oslobo enje od vojnih du nosti. Muslimanska raja je tako er davala naturalnu rentu (u ur desetinu) od itarica i drugih kultura (lana, sijena, povr a, vo a, vina, p elinjih ko nica), te razne nov ane pristojbe (badihava3 mla arina, pristojba na mlin), radnu rentu kao i podani ki porez (resmi- ift) u iznosu 22 ak e. ,U najve em dijelu isro ne, centralne i zapadne Bosne, te u dijelovima Hercegovine bila je naseljena zemljoradni ka raja, dok je u krajevima isto ne i zapadne Hercegovine u dijelovima Kliskog sand aka kao i dijelovima Bosanske krajine jedan dio raje irnao status sto ara (tzv. vlasi, fih urud ije). Prete no su bili kr ani ali je bilo i muslimana. Oni su svoje da bine pla ali odsjekom u novcu u iznosu jednog dukata (filurije).'Vlasi su na taj na in bili privilegovani u odnosu na zemljoradni ku raju, tim prije to im je bila priznata i izvjesna samouprava (katuni, knezovi). Oni su zauzvrat sultanu davali odre eni broj ratnika za vojne pohode. Sto ari (vlasi) bili su u pore enju sa zemljoradnicima znatno brojnije kr ansko stanovni tvo. U grani nim podru jima vlasi su pla ali znatno manje iznose filurije, jer su vr ili izvjesne slu be. Oni nisu bili vezani za zemlju, i turska vlast je usmjer-avla njihovo naseljavanje u grani ne predjele koji su bili slabo naseljeni. Prilikom svakog novog pornjeranja granica Osmanskog carstva, velike skupine vlaha pomjerane su i naseljavane u nove oblasti. ;U drugoj polovini XV stolje a vlasi iz Hercegovine i Crne Gore naselili su prorije ena podru ja u sjeveroisto noj Bosni. Poslije pada Jaja ke banovine (1528.) vlasi se usmjeravaju prema zapadu u pravcu turskih osvajanja. Mnoga podru ja i u Bosanskoj krajini naseljena su vlasima. Muslimanska raja nije bila du na pla ati hara , ali je zato morala u estvovati u odbrani granica Bosanskog ejaleta. Zbog tog njihovog u e a u vojnim akcijama, muslimansko stanovni tvo bilo je oslobo eno (muafijet) od te kih dr avnih nameta avariza i tekalifa. i Izme u feudalne klase i pot injenog rajinskog stanovni tva nalazilo se, po svom statusu, gradsko stanovni tvo. Ono je bilo povla teno, utoliko to nije bilo pot injeno spahiji, tj. nije pla alo osnovni rajinski porez (resmi- ift). Ve ina gradskog stanovni tva bavila se zanatstvom i trgovinom te su bili oslobo eni dr avnih nameta, rabota i nov anih nameta tzv. avarizi divanive i tekalifi orfiye.\

103

Sosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Uloga i zna aj Isa-bega Ishakovi a
i Prije kona nog pada Bosne pod osmansku vlast (1463), Osmanlije su vi e puta upadali u Bosnu. U zaposjednutom dijelu obrazovali su i jednu svoju upravnu jedinicu "Bosansko kraji te", koja se u najstarijem poznatom turskom popisu iz 1455. godine naziva "Vilavet Hodidjed" i "Vilavet Saray--ovasi". Zapremalo je "... cijelo Sarajevsko polje i sve okolne planinske predjele koje je obuhvatala i kasnija Sarajevska nahija, a svakako i srednjevjekov-na upa Vrhbosna". Od 1439. godine, sa malim prekidima (1443-1444), pa do 1463, kraji nik Skopskog kraji ta, kome je pripadalo i Bosansko kraji te bio je Isa--beg Ishakovi . Otac mu je tako er bio kraji nik Skopskog kraji ta. O njegovom porijeklu se malo zna, izuzev da je bio oslobo en robJsRanije se mislilo da su Isabegovi i bili u srodstvu sa Kosa ama, ali je ta teza posljedica pogre nog itanja nekih izvora.'Jz vakufname Isa-bega Ishakovi a, vidi se da je on bio ne samo veliki dobrotvor nego i vojskovo a.'^Njernu je" turski car povjerio stra u i upravu ove zemlje i granice Bosne to su dr ali i njihovi prethodnici, da mogu zapovjedati i malom i velikom." Poslije osnivanja Bosanskog sand aka, o emu pm vijesti nalazimo kod ufsun-bega, koji je pratio sultana Mehmeda Osvaja a u njegovim pohodima na Bosnu (1463), Isa-beg je cijelu godinu proveo ratuju i. Nakon toga imenovan je za bosanskog sand ak-bega umjesto Mehmed-bega Minetovi a, kojem je pripala ast da bude prvi namjesnik novoosnovanog sand aka. Sarajevo je postalo sjedi te tog sand aka, za ije osnivanje je vezano ime Isa-bega Ishakovi a. Po nare enju sultana Mehmeda Fatiha jo 1457. godine on je podigao d amiju, koja je nazvana Careva i koja je fakti ki bila dr avna, pa su svi njejii slu benici pla ani iz dr avnih sredstava.;Ina e, ve ina prvih d amija u Bosni, nakon kojih je zapo injalo urbano formiranje gradova, nastale su na inicijativu dr ave, odnosno vladaju eg sultana. Isa-beg je sagradio i dvor - saray koji se nalazio u blizini Konaka - posljednje~rezidencije bosanskih vezira, po kome je grad i dobio ime, Nekada se cijeli taj kraj nazivao po Begluk-saraju Begluk ili Zabeglukom. Naziv Saray-ovasi (polje oko dvora), javlja se prvi put 1455. godine u popisu Isa-bega Ishakovi a. To upu uje da je dvor ve tada bio podignut. Oba ova objekta i araj i d amija nastali su prije 1462, kada je napisana vakumama Isa-bega Ishakovi a, o osnivanju njegovih zadu bina, kojima je zapravo po elo urbano formiranje grada. Iako je ovdje bilo naselja i prije dolaska Osmanlija, ova godina se s pravom uzima kao godina osnivanja novog grada. Na ovom prostoru u srednjem vijeku se nalazilo malo naselje Trgovi te. U njemu se trgovalo utrokom te se po tome nazivalo Utornik, odnosno Nau-

104

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Dragog svjetskog rata

tornik, U prvom popisu Bosanskog sand aka, ovaj trg je upisan pod imenom "Staro Trgovi te", dok se u vakufnami Isa-bega Ishakovi a naziva "Stara Varo ". Iako Trgovi te nije imalo nekog udjela u nastanku i razvitku Sarajeva, njegovo ime zadr alo se u najranijim osmanskim izvorima, sve do 1485. gdje je u defteru iz te godine upisano "Pazar Trgovi te, poznat kao saray". Smatraju i zemlji te srednjovjekovnog sela Brodca, koje se nalazilo na Bendba i, a protezalo se do Ba arsije, pogodnim da na njemu zasnuje novi grad, Isa-beg je to zemlji te oduzeo ranijim vlasnicima a u zamjenu im dao zemlju u selu Vran i u Hrasnici. Kao poklonik dervi a, tu je sagradio tekiju, koja se nalazila na mjestu dana nje pumpe na Bendba i, ne to ni e na Ba ar iji han (Kolobara), most preko Miljacke, hamam, izvjestan broj du ana, te mlinove na Miljacki. Pored tekije, okolo koje se po elo formirati novo naselje, podizanjem hana odnosno karavan-saraja sa mnogim du anima, on je postavio osnove privrednog centra, a mostom omogu io povezivanje najstarijeg naselja okolo Careve d amije sa novim privrednim centrom na drugoj obali. Iako je Isa-beg Ishakovi podigao vi e zadu bina irom Osmanskog carstva, on je ostao zapam en po svojim objektima na obalama Miljacke, kao utemeljitelj jednog od najljep ih gradova kojeg su nazivali i "cvijet me u gradovima". Kao bosanski sand ak-beg odr avao je dobre odnose sa Dubrov anima. Oni su mu esto slali poklone, a on je opet bio veoma korektan prema dubrova kim trgovcima. Iz Isa-begove vakufname vidi se da je imao trojicu sinova: Muhameda, Mehmed-bega i AH-bega. Ne zna se ta no datum njegove smrti, a ukopan je najvjerovatnije u haremu Careve d amije. {

Bosanski sand ak i njegovo teritorijalno irenje u vrijeme namjesnika Gazi Husrev-bega i Ferhad-pa e Sokolovi a
Osnovan 1463. godine, Bosanski sand ak se znatno pro irio tokom XVI stolje a. Ve po etkom toga vijeka poduzete su zna ajne vojne akcije od Smedereva do Banje Luke. Osvojena je Srebreni ka banovina 1512, i obrazovan je Zvorni ki sand ak. Osvaja ke akcije potom su usmjerene prema Dalmaciji, Lici i Slavoniji. Bosanski sand ak bio je dugo vremena izrazito akind ijski, dakle jedan od onih koji su povjeravani istaknutim vojskovo ama. Kao namjesnici Kraji kog sand aka, bosanski sand ak-bezi su imali daleke ira vojno-poli-ticka ovla tenja, nego namjesnici u unutra njosti carstva. Bosna je zadr ala
105

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

kraji ki karakter tokom cijele osmanske uprave. U po etku kao polazna ta ka za dalja osvajanja, a kasnije kao bedem u odbrani od Habsbur ke imperije i Mleta ke republike. Ofanzivni karakter Bosanskog sand aka, bio je naro ito uspje an poslije vojnih akcija Osmanlija i njihove velike pobjede na Moha u 1526. godine.

Bosanski sand ak 1469. JNa carskom divanu odr anom 15. septembra 1521. donesena je odluka da se uprava nad Smederevskim sand akom povjeri Bali-begu Jahjapa i u, a da se na njegovo mjesto postavi dotada nji smederevski sand ak-beg Gazi Hus-rev-beg. Na du nosti bosanskog sand ak-bega bio je od 1521. do 1541. godine ali sa prekidima. Njegova urpava u Bosni obilje ena je velikim vojnim akcijama te intenzivnom izgradnjom, im je Gazi Husrev-beg izabran za bosanskog sand ak-bega, ve 27. septembra 1521. u Dubrovniku su odabrani poslanici Miho Damjan i Marino Bercinjalo da se poklone novom sand ak -

106

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

-begu. Ko je bio taj novi namjesnik Bosanskog sand aka Dubrov ani su ve dobro znali. Majka mu je bila sultanija, k erka Bajezida II, a otac Ferhat-beg njihov susjed, ro en u Hercegovini s kojim su oni odranije imali dobre veze i sa kojim su se dopisivali. Pre av i na islam, brzo je napredovao i postao uven vojskovo a. Poginuo je bore i se u osmanlijskoj vojsci u Bici kod Adane. Tokom svoje dugogodi nje uprave u Sarajevu, Gazi Husrev-beg je uspio da podizanjem svojih zadu bina od Sarajeva, koje je do tada smatrano kasabom, napravi veliki grad eher, poznat irom Evrope i Osmanskog carstva. Njegovu "...d amiju, izvanredne ljepote, istu, visoku, prekrasnu...", gradio je prethodnik poznatog arhitekte Mimar-Sinana, glavni carigradski arhitekt perzijanac Ad em Esir Ali. Preko puta d amije sagradio je i medresu Kur umliju. Gra ena po uzoru na carigradske medrese, ona je vjerovatno djelo uvenog arhitekte Mimar-Sinana. U njsnoj blizini Husrev--beg je podigao hanikah - poseban tip medrese, gdje se izu avala misti na filozofija. Hanikah je pripadao redu halvetija, iji je sljedbenik bio i sam Gaz-ija. Ovaj najpoznatiji sarajevski vakif ostavio je u Sarajevu i hamarn, koji i danas podsje a na ovog velikana, zatim bezistan impozantnu gra evinu uz koju je podigao i uveni Ta lihan. Pored toga osniva je i vi e humanitarnih ustanova, imareta i musafirhane u prvom redu, zatim preko 200 du ana u sarajevskoj ar iji. Iz sredstava Gazi Husrev-begovog vakufa podignuto je jo niz objekata. To je bio najbogatiji vakufu Bosni. Pored brojnih nekretnina, suma gotovog novca predstavljala je za ono vrijeme pravu banku. Godinu dana poslije stupanja na du nost bosanskog sand ak-bega, Gazi Husrev-beg je krenuo sa vojskom u Dalmaciju. Osvojio je Knin i Skradin, a krajem 1523. i Osnovicu. Iz ovih gradova Osmanlije su esto upadali u Krbavu do Udbine i u Primorje. Polovicom juna 1526. Gazi Husrev-beg se pridru io vojsci sultana Sulejmana Veli anstvenog na Moha u. U toj bici zadan je odlu uju i udarac Ma arima, te poslije toga nije bilo te ko likvidirati ostatke ugarske vlasti u Bosni i Dalmaciji. Godinu dana iza mohacke bitke, Gazi Husrev-beg je osvojio Obrovac i Udbinu, a uskoro je zauzeta i cijela Lika i Krbava. Iste 1527. i posada Jajca predala se bez otpora, a malo iza toga i Banja Luka i jo neki gradovi, "osvoeni gradovi u Dalmaciji od Cetine na zapad i sjever, posjedi u Lici, Krbavi i Pounju, kao i cijelo podru je ranije jaja ke banovine u podru ju Vrbasa priklju eno je bosankom sand aku." U maju 1536. Husrev-beg je iz Smedereva ponovo vra en u Bosnu, a ve u ljeto te godine provalio je u Slavoniju i zauzeo mnoge gradove slavonske

107

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

vlastele. Slijede e 1537, glavni cilj Gazi Husrev-bega bio je tvrdi grad Klis, kojega su Turci i ranije u vi e navrata poku avali osvojiti. Slavnom gaziji to je uspjelo 12. marta 1537. godine. U svome izvje taju Porti o zauze u Klisa, Husrev-beg je predlo io da se od novoosvojenih podru ja, te svih nahija Bosanskog sand aka u sjeverozapadnoj Bosni, Dalmaciji, Krbavi i Lici obrazuje poseban sand ak, a da se za prvog sand ak-bega imenuje njegov ehaja Murad-beg Tardi , porijekom iz ibenika. Taj prijedlog je u prije-stonici usvojen. Sjedi te snad aka bilo je u Klisu, ali su njegovi sand ak-bezi najvi e stolovali u Livnu. Godine 1538. Gazi Husrev-beg je kod Nadina potukao mleta ku vojsku, a ve slijede e osvojio je tvr avu Sinj. Sa Murad-begom Tardi em vojevao je po Hrvatskoj. Posljednji Gazi Husrev-begov pohod bio je onaj na Budim 1541. godine, kada je ovaj grad osvojen pod zapovjedni tvom sultana Sulejmana Veli anstvenog. Prema pisanju nekih histori ara, posebno Muvekita, Gazi Husrev-beg je izgubio ivot u Crnoj Gori u bici protiv pobunjenih Kuca. Na turbetu kojeg je jo za ivota podigao, u haremu njegove d amije upisana je 948. godina po Hid ri, odnosno 1541, kao godina njegove smrti. Neosporno spada u red najpoznatijih i najsposobnijih bosanskih sand ak-bega tokom cijele osmanske uprave na ovim prostorima. Kao vojnik, Husrev-beg je osvojio velika podru ja i rukovodio mnogim ratnim pohodima, ire i granice Bosne, ali je daleko vi e upam en kao dobrotvor Sarajeva.\ Poslije Gazi Husrev-bega, za bosanskog sand ak-bega izabran je Ulama-pa a, koji je na tom polo aju ostao do februara 1553. Tada ga je zamijenio Sofi Mehmed-pa a. Nekako u ovo vrijeme sjedi te bosanskog sand ak-bega premje teno je iz Sarajeva u Banju Luku. Kratko vrijeme od marta 1557. do 9. decembra 1557. bosanski sand ak-beg bio je Hadim Ali-pa a, koji je u Bosnu do ao sa polo aja budimskog beglerbega. Poslije Ali-pa e bosanski sand ak--beg bio je od aprila 1562. pa do jeseni 1563. Osman Sahbeg Skenderpa i , a zamijenio ga je zet velikog vezira Mehmed-pa e Sokolovi a, Sinan-beg Bol-jani . U ljeto 1564. za bosanskog sand ak-bega postavljen je jo jedan iz slavnog roda Sokolovi a, Mustafa-beg koji je na tom polo aju ostao do augusta 1566, kada je naimenovan za budimskog beglerbega. Od juna 1567. do aprila 1568. bosanski sand ak-beg bio je Hamza-beg, a od aprila 1568. do 25. juna 1568. Ferhad-beg Vukovi Desisali , potomak poznate srednjovjekovne porodice Vukovi Desisali , utemeljitelj uvene Ferhadije d amije u Sarajevu. Od juna 1568. do marta 1669. nema u pristupa nim izvorima podataka o tome ko je bio bosanski sand ak-beg, a onda je

108

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog raia

postavljen Husejn-pa a Boljani koga je zamijenio Mehmed-beg Sokolovi . .Od 1574. pa do 1580. na polo aju bosanskog sand ak-bega ponovo je jedan Sokolovi , ovoga puta amid i slavnog velikog vezira Ferhad-beg. Prije nego je postao bosanski sand ak-beg Ferhad-beg je bio ulufedjija. Godine 1566. imenovan je za kliskog sand ak-bega. Kao Mehmed-pa in ti enik, Ferhad-beg je vojuju i protiv Mle ana osvojio Zemunik, Brodin, Bijelu Stijenu i Ozren. Godine 1570. osvojio je tvr avu Vespoljac, te po to je osposobio i obnovio daje joj ime Seddi Islam (Bedem islama). Svoje sposobnosti kao vojskovo a i ratnik Fe;had-beg je pokazao u Kiparskom ratu (1571-1574). Sa velikom vojskom napao je i opusto io ibenski kraj i Zadarski kotar. Me utim, zbog nedostatka oru ja i municije i ive nih namirnica, vojska kliskog sand ak-bega se morala povu i. Malo iza ovoga zauzet je Zemunik, koji postaje jedna od ja ih osmanskih utvrda prema Zadru. Poslije osvajanja tvr ave Plo nik, Skradin, Drni , Obrovac, kule Vi evo kao i plodnog Tinja, koji postaje posjed porodice Sokolovi a, Ferhad--beg je znatno pro irio teritorij Kliskog sand aka. Kada su se borbe u Dalmaciji sti ale, Ferhad-beg je obavije ten da se spremaju ve e vojne snage da upadnu u Bosnu. Pokreta ovog pohoda bio je zagreba ki kanonik Franjo Filipovi . Zajedno sa hercegova kim sand ak--begom Sinan-begom Boljani em, Ferhad-beg se suprotstavio neprijatelju i "kod Ivani a do nogu porazio Fiiipovi a". Zarobljenog ga je poslao u Carigrad, gdje je kanonik Franjo pre ao na islam, dobiv i ime Mehmed. On je rodona elnik begovske porodice Fiiipovi a. Zbog velikih zasluga na bojnom polju, Ferhad-beg je 1574. godine imenovan za bosanskog sand ak-bega, i od tada po inje njegovo krvavo ratovanje po Hrvatskoj i Slavoniji. Kada je do ao u Banju Luku, prijestonicu Bosanskog sand aka, savre-menici su zapisali da se je "... pred njim nosilo 700 bajraka. Pratilo ga je do tri stotine leventa u odijelu od vu ine, pod eljeznim kalpacima." U gradu na Vrbasu, Ferhad-beg je podigao 216 javnih objekata, od kojih je svakako najzna ajnija d amija, uvena Ferhadija, nedavno poru ena smi ljenom akcijom srpskih fa ista, kao uostalom i 1.000 sli nih objekata diljem Bosne i Hercegovine. U neposrednoj blizini d amije Ferhad-beg je dao da se podigne 200 du ana, zatim karavan- araj, banja, araj - dvor, te jo neki objekti. Sli ne zadu bine podigao je jo u toku Kiparskog rata, kojima je osnovao kasabe Zemunik i Hrva e.

109

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Ve tokom svoje prve godine uprave u Bosni, Ferhad-beg je zapo eo vojni pohod prema Biha u. Njegova vojska brojala je izme u 10.000 i 12.000 ratnika. Na vijest o dolasku ove silne vojske, vrhovni kapetan hrvatske krajine Herbert barun Auersperg okupio je vojsku kod grada Buda kog na rijeci Radonji, pritoci Korane, gdje je do lo do bitke 22. sept. 1575. kapetan Her bert barun Auersperg je ubijen, a njegova vojska pora ena. Me u zarobljenicima bio je i grofov sin Volf Englbert za iji otkup je Ferhad-beg dobio 30,000 dukata, te od toga novca sagradio Ferhadiju d amiju. Iako je Mehmed-pa a Sokolovi obnovio 1575. godine mirovni ugovor sa Be om, Ferhad-beg je nastavio sa ratovanjem. Veliku pomo pru ao mu je njegov amid i , veliki vezir, koji je pomo u Ferhad-bega u Bosni i Mustafa--pase u Budimu upravljao doga ajima na nemirnoj zapadnoj granici Carstva. Tokom 1576. samo s bosanske strane izvr eno je ezdeset upada osmanlijske vojske. U aprilu te godine Ferhad-beg je sa sedam hiljada vojnika do ao pod Hrastovicu. Putem su upadali u neza ti ena sela, a ve u junu zauzeli Bu im, a slijede eg mjeseca tvrdi Cazin. Njegov slijede i cilj bio je Biha , gdje je uspio zadr ati veliki dio protivni ke vojske, a u me uvremenu je na drugoj strani upadao u neza ti ene mleta ke i habsbur ke teritorije. Tokom cijelog prolje a i ljeta 1576. nisu prestajali upadi bosanskog sand ak-bega u Hrvatsku, Slavoniju i Ugarsku. Po etkom 1577. stupio je na snagu mir koji je sa Portom sklopio David Ungnad. Tom prilikom on je tra io da osmanska dr ava vrati Cazin i Bu im koji je osvojio bosanski sand ak-beg Fehad-beg uz naknadu od 50.000 cekina. Tu ponudu Mehmed--pa a je odbio. To je Ferhad-begu dalo podstreka za dalja osvajanja, te je tokom 1577. godine zauzeo Mutnik, Veliku Kladu u, Sturli , Pe i, Podzvizd te Zrin. Tako bijahu zauzeta skoro sva mjesta oko Une izuzev Biha a. Potom Ferhad-beg krenu prema Dubovcu, ali kod Korana ga je presreo general Ivan Faranberg, te se morao povu i. Ohrabreni tim uspjehom be ki generali su po eli pripremati vojni pohod protiv Ferhad-bega. O tome je bio obavije ten i nadvojvoda Karlo, te je imenovao koru kog zemaljskog kapetana or a Kovenhilera za vrhovnog vojnog zapovjednika nad 10.000 ratnika koji su trebali onemogu iti Ferhad-begove vojne pohode. U prolje e Kovenhiierova vojska uspijeva osvojiti Cazin, Zrin i Bu im, ali ujesen 1578. godine bosanski sand ak-beg je uspio povratiti izgubljene gradove, te osvojiti jo i Dre nik. Od novoosvojenih krajeva osnovan je novi sand ak sa sredi tem u Ostro cu. Zbog velikih vojnih uspjeha Fehad-beg je dobio naziv Gazi. Godine 1580. osnovan je Bosanski ejalet, a za njegovog prvog beglerbega postavljen je Ferhad-beg, koji je tada dobio i titulu pa e. "Zapovjednik ple-

110

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

menitih zapovjednika, ugledni i veoma po tovani Ferhad-pa a" na tom polo aju je bio osam godina sa sjedi tem u Banjoj Luci, koja je postala glavni grad ejaleta. Tokom cijele svoje uprave u Bosni, Ferhad-pa a je vodio ratne pohode protiv Be a i Venecije, dok je s druge strane odr avao prijateljske odnose s Dubrov anima. Dopisivao se s njima, garantovao sigurnost dubrova kim trgovcima, a za uzvrat je od njih dobivao bogate darove koje su mu obi no donosila po dva poklisara. Zadnje etiri godine Ferhad-pa ine uprave u Bosni nisu bile tako uspje ne, to se ti e ratnih pohoda. U oktobru 1574. sa 9.000 ljudi upao je u Kranjsku, ali vra aju i se sa bogatim plijenom, kod Slunja ga je presreo ban Toma Erde-di i nanio mu poraz. Slijede e 1585. bezuspje no je napadao Biha i sve manje ratovao. Godine 1588. imenovan je za budimskog beglerbega, gdje je proveo samo dvije godine. Kao i mnoge slavne li nosti toga doba, ubijen je u najljep im godinama, a posmrtni ostaci preneseni su mu u Banju Luku gdje je ukopan u turbetu d amije koju je za ivota podigao. Ono to je Gazi Husrev-beg bio za Sarajevo, to je Ferhad-pa a za Banju Luku.;

Proces prelaska na islam
Jo prije kona nog pada Bosne pod osmansku vlast po eo se iriti islam. Njegovo irenje je intenzivirano u vrijeme vladavine sultana Mehmeda I (1413-1421), a najvi e razmjere dostiglo u vrijeme sultana Selima I (1512-1520), Sulejmana Zakonodavca (1520-1566), fj. u vrijeme kada je Osmansko carstvo bilo na vrhuncu svoje mo i. irenje islama na ovim prostorima nastavilo se i neposredno poslije osvajanja Bosne. Najstariji popis Bosanskog sand aka iz 1468. godine bilje i 14 spahija sa oznakom "novi musliman", zatim 11 spahija kojima je otac ili brat hri anin, te 12 sa kr anskim prezimenom. Treba spomenuti i to da je Bosna postepeno potpadala pod osmansku vlast. Od osnivanja Bosanskog sand aka (1463) pa do osnivanja Biha kog sand aka (1592), proteklo je 129 godina. U tom periodu stanovni tvo Bosne je postepeno prelazilo na islam, i kada je muslimansko stanovni tvo inilo apsolutnu ve inu formiran je Bosanski ejalet (1580). Iako je imao kraji ki karakter, ovaj ejalet se isticao po brzom irenju islama i u gradovima i u seoskim naseljima.

111

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Prije dolaska Osmanlija u Bosni su bile tri vjeroispovijesti: bogumilska, katoli ka i pravoslavna. Proces prelaska na islam mo e se pratiti kroz popisne deftere, me utim na osnovu tih popisa, ne mo e se ta no ustanoviti u kojoj mjeri na islam prelaze pripadnici bogumila, katolika ili pravoslavnih, jer su li na imena sve tri konfesije vrlo sli na. Osim toga u Bosni je bilo i dosta kriptoboguraila, nasilno pokatoli enih bogumila, koji tako er prihvataju islam. Nijedna od tri postoje e crkve u bosanskoj dr avi (bogumilska, katoli ka i pravoslavna), nije imala svoju samostalnost kao organizovana vjerska snaga. Zbog toga je u Bosni i do lo do tako masovonog irenja islama. Izvori pokazuju da je u mati nim dijelovima bosanske dr ave, u centralnoj i isto noj Bosni, najmasovniji prelazak na islam bio me u bogumilima, koji tako er prihvataju islam. Nijedna od tri postoje e crkve u bosanskoj dr avi (bogumilska, katoli ka i pravoslavna), nije imala svoju samostalnost kao organizovana vjerska snaga. Zbog toga je u Bosni i do lo do tako masovnog irenja islama. Izvori pokazuju da je u mati nim dijelovima bosanske dr ave, u centralnoj i isto noj Bosni, najmasovniji prelazak na islam bio me u bogumilima. Najindikativniji izvor koji govori o masovnom prelasku na islam u Bosni iz Fatihovog vremena je onaj, to je jo 1900. objavio Safvet--beg Ba agi , a kasnije koristio i Aleksandar Solovjev Le niz drugih autora. Prvenstveno na osnovu janji arskog zakona, Ba agi je pisao da su se 1463. godine brojne skupine bogumila poklonile sultanu Fatihu pred Jajcem i svi primili islam. U isto vrijeme od sultana su zatra ili slijede e: "Neka se i u na oj pokrajini kupe mu ka djeca u a ami oglane," to im je udovoljeno. Tako su mnogi mladi i "...od ovog naroda koji su do sada sakupljeni, ili su u carskom dvoru, ili ba i. Oni su bili pametni i daroviti pa su ve inom iza li (iz dvora) s visokim polo ajima i dostigli visoke rangove." O uzimanju muslimana Bo njaka (kao i Albanaca) u ad ami oglane nalaze se podaci i u beratima iz 1565, 1573, 1587. i 1589. godine. I u novijoj historiografiji (Ismail Hakki Uzuncarsili), zastupa se stanovi te da se narod iz Bosne jo u vrijeme sultana Mehmeda Fatiha obratio s molbom da njihova djeca idu u ad ami oglane. Obrazovanjem na dvoru kao ad ami oglani mnogi Bo njaci su dostigli visoke polo aje u osmanskoj administraciji, vojsci... To je zapisao i Kuripe i 1530. godine: "Svi su njihovi janji ari i najbolji slu benici, inovnici i kapetani (redom) Bo njaci... I doista oni se razlikuju od ostalih Turaka okret-no u i ljepotom. A ljep e se i nose nego Turci." Mnogi bosanski velika i pre li su na islam u prvim decenijama osmanske vlasti: mla i sin hercega Stjepana, promijeniv i vjeru dobio je ime Ahmed, a kasnije postaje i veliki vezir.
112

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Islam se najvi e irio u plodnim zemljoradni kim podru jima, du puteva ili oko utvr enih gradova. Najvi e na islam prelaze zemljoradnici, a daleko manje vlasi sto ari. Tamo gdje su postojale crkve, manastiri, samostani ili gdje su bili rudarski centri, kao npr. u Fojnici, Kre evu, Srebrenici, Olovu, islam se znatno sporije iri. Prihvatanjem islama feudalci su kao timare dobivali svoje stare pelemenite ba tine i tako zadr avali ranije posjede, dok su seljaci, koji su u srednjovjekovnoj bosanskoj dr avi bili u te kom polo aju, dobivali izvjesne povlastice. Da se islam na ovim prostorima irio i prije kona nog pada Bosne, pokazuje niz primjera iz relevantne historijske gra e. D amija koju je podigao Isa-beg datira iz 1457. godine, to zna i da je bilo muslimanskog stanovni tva. U Isa-begovoj vakufnami spominje se muslimansko groblje u Kasati ima kod Bla uja. Me u prvim stanovnicima Trgovi ta koji su prihvatili islam bio je Balaban, sin Bog inov, vjerovatno potomak neke zna ajne srednjovjekovne porodice. Njegov otac Bog in sahranjen je po obi aju onog vremena na svojoj ba tinskoj (plemenitoj) zemlji. Balaban je svoje imanje, koje se nalazilo pri u u potoka Ko evo, prodao Isa-begu Ishakovi u, kao i velike komplekse zemlji ta na Trebevi u. Rijeka Drina predstavljala je pravu granicu kada je irenje islama u pitanju. U to vrijeme i u Bosni i u Srbiji va ili su isti zakoni. Naprimjer u nahi -jama isto no od Drine: Zve an, Jele , Ar ane, Ras, Vra e, Sjenica, Ostat je, Bopolj, Dobrun itd., vrlo je mali procenat muslimana. Ali s lijeve strane Drine u nahijama: Vi egrad, Hrtar, Brodar, Osat i Borac bio je veoma mali broj hri ana, a islam se jako pro irio, Upravo na ovom podru ju, na biv em prostoru zemlje Pavlovi a, u dubrova kim a i u najstarijim turskim izvorima, nalaze se podaci o biv im "krstjanskim zemljama". U prvim decenijama osmanske vlasti islam se najvi e irio u onom dijelu Bosne, koje su Osrnanlije dr ali jo prije definitivnog osvajanja ove pokrajine, u onim krajevima gdje je iz srednjeg vijeka naslije ena nedovoljna i nejaka crkvena organizacija, a to je u i kraj okolo dana njeg Sarajeva. Proces prelaska na islam na tom podru ju, uzeo je daleko ve e razmjere, nego u drugim dijelovima Bosne. U Sarajevskoj nahiji islam se pro irio i zbog injenice to se tu razvilo Sarajevo kao komandni, vojno-administrativni, kulturni i privredni centar cjelokupnog ejaleta, poput onih velikih na Istoku. Na podru ju dana njeg Sarajeva postojalo je malo srednjovjekovno naselje Trgovi te. To je bilo najve e naselje u upi Vrhbosni, me utim nije bilo zna ajno izvan svog regionalnog okvira. Sarajevo kao orijentalno-muslimanski grad, nastalo je ne to prije 1462 , kada je Isa-beg Ishakovi , podizanjem zadu bina postavio osnove budu eg centra Bosanskog sand aka, kasnije
113

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

pa aluka. Islamsko-orijentalni grad po svome izgledu po ev od monumentalnih islamskih gra evina koje ine urbani kostur grada, pa do manjih mahalskih d amija koje su centri pojedinih etvrti - mahala, te kulturno-prosvjetnih i drugih ustanova, koje su gotovo sve nastajale putem vakufa i po svojim najelitnijim predstavnicima u gradu, jeste grad u slu bi islamske ideologije. Takav grad odigrao je kapitalnu ulogu u irenju islama i islamske kulture u na im kra~ jevima^ a posebno Sarajevo kao najtipi niji primjer takvog grada u Bosni. Iako prvi defter Bosanskog sand aka iz 1468. godine ne bilje i sve muslimansko stanovni tvo, podaci iz njega pokazuju da je proces irenja islama na podru ju dana njeg Sarajeva i okolice ve i nego u svim ostalim dijelovima Bosne zajedno. Godine 1485. u Sarajevu i okolici bilo je 33,17% muslimana i 66,83% kr ana, a za samo etiri godine, ta nije u popisu iz 1489. zabilje eno je 59,92% kr ana i 40,08% muslimana. Svi muslimani upisani u ovom defteru su direktni potomci kr ana. Za 25 godina koliko je proteklo od popisa iz 1489. godine, pa do 1516, kada imamo sa uvan slijede i popis Bosanskog sand aka, Sarajevo se znatno pro irilo i po broju mahala i po broju stanovni tva, tako da je te godine bilo 85,59% muslimana i 14,41% kr ana. Godine 1530. Sarajevo je grad sa apsolutnom ve inom muslimanskog stanovni tva. Do ovog vremena 60 sela sarajevske nabije su postala 100% muslimanska, a ostala su sa ve inskim muslimanskim stanovni tvom, tako da je ukupno u Sarajevu i okolici bilo 94,56% muslimana i 5,44% kr ana. Majvi e stanovni tva u Sarajevo se doseljavalo iz njegove okolice, zatim iz drugih dijelova Bosne, kao i iz Hercegovine. U defteru iz 1530. zabilje eno je 35 doseljenika iz Hercegovine. Veoma mali broj doseljenika je iz drugih krajeva Osmanskog carstva. Popis iz 1530. bilje i samo dvojicu iz Jedrena, dvojicu iz Soluna i jednog iz Anadolije. Od 1530. do 1540. godine broj stanovnika Sarajeva pove ao se za oko dvije hiljade i bilo je 97,85% muslimana i 2,15% kr ana, a zajedno u Sarajevu i okolici 91,53% muslimana i 8,47% kr ana. Konkretne brojne podatke o prelasku na islam pru aju i dva najstarija sarajevska sid ila iz sredine XVI stolje a. Tako npr. u sid ilu br. 2 zapisano je da je na sud do la Marina, k erka Vlaji a kr anka i izjavila, da je njen mu Vuksan umro a da su poslije njegove smrti njihova djeca Jovana, Ljiljana, Duka i Stojan pre li na islam. Duka je dobio ime Mustafa, Stojan Husejin, Jovana Ai a, a Ljiljana Fatima. Izme u mnogobrojnih zabilje en je i prelazak

114

Bosna i Hercegovina od najstari jih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

na islam dvojice unika nekog Vu ihne iz Drozgometve. Sulejman, sin Milo-rada ostao je da ivi u Drozgometvi, dok je Ali-pa a, sin Rade inov postao veliki vezir. Bilo je slu ajeva da jedan ili dva lana jedne porodice pre u na islam, a drugi ostanu u svojoj vjeri. Tako je u sid ilu zabilje eno da je neki Mustafa pre ao na islam a brat mu Stojan i otac Andrija ostali kr ani. Dok je Ferhad--beg Vukovi Desisali , bosanki sand ak-beg gradio svoju d amiju u Sarajevu, u isto vrijeme za njegovog brata Ivana, majstor Tudor slikao je ikonu. To to se broj stanovni tva tokom XVI stolje a stalno pove avao, rezultat je, izme u ostalog i stalnih ratova koji su vo eni na granicama Bosne, iz kojih su dovo eni mnogobrojni zarobljenici. U popisima Sarajeva zabilje en je znatan broj robova, posebno oslobo enih, jer se osloba anje roba smatralo inom dostojnim pohvale, te ga je islamska religija podsticala. Svi oni koji su posjedovali robove bilt su du ni osloba ati ih, posebno one koji su primili islam. Iz pojedina nih primjera zabilje enih u sarajevskim sid ilima XVI stolje a, vidi se da su ti robovi govoto svi porijeklom kr a ni, hrvatskog, slovena kog i ma arskog porijekla. Do 1570. godine Sarajevo je izraslo u veliki grad ( eher) sa 63 muslimanske mahale i dvije kr anske. U gradu i okolici tada je bilo 98,04% muslimana i 1,96% kr ana. Krajem XVI i na samom po etku XVII stolje a Sarajevo je imalo 91 muslimansku mahalu sa 3.895 muslimanskih domova i 1.534 neo enjenih te 13 ba tina, dok je kr anskih ku a bilo ukupno 140, i to 90 ih je bilo nastanjenih "u samom gradu Sarajevu". Bavili su se zanatstvom i u ivali odre ene povlastice kao i muslimansko stanovni tvo, dok je ostalih 50 ku a upisano u Mahali Varo i to 14 doma instava kao stalno nastanjenih a 37 ih je vo eno kao privremeno nastanjeni. Do ovog vremena proces prelaska na islam bio je gotovo zavr en. U gradu je bilo 96,79% muslimana i 3,21% kr ana, dok je u selima i trgovima Sarajevske nahije ovaj proces zahvatio gotovo cjelokupno stanovni tvo. Muslimanskih domova bilo je 5.394, neo enjenih muslimana 266, ba tine 4, vojnika 638, akind ija 328, bezemlja a 18, dok je kr anskih ku a bilo svega 15 sa 15 neo enjenih to je u procentima iznosilo 99,52% muslimana i 0,48% kr ana. Ukupno u cijeloj Sarajevskoj nahiji bilo je 98,41% muslimana. Podaci iz deftera daju nam mogu nost da zaklju imo da je stanovni tvo Sarajeva doma e autohtono stanovni tvo, koje je prihvatilo islam. Razlozi za prelazak na islam gradskog stanovni tva, kao i onog iz okolice koje se nase115.

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Ij'avalo u grad su, u prvom redu privla na snaga grada, a zatim razvijena gradska privreda, te privilegovan polo aj muslimanskog gradskog stanovni tva. Me utim, ime objasniti tako masovan prelazak na islam seoskog stanovni tva? Olak ice koje su dobivali seljaci muslimani nisu bile toliko zna ajne, da bi to bio i jedini njihov razlog za prihva anje islama. Prelaskom na islam dobivao se bolji status u dru tvu, bile su otvorene mogu nosti napredovanja, kolovanja, obrazovanja. Veliki broj na ih ljudi do ao je do visokih polo aja u osmanskoj upravi, vojsci itd. Na prihvatanje islama uticali su naro ito na svoje ro ake i potomke oni Bosanci koji su ranije postali visoki funkcioneri na Porti. U svom zavi aju podizali su zadu bine, uvakufljavali ogromna imanja za njihovo odr avanje, a za upravnike vakufa naj e e postavljali svoje potomke. Eklatantan je primjer Mehmed-pa e Sokolovi a koji je na islam preveo stanovnike itavog svog rodnog sela, svoje roditelje i mnogobrojne ro ake. Dolaskom Osmanlija etni ki sastav stanovni tva Sarajeva nije se bitno promijenio, ali se zato znatno promijenio njegov vjerski sastav. Poznati turski histori ar Omer Lutfi Barkan, koji je izu avao migracione procese na Balkanu, do ao je do zaklju ka da Bosanski pa aluk, nije bio obuhva en masovnim naseljavanjima Turaka. To potvr uju i svi popisi Bosanskog sand aka. Oni tako er pokazuju da je prihvatanje islama na ovim prostorima bilo postepeno, i da je taj proces bio najintenzivniji u XVI stolje u, a trajao je do sredine XVII stolje a. O masovnosti prelaska na islam (po etkom XVII stolje a gotovo kompletno stanovni tvo Sarajeva je muslimansko), podaci iz izvora, svjedo enja stranih putopisaca, tolerantan odnos osmanske dr ave prema pripadnicima monoteisti kih religija, porodice u kojima jedan ili vi e lanova prelaze na islam dok drugi ostaju u svojoj vjeri, sa uvan jezik, svakako su injenice koje govore da u tom postupku nije bilo prisiljavanja. U osmanskoj dr avi kao teokratskoj, va ili su osnovni islamski principi sadr ani u Kur'anu: "Vama va a, a nama na a vjera", i "u vjeri nema prisiljavanja". Tokom XVI stolje a islam se najvi e pro irio u Sarajevu i okolici, ali je i u drugim dijelovima Bosne taj proces uzimao maha. U zemlji Pavlovi a -Vilajet Pavli, koji je (1489.) obuhvatao nahije; Vi egrad, Dobrun, Hrtar, Pra a, Studena ili Kamenska, Glasinac, Pale i Olovo, ve u ovo vrijeme je evidentno irenje islama kako me u gradskim tako i me u seoskim stanovni tvom. Po etkom XVI stolje a ovaj proces je znatno intenziviran tako da je npr. 1516. godine nahija Borac imala 68% muslimanskih doma instava a 1540. 86%.

116

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Godine 1604. procenat muslimana u Vilajetu Pavli izgleda ovako: nahija Studena 100% muslimani, Borac 99%, Brodar 98%, Olovo 92%, Hrtar 92%, Vi egrad 80% i Dobrun 64%. U ukupnom broju popisanih stanovnika ovog podru ja muslimani su zastupljeni sa 93%. Osmanlijska osvajanja najvi e pusto enja i pomjeranja stanovni tva izazvala su u hercegovoj zemlji zbog toga to je herceg Stjepan bio odlu an otkazati vazalstvo Osmanlijama i" suprotstaviti im se. Najraniji popisi ovih podru ja pokazuju da su pusta, a stanovni tvo se selilo prema Jadranskoj obali i otocima. S druge strane po elo je naseljavanje ovih podru ja. Sto se ti e irenja islama u nahijama sjevernog i centralnog dijela hercegove zemlje, taj proces tekao je stalno i svoju kulminaciju do ivio je krajem XVI stolje a kada u nahijama tog dijela zemlje zastupljenost muslimana iznosila 90% do 99%. Ukupan prosjek svih nahija (27) iznosi 83% muslimana i 17% kr ana. U Mostaru je bilo 87% muslimana, Nevesinju 98%, Gora du 92%, Blagaju 84%, Ljubu kom 65%, Imotskom 25%. Na islam je najvi e prelazilo ratarsko stanovni tvo, dok se me u vlasima islam irio u manjem procentu (35% od ukupne vla ke populacije u Hercegovini). Na irenje islama u Hercegova kom sand aku (1470.) uticali su slijede i inioci: lo a crkvena organizacija, koncentracija velikog broja bogumila i kriptobogumila na tom podru ju, te uticaj gradova i na ih ljudi koji su ranije prihvatili islam, kao i u drugim dijelovima Bosn e. Podru je Kliskog sand aka (1537.) pokrivalo je dijelove dana nje Bosne, Hercegovine i Hrvatske, ta nije jugozapadne dijelove Bosne i Hercegovine, te dijelove Like, Krbave i Dalmacije. Proces irenja islama na ovom podru ju imao je ne to druga ija obilje ja nego u drugim krajevima, zbog kraji kog karaktera Kliskog sand aka kao i zbog zate enog, kao i novonaseljenog stanovni tva. Osmanska osvajanja na ovim prostorima i la su iz pravca istoka prema zapadu sa stalnim pomjeranjima. Grani ni pojas uvali su V lasi. Podru ja koja su ostajala iza tog pojasa bila su mirnija te su se sticali uvjeti za irenje islama. Op enito uzev i, mo e se re i da irenje islama u Kliskom sand aku nije bilo masovno "...izuzimaju i onaj dio koji je ranije pripadao bosanskoj kraljevini, kao i u zonama kasaba i brojnih tvr ava u navedenom podru ju." to se ti e sjeveroisti ne Bosne, prvi slu ajevi prelaska na islam zbili su se okolo utvr enih gradova, u podgra ima Zvornika i Srebrenice. U prvim decenijama osmanske vlasti, nisu sa injeni popisi za ova podru ja. Tek od

117

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

pada Srebreni ke banovine (1512), po eo je popis ovih oblasti. Iz tih deftera (1512, 1528, 1533. i 1548.) vidi se da su kr anske spahije timarlije bili predstavnici novog stanovni tva koje se koloniziralo u Srednje i Donje Podrinje i cijelu Posavinu. U periodu od 1528. do 1533. godine broj muslimana u bosanskom dijelu Zvorni kog sand aka se znatno pove ao. Za razliku od drugih dijelova Bosne, gdje je na islam uglavnom prelazilo zemljoradni ko stanovni tvo, ovdje je prihvatanje islama po svome tempu i irini, bilo jed nako kod pastirskog stanovni tva (vlaha) kao i kod zemljoradni kog. U gradovima gdje su postojali franjeva ki samostani: Srebrenici, Zvorniku i drugim, islam se sporije irio. Me utim, kada je Zvornik postao sjedi te istoimenog sand aka (1482), uticaj franjevaca je opao i oni su krajem etvrtog decenija XVI stolje a napustili Zvornik i povukli se u samostan u Gornju Tuzlu. Poslije pobjede kod Moha a (1526) dolazi do stabilizacije politi kih prilika, razvoja gradova, a time i do irenja islama. Tako je u nahiji Gornjoj Tuzli 1548. godine bilo 20% muslimana (godine 1533. bilo ih je 14,6%), a u samoj kasabi 94%. Zajedno u kasabi i nahiji bilo 44,6% muslimana. U Donjoj Tuzli stanje je bilo druga ije. U samoj kasabi bilo je 71% muslimana a u nahiji 16%, dok je zajedno u kasabi i nahiji bilo 30% muslimana, Od ostalih nahija u sjeveroisti noj Bosni, najintenzivnije irenje islama bilo je oko gradova Srebrenika, Sokola, Zvornika i Srebrenice (Srebrenik 63,5%, Zvornik 57%, Srebrenica 30%, te u nahiji Sokol 51% muslimana). U svim ostalim nahijama ove oblasti broj muslimanskih doma instava kretao se oko 30%. U Bijeljini je bilo 29,4%, u Koraju 21%, u nahiji Nenavi te (Grada ac) 26,5% muslimana. U drugoj polovini XVI stolje a irenje islama na ovom podru ju teklo je sporije nego sredinom tog vijeka. Razlog je u injenici da je porast stanovni tva op enito malen. Jedan od uzroka je i osmansko osvajanje Slavonije (1536-1552), te osnivanje novih muslimanskih gradskih naselja. Tada je do lo do seobe stanovni tva iz ovih oblasti, u nova naselja u Srem-skom, Po e kom i Pakra kom sand aku. Procenat prelaska na islam bio je velik i u nahiji Visoko. Do XVII stolje a muslimansko stanovni tvo u selima Viso ke nabije inilo je 90%. U samom gradu Visoko bilo je 91% muslimana, u Fojnici 25%, a u Kre evu 39%. Krajem XVI i po etkom XVII stolje a u cijelom Bosanskom sand aku, kao glavnom sand aku Bosanskog ejaleta sa 55 nahija, bilo je ukupno 64.721 domova. Od toga je muslimanskih domova 45.941 sa 4.979 neo enjenih
118

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

(potencijalnih domova) i kr anskih 18.780. Ako se doda jo lll kr anskih ku a gradskog stanovni tva koje nije bilo rajinsko dobija se ukupno 18.891 domova kr ana. Iz toga proiziiazi da su muslimani bili procentualno zastupljeni sa 75% a kr ani sa 25%. Ovi podaci koji su kori teni iz slu benih turskih popisa (deftera), koji su ina e veoma zna ajni izvori za izu avanje ovog pitanja iz na e pro losti, ne pru aju potpuno adekvatnu sliku kretanja stanovni tva, s obzirom da oni sadr e popise poreskih obveznika rajinskog stanovni tva, kao i gradsko stanovni tvo, dok njima nije obuhva ena feudalna klasa. U najranije vrijeme osmanske vlasti veliki broj potomaka srednjovjekovne vlastele prihvata islam. Mnogi od njih postali su veziri, beglerbezi, admirali, kapetani, seraskeri, kadije. Oni su predstavljali najja i oslonac osmanske vlasti u Bosni. Ve u doba M.ehmeda Osvaja a javljaju se dr avnici porijeklom iz Bosne: Ali-beg "gospodar zemlje Pavlovi a", Sinan-pa a Borovini , AH-beg Vlahovi i njegov brat Ismail Vlahovi i mnogi drugi. U najranijim katastarskim popisima, vidi se da su ve ina posjednika timara i zijameta bili sinovi kr ana ili su u srodstvu sa kr anima (Radivoj i Milovac ro aci Ali--hega, Jakub-beg brat Radosava, Sinan-beg, sin Dragala, Haraza-beg, sin Obrena, Ahmed-beg Kapid iba a, sin Radi a koji je po etkom XVI stolje a imao najve i zijamet u Bosni 100.088 ak i i mnogi drugi). U iren/u islama u Bosni zna ajnu ulogu odigrali su i gradovi kao centri islamske kulture i civilizacije. Osmanlijskim osvajanjem Balkana nastale su duboke promjene u polo aju, prirodi i ulozi gradova na tom podru ju. irom Bosne ni u nova gradska naselja ili se naslanjaju na stara. Svi ti gradovi poprimaju islamsko-orijentaini karakter. Takav grad razlikuje se od evropskog po svome nastanku, razvitku i svojoj ulozi. Relevantni izvori pokazuju da je muslimansko gradsko stanovni tvo apsolutnom ve inom doma eg porijekla, koje se naseljavalo iz okolnih sela i iz susjednih gradskih naselja. To stanovni tvo su u grad privla ile izmedju ostalog i povlastice koje je osmanska vlast davala gradskom muslimanskom stanovni tvu. Najve u povlasticu predstavljala je injenica da je muslimansko gradsko stanovni tvo bilo muaf, tj. oslobo eno svih rajinskih da bina i te kih dr avnih nameta avarizi divanive i tekalifi orfive. Zapa enu ulogu u razvitku gradova odigrali su vakufi, jer podizanjem vakufskih kultnih objekata zapo injalo je urbano formiranje gradova. Osnivali su ih visoki funkcioneri osmanske vlasti: pase, sand ak-bezi i drugi dr avnici, koji su podizanjem zadu bina, svojim pobo nim zavje tanjem udovoljavali i dr avnim potrebama. Islam tra i od svojih sljedbenika izme u
119

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

ostalog i tro enje imetka u op edru tvene svrhe. Sistemom vakufa stvarali su se kulturni i trgova ki kompleksi zgrada. Zahvaljuju i u prvom redu vakufima, muslimanske vjerske, kulturne i dobrotvorne ustanove bile su u mogu nosti stalno djelovati i obavljaju svoju funkciju. Prelazak stanovni tva na islam i nastanak gradova bili su usko povezani. Pored nove vjere, sa Osmanlijama je na ove prostore do la i nova civilizacija, jedan novi na in ivota. Ta civilizacija imala je korijene i u anti kim civilizacijama, ija je jedna od karakteristika i velika uloga religije u formiranju dru tva. irenjem islama irila se i islamska kultura, prosvjeta, nauka i knji evnost. Ta kultura najvi e se ispoljila na podru ju gra evinarstva. Najmnogobrojnije objekte islamske arhitekture podigli su upravo doma i ljudi. Najzna ajniji me u njima je svakako Husrev-beg, utemeljitelj mnogobrojnih objekata u Sarajevu, zatim Ferhad-beg Sokolovi osniva poznate d amije Ferhadije u Banjoj Luci, Mehmed-beg (Kara oz-beg) poznat kao osniva najmonumen-talnije d amije u Mostaru te njegov brat veliki vezir Rustem-pa a koji podi e uveni Brusa-bezistan na Ba ar iji, had i Mustafa-aga kizlar-aga ( uvar carskog harema), koji je podigao monumentalnu d amiju u Mrkonji -Gradu i mnogi drugi. Najmnogobrojniji objekti podizani tokom XV i XVI stolje a su d amije. Pored njihove osnovne uloge kao sakralnih i kulturno-prosvjetnih objekata, predstavljale su i centre mahala, koje su nosile imena osniva a d amija. Samo u Sarajevu je tokom XV i XVI stolje a podignuto preko 100 d amija i isto toliko mekteba. U njima se sticalo islamsko obrazovanje. irom Bosne su podizane i medrese, ustanove internatskog tipa u kojima se u enicima omogu avalo sticanje znanja iz oblasti teolo kih nauka, a potom iz osnova gramatike i sintakse. Po svome renomeu i arhitekturi najpoznatija je Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu, poznatija kao Kur umlija, a koju s pravom mo emo smatrati prete om univerziteta. Pored redovnih kola, islamsko obrazovanje sticalo se i na javnim predavanjima, koja su se pored d amija, odr avala i u tekijama gdje su se izu avala i djela velikih misti kih pisaca. Mo e se re i da su i dervi i odigrali zna ajnu ulogu u irenju islama i islamske kulture na na im prostorima. Oni su stroge odredbe ortodoksnog islama, svojim u enjem i shvatanjem, inili pristupa nijim za narodne mase. Sirenjem islamske kulture, u na e krajeve su dospjele mnoge knjige, ve inom pisane na orijentalnim jezicima. Uz d amije, medrese, mektebe i tekije, nastale su mnoge biblioteke. Po svome bibliote kom i arhivskom fondu svakako najzna ajnija je Gazi Husrev-begova. Djelokrug muslimanskih vjerskih institucija bio je irok. Pored brige o vjerskom ivotu muslimana, ove
120

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremen a do kraja Drugog svjetskog rala

ustanove imale su zna ajnu ulogu u prosvje ivanju, irenju arapske pismenosti i uop e irenju islamske kulture. Pored gra evina sakralnog, dru tvenog i prosvjetnog karaktera, u Bosni su podizani i mnogobrojni objekti privrednog i saobra ajnog zna aja. Me u trgova kim objektima najzna ajniji su bezistani, koji su kao impozantne gra evine, podizani samo po ve im mjestima. U Sarajevu ih je biio tri, od kojih su se do danas sa uvali Brusa i Gazi Husrev-begov bezistan. Du pute-va podizani su hanovi i karavan-saraji, te mnogobrojni mostovi. Neki od njih spadaju u vrhunska djela osmanske arhitekture, kao npr. Mehmed-pa in most na Drini u Vi egradu, uveni most u Mostaru, djelo neimara Hajrudi-na, most na Zepi, Arslanagi a most u Trebinju zadu bina Mehmed-pa e Sokolovi a, i mnogi drugi. Osobita pa nja u vrijeme osmanske vladavine u Bosni, obra ala se na izgradnju bamama, vodovoda i esama. To je ra eno u skladu sa islamskim propisima o li noj higijeni i svakodnevnom pranju. U svim ve im mjestima irom Bosanskog ejaleta podizani su hamami. U samom Sarajevu bilo ih je sedam, u Mostaru dva, u Fo i, Travniku i Banjoj Luci po tri. Islamsko-orijentalni uticaj posebno se sna no odrazio u stambenoj arhitekturi i kulturi stanovanja. Pri podizanju stambenih dijelova te ilo se da se osigura to vise zelenila i svjetlosti. Gdje god je bilo mogu e ku e su podizane na mjestima odakle se pru ao ljep i vidik i pokraj teku e vode. Islamsko-orijntalna kultura izvr ila je znatan uticaj i na razvoj zanatstva. Samo u sarajevskoj ar iji razvilo se preko 80 raznih vrsta zanata, orgnizo-vanih u jake cehovske organizacije, topografski odre enih, tako da su zanatlije jednog ili vi e srodnih zanata radili u jednoj ulici, po kojima je onda ulica dobivala ime. Veliku primjenu u zanatstvu imala je likovna umjetnost. Znatan broj kaligrafa i drugih umjetnika, kao i njihovih djela, svjedo i o doprinosu na ih ljudi u toj oblasti umjetnosti. Op enito se mo e re i da je irenje islama u Bosni teklo postepeno. Ni osmanski ni zapadni izvori ne sadr e nikakve podatke o bilo kakvom prisiljavanju od osmanske vlasti u pitanju vjere njenih podanika, na to ukazuje i masovnost prelaska na islam bosanskog stanovni tva kako gradskog tako i seoskog. Poznati histori ar Vladislav Skari pisao je da "...19. vijek ne bi zatekao nijednog hri anina, niti bi bilo ijedne crkve i manastira da je islam iren dr avnom silom".

121

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Zna aj velikih vezira Osmanskog carstva Rustem-pa e i Mehmed-pa e Sokolovi a za prilike u Bosni
Dvorom osmanskih sultana tokom stolje a pro li su mnogobrojni mladi i iz na ih krajeva. Oni su tamo odvo eni da se koluju i kasnije budu u slu bi Carstva. Mnogi od njih uspjeli su dosti i visoke polo aje. Cesto su se vra ali u rodni kraj i tamo ostavljali zadu bine sebi i svojoj porodici u spomen, a svojim ugledom ste enim na dvoru uticali i na zbivanja i doga aje u domovini. Me u najistaknutijim li nostima XVI stolje a u Osmanskom carstvu odvedenih kao ad ami oglani iz Bosne, jesu dvojica velikih vezira Mehmed-pa a Sokolovi i Rustem-pa a Opukovi . Vladaju i u vrijeme kada je Osmansko carstvo bilo najja e, kada su se njegove granice stalno irile, i kada je na prijestolju sjedio "onaj koji je pidigao carstvo do najvi eg vrha njegove veli ine, mo i i sjaja, Sulejman Zakonodavac, Osvaja , Mo ni i Veli anstveni", oni su i lanovima svojih porodica omogu ili visoke polo aje. Ina e lanovi muslimanskih feudalnih porodica su tokom cijele osmanske vladavine predstavljali njen najja i oslonac u Bosni. Vodili su glavnu ulogu, ne samo u politi kom i ekonomskom, nego i u kulturnom ivotu Bosanskog ejaleta, a posebno najistaknutiji predstavnici ovog stale a. Prema svjedo enju Bernarda Navadjera, Rustem-pa inog savremenika i jednog od najboljih poznavaoca prilika u Osmanskom carstvu sredinom XVI stolje a, Rustem-pa a je rodom "iz jednog sela pokraj Sarajeva" (d'un casale apresso il Seraglio di Bosna). Ne zna se ta no kada je doveden iz svog zavi aja, i koliko je trajalo njegovo kolovanje, ali se zna da je veoma brzo napredovao. Sultan Sulejman smatrao ga je "razboritim, punim vrlina i veselog duha". Nakon to je pro ao zvanje rairahona - nadstojnika carske konju nice i beglerbega u Anadoliji i Dijarbekiru, postao je etvrti vezir Porte. U isto vrijeme o enio se i sultanovom k erkom i miljenicom sultani-jom Mihrimah, poznatoj po svojoj ljepoti i bogatstvu. Postav i ti enik svoje punice, glasovite Hurem sultanije zvane Rokselana, Rustem-pa a je u prolje e 1541. poslije svrgnu a Latif-pa e, postavljen na polo aj drugog vezira Porte, a u martu 1544. postao je veliki vezir. U vrijeme kada je Rustem-pa a do ao na polo aj velikog vezira, nastalo je jedno mirnije razdoblje u povijesti Osmanskog carstva. Umoran od dugih ratovanja, sultan Sulejman je sve vise vremena provodio na svome dvoru, na kojem su se pod uticajem ena, a posebno mo ne Rokselane, birale li nosti za visoka zvanja. Okrivljen za smrt princa Mustafe, Rustem-pa i je oduzet

122

Bosna i Hercegovina o najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

dr avni pe at. Mo na Rokselana uspjela je svoga zeta 1555. godine ponovo dovesti na polo aj velikog vezira, gdje je ostao do smrti 1561. Ukopan je u haremu ehzade d amije (Jeni sultan Mehmed) u Istanbulu. Iza Rustem-pa e, kao ni iza jednog dotada njeg velikog vezira, ostalo je ogromno blago. Tokom svog ivota izgradio je mnogobrojne zadu bine. U Istanbulu je podigao d amiju, medresu, karavan-saraj, harnam i biblioteku. Sam Mimar Sinan^ najpoznatiji turski arhitekt, koga porede i sa najve im graditeljima italijanske renesanse, sagradio mu je 19 objekata. U svom rodnom gradu Sarajevu, Rustem-pa a je podigao uveni Brusa-bezistan, koji je dobio ime po svili iz Bruse koja se u njemu najvi e prodavala, zatim most preko eljeznice na Ilid i i pored mosta han, Dubrov ani su mu se obra ali kao "svome za titniku i srodniku i kao onome koji je njihova jezika." Pored Rustem-pa inog direktnog uticaja, kao velikog vezira Carstva, on je preko svojih potomaka i bliskih ro aka indirektno uticao na neke doga aje u Bosni. Rustem-pa a je imao dva sina i jednu k erku koja je bila udata za velikog vezira Ahmed-pa u. Jedan od Rustem-pa inih sinova je Mustafa-pa a, kliski sand ak-beg koji je poginuo zajedno sa Hasan-pa om Predojevi em pod Siskom 1593. godine. Sva tri Rustem-pa ina brata zauzimala su istaknuta mjesta medju muslimanskim plemstvom u Bosni. Sinan-pa a je bio hercegova ki sand ak-beg, a potom admiral osmanske flote. Drugi Rustem-pa in brat Mehmed-beg, zvani Kara oz-beg, sagradio je niz objekata u Mostaru, od kojih je najpoznatija d amija, iz ijeg se natpisa vidi da je Kara oz-beg brat velikog vezira. Tre i Rustem-pa in brat podigao je d amiju u Pruscu, dok mu je sestra Nefisa ivjela u Sarajevu. Me u najzna ajnije feudalne porodice iji su lanovi odigrali zna ajnu ulogu u historiji Bosne, jesu Sokolovi i. Iz ovog roda poteklo je nekoliko dr avnika i zna ajnih li nosti u Osmanskom carstvu, a najpoznatiji je svakako Mehmed-pa a Sokolovi (Visoki). Odveden je kao ad ami oglan iz Bosne u Jedrene, gdje je stekao svoje prvo obrazovanje. Slu bu na dvoru zapo eo je kao rikabdar (dvorjanik koji je pomogao - svome gospodaru uzjahati na konja), zatim ohadar (dostojanstvenik kome je glavna du nost starati se o odje i svoga gospodara), silah-dar (zapovjednik carskih titono a - brine se o li nom naoru anju svoga gospodara), te e negirba a (pratilac sultana na svim pohodima i putovanjima). Godine 1543. sultan Sulejman ga je postavio za kapid iba u, zapovjed-

123

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

nika dvorske stra e. Jo uvijek anoniman, nemalo iznena enje izazvalo je na dvoru, kad ga je sultan Sulejman postavio za admirala turske flote, poslije smrti Hajrudina Barbarose - slavnog pomorca i iskusnog morskog vuka. Taj mladi "... briljantnog pona anja, veoma sredjen, pribran i odmeren, bri ljivo odnegovan u islamu, prijatan svojim poznavanjem zapadnih jezika i knji evnosti, omiljen u dvorskim krugovima, ali smi ljeno uzdrzan od upli-tanja u njihove intrige", nije iznevjerio ukazano povjerenje. Zapovjedao je u ratu protiv ostataka Ugarske i Habsburgovaca, bio je rumelijski beglerbeg, a nakonuspjeha na isto nom rati tu i pogibijenja princa Bajezida, sultan Sulejman Veli anstveni imenovao ga je za tre eg vezira Porte. "Ulaskom u vezirsko ve e, Mehmed Sokolovi je postao stub carstva, ministar i velmo a, kona no vezan za Carigrad." Otada mu je bio otvoren put ka polo aju prvog ministra. U medjuvrernenu se o enio k erkom prestolonasljednika Selima, sultanijom Ismihan. U to vrijeme postati carskim zetom zna ilo je mnogo, i to je bio jedan od puteva ka polo aju velikog vezira. To zvanje dobio je 28. juna 1565. odlukom sultana Suiejmana "najmo nijeg me u silnim... onoga koji je podigao carstvo do najvi eg vrha njegove veli ine, mo i i sjaja". Vijesti o uspjehu Mehmed-pa e sve e e su dolazile u njegov zavi aj, pogotovo to je u to vrijeme rod Sokolovi a imao najvi e svojih lanova u sultanovoj slu bi. S druge strane Mehmed-pa a je znatno uticao na svoje ro ake u Bosni koji su zauzimali zna ajne funkcije u provincijskoj administraciji. Njegov bli i ro ak Mustafa-pa a ve se nalazio na upravi u Bosanskom sand aku, dok e u slijede im decenijama i drugi lanovi roda Sokolovi a zauzeti zna ajne polo aje u Bosni. Mehmed-pa in zet Kara Sinan-beg postavljen je za sand ak-bega u Bosni 1562. godine, a samo godinu dana iza toga premje ten je u Hercegovinu. "Umro je u Cajni u i sahranjen je u kamenom turbetu pokraj svoje d amije. Uz d amiju je sagradio medresu i imaret, i zapisao im dosta lep imetak. Osim toga, podigao je d amiju i u Nevesinju"). Sokolovi je pomogao i Sinan--begovom bratu Husejnu, koji je uz njega odgajan na dvoru. Muvekit je zapisao da je Husejn-pa a Boljani bio vezir u Egiptu, a poznat je po monumentalnoj d amiji koju je podigao u Pljevljima. Po etak Mehmed-pa inog vezirovanja obilje en je porazom turske flote na Malti, a odmah zatim uslijedio je pohod na Australiju, kada umire sultan Sulejman Veli anstveni, a na prijestolje dolazi njegov sin Selim. Po etkom 1567. godine u carstvu Osmanovi a osje alo se smirivanje, nastupila su mirnija vremena u kojima je Mehmed-pa a imao veliku vlast u rukama. "... Mo e se re i da je Mehmed, prvi vezir, onaj koji caruje u Turskoj", pisao je

124

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drug og svjetskog rata

Marino Kavali 1567. godine; "nikad nijedan ministar u ovoj dr avi nije imao toliku vlast, a da je to potpuno zaslu io svojom pame u i razborito u." Mehmed-pa a se na dvoru okru io svojim ro acima, koje je esto slao i po provincijama Osmanskog carstva. Me u prvima je poslao svoje ro ake u najisturenije pokrajine prema Austriji, Mustafa-pa u u Budim za beglerbega, a njegovog mla eg brata Mehmeda u Bosnu. Mustafa-pa a, nazivan "Crnim sokolom" a koji je ranije bio bosanski sand ak-beg, poznat je i po tome to je osnovao kasabu Rudo, a i u Sarajevu je izgradio jedan vodovod. Jo kao mlad dvorjanin, Mehmed-pa a je doveo u Carigrad svoje roditelje i bra u i preveo ih na islam. Oca D emaluddin Sinan-bega postavio je za muteveliju njegovog vakufa u Bosni i time je po eo njegov uticaj u ovoj osmanskoj provinciji posredstvom njegove mnogobrojne rodbine. Njegov mla i brat Mehmed-beg do ao je na polo aj bosanskog sand ak--bega pred Sigetsku bitku 1566. godine, i sa prekidima na tom polo aju ostao do 1573. Po uputama Mehme -pa e Sokolovi a nastojao je u Bosni o uvati mir, i nije se upu tao u ratne pohode. Po etkom XVII stolje a, nakon to se proslavio u ratu sa Austrijom, imenovan je za velikog vezira Carstva. U Livnu je podigao d amiju 1567. godine (Lala-pa ina d amija). Veoma uticajna i zna ajna li nost u Bosni bio je i amid i velikog vezira, Ferhad-pa a Sokolovi . Ovaj slavni vojskovo a bio je bosanski sand ak-beg i prvi beglerbeg Bosanskog ejaleta, U isto vrijeme kada je on do ao u Banju Luku, na polo aj kliskog sand ak-bega postavljen je njegov brat Kara Ali-beg. Bez obzira na udaljenost, Mehmed-pa a je preko Ferhad-pa e upravljao doga ajima na nemirnoj granici prema Austriji. Mehmed-pa a je veliki zna aj pridavao zapadnim provincijama Carstva, im je u njih kao namjesnike "isturao svoje najbli e rodjake, mlade i poletne, na putu da stignu do vi ih zvanja. Od odnosa sa Austrijom zavisio je u mnogome, polo aj Turske prema Zapadu u cjelini, a posebno odr avanja onog sistema dr ava u srednjoj Evropi koje je on napregnuto stvarao ve nekoliko godina." On je svoje ro ake zadr avao u Bosni i zbog toga, to su tu ostajali me u svojima, mogli da osnuju rod, osiguraju potomstvu opstanak. Krajem 1569, Mehmed-pa a je za hercegova kog sand ak-bega postavio svoga sina Kurd-bega, u vrijeme kada je ovoj pokrajini prijetila opasnost jer je grani ila sa Dubrovnikom. Svoje prve zadu bine Mehmed-pa a je podigao u rodnom selu Sokolovi ima. Tu je sagradio d amiju, mekteb, musafirhanu, imaret, vodovod i esmu.

125

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena du kraja Drugog svjetskog rata

Mehmed-pa a je za ivota podigao niz zadu bina po cijelom carstvu. Na njega nas i danas podsje a veli anstveni most preko Drine u Vi egradu na kojem stoje uklesane rije i pjesnika Nibadija"... Gradjevina mu ispade tako divna, da se onome koji je vidi ini da zrno bisera stoji u vodi a nebeski svod mu je koljka." Pored vi egradskog dao je nov ana sredstva i za uveni most na Trebi njici, kasnije nazvan Arslanagi a most. "U na oj zemlji malo je mostova koji se, lepotom linije i ma tovito u oblika, mogu s njim uporedi -ti". Taj most, veoma skladan, znatno je uticao da dubrova ki karavanski put koji je spajao carigradski drum sa jadranskim primorjem postane znatno pro-hodniji. Pored mosta vezir je podigao i karavan-saraj, kao spomen svom rano preminulom sinu, hercegova kom namjesniku Kurd-begu. Mehme -pa ini biografi zabilje ili su da je to bio jedan od najve ih dr avnika svijeta.

Osnivanje Bosanskog ejaleta 1580. godine
Poslije osvojenja Bosne, Osmanlije su pojedine oblasti oblikovali u posebne vojno-upravne oblasti - sand ake. Prvo je osnovan Bosanski sand ak koji je u vojno-administrativnom pogledu od svog osnivanja 1463. pa do 1580. pripadao Rumelijskom ejaletu. Potom su osnovani Hercegova ki (1470), Zvorci ki (izme u 1478. i 1483.X Kliski (1537), koji su tako er u po etku bili u sastavu ejaleta Rumelija, a neki kasnije pripojeni Budimskom begler-begluku (osnovan 1540). Po to su u drugoj polovini XVI stolje a osvojene znatne teritorije, do lo je do osnivanja novog ejaleta u evropskom dijelu Osmanskog carstva. Ne samo pro irenje teritorija, nego i prvi znakovi slabljenja centralne vlasti, te elje za uspostavljanjem vr e vlasti na novoosvojenim podru jima, koji su bili izme u dvije mo ne susjedne zemlje Mleta ke republike i Habsbur ke monarhije, nagnali su Portu da izvr i izvjesne promjene u administrativno-upravnoj podjeli carstva. Izdvajanjem Bosanskog, Hercegova kog, Kliskog, Pakra kog i Kr kog sand aka iz Rumelijskog, te Zvorni kog i Po e kog iz Budimskog beglerbegluka, osnovan je Bosanski ejalet. To je bilo poslije 25. aprila a prije 23. septembra 1580. U dokumentu od 6. oktobra 1580. dubrova ka vlada je odlu ila svoga prijatelja, dotada njeg bosanskog sand ak-bega Ferhad-bega, koji je u me uvremenu postao beglerbeg nad sedam sand aka, darovati raznim poklonima. Bosanski beglerbeg bio je samostalan i djelovao je po svome naho enju u svim vidovima upravnog i vojnog ivota pokrajine. Teritorije koje kon-trolisao bosanski beglerbeg, bile su ve e nego to je imao ijedan srednjovjekovni bosanski vladar. Njegova teritorija prostirala se od Sapca do Jadran126

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

skog mora i od Zve ana do Virovitice. To je jedini slu aj na Balkanu da se pod osmanskom vla u ejalet podudara sa obrisima jedne biv e balkanske dr ave i njenog gravitacionog podru ja. Beglerbegov dvor bio je po svome uredjenju minijatura dvora velikog vezira. Kao i u prijestonici Osmanskog carstva, gdje je bio carski divan, tako je i u svakom beglerbegluku postojao pokrajinski divan, centralna pokrajinska uprava gdje se raspravljalo o svim va nijim poslovima u ejaletu. lanovi divana bili su begierbeg, beglerbegov ehaja, maldefterdar, divanefendija i mjesni kadija. Beglerbezi su imali itav niz dvorjanika i znatan broj dostojanstvenika na svome dvoru koji su se nazivali jednim imenom kapu-halk, beglerbegovi ljudi, svita, pratnja. Kako je izgledao sam dvor bosanskog beglerbega te ko je re i, jer se nijedan iz XV i XVI stolje a nije sa uvao. Ali na osnovu svjedo enja savre-menika kako putopisaca, tako i dubrova kih poslanika, otprilike znamo izgled dvora, kao i ceremonijal koji je na njemu vladao. Vjerovatno je to bila velelijepna gra evina sa skupocjenim namje tajem. Dubrova ki poslanici primani su na dvoru bosanskih beglerbega "Uz izvanrednu pompu". Snabdjeven kredencijalnim pismom, raznim dokumentima koji su sadr avali privilegije dobivene od sultana, uz pratnju prevodioca, dubrova ki poklisari su obavezno tra ili audijenciju od pa inog ehaje. Kada bi dobili odobrenje, ulazili bi u saray, gdje je sjedio pa a, okru en raznim velikodostojnicima, slu benicima i izabranim gra anima. Tada bi poljubili ruku pa i i predali mu poklone, koji su se uglavnom sastojali od svilenih tkanina, sukna, e era, ju nog vo a, raznih poslastica, svije a itd. Prvo sjedi te Bosanskog ejaleta bilo je u Banjoj Luci, koja se tada po ela naglo razvijati, zahvaljuju i i prvom beglerbegu novoosnovanog ejaleta, Fer-had-pa i Sokolovi u. Granice bosanskog ejaleta do kraja XVI stolje a ne to su pro irene, uglavnom na ra un hrvatskih teritorija. Uklju ivanjem Biha a i biha ke krajine u sastav Bosanskog ejaleta, zavr ena su osvajanja i time je zaokru ena njegova teritorija. Poraz pod Siskom 1593. godine, ozna io je po etak zaustavljanja osmanlijskih prodora prema Zapadu.

127

Bosna i Hercegovina od najsTarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

LITERATURA

H. abanovi Grupa autora R. Samard i M. Had ijahi S. Ba agi A. Su eska H. Kre evljakovi C. Truhelka A. Hand i

Bosanski pa aluk, Sarajevo, 1959. Istorija naroda, Jugoslavije, Beograd, 1960. Mehmed Sokolovi , Beograd, 1975. Porijeklo bosanskih Muslimana, Sarajevo, 1990. Kratka uputa u pro lost Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1989. Bosanski Muslimani u osmanskoj dr avi, Pregled, maj 1974. Sabrana djela I-I\^ Sarajevo, 1990. Gazi Husrev-beg, njegov ivot i njegovo doba, Sarajevo, 1912. 0 dru tvenoj strukturi stanovni tva u Bosni po etkom XVII stolje a, POF 32-33/1982-83, Sarajevo, 1984. 0 islamizaciji u sjeveroisto noj Bosni, POF XV-XVI/1966-67. O gradskom stanovni tvu u Bosni u XVI vijeku, POF 28-29/1978-9, Sarajevo, 1980. O nekim muslimanskim feudalnim porodicama u Bosni u XV i XVI stolje u, Prilozi, god. XIV br. 14-15, Sarajevo, 1978, irenje islama u Bosni i Hercegovini, Kalendar Gajret za 1940. Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne, GDIBiH, god. I, Sarajevo, 1949.

A. Hand i A. Hand i B. Zlatar

V. Skari A. Solovjev

128

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

N. Filipovi

Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini, Godi njak ANUBiH, Centar za balkanolo ka ispitivanja, knj, 5, Sarajevo, 1970. Vojno ure enje Bosne od 1463. do kraja XVI stolje a, GDIBiH, god XI, Sarajevo, 1960. Osmansko Carstvo, Beograd 1974. Sirenje islama i islamska kultura u Bosankom ejaletu, nau ni skup, prilozi za Orijentalnu filologiju, br. 41, Sarajevo, 1991. Osmanli Tarihi, Ankara, 1983.

H. Sabanovi H. Inald ik

I. H. Uzuncarsili D. Lovrenovi , A. Su eska, I. Tepi , V. Azinovi

Istina o Bosni i Hercegovini, injenice iz istorije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1991.

129

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

BOSNIA & HERZEGOVINA IN THE FRAMES OF THE TURK'S EMPIRE (1463-1593)
Dr Behija Zlatar The Turk's Empire appeared in XVI century on the Bosnian terrkory and from that times on, it would give the stamp to the development of Balkans's peninsula in the next four hundred years. There is nearly any sphere of the life where the changes can't be seen. In the frame of the Turk's Empire, Bosnia aiso had its specificities which vvere especially shaped during their greatest increase in XVI century. The specific military organization was here developed. It is the period of the most intensive developing of Islam on the \vhole Balcans's peninsula, especially in Bosnia, \vhat gave it speciality com-pared to the neiborough countries. From the establishment of Bosnian's san-jak (1463) to the establishing of Bihac's sanjak (1592), 129 years had passed. In this period the population of Bosnia had accepted Islam gradualy and when the Molsems made the absolutely majoritv the Bosnian province was formed (1580). Although it had bourder character, this province was empha-sized by the quick development of Islam in the towns as vvell as in the vil-lages. Neither the Turks nor the West sources content any data about any kind of the persuading from the Turk's powers when it is asked about the reii-gion of the citizens, which is shown in the mass transfer to Islam of the Bosnian population, the city as vvell as the village. At ihe end of XVI centurv in the whole Bosnian sanjak there vvere 55 dis-tricts, 64.721 homes. From this number, it is 45.941 homes of Moslems vvkh 4.979 unmarried (potential homes) and 18,780 of the Christians. If we add 111 Christian's homes of tovvns' population that were not the peasants, we get in total 18.891 homes of Christians. It results from that that Moslems were 75% and Christians 25%. A very important role in the developing of Islam in Bosnia had the towns as the centers of Islam's culture and civilization. In the first decades of Turks' power, some real urban environments became from the present squares and small places. But, there were far more tovvns formed with the Turks' coming and with the establishing of their powers. Some very important among them are: Sarajevo, Mostar, Tuzla, Zvornik. The line of important persons marked this epoch, that had verv important part in the history of Bosnia. These are: the Bosnians who accepted Islam,

130

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

reached the high positions in the Turk's administration, but they acet espe-cially good on the local level intheir homeland. They made the monuments, leaving very rich communities, and for the "mutevelije" (the chief of the com-munity) they named their descendenfs. The short biographies of some important persons (Gazi Husrev-bey, Ferhad-bey Sokolovi , Rustem-pasha) iliustrate what kind of power and the influence had the members of Moslems' beys families. At the end of XVI cemury, exactly 1580, the Bosnian province was esta-bilshed and its residence was in Banja Luka. Bosnian commander bey was independant and he acted on his own in every sphere of managing and mili-tary life of the province. The territoriesunder the control of the Bosnian commander bey were bigger than anv middle age Bosnian ruler's, had. The boarders of of Bosnian province were expanded until the end of XVI centu-ry, mostly from Croatian territory. The including of Bihac's province to the Bosnian province, the conquers were fmished and the territory of it was sur-rounded. The defeat by Sisak 1593 marked the beggining of the stopping of Turks' penetrations tovvards the West

131

132

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

BOSANSKI EJALET OD 1593. GOD. DO SVI TOVSKOG MIRA 1791. GOD.
Dr. Enes Pelidija

P

oslije sjajnih uspjeha koje je imalo u proteklom periodu, Osmansko carstvo u drugoj polovini XVI stolje a pokazuje prve znake slabosti. Platni deficit nastao u posljednjim godinama vladavine sultana Sulejmana Zakonodavca (1520-1566), zaustavljanje vojske kod Sigeta (1566), te poraz flote kod Lepanta (1571), bili su prvi ozbiljniji znaci krize u koju je osmanska dr ava zapadala. No, to njeni savremenici nisu osje ali, I dalje su nastavljeni vojni pohodi i teritorijalna pro irenja. Sve navedeno imalo je odjeka i na prostorima Bosne i Hercegovine koja je u to vrijeme najve im dijelom bila pod sultanovom vla u. Rezultat novih teritorijalnih osvajanja u Bosanskoj krajini, naro ito u vrijeme sand ak-bega Ferhad-bega Sokolovi a (1574-1580), doprinio je da Porta donese odluku o osnivanju novog, Bosanskog ejaleta. Na osnovu arhivske gra e dr. Hazini abanovi je mi ljenja da je navedena provincija osnovana poslije 25. aprila, a prije 23.septembra 1580. godine. U njen sastav u li su: Bosanski, Hercegova ki, Kliski, Pakra ki i Kr ki sand ak koji su do tada bili u sastavu Rumeli-jskog ejaleta, te Zvorni kog i Po e kog iz Budimskog beglerbegltika. To potvr uju i dokumenti iz Historijskog arhiva u Dubrovniku od 6. oktobra 1580.godine, kada je na sastanku dubrova ke vlade odlu eno da se dotada nji bosanski sand ak-beg Ferhad-beg daruje jer je u me uvremenu postao beglerbeg nad sedam sand aka. Na povjerenoj mu du nosti, sa kra im prekidima, ostaje do 15S8.god. Sa osnivanjem ovog ejaleta bosanski namjesnik je pod svoju vlast dobio ve i teritorij nego to je to imao ijedan srednjovjekovni bosanski vladar. U narednim godinama i decenijama dolazi do novih teritorijalnih osvajanja, naro ito u vrijeme Hasan-pa e Predojevi a, to je rezultiralo stvaranjem novog Biha kog sand aka (1592). Ne to kasnije iz sastava Bosanskog ejaleta izdvojen je Po e ki sand ak (1600.) i priklju en novoosnovanom Kani kom ejaletu. Takva administrativna podjela na sedam sand aka ostala je tokom cijelog XVII stolje a. U to vrijeme Bosanski ejalet se prostirao od apca do Jadranskog mora i od Zve ana do Virovitice.

133

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

U tom vremenu na ovim prostorima vo ena su dva dugotrajna rata: Kandijski (1645-1669) i Be ki (1683-1699). U Kandijskom ratu Osmansko carstvo imalo je manje teritorijalne gubitke, ali i dobitke, dok je te ke vojne poraze do ivjelo u Be kom ratu. Sve je to imalo direktnog i indirektnog odjeka na prostore biv e Bosne i Hercegovine i njeno stanovni tvo. U XVII stolje u tu ive i djeluju mnoge ugledne li nosti koje su svojim djelima ostavile vidan trag i uticaj u nauci, kulturi i prosvjeti. Me u njima se isti u: Hasan Kafi Pru ak, Ahrned Sudi, Muhamed Musi Allamek, Muhamed Nerkesi, Pe evi, Hevai Uskufi Muhamed, Mustafa Ejubovi - Sejh Jujo, Alauddin Sabit U i anin, te mnogi drugi. Uporedo s njima su i mnogi dr avnici (sand ak-bezij kapetani, ajani) te zapovjednici i junaci brojnih boji ta: Ali--pa a Varvar, Fadil-pa a Maglajac, Ibrahim-pa a Te njak, Mehmed-pa a Korca, Ali-pa a engi , Halil-beg Alajbegovi , Ilija i Petar Smiljani , Vuk Mandu i , Mehmed-beg Hurakalovi i naro ito brat mu Mustaj-beg Li ki, Mujo Hrnjica i bra a mu Halil i Omer, Tale Li anin, Alija Boj i i drugi. Skoro sve navedene li nosti opjevane su u epskim pjesmama. Na primjeru njihovog vite tva odgajale su se mla e generacije. Usljed velikih teritorijalnih gubitaka u Be kom ratu, Karlova kim mirom (1699.) me unarodno su priznate dana nje sjeverne i zapadne granice Bosne i Hercegovine. Istovremeno je izvr ena i nova administrativno-upravna podjela po kojoj je Bosanski ejalet sveden na pet sand aka: Bosanski, Hercegova ki, Zvorni ki, KU ki i Biha ki. U mleta ko -austrijsko-osmanskom ratu (1714-1718) Biha ki sand ak je pripojen Bosanskom. Takva upravna podjela ostala je sve do Svi tovskog mira 1791.godine. To je vrijeme osjetnog opadanja mo i osmanske dr ave i timarskog sistema koji se u Bosanskom ejaletu manifestovao kroz poja an proces iflu enja, te ja anja doma eg plemstva (kapetana i ajana). I u XVIII stolje u Bo njaci u estvuju u ratovima, kako na teritoriji Bosanskog ejaleta, tako i van njegovih granica. Porta na ovim prostorima vodi sa Habsbur kom monarhijom jo dva rata (1737-1739. i 1788 - 1791). U oba su se Bosanski Muslimani (Bo njaci) skoro bez ikakve vojne i materijalne pomo i Carigrada branili i odbranili. Oni nisu uvali samo sultanovu vlast, ve , prije svega svoje porodice, posjede i rodni kraj. Od ve eg broja bitaka posebno se po svom vi estrukom zna aju isti e Banjalu ki boj (4.VIII 1737). Za Bo njake ova bitka predstavlja jednu od prvih stranica samosvijesti. To su potvrdili i u Drugom austrijsko-osmanskom ratu (1788-1791) kada glavnoko-manduju i habsbur ke vojske general Lau on javno priznaje da je nev-jerovatno kako su vrsto gra eni bosanski gradovi, te kako se sr ano i s velikim vojnim umije em brani njeno stanovni tvo. Na ovakvo dr anje

134

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

uticalo je i saznanje da e u slu aju poraza do ivjeti istu sudbinu kao njihovi sunarodnici iz Slavonije, Like, Krbave, Dalmacije i drugih mjesta koja su do la pod mleta ku i habsbur ku vlast. Svoje vojni ko umije e i hrabrost Bo njaci pokazuju i na ruskom i perzijskom rati tu gdje se bore u sastavu osmanske vojske i vojnim podvizima zadivljuju protivnike. No, to je imalo i svoju negativnu stranu. U svim ratovima izginuo je znatan broj radno sposobnog stanovni tva. Prema sigurnim pokazateljima samo od 1711. do 1739. godine to od rata ili zaraznih bolesti ivot je izgubilo preko 20.000 ljudi. To je izuzetno veliki broj, pogotovu u tom vremenu. Posljedica takvog stanja bila je i konfesionalna promjena stanovni tva gdje do tada pripadnici islamske vjeroispovijesti iz apsolutne prelaze u relativnu ve inu. Taj je trend nastavljen sve do kraja XVIII stolje a, kao i u narednom vijeku.

Hasan-pa a Predojevi i Bitka kod Siska 1593.godine
I poslije osnivanja Bosanskog ejaleta 1580. godine nastavljano je njegovo teritoroijalno irenje. Ratoborni bosanski, namjesnici novim ofanzivnim akcijama osvajaju nove gradove, pa i cijele krajeve. U tome se poslije Ferhad--pa e Sokolovi a naro ito isti e Hasan-pa a Predojevi . Prema nekim izvorima rodom je iz Lu aca kod Sanskog Mosta, a po drugima je porijeklom iz Hercegovine. Ono to je nesporno za ovog osmanskog vojskovo u i bosanskog namjesnika je da je pored ratobornosti imao na sultanovom dvoru i veliku za titu od dvojice zemljaka: velikog vezira Osmanskog carstva Sijavu a-pa e i carskog prvog savjetnika Dervi -pa e Bajezidagi a. Oni su mu omogu ili da se uspinje u sultanovoj slu bi, te da 1591.godine bude imenovan za bosanskog namjesnika. Tako er su mu pomagali da mnoge vojne odluke mo e donijeti samostalno, bez konsultovanja vlade (Porte). Za to je znao i be ki poslanik u Carigradu koji na vijest da je Hasan-pa a imenovan namjesnikom provincije Carstva koja se grani i sa njegovom dr avom, odmah protestuje, ukazuju i da to mo e izazvati ve e vojne sukobe, pa i otvoreni rat. Me utim, svi njegovi prigovori ostali su bez uspjeha. Uskoro po naimenovanju u Bosanski je ejalet do ao Hasan-pa a Predojevi . Nakon deset godina relativnog mira u pograni nim krajevima nastupila je ratna psihoza. Novi bosanski namjesnik na u u Petrinj ice u Kupu naredio je gradnju dana nje Petrinje. Jo dok su gra evinski radovi bili u toku, on izvr i vojnu mobilizaciju i po e sa upadima u pravcu Biha a. U tim vojnim akcijama osvoji Ripa , a ne to kasnije tuli i Blagaj na Korani.

135

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

U prolje e, naredne 1592.godine Hasan-pa a nastavlja nova osvajanja. Najprije ju no od Kupe zauzima Goru i Hrastovicu u Hrastovi koj kapetaniji, koja je bila u sastavu habsbur ke vojne krajine. U svim tim pohodima dolazi do bogatog plijena. Prema ranijem planu, koji je sa svojim komandantima pripremio u zimskim mjesecima 1591/92. godine, dio vojske sa topovima 10.juna 1592. poslao je u pravcu Biha a, najzna ajnije tvr ave i mjesta u Krajini. Tri dana kasnije se i sam s preostalim etama pridru io opsjednutom gradu. Cijelo mjesto s okolicom bilo je sa svih strana u okru enju. Branioci su od bosanskog namjesnika dobili ponudu da bez borbe predaju tvr avu i grad. Na prve ponude zapovjednik Biha a kapetan Josip Lamberberg je negativno odgovorio. Tek onda Hasan-pa a izda nare enje da se grad i tvr ava artiljerijski tuku sa svih strana. Nakon petodnevnog artiljerijskog granatiranja, te vi e pje adijskih juri a, branioci se 19.juna predado e napada ima. Prije nego su napustili tvr avu i grad, napravljen je dogovor po kome se sve vojno i civilno stanovni tvo sa pokretnom imovinom mo e slobodno iseliti. Kako pi e Radoslav Lopa i , Hasan-pa a je u trenutku predaje Biha a darovao kapetana Larnberberga "obilatim darovima i zlatnom odorom, a suce odijelma od atlasa". Osvajanjem Biha a cijela dana nja teritorija Bosne i Hercegovine je do la pod sultanovu vlast. Ako se pogleda vremenski period kada je osnovan prvi bosanski sand ak sa dolaskom sultana Mehmeda II Fatiha 1463. godine, pa do zauzimanja spomenute tvr ave i grada, to je trajalo punih 130 godina. Ubrzo nakon ove vojne akcije uslijedila je i nova admin-istrativno-upravna podjela Bosanskog ejaleta. Pored postoje ih sedam, od Biha a i okolnih osvojenih gradova i tvr ava formiran je novi, osmi, Biha ki sand ak. Time ova pograni na osmanska provincija u evropskom dijelu Carstva dosti e svoj najve i teritorijalni opseg u vrijeme osmanske uprave. U to vrijeme Bosanski ejalet sastojao se od: Bosanskog, Hercegova kog, Zvorni kog, Kli kog, Za azmanskog, Kr ko-li kog, Po e kog i Biha kog sand aka. Sjedi te bosanskih namjesnika bilo je u Banjoj Luci, koja je zbog ofanzivnih akcija jo 1553. godine postala rezidencija bosanskih sand ak-begova. Tako je ostalo sve do 1635. kada Sarajevo postaje administrativno-upravni centar, ali ovog puta Bosanskog ejaleta. U vrijeme osvajanja Biha a bosanski namjesnik je pod svojom vla u dr ao daleko ve u teritoriju nego to ju je iraao ijedan srednjovjekovni bosanski vladar. To je prostor koji se protezao od Sapca do Jadranskog mora i od Zve ana do Virovitce. Zahvaljuju i svom polo aju Bosna je postala sredi nja oblast i predstavljala neku vrstu matice sa velikim zna ajem i ulogom. To je zadr ala i u vrijeme ofanzivnih, kao i defanzivnih osmanskih akcija zahvaljuju i svom pograni nom mjestu u osmanskoj dr avi.

136

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Ne zadovoljavaju i se postignutim uspjehom Hasan-pa a sa etama kod Petrinje prelazi Kupu i napada brojna hrvatska mjesta, te kao i prethodne godine dolazi do bogatog plijena. Da bi onemogu io napredovanje osmanske vojske, hrvatski ban Toma Erdodi-Baka sa velikim vojnim snagama kod Bresta sa eka Hasan-pa u. I ovog puta ratoborni namjesnik iza e kao pobjednik. Na bojnom polju ivot izgubi 2. 000 carskih oficira i vojnika, a 200 ih sa est topova bi zarobljeno. Ratne zarobljenike, topove i 22 neprijateljske zastave Hasan-pa a posla u Carigrad. Istovremeno je pisao vode im li nostima Carstva da nakon ovih ofanzivnih akcija o ekuje revan protivni ke strane, te da mu je zbog toga neophodna vojna pomo . Tokom cijelog zimskog perioda 1592-1593. godine vr io je uobi ajene vojne pripreme, dovode i te ku artiljeriju i grade i most preko Kupe na mjestu odakle ga je ne to ranije odnijela poplava. Do novih vojnih akcija dolazi u prolje e 1593. Sa 10.000 mobilisanih vojnika bosanski namjesnik

Bosanski ejalct 1606.

137

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

prije e Kupu kod Petrinje i usput zauzev i Dren inu utabori se na desnoj obali Kupe kod Siska. Tu je o ekivao vojnu pomo iz Rumelijskog ejaleta koju mu je obe ao veliki vezir Sijavu -pa a. U me uvremenu na Porti (vladi) za velikog vezira imenovan je Sinan-pa a, koji na mjesto novog rumelijskog beglerbega imenova svoga sina Mehmed-pa u, koji zamijeni Girli Hasan-pa u. Po to je rumelijska vojska morala ekati novog beglerbega jer je Girli Hasan-pa a oti ao u Temi var za namjesnika, to je uticalo da Hasan-pa i Pre-dojevi u na vrijeme ne do u u pomo ve e vojne snage. Saznav i da je Hasan-pa a sa vojskom pre ao Kupu i krenuo prema Sisku, do lo je do brzog okupljanja habsbur ke vojske kod Zelina u Turopolju. Uglavnom su to bile banske i kraji ke ete pod zapovjedni tvom bana Tome Erdodija. Vide i da mu pomo ne sti e, a ne ele i se povu i sa bojnog polja, Hasan--pa a sa dijelom svojih bosanskih odreda prije e na lijevu obalu Kupe i prvi napade protivni ku stranu. Vjerovatno je ra unao na faktor iznena enja, ali i na ratnu sre u koja ga je u proteklom vremenu pratila. No, ovaj put nije imao uspjeha. Motivisani za odbranu, ali i osvetu zbog ranije pretrpjelih poraza, carski zapovjednici i vojnici pru i e napada u estok otpor. Za nepunih est sati borbe sultanova vojska se morala pora ena povu i na polazne polo aje. Gubici su bili ogromni. Toga dana, 22, juna 1593. ivot je izgubilo 7.000 najboljih oficira i vojnika iz cijelog Bosanskog ejaleta. Me u poginulima bili su Hasan-pa a, zatim zvorni ki sand ak-beg Sinan-beg i Sul-tan-zade Mustafa-pa a, kao i znatan broj spahija. Pretprljeni nuspjeh bio je ne to vi e od istog vojnog poraza. I ovom prilikom se jasno uo avalo da vojska Osmanskog carstva nije vi e tako nepobjediva kao ranije. To je pokazalo i mnoge pukotine u sistemu kako centralne tako i provincijske vlasti. Neposredno iza sisa kog poraza do lo je do va ne promjene u osmanskom sistemu, po kome se ustanovljavaju od akluk-timari u Bosanskom ejaletu, s ciljem "...da se tom ustanovom spa avaju institucije timarskog sistema i da se oja a vojna mo jedne dragocjene pokrajine Osmanskog Carstva". Od akluk timari zna ili su da u slu aju pogibije ili prirodne smrti nosioca timara koji nema direktne potomke, taj posjed mo e naslijediti njegov sin, brat ili najbli i srodnik, a ako ni takvih nema, onda neko iz ire porodice.

138

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog r ata

Hasan Kafi Pru ak i njegovo djelo
Prvi znaci krize Osmanskog carstva po eli su se uo avati u vrijeme vladavine sultana Sulejmana Veli anstvenog (1520-1566) i njegovog nasljednika Selima II (1566-1574). Me utim, osjetljivi neuspjesi bili su vidljivi tek u vri jeme sultana Murata III (1574-1595). Oni su se ispoljavali kako u unutra njim neprilikama tako i u spoljnopoliti kim pote ko ama. To je rezultiralo vonim porazima kod Lepanta (1571) i bici kod Siska (1593). Bili su to prvi ozbiljniji udarci po spoljnopoliti kom ugledu Carstva. U narednim decenijama XVII stolje a nizali su se neuspjesi, a pobjede na bojnim poljima pla ane su visokom cijenom ljudskih ivota i materijalnih dobara. Sve pote ko e sa kojima se Osmansko carstvo suo avalo bile su rezultat slabljenja klasi nih osmanskih ustanova na kojima je po ivala snaga dr ave. Ve ina negativnih pojava, kako u ekonomskom tako i dru tveno-politi kom sistemu dr ave, nastala je zbog slabljenja timarske organizacije, osnove osmanskog sistema. Op i proces razaranja mirijske (dr avne) svojine na zemlju i na njoj izgra ene klasi ne osmanske strukture, poznat je pod imenom iflu enje. Ovaj proces se u manjoj mjeri javlja ve u XVI, razvija u XVII i kona no preovla uje u XVIII stolje u. Neposredni proizvo a i su od nekada njih uvjetnih vlasnika ba tine i itluka, svedeni na obi ne prizvo a e materijalnih dobara za posredne (spahije) i neposredne ( ifluk-s ah ubije, tj. vlasnike itluka) zemlji ne gospodare i dr avu i bili su li eni vlasni kih prava nad zemljom koju obra uju. Procesom iflu enja spahije su se kao u ivaoci rente koju su dobili od sultana za vojnu slu bu, na li u direktnom odnosu prema seljaku kao njegovi prvi gospodari. Po to su se osamostalili u odnosu na centralnu vlast, spahije su pokazivali i manje interesa za vojnu slu bu, to je direktno uticalo na slabljenje timarskog sistema i spahijske organizacije. Nekada nji red i disciplina, kao i brojno stanje kojim se odlikovao ovaj vojni red bili su u stalnom opadanju. Najte i udarac spahijska organizacija do ivjela je pod Be om 1683. godine. Sli no stanje bilo je i u janji arskoj organizaciji, najborbenijem redu osmanske vojske. Iako se u XVII stolje u broj janji ara pove ao u odnosu na prethodni period, nedisciplina i korumpiranost uticali su na stalno opadanje njihove borbene sposobnosti, to je rezultiralo neuspjesima na bojnom polju. Osjetne promjene bile su i u drugim vojnim redovima. Do kraja XVI stolje a i ezavaju juruci (vojnici koji su se starali za odr avanje puteva i mostova kojima prolazi osmanska vojska), akind ije (juri na konjica), vojnici (poseban vojni ki red na Balkanu regrutovan iz reda doma eg hri anskog stanovni tva) i martolosi (prete no hri ani koji su uvali klanice, nesigurne

139

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

puteve i prolaze, te vr ili slu bu javne sigurnosti). Umjesto njih stvarani su novi vojni redovi kao to su: azapi (lahka pje adija po tvr avama, naro ito u onim koje su se nalazile du plovnih rijeka), be lije (pripadnici lokalne pla ene konjice), farisi (glavni red pla ene konjice) i gonulije (pograni na lahka konjica iji je zadatak bio da odbijaju iznenadne neprijateljske napade). Svi pripadnici navedenih vojnih redova su za svoju slu bu dobivali pla e u novcu. Njihov zna aj je naro ito 'do ao do izra aja u Bosanskom ejaletu kada su prestali osmanski ofanzivni ratovi, jer su spomenuti redovi bili defanzivnog karaktera. Prikrivanje slabosti sa kojima se od druge polovine XVI stolje a suo ava Osmansko carstvo do lo je do izra aja u vrijeme habsbur ko-osmanskog rata 1593-1606. To su uo ile i mnoge obrazovane li nosti. Me u njima je i na zemljak Hasan Kafi Pru ak. Spada u red najzna ajnijih li nosti Bosanskih Muslimana (Bo njaka). Cio ivot kretao se izme u obrazovanja i nauke, s jedne strane, te administracije i politike, s druge. Njve i dio ivota proveo je u rodnom kraju, na polo aju kadije Prusa kog kadiluka. Kada je osmanska vojska pod zapovjedni tvom Hasan-pa e Predojevi a kod Siska 1593. do ivjela poraz, a kasnije imala i drugih neuspjeha, Hasan Kafi je na to gledao kao na negativnu posljedicu unutra njeg i spoljnopoli-ti kog stanja u kome se Carstvo nalazilo. Po njegovom mi ljenju, to je bilo u irem rasponu koji se kretao od obrazovnog, kulturnog i moralnog, pa sve do ekonomskog, politi kog, vojnog i administrativnog. Uo avaju i slabosti, on ne tra i samo njihove uzroke, nego poku ava i ponuditi rje enja na osnovu racionalizma koji je najizrazitija osobina ovog mislioca. U tom smislu pi e i svoje najpoznatije djelo "Temelji mudrosti o ure enju svijeta" (USUL AL-HIKAM FI NIZAM AL-'ALAM), koje je politi ko-moralna rasprava o ure enju dr ave i dru tva. U prvoj verziji, koja je napisana na arapskom jeziku, Hasan Kafi eli ukazati na uo ene znake krize osmanske dr ave i nada se da e ih tada nji sul an t Mehmed III (1595-1603) zaustaviti. Kako je prva verzija ovog djela nastala u ljeto 1596. on je ujesen iste godine podnosi dr avnim dostojanstvenicima pod Jegerom (Erlan), sa molbom da se uru e sultanu. Uo iv i zna aj spomenute rasprave ugledne li nosti i vojskovo e, me u kojima je bio veliki vezir Bo njak Ibrahim-pa a Novo eherlija, preporu i e mu da spomenuto djelo prevede i protuma i na turskom jeziku, pa da se zatim podnese sultanu "kako bi se njima mogli koristiti i inovnici carskog divana". Uva avaju i datu sugestiju, Kafi se vrati u Prusac i do marta 1597. godine prevodi djelo "Temelji mudrosti o ure enju svijeta", a iza svake re enice arapskog teksta dodao je komentar na turskom jeziku, oboga en brojnim stihovima - citati140

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Dragog svjetskog rata

ma i na perzijskom. Odmah po zavr etku prevo enja otputovao je u Carigrad, gdje preko Ibrahim-pa e Novo eherlije napisano djelo do e do sultana Mehmeda III. Sultan je sa stanovitom pa njom pro itao Pru akovo djelo, koje mu se o ito svidjelo, to potvr uje i podatak da je li no napisao ispravu kojom Hasan Kafi dobija Prusa ki kadiluk kao do ivotnu mirovinu. To je zna ilo Pru akovo trajno materijalno zbrinjavanje. Kako je i sam autor naveo, djelo "Temelji mudrosti o ure enju svijeta" podijeljeno je na uvod (muqaddima), etiri poglavlja ili temelja (asl-usul) i zaklju ak (hatima). Hasan Kafi u uvodnom dijelu ukazuje na odre ene negativne pojave i ka e da svaka od njih ima svoje stvarne uzroke, koji su, opet, rezultat djelovanja drugih pojava. Naro ito ukazuje na tri uzro na lanca koja rezultiraju nizom posljedica. Po njemu to su: "Prvo, zanemarivanje pravde i upravljanja dobrom politikom, a uzrok je tome to se dr avni poslovi ne povjeravaju ljudima sposobnim za njih. Drugo, nemaran odnos prema savjetovanju, razmjeni mi ljenja i planiranju, a tome je uzrok oholost i uobra enost velika a i njihovo izbjegavanje da se dru e s u enjacima i mudracima. Tre e, indolencija u rukovo enju vojskom i u upotrebi oru ja i ratne opreme za vrijeme borbe s neprijateljem, a uzrok je tome to se vojnici ne boje starje ina." U prvom poglavlju u djelu "O na inu ure enja dr ave i njenom trajanju" Hasan Kafi sistematizira vi e pitanja vezanih za funkcionisanje dr ave i organa uprave. Do propasti dolazi kada nastanu sljede e pojave: " - kada sladostra e i pomama zagospodare nad razumom vladara, - me usobna zavist ministara i - povla enje vojnika iz borbe i zanemarivanje savjetovanja o ratu". Ove misli nadovezuje u poglavlju "O savjetovanju, molitvi, mi ljenju i planiranju", "Ako se vode e li nosti Carstva ne konsultuju sa obrazovanim ljudima, to dovodi do brojnih gre ki i slabosti." U sljede em poglavlju "O nu nosti upotrebe ratnih sredstava, ratu, organizaciji vojske i podizanju njenog morala", u estali osmanski neuspjesi na bojnom polju bili su povod Pru akovog dubljeg ula enja u ovu problematiku. Savremene doga aje upore uje sa sli nim iz dalje pro losti, te iznosi stavove poznatih vojskovo a. Uzroci opadanja vojne mo i Osmanskog carstva su u nedostatku dovoljne vojne obuke, nekori tenju savremenog naoru anja i njegovog nenabavljanja, a naro ito u starje inskom kadru. On
141

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

optu uje glavne zapovjednike da ne prisustvuju vojnim smotrama "pa ne znaju koliko imaju vojnika, ni kako su naoru ani, a to im je du nost". Znatan dio tre eg poglavlja posvetio je podizanju vojnog morala i hrabrosti kao ratni kih vrlina. "Junak je drag ak i svom neprijatelju, a kukavica je mrzak ak i svojoj majci". Po to je u to vrijeme kod osmanskih oficira i vojnika bilo rasprostranjeno potcjenjiva ko mi ljenje o protivni koj strani, Pru ak pi e: "Ne potcjenjuj neprijatelja, jer, ako ga pobijedi , ne e zaslu iti pohvalu, a ako izgubi , ne e se opravdati". Ni povremeno takti ko povla enje ne smatra slabo u. Naprotiv. "Povu i se na vrijeme bolje je nego ustrajati u nevrijeme." "0 preduslovima za pobjedu" nastavak je tre eg dijela ove rasprave. Cesto se poziva na savjest, po tenje, korektan odnos, ali zato o tro zahtijeva disciplinu i odgovornost koje bi se morale provoditi preko autoritativne vlasti. Na kraju, u zaklju ku rasprave "O sklapanju mira i ugovoru", citiraju i sure iz Kur'ana i hadisa (predanja), ukazuje na prednost mira i obavezu po tivanja sklopljenog ugovora. Zna aj je ovog djela, kako primje uju brojni autori, ne samo to uo ava nastalu krizu nego to je pisano konkretno i anga ovano. Kao takvo pobudilo je veliku pa nju doma ih i stranih orijentalista. Prvi objavljeni prijevod bio je na francuskom, a zatim na turskom, ma arskom, njema kom, pa tek onda na bosanskom jeziku. Prepisi ovog rukopisa nalaze se u najpoznatijim arhivskim zbirkama Istanbula, Bratislave, Pariza, Lajpciga, Berlina, Drezde-na, Be a i Kaira. Kao veliki znalac iz vi e znanstvenih disciplina, Pru ak je napisao vi e radova i rasprava iz logike, filologije, prava. Jo za ivota dobio je zaslu ena priznanja, a u narodu po tovanje. U jugozapadnoj Bosni odakle je rodom i gdje je proveo najve i dio ivota, te podigao vi e zadu bina, ostao je u sje anju kao vrlo popularna, gotovo sveta osoba. Me utim, u iroj javnosti se o Hasan Kafi Pru aku i njegovim djelima i sada nedovoljno zna izuzev u eg kruga orijentalista i povjesni ara, te onog manjeg broja obrazovanijih italaca koji su imali priliku pro itati "Izabrane spise" Hasan Kafi Pru aka.

Bosanski ejalet u XVII stolje u Kandijski (1645-1669) i Be ki rat (1683-1699)
Proces opadanja vojne, finansijske i politi ke mo i Osmanskog carstva nastavljen je tokom cijelog XVII stolje a. Ni vojni neuspjesi, kao ni dobronamjerno upozorenje mnogih misle ih ljudi nisu zaustavili slabljenje centralne vlasti. Po mnogim provincijama, a naro ito u pograni nim, u koje spada i Bosanski ejalet, namjesnici i drugi dr avni slu benici se nezakonito
142

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

pona aju. To je posebno do lo do izra aja u virjeme vladavine sultana Ibrahi-ma (1640-1648). Svojim li nim primjerom dao je povoda za raskala en ivot i nebrigu za dr avne poslove. Da bi prikrio slabosti i suzbio nezadovoljstvo, ulazi u rat protiv Mleta ke republike. Tako je zapo eo dugi Kandijski rat (1645-1669). ‡U vrijeme izbijanja ovog rata Bosanski ejalet imao je sedam sand aka: Bosanski, Hercegova ki, Zvorni ki,K.li ki, Pakra ko-cerni ki, Kr ko-li ki i Biha ki. Posljednja dva sand aka su se prema trenutnim potrebama ponekad spajala u jedan, a sredinom XVII stolje a Biha ki sand ak je za izvjesno vrijeme bio potpuno ukinut. Sto se ti e ranije navedenog Po e kog sand aka, on je 1600. godine izdvojen iz Bosanskog i prilju en Kani kom ejaletu. Na cijeloj bosanskoj teritoriji i prije izbijanja rata u pograni nim krajevima bila su brojna etovanja hajdu kih i usko kih odreda. Me utim, kad je 1645. osmanska vojska napala Kretu (Kandiju) iz Bosanskog ejaleta, zapo ele su borbe u primorskim mjestima. U to vrijeme mleta ka vojska u Dalmaciji brojala je 8.000 do 9.000 ljudi. Ve inom su to bili doma i ljudi. U narednim godinama njihov broj se smanjivao i zadr ao na 4.500. Osim najamni kih odreda, mleta ke vlasti su pru ale pomo hajdu kim i usko kim etama. Ve prvih ratnih mjeseci velike skupine vlaha ili morlaka, kako su Mle ani nazivali prebjeg iz Bosanskog ejaleta koji su im dolazili sa porodicama, pokretnom imovinom, te sa desetinama hiljada sitne i krupne stoke, stupale su u hajdu ke i usko ke odrede. Tako su za relativno kratko vrijeme u svim primorskim mjestima, ali i duboko u pozadini osmanske teritorije nastali brojni hajdu ki odredi koji su svakodnevno djelovali. To je uticalo da du ina fronta bude daleko ve a nego to se objektivno vojni ki moglo dr ati. Po etak Kandijskog rata nije nagovje tavao da e na ovom dijelu rati ta biti tako brojni sukobi i da e rat trajati skoro etvrt stolje a. U to vrijeme budimski vezir Deli Husein-pa a, prolaze i kroz Bosnu, izvr i mobilizaciju ve eg broja zaima i spahija, te ih odvede na glavno kretsko rati te. Vjerovat-no da je i to uticalo da na dalmatinsko-bosanskoj granici za izvjesno vrijeme prave borbe nisu ni otpo ele. Iako su i zvani no bile zara ene strane, podanici Osmanskog carstva i Mleta ke republike su nastavili ak i normalne poslovne odnose. Takvo stanje trajalo je skoro cijele prve ratne godine. Do ve ih sukoba dolazi u 1646. godini. Koristi i mleta ku nesmotrenost, novi bosanski namjesnik Ibrahim-pa a Siv i (Gabeljak) sakupio je ve e vojne snage i napao mleta ke posjede u sjevernoj Dalmaciji. Po etkom septembra iste godine osvoji Novigrad, Biograd i vi e palanki koje njegovi vojnici poru i e. Jedino je Novigrad od toga bio po te en. O te ena mjesta dao je
143

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

da se poprave, a u samoj tvr avi ostavio je 500 vojnika. Istovremeno su drugi osmanski odredi posli prema Zadru i ibeniku. Usput su napadali sela i dolazili do bogatog plijena i ratnih zarobljenika. U oktobru su brojni osmanski odredi bezuspje no poku ali osvojiti ibenik. Tom prilikom su pretrpjeli poraz, a u kontranapadu su mleta ke ete uz pomo mjesnog stanovni tva i same napale pograni na osmanska utvr enja, me u kojima i Skradin. Poja ani intenzitet borbi u vi e dalmatinskih mjesta uticao je da mleta ke vlasti sa puno ozbiljnosti poklone ve u pa nju ovom dijelu fronta. S tim ciljem pove avaju broj mjesnih posada, utvr uju vi e mjesta, a u svojim planovima pripremaju i ofanzivne akcije. Istovremeno rade na pridobijanju katoli kog i pravoslavnog stanovni tva iz Bosanskog ejaleta. U tome imaju znatnog uspjeha. Pored oblasti Poljica koja se nalazi u blizini Splita, pod mleta ku vlast se februara 1647. godine stavlja i dio mjesta izme u Cetine i Neretve, tzv. Krajina. Sve se to de avalo uo i ve ih vojnih okr aja. Jo su prvih januarskih dana 1647. mleta ke posade iz Zadra i ibenika pre le u napad i uznemiravale susjedna osmanska mjesta. U martu iste godine kr ko--li kog sand ak-bega Halil-bega Alajbegovi a porazila je mleta ka vojska. Tom prilikom sand ak-beg je zarobljen i odveden u Veneciju. Neposredno iza toga Mle ani su napali Novigrad. Po to su mleta ki zapovjednici odrani-je znali da se u podrumskim prostorijama novigradske tvr ave nalaze ve e koli ine baruta, to su topovskom paljbom pogodili te prostorije, i detonacijom razrusili tvr avu. Tom prilikom je poginuo veliki broj branilaca. Tako pod du devu vlast do e i ovaj grad. Mleta ki uspjesi utica e da sultanovi podanici katoli ke i pravoslavne vjeroispovijesti u ve em broju po e e prelaziti pod vlast Venecije. Novopri-do le porodice smjesti e se na uski primorski pojas, kao i na pojedine slabo naseljene otoke. Dolaskom tih izbjeglica Mleta ka republika dobila je brojne sposobne borce koji organizovani u ve e i manje ete i odrede, po inju upadati ne samo u pograni na mjesta nego i u duboku unutra njost Bosanskog ejaleta. Ponesena postignutim uspjesima, mleta ka vojska svoje ofanzivne akcije usmjeri prema Klisu. Ovog puta braniocima te zna ajne pograni ne tvr ave punu pomo pru i bosanski defterdar Mustafa-aga. Koordiniranim akcijama kliske posade i vojske pristigle iz drugih mjesta Bosanskog ejaleta pod komandom spomenutog Mustafa~age, razbijena je opsada grada, a du deva vojska do ivjela je poraz. Taj neuspjeh ne pokoleba Mle ane da nastave sa svojim ofanzivnim akcijama. U daljim vojnim pohodima njihovi vojnici osvojise Vranu i Nadin, kao i neka manja mjesta u okolici Zadra i ibenika. Za Veneciju je osvajanje Nad -

144

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

ina bilo od velikog zna aja, jer je njegova tvr ava smatrana jednim od najja ih utvr enja Li kog sand aka, ak ve om i od kninske. Istovremeno su neprijateljski odredi vr ili upade po Lici, te prodrli sve do Gra aca kojeg su oplja kali i zapalili. O neuspjesima osmanske vojske bila je upoznata i vlada (Porta) u Carigradu. Smatraju i da je za nastalu situaciju glavni krivac bosanski vezir Ibrahim-pa a, Porta donese odluku da ga smijeni s tog polo aja, a na njegovo mjesto imenuje haremskog ljubimca Mustafu pa u Tekeliju. Za razliku od svog prethodnika koji je imao izvjesno vojno iskustvo, Tekelija bez mnogo priprema po etkom augusta 1647.godine mobilisa ve e vojne snage s kojima krenu u pravcu Zadra. Glavni cilj mu je bio osvojiti ibenik, Poslije kratkotrajnih, ali i estokih borbi oko samog grada do ivje poraz. U me uvremenu su brojne hajdu ke i usko ke ete upadale u Liku, zatim u okolicu Knina i Klisa, s namjerom da od ve ih vojnih operacija u primorju odvrate osmansku vojsku. Njihove akcije su urodile plodom, tj. novim teritorijalnim pro irenjima. U hajdu kim i usko kim akcijama posade Ostrovice koja se nalazi izme u Zadra i ibenika i Obrovca u kome je bio posljednji kapetan Jusuf-aga Had agi , predado e se. Svi ti uspjesi ohrabri e mleta ke podanike, koji u manjim vojnim akcijama sve vi e prodirahu dublje na teritoriju Bosanskog ejaleta. Od brojnih hajdu kih i usko kih eta koje su se udru ivale i povremeno brojale nekoliko hiljada ljudi, uznemiri e se sva pograni na mjesta Bosanskog ejaleta. Boje i se da ve i mleta ki odredi ne do u do njihovog ehera, Sarajlije su u blizini grada iskopali rovove odakle su namjeravali neprijatelju pru iti otpor. Me utim, Mle ani koji su do li do Prusca, vrate se prema Klisu i opsjednu ga. Opsada Klisa nastavljena je i u narednoj 1648. godini. Uz pomo hajdu kih eta, mleta ka vojska nastavi uspje ne napade na Drni , Knin, Vrliku i druga manja mjesta. Krajem marta (30,111 1648.) uspjela je osvojiti Klis, jednu od najzna ajnijih primorskih tvr ava, koji je do tada bio pod sultanovom vla u. To je bila velika pobjeda Mleta ke republike i njenog generala Foskola, ija vojska te godine osvoji Zemunik i Kamen, selo kod Splita, koje je kao i dva prethodna mjesta bilo sjedi te istoimenih kapetanija. Mleta ka osvajanja i neuspjesi osmanske vojske u primorskim mjestima ubrza e odluku Porte da, umjesto nesposobnog Mustafa-pa e, za novog bosanskog namjesnika imenuje Dervi Mehmed-pa u Omerpa i a. im je novi vezir do ao u Bosnu, mobilisa jedan dio spahija koji se sakupise u Livnu. Komandu nad njima povjerio je Ali-agi i uputio ih prema Dalmaciji. Rukovo eni iskusnim zapovjednikom, pokretni i sa jasnim ciljem, ovi osmanski odredi nanije e neprijatelju vi e poraza i po pre anju ubi e 700 mleta kih vojnika i hajduka. Me utim, sa tog ratnog pohoda u pasaluk done-

145

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Vijest o mirovnom ugovoru se brzo pri irila po svim mjestima Bosanskog ejaleta. Nakon dvadeset pet godina ratovanja ljudi su se radovali. Tih dana bosanski namjesnik Ibrahim-pa a Te njak o dr avnom tro ku priredio je sve anost u svim ve im mjestima, na kojima su bile prisutne najuglednije li nosti. ). U narednih etrnaest godina u Bosanskom ejaletu vladao je prividan mir. Do pravog mira nije ni moglo do i usljed stalnih hajdu kih i usko kih napada sa habsbur ke i mleta ke teritorije, kao i zbog lo e privrede koja uti e na socijalna nezadovoljstva, pa ak i pobune. Zbog nezakonitih ubiranja vanred-nih poreza u Sarajevu i drugim mjestima, do lo je do otvorene pobune 1673. godine. Uo i Be kog rata, 1682. velika masa seljaka iz okolice Sarajeva, kao i nezadovoljnih gra ana bunila se protiv lokalne uprave i tra ila pravdu. U tim pobunama je u estvovao poznati pjesnik i starje ina Sinanove tekije ejh Hasan Kaimi koji je zbog toga protjeran u Zvornik. U takvoj situaciji dolazi do novog velikog be kog rata (1683-1699). 'Predvo ena velikim vezirom Carstva Kara Mustafa-pa om, osmanska vojska, koja je brojala oko 200.000 ljudi, sredinom 1683. izvr ila je posljednji prodor u srednju Evropu. Nakon dvomjese ne opsade Be a, habsbur ka vojska kojoj je u pomo pritekao poljski kralj Jan Sobjeski, 12.septembra pobijedi Osmanlije. Odmah iza toga be ki car je ponudio sultanu mir, to je ovaj odbio. Tako zapo e novi dugi trinaestogodi nji rat. Poslije kra eg oklijevanja Austriji se pridru i i Mleta ka republika, te u martu 1684. uz pomo pape od Habsbur ke monarije, Poljske i Mleta ke republike formira se vojni savez poznat pod imenom Sveta liga. Poraz pod Be om imao je velikog odjeka na teritoriji cijele Osmanske imperije. U oktobru 1683. izbi ustanak u sjevernoj Dalmaciji. Ustanici su za relativno kratko vrijeme zauzeli Skradin, Karin, Vranu, Benkovac i Obrovac. Tako su u tom kraju pod osmanskom vlasti ostali samo Knin i Sinj. U svim tim akcijama zvani na Venecija se suzdr ano dr ala. Tek kada je pristupila Svetoj ligi po ela je pozivati pravoslavno i katoli ko stanovni tvo iz Bosanskog ejaleta da joj se pridru i. U tome je imala dosta uspjeha. Me u ustanicima se naro ito isticao Stojan Jankovi . Hajdu ki odredi su vr ili svakodnevne napade na brojne osmanske tvr ave. U ve em broju 1684. godine napali su i oplja kali Glamo , Gra ac i okolicu Knina, a zatim Sinj. U to vri jeme bosanski namjesnik bio je Osman-pa a Hercegovac. U vrijeme njegovog kratkog namjesni tva hrvatski ban Baka Erdodi napada Bosansku Dubicu, oplja ka je i sa etama se vrati na polazne polo aje. Uskoro se vrati, te sa novim vojnim poja anjima napade vi e mjesta Bosanske krajine. Zbog 150

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

iskazanih propusta u odbrani Bosankog ejaleta, Porta opozove Osman-pa u, a za novog namjesnika imenova Funduk Mustafupa u. Novi vezir stabilizo-va front, a 1685. godine kod Sinja pobijedi mleta ke i hajdu ke ete koje je predvodio Stojan Jankovi . Manje borbe su vo ene i u drugim pograni nim krajevima. U to vrijeme glavne bitke zara enih dr ava su se odvijale na ugarskom rati tu, gdje je osmanska vojska trpjela velike poraze. To je rezultiralo gubitkom Budima 2. septembra 1686. Istovremeno su borbe vo ene i u pograni nim krajevima Bosanskog ejaleta prema Mleta koj republici. Aktivnija mleta ka vojska uz pomo hajdu kih eta uspijeva osvojiti Sinj. I u narednoj 1687. ofanzivne akcije mleta ke i carske vojske urodile su plodom. Ni manji poraz Mle ana kod Stoca 2. augusta nije ih obeshrabrio. U oktobru iste godine mleta ka vojska uspjela je osvojiti Herceg-Novi. U me uvremenu Porta smjenjuje bosanskog namjesnika Mehmed-pa u Altagi a, te ga imenova zapovjednikom Knina. Da bi se osvetio za u injeno poni enje, Mehmed-pa a bez mnogo borbe Mle anima predade Knin, a sam pade u zarobljeni tvo. Tako su u toku 1687. Mle ani do li u posjed dvije vrlo va ne tvr ave i mjesta koja su do tada bila u sastavu Bosanskog ejaleta. Njihov pad rezultirao je osmanskim gubicima vi e manjih utvr enja (palanki) u pograni nim krajevima ejaleta. Na drugoj strani, vojska be kog cara u Ugarskoj je Osmanlijama nanosila poraz za porazom. Borbe su se prenijele u Slavoniju gdje je uz pomo doma eg kr anskog stanovni tva Luka Ibri imovi uspio zauzeti skoro sva mjesta i tvr ave. Istovremeno su habsbur ke ete osvojile sjevernu Bosnu sa Derventom. Borbe su bile stalne. Do novih osvajanja carske vojske na ra un teritorija Osmanskog carstva dolazi i naredne 1688. godine, kada u decembru markgrof Ludvig Badenski opkoli Zvornik i zauze ga januara 1689. Novi bosanski namjesnik Topal Husein-pa a kod Vi egrada porazi habsbur ke trupe, te tako ponovo uspostavi vezu sa drugim provincijama Carstva. Me utim, austrijske ete uz pomo hajdu kih odreda upado e u Liku i Krbavu koju za relativno kratko vrijeme osvojise. U tim pohodima se posebno isticao katoli ki pop Marko Mesi . To je bio povod da u narednoj 1690. Rizvan-aga Zenkovi . mobilizuje sve Kraji nike i poku a osvojiti Liku s Udbinom i Krbavu. Istovremeno je Stojan Jankovi sa svojim etama do ao do Rame, te poslije vi e akcija u povratku iz tog kraja poveo je oko 400 katoli kih porodica. U to vrijeme bosanski namjesnik Husein-pa a sa ve im vojnim snagama upade u Slavoniju, te opsjede Osijek. Usljed zime i stalnih ki a napusti ops adu i do e u Banju 151

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Luku. Po to se vojska odmori, vrati se u pograni ne krajeve, te od habsbur kih eta preote Bosanski Novi, Bosansku Dubicu, Sokol i Jasenovac. Time krunisa svoje etverogodi nje namjesnikovanje. U tom vremenu je uspostavio red i oja ao autoritet dr avne vlasti, a na rati tima izvojevao vi e pobjeda, te vratio nekoliko gradova i palanki koje su u ratu osvojene od carske i mleta ke vojske. Kao i mnogo puta ranije, Porta je i ovom prilikom bez ikakvih povoda po etkom 1691. smijenila sposobnog vezira Husein-pa u, a za novog namjesnika imenovala dotada njeg temi varskog valiju Bujuk D afer-pa u koji u prvim godinama uprave nije preduzimao neke ve e vojne pohode, ali nije imao ni teritorijalnih gubitaka. Tek kada 1693. godine u Bosansku krajinu upade hrvatski ban Adam Bo an, D afer-pa a mu po e u susret. Do borbe dviju vojski do e kod Bosanske Dubce, gdje Bo njaci pretr-pje e poraz. Ubrzo iza te pobjede carska vojska ponovo osvoji Bosanski Novi, Krupu, Vranogra , Veliku Kladu u, te vi e palanki. Iz osvojenih mjesta muslimansko stanovni tvo zajedno sa svojim vojnim zapovjednicima se razbje a. Ve ina ih se naseli u Jajce i njegovu okolicu. U to vrijeme jaja ki kapetan bio je neki Ibrahim-aga. Medu izbjeglicama je bio i novski kapetan Sulejraan-aga a ilovi koji se u po etku naseli u Stari Majdan, a zatim sa porodicom ode u druga mjesta Bosanskog ejaleta... Saznav i za poraz i gubitak vi e gradova i palanki, carigradska vlada smijeni D afer-pa u, te za bosanskog valiju imenova Mehmed-pa u Kor u, koji je u vrijeme namjesnika Topal Husein-pa e bio na polo aju vezirovog ehaje (zamjenika). U to vrijeme sve vi e se govorilo o miru. ele i do i do novih teritorija, Mle ani u 1694. godini preduzese ofanzivne akcije, te osvoji e Gabelu, Trebinje i Popovo polje. Ratovanje se nastavi i naredne 1695. Ve e snage mleta ke vojske pod zapovjedni tvom Petra a, Jankovi a i Vu kovi a upado e u srednju Bosnu i do o e kod Vitovlja. Tu ih sa eka i pobijedi Mehmed-pa a Kor a. U toku borbe sa velikim brojem oficira i vojnika poginu e zapovjednici Vu kovi i Stojan Jankovi , a Petra bija e zarobljen i kasnije uz veliki otkup pu ten na slobodu. Uskoro Mle ani do ivje e jo jedan poraz kod Ravnog u Hercegovini, a kotarske haramba e kod Kupresa. U 1696. vojska iz Bosanskog ejaleta je uglavnom ratovala u Ugarskoj pod komandom sultana Mustafe II (1695-1703). U to vrijeme na teritoriji Bosanskog ejaleta vladao je prividan mir. Me utim, do ve ih borbi na bosanskom rati tu do lo je naredne 1697. Vojni krugovi u Be u okupljeni oko princa Eugena Savojskog pravili su planove za osvajanje Biha a. Ovaj grad i njegovu tvr avu su po mi ljenju hrvatskog bana Adama Bo ana i karlova kog generala grofa Karla Auersperga trebali to prije zauzeti, jer je to klju za dalja teritorijalna osvajanja u Bosanskom ejaletu.

152

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Za be ke planove je saznao i bosanski valija (namjesnik) Mehmed-pa a Kor a. U elji da osujeti neprijateljsku namjeru, posla u Biha svoga ehaju (zamjenika) Sari Ahmed ef. i bosanskog alajbega Hasana s 500 spahija, 1.000 kraji nika (serhatlija) i 1.500 sejmena koji sa mjesnom posadom popravi e zidine tvr ave i o isti e opkope (jarak) oko grada. Tako er s ciljem uspje nije odbrane, u Biha do e ve a koli ina oru ja, municije i hrane. Pripremiv i se za odbranu, ekali su dolazak neprijateljske vojske koja se pred gradske zidine pojavi 9. juna 1697, pod zapovjedni tvom generala Auersperga. Po mi ljenju nekih povjesni ara, habsbur ka vojska brojala je oko 13.000 ljudi koji su pored drugog naoru anja imali 32 topa. Poslije kra ih priprema 14. juna carski vojnici su otpo eli s napadima. Spremni za odbranu, Bo njaci se uspje no brani e. Do odlu ne bitke do lo je etrnaest dana kasnije (28. VI) kada branioci u kontranapadu porazi e neprijetelja i natjera e ga na povla enje. Pri povratku austrijska vojska osvoji i razori Iza ac i Ripa . U to vrijeme borbe su se vodile i na drugim dijelovima bosanskog fronta. Kod Kupresa Girli Smail-pa a uspio je poraziti mleta ku vojsku kojom je koman-dovao general Mo enigo i pukovnik Posedarski. I dok su se Bo njaci u svom ejaletu uspje no branili, do e do velike borbe izme u osmanskih i habsbur kih trupa kod Sente 11. septembra 1697. Predvo ena sposobnim vojskovo om princom Eugenom Savojskim, austrijska vojska pobijedi Osmanlije koje je li no predvodio sultan Mustafa II i veliki vezir Carstva Almas Mehmed-pa a koji zajedno sa drugih osamnaest begler-begova i janji ara poginu u ovom boju. O tome se ubrzo saznalo i u Bosanskom ejaletu. Na vijest o te kom porazu valija Mehmed-pa a Kor a se razbol-je te ubrzo umrije, a za bosanskog namjesnika Porta imenova njegovog ehaju Sari Ahmed-pa u. Saznav i za smrt bosanskog vezira, te da je ova provincija bez dovoljno vojnih snaga, a u elji da izazove strah i zbunjenost sultanovih podanika, princ Eugen Savojski pripremi plan napada na srednju Bosnu. Sa 6.000 ljudi koje je okupio kod Osijeka, 12. oktobra (listopada) prije e kod Bosanskog Broda Savu i bez ve eg otpora za 4-5 dana osvoji Doboj i Maglaj. ele i izbje i ve e sukobe, habsbur ka vojska zaobilaznim putem do e do Vrandu-ka gdje pobijedi bosanske odrede koji je poku a e zaustaviti u daljem napredovanju. Carski oficiri i vojnici ubrzanim mar om do o e do Visokog i u selu Mustre zastavi e se radi odmora. Iz okolice Visokog princ Savojski uputi Sarajlijama pismo u kome tra i predaju njihovog grada, a za uzvrat im garan-tuje li nu i imovinsku sigurnost. U suprotnom im je zaprijetio da e grad zapaliti, a sve njegove stanovnike poubijati. U pismu se ka e: "Ne emo po tedio ni dijete u maj inoj utrobi, jer je pripravljeno te ko topni tvo".
153

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Ne dobiv i pozitivan odgovor, carske ete 23. oktobra po o e iz Visokog u pravcu Sarajeva. Dio odreda zauze okolne kote grada, a drugi dio 24. oktobra u e u sam grad, oplja ka ga i popali. U toku izvo enja ovih vojnih akcija, gra ani Sarajeva spas potra i e u okolnoj tvr avi ne pru aju i napada u skoro nikakav otpor. To je olak alo carskoj vojsci da bez ve ih ljudskih i materijalnih gubitaka osvoji najve i i najljep i grad Bosanskog ejaleta. U podmetnutom po aru, toga 24. oktobra 1697. izgorje skoro cio eher. Samo su periferni dijelovi bili donekle po te eni. Tom prilikom su izgorjele ili o te ene skoro sve sarajevske d amije. Po to je nastupao zimski period, a bez dovoljno materijalne pomo i i ve ih vojnih snaga, princ Savojski se 25. oktobra odluci povu i iz zapaljenog Sarajeva. Izuzev ve e materijalne tete i sa manjim ljudskim gubicima, ovaj vojni pohod princa Savojskog pro ao je bez nekih zna ajnijih rezultata. Sa carskom vojskom je, po nekim izvje tajima, po lo i 40.000 kr ana koji su u povratku spalili vi e muslimanskih imanja. Ve 5. novembra austrijska vojska je pre la Savu ne zadr av i nijedno osvojeno mjesto i tvr avu u dolini rijeke Bosne.; Posljednja bitka zara enih dr ava vodila se na tlu Bosanskog ejaleta kod Stoca. Krajem decembra 1697. Mle ani iznenada napadnu ovaj grad i njegovo utvr enje. I pored potkupljivosti jednog vratara koji je poku ao izdati svoje drugove, stola ka posada se uspje odbraniti i protjerati neprijatelja. U to vrijeme iz Carigrada sti e ferman (zapovijed) u kome se zato eni biv i vezir i vojni zapovjednik (serasker) Daltaban Mustafa-pa a imenuje novim bosanskim namjesnikom, a dotada nji valija Sari Ahmed-pa a za hercegova kog san ak-bega. Novi namjesnik u 1698. godini preduze ofanzivne akcije. Na Nevesin-jskom polju pobijedi ve e odrede mleta ke vojske, to je uticalo da Mle ani napuste i opsadu Po itelja. Ubrzo poslije toga valija sa ve im vojnim snagama oti ao je u Biha u kome je zapovjednik i kapetan istoimene kapetanije bio Tatar Mustajbeg Idrizbegovi . Po to je mjesnoj posadi predao hranu koju je sa sobom donio, izvr io je upad u Hrvatsku krajinu. U tom pohodu najve i vojni uspjeh mu je bio osvajanje Novog kojeg njegovi vojnici poru i e zajedno sa tvr avom. Do av i do bogatog plijena, vojska se vrati u Bosanski ejalet. Jedan od razloga njenog povla enja bila je i vijest da su Mle ani u me uvremenu opsjeli Glamo . Saznav i da u pomo braniocima dolazi li no bosanski valija, du devi vojnici napusti e opsadu. No, to ne umiri bosanskog namjesnika koji sa svojim etama pre e u Dalmaciju, te osvoji vi e sela. I dok je Mustafa-pa a ratovao i uspje no suzbijao neprijatelja, na Porti odlu e da ga smijene, a za novog namjesnika bude imenovan ose Halilpa a,

154

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

155

GHflMCE SOSEJALSTA PR6MA ODRfLOBftMA KARLOVA KOG MIRA
-^ " -‡' "- " liiluTliiiB ^nr.

Sjeverne, zapadne i

jugozapadne granice Bosanskog ejaleta prema odredbama Karlova kog mira (1699.)

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog raia

koji u oktobru (listopadu) do e u Bosnu. U to vrijeme posredstvom Engleske, Nizozemske i Spanije vo eni su mirovni pregovori zara enih strana. Do punog dogovora do lo je u Sremskim Karlovcima. Po odredbama mirovnog ugovora svaka strana zadr ava ono to je u vrijeme potpisivanja ugovora ratom osvojila. Prihvataju i te odredbe, Osmansko carstvo je s Habsbur kom monarhijom 26. januara, a s Mleta kom republikom 7. februara 1699. potpisalo mirovni ugovor. Karlova kim mirom ozna ene su me unarodne granice Bosanskog ejaleta koje su i le rijekom Savom i Unom, na jugu skoro istovjetnom dana njom granicom Bosne i Dalmacije, na istoku Smed-erevskim sand akom, a na jugoistoku granicom nekada njeg Novopazarskog sand aka ija je teritorija jo od osmanskih osvajanja Bosne bila u sastavu istoimenog ejaleta. Karlova kim mirom teritorija Bosanskog ejaleta osjetno je smanjena ostav i skoro bez cijelog Cerni kog, Po e kog i Li kog, te dijelova Kliskog i Hercegova kog sand aka. Sa velikim teritorijalnim gubicima i iz temelja poljuljanim unutra njim ure enjem Osmansko carstvo ulazi u neizvjesno XVIII stolje e, a s njim i Bosna kao pograni na provincija evropskog dijela Osmanske imperije. | ;

Ratovi i odbrana Bosanskog ejaleta u XVIII stolje u
"Karlova kim mirovnim ugovorom Bosanski ejalet postaje najistureniji i najugro eniji dio evropskog dijela Osmanskog carstva. Umjesto dotada nje pograni ne provincije iz koje su polazile ofanzivne akcije prema teritorijama Habsbur ke monarhije i Mleta ke republike, postaje odbrambeni bedem i krajina (serhat) na cijeloj svojoj teritoriji. Zajedni ka opasnost od mleta ke i austrijske dr ave, te hajdu ko-uskockih eta uticala je da se muslimansko bo nja ko stanovni tvo, bez obzira na socijalnu podvojenost i dobrim dijelom nezadovoljno predstavnicima osmanske vlasti, jo u XVII, a naro ito od prvih godina XVIII stolje a svrsta u jedinstven front odbrane Bosne. Brane i Bosanski ejalet borili su se za svoj opstanak i identitet po kome su se razlikovali od drugih sa kojima su ivjeli. Bili su svjesni sudbine koja je zadesila njihove sunarodnike u onim krajevima koji su poslije teritorijalnih gubitaka do li pod vlast Be a i Venecije, tj. da i fizi ki nestanu kao to je bilo u Lici i Dalmaciji. Zato su se reorganizovali i vojno i administrativno, te tako u naredna tri rata, koja su vo ena na tlu ove osmanske provincije tokom XVIII stolje a, uspjeli se oduprijeti neprijateljskim napadima i o uvati Bosnu i Hercegovinu.

156

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

U novonastaloj situaciji poslije 1699. godine Bosanski ejalet skoro je do ao u granice iz XV stolje a. Novom administrativno-upravnom podjelom sveden je na pet sand aka: Bosanski, Hercegova ki, Zvorni ki, Kliski i Biha ki, koji je u ratu 1714-1718. godine ukinut i priklju en Bosanskom sand aku. Ovakva podjela ostala je do kraja XVIII stolje a. Pored teritorijalne, vr ena je podjela i prema vojnim redovima. Za razliku od drugih provincija Osmanskog carstva, spahijska organizacija u Bosanskom ejaletu je i tokom XVIII stolje a zadr ala visok nivo borbene gotovosti. Bosanske spahije su se istakle u brojnim ratovima, kako na tlu svog ejaleta, tako i na dalekim ruskim i perzijskim frontovima. Tome je doprinijela i zadr ana vojna organizacija iz prethodnih stolje a koja se sastojala u sljede em: u okviru jednog sand aka spahijska lenska konjica sa injavala je vojnu formaciju - alaj ili puk. Manja vojna jedinica bio je d emat, a jo manja buljuk koji je brojao i do 100 ljudi. Najmanja vojna jedinica u osmanskoj vojsci, pa tako i u spahijskom redu bila je oda, koja je brojala od pet do deset ljudi. Tako er je postojala i vojna formacija bajrak koji se sastojao od 50 do 60 ljudi. Od svih vojnih redova stacioniranih u ovoj pograni noj provinciji najzna ajniju ulogu i mjesto imale su kapetanije. To je ta no ograni ena manja teritorija koja nikad nije prelazila granice sand aka u kome se nalazila, ali se de avalo da je bila na teritoriji dvaju kadiluka. Do kraja XVII stolje a kapetanije su bile stacionirane du pograni nih mjesta i na polovnim rijekama, a u narednom vijeku osnivane su i u unutra njosti du glavnih puteva koji su se iz pograni nih krajeva protezali u srednju Bosnu. Vojne snage u kapetanijama imale su poglavito defanzivni karakter. Poslije 1699. godine na teritoriji Bosanskog ejaleta bilo je 12, a do 1716. osnovano je jo 16 kapetanija, i to sve u pograni nim krajevima. Do kraja XVIII stolje a bilo je ukupno 38 kapetanija sa 64 grada i pet palanki u kojima su se nalazili brojni vojni redovi. Prema podacima iz prvih godina poslije Karlova kog mira u pograni nim mjestima Bosanskog ejaleta bilo je oko 16.000 vojnika i njihovih zapovjednika. Zapovjednici kapetanija su se zvali kapetani. Po pravilu su poticali iz najistaknutijih bo nja kih porodica. Za obavljanje povjerenih im poslova u po etku su dobivali vojni ka lena. No, kako je vrijeme proticalo i njihov broj se uve avao, to se izmijenio i njihov na in isplate. Umjesto posjeda od dr ave su na ime pla e po eli dobivati nov ane nagrade u vidu dnevnica koje su se ispla ivale jedanput godi nje. Iako je kapetanija bilo i u drugim provincijama Osmanskog carstva, bosanski kapetani su se od njih razlikovali i po tome to su njihove kapetanske funkcije naslje ivali njihovi sinovi, a ako ih nisu imali, onda bli a i dalja rodbina, po sistemu od akluka. Tokom XVIII sto157

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

lje a kapetani su pored vojni kog bili i odlu an politi ki faktor jer su izrasli u sloj najistaknutijih feudalaca. Teritorije kapetanije bile su podijeljene na manje jedinice - agaluke. Jedan agaluk brojao je do 100 vojnika, a ovisno od veli ine kapetanije njihov broj je bio manji ili ve i. | Tokom XVII stolje a u Bosanskom ejaletu se u rat moglo mobilisati i do 60.000 ljudi, skupa sa vojnim formacijama koje su bile raspore ene u svim zna ajnijim mjestima. Za tada nje prilike to je predstavljalo veliki broj, te se i time mo e objasniti veoma uspje na odbrana ove pograni ne provincije evropskog dijela Osmanskog carstva u ratovima koji su se u tom vijeku u tri navrata vodili na njenom tlu. Veoma va nu ulogu u odbrani granica Bosanskog ejaleta odigralo je i vojno ustrojstvo koje je izgledalo ovako: 1. d emat (14-96 ljudi) 2. buljuk (10-100 ljudi) a) janji arski (do 100 ljudi) b) spahijski (20 do 30 ljudi) c) posada (10 ljudi) 3. oda (5-10 ljudi) 4. bajrak (50-60 ljudi) U ovim vojnim formacijama bili su zastupljeni sljede i vojni redovi: 1. janji ari: 2. spahije: a) carski (kapu kulu) b) doma i (yerlu kulu) a) lokalne (yerlu kulu) b) pograni ne (serhad kulu) 3. gradsku posadu inili su: a) farisi (konjica) b) azapi (stra ari) c) mustahfizi (gradski uvari) d) posebani, asesi, asasi (no ni uvari) e) topd ije f) d ebed ije (oklopnici)

15S

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

g) derbend ije ( uvari klanada) h) gonulu (dobrovljci) i) be lije (poseban vojni red konjice) j) delije (lahka konjica) 4. sejmeni 5. mobilisano stanovni tvo (nefir-i amm) ^Brojnost vojnih redova, njihova disciplina i svestranost povjerenih im zadataka inili su Bosanski ejalet jednim zna ajnim odbrambenim bedemom prema susjedima. Radi sigurnosti ve je u prvim godinama i decenljama ova najzapadnija provincija Osmanskog carstva u njegovom evropskom dijelu postala jedno veliko gradili te. U pograni nim krajevima, kao i u unutra njosti, podizana su nova ili opravljana stara utvr enja, a nastajali su i potpuno novi gradovi kao Trebinje i Onogo t (Nik i ) u kojima se smjestilo izbjeglo stanovni tvo iz krajeva koji su Karlova kim mirovnim ugovorom pripali Habsbur koj monarhiji i Mleta koj republici. Tako er je du Une podignut itav niz tvr ava sa mnogo kula koje su esto predstavljale i samostalne vojne objekte. Bosanski ejalet je tako umnogome izmijenio svoj izgled. Tako je spremno do ekao i izbijanje novog rata 1714. godine..'^ U me uvremenu su bosanske spahije ratovale van granica svog pa aluka. Kada je izbio rusko-osmanski rat, u Bosni je izvr ena mobilizacija, te se veli ki broj zaima i spahija oti ao boriti. U Bici na Prutu 1711. godine u sultanovoj vojsci bilo je 1.553 posjednika zijameta i timara iz Bosanskog ejale-ta. I u narednoj 1712. godini Bo njaci su ratovali, ali ovog puta protiv susjednih crnogorskih plemena. Razlog za njihovu vojnu intervenciju bili su esti plja ka ki upadi iz Crne Gore u mnoga mjesta Hercegova kog sand aka. Kako ni taj pohod nije dao eljene rezultate, to je u novom vojnom pohodu 1714. godine na Crnu Goru u estvovao daleko ve i broj vojske. Pod zapovjedni tvom bosanskog namjesnika Numan-pa e uprili a oko 15.000 Bo njaka u estvovalo je u tom pohodu. Za relativno kratko vrijeme izvr ili su postavljene ciljeve, te do li na Cetinje. Tu su od plemenskih glavara dobili uvjeravanja da ubudu e ne e nanositi nikakve tete sultanovim podanicima. Pri povratku osmanska vojska je sa sobom povela preko 2.000 Crnogoraca koji su sa porodicama dovedeni na tada slabo naseljeni Glasinac kod Sarajeva. Smatraju i da je nastupio povoljan trenutak da zarati s Mleta kom republikom i povrati izgubljene teritorije u posljednjem r~tu, Porta je, pod izgovorom da je Venecija crnogorskom stanovni tvu pru ila vojnu i materijalnu 159

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

pomo i podsticala ga na pobunu protiv sultanove vlasti, decembra 1714. objavila rat. Brzom akcijom osvojila je ranije izgubljeni Peloponez, a na bosanskom rati tu borbe su zapo ele u pograni nim krajevima sa promjenljivom sre om. Najve a bitka na bosansko-dalmatinskoj granici vodila se u augustu 1715. kod Sinja. Ve e osmanske snage pod komandom bosanskog namjensika Mustafe pa e eli a pretrpjele su poraz, to je bio uzrok da se ofanzivne akcije sultanovih eta zaustve i u drugim dalmatinskim mjestima. Borbe su nastavljene i u narednoj 1716. godini. Poslije ve ih gubitaka mleta ka vojska je po etkom marta minirala Gabelu i povukla se u Dalmaciju. U poru enu Gabelu do ao je Osman-pa a Resulbegovi . Za razliku od borbi u XVII stolje u, u ovom ratu obostrana etovanja hajdu kih i usko kih dru ina su bila manjeg intenziteta, to je uzrokovalo i manji broj iznenadnih upada sa obje strane- U takvoj situaciji aprila 1716. u rat na strani Venecije ulazi i Austrija. Brzom i efikasnom vojnom akcijom habsbur ke ete upadaju na teritoriju Bosanskog ejaleta i zauzimaju Bosansku Gradi ku. Ratne operacije carske i sultanove vojske prenesene su i u Bosansku krajinu, naro ito u dolinu Une. Austrijska vojna komanda planirala je osvojiti Bosan ski Novi i Biha . Ne postigav i o ekivane uspjehe, pravac svojih akcija usmjerili su prema tvr avama i gradovima sjeverne Bosne. Za relativno kratko vrijeme carske snage pod komandom hrvatskog bana Ivana Dra kovi a zauzimaju jasenovac, Dubicu i Kostajnicu. Ugledaju i se na svoje saveznike, Mle ani pokre u ve u ofanzivu u okolici Dubrovnika sa ciljem da njegovu teritoriju odvoje od ostalih osmanskih posjeda. U tome imaju uspjeha. Pod du devu vlast dolaze Hutovo i Popovo polje. Sukobi zara enih dr ava nastavljeni su i u prvim mjesecima 1717. U to vrijeme Porta za bosanskog valiju ponovo imenuje Numan-pa u Cuprili a. Istovremeno je za hercegova kog sand ak-bega imenovan Be ir-pa a Cengi , koji se i u prethodnim godinama istakao kao sposoban i energi an vojni zapovjednik. Te personalne promjene imale su i svoj psiholo ki zna aj jer su navedene li nosti kod bosanskih kapetana i ajana u ivale veliki ugled. Njihovo imenovanje osjetila je i protivni ka strana jer su osmanske ete iz Bosanskog ejaleta iz defanzivnih pre le u ofanzivnije akcije. Me utim, i mleta ka vojska je tih mjeseci na vi e mjesta napadala pograni na osmanska utvr enja. Poslije kra e, ali i estoke borbe Mle ani 1. augusta 1717. zauze e Imotski. To je bio njihov najve i uspjeh u ovom ratu. U to je vrijeme hrvatski ban Dra kovs sa ve im vojnim snagama napao Kozarac koji se uz veliki otpor branilaca i jo ve e rtve napada a predade carskoj vojsci. Istovremeno je austrijska vojska predvo ena sposobnim prin160

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

com Eugenom Savojskim, na drugom dijelu fronta, porazila glavninu osmanskih trupa kod Beograda, sli no kao to je to u inila i godinu dana ranije kod Petrovaradina. Ti porazi su imali negativnog u inka i u Bosanskom ejaletu. ele i zaustaviti austrijsko nadiranje. Numan -pa a je izvr io op u mobilizaciju. Ve e vojne odrede pod komandom svog ehaje Ibrahim-age uputio je i prema Zvorniku, kao pomo ervi -begu Fidahi u i Mehmed-agi Ati u koji su bili zapovjednici tvr ave, a odred kojim su komandovali biha ki kapetan Tatar Mustajbeg Idrizbegovi i Omer-beg Ceri oti ao je prema opkoljenom Bosanskom Novom koji je u to vrijeme branio Ahmed-pa a Rustempa i Skopljak. Sam vezir je sa manjim etama ostao na Brezovom polju i nalazio se na pola puta izme u Zvornika i Bosanskog Novog. Skoro mjesec dana trajale su borbe oko Zvornika. Carskom vojskom komandovao je general Maksimilijan Petra , jo iz prvih dana rata dobro poznat braniocima Bosanskog ejaleta. Poslije vi e juri a napada a, hrabra i dis-ciplinovana zvorni ka posada uspje no se odbranila, to je rezulitralo da se 7. oktobra 1717. austrijska vojska neobavljena posla povu e u pravcu Ra e. U isto vrijeme hrvatski ban Ivan Dra kovi je sa svojim kraji nicima opkolio i napao Bosanski Novi. Uz pomo prispjelih eta iz drugih mjesta Bosanskog ejaleta bude pora en od sultanove vojske. Ti neuspjesi odgodi e planirani napad na Biha koji je po planovima princa Eugena Savojskog trebalo napasti u prolje e 1718. godine. Po dobivenim instrukcijama iz Be a, carski zapovjednici su do toga vremena trebali u vrstiti vlast u osvojenim mjestima preko rijeke Save, u dubini od 10 km. U me uvremenu preko posrednika, izme u Carigrada i Be a po eli su kontakti o sklapanju mirovnog ugovora jer je rat i za jednu i za drugu dr avu predstavljao veliko optere enje. Uz manje vojne akcije, mirovni pregovori vo eni su prvo tajno, a zatim javno. Sve ano potpisivanje mirovnog ugovora bilo je pod atorima u Po arevcu 21. juna 1718. Tu su diplomate Osmanskog carstva, Mleta ke republike i Habsbur ke monarhije prihvatile na elo da svaka strana zadr i osvojena mjesta i teritorije. Po areva kim mirom dijelovi Bosanskog i Zvorni kog sand aka od u a Drine u Savu i Unu do Novog irokim pojasom od 6 do 10 km koji je obuh-vatao jo Br ko i Bijeljinu do li su pod austrijsku vlast. Novom teritorijalnom podjelom pod upravu be kog cara pripali su i bosanski gradovi: Dubi-ca, Gradi ka, Koba , Bosanski Brod i Furjan. Istim mirom Mleta ka republika, koja je u ovom ratu izgubila Peloponez, na ovom dijelu rati ta dobila je Imotski i a vinu, a izgubila Gabelu. Tom novom granicom Dubrova ka republika je do la u neposredno susjedstvo s Mle anima. Da bi izbjegli nepo eljnu Mleta ku republiku uz svoje granice, Dubrov ani su Bosanskom
161

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

ejaletu dobrovoljno ustupili Klek i Neum, na sjeveru, i Sutorinu, na jugu. Tako je ova pograni na osmanska provincija u svom Hercegova kom sand aku dobila dva izlaza na more. Poslije mirovnog ugovora u Po arevcu 1718. godine na teritoriji Bosanskog ejaleta nastupio je period relativnog mira sve do jula 1737. Tada dolazi do novog austrijsko-osmanskog rata. Za sve to vrijeme hajdu ke i usko ke ete svakodnevno su upadale na teritoriju Bosanskog ejaleta, te uznemiravale i plja kale sultanove podanike. Nekim susjednim crnogorskim plemenima i mjestima plja ka i paljenje je bilo jedna od glavnih privrednih grana. U dva navrata su osmanske vlasti u ve em broju mobilisale Bosance da ratuju daleko van svog rodnog kraja. To je bilo 1727. i 1736. godine. Pod komandom Gazi Ahmed-pa e, sina Ali-pa e Skopljaka, 5.200 oficira i vojnika oti lo je 1727. godine na osmansko-perzijski front kod Hamadana i Isfahana. U neprekidnim borbama kod ova dva grada poginuo je nave i dio Bo njaka, to potvr uje i podatak da se u aprilu 1728. godine sa ovog rati ta u Bosnu vratilo svega 500 oficira i vojnika. Zbog ste enih zasluga na bojnom polju. Porta je glavnokomanduju eg Ahmed-pa u Rustempa i a imenovala vezirom i namjesnikom Bosanskog ejaleta, a sina mu za hercegova kog sand ak-bega. Druga ve a vojna mobilizacija izvr ena je 1736. godine. Tada je 10.000 ljudi pod komandom hercegova kog sand ak-bega Be ir-pa e Cengi a oti lo na poziv Porte na rusko rati te. U Bici kod Ozije 14.jula 1737. skoro svi mobilisani Bo njaci su izginuli, zajedno sa Be ir-pa om koji je svojim juna tvom i po rtvovanjem zadivio i protivni ku stranu. Tog dana je samo mali broj somanske vojske iz Bosanskog ejaleta ostao iv, ali i zarobljen. Me u tim zarobljenicima bili su Abdi-beg i Husein-beg Kor a, ljubu ki kapetan Ali-beg, Hasan-beg-Rustempa i , Osman-beg Repovac, alajbeg Sule-jman Osmanbegovi i tuzlanski kapetan Dervi -beg. 1 dok su Bosanci za ra un sultana ginuli daleko van svoje domovine, do jula 1737. godine na teritoriji Bosanskog ejaleta vladao je prividan mir. Tada je be ki dvor smatrao da je nastupio povoljan trenutak da Porti objavi rat, kako bi se na ra un osmanske dr ave pro iro teritorij Habsbur ke monarhi je. Pozivaju i se na raniji ugovor sa Rusijom, po kome su Be i Petrograd bili u obavezi da se me usobno poma u u slu aju rata, a po to je Rusija jo od 1736. bila u ratu s Osmanskim carstvom, car Karlo VI je 14. jula 1737. objavio Porti rat. Jo prije zvani ne objave rata, carski generali su u Pakracu okupili 41 eskadron konjice, te brojnu artiljeriju i pje adiju. Ukupno je bilo 16.247 vojnika, od kojih su 4.345 bili konjanici. Glavnokomanduju i austrijske vojske na bosanskom dijelu fronta, princ Josip Hildburghausen je jo 10. jula
162

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

1737. godine (zna i prije slu bene objave rata - prim E.E) naredio da carska vosjka krene preko Bosanske Gradi ke u pravcu Banje Luke. Poslije usputnih kra ih zadr avanja i borbenih arki, glavnina trupa je 24. jula do la do banjalu ke tvr ave i zapo ela opsadu grada. Me u bosanskim braniocima u po etku izbijanja ratnih sukoba zavladala je nesigurnost; ali i neka neprirodna urba. Na ultimativni zahtjev Bosanskih Muslimana (Bo njaka), prije svega kapetana i ajana, tada nji vezir Ali-pa a Hekimoglu natjeran je da bez konsultovanja sa sultanom i Portom naredi op u mobilizaciiju i na vrijeme izvr i potrebne vojne pripreme. Izvr avaju i dobivena nare enja, uskoro su se na Travni kom polju po ele okupljati ete iz svih kadiluka. U to vrijeme valija Ali-pa a se nalazi na Podra nici, polju udaljenom est sati hoda od Jajca. Tu su mu stizale vijesti o velikim borbama kod Bu ima i Cetingrada. Iako su apeli i zahtjevi branilaca za vojnu pomo stizali sa svih strana. Ali-pa a je po savjetu ajana i vojnih zapovjednika dr ao na okupu glavninu mobilisane vojske, ne dozvoljavaju i njeno usitnjavanje. Sa prikupljenim etama valija je 3. augusta iz Podra nice kroz umovite predjele i sporednim putevima krenuo u pravcu Banje Li'ke. U me uvremenu su mu se pridru ile i ve e vojne snage koje je pridobio biv i zvorni ki kapetan Mehmed-beg Fidahi . Cjelokupne bosanske snage koje su po le na banjalu ko rati te brojale su oko 10.000 ljudi i bez ve ih pote ko a spustile se na Banjalu ko polje. U toku dolaska sultanova vojska je nezapa eno zaobi la Vla ki brijeg i polo aj carskog generala Baranjaja. Kada su austrijski oficiri vidjeli iz kojeg su pravca do li Bosanci, mislili su da se radi o takti koj varci. Ne obaziru i se na prispjele izvje taje, princ Hildbrughausen naredi feld-mar alima Sukovu i Romeru da se sedam bataljona i dvije regimente poja aju desno krilo koje se nalazilo na brdu Lau , na desnoj obali Vrbasa, a Baranja sa artiljerijom prebaci na lijevu obalu rijeke. Rezervne odrede je ostavio po strani da se u borbu uklju e kada za to do e povoljan trenutak. I na bosanskoj strani izvr en je raspored trupa za predstoje i boj. Na desnom krilu bio je Mehmed-beg Fidahi sa kraji kim kapetanima, a na lijevom bosanski alajbezi sa zaimima i timarlijama. Centrom je neposredno komandovao vezir Ali-pa a sa janji arima i jednim brojem odreda koji su mobilisani u 32 kadiluka Bosanskog ejaleta. Do velikog boja protivni kih strana do lo je 4. augusta 1737. Od podneva do ve eri, Bosanci su u pet navrata izvr ili frontalni napad na protivni ku stranu. To je kod neprijatelja izazvalo osje aj nesigurnosti i natjeralo ga na pani an bijeg. Savremenici su zapisali da su se prilikom bjekstva preko Vrbasa carski vojnici hvatali za konjske repove, kako bi pre li na drugu stranu rijeke i spasili se. U toku no i princ Josip Hildburhausen je sa tabom
163

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

napustio bojno polje, a preostaloj vojsci izdao nare enje da se povu e u pravcu iz kojeg je i do la. I sljede eg dana, 5. augusta vojska pod komandom bosanskog namjesnika Ali-pa e nastavila je napade na neprijateljske odrede koji su bili u povla enju. Borbe manjeg intenziteta su trajale sve do 13. augusta kada je princ Hildburghausen sa lanovima taba i preostalom vojskom pre ao preko Save i vratio se na polazne polo aje. Na bojnom polju kod Banje Luke ostali su mrtvi i ranjeni, kao i velike koli ine oru ja i municije. Prema izvorima koji govore o ovom boju, oko hiljadu habsbur kih oficira i vojnika je u banjalu koj bici izgubilo ivote. I bosanska strana je imala znatne gubitke. Prema podacima Omera No-vljanina, u banjalu kom boju poginulo je oko 600 Bosanaca. No, pobjeda je bila sjajna i nesporna za koju se uskoro ulo na cijeloj teritoriji Osmanskog carstva. A o izvojevanoj pobjedi pisali su brojni pjesnici, hroni ari i povjesni ari. U ovom austrijsko-osmanskom ratu (1737-1739), pored u esnika banjalu kog boja veliku hrabrost i umije e u odbrani Bosanskog Novog iskazali su Ahmed-aga Celebi , Ahmed-aga Fazlagi , Salih-aga Zrinkovi , kao i Ali-beg Osmanpa i koji je kod Ostrovice porazio carsku vojsku. Kada su austrijske ete napale Kozarac, do punog je izra aja do la vojna sposobnost Ibrahim-age Memkovi a. Nije bilo skoro ni jednog kapetana, ajana i bilo koje druge zna ajnije li nosti u Bosanskom ejaletu koja nije u granicama svojih mogu nosti i sposobnosti doprinijela odbrani Bosne. To je rezultiralo vojnim pobjedama i oslobo enjem onih mjesta i teritorija koje je Habsbur ka monarhija dobila Po areva kim mirovnim ugovorom 1718. godine. Zahvaljuju i tim pobjedama, Bosna i Hercegovina je snagom doma ih ljudi pru ila habsbur koj vojsci sna an i dostojanstven otpor. Ljudi su branili svoje domove, porodice, rodni kraj. Na njihovo odlu no i disciplinovano pona anje, kako u vrijeme mobilizacije tako i u samoj borbi, uticalo je saznanje da e u slu aju poraza do ivjeti istu sudbinu kao i njihovi sunarodnici iz Slavonije, Like, Krbave, Dalmacije i drugih mjesta koji su u ratovima (Be kom 1683-1699, te ratu 1714-1718.) odlu ili se na povla enje i ostali bez ku a, posjeda i rodnog mjesta. Zbog toga banjalu ki i drugi bojevi u ovom ratu imaju zna aj patriotskog rata i odra avaju visok stepen hrabrosti i rodoljublja. U odbrani Bosanskog ejaleta, kako u ovom banjalu kom boju tako i do kraja rata 1739. godine, izuzev valije Ali-pa e koji porijeklom nije bio iz Bosne, svi zna ajniji vojni zapovjednici su bili doma i ljudi. Sve su to bili dodatni, ako ne i presudni razlozi za hrabro i sr ano dr anje branilaca u toku najte ih isku enja. Izvojevana pobjeda sa uvala je Bosanske Muslimane (Bo njake) od fizi kog uni tenja i poja ala svijest o pripadnosti ovom tlu na

164

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

kome su i do tada stolje ima ivjeli. Kao takva, banjalu ka bitka predstavlja jednu od prvih stranica bosansko-muslimanske samosvijesti. Kako je austrijska vojska imala neuspjeha i na drugim rati tima, to je Be prihvatio mirovne pregovore. Beogradskim mirom 18.septembra 1739. Osmansko carstvo je u Bosanskom ejaletu dobilo sve tvr ave i gradove, osim Furjana koje je izgubilo mirovnim ugovorom 1718. godine. Po to Mleta ka republika nije u estvovala u ovom ratu, to su granice sa ovom dr avom ostale nepromijenjene, a Bosna je ponovo dobila granice iz Karlova kog ugovora koje su joj jo 1699. godine me unarodno priznate, i Od sredine XVII stolje a do Beogradskog mira na teritoriji Bosanskog ejaleta su vo eni du i i kra i ratovi svakih petnaest do dvadeset godina. Me utim, do 1739. godine u narednih pet decenija u ovoj osmanskoj provinciji vladao je prividan mir. Istina, Bo njaci su i dalje za ra un Osmanskog carstva i li na rusko, perzijsko i druga rati ta daleko od svoje domovine, ali u znatno manjem broju. No, to ne zna i da i u samom Bosanskom ejaletu nije bilo borbi. Naprotiv. Jo u XVII stolje u zbog optere enja raznim da binama seljaci sarajevskog kaailuka bunili su se protiv lokalne vlasti i sudstva. Sa slabljenjem osmanske dr ave pove avana su od sultanovih podanika nov ana i naturalna potra ivanja. Godine 1720. fermanom sultana Ahmeda III (1703-1730) stanovni tvo Bosanskog ejaleta bilo je du no da nov anim i materijalnim sredstvima u vidu imadad-i hazarve izdr ava vezira, njegovu pratnju, te druge lokalne vojno-upravne funkcionere. Ove obaveze imale su za posljedicu pru anje ja eg otpora kako muslimanskih seljaka, tako i sitnih spahija, te dijela gradskog stanovni tva i uleme (vjerskih slu benika). To je bio klasi an sukob ni ih i vi ih slojeva muslimanskog bo nja kog stanovni tva. Prve ozbiljnije pobune bile su ve prvih godina XVIII stolje a. O tome izvje tava Portu biv i mutesarif Hercegova kog sand aka Mustafa, 1711. godine. Me utim, daleko ozbiljniji nemiri, kako u Mostarskom, tako i u drugim kadilucima Hercegova kog sand aka izbili su 1735. godine. Usljed izbijanja osmansko-austrijskog rata (1737-1739) nezadovoljstva i nemiri su za kra e vrijeme prigu eni. No, nerije eni problemi i osionost pojedinaca i itavih grupa do la je do punog izra aja u narednom periodu. Na teriotiji cijelog Bosanskog ejaleta najve e pobune u ovom stolje u bile su u periodu izme u 1747. i 1757, godine. Tada je u Sarajevu, kao i u drugim bosanskim \ gradovima i palankama vladala velika anarhija i jedino se po tovala rije *- ja ega...U po etku sarajevske bune njeni inicijatori su razvili ivu akciju za stvaranje izvjesne vojne organizacije koja bi preuzela neposrednu odbranu

165

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

ejaleta pod svoju komandu. S tim ciljem vo e.bune, u elji da izbjegnu oporezivanje naroda u korist bosanskog valije, predlagali su stvaranje odreda selja ko-gradske milicije, po uzoru na tada nju janji arsku organizaciju. Pripadnici tih oru anih snaga predlagano je da se zovu base. Ozbiljnost namjere nove vojno-poiicijske organizacije vidi se u tome to su se ustanici odrekli poslu nosti svojim starje inama, uklanjaju i ih sa dotada njih polo aja, a istovremeno su birane nove. Ta pojava je bila ra irena kako po gradovima, tako i po selima. Time su u potpunosti stvorili svoju vojnu organizaciju u kojoj su kao starje ine basa trebalo da djeluju serdari i ba eskije. Po zamisli vo a pobune, novom vojnom organizacijom trebalo je da budu obuhva eni svi vojni redovi, uklju uju i i posade u kapetanijama i kapetane. Ovim se izra avao izvjestan vid borbe za neku maglovitu autonomiju. Pored Mostara, Sarajeva i drugih mjesta do bune seljaka Bo njaka do lo je 1747. godine i u Tuzlanskom kadiluku. Njih su podr avali tuzlanski kapetan Dervi , kadija Abdurahrnan ef. Mahremi , mula Osman, te mnoge druge uglednije li nosti Tuzlanskog kadiluka i kapetanije. Do sli ne pobune je do lo i u selima oko Te nja. Vo a bune bio je Abdurahrnan Muharemija. Neredi su bili i u Mostaru. Skoro deset godina u Sarajevu su glavnu rije vodili pojedinci iz uglednijih porodica. Oni nisu po tovali postoje e dr avne institucije, niti su primali nare enja bosanskih vezira. U tome su se isticali bra a Pa o i Ibrahim-aga Mori , te Mehmed-aga Haliba i koji su svojim pona anjem izazvali negodovanje i kod ranijih pristalica, pa su tako bez nekog velikog otpora 1756. godine i ubijeni. U to vrijeme je u jednom od sukoba sa redovnom sultanovom vojskom poginuo i Abdurahrnan Muharemija. U zavo enju reda i mira glavnu ulogu je imao energi ni Mehmed-pa a Kukavica, koji je u tri navrata od 1752. do 1762. godine bio na polo aju namjesnika - vezira Bosanskog ejaleta. Njegove energi ne akcije u zavo enju reda i sigurnosti, te autoriteta dr avne vlasti opjevane su i u nardonoj pjesmi: "Dok bija e Kukavica pa a, Ne znade se ko bija e basa. Sve saruke - zbile u sanduke, Jatagane - skri e na tavane". I Iako su stradali u me usobnim obra unima, Bo njaci nisu dozvoljavali sultanu i Porti da se i jedan dio njihovog ejaleta preda neprijatelju. Kada je 1780. godine iz Carigrada u Travnik, koji je od 1699. sjedi te bosanskih vali-ja stiglo nare enje (ferman) da se Austriji preda Pounje, tada nji valija Abdu166

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

lah-pa a Defeterdarevi je to odbio. Zbog toga rnu je iz glavnog grada Osmanske imperije stigla smrtna presuda sa a icom otrova. Znaju i da je izre ena optu ba i osuda bez prava na pomilovanje, ovaj ro eni Sarajlija je piju i smrtonosni napitak izgovorio uvene rije i: "I glavu u svoju dati, a kamena jednog ne dam." ("Bas vererum, bir tas vermem.") \ ,²-~~ Nekoliko godina kasnije do lo je do novog austrijsko'-osmanskog rata koji l je u povijesti poznat pod imenom Dubi ki rat (1788-1791). U to vrijeme \ bosanski namjesnik bio je Be ir-pa a Egribuzli. Austrija je Porti slu beno \ objavila rat 8. februara 1788. Znatno prije, be ke uhode su obisle sve \ zna ajnije tvr ave i mjesta Bosanskog ejaleta i razvile obavje tajnu mre u. \ Njihovi saradnici su ih obavje tavali o svemu to je moglo poslu iti u ratu. U i tome se isticao franjeva ki biskup fra Augustin Bote Oki , rodom iz okolice Kre eva. Ne ele i ponoviti gre ku svojih prethodnika iz pro lih ratova, car Josip II je u Bosanski ejalet uputio dvije proklamacije. U prvoj je pozivao pravoslavno stanovni tvo da mu se pridru i, obe avaju i mu ista prava koja su u ivali njihovi istovjernici u Habsbur koj monarhiji. Istovremeno, napisana je proklamacija i za Bosanske Muslimane (Bo njake). U njoj je, izme u ostalog, pisalo: "Tko god se bude lijepo vladao i bavio svojim poslom i zaradom, a naro ito se sustegao od neprijateljstva protiv carske vojske, on e biti u pogledu za tite ravan i izjedna en sa ostalim carskim pu anstvom, koje ivi pod njegovom upravom". Sli na obe anja upu ena su janji arima, spahijama i ostalim vojnim pripadnicima. Dalje se u toj carskoj proklamaciji obe ava puna ravnopravnost islamske vjere, kao i pla anje vjerskih slu benika iz dr avne blagajne. Koliko se tim obe anjima vjerovalo, pokazat e sljede i doga aji. Ve prvih ratnih dana dva korpusa carske vojske sa 39.000 ljudi raspore eno je du li ko-dalmatinsko-slavnoske granice do Dubice. Istovre meno je 12.000 ljudi bilo razmje teno od Bosanske Gradi ke do apca. Tre balo je da oni budu veza sa glavninom austrijske vosjke. U redovima habs bur kih trupa bio je manji broj Srba, dobrovoljaca iz Bosanskog ejaleta. U to vrijeme u ovoj pograni noj osmanskoj provinciji nisu bile ve e vojne snage. Sva odbrana je pala na teret doma eg muslimanskog stanovni tva. _________ Glavnokomanduju i carske vojske princ Lihten tajn sa svojim odredima ve prvih dana rata opsjede Novi, Dubicu, Ostrovicu i Gradi ku. U pomo braniocima valija Be ir-pa a posla 32 bajraka (oko 2.000 ljudi) Sarajlija i Viso aka. Istovremeno na teritoriji cijelog ejaleta proglasi op u mobilizaciju. Pod izgovorom da su neophodni vratiti se u eher gdje je u me uvremenu do lo do ve eg po ara, Sarajlije, a za njima i Viso ani vrati e se u svoja mjesta. Njihovim odlaskom odbrana pograni nih gradova i palanki spala je na
167

: '

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Dragog svjetskog rata

mjesne posade i doma e stanovni tvo. Do tog vremena nesposobni princ Lihten tajn i pored svih vojnih prednosti uspio je osvojiti samo Dre nik. Zbog toga je smijenjen sa polo aja glavnog komandanta carske vojske, a na njegovo mjesto do ao je general Gedeon Lauden. Saznav i da u pograni nim mjestima Bosanskog ejaleta nema ve ih snaga sultanove vojske, austrijske trupe pod komandom generala Laudona opkoli e i 26. augusta 1788. osvoji e Dubicu, a 3. oktobra iste godine i Bosanski Novi. Tom prilikom je zarobljena cijela novska posada s kapetanom Had i Mehmed-begom Cari em. U to vrijeme bosanski namjesnik Be ir-pa a na Banjalu kom polju do ekivao je mobilisane ete iz svih krajeva Bosanskog ejaleta. Puna mobilizacija zavr ena je tek ujesen, pa je valija u dogovoru sa kapetanima i ajanima odgodio vojne operacije u proljetne mjesece 1789. I dok su se u zimskim mjesecima vr ile vojne pripreme za vra anje Bosanskog Novog i Bosanske Bubice, vezir Be ir-pa a nije pokazivao interesovanje za revan i odbranu povjerene mu provincije. Svojom neaktivno u iritirao je sve zna ajnije li nosti, koje od Porte zatra i e njegovo smjenjivanje. Udovoljavaju i zahtjevu uticajnog bosanskog begovata, iz Carigrada je za novog bosanskog namjesnika imenovan Arslan Mehmed-pa a. U vrijeme dolaska novog valije, austrijska vojska je pre la Savu i opkolila Bosansku Gradi ku. U pomo braniocima do ao je Ibrahim-pa a Pazarac koji sa svojim etama pobijedi neprijateljske odrede i natjera ih na povla enje. Ni pored ove, kao i brojnih manjih pobjeda nad neprijateljem, Porta nije bila zadovoljna borbenom spremno u Bosanaca od kojih je o ekivala da vode ofanzivne akcije, a da im nije pru ila ni najmanju logisti ku pomo , kao ni osigurala dolazak vojske iz drugih provincija Carstva. Isto tako ni Arslan Mehmed-pa a nije izvr io postavljene mu zadatke, tim vi e to je u novom pohodu carska vojska uspjela 29. jula 1789. osvojiti Bosansku Gradi ku u kojoj je kapetansku du nost vr io maloljetni Salih D ino. Zbog iskazane nesposobnosti i gubitka Bosanske Gradi ke iz Carigrada Porta smjenjuje Arslan Mehmed-pa u, a za novog valiju imenuje Mehmed--pa u Miralema, ra unaju i da e kao i u XVII stolje u njeni namjesnici porijeklom iz Bosne sr anije braniti pa aluk. No, i novi namjesnik nije pokazao ve e vojno umije e, te bude opozvan, a za novog bosanskog vezira postavljen je had i Salih-pa a koji u Travnik do e krajem februara 1790. On preduze energi nije mjere. Po to je sazvao sve kapetane i ajane na zajedni ki dogovor, proglasi op u mobilizaciju. Is svake ku e u vojsku je morao po i po jedan za rat sposoban mu karac. Krajnji rok odaziva u vojsku bio je sredina jula 1790. Prije nego je do lo do skupljanja mobilisane vojske, austrijski general Vali s brojnim etama i artiljerijom do e do Cetina koji 23. juna po e napadati sa 168

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

svih strana. Mjesna posada pru ala je napada u ilav otpor o ekuju i vezirovu pomo . Me utim, dolazak bosanskog valije bio je spor. U me uvremenu carske trupe zauze e grad i tvr avu i zapali e ih. Po predanju, grad je gorio puna etiri dana. I pored gubitaka navedenih mjesta, Bosanci su na drugim dijelovima fronta pru ali estok i ilav otpor. To je priznao i general Laudon koji je kazao da je nevjerovatno kako su vrsto gra eni bosanski gradi i, te kako se sr ano i s velikim umije em brane Bosanski Muslimani (Bo njaci). U to vrijeme je u Be u umro car Josip II, to uz pomo pruskog kralja Fridriha Velikog ubrza me u zara enim dr avama razmi ljanje o mirovnim pregovorima. Uskoro se sklopi primirje po kome carske ete do potpisivanja mirovnog ugovora ostaju u onim krajevima i gradovima koje su osvojile do 8. decembra 1790. Takvu ponudu prihvati i austrijska strana koja je saznala da se na teritoriji Bosanskog ejaleta nalaze ve e snage sultanove vojske. Prema podacima, u to vrijeme je u svim mjestima ove pograni ne provincije bilo stacionirano 26.056 ljudi redovne vojske koju je Porta mjese no pla ala iz glavne blagajne. Pored njih u ovom ratu bilo je daleko vi e aktivirano civilno stanovni tvo. Sinhronizovanim akcijama redovne vojske i mobilisanog stanovni tva onemogu en je dublji prodor carske vojske u unutra njost Bosanskog ejaleta. To je doprinijelo da se mirom u Svi tovu 9. augusta 1791. ubla e teritorijalni gubici osmanske dr ave. Po odredbama mirovnog ugovora od teritorija koje su pripadale Bosanskom ejaletu, Austrija je dobila Cetin, Lapac, Srb, te pojas zemlji ta ispod Plje ivice i Plitvi kih jezera, a za uzvrat carske trupe su se morale povu i iz osvojenih bosanskih gradova. Bosanske Dubice, Bosanskog Novog i Bosanske Gradi ke. Poslije du eg oklijevanja i zatezanja do vra anja navedenih mjesta do lo je tek 1797. godine. Tako je poslije dva stolje a estih ratovanja na teritoriji Bosanskog ejaleta za du e vrijeme nastupio mir. To ne zna i da narednih godina i decenija njegovi stanovnici nisu ratovali, ali ovog puta van granica Bosne i Hercegovine.

169

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

LITERATURA Ahmed S. Ali i , Ure enje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, Sarajevo, 1983. Safvet-beg Ba agi Red epagi (Mirza Safvet), Kratka uputa u pro losti Bosne i Hercegovine (od g. 1463-1850), Sarajevo, 1900. Safvet Ba agi , Znameniti Hrvati, Bo njaci i Hercegovci u Turskoj carevi ni, Sarajevo, 1933. Joseph von Hammer, Historija Turskog (Osmanskog) carstva I, II, III, Zagreb, 1979. Grupa autora, Historija naroda Jugoslavije, II, Zagreb, MCMLIX Kafija Hasan Pru ak, Izabrani spisi, Uvod, prevod i bilje ke Amir Ljubovi i Fehim Nametak, Sarajevo, 1983. Esref Kova evi , Granice Bosanskog pa aluka prema Austriji i Mleta koj Republici po odredbama Karlova kog mira, Sarajevo. 1973. Hamdija Kre evljakovi , Kapetanije u Bosni i Hercegovim, Sarajevo, 1980. Radoslav Lopa i , Biha i biha ka krajina, Mjestopisne i povijesne crtice, Zagreb, 1943. D. Lovrenovi , A. Su eska, I. Tepi , V. Azinovi , Istina o Bosni i Hercegovini. injenice iz istorije BiH, Sarajevo, 1991. Enes Pelidija, Bosanski ejalet od Karlova kog do Po areva kog mira (1699-1718), Sarajevo, 1989. Milan Prelog, Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade, I, II, Sarajevo, 1910. SR Bosna i Hercegovina, separat iz II izadanja Enciklopedije Jugoslavije, Zagreb, 1983. Avdo Su eska, Ajani, prilog izu avnaju lokalne vlasti u na im zemljama za vrijeme Turaka, Sarajevo, 1965.

170

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Avdo Su eska, Bune seljaka Muslimana u Bosni u XVIII stolje u. Zbornik radova, knj. 1, Istorijski institut, Beograd, 1976. Hazirn Sabanovi , Knji evnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima (bibligorafija), Sarajevo, 1973. Hazim Sabanovi , Bosanski pa aluk, postanak i upravna podjela, Sarajevo, 1982. Ismail Hakki Uzuncarslli, Osmanli Tarihi, III, IV, Ankara, 1982, 1983.

171

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

THE BOSNIAN PROVINCE FROM 1593 TO SVISTAR S PEACE 1791
Dr Enes Pelidija (THE SUMMARY) From the battle by Sisak (1593) until Svistar's peace (1791) Bosnian province and its population passed a long and interesting way. During ali these times it was one of the most important provinces of Turk's Empire in its European part. From its foundation 1580, until Karlovac's peace (1699) it contented: Bosnian, Herzegovian, Klis's, Pakrac's, Biha 's (from 1592) and Po ega's sanjak which way was 1600 extracted and added to the new Kaniza's province. Until 1699 it was spread from Zve ani to Virovitica and from Sabac to the Adriatic Sea. On the quoted space at the time, there were nearly 75% population of the Islamic religion. During XVII century the Bosnian province experienced a real blooming in the towns development, town: economy and culture. It is the time of the numerous emphasized creators in every science discipline. The special place among them had Hasan Kafi Pru ak whose works were translated on the East as well as on the West. But, XVII century is the time of two big wars: Kandian (1645-1669) and Wienan (1683-1699) In the vvars, a lots of urban environments and values had been suffering. Avery big catastrophe Sarajevo had experienced, the biggest and the most beautiful town of Bosnian province. During the military campaign of Eugen Savojski, in only one day (24. x 1697) the fire destroyed the whole town. This war and the next ones had influenced to the numerous migrations of the population of Bosnian province, \vhat produced the confessional changes as well, during the XVIII century. During the three vvars, the Turk's Empire fought with the Venice Republic (1714-1718), with the Austrian Monarchy (1716-1718) (1737-1739; and 1788-1791), this the most extended province I ofthe European part ofthe Turk's Empire had fought and won nearly alone. It was especially,emphasized in Banja Luka's battle (4.VIII 1737), which represents one ofthe first pages of Bosniaks' self- conciousness. This brave-ness, virtue and military ability was registrated as well as in Dubica's war (1788-1791) when Bosnia and Bosniaks, like in the previous wars defended and stayed compact in the frames of its historical borders.

172

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

BOSNA I HERCEGOVINA OD KRAJA XVIII STOLJE A DO AUSTROUGARSKE OKUPACIJE 1878. GODINE
Di\ Ibrahim Tepi

osanski ejalet je u ao u XIX stolje e kao najzapadnija evropska provincija Osmanlijskog carstva. Sastojao se iz sand aka: Bosanski, Travni ki, Banjalu ki, Zvorni ki, Biha ki, Hercegova ki, a kasnije nastaje i Novopazarski. Samo su teritorije Novopazarskog sand aka i dio Zvorni kog bili izvan granica savremene Bosne i Hercegovine. Glavni grad i sjedi te val-ija do 1851. bio je Travnik, a nakon toga Sarajevo. Na ovom prostoru ivjelo je u XIX stolje u izme u milion i 1,3 rniliona stanovnika. To je bila jedna od rje ih provincija u kojoj se broj stanovnika sporo pove avao. Razloge za to nalazimo u injenici da su u ovim krajevima vladale kuge, vo eni ratovi, bune i ustanci, koji su periodi no prakti no desetkcvali populaciju. Najvi e ivota odnijela je kuga koja je sa malim prekidima trajala od 1813. do 1817. godine. Zahvatila je ve inu bosanskohercegova kih gradova i sela. Iako rezultati osmanskih popisa iz prve polovine XIX stolje a nisu do li do nas, mo e se slobodno tvrditi da u Bosni i Hercegovini po etkom pro log stolje a nije bilo vi e od milion stanovinika. Po etkom pete decenije tog stolje a ovaj broj se pove ao na 1,1 milion ljudi. U zvani nom popisu obavljenom 1851. godine zabilje eno je da 37,30% populacije ine muslimani, 44,40% pravoslavci i 18,50% katolici. Prema zvani nom prora unu broja stanovnika iz 1871. godine u Bosanskom vilajetu je ivio 542.061 mu karac, od toga muslimana 230.524, pravoslavaca 226.313, katolika 78.188, jevreja 1. 330 i Cigana 5.706. Prora unato u procentima, konfesionalna slika Bosanskog vilajeta izgledala je po mutesariflucima ovako:

173

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

mutesarifluk Banja Luka Biha Hercegovina Novi Pazar Sarajevo Travnik Zvornik UKUPNO:

muslimana 21,00% 50,00% 41,50% 51,50% 56,00% 33,00% 47,00% 42,85%

pravoslavaca 59,00% 47,00% 33,50% 48,50%> 30,00% 35,00% 42,00% 42,14%

katolik 20% 3% 25% 0 14% 32% 11% 15%

U Bosni su ivjeli i pripadnici drugih naroda. Me u njima je evidentan broj Turaka kao i ve i broj Albanaca, Grka, Austrijanaca i drugih. Ve ina ljudi je ivjela na selu od poljoprivrede i sto arstva. U gradovima je ivjelo ne to vi e od 10% stanovnika. Preko dvije tre ine tih itelja inili su muslimani. U privredi gradova dominirali su zanatstvo i trgovina. Seosku ve inu su inili hri ani i stanovni tvo u kmetovskom polo aju. Devetnaesto stolje e u Bosni i Hercegovini obilje eno je zna ajnim i dru tevnim promjenama uvjetovanim nastojanjima osmanlijske vlasti da reformnim zahvatima spase Carevinu od propadanja i zaostajanja za evropskim dr avama. Promjenama u vojnoj, administrativno-upravnoj, sudskoj i fmansijskoj oblasti sultani su nastojali modernizirati dr avu i dru tvo, ali istovremeno Bosanski ej akt vr e vezati za centralnu vlast, u emu su nailazili na odlu no suprotstavljanje doma eg, u prvom redu, muslimanskog stanovni tva. U tom pogledu u historiji Bosne i Hercegovine XIX stolje a postoje dvije faze: prva faza po inje vladavinom sultana Selima II (1789-1807) i traje do 1851. godine, a druga od 1851. do kraja osmanlijske vlasti 1878. Prvu fazu karakterisu ispreplitanje anarhije, buna i borbi doma ih muslimanskih feudalaca i drugih uglednika koji, protive i se reformi poku avaju o uvati ste ena prava i institucije i to artikulisati u jedinstven stav - autonoman polo aj Bosne i Hercegovine u Carstvu. Hri anski, pak, pokreti nose u sebi socijalne zahtjeve. Muslimansko vojno-feudalna aristrokratija svoj odnos prema centralnoj vlasti gradi na svijesti o svojoj nezamjenjivoj ulozi i zaslugama za o uvanje Carstva do kraja XVII stolje a. U tom pogledu ona ima sna nu podr ku cijelog muslimanskog naroda. I pored toga osnovna odlika muslimanskih pokreta ostaje partikularizam.
174

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Takvo pona anje omogu avala je i sama organizacija dru tva. Vlast, posebno vojna, bila je organizovana tako da nije omogu avala jednostavno zaposjedanje ejaleta. Prema savremenim procjenama, u 39 kapetanija krajem XVIII stolje a bilo je 240.000 vojnika, na elu sa kapetanima, ije su funkcije prelazile sa oca na sina. U drugoj deceniji XIX stolje a u Bosanskom ejale-tu je bilo ak 70.000 janji ara, razmje tenih u 19 gradova sa centrom u Sarajevu, gdje su u janji arski od ak bili upisani gotovo svi trgovci i zanatlije. Zato je ovaj grad u ivao poseban status i popularno u narodu nazivan "esnaf-ska republika". Ako se tome dodaju spahije, kojih je po etkom pro log stolje a bilo izme u 15.000 i 20.000, vidi se da su bosanski Muslimani u prvoj polovini XIX stolje a ivjeli poluvojni kim ivotom. Upravo zato oni nisu dozvoljavali centralnoj vlasti mijenjati postoje e odnose. Tokom prethodnog stolje a kod njih je kroz niz ratova formirano uvjerenje da su Carstvu dali mnogo, a sami su formirali i izgradili specifi ne institucije pa je na osnovu doma eg tradicionalizma vremenom razvijeno sna no osje anje bosanske pripadnosti etni ke samosvijesti, to se esto naziva bo nja kim duhom. Zato su svi poku aji Porte da ukine stare institucije i uvede nove nailazili na odlu an otpor. Reformni zahvati i formiranje nizam-i d edida (novi sistem), koji je proklamovao Selim III nisu ni do li do Bosne. Razlozi za to nisu le ali samo u me unarodnim odnosima, ve upravo u odbojnom stavu Bo njaka.

Odnosi sa susjedima i centralnom vla u
Po etkom XIX stolje a Bosanski ejalet se na ao, s jedne strane, izme u sultanskih poku aja reformisanja i svojih susjeda: Austrije, Francuske i srpskog ustanka^ s druge strane. S obzirom na to da je Austrija od po etka XVIII stolje a sa sjevera i zapada okru ivala Bosanski ejalet, to je od organizovanja bosanske granice zavisila sigurnost granica Carstva. Tokom cijelog XVIII stolje a Austrija je vodila aktivnu politiku prema Bosni. Takav odnos je nastavljen i u XIX stolje u, ali je bio vi e kanalisan na prikupljanje podataka o ovoj zemlji, nego na vo enje ratova. Osnivanje i rad austrijskog konzulata u Travniku (1808-1820) imao je zadatak upravo da prati politi ka i vojna zbivanja u Bosni i susjednim ejale-tima, da pridobije katolike u ovoj zemlji za Austriju, insistira na po tovanju traktata potpisanih izme u Austrije i Osmanlijskog carstva. Ovaj konzulat je imao poseban zadatak da prati kretanje odnosa na svojoj granici koji nisu bili ure eni ni nakon Svi tovskog mira 1791. Zna aj Bosne za susjednu Monarhiju postaje jo ve i kada odlukama Be kog kongresa 1815. godine Austrija ponovo zaposjeda Dalmaciju. Od tada

175

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

e Austrija poku avati rije iti u svoju korist pitanje dviju bosanskih enklava na Jadranu - Neuma i Sutorine. Bez obzira na ograni enja plovidbe, poku aje kupovine ili zamjene ovih enklava sa Portom nisu urodili plodom. Nakon ukidanja konzulata u Travniku 1820. Austrija esto u Bosnu upu uje, pored uhoda i vojnih pijuna, svoje predstavnike da rje avaju me udr avna pitanja u vezi sa ovim ejaletom. Takva praksa je nastavljena sve do osnivanja austrijskog generalnog konzulata u Sarajevu 1851. godine. Svoj interes prema Bosni pokazala je i Francuska. U skladu sa leventskim interesima u toku Napoleonove vladavine, Bosna i Hercegovina predstavlja izuzetno zna ajno podru je za Francuze. Pad Mleta ke republike 1797, zatim Dubrova ke republike 1808. godine, te osnivanje Napoleonove Ilirije ozna ili su neposredno prisustvo Francuza oko Bosne i u samoj Bosni. U po etku ovo podru je je bilo zna ajno zbog prolaza raznih misija, zatim za snabdijevanje francuske vojske u Dalmaciji, a onda i za planiranja prebacivanja trupa. U okvirima provo enja kontinentalne blokade, teritorija Bosne kori tena je za snabdijevanje francuskih fabrika pamukom sa Orijenta. Doma i trgovci su kupovali jeftini pamuk u Solunu, Seresu i drugim gradovima i ogromnim karavanima prenosili ga preko Skoplja, Pri tine, Sand aka, Vi egrada, Sarajeva, Travnika, Prijedora, Bosanske Kostajnice do Trsta. U tom pogledu vrlo zna ajnu ulogu odigrao je francuski generalni konzulat u Travniku, osnovan 1807. godine. Do ukidanja 1814. ovaj konzulat je kanalisao austrijsku politiku u Bosni i Hercegovini. Od 1804. godine Bosanski ejalet je bio ugro en od srpskog ustanka, naro ito stoga to je ustanak zahvatio dijelove s desne strane rijeke Drine. I pored anga ovanja u borbi protiv ustanika, postojala je opasnost njihovog upada dublje u teritorije ovog ejaleta. Razlozi za to bili su u injenici da su nastojali preko Sand aka ostvariti takti ku vezu sa Crnom Gorom, ali i pobuniti doma e pravoslavno stanovni tvo. U periodu izme u 1804-1813. godine bilo je aktuelno pitanje pokreta hri ana u Bosni, ali i nastojanja osmanskih sultana da preko vezira u Travniku osiguraju u e e bosanske vojske u gu enju ustanka u Srbiji. Bosanski vezir Be ir-pa a bio je jedan od ljudi koji je trebao privoliti Srbe na lojalnost sultanu, makar to izgledalo kao sukob sa lokalnim odmetnicima pod Pazvan-Ogluom. Ve sredinom 1805. sukan je zatra io da 40.000 Bosanaca krene prema Srbiji i Crnoj Gori bez obzira na nerodicu i injenicu da je sarajevska barutana ranije izgorjela. Borbe su po ele po etkom 1806. u Sand aku i zapadnoj Srbiji. Najve i poraz bosanska vojska do ivjela je u Bici na Mi aru l.VIII 1806. Pored ostalih, ovdje su hrabro izginuli bosanski kapetani i borci, me u kojima je najvi e bilo iz Biha ke kapetanije. Krajem istog mjeseca ponovo je po elo skupljanje
176

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svj etskog rata

vojske. 0 aprilu 1807. ustanici su pod Kara or em na nekoliko mjesta pre li Drinu, zauzeli Donji Grad u Zvoroniku i napali Janju. Njima su se pridru ili pravoslavni stanovnici nekih sela u sjeveroisto noj Bosni. Me utim, vojska kojom je komandovao Ali-pa a Fi ahi , ve krajem aprila, uspjela je nanijeti poraz Srbima i protjerati ih preko Drine. Ratovanje u Ma vi i Sand aku je nastavljeno u uvjetima kada Porta nije snabdijevala Bosance ni vojskom ni provijantom. Tokom 1806-1807. situacija je bila jo slo enija jer je prijetila opasnost da na Bosnu krenu Francuzi i Austrijanci. Uz sve to 1807. po ela je priprema ustanka hri ana u zapadnoj Bosni pod vodstvom vladike Benedikta Kraljevi a i Jovana Jan i a, a arke na Drini nisu prestajale. Vojska je bila premorena, a pomo nije stizala iz Carigrada. Tako su se zakratko nad Bosnom nadnijeli tamni oblaci sukoba koji nisu prolazili bez intervencije izvana. Por-tini zahtjevi za brzo smjenjivanje valija iscrpljivali su se u prikupljanju vojske protiv Srba, uvanjem granice prema Austriji i onemogu avanjem francuske penetracije u Bosnu. Pod jesen 1809. izbio je dugo pripremani ustanak hri ana oko Gradi ke, Bosanske Dubice i Banje Luke na elu kojeg su bili Jovan Jan i i Bendikt Kraljevi . Lokalne vo e pokreta bili su pravoslavni popovi. Kako pokret nije bio koordiniran, brzo je bio savladan i Jan i uhva en. Po etkom 1810. osmanske vlasti su ka njavale i hri ane i muslimane, prve zbog u e a u ustanku, druge zbog neodazivanja vojnoj obavezi. U prolje e iste godine po eli su sukobi i na granici s Crnom Gorom. U molbi bosanskih prvaka i valije, upu enoj Porti u prolje e 1810, stoji da Bo njaci ratuju ve est godina i da im ne dolazi nikakva pomo . "Bosna je napadnuta sa tri strane: od Srbije, od Crne Gore i sad od Francuza. Bosna'je zato trebala da brani prvenstveno svoje granice, jer ni sa jedne strane nema ni prijatelja ni silu koja bi joj pritekla u pomo ili koja bi je za titila. Ona se svima mora suprostavljati i sve sama mora obezbijediti za ratovanje: i novac i municiju i provijant." Osje aj usamljenosti i neophodnosti oslanjanja gotovo isklju ivo na sop-stvene snage orijentisao je vojni ko pona anje bosanskih Muslimana na rati tima. Napadna djelovanja su preduzimana samo u povoljnim takti kim uvjetima uz neophodno preduzimanje mjera za spre avanje prodora neprijatelja u dubinu sopstvene teritorije. Upravo to, Porta je zamjerala Bo njaci ma i nudila im pomo arnautskih odreda, koji, kao uostalom, ni snage iz drugih krajeva Carstva, nisu rado primani u Bosni. Razlozi za to le e u injenici da su takve snage stvarale niz problema u odnosu na itelje, ali i u izuzetno razvijenoj svijesti da Bo njaci mogu i moraju bez pomo i sa strane odbraniti granice Bosanskog ejaleta, a time i granice Carevine.
177

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

prostoru u 19. i 20. stolje u Napoleonov pohod, a zatim poraz u Rusiji bitno se odra ava na Bosanski ejalet. Tranzitna trgovina, koja je do tada cvjetala i u koju su bili uvu eni i bosanskohetcegova ki trgovci, brzo je propala, jer je tr i te postalo prezasi eno pamukom, koji tada nije mogao nai i na interes lionske i druge industrije. Bosanski trgovci su u toj trgovini izgubili zna ajan kapital, a "pamu na godina", kako se ova trgovina zvala u narodu ostala je u lo oj uspomeni. Porta, koja je s Francuskom odr avala dobre odnose, nije uspjela iskoristiti smjenu francuske i austrijske vlasti u biv oj nezavisnoj Dubrova koj republici ni da tu teritoriju dobije za sebe. Iako je Osmansko carstvo imalo pravnu osnovu za to, u injenici to je ova republika bila u tributskom polo aju, ona to nije nikada javno zatra ila, mada su Francuzi bili spremni da prije Dubrovnik predaju osmanskim vlastima nego Austriji. Preuzimanjem Dalmacije i Dubrovnika, Austrija je od 1815. sa tri strane okru ivala Bosanski ejalet. Objedinjavanje u ekonomskom i politi kom smislu svojih teritorija i povezivanje sa jadranskom obalom bilo je mogu e samo preko ove teritorije. Zato je prisustvo u Bosni i Hercegovini za Austriju postalo nezaobilazna tema na svim nivoima. 178

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Daleko va nije pitanje za Bosnu bio je odnos prema Srbima. Insistiranje Porte da se preduzimaju ofanzivne akcije prema ustanicima, realizovano je preko novog valije Ali-pa e Derendelije, koji je odmah nakon dolaska u Bosnu, u prolje e 1813. godine, u pratnji velikog oareda Arbanasa, ponovo digao bosansku vojsku, ve iscrpljenu od dugotrajnog ratovanja i stanovni tvo, optere eno ratnim porazom u uvjetima nedostatka hrane i pogro anih zdravstvenih prilika. Uz sve to u zemlji su vladali neredi, a ugled Porte i njenih namjesnika bio je ozbiljno poljuljan. I pored toga, prikupljena bosanska vojska je u ljeto i jesen 1813. uspjela da u nekoliko navrata pobijedi srpske ustanike u zapadnoj Srbiji, zauzme Sabac, a 5.oktobra i da u e u Beograd. Ovaj uspjeh je zna ajno podigao duh bosanskih begova poljuljan dugotrajnim ratovanjem i unutra njim nesuglasicama, nesporazumima sa Portom i te kim socijalno-ekonomskim stanjem. Ova pobjeda je podigla ugled ne samo komandanta ve i Bosanskog ejaleta kao provincije koja je u stanju poraziti svakog napada a na granice Osmanskog carstva. To, me utim, nije uticalo na odnose Bosanaca i Porte izme u kojih je bio nepremostiv jaz, uvjetovan insistiranjem Porte na provo enju reformi. Protiv reformi, posebno u vojnoj oblasti, pobunili su se 1814. itelji Mostara, a zatim i Sarajeva. Na elu mostarske bune bila su etiri brata Dedi a, sinovi mostarskog ajana. Buna je zahvatila ve i dio Hercegovine. U noj su pored muslimana, uzeli u e a i hri ani. Buna je narasla do te mjere da je mogla anga ovati 12.000 naoru anih ljudi. Poku aj valije Ali-pa e da organizuje vojsku protiv Mostaraca bio je skop an sa naporima da uvjeri ajane i kapetane drugih krajeva da organizuju vojsku. Anga ovao je vojsku od 80.000 vojnika. Iako je buna zavr ena kompromisnim rje enjem, ona je jasno pokazala da me u ajanima i kapetanima s iedne strane, i valije s druge, postoji nesaglasnost, ali su prvi u u e u u vojnom pohodu na Mostar vidjeli mogu nost sopstevenog naoru avanja i ja anja snaga protiv valije. Surovi valija je iskoristio sarajevsku pobunu da likvidira ili protjera na Lem-nos i Rodos ve i broj ajana ovog grada, ali i da strogim naredbama i prijetnjama smr u sprije i svako suprotstavljanje Porti. U ljeto 1814. valija je odlu io razra unati se sa kapetanima i ajanima u Bosanskoj krajini, koji se nisu odazvali na poziv da po alju vojsku protiv Mostaraca. Otpor su pru ili biha ki kapetan Rustem-beg, zatim Mustajbeg Bajbud, Topal-kapetan Kulenovi iz Vakufa i Hasan-aga Be irevi iz Pe igra-da. Od oru anog pohoda valija je odustao jer je ponovno do lo do bune u Sarajevu. Prikupiv i 23.000 vojnika od prvaka Skoplja, Zvornika, Gra anice, Novog Pazara i ve i broj vojnika sa strane, me u kojima i odred Arbanasa, valija je naredio pokret iz Travnika u Vitez. Sarajlije su organizovale sna niju
179

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

vojsku na elu sa Memi -agom iz Sarajeva i Salih-agom iz Srebrenice, a zatim i snagama iz Fo e i jednim brojem Bi ana, te zaposjeli polo aje kod Buso-va e. Poku aj opkoljavanja Sarajeva ustanici su vje tim manevrima sprije ili, a na svoju stranu pridobili ve inu vojske. Odred Arbanasa je bio pora en u bici 3. XI1814. kod Viteza. Na tu vijest valija je pobjegao prema Banjoj Luci, iji su mu gra ani otkazali gostoprimstvo te se sklonio u Jajce. Zaposjev i Travnik, pobunjenici su pregovarali s valijom, koji je priznao poraz, ali i povlastice koje su Sarajlije ranije u ivale. Ovim je prakti no obustavljeno provo enje reformi u Bosni, u kojoj je nastavljeno unutra nje trvenje izme u pojedinih prvaka. Valija je ve po etkom 1815. po eo ponovno pripremati obra un sa neposlu nim Sarajlijama te je anga ovao vojsku iz drugih pa aluka. Iako neomiljen zbog svoje surovosti i pohlepe, valije je poku ao sa sazivanjem valijskog vije a na koje niko nije do ao, a poku aj da dovede snage iz drugih krajeva Sarajlije su sprije ile zatvaranjem dovoza municije i oru ja. Iako je u zemlji vladala kuga, Porta je poku ala u Bosnu dovesti jo surovijeg Hur id Ahmed-pa u, ranije velikog vezira. Me utim, nisu mu ostvarene namjere da zavede red. Naprotiv, imenovanjem svojih ljudi na polo aje izazvao je pobunu u Sarajevu, Banjoj Luci i drugim mjestima. Uz?lud je sultan od valija zahtijevao da se uspostavi red i mir na austrijskoj granici, gdje su se prema Vojnoj krajini svakodnevno de avali ispadi i plja ke. U elji da sredi odnose u Bosanskom ejaletu, ali i odnose sa susjednom Austrijom, sultan je krajem 1815. imenovao novog valiju Sulejman-pa u Sko-pljaka, ovjeka iz poznate begovske porodice iz Skopaljske doline, ro enog u Bosni, koji je i odrastao u Bosni, bio poznati vojskovo a, posebno se istakav i u borbama protiv srpskih ustanika. U Bosnu je do ao sa polo aja beogradskog rauhafiza, a prije toga kliskog sand ak-bega i u vi e navrata ehaja bosanskog valije. Uz sve to on je va io za ovjeka kojem je bilo iskreno stalo da uredi odnose sa Austrijom, U Travnik je do ao sredinom januara 1816. i odmah se suo io sa pitanjem nereda na Uni, gdje stanje nije pobolj ano jo od vremena Dubi kog rata. Tamo nji itelji nikada nisu prihvatili da je u rezultatu tog rata Austrija dobila u posjed Cetingrad i njegovu okolicu. Za takvo rje enje optu ivali su sultana pa i travni ke valije. Zato su povremeno upadali na tu teritoriju i uznemiravali tamo nje itelje. U tome se posebno isticao Hasan -aga Pe ki, koji je imao svoj odred od oko 50 ljudi, od kojih su ak trideseterica bili prebjezi sa austrijske teritorije, gdje su bili okrivljeni za razne prekr aje. Dolaskom Sulejman-pa e za valiju Austrija je o ekivala rje enje ovog preko 20 godina starog problema, bez obzira to valija nije izlazio iz svoje rezidencije zbog kuge koja je ve du e vremena vladala gotovo u cijelom vilajetu. Na pobolj anje odnosa sa Austrijom samo djelimi no je

180

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

uticalo valijino zalaganje za uspostavu normalnih trgovinskih" odnos a sa Dalmacijom. Me utim, pred njim se isprije io jo jedan problem. Kuga koja je najve im dijelom desetkovala gradsko stanovni tvo, harala je i seoskim podru jima, tako da je do lo u pitanje anga ovanje radne snage. U tom pogledu bosanski begovi su vrbovali radnike iz Austrije, obe avaju i im slobodu i dobru zaradu. Zato je austrijski konzulat nastojao djelovati u dva pravca, prvo uvjeriti valiju da ne prima takve radnike a onda uvjeriti austrijsku stranu da ukupnim pona anjem treba sprije iti odljev radne snage. Kuga koja je harala po desetinama gradova i kasaba Bosne obilje ila je upravu Sulej-man-pa e, kao to su i nastavljeni neredi po Bosni. Desetkovano stanovni tvo dugo e se oporavljati od ove po asti, a uprava valije je pru ala samo njegovu blijedu sliku iz ranijih vremena. Unutra nji sukobi, po nizu mjesta izme u pojedinih prvaka, kao i na austrijskoj granici su nastavljeni. Posebno su se bunili stanovnici Sarajeva, a njihovo pona anje bilo je barometar za pona anje drugih. Valija nije pokazao snagu da ove sukobe rije i ni tokom 1817. Njegov ugled je postepeno opadao, da bi tokom 1818. vi e brinuo o svojoj sudbini nego o sudbini ej sleta, na ijem se elu nalazio. Njegova vlast uz pomo etverice sinova nije donosila nikakve koristi, a kulminirala je pobunom i samih Travni ana zbog nepla enih pa inih ra una, te je u martu 1818. bilo uskra eno snabdijevanje i samog valijinog saraja prehrambenim namirnicama. Ni naredne valije nisu uspijevale uspostaviti harmoni ne odnose sa doma im stanovni tvom. Kao najava novog valije u prolje e 1818. do ao je u Travnik novi kadija, sa velikom svitom, pravi Tur in, koji nije volio hri ane, te je izdao naredbu po kojoj hri ani ne mogu nositi odje u niti obu u svijetlih boja, ve samo crnu i sme u. To je izazvalo pravi revolt nemuslimana, jer do tada niko nije propisivao kakvu e ko odje u i obu u nositi. Rezultati kratkotrajnog evropskog uticaja i trgovine ve su se osje ali po gradovima. Sve va niju ulogu obijaju trgovci, koji su se obogatili u prethodnom periodu te se sukobljavaju sa onim bogatim ljudima koji su na osnovu svog bogatstva imali i privilegije. Trgovci u ovim gradovima obijaju i ve i zna aj i ulogu u utkaju na narod. Protivnici reformi, spahije, kapetani i ulema, tako er su se prilagodili novim odnosima, a novac im je bio potreban za luksuzniju robu. Uloga ajanskih vije a sve vi e dolazi u krizu. Nepopularni veziri uzalud su pozivali u Travnik ali ajani i kapetani tamo nisu dolazili ne samo zbog nepovjerenja ve i iz nepo tovanja vezira. Ni odnosi sa Austrijom nisu bil ure eni. Zato je po etkom 1819. po naredbi sultana, u Bosnu stigao poseban muba ir (izaslanik) Faik-efendija sa zadatkom da to pitanje uredi. Nakon gotovo godinu dana rada, uz sve bune i neposlu nost, muba ir

181

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

je uspio napraviti dogovor sa kapetanima i predlo iti austrijsko) strani rje avanje grani nih pitanja, ime ova nije bila zadovoljna. Rad mje ovite komisije e se produ iti, ali bez vidnih rezultata te e 1821. prestati raditi. Pitanje ure enja odnosa na bosansko-austrijskoj granici preneseno je sa terena na vi e instance. Stanje u Bosni se izmijenilo dolaskom valije Seid Ali D elal-pa e (u narodu ostao poznat kao D elaludin-pasa, 1820-1822), do tada namjesnika Jer-menije. Situacija u kojoj je on vladao ozna ila je ponovnu mobilizaciju bosanskih Muslimana u vojsku, jer je izbijanjem Gr kog ustanka 1821. ponovno o ivljeno isto no pitanje, u koje su se opet upetljale velike sile, orga-nizovane u Svetu alijansu. Istovremeno se pojavio pokret Albanaca protiv centralne vlasti pod vodstvom AH-pa e Janjinskog. Uz sve to crnogorski vladika je po eo buniti hercegova ka plemena i vr iti upade u Hercegovinu. Tako se Porta na la u situaciji da na zapadnim granicama bude veoma oprezna, jer je postojala realna mogu nost i sukoba sa Austrijom. Novi valija je poku ao zavesti autoritet vlasti. Kao pripadnika bekta kog reda njega nije zanimalo bogatstvo ve samo provo enje sultanovih odluka. Krajem 1820. po eo je skupljati vojsku u operacije protiv Crnogoraca, a zaveo je strogo prikupljanje hara a, zabranio trgovinu itaricama, tako da je gotovo cjelokupni promet bio obustavljen. Sastanak lanica Sv. alijanse u Ljubljani zabrinuo je Portu, jer je postojala mogu nost izbijanja rata sa Austrijom. Zato je valija u januaru 1821. pozvao kapetane na vije anje s ciljem da se orga-nizuje odbrana. Uskoro je Porta zatra ila i vojsku za rat protiv Rusije, sto je zabrinulo bosanske spahije, jer odlazak na rusko rati te zna io je ostavljanje porodica u Bosni, koja je mogla biti napadnuta od susjedne monarhije. Ubrzani su radovi na utvr ivanju granica prema Vojnoj krajini: popravljane tvr ave, dovla ena municija, obustavljen promet sa Austrijom. Sve ovo je bitno uticalo da unutra nji sukobi me u prvacima oslabe, ali je stalno raslo neraspolo enje prema valiji. Nezadovoljna na inom pona anja vlasti u Bosni, Austrija je po etkom 1821. povukla svog konzula iz Travnika. Privremeno su stali nemiri na granici prema Vojnoj krajini, ali su obnovljeni u prolje e 1822. bez obzira na valijine stroge naredbe. Ostro a ki kapetan Hasan-beg Be i-revi napao je tvr avu Cetin, zauzeo je i oplja kao. Kao odgovor na to uslijedio je napad kraji nika na Zavalje. Ranije ustaljenu praksu sazivanja kapetana po grupama i pojedina no D elal-pa a je pretvorio u pozivanja koja su se zavr avala likvidacijom vi enijih ljudi. U tome je oti ao i dalje, uobi ajeno pravo na porodi no naslje ivanje kapetanskog polo aja, on je naru io i po eo imenovati kapetane iz redova sebi lojalnih ljudi. Ubistvima kapetana i drugih uglednih ljudi valija je izazvao strah kod bosanskih prvaka, ali i albu kod Porte. Za nepune tri godine koliko je upravljao Bosnom,
182

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

D elal-pa a je likvidirao, te anjskog muteselima Be ir-pa u, Alajbega Drndu, Ibrahim-bega Prijepoljca, Had i Sallh-bega iz Srebrenice, Kulin-kapetana, Mehmedbega Bajbuda, Alajbega iz Petrovca, krupskog, derventskog i maglajskog kapetana, ejha lihamiju iz Zep a. Neki su prvaci uspjeli pobje i, neki su protjerani, a neki su uspjeli okupiti se pomo u novca. Njegova uprava je ostala poznata u narodu kao surova, a Prota ga je nagradila i postavila za rumelijskog beglerbega i seraskera.

Pokret za autonomiju Bosne i Hercegovine -Husein-kapetan Grada evi
Reforme sultana Selima III nasilno su prekinute, usljed otopra ne samo u provincijama ve i u samom Carigradu. Bune u pojedinim pokrajinama i napad Napoleona na Egipat prisilili su ga da odustane od reformi. U Bosanskom ejaletu one nisu imale uticaja. Srpski ustanak pao je na ple a dobrim dijelom na bosanske Muslimane, te je bilo neuputno za centralne vlasti da insistiraju na reformama. Me utim, nakon 1815. godine kada je Kne evina Srbija dobila autonomiju i nizom ustupaka do 1830. dobila zakonsku mogu nost da gotovo potisne vlast carigradske Porte, u Bosni se sve vi e defi-nise otpor prema centralnoj vlasti. Nosioci te borbe bili su ajani i kapetani, kao najizrazitije bosanske institucije stvorene tokom prethodnog stolje a. Nakon vi egodi njih pra enja problema reformisanja u Carevini, sultan Mahmud II (1808-1839) odlu io se na brzo i efikasno razra unavanje sa janji arima. On je sredinom juna 1826, iskoristiv i pobunu janji ara u Carigradu, odlu io ukinuti janji arski od ak u Carigradu i cijeloj Osmanskoj carevini. Za vrlo kratko vrijeme na Atmejdanu je, uz pomo artiljerije, likvidirano nekoliko hiljada janji ara. Za razliku od drugih provincija Carstva, u Bosanskom ejaletu janji ari su se usprotivili ovoj odluci sultana. Centar pobune bilo je Sarajevo. Nakon itanja fermana na Musali, oni se sastanu i odlu e suprotstaviti se sultanovoj odluci. Njima se pridru uju i janji ari iz drugih krajeva, a posebno Travnika i Banje Luke. Svoje odbijanje ukidanja reda oni su tuma ili injenicom da je Bosanski ejalet "sa svih strana opasan neprijateljima". Ovaj pokret je dobio op ebosanske dimenzije jer mu se priklju uje najve i broj plemstva, osim Zvornika, Novog Pazara i Sjenice. Poku aji Porte sa slanjem delegacije koja bi uvjerila pobunjenike, nisu dali rezultate. Zato je sultan smijenio bosanskog vezira Mustafa-pa u Beleniju i krajem 1826. imenovao beogradskog muhafiza Abdulrahim-pa u, koji, snabdjeven irokim ovla tenjima, vojnom silom i uz pomo zvorni kog kapetana Alibega Fidahi a, uspijeva prvo u Zvornik odvesti najistaknutije Sarajlije i

183

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

likvidirati ih po etkom 1827. godine, zajedno sa vo om bosanskih janji ara Aliagom Ru uklijom. Do sredine februara 1827. uz pomo vojske janjicarska buna je bila slomljena, a u toku mjeseca ramazana i fizi ki je likvidiran znatan broj najuglednijih janji arskih prvaka, ali i potpuno nevinih ljudi u Sarajevu. Time je prestao postojati janji arski red u Bosni. Nasilnim ukidanjem janji ara osmanska vlast nije ni izdaleka rije ila probleme u Bosanskom ejaletu. Ve u junu 1828. do lo je do pobune u Sarajevu vezano za prikupljanje vojske za odlazak u rat protiv Rusije. U Sarajevo je stigla jedna jedinica iz Visokog, a pobunjenici su opkolili vezirsku rezidenciju. Na elu ini je bio, kako tradicija ka e, Hasan-bajraktar Zubovi . Valija je na kraju morao priznati poraz i povu i se u Zovik, na imanje Husein--kapetana Grada evi a. Priznavanje poraza ko talo je Abdulrahima vezirskog polo aja, jer ga je ubrzo sultan smijenio. U narodu je on ostao u uspomeni po svojoj okrutnosti. Umjesto njega do ao je umjereniji vezir Morali AH Namik-pa a, koji je za razliku od svog prethodnika, bio blag i nastojao pridobiti Bo njake uvjeravanjem i taktom. Uspio je prikupiti ne to vojske i poslati prema ruskom rati tu, a na vijest da su ruske trupe prodrle do jedrena vezir je i sam na elu sljede eg kontingenta krenuo prema Bugarskoj. Me utim, u me uvremenu potpisan je mirovni ugovor u Jedrenu, te se bosanska vojska vratila u Bosnu do kraja 1829. Bez obzira na svu svoju takti nost, Namik-pa a je izazivao nepovjerenje bosanskog plemstva, a njegovu postupnost su tuma ili slabo u. Poseban gnjev bosanskih prvaka vezir je izazivao time to se pojavio u evropskoj no nji, bez tradicionalnog kauka i sa fesom na glavi. Pou en ranijim iskustvom, ali i vjerno u Bo njaka koji su to pokazali spremno u na ratovanje protiv Rusije, sultan Mahmud II je nastojao mirnim putem uvesti reforme u Bosni. Zato je umjesto vojne sile poku ao bosansko vi e plemstvo pridobiti pozivom na raspravu u samom Carigradu. Me utim, ovaj skup je pro ao bez rezultata. Bo njaci su odbijali reforme kao djelo koje je do lo do hri ana. Samog suverena su zvali djaur-sultanom jer, po njihovom uvjerenju, svojim postupcima dovodi u opasnost islamsku vjeru, naru ava ve odavno ustaljene privilegije plemenstva, a u reorganizaciji vojske vidjeli su ukidanje tradicionalnih formi organizacije u Bosni u kojoj su vode u ulogu imali upravo predstavnici ajana, kapetana, spahija i si. Provo enje reformi u drugim provincijama Carstva jasno je ukazivalo bosanskom plemstvu da e uskoro do i red i na njih. Uz sve to ni samo plemstvo nije bilo jedinstveno me u sobom. Pored lokalnog partikularizma, postojao je i rivalitet izme u pojedinih porodica ili, pak, pojedinih kategorija plemstva. S druge strane, odnosi sa Austrijom tokom cijelog rata, kao i sa Rusijom bili su vrlo zao treni zbog pograni nih nesporazuma i sukoba. Austrija je 1829. zahtijevala uklanjanje Hasan-age Pe kog i nekih dritgih 184

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

prvaka koji su u estvovali u naru avnaju mira na granici, zatim nadoknadu tete i izru enje dezertera. Po to nije uspjelo formiranje zajedni ke komisije, Austrija je bila spremna napasti Bosnu. Za to su ve bile pripremane snage. Me utim, na bosanske prvake nisu uticale austrijske albe, koliko saznanje da se priprema vojska u susjednoj Hrvatskoj. Zato su ve inom stali u odbranu Hasan-age Pe kog. U maju mjesecu 1830. Husein-beg Grada evi , koji je ina e bio u dobrim odnosima sa Austrijom, izjavio je povjerljivom austrijskom ovjeku da je raspolo enje me u bosanskim kapetanima takvo da su oni spremni za rat "da po u na onog ko bi prvi stupio na njihovu zemlju". Otuda se Porta na la u te koj situaciji, izme u svojih podanika i zahtjeva susjedne monarhije. Situacija se nije mnogo pobolj ala ni nakon po etka rada komisije i dobijanja austrijskih zahtjeva, posredstvom austrijskog internun-cija u Carigradu, Porta je po etkom januara 1831. izdala ferman i hatiserif kojim je samo de jure priznata granica prema Austriji. Provo enje u praksu ovih akata postat e mogu e tek nakon ugu enja pokreta bosanskih kapetana. Na zbli avanje bosanskih kapetana po etkom etvrte decenije XIX stolje a, uticalo je vi e faktora, me u najva nijim je bio protivljenje reformama iz Carigrada i nastojanje Austirje da, ako treba, silom uredi odnose sa kapetanima na granici. Kapetanima je te ko padalo i uvo enje prakse imenovanja kapetana mimo nasljedne funkcije. Izgradnja autonomije srpske kne evine i njeno nastojanje da zauzme nahije s desne strane Drine samo je poja avalo njihovu zabrinutost za budu nost. Situacija je postala ozbiljna kada je trebalo provesti u djelo odredbe Jedrenskog mira, po kojem se Osmanska carevina obavezala da e vratiti ove nahije Srbiji, iako ih je ona izgubila 1813. godine. U tom smislu u martu 1830 formirana je mje ovita komisija za razgrani enje, koja je u Bosni do ekana sa velikim negodovanjem i kojoj je u Zvorniku jasno dato do znanja da e se bosanski Muslimani suprotstaviti odlukama sultana, Rusije i Srbije. U formiranju jedinica nizam-i d edida i zahtjeva u promjeni obla enja bosanski Muslimani su vidjeli nastojanje sulatana da im dovede u pitanje vjeru, polo aj i privilegije. Iako do tada razjedinjeni kapetani su shvatili da im prijeti zajedni ka opasnost te su se po eli zbli avati prvo korespondencijom, a onda i posebnim kanalima i poslanstvima. Prve takve veze uspostavlja najbogatiji me u bosanskim feudalcima Husein-beg Grada evi (oko 1802-1833), kapetan Grada a ke kapetanije. NasHjedi%' i na tom polo aju svoga oca Murar-bega, kojeg je pogubio elal-pa a u Travniku 1821. Iako je ovom kapetanijom upravljala preko 100 godina, ova porodica se nije smatrala naro ito starom lozom. Njemu su pripadala zna ajna imanja i oko 1.300 kmetova. Smatrala se
185

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

dobro ure enonr, sa vrlo dobrim pona anjem prema kmetovima. Husein-beg je obrazovan u samom Grada cu, a arapsku kaiigrafiju u io je kod uvenog Mula-Mestvice (Divovi a) iz Sarajeva. Iako je na polo aj do ao kao mladi uspostavio je dobre odnose sa franjevcima, a posebno sa fra Ilijom Star evi em, te je ve 1823. u Tolisi otvorio prvu katoli ku kolu u Bosni, zatim veliku crkvu i upski dvor. Godine 1826. izgradio je uz gradska vrata jednu od najljep ih i najprostranijih d amija u Bosni, poznatu u narodu kao Huseinija. U selu ardak imao je veleljepni dvorac na vjesta kom otoku. Posto je jedno vrijeme proveo sa Abdurahimom, dobro je upoznao ta se iz Carigrada priprema Bosni, a primjer pona anja valija u odnosu na kapetane i sam je vido u zbacivanju AH-pa e Fidahi a i dovo enju Mahmud-pa e, njegovog brati a. Mo da ba zato je on Ali-pa u cijelo vrijeme dr ao kao initmnog prijatelja. Stupiv i u vezu sa ve im brojem nezadovoljnih kapetana, posebno sa Hasan-agom Pe kim, sazvan je skup kapetana u Tuzli, koji je zasjedao dvije sedmice (od 20 . I do 5. II 1831). Na tom skupu donesene su vrlo zna ajne odluke: da Porta opozove privilegije kne evini Srbiji, obustavi uvo enje autonomne vlasti, a da se na njeno elo postavi ovjek iz doma e sredine, da se Bosna prema Porti postavi kao autonomna sa godi njim tributom od 4. 000 kesa. Za vo u pokreta izabran je upravo Husein-beg Grada evi , o ito kao najmo niji, najbogatiji, kao ovjek koji nije imao sukoba sa Portom i vezirima, ali sigurno i kao vrlo sposoban mlad ovjek. Za njegov izbor su bili upravo kraji ki kapetani, a protivili su se Sulejmanpa i i te hercegova ki ajani A. Rizvanbegovi i S. Cengi . Na skupu je bilo zaklju eno da se uspostavi veza sa pokretom za autonomiju na elu sa Mustafa-pa om Skadarskim. Pokret kapetana po eo je nakon ramazana, u martu 1831. kada su oni sa znatnim snagama po li na Travnik i Namik-pa i saop ili svoje zahtjeve, koje je on odbio i zatvorio se u travni ki grad. Njegove pristalice, me u kojima i bra a Sulejmanpa i i, bili su pora eni nedaleko od Travnika. Nakon kra e opsade Travnika, Namik-pa a se predao pristav i, tobo e, uz pobunjenike, spaliv i nizamsku uniformu i obukav i tradicionalnu vezirk-su odje u. Kasnije, me utim, on je uspio pobje i i preko Dalmacije skloniti se u Stolac kod Aliage Rizvanbegovi a. Bijegom vaiije, Husein-beg je prakti no preuzeo vlast u svoje ruke, a ostali kapetani i ajani su mu pru ali podr ku, jer je, kako se govorilo, bio bogat, dobar musliman i hrabar vojnik. Me u vo ama pokreta o ito je preovladalo mi ljenje da bi trebalo poduzeti vojnu akciju radi pru anja podr ke pokretu Mustafa-pa e Skadarskog. Zato su bosanske snage od 25.000 ljudi, nakon opse nih priprema, krenule prema Sand aku. U me uvremenu, obavje tena o zbi186

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

vanjima u Bosni, Porta je odlu ila da sve svoje snage, na elu s velikim vezirom, uklju i u borbu i, prije svega, sprije i spajanje Bosanaca i Albanaca. Iako je imao oko 40.000 boraca Mustafa-pa a je do ivio poraz kod Prilepa, nakon ega se ovaj povukao u Skadar. U me uvremenu bosanska vojska je stigla na Kosovo i kod Lipljana, prvo porazila prethodnicu osmanske vojske, a zatim kod Stirnja, 18. jula 1831, do nogu potukla glavninu snaga pod vodstvom velikog vezira Mehmed Re id-pa e. Sam vezir je pobjegao u Skoplje, ostaviv i artiljeriju, pa i li ni prtljag i arhivu, U me uvremenu Ali -pa a Fidahi je skr io odbrana Pe i i u ao u grad. Umjesto da eksploati e ovu pobjedu, Husein-beg se odlu io ponovo uputiti deputaciju velikom veziru, koji ovog puta primi poslanike, a njihove zahtjeve za autonomiju i zadr avanje starih prava prihvati kao realitet. U me uvremenu vezir se poslu io lukavstvom u razjedmjavanju Husein-begovih snaga. Tome je doprinijelo i samo njegovo oholo pona anje poslije pobjede. Sebe je vidio kao vezira pa se tako i pona ao: izdvojio se od ostalih prvaka, uveo vojnu muziku i ceremonijal. Sve to je izazvalo nezadovoljstvo, odlazak pojedinih kapetana i osipanje vojske. Na kraju se i on sam povukao i do ao u Sarajevo, gdje je u prvoj polovini oktobra 1831. progla en za vezira. Me utim, jo nisu bile rije ene dvije stvari: za vezirsr-vo nije bilo fermana, a otpor hercegova kih ajana bio je sna an. Smail-aga engi je ak uspio poraziti bosanske snage, a opsada Stoca nije davala rezultata. Proces razjedinjavanja bosanskih kapetana je tekao uporedo sa konstituisanjem nove vezirske vlasti. Re id-pa a je potajno kontaktirao sa pojedincima. Mahmud-begu, tuzlanskom kapetanu, veliki vezir je poru ivao da nema ni ta protiv tra enja Bosanaca da imaju svoga vezira, ali da to nije za Huseina kao mladog i neprakti nog ovjeka. U Sarajevu je novi vezir imao sna nu podr ku na elu sa Mujagom Zlatarevi em, koji je naredbom novog vezira imenovan za sarajevskog muselima. Iz Sarajeva je sve ano ispra en za Travnik, gdje je formirao divan, imenovao niz funkcionera po Bosni. U pismu austrijskom caru Grada evi je nagla avao da je izabran "po elji cijelog bosanskog naroda". U narodu je prozvan Zmaj od Bosne, a sam se potpisivao kao Husein-pa a ili Vitez od Bosne. Vremenom razdor me u kapetanima postaje sve ve i, a nedolazak fermana o imenovanju stvarao je napetost. Uz sve to, obra anje Grada evi a Austriji ostalo je bez rezultata. Be ki dvor nije podr avao pobunu u Bosni, tim prije to se u redovima pobunjenika nalazio Hasan-aga Pe ki. Austrija je radila na ugu ivanju pokreta i preko svoje internun-cijature u Stambolu insistirala na ure enju pograni nih odnosa. Stavi e, obli njim namjesnicima je naredila da kod adresiranja po te za Travnik ne upotrebljavaju ime vezira, a same relacije sa pobunjenicima da dr e u
187

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

tajnosti od Porte. Vezir je, me utim, vjerovao da e mu Austrija pomo i, bar onoliko koliko je to svojevremeno Rusija pomagala Srbiji, naravno, ne znaju i za zvani ne stavove Monarhije. Pokret bosanskih kapetana protiv Porte budno je pra en u kne evini Srbiji, koja je upravo tada bila u fazi regulisanja odnosa sa Portom, a na osnovama Akermanske konvencije iz 1826. i Jedrenskog mirovnog ugovora. Me u tim aktima nalazio se i onaj o pripajanju kne evini spornih est nahija u Podrinju i jugozapadnoj Srbiji. Me u njima najvi e spora izazvalo je oduzimanje nahija Jadar i Radjevina od Zvorni kog sand aka. Zato je Milo Obrenovi bio vrlo oprezan i prema Porti, ali i prema Husein-begu Grada evi u i cijelom pokretu. U po etku je izra avao solidarnost sa tim pokretom. U vrijeme boravka Husein-bega na Kosovu i njegovih sjajnih pobjeda, srpski knez mu je ak poslao na dar znatnu sumu novca, obe avaju i poslati jo kada zauzme Skoplje. Me utim, kada je Porta Grada evi a proglasila za buntovnika, on je uskratio pla anje danka za Jadar i Radjevinu ustvrdiv i da je on to platio upravo novcem koji je poslao Grada evi u. To je izazvalo o tru prepisku me u njima, gdje je Milo nastupao kao sultanov za titinik i miljenik. Slijedile su o tre i uvredljive rijeci, i s jedne i s druge strane. Uvidjev i da je prevaren od velikog vezira, Husein-beg Grada evi je poku ao isposlovati ferman o postavljenju na vezirski polo aj u samom Stam-bolu. Prema austrijskim izvorima on je ujesen 1831. tra io od sultana da Bosna i Hercegovina postane nasljedna kne evina kao to je to postala Srbija pod Milo em Obrenovi em. U decembru iste godine uputio je dva svoja ovjeka sa arzuhalom (predstavkom) velikom veziru. Me utim, prije nego su oni stigli u Stambol, vo a bosanskog pokreta je na Porti progla en za buntovnika. Veliki vezir je zato odlu io da ga, vjerovatno, posljednji put pozove na predaju. U kajimi upu enoj po istim ljudima 9.II 1832, on Grada evi a timli e bosanskim vezirom, hvali juna tvo Bo njaka, ali ga poziva na bezuvjetnu predaju i pokoravanje sultanovim naredbama i nala e, da pokupi regrute, oformi nizam i obu e nizamsku uniformu. U protivnom, krenut e na Bosnu i sam kazniti buntovnike. U prolje e 1832. Porta je preduzela obiman vojni pohod protiv Bosne. Novonaimenovani bosanski vezir Mahmud Hamid-pa a krenuo je sa preko 30.000 vojnika (18.000 Albanaca i 12.000 regularne vojske). S ciljem organizacije odbrane dignuta je opsada Stoca i poslan odred sarajevske vojske od 1.800 ljudi da sprije i Hamld-pa ine snage da prodru u Bosnu. Me utim, ovaj odred je pora en kod Banjske. Poku aji had i Mujage i Hasan-bega Sijer i a da sprije e prelazak ovih snaga s Lima i Drine nije urodio plodom. Zato je
188

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svj etskog rata

Husein-beg odlu io organizovati odbranu na Vitezu kod Sarajeva. Tu je prikupio oko 20.000 ljudi, me u kojima su bili i hri ani kmetovi sa njegovih imanja u Posavini. Vjerovatno znaju i to, kao i za dobre odnose sa franjevcima, Mahmud-pa a je jo 11. maja 1832. u Sjenici sa inio bujuruldiju i uputio provincijalu Bosne srebrene u kojoj tvrdi da je po ao protiv Grada evi a da uspostavi red u Bosni i da je neophodno savjetovati narod i sve tenike da ostanu, kao i do sada, vjerni sultanu. Neki uticajni prvaci su okrenuli le a Grada evi u, a me u njima i Hasan-aga Pe ki i Mahmud-beg Tuzli . U o ekivanju izaslanika fra Ilije Star evi a iz Be a. Husein-beg se zadr ao du e u Sarajevu. Neki tvrde da je ve tada osje ao poraz, ali na odlu no dr anje Sarajlije stupio je u borbu sa svega 3.000 ljudi 29. maja 1832. na Palama. Iako su se hrabro dr ali, Husein-beg i Ali-pa a Fidahi izgubili su ovu bitku. Posljednja bitka pod Husein-begom Grada e3'i em3To enaje 4.jnna 1832. na Zlom Stupu kod Sarajeva. Pored Fidahi a ovdje je uz Grada evi a stajao Mujaga Zlatarevi i njima vjerni ljudi. Bitka je dugo trajala, uz nevi enu li nu hrabrost Zmaja od Bosne. Snage Mahmud-pa e ve su bile spremne na odstupanje, kada su u borbu stupili Hercegovci pod vodstvom Aliage Rizvanbegovi a i Smail-age engi a. Po nekima, njihove snage su napale Bo njake s boka i odlu ile ishod bitke. Odmah zatim Husein--beg Grada evi je sa svojim pristalicama pobjegao u Posavinu. Ne zna se kada je dobio poruku od cara Franje da izrazi pokornost sultanu, ali se on nakon kratkog boravka u Grada cu, gdje je zapalio svoj dvor na adi u ardaku, upravo uputio u Austriju. S njim je 16. juna 1832. rijeku Savu pre lo 212 lica me u kojima je bilo mnogo ena, djece i slugu. Me u izbjeglicama u Austriji na li su se i drugi u esnici pokreta. Me u njima bili su: Mehmed-beg Grada evi , Ali-pa a Fidahi , Ahmed-beg Karafejzi , Musta-jbeg Tuzli , Mahmud-beg - derventski kapetan, Emin-beg - maglajski kapetan, Sinan - dobojski kapetan, Hasan-beg Resulbegovi iz Trebinja i dr. Mnogi od njih su bili sa porodicama i sa dragocjenostima. Ve ina ih se vratila u Bosnu nakon progla enja amnestije. Nakon sloma Grada evi a Mahmud Hamid-pa a je zauzeo Sarajevo, zatim Travnik, te Banju Luku. Otpor je pru en jedino u Banjoj Luci. Time je organizovan i kontinuiran otpor sultanovim snagama bio okon an. Me utim, zahvaljuju i dojavama iz susjedne Austrije vezir je saznao da su se pristalice pokreta bile okupile na Bilajskom polju, pod komandom Ibrahirn--bega Rustanbegovi a, kojem je u pomo poslao svoj odred i Hasan-aga Pe ki. Nakon pobjede nad ovim odredom valijine snage su jo oko mjesec dana radile na hvatanju Hasan-age Pe kog, koji se na kraju predao 5. augusta 1832. godine. Taj datum bi se mogao uzeti kao kraj pokreta bosanskih kapetana.

189

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Austrijske vlasti su primile Husein-bega, ali su njegov boravak u Austriji iskoristili na taj na in to su se eljeli kona no obra unati sa kraji kim kapetanima. Iako je bio u dobrim odnosima sa Austrijom Grada evi je tu ostao bez prenesene imovine, ali je Austrija diplomatskim kanalima i neposrednim anga ovanjem cara uspjela isposlovati njegovo pomilovanje kod sultana. On se mogao vratiti na teritoriju Osmanskog carstva, ali ne u Bosnu. Nakon dugog dvoumljenja Husein-beg se iz Osijeka na ao u Zemunu, a odatle je oti ao u Carigrad, gdje je i umro. Njegovi saborci i prijatelji Ali-pa a Fidahi i Mujaga Zlatarevi su se vratili nakon izvjesnog vremena u Bosnu. Ugu ivanjem pokreta Husein-beg kapetana Grada evi a nije prestao antitanzimatski (tanzimat-reforma) pokret u Bosni i Hercegovini. Naprotiv, Grada evi ev poku aj Porte da s ciljem centralizacije ukine postoje e ili uvede nove institucije, u Bosni je nailazio na odlu an otpor. Na tim osnovama po ivat e pokreti bosanskih begova naredne dvije decenije. Ubrzo nakon ugu enja ovog pokreta Porta je 1834/35. pristupila ukidanju kapetanija. Upravni poslovi kapetana povjeravani su muteselimima (valijin zastupnik) dodu e, regrutovanim uglavnom iz kapetanskih porodica. Iako je silom oru ja uspostavila red u Bosni, Porta se te ko odlu ivala silom provoditi te reforme. Zato je trebalo pro i desetak godina da se ova pitanja ponovo stave na dnevni red.

Ali-pa a Rizvanbegovi i Hercegovina (1833-1851)
Kao nagradu za lojalno dr anje prema Porti i ratne zasluge sultan je 1833. u in pa e proizveo AU-agu Rizvanbegovi a Sto evi a. Istovremeno je izdvojio Hercegova ki sand ak iz sastava Bosanskog ejaleta u upravnom pogledu i dao mu status mutesarifluka. Iako su ove dvije pokrajine ostale jedinstvene u vojnom pogledu, Hercegovina je ostala u posebnom statusu narednih dvadesetak godina. Upravljanje Aii-pa e Hercegovinom ostavilo je sna an pe at. Porijeklom iz poznate ajanske porodice Ali-aga Rizvanbegovi je svoju karijeru gradio ratovanjem na strani sultana. Po to je njegov otac Stola ku kapetaniju podijelio na dvojicu starijih sinova, Ali-aga je rano oti ao od ku e, a vratio se tek poslije o eve smrti. Nakon sukoba sa bra om uspio je dobiti kapetansko mjesto u Stocu, dok je njegov polubrat Had i-beg jo dugo upravljao Hutovskom kapetanijom (postoji od 1803). Iako je bio na tuzlanskom sastanku kapetana 1831, Ali-aga nije prihvatio torbu protiv sultana, ve se stavio na njegovu stranu. Organizovao je odbranu Hercegovine zajedno sa Smail-agom Cengi em, a u Stocu je jedno vrijeme dr ao, pod svojom

190

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drago g svjetskog rata

za titom, i samog valiju Namik-pa u. Za vrijeme ofanzive osmanskih snaga na Grada evi a, Ali-aga je u bici kod Sarajeva odlu io njen ishod i tako pomogao novom veziru uspostaviti vlast Porte u Bosni.|Ostalo je otvoreno pitanje da li je svoje pona anje prema Porti gradio iz" uvjerenja o neophodnosti reformi ili iz li nog neslaganja sa bosanskim kapetanima, ili, pak, "zbog tvrdoglavosti Bosanaca i inata Hercegovaca". INakon poraza kapetana Riz-vanbegovi je krenuo u borbu protiv Mehmeda Alije, iji je sin Ibrahim--pa a bio pred zauzimanjem Anadolije. Iako je sultanska vojska bila pora ena kod Konje, na povratku kroz Stambol Ali-aga je dobio in i Hercegova ki mutesarifluk na upravu. Njegov vjerni pratilac Smail-aga engi je dobio zvanje carskog kapid iba e (nadkomornika). Za vrijeme svoje uprave Hercegovinom Ali-pa a je uporno radio na uspostavi dobrih odnosa sa susjedima, posebno sa Crnom Gorom i Dalmacijom. Na unutra njem planu vrlo brzo se pokazalo da nije bio iskreni pobornik reformi. To je, me utim, vrlo vje to izbjegavao. Tako je 1834. i pored potpisane obaveze, odbio po eti s formiranjem nizama, a 1841. nije ni do ao potpisati obavezu i provesti reforme. Takva uvjerenja je imao i njegov prijatelj Smail-aga engi , koji je bio gata ko-pivsko-drobnja ki muteselim i koji je doprinio porazu Crnogoraca u Bici na Grahovu 1836. Prilikom kupljenja hara a u Drobnjacima 1840. Crnogorci su ga ubili na Mljeti aku. Ali-pa a je bio spreman zapo eti rat sa Crnom Gorom, ali se sve zavr ilo Bitkom u Tu ini. Ovaj doga aj je kasnije poslu io kao motiv Ivanu Ma urani u da to opjeva u poznatom epu "Smrt Smail-age Cengi a". Za razliku od politi ke djelatnosti u kojoj nije imao uvijek uspjeha, Ali --pa a je postigao zna ajne uspjehe u uvo enju novih kultura u poljoprivredi Hercegovine. Polaze i od injenice da je Hercegovina siroma na zemlja, a da joj je glavni oslonac poljoprivreda, on se zalagao da se obradi to vi e zemlje i da ona dade to vi e prihoda. Jo 1833. godine sa sobom je doveo stru njake za uzgoj ri e (Mustafa-aga Pirind lija), koji je nakon ispitivanja na pa inom imanju u Veljacima kod Ljubu kog po eo uzgoj ove kulture. Kasnije je ona uzgajana i na drugim mjestima, te je vremenom potisnula talijansku ri u i postala izvorni artikal u Dalmaciju, gdje je godi nje izvo eno oko 150 tovara ovog proizvoda. Dao je da se isu i Trebi atsko polje i naselio kolonistima. Intenzivirao je sijanje kukuruza i sa enje krompira i duhana. Velike masli-njake imao je na Buni i Popratima kod Stoca, a vinograde u Dubravama, na Buni i oko Mostara. Iz Dalmacije je uvezao stabla dudova, a zatim i svilenu bubu, Na svojim planta ama imao je raznog ju nog vo a. U sto arstvu Hercegovine uveo je nove pasmine. Tako su njegova imanja postala ogledna, ali i uzor za irenje ovih kultura. Osim izgradnje drumova, Ali-pa a je dozvolio

191

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

izgradnju prve pilane blizu izvora Bune 1845. godine. Time je ustvari, po ela strana eksploatacija hercegova kih uma.!:;

Dalji poku aji reformi - Hati erif od Giilhane
Mada turska historiografija ukidanje janji ara 1826. progla ava veka-i--hayriye (blagotvoran doga aj), ve ina histori ara smatra da je osnovni tanz-imatski akt Hati erif od Giilhane od 3. XI1839., koji je na po etku svoje vladavine proglasio sultan Abdul Med id (1839-1861). Tim aktom proklam-ovane su tanzimat-i hayriye (korisne, blagoslovene reforme). Ovaj se dokument po svom zna aju u historijskoj nauci poredi sa Velikom poveljom sloboda u Engleskoj, jer predstavlja osnovni reformski akt, kojim se svim podanicima Osmanskog carstva garantuje ast, ivot i imetak, zabranjuje ilti-zam (zakup), obe ava regulisanje poreskog i vojnog sistema. Ovim zakonskim aktom svi podanici Carstva postaju ravnopravni, bez obzira na vjeru i klasu, ime je dokinuta klasi na podjela u osmanlijskom dru tvu na raju i asker. Time je zapo eo period tanzimata koji e trajati sve do dono enja ustava Osmanskog carstva 1876. godine. Nizom propisa i zakona Porta je na osnovu Hati erifa od Giilhane gradila svoj pravni sistem koji je trebao ozdraviti ovu oronulu carevinu. Zvani na ideologija ovog vremena postaje osmanizam, a svi podanici sultana, bez obzira na vjeru i naciju, dobili su osmansko podanstvo. Progla enjem ovog zakona u Osmanskom carstvu ukinut je spahiluk, temelj klasi nog timarskog sistema. Provo enje reformi koje su poku avale ostvariti centralne vlasti tokom etvrte i pete decenije XIX vijeka i lo je vrlo te ko. Bosanske spahije nisu prihvatile ukidanje spahijskog reda, koje je u ostalim dijelovima Osmanskog carstva po elo od 1834. Oni se posebno nisu mogli pomiriti sa gubljenjem vojne vlasti. Kada im je Porta dozvolila da budu upisani u rezervnu konjicu (suvar redifa), samo dio njih je to u inio, dok su ostali zadr ali organizaciju po starom.

Neposlu ni ajani i biv i kapetani
I ovo vrijeme karakterisu pobune pojedinih biv ih kapetana, ajana, mute-selima i drugih prvaka protiv travni kih vezira i Porte. U nepovjerenju prema doma im ljudima valije sve vi e pose u za angazovanjem albanskih pla enika koji vr e egzekuciju nad Bo njacima. U nemogu nosti da se obra una sa protivnicima reformi Porta i valije su povremeno popu tali i odga ali svoje akcije. Me utim, pobune u raznim krajevima nisu omogu-

192

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

avale da se uspostvi vlast valija. Ve 1833. pobunio se biha ki kapetan Mu-hamed-beg Bi evi , zbog imenovanja novog muteselima Biha a. Pobuna je zahvatila biha ku krajinu, a njegove snage, kojima se priklju uju i sinovi Hasan-age Pe kog, bile su stigle do pred Banju Luku, po to su prethodno zauzeti Dabar na Sani, Kozarac i druga mjesta. Samo je lojalno dr anje banjalu kog, muteselima Hlmzage Lukovica sprije ilo da se buna dalje ne pro iri. Na savjetovanju sa ulemom pobunjenicu su tra ili "da u Bosni ostanu stara prava kapetana", da im se garantuju povlastice i polo aji. Iste godine valijine snage su topovima ga ale grad Sarajevo, po to su se njegovi gra ani pobunili protiv totalne mobilizacije u vojsku. Valije Daud-pa a je poku ao oprezno nastupati prema begovima, mada je bio svjestan da su upravo najistaknutiji me u njima protivnici reformi. U njegovo vrijeme ve su se bili vratili neki od prebjeglih u Austriju ili prog nanih u esnika Grada evi evog pokreta. Me u njima je bio i Ali-pa a Fidahi . U po etku on je kao i Mahmud-pa a Tuzli i Rustem-beg Sre-breni ki prihvatio uvo enje nizama, pokupio mladi e i pripremao za slanje u Sarajevo. ak je dobio i ni an (odlikovanje) od sultana. Mahmud--pa a je pored odlikovanja dobio i unapre enje u in pa e sa dva tuga. Sve to injeno je da se ovi uglednici privole da se uvede nizamska vojska, mada se u narodu znalo da su oni veliki protivnici bilo kakvih reformi. Najte e je bilo uvjeriti Bo njake da obuku nizamsku uniformu. Tako su i Sarajlije po etkom 1836. poku ale izigrati sultansku naredbu o tome, te su prihvatili fes, ali su zadr ali svoje odijelo. U februaru 1836. izbila je pobuna u Livnu protiv muse-lima Ibrahim-bega Firdusa oko tra enog broja regruta za nizani. Buna se brzo pro irila i na podru je Biha a. Valije je uputio Ali-pa u Fidahi a da intervenise. Tada se pri alo da je ovu pobunu pomagao Ali-pa a Rizvanbe-govi , a rezultat Fidahi evog odlaska bilo je sna enje bune, te je i sam valija posumnjao u njegovu lojalnost. . U prolje e 1836. po ela je pobuna u Posavini. Na njenom elu nalazi se Ali--pa a Fidahi , koji ju je i organizovao, a zatim se na skupu predstavnika vlasti u Br kom otvoreno i deklarisao za to. To su prihvatili muteselimi Tuzle i Zvornika. Ovaj pokret je, za razliku od drugih, imao ambicije prerasti u op i pokret Bo njaka protiv sultanat Ustanici su se po eli skupljati u Grada cu, a zatim u BijeSjini. Cilj im je bio obustaviti vojnu reformu u Bosni. Buna je obuhvatila i Bosansku krajinu. Me utim, valija je na njih krenuo sa svojom vojskom. Pobunjenici su sporo prikupljali snage, a u posljednjem momentu me u njima je nastao razdor, pa se i Mahmud-pa a Tuzli priklju io valijin-im pristalicama. Ustani ke snage su bile koncentrisane kod Skoplja, na Vrbasu i u dolini riieke Bosne. Valija je prikupio vojsku, koja je pod vodstvom
193

Bosna i Hercegovina od najstarijih v remena do kraja Drugog svjetskog rata

poku aje da ograni i izvore ekonomske mo i bosanskih feudalaca. Zato je morao do i u sukob i sa jednim i sa drugim. Kmetovi su bili nezadovoljni porezima i davanjima, kao i ukupnim pona anjem vlasti, a begovi i slobodni seljaci regrutacijom i strogo u kod ubiranja dr avnih prihoda. Mobilizacija i naoru avanje u Bosni izazvali su nespokojstvo Austrije, koja je uvidjela ja anje "ilirsko-panslavisti ke" struje, to je moglo dovesti do intervencije Rusije i stvaranja velikog sprskog carstva koje bi obuhvatalo i Bosnu i Hercegovinu. Nosioci revolucije u Ma arskoj i politi ki pokreti u Hrvatskoj ire po Bosni bro ure i vr e propagandu radi "uspostavljanja starih granica". Porta je odobrila aktivnost Tahir-pase oko mobilizacije i nije prihvatila intervenciju Austrije u Stambolu da ova aktivnost valije naru ava odnose sa najbli im susjedom. U svom odgovoru na austrijsku notu ministar inostranih poslova AH-pa a je tvrdio da je valija preduzeo vojne pripreme "u trenutku op teg vrenja, kad u svakom dijelu Evrope mo e iznenada do i do neo ekivanih zapleta", misle i na talas revolucija koje su zahvatile evropske zemlje. Bosansko plemstvo je sa velikim nepovjerenjem prihvatilo regrutaciju, mobilizaciju i naoru avanje, pla e i se da te snage Porta ne uputi u druge provincije a tu dovede nove jedinice. Ukidanje beglucenja (robote) nije donijelo zadovoljstvo medu njima. Kada je Tahir-pa a naredio ubiranje desetine u korist dr ave do lo je do bune me u kraji kim muslimanskim iteljima. Buna je po ela 6. jula 1849. u Vrnogra u pod vodstvom tamo njeg dizdara Ceri a. Ona se brzo pro irila na Cazin, Todorovo, Veliku i Malu Kladu u, Jezersko, Podzvizd, Krupu, Otoku itd., pod komandom Alage Rizvi a, dizdara Ceri a i Ale Kedi a. Za dvije sedmice pokret je narastao toliko da je oko 12.000 ljudi krenulo na Biha , koji su branile pristalice mute-selima Mehmed-pa e Bi evi a. Tahir-pa a se na ao u te kom polo aju. Imao je regrutovanu vojsku, ali je nije smio upotrijebiti, pla e i se da e bosanski odredi odbiti boriti se protiv svojih sunarodnika. Pregovori tako er nisu dali rezultate, jer je pored smjenjivanja muteselima trebalo odustati od ubiranja desetine. Valija se pla io irenja pokreta, posebno u Sarajevu. On se brzo uvjerio da su "Bo njaci mahniti junaci, i da nije lako s njima bojak biti". Sama Porta nije pridavala ve i zna aj ovom pokretu, a ministar Ali-pa a je izjavljivao da se bune posebno zemljoposjednici "nezadovoljni reformama zato to su one ukidale ili smanjivale njihova feudalna prava i privilegije". Krajem augusta valija je odlu io li no se razra unati sa pobunjenicima. Sa vojskom od oko 85.000 vojnika, ve inom Bosanaca, krenuo je put Krajine. Iako naoru an artiljerijom, Tahir-pa a nije uspio poraziti pobunjenike u Bici kod Biha a po etkom septembra 1849. Usljed kuge u vojsci, li ne bolesti i dobijenog zadatka iz Stambola valija se vratio u Travnik. Tako bolestan, nas198

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

tavio je vojne pripreme. Razlozi za to le ali su u naglom zahla enju odnosa Porte sa Austrijom i Rusijom zbog prelaska ve eg broja oficira Ma ara i Poljaka, nakon poraza revolucije u Ma arskoj, na teritoriju Osmanskog carstva i primanja islama. Vojne pripreme, popravka tvr ava i dolazak svje ih snaga u Bosnu izazvali su podozrenje Austrije, ali i ustanika u Krajini. Kada pre govori o smanjivanju poreza nisu uspjeli, oni su u martu 1850. zauzeli Biha . Uz soli arisanje gra ana Biha a bila je istjerana posada od 700-800 Arbanasa, Poku aj valije da sazove prvake na vije anje u Travniku nije davao rezultata. Naprotiv, ve ina do tada vjernih prvaka i muteselima otvoreno se solidarisala sa Kraji nicima. Me u njima su bili Mahmud-pa a Tuzli i Mahmud-pa a Fidahi . Prkje njen pobunom muslimana, a zatim i hri ana, valija je svoje posade zatvorio u gradove i okrenuo topove na njih. U nekim od tih gradova prvaci i itelji su se opredijelili na valijinu stranu, kao to je to bilo sa Ban jom Lukom i Prijedorom u prolje e 1850, kada su ustanici iz Krajine po eli napredovati i osvajati pojedina utvr enja. Valija je od Porte tra io da mu se po alje vojska.

Omer-pa a Latas slama otpore reformama -kraj timarsko-spahijskog i esnafskog sistema
Nezadovoljna sporo u provo enja tanzimata u Bosni, Porta je 1850. odlu ila da u ovaj ejalet uputi vojne snage na elu sa Omer-pa om Latasom (1806-1872), biv im Srbinom rodom iz Like, mu irom (mar alom) i specijalistom za ugu ivanje ustanaka u provincijama. On je na putu iz Monastira (Bitolja) ugu io pobunu u niskom kraju, a u Sarajevo je stigao 4. augusta 1850. sa sultanskim fermanom, ali sa relativno malo vojske. Po to je uspio osigurati prisustvo svih poznatijih bosanskih uglednika, na sarajevskoj Musali pro itan je sultanski ferman o reformama. Nakon toga, ve inu bosanskih prvaka pustio je ku ama zatra iv i od njih provo enje u praksu Portinih zahtjeva. Me utim, ponovo je do lo do pobune u Bosanskoj krajini, a zatim u Posavini, Hercegovini i srednjoj Bosni. Energi nim nastupom Omer-pa a je uspio savladati otpor, zarobiti vo e buna, me u kojima i uvenog Ali-pa u Rizvanbegovi a. U dvadesetak manjih i ve ih bitaka sa Latasovom vojskom poginulo je oko 2.500 bosanskih Muslimana. Zarobljenici, a naro ito istaknuti prvaci, bili su izlo eni poni enjima, a njih 154 otpremljeno je u Carigrad na su enje. U me uvremenu, Latas se "slu ajnim" ubistvom oslobodio i starog Ali-pa e Rizvnabegovi a. O ito je da se on pla io Ali-pa e, koji je gotovo dvadeset godina upravljao Hercegovinom. Likvidirav i pokret muslimana, Latas se okrenuo prema hri anima, koji su upravo od njega o ekivali pobolj anje svog socijalnog i politi kog polo aja. Oni su mu u pro199

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rala

cesu ugu enja muslimanskog pokreta davali komoru, a neki od njih kao fra Ivan Frano Juki , bili izuzetno odani. Juki mu je posvetio II knjigu Bosanskog prijatelja (1851), objaviv i u njoj i svoju Slavodobitnicu posve enu, upravo, Latasu. Me utim, Latas ne samo da nije usli io zahtjeve hri ana, umjesto isplate visokih ra una za komoru, zatra io da predaju oru je, iako to

i i k Mi

200

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

nije tra io od muslimana. To je izazvalo pokret hri ana u Hercegovini iste 1851, za to je Latas okrivio Austriju i Crnu Goru. Skr iv i otpor bosanskih Muslimana, Omer-pa a je prvi put dobio mogu nost da izvr i njihovu regrutaciju u nizamsku vojsku. Izvr io je administrativne i personalne promjene u Bosanskom ejaletu. Ve u januaru 1851. sand ake je pretvorio u kajmekamluke, a umjesto ranijih zabitluka ili nahija oformio je mudirluke. Tada njim teritorijalnim promjenama kona no je formiran Novopazarski sand ak kao zasebna upravna jedinica. Na elo svih tih jedinica i u administraciju Latas je postavio strance - Osmanlije, potisnuv i na taj na in doma e Muslimane iz upravnog aparata zemlje. Na elo preimenovanog Upravnog savjeta vilajeta u Veliko vije e (Bujuk med lis ili Med lisi kebir) do ao je iz Carigrada Sulejman Nazim-beg u rangu mir-imirana (vojni zapovjednik oblasti). Me u prvim odlukama Latasa bilo je premje tanje sjedi ta valije iz Travnika u Sarajevo. On je kona no ukinuo spahijski sistem u Bosni i esnafsku organizaciju. Likvidacija spahija nije pobolj ala stanje hri ana, dok je ukidanje esnafske organizacije otvorilo puteve liberalizacije u proizvodnji i prometu i ubrzalo prvobitnu akumulaciju kapitala. U pogledu teritorijalne i upravne organizacije u Bosni posljedica Latasove intervencije bilo je ponovno pripajanje Hercegovine Bosni u statusu kajmekamluka, tako da je ejalet sa injavalo sedam kajmekamluka: Sarajevo, Travnik, Banja Luka, Biha , Zvornik, Hercegovina i Novi Pazar. Takva podjela ostat e sve do pod kraj osmanske uprave. Ovom intervencijom Porta je kona no slomila politi ki otpor bosanskih begova i sahranila njihova dugogodi nja nastojanja da za ovu pokrajinu osiguraju autonomiju u kojoj bi oni imali dominantnu ulogu. Time je sa politi ke scene nestala jedna snaga, iji e samo ekonomski eho ostati, a na scenu dolaze stranci koji e Bosnu smatrati zna ajnim izvorom boga enja i sa svim njenim iteljima komunicirati isklju ivo posredstvom prevodioca. Upravo zato Muslimani e ovo vrijeme dobro upamtiti, a izrazom Turku a nazivati sve to je osmanlijsko. Ina e, u XIX stolje u, kada se sije sjeme nacionalnih i vjerskih netrpeljivosti, nastali su i drugi pogrdni izrazi kao za muslimane - balija, za pravoslavce -vlah i za katolike - okac. Vrijeme velikih pokreta Muslimana, vezanih za gradove i varo i, postepeno je nestajalo, a nastupalo je vrijeme hri anskih selja kih ustanaka ijbuna. f -.

201,-

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjeiskog rata

Agrarno pitanje i pokreti hri ana
Jedan od najte ih problema u agraru nakon ukidanja spahiluka bili su odranije naslije eni, a u XIX vijeku kona no uobli eni itlu ki odnosi. Upravo o njima tanzimat nije vodio dovoljno ra una. Razvla ivanjem obra iva a zemlje ( ifcije) obaveze na itluku bile su ve e nego na timarskom posjedu. Cifluk-sahibija (gospodar ifluka) dobijao je od ifcije oko 1/9 roda, s tim to je posljednji imao obavezu da odre eni broj dana u godini provede na begluku ili u radu na obavljanju nekih ku nih poslova (beglucenje, angar-ija). Iako ovakvi odnosi nisu bili nikakav bosanski specifikum, u ovoj pokrajini Porta je prvi put reagovala na pritu be kmetova teK 1843, a 1848/49. to ponovila, po to je u cijelom Carstvu bio ukinut timarski sistem. Tahir--pa inom uredbom, potvr enom na Porti, u Bosni je bila ukinuta angarija, ali je naturalna obaveza znatno pove ana i kretala se od 1/5 do 1/2. Po to je 1858. donesen zemlji ni zakon (Ramazanski zakon), kojim je objavljena kategorizacija zemlje, izvr ena je kodifikacija i itlu kih odnosa. Nakon Konferencije agrarnih interesenata iz Bosanskog ejaleta u Carigradu 14. safera 1276. (12. IX 1859) donesen je zakon o itlucima poznat kao Saferska naredba. Time su ozakonjeni odnosi izme u ifluk-sahibije i kmeta stvoreni nakon 1848. godine. Obaveza kmetova nije bila jednaka u cijeloj pokrajini (od 1/5 do 1/2), s tim da je radna obaveza zadr ana kada je if ija davao 1/5 ili 1/4 agrarnih proizvoda. Nakon ukidanja spahija, dr ava je poku ala rije iti pitanje poreza van itlu kog sistema. Pritje njena fmansijskim te ko ama, ona se sve vi e olu ivala da poreze, posebno desetinu, prodaje u zakup. Zakupci su to koristili kao izvor boga enja poku avaju i ovu naturalnu rentu pretvoriti u nov anu. Ukidanjem hara a 1855. nije do lo do uklju ivanja hri ana u armiju, ve je uvedena bedeli askerija (vojnica). Zloupotreba zakupa i na ini kupljenja poreza i davanja pojavljuju se kao osnovni uzrok buna i ustanaka seljaka. Ako su pokreti bosanskih hri ana za vrijeme srpske revolucije bili motivisani politi kim argumentima, to su sredinom XIX stolje a imali dominantnu socijalnu osnovu. Pritisnuti poreskim i drugim obavezama, pravoslavci i katolici se bune protiv ugnjetavanja 1834, 1842. i 1848. Me u svim bunama iz ovog vremena najve a je bila ona pod vodstvom popa Jovice Ilica u derventskom kraju. Na elu ovih pokreta nalaze se, sli no nekim bunama, ni i sve tenici, a njihovi zahtjevi u po etku ne obuhvataju programe oslobo enja od sultanske vlasti. U drugoj polovini XIX vijeka pokreti bosnaskohercegova kog hri anskog selja tva vezani su za sporost u provo enju reformi osmanskog sistema, na
202

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

koje se Turska obavezala pred evropskim silama u Hatt-i Humavunu 1856. godine- Ovi pokreti sve vi e dobijaju forme nacionalnih pokreta, posebno kod Srba. Kne evina Srbija je tradicionalno koristila socijalno nezadovoljst vo hri anskih seljaka da u njih unese svoje dr avne i nacionalne te nje u Bosni i Hercegovini. To e biti prisutno naro ito tamo gdje se plemenska svijest usmjerava u pravcu nacionalnog. Ona je nakon 1844.' prema Na ertaniju, a posebno nakon 1849. od stvaranja "Ustava politi ke propagande imaju i se voditi u zemljama siavenoturskim", i u Bosni formirala tajne organizacije koje su s prekidima djelovale sve do 1874. One su okupljale i jedan broj katolika (Ivan Franjo Juki , Bla Jo i ) i muslimanskih begova. Od 1851. do 1863. s prekidima traje ustanak isto nohercegova kih hri ana, poznat kao pokret Luke Vukalovi a (1823-1873). On je bio oslonjen na Crnu Goru, a u svojoj drugoj fazi, nakon poraza turske vojske na Grahovu 1858, uvjetovao me unarodnu intervenciju i osigurao prvo razgrani avanje Crne Gore s Turskom. Nakon tursko-crnogorskog rata 1862, u ovim krajevima je uspostavljen mir uz garantovane olak ice u pograni nom dijelu, ali je njime Vukalovi eliminisan kao vo a pokreta. Buna Hri ana izibila je 1858. u Bosanskoj krajini pod vodstvom Petra Petrovi a Pecije. Ona je, kao i buna u Posavini iste godine, imala socijalne uzroke, a uspjela je objediniti pravoslavno i katoli ko selja tvo izazvav i simpatije izvjesnog broja muslimanskih seljaka.

Vrijeme provo enja tanzimata
U e e Osmanske carevine u Krimskom ratu (1853-1856), kao i nezadovoljstvo hri ana, usporilo je Portu u reformskim zahvatima u svojoj najzapadnijoj provinciji. Me utim, preuzimanje me unarodne obaveze bilo je pra eno interesom velikih sila za zbivanja u Bosni. Za vrlo kratko vrijeme u Sarajevu i Mostaru est evropskih dr ava (Austrija, Francuska, Engleska, Rusija, Pruska, Italija) uspostavilo je svoje konzulate, vicekonzulate i konzularne agencije. Sada su se sva zbivanja u ovom ejaletu odvijala pred licem evropske diplomacije. Intenzivnije promjene nastale su u vrijeme uprave Topal erif Osman-pa e (1861-69). Na osnovu eksperimenata koji je proveden u Dunavskom vilajetu 1865. donesena je uredba o organizaciji Bosanskog vilajeta, poznata kao Vila-jetski ustavni zakon. Po ovom zakonu, Portin namjesnik upravljao je, vilajetom umjesto ejaletom i nosio je slu benu funkciju valije, generalnog guvernera. Imao je svog pomo nika, upravnika fmansija (do 1867. muhasebed ija, a
203

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

od tada defterdara), generalnog sekretara vilajetske uprave (mektubd ija), te na elnike: za spoljne poslove, poljoprivredu i trgovinu, prosvjetu i javne radove, te najzad, upravnika katastra, referente za statistiku, upravnika vakufa i komandanta andarmerije. Funkciju najvi eg organa uprave dobilo je Upravno vije e (Idare Med lis), koje su sa injavala etiri virilna lana i u po etku 6, a zatim 4 izabrana lana, od kojih je polovina bila iz reda muslimana, a polovina hri ana. Predsjednik ovog vije a bio je sam valija. Novinu u upravnoj organizaciji vilajeta predstavljalo je Op e vilajetsko vije e (Med lisi umumii vilavet), koje je imalo funkciju vilajetske skup tine, a sa injavala su ga po etiri poslanika iz svakog od sedam sand aka, i to po dva muslimana i dva nemuslimana. Ovo vije e je imalo zasjedati jednom godi nje, najvi e do 40 dana. Mandat poslanicima trajao je godinu dana. Na elu svakog sand aka (live) nalazio se kajmekam (od 1867. mutesarif), imenovan sultanskim beratom, a imao je funkciju zastupnika valije u datom okrugu i bio mu neposredno pot injen. Svaka liva imala je svoj finansijski ured na elu sa, od Porte imenovanim, slu benikom, koji se od 1867. naziva muhasebed ja. Na tom nivou bili su i slu benici za korespondenciju, katastar, statistiku, poreze i poresku upravu, andarmeriju, po tansku slu bu itd. Najvi i organ vlasti u sand aku bilo je Upravno vije e (Med ilsi idarei liva), a mutesarif njegov izvr ni organ. I ovo vije e se sastojalo od virilnih i izabranih lanova. Od 4 izabrana lana, dva su bila muslimani, a dva hri ani. Me u virilnim se nalaze i duhovni predstavnici nemuslimani. Mandat lanova vije a bio je 4 godine, s tim da se svake dvije godine vr io izbor polovine poslanika. Na sli an na in birano je Upravno vije e kazne. Na nivou nahije postojala su povremeno vije a, koja su sa injavali predstavnici seoskih vije a, s tim da je jedno selo moglo imati najvi e 4 svoja predstavnika, a sastajalo se 4 puta godi nje u vrijeme koje je odre ivao valija. U seoskoj organizaciji uprave jo 1846. postojala je institucija muhtara, koji su se kod nemusHmanskog dijela stanovni tva nazivali kod oba e ili knezovi. U svakom selu ve em od 20 ku a birala su se dva muhtara, u selima su postojala Seoska vije a (Ihtijar mad lisv) sa 3 do 9 lanova. I ova vije a su birana odvojeno kod muslimana i hri ana sa mandatom od godinu dana, a potvrdu izbora vr io je kajmekam ka e. Karakteristika svih vije a u Bosanskom vilajetu sastojala se u tome da su sva uklju ivala duhovna lica, a da su lanovi birani na osnovu imovinskog cenzusa i vjerske pripadnosti. U njima je bila osigurana muslimanska ve ina. Dugo vremena nakon Omer-pa e Latasa osmanske vlasti se nisu usu ivale provesti regrutaciju bosanskih muslimana. U borbi protiv unutra njih pokreta hri ana, vlasti su, od vremena Krimskog rata, prikupljale formacije poz204

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

nate pod imenom ba ibozuk, kao neregularne vojne jedinice. Tako se desilo da po etkom sedme decenije regrutacija nije provedena u Arabiji, Kurdistanu, Albaniji i Bosni. Tek nakon ugu enja ustanka u isto noj Hercegovini specijalni komesar Porte D evdet ei, sa bosanskim begovima ugovara uvjete regrutacije. Tada je Porta pristala da se u Bosanskom vilajetu regrutuju dva puka vojnika pod ovim uvjetima: 1. da rok aktivne slu be bude ograni en na tri godine; 2. upotreba bosanskih pukova ograni ena je na teritoriju Bosne i Hercegovine; 3. polovina oficira treba biti iz redova doma ih muslimana; 4. vi ak regruta imao se upisati u domoroda ku miliciju. Dva puka bosanske vojske, regrutovana tokom 1864. i 1865. po principu da se u svakoj livi regru-tuje jedan bataljon, nisu predstavljali ve u vojnu snagu. Ove snage jedva da su inile etvrtinu ukupnih osmanskih snaga u vilajetu, kao dijelovi 0 i III armije. Vojskom je komandovao poseban general, obi no u inu ferika. Vojnim poslovima rukovodilo je Vojno vije e, sastavljeno od oficira bosanskih pukova. Tokom 1871/72. godine evidentna su nastojanja vojnih vlasti da formiraju posebnu Bosansku armiju. Za razliku od armije, u organizaciji andarmerije, koja je brojala do 3.000 ljudi, vlasti su nastojale anga ovati i jedan borj hri anskih podanika. U oblasti sudstva reforme su sporo provo ene. Pored trgova kog suda, osnovanog u Sarajevu 1852. godine, kao prvi gra anski sud, prema uredbi o ure enju vilajeta, osnovan je Vrhovni vilajetski sud. Na njegovom elu u po etku se nalazio mufeti , postavljen od sultana, a na prijedlog ejhul-isla-ma, a kasnije njime rukovodi sarajevski kadija. Ovaj sud je sa injavalo est lanova, od kojih tri muslimanske i tri nemuslimanske vjeroispovijesti. Smatran je vrhovnim sudom u vilajetu, a imao je funkciju isklju ivo apelacionog suda. Sli ni sudovi su postojali i na nivou kaza i liva. U oblasti privrednih odnosa u BiH je u drugoj polovini XIX vijeka vrlo velik izna aj imalo ukidanje esnafske organizacije, koja je dugo vremena bila ko nicom proizvodnje i prometa. Liberalizacija u ovoj oblasti bitno je uticala na ubrzano propadanje starih, tradicionalnih zanata, iju je proizvodnju po ela zamjenjivati industrijska roba sa zapada. Jedan broj zanatlija, posebno nemuslimana, uspijeva organizovati proizvodnju u svojim radionicama tako da one po inju vi e li iti na manufakturne radionice. Trgovci stranom robom, iju su ve inu inili Srbi, sve vise se izdvajaju po svom bogatstvu, te time Bosna i Hercegovina dobija sloj mlade gra anske klase, koja zajedno sa pripadnicima osmanske vlasti sve vi e dolazi u sukob sa interesima domini-raju eg selja tva. Bez obzira na proces razvoja nacionalnog osvje ivanja, ovaj sloj je bio lojalan osmanskim vlastima u pokrajini i s njima sara ivao u bitnim poslovima.
205

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena d. kraja Drugog svjetskog rata

Privredni tokovi u Bosni i Hercegovih, bili su potpomognuti izgradnjom mre e kolskih puteva, posebno na realaciji Brod-Sarajevo, dolinom rijeke Bosne, Sarajevo-Mostar-Metkovi , dolinom Neretve. Izgradnja, kolskih puteva; koja je do kraja osmanske vlasti dostigla cifru od oko 10-12% ukupne putne mre e, vr ena je sistemom kuluka i znatno pove ala kapacitet prometa. Od zama nog plana izgradnje transbosanske eljeznice (Bosanski Novi-Banja Luka-Jajce-Sarajevo-Rogatica-Vi egrad-Sjenica-Novi Pazar-Mitrovica) 1372. izgra ena je samo prva etapa. Telegrafski saobra aj u Bosni i Hercegovini po inje se razvijati od 1858. kada je uspostavljena prva telegrafska linija od Metkovi a do Mostara. Godine 1860. Sarajevo je dobilo telegrafsku vezu sa Stambolom. Do 1875. u BiH je bilo 19 telegrafskih stanica u svim va nijim mjestima. Poku aji organizovanije eksploatacije bosanskih uma i ruda ostali su gotovo na samom po etku, a prva akcionarska dru tva (za prijevoz putnika i robe i proizvodnju sukna 1866. godine) brzo su propala. Nekoliko pilana na vodeni pogon i pivara u Sarajevu samo su nagovje tavali mogu nost razvoja industrije. Na kulturno-prosvjetnom planu provo enje tanzimata donijelo je neke novine,, prije svega, hri ani su dobili mogu nost da obnavljaju stare i prave nove bogomolje i osnivaju svoje kole. U okvirima crkveno- kolskih op ina prikupljena sredstva koriste se za izgradnju crkvenih i kolskih objekata, prije svega u gradovima. Do 1874. u Bosanskom vilajetu zajedno sa Novopazarskim sand akom bilo je 112 hri anskih osnovnih i srednjih kola u kojima je kolovano 4.188 u enika i 1333 u enice. Ne upore uju i nivo obrazovanja, ovo kolstvo je broj ano daleko zaostajalo za muslimanskim kolama) 24 ru dije. 863 mekteba sa 27.312 u enika i 10.426 u enica). U hri anskim kolama zna ajnu ulogu imaju sve tenici iz Bosne, ali i oni iz Srbije, Vojvodine, Dalmacije itd... koji su pored obrazovne vr ili i politi ku funkciju. Nakon uspostave vilajetske uprave, u Sarajevu je otvorena prva tamparija, mada je ideja o tome postojala odranije u redovima bosanskih franjevaca. Na osnovu odredaba Vilajetskog zakona po kojem u svakom sand aku postoji tamparija, Osman-pa a je krajem 1865. potpisao ugovor sa zemunskim tipografom Ignjatom Sopranom o otvaranju tamparije u Sarajevu. U po etku je Sopran tampao list "Bosanski vjesnik", a nakon to je vlasnik tamparije postala vilajetska vlada i zvani ni list "Bosna", koji je izlazio sve do 1878, dvojezi no na turskom i bosanskom jeziku, irilicom Vukovim pravopisom. Ne to kasnije (1868.) pojavit e se i nezvani ni "Sarajevski cvjet-nik" - "Gli en araj" (1868-1872) koji ure uje akir Kurt ehaji . U Mostaru je 1872. tampariju otvorio Franjo Mili evi , gdje se 1876. pojavljuje list "Neretva". U vilajetskoj tampariji tampano je niz ud benika, vjerskih knjiga, zvani nih objava vlasti i sli no. 206

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

U atmosferi sporog sprovo enja reformi i sazrijevanja nacionalne misli pojavljuju se razli iti nacionalni programi. Kod Srba je ovaj proces i ao ne to ranije, a unutar srpskih tajnih organizacija pojavljuje se cijeli niz projekata osloba anja od osmanske vlasti. Oni nastaju me u srpskom emigracijom u Beogradu ili u samoj Bosni. To je posebno izra eno nakon osnivanja Ujedinjene omladine srpske 1866. godine. U tim planovima dominira misao o potrebi priklju enja Bosne kne evini Srbiji. Me u bosanskim Hrvatima sredinom XIX vijeka izra en je zaka njeli ilirski pokret, prije svega kao kulturni, iji su nosioci franjeva ki sve enici Martin Ne i i Ivan Franjo Juki . U kolijevci ovog pokreta pojavljuje se i Juki eva ideja bo nja tva. Ova ideja e se evolutivno transformisati u ideju o potrebi priklju enja Bosne Austro-Ugarskoj s ciljem ujedinjenja sa maticom hrvatskog naroda (Marti ). Paralelno sa zavo enjem tanzimata u Bosni se pojavila ideja o integralnom bo nja tvu, koju e od vremena Omer-pa e Latasa provoditi centralna vlast, a u koju se dobro uklapalo rasu ivanje jednog broja franjevaca o historijskom kontinuitetu sa srednjim vijekom. Koncepcija koja se pojavila na stranicama "Bosanskog vijestnika" (1866.) pripadala je Osman-pa i, a o ito je nastala na osnovu pomnih izu avanja. Ona se temeljila na tvrdnji da postoji jedan bosanski narod, koji, mada vezan za osmansku dr avu, posjeduje svoje, narodne osobenosti, geneti ki i historijski vezan za Bosnu. Ovdje se kontinuirana borba za autonomiju Bosne tuma i upravo postojanjem bosanske nacionalne ideologije, za koju se tvrdi da samo reformama posti e pravi smisao. Ovu koncepciju Osman-pase i centralne vlasti potvr uje niz primjera, od prevo enja osmanskih zakona do slu benih naziva, me u kojima je i naziv bosanski jezik (1869). Me utim, Muslimani nisu prihvatili ideju o ravnopravnosti sa ostalim dijelom stanovni tva, a srpska nacionalna misao je bila prili no razvijena, dok su se Hrvati sve vi e orijentisali ka matici hrvatskog naroda.

207

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Ustanak hri ana i Velika isto na kriza 1875-1878.
U nizu nemirnih godina u Bosni i Hercegovini, najve i zna aj je imao Selja ki ustanak 1875-1878. koji je po eo u Hercegovini, a zatim zahvatio dijelove zapadne i isto ne Bosne, Sand aka, Makedonije i Bugarske. Ovi ustanici su pokrenuli slo eno isto no pitanje, izazvali rat Srbije i Crne Gore, a ne to kasnije i Rusije, protiv Osmanske imperije. To je aktiviralo cjelokupnu evropsku diplomatiju i jo jednom stavilo na dnevni red opstanak evropskog dijela Osmanskog carstva. Osnovni socijalni ciljevi ustanka u BiH bili su ru enje postoje eg agrarnog sistema i stvaranje slobodnog selja kog posjeda, a politi ki - oslobo enje od osmanske vlasti i ujedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom. Poku aji da se ovom pokretu dade ira platforma uklju ivanjem Muslimana i zadr i cjelovitost Bosne i Hercegovine nisu uspjeli. Na kosijerevskoj skup tini preovladala je crnogorska struja, koja nije dozvolila stvaranje "provizorne vlade" Hercegovine, a njenog zagovornika M. Lju-bibrati a udaljila iz ustanka. Jamni ka skup tina (oktobar 1875.) je "imala za cilj da ujedini sve ustanike da bi radili svi po jednom planu". Odmah nakon izbijanja rata Srbije i Crne Gore protiv Turske ustani ko vodstvo proglasilo je ujedinjenje Bosne sa Srbijom, koja je M. Despotovi a uputila za komandanta ustani kih snaga u Bosni. Istovremeno su hercegova ki ustanici proglasili ujedinjenje sa Crnom Gorom i bili uklju eni u crnogorsku vojsku. Me utim, porazom u Crnim potocima (4. VIII 1877.) bosanski ustanak je dospio u krizu da se "nije ponovo mogao podi i i posti i raniji obim". Po to je ustanak izgubio oslonac na slu benu srpsku vladu, ustanici su uz pomo slavjanofilskih krugova osnovali privremenu vladu (kraj septembra 1877) na ijem elu je u po etku bio Rus V. Jonin. Ona je imala zadatak "potpuno se brinuti za sve narodne interese". Time je ustanak nastavio egzistenciju, ali sva pitanja Bosne i Hercegovine ve su se nalazila u rukama velikih sila, koje e odrediti njenu sudbinu. Ustanak 1875-1878. bio je sukob velikih razmjera. Ra una se da je za tri godine njegovog trajanja samo iz BiH stradalo oko 150.000 ljudi. Uz ogromna materijalna razaranja, gladi i si. 150.000-200. 000 ljudi pre lo je preko austrijske granice. On je upravo po tim svojim dimenzijama nai ao na sna an odjek i punu solidarnost koja se ogledala u pru anju pomo i ustanicima i izbjeglicama. Zainteresovanost Aus tro-Ugarske za BiH, koja datira odranije, opredijelilo je sudbinu ove najisturenije osmanske provincije, Austrija je jo od XVIII vijeka, kao u esnik u podjeli interesnih sfera na Balkanu, nastojala u svoj posjed dobiti Bosnu i Hercegovinu. Od 1815. ona je bila prisutna na ovom podru ju kao politi ki, a naro ito kao ekonomski faktor. Mre om konzulata u drugoj polovini XIX vijeka pomno je pratila sva zbivanja, a u trgovinskom
208

Basna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

ugovoru od 1862. sa Turskom na ovom podru ju je dobila privilegovan status. Tokom isto ne krize Berlinskim memorandumom, Rajh tatskim dogovorom (1876.) i Budimpe tanskim konvencijama (1877.) Austro-Ugarska je tajno dobila saglasnost Rusije da mo e zauzeti Bosnu i Hercegovinu. Iako je l. XXIV Sanstefanskog preliminarnog mira (3. III 1878.) za ove pokrajine bila predvi ena autonomija u okvirima Osmanskog carstva, stvarno rje avanje pitanja Bosne i Hercegovine bilo je na Berlinskom kongresu (13.VI ~ 13.VII 1878). Ovaj skup evropskih sila nije usvojio ni jedan od zahtjeva iz ustani kog memoranduma (pripajanje Srbiji ili autonomija u okviru Turske sa izabranim parlamentom i guvernerom i oslobo enje kmetova). Zanemaruju i interese stanovnika l. XXV Berlinskog traktata Austro--Ugarska je od evropskih sila dobila mandat da "okupira i upravlja pokrajinama Bosnom i Hercegovinom", prepu taju i upravu nad Novopazarskim sand akom Turskoj.

Dokidanje osmanlijske vlasti i pokret otpora austrougarskoj okupaciji Bosne i Hercegovine 1878. godine
Dok su se evropske sile dogovarale kako revidirati jednostrano izdiktirani Sanstefanski mir od Rusije, pri emu su poga ena sva tajna dogovaranja sa Austro-Ugarskom u vezi sa Bosnom i Hercegovinom, u samoj Bosni je do lo do previranja. itelji ove pokrajine odranije su bili ozloje eni na pona anje kako Porte, tako i susjedne monarhije kada je bila u pitanju njihova sudbina. Oni se nisu mogli pomiriti s tim da prema potpisanom ugovoru dio Bosne i Hercegovine pripadne Crnoj Gori i Srbiji. Zato su po ela okupljanja Muslimana s ciljem da se dogovore ta initi. Ve 11. aprila sarajevska ulema je u Carevoj d amiji sazvala narodni zbor na kojem je izra en protest protiv oduzimanja teritorije od Bosne i Hercegovine uz konstataciju da time ova pokrajina "visi u zraku". S druge strane, doma i Muslimari su o ekivali da e do i do stvarne uspostave autonomije. Zato se na tajnim sastancima sarajevskih uglednika, u prvom redu uleme, du e vremena raspravljalo o upu ivanju jedne ittifakname (adrese) na Portu. U adresi koju je potpisalo mnogo ljudi od Porte je tra eno da se u praksu provede odluka o autonomiji i predla e da Bosnom i Hercegovinom upravlja njen sabor. O ito je u ovom dokumetnu bilo nagla eno da e Bosanci zajedni ki braniti svoju zemlju bez obzira na vjersku pripadnost. Ve tada je bio odba en turski jezik i po ela isklju iva upotreba doma eg bosanskog. Rezultat toga bilo je formiranje Narodnog odbora 5. juna 1878. Kao nacionalno mje ovito tijelo Odbor je imenovao
209

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Narodnu skup tinu u prvo vrijeme sastavljenu od 32 lana, od kojih je iz Sarajeva bilo 20 (12 muslimana, 5 pravoslavaca, 2 katolika i 1 jevrej), a iz provincije svaki okrug je trebao birati po jednog muslimana i hri anina. U organizovanju naroda posebno su se isticali Muhamed-ef. Had ijamakovi (Sarajevo, 1815-1878), duhovni vo a cijelog pokreta, ejh i muderis Gazi Husrev-begovog hanikaha, vrlo energi ni i uticajni Kauk ija Abdulah ef. (Sarajevo, oko 1820-1878), hafiz, dugogodi nji imam Begove d amije u Sarajevu, za kojim su pristajali naj iri slojevi dru tva. Nakon to je prijedlog do ao do valije i razmatran na sjednici idare-i med lisa, izabrani su skup tinski zastupnici: muftija Mustafa ef., Kauk ija ef., Sunulah ef. Sokolovi , Mustajbeg Fadilpa i , Ragib ef. ur i , Asim ef. Rid ali , Mehmed-beg Kapetanovi , Mahmud ef. Mufti , Mustafa ef. ari , Sabit ef. Hasanagi , Ahmed ef. Svrzo, Muhamed-aga Kapetanovi ," Petraki ef. Hasanagi , Ahmed ef. Svrzo, Muhamed-aga Kapetanovi , Petraki ef. Petro-vi , Dimitrije Jeftanovi , Risto Besarovi , Jakov Trifkovi , or e Da -mjanovi , fra Grga Marti , Petar Saha ija (Jandri ) i Salamon ef. Za predsjednika Skup tine bio je izabran dr avni odvjetnik Sunulah ef. Sokolovi . Zbog op e situacije u zemlji nisu bili izabrani predstavnici iz drugih krajeva, te Skup tina nije mogla zasjedati u punom sastavu. Nezadovoljstvo osmanskim inovicima, posebno vojnim rukovodstvom i te kim polo ajem vojske, dugo je bilo prisutno u Bosni. Zato je jedan od prvih akata Skup tine bio zahtjev za smjenjivanje vojnog komandanta Veli--pase. Situacija je postala slo enija kada je po etkom jula mjeseca, u jeku zasjedanja Kongresa, iz austrougarskog generalnog konzulata u Sarajevu procuri-la vijest da je Monarhija dobila mandat da okupira Bosnu i Hercegovinu. To je izazvalo buru u gradu, ali i aktivnosti konzula Konrada Vasi a, koji je pored valije i njegovih saradnika poku ao pridobiti i jedan broj uglednih Muslimana, me u kojima i Mehmed-bega Kapetanovi a. Njima je konzul stavio u zadatak da rade na pripremanju mirnog prihvatanja okupacije. Valija Ahmed Mazhar-pa a je izjavio konzulu da nema nikakve instrukcije iz Stambola, a to je priznao i na sjednici idare-i med lisa, uz konstataciju da je zemlja spremna oduprijeti se stranim trupama. etvrtog jula nave er u Begovoj d amiji na lo se izuzetno mnogo uzbu enih ljudi i mimo obi aja, tu je odr an i politi ki skup na kojem su govorili Had ijamakovi , Kauk ija i Dervi ef. Gora dak. Otvoreno je konstatovano da e Austrija zauzeti Bosnu i Hercegovinu i to sa sultanovim dopu tenjem. Sutradan je ar ija bila zatvorena a mnogo ljudi je do lo na isto mjesto, o ekuju i neku odluku. Na tom skupu vodstvo je o ito izgubilo kontrolu. Iz mase se izdvojio junak ulice'tSalih Vilajetovl , u narodu poznat kao Had i Lojo, (Sarajevoj 1834. - Meka, 1887.) imam i mualim, poz210

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

nat po konzerva ti zrnu i isklju ivosti, kao i vi ekratnim sukobima sa osman skom vla u zbog svog bahatog pona anja prema hri anima. On je sa nekoliko desetina svojih pristalica na skupu istupio sa radikalnim stavovima. Isko -ristiv i neraspolo enu masu naroda, koji je popunio cijeli prostor oko d amije i susjednih sokaka, Had i Lojo je prije zavr nog skupa pozvao narod na pobunu protiv vlasti i protjerivanje austrougarskog konzula Vasi a i cijelog njegovog personala. Zatim je pra en masom naroda krenuo prema KonakujU me uvremenu valija je okupio vojnog zapovjednika Veli-pa u i vi e inovnika i uglednika uvjeren da e nevelik odred vojnika oko Konaka, sastavljen od Anadolaca biti u stanju savladati pobunu, jer su bosanske trupe stacionirane u kasarni bile ocijenjene kao nepouzdane. Kada je narod okru io Konak, uz emotivne izlive vjerskih osje anja, valija je u nemogu nosti da odgovori na pitanje da li je istina da je sultan Bosnu i Hercegovinu predao Austriji, ispunio zahtjev da se smijeni Veli -pa a. Iako je njegov pristanak bio uvjetovan predajom ovog polo aja Sarajliji Ismet-pa i Uzuni u, narod, a posebno Had i Lojo, shvatio je da je nastala pukotina u vlasti. Narednih nekoliko dana u Sarajevu su trajali nemiri, du ani zatvoreni, grad je bio pun naoru anih ljudi. Jedan broj prvaka se odmah distancirao od pokreta, ali je Had i Lojo, s jedne strane, fanatizovao masu, a s druge, pozvao hri ane i jevreje da se priklju e pokretu. Narodni odbor iako pove an na 50 ljudi, postao je vi e oru e ulice, jer je Had i Lojo gajio ambicije da bude vezir. Poku aj azijatskih trupa da blokira ju grad i uvjere bosanske bataljone na vjernost nisu davali rezultate. U Saraje vo su pristizali simpatizeri iz drugih krajeva, prije svih iz Visokog i Fojnice. Sarajevski doga aji su se prenijeli i na druge gradove. Tako su se pobunili Travni ani, tra e i ispunjenje zahtjeva sarajevskog Narodnog odbora. U Bosni se mnogo o ekivalo od dolaska novog komandanta Hafiz-pa e, posljednjeg pa e kojeg je u Bosnu uputila Porta. S njim je u Sarajevo stigao i plje-valjski muftija Mehmed Nurudin Vehbi ef. emsekadi (Pljevlja, 1827. -Stambol, 1887.) vrlo obrazovan, ugledan, odli an orator i strateg, jedan od najve ih vojskovo a pokreta. To je poja alo antiaustrijsko raspolo enje koje je do tada bilo kanalisano pre ma osmanskoj administraciji. Potpisivanje Berlinskog traktata odjeknulo je u Bosni kao surova stvarnost. To je, s jedne strane, izazvalo rezignaciju, posebno hri ana, a s druge, poja avalo neraspolo enje prema sultanu. Bo njaci su tada tvrdili da je "Bosna njihov vatan (otad bina) i da sukan mo e dati Stambol, a ne Bosnu". Na zajedni koj sjednici idare -i med lisa i Narodnog odbora, odr anoj 13. jula 1878. godine, govorio je i muftija emsekadi zala u i se za ja anje pokreta i preduzimanje mjera protiv oni h koji odbiju da mu se priklju e. Tome se oprezno suprotstavljao Hafiz -pa a, podvla e i instrukcije

211

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Porte, ije zapovjedi on ispunjava. Ako to narod ne prihvati i lati se oru ja, onda to ini na svoju odgovornost, tvrdio je on. Me utim, ostao je u manjini, te se odlu io zabraniti rad Narodnog odbora. Ipak, Semsekadi je preuzeo glavnu ulogu u Odboru i svojim nastupanjima sve vi e pridobijao narod za otpor protiv okupacije. Mazhar-pa a ga u tome nije mogao sprije iti svjestan njegove popularnosti u narodu. Bez obzira na zabranu Narodni odbor je po eo pripremu za organizovanje naroda. Formirao je dva odsjeka sa sjedi tem u Mori a hanu koji su imali zadatak brinuti se za prikupljanje materijalnih sredstava i ljudstva. Odbor je u ime cijelog naroda uputio i protestno pismo kancelaru Bizmarku u kojem ga obavje tavaju da ne prih-vataju odluke Berlinskog kongresa i prijete da e narod odlu no braniti svoju domovinu. Odbori su prikupili zna ajna sredstva, a mobilizacija ljudi po ela je 21.jula. Iako je uspio udaljiti Semsekadi a iz Sarajeva, valija nije mogao sprije iti pripreme. Vilajetska skup tina nije prihvatila valijine prijedloge. Naprotiv, Porta je osu ena zbog oklijevanja da se izjasni u vezi sa okupacijom. Poslanici su tra ili oru je i municiju. Ve 27. jula do lo je do masovnih demonstracija u Sarajevu. Pobunili su se bosanski vojnici u kasarni, a masa je opkolila Konak tra e i odlazak svih osmanlijskih inovnika na elu sa val-ijom. Do lo je do puskaranja s obje strane, pale su i prve rtve. Da li u dogovoru sa nekim lanovima pokreta ili zbog neslaganja sa valijom, Hafiz-pa a je poku ao oti i iz Sarajeva, ali je bio vra en. Narednog, 28. jula 1878. Mazhar-pa a i njegov pomo nik, Jermenin, Konstan-pa a podnijeli su ostavke. Gotovo cijeli grad se na ao u centru. Istog dana vo e pokreta su odr ali skup i aklamacijom izabrali narodnu vladu. Tim aktom prestala je 400-godi nja osmanlijska uprava u Bosni i Hercegovini. Civilna vlast je povjerena Hafiz-pa i, dok je resor vojnih poslova povjeren Smail-begu Taslid ak Selmanovi u (Pljevlja; 18P-1906, pripadnika stare posjedni ke porodice) i Muhamed ef. Had ijamakovi u. Uprava nad policijom povjerena je telalu Abid-agi Ga aninu i kaligrafu i rezervnom juzba i Ahmed ef. Naki, a uprava telegrafima biv em telegrafskom inovniku erif ef. Zild i u. Had i Lojo je za vrijeme svih ovih zbivanja sa naoru anim ljudima me u kojima je bilo najvi e izbjeglica iz Nik i a, krstario ulicama i pozivao na oru je. To je kod naroda izazvalo strah, posebno kod hri ana. On se pokazao i kao podmitljiv ovjek, kada je od Petraki ef. Petrovi a primio na poklon urak, za koji je tvrdio da ga je nosio li no Husein-kapetan Grada evi . Hri ane je uvjeravao da borba mora biti zajedni ka, a kulminacija raspolo enja u korist muslimansko-hri anske saradnje nastala je nakon progla enja Narodne vlade. Tada je u gradu zavladalo veselje. Narod je pozvan da nosi narodno odijelo. Omladina se bratimila, a arhimandrit Sava Kosanovi i pop Risto - Kanta Novakovi defilovali su u haramba koj no nji
212

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

na elu sarajevske srpske omladine. Sve je u gradu bilo podre eno veselju to je osmanlijska vlast pala. Istog dana telegrafom su obavije teni ni i organi da se oru jem pru i otpor okupaciji. Iz zatvora su pu teni svi zatvorenici, u emu se opet istakao Had i Lojo. Narednog dana iz Sarajeva je oti ao svrgnuti valija sa visokim inovnicima i nebosanskim vojnim sastavima. Vrijeme izme u Sanstefanskog i Berlinskog skupa bilo je vrijeme previranja i u drugim krajevima Bosne i Hercegovine. Istovremeno je do lo do reagovanja i me u hercegova kim ustanicima koji su bili u redovima crnogorske vojske. Ustani ke vo e su izra avale svoje solidarisanje sa borbom protiv okupacije. Zato je knjaz Nikola sve ove snage izolovao na Grahovu, nakon to je sa pukovnikom Gustavom Temelom potpisao poseban sporazum, Crna Gora se pismeno obavezala da ne e pomagati pokret, ali i teritoriju gdje se ona zatekla, a trebala je da je preda Austriji, morala ju je osiguravati do dolaska trupa Crno- ute monarhije. Vojne pripreme za izvo enje okupacije po ele su u rano prolje e 1878. godine. Bez obzira na uvjeravanja politi ara, generali su ozbiljno shvatili ovu ekspediciju. Po etkom maja mjeseca ak su novine pisale o ovim pripremama. Tada se govorilo o tome da je komandant ovih snaga baron Josip Filipovi (1819-1889), ije je ime u Generalnoj komandi u Zagrebu bilo vezano za bosansku ekspediciju daleko ranije. Radilo se o vrlo iskusnoj i kruni odanoj li nosti, ranije a utantu bana Jela i a, u esniku velikih bitaka, iskusnom strategu, o tada komandantu e ke. U aprilu je ve izvr ena djelimi na mobilizacija pet divizija. Snage u ja ini od oko 75.000 ljudi dobile su zadatak da izvr e raspored na sjevernim granicama Bosne. Na ju nom krilu bila je anga ovana 18. divizija na elu sa po mar alom Stevanom Jovanovi em (1828-1885). U po etku su postojali planovi o prelasku ju nih snaga iz rejona Dubrovnika, ali je kasnije odlu eno da se one koncentri u u irem rejonu Splita. Prema zvani nim podacima Austro-Ugarska je bila pripremila oko 82.000 vojnika i oficira za okupaciju, bez obzira to je Andra i sam tvrdio da je za taj posao potreban jedan odred sa vojnom muzikom. Razmje taj snaga Filipovi je izvr io u toku juna i jula mjeseca u sastavu VI, VII, XVIII i XX pje adijske divizije uz pripremljene ratne brodove na Jadranu. Odmah nakon zavr etka rada Kongresa ubrzane su pripreme za vojnu operaciju. Razlozi za to bili su ve estruki. Austrijski vojni stru njaci su procjenjivali da je sarajevski prevrat i zbacivanje osmanlijske vlasti znatno poja alo snage otpora u zemlji. Odjek ovih zbivanja na druge gradove, posebno u Trebinju, Mostaru, Livnu, a zatim Tuzli, kao i njihovo me usobno kontaktiranje ukazivali su na mogu e bolje organizovanje otpora. Postojala je opasnost da bosanske snage dobiju pomo od Prizrenske lige, ali i Muslimana
213

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

iz Sand aka, na emu je uporno radio muftija emsekadi . S druge strane, povoljno je ocjenjivano da Porta oklijeva i bar zvani no ne podr ava pokret i da time bitno uti e na pona anje njenih inovnika i oficira u Bosni, koji su pred okupaciju imali oko 41 bataljon vojske i 77 topova, od ega je 30 bataljona bilo sastvljeno od Bo njaka, 6 azijskih i 5 arnatuskih. Vojska, optere ena nizom problema se raspadala, ali su bo nja ki bataljoni, nakon raspada formacija, masovno prilazili u redove Pokreta. Generalna komanda u Zagrebu i baron Filipovi imali s kompletirane podatek o bosanskim cestama, prelazima, telegrafskim linija ma, utvrdama, gradovima. Podaci o stanovni tvu, njegovoj nacionalnoj i socijalnoj strukturi, raspolo enju itd. tre bali su da opredijele pona anje na terenu. Ra unalo se da hri ani, posebno katolici ne e pru iti otpor. Konzul Vasi je uvjeravao da ni bogati i ugledni Muslimani ne e pristupiti Pokretu, ali je uvjeravao da to ne e ni u initi ni i socijalni slojevi sela i gradova, koji su po svom uvjerenju vrlo konzervativni. Upravo zato Filipovi je uputio Proklamaciju stanovni tvu Bosne i Herce govine u kojoj saop ava da austrougarska vojska ne dolazi u svojstvu du mana, ve kao prijatelj naroda da uspostavi red i mir, da su joj evropske zemlje povjerile taj zadatak uz privolu sultana, da e voiska svakog tititi, da e svi biti ravnopravni pred zakonom, da se garantuju obi aji i da e se zemaljski prihodi upotrijebiti za potrebe zemlje. Dvadeset devetog jula 1878. austrougarske trupe su pre le bosanskoherce-gova ku granicu na etiri mjesta (kod Broda, Gradi ke, Kostajnice, i Samca), a dva, odnosno tri dana kasnije kod Vrgorca i Imotskog. Tako su formirane tri osnovne kolone koje su dobile zadatak da to prije do u do Sarajeva. Glavnina snage krenula je dolinom Bosne, a pomo nim pravcima prodirale su kolone dolinom Une, Sane i Vrbasa i prema zapadnoj Hercegovini i dolini Neretve. U pograni nim gradovima ove snage nisu nai le na otpor, te kolone po e e brzo napredovati, tako da su ve 31. VII pali Banja Luka i Prijedor, a 2. VIII Jovanovi eve trupe umar ira e u Ljubu ki. Po to su pograni ne stra e vr ili strani vojnici, oni su se brzo predavali, a austrijske trupe im garantovale otpremanje u domovinu. Preuzev i vlast Narodna vlada u Sarajevu po urila je organizovati snage za odbranu zemlje. Po to je Had i I,ojo sa svojim pristalicama obio vojne mag -acine, narodu je bilo podijeljeno oko 4.000 pu aka i mmgo municije. Nakon nekoliko nesporazuma sa konzulom Vasi em i Had i Lojom, predstavnici Vlade su otkazali gostoprimstvo austrougarskom generalnom konzulu i cijeloj njenoj koloniji te su oni napustili Sarajevo. Pad Banje Luke je na trenutak zabrinuo vlast, ali je pokret u Mostaru, mada krvav, doveo na elo novog mutesarifa muderisa had i Arif ef. Kajtaza. U Tuzli je, pod pritiskom

214

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

naroda, pokret organizovao Mehmed-beg emerli , a podr ka je stizala iz Biha a, Kladu e, Klju a, Jajca, Livna. Narod se bio prihvatio oru ja, me utim, osje ala se slaba organizacija. Pokret su prihvatili, prije svega, Muslimani, njima se u gradovima pridru io i jedan broj Srba i manji broj Hrvata, dok su Jevreji, kao pripadnici male zajednice, materijalno pomagali Pokret. U nekim gradovima bile su formirane i posebne jedinice sastavljene od pripadnika pojednih naroda (Sarajevo, Prozor, Varcar Vakuf)- Bilo je i mje ovitih jedinica. Pokret je ostavljen bez oficirskog kadra, koji je do tada bio u Bosni sastavljen od Turaka ili drugih nebosansklh naroda. Gotovo svi vi i oficiri su u po etku napustili Bosnu i predali se, ili oti li iz Bosne drugim putevima. Od malog broja onih koji su ostali vrlo brzo se pokazalo da su izdajnici, uklju uju i i samog Hafiz-pa u. Iako su na elu vojnog rukovodstva stajali Muslimani, jedan broj Srba je do kraja ostao uz pokret. Tako je Risto Popovi iz Zvornika bio komandant bataljona u Tuzli. Me utim, nakon to su asutrougarske trupe ostvarile po etne uspjehe, do lo je do kolebanja me u Hrvatima i Srbima, tako da su se ostvarile prognoze okupatora da e se na bojnom polju najve im dijelom suprotsaviti Muslimani. Iako nikada nije ustanovljen ukupan broj snaga koje su se suprotstavile okupacionim trupama, jer je u odbrani pojednih gradova i sela u estvovalo cjelokupno stanovni tvo, historiografija je prihvatila podatke austrijskih vojnih stru njaka da je pokret mogao raspolagati sa oko 93.000 boraca. Centar Pokreta je ostao u Sarajevu. Po etkom augusta po ele su odlaziti prve jedinice iz Sarajeva na elu sa bimba ama Junuz ef. Hala evi em, Atif ef. Uzunovi em, Ahmed ef. Svrzom. Uz mnogo ceremonijala oti li su i odredi pravoslavaca i katolika koje su vodili Risto Bujak i Aleksandar Kezi . Vlasti su 7. VIII objavile poziv svojim gra anima bez obzira na vjeru da se priklju e odbrani domovine, po to su prethodno uvele vojnu obavezu za sve strance i osmanske inovnike te uvele ratni porez od bogatih gra ana. Zna ajnu ulogu u pokretanju Sarajlija opet je imao muftija Semsekadi . On je zajedno sa Petraki ef. pozvao na sjedinjenje "Polumjeseca i Krsta" u odbrani domovine. O ito je tada muftija preuzeo ulogu da organizuje odbranu isto ne Bosne, jer se odmah upustio prema Tuzli. U me uvremenu Porta je intervenisala kod Hafiz-pa e da se obustave sve borbe i uputi deputacija pred generala Fil-ipovi a. To je izazvalo ogor enje i odbijanje zahtjeva Porte. Posebnu odva nost je pokazao M. Had ijamakovi , koji je sa svojim snagama uspio poraziti austrougarske trupe kod Maglaja. Semsekadi je organizovao odbranu Tuzle, ali je uspio zaustaviti napredovanje austrijskih trupa kod Gra anice i time ugroziti glavnu kolonu u dolini Bosne. Ove pobjede su znatno ugrozile-napada a, pa je general Filipovi morao tra iti poja anje pla e i se da ne do e u okru enje. Me utim, brzi pad Banje Luke omogu io je napredovanje kolone
215

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

dolinom Vrbasa. Iako uz velike gubitke, u bojevima na Kadinoj vodi i Jezeru vojvoda NVurtenberg, komandant VII divizije, uspio je zauzeti Jajce, a ubrzo iza toga i Travnik. General Jovanovi je brzo napredovao u Hercegovini, u av i u Mostar, pokrenuo je snage ka Stocu. Neo ekivani obrti u pozadini okupacionih trupa donosili su nove probleme. Iznenada je do lo do pobune u Banjoj Luci, bo nog upada u okolici Stoca, kao i ja anja snaga u biha koj krajini, te otpora u Livnu, Samcu, Br kom itd. O ito je Filipovi tek tada osjetio ozbiljnost svog polo aja, te je po eo tra iti nove trupe, ali i primjenjivati vrlo stroge mjere osnivaju i u svakom mjestu prijeke sudove i fizi ku likvidaciju svih koji su se na bilo koji na in suprotstavljali. Ostavljaju i po strani Hercegovinu i isto nu Bosnu sa Posavinom, on je po urio izvr iti spajanje kolone koja je i la dolinom Vrbasa i La ve sa glavninom iz doline Bosne kako bi to prije do ao do Sarajeva. Glavninu snaga Filipovi je uputio u pravcu Zep a, gdje je nakon krvavog i dugotrajnog boja uspio probiti odbranu i krenuti dolinom Bosne prema Vranduku. Tu je o ekivao najve i otpor, ali je onda bio obavije ten da, zahvaljuju i izdaji dvojice turskih oficira organizovane odbrane nema ispred Vranduka i da je prolaz slobodan. Ustanici su pru ili veliki otpor na Klokotu, u Kaknju i Visokom. Tako su do 17. augusta okupacione snage stigle pred Sarajevo. Plan zauzimanja grada uradio je li no baron Filipovi , trude i se da narednog dana, za carev ro endan u e u grad. Brzo napredovanje Filipovi evih snaga, te u e e Sarajlija u ranijim operacijama, neorganizovanost i stihijnost ote avali su pripremu za odbranu. Uz sve to po elo je i kolebanje me u nekim prvacima Vlade, a od Hafiz-pa e se ve ni ta nije ni moglo o ekivati. Mnogo ljudi je izgubilo povjerenje u odbranu zbog pona anja Had i Loje i njegove "garde". Za njega nikada nije ustanovljeno da li je u estvovao u borbi, sumnjivo je i njegovo ranjavanje i bijeg iz grada. Zato je izgledalo da se Sarajevo ne e braniti. Odlu uju u ulogu imao je M. Had ijamakovi . Odmah po pristizanju iz Visokog, on se suprotstavio lanovima Narodnog odbora i nabrzinu organizovao odbranu. Njemu su se pridru ili sarajevski uglednici kao Salih-aga Merhemi , Edhem-aga Cesrija, Muhamed-aga Sogolj, Mehaga Had i , bra a Muzaferija, Ahrned ef. Nako i dr. Njegov odlu an stav povrato je Sarajlije iz letargije. Tako organizovane snage, po nekim procjenama oko 5.000 ljudi, raspore ene su na dominantne kote oko Sarajeva. Iako je Ismet-pa a Uzuni bio naredio da se onesposobe Krupovi topovi, zahvaljuju i majstoru Avdi Jabu ici popravljeni su i stavljeni u funkciju. Filipovi je u sarajevsku operaciju uklju io snage ja ine oko 14.000 vojnika i oficira i 9 baterija artiljerije. Glavnina snaga napadala je od Bla uja preko 216

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Dragog svjetsl.og rata

Sarajevskog polja, Vra a i Debelog brda pod komandom generala Emerika Kaiffela, pukovnika Fridriha Villencza. dok je generalu Karlu Tegetthoffu dato u zadatak da zauzme Pa ino brdo, a pukovnik uro Lemaji trebao je sa svojim snagama slomiti otpor na Bijeloj tabiji napadom s le a i presje i komunikaciju isto no od Sarajeva. General Eugen Muller je sa svojim snagama trebao ovladati Kobiljom Glavom i napadati ka Pofali ima. Tako koncen-trisane snage otpo ele su napad na grad rano ujutro 19. augusta 1878. uz sna nu podr ku artiljerije. Prve bitke po ele su za Pa ino brdo. Lemaji evim "jagerima" trebalo je gotovo pet sati da probiju linije branilaca uz borbu prsa u prsa na Ravnim Bakljama, i to uz velike gubitke, za to je kasnije i dobio titulu "Von Pa in brdo". Oko 9 sati, pod udarima artiljerije, popustili su polo aji na Ko evskom Brdu i Gorici, gdje je komandu na topovima imao Mustafa Trampa. Uz velike gubitke na obje strane Kaiffelove snage su ovladale Vracama i Debelim brdom, gdje je komandovao Alija Burek. Ovim se napada u omogu ilo da svih 52 topa usmjeri na gradske etvrti. Podr avani tom vatrom, austrijski vojnici su navalili na grad. Me utim, nai li su na sna an otpor branilaca. Morali su se boriti za svaku ku u i svaku ulicu. Te ke borbe su vo ene oko Ali-pa ine d amije, Magribije, na Kosevu, Bjelavama, iroka i. Neki od stanovnika Gorice dugo su se odupirali napadu iz jednog mlina na potoku Kosevu. Tu je poginulo oko 50 Sarajlija, a na Gorici je izgorjelo 40 ku a. Napada je pokazao mnogo surovosti te je vi e ljudi bilo odmah strijeljano. Pri zauzimanju Vojne bolnice, ranjenici i bolesnici su bili izba eni na ulicu, da bi bi bili smje teni austrijski vojnici pod izgovorom da su i ranjenici pru ali otpor. Bilo je klanja ena i djece, bez obzira to su oficiri nastojali da to sprije e. U borbama se istaklo mnogo ena i djevojaka koje su pomagale borce ili se same borile s pu kom u ruci. Otpor branilaca skr en je oko 14 sati, uz mnogo rtava, koje se na strani odbrane ra unaju na oko 400 ljudi uklju uju i i one koji su podlegli nakon ranjavanja. Pokazalo se da su gibici napada a bili daleko ve i od onih koji su slu beno saop eni (57 mrtvih i 314 ranjenih). Istog dana u grad je umar irao general Filipovi . Istovremeno su po ela hap enja po gradu, oduzimanje oru ja, a plja ka je obustavljena tek kada je izvje ena proklamacija narodu. Svi uhap eni su tretirani kao ratni zarobljenici, te je istraga nad njima po ela u sabirnim logorima. Njih 600 bilo je osu eno na robiju i odvedeno u Olu-muc. Nekoliko desetina Sarajlija prijeki sud osudio je na smrt. Kazna je izvr ena nad njih petnaestak. Me u obje enim i strijeljanim na li su se sed -merica bra e Muli a, Avdo Jabu ica, had i Avdaga Hala evi , Suljo Kahvi , had i Mehaga Gra anica, Mehmed-aga Dalagija, Ibrahim-aga Hrga i Meso Odoba a. Vrlo karatkeristi an je postupak sa izvr enjem kazne vje anja M. Had ijamakovi a. Poni en sramotnom osudom starac je, nakon obavljene
217

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

molitve, oteo pu ku od stra ara i ranio dvojicu vojnika. Nakon toga bio je izmasakriran i polumrtav obje en. O ito je da su austrijske vlasti namjerno potencirale da je voda pokreta bio Had i Lojo, a ne pripadnici uleme. Time je u historiografiji dugo vremena dominirala kvalifikacija po kojoj se cijeli pokret protiv austrougarske okupacije nazivao Had i Lojina buna. Pad Sarajeva nije zna io kraj otpora okupacionim trupama. Jovanovi eve trupe su sporo napredovale u isto noj Hercegovini, jer je morao voditi botbe kod Stoca, zatim Trebinja, kod Gorice, kod sela Jasen i najzad kod Klubuka u Korijeni ima. Za te poduhvate mu je trebalo gotovo dva mjeseca, uz ogromne gubitke. Za operacije u Posavini Filipovi u su bile potrebne sjve e trupe, koje su pod komandom generala Szaparva u drugoj polovini augusta i po etkom septembra nastojale osigurati prohodnost maglajske ceste. Operacija zauzimanja Brckog trajala je 6 dana. Branioci doline Spre e dr ali su se kod Doboja sve do 15. se ptembra. ime je bio otvoren put prema Tuzli. Snage otpora pod komandom muftije Sernsekadi a su bile napadnute i na ju nom krilu pravcem Sarajevo - Romanija. Time je ubrzan pad cijele sjeveroisto ne i isto ne Bosne, ija je okupacija zavr ena padom Fo e 5. oktobra 1878. Nove trupe su bile potrebne i za osvajanje Bosanske krajine. Po etkom septembra preduzete su operacije protiv ustanika u Mejdanu, Kozarcu, Prijedoru i Klju u. Livno se dr alo do kraja septembra. Poku aj generala Zacha da preko Zavalja osvoj i Biha , sprije io je odlu nom akcijom odred pod komandom Husein-bega Karabegovi a, nanijev i napada u te ke gubitke i protjerav i ga iz Bosne. Napad na ovaj grad austrougarske trupe preduzele su tek poslije pristizanja snaga pod komandom dva generala, koji su zdru enim snagama uspjeli u i u grad 19. septembra. Jo cijeli mjesec je trebalo trupama generala Rheinlandera da zaposjedne biha ku krajinu i 20. oktobra Kladu u. Time je vojni ko zaposjedanje Bosne i Hercegovine bilo zavr eno. Za nepuna tri mjeseca jedna od najsavremenijih armija Evrope, uz anga ovanje oko 300.000 vojnika i oficira vodila je 76 borbi, bojeva i bitaka. Zvani ne podatke saop ene nakon zavr etka okupacije o izbacivanju iz stroja oko 5.200 austrougarskih vojnika nisu prihvatili ni o e vici niti suvremenici ovih doga aja. Okupacijom Bosne i Hercegovine 1878, Austrougarska se neposredno uklju ila u njenu povijest i dala joj pe at za narednih etrdeset godina.

218

Bosna, i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

LITERATURA

Ahmed Ali i Vaso ubrilovi

Ure enje bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, Sarajevo, 1983. Bosanski ustanak 1875-1878, Beograd, 1930.

Vladimir Corovi Luka Vukalovi i hercegova ki ustanici od 1852. do 1862, Beograd, 1923. Vasilj Popovi Agrarno pitanje u Bosni i turski neredi za vreme reformnog re ima Abdul Med ida (1839-1861), Beograd, 1649. Omer-pa a Latas u Bosni - Pacifikacija Bosne, Gajret - Kalendar za 1939. godinu, Sarajevo, 1938, 50-71 Izabrana djela, I-IV, Sarajevo, 1991. Ustanak u Bosni 1875/78, Sarajevo, 1973. Socijalisti ka Republika Bosna i Hercegovina, Separat iz II izdanja Enciklopedije Jugoslavije, Zagreb, 1983. Povijest okupacije Bosne i Hercegovine (1878), Zagreb, 1910. Otpor austrougarskoj okupaciji 1878. godine u Bosni i Hercegovini, ANUBiH, Posebna izdanja, knj. XVII, Odjelj. dru tvenih nauka, knj. 8, Sarajevo, 1979. Pokreti u Bosni i u Albaniji protivu reformi Mahmuda II, Beograd, 1913. Stanovni tvo Bosne i Hercegovine, Beograd, 1955. or e Pejanovi

Hamdija Kapid i

Hamdija Kre evljakovi Milorad Ekrne i Enciklopedija Jugoslavije

Mihovil Mandi Nau ni skup

Dragoslav M. Pavlovi

219

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Grgur Jak i

Bosna i Hercegovina na Berlinskom kongresu, Beograd, 1955. Omer-pa a Latas u Bosni 18504852, Sarajevo, 1977. Bosna i Hercegovina 1813-1826, Banjaluka, 1988. Bosna i Hercegovina 1788-1812, Banjaluka, 1992. Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima (1856-1878), Sarajevo, 1988.

Galib ljivo Galib ljivo Galib ljivo Ibrahim Tepi

226

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

THE SUMMARY
Drl.Tepi

The nineteenth century in B & H was marked by the attempt of the Turk's governments with the changing in the militarv, the administration, the management, the law as well as the fmancial area to modernize the state and the society, to stop the process of the destmction of the Empire and at the same time to connect the Bosnian province stronger with the central power. Together with these attempts, some complicated rslations with the neigh-bours, Austria and France, were happening, which trled to connect the Bosnian province. After 1815, when the principality Serbia had gotten its authonomy and with the line of concessions until 183G> had gotten the law possibility to hold back the power of Porta, the resistance towards the central po\ver was more and more defined. The attempts of Porta, in order to introduce the new institutions in Bosnia, had found an energetic resistance. On ali basis the movement of Husein-Kapetan Grada evi was growinga and defined the demand for the authonomy of Bosnia, on which the foundations of the movement of Bosnian beys \vould be based on. Unsatisfied with a slow guiding of the reforms, Porta had sent to Bosnia military forces with Omer-pasha on the head with some special permissions, in 1850. During the great East crisis (1875-1878) the aspirations of Austria-Him-gary to occupy B&H became stronger. Although, with the article XXIV of Sanstefan's preliminary peace (03.03.1878) the authonomy inside the Turk's Empire was predicted for these provinces, the real sohition of the B&H question was on Berlin's Congress (13.VI/13.VII 1878). Austria-Hungary, had gotten, from the European powers the mandate to "occupy and manage with the provinces of B&H, leaving the management of Novopazar's sanjak to Turkey

221

In the time of near three mortths, engaging about 300.000 soldiers, Aus-tria-Hungarian army had military occupied B&H. The Monarchy was direct-ly inroduced in its history, giving it the stamp for the next fourty years.

222

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

BOSNA I HERCEGOVINA U VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE
Dr. Iljas Had ibegovi Dr. Mustafa Imamovi

Struktura bosanskohercegova kog stanovni tva (1878-1918)

P

osljednjih decenija osmanske vladavine podru je Bosne i Hercegovine (bez Novopazarskog sand aka) zahvatalo je 51.027 kvadratnih kilometara na kojim je ivjelo oko milion stanovnika, od kojih je 1851/52. godine bilo oko 400.000 pravoslavnih, oko 328.000 muslimana, 1.780.000 katolika i 10.000 ostalih. Mada su migracije, izazivane ustanicima i preseljavanjem muslimana iz Srbije, uticale na demografska kretanja, navedeni omjeri u vjerskoj smk~ turi nisu se bitnije mijenjali do kraja osmanske vladavine. Ni u socijalnoj strukturi stanovni tva nije tada do lo do znatnijih promjena, jer proklam-ovane reforme nisu dublje zadirale u socijalne odnose stvorene procesom itlucenja. Zahvataju i poljoprivredno stanovni tvo, prvenstveno hri~ ansko, a u manjoj mjeri i muslimansko, itlu enje je bitno uticalo na formi ranje socijalne strukture bosanskohercegova kog stanovni tva i odredilo njegovu osnovnu karakteristiku sve do 1918. godine. Ve inu agrarnog stanovni tva (oko tri petine) inili su kmetovi ( if ije), dok slobodni seljaci, prete no Muslimani, nisu prelazili dvije petine. Tanak sloj zemlji nih posjednika ( itluk-sahibije) regrutovao se iz redova biv e vojno-feudalne aris-tokratije, bogatijeg gra anstva, inovni tva i vojske, koji su sticali kmetska seli ta na razne na ine. Austrougarska je za vrijeme urpavljanja Bosnom i Hercegovinom (1878-1918) obavila etiri popisa stanovni tva; 1879, 1885, 1895. i 1910. godine. Od prvog do posljednjeg popisa broj stanovnika je porastao od 1.158.164 na 1.808.044, to ini prira taj od 739. 880 lica ili 63,88% (2,06% godi nje). U isto vrijeme, gustina naseljenosti porasla je od 22 na 37,1 stanovnika na 1 km2, to je, jo uvijek, Bosnu i Hercegovinu svrstavalo u red slabije naseljenih zemalja.

223

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Prema prvom austrougarskom popisu, na pravoslavne je otpadalo 496.485 stanovnika (42,88%), na muslimane 448.613 (38,73%), na katolike 209.391 (18,08%), na jevreje 3.426 (0,29%), dok je 1910. godine zabilje eno 825.418 pravoslavnih (43,49%), 612.137 muslimana (32,25%), 434.061 katolika 22,87%, 11.868 jevreja (0,62%), ostalih 14.560 (0,77%). U navedenom razdoblju, udio pravoslavnih u ukupnom stanovni tvu zemlje pove ao se za 0,61%, katolika za 4,79%, dok se udio muslimana smanjio za 6,48%. Politi ke, socijalne i druge promjene iza okupacije nejednako su uticale na demografske promjene pojedinih vjerskih i nacionalnih grupa. Od 1879. do 1910. godine, pravoslavno stanovni tvo zabilje ilo je prira taj od 328.933 osobe (66%), muslimansko 163. 524 (36%), katoli ko 224.670 (107%) i jevreji 8.442 (246%). Normalan prira taj imalo je samo pravoslavno stanovni tvo koje nije bilo podlo no ve im migracijama, dok su muslimani, zbog niskog prirodnog prira taja i iseljavanja u Tursku (oko 140.000 lica) bilje ili stalno demografsko nazadovanje. Katolici raznih nacija su, usljed useljavanja, gotovo dvostruko prema ivali normalni prira taj, a kod jevreja, useljavanjem a kenaza, to je jo nagla enije. Iseljavanje muslimana i useljavanje katolika izazvalo je promjene u vjerskoj i nacionalnoj strukturi gradova i umanjilo muslimansku apsolutnu ve inu sa 70,70% u 1879. na 50,56% u 1910. godini, stvaraju i u njima pravu mje avinu naroda i religija (u vjersku strukturu ulaze po prvi put i protestanti). Doseljenici su 1910. godine dostigli broj od 114.591 osoba i inli su 6,04% ukupnog civilnog stanovni tva u zemlji. Najvi e useljenika poticalo je s podru ja ju noslavenskih zemalja, iz Hrvatske i Vojvodine 55.705, iz Slovenije 3.018, te iz Srbije i Crne Gore 2.468. Drugih doseljenika raznih nacija bilo je 53.400, a medu njima su najbrojniji bili Nijemci (22.968), Poljaci (10.975), Rusini (7.431), esi (7.045), Ma ari (6. 443), zatim Italijani (2.462), Rumuni (608), Slovaci (482) i drugi (650). Socijalna struktura stanovni tva u Bosni i Hercegovini poslije austrougarske okupacije nije se bitno izmijenila, ali je do ivjela promjene pod uticajem ulaska u ire austrougarsko privredno i politi ko podru je i, s tim u vezi, nove privredne aktivnosti, posebno razvoj industrije, prodor rob-nonov anih odnosa na selo i migracije. Njena bitna karakteristika jeste i dalje izrazita dominacija agrarnog stanovni tva koje se sa po etka okupacije do 1910. godine pomjera sa oko 90% na 87,92% ukupnog stanovni tva. Ovo jasno pokazuje da privredni razvoj zemlje nije uvjetovao br u dinamiku socijalnih promjena. Zadr avanje polufeudalnih (zakupni kih odnosa u agraru zaledilo je socijalnu strukturu sela iz prethodnog perioda. Agrarno stanovni tvo se i dalje dijelilo u vi e socijalnih skupina: zemljoposjedinici sa kmetovima, zemljoposjednici bez kmetova, slobodni seljaci, kmetovi, kme224

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetsk og rata

tovi koji su dijelom slobodni seljaci i ostalo agrarno stanovni tvo koje sa injavaju;, uglavnom proletarizovani seljaci - bezemlja i. Na po etku okupacije, u socijalnoj strukturi poljoprivrednog stanovni tva bili su najbroljniji kmetovi (oko 85.000 doma instava), zatim slobodni seljaci (oko 77.000 doma instava) i zemljoposjednici s kmetovima i bez kmetova (6.000-7.000 doma instava). Do Prvog svjetskog rata otkupilo se oko 42.500 krnetovskih seli ta tako da je tada odnos slobodnih seljaka i kmetova bio 2:1. Prema posljednjem austrougarskom popisu iz 1910. godine, u rukama 10.463 zemljoposjednika nalazilo se 79.677 kmetskih seli ta, a jo 31.416 seoskih doma instava nalazilo se dijelom u kmetskom odnosu. Pod uticajem prodora kapitalisti kih odnosa, potkraj osmanske i za vrijeme austrougarske vlastis u red zemljoposjednika u ao je tanak sloj srpskih, hrvatskih i drugih vlasnika koji su do kmetskih seli ta dolazili, uglavnom, kupovinom. Sloj slobodnih seljaka umno io se na 136.854 doma instava zahvaljuju i procesu raspadanja patrijarhalne zadruge, otkupu kmetskih seli ta i doseljavanju stranih seljaka -kolonista (30.000). Stvaranjem brojnog sloja slobodnih seljaka zemlja sve vi e postaje predmet trgovine i raznih pekulacija, pa je ubrzana ekonomsko--socijalna diferencijacija agrarnog stanovni tva. U tom procesu, do 1910. godine nestao je sloj seoskih bezemlja a u koji spada 20.450 doma instava ili 7,23% ukupnog agrarnog stanovni tva. Osiroma enje slobodnih seljaka i kmetova dobilo je iroke razmjere. Pred Prvi svjetski rat, 70% slobodnih seljaka i 30% kmetova raspolagalo je posjedom do 3,5 ha i tavorilo na rubu agrarnog minimuma. Potreba za dodatnom zemljom uvla ila je veliki broj odnosa. Dio selja tva bio je, tako er prisiljen tra iti zaposlenje izvan poljoprivrede. Selo je postalo trajni rezervoar slobodne radne snage, iseljenika i povremenih ekonomskih migranata. Vjerska i nacionalna struktura agrarnog stanovni tva bila je vrlo neujedna ena, to je bitno uticalo na njihove me unarodne nacionalno-politicke i vjerske odnose. S obzirom na to da su Muslimani imali apsolutnu ve inu u svim socijalnim kategorijama koje su slobodno raspolagale zemljom, a srpski seljaci u onim koje su bile vezane za kmetstvo i sli ne odnose, na toj osnovi su se posebno zao travali odnosi izme u srpskih kmetova i muslimanskih zemljoposjednika, to se onda reflektovalo na ukupne odnose izme u Srba i Muslimana. Prema popisu iz 1910, vjerska struktura agrarnog stanovni tva bila je sljede a: zemljoposjednici sa kmetovima: muslimani 91,15%, pravoslavni 6,05%, katolici 2,55%, ostali 0,25%; zemljoposjednici bez kmetova: muslimani 70,62%, pravoslavni 17,75%, katolici 10,70%, ostali 0,93%; slobodni seljaci: muslimani 36,65%, pravoslavni 25,87%, katolici 21,90%, ostali 1,06%; kmetovi: muslimani 4,58%, pravoslavni 73,92%, katolici 21,49%, 225

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

ostali 0,01%; slobodni seljaci koji su bili i kmetovi: muslimani 10,09%, pravoslavni 51,63%, katolici 38,28; kmetovi koji su bili i slobodni seljaci: muslimani 7,21%, pravoslavni 54,96%, katolici 37,83% i bezemljasi: muslimani 45,12%, pravoslavni 30,64%, katolici 20,48% i ostali 3,76%. Agrarno stanovni tvo koje je slobodno raspolagalo zemljom, pod uticajem prodora robnonov anih odnosa na selo i djelovanja drugih faktora (nasljedno pravo i si.), bilo je najvi e podlo no cijepanju posjeda i ekonomskom propadanju. U. ovoj socijalnoj skupini bilo je najbrojnije muslimansko stanovni tvo koje je inilo najve i broj sitnih zemlji nih posjednika i bezem-lja a. Za razliku od ovog sloja na koji bitno uti u zakoni robnonov anih odnosa, kmetsko seli te je svojim pravnim statusom uglavnom ostajalo po strani, jer se njegova dioba ili prodaja mogla vr iti samo uz plinu saglasnost zemljoposjednika (age). Takav odnos je u znatnoj mjeri konzervirao kmetsko seli te, koje je bilo u prosjeku ve e od slobodnog selja kog posjeda. Pritisnut obavezom davanja tre ine i izmirenja dr avnih poreza kmet je, ukoliko je elio zadr ati seli te, bio vezan za obradu zemlje i mogao se ponuditi kao najamni radnik samo u slu aju viska radne snage u doma instvu, ili u sezoni kad ga ne zapo ljava poljoprivreda. Tu je le ala osnovna razlika u socijalnoj pokretljivosti slobodnih seljaka i kmetova i njihovog u e a u formiranju radne snage u neagrarnim privrednim granama. Socijalna struktura gradskog stanovni tva nije se mijenjala srazmjerno uvo enju novih privrednih aktivnosti. Najve im dijelom bosanskohercego-vacki gradovi zadr ali su tradicionalno agrarno i zanatlijsko-trgova ko obilje je. Od 66 gradskih op ina, 1910. godine, samo u njih 25 nije bila agrarna ve ina. Sa malim izuzecima, to su gradovi sa 2.000 do 5.000 stanovnika, 11 ih ima sa preko 5.000, a jedno Sarajevo ima ne to preko 50.000 stanovnika. Njihovu socijalnu osnovu ine zanatlije, trgovci i razne skupine agrarnog stanovni tva. U zemlji radi oko 40.000 zanatlija i trgovaca bez pomo ne najamne radne snage, to predstavlja vise od 85% svih vlasnika radnji i preduze a. Uporedo s tradicionalnim gra anstvom, u bosanskohercegova kim gradovima stvara se i novo gra anstvo. Njega ine pripadnici vojske, inovni kog aparata, intelektualci (stru njaci raznog profila), privrednici i radnici. Ve inu ovog gra anstva inili su doseljenici koje dovodi dr ava za potrebe novih privrednih aktivnosti. Me u ovim gra anstvom najbr e se umno avalo inovni tvo koje je od okupacije do 1912. poraslo sa 689 na 13. 266 ljudi, ili za gotovo dvadeset puta.

226

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Nova privredna aktivnost i nastanak radni tva
Nakon ukidanja esnafske organizacije 1851. godine i poja anog intereso-vanja stranog kapitala za prirodna bogatstva Bosne i Hercegovine, po eli su se slobodnije razvijati kapitalisti ki dru tveni odnosi. Posljedica tog skromnog razvoja bila je poja ana socijalna diferencijacija i stvaranje novog dru tvenog sloja - najamnih radnika. Njihovo nastojanje bilo je nagla enije u onim granama gradske privrede koje su proizvodile za ire tr i te i u kojima su se po eli razvijati manufakturni i po etni oblici industrijske proizvodnje. Izvan gradske privrede takvi oblici proizvodnje razvijali su se u iskori tavanju i preradi drveta, a bili su vezani gotovo isklju ivo za anga- ovanje stranog kapitala i radnu snagu iz hrvatskih, slovena kih i sjevernih italijanskih pokrajina. Rijetke manufakturne radionice i tradicionalni oblici gradske i druge sitne robne proizvodnje ne prerastaju u industrijska preduze a. Radna snaga rasuta je u velikom broju malih radionica, u kojima vladaju jaki uticaji esnafske i patrijarhalne tradicije. Samim tim, u Bosni i Hercegovini nije bilo industrijskih radnika koji bi nakon okupacije uzeli odgovaraju e u e e u procesu industrijalizacije. Taj nedostatak doma ih kvalifikovanih radnika, s nizom novih zanimanja morao se nadokna ivati dovo enjem iz drugih pokrajina Monarhije ili inostranstva. Osim stru njaka i kvalifikovanih radnika, za realizaciju velikih investicija (izgradnja eljezni ca, eksploatacija ume) anga ovan je veliki broj radnika koji nisu Imali kvalifikacije, ah su svojom tradicijom bili vezani za obavljanje odgovaraju ih poslova ( umski radnici iz alpskih i karpatskih zemalja, ciglari iz Italije, gra evinski radnici i si.). Njihov boravak u Bosni i Hercegovini bio je, uglavnom, sezonskog karaktera. Na taj na in, dio radnika od po etka industrijalizacije Bosne i Hercegovine, bio je porijeklom izvan njenih granica. Prema nepotpunim podacima iz 1907. godine, u Bosni i Hercegovini zabilje eno je 46.593 dr avnih i privatnih preduze a i radnji u kojima je bilo zaposleno 101.664 osoba, ili 5,745% ukupnog stanovni ta. Od ovog broja preduze a i radnji samo je u 6.833 (15,5%) bila zaposlena najamna radna snaga. Od toga je u 64 (0,14%) dr avna preduze a bilo zaposleno 12.852, a u 6.769 (15,3%) privatnih radila su 36.233 najamna radnika i egrta. Kvalifikaciona struktura zaposlenih bila je prilago ena potrebama 12.612 (25,7%) kvalifikovanih, 32.300 (65,8%) nekvalifikovanih i 4.176 (8,53%) omladine koja je izu avala razne zanate. Od ukupnog broja najamne radne snage na ene je otpadalo 3.525 ili 7,3%. Oko 75% najamne radne snage bilo je zaposleno u tzv. velikim preduze ima (zapo ljavaju 20 i vi e radnika), dok je na srednja preduze a (3-19 radnika) i zanatske radione (1-2 radnika) otpadalo svega jedna

227

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

etvrtina zaposlenih. Ovi odnosi ukazuju da su male radnje i srednja pre-duze a s ukupno 13.288 (25,2%) zaposlenih radnika imali podre enu ulogu u odnosu na velika preduze a, koja su osiguravala tri etvrtine radnih mjesta. Male radnje i srednja preduze a karakteristi na su za tradicionalno doma e zanatstvo i trgovinu (kao i onih oko 40.000 bez pomo nih radnika), dok su velika preduze a, gotovo bez izuzetaka, osnovana poslije okupacije 1878. godine i najve im dijelom dr avnim i stranim privatnim kapitalom. Pred Prvi svjetski rat, u Bosni i Hercegovini bilo je stalno ili povremeno zaposleno 80.000 do 100.000 najamnih radnika. Najve i broj radnika zapo ljavala je drvna industrija (preko 21.000), zatim rudarstvo, metalurgija, saobra aj itd. Oko polovina svih radnika spadala je u kategoriju stalnih industrijskih, rudarsko-metalur kih i zanatskih radnika. Drugu polovinu sa injavali su povremeni ili sezonski radnici na raznim poslovima u industriji, saobra aju i drugim privrednim granama. Ova druga polovina spada u kategoriju poluradnik - poluseljak i podlo na je velikoj fluktuaciji. Ona predstavlja karakteristi nu pojavu u Bosni i Hercegovini, jer znatan dio viska agrarnog stanovni tva ne nalazi trajno zaposlenje ni u poljoprivredi, ni u drugim privrednim granama. Tom je doprinosilo i zad- avanje ostatka feudalnih odnosa u agraru, koji su ko ili socijalnu mobilnost u zemlji i ispolja-vanje svih prednosti slobodnog rada. Jedna od zna ajnih karakteristika radni ta u Bosni i Hercegovini jeste njihova heterogena vjerska i nacionalna struktura koja nije odgovarala proporcijama ukupnog stanovni tva. U konfesionalnoj strukturi preovla ivali su radnici katoli ke vjeroispovijesti koji su pripadali raznim nacijama. Ova injenica iza la je otuda to je veliki broj doseljenih ili povremeno zaposlenih radnika katoli ke konfesije pripadao raznim nacijama (Hrvati, Slovenci, Poljaci, esi, Nijemci, Ma ari i Italijani) i to je doma e katoli ko (hrvatsko) stanovni tvo imalo bogatu tradiciju u nekim zanimanjima koja su poslije okupacije do ivjela prosperitet (rudarstvo i metalurgija, gra evinarstvo i jo neki), pri emu je politika zapo ljavanja bila naklonjena ovom dijelu stanovni tva. Oni su inili 39,4% ukupne radne snage (u dr avnim pre-duze ima preko 51%). Pripadnici pravoslavne vjere (uglavnom srpske nacionalnsoti) inili su 34,2% radnika i bili su najbrojnije zastupljeni u privatnim preduze ima, naro ito u eksploataciji ume, trgovini, tekstilnoj, duhanskoj i grafi koj industriji. Muslimansko stanovni tvo, posebno u gradovima bilo je orijentisano na tradicionalnu gradsku privredu - sitno zanatstvo i trgovinu - tako da je njegovo u e e u industrijskim poslovima bilo znatno manje nego kod pripadnika drugih konfesija. Relativno niskom procentu Muslimana u najamnom, radnom odnosu (22,6%) doprinosio je
228

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

proces njihovog iseljavanja, u kome najve im dijelom u estvuju osiroma eni ili potpuno proletarizovani slojevi iz grada i sa sela, zatim neucestvovanje muslimanske ene u poslovima izvan ku e, kao i druge tradicionalno ivotne norme. Jevreji su, s obzirom na njihov ukupan broj, bili znatnije zastupljeni u tekstilnoj industriji (10,5%), trgovini (7,9%) i grafi koj industriji (7%), a u ukupnoj najamnoj radnoj snazi inili su 3,6%. Struktura stanovni tva u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine zadr ala je neke ranije, ali je poprimila i neke nove karakteristike. Iako su i migracije uticale na demografska kretanja, Bosna i Hercegovina je i dalje bila vjerski i nacionalno izmije ana i nijedna od tih zajednica nije dostigla apsolutnu ve inu niti je ivjela izdvojena na jednom kompaktnom prostoru. Zadr avanje kmetskih odnosa u agraru uspostavilo je kontinuitet u socijalnoj strukturi stanovni tva i poslije 1878. godine, dok je, s druge strane, razvoj industrije, saobra aja i drugih privrednih grana vodio stvaranju dviju novih socijalnih grupacija - bur oazije i radni tva. Tako se u razdoblju od 1878, do 1918. u Bosni i Hercegovini stvorio veoma arolik vjerski, nacionalni i socijalni mozaik, koji je u sebi nosio brojne pretivurje nosti tradicije i modernizacije.

Organizacija vlasti u BiH 1878-1918.
Okupacijom 1878. BiH je fakti ki u la u "sastav Austrougarske monarhije iako je zaposjednuta teritorija sve do aneksije 1908. formalno-pravno ostala pod sultanovim suverenitetom. Usljed osobenosti me unarodnih okolnosti u kojima je izvr ena okupacija, unutra njih prilika i odnosa u okupiranoj zemlji i veoma slo ene ustavne strukture Habsbur ke monarhije, BiH je u njenom okviru sve vrijeme imala poseban dr avno-pravni polo aj i posebnu organizaciju i strukturu vlasti. Osnovni me unarodnopravni akti koji su odre ivali taj polo aj bili su lan XXV Berlinskog ugovora i tzv. Novopa2ars-ka konvencija, poznata i kao Carigradska konvencija. lan XXV Berlinskog ugovora je uop eno odredio austrougarski okupacioni mandat kao pravo zaposjedanja i upravljanja pokrajinama Bosnom i Hercegovinom. Istovremeno je odre eno da Austro-Ugarska ima pravo da na podru ju Novopazarskog sand aka dr i svoje garnizone, o emu e se naknadno sporazumjeti sa osmanskom (turskom) vladom (na Zapadu obi no poznatom pod imenom Porta). Nakon du ih pregovora Porta i Austro-Ugarska su 21.aprila 1879. zaklju ile u Istanbulu Me usobni sporazum ili Konvenciju. U uvodu te konvencije na prvom se mjestu isti e da " injenica okupacije ne vrije a suverena prava" sultana nad Bosnom i Hercegovinom. Konvencija garantira slobo229

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog *ata

du vjeroispovijesti svim stanovnicima okupirane zemlje. Muslimanima se posebno jam i li na i imovinska sloboda i sigurnost, pravo da odr avaju veze sa svojim duhovnim poglavarom u Carigradu, da javno u molitvama spominju ime halifa (sultana ) i da na d amijama isti u osmansku zastavu tamo gdje je to ve bio obi aj. Konvencijom je odre eno da se prihodi BiH mogu koristiti isklju ivo za upavu i potrebe ove pokrajine. Time je postavljen princip samofinansiranja bosanskohercegova ke uprave, kojeg se Austro-Ugarska cijelo vrijeme svoje vladavine pridr avala. Ostale odredbe Konvencije uglavnom su se odnosile na razna vojna pitanja vezana za stacioniranje tri austrougarska garnizona u Novopazarskom sand aku. Poslije du ih politi kih rasprava na relaciji Be - Budimpe ta, parlamenti Austrije i Ugarske su 22. februara 1880. paralelno usvojili Zakon o upravljanju Bosnom i Hercegovinom. Ovaj je zakon odredio da nadzor nad privremenom upravom u BiH pripada zajedni koj vladi, ali da se pravci i na ela te uprave (posebno izgradnja eljeznica i drugih javnih gra evina, dono enje propisa o carinama, indirektnim porezima i novcu) ne mogu utvr ivati bez saglasnosti vlada oba dijela Monarhije. Zakonom je posebno odre eno da se bez saglasnosti parlamenta Austrije i Ugarske ne mo e promijeniti odnos u kojem se BiH nalazi prema Monarhiji. Dono enje ovakvog zakona zna ilo je da je u vrhovima vlasti Monarhije preovladalo mi ljenje da bi svaki radikalniji upravno-politi ki zaokret ili zahvat u okupiranoj zemlji doveo u pitanje njenu dualisti ku strukturu. Pored toga, izazvao bi i spoljnopoliti ke te ko e, jer bi se mogao shvatiti kao povreda sultanovog suvereniteta. Sve to skupa, a posebno nespremnost i nemogu nost ni jedne od divju dr ava Monarhije (i Austrije i Ugarske) da u ve oj mjeri podnose fmansijske terete politike radikalnih promjena u BiH, logi no je vodilo preuzimanju, postepenom mijenjanju i pobolj avanju zate enog osmanskog pravnog i upravnog poretka. Austro-Ugarska je, tako, u biti zadr ala: (1) zate enu osmansku administrativnu organizaciju u BiH; (2) pravni poredak; (3) por^ski sistem; i (4) postoje e stanje agrarnih odnosa. Administrativna organizacija i upravna vlast. - Preduzimanjem zate ene upravne strukture, Bosna vilajet je postao Rekhsland, sand aci ili live postali su okru i, ka e (srezovi) pretovrene su u kotare, a nahije u kotarske ispostave. Valija je postao zemaljski poglavar (Landesschef), mutesarifi (upravnici sand aka) postali su okru ni predstojnici, a kajmakami ili mudiri (upravnici srezova) preimenovani su u kotarske predstojnike. U cijelosti okruga (Sarajevo, Travnik, Mostar, Tuzla, Banja Luka i Biha ) i 64 kotara sa 23 kotarske

230

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

ispostave, mada se njihov broj kasnije povremeno mijenjao. Pored ove dr avne upravne strukture, okupacija je zatekla u BiH sistem op inskih samouprava u okviru seoskih op ina (d emata) i gradskih op ina ili beledija. Nova vlast je zadr ala ovu op insku strukturu, ali su njena samoupravna prava i djelokrug bili veoma ograni eni. Sli no upravi, i u pravosu u je zadr ana osmanska organizacija sudstva. Prvostepeni su bili kotarski sudovi kojih je bilo 48. Apelacionu vlast vr ilo je est okru nih sudova. U Sarajevu je od 7. jula 1.879. po eo djelovati Vrhovni zemaljski sud (Landesgericht). Pri svim kotarskim sudovima postojali su i eri-jatski sudovi za porodi ne i nasljednopravne poslove Muslimana. Pri Vrhovnom sudu u Sarajevu djelovao je u svojstvu apelacije Vrhovni erijatski sud (Scheriatsobergericht). Okru ni sudovi su djelovali i kao trgova ki sudovi.

Politi ka karta BiH za vrijeme austrougarske vladavine

231

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Svi operativni poslovi vlasti povjereni su Zemaljskoj vladi (Landes-regierung) za Bosnu i Hercegovinu koja je ustanovljena carskom naredbom od 29. oktobra 1878. Zemaljska vlada sa sjedi tem u Sarajevu po ela je svoj slu beni rad 1. januara 1879. Vlada se u po etku sastojala od tri odjeljenja: za unutra nju upravu, za finansije i za pravosu e. Tako je u njenoj organizaciji zadr an raniji osmanski sistem, u kojem je kod vi ih upravnih organa postojala podjela vlasti na unutra nju, fmansijsku i sudsku, dok su se u kotaru kao najni oj upravnoj instanci sjedinjavale sve tri grane poslova. Vrhovna upravna vlast nad BiH povjerena je zajedni koj (austrougarskoj) vladi, u ije je ime administraciju vr ilo zajedni ko ministarstvo finansija. Pri zajedni kom ministarstvu fmansija u Be u postojao je Bosanski biro koji je preko Zemaljske vlade u Sarajevu upravljao poslovima BiH. Zemaljsku vladu su sa injavali zemaljski poglavar, civilni adlatus i efovi odjeljenja (pored tri prvobitna odjeljenja vremenom su osnovani gra evinski, odnosno privredni odjel, te odjeljenje za nastavu i bogo tovlje i tehni ko odjeljenje). Titularni ef vlade bio je zemaljski poglavar, ali je njenim radom stvarno rukovodio civilni adlatus, neposredno pot injen Bosanskom birou, odnosno zajedni kom ministru finansija. Reorganizacijom Zemaljske uprave 1912. godine ukinut je polo aj civilnog adlatusa, a rukovo enje vladom povjereno je neposredno zemaljskom poglavaru, kojem je u tom pogledu pomagao "zamjenik zemaljskog poglavara". Zemaljski poglavar je istovremeno bio komandant okupacionog korpusa, pa su tu funkciju u BiH stalno obavljali i obna ali visoki carski oficiri. To je bila osobenost Bosne, jer ni u jednoj drugoj pokrajini Monarhije zemaljski poglavari nisu mogli biti istovremeno vojni komandanti. Pored toga, u isklju ivu nadle nost zajedni kog ministarstva vojske spadali su: a) svi poslovi zajedni kih vojnih eta na teritoriji BiH i Sand aka, b) komanda bosanskohercegova kih trupa i policije, c) po ta i telegraf, i d) uprava eljezni ke pruge Banja Luka - Dobrljin. Prilikom preuzimanja osmanske uprave, austrougarske vlasti su se strogo dr ale na ela da se mogu prihvatiti samo one turske institucije i zakoni, koji nisu u suprotnosti sa interesima Monarhije i op im javnim principima. U tom smislu nikako nije dolazilo u obzir aktiviranje odredaba liberalnog osmanskog, Midhat-pa inog ustava iz 1876. godine, koji je predvi ao sazivanje bosanskog sabora. Da bi u upravi okupirane zemlje, radi svoje i evropske javnosti, omogu ila "sudjelovanje u nekoj mjeri samih uro enih stanovnika", Austro-Ugarska je zadr ala u prvo vrijeme institucije tzv. upravnog vije a pri Zemaljskoj vladi, okru nim i kotarskim uredima i nji hovim ispostavama. Zajedni ka vlada je posebnom uredbom, od 20. jula 1879. regulirala rad ovih vije a. Uredba se oslanjala na lan 13. Ustavnog

232

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

zakona Vilajeta Bosanskog iz 1867. godine, po kojem je ustanovljena institucija (idare med lis) kao pomo nog upravnog organa valije, odnosno mutesar-ifa i kajmakarna. Prema lanu 2. navedene uredbe, Upravno vije e pri Zemaljskoj vladi sastojalo se od 12 lanova, pri okru nim oblastima od est, a u kotarima i politi kim ispostavama od etiri lana. Sefovi ovih upravnih instanci imenovali su lanove vije a, "paze i pritom da to budu pouzdani ljudi koji imaju uticaja na stanovni tvo i koji poznaju prilike i potrebe zemlje". lanovi vije a su imali savjetodavno pravo glasa, a funkciju su vr ili po asno. Svoju posljednju sjednicu Zemaljsko upravno vije e odr alo je 8. marta 1881. i nakon toga vi e nikad nije ponovo sazvano.

Dono enje vojnog zakona 1881. i Hercegova ki ustanak 1882. godine
Koriste i mandat Berlinskog kongresa, Austro-Ugarska je nastojala to prije okupaciju pretvoriti u trajnu aneksiju Bosne i Hercegovine. U tim nastojanji ma istaknuto mjesto pripadalo je dono enju vojnog zakona 4. novembra 1881. kojim je uspostavljena vojna obaveza "zemaljskih pripadnika" i zapo eto formiranje bosanskohercegova kih jedinica u sklopu austrougarske armije. Smatraju i ovaj zakon kao naru avanje sultanovog suvereniteta nad Bosnom i Hercegovinom, njeno stanovni tvo izrazilo je nezadovoljstvo koje se manifestovalo ustankom u Hercegovini 1882. i iseljavanjem Muslimana iz Bosanske krajine u Tursku. Pokazalo se u toku ustanka da objavljivanje vojnog zakona nije bio jedini uzrok nezadovoljstva. Tradicija je bilje ila da su sve bune i ustanci u Bosni i Hercegovini imali agrarni karakter i da njima nije rije eno ni jedno bitno socijalno i politi ko pitanje njihovih nosilaca. Polaze i sa ove osnove, od po etka okupacije stvaraju se nepremostive suprotnosti izme u zahtjeva kmetova za rje enje agrarnog pitanja i stavova austrougarskih vlasti da zadr e ranije stanje. Bilo je jasno da su muslimanski zemljoposjednici odabrani kao politi ki oslonac nove vlasti, a ne srpski kmetovi. Na agrarnu politiku naslanja se i nezadovoljstvo naroda poreskim sistemom, koji je centralizovan i bezobzirno provo en. Selja tvo je posebno poga alo pretvaranje desetine, kao glavnog izvora dr avnih prihoda, od naturalnog u nov ani porez (1 l.VHI 1879). To je posebno optere ivalo kmetsko seli te i sto arske oblasti isto ne Hercegovine. Uz navedene, postojali su i drugi uzroci nezadovoljstva kao to su: kuluk, zavo enje krute birokratsko-policijske uprave, diferencirani stavovi prema pojedinim narodima Bosne i Hercegovine, nerije en dr avno-pravni i

233

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena du kraja Drugog svjetskog rata

me unarodni polo aj Bosne 1 Hercegovine, koji je u irokim slojevima naroda ra ao svijest da nova vlast nije ni vrsta ni definitivna, te politika prema koli i vjerskim institucijama koja se sukobila sa tradicijom. Objavljivanjem vojnog zakona u itavoj Bosni i Hercegovini nastalo je nezadovoljstvo i vrenje, a u isto noj Hercegovini i ju noj Bosni (oko Fo e) zategnuto i eksplozivno stanje. Muslimani su reagovali slanjem brojnih peticija sultanu i zahtjevima za iseljavanje u Tursku, dok su nevesinjski kmetovi slu enje u vojsci vezali za rje enje agrarnog pitanja. Vlasti poku avaju, preko nekoliko krupnih zemljoposjednika i visokih sve tenika, pridobiti muslimanske mase za vojni zakon i odvojiti ih od nezadovoljnog srpskog selja tva. U tome nisu potpuno uspjele. Nezadovoljstvo naroda u isto noj Hercegovini i ju noj Bosni, koje je bilo pra eno pojavom hajdu ije i povezivanjem sa krivo ijskim ustancima, preraslo je u oru ani ustanak. Po eo je napadom oko 100 naoru anih ustanika n a andarmerijsku stanicu u Ulogu, no u 10. na 11. januar 1882, a njegov definitivni kraj uslijedio je po etkom novembra kada se i posljednja grupa od 190 ustanika na elu sa Salkom Fortom prebacila u Crnu Goru. Ustanak je imao dva perioda. U prvom, koji traje oko 40 dana, ustanici imaju inicijativu i vode ofanzivne akcije, a u drugom, pod pritiskom daleko nadmo nijeg neprijatelja, prelaze defanzivu i mijenjaju borbenu taktiku. Do kraja januara ustanici su zagospodarili velikim i te ko pristupa nim planskim podru jem, koje se prostiralo do Bile e i Gacka prema Ulogu i dolini gornje Neretve, prisiliv i austrougarske snage da se povuku u gradove i uvaju najva nije komunikacije. Na gornjoj Neretvi zaposjeli su Glavati evo (19. I) i u trouglu izme u Nevesmja, Mostara i Konjica koncentrisali oko 1.100 ljudi. Narednih dana vodili su borbe sa XVIII divizijom, koja je nastupala iz tri pravca. Nakon trodnevnih borbi vojska se vratila bezuspje no zavr ene akcije. Ustanici nisu prihvatili frontalnu borbu protiv daleko brojnijeg i opremljenijeg neprijatelja nego su uzmi u i uvla ili austrougarsku vojsku u nepristupa ne predjele, gdje se ona te ko snalazila i nije mogla du e boraviti. Ohrabreni razvojem doga aja, ustanici su u prvoj polovini februara preduzeli dvije ve e ofanzivne akcije na utvr enja oko Fo e i Trnova. U gornjem Podrinju koncentrisalo se 1.000 - 1.500 ustanika na elu sa Perom Tun-guzom, Stojanom Kova evi em i Salih-agom Fortom. U borbama oko Fo e (2-4. II) ustanici su uspjeli likvidirati nekoliko okolnih andarmerijskih stanica i zauzeti sve skele na Drini, ali nisu uspjeli osvojiti Fo u. Mada su pokazali veliku hrabrost i spretnost, ustanici nisu bili jpremljeni za osvaja nje utvr enih gradova. Poslije napada na Fo u ustanici su nastavili s ofanzivnim akcijama i pripremili napad na Trnovo, koje su smatrali va nom

234

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

strate kom ta kom i kapijom Sarajevskog polja. Napad na Trnovo uslijedio je 10. februara, po to su u njega stigla vojna poja anja. Ogor ene borbe oko 1.200 ustanika trajale su sedam sati i ustanici su se morali povu i prema doli ni Rakitnice. Napadi na Fo u i Trnovo uvjetovali iu dalje irenje ustanka prema dolini Rame i gornjeg Vrbasa, te od Fo e prema Gora du, Rogatici i Glasincu. U ari tima ustanka. Zagorju sa gornjom Neretvom bile su kon-centrisane glavne ustani ke snage, i to oko Uloga 1.200 ljudi i dvije grupe po 200 ljudi kod Glavati eva i Zimlja. Na ovaj teren, po etkom februara, dolaze manje grupe od po 20 ljudi sa podru ja Prozor-Bugojno i Glasinac-Rornani-ja. Ustanak je tada bio na vrhuncu i obuhvatao je podru je ograni eno crnogorskom i sand a kom granicom, zatim cestom Cajni e-Gora de-Pra a-Sarajevo-Tar in-Konjic, sa glavnim snagama u Zagorju, dolini Neretve i kraju oko Fo e. Histori ar ovog ustanka dr. Hamdija Kapid i utvrdio je da je Austro--Ugarska vojni ki nespremna do ekala ustanak i, da bi ga ugu ila, morala je prestrojiti trupe na jugu Monarhije, uspostaviti jedinstvenu komandu, osigurati znatno vojno poja anje i dodatna fmansijska sredstva, a posebno anga ovati diplomatiju da ne do e do vanjskih mije anja u ustanak i do njegovog prerastanja u me unarodno pitanje. Izvje taji s terena kao i oni koji podnose ministri imali su za cilj umanjiti zna a; i razmjere ustanka, a naro ito srpsko-muslimansku saradnju u njemu. Vojni krediti su odobreni^ a poja anja hitno upu ena na jug Monarhije. Sve je to bilo pripremljeno za velike operacije protiv ustanika. Akcije austrougarske vojske bile su usmjerene na glavna ustani ka ari ta: Zagorje, Ulog i dolinu gornje Drine. Jakim vojnim snagama, raspore enim u pet kolona, trebalo je opkoliti ustani ke snage i onemogu iti im povla enje prema Hercegovini i crnogorskoj granici. U operacijama na ustani ka ari ta planirano je 10,000 pje aka i 4 brdske baterije sa tehni kim trupama, pod komandom vise generala i pukovnika. Odlu uju i okr aji vo eni su kod Uloga. Ustanici su izgradili 30 kamenih utvr enja na Crvenom klancu, koji dominira ulo kom kotlinom. Tu je oko 1.000 ustanika, u osmosatnoj bici, pru ilo estok otpor austrougarskoj vojsci, a zatim su se povukli preko Neretve u Hercegovinu. Iako se nisu mogli oduprijeti frontalnom napadu austrougarske vojske koja je brojem i naoru anjem daleko prema ivala ustani ke snage, ofanziva na njihova glavna upori ta nije uspjela. Ustanici su se razbili u manje grupe i vodili gerilsku borbu. One se uspje no provla e kroz postavljene obru e, brzo se snalaze i prebacuju preko planinskih masiva koriste i se poznavanjem terena. Na taj na in prisiljavali su austrougarske trupe na stalno kretanje, bivakovanje na otvorenom prostoru, na zimskim i 235

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Sjetnim vru inama, to je izlagalo protivnika velikim te ko ama i gubicima. Vojne bolnice bile su pune, a procenat smrtnosti veoma visok. U martu i aprilu austrougarske kolone u stopu prate ustanike, za kojima se pomjera stanovni tvo, spa avaju i se u planinama i prelaze i crnogorsku i tursku granicu. Pritisak austrougarskih trupa na ustani ke snage na svim sektorima uvjetovao je jenjavanje ustanka. To je poslu ilo Zemaljskoj vladi za Bosnu i Hercegovinu da 22. aprila 1882. izda proklamaciju o ugu enju ustanka i objavi amnestiju u roku do 20. maja 1882, godine. Od amnestije bilo je izuzeto 241 lice. Iako je ustanak u aprilu smatran ugu enim, on je i dalje za Bosnu i Hercegovinu vezivao veoma jake vojne snage. Male grupe ustanika rasute po ustani kom podru ju vezivale su sve do sredine ljeta preko 60.000 austrougarskih vojnika za ije se izdr avanje moralo pribaviti 23 miliona dodatnih vojnih kredita. U ovom ustanku u estvovalo je 2.000 do 3.000 ustanika. Srpske ustanike vode kmetovi, slobodni seljaci, knezovi, sto ni trgovci, pandurski serdari, hajdu ke harambase i si., dok se u vodstvu muslimanskih ustanika pojavljuju slobodni seljaci, trgovci stokom i begovi. Ustanak su gotovo isklju ivo nosili seljaci, i to njihovi srednji i ni i socijalni slojevi. Utvr eno je da su ustanici, odmah po izbijanju ustanka, izabrali vojne i gra anske rukovodioce. Vojno rukovodstvo bilo je izabrano posebno za srpske, posebno za musli anske m ustanike. Ustani ku gra ansku vlast sa injavali su seljaci iz Uloga i okolice i nazivali su je "med ilsom" ili "op tinom" u koju je ulazilo 7 Muslimana i 6 Srba. Saradnja Muslimana i Srba u ustanku predstavljala je osobenost koju nije imao nijedan raniji ustanak u Bosni i Hercegovini. Ova saradnja obja njava se zajedni kim neprihvatanjem austrougarske vlasti, ali im razlozi za to nisu bili identi ni. Ni jedni ni drugi nisu ostvarili svoje soci jalne i politi ke ciljeve i po tome ovaj posljednji selja ki ustanak u XIX stolje u, slijedi tradiciju prethodnih ustanaka.

Utjecaj ustanka na organizaciju vlasti
Ustanak 1882. godine nije izazvao ira politi ka gibanja u BiH, ali je za ausirougarske politi ke vrhove predstavljao upozorenje da je nu no pobolj ati efikasnost organa vlasti u okupiranoj zemlji i kona no rije iti pitanje oblika njene uprave, imaju i u vidu sve unutra nje i me unarodne okolnosti u kojima Monarhija izvr ava svoj okupacioni mandat. Drugim rije ima, bilo je neophodno jasno definirati i u vrstiti pozicije Monarhije u BiH i privremenu okupaciju pretvoriti u aneksiju. Za pripremu aneksije i 236

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

njeno izvr enje odabran je kao najpogodnija li nost Benjamin Kalaj (Kallav), u to vrijeme na elnik odjeljenja u Ministarstvu spoljnih poslova. On je 4. juna 1882. imenovan za zajedni kog ministra finansija, ime je neposredno preuzeo odgovornost za upravu BiH. Car Franjo Josip polagao je posebne nade u Kalaja koji je va io za najboljeg poznavaoca Balkana u Monarhiji. Kalaj je smatrao da bosanskohercegova ka uprava mora djelovati kao da je okupirana zemlja ve sastavni dio Monarhije. Kako bi se odmah vidjelo da okupacija nije privremeno stanje, Kalaj je veoma oja ao ulogu zajedni kog ministarstva fmansija u bosanskim poslovima, ograni iv i nadle nost ministarstva rata uglavnom na vojne poslove. Time je bosanskohercegova ka uprava u osnovi dobila gra anski karakter, pod neposrednim ravnanjem civilnog adlatusa. Osnovni instrument za ostvarenje svoje aneksionisti ke politike Kalaj je vidio u visokoobrazovanom i strogo odabranom inovni tvu, iji je broj rapidno rastao. Osmanlije su upravljale bosanskim vilajetom sa svega 120 inovnika. Prema jednom Kalajevom izvje taju iz 1879. u Bosni je bilo 7.379 inovnika, a u vrijeme aneksije 1908. njihov broj se popeo na 9.535. Nivo inovnika, posebno prvih godina okupacije, bio je prili no nizak. Kalaj je nastojao podi i inovni ki nivo dovo enjem na vode e upravne polo aje u BiH ljude iz konzularne slu be, kojoj je i sam, po karijeri, pripadao. Oslanjanje na inovni ku elitu odgovaralo je osnovnom konceptu Kalajeve apsolutisti ke uprave: vladati bez naroda, ali istovremeno raditi na pobolj anju njegovog polo aja u obimu koji dozvoljavaju bosanske finansije i interesi Monarhije. To je u osnovi bio sistem prosvije enog apsolutizma, koji je prema Kalajevoj zamisli trebao postepeno osigurati uvjete za pretvaranje okupacije u aneksiju. Uz sva nastojanja i odre ene rezultate na privrednom i kulturnom polju. Kalaj nije ipak uspio pokrenuti dublje socijalno strukturalne i kulturnopoli-ti ke promjene niti izmijeniti dr avno-pravni i politi ki polo aj BiH. Cijelo vrijeme njegove uprave do juna 1903. pa ak i kasnije, nakon aneksije 1908, upravno-politi ki i ustavni re im u BiH zadr ao je dva bitna obilje ja svog dr avno-pravnog provizorijuma. Prvo, vrhovna upravna vlast pripadala je zajedni koj austrougarskoj vlasti u ije je ime administraciju vr ilo zajedni ko Ministarstvo finansija, to nije bio slu aj ni sa jednom drugom zemljom ili pokrajinom u Monarhiji. Drugo, cijelo vrijeme austrougarske vladavine, u BiH nije bila potpuno odvojena ni razgrani ena civilna od vojne vlasti. Stavi e, reorganizacijom zemaljske uprave 1912. godine i ukidanjem polo aja civilnog adlatusa dobili su vojni inioci neposredan utjecaj u gra anskoj upravi Bosne i Hercegovine.

237

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Pravni poredak. ~ Usljed dr avno-pravnih i politi kih okolnosti okupacije, te administrativno-tehni kih razloga, prekid sa zate enim osmanskim pravnim poretkom nije se mogao izvesti naglo. Odmah su ukinuti samo oni osmanski zakoni koji se protive op im pravnim na elima i gra anskoj jednakosti. Za sve ostale propise i odnose vlasti su preporu ile stanovni tvu da se vlada po svojim starim zakonima koji e se postepeno mijenjati kad se prou e stvarni odnosi u zemlji. Time je u velikoj mjeri odr an kontinuitet izme u starog osmanskog i novog austrougarskog prava. Zadr avanje zate enog prava, uz istovremeno veoma ivu normativnu djelatnost austrougarske uprave, u inilo je pravni sistem BiH bio veoma slo en. Postojalo je pet osnovnih vrsta izvora prava: (a) Zakoni, uredbe, naredbe i drugi akti koje je zajedni ka vlada propisivala za BiH, te odluke Vrhovnog suda u Sarajevu od na elnog zna aja; (b) Osmansko pravo i propisi islama ukoliko su u Bosni stvarno stupili u ivot. To su, prije svega, propisi Serijata koji su regulirali por odi ne, nasljedne, vakufsko-mearifske i vjerske poslove i odnose Muslimana. Pored toga, Austrougarska je recipirala ve i broj osmanskih tanzimatskih zakona, posebno u oblasti zemlji ne svojine, agrara i op enito imovinskih odnosa, kojima su u Bosni postavljeni normativni osnovi gra anske pravne dr ave. Polaze i od te tanzimatske normativne osnove, uspjela je Austro-Ugarska izgraditi u BiH bur oaski pravni poredak i stvoriti pravnu dr avu; (c) Kanonsko pravo Pravoslavne i Katoli ke crkve te bra no pravo Jevreja; (d) Bosansko obi ajno pravo, modificirano pod utjecajem ugarskog, osmanskog i mleta kog prava. Zemaljska vlada je organizirano, putem anketa radila na prikupljanju pravnih obi aja u BiH; i (e) Kao pomo ni izvor sudovima je slu io austrijski Op i imovinski zakonik iz 1811. godine. Naj ivlju normativnu aktivnost ispoljavala je Austro-Ugarska u poreskim, carinskim i op enito fmansijskim poslovima, posto su sredstva ove politike (zajedni ko carinsko podru je, novac, monopoli) smatrana osnovnim instrumentima postepenog ugra ivanja BiH u Monarhiju. Poreski i op enito iinansijski sistem. - Jedno od centralnih pitanja bosan-skohercegova ke uprave u toku austrougarske vladavine predstavljale su fmansije. Bosanskohercegovacka uprava se uglavnom Lrinula za osiguranje sredstva za razvoj i upravu zemlje. Novopazarskom konvencijom i Zakonom o upravljanju BiH postavljen je princip samofinansiranja bosanskohercego-va ke uprave, koji je u praksi primjenjivan tako da Monarhiji osigura sve prednosti koje je o ekivala od okupacije. U austrougarskoj tampi i publicistici otvoreno se pisalo da je Bosna za Monarhiju kolonijalna zemlja, isto kao Sibir za Rusiju, Al ir za Francusku, Java za Holandiju, Indija za Britaniju itd., u koju se mora uvoziti kapital ako se ho e od zaostalog podru ja stvoriti
238

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

jedna "kulturna zemlja". Potrebne austrougarske kolonijalne privredne politike u BiH hitno su zahtijevale njeno uklju ivanje u carinski sistem Monarhije. Naredbom do 24. decembra 1879. BiH je od 1. januara 1880. priklju ena "ob em carinskom podru ju Austrougarske monarhije". To je zna ilo da se ukida pograni na carinska linija izme u Monarhije i BiH, dok se na granicama BiH prema Turskoj. Srbiji i Crnoj Gori podi e zajedni ka carinska Unija. Suprotno lanu 4. Carigradske konvencije, da e osmanski novac ostati u opticaju, Zemaljska vlada je 1.marta 1880, izri ito zabranila promet osmanskog bakarnog i papirnog novca, osim zlatnih i srebrenih med idija, altalika, ba lika i kasida. Carine su donosile znatan prihod, ali je osnovni teret samofinansiranja bosanskohercegova ke uprave snosio bosanski seljak u vidu neposrednih poreza, dok su svi posredni porezi vrlo brzo prenijeti u cijelosti iz Austro--Ugarske. Osnovni neposredni porez bila je stara osmanska zemljarina, zvana desetina iji je na in odre ivanja i ubiranja onemogu avao unapre enje gospodarstva i konzervirao ekstenzivno privre ivanje. Destina je zato 1906. godine pretovrena u "desetinski pau al" to je bio jedan prelazni stadij izme u desetine i modernog zemlji nog poreza. Pau aliranjem desetine nije promijenjena su tina poreza, nego samo na in njegovog ubiranja. Umjesto da se desetina procjenjuje i mijenja svake godine, novim sistemom odre ena je prosje na desetina ili desetinski pau al za period o deset godina koji e se davati sa jednog zemlji ta ili parcele. Time su onemogu ene zloupotrebe i stalni sukobi izme u tzv. desetara i seljaka. Pored toga, seljak je podstaknut na intenzivno privre ivanje, pa je njegov polo aj u svakom pogledu olak an i pobolj an. Zna ajnu ulogu u fiskalnoj politici Zemaljske vlade imao je dr avni monopol soli i duhana, zemaljski zajmovi, te sredstva dobijena od zajedni ke vlade u vidu okupacionog kredita i predujmova za gradnju eljeznica i druge privredne poduhvate. Postojao je i dr avni monopol baruta, ali on nije imao fiskalni zna aj. Radi uspje nog obavljanja finansijskih poslova i privla enja kapitala iz Monarhije, nastojala je Zemaljska uprava razviti u BiH odgovaraju i bankarski sistem. Nov ani zavodi iz Monarhije su, pla e i se rizika, oprezno i polahko uzlazili u bankovne poslove u BiH. Nezadovoljna time, Vlada je 1895. osnovala Privilegovanu zemaljsku banku za BiH. koja postepeno privla i privatni kapital iz Monarhije. Agrarni odnosi. - Slo ena i osobena evolucija osmanskog feudalizma u BiH pravno je zavr ena dono enjem Uredbe o iflucima u Bosni, poznatije kao Saferska naredba, jer je obnarodovana 14. Safera 1276, tj. 23. septembra 1859. Ovom su naredbom ozakonjeni agrarni odnosi stvoreni procesom iflu enja.
239

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Naredbom je u osnovi ozakonjeno postoje e obi ajno agrarno pravo po kojem je kmet smatran za stalnog i nasljednog zakupaca (musted ira) na imanju zemljoposjednika. Time su odnosi izme u iiluk-sahibije i if ije, seljaka ili kmeta, mjesto ranijeg feudalnog, javnopravnog, u osnovi dobili privatno--pravni, tj. gra anski karakter. Posjednik zemlje postao je tako i formalno--pravno njen vlasnik, a kmet zakupac, to su fakti ki i dotada bili. Pored itluka na kojima je zakupac imao tzv. kmetopravo, vlasnici ili posjednici zemlje imali su i svoje begluke, koje su kao svoj isto privatni posjed obra ivali u vlastitoj re iji. Odnosi izme u vlasnika zemlje i kmeta, ustvari zakupca, ure ivani su me usobnim ugovorom, zvanim muzarea, po kojem je vlasnik ulagao zemlju a seljak rad. Seljaci se, bez obzira na to to su mnogi tek u prvoj generaciji ivjeli na ifluku, kao doseljenici, uglavnom iz dijelova dana nje Crne Gore, po inju otvoreno buniti nastoje i sebi prisvojiti zemlju koju su na osnovu zakupa obra ivali i od koje su ivjeli. To je bilo uzrokom stalnih agrarnih nemira i buna koji su kulminirali ustankom u isto noj Hercegovini i Bosanskoj krajini 1875. godine, ime je otvorena tzv. velika isto na kriza, koja je 1878. rezultirala austrougarskom okupacijom BiH. Tra e i za sebe BiH, Austro-TJgars-ka je tokom isto ne krize i na Berlinskom kongresu stalno isticala da su agrarni odnosi osnovni uzrok sukoba koji potresaju Bosnu i da je osmanska uprava nesposobna rije iti to pitanje nego da to mo e u initi samo jedna sna na i neutralna sila. lan XXV berlinskog ugovora nije formalno obavezivao Monarhiju da rije i agrarno pitanje, ali se to od nje o ekivalo, posebno u kontekstu ustanka u dijelovima BiH 1875, koji joj je poslu io kao direktan izgovor za okupaciju. Ta o ekivanja su brzo iznevjerena. Ve 8. augusta 1878. general Stevan Jovanovi izdaje u Hercegovini proglas, da "dosada nji odno aji me u agama i njihovim kmetovima zasad ostaju kao i dosad". Careva vojna kancelarija izdala je 12. oktobra 1878. naredbu zemaljskonr poglavaru Josipu Filipovi u, da se reguliranje agrarnih odnosa izme u posjednika ( ifluk-sahibija) i zakupaca (kmetova) vr i na osnovu osmanskih zakona, posebno Saferske naredbe. Istovremeno je izvr ena slu bena recepcija osmanskog zemlji nog i agrarnog prava, ime je Monarhija ozakonila zate ene eksfeudalne odnose. Odnosi izme u zemljoposjednika (aga) i njihovih zakupaca izazivali su brojne sporove i sukobe, to je predstavljalo stalnu opasnost za javni poredak, pa su vlasti ulagale dosta napora da se odr i dato pravno stanje. Poslije du ih rasprava i "agrarnih konferencija" i savjetovanja u Sarajevu i Be u tokom 1879-80. godine, u politi kim vrhovima Monarhije je preovladalo mi ljenje da u datim ekonomskim, finansijskim i politi kim okolnostima oslobo enje

240

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

kmetova putem obaveznog otkupa nije izvodljivo, jer za to nije bilo dovoljno kapitala, odnosno takav otkup jednostavno niko nije bio spreman kreditirati. Pored toga, Monarhija se pla ila da bi naglo i radikalno rje enje agrarnog pitanja izazvalo krupna ekonomska i demografska pomjeranja, ime bi se bitno naru ila konfesionalno-etni ka struktura u BiH. posebno na tetu Muslimana, ime bi se ugrozio njen polo aj u okupiranoj Zemlji. Tako se u praksi Austro-Ugarska orijentirala na rje avanje agrarnog pitanja putem fakultativnog otkupljivanja kmetovskih seli ta, dobrovoljnim sporazumom izme u age i kmeta ili zakupca. Na toj je osnovi otkup tekao veoma sporo. Od okupacije do 1904. godine otkupile su se potpuno ili djela-mi no svega 20.193 kmetske porodice. Ve inu otkupne sume osiguravali su sami seljaci. Poslije 1903. vlasti nastoje svojim fmansijskim u e em ubrzati dobrovoljni otkup, pa je od 1907. ve ina otkupne sume osiguravana zajmovima preko Zemaljske banke. Do 1910. godine otkupilo se preko 25.000 kmetova, ali su jo 111.033 porodice imale u ve oj ili manjoj mjeri razli ite eksfeudalne obaveze i terete. Praksu dobrovoljnog otkupa kmetova uz pomo Vlade, sankcionirao je poslije dugih politi kih borbi Bosanskoherce-gova ki sabor zakonom od 13. juna 1911. o davanju zajmova za fakultativno otkupljivanje kmetskih seli ta. Bez obzira na spor tempo otkupa, muslimanski su zemljoposjednici stalno slabili i propadali. Po etkom 20. stolje a u BiH je me u Muslimanima bilo jo svega tridesetak stvarno veleposjedni kih porodica, od kojih su najja i bili Grada evi i sa preko 1.200 kmetskih seli ta, Fadilpa i i (700), Tuzli i, D ini i (preko 500) i dr. Nekad slavne porodice, Babici, Turhanije, Muzafer-ije, D eneti i, emerli i, Sokolivi i, elebi i i dr. imale su u prosjeku 5 - 15 ifluka. Velika ve ina aga bili su sitni gradski trgovci i zanatlije koji su od vlastite zarade kupili tek jedan ili dva ifluka. Istovremeno je bila primjetna tendencija da na osnovi zelena kog kapitala i rentijerstva muslimanski zemljoposjed pre e u nemuslimanske ruke. Taj je proces po eo jo za vrijeme osmanske vlasti, ezdesetih godina pro log stolje a, kada se me u glavnim kupcima ifluka Husein-kapetana Grada evi a, koje je osmanska dr ava prodavala, pojavljuju Srbi, Petraki ef. Petrovi iz Sarajeva, Niko i To o Kojdi , Mijo Cvijeti i Jovo Josipovi , svi iz Br kog, a posebno Jovo Babi iz Grada ca. On je seljacima davao zajmove za otkup, pa ih je po nevra anju duga pretvorio u svoje kmetove, o emu je pisao i onovremeni najugledniji srpski list, novosadska "Zastava". Tako se me u zemljoposjednicima, sa ili bez ifluka, prema popisu iz 1910, pored 12.550 Muslimana, javljaju i 1.393 Srbina, 725 katolika i 66 ostalih.

241

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Me u kmetovima ili zakupcima najbrojniji su bili Srbi (75.679), zatim Hrvati (29. 067), te na kraju Muslimani (6.334). Nasuprot tome bilo je 236.854 slobodnih seljaka od kojih su Muslimani inili 56,65% (334.811). U uvjetima austrougarske uprave ve ina je kmetova ili zakupaca osje ala da se njihovo kmetopravo na ifluku postepeno fakti ki pretvara u privatnu svojinu, pa se tako i pona ala. Direktno je to, marta 1908. potvrdio civilni adla-tus Baron Isidor Benko, kada je na albe muslimanskih zemljoposjednika, izjavio da je sam "iskreno kazao, da ne bi elio biti aga u BiH", jer zna da im je "te ak polo aj", te "koliko ima faktora koji navaljuju" na njihova "prava i interese". Ta je situacija kulminirala u trenutku raspada Austro-Ugarske ujesen 1918, kada su seljaci silom i jednostrano prisvojili zemlju, koju su pravno gledano pod zakup dr ali, pale i jednovremeno mnogim muslimanskim zemljoposjednicima ku e i gospodarske objekte. Takvo stanje anarhije i bezvla a u agraru regent Aleksandar Kara or evi , fakti ki je sankcionisao svojom proklamacijom selja tvu ve 6. januara 1919.

Austrougarska vojska u BiH do 1914.godine
Od konca XVII vijeka pa do 1878. Bosna i Hercegovina bila je pograni na provincija Osmanskog carstva, a od 1878. Habsbur ke monarhije. Otuda je ona u vrijeme ratova i ustanaka uvijek bila prenaseljena vojskom i prisiljena da se s njom sa ivljava. I austrougarska okupacija 1878. dovela je u Bosnu i Hercegovinu veliki broj vojnika koji e biti jedino prema en u toku Prvog svjetskog rata. Strate ka va nost okupiranog podru ja uvjetovala je da i u mirnodopskim uvjetima u ovoj pokrajini bude stacionirana relativno brojna okupaciona vojska. ef Zemaljske vlade bio je komandant 15. a kasnije i 16. vojnog korpusa raspore enog u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji, ije je sjedi te bilo u Sarajevu, koje se u narednim decenijama pretvara u najve i vojni centar u ovom dijelu Monarhije. U mirnodopskim uvjetima u njemu je 1895. bilo smje teno 3.460 vojnika, a 1910. godine 5.120. Posljednjih decenija osmanske vlasti u mirnodopskom sastavu osmanske vojske bilo je predvi eno 28.000 vojnika, a stvarno je ta popunjenost bila manja od 50%, jer se broj vojnika kretao do 9-12.500 vojnika i 3.000 zaptija u nadle nosti civilnih vlasti. U mirnodopskom sastavu, za vrijeme austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini bilo je raspore eno 1895. godine 22.944 vojnika, od kojih je 17. 777 ili 77,5% bilo smje teno u gradovima, a petnaest godina kasnije, 1910. broj vojnika u pokrajini je narastao na 33.758, to ini pove anje od 10.215 vojnika ili 57%. U gradovima se nalazilo 27.992 vojnika ili 83% ukupne vojske u pokrajini (vidi tabelu koja slijedi). Austro-Ugarska je, sli no Turskoj u

242

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

posljednjim decenijama njene vladavine, koncentrisala svoju vojsku na granicama prema Crnoj Gori i Srbiji, isto no od tokova rijeka Bosne i Neretve. Iz tabele se vidi da je u odnosu na 1895. godinu, 1910. do lo ne samo do znatnog pove anja bosanskohercegova kih okupacionih trupa, nego je u vrijeme aneksione krize i poslije nje promijenjen njihov raspored. Gradovi na granici prema Crnoj Gori i Srbiji dobili su znatno pove ane vojne kontingente, naro ito Fo a, Gora de, Vi egrad, Rogatica, zatim Bile a, Trebmje, Nevesinje i Gacko i postali toliko prenaseljeni vojskom da je, naprimjer, u Bile i bilo vi e vojnika nego civilnih lica. Sarajevo sa 5.120 i Mostar sa 4.731 vojnikom (1910. godine) uvrstili su se me u najzna ajnije vojne centre Aus-tro-Ugarske. Njima je, zajedno sa spomenutim isto nobosanskim i isto nohercegova kim gradovima, bila namijenjena posebna strate ka funkcija. To pokazuje skupa mre a strate kih eljezni kih pruga Sarajevo-Vi egrad-Vardi te, kao i pruge Gabela-Hum-Trebinje, s krakovima prema Dubrovniku, Bile i i Zenici, One su slu ile brzom prebacivanju trupa iz isto ne Hercegovine i Mostara u jadranske luke i obratno. Broj aktivnih vojnika u bosanskohercegova kim gradovima 1895. i 1910. godine 1895. 1. Sarajevo 2. aj ni e 3. Gora de 4. Fo a 5. Fojnica 6. Kre evo 7. Rogatica 8. Visoko 9. Vare 10. Vi egrad 11. Biha 12. Bos. Krupa 3.460 301 465 512 10 7 364 12 10 457 387 15 1910. 5.120 118 709 1.393 7 6 696 8 7 785 120 9 + 1.660 -183 4- 244 + 871 -3 -1 + 332 .4 -3 + 328 -267 -6 + 1895. - 1910. + 48% - 61% + 52% + 170% - 30% - 14% + 91% - 33% - 30% + 72% - 69% - 40%

243

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Dnigog svjetskog rata

13. Bos. Petrovac 14. Cazin 15. Drvar 16. Kulen-Vakuf 17. Klju 18. Sanski Most 19. Stari Majdan 20. Tuzla 21. Bijeljina 22. Br ko 23. Gra anica 24. Gra a ac 25. Modrica 26. Bos. Samac 27. Kladanj 28. Maglaj 29. Ora je 30. Srebrenica 31. Vlasenica 32. Zvornik 33. Travnik 34. Bugojno 35. Donji Vakuf 36. Gornji Vakuf 37. Glamo 38. Jajce 39. Livno 40. Prozor 41. Varcar-Vakuf

14 11 .9 13 13 7 807 412 148 12 14 9 11 14 90 6 128 133 294 365 25 13 8 13 113 267 10 11

75 9 6 6 7 141 5 1.680 957 455 8 9 7 8 7 9 7 125 260 498 408 6 4 5 7 130 90 5 7

+ 61 -2
4-6

+ 435% 48% - 33% - 46% + 984% + 28% + 108% + 132% + 207% - 33% - 35% - 22% -27% - 50% -90% + 16% -2% + 95% + 69% + 12% -79% - 69% - 37% - 46% + 15% - 43% - 50% - 63%

-3 -6 + 128 -2 + 873 + 545 + 307 -4 -5 -2 -3 -7 -81

+f
-3 + 127 + 204 +43 -19 -9 ~3 -6 + 17 . 177 -5 -4

244

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

42. Zenica 43. ep e 44. upan jac 45. Banja Luka 46. Bos. Dubica 47. Bos. Gradi ka 48. Bos. Novi 49. Bos. Brod 50. Bos. Kostajnica 51. Derventa 52. Doboj 53. Kotor-Varo 54. Prijedor 55. Prnjavor 56. Tesanj 57. Mostar 58. Bile a 59. apljina 60. Gacko 61. Konjic 62. Ljubinje 63. Ljubu ki 64. Nevesinje 65. Stolac 66. Trebinje U gradovima svega: U BiH ukupno:

172 19 14 1.246 9 149 13 16 15 96 96 11 13 13 13 2.640 881 8 22 254 118 15 867 433 1.674

188 7 6 1.474 8 5 7 6 6 168 269 7 7 57 8 4.731 2.344 8 850 212 138 84 1.053 568 2.861

+ 16 -12 -8 + 288 -1 . 144 -6 -10 -9 + 72 + 173 -4 -6 + 44 -5 + 2.091 + 1.463 0 + 828 -42 +20 + 68 + 186 + 135 + 1.287

+9% -63% - 57% + 18% -11% - 96% - 46% - 62% - 60% + 75% + 180% -36% -46% + 338% - 38% + 79% + 166% 0% + 3.736% -16% + 17% + 453% + 21% 31% + 77%

17.777 22.944

27.992 33.758

+ 10.215 + 10.814

+57% + 47%

245

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rau

Vojska je u bosanskohercegova kim gradovima bila va an ne samo ekonomski nego i dru tveni faktor koji je, zajedno s inovnicima, pre -duzetnicima, intelektualcima i radnicima, postala nosilac novog, druga ijeg na ina ivota. Preko oficirskih kasina, vojnih orkestara i brojnih dru tvenih manifestacija dobro pla eni oficiri sa svojim porodicama ine va an dio novog doseljeni kog gra anstva. Neki bosanskohercegovacki gradovi su najneposrednije vezivali svoj ekonomski prosperitet za prisustvo vojske u njima, tako da su neki preko svojih op inskih vije a podnosili zahtjeve za pove anje vojnih garnizona. Takve zahtjeve podnijela su zastupstva u Biha u i Travniku dikretno efu Zemaljske vlade i komandantu hercegova ke vojske Apelu, s motivacijom da se pove a promet ivotnim namirnicama. Vojne lif -eracije i svakodnevno podmirivanje vojnih potreba donosilo je zaradu mnogim doma im trgovcima i zanatlijama. Po etkom XX stolje a, preko 10% bosanskohercegova kih bud etskih sredstava tro eno je na vojsku, to je tetilo privrednom razvoju zemlje, a pogotovu kada su ta sredstva, stvarana u Bosni i Hercegovini, tro ena na vojsku dislociranu u Monarhiji, van bosanskohercegova kih granica. I stog stanovi ta je gra anin bio zainteresiran za sredstva vojnog bud eta, odnosno za njihovo tro enje u zemlji. Osim vojske va an faktor u gradovima bila je andarmerija u ijim redovi ma je 1902. godine slu ilo 2.284 andarma 1 52 oficira. Me u oficirima nije bilo nije dnog pripadnika Bosne i Hercegovine, dok je me u andarmima bilo 273 ili 11,95%. Tro kovi za njeno izdr avanje inili su jednu od najve ih stavki u zemaljskom bud etu. Za 1903. godinu iznosili su 3.418.919 kruna to je inilo 7,5% svih izdataka zemaljskog bud eta za ovu godinu. Po broju andarma Bosna i Hercegovina prema ivala je zemlje sa izrazitim policijskim sistemima, kao to je "Zemaljska stra a" u ruskom Zakavkazju.

Bosanskohercegova ka vojska u okviru austrougarske armije
Bosanskohercegova ka vojska unutar austrougarske armije formirala se postupno. Nakon dono enja vojnog zakona 1881. godine, najprije su osnovane etiri okru ne komande u Sarajevu, Banjoj Luci, Tuzli i Mostaru, a naredne godine formirane su prve etiri bosanskohercegova ke pje adijske ete. Dalje formiranje eta, bataljona i.pukova (regimenti) teklo je kontinuirano sve do kraja Prvog svjetskog rata. Bosanskohercegovacki pje adijski puk br. 1 popunjavao se sa podru ja sarajevskog vojnog okruga sa sjedi tem taba u Be u, br. 2 iz banja lu kog sa sjedi tem u Gracu, br. 3 iz tuzlanskog sa sjedi tem u Budimpe ti i br. 4 iz mostarskog okruga sa

246

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

sjedi tem taba u Be u, odnosno Trstu. Bosanskohercegova ki pje adijski pukovi imali su po etiri bataljona i jedan rezervni bataljon. Svaki bataljon sastojao se od tri ete, iji je brojni sastav bio ustaljen, ali je zavisilo od tra janja vojnog roka. Pri dvogodi njem roku eta je brojala 124 vojnika, a uvo enjem trogodi njeg roka 1900. godine, eta je smanjena na 86 vojnika. U vezi s tim mijenjao se i godi nji kontingent bosanskohercegova kih regruta. Vojnim zakonom 1881. godine utvr en je kontingent od 1.200 regruta, 1397. pove an je na 1.381 obveznika, 1900. na 3.500 i 1908. na 4.000 ljudi. Nakon aneksije Bosne i Hercegovine 1908. godine njeni zemaljski pripadnici izjedna eni su u vojnim obavezama sa dr avljanima Austrije i Ugarske. Ta promjena odrazila se u novom Zakonu o odbrani Bosne i Hercegovine od 11. augusta 1912. Ovim zakonom napu tena je mogu nost iz prethodnog zakona da se anga uje zamjena za regrutovano lice, to je bilo ostatak turskog vojnog zakonodavstva (bedeluk ² pla ena zamjena). Zakonom je uskla en godi nji kontingent regruta po principu koji je primjenjivan u Austriji i Ugarskoj. Do ovog zakona taj kontingent u Bosni i Hercegovini iznosio je 0,25% od ukupnog stanovni tva, dok je u Austriji iznosio 0,30%, a u Ugarskoj 0,29%. Od 1912. godine bosanskohercegova ki regrutni kontingent iznosio je 6.392 obveznika ili 0,43% ukupnog stanovni tva (Austrija 0,42%o, Ugarska 0,44%), to je inilo prosjek austrijskog i ugarskog procenta od ukupnog stanovni tva. Zakon od 4. aprila 1914. odredio je pove ani regrutni kontingent za Bosnu i Hercegovinu: 1914. - 8.016, 1915. 8.411, 1916. - 8.748, 1917. - 8.444 i 1918. - 8.906 momaka. U isto vrijeme do lo je do znatnog pomjeranja starosne granice za rezervne sastave. Prema zakonu iz 1912. godine tre a rezerva se zavr avala sa navr enih 42 godine ivota, zakonom iz 1914. godine ta granica je pomjerana na 50 godina i 1916. na navr enih 55 godina ivota. Prema popisu iz 1910, mu ka populacija u ivotnoj dobi od 20 do 55 godina inila je 41,47% mu kog stanovni tva ili 21,73% ukupnog stanovni tva. Prema rezultatima regruto-vanja u 1917. godini u odnosu prema broju stanovni tva Austrija iskazuje 0,50%, Ugarska 0,45%>, a Bosna i Hercegovina 2,53%. Dignuta godi ta od 1865. do 1899. godine daju broj od 298.773 vojnika ili 15,7% ukupnog stanovni tva 1910. godine. Osnovu bosanskohercegova kih trupa, do izbijanja rata, inila su spomenuta 4 bosanskohercegovacka pje adijska puka i 4 lova ka bataljona. Uzimaju i u obzir sve ove promjene, obaveze bosansko-hercegova kog stanovni tva prema zajedni kim oru anim snagama Monarhije rasle su br e nego u drugim zemljama Austro-Ugarske.

247

Bosna i Hercegovina cd najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Mobilizacije izvr ene 1914. i daljih ratnih godina davale su ljudstvo koje je bilo raspore eno u ukupno osam bosanskohercegova kih pje adijskih pukova i isto toliko lova kih bataijona, zatim u jedinice brdska artiljerije, rezervne bataljone za popunjavanje operativnih jedinica, tvr avske pje adijske bataljone i radne odrede. Sve je to formacijski svrstano u pje adiju, artiljeriju, tehni ke i prometne jedinice i ostalo. Eosanskohercegova ka vojska nije imala konji ke jedinice. U maju 1917. bosanskohercegovacke trupe _u austrougarskoj armiji brojale su ukupno 234.662 ovjeka. Od toga u pje adiji je slu ilo 212.541 ili 90,58%, artiljeriji 4.111 (1,75%), tehni kim i prometnim jedinicama 2.924 (1,25%) i ostali 15.046 (6,42%). (Od novembra 1916. do decembra 1917. godine bosanskohercegovacke trupe u austrougarskoj armiji pove ane su od 209.629 na 298.773 vojnika. Za ne to vi e od godinu dana mobilisano je i uklju eno 89.144 novih vojnika (ne ra unaju i gubitke poginulih, umrlih i te ko ranjenih). U svim bosanskohercegova kirn jedinicama aktivni i rezervni oficirski kadar bio je razli ite nacionalne pripadnosti, naj e e njema ke, ma arske i e ke. U po etku obuku bosanskohercegova kih regruta obavljali su aktivni oficiri i podoficiri, a istovremeno su iz Bosne i Hercegovine u ni u vojnu akademiju bili upu eni vojni pitomci, koji su po zavr etku kolovanja jednim dijelom popunjavali komandna mjesta u bosanskohercegova kirn jedinicama. Rezervni oficirski kadar obarazovan je na posebnim kursevima. Krajem februara 1917. bosanskohercegova ka vojska nije imala nijednog generala. U aktivnoj vojsci bilo je 12 tapskih i 43 vi a oficira, u rezervnim jedinicama 216 vi ih oficira i u ostalim jedinicama 1 tapski i 36 vi ih oficira. Od po etka rata protiv Srbije, a posebno poslije prvih neuspjeha na ovom rati tu, Austrougarsko ratno ministarstvo donijelo je propise o mjerama koje treba preduzeti prema politi ki nepouzdanim pripadnicima bosanskohercegova kih vojnih jedinica. Nare eno je da se formiraju vojni radni odredi u kojima bi ljudstvo, uklju uju i podoficire u vojnoj, administrativnoj i ra unskoj slu bi, bilo li eno oru ja. Radni odredi raspore ivani su na radove za opremanje utvr enih mjesta, utvr ivanje mostova, popravku i izgradnju puteva, eljeznica i si. Nakon prvih otkri a "politi ke nepouzdanosti kod ljudstva srpske narodnosti" Vrhovna komanda armije naredila je da se kod svih bosanskohercegova kih pukova formiraju po dva ratna bataijona od "pouzdanih elemenata", a od ostatka, nenaoru ani radni odredi. Uporedo sa uklanjanjem nepouzdanih srpskih vojnika i oficira iz bosanskohercegova kih pje adijskih pukova radilo se na formiranju rezervnih bataijona od pouzdanih pripadnika muslimanskog, hrvatskog i srpskog stanovni tva, brojno izjedna enog nacionalnog sastava i dovedenih u takvo stanje da se odmah mogu priklju iti bosanskohercegova kirn pje adijskim pukovima kao nji248

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

hovi ratni bataljoni. Tako je mobilizacijom, rezervista trebalo nadomjestiti sve ono to je otpadalo iz bosanskohercegova kih jedinica zbog dezerterstva i nepouzdanog dr anja i uvrstiti u ratne jedinice. Tu se krila sva tajna o pretjeranom mobilisanju bosanskohercegova kih vojnih obveznika u odnosu na druge zemlje u Monarhiji. Sve ove radnje su poja ane i aktuelizirane nakon neuspjeha na balkanskom rati tu do kraja 1914. godine. Tako su vojni obveznici mobilisani u zimu 1914/15. (godi ta: 1896. 1895. i 1891), zatim 1877. do 1873. mahom odmah stavljeni na raspolaganje komandi Balkanskih ratnih snaga. Od njih je formiran po jedan ratni bataljon u svakom bosansko-hercegova kom pje adijskom puku, a od vi ka tvr avski pje adijski bataljoni. Svaki bosanskohercegova ki pje adijski puk morao je imati dva ratna bataljona sastavljena od pouzdanog ljudstva sa prosje no 26% katolika, 41% pravoslavnih i 32% muslimana. Poslije prigovora Ratnog ministarstva na raspored srpskih regruta mobilisanih 1914, godine u brdsku artiljeriju, vojnici srpske nacionalnosti bil su potpuno isklju eni iz ove vojne formacije i razvrstani u radne odrede. (Time su oni bili uvrije eni i tra ili su povratak u ratne jedinice.) Kona no, da bi se eliminisala nepouzdanost, ove bosansko-hercegova ke trupe morale su u svom sastavu imati 67% Muslimana i Hrvata i 33% "apsolutno pouzdanih Srba". U prvoj godini rata, bosanskohercegova ki pukovi bili su raspore eni u razne divizije i borili su se u svim va nijim bitkama protiv srpskih snaga na podru ju Srbije i isto ne Bosne, ali i na galicijskom, ruskom i poljskom rati tu, kao i na Karpatima. Ve a dezerterstva po inju 30. i 31. XII 1914. Za dvije no i dezertirao je 1 narednik i 82 vojnika, a sutradan 98 vojnika. Dezertiranje vojnika srpske nacionalnosti nastavlja se i 1915. godine, u estalije i masovnije na ruskom frontu. Osim toga, narednih ratnih godina gubici su se pove avali na razne na ine pa su mobilizacije strogo provo ene, kriteriji znatno olabavljeni uspostavljanjem klasifikacije vojnih obveznika u etiri grupe; sposobni, sposobni za pomo ne slu be, podobni za slu bu bez oru ja i nesposobni za svaku slu bu. Na taj na in se rezervistima nadokna ivao gubitak u ratnim sastavima, ali se smanjivala borbena sposobnost popunjenih jedinica. Osim pomjeranja starosnih granica u jedinice se po elo sve ja e prenositi nezadovoljstvo stanovni tva iz pozadine. Tu je stalno dolazio do izra aja i problem jezika, odnosno komuniKacije vi enacionalnog komandnog kadra i jezi ki heterogenog bosanskohercegova kog vojnog sastava. Krajem 1916. i po etkom 1917. godine u bosankohercegova ke jedinice primani su dobrovoljci Albanci, islamske vjeroispovijesti. Poslije uspje ne regrutacije i zavr ene obuke oni su smatrani pripadnicima carske i kraljevske armije, ali u jednoj eti mogao je biti samo jedan vod Albanaca.

249

Bosna i Hercegovini od najsta rijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Potkraj 1917, Bosna i Hercegovina pru ala je sliku krajnje iscrpljene zemlje. Zapu tena privreda i pogor ano stanje na rati tima izazivali su masovno dezerterstvo iz austrougarske vojske i nagli porast broja naoru anih bjegunaca koji se odme u u "zeleni kadar", to nisu mogle sprije iti ni najo trije disciplinske mjere i uvo enje prijekih sudova. Posljednji okr aji u 1918. godini kao i pojava epidemija zaraznih bolesi izbacivali su iz ratnog stroja veliki broj ljudi. Ra una se da je na 1.000 stanovnika u Monarhiji bilo u I svjetskom ratu 29 poginulih Nijemaca, 29 Ma ara i 20 Hrvata. Bosansko-hercegova ke jedinice smatrane su elitnim trupama austrougarske armije. Do augusta 1918. u bosanskohercegova kim pje adijskim pukovima br. 1. do 4. dodijeljeno je 27,243 medalje za hrabrost. Prema austrijskoj statistici broj poginulih vojnika u ovom ratu iz Bosne i Hercegovine iznosio je 19,1 na 1.000 stanovnika, dok je prosjek cijele Monarhije iznosio 23,9.

Nacionalno-politi ki kurs okupacione uprave
Austrougarska vlada nije u trenutku okupacije imala izgra en koncept nacionalne politike u BiH. U uvjetima socijalnih i konfesionalnioh suprot nosti me u bosanskohercegova kim stanovni tvom, austrougarska uprava nastoji odr ati unutra nju ravnote u, svjesna da bi svaki njen poreme aj u korist neke od tri vjersko-etni ke grupe ugrozio polo aj Monarhije u BiH. Austrougarske vlasti su usljed slo enih unutra njih i me unarodnih okolnosti imale veoma sku en prostor za vo enje neke svoje ire nacionalne politike u okupiranoj zemlji. Svi napori u tom pogledu svodili su se na spre avanje ili bar efikasno kontrolisanje nacionalnih te nji doma eg stanovni tva, te izoliranje BiH od nacionalno-politi kih kretanja u okolnim ju noslavenskim zemljama. Neposredno po okupaciji, prvi zemaljski poglavar general Josip Filipovi poku avao je, uz oslonac na inovni ku ekipu koju je odveo iz Hrvatske, sprovoditi u upravi i nacionalnoj politici hrvatski kurs. Takva politika je nai la na odlu an otpor vladaju ih austrougarskih krugova, pa je Filipovi ve u decembru 1878. morao odstupiti ime prestaje "hrvtski kurs" okupacione uprave, Od odlaska B. Kalaja 1882. godine na elu bosanskohercegova ke uprave, posebna pa nja poklanjala se srpskom nacionalnom pokretu. Kalaj je smatrao da je taj pokret u BiH najrazvijeniji, te da je potrebno, ne zanemaruju i ostale, neutralizirati njegove nacionalno-politicke te nje. U tom smislu dozvoljena je slobodna upotreba srpskog imena, vlada je pokrenula list "Prosvjetu", tampan irilicom, itd. Osim "srpskim kursom", koji je oli avao 250

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjets) og rata

civilni adlatus baron Fedor Nikoli (banatski veleposjednik i po majci unuk kneza Milo a Obrenovi a i ro ak srpskog kralja Milana) vlasti su nastojale pridobiti za svoju politiku vode e krugove srpskog gra anstva. Nikoli u tim nastojanjima nije uspio, pa je 1886. godine napustio BiH. Nikoli evim uklapanjem Kalaj je elio osloboditi prostor za svoju novu nacionalnu politiku koja je, dr e i se vjerske ravnote e, imala za cilj da u cjelokupnom doma em stanovni tvu razvije i u vrsti osje anje zemaljske, bosanske posebnosti i narodnosti. To je bio poku aj da se nasuprot razli itim nacionalnim idejama u BiH istakne koncept koji bi pod bosanskim (bo nja kim) imenom okupio sve vjersko-etni ke grupe u BiH. Ideju da se pojmom bo nja tvo obuhvata sve stanovi tvo BiH, bez obzira na vjeroispovijest, pokrenule su osmanske vlasti u sklopu reformi koje su sredinom 19. stolje a sprovo ene u Carstvu. Ve je Omer-pa a Latas djelovao u tom pravcu tokom boravka u Bosni po etkom pedesetih godina pro log stolje a. Na tome je naro ito radio ezdesetih godina bosanski namjesnik erif Osman Topal--pa a. Kalaj je po ao od njegove ideje interkonfesionalnog bo nja tva nastoje i je sa puno vise energije ostvariti. Sva njegova nastojanja ostala su ipak uzaludna, po to je vlastita nacionalna misao u me uvremenu uhvatila dubokog korijena me u vode im slojevima srpskog i hrvatskog gra anstva. Bo nja tvo je u politi kom ivotu BiH do lo do izvjesnog izra aja kada je 1891. godine Mehmed-beg Kapetanovi pokrenuo list "Bo njak". U prvom broju "Bo njak" se oglasio kao muslimanski list, brane i i propagiraju i istovremeno op ebosansku nacionalnu ideju. Njegova pojava i pisanje nai li su na odbijanje i o tru kritiku u srpskoj i hrvatskoj tampi, kako u BiH tako jo vi e u Srbiji, Vojvodini, Hrvatskoj i Dalmaciji. Ve ina muslimanskog gra anstva odbacuje ideje "Bo njaka" zbog njegovog izrazito prore imskog dr anja, a mlada muslimanska inteligencija, koja se tih godina polahko formira vrlo brzo prekida saradnju s njim. Od sredine devedesetih godina bo nja tvo vi e ne predstavlja nikakvu stvarnu alternativu nacionalnim pokretima u BiH. Austrougarska vlast to polahko i pre utno priznaje prih-vataju i po etkom 20. stolje a nacionalno-politi ke pokrete, koji su se u me uvremenu razvili, kao partnere u bosanskoj politici.

251

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Organizacija vjerskih zajednica
Ubrzo po okupaciji Austro-Ugarska preduzima mjere da uspostavi svoju kontrolu i jurisdikciju nad vjerskim zajednicama u BiH, Pravoslavnoj i Katoli koj crkvi, te Islamskoj zajednici. Pravoslavna crkva. - Jo od prvih dana okupacije, nova vlast se po ela mije ati u poslove Pravoslavne crke i kr iti njenu dotada nju autonomiju. U instrukcijama koje je general Filipovi dobio pred po etak okupacije, nagla eno je da je nu no pravoslavno stanovni tvo u BiH odvojiti od Vasel-jenske patrijar ije u Carigradu i staviti ga pod duhovnu vlast pe kog patrijarha, sa sjedi tem u Sremskim Karlovcima. U tom je smislu, po instrukcijama vlasti, sarajevski mitropolit Grk Antim odmah po okupaciji uputio molbu i karlova kom patrijarhu da se Dabrobosanska mitropDlija pripoji njihovoj patrijarsiji. Izgledalo je da e vlast lahko ostvariti svoj plan, posto je srpsko gra anstvo u BiH bilo veoma nezadovoljno radom fanariotskih, gr kih vladika. Priklju enje Karlova koj patrijarsiji zahtijevala je i Pravoslavna op tina u Sarajevu na svom "sobraniju" 13. septembar 1878Ovome se odmah usprotivio arhimandrit Sava Kosanovi , a zatim i sve crkvene op tine u zemlji. Vode i krugovi srpskog gra anstva BiH su shvatili da bi pripajanjem Karlova koj patrijarsiji bili ja e vezani za Monarhiju, to bi u krajnjoj liniji utrlo put aneksiji. Zato su se iz politi kih razloga dr ali Carigrada. U tim okolnostima Austro-Ugarska mijenja plan, tako to nastoji Dabrobosansku mitropoliju odvojiti bar od Veseljenske patrijar ije, kad je ve ne mo e pripojiti onoj u Karlovcima. Nakon du e diplomatske akcije uspjela je austrougarska vlada 28. marta 1880. zaklju iti konkordat sa Carigradskom patrijar ijom. Po ovom konkordatu priznato je austrijskom caru da sam imenuje episkope i mitropolita i predla e ih Patrijarsiji samo radi ispunjenja kanonskih formalnosti i da na isti na in uklanja episkope sa njihovih eparhija. Tako je Pravoslavna crkva u BiH do la u zavisnost od vlade. Carigradskom patrijarhu ispla ivano je za to 58.000 zlatnih gro a godi nje, episkopi su dobi-jali stalnu pla u od dr ave, a pravo ubiranja crkvenih doprinosa pre lo je na dr avu. Za novog mitropolita postavljen je pvri put Srbin Sava Kosanovi , carevim rje enjem od 20. decembra 1880, po to je prethodno polo io u careve ruke izjavu o lojalnosti. Sve anost ustoli enja odr ana je u Sarajevu 10. aprila 1881. Tokom 1882. osnovani su u Sarajevu konzhistorija i bogoslovija. Nakon svega etiri godine slu be Kosanovi je 1885. podnio ostavku, sa obrazlo enjem da se vlasti bezobzirno mije aju u upravu pravoslavne mitropolije, konzhistorije i bogoslovije, te da se rimokatoli ka propaganda, pomagana od vlade svom silom okomila na pravoslavlje. 252

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Katoli ka crkva. Nezadovoljna franjevcima i njihovim nacionalno-poli-ti kim mi ljenjem i pona anjem, Austro-Ugarska odmah po okupaciji nastoji preurediti katoli ku crkvenu hijerarhiju u zaposjednutoj zemlji. Po etkom decembra 1878. premje ten je general Filipovi iz Bosne, a na njegovo mjesto zemaljskog poglavara postavljen herzog Wilhelm Wurttemberg koji preduzi-ma akciju da se u BiH smanji utjecaj franjevaca i da se u BiH uvede svjetovna katoli ka hijerarhija. Ova je akcija iznenadila i razo arala franjevce kcii su jo od vremena Josipa II, u ve ini privr eno slu ili katoli koj Austriji, posebno do 1840, kada je Porta javno priznala habsbur ki protektorat nad bosanskim katolicima. Odnosi sa vladom su se zao trili kada je sarajevski biskup Vui i demonstrativno prekinuo veze sa vlastima, po to je herzog Wurttem-berg preoteo, krajem 1878, zemlji te za gradnju oficirske kasine (danas Dom ljiljana) koje su franjevci kupili za crkvu. Austrougarske zahtjeve Svetoj stolici, da se radi "pobolj anja" prilika katoli ke crkve u okupiranoj zemlji, izvr i njeno preure enje, rimske su kon-greacije odbile na sjednici 23. juna 1879. To nije pokolebalo Austro-Ugarsku u nastojanjima da franjevce zamijeni energi nim svetovnim sve enstvom, iji bi izbor zavisio od vladara. Austro-Ugarska je nastvila sa diplomatskim pritiskom na Vatikan, a za svoju je akciju uspjela pridobiti akova kog biskupa Josipa J. trossmavera i zagraba kog nadbiskupa kardinala Mihalovi a. Uz njihovu pomo i dugom diplomatskom borbom te uporno u uspjela je Austro-Ugarska zaklju iti 8.juna 1881. konkordat sa Svetom stolicom. Franjevci su izgubili ranije privilegije, prije svega isklju ivo pravo na duhovnu pastvu, pravo da predla u kandidate za bosanske biskupe, koje je pre lo na austrijskog cara, te pravo, po kojem smr u biskupa dolazi jedan od dva franjeva ka provincijala za administratora ispra njene dijeceze. Povremeno je uspostavljena svjetovna ili "redovita" katoli ka hijerarhija sa nadbiskupijom i katedralnim kaptolom u Sarajevu. Za prvog sarajevskog (vrhbosanskog) nadbiskupa, car je 18. augusta 1881. imenovao dr. Josipa tadlera, profesora Teolo kog fakulteta u Zagrebu. Stadler je stigao u Sarajevo 14. januara 1882. i tu ostao do smrti 1918. Josip tadler je pripadao isusovcima i svoje je planove ispunjavao energi no i sa poslovi nom jezuitskom uporno u, hikavo u i bezobzirno u. Njegov prvi zadatak je bio da materijalno oja a Katoli ku crkvu u BiH. On je 1882. do ao za poglavara jedne nadbiskupije koja je postojala samo na papiru, ali je stalnom brigom i naporima izgradio njenu materijalnu osnovu, da je 1918. bila jedna od najbogatijih nadbiskupija na ju noslavenskom prostoru. Drugi tadlerov dalekose ni cilj, na ije se ostvarenje i bez ikakvog zazora odmah dao, bio je pokatoli avanje Muslimana. Njegova agresivna
253

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

prozelitisti ka politika prema Muslimanima i "obijesti katoli kog sve enstva", na koju je Kalaja 1890. godine upozoravao zemaljski poglavar Johann Appel, izazivali su stalno uznemirenje me u Muslimanima, proteste i dernar e Porte austrougraskoj zajedni koj vladi. Radi umirenja vlastite javnosti su avanje protesta Porte i nezadovoljstva samih Muslimana u BiH, Kalaj je uz velike te ko e uspio donijeti i ozakoniti Uredbu o konverzijama u BiH, koja je predvidjela jedan slo en postupak za dobrovoljno prela enje iz jednog vjerozakona u drugi. Stadier se na to nije osvrtao, nastavljaju i rad na konverzijama, odnosno prozelitizamu. Stadier se dobro uvao da svojoj aktivnosti ne da hrvatsko nacionalno obilje je, nego je vodio op ekatoli ku politiku, sa osloncem na doseljene elemente, koji su pripadali razli itim nacionalnostima Monarhije, u ivaju i time i podr ku vlasti. Stalnim narastanjem materijalne podloge i mo i nadbiskupije stvoreno je jako upori te za razvoj hrvatskog nacionalno-politi kog pokreta u prvoj deceniji 20. stolje a. Stadier i njegovi saradnici su u prvih dvadesetak godina svoju energiju uglavnom posvetili materijalnom ja anju Katoli ke crkve, ostavljaju i pitanje politi kog organiziranja naroda po strani. Ali bez obzira na to, u narodu je vremenom stvarano uvjerenje da je crkvena hijerarhija istovremeno i njegovo politi ko vodstvo, jer je kler postepeno sve otvorenije izlazio sa politi kom argumentacijom, konceptima i programom. to se franjevaca ti e, oni su se povukli u svoje samostalne i svoje tradicionalne upe preko kojih su nadonalno-politicki djelovali u narodu. Islamska zajednica. - Pitanje pravnog polo aja i unutra nje organizacije Islamske zajednice postavlja se tek nakon okupacije BiH 1878. godine. Do austrougarske okupacije nije u BiH postojala posebna vjerska organizacija, po to je i sama osmanska dr ava bila islamska. Jedinstvo pripadnika islama se odr avalo na osnovu konfesionalne solidarnosti i obaveze po tivanja Seri-jata, a ne putem neke strogo formalne hijerarhijske.vjerske organizacije. Pripadnost islamskoj zajednici izra avala se priznanjem vrhovne vlasti osmanskog sultana kao halife, tj. vjerskog poglavara svih muslimana. U stvarnosti sve vjerske poslove je vodio istanbulski muftija, sa zvanejm ejh-ul-islama. Njegov ured u Istanbulu, zvani mesihat, smatran je najvi om vla u za autoritativno tuma enje vjerske doktrine. Austro-Ugarska je od po etka radila na uspostavljanju posebne vjerske hijerarhije u BiH, kako bi Muslimane odvojila od Carigrada i tako u vrstila svoj polo af u okupiranoj zemlji. General Filipovi je preko svog glavnog politi kog savjetnika fra Grge Marti a iznudio po etkom novembra 1878. jednu pismenu izjavu, navodno potpisanu od 58 uglednih sarajevskih gra ana Muslimana, kojom se izra ava lojalnost caru Franji Josipu I i ujedno
254

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

se tra i da se mjesto ejhul-islama postavi poseban poglavar Islamske zajednice u BiH. Ova je izjava objavljena 17. novembra 1878. u slu benim "Bosan-sko-hercegova kim novinama", ali bez imena i jednog navodnog potpisnika. Imena je zabilje io poznati hroni ar Bosne i Sarajeva Muhamed Enveri Kadi iz koje se vidi socijalni sastav potpisnika, me u kojima su bli 22 posjednika, 15 vjerskih slu benika i 13 trgovaca. U kasnijim raspravama o ure enju Islamske zajednice Austro-Ugarska se stalno pozivala na ovu iznu enu izjavu. U tom smislu zamjenik zemaljskog poglavara general Jovanovi po uruje jednim dopisom od 16. aprila 1879, ministarstvo u Be u da muslimansko pitanje rije i u smislu izjave "pedese-tosmerice". Jovanovi predla e da se za muslimanskog vjerskog poglavara imenuje Mustajbeg Fadilpa i , sarajevski gradona elnik, ili had i Aiustafa Hilmi Omerovi , sarajevski muftija, napominju i da su oba imali dotad sasvim korektno dr anje prema upravi i da bi izborom ili jednog ili drugog sigurno bili za ti eni dr avni interesi. Neposredno po okupaciji austrougarske vlasti su vrhovnim predstavnikom Islamske (vjerske) zajednice u BiH smatrale Huseina Nur ef. Hafizovi a koji se u trenutku okupacije zatekao na polo aju vrhovnog erijatskog sudije u Sarajevu. Prekidu vjerskih veza sa Carigradom opirali su se kako Muslimani tako i sama Porta. Efekat spomenute izjave grupe sarajevskih gra ana znatno je nau-traliziran lanom 2. Carigradske konvencije od 21. aprila 1879. kojim je Bosanskim Muslimanima garantirano pravo da slobodno odr avaju veze sa svojim vjerskim starje inama u Carigradu. Tim povodom je austrougarski ministar spoljnih poslova, grof Gyla Andrassv preporu io Zemaljskoj vladi u Sarajevu diplomatsko i oportunisti ko dr anje. Austro-UgarsKa mora po tovati Konvenciju pa, prema tome, tititi slobodu vjerskih veza izme u Muslimana i Carigrada, uz jednovremeno podr avanje svih samoinicijativnih akcija Muslimana koje idu za prekidom tih odnosa. Drugim rije ima, Andrassv preporu uje da vlada povjerljivo poma e akcije onih koji su za otcjepljenje od Carigrada, to bi istovremeno bilo i dobar preduvjet za aneksiju, uz javno isticanje svoje neutralnosti u pitanju o kojem trebaju odlu iti samijVvuslimani. Austro-Ugarska se u na elu slagala da ejhul-islam mo e imenovati vjerske slu benike u BiH, ali samo iz reda doma ih ljudi. U tom su smislu austrougarske vlasti sprije ile dolazak i uvo enje u du nost Ahmed ukri ef., biv eg rumelijskog kadiaskera, koji je 18.juna 1880. imenovan za bosanskog muftiju. Nakon du eg oklijevanja i raznih diplomatskih manevara na relaciji Be -Istanbul, ejhul-islam je 22. marta 1882. imenovao sarajevskog muftiju Hilmi Omerovi a za bosanskog muftiju, ime je Porta indirektno priznala potrebu uspostavljanja jednog islamskog starje instva u okupiranoj zemlji.
255

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Austro-Ugarska je potvrdila ovo imenovanje tako to je carskim dekretom od 17. oktobra 1882. Hilmi ef. Omerovi je postavljen za prvog reisul-ulemu IVZ u BiH. Car je istovremeno imenovao i prve lanove Ulema med lisa, kadije, Hasan ef. Pozderca, Mehmed ef. Nezi Skalji a, Nur ef. Hafizovi a i Husein ef. Ibrahimovi a. Time je fakti ki u BiH uspostavljena institucija Rijaseta, kao jedinstven primjer takve ustanove u islamskom svijetu. Odmah nakon toga, Naredbom carskog i kraljevskog ministarstva fmansi-ja od 24. oktobra 1882. sprovedena je organizacija uprave vjerskih i vakufskih poslova bosanskohercegova kih Muslimana. Po ovoj naredbi, vjerski funkcioneri nisu birani nego postavljani. Car je imenovao reisul-ulemu i lanove Ulema med lisa, dok je ostale vjerske slu benike postavljala Zemaljska vlada u Sarajevu. Vjerski organi nisu imali samostalnost, jer je ovla teni vladin povjerenik mogao mijenjati njihove odluke. Sredinom marta 1883. zajedni ko ministarstvo finansija imenovalo je Privremenu komisiju za ure enje vakufskih poslova u BiH, za ijeg je predsjednika formalno postavljen sarajevski gradona elnik Mustajbeg Fadilpa i . U stvarnosti Komisiju su vodila dvojica stalnih vladinih izaslanika, profesor Balint i vladin tajnik Ist -van Kvassay. Tako je cjelokupni rad vakufa bio pod stalnom kontrolom vlade. Bez obzira na to, vakufska uprava je znatno unaprijedila rad i fmansijsko stanje vakufa, za razliku od drugih zemalja koje su iza Berlinskog kongresa do le pod nemuslimansku vlast u kojima je vakufa ili sasvim nestalo ili su bili potpuno zapu teni.

Pismenost i kolstvo
Pismenost je u Bosni i Hercegovini na razme u XIX i XX stolje a bilje ila izvjesni napredak u odnosu na period prije austrougarske okupacije, kada se ra unalo da je svega 3% stanovni tva znalo itati i pisati latinicu i irilicu. Ova kulturna i civilizacijska tekovina bila je i dalje privilegija malog broja doma ih ljudi i ve ine doseljenika. Godine 1879. u Bosni i Hercegovini bilo je 535 rnekteba s 23.603 u enika, to je predstavljalo 52% djece prispjele za kolu. Po turskom zakonu, mektebi su smatrani osnovnom kolom, a nakon 1878. godine oni nemaju taj status. U 56 pravoslavnih kola bilo je obuhva eno 3.523 djece, sa ukupno 75 u itelja. U 54 katoli ke kole sa 56 u itelja bilo je obuhva eno 2.295 djece. Dakle, u prvoj godini austrougarske okupacije osnovnom kolom bilo je obuhva eno samo 5% djece dorasle za kolu, to obja njava procenat od oko 3% pismenog stanovni tva na kraju osmanske vladavine, ra unaju i latinicu i irilicu.

256

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

U Zakonu o osnovnim kolama iz 18S0. godine za osnovni tip uzeta je interkonfesionalna kola koja se zvala jo i komunalna., zatim op a osnovna i na kraju narodna osnovna kola. Osnivanje ovih kola otpo elo je 1879. godine u Sarajevu, a zatim u Mostaru, Biha u, Banjoj Luci, Travniku itd. kolske 1882/83. godine ve ih je bilo 42 sa 51 u iteljem i 8 u iteljica, od kojih je 40 imalo formalne kvalifikacije, da bi 1900/01. godine broj osnovnih kola bio zaokru en na 300 (200 op ih, 64 pravoslavne, 32 katoli ke i 4 privatne). U Bosni i Hercegovini je 1910. znalo itati i pisati (latinicu i irilicu) svega 177.168 lica ili 11,95% ukupnog stanovni tva starijeg od 7 godina, dok je jo svega 3.082 lica znalo samo itati. Nepismenih je bilo 87,84%. Iste godine, u 331 op oj, 146 vjerskih i 10 privatnih kola bilo je ukupno 42.578 u enika. Iako su broj u enika i broj kola od okupacije postepeno rasli, 1910. godine bilo je 87,25% nepismene djece i omladine od 7 do 20 godina starosti. Nepismenost nije vladala samo na selu nego i u gradovima. Zna ajniji procenat pismenih zabilje en je samo u etiri gradska sreza: sarajevskom 57,06%, mostarskom 52,33%, tuzlanskom 48,52% i banjalu kom 45,24%. U svim drugim srezovima broj pismenih nije prelazio 20% stanovni tva starijeg od 7 godina. Broj nepismenih bio je naro ito visok kod muslimanskog stanovni tva, zbog toga to se u tradicionalnom sibijan mektebu nije u ilo latini no niti irili no pismo nego arebica. Stanovni tvo Bosne i Hercegovine naslijedilo je iz osmanskog perioda zatvorenost kulture i prosvjete u okviru vjerskih zajednica. Ta tradicija nastavljena je i za vrijeme austrougarske vladavine, ali je bila prilago ena novim potrebama nacionalnih pokreta i izlo ena stalnoj prismotri i politi kom usmjeravanju od vlasti. koli, kao instituciji gdje se sti u nova znanja bila je nami jenjena posebna odgojna uloga, pa je cilj nove vlasti bio osigurati presudan uticaj i kontrolu na odgoj kolske omladine. Nedostatak osnovnih gra anskih sloboda (sve do Ustava 1910. godine) i demokratskih politi kih ustanova stavljao je kulturne, prosvjetne i druge vjerske i nacionalne institucije i organizacije u Bosni i Hercegovini u poseban polo aj. One su nastajale kao nepoliti ke, ali su imale da djeluju politi ki i izvr avaju zadatke nacionalnih pokreta oko uvanja nacionalnog identiteta. Pri tome je borba za kolu bila presudna. Muslimansko svestenstvo je zbog specifi nog polo aja Muslimana poslije dugo vremena pru alo otpor okupaciji, evropskim uticajima i uvalo sistem obrazovanja i odgoja u tradicionalnoj vjerskoj koli. Po etne i najbrojnije muslimanske kole bile su sibijan mektebi u kojima nisu u eni svjetovni predmeti niti pisma latinica i irilica, nego "tursko pismo" prilago eno za bo nja ki jezik - arebica. Uz sibijan mektebe postojale su i druge muslimanske kole: ru dije - muslimanske ni e srednje kole, i medrese - islamske kole koje su imale zadatak obrazovati sve enike - hod e i imame. Pritisnuti
257

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

savremenim potrebama pnlago avanja novih uvjeta, od 10-ih godina XIX stolje a po ela je reforma sibijan mekteba. Bilo je planirano uz vjeronau ne predmete u mektebe uvoditi materaji jezik i ra un, a zatim postepeno uvoditi i druge svjetovne predmete. Reformisani mektebi (mekteb ibtidaije) po eli su raditi 1892. godine, a njihovo irenje nije teklo ni lahko ni brzo. Po to su muslimani nerado slali svoju djecu u svjetovne kole reformisani mektebi imali su zadatak muslimansku djecu pribli iti savremenom obrazovanju. Pravoslavne i katoli ke kole radile su u okviru svojih crkveno- kolskih op tina i bile su vezane za crkve i samostane (manastire). Iako su imale atribut vjerske kole, u njima su izu avani i svjetovni predmeti, pri emu je bio uz vjerski posebno njegovan nacionalni odgoj. Pravoslavne kole vodili su popovi i u itelji, naj e e dovedeni sa strane. Katoli ke kole osnivali su franjevci, a od 1871. godine i milosrdne sestre svetog Vinka iz Zagreba. Od 5.697 nastanjenih mjesta 1910. godine bilo je 66 gradova i 5.631 selo. Od svih nastanjenih mjesta blizu 73% su bila mala sela do 50 ku a, tako da je 1914. jedna op a narodna osnovna kola dolazila na 15,27 mjesta (ili oko 5. 180 stanovnika), ili na 7 naselja 1 u itelj. Op enarodne osnovne kole 1914. godine okru i: sarajevski mjesta br. kola 18 35 16 45 12 31 17 62 14 33 13 77 373 90 283 br. u itelja 100 61
64 66

gradovi sela banjalu ki gradovi sela biha ki tuzlanski travni ki mostarski gradovi sela gradovi sela gradovi sela gradovi sela Ukupno: gradovi sela 258

36 46 65 93 60 48 58 107
804

383 421

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

U pore enju s nekim razvijenijim i manje razvijenim zemljama 1911. godine Bosna i Hercegovina bila je na za elju. Tada je na 100 stanovnika dolazilo kolske djece u: SAD 21, Njema koj 18, Engleskoj i Norve koj 17, Holandiji, Francuskoj, vedskoj, Austriji i Svajcarskoj 11, Italiji 9, Gr koj 7, Rumuniji, Portugalu i Srbiji 5, evropskoj Rusiji 4, u Bosni i Hercegovini 3. Godine 1914. u Bosni i Hercegovini bile su ukupno 4 vjerske (duhovne) srednje kole, od kojih su dvije bile smje tene u Sarajevu i po jedna u Travniku i Reljevu i sve skupa zapo ljavale su 35 profesora. Od 31 srednje kole 13 ih je bilo smje teno u Sarajevu, 5 u Mostaru, po 2 u Tuzli, Travniku i Banjoj Luci, a po jedna u Biha u, Btjeljini, Br kom, Derventi, Livnu, Reljevu i Trebinju. U njima je u nastavi bilo zaposleno oko 350 profesora, raznih stru njaka i vjerou itelja. Osim najve e koncentracije osnovnih i srednjih kola, u Sarajevu su se nalazile i jedine dvije nau ne institucije, Zemaljski muzej, osnovan 1889. godine i Institut za istra ivanje Balkana (1904). Obje ove institucije ostavile su, iz ovog vremena, zna ajne nau ne rezultate koji su doma oj i evropskoj nau noj javnosti saop avani putem nau nih publikacija Glasnik Zemaljskog muzeja i njegovog be kog izdanja Wissenschaftliche Mttteilungen aus Bosnien und der Hercegovina (Nau na saop enja iz Bosne i Hercegovine) i 27 knjiga raznih izdanja Instituta za istra ivanje Balkana pod zajedni kim nazivom Zur Kunde der Balkanhlbinsel (Poznavanje Balkanskog poluotoka). Do Prvog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini izlazilo je oko 190 dnevnih listova i asopisa. Ideja o otvaranju filozofskog i pravnog fakulteta, na alost, nije tada realizovana.

Kulturno-prosvjetna dru tva - matice nacionalnih pokreta u Bosni i Hercegovini
Poslije austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, u oblasti kulture i prosvjete u irem smislu postojala su dva usmjerenja. Jedno je slijedila austrougarska vlast, a drugo doma e stanovni tvo u okviru svojih vjerskih i nacionalnih zajednica. Pod okriljem Zemaljske vlade po eli su se njegovati odre eni oblici kulturne i umjetni ke djelatnosti, s ciljem da se naglasi kulturna misija Austro-Ugarske i da se bar donekle zadovolje kulturne potrebe jednog broja doseljenika. Takva kultura, otu ena od naroda, bila je pristupa na malom broju doma ih ljudi, pa otuda iri naiodni slojevi za nju nisu pokazivali interesovanje. Zbog toga je kulturno-prosvjetna aktivnost doma eg stanovni tva po ela nicati iz naroda, inicijativom pojedinaca i grupa i u oblicima koje je dozvoljavala austrougarska vlast. Po elo je s
259

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

pjeva kim dru tvima i itaonicama, a kasnije se pre lo na osnivanje kul-turno-prosvjetnih, humanitarnih i sportskih dru tava- Poseban zna aj u ovoj oblasti djelovanja imala su dru tva s kulturno-prosvjetnim i humanim ciljevima: srpska "Prosvjeta" (1902), muslimanski "Gajret" (1903) i hrvatski "Napredak" (1904). Njihovi osnovni zadaci bili su pomaganje siroma nih aka i studenata, odnosno stvaranje nacionalne inteligencije i obrazovanje modernih zanatlija i trgovaca. Vremenom su ova dru tva postala prave matice nacionalnih pokreta u Bosni i Hercegovini. Ja anje doma eg gra anstva, prije svega trgova kog, zemljoposjednickog i inteligencije, sve vi e mu je osiguravalo ulogu vode eg faktora u dru tvenom i nacionalno-politi kom ivotu pokrajine. Ovakva funkcija doma eg gra anstva zahtijevala je prevazila enje dotada njeg uskog, dr avi lojalnog inovni kog profila i uspostavljanje irokog programa narodnog prosvje ivanja. U okviru ostvarivanja ovog programa srpska "Prosvjeta" je za prvih deset godina (1902-1912) prosje no kolovala 121 u enika, a zatim za stipendije i potpore davala je prosje no 50.533,41 krunu godi nje ili ukupno 402.791,90 kruna za stipendije i 107.542,27 kruna za potpore. Godi nje se kolovalo prosje no 38 studenata, tako da je do 1912. godine studij zavr ilo 92 lica (pravo 39, filozofiju 17, medicinu 5, tehniku 12, poljoprivredu 5, farmaciju 3, trgova ku akademiju 1, slikarsku akademiju U geodeziju 2, pedagogiju 1). Za kolovanje srednjo kolaca "Prosvjeta" je prosje no godi nje davala 83 stipendije, tako da je od osnivanja do 1914. godine kolovala oko 1.000 u enika. Najvi e stipendija dobivali su gimnazijalci, u enici realki i u iteljskih i trgova kih kola. Za prvih deset godina "Prosvjeta" je kolovala 23 u itelja i 48 u iteljica. Osim ovih stipendija, pomo je pru ana egrtima u zanatstvu i trgovini. U prvih deset godina pomagala je 1.037 egrta. Prednost su imali zanati: kroja ki, pekarski, stolarski, bravarski, cipelarski i dr. U okviru "Prosvjete" bile su zna ajne iroke akcije opismenjavanja naroda. Od 1906. do 1914. odr ano je ukupno 213 analfabetskih te ajeva na kojima je opismenjeno 5.060 osoba. Program ovog dru tva irio se i na osnivanje zemljoradni kih zadruga, antialko-holi arskih dru tava, osnivanje biblio- teka itd. Time je "Prosvjeta" postala sredi te kulturno-prosvjetnog i nacionalnog rada bosanskohercego-va kih Srba.

260

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Srbi su imali ukupno 396 raznih udru enja: Selo
1

"Prosvjeta" Okru i pobratimstva

99 Grad 79

sve teni ka udru enja pozori no dru tvo sarajevski banjalu ki

itaonice i klubovi 76 sokolska dru tva sportsko-turisti ka pjeva ko dru tvo privreda zanatlijska udru enja udru enja trg.omladine 4 dobrotvorne zadruge Srpkinja 25 13 64 1 27 5

1 52 59 31 49 27 58

4 49 5 28 4 30

biha ki mostarski travni ki tuzlanski

120 Ukupno: 276

U iteljska dru tva 1 Muslimansko stanovni tvo u gradovima se najte e uklju ivalo u krupne promjene koje su ru ile njegov tradicionalni dru tveni ivot i navike. To se odnosilo, prije svega, na kole novog tipa koje su bile najpogodnije institucije da se, umjesto mekteba, stekne zapadna pismenost, a preko nje zapadna kultura i civilizacija. Negativan stav Muslimana prema tekovinama nove civilizacije odra avao se i u odbojnom stavu prema dr avnim kolama. Naprimjer, 1899/ 1900. godine u 293 osnovne kole u pokrajini bilo je upisano svega 4.886 muslimanske djece, od ega 12 ene. Taj odnos je bio jo nepovoljniji u srednjim kolama. U dr avnoj gimnaziji u Sarajevu 1879. godine, od 42 u enika bio je samo 1 Musliman, a u mostarskoj gimnaziji 1893. od 65 u enika bilo je 8 Muslimana. Do 1900. tako er je broj muslimanske omladine bio neznatan i na univerzitetima, tako da je do 1910. bilo svega 10 fakultetski obrazovanih Muslimana na modernim univerzitetima.

261

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Zbog svega ovoga osnivanje Kulturno-prosvjetnog dru tva "Gajret" u Sarajevu sa zadatkom da poma e kolovanje i propagiranje novih ideja me u Muslimanima imalo je veliki dru tveno historijski zna aj, jer je za ovo dru tvo bilo nerazdvojno vezano srednjo kolskoj univerzitetsko obrazovanje muslimanske omladine i u budu nosti. Dru tvo je davalo stipendije, potpore i zajmove, a od 1908. godine pomo je pro irena i na u enike i egrte modernih zanimanja. itavim radom ovog dru tva trebalo je stimulisati muslimansku omladinu da u ve em broju poha a i zavr ava srednje kole i univerzitete, te moderne zanate, kako bi se lak e uklju ila u privredni i kul-turno-prosvjetni ivot zemlje. U prvoj deceniji XX stolje a postepeno se pove ava broj studenata - 1900. ima ih 4, a 1908/09. godine 15, a pove ava se i broj srednjo kolaca. Anga ovanjem "Gajreta" do 1914. djelimi no ili potpuno se kolovalo 545 u enika, od kojih 30 na fakultetima, 223 na gimnazijama, 87 na realkama, 80 na trgova kim kolama, 53 na drugim stru nim kolama i 52 na zanatima. Zbog slabe materijalne podloge dru tva, vi e od polovine interesanata nije moglo biti stipendirano, to pokazuje novu duhovnu klimu medu muslimanskim stanovni tvom i njegovo okretanje modernom obrazoyanju. I kod Muslimana najve i broj opredijelio se za studij prava (12), filozofije (6), medicine (5), veterine (4) itd. Osim stvaranja inteligencije za svjetovna zanimanja, "Gajret" je pomogao i studij teolo kog pravca. Stipendirano je po tri studenta u Carigradu i Kairu i 6 u Sarajevu. Zna ajno je bilo stipendiranje i potpomaganje egrta na modernim zanatima kako bi se zaustavilo dugotrajno propadanje muslimanskih sitnih zanatlija, koje je sve vi e uni tavala konkurencija industrijske robe i promjena ukusa u dru tvu. I pored anga ovanja "Gajreta" i drugih dr avnih institucija u pridobijanju Muslimana za moderno obrazovanje, te ko se dolazilo do zna ajnijih rezultata o emu govore podaci da je u Bosni i Hercegovini 1914. godine me u Ijekarima bilo 8 Muslimana, u srednjim kolama u nastavi je radilo 17 profesora i stru nih u itelja (osim vjerou itelja), a u op im narodnim osnovnim kolama radilo je 98 u itelja i 3 stru ne u iteljice od ukupno 804. Od 44 advokata u pokrajini bila su samo 2 Muslimana.

262

Bosna i Hercegovina od najstarijih vr emena do kraja Drugog svjetskog rata

Muslimani su imali ukupno 187 udru enja: itaonice i klubovi "Gajret" antialkoholno dru tvo pjeva ko i tamburasko dru tvo gimnasti ko-sokoli zanatlijsko dru tvo udru enje trgova ke omlad. dobrotvorno dru tvo stale ko dru tvo 119 21 13 2 12 10 1 6 3 Okrug sarajevski banjalu ki biha ki mostarski travni ki tuzlanski Ukupno: Grad 32 28 19 31 32 30 172 3 3 1 6 15 Selo 2

Hrvatsko kulturno prosvjetno dru tvo "Napredak" nastalo je spajanjem dva sli na potporna dru tva: "Hrvatskog potpornog dr tva za potrebe aka srednjih i visokih kola iz Bosne i Hercegovine" osnovanog 1902. godine u Mostaru i "Hrvatskog dru tva za namje tanje djece u zanate i trgovinu" osnovanog, tako er, 1902. u Sarajevu. Ova dva dru tva su se ujedinila 1907, s ciljem da stvaraju doma u hrvatsku inteligenciju, odnosno da poma u srednjo kolsko i univerzitetsko kolovanje i podizanje u enika na savremenim zanatima i u trgovini. Ovo dru tvo je od osnivanja do 1914. godine stipendiralo 1.192 u enika u srednjim kolama i univerzitetima, te 509 egrta. "Napredak" je prosje no godi nje kolovao 72 srednjo kolca, 21 studenta i 70 egrta. I kod Hrvata prednja e gimnazije, realke, u iteljske, trgova ke i druge kole, a na univerzitetima je vladalo najve e interesovanje za studij prava, tehnike, filozofije, medicine itd.

263

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Hrvati su imali ukupno 223 udru enja: "Napredak" Hrvatska narodna zajednica pjeva ka dru tva itaonice - klubovi sokoli sportska zanatska udru enja udru enja trgova ke omladine Hrvatsko radn. udru enje vjerska udru enja ukupna dru tva 12 8 3 69 16 43 24 1 2 1 sarajevski banjalu ki biha ki mostarski travni ki tuzlanski Ukupno: 44 Okru i

Grad 30 38 15 28 45 19

Selo 11 8 1 15 11 2

175

48

Osim ovih mati nih nacionalnih dru tava, koja su imala svoje filijale u mnogim gradovima Bosne i Hercegovine, stipendije je davala i dr ava -Zemaljska vlada i pojedini sreski uredi. Pored redovnog kolovanja zanatli-jskog podmlatka, po etkom 20. stolje a, Zemaljska vlada je organizovala povremene te ajeve za doma e zanatlije. Uzorni te ajevi organizovani su prete no u Bosni i Hercegovini, a izvjesni broj doma ih zanatlija iz svih krajeva zemlje dobijao je stipendije ili beskamatne kredite za usavr avanje u zavodima za unapre enje zanatstva u Be u, Pragu, Brnu i Tehnolo kom muzeju u Budimpe ti. Vlada i Komora davale su, tako er, i manje pomo i prilikom otvaranja modernih zanatskih radionica. Jevreji su imali ukupno 24 dru tva (Sefardi i A kenazi), s tim to su dru tva A kenaza bila tri puta brojnija nego Sefarda. Najvi e dru tava imalo je vjerske i dobrotvorne ciljeve, me u kojima su se isticala "La Benovalentia" i "Dru tvo jevrejske mlade i za samoobrazovanje". S obzirom na to da je Sarajevo bilo najistaknutije sredi te Jevreja u Bosni i Hercegovini, u njemu je bilo smje teno 14 dru tava, a u drugim mjestima, Tuzli 4, Travniku 2, Ban-joj Luci, Bijeljini, Zenici i Zavidovi ima po jedno. Me u njima bilo je 8 dobrotvornih, 4 vjersko-humana, 3 nacionalna, 2 kulturna, 1 pjeva ko, 1 dru tvo za dru evnost, 1 omladinsko i 2 gimnasti ka. 264

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Mije ana dru tva bila su tri: u Sarajevu Srpsko-hrvatski klub, u Vi egradu Hrvatsko-muslimanski klub i u Maglaju Hrvatsko-muslimanski soko.

Dru tva doseljenika - stranaca
Njema ka dru tva. - Nijemci iz Austrije i Njema ke osnovali su 21 dru tvo. Okupljala su Nijemce po pojedinim mjestima, s ciljem da ire njema ku nacionalnu svijest, kulturu i njema ki duh. Bilo ih je u Sarajevu 7, Tuzli 3, Derventi 2 i po jedno u Banjoj Luci, Bos. Brodu, Drvaru i Zenici (u gradu 16, na selu 5). Evangelisti su 1911. godine u Sarajevu osnovali svoje dobrotvorno dru tvo. Slovena ki klub u Sarajevu osnovan je 1910. godine. Mad ari su imali 4 dru tva, u Sarajevu 2 i Mostaru i Br kom po 1. Zadatak im je bio da okupljaju doseljene Mad are i odr avaju me usobne veze, te propagiraju mad arski jezik i kulturu. Pred Prvi svjetski rat u Bijeljini je pos tojala ma arska osnovna kola. esi su imali dva dru tva u Sarajevu i Zenici. Dru tvo " e ka beseda" je imala zadatak da njeguje e ku nacionalnu tradiciju, jezik i kulturu, rad sa djecom i omladinom. Poljaci su imali dva kluba u Sarajevu, od kojih je jedan osnovan 1906. godine. Rusini su u Prnjavoru imali itaonicu osnovanu 1909. godine. Internacionalna dru tva. ~ Pod "internacionalnim", "interkonfesional-nim", "op im", "narodnim" podrazumijevaju se ona dru tva koja svome lanstvu nisu pravila vjerske i nacionalne ograde. lanovi su im bili ve inom doseljenici, ne to doma ih katolika i vrlo malo pravoslavnih i muslimana koji su u svojim nacionalnim dru tvima ispoljavali kulturno-prosvietne i zabavne potrebe i borili se za o uvanje kulturnog i nacionalnog identiteta. Ovakvih dru tava bilo je 391, me u kojima su bila najbrojnija radni ka 77, a zatim dru tva za za titu stale kih interesa 63, klubovi, kasine i itaonice 57, vatrogasna dru tva 32, p elarska 29, gimnasti ka, sportska i turisti ka 28, Flotenverein i patriotska 17, ratna (Vereine fiir Hilfeleistung und freiwillige Sanitatspflege in Kreige) 41, dobrotvorna 12, veterinarska 7, vjerska 5, pjeva ka 3, pogrebna 3, zanatlijska 6, trgovacka.4, enske zadruge 2 i drugih 3.

265

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

U Bosni i Hercegovini je bilo 1.256 raznih dru tava smje tenih u 258 okru i sarajevski banjalu ki biha ki tuzlanski travni ki mostarski Ukupno: broj gradova 10 12 9 13 12 10 66 broj sela 14 66 10 37 18 47 192 broj dru tava 300 248 107 222 181 198 1.256

Borba za crkveno- kolsku autonomiju Srba u BiH i borba bosanskohercegova kih Muslimana za vjersku i vakufsko-rnearifsku (prosvjetnu) autonomiju
Borba Srba za crkveno- kolsku autonomiju u BiH. - Nakon konkordata sa Carigradskom patrijar ijom marta 1880. vlasti poku avaju razli itim mjerama staviti srpske crkvene op tine pod svoju kontrolu. Autono'rnne op tine, u kojima su trgovci imali odlu uju u rije , branile su svoja prava, naslije ena jo iz osmanskog doba, upu ivanjem pojedina nih albi caru i Zemaljskoj vladi u kojima se ukazivalo na samovoljne postupke organa vlasti. Vlasti su svoje postupke obrazlagale i opravdavale injenicom da su crkveno- kolske op tine postale centrima srpske nacionalisti ke propagande koja je dolazila iz Srbije. Ta se propaganda naro ito razmahala dolaskom radikaia na vlast u Srbiji, februara 1889, koji nisu smatrali da ih obavezuje Tajna konvencija iz 1881. koju je kralj Miian Obrenovi zaklju io sa Austro-Ugarskom, stavljaju i se fakti ki pod njen skriveni protektorat. Radikali i drugi u Srbiji su znali da ne mogu istjerati Austrijance iz BIH, ali im mogu smetati da u vrste svoju upravu, dr e i stalnom nacionalisti kom propagandom "otvoreno pitanje okupiranih pokrajina". Na ve inu pojedina nih albi crkvenih op tina vlasti jednostavno nisu odgovarale. To je podstaklo 14 crkveno- kolskih op tina da zajedni ki podnesu caru memorandum u kojem e iznijeti sve povrede i nezakonitosti u injene srpskoj vjersko-prosvjetnoj autonomiji. U memorandumu se moli
266

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

car da crkvi i koli povrati ona prava koja su imali jo za mrskog vremena: slobodna upotreba srpskog imena i irilice u crkvi, koli i van njih, slobodno diranje crkveno- koiskih op tinskih skup tina i odborskih sjednica bez prijave vlastima; slobodan izbor sve tenika i u itelja; slobodno osnivanje crkvenih i kolskih fondova i primanje legata; u e e naroda pri postavljanju mitropolita; slobodno stvaranje srpskih itaonica, pjeva kih i drugih dru tava; rje avanje molbi u odre enom roku itd. Delegacija 14 op tina potpisnica tra ila je audijenciju kod cara da mu li no iznese svoje albe i elje, ali je odbijena, pa je jedino mogla 7. decembra 1896. predati memorandum dvorskoj kancelariji. Predajom ovog memoranduma po eo je pokret za vjer-sko-prosvjetnu autonomiju Srba. Na memorandum vlasti nisu ni ta zvani no odgovorile, ali je zato poja an ekonomski i politi ki pritisak na vode e ljude tek konstituiranog autonomnog pokreta. Op tine su na to odgovorile drugim memorandumom caru, 31. marta 1897. Podnosioce je primio car, ali kao privatna lica a ne kao deputaciju. Ni na ovaj memorandum nije bilo nikakvog slu benog odgovora. U me uvremenu je nastao jedan neformalan odbor, iji su lanovi bili Gllgo-rije Jeftanovi iz Sarajeva, Vojislav ola i Vladimir Radovi iz Mostara, Lazo Jovanovi iz Tuzle, Pero Drlja a iz B. Novog, te Ko ta Kujimd i iz Livna. Oni su nazivani "narodnim vodama", jer su stajali na elu autonomnog, te "narodnog pokreta". Ve su savremenici primijetili da je to "narodni pokret" samo "ako se varo ani (mogu) nazvati sami narodom", pri injenici da je preko 90% Srba u BiH ivjelo na selu. Da se radilo u osnovi o pokretu srpskog gradskog elementa vidi se ve i po tome sto su "narodne vo e" imali punomo od 45 od ukupno 58 varo kih crkveno- koiskih op tina, a svega 15 seoskih od ukupno 42 takve op tine. Tokom prolje a 1898. narodne vo e su uz pomo stru njaka za kanonsko pravo u Srernskim Karlovcima izradile "Nacrt ustava crkvene i kolske samouprave srpskog pravoslavnog naroda u BiH" i uru ile ga Kalaju 7. jula iste godine. Oni su istovremeno radi ocjene njegove kanonske zasnovanosti podnijeli nacrt i Vaseljenskoj patrijar iji u Carigradu. Patrijar ija nije imala nikakvih zamjerki kanonske prirode, a patrijarh je li no rekao narodnim vodama da nacrt daje suvi e prava dr avi, dok se kod njih osmanska vlast ne mije a u crkvene i kolske poslove. Na to je alarmirana austrougarska iplo-matija, ijim je djelovanjem i uplivom Patrijar ija potpuno izmijenila svoje mi ljenje. Patrijar ija je februara 1899. uputila poslanice mitropolitima i narodu u BiH kojima se odbacuje nacrt jer nije "u skladu sa postoje im na im crkvenim redom". Narodne vo e su ostale u Carigradu sve,do kraja juna 1899. nastoje i bez uspjeha izmijeniti stav Patrijar ije.
267

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Kada su se vratili, zatekli su u BiH jednu novu, za srpski autonomni pokret povoljnu situaciju. Po etkom maja 1899. po ela je borba Muslimana za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju. Vo ama srpskog autonomnog pokreta pru ila se prilika da sa Muslimanima poku aju ostvariti savez u borbi protiv Austrije, emu su oni ve du e vremena te ili. Do odre ene saradnje dva autonomna pokreta do lo je ve od 1900. godine, jer je to iz takti kih i op enito politi kih razloga u tom trenutku i jednima i drugima odgovaralo. Autonomna borba je nastavljena pregovorima narodnih vo a i bosanskih mitropolita, a na inicijativu samih vlasti, kako bi se zajedni ki do lo do prijedloga Statuta crkveno- kolske autonomije. Pregovori su trajali skoro punih 18 mjeseci, ali bez rezultata. Narodne vo e su se obratile Rusiji za pomo koja je uspjela privoljeti Vaseljensku patrijar iju da se i sama uplete u pregovore. Da bi to onemogu ila, vlada je preko etverice bosanskih mitropolita preuzela inicijativu da se statut kona no izradi. Februara 1904. kona no je postignuta saglasnost o svim pitanjima, osim o na inu izbora mitropolita, lanova konzhistorije (duhovnog suda) eparhijskog savjeta i Velikog prosvjetnog savjeta, pa je prepu teno Patrijar iji u Carigradu da sporna pitanja presudi. Patrijar ija je poslije du e od godinu dana osna ila statut juna 1905, tako to je ve inu spornih pitanja rije ila prema austrougarskim zahtjevima. Statut je 13. augusta 1905. potpisao Franjo Josip, ime je crkveno-prosvjetna uredba postala zakon. Njeno sve ano progla enje izvr eno je na carev ro endan, 18. augusta 1905. u Sarajevu. Time je zavr ena borba Srba za crkveno- kolsku autonomiju ime je ujedno okon an prvi period organiziranog politi kog pokreta srpskog gra anstva u BiH. Autonomni pokret Muslimana BiH. - Nezadovoljstvo Muslimana polo ajem svojih vjersko-prosvjetnih institucija i nakon uspostavljanja Rija-seta, oktobra 1882. manifestiralo se prvo u razli itim vakufskim pitanjima. Kada je novembra 1885. Privremena vakufska komisija ustupila, na tra enje Zemaljske vlade, sarajevska groblja Sehitluke i Cekrek inicu za javne parkove, to se protivilo obi ajima, ustali su protiv te odluke Muslimani i 1886. godine obrat ili se jednom predstavkom caru, kojom su tra ili vakufsku samoupravu. Ovim je ozna en po etak latentne borbe Muslimana za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju. Prilikom izrade uredbe o kona nom ure enju vakufa 1893. u raspravi opozicija vladinim prijedlozima, koju je vodio mostarski muftija Ali Fehmi ef. D abi , tra i potpunu autonomiju u vakufsko-mearifskim poslovima. Drugi razlog nezadovoljstva me u Muslimanima, posebno me u zemljoposjednicima bili su odnosi u agraru. Brojnim pojedina nim i kolek268

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

tivnini albama okupacionoj vlasti i sultanu, oni nastoje dokazati da su materijalno o te eni i da time trpi Islamska zajednica i muslimanski narod u cijelosti. Najve u takvu kolektivnu albu podnio je po etkom novembra 1895. Muharem-beg Teskered i iz Travnika sa jo 85 veleposjednika iz Travni kog i Sarajevskog okruga, upu enu istovremeno austrijskom caru i sultanu. Tu se, uz navo enje nekoliko osnovnih smetnji njihovom materijalnom polo aju, zahtijeva da se vo enje vakufskih i mearifskih poslova prepusti Muslimanima, bez mije anja vlade. Kalaj je odmah predlo io caru da se ova alba odbije. On se pla io da bi svako popu tarje zemljoposjednicima, ak i u opravdanim slu ajevima, moglo izazvati reakciju kmetova, kojih je daleko vi e i koji bi sigurno dobili podr ku srpske ar ije anga irane u borbi za crkveno- kolsku autonomiju. Na isti na in vlasti su postupale i sa ostalim albama muslimanskih zemljoposjednika. Tre i razlog muslimanskog nezadovoljstva bile su stalne prozelitisti ke akcije katoli ke crkve koja je vodila agresivnu propagandu za pokr tanje Muslimana. U takvoj situaciji odr ana je 5. maja 1899. protestna skup tina mostarskih gra ana povodom otmice jedne maloljetne muslimanske djevojke od nekih asnih sestara. Protestna skup tina je odr ana u mostarskoj kiraethani ( itaonici), gdje je uz u e e preko hiljadu Muslimana izabran jedan odbor od 12 lanova sa muftijom D abi em na elu, koji je okru nom na elniku baronu Benku, podnio zahtjev da se oteta djevojka prona e i vrati svojim roditeljima, te da se obuzda katoli ka vjerska propaganda koja je postala u zadnje vrijeme isuvise nasrtljiva. Kako se vlasti nisu osobito trudile prona i ukradenu djevojku, to se mostarski odbor obratio 13. juna jednom predstavkom Zemaljskoj vladi, u kojoj je, u strahu za svoj opstanak, "pre-ponizno" molio da se djevojka "prona e i povrati, da se krivci strogo kazne i da se jednom zauvijek ovakvom zulumu na put stane". Odgovor vlasti na ove dvije predstavke sveo se na tvrdnju da je za pokatoli avanje Muslimana najvi e kriv slab vjerski odgoj islamskog naroda u BiH. Ovakvo arogantno dr anje vlasti izaziva dalje nezadovoljstvo, pa se mostarskom pokretu pridu uju Muslimani iz cijele Hercegovine. Ohrabreni ovom podr kom, lanovi mostarskog odbora odlu ili su tra iti vakufsku autonomiju za podru je Hercegovine, svoje "u e domovine". Odbor se oktobra 1899. obratio predstavkama Kalaju i caru Franji Josipu, sa nacrtom autonomnog statusa za vakufsko-mearifsku zakladu u Hercegovini. U predstavkama se za navodni slab vjerski odgoj Muslimana optu uju mjerodavni faktori, kao to su od vlade imenovani Ulema med lis i Vrhovno vakufsko povjereni tvo. Radi pobolj anja vjerskih prilika tra i se formiranje Islamskog duhovnog odbora sa vrlo irokim ovla enjima. Odbor bi pregledao sve vjerske knjige, kako ne bi sadr avale ne to to se kosi sa propisima islama. U istom bi se smislu pre269

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

gledale naredbe i propisi Zemaljske vlade, kako se islamske ustanove ne bi vrije ale u javnim zavodima, kolama, zvanjima, bolnicama i vojsci. Su tinu predstavke ini izra avanje nepovjerenja prema vjerskim i vakufskim organima koje je vlada imenovala i formiranje autonomnih islamskih institucija sa irokom nadle no u. Vlada je decembra 1899. odbila predstavku i nacrt statuta kao neosnovane. Predstavnici odbora su obavije teni 2. februara 1900, da je car odbio njihovu predstavku, ali uz napomenu da e i ubudu e kao do tada tititi muslimanske vjerske ustanove i interese. Aprila 1900. vlada je smijenila muftiju D abi a, zatvorila mostarsku kiraethanu, kao mjesto okupljanja muslimanske opozicije, a njenog sekretara erifa Arnautovi a otpustila iz op inske slu be. Ove mjere, a posebno smjenjivanje D abi a, imale su za vladu neo ekivane reakcije. Nezadovoljstvo muslimanskog naroda pro irilo se na cijelu Bosnu, u kojoj Travnik, sli no Mostaru u Hercegovini, postaje sredi te opozicije. Tek tada vlasti preuzimaju izvjesne protivmjere, ali se jo uvijek potcjenjivala irina pokreta. Zemaljska vlada je pokrenula akciju na prikupljanju pismenih izjava lojalnosti od uglednijih i imu nijih Muslimana. Odziv na ovu akciju bio je vrlo slab, pa je po etkom jula 1900. obustavljeno dalje prikupljanje potpisa protiv D abi a i njegovog pokreta. Vlada je nastojala sprije iti irenje vakufsko-mearifskog pokreta na muslimansko selo, ali u tome nije uspjela. Pokret se irio stalnim osnivanjem njegovih odbora po mnogim selima i gradovima. Istovremeno sa pro irivanjem muslimanskog pokreta na itavu BiH do lo je do. njegovog politi kog povezivanja sa srpskim autonomnim pokretom, koji je ve imao iskustvo i veze sa raznovrsnom opozicijom u Monarhiji. U prolje e 1900. otputovala je u Budimpe tu prva muslimanska deputacija, sa muftijom D abi em na elu, da iskoristi zasjedanje zajedni kog austrougarskog parlamenta (tzv. Delegacija) za svoju akciju. Tim povodom Gligori-je Jeftanovi obavje tava, 25. maja 1900. e kog publicistu i novinara Jozefa Hola eka, da po mogu nosti zastupa u tampi muslimansku stvar, te da muslimansku deputaciju preporu i lanovima Delegacija, odnosno da im op enito "bude na ruci", jer njihova borba mo e i Srbima koristiti. Boravak muslimanske deputacije u Budimpe ti donio je o ekivane politi ke efekte. Muslimanski su se predstavnici uspjeli povezati sa ma arskim opozicionim poslanicima, koji su u nastojanju da sru e Kalaja postavili u ugarskom parlamentu interpolaciju u vezi sa bosansko-muslimanskim prilikama. Iz tih razloga vlasti u Sarajevu su procjenjivale da nije oportuno preduzimati stroge mjere protiv muslimanske opozicije. Vlasti su kona no uvidjele da se muslimanski pokret za autonomiju ne mo e vi e ignorirati, pa je Kalaj krajem
270

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

1900. izrazio spremnost da se pregovara o njegovim zahtjevima. Tako su po etkom februara 1901. povedeni pregovori izme u vlade i D abi evog odbora. U iscrpljuju im pregovorima postignuta je saglasnost skoro u svim pitanjima, osim u etiri klju ne ta ke koje su se ticale, izbora i sastava Ulema med lisa, na ina postavljanja i imenovanja reisul-uleme i muftija, nadle nosti istanbulskog me ihata i davanja men ure reisul-ulemi, te visine dr avne subvencije. Nakon neuspjeha da se pregovori obnove, oti ao je krajem januara 1902. muftija D abi sa jo petericom u Carigrad, da kod najvi ih islamskih foruma tra e savjet i uputstva o pitanju vjerske i vakufsko-mearifske autonomije. Vlada je to iskoristila i 4. marta 1902. proglasila D abi a neovla tenim iseljenikom, zabraniv i mu povratak u zemlju pod prijetnjom zatvorske kazne i ponovnog protjerivanja. U cijeloj je zemlji poo tren policijski teror pra en valom seobe muslimanskog stanovni tva u Tursku. Jo prije D abi evog odlaska srpska strana je nastojala saradnji sa Muslimanima nametnuti odre eni institucionalni okvir, zaklju ivanjem jednog nacionalno-politi kog ugovora o me usobnom savezu. U tom smislu je u augustu 1901. odr an u Kiseljaku tajni sastanak muslimanskih i srpskih prvaka sa D abi em i Jeftanovi em na elu. Nakon D abi evog odlaska Muslimane su zastupali Alibeg Firdus i Bakir-beg Tuzli . Srbi su ponudili nacrt ugovora o politi koj saradnji, koji je vjerovatno napisao pe tanski advokat i poslanik ugarskog sabora dr. Emil Gavrila. U nacrtu koji se sastojao od 25 lanova., na prvom se mjestu tra ila politi ka autonomija za BiH pod sultanovim suverenitetom. Na elu vlasti u BiH nalazio bi se guverner imenovan od Porte, naizmjeni no jedan Musliman i "jedan pravoslavni Srbin". Ugovor je sa muslimanske strane ostao nepotpisan, jer se nije mogla posti i saglasnost o na inu rje avanja agrarnog pitanja. Pored toga, Muslimani su odbijali pristati na odredbe l. 11-13. nacrta, kojima se predvi alo da slu beni naziv jezika u BiH bude isklju ivo "srpski", te da se u javnom pismenom saobra aju, kolama i dr avnim organima upotrebljava isklju ivo irilica. Muslimani na to nisu mogli pristati, pa je nacrt propao, mada se me usobni politi ki savez odr ao sve do 1910. i po etka rada prvog bh. sabora. Progonom D abi a iz zemlje autonomni pokret je utihnuo, jer nije bilo jasno ko su mu vo e. Novi zajedni ki ministar finansija Burian je to iskoristio da krajem 1904. popuni lojalnim ljudima upra njena mjesta u Ulema med lisu i Vakufskoj direkciji, te imenuje nove lanove Zemaljskog vakufskog povjerenstva. Ovo povjerenstvo je marta 1905. donijelo odluku da se za izdr avanje islamskih kola propi e 5% prireza na neposredni porez. Odgovor u narodu je bio ni pare bez vakufsko-mearifske autonomije. To je ohrabri271

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

lo vo e pokreta koji su ostali u zemlji, pa su 24. aprila 1905. predali pred stavku ministru Burianu, kojom tra e ukidanje vanrednih policijskih mjera u odnosu na Muslimane kojima se vrije a sloboda kretanja i rada, dozvolu povratka u domovinu onima koji su progla eni neovla tenim iseljenicima, pu tanje interniranih na slobodu, ime bi se "islamskom narodu" omogu ilo da preko svojih zastupnika pristupi kona nom ure enju svoje vakufsko-mearifske autonomije. U ovoj novoj situaciji posebno se aktivira veleposjedni ka grupa u autonomnom pokretu, koja je 1899-1902. bila potisnuta. Procijenjeno je da je stvorena prilika za ponovno stavljanje u prvi plan agrarnih zahtjeva i preuzimanje vodstva autonomnog pokreta. Zemljoposjednici su u tome uspjeli, po to je jedna njihova deputacija, koju su sa injavali erif Arnautovi , Mah-mud-beg D ini , Semsibeg Zaimovi i Dervi -beg Miralem, uspjela u prolje e 1906. preuzeti od D abi a u Carigradu dokumenta i punomo ja za nastavak autonomne borbe. To je primljeno sa simpatijama u skoro svim muslimanskim krugovima, pa ak i onim koji su u periodu 1899-1902. bili na vladinoj strani i protiv autonomnog pokreta. Kako je rje enje pitanja vakuf-sko-mearifske autonomije postalo "op om nu dom muslimanskog naroda", to su i lanovi Zemaljskog vakufskog povjerenstva otvorenog u maju 1906. pru ili podr ku autonomnom pokretu. U takvoj situaciji ni ministar Burian nema drugog izbora do nastavka pregovora sa muslimanskom opozicijom tamo gdje su 1901/2, prekinuti. On u tom smislu daje izjavu u Delegacijama iz koje se moglo zaklju iti da e u spornom pitanju me ihata iza i u susret muslimanskim zahtjevima, priznavanjem halifi (sultanu), odnosno ejb/ul-i slamu vjersku jurisdikciju nad bosanskim Muslimanima. Samo pitanje vakufsko-mearifske autonomije mo e se rije iti po to se Muslimani prethodno slo e u pogledu svojih zahtjeva i u pogledu svojih zastupnika. Oba ova zahtjeva muslimanski autonomni pokret je vrlo brzo ispunio, sprovodenjem strana ke organizacije i isticanjem njenog programa. Na pismeni poziv Alibega Firdusa i drugova odr an je krajem 1906. u Slavonskom Brodu sastanak muslimanskih prvaka iz cijele zemlje, na kojem je utemeljena Muslimanska narodna organizacija i izabran njen Egzekutivni odbor. Za predsjednika odbora izabran je Alibeg Firdus, zemljoposjednik iz Livna. U programu usvojenom na istom skupu u prvi plan su stavljeni agrarni zahtjevi zemljoposjednika, a potom dolazi cjelokupni korpus vjerskih i vakufsko-mearifskih pitanja. Po etkom 1907. obavljeni su izbori u cijeloj BiH na kojima je u estvovalo preko 130.000 odraslih Muslimana. U svim su mjestima gde ive Muslimani izabrani "milletski odbori" MNO, koji su poslali svoje del-

272

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog ma

egate na prvu strana ku skup tinu odr anu u Budimpe ti 11. marta 1907. Tu je preko 100 delegata jednodu no odobrilo sve odluke sa skupa u Slavonskom. Brodu, te potvrdilo izbor Egsekutivnog odbora od 18 lanova, "kojima je povjereno, da u svim pitanjima zastupaju muslimanski narod Bosne i Hercegovine". Egzekutivni odbor je nastavio autonomnu borbu pisanjem memoranduma, dugim pregovorima sa Zemaljskom vladom i slanjem deputacija u Be i Istanbul. Sve je to okon ano tek poslije aneksije i smirivanja aneksione krize po etkom 1909, kada je pitanje vjerske autonomije Muslimana u BiH izgubilo dr avno-pravni zna aj za Austro-Ugarsku. Tako je kona no 15. aprila 1909. ozakonjen "Statut za autonomnu upravu islamskih vjerskih vakufsko-mear-ifskih poslova u BiH", koji je 1. maja iste godine stupio na snagu. Svi vjerski i vakufski organi ustanovljeni "Autonomnim statutom bili su samoupravni. U muslimanskoj op ini (d ematu) vakufsko-mearifski organi su d ematska skup tina i d ematski med lis. Oni su birali kotarska vakuf-sko-mearifska povjerenstva, koja su delegirala svoje predstavnike u Vakufsko-mearifski sabor, kao vrhovni organ u poslovima muslimanskih zaklada i prosvjete. Za upravljanje vjerskim poslovima postojao je Ulema med lis od etiri lana, kojima je predsjedavao reisul -ulema. Od trojice kandidata koje izglasa Hod inska kurija, austrijski car imenuje jednoga za reis-ul-ulemu. U svakom okru nom mjestu postojao je po jedan muftija, kojega je po prijedlogu Ulema med lisa postavljala Zemaljska vlada. Sporno pitanje uleme rije eno je prema zahtjevu Muslimana, koji je po erijatskom pravu bio i mogu , a to je da men uru izdaje ejhul-islam. Nakon dono enja "Autonomnog statuta", tada nji, a drugi po redu, reisul--ulema Mehmed Teufik ef, Azabagi dobrovoljno se odmah povukao u mirovinu. Sredinom 1910. inauguriran je tre i po redu a prvi po Autonomnom statutu birani reisul-ulema Hafiz ef. Sulejman arac. Samo dvije godine kasnije ista Hod inska kurija, koja ga je izabrala i predlo ila za taj visoki polo aj, zahtijevala je njegovu ostavku koju mu je Zemaljska vlada pod pritiskom njegovih saradnika ultimativno iznudila po etkom augusta 1912. Tokom 1913. Hod inska kurija je, bez obzira na protivljenje Zemaljske vlade, u dva maha jednoglasno za reisul-ulemu izabrala Mehmeda D emaludin ef. Cau evi a, to je car kona no potvrdio dekretom od 27. oktobra 1913. Men uru je au evi primio na sve anosti u Carevoj d amiji 26. marta 1914. Mo e se re i da je u pozadini ove borbe za autonomiju, kako, Muslimana tako i Srba, bila borba za politi ku autonomiju BiH, koja je Muslimanima bila trajni cilj, a Srbima tek jedno prelazno rje enje do pripajanja Srbiji. U

273

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

tom smislu Patrijar ija je za Srbe tek bila jedna takti ka brana, dok je Muslimanima mesihat bio logi no rje enje koje je u skladu sa Serijatom. Zato su sasvim konsekventno iz autonomnih pokreta izrasle odgovaraju e politi ke stranke.

Osnivanje politi kih stranaka
Od sredine prve decenije 20. stolje a, formiraju se iz vjersko-prosvjetnih pokreta gra anske politi ke stranke, koje po svom obliku, polit koj ideologiji i psihologiji uglavnom odgovaraju tipu narodnih organizacija koje nastaju u zemljama pod kolonijalnom vla u u doba njihove borbe za nacionalno oslobo enje. Ve ina bosanskohercegova kih gra anskih politi ara, bez obzira na nacionalnu pripadnost, smatrala je da u BiH kao "provizornom tlu" (tj. okupiranoj zemlj i iji i dr avno-pravni status nije rije en), bez parlamentarne podloge nema uvjeta za djelatnost klasi nih politi kih stranaka. Po tom konceptu, tipi nom za politi ki mentalitet sitne bur oazije, smatralo se da svaki narodni pokret mora ostati jedinstven dok ne ostvari svoje nacionalno--politi ke, odnosno dr avno-pravne ciljeve, a tek nakon toga mogu se putem stranaka i parlamenta rje avati razna socijalno-strukturalna i politi ka pitanja. Ovakav na elan stav u praksi je relativno lahko pomiren sa pragmatizmom i realpolitikom bosanskog gra anstva, iji ekonomski interesi nisu mogli ekati na eventualno ostvarenje vlastitih "dr avno-pravnih ideala". Nakon Kalajeve smrti 1903. godine dolazi postepeno do izvjesnog ubla avanja apsolutisti kog i birokratskog okupacionog re ima. To se ogleda prije svega u ukidanju preventivne cenzure tampe, poreskoj reformi, okon anju pitanja vjersko-prosvjetne autonomije i priznavanju potrebe da BiH postepeno dobije izvjesnu samoupravu. U takvoj situaciji pojedini nacionalno-politi ki pokreti pristupaju formalnom strana kom konstituiranju i organiziranju. Prva gra anska politi ka stranka u BiH, koja je istakla svoj program i sprovela formalnu organizaciju, bila je Muslimanska narodna organizacija (MNO), osnovana 3. decembra 1906. Na elu stranke stajao je tzv. Egzeku-tivni odbor za ijeg je prvog predsjednika izabran Alibe^ Firdus. U svom programu MNO je na prvom mjestu zahtijevala muslimansku vjersku i vakuf-sko-mearifsku autonomiju i politi ku, tj. dr avno-pravnu autonomiju BiH pod sultanovim suverenitetom, MNO je bez sumnje u ivala podr ku ogromne ve ine svih slojeva muslimanskog stanovni tva, mada su njeno vodstvo dr ali uglavnom krupni zemljoposjednici. Oni svoje agrarne interese postavljaju kao op emuslimansko pitanje. Njihov agrarni program u osnovi

274

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rala

sadr i zahtjev da se seljak li i svog kmetskog prava i time pretvori u obi nog najamnog radnika ili zakupca na veleposjedu. To je proisticalo iz konsekventnog tuma enja va e eg zemlji nog i agrarnog prava, posebno iz Ramazanskog zakona iz 1858. i Saferske naredbe iz 1859. godine. Nasuprot MNO postojala je jedna dosta heterogena grupa iji su pripadnici kao pokreta i raznih kulturnih, prosvjetnih i privrednih akcija, sami sebe nazivali "naprednim Muslimanima". Me u njima je bilo ugednijih re imski orijentiranih gra ana, nezavisnih intelektualaca i jedan broj dr avnih inovnika. Oni su na skup tini 24-26. augusta 1908. osnovali Muslimansku naprednu stranku (MNS). U osnovnim dru tvenim pitanjima njen program nije se u biti razlikovao od programa MNO-e, ali je u nacionalnom pitanju zastupala prohrvatski stav. Osje aju i da zbog takve nacionalne orijentacije ne u iva podr ku irokih muslimanskih slojeva, vodstvo MNS-e je 31.januara 1910. revidiralo svoj program odrekav i se hrvatske nacionalne ideje. Istovremeno promijenila je ime u Muslimanska samostalna stranka (MSS). Aprila iste godine, pred nastupaju e saborske izbore, do lo je do poku aja ujedinjenja MNO i MSS, ali su pregovori propali zbog ambicija pojedinaca iz obje stranke. Pred prve saborske izbore izdvaja se iz MNO jedna grupa mladih aktivista, prosrpski orijentiranih, koji pokre u list "Samouprava" kao "organ muslimanske demokratije". Oni u prvi plan isti i da je vodstvo MNO zanemarilo socijalne i kulturne probleme muslimanskog naroda, prije svih selja tva. Grupa se nije formalno konstituirala kao stranka, a njen jedini kandidat na prvim saborskim izborima Osman Diki je propao. Srpska narodna organizacija (SNO) osnovana je na skup tini 27-31. oktobra 1907. ujedinjenjem, triju politi kih grupa koje su se medu srpskim gra anstvom oformile sredinom prve decenije 20. stolje a. Jednu grupu inile su vo e autonomne borbe sa srpskom ar ijom. Njeni najistaknutiji predstavnici bili su Gligorije Jeftanovi i Vojislav Sola, a od intelektualaca pridru io im se dr. Milan Sr ki . Ova grupa je 1905. godine pokrenula "Srpsku rije ", "list za politiku, prosvjetu i privredu", preko kojega je zastupala svoje, u prvom redu, ekonomske interese. Vo e autonomne borbe bili su izlo eni o troj kritici od mlade srpske gra anske inteligencije, koja tra i da se od crkveno- koIske pre e na politi ku borbu. Onemogu ena u Sarajevu pored starih utjecajnih vo a. inteligencija za sredi te svog rada uzima Mostar, gdje 1907. godine pokre e list "Narod", koji su ure ivali Ris to Radulovi i Vasilj Grdi . Ovoj mostarskoj grupi intelektualaca priklju uje se najve i dio srpske inteligencije iz cijele zemlje.
275

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Tre a grupa, poznata po svom listu "Otad bina", koji je pokrenuo i ure ivao Petar Ko i skupa sa Vukosavom Gruberovicem, djelovala je uglavnom u Bosanskoj krajini. Oko Ko i a se okupila manja grupa intelektualaca, koji su nasuprot "narodovcima", odbacili ideju o samostalnoj politi koj ulozi inteligencije i vezala se sa selja tvom tra e i, u prvom redu, radikalno rje enje agrarnog pitanja. Poslije du ih pregovora predstavnici sve tri grupe su usvojili, na sastanku u Sarajevu, 11. maja 1907. rezoluciju kojom se tra e neodlo no formiranje srpske politi ke organizacije, ustavne slobode i parlament, te potpuna autonomija BiH bez promjene suvereniteta. Zajedni ki ministar fmansija I. Burian je nakon du eg zatezanja odobrio sazivanje osniva ke skup tine SNO, uz uvjet da se na njoj ne isti e program Sarajevske rezolucije. Skup tina je me utim u cijelosti usvojila rezoluciju kao politi ki program SNO. U pogledu agrarnog pitanja o kojem je na skup tini vo ena naj u nija rasprava, ostalo se na uop enim formulacijama bez konkretnog prijedloga, posto je pre-ovladalo mi ljenje da je zbog nacionalno-politi kih razloga nu no o uvati savez sa MNO-om. Maja 1907. sarajevski lije nik dr. Lazar Dimitrijevi je osnovao Srpsku narodnu samostalnu stranku. Dimitrijevi je od 1905. godine izdavao asopis "Dan" u kojem je napadao vo e autonomne borbe kao "age i kmeto dere" i propagirao radikalno rje enje agrarnog pitanja, ali uz potpuno i trajno prih-vatanje Monarhije u BiH. Poslije potpunog izbornog neuspjeha 1910. njegova se stranka ugasila. Hrvatski politi ki pokret, u kojem se po etkom 20. stolje a jasno ispo-Ijavaju dvije struje, klerikalna i gra ansko-liberaina, da bi odr ao svoje jedinstvo, sporo je i oprezno pristupao formalnom organiziranju. Inicijativu za stvaranje jedne hrvatske politi ke organizacije dala je gra ansko-liberaina struja uz koju su pristali i franjevci, pa je nakon du ih pripema, 21. februara 1908. osnovana Hrvatska narodna zajednica (HNZ). Za predsjednika stranke izabran je dr. Nikola Mandi , ali je njen stvarni pokreta , glavni teoreti ar i ideolog bio tuzlanski advokat dr. Ivo Pilar. Sredi nja ta ka programa HNZ-e je da su BiH po "plemenu starosjedilaca" i po "dr avnom pravu" hrvatske zemlje, pa je prirodno da se priklju e Hrvatskoj. U osnovi politi ke strategije HNZ~e je le alo uvjerenje o malobrojnosti Hrvata u BiH. Po to je u to vrijeme u BiH ivio relativno veliki broj doseljenih stranaca katolika, to konfe-sionalnost kao klju nacionalnosti ne mo e toliko koristiti Hrvatima koliko Srbima ili Muslimanima. Zato je vodstvo stranke smatralo da HNZ mora biti nadkonfesionalna organizacija. HNZ je posebno ra unala sa mogu no u pridobijanja Muslimana za hrvatsku nacionalnu ideju. Iz obzira prema mus276

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

limanskom politi kom vodstvu, HNZ, i pored vi e rasprava, nije o agrarnom pitanju zauzela nikakav stav. Zbog stava da konfesionalnost ne treba uplitati u narodnu organizaciju, vodstvo HNZ-e do lo je u sukob sa sarajevskim nadbiskupom dr. Josipom tadlerom, koji je smatrao da je osnovni zadatak hrvatske politike u BIH da okupi sve katolike bez obzira na narodnost. Po to je uzalud poku avao na ovom programu preuzeti vodstvo HNZ-e. Stadler je 18. januara 1910. osnovao svoju stranku, Hrvatsku katoli ku udrugu za BiH (HKU). U svojoj ekskluzivno katoli koj politici Stadler je u ivao podr ku austrijskih kr anskih socijalista i slovenackih klerikalaca. Ra unao je i sa trijalisti kim preure enjem Monarhije. To je na lo izraza u strana kom programu, gdje se u prvom redu tra i "na temelju dr avnog prava i narodnog na ela priklju enje BiH Hrvatskoj", kojoj bi se pridru ile i slovena ke pokrajine. Neoptere ena imperativom saradnje sa Muslimanima, HKU je tra ila to br e i lak e rje enje agrarnog pitanja. U ovom gra ansko-politickom strana kom mozaiku BiH, SNO i MNO su se postavljale u opoziciju prema okupacionoj upravi, dok su se ostale stranke prema njoj dr ale lojalno. Strana ki mozaik BiH prije dono enja Zemaljskog statuta (ustava) dopunjavala je Socijal demokratska stranka za BiH, osnovana 28-29. juna 1909.

Aneksija Bosne i Hercegovine
Aneksija je od po etka predstavljala stalni cilj austrougarske politike u BiH. Samo tako mogla je Austro-Ugarska ostvariti svoje dalekose ne planove vezane za BiH i balkanski prostor, Zato se esto ka e, da je aneksija starija i od same okupacije. U tom smislu, mada se sa me unarodnopravnog stanovi ta smatrala privremenom, austrougarska uprava je od po etka nastojala djelovati kao da je okupirana zemlja ve uklju ena u Monarhiju. Tokom 1982. godine prvi put je na zajedni koj vladi i u vrhovima Monarhije raspravljano o mogu oj aneksiji BiH. Aneksija je zavisila od stanja me unarodnih odnosa, ali jo vi e od sporazuma Austrije i Ugarske o na inu uklapanja BiH u dualisti ku strukturu Monarhije. Ma arska vlada je tra ila aneksiju na bazi podjele BiH tako to bi okru i Banja Luka i Biha pripali Ugarskoj, Sarajevo, Travnik, Mostar i Tuzla - Austriji. Tome se protivila austrijska vlada, pa je car pitanje aneksije odlo io za kasnije. Rasprave o aneksiji obnovljene su u ljeto 1896. u vezi sa krizom u Turskoj izazvanoj Jermenskim i Kritskim ustankom. Zajedni ka vlada je na sjednici 26. augusta 1896. zaklju ila da se aneksija izvr i u asu "kad Turska padne
277

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

pod likvidaciju", tj. kada se ocijeni da predstoji raspad Osmanske carevine. Izbijanjem mladomrske revolucije u julu 1908. ocijenjeno je da je taj uvjet ispunjen te da je do ao trenutak za aneksiju. Kada su mladoturci 24. jula 1908. vratili u ivot liberalni osmanski ustav iz 1876. godine, pokrenuli su Muslimanska i Srpska narodna organizacija zajedni ku akciju da BiH kao formalnopravno sastavni dio Osmanske carevine dobije svoj ustav. Zajedni ka deputacija, koju su vodili predsjednici dviju organizacija. Alibeg Fir-dus i Gligorije Jeftanovi , predala je, u tom smislu, predstavku austrougarskom ministru finansija I. Burianu 7. septembra 1908. na IHd i kod Sarajeva. Tu se zahtijevao " to skoriji, savremen i potpun Ustav za pripadnike Bosne i Hercegovine, bez rje avanja dr avno-pravnog polo aja ovih zemalja", tj. bez aneksije. Ustavom bi se garantirali jednakost, gra anske i politi ke slobode, te uveo parlament. Po predaji predstavke, Firdus je i usmeno naglasio Burianu da se ustav tra i "bezuslovno, tj. da se ne dira u ustavno-pravni polo aj na e otad bine". Vlada Monarhije je shvatila da je pitanje ustava u BiH veoma aktuelno ali. se davanje ustava nije moglo zamisliti prije aneksije. Aneksija je progla ena 7. oktobra 1908. carskom proklamacijom stanovnicima BiH. Cin aneksije se pravdao potrebom dono enja ustava iji je prvi uvjet jasno definiranje dr avno-pravnog polo aja u BiH. Car je, cijene i "politi ku zrelost" stanovni ka BiH, odlu io da im daruje "konstitucionalne ustanove koje e odgovarati njihovim prilikama i zajedni kim interesima i stvoriti na taj na in zakonsku podlogu za predstavni tvo njihovih elja i koristi". Prvi je i neophodni uvjet za uvo enje "ove zemaljske ustavnosti" odre enje "jasna i nesumnjiva pravnog polo aja" BiH. Zato car i kralj "prote e na nju svoju suverenost". Proglasom aneksije stavljene su evropske sile pred svr en in. Proklamacija i sam akt aneksije, koji je londonski "Times" ozna io kao primjer "jezuitske kazuistike i politi kog cinizma", izazvali su veliku diplomatsku krizu. Britanija i Francuska ostale su na retori kim protestima, da je aneksijom Austro-Ugarska jednostrano izmijenila Berlinski ugovor, to predstavlja "veliki udarac javnom povjerenju". Aneksija je izazvala veliko uzbu enje u Italiji i Rusiji, a posebno u Srbiji, Crnoj Gori i Turskoj. Za smirivanje cijele krize presudan je bio stav Njema ke koja je odlu no podr ala Austro--Ugarsku. Posredstvom njema ke diplomacije, Turska je poslije kra ih pregovora sa Aus tro-Ugarskom priznala aneksiju 26. februara 1909. ime je BiH i formalno pravno do la pod habsburgovski suverenitet. Tom prilikom Austro-Ugarska se odrekla svojih prava da dr i garnizone u Novopazarskom sand aku, obavezala se da e Porti isplatiti 2,5 miliona funti od tete i dati joj druge ekonomske koncesije, te posebno osigurati punu vjersku slobodu Mus~

278

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

limanima u BiH. Nakon to je Njema ka, 21. marta 1909, predala vladi u Pet-rogradu ultimatum ("najva niji dokumenat u krizi"), kojim je tra ila da Rusija jasno i bezuvjetno prizna aneksiju, to je ova odmah u inila, lo su ovaj dr avno-pravni in priznale kona no Srbija i Crna Gora. 31. marta, odnosno 5. aprila 1909. Re imu je bilo veoma stalo do spoljnih manifestacija lojalnosti i podr ke aneksije. Nastojanjima vlade i prore imskih stranaka i politi ara upu eno je vi e poklonstvenih deputacija i delegacija u Be , kako bi se vladaru izrazila zahvalnost za aneksiju i obe ani ustav. U tom je pogledu neprocjenjive usluge re imu u inio dr. Nikola Mandi , predsjednik Hrvatske narodne zajednice. On se posebno zauzeo oko otpremanja srpske narodne samostalne stranke dr. Lazara Dimitrijevi a. Po etkom novembra 1908. dr. Dimitrijevi je doveo u Be jednu delegaciju od 18 Srba seljaka koji su se poklonili i zahvalili caru. Sarajevski gradona elnik i jedan od vo a "naprednih" Muslimana, Esad ef. Kulovi , predvodio je 9. novembra 1908. muslimansku deputaciju sastavljenu od 64 gradona elnika, veleposjednika, duhovna lica i trgovca. Vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Stadler pripremio je i predvodio najbrojniju deputaciju, sastavljenu od 430 lica, koja je u Be otpremljena u dva posebna voza. Jedino su Muslimanska i Srpska narodna organizacija uporno odbijale da priznaju aneksiju, a protiv ovog ina muslimansko stanovni tvo je protestiralo i masovnim iseljavanjem u Tursku. Nakon to je kraljevina Srbija priznala aneksiju, a "Beograd dao blagoslov", delegacija Jeftanovi eve grupe Srpske narodne organizacije posjetila je 3. maja 1909. u Be u ministra Buri -ana i dala izjavu kojom priznaje aneksiju. inu aneksije je i dalje jedino oponirala Muslimanska narodna organizacija. Ova organizacija je priznala aneksiju tek 8. februara 1910. svega desetak dana pred sankcioniranje Ustava. To je bilo logi no, jer je i ona kao i sve druge gra anske politi ke stranke, htjela u novim ustavnim prilikama legalno djelovati, a prvi uvjet za to bilo je priznanje habsbur kog suvereniteta nad Bosnom i Hercegovinom. Poslije diplomatskog i unutra njeg politi kog sre ivanja aneksione krize ostalo je i dalje otvoreno pitanje dr avno-pravnog uklju ivanja BiH u postoje u ustavnu strukturu Dvojne monarhije. U razdoblju 1878-1908. od okupacije do aneksije, BiH je formalno-pravno bila osmanska provincija, ali je stvarna vlast u njoj pripadala Austro-Ugarskoj. Nakon aneksije BiH je i formalno-pravno postala habsbur ka pokrajina, ali je ona u okviru Monarhije zadr ala osoben polo aj. U dualisti koj strukturi Monarhije, u kojoj su sve pokrajine pripadale ili Cislajtaniji (Austriji) ili Translajtaniji (Ugarskoj), BiH je stajala kao tre e zasebno tijelo. BiH je smatrana za krun-

279

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

sku zemlju Habsburgovaca, kojom po ovla tenjima vladara zajedni ki upravljaju vlade Austrije i Ugarske. Sa stanovi ta unutra njeg pravnog poretka BiH je bila tre a dr ava unutar Monarhije, po to se njen pravni sis tem razlikovao i od austrijskog i od ugarskog pravnog poretka. Stanovnici BiH nisu pravno bili ni austrijski niti ugarski dr avljani, nego su statusno tretirani kao "bosanskohercegova ki zemaljski pripadnici". Kao corpus separatum unutar Monarhije BiH nije bila ravnopravna sa njene druge dvije dr ave. BiH sve do Ustava nije imala nikakvih samoupravnih prava, niti je mogla u estvovati u tzv. zajedni kim poslovima u Monarhiji, pa se u politi kom pogledu nalazila u potpuno zavisnom polo aju u odnosu na Austriju i Ugarsku. Aneksija BiH je podstakla na raznim stranama, posebno u Hrvatskoj i me u bh. hrvatskim politi arima i prvacima, izvjesne nade u trijalisticko preure enje Habsbur ke carevine. Hrvatska javnost je nakon aneksije skoro jednodu no tra ila "sjedinjenje Herceg-Bosne s Hrvatskom, Slovenijom i Dalmacijom u jedno dr avnopravno tijelo". Car i kralj Franjo Josip ponovo se iskazao kao vjerni pristalica dualizma, pa su planovi da se dr avno-pravni polo aj BiH rije i na trijalisti koj osnovi bili li eni svake realne podloge. Aneksija je, ustvari, trajno razru ila takvu mogu nost, mada se propagandna temperatura i kombinatorika u Hrvatskoj veoma podigla. Ravnote a odlu uju ih inilaca u Monarhiji odr ala je i u vrstila kao politi ki najjednostavnije rje enje i u novim postaneksionim uvjetima: Bosnu i Hercegovinu kao krunski corpus separatum sa nekom vrstom ustava i sabora.

Bosanskohercegova ki ustav i sabor
Nakon dugih i sporih priprema, te jedne ustavne ankete, car Franjo Josip je kona no 17. februara 1910. sankcionirao Zakone o ustavnim uredbama za BiH. Zemaljski ustav (statut) za BiH sve ano je progla en u velikoj dvorani Zemaljske vlade u Sarajevu, 20. februara 1910. Sve ano progla enje Ustava izvr io je zemaljski poglavar Marjan Varesanin pred svim lanovima vlade, vi im inovnicima i predstavnicima gra anskih i vojnih vlasti, poglavarima svih vjerskih zajednica, predstavnicima gradske op ine, autonomnih oblasti i korporacija, kao i drugim uglednim gra anima. Ustavni poredak u BiH reguliran je 1910. godine sa est zakona koji predstavljaju cjelinu: ( 1 ) Zemaljski ustav (statut); (2) Izborni red; (3) Saborski poslovni red; (4) Zakon o dru tvima za BiH; (5) Zakon o skupljanju za BiH; i (6) Zakon o kotarskim vije ima. Bosanski ustavni poredak se zasnivao na ideji tzv. "piramidalne ustavnosti", prema kojoj se prvobitna minimalna 280

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

ustavna prava, zajam ena ovim zakonom, imaju postepeno pro irivati i u vidu poklona povremeno davati narodu. Ovakav koncept ograni ene ustavnosti bio je, po zvani nom tvr enju, logi na posljedica kulturne zaostalosti naroda u BiH. Mada je u Ustavu BiH definirana kao "jedno jedinstveno zasebno upravno podru je", vrhovna upravna vlast ostala je u nadle nosti zajedni kog ministarstva fmansija u Be u i inovni ke Zemaljske vlade u Sarajevu kao njegove agencije. Sabor nije mogao imati nikakvog utjecaja na upravne poslove. Zastupnici ili poslanici nisu ak mogli postavljati pitanja vladi o njenom radu. lanovi Sabora su mogli stavljati "interpelacije na zemaljsku vladu", ali njeni eventualni odgovori nisu mogli biti "predmetom pretresanja". to se zakonodavne vlasti ti e, ona je po Ustavu i dalje ostala u nadle nosti cara, odnosno vlada u Be u i Budimpe ti. Uloga bh. sabora u zakonodavstvu odre ena je lanom 21. Ustava: "Na zakonima sara iva e Sabor u koji e stanovni tvo Bosne i Hercegovine oda iljati poslanike". Sabor nije imao pravo ak ni sara ivati na svim zakonima, Njegova nadle nost protezala se "isklju ivo na bosanskohercegova ke poslove". Obim tih poslova nije bio mali, pa bi nadle nost Sabora bila prili no iroka, da nije bilo odredbe lana 37, prema kojoj na sve zakonske osnove koje spadaju u njegov djelokrug "treba da pristanu vlade obiju dr ava monarhije prije, nego e biti predane saboru". Pored toga, po odredbi lana 38, za zakone, "koje je usvojio sabor, treba Previ nja potvrda" (sankcija) koju e isposlovati zajedni ki ministar fmansija, po to prethodno dobije pristanak obje dr ave Monarhije. Bez obzira na sva ograni enja u pogledu zakonodavstva i uprave koja su nametnuta bh. autonomiji, Ustav i njegovi prate i zakoni uveli su u politi ki ivot zemlje tri nove institucije: sabor, zemaljski savjet i kotarsko vije e. Uz to je bilo neohodno zakonski garantirati osnovna gadanska prava i regulirati javno udru ivanje i sakupljanje, jer se bez toga ne bi mogao ostvariti ni onaj minimum parlamentarnog ivota za koji je ustavom stvoren izvjestan prostor. Prema tome sistem bh. ustava obuhvatao je etiri pitanja: sabor sa njegovim izbornim redom, zemaljski savjet, kotarsko vije e i op a gra anska prava. (1) Sabor je sastavljen kombinacijom socijalnog, konfesionalnog i viri-listi kog kurijalnog sistema, veoma slo enog karaktera. Za razliku od drugih anahronih predstavni kih ustanova u Monarhiji, bh. sabor se nije zasnivao ni na nekoj posebnoj doma oj tradiciji. Prema izbornom saborskom redu, gra ani su po konfesionalnoj pripadnosti bili podijeljeni u tri kurije. Tako je svakoj etni ko-vjerskoj grupi osiguravan odre eni broj zastupni kih mjesta, srazmjerno njenoj brojnosti i udjelu u ukupnom stanovni tvu zemlje. Unutar konfesionalnog izbornog tijela postojale su posebne kurije na socijalnoj bazi:
81

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

gradska, seoska, veleposjednl ka i kurija inteligencije. U sabor su, srazmjerno broju iteljstva, birana 72 zastupnika, tako to je katolicima pripadalo 16, muslimanima 24 i pravoslavnim 31 mandat, te jevrejima jedan. Aktivno bira ko pravo imali su "svi bosansko-hercegova ki pripadnici mu kog spola koji su na dan izbora navr ili 24 godine, samovlasni su i koji u zemlji stanuju barem od jedne godine samo". Jedino su ene veleposjednice, ukoliko pla aju 140 kruna zemljarine, imale aktivno bira ko pravo u veleposjedni koj kuriji. Pasivno bira ko pravo imali su mu karci sa navr enih 30 godina, ukoliko u ivaju sva gra anska prava. Mandat zastupnika trajan je pet godina, bez prava bira a na njihov opoziv. Predsjednika i potpredsjednika Sabora nisu birali poslanici, nego ih je na po etku svakog zasjedanja imenovao car, paze i na konfesionalnu ravnote u i redoslijed. Pored izabranih zastupnika u Sabor je ulazio i odre eni broj poslanika po polo aju, tzv, virilista. Takvih je ukupno bilo dvadeset: reisul-ulema, vakufsko-mearifski direktor, sarajevski i mostarski muftija i po imenovanju najstariji muftija; etiri srpsko-pravoslav-na mitropolita i potpredsjednik Velikog upravnog i pro-svjetnog savjeta SPC; rimokatoli ki nadbiskup, te oba provincijala (redodr avnika) franjeva kog reda; sefardski nadrabin; predsjednik Vrhovnog suda; predsjednik Advokatske komore u Sarajevu; na elnik zemaljskog glavnog grada Sarajeva i predsjednik Trgova ke i obrtni ke komore u Sarajevu. Vlada je o igledno eljela osigurati jedan konzervativan sabor. Mada je to na in izbora sabora u osnovi osiguravao, vlada se za svaki slu aj osigurala lanom 35. Ustava, po kojem "sabor ne smije op iti sa drugim predstavni tvima niti smije izdavati kakvih objava". Na saborsku sjednicu se ne smiju pustiti nikakve deputacije, a sam sabor smije s'ati "odaslanstva" na dvor "samo onda, kad se isposluje prethodno previ nje odobrenje". (2) Zemaljski savjet je kao poseban organ preuzeo u takvim uvjetima sve poslove komuniciranja sabora sa ostalim organima vlasti. Ovaj savjet od devet lanova ( etiri pravoslavna, tri muslimana i dva katolika) birali su saborski zastupnici "iz svoje sredine za sav saborski period". Zemaljski savjet je imao pravo na zahtjev Zemaljske vlade dati izjave ili mi ljenja o takvim javnim Poslovima u kojima ima Bosna i Hercegovina dijela". Vlade obje dr ave Monarhije mogu sporazumno preko zajedni kog ministra finansija "pitati Zemaljski savjet ili se on mo e istim putem obra ati na njih istovjetnim predstavkama". Predsjednik Sabora je jednovremeno predsjednik Zemaljskog savjeta. (3) Zajedno sa Ustavom donijet je i Zakon o kotarskim vije ima, kojim su ukinuti dotada nji kotarski upravni med lisi i uvedena kotarska vije a kao neka vrsta izbornih samoupravnih organa. Izbor kotarskog vije a vr en je
282

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

tako er po konfesionalnom klju u. Jedan mandat dolazio je na 1.500 pripadnika odre ene konfesije u seoskim op inama i na 750 pripadnika u gradovima. Mandat lanova vije a trajao je est godina. Svaki izabrani vije nik, ukoliko nije stariji od 60 godina ili nije bolestan, morao je obavezno prihvatili mandat. Kotarsko vije e nije moglo raspravljati ni odlu ivati o pitanjima koja se ti u cijele zemlje. Njegov se zadatak svodio na u estvovanje u upravi javnih poslova kotara'1. Ograni ena nadle nost, a naro ito ograni ena sredstva kojima je vije e rapolagalo, inili su ovaj autonomni organ politi ki bezna ajnim. Vlada je mogla raspustiti kotarsko vije e, ako "zanemari du nosti". U tom slu aju morali su se u roku od tri mjeseca raspisati izbori za novo kotarsko vije e. (4) Najzad, kao "neka vrsta dekoracije", u bh.ustav mehani ki je prenijet lan 142. austrijskog temeljnog dr avnog zakona od 21. decembra 1867, koji je sadr avao odredbe o gra anskim pravima. lanovi 2-30. bh. ustava sadr e odredbe o gra anskim slobodama, poznate iz ve ine bur oaskih ustava i deklaracija o pravima. Poseban zna aj je imao lan 11. kojim je "svim zemaljskim pripadnicima ujam eno uvanje narodne osobine i jezika". lanom 20. imala je Zemaljska vlada pravo da u slu aju rata, nemira ili veleizdajni kih akcija suspendira gra anska prava navedena u Ustavu. Po Ustavu BiH je ostala jedinstveno podru je sa jedinstvenim gra anskim pripadni tvom i predstavljala je posebnu upravnu jedinicu (territorium sep-aratumj, podru je zajedni ke uprave dviju dr ava Monarhije. Ovaj posebni pravni subjektivitet BiH izra avao se djelimi no kroz sabor, a potpuno kroz vlastiti pravni poredak. Kao tre e dr avno-pravno tijelo u okviru Monarhije, BiH nije mogla ni poslije aneksije i ustava neposredno participirati u tzv. zajedni kim poslovima na nivou, Austro-Ugarske kao realne i personalne unije, Me utim, ve samo osnivanje i funkcija Zemaljskog savjeta posredno su ukazivali na potrebu da se i u tom pogledu postepeno u budu nosti osigura odre eno mjesto Bosni i Hercegovini. Bez obzira na sva ograni enja bh. sabor je predstavljao pozornicu u okviru novih formi gra anskog politi kog ivota u BiH. Prvi saborski izbori odr ani su po pojedinim kurijama u vremenu od 18. do 28. maja 1910. Na njima je Srpska narodna organizacija osvojila sve pravoslavne mandate, ukupno 31, a Muslimanska narodna organizacija sva 24 muslimanska mandata. Od ukupno 16 katoli kih mandata, Hrvatska narodna zajednica je dobila 12. a Hrvatska katoli ka etiri. U po etku su svi saborski zastupnici bez obzira na strana ke i konfesionalne razlike radili i nastupali zajedni ki u odnosu na Zemaljsku vladu. Ve ina bosanskih gra anskih politi ara smatrala je da sabor, bez obzira na svoju ograni enu nadle nost, otvara
283

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rala

jedno "nova doba" u politi kom ivotu BiH i pru a osnov da se postepenim radom pobolj a ustavni polo aj zemlje i pro ire politi ka prava. U toku etverogodi njeg rada sabora bilo je vi e slu ajeva razli itog strana kog, frakcijskog i koalicionog prestrojavanja, vra anja mandata i dopunskih izbora za upra njena mjesta. Prvi sukobi u saboru po eli su ve prilikom rasprave o nacrtu zakona o po tanskoj tedionici, a me ustrana ki odnosi i previranja do li su do punog izra aja tokom debate o zakonu o fakultativnom otkupljivanju kmetovskih seli ta, najzna ajnijeg zakonskog projekta kojim se sabor bavio. Jo prije po etka saborske debate sklopljen je sporazum o zajedni kom glasanju izme u Muslimanske narodne organizacije i dviju hrvatskih stranaka. Sporazum je bio poznat kao Hrvatsko-muslimans-ki pakt, a njegove pristalice kao pakta i. Peterica zastupnika MNO-e odbili su potpisati pakt, formiraju i vlastitu frakciju u saboru. Nakon pakta fuzioni-rale su se dvije muslimanske stranke (MNO i MSS) u Ujedinjenu muslimn-sku organizaciju. Istovremeno je nastao rascjep u Srpskoj narodnoj organizaciji, po to je 12 poslanika grupe "Srpska rije " glasalo zajedno sa muslimansko-hrvatskom koalicijom za vladin prijedlog zakona. Na hrvatskoj strani paktu sa Muslimanima nastojao se dati nacionalno-politi ni zna aj, u smislu navodnog opredjeljenja Muslimana za hrvatstvo. Muslimani su odlu no odbili da se jednom parlamentarnom sporazumu daje bilo kakav nacionalno-politi ki smisao. To je razo aralo hrvatsku javnost i njene politi are, mada se pakt pokazao u saboru stabilnim. Zemaljska vlada nije eljela u saboru se oslanjati isklju ivo na musliman-sko-hrvatsku koaliciju. Iako bi time imala osiguranu ve inu, ona je insistirala na stvaranju tzv. radne ve ine, sastavljene od zastupnika sve tri konfesionalne grupe. Pri tome, vlada nije te ila jednoglasnosti sabora, nego okupljanju onih zastupnika, Muslimana, Srba i Hrvata, koji su spremni raditi na ozakonjenju razli itih projekata, vezanih za potrebe i razvoj zemlje kao cjeline. Gligorije Jeftanovi , vo a tzv. srpske privredne grupe ("Srpska rije "), stalno se kolebao izme u ulaska u vladinu radnu ve inu i opozicije. Na kraju je 12 poslanika ove grupe, po to ih je odbacila i vlada i opozicija, bilo prisiljeno polo iti mandate 13. septembra 1913. Na dopunskim izborima u decembru iste godine, njihova mjesta je, uz podr ku vlade, popunio advokat Danilo Dimovi sa svojim pristalicama. Nasuprot tako formiranoj vladinoj radnoj ve ini, postavila se opozicija koju su sa injavali poslanici grupa "Narod" i "Otad bina", pa po trojica disidenata, muslimanskih ( ervi -beg Miralem, Vasifbeg Bi evi i dr. Mu-rad Sari ) i hrvatskih (Luka abraji , Vjekoslav Jelavi i uro D amonja).

284

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Na taj na in i vladina radna ve ina i opozicija etni ki su bile raznorodne, odnosno mje ovite. Bosanskohercegova ki sabor se po etkom 1914. sastao na svoje etvrto, posljednje zasjedanje. Ovo zasjedanje teklo je u relativno mirnoj i poslovnoj atmosferi, sve do 28. juna 1914. i ubistva prijestolonasljednika Franza Ferdinanda. Sutradan je sabor odr ao svoju zadnju, komemorativnu sjednicu. Tokom ovog posljednjeg zasjedanja sabor je poku avao pokrenuti pitanje predstavljanja BiH u Delegacijama. Tih mjeseci sabor je veliku pa nju posve ivao pitanju upotrebe i naziva slu benog jezika, posebno agrarnom pitanju i planovima o pretvaranju fakultativnog u obavezni otkup kmetova. Svi ovi novi pravci i pitanja ti bosanskoj politici prekinuti su atentatom i Prvim svjetskim ratom.

Bosna i Hercegovina u Prvom svjetskom ratu i njen ulazak u zajedni ku jugoslavensku dr avu Kraljevinu SHS
Me unarodne ekonomske i politi ke krize, koje su se smjenjivale po etkom XX stolje a, zao travale su borbu velikih sila za novu podjelu svijeta. One su poja avale trku u naoru anju i produbljivale jaz izme u dva suprotstavljena vojna i politi ka bloka - Antante (Velika Britanija, Fancuska i Rusija) i Centralnih sila (Njema ka i Austro-Ugarska, privremeno i Italija). Vrhunac krize nastupio je poslije sarajevskog atentata koji je Austro-Ugarska iskoristila kao povod da Srbiji objavi rat 28. jula 1914. godine. Tim inom otpo eo je Prvi svjetski rat. Osnovno obilje je ovom sukobu, do tada nezapam enih razmjera, odredile su imperijalisti ke sile svojim u e em i me unarodnim obra unima. Odmah na po etku u rat je u lo devet dr ava, da bi on kasnije poprimio svjetske razmjere i obuhvatio 28 dr ava s preko 1.5 milijardom stanovnika, ili tri etvrtine ukupnog svjetskog stanovni tva. Pod oru je je mobilisano 70 miliona ljudi i anga ovana ogromna materijalna dobra. Vojske suprotstavljenih dr ava u Evropi sukobile su se na tri, a od 1915. godine, ulaskom Italije u rat na strani Antante, na etiri fronta, od kojih su dva u cjelini ili djelimi no bila na ju noslavenskoj teritoriji. Ju noslavenski narodi na li su se u sredi tu ratnih zbivanja i podijeljeni u okviru zara enih strana. U znatnom broju oni su u estvovali u borbama na tri evropska rati ta.

285

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kra ja Drugog svjetskog rata

Krajem jula i u prvim danima augusta 1914. u Bosni i Hercegovini provedena je mobilizacija ljudstva i materijalnih sredstava za predstoje e operacije na balkanskom rati tu. Na tlu Bosne i Hercegovine vrilo je kao u ko nici: ogroman broj vojnih obveznika slivao se u regrutne centre, a po zakonu o ratnim obavezama pribavljani su konji (tovarni, tegle i i jaha i), volovi za vu u i razna stoka za klanje (volovi, ovce, koze), otkupljivane su sve vrste hljebnog ita i druge hrane a posebno je bio komplikovan zadatak formiranja komore, to je, podrazumijevalo nabavku raznovrsne opreme, prije svega kola i samara, popunjavanje potrebnim ljudstvom, od velikog broja konjodavaca, ko ija a, pratilaca, goni a volova do majstora razli itog profila (kova i, kolari, samard ije, sedlari, zidari, tesari, kuhari itd). Uskotra ne bosanskohercegova ke eljeznice stavljene su na raspolaganje vojnim komandama koje su iz drugih dijelova Monarhije prebacivali trupe i ratnu tehniku. Zbog zakr enosti pruga, formiranje komore u neposrednoj blizini ratnih operacija na Drini bilo je od velikog zna aja za otvaranje balkanskog rati ta. Ljudi sa bosanskohercego-va kog podru ja su gotovo preko no i rasprodali ili im je bilo rekvirirano sve to mo e slu iti ratnim potrebama. Nakon obavljenih obimnih ratnih priprema, izbijanjem I svjetskog rata Bosna i Hercegovina bila je neposredno popri te irokih ratnih operacija sve do jeseni 1915. godine. Peta i esta austrougarska armija koncentrisale su svoje snage du lijeve obale Drine da bi otpo ele ratne operacije na srpsko podru je, 12. augusta na sektoru donje Drine, a 20. augusta oko Vi egrada i Priboja. Nakon poraza na Jadru napad je zaustavljen i austrougarska vojska se morala povu i preko Drine. Od 3. septembra po inje srpsko-crnogorska protuofanziva U i ke grupe, tri dana kasnije sjeverne grupe s prelaskom preko Save, a 7/8. septembra austrougarska vojska preduzima ofanzivu i potiskuje srpsku vojsku do Krupnja. U isto vrijeme srpske i crnogorske ete probijaju se u isto nu Bosnu i sti u na Romaniju, gdje se od 18. do 30. oktobra vode te ke borbe za za titu samog Sarajeva. U novoj ofanzivi austrougarske jedinice probijaju se u novembru do Kol-ubare, osvajaju Valjevo i Beograd, a zatim u te kim borbama trpe poraz i hitno se povla e preko Drine. Od toga vremena pa do zajedni ke austrougarske, njema ke i bugarske ofanzive na Srbiju (tzv. Makenzenova ofanziva na Srbiju otpo ela je 6. oktobra 1915. godine), Bosna i Hercegovina je bila frontalno podru je i tek osvajanjem Srbije i kapitulacijom Crne Gore ona je postala ratno zale e.

286

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Najve a ratna stradanja do ivjelo je stanovni tvo du , isto ne granice Romanije, srezovi: fo anskt, cajni ki, vi egradski, rogati ki, bijeljinski u Semberiji i gata ki, bile ki i trebinjski u isto noj Hercegovini, gdje je u toku vi emjese nih vojnih operacija do lo do izbjegli tva, prisilne evakuacije i protjerivanja stanovni tva. Samo iz isto ne Bosne izbjeglo je u druge krajeve 42,218 lica (Muslimana 37.294, Srba 3319, Hrvata 887, Jevreja 718), kao i 7.102 Muslimana iz Sand aka, dok je evakuisano 41.716 lica, od toga Srba 21.048, uglavnom prisilno, u zapadnu Bosnu, Muslimana 14.751, Hrvata 3.196 i Jevreja 2.904, to ukupno iznosi 91.236 izbjeglth i evakuisanih lica. Razoreno je i spaljeno vi e hiljada stambenih i gospodarskih zgrada te oplja kana i uni tena pokretna imovina. Ratna razaranja, naro ito na podru ju vojnih operacija, vojne mobilizacije najsposobnijeg dijela stanovni tva, saobra ajne te ko e, izbjegli tva, evakuacije i internacije, ostavili su sela i gradove bez radne snage, industrijska i druga proizvodnja je naglo padala jer je bila upu ena ne ensku i dje iju radnu snagu, a poljoprivreda na prisilnu mobilizaciju. Agrarni prinosi su brzo opadali, tako da su oni 1916. bili gotovo dvostruko manji nego 1914. godine. U prvoj godini rata proizvedeno je 650.000 tona ita, a u posljednjoj 1918. svega 250.000 tona. Rat je posebno pogodio siroma ne slojeve stanovni tva. Ni u normalnim uvjetima Bosna i Hercegovina nije mogla podmiriti potrebe doma om proizvodnjom ita, pa su se s opadanjem proizvodnje morale uvoziti sve ve e koli ine, a do njih se te ko dolazilo. Imaju i u vidu prvenstvenu obavezu da osiguraju vo enje rata, austrougarske vlasti su ve 3. augusta 1914. donijele Zakon o racionalnom snabdijevanju stanovni tva neophodnim ivotnim namirnicama u toku rata. Rekvirirani su svi vi kovi hrane, a izvoz iz Bosne i Hercegovine bio je zabranjen bez posebnog odobrenja vojnih vlasti, koje su preuzele nadle nosti cjelokupnog pravnog aparata. Zemaljska vlada je poku ala sprije iti nekontrolisano pove avanje cijena ivotnim namirnicama pa je odre ivala maksimalne cijene itu i bra nu. Osnovu za to dao joj je Zakon od 7. decembra 1914, kojim je bila ovla tena preduzimati sve mjere u oblasti poljoprivrede, industrije, trgovine, zanatstva i snabdijevanje stanovni tva koje nala u posebni ratni uvjeti. Poslije toga 29. marta 1915, uslijedio je specijalni Zakon o snabdijevanju (aprovizaciji) stanovni tva kojim je bio regulisan promet ita i bra na. Utvr ena je mjese na koli ina po glavi stanovnika, i to 7,2 kg bra na ili 9 kg ita, to zna i dnevnu potro nju od 250 grama bra na ili 300 grama ita, to je iznosilo samo polovinu normalne mjese ne potro nje koja se ra unala 18 kg po stanovniku. Ni tako strogo ograni ene i nedovoljne koli ine namirnica stanovni tvo nije redovno dobijalo usljed op e oskudice saobra ajnih i drugih te ko a. Ishrana stanovni tva postala je sve te a, pa su, u maju 1915.
287

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

uvedene kartice za dodjelu hljeba i bra na. Dugi i iscrpljuju i rat tro io je i posljednje rezerve hrane, pa je 1916. godine smanjena koli ina ita i za selo na 8 kg mjese no (270 g dnevno) i dozvoljeno pove ano klanje stoke, da bi se nadomjestio nedostatak hljeba. Su a je 1917. godine zadesila Bosnu i Hercegovinu, pa je u zemlji vladala glad, koja se 1918. jo poja ala zbog op e oskudice hrane. Ranije propisano snabdijevanje opalo je na 4 kg ita mjese no, a u nekim mjestima na 1/2 kg, ili uop e nije stizalo. Ishrana stanovni tva bila je posebno ote ana u nekim srezovima Bosanske krajine (Klju , Bosanski Petrovac, Bosanska Krupa) i isto ne Bosne (Rogatica, Cajni e, Fo a, Vi egrad
)

Stalni nedostatak hrane, posebno od zime 1916. godine, izazvao je nekon-trolisan rast cijena ivotnih namirnica i pojavu brojnih pekulanata (regrutuju se iz svih dru tvenih slojeva), koji su se preko no i obogatili. Od 1913. do 1916. godine, cijene ivotnih namirnica porasle su za 300%, a prosje ne radni ke nadnice jedva 50%. Do kraja rata, nesta ica i skupo a ivotnih namirnica dobile su takve razmjere da su cijene osnovnih prehrambenih artikala, koje je utvrdila vlada 1918. godine, bile ve e za 350% do 2.300% nego 1914, dok su cijene u slobodnoj prodaji i vercu bile jo ve e. Rat je velikom broju siroma nih porodica nametnuo pravu borbu za opstanak. Stanje sa naro ito pogor alo u zadnje dvije godine rata. Osim stradanja na frontovima, veliki gubici stanovni tva bili su izazvani politi kim i drugim represijama, pojavama masovne gladi i, osobito, epidemijom zaraznih bolesti ( panjolska groznica). Ra una se da se u Bosni i Her cegovini demografski gubitak u etverogodi njem ratu peo na 250 do 300 hiljada lica ili 12% do 15% ukupnog stanovni tva, a ratna teta je procijenjena na blizu 2,5 milijarde zlatnih franaka. To je predstavljalo oko jednu petinu ukupnih ljudskih rtava u jugoslavenskim zemljama i gotovo jednu etvrtinu ukupne ratne tete na itavom ovom podru ju.

Razvoj dr avnopravnih prilika 1914-1918.
Atentat, ili zlo in, kojim je Gavrilo Princip 28. juna 1914. ubio austrijskog nadvojvodu Franza Ferdinanda djelo je grupe "nacionalno-revolucio-narnih" ta nije nacionalisti kih srpskih omladinaca poznatih pod imenom "Mlada Bosna". Nakon atentata, u Sarajevu i nekim mjestima u unutra njosti do lo je odmah do demonstracija protiv Srba, pa su mnoge radnje srpskih trgovaca demolirane i oplja kane. U op em neredu u Sarajevu je istog dana progla en prijeki sud koji je ukinut 26. jula, dva dana pred po etak rata. Nakon ubistva Ferdinanda, tada nji zajedni ki ministar fmansija. Leon Bilinski, koji je bio protiv rata, poku avao je, ali bez uspjeha, aktiviranjem 288

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog ma

nekih zakonskih projekata omogu iti saboru nastaviti rad i tako u cijeloj zemlji primiriti ratnu psihozu. Izbijanjem rata nastupila su u cijeloj zemlji te ka vremena. Do lo je do sudskih progona i interniranja srpskog stanovni tva, posebno onog sa granice prema Crnoj Gori i Srbiji. Ve su prvog dana nereda visoki predstavnici islamske vjerske zajednice, prije svih reisul-ulema D emaludin Causevi , ustali javnim izjavama protiv progona Srba, opominju i istovremeno one Muslimane koji su kao pojedinci u tome u estvovali da se okane takvih Bogu mrskih djela. Usljed masovne mobilizacije i odlaska hiljada mladih ljudi na fronto ve, zemlja je privredno propadala. Desetine hiljada Bosanaca izginulo je i ranjeno tokom rata. Istovremeno su upadom u isto nu Hercegovinu i isto nu Bosnu crnogorska i srpska vojska po inile mnoge zlo ine genocida nad muslimanskim stanovni tvom. Poslije sloma Srbije i Crne Gore oktobra 1915, BiH prestaje biti neposredno ratno popri te, ali su se posljedice rata, prije svega u vidu masovne gladi, svugdje osje ale. U nastojanjima da se sprije i raspad Austro-Ugarske i rije i jugoslavensko pitanje, u vrhovima Monarhije pojavile su se razli ite dr avno-pravne kombinacije vezane za BiH. Ugarski politi ki vrhovi su smatrali da bi BiH treba lo pripojiti Ugarskoj, dok su austrijski vojni krugovi insistirali na njenom pripojenju Austriji. Istovremeno su nu eni razli iti planovi o podjeli BiH izme u Austrije i Ugarske. Predsjednik ugarske vlade grof I tvan Tisza smatrao je da bi se pripojenjem BiH Ugarskoj ponovo u Monarhiji uspostavila politi ka ravnote a poreme ena priklju enjem Poljske Austriji. Ugarska vlada je na sjednici 2. oktobra 1915. slu beno usvojila plan o priklju enju BiH Ugarskoj, uz zahtjev da se u BiH prethodno ukinu svi oblici autonomnog politi kog ivota dok se u njoj ne u vrsti polo aj Monarhije, odnosno Ugarske. GrofTisza je istrajavao na ovoj ideji sve do pred sam slom Habsbur ke carevine. On je tako septembra 1918. posjetio Sarajevo gdje je razgovarao sa najistaknutijim bosanskim politi arima. Ideju da je mogu e pripojiti BiH Ugarskoj, grofTisza je napustio tek po to su mu jugoslavenski orijentirani srpski i hrvatski bh. politi ari predali 20. septembra 1918. u Sarajevu memorandum u kojem se tra i rje enje bosanskog pitanja na osnovu principa samoopredjeljenja naroda, i to u formi ravnopravnih i dr avno samostalnih naroda. Istovremeno je na drugoj strani tekao proces rje avanja jugoslavenskog pitanja u vidu stvaranja jedne zajedni ke jugoslavenske dr ave ujedinjenjem kraljevine Srbije (i Crne Gore) sa ju noslavenskim zemljama Habsbur ke monarhije. Rje enje tog pitanja, pa prema tome i pitanja BiH, zavisilo je od ishoda Prvog svjetskog rata. Ukoliko u ratu pobijede sile Antante i Srbija kao 289

Bosna i Hercegovina od najmanjih vremena d o kraja Drugog svjetskog rata

pridru ena dr ava (bez statusa saveznika), onda se mo e na ru evinama Aus-tro-Ugarske stvoriti jedna ira jugoslavenska dr ava. Ali ako pobijede Centralne sile, a ishod rata je bio neizvjestan sve do jeseni 1918, onda propada i projekat stvaranja zajedni ke jugoslavenske dr ave. Glavni akteri rje avanja jugoslavenskog pitanja bili su vlada kraljevine Srbije i jugoslavenski odbor kao politi ko predstavni tvo ju noslavenskih zemalja Austro-Ugarske. U jednom za Srbiju kriti nom vojno-politi kom trenutku, u vrijeme Kolubarske bitke, srbijanska Narodna skup tina je na zasjedanju u Ni u 7. decembra 1914. usvojila deklaraciju u kojoj se isti e da se Srbija u ovom ratu ne bori samo za o uvanje svoje nezavisnosti nego istovremeno za oslobo enje sve "neoslobo ene bra e Srba, Hrvata i Slovenaca". Istaknuti hrvatski i slovenacki politi ari koji su se po etkom rata na li u emigraciji, stupaju u vezu sa srpskom vladom uz iju podr ku formiraju jedan odbor sa ciljem da radi na upoznavanju javnosti savezni kih zemalja sa jugoslavenskim pitanjem. Takvo tijelo je formalno konstituirano 1. maja 1915. u Parizu pod nazivom Jugoslavenski odbor. Za predsjednika Odbora izabran je dr. Ante Trumbi , istaknuti hrvatski politi ar iz Dalmacije. Stalno sjedi te Odbora bilo je u Londonu. BiH su u Odboru predstavljala trojica srpskih bosanskih politi ara, dr. Nikola Stojanovi , Du an Vasiljevi i dr. Milan Sr ki . Poslije du e od mjesec dana pregovora vo enih na Krfu u ljeto 1917, srpska vlada i Jugoslavenski odbor objavili su 20. jula 1917. zajedni ku deklaraciju u kojoj izjavljuju da e po okon anju rata obrazovati slobodnu, nacionalnu i nezavisnu dr avu Srba, Hrvata i Slovenaca. Ova deklaracija polazi od dva osnovna na ela, na ela nacionalnog jedinstva Srba, Hrvata i Slovenaca, kao "jednog troimenog i troplemenog naroda", te na ela samoopredjeljenja naroda. Na osnovu tih na ela postavlja se zahtjev za stvaranjem zajedni ke dr ave. Prema deklaraciji, ta zajedni ka dr ava e biti ustavna parlamentarna monarhija sa dinastijom Kara or evi a na elu. Deklaracijom je dalje rije eno niz manjih pitanja, kao to su ravnopravnost vjeroispovijesti, ravnopravnost latinice i irilice, izjedna avanje kalendara, dr avna zastava i grb, bira ko pravo itd. Istovremeno je klju no pitanje unutra njeg ure enja, tj. unitarna i slo ena (federalna, konfederalna i si.) dr ava ostalo nerazja njeno. U deklaraciji nigdje nije re eno da budu a dr ava ne e biti federalna, ali je iz toka pregovora jasno proistlcalo da, e budu a dr ava biti unitarna sa odr enom administrativnom decentralizacijom, iji obim i oblik nije defini ran. Krfsku deklaraciju usvojio je 27. augusta 1917. Crnogorski odbor osnovan po etkom 1917. u Parizu sa zadatkom da me u Crnogorcima iri ideju ujedinjenja Crne Gore sa Srbijom i ostalim jugoslavenskim zemljama.

290

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

U me uvremenu dolazi tokom 1917. do o ivljavanja javnog politi kog ivota u Austro-Ugarskoj koji je bio zamro po etkom rata. Na prvom se mjes tu postavljaju razna dr avno-pravna pitanja, me u kojima dominira jugoslavensko pitanje, Najaktivniji u tome su slovena ki klerikalni politi ari, posebno Janez Krek i dr. Anton Koro ec, vo e Slovenske ljudske stranke. ivim nastojanjem Korosca sve ju noslavenske politi ke grupe Slovenije, Istre i Dalmacije predstavljene u be kom parlamentu u le su u Jugoslavenski klub, koji je 30. maja 1917. iza ao pred Carevinsko vije e sa deklaracijom u kojoj se tra i stvaranje jedne jugoslavenske dr ave pod " ezlom habsbur kodorenske dinastije". Majska deklaracija je ozna ila po etak pokreta koji je postepeno doveo do ujedinjenja ju noslavenskih zemalja koje su bile pod habsbur kom vla u, stvaranjem Dr ave Slovenaca, Hrvata i Srba 29. oktobra 1918. Povodom Majske i Krfske deklaracije javno su se oglasili hrvatski i mu slimanski politi ari u BiH koji uop e nisu bili predstavljeni u Jugoslaven skom odboru. Prvi su se izjasnili Stadlerovt klerikalci usko povezani sa slove-na kim klerikalcima, ali i sa tada njim zemaljskim Poglvarom Stjepanom Sarkoti em. tadler je zastupao tzv. "hrvatsko rje enje" kao na in da se sa uva Monarhija i njena dualisti ka struktura uz otvaranje mogu nosti za njeno trijalisti ko preure enje. Po tom rje enju trebalo bi ujediniti u jedan dr avno-pravni entitet Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju, BiH te eventualno Istru i Kranjsku (Sloveniju) ukoliko se tome ne bi protivila Austrija. Od muslimanskih politi ara prvi je istupio erif Ar nautovi , tada jedan od najuticajnijih vo a Ujedinjene muslimanske organizacije. On je 17. augusta 1917. predao memorandum sa prijedlogom da se dr avno-pravni polo aj BiH rije i njenim priklju enjem Ugarskoj sa osiguranom autonomijom. Nasuprot tome, mladi muslimanski intelektualci prihvataju postepeno jugoslavensku orijentaciju. Tako je tada nji sekretar trgova ke i obrtni ke komore u Saraje vu, dr. Mehmed Spaho izjavio u februaru 1918, da "muslimanska inteligen cija a ve im dijelom i iroke narodne mase, uvi aju da im je spas u slozi i jedinstvu svih Srba, Hrvata i Slovenaca. Najzad su se, prilikom kratke posjete Antona Korosca Sarajevu po etkom septembra 1918, oglasili i bosanski franjevci izjavom da je zahtjev da se na slavenskom jugu ujedine Hrvati, Slovenci i Srbi, jedan prirodan-zahtjev. Da bi odbacili svaku sumnju da oni, kao autohtoni ivalj u Bosni nisu tobo e za ujedinjenje, to "odva no izjavljuju" svoju solidarnost sa Jugoslavenskim klubom u Be u i njegovom deklaracijom od 30. maja 1917. Rezoluciju hrvatskih, slovena kih i srpskih politi ara koja je usvojena na sastanku u Zagrebu 3. marta 1918. sa zahtjevom da se uspostavi demokratski utemeljena

291

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

dr ava Slovenaca, Hrvata i Srba, potpisali su i peterica politi ara iz BiH: Danilo Dimovi , uro D amonja, Ko ta Majki , Jozo Sunari i Vojisiav ola. Na osnovu ove rezolucije, u trenutku raspada Austro-Ugarske ujesen 1918. u svim su njenim ju noslavenskim teritorijama (osim Vojvodine) obrazovane organizacije Narodnog vije a Dr ave Slovenaca, Hrvata i Srba. Kao centralni organ Narodno vije e SHS konstituiralo se na sjednicama odr anim u Zagrebu 17-19. oktobra 1918. Tom je prilikom izdata objava Narodnog vije a narodima, Slovencima, Hrvatima i Srbima u kojoj se me u ostalim isti e, da je "od ovog trenutka Narodno vije e opunomo eno od svih narodnih stranaka i grupa da u svoje ruke preuzme vo enje narodne politike". U praksi to je zna ilo da e u svim budu im dr avno-pravnim i politi kim pregovorima, mjesto pojedinih stranaka, nastupati Narodno vije e SHS. U plenum Narodnog vije a SHS iz BiH je u lo 18 predstavnika. To su bili: Ko ta Kujund i ,^Gligorije Jeftanovi , dr. Jozo Sunari , Vojisiav ola, fra Ljubomir Gali , S epan Gr i , dr. Luka Cabraji , dr. Savo Ljubibrati , Vjekoslav Jelavi , dr. Milan Joki , dr. Tugomir Alaupovi , dr. Vladimir orovi , Hamid Svrzo, fra Didak Bunti , Maksim urkovi , dr. Mehmed Spaho, prota Du an Kecmanovi i dr Vojisiav Besarevic. U Sredi nji je odbor Narodnog vije a u lo est bh. predstavnika: dr. Jozo Sunari , Vojisiav ola, dr. Milan Joki , epan Gr i , fra Ljubomir Gali i dr. Luka Cabraji , zna i nijedan Musliman, kao navodni pripadnik naroda Slovenaca, Hrvata i Srba. Zato su muslimanski gra anski politi ari o tro protestirali, pa su naknadno u Sredi nji odbor kooptirani dr. Halid-beg Hrasnica i Hamid Svrzo. Po povratku bh. delegata iz Zagreba. 31. oktobra 1918. konstituiran je u Sarajevu Glavni odbor Narodnog vije a SHS za BiH. Posljednji austrougarski zemaljski poglavar BiH, general Stjepan Sarkoti predao je 1. novembra 1918, uz prisustvo visokih vojnih funkcionera, upravu zemlje Glavnom odboru Narodnog vije a SHS za BiH. lanovi su Narodnog vije a bili Gligorije Jeftanovi kao predsjednik: te dr. Jozo Sunari i dr. Halid-beg Hrasnica kao potpredsjednici. Sekretari su bili dr. Savo Ljubibrati i Hamid Svrzo. Ostali su lanovi bili Vasilj Gr i , Ko ta Kujund i , Vojisiav ola, Danilo Dimovi , Vjekoslav Jelavi , fra Ljubo Gali , dr. Vojisiav Besarevic, fra Didak Bunti , dr. Luka Cabraji , dr. Vladimir orovi , Karlo Cankar, uro D amonja, Simo Erakovi , mr. Milan Joki , Du an Kecmanovi , Pero Stokanovi , Smail-aga emalovi , prof. Salih Ba i , Maksim urkovi i S epan Gr i . Tre eg novembra 1918. imenovana je prva bosanskohercegova ka Narodna (Zemaljska) vlada za BiH u koju su u li Atanasije Sola, kao predsjednik, Danilo Dimovi kao povjerenik za pravosu e, dr. Mehmed Spaho, pov292

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

jerenik za obrt, trgovinu, po tu i brzojav, Vjekoslav Jelavi , povjerenik za zdravstvo, dr. Tugomir Alaupovi , za prosvjetu i bogo tovlje, Stevo akuia, za prehranu, Vaso Risti , povjerenik za finansije, Vasilj i epan Gr i , za organizaciju narodnih vije a, odnosno za odbranu. Istog dana Narodna vlada je brzojavno obavijestila sve kotarske urede, da "preuzima poslove zemaljske uprave", uz du nost i obavezu da u cijeloj zemlji odr i "javni mir, red i sigurnost". U skladu s tim, moraju se u svakom mjestu "u sporazumu sa najvi enijim nekompromitiranim li nostima sviju vjera", te sa oru ni kim zapovjedni tvima uspostaviti okru ni i kotarski odbori Narodnog vije a SHS. Istovremeno se na narod apeliralo da bude "milostiv i velikodu an", te da "oprosti i zaboravi sve nevolje i uvrede", kako nikome ne bi dopustio da mu "u slobodi glas ukalja i osramoti". Ova je izjava potpuno u skladu sa poznatim osnovnim na elom narodnog suvereniteta: " uvaj sva ije dobro i imetak, uvaj li nu slobodu i sigurnost svakog gra anina." Ovaj i sli ni proglasi nisu u tom prevratnom vremenu mogli suzbiti sami po sebi razli ite nerede i previranja, me u kojima je na prvom mjestu bilo agrarno nasilje. Zbog op eg nereda u mnogim dijelovima zemlje, do lo je 4. novembra 1918. do sastanka kod Vi egrada predstavnika Glavnog odbora Narodnog vije a SHS za BiH sa vojvodom Stepom Stepanovi em, komandantom Druge srpske armije. Tu je postignut sporazum da jedinice Druge srpske armije u u u BiH i preuzmu brigu o javnoj sigurnosti i odr avanju reda i mira. Tako su ve 6. novembra 1918. prve srpske jedinice u le u Sarajevo a zatim postepeno i u druga mjesta BiH. Razli itim nemirima bila je manje-vise zahva ena cijela teritorija Dr ave SHS, pa je sa raznih strana po urivano njeno ujedinjenje sa kraljevinom Srbijom. U takvoj situaciji, Narodno vije e u Zagrebu je poslije dugih diskusija izabralo 24. novembra 1918. odbor od 28 lica sa zadatkom da u sporazumu sa vladom kraljevine Srbije "bezodlacno provede organizaciju jedinstvene dr ave". lanovi odbora su, kao delegacija Narodnog vije a SHS, otputovali 27. novembra 1918. u Beograd radi pregovora o ujedinjenju. Mada se nalazila u te koj situaciji, delegacija je, prema uputstvima koje je imala, insistirala na federativnom ure enju budu e dr ave. Od toga je tokom pregovora u Beogradu morala odustati. Pod velikim pritiskom delegacija je u ime Narodnog vije a podnijela 1. decembra 1918. jednu adresu regentu Aleksandru Kara or evi u kojom ga poziva da u ime kralja Petra preuzme vlast u itavoj dr avi. Regent je na to proglasio "ujedinjenje Srbije sa zemljama nezavisne dr ave Slovenaca, Hrvata i Srba u jedinstveno Kraljevstvo Srba. Hrvata i Slovenaca". Tako je i Bosna i Hercegovina kao i sastavni dio Dr ave Slovenaca, Hrvata i Srba u la u sastav nove jugoslavenske dr ave,
293

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

LITERATURA Petar Babi i Alato Zovki (priredili) Luka akovi

Katoli ka crkva u Bosni i Hercegovini u XIX i XX stolje u, Sarajevo, 1986. Polo aj Bosne i Hercegovine u austrougarskim koncepcijama rje enja jugoslovenskog pitanja 1914-1918.Tuzla,1981. Politi ke organizacije bosanskohercegova kih katolika Hrvata, Zagreb, 1985. Postanak radni ke klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914, Sarajevo, 1980. Bosanskohercegova ki gradovi na razme u 19. i 20. stolje a, Sarajevo, 1991. Od tradicije do identiteta - Geneza nacionalnog pitanja Bosanskih Muslimana, Sarajevo, 1974. Privreda i dru tvo Bosne i Hercegovine u doba austrougarske vladavine 1878-1918, ANUBiH. Posebna izdanja LXXIX, Odjeljenje dru tvenih nauka, knj. 18, Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine, II, Sarajevo, 1987. Pravni polo aj i unutra njo-politi ki razvitak BiH od 1878 do 1914, Sarajevo, 1976. Historija Bo njaka, Sarajevo, 1997. O nastanku paralelnog austrijskog i ugarskog zakona o upravljanju Bosnom i Hercegovinom iz 1880. godine, Radovi ANUBiH, XXXII, Sarajevo, 1967. Jezi ko pitanje u austrougarskoj politici u BiH pred prvi svjetski rat, Sarajevo, 1973.

Luka akovi Ilj as Had ibegovi Iijas Had ibegovi Muhamed Had ijahi Ferdo Hauptmann

Mustafa Imamovic Mustafa Imamovic D evad Juzba i

D evad Juzba i

294

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

D evad juzba i

Izgradnja eljeznica u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske politike od okupacije do kraja Kalaveve ere, Sarajevo, 1974. Hercegova ki ustanak 1882. godine, Sarajevo, 1958. Bosna i Hercegovina za vrijeme austrougarske vladavine, Sarajevo, 1968. Uloga "Gajreta" u dru tvenom ivotu Muslimana Bosne i Hercegovine ( 1903-1941 ), Sarajevo,1986. Kalajev re im u Bosni i Hercegovini 1882-1903, Sarajevo,1987. Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave (1878-1918), Sarajevo,1969. Sarajevo pod austrougarskom upravom 1878-1918, Sarajevo, 1966. Pokret Srba Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvjetnu samoupravu, Sarajevo,1982. Stanovni tvo Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1987.

Hamdija Kapid i Hamdija Kapid i Ibrahim Kemura Tomislav Kralja i Hamdija Kre evljakovi Todor Kru evac Bozo Mad ar orde Pejanovi

Ferdinand Schmid Bosnien und die Herzegowina unter der Vervvaltung Oesterreich-Ungarns, Leipzig,1914. Bernadotte E. Schmitt Hans Schnelier Nusret Sehi The Annexation ofBosnia 1908-1909, Cambridge, 1937. Die Staatsrechtliche Stellung von Bosnien und der Herzegowina, Leipzig,1892. Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1980. Bosna i Hercegovina 1918-1925, Sarajevo,1991. Bosna i Hercegovina 1918-1943, (Dr avnopravni polo aj), Mostar,1990.

Nusret Sehi Ljubomir Zovko

295

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

BOSNIA & HERZEGOVINA DURING THE AUSTRIA-HUGARIAN REING
Dr lij as Had ibegovi Dr Mustafa Imamovi

(THE SUMMARY) Some important changes happend in Bosnia & Herzegovina, influenced bi the changes of the governing state. Some earlier religious and etnical mosaic were developed in the structure of the population. With the coming of the new economi and government activities: the soldiers, the officers, the work-ers as well as the peasants (colonists) from the Double Monarchy and abroad, the number of Catholics of the different nations in creased but the number of the Moslems was evidently reduced, because of their movemnt to Turkey. The growth of increasa of the Orhthodox population was moving in the same normal frames. Some importan changes in the social structures happened, because of the traditional parts of the population appeared to exist, with the industrialization. The army of Bosnia & Herzegovina was organized in the structures of changes, in the frames of the Double Monarchy. Austrian-Hun-garian religious and national politics in Bosnia & Herzegovina had its task to keep the balance of heterogenous community which became the battlefield of the Serbs Croats national movement and for the state idea of the Habsburgs Monarchy (dualism). The religious communities: the orthodos, the catholicism and the islam were put under the control and the Austro-Hungarian law. Serbs and Moslems were not satisfied with their religious position so, Serbs (1895-1905) had fought for the church-schools autonomy. The both battles fmished successfully. At the same time they began to organize the church system. Interconfesion.ality was introduced, but the earlier religious schools were retained. The pereentage of the literacy was increased to 15% at the end of this period which showed that the unliteracy was still present. The inherited reservance of the cuiture and education, in the frames of religious communities, was continued in the Austro-Hungarian period. Under the present government some certain types of the cuiture as well as the cherished, vvhich

296

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjeiskog rata

emphasized the cultural mission of the new government and they gave cer-tain cultural content to the immigrants. Those types of culture remained with the people because some national and understandable tvpes of cultural, educational life appeared to exist initiated by individuals and groups. The most important national groups were: Serbs "PROSVJETA", Moslems "GAJRET" and Croats "NAPREDAK". Some civil political parties were formed from 1905, from the religious edu cational movement. Moslems National Organization (ON) (1906), Moslems Progressive Party (1908) and Moslems Independant party (1910); Serbs National Organiztion (1907) had united the ihree political groups by the magazines "Srpska rije ", "Narod" and "Otad bina", Serbs National Independant Partv (1910), Croats National Communiti (1908), Croats Catholics Assosiation (1910). After the long preparations, the Bosnian-Herzegovian Constitution and Parliament v-'ere sanctioned on 17.02.1910. By the Constitution, B & H exist-ed as unique civil population and represented the special governing unit (corpus separatum), the area of common Government of the two countries (States) of the Monarchv. With the beggining of the First "World War B & H was the direct war area untial the autumn of 1915. The east parts of the country were mostly am-aged. After the militarv and political break do\vn of Austria-Hungarv 1918. the National Council of the Slovenians, Croats and Serbs was established be-tween 17-19 Octobar 1918 in Zagreb, as the central unit of National Council. At the plenum of the government agency 18 representatives from B & H vvere present. On Octobar 31si 1918 in Sarajevo the Main Committee of the National Council of SHS was constituted. The last Austro-Hungarian country chif, the general Stjepan Sarkoti , gave the government fo the country on Novem-ber 1SI 1918, to the committee of National Council SHS for B & H. Three ays later the first Bosnian-Herzegovian Nationl government was formed. Its President was Atanasije Sola. On December lsl 1918 in Belgrade the regent declared "The United of Ser-bia vvith the countries of indepndent countries of Slovenians, Croats and Serbs in United Kingdoom of Serbs, Croats and Slovenians, Then B & H together vvith the countries of SHS ame in the composition of The Kingdoom of SHS, later declared as The Kingdoom of Yugoslavia".

297

298

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

BOSNA I HERCEGOVINA OD STVARANJA DO PROPASTI PRVE ZAJEDNI KE DR AVE (1918-1941) (NACIONALNI ETNOSI IZME U CENTRALIZMA I NAPORA ZA PREURE ENJE ZEMLJE)
Dr, Tomislav I ek

Z

avr etak Prvog svjetskog rata i raspad Austrougarske monarhije izazvao je velike promjene na svim nivoima ne samo balkanskih prostora, nego i znatno ire. Bosna i Hercegovina, kao specifi na geopoliti ka cjelina sa svojim nagla enim ekonomsko-socijalnim karakteristikama, kulturno-vjerskim razlikama predstavljala je, u njihovom kontekstu, samo jedan od segmenata burnog procesa. Paralelno sa ratnim operacijama piivodilo se kraju i djelo ujedinjenja ju noslavenskih prostora i naroda, odnosno stvaranje zajedni ke dr ave. Na djelu je bila integracija zemalja razli itog politi kog polo aja i his torijskog razvoja. Zajedni ku i jedinstvenu dr avu umni ljudi ovih prostora (od pera - knji evnici, od duha - nau nici i od akcije - politi ari) temeljili su na razli itim idejama: ilirizma, svesrpstva, svehrvatstva, integralnog jugoslavenstva... Sadr aj njihov bio je prije svega kulturni, a potom politi ki. Osnovno i primarno je imati na umu da je sadr aj tih ideja bio razli ito tuma en to je u sebi krilo i sadr avalo klice nesporazuma. Podrazumijevao je, u ovisnosti od unutarnjih i vanjskih faktora nacionalno ili dr avno jedinstvo. uveni antropogeograf dr. Cviji zastupao je tezu da su Bosna i Hercegovina "najva nije oblasti za rje avanje srpskohrvatskog i time jugosloven-skog pitanja". Iako oba pitanja nisu jedina, kao izraz i odraz posebnih i op ih izukr tanih interesa, predstavljala su na ovim prostorima istovremeno i okvir i sadr aj svekolikog javnog ivota. Na tokove ujedinjenja ju noslavenskih prostora i, posebno, karakter dr ave koja e se formirati uticala je injenica da je upravo u Bosni i Hercegovini tradicija jugoslavenske ideje bila vi e nego skromna. Ako se najsumarnije analiziraju osnovni ciljevi zagovornika

299

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

srpske, muslimanske i hrvatske nacionalne politike bit e sasvim jasno za to su tokovi sveukupnog ivota (dobrano diktirani iz "centrala" u Beogradu i Zagrebu) krenuli pravcem koji je proiza ao iz Prvo decembarskog akta ujedinjenja.

Razlike politi kih programa - korijen uzroka po etnih nesporazuma
Od vremena austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine svi planovi srpske politike suj u krajnjoj instanci, predvi ali spajanje bosanskohercego-va kih prostora sa Srbijom. Kao i svaki proces i ovaj je imao nekoliko etapa koje ne bi trebale zamagliti njegovo ishodi te. Izvjesne transformacije mogle bi se tuma iti nu dom prilago avanja datim realnim okolnostima, ali je naj-respektabilniji podatak onaj s kraja Prvog svjetskog rata. U irokoj skali faktora to su utjecali na stvaranje politi kog raspolo enja i inili konkretne napore (od vode ih sprskih politi ara do ve inskog srpskog stanovni tva pojedinih bosanskohercegova kih srezova) dominirali su oni koji su zagovarali prikulju enje Bosne i Hercegovine Srbiji. Djelovanje njihovo poprimalo je, ak, dimenzije pravog masovnog pokreta. Npr., mjesni odbori Narodnog vije a za Bosnu i Hercegovinu Biha a, Bos. Kostajnice, Banje Luke, Klju a, Te nja, Srebrenice, Konjica proglasili su krajem studenog 1918. ujedinjenje sa kraljevinom Srbijom. Ovi potezi na terenu, nisu korespondirali sa intencijama Glavnog odbora Narodnog vije a SHS za Bosnu i Hercegovinu i novoformirane narodne vlade za BiH. Za predsjednika Vije a bio je izabran poznati sarajevski veletrgovac - "otac naroda" - Gligorije 5eftanovi , a za prvog predsjednika prve bosanskohercegova ke vlade imenovan je, iz austrougarskog zatvora direktno doveden, Atanasije Sola. Bez obzira to se tada jo nagla eno vodilo ra una o "nacionalnom klju u" (potpredsjednici Narodnog vije a bili su: dr. Jozo Sunari i dr. Halid-beg Hrasnica) prosrpska orijentacija je, ipak, u radu Vlade bila nagla ena. Primjera radi, jednom od prvih odluka Narodne vlade pozvana je srpska vojska. Njene jedinice pre le su Drinu, uglavnom, bez borbe. U Sarejvu su do ekane eufori no 6. studenog 1918. Vi e od tog i takvog do eka bila je indikativna uloga koja je namijenjena toj vojsci. Ubrzani slijed burnih doga aja na politi koj sceni inio je stvaranje zajedni ke dr ave izvjesnim inom. Odgovorni u bosanskohercego-va koj vladi cijenili su da je u vremenu poja anih socijalnih tenzija, odjeka oktobarske revolucije srpska vojska vrst garant mira i sigurnosti. Predstavnici srpskog naroda u Bosni i Hercegovini sa pozicija koje su imali u Narodnom vije u, rukovo eni trajnim nacionalno-politi kim programima, zasigurno su, u kontekstu zbivanja na irim ju noslavenskim prostorima,
300

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

navedenim kokretnim potezima, doprinijeli ne samo ubrzavanju ina ujedinjenja, nego bitno uticali na na in i karakter. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini je do kraja 1917. bila ambivalentna. Njenu podvojenost personificirali su dr. Stadler i dr. Jozo Sunari preko politi kih organizacija (Hrvatske katoli ke udruge, odnosno Hrvatske narodne zajednice), a ispoljavala se u podr ci programima dr. Ante Star evi a, odnosno Majske deklaracije. Uo i stvranja zajedni ke dr ave obje grupacije su se na le na zajedni koj platformi koju je zastupalo Narodno vije e SHS. Drugim rije ima, politika hrvatskog korpusa u Bosni i Hercegovini se, jo jedanput, u prelornnom trenutku opredijelila za kurs koji je diktiran iz "centra" tj. Zagreba, odnosno Hrvatske. Na taj na in dva od tri politi ka subjekta u Bosni i Hercegovini (srpski i hrvatski) opredjeljuju i se za svoje nacionalne matice potvrdili- su, u krajnjoj liniji, ovisnost u kreiranju magis tralnih politi kih opredjeljenja, I hrvatska i srpska politika u Bosni i Hercegovini su se na ovaj na in odlu ile za opciju uklju enja Bosne i Hercegovine u novu zajedni ku dr avu. I tre a, muslimanska strana u slo enom vjersko-nacionalnom amalgamu pro la je u periodu koji je prethodio ujedinjenju razli ite etape u formuliranju svojih ciljeva: od grupacije koja je poku avala o ivjeti bosanskohercego-va ku srednjovjekovnu tradiciju sustavno promi u i bosansku nacionalnu ideologiju, zala u i se za tretman Muslimana kao Bo njaka. Prote iranje ideja o bosanskoj naciji rezultiralo je slabljenjem muslimansko-turskih veza, a proporcionalno tome proizvelo ja anje onih prema BiH i Austro-Ugarskoj. Sva tri etnosa u Bosni i Hercegovini u periodu koji je prethodio ujedinjenju i stvaranju zajedni ke dr ave koliko god su strategijski ispoljavala autonomnost, na elnu i prakti nu, toliko su po prirodi svoga razvoja bili upu eni da se volens-nolens razvijaju u me uzavisnosti. Poku aj afirmiranja bosanske nacije in ultima linea trebalo je, po mnijenju protagonista, da osigura kakav-takav stupanj neovisnosti. Politi ka pragramatika je, ipak, pora ala odre ene oblike suradnje (sa Srbima u borbi za vjersko-prosvjetnu autonomiju) ili sklapanje pakta (sa Hrvatima, nakon aneksije). U sve su to preko organa okupacione vlasti bili aktivno umije ani faktori spolja. Na djelu je bila politika divide et impera. I pored injenica da su se unutar muslimanskih politi kih krugova najdu e odr ali na politi koj sceni oni koji su sudbinu Bosne i Hercegovine vidjeli u granicama ugarskog dijela Dvojne carevine na izdisaju, pojavljivali su se i oni koji su zagovarali ujedinjenje i stvaranje nove dr ave.

301

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Ovaj najsumarniji presjek politi kih programa i ciljeva postoje ih etnosa u Bosni i Hercegovini od kojih su se (hrvatsko-srpski) uo i ujedinjenja na li u zavr noj fazi nacionalnog osvje enja, a muslimanski se jo "tra io", jeste conditio sine qua non, uvjet bez kojeg je nemogu e shvatiti i objasniti reperkusije ujedinjenja, ivota novostvorene dr ave, posebno na prostorima Bosne i Hercegovine. Vise je nego uo ljiva podvojenost krajnjih nacionalno-politi kih ciljeva sve tri grupacije, zavisnost i hrvatske i srpske od kursa centra, odnosno matica, anhronizam rje enja koje su zastupali vode i muslimanski politi ari.

Stvaranje prve zajedni ke dr ave "Kraljevstva SHS"
Zbog niza nepovoljnih okolnosti (neuska enost partnera oko odluke enevske konferencije, opasnosti sprovo enja Londonskog ugovora, nemira koje je "zeleni kadar" unosio u BiH i Hrvatskoj), ubrzanih doga anja tokom listopada i, naro ito studenog 1918. (odluke u Zagrebu, Novom Sa u, Pod-gorici) u Beogradu je 1. prosinca 1918. u prisustvu delegacije (izaslanstva) Narodnog vije a Srba, Hrvata i Slovenaca, predstavnika kraljevine Srbije regent Aleksandar Karador evic proglasio ujedinjenje Srbije sa zemljama koje su do tada bile u sastavu Austrougarske monarhije (nezavisne dr ave Srba, Hrvata i Slovenaca) u "jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca". Tom inu prethodila je razmjena akata: Adrese izaslanstva Narodnog vije a SHS i regentove Proklamacije. U "Adresi" se posebno ukazivalo na opasnost od italijanskih teritorijalnih aspiracija i izra avala elja da e regent pomo i pri utvr ivanju granica nove dr ave uz po tivanje etnografskih principa i primjenu na ela "narodnog samoodre enja" kojeg su objavili predsjednik SAD V. Vilson i "sile Sporazuma". Delegacija Narodnog vije a nije pokrenula pitanje oblika budu e dr ave ni na in izglasavanja ustava to e se pokazati kao pogubno za cjelokupni ivot novoformirane dr ave. U delegaciji Narodnog vije a SHS od 28 lanova ispred Narodnog vije a za BiH bili su: dr. Luka Cabraji , S epan Gr i , Hamid Svrzo, dr. Halid-beg Krasnica, dr. Savo Ljubibrati , Vojislav Sola i dr. Jozo Sunari . Bosna i Hercegovina je na ovaj na in kao sastavni dio dr ave SHS koji je doskora bio pod upravom zajedni kog austrougarskog ministarstva finansija, a od predve erja ujedinjenja postala sastavnim dijelom Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Prvodecembarsko ujedinjenje, odnosno stvaranje zajedni ke dr ave predstavljali su, van sumnje, preloman doga aj u novovjekovnoj historiji jugoslavenskih naroda.
302

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Nakon prve svjetske kataklizme prvi put su se narodi to trinaest stolje a nastanjivahu ove prostore na li pod zajedni kim "krovom". Naspram susjeda i velikih sila, iji su se razli iti i esto nepomirljivi interesi, upravo na ovim raskr ima civilizacija, kultura i vjera, ispreplitali i su eljavali, bili su, nesumnjivo, jedinstveniji, a time i ja i. No, zajedni ka dr ava, iako im je pru ala mogu nost za br i razvitak ti svim domenima ivota, ubrzo se pokazalo, iznevjerila je mnoge nade. Na in ujedinjenja i, ponoviti treba, brojna temeljna pitanja od kojih je zavisila sudbina nove dr ave i naroda (u novoformiranu zajednicu u li su sa "baga om" historijskih, ekonomsko-politi kih, vjerskih, kulturnih razlika) na startu su tako i toliko opteretila sve sfere ivota da ih nijedan respektabi-lan faktor nije uspio razrije iti u periodu do po etka Drugog svjetskog rata. Oblik vladavine i. naro ito, unutra nje dr avno ure enje bili su oni bitni, uz sve dosad spomenuto i to e se jo spomenuti, presudni razlozi, kako u po etku tako i kasnije, njene permanentne nestabilnosti i - kona no propasti. Neuva avanje uputstava, odnosno Naputaka Narodnog vije a (delegacija dr ave SHS ih se nije dr ala zbog opasnosti od revolucionarnih gibanja na svojoj teritoriji i italijanskog ekspanzionizma srpska strana se uzdala u prednosti koje joj je pru ala jaka pozicija njene vojske, a nije se ni eljela odre i hegemonisti kih aspiracija) podrazumijevalo je priznanje monarhije kao oblika vladavine i dinastije Kara or evi a. Narod - misli se na ogroman dio selja ke populacije, kao i malobrojna radni ka klasa (ne to manje od 12 rn.il-iona stanovnika) nije ni mogao, ni na koji na in, biti subjekt zbivanja. Odbacivanjem odluka iz eneve (da se Konstituanta odlu i o formi vladavine -monarhije ili republika), odustajanje od Naputaka, uop e Prvodecembarskim aktom, s jedne strane, prejudiciralo se rje avanje temeljnih pitanja zajedni ke dr ave, a s druge stvorila su se, upro eno re eno, dva antipodna fronta koja su u periodu to je slijedio stalno podgrijavala aspiracije svojih prista a. Jedni, brojniji i jaci bili su za centralisti ku opciju drustveno-ekonomskih, politi kih i inih segmenata zajedni ke dr ave, a drugi za posebna, partikular-isti ka rje enja, preciznije - federalisti ku viziju dr ave. Suvi e je, ipak, u praksi sve do lo iznenada da bi se evidentne razlike, koje su silom prilika importirane u novostvorenu dr avu, realno i objektivno cijenile, a kamoli pre-vazi le. Opredjeljenje i spoznaja da je do lo vrijeme ivjeti u jednoj zajedni koj dr avi nije moglo za kratko vrijeme ukloniti narastaju e nepovjerenje, potrati tako brojne, stolje ima ustrojavane razlike - ekonomske, politi ke, vjerske, posljedice ivota pod razli itim dr avama, pravnim, kolskim sistemima, sa razli itim ustanovama.

303

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Ubrzo, kako je vrijeme proticalo, sve intenzivnije spomenute razlike "porodile" su srpsko-hrvatski spor, hrvatsko pitanje u ijem fokusu su se prelamali svekoliki interesi ostalih naroda. Dr avnim, socijalnim tenzijama, koje su potresale sve slojeve u osnovi zaostalog i primitivnog i nejednakog stepena razvijenog kapitalisti kog dru tva, pridru ile su se i one najosjetljivije svo ene pod vjersko-nacionalne razlike. Naro ito su se zao trile suprotnosti po nacionalnom pitanju. Ono e u politi kom ivotu Kraljevine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije, kao sublimat svih ostalih aspekata njene me uratne stvarnosti, odrediti okvire i sadr aje dr ave stvorene 1.12.1918. U njemu e se prelamati brojni faktori koji su bili na strani zagovornika ujedinjavanja dr ava i naroda u jednu tvorevinu (zajedni ki ivotni interes, etni ka bliskost naroda jugoslavenskih zemalja), ali istovremeno i oni inioci koji su bili na suprotnoj strani isti u i u prvi plan rascjepkanost jugoslavenskih zemalja, politi ku podvojenost ovih krajeva, a ne treba zanemariti ni podvojene crkve, vjerske dogme i, posebno, tradiciju. Ova dva potonja faktora naro ito su do la do izra aja unutar srpskog, odnosno hrvatskog nacionalnog korpusa. Za obja njenje i razumijevanje op e poratne bosanskohercegova ke stvarnosti, osim politi kih programa sva tri nacionalna etnosa, koji su na irem planu, bili od zna aja kako za novoformiranu dr avnu zajednicu i Bosnu i Hercegovinu kao njen dio, onih integralnih tako i disolutivnih, ne treba ni u kom slu aju prenebregavati ni one to ih je nosilo vrijeme -neposredno pred rat, u toku rata i potkraj rata. Negativna pragma suprotstavljen ih etno-vjerskih korpusa na pragu rata 1914-1918. potencirala je i one na j skroviti je, latentne sukobe kroz provalu mr nje i osvete. Ove pojave od kojih nije bila imuna nijedna strana samo su umno avale ratna stradanja u sveop oj ratnoj kataklizmi. Stradanja Srba, ne samo u Sarajevu nego i u Bosni i Hercegovini od vremena Vidovdanskog atentata, poprimala su npr. takve razmjere da je zakratko jedan narod bio u stanju ex les (izvan zakona). Bezumnost stanja potvr ivala je dotad nepoznata institucija "talaca". Netom nakon masovnog progona Srba upadom srp-sko-crnogorske vojske u naselja i gradove isto ne Bosne zapo inje golgota muslimanskog ivlja. Srpska osveta u obliku progona, najsvirepijih ubistava, uni tenje blaga i domova, koja se sru ila na Muslimane Podrinja izaziva njihov masovni egzodus muhad irluk. Sukobi su se na prostorima Bosne odvijali i vodili u ime krsta i polumjeseca. Da bi se koliko-toliko mogle pratiti bitne odrednice procesa razvoja me uratne Bosne i Hercegovine, razumjeli najzna ajniji doga aji njene povijesti u razdoblju od 1918. do 1941. navest emo samo nekoliko najkarakteristi nijih
304

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

podataka o stanovni tvu, gospodarskim i kulturnim prilikama koje bi trebalo shvatiti kao okvir i sadr aj u kome i oko koga su se odvijali doti ni procesi, doga aji koji su bili osnovni pokreta i svih napora injenih u pravcu razrje avanja njenog polo aja unutar novostvorene dr ave i statusa njenih stanovnika.

Stanovni tvo
U teritorijalnom pogledu BiH je zauzimala povr inu od oko 20% cjelokupne dr ave ili ne to preko 51.000 km2 (veli inom je prema ivala neke od evropskih dr ava: vicarsku, Dansku, Nizozemsku - Holandiju, Belgiju, Albaniju). Prema prvom poratnom popisu (na dan 31.1.1921.) na njenoj teritoriji bilo je prisutno (gra anstva, vojske, trajno i prolazno) 1.890.440 ljudi (u dr avi 1.198.400), a deset godina kasnije (31.3.1931.) 2.323.555 (u Kraljevini Jugoslaviji - 13.934.036 - 1941. oko 16 miliona). Kada je rije o nacionalnoj pripadnosti stanovnika BiH treba re i da do 1948. ne postoje podaci te vrste. Kao to se zna ni za vrijeme turske vladavine, pod Austro -Ugarskom, a niti u predratnoj Jugoslaviji nisu vr eni popisi na temelju kojih bi se mogla ste i slika o nacionalnoj pripadnosti stanovnika BiH. Jedine odrednice u tom pogledu mogle bi biti maternji jezik i vjeroispovijest. Polazilo se od pret -. postavke da prete an, odnosno najve i broj onih koji govore hrvatskosrpskim (srpskohrvatskim) jezikom u nacionalnom smislu pripada Srbima, Muslimanima i Hrvatima. Od ukupnog broja stanovnika 1921. (1.890.440) srpskohrvatskim (hrvatskosrpskim) jezikom govorilo je 1.826.657 ili 96.7%, a ostalim jezicima slu ilo se 63.783 ili 3,3% ljudi. Ako ovu masu bosansko-hercegova kog stanovni tva ra lanimo prema prvom popisu u poratnoj Kraljevini SHS po kriteriju vjerske pripadnosti bilo je 817.224 (43,2%) Srba, 587.316 (31,1%) Muslimana i 417.645 (22,1%) Hrvata. Zanimljivo bi bilo registrirati i rezultate drugog po redu popisa stanovni tva (31.03.1931.)-po vjeroispovijestima, iako se odnose na teritorije novouspostavljenih banovina: banovina pravosl. rimokat. evang. osthri . rauslim. ostali Drinska '"316.543 165^935 3.656 1.706 353.19 T 9.899 Vrbaska 582.077 169.714 3.372 9.203 247.358 1.178 Primorska 48.104 204.907 52 37 69.062 202 Zetska 86.410 7.393 14 38 45.569 30 BiH 1,033.134 547.949 10.984 10.984 715.179 11.309 Drinsku banovinu sa injavalo je 16 srezova, Vrbasku 23, Primorsku 8, a Zetsku 6 srezova.

305

Bosna i Hercegovina ott najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Ovdje je potrebno dati kratko obja njenje koje je bilo relevantno i za slijede e decenije (a i nakon Drugog svjetskog rata). Muslimani se nisu opredjeljivali kao takvi u nacionalnom, nego vjerskom smislu. Ve ina se izja njavala kao - neopredijeljeni, a manji broj kao pripadnici srpske (1948. -71.125) ili hrvatske nacije (24.314).

Gospodarstvo - privreda
Generalno govore i, kada je rije o nivou op eg gospodarskog (privrednog) razvitka Kraljevina Jugoslavija se ubrajala u red najzaostalijih zemalja, a BiH je spadala u njena najnerazvijenija podru ja. Ako si dozvolimo generaliziranje bosanskohercegova kih gospodarskih, prilika, reklo bi se da je temeljna odrednica proizilazila iz njene poljoprivredne proizvodnje. Kao i u svemu to je "u lo" u zajedni ku dr avu i oblast agrarnih odnosa su obilje avale nagla ene razlike. Agrarni re imi u pojedinim jugoslavenskim zemljama bili su razli iti. Posjedovne odnose u BiH, za razliku od kolonatskih odnosa u Dalmaciji, npr., karakterizirali su iv ijski odnosi. Ostale osobine su bile sli ne sa drugim krajevima samo na ovim prostorima negativno prenagla ene: sitni posjed, predominacija pluga i drvene ralice, jednom rije ju odsustvo bilo kakve razvijene tehnologije u obradi tla. Zbog razli itih metoda koje su primjenjivane prilikom popisa stanovni tva, a kada je rije o ekonomskoj strukturi stanovni tva BiH iskazat emo samo nekoliko najkarakteristi nijih i najindikativnijih, naizgled, suhoparnih pokazatelja iz 1921. i 1931. kao reper (ta ku pore enja) za raniji i docniii period. Treba napomenuti i to da zbog op eg tempa razvoja ni ovaj gospodarstveni nije do ivio neke radikalnije promjene.

Agrarni odnosi
Broj onih koji su isklju ivo ivjeli od poljoprivrede zorno prikazuje stepen zaostalnosti jedne zemlje. U Jugoslaviji je taj procenat 1921. iznosio 78%, a u BiH je dosezao izuzetno visokih 86,37%. Od poljoprivrede, umarstva i ribolova 1931. ivjelo je 84,1%, a na razna zanimanja otpadalo je 15,9% stanovni tva (industriju, rudarsto, zanatstvo 6,7% a "ostale" 9,2%). Procenat stanovni tva u BiH koje je 1931. ivjelo samo od poljoprivrede smanjen je samo za 2%. I na kraju, prema popisu 1931. od ukupno 2.323.555 stanovnika 1.016.758 (43,8%) bilo je aktivno (zaposleno), a preostalih 1.306.797 (56,2%) bio je izdr avan. Obja njenje za gospodarsku nerazvijenost ovih prostora treba tra iti i u 306

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

te kom naslije u prethodnih stolje a. Svoje korijene vuklo je jo iz drugog perioda turske vladavine, a ne to je bilo izmijenjeno u vremenu austrougarske okupacije. Negativni trendovi u ovoj oblasti osje ali su se u svim segmentima ivota zna ajnim za stanovni tvo BiH - trgovini, zdravstvu, radnim navikama, uop e dru tvenim odnosima. Ratna kataklizma (1914-1918) samo je potencirala to, reklo bi se, jedno stanje. Naslije u, razaranjima treba dodati i ono najte e - ljudske rtve i patnje, jer e time biti mogu e, bar nazrijeti svu dezolamost gospodarskog potencijala bosanskohercegova kih prostora. Jugoslavenske zemlje su, prema procjenama znanstvenika, imale 1.900.000 rtava, a BiH je na listi izginulih ili nestalih kotirala visoko, odmah iza Srbije -43% - a cifrom od 360.000 stanovnika, odnosno 19% od ukupnog broja. Posljednji mjeseci ratne 1918. protekli su na seli tima BiH u pravim revolucionarnim gibanjima. Imanja brojnih aga i begova su uni tena, a oni sa poslugom ubijeni. Pale im se ardaci, a kmetska i beglucka zemlja prisvaja. Ta svojevrsna agrarna revolucija ostat e nedovr ena i bit e svedena na zakonske okvire. Nemiri na selima diljem BiH (1918/19) imali su u svojoj pozadini socijalnu i vjersko-nacionalnu netrpeljivost. Ta zna ajka ostat e bitnom odrednicom agrarnih odnosa i u narednim godinama, Ako se ima na umu da je od ukupnih vlasnika feuda njih 91,15% bilo medu muslimanskim dijelom stanovni tva, a od 95,4% kmetova da su bili prete no kr ani -pravoslavni 73,92%, katolici 21,4%, taj socijalno-ekonomski sukob nu no je poprimao i obilje ja vjersko-nacionalna Muslimana, Srba i Hrvata. Svi ovi antagonizmi koji su karakterizirali agrarne odnose u BiH za itavo vrijeme austrougarske vladavine, ne samo da su preneseni u novostvorenu dr avu, "nego su kako uo i njenog stvaranja, tako i nakon 1.12.1918. bili, ak potencirani. Kmetovi su se u ve ini prakti no pona ali kao vlasnici kmetske i beglu ke zemlje. U tim prevratni kim revolucinarnim doga ajima selja tvo je raskinuv i feudalne odnose o ekivalo od vlasti njihovo zakonsko sankcioniranje. Za rje avanje problema agrara u BiH vezat e se i pitanje Muslimana. Uz kompleks pitanja vlasni tva nad zemljom nametnut e se i sva ona proiza la iz brojnih nasilja, plja kanja, ubojstava, ne samo begova i aga nego i "obi nog" muslimanskog svijeta, injenih ne samo iz vjersko-nacionalne netrpeljivosti nego i zarad isto matarijalnog koristoljublja. Ta skala nezadovoljstava ve ine muslimanskog stanovni tva BiH pro irit e se osje anjima nezastupljenosti njihovih predstavnika u organima vlasti i dr avnoj upravi nakon rata, i estim slu ajevima vrije anja njihovih vjerskih osje anja. U ovoj, za cjelokupno selja tvo BiH (a time i za gospodarske odnose u cjelini), preva noj oblasti agrarnih odnosa do i e kroz du i period od OKUP307

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

LJANJA I KONFRONTIRANJA koliko na socijalno-politi koj ravni, toliko, mo da i nagla enije na konfesionalno-nacionalnoj. Ti e se segmenti, po prirodi stvari dobrano reflektirati ne samo na dalji tok razrijesavanja bosanskog agrarnog pitanja nego e posredno i direktno uticati na sve ostale nerije ene probleme bosanskohercegova kog i jugoslavenskog dru tva. Ovo podsje anje na oblasti koja je davala pe at gospodarskim i inim odnosima na tlu BiH bilo bi nepotpuno bez konstatacije, (jer za detaljnije analize ovdje, kao ni za druga "doga ajna zbivanja" nema prostora) da su nestankom Austro-Ugarske u BiH definitivno ukinuti kmetski odnosi, da je "drugi vid bosankog agrarnog pitanja, tzv. beglucko pitanje", na alost, jo dugo vremena bilo nerije eno, da e do njegovog kona nog rje enja izazivali te ke sukobe vlasnika i beglu ara - obra iva a zemlje (taj odnos shvatan je kao privatna stvar u koju se vlasti nisu mogle mije ati) i da se, na kraju krajeva, agrarno pitanje vremenom sve vi e kompliciralo postaju i "predmetom politi kog poga anja izme u vladaju ih faktora i zainteresovanih stranaka". I kada je agrarna reforma zavr ena od 1.277.000 ha veleposjendi ke zemlje (na nivou Jugoslavije) podijeljeno je samo 550.000 ha. Glad seljaka za zemljom ostala je i dalje prisutna, a spora industrijalizacija vodila je daljim podjelama, ionako, sitnog posjeda. Op a karakteristika posjeda ogledala se u prevazi seoskih gazdinstava veli ine 0,5 ha do 5 ha (skoro dvije tre ine -68%). Od toga broja polovina nije prelazila 2 ha. Upravo su ta patuljasta gazdinstva potencirala agrarnu prenaseljenost i bila uzrokom spomenutog odsustva iole suvremenijeg na ina obrade zemlje. Seljaci, vlasnici tako malih posjeda i uz tako primitivnu obradu ostvarivali su niske prinose. Ako su ostvarivani mali vi kovi su jeftino prodavani. Skupi industrijski proizvodi i za titne carine, te visoki porezi (uvo eni za izdr avanje dr avnog aparata) dokusurivali su selja tvo dovode i ga u bezizlazan polo aj. Dodaju li se tome potrebe za izdr avanje vojnog i policijskog aparata, otplate dugova, onda je slika polo aja nose e privredne grane Iako prepoznatljiva. Bur oazija je stoga htjela to ili ne bila susretljiva prema ino kapitalu bez koga nije bilo mogu e odr avati kakvu-takvu industriju. Ekstenzivna poljoprivreda ostaje do 1941. osnovna gospodarska grana. Nju je karakterizirala nagla ena usitnjenost posjeda, agrarna prenaseljenost, zane-rnarljiva ulaganja i iz toga logi no proizlaze a niska produktivnost.

308

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena cio kraja Drugog svjetskog rata

Industrija
Bazi ni dio industrije BiH inile su: drvna industrija, rudarstvo, met alurgija, kemijska industrija podignuta, uglavnom, prije Prvog svjetskog rata. Njima treba pridodati saobra aj i duhansku industriju. Pri kraju ovog perioda (1938.) u BiH je bilo u pogonu 299 inudstrijskih poduze a (od toga 145 ih je izgra eno prije rata). Kada je u pitanju industrijalizacija, ratna teta je predstavljala te ko premostivu te ko u. Tome treba pridodati visok stepen dezorganiziranosti privrede BiH, odsustvo tehni kog kadra i nepostojanje koncepcije. Dominacija stranog kapitala inicirala je proizvodnju primarnih sirovina i ne to polufabrikata. Njegove tendencije i le su u smjeru pretvaranja zemlje od polukolonijalne u isto kolonijalnu teritoriju. Pozicija BiH u odnosu na ostale dijelove zemlje koje su u le u zajedni ku dr avu bila je dvostruko hendikepirana. Prvo, nalaze i se u grupi zemalja koje su bile pod Austro-Ugarskom nije bila u poziciji da iskoristi "prednost", tj. bolju polaznu osnovu razvijensoti tog dijela novostvorene dr ave u pogledu gospodarskog nivoa - na planu industrijalizacije ili saobra aja npr. Postoje e eljezni ke pruge na podru ju BiH (osim jedne na sjeveru) bile su uzanog kolosjeka. Ono malo industrije to je i razvijeno u periodu od 1918. do 1941. mimoi lo je BiH. Podizana je u pokrajinama koje su i ranije bile razvijenije (Hrvatska, Slovenija, Vojvodina). Ni druga, veoma bitna komponenta me uratnog gospodarskog razvoja nije se nimalo povoljno odrazila na BiH. Iako su objektivno i Hrvatska i Slovenija u le u novu dr avu kao njeni razvijeniji dijelovi od 1918. prednost krupne srbijanske bur oazije nad jednom i drugom bila je o ita jer je imala vojsku, pa je relativno lako uspostavila i centralisti ko i monarhisti ko ure enje. To joj je donijelo ono bitno - politi ku mo , preduvjete za dominaciju u privredi, pozicije da odlu uje o kadrovskim rje enjima u aparatu dr ave, vojsci i diplomaciji. Kada je rije o mjestu i ulozi industrije u gospodarstvu BiH, u pravilu ovi dijelovi zajedni ke dr ave nalazili su se u grupi sa Crnom Gorom, Makedonijom ili Kosovom. Inferioran polo aj BiH u oblasti industrije dovoljno je ilustrirati sa nekoliko podataka. Npr. u odnosu na stanovni tvo najvi e industrije izgra eno je u Sloveniji, a potom u Hrvatskoj i Srbiji. Najmanje pored Crne Gore u Bosni i Hercegovini. ak je i Makedonija (zbog niskog nivoa industrijskog razvoja pod Turcima) bila ispred BiH. Po masi kapitala koji je ulo en u novopodignutoj industriji (svedeno na broj stanovnika u BiH je, u odnosu na Sloveniju, podignuto est puta manje industrije. Drugim rije ima, naslije ena nerazvijenost industrijskog razvitka pojedinih dijelova nove dr ave ne samo da je nakon 1918. sa uvana nego je i znatno pove ana. Rijetke su oblasti privre ivanja u kojima je zabilje en povoljniji trend u
309

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

odnosu na druge oblasti. Jedna od takvih je rudarstvo i topioni arstvo. Dinamika njihovog razvoja u BiH bila je odmah iza Srbije (Slovenija je stagnirala, a proizvodnja u Hrvatskoj je bila sporija od bosanskohercegova ke). Na prostorima BiH 1918. ivjelo je oko 13% stanovnika novostvorene dr ave, tj. ne to vise nego u Sloveniji i Vojvodini zajedno, a imala je est puta manje industrijskih poduze a (ukupno 145). Pri kraju ovog perioda BiH je imala oko 15% stanovnika Kraljevine Jugoslavije, a svega 7% od svih industrijskih poduze a zemlje. Slovenija i Vojvodina su imale tako er 15% ukupnog jugoslavenskog stanovni tva, ali oko 46% industrijskih poduze a, odnosno est i po puta vi e od Bosne i Hercegovine. U ovom socijalno - gospodarskom krokiju stanja BiH koji bi mogao olak ati poimanje dimenzija, dubine i ja ine politi kih borbi u i oko njih kao specifi nog sredi njeg dijela novoformirane dr ave rije dvije o kulturno-vjerskim prilikama bi, nesumnjivo, dopunile op u sliku o Bosni i Hercegovini.

Kulturno-prosvjetne prilike
I na, planu nivoa op e kulture zadr at emo se na paraleli Jugoslavija -Bosna i Hercegovina. Ako se po e od saznanja da je najjednostavniji i najupe atljiviji pokazatelj tog stanja upravo procenat nepismenosti onda e podatak da je 1921. preko polovine ukupnog stanovni tva (od 11.984.000 ili 51,5%) bilo nepismeno, a da je taj procenat u BiH prelazio 80%, biti sam za sebe dovoljan. S obzirom da su 1931. samo dvije banovine bile " isto" bosanske, a ostale dvije (Primorska i Zetska) znatno manjim dijelom to emo samo navesti da je pismenih u Drinskoj bilo 37,9%, Vrbaskoj 29,4%. Kod ena su te cifre jo drasti nije, to posebno govori o polo aju te populacije. U Drinskoj banovini je bilo samo 19%, a u Vrbaskoj 14,2% pismenih ena. Do 1945. Bosna i Hercegovina je bila bez fakulteta, bez emisionih radiostanica ili npr. opere to, tako er, svjedoci o razini kulturnog nivoa ovog dijela novostvorene dr ave.

Vjerske zajednice
S obzirom na nagla enu me uzavisnost konfesionalnog i nacionalnog faktora na na im, bosanskohercegova kim, prostorima Islamska vjerska zajednica (IVZ) nije ni u ovom me uratnom periodu bila samo vjerska nego je^, istovremeno, poprimala i igrala ulogu i osnovne, esto jedine nacionalne organizacije muslimanskog naroda u BiH, posljednja brana denacionalizacije^ ekonomskog i politi kog ugnjetavanja Muslimana. Od osnutka nove dr ave,
310

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

odnosno osnivanja najzna ajnije politi ke organizacije Muslimana (JMO) uspostavljena je odre ena veza izme u IVZ sa vodstvom te politi ke stranke. To je bila, moglo bi se re i, tradicionalna orijentacija muslimanske gra anske politike da naporima injenim u cilju za tite muslimanskih vjerskih interesa sebi osigura to iru podr ku za promicanje usko politi kih ciljeva. Najve i dio muslimanskog stanovni tva Kraljevine SHS (1.379.000) ivio je 1918. u BiH. Autonomno ure enje IVZ postojalo je u BiH do 1930. Nakon 1918. mnogi Muslimani u BiH i Sand aku bili su izlo eni progonima, prebijanjima, zatvorima, plja kanjima, paljevinama. Reisul -ulema ef. D . Cau evi i drugi velikodostojnici su se pojedina no i na druge na ine obra ali vlastima tra e i za Muslimane za titu i tretman kao ravnopravnih gra ana jedinstvene dr ave. Istican je zahtjev "po tovanja svetosti ku nog praga, li ne slobode, ivota, te za tita Muslimana, te aka, koji trudom zara uju koru hljeba kao i njihovi drugovi seljaci pravoslavne vjere, koji ih oplja ka e". Oficijelno, predsjednik Zemaljske vlade i zapovjednik srpskih trupa su vi e puta izra avali aljenje zbog takvog tretmana i postupka prema Muslimanima. O ovome je bila upoznata i inozemna javnost. Vlada Kraljevine SHS Sen ermenskim ugovorom preuzela je izvjesne posebne obaveze u cilju za tite dr avljana islamske vjeroispovijesti. Postavljanje muslimanskog pitanja na ovaj na in (kao za tita manjina) bilo je potpuno pogre no, jer su oni, po mnogo emu, trebalo da imaju tretman kao nacionalna zajednica (zbog na ina nastanka, posebnih etni kih, psihosocijalnih osobina, obi aja, kulture, jezika...). Da bi osigurao podr ku Muslimana za velikosrpsku politiku, da ih "ve e" za re im nakon 6. sije nja 1929. diktatorskih re im je odlu io ukinuti autonomiju IVZ i uvesti jedinstvenu vjersku organizaciju pod nadzorom dr ave. Srpska pravoslavna crkva u la je u novu zajedni ku dr avu sa organizacijom koja je sankcionirana nakon borbe za crkveno- kolsku autonomiju (1905). Krajem rata postojale su etiri mitropolije: Dabrobosanska sa sjedi tem u Sarajevu, Zahumsko-hercegova ka (Mostar), Zvorni ko-tuzlans-ka (Tuzla), Banjalu ko-biha ka sa sjedi tem u Banjoj Luci. Prvih godina nakon stvaranja Kraljevine SHS djelatnost SPC je bila usmjerena na organizaciono ustrojstvo rje avanje pitanja njenog ujedinjenja (odnos prema carigradskoj patrijar iji) i novu organizaciju. Ujedinjenjem eparhija (12.09.1921.) uspostavljena je Srpska patrijar ija. Iskrslo je pitanje: da li se opredijeliti za centralisti ku organizaciju ili crkvu organizirati u nekoliko centara (mitropolija). Prevagnula je opcija koju su zagovarali dr ava i episkopat. Pored uobi ajenih du nosti vis a vis vjernika SPC je vodila mati ne knjige (ro enih, vjen anih, umrlih) koje su imale karakter javnih dr avnih isprava.
311

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Bizarno i banalno zvu i, ali "bavljenje bra nim pitanjima (je) predstavljalo naj ire podru je na kom se crkva bavila poslovima koji, ina e pripadaju dr avi... "Bra no stanje je bilo za sve tri konfesije slo eno pitanje s obzirom na vjersku pripadnost stanovni tva Bosne i Hercegovine. Mje oviti brakovi predstavljah su posebno poglavlje. Napori za uvo enje bogoslu enja na narodnom jeziku nisu urodili, plodom pa je SPC bila i ostala jedina u kojoj se-moli na tu em jeziku. Predstavnici SPC u Bili (osim episkopa) bili su prvih godina u prvim redovima borbe za demokratske odnose, ali je proces i ao u suprotnom smjeru. Ujedinjavanjem sa ostalim dijelovima u Kraljevini SPC u BiH ne pojavljuje se vi e kao cjelina. Ne postoje nikakvi zvani i zajedni ki organi, nego se etiri eparhije, svaka za svoja pitanja obra a neposredno centralnim organima. Iz tih razloga ne mo e se govoriti o nekim kompaktnim uskla enim kretanjima koji bi se odnosili na teritoriju cijele BiH. Sva najva nija idejna pitanja crkve, njeni odnosi prema politi kim strujanjima u zemlji pokretana su u sredi njim organima crkve. Jedno od najzanimljivijih pitanja bilo je pitanje odnosa SPC prema dr avi, bolje re i odnos prema politi kim re imima. Bilo je, odmah na po etku, manjih nesporazuma na relaciji "crkva - vlada", ali izuzev pitanja konkordata odnosi SPC i dr ave bili su vrlo korektni iz jednostavnog razloga to su im pozcije bile vrlo bliske ili istovjetne. Sporadi no ili pojedina no neslaganje i oponiraju a gledi ta su zane-marljivi. Jedan broj sve tenika bio je anga iran i politi ki (kroz pripadnost partijama, naro ito zemljoradni koj), biran u skup tine (oblasne i narodnu), najaktivniji su (van crkve) bili oni u odborima zemljoradni kih zadruga, kul-turno-prosvjetnim, pjeva kim dru tvima. Katoli ka crkva je na prostorima Bosne i Hercegovine egzistirala kroz djelatnost svjetovnog i duhovnog klera organizaciono uobli enih u Vrhbosanskom nadbiskupskom ordinarijatu, biskupskim ordinarijatima Mostara i Banje Luke, odnosno provincijalatlma - bosanskom i hercegova kom. Sarajevska mitropolija, koja je objedinila sve spomenuto, bila je jedna od etiri koje su djelovale me u Hrvatima. Numeri ki izra eno: 413 sve enika, 537 redovnica u 214 upa. Jo od vremena priprema za ujedinjenje crkveni krugovi u BiH su ispolj-avali dijametralna stanovi ta. Vrhbosanski nadbiskup Stadler, izja njavaju i se za formiranje velike hrvatske dr ave pod okriljem Monarhije, zauzeo je negativan stav prema stvaranju zajedni ke dr ave, dok su se bosanski franjevci, podr avaju i stavove Majske deklaracije opredijelili za jugoslavensku orijentaciju. Stavovi su se za etiri godine radikalno izmijenili. Rimokatoli ka crkva primila je stvranje zajedni ke dr ave dosta rezervirano, ak sa primjetnim dezinteresmanom. Dr avna vlast, pak "nije znala da stekne sim-

312

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rat a

patije katoli kih crkvenih krugova i da osigura saradnju njihovu pri izgra ivanju i ure enju dr ave". Osnovno obilje je polo aja KC u novoj dr avi postaje tako neuskla en odnos prema dr avnoj vlasti, koji e u znatnoj mjeri uticati na tokove i sadr aje djelatnosti ove organizacije u cjelini, na neke njene dijelove i pojedince." U BiH je KC od 1918, kao i do tada bila samo djeli svjetske organizacije koji je doprinio irenju ideja i djelatnosti diktiranih iz Vatikana i Zagreba. Njena aktivnost bila je obilje ena li no u dr. Ivana Sari a koji je u svemu podr avao liniju svoga prethodnika dr. Stadlera. Bio je "potpuno crkveni i rimski ovjek", tvorac ideje o dekanskim konferencijama, violentan propagator katoli kih kulturnih organizacija. Pored toga to je doprinio produbljavanju ve postoje ih razlika izme u jezuita, s jedne i franjevaca, s druge strane zagovarao je odre ene poglede koji su, mo e se re i dali obilje je cjelokupne djelatnosti KC u prete nom periodu izme u dva svjetska rata. Njegov istureni polo aj u organizaciji, li ne osobine i ambicije bili su u funkciji one orijentacije i onih djelatnosti po, kojima KC treba biti prisutna i u politici, "jer se danas na politi kom polju rje avaju vjersko-prosvjetna, kulturna, socijalna pitanja... o kojima ovisi i materijalni i du evni ivot jednog naroda... a sve enstvo ne smije ostati u zape ku dr e i se samo sakristije, jer to kodi i narodu i crkvi i kleru". Nije samo zagovarano, nego je direktno i indirektno u ivotu sve prisutnije kroz svakodnevno djelovanje bilo prisutno opredjeljenje da Bog nije "u crkvi i u onim asovima koji su posve eni samo molitvi nego je nazo an i u koli i na ulici i u znanosti i umjetnosti". Ovakva opredjeljenja preto ena u svakodnevnicu ivota, normalno je da su izazivala ne samo otpore, nesporazume, nego i poprimala oblike sukoba. Unitaristi kom i velikosrpskom politikom zagovaranja integralnog jugoslavenstva, negiranjem postojanja nacija tijekom me uratnog perioda, stvarao se front neraspolo enja prema zvani noj vlasti. Npr. negativne posljedice nekih poteza koji su injeni u ime nove vlasti manifestirale su se u podr ci republikanskog raspolo enja kod pu anstva od katoli kog sve enstva, to je bilo od posebnog zna aja, jer je njihovo (ne) sagla avanje bio "kompas i za narod". Iako su bile sporadi ne (i po mjestu i po vremenu) konfrontacije katoli kih vjernika i upnika sa organima vlasti, izazivane naj e e neopravdanim napadanjima (bilo onih vojnih, bilo onih civilnih) ne treba prenebregavati pri stvaranju op e slike polo aja KC. U kontekstu razmatranja op ih tendencija kretanja unutar KC treba ukazati na ulogu sve enika u o ivljavanju politi kog ivota me u Hrvatima BiH. S obzirom na svoj ugled, stepen obrazovanja, intencije klerikalnih krugova ne udi njihova anga iranost u osnivanju i radu politi kih organizacija poput Hrvatske pu ke, Hrvatske te a ke stranke ili Zajednice. Specifi nost podru ja (Hercegovine npr.) ili vremena (od prodora HSS na ove prostore)
313

Bosna i Hercegovina od najst arijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

odr avala su se i na ovom planu - i kroz dugi niz godina. Bez obzira na razne mijene, pa i razlike, da se ne ka e sukobe vodstva (od orijentacije na Ljubljanu, odnosno Zagreb) narod je dr ao da opredjeljenja sve enstva i u tome je zna aj njegovog prisustva i u duhovnom i u svakom drugom pogledu. Za odnose vjerskih zajednica u BiH izme u dva rata mo e se re i da su bili tolerantni. Bez obzira to su i jedni i drugi i tre i mislili, u javnosti nije dolazilo do sukoba irih razmjera. Daleko ve a nacionalna i vjerska netrpeljivost postojala je u redovima politi kih stranaka. Me u vjerskim zajednicama vladali su smireniji odnosi.

Karakter vlasti i politi kog organiziranja
Pitanje funkcioniranja vlasti pokrenulo je itav kompleks problema ije rje avanje je podrazumijevalo prevazila enje spominjanih tako brojnih i svekolikih razlika koje su se inom ujedinjenja jednostavno importirale u novostvoreno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Dr avno politi ki vrh opredijelio se za soluciju centralizacije svega postoje eg i mogu eg koja je trebala u relativno kratkom vremenu bar ubla iti, ako ne i otkloniti negativne posljedice tolikih dijametralnosti svakodnevnog ivota. Ideja narodnog jedinstva na kojoj je i formirano Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca upravo je korespondirala sa centralisti kom opcijom ure enja dr ave. Prvi korak u pravcu ostvarenja jedinstvene upravne cjeline trebao je predstavljati formiranje vlade Kraljevstva SHS. Iako su u njenom sastavu bila i trojica ministara iz BiH (dr. Mehmed Spaho - na elu ministarstva uma i ruda, dr. Krulj -ministarstvo narodnog zdravlja i dr. Tugomir Aiaupovi - ministarstvo vjera) inom formiranja, a jo vi e praksom bila je dobrano potisnuta autonimija djelovanja vlade BiH (kao i u ostalim biv im pokrajinama - Hrvatskoj, Slavoniji, Sloveniji). Broj povjereni tava je smanjen, a ovlasti reducirane. Pravo odlu ivanja ograni avalo se na pitanja lokalnog zna aja. Uloga regenta, kao i u postavljanju centralne vlade, bila je dominiraju a. Njegovim ukazom su postavljane, a odlukama iz Beograda potvr ivane. Ve ti prvi koraci u vezi sa dr avnim ure enjem ukazivali su na neparlamentarno pona anje regenta i sklonost ka diktaturi to e vrijeme samo potvrditi. Period promjene, tzv. "dr avni provizorij", koji je potrajao do dono enja osnovnog zakona zemlje ustava, podrazumijevao je izmjene, dopune i integriranje razli itih sistema (privrednih, pravnih, nov anih, poreskih, kolskih, saobra ajnih). Proces transformiranja Bosne i Hercegovine na privrednom, upravnom i politi kom planu tekao je u nekoliko prvih godina nakon rata postupno. Po etkom sije nja 1919. Narodna vlada podno enjem ostavki prestaje sa
314

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

radom, a 31. istog mjeseca formira se Zemaljska vlada. Neke od kompetencija prelaze na saveznu vladu, ime se automatski su avaju njene ingerencije. U njenoj nadle nosti ostaju samo unutarnji i vjerski poslovi, te oblast pravosu a i poljoprivrede. Dok je u zvanicnom imenu dr ave, koji je izra avao stavove prista a kompromisnog nacionalnog unitarizma, zadr an naziv troimenog naroda (Srba, Hrvata i Slovenaca), u ivotu je trebao postojati samo jedan narod. Ovaj podatak navodi se samo kao ilustracija d:t kog nivoa je bio prisutan trend unifikacije svega postoje eg. Proces centralizacije, unitarizma, hege-monizma, reduciranja i otklanjanja svega to bi podsje alo na doju era nje individualnosti (pokrajinske i iz njih i sve druge izvedbe) iznjedrio je nove suprotnosti oko politi kog organiziranja dr avnog ustrojstva... Ove nove samo su se "kalemile" na one brojne doratne, importirane u novu dr avu. Politi ke stranke (obnovljene i novoformirane) su na zoran na in ods-Hkavale bosanskohercegova ku stvarnost koja se, opet, nije razlikovala od jugoslavenske. Vjersko-nacionalna obilje ja bila su tako i toliko utkana u njihove programske osnove i svekoliku djelatnost da su same po sebi predstavljale njihovo osnovno obilje je. Svojim programskim ciljevima upravo su, uprkos na elnom zagovaranju za narodno jedinstvo, opredjeljenjem za svoj narod (naciju) ubrzo prakti no potvr ivale da e proces prevazila enja tih razlika biti ne samo dug i te ak, nego i - jalov. Vode e garniture ve ine od etrdesetak politi kih partija su uporno i dosljedno ra unale na svoje lanove i prista e kao zastupnike (zavisno od njihovih opredjeljenja) centralizma, odnosdno federalizma. Postoje e nijanse me u njima nisu "kvarile" op u ocjenu. S jedne strane nalazile su se demokrate, radikali, zemljoradnici, a na suprotnoj one koje su predstavljale Muslimane i Hrvate. Od posebnog zna aja za politi ki ivot Kraljevine, ergo i Bosne i Hercegovine bila su stanovi ta njihovih bardova i vode ih garnitura. Ne precjenjuju i ulogu li nosti stoji injenica da su politi ki prvaci na srpskoj (Nikola Pa i ) i hrvatskoj strani (Stjepan Radi ) ubrzo personificirali centralisti ki i anticen-tralisti ki front dviju najmasovnijih i najzna ajnijih politi kih stranaka (Narodne radikalne i Hrvatske pu ke - republikanske - selja ke strane) i postali "perjanice" srpsko-hrvatskog spora koji e, uglavnom, obilje avati politi ki ivot Kraljevine kroz duzi niz godina izme u dva rata. Ostala zbi -.vanja na politi koj pozornici bit e u znaku ovih dvaju antipodnih polova. Ostale politi ke snage centra, a naro ito desnice (separatisti ke i ekstremne), pa i lijevo orijentirane (republikanske, SRPJ-k, odnosno KPJ) ne treba zanemariti. Me utim, one nisu bitno opredjeljivale tokove politi kog ivota. Naro ito je partija radni ke klase zbog politike re ima bila nasilno isklju ena kao faktor zbivanja do sredine tridesetih godina.

"- -.. 315

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Priprema i izglasavanje osnovnog zakonskog akta (Vidovdanski ustav)
Parlamentarni izbori za Konstimantu (ustavotvornu skup tinu) odr ani 28.11.1920. predstavljali su prvo zvani no odmjeravanje vode ih politi kih partija (od 22 koliko ih je u estvovalo). I pored op eg prava glasa (samo za mu karce, jer su ene bile isklju ene) stepen apstinencije je bio visok, (iza lo samo 64,95% glasa a), znatan dio bira a se izja njavao u suglasnosti sa vjerskim uvjerenjima i nacionalnim opredjeljenjima. Posebno je to bilo izra eno na tlu Bosne i Hercegovine. Opredjeljenje glasa a, odnosno bira a ne samo da je vjerno odslikavalo onu doratnu i poratnu pocijepanost bosanskoherce-gova ke populacije na ve ustaljene etnose, nego je potenciralo i nove (dru tveno-politi ke). Navo enje stranaka i polu enih rezultata samo po sebi potvr uju tu ocjenu i ukazuju na svu slo enost postoje eg stanja: Jugoslavenska muslimanska organizacija dobila je u BiH (od ukupno 63 mandata) 24 (ili 38%), Savez te aka 12, Narodna radikalna stranka 11, Hrvatska te a ka stranka 7, KPJ 4, Hrvatska pu ka 3, Demokratska 2. Jedna od nezanemarljivih zna ajki ovog politi kog doga aja koji e bitno uticati ne samo na pripremu i izglasavanje ustava, a ovaj odrediti pravce i sadr aje zbivanja u Kraljevini i Bosni i Hercegovini, konfrontacija je centralisti kih, hegemonisti kih i anti-centralisti kih, republikansko, autonomisti kih, federalisti kih orijentiranih stranaka. Na tlu BiH tom rezu ltatu su kumovala indirektno isklju ivo stanovni tva Narodne radikalne stranke koja su iritirala prete no muslimansko i hrvatsko stanovni tvo, ali i dio srpskih masa (oko Saveza zemljoradnika). Radikalski organ "Srpska rije " dva dana uo i izbora pisala je: "Mi smo ve pripojeni Srbiji... sastavni dio Srbije. BiH je Srbija". Pripreme za ustavnu debatu i njen tok su uprkos injenici da je pitanje oblika dr avnog ure enja ve prejudicirano (Krfskom deklaracijom, aktom ujedinjenja), samo su potvr ivale svu kompleksnost tog osnovnog pitanja novostvorene dr ave, slo enost rje enja i najindikativnije ukazivale na ogromne te ko e premo avanja jaza zagovornika antipodnih rje enja. ini se neodlo nim ilustrirati ove tvrdnje kako zbog svih recidiva njihovih do dana dana njih, ali i zbog dana sutra njih. Predstavnici vladaju e srpske bur oazije su nizom mjera od 1.12.1918. poku avali osigurati i u vrstiti svoje dominantne pozicije. Iste su se odugovla enjem sa dr avnim provizorijem odlaganjem izbora za Konstituantu npr., direktno ili indirektno odra avale na Bosnu i Hercegovinu. Poznato je da su se zagovornici monarhije odranije (Majskom deklaracijom, aktom ujedinjenja) sustavno trudili prejudicirati ovaj oblik vladavine. Pripreme za dono316

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

enje ustava bile su im nova prilika. Poslovnik za ustavotvornu skup tinu predvi ao je jednom odredbom da njeni zastupnici (poslanici) prije obavljanja svojih du nosti obavezno polo e zakletvu kralju ime je njena suverenost o ito bila dovo ena u pitanje. Za izglasavanje ustava vlada i kruna su kr enjem na ela dvotre inske ve ine utrle put majorizaciji, jer bi se taj najvi i pravni akt mogao usvojiti ne kvalificirano, nego prostom ve inom. Kako u pripremi rada Konstituante tako i fazi izrade Ustava do lo je do nagla eno o tre podjele osnovnih politi kih snaga (ne samo izme u bur oazija pojedinih naroda nego i krilu inih - republikanskih, autonomisti kih, federalisti kih, komunisti kih). O tra podjela na centraliste i one koji su bili na suprotonoj strani (sa nizom nijansi u pogledu rje enja) potvr ivala je na osoben na in da ranije razlike ne samo nisu prevazi ene, nego da su izazivale nova podvajanja, dublje podjele. Antipodni mentaliteti, tradicije, navike politi ka iskustva, stanovni ta, opredjeljenja bili su generatori pravih ponora koji su se umjesto prevladavanja i uklanjanja razlika sve vise produbljavali onemogu avaju i pronala enje rje enja koja bi zemlju mogla izvu i iz permanentne krize. Hegemonisti i unitaristi bili su bezrezervno uvjereni da kona na prevaga dr avnog centralizma (jedan suverenitet, jedno zakonodavstvo, jedna vlada) rje ava sve probleme dr ave, a da federalizam ili autonomija rasta u jedinstveni dr avni organizam, nose u sebi klice nejedin-stva, anarhije. Od preva nog je zna enja konstatirati da e se u ovim relacijama odvijati svi napori koji e se poduzimati u Kraljevini do njene propasti po etkom Drugog svjetskog rata. Razlike i podjele to su obilje ile start nove dr ave bit e njen "za titni znak" tokom cijelog trajanja Kraljevine SHS, odnosno Jugoslavije, odre ivati dimenzije, sadr aj, pravce i karakter najzna ajnijih doga aja koje emo dalje pratiti. Na najeklatatniji na in oni e se prelamati upravo na podru ju Bosne i Hercegovine koja postaje "alfa i omega" cjelokupne zbilje zajedni ke dr ave. U toku ustavne debate koja se svom estinom rasplamsala (od po etka rada Ustavotvorne skup tine prosinac 1920. - srpanj 1921.) bilo je prezentirano desetak ustavnih projekata u kojima je tretiran i polo aj Bosne i Hercegovine. ak su se i u redovima najokorelijih centralista (radikala) javili disonantni tonovi. Jedna od njenih prvaka, dr. Stojan Proti (prvi predsjednik kraljevske vlade!) zala u i se za podjelu dr ave na devet historijskih pokrajina sa zakonodavnom i izvr nom vla u prote irao je kompromisnu formulu ure enja zemlje. Po njemu Bosna je trebala initi jednu od tih pokrajina, a Hercegovina sa Crnom Gorom sa injavati cjelinu. Ovaj nacrt, mire i centralizam i federalizam mogao je ra unati na vrlo slabu podr ku. Matko Laginja je u ime Narodnog kluba (hrvatskih zajedni ara) predlagao da dr ava bude podijelje317

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

na na est ravnopravnih pokrajina, a Bosni i Hercegovini bi, kao jednoj od njih pripadao taj status. Klerikalni "jugoslovenski klub" predvi ao je tako er est pokrajina, ali utemeljenih na vjerskoj osnovi. Ovu federaciju sa injavale bi tri pravoslavne pokrajine (Srbija, Crna Gora i Vojvodina) i tri katoli ka (Hrvatska i Slavonija sa Me umurjem, Slovenija sa Prekomurjem, a Bosna i Hercegovina bi, zbog ravnote e, bila pridru ena Dalmaciji). Iako HRSS jo nije u hrvatskom narodu stekla dominantne politi ke pozicije ona e ubrzo okupiti gro hrvatskih bira a, prerasti okvire stranke, postati reprezentant ogromne ve ine Hrvata BiH i biti identificirana sa hrvatskim narodnim pokretom. U "Ustavu neutralne selja ke republike Hrvatske" to ga je 1. travnja 1921. u Zagrebu usvojila "republikanska zastupni ka ve ina" HRSS-e Bosna i Hercegovina je (zajedno sa Makedonijom i Crnom Gorom) kao "poluplemenska i poluhistorijska domovina". Sto se ti e dr avnog ure enja predvi alo se da to bude savez dr ava. Konfederaciju je trebalo da sa injavaju Srbija, Hrvatska i Slovenija, a spomenute "pokrajine" bi se opredijelile za priklju enje jednoj od lanica saveza. Na elu saveza bilo bi vrhovno predstavni ko tijelo koje bi sa injavali u srazmjernom broju delegati predstavni tva "narodnih dr ava". Klub poslanika najmasovnije politi ke stranke Muslimana u Bosni i Hercegovini izradio je nacrt ustava koji je posebno nagla avao status oblasnih samouprava i zalagao se za o uvanje Bosne i Hercegovine kao cjeline. Zanimljiv je bio i prijedlog Josipa Smo -lake. Po njemu bi zajedni ka dr ava bila monarhija podijeljena na dvanaest potpuno ravnopravnih pokrajina koje bi raspolagale zamjernim izvorima sopsrvenih prihoda. Bosna bi sa Sarajevom kao sredi tem bila jedna pokrajina. Pokrajina Krajina imala bi sjedi te u Banjoj Luci, dok bi Hercegovina u la u sastav pokrajine Primorje sa sjedi tem u Dubrovniku. Ovih samo nekoliko navedenih primjera potvrda su arenila stavova i prijedloga i realna slika postoje ih razlika. Bosna i Hercegovina su tretirane u ovisnosti pozicije, interesa i vizija predlaga a uz predo avanje i uva avanje subjektivnih mjerila, a uz nedovljno akceptiranje i ugradnju njenih svekolikih specifi nosti. Na taj na in rje enje njenog statusa se odga alo i inilo cijeli kompleks ure enja dr ave permanentno aktuelnim. U ovako podijeljenim vizijama ustavnog ure enja zemlje najve e anse imali su, ipak, oni krugovi koji su zagovarali monarhiju kao oblik vladavine, centralizam kao ure enje i unitarizam kao organizaciju dr ave. Iako me u njima (radikalima i demokratima) te vizije nisu bile uniformne zajedni kim istupom uz podr ku, a ne libe i se ni svakovrsnih pritisaka, podmi ivanja do kupovine glasova od pojedinaca i grupa u "minut do dvanaest" uspjeli su da "kroz iglene u i" osiguraju prevagu kompromisnog nacionalnog unitarizma nad
31S

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

zagovara ima federativne organizacije dr ave. Tako je izglasavanjem ustava 28.6.1921. (Vidovdanskog) za odre eno vrijeme skinuta sa dnevnog reda dilema: centralizam federalizam. Ustavna rje enja i praksa nalazili su se u vidnom raskoraku i ta e injeni ca, pored ostalih faktora u mnogome odrediti slijed i karakter najzna ajnijih doga aja. Ustavna rje enja su monarhu davala takve ovlasti (pravo da saziva i raspu ta Narodnu skup tinu, potvr uje i progla ava zakone, da bude vrhovni zapovjednik vojske, zastu pa dr avu vis a vis inozemstva, ogla ava rat, sklapa mir, imenuje lanove i predsjednika Ministarskog savjeta, da ne mo e biti tu en, da nikome ne odgovara!), da je on bio, jednom rije ju, neprikosnoven. Zbog toga se naredni period historije Kraljevine SHS i naziva esto - pseudoparlamentarnim. Dr ava je bila na osnovu Vidovdanskog ustava (prema prirodnim, socijalnim i ekonomskim prilikama - l. 95) podijeljena na oblasti (do 800.000 itelja). Vlada je imala obavezu da u roku od etiri mjeseca izradi pri jedlog zakona o podjeli zemlje prenosu pokrajinskih ingerencija na ministarstva. lanom 135 trebalo je isklju iti mogu nost eventualnog odugovla enja njegove izrade i provedbe. Po istom lanu Bosna i Hercegovina je bila u odnosu na ostale dijelove zemlj e izuzetak. Predvi eno je da se do dono enja zakona podjela na oblasti obavi u tada njim granicama. To je zna ilo da okru i "va e kao oblasti". Jo neki detalji iz ove oblasti su utoliko zanimljivi to, na izvjestan na in, korespondiraju sa sada njim vremenom pa emo ih i navesti. Neke op ine ili srezovi mogle su se iz "svojih oblasti izlu iti i pripojiti dru goj oblasti u sada njim (tj. onda njim - m.o.) granicama Bosne i Hercegovine ili izvan njih.,. "Tada se usvajanjem "turskog paragrafa" formalno nije diralo u historijske granice BiH. Prakti no zadr avana je upravna podjela (iz turskog i austrougarskog perioda) na est okruga koji su postali oblasti (tuzlanska, sarajevska, mostarska, travni ka, vrbaska i biha ka). Dok se oblasti (zbog kvote od 800.000 stanovnika) nisu mogle spajati, pojedinim sre-zovima ili, op inama je ostavljena mogu nost pripajanja oblastima u Bosni i Hercegovini, pa i izvan njenih granica. S obzirom da je Ustav predvi ao da se zadr e pokrajinske uprave na elu sa namjesnikom koga imenuje kralj 14.7.1921. ukinuta je institucija zemaljske vlade i netom obrazovane Pokra jinske uprave za Bosnu i Hercegovinu samo sa nekoliko resora (odjeljenje za unutra nje poslove, poljoprivredu i vode, prosvjetu i vjere, te socijalnu poli tiku). Njena organizacija zadr ana je i nakon ozvanicenja administrativne podjele zemlje (26.4.1922.). sa zadatkom da poslove iz svoje nadle nosti prenese na odgovaraju a ministarstva centralne vlade. Taj proces je okon an u velja i 1942. kada je Pokrajinska uprava definitivno likvidirana. Poslove

319

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Podjela Kraljevine SHS na 33 oblasti dotada nje uprave u est oblasti BiH obavljaju veliki upani koje je postavljao kralj a bili su odgovorni ministru unutra njih poslova. Mada su novom administrativnom parcelizacijom zemlje vladaju i krugovi imali kao krajnji cilj razbijanje historijskih pokrajina to im jo nije za odre eno vrijeme uspijevalo. Bosna i Hercegovina je bila zahva ena procesom rastakanja svog organizma. Ona je bila sa uvana u dotada njim granicama tek toliko to nijedan njen dio u me uvremenu nije u ao u sastav neke druge oblasti (mada je takva mogu nost bila predvi ena). Prakti no, iako sa injena od est oblasti, tj. teritorijalno cjelovita Bosna i Hercegovina nije vi e sa injavala jedinstvenu upravnu cjelinu sa sjedi tem u Sarajevu, jer je svaka oblast za se bila, kao i ostalih dvadeset sedam, uklju ena u centraliziranu dr avnu upravu. Bosan-skohercegova ka politi ka cjelovitost bila je inkompatibilna sa poretkom dr avnog centralizma.

320

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Dragog svjetskog rata

ivot ustrojen na temeljima Vidovdanskog ustava nije se formalno mijenjao od po etka 1929. Osnovna karakteristika svih njegovih segmenata (ekonomskih, politi kih, socijalnih, kulturnih, vjerskih...) sadr ana je u neuskla enosti ustavnih rje enja i stvarnosti. Parlamentarna monarhija pretpostavljala je takvu organizaciju javnog ivota prema kojoj Narodna skup tina kao izraz volje bira a predstavlja suvereni organ vlasti, a vlada se shodno tome i obrazuje od njene ve ine. Ve spomenute kraljeve ingerencije i stvarni uticaj "dvorske kamarile" su kroz ovaj period u tolikoj mjeri suspendirale rad Skup tine i vlada da je djelatnost u nizu oblasti javnog ivota iz godine u godinu raskorak izme u pravne regulative nazna ene osnovnim zakonskim aktom dr ave (ustavom) i stvarnosti (rad Narodne skup tine, vlada, karakter vojske, diplomacije, uloge stranaka) sve vi e poja avala nazna avaju i prisustvo elemenata diktatorskog pona anja. Od po etka svoje vladavine kralj se opredijelio za kurs suspenzije re ima liberalne monarhije. Ve u toku kolovanja shvatio je da se siguran oslon u vlasti nalazi u - vojsci. Ubrzo je to i prakti no potvrdio odlu uju i se da podr ku velikosrpskom centralizmu potra i u vojnoj vrhu ki, posebno generalima. U aktivnoj slu bi (1926.) od 165 generala 161 je bio Srbin, pa dvojica Slovenaca, odnosno Hrvata. Svoju autokratiju na najotvoreniji na in ispoljio je odnosom prema dva segmenta koja, u svakoj sredini gdje se po tuje ustav, predstavljaju izvor legaliteta: Narodnoj skup tini i vladama. Primjera radi od 1929. odr ani su u tri navrata parlamentarni izbori (1923, 1925, 1927.) zna i prijevremeni s obzirom da su mandati trebali trajati etiri godine. Dalje, vlade su imenovane i raspu tene gotovo isklju ivo voljom kralja Aleksandra. Stoji podatak da je u periodu 1918-1929. od 23 vlade 21 pala monarhovom voljom. Od 39 me uratnih vlada, 30 su obrazovali radikali. Izuzetno va no min-istarsto spoljnih poslova bilo je (izuzev na po etku) isklju ivo u rukama radikala, naj e ih zagovornika i branilaca centralizma. Na politi koj sceni Kraljevine SHS, spomenuli smo, djelovalo je na desetinu stranaka. Poligon odmjeravanja bili su parlamentarni izbori, samo za neke u e e u vladama i sklapanje raznih partijskih aran mana i paktova. Za mase bira a i glasa a nije toliko bilo bitno da li se radilo o velikim, malim, predratnim, poratnim, nacionalnim, jugoslavenskim, regionalnim, centralisti kim, federalisti kim, reformisti kim, revolucionarnim, klerikalnim ili nekim drugim - republikanskim, monarhisti kim, radni ko-selja kim etc, nego ko je stajao na njihovom elu. Vo e su bile onaj magnet koji je u sebi sadr avao sve ono za doti nu stranku bitno. Istovremeno bili su to i nacionalni lideri: Nikola Pa i , Stjepan Radi , Mehmed Spaho, Anton Koro ec, Sve-tozar Pribi evi ... Pogre no bi bilo i pomisliti, a kamoli tvrditi, da je kralj
321

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

jedini "krivac" za permanentnu krizu parlamentarizma Kraljevine. Njegov udio je nemjerljiv, ali u zemlji nije postojao niz drugih pretpostavki za regularan parlamentarni ivot. Prije svega zavidan nivo demokratije, nacionalna ravnopravnost, nivo svijesti pojedina nih i kolektivnih individualiteta, razvijena materijalna i socijalna osnova dru tva. Narodna skup tina je, zbog nagla eno istaknute uloge izvr ne vlasti esto bila blokirana bas u poslovima koje joj je ustav, kao osnovni zakon, predodredio. Iz sesije u sesiju, iz godine u godinu ona je postojala i sve vise bila poligon sukoba najrazli itijih interesa koje su zastupali poslanici izabrani na skup tinskim izborima. Kada se tome doda da su se u toj esto nazivanoj "balkanskoj kr mi" u vehementnim debatama oko svih onih brojnih nerje avanih i nerije enih pitanja unutarnje i vanjske politike ispoljavale najni e strasti "homo bacanicusa" (ne samo verbalni sukobi, nego prave sva e, podvale, insinuacije, uvrede, pravi marifetluci oko zloupotrebe rije i, opstrukcija, interpelacija bez osnova, oduzimanje rije i, odstranivanje sa sjednica...) nimalo nisu bile za udne opomene koje su predskazivale krvavi obra un. Tenzije izme u prista a radikala, s jedne, i zastupnika Selja ko demokratske koalicije (koje su vodili S. Radi , sa hrvatske i Svetozar Pribi evi a sa srpske strane - obojica estoki protivnici centralizma i hege-monizma) dosegle su u ljeto 1928. kulminaciju. U krajnje zao tenoj i netolerantnoj atmosferi ubijeni su (20. lipnja) hrvatski zastupnici Pavle Radi i uro Basari ek, ranjeni Ivan Pernar, Ivan Gran a. Prvi predsjednik HSS, narodni tribun i, bez sumnje, prvi ovjek hrvatske gra anske opozicije S. Radi umro je (8.8. iste godine) od posljedica ranjavanja. Atentatom u narodnoj skup tini zaklu ena je era "la nog parlamentarizma", etapa koju je obilje io Vidovdanski ustav. Teren za progla enje apsolutizma bio je temeljito pripremljen, a put za uvo enje diktature otvoren.

Kraj pseudoparlamentarizma - uspostavljanje re ima diktature
Proklamacijom narodu 6.1.1929. vladar i monarh Aleksandar Kara- or evi objavio je da je do lo vrijeme da ukloni "posrednika izme u naroda i kralja". Parlamentarizam (po njemu i za njega kao i za njegovog oca -politi ki cilj i ideal) je "postao smetnja za svaki plodni rad u dr avi". Odlu io je da "ustav Kraljevisne SHS od 1921. prestaje va iti". To je zna ilo suspenziju zakona -~ raspu tanje Narodne skup tine. Na temelju Zakona o za titi javne sigurnosti i poretka u dr avi ukinute su sve politi ke stranke i udru enja sa "plemenskim i verskim obele jem". Sprovo enjem svojevrsnog
322

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

dr avnog udara opravdano je "najvi im dr avnim interesima i njihovom budu no u". Obja njenja kori ena za o ito pripremljen svojevoljni kraljev akt, istini za volju, proizilazila su iz krajnje usijane atmosfere koju su stvorili pojedinci, grupe i stranke apsolutno netolerantnim odnosom prema obavezama to su ih preuzeli u ime naroda. Dogovori izme u politi ara politi kih stranaka bili su isklju eni. To je bilo kakve poku aje pronala enja rje enja za akutne dr avne probleme inilo iluzornim. Postoje e stanje je " uvare" oficijelnog narodnog i dr avnog jedinstva inilo nemo nim pa je kralj, u ime svoje i svojih istomi ljenika, odlu io da "lek tom zlu" vi e ne tra i u bilo kakvom parlamentarnom ustrojstvu dr ave nego "novim metodama". Unaprijed pripremljena serija zakonodavnih akata (izme u ostalih: Zakon o kraljevskoj vlasti i vrhovnoj dr avnoj upravi) bili su ni ta drugo do prava podloga novouspostavljenog re ima, odnosno proklamirane doktrine integralnog jugoslavenstva (umjesto dotadanjeg "kompromisnog nacionalnog unitarizma" ili "troimenog naroda") kao ideolo ke osnove diktature. Dotad priznavana tri plemena u Kraljevini (Srbi, Hrvati i Slovenci) postali su jedan jedinstven jugoslavenski narod. Potvr ena je nasljednost monarhije, a monarh je bio nosilac cjelokupne vlasti u zemlji, zapovjednik vojske, nosilac zakonodavne vlasti, a njegova li nost neprikosnovena, nepovrediva i nepod-io na odgovornosti. Kralj Aleksandar je po oprobanom receptu osnovu diktature (i dru tvenu i politi ku) tra io i na ao u vojsci (za predsjednika vlade postavljena je opskurna li nost - general Pera Zivkovi ), dijelovima dvoru odanih politi ara, poslovnim krugovima (i me u Hrvatima). Uz pomo poslu nih organa dr avne uprave kralj se, zaklanjaju i za organe pravosu a, policiju i andarmeriju koju su utemeljeni na zakonima sa osnovnim ciljem za tite diktature, estoko obra unao sa svim dijelovima dru tva iole negativno disponiranim prema re imu diktature: od pojedinaca iz redova gra anskog dru tva do komunista svih nivoa, posebno (od lanova CKKPJ, sekretara SKOJ-a do "obi nih" lanova). Uvo enje li nog re ima kralja Aleksandra imalo je zna enje personifikacije narodnog jedinstva i dr avne cjelovitosti. Obilje je jugoslavenstva (u svim vidovima - kao ideja, ideologije, misli, nacije) dobilo je zna aj, ulogu mita i dogme. Nagla eno progresivna ideja kojoj su stremile generacije najve ih umova na ih naroda ova ideja je u interpretaciji re ima utemeljenog 6.1.1929. preko no i, sprovo enjem nasilne unifikacije, obespravljenosti, svojim nagla enim antidemokratizmom, postala retrogradna. Polaze i od dr avnog centralizma i nacionalnog unitarizma tvorci pravnog sistema diktatorskog re ima su usvojili Zakon o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna podru ja. Naziv dr ave promijenjen je 3.10.1929. Od tada je u upotrebi novi naziv - Kraljevina Jugoslavija. Ispu tanjem iz imena dr ave

323

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

imena naroda ("plemena"): Srba, Hrvata i Slovenaca napu ten je kompromisni nacionalni unitarizam. Jugoslavenstvom je naprasno zamijenjeno sve to je u sebi sadr avalo nacionalno ili vjersko obilje je (zastave, himne, heraldi ke oznake itd.)- lanom 2. ure ena je op a uprava u dr avi koja je spro-vo ena u banovinama, srezovima i op inama. Kraljevina Jugoslavija podijeljena je, umjesto na plemenskim ili nacionalnim kriterijumima prema prirodnim i saobra ajnim vezama, na devet banovina (prema imenima rijeka, osim Primorske).

Podjela Jugoslavije na banovine iz 1929. godine Bosna i Hercegovina je u la u sastav etiri banovine: Drinske sa sjedi tem u Sarajevu formirane od sarajevske, tuzlanske, manjeg dijela biv e travni ke oblasti. Pridodati su joj: zapadna Srbija sa U icem i manji dio Srijema; Vrbaske sa sjedi tem u Banjoj Luci (sa injavali su je: biv a vrbaska i biha ka oblast sa dijelovima travni ke i tuzlanske oblasti, te usko podru je preko rijeke Une (Dvor na Uni): u Primorsku i Zetsku banovinu, ija su sredi ta bila van teritorije BiH (Split i Cetinje), u li su dijelovi teritorija biv e mostarske i travni ke oblasti. Preciznije Primorskoj banovini pripali su sre324

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog vata

zovi: Mostar, Konjic, Ljubu ki, Bugojno, Livno, Prozor i uvno, a Zetskoj srezovi: Fo a, Bile a, Gacko, Ljubinje, Nevesinje, Stolac, Trebinje. Od ukupnog broja stanovnika (prema popisu iz 1931. - 2.323.555) najvi e ih se na lo u granicama Vrbaske banovine 1.010.803 (43,5%), a zatim Drinske 850.934 (36,5%), Primorske 322.364 (14%) i, najzad, Zetske banovine najmanje - 139.154 (6%). Ove nove administrativno-teritorijalne jedinice bile su podre ene centralnoj vlasti. Oli enje te podre enosti predstavljao je kralj koji je svojim dekretom postavljao banove na prijedlog ministra unutarnjih poslova. Ban je predstavljao vladu u banovini i bio je nositelj najvi e politi ke, odnosno upravne vlasti u njoj. Simbol neke vrste sumoupravnih organa bila su banska vije a ustanovljena Zakonom o banskoj upravi (7-XI.1929.). Sastajala su se jedanput godi nje, a i tada su njegovi lanovi mogli govoriti ako im je bilo dopu teno. Kraljevskim banskim upravama pripadala je izvr na vlast preko odjeljenja, odsjeka i referata (u oblasti uprave, poljoprivrede, socijalne politike, narodnog zdravlja, finansija, op ih poslova). U upravnom pogledu banovine su se dijelile na srezove (kotare) u kojima su djelovala sreska i op inska na elstva.

Zavo enje "ustavne" diktature - Oktroirani ustav
Spomenute promjene iz oblasti uprave definitivno su bile potvr ene drugim po redu ustavom jugoslavenske dr ave, poznatim kao Oktroirani ili Septembarski (3.9.1931.). Aleksandar ga je "nadario" narodu za desetogo-di njicu svoga kraljevanja sa eljom da on predstavlja na zoran na in povratak ustavnosti. Jedina novina sadr avana je u dvodomnosti narodnog predstavni tva. Uz dotada nju jednodomnu Narodonu skup tinu koja je birana na op im izborima, postojao je od tada i Senat. Sve ostalo bilo je po starom. Kraljevina Jugoslavija bila je i ostala centralisti ki ure ena dr ava. Dotad va e i parlamentarizam (bar formalno postoje i) Oktroiranim ustavom je ukinut. Kralj je sa uvao sve tada nje ingerencije (raspu tanje Narodne skup tine, potvrda i progla avanje zakona, objava rata, zaklju enje mira). Institucija Senata razotkrivala je su tinu vlasti. Imaju i pravo neposredno uticati na imenovanje senatora koji se posredno biraju, mogao je osobno sprje avati izglasavanje mjera i zakona koji su usvojeni u Narodnoj skup tini, a nisu mu odgovarali. Kraljeva vladavina je bila potpuno za ti ena. Otvorena diktatura bila je zamijenjena ustavnom. "Mali ustav", tj. l. 116. Oktroiranog ustava samo je potencirao stepen za tite kraljeve volje. Omogu avao je suverenu da u izvanrednim situacijama postupa mimo ustavnih na ela. Bilo koju odluku koja kralju, dvorskoj kamarili nije odgovarala, Senat je mogao abolirad, tj. ukinuti.
325

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

"Ustavna" diktatura nije dozvoljavala obnovu pre estojanuarskih stranaka pa se i dalje nije moglo govoriti o nekom normalnom politi kom ivotu Kraljevine Jugoslavije. Vremenom je estojanuarski re im sve vidnije ispoljavao znake slabosti koje su potencirale op a ekonomska kriza, koja je upravo od 1929. zahvatila SAD i pro irila se na sve kapitalisti ke zemlje, ugro avaju i same temelje kapitalisti kog sistema. Re im je, i zbog doma e i strane javnos ti, osjetio potrebu za osiguranjem kakve-takve politi ke podloge. Izlaz je na en u formiranju stranke Jugoslovenske radikalne selja ke demokratije (JRSD), koja je 1933. preimenovana u Jugoslovensku nacionalnu stranku (]NS). Poku avaju i prevazi i regionalne okvire, biti tuma em i zastupnikom integralnog jugoslavenstva, u ivala je kraljeve simpatije i podr ku. U takvim uvjetima, koje je diktirao re im, vodstva opozicionih stranaka na osebujan i specifi an na in izlaze iz stanja totalne politi ke letargije.

Od "Punktacija " do sporazuma -Bosna i Hercegovina u popri tu napora za preure enje dr ave
Selja ko-demokratska koalicija (SDK) iznosi (7.12.1932.) svoj stav o dr avnom ure enju Jugoslavije. Bio je to nakon 1929. prvi poku aj da se jedan, za cijelu dr avu, ergo i Bosnu i Hercegovinu, goru i problem stavi na dnevni red i prona e rje enje koje bi pomirilo estoko konfrontirane zagovornike centralizma, odnosno anticentralizma. Zapo injao je novi ciklus, novi proces, nimalo lak, dapa e kompleksan kome se nije mogao nazirati ni okvir, ni sadr aj, a niti potencijalni akteri razrje enja. Za kratko vremena donijeto je nekoliko rezolucija poznatijih kao punktacije. Spomenute prve ("zagreba ke") zalagale su se da narod bude izvor "svakoga politi kog suvereniteta i svake vlasti", selja tvo (u duhu najve e hrvatske politi ke partije - HSS) da bude "temeljem organizacije na ega sveukupnog ivota". Posebno je osu ena "srbijanska hegemonija", za koju su se u esnici slo ili da je uni tila sve "moralne vrijednosti, sve na e napredne ustanove i tekovine, materijalnu imovinu naroda, pa i njegov duhovni mir". Zaklju eno je da povratkom na 1918. "kao ishodi nu ta ku" treba nu no povesti organiziranu borbu "protiv te hegemonije, sa jednim ciljem, da se ona odstrani iz svih krajeva". Ovo isti emo stoga to e te postavke biti ne samo za SDK pretpostavka novog ure enja dr ave, nego to e se na njima temeljiti svi napori, i oni koji su se ticali bosanskohercegova kih prostora i naroda iji e glavni moto biti isklju enje prevlasti "jednog ili vise njenih lanova nad ostalim". Da e napori i borba za dr avu kao "asocijaciju (udru enje) interesa" zami ljenoj da se 326

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

izgradi "na slobodnoj volji njenih lanova" biti duga i te ka i nesmiljena, potvrdilo se na startu. Dok su branitelji estojanuarskog re ima bili manje vise jedinstveni, opozicioni elementi su se podvojili: srbijanska strana se zala gala za povratak na parlamentarni sistem do 6.1.1929, a hrvatska opozicija se opredijelila za utvr ivanje principa novog dr avnog ure enja. Gra anske opozicione snage iz drugih sredina odr avale su stajali ta upravo tih sredina -Koro eva ili Punktacije Slovenske ljudske stranke izra avale su elju autora da se svi Slovenci ujedine u samostalnu Sloveniju u granicama Kraljevine Jugoslavije. Opozicija u Vojvodini polaze i od ocjene da je centralisti ko ure enje krahiralo tra ila je za Srijem i Vojvodinu identi an polo aj u preure enoj dr avi kakav dobiju i ostale pokrajine. Tzv. Spahinim punktaci-jama anticentralisti ki opredijeljena Jugoslovenska muslimanska organizacija predvi ala je da Bosna i Hercegovina postane ravnopravna politi ka historijska jedinica u Kraljevini Jugoslaviji. Prvak Demokratske stranke Ljuba Davi-dovi je u svojim punktacijama pledirao za uspostavu samoupravnih oblasti oko velikih nacionalno-kulturnih centara (Beograda, Zagreba, Ljubljane). Zanimljiv je tretman Bosne i Hercegovine u cjelokupnom rje enju. Nastoje i prevazi i trijalisti ko rje enje, a polaze i od jedinstvenosti bosanskohercego-va kog prostora na kojem su se "ukr tali plemena, vere i kulturni uticaji" zami ljao je da se od BiH i Dalmacije formira etvrta dr avna jedinica koja bi u budu nosti kao tampon zona razdvajala Beograd i Zagreb. Spomenute rezolucije (kao i one ovdje nenavedene) potvrda su promasenosti estojanuraskog re ima. Razli ite u procjenama rje enja ure enja zajedni ke dr ave i statusa Bosne i Hercegovine ( ak i one srpske provenijencije) jedinstveni su u osudi centralizma koga su progla avali "uzro nikom svih dru tvenih nesre a". Pored dr avnog centralizma na udaru je bio i nacionalni unitarizam te hegemonizam vladaju e velikosrpke bur oazije. Mada su kritike dolazile iz redova sopstvene bur oazije, sop-stvene klase, tek su se smr u kralja Aleksandara (9.10.1934.) stekli uvjeti za ubla avanje kursa otvorene diktature, ali ne i za slabljenje fronta centralista i unitarista. Snage koje su zakratko stupile na politi ku scenu (vlada bogolju-ba Jevti a) bezrezervno su se opredijelile za jedinstvenu jugoslavensku dr avu, naciju (provo enje kraljevog "amaneta" - " uvajte mi Jugoslaviju!"), ali su ubrzo nakon izbora (5.5.1935.) morale sti i sa iste, jer su bile nespremne za iznala enje sporazuma sa hrvatskom opozicijom. "Sporazum" do kraja postojanja Kraljevine Jugoslavije postaje "alfa i omega" njenog sveukupnog politi kog ivota. Postavljalo se pitanje nacionalnog preure enja zemlje. Ni novi premijer (Milan Stojadinovi ) nije odstupao od pozicija odbrane dr avnog centralizma i nacionalnog unitarizma

327

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

pod svaku cijenu. Razlike i suprotnosti izme u onih "za" (Jugoslovenske radikalne zajednice - NRS, SLJS i JMO sa svojim elnicima M. Stojadi-novi em, A. Koro cem i M. Spahom) i onih "protiv" (Ma ek na elu HSS, odnosno "hrvatskog narodnog pokreta" koji su okupili ogroman broj Hrvata) postoje eg stanja narasle su do najve ih mogu ih razmjera. Predsjednik vlade je unutarnjom i spoljnom politikom (profasisti kom) blokirao tzv. hrvatsko pitanje i izazvao kontraefekat - oja ao blok opozicije, ne samo hrvatske nego srpske. Oba fronta ujedinjena u Bloku narodnog sporazuma sklopila su sporazum u Farka i u (8.10.1937.). Stojadinovi je oponirao svim poku ajima revizije Ustava, a nespremnost za pregovore o preure enju dr ave na nacionalnim osnovama nakon decembarskih izbora 1938, kada su prevagnula koncepcije onih koji su zagovarali demokratizaciju zemlje, sporazum Hrvata i Srba - u inila je njegovu poziciju neodr ivom. Knez namjesnik Pavle bio je primoran na i li nost pogodnu za razgovore sa HSS i njenim predsjednikom dr. Ma ekom. Nakon posljednjih izbora u Kraljevini Jugoslaviji oni su bili jedina kompetentna politi ka snaga sa kojom se moglo pregovarti i dogovarati o preure enju dr ave, ure enju srpskohrvatskih odnosa, rje enju hrvatskog pitanja. Obaranjem M. Stojadinovi a (velja a 1939.) izbor je pao na neuticajnog, neafirmiranog, prema M. Stojadinovi u "najgoreg i najslabijeg" lana prethodne vlade - Dragi u Cvetkovi a. Bez obzira na ove kvalifikative novi primjer je nagla avao da sporazum sa Hrvatima mora biti utemeljen "na punoj jednakosti i ravnopravnosti". Rijetko je ko do tada javno oficijelno priznavao "narodni individualitet Hrvata, kao rezultat posebnog razvitka, polaze i od njihove stvarne i formalne ravnopravnosti u granicama Jugoslavije. Na startu se vidjelo da e najte e biti sa usagla avanjem stavova po pitanju Bosne i Hercegovine. Nakon nekoliko stastanaka predsjednika nove vlade D. Cvetkovi a sa legitimnim predstavnicima hrvatskog naroda (dr. Ma ekom -27.4.1939.) sklopljen je sporazum o stvaranju Banovine Hrvatske. U njen sastav trebale su u i: stara Savska i Primorska banovina sa srezom Dubrovnikom. Sporno je bilo kako podijeliti Bosnu i Hercegovinu, te Vojvodinu sa Srijemom pa je ovo pitanje ostalo otvoreno. Mehmed Spaho, neprikosnoveni ef Jugoslovenske muslimanske organizacije, o tro je protestirao kod kneza Pavla "za to se dijeli Bosna i Hercegovina izme u Beograda i Zagreba". Namjesni tvo je ovaj sporazum odbacilo. Mo da e poneko nakon povr nog itanja redova to slijede ste i dojam da tekst "izlazi" iz okvira teme. ini se da navo enje samo nekih stavova dr. Ma eka i HSS iz perioda koji je prethodio sklapanju sporazuma potvr uje bar dvije tri stvari: 1) kako i koliko je sa hrvatske strane posve ivano pa nje

328

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

rje enjima bosanskohercegova ke (teritorijalne i narodne enigme), 2) kako rje enje dr avnog ure enja nije moglo biti bez rje enja statusa BiH i 3) koliko su ta pitanja u razli itim oblicima aktualna i dan-danas. Sve to e biti samo spomenuto treba shvatiti kao nastavak procesa za etog mnogo prije stvaranja prve zajedni ke dr ave. Narodi sa podru ja BiH, a posebno njen teritorijalni aspekt izazivali su interese, osniva a HSS jo u periodu Austro-Ugarske. Dr. Ma ek je u opservacijama ovih pitanja polazio od nekih na elnih stanovi ta: afirmiranja ideja suvereniteta, situiranja hrvatskog pitanja u jugoslavenske okvire, uvjerenja da "jugoslovenski narod ne postoji". Operiraju i sa brojem jedinica budu e dr ave izjavljivao je da "nije va no, kako se takvo ure enje zove - da li federacija ili konfederacija, realna unija ili kako drugo. To je irele vantno." Polaze i od prava na samoodre ivanje zastupao je stanovi te da "narod treba imati mogu nost da sam odlu uje" i izra avao uvjerenje da e "to u initi predstavnici onda njeg naroda", jer on nije legeliziran da govori "o cijeloj Bosni i Hercegovini". Ako bi se ostalo na ovim na elnim stanovi tima te ko bi se ta moglo) iz historijske retrospekcije i dana njeg ugla) dodati ili oduzeti. Kada su bila preto ena u konkretnu drustveno--ekonomsku i politi ku stvarnost gubila su svoju ivotnost. Posebno se to odnosilo na tretman Muslimana i teritorije. Rukovo en politikom sporazuma on je (kao i cjelokupna politika HSS) podlijegao formuli ve ine tretiraju i Muslimane samo kad "jezi ac na vagi" koji e pretegnuti na hrvatsku stranu u odnosu na srpsku. Ova pitanja su za obje strane bila, itekako va na jer je "Bosna... postala centralnim popri tem borbi politi kih grupa". Lome i se izme u na ela i prakse te stavove karakterizirala je neodre enost, nejasno a i nedosljednost. Ve u po etnim kontaktima oko definitivnog rje avanja hrvatskog pitanja, preure enja zemlje i sudbine BiH (prilikom prvog u seriji sasta naka dr. Ma eka i predsjednika Vlade D. Cvetkovi a - od 2 do 4.III. 1939.) do lo je do neslaganja po pitanju pripadnosti Bosne i Hercegovine. Bilo je vi e nego jasno da e teritorijalni aspekt ovog dijela dr ave izuzetno komplicirati put ka sporazumu. U toku drugog posjeta Cvetkovi a Zagrebu ponu eno je spajanje Primorske i Savske banovine u jednu cjelinu, kao i grada i kotara Dubrovnik. Ma ek je dao suglasnost i zahtjev da se u roku od godine dana odr i plebiscit za 14 srezova Vrbaske banovine. Njegov odgovor sadr avao je preciznije tri alternativna prijedloga; 1) tra eno je "razgrani enje prema historijskim jedinicama, u smislu rezolucije SDK od 1. kolovoza 1928."2) "Hrvatska u ovim granicama: Savska banovina od Sida, kotarevi Br ko, Grada ac i Derventa, zatim Savom do Une, Unom do u a Save, Savom do Jajca, Zenice, Visokog, odatle na granicu Primorske banovine, zatim Dubrovnik do Herceg-Novog. Takvo razgrani enje u obzir dolazi u slu aju da
329

Bosna i Hercegovina od najstarijih vrem ena do kraja Drugog svjetskog rata

preostali dijelovi Bosne i Vojvodine budu zasebne jedinice, onda 3) granica izme u Hrvatske i Srbije i la bi od Subotice ravnom linijom na Ilok i Savu, zatim do Bosne, Bosnom do pod Sarajevo i odatle na granicu Primorske banovine do Herceg-Novog". Dogovor nije na en ni oko dijela Bosanske krajine, tzv, "turske Hrvatske" za koju je Ma ek tvrdio da "geopoliti ki i historijski bezuvjetno pripada Hrvatskoj". Naredni dogovori (22. i 23.4.1939.) i pored usagla enih stavova nisu urodili plodom. Definitivni opseg Banovine trebalo je odrediti glasovanjem stanovnika preostalih dijelova BiH, Dalmacije, Srijema i Vojvodine. Namjesni tvo odbacuje dio sporazuma koji se odnosi na plebiscit. Ma ek je dva mjeseca docnije tvrdio da je pitanje plebiscita u Bosni "uzrok prekida". Intimno vjerovao je u druge razloge. Izvjesno, u pitanju teritorijalnog razgrani enja postojao je otpor svih faktora, politi kih, vojnih i drugih, onih na vlasti i u opoziciji. Ne treba ispustiti iz vida da je Ma ek vizije o BiH crpio od svog "informatora" dr. Jure Suteja, jednog od vode ih bosanskohercegova kih HSS-ovaca. Vi e su nego zanimljive njegove ocjene o stavu relevantnih faktora Bosne i Hercegovine (sve tri nacionalne provenijencije) prema njenom statusu. Za Muslimane, mada politi ki nejedinstvene (bili su podijeljeni na prista e M. Spahe tj. JMO, dr. A. Hasan-begovi a - prosrpski orijentirane, H. Had i a, prvaka Muslimanske organizacije HSS) utvrdio je da su bezrezervno ZA autonomiju BiH u historijskim granicama, da su "svi Srbi bez iznimke" PROTIV autonomije, uz to "apsolutno i protiv svakog plebiscita". Elaboriraju i stanovi ta Hrvata ispoljio je zavidan stepen isklju ivosti tvrde i da su sve odgovorne "prisilili... da priznaju hrvatsku narodnu individualnost". ak je bespogovorno zaklju ivao: "Prisilit emo ih, htjeli oni ili ne htjeli da nam predaju na e podru je". Ima indicija da je ovoliki stepen samouvjerenosti prvog ovjeka HSS u Bosni i Hercegovini proizilazio iz uvjerenja da iza takvih aspiracija stoji, pored ogromne ve ine Hrvata Bosne i Hercegovine, lanova MO HSS, "veliki broj Hrvata muslimana koji su direktno organizirani u redovima HSS" i esto rabljenog onovremenog stava da izme u "Hrvata katolika i njih - kako se tada govorilo "Hrvata muslimana" - ne postoji u politi kom gledanju nikakva razlika. Dobiv i (8.5.1939.) naj ire ovlasti od najkompetentnijeg imbenika politike (Hrvatskog narodnog zastupstva) "da preuzme sve akcije u unutarnjoj i vanjskoj politici" dr. Ma ek je takti ki ja ao svoje pozicije odre enim koracima u inozemstvu (preko markiza Josipa Bombelesa i ing. Karnelutija), a u zemlji intenzivno privodio kraju razgovore i dogovore sa "kne evim kurirom" D. Cvetkovi em.

330

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Sporazum Cvetkovi -Ma ek Po etak kraja BiH i Kraljevine Jugoslavije
Kona no, 26.8.1939. zaklju en je i potpisan toliko dugo o ekivani i pripremani sporazum i Uredba o Banovini Hrvatskoj. Predvi eno je obrazovanje zajedni ke vlade, formiranje Banovine Hrvatske, preno enje na nju odre enih poslova, obavljanje priprema za preure enje dr ave u cjelini. Te ko e su bile, kao i uvijek - oko teritorija, odnosno opsega Banovine, jer je Ma ek "bacio" oko na Boku Kotorsku, Srijem, dio Ba ke, dijelove Bosne i Hercegovine. Uredbom o Banovini u sastav Banovine Hrvatske u le su dvije banovine - Primorska i Savska i trinaest srezova iz Bosne i Hercegovine (Br ko, Bugojno, Derventa, Duvno, Fojnica, Grada ac, Konjic, Livno, Ljubu ki, Mostar, Prozor, Stolac i Travnik). Bez obzira to je sporazum bio, strategijski gledano, dugoro ni cilj hrvatske poli tike, to je nekoliko mjeseci na njemu intenzivno ra eno zbog niza okolnosti, Ma ek je u Hrvatskom narodnom zastupstvu (29.8.1939.) izjavio da je bilo mogu e sklopiti "djelomi an sporazum". Nije krio da su htjeli stvoriti "definiti van sporazum, ali je bilo toliko neslaganja, te smo vidjeli da je to nemogu e... " Priznao je "mi se nismo mogli ni u teritoriju slo iti" i konstatirao da "tim nije pitanje hrvatskog teritorija rije eno definitivno". Predvi alo se da e definitivni opseg Banovine Hrvatske biti odre en prilikom preure enja dr ave, a "pri tome e se voditi ra una o ekonomskim, geografskim i politi kim okolnostima". Bosna je i dalje bila i "igri" i od njenog statusa zavisilo je preure enje dr ave i polo aj Banovine Hrvatske. Sef HSS i SDK to nije krio. Dapa e, izjavio je neposredno nakon sklapanja sporazuma da e "posve druga ije izgledati doti ni teritorij Banovine Hrvatske, bude li u novo preure enoj dr avi zajedni ki recimo... autonomna Bosna ili ne bude... mi smo to piomje ostavili otvoreno". Hrvatske aspiracije bile su tada utoliko zadovoljene to su u sastav Banovine (pored Dubrovnika, Sida i Iloka) odmah uklju eni kotarevi (srezovi): br anski, derventski, grada a ki, fojni ki, travni ki. Osim ovih srezova Uredba je predvi ala da u sastav Banovine u u jo neki. Odlaganje definitivnog opsega Banovine i povla enje granice izme u srpske i hrvatske jedinice "ra alo" je nove varijante o Bosni i Hercegovini. Politi ki predstavnici Hrvata i sam Ma ek ispo-ljavali su dosta "tvrd" stav iako su (u slu aju formiranja Hrvatske, eventualno, Srpske i Slovena ke banovine) dozvoljavali i opciju autonomnosti za Bosnu i Hercegovinu (i Vojvodinu). U ovom potonjem slu aju Ma ek ne samo da je bio protiv vra anja srezova koji su ve bili uklju eni u sastav Banovine Hrvatske nego je ra unao i sa opcijom njene podjele izme u srpske i hrvatske jedinice. Bilo kako bilo onim to je ura eno i, posebno, onim to su mnogi predvi ali, vjerovali, nadali se da e se zbiti obrazovanjem autonomne Banovine Hrvaiske inauguriran je federalisti ki princip preure enja zemlje ustanovljenjem hrvatske
331

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

autnomije. Na eto je na elo centralizma - temelja "dr avne zgrade" - Kraljevine Jugoslavije. U su tini akceptiran je federalisticki princip ure enja dr ave. To je bilo omogu eno primjenom ve spomenutog "malog ustava" ( l. 116. Oktroiranog ustava). Njegove odredbe su zbog tijeka doga aja ostale nesprovedene. Kruna je na temelju tog lana mogla djelovati i mimo ustavnih odredaba, ali je te izvanredne mjere moralo naknadno odobriti Narodno predstavni tvo. Ono nije bilo raspu teno, izbori za novi hrvatski sabor nisu odr ani (do travnja 1941.) pa stoga ni sporazum od 26.8.1939. nije bio odobren. Sklopljen kao tipi an kompromis predstavnika srpskih i hrvatskih bur oaskih krugova potpisani sporazum je u su tini antidemokratski akt. Nosio je u sebi klicu jalovosti jer je apsolutno zanemario nacionalne interese ostalih u Kraljevini Jugoslaviji. Nije gotovo nikog zadovoljio i izazvao je "poplavu" apetita dovode i, ionako, razgra enu dr avu na ivicu propasti. Nezadovoljni su bili ne samo akteri nego i mnogi unutar i hrvatskog (naro ito desnica - usta e) i srpskog nacionalnog korpusa (posebno njegovog konzervativnog dijela), Udru ena opozicija, vojni establi ment, dijelovi rimokatoli ke i srpske crkve, strani faktori (Italija) revizionisti ke dr ave. Zastupnicima velikohrvatskih i velikosrpskih aspiracija, koje su se na eklatantan na in svom estinom eksponirale na tlu Bosne i Hercegovine, konfrontiro se autonomisti kom koncepcijom nasljednik dr. Mehmeda Spahe. U ime JMO dr. D afer Kulenovi vidio je Bosnu i Hercegovinu kao etvrtu jedinicu. Naspram aneksionisti kom kursu koji je diktiran iz Beogra da i Zagreba na ao se dotad ne ba koherentan muslimanski gra anski politi ki front sa jedinstvenim zahtjevom zadovoljenja isklju ivo muslimanskih interesa. Na taj na in na bosanskohercegova koj politi koj sceni homogenizirale su se tri izrazito diferencirane vjersko-nacionalne grupacije. Nezadovljstvom sa ponu enim rje enjima statusa BiH oglasila se studentska omladina sa sveu ili ta u Zagrebu i Beogradu zahtjevom za autonomiju, ali iroko utemeljenoj na zasa ama nacionalne ravnopravnosti, demokratije. U poznatom Tre em pismu (prosinac 1939.) bezrezervno se stalo na stanovi te da bi svaka podjela Bosne i Hercegovine predstavljala te ku nepravdu svakom od njenih naroda. Ponu eni program respektirao je egzistencijalne interese svih naroda utemeljene na "ravnopravnosti, jednakosti i uzajamnosti svih gra ana nezavisno od njihove vjerske, nacionalne i partijsko-politi ke pripadnosti". Naspram oficijelnih oporbenih (desnih i lijevih) na li su se i oni, posebno po krajnjim ciljevima ultra ki. to se ti e Bosne i Hercegovine treba ih spomenuti - ne zaboraviti. Srpski bnr oaski krugovi poja anim organizacionim radom na irenju mre e odbora i pododbora "Srpskog kulturnog kluba" (SKK), naro ito na
332

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

rubnim, grani nim teritorijama koje su bile nastanjene Hrvatima i Muslimanima nastojali su da to ire i dublje prodru sa idejom "Srbi na okup". Polaze i od davno utemeljenih ciljeva velikosrpske politike SKK je zahtijevao da Bosna i Hercegovina pripadne srpskoj teritorijalnoj jedinici. Jedan od njegovih prvaka Stevan Moljevi estoko se okomio na zagovornike autonomije BiH, protive i se i pomisli njenog odvajanja od Srbije. Za njega je autonomisti ko Sarajevo bilo ni ta drugo do nosilac "bo njakluka". Zagreb i Sarajevo su, po tim stanovi tima, "zanemarivali" .Bosansku krajinu zbog "pohlepe". Ovoj oblasti bila je namijenjena uloga "zapadne predstra e Beograda kao nosioca dr avne nacionalne misli", centre koji bi "paralisao uticaj Zagreba i Sarajeva". Ne ba brojna, ah zato krajnje nepomirljiva hrvatska desnica (usta e) bila je naj e i kriti ar sporazuma. Dok se Ma ek zalagao za rje enje hrvatskog pitanja u granicama Jugoslavije, oni su sporazum koji je sklopio sa Cvetkovi em progla avali kao direktnu izdaju hrvatskih interesa, njega shodno tome izdajnikom. Njihovi zahtjevi svodili su se na jednostavnu separatisti ku formulu - izdvojiti Hrvatsku iz sustava Jugoslavije, odnosno istu rasturiti, Plan pripajanja Bosne i Hercegovine Hrvatskoj do ivljavao se kao zavr na etapa ostvarenja "oca domovine" Ante Star evi a. / Duh sporazuma Cvetkovi -Ma ek lebdio je nad dr avom stvorenom 1.12.1918. u poku ajima njegovih aktera kao da su se sublimirali svi dotad neuspjeli poku aji pronala enja rje enja za prevazila enje socijalnih, nacionalnih, konfesionalnih, kulturnih suprotnosti koje su se amalgamirale u dugotrajnim etapama historijskog procesa to se odvijao na prostorima Kraljevine SHS. Temelji na kojima je stvorena prva zajedni ka dr ava ju noslavenskih naroda dobrano su u toku dvije decenije postojanja bili uzdrmani. Poku aj da se pokrene njeno preure enje ostaje samo to. Bosna i Hercegovina je u svakom od ovdje samo spomenutih najzna ajnijih doga aja u periodu izme u dva rata bila nezaobilazan faktor sveukupnih zbivanja. Upravo na njenim prostorima i oko njene sudbine u kontekstu razrje enja jugoslavenske enigme ne samo da se nisu na la razrje enja, nego, naprotiv, ona je postala neposredno popri te su eljavanja novih, jo e ih suprotnosti. Strasti razli itih sadr aja, utemeljene na neprevazi enim razlikama, politici onih koji su bili u prilici da "vode" narode razbuktavale su se do usijanja. Uslo njena cjelokupna, ne samo unutarnja - jugoslavenska, nego i vanjska - me unarodna situacija, jednostavno je prekinula jedan dug, prirodan proces, posebno onaj segment koji se odnosi na definitivno preure enje dr ave. Jednostavno, vi e nije bilo vremena ni za jednu opciju. Samo est dana nakon sklapanja sporazuma po eo je Drugi svjetski rat. Na redu su bili novi, ni ta manje zna ajni i sudbonosni doga aji sa starim i novim akterima.
333

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

LITERATURA Nikola Babi Bosna i Hercegovina u koncepcijama gra anskih politi kih snaga. Prilozi Instituta za historiju radni kog pokreta u Sarajevu (dalje Prilozi), 3/1967, 7/45. Pokret za autonomiju BiH u uslovima sporazuma Cvetkovi -Ma ek, "Prilozi", 2/1966, 177 -191. Historija SFRJ, Zagreb, 1985. Ma ek i politika HSS, Zagreb, 1974, knjiga II. Sporazum Cvetkovi - Ma ek, Beogard, 1965. Dr avnopravna historija jugoslovenskih zemalja, Zagreb, 1961. Jugoslavija izme u dva rata, knjiga I-II, Zagreb, 1961. Zagreb, 1983, Separat "Bosna i Hercegovina" Ahmed Had irovic Kemal Hrelja Sindikalni pokret u Bosni i Hercegovini 1918-1941. Beograd, 1978. Industrija i saobra aj u BiH, 1929-1941, prilozi, 2/1966.

Dana Begi Du an Biland i Ljubo Boban Ljubo Boban Ferdo Culinovi Ferdo Culinovi Enciklopedija

Grupa autora Kemal Hrelja Jugoslavije

Istina o Bosni i Hercegovini, injenice iz historije BiH, Sarajevo, 1991. Stanovni tvo i poljoprivreda BiH 1929-1941, Zbronik radova Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, 1/1996. Milan Gakovi Savez zemljoradnika, Sarajevo, 1982. I. Bo i , S. irkovi , M. Ekme i , V. Dedijer Istorija Jugoslavije, Beograd, 1972.

334

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Tomislav I ek

Djelatnost hrvatske selja ke stranke u Bosni i Hercegovini do zavo enja diktature, Sarajevo, 1981. Hrvatska selja ka stranka u Bosni i Hercegovini 1929-1941, Sarajevo, 1991. Fine VA. John, Jr, Bosna i Hercegovina. Tradicija koju su izdali, Sarajevo, Fania, 1995, 238 str. O osnovnim karakteristikama razvitka radni kog pokreta u BiH, Prilozi 11-12 Bosna i Hercegovina i jugoslavensko pitanje u 1918. Prilozi 4/1968. Historija Jugoslavije, Beograd, 1981. Diktatura kralja Aleksandra, Beograd, 1952. JMO u politi kom ivotu Kraljevine SHS, Sarajevo, 1974. Ni rat, ni pakt, Jugoslavija izme u dva rata, Rijeka, 1970. Uspostavljanje estojanuarskog re ima 1929. sa posebnim osvrtom na BiH, Sarajevo, 1975. Srpski gra anski krugovi politi ki prema pitanju preure enja dr ave i polo aj BiH, Prilozi 4/1968. Bosna i Hercegovina 1918-1943. Dr avno pravni polo aj, Mostar, 1990. Historijski pogledi na vjerske i nacionalne odnose u BiH, Sarajevo, 1993.

Tomislav I ek Donia J. Robert

Ibrahim Karabegovi Bogdan Krizman Branko Petranovi Svetozar Pribi evi Atif Purivatra Milan Stojadinovi Nedim arac - Nusret Sehi

Ljubomir Zovko Enver Red i

335

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

THE SUMMAKY
Dr Tomislav I ek

"Bosnia and Herzegovina from the constituance to the destroying of the first state (1918-1941) the national ethnos between the centralism and the force to recognize the state." The contribution of Dr Tomislav I ek who treated the most characteristic paits of the historv of B&H between the two world *wars, was \vritten especially as the part of a long continuitv of historical happenings on this area and it can be studied only as a such. The frame of it is consisted of the end of the first and the beggining of the second cataclysm and the contents the specificity of the whole Hfe ih the first common state of the South Slovenians. (The Kingdooms SCS form 1929 calledThe Kingdoom of Yugoslavia). The emphasized elaboration of pohtical problemacy is done in the contest of the questions which were the focus that was present during the whole period of its existance (theway of forming the state, its constitution, the fighiting for the same political facts-the facts from the Castle to the pohtical partys, elections...) The iaterests of the nations were represented in the organizations put in the interests of the organizations of political lifes (legal and illegal). For the under-standing of the history of B&H between the wars, accordingto the author, it is very important to notice the different high nationafv-political aims of the ethnos ali of the three groups at the time of the Uniting 1.12.1918, the orientation of Serbs and Croats on their sources in Belgrade and Zagreb, and special authonomism of the third (the Moslems). The same historical act of the uniting forced by the way it was done and the conditional differences which " ame in" with some nations in the new - formed state produced many - decades presence of a such difficult questions, as the shape of ruling (monarchv-republic), the organization (centralism) which were not in the given context of the political relationship (In the times of pseudo parliamentarism from 1921 until 1929), the tirany (1929-1935) could be put or even more solved. Giving the reader, on a such small space, the opportunity to see the basis of that relatively short, but very tumultuous period of the new century's history of B&H, the author elabo-rated only some of the most important facts about the population, economy and the cultural circumstances, religious communities, analyzed the character of the governmentand political organization whose chronological constant following
336

Bosna i Hercegovina od Tiajsiarijih vitmena do kraja Diugog svjetskog rata

through the inter - periods (1921-1929-1935-1939-1941), and it must be under-stood as the frame to the contet of the process and the happenings which had marked the state as \vell, B&H separately and its multiconfessional, multina-tionaland, multicultural population. To the contribution of Dr I ek it can be conculuded that B&H was int he period between 1918 until 1941 imavoided factor of the ali happenings in the "betvveen the wars Yugoslavia". It and its people were (especially 1939) in the middle point of the opposite Croatian; Serbian interests about the reorganrang of the state with the absolut avoiding of the interests of the Bosnian-Herzegovian Moslems (Bosniaks). One long and natural process vvas interrupted once again with the beggining of the Second World War.

337

338

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

BOSNA I HERCEGOVINA U TOKU DRUGOG SVJETSKOG RATA
Mr. Seka Brklja a, Mr. Muhidin Pelesi i Mr. Husnija Kamberovi

Okupacija 1941. godine i okupacioni sistemi u Bosni i

Hercegovini

P

olovinom marta 1941. godine Hitier se ve pripremao za napad na SSSR i pretvorio je srednju i jugoisto nu Evropu u strategijsko zale e i snabd-jeva ku bazu novog fronta. Kao glavna karika u lancu planiranih i provedenih mjera s ciljem pacifikacije i osiguranja Balkana, kao "magacina i ekaonice", bilo je i uvla enje Kraljevine Jugoslavije u Trojni pakt 25. marta 1941. Ali, razvoj politi ke situacije nastale u Jugoslaviji, 27. marta dovodi do radikalnog zaokreta u njema koj jugoisto noj politici. Martovski doga aji, dr avni udar i provala narodnog nezadovoljstva, sa jakim antifa isti kim nabojem, izra en kroz brojne demonstracije po jugoslavenskim gradovima, ugrozili su ne samo njema ki, presti i doveli u pitanje planirane termine operacija na Istoku nego su predstavljali i potencijalnu opasnost po vojno-privredne interese Tre eg Rajha u ovoj oblasti. Hitier reaguje munjevito, te nacisti aprilskim ratom dotada nju politi ku i privrednu ekspanziju i penetraciju u Jugoslaviji zamjenjuju nasilnom. Ujutro 6. aprila 1941. pedesetak njema kih i talijanskih divizija otpo elo je silovit i iznenadan koncentri an napad na Jugoslaviju, a njima su se narednih dana pridru ile bugarske i ma arske divizije. Dr avni aparat i kraljevska vojska otkrili su svu trule re ima natalo enu tokom godina i raspali se pred ovim naletom. Moderno naoru ane i dobro vo ene trupe agresora prodirale su na jugoslavensku teritoriju bez ve eg otpora njene vojske, koja je bila slabo opremljena, dezorganizovana i velikim dijelom zahva ena psihozom defetizma i kapitulantstva, koju su irili ne samo profa isti ki elementi nego i pred stavnici vladaju ih krugova i mnogi generali kraljevske vojske.

339

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Teritorija Bosne i Hercegovine bila je u ratnim planovima vojske Kral jevine Jugoslavije predvi ena kao pozadinsko podru je. Me utim, nadiranje njema kih snaga, zbog slabljenja otpora jugoslavenske vojske koja se raspadala, prenijelo se veoma brzo na slabo za ti en centralni dio zemlje, te 13. aprila okupatorska vojska stupa na teritoriju BiH, i to divizije 46. njema kog korpusa, koje su pre le Savu i Drinu, i za svega etiri dana ovladale va nijim komunikacijama: Nijemci su 15. aprila zauzeli Sarajevo, zarobiv i prethodno na Palama glavninu Vrhovne komande, a u naredna dva dana su preko Mostara izbili na jadransku obalu. Osvajanjem Sarajeva i zarobljavanjem Vrhovne komande prakti no se zavr ava okupacija Jugoslavije. Na teritoriji Bosne i Hercegovine u trenutku potpisivanja bezuvjetne kapitulacije 17. aprila na lo se desetak divizija iz sastava dva njema ka i etiri talijanska korpusa. Te snage potpomognute prousta kim elementima e ljaju teritorij BiH, radi razoru avanja ostataka jugoslavenske vojske i zapljene naoru anja i cjelokupne vojne i druge opreme i dobara, koji se podvode pod ratni plijen. Sto se ti e polo aja i daljne sudbine Bosne i Hercegovine neposrednih priprema agresije na Jugoslaviju kao i u vrijeme vo enja borbenih djelovanja, tok vojnih, a naro ito politi kih zbivanja tih dana dovest e do nekoliko varijanti za rje enje ovoga pitanja. Na bazi ostvarenog velikog preimu stva u slamanju otpora vojske Kraljevine Jugoslavije i ostvarenog presti a oko

Podjela Jugoslavije 1942. godine
340

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena d o kraja Drugog svjetskog rata

progla enja Nezavisne dr ave Hrvatske jo 10.4.1941. godine, kao i na osnovu potvr ene mogu nosti postizanja odlu uju eg uticaja u njoj i odre enom podr kom protiv talijanskih rnaksimalisti kih zahtjeva, a vje to se koriste i pred Talijanima usta kim krilaticama da je "BiH srce Hrvatske", da BiH ulazi u NDH na osnovu "historijskog prava", nacisti su vrlo takti no, a i svjesno prikrivali presudne vojno-privredne interese za koje je bila zna ajna Bosna i Hercegovina. U tom smislu e se demarkaciona linija, kao takti ka linija razgani enja njema kih i talijanskih trupa u toku izvo enja ratnih operacija, zadr ati i pretvoriti, od cisto vojnog, u politi ki i ekonomski faktor, -koji e imati dalekose an zna aj za razvoj politi kih odnosa Njema ke i Italije, posebno u oblasti BiH. Demarkaciona je linija i la kroz BiH od Bosanskog Novog preko Prijedora, Banje Luke, Jajca, Travnika i ju no od Sarajeva do Rudog. S ciljem osiguranja svojih privrednih interesa i komunikacija va nih za vo enje rata, Tre i Rajh je zadr ao pod svojom okupacijom NDH, u emu se na ao i 31, bosanski srez, s povr inom od 29.121 km2 i 1.647.462 stanovnika, dok je u talijanskoj okupacionoj zoni bilo 27 predratnih srezova, s povr inom od 22.112 km2 i 1.026.420 stanovnika. Primat njema kog nad talijanskim okupatorom bio je vidljiv na raznim poljima djelovanja, a posebno u ostvarivanja vojno-privrednih interesa Tre eg Rajha u BiH. Sama demarkaciona Unija bila je po njema ku stranu tako koncipirana da je u sjevernoj zoni ostavljala najzna ajnije privredne regione, bogate rudama, drvetom i industrijskim postrojenjima, kao i glavne drumske i eljezni ke saobra ajnice, te ve e gradske i industrijske centre. Da stvar za Talijane bude gora, oni su jo morali dozvoliti njema kom partneru da, zbog "interesa Osovine i zajedni kog vo enja rata", eksploati e neka privredna dobra, a posebno boksitna nalazi ta u talijanskoj okupacionoj zoni, oko Klju a, Bosanske Krupe i u Hercegovini, Mostar, iroki Brijeg, itd. Talijani takve povlastice za uzvrat nisu mogli o ekivati. Njema ke interese u NDH, a time i u BiH, neposredno po okupaciji titio je 51. armijski korpus, ije su dvije divizije bile razmje tene u BiH. Sjedi te 132. divizije bilo je u Banjoj Luci, a 183. u Sarajevu. Stacioniranje ovih posadnih jedinica prete no u BiH govori o vojno-privrednom interesu i zna aju ovog teritorija za Tre i Rajh. Njihov je zadatak bio da osiguraju eksploataciju privrednih bogatstava iz BiH da uvaju komunikacije strategi-jsko-privrednog zna aja, i da potpomognu formiranje, ja anje i u vr avanje kvislin ke usta ke vlasti, kao produ ene ruke njema kih politi kih i vojno--privrednih interesa u ovome prostoru. Nijemci su urili da to prije na tu vlast prenesu obaveze, proistekle iz njihovih interesa i da tako uspostave
341

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

eksploataciju prirodnih privrednih bogatstava Bosne i Hercegovine putem bilateralnih trgovinskih ugovora sa vladom i organima NDH, uz kontrolu njema kih nadle nih faktora koncentrisanih u najvi em diplomatskom i vojnom predstavni tvu Tre eg Rajha u NDH. Uspostava institucija i funkcija okupacionog globala Tre eg Rajha u NDH, a time i u BiH bila je osnovna pretpostavka za to efikasnije otvaranje jednog od va nih kanala za odlivanje najraznovrsnijih dobara i roba, potrebnih za odr anje i podizanje ratnog potencijala Tre eg Rajha. U centru tog interesa u NDH bilo je bosansko-hercegova ko podru je, prvenstveno bitno i va no za eksploataciju boksitne i eljezne rudace, mangana i drveta. Prostor Bosne i Hercegovine ju no od demarkacione linije, nalazio se pod kontrolom dva okupaciona talijanska korpusa: 6. korpus, sa tabom u Splitu, bio je nadle an za podru je zapadno od rijeke Neretve, a 17. korpus sa sjeditem na Cetinju, kontrolisao je prostor isto no od Neretve. Civilna uprava na talijanskom okupacionom podru ju BiH bila je povjerena civilnim komesarima pri korpusima. Te trupe e, kao potencijalni faktor, otvarati Italiji iroku mogu nost za ostvarivanje njenih politi kih i vojno-privrednih aspiracija u BiH. Talijanima se nije urilo da poma u stvaranje organa NDH, jer su u ja anju NDH i njenom sve ve em oslanjanju na Njema ku, vidjeli potencijalnu snagu koja se suprotstavlja realizaciji njihovih pretenzija na najve i dio teritorija, od jadranske obale do Save. Za razliku od Nijemaca, koji su u NDH da bi osigurali svoje interese nastu pali dosta prikriveno, Talijani su svoje nezadovoljstvo zbog jednostranog krojenja osovinske politike izra avali sasvim otvoreno. Dok su Nijemci svoje vojno-privredne interese u BiH provodili i ostvarivali kroz adekvatne organe NDH u BiH. Talijani su svoju okupacionu politiku vodili pomo u vojnih jedinica i iroke mre e raznih institucija u njima. U svojoj ekspanzionisti koj politici na prostorima koji su u li u NDH, Talijani su veliku pa nju posve ivali Bosni i Hercegovini, koju su smatrali, ina e najbogatijom oblasti NDH. Bore i se da za tite, prije svega, postoje e privredne povlastice, prvenstveno i tradicionalno vezane za bosansko drvo, i bore i se za nove (ugalj, eljezo) talijanski se privredni interes uglavnom ostvarivao u slobodnom zahvatanju, od njenih trupa, svih vrsta dobara, koja nisu bila poklopljena direktnim njema kim interesom. Bosna i Hercegovina je neposredno po okupaciji i ulasku u kvis-lin ku dr avnu tvorevinu NDH, postala poligon s kojeg se plja kaju dobra, bez obzira u ije se ime vrsi ta plja ka, da li u ime usta ke dr ave ili u ime okupacionih sila. Izbijanjem ustanka uzdi e se NOR kao ru ilac i korektor ostvarivanja ekonomskih interesa, bilo za sam usta ki poredak, bilo za vojno-privredne interese Tre eg Rajha i Italije. U nastojanjima da zadovolje ove

342

Bosna j Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata
iiiiimmiia "GHA>1!CE! OKUPACIONE ZOHE «E2AVISNS OPJAVE fcRVVTSttE (1941 -1MS;

Granice okupacione zone NDH (1941-1945) interese upravlja i okupacionih sistema primjenjuju sve vi e represivne mjere, pri emu je u prvom redu podvu ena upotreba vojne sile. Na primjeru Bosne i Hercegovine najbolje se mogla sagledati "samostalnost" Nezavisne dr ave Hrvatske. to se ustanak vi e irio i interesi okupatora bili ugro eniji, ozbiljno su se poljuljali i ina e slabi temelji NDH. Usta ki re im je nestajao na oslobo enoj teritoriji, a u ostalim podru jima je ivotario, zahvaljuju i prvenstveno njema kim okupacionim trupama i institucijama. A kako su okupacioni sistemi bili sra unati na to da se osiguraju interesi njema kog i talijanskog okupatora, ponajmanje se vodilo ra una o autoritetu vlasti NDH, kod talijanskog okupatora otvoreno, a kod njema kog prikriveno i zakamuflirano, a i to se gubilo onoga trenutka kada su njema ki interesi bili dovedeni u pitanje. Svako novo ari te nemira u B H, a kasnije i cijelu Bosnu i Hercegovinu Nijemci su progla avali voji nom prostorijom, sto je zna ilo suspendovanje svake, ak i okupacione vlasti i njenu predaju u ruke komandanata njema kih trupa.

343

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Polo aj Bosne i Hercegovine u Nezavisnoj dr avi Hrvatskoj
Nezamislivost postojanja NDH bez Bosne i Hercegovine bila je polazna ta ka u usta kim koncepcijama, koja je vidljivo obilje avala politi ku propagandu od samog po etka organiziranog djelovanja te skupine. Rezime pogleda usta a iz perioda "prve emigracije" na pitanje mjesta i uloge Bosne i Hercegovine u njihovoj politici dovoljno je jasno bio formuliran u jednom Paveli evom tekstu iz jula 1938, koji je bio internog karaktera i slu io kao uputstvo za vo enje politi ke propagande. U njemu je Paveli dao direktivu usta ama, da se ne smije dozvoljavati da se o Bosni i Hercegovini govori kao o posebnim zemljama, i da se Muslimane razlucuje od hrvatskog naroda, jer je po njemu, Bosna srce hrvatske zemlje a Muslimani plemeniti dio hrvatskog naroda. Kako se jasno vidi, ovdje su sadr ani svi bitniji elementi usta ke koncepcije u pogledu Bosne i Hercegovine: a) Bosna i Hercegovina je u historijskom, odnosno dr avno-pravnom smislu smatrana hrvatskom zemljom; b) u etni kom pogledu, Bosnu i Hercegovinu najve im dijelom naseljava hrvatsko stanovni tvo, ijim su sastavnim dijelom smatrani i Muslimani; c) Bosni i Hercegovini je, iz strate kih i propagandnih razloga, bila namijenjena centralna uloga u stvaranju NDH. Dolazak usta a na vlast i uspostava NDH, progla ene 10. aprila 1941- uz pomo Tre eg Rajha i Kraljevine Italije, ozna avali su po etak nove etape usta ke politike prema pitanju Bosne i Hercegovine. To, me utim, nije ozna avalo nikakvu kvalitetnu promjenu u dotada njoj usta koj koncepciji. U novoj situaciji radilo se, prvenstveno, o te njama da spomenuta koncepcija do e do to konkretnijeg izraza. Prema tome, usta e su na primjeru koncepcije o rje avanju pitanja Bosne i Hercegovine u sklopu NDH nastojali prona i jednu od bitnih potvrda svoje dotada nje politike. Paveli je zakonskom odredbom. 7. juna 1941, odredio isto nu granicu NDH na Drini, ime je obuhvatio Bosnu i Hercegovinu sa isto ne strane. Usta ka propaganda tih je dana nazivala isto nu granicu "me om na Drini" i "kineskim zidom" koji e Hrvate "za sve vijekove dijeliti od Srba", odnosno; "koji e dijeliti kulturni zapad od barbarske Srbije". U prvim danima postojanja NDH, usta ki du nosnici stavili su sebi u zadatak da do definitivnog rje enja o ulasku Bosne i Hercegovine u sastav ove kvislin ke "hrvatske dr ave" svojim njema kim i italijanskim za titnicima poka u od kolike je ivotne i historijske va nosti spomenuta pokrajina za opstanak i razvoj novostvorene dr ave. Poslije toga, bilo je predvi eno da se sprovede kroatizacija Bosne i Hercegovine, odnosno da svi Hrvati i Musli-

344

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

mani pihvate usta ka na ela rje avanja hrvatskog nacionalnog pitanja uklju ivanjem u taj plan " i enje" nehrvatskog elementa. U tom okviru, politi ka akcija usta a imala je op i karakter i u njoj je u estvovao reprezentativni sastav usta kih du nosnika, prousta ki orijentiranih publicista, znanstvenika, stru njaka raznih profesija i mnogih drugih. Svi oni su u javnim nastupima i pisanom rije ju u tampi i posebnim publikacijama ukazivali na zna aj Bosne i Hercegovine za NDH. U tom je kontekstu razumljiva suglasnost usta kog vrha sa obnarodova-njem odluke o preseljenju "sredi ta - centra NDH" u Banju Luku. Takva odluka, ustvari, nikada nije bila zvani no donesena nego se njome samo operiralo kao uvjetnom kombinacijom, ako doga aji krenu za usta e u eljenom pravcu. Kao moralnu podr ku tim kombinacijama, Paveli je 29. aprila 1941. donio jedino odluku da se u Banju Luku "preseli Podpredsjedni tvo vlade", to je u injeno 4. maja iste godine. Sve ostalo to se odnosilo na Banju Luku kao "centar", djelo je Viktora Guti a, usta kog sto ernika u Banjoj Luci. U skladu sa takvim stanjem stvari, usta ki poglavnik pokazivao je razumijevanje prema propagandnim tvrdnjama iz septembra 42. godine prema kojima on, navodno, "prenosi prijestolnicu u Banjaluku, u kojo e ona ostati", jer NDH "bez Bosne ne mo e sa uvati svoje slobode". Kada je rije o teritoriji NDH (110.000 km2), isticano je da Bosna i Hercegovina ogbuhva a skoro polvinu njene povr ine (51.000 km2). Usta ka propaganda ukazivala je i na injenicu da je Bosna i Hercegovina po svom geografskom polo aju "u sred sriede" NDH, "te spojnica i najprirodnija veza izme u itorodnog sjevera i hrvatskog juga i mora". Osim toga, Bosna i Hercegovina bila je progla ena za "vojni ki najprirodnije upori te za odbranu samosvojnosti Nezavisne Hrvatske". Poseban zna aj i vrijednost Bosne i Hercegovine za NDH, sljedbenici usta kih ideja vidjeli su u "njenim prirodnim bogatstvima a posebno u bogatstvu uma i ruda". U upotrebi je bio podatak da je "oko 62 posto od cjelokupne povr ine a u iznosu od dva milijuna hektara pokriveno umom". Nagla avana je propagandna tvrdnja da je Bosna i Hercegovina u sebi sa uvala "mnogobrojne vrlo va ne stare tradicije iz najstarije hrvatske pro losti". Ovim pozivanjem na narodnu tradiciju i ukazivanjem na Bosnu i Hercegovinu kao na podneblje pod kojim su se "krunili prvi hrvatski kraljevi" i odr avani "prvi znameniti hrvatski narodni i dr avni sabori" usta ke vlasti nastojale su da se predstave kao ba tinici i za titnici hrvatske tradicije, potenciraju i prava ko naslije e Ante Star evi a. Istovremeno, predstavljali su se i kao nosioci dr avotvorne misije za budu a vremena.
345

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Potenciranjem injenice da preko Bosne i Hercegovine prolaze prirodne komunikacije od Podunavlja prema jadranskom moru usta e su na posredan na in stavljali do znanja zna ajan interes Tre eg Rajha za bosansko-hercegova ki prostor, ijom je milo u ovaj i u ao u sastav NDH. Ukazivanjem na veliko historijsko zna enje dobitka Bosne i Hercegovine, vladaju i krugovi NDH maskirali su gubitak velikog dijela jadranske obale, ustupljenog Italiji. Me utim, pre utkuju i zna aj Bosne i Hercegovine kao strate kog podru ja za osovinske sile i posebno, neophodne sirovinske osnovice njema ke ratne industrije, usta ki vrh je prakti no zata kavao jedan od razloga svoje "nezavisnosti". Ako se pogleda u cjelini, usta ka koncepcija o mjestu i ulozli Bosne i Hercegovine u stvaranju NDH bila je od samog po etka ozbiljno uzdrmana. Pored neznanstvenosti teorijskog tuma enja povijesnog razvoja Bosne i Hercegovine kao isklju ivo hrvatskih zemalja, tome su u postoje oj situaciji naro ito pridonijela dva elementa usta ke, politike. To su bili, s jedne strane, politika obra una sa Srbima, a s druge dokazivanje hrvatstva Muslimanima. Nastoje i oja ati svoje pozicije, usta ki re im je otpo etka isticao svoju, navodnu, naklonost prema muslimanskom stanovni tvu. Me utim, iza toga se krila hladna ra unica osnovne tendencije usta ke politike koja se ogledala u irokoj politi koj akciji dokazivanja "hrvatstva" Muslimana. To je bio nastavak ve formuliranih pogleda na pitanje Muslimana iz razdoblja prije stvaranja NDH, a nova situacija pru ala je daleko ve e mogu nosti za njihovo propagiranje. "Muslimansko pitanje" bilo je najvi e povezano sa razmatranjem mjesta i uloge Bosne i Hercegovine u usta koj koncepciji dr ave. Kada je to pitanje razmatrano, Muslimanima je, iz politi kih razloga, sugerirano da vjeruju u to kako su oni zaista zna ajan faktor u NDH. Ve u poruci vojskovo e Slavka Kvaternika "bosanskohercegova kim Hrvatima", objavljenoj 25. aprila 1941. u sarajevskoj tampi, nagla eno je da je u me uratnoj Jugoslaviji Muslimanima prijetila opasnost da ih "nestane sa lica ove hrvatske zemlje", ali i obe anje usta kog vrhovni tva da e za sva "vremena muslimanska ognji ta ostati slobodna, jer e prije i zadnji Hrvat izginuti negoli mi vas napustiti". U gotovo identi noj intonaciji bila je sro ena i Paveli eva poruka, koju je u njegovo ime prenio Slavko Kvaternik. Usta e su iskoristili i politi ko naslije e prava ke ideologije Ante Star evi a, posebno varijacije na temu Muslimana u Bosni i Hercegovini. Isticano je da je Ante Star evi prvi u Evropi ustao u odbranu bosanskohercegova kih Muslimana, kao i to da ih je smatrao "naj istijim Hrvatima" i "cvijetom hrvatstva".

346

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog ma

Ne gube i nadu da e Sand ak u i u sastav NDH, usta ke vlasti budno su pratile sitauciju i do ekivale poslanstva koja su sand a ki Muslimani, preko Sarajeva, slali u Zagreb, tra e i "da Sand ak, koji ie sastavni dio Bosne i Hercegovine, u e u sklop Dr ave Hrvatske". Nastoje i da motivira bosanske Muslimane za podr ku akciji priklju enja Sand aka Nezavisnoj dr avi Hrvatskoj usta e su posredstvom svoje propagande podizali temperaturu javnosti, izvje tavaju i o "stra nom stanju sand ackih Muslimana" i "njihovom polo aju u dva zadnja decenija". Paveli ev doglavnik Ademaga Mesi je 26. jula 1941. u Sarajevu, na sastanku predstavnika biv ih zemljoposjednika iz Bosne i Hercegovine, izjavio da, ako Sand ak ne do e u sastav NDH, Muslimani se mogu vratiti u Bosnu i Hercegovinu gdje e dobiti zemlju. Isto je va ilo i za Muslimane koji su se iselili u Tursku. Me utim, i pored gr evitih usta kih nastojanja, koja su podr avali i neki muslimanski krugovi, da Sand ak uklju e u okvir NDH, to im nije po lo za rukom, najprije zbog upornog, negodovanja Italijana i slabe podr ke Nijemaca, kao i zbog prisustva etnika i partizana na tom prostoru. Poku aj da se negiranje nacionalnog razvoja kompenzira nagla avanjem vjerskih razlika samo je pridonio br em sagledavanju pravih namjera usta ke politike prema Muslimanima i, u vezi sa time, br em diferenciranju i polariziranju politi kih snaga. Naime, svijest o nacionalnoj posebnosti bosanskih Muslimana sve se vi e suprotstavljala kroatizaciji, prerastaju i u otvoreni otpor, koji je jo bio potenciran i saznanjem da ni hrvatski narod nije u cijelosti usta ama priznavao status nosilaca nacionalnog pokreta, Isto tako, manipuliranje vjerom i vjerskim osje anjima Muslimana izazivalo je otpore, tim vi e to se radilo samo o formalnoj ravnopravnosti dviju vjera. Katoli anstvo je u NDH bilo u povla enom polo aju na tetu prava islamske zajednice. U pojedinim listovima, kao to je "Katoli ki tjednik", vr ena je propaganda, da NDH treba biti isklju ivo katoli ka dr ava. Odbojnost kod bosanskih Muslimana izazivale su i uvrede objavljene u ovakvim glasilima u kojima su oni nazivani "muhamedancima" i izjedna avani sa bezbo nicima i paganima na koje treba da se, navodno, pro iri nebesko carstvo. Iza ovoga se ustvari krije namjera katoli kih krugova za stvaranjem uvjeta koji e postepeno omogu iti minimiziranje statusa muslimanskog stanovni tva u NDH iza ega bi trebala slijediti kroatizacija koja je uklju ivala i ideju o njegovom pokr tavanju. Jedan od osnovnih politi kih ciljeva usta kog re ima bilo je plansko raspirivanje antisrpskog raspolo enja kod bosanskomuslimanskog stanovni tva. Me u prvim koracima u tom pogledu bilo je ukidanje starog muslimanskog prosvjetno-kukurnog dru tva "Gajret", koje je prije II svjetskog
347

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

rata bilo jedan od pobornika prosrpske orijentacije. S druge strane, u NDH je favorizirano prosvjetno-muslimansko dru tvo "Narodna uzdanica", koje je bilo prohrvatski orijentirano. Takvi postupci usta ke politike u izrazitom favoriziranju jednog dru tva na ra un uni tavanja drugog nailazili su na vidljiv otpor i u samom lanstvu "Narodne uzdanice". To je i shvatljivo, ako se ima u vidu injenica da je i u "Narodnoj uzdanici" i "Gajretu" ve ina lanstva bila iz naj irih slojeva bosanskomuslimanskog stanovni tva, koje je kroz kulturno-prosvjetnu djelatnost ispoljavalo vidljivo demokratsko raspolo enje, dok su prohrvatske i prosrpske tendencije obilje avale, u prvom redu, rukovodstva tih dru tava. Usta ka vlast u Bosni i Hercegovini uspostavljena je do jula 1941. Izvr ena je podjela teritorija na velike upe tako da su pojedine upe zahvatale dijelove teritorija Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kako bi se eliminirala posebnost Bosne i Hercegovine i afirmirala teza o njoj kao, narodnom, historijskom dijelu Hrvatske. Paralelno sa organima vlasti forimrani su i organi i vojne formacije usta og pokreta a, tako er, i jedinice domobranstva NDH. Biolo ko uni tenje Srba i Jevreja trebalo je osigurati stvaranje " istog hrvatskog prostora". Rje enje jevrejskog pitanja bilo je kopija "rasne politike" Tre eg Rajha, dok se pitanje Srba predstavilo kao specifi an problem usta kog re ima. S ciljem smanjenja i eliminiranja otporne snage Srba u NDH, usta e su osim terora pra enog masovnim likvidacijama i protjerivanjem, primjenom nasilnog prevo enja na katoli anstvo, priredili i propagandni potez sa osnivanjem Hrvatske pravoslavne crkve. Fizi kim uni tavanjem, iseljavanjem i prekr tavanjem Srba usta e su htjeli dokazati da je rije o prostoru koji pripada isklju ivo hrvatskom narodu, uklju uju i i Muslimane kao, navodno, njegov sastavni dio. Srbi su, prema usta kim shva anjima, bili strani element na hrvatskom tlu i njihov opstanak nije bio predvi en u uvjetima postojanja "novog poretka" u NDH. Usta e su, po ugledu na naciste, bili fanati ni antisemiti odani ideji rasisti kog genocidnog programa Tre eg Rajha. I pored prijetnji usta kih vlasti upu enih onima koji su imali namjeru za tititi Jevreje od progona, ostalo je upam eno i zabilje eno da su mnoge muslimanske porodice skrivale i spa avale Jevreje. Usta ka kampanja protiv Jevreja vodena je nemilosrdno. Ne ograni avaju i se samo na biolo ko uni tavanje Jevreja, genocidni postupak uklju ivao je prethodno podvrgavanje te kim poni enjima, du evnim patnjama i fizi kim zlostavljanjima, te plja kanje njihove imovine i uni tenje kulturnih tekovina. Jedna stara kultura, koja je nekoliko stolje a ivjela na

348

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

bosanskohercegova kom tlu, bila je tako gotovo uni tena a najve i dio pripadnika ove zajednice uglavnom ubijeni. Postupci usta kog re ima izazivali su od po etka veliko uznemirenje u bosanskomuslimanskom narodu. Pokazivalo se da vlasti NDH u sprovodenju svojih ciljeva mogu nai i na odziv tek manjeg broja Muslimana. Masovni pokolji nad Srbima irom Bosne i Hercegovine, u kojima su sudjelovali i malobrojni usta e Muslimani, izazivali su nezadovoljstvo i negodovanje u bosanskomuslimanskom narodu, ali i sve ve u zabrinutost za vlastitu sigurnost. Situaciju je ote avala i perfidna namjera usta kih vlasti koje su nastojale uvjeriti javnost u iskonstruiranu i la nu tezu prema kojoj su, navodno, za pokolje nad Srbima isklju ivo odgovorni Muslimani. S tim su ciljem usta e, Hrvati, koji su uni tavali srpsko stanovni tvo, stavljali na glave fesove i dozivali se muslimanskim imenima. Tako su hrvatski krugovi unutar usta ke organizacije namjeravali izazvati talas srpskih osveta nad Muslimanima koji bi, prema zamislima Zagreba, tra e i oslonac sigurnosti kod Hrvata, postali potpuno ovisni od njih. Pitanje odr anja ivota i imetka postalo je osnovna preokupacija Muslimana u naj irim razmjerima zbog sve vidljivije psihoze straha od posljedica usta ke politike prema Srbima. etni ki pokolji muslimanskog stanovni tva, koji su uslijedili, davali su toj psihozi smrtnu te inu i ozbiljnost. Me u Muslimanima je stvoreno uvjerenje kako je cilj usta kog re ima da se izme u njih i Srba izazove mr nja i obra unavanje, a posebno u krajevima gdje oni ive jedni uz druge. Sistem koji je kori en s ciljem istrebljenja Srba, Muslimani su smatrali nedoli nim dvadesetog stolje a. Osim toga, kod Muslimana je postojao strah da e se ovaj sistem, nakon usta kog obra una sa Srbima, mogu e primijeniti i na njih. U sve ozbiljnijem opozicionom raspolo enju u bosanskomuslimanskom narodu posebno mjesto imala je akcija uglednih gra ana, koja se manifestirala u otvorenom protestu protiv usta kog terora nad Srbima. Bio je konkretan odjek duboke zabrinutosti koja je zahvatila i muslimanske gra anske politi are. Rezultat toga bile su poznate muslimanske rezolucije izdate u Prijedoru. Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci, Bijeljini i Tuzli, a neke indicije ukazuju na to da su rezolucije donesene i u Bosanskoj Dubici, Visokom i mogu e u jo nekim bosanskim mjestima. Spomenute rezolucije bile su donesene od septembra do decembra 1941. Njihovi inicijatori i potpisnici bili su predstavnici muslimanskih organizacija i istaknute li nosti muslimanskog javnog ivota. Za etak svim ovim rezolucijama, prije svega sarajevskoj, skup tinski je zaklju ak organizacije ilmije "El Hidaje" od 14. augusta 1941. U tom skup tinskom zaklju ku javno je protestirano protiv usta kih, zlo ina. Osu eno je i sudjelovanje Muslimana u spomenutim zlo inima, a
349

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

skup tina se i ogradila od njih. "El Hidaje" je u skladu sa na elima islama apelirala na Muslimane kao vjernike da se klone svakog nasilja. Uz to, apeliralo se na vlasti NDH da to hitnije zavedu red i sigurnost. Pojavom rezolucija manifestiralo se nezadovoljstvo velike ve ine Muslimana fa isti kim sistemom nacionalne, vjerske i rasne diskriminacije. Pa-veli je, navodno, prijetio da e sarajevskim asfaltom prije pote i krv autora rezolucije negoli e se vlada NDH odre i svog programa. Poku aj usta kog poglavnika da preko D afera Kulenovica prijetnjama privoli potpisnike da opozovu potpise iz sarajevske rezolucije nije uspio. Usta ki povjerenik u Sarajevu Jure Fran eti prijetio je da e svi potpisnici biti upu eni u koncentracioni logor. Me utim, usta ke su se vlasti ipak odlu ile rije iti problem hladno i bez naglih poteza; tako da su se ograni ile na sitnije represalije prema jednom dijelu potpisnika. To je u injeno zbog toga to se u to vrijeme nije eljelo otvorenim i ozbiljnijim progonima pove avati nezadovoljstvo Muslimana re imom u NDH. Rezolucije koje su potpisali razni uglednici islamske vjerske zajednice, predstavnici muslimanskih dru tava i udru enja, intelektualci i drugi ugledniji gra ani bile su namijenjene najvi im vrhovima NDH, a s druge strane, irene su koliko je to bilo mogu e me u muslimanskim stanovni tvom u smislu prisutnog opozicionog raspolo enja. Sadr aj rezolucija karakterizirali su sljede i stavovi: otvoreno su osu eni usta ki zlo ini nad Srbima; ogra uje se od onih Muslimana koji su sudjelovali u tim zlo inima; tra ila se za tita za progonjene Srbe u smislu osiguranja ivota i imetka svih gra ana NDH bez obzira na vjerske razlike; protestira se protiv poku aja da se za sudjelovanje pojedinih Muslimana u usta kim zlo inima svali krivica na cijelo mus limansko stanovni tvo; zahtijevano je da se onemogu i svaka vjerska netrpeljivost i da se najo trije kazne sudionici zlo ina; iznijeti su podaci o etnikim pokoljima nad Muslimanima. Muslimanske rezolucije svojim su sadr ajem nedvojbeno ukazale na karakter politi kog raspolo enja bosanskomuslimanskog naroda kao cjeline. Pokazalo se da je prousta ka linija jednog manjeg dijela muslimanskih politi ara, koja je podr avala usta ki re im i postala njegovim sastavnim dijelom, neopozivo ostala usamljena i izolirana unutar svoga naroda. O i muslimana Balkana bile su tokom II svjetskog rata okrenute prema Turskoj. Me utim, turska neutralnost u ovom ratu zna ajno je utjecala i na bosanske Muslimane koji su se, djelimi no, i zbog toga sporije odlu ivali u svom opredjeljivanju za neku od ratuju ih strana. Jula 1941. predstavnici sand a klh Muslimana poslali su memorandum turskom mar alu Favzi-pa i
350

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

akmaku sa molbom da on utje e na uklju enju Sand aka u sastav Bosne. Zvani na turska politika, u skladu sa svojom neutralno u u ratu, nije reagirala na ovu inicijativu. Vanjska politika Turske prema jugoslavenskoj dr avi bila je u granicama korektnih odnosa. To se posebno o itovalo tokom II svjetskog rata kada Turska, i pored nastojanja NDH, nije htjela sa njom uspostaviti ak ni trgova ke veze. Kada se sve ranije spomenuto ima u vidu, sasvim je jasno da su usta ke vlasti mogle bez ve ih problema u dr avnim slu bama prote irati Hrvate na tetu bosanskih Muslimana. Prema jednoj statistici iz aprila 1944. godine, odnos Hrvata i Muslimana u nekim dr avnim slu bama NDH bio je sljede i: Hrvati 18 11 193 7 6 49 33 19 16 . 112 27 32 159 208 140 7 6 12 Muslim 2 . 15 1 2 5 6 13 11 2 1 2 3 12 1 3
351

Ministri Glavni ravnatelji Narodni zastupnici Poslanici na strani Konzuli i zastupnici Ministarstvo vanjskih poslova Vi i inovnici konzulata i poslanstava Veliki upani Pod upani Kotarski predstojnici Vi i inovnici Ministarstva pravosu a Dr avna banka Vi i inovnici, dr avne riznice Ministarstvo narodnog gospodarstva Ministarstvo prometa Krugovalni ravnatelji Dr avni tajnici Dr avni vije nici

Visi inovnici upskih redarstvenih oblasti 121

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rala

Navedeni statisti ki podaci nisu, uglavnom, obuhvatili dr avne privredne ustanove, preduze a i zavode, kao i sve zajednice koje su se nalazile u Zagrebu, jer je uz politi ko-upravni centralizam sproveden i privredni cen-tral-izam. Treba spomenuti, da niti u jednoj od tih zajednica nije bilo niti jednog Muslimana na utjecajnom mjestu. Ovaj nepovoljni omjer jo vi e se pogor ao na tetu Muslimana zbog njihove nezainteresiranosti za odr anje NDH kao i nepovjerenja usta kih vlasti prema njima.

Poku aji ostvarenja bosanske autonomije
Kada je rije o odnosu usta kog re ima prema Muslimanima, cijelo vrijeme postojanja NDH bio je prisutan njegov strah da e Muslimani unaprijediti svoje elje za bosanskom autonomijom i da e se na politi koj sceni pojaviti kao poseban narod. Jedan od najzna ajnijih zagovornika bosanske autonomije bio je Uzeir-aga Had ihasanovi za koga su Nijemci smatrali "da me u Muslimanima va i kao jedini pravi nasljednik Mehmeda Spahe". Ovog tajanstvenog i utjecajnog muslimanskog gra anskog politi ara opisao je Avdo Humo, lan Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH i Glavnog taba NOV i POJ za BiH, koji se ujesen 1942. godine tajno sastao sa njim u Sarajevu, nastoje i ga uvjeriti u potrebu ve e suradnje sa partizanskim narodnooslobodi-la kim pokretom. Uzeir-aga, prema onome to je rekao, nije vjerovao u pobjedu sila Osovine mada je nastojao da Bosna i Hercegovina ne bude u sastavu NDH, nego autonomna pokrajina pod protektoratom Nijemaca. Uzeir-aga je izrazio svoje po tovanje borbi partizana za nacionalnu ravnopravnost, to Muslimani posebno cijene, ali je smatrao da je NOP nedovoljno sna an da bi mogao stvoriti dr avu, koju e, po njemu, krojiti Amerikanci i Britanci. Sovjetski Savez u tome ne e mo i u estvovati posto e ga rat iscrpiti. Smatrao je da Muslimani ne trebaju "istr avati", niti se priklju ivati bilo kojoj strani u sukobu. etnici mogu osakatiti Muslimane, ali ih nikada ne mogu uni titi. On je li no poru io Mustafi Mulali u u Beograd da pre e u tab Dra e Mihailovi a i da otupi etni ku o tricu u odnosu na Muslimane. Uzeir-aga je rekao i to da muslimanski politi ari rade na organiziranju i naoru avanju muslimanske milicije, to e sa Muslimanima domobranima biti jedina realna snaga muslimanske politike. Dr anje te oru ane sile pokazat e koliko muslimanski politi ari vrijede kada se bude krojila budu a dr ava. Tako er, smatrao je on, mogu e je da e i partizani biti neki faktor kada se bude stvarala nova dr ava, ali nikada glavni. On li no bi volio da partizani budu neki faktor, jer bi pomogli Muslimanima da dobiju ve a prava u dr avi. Njemu je li no bilo svejedno kako e se zvati milicija na koju su muslimanski politi ari ra unali kao na svoju oru anu silu: domobranska-, usta ka ili njema ka.
352

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Glavno je da u njoj muslimanska politika ima svoje rukovodstvo i da je milicija muslimanska. Kada do e propast Njema ke, milicija e ostati muslimanska. Ne e vi e biti ni usta a ni Nijemaca. Na opanku da neki lokalni muslimanski politi ari, pa i neke jedinice milicije, sura uju sa partizanima, Uzeir-aga je odgovorio da je on protiv oru ane suradnje sa partizanima, ali neka ih milicija propu ta preko svoje teritorije, neka im poma e, neka ne puca na njih. Uzeir-aga je obrazlo io da je on protiv oru ane suradnje po to bi ona zna ila utapanje Muslimana u pokret u kome bi se izgubila njihova posebnost. Humo, prema vlastitom priznanju, za cijelo vrijeme ovog razgovora nije uspio otkriti ta Uzeir-aga zaista misli i ta se krije iza opreznog pogleda ovjeka koji je u vrijeme Kraljevine Jugoslavije bio jedan od glavnih savjetnika i suradnika Mehmeda Spahe. Ve 1. novembra iste godine grupa muslimanskih politi ara, na elu sa Uzeir-agom Had ihasanovi em, uputila je Memorandum Adolfu Hitieru. U ovom dokumentu ukazuje se na polo aj bosanskih Muslimana i ka e se da su oni o ekivali da e njema ka vojska nakon okupacije Bosne i Hercegovine zavesti vojnu upravu te da e tijesno sura ivati sa njima. U Memorandumu se insistiralo na injenici da Paveli nije uspio stvoriti pravnu dr avu i da se njegove osnovne gre ke sastoje u uklju ivanju Bosne i Hercegovine u sastav NDH i zavo enju strogog centralizma, njegovoj popustljivosti prema Katoli koj crkvi i lo em funkcioniranju uprave. U Memorandumu su predlo ene i mjere za umirivanje Bosne i Hercegovine i sre ivanje prilika u njoj: a) osnivanje bosanske muslimanske legije koja bi imala jedinstven naziv "Bosanska stra a"; b) izdvajanje svih Muslimana, vojnika podoficira i oficira, izuzev dobrovoljaca na Isto nom frontu, iz usta kih i domobranskih jedinica i njihovo uklju ivanje u "Bosansku stra u": c) naoru avanje, opremanje i vojni ku izobrazbu "Bosanske stra e", kao i direktnu kontrolu nad njom, trebala je preuzeti njema ka vojska: d) realiziranje plana stvaranja "Bosanske stra e" trebala je da do kona nog ure enja odnosa Bosne prema Hrvatskoj finansirati njema ka vojska uz garanciju za koju kao pokri e trebaju poslu iti dr avni posjedi, u prvom redu rudno i umsko blago; e) usta ke vlasti i njihove jedinice trebale su na tzv. teritoriju B. obustaviti svaku djelatnost: f) za prvo vrijeme, na teritoriju B, koji je podrazumijevao najve i dio Bosne i Hercegovine uklju uju i dolinu Neretve sa izlaskom na more preko Metkovi a i luke Plo e, trebalo je u okviru NDH stvoriti politi ko -adminis-trativnu jedinicu pod nazivom " upa Bosna" sa sjedi tem u Sarajevu. Sefa ove upe imenovao bi isklju ivo Adolf Hitler: g) da se na podru ju zami ljene " upe Bosna" omogu i stvaranje bosanske nacionalsodjalisti ke partije: li) da se nova politi ko-administrativna jedinica, nakon pobjede sila Osovine, uvrsti u red evropskih zemalja pod za titom Tre eg Rajha.
353

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjei5kog rata

Memorandum je predvi ao teritorijalnu podjelu Bosne i Hercegovine koja bi vodila ra una o etni kim, geopoliti kim, ekonomskim i saobra ajno-tehni kira interesima zainteresiranih strana. Autori Memoranduma eljeli su na tzv. teritoriju B. posti i apsolutnu muslimansku ve inu pa-su predlo ili da se jo u toku rata, a najkasnije poslije njegovog zavr etka, 175.000 Muslimana koji su ivjeli na teritorijima koji se ustupaju NDH i Italiji preseli na teritorij B. S istim ciljem sa teritorija B. iselilo bi se oko 100.000 Srba i Crnogoraca i oko 75.000 Hrvata doseljenih u ove krajeve za vrijeme Kraljevine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije. Uporedo sa izradom Memoranduma injeni su napori da se Muslimani naoru aju. Me udru tveni muslimanski odbor "Narodni spas" radio je u srednjoj i isto noj Bosni na naoru avanju muslimanskog stanovni tva. Tvorci Memoranduma imali su u vidu i odnos etnika prema Muslimanima. Uzeir--aga je sumnjao u mogu nost pomirenja sa etnicima, koji su izvr ili ne uvene zlo ine nad Muslimanima i isticao da nanijete rane mogu zalije iti samo decenije. Me utim, autori Memoranduma imali su u vidu politi ku suradnju sa Srbima, nastanjenim u Bosni i Hercegovini. Oni su isticali da bi u projektiranom teritoriju B, po to se izvr e predvi ena deportiranja stanovni tva u jednom i drugom pravcu, prema procjeni ostalo 925.000 Muslimana, 500.000 Srba i 225.000 Hrvata. U vezi sa navedenim treba spomenuti da su autori Memoranduma zahtjevom da usta e napuste Bosnu i Hercegovinu do li u otvorenu opoziciju prema re imu NDH, pa im je i zbog toga trebalo ra unati na mogu u politi ku suradnju sa Srbima. Razmatraju i uvjete i oblike te suradnje Uzeir-aga Ha ihasanovi je smatrao da bi ona bila mogu a ako bi se Srbi zadovoljli da budu ravnopravni gra ani u autonomnoj Bosni. U Hercegovini i dijelu Bosne ju no od njema ko-italijanske demarka-cione linije autonomisti ke tendencije nisu bile izra ene u tolikoj mjeri. Napori koje su inili vode i Muslimani iz Mostara i li su za tim da se uz pomo italijanskih okupacionih snaga osigura za tita Muslimana od terora etnika, koji su bili u slu bi Italijana, odnosno da se postigne suglasnost italijanskih vlasti za odgovaraju e naoru avanje Muslimana. Delegacija Muslimana iz Hercegovine boravila je u drugoj polovini oktobra 1942. u Rimu gdje se sastala sa jerusalernskim velikim muftijom El-Huseinijem i predstavnicima italijanske vlade sa kojima su vo eni razgovori o ovim problemima. Nastojanje muslimanskih prvaka iz Mostara ujesen ove godine da se pobolj a polo aj Muslimana vremenski je koincidiralo sa istim takvim naporima u Sarajevu, odnosno sjeverno od deraarkacione linije. Osim toga, zahtjevi muslimanskih prvaka iz Sarajeva i Mostara istovjetni su po tome to su sadr avali osudu politike usta kog vodstva i to su te ili za tim da se Muslimanima osig -

354

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do k raja Drugog svjetskog rata

uraju povoljniji uvjeti egzistiranja. To ukazuje na injenicu da su ova nastojanja sa obje strane demarkacione linije bila usaglasavana. Treba jo spomenuti poku aj Muhameda Pand e, lana Ulema-me lisa, da Bosnu i Hercegovinu, uz suglasnost i pomo Nijemaca, izdvoji iz okvira NDH. Svoja nastojanja od jeseni 1942. Pand a je u prolje e 1943. pro irio zalaganjem na osnivanju SS-divizije sastavljene od bosanskih Muslimana. Oktobra 1943. pristupio je stvaranju "muslimanskog oslobodila kog pokreta" sa devizom: autonomna Bosna na bazi vjerskog mira i sloge muslimana, pravoslavnih i katolika. Muslimanski gra anski politi ari i javni radnici nisu imali uspjeha u poku ajima da Bosnu i Hercegovinu izdvoje fz okvira NDH. Tre i Rajh i Italija, od kojih je to stvarno zavisilo, nisu u datim okolnostima prihvatali predlo ena rje enja prema kojima bi se na teritoriji Bosne i Hercegovine stvorila posebna politi ko-administrativna jedinica " upa Bosna". To je poljuljalo povjerenje autora i pristalica ovog rje enja i spremnost Nijemaca da podr e i prihvate autonomiju Bosne i Hercegovine. Zagovornicima izdvajanja Bosne i Hercegovine fz okvira NDH postalo je jasno da ni sa 13. SS-divizijom, sastavljenom uglavnom od Muslimana, ne mogu ra unati kao izvr iocem svoje volje. Zato su oni, od sredine 1943. godine, usmjerili svoje snage na stvaranje ve ih ili manjih muslimanskih jedinica organiziranih na teritorijalnom principu sa lokalnim komandnim kadrom sklonim, autonomiji Bosne i Hercegovine. Muslimanski politi ki krugovi, zagovornici autonomije, polazili su u ljeto i jesen 1943. godine od uvjerenja da su sile Osovine izgubile premo u ratu i da budu e planove treba graditi na o ekivanoj pobjedi savezni ke koalicije. Spomenute muslimanske jedinice branile su svoj teritorij i narod od napada a, bez obzira o kome se radilo. Takav stav bio je posljedica shvatanja Muslimana da bez vlastitog vojnog organiziranja ne e biti u stanju osigurati svoj biolo ki opstanak. U jedinice raznih muslimanskih milicija (legija, Zelenog kadra i dr.) odlazili su Muslimani koji nisu htjeli pristupiti partizanima, zatim dio bjegunaca iz domobranskih i oru ni kih formacija NDH i, kasnije, iz 13. SS-divizije "Han ar" i nekih drugih jedinica. Za ove milicije mo e se re i da su se dr ale dalje od usta kog re ima. Samo su neke od njih, ak dijelovi pojedine milicije, u nu di, pritisnuti etni kim ili partizanskim napadima, prihvatali vojnu podr ku Nijemaca ili oru anih snaga NDH. Izme u brojnih muslimanskih narodnih milicija bila je poznata legija Muhameda Had iefendi a koja je djelovala oko Tuzle i na podru ju okolnih kotareva. Na tom terenu nalazio se i "Zeleni kadar" pod vodstvom Nesata 355

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Top i a. Avdaga Hasi i Hasan-aga Gond i stvorili su narodnu miliciju u krajevima oko Kladnja. U Gacku je D emo Tanovi organizirao miliciju, nazvanu po Fazlagi a kuli. Splavar Emin Suba i uspostavio je u podru ju Gora da i Cajni a isto tako narodnu miliciju. U Fo i je djelovala milicija Omera engi a iz Ustiko-line. Bila je poznata i Cebina grupa koja je, tako er, na podru ju Fo anskog kotara uspje no ratovala protiv etnika. U kraju oko Te nja i Teslica narodnu miliciju uspostavio je Avdo Ferizbe-govi . Ismet Bekta evi i Edhem Efendi organizirali su narodnu miliciju u zvorni kom i srebreni kom kraju. Osniva i muslimanskih narodnih milicija su, tako er, Zulfo Dumanji iz Bori ke op ine (Rogatica) i Ibrahim Pjani iz Sokola. Na podru ju Cazinske krajine sna nu i brojnu muslimansku miliciju predvodio je Hu ka Miljkovi . Nosioci autonomnih tendencija, ipak, nisu uspjeli u jedinicama muslimanskih milicija ostvariti dovoljno sna an politi ki utjecaj i stvoriti jedinstvenu vojnu snagu uz iju bi pomo mogli djelovati u skladu sa svojim namjerama. U daljem toku rata, nakon pobjeda partizanskih snaga tokom 1943. i 1944. godine, u jedinicama muslimanske milicije i Zelenog kadra do lo je do osipanja a mnogi njihovi pripadnici (neke jedinice i u kompletnom sastavu) pre li su na stranu NOP-a. Paveli eva propagandna predstava sa otvaranjem d amije u Zagrebu augusta 1944, nije bila dovoljan argument za rast simpatija Muslimana prema NDH. Usta ke vlasti posebno su bile pogo ene sve ve im odzivom Muslimana u narodnooslobodila ku vojsku, to je bitno remetilo njihovu koncepciju o Muslimanima kao "cvije u hrvatskog naroda". Sunovrat usta kog re ima bio je u takvim okolnostima samo pitanje vremena. Poku ajima ostvarenja bosanske autonomije, koji su podrazumijevali izdvajanje Bosne i Hercegovine iz sastava NDH, muslimanski gra anski politi ari i njihove brojne pristalice utjecali su na destabiliziranje cjelovitosti ove kvislin ke tvorevine. Svim akterima ratnih zbivanja na tom prostoru bilo je jasno da bez podr ke bosanskih Muslimana nije mogu e odr ati gra evinu NDH. Osim toga, uloga ve eg dijela muslimanskih gra anskih politi ara imala je svoj zna aj i u tome to se u bosanskomuslirr.anskom narodu nije ukorijenilo povjerenje u NDH kao trajniji dr avni okvir.

356

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

etni ki pokret - oru e velikosrpske politike u BiH
etni ki pokret u Drugom svjetskom ratu, bez obzira na tradiciju eto-vanja i dugi kontinuitet njihove ideologije, nije otpo eo kao jedinstven pokret. Ono to se u Bosni i Hercegovini, kao i u nekim drugim krajevima izvan Srbije, identificiralo sa etni tvom zapo elo je ili kao dio ustanka to su ga poveli jugoslavenski komunisti ili kao dio pokreta to su ga organizirale i povele pojedine srpske nacionalisti ke grupe na ijem su elu bili, uglavnom, biv i politi ari ili u itelji, trgovci, pravoslavni sve enici ili bogatiji seljaci. U Bosni i Hercegovini je neznatan broj vode ih etnika tokom rata bio lanom predratne etni ke organizacije. Od 245 lanova upravnih tijela lokalnih etni kih odbora svega ih je 57 oti lo u etni ke odrede, mnoge su tokom 1941. pobile usta e, drugi su oti li u partizane ili ostali neaktivni i sli no. Prve etni ke "vojvode" bili su veliki srpski nacionalisti, moralno iskvareni i kriminalni tipovi. U jednom etni kom dokumentu za A ima Babica, etni koga vojvodu iz isto ne Bosne, ka e se da "pije 7 litara rakije dnevno (...) Prvi je po eo da plja ka sa sinovima zajedno (...) Kukavica kakav se mo e zamisliti. Nikad nije bio bli e polo aju 30 km". Ve ina ovih prvih etni kih voda bili su samozvane vojvode koji su imali apsolutnu vlast u svojim odredima i, premda je itav etni ki pokret u Drugom svjetskom ratu bio pro et velikosrpskim hegemonizmom i ovinizmom kao zajedni kom karakteristikom, te u tom pogledu predstavljao i jedinstvenu cjelinu, u Bosni i Hercegovini on se u organizacijskom smislu odlikovao time to su, za razliku od tzv. u e Srbije gdje su organizatori etni kih odreda, u prvom redu, bili aktivni i rezervni oficiri, ovdje su organizatori etni tva bili tzv. "nacionalni radnici" to je za posljedicu imalo to da su pojedini komandanti i odredi bili ne to samostalniji u svome djelovanju sve do augusta 1941, kada se uspostavljaju intenzivniji kontakti sa Dra om Mihailovi em na Ravnoj Gori. Prvi etni ki emisari Dra e Mihailovi a bili su Jezdimir Dangi i Bo ko Todorovi koji su po etkom septembra 1941. stigli u isto nu Bosnu sa zada om da organizaciono ustroje i stave se na elo etni kim formacijama na tome podru ju. Od tada se me u pravoslavnim pu anstvom iri sna na propaganda o dolasku Srbijanaca. ime se omasovljava etni ki pokret koji sve vi e po inje funkcionirati kao jedinstvena organizacija na ijem se elu nalazi Dra a Mihailovi . Premda kao vojna organizacija n:kada nije dobilo karakteristike regularne vojske, etnistvo je u Drugome svjetskom ratu, osobito od po etka 1942. funkcioniralo kao jedinstvena organizacija koju su, u vojno--teritorijalnom i formacijskom pogledu sa injavale sljede e oblasti kao zasebne komande: 1. Srbija; 2. Bosna i Hercegovina; 3. Crna Gora i Boka Koto357

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

rska; 4. Sand ak (u etni koj terminologiji "Stari Ras"); 5. Dalmacija i Lika; 6. Vojvodina i Slavonija; 7. Slovenija. U Bosni i Hercegovini je dugo vremena bio prisutan proces neslaganja izme u Glavnoga taba i komandanata bosanskih etni kih odreda, s jedne, i oficira koje je na ovo podru je slao Dra a Mihailovi , s druge strane. Ta neslaganja, koja se nisu ispoljavala u bitnim strate kim i ideolo kim ciljevima etni tva kao jedinstvenoga srpskog pokreta, nego prevashodno u pitanjima utjecaja i polo aja "vo a" u pokretu, bila su prisutna sve do sredine 1943. kada su formiranjem etni kih korpusa na komandne polo aje kona no do li Dra ini oficiri. Najistaknutije vo e etni kog pokreta u Bosni i Hercegovini bili su Jezdimir Dangi , Dobroslav Jev evi , Petar Ba ovi , Zaharije Ostoji , Rade Radi , Uro Drenovi , Lazar Tesano vic, pop Savo Bo i , Cvijetin Todi , Radivoje Kerovi , A im Babi i drugi. Ogromna ve ina etnika bili su selja kog porijekla, dakle, iz dru venoga sloja sa naj e im nacionalizmom, i oni, za razliku od svojih vo a, u po etku nisu puno marili za politi ke ideje ustrojstva dr ave, nego su, oslanjaju i se na povr no usvojenu srpsku tradiciju, svoj ma usmjeravali prema Muslimanima i Hrvatima koje su smatrali svojini iskonskim neprijateljima, premda je vodstvo etni koga pokreta, iz politi kih i propagandnih razloga, nastojalo u svoje redove uklju iti i pojedine prosrpski orijentirane Muslimane. Tek nakon uspostave intenzivnijih veza sa Dra om Mihailovi em na Ravnoj Gori, bosanski etnici se organizacijski vr e povezuju i prihva aju ciljeve etni kog pokreta promovirane u Memorandumu Stevana Mol je vica o "homogenoj Srbiji" i drugim etni kim programskim dokumentima. Moljevi ev memorandum, datiran 20. junom 1941, zasnovan je na ideji da Srbi imaju pravo na polo aj vode e nacije u Jugoslaviji. To e postati ako "stvore i organizuju homogenu Srbiju koja ima da obuhvati elo etni ko podru je na kome Srbi ive". Tako bi se stvorila velika Srbija u kojoj bi, prema programu etni koga pokreta iz septembra 1941, bilo mjesta samo za "srpski ivalj" to bi se realiziralo "radikalnim i enjem gradova i njihovim popunjavanjem sve im srpskim elementom" te "planskim i enjem ili pomeranjem seoskog stanovni tva sa ciljem homogenosti srpske dr avne zajednice". U Instrukciji Dra e Mihailovi a od 20. decembra 1941. stoji da je cilj etni koga pokreta "stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju etni ki istu" to je podrazumijevalo uni tenje ili protjerivanje muslimanskoga i hrvatskog naroda, pri emu je za Hrvate bilo predvi eno prevashodno preseljenje u one krajeve koji bi Hrvatima ostali od Hrvatske, dok je Muslimanima bilo namijenjeno prije svega uni tenje, a zatim preseljenje u Tursku ili druge krajeve. U svoju osobnu bilje nicu Dra a Mihailovi je za

358

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rala

Muslimane zapisao da se moraju iseliti "u Tursku ili ma gdje van na e teritorije (...) Svi Muslimani ima da budu pokrenuti sa svojih ognji ta. Oni koji su bli e hrvatskim oblastima tamo - glavno je da svi budu pokrenuti". I u svim ostalim etni kim dokumentima, pa i onim usvojenim na kongresu u selu-Ba 1944, uvijek je polazna ta ka bila velika Srbija, dodu e uvijek u granicama Jugoslavije. Svoj program etnici su nastojali realizirati masovnim terorom, dok su vojni ke akcije izvodili jedino u sudjelovanju sa njema kim i talijanskim jedinicama. etni ki masovni teror bio je usmjeren prema Hrvatima na podru jima gdje su Srbi i Hrvati ivjeli pomije ani, te osobito prema bosanskim Muslimanima u Bosni i Hercegovini i Sand aku. Muslimansko stanovni tvo, koje su etnici smatrali tradicionalnim neprijateljima, bilo je jedna od glavnih rtava etni kog terora. Ve 1941. Dra a Mihaiiovi je osobno nare ivao primjenu genocidnih mjera prema Muslimanima i Hrvatima, pri emu je klanje nenaoru anih ljudi, ena i djece bio naj e i oblik etni koga ubijanja. Prve masovne zlo ine etnici su izvr ili u Ljubinju, Vi egradu, Kulen-Vakufu i Koraju, ali je jedna od najstravi nijih, akcija etni koga masovnog terora bio niz pokolja nad muslimanskim narodom n jugosito noj Bosni koji su se dogodili u decembru 1941. i januaru 1942. osobito na podru ju Fo e, Gora da, Vlasenice i Srebrenice, gdje je ubijeno i u Drinu od Fo e do Ustipra e ba eno nekoliko tisu a civila. etni ki kapetan Sergije Mihaiiovi je nakon tih pokolja zapisao: "Resili smo se neprijatelja, ubili smo 5.000 Muslimana u Fo i i Gora u". Masovna ubojstva etnici su vr ili i tokom 1942. i 1943. u isto noj, jugoisto noj i zapadnoj Bosni, te isto noj Hercegovini. U 97 op ina u Bosni i Hercegovini evidentirano je 1.013 masovnih strati ta iz Drugoga svjetskog rata, od kojih je ve ina smje tena u grani nim podru jima BiH sa Srbijom i Crnom Gorom. Masovne zlo ine vr ile su, uglavnom, specijalne jedinice, takozvane crne trojke i lete e brigade koje su prolazile iz Srbije i Crne Gore, ali su u zlo inima masovno sudjelovali i bosanski etnici. ak su komandanti pojedinih bosanskih etni kih odreda izjavljivali kako Dra a Mihaiiovi , kao lan jugoslavenske vlade, nije dovoljno odlu an "u uni tenju hrvatskog i turskog elementa u Bosni i Hercegovini". Za ostvarenje svoga strate koga cilja etnici, koji su sve do sredine 1943. imali podr ku Saveznika, Velike Britanije prije svega, sura ivali su sa Nijemcima, Talijanima, pa ak i usta ama, to je bila jedna od najprotivurje nijih stvari koja se desila u Drugom svjetskom ratu na ovom prostoru: gotovo patolo ka mr nja srpskih i hrvatskih nacionalista potiskivana je i kod jednih i kod drugih s ciljem zajedni ke borbe protiv NOP-a koji se nije borio za

359

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugo g svjetskog rata

stvaranje nacionalno istih dr ava kao rezultata genocida. U ovom smislu postoje tri grupe bosanskih etnika, kako je to prikazano i na jednoj karti, datiranoj 17. januara 1943, to ju je na inio Glavni sto er domobranstva. Prema toj karti postoje: 1. talijalski etnici (u isto noj Hercegovini); 2. kolaboracionisti ki etnici (u srednjem i djelomi no isto nom dijelu Bosne i blizini istoimene rijeke) i 3. pobunjeni etnici (sjeveroisto na Bosna i podru je isto no od Sarajeva). Kolaboracionisti ki etnici su oni koji su od sredine 1942. potpisali niz sporazuma sa usta kim vlastima o suradnji. Na osnovu ovih sporazuma etnici su od vlasti NDH dobivali oru je i municiju, pa su ak etni ki ranjenici i bolesnici zbrinjavani u bolni kim ustanovama NDH na "isti na in" kao i pripadnici oru anih snaga NDH, a za uzvrat su se obavezivali da e omogu avati i ak podsticati ekonomsko funkcioniranje NDH osiguravaju i razmjenu dobara selo - grad i uvaju i puteve i mostove radi funkcioniranja saobra aja i sli no. "U tom smislu etnici su, naj e e u suradnji sa njema kim, talijanskim i usta kim jedinicama izvodili vojne operacije protiv partizana koji su nastojali onemogu iti i tr i te i saobra aj tokom rata. Sve zna ajnije vojni ke operacije bosanskih etnika, osim njihovih krvavih vojnih pohoda na neza ti ena i slabo branjena muslimanska i hrvatska neselja, bile su. vezane za njema ko-talijanske ofanzive protiv partizana. Kada je sredinom januara 1942. otpo ela operacija "smirivanja isto ne Bosne" Jezdimir Dangi je naredio etni kim jedinicama da se ne odupiru njema kim snagama koje su za nekoliko dana uspjele odbaciti partizanske jedinice duboko na jug prema talijanskoj okupacionoj zoni. Bio je to po etak razlaza bosanskih etnika i partizana koji je bio ubrzan nizom etni kih pu eva u partizanskim odredima (Ozrenski, Romanijski, Kalinovi ki, "Zvi jezda" i dragi) te, u po etku podmuklim, a kasnije otvorenim napadima bosanskih etnika na partizanske jedinice. Pokazalo se to ve u ofanzivi njema ko-talijanskih i usta ko- etni kih snaga poduzetoj u prolje e i ljeto 1942. kada su bosanske etni ke snage, potpomognute crnogorskim etnicima, nastupale zajedno sa Talijanima u Hercegovini i isto noj Bosni kojom prilikom su partizani do ivjeli velike gubitke, ali su, ipak, uspjeli izvesti tzv. "prodor u Bosansku krajinu" i spasiti glavninu svojih snaga. Partizanska kontrola zapadne Bosne pomutila je etni ku nadu u stvaranje koridora izme u Hercegovine i Like, pa je vojvoda Ilija Trifunovi Bir anin uspio uvjeriti Talijane da po etkom oktobra 1942. poduzmu jednu operaciju nazvanu "Alfa" usmjerenu protiv partizana sjeverozapadno od srednjeg dijela toka rijeke Neretve u kojoj je sudjelovalo oko 3.000 etnika iz Hercegovine i jugoisto ne Bosne pod vodstvom Ba evi a i Jev evi a. Dok su talijanske jedinice uspjele zauzeti Prozor i jo neke gradove, etnici su vr ili masovna
360

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

ubistva muslimanskoga i hrvatskog stanovni tva, zbog ega su ih Talijani povukli iz daljih operacija, ali su ih iznova anga irali u operaciji "Weis" kada se oko 12.000 do 15.000 etnika borilo protiv partizana na obalama Neretve, od Mostara do Konjica, oko Kalinovika i Nevesinja, te srednjega toka Neretve. Sve ove etni ke snage su tokom Bitke na Neretvi tijesno sura ivale sa Talijanima, a dobile su izvjesne koli ine oru ja i municije od Nijemaca, ipak, u ovoj bici etnici su do ivjeli veliki vojni ki poraz, bili su posve razbi jeni na lijevoj obali Neretve i u rasulu su se povla ili prema Crnoj Gori i dublje u Hercegovinu. Nakon ovoga poraza etnici nisu predstavljali zna ajniju vojni ku snagu. Nakon kapitulacije Italije oni se upu taju u tje nju suradnju sa Nijemcima, osobito na podru ju sjeveroisto ne Bosne gdje su lokalni etnici imali ne samo dobru suradnju sa Nijemcima nego i sa lokalnim usta kim vlastima, pa je Mihailovi nakon gubitka Srbije 1944. odlu io na tom prostoru koncentrirati svoje snage pomo u kojih je ak namjeravao od partizana oteti Tuzlu, najva niji grad u sjeveroisto noj Bosni. Ova Mihailovi eva operacija, poduzeta koncem decembra 1944. u kojoj je sudjelovao i Prvi srpski juri ni korpus (sastavljen od biv e Srpske dr avne stra e i Grani ne stra e) nije uspjela, a poslije toga su uslijedile me usobne optu be izme u etnika i biv ih pripadnika Stra a, pri emu je svaka strana okrivljavala onu drugu da se nije dovoljno dobro borila. Sve je to pogor avalo stanje u etni kom vojnom i politi kom rukovodstvu, pa je dio bosanskih etni kih snaga krenuo po etkom 1945. prema Zapadu vjeruju i da e se povezati sa britanskim trupama. To su u inili mnogi Mihailovi evi vode i komandanti, me u kojima i Zaharije Ostoji , na elnik komande za isto nu Bosnu i Petar Ba ovi , komandant hercegova kih etnika, dok se Jev evi sa svojim etnicima ve ranije nalazio na podru ju Slovenije. Ve ina ovih snaga bila je uni tena na prostoru Lijev e-Polja, sjeverno od Banje Luke. Drugi dio bosanskih etnika pridru io se Mihailovi u u njegovu nastojanju da se vrati u Srbiju. Tre i dio nije krenuo niti na Zapad niti se pridru io Mihailovi u nego se jednostavno razi ao: ve ina njih utonula je u masu srpskoga pravoslavnog pu anstva Bosne otkud je i do la, a drugi su oti li u duboke bosanske ume gdje su ostali dugo vremena nakon vojni kog poraza i zavr etka Drugog svjetskog rata.

361

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Narodnooslobodila ki pokret u
Bosni i Hercegovini Terorom, nasiljem, krvlju i plja kom obilje eni su, ve od prvih nedjelja, razni okupacioni re imi nametnuti raskomadanoj Jugoslaviji, koji su po razmjerama brutalnosti i pritska nadma ili sve ono to se inilo u do tada pokorenim evropskim zemljama. Denacionalizatorska politika u vidu o vinisti kog bezumlja, koju su inspirisali okupatori ostvaruju i poznatu metodu "zavadi pa vladaj", preko svojih doma ih ultranacionalisti kih kolabora -cionisti kih snaga, vodila je fizi kom uni tenju jednog naroda od drugog i prijetila da, na taj na in, zauvijek iskopa jaz izme u jugoslavenskih naroda. Historijski naslije ena, a izme u dva svjetska rata zbog aneksionisti kih te nji velikosrpske i velikohrvatske bur oazije podgrijavana, nacionalna i vjerska netrpeljivost u Bosni i Hercegovini dostigla je po slije okupacije, divljanjem usta kih elemenata, fantasti ne razmjere. Podsti u i jedne protiv drugih, okupatori su uspjeli u po etku odnose jo vi e zao triti i na taj na in svoj plan o uni tavanju na ih naroda izvesti pomo u njih samih i prikazati ga kao unutarnja me usobna razra unavanja. U cjelini uzev, okupacija je jugoslavenskim narodima otvarala samo najmra niju perspektivu, bijedu, glad i nacionalno ugnjetavanje, pa i istrebljenje. Izvori otpora narasli su sa surovim mjerama denacionalizacije koju je okupator sprovodio, a u Bosni i Hercegovini sa masovno zami ljenim uni tenjem srpskog naroda u NDH. Sporadi ne manifestacije otpora ukazivale su da se duh naroda nije mirio sa mra nim perspektivama koje su mu nametane, da rodoljublje nije uga eno i da i skra otpora se mo e upaliti. Progonjeno srpsko stanovni tvo u BiH, koje se ponekad o ajni ki odupiralo, ili je bje alo u planine stvaraju i zbjegove, u izvjesnom smislu, prvo je po elo ustani ki pokret protiv "novog poretka", vode i oru anu borbu protiv okupacionog re ima u vidu napada na kolaboracioniste, usta e i domobrane. Me utim, bilo je neophodno da takvi spontani odbrambeni pokreti, koji su se lahko mogli, kao to negdje i jesu, pretvoriti u osvetni ke, na e svog predvodnika, organizaciju sposobnu da ga preobrazi u vojni i politi ki pokret, koji je na platformi zajedni ke borbe svih, bez obzira na nacionalnu, politi ku i vjersku boju, u stanju uhvatiti se u ko tac sa tako mo nim neprijateljem kao to je fa izam i situacijom nepoznatom u historiji ovih naroda. Te ki i proturje ni uvjeti, koji su 1941. godine nastali okupacijom i komadanjem jugoslavenskog prostora, te stvaranjem kvislin kih tvorevina, duboko su se odrazili na pona anje svih dru tveno-polki kih snaga u zemlji.

362

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Glavni i sporedniji predstavnici partija koje su bile "legalne" prije rata, ako nisu bili pobjegli u inozemstvo, nalazili su se na pozicijama pasivnog oslu kivanja i i ekivanja, ili manje vi e otvorene saradnje sa okupatorom. Njihove organizacije, ve fiktivne, u stvarnosti vise nisu postojale. Ove parti je kompromitovane u vladama iz pro losti, ranije odgovorne za tla enje, a zatim za nacionalnu katastrofu, nisu mogle imati nikakvu funkciju u narednom ustani kom pokretu. Uloga vo e mogla je pak, pripasti jedino komunistima, ve prekaljenim u dvadesetogodi njem ilegalnom radu, sa vrstom konspirativnom organizacijom. Oni nisu pravili kompromise sa starim re imom i godinama su ukazivali na opasnost od fa izma i rata i pripremali se da im se suprotstave. Jedina politi ka snaga koja je i nakon aprilskog rata, okupacije i komadanja jugoslavenskog teritorija ostala kompaktna kao op ejugoslavenska partija bila je Komunisti ka partija Jugoslavije. Ona je svojim istupima ponudila jugoslavenskim narodima alternativu fizi kom uni tenju kroz narodnooslo-bo ila ku borbu, pariraju i tako ne samo politici okupatora, nego i koncepciji nacionalno istih dr ava na jugoslavenskom prosioru. KPJ se izjasnila za borbu u savezu sa svim demokratskim i rodoljubivim snagama, nezavisno od njihovog politi kog opredjeljenja u pro losti i sada njosti, nacionalnih osje anja i vjere. Komunisti su, van sumnje, od prvih ustani kih dana stavili nacionalno oslobo enje u funkciju socijalne revolucije. Njihova strategija uklju ivala je nacionalnu emancipaciju kao bitnu komponentu u zemlji vise nacionalne strukture i lo eg iskustva sa me uratnom politikom. Pokret pod vodstvom komunista bio je i dosljedno jugoslavenski, suprotno etni kom koji nije prelazio okvire srpskih krajeva, ili onih koji su takvima smatrani. U Bosni i Hercegovini, kao i u drugim jugoslavenskim zemljama, ustanak protiv'fa isti kog okupatora i njegovih saradnika pokrenut je nakon intenzivnih politi kih i organizacionih priprema, koje su inicirali i uglavnom obavili komunisti. Prve borbe u BiH, na poziv KPJ otpo ele su 27. jula 1941. napadom ranije formiranih partizanskih grupa na Drvar, O trelj, i Bosansko Grahovo. Uskoro zatim, ustanak je buknuo u itavoj Bosanskoj krajini, isto noj i centralnoj Bosni, a u Hercegovni su se borbe vodile jo od juna. Ustani ke snage su oslobodile prostrane teritorije, razbile znatne usta ke i domobranske jedinice i oslobodile mnoga mjesta kao Drvar, Bosansko Grahovo, Glamo , Mrkonji -Grad, Han-Pijesak, Sokolac, Srebrenicu, Vlaseni u, Gra anku. Stvaranjem prvih oslobo enih teritorija u znatnom dijelu zemlje okupacioni re im bio je ozbiljno ugro en. Mnoge komunikacije bile su presje ene, a sve druge nalazile su se pod udarcima partizanskih odreda. Time je saobra aj bio poreme en, to je uveliko ote avalo kako transport okupa363

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kfaja Drugog svjetskog rata

tonskih trupa i ratnog materijala kroz BiH, tako i eksploataciju njenih bogatstava. Uspjesi ustanka ugro avali su presti okupacionih sila i dovodili u sumnju stabilnost "novog evropskog poretka" u periodu kada je nacisti ka Njema ka bila na vrhuncu svoje mo i, dr e i pod svojom izmom najve i dio Evrope. Na tlu Bosne i Hercegovine u ljeto i jesen 1941. godine primjenjivala se koncepcija KPJ o razvijanju partizanske borbe, koja bi bila dugotrajnog karaktera, oslonjena na selo, umjesto koncepcije koja je ovu svodila na akcije u gradovima, na trajkove i sabota e. Razvijanje narodnooslobodila ke borbe nije, me utim, zna ilo zapostavljanje otpora u gradovima, ali je ovaj prila-go avan uvjetima karakteristi nim za partizansku aktivnost protiv neprijatelja, kao osnovnom vidu borbe, dobijaju i najraznovrsnije oblike, od gra anske neposlu nosti i politi ke propagande do snabdijevanja partizanskih odreda kadrovima i materijalnim sredstvima, sabota ama, diverzijama itd. Ustani ke akcije izvodili su partizanski odredi, u nekim krajevima nazvani gerilskim, koji su u po etku prete no formirani na teritorijalnom principu. Sa stvaranjem Prve proleterske brigade 21. decembra 1941. u Rudom, po eo je proces objedinjavanja teritorijalnih partizanskih jedincia u ve e pokretne vojne snage, koje e u uvjetima jo veoma nepovoljnog odnosa snaga, primjenom partizanske taktike i njenim kombinovanjem sa frontalnim djelovanjima, izgraditi strategiju i taktiku narodnooslobodilackog rata. Naoru ani u po etku samo lahkim oru jem, sa neprijateljem kao glavnim izvorom snabdijevanja, partizanski odredi su samostalno ili ve im udru enim snagama, pro irivali ili branili slobodnu teritoriju, uvali njene granice, uspje no napadali neprijatelja i isto tako izmicali pred njegovim ja im snagama. Ustanici su znali dr ati gradove u opsadi, ali su izbjegavali frontalne borbe, uzimaju i u obzir nesrazmjerne prednosti neprijatelja u vojnoj tehnici.^Partizanski odredi sastavljeni, uglavnom od mla ih boraca, bez vojni kog iskustva, imali su starje inski kadar koji su inili ili u esnici panskog gra anskog rata, ili komunisti iz redova rezervnih oficira, te pojedini aktivni oficiri i podoficiri biv e vojske, koji su izbjegli zarobljavanje i iskazali se kao osvjedo eni rodoljubi. Pari ani primjenjuju borbenu taktiku, "pogodi i pobjegni", napadaju neprestano uglavnom no u sa neobi nom okretno u, zbunjuju i neprijatelja i ne dozvoljavaju i da mu budu meta, zatim poslije obavljenog zadatka nestaju u planinama i umama. Neprekidnu injelu ofanzivnu akciju, smjelo infiltriranje u zadnje neprijateljske redove, neprekidno manevrisanje sa akcijom i borbom, stroga disciplina u po tivanju ciljeva, ali preduzimljivost i stvarala ka ma ta u njihovoj realizaciji... dio su naredbi i uputstava vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita komandantima jedinica.

364

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Organizovana snaga ustanka morala je u mje ovitim nacionalnim krajevima, kakva je Bosna i Hercegovina, suzbijati i savla ivati stihiju srpskih seljaka dovedenih u stanje samoodbrane i eljnih odmazde, naro ito u po etnoj fazi borbe, kao i protuofanzive neprijatelja i razorni utkaj njegove propagande, usmjerene na podjelu ustani kih redova u trenucima kriza, i osipanja boraca, koji su prijetili potpunim raspadom ustani kih frontova. Ponegdje, gdje nije bilo ja eg uticaja KPJ, za ustani ke vo e spontanih pokreta srpskog selja tva nametali su se pojedinci, koji su me u ustanicima raspaljivali nacionalisti ku euforiju, okre u i ih osvetni kim akcijama protiv muslimanskog i hrvatskog stanovni tva. Nacionalisti ki ispadi i masovni zlo ini nad muslimanskim i hrvatskim stanovni tvom jo vi e su podsticali proces konfrontacije na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Taj proces smi ljeno je podsticala i NDH poja anim represalijama nad srpskim stanovni tvom kao i akcijama politi kog povezivanja hrvatskog i muslimanskog stanovni tva. Reaguju i kao "za titnici" ugor enog srpskog stanovni tva Talijani, vrlo suptilnom politikom, pomo u etnika ele uni titi narodnooslobodilacki pokret, izazivaju i previranja i kolebanja me u ustanicima, koji su pred talijanskim trupama, koje su do oktobra 1941. reokupirale drugu i tre u zonu, po eli napu tati polo aje i vra ali se ku ama. Napore KPJ kao avangarde NOP-a da stabilizuje ustanak i izgradi vojnu i politi ku organizaciju narodnooslobodila ke borbe, pratila su paralelno sve upornija nastojanja okupatora i kolaboracionisti kih snaga, naro ito etnika da razbiju ustanak. U Bosni i Hercegovini, posebno u isto noj Bosni jedan od klju nih problema ustanka bio je odnos NOP-a prema etni kom pokretu. Bez obzira na prirodu etni tva, ustanak u BiH, koji su pokrenuli i predvodili komunisti, razvijao se izvjesno vrijeme u znaku poku aja saradnje s etni kim pokretom, u cilju okupljanja i koordinacije to ve ih snaga u borbi protiv okupatora. Me utim, osnovno razlikovanje ovih pokreta nastupilo je na pitanju dosljednog otpora okupatorima, partizanske snage izja njavale su se za borbu bez rezerve, od prvog asa, svim snagama, dok su etnici razvijali strategiju defanzive i i ekivanja, pa je od takve politike do srozavanja na otvorenu kolaboraciju bio samo jedan korak, a etnici nisu mogli da ga ne pre u. Tako su ostala bez uspjeha nastojanja Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH da sa etni kim vodstvom u isto noj Bosni u oktobru 1941. godine postignu sporazum o zajedni koj borbi protiv okupatora i tako sa uvaju jedinstvo srpskih, ustani kih snaga. Prilikom izvo enja borbenih djelovanja na brojne usta ke i domobranske garnizone Roga:ica, Zvornik, Kladanj, Olovo, Fo a i dalje, etnici su iznevjerili potpisani sporazum. Poslije pada Uzica, emu su svojim dr anjem doprinijele i tamo nje etni ke jedinice, etni ka propaganda i politika i la je sve otvorenije za tim da likvidira NOP 365

Bosna i Hercegovina o najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

i cijelu BiH uklju i u etni ku interesnu sferu, tra e i od Nijemaca, preko svojih emisara, priznanje etnika kao saveznika u zamjenu za njihovu borbu portiv NOP -a. Za Nijemce etnici su bili i ostali pomo ne jedinice u borbi protiv partizana, pod apsolutnom kontrolom i u zavisnosti od njema kih tabova. Dok su ju no od demarkacione linije etni ke formacije bile pod komandom talijanskih tabova, koji su ih snabdijevali oru jem i materijalom i anga ovali u borbi protiv NOP -a, u sjevernoj zoni Nijemci su, da ne bi kr ili "suverenost'' NDH, regulisanje odnosa sa etnicima prepustili vlastima NDH. Rezultat je bio niz sporazuma od aprila do juna 1942. godine, po kojima etnici priznaju "vrhovni tvo" NDH, dobivaju vlast i kontrolu nad sprskim naseljima privredno sara uju sa orgamma NDH, kao i njema kim nadle nim faktorima i prihvataju zajedni ku borbu protiv NOE Vodstvo nar-odnooslobodila kog pokreta na lo se pred spletom te ko rje ivih problema i nizom sudbonosnih odluka, od ijeg ishoda su esto ovisili mnogi ljudski ivoti, pa i budu nost oslobodili akog pokreta na u em i irem prostoru. Moralo se osigurati pretvaranje ustanka uglavnom srpskog selja tva u zajedni ki ustanak svih naroda koji ovdje ive, jer bez toga bi svaka borba bila bezperspektivna. Ideja saradnje, bratstva i jedinstva, koju je KPJ u inila osnovom klju ne politi ke devize cjelokupnog NOP-a, predstavljala je saznanje da je i za Muslimane i za Srbe i Hrvate jedini p ut opstanka u njihovom zajedni tvu nasuprot zagovornika ovinisti ke mr nje i nosioca politike istrebljenja drugih naroda. Time je bila otvorena te ka bitka za pridobijanje novih pristalica i omasovljavanje NOP -a, kako Srbima, tako i Muslimanima i Hrvatima . Prednost KPJ u toj bici bila je u tome to je ona, kao organizator ustanka, sticala sve ve i ugled i uticaj u narodu, na osnovu osvjedo enih odricanja i spremnosti na rtvu za ciljeve koji su to zaslu ivali da se podnese, o iglednim primjerima humanih odnosa me u pripadnicima razli itih konfesija i narodnosti, impresivnim primjerima hrabrosti, po rtvovanja, kao i primjerima obi nog ljudskog po tenja naspram sve grublje kompromitacije politike nasilja, terora i plja ke okupatora, usta a i etnika, svih u istom kolu. Partizanski borci koji su gladovali a nisu htjeli bez dozvole dotaknuti se hrane na koju su nailazili, odanost principima borbe, beskrajna neust-ra ivost, masovna hrabrost, sve je to davalo svoje rezultate. Krajem decembra 1941. godine, kada je situacija u Bosni i Hercegovini, posebno u nekim njenim oblastima, postala izuzetno te ka i slo ena naro ito zbog razbijanja jedinstva ustani kih snaga od etnika, u isto nu Bosnu je do ao Vrhovni tab NOPOJ, sa vrhovnim komandantom Titom, koji je svo jim prisustvom i snagom Prve proleterske brigade po eo bitnije uticati na razvoj NOB -e u tim krajevima. Tako je sticajem raznih okolnosti Bosna i Hercegovina postala za du e vrijeme sredi te oru ane borbe naroda Jugo366

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

siavije, popri te naj e ih bitaka, sjedi te najvi eg vojnog i politi kog rukovodstva NOP-a. a na njenoj teritoriji rje avani su najkrupniji problemi od kojih je zavisio ishod NOB-e, a najzna ajnije vojne i politi ke odluke u toku NOR-a donesene su u Bosni. Dolaskom Vrhovnog taba sa Prvom proleterskom brigadom na tlu isto ne Bosne do lo je do poleta ustanka, spajanja glavnine snaga sa Romanijskim Bir anskirn i partizanskim odredom "Zvijezda", irenja slobodne teritorije i ometanja, kori tenja za njema ke vojno privredne interese, va nih poduze a, rudnika i saobra ajnica. Ugro avaju i komunikacije okupatora i razaraju i poredak koji su oni uspostavili, partizanske snage su stalno bile na udaru neprijateljskih ofanziva, koje su do kraja 1941. i u prvoj polovini 1942. naprosto sustizale jedna drugu, kao najkrupnije operacije u to vrijeme na jugoslavenskom rati tu. Pod pritiskom okupatorskih, usta ko domobranskih formacija, kao i pod uticajem akcija etni kih odreda, oslobo ena teritorija bila je reokupirana, a glavnina snaga narodnooslobodila kih odreda, oko pet hiljada boraca, iznurena i sa ranjenicima odba ena je krajem juna 1942. na bosansko-crnogorsko-hercegova ku trome u. Za dalji razvoj NOP-a odlu uju i zna aj imala je procjena vrhovnog komandanta o preno enju novog strategijskog te i ta NOB-e u Bosansku krajinu. Grupu proleterskih brigada put je vodio kroz krajeve naseljene nacionalno mje ovitim ivljem, koje se, me usobno zakrvljeno, uni tavalo u ovinisti kim obra unima, to je vojnim tabovima i nametalo obavezu poja anog politi kog rada na pridobijanju stanovni tva za platformu bratstva i jedinstva u zajedni koj borbi portiv okupatora. Od kraja juna 1942. do po etka augusta jedinice operativne grupe razbile su, u sna nom naletu, talijanske i usta ko-domobranske garnizone, presjekle prugu Dubrovnik-Saraje-vo u du ini od 70 km, odsjekle Hercegovinu i ju nu Dalmaciju od NDH, a zauzimanjem Konjica prekinule veze Bosne sa Jadranskim morem, ilu kucavicu vojno privrednih interesa Tre eg Rajha u ovoj oblasti. Na svom ofanzivnom pravcu ka Bosanskoj krajini brigade su oslobodile Bradinu, Prozor, Gornji Vakuf, Kre evo, Duvno, ujicu, Livno, Posu je, lome i otpor i Franceti eve "Crne legije", najozlogla enijih usta kih jedinica, koje su branile utvr ene varo i. Spojiv i se sa kraji kim i hrvatskim jedinicama, udru ene udarne brigade oslobodile su prostranu teritoriju u zapadnoj Bosni i Dalmaciji, koja se zatim spojila sa slobodnim teritorijora u Lici, Kordunu i Baniji u jedinstvenu cjelinu. Oslobo enjem Biha a, Bosanske Krupe, Cazina i niza manjih mjesta do Bosanskog Novog, stvorena je kompaktna slobodna teritorija od Rame i Neretve do okolice Zagreba, Karlovca i Rijeke, obuh-vataju i povr inu od oko 50.000 km2 koja je nazvana "Biha ka republika".
367

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Ustanicki rejoni Bosne, Hrvatske, Slovenije su me usobno povezani. Time je zaustavljeno irenje Mihailovi evog uticaja na zapad, a vlast usta a na oslobo enoj teritoriji se raspala. Oslobo enjem niza mjesta sa prete no muslimanskim i hrvatskim stanovni tvom stvoreni su uvjeti za njihovo ire anga ovanje u NOP-u. Stvaraju se nove jedinice, koje od 20. novembra 1942. obrazovanjem Narod-nooslobodila ke vojne Jugoslavije i partizanskih odreda NOVJ PO dobivaju sva obilje ja regularne armije, u ijem se sastavu tada nalazilo oko 150 hiljada boraca, uglavnom omladine. Razvitak ustanka u isto noj Bosni potkraj 1942. godine nagovje tavao je po etak novog poleta NOPA-a. Krupna pobjeda 6. isto nobosanske brigade, formirane 2. augusta 1942, i Sremskog partizanskog odreda nad etni im snagama na Majevici ozna ila je jedan od prijelomnih trenutaka NOP-a u isto noj Bosni. U Hercegovini se obnavljaju i formiraju nove partizanske jedinice. Plan Dra e Mihailovi a od jula 1942. o etni koj ofanzivi iz centralnih vlasti zemlje ka Bosanskoj krajini je propao, ali se sveo na udovi ne zlo ine nad muslimanskim i hrvatskim seoskim stanovni tvom. Uporedo sa krupnim vojnim pobjedama u ljeto i jesen 1942. godine ja ale su politi ke osnove NOP-a. Iako u te kim i slo enim ratnim uvjetima narod na vlast je oslanjaju i se na naj iru podr ku naroda osiguravala snabdijevanje sve krupnijih snaga NOVJ i osiguravala ivot na slobodnoj teritoriji. Pod-sticaj daljem razvitku narodne vlasti preko narodnooslobodila kih odbora i njihove aktivnosti dali su propisi, tzv. Drini ki, koje od tada tr etiraju kao trajne organe i osnove nove dr avne organizacije koja se stvarala u procesu NOR-a, a kojoj je jo nedostajao centralni NOO, kao najvi e izvr no tijelo. Tijelo stvoreno u Biha u 26/27. novembra 1942. dobilo je naziv Antifa isti ko vije e narodnog oslobo enja Jugoslavije, AVNOJ, imalo je op epoli-ti ki karakter, ali, i pored otpora spoljnih me unarodnih inilaca, i obilje ja vlade, samim tim to mu se Izvr ni odbor sastojao od vi e resora. Za predsjednika IO izabran je dr. Ivan Ribar, a za podpredsjednike Nurija Pozderac, dr. Pavle Savi i delegat iz Slovenije Edvard Kocbek. AVNOJ je preuzeo na sebe op e politi ke poslove, organizaciju narodne vlasti, usagla avanje rada narodnooslobodila kih odbora, NOO, te davao podsticaj i inicijativu za osnivanje zemaljskih antifa isti kih tijela u onim dijelovima zemlje gdje jo nisu postojala. Iako je AVNOJ kratko radio na slobodnoj teritoriji mogli su se osjetiti rezultati njegovih napora u pravcu o ivljavanja privrede, sprovo enja nove ekonomske, socijalne, zdravstvene, prosvjetne i kulturne politike, a narod je mogao sagledati kako funkcionise nova vlast, svoja prava u njoj, kulturni preobra aj koji je donosila itd. Na biha koj i drugim manjim slobod368

Bosna i Hercegovina od najst arijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

nim teritorijalna irom jugoslavenskih zemalja provjeravani su novi sistemi vlasti, politika i na ela NOP-a, funkcionisanje ustanova i njihove veze sa narodom. Slobodne teritorije su imale ne samo unutra njopoliti ki zna aj ve i me unarodni, jer su bile podsticaj antifa izmu u drugim porobljenim evropskim zemljama, negacija fa izma i Hitlerovog "novog poretka", te potencijalni mostobran u slu aju savezni ke invazije. Takav razmah narodnooslobodila kog pokreta posebno je uznemhio njema ke i talijanske vojno-politi ke faktore, naro ito jer se i vremenski podudarao sa prijelomnim pobjedama antifa isti ke koalicije kod Staljingra-da i na sjeveru Afrike, a samim tim i promjenom strategijske situacije u oblast i Mediterana. Procjena ovih okupacionih faktora da predstoji invazija anglo-ameri kih snaga negdje na jugu Evrope, a time, mo da, i na Balkanu, kao na "meki trbuh" Hitlerove "evropske tvr ave, vi estruko je uticala na razvoj doga aja na jugoslavenskom rati tu. Pred NOP-om se otvarala etapa u kojoj se morao afirmativno potvrditi kao snaga sposobna da, u okviru ratnih napora ujedinjenih naroda antifa isti ke koalicije, izbori prijelomne pobjede na jugoslavenskom rati tu, jer je samo to moglo biti garancija ostvarivanja dalekose nih oslobodila kih i politi kih ciljeva, koje e uva avati i priznati i me unarodni faktori. Mjere koje su poduzele okupacione sile, s ciljem da odbrane svoje pozicije na jugoslavenskom tlu i na taj na in osiguraju uvjete za efikasnu organizaciju odbrane Balkana bile su prvenstveno progla enje podru ja ju no od Save operativnim podru jem okupacionih trupa i s tim u vezi ciklus zimskih operacija protiv NOP-a, kao "Vejs I i II", u kojima je anga ovano preko 100 hiljada njema kih, talijanskih i kvislin kih vojnika. Tako je znatan dio teritorije Bosne i Hercegovine, po etkom 1943. godine bio popri te najve ih bitaka, koje e nesmanjenom estinom trajati sve do jula te godine, i u kojima e se neposredno anga ovati i gotovo sve bosanskohercegova ke jedinice NOVJ. Zahvaljuju i uspje nim odbrambenim borbama NOV u Bosanskoj krajini, stvoreno je potrebno vrijeme za protivofanzivu grupe divizija pod neposrednim rukovo enjem Vrhovnog taba u pravcu jugoistoka, tj, prema Hercegovini. Izbjeglice iz Banije i Bosanske krajine, kao i e eloni ranjenika ote avali su i usporavali pokrete jedinica, koje ih nisu htjele ostaviti i tako prepustiti neizvjesnoj sudbini u uvjetima rata bez klasi ne pozadine. Iskustvo sa masakrom ranjenika na Kozari, Zlatiboru i na drugim mjestima jasno je upu ivalo na to da Nijemci, a ni kolaboracionisti i kvislinzi nemaju milosti prema ranjenicima i bolesnicima. Razbiv i talijansku diviziju "Mur e" i usta ko-domobranske garnizone u dolini Rame i na komunikaciji Sarajevo-Mostar. Glavna operativna grupa ekala je na evakuaciju Centralne bolnice,

369

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

koja se sa nekoliko hiljada ranjenika te ko kretala po planinskim terenima u zimskim uvjetima. Ru enjem mostova na Neretvi izveden je vje t takti ki manevar s ciljem da se spasu ranjenici i onemogu i spajanje Nijemaca i Talijana, a na drugoj strani prelaz etnika s lijeve na desnu stranu rijeke, i stvori utisak da glavnina NOVJ mijenja pravac u smjeru obratnom od smjera prodora. Uz najve a naprezanja i velike rtve grupa divizija NOV probila se iz okru enja, forsirala Neretvu i sredinom marta 1943. godine nastavila prodor kroz Hercegovinu ka dolini Drine. U svom nastupanju Glavna operativna grupa divizija porazila je do nogu Mihailovi evc etnike kod Glavati eva, Kalinovika i Nevesinja, a Mihailovi se povukao u Srbiju. Tok i rezultat ove neprijateljske ofanzive, ozna ili su krupan prijelom u razvitku NOP-a, jer je to bila prva velika ofanziva udru enih okupatorskih i kvislin kih snaga koja nije dovela do reokupacije slobodne teritorije, pojave dezorganizacije partizanskih jedinica, povla enja njihove glavnine i trajnijih posljedica izra enih u osjekama i krizama NOP-a u pojedinim krajevima. Komanda njema kih trupa u NDH ocijenila je da operacijama "Vejs I i II" nisu ostvareni postavljeni ciljevi, te su reorganizovali snage za masovniji koncentri ni napad, pod nazivom operacija " varc". Sredinom maja 1943. godine 120 hiljada vojnika, snabdjevenih najboljim naoru anjem i pod za titom avijacije, artiljerije svih kalibara, motorizovanih i oklopnih forma cija, napalo je centralno jezgro oslobodila ke vojske koje je obuhvatalo oko 20 hiljada boraca okupljenih oko Vrhovnog taba, 4 hiljade ranjenih i bolesnih, kao i desetine hiljada izbjeglica. To je bila jo jedna odlu uju a bitka vo ena na ivot i smrt, ali partizani su na kraju uspjeli probiti trostru ki obru , najprije u velikoj bici na Sutjesci, ogor enoj i krvavoj poput one prilikom prelaska Neretve, zatim na sektoru Zelengore, i kona no na putu izme u Fo e i Kalinovika. 'Titova dr ava", kako su njema ke komande nazivale veliku oslobo enu teritoriju, ponovo je uspostavljena u isto noj Bosni. Djelovanjima jedinica NOVJ i ustani kim pokretom naroda do koga je do lo u najve em dijelu talijanske okupacione zone, u trenutku kapitulacije Italije 9. septembra 1943. razbijena je i znatnim dijelom razoru ana talijanska okupaciona armija. Anga man prete nog dijela njema kih snaga u toj oblasti veoma je povoljno djelovao na razvoj NOP-a u Bosni i Hercegovini, gdje su jedinice NOVJ, posebno 1. i 2. bosanskog korpusa u op oj ofanzivi. U toku tih djelovanja do kraja 1943. izuzev Sarajeva, i nekoliko gradskih centara, te upori ta du zna ajnih komunikacija, cijela teritorija BiH bila je oslobo ena. Prvih dana oktobra osloba anjem Tuzle i cijelog rudarskog bazena Tuzla, koji je branilo oko est hiljada us ta ko-domobranskih vojnika, stvoren je mo an vojno politi ki ,i privredni centar slobodne teritorije u
370

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

isto noj Bosni. To je omogu ilo i poja an priliv boraca, te su formirane nove brigade i partizanski odredi. Krajem 1943. godine. NOV i PO Bosne i Hercegovine imali su 2 korpusa sa 7 divizija, 24 brigade i 25 partizanskih odreda. Tako su tokom jeseni 1943. godine izvojevane pobjede koje su ozna ile definitivnu prekretnicu na jugoslavenskom rati tu u korist narodnooslobodila ke vojske, a NOP je izrastao u dominantnu vojno-politi ku snagu. Proces diferenciranja, zapo et u prvim mjesecima okupacije i oslobodila ke borbe, postepeno se zao travao i okon an je 1943. godine. Sada ve nije bilo mogu nosti za ekanje, za kamufla u ili dvostruku igru. ak i oni koji su dotad uspijevali odugovla iti, morali su se odlu iti, ili pristupiti os^bodila kom frontu ili prihvatiti kolaboraciju. Proces opredjeljivanja i anga ovanja ve ine stanovni tva Bosne i Hercegovine, koji se u toku rata 1941-1945. u pojedinim nacionalnim i socijalnim sredinama i razli itim krajevima ove zemlje neravnomjereno razvijao, zavisno od natalo enog naslije a i savremenih promjena op ih i lokalnih prilika, ima osobito od 1943. godine, prepoznatljivu magistralnu tendenciju u korist NOP-a. Bitka za uticaj NOP-a me u srpskim stanovni tvom u Bosni i Hercegovini, koju je nametnuo etni ki pokret jo u 1941. godini, i koja je u prvim etapama bila vrlo o tra i dramati na, istovremeno se reflektovala i na bi tku za muslimansko i hrvatsko stanovni tvo. Izvjesni objektivni uvjeti, kao to je pored ostalih bio polo aj i tretman svakog pojedinog naroda u Kraljevini Jugoslaviji, a kasnije u kvislin koj tvorevini NDH, kao i mnogobrojne slabosti samog masovnog ustanka srpskog stanovni tva, nisu dozvolili, u prvim fazama ustanka ravnopravno ili pribli no jednako odazivanje srpskih, muslimanskih i hrvatskih masa u borbu, u cilju ostvarivanja programa op ena-cionalnog oslobo enja. Ovakva situacija je doprinijela da je NOP u Bosni i Hercegovini postao specifi an i da se cijelim svojim tokom znatno razlikovao od procesa NOP-a u drugim jugoslavenskim zemljama. Po to su ustanak u prvim mjesecima rata, prije svega u isto noj Herce govini, isto noj Bosni i Bosanskoj krajini nosili gotovo isklju ivo Srbi na koje komunisti nisu imali uvijek utjecaja, osvetni ke akcije srpskih ovinista nad Muslimanima odvra ale su ove od brojnijeg sudjelovanja u ustanickim jedinicama. Tako er, mnogi su Muslimani i u komunistima predvo enim partizanskim jedinicama vidjeli prije svega Srbe. ak su i pojedine jedinice u kojima su se nalazili komunisti u estvovale u Hercegovini u antimusliman-skim istupima. I neke srpske komunisti ke partizanske vo e nisu bile oslobo ene od antimuslimanskih osje aja. Iako su se krajem 1941. godine po ele uspostavljati isto muslimanske partizanske jedinice, uklju ivanje Muslimana u NOP proticalo je slijede ih mjeseci polagahno. Od posebnog
371

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

zna aja za ubrzavanje ovoga procesa bilo je i priklju ivanje NOP-u nekih uti-cajnijih funkcionera muslimanskih gra anskih partija kao Nurije Pozderca, jednog od najuticajnijih rukovodilaca Jugoslovenske muslimanske organizacije u zapadnoj Bosni do rata. Njegov pristup NOP-u, kao i otpor usta kim nasiljima do toga vremena inicirao je i potakao da je na stotine mladih ljudi Muslimana Cazinske krajine u lo u partizanske odrede, to je rezultiralo formiranje VIII kraji ke brigade, sastavljene prete no od Muslimana. Ovakav proces kapitulacijom Italije 1943. godine znatno je poja an i ubrzan. Me u muslimanskim partizanskim jedinicama posebno je bila poznata 16. muslimanska narodnooslobodila ka udarna brigada. Uz prisustvo okupacionih sila, a uklije teni izme u dvije nacionalisti ke ideologije, velikosrpske oli ene u etni tvu i velikohrvatske oli ene u usta tvu, koje su svoje ovinisti ko bezumlje pokazivale na razli ite na ine u akciji i na djelu, na opstanak i perspektivu Muslimana u Bosni i Hercegovini 1941-1945. godine, presudno su utjecale snage NOP-a, u kome su na svim nivoima u estvovali i mnogobrojni ovda nji Muslimani. U Titovom programskom spisu iz 1942. godine "O nacionalnom pitanju u svijetlu narod-nooslobodila kog rata" Muslimani su stavljeni u red jugoslavenskih naroda. Tako er i dokumenti Zemaljskog antifa isti kog vije a narodnog oslobo enja Bosne i Hercegovine, ZAVNOBiH-a sugeriraju izjedna avanje Muslimana sa Srbima i Hrvatima. U skladu sa op om politikom omasovljenja NOV bilo je i pitanje borbe za ostvarivanje to potpunije nacionalne ravnopravnosti u svim akcijama i na svim poljima dru tveno-politi ke djelatnosti rukovodstva NOP-a. Ta politi ka aktivnost, koja na ovaj ili onaj na in isti e etni ku individualnost bosanskohercegova kih Muslimana, iskazivala se i u brojnim manifestacijama, obra anjima, apelima i proglasima upu enim muslimanskom narodu. injenica da je za vrijeme rata odr ano i vi e zborovanja isklju ivo za muslimansko stanovni tvo upu uje na to da je rukovodstvo NOP-a po injalo bivati svjesno posebnosti Muslimana. Me utim, postojali su i glasovi koji su se zalagali protiv priznavanja nacionalne posebnosti Muslimana. Najizri itiji u tome bio je Veselin Masle a, koji Muslimane nije vidio ni kao etni ku zajednicu. Ovakvo sli no skepti ko dr anje naspram muslimanske nacionalnosti na lo se i u odluci o osnivanju dr ave II zasjedanja AVNOJ-a iz novembra 1943. godine o federativnoj izgradnji Jugoslavije, koja ne navodi Muslimane me u narodima koji konstituiraju dr avu. Suzdr anosti u odnosu na priznanje Muslimana kao nacije daju se prepoznati u nastojanju jednog broja, prije svega srpskih komunisti kih funkcionera, da jo za vrijeme savjetovanja o budu oj
372

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

dr avnoj strukturi Jugoslavije sprije e ravnopravno postavljanje Bosne i Hercegovine kao federativne jedinice. Na temelju predod bi Mo e Fijade i Milovana ilasa, a ugledaju i se na principe sovjetskog federalizma, Jugoslavija bi se trebala sastojati samo od pet republika pet naroda (Srba, Hrvata, Slovenaca, Crnogoraca i Makedonaca), na temelju ega bi Bosni i Hercegovini trebalo priznati karakter jedne autonomne provincije. To je, me utim, nametalo problem i postavljalo pitanje kojoj bi republici trebalo pridodati Bosnu i Hercegovinu kao autonomnu pokrajinu. Protivljenje od bosanskohercegova kih predstavnika i njihovo insistiranje na ravnopravnom statusu Bosne i Hercegovine kao republike, doveli su, ipak, do toga da se odustane od ovoga prijedloga. Bosna i Hercegovina je tako postavljena kao federalna jedinica u jugoslavenskoj dr avnoj zajednici. Ve ina hrvatskog stanovni tva u Bosni i Hercegovini, povrije ena svojim polo ajem i izrabljivanjem od velikosprskog re ima do rata, pod jakim uplivom okupatorske i usta ke propagande, a iznena ena samim masovnim ustankom srpskog stanovni tva i prijetnjama pojedinih ustani kih grupa, bila je u vrijeme prvih etapa ustanka 1941. godine skoro potpuno van ustanickog pokreta. tovi e, dio Hrvata u Bosni i Hercegovini, zaveden obe anjima okupatora i usta a, gaje i iluzije u novu hrvatsku dr avu, po eo je sara ivati sa okupatorom i vlastima i vojskom NDH. No, ipak najve i dio ovih masa bio je itavim kompleksom zbivanja iznena en, zbunjen i povukao se u pasivnost i i ekivanje. Izuzetak su inili mnogi Hrvati u velikim gradovima, kao naprimjer u Tuzli, gdje je bila iva tradicija radni kog pokreta i sje anja na Husinsku bunu. Iskoristiv i inicijativu za osnivanje usta kog tabora kraj Tuzle, husinski rudari Hrvati su na taj na in dobili opremu i naoru anje i krenuli augusta 1941. u ustanak kao husinska partizanska eta. Proces irenja i ja anje NOP-a, zavr ena politi ka diferencijacija ustani kih snaga do polovine 1942. godine i jasno izdvajanje partizanskih jedinica na vr em oslobo enom teritoriju, to je stvaralo mogu nost e ih neposrednih kontakata sa jedinicama NOV, otvorilo je povoljne uvjete za masovni je uklju ivanje i hrvatskog stanovni tva u NOR. Ovaj proces je po eo naro ito intenzivno odvijati se pod uticajem krupnih promjena u svijetu tokom 1943. godine, a naro ito nakon kapitulacije Italije 9. septembra 1943. Povoljan impuls dubljem diferenciranju i uklju ivanju dijela hrvatskog stanovni tva u redove NOV dala je i pozitivna orijentacija prema NOP-u jednog dijela rukovodstva Ma ekove Hrvatske selja ke stranke u isto noj Bosni, kao to su bili Aleksandar Preka, Bogomir Brajkovi , Ante Kamen-ja evi , dr. Ivo Sunari i drugi. U tom pogledu su zbivanja u Tuzli i njenoj okolici uo i i poslije oslobo enja tog kraja imala karakter zna ajnog prijelo-

373

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svje tskog rata

ma. Kao i muslimanski i hrvatski dio radni tva i stanovni tva ovog bazena masovno se opredijelio za NOP. To je najsna nije bilo izra eno u formiranju 18. hrvatske brigade NOV. Jevrejsko stanovni tvo u Bosni i Hercegovini nemaju i nikakve organizo-vane mehanizme kolektivne samoodbrane i otpora najve im dijelom je stradalo u pogromima i logorima. Dok je jedan broj Jevr^ja tra io spas u bjek-stvu na sigurnija podru ja zemlje, ili van nje, dio Jevreja odlu io se za oru ani otpor u sastavu partizanskih jedinica NOVU drugoj polovini 1943- godine narodna vlast je na tlu Bosne i Hercegovine dostigla visok stepen razvitka, posebno u rje avanju slo enih zadataka snabdijevanja vojske i rukovo enja privredom, prosvjetom, zdravstvom i drugim oblastima dru tvenog ivota. Presudnu ulogu u tim razvnovrsnim aktivnostima odigrale su masovne organizacije omladine, ena i druge formacije i institucije, koje su kao bitni ogranci NOP-a u estvovale u stvaranju njegove razu ene strukture, osobene fizionomije i velikih potencijala. Zahvaljuju i takvoj situaciji u Bosni i Hercegovini bilo je mogu e da se 12. oktobra 1943. odr i konferencija delegata narodnooslobodila kog odbora za Bosansku krajinu, na kojoj je izabran oblasni NOO. I na cijeloj teritoriji isto ne Bosne formirani su op inski, sreski i okru ni NOO, dok su u Hercegovini formirani mjesni, op inski i sreski NOO. Politi ka situacija i odnos snaga ne samo da su opravdavali nego i nametali potrebu osnivanja politi kog predstavni tva NOP-a u Bosni i Hercegovini kao najvi eg organa narodne vlasti u BiH. Prve prakti ne korake u tom smislu preuzeo je, jo u toku augusta 1943. godine, onaj dio pokrajinskog komiteta koji je boravio u isto noj Bosni (Rodoljub olakovi , Pa aga Mand i , Avdo Humo) for-muli u i sve odre eniji stav o pitanju polo aja Bosne i Hercegovine u budu oj jugoslavenskoj dr avnoj zajednici. PK KPJ za BiH je, imaju i u vidu rezultate postignute na okupljanju sva tri bosanskohercegova ka naroda u NOP-u, stao na stanovi te da je time prevazi ena ideja o "narodnoj autonomiji" i da Bosna i Hercegovina treba biti ravnopravna federalna jedinica. Ovakvi stavovi proisticali su iz prakti nih koraka u rje enju nacionalnog pitanja, pri emu se puna sloboda, suverenost i ravnopravnost naroda u Bosni i Hercegovini, kao i njihov pojedina ni i zajedni ki dru tveno-polki ki razvoj mogu najefikasnije ispoljiti jedino u njihovom zajedni kom, ali i samostalnom dr avnom obliku kao mnogonacionalne republi ke zajednice. Na toj osnovi pripremljeni su i prijedlozi koje su svojim odlukama definitivno utvrdili Zemaljsko antifa isti ko vije e narodnog oslobo enja Bosne i Hercegovine na svome prvom zasjedanju 25. i 26. novembra 1943. u Mrkonji -Gradu, a potvrdilo drugo zasjedanje AVNOJ-a
374

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

29. novembra 1943. u Jajcu. Time je Bosna i Hercegovina dobila svoje narodno predstavni tvo koje se, istupaju i u ime ve ine muslimanskog, srpskog i hrvatskog naroda okupljenog u NOP-u, a polaze i od promjena u odnosima dru tveno-politi kih snaga izvr enih u toku NOR-a konstkuisalo kao najvi e politi ko tijelo NOP-a u Bosni i Hercegovom i izjasnilo za federativno ure enje dr avne zajednice naroda Jugoslavije, u kojoj e Bosna i Hercegovina biti ravnopravna federalna jedinica. Konture budu eg federalnog dr avnog ure enja Jugoslavije vidljive su ve 1941. godine formiranjem oru anih snaga NOP-a na teritorijalnom principu po pojedinim jugoslavenskim zemljama. Obrazovanje Glavnog taba za Bosnu i Hercegovinu imalo je, pored vojnog i politi ki zna aj, jer u toj injenici se nalazi i klica bosansko-hercegova ke dr avnosti, koja se u svim pravcima izgra ivala u toku narod-nooslobodila kog rata. Time je ZAVNOBiH postavio po etne, a ujedno i temeljne osnove dr avnosti Bosne i Hercegovine i time ozna io historijsku prekretnicu u pravcu vra anja "izmirene i slobodne" Bosne i Hercegovine njenim narodima. Politi ki faktori NOP-a Jugoslavije uva ili su i prihvatili gledi te PK KPJ za BiH odnosno rukovode ih predstavnika NOP-a u Bosni i Hercegovini, Avde Hume, Rodoljuba Colakovi a, Ante Babica, Pa age Mand i a, Uglje e Danilovi a, Mile Perkovi a, Hasana Brki a, Sulejmana Filipovi a, i dr., da Bosnu i Hercegovinu, usljed nerazdjeljive izmije anosti muslimanskog, srpskog i hrvatskog naroda u njoj, nije mogu e priklju iti ni Srbiji ni Hrvatskoj, ili dijelili je izme u njih, a da to ne bude i ne ide na tetu hrvatskog, srpskog i muslimanskog (a osobito muslimanskog) stanovni tva, bolje re i na tetu svih njih. Oni su nedvojbeno uva avali dr avno-pravnu tradiciju BiH jo iz srednjeg vijeka i pribli no utvr ene historijske granice i razvijenu politi ku posebnost ovog podru ja iz perioda osmanske i austrougarske vladavine, osporavanu samo za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Na osniva koj skup tini ZAVNOBiH-a Bosna i Hercegovina je dobila fakti ki najvi i organ vlasti, sastavljen od 173 izabrana lana ZAVNOBiH-a, Prezidijum od 31 lana. Za predsjednika Predsjedni tva Prezidijuma izabran je dr. Vojislav Kecmanovi , za potpredsjednike Avdo Humo, Aleksandar Preka i uro Pucar Stari, a za sekretara Hasan Brki . Odmah zatim, u Jajcu je 29. novembra 1943. odr ano II zasjedanje AVNOJ-a, ime se AVNOJ konstituisao u najvi e zakonodavno i izvr no tijelo nove federalne Jugoslavije. AVNOJ je potvrdio odluke ZAVNOBiH-a, a time je Bosna i Hercegovina zauzela svoje mjesto u novoj koncepciji Jugoslavije. Historijske odluke ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a predstavljale su u to vrijeme jasnu perspektivu pobjede i revolucionarnih dru tvenih preobra aja na liniji
375

Rosna i Bcvccgovina od najstarijih vremena do kraja Dragog svjetskog rata

ostvarivanja nacionalnih i socijalnih te nji svih naroda ovog tla i kao takve dale su sna an podsticaj daljem razvoju i ja anju NOP-a, jer do kona ne pobjede trebalo je prevaliti jo dug put i podnijeti mnogo rtava. Djelovanje NOP-a preko NOO i ZAVNOBiH-a bilo je mnogostrano, vrlo slo eno i po svojim rezultatima veoma plodno, imaju i u vidu okolnosti u kojima je djelovao. Bosna i Hercegovina u cjelini, a naro ito njena seoska naselja, nisu nikada u stvarala kom radu tako intenzivno aktivirana, i mo e se sa sigurno u re i i tvrditi da nikada u historiji na ih naroda nije bilo tako irokog, dinami nog i stvarala kog pokreta koji je probudio socijalnu svijest i u velikoj mjeri razvio zaspale energije naroda. U duhu direktive njema ke Vrhovne komande za osiguranje odbrane Balkana njema ke oru ane snage su od decembra 1943. zapo ele niz operacija i na tlu Bosne i Hercegovine, iji je neposredni cilj bio osiguranje industrijskih bazena u toj oblasti, osuje enje prodora snaga NOVJ u Srbiju i uspostava kontrole nad zna ajnim komunikacijama koje preko BiH povezuju jadransku obalu sa njenim dubljim zale em. Uz izuzetna naprezanja i velike rtve NOVJ i naroda, nadmo ne njema ke snage nigdje nisu uspjele razbiti jedinice NOVJ i prisiliti ih da napuste svoju teritoriju. U Bosanskoj krajini njema ke snage su izvele svoju posljednu ofanzivnu operaciju, koja je po ela 25. maja 1944. zra nim desantom na Drvar. Zahvaljuju i po rtvovanju i borbenosti jedinica 1. proleterskog, te dijelova 5. i 8. korpusa NOVJ, ovaj poduhvat neprijatelja s ciljem da uni ti rukovodstvo NOP~a je propao i Vrhovni tab se prebacio na Vis. Pobjedonosnim zamahom NOP-a u 1944. godini omogu eno je da se 30. jula 1944. odr i u Sanskom Mostu II zasjedanje AVNOJ-a, a ZAVNOBiH se konstltuisao u vrhovni dr avni organ, kao najvi e zakonodavno i izvr no tijelo federalne Bosne i Hercegovine. Dono enjem Deklaracije o pravima naroda izvr ena su osnovna ustavna na ela dr ave Bosne i Hercegovine, a njeni narodi na osnovu onoga to su ostvarili tokom NOR-a, i formalno postali ravnopravni dr avno-pravni subjekti i graditelji BiH i nove jugoslavenske dr avne zajednice. Predsjedni tvo ZAVNOBiH-a se u duhu tih na ela u svom daljem radu anga ovalo u izgradnji aparata narodne vlasti, a cio NOP je usmjeren na jo iru mobilizaciju raspolo ivih ljudskih i materi jalnih potencijala za kona no oslobo enje zemlje i pnpemljen za te ke i slo ene zadatke obnove i izgradnje poru ene Bosne i Hercegovine. Zavr ni period NOR-a bio je najkrvavije razdoblje rata na tlu Jugoslavije i Bosne i Hercegovine, po dinamici djelovanja, borbenim naprezanjima, intenzitetu i trajanju operacija. Pored toga taj period bio je bremenit slo enom 376

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

politi kom borbom za me unarodno priznanje nove Jugoslavije, naporima na daljem razvoju dr avne organizacije na temelju odluka AVNOJ-a i zemaljskih vije a, kao i gr evitim otporom kvislin kih re ima i pokreta da sprije e svoj raspad i osipanje i prilagode se novim uvjetima pri porazu fa izma u Evropi. Po etkom 1945. godine njema ke i kvislinske usta ke snage dr ale su jo Mostar, Sarajevo i dolinu rijeke Bosne, kuda su se iz Gr ke povla ile jedinice njema ke Grupe armije "E", te li niju Bijeljina, Doboj, Derventa, Banja Luka, Bosanski Novi, Biha . Definitivnim oslobo enjem Tuzle 17. septembra 1944. postignut je krupan vojno-politi ki uspjeh, zna ajan za dalje vo enje rata. jer je dr anje tog regiona i njegovi ljudski i materijalni potencijali bili su od velikog zna aja u zavr nim operacijama za oslobo enje zemlje. Po etkom oktobra 1944. ve i dio isto ne i ju ne Hercegovine bio je oslobo en djelovanjima 29. hercegova ke divizije oja ane jedinicama 2. korpusa, u slamanju etni kog upori ta u Bile i, a zatim razbijanjem etni kih i nje ma ko-domo-branskih grupacija u Trcbinju i Ljubinju. U mostarskoj operaciji od 6-14. februara 1945. jedinice 8. korpusa i 29. hercegova ke divizije, uz u e e aktivista NOF-a iz grada oslobodile su Mostar. Do po etka marta 1945. oslobo ena je sva Hercegovina i front se stabilizovao na Ivan-sedlu. Poslije oslobo enja Sarajeva 6. aprila nastavljeno je gonjenje neprijatelja dolinom rijeke Bosne. Do 1. maja 1945. godine i posljedni dio Bosne je o i en od njema kih trupa, ali su u pozadini ostale dvije jake kvislinske grupacije, etni ka na Vu ijaku i usta ko-legionarna kod Od aka. Oko 8-10 hiljada etnika sa Dra om Mihailovi em pod borbom se probio do Zelengore i Sut-jeske gdje su ih do nogu porazile i uni tile jedinice 3. korpusa oja ane 37. san a kom brigadom. Preostale etni ke grupice sa Mihailovi em privremeno su se spasile bjekstvom u Srbiju. Jedinice 3. korpusa, tako er, su uni tile i kvislin ku grupaciju kod Od aka, sastavljenu od 3-4 hiljade usta a i legionara, u te kim borbama koje su trajale do 25. maja 1945. godine. Time je pobjedonosno okon ana narodnooslobodila ka borba, a oslobo enje od okupacione vlasti Bosna i Hercegovina je do ekala te ko razorena, sa velikim gubicima u ljudskim ivotima i materijalnim dobrima. Bosna i Hercegovina je u Drugom svjetskom ratu izgubila oko 407.000 svojih stanovnika, od toga oko 209.000 Srba, oko 100.000 Muslimana, oko 79.000 Hrvata, oko 10.000 Jevreja, oko 5.000 Roma i oko 4.000 pripadnika ostalih naroda. Jo u etapi zavr nih operacija u duhu smjernica i stavova Drugog zasjedanja ZAVNO-BiH-a nastavljena je jo intenzivnija aktivnost na izgra ivanju dr avne organizacije i ja anja politi ke osnove Bosne i Hercegovine. Nova vlast je, uprkos krajnjoj privrednoj iscrpljenosti i okupatorskim razaranjima, koja gotovo nisu mimoi la nijedno naselje na t l u BiH, oslanjaju i se na ogromnu stvar-

377

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

ala ku energiju i jedinstvo irokih narodnih slojeva, osiguravala snabdijevanje jedinica NOVJ, zbrinjavala mase besku nika i onih ugro enih gla u, pokrenula rad na podizanju poru enog, obnovi privrednih objekata, saobra aja. Podi i uni teno i obnoviti razoreno, bila je neumoljiva deviza vremena. Osobito te ka razaranja i uni tenja pretrpjela je Bosna i Hercegovina, ija je gotovo kompletna teritorija bila stalno popri te rata i velikih bitaka, i preko koje su pro le ve e neprijateljske ofanzive. Od blizu 820.000 uni tenih raznih zgrada u Jugoslaviji oko 390.000 uni teno je samo na bosanskoherce-gova kom podru ju. Uni teno je, ili u ogromnoj mjeri o te eno, 130 ve ih industrijskih preduze a, 24 rudnika, sva preduze a drvne industrije, 1.172 kole, najve i dio saobra ajnih komunikacija i gotovo svi objekti na njima. Gotovo potpuno su uni teni gradovi Drvar, Bosanski Petrovac, Bosanska Krupa, Biha , Glamo , Klju , Prozor, Vi egrad, Rogatica, Bosanski Brod, i jo desetine manjih gradskih mjesta, kao i mnogobrojna seoska naselja. Uni ten je i najve i dio poljoprivrednog inventara, a sto ni fond je smanjen za vi e od 70%. Po oslobo enju Sarajeva od 26-28. aprila 1945. godine odr ano je Tre e zasjedanje ZAVNOBiH-a na kome je ZAVNOBiH progla en narodnom skup tinom. Tada je u Sarajevu formirana i prva vlada Bosne i Hercegovine. U sastav prve Narodne vlade Bosne i Hercegovine u li su Rodoljub Colakovi , kao predsjednik i dr. Zaim arac, dr. Jakov Grgiri , uro Pucar Stari, Ilija Do en, dr. Hamdija Cemerli , prof. Anto Babi , Hasan Brki , Pasaga Mand i , ing, Cazim Ugljen, Vlado egrt kao ministri. Osnovni zadatak Nar odne skup tine Bosne i Hercegovine bio je razviti i u vrstiti sistem narodne vlasti, organizovati sve snage naroda u obnovi zemlje i izvr iti sve pripreme za izbor i saziv prve Ustavotvorne skup tine, koja je kao suvereni predstavnik Srba, Muslimana i Hrvata trebala donijeti i prvi ustav Bosne i Hercegovine. Izbori su odr ani 13. oktobra 1946. godine. Ustavotvorna skup tina je uz ratifikaciju akata ZAVNOBiH-a i Narodne skup tine pripremila i donijela prvi ustav Narodne Republike Bosne i Hercegovine, usvojen 30. decembra 1946, a zatim je nastavila rad kao NS NRBiH. Ovim ustavnopravnirn dokumentima sankcionisane su tekovine NOR-a.

378

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjet.sk ,og rata

LITERATURA

Rafaei Br i

Kombinacija usta a o Banjoj Luci kao " centru Nezavisne Dr ave Hrvatske", Banja Luka u novijoj historiji (1878-1945), Institut za historiju Sarajevo, Sarajevo, 1978, str. 650-663, Usta e i Nezavisna Dr ava Hrvatska 1941-1945, Zagreb, 1978. Bosna i Hercegovina u koncepciji stvaranja Nezavisne Dr ave Hrvatske, Zbornik: 1941. u istoriji naroda Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1973, str. 43-44. Bosna i Hercegovina: Tradicija koju su izdali, Sarajevo, 1995. Muslimanske rezolucije iz 1941. godine, Zbornik: 1941. u istoriji naroda Bosne i Hercegovine. str. 275-282. Jugoslovenski komunisti i Bosanski muslimani, Knji evna revija, Sarajevo, maj 1990, str. 2-14. Moja generacija, arajevo-Beograd, 1984. Poku aj nekih gra anskih muslimanskih politi ara da Bosnu i Hercegovinu izdvoje iz okvira Nezavisne Dr ave Hrvatske, Godi njak Dru tva istori ara Bosne i Hercegovine, Godina XVI, Sarajevo, 1965, str. 191-221. Koncepcija nekih muslimanskih gra anskih politi ara o polo aju Bosne i Hercegovine u vremenu od sredine 1943. do kraja 1944. godine, Prilozi Instituta za historiju radni kog pokreta Sarajevo, broj 4, Sarajevo, 1968, str. 533-548.

Fikreta Jeli -Buti Fikreta Jeli -Buti

John Fine Robert Donia Muhamed Had ijahi

Nvblfgang Hopken Avdo Humo Rasirn Hurem

Rasim Hurem

379

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Atif Puri vatra

AVNOJ i nacionalna afirmacija Mslimana, Zbornik: AVNOJ i savremenost, Sarajevo, 1984, str. 141-166. Posebnost Bosne i Hercegovine i stradanja Muslimana. Rukopis dostavljen savezni kim snagama 1944. Sarajevo, 1991. Sporazumi o saradnji izme u dr avnih organa Nezavisne Dr ave Hrvatske i nekih etni kih odreda u isto noj Bosni 1942. godine, Prilozi Instituta za istoriju radni kog pokreta, br. II, Sarajevo, 1966. etni ki pokret Dra e Mihailovi a 1941-1945, Beograd, 1979. etnici i njihova uloga u vremenu narodnooslobodi-la kog rata 1941-1945, Beograd, 1982. etni tvo u Bosni i Hercegovini 1918-1941. Politi ka uloga i oblici djelatnosti etni kih udru enja, Sarajevo, 1971. etnici u drugom svjetskom ratu 1941-1945, Zagreb, 1979. Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodi-la kom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjige 1-4. Ustanak u isto noj i cetralnoj Bosni 1941, Beograd, 1973. AVNOJ i narodonooslobodila ka borba u Bosni i Hercegovini 1942-1943., Beograd, 1974.

Muhamed Had ijahi

Rasim Hurem

Branko Latas i Milovan D eleb i Milo Mini Nusret Sehi

Jozo Tomasevich

Zdravko Antoni

Ferdo Culinovi '

Drugi svjetski rat, knj. 1, 2 i 3, Ljubljana, 1980. Okupatorska podjela Jugoslavije, Beograd, 1970.

380

Sosna i Hercegovina od iiajsiarijih vremena cio kraja Drugog svjetskog rata

Enciklopedija Jugoslavije

Separat Bosna i Hercegovina, Zagreb, 1983. Istorija Saveza Komunista Bosne i Hercegovine, knj. 1, Sarajevo, 1990. Istorijske pretpostavke Republike Bosne i Hercegovine, Prilozi Institut za historiju radni kog pokreta, god. IV, br. 4, Sarajevo, 1968.

Rasim Hurem

Kriza NOP-a u Bosni i Hercegovini krajem 1941. i po etkom 1942, Sarajevo, 1972. 1941. u historiji naroda Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1973.

Du an Luka Jovan Marjanovi

Ustanak u Bosanskoj krajini, Beograd, 1967. Narodnooslobodila ki rat i socijalisti ka revolucija 1941-1945, Beograd, 1975. Oslobodila ki rat naroda Jugoslavije, knj. 1 i 2, Beograd, 1963.

Branko Fetranovi

Istorija Jugoslavije 1918-1988, druga knjiga, Narodnooslobodila ki rat i revolucija 1941-1945, Beograd, 1988. Okupacioni sistemi u Jugoslaviji u svjetlu me unarodnog prava, Sarajevo, 1966.

E ref Vra aU

381

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

THE CONCLUSION
Mr Seka Brklja a

With the April war 1941, the defeat and the cutting of the territories of the Kingdoom. of YugosLavia, by the occupational forces' will of the Third Reich and Italv, and the first of ali Germany, B&H became the part of NDH. While the Germans realized their milkarv commerce and political interests through the certain argans of NDH, at the same time the Italian realized it through the militarv organiza ons as the potenttal factor of the destroying of NDH, as the Instruments of German politics andobstacles to the powerful aspira-tions in B&H and lurther towards Danube. In the times of occupations and \vith the savaging of ustasa's elements, the nationalistic and religious untoiierance in B&H reached the fantastic mea-sures. The only politicaly organized the force which gave the alternative to the ali people, opposing to the occupator's politics, as vvell as the conception of the nationallv clear countries through the reults of genocide, together with ali party forces,Vas KPJ. (COMMUNIST PARTY OF YUGOSLAVIA). The battle for the influence of NOP betvveen the Serbs' population in B&H, which was ordered by the chetnics' movement, was at the same time reflect-ed on the battle for Moslems' and Croats' populations, what contributed that NOP in B&H became specific and during the whole war it \vas different from NOP in the other Yugoslav countries. So, under special circumstances in B&H, ii was, for a longer period of time the center of NOBJ, the battlefieid of the cruelist battles, the head-quarter of the army and the political government of NOP, on itsterritorv the biggest probiems were solved, which were the keys for NOB, and the most powerfull as the force in the frames of the war forcing of antifashistic coalition elections for the crossing the victorv on Yugoslav battlefields, recognized by the inter-national factors. Political situation and the army relationships in 1943, forced the use of organized political representation of NOP in B&H as the highest government. So ZAVNOB&H 1943 and 1944 consisted the basis for Bosnian citi-zenship of B&H, and marked the hitorical changes in the returning direction of "restored and free" B&H to its people, whose mdividual as well as common

382

Bosnu i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

political development was refleeted only in its togetherness, but wkh inde-pendant state in the frame of multiethnicai republic. Whit the ratification of the ZAVNOB&H acts and National Council, estab-lishing the first Constitution on December, 30 ,h 1946, the possesions of the NOR. The libertv of the countrv B&H realized as hardh/ destroved, with the great losses of the human lives as well as of the material goods . The making and the restoring of the destroyed became the new merciless device of the times.

383

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

THE CHETNICS MOVEMENT-THE TOYS OF GREAT SERBIAN POLITICS IN BOSNIA & HERZEGOVINA
Mr Husnija Kamberovi

THE SUMMARY The Chetnics movement in B&H during the Second World War, \vas nev-ertheless the great nadition of their ideology, has not begun as an unique movement. At the same begginings of the svar, it was identified with Chet nics, began because it was begun by Yugoisavian comunists or as the part of the movement that was organized and begun by the Serbs nationalist groups, the ex-politicians or the teachers, or merchants, orthodox priests or rich peas-ants on the head. The aim of Chetnics movement was "The consistmg of homogenized Serbia", developed on the whole ethnic area inhabited by the Serbs population. The aim they had realized with the mass terror against Croatian and Bosniak population in B&H while the military actions ivere done together \vith German and Italian units. But, after the battle on Neretva 1943 and their great defeat they didn't work as an important milit'1-ry force on the B&H territory. The onlv important action they had made after it was the attempt of the occupation of Tuzla at the end of 1944. after that, the Chetnics 1 movement was destroyed and at the end of the war, one part of the army ame to Slovenia and cotinued toivaids the West, and the others ivere destroyed on the North Banja Luka area and the third part was just united to the Serbs orthodox population where they ethnicaly ame from.

384

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

REGISTRI

387

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

388

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

IMENSKI REGISTAR
Abdi-beg Repovac Abdul Med id Abdulrahim Abdulrahim-pa a Abdurahim Abdurahman ef.Mahremi Abdurahman Muharemija Abid-aga Ga anin Ad em Esir Ali Ahmed Ahmed III Ahmed-aga Fazlagi Ahmed-beg Kapid i-ba a Ahmed Mazhar-pa a Ahmed Munib ef.Glo a Ahmed-pa a Ahmed-pa a elebi 195,196 123 164 Ali-pa a engi 148 Ali-pa a Derendelija Ali-pa a Fidahi Ali-pa a He.dmoglu Ali-pa a Janjinski Ali-pa a Skopljak Ali-pa a Varvar Almas Mehmed-pa a Altomanovi , Nikola 179 177, 186, 187,189 163 182 162 134 15 3 66 389 162 192, 219 184 183 186 166 166 212 107 112 165 164 119 210 Aleksija Alfons Aragonski Aliaga Ru Ali-beg Alibeg Fidahi Alibeg Osmanpa i Ali-beg Vlahovi Ali i S. Ahmed Ali-pa a uklija Alajbegovi Halib-beg Alauddin Sabit U i anin 134 Alaupovi , Tugomir 292, 293, 314 54 84 184 105, 119, 145 184 164 119 170,219 115, 163, 164,179, 186,194,198 134, 147, 144

Ahmed-pa a Rustempa i Skopljak 161,162 Ahmed Sukri ef. Ai a Alajbeg Alajbeg Drnda Alajbegovi Halil-beg 255 114 183 183 134

Bosna i Hercegovina od iiiijsiarijih vremena do kraja Drugog svjecskog rata

Andrassv, grof Gyla Andrija Andrija II Andrija, biskup An eli , P An elovi Mahmud-pa a Antim, mitropolit Antoni , Zdravko Appel, Johann Arnautovi Mehmed-beg Arnautovi erif

213, 255 115 54, 61 36, 38 55 90 252 380 254 197 270, 272,291 168 153 148 110 152 110 27, 29 25

Babi Mustajbeg Babi , Nikola Babi , Petar Babici Bace vic Ba ovi Petar Badenski Ludvig Bajezid II Bajezid, princ
Bajezidagi Dervi -pa a Baka Erdodi Balaban Balint, profesor Baranjal, general Barbarosa, Friedrich Barbarosa Hajrudin Barkan, Omer Lutfi Bartolomej, kralj Basari ek, uro

194 334 294 241 360 358, 361 151 98, 107 124
135 150 113 256 163 53 124 116 94 322

Arslan iMehmed-pa a Auersperg, general Auersperg, Herberd Auersperg, Herbert barun Auersperg,- Karlo Auersperg Volf Englbert August, car Aul Gabinije

Azabagi , Mehmed Teufik ef. Azinovi , V.

273 129, 170

Ba agi Safvet-beg Ba agi Red epagi (Mirza Safvet) Ba i , Salih Batmi V.M. Baton Bazilije II Bebije, senator
Basler, uro

112 Safvet-beg 170 292 79 27, 28, 32 45, 48, 49,53 25
40

Babi , A im Babi , Ante Babi Mustafa-pa a

357, 358 55, 56, 79, 375, 378 197

390

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjerskog rata

Be ir-pa a Be ir-pa a Cengi Be ir-pa a Bgri-buzli Begi , Dana Bekta evi , Ismet Bela Bela IX Bela III Bela IV Bela, kralj Benac, Alojz BenkOj baron Benko, Isidor Bercinjalo, Marino Besarovi , Risto Besarovi , Vojislav Be irevi D afer-beg Be irevi Hasan-aga Besirevi Hasan-beg Be irevi Murat-beg Biland i , Du an Bilinski, Leon Bind, bo anstvo

167,168, 176, 183 160, 162 167 334 356 54 50, 52, 58 50 61,62 54 40 269,270 242 106 210 292 194 179 182 194 334 288 35

Bizmark, kancelar Boba, I. Boban, Ljubo Bo an, Adam Boj i , Alija Bodin Bodin, knez Bodin, kralj Bog in Boljanic Husejn-pa a Boljanic Sinan-beg Bombeks, Josip Bori , ban

212 55 334 152 134, 147 57 57 46,49 113 109, 124 108,109 330 45, 50, 51,52,53, 54, 56, 58

Borovini Sinan-beg Bo i , Ivan Bo i , Savo Brajkovi , Bogomir Brankovi , Vuk Braun, M. Br i , Rafafel Brki , Hasan Brklja a, SeKa Broz, Josip Tito Bujak, Risto Bujuk afer-pa a Bunti , fra Didak

119 334 358 373 67 45,55 379 375, 378 10, 339, 382 364, 366,372 215 152 292

Bi evi Mehrned-beg 148 Bi evi Vasifbeg 284 Bi evi Mehmed-pa a 197,198 Bi evi Muhamed-beg ; 193

391

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rt :a

Burek, Alija Burian Bunari, baron Burian, I. Bu atllja, Ibrahim Buti -Jeli , Fikreta

217 271, 272 276 278 194 379

engi , Omer engi , S. engi Smail-aga engi Smail-pa a olakovi , Rodoljub ovi , Borivoj

356 186 187, 189, 190, 191 149 374, 375, 378 40 219 334, 380

Cankar, Karlo Cezar Ceri Ceri Husein-beg Ceri Omer~beg Cvetkovi , Dragi a

292 25,46 198 197 161 328, 329, 330, 331,

ubrilovi , Vaso ulinovi , Ferdo

amil-pa a emalovi , Smail-aga emerli i

197 292 241

299 333, 334 Cviji

esrija, Edhem-aga irkovi , Sima

216 55, 79, 334 219,292

orovi , Vladimir 79, 94, Cabraji , Luka akmak, Favzi-pa a Cau evi , Mehmed D emaiudin ef. elebi Ahmed-pa a emerli , Hamdija emerli , Mehmed-beg Cengi Ali-pa a 134, aslav, upan 284, 292, 302 351 Cuprili Mehmed-pa a ur i , Ragib ef. Dabi a, kralj Dalagija, Mehmed-aga Daltaban Mustafa-pa a Damjan, Miho Darnjanovi , or e Dangi , Jezdimir 148 210 74 218 154 106 210 357, 358. ,36 0

273 164 378 215 147 ,148 ; 48

Cau evi , D emaiudin ef. 289,311

392

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetske g rata

Danilovi , Uglje a Daud-pa a Davidovi , Ljuba Dedi i Dedijer, Vladimir Defeterdarevi Abdulah-pa a Defterdarevi Mehmed-pa a Deko Hod a Deli Husein-pa a Dervi -beg Dervi -beg Fidahi Dervi ef. Gora dak Dervi , kapetan Dervi -pa a Desa, upan Despotovi , M. Dijana, bo anstvo Dimitrijevi , Lazar Dimovi , Danilo Dini , J.M. Dizdar, Ibrahim Dizdarevi , Be ir Donia, J.Robert Do en, Ilija Dragutin, kralj Drakula Dranki , ovani

375 193 327 179 334 167 147 195 143 162 161 210 166 146 54 208 34,35 276, 279 284, 292 79 195 195 335,379 378 62, 66,69 119 195

Dra kovi , Ivan Drekovi , Uro Drlja a, Pero Duka Durnanji , Zulfo Dursura-beg Du an, car

160,161 358 267 114 356 104 62, 64, 67

D abi D abi , Ali 7ehmi ef.

269, 270, 271 268 D afer-pa a 152

D amonja, uro D elaludin-pa a D elebi , Milovan D eneti i D eneti Osman-beg D evdet ef. D ini Ali-beg D ini , Mahmud-beg D ini i D ino Salih 168

284, 182 380 241 195 205 197 272 241

akovi , Luka iki , Osman

294 275

393

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog ra.a

ilas, Milovan urkovi , Maksim

373 292

Ferhad-beg Vukovi Desisali Ferhad-pa a Ferhad-pa a Sokolovi 108 111 105 356 184 177, 186, 187, 189, 190, 193 161 199 214 215, 216, 217,218,254 Filipovi , Franjo 109 213, 240, 250,252,253 Filipovi Mehme 109 129 375 335,379 194 271, 272, 193 274,278 234 234 145 350, 367 48 Filipovi , N. Filipovi , Sulejman Fine, John VA.Jr. Firdus Firdus, Alibeg Firdus, Ibrahin>beg Forto, Salih-aga Forto, Salko Foskol, general Franceti , Jure Frankopan Tr a ki, Juraj 1 Filipovi , Josip

Efendi , Edhem Ejubovi Mustafa- ejh Jujo Ekme i , Milorad El-Huseini Emerik, kralj Emin-beg Erakovi , Simo Erdodi-Baka , Toma

356 134 219, 334 354 60 189 292 111, 137, 138

Ferizbegovi , Avdo Fidahi Ali-beg Fidahi Ali-pa a Fidahi Dervi -beg Fidahi Mahmud-pa a Filipovi , baron Filipovi , general

147 Fadil-pa a Fadil-pa a Maglajac 134, 147, 148 Fadilpa i , Mustajbeg Fadilpa i i Faik-efendija Faranberg, Ivan Fatima Fazlagi Ahmed-aga Fehim ef.had i Ahmed Ferdinand I Ferdinand, Franz Ferdinand, Schrnid Ferhad-beg 133 394 107, 210, 255, 256 241 181 110 114 164 194 87 285, 288 295 126,

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Franjo, Josip I

189, 237, 254, 268, 269, 270,280 169 151

Gradascevi Mehmed-beg Grada evi i Gran a, Ivan Gr i , epan Gr i , Vasilj Grguri , Jakov

189 241 322

Fridrih Veliki Funduk Mustafa-pa a

292, 293, 302 275, 282, 293 378 276 345

Gaj Julije Cezar Gaj Marije Figul Gakovi , Milan Gali , fra Ljubomir Gavrilo, Emil Gazi Ahmed-pa a Gazi Husrev-beg

25 24 334 292 271 162 102,105, 106, 107, 108,111,131 54 23 27 138 153 55 356 54

Gruberovi , Vukosav Guti , Viktor

Hadim Ali-pa a Had agi Jusuf-aga Had i-beg Had ijamakovi , Muhamed ef. Had i Lojo

108 145 190 210,212, 215,216,218 210,211, 212,213, 214,216, Cari 168 183 10, 223, 294, 296 330 216 sme 355 352, 353, 354

Gejza II Gencije Germanik, general Girli Hasan-pa a Girli Smail-pa a Goldstein I. Gond i Hasan-aga Gotfrid Gra anica, had i Mehaga 218 Gradascevi Husein-kapetan

218 Had i Mehmed-beg Had i Salih-beg Had ibegovi , lij as Had i , H. Had i , Mehaga Had iefendi , Muh; Had ihasanovi ,Uzeir-aga

183, 184, 185,186, 187, 188, 189, 190, 191,212,221

395

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Had ijahi , Muhamed Had irovi , Ahmed Hafiz-pa a Hafizovi , Husein Nur ef. Hajrudin, neimar Hala evi , had i Avdaga Haliba i Mehme -aga Halil-pa a Cose Halilovi , Safet Hammer von Joseph Hamza-beg Hand i ,A. Hanibal Hasan-aga Pe ki

294, 379, 380 334 211,212, 215,216 255, 256 121 217 166 156 12 170 108, 119 128 27 180, 185, 186,189,193 153 330 135, 136,

Herceg Sjepan

74, 78, 84, 112,117 Hermes 23 134

Hevai Uskufi Muhamed Hildburghausen, Josip

162, 163, 164 Hitler, Adolf Hola ek, Jozef Hopken, Wolfgang Hrasnica, Halid-beg Hrebljanovi , Lazar Hrelja, Kemal Hrga, Ibrahim-aga Brnjica, Halil Hrnjica, Mujo Hrnjica, Omer Hrvatini Vukac Hrvatini Hrvoje Vuk i Hrvatini i Humo, Avdo Hurakalovi Mehmed-beg Hurakalovi MustajbegLi ki Hurem, Rasim Hur id Ahmed-pa a 147 379, 380, 381 180 47, 65, 71, 74, 75, 76 75 352, 353, 374, 375, 379 134, 146 339, 353, 369 270 379 292, 300,302 66, 67 334 218 134, 147 134, 147 134, 147 65

Hasan, alajbeg Hasanbegovi , A. Hasan-pa a Hasan-pa a Predoji Hasanagi , Sabit ef. Hasi , Avdaga Hasumovi , Mustajbeg Huptmann, Ferdo Hela evi , Junuz ef.

137. , 138, 147 *vi 123, 133, 135; , 138, 140 210 356 147, 148 294 215

396

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Husein-aga Pe ki Husein-pa a Husejin Husejn Husrev-beg Husref-pa a

187 151,152 114 124 107,120 196

Inald ik, H. Ino entije III, papa Isa-beg Isabegovi Ali-beg Isak II, An eo Ishak-beg Ishakovi Isa-beg Ismihan, sultanija

129 60 113 73, 74 53 76 104, 105, 113 124 299, 335, 336 115 109 196

Ibrahim-aga Ibrahim-aga Memkovi Ibrahim-beg Prijepoljac Ibrahim-pa a Ibrahim-pa a Novo eherlija Ibrahim-pa a Pazarac Ibrahim-pa a Siv i (Gabeljak) Ibrahim-pa a Te njak Ibrahim, sultan Ibrahimovi , Husein ef. Ibri imovi , Luka Idrizbegovi Tatar Mustajbeg Ilhamija, ejn Ili , Jovica Ikanovi , Ahmed Imamovi , Enver Imamovi , Mustafa

152, 161 164 183

I ek, Tomislav Ivan Ivani Izet-pa a

145,148, 191 140, 141 168 143 134, 150 143 256 151 154, 161 183 202 195 13, 40,41 10, 223, 294, 296

Jabu ica, Avdo Jahjapa i Bali-beg jahjapa i i Jak i , Grgur Jakub-beg Jan i , Jovan Jankovi , Stojan Jeftanovi Jeftanovi , Dimitrije Jeftanovi , Gligorije

216, 217 106 102 220 119 177 149, 150, 151,152 271,279 210 267, 270, 275, 278, 284, 292,300 213

Jela i , ban

397

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata "

Jelavi , Vjekoslav

284, 292, 293

Kaimi, Hasan Kajtaz, Arif ef. Ka!ay, Benjamin

150 215 237, 250, 251, 254, 270 267, 269, , 274, 295

jelena Jelisaveta Jerga, topolivac Jeronini, sv. Jev evi Jev evi , Dobroslav Jevti , Bogoljub Joki , Milan Jonin V. jo i , Bla

75 61,52,64 94 36,46 360, 361 358 327 292 208 203 167,169,253 114 214 216, 218,255 267 213, 240 200, 203 35 35 38 10, 294, 295

Kamberovi , Husnija Kamenja evi , Ante Kapetanovi Mehmed-beg Kapetanovi MuhamedKapid i , Hamdija Kaplan Mustafa-pa a Kara Ali-beg

10, 339, 384 373 210,251 -aga 210 219, 235, 295 149 125

Josip II
Jovana jovanovi Jovanovi ., general Jovanovi , Lazo Jovanovi , Srevan Juki , Ivan Frano Junona Jupiter Jus tinijan, car Juzba i , D evad

Kara Mustafa-pa a 149. ,150 Kara Sinan-beg 124 Karabegovi , Husein-beg Karabegovi , Ibrahim Kara or e Kara ordevi , Aleksandar 242, 293, 302, 321, 322, 323, s 327, 335 328 290, 303 120, 123 189 330 218 335 177

325 Kara ordevi , Pavle Kara ordevi i Kara oz-beg

Kadi , Muhamed Enveri Kahvi , Suljo fÄ;«\,i T7-Ä Ä-.i-

255 217 TI 1

Karafejzi Ahmed-beg Karnelutij, ing

398

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena <io kraja Drugog svjetskog rata

Karlo VI Karlo VII Karlo, kralj Karlo, nadvojvoda Karlo I An ujski Karlo I Roberc Karvajal, kardinal Kascor, bo anstvo Kauk ija Abdulah ef. Kavali, Marino Kecmanovi , Du an Kecmanovi , Vojislav Kedi , Ale 197, Kemura, Ibrahim Kerovi , Radivoje Keza Kezi , Aleksandar Kikilea Ivan, arhi akon Kinan Klai N. 50 Klai V Klaudije, car Kocbek, Edvard Ko i , Petar Koloman, kralj Komnen Manojlo I Konstan-pa a

162 87 46 110 63 63 84 25 210 125 292 375 198 295 358 54 215 65 51, 52 53, 54, 55,79 51,79 29 368 276 50,61 50, 52, 53,58

Konstantin IX Monomah Konstantin, sv. Kontom Nikola Koro ec, Anton Korvin, Matija Kosa e Sandalj Hrani

46 55 65 291, 321, 327,328 89, 92, 97 72, 73, 75,10 69,71, 74, 75, 76,77

Herceg Hrvoje Vuk Stefan Vuk i Kosanovi , Sava Kotroman Ko tro mamci Vladislav Tvrtko I 76 69,72 212, 213, 252 62 62, 72, 73 64 62, 64, 65, 66, 67, 68, 69, 74, 75,79 77 62, 63, 64, 65,66,68, 69,97 Kova evi , E ref Kova evi -Koji , D. Kova evi , Stojan Kova evi ! Kovenhiler, or e 170 79 234 89,97 110

Tvrtko II Stjepan II

399

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjeiskog rata

Kralja i , Tomislav Kraljevi , Benedikt Krehovi Krek, Janez Kre evljakovi , Hamdija Kritovul Krizman, Bogdan Krulj, Uro Kru evac, Todor Kujund i , Ko ta Kulenovi , D afer Kulenovi Hasan-aga Kulenovi Topal-kapetan Kulin, ban

295 177 197 291 128, 170 219. , 94 335 314 295 267: ,292 332: ,350 194 179

Laginja, Matko Lamberberg, Josip Latas, Branko Latif-pa a Lauda, general Lauden Gedeon Lazarevi , Stefan Lemaji , uro Li anin Tale Lihten tajn, princ Lopa i , Radosiav Lopez Roberto Lovrenovi , Dubravko Lucije Cecilije Metel Ludovik I Luj XIV Luka, sv. Luka de Tolentis Luka , Du an Lukas, F. Lukovi Himzaga Luter

317 136 380 122 . 134 168, 169 76 217 134, 147 167, 168 136, 170 95 56, 129, 170 x t \J 25 64, 65,68 149 36 86 381 55 193 60

Kulin-kapeian

12,4 i, 3 55, 44, 59, 60, 61, 80 183

Kulovi , Esad ef. 279 Kurd-beg 125, 126 Kuripe i Benedikt 72, .112 Kurt ehaji 207 Kvassav, Istvan 256 Kvaternik, Slavko 346

Ljiljana Ladislav Ladislav Napuljski 50 75 Ljubibrati , M. Ljubibrati , Savo

114 208 292,302

400

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Ljubovi , Amir Ljubun i Ahmed-beg

170 194

Mazhar-pa a Ma urani , Ivan Mehmed MehmedI

212 191 125 76,111 83, 84 140, 148 148 161 191 105, 120, 123, 125, 194 183 163 104 96, 104, 112, 136 97, 98, 104, 119 125, 126, 138, 147 151 134, 152, 153 166 168

Ma ek, Vladimir

Mad ar, Bozo Mahmud Mahmud II Mahmud-beg Mahmud-beg Tuzli Mahmud-pa a Mahmud-pa a Tuzli Majki , Ko ta Maksimilijan Petra Mandi , Mihovil Mandi , Nikola Mandu i , Vuk Mand i , Pa aga Manojlo I Marina Marjanovi , Jovan Mame, fra Grga Masle a, Veselin Matej, Ninoslav Marija, kralj

328, 329, 330, 331, 333, . 334, 373 295 146 183, 184,219 187,189 189 186. , 189, 193 188, 189 193,199 292, 161 219 276, 279 , 146, 147 374 ,375,37 8 54 134: 114 381 207, 210,254 372 61 85

Mehmed II Mehmed III Mehmed IV Mehmed-aga Ati Mehmed Alija Mehmed-beg Mehmedbeg Bajbud Mehmed-beg Fidahi Mehmed-beg Minetovi Mehmed II El Fatih

Mahmud Hamid-pa a

Mehmed Osvaja Mehmed-pa a Mehmed-pa a Altagi Mehmed-pa a Kor a Mehmed-pa a Kukavica Mehmed-pa a Miralem Mehmed-pa a Sokolovi Mehmed Re id-pa a

110,116 187

Mehmed Salih Ved ihi-pa a 194

401

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja.Drugog svjetskog rata

Memi -aga Memibegovic Hasan-pa a Merhemi , Salih-aga Mesi Ademaga Mesi , Marko Metod, apostol Mihailo, car Mihailo IV Mihailo V Mihailovi , Dra a 358, 361, 37 l, Mihailovi , kardinalC 377. Mihailovi , Sergije Mihajlo Mihajlo Kre imir II Mihajlo, sv. Mihrimah Milan, kralj Mili evi , Franjo Milorad Milovac Milutin, kralj Miljkovi Husko Mirnar-Sinan Minerva Mini , Milo Miralem, Dervi -beg

180 146 216 347 151 55 46 46 46

Miroslav Mitra, bo anstvo Mo enigo, general Modru ki Nikola Moljevi , Stevan Morali Ali Namik-pa a Mori Ibrahim-aga Mori Pa o Mufci , Mahmud ef. Muhamed Muhamed Musi AUamek MujOj mula Mula-Mestvica (Divovi Mulali , Mustafa Muli i Muller, Eugen Murat III Murat-beg Murat-beg Tardi Murat, sultan Mustafa II Mustafa-aga Mustafa-aga Kizlar-aga Mustafa-aga Pirind lija Mustafa-beg Sokolovi Mustafa ef.

63 35 153 91,93 333,358 184 166 166 21 105 134 194 ) 186 352 217 217 139 185 108 67 Mustafa 115,165 114, 153 144, 147 120 191 108 210

352, 357, 359, 368, ,380 253 359 49 48 47 122 251 207 115 119 62 356 107 ,123 35 380 272 ,284

402

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog raia

Mustafa-pa a

110,123, 124, 125, 145,156,187 183 160 125 186 145 122 179

Nikola, biskup Nikola, nadbiskup Nikola IV, papa Nikola Modru ki Nikoli , Fedor Nilevi , Boris Ninoslav, ban Novakovi , Rtsto-Kanta Novljanin Omer Numan-pa a Numan-pa a Cuprili

64 65 68 91, 93 251 57, 79, 80 61, 62 213 164 161 159,160

Mustafa-pa a Belenija Mustafa-pa a Celi Mustafa-pa a "Crni soko" Mustafa-pa a Skadarski Mustafa-pa a Tekelija Mustafa, princ Mustaj-beg Bajbud Mustaj-beg Li ki

134, 146, 147,148 108,124 Muvekit Muzaferije 216,241 Kaki, Ahmed ef. Nako, Ahmed ef. Nametak, Fehim Namik-pa a Napoleon Navadjer Bernard Nefisa Muhamed Nerkesi Pe evi 134 Nemanja Nemanji i Neron, car Nihadija, pjesnik Nikola, knjaz 59,63 62, 66 31 126 213 212 216 170 188, 191 178, 183 122 123

Obolenski, D. Obren Obrenovi , Milan Obrenovi , Milo 251 Odoba a, Meso Oki Bote , fra Augustin 167 Oktavijan Omer-aga Pe ki 188,

55 119 266

218

25,26 195

Omerovic, Had i Mustafa Hilmi 255,256 Omer-pa a Latas 199, 200, 201, 205, 206, 207, 219,220, 221,251 145

Omerpa i Dervi Mehmed-pa a

403

Bosr.a i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Opukovi Rustem-pa a Osman Osraanbegovi Sulejman 162 Osman-pa a 150 Osman-pasa Resulovi Ostoji , Zaharije Ostrogorski, G

122 166

Pernar, Ivan Petar, kralj Petranovi , Branko Petra Petrovi , Petar Pecija Pijade, Mo a

322 293 335, 381 152 203 373 276 78, 91 356 31 25 215 219 44, 45, 47, 55, 57 153 256 368, 372 373, 375 170 62 288 317 134,139, 140, 141, 142, 170, 172

151,194,207 .

Osman-pa a Hercegovac

Petrovi , Petraki ef 210, 212, 215 Pilar, Ivo Pio II Pjani , Ibrahim Plinije Stariji Pompej Popovi , Risto Popovi , Vasilj Porfirogenet, Konstantin Posedarski, pukovnik Pozderac, Hasan ef. Pozderac, Nurija Preka Aleksancar Prelog, Milan Prijezda, ban Princip, Gavrilo Proti j Stojan Pru ak Hasan Kafi

160 358, 361 55

Pari, bo anstvo Pand o, Muhamed Pa ali , E. Pa i , Nikola Paveli , Ante Pavle, sv. Pavlovi , Nikola, knez Pavlovi , Dragoslav M. Pavlovi , Petar Pavlovi , Radoslav 78 Pavlovi !

34 355 40 315, 321 344, 345, 353, 356 36 78 219 77, 78, 84 75, 77, 72, 73, 75, 89,97,113, 116,119

Pribi evi , Svetozar 321, 322, 335

Pazvan Oglu Pejanovi , or e . Pelesi , Muhidin Pelidija, Enes Perkovi , Mile
404

176 219,295 10, 339 133,170,172 375

Pseudo-Maurikije Strategikon 45

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Publije Kornelije Dolabela Pucar, uro, Stari Purivatra, Atif

29

Rizvanbegovi Sto evi Ali-pa a 190 Rizvi Agan-aga Rizvi Alaga Romer, feldmar al 195,197 198 163 123 Rosi Osman-aga Rustanbegovi Ibrahim-beg Rustem-beg Rustem-beg Srebreni ki Rustem-pa a 123,131 Rustempa i Ahmed-pa a Skopljak 161,162 120, 122, 195 189 179 193

375,378 335, 380

Radak Radenovi , Pavle Rade in Radi Radi , Pavle Radi , Rade

93 74, 75,77 115 119 322 358

Rokselana, Hurem sultanija 122,

Rustanbegovi Mehmed-beg 197

Radi , Stjepan , 321, 322 315 Radin, gost 93 Radivoj Radoslav Radovi , Vladimir Radulovi , Risto Red i , Enver Red i , Omer Rheinlander, general Resulbegovi , Hasan-b Re id-pa a Ribar, Ivan Rid ali , Asim ef. Risti , Vaso Rizvan-beg Rizvanbegovi Ali-aga 119 119 267 275 335 197 218 ^g 189 187 368 210 293 197 186, 189, 191, 193, 197, 199

Saha ija (Jandri ), Salamon ef. Salth-aga Salih-pa a Samuilo, car Sari Ahmed-pa a Sari , Murad Sarkoti , Stjepan Sava, sv. Savi , Pavle

Petar 210 210 180

Salih~aga Zrinkovi 164 168 128 48 147, 153, 154 284 291, 292 66,69 268 405

Samard i , M.

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Savojski, Eugen

152, 153, 154, 160, 161, 172 295 295 182 148, 149 124

Sofi Mehmed-pa a Sokolovi Ferhad-beg Sokolovi Ferhad-pa a

108 109, 110, 120, 133 105, 125, 127,131,135

Schmitt, Bernadotte E. Schneller, Hans Seid Ali D elal-pa a Seidi Ahmed-pa a Selim Selim I Selim II Selim III 98,

Sokolovi Mehmed-pa a 108, 109, 110,116,121, 122, 123, 124,128 Sokolovi Musufa-beg Sokolovi , Sunulah ef. Sokolovi i 108 210

111 124,139,174 175,183

108, 109, 123, 241 112, 128 206 146 291, 292, 314, 321,327,328, 330,332,352,353

Selmanovi , Samail-beg Taslid ak 212 Sijavu a-pa a Sijer i , Hasan-beg Sijer i , Alujaga Silvan, bo anstvo Sinan Sinan-beg Sinan-pa a Sinan-pa a Borovini Skari , Vladislav Skender-beg Skenderpa i Osman Sahbeg 108 Smail-aga Cengi Smiljani , Ilija Smiljani , Petar Smodlaka, Josip Sobjeski, Jan 406 187, 189, 190, 191 134, 145, 148 134, 146, 147 318 150 135 188 188 34, 35 189 119,138 123, 138 119 121,128 94

Solovjev, Aleksandar Sopran Ignjat Sori , Stjepan Spaho, Mehmed

Speran i , Pavle Sr ki , Milan Star evi , fra ILja Stefan, knez Stefan Nemanja Stepanovl , Stepa Stip evi , A. Stjepan Stjepan III Stjepan IV Stjepan, knez Stjepan, kralj

85, 86, 91 275, 292

Star evi , Ante 301, 333, 345, 346 186,189 57 60 293 55 62. 54 54 49 54

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Stjepan Dr islav Stjepan Vojislav Stojan Stojanovi , Nikola Stokanovi , Pero Strossmaver, Josip Juraj 'Suba i , Ernin Su eska, Avdo SudiAhmed Sukov, feldmar al Sulejman Sulejman Nazim-beg ‡

48 49

abanovi , Hazim ahin-pa a ahinpa i Hajdar-beg

128, 129, 133,171 67 148

Stojadinovi , Milan 327, 328, 335 114 290 292 253 356 10,128. 129, 170, 171 134 163 115, 123, 124 201

arac, Hafiz ef. Sulejman 273 arac, Nedim arac, Zaim ari , Ivan Sari , Mustafa ef. egrt, Vlado ehi , Nusret emsekadi Nurudin Vehbi ef. erif Osman Topal-pa a Serifovi , Fadil ef. Serifovi , Fazli-pa a 197 kalji , Mehmed ef.Nezi 256 ljivo, Galib Sogolj, Muhamed-aga ola, Atanasije ola, Vojislav tadler , Josip 220 216 292, 297, 300 267,275,292,302 253, 254, 277, 279, 291,301,312,313 64 63 62,63 10, 83, 95, 96 330
407

10, 335 378 313 210 378 295, 335, 380 214,215,218 211,212 251 194 196,

Semsekadi , Mehmed

Sulejman I. Veli anstveni 98,107, 108,111,122, 124, 137, 139 Sulejman-aga a ilovi Sulejman-pa a Skopljak 194 Sulejmapa i i Sultan-zade Mustafa-pa a 138 Sunari , Ivo Sunari , Jozo 302 Svrzo, Ahmed ef. Svrzo, Hamid Szaparvj general 210, 215 292, 302 218 373 292, 300, 301, 186 Suiejmanpa i Osman-pa a 152 180,181

Subi , Jelena ubi , Mladen ubi i unji , Marko Sutej, Juraj

Bosna i Hercegovina od naisiarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

vab, M.

55

Topal erif Osman-pasa Trampa, Mustafa Trifkovi , Jakov

203 217 210 360 128 290 24 115 234 241 271 189 241

Tahir-pa a Tanovi , D emo Tardi , Murai-beg Tegetlhoff, Karlo Temel, Gustav Teuta Tepi , Ibrahim

197 , 198, 202 ; 356 108 217 213 23 11, 129, 170,

Trifunovl , Ilija Bir anin Truhelka, C. Trumbi , Ante Tublije Isorneli'e Scipion Nazika Tudor Timguz, Pero Turhanije Tuzli , Bakir-beg Tuzli , Mustajbeg Tuzli i

17 , 220, 221 3 Teskered i , Muharem-beg 269 Testa, Nikola Te anovi , Lazar Thana, bo anstvo Tiberije, car Tiberije, general Tisza, grof I tvan Tit Todi j Cvijerin Todorovi , Bo ko Tomasevich, Jozo Toma , kralj Toma , Stefan Tomislav, kralj Top i , Nesat 89, 92, 93 358 34 27,29 27,28 289 36 358 357 380 83, 84, 85, 86 78 48 356

Ugljen, azim Ulama-pa a Ungnad, David Uro I Uro , car Uzuncasili, IsmailHakki Uzuni , Ismet-pa a Uzunovi , Atif ef. 215 Uzunovi , Ismet-pa a

378 108 110 52 66,75 112, 129, 171 216 211

Toma evi , Stjepan 85, 86, 88, 89

168 Topal Husein-pa a 152 Vali , general
408

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog raia

Vare anin, Marjan Vasi , Konrad Vasi , konzul Va i li je Vasiljevi , Du an Veli-pa a Vidasus, bo anstvo Vilajetovi Salih Vili Villencz, Fridrih Vilson, W. Vinko, sv. Vladislav 88, Vlaho, sv. 54, 87,

280 210,211 214 51 290 211 34 210 197 217 302 258 89, 91, 93 72,73 119 119 114 49 57 381 115 152 253 203, 219 108,115 74 67,75

Vuksan 114

Wurttemberg, Wilhelm 253 NVurtenberg, vojvoda 216

Zach, general 218 Zaimovi , Semsibeg 272 Zenkovi , Rizvan-aga 151 Zild i , erif ef. 212 Zlatar, Behija 97,128,130 Zlatarevi , Mujaga 187,189,190 Zlatonosovi i 72 Zovki , Mato 294 Zovko, Ljubomir 335 Zubovi , Hasan-barjaktar

Vlahovi , Ali-beg Vlahovi Ismail Vlaji Vojislav Vojislav, knez Vra ali , E ref Vu ihna Vu kovi Vui i , biskup Vukalovi , Luka Vukovi -Desisali Ferhad-beg Vukosali Radoje Vukovi , Vlatko

295, 184

akula, Stevo 293 igmund, kralj 76, 77 , Pera ivkovi 323

409

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

410

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

REGISTAR GEOGRAFSKIH NAZIVA

Adana Afrika Akvileja Albanija Alihod a Al ir An ado li ja Andterija Andetrium Ankara Arabija Arduba Arnautovi i Ar ani Aquae S. Atmejdan Austrija

107 27, 29, 369 25 22, 87, 205, 219, 305 17 238 114,122,191 25, 28 26 129,171 205 28 15,44 113 31,34 183 32, 125, 150, 160, 166, 167, 169, 170, 175,176,177,178, 180,181,182,184, 185,187,189,190, 193,195,196,197, 198,199,201,203, Ba Badanj Ba ka Balkan Azija 27,29

208,210,211,213, 221,230,247,253, 259, 265, 268, 277, 279, 280, 2S9, 291

359 14 331 12,22,47, 49, 52, 55, 97,116,119, 127,139,237, 259, 339, 350, 368, 369, 376

Balkanski poluotok 16, 23, 24, 43,45,97,99,130 Banija Banjalu ko polje Banja Luka 367,369 163, 168 13,30,31,33, 34, 105, 107, 108, 109,111,120,121, 125, 127, 136, 152, 163,164,174,177, 180,183,189,193, 196, 199,201,206, 411

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drogog svjeiskog rata

214,216,220,230, 232, 245, 246, 257, 259, 264, 265, 277, 300,311,312,318, 324, 341, 345, 349, 361, 377, 379, 384 Banjska Bar Baranja Bari Basanius Ba ar ija Bathinus Be 188 49 163 49 47 105,120 47 110,111,139,142, 150,152,156,161, 262, 165, 169, 189, 194, 230, 232, 240, 246, 247, 255, 264, 273,279,281,291 Be ka uma Belgija Bendba a Benkovac Beograd 32 305 105 150 49,51,53,55,79, 84,87,95,128,129, 161, 171, 179, 194, 207, 219, 220, 279, 286, 293, 300, 302, Bilino Polje Biograd Biskupi i Bistue Bijela Tabija Bila Bilajsko Polje Bile a Bijela strijela Bijelo Polje Bijeljina Berlin Bigeste Biha

314,327,328,332, 333, 334, 335, 336, 352, 379, 380, 381 142 34
;

18, 27, 30, 31, 34, 35,110,111,127,

135,136,152,153, 154, 160, 161, 170, 174,193,194,197, 198, 199,201,215, 218,230,243,246, 257, 259, 277, 300, 367, 368, 377, 378 109 30 17,118,161,193, 194, 244, 259, 264, 265, 349,377 217 17 189 36, 67, 234, 235, 245, 325, 377 60 38, 50, 143, 146 44 36

412

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Bistue nova Bistue vetus Bitolj Bizant Bizanzsko carstvo Bjelave Blagaj Blatno jezero Bla uj Bliski istok Bob ova c Bo ac Bojana Boka Kotorska Bopolj Borac Bora ko jezero Borasi Borova Glava Bosanska Dubica

34, 36 24, 36 199 48, 49, 50, 51,52,53,54 46 217 31, 32, 37, 38,74,117,135 54 113,217 16 38, 64, 86, 89, 90, 91,93 17 49 66,149,331,357 113 113, 116, 117 30 36 44 150,152, 168,169, 177, 245, 349 17,18, 30, 34, 148, 160,
163, 167,

Bosanska Kostajnica

176,245,300

Bosanska Krajina 103, 133, 146, 150, 152, 196, 199, 218, 240, 276,288,330, 333, 360, 363, 367, 368, 369, 371,374,376,381 Bosanska Krupa Bosanski Brod Bosanski Novi 243, 288, 341, 367,378 153, 161, 245, 265,378 31, 32, 152, 160, 161, 164, 168, 169, 197, 206, 245, 267, 341, 367, 377 Bosanski Petrovac Bosanski Sv laj Bosanski Samac Bosansko Grahovo Bosna 30, 243, 288, 378 17 15, 244 363 11, 13, 16, 17,20, 21, 22, 23, 24, 25, 27, 28, 29, 30, 32,
33, 34, 35, 36, 37,

Bosanska Gradi ka

38, 39, 41, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50, 51,52,53,54,55, 56, 57, 58, 59, 60, 61, 62, 63, 64, 65,
413

168, 169, 245

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

66, 67, 68, 69, 70, 71, 72, 73, 75, 76, 77, 78, 79, 80, 83, 84, 85, 86, 87, 88, 89, 90, 91, 92, 93, 94, 95, 96y 97, 9S, 99, 101,102,103, 104,105,106,107, 108, 109, 110,111, 112,113,114,115, 116, 117,118, 119, Bosna, r.

234, 237, 238, 239, 240, 242, 251, 253, 270, 286, 287, 288, 291, 295, 304, 317, "18, 329, 330, 331, 345, 351, 353, 354, 355, 357, 359, 360, 361, 363, 365, 367, 368, 370, 371, 372, 373,374,380 44, 47, 57, 76, 193,206,214,

215,216,377 120, 121, 122, 123, 124, 125, 126, 128, Bosna i Hercegovina 9, 10, 129,130,136,143, 145,146,147,149, 151,152,153,156, 159, 160, 162, 164, 165,168,170,171, 174, 175,176,177, 178,179,180,181, 182,184,185,186, 187,188,189,190, 191,193,195,196, 197,198,199,201, 202,203,205,207, 208,209,211,213, 214,215,216,218, 219, 220, 221, 232, 414 11,13,14, 17,18,23,25,27, 29,31,34,35,36, 39, 40,41,55, 79, 95,97,98,109, 117, 128, 129, 133, 136,156,164,169, 170,173,174,176, 178,183,188,190, 198,200,202,203, 205,206,208,209, 210,211,212,213, 214,218,219,220, 221,223,224,226, ;27, 228, 229, 230,

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

231, 232, 233, 234, 236, 237, 238, 239, 241, 242, 245, 246, 247,248,250,251, 252, 253, 254, 255, 256, 257, 259, 262, 263, 264, 266, 267, 268, 269, 270, 271, 272, 273, 274, 276, 277, 279, 279, 280, 281, 282, 283, 284, 285, 286, 287, 288, 289, 290, 291, 292, 293, 294, 295, 296, 297, 299, 300, 301, 302, 304, 305, 306, 308,309,310,311, 312,313,314,315, 316,317,318,319, 320, 324, 326, 327, 328,329,330,331, 332, 333, 334, 335, 336, 339, 340, 341, 342, 343, 344, 345, 346, 347, 348, 349, 352, 353, 354, 355, 356, 357, 358, 359, 362, 363, 364, 365, Bugarska Budimpe ta Bra Bradina Brani evo Bratislava Br ko

366, 369, 370, 371, 372, 373, 374, 375, 376, 377, 378, 379, 380, 381, 382, 383,384 68,75 367 51,53 142 161, 193,216, 218,244,259, 265, 329,331 137 30,37 89 161 32 238, 278 264 206,214 105 113,117 109 123 71, 87, 92, 108, 110, "125, 151 230, 246, 264, 270,273,28143, 54, 60, 68,

Brest Breza Breznica Brezovo polje Bri evo Britanija Brno Brod Brodac Brodar Brodin Brusa Budim

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

184,208 Bugojno Buna Burnum Busova a Bu ko blato Butmir Bu im
:

Cetingrad Cetinje Cirn Col. Ris. Cosal Crna Gora

163, 180 159,324 37 34 91 22, 103, 108, 159, 176, 177, 191,201, 203, 208, 209,213, 224, 234, 239, 240, 242, ,24 278, 279, 3, 289, 290, 309, 317,318, 357 ,359,381

17, 18,235, 244,325,331 38,191,192 26,30 180 17,30 15 , 40, 41, 44, 57 110,163,194, 196, 197

Cambridge Carigrad

295 43, 54, 83, 84, 94, 97, 109, 124, 134, 135, 137, 141, 145, 149, 154, 161, 166, 168, 183, 184, 185, 186, 190, 194, 199, 201, 202, 230, 252, 254, 255, 262, 267, Crni potoci

208 37 31 235 88, 161 124, 235, 243, 288, 356 30, 37, 245 37 186, 189 85,213 37 37 32

Crnici
Crni Guber Crveni Klanac a vnina Cajni e apljina Carakovo ardak e ka ipulji i itluk ele

Castra Cavtat Cazin

268, 271 34 75

110,195,198, 243, 367 Cazinska kraj ina 356, 372 Cetin Cetina 169, 182 57, 63, 64,75, 107, 144, 168

416

Bosna i Hercegovina od najsiarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Doboj Dabar Dabravina Dalmacija 192 37 29, 32, 36,48, 50, "54, 68, 74, 75, 77, 84,92,105,107, 108,109,117,135, 143, 145,146, 148, 149,150,154,156, 160, 164, 175, 176, 178,181,191,206, 242,251,280,290, 291,306,318,327, 330, 358, 367 Dalmatinska Zagora 26 Dalminij Danska Daorson Dardaneli Debelo Brdo Delminiura Derventa 24 305 23 148 17, 38, 217 34 13,17,18,151, 194, 245,259, 265,329, 331,377 Desnek Detlak Dijarbekir Dihmtum 57 13 122 34 Drinja a Drni Drobnjaci Drozgometva Drvar Dubica Dobor Dobrlj in Dobrim Domavia Donja Dolina Donja Tuzla Donji Krajevi Donji Vakuf Dra Dra evica Dren in Drezden Dre nik Drijeva Drina 30,

33 , 38, 153, 218, 245, 377 76 232 69 113. 116,117 17, 18, 19 118 63,97 244 49 66 138 142 110, 168 64 33,37,44,45, 49,52,74,89,113, 121, 126, 161, 176, 177, 185, 188, 234, 235 286, 300, 340, , 344 , 359, 370 30 109, 145 191 114 244, 265, 363, 376, 378 160, 161, 167, 168
417

31, 12, 34,41

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Dubovac Dubrovnik

110 49,59,60,61,62, 65,66,68,70,71, 72, 73, 74, 75, 80, 87, 88, 89, 91, 106, 125, 133, 160, 178, 191, 196,213,243, 318,328,329, 331, 367 45,46,48,49, 50,57 48,51,53,67, 88,90 24, 30, 24, 34, 36, 63, 325, 331, 367 324 17 Furjan 31 Gabela Farka i Firenca Fo a

60, 67, 70, 74, 78, 80,98,107, 125, 150, 198,218, 285, 339, 346, 364, 369, 377 328 67,81,94 121,180,218,234, 235, 243, 288, 325, Fojnica Fortica Francuska 356, 359, 365, 370 31,69,91, 113, 118,211,243,331 17 53,58,60, 175, '76,203,221,238, 259, 278, 285 161,165

Duklja Dunav Duvanjsko polje 35 Duvno Dvor na Uni Dvorovi akani -Raka

Egipat Engleska Erlan Esdel Evropa

124, 183 156, 192, 195, 203, 259 140 54 13,14,15,16,29, 35, 37, 44, 45, 48, 49, 50, 52, 53, 56,

Gacko

102, 152, 160, 161, 243 74, 234, 243, 245, 325,356

Gardun Gat Glamo Glamo ko

26 31 63, 150, 154, 244, 363, 378 polj«; 24, 30, 35

418

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Glasinac

18,20,21,22, 40 > 41, 116, 159, 235 234, 235, 370 33, 34, 37 136 33, 69, 117,235, 243, 356, 359 217,218 15,118 31 26 31 30, 31, 244,367 91 149 30 17, 246 145, 150 179, 215, 244, 363 30 118,186 189, 193, , 194, , 329, 331 244 31,32 18 102, 161, 167 , 177, 214

Grahovo Grba a Gr ka Gr i a Gromiljak Halapi i Hamadan Han-Pijesak Herceg-Novi Hercegovina

191,203,213 15 21,22,32,35, 259, 377 17 Gromilja ko polje 32 37 162 363 69, 151, 329,330 22, 23, 24, 26, 33, 34, 47, 103, 107, 114,117,124,135, 152, 174, 179, 182, 190, 191, 199, 201, 205, 208, 214, 216, 218,233,234,235, 240, 243, 269, 270, 287, 289, 314, 317, 318,341,354,359, 360, 361, 363, 367, 369, 370, 371, 377

Glavati evo Golubi Gora Gora de Gorica Gornja Tuzla Gornja Vogo a Gornji Mu Gornji eher Gornji Vakuf Goru ka Gothard, sv. Grab Grac Gra ac Gra anica Gradac Grada ac Gradina Gradina Kopilo Gradi ka
v

Hodidjed Holandija Hrasnica

85 305 105

419

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena c

Hrastovica Hrtar Hrva i Hrvatska

110,136 113,116,117 109 45, 47, 48, 50, 54, 57, 63, 65, 68, 75,
7 J -* j J h^i^j r

Isfahan

o kraja Drugog rata svjetskog

162 123, 142, 254, 255, 273 24,32,51, 88, 149, 291

Istanbul Istra Italija

77, 108,109,110, 117, 185,198,224, 250, 251,276,277, 280, 291,301,302, 309, 310,314,318, 329, 330, 331, 334, 341, 344, 347, 348, 353, 358, 368, 375, 379 17 46, 57, 61, 63, 64, 69, 80, 243 Humac Hutovo Hvar Ilid a Ilirik Ilok Imotski Indija Iran 26,33 160 62, 68, 75, 86 31, 34, 44, 123,278 29 330, 331 117,160, 161,214 16, 238 35 Japra Jasen Jasenovac Java Jajce Ivan-planina Ivo evci Iza ac

19,21,25,27,28, 29, 32, 53, 60, 203, 227, 259, 278, 285, 332, 341, 342, 343, 344, 346, 354, 355, 361,370,373,382 30, 377 26,30 153

Hrustova a Hum

Jadar Jadran

188,286 23, 24, 32, 50, 52, 176,213

Jadransko more 68, 127, 133, 136, 172,346,367 33, 67, 89, 91, 97, 98,107,112,152, 163,177, 180,194, 197,206,215,216, 244, 329, 341, 375 30, 31, 32 218 152, 160 238

420

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Jedrene

123, 184 140 113 31 182 91,216 198 55 , 79, 128, 170, 219, 305, 306, 308, 316, 317, 324, 326, 328, 331,332,333, 334, 335, 337, 339, 340, 341, 346, 353, 354, 358, 359, 362, 363, 366,368,371, 372, 373, 375, 376, 377 ,378,381,382

Karin Karlovac Karlovci Kamen Kasati i Kaspijsko jezero Kastor Kater Kipar Kiseljak Kladanj Kladu a Klek Klepci Klis Klobuk Klokot Klju 30,74

150 367 252 13 113 54 25 57 99 30,31,32,34, 37, 195,271 244, 356, 365 215,218 161 30 108, 144, 145, 149 75,88,218 216 ,91,146, 215,218, 244, 288, 300, 341, 378

Jeger
Jele Jelovac Jermenija Jezero Jezersko Jugoslavija

Kadina voda Kairo Kakanj Kalinovik Kamen Kamensko Kandija Karavida

216 142, 262 15, 37, 216 370 145, 149 30,116 143, 148, 149 17 Koba Kobilja Glava Kolubara Konavle Konja Knin

26, 30, 62, 107, 145, 147, 148, 150,151 161 217 286 66,75 191

421

Boi;:a i Hercegovina od jiajitari/ih vremena do kraju Drugog svjetskog rata

Konjic

21,: 30, 35, 37,
Kre evo 17,69, 112, 118, 167, 243, 367 Kreta Krf Krit Krivaja Krupa 198 Krupanj Kula i Kulen Vakuf Kupa Kupres Kupre ko polje Kurdistan 286 13 244, 359 136, 137, 138 152,153 30 205 152, 194, 197, 143, 149 2.90 149 75

Kora; Koran Korana Kor ula Kordun Korijeni i
Kosovo Kostajnica Kosrolac Ko eve Ko evskoBrdo Kostur Kotor Kotor Varo Kotorac Kozao Kozara Kozarac Krajina

38, 196, , 234, 235, 245: , 300, 325, 331 ,361,367 118,359 110 135 62, 68, 75 367 218
67, 187, 188,309 160,214 51 113,217 217 38 68, 149 245 57 91 369 160, 164, 193, 197,218 136, 194, 196, 198, 199 69 111,29.1 107,108,117, 135, 151,164 94

Lajpcig Lakta i Lapac La va Lau Leipzig Lem nos Lepant Lepenica Letke Lijev e polje Lika

142

17,31 30,31,32,77,216 169 163 55,295 179 99, 133, 139 37 37 361 105,107,108,117,

Kraljeva Sutjeska Kranjska Krbava Kremona

422

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

135, 145, 148, 151, 156, 164,199,358, 360,367 Lim Lipik Lipljani Lisi i i Livanjsko polje Livno 49,62,188 194 187 37 24, 30, 34, 33 63,69, 108, 125, 145, 146, 193, 194, 213,215,216,218, 244, 259, 267, 272, 325,331,367 Lohinja London Luka Lupicin Lutvin Han Lu aci 17 290 48 36 33 135

Maglaj 3 Majdan Majevica Makedonija Makljenovac Mala Azija Mala Gradina Mala Kladu a Mala Kiselica Mala Ruji ka Mali Mo unj Maka Mantova Manzikert Marica Marko vac Mediteran Me umurje Mejdan Meka

8, 153,215, 244, 265 194 368 60,208,309,318 33,38 53,59 13 197, 198 31 31 34, 36, 37 124 85 49 66 13 14, 44, 369 318 218 210 22, 29, 206, 353 25 44,69 66 105 176 206

Lj ubija Ljubinje Ljubljana Ljubu ki

32 245, 325, 359, 377 182,314,327,380 15, 26, 33, 34, .117,191,214, 245,325, 331

Metkovi Metulum Mile Mile evo Miljacka Mi ar Mitrovica

Ma va Ma arska

62, 177 53, 68, 198, 199

423

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Mljeti ak Mo evac Modrica Moha Mogorjelo Monastir Mosko Mostar

191 88 244 106: ,107,118 37 199 30 15, 37, 55 ,74,117, 120, 121, 123, 130, 166, 179, 191,203, 206, 207, 213,215, 216, 230, 234, 243, 245, 246, 257, 263, 265, 167, 270, 275, 277, 295, 311,312, 325, 331, 335, 340, 341, 349, 354, 361, 369, 377

Neretva 21, 22, 23, 26, 30, 44,49,63, 64, 66, 75,102, 144, 206, 214,234,235,243, " 342, 353, 360, 361, 367, 379, 384 Nerezi Nemrs Nevesinje 37 161,176 117,124,234,243, 245,325,361,370 Nevesinjsko polje Nik i Nirnberg Ni Nizozemska Norve ka Novi Novi Sad Novi Pazar Novigrad Njema ka 30, 154 159,212 94 290 156, 305 259 68,91, 161,167 302 66, 174, 179, 183,201,206 143, 144 53, 259, 265, 279, 285, 341, 342, 353, 364, 382

Mrkonji Grad Mujd i i Mursa Mu tve Mutnik Nadin Narona Nenavi te

30, 120, 363, 374 37 36 153 110 14 , 145, 149 4 24, 29, 30, 34 118

424

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rala

Oborci Obre Obri Obrov Obrovac Od ak Ohrid Olovo Olumuc Onogo t Ora je Orijent Osat Osijek Osi at je Ostrogon Osnovica Ostro ac O ani i O trelj Otinovci Otoka Ozija Ozren

37 15 47 47 107, 109, 145 150 , 17, 377 48 69 75, 113, 116, 117 365 , 217 75 159 244 32,35 113 36, 151, 15 190 3 113 50,54 107, 145 16 167 4 110 23 363 37 198 162 109

Pale Panik Panonija Pariz Pa ino Brdo Pe Pe i grad Pe ina Pe i Peloponez Pelva Perast Perzija Petrinja Petrinj ica Petrograd Petrovac Petrov ar adi n Piprage Pivnica Plitvi ka jezera Pliva Plo e Plo nik Plje evica Pljevi j a Po itel)

116,189 30,36 27, 28, 29, 32, 36,38 142, 290 217 187 179, 195 13 110 160,161 34 148 16 135,136,138 135 70, 162, 279 183 161 37 17 169 48,65 353 109 169 89, 124,211,212 154

Pakrac

162

425

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Pod Podgorica Podra nica Podrinje

17,18 302 163 18,66,69,118, 188,234,304

Primorje Prisoja Pri tina Pri vala Privilica Prizren Prnjavor Prokletije Prolog Promona Prozor 65,

67, 107 37 176 17 35 49 245, 265 19 30 25 215,235, 244, 325, 331, 360; , 367, 378

Podunavlje Podzvizd Pofali i Poli mije Poljice Poljska Pomorje Popovo polje Poprati Portugalija Posavina Posu je Po im je Po arevac Pra a Prag Prekoraurje Priboj Prijedor

14, 22, 29, 32, 38, 44,52,346 110,195,198 217 66,69 146, 149 84, 94, 289 66 152, 160 191 259 118,189,193,197, 199,203,216,218 367 107, 166 161, 162 75, 116,235 264 318 286 17,31,32,176, 199,214,218, 245, 341, 349

Prusac Pruska Prut Raca Radjevina Raetinium Rakitnica Rama

123..

, 140,145 203 159

161 188 28,34 235 30,58,65,151, 235 , 367, 369

Ras Ra a Ra ka 68,97 Ravanjsko polje Ravena 28 "45,48, 30

113 48 49,54, 57,

Prilep

187

426

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Ravli a pe ina Ravna Gora Ravne Baki je Ravni Kotari Ravno Reljevo Ribnik Rijeka Rim

15 357, 358 217 146 152 259 146 335,367 24, 25, 27, 28, 33,41,46,61, 83, 92, 354 18,135,153 179 34, 206, 235, 243, 288, 356, 365, 378 30,53,218, 235, 286, 287 66 125,341,364 89 259 162, 182, 184, 188, 198, 199, 203, 208, 209, 238, 259, 268, 278,279, 285

SAD Salona Samobor Sana Sand ak

259 25, 29, 30, 34, 36 74 30, 32, 193, 214 176, 177, 186, 208, 214,232,311,347, 351,358,359

Sanski Most Sarajevo

17, 32, 135, 244, 376 9,11,12,15,17,31, 35,38,40,41,55,79, 95,97, 104,105,107, 108, 113, 114, 115, 116, 120,121, 122, 123, 125, 128, 129, 130, 136, 150, 154, 159, 165, 166, 170, 171, 173, 174, 176, 179,180,183,184, 186,187,188,189, 191, 193, 195, 196, 198,199,201,203, 205,206,210,211, 212,213,214,215, 216,217,218,219, 220,226,230,231, 232, 235, 238, 240, 242, 243, 246, 252,

Ripa Rodos Rogatica Romanija Rudnik Rudo Rumelija Rum unija Rusija

R ano

30

427

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog r?ta

253,255,256,257, 259,261,262,263, 264, 265, 267, 268, 270, 275, 276, 277, 280,281,282,286, 288, 289, 291, 292, 293, 294, 295, 300, 304,311,318,320, 324, 330, 333, 334, 335, 340, 341, 347, 349, 350, 352, 353, 354, 360, 367, 369, 370, 377, 378, 379, 380, 381 Sarajevsko polje 30, 57, 104, 217,235 Sava 17,19,30,38,48, 52, 62, 64, 77, 84, 89,153,156,161, 164,168,189, 286, 329, 330, 340, 342, 369 69 85 286 153 176 28 34

Setovi ja Sibir Sicilija Siget Sinodija Sinj Sirmij Sirmium Sisak

25 238 87 133 25 26 , 88, 108, 149, 150,151,160 32,48,53 29,36 32, 123, 127, 131,138,139, 140,147, 172 32 197 62 .,89,113,183, 189,206

Siscija Sitnica Sjenica

Skadar Skelani Skoplje Skradin Slatina Slavonija

92, 187 33,37 67, 176, 179, 187, 193 107. , 109, 144, 150 15 54, 58, 65, 84, 86, ,05, 107, 109, 110, 118, 135, 151, 164, 29L ,314,318,358

Savi na Segedin Semberija Senta Seres Seretium Servirium

Slavonski Brod Slovenija 310,

272,273 314,318,358,

224, 280, 291, 309,

42S

Bosna i Hercegovina od najsiarijih vremena do kraja Drugog svjeiskcg rata

368,384 Slunj Smederevo Srnrdelac Smrdljiva voda Soko, grad Sokol Sokolac Sokolovi i Soli Solin Solun Sopotnica Sovici Sovjetski Savez Splii 25,

243,248,251,259, 266, 273, 278, 279, 285, 286, 289, 290, 293, 300, 302, 309, 310,316,318,324, 330, 333, 344, 357, 358, 359, 361, 370, 375, 376, 377 Srebrenica 31,32,33,34,41,69, 76,86,113,117,118, 180,183,244,300, 359, 363 Srebrenik 65,118 Srednja Evropa 14 Sremska Mitrovica 32, 36 Sremski Karlovci 156, 252, 267 Srijem SSSR Stambol Stanecli Staljingrad Stari Majdan Stolac 49, 50, 324, 327, 328, 330, 331 339 187, 188, 191, 194, 196,198,210,211 34 369 152,244 14, 23, 30, 34, 36, 38, 151, 186, 187, 188,190,191,216, 218,245,325,331

ni
85, 105, 107 31 31 65 118; , 152, 356 363 38,125 62, 63, 69, 76 25,29 43 ,114,176 33 17 352 38, 50, 60, 68, 144, f 145, 149,213, 324, 342 28 218 169 22,48,49,50,53, 54, 57, 59, 60, 62, 66,67,68,76,113, 176, 177, 179, 186, 188, 195,203,206, 207,208,209,221, 223, 224, 239, 242,

Splonum Spre a Srb Srbija

429

Bosna i Hercegovi Stridon

na od najstar

[jih vremena dc36,46

i kraja Drugog svjetskog Tesli

rata

356 13 ,16, 166, 245, 300,356

Studena Scurli Subotica Sut je ka Sutorina Svi tov

116,117 110 330 75, 77, 370, 377 161, 176 169

Te anj Tinja Tisa Todorovo Tolisa Topusko

109 32 198 186 34 35 87 163 1 ',91, 1 168, 173, 176, 179, 182, 183, 187, 189, 197, 198, 216, 230, 257, 264, 121, 166, 174, 175, 180, 181, 185, 186, 194, 195, 199,201, 244, 246, 269, 270,

Sabac

126, 133:

, 136, 167 172, 179 214,216 69

Trakija Transilvanija Travni ko polje Travnik

Samac epan-polje ibenik id ipovo iroka a iroki Brijeg panija timje Stuli uica vajcarska vedska Tara Tar in Tergesta Te mis var

68, 108, 144, 145,149 329, 331 30,33 217 341 58, 156 186, 187 135 37, 367 259, 305 259 22 235 25 89, 138 Trebi n-jica Trebevi Trebi at Trebinje

277 , 331, 341 40, 6t i, 75, 121, '52, 159, 218, 189,213, 243, 245, 126 113 24 191 104,113

259 , 325, 377

Trebi atsko polje Trgovi te

430

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Trnovo Trogir Trst Turbe Turopolje Turska

234,235 50, 60, 67, 68, 89, 91, 92, 96 25, 176, 247 37 138 124,125, 203, 208, 209,221,224,233, 234,239,242,271, 277, 278, 296, 347,

Ulog Una 1 8, 160,

234, 235, 236 110,156,159, 161,180,214, 324, 329 48 1 62, 63, 64, 65, 3, 69, 76, 86, 97 356 359 324, 365

Uskoplje Usora Usttkolina Ustipra a Uzice

Tu ina Tuzla

350,351,358,359 191 15, 130, 186, 193, 213,215,218,230, 244, 246, 259, 264, 265, 267, 277, 311,349,370, 373, 377, 384 Vakuf Val j evo Varcar, Vakuf Vardi te Vare Varvara Va var Vatikan Velika Britanija Velika Gradina Velika Kiselica Velika Kladu a Velika Vrata Veliki Gradac 179 286 215, 244 243 243 1 ,18,30,34,36 3 149 253,313 285, 359 13,18 31 33, 110, 152, 195, 198 37 17

Udbina Ugarska

107, 146,147,151 48,50,51,52,53, 54,57,58,61,62, 64, 65, 76, 77, 84, 89,93,94,98,110, 124,149,151,152, 230, 247, 277, 279, 280, 289, 291

431

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Veliki Majdan Veliki Mo unj Velja i Venecija 53,76,78,81,84,

13 18 191

Vi to vi je Vizantija Vlasenica Vlaska Vla ki brijeg Vojvodina 206, 224, 309, 310, 328 ,330 Vra a Vra e Vrana Vran i Vranduk Vrandu ki klanac Vranogra Vranovci Vrbas 17, 32, 4f 163, 193, 45, 244

152 55, 57, 67 359, 363 87,94 163 251,292, 318,327, 331,358 217 113 144, 150 105 28, 38, 69, 153,216 44 152 17 , 59, 109, 194, 214, 216,235

85, 86, 87, 88, 89, 90, 91, 92, 93, 94, 95,96,111,144, 148, 149, 150, 156, 159, 160 Vespoljac Vi evo Vid Vid o tak Vinac Virovitica Vis Visoko 109 109 22,29 36 91 127, 133, 136, 172 17, 18, 376 15,57,75,118, 154, 184,211,216, 243, 329, 349 Visoko brdo Vi egrad 113,116,117,121, 126,176,206,243, 265, 286, 288, 293, 359, 378 Vi njica Vitez 34, 37 18,30,34,36, 179, 180, 188, 196 Vitina 36 13

Vrelo Bosne Vrelo Rame Vrelo Tihaljine Vrgorac Vrhbosna Vrlika Vrm Vrnogia 89,97

15,36 13,18,34 15 214 ,104,113 89, 91, 145 75 198

432

Bosna ; Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog raa

Vrto e Vu ijaLuka Vu i jak Wien Zadar . 50,68,109,144, 145, 148, 149 Zagorje Zagreb 235 55, 77, 79, 170, 213,214,219,253, 258,291,292,293, 294,300,301,302, 313,314,318,328, 329, 332, 333, 334, 336, 349, 352, 356, 367, 379, 380, 381 Zakavkazje Zapadne Strane Zavalje Zavidovi i Zdelje Zecovi Zelena pe ina Zelengora Zemun Zemunik Zenica 246 66 182,218 264 54 17 15 370,377 149, 190 109, 145 18,28,37,60,243, 195

37 377 Zli Stup 200 Zrin Zrm] Zrmanja Zve an Zve ani Zvornik

244, 264, 265, 329 Zimlja Zlatibor Zovik' 110 149 62 113 127, 133, 136, 172 18,86,117,130, 150,161,174,177, 179, 183, 184, 193, 201,215,244,365 235 369 189

elin eljeznica eneva epa ep e

138 123 303 121 31, 183, 194, 216, 244 37 245

itomisH i upanjac

433

bosanski kulturm centar

~
Q

Sarajevo