Slike nasilja – nasilje slika

Od anti~ke mitologije do postmoderne slikovne industrije

PETER SLOTERDIJK*

Gr~ki mit, koji nas jo{ uvijek sa zabrinjavaju}om to~no{}u obavje{tava o unutarnjim zbivanjima staroeuropskih naroda, uvijek je bio obilje‘en otvorenim pogledom na nasilje i obiteljske i politi~ke odnose. Mit je kao prvi europski masovni medij imenovao dva iskustva pri~aju}i o djelima i patnji bogova i iznimnih ljudi bez kojih se humanitas europskog stila ne mo‘e ni zamisliti. Govorim o dva sredi{ta fascinacije: unutarobiteljskom nasilju i ratnoj ‘estini. Ono prvo potvr|uje da ljudi s najintimnijim odnosima ~ine najgore stvari. Tko mit uzima ozbiljno mora znati da u svijetu postoji nasilje koje potje~e od obitelji. Opreznije formulirano: nasilje koje odabire obitelj kao mjesto radnje i koje uspijeva raskinuti tzv. veze krvnih srodnika i harmoniju klanova i susjeda u kulturi plemena. Mo‘emo ~ak po‘eljeti i}i toliko daleko i re}i da }e tko god ‘eli ne{to re}i o kulturi plemena, re}i ne{to o onome {to se zbiva unutar obitelji – kao da se radi o generatoru doga|aja koji uvijek obe}ava proizvesti dramatske za~udnosti dovoljno blizu. Nezaboravan komad iz europskih legendi o unutarobiteljskim scenama nasilja i njihovu povezivanju u lanac koji se prote‘e generacijama jest bratoubila~ki rat izme|u Atreja i Tijesta nakon {to im je obojici bilo ponu|eno kraljevstvo Mikene. U borbi za kobnu poziciju eskalirali su okr{aji bra}e i pretvorili se u nezamisliva zlodjela. Gotovo nije potrebno re}i da je ovdje rije~ o intenzivno opisanim mimetskim sukobima koji su opisali Réne Girard i njegova {kola, i za koje je karakteristi~no da se naizmjeni~no ugledanje na po‘udu protivnika pretvara u eskalaciju bez granica. Ne posve sigurna, ali time ne i manje prihvatljiva jest sugestija znanstvenika da se u sukobu tog tipa vide tragovi starosredo* Vidi bilje{ku na str. 55.

koje gone krivca. iz kojega mora do}i vi{e zla jer pada na po~initelja i na njegove nasljednike. koja odgovara ra{irenom tipu borbenih bajki o prosidbama. Rezao im je dijelove tijela te odabrane dijelove ubacio u kotao i kuhao i kao dobrodo{licu ponudio Tijestu.) Kad Tijest nakon osvje{}ivanja povrati. kralj mora biti stranac. njegova brata blizanca. Tijest je izgovorio neizbje‘nu kletvu nad Atrejevim sjemenom.) glasnika u Mikenu kako bi namamio Tijesta s ponu|enim oprostom i polovinom kraljevstva. Prosidba naj~e{}e ima smrtne posljedice. poredak u kojemu. Sportska i kriminalna energija pobjednika. Atrej je ‘rtvovao tri Tijestova sina od jedne Najade na istom Zeusovu oltaru na kojemu su tra‘ili uto~i{te. zajedno sa sre}om vrijednoga. (Zapravo su on i njegov brat kao nasljednici samo medij starije sudbine. Nerijetko je on mladu dobio u borbi na ‘ivot i smrt. Kad se Tijest najeo. Ni sudbonosni proces ni izvr{ena pravda ne mogu se zamisliti bez umno‘avanja patnje. potom je tra‘io i ubio dojen~e Plistena drugog i Tantala tre}ega. Lo{ otac mo‘e u svijet uni- . zlodjela u obitelji po~initelja. vrijedila je kao potvrda prikladnosti za taj brak i tu vlast. ^im je Tijest prihvatio. postaje izvor koji bljuje jezu i strah. te svjestan bezgrani~ne uvrede izgovori svoju kletvu. istodobno provodi pradjelovanje jednog sudbinskog mehanizma staroeuropskog tipa: on izra‘ava podneseno nasilje tako da se ono odmah ponovno vra}a u svijet iz kojega je do{lo.. Njegov ‘eludac postaje grobnica u kojoj mrtva djeca samo nakratko do‘ive mir. u obliku patnje nasljednika. On ih ispovra}a na stol brata ubojice i u svijet stavlja kletvu. noge i ruke na drugom tanjuru. u najgorem slu~aju. Tijest pro‘ivljava iskonsku katarzu: on }e se pobrinuti da se iz mesa ubijene djece manifestira daljnje nasilje. nesre}a.. izvr{iteljice su jedne sudbine koja se mo‘e opisati samo kao osveta u monstruoznom obliku. Robert Ranke Graves opisao je na sljede}i na~in vrhunac te eskalacije u svojim neusporedivo suhoparnim referatima o gr~koj mitologiji: »Atrej je poslao (. Na taj na~in ‘eludac povrije|enog oca bljuje nasilje. Bez sumnje.542 PETER SLOTERDIJK zemnoga matrilinearnog naslje|ivanja mo}i nad k}erima. pojam sudbine u predanti~kom dobu pun je kauzaliteta tog tipa: ozlogla{ene Erinije. Atrej mu je pokazao ~ime je napunio svoj ‘eludac predo~iv{i mu krvave glave. lavini koja se kre}e iz Tijestove utrobe.« Ta prascena europskih sje}anja na nasilje – zajedno sa svojim kanibalisti~kim implikacijama – pokre}e lavinu mra~nih sudbina ve}em broju generacija koju je Eshil opisivao u Orestiji. Tako se za nasilje pla}a dug s visokim kamatama u vi{e generacija.

boginjo. koji je karakteristi~an za gr~ku kulturu pripovijedanja. govorio o bijesu koji je izvorni eksploziv za europski kontinuum nasilni~kog pona{anja: »Menin aiede. a zbog toga njegovi nasljednici s njim ulaze u obveze sudbine. Sna‘ne je du{e mnogih junaka ona k Aidu Poslala..) Srd‘bu mi.. Tko se sje}a posljednjih scena Eshilove Eumenide. thea. S razlogom je Homer ve} u prvim stihovima Ilijade.. prototipu europskog izvje{}a o nasilju. [tovi{e. pri~e od po~etka pokazuju eksplozije me|uetni~kih i unutargradskih nasilja. pjevaj Ahilaja.. oni svode manifestirano ratno nasilje na jedan princip. Gr~ki je mit kvaziprirodan pokreta~ povijesnih iskustava s plemenskim dru{tvima i monarhijama. u ovom je trenutku dovoljno ukazati da su Grci pojavu demokracije povezali s prestankom mehanizma krvne osvete. Peleju sina. pri~e nasilja izme|u naroda. Pogubno. Oni prenose.)« (prev. pa ~ak i politi~ke teologije. S verizmom. Peleiado Achileos (. U starom svijetu srd‘ba je junaka imala zna~enje bo‘je prisutnosti.Slike nasilja – nasilje slika 543 jeti vi{e nepravde i posljedica te nepravde nego {to ih mo‘e okajati. Ilijada je izgovorena ili ispjevana freska koja stalno prikazuje sljede}e: bijes junaka i njegovo iskazivanje u juna~kim eksplozijama koje suvremena publika gleda kao objavu bo‘jeg nasilja. znat }e da se u zamjeni pravedne osvete Erinija s pravednim sudom narodne skup{tine radi o prelasku plemenske kulture u gradsku civilizaciju. jer se odrje{enje pojedinca iz svjetskih i demonskih dugova moglo rije{iti samo ponovnim dugovanjem du{e jedinome Bogu. kojano zada Ahejcima tisu}u jada. to~nije na prvu energiju. a njih je same u~inila plijen da budu Psima i pticama gozba (. Tu je amnestiju politi~ke demokracije opisala kao osnivala~ki sakrament. i to ne druk~ije nego nasilje izme|u vladara i naroda. moglo bi se re}i i izvorni paradoks ili konstituiraju}i skandal. Tamo gdje se nasilje manifestira. Cijena za ulazak u novi poredak bila je osloba|anje jednog ubojice majke. [to se ti~e prekidanja tog lanca krivnje. Zabilje‘imo na ovom mjestu da je obustava krivnje i nasilja preko religije kr{}anskog Spasitelja bila pro‘eta sli~nim paradoksom. Tomo Mareti}) Svaki se Homerov ~itatelj mo‘e uvjeriti da je ljutnja prva rije~ europskog pripovijedanja i da je temeljna rije~ na{e politi~ke psihologije ili bolje politi~ke energetike. Mitovi stare sredozemne Europe ne sadr‘e samo pri~e izvornog ekspresionizma unutarobiteljskih sudbina i zlodjela. gdje po- . isto toliko simptomati~no.

lijepoga i uzvi{enoga. autokinoun. ^ini se da je menis. No ta se ista publika u istom estetskom prostoru ujedinila kao zajednica koja je bila ugodno dirnuta. Ona nas spaja u zajedni~koj zaprepa{tenosti. godine s kneza na suverene narode – i. uspjeh i pobjedu. neovisna o reaktivnim {ablonama kao {to je bio slu~aj s Tijestovim bljuvanjem i bacanjem kletve. Tko investira u estetiku uzvi{enoga. hrabrost. kao {to je Mozartov Sarastro. On nasilje pokazuje kao eksploziju vlastitog ve}eg prava na vlast. To se doga|a i u toliko plemenitim likovima. samopokretaju}i. Drugi put je Ahilejev. industrija zabave ima ovlasti i veliku dobit dok publici pokazuje smrt koja je privatizirala jezu. koja zaprepa{}uje jer smije ubijati. gleda se prema njoj uvis kao prema bogu i vjeruje se da ona dolazi u svijet preko ruke i oru‘ja favorita. jer nas podsje}a da smo smrtni i pod prijetnjom vi{e ili manje velikih slomova. Nasilje puno srd‘be otada je gotovo neizostavni atribut njegova veli~anstva i mora se oslanjati na svoju sposobnost da mo‘e presuditi o smrti. Summa summarum. Nasuprot tome. Pravo da se odre|enima poka‘e smrt prelazi 1800.544 PETER SLOTERDIJK stoji juna~ka snaga. Njezino dostojanstvo le‘i u tome da je a se i nije umorna od psiholo{ke redukcije. On je dovoljan razlog za brisanje neprijatelja i disidenata. koji navodno ne poznaje osvetu. volja za ubijanjem i sposobnost za ubijanjem. govori o mo}i punoj srd‘be. na njihove prirodne saveznike. Gleda se na nju kao na bo‘ji atribut. prirodu. uzvi{enoga – jest bijes. Stoga od tada pad lijepih du{a u more ili smrt u Alpama postaje tajno mjesto. stalno se doga|a ljuljanje javnosti izme|u suglasja u ukusu i uzvi{enog zaprepa{tenja. priroda mo‘e biti predstavljena i kao ledena santa. Lakonski pogled na anti~ke predaje i projekcije na suvremenu produkciju slika pokazuje da za Europljana postoje dva puta u izra‘avanju nasilja: Tijestov put. u kojem nasilje eskalira. {iri se i pada na nasljednike kako bi se pokazalo da je davno pri~anje o uzro~nostima sudbina – kletva. Kad se s ukidanjem kne‘evske mo}i koja odlu~uje o smrti. On je kao platonska du{a. javnost moli spontano uz tu pojavu. Neka samo priroda i dalje bude mo} koja posjeduje slobodu da se pojavi kao vi{e nasilje ili uzrok smrti – od 1912. Podrijetlo veli~anstva. Uspostavom dvodomnog sustava. kne‘evi su na lo{em glasu kao uzro~nici smrti – i narod dijeli tu sudbinu ~im za sobom ostavi dane gra|anske romantike te proklamira ljudska prava i pla{ljivost. {tovi{e. Mo‘emo ta dva modela na- . srd‘ba junaka. ili Rilkeov grozni an|eo za kojega se govorilo da ga toliko volimo jer nas prezreno odbija uni{titi. nastaje drugi estetski prostor gra|anskog dru{tva: prostor uzvi{enoga ganu}a u kojemu se publika ujedinjuje kao zajednica dirnuta strahom. ukida ubijanje.

nikakav prikaz mo}i u slikama i nikakva volja za mo} u znakovima. Rimskim Carstvom i novoeuropskom nacionalnom kulturom. Drugim rije~ima. Taj se refleks mo‘e definirati kao nasilje samo ili kao njegov protivnik. Slika nasilja re‘e sirovo i apsolutno nasilje u dva dijela: u nasilje koje kao prasimboli~no i pramedijalno postoji. Inscenirali su osjetilne liturgije imperijalizma (u staroanti~kom smislu) {irom svijeta i s egzemplarnim posljedicama koje se‘u sve do dana{njeg Hollywooda. odmah postoji rizik da se pretvori u sliku ili lomi u slici kako bi pro‘ivjela otpor predstavljanja protiv predstavljenoga. Slike nasilja mogu se definirati kao nastavak ili umno‘avanje nasilja. kako biste do{li do dana{nje elektronske medijske civilizacije. nikakva nevina sje}anja. Prva se podjela nasilja zbiva u njezinu prikazu – mo‘e se re}i i nasljedovanje nasilja na jednom drugom va‘nom popri{tu. i to ne napustiv{i najstariji kontinuum nasilja. njegov je kroni~ar suigra~. Tko priop}ava nasilje. Oba su puta Europljani smatrali cestom koja vodi u budu}nost. i nasilje koje kao refleks postoji u slici. Stoga ne postoje neutralna predstavljanja nasilja. . i sam ga dijeli i tako stvara podjelu nasilja. kompleksni uvid u industriju kulture ranog Rimskog Carstva. Gdje god se nasilje citira i prikazuje. Ona je nad svim stanovnicima Rimskog Carstva nadvila prisilu sudjelovanja te je ka‘njavala drakonskim kaznama one koji nisu htjeli sudjelovati u zajedni~kom slavlju imperija. to jest u umjetnosti. Tko sebi ‘eli pojasniti da pod voljom za mo} dolazi do manifestiranja pod politi~kim predznakom. Ovdje nailazimo na dvostruki karakter svih predstavljanja koja su sastavni dio i prijevod u drugi medij. kao da su slike pratioci uzroka. nikakva bezazlena prepri~avanja u slici ili povijesti. ne bi postojala mogu}nost realne sada{njosti predstavljene u predstavniku. Kad se nasilje pojavi. po~inje proces preno{enja putem znakova.Slike nasilja – nasilje slika 545 silja razlikovati kao analiziraju}u i neanaliziraju}u manifestaciju nasilja. nasilje kao citat i slika o mo}i sudjeluje u igri. Morate se samo jedanput potruditi kako biste pratili izgradnju tih cesta nasilja u europskoj povijesti. njegov slikar izaslanik. Njezin je pripovjeda~ uvijek i njezin saveznik. a pritom }ete putovati gr~kom antikom. Kada se nasilje predstavlja. i trebalo bi pretpostaviti da se rendez-vouz bitka i slike ne}e nikad dogoditi iz nekih razloga. Nasilje u slici ‘eli koliko je god mogu}e neposredno i dalje ‘ivjeti – da je druk~ije ne bi postojao kult svetih mjesta i simbola. njegov kriti~ar partner. Augustinska kultura slika donijela je mo}ni prodor za prilago|avanje vida i sluha. neka pro~ita Paul Zankerovu studiju Augustus i mo} slika. ili mogu kao prekidi i odrazi biti u~itavani u ne{to {to se kao protusnaga suprotstavlja nasilju.

i 240. rimski skuplja~ anegdota. divljim timijanom i drugim cvjetovima i pozvao je k}eri Lokrera. pri~a u svojim kozmopolitskim besjedama o ~udnom doga|aju u anti~kom Lokroiju: »Kad je mladi Dioniz do{ao u Lokroi – njegova majka Doris potje~e odande – uzeo je najve}u ku}u u gradu. estetske igre naj‘e{}e vrste bili su rimski prototipovi dana{nje masovne kulture. Tako je stvorio zna~enjsku shemu psihoanalize. ako se sla‘emo da proces moderne zapo~inje s prikazima nasilja koji do danas nisu zavr{ili. Njihove su kosti izboli u mu‘arima.546 PETER SLOTERDIJK Gladijatorske borbe. Uputit }u na to – i vi{e od napomene ovdje nije mogu}e – da skicirana shema odnosa izme|u nasilja i slike stvara ontologijske pretpostavke kakve su poznate u psihoanalizi. pokrio je ru‘ama. Tad je na najbesramniji na~in op}io s njima. Taj je u svojim prirodno-filozofskim strujanjima uveo u svijet sljede}u misao – izvorno udvostru~enje bi}a u snazi i refleksiji. Kad su zadovoljili svoj nagon. Pripovjeda~ takvih jeza postaje saveznik u tim doga|ajima kao i njihov kriti~ar. pod nokte su im zabadali igle sve dok nisu umrle. Alianova anegdota opisuje jednu vrstu Berserkerova socijalizma. misao ~ije je varijante formulirao Nietzsche kad je apolonijsko istaknuo kao suprotnost izvornom nasilju dionizijskoga. jer proces iz na~elnih razloga ne mo‘e zavr{iti. Subjekt je u tom smislu onaj koji se ljulja izme|u potresenosti i otpora. Po . koja gra|anstvo prikazuje kao komunu kanibala i ubojica iz zabave. On dijeli nasilje jer u‘iva u tamnoj fascinaciji svoje pri~e i jer je ne mora do‘ivjeti s distancom. Postojale su predigre u gr~kom svijetu i tamo su ~esto uzimale oblik kriminalnih ili revoltiranih dru{tvenih nedjela.« Osobito je impresivna tendencija pripovjeda~a koji nasilje gra|ana protiv tiranina prikazuje kao kanibalisti~ki obrok. godine poslije Krista. legitimno je govoriti o dana{njim problemima s anti~kim primjerima. Alian. alias volja i predod‘ba. Lokreri su njegovu ‘enu i k}er pretvorili u kurve i svi su ih silovali. U smislu takvog pripovijedanja nasilja anti~ki autor mo‘e biti moderan ~ovjek. Posljedica prikaza nasilja jest pojava subjektivnosti u smislu visoke kulture. a prokleli one koji nisu htjeli jesti meso s njihovih kostiju. koji je vjerojatno ‘ivio izme|u 170. pa ~ak i vi{e od zajedni~kog rada i sje}anja na juna~ka djela. kao da je kasnorimski tra~erski kolumnist znao da je potrebno vi{e od zabave da se zajednice dr‘e zajedno. to jest pojava instance otpora unutar struja ‘estine. Mora se znati da je rije~ o obliku popularizacije njema~kog idealizma. i ro|aci onih obe{~a{}enih djevojaka. Zato je bio ka‘njen: kad je Dioniz oborio svoje tirane. Budu}i da taj proces traje stolje}ima.

primjerice. ako se jezike.Slike nasilja – nasilje slika 547 toj bi shemi u sekundarnim procesima. Modernoj nacionalnoj dr‘avi potrebna je nevjerojatna fizi~ka snaga kako bi se nacija kao homogeni psihosocijalni kontinuum dr‘ala u ravnote‘i. Marshall McLuhan s pravom je pisane medije nazvao stvarnim arhitektima nacionalizma. O stvarnom djelovanju tehnologijske revolucije. U takvim sinkronizacijskim procesima bezbroj ljudi mora stalno sudjelovati u dru{tvenim zabavama koje im osiguravaju svakodnevni kruh. Nacionalno-dr‘avni ili nacionalno-imperijski komunikacijski procesi oslanjaju se na jezike. {kole i pisane nacionalne mitove vidi kao medije. bile prisutne energije koje ~ine primarne procese. koja je omogu}ila da se mase informiraju. U tim se poredcima oslikava proces bo‘jih civilizacija u kojima izvorno nasilje tijekom civilizacijskih ratova potpada pod upravu bogova kulture. Nije sitnica mno{tvu od pedeset ili sto milijuna ljudi dati iluziju o zajedni{tvu i pripadnosti. Oni danas imaju samo drugo ime. ne mo‘e se puno toga re}i. Ve} je carski Rim podjelom ‘ita i krvavim igrama dr‘ao mase u dobrom raspolo‘enju. Tko govori o modernom svijetu. stolje}a vra}a s predznakom masovne psihologije i slu‘i kako bi se bolje opisali odnosi izme|u amorfnih i na nasilje spremnih masa moderne i socijalnih institucija. napredna dr‘ava ili masovna kultura. Bilo bi iznena|uju}e da se moderne masovne dr‘ave mogu dr‘ati u ravnote‘i bez sli~nih regulativa. Od tada je izvorno nasilje primarni proces u lancima koje samo bezuspje{no vodi pobune protiv sekundarnog svijeta onih s Olimpa. Ta se shema po~etkom XX. Stoga ne iznena|uje da je kruh simboli~ke masovne pri~esti napravljen od grubih sastojaka. stotinu ili dvije stotine i pedeset milijuna ljudi dr‘ati u nekoj vrsti svakodnevne sinkronizacije. koji razlikuju dvije generacije bogova: titansku generaciju s arhai~nim i elementarnim crtama i olimpijsku koja se odlikuje civilizacijskim odnosima i podjelom rada. Za obrazovane me|u ljubiteljima psihologije nesvjesnog trebalo bi dodati da su sheme o primarnim i sekundarnim procesima bile prisutne ve} u gr~kim mitovima o bogovima. zovu se. Po empirijskim nalazima ovi su posljednji bili bez olimpijske discipline i stoga nisu bili dorasli ustancima mase. misli na jednu situaciju koja je u svojim osnovama odre|ena da njezini gra|ani ‘ive u nacionalnim dr‘avama ili – kako se zbog preciznosti voli re}i – u nacionalnim imperijima i njezinim ostacima nakon europske katastrofe Drugoga svjetskog rata. Moderne se nacije opisivalo kao puke efekte medija. i protiv tog opisa. i jo{ je te‘e mu{ku . medije ili mre‘e koji uspijevaju dru{tvene ansamble s trideset ili pedeset. nitko se jo{ istinski nije zapitao. to jest simboli~kim.

u ~ije tajne funkcioniranja spada i ra|anje mladih spremnih na ‘rtvovanje. i‘ive i izgore kao da }e ubrzo biti spaljeni na oltaru domovine. Oni moraju labilnom ansamblu dati minimalnu svijest dru{tvene koherentnosti. kolumnisti i propovjednici. koja vi{e ne regrutira egzoti~ne pla}eni~ke vojske za vladine ratove nego za nacionalne ratove. Ta dvostruka slika mlade‘i od europskoga je romantizma usidrena u kulturi moderne. voditelji vijesti i komentatori. Povijest europskih dr‘ava na svojemu putu u {arenu nacionalno-kulturalnu samovoljnost mo‘emo prikazati kao izobrazbu nacionalnih pripovjednih dru{tava. zajednica ‘rtava i zajednica kriminalaca. Jedan je ekspresionisti~ki pjesnik nezdrav potencijal te dvostruke instrukcije nazvao »bolest mlade‘i«. odnosno na boji{tima ratobornih naroda. s jedne strane. agitatori i izumitelji projekata usmjereni prema dubljim razinama dru{tvenih energija kako bi stvorili dovoljno zabavne. u nacionalnoj povijesti i kolektivnom deliriju. halucinacijskih zajednica. pripovjeda~i i umjetnici. Ambivalentnost mladena~kih kultura u gra|anskoj moderni – bez koje se ne mo‘e shvatiti ni estetska moderna – iskazuje se u stalnom dvostrukom apelu mladim mu{karcima da. i da se. fascinacijskih zajednica. mora pripremiti i koristiti vlastite sinove. poreznih zajednica. Niti jedan mladi} u nacionalno-dr‘avnoj moderni nije mogao znati ho}e li u~iti za ‘ivot ili se baciti na kompenzatorske ekscese zbog rane smrti u slu‘bi . Novija bi europska kultura s tog stajali{ta bila ogroman sustav za kanaliziranje privi|enja u kojemu pojedinac dobiva svoje mjesto u svijetu. u ozbiljnim slu~ajevima u obliku ratne slu‘be i ‘rtvovanja ‘ivota. Svi su komunikacijski procesi modernih nacionalnih imperija kru‘ili sve donedavno oko funkcionalnog misterija kako se u naoko individualisti~koj i humanisti~koj kulturi mo‘e odgojiti mlade‘ koja se samovoljno – ili barem ne previ{e preko volje – daje ‘rtvovati na oltaru domovine. u iznimnim slu~ajevima u obliku posebnih davanja. Sve nasilje dolazi od nacionalne dr‘ave – ako je ta re~enica istinita. u~e i rade kako bi dostojanstveno do‘ivjeli starost. Moderna nacionalna dr‘ava. Moraju uvijek biti spremni dati danak cjelini – u normalnim slu~ajevima u obliku poreza. ~ime je stvorila pretpostavku za moderni prikaz nasilja. ili ubojiti par iz filma Natural Born Killers Olivera Stonea? Kako bi se shvatila povezanost ta dva pola. Stoga su komunikatori modernog svijeta.548 PETER SLOTERDIJK mlade‘ indoktrinirati da u slu~aju rata svoj ‘ivot samovoljno da na raspolaganje. obrazovne i vezne snage. kako se mogu objasniti ekscesi one vrste koji se pojavljuju u akcijskim i horor-filmovima? Postoji li ne{to {to povezuje nacionalnu dr‘avu i Bonny i Clyde ili Mickeya i Mallroyja Knoxa. s druge strane. moramo shvatiti da su nacije politi~ke zajednice.

Partizan je zamijenio oru‘anoga gra|anina. koja mu{karce pretvara u junake. dostojanstveno i rano za domovinu. stru~njak na vojnom kompjutoru opasnog vojnika u rovu. Naposljetku. Spektakularne orgije nasilja. a nasilje pritom preska~e ljudske aktere. Na to reagiraju sve medijske pri~e koji su od dana{njih upravitelja postali svjesni fascinacije uzvi{enosti. u brzoj vo‘nji automobilom ili motorom – ili u ozbiljno shva}enim igrama s oru‘jem. ~ovjeka u ratu posve }e zamijeniti borbeni robot. terorist dekoriranoga generala. Jo{ nikad dosad film nije eksperimentirao s toliko vatre. Aktualne fotografije nasilja osobito odgovaraju na metamorfoze koje je postigao rat u stvarnim podru~jima borbe. primjerice u filmovima Terminator Jamesa Camerona. dr‘avnici i profesori. nelegalni borac legitimnog uniformiranoga. S pravom je Karl Löwith primijetio da je na Heideggerovu seminaru postojala atmosfera u kojoj niste znali biste li studirali predsokratovce ili se prijavili kod SA.Slike nasilja – nasilje slika 549 domovine. a ne s onima koje su im pokazivali nakon 1789. U ve}ini nacija prvoga svijeta gotovo niti jedan mladi mu{karac nema {ansu umrijeti slatko. Jer ni danas nije posve jasno bi li se mladi ljudi trebali boriti za odr‘avanja kitova i otvaranje dje~jih vrti}a ili bi trebali zadati zlatni udarac. moglo bi se re}i da se otkrivanje eksplozivnog materijala slavi kao kult. Zaboravio je dodati da je raspolo‘enje pokazivalo duh ukupnoga gra|anskog vremena. ako i sami tome pridonesu. Kraj simboli~kog poretka indirektne pripreme mlade‘i za nasilje dolazi na vidjelo tek kada se ‘estina pokreta mladih osamostalila i kada se to vi{e ne mo‘e protuma~iti kao priprema za nacionalno ‘rtvovanje. Uistinu se ~ini da je danas do{ao kraj ere regularnih vojski sa sinovima u uniformama. Postmoderna se dru{tva uznemiruju kad u masovnim medijima i u gradovima nastupa njihova mlade‘ koja eksperimentira s drugim oblicima uni{tavanja. nego sjaj koji proizlazi iz ~istog eksploziva. No istina je . bombi i eksplozivnog materijala. [to se pojavljuje u poplavama fotografija nije vi{e Bo‘ja srd‘ba. vo‘nja bez voza~a. S tipi~nim filmovima nasilja iz 80-ih i 90-ih godina puca humani model nasilja u simboli~ki poredak postgra|anskog odgoja. registriraju prijelaz u postljudski registar nasilja s u~inkovitom tehni~kom i scenskom ma{tom. rat bez ratnika. tajni agent popularnoga grenadira. Upravo je s tom pateti~no istaknutom neodlu~no{}u Heideggerovo u~enje bilo ravnopravno s genijem pedagogije u nacional-dr‘avnom vremenu koje djeluje i danas. A gotovo svi mladi}i. ^in je bez po~initelja. Heideggerov govor »Bitak-k-smrti« klasi~no je sa‘eo suvremene uvjete u obliku egzistencijalisti~ke filozofije za izgubljene mlade mu{karce. Da je kino crkva. imaju realne izglede rano umrijeti od droge.

uni{tavanju prilika i oduzimanju vrijednosti ‘ivotu. snaga da se u~ini grijeh i snaga za pobunu protiv dobroga. Ono {to se zbiva u aktualnoj poplavi slika nasilja jest grozna istina postmodernih uvjeta: za ve}inu isklju~enih ne}e vi{e biti uspjelog ‘ivota nego samo produ‘enog neuspjeha. ‘elim pojasniti staroeuropske pojmove slobode. simboli~na zadovoljstva: pusti da pukne ono {to ne zaslu‘uje da bude cjelovito jer ne pru‘a prostor i sudioni{tvo za sve. Pritom srednji vijek zna za pravni i politi~ki pojam libertas. da mo‘emo biti pokreta~i novih kretanja ili autori originalnih umjetni~kih dostignu}a. Umjesto da je rije~ o konkretnim vojnim rizicima i nacionalno-imperijalisti~kim sukobima. Snaga mi{i}a se pritom trebala koristiti samo za slobodno djelovanje i kretnje. teolozi trebaju liberum arbitrium. slobodu od obveza. rije~ je o neodre|enom riziku deklasiranja. primjerice za {etnje na Agori i gimnasti~ke vje‘be. jer se tipi~ne situacije u kojima sloboda dolazi do punog izra‘aja odnose na slobodu dvoboja i vladarsko sjedenje na tronu ili konju.550 PETER SLOTERDIJK da ti filmovi nisu masovne pojave kulta. slobodnu volju. osobito bogatstva. Sloboda je. U Grka je eleutheria bilo pravo pojedinca i naroda da ‘ive po o~evim obi~ajima patrioi nomoi. Poruka stvaratelja slika glasi: bez obzira {to se vi{e ne mora ‘rtvovati na oltaru domovine. Duh za poduzetni{tvo i sposobnost izra‘avanja kodira se . za njega postoji trag komunikativne slobode. Veliki proizvo|a~i slika nasilja djeluju sli~no kao i dileri kada klijentima prikazuju slike brutaliziranog evangelizma. jer mu je oprostom ponu|ena pomirba. pa i sutra. U srednjovjekovnom svijetu pojam slobode postaje vi{ezna~an. Zbog suvremenog kulta eksplozivnog nasilja i njegove povijesne besprimjerenosti pomo}u brzih putovanja u povijest. Masmedijski kult nasilja gubitnicima nudi od danas. Biti slobodan ovdje zna~i biti vladar samoga sebe i ne morati slu{ati bilo koga drugoga. Pritom je prisutna i feudalno-plemi}ka egzistencija. ali jo{ vi{e kako bi mogli navesti razlog za kvarenje ljudske prirode. postnacionalna postmoderna mlade‘ u prvom svijetu mora se pripremati na razli~ite uni{tavaju}e rizike. dakle stvarno stanje koje bi mi preveli kao privilegiju ili posebno pravo. S jedne strane. U novom dobu koristimo pojam slobode kako bismo izrazili sredi{nje motive novoga izborenog samoiskustva. nego rezultat kalkulacije re‘isera koji dosta dobro znaju {to rade. kako bi odredili metafizi~ku povlasticu ~ovjeka kao vjerne slike Boga. ali nikada za ropske ili nametnute napore. Sloboda je u augustinskoj tradiciji uvijek ve} zloupotrijebljena sloboda. Tek kad je to u~inio. dakle. prije svega bila po{teda od tu|inske vlasti i imperijalnih tra‘enja vanjskih sila. Slobodan je ~ovjek onaj koji odabire zlo.

Mo‘emo se upitati nije li nam Nietzsche sa svojim skicama o teoriji Volje za mo} dao neizravnu filozofijsku teoriju motora na izgaranje. Sad dolazi sloboda eksplozije.Slike nasilja – nasilje slika 551 pojmom slobode. On ozna~uje pravo pojedinca da ne bude posve izlo‘en i vezan uz mjesto ili. Mo‘da je samo opisao prijelaz kulture ugljena na kulturu benzina i dinamita. koji predstavljaju izljev srca i mi{ljenja. a kasnije sa snagom topa. Naznaka o takvoj promjeni metafora pojavila se ve} 1830. Vratimo li se na po~etak europskog izraza nasilja. Tko bi mogao negirati da to pripada suvremenom stilu povijesne svijesti? Zar nije poltergeist povjesni~ar na{ega vremena? Dok se postmoderni ~ovjek ve} priprema za mali ‘ivot u bezvremenskoj sada{njosti koju osvjetljavaju vatra i eksplozije. sablasti i poltergeisti i bacaju ljude u arenu kozmi~kog u‘asa. Moglo bi se misliti da teologija eksplozije vlada mladim masama. u mladog Balzaca. Generacija osrednjih ljudi ima eksploziju kao susjeda. kad je svom junaku dopustio da pi{e »teoriju volje« te usporedio ~ovjeka prvo s energijom parnoga stroja. Eskalacija metafora ima smisla i za povijest tehnologije i slobode. Iz otrovane pro{losti dolaze neda}e. Subjektivnost usporedno mijenja svoj smisao: biti subjekt danas zna~i slu‘iti kao medij za eksploziju energije. Pogledate li pobli‘e. Moramo ovdje navesti analiti~ki uspjeh masovne kulture. a pritom se izra‘avanje puni jako agresivnim i ekspanzionisti~kim sadr‘ajima. slavi se eksplozija i potvr|uju napadi. Aktualna industrija slika u masovnim formama priziva snagu starih kletvi i otrov starih predaka. Njegova svakodnevna formula jest mobilnost ili sloboda kretanja te se ono iznosi kao osnovno pravo. zlo koje dolazi izvana i dalje ima povijesno zna~enje i vremensku dubinu. barem na prvi pogled. uo~it }emo da se u postmodernom cirkusu nasilja trijumfalno probio Ahilejev model. stolje}u pojam slobode dobiva posve novu istan~anu razliku. pravo na razvijanje vlastitih snaga. U XX. ^ini se kao da se pod palicom re‘isera i scenarista izgradila nevidljiva lo‘a koja publici prenosi poruku kako je i prirodno i divno biti uni{tavatelj u gomili uko~enih. Ona ~ini duhovnu jezgru ekspresionizma. Samo onaj tko je slobodan dizati u zrak i gasiti. Cijeli svijet horor-filmova zasniva se na tome da se grobovi – u zemlji. vidjet }ete da uz trijumfalno generaliziraju}i Ahilejev model postoje i nadalje mo}ne struje bljuvanja i proklinjanja koje dolaze od Tijesta. ‘ivi na valu vje~ne sada{njosti. Bez obzira kako pogledali. koja cijelu povijest nasilja rezimira kao vrijeme sablasti i vrijeme kletvi. re~eno na pozitivan na~in. . Paradigme su slobodna plovidba po mare apertum i slobodan put tinte na bijelom papiru. sloboda trati energiju. u svemiru i u ljudskim tijelima – otvaraju.

a pritom se ne umaraju govore}i da povijest nije zavr{ena. mi. Onaj tko se nagledao horor-filmova. On u jednom svijetu koji tra‘i slobodu u trajnoj sada{njost i koju je gotovo i na{ao postavlja tezu da budu}nost kao i dosad raste iz pro{losti. Koliko to mo‘e biti prijetnja.) . zapo~injemo tek shva}ati.552 PETER SLOTERDIJK I sve to slu‘i kao dokaz da se mo‘e i bez povjesni~ara ako se lo{a pro{lost mora nadoknaditi. U tom je aspektu horor-film najva‘nija vrsta postmoderne pop-kulture. gojenci gra|anske povijesti kulture. 1989. jaha}ih mrtvaca i ‘dera~a du{a zna {to se mo‘e misliti o parolama hrabrih pragmati~ara koji nas ‘ele dr‘ati u nenasilnoj sredini izme|u pro{losti i budu}nosti. Predstavnici mrtvih pobrinut }e se da veza izme|u ekstaza vremena ne pukne. S njema~kog prevela Sabine Mari} 0 Kad svijet ne bi bio tako lijep. svi bismo bili u opasnosti da postanemo cinici. PAUL AUSTER (Moon Palace.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful