You are on page 1of 3

arls Bukovski Mizantrop Optuen sam kao takav. Dobro, ja sam atinska ruina, znate ve.

Veito radim na ponovnoj izgradnji, popravljam se. Ali kad sam sa ljudima neto se oduzima od mene. Veina ljudi teko da je vesela i retko je zanimljiva. Sluam njihove alopojke, uoavam njihovu hvalisavost, njihova neoriginalna zapaanja. Pretvaraju mi ivot u zev. Traite da ih prigrlim? Ja ih ne mrzim, ne elim da ih porazim ili ubijem. Samo hou da se sklonim. Samo kada sam sam oseam se najbolje. To je moj normalni put, kada klizim, lebdim, kada bilo kakva svetlost

ulazi u mene. Atinska ruina. Stari kloar. Bubavaba u katerali. Dobro vino. Duhovni razgovori sa madam smrt. San o zlatnim vetrenjaama. Udisanje ivota. Uzvieno zatoenitvo. Neni zidovi. Ako ljubav prema tome umesto prema oveanstvu ini od mene mizantropa onda to i jesam do koske, rado. Sada ovde noas sutra dogodine sam sa

samoom konano.

You might also like