UNIVERZITET U ZENICI

Katedra za matematiku i informatiku

Dr. Senad Balić
i saradnici:

Denis Spahić Kemal Arifović

OSNOVI RAČUNARSTVA I INFORMATIKE
skripta

Zenica, maj 2006. god.

1/99

Informacione tehnologije i razvoj

I. INFORMACIONE TEHNOLOGIJE I RAZVOJ 1. UVOD
Informacija je bez ikakve sumnje postala ključni resurs današnjice. Poput materije i energije, o njoj ovisi svaki aspekt svakodnevnog života i rada čovjekovog. No, za razliku od materije i energije, ona se upotrebom ne troši, a raspodjelom ne smanjuje. Posjedujemo li neko znanje, možemo ga podijeliti sa drugima, a da ga pri tom ne gubimo, već se ono kroz komunikaciju oplemenjuje, dograđuje i produbljuje. Danas živimo u svijetu u kome tehnološki napredak dovodi do kvalitativnog skoka, do informatizacije koja ima sve karakteristike nove, industrijske i društvene revolucije. U suštini kvalitativnih tehnoloških skokova nalazi se znanstvena revolucija. Istovremeno dolazi do spajanja tradicionalno odvojenih sfera ljudske djelatnosti, kao što su: obrazovanje, proizvodni rad, upravljanje, informiranje, odlučivanje i kontrola. Da bi što kvalitetnije obavljao svoj posao, savremeni inženjer mora se permanentno obrazovati. Mnogi aspekti njegovog rada dobivaju karakter znanstvenog i istraživačkog. Karakterističan je integrativni karakter savremene znanstveno-tehnološke revolucije koji je pod velikim uticajem informacionih tehnologija. Nekad se znanost razvijala neovisno o proizvodnji, neovisno o obrazovanju. Danas su te aktivnosti uzajamno prožete, povezane i isprepletene. U samoj srži strategije tehnološkog razvoja je čitav kompleks informacionih i komunikacijskih tehnologija. Razvijeno se shvaćanje da se u današnjem svijetu može nametnuti i dominirati prvenstveno tehnologijom. U tom kontekstu valja tumačiti zanačajna i rastuća izdvajanja za znanstvenoistraživački razvoj i rad kao i za unapređenje informacionih tehnologija. Iz svega proizilazi da odnos čovjeka prema tehnologiji, prema društvu i prema proizvodnji, a posebno prema informaciji i znanju, danas, pod uticajem savremene kompjuterske tehnologije, sistemskog pristupa i aktuelne komunikacijske revolucije, dobiva bitno nove značajke. Postavlja se pitanje je li značenje znanosti, tehnologije i informacije u suvremenom svijetu toliko veliko kao što to implicira uvodna komparacija? Je li uistinu glavna tektonska linija koja dijeli razvijene od nerazvijenih, uspješne od neuspješnih, linija odnosa prama znanju i informacionim tehnologijama? Cjelokupno ljudsko znanje razvija se prema eksponencijalnoj krivulji, 90 % toga znanja nastalo je u posljednjih 30 godina. Zato se sasvim opravdano tvrdi da je izgubiti jednu godinu, ili kasniti jednu godinu za frontom svjetskog razvoja danas, jednako kao zaostati prije 10 godina za 5 godina ili i više. Dodajmo tome poadatak da 90 % svih znanstvenika cjelokupne ljudske povijesti predstavlja naše savremenike. To ukazuje na činjenicu da je znanost postala relativno nova pojava na svjetskoj pozornici, ali ujedno prerasta u masovnu ljudsku djelatnost i dobiva sve epitete zasebne industrijske grane. Uzevši u obzir sve navedene činjenice, može se zaključiti da najrazvijenije zemlje svijeta danas velikim koracima ulaze u fazu razvoja koju valja nazvati informacionim društvom. Privreda tih zemalja sve više se temelji na obnovljivim resursima (znanje i informacije, biološki izvori, sunčeva energija) i na tzv. visokim tehnologijama, koje troše skromne količine energije i praktično neograničene resurse.

2/99

Informacione tehnologije i razvoj

Korak u intenzivnu primjenu informacionih tehnologija, po svemu sudeći za čitav svijet predstavlja glavninu koraka u društvo 21. stoljeća. Doprinos informacionih tehnologija ogleda se u svim oblicima i područjima ljudske djelatnosti. Informatizacija proizvodnih procesa omogućava ogromne uštede i snažno utiče na porast produktivnosti, stalnošću kvalitete i racionalnim trošenjem sirovina i energije. Robotizacija, fleksibilni sitemi, kompjuterski podržan dizajn i proizvodnja, glavni su epiteti informatizacije industrije. No, informacione tehnologije takoće omogućavaju djelotvornije uredsko poslovanje, racionalizacije usluga svih vrsta, te stvaraju pretpostavke za kvalitativne skokove u obrazovanju, znanstvenom radu, kao i svim oblicima komuniciranja, informiranja, upravljanja i kontrole. Kao što je industrijalizacija poljoprivrede omogućila ogroman skok u rastu produktivnosti proizvodnje hrane, tako informatizacija industrije otvara nove i neslućene perspektive za rast i razvoj industrijske proizvodnje. Tako je na primjer u Sjedinjenim Američkim Državama procijenjeno da je 1990. godine više od 30 % svih poslova bilo neposredno vezano uz računare, a gotovo 90 % rutinskih proizvodnih procesa bilo je pod potpunom kontrolom istih bez čovjekove prisutnosti. Prikupljanje, obrada, pohranjivanje i dostavljanje informacija korisnicima (informatika ili primjena informacionih tehnologija) može se smatrati četvrtim sektorom nacionalne privrede (uz poljoprivredni, industrijski i uslužni). Ovaj informatički sektor pokriva vrlo širok raspon djelatnosti, od već spomenute, vezane uz prikupljanje, obradu, memoriranje i stavljanje na raspolaganje podataka i informacija, pa do obrazovanja, bibliotečko-referalne djelatnosti, znanosti itd. i direktno se naslanja i prožima sa uslužnim sektorom, iz čega proizilaze brojne mogućnosti, kao što je na primjer poslovanje i trgovanje putem interneta. Dakle, pokušali smo u kratkim naznakama ukazati na prisustvo, značaj i domete informacionih tehnologija. Međutim, reći ćemo nešto i o negativnim implikacijama vezanim za informacione tehnologije.

1.1 Negativne implikacije primjene informacionih tehnologija
Prije gotovo devet stotina godina veliki islamski naučnik Al Asuli podijelio je svoju epohalnu knjigu o medicini u dva dijela. U prvom je obradio bolesti bogatih, a u drugom bolesti siromašnih. Nažalost, i danas bi njegova podjela mogla poslužiti svojoj svrsi. Bogati dio čovječanstva, pretrpan informacijama i bremenit svim mogućim dostignućima znanosti i tehnologije, dominira svijetom u svakom pogledu, dok drugi dio istovremeno brine kako da prevlada glad i siromaštvo. Pri tome jaz postaje sve veći. Kod ogromnog dijela čovječanstva, mogućnost praćenja koraka savremenog svijeta sve je manja. Postavlja se opravdano pitanje smisla, svrhe i opravdanosti ovakve situacije. Ogromna koncentracija znanja postaje jedan od ključnih problema savremenog svijeta. U razvijenim zemljama Zapada koncentrisan je najveći dio svih istraživača u svijetu, ogroman dio svih svjetskih ulaganja u znanstveno-istraživački rad, kao i najveći dio znanstvenoistraživačke i informacione opreme i patenata. Visoka ulaganja u znanost jedna je od izraženih karakteristika ove polarizacije. Najprofitabilnije područje investiranja danas je upravo znanstveno-istraživačka djelatnost. U segmentu informacionih tehnologija ova činjenica je posebno izražena. No, i u znanstvenoj

3/99

2 Rekapitulacija – odgovor na pitanje: Zašto informacione tehnologije? Primjena računara. Sa aspekta nas kao tehničke inteligencije neke stvari su neupitne. uz sve postojeće okolnosti. izrada grafika i crteža. Uključivati se u savremene tokove nauke i tehnologije koliko god nam to mogućnosti dozvoljavaju predstavlja imperativ za nas. korištenje bazama podataka itd. 2. ili miliona linearnih jednačina. Kompjuteri se već desetljećima upotrebljavaju za znanstvene proračune i u ostale svrhe gdje je potrebno mnogo računanja. u sprezi sa odgovarajućom kritičnom masom kadrova.1 Računari (kompjuteri) Integrirani krugovi s mikroprocesorima i memorijski elementi sa sposobnošću pohrane podataka. mogu se za jedan privredni subjekat navesti slijedeći ciljevi: • povećanje produktivnosti (reduciranje troškova. Na tom tragu su i naša nastojanja za sticanjem osnovnih znanja iz područja informatike i informacionih tehnologija. s pojavom i sve većom dostupnošću snažnih mikroračunara. ali znanjima i tehnologijama koje pružaju gotovo neslućene mogućnosti. 1. efekti se ne mogu postići ako se ne ostvari određena kritična količina ulaganja. 4/99 . ali izrazito sporije i neefikasnije (kao što je na primjer izračunavanje plata nekoliko stotina. Odgovori na postavljena pitanja izvan su dometa naših nastojanja i mogućnosti. ili hiljada radnika neke kompanije). U okvirima ostvarivanja najznačajnijih očekivanja i koristi od primjene informacionih tehnologija. kao osnove za ovladavanjem novim znanjima i sve složenijim tehnologijama. ili u funkciji rješavanja nekih problema čija izračunavanja čovjek nikada samostalno ne bi mogao provesti (kao što je slučaj s rješavanjem sistema od nekoliko desetina hiljada. ili u širem smislu informacionih tehnologija.Informacione tehnologije i razvoj djelatnosti. od početka 1970-tih godina. povećanje efektivnosti): • • Generalno se može reći da su informacione tehnologije odgovor na stalno rastuće zahtjeve za što efikasnijom obradom podataka u svim područjima ljudskog djelovanja. njihove su mogućnosti znatno proširene pa obuhvataju takve stvari kao što su: obrada teksta. osnovne su komponente elektronskih računara. kod primjene numeričkih metoda za rješavanje problema iz različitih oblasti). Međutim. u funkciji je poboljšanja efikasnosti i efektivnosti procesâ i aktivnosti u vezi s obradom podataka. te adekvatnom opremljenošću. koje čovjek može obavljati. kao i na području informacionih tehnologija. Nameće se ključno pitanje kako odgovoriti izazovima savremenih informacionih tehnologija i kako iskoristiti pozitivne efekte koji iz njihove primjene proizilaze za privredu i društvo u cjelini. TEHNOLOGIJE – GLAVNE KOMPONENTE 2.

Informacione tehnologije i razvoj

2.2 Telekomunikacije
Budući da se danas računari povezuju u mreže, a pristup velikim bazama podataka omogućen je vlasnicima mikroračunara, promijenjena je čitava koncepcija informacionih tehnologija. Štaviše, napredne telekomunikacijske tehnologije, kao što su sateliti i kablovi od optičkih vlakana, doveli su do prave revolucije na polju tehničkih mogućnosti prenosa velikih količina podataka na velike udaljenosti. Pri tome digitalizacija omogućuje da se uz pomoć iste tehnologije prenose glas, podatak i slika u obliku signala. Integracija računara i telekomunikacionih sistema zauzima vodeću ulogu u globalnom povezivanju. Ovakva infrastruktura će dozvoliti povezivanje čitavog svijeta, bez obzira na udaljenost i lokaciju korisnika.

2.3 Softver
Softver je najvažniji, ili uz hardver barem jednako važan elemenat informacionih tehnologija i njegov razvoj je davno postao ključem za intenzivno širenje istih. Softver upravlja sistemima, stvara nove oblike manipuliranja podacima, regulira rad i povezivanje komunikacijskih uređaja itd. Softver je postao roba koja se proizvodi u uvjetima velikog opsega, visokog profesionalizma i čak sve veće automacije. Stari oblici specijalnog programiranja za jednu tačno određenu svrhu zamijenjeni su softverskim paketima koji se izrađuju na "montažnim linijama" u softverskoj sve rasprostranjenijoj industriji za široko tržište. Drugi je aspekt činjenica da novim softverom za mikroračunare mogu raditi ljudi bez formalnog obrazovanja iz područja računarskih znanosti (primjeri su softverski paketi za grafičku obradu, ili za manipuliranje bazama podataka). Softverske tehnologije će se usavršavati i dalje primjenom umjetne inteligencije i potencijalnim razvojem novih generacija računara.

2.4 Ostale tehnologije
Između ostalog, informacione tehnologije već danas imaju svoje mjesto u automatizaciji kuća i stanova. Te tehnologije sve više počinju ulaziti u sferu novih informacionih tehnologija. O tome svjedoči i kratak tekst dat u nastavku. Monitor, 26.5.2005. Kuća budućnosti Cijela kuća na dohvat ruke preko Interneta Elektroinstalacije budućnosti objedinjene su u novoj ‘BUS (Binary Unit System)’ tehnici. To u prijevodu znači da više nije potrebno svako rasvjetno tijelo i svaki radijator posebno uključivati i isključivati, niti zasebno pokrenuti protuprovalni sustav. Isto tako prozori se automatski zatvaraju čim počne padati kiša, a pećnica, mašina za kavu i pegla se isključuju iz strujne mreže istog trenutka kada se zaključaju ulazna vrata. Svakog trenutka čovjek može intervenirati jednim laganim dodirom prsta na prekidač ili daljinski i sve svjetiljke se upale ili se aktivira sustav zaštite od sunca… Sve to funkcionira čak i onda kada nema nikoga kod kuće: objektom koji je opremljen Gira Home Server sustavom, može se upravljati iz bilo

5/99

Informacione tehnologije i razvoj

kojeg dijela svijeta putem Interneta, mobitelom ili PDA uređajem. O tome i drugim zanimljivostima vezanim uz stanovanje možete pročitati u novom broju časopisa . . .

6/99

Informacione tehnologije i razvoj

3. PODRUČJA PRIMJENE
Povećanjem sposobnosti računara otvorile su se i nove mogućnosti primjene, poput virtualne realnosti, prenosa trodimenzionalne slike na daljinu i multimedijalnih aplikacija. Virtualna realnost u medicini, pruža nam mogućnost da sagledamo trodimenzionalni oblik nekih unutrašnjih organa. Sve ovo ima velikog uticaja na obrazovanje, medicinu, donošenje poslovnih odluka, industriju. Znanje o računarima postalo je dio svakodnevne pismenosti. Ovdje će se istaći slijedeća područja primjene računara: 1. primjena računara u projektovanju i proizvodnji, vođenju preduzeća, razmjeni informacija u i između poslovno-proizvodnih sistema, 2. automatizacija i unapređenje poslovanja uvođenjem informacionih sistema u organima uprave, osiguravajućim društvima, bankama, aerodromima i drugim institucijama, 3. elektronsko poslovanje, 4. pružanje informatičkih i računarskih usluga. 1997. godine korporacija IBM je širom svijeta zaradila sedam milijardi dolara na pružanju usluga svojim korisnicima. Čak 40 % ukupnog prometa kompanije ostvareno je na konzaltingu, programiranju, instaliranju, popravcima, ili naprosto ugađanju računarskih sistema. Iste godine, viši potpredsjednik komapnije Compaq tvrdio je da će do 2002. godine tačno 50 % svog novca utrošenog na informatiku biti potrođeno na usluge. 5. primjena računara u obrazovanju, 6. računari i telekomunikacije, omogućavanje globalnog povezivanja i pristupa svim raspoloživim bankama znanja, bazama podataka, omogućavanje razmjene podataka itd., 7. širok dijapazon primjene virtualne realnosti: • za istraživanja, kao i za obavljanje poslova na teškim ili opasnim mjestima. Roboti se povežu s nadglavnim displejem i mijenjanjem položaja glave robot se usmjerava. Slike se digitalizuju i šalju posmatraču; • primjena u arhitekturi i izbjegavanje skupih grešaka. Klijenti mogu hodati po projektovanoj zgradi i vidjeti da li im odgovara; • simulacija letenja; • bolnice se služe virtualnom realnošću za planiranje liječenja; • hemičari mogu kombinovati atome kod izrade lijekova; • virtualno razgledanje – istraživanje planeta, koje pruža važne informacije za geologe; • zabavni parkovi na bazi virtualne realnosti.

7/99

Informacione tehnologije i razvoj 8/99 .

Informacione tehnologije i razvoj 9/99 .

Informacione tehnologije i razvoj 10/99 .

Informacione tehnologije i razvoj 11/99 .

Informacione tehnologije i razvoj 12/99 .

Informacione tehnologije i razvoj 13/99 .

Informacione tehnologije i razvoj 14/99 .

Treća era je obilježena pojavom PC računara (Personal Computer). managementa. Ministarstvo znanosti.2006. • razvoj društva baziranog na znanju. Monitor. sadrži važan podatak da 62% poduzeća u zemljama članicama EU ulaže u obrazovanje. Miller. koja ove godine organizira čak 111 jednodnevnih otvorenih radionica iz područja financija. tvrdio je te godine da svijet upravo ulazi u petu računarsku eru. BUDUĆI TRENDOVI Michael J.1. koji su prvenstveno služili vladama i armijama. • permanentno obrazovanje. kolumnist PC Magazimna 1998. 24. Peta era je Internet. prosvjete i športa dalo je "zeleno" svijetlo otvaranju sve većeg broja edukativnih centara u Hrvatskoj. Jedan od edukativnih centara je Akademija poslovne izvrsnosti. marketinga.Informacione tehnologije i razvoj 4. Neke od osnovnih odrednica za budućnost su: • Internet. poslovnih komunikacija. od čega je najveći broj u skandinavskim zemljama. 15/99 . godine. Vrlo je važna i činjenica da je cjeloživotno učenje sredstvo za dostizanje ekonomskih i socijalnih ciljeva većini europske populacije (80%). Četvrta era je nastala spajanjem PCa i servera u klijent/server okruženje i omogućavanjem udruženog rada. Kako bi hrvatsko gospodarstvo bilo što spremnije za tržišnu utakmicu na globalnoj razini. prodaje. Bez stalnog ulaganja u edukaciju nema konkurentnosti Nedavno objavljen izvještaj Europske komisije o investicijama poduzeća u kontinuirano obrazovanje zaposlenih. kojima samo ime kazuje da se radi o osobnim računarima. dok se u drugoj javljaju miniračunari koji migriraju u u tvrtke i na fakultete. korištenje raspoloživim informacijama i komunikacija. Prva era je bila vladavina mainframe računara. project managementa i ljudskih resursa.

Informacione tehnologije i razvoj 16/99 .

Sve veći broj ljudi radi na prikupljanju.e. INFORMATIKA Na svakom koraku zasipaju nas raznovrsne informacije. preduzeća. g. škola. što znači vođa mornara. Primjena kibernetike nije mimoišla ni jedno područje znanosti. obrada i prezentiranje. odnosno kormilar. tehničku i primijenjenu kibernetiku. grupisanja u skupove srodnih informacija). tehnici i društvu. Bionika je kao pojam nastala kombinacijom riječi biologija i elektronika. Prema nekim pokazateljima danas od ukupnog broja zaposlenih čak 61% su službenici. kao i njihovim modeliranjem. korišćenju i izdavanju informacija. čije se područje dijeli na bioniku i informatiku. Smatra se da u današnje vrijeme svaki čovjek troši gotovo 15% radnog vremena samo na prikupljanje informacija (podatak od 1987. postaje sve veći. Malo je pojmova toliko upotrebljavanih. Tek po prikupljanju slijedi njihova priprema. a koja kaže da je kibernetika teorija komunikacije i postupaka upravljanja i reguliranja kod strojeva i živih organizama. te njihovog 17/99 . Pitanje podjele kibernetike nije precizno definirano.Osnovni pojmovi II. 2. g.). nastalo je poznato djelo “Kibernetika”.). Broj službenika na ovakvim poslovima sve je veći u odnosu na broj radnika zaposlenih u direktnoj proizvodnji. Postoji na desetine različitih definicija pojma kibernetika. obradi. godine. Ako posmatrate sliku u galeriji i tada primate informacije. Kao termin u znanosti spominje se već u Platona (427. kao znanje o upravljanju društvom. OSNOVNI POJMOVI 1. koje primamo i dajemo. Za naše je potrebe adekvatna i prihvatljiva deffinicija koju je dao Norbert Wiener. memorisanja i obrade ovih informacija (npr. svemirska itd. čuvanju. Napredak nauke i tehnike dovodi do toga da svakim danom taj broj informacija.n. Neophodno je raspolagati efikasnim sredstvima (sistemima) prikupljanja. Jedna od popularnijih definicija jest i ta da je kibernetika znanost koja se bavi izučavanjem općih zakonitosti upravljanja dinamičkim sustavima i tvorevinama u prirodi. grana bionike. p. ali se može dijeliti i prema djelatnosti u kojoj se primjenjuje: medicinska. Biolozi će reći da se informacije prenose i preko gena. vojna. kriminalistička. a čije se značenje tako često definira na različit način.-347. fabrika itd. pa se zato i javlja velik broj neusaglašenih stavova u pogledu definicije pojma kibernetika. kada je i nastala kibernetika kao znanstvena disciplina u današnjem smislu. Predmet našeg razmatranja je samo primijenjena kibernetika. KIBERNETIKA 1948. Pojam informacije je dosta složen i sveobuhvatan. Pri tome se zna da u savremenom društvu bez pravovremenih i tačnih informacija nema ni govora o dobrom i uspješnom radu. na Univerzitetu Masačusets. Pojam “kibernetika” nastao je od grčke riječi “kibernautes”. profesora Norberta Wienera. Medicinska kibernetika je npr. a obuhvaća onaj dio kibernetike koji se bavi istraživanjem živih sustava. ekonomska. U našim razmatranjima zadovoljit ćemo se podjelom na teorijsku.

organizacijske metode (orgware). prenos i korištenje informacija u dobrotvorne svrhe čovječanstva. a to su računari-kompjuteri. uz minimalnu intervenciju čovjeka. Ova dva osnovna pravca razvoja informatike definisana su u Sjedinjenim Američkim Državama kroz dvije posebne oblasti: računarske nauke (computer science) i informacione nauke (information science). registriranju. s jedne strane. koja se sve više razvija. Razvijene su posebne matematičke i praktične discipline . a posebno upotreba i razvoj računara. Oko pojma Informatika postoji šarenilo stavova i definicija. Danas preovlađuje trend da se pod informatikom podrazumijeva proučavanje računara. Informatika je naučna disciplina koja proučava fenomen informacije. prenošenju. najčešće se zove Informatika (spoj riječi informacija i automatika). upotrebom mehaničkih ili elektroničkih strojeva. memorisanja i obrade informacija. jer se većina informacija i podataka obrađuje uz podršku računara. KOMPONENTE SISTEMA ZA OBRADU PODATAKA U načelu. Relativno nova oblast. Kod mnogih autora pojam informatika podrazumijeva i pojam kompjuterska znanost (computer science). Tako se u nekim izvorima informatika definira kao znanost o informacijama. Po definiciji Međunarodnog biroa za informatiku. godine. prenošenju. Razvijeni su i novi uređaji koji se koriste u te svrhe. Razvoj informatike omogućuje razvoj i primjena srestava za obradu podataka. 4. o njihovom oblikovanju. 3. AUTOMATSKA OBRADA PODATAKA Automatska obrada podataka može se definisati kao manipuliranje i obrada podataka od izvora do krajnjeg produkta. Međutim. za efikasan rad potrebni su i: • • • obučeni ljudi za rad na sistemu (lifeware). sa druge. povezanost sistema (netware) i 18/99 . i primjena ovih računara u raznim drugim oblastima u realizaciji takozvanih računarski baziranih obrada podataka i informacionih sistema. U ovom drugom slučaju težište je usmjereno na jedan sistemski pristup u prikupljanju. a koja se bavi savremenim načinima prikupljanja. a stvorio ga je francuski znanstvenik Philippe Dreyfus.prikupljanje i obrada informacija. Posljednje tri decenije su označile veliki progres u oblasti sistematskog izučavanja informacija. informacione sisteme i obradu. osnovne komponente sistema za obradu podataka su oprema i programi namijenjeni toj opremi (hardware i software). obrađivanju i korištenju. kao savremenih sredstava za obradu informacija.Osnovni pojmovi stavljanja na raspolaganje u pogodnom obliku. obradi i prezentiranju informacija. Pojam Informatika nastao je 1962. Prva oblast se bavi računarom kao složenom tehničkom napravom i razmatra način njegove konstrukcije i osnovnih principa rada. U drugoj se računar posmatra samo kao efikasno sredstvo za obradu informacija.

prijemnik – koji prima informacije i 3. Pri tome ovo preslikavanje na drugi subjekat ne mora da bude istovjetno kod svih subjekata. odnosno prenos informacija. govori o informacijama i njihovom prenošenju. informacioni izvor – koji šalje informacije. pisma. kao na slici 1. kanal veze – preko koga se informacije prenose. 5.1 Pojednostavljeni proces komuniciranja Jedna izdvojena komunikaciona veza." Iz ove definicije pojma informacije. muzike. Pri tome subjekat u procesu komuniciranja može da bude čovjek.Osnovni pojmovi • organizirana baza podataka (dataware). nekooperativna ili jednosmjerna komunikaciona veza. I u srednjem vijeku mnogi napredni ljudi. odnosno velikog broja ljudskih aktivnosti.1. Tokom XX vijeka pojam informacije i teorije vezane za ovaj pojam se intenzivnije proučavaju. Iz prethodnog teksta vidi se da postoje subjekti koji komuniciraju. Aristotel. U ovom procesu stvara se veza između subjekata koji komuniciraju. PODACI I INFORMACIJE Riječ "informacija" potiče od latinske riječi "informare" = obavijestiti.1. U osnovi ove teorije je model komuniciranja. ako i veza putem koje se vrši komuniciranje. odnosno komuniciranja među subjektima. koji je nešto više razrađen od modela datog na slici 1. uglavnom filozofi. vidi se da je ona vezana za proces prenošenja. koja ima i značajnu širinu u pogledu njene primjene. Ta veza može da bude putem govora. mašina. knjiga itd. a dao ju je ruski filozof Ursul. 19/99 . 1946. 2. Osnovne komponente jednog komunikacijskog procesa su: 1. kooperativna ili dvosmjerna komunikaciona veza i 2. u staroj Grčkoj. glasi: "Informacija predstavlja preslikavanje stanja jednog subjekta u stanje drugog subjekta. čiju strukturu čine navedene komponente. Informacija kao pojam poznata je još od najstarijih vremena. proučavaju informaciju i njene osnovne karakteristike. godine u SAD Klod Šanon postavlja prvu razrađenu teoriju procesa komuniciranja. Jedna od najčešće korištenih definicija. 1. slika. Sistem za obradu podataka nazivamo i informacionim sistemom. Pojavljuju se razne definicije informacije koje uglavnom daju filozofi ovog vremena. može da pripada jednom od slijedeća dva tipa: 1. Kanal veze Informacioni izvor Prijemnik Sl.

nego se može čuvati na pogodnom mediju. odnosno zapisan. ili karakteristici iz okoline koju nazivamo objektivna stvarnost. ovakav podatak se i ne mora odmah koristiti. To može da bude papir. informacija i znanje povezani i da daju određenu sliku okoline. Može se kazati i da se informacija sastoji od elemenata koje nazivamo podacima. čuvati i mijenjati način njihovog zapisivanja. Pojmovi podatak i informacija su ključni u domenu obrade informacija. U suprotnom. To je pojam podatak. kvalitet i slično. u trenutku kada je generisan. onda on prerasta u informaciju. te da obradom podataka dolazimo do željene informacije. Taj odnos može se predstaviti šematski kao na slici 1.Osnovni pojmovi U svakodnevnom govoru koristi se još jedan pojam koji je vezan za informaciju. koji se zbivaju u okolini. vrijeme trajanja. Ovako uočeni podaci mogu se odmah koristiti i tada predstavljaju informacije. Na primjer. 1. Obrađivanje velikih količina 20/99 . obrađivati. za donošenje određenih odluka s ciljem rješavanja nekog problema. ali za velike količine podataka koje se registruju u današnje vrijeme. Međutim. eventualnoj operaciji i slično. ljekarski nalaz je skup podataka koji postaju informacije kada dođu do ljekara koji ih može interpretirati i donijeti odgovarajuće odluke o načinu liječenja pacijenta. sve je pogodniji računar. Podatkom se u općem slučaju može smatrati određeni zapis o nekom događaju. To se naročito odnosi na slučajeve kada ove podatke treba obraditi i prezentirati ih u preglednijem obliku. potrebnim lijekovima. Oni imaju i određena svojstva: preciznost. tek kada se podatak koristi.2 Prikaz odnosa okolina-podatak-informacija-znanje Sa slike 1. O K O L IN A PO DATAK IN F O R M A C IJ A ZNANJE Sl. pojavi.2 je jasno da se često pojavljuje potreba da se određeni događaji.2. kada nam povećaju znanje i pomažu u rješavanju naših problema. Podatke je moguće prikupljati. došlo bi do njihovog gubitka. Očito je da su pojmovi podatak. On. ne mora da ima uticaja na ponašanje budućeg korisnika. moraju na neki način registrovati u obliku skupa podataka. Podaci u suštini postaju informacije tek onda kada spoznamo njihov smisao. Potrebno je ipak praviti određenu razliku između podatka i informacije.

Ukoliko se podatak. information society). osnovni resurs univerzuma. Mi živimo u informacionom društvu (engl. Savremeni računari to rade veoma brzo i bez grešaka. on prestaje da bude podatak. 21/99 . ne koristi i ako nema nikakvih šansi da se ikad iskoristi.Osnovni pojmovi podataka za čovjeka je vrlo zamoran i dugotrajan posao. Stoga moramo naučiti da iskoristimo informacione resurse za optimalno korištenje naših materijalnih i energetskih resursa. čija je priroda duboko zavisna od stvaranja i distribucije informacija. pored materije i energije. Pravilni informacioni tokovi od vitalne su važnosti za rad svake organizacije. registrovan na nekom mediju. Rezime: Informacija je.

Potisnut je tek masovnom pojavom elektronskih kalkulatora. Slika 1. Motivi koji su ljude poticali na traganje za pomoćnim sredstvima (u novije vrijeme računarskim mašinama) koja će omogućiti što lakšu obradu podataka su: brzina obrade podataka. onoga trenutka kad je čovjek pokušao da apstraktni pojam broja zamijeni nekim konkretnim predmetom (kamenčićem. bio jako komplikovan i nepraktičan.1 Abacus Od vremena grčkih filozofa pa do kraja srednjeg vijeka na polju napretka tehnike računanja urađeno je veoma malo.Računari i njihova primjena III. Ovaj način računanja doveo je do pojave prvog računskog pomagala. pokušaji konstrukcije prvih "računara" seže u daleku prošlost ljudske civilizacije. 22/99 . Pomagala ovog tipa pravljena su prvenstveno za olakšanje izvođenja osnovnih računskih operacija. posebno do pojave pozicionog sistema (u Evropi do XVI vijeka). Stari Grci i Egipćani služili su se vrlo nepreglednim načinom registrovanja brojeva (pomoću prstiju ili kamenčića). poznatog pod imenom ABACUS ( prema nekim izvorima. oznakom na papiru. RAČUNARI I NJIHOVA PRIMJENA 1. POVIJESNI PREGLED RAZVOJA SREDSTAVA ZA OBRADU PODATAKA 1. a ubrzo zatim i logaritamsko računalo – popularni "šiber". jer je sistem pisanja brojeva. starog više od 5000 godina). ili slično) počeo je razvoj tehnike računanja koja upravo danas doživljava svoje zlatno doba i dostiže razmjere koje nisu mogli predvidjeti ni tvorci naučne fantastike. izbjegavanje sklonosti greškama. projektanata i konstruktora. vijeku). koje je sve do sedamdesetih godina dvadesetog vijeka bio nezamjenljiv u rukama inženjera. Krajem XVII vijeka otkriveni su logaritmi. koje je neobično slično današnjoj dječijoj računaljci. Ni prelaskom na arapske cifre i dekadni sistem brojeva računanje se nije oslobodilo dosadnog. rutinskog i greškama podložnog postupka (prijevodom knjige Aritmetika perzijskog matematičara Al Havarizmija u 12. Posljednja tvrdnja će biti potpuno jasna pokušamo li pomnožiti dva broja prikazana rimskom notacijom. te eliminisanje problema zaboravljanja.1 Prva pomagala Iako je računar (kompjuter ili mašina za računanje) star svega nekoliko decenija. Praktično.

Paskal je želio pomoći ocu pri obračunu poreza. zupčanika i osovina.2. i to 1623. istina. Njegov originalni model ove mašine je nestao.2 Prve računske mašine Prvom pravom računskom mašinom ne smatra se pomenuti šiber. Rekonstrukcija Šikardove mašine za zbrajanje i oduzimanje Ne znajući za rad Šikarda. Tada je postalo moguće pronaći određena konstruktivna rješenja za mehanizme koji rade na mehaničkim principima. Slika 1. Ovi mehanizmi su našli primjenu i u izgradnji prvih aritmetičkih mašina. na temelju Šikardovih nacrta i podataka. Odlučujući korak u razvoju prvih računskih mašina dala je tehnika proizvodnje satova.) konstruisao je i javnosti prezentirao svoju aritmetičku mašinu i tada devetnaestogodišnji francuski matematičar i filozof Blez Paskal (Blaise Pascal). godine u Tübingenu. Svojim izumom. Paskalova numerička mašina 23/99 .Računari i njihova primjena 1. moglo i oduzimati (okrećući je unatrag). ili množiti (ponavljanjem operacije sabiranja). a još više u XVII vijeku. Omogućavao je zbrajanje i oduzimanje. godine. čija je osnovna namjena bila izvođenje računske operacije sabiranja. tako da je ova preteča savremenih računara rekonstruisana tek 1960. Smatra se da je prvu ovakvu mašinu izradio Vilhelm Šikard (Wilhelm Shickard). Njome se. ali je njen princip rada bio i ostao (kao kod starih tipova registar-kasa) princip adicione mašine. Njegov izum je bila mehanička računska mašina puna točkića.3. Slika 1. profesor matematike i astronomije. nekoliko godina kasnije (1642. koja je cvala u XVI.

godine svojim automatskim tkalačkim stanom. ali je iz nepoznatih razloga odustao od konstrukcije mašine koja bi radila u ovom brojnom sistemu. Slika 1. i to na principu višestrukog sabiranja. napravio usavršenu verziju Paskalove mašine. koji u prvoj polovini devetnaestog vijeka čini novi značajan korak naprijed. ostvoren je temelj za stvaranje uređaja koji se mogu unaprijed programirati za rješavanje različitih problema. Toj ideji posvetit će cijeli svoj život Čarls Bebidž (Charles Babbage).3 Diferentni i analitički stroj Čarlsa Bebidža Poslije Lajbnica i Paskala nastaje duža pauza u razvoju računske. Bila je to prva mašina za direktno množenje.Računari i njihova primjena U Njemačkoj je 1673. godine Gotfrid Lajbnic (Gottfried Leibniz).4 Lajbnicova mašina za direktno množenje 1. koju je oživio lionski mehaničar Jozef Žakar (Joseph Jacquard) 1808. Lajbnic je ustvari bio očaran jednostavnošću i savršenošću binarnog brojnog sistema. Operacije sabiranja i oduzimanja su posebno usavršene. iako su obojica genijalnih matematičara znali u to vrijeme i za binarni sistem brojeva (Lajbnic je jedan od utemeljitelja ovog brojnog sistema). Ova mašina je bila temelj kasnijim mehaničkim i elektromehaničkim mašinama. Pronalaskom bušene kartice u programiranju tkalačkih strojeva francuskog mehaničara Falkona (Falcon) 1728. Nažalost. Slika 1. oni ostaju vjerni ustoličenom dekadnom brojnom sistemu i mašine pokušavaju da podrede pravilima dekadnog računanja. matematičar i profesor Univerziteta u Kembridžu. a bilo je moguće i dijeljenje i vađenje drugog korijena. godine i realizacijom te ideje. koristeći se specijalno napravljenim zupčanicima.5 Tkalački stan Jozefa Žakara 24/99 . a uslovno rečeno i računarske tehnike.

kontrolna jedinica i konačno memorija. Svoj izum Holerit je patentirao. a fascinantno je to što ona ima sve elemente savremenog računara: ulazna i izlazna jedinica za štampanje rezultata. Holeritova ideja su bile bušene kartonske kartice. 1926. Direktan podstrek da se uradi nešto novo u tehnici računanja bio je popis stanovništva u ovoj zemlji. godine mijenja naziv u International Business Machine Corporation (IBM). Da bi se riješili problemi obrade ogromne količine podataka iz ovog popisa. 25/99 . završen je za svega šest sedmica. raspisan je konkurs kojim se tražilo najbolje rješenje za realizaciju tog posla. Zbog ove mašine veliki broj istoričara tehničkih nauka smatra ga ocem prve prave računske (analitičke) mašine. Bebidžova slijedeća ideja bila je revolucionarna i na njoj je baziran današnji računar.7 Analitička mašina 1. godine. Ideja je bila tako dobra da se taj medij sve do početka osamdesetih godina dvadesetog vijeka mogao sresti kod mašina za obradu podataka. Nakon uspješno realizovane konstrukcije mašine za izračunavanje logaritamskih tablica. nego bilo koji problem. Slika 1. ali je na žalost nikada nije doveo u radno stanje. godine izgradnjom stroja kome je dao naziv diferentna mašina. koju je realizovao 1834. za preko šezdeset miliona stanovnika. aritmetička jedinica (obrada instrukcija je bila preko programa na bušenim karticama). obavljen 1890.Računari i njihova primjena Bebidž je prvo došao na ideju za tačnije izračunavanje logaritamskih tablica. a pomenuti posao obrade podataka pomenutog popisa.6 Diferentna mašina Slika 1. te otvorio vlastitu firmu koja nakon njegove smrti. Radilo se o parnom pogonu. Bebidž je naime shvatio da računska mašina treba da bude tako koncipirana da može da rješava ne samo jedan određeni (na primjer izračunavanje logaritama). Pomenuti eksperimentalni prototip nalazi se i danas u Britanskom tehničkom muzeju. Prototip ovakve mašine nazvao je analitička mašina. Rješenje koje je prihvaćeno ponudio je Herman Holerit (Hermann Holerith). Pogon mašine bio je u duhu svog vremena.4 Holeritov stroj i razvoj uredske mehanizacije Slijedeći značajan korak učinjen je krajem XIX vijeka u Sjedinjenim Američkim Državama.

Slika 1. godine paralelno u Njemačkoj i SAD javljaju se prvi pokušaji.Računari i njihova primjena Mada je Bebidž prvi zamislio korištenje bušene kartice za unošenje podataka u mašinu. Potom elektromehanički element u računaru (relej) zamjenjuje sa daleko bržom elektronskom cijevi. godine Konrad Zuse (Konrad Cuze) gradi računske mašine Z1 i Z2. koji predstavljaju prve računare opće namjene. Nažalost. što dovodi do izrade novih modela Z3 1941.5 Stvaranje prvih računara Početkom XX vijeka. realizovane na elektromehaničkom principu. nakratko i ne mogavši izdržati konkurenciju "Cuze" propada. i to programski kontrolirane. Tek oko 1930. koje rade u binarnom sistemu (elektromehanički digitalni računar).10 Z3 mašina 26/99 . U Njemačkoj 1938. Nakon rata nastavlja rad i pedesetih godina ima svoju fabriku "Cuze" koja proizvodi prve komercijalne elektronske računare u Evropi i ujedno se idejama uspješno nosi sa mnogo moćnijim Amerikancima. godine i kasnije Z4. još uvijek nema nekih značajnijih pokušaja u ralizaciji računara opće namjene – programiranih univerzalnih strojeva.9 Autor pored rekonstrukcije Z1 mašine Slika 1. mada se mehanički kalkulatori sve više usavršavaju. on tu zamisao nikad nije realizovao. pa je slava konstruktora prve sprave koja može da čita podatke sa standardizovanih kartica pripala Holeritu.8 Holeritov «Punched Card Tabulator» 1. Slika 1.

1. težak preko 30 tona. Po principu rada praktično je identičan današnjem računaru. za proračun artiljerijskih balističkih tabela) i nikad nije postao komercijalno sredstvo. a u IBM-u se realizuje elektromehanički digitalni računar MARC-I (Cuze je tada već imao u pogonu model Z4). Tu je i elektromehanički računar Bell-Model I konstruktora Štibica (Stibitz). upotrebljivih programa. ali je koštao strahovito mnogo. Izgradili su ga naučnoci Ekert (Eckert) i Mohli (Mauchly) sa Univerziteta u državi Pensilvanija. jer su saveznici saznali za radove Zusea.12 Zamjena vakumske cijevi Glavni operacioni nedostatak računara ENIAC bio je nepostojanje mogućnosti memorisanja programa. godine na Univerzitetu u Harwardu Howard Aiken projektuje. Ovaj računar je koristio vakuumske cijevi kao elemente za pohranjivanje brojeva i brojanje električnih signala. ali ovaj zastarijeva prije nego je završen. IBM grozničavo primjenjuje i usavršava nova saznanja i postaje ubrzo vodeća svjetska firma na tom planu. Zato 1946.6 Razvoj elektronskih računara U savremenim računarskim naukama prvim pravim računarom opće namjene (elektronski digitalni računar) smatra se računar ENIAC (Elektronic Numerical Integrator And Calculator). Odmah poslije rata završen je model MARC-II. godine Džon Fon Nojman (John Von Neuman) predlaže novi način operisanja instrukcijama. Slika 1. i nije imao gotovih. koji je konstruisan 1946. pa se za svaki novi program morala iznova razvoditi i nova instalacija.11 Detalj Eniaca Slika 1. ali i podacima. godine. On omogućuje pohranjivanje programa i podataka u memoriji računara. i zbog njihove nepouzdanosti ovaj računar korišten je uglavnom za eksperimentisanje i istraživačke zadatke (npr. Inovacija kod modela UNIVAC I bilo je korištenje magnetne trake kao medija za smještanje podataka. 27/99 . Originalni Fon Nojmanov računar bio je model MANIAC razvijen za specijalne vojne potrebe.Računari i njihova primjena Pred kraj II svjetskog rata 1943. Sastojao se od 18000 ovih elektronskih cijevi. bio je veličine trosobnog stana. Fon Nojman zajedno sa konstruktorima ENIAC-a osniva firmu ECC u kojoj proizvodi i prvi komercijalno upotrebljivi opštenamjenski elektronski digitalni računar UNIVAC I.

pa je praktično deset godina nakon pojave tranzistora elektronska cijev završila u tehničkom muzeju. Pronalazak tranzistora 1948.Računari i njihova primjena Slika 1.16 Vakumske cijevi Slika 1.15 Univac bušene kartice Osnovne komponente ovih prvih računara.13 Univac I Slika 1. tako da se često kaže da i današnji savremeni računari rade na Fon Nojmanovom konceptu. cijeni. bar sa stanovišta principa rada.14 Procesor i memorija Univaca I Slika 1. Tranzistor je ekvivalentan elektronskoj cijevi triodi. Slika 1. čijom pojavom počinje novo doba u istoriji ljudske civilizacije – era elektronike. ali je po svojim dimenzijama. računara i informatike. godine. sačuvale su se i do danas. pouzdanosti u radu i potrošnji energije superioran u odnosu na istu.17 Izgled modernog tranzistora 28/99 .

Računari i njihova primjena 29/99 .

Razvijeni su operativni sistemi. Tipični predstavnici ove generacije računara su: IBM-1410. postaju veoma pouzdani. GENERACIJE RAČUNARA U periodu od 1946. COBOL). CDC 6600 i drugi.. ponekad i veći. dok su bušene kartice ostale u širokoj upotrebi.1 IBM-650 Slika 2. te pisači odnosno štampači. TCA501 i drugi. računari su bili veličine jedne sobe. cijena im se snižava pa postaju pristupačniji širem krugu korisnika. proizvode manje toplote. troše manje energije. Četvrta generacija (1982.) zamjenjuje elektronsku cijev tranzistorom. a dolazi i do prvih povezivanja računara u sisteme automatske obrade podataka. povećava im se brzina rada. medicini.-1957. emitovali velike količine toplote. BULL GAMMA idrugi. česte popravke.-1963. To je elektronska komponenta koja predstavlja kompletan procesor jednog računara u jednoj jedinoj komponenti veličine 30/99 . tako da se pojavljuju i prve primjene u ekonomiji. Imamo pojavu dijeljenja procesorskog vremena. U radu se pojavljuju prvi put i simbolički jezici opšte namjene (FORTRAN. hemiji. Zbog potrebnog velikog broja ovih cijevi. Predstavnici ove generacije računara su UNIVAC I i II. Dimenzije računara se znatno smanjuju.-?) uvodi integrisano elektronsko kolo – čip kao osnovni dio u računaru (jedna ovakva komponenta zamjenjuje više tranzistora – u početku to je nekoliko desetina. magnetni bubnjevi i magnetne trake. te istovremenu obradu više programa kroz multiprogramiranje. Slika 2. Periferni uređaji kod ovih računara bili su: čitači bušenih kartica.Računari i njihova primjena 2. Treća generacija (1964.2 IBM-1410 Druga generacija računara (1957. Ovi elementi su veoma nepouzdani u radu. Posebnu revoluciju u razvoju računarske tehnologije čini pojava čipova vrlo visoke integracije – mikroprocesora. Brzina rada raste. CDC-160. a kasnije se penje na hiljade pa na milione). i trošili su mnogo energije. Raste ponuda aplikacionih softverskih paketa. Tipični predstavnici ove generacije su: IBM 370. čime se dimenzije. a pojavljuju se i magnetni diskovi kao novi medij sekundarne memorije. Tu su svi elementi elektronskog kola sadržani na maloj kriški silicijuma ili čipu. IBM-650 i 704. Softver ovih računara se širi. tako da od njih korist ima samo uski. uglavnom naučni krug ljudi. Kao sekundarna memorija koristi se hard disk i flopi disk.) karakteristična je po primjeni elektronskih cijevi u njihovoj konstrukciji. Upotrebljavaju se magnetna jezgra kao primarne memorije. zahtijevali klimatizaciju. magnetna traka je najčešće korišteni I/O medij i sekundarna memorija. fizici itd. godine do danas stvoreno je niz generacija elektronskih računara: Prva generacija računara (1946. cijena i potrošnja energije i dalje smanjuju.). Primjene ovih računara su dosta male zbog nedorađenog softvera.

generacije. za obradu teksta itd.4 CDC 6600 Peta generacija (1985. Slika 2..) bazira se na takozvanoj neuronskoj tehnologiji i multiprocesiranju. pojavljuju se jezici 4. Šesta generacija (1988.. čiji se kapacitet povećao. Računari ove generacije čine osnovu današnjih računara.3 IBM-370 Slika 2. javlja se veliki broj aplikativnih softvera kao što su programi za tablične izračune. 31/99 . Tipičan predstavnik je računar CRAY. I dalje se smanjuju dimenzije računara uz permanentno povećanje brzine rada. Koriste za upravljanje bazama podataka. Jedna od karakteristika je upotreba direktnih I/O uređaja.Računari i njihova primjena dugmeta. Glavne memorije su od poluprovodničkih memorija.) uključuje i elemente umjetne inteligencije. čime se ustvari počinje simulirati proces u mozgu čovjeka.

Računari i njihova primjena 32/99 .

Računari i njihova primjena 33/99 .

velike (engl. Po veličini.Računari i njihova primjena 3. moćniji. ali i pored toga među njima postoje značajne razlike po pitanju unutrašnje organizacije i procesne snage. kao i zahtjevi koji se pred njih postavljaju (multimedija. mikroračunare (engl. supercomputer). Danas je najpopularnije ime za mikroračunare PC. Ovi računari su optimalno dizajnirani za određenu namjenu. 3. a da se po svojim mogućnostima sve više približavaju računarima iz viših kategorija. 2. odnosno personalni računar (od Personal Computer). mikroračunari su prešli ogroman put i postali uobičajena lična i poslovna potrepština. laganiji i manji. mainframe) i 4. U ovom prikazu zadovoljićemo se sa podjelom s obzirom na dva kriterija. usmjerene za obavljanje zadataka u uskom specifičnom području. specijalizovani (engl. pa sve do poslovnih i naučnih primjena. računari srednjeg nivoa i 3. Veliki sustavi vremenom su gubili prednost pred sve brojnijim korištenjem mikroračunara. Koriste se milioni mikroračunara širom svijeta. Stoga se mogu podijeliti na osnovu nekoliko kriterija. komunikacije i dr. ličnih i kućnih potreba. on je moćniji od nekog računara iz više kategorije. superračunari. 2. VRSTE RAČUNARSKIH SISTEMA Svi računarski sistemi funkcionišu na istim principima. kada su se pojavili. minicomputer). mikrotalasnom pećnicom. kao što je na primjer računar koji upravlja nekim robotom. 3. treba imati na umu da je zbog veoma brzog razvoja računarskih tehnologija i sve veće procesorske snage računara. posebno kad je riječ o mrežama računara i stvaranju sve boljih poslužitelja. Sličan trend je prisutan i kod računara iz viših kategorija. miniračunare (engl.. tako da već imamo i stolne (desktop) superračunare.1 Mikroračunari ili personalni računari – PC računari Tendencije u razvoju mikroračunara. pa im je i cijena zbog toga svedena na minimum. namijenjeni za širok spektar primjena i 2. i to u najrazličitije svrhe. Po namjeni računare dijelimo u dvije skupine: 1.) idu ka tome da računari budu sve raznovrsniji. mikroračunari ili personalni računari. kada se pojavi novi personalni računar. godine. koji postaju sve manji. spetialized). microcomputer). U vezi s prethodnom podjelom. Od igara. Od 1975. 34/99 . računar koji čita kreditne kartice sa magnetnim zapisom ili koji reguliše paljenje u automobilskim motorima. odnosno servera. superračunare (engl. ranije su se računari dijelili na: 1. starog godinu dana. Često. Tako je vremenom postala primjerenija i podjela računara u tri grupe: 1. general purpose). teško praviti razlike među računarima u ovom smislu. općenamjenski (engl.

Prvi personalni računari pojavili su se 1981. osobni elektronski pomagači. godine prodato je oko 30 miliona komada.Računari i njihova primjena Kada je IBM. Samo u Evropi 1993. Zovu se i hand-held (ručni) računari. prije svega. kao i Pocket PC. palm – stanu na dlan). kalkulatori. ili engleska kratica PDA – Personal Digital Assistants.1 Pocket PC Sl. Po veličini. koji su neki smatrali ambiciozno smjelim. 3. godine. mikroračunari se dijele na: 1. s procesorom 80286. Tadašnji plan prodaje. samo novi tip računara za ličnu kućnu upotrebu. Palm-Size PC (engl. 3. Namjena im je skladištenje i upravljanje osobnim podacima i planiranje vremena. a sve više i drugim namjenama (telekomunikacije i dr.2 Desktop Pocket PC 35/99 . između ostalog. 2. IBM XT (eXtended Technology) bio je prvi IBMov personalni računar. godine pojavio se model IBM AT (Advanced Tecnology). sam proizvođač je smatrao da nudi. Ogroman porast odnosa performansi i cijene (što veće i bolje mogućnosti za što manje ulaganje) se mogao zahvaliti. početkom osamdesetih godina ponudio širokom tržištu prve PC mašine. iznosio je 30. 1984.000 komada godišnje. Radi se o maloj elegantnoj napravi veličine notesa.). sve moćnijim procesorskim čipovima. Sl. koja može stati i u džep.

Sl.3 Notebook PC računar 4. Notebook računari Naziv asocira na to da se radi o računarima koji u sklopljenom obliku imaju oblik i veličinu sveske A4 formata. 3. 5. 3. koji su bili u kategoriji nešto većoj od notebook računara.4 Desktop PC računar Sl.5 Familija desktop i tower PC računara 36/99 . Laptop računari (koji stanu na krilo) Laptop računari su prenosni računari.Računari i njihova primjena 3. Imali su najveći raspon u mogućnostima i to od jednostavnih računara do radnih stanica. Danas njihovu ulogu preuzima kategorija Notebook računara. 3. Sl. Desktop i tower PC računari U ovu kategoriju spada većina PC računara.

3.Računari i njihova primjena Sl.6 Midi tower računarski sistem 37/99 .

server štampanja dokumenata. Namjenski serveri ne mogu da se koriste za "običan" rad. ne i kao radne stanice. odnosno klijent računare. server za specijalne namjene itd. 38/99 . količini radne memorije itd. pristup samom serveru je često ograničen. Tako server može da pruža usluge pristupa datotekama. server elektronske pošte. arhivski server. server predstavlja entitet koji obezbjeđuje neku vrstu mrežne usluge. iako i računari višeg nivoa takođe mogu biti serveri ovog tipa. aplikacijski server – izvršava aplikacije za radne stanice. Mreže s namjenskim serverima nazivaju se mreže zasnovane na serverima. server za paketnu obradu. komunikacijski server.2 Računari srednjeg nivoa Ova grupacija računara obuhvata servere različitih namjena. grafičke radne stanice za CAD/CAM/CAE (Computer Aided Design / Computer Aided Manufacturing / Computer Aided Engineering) i računare namijenjene CIM tehnologijama (Computer Integrated Manufacturing). više procesora. koji upravlja pomenutim pristupom datotekama i podacima smještenim na jedan ili više diskova. U većini slučajeva. Ovi računari su poboljšani slijedećim dodacima: • • • dodatna RAM memorija. U mrežama zasnovanim na serveru. zatim usluge prevođenja i druge usluge. U najširem smislu. server za snimanje rezervnih kopija. Može se kazati da ovi računari predstavljaju posebno napravljene računare za određenu vrstu posla. lokalne mreže (LAN – Local Area Network) imaju mašine nivoa personalnih računara kao fajl-servere. redundantni sistemi hard-diskova. Zapravo.Računari i njihova primjena 3. ili drugim procesima. ili nenamjenski. kao i za obezbjeđenje podataka. Server može biti namjenski. za ubrzavanje pristupa i propusne moći istih. Server nudi svoje usluge ostalim računarima u mreži. Namjenski serveri se koriste samo kao serveri. fajl server. server baza podataka. veličini i tehnologiji hard-diskova. ili uređajima i jedinicama za prenos. pri čemu se isti razlikuju po broju i jačini procesora. najvažniji hardverski server je fajl-server. Vrste servera: • • • • • • • • • • • pristupni server – specijalna vrsta komunikacijskog servera.

Računari i njihova primjena

Sl. 3.7 Jedan od servera kompanije HP

Sl. 3.8 Računar-segment za modularnu gradnju računarskih sistema

39/99

Računari i njihova primjena

Sl. 3.9 Otvoreni računar-segment za modularnu gradnju računarskih sistema

Sl. 3.10 Računarski sistem s nizom modularnih segmenata

40/99

Računari i njihova primjena

Grafičke radne stanice kao koncept nastale su početkom osamdesetih godina, iz tada sve veće potrebe naučnika, inženjera, arhitekata i drugih, koji su trebali računare koji će im omogućiti provedbu različitih simulacija, kao i vizualizaciju njihovih modela i dobivenih rezultata. Simulacije omogućavaju brže rješavanje problema, jer bez izrade prototipa omogućavaju da se utvrdi ponašanje novog proizvoda, djelovanje neke pojave i slično, dok je vizualizacija ta koja simulacije čini vidljivim (3D animacije i slično). Kod grafičkih radnih stanica prisutan je i zahtjev za timskim radom i umrežavanjem, zbog razmjene podataka i rezultata rada. Kod hardverskih zahtjeva, pored ostalog, posebno se ističe potreba za snažnim grafičkim karticama. Najpoznatije grafičke stanice danas su SGI, kompanije Silicon Graphics Inc, te stanice SUN SPARC, kompanije SUN.

3.3 Superračunari
Superračunari predstavljaju posebnu klasu izuzetno moćnih računarskih sistema. Manji broj superračunara se namjenski izradi godišnje i uglavnom se koristi za potrebe armija, meteoroloških naučnih institucija i sl. Dugo vremena, vodeći proizvođači superračunara bili su Cray Research i Control Data Corporation, s nizom različitih modela.

41/99

3.Računari i njihova primjena Sl.11 Superračunar CRAY 42/99 .

Računari i njihova primjena 14.1999. 43/99 .12.

svi će biti 64-bitni.Računari i njihova primjena IBM gradi novo superračunalo za vojne svrhe Napisao Agencije Utorak. Premda cijena nije rečena . 44/99 . Trenutno poziciju najbržeg drži Earth Simulator Center u Japanu kojeg je izradila korporacija NEC. Prema vijestima iz IBM-a. superračunalo će ležati na njihovoj inačici UNIX-a tzv. Prevedeno na laički način razmišljanja . prognozu vremena i razne druge primjene. Superračunalo će se sastojati od 368 međusobno povezanih moćnih računala s ukupno oko 3000 procesora . Što se tiče brzine . AIX-u.ona će biti oko 20 teraflopsa.2 milijuna godina! IBM očekuje da će ovo računalo biti uvršteno među 10 najbržih i najmoćnijih na svijetu. 27 Srpanj 2004 IBM je objavio da je tvrtka izabrana za izgradnju novog superračunala za potrebe američke vojske Svjetska korporacija IBM je izjavila da je izabrana od strane američkog Ministarstva obrane za izgradnju najjačeg računala koje će vojska koristiti za potrebe simuliranja rata.analitičari tvrde da se radi o desetcima milijuna dolara.ovo će superračunalo u 1 sekundi moći obaviti jednak broj proračuna koje bi jedan čovjek s kalkulatorom radio 1. Ovim potezom IBM nastavlja svoju blisku vezu i do sada mnogo puta potvrđenu suradnju sa Saveznim Ministarstvom obrane.

12 Izgled sale s jednim superračunarom 45/99 . 3.Računari i njihova primjena Sl.

Računari i njihova primjena Sl. Oni su u prosjeku moćniji od mikroračunara. Razlozi njihovog velikog uspjeha prvenstveno su vezani za komparativno znatno povoljniju cijenu u odnosu na velike računare. Obično je tu i veliki broj aplikacionih programa za razne 46/99 . bez ranije potrebe za specijalno obučenim osobama. otpala je potreba za klimatizacijom i održavanjem temperature. Zbog konstruktivnih poboljšanja i smanjenja veličine.12 Jedan od superračunara kompanije SGI 3. zbog čega su se mogli smjestiti u većinu kancelarija.).4 Mini i veliki računari (uz povijesni pregled) Miniračunari su u principu bili mali općenamjenski računari. kao što su sistem-inženjeri ili operateri. Pascal i dr. Rukovanje ovim računarima se moglo povjeriti i obučenim radnicima. a slabiji od velikih i superračunara. Miniračunari su produkt treće generacije računara. kao i sve važnije prevodioce programskih jezika (C. COBOL. uz još uvijek dovoljnu procesorsku moć za zadovoljenje informacionih potreba velikog broja korisnika. Pojavili su se sredinom šezdesetih. Sistemski softver za miniračunare uključuje moćne operativne sisteme i sisteme za upravljanje bazama podataka. FORTRAN. 3. a veoma raširili krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina zbog rapidno rastućeg tržišta računara i potražnje za njima.

Računari i njihova primjena namjene i gotovih potprograma koje korisnik može uključivati kao sastavni dio svojih programa. 47/99 . odnosno pojedinačnih zadataka obrade podataka. što je nametnulo zahtjev operativnom sistemu ovih računara da izvrši razdiobu vremena (engl. time sharing) između više različitih i odvojenih procesa. Ovakav način rada bio je razlog da su se miniračunari često koristili za kontrolu proizvodnih procesa. Važno područje njihove primjene su i distribuirane računarske mreže. Takođe su se često primjenjujivali u računarom podržanoj proizvodnji (Computer Assisted Manufacturing – CAM) i u računarski podržanom dizajnu (Computer Assisted Design – CAD). Miniračunari su u principu bili namijenjeni opsluživanju većih grupa korisnika.

aplication software) koji se sastoji od programa koji upravljaju konkretnim poslovima obrade podataka. fizički dio računara. koji kontroliše i podržava funkcije računarskog sistema i aplikacioni softver (engl. Računarska oprema i raznovrsni uređaji koji mu služe nazivaju se hardverom (engl. izlaznih jedinica. Softver obuhvata: • • sistemski softver (engl.1 Osnovne komponente savremenog računara Računar je glavni alat za stvaranje i korištenje informacija. 4. hardware). 48/99 .Računari i njihova primjena 4. Poznavanje upotrebe ovog alata ključno je za korištenje informacionih resursa u razvijenom društvu. KONCEPT RAČUNARA I KOMUNICIRANJE KORISNIK-RAČUNAR Cilj nam je razjasniti kako rade računari i na koje načine se mogu koristiti. zovu se softver (engl. koju i zovemo računar. a koja ilustruje koncept funkcija i hardverske komponente računarskog sistema. izvrši matematičke. kao što je operativni sistem. Pojednostavljeni šematski prikaz računara dat je na slici 4. Nizovi operacionih instrukcija. logičke i manipulativne operacije nad podacima (odnosno obradi ih). Jedan savremeni računar realizovan na Fon Nojmanovom konceptu sastoji se iz: • • • • • ulaznih jedinica. objedinjeni u programima. interno ih memoriše i automatski izvrši program sačinjen od instrukcija. kao što su na primjer programi za vođenje knjigovodstva ili obrade plata zaposlenih.2. aritmetičko-logičke jedinice. 4. Ono je dodatni poticaj dobilo pojavom mikroračunara.1 Princip obrade podataka u računaru Svaki takav sistem sastoji se od hardvera i softvera. koji upravljaju računarskom obradom podataka i kontrolišu je. software – "meki" dio računarskog sistema). kao i da na izlazu izda rezultate obrade. data je na slici 4.1: ulazni podaci OBRADA izlazni podaci (rezultati) Sl. Osnovna blok-šema povezivanja ovih jedinica u jednu cjelinu. Korištenje računara je široko rašireno i postaje ključno u poslovanju i upravljanju društvom. upravljačke jedinice i memorije. koji predstavlja "tvrdi". Pod računarom podrazumijevamo jednu spravu ili sistem koji može da prihvati podatke. system software).

npr.U/I uređaj • miš • jedinice upravljane glasom • skener • senzori. kao kod blagajni u supermarketima CENTRALNA PROCESNA JEDINICA .Računari i njihova primjena Ulazno/Izlazni U/I (Input/Output I/O) uređaji: • magnetni disk • magnetna disketa • magnetna traka • optički disk SEKUNDARNA ili PERIFERNA MEMORIJA ULAZNE JEDINICE PRIMARNA / CENTRALNA / RADNA ili OPERATIVNA MEMORIJA (ROM i RAM čipovi) IZLAZNE JEDINICE • tastatura • video-monitor U/I uređaj • ekran osjetljiv na dodir . čitači optičkih znakova i laserski čitači.CPU ARITMETIČKOLOGIČKA JEDINICA UPRAVLJAČKA JEDINICA Interpretira instrukcije i upravlja procesiranjem • video-monitor U/I uređaj • štampač • ploter • audio izlaz REGISTRI 49/99 .

Ova jedinica se zove centralna procesna jedinica (CPU). Ovaj program se smješta u centralnu memoriju računara. odnosno sekundarne memorije. Kontrolna jedinica "govori" ulaznim i perifernim memorijskim uređajima koje će podatke i instrukcije učitati u centralnu memoriju. "kontroliše" njihovo izvršenje. koji će moći da obavlja ono što program treba da radi. Ona ima mogućnost izvršenja osnovnih aritmetičkih operacija (sabiranje. iste možemo sa jedinica periferne memorije (koji tada postaju ulazni medijumi) učitati kada god to želimo u centralnu memoriju i nastaviti rad s njima (npr.2 Način rada računara Definisanje zadataka koji računar treba da izvrši vrši se u obliku programa. a odatle jedna po jedna instrukcija. negativan ili jednak nuli. dopuniti ili izmijeniti program). upravlja dovođenjem podataka za obradu u aritmetičko-logičku jedinicu. To je najznačajnija hardverska komponenta bilo kojeg računarskog sistema. ovaj se učitava u centralnu memoriju računara (RAM memorija). kontrolna jedinica prenosi uputstva na odgovarajuće komponente računarskog sistema. preveden na mašinski jezik (izvršna verzija programa). Pokretanjem programa. Da bi se trajno sačuvao. Gotov program. Procesor se sastoji iz dva dijela. Pascal. ili cd i tako postati trajno memorisan. gdje se čuva dok je potrebno. naređujući im da izvršavaju tražene operacije obrade podataka. Imamo li ovako snimljene programe. Da bi se dobio izvršni program. 4. kao što je Fortran.1 Pojednostavljena šema osnovnih komponenata savremenog računara i tokova podataka 4. Prvi dio je aritmetičko-logička jedinica (ALU) u kojoj se vrše sve obrade podataka. Drugi dio procesora koji se zove kontrolna ili upravljačka jedinica kontroliše i upravlja radom svih ostalih komponenata računarskog sistema. Očito je da su kontrolna i aritmetičko-logička jedinica usko povezane.Računari i njihova primjena Sl. što računaru daje logičku sposobnost zbog koje se mogu vršiti logičke promjene tj. kao što je na primjer magnetni disk. Pri tome aritmetičko-logička jedinica intenzivno komunicira sa centralnom memorijom. Instrukcije programa dobiva od centralne memorijske jedinice. koji predstavlja određeni algoritam preveden u specijalni oblik koji računar razumije. disketa. ili source cod) može biti unešen direktno u računarski sistem preko tastature i monitora konzole. identifikovanja da li je rezultat pozitivan. zbog čega se one često i ne razdvajaju i nazivaju se jednim imenom – centralna procesna jedinica ili jednostavnije procesor. množenje i dijeljenje). gdje se redom i izvršavaju. program se iz centralne memorije mora snimiti na neku od jedinica periferne. upoređivanja dva broja. odnosno naredba programa odlaze u centralni procesor. budući da se gašenjem računara sadržaj centralne memorije briše. dvd. Za izvršenje instrukcija programa. potrebno je izvršiti prevođenje izvornog programa na mašinski jezik. može biti donešen u računar preko medija perifernih memorija (cd. pisan u nekom višem programskom jeziku. "određuje" gdje će rezultati biti memorisani u centralnoj memoriji. C++ (izvorni program. Program. "naređuje" ALU koje će operacije izvršiti. odnosno obradu podataka u računaru. koji računar jedino „razumije“ i može da 50/99 . Ona upućuje odgovarajuće izlazne uređaje da obrađene podatke (informacije) pretvore i zapišu na izlazni medij u obliku čitljivom čovjeku ili mašini. disketa). skokovi sa jednog skupa instrukcija programa na drugi. Nakon interpretacije instrukcije koja je na redu. potrebna je jedna posebna jedinica koja to obavlja. oduzimanje. Program objašnjava računaru šta treba da uradi sa podacima.

Hardver i softver su dvije neophodne i nedjeljive komponente. Centralna memorija se takođe koristi za držanje međurezultata i konačnih rezulatata obrade podataka. odnosno čitanja istih u/iz centralne memorije. imaju veću memoriju. Skup programa koji se koriste u računaru naziva se softver.1) često se nazivaju i perifernim uređajima/jedinicama. • magistrala podataka (data bus) je dvosmjerna i služi za prenos podataka između unutrašnjih jedinica računara. biće kasnije više govora. Zbog toga se računaru i daju programi koje on razumije i koji predstavljaju uputstva kako da se ulazni podaci obrade i daju rezultati na izlazu. izvršni programi. te u/iz periferne memorije i perifernih jedinica. kao dijela računarskog sistema. bus).Računari i njihova primjena izvršava. Za pohranjivanje programa i podataka zadužena je memorija. Treba naglasiti da se sa sadržajima perifernih jedinica (izvorni programi. Ulazno/izlazni uređaji (vidi sliku 4. slike itd. prije njihovog usmjeravanja na izlaz. Takođe. kapacitetu i kvalitetu pojedinih jedinica u okviru hardvera. Za tu svrhu su potrebni posebni programi prevodioci. 4. podaci za obradu. Zato se često kaže da neki računari imaju veće mogućnosti od drugih: brži su.) ne može ništa uraditi bez njihovog dovođenja u centralnu memoriju. jedinica periferne memorije (kao što su na primjer diskovi) itd. imaju bolje programe. Funkcija memorisanja se realizuje u: centralnoj memoriji. dok su izvedbe različite i zavise od proizvođača. Već je naglašeno da svi programi i podaci moraju biti smješteni u centralnu memoriju prije nego što se mognu koristiti u obradi. koncept računara je jedan. Tako jedinice periferne memorije imaju ulogu podrške centralnoj memoriji vršeći i ulazno-izlazne funkcije. U okviru jednog računara (često se kaže: sistemske jedinice). Svi navedeni dijelovi predstavljaju manje ili više složene elektronske i elektromehaničke komponente. ali i po složenosti i mogućnosti programa koji ulaze u softver.3 Način povezivanja i međusobnog komuniciranja osnovnih jedinica računara Osnovne jedinice računara povezane su mešusobno pomoću sabirnica ili magistrala (engl. i periferne jedinice su povezane s ostalim komponentama preko interfejsa na sabirnice. Postoje tri osnovne magistrale: • adresna magistrala (adress bus) prenosi adrese podataka prilikom zapisivanja. u centralnom procesoru i u jedinicama periferne memorije. Hardver sam za sebe nije sposoban da izvršava postavljene zadatke. kao i za prenos podataka između računara i perifernih jedinica. O prevođenju programa pisanih u nekom višem programskom jeziku u jezik razumljiv računaru. ili kompajleri. koje se nazivaju jednim imenom – hardver. može se takođe imati različit broj pojedinih hardverskih jedinica – na primjer procesora. odnosno periferijom. Računarski sistemi se međusobno razlikuju po konstrukciji. 51/99 . Ona omogućuje "pamćenje" (privremeno i trajno) podataka i programa i njihovo pozivanje kada zatrebaju u obradi. Dakle.

2 Pojednostavljen prikaz načina povezivanja i međusobnog komuniciranja osnovnih jedinica računara 52/99 . Adresna magistrala (Adress bus) Magistrala podataka (Data bus) čitanje upis čitanje upis Kontrolna magistrala ( Control bus) zahtjev memoriji zahtjev periferiji prekidi CPU (CENTRALNI PROCESOR) CENTRALNA MEMORIJA U/I UREĐAJI ili PERIFERIJA Sl. 4.Računari i njihova primjena • kontrolna ili upravljačka sabirnica (control bus) raspoređuje upravljačke signale za sve sklopove računara.

4. 4.Računari i njihova primjena magistrala podataka zahtjev memoriji zahtjev periferiji ustupanje magistrala CENTRALNA MEMORIJA PROCESOR prekidi PERIFERIJA adresna magistrala upis čitanje Sl.3 Način povezivanja i međusobnog komuniciranja osnovnih jedinica računara Sl.2 Pojednostavljen prikaz načina povezivanja i međusobnog komuniciranja osnovnih jedinica računara 53/99 .

4.Računari i njihova primjena Sl.3 Način povezivanja i međusobnog komuniciranja osnovnih jedinica računara 54/99 .

2 Osnovne karakteristike brojnih sistema Svaki brojni sistem definisan je slijedećim veličinama: 1.. ... 5 i 6 predstavljaju koeficijente datog broja a3. a2. Obično se taj broj piše u skraćenom obliku. zbog svog novog položaja. imajući na umu da je decimalni brojni sistem pozicioni. 8 i 9. . Imajući ovo u vidu.. Prethodni broj se nikad ne piše u razvijenom obliku. decimalni brojni sistem nije i jedini sistem u kome se mogu izraziti brojevi. svaki decimalni broj N može da se napiše u obliku: N = an 10 + an-1 10 n n-1 + an-2 10 n-2 + ··· + a2 10 + a1 10 + a0 10 2 1 0 gdje su ai koeficijenti datog broja i nalaze se u garnicama od 0 do 9. Pretpostavlja se da su tek Hindusi u Indiji prvi otkrili da se neki proizvoljni skup različitih stvari može preslikati na jedan apstraktan ali uređen skup znakova. Baza decimalnog brojnog sistema je 10. Međutim. 0. 101 i 100 baze odgovarajućeg stepena koji zavisi od pozicije cifre u broju. vrijednost pojedine cifre zavisi od njenog mjesta u broju. 1. vijeka. Postoji čitav niz drugih brojnih sistema koji imaju neke zajedničke karakteristike. 8. uvijek skrati i obično se pišu samo koeficijenti. 1.4. a kasnije se proširio i u cijeloj Evropi tokpm 11. 55/99 . n. 0 ≤ ai ≤ 9 za i = 0. Na primjer: 2856 = 2·1000 + 8·100 + 5·10 + 6·1 = 2·103 + 8·102 + 5·101 + 6·100 Ovdje cifre 2.. 2. Ovaj sistem brojanja i računanja stigao je preko Bliskog Istoka u Italiju. 4. a1 i a0. Tako je nastao decimalni brojni sistem kojim se i danas služimo. mada se i ostale vrste brojeva mogu dati u ovom obliku. skupom cifara sa kojima se radi u datom brojnom sistemu i 2. dok su 103. 2. i to samo kao cijeli brojevi. Pri tome se cifre mogu dodavati jedna do druge i time dobivaju različite vrijednosti. Primjeri u decimalnom brojnom sistemu: u broju 175 cifra 7 govori o vrijednosti 70 zbog svog položaja. u ovom slučaju decimalnog.4 Predstavljanje podataka i programa u računaru 4. Ovaj referentni skup sastavljen je od deset različitih znakova koji se nazivaju cifre. a njihov položaj određuje stepen baze.Računari i njihova primjena 4. Znači da koeficijenti jednog broja predstavljaju jednu od dozvoljenih cifara datog brojnog sistema. pomoću navedenih cifara može se predstaviti svaki broj. tj. bazom. . Svi savremeni brojni sistemi su pozicioni. pa se broj N zapisuje u obliku: N = an an-1 an-2 ··· a2 a1 a0 Ovo je način predstavljanja samo pozitivnih i cijelih brojeva (isto i kod drugih brojnih sistema). a osnovni skup cifara je. tj. zahvaljujući pozicionosti sistema. i 12. Prema tome. Međutim.1 Brojni sistemi Još u stara vremena Rimljani i Grci su imali svoje brojne sisteme u kojima su računali. ti brojni sistemi bili su vrlo složeni i nisu bili prikladni za izvođenje složenijih matematičkih operacija. koja je fiksna za jedan brojni sistem i koja govori koliko je puta veća slijedeća lijeva cifra u odnosu na prethodnu. 3. dok u broju 7234 cifra 7 ovaj put označava 7000. 102. nego se.4.

... Pri tome..... decimalni broj 69 zapisuje se u obliku: 1 0 0 0 1 0 12 = 1 · 2 + 0 · 2 + 0 · 2 + 0 · 2 + 1 · 2 + 0 · 2 + 1 · 2 = 6910 dok se decimalni broj 5............... Na primjer..8 1 0 0 1 = 1 · 23 + + 1· 20 ......3 Binarni brojni sistem Dvije cifre za predstavljanje svih brojeva su 0 i 1....... dozvoljenog broja cifara) i vrijednosti b..25 u binarnom obliku zapisuje na slijedeći način: 6 5 4 3 2 1 0 1 0 1... Baza ovog sistema je 2 (veća za 1 od najveće cifre).......................................1 a ostali se pišu u obliku: 0 0 1 0 = 0 · 23 + 0 · 22 + 1 · 21 + 0 · 20 ............ gdje je najveća cifra 9......... Koeficijent a0 je najmanje značajna cifra broja N (važi samo za cijele brojeve)................................................ gdje je n stepen za datu poziciju i on zavisi od dužine broja.... svaki binarni broj N može se zapisati u obliku: 1 = 5...................................4 0101= 1 · 22 + + 1 · 20 .........0 0 0 0 1 ..... u svim brojnim sistemima baza sistema b uvijek je veća za jedan od najviše dozvoljene cifre u datom brojnom sistemu........ dobijemo broj zapisan u općem obliku: N = an b + an-1 b n n-1 + an-2 b n-2 + ··· + a2 b + a1 b + a0 b 2 1 0 Od ograničenja koja se postavljaju na koeficijente ai (tj..... zavisi i brojni sistem u kome je dati broj N zapisan......................... Brojevi 0 i 1 pišu se isto kao u decimalnom brojnom sistemu: 0 0 0 0 ...5 0110= 1 · 22 + 1 · 21 .... jer cjelokupan računar radi na principima binarnih brojeva................... Kod decimalnog brojnog sistema................ baza sistema je 10....... 56/99 .2510 4 n N = a n 2 n + a n-1 2 n-1 + a n-2 2 n-2 + ··· + a 2 2 2 + a1 21 + a 0 2 0 = i=0 ∑ a i 2i gdje su ai = 0 ili ai = 1.. U normalnom pisanju i ovdje se izostavljaju baze.............2 0011= 1 · 21 + 1 · 20 ..0 12 = 1 · 2 2 + 0 · 21 + 1 · 2 0 + 0 · 2-1 + 1 · 2-2 = 4 + 0 + 1 + Dakle.......4.. Ako u proširenom obliku pisanja decimalnog broja N zamijenimo bazu 10 nekom proizvoljnom bazom b. 4...... odnosno veličine koja je predstavljena tim brojem........6 0111= 1 · 22 + 1 · 21 + 1 · 20 ...............7 1 0 0 0 = 1 · 23 ...... Memorisanje podataka i njihova obrada vrši se u ovom obliku..Računari i njihova primjena U broju N koeficijent an nazivamo najznačajnijom cifrom... pa se binarni broj piše u obliku niza nula i jedinica: N = an an-1 an-2 ··· a2 a1 a0 Ovaj brojni sistem je naročito važan u računarskim naukama...9 Očito je da se na ovaj način postiže zapisivanje bilo kojeg broja u binarnom obliku......3 0100= 1 · 22 ......................................

Očito je da nam je potreban znatno jednostavniji sklop.4. 57/99 .4 Prevođenje brojeva iz jednog brojnog sistema u drugi Poznavanje binarnog brojnog suistema potrebno je samo za razumijevanje načela rada računara. Ovakav sklop bio bi mnogo skuplji. morat ćemo za svaku znamenku podatka imati 10 različitih vrijednosti. Kad su u pitanju elektronski sklopovi koji barataju brojčanim vrijednostima. zbog toga što smo na njega navikli. Računari su konstruirani tako da korisnik radi isklučivo s dekadnim brojevima. a računar samostalno pretvara ove vrijednosti u binarne. Nama se brojni sistem s bazom 10 čini najlogičnijim sistemom. složeniji i s upitnom pouzdanošću u radu. želimo li proizvesti ovakav sklop zasnovan na sistemu s bazon 10. Treba naglasiti da ne postoji nikakav matematički razlog koji bi činio jedan brojni sistem boljim od drugog. kako bi ih mogao spremiti i obrađivati.Računari i njihova primjena 4. koji se može dobiti ako smanjimo bazu brojnog sistema.

5. cifre decimalnog brojnog sistema. Međutim. Dakle. To su razna slova. slika. Kodiranje znači pretvaranje jednog skupa simbola u drugi skup i šematski je predstavljeno na slici 4. Pri tome se kodiranje obavlja tako da se za svaki ulazni simbol odredi tačan niz "0" i "1" koji se zove kod datog simbola i koji se razlikuje od kodova svih drugih simbola. Stanje ovog električnog kola. kada je prekidač zatvoren pa kroz kolo protiče struja i sijalica svijetli. možemo označiti sa "1". Kada se prekidač digne. pa kažemo da je kolo u stanju "0".4 Jednostavno električno kolo kao ilustracija digitalnog načela Očito je da se binarni brojevi lako mogu zapisati i obrađivati u računaru. 4. Podaci se u računaru mogu memorisati i obrađivati jedino u binarnom obliku. ?. Razlog zašto računari rade na binarnim principima je u tome što je većina komponenata računara bazirana na elektronskim elementima koje mogu razlikovati samo dva stanja: da li struje ima ili nema. potrebno ih je kodirati. Ovaj primjer je ilustracija digitalnog načela. imamo jedno kolo koje u svakom trenutku definiše jednu binarnu cifru. Kolo se sastoji iz jedne baterije.5 Predstavljanje podataka i programa U komunikaciji sa računarom koriste se različiti oblici informacija: tekst. Riječ digitalno nastala je od engleske riječi "digit" koja znači broj. prevodi se u niz "0" i "1" tako da ih računar može prihvatiti.4. koji se često zove i alfa-numerički skup znakova. zvuk.Računari i njihova primjena 4. 58/99 . podaci i programi koje računaru dajemo na ulazu obično nisu u ovom obliku. prekidača i sijalice. Svi oblici se moraju predstaviti u obliku koji je razumljiv računaru. S B P Sl.5 Pojednosztavljena predstava procesa kodiranja U našem slučaju ulazni skup simbola. brojevi. Ulazni skup simbola Proces kodiranja Izlazni skup simbola Sl. Na taj način ovi elementi omogućuju definisanje dva stanja svoga rada. Da bi računar mogao da prihvati ove podatke. Čovjeku je lakše sa računarom komunicirati preko standardnih znakova koje upotrebljava u svakodnevnom obavljanju svojih zadataka. 4. ). Kao ilustraciju navedimo jedan jednostavni primjer električnog kola koje radi na ovom principu. !. jer su njegove komponente prilagođene ovakvom radu. video i animacija. Stvarne elektronske komponente računara rade takođe na principu dva stanja. = " itd. koji odgovaraju binarnim ciframa "1" i "0" (latinski "bini" – po dva). struja ne teče i sijalica ne svijetli. kao i neki specijalni znaci: ( .

Računari i njihova primjena Postavlja se pitanje koliko je binarnih cifara potrebno da bi se pomoću njihovih različitih kombinacija predstavio dati skup ulaznih znakova: sva slova. S druge strane. Primjeri iz ASCII koda: Slovu A pridijeljena je vrijednost 65 (od 256). potrebno je da bude 2 ≥ 60. sa n binarnih cifara može se postići 2 različitih stanja. Da bi se svi naši simboli mogli zapisati. koji je danas prevladao. Najpoznatiji iz ovog skupa kodova su: EBCDIC-kod (Extended binary-coded decimal) i ASCII-kod (American Standard Code for Information Interchange – američki standardni kod za razmjenu informacija). Kodovi koji koriste 6 binarnih cifara za predstavljanje skupa alfa-numeričkih znakova danas se ne koriste i od njih su najpoznatiji BCD-kod i FIEL-DATA-kod. Tačan raspored svih znakova obično se daje tabelarno. dok cifra 5 ima kod 0 0 1 1 0 1 0 1 (redni broj 53). odnosno slovo A je kodirano sa 0 1 0 0 0 0 0 1 (65 u binarnom obliku). da bi se pomoću njega mogao predstaviti znatno veći broj uglavnom specijalnih znakova. u računaru se za slovo A pohranjuje njegov ASCII kod i to je jedini način da računar razlikuje različite znakove. Pri konstrukciji računara pokazalo se da je pogodno da ovaj kod bude nešto duži. Sa druge strane. Dakle. Zbog toga se danas najčešće koriste kodovi sa 8 binarnih 8 cifara pomoću kojih se može predstaviti 2 = 256 različtih znakova. zapisati binarno 2 različitih ulaznih simbola. zadatak je n da se zakodira oko 60 ulaznih simbola. sve cifre i određeni specijalni znaci. cifra 1 kodirana je sa 0 0 1 1 0 0 0 1 (redni broj 49 u ASCII tabeli). koji je zadovoljava. jednak 6 (2 = 64).2 Dio tabele ASCII kodova Redni broj u ASCII Karakter tabeli od 0 do 255 ASCII kod – redni broj u binarnom obliku 6 n n 32 48 49 50 51 57 63 65 66 67 97 98 Space 0 1 2 3 9 ? A B C a b 00100000 00110000 00110001 00110010 00110011 00111001 00111111 01000001 01000010 01000011 01100001 01100010 59/99 . Ako se uzme da postoji 10 cifara. slovo B je kodirano sa 0 1 0 0 0 0 1 0 (66 u binarnom obliku). ali i da bi se u njega ugradile i određene kontrole. tj. oko 30 slova i oko 20 specijalnih znakova. Tabela 5. Iz ove nejednakosti slijedi da je najmanji broj n.

a e eksponent. koje se izvodi u obliku: e mb gdje je m mantisa broja. Kod zapisivanja necjelobrojnih (decimalnih) brojeva (realnih brojeva u programiranju). Rezultate. a ne i nad binarnim kodovima. u računaru se ovi podaci memorišu u binarnom obliku. Iako ovo izgleda dosta složeno. čije su vrijednosti u binarnom obliku. Načini predstavljanja brojeva u računaru U slučaju obrade numeričkih podataka. U računaru se binarne operacije provode samo nad binarnim brojevima nastalim konverzijom. broj 234. treba ponovo prebaciti u kod i tek onda vratiti korisniku. obično se usložnjava proces obrade numeričkih podataka u računaru. Dužina registra zavisi od potrebne preciznosti izračunavanja. Kod slova i specijalnih znakova konverzija uopšte ne postoji.567 se može predstaviti u kliznom zarezu sa: 60/99 . U računaru ćemo najlakše upisati cjelobrojnu vrijednost u slučaju kada je manja od 256. Vidjeli smo da unutar jedne skupine od osam bitova možemo zapisati 256 različitih vrijednosti. Tek tada se vrši obrada ovih podataka. Međutim. a ostali bitovi su cifre binarnog broja. Kod cjelobrojnih vrijednosti koje su u rasponu od 0 do 65535 upisat ćemo podatak u dva uzastopna bajta (16 bitova omogućuje 65536 stanja). podaci se unose preko tastature u decimalnom obliku. računar vrši kodiranje i ovi podaci stižu zakodirani kao niz “0” i “1” u centralnu memoriju. tako da korisnik to uopće ne primjećuje. nego se prvo iz koda određenim algoritmima prevedu u odgovarajuću binarnu vrijednost. predstavljanje istih se izvodi u formi kliznog zareza. Na primjer.Računari i njihova primjena Ovi primjeri mogu poslužiti da bi se shvatila razlika između kodiranja i konverzije decimalnog u binarni broj. odnosno sa kliznom tačkom (floating point). Krajnji lijevi bit predviđen je za znak broja. odnosno vrijednosti od 0 do 255. oni se ne mogu odmah obrađivati. U četiri uzastopna bajta možemo zapisati cjelobrojne vrijednosti do nešto preko četiri milijarde. U tom slučaju podatak ćemo zapisati u jedan jedini bajt. Prilikom konverzije kompletan decimalni broj posmatra se kao jedinstven (a ne cifra po cifra) i konvertuje se u binarni oblik. Razliku sagledajmo i na slijedeća dva primjera: decimalni broj 5 kodiran ASCII preveden u binarni oblik kodiran ASCII decimalni broj 15 preveden u binarni oblik 00110101 101 0011000100110101 1111 Zbog ovih razlika između koda decimalnih brojeva i njihovog binarnog oblika. b brojna osnova. pa ne postoji ni problem razlikovanja. Binarni brojevi se memorišu u registrima koji imaju određeni broj bitova (binarnih mjesta). računar to obavlja brzo i efikasno. Naime.

Ukupna dužina binarne riječi se dijeli na: bit predznaka.37510 = 0. ako je dužina binarne riječi 4 bajta. osim kod nekih posebnih tehničkih proračuna. tako da će konačan zapis imati oblik: 29. kada se ide na format od ukupno 8 bajta.37510 = 0. eksponent i mantisu. sastoji se u tome da se broj prvo prevede u binarni zapis s nepokretnim zarezom. a od ostatka zapisa treba sačuvati samo predznak broja i eksponent.1 0 ------------. a zatim naknadno izvrši normalizacija. Prvo će se prevesti cjelobrojni dio zadanog broja: 29 : 2 14 : 2 7 :2 3 :2 1 :2 = = = = = 14. Najčešće će biti tačno samo prvih osam znamenki broja.234567E3 = 0. jer se nula i tačka podrazumijevaju.11101011·25 . jer je time ograničen broj decimala. Brojna osnova je obično 2.234567 · 10 odnosno 0. Ovako zapisani brojevi bit će predstavljeni sa određenom pogreškom. Znak mantise isti je kao i znak broja.1 0.0 --------.5 --------.1 Dakle: 2910 = 111012 Zatim će se prevesti razlomljeni dio broja: 0. nije potrebno prepisati bukvalno sve sa papira. Ova greška potpuno je zanemariva za sve primjene. zarez moramo pomjeriti za 5 mjesta ulijevo. koji treba prevesti u binarni zapis sa normalizovanom mantisom. Ako se želi veća tačnost.75 · 2 = 1.1 7 ------------. 10 ili 16. 24 bita za mantisu i 7 bita za eksponent (od toga jedan bit za predznak eksponenta).0112 Da bi se izvršila normalizacija. onda podjela može biti slijedeća: 1 bit za predznak (0 za pozitivan i 1 za negativan broj).0 3 ------------. Jasno je da prostor rezervisan za mantisu direktno utiče na tačnost sa kojom se broj smješta.5 · 2 = 1. odnosno 32 bita. 61/99 .75 -------. Eksponent je uvijek cijeli broj. ostatak "prostora" do desne granice se jednostavno popunjava nulama. Opći postupak koji će se primijeniti. mora se povećati "prostor" za zapis broja.0112 Prevdeni cijeli broj ima oblik: 29. Na primjer. Kombinacija brojne osnove i eksponenta određuje stvarnu poziciju decimalnog zareza.0 0.Računari i njihova primjena 3 0.375 · 2 = 0. 64 bita.1 Dakle: 0.37510 = 11101.375. za koje se onda koristi zapisivanje s većim brojem bajtova rezerviranih za mantisu.5----------. Pogodnim izborom brojne osnove i broja cifara mogu se predstaviti veoma mali i veoma veliki brojevi. Ako je mantisa broja kraća od raspoloživa 24 bita. Od mantise se uzimaju samo njene cifre iza decimalne tačke. Kod zapisivanja broja u memoriju računara.1 1 ------------.234567*10**3 Pretpostavimo da nam je zadan broj 29. što povećava tačnost zapisivanja. tj. što se označava kao "dvostruka tačnost". Mantisa sadrži sve cifre broja.

može se kazati slijedeće: Ako se rasplaže jednim. godine koristi se kodna stranica 852. u memoriju računara zapisujemo i tekst. Latin 2 (istočnoevropski jezici: BiH latinica itd. koji imaju svoj redni broj od 0 do 255 (u dekadnom brojnom sistemu). Dakle. nova strana itd. Šta više. bez decimala.735921 · 10 zapisati u obliku 73592171. a takođe da se ne piše desetka i znak za množenje. godine softverske firme isporučuju i kodnu stranicu 852 kao dio svojih proizvoda. Jedan od glavnih segmenata lokalizacije je obezbjeđenje korisnicima u svakoj državi mogućnosti prikazivanja i štampanja "svojih" znakova.Računari i njihova primjena Kao rezime opisa načina predstavljanja brojeva u računaru.). ako se usvoji dogovor da se iz mantise izostave nula i zarez. izbacivanjem suvišnih znakova iz zapisa broja. Načini predstavljanja teksta u računaru Osim numeričkih vrijednosti.). ili u memoriji računara).). a u računaru se logički pamti kao kombinacija nula i jedinica kada se taj redni broj konvertuje iz dekadnog u binarni brojni sistem. Sve ih je definisao IBM. unaprijed zadanim prostorom za zapisivanje brojeva (bilo na papiru. pod kojom se podrazumijeva prilagođavanje programa korisnicima iz raznih država. jer se oni podrazumijevaju. kod kojih se za razne države ili grupe država u ovaj prostor (od 128 do 255) smještaju odgovarajući znakovi. Kodne stranice se šifriraju trocifrenim brojem (na primjer 437 za SAD. letonski. tako što je znakove iz različitih država grupisao u četiri tabele: • • • • Latin 1 (jezici Zapadne Evrope: engleski. Pri tome treba voditi računa i o tome da se obezbijedi prostor i za predznake broja i eksponenta.). Brzo širenje računara u sve dijelove svijeta natjeralo je proizvođače softvera da pristupe tzv. Razlika u kodu između velikih i malih slova je konstantna i iznosi 32 (dekadno). jer takav softver ima podršku za latinična slova. Tako na primjer.7 · 10 . pri čemu su kodovi sa rednim brojevima < 32 rezervisani za razna upravljanja (novi red. Ako se uvede pokretni zarez. Danas postoji veliki broj kodnih stranica. koje predstavljaju kodove (šifre) znakova koji se registruju u računaru. onda forma pokretnog zareza omogućava daleko širi opseg brojeva. latin 3 (srednjoistočni nearapski jezici: turski itd. u osam polja se može upisati najveći cijeli broj 255. može se na primjer broj 71 0. latvijski itd. 852 za latinična slova). njemački itd. Od 1990. Kod kupovine softvera treba voditi računa da on ima oznaku EE (Istočna Evropa) ili CE (Centralna Evropa). Iste zapisujemo u obliku niza znakova. u ovih osam polja može se upisati i broj kao što je 71 0. U "gornjih" 128 znakova smješteni su svi znakovi za istočnoevropske jezike. ASCII kod kodira 256 različitih simbola. 62/99 . lokalizaciji. Kodovi sa rednim brojevima > 127 zavise od kodne stranice. povećao se prostor za cifre mantise i eksponenta. Od 1986. gdje zadnja dva broja predstavljaju eksponent. što je velika prednost. To je dovelo do stvaranja kodnih stranica (code page).) i Latin 4 (baltički jezici: estonski. odnosno odgovarajuća kombinacija jedinica i nula. pri čemu se svakom znaku pridjeljuje odgovarajući jedinstveni kod. odnosno tekstualne podatke. U kodnim stranicama prvih 128 znakova su uvijek isti.

Računari i njihova primjena Zapis slike u memoriji Ubrzo nakon konstruisanja prvih računara postalo je jasno da nije dovoljan samo prikaz koji se sastoji od slova i znakova. Upotrebom četiri bita možemo pojedinoj tački pridružiti 16 različitih boja. gledana na monitoru. Koristeći se računarom. a kako 3 bajta imaju ukupno 24 bita. Kod ovakvog prikaza slike imamo samo dvije boje. Tako unutar jednog bajta imamo prikaz osam tačaka. Tada svaku od komponenti zapisujemo u posebni bajt. Riječ je o dvodimenzionalnom modelu. ako za svaku tačku na ekranu rezerviramo po dva bita. Slika može biti zapisana kao niz koordinata koje se povezuju linijama. ili krivuljama (vektorska slika). Za prikazivanje najjednostavnije crno-bijele slike koristi se jedan bit za jednu tačku. a postavljanjem bita na 0 zatamniti tačka na ekranu. U memoriji računara kreira se jednodimezionalni model. Ova slika. ili je ispisana na štampaču. kaže se da je u tom slučaju slika zapisana s 63/99 . zapis slike je kraći i lakše se prenosi preko Mreže. Predmet našeg interesovanja ovdje će biti drugi način. Zbog toga se za zapisivanje slike u boji najčešće koriste po 3 bajta za jednu tačku. Pri tome se postavljanjem bita u memoriji na vrijednost 1 osvjetljava tačka na ekranu. Ako radimo sa slikom koja ima 640 X 480 tačaka. Za realan prikaz slike za svaku pojedinu tačku potrebne su nam i nijanse.200 bitova. Ljudsko oko u stanju je razlikovati približno 7. moći ćemo toj tački pridijeliti četiri različite boje (dva bita pružaju četiri različita stanja). nazvan je grafički mod. jer je svaka tačka određena brojem retka i položajem u njemu. U ovom slučaju slika je definisana kao mreža tačaka i ovakav oblik tačkaste slike naziva se bitmapa. Slijedećih osam tačaka bit će prikazano u slijedećem bajtu memorije. zelena i plava). Rješavanjem ovog problema. odnosno boje. Slike kod kojih je svaka tačka zapisana s 8 bitova (1 bajt) koriste se na Internetu za prikaz jednostavnijih slika.400 bajtova za zapisivanje ovakve slike. Drugi bit istog bajta određivat će izgled druge tačke u prvom redu itd.000 nijansi. Tako će prvi bit prvog bajta prikaza slike određivati izgled krajnje gornje lijeve tačke na ekranu. a zbog manjeg broja dostupnih boja. Tako će se postavljanjem odgovarajućih bitova u memoriji osvijetliti željene tačke i formirati slika. Zbog toga je razvijen prikaz slike kod koje možemo odrediti izgled svake pojedine tačke na slici. Zbog toga se za jednu tačku na ekranu upotrebljava više bitova. kod koje će se na svaku tačku potrošiti samo jedan bit. sve do osmog bita.. odnosno obrada slika u računaru zahtijeva da se slika na neki način pretvori u računarski zapis. Računar čuva podatke o svakoj pojedinoj tački i na osnovu toga prikazuje i obrađuje sliku. kod kojeg je slika pretvorena u veliki broj tačaka. razvijene su dvije tehnike računarskog zapisivanja slika. Spremanje. Kako se ovakav način prikazivanja slike koristio za grafiku. pa računar na osnovu tih podataka svaki put iznova iscrtava sliku. tačka može biti u jednoj od 256 različitih boja. Tri bajta izabrana su zbog toga što se tačkica u računarskoj slici najčešće sastoji od 3 komponente (crvena. odnosno 38. to znači da sliku moramo pretvoriti u brojčane vrijednosti. a za stvarno uvjerljivu sliku potrebno je i više od toga. jer je na isti način prikazana i slika na monitoru. Jednostavnije rečeno. uvijek se zapravo promatraju slike prikazane na opisani način. a rezerviramo li cijeli bajt. Na primjer. bit će nam potrebno 307. nastaje prividnim spajanjem većeg broja pomenutih tačaka. jer je ponuđena paleta boja dovoljna.

ovisno o izabranom višem jeziku. Iznimka može biti kod prikaza slike na ekranu monitora. dolazi se do podatka da se kod ovakvog zapisivanja za jednu tačku utroše 4 bajta. Postavlja se pitanje kako računar razlikuje značenje podatka u memoriji? Odgovor je: nikako! Ako u programu naredimo računaru da uzme sadržaj određenog bajta i promatra ga kao tekst. ili komandu nekog višeg programskog jezika. postoji nekoliko različitih načina upisivanja programa. zelene i plave boje pogodan je za prikaz slike na monitoru. Navedeni standardi zapisivanja slike najčešće se susreću. Načini predstavljanja ostalih zapisa u računaru Slično brojevima i tekstu i ostali oblici zapisa na računaru (grafika. animacije. Prema tome. fotografije i njihove kombinacije) predstavljaju se kao odgovarajuće kombinacije nula i jedinica u određenim formatima. U ovom slučaju boja se dobiva miješanjem plavo-zelene (cyan). video. na ekranu se često slika prikazuje tako da se za jednu tačkicu koristi 16 bita (po 5 bita za svaku komponentu i 1 bit za intenzitet). Strojni jezici zapisuju programe u obliku koji je najrazumljiviji računaru. koristit će se drugačiji način slaganja boja. želi li se slika otisnuti. on će to i učiniti. odnosno vrlo rijetko se koristi drugačiji prikaz. ljubičaste (magenta). Neki viši programski jezici upisuju program u memoriju u obliku teksta. Ovakav zapis omogućava da se na slici koristi paleta od približno 16 miliona boja. 64/99 . sadržaj nekog bajta može predstavljati više različitih informacija. Zapis nastao kombiniranjem crvene. U tom slučaju programska komanda zapisana je odgovarajućim kodom koji najčešće ima dužinu od jednog do dva bajta. zvuk.Računari i njihova primjena 24-bitnom bojom. značenje pojedinog bajta zavisi od njegove primjene u datom trenutku. Kako se ponovno za svaku pojedinu komponentu koristi 1 bajt. Drugi viši programski jezici skraćuju zapis pa ponekad čitave naredbe zamjenjuju samo jednim bajtom. računar će to i učiniti. No. Kod zapisa programa u računarsku memoriju. pri čemu su upisana sva slova svih naredbi. žute (yellow) i crne (black). Ako u istom tom programu računaru naredimo da sadržaj istog tog bajta promatra kao numeričku vrijednost. ili ukupno 32 bita. U jednom bajtu vrijednost 65 može označavati numeričku cjelobrojnu vrijednost 65 ili veliko slovo A. Rezime Kao što smo vidjeli. Radi smanjenja utroška memorije i povećanja brzine računara. ili komandu strojnog jezika.

Svaka lokacija memorije u računarima koji koriste ASCII ili EBCDIC kod sastoji se od elemenata elektronskog kola (primarna memorija) ili pozicija magnetskog medija (hard disk) koje se mogu predstaviti sa 8 binarnih cifara. odnosno definisati 256 različitih stanja. Povećavanjem broja bitova u jednoj riječi. Jedno mjesto u računaru gdje se može zapisati ova cifra naziva se bit (od engleskih riječi: BInary digiT. Bajt je osnovna jedinica podataka kod savremenih računarskih sistema. sastavljenu od 8 bitova. 65/99 .4. ubrzava se rad računara. Da bi smo zapisali veću količinu podataka. word). Bit je dakle najmanji element svakog podatka. Još veće brojeve prikazujemo pomoću 4. Bit je najmanja jedinica u okviru digitalnog uređaja. u koju zapisujemo veće brojeve. a dobiva se povezivanjem više bajta i to cijelog broja bajta. što znači binarna cifra). bitove udružujemo u veću jedinicu – BAJT (engl. kao osnovnoj memorijskoj jedinici. možemo predstaviti svaki broj. Do sredine osamdesetih standard za računare bio je 8 bita (riječ od jednog bajta) i kod ovakvih računara bilo je moguće prenositi podatke i instrukcije unutar CPU-a u grupama od po 8 bita. Ona u računaru može da bude realizovana pomoću različitih elektronskih komponenti. U osnovi ovog zapisivanja je binarna cifra. Slijedeća veća jedinica. ili brojeve između −32768 i +32767. ali takođe i binarni broj. naziva se riječ (engl. byte).4. Riječ bajt nema neko određeno značenje i skovana je u Americi za potrebe računarske tehnologije. Danas su najrašireniji računari koji rade sa 32 bita.Računari i njihova primjena 4. Nakon toga konstruirani su računari koji rade sa 16 bita (riječ od dva bajta). zbog toga što računar u jednom trenutku koristi više podataka. neki specijalni znak. Dužina bajta određena je kodom za alfa-numeričke podatke (8-bitni ASCII kod). određenu decimalnu cifru. 8.6 Osnovne jedinice predstavljanja podataka (elementi računarskih podataka) Koristeći se principom promjene stanja u električnom strujnom krugu. BIT. a pojavili su se i mikroprocesori koji rade sa 64 bita (riječ od 8 bajta) Trend je u povećanju broja bitova koje računar odjednom obrađuje. Na primjer. 32 ili 64 bajta. slovo ili neki specijalni znak. Pri tome. prema slici 4. Bajtom možemo prikazati brojeve od 0 do 255. Očito je da se u jdnu riječ može zapisati više slova ili ostalih alfa-numeričkih znakova. tako sa riječi od dva bajta možemo prikazati brojeve od 0 do 65535. 16. a krajem osamdesetih pojavljuju se računari sa dužinom riječi od 32 bita (riječ od 3 bajta). Riječ je osnovna grupa binarnih cifara ili bajta koja se prenosi tokovima podataka između primarne memorije i registara aritmetičko-logičke i kontrolne jedinice. On poprima samo dvije vrijednosti: "0" i "1". kako brojeva tako i slova. ali koji sada može biti znatno veći od onog koji se zapisivao u bajt. jedna žica po kojoj teče ili ne teče struja je osnovna informacijska jedinica. može se zapisati i samo jedan broj. Prvi od 16 bitova predstavlja u ovom posljednjem slučaju predznak broja. Znači da u jedan bajt možemo da zapišemo jedno slovo. fiksne dužine.

1 GB = 1024 MB ≅ 1 bilion bajta. Tako 8-bitni mikroprocesori mogu direktno pristupati samo oko 64 kB memorije. Dužina riječi je povezana i sa kapacitetom primarne memorije. kao što su podaci o platama ili zaposlenim radnicima u firmi. datoteka – skup srodnih podataka o određenoj pojavi ili problemu. podaci su u logičkom i fizičkom smislu organizovani u slijedeće entitete: • baza podataka – računarski organizovan sistem podataka koji se koristi za organizovanje velikih količina podataka. Stranica je element računarskih podataka koja se kreira zbog razvoja virtualne memorije. 1 MB = 1024 kB ≅ 1 milion bajta. jer se sa povećavanjem dužine riječi omogućava registrovanje decimalnih brojeva sa više decimala. page). 512 MB).536 bajta). • • • • 66/99 . Polje sadrži jedan ili više karaktera. slog – element datoteke koji sadrži podatke o jednom entitetu. Kod današnjih računara ovaj kapacitet iznosi od nekoliko stotina MB (256. a kapacitet tvrdih diskova kao perifernih memorija u GB. Sa korisničke tačke gledišta. koji sadrži specifičnu informaciju kao što je na primjer šifra proizvoda. kao što je na primjer jedan radnik iz datoteke zaposlenih. dok 16-bitni mogu imati 640 kB direktno adresabilne memorije. Kod mikroračunara baziranih na 8-bitnim mikroprocesorima kapacitet primarne memorije 16 obično je iznosio 64 kB (2 = 65. kao što su na primjer podaci o finansijskom poslovanju firme. Osim navedenih. Stranice se prenose između primarne i sekundarne memorije računara u procesu koji se naziva straničenje (engl. kao što je na primjer stanje nekog skladišta. ili ime čovjeka. unutar datoteke. Kod savremenih računarskih sistema značajan element računarskih podataka je stranica (engl. paging). Ovaj podatak se povezuje i sa preciznošću aritmetičkih izračunavanja. gdje se sekundarna memorija tretira kao proširenje primarne memorije računara.Računari i njihova primjena Već je pomenuto da je veličina riječi značajna za brzinu rada računara. pri čemu je prisutna stalna tendencija rasta ovih vrijednosti. karakter – slovo ili neki simbol. 10 Kapacitet primarne memorije računara danas se izražava u MB. polje – dio sloga. Sistem rezervacije avionskih karata je primjer interaktivne baze podataka. koriste se i slijedeće jedinice: • • • 1 kB = 1024 bajta = 2 bajta. do nekoliko GB.

Registri služe za privremeno memorisanje informacija. odnosno upišu podaci. ulazne jedinice i 5.Računari i njihova primjena 5. dobijaju se osnovne komponente savremenog računara. privremeno ili na duže vrijeme. odnosno aritmetičkom i upravljačkom jedinicom. za čuvanje instrukcija – registar instrukcija (instrukcioni registar – IR). Ovo pamćenje ili memorisanje podataka. koje su ranije već pomenute. Kapacitet registara najčešće je jedna mašinska riječ.1 Memorija Jedna od osnovnih karakteristika računara je njegova mogućnost da radi sa velikom količinom podataka. Dok se jedni podaci obrađuju. 5. do nekoliko gigabajta. oduzimanje i sl. To su: 1. Tom aparatu dodajemo elektroniku koja praktično može da realizuje prethodne postavke.1 Registarske memorije Registar je vrsta memorije koja je smještena u procesoru. 2. vrši se u memoriji računara. aritmetičko-logička jedinica.1. Povezivanjem ovih u složenije. Mogu se samo donositi podaci da se memorišu (zapišu u memoriju). korištenjem odgovarajućih programa. 67/99 . osnovni zadatak memorije je da se u nju smjeste. Dakle. Kod današnjih računara kapacitet joj se kreće od nekoliko stotina megabajta. 4.1. ili memorisane podatke prenositi u druge dijelove računara radi obrade (čitanje iz memorije). Svaka od ovih jedinica ima svoj značaj u radu cjelokupnog računara i omogućuje dio procesa obrade podataka. Svi ovi podaci ne mogu se istovremeno obrađivati u računaru. programski brojač (program counter – PC). akumulatori. memorija.2 Centralna memorija Centralna meorija zove se još i primarna. glavna. upravljačka jedinica. ali i programa. U memoriji se ne mogu vršiti obrade (sabiranje. Registri se projektuju tako da vrijeme pristupa sadržaju registra odgovara brzini rada procesora. druge je potrebno zapamtiti. nego se ta obrada vrši postepeno. Ovo je poseban dio računara koji je u direktnoj vezi sa procesorom. da bi se tek kasnije u slučaju potrebe mogli obraditi. čija dužina je jednaka broju bitova koje je procesor u stanju da istovremeno obradi. 5. U procesoru postoji nekoliko registara različite namjene. Za memorisanje međurezultata koriste se tzv. Detaljnije će se objasniti neke od ovih komponenata. Ova memorija je veoma brza. izlazne jedinice. ELEMENTI HARDVERA Principi rada računara dobro su poznati i u osnovi se zasnivaju na matematičkom aparatu koji je objašnjen u prethodnim poglavljima. Za dohvatanje instrukcija i podataka služi tzv. 3. Funkcija memorisanja se realizuje u: registrima centralnog procesora.). radna. 5. ili operativna memorija. da bi se kasnije mogli čitati. centralnoj memoriji i na jedinicama periferne memorije. kao i nešto mehaničkih dijelova.

Međutim. centralna memorijska jedinica sastoji se od poluprovodničkih memorija. sadržaj u nekim ćelijama se veoma rijetko mijenja. gdje svaki od njih ima svoju adresu i sposoban je da memoriše jedan dio podataka. Kod njih je pristup s ciljem čitanja memorije uvijek moguć. Adresiranje je zapravo numerisanje memorijskih 68/99 . Centralna memorija je podijeljena u mnogo malih sekcija nazvanih memorijske lokacije. a i cijena im je niža od ranijih rješenja. tako da računar može lako locirati sadržaj memorisanih podataka. Za CPU centralna memorija je sekvenca riječi. Prema tehnologiji memorijskih elemenata. zapisivanje u memoriju je moguće samo prilikom konstrukcije memorije ili u nekim rješenjima kada je ova memorija van upotrebe. Centralna memorija računara ima višestruku namjenu: 1. svaka pozicija memorije ima specifičnu numeričku lokaciju nazvanu adresa. Razlozi za uvođenje ovih memorija su: • niža cijena. To su tzv. RAM čipovi gube svoj sadržaj po isključenju napajanja.Računari i njihova primjena Svi podaci i programi moraju biti smješeteni u centralnu memorijsku jedinicu prije nego što se mogu koristiti u obradi. čuva takozvane sistemske programe. Centralna memorija se često upoređuje sa grupom poštanskih sandučića. One su znatno brže. Primjenjuju se za pohranjivanje podataka i programa koji nisu stalni. RAM (Random Access Memory) memorije – nazivaju se i memorije sa direktnim pristupom. kola visoke integracije – čipovi. 2. Nad njima se mogu nesmetano vršiti obje osnovne operacije: čitanje i pisanje. 2. pa time i veći kapacitet. Kod savremenih računara. kod starijih tipova računara za centralne memorije su korištene memorije sa magnetnim jezgrima. • obezbjeđenje od neželjenih izmjena postojećeg sadržaja. Elektronika koja fizički realizuje memorisanje jedne riječi naziva se memorijskom lokacijom. Naime. ROM (Read Only Memory) memorije – poseban tip memorija iz kojih je omogućeno samo čitanje. Sadržaj ROM memorija ostaje sačuvan i poslije isključenja računara sa izvora napajanja. dopunjavati ili brisati. radne podatke i čuva međurezultate i rezultate obrade. 3. Za ovakve slučajeve pokazalo se opravdanim uvođenje specijalnih rješenja za memoriju. Prilikom upotrebe centralne memorije. To su tzv. koji od momenta uključenja upravljaju radom računara i omogućavaju komunikaciju između čovjeka i mašine. dimenzije su im manje. • veća brzina. tako da se u toku rada sadržaj ove memorije može jednostavno mijenjati. postojane poluprovodničke memorije. Pojavile su se razvojem nove tehnologije koja se bazira na povezivanju velikog broja elektronskih sklopova tipa flip-flop na samo jednom poluprovodničkom elementu. u oblik pristupačan elektronskim kolima računara. prihvata korisnikove aplikativne programe za obavljanje konkretnih poslova. U osnovi poluprovodničke memorije se dijele u dvije klase: 1. a u nekim se uopće i ne mijenja. pisane u nekom višem programskom jeziku. • veća gustina smještaja elektronskih elemenata. prihvata programe koji prevode korisnikove izvorne programe.

Skup svih memorijskih lokacija kojima procesor može da pristupi čini memorijski adresni prostor ili memorijsku mapu. osam za upisivanje podataka (za paralelni zapis jednog bajta) i deveti kanal kao kontrolni koji omogućuje da se ispita da li se podatak koji je upisan na traku pravilno čita. ali su zbog relativno niske cijene i velikog kapaciteta memorisanih podataka još u primjeni. Međutim. Magnetski zapis Kod magnetne tehnologije podaci se upisuju ili učitavaju preko magnetnog medija koji je pokretan ispred tzv. Da bi smo pročitali jedan podatak na sredini trake. prvenstveno za arhiviranje podataka. medij je i dalje namagnetisan. to su razlozi zbog kojih je ova jedinica dosta spora.Računari i njihova primjena lokacija rednim brojevima od 0 do k-1. Zbog toga su primat preuzele jedinice periferne memorije sa direktnim pristupom: magnetne diskete. Savremeni računari najčešće podržavaju i koncept virtualne memorije. Prilikom snimanja podataka na memoriju. traku i slično). Danas su potisnute zbog sporosti njihovog rada u odnosu na magnetske diskove. U nedostatke se može ubrojati i visoka osjetljivost na ekstremne temperature. Redni broj lokacija predstavlja adresu lokacije. Uz malu brzinu kretanja trake ispod glave.3 Periferne memorije Periferna memorija često se zove i sekundarna. noseća površina se kreće (pravolinijski kod traka ili kružno kod diskova i disketa) ispred glava za čitanje i pisanje. magnetooptička i magnetna s promjenom faze. glava za čitanje i pisanje. Podaci se na traku zapisuju po kanalima. Kapacitet joj je znatno veći od kapaciteta centralne memorije. Princip zapisivanja je slijedeći: dovođenjem struje u glavu za pisanje i pokretanjem feritnog medija ispod glave vrši se magnetisanje tog medija u jednom ili drugom smjeru (zapis "0" ili "1"). odnosno čitanja podataka iz ove memorije. potrebno je pročitati i sve podatke prije njega. Na taj način se vrši i zaštita podataka sa magnetnih diskova računara za slučaj njihove havarije ili gubitka programa i podataka zbog drugih uzroka. a ovim redoslijedom se i čitaju. Isto se odnosi i na kasete. Za realizaciju ovih memorija koristi se nekoliko tehnologija zapisa podataka na medij: magnetna. a ukupan broj lokacija je kapacitet memorije. odnosno podatak je memorisan. eksterna ili masovna. magnetni diskovi. za svaki kanal postoji glava za čitanje i pisanje. nego preko centralne memorije (odatle i naziv "sekundarna"). optička. kojih ima devet.1. Memorijski uređaji sa magnetnim trakama (jedinice magnetnih traka) dugo vremena su bili jedino rješenje za periferne memorije. Zbog postojanja više kanala. Prestankom dovoda struje u glavi. Magnetni medij je tanki sloj od feritnog materijala nanešen na noseću površinu (disk. Podaci se na traku upisuju jedan iza drugog. Prolaskom namagnetisanog medija pored glave za čitanje pojavljuje se struja u glavi. Isto važi i za podatke koji se prvo moraju smjestiti u centralnu memoriju pa tek onda obrađivati. Programi memorisani na perifernoj memoriji moraju se prvo učitati u centralnu memoriju pa tek onda izvršavati. 69/99 . Prilikom čitanja proces je obrnut. ove memorije su znatno sporije i nisu direktno vezane sa procesorom računara. što predstavlja pročitani podatak. 5. CD-ROM-ovi i dr.

smještenih na istoj osovini u vakuumirano kućište. • tabela za smještanje podataka o fajlovima. Potom je uveden magnetni disk (tvrdi disk). Disketa je unatoč nedovoljnom kapacitetu dugo bila dobar "partner" tvrdom disku. Svaki disk se sastoji od određenog broja kružnih ploča sa površinama presvučenim feritnim materijalom. nadzor nad gustinom zapisa i kontrolu nad glavama imao kontroler. Površine su podijeljene na koncentrične kružne trake ili staze. hard disk ima i: glave za čitanje i pisanje. odnosno laserske zrake.25" sa kapaciteom 1. Osim kružnih ploča ili diskova. koje se opet dijele na sektore u koje se zapisuju podaci. To je okrugla savitljiva (floppy) poliesterska ploča presvučena magnetnom emulzijom. disketna jedinica i disketa su preuzele ulogu medija za prenos i arhiviranje podataka. koji je i do danas ostao nezamjenjiv kada je riječ o medijima za pohranu podataka i predstavlja za ove poslove najisplativije i najbrže rješenje. One ulaze u disk i izlaze iz njega. flopy disc). Promjer disketa iznosio je najprije 5. dok je kasnije u standard ušla disketa promjera 3. Ovakvi sustavi omogućavaju jednokratni zapis sa bezgraničnim brojem čitanja (WORM – Write Once Read Many). Razmak glave i feromagnetne emulzije iznosi 0. Jeftina je i omogućuje izmjenu medija (kao i kod magnetne trake). Najmanja memorijska jedinica kojoj se. dok je funkcije komande. ali i dalo veće mogućnosti za povećanje brzine. Refleksni sloj koji odbija lasersku zraku prema foto 70/99 . Kod diskova i disketa prilikom formatiranja kompletan prostor se dijeli u četiri dijela: • početni zapis (boot record): broj sektora na disku. Laserska zraka iz izvora dovodi se sustavom leća na medij za zapis (CD-ROM) koji je većim dijelom izrađen od plastičnog materijala. Slijedeće rješenje za trajnu pohranu podataka bila je disketna jedinica sa magnetnom disketom kao medijem (engl. Razmak između magnetne glave i diska iznosi samo jedan milioniti dio centimetra. 8. 10 i više površina).2 MB. Kasnije je uvedeno da se hard diskovi ″sami brinu″ o svom radu. Glave za čitanje i pisanje su pokretne i ima ih koliko i površina na disku. To je najmanji dio jedne staze gdje se pomoću pripadajuće glave čita ili zapisuje binarna cifra "1" ili "0". što je iziskivalo složenijuelektroniku na njima. broj bajtova po sektoru i broj glava. Dok je tvrdi disk gotovo uvijek ugrađen u samo kućište računara i pohranjuje podatke i aplikacije potrebne za rad s računarom. odnosno magnetnom emulzijom (2. Sektori sadrže fiksan broj riječi podataka (obično 512 bajta). kapaciteta i ubrzavanje rada.002 mm. • osnovni direktorij (root direktory) i • područje podataka (data area).Računari i njihova primjena Savremenija i kvalitetnija verzija magnetnih traka su strimer-trake (kertridži). broj sektora po stazi. Optički zapis Kod uređaja na optičkom principu za pisanje i čitanje koriste se karakteristike svjetlosti. nosače ovih glava i elektronsku podršku. dok se disk okreće. Princip magnetisanja je isti kao i kod magnetnih traka. Kapacitet im obično iznosi nekoliko stotina Mb (120. Ranije su hard diskovi imali veoma malo elektronike na sebi. 250 ili više MB).44 MB.5" i kapaciteta 1. može pristupiti je bit. kojima je prvenstvena namjena pohranjivanje podataka (back up) radi zaštite.

te se multimedijalne datoteke sa ovakvim zapisom.7 GB do 17 GB. Za kućnu ili uredsku primjenu.7 GB prostora na DVD mediju može se spremiti oko 7. CD-RW (rewritable) uređaji. Optički mediji za pohranu podataka pogodni su za kvalitetan zapis video i audio signala. U 4. Tehnologija zapisa i čitanja je ista kao kod običnih CD-ROM uređaja. Razlozi isticanja važnosti tvrdih diskova Nikad nije dovoljno istaknuti koliko je tvrdi disk bitan kao komponenta računara. Zapisivanje se vrši u posebnom uređaju za "pečenje" CD-ova. Treba istaći i DVD uređaje s mogućnošću brisanja i ponovnog zapisa (rewritable). CD-ROM uređaji su danas najrasprostranjeniji prenosivi mediji za pohranu podataka. Karakteriše ih i dugotrajnost zapisa. mogu odvijati u realnom vremenu. od RAID 0 do RAID 10.5 sati audio zapisa CD kvalitete. Kapacitet mu se kreće od 4. Zapis signala vrši se paljenjem plastičnog materijala laserskom zrakom koja omogućuje postizanje vrlo visokih temperatura na prostoru mikrometarske veličine. čija veća brzina prenosa i veća inteligencija mogu napraviti bitnu razliku u brzini. koji rade na principu promjene faze materijala medija za pohranu podataka. DVD (Digital Video Disc) je u odnosu na CD noviji medij za pohranu podataka. što je nekoliko desetina puta više od kapaciteta sadašnjih CDova za CD-ROM uređaje. poznatih i kao DVD-RAM. što je omogućeno korištenjem lasera manje valne duljine. Foto dioda prima reflektiranu lasersku zraku zraku i ovisno od toga da li je zraka došla na udubinu ili na izbočinu dobivamo električni signal sa dva stanja. Načini priključenja tvrdih diskova Tvrdi diskovi se danas priključuju prema slijedećim standardima za interfejse: • SATA standard koji je donio serijsko povezivanje uređaja. To je zapravo jedini dio koji je odgovoran za čuvanje onoga što radimo koristeći se računarom. brzina ili sigurnost podataka. Digitalna informacija prenosi se udubinama i izbočinama koje su mikronske veličine.Računari i njihova primjena diodi je od aluminija. Postoji više načina na koji se diskovi povezuju u RAID polje i oni se označavaju rednim brojevima. oba su priključka dovoljno brza. koje je opet donijelo veće propusnosti. zbog relativno velike brzine prenosa. SCSI diskovi se malo više "brinu sami o sebi". ali kod umreženih računara i servera prikladniji su SCSI diskovi. ali s većom gustoćom zapisa. uveli su mogućnost brisanja i ponovnog zapisivanja. ili kombinacija ovih elemenata. ili 135 minuta MPEG-2 komprimiranog video signala. RAID (Redundant Aray of Independent/Inexpensive Discs) Radi se o dva ili više povezanih tvrdih diskova u sistem kojim se povećava kapacitet. Svi 71/99 . • SCSI (Small Computer System Interface) standard omogućava veliku brzinu prenosa podataka i mogućnost serijskog povezivanja više uređaja (do 14 u nizu) na jednu SCSI vezu.

. pogotovo ako se nije radio redovan backup podataka (zaštita podataka).. kartice. memorija.Računari i njihova primjena ostali dijelovi (procesor.).. Jedino otkazivanje tvrdog diska povlači za sobom gubljenje onoga što je u suštini najvrednije – podataka i truda koji se ponekad mjeri mjesecima i godinama. što je čest slučaj u našoj praksi. mogu se zamijeniti bez većih posljedica. 72/99 .

BIOS je takođe zadužen za komunikaciju sa hardverom. Tokom razvoja računara.2 Hardverske specifičnosti PC računara 5. Ulaskom u BIOS dolazi se do sistema menija koji služe za podešavanje nekih sistemskih parametara.2. on u interapt tabelu smešta adrese rutina koje koristi za pristup hardveru. Uloga ovog programa je da inicijalizuje rad računara. npr. flešovanje. i njena osnovna namjena je da obezbijedi komunikacijsku infrastrukturu. Ipak. u slučajevima kada je potrebno dodati podršku za neku novu mogućnost ili hardver. cilindara i sl. poznata po izuzetno maloj statičkoj potrošnji. Međutim. razne ekspanzijske karte). 73/99 . Pošto su ovi parametri promjenljivi. koje same dalje učitavaju njegov ostatak. ROM memorija je obično fizički riješena kao EEPROM čiji je sadržaj moguće softverski mijenjati: tzv. • utori za RAM i procesor. Ovo omogućuje unapređivanje BIOS-a.2. vremena. Ipak. ne mogu se čuvati u ROM memoriji. kao što su broj i način vezivanja flopi diskova. već se za njih koristi baterijski napajana CMOS memorija. Matična ploča je centralna komponenta svakog računara. • RTC (Real Time Clock).2 BIOS BIOS predstavlja skraćenicu od Basic Input/Output System. svaka matična ploča sadrži slijedeće elemente: • BIOS (Basic Input Output System). Ove rutine može da poziva operativni sistem ili korisnički program preko standardnog mehanizma softverskih prekida. i drugih. pored ostalog. BIOS sadrži i interfejs koji služi za direktnu komunikaciju sa korisnikom. uloga BIOS-a je u savremenom PC računaru višestruka.1 Matična ploča Komponenta računara koja je najzaslužnija za komunikaciju ostalih komponenti u računaru je matična ploča. BIOS predstavlja softver najnižeg nivoa u računaru i ponaša se kao interfejs između hardvera i operativnog sistema. Najjednostavnije rečeno. BIOS sadrži ROM memoriju u koju je. datuma. neki parametri hard diska. napanje i mjesto za ugradnju za ostale centralne komponente računara (procesor. broj glava. Pri inicijalizaciji računara. tako da vijek baterije u računaru dostiže i više godina. • priključci za periferne uređaje. radi povećanja brzine izvršavanja. dolazilo je i do izmjena oblika i elemenata matične ploče. smješten program koji se pokreće pri startovanju računara. memorija. (mada novije ploče uglavnom omogućavaju automatsku detekciju ovih parametara). • čip-set (set upravljačke logike).Računari i njihova primjena 5. bez obzira na promjene. učita osnovne rutine operativnog sistema. 5. sve dok računar ne postane spreman za rad sa korisnikom. noviji operativni sistemi zaobilaze BIOS u nekim operacijama sa hardverom. • sabirnice za komunikaciju komponenti.

. Preko 82955X čipa su na procesor direktno povezani najbrži podsistemi: glavna memorija (DDR2 memorija) i PCI Express x16 magistrala za vezu sa grafičkom karticom. DMA kontroler(i). PCI magistrala.2. a 82955X čip je preko DMI magistrale povezan sa 82801GR čipom na koji su povezani podsistemi za spajanje perifernih uređaja i ekspanzijskih kartica: USB portovi. PCI. I/O uređaji (u ovu grupu pored ostalih spadaju tastatura i miš) itd. SATA disk kontroleri. PCI Express slotovi za ekspanziju. podatak ili kontrolni signal u pravo vrijeme. 5.. Sl.). Sve ove komponente treba da budu usklađene tako da svaka dobije traženu adresu.. kao i drugi periferni uređaji. logika za međusobno povezivanje raznorodnih magistrala (tzv.2. Na slici je kao primjer prikazan blok dijagram savremenog Intel 955X čip seta namijenjenog za rad sa Intel Pentium 4 i Pentium 4 Extreme procesorima. integrirani audio kontroler i mrežna karta. međusobno povezanih različitim magistralama (AGP ili PCI Express. Obično se RTC nalazi unutar BIOS čipa na matičnoj ploči. Bus bridge) i mnogi drugi neophodni sklopovi nalaze se u tim čipovima. grafičke kartice. Brz razvoj integrisanih kola uslovio je da se ovaj set svede na dva čipa koji u sebi integrišu brojne funkcije. memorije.4 Čip set Savremeni PC računar sastoji se iz velikog broja komponenti: hard diskovi. .3 RTC (Real Time Clock) RTC je sat realnog vremena čija je osnovna namjena da održava tačno vrijeme čak i kada je računar ugašen. Ulogu organizatora ovog intenzivnog saobraćaja u savremenom PC računaru igra čip set. RTC se napaja iz specijalne baterije koja nije povezana na izvor napajanja. 74/99 .Računari i njihova primjena 5.

Tako razlikujemo SDRAM memoriju koja se koristi na Pentium II / III platformi. Vizuelne razlike između memorijskih modula različitih tehnologija su minimalne. a koji onemogućavaju postavljanje pogrešne memorije na matičnu ploču. u trenutku pisanja ovog teksta.Računari i njihova primjena 5. To je riješeno veoma jednostavnim prorezima na memorijskim modulima. Trenutno najaktuelniji utori za procesore su: • Socket (utor) LGA 775 za Intel procesore najnovije generacije i • Socket (utor) 939 za AMD procesore najnovije generacije. zatim DDR SDRAM memoriju koja se koristi na Pentium 4 i AMD platformama i najnoviju DDR2 SDRAM memoriju koja se. koji se nalaze na različitim mjestima kod svake vrste memorije. a koristi se na Pentium 4 platformama najnovije generacije. Trenutno postoji više tipova memorije koji se razlikuju po brzini rada. tek počinje pojavljivati na tržištu. ali ne postoji mogućnost da se na matičnu ploču postavi pogrešna verzija memorije.2. tj. koji treba da omoguće potrebno napajanje i komunikacijsku infrastrukturu. 75/99 . Sl.5 Utori za procesor i RAM memoriju Razvoj savremenijih i bržih procesora i memorija za sobom povlači i razvoj novih utora za procesore i memorije. količini podataka koja u jedinici vremena može biti proslijeđena prema procesoru. Sl. na matičnoj ploči se nalazi dva ili više utora za memorijske module koji primaju odgovarajući tip memorije. Zavisno od podrške u čip setu.

6 1.2 127. Najbitnije karakteristike sabirnice su širina sabirnice i frekvencija kojom se podaci šalju.Računari i njihova primjena 5. u koje je moguće ugraditi ekspanzijske kartice. podaci koji na jednom kraju ulaze u sabirnicu se razlažu na najmanje jedinice podataka (bite) koji se na drugom kraju sabirnice ponovo sklapaju u podatke koji su ušli u sabirnicu.6 Sabirnice za komunikaciju komponenti Komunikacija između procesora i ekspanzijskih kartica (kao što su grafička.9 15.3 33 33 66 66 66x2 66x4 7. od kojih su danas samo neke u upotrebi.1 AGP AGP (x2 mode) AGP (x4 mode) 76/99 . zvučna i dr.2 508. tj. što znači da ukoliko je sabirnica 32 bitna.3 8-bit ISA 16-bit ISA EISA VLB PCI 64-bit PCI 2. Svaka sabirnica posjeduje određeni broj ekspanzijskih utora. Širina sabirnice se izražava u bitima.3 8. Razvoj savremenijih i bržih komponenata računara za sobom je povlačio i razvoj bržih sabirnica za komunikaciju koje bi bile u stanju da obezbijede potrebnu komunikacijsku infrastrukturu.3 8. Sabirnica predstavlja određeni broj vodiča na matičnoj ploči preko kojih se podaci prebacuju paralelno.017.8 127. prema slijedećoj tabeli. Tako je tokom vremena postojalo više tipova sabirnica. kartice) se obavlja putem sabirnica za komunikaciju.3 508. mrežna. preko nje je u toku jednog takta frekvencije moguće prenijeti 32 bita podataka istovremeno.6 254.9 31. Tabela Sabirnica Širina (bita) 8 16 32 32 32 64 32 32 32 Propusnost Brzina sabirnice sabirnice (MHz) (MBytes/sec) 8.2.

Još jedna vrlo bitna odlika PCI Express sabirnice je što je moguće praviti konekcije različitih brzina. modem ima mnogo manje zahtjeve za brzinu sabirnice. Tako na primjer. • paralelni port i • USB (Universal Serial Bus) port. je ta da se podaci preko sabirnice prenose serijskim putem. Prva i najbitnija odlika PCI Express sabirnice. I jedan i drugi način povećanja propusnosti dovodi do usložnjavanja dizajna matične ploče. koji podatke usmjerava prema njihovom krajnjem odredištu. a time se znatno pojednostavljuje dizajn računara kao cjeline. To znači da ukoliko jedna komponenta prebacuje podatke preko sabirnice. U posljednje vrijeme navedeni način rada sabirnica je počeo predstavljati problem. zavisno od potreba uređaja koji se spaja na sabirnicu. što uzrokuje povećanje cijene matične ploče. Činjenica da se podaci prenose serijskim putem znači da je za navedenu sabirnicu potrebno znatno manje vodiča na matičnoj ploči. 5. Da bi se to izbjeglo. preko koje se podaci za sve uređaje. PCI Express sabirnica više nije paralelna sabirnica. tj. tj. podaci putuju u paketima jedan za drugim. Postoje dva načina povećanja propusnosti sabirnice sa paralelnim prenosom podataka: • širenjem sabirnice. koja je čini drugačijom od svih sabirnica koje su joj prethodile. ti konektori su se obezbjeđivali ugradnjom dodatnih kartica. pa se može prikopčati u najsporiji slot sabirnice.Računari i njihova primjena Odlika svih gore navedenih sabirnica je da se ukupna propusnost sabirnice dijeli između svih uređaja koji su priključeni na određenu sabirnicu. razvijena je nova „sabirnica“ – PCI Express. prenosi istom brzinom. Njihova ugradnja ne povećava složenost matičnih ploča u velikoj mjeri.7 Priključci za periferne uređaje Razvoj računara i njihova popularizacija je dovela do razvoja velikog broja perifernih uređaja različitih namjena. Razlikujemo slijedeće konektore za spajanje perifernih uređaja: • serijski port (RS232). multimedijalni adapteri) imaju na raspolaganju slotove veće brzine. ostali uređaji koji su priključeni na tu sabirnicu moraju čekati. povećanjem broja vodiča na matičnoj ploči i • povećanjem frekvencije rada sabirnice. U prvobitnim računarima. koji su na nju priključeni. napredni kontroleri za tvrde diskove. jer su se počeli javljati sve veći zahtjevi za propusnošću sabirnica. dok uređaji koji imaju veće zahtjeve (mrežni adapteri. Da bi se ti periferni uređaji priključili potrebno je obezbijediti odgovarajuće konektore.2. 77/99 . što omogućava dodatna pojednostavljenja dizajna matične ploče. tako da je bilo moguće implementirati da se svaki uređaj koji je priključen na PCI Express sabirnicu direktno spaja na centralni kontroler sabirnice. Proizvođači matičnih ploča su došli do zaključka da je najpraktičnije rješenje da se konektori ugrade direktno na matične ploče.

Serijski port se koristi za povezivanje slijedećih uređaja: • miševa i digitajzera. USB port obezbjeđuje i napajanje za uređaje koji su na njega spojeni. portovi na koje su se periferni uređaji priključivali. Većina proizvođača printera proizvodi i 36 pinski Amphenol priključak. i od tada nisu unapređivani. a kod PC paralelnog porta koristi se 25 pinova. 5. su projektovani zajedno s prvim PC računarima. Također. ali je dužina kabla maksimalno 5-10 metara. Paralelna komunikacija je. skoro svaki periferni uređaj koji se 78/99 . Također. ali sa pojavom dvosmernog paralelnog porta (EPP/ECP). Kabl je debeo. kao što su eksterni tvrdi diskovi.Računari i njihova primjena 5. projektovan je USB port ili univerzalna serijska sabirnica. Signal takta se rekonstruiše iz signala koji je stigao u prijemnik. Propusna moć USB porta je u prvoj verziji bila 12 Mbps. Serijski prenos je ograničen na brzinu od 115. To su: • • • štampači. Iz tih razloga. a njih sledi stop bit "0" itd. Danas. To je predstavljalo ograničenje za sve veći broj perifernih uređaja. Paralelni port predstavlja najjednostavniji interfejs kod PCa. U novije vrijeme serijski port se sve više izbacuje iz upotrebe. i drugi uređaji su počeli da se povezuju na njega. Nakon startnog bita "1" dolazi 8 bitova podataka.2. Sa svakim taktom prenosi se jedan bit. RS-232 standard opisuje asinhroni interfejs. Kod sinhronog prenosa potrebna su dva odvojena provodnika. 5.10 USB (Universal Serial Bus) port Prije nastanka USB porta. serijski i paralelni. što znači po jedan bajt istovremeno.9 Paralelni port Paralelni prenos znači da se podaci prenose kroz 8 odvojenih linija. To je omogućilo spajanje veoma zahtjevnih perifernih uređaja na USB port. jer su se pojavili portovi koji omogućavaju veće brzine prenosa.8 Serijski port Serijski prenos znači prenošenje jednog bita podataka u jednom trenutku.2. Kod asinhronog prenosa signal za takt i podatke prenose se preko jednog provodnika. dakle. periferni uređaji za obradu video i audio signala i sl. ali je u drugoj verziji povećana na 480 Mbps. USB port je projektovan tako da je na jedan port moguće spojiti do 127 uređaja. ZIP drajv i prenosivi CD-ROM uređaji. a jednostavnijeg su dizajna. priključivanje perifernih uređaja na računar je bilo veoma komplikovano. koji se spajaju na USB port.200 bit/s. tako da se većina jednostavnijih perifernih uređaja. Skoro uvijek se na njega povezuje printer. brža od serijske. U PC sistemu obično se nalaze dva RS-232 serijska porta. koja omogućava brzo i jednostavno spajanje perifernih uređaja.2. • modema i • drugih perifernih uređaja koji ne zahtijevaju velike brzine prenosa podataka. ne mora priključivati na električnu mrežu zbog napajanja energijom. Ovo znači da se podaci prenose samo kada je uređaj koji ih prima spreman. jer kroz njega (prema Centronics standardu) može da se provuče do 25 linija. Kabl može biti maksimalno dugačak 200 metara.

Računari i njihova primjena proizvodi. • zvučnici. • joystici. b) USB kabl sa USB pozadini kućišta računara konektorima A i B tipa 79/99 . • modemi. • digitalni fotoaparati. • skeneri. postoji u varijanti koja se spaja na USB port. Sl. • naučni uređaji za prikupljanje podataka. • miševi. tvrdi diskovi. • mrežni adapteri. Lista sa primjerima uređaja koji se spajaju na USB port uključuje slijedeće uređaje: • printeri. optički uređaji). a) Pravougaoni port je USB port na Sl. • web kamere. • uređaji za pohranu podataka (flash memorije.

Zbog mnoštva gotovih programskih paketa za najrazličitije namjene. Danas ove brojke ostvaruju pojedini proizvođači. SISTEMSKI SOFTVER Sistemski softver obuhvata: • softver postavljen u ROM čipovima. software) i ovom se riječju generalno obuhvataju sve vrste računarskih programa. dijelove programskog paketa za obradu teksta imaju mnogi programski paketi. RAZVOJ SOFTVERA Razvoj softvera glavni je faktor u razvoju informacionih tehnologija. ostaje potreba za razvojem specifičnih softverskih rješenja za pojedina područja. Ali. 3. Samo na američkom tržištu. Sistemski softver se sastoji od računarskih programa koji kontrolišu i podržavaju rad računarskog sistema i njegove aktivnosti na obradi podataka. a posebno jezika četvrte generacije. U osnovi se softver može podijeliti i na slijedeći način: • sistemski. prodaja poslovnog softvera za personalne računare iznosila je 1981. objektno orijentiranog programiranja i pokušaja stvaranja univerzalnih programskih alata. godine oko 500 miliona USD. godini kretala oko 4. Jednostavno rečeno. Primjena softvera se raširila na sva područja ljudskog djelovanja. aplikativni softver • aplikativni i • programski softver. Na primjer. uz napomenu da tu nema izričito definisane jasne granice razdvajanja ove dvije grupacije softvera. pored postignutih rezultata. dok se prodaja u 1986. koji predstavljaju dogradnju već kupljenih softveskih paketa. Mogućnosti razvoja softvera. dovodi do toga da se softver sve više približava korisniku i postaje jednostavniji za upotrebu. Osnovna svrha sistemskog 80/99 . 2. koji služi za inicijalizaciju računara i • operativni sistem.6 milijarde USD. • uslužni (paketski).Softver IV. Razvoj programskih jezika. danas najčešće nije racionalno razvijati svoj softver. niti može uraditi bilo kakav zadatak bez sistemskog softvera. kao i dodatnih programa. I na ovom se mjestu ističe da računar predstavlja jedinstvo hardvera i softvera. i dalje su neslućene. softver se dijeli na sistemski i aplikativni. Računar se ne može pokrenuti. ali se po ostalim svojim karakteristikama svrstavaju u druge vrste softvera. 1. VRSTE SOFTVERA Nema jasne granice između pojedinih vrsta softvera. SOFTVER Programi i programski paketi se jednom riječju nazivaju softver (engl.

provodi kontrolu i upravlja centralnim procesorom. OS vrši i neke pomoćne funkcije. Prema nekim procjenama. Dakle. 81/99 . Primjenom operativnog sistema. Poznati operativni sistemi su: MS DOS. ulazno-izlazni uređaji i fajlovi). APLIKATIVNI SOFTVER Aplikativni softver se sastoji od programa koji upravljaju računarskim sistemom da bi se izvršile konkretne aktivnosti obrade podataka za koorisničke potrebe. kao što su: dijagnostika otkaza hardvera. UNIX.Softver softvera je da omogući normalan rad računara. OS/2. obuhvatao i: komunikacijski softver. pomoćne (servisne) programe i programe za upravljanje bazama podataka (DBMS). Osim toga. S obzirom na broj korisnika koji OS opslužuju. Ranije je sistemski softver. Kod višekorisničkih sistema nužan je mehanizam zaštite korisnika i podataka od neautorizovanog korištenja. perifernim uređajima. kao i pokretanje osnovnih funkcija sistema u svrhu izvođenja aplikativnog softvera. operativna memorija. Redoslijed izvršavanja programa može se regulirati dodjelom različitih stepena prioriteta korisnicima.1 Operativni sistem Operativni sistem predstavlja interfejs između korisnika i računarskog sistema. Windows. računar se koristi za rješenje specifičnog problema ili konkretnog posla za korisnika. upravljanje i komunikacija s perifernim uređajima. Uobičajeno se isporučuje zajedno s računarom. ili se koristiti adekvatnim softverom u javnom vlasništvu. evidencija softverskih grešaka. Danas se taj dio softvera posebno nabavlja. Svi ostali zadaci su prepušteni aplikativnom softveru. Tu se podrazumijeva upravljanje memorijom i centralnim procesorom. centralnom memorijom. administrativne funkcije (vođenje evidencije o upotrijebljenim resursima). Predstavlja skup programa koji upravljaju radom rašunarskog sistema (omogućava izvršavanje aplikativnih programa i koordinira njihov rad. Zastupljenost Windows aplikacija sve je veća. Linux. godini 99% svih sjevernoameričkih korporacija koristilo se barem jednom od Windows aplikacija. Aplikativni softver korisnik može kupiti na tržištu kao gotov. Za ove poslove s operativnim sistemom u pravilu je zadužen sistem-administrator. godini taj postotak je iznosio samo 83%. Može se reći i da predstavlja skup programa koji služe za upravljanje resursima računara (pri čemu pod osnovnim resursima podrazumijevamo: CPU (procesor). kao i zaštite OS od samih korisnika. postupak koordinacije i sinhronizacije rada elektronskih i mehaničkih uređaja računara se automatizuje. Budućnost rada na PC računarima po svemu sudeći je u velikoj mjeri vezana za Windowse. 4. 3. pohranjivanjem podataka i informacija). Kao dio sistemskog softvera može se pojaviti i emulacijski softver. VMS. Osnovna računarska pismenost podrazumijeva i poznavanje Windowsa. a može i naručiti izradu softvera. u 1994. pored operativnog sistema. isti se dijele na: • jednoskorisničke i • višekorisničke operativne sisteme. ili ga izraditi u vlastitoj režiji. programe prevodioce. mogu se nabaviti i različiti operativni sistemi. U 1993. Osim navedenih.

poslovni aplikativni programi (knjigovodstvo finansija.1 Kupljeni (gotov) softver Količina gotovog softvera na tržištu raste geometrijskom progresijom. Po svojoj strukturi sličan je prirodnom. • backup softver. PROGRAMSKI JEZICI – PROGRAMSKI SOFTVER Programski jezik je vještačka tvorevina i sastoji se od simbola grupisanih u riječi. te ostali aplikativni programi (obrazovni softver.). • grafički softver. igre. • edukacijski softver. • softver za potrebe statistike. • softver za programiranje i razvoj softvera. • softver za vođenje projekata. Svaki programski jezik mora zadovoljiti dva osnovna zahtjeva: • da je razumljiv za čovjeka i • da ima mogućnost automatskog prevođenja u oblik razumljiv računaru. • database softver. • multimedijski i prezentacijski softver. 5. te za proizvodnju. zabavu i kućnu upotrebu. za inženjerske analize i istraživanja. Neke od najznačajnijih grupacija ovog softvera su: • antivirus softver i softver za zaštitu sistema. za rad s bazama podataka. proizvodnja). • softver za igru. za zaštitu podataka i programa. 4. marketing. spredšit alati za tablične proračune. govornom jeziku čovjeka. • softver za tehničke (PDMS – Product Data Management System) i poslovne informacione sisteme (ERP – Enterprise Resource Planning). Služi za izradu programa (softvera) koji treba da formalizuju određene algoritme s ciljem rješavanja problema uz podršku računarom. inženjerski dizajn). 82/99 . naučni aplikativni programi (naučne analize. muzika i umjetnost). te za prividnu stvarnost (virtual reality software). za obradu slika i crteža. • CAD/CAE/CAM (Computer Aided Design / Computer Aided Engineering / Computer Aided Manufacturing) softver. Namijenjen je za potrebe računarom podržanog inženjerskog dizajna i razvoja proizvoda. • softver za obradu tabela i analizu podataka. • softver za računarske mreže. programi za grafiku itd.Softver U ovu kategoriju spadaju: aplikativni programi opće namjene (tekst-procesori. Programski jezici se dijele u više kategorija.

okrenuti računaru (instrukcije se opisuju simbolički). HTML). Tu se prije svega misli na razvoj tzv. Zbog problema programiranja u mašinskom jeziku. programi pisani u višem programskom jeziku (izvorni . Sve hardverske komponente računara na najnižem nivou razumiju jedino jezik koji se sastoji od binarnih jedinica i nula. 1955-1959) i nalaze se između mašinskih jezika i viših programskih jezika. Program u mašinskom jeziku često se naziva izvršni program. prema kojoj mogu biti: o opisni (služe opisivanju dokumenata . programi prevodioci. G – jezici za programiranje virtualnih instrumenata). Viši programski jezici su donijeli slijedeće prednosti: • olakšano programiranje (bliži čovjekovom prirodnom jeziku). programskih jezika višeg nivoa.PostScript.SQL).source programi) se prevode na mašinski jezik. • skraćeno vrijeme obuke u programiranju. ASP. • jezici četvrte generacije (4GL).2 Viši programski jezici ili proceduralni programski jezici Ideja je bila da se programski jezik približi čovjekovom načinu izražavanja (instrukcije su obično izvedene iz riječi engleskog jezika). u žargonu nazvani kompajlerima (iako je pravilnije zvati ih kompilatorima).1 Niži programski jezici ili programski jezici niskog nivoa U ovu grupu spadaju mašinski jezici i simbolički mašinski jezici – asembleri i makroasembleri. CPU se projektuje tako da interpretira skup instrukcija koje se nazivaju instrukcijski skup. Pošto računar može da izvršava samo programe u formi mašinskog jezika. koji su bliži i razumljiviji korisniku. Ovaj binarni kod se zove mašinski kod instrukcije. • nije nužno detaljno poznavanje hardvera računara. Prilikom projektovanja računara. Niži programski jezici su platformski. tzv. sa usko specijaliziranom namjenom. Svaka instrukcija u ovom skupu ima jedinstven binarni kod koji CPU može da interpretira direktno. o upitni (za generiranje podskupova iz baza podataka i formiranje izvještajâ . programiranje u mašinskom jeziku je težak i neefikasan način programiranja. tj. 5. HTML. 5. koji su proceduralni. a skup svih mašinskih kodova instrukcija se zove mašinski jezik. PHP. pokazalo se da računar ne može naći širu primjenu ukoliko se ne poboljša komunikacija korisnika sa sistemom. • asembleri i makro-asembleri su jezici druge generacije (2GL. u koje spadaju: SQL. Razvoj raznih vrsta sistemskog softvera obezbijedio je ove pretpostavke. koji se nazivaju i programski jezici prve generacije (1GL. neproceduralni jezici. od kojih je samo desetina u praktičnoj upotrebi. 1950-1954).Softver Do sada je definisano nekoliko stotina programskih jezika. 83/99 . o grafički (LabView. a za prevođenje se koriste posebni programi. Generacije programskih jezika su: • mašinski jezici. • jezici treće generacije (3GL) su viši programski jezici. U današnje vrijeme.

Oni se mogu klasifikovati na osnovu raznih kriterija. struktuiranog. BLISS.3 Objektno orijentirani programski jezici Neki smatraju da ovi jezici potkategorija proceduralnih programskih jezika. Svi najpoznatiji programski jezici su u ovoj grupi: pascal. U njima postoji oštra razlika između podataka i informacija koje se obrađuju i procedura (potprograma. robotike i ekspertnih sistema. C. Treću grupu čine jezici za sistemsko i konkurentno programiranje. lako shvatljivi. OCCAM i drugi jezici. Takozvano objektno orijentirano programiranje (skraćeno OOP) predstavlja najznačajniji pomak u tom pravcu. a danas se u ovu svrhu najviše koriste jezici C++ i C#. 5. Ovi programski jezici se primjenjuju u oblastima simboličkog računanja. Najčešća klasifikacija je po namjeni. Svaki objekat je poput nezavisnog procesora čije se ponašanje može dokučiti samo na osnovu odgovora koje odaje. Procedure i podaci su kod ovih jezika različiti entiteti. kobol. Objekti odgovaraju na poruke tako što stvaraju nove objekte i vraćaju ih kao rezultate. MODULA-2. Programeri su decenijama pokušavali da odgovore na jednostavno pitanje: "Kako pisati dobre programe?" Pokazalo se da su dobri programi modularni. Najpopularniji su LISP i PROLOG. algol. a epilog danas znamo: proceduralno programiranje je ušlo u arsenal svakog programera koji iole drži do sebe. Najpopularniji jezici u ovoj klasi su: FORTRAN. mada bez pompe. fortran. evoluirale su i druge programske metode. Danas postoji veliki broj viših programskih jezika. C# i drugi. PASCAL. U kategoriju opće namjene (općenamjenski jezici-algoritamski orijentirani jezici) ubrajaju se jezici koji služe za rješavanje numeričkih problema u oblasti tehnike i drugih disciplina koje koriste matematičke modele. Najveći broj računarskih jezika podržava model izračunavanja koji se može sažeto iskazati na slijedeći način: aktivne procedure djeluju nad pasivnim podacima. funkcija) koje ih obrađuju. Objektno orijentirani jezici zasnivaju se na pretpostavci da jedan jedini entitet – objekat – treba da obuhvati i podatke i procedure. Namijenjeni su za pisanje sistemskog softvera.Softver • prenosivost programa (program se može prevesti na drugom tipu računara i izvršiti bez ikakvih izmjena u programu). Izračunavanja se izvode slanjem poruka (zahtjeva) objektima u programu. Na primjeru običnog sabiranja dva broja može se shvatiti velika razlika između ova dva pristipa. Sedamdesetih godina vodile su se žustre debate oko tzv. kao i za rješavanje numeričkih problema vezanih za poslovnu obradu podataka i informacione sisteme. Podaci u objektu mogu biti promijenjeni samo preko procedura (često se nazivaju metodama) koje pripadaju tom objektu. pa se programiranje svodi na kreiranje programskih modula i njihovo pozivanje u toku izvršavanja programa. Uporedo. bejzik i drugi. da se mogu srazmjerno lako mijenjati i dopunjavati. To su: ADA. mašinskog prepoznavanja i zaključivanja. C++. odnosno proceduralnog programiranja kao metoda za pisanje programa. da se mogu primjenjivati i u situacijama za koje nisu specijalno pisani. 84/99 . Jezici vještačke inteligencije čine drugu grupu viših programskih jezika. a OO jezici doživjeli su krajem osamdesetih veliku popularnost. Svaki jezik definiše na svoj način prenošenje podataka u procedure. COBOL. BASIC. kao i u kojim se sve programskim blokovima može doći do jedne varijable.

Programiranje u OO jezicima se u krajnjoj liniji svodi na svega dvije operacije: 1. u OO jezicima svaki program je simulacija nekog realnog procesa. to omogućava da korisnik lakše napiše svoj program. Upitni jezici omogućavaju krajnjim korisnicima da putem samo nekoliko komandi pristupe sistemu i dobiju informaciju iz njega. Jedan od takvih jezika je i IBMov SQL (Structured Query Language – struktuirani upitni jezik) koji omogućuje korisnicima baze podataka da brzo dobiju željeni izvještaj. Naravno. Drugim riječima. a da pri tome ne trebaju stvarati poseban program. prepoznavanje objekata i poruka u problemu za koji želimo da pišemo program. To znači da se naredbe u programu uređuju (logički i jezično testiraju) u toku pisanja programa. Komunikacija sa objektima uvijek je dvosmjerna pa se tako rezultat koji je i sam objekat (u našem primjeru cjelobrojni objekat 6). a svaka individua zna svoje unutrašnje stanje i kako reaguje na primljene poruke. U OO jeziku rezultat će takođe biti 6. određivanje odgovarajuće strukture podataka koja podatke interno predstavlja u okviru objekta. Ustvari. a unutrašnji precizira kako se to postiže. dakle prije njegovog završetka. tako da je objektno orijentirano programiranje prirodan nastavak uobičajenog ljudskog ponašanja. za kreiranje izvještaja treba poznavati strukturu baze podataka. Ovaj termin nije slučajno odabran. koje mogu lako učiti i osobe koje nisu programeri.4 Programski jezici četvrte generacije Jezici četvrte generacije (Fort-Generation Languages) su neproceduralni viši programski jezici. Poruka "+4" poslata je cjelobrojnom objektu 2. U konvencionalnim programskim jezicima ovo izračunavanje bi se objasnilo na slijedeći način: Naredba sabiranja "+" primjenjuje se na dva cjelobrojna argumenta 2 i 4. O tome šta neka druga osoba misli može se suditi samo po porukama koje prima ili odaje. Upitni jezici (Query Language) četvrte generacije postali su dio sistema za upravljanje bazama podataka.5 Programski alati 85/99 . Kako se manji broj komandi lakše uči. Takva komunikacija je prirodna i preuzeta je iz svakodnevnog života. Objekat koji prima poruku (u ovom slučaju 2) samostalno odlučuje kako će se naredba izvršiti. dok u jezicima tipa paskala aritmetički operator "+" komanduje izvršenjem. uz razvoj algoritama koji odgovaraju na poruku (tj. ili jezici vrlo visokog nivoa. i vraća rezultat 6. 2. Program pisan u jeziku četvrte generacije razvija se interaktivno. Spoljašnji nas obavještava šta dati objekat radi. te definirati oblik izlaznih podataka i uz nekoliko naredbi dobiti željeni izvještaj. koristeći se sa relativno manjim brojem komandi. Prema većini objekata u realnom životu ponašamo se na isti način – slanjem i primanjem poruka. takoreći – dječija igra. vraća kada se poruka pošalje objektu. ali način na koji se do njega dolazi je drugačiji. i baš zato je programiranje na ovim jezicima najproduktivniji vid programiranja. 5. Omogućavaju korisnicima da izvrše kompleksne procedure. izvršavaju naredbu). 5. Ne postoji način da se promijeni stanje objekta osim slanjem poruka.Softver Pretpostavka je da treba sabrati dva broja: 2 i 4. To su takođe neproceduralni jezici. potrebno je prepoznati spoljašnji i unutrašnji vid objekta. jer prvi OO jezik "Smalltalk" nastao je upravo iz želje da se napravi snažan računar za djecu.

Kod pokretanja programa. a da se ne definira procedura. 6.2 Softver za inženjerske analize – CAE softver CAE (Computer Aided Engineering) softver omogućava realizaciju različitih inženjerskih analiza. Kompajler prevodi kompletan izvorni kod i snima ga u datoteku koja predstavlja izvršni program. dobivene prevođenjem izvornih programa na mašinski jezik. u RAM memoriji računara se ne nalazi izvorni kod. Kod interpretera se u RAM memoriji računara nalazi izvorni kod programa. krajnjim korisnicima dostupni su i tzv. kod kojih je dovoljno utvrditi šta se želi dobiti kao krajnji rezultat. hidrodinamičke analize strujanja radnog fluida. ili fluida koji opstrujava analiziranu strukturu. postoje i generatori aplikacija (Application Generators) koji omogućavaju korisniku razvoj čitave aplikacije pomoću jednostavnih naredbi i odgovora na upite. Pored generatora izvještaja. INŽENJERING I PROIZVODNJU UZ PODRŠKU RAČUNARA 6. odnosno inženjerski dizajn podržan računarom. od kojih izdvajamo: • • analize napona i deformacija. SOFTVER ZA INŽENJERSKI DIZAJN (KONSTRUIRANJE).1 Softver za geometrijsko modeliranje – CAD softver CAD (Computer Aided Design) softver je namijenjen za konstruiranje. čije se mašinske instrukcije jedna po jedna uvode u procesor računara i tu izvršavaju. 6. nego izvršni program. 86/99 .Softver Osim mogućnosti koje se razvijaju kod upitnih jezika. 5. generatori izvještaja.6 Prevodioci i interpreteri Već je rečeno da računar može da izvršava samo izvršne programe. prevodioci se dijele na: • nterpretere i • kompajlere (compiler). koji se mora prevoditi svaki put kad se starta izvršavanje programa. Prema načinu prevođenja instrukcija izvornog programa u mašinski jezik.

Ovdje se ističu programski alati za rješavanje problema iz mehanike kontinuuma. pri čemu se može napisati da je: CCM = CFD + CSM .3 Softver za proizvodnju podržanu računarom – CAM softver CAM (Computer Aided Manufacturing) 87/99 . odnosno Computational Continium Mechanics = Computational Fluid Dynamics + Computational Solid Mechanics 6.Softver • analize interaktivnog djelovanja fluida i konstrukcije.

d.1.Organizacija i upravljanje podacima u računaru VI.1 Hijerarhijska organizacija podataka u bazi podataka Skup trajno pohranjenih podataka informacionog sistema naziva se bazom podataka. a niži elementi su: datoteteka. baza podataka Šifra 198 Naziv bombon Kiki Proizvođač Kraš d. odnosno sekundarnoj memoriji računara. Baza podataka (engl. kao dio zapisa znaka u reprezentaciji koju razumije računar. Slog datoteka K r a š d . 88/99 . polje. slog. Najviši nivo predstavlja baza podataka. ORGANIZACIJA PODATAKA U RAČUNARU Da bi se podaci mogli efikasno pronalaziti i obrađivati. kupcima i dobavljačima. znak i bit. Tako baza podataka odjela prodaje nekog poslovnog subjekta sadrži podatke o proizvodima. Osnovne elemente organizacije podataka prikazuje slika 1. dakle o različitim objektima koje srećemo u poslovnim sustavima. 1. moraju se u računaru na prikladan način organizirano pohraniti na perifernoj. ORGANIZACIJA I UPRAVLJANJE PODACIMA U RAČUNARU 1. Šifra Naziv Proizvođač 1 9 8 b o m b o n K i k i K r a š d . koje iziskuje prikupljanje odgovarajućih podataka. data base) je skup povezanih raznovrsnih podataka nekog informacionog sistema. d . odnosno podataka nekog područja. d . Polje d Znak 0 1 1 0 0 1 0 0 Bitovi Sl. Vidi se da je organizacija podataka hijerarhijska.

Datoteka se sastoji od skupa istovrsnih podataka – slogova ili zapisa. faktura itd. dok vrsta polja proizilazi iz karaktera podatka koje se “smješta” u određeno polje. fakture itd. kao dijelova baza podataka. studenata.2 (šest cijelih i dvije decimale) 4 Naziv i veličinu polja određuje korisnik. Ovdje je slog jedna kartica kartoteke. poznati su kao polja podataka (data fields).1: Tabela 2. studenta. file) je najstariji i najjednostavniji oblik organiziranja i pohranjivanja podataka u računaru. Tako se. Jedan slog sadrži podatke jednog objekta.1 Osnovni elementi strukture datoteke Polje podatka (Data field) Individualni elementi opisa nekog događaja se nazivaju stavke podataka (data items). ili kratko stavke. a kada je u pitanju digitalna struktura kod registrovanja podataka u memoriji računara. Kod opsežnijih aplikacija. u kojima je datoteka osnovni element za pohranjivanje podataka. Segment je dakle dio sloga. 2.1 Šta je to datoteka? Datoteka (engl.1. Definisanju elemenata podataka i opisu njihovih poljâ treba posvetiti posebnu pažnju. slog kupca sastoji od slijedećih segmenata i njihovih polja: 89/99 . Svako polje podatka se identifikuje imenom (nazivom). jer su to osnovni elementi kojima se određuju strukture datoteka. kao na slici 1. Osim toga. na primjer proizvoda. DATOTEKA 2. Segment sloga Više polja podataka.Organizacija i upravljanje podacima u računaru 2.1 Primjer definisanja polja podataka Naziv polja Šifra materijala Naziv materijala Jedinica mjere Nabavljena količina Cijena Dobavljač Vrsta ili tip alfa-numeričko (AN) alfabetsko (A) numeričko (N) numeričko (N) numeričko (N) numeričko (N) Veličina polja u znakovima 6 20 2 10 6. definisanjem polja podataka omogućava se i programska kontrola unosa podataka. Datoteka se može uporediti s kartotekom. ili kod informacionih sistema koristimo se bazama podataka. vrstom i veličinom. koje karakteriše neki zajednički imenitelj. na način kako je to pokazano slijedećoj tabeli 2. koji se karakterišu nekim zajedničkim kriterijem i koji su smješteni u memoriji računara. Stoga se može govoriti o datoteci proizvoda.1. čini segment sloga. na primjer.

način. broj: segment 2: uslovi plaćanja. Slog podataka (Record) Kompletan set podataka. kao skupova određenih polja. Tabela 2. Na primjer. potražuje. Slog se sastoji od određenog broja polja i segmenata. segment 3: stanje računa. odnosno entitet. prezime Mjesto rođenja Datum rođenja (XX/XX/XXXX) Mjesto stanovanja Ulica. Segment nije fizička jedinica podataka u organizaciji memorije. s poljima: rok. s poljima: duguje. saldo. koji su vezani za neki objekat. grad. slog osnovnog sredstva. popust. slog radnika. kojeg u cjelosti definišu. a koji se pohranjuju i kasnije obrađuju. naziva se slog (record). U slijedeđoj tabeli je naveden primjer sloga radnika. koji se sastoji od određenih podataka (polja). s poljima: država. ulica. kamate. ime oca. slog proizvoda itd. slog artikla.2 Primjer sloga radnika Naziv stavke Redni broj u datoteci Matični broj Ime. ne izdvaja se u posebnu fizičku cjelinu i ne može mu se direktno pristupiti kao cjelini. slog bankarskog čeka. slog kupca.Organizacija i upravljanje podacima u računaru segment 1: adresa kupca. Segment je dio cjeline koja se naziva slog datoteke. naselje Broj Bračno stanje Broj djece Šifra radnog mjesta Naziv radnog mjesta Ukupna dužina sloga Vrsta ili tip numeričko (N) numeričko (N) alfabetsko (A) A N A A N A N N A Veličina polja u znakovima 4 13 30 12 8 12 15 3 1 1 2 10 111 90/99 .

pointer). tj. Niz pokazivača na slici je prikazan strelicama.2 Direktne ili relativne datoteke U direktnoj. Na slici 2. 2. Povezanost se ostvaruje nizom pokazivača (engl. Osnovne vrste datoteka su: • • • slijedne.1b prikazana je slijedna datoteka. relative. slog s ključem 2 na adresi 2 itd. 2.6 Vrste datoteka s obzirom na njihovu organizaciju Datoteke se dijele prema metodi adresiranja slogova. pomoćnih podataka u slogu koji pokazuju adresu slijedećeg sloga u nizu. odnosno sekvencijalne datoteke.1 prikazana je slijedna datoteka kod koje su slogovi međusobno fizički slijedno povezani. Sl.1 Slijedne ili sekvencijalne datoteke U slijednim. kriterij podjele datoteka je način fizičkog organiziranja slogova. direct. odnosno sekvencijalnim datotekama slogovi se upisuju i memorišu jedan do drugoga. Pronalaženje 91/99 . hash file) slogovi se pohranjuju na relativnim adresama. Dakle.Organizacija i upravljanje podacima u računaru 2. redoslijedom dolaska. direktne. Slijedeći slog se upisuje na adresu neposredno iza prethodnog sloga. Kod obrade se slogovi obrađuju istim redoslijedom Na slici 2.1 Fizički ili logički organizovana slijedna datoteka 2.6. odnosno realativnoj datoteci (engl. Pri tome slogovi ne moraju biti smješteni na susjednim adresama. Adresiranjem se određuje mjesto. Pri tome se slog s ključem 1 memoriše na relativnoj adresi 1. čiji su slogovi povezani logički. Slogovi su su smješteni na susjednim adresama. odnosno relativne datoteke i indeksne datoteke. adresa sloga u datoteci.6. počevši od relativne adrese 1 do adrese n.

2 Dijelovi indeksne datoteke: indeksno područje i područje slogova U indeksnom području smješten je indeks. dodat će se 1.2. postoji čvrst odnos ključa i relativne adrese sloga. Sl. pronalaženjem adrese sloga. uzet će se mjesta za na primjer 2500 osoba. Područje slogova obično se organizira kao slijedna datoteka. Prema tome. Zato se indeksno područje organizuje u obliku datoteke. adresa ovog sloga je 286. koji može biti od 0 – 2499. randomizing function) koristi operacija dijeljenja s ostatkom (tzv. pa se indeksno područje može organizovati u obliku jedne ovakve datotetke. Pronalaženje slogova uvijek počinje od indeksa. kao što je prikazano na slici 2. a takav medij je tvrdi disk. tako da svaki slog sadrži podatke jedne osobe. te tako dobiti vrijednosti adrese od 1 – 2500. pri čemu vrijedi pravilo da je adresa = ključ. Za vrijednost JMBG 2508971335285 koju dijelimo s 2500 dobit će se 285 kao ostatak dijeljenja. u kojoj se pronalaženje indeksnih slogova odvija brzo. ako se podijeli s kapacitetom datoteke.Organizacija i upravljanje podacima u računaru slogova prilikom čitanja datoteke provodi se na isti način. Metodom transformacije ključa u adresu omogućen je direktan pristup svakom slogu. koji se sastoji od 13 cifara. Dakle. Za ključ će se izabrat jedinstveni matični broj građana (JMBG).6. sličan indeksu koji srećemo u stručnim knjigama. čime se štedi memorijski prostor. Zbog toga se ključ transformira u adresu pogodnom matematičkom operacijom. u kojoj se slogovi nalaze jedan do drugoga. Najčešće se za transformaciju ključa u adresu (engl. pa se datoteka maziva i direktnom. tako da će se na primjer na adresi 25 naći slog s ključem 25 itd. 2. Medij na koji se memoriše datoteka mora imati mogućnost direktnog pristupa. a to je 2500. Uz svaki ključ u indeksu nalazi se adresa njegovog sloga u području podataka. Za ovo je pogodna direktna datoteka. Za primjer će se načiniti relativna datoteka za slogove 2200 osoba. Vrijednost JMBG će se transformirati u raspon od 1 – 2500. tako što je adresa = f(ključ). To znači da će adrese slogova biti u rasponu od 1 – 2500. a nastavlja se u području slogova pronalaženjem sloga na dobivenoj adresi. 92/99 . Ostatku dijeljenja. modularno dijeljenje).3 Indeksne datoteke Indeksna datoteka se sastoji od indeksnog područja i područja slogova. U praksi se rijetko ima situacija da vrijednosti ključeva počinju od 1 i čija je razdioba pravilna. Ako se očekuje da će broj osoba u evidenciji rasti. 2.

ili promjene pojedinačnih slogova). indeksno područje mora biti organizirano kao uređena slijedna datoteka i ne može biti organizirana kao direktna datoteka (kao kod indeksne datoteke). 93/99 . Njene prednosti su što omogućava: • direktan pristup i pojedinačnu obradu slogova (na primjer čitanje. Traži li se na primjer slog s ključem 205. drugi indeksni slog pokazuje da se u drugom bloku područja podataka na adresi 3 nalaze slogovi od ključa većeg od 92 do ključa 161 itd. obično vrijednost najvećeg. koja se ogleda u mogućnosti formiranja više indeksa za više različitih ključeva. jer ima karakteristike indeksne datoteke i • skupnu obradu svih ili veće skupine slogova. 2. Sl. jer je broj indeksnih vrijednosti manji od broja slogova u datoteci. Tako prvi indeksni slog pokazuje da se u prvom bloku područja podataka na adresi 1 nalaze svi slogovi do ključa 92. od kojeg počinje pretraživanje. Kao i indeksna datoteka. i ova datoteka ima dva područja: indeksno područje i područje podataka. Među njima je najpoznatija i najčešće korištena indeksna slijedna datoteka. indeks upućuje na to da se slog s ovim ključem nalazi u trećem bloku na adresi 4. Nakon toga se slijednim pretraživanjem trećeg bloka pronalazi traženi slog. odnosno posljednjeg sloga u bloku.6.3 su označeni vrijednostima svojih ključeva. a drugi put po prezimenu. jer ima karakteristike slijedne datoteke. jednom će biti potrebno brzo pronalaziti osobe po matičnom broju građanina. Problem se rješava formiranjem dvaju samostalnih indeksa.Organizacija i upravljanje podacima u računaru Indeksne datoteke imaju još jednu prednost.4 Indeksne slijedne datoteke Osim prethodno opisanih osnovnih oblika datoteka. Kod datoteka kod kojih je broj indeksnih slogova manji od broja slogova u datoteci. Područje podataka je organizirano kao uređena (sortirana) slijedna datoteka. moguće su i njihove različite kombinacije. Slogovi na slici 2. ako indeksna datoteka ima slogove o osobama. kao što je prikazano na slici 2. koja se sastoji od blokova u koje je moguće smjestiti više slogova. Kod ove datoteke indeks je manji. Na primjer. Za svaki se blok bilježi jedna indeksna vrijednost u indeksu.3 Indeksna slijedna datoteka kao uspješna kombinacija indeksne i slijedne datoteke Za pojedinačno pronalaženje pojedinih slogova koristi se indeks. 2.3. odnosno jednak je broju blokova. jednog po matičnom broju i drugog po prezimenu.

5 Usporedba datoteka Uporedba svih navedenih tipova pokazuje da ne postoji superiorna i univerzalna vrsta datoteka. od prvog sloga u prvom bloku do posljednjeg sloga u posljednjem bloku područja podataka. indeks s više razina. ili velike skupine slogova. pretraživanje se nastavlja u drugom čvoru iste razine itd. Kako je indeksno područje organizirano kao slijedna datoteka. U tom se slučaju može organizirati indeks indeksnog područja. što ubrzava pronalaženje ključeva u indeksnom području. Sl. 2.Organizacija i upravljanje podacima u računaru Za čitanje svih slogova. pretraživanje velikih datoteka s puno indeksnih slogova je dugotrajno. 94/99 . Ukoliko je ključ traženog sloga manji od prvog ključa u korijenu. Ako je ključ traženog sloga jednak ili veći od vrijednosti prvog ključa i manji od vrijednosti drugog ključa.4 Indeks u obliku B-stabla s dvije razine indeksa Traženje po ključu počinje od korijena. koje se čita kao slijedna datoteka. koristi se samo područje podataka.6. 2. tj. pretraživanje se nastavlja u prvom čvoru na nižoj razini.

gdje su podaci neovisni o programima kojima se obrađuju i gdje postoji kontroliran pristup podacima (Martin. a druga dva su znakovna. Tabela 3. 3. kao što su na primjer: poslovni partneri.1 prikazuje primjer formatiranih podataka. ugovori itd. Navathe.o. Ovisno o vrsti i namjeni podataka u bazi podataka. • baza podataka je skup operativnih i integriranih podataka obrađivanih u jednoj organizaciji (Date.).2 Vrste baza podataka Danas baze podataka sadrže podatke različitih medijskih vrsta. • neformatiranih podataka i • baze znanja. Džemala Bijedića 185 Zenica. usluge. koji služe jednoj ili više aplikacija na optimalan način.). Ona sadrži podatke različitih objekata poslovnog sistema.1 Baze formatiranih podataka U poslovnim primjenama najčešće se koriste baze formatiranih podataka. projekti. odnosno tekstualna. 95/99 . tu su i podaci koji opisuju slike (nepokretne ili pokretne. BAZE PODATAKA 3. proizvodi.). kao i načinima korištenja podataka. • baza podataka je skup povezanih podataka (Elmasri. 3. a slog se sastoji od tri polja. 1 Sarajevo.1 Šta je baza podataka? Baza podataka je skup podataka nekog informacionog sistema. ZENICA Adresa kupca Zavidovići. 1977. fakture.2. pa se zato govori o multimedijskim podacima. pohranjenih bez redundancije (preklapanja). Evo nekoliko definicija baza podataka: • baza podataka je skup međusobno ovisnih podataka. Pored tekstualnih podataka.o. od kojih je prvo numeričko. Radnička br. 1990. Tabela 2. narudžbe. U svakom slogu su podaci jednog kupca. razlikujemo baze: • formatiranih podataka. Pri tome je format svakog sloga isti. U tabeli su podaci o kupcima: šifra kupca. a baze koje sadrže takve podatke nazivaju se multimedijskim bazama podataka. registrovani u jednakom slogovima. kada govorimo o videozapisu) ili zvuk.1 Tabela kupaca kao dio baze podataka Šifra kupca 109 113 118 235 387 Naziv kupca IP «KRIVAJA» DD Zavidovići GIK «Oko» Mital Steel d.Organizacija i upravljanje podacima u računaru 3. 1994. naziv kupca i adresa.

ali korisnik dolazi do istih na isti način kao da se oni nalaze u jednoj bazi podataka. Internet predstavlja jednu nehomogenu bazu dokumenata koju je na ovaj način moguće pretraživati. Tako prikazano znanje može se upotrijebiti korištenjem različitih mehanizama zaključivanja. zvukovne podatke i sl. novinske tekstove.2 Baze neformatiranih podataka Baze neformatiranih podataka sadrže tekstualne ili različite multimedijske podatke. kao što je na primjer informacijska baza Hrvatske izvještajne novinske agencije (Hina). koja sadrži sve vijesti koje je objavila Hina. • naučne i stručne literature iz različitih područja. kao što su: dijagnoza uzroka grešaka u složenim sistemima. U svijetu postoji niz ovakvih baza podataka. a njih nije prikladno prikazivati u tabličnom obliku. kao što su na primjer baze podataka: • novinskih agencija ili novina. objektnom ili dimenzijskom modelu.Organizacija i upravljanje podacima u računaru Ovisno o načinu izgradnje logičke i fizičke strukture podataka. Dokumenti su pri tome razasuti na raznim računarima diljem svijeta. vezanih za naslov. Tabela 3. Posebno je poznat servis vijesti i privredni servis agencije Rojters. Danas su ove baze gotovo redovno dostupne putem Interneta. 3.3 Relacijska baza podataka Podaci se u relacijskoj bazi podataka nalaze u relacijama. Na ovaj način se na primjer u ekspertnim sistemima i drugim sistemima koji se temelje na znanju mogu rješavati različiti problemi. 3. Zbog široke primjene relacijskih baza podataka.2 do 3.2. Google i drugi. autore. čiju cijenu određuje potražnja. Podaci ovakvih baza zorno se prikazuju tabelema. te savremene baze podataka.. kao i svaka druga.2. razlikuju se: • • starije baze podataka. Na Internetu postoje specijalizovani pretraživači. građene po hijerarhijskom ili mrežnom modelu. 3. planiranje projekata itd. odnosno tablicama.5 prikazan je primjer relacijske baze podataka.3 Baze znanja Baze znanja sadrže znanja prikazana u različitim oblicima. jer je i informacija danas roba. Pronalaženje dokumenata iz baze podataka obavlja se navođenjem ključnih riječi. Današnje baze podataka su najčešće relacijske. videozapise.2 Narudžbe Broj Narudžbe Datum Narudžbe Šifra Dobavljača Temelj Naslov Isporuke Način Plaćanja Rok Isporuke Način Otpreme Žiro Račun 96/99 . Korištenje nekih od njih se i naplaćuje. ili za sadržaj traženih dokumenata. zatim slike. Dakle. bibliografske podatke. građene po relacijskom. Ponekad se govori i o bazi dokumenata koja sadrži: stručne ili naučne članke. • berzovnih informacija itd. ili druge tekstualne podatke. finansijska predviđanja. U tabelama 3. konfiguriranje računarskih sistema. istima će u ovom poglavlju biti posvećena najveća pažnja. kao što su: Yahoo.

3. Navedeni koraci oblikovanja podataka prikazani su na slici 3. To su na primjer: • poslovni partneri. srećemo se s različitim stvarima. Realacija. • usluge.5 primarni ključ relacije Dobavljači je atribut ŠifraDobavljača. • ugovori itd.5 Dobavljači ŠifraDobavljača NazivDobavljača AdresaDobavljača Kao što se vidi. čijim se podacima može jednoznačno identificirati svaki red naziva se ključem. bez obzira na djelatnost. 97/99 . Na kraju treba odrediti gdje će se podaci nalaziti na fizičkim medijima i kako će im se pristupiti. Opis ovog rasporeda naziva se logičkim opisom podataka. Zatim treba. primarni ključ relacije Dobavljači. te ustanoviti i međusobnu povezanost objekata. treba bilježiti određene podatake. odnosno objektima.4 Oblikovanje relacijske baze podataka U svakom poslovnom sistemu. odnosno stupaca. On je ovdje strani ili vanjski ključ i služi za povezivanje relacuje Narudžbe s realcijom Dobavljači. odnosno tablicama.3 Stavke Narudžbi BrojNarudžbe ŠifraRobe Količina Tabela 3. Atribut. Za sve od navedenih objekata.2 nalazi se atribut ŠifraDobavljača.4 Robe ŠifraRobe NazivRobe JedMjere Cijena Tabela 3. odnosno skup atributa. moguće je pronaći više ključeva . njihovih atributa i donosa naziva se konceptualnim opisom podataka. • narudžbe.Organizacija i upravljanje podacima u računaru Tabela 3. ili tablica se sastoji od redova i atributa. odnosno tablica. U relaciji Narudžbe u tabeli 3. To je fizički opis podataka. • fakture. Izabrani minimalni ključ naziva se primarnim ključem.1. • projekti. odrediti atribute čije će se vrijednosti registrovati. relacijska baza podataka se sastoji od skupa relacija. u skladu s izrađenim konceptualnim opisom. Počevši od skupa svih atributa. odrediti raspored podataka u datotekama. koji ovdje nije u funkciji primarnog ključa. Kod oblikovanja podataka informacionog sistema potrebno je odrediti objekte poslovnog sistema. Opis objekata. U tabeli 3. • proizvodi.

između ostalih. slogova i polja fizički opis podataka raspor ed podataka na mediju baza podataka Sl.1 Oblikovanje baze podataka 3. Budući da svaka relacija predstavlja (matematički) skup n-torki.1 Konceptualno oblikovanje podataka 3. Kartezijeva produkta i presjeka.Organizacija i upravljanje podacima u računaru PROJEKTOVANJE PODATAKA administr ator podataka objekti poslovnog sistema konceptualni opis podataka popis objekata. relacijska algebra raspolaže najprije skupovnim operacijama. odnosno tablicama naziva se relacijskom algebrom.4. 3. atributa i međusobnih odnosa ODR ŽAVANJE PODATAKA administr ator baze podataka logički opis podataka popis datoteka.5 Operacije u relacijskoj bazi podataka Skip operacija koje se provode na relacijama.4. 98/99 .2 Logičko oblikovanje relacijske baze podataka 3. razlike. a to su. operacije unije.

3. Redundancija unosi niz teškoća u rad s abazom podataka. svaka se promjena broja telefona mora obaviti više puta. Na primjer.Organizacija i upravljanje podacima u računaru 3. Razvijeno je nekoliko upitnih jezika. nego uvjeti rješenja. Treba pomenuti da se tokom fizičkog modeliranja podataka može uvesti kontrolirana redundancija podataka. Primjenom pravila vezanih za pomenute normalne forme. Samo potpuno normalizirana baza podataka nema redundancije i u njoj se lako i pouzdano obavljaju sve operacije s podacima. Teorija normalizacije objašnjava anomalije postojanjem redundantnih podataka u bazi podataka. 3. Oni su neproceduralni.7 Normalizacija relacijske baze podataka Dobro oblikovana relacijska baza podataka nije redundantna. ako je broj telefona dobavljača zabilježen u bazi podataka više puta. upitni jezici. a danas je dominantan upitni jezik SQL (Structured Query Language – struktuirani upitni jezik). odnosno čitave baze podataka. ili povećanje brzine pristupa podacima. brisanja ili promjene podataka. odnosno na svim mjestima gdje je ovaj podatak zabilježen. dolazi se do normalizovane baze podataka. engl. Ne učini li se to na svim mjestima. koji je postao i standardnim jezikom za rad s relacijskim bazama podataka. engl.6 Jezici za rad s relacijskom bazom podataka Za rad s relacijskim bazama podataka ne koriste se operacije relacijske algebre.6. To su anomalije unosa. odnosno procedura rješenja. Teorija normalizacije ustanovila je više normalnih formi pojedine relacije. 99/99 . Data Definition Language). Data Manipulation Language) i • upravljačke naredbe. kod anomalije promjene podataka. čija svrha je u tom slučaju očuvanje integriteta podataka. za razliku od procediralnih operacija relacijske algebre. To su naredbe za: • definiranje baze podataka (DDL naredbe. Prednost je u tome što se neproceduralnim jezicima ne opisuje postupak. Radundancija postoji kada je ista činjenica u bazi podataka zabilježena više puta. nego tzv. te donosi pravila za eliminaciju redundancije iz iste. pojavit će se pitanje kojem podatku ćemo vjerovati. • manipulaciju podacima (DML naredbe.1 SQL SQL ima naredbe za sveobuhvatan rad s relacijskim bazama podataka. zbog čega je broj podataka nepotrebno povećan.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful