You are on page 1of 623

PREDGOVOR

U blioj i daljoj prolosti je bilo nekoliko sluajeva koji su na svoj nain upozorili javnost na s te ke i njihovu osebujIlost, ali je Izloba jugoslavenskog srednjovjekovnog slikarstva i plastike, koj<l je odrana 1950. godine u Parizu, stvarno uspjela da istakne pravu vrijednost steaka i da za njih ozbiljno zainteresuje strane i nae s trune i obrazovanije krugove. Od tada je uslijedio niz inicijativa i organizovanih aktivnosti oko zatite, evidenci je, istraivanja i prouavanja fonda ove vrste naih spomenika ku/ture, iji su rezultati sasvim oevidni. Prolo je vrijeme kada su steci unitavani, zbog toga to se najee na njih gledalo kao na stara groblja koja samo smetaju, i li koja predstavljaju jeftin graevinsk i materijal. Sada i iri krugovi naih graana nastoje da se steci to bolje ouvaju i koriste za savremene potrebe. U meuvremenu je obavljena sistematska evidencija svih s t eaka u Jugoslaviji, iji je glavni rezultat publikacija u kojoj je dat kataloko-topografski pregled itavog fonda . Paralelno s tim radilo se na prikupljanju, sistematizaciji i objavljivanju naun e grae najvanijih regiona i lokaliteta steaka, o e mu vec imamo seriju od deset tomova posebnih izdanja i nekoliko desetaka st runih radova koji su objavljeni u Naim starinama, Glasn iku Zemalj skog muzeja u Sarajevu i drugim asopisima, kao i seriju od etiri toma natpisa s teaka. Ti i drugi rezultati su, s jedne strane, zahtijevali jo neka dopunska istraivanja, a sa druge, sistematizaciju itave naune g rae, njeno prouavanje i odgovor barem na najvanija pitanja koja se postavljaju. Trebalo je utvrditi teritorij, brOjno stanje, pripadnost, vremensku pojavu i trajanje s teaka, trebalo je stvoriti listu oblika stea ka, ob jasniti natpise, sistematizirati i prikazati reljefne motive s teaka i pokuati protumait i njihovo porijeklo, stilske osobine i znaenje. Trebalo je, pored ostaloga, egzaktno utvrditi odnos steaka i bosanskih heretika, stea ka i Vlaha, itd. Uka zala se potreba pisan ja monografske studije koja bi to kompleksnije obuhvatila fen omen i problem steaka. Tako je dolo do ovoga poduhvata, na emu sam kontinuirano radio od 1971. godine. Najprije sam pristupio dopunskim terenskim istraivanjima i kompletiranju naune grae, a potom studiju te grae po temama - oblici, natpisi, ukrasi i dr., uz konsultavanje strune literature. Ukazala se potreba prikupljanja i razmatranja komparativnih materijala, kako u

naoj zemlji tako i u inostranstvu. U vezi s tim, iao sam na kraa studijska putovanja u Srbiju, Makedoniju i Hrvatsku. Bio sam u prilici da idem i na kraa studijska putovanja u italiju, Francusku, Maarsku, Bugarsku, Tursku, Grku i Sovjetsku Armeniju. Veinu ovih studijskih putovanja omoguila mi je Republika komisija za kulturno nasljee Bosne i Hercegovine, a onda Zajednica za kulturu BiH i Zavod za lIauno-tehniku i kulturno-prosvjetnu saradnju sa inostranstvom BiH. U toku ovoga rada nastojao sam da ne ispustim iz vida nita od onoga to je do sada napisano o stecima. Moram priznati da su mi struni radovi Cire Truhelke, Alojza Benca, Dimitrija Serge jevs kog, Marka Vega, Mirjane Corovi-Ljubinkovi, Anele Horvat, Cvite Fis kovia, Nevenke Boani-Bezi, Pavla Anelia, Mariane Wenzel, ure Baslera, Zdravka Kajmakovia i Radomira Stania, kao direktnih terenskih istraivaa steaka, mnogo pomogli. Razumljivo, ja sam se dosta oslanjao na rezultate koje su u svojim studijama nekih pitanja s teaka postigli Svetozar Radoji, laroslav Sida k, Alojz Benac, Marko Vego, Marian W enzel, Cvito Fis ko vi, Pavao Aneli, Ljubomir Karama/1!, Vojislav uri, Mirjana Corovi-Ljubinkovi, Miroslav Raukar i uro Basler. Posebno dragocjenu pomo su mi predstavljala miljenja do kojih su doli laroslav Sida k, Svetozar Radoji, Cvito Fiskovi i Alojz Benac. U posljednjoj fazi rada osjetio sam potrebu da se konsuItujem s nekim naim strunjacima koji poznaju ovu problematiku, ili su joj bliski. U tome smislu sam o pitanju srednjovjekovne Crkve bosanske imao vrlo korisne kontakte sa prof. dr laroslavom Sidakom, o pitanjima natpisa s t eaka sa mr Tomislavom Raukarom, a o pitanjima reljefnih motiva sa dr Mirjanom Corovi-Ljubinkovi, prof. Radomirom Stalliem, dr Pavom Aneliem, prof. urom Baslerom i dr Slobodanom Zee vi em, kojima i ovom prilikom zahvaljujem na pomoi. Koncepcija i naslov knjige bili su predmet o kojem sam du e razmiljao. Briljivijim upoznavanjem i studiranjem dosadanjih istraivanja i proua"'anja steaka mogao sam uoiti vanije aktivnosti i glavne rezultate tih istraivanja i prouavanja koje sam, nakon kri t i kog preuzimanja, udnd.ujui ih sa vlastitim rezuIllItima, izlo IO u prva dva poglavlja knjige. Vanim pitanjima utvrivanja teritorija rasprostiranja, brojnog stanja i kronologije s teaka posvetio sam posebnu panju u svome studiju, to se vidi iz treeg poglavlja. Teite itavog poduhvata je na glavnim umjetnikim svojstvima st eaka - oblicima, natpisima i ukrasima, ukljuujui majstore i njihov postupak, emu je u studiju posveeno najvie vremena, a u kltjizi dato najvie prostora u IV poglavlju. Ve due vremena znatan broj naunih radnika i ostalih zainteresovanih graana, naroito u inostranstvu, s teke smatraju isklju i vo bogumilskim nadgrobnim s pomenicima i svu um jetnost s t eaka na;ee nazivaju bogumilska m umjetnou. Kako takvo nauno neopravdano shvatanje ne bi uzelo prevelikog maha, bilo ;e nuno da se odnos st eaka i bosanskih hel-etika postavi i objasni to je mogue tanije. To pitanje i nedavno iskrsla teza o pripadnosti veine st eaka Vlasima predmet su posebnog poglavlja. Duboki korijeni umjetnosti s teaka i njena golema tradicija se jasno odraavaju na nianima, krs taama i drugim vrstama vremenski bliskih i neto kasnijih nadgrobnika, zbog ega je bilo potrebno i to pitanje prouiti i prikazati.

Tome je posveeno jedno poglavlje. Na kraju sam pokuao da u nekoj vrsti rezimiranog zakljunog uoptaval1ja u kratkim potezima predstavim steke i njihovu umjetnost u cjelini. Biljeke se nalaze poslije svakog poglavlja. Na kraju sam dao bibliografiju, koja je obuhvatila sve vaZIlIle radove iz ove oblasti koji su publicirani do da>1as, a potom i regis tar linih im ena i vanijih geografskih imena, naselja i imena ostalih va nijih pojmova koji se u tekst u spomin ju. Knjigu prate nuni ilustrativni prilozi - topografska karta lokaliteta s teaka, tabele crtea i fatosa oblika i vanijih reljefnih mo tiva, kao i pojedinani crtei i foto si koji se odnose na v"al1ije reljefne motive i l1atpise steaka, ili na njihove paralele. Kartu je izradio Nikola Badal1kovi,

crtei su i moji.

izvu eni

po n10ji1n skicama, a fOlosi su Ranka

Rosia

Htio bih da se ovom prilikom zahvalim svima koji su mi u ovome


poduhvatu ponzogli,
naroito

uvaeniln pomenutin1

st runjaci ma

na

njihovim savjetima, kao i uvaenim recenzentima - akademiku dr ur u B o koviu i dr Pavi Aneliu, zatim lek toru i tehl1ikoj redakciji kl1jige. Posebl1u zahvalnost dugujem Republikoj komisiji za izdaval1je edicije "Kulturno nasljee Bosne i Hercegovine" i n jel10j redakciji, kao i Izdava kom preduzeu " V eselin Maslea" u Sarajevu, koji su prihvatili i realizavali ovo izdanje, a prije toga omog uili obavljanje svih neophodnih prethodl1ih i pripremnih radova vezanih za ovo izdanje. la ko sam nastojao da, koliko je 10 bilo mogue l1a ovome stepenu istraivanja i prouavanja s t ea ka i njihove umjetl1osti, uobliim, sistematiziram i al1aliziram prikupljenu l1aunu grau, a pOlOm u jedno j naunoj sil1tezi odgovo rim barem na l1ajva nija pitanja iz ove oblasti, ne mislim da u mome radu nema raznovrsnih praznina, nedostataka i manjkavosti, moda na roito nedo reenos ti i nepotpunosti. Smatram da na neka pitanja objektivno nije mogue u ovom e m omentu ni odgovoriti. Neka pitanja ostaju otvorena za dalja prouavanja. Nadam se da e ova knjiga biti shvaena kao napor i l1astojanje jednog ovjeka koji je bio u priliCi i imao sreu da uoi, upozna, zavoli i, koliko je to njemu bilo mogue, prou i i prikae s t ek e kao osebujan umjetniki izraz naeg tla, te da e biti podstrek i podloga mlaim s trunjacima da prouavanja nastave i jednom uspiju da u potpunosti odgovore na sva postavljena pitanja.
Sarajevo, oktobra 1979. godine. Autor

PROU A VANJE STEAKA


SmMram da je makar i kratak prikaz svih vanijih akcija koje se odnose na pronalaenje i prouavanje steaka pomo itaocima da bolje upomaju ovu svojevrsnu oblast naeg kulturnog nasljea. To je, osim toga, najbolji put za upoznavanje, sumiranje, analizu i ocjenu rezultata tih prouavanja. Ovdje e biti rijei najprije o najstarijem vremenskom razdoblju prouavanja od XVI v., kada 'se steci prvi put spominju, do 1875. god ., zatim o razdoblju austrougarske vladavine Bosnom i Hercegovinom , onda o vremenu izmeu dva svjetska rata, te o najnovijem razdoblju od 1945. god. do danas.

NAJSTARIJI PERIOD PROUCAVANJA STECAKA Najraniji podaci o stecima potjeu j.z prve polovine XVI v. Poslan stvo austrijskog cara Ferdinanda I je 1530. god. putovalo u Carigrad preko Bosne. U sastavu pos lanstva , kao tuma za na jezik, bio je i Slovenac Benedikt K;uripei, koji je na tome putovanju pravio biljeke, na osnovu kojih je napisao svoj pomati putopis. Poslanstvo je nailo na selo Laevine (Vlaevine) kod Rogatice, gdje se nalazi nekropola vrlo velikih i lijepo klesanih steaka, od kojih dva primjerka imaju natpise. Kup1pei je opisao te steke i njihove natpise. Bez obzira to je natpise pogreno rekonstruirao, Kuripeieve biljeke, kao najstarije, imaju veliku vrijednost.! Sluaj je htio da dvije godine poslije toga istim putem naie novo poslans.tvo cara Ferdinanda I za Ca'r igrad, koje se taikoer zaustavilo u Laevinama. U opisu toga putovanja nepoznati autor spominje iste ste6ke.' Do pojave slijedeih podataika o stecima prolo je vie od dva stoljea . Sedamdesetih godina XVIII v. kroz neke dalmatinske krajeve proputovao je .talijanski prirodoslovac i mineralog opat Alberto Forns i u svom poznatom putopisu ostavio nekoliko biljeaka o stecima iz

11

okoline Makarske i Sinja, posebno o velikoj nekropoli blizu vrela Cetine.J Dosta interesa za steke pokazao je i poljski is traiva Aleksandar Sapieha, ,koji je prvih godina XIX v. proputovao dobar dio Dalmacije, Dubrovake Republike i Hercegovine. Njegovu panju su najvie zaokupljali ukrasi steaka u Cism, LovreOu i Radimlji. Oni su ga najvie podsjeali na stare egipatske i partske spomenike' Beloi geolog i ljekar Ami Boue (Fracuz po roenju) proputovao je evropski dio Turske, pa je u svom djelu La Turquie d'Europe, iz 1840. god., ostavio nekoliko opisa steaka iz Bosne ,i Hercegovine, posebno iz okoline Gacka, Mostara i Kiselja.ka.5 Vie podataka o stecima ostavio nam je engleski egiptolog I. Gardner Wilkinson, koji je u petoj deceniji XIX v. proputovao dijelom Dalmacije i Crne Gore. Njegovi podaci se odnose na oblike i ukrase itavog niza nekropola od vrela Cerine do Capljine, Metkovia i dalje.' Valentino Lago se takoer zanimao za " te<lke iz okoline Imotskog. Kopao je i grobove ispod njih. Pripisao ih je Slavenima '" U sedmom deceniju XIX v. Bosnom i Hercegovinom je dosta putovao i za njihovu prolost se interesovao pruski konzul u Sarajevu Otto Blau, koji je u svom putopisu, objavljenom 1877. god., ostaVlio krae podatke o nekoliko nekropola, posebno onih oko Stoca i Donjeg Vakufa' Engleski istori ar i putopisac Arrhur J. Evar:s je 1875. god. proputovao kroz Bosnu i Hercegovinu i o tome napisao svoj veliki putopis, u kojem je opisao steke iz nekoliko mjesta (Tenja, Travnika i Sarajeva). Za njega su ti spomenici bili misterioZJno nadgrobno kamenje.Kao austrijski generaltabni oficir, Bosnu i Hercegovinu i dijelove Sandaka i Crne Gore, izmeu 1871 i 1873 god., proputovao je Heinrich Stemeck, i tom prilikom se dosta zadrao na stecima, koji su mu bili zanimljivi i po svojim oblicima i po ukrasima. Primijetio je da se mnogo n ekropola nalazi u zabi'mim ikrajevima. Smatrao je da steci potjeu iz preistorije. On je prva upozorio na postojanje steaka u granicama dananje Crne Gore. 1O Najstariji podaci domaih istraivaa potjeu iz XVIIIv. Dalmatinski istoriar fra Gapar Vinjali je u jednom svom pismu iz 1746. god. ostavio podatke o steoima u Biskupiji kod Knina." U Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga Andrija Kai-Mioi je 1759. god. naveo podatke koji govore da se na vie mjesta u primorju nalaze steci na ikojima su uklesani reljefi titova sa mjesecom i zvijezdom}' Slijed ei podaci potjeu pedesetak godina poslije toga. Ivan Katalini u svojoj Istoriji Dalmacije, na italijanskom jeziku, kratko pie i o stecima u LovreulJ Malo kasnije krae podatke o nekoliko lokaliteta steaka Imotske kra jine i Makarskog primorja objavio je splitski arheolog I van Carrara." Najstariji podaci o stecima u Srbiji potjeu od S. Obradovia. On je naveo nekoliko lokaliteta iz Podrinja tl Srbiji i iz okoline Uica!5 Gotovo istodobno se javio fra Mantin Nedi sa podacima o s te cima iz Bosne, preteno iz okoline Travnika, posveujui glavnu panju njihovim natpisima."

12

I fra Sime Milinovi opisuje neke s te ke Imotske i Cetinske krajine. zadravaj ui se najvie na ukrasima i na narodnoj predaji.17 I fra Petar Peko Kad i nam je ostavio neke podatke i fotografije o stecima iz okoline Makarske." Opirnije podatke o steaima u Hercegovini. neku vrstu topografije s teaka. objavio je franjevaki provincijal i pisac fra Pe tar Bakula. Obuhvatio je oko 130 nekropola." I bosanski franjevac istoriar Anto Kneevi je u svojim putopisnim biljekama pruio "ie podataka o 'stecima o.koline Travnika.'" Nekoliko nekropola steaka. uglavnom oko Stoca i Konjica . obraaj ui panju na natpise. opisao je sarajevski srpsko-pravoslavni mitropoli t Sava Kosanovi . 21 O natpisima steaka Podrinja u Srbijli pisao je Milo Milojevi. Njegovim nastojanjem je iz toga I kraja preneseno nekoliko steaka u Beograd.l l I neto kraih podataika o stecima istoga kraja. prvenstveno o njihovim natpisima. ostavili , u Milan . M; lievi 23 i Ljubomir Kovas
evi,24

* **
Ka,ko se vidi. u tome najstarijem periodu steci su bili uglavnom il, sporedni predmet istraivaa , preteno putopisaca i istoriamatera. Ne moe se govoriti ni o ka'kvim organizovanim pristupima. Relativno vea panja posveena je dalmatinskim, a potom i hercegovakim spomenicima jer su franjeVCi nastojah da svojim prilozima prikau prolost tih krajeva. Neto intenzivniji rad oko sakuplj anja podataka nastao je pokretanjem Kukuljevi evog Arkiva. Veinu tada saJkuplj enih i objavljenih podataka treba uzeti sa rezervom, zbog toga to 'll njima ima mnogo neta nos ti, naroito kada se govori o natpisima steaka. Inae, izraena miljenja o porijeklu ovih spomenuka, njihovoj pripadnosti i brojnom stanju nauno su nepotkrijepijena, maglovita, a ponekad sasvim fantastina. Zasluga je, ipak, ovih ljudi to su skrenuli panju naoj i stranoj kulturnoj javnosti o postojanj u ovih osebujnih spomenika, o njihovom tekom tehni kom stanju i o potrebi da se organizovano prouavaju.
sluajni ara -

RAZDOBLJE AUSTROUGARSKE UPRAVE U BOSNI I HERCEGOVINI U peI1iodu vladanja Austro-Ugarske Monarhije stecima je posveneto vie panje nego u prethodnom periodu, naroito od 1888. god., kada je osnovan Zemalj ski muzej u Sarajevu. Broj stranih istraivaa se naglo poveao. Taiko se austrijski vojni ljekar dr Felix Luschan interesovao za ste6ke sjeveroistone Bosne. posebno za O'lle oko Tuzle. Uoio je njihove originalne oblike" ukrase i upozorio na slabo interesovanje za njihovo prouavanje . On je otvarao i neke grobove ispod steaka, pa je, prema nalazu maal'skog novca iz XIV v., i steke datirao oko toga vremena." Dosta vremena je bosanskohercegovakim starinama ,p osvetio beki arheolog dr Moritz Hoemes. On je, zapravo. prouavao spomenike rimeno

13

skog doba, ali su njegovu paznJu ol<upirali li steci. Interesovao se za sva s vojstva Isteruka, ali se najvie zadrao na reljefnim predstavama, prvenstv~no na scenama lova i tumira, jer je shvatio da je ti njima pri>kazan ivot ondanjih bosanskih feu da laca. Sluei se ve dotle objavljenim podacima ~popisom P. Brukule), Hoernes je uspio da vidi mnogo nekropola (oko 100) ne samo u Hercegovini nego i u drugim krajevima. Za njega ovi spomenici nemaju nita kranskog, niti religijskog uopte. O samoj umjetnikoj vrij ednosti steaka nije imao lijepih rijei, zbog ega je izazvao prigovore nekih domaih naunih radn'ka (F. Radi). Osim opisa, donio je vie crtea te neto fotosa reljefnih motiva, ali nedovoljno tano. U mnogim simbolima stea.ka vidio je heraldika obiljeja. Otvarao je i grobove, ali nije naao nik~kvih priloga . Po svojoj vrijednosU-/ je izdvojio ste~k iz Donje 1882. i 1885. god. kroz Bosnu i Hercegovinu je u nek01ilko navrata proputovao i maarski istoriar Ivan Asb6th. U svom putopisu je opisao vie nekropola u raznim 'krajevima Bosne i Hercegovine.27 On se najvie interesovao za ukrase steaka, ali je pri.kupljao ; podatke o nazivu, pripadnosti, rasprostranjenosti i drugim svojstvima steaka. Rekao je da ih ima ako 150.000 primjerruka. Za razliku od Hoernesa, on se dosta povoljno izraavao o umjetnosti i :kultuni stare Bosne. Steke je nazvao bogumilskim spomenicima. Uputao se i u itanje natpisa, uglavnom bez uspjeha. Austrijski rudarski ininjer A. G6tting je opisao steke nekropole u Kopoiu, nedaleko od Visokog, gdje se nalam i sleak sa natpisom kneza B8Jtia. On je tam prilikom prekopao i grob ovoga velikaa.2B Nekoliko nekropola iz Podrinja i okoline Uica u Srbi}i opisao je Nijemac F. Kanitz,2. a nekoliko u Dalmaciji Talijan A. J. Fosco, pripisujui ih Fenianuma . 30 Od ostalih stranih naunih radnika koji su se za vrijeme austrougarske vladavine zadravali na stecima treba navesti bekog i s toriara Konstantina J;reeka, koji je pisao o natpisu u Veliani ma kod Trebinja.3! Znatan je i broj domaih naunih radni,ka koji su se u tome razdoblju interesovali za ste"ke: Meu najstarije istraivae toga perioda spada dubrovaki profesor Luko Zore, koji je u Slovnicu iz 1880--1884. god. objavio nekoliko lanaka o raznim natpisima steaka, a u posebnoj radnji se zadrao na opisu poznatog steka u Brotnjicama kod Dubrovn;ka i raspravljao o nekim reljefnim motivima, najvie o sceni kola na tome ,i na drugim stecima.'2 Priblino u isto doba se svojim prilozima u tek pokrenutom Viestniku Hrvatskog arkeologikog drutva u Zagrebu pojavljuje zagrebaki arheolog Sime Ljubi. On je u broju iz 1880. god. apelovao na sve rodoljube uz Bosne 1 Hercegovine da dostavljaju podatke o natpisima, ukrasima i svim drugim karakteri,s tikama steaJka. Meutim, odziv je bio neznatan.33 Osim pomenutih, tih godina se javlja Vid Vuleti-Vukasovi, 'korulanski i dubrovaki nastavnik, koji oko jedan i po decenij istrauje steke, ponajvie njihove natpise. Njegovi lanci su publicirani u nekoliko tadanjih asopisa, preteno u Viestniku. On je obiao mnogo nekropola, a pr~kupljao je i pismene podatike od poznani:ka sa terena.
Zgoe. 26 Izmeu

14

Imao je namjeru da popIse sve nekropole i izradi kartu njihovog rasprostiranja, ali to nije uspio da uradi . J edan od njegovih priloga se odnosi na opis nekropole u Radimljl kod Stoca.34 i Iz tih godina ISu i rezultati istraivanja s plitskog popa Petra Kaera. On se najprije javio manjom radnjom na italijanskom jeziku o stecima kod Imotskog, a neto -kasnije radnj om na francus.kom jeziku, u kojoj je oprisao steke nekih nekropola oko u a Neretve.35 Prikazao je dotadanje prou avanje i na osnovu toga pokuao da i sam neto openito kae o osnovnim svojstvima steaka. Zbog svoje povrnosti ta je radnja izazvala dosta ozbiljnu kritiku nekih savremenih
istraivaa.

15

Nakon toga su uslijedilo jo neki manji doprinosi koji su se o dnosili na steke Dalmatins'kog primorja i njegovog zalea . Ta ko je pop Petar Stani pisao O stecima u dolini Cetine,36 a Luii Marun o nekropoli kod vrela Cetine." Intenzivniji i organizovaniji rad na istraivanju steaka poinje sa osnivanjem Muzejskog drutva Bosne i He rcegovi ne 1884. god. , odnosno sa osnivanjem Zemalj skog muzeja u Sarajevu 1888. god. i pokretanjem njegovog Glasnika 1889. god. Uz Vida Vuletia-Vukasovia i Petra Kaera, koji nas tavljaju ranije zapoeti rad, sada se javljaju mnogi istraivai koj; se uglavnom okupljaju oko Glasnika Zemaljskog muzeja. Tako, Kosta Hormann , uz svoju glavnu orijentaciju na natpise, posveuje panju oj ostalim svojstvima steaka nekih nekropola. 38 U jed. nom lanku je opisao steke iz okoline Stoca, a na XI arheolokom kongresu 1899. god. u Kijevu podnio je referat O stecima, sa statisbi kim podacima, kartom rasprostiranja i mnotvom fotografija, koji je izazvao veliko interesovanje kod prisutnih strunjaka. 3 ' Jevrem Stankovi pie o stecima okol;ne Tes lia.40 V. Staki i . Markovi pruaju kra e podatke o stecima iz okoline Maglaja." ore Stratimirovi je dao dobar i dokumentovan prikaz nekropole u Donj oj Zgoi kod Kaknja ." Vaclav Radimsky je pisao o vpsti kamena za klesanje stea:ka,41 a u rukopisu, nazvanom Arheoloki leksikon, on je, u z osnovne podatke o arheolokim lokalitetima u Bosni i Hercegovini , naveo i osnovne podat1ke o vrlo mnogo neikropola s1eaika." Nikola Barii nam je pruio krae podatke o stecima okoline Posuja" i okoline Ljubukog.46 Franjo Fiala, arheolog Zemalj skog muzeja u Sarajevu, uz radove o preistonijskim arheolokim lokalitetima, objavio je i podatke o dva zanimljiva steka iz okoline Rogatice.47 Najobimniji i najkvalitetniji doprinos prouavanju s teaka u ovom austrougarskom periodu dao je Ciro :rruhelka, koj i je istovremeno najVIie uinio za stvaranje i prosperitet Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Iako se bavio preistorij skom oj kranskom arheologijom, istoriografijom i jo n ekim muzejskim disciplinama, ovaj neumorni nauni radnik je mnogo vremena posvetio stecima . Putovao je po terenu, opisivao, sam crtao, fotografisao i u gips odlijevao natpise i ukrase steaka, te napisao vie manjih i veih radova o stecima, -ll kojima je obradio ne samo oblike, ukrase i natpise nego se baVlio i piJta:njima njihovog rasprosti-

ranja, kronologije i pripadnosti. Kompleksnija radnja mu je objavljena 1891. god. Njegov glavni interes i najvei doprinos se odnosi na natpise s tea ka" (Istraivaima natpisa s teaka u ovom vremenskom razdoblju posveen je dio teksta na drugom mjestu ove knjige.) U pomenutom razdoblju je bilo i akcija popisa s teaka u Bosni i Hercegovini, o kojima nemamo sasvim pou"danih podataka, ali koje zbog njihove vanosti treba ovdje r egistrovati. Po naredbi Ze maljske vlade Bosne i Hercegow ne, kotarski uredi su 1887. i 1888. god., angaujui andarme, cestare i umare, sakupili podatke o s tecima. Reeno je da taj popis nije sasvim taan, ali da prua priblinu sliku 'njihovog brojnog stanja i rasprostiranja" C. Truhe lka se u svojim radovima slll!io i sk ljuivo podacima toga popisa i na njima zasnivao svoja gledita. Tim popisom je ustanovljeno da lI!k.upan broj s teaka na teritoriji Bosne i Hercegovine iznosi 27.067. (To je mnogo manje od ukupnog broj a koji je ustanovljen sistematskim popisom 1969. god.) Deset godina kasnije, tj. 1897. i 1898. god . obavljen je drugi popis steaka. Po mnogim okolnostima se moe zak ljuiti da je i to bila akcija Zemaljske vlade, opet putem kotarskih poglavarstava. U tu svrhu su koriteni andarmi, lugari, lonezovi - muhtari , ui telji i svetenici, koji su, prema naroito sastavljenom formularu "Pi,tanje za sabiranj e his tori kcrtopografskog gradiva", pri upili podatke o gromilama, grobk ljima, starim gradovima, damijama, tekijama, starim cestama, starim mostovima i starim cnkvama i manastirima.;o Dio trh odgovora ustupljen je Zema lj skom muzeju. Na osnovu rezultata toga popisa K. Hi:irmann, dVOI'Ski savjetnik i direktor Zemalj skog muzeja, napisao je svoj referat za XI arheoloki .kongres u Kijevu 1899. god.Sl Po tome popisu ukupan broj steaka je <iznosio 59.500, to je priblino broju koji 's mo mi nedavno utvrdili, pa se moe rei da je taj popis, za razliku od prvoga, bio bolje organizovan i izveden. Odmah poslije 1900. god. nastaje stagnacija u prouavanju steaka, koja traje nepuna dva decenija, sve do 1918. god .


Openito se moe rei da je razdoblje austrougarske uprave u Bosni .j Hercegovini karakteristi no po tome to se u poslovima oko istraivanja i prouavanja steaka angaovao relativno veliki broj ljudi i to su ti poslovi obavlj ani paljivije i neto "ie dokumentovano nego ranije. Meutim, veina tih aktivnosti je bila stvar naklonosti i line inicijative pojedinaca koji su se time bavili uz svoje druge primarne poslove. U ,tome pogledu neto drugaije stoji sa akcijama Zemaljske vlade koje se odnose na popisivanje spomenika kultlllre u Bosni i Hercegovini putem kotarskih poglavarstava, koje su sigurno imale i vojno-politiki karakter. Rezultati angaovanja C. Truhelke, kustosa, a kasnije direktora Zemaljskog muzeja u Sarajevu, svakako su najvredniji dopninos u ovoj oblasti prouavanja. Citavo ovo razdoblje je karakteristi no i po tome to se stecima pristupalo prilino jednostrano, jer je panja iskljuivo posveivana natpisima, dok su ostala svojstva steaka bila zanemarena. Uz sve navedeno, to je razdoblje u kojem su steci, kako u naim krajevima tako i u nnostranstvu, predstavlj eni kao bogumilski spomenki.

16

STECCI

IZMEU

DVA RA,TA

U doba s tare Jugoslavije, ta nije u razdoblju izmeu 1918. i 1945. god., stecima se posveivalo malo panj e. I s traivai steaka su uglavnom bili vezani za poslove Zemaljskog muzeja, a njihovi radovi su objavljivani u Glasniku toga muzeja. Tako je dr Mihovil Mandi objavio u Glasniku Zemaljskog muze ja dva ma nja priloga koji se odnose na steke u okolini Travnika.;2 Njema6ki nauni radnik Georg W.ilke pie o nekim reljefima steaka kao simbo linim predstavama. 53 Milenko Filipovi opisuje jedan neobian steak iz okoline Olova.S4 Pero Slij e pevi prua vie podata'ka o stecima okoli ne Gackas; Milan Karanovi je opisao jedan n eo bi a n steak oz okoHne Skender-Vakufa,56 zatim jedan u okolini Tesli a. 57 Vladislav Skari najprije saoptava hipotezu o porijeklu steaka oblika sarkofaga,SS a onda opisuje steak gosta Milutina u Humskom kod Foe. 59 Dimitrije Sergejevski u svojim putn'im biljekama posveenim klas inoj arheologiji prua i podatke o stecima na Glamokom polju,'" a potom opisuje neke steke u okolini Kladnja .6' Petar Bogunovi opisuje steke u Vruici kod Teslia.62 oko Mazali se najprije zad rava na nekim primjercima steaka u okolini Sarajeva," a potom u okolini Roga tice M Ciro Truhelka je najprije napisao Vodi za srednjovjekovnu zbirku Zemaljskog muze ja, u ikojem je dosta prostora posvetio stecima i dotadanjim rezu ltatima njihovog istraivanja ,; za~im je objavio rezultate istraivanja ostataka mauzoleja tep ije Batala. 66 U krug saradni'ka Zemalj skog muzeja s pada i Vejsil Curi, koji se, uz druge muzejske poslove, dosta bavio i s teci ma. On je Zemaljskom muzeju predao svoj obiman rukopis, sa mnogo fotograf.ija. koji predstavlj a pokuaj ana lize i uop tavanja svi h dotadanjih rezultata istraivanja s teaka 7 Nekolicina istraivaa steaka objav ili su i poneki svoj rad u drugim asopi s ima, kao M. Filipovi,68 Vladislav Skari," Mihovil Mandi , 70 M. Karanovi,7' V. Curi 71 i C. Truhelka. 73 Bilo je :i nekoliko drugih i stra i vaa s tea ka iji su prilozi objavljeni u raznim asopisima. Tako je Slade Silov i pisao o stecima iz okoline Trogira," Nikola Zvonimir Bj elovu i o stecima iz okoliine Stona,75 Jaroslav Sidak o stecima u vezi sa problemom bogumilstva u Bosni i Hercegovini,7. te Ivan Reneo , .k oji je o stecima pisao u tiva maha."
* **

17

U vrijeme stare Jugoslavije sted su i dalje bili uglavnom predmet interesovanja pojedinih nau nih radnika. Neloi organizovan i sis tematsk i rad nije postojao. Nije bilo nikakvitakcija za zatitu ove vrste spomenika. Interesovanje inostranih nau nih radnika za njih je gotovo sasvim opalo. Iako je bilo izvjesnih inicijativa , u tome periodu nije dolo ni do donoenja zakonskih propisa o zatiti lmlturnog nasljea, niti do osn ivanja ustanova, odnosno slube u tu svrhu, zbog ega su i steci, kao i svi ostali spomenici kulture, ostali po stran i.
li nog

NAJNOVIJI PERIOD

PROUAVANJA

STECAKA

Pravi odnos prema stecima nastao je tek poslij e osloboe nja zemlje 1945. god. Steci s u shvaeni kao znaajan d io kulturnog naslj ea -koji zasluuje drutvenu brigu oko uvanja i prou avanja. Zbog toga su " razumljiva nas tojanja ,koja -su u tome cilju I preduzimana. Neposredno poslij e Izlobe s rednjovjekovne umje tnosti jugoslavenskih naroda, odrane u Parizu 1950. god., gdje s u, uz freske, i s tec i pobudili veliko interesovanje kod svjetske naune i kuhurne javnosti, dolo je 1950. i 1952. god. do dviju konfenmcija u Saraj evu, na kojima su predstavniai Saveznog instituta za zatirtu spomenika kultu re iz Beograda, Ministarstva za nauku i ,kulturu BiH, Zemalj skog muzeja iz Sarajeva, Zavoda (la zatitu spomen iika I kulture BiH , Zemaljskog odbor a sindikata prosvjetnih radnika BiH, Istorij skog drutva BiH, Udruen ja li:kovn; h umj etnika BiH, Instituta za follklor BiH, Muzeja grada Sarajeva i jo nekih ustanova, kons tatovali veliku n au nu vrijednost s teaka i potrebu da se organizovano prouavaju. Na osnovu prijedloga Ministarstva za nauku i ,k ulturu BiH, na I lwnfere ncij ama je 'p ostignut dogovor o dugoronom programu r ada i nain u njegovog 'izvoenja. Program se 's astojao od etiri osnovne radne etape : anketno prikupljanj e optih podataika o stecima, provjeravanje i dopun javan je t ih podataka, sistematsko nauno (ekipno) obraivanje va"nijih lokali teta i regiona, te pubhkovanje rezultata prikupljene naun e grae . Za svaku osnovnu radnu etapu su date sugestij e i smj ernice, ukaza'no je na pr ioritetne poslove, na potrebe osiguranja strunog k a dra i materi jalnih uslova za rad na terenu, date su preporuke da monografska iZldanja nose b rojeve is te serije, bez obzira na autora i i zd avaa, zatim da se formiraju pI1ikladm organi za praenje i usmjeravanj e akcij a, itd. Glavnih poslova su se prihvatili Zemalj ski muzej u Sarajevu i Zavod za zatitu spomeni,ka kulture BiH.78 Odmah poslij e tih dogovora pristupil o se poslovima sa dosta elana. Stvoreni su konkretniji programi, o!kupljerui strunj aci , osigurana po etna finansijska sredstva i otpoeli poslovi. U svojoj su tini program djela tnosti se sveo na evidentiranj e steak a i poslove koji s u za to vezani, te na ekmpn o prou avanj e pojedinih lokaliteta i regiona i publiciranje strunih radova o tome. Evo osnovnih podataka o toku i rew ltati m a tih glavn ih poslova : Akciju evidentiranja steaka organizovao je i obavio Zavod za zatitu spomenika kulture BiH. Prva etapa se odnos- na pri'kuplj anje ila optih i najosnovnijih podataka o stecima putem u i telja i aka osnovnih 'kola, prvenstveno osnovnih skola na selima. Sastavljen je formular po kojemu e 'se popunjavati podaci o lokalitetima. Poslov[ su otpoeli 1951. god., te i s lij edee su bili in te nzivni, a onda su jo dvije godine dovravani tamo gdj e su ranij e bili izostali ili slabo organizo,vani. U sjedi tima optina su formirani centri koji su poslove usmj eraval i i k oordinirali, a onda prikuplj aLi, sreivali i d ostavljali prikuplj ene materijale.'9 Iako nestruni i sa mn ogo raznovrsnih greaka, p odaci ovoga opteg popisa su bili viestruko korisni . Prij e svega, oni su poslu>i<li kao indi'kator i orijentacija za planiranj e daljih akcija - provjeravanj a i dopunjavanja podataka, planiranja poslova e kipnog prouavrunja, itd.

18

19

Druga etapa se sastojala 'u provjeravanju priimpljenih podataka. U tome je uestvovalo 25 studenata iz Sarajeva i Beograda, koji su putem kraeg kursa na katedri Istorije umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu i sem'nara u Zavodu za zatitu spomenika kulture u Sarajevu pripremljeni za taj posao. eljeli smo da barem za znaajnije regione prikupimo to sigurnije i potpunije podatke. Meutim , rezultati angaovanja studenata nisu bili kao to smo oekivali i u veini slua jeva su bili nedovoljno pou~dani. Zbog toga 's mo se u daljem radu na provjeravanju i komple~iranju podaJtaka oslanjali na vlastite kadrovske snage Zavoda za zatitu spomeniIka kulture BiH. U toku slijedeih 15 .godina pregledani su svi lokaliteti teritorije Bosne i Hercegovine. U veini sluajeva ekipe je predvodio autor ovih redova. Poslovi su tekli kontinuirano, obraivano je jedno po jedno optinsko podruje, obavljen je pregled svake nekropole. Plan rada za podruje odreene optine obino je utvrivan u optinskom centru, uz pomo nadlenih opMinskih or-gana. Pri tome su se redovno sluili podacima opteg popisa, u nekoliko sluajeva i podacima studenata, a dobro su posluili i podaCi pQpisa arheolokih spomenika koje je jo za vrijeme austrougarske vlas~i sainio V. Radimsky. Metodski postupaik rada na terenu sastojao se u tome to su zabiljeeni podaci o lokalitetu, zatim su pregledani i pobrojani sami s teci , i to po osnovnim oblicima, utvrena im je orijentacija d raspored, a onda su spomenici opisani, te fotografisani ili nacrtan; njihovi vaniji ukrasi i natpisi, ukoliko ih je bilo. Pribiljeeni su i podaci o tehni6kom stanju nekropole, te eventualnim oblinjim arheolokim lokalitetima; spomenicima. Za vanije nekropole napravljena je skica rasporeda steaka. Na takav nain teren je iz godine u godinu postepeno svladan. Na krajnji cilj je bio da se pm Zavodu za zatitu spomenika kulture BiH stvori 'Solidna evidencija svih steaika u BiH, koja bi omoguila valoriziranje nekropola po vrijednosti, odnosno koja bi omoguila plaruiranje mjera zatite i svih drugih akcija oko prouavanja i koritenja steaka u savremene obrazovne, turistike i druge svrhe. U toku viegodinjeg rada na sakupljanju grae za stvaranje evidencije i dokumentacije osjeala se potreba upotpunjavanja te evidencije sa podacima o stecima koji se nalaze na podrujima susjednih republika. Ta potreba je naroito bila izraena zadnjih godina, kada su se terenski poslovi u Bosni i Hercegovini pribliavali kraju. Tada je ve bila sazrela i ideja o izdanju kataloga svih lokaliteta steaika, sa topognwskim kartama d statistikim podacima, pa je u tu svrhu bilo nuno svu grau prikupiti na jedno mjesto. Bili smo naisto s tim da srednjovjekovni steci predstavljaju naunu i umjetniku cjelinu, bez obzira na izmijenjene administra~ivne granice njihovog teritorija i da je nauno opravdano miljenje da se svi steci obrade po jedinstvenoj odreenoj koncepciji. Za obradu steaka na podrujima Srbije, Hrvatske i Crne Gore postavljala su se brojna pitanja koja je trebalo rijeiti zajedniki sa nadlenim organima i ustanovama tih ,r epublika. Zbog svega 'toga je dolo do nekoliko sastanaika predstavnika Jugoslavenskog instituta za zatitu spomenika kulture u Beogradu, Arheolokog instituta u Beogradu i nadlenih republikih zavoda za zatitu spomen~ka kulture iz Zagreba, Beograda, Cetinja i Sarajeva.so

Jedan od glavnih rezultata sistematske akcij e ev identiranja s teaka, koja je trajala gotovo dva decenija, ogleda se u pubLikaciji Sr eci, katalo ko-topografski pregled, koja se kao izdanje Biblioteke "Kulturno nas l j ee BiH" pojavila 1971. god." Treba priznati da ova akcija, i pored paljivog i savjesnog obavlj anja poslova terenskih istraivaa, nije stoprocentno obuhvatila sve 1 0kaMtete s teaka. To se ponegdj e dogodilo i u Bosn i i Hercegovini, gdje sm o se, zbog izuzetnih o kolnosti, morali osloniti na nedovolj no stru ne saradnike, ali vie u podrujima drugi h republika, gd je sarad nj a terenskih istraivaa, na koje s mo raunali nij e do kraja i p recizno izvedena, a pogotovo gdje je saradnj a sasvim izostala , kakav je s luaj bio u sjevernoj Dalmaciji. Zbog toga s mo nastojali da se to prije popune te praznine u evidenciji. Razu mljivo, najvea panj a je posveena Da lmaciji. Ta ko je S. Be l agi u tri maha pregledao terene oko Trogira, Sibenika i Za dra, prikupio, sredio sve podatke, te napisao i pub\li.kovao tri radnje koje se odnose na s teke tih p odruja." U meu vremenu je i dr Pavao Aneli, prouavajui s tarine u okolin i Konjica, pronaao nekoliko do sada neevident irani h lo ka liteta sa stecima'3 I Radomir Stani je pronaao i obj avio nekoliko do sada nepozna bi h nekropola steaka u o kol;ni Rake, Novog Pazara, Pri boja i Prij epolja." Vrei rekognosciranje terena u o kolini Priboj a, stru njaci Na rodnog muzeja iz Uica, Miliajlo Zotov i i Javopka Bui, nali su neko liko novih lokalite ta s teaka ili su svojim podacima upotpunili d osadan je podatke o s teci m a toga kraja." Prona " ne su i jo neke , uglavnom manje nekropole ili pojedinan i primj erc i stea ka oko Posuja, Paza ri a, Kl a dnja, Gradaca, Foe, TesLia i Ha dia u Bosni i Hercegovin i, te u okolin i Pluina u Crnoj Gori. M eu novopronaenim s tec im a ima i primjeraka sa Ulkrasima, pa i sa natpisima. Svi ti n ovopro n aeni podaci moraju se dodati onim ve objavljenim u knj'izi Steci, kataloko-topog rafski pregled, zbog ega e b rojno stanje i teritorij rasp rostiranj a ovi h spomeni ka biti neto izmijenjen u odnosu na stanj e prij e 10 godina. Paralelno sa poslovima evi dentiranja s tea k a te kla je " druga ugovorena akcija, koja se odnosi la na prouavanje vanijih loka liteta steaka . Prvih godina u njoj su se najvi e angaovali s tru nj ac i Zemaljskog m uzeja iz Sarajeva. J o 1949. i 1950. god . jedna je e kipa, pod rukovodstvom dr A. Benca, prikupila svu grau o nekropol.i u Radim lji kod Stoca. S6 Me todsk i pos tupak i is kus tvo koje je pos tign uto u tome poslu umnogome je pomoglo i olakalo osta le radove koji su nakon toga slij edili . Tako su ub rzo pod r ukovods tvom A. Benca obraen i s teci u okolini Olova i u okolini Litice, zatim pod rukovods tvom D. Sergejevs kog s teci oko Bratu nca. M. Vego je p redvod iO jednu e ki pu koja je obraiva la s teke u okolini Lj.ubukog, a jedna ekipa Muzeja grada Sarajeva, pod rUrkovodstvom Ljubice Mladenovi, preduze la je poslove koji su se odnosili na s te k e okoline Sarajeva. Isto tako su ekipe Zavoda za zatitu spomenika kulture BiH , pristupile 1953 . i 1954. god . prouavanju s teaka u dolini Ne retve, koja je bila predviena za potapanje Jabl anikim jezerom, te stea k a u okolini Kup resa. U to ku naredrni h godina p oslovi ekipne obra de su preli sasvim u Zavod za za titu spomenika kulture BiH, gdje su ve bili s tvoreni kadrovski i drugi uslovi za to . Ta ko su u organizaciji toga Zavoda, pod istim stru nim

20

21

rukovodstvom, najprije obuhvaeni krajevi oko Duvna, Trebinja, Nevesinja d Kalinovika, a neto kasnij e i oko Bilee i Ljubinja, te nek; krajevi centralne i is tone Bosne_ Bilo je i drugih ekipa Zavoda za zatitu spomenika ,kulture BiH. T",ko su Zdravko Kajma!kovi i dr Sma il Tihi rukovodili poslo,"ima oko Gacka, a Drago Vidovi oko Zvornika. Metodski postupak u radu navedenih ekipa sastojao se u crtanju plana rasporeda spomenika, opisu svih primjeraKa, posebno opisu ukrasa i natpisa, zatim u fotosnimanju ili crtanju oblika s teaka i ukrasa, odnosno natpisa. Samo ponekad se pristupalo istraivanju p onekog groba ispod s teka. Cesto su prikupljani i podaci o oblinjim arheolokim lokal,ite tima. Obino s u se prouavali i istorij ski izvori i literatura koja se odnosila na s te ke odnosnog 'kraja, komparativni materijali , kao i druge okolnosti .k oj e su dolazile u obzir. Nakon toga se pristupalo sreivanju svih prikupljenih materijala i uzrad i rukopisa za publiciran je monografija. Akcij e ovrukve vrste su se obavlj a le i u drugim republikama. I metodski postupa k ekipa koj e su ra dile u Srbiji, Crnoj Gori Hrvatskoj bio je isti ili vrlo sli a n onome u Bosn i i Hercegovini. Poslovi tih ekipnih istraivanja i prouavanj a redovno su rezultirali pisanj em i izdavanj em monografija ili manjih i ve ih r adova. Truko je u u stanovlj enoj ed iciji "Srednjovjekovn i nadgrobni spomenici BiH" u vremenu od 1950. do 1967. god. izdato 9 monografija - svezaka, i to : R adimlja, Olovo i Siroki Brijeg A. Benca." Ludmer D. Sergejevskog," , Ljubuki M. Vegas. i Kupres, Kalinovik, Popovo i Steci centralne Bosne S. Be lag ia. 90 Izdava i ovih monografija bili su: Zemalj ski muzej u Sarajevu, Save:mi institut za zatitu s pomenika !kulture u Beogradu i Zavod za zatitu spomenika kulture BiH u Saraj evu. Osim toga, izvan te edicije, Jugoslavenska akadem ija znanosti i umj etnosti iz Zagreba izdala je monografiju Steci na Blidinju S. Be lag ia,' a Nau no drutvo Crne Gore brouru - skraenu monografiju Srednjovjekovna nekropola kod Petrove crkve u Nikiu D. Sergejevskog.92 Pored monografija, kao posebnih knjiga, objavljeni su i drugi radovi koji su se najvie odnosili na steke Bosne i Hercegovine. U tome pogledu je od dosta velikog 2:naaja bilo pokretanj e godinjaka Zavoda za zatitu spomenika kulture BiH Nae starine, koji je poeo da <izlazi 1953. god. Ovaj asopis je do danas objavio :matan broj takvih radova, relativno najvie S. Belagia , ali i drugih saradnika, kao to su oko Mazali , Drago Vidovi , Milenko F,ilipovi i Zdravko Kajmakovi. Neki radovi su objavljeni u drugim bosanskohercegovakim asopisima - Glasniku Zemaljs kog muzeja u Sarajevu, Godinjaku i storijskog drutva BiH, Brazdi, Izrazu, Odjeku, Radovima NtUlnog drutva BiH, Radovima Akademije nauka i umjetnost i BiH, Clancima i grai za kulturnu istoriju is tone Bosne u Tuzli i dr. Vie radova je objavljeno u asopisima drugih republika - Starinaru SAN u Beogradu, Glasniku Etnografskog muze ja u Beogradu, Analima Istorijs kog instituta JAZU u Dubrovniku, Prilozima za povijest umjetnosti u Dalmaciji u Splitu , Historijskom zborniku u Zagrebu, Starohrvats koj prosvjeti u Zagrebu, Knjievnim novinama u Beogradu, Zborniku za zat itu spomenika kulture u Beogradu, Enciklopediji likovnih umjetnosti i Enciklopediji Jugoslavije u Zagrebu, Zborniku Svetozara Radojia u Beogradu, Vijest ima muzea-

laca i konzervatora u Zagrebu, Istorijskom asopisu u Beogradu, Ju go slaviji, Umjetnosti, Letopisu Matice srpske i nekim drugim. U tim asopisima se pojavio itav niz imena, kao to su: A. Benac, Do,ko Maza!i, S. Belagi, D, Sergejevski, M, Vego, D, Basler, D, Sp, Radoji, Sv. Radoji, C. Fiskovi, M. Filipovi, N. BoaniBe2li, A, Horvat, A. Solovjev, R. Stani, M, Wenzel, J . Chaliet, J, Sidak, J . Lu i, p, Ane li, V. Duri , Z, Kajmakovi i dL NekoJi,ko radova je objavljeno u jugoslavenskim asopisima na stran,m jezicima, kao to su Archaelogia iugoslavica u Beogradu , S tari nar u Beogradu, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, zatim u stra nim asopisima, kao to su: Cahiers d'Etudes Cathares u Arqueu u Francuskoj, SiidostForschungen u Munchenu, Arlibus Asiae u Anconi, Journal of Warburg and Courtauld Institutes u Londonu, itd.
Moe se rei da su o stecima u Hrvatskoj najvie pi sali A, Horvat i C. Hskovi, u Srbiji - M. oroviLjubinkovi, a u Crnoj Gori S. Belagi . Mislim da su ovdje nabrojani svi va!lliji radovi koji su o stecima objavljeni poslije 1945. god, Veina njih, kako oni koj, su posebne knjige tako i oni koji su prilozi u asopisima, odnosi se na novoprona enu grau koja je po istom ili slinom pr-incipu i sistemu struno i kritiki izloena i dokumentova;no objanjena, U najveoj mjeri ,ti radova su monografskog i katalokog ,k araktera, neki su dijelom i studije, a neki su upotpunjeni u drugim korisnim podacima istorij skog, etnograf skog ili nekog drugog karaktera. Veina je rezultat ~k ipnih obraivanja pojedinih lokaliteta ili podruja, objavljenih po preporukama sarajevo skih savjetovanja 1950, i 1952, god,
Meu objavljenim radovima lima onih koji su programskog karaktera (M. Filipovi i S, Be lagi), a dosta su brojni i lanci nauno popularnog, esejistikog i propagandnog karaktera (dr M. Krlea, A, Benac, O. Bihalji-Merin, D, Sergejevski, M. Vego, S. Belagi, R Pavlo"i L Reneo i dr.). Na sakupljanju i objavljivanju bibliografskih podatai a dosta s u uinili: D, Vidovi, L Reneo, A, Benac, V. uri i k S. Belagi,

Publikovana graa je pobuivala interes za studijske sintetske radove, I sami terenski obraivai stea;ka, autori pubHciranih radova, naroito veih monografija, uputali su se u studije porijekla i zn ae nja pojedinih reljefnih motiva, odreivanja kronologije steaka, n}ihove pripadnosti i sL Pojavili su se i tllkvi radovi ,koje moemo nazvati istim studijama, kao to su Simbolika srednjovjekovnih nadgrobna, spomenika u Bosni i Hercegovini i Bogumilska umjetnost dr A, Solovjeva,93: Umjetnost (dio poglavlja Kultura u Bosni XII do XV v. u "Isto riji naroda Jugoslavije") i Reljefi bosansko-hercegovakih steaka Sv. Radoj ia," O bosanskim stecima dr Ljube Karamana," Simboline predstave na stecima i Predstave kola na stecima , , , Drage Vidovia,; Motiv arkada i stolova na stecima i Motivi na bosansko-hercegovakim stecima Petra Petrovia,97 Ukrasni lnotivi na slecin1a Bosnian and Herezegovinian Tombstones - Who Made Them and Why Marian Wen",l," Umjetnost u Istoriji Crne Gore Vojislava uria" i Oblici steaka Sefi ka Belagia,l'" U dobroj mjeri u studije spadaju i neki drugi radovi,

22

kao to su: Prilog datovanju hercegovak ih steaka dr Bogumila Hrabaka,'o! Bogumilski mrwnorovi dr Miroslava Krlee,'Ol Plastika bogom ila dr O. Bihalji-Merina,103 radnja na istu lemu dr A. Benca,'''' zatim Miuelalt erIiche bildende Kumt in Jugoslawien ... dr Franca Steleta,'05 Prilog prou avanj u sahranjivanja i podizanja nadgrobnih spomenika u naim krajevima u srednjem vijeku dr Vlad imira Corovia ,"16 Patarenstva u Hercego vini u svjetlu arheolok ih spomenika M. Vega,'07 I "krst jani" di Bosnia alla luce dei lol'O monument i di pietra dr Maje Mil e ti,'OS Neki ik onografski Inolivi na st ecima dr Zdravka Kajmakovl a 109 i L'OYI1Wne ntation d'un vase il mesw 'e du Musee eluny et les " steei" bosniaques dr Dim e Koca.lIo

EVIDENCIJA NATPISA STECAKA Potrebno je da se na ovome mjestu prikae jo j edna vana etapno izvedena akcija koj a na sarajevskim savjetovanjima 1950. i 1952. god . n ij e bila planirana, a ija je potreba is krsla ubrzo po odmicanju osta lih akcija. Radi se o natpi si ma s tea ka. Kako j e poznato, ovi natpis i u staroj bosanskoj irili c i, nazvanoj bosanica, predstavljaju vies truko zanimljivu i znaajnu karakteristiku s teaka . Ti epitafi su davno privukli panju brojnih i s traivaa ,k oji su o njima napisali mnogo radova. Ustanovljeno je, meutim , da veina tih objavlj enih radova nema potrebnu nau nu vrijednost, te da postoji veliloi broj natpi sa koji jo nisu evidentirani, ni proi tani . Os im toga, mnogi su natpi si oteeni ili su u takvom stanju da im prijebi opasnos t od potpunog uni tenja. To je sve upozoravalo n a potrebu h'tne i specijalne akcije evidentiranja i prou avanja svih natpi sa, ka,ko revidiranj a itanja ve poznatih tako
SI. 1. Nekropola Radimlja kod Stoca, jedna od nekoliko naj znaajnijih skupina steaka.

23

i pronalaenja, itanja i tumaenja do sada neotkl1ivenih, bez obzira na poslove vezane za optu sistematsku evidenciju svih steaka koja je ve bila u toku, koja po svom programu obuhvata i natpise , ali na ije se potpune r ezultate m oralo jo dugo ekati. Ova situacija se najsnanije odrazila u shvatanju strunj aka Zemaljskog muzeja u Sarajevu, koji /lU pokazal. i spremnost da se na tim poslovima angauju. Tako je u organizaciji toga Muzeja formirana ekipa koja je pod strunim rukovodstvom M. Vega 1957. god. poela sa terenskim radovjma i za nepunu deceniju ih u spjeno okona l a. Natpisi Sll pronac1eni, ~otog ra fi s al1i i prooitani , a gdj e god je to bilo potrebno, pristupilo se i pravljenju gipsanih odljeva. Prikuplj ene materijal e M. Vego je prou io , a potom pripremio Zbomil: srednjovj ekovnih nat pisa BiH, koji je, kao izdanj e Zemaljskog muzeja, u 4 toma tampan izmeu 1962 . i 1970. god. (Zbo rnik je obuhvatio i ostale 6iril s ke a onda i glagolj ske kao i latinske natpise.).'" Ne to opirnij e je ova akcija prikazana na drugom mj es tu ove knjige - u poglavlju o natpisima s teaka . Ovdj e bi se jo moglo rei da je teta to je ta vana akcija bila ograni ena samo na le rjtoriju BliH, te to u Zbornik nisu uli i epitafi steaka sa teritorija Srbij e, Crne Gore i H rvatske.
Sl. 2. Dio s kupin e s t eaka LI vrtu Zema ljskog m uzej a (u prednj em planu je kame na stolica). Sa rajevu

LI

OSVRT NA NAJNOVIJI PERIOD PROUCAVANJA STE CAKA Iako su u prouavanju steaka u razdoblju od o s lob oenja zemlje do danas postignuti zna ajni rezultati, treba priznati da je u tim poslovima, najvie zbog nedostatka st runjaka i finansijskih sredstava , kao i zbog nedovoljnog snalaenja, bilo raznih nedostataka. Velika akcij a evidentiranja s tea ka tekla je due nego to smo predvidjeli, imala je tekoa 'kadrovske i finansijske prirode i nije obuhvatila ba sve ,krajeve i lokalitete steaka. Nuno je bilo da se sa eVlidentiranjem nastavi . Tako je za proteklih 10 god ina prikupljeno dosta novog materijala o novopronaenim s'tecima. To trai dopunu publiciranih materijala, i to k ako tekstualno tako i u grafikim pri kazima i statistici. Moralo bi se ,ii na neku vrstu dodatka knjizi Steci, kataloko-topografski pregled. Ni centralna dokumentacija u Saraj evu nije jo sasvim kompletna: naknadno prikuplj eni podaci nisu u klj ueni, a itavi krajevi jo nris u obraeni po koncep ciji koja je u svoje vrijeme usvojena, tekstualni podaci nis u povezani sa fotonegativima i fotosima, nisu sainjeni topog rafsko-statistik,i pregledi itd ., zbog ega ta dokumentacija jo nije osposobljena za javno sluenje. Na torne se mora jo raditi; to je, uostalom, stalan proces. Iako je dosadanje ekipno prouavanj e vanijih lokaliteta i kraj eva obuhvatilo velike terene i rezul bi ralo publiciranj em 10 monografija kao posebnih knjiga i vie manjih i veih radova u raznim s tru n im aso pisima, ipak su neki vrl o znaajn i i karaktenis ti ni lokaliteti i region i steaka za naunu i kulturnu javnost ostali sve do sada nepoznati, kao to su, npr., steci dosta prostranog podruja istone Bosne oko Rogatice, Viegrada, Cajnia i Gorada, zatim slec i ire okoline Bil ee, onda oni u Banjanima (u Crnoj Gori). Za neke krajeve ist one Bosne i okoline Bilee graa je ve prikupljena, pa ne bi trebalo mnogo vremena da se pripremi za monografska .izdanja. Tako bi smo doli do jo dviju monografija, ime bi sav teritorij uglavnom bio obuhvaen. Ne govorim o procesu daljeg prouavanja steaka, o temama koje prosto naviru, o pravim studijama koje l og i n o slijede, za to e se angaovati brojni raznovrs ni strunjaoi. U dosadanjim prouavanjima steaka mi smo zanemarili jedan vaan aspekt - istraivanje samih grobova . Zbog toga smo ostali bez podataka o arhitekturi grobova i o naini ma i obiajima sahranjivanja u doba steaka. Pretraivanju grobova se pristupalo samo u rijetkim s lu ajevima , i to prvenstveno kada su oni ve bili ugroeni. I kompleks no istraivanje nekropole u Grbore2lima kod Livna, .koj e je pruilo neoe kivano bogate i dragocjene podatke (o tome e biti rijei neto kasnije), dolo je kao zatitna mjera zato to je itav lokalitet bio oteen i ugroen eksploatacijom pijeska. Da bi naa prouavanja steaka bila kompleksnija, moramo predviati i istraivanja grobova ispod s teaka.

25

NAPOMENE

l B. Curipeschilz, Jlinerariwn der Bo[schaflre ise des Joseph v. Lam berg und Niclas }urischit z durch Bosttien, S erbien, Bu/ga ren nach Konstantinopei 1530, Insbruck 1910, 38-39. (Izdanje na naem jeziku: B. Kuripp. i , Putopis kroz Bosnu, Srbiju, B uga rsku i Rumeliju 1530, Sarajevo 1950, 24-25) z P. M a tk uv i , Putovanje po Balkallskom poluot oku XV I v., Rad JAZU 56, Zagreb 188 1, 167-200, J A. Forti s, Viagg io in Dalmazia l- fl , Venezia 1774 . A. Sapieha, Podroz do Krajo\V Slavians kich odbywana w 1802 i 1803 roku przes X, W a r sz~ \Va 1811 (Sapieha Fi.irs t Alek sa nde r, Veber di Graber in der Herzegowi na zw ischen der Orten Cista und Lowrica, Mitte ilungen der Anthropologi sehen Gese ll sc h ~ ft in Wien, Bd IT, 1872, 274--278) , A. S OW La Turque d' Europe, Vol. I- IV, Paris 1840. (Die Europa ische !, Tjjrkei, Bd. I- II , Wien 1889) 6 L Gardner Wilkinson, Dalmatia and Mont enegro l-Il, London 1848. (Dal mati en und MOJ1lenegro I- II, Lei pzig 1849) 1 V. Lago, Memoria sul1a Dalm azia l - JJI, Venezia 1869-1 87l. O. Blau, Reisen in Bosnien und der Herzegovina, Berlin 1877. , A. J. Evans, Trotlgh Bosnia and t fI e Herzegov;,ta on foot London 1876. 10 H. Sl erneck , Geografisehe Verhaltnisse, Comuni cationen und da s Rei sen in Bosnien, der Hcrzegowina und Nord.Montenegro, Wien 1877 (Dio o stecima "Staro nadg rob no kamenj e u Bosni i Hercegovini" preveden na na jezik i objavljen u Vi eneu 1878, b r. 34 i 35) ' II Vidi: F. Si i , Povijest Hrvata u vrij em e narodnih vladara, Zagreb 1925,694. lt A. Ka i~ Mi o i , Razgovo r ugodni naroda slovinskoga, Zagreb 1942, 393. II l. Ka ta l i ni , Storia della Dalmazia . .. I , 1834, 9 (p rema l. Rendeu, Sre dovje ni nadgrohni spom enici, Zagreb 1953, 120) I ~ I Carrara, Arkiv za povjesnicu jugoslavensku ... II , Zagreb 1852, 327. IS S. Obradovi, Opisal1ie okruija u i kog, Glasnik Drutva srbske slovesnosti X, Beograd 1858, 322, " M, Nedi , Starine bosanske, Arkiv IV, Zagreb 1857, 142-162. " S. Milin o vi, Vienac, Zagreb 1879, br, 8 i 9, 126. .. P. Peko Kadi, Arkiv V, Zagreb 1859, 321 i VII, 1863, 92. l t P. Ba kula, Sh ematismus topographieo-his toricus eustodiae provincialis in Hercegovina p ro anno 1867, Spalati 1867 (drugo izdanje 1873.) lO A. Kne ev i , Listovi o Bosni, Bosanski prijatelj IV, Zagreb 1870. " S. Kosanovi, Glasnik srpskog u e nog dru tva XII (XXIX), Beograd 1871 , 15~189 i LXIX, 1889, 243-259, II M. Mil ojevi, Vidovd an, Beograd 1870, br. 95, II M. . Mili evi , Kn eevina Srbija, Beograd 1876, 526, .4 Lj. Kovaevi, Nekoliko srpskih natpisa i biljeaka, Starine X, Zagreb 1878, 260. 11 F. Luschan, Altbosniscli e Graber, Deutsche Zeitung od 14. IX 1879 (Sta rinski grobovi , Obzor od 18 i 20 X. 1879) 26 M . H oernes, Alte Graber in Bosnien und de r Herzego\Vina, Mitteilungen der Antropo\ogischen Geselsha ft in Wien XIII, 1883, 169---\177; Isti, Dil1arisel1 e Wanderun gen. Cul tur und Landschaftsbilder a us Bosnien und der Herzegovina, Wien 1888, 333-348; Isti, Mitt elaltcrliehe Grabdenk11lale in der Herzegowina, Mitte ilungen der K. k. Central-Conunission zu r EyforscJwng und Erl1Qlttung der Ku nst und l1istorishen Denkmale V III , Jahrgang, Wien 1882, 19-25. 21 I. As b6 th, Bosnien und die Herzegovina. Reisebiider und Studien, Wien 1888; Isti , Bosznia es Herezegoviua I- II, Budapest 1887. lt A. Go tting, Veber dem Grabstein des bosnisellen Fursten Ba ti, Mitteilun gen der Anthropologisclten Gesellscllaft in Wien XVJl, 1887, 55-56, 29 F. Ka ni tz, Aeltere und neuere Grabma.ler im K onigreieh Serbien, Mitteilun gen der Antropologischen Ge se ll sch a[~ in Wien XIX, 1889, 169-177. .JO A. J . Fosco, Le neeropoli Fenieie in Dalmazia, Sebenico 1890. J I K. Jiree k, Vla stela liumska na natpisu II Ve lia nima, Glasnik Zemaljskog muzej a 1892, 279.

26

27

II L. Zore, Bosans ki grobovi, Program C. K. velikog gimnazija II Dubrovniku , kol. god. I88!>-8 I , Dubrovnik 1881 , 3-20 i Slovinac IV, 1881 , 45().....457. II S. Ljubit, Viestnik Hrvat skog arkeologilkog drutva II , Zagreb 1880, 27. lo! V. Vuleti-Vukasovi, Vies tnik hrvat. arkeoiog. drutva V, Zagreb 1883, 90-92. JJ P. Kacr, Di alcuni massi se palcrali nel disIrello d'/ maski, Bulletina di archeoiogia e s tor ia Dalmata II , Spalato 1879, 8, 25, 36, 74 (prema D. Vidoviu. Bibliografski podaci o stecima, Zbornik zatite spo menika kulture, Beograd 1953, 158); Isti, Pierres sepuicraies Dalmaces, Bulletin de la Societe d'Anthropologic de Lyon 1887 ( Slina radnja je objavljena i II Starohrvats koj prosvjeti I (1895), II (1896) i IV (1898). H P. Stan i, Sredovjeni spomenici u vrli koj okolici, Viestnik, Zagreb 189 1,9-12. n L. Marun , Starohrvatsko groblje s crkvom sv. Spasa LI Cetini, Starohrvat ska prosvjeta I (1895), 183-188 , 224--231 i II (1896) , 25-30. II K. Hormann, Die AlrertJ.iii.mer von Oani bei Stolac, Wissen scha ftliche Milt eilllngen aus Bosnien Lmd der H erzegowine II , Wien 1894, 35-44. J9 I st i, Srednjovjekovni spome nici Bosne i fJ ercegovit1e, Trudy, tom II , Mo.. skva 1902, 165-172. ~ I. Stankovi , Ceava s okolicom, Bosa ns ka vi la II, Sarajevo 1887, 22- 24 i 41-44. 4\ V. Staki , . M ark ovi, Starine u okolini maglajs koj, B osanska vila I, Sarajevo 1886, 267-268. 41 . Stratimirovi , Srednjovjekovno groblje kod Zgoe, Glasnik Zemaljskog muzeja III , Sarajevo 189 1, knj. II , 122-141. u V. Radim s ky, Glasnik Zemaljskog mu ze ja I , Sarajevo 1889, 59 . ... I s ti, Arheoloki leks ikon, rukopis na njemakom jeziku, u Zavodu za zatitu spome nika kulture BiH u Sarajevu. 45 N. Bari i , PoslIje, Gla snik Zemalj skog muzeja IV, Sarajevo 1892, knj. III , 275-277. 411 I sti, Tihal jina i njezin e znamenitosti, Glasnik Zemaljskog muzeja V, Sa rajeva 1893, knj. IV, 551\---560. 47 F. Fiala, Miuelalterliche Crabsrein e, Wisse nschaftli che Mitteilungen ... II , Wien 1894, 319-320. 'I C. Truhelka, Starobosanski I11ramorovi, Glasn ik Zemalj sk og muzeja III, Sa ra jevo 189 1, 368-387 (ista rad nj a je objavlj ena i u Wisse nscha ft liche Mittei lun gen III, 1895, 403-473). 49 I sti, Sredovjeni steei Bosne i Hercegovine, Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegov ine I , Sarajevo 1942, 630-631. 50 D. Tafro, Jz istorije za tite spom enika kulture II Bosni i H ercegovi ni do os lob oe nja 194.1. Nae starine III , Sarajevo 1956, 8. 51 Vidi nap. br. 39. ! l M. Mandi , T urbe kod Tra vn ika, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo 1924, 83-94; Isti, Sarkofag od mul;ike s djejim kos turom iz Cukli kod Gue Gore, Gla snik Zt!maljskog muzeja, Sarajevo 1928, sv. II , 55-56. G. Wilke, Veber B edeillmg einiger SY11lbole an den Bogumi1endenkmi:ilern, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo 1924,27-38. sol M. Filipovi , Starine tl Baki ima kod Olova, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo 1928, sv. Il , 69-78. " P. Sl i jepevi, Sta ro groblje po Gac ku, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sa ra jeva 1928, sv. II , 57--63. 56 M. Karano v i , Jedan za nimljiv mramor kod Skender.T/akufa, Gla snik Zema lj s kog muzeja, Sarajevo 1928, sv. JJ , 135-1 40. !7 I s ti , O mramoru vojvode Mom ila, Glasnik Zemalj skog muzeja, Sarajevo 1940, sv. I , 69-75. ,. VI. Ska ri, JedQll slovenski uzor bosans kih mramorova, Glasni.k Zemaljskog muzeja, Sarajevo 1928, sv. II, 141 - 144. st I sti, Grob i l'ladgrobni spomenik gos ta Milutina na Hunzskom tl Foa nsko m srezu, Glasni k Zemaljskog muzeja XLVI , Sarajevo 1934, sv. za hi storiju i e tnografiju, 79-82.

110 D. Se rgejevski, Novi nalasci na Glam okom polju, Glasnik Zemalj skog muzeja XLV, Sarajevo 1933, sv. za historiju i e tnografiju, 7-14; Isti , Putn e bilje ke iz Glamoa, Glasnik Zemaljskog muzeja LIV, Sa rajevo 1942, 155 i 157. OI Isti, Srednjovjekovna groblja Ll Scuparima i Rastiku, Glasnik Zemaljskog muzeja LIII, Sarajevo 1941, %-100. tJ P. B ogunovi, Stari nadgrobni spomenici u selu Vruici, Glasnik Zemaljskog muzeja XLII, Sarajevo 1930, sv. II, 177- 182. 61 . Mazali, Starine po okolini Sara jeva, Glasnik Zemaljskog muzeja Ll, Sarajevo 1939, sv. I, 15-36. 64 Isti, Bora, bosanski dvor srednjeg vijeka, Glasnik Zemaljskog muzeja LIII, Sarajevo 1941, 31-94. 65 C. Truhdka, Osvrt na srednjo vjene kulturne spoln.enike Bosne, Glasnik Zemaljskog muzeja XXVI, Sarajevo 191 4, januar-juni, 221-252. 66 Isti, Grobnica bosanskog ( e p ije Batala ... , Glasn ik Zemaljskog muzeja XXVII, Sarajevo 1915, januar-jun i, 365-373. 61 V. Cur i , Sredovje na groblja (nekropole), rukopis II Biblioteci Zema ljskog muzeja u Sarajevu. 61 M. Fil i povi , Vogoa i Bioa u Bosni, Srpski etnografski zbornik XLVI , Beograd 1930, 617-jj96; Isti , Visoka nalii;a, Srpski e tnog rafski zbornik XLIII , Beograd 1923, 196-779. 69 Vl. Skari , Bogumi/ski grobovi i bo s an ica, Narodno jedinstvo-kalendar Drinske banovine III, Sarajevo 1932, 356-358; I sti , Sarajevo i njegova okolica, Sarajevo 1937,34. 111 M . Man di, V ezirski grad T ravnik, Zagreb 1931, 31 i dalje. 11 M. Karanovi , Sanika upa i Bosanska Krajina, Srpski etnografski zbornik XLVI, Beog rad 1930, 282, 298, 300 i 304. ]l V. Cur i , Nadgrobni spomenici tl narodnoj medicini tl Bosni i Hercegovini, Napredak ( asopis), Sarajevo 1933, br. 11-12, 141- 145; Isti, Kako su nai bogumilsk i prei sjekli i prevozili nadgrobne spo m enike, Napreda k (aso pi s) , Sarajevo 1934, br. 3-4, 35-39. JJ Vidi na p. br. 49. 7. S. Silovi , St eci tl okolini Trogira, Buli e v zbornik, Zagreb Split, 1925, 689-jj93. 75 N. Z. Bj elovu i, Poluostrvo Rat (Peljeac), Srpski etnografski zbo rnik XXIII, Beograd 1922, 173-249. ~ J . Sidak, Problem "Bosanske crk ve" u naoj historiogra fiji, Rad JAZU knj. 259/1 16, Zagreb 1937, 37-181. 71 L Re neo, S teci ili mramorovi, H rvatski planinar, Zagreb 1942, 105 i dalje; Isti, Simbolika ft apa na s tecima, Hrvatski planinar 1943, 61 i dalj e. 11 S. B e l ag i , Prouavanje i zatita s r eaka, Nae starine I , Sarajevo 1953, 167- 175. " Is ti, n . d ., 170; Isti , St ee i, kataloko-topogra fski pregled, Sarajevo 1971, 16-17 . Isti, n. d ., 33-34. II Isti, Steei, kataloka-topog rafski pregled, Sarajevo 197 1. II S. B e lagi , Steci i neki njima slini nadgrobnici u okolini Zadra, Radovi Centra JAZU sV. 21, Zadar 1974, 57-88; Isti, St ee i u okolini Sibenika, Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske I, Zagreb 1975, 179-200; Isti , St eci u okolini Trogira, An ali Historij skog instituta JAZU II Dubrovniku, u tamp i. n P. Ane li , Historijski spom enici Konjica i okoline, Konjic 1975, 193-225. M R. Stani , Ne koliko natpisa na s t ecima u okolini N. Pazara, Sjenice i Rake, Nae starine XII, Sarajevo 1969, 149-154; Isti, Steei u "edn;em Poliml;u, Simpozium "Seoski dani S. Vuk osavljevia" , knj . IV, Prijepolje 1976, 111-128. lS M. Z otov i , J. Bui, Rezultati preliminarnih arheolokih istraiva nja na teritoriji optine Priboj, Uiki zborn ik 4, Uice 1975, 17-33. " A. Benac, Radimlja, Sarajevo 1950. 17 Isti , n. d.; Isti, Olovo, Beograd 1951; Isti , Siroki Brijeg, Sarajevo 1952. u D. Sergejevski, Ludmer, Sarajevo 1952 . .. M. Vego, L;ubuki, Sarajevo 1954. ~ S. Be la g i, Kupres, Sarajevo 1954; Isti , Kalinovik, Sarajevo 1962; Isti , Popo vo, Sarajevo 1966; Isti , St eci centralne Bosne, Sarajevo 1967. " Isti, Steei na Blidin;u, Zagreb 1959.

28

91 D. Sergejevski, Srednjovj ekovna nekropola kod Petrove crkve II NikiH, Celinje 1952. A. Solovjev, Simbolika sredllje vekovl1U, grob/lilz s pomenika u 80S'1; i Her cegovini, Godinjak Istorijskog dru tva BiH VIII, Sarajevo 1956, 5--67 . .. Sv. Radoj i , Reljefi bosanskih i h e rcego vakih s t eaka, Lctopis Matice srps ke, Novi Sad 1961, januar, l-IS. " Lj . Karaman, O bosans kim srednjovjekovnim s t ec ima, Slarohrva tska prosvjel a, III se rija , sv. 3, Zagreb 1954, 171-182. !CI D. Vidovi , Simbolin e predsta ve na stec ima , Nae sta rine II, Sarajevo 1954, 119- 136; Isti , Predstave kola Ha s t eci ma i njihovo z na e nje, Glasnjk Zemaljs kog muzeja IX, N. s. (Arheologija), Sarajevo 1954, 275-278. '1 P. Pe tro v i , Malivi na bos an s ko- h e rce gova kim s t ec ima, Zbornik Mat ice srps ke X, Novi Sad 1955, 15-31; Isti, MOlivarkada i s IOlova na s l ecima, Sta, rinar VII - VIII , N. s., Beograd 1958, 195- 206. 91 M. Wenzel, Ukrasni motivi Ila s t eci ma , Sarajevo 1965. god., Sante Re/iels out side the Vj e frenica Cave at Zavala, Starinar, N. s. XII, Beograd 1961 , 89- 107; Is ta , Bosniall and Herzegovinian Tomb ston es, Who Made Them and Wh y Siidost Fo rschungen XXI , Miinchen 1962, 102- 143; Ista, Ukrasni molivi na s tecima, Sarajevo 1965. !19 V. uri , Ul1ljell1ost, Istorija Crne Gore II / 2, Titograd 1970, 468-475. 100 S. B e l agi , Oblici steaka, Radovi XLIII Akademije nauka i umjetnosti BiH (Odjeljenj e drUlvenih nauka, knj . 15), Sarajevo 1972, 173-213. 101 B. Hrabak, Prilog datovanju h e rcegovaki h s t eaka, Glasnik Zemalj skog muzeja VIII, N. s. (Arheologija), Sarajevo 1953,325-328. 10: M. Krl ea, Bogumils ki mramorovi, Knjievne novine I , br. 21, Beog rad 3. VI 1954, 1-2. l O} O. Bihalji.Merin, Plastika bogomiia, Ste ci , Beograd 1962, 7-15. 11)1 A. Benac, Plaslika bogwllila, Steci, Beograd 1962, str. XVII-XXXV. IC' F. Ste1e, Mittelalterliche bildende KtmSl ;,Z Ju goslavien . .. , lahrbuch der Osterreichischen Byzantinischen Gesellschaft ll, Wien, 1952, 83-94. 1011 V. COJ'ov i , Prilog prouavanjtl saizranjivanja ; podizanja nadgrobni" s pomel'lika u l1aim krajevima tl Sredl1jem vijeku, Nae starine I H, Sarajevo 1956, 127- 147. 107 M. Vego, Patarenstvo u Hercegovini u sv jetlu arheolokih s ponl e ~lika , Glasnik Zemalj skog muzeja XVIII, N. s., (Arheologija), Sarajevo 1963, 195-215. 1111 M. Mil e t i , I "krst jani" di Bosuia alla luce dei lora monwnenti di pieIra, Roma 1957. 109 Z. Kajmako v i , Neki ikonog rafski motivi na s te c ima, Radovi Muzeja g rada Zenice III , Zenica 1973, 297-306. 11 0 D. Koco, L'ornamentation d'un vase bo mes ure du Musee C}uny et les "s teci" bosniaques, Artibus Asiae XV, Ancona 1952, 195-201. 111 M. Vego Zbo rnik sredn jovjekovn ih natpisa Bosne i Hercegovine I- IV, Sarajevo 1962-1970.
jj

29

II

NEKI REZVLT ATI PROVA VANJA STEAKA


U prethodnom poglavlju je prikazan proces prouavanja steaka od prvih poetatka do najnovijih dana. Ako rezultate tih prouavanja analiziramo, izdvojie se osnovni pogledi u odnosu na 'I1eka pitanja kompleksnog problema steaka. Htio bih da tome dodam ii neka najnovija, jo neobjavljena vlastita saznanja i miljenja, a potom da jednim tkritikim analitiko-sintetikim postupkom i odnosom na sve to doem do najbitnijih odgovora na barem nflka glavna , osnovna pitanja, i tj. da u jednom takvom pokuaj u naune sinteze doem do to tanije slike stanja sadanjeg ukupnog naunog saznanja o ovoj osobitoj vrsti naeg kulturnog nasljea . POJAM I NAZIV STECKA U dosadanjoj literaturi pojam steka nije jasno i do kraja definiran. Donedavno se na taj pojam nejednako gledalo. Neki i s tra ivai u steke nisu ubrajali amforne ili samo ovla klesane nadgrobnike, iako 's u 'se oni nalazili na isti m nekropolama gdje su bili i lijepo klesani steci u obliku sanduka i sljemenjaka. Neki su se, opet, kolebali da li ta'kve nadgrobnike uvrstiti u s teke ili ne. Kolebljivi i neodluni bili su naroito tkada se radilo o ploama slabije obrade, jer takvih ploa ima i izvan Bosne i Hercegovine, pa i izvan Jugoslavije. Takvo gledite se, npr., osjea kod C. Truhelke. Bilo je naunih radnika koji nadgrobnike u obliku krs taa nisu smatrali s tec ima (C. Truhelka'), a ne ki su ih uzimali u obzir kada se nalazio nad jednim grobom zajedno sa nadgrobni'kom u obliku sanduka (A. Benac).' Neki su istraivai i muslimanske niane ubrojali u steke (P. Kaer)3. Iako to izriito ne kau, neki autori pod stecima podrazumijevaju samo lijepo obraene i ukraene sanduke i sljemenjake. Veina i s traivaa, pogotovo oni iz novijeg vremena, smatra da u steke spadaju i spomenici slabije obrade i amorfni, kao i oni u obliku krstae , ako se nalaze zajedno sa sanducima, ploama i

31

sljemenjacima, tj. ako su na istim lokalitetima i ako potj eu iz istog s rednjovjekovnog doba. Naravno, pri svemu to me se misli samo na nadgrobnike od kamena, bez obzira o kojoj vrsti se kamena radi. Po mome miljenju, na pojam s te ka nema utj ecaja to da li je nadgrobnik ukraen i li ne, i da li ima natpis ili ga nema. Treba rei da ima naunih radnika koji smatraju da su steci isk ljuivo vezani za hrvatski narod i za hrva tsko teritorijalno podru je (D. Mandi' i A. Skobalj),' podrazumijevajui pod tim Bosnu i Hercegov inu, kao i Dalmaoiju sa zal eem. Ovdje se, meutim, radi o narodima s redn jovjekovne Bosne, bez obzira da li se on i ili neki njihovi dijelovi u vremenskom periodu s teaka mogu nac ionalno tre tirati kao H rvati ili kao Srbi, a ne o narodima srednjovjekovne Hrvatske drlave, konkretnije o H rvatima izvan Bosne , bez obzira to se stec i nalaze u Hrvatskom primorju, u DalmaCiji i u njihovom zaleu. Pojava s teaka u krajevima nekadan je H rvatske drave prvenstveno je posljedica naselj avanja bo sa nskohercegova kog ivlj a i prenoenja obiaja klesanja i postavlj a nja steaka u tim krajevima. Druga je stvar to se u izboru relj efni h motiva i u samoj klesarskoj obradi s teaka u tim kraj evima osjea utj ecaj h rvatskoprimorske klesarske tradicije. Stoga je nau no opravdano da se s t eci smatraj u bosan s kohercegovakom pojavom, bez obzira to je obiaj klesanja steaka preao i na susjedna jugoslavenska podruja . Osim toga, u jednom potpunijem sagledavanju steaka ne bi trebalo da izgubimo iz vida i 'lo to oni pripadaju kranima, podrazumijevajui tu i kranske hereti ke. Prema tome, moe se openito i dos ta uproeno rei da su steci kameni nadgrobni spomenici koji su karakteristini za podruje stare Bosanske dr ave. Za ove spomenike u narodu se uju raz liiti nazivi , a i nauni radnici ih nejednako nazivaju. Najei narodni naziv za s tea k je g rk i grob ili gr ki spomenik, a za i tave ne kropole grk a. groblja. Taj naziv se najvie upotrebljava u istonim krajevima Bosne , zatim u istonim krajevima Hercegovi ne, onda u Srbiji i u Crnoj Gori. U Bosni se esto uju i nazivi n'lrQ1110r ti lnramorje. ali se na te naz ive nailazi i u nekim drugim kraj evi ma Bosne i Hercegovine, kao i u Srbiji . U sjeveroistonoj Bosni i u Srbiji, posebno u Semberij'i i u Mavi, narod steke es to naziva maarska groblja. U zapadnim krajevima Hercegovine, u nekim zapadnim krajevima Bos ne, kao i u dobrom dijelu Dalmacije i njenog za lea naj ee se upotrebljava naziv mael i maeta, odnosno maet i. (Uz navedena, uju se, ali dosta rijetko, i ovi nazivi: kaurska, rimaka {rimska} i i!LI1 ska ili idovska groblja.) Oko Uica se steci jo nazivaju kamenovi, a na Pelj ecu "ploe, kamenovi i g rki grobovi." U natpisima steaka vje puta se za spomen ik kae biljeg {b ilig} i kam (plural kami}. Za povelik i povisok steak u okolini Kupresa uo sam naziv steljac, a tako se naziva i jedan lokalitet steaka u okolini Sinja" Za uspravno postavlj eni nadgrobni!!< u Srbjji esto kau u saenik. Iako se ne radi o stecima u pravom smi slu rijei, navedimo jo dva zanim ljiva naziva. U nekim centraln im i istonim krajevima Srbije naiao sam na naziv obrok za stare nadgrobnike u obliku krstaa i stela ,' a u okolini Kumanova, u Makedoniji, za stare nadgrobnike u

32

obliku iznutra izdubljenih kamenih sanduka i slj emenjaka uo sam naziv preklopi. Nisam nigdj e uo da narod kae bogumils k i spol1lenik' Naj ei j najrasproslranjen iji narodni nazivi su, ipak, g rko groblje, mramorje i maeli. Mi sli m da prvi na2llv dolazi otuda to se dugo vremena u jstonim k raj evima p ravoslavna cnkva nazival a g rko m i to su u toj crkvi neko vrij eme vii cpkveni dostojans tvenici zaista bili Grci, a moda i otuda to je u narodu za sve to je staro i vremenski tako da leko da se o lome ve i svako predanje jzgubilo (dalj e i od samog turskog vremena), naziva grki m . Drugi naziv - mramor vjerovatno je doao otuda to se za spomenik na grko m jeziku kae inarmaros, a po tome na turskom n'lenne" na latinsokom lnen'loria, a moda i stoga to se radi o kamenu, i to o onom tvrem , p03tojan,ijem i lj epem kamenu koji se u na rodu naziva m ermerom. Po m il jenju C. Truhelke, naziv mae I je p os tao od iskvarene turske rijei m ehed, tj. mei I, to znai spome nik juna ka koji je poginuo u borbi za vjeru ' Ja mi slim da ima vie osnova jedno druga ij e - Curievo objanjenje ID Zi' veliki kamen se na talijanskom jeziku kae masse!lo. Poto se ovaj naziv najvie uj e u zapadnim krajevima, gdj e je talijanski jezik imao utjecaja, vjerovatno je ta li janskog porijekla . Nau ni radnici su ",ie puta upotreblj ava li nazive mrantori ili mramorja (M. Krlea), biljezi (Cu ri), starobos{lI1ski spomenici (C. Truhelka), bogumilski spomenici (M. Krlea, A. Solovjev), ponekad je koriten i naziv usaeni k (M. Corovi-Ljubinkovi) , ali je naj ee , pogo tovo u novije vrij eme, koriten naziv sleak . Danas se ne samo u nauci nego i u narodu, pogotovo kada se raw o obrazovanjjim ljudima, najvie upo treblj ava naziv s l ea k, u smislu n eega postojanog, veLikog i visokog - ,k ao s lojeak . PRICE , VJEROVANJA I OBICAJ! VEZA NI ZA STECKE Od irokih narodnih sloj eva, posebno onih na selu, ne moemo mnogo doznati o stec ima za to to se, zbog es t ih migracija, narodno predanje gotovo sasvim jzgub ilo . Ipak se u nekim krajelAima uju razne prie. Cesta je, npr., p ria koj a je vezana za naziv grka groblja. Kae se da su nekada u ovim krajevima ivjeli Grci i da ih je zades.ila es wka zima, sa velikim snijegom, koj a je neprestano trajala sedam godi na . U toj prii se da lje veli da Grci ni su vie mogli izdrati zimu, zbog ega su se, po nalogu svoga cara, n ekuda odsel'ili. Otili su "sve po povrnici". Jewno cara nij e p osluala jedna pri nceza, koja je zauvijek ostala da ivi u nekoj pei ni . I ta je princeza svakog pro lj ea izlazila iz peine. Pojavi se, pa se opet vrati u svoj peinski stan. Ta pria se obino vee za odreenu planinu i za odreenu pe6inu. J edna varijanta ove pri e kae da careva ki nije posluala Oca zato to nij e htj ela da ostavi blago, pa ju je car prokleo, te ona i danas kao zmaj uva to blago u pe ini i s amo lj eti izlazi na plandova nj e na pl an inu Osjee nicu .1I Jedna druga varijanta govoni da su Bosanci istjerali Grke i zagospodarili zemljom. U muslimanskim selima epe, na Drin i, sjeveroistono od RogaUce, V. Palavestra i M. Petri zabiljeili su s linu prj u, koja se, meutim , ne odnosi na Grke, n ego na ne ke Luterane, koji su ivjeli u planinama i bili "neke druge vjere". Tako je sedam godina

33

trajala zima sa snij egom, zavlada la je stra na glad , bogatiji Luterani su uspj eli da izbjegnu u druge :zemlje "usred lj e ta po snijegu", dok je sirotinja poumirala od gladi. Kae se da je na jednome "mramoru" bilo ovako napisano : "Zna li, Ivo, nije davno bilo, oka tlaka, oka zlata." (Tla'k je jelo koje se u vrijeme teke gla di priprema od brana s vodom .) Neki priaju da Luterane nisu htj eli primiti u nekoj drugoj dravi da ; m "ne pogane naroda", nego da su ih pohili." U ne kim selima oko Prnjavora, u centralnoj Bosni, ul a 's e pria o divovima koji su igrali ,/kamena s ramena", pa su otuda nastali ovi kamenovi - steci . U vie bosanskih sela sa muslimanskim ivlj em kae se da su pnije njih tu ivjeli ,/kauri" (inovjerCi - krani) i da su steci njihovi spomenici. Vie puta sam uo da se n eka nekropola sa steci ma zove svatovs ka groblje. U nekim 's am selima sjeverne Bosne uo priu o takvom groblju koj a u ,.kraenoj verziji obino ovako glasi: "Susreli se svatovi i pobili se. Svi su .izginuli. To su njihovi grobovi. " Negdje se kae da su svatovi bili kranski, negdj e da su m uslimanski . Negdje, opet, kau da su jedni svatovi bili 'kranski , a drugi muslimanski. Ova pria se obi no odnosi na sluaj kada se dvij e nekropole n a u n ab~izu . Redovno se pria da je dolo do s usreta dvaju svatova j da je nastao neki spor izm eu njih, zb og neke stare m rn je ili zbog mlade, koji se potom pretvorio u sukob, tuu i pravi r atn i okraj. U tome s U 'kobu su svi izginul,i, .pa otuda njihovi grobovi j spomenici. Postoji jedna osobito zanimljiva verzija te pri e koja se odnosi na Svatovsko groblje na Morinama kod Nevesinja. Umihanu bega Ceng ia iz Zagorja (okolina Kalinovika) za prosio beg Ljubovi iz Odaka kod Nevesinja. Umihanu, meutim , voli i Mostarlija Mujo, koji pozove bega Ljubovia na megdan . Poto ga je maj ka zaklela, beg Ljubovi se nije odazvao pozivu Mostarlij e Muje i nije mu izaao na megdan. Po djevoj,ku je otiao Mujo, a li sa 'konj em i slugom bega Ljubovi a . Mujo je u meuvremenu odlu i o da mla du , ipak, dovede Ljubovi u . A~i , kada su sva tovi bili na Morinama, iznenada je nasta la nezapamena snjena o luja i uasna hladn oa, tako da su se svi svatovi smrzli, osim mlade, ikoju je konj, ipak, d onio do Ljub ovi a. O ovome postoji i narodna pjesma u kojoj se, i"'meu ostaloga, kae :13

moja, to j' islina bila, I danaske lo se groblje znade, Gdje j' ukopan Mostarlija Mujo I njegovi kieni svatovi . .. "
U selima dko Kupresa se pria da su se svatovi smrzli , pa zbog toga ovo ili ono "svatovska groblj e". Na vie mjesta i u raznim krajevima sam uo pri u o djevojci koja je bila toliko jaka d a je u jednoj ruci nosila Sleak , a drugom je prela vunu, ili da je pod pazuhom nosila s teak i opet .prela vunu. Ponegdje se pria da je bila ,kuga j da je stoga nastalo ovo ili ono groblje sa stecima." U Zepi se pria da su Luterani klesali i postavljali ta'ko velike spomenike zbog toga to je u njihovo vrij eme bilo ivotinj a koje su

"Brao

34

"rovile i jele mrtvace".15 I u mnogim drugim krajevima postoje pnce o ivotrinjama koje su provaljivale u rake i jele mrtvace, pa da su steci postavljani da se od njih zatite mrtvaci. Fra Petar Peko Kadi, opisujui ste6ke u Makarskom primorju, navodi narodnu predaju o ste6ku u Drveniku, sa dva konjanika i jednom djevojkom , da se tu radi o predstavi Dragutina Miletria iz Vrgorca i Dragimira Kostania iz Drvenika, te , keri kneza Juria iz Graca . Dragutin i Dragomir su kao zaljubljenici u djevo}ku 'izali na megdan . Mrtav je pao Kostani , 'koga je djevojka vie voljela, pa je i ona od alosti odmah potom umrla. Spomenik je polovinom XIX v. nazivan "Kostaniev grob".16 U raznim krajevima sam ustanovio da se jo uvijek zadralo. nekada sigurno jae uzraeno, vjerovanje da su steci ljekoviti. U Rastievu kod Kupresa, u zapadnoj Bosni, u odreeno doba godine stoku tri puta provode oko jednog steka da bi ona te godine brla zdTava i debela . Oko jednog drugog steka, takoe u tome kraju, nekoliko puta provedu konja kada ovome "stane mokraa" i kau da to pomae." U jo nekim selima, kao npr. u okolini Zenice, neki seljani vjeruju da obilaenj e steka pomae da konj ili govee promokri.
SI. 3. Sljemenjak koji seljani kr ee Nevesinja. Kifinom Selu kod

II

35

U nekim bosanskim selima donedavno su steke strugali i dub ili radi uzimanja kamene praine, 'koju su ene nerorkinje mutile u vodi i to pile, vjerujui da e im to pomoi. Neki su tu kamenu prain u oblagali na oboljele oi u uvjerenj u da e im to pomoi u njihovoj nevolji. U tu svrhu je mnogo koriten veliki s tea k u Vitezu, zvan i Starac-kamen. ' 8 Katolikinje-nerotklinje iz Gornjih Koriana (pod Vlaiem) posjeuju "Grko groblje" u Donjim Kori an ima, vjerujui da e im to pomoi da zanu i da rode." U vje sluajeva sa m ustanovio da mjetani pone ki stea k, obino onaj koji se po poloaju ili dJimenzijama i s tie, povremeno kree, zbog ega se onda on naro ito istie i izdaleka vidi. To ine u uvj eren ju da e s prij eiti tete od grada, ako ih to zadesi, ihi da e ih ob i i sua, ili da im ljetina nee pre trpjeti tete od velikih kia. Vrlo je zanimljivo da se za kreenje odabranog ste ka obino angauje djevojka koja je saromana i bez roditelja. Za posao koji ta s.irota djevojka obavi, kreei s teak vie puta u toku godine, da bi to bio spas od nevremena, seljani djevojku daruju naj ee odjevn'im predmeti ma. Svakako, vjerovanje da e .kreenje steka otkloniti vremenske nepogode preds tavlja j o uvije k ostatak neprosvijeenosti i sujevjerja, ali se mora priznati da je nai n pomaganja si romanoj djevojci, da se ne povrijedi njen ponos i osjetljivost , vrlo dobro smiljen.20 U nekim krajevima vjeruju da e "naleti ti oluja" ako se s t e ak
pomi e .

stecima mnogo vee jai od nas".

U mnogim krajevima se vjeruje da s u ,kosti pokopanih ljudi pod nego nae kosti, je r su "stari narodi bili vei i

Negdje vjeruju da e kia pasti ako se iz groba izvue jedna kost i stavi na ledinu, pa 10 ine kada ovlada s ua . Vjeruju da se ispod nekih s teaka nalazi "blago" (zlatni novac i nakit), zbog ega ispod njih ponekad uoi Blagovijesti izbij a plamen. U epi narod i danas vjeruje da nije dobro dirati mramorove, jer da se od toga moe razboljeti j umrij eti, zati m da se u nekim ku ama "prikazivalo" zbog toga to su u njihovim te meljima bili uzidan i s tee i . Osim toga, na nekropolama se moe "ogra isati", osobito nou , a ako se lovi u mramorju moe se dogoditi da puka opali u samoga lovca." Sto se ti e natpisa na stecima, postoji vjerovanje da se u nj ima poruuje: "Ako me prevali, obradovae se" i "ako me ne prevali, obradovae se", ali da to gotovo niko ne zna da proita . Isto tako se vjeruje da s druge strane, tj. s donje strane steka pie: " Pue li ti u repu?"," ali se to vje uzima kao poa lica . Prof. Muhamed Kadi mi je rekao kako je njemu pokojni prota Savo Savi, iz Sekovia kod Vlasenice, ispri ao s lin u poalicu vezanu za steke. Neka ena traila rastavu braka . Konzistorija je odbila . Ne elei da dolijeva ulj e na vatru, prota S av i izmilja pri u o steku i njegovom natpisu s donje strane. Kada su momci prevalili s teak, ukazao se natpis koji je ovako glasio: "Sam sam ga sjeko, sam sam ga vuko , sam sam ga okreta, sam sam ga prevrta, i opet mi ena drugog traila .. ." Nakon toga je stvar o raspravi legla." Bilo je jo nekih narodnih obiaja u kojima su steei igrali odreenu ulogu. V. Curi nam je ostavio bilje ku o tome da je neki doma-

36

iz okoline Trnova u 's rednj em v ije ku dao ker za momka koji je bio u mogunosti da je pokamel1uje, tj. da joj podigne spomen ik ako bi o na prij e njega umrla." S. Mark o v i je u okolini Kupresa uo priu o pogaanju pri likom p rosidbe djevojke u sla ro doba o tome da li mladoenja prima obavezu da ml adu kamenu je, tj. da joj podigne s teak, odnosno da je pokamel1uje, tj . da joj postavi jedan poloen i na :njemu jeda n uspravan kamen." Slinu p ri u sam uo od starog i pametnog Milutina Nadadina, iz Bj e l ojevi a kod Stoca. Njemu je njegov dj ed priao da su nekada u njegovom selu i u selima ovih krajeva, prilikom pronje djevoj ke, dj evoj ini roditelji, interesuju i se za mladoenju , izmeu ostaloga, pi tali da li bi mladoenja mogao mladu "pokarnenovati" , a da su na to prosci znali da odgovore da moe "i kamen po kamenu". Sve ovo govori da je pos tavljanje steka, pogo tovo ta kvog koji je na postolju, bilo izvjesno mjerilo ekonomskog stanja mladoenj e, koje je bilo od utj ecaja pri ugovaranju braka. U vezi sa krajem iz kojeg potj ee ova Nadadinova pri a , potrebno je re i da okolina S toca posjeduje veliki broj izvanredno lijepo klesanih i ukraenih s tea ka, a da se u Boljunima, zaseoku Bj e l oj evi a, nalazi jedna od ne koliko n ajve ih i na jvrednijih ne kropola uopte." Postoj ao je i zanimljiv obiaj da se narod u raznim p ri likama okuplj ao na nekropoli i u nj enoj neposrednoj blizi ni , a u nekim krajevima se to i danas ini. Tako su se, npr., u s luajevima opas nosti od nevremena stanovnici oblinj ih sela o kuplj a li i obavljali zaj ednike mo li tve. Negdje su se u tu svrhu o kupl jali krani , a negdje muslimani. Zbog toga se neka od tih mj es ta i danas nazivaju imenom mo!itvita. Neka od tih mjes ta nose ime igrite ili trzan i na njima se i danas odravaju narodna veselj a. U Vii ima k od Kotor-Varoi, u Bosni, 1'0stoji ne kropola sa 80 s teak a, i uz nju muslimansko groblje, na mjestu koj e se zove Trzan. Tu se prire uju teferi i i vre muslimanski vjerski obredi (mevludi i dove) . Toponim trza n je znak arhainog slavenskog kulta sunca. Pod tim imenom se sma tra is t prostor <li bLizini naselja , ili trg koji slui za takmienja i druge vrste zborovanja. n U epi su s~ nedavno odravale dove za kiu na taj nain to je povorka naroda, sa hodom na elu , polazila od da mij e glavnog naselja, obuhvatala nekoliko mjesta sa s tecima i nianima i zavrala na planini Bukoviku.28 KAMENOLOMISTECAKA Kao materijal za izra du s teaka n ajee je ko riten krenjaki kamen, to je sasvim razumljivo, zbog toga to je te vrste kamena bilo najvie u naim krajevima. Krenjak je, os im toga, dosta pos tojan u odnosu na utj ecaj atmosferilija, a u dobroj mj eri je " podesan za obradu. Na ravno, traen je to kompaktl)iji i tvri kamen, sa to manj e ilica i pukotina, ali se u nekim krajevima, gdj e je bila oskudica kamena, morao lJonekad upotrijebiti i kamen slabije kompaktnosti i tv rdoe. U nelclm krajevima nije bilo uopte .krenjaka , pa su s tec i kl esani od kamena ka'kav se tamo naao. Ta ko su neki stec i k lesani od serpentina, krilj evca, konglomerata, sedre ili neke dr uge vrste kamena . Dosta steak a je rpravljeno od mekanog kamena , od >tzv. milj evine ili muljike, ali sam naao i takvih koji su bili od najtvreg kamena, od jedne vrste

in

37

granijta, tzv. jablani ta, kao to su steci kod Jablanice i Rame, u Hercegovini .lO Steci od konglomerata i drugih vrsta kamena slabijeg kvaliteta ni su bili podesni za primjerke luks uznih nadgrobnika, onih sa ukrasima i natpisima , zbog ega uglavnom nisu ni koriteni u tu svrhu. Osim toga, takvi spomenici su se bre kvarili , a ponekad s u ,i sasvi m nes tajali. Ni oni primjerci od granita nisu ,podesni za klesarsku obradu, zbog ega su redovno ne samo bez ukrasa nego su uopte vrlo malo klesani. Majda ni kamena za klesanje steaka redovno su bil,i u blizini ~a mih nekropola. Poesto je ba pos tojanje kamenoloma u nekome kraju bilo od presudnog utjecaja da se tu odabere mjesto gdje e se zasnovati groblje sa s tecima , to je sasvim razumljivo, jer veliko i te ko kamen je nije bilo mogue dopremati jzdaleka, niti vui uzbrdo, Hi po neravnom i ispres ijecanom zem lj itu . Cesto se kamenolom na lazi sasvim blizu nekropole sa s tecima. Ponekad je to mjesto kamenoloma danas teko uoljivo, ili se uopte ne zapaa, zbog toga to je kamen u zemlji , is pod nj ene povr ine, ili je danas zatrpan i zaras tao umom. U takvim
SI. 4. Kamenolom Gornj im Barama na Treskavici planini bio je
steaka.

II

sasvim blizu nekropo le

i slinim prilikama ljudi su izmislili nevjerovatne prue o porijeklu kamena odnosnih stea ka. Bilo je i iznimnih sluajeva, da su kamenolomi situirani JIeto podalje od nekropola, a li se tada gledalo da teren za prevlaenje ~amen ih blokova i steaka bude to ravniji i bez uspona. Da bi se isklesao jedan steak, trebalo je najprije iz kamenoloma izvaditi blok neto veih dimenzija od spomenika koju je zamilj en. Odvajanje kamenog blOlka od ive stijene narod zove usijeca nje. Sam proces usijecanja nije bio nimalo jednostavan. Za to je treDalo imati vjete, odvane i snane ljude, kao i odgovarajui alat. Time ,su se bavili posebni majstori, ali su za neke poslove, pogotovo kada se rad'ilo o spomenicima manjih dimenzija, bili vini i neki drugi, ,samo pniueni mjetani. Tada nije bio poznat barut, a posebno sredstva koja se danas u slinim poslovima upotrebljavaj u - dinamit, ekrazit i druga. Za od vajanje bloka upotreblj avani su razni gvozdeni i drveni klinova, ekii, dlijeta i poluge. Sigurno je bilo poznato kaljenje gvozdenih klinova i dlijeta u vodi da bi ovi dobil;i bolju tvrdou. Prirodne ,pukotine i ilice kamena su olakavale samo odvajanje bloka. Najee je ovaj posao obavlj an zimi, ,k ada se voda mrzne. Dlijetima i r klinovima je napravljen niz rupa. U te rupe je ulijevana voda .koja, kada se smrzne, neminovno poveava svoj volumen i tako stvara pukotinu u kamenu, po kojoj se blok dalje odvaja op ostale kamene mase u kamenolomu. Takvi klinovi, sa gvozdenim oblogama, za odva janje smjena upotreblja vani su u naim krajevima jo u rimsko doba. JO Niz rupa stvorenih na taj nain vidio sam u ,kamenolomu kod nekropole s teaka u blizini sela Bitunje .kod Stoca.3I Ta faza klesarskog posla doskora 's e u naim krajew ma nazivala tasIaenje ili zasijecanje taslaka. Prema Skaljievo:n Rjeniku turcizama, taslak je poetna faza izrade nekog predmeta, a tasIaenje je grubo klesanje.l' Nakon tasIaenja slijedi posijecanje kamenog bloka da bi se on potpuno odvojio od gromade. Ponekad kamenolom nije bio kameno brdo ili isturena kamena gromada, nego se ponekad i dosta duboko, pa je u ,takvim nalazio ispod povrine zemlje, I s luajevJma bilo osobito te~ko tasI aenje, posijecanje i vaenje ka menog bloka. TRANSPORT STECAKA Mnogi ljudi su me pitali 'kako je hilo mogue tako veliko kamenje dopremiti od kamenoloma do nekropole, r kaikvu su to snagu imali ondanji ljudi i .kakvim sredstvima su se pri tome sluili . Razgovarajud o tome, primijetio sam da mnogi dananji selj ani ive u uvjerenju da su nai srednjovjekovni preci bili mnogo krupniji i snaniji od nas i da su imali "divovsku" snagu. Neki sagovornici su me uvjeravali da s u nailazili na otvorene stare grobove u kojima su kosturi redovno bili ta,k o veLiki da je potkoljenica bila dugaka kao potkoljenica i bedrenjaa dananjeg odraslog ovjeka zajedno, to se, naravno, njima to inilo samo na prvi pogled. Faktino, ondanji ljudi su bili .kao i mi danas. Meu njima je bilo visok ih ,k ao i ruskih ljudi, ba kao to ih i danas ima.

39

o samome transportu steaka n emamo pisanih dokumenata, a li, prema mnogim podacima i okolnostima, te oskudnoj literaturi , moemo sa dosta vjerovatnoe pretpostaviti ka,ko je to , zgledalo. Najee je i kameni blok, odnosno grubo klesani s teak, prevuen na drvenim plazovima. Od hrastovih stabala otesana su dva plaza i spojena poprenim gredama, tako da je razmak plazova u pred nj em dijelu bio suen, ili su svojim prednjim zavrnim dij elovima bili sasvim spojeni. Osim toga, prednji krajevi plazova su bili ta-ko otesani da su izgledali kao da su neto povijeni prema gore. Dimenzi je s tabala, greda; i tave te naprave, koja je oo,l a jedna vrsta saonica, koje se u nekim krajevima nazivaju "smuk", odgovarale su obli.ku i veliini kamenog bloka. Kamen je natovaren na saonice uz pomo greda, oblica i ,drveni h i eljeznih poluga. Pri tome je u es tvovao dovoljan broj vjetih i snanih ljudi. Kada je kamen navalj en na saon ice, pristupilo se uprezanju potrebn og broja parova konja ili volova. Potom se, uz pom o ljudi koj i su sa s trane pridravali, a ponekad kao i s to na zaprega vukli, paljivo i polako teret prevuka0 33 Po snij egu su saonice bolje I klizile, ali njima su se sluili i u svako doba godine, vukui po zemlj.i, pa i po kamenju. Nedaleko od vrela Cetine, u optini S'i nj, gdje se nalazila najbroj n ija nekropola steaka, u stanovlj en je kamenolom u kojem su sj eeni steci. 34 Lokalitet se zove Plazaljke, vjerovatno po tome to su se stec i prevlaili na plazovima, saonicama, odnosno plazaljkama. Razuml jivo, nije se uvijek upotrebljavala jednaka zaprena i ljudska snaga . Najvei spomenici su zahMjevali vie pari kon ja i jarmova volova i veliki broj ljudi. Takvi spomenici su pripadaM najuglednijim ljudima, onima koji su bili bogati i imaH vlast, pa se za njihove potrebe stvo rila i velika radna snaga, bez obzira da li je ne ko u es tvovao dobrovoljno ili prisilno. Kada imamo na umu da je to doba u .kome se jo uvjjek s u sreu s luajevi prodaje bosanskohercegovakog iv, j a 'kao robova, onda ni je l udo ako je neko od neslobodnjaka bio i rtva pri takvom poduh va tu. Kada imamo na umu da su se steci klesali i u ta!ko velikim dimenzijama kakav je, npr., onaj iz Vlaevima kod Rogatice (sada u Zemaljskom muzeju u Sarajevu), sa oko 25 tona teine, ili kakav je steak Pavla Ra denovi a na Pavl ovcu 'kod Sarajeva, sa pre ko 30 tona teine, onda moemo samo zamisliti koNko je snage trebalo da se oni pokrenu i transport iraju . Nekada je prevlaenje steka predstavljalo pravu mobu itavog sela. Prilikom prouavanja stea!k a na Duvanj skom polju, u zapadnoj Hercegovini, na nekropoli kod sela Lipe naao sam jedan veliki sljemenjak, koji se svojim dimenzijama II ukrasima veoma isticao od ostalih. Mjetani su mi pri ali da je dovezen a k iz Male Cvrsnice, preko itavog polja Svinjae, sa udaljenosti od preko 10 km. Ta pria je transponirana oj u pjesmu i glasi otprilike ovako: 35
"Steak

vukla Marta na svog brata Marka, miseca veljae, priko polja Svinjae. Vuklo sto volova, izda se sto ovnova."

40

Kada se radilo o veoma tekom ili nespre tn om s teku, a ne tako vel.ikoj udalj enos ti, primj enjiva n je jeda n drugi nain transporta. U tu svrhu ni su upotrebljava ni pl azovi , nego h ras tove il i "s treve" obLice va lj ci, na koj ima je blo k gura n. Ka ko se bl ok po mi e na pr ij ed , oblice se pos te peno os l oboaju i ponovno podm eu . U nekoliko s lu ajeva sam naao s te ke koji su os tali na pola puta i is pod njih takve obl,ice. Zbog (ei ne ka mena, ljudi ih nisu mogli i zvui . J eda n ta kav s l u aj sam zab iljeio kod sela Lokve, neda le ko od Stoca, u He rcegovini. U Hodovu , ta koe r u okolini Stoca, V1idio sam "s t revu" oblicu ispod j~dn og velikog s te ka na samoj nekropoli .

POSTAVLJANJE STECAKA Za sam o pos tavljanj e s tea k a i za njihovo ra sporei vanje na nekropolama vai la su izvjes na pravila. Prije svega, t reba re i da je s teak uvij e k pos tavljan tano izna d ra ke , i to svoj om duinom po nj enoj duini. Jedin o ne zna mo da li je s t ea k s tavlj a n neposredno ili ub rzo iza sahra ne umrloga, ili se e k a l o da od sa hra ne prote kne neko vrij eme, jedna god ina ili ne to vie, pa da se spo menik onda postavi. Vj erovatn ij e je da se to oba vlja lo na kon jedne ili nekoliko godina od sahrane, ka ko se 10 .i da nas Oi ni . Bilo je s lu aj eva da je s tea k isklesan j o za ivo ta onoga kome je na mij enj en, a li to nije dovolj an razlog da b i se
SI. 5. Avionsk i sn imak nek ropole u okoli ni Ka li novika.

G VOZ I10 ,

moglo zakljuiti da je neposredno poslije sahrane i postavljen. Osim toga, teko je pretpostaviti da je zemlji te nad svjeim grobom bilo ravno i prikladno za postavljanje tekog kamena u nj egov uravnoteen ; stalan poloaj. I rake i steci iznad njih su svojom duinom u najveem broju orijentirani po pravcu zapad-istok. Pokojnik je uvij ek, bez obzira na pol i uzrast, polagan u raku u l eeem poloaju, na l ea, tako da mu je glava bila na zapadnoj, a noge na istonoj strani. Glavna orijentacija je bila prividna suneva putanja, pri emu se najvie gledalo na mjesto izlaska sunca. Kako je 'sunce u razno doba godine izlazilo drugaije ljeti se mjesto izlaska pomicalo ka sjeveru , a zimi ka jugu to se i u orijentaciji ste~ka na mnogo mjesta prhnjeuje manji ili ve i otklon od osnovnog pravca zapad-istok. Tako su neke nekropole, odnosno neke skupi ne steaka onijentirane po pravcu sjeverozapad-jugoistok. Postoji i jedan manji procenat steaka koji su postavljeni okomito na uobiajeni osnovni pravac, tj. po pravcu sjever-jug, odnosno sa manjim otklonom od toga pravca. U talkvim sluajevima su noge bile [Ja junoj, a glava na sjevernoj strani. Vrlo je malen broj itaVIih nekropola koje imaju takvu orijentaciju. Vie se to odnosi na malen broj steaka na pojedinim nekropolama koji su tako postavljeni. Dok orijentaciju ogromnog broja nekropola i steaka po pravcu zapad-istok objanjavamo sunevom putanjom, za sada ne znamo razloge postavljanja malog broja steaka po pravcu sjever-jug. Prilian broj steaka takve orijentacije nalazi se na periferiji nekropola, ili su oni neto izdvojeni od ostalih steaka iste nekropole. Vjerovatno e dalja istraivanja samih raka doprinijeti da se ovakva iZlllimna onjentacija lake objasrri. Pomiljam na mogunost pretpostavke o pripadnosti
Sl. 6. Karakteristina

breuljkasta lokacija nekropole okolini Nik i a.

Broanac, II

iroj

42

43

takvih spomenika grobov.ima u ko jima su sahranjeni ljudi koi'i ni su u rodbinskim odnosima sa pokojnicima koji imaju steke uobiaj e n e orijentacije. Drugo osnovno obi ljeje ras poreda steaka sastoji se u tome to su oni pos tavljeni jedan do drugoga, po bokov.ima, tj. paralelno po svojim duinama. Pravac tih nizova-redova je okomit na pravac orijentacije, tj. ako su steci orijen tirani po pra vcu zapad-istok , onda su njihovi nizovi po pravcu sjever-jug. Na nekim nekropolama s teci nemaju takve redove, odnos no neki dije lovi nekropola nisu postavlj eni u redove, a li njih ima manje od on ih prvih . Na mnogim nekropolama sa velikim brojem steaka uoava se tok razvoja. Kada je, npr., hum i ca iLi zarava nak breuljka nakon dueg vremenskog perioda postao pre kriven grobov ima i stec ima , onda se nekropola morala iriti po kosina ma hUffilke ili br.eu ljka, pa je prela i u njihova podnoja. I po tome gdj e su situiranri n.iski, slabij e obraeni i manje ukraeni s teci , odnosno gdje su s ituirani vii i b olje ukraeni, takoer moemo prah ti vremenski tok ne kropole. Na nekJim veim nekropolama se primj euju neto izdvoj ene grupe spomenika, to upuuj e na pretpostavku o poecima izdvajanja pojedinih porodica, a ,to bi , ope t, zna il o r aslojavanje bratstava i velikih p orod i nih zajednica. Dalji proces razvoja feudalnog drutva o ituj e se u potpunom izdvajanj u pojedinih porodica iz zaj ednikih groba lj a, u stvaranju brojnih manjih grobalja na vlastitoj zemlji , na "batini " i na "plemenitom". Uz ste ke nekih nekropola, ili iz m eu sami h stea ka, es to su primijeeni ovalno poredani i u zemlju zabijen i komadi manj ih neobraenih kamenova koji su zatvarali priblino povrinu iznad jedne rake. I spod jedne takve oznake naao sam grob sa skele tom. Rezultati toga istraivanja bili su isti kao i kod zna tnog broja is traivanja grobova ispod steaka, kako u odnosu na ra ku tako i na skelet. Ta okolnost, kao i to to se takvi grobovi i njihove nadzemne oznake nalaze izmeu samih s tea ka , upu uje na zak ljua k da se radi o grobovima jez istog vremenskog perioda iz kojeg s u i s tec i. Vjer ova tno je to jedna vrsta na dzemnih oznaka grobova siromanijih ljudi , koji nisu imali mogu nosti da sebi osiguraju steke. 36 Pouzdane argumente za a tribuira nj e ove vrl>te grobova imaemo kada se oni istrae u veem broju. Ustanovljen je i izvj estan broj grobova bez ikavih nadzem nih oznaka na isti m nekropolama gdj e su i s tee i. Ni takvi grobovi nisu dovoljno is traeni , pa se ni za njih ne moe nita sigurno tvrdi ti. Po mnogim okolnos tima izgleda da se radi takoe r o srednjovj ekovnim grobovima iz istog vremenskog perioda iz kojega s u i s teci. Mi slim da su prvobitno iznad njih pos tojali d r veni nadgrobni spomenici, koji su vremenom sasvim nestali. U vezi sa osnovnom ka rakte ris ti'kom veine nekropola s teaka, da su spomenici .postavljani po pravcu za pad-i stok i da su u nizov ima (u redovima), na kraju navodi m jo jednu zanimljivu, neto druga iju pojavu. Na vie mjesta steci su postavlj eni na ilirske tumuluse. Prvi i glavni s tea k, .ili nekoliko prvih steaka, ob ino je postavlj en po ustalj enom obiaju, dak su os ta li , zbog kosog a okruglastog zemljita, morali biti postavljeni kruno i koncentrino . U tim s luaj evi ma se u

izvjesnom s mislu ods tupa lo od pravila, da bi se izbjeglo nezgodno ukopavanje po kosini terena i da bi se izbjeglo nestab ilno postavljanj e s tea ka na mj es ta sa kojih lako mogu da s kliznu , to je sasvim razumlji vo. Neko dru ga ij e pos tavljanje steaka nis mo us tanovili. Ako je ponegdje neki primjerak ; nae n sa nekom dru ga ij om orijentacijom, s puno razloga sam zak l ju io da se on ne nalazi na svom p rvobitnom poloaju.

PRAVLJENJE GROBNICA T SAHRANJIVANJE UMRLIH

Do sada se vrio malo pris tupalo is traiva nju grobova is pod steaka, iako bi ta!kvi poduhvati prui li mnogo podataka za upoznavanj e obi aja pri izra di grobnica i sah ranjivanj u umrlih . Saznanja o arhite kturi grobnica bila bi nam vies truko dragocjena. Eve ntualni nalazi pniloga lI Z s kelete pomogli bi nam u proua van ju n a in a odijevan ja i kori tenja raznih predmeta koji su u onda njim prilikama nabavljani .i upo trebljavani kao pribor, nakit, orue i sl. ; mogli bismo upoznati m a terij a le od kojih su ti predmeti pravlje ni , ,kao li n a i n nj ihove zanatske i umj etnike obrade, itd . Na taj nain b ismo i s teke potpunije upoznali i prouili, a posebno bi to pomoglo sigurnij em rjeavanju pitanj a kronologije i pripadnosti steaka , to je od osobitog znaaja. Strun a ispitivanja skele ta pruila bi vane e lemente za prouavanje konstitucije tadanjih ljudi , njihovih tj eles nih osobina , a u vezi s tim, rasta , duine ivota, zdravstvenog stanja, op tih uzroka s mrtnos ti , itd. Sire; sistematsko ispitiva nje grobova doprinijelo bi upoznavanju onda njih ivotnih uslova i drutvenih odnosa uo pte. Meutim , naporni dugotrajn, poslovi, nedos tatak s tru nog kadra i finansijskih sredstava, kao i izvj esno sus tezanje od odvajanja p os toj e ih struni h snaga i inae s kromnih fi nan si jskih sreds tava zbog pretpos lavlj anja da se u tim grobovim a n ee na i prilozi, ili da e oni biti beznaajni. Danas su uslovi za ta kve poslove povolj niji , a saznanj a o potrebi i vrijednosti lih poduhvata vea, pa se moe oekivati da e se ubrzo pristupiti sis temats'kim istraivanjima. Dosadanj e akcije se odnose na nekoliko istraJivanja poj e din an ih Jrobova prilikom evi dentiranj a i li obrade nekih veih nekropola steaka , bilo je ; vie ' s luajeva ugroavanj a stea ka i grobova uslj ed velikih graevin sk;h radova oko izgradnj e ces ta, e l jeznikih pruga, hidrocentral a i dr. , zbog ega je uslijedilo ispitivanje grobova , a u jednom sluaju je bila ugroena vea s kupina steaka i grobova, pa se pris lupil o s istematskom istraivanju itave nekropole (Grborezi kod Livna) . Bio je jo jedan s luaj ugroavanja jedne itave vee nekropole usljed stvaranja akumulacionog bazena za hid roelektranu (Panik u dolini Trebinjice) , zbog ega je i t.a nekropola is traena, ali rezuitalii toga poduhvata jo nisu publicirani. Iako su bila sporadi na, za ti tna i uglavnom manjeg obima, ta dosadanja istraivanja ipak pruaju vrijedne rezultate i omoguuju ne samo parcijalne hipo teze i zakljuke nego i izvjesna uoptavanj a, koja je potrebno proiriti, provj eri ti i dopunili.

44

ARHITEKTURA GROBOVA Rake su nekada bile u istoj zem lji, na razli itoj dubini, bez ikakve upotrebe kamena ili drveta, imale su ovalan ili pravo ugao n oblik u svom tlocrtu , dimenzije su im bile neto vee od dimenzija umrlog ovje ka . Redovno je mrtvac polagan na tvrdo prirodno zemljano dno rake. Koji put je mrtvac bio pokriven daskom ili p l oom (komadima ploa ), iznad toga je bio zemljani nasip (redovno je iskopana zem lja vraena, nasuta na to mjesto); iznad nasipa vie puta su nae!1 i komadi debljih kamenih ploa, ili komad.i neobraenog kamena da steak ne bi propadao u zemlju i da se ne bi naginjao. Dno rake je naj ee bi lo oko 80--120 cm nie od povrine z~ mlje, al i je nekada bib i dublje, ili plie. Djeje grobne rake su bi le najpli e. U epi je u s tanovljen takav grob u istoj zemlji u kojemu je mrtvac bio prekriven borovim deblom koje je iznutra . bilo izdubljeno, zbog ega je taj poJ..rov bio s li an drvenom svodu."

Sl. 7. -

Grobna raka

II

istoj

zemlji

II

Grborezima kod Livna

45

Ustanovljene su i rake u kojima su mrtvaci sah ranjivani u drvenim kovezima, ili su postavljani na daske, zatim oblagani i !,okrivani daskama. Nalaeni su eljezni av li kojima su da ske prikivane, ali se pretpostavlja da je bilo i zakivanja dasaka drvenim av lim a, pa i bez njih. Na vie mjesta 's u nae ne rake sa upotrebom kamena. Pokojnik jc ob lagan i prekrivan ploama. Nekada s u te ploe formirale trostran u, a nekada etvorostranu prizmu u -kojoj je leao pokojnik. Ako su dvije uzd une ploe postavljene nakoso, na sljeme, a trouglaste upljine sa s trane glave i nogu zatvorene manjim ploama, onda je takva grob" ica bi la u ohliku trostrane l eee prizme.

SI. 8. -

Grobna raka obloena kamenim Li vna. Kameni sarkofag-grobnica


Travnika.

ploama

u Grborezima ko::1

Sl. 9. -

(o tee n)

u S ta roj Biloj kod

Naen e su i rake u kojima su mrtvaci poloeni u d ,-ven im ko ve zima, a onda obloeni i prekriveni kamenim ploama. Ne samo da je iznad rake u i s toj zemlj,i s tavlj an zem lj ani nas ip (materijal iskopa) nego se to inilo i u svim drugim s luajevima. U tim nasipima je esto bilo i sitnijeg kamenja. Gotovo redovno su ploe ih ovei neobraeni kamenovi stavljani nepos redno ispod povr ine zemlje , ra di pridravanja ste ka. Ponekad je mjesto kamena stavlj ana jedna relativno velika i debela ploa, koja je jo bolj e posluila u tu svrhu. Obino je u jednoj raci naen skelet. U nekim krajevima Bosne su nae ni u zemlji kameni sarkofazi sa skeletima. Po prilozima koj" su bi li uz neke od tih skeleta, zak l jueno je da ti sarkofazi potjeu iz vremenskog perioda steaka . Pretpostavlja se da je iznad nekih od tih sarkofaga bio steak, ali o tome nemamo sa svim sigurnih podata ka. Sarkofazi su se sastajal i od dva dijela, a izraeni su od mekog kamena (od mulji'ke). Njihovi donji dijelovi su izdubljeni kao korito, u obliku ovjejeg tijela, sa krun im izrezom i jastuiem za glavu , irim dijelom kod ramena i uim kod nogu, sa malim otvorom u donjem dijelu za otjecanje tenosti. Poklopci su iznutra bili izdubljeni, kao svod, a izvana su bili na dvije vode, kao sljeme. Ovakvi sarkofazi su naeni u okolini Travnika i Zenice,38 a onda i u okolini Jajca," Saraj eva i Foe."

Sl. 10. -

Dio drvenog

47

sarkofaga-korita II okolini Kalinovika ( o t een ).

Sli ne sarkofage, samo ne od kamena nego od drveta, iln.ao sa;n u grobovima ne kropola u okolin i Kalinovika. Pripadal i su per iodu steaka. Mislim da su iznad njih ne kada bili steci. Za ove sarkofage, koji bi se mogli zvati i sanducima, upotreblj avan.i s u hra s tovi il i lipov i trupci, koji su po duini pre reza ni, a onda je donji vei d io izdublj en za leite mrtvaca, a gornj i za poklopac (sl. br. 10). Sanduk je formiran priblino u obliku ovjej eg tij ela" U vezi s tim napominjem da je donedavno u Irnijan ima i okolnim selima (obronci Vla i planine, u Bos ni) bio obiaj pravlje nj a ovakvih san duka, u kojima je vreno ukopavanje umrlih . Moda je i selo Kori a ni iz toga .kraja dobil o naziv po pravlj enju takvih sanduka - korita?'" Dragocjene podatke o a rhitekturi grobnica dalo je istraivanje u Os trocll 'kod Konjica, koj e sam, uz dj e lomi nu pomo arheologa Ze malj s kog muzeja u Sarajevu dr Irme Cremoni k, obavio 1953 . godi ne. Najprij e su is traena 4 groba is pod s tea ka u obli ku lij epo obraenih i ukraenih slj emenjaka. Rake su bile kamenim ploama ogra ene . Dvije od njih su imale obli k e tve ros trane a dvije tros trane poloene prizme (na slj eme) . U svakoj raci je b io po jedan skelet. Jedan s kelet je bio pos tavljen dire ktno na zemlju , a tri su bil a u drvenim sanducima , okovanim eljeznim avli ma. Orij entacija grobni ca i skele ta je bila po pravcu zapad-istok, s ti m to su glave mrtvaca bile na zapadnoj s trani. Dubina dna raka se kre ta la od 120 do 150 c m ispod povrine zemlje, ali je jedna od nj ih bila na neobi no velikoj dubini - dno joj je bilo 245 cm is pod povr ine zemlj e. Uz neke s kele te sa m nasao pniloge. Iznad ra ka je bio sloj nasute zemlj e. Stec i su, i pored toga to su imali svoja postolja , u vr eni ploama i komadima neobraenog kamenja'3 Na istom lokalitetu su istraena i 3 zemljana tumulusa . J edan od njih je imao promjer 6 m, a druga dva su bila manja. Rezu lta ti s u frapantni . U veem tumulusu su bila dva groba ograena kamenim ploama na slj eme. U rakama je naen po jedan skele t. Skeleti su bili na goloj zemlji, ali je jedan bio obloen drvenim daskama. Dna tih raka su bila o ko 200 cm duboko od vrha tumulusa i oko 150 cm od povrine zemlj e. U jednome od njih su naeni prilozi. Iznad raka je bio zemlj ani nasip . U manjim tumulu& ima je na en p o jedan s kelet. Rake su bile u obliku etverostrane l eee prizme , og raene i pokrivene debelim p l oama . Skelet i s u bili u drvenim kovezim a , okov",ni eljeznim avHma. Orijentacija je bila ista - po pravcu zapad-istok, s tim to su glave mrtvaca bile na zapadnoj strani. Dna r aka s u bila 120, odnosno 150 cm duboko ispod povrine zemlje" Kako vidimo, grobne rake u tumulusima su bile is te kao i one ispod stea ka. I nain sahranjivanja, grobni prilozi, kao i ostale okolnosti govorili su o istom vremenskom periodu, tim prije to s u se i steci i tumulusi nalazili na istom 1 0kaI.i te tu . Radi se, da kle, o turnu lusi ma i grobovima u njima koji su savremeni s tec ima, odnosno koji se m ogu datirati u kasni srednji vijek, kao i s t eai istoga lokalite ta. Kako znade mo, u arheolokoj nauci se do sada mislilo i tvrdilo da ovakvi tumulusi pripadaju preistol'iji, a u Bosrui i Hercegovini ilirs kom pe riodu . Os troac na Neretvi je prva iznimka u tome pogledu . Bilo bi opravd ano pre tpostaviti da e dalja <is traivanj a tumu lu sa pokazati da s u ,kao nadgrobni spomenici upotrebljavani i u srednjem vijeku.

48

Najvie podataka o arhitekturi grobova pruilo je istraivanje u Grborezima ,kod Livna, koje sam zajedno sa arheologom Zemaljskog muzeja u Sarajevu urom Baslerom obavio ,izmeu 1954. i 1956. god'S Radilo se o nekropoli sa 86 stea'ka, uglavnom u obliku sanduka, koji su prosjeno i neto slabije klesani, bez ukrasa i natpisa. Tu je ranije bilo vie steaka, ali su neki vremenom uniteni. Naeno je ukupno 265 raka i u njima 355 skeleta. Neki grobovi su sadravali po dva ili vie skeleta. Ustanovljena su tri tipa raka. Prvi tip su proste jame u zemlji, bez upotrebe drveta iH 'kamena, najee ovalnog ob\i.ka, u koje je polagan pokojnik i zagrtan zemljom. Drugi tip je ista takva jama, ali je u nju pokojnik polagan na dasci, iLi je daskama ograen, a ponekad je stavljen u drveni koveg. Vie puta je umjesto daskom pokojnik ograen neobraenim ili samo ovla pri tesanim kamenovima ili ploama. Trei tip je mka u kojoj je mrtvac ograen pritesanim kamenim ploama sa svih strana i prekriven sa dvije do tri ploe koje su poneto prelazile ivice rake. U nekoliko sluajeva bone ploe su bile nakoene tako da su se na sredini spajale, i raka je izgledala kao krov kue na dvJje vode. Koji put je mrtvac u ovakvoj raci sahranjen u drvenom kovegu. Dubina raka varirala je izmeu 60 i 150 cm, ali ih je najvie bilo sa dubinom od 80 do 100 cm ispod povrine zemlje.46 Iz vie elemenata zakljueno je da su proste jame u zemlji vremenski najstarije, poslije njih je nastao dru~i tip, a relativno je najmlai trei, iako se to ne moe uzeti kruto, jer je bilo sluajeva paralelne upotrebe. Trei tip raka je najbrojniji, zauzimao je 52% od ukupnog broja raka ove nekropole, iza toga je po broju zastupljen prvi (38%), a upadno najmanje je bilo drugog tipa (10%). Rake Grboreza su svoj,im duinama bile orijentirane po pravcu zapad-istok i bile su u nizovima-redovima okomite na pravcu orijentacije. Iznimku ini 6 raka koje su bile postavljene po pravcu sjever-jug. One su pripadale najstarijem tipu." Kako je u Grborezima bilo mnogo V1ie grobova nego steaka, je da su na dananjim povrinama bez steaka morale postojati drvene nadzemne oznake, jer se, i inae, nizovi ne bi mogli dosljedno slijediti i odrati u toku sahranjivanja. Na ovoj nekropoli je u nekoliko sluajeva bilo grobova u dvije etae. Jedna je raka bila relativno duboko, a druga 'se nalazila iznad ove, na manjoj dubini. Nekada su se ra'ke dodirivale, ali se uvijek pazilo da se ona donja, starija, stvaranjem gornjeg, mlaeg groba, ne poremeti. Nekada su obadvije mke pripadale istom, a nekada razliitom tipu. U nekim rakama Grboreza naena su po dva ili po vie skeleta, to znai da su neke grobnice bile zajednike, porodine.
zakljueno

49

Poseban tip rake je kamenom ozidana etverostrana prizmatina upljina ~komora), sa ploom ,koja ju je prekrivala, te sa stekom na povrini zemlje. Izgleda da su ta,kve rake vrlo rijetko pravljene i da su pripadale samo istaknutim feudalcima. U Bosni su, izmeu ostalih, ustanovljena takva dva sluaja - u Turbetu kod Travnika" i u Donjoj Zgoi kod Kaknja'9 U grobnici u Turbetu je sahranjen Batalo, tepija

na dvoru kralja Dabie, zatim Jelene Grube i kralja Ostoje, a u Donjoj Zgoi se ne zna pokojnik, ali je svakako neko od tadanjih uglednih ljudi, jer su uz skelet naeni komadii brokata, a iznad groba mu je bio poznati vrlo ukraen veliki sljemenjak, koji se smatra hlkovno najvrednijim primjerkom steaka uopte. Sline rake (ozidane komore) nedav no sam naao na tri nekropole u okolini Sibenika - u Srimi, Rogoznici i Ivinju. 50 Komore su bile izidane sve do povrine zemlje. a prekrivene su neposredno s tecima u obliku ploa. Dotle smo stecima nazivali nadgrobni'ke koji su bili na povrini zemlje, ali ne neposredno nad ralkom, jer je raku od ste'ka dijelio nekad vei, nekad manj-i sloj zemlje, pa sam se pitao da li moemo smatrati s tecima i ovakve nadgrobnike. Poto se oni vremenski ne mogu odvajati od steaka na istim nekropolama, tim prije ~ko imaju jo i ukrase ,kao i drugi steci, mislim da spadaju u steke, ali da su speoifini za neke primorske krajeve. Petar Bakula navodi da su u Hercegovini pojedine grobnice solidno ozidane i prema povrini zemlje lulno zavrene, a onda je nad samom grobnicom postavljena velika i iroka ploa, a na ovoj opet veli:kli steak .SI Mislim da se uz navedene osnovne tipove grobnica ispod steaka moe navesti jo i mauzolej ,koji je, istina , sasvim rijetka, ali znaajna pojava. Takav spomenik je imao tepija Batalo." Pokojnik je sahranjen u kameni sarkofag od muljike, koji je smjeten u zidanu raku duine 205 i irine 105 cm . Raka je bila pokrivena ploom. Iznad toga, bez zemljanog sloj a, bio je steak u ob];ku sljemenjaka. U zidovima grobnice iznad sarkofaga bile su il<onzole koje su drale unutranju pokrovnu plou . Ispod te ploe bila je tekstilna zavjesa, privrena gvozdenim avlima . U jednom zidu grobnice bila je uglavljena manja ploa sa uklesanim epitafom irilicom. Uz kostur su naeni ostaci brokata. Grobnica i steak su bili ograeni i zatieni dosta visokim zidom, koji je s jedne strane imao ulaz. Smatram da je bilo jo nekoliko t,;rkvih i slinih mauzoleja, ali o nj'ima nemamo sigurnih podataka. Pretpostavljam da je mauzolej imao i gospodar donj e Lave ,knez Vuk, najstariji sin tepije Batala (?), ija je nadgrobna ploa sa natpisom naena u Malom Mounju kod Travnika,SJ zatim da su mauzolej e mogli imati ti veliki :kaznac Nespina, ija je nadgrobna ploa sa natpisom i scenom lova na vepra naena u Graanici 'kod Visokog," kao i feuda lac Radovan Pribilovi iz Riice kod Kaknja, gdje je naena njegova nadgrobna ploa sa natpisom, a vjerovatno i neki drugi feudalci. 55 Neka vrsta mauzoleja su i zadubinske crkve sa grobovima i ste cima ktitora. Ustanovljeno je nekoliko takvih crkava, i to iskljuivo u istonim krajevima Bosne i Hercegovine i u Crnoj Gori. Takva je, npr., crkva u Vlahoviima kod Ljubinja, u kojoj se nalaze grobo,"i i steci kneza Vlaa Bijelia i vojvode Vukosava Vlaevia ,S6 zatim crkva u Petroviima , u okolini Nikia, gdje su sahranjeni vojvoda Cvjetko Banjanin i knez Grba Cvjet,kovi Banjanin,57 ili nedavno otkrivena ruevina crkve Hercega Stjepana u Sepan-Polju, ispod utvrenog grada Sokola na Pivi, gdje je naen veli'ki steak u obli-ku sljemenjaka koji vjerovatno pripada Hercegu Stjepanu, ili nekom iz njegovog najblieg roda. ss

50

SAHRANJIV ANJE Rekao sam ve da smo u Grborezima i drugim mjestima istraivanja grobova ustanovili da su mrtvaci redovno polagani u opruenom poloaju, nauznak, sa glavom na zapadnoj, a nogama na i s tonoj strani. Nije naen nij edan skelet u s kvre nom stanju , da bi se moglo zakljuiti da je mrtvac sahranj en u sjedeem poloaju, ,kako se to obiavalo u preistoriji _ Nije bilo ni polaganja na kuk, a nije ustanovlj en ni neki sluaj osakaenog skeleta, il i skeleta bez glave (masakriranja ili deIkapitiranj a). U dva s luaja u Grborezima su noge bile neto iskrivljene i skupljene, ,p a se misli da se radi o ljudima 'koji su za ivota imali bolesne i krive noge . Jedinstven je sluaj jedne ene u Grborezima koja nije bila poloena na lea , nego na .trbuh.;9 U vezi s bim napominj em da sam na nekropoli stea ka u Oborcima kod Donj eg Vakufa, u Bosni, istraujui jedan grob ispod s teka, naao skelet mlae ene koji je bio u takvom istom poloaj u - potrbuke. Razmi ljajui o tome, pretpostavio sam da je ena mogla biti sahranj ena u priVlidno mrtvom stanju i da je kasnije oJivjela i prevrnula se u grobu, ili da je sahranjena iva i na taj nain kanjena za neko djelo kojim se ogrijeila o moralne norme tadanjeg drutva.60 Za takvo odve slobodno rezonovanj e ni sam naao povoda ni :potvrde u Literaturi koja mi je bila dostupna. U Grborezima je na en vrlo zanimljiv i jedinstven skelet ene koja je jednom rukom zagrlila dijete to znai da su majka i dij ete istodobno umrli i zajedno sahranjeni' U Grborezima je bilo vie raka u kojdma smo nali po dva skeleta, a bilo je i nekoliko takvih u kojima su na ena po tri ili po e tiri skeleta, i to redovno u rakama sa kamenim okvirima i kamenim pokrovom. U svakoj od takvih raka sa dva ili vie s keleta jedan skelet je bio II uobiaj enom normalnom poloaju, dok su kos ti drugog ili drugih skeleta bile paljivo sloene u hrpu, ll Z noge 'iIU uz mke onoga ,koj i je bio u normalnom poloaju, osim lobanja, koje su bile odvojene i stavljene uz lobanju onoga skeleta koji je zauzimao nonnalan poloaj. Takvih pojava je bilo i izvan Grboreza . Znai d a rake nisu sluile samo za jedan ukop, iako je to bila najea pojava, nego ,i za dva, pa i vie ukopa. Bilo je, dakle, i zaj e dni kih, vjerovatno porodinih grobnica .62 (Sl. 8.) Od izvjesne vanosti je i poloaj ruku sahranj enih. Od ukupno 355 naenih skeleta u Grborezima poloaj ruku je ustanovljen u 218 primjeraka. Kod ostalih se to nij e moglo sdgurno utvrditi zbog tronosti naenih kostiju. U 120 sluajeva ruke su bile prekrtene na grudima ili na trbuhu, bilo da je lijeva ili desna aka stavljena odozgor. Deset primjeraka od ovih imalo je jednu r uku neto uzdignutu prema vratu ili glaVIi. Sasvim opruene mke u z tij elo nali smo u 51 sluaju. U 39 s lu aj eva bila je jedna ruka opruena, a druga prebaena na grudi ili trbuh. Prema tome, 59 % sluaj eva se odnosi na prekrtene ruke. Priblino ista ili s lina situacija je bila i kod istraendh grobova izvan Grboreza.63 Ra Gali, iji se grob i s teak sa natpisom nalaze u Veli anima (Popovo polje ), u okolini Trebinj a, sah ranjen je sa prekrtenim rukama," u istraenom grobu ispod slj emenjaka u Ljuborn'ilju (epa), u okolini Rogatice, bio je ,kostur sredovjenog mukarca sa

51

prekrtenim rukama," a u gr obu ispod sljemenj aka u Os trocu kod Konjica, npr., ruke odraslog mukarca su bile ispruene.66 U vie ispitanih grobova n aeni su ostaci tekstila, po emu se moe zakljuiti da je postojao obiaj sahranjivanj a umrlih u odjei.'7 Tekstil je naen, npr., u Grborezima, za tim u Puhovcu .kod Zenice," Humskom 'k od Foe!9 Veliani ma kod Trebinja,70 Bis kupu kod Konjica,1 1 Donjoj Zgo6i kod Kaknj a,1' Turbe tu kod Travnika,13 kao i u jo nekim mjestima. U Humskom , Velianima, Biskupu, Tupbetu, Donjoj Zgoi i u jo nekim mjesti ma tekstil nije bio ob i an , nego srebrni i zla tni brokat, to neminovno govori o bogatim ljudima, koji s u mogli da nabave taj luksuzni artikl iz inostranstva. Os tavljanje priloga uz pokoj nike je paganski ob i aj, protiv kojega se ,kranstvo energino borilo, a li se on, ipak, dugo odrao . Openito je vladalo milj enje da j e u naim krajevima u razdoblju steaka taj obiaj bio sasvim i ezao. Zaista, u vei ni s luaj eva ispitanih pojed ina nih grobova ispod s teaka nije se nalo nita od priloga, pa ni od odjee. Meu tri m, i taj mali broj nalaza je dragocjen. Ve ' sam naveo da su u nekim grobovima naen i ostaci brokata. Ta ko su, npr., u z skelet gosta Milutina, u Humskom, naeni ostaci srebrnog i zlatnog brokata koji potjeu iz XIV i XV v., u grobu Goisave, ene Radia Sankovia, u selu Biskupu kod Konjica, naeni su dijelovi brokatne h aljine, zatim rame vrpce i dio kape s kraja XIV v., u jednom grobu uVelianima, u Po povu, naena j e staklena aa bolje izrade,1' a u grob ovima kod Ostroca, nedaleko od Konjica, bilo je metalnih dugmadi ,15 u Vruici kod Teslia naeni su zlatni i srebrni prstenovi i ,komadii brokata/O kod Kupresa su naen i fragmenti kerantikog posua,77 u Biloj kod Travnika naeni su ipka na kapica i novii, itd. 78 Prilozi koji su naeni u Grborezi ma u godn o su nas iznenadili svojim brojem, raznovrsnou i kvalitetom izrade. U 73 rake (28%) bili su prilozi. Naeno je 146 predmeta od metala, keramike i dr ugih materijala, a bilo je i novia . Najv,e je bilo predmeta od srebra, zlata, bronze i elj eza . To su naunice, zaponi za pojaseve, !kope, dugmad, ogrlice, dijadema, prstenovi i 'igla. Najvredniji i najbrojnij i arheoloki materdjal su naunice. One su naene u 27 grobova, i to u 57 raznovrsnih primjeraka od zla ta, srebra i pozlaenog srebra. Zanat ska obrada je u tehnika ma lij evanj a, iskucavanja, granulacij e i fili grana visoke umjetnike vrijednosti. Tipoloki su one podijeljene u obine kariice , S naunice, naunice sa grozdolikim privj esci ma, zatim na trojagodne naunice, na dvojagodne sa krukolikim privjeskom (sl. br. 11) i na kolutaste naunice. Trojagodne poz l aene bile su naj onti ljeniji enski nakit u Grborezima.79 Nali s mo takva 34 primjer,ka. Od istih materijala i iste zana tske obrade na ene su naunice u iroj okolini Splita u jo vee m broju nego u Grborezima. 80 Stariji hrvats ki arheolozi su tvrdili da je taj dalmatinskohrvatski nakit specifi an za period od IX do X v., vezan za doba hrvatske drave Trpimirovia i da j e ogranien na podruje i zmeu mas iva Dinare, ja dranski h otoka i rijeke Zrmanje. Meu tri m, mi ga, evo, nalazimo u l.:ivanjskom polju, a naen je i dalje ako Capljine, Bugojna, Doboja, u Lici, pa a k i u Srbiji.81 Ipak, za sada izgleda da je najvie raen u radionicama Splita, Sibenika i drugih dalmatin!>lcih gradova . Moglo bi se pretpostaviti

52

4
3

o
Sl. II. poz l aenog

Par l rojagodni h nau n.ica sa kru kolikim privjes kom od srebra sa nekropole II Grborezima kod Livna.

Sl. 12. -

Dijelovi metalne pojas ne


kod

kop e j z
Liv n ~.

jednog groba

II

Grborez ima

53

da je otuda unesen u Bosnu. Ali, i u Bosni u XIV i XV v. bio je prilino razvijen zlatarski obrt, jer je zlatara bilo i na selima. U Mrkima kod Vlasenice postoji steak sa natpisom koji nam kae da je tu sahranjen zlatar Divac.'2 U Srbiji je u to doba bilo jo vie zlatara. Zbog toga to su seoski zlatari krivotvoriLi zlatan novac, car Duan je bio prisiljen da zakonskim propisom zabrani rad zlatara na selu i da zavede vrlo stroge kazne za krivce." Naunice Grboreza tipoloki pripadaju dalmatinsko-hrvatskom kulturnom krugu, ali su one raene u mnogo originalnih varjjanti, zbog ega se, po mome miljenju, mogu smatrati bosanskim. Vjerovatno su Bosanci uili zanat ili se usavravali u dalmatinskim radionicama. Kasnije su radili u svojim radionicama .j unosili dosta vlastitog umijea u svoje proizvode. Pretpostavljam da jo u Livnu bila jedna bolja zlatarska radionica. 84 U 13 grobova je naeno 15 komada zapona za pojasove. Oni 'Su od elj eza ibronze, jednostavnisu, bez ukrasa, okrugli i pravougaoni. U 21 grobu bilo je 30 komada novia. Gotovo svi su srebrni pikoli, najvie kovani u Veneciji, a onda u Veroni, Akvileji, Padovi i Tridentu, a potjeu najvie iz XIII i XIV v. Znatan broj ovih novia je naen u ustima pokojnika, dok su ostali bili na raznim mjestima uz skelete. Stavljanje novia u usta, tzv. obolusa, bio je obiaj u antikom periodu, ali i u najstarijem kranskom. Vjerovalo se da e odlazak na drugi svijet pokojniku biiti olakan ako se poputbina plati. Ostavljanje novia u grobovima zadralo se ak do naih dana u naim krajevima. Zanimljivo je da u Grborezima nije naen nijedan bosanski novi. Ta okolnost upuuje na zakljuak da je u zapadnim krajevima Bosne i Huma cirkulirao sjeverotalijanski novac, a to znai da se trgovalo sa Dalmacijom, odnosno sa Italijom ' 5 U drugim krajevima Bosne i Huma, odnosno u Hercegovini, ponekad su naeni novii li grobov-ima, ali su to bili uglavnom dubrovaki dinari. U 14 grobova smo nali fragmente tekstila. To su enske kapice, vrpce, sukno i sitni fragmenti brokata. Naeni su uz glave, na nogama ili na drugim mjestima ,6 Tekstila je sigunno bilo vie, ali se on brzo kvario i pretvarao u prah. Ima razloga za pretpostavku da je ovdje vladao obiaj pokopavanja u haljinama. Brokat se uvozio i mogao ga je nabaviti samo imuniji ovjek. Cipkaste enske kape naene su i izvan Grboreza (oko Travnika) ' 7 Ako se utvrdi da su one domai rad, bie to vaan argumenat da je zanatska obrada tekstila u XIV i XV v. u Bosrui bila na visini onih u Dalmaciji, ili u drugim susjednim dravnim teritorijama. Uz skelete Grboreza, preteno kod lobanj a, naeno je 6 zemlj anih posuda. One su bile od pijeska i gline, proste izrade, tamnosive boje, bez ukrasa i signature. Pripadaju tzv . slavenskoj gradinoj keramici '8 Meu ostalim malobrojnim predmetima bilo je prstenja od tankog srebrnog lima, metalnih ogrlica (torkveza) i ogrlica od metalnih bobaka i bobaIka od staklene paste, pozlaenih dijadema, metalnih dugmadi, noia, kostura pijevaca i dr. Brojan i umjetni6kli raen nakit u Grborezima upuuje na misao o ekonomskom prosperitetu i smislu za umjetnost. Takav nakit je ranije pripisivan viim drutvenim sloj evima. Cini se da nekropola u Grborezima pripada n, em plemstvu, pa i imunijim seljanima, to znai da su i ovi slojevi imali uslova i smisla da, ugledaj ui se na feudalce i susjede blie moru, idu li korak s obiajima svoga vremena."

54

NEKIM GROBNIM

OBIAJIMA

O opremanju mrtvaca, prenoenju na groblje, o ceremonijalu na samome groblju i o drugim obiajima vezanim za sahranjivanj e nemamo ni najosnovnijih podataka i o tome moemo samo da nagaamo i zakljuujemo po nekim analogijama. Ipak, ne ki nalazi u rakama i u zemlji iznad njih , kao i neke karakteristi.ke samih steaka, daju nam povoda i materijala da pretpos tavimo izvjesne obiaje. Tako je u vie raka i slojevima zemlje iznad njih naeno komadia nagorenog drveta ; ugljevlja, iz ega se vidi da su na samome groblju loe ne vatre. A vatre su bile potrebne da se neto od jela skuha ili ispee, jer je bilo nuno da se poaste ues ni c i u sprovodu i sahrani. Da su se na groblju pravile gozbe u ast i pomen umrloga, vidi se i po kostima goveda, brava i ivadi koje su naene pomi jeane sa zemljom naba e nom na rake. Ponekad je hrana stavljama uz pokojnika u samu raku, pa su u nekim grobovima naene kosti pijetla i kokoi, ponekad pleka od ivi neta, a i u zemljanim loncima je ostavljano neto od tene hrane.'" Opravdano se pretpostavlja da se na samome groblju igralo posmrtno kolo. Moda je uz kolo bila potrebna i vatra. Misao o tunom kolu dolazi zbog toga to je iz Ii.terature poznato da se u srednjem vijeku jedno vrijeme protiv toga obiaja borila i rimokatolika crkva, kao i zbog toga to bi i predstave kola na s tecima mogle da se odnose na ta tuna kola." Na vodoravnim stranama neklih steaka ustanovljene su o kruglaste jame, od kojih su ne ke ne samo hj epo izrae ne nego su jo i tordiranim vjeniem oiviene.92 Na nekim stecima smo nali i pravougaona udubljenj a, ponekad veih dimenzija. Funkcija ov"h udubljenja na s tecima jo nije prouena. Poto su ona s lina jamama koje seljani dubu u kamenu za svoje razne domae potrebe (za hvatanje kinice ili nalijevanje vode za ivinu, za ulj e, vino i dr.), koje se zovu "kamenice" iH "vodenice", to smo i jame na s tecima nazvali istim imenOIn . ini se
SI. 13. "Kamenica" na jed nom
steku

iz Panika kod

Bil ee.

55

da su ova udubljenja na stecima bila potrebna u vezi sa nekim obia jima na groblju. Najvjerovatnije je da su upotrebljavana za ostavljanje hrane ili pia, to se sluilo prilikom gozbe kod samoga pogreba, slino daama koje se sve do danas obavljaju na pravoslavnim grobljima. U vezi s ovim napominjem da je zapaena tendencija zasnivanja nekropola sa stecima u neposrednoj blizini izvora vode, ili u blizini rjeica, odnosno tendencija izgradnje bunara i li atrnja (cisterni) na samoj nekropoli ili uz nju, gdje nije bilo izvorske vode ili rjeice. Da su bunari'; atrnje stvarani u isto vrijeme kada i nekropole, "idi se po tome to se i oni, poput steaka, pripisuju Grcima ("Grki bunar").9J Nije poznat razlog osiguranja vode uz nekropolu, ali da je voda bila potrebna, to je sasvim izvjesno. Moda je voda u velikim pravougaonim udubljenjima, slino 'kamenim koritima, nadomjetala nedostatak izvorske, rijene ili bunarske vode. U okolini Trebinja i Bilee uo sam od nekih mjetana zanimljivo objanjenje za pojavu okruglastih manjih ,:kamenica" na stecima. Rekli su mi da se u njima mijeala krv zavaenih plemena i brats tava. Znai, kada su se zbog krvne osvete ili iz drugih razloga zavaena bratstva izmirila, dolazilo je do mijeanja njihove 'krvi u "kamenici" na s t eku, kao neke vrste garanci je da e ubudue i z meu njih, umjesto mrnje, vladati prijateljstvo " Izgleda da je na teritoriji steaika postojao jedan osobito zanimljiv obiaj koji je do sada ostao malo poznat i uglavnom neprou en. Radi se o takozvanom dvostrukom ili ponovnom sahran jivanju. Obi no 3 ili 7 godina poslije sahrane grob se otvori, izvade se .i u vodi i vinu operu kosti, a onda se, u prisustvu svetenika, lan ova porodice, prijatelja i potovalaca, obavi ponovna sahrana. Neposredan povod za izvjesno prouavanje toga obiaja naao sam u natpisu steka vlastelina Miroslava Ra kovia u Poenju kod Savnika, u Crnoj Gori, u kojem se, pored ostaloga, pozivaju blinji da operu njegove ,kosti (BRATIJE, PERITE IPRISTUPAJTE ... )'5 Obiaj je najprije zabilj een u Makedonii-i, zatim u staroj i istonoj Srbiji, a onda ,i u nekim drugim krajevima nae zemlj e - na Brau, u nekim vlakim selima sjevero i stone Srbije, u sjevernim krajevima Slovenije, pa i preko granica nae zemlje - u Austriji, Grkoj i Rumuniji. Koliko nam je poznato taj obiaj je bio najrasprostranjeniji u Makedoniji. U okolini Debra , npr., otkopavanje mr,t vaca obavljala je porodica umrl oga, obino n~kon 3 godine od sahrane, i to subotom poslije podne. Mukarci otkopavaju grob, potom paljivo vade kosti, poev od lobanje nanie, a prisutne ene, nariui, prihvataju te kosti, zatim ih u je dnom malom :koritu operu istom vodom, a u drugom vinom. Nakon pranja kosti se stavlj aju u platnenu vreicu, i to obrnutim redom, poev od nogu. Pokojnikova lobanja se okiti bosiljkom i drug,im cvijeem i stavi posljednja. Vreica sa kostima se potom odnese u crkvu i stavi ispod propovjedaonice, kojoj svetenik, poslije veernje slube, oita malu molitvu. Sutradan se obavi opijelo, ba kao da se radi o pravoj sahrani, nakon ega lanovi porodice'; ostali uesnici, svrstani u povorku, krenu na groblje, gdje svetenik najprije oita nekoJi.ko molitvi i na kraju jedan od uesnika spusti vreicu sa kostima u raku.

56

Zatim svetenik polije kosti uljem, a onda motikom sa sve etiri strane obori malo zemlje u raku, nakon ega i ostali mukarci pristupe zasipanju i zatvaranju rake." U opisu toga obiaja u okolini Debra navedena je i mogunost da se prilikom otvaranja groba naie na tijelo koje se jo nije raspalo, to se objanjava vjerovanjem da je pokojnik za ivota poinio mnogo grijehova. Iz nekih drugih zabiljeaka vidi se da je negdje grob otvaran nakon 7 godina od sahrane, zatim da su kosili u crkvi ostajale po nekoliko sedmica (ako se radilo o mukarcu, kos ti su stavljane ispod Hristove ikone, a a ko je to bila ena, onda ispod Bogo rodi ine uko ne), u nekim s luajevima se kosti nisu vraale u grob, nego u optu seosku ;Ji manas tirsku kosturnicu (..koskarnicu"). Postoje i jo neke varijante ovoga obiaja . Ako se radilo o otvaranju grobnice radi novog ukopa, ponegdje je vladao obiaj pranja kostiju starog ukopa i ostavljanja tih kostiju na hrpi uz novi ukop.9' Dr M. Matietov, koji je jedini od naih doma ih naunih radnika ovaj obiaj sistemat&ki ispitivao, utvrdio je da se u Sloveniji grobo,"i otvaraju sedam, devet ili dvanaest godina poslij e sahrane, uglavnom radi pokopavanja novog smrtnika u staru grobnicu. Obi no se peru kosti loba nje, a onda se sa ostalim kostima (sve se obavlja na samome groblju) zaveu u bijelo i is to platno i stave pokraj novog ukopa. Sav taj posao prate odgovarajue molitve. Obiaj se smatra dobrim djelom, i izrazom potovanja prema umriome, a smatra se kao pomo da okaje i ois ti grijehe.9s Prilikom istraivanja grobova u Bosn,i i Hercegovini na vie mj esta su naena po dva ili po vie skeleta u ra'kama. Pri tome su mnoge okolnosti govorile da se uglavnom radilo o ukopima u razno vrijeme, da su obino kosti ranijeg ukopa brilj'ivo sa kupljene i sloene u jedan kraj rake, a da je lobanja stavlj ana naporedo sa glavom novog pokojnika. Naro ito je to evidentno u Grborezima, gdje smo u nekim rakama nali i po 5 ukopa .99 Nije poznato kako je to otkopavanje raka i sahranjivanje novih pokojnika obavljano u Bosn i " Hercegovini, da li je, npr., tom prilikom vreno i pranje kostiju, itd., zbog ega ne moemo takve sluajeve sigurno tretirati obiajima dvostrukog ili ponovnog sahranjivanja, k akvi su, npr., ustanovljena u Makedoniji iJj u istonoj Srbiji, ali mislim da je vrlo vjerovatno, odnosno da postoji mnogo slinosti , barem sa s luajevima ustanovljenim u Sloveniji. Razmatrajui razloge " pobude ovoga obiaja, ,doao sam do uvjerenja da se radi o ostacima starog slavenskog paganskog obiaja, zasnovanog na vjerovanju da dua pokoj ruka moe slobodno da ide na drugi svijet ,t ek kada se tijelo potpuno raspadne, zatim da se obiaj odnosi na u glednije ljude sa ciljem da se takvim pokojnicima jo jedanput izrazi ljubav i potovanje.")() Prof. . Bo-kovi mi je rekao da se ponovno sahranjivanje obavljalo; da se jo uvijek obavlja u Hilandaru. Bilo je i drugih grobnih obiaja, o kojima za sada znademo sasvim malo.

57

NAPOMENE
I C. Truhelka, Starobosanski mramorovi, Glasnik Zemalj s kog muzeja u ::'..1rajevu III (knj . IV), Sarajevo 1891 , 370. , A. Benac, Radimlja, Sarajevo 1950, 28. 3 P. Kaer, O s t ec ima, Starohrvatska prosvjeta I, Zagreb 1895, T. J. , D. Mandi, Vlaka teza o bosanskohercegovakim stec ima, Hrvatska revija XVI, Paris 1968,237-246. , A. Skobalj, Obredne gom ile, Sv. Kri na Ciovu 1970, 239-243. 6 L. Kati, Steci u Imotskoj Krajini, Starohrvatska prosvjeta, III serija, sv. 3, Zagreb 1954, 132. 1 Spomenik sa nazivom obrok vidio sam kod manastira Temske, i s tono od Nia. Misli se da taj naziv znai biljeg, znak, ogranieno - obraeno mj esto. I S. Be lagi , Rije tka vrsta nadgrobnih 5pome nika u kumanovskom kraju, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu XIX, Beograd 1956, 257-270 . C. Truhelka, n. d. , 369. 10 V. Curi, RukoVis o s t ecima u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. II S. Be lagi , Prou avanje i za tita steaka, Nae starine I, Sarajevo 1953, 168. II V. Palavestra _ M. Petri, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici uZepi, Radovi XXIV Naunog drutva BiH, Sarajevo 1964, 176. u Muslimanske junake pjesme, Zagreb 1960, 569-576. If S. Belagi , isto tamo. IS V. Palavestra M. Petri, na istom mjestu. 16 P. Kai Peko, Poviesl Qkru ja makarskoga, Arkiv VII , Zagreb 1863, 92. " S. Belagi, Kup'es, Sarajevo 1954, 150. I I Isti, Steci centralne Bosnel Sarajevo 1967, 54-55. 19 M. Petri, Porijeklo stanovnitva (u Imijanima), Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu XVII, N. s. (Etnologija), Sarajevo 1962, 16. M S. Belagi, Nevesinjski steci, Nae starine XIII, Sarajevo 1972, 120. l! V. Palavestra M. Petri , na istom mjestu. II S. Belagi, Prou avanje i zat ita steaka, Nae starine I, Sarajevo 1953, 168. l.! Zahvaljujem prof. Kadiu na ovom obavjetenju i odobrenju da ga mogu objaviti. 24 V. Curi, Kako su nai bogomi/ski predi sjekli i prevozili svoje nadgrob. ne spomenike, Napredak IX, br. 3-4, Sarajevo 1934, 35--39. 25 S. Markovi, Sta znai kamenovati ..., Jugos lavenski list 25, 26. i 27. XII 1940. u S. Be la g i, Boljuni, Starinar XII, N. s., Beograd 1%1, 175--206. n Isti, Steci centralne Bosne, Sarajevo 1967, 109. II V. Palavestra M. Petri, n. d., 177. 29 S. Be lagi , SL ec i u dolini Neretve, Nae starine II, Sarajevo 1954, 202. lO V. (uri, na istom mjestu. I I S. Belagi , Steci u Bitunjoj, Nae starine IX, Sarajevo 1964, 96, sl. 39. II A. Skalji, Turcizmi lt srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo 1965, 601---602. l j V. Curi, Kako su nai bogomilski predi sjekli i prevozili svoje nadgrob ne spomenike, Napredak IX, br. 3-4, Sarajevo 1934, 35-39. 34 S. Gunjaa, Prinos poznavanju porijekla i naina prijevoza steaka, Istorijski asopis V, Beograd 1955, 139-145. lS S. Be ') ag i , Steci Du vanjskog polja, Staninar VII-VIII, N . S., Beograd 195&-1957,384-385. 16 Isti, Kalinovik, Sarajevo 1962, 103. l1 V. Palaves tra M. Petri, n. d., 175. II I. Cremonik. Srednjovjekovna kapa iz Bile kod Travnika, Glasnik Zemalj skog muzeja u Sarajevu VII, Sarajevo 1952, 111-119. 39 S. Be la gi , Steci centralne Bosne, Sarajevo 1967, IlO, sl. 114-115. 40 Isti, Stari grad Jele u Podrinju, Prilozi Instituta za istoriju XI-XII. br. 11-12, Sarajevo 1975/1976,227. 41 Isti, Kalinovik, Sarajevo 1962, 100-102. u J. Petrovi , S arheologom kroz Travnik, Naa starina VI, sv. 15, Zagreb 1931, 19.

58

59

~l S. Belagi, Steci tl dolini Neretve, Nae starine II, Sarajevo 1954, 206-211. 4< Isto tamo . ., S. Belagi i . Basle r, Grborezi, Sarajevo 1964. 46 Isto tamo, naroito str. 93 . J Isto tamo. Vidi i plan nekropole prilog 3. 4a . Truhelka, Grobnica tep ij e Balala, Glasnik Zemaljskog muzeja II Sa rajevu XXVII, Sarajevo 1915,365-374. 49 I. Cremonik, I skopavanje Crkvine u Zgoi 1948. g., Glasnik Zemaljskog muzeja II Sarajevu V, N . s., Sarajevo 1950,4 11--416. ~ S. Belagi, St ee i tl okolini Sibenika, Godinjak zatite spomenika Hrvatske I, Zagreb 1975, 197. Sl P. Bakula, Shemalis n1U5 . . " Spalati 1867, 20. Sl C. Truhelka, na istom mjestu; S. Be la gi Stee; centralne Bosne, Sarajevo 1967, 105. " S. Belagi, n. d. , 103-104. st Isti, n. d., 95-96. ss Isti, n. d., 98-99. 56 Isti, Ljubinje. Nae starine X , Sarajevo 1965, 144-148. S1 J. Ivovi. T ri natpisa u selu Pe trovi ima, I storijski zapisi X, knj. XIII, Cetinje 1957, 258-265; S. Be la g i , Sleci, kataloka-topografski pregled, Sarajevo 1971, 443. SI M. Kovaev i , Crkva pod srednjovekovnim gradom Sokolom, Starinar XVIII, 223, T. IV, sl. 6. s9 S. B e lag i i . Basler, Grborezi, Sarajevo 1964, 28 i 64. 110 S. Be l agi, Steci centralne Bosne, Saraj evo 1967, 110. 6 1 S. Be l agi i . Basler, Grborezi, Sarajevo 1964, 16 i 63, T. X, sl. 3. 6l Isti, n. d., 25. tJ I sti, n. d. , 64. M S. Be l agi, Popovo, Sarajevo 1966, 93. 6S V. Palavestra M. Petri , n. d ., 175. 66 S. Be la gi, Steci u dolini Neretve, Nae starine II, Sarajevo 1954, 210. ~1 S. B elagi i . iBasler, n. d. , 8b-88. ~ S. Be la gi, St eci centralne Bosne, Sarajevo 1967, 110. 69 V. Skari , Grob i grobni spomenik gosta Milutina ... , Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu (sveska za is toriju i etnografij u), Sarajevo 1934, 111-119. 10 S. Be l agi, Popovo, Sarajevo 1966,93. 11 M. Vego , Nadgrobn i s pomenici po rod ice San kovia u selu Biskupu kod Konjica, Glas nik Zemalj s kog muzeja u Sarajevu X , N. s., Sarajevo 1955 (Arheologija), 157-1 66 i Glasnik Zemalj skog muzeja u Sarajevu XII (Arh.), Sarajevo 1957, 127-139. 12 l. Cremo nik, I skopa vanje Crkvine u Z go i 1948. g., Glasnik Zemalj skog muzeja u Sarajevu V, N. s., Sarajevo 1950, 411-416. 7l C. Truhelka, Grobnica t epi j e Batala, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu XXVIII, Sarajevo 1915, 365-374. " S. Be lag i, Popovo, Sarajevo 1966, 93. lS I s ti, Ste c i u dolini Neretve, Nae s tarine II, Sarajevo 1964, 210. 76 P. B ogu novi , Iz usorskog kraja i okoline, Sarajevo 1937, 44--48. 11 S. B e la gi , Kupres, Sarajevo 19.54, 194. 18 1. Cremonik, Srednjovjekovna kapa iz Bile kod Travnika, Glasnik Zemaljskog muzeja VII. Sarajevo 1952, 111-119. 1'9 S. Be l agi i . Basler, n. d., 67-79. so Lj . Ka raman , Dva kronoloka pitanja sta rohrvatske arheologije, Starohrvatska prosvjela, III serija, sv. 5, Zagreb 1956, 131; S. Be lagi i . Basler, n. d., 75-76. 81 S. Be lagi i . Basler, n. d., 67- 79, naroito 74. II T. Dragievi i V. Vuleti Vukasovi, Starobosanski natpisi iz Vlasenice, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu .IV, Sarajevo 1892, 248-249; S. B e lagi, St ec i u okolini Vlasenice, Starinar XXIII, N. s., Beograd 1972, 121-122. II M. orovi-Ljub inko v i , Metalni nakit belobrdskog tipa, Starinar Il, Beograd 1951 , 31-32.

" S. Be la g i i . Bas le r, n. d., 96-97. (U X v. Livno je pripadalo Hrvatskoj driavi.) " Isti, n. d. , 91-92 . Isti, n. d., 8b-88. 17 Vidi napomenu br. 78 . S. Be l agi i . Basler, n. d., 85-86. t9 Isti , n. d., 97. to Is ti , n. d., 90--9 1. fl S. B e l agi , Steci Ll Brot njicama, Anali Hi storij skog inst ituta u Dubrov niku VIII-IX, Dubrovnik 1962, 72-78. " I<ti , Kupres, Sara jevo 1954, 17.5--J176, sl. 14, 45, 46 i 96. t j Is ti, Boljuni, Starilwr XIl, N. s., Beog rad 196 1, 198. M Isti, Ka/il1ovik, Sarajevo 1 1962, 93. " Isti, O obia ju "dvostrukog sahranjivanja" kod naih naroda, Glasnik Lemalj skog muzeja u Sarajevu, N. s., XXIX, (E tnologija), Sarajevo 1974, 193-212 . .. M . Vel ji, Srpsk e narodne umotvorevine, obiaji i verovanja iz Debra i okoline, Bra tstvo (Drutva sv. Save) IX i X, Beograd 1902, 437-439. " S. B e l agi, n. d., 203-207. H M. Mati etov , K prekopavanju mrlie v pri S/o van ih, Slovenski etnograf VI-VII, Ljubljana 1953-1954, 195-196; Isti, Um ila in v prI zavila lobanja pri Slovenci/l, Slove nski etnograf VIII, Ljubljana 1955, 231-254. ft S. B e l agi i . Basler, n. d ., 63. 100 S. B e l agi, O obia ju .,dvostrukog sah ran jivanja" kod na ih naroda, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, N. s., XXIX (Etnologija), Sarajevo 1974, 209- 211.

60

III
TERITORIJ, BROJNO STANJE l VRIJEME STEAKA
ajni:

U prouavanju kompleksnog problema steaka osobito su znanjihova teritorijalna rasprostranjenost, brojno stanje i vremenski period postojanja steaka, pa sam raspravu o tome odvojio u zasebno poglavlje.
TERITORIJ STECAKA

61

Sasvim je razumljivo to se mnogi pitaju da li steaka ima i u nekim drugim zemljama osim Jugoslavije i, ako su specifini samo za nau zemlju, kako su oni rasporeeni i dokle se sve prostiru, gdje su im granice? Ovim pitanjem se zapravo do sada ni/ko nije bavio i u strunoj literaturi nemamo priloga koji bi se na to odnosio. To je i razumljivo zato to do prije nekoliko godina nisu bibi popisani svi steci. Bilo je samo pretpostavki i nagaanja . Prvi prilog o tome uslijedio je prije desetak godina, kada sam, na osnovu rezultata dugogodinjeg sistematskog popisa steaka, pokuao da utvrdim i obrazloim teritorij tih spomenika.' Kako smo u meuvremenu doli do novih podataka i saznanja, to je danas mogue o tome govoriti jo sigurnije i dokumentovanije. Dr P. Matkovi je jedan oel najstarijih naunih radnika koj,i se osvrnuo na ovo pitanje. Piui o Kuripeievom putopisu, on je tvrdio da steaka ima "u izobilju" u Bosni i Hercegovini, Dalmaciji, Srbiji i sjevernoj Albaniji.' Jednom je i C. Truhelka naveo da steaka ima i u Albaniji.3 Osamdesetih godina prolog vijeka P. Kaer je lansirao svoju tezu o stecima kao opteslavenskoj osobitosti, tvrdei da ih ima i u Bugarskoj i Moravskoj, a da e se nai i u svim drugim slavenskim zemljama.' Kaer se obratio Jireeku s molbom da ga on, kao odlian poznavalac bugarske istorije, obavijesti o tome kako sa stecima stoji u Bugarskoj, a kada ga je Jireek obavijestio da tamo nema nadgrobnih

spomenika slinih onima u Hercegovi ni, Kaer je bio veoma razoaran. Nije tako davno bilo kada je na ugledni e tnolog dr M. Filipovi tvrdio da steaka ima ne sa mo u ba lkanskim nego li u ostalim evropskim zemljama, pa ak i u zemljama drugi h kontine nata .' Poto se s teci es to veu za bogumilski pokret, pretpos tavlj a lo se da bi ih, stoga, trebalo biti u Makedoniji i Bugarskoj, odakle su, navodno, bogumi l,i doli u Bosnu i u Hum . Slo se ti e steaka ,i Albanij e, mogu navesti podatak da je jo H. SIern eck tvrdio da ih tamo nema.' Iako je Albanija nama blizu, i pored nas tojanja, nije bilo mo gu e da se lamo otputuje i na terenu utvrdi pravo stanje, a u dostupnoj mi literaturi ni sam naao podatke o postojanju steaka . Jedino sam u Vuksan Leki u, selu neda leko od crnogorske varoice Tuzi i a lbanske drlavne granice, naao jednu ma lisors ku ne kropolu sa ka men im na dgrobnici ma u obliku stela, sa mnogo re ljefa, za koju nema poda taka da bi mogla biti s tarija od

Sl. 14. - Kameni nad grobni spomenici, zvani "baba" II Arheolokom muzeju II

Gdanjsku.

63

XVII v.' Malisor1 preteeno nastanjUjU susjedne krajeve Albanij e, ali njihova tamonja groblja jo ne poznajemo. Bugarsku sam proputovao i nisam naao s teke , a bugarski stru njaci, s kojima sam razgovarao, uvjeravali su me da takvih spomen ika tamo nikada nije bilo. U Rumunjskoj nisam jo bio, ali iz obavjetenja i poznate mi strune literature, nema osnova ni za pretpostav.k u da bi tamo moglo bi ti steaka. Krae vrijeme sam putovao kroz Maarsku, pa mogu obaVlijestiti da ni tamo nisam naao steke. U Arheolokom muzeju grada Gdanjska, u Polj skoj, vidio sam nekoliko nepravilnih, malo pritesanih uspravnih kamenova, na kojima su u nekoliko poteza sasvim jednostavno preds tavljene glave ljudi ili itave ljudske figure. Doznao sam da su to vrlo rijetki na dgrobni spomenici sa podruja s tare Pru ske, iz X do XII v., koje nazivaju "baba". Oni samo donekle podsjeaju na neke nae primjerke u spravnih steaka. U Is torij skom muzeju u Moskvi vidio sam kamene nadgrobnike sline onima u Gdanj sku. Rekli su mi da su sa podruja Dona i Dnjepra i da ih tamo s li no nazivaju "babu ka". U nehm evropskim zemljama, obino u crkvama i uz njih, postoje srednjovjekovne i novij e kamene nadgrobne pl oe koje su sli ne naim s tecima oblika ploa, ali su one redovno "rio tanke . bez ukrasa . i U dvo ritu Aja Sofije u Carigradu vidio sam jedan s tari nadgrobn1 spomenik u obliku debelog i irokog sanduka. Moda je jo negdje vieno neto slino tome, ali su to usamljene pojave. Ako se u Britanskom nacionalnom muzeju u Londonu, ili u nekom drugom svjetskom muzeju u Evropi ili Aziji, vidi poneki spomenik s lian naim stecima u obliku sljemenjaka, ne bi trebalo da nas to 1znenauje, jer takvih nadgrobnika - upljih, sa poklopcima na kojiima su tzv. akroterije, bilo je i u antikom periodu i u srednjem vijeku. Predi storij ski menhiri samo donekle podsjeaju na nae steke u obliku stubova , aLi oni ni vremensk. , niti po emu drugom nemaju meus obne veze. Uz ruevine i jednog manastira u Clonmacnois, u Irskoj, nalazi se groblje iz VIII v., sa mnogo tanjih, gore zaobljenih stela koje n e to pod sj eaju na nae u spravne steke. Ovih nekoliko podataka govore da u naveden im balkanskim i drugim zemljama nema steaka. Na osnovu kraeg boravka u Makedoniji, razgovora sa njihovim strunjacima i konsultovanja odgovarajue literature, moemo tvrditi da u toj naoj republici nema steaka . Neto sli no stecima tamo smO ipak nali. Dr M. Filipovi je u okolini Divlja pronaao stare, ali ne srednjovj ekovne, spomenike u obliku sljemenjaka koji su iznutra bili uplji, a stavljani su iznad grobova. Nazvao 1h je divljal1Skim kove zima' U okolirui Kumanova ja sam takoer us tanovio takve spomenike koje je narod zvao preklo pima, vjerovatno zbog toga to su samo preklopljeni, tj. stavljeni iznad grobova. Neki od njih su imali ukrase sline ukrasima steaka. Nisam utvrdio otkada potjeu, ali sam pretpostavjo da ni su star.i ji od XVIII i XVII v' Kako vidimo, teritorij steaka se svodi na dananji teritorij Bosne i Hercegovine i na dananja susjedna podruja Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Na teritorijli dananj e Bosne i Hercegovine svuda se nalaze steci, osim na uskom podru ju uz Savu i Unu koje sainjavaju optine Oraje, Bosanski Samac, Bosanska Gradika, Bosanska Dub1ca, Bosanski

Novi i Velika Kladua, te podruja optina Celinac, Graanica 1 Zepee koje nisu granine. Iz literature, a i inae je poznato da su donedavno postojali steci u okolini Graanice (u Brijesnici i Stjepan-Polju). U starijim podacima su zabiljeeni i steci u okolini Zepa (Mitrovii) . Uvjeren sam da ih je prvobitno bilo i u okolini Donjeg Cel.inca, kao i na pomenutim podrujima graninih optina, im ih ima i na nekim podrujQma prekosavskih i prekounskih optina, ,koje danas pripadaju teritoriji republike Hrvatske. Moglo bi se rei da je i tav teritor.ij republike Bosne i Hercegovine posjedovao ove spomenike (iako ih danas nema na sedam optinsmh graninih podruja), aH su oni veoma rijetka pojava u sjevernim, a jo rjea u sjeverozapadnim graninim optinskim podrujima.'o Na svim podrujima graninih optina Hrvatske, osim u Donjem Lapcu, Slunju, Vojniu, Vrginmostu, Dvoru, Kostajruici i Novskoj, ustanovljeno je postojanje steaka, istina u vrlo malom broju lokaliteta i primjeraka. I jo neke optine kontinentalnog dijela Hrvatske, takoer u vrlo ogranienom broju, posjeduju ove spomenike: Graac, Otoac, Ogulin, Glina, Pakrac, Daruvar i Slavonska Poega. U primorsmm krajevima Hrvatske ima relativno dosta steaka, i to ne samo na podrujima graninih optina prema Bosni i Hercegovini nego i mnogo dalje. Tako su steci rasprostranjeni ne samo u okolini Dubrovnika i u Makarskom primorju i njegovom zaleu, nego .i na Peljecu,tl zanim u okolini Imotskog, Sinja i Splita, a onda , u okolini Trogira, Sibenika, Knina, i Benkovca i Zadra." Na otocima, osim na krajnjem junom dijelu Paga, nisu ustanovljeni steci. Donedavno smo mislili da se krajnji zapadni lokaliteti sa stecima nalaze u okolini Trogira, a sada znademo da se oni proteu sve do Starigrada pod Velebitom. I na svim podrujima graninih optina Srbije ustanovili smo postojanje stea!ka - oko Bogatia, Loznice, Malog Zvornika, Ljubovije, Bajine Bate, Titovog Uica, Cajetine i pruboja. I u nekim drugim optinskim podrujima zapadne i jugozapadne Srbije takoer postoje steoi oko Oseine, Valjeva, Lajkovea, Ljiga, Kosjeria, Arilja, Nove Varoi, Ivanjdce, Prijepolja, Sjenice i Novog Pazara. Najdalja optinska podruja na kojima su evidentirani steci pripadaju ve centralnoj Srbiji i Kosovu - oko Kraljeva (Corbi6i i Bzovik) i Pritine (Bostane)I3 U najnovije vrijeme je naeno nekoliko primjeraka steaka ak u okolini Pirota." Granina opninska podruja Crne Gore takoer imaju steke okolina Pljevalja, Pluina j Nikia . I u nekim drugim optinskim podrujima, susjednim ovim graninim, evidennirani su steci oko Bijelog Polja, Za:blja!ka i Savnika. l5 Izvan ovoga teritorija naeni su ste6ci prilino daleko na jugu - u samome Cetinju, a u najnovije vrijeme i daleko na sjeveru - u okolini Ivangrada (Azana).l6 Ima podataka, al.i neprovjerenih, da je nekada bilo steaka i u Plavu I7 Izuzimajui kontinentalni dio Hrvatske, zapadnu Spbiju i neke krajeve Kosova i biveg Novopazarskog Sandaka, gotovo sva ostala teritorija na kojoj su ustanovljeni steci bila je u sastavu srednjovjekovne Bosne i Huma, odnosno Hercegovine. Ter;itorija steaka se u veli.koj mjeru poklapala sa teritorijom nekadanje samostalne Bosanske drave. Ali, dravne granice nisu jedini faktor <ojim moemo obja-

64

65

njavati rasprostranjenost steaka. Obiaj izrade i postavljanja steaka prenosio se i izvan dravnih granka naseljavanjem bosanskohercegovakog ivlja iz raznih razloga i u razno vrijeme. Bilo je migriranja na zapad kao i na jug i sjever kada je prijetila opasnost od najezde Turaka tokom itavog XV v. U takvim prilikama se najv.ie iseljavalo u Imotsku krajinu, Poljica, Makarsko primorj e, u okolinu Trogira iSUbenika, u Ravne Kotare i u Bukovicu, pa ak i na otoke. Poznato je, npr., preseljenje 18 bosanskih porodica 1390. god. u predjele oko dananjeg Primotena l8 Mnogo prije zauzimanja Bosne Turci su u nekoliko navrata provalj. vali ne samo u Bosnu i Hercegovinu nego i dalje, prema Jadranu, kao npr. 1415. i 1432. god., to je izazvalo strah, nesigurnost i znatna pomjeranja bosan skohercegovakog i dalmatinskog stanovnitva. I' Turski napadi su biLi ei i jai poslije pada Bosne 1463. god. Tako je poznata snana provala u okolinu SUbenika i Zadra 1466. god .,2o zatim provale 1481. i 1499. god.," a najtee posljedice su ,izazvane zauzimanjem Skradina i Klisa 1522. i 1537. god." Sve te provale i haranja prouzrokovali 'Su naputanja domova i imanja domaeg stanovnitva i njihovo preseljavanj e u mjesta na samoj obali mora i na oblinJim otocima. Od naputenih '; opustjelih sela Turci su stvorili svoje veleposjede, zijamete i timare i naselili bosan skohercegova ko stanovnitvo, koje je bilo potrebno ,kako za obradu zemlje tako i za sluenj e u turskoj vojsci. Meu doseljenim porodicama je bilo i pravoslavnih, pa su .neke naputene rimokatolike crkve privremeno pretvarane u pravoslavne, a bilo je i podizanja novih pravoslavnih crkava, kao to je ona u Bribiru, koju je dabrobosanski mitropolit Gavrilo posvetio 1574. god ." Poznato je da je mnogo Vlaha dolo s Turcima u sjeverne krajeve Bosne, kao i u novoosvojene krajeve preko Save i Une. Ali, jo j prije toga je bilo raznovrsnih veza i pribliavanja Bosne i Dalmatinske Hrvatske, mijeanja s.tanovnitva i trajnijeg prisustva veih skupina bosanskog ivlja u ovim ,kraj evima. U tome pogledu je vaan period vladanja bribirskih knezova Subia kao hrvatsko-dalmatinskih , bosani skih banova u XIII v., kada dolaZIi do jaanja trgovak ih veza izmeu pr,i morskih gradova i Bosne," kovanja prvog bosanskog srebrnog novca, kada bosanske ete pomau Subie u .njihovim sukobima sa Nelipiima 25 i kada se stalno naseljavaju u ovim krajevima. 26 Za vrijeme bana Stjepana II Kotromania Bosna je dopirala do jadranske obale i do rijeke Cetine, ukljuujui grad Omi. To je doba rasta ugleda Bosne i njenog bana u ovim krajevima, otvaranja rudnika, kovanja bosanskog novca i jaanja trgovakih veza." U doba bana i kralja Tvrtka I Bosna se protezala na zapad sve do Zadra i Obrovca, ukljuuju i gradove Split, Trogir i Sibenik, te otoke B ra , H var i Korulu, a na istok sve do iza Prijepolja i Mileeve.28 Na jugu je ve odavno Stonsko primorje pripadalo Humu, a za vrijeme Tvrtka osim njega Bosna u svoj sastav ukljuuje jo i Konavle i Kotor. To je doba najveeg jaanja i uspona Bosne u svakom pogledu. Granice Bosanske drave nisu se mnogo mijenjale ni za vnijeme Tvrtkovih nasljednika - kralja Dabie, kraljice Jelene Grube i kralja Ostoje, odnosno za vrijeme oblasnog gospodara velikog vojvode Sandalja Hrania-Kosae na istonoj i oblasnog gospodara velikog vojvode i hercega Spljetskog Hrvoja Vukia - Hrvatimia na zapadnoj strani ." Bilo je migracija na sve strane iz ekonomskih

razloga, zatim je bilo enidbenih veza, a onda i politikih, a vrlo mnogo trgovakih i zanatskih. Za vrijeme Sandalja, a vjerovatno i neto pruje njega, dolo je do iseljavanja bosanskih porodica u Patrovie i u okolinu Cetinja, u Crnoj Gori, koji su nazivani Vlas'i ma. Svakako to ima veze sa stecima na Cetinju i u krajevima oko njega.J<) Sve su to razlom ,koji objanjavaju pojavu steaka izvan granica Bosanske drave. Bez obzira to su neke steke u nim prekograninim krajevima mogli da kleu i domai majstori, to je poneki ranije odomaeni ukras mogao da se pojavi i na stecima, odnosno to je mogla manje iLi vie utjecati domaa tradicija na umje tnost steaka u tim krajevima - steci su u svojoj biti originalna bosanskohercegovaka kulturno-umjetnika pojava srednjeg vijeka.

BROJNO STANJE

STEAKA

Donedavno se o brojnom stanju steaka vrlo razliito mislilo i tvrdilo. M. Hoernes je govorio da ih u Bos ni i Hercegovini ima 100.000 i vie,31 a J. Asb6th da ih ima do 150.000 primjeraka." . Truhelka je na osnovu austrougarskog popisa, obavljenog 1887. i 1888. god. putem kotarskih predstojnitava, operi sao sa ukupnom cifrom od 27.067 primjeraka." Istim podacima se sluio .j V. Skari." Meutim, austrougarska Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine je 1897. i 1898. god, obavila jo jedan popis steaka, opet putem kotarskJih predstojnitava (a ovi su za te poslove angaovati andarme, cestare, lugare, knezove, u itelje, svetenike i druge dravne slubenike). Taj popis je izgleda bio bolje organizovan i obuhvatio je vie vrsta starina, osim grobalja i stare gradove, damije, crkve, mostove, itd. U tu svrhu je bio ustrojen poseban formular koji se popunjavao i dostavljao Zemaljskoj vladi." nm popisom je dobijen ukupan broj steaka od 59.500. Podatke o tome popisu je iznio dr K. Hormann, direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu, na XI Arheolokom kongresu u Kijevu 1899. god. 36 U strunoj literaturi je i poslije toga popisa bilo razliitih cifara za ukupan broj s teaka. l u literaturi posLije 1945. god . nailazili smo na razliita tvrenja. I Reneo je pregledao svu literaturu i sve austrougars,ke s,p ecijalne 'k arte traei podatke o 10kaMtetima i eventualnom brojnom stanju steaka u raznim krajevima Bosne i Hercegovine. Na osnovu toga je ustanovio da u Bosni i Hercegovini ima 1.100 mjesta sa oko 1.300 nekropola. Pregledao je i literaturu koja se odnosi na ostala podruja steaka. Na osnovu toga je ustanovio da u Srbi}i ,ima 27 nekropola, u Crnoj Gori 18, a u Hrvatskoj oko 150 nekropola i nalazita. Izraunao je da bi u svemu moglo biti 1.496 nekropola sa vjerovatno pr,iblinim brojem od 33.533 steka. 37 Trebalo je da pristupimo naoj dugogodinjoj akcij,i popisa steaka, koja se zavrila 1969. god ., da bismo doli do pravog brojnog stanja. Zavretkom te akcije, ja sam ve 1971. god. saoptio glavne podatke o tome brojnom stanju. Ja Tada je navedeno da u Bosni i Hercegovini postoji 2.612 lokaliteta sa ukupno 58.547 primjeraka steaka, da je na teritoriji Hrvatske evidentirano ukupno 188 lokaliteta sa 3.253 spomenika, da Srbija ima 101 nekropolu sa ukupno 1.875 steaka, a da

66

Crna Gora ima 87 nekropola sa ukupno 2.803 steka. Kada se to sve sabere proizlazi da u svemu u Jugos lavliji postoji 2.988 lokalite ta sa 66.478 steaka. Meu tim, brojno stanje steaka se u proteklih deset godina une kohlko .izmijenilo, pa je potrebno da se konstatuje dananje brojno stanje. Neke promjene u tome pogledu su uslijedile jo u fazi zavravanja rukopisa, zbog ega nisu mogle biti unesene u statistike tabele i topografske ,karte, nego su samo naznaene u dodatnim tekstovima , npr. za Srbiju na str. 428 pomenute knjige Steci, kataloko-topografski pregled, a za Bosnu . Hercegovinu na str. 225 i 302, za Hrvatsku na str. 96. Osim toga, u meuvremenu je pronaen poneki sasvim novi lokalitet, j to kako u Bosni i Hercegovini tako , u Srbiji" Crnoj Gori, i iM je otkriven poneki primjerak na ve poznatim lokalitetima , zbog ega se ukupan broj spomenika tih lokaliteta sada neto promijeniO. Od, relativno, najveeg utjecaja je naknadno evidentiranje podruja sjeverne Dalmacije, Bji rezultati donose priline promjene u ukupnom broju steaka Hrvatske, a posredno i rutave Jugoslavije." Kada sve to uzmemo u obzir, proizlazi da se brojno stanje steaka u Bosni i Hercegovini poveava za 75 nekropola (lokaliteta) sa ukupno 1.046 primjeraka steaka, ili za 1,08 % u odnosu na ranije brojno stanje. Poveanje u Srbiji iznosi 20 lokaliteta sa ukupno 392 spomenika, ili za 21 %, u Crnoj Gori 20 lokaliteta sa Ukupno 246 steaka, ili za 8% , dok to poveanje u Hrvatskoj iznosi 59 lokaliteta sa ukupno 1.194 steka, ili 37 %. U odnosu na itavu zemljU, brojno stanje se poveava za 174 lokaliteta sa ukupno 2.878 primjeraka s teaka , ihl za 4 % . Prema tome, dananje brojno stanje II Jugoslaviji iznosi 3.162 lokali teta sa ukupno 69.356 primjeraka steaka. Razumljivo, te promjene se odraavaju i u brojnom stanju oblika, ukrasa j natpisa steaka , o emu e vie govora bitri kasnije. Evo tablice u kojoj je po republikama i po osnovnim oblicima navedeno sadanje brojno stanje steaka:
Rc;mbli ka

loka liteta

Broj

Ploa

Sanduka

Sljemenjaka

Stubova

I
-

Krstafu

I
I

Amorinih

Ukupno

Bosna i Hercegovina

2687

12884

37955

5606

2550

305

293

59593

Hrvatska

247

2229

2038

160

17
.1

412

4447

Srbija

121

957

424

215

253

2267

Crna Gora

107

521

2147

97

26

250

3049

Svega:

3162

16591

42564

6078

2832

336

955

69356

ukupnog broja steaka moramo imati na umu da je tokom vremena na razne naine nestao izvjestan broj tih spomenika. Bilo je stradanja zbog slabog kvaliteta kamena, aLi je sigurno da je znatno vei broj iskoriten za izgradnju stambenih zgrada, crkava, nadgrobnih spomenika, zatim cesta, mostova <i drugih objekata. '0 nekim unitavanjima postoje i podaci.OO Tako su steci u Pukovcu kod Koraja preklesani u niane, u Guoj Gori kod Travnika su mnogi primjerci ugraeIlli urimokatoliku CI'kvu i samostan,l u Kruevljanima kod Nevesinja su u gra eni u zidove pravoslavne crkve," u Rogatiei su steci posluili kao graevinski materij a l za kue, mostove i ceste," a u Segetu kod Trogira su ugraeni u ogradu groblja." Takvih i slinih unitavanja je sigurno bilo u svim krajevima. Broj nestalih s teaka nije malen. Ja sam prvobitno pretpostavio da je on mogao iznositi oko 20 % ukupnog broja, aLi sam se kasnije uvjerio da je taj procenat mnogo vei, moda iznosi i ak 40 %. Kako vidimo, glavno i najvee podru j e rasprostiranja s tea,ka je teritorija Bosne i Hercegovine. Ali , njohov raspored nije ravnomjeran, za to ,ma vie razloga. Neki planinski i teko pristupani krajevi nisu ni u srednjem vtijeku bili podesni ne samo za stalno nego ni za privremeno stanovanje. Zbog toga steaJ<a nema, npr., u nekim predjelima Prenja, Cvrsnice, Bjelanice i Velea. Veliki dijelovi sjeverne Bosne su dugo vremena bili pod dominacijom Ugarske, ili su bili poprita ratruh sukoba, pa je razumljivo da sjeverno od linije Jajce Tuzla - Bijeljina ima malo steaka. Sjeverozapadni 'krajevi su sve do kraja XIV v. bili u sastavu Ugarsk~Hrvatske drave, zbog ega su ; tamo steci rijetka pojava. I okolnost da smo u nekim krajevima centralne Bosne - oko Fojnice, Kreeva, Visokog, Ka!knja i Zenice nali relativno manju gustou s teaka ima svoj razlog. To su rudarski i trgovaki centru u kojima je bilo dosta stranih ljudi Dubrovana, Sasa i drugih, gdje su nastajale gradske urbane sredine, to znai da je obiaj klesanja i postavljanja stea ka bio manje pI'imjenjivatn, zatim da je bilo znatno veeg unitavanja nego u drugim krajev,ima." Hercegovina je zemlja kamena d klesara, pa je sasvim razumljivo to je tamo najvea gustoa ovih spomenika. Na relativno veliki broj s teaka u Hercegovini i u istonoj Bosni, posebno u istonoj Hercegovini i jugo istonoj BosIlIi, svakako je utjecala i okolnost da su oblasni gospodari Kosae i Pavlovii, osobito Herceg Stjepan, pruali zatitu progonjenim sljedbenicima srednjovjekovne Crkve bosanske. Analizom 'brojanih podataka dolazimo do zanimljivih konstatacija: U Bosni i Hercegovini najvei broj steaJ<a imaju hercegovaka optinska podruja, a u tome pogledu se svojim brojem naroito ,i stiu optine Nevesinje i Konjic, koje imaju svaka preko 3000 primjeraka. Meu bosanskim optinama se istie Rogatica sa 2628 steaka. U Hrvatskoj najvie steaka dma optina Sinj (1313), u Crnoj Gori optina Niki (949), a u Srbiji optina Prijepolje (523). Slika gustoe steaka prema povrini podru ja izgleda ovako: Najprostranija bosanskohercegovaka optina je Mostar sa 1300 km' povrine na 'k ojoj je evidentirano 1208 steaka, to znai da na 100 km' u prosjeku otpadajU 93 steka. Na podruju najmanj e optine Breza dolazi 240 steaka na 100 'km'. U Citluku na 100 km' dolaze 342 spomePri
injenicu

utvrivanju

68

nika, a u Nevesinju, gdj e je gu stoa najvea, 420 spomenika na povr inu od 100 km' . Prosj eno u Bosni i Hercegovini na 100 km' otpada 115 primjeraka. Na 100 -km' podru ja optine Pljevlja, u Crnoj Gori, nalaze se 54 steka. Na .taj nain mogli bismo izraun ati i gustou drugih optinskih podruja, ali takva uporeenja nisu dovoljno ubjedljiva, zbog toga to svi krajevi nisu imali jednake uslove za ivot. Mogli bismo izraunati i gustou s teaka prema dananjem broju s tanovnika. Tako bi, npr., na podruju optine Banja Luka l s leak dolazio na 154 s tanovni'ka, u Bijeljini tek na 6068 stanovn ika dolazi 1 s tea k, II Konjicu na 13, a u Nevesinju na svakih 5,2 stanovnika, to je najvea gu stoa . U optini Pluine, u Crnoj Gori, l s tea,k dolazi na 15, a u Nikiu na 57 stanovn:ika.

S l. 15. -

Dio

naj vee bo sans koh e rcegovake


II

nekropole

steaka

Krekovima kod Nevesinja.

Sl. 16. - ledna od velikih nekropola steaka II Bosni i Hercegovini - Dugo Polje (Blidinje) , izmeu Treskavice i Vran planine.

Zanimljivi su i podaci o prosjenom broju spomenika po nekropolama. U Bosni i Hercegovini svaka nekropola u prosjeku ima 22 steka, u Hrvatskoj 18, Crnoj Gori 29, Srbiji 18,7, dok u i tavoj Jugoslaviji taj prosjek iznosi 22 steka . Naravno, te bismo prosjeke mogli izraunavati i po optinama, pa bismo dobHi vrlo razLiite rezultate. Vrlo je indikativan odnos samih nekropola i njihovih spomenika. U Bosni d Hercegovini je samo oko 10% ukupnog broja steaka rasporeeno na nekropole u kojima ima preko 50 primjeraka. Svega 4 od njih imaju preko 300 steaka, i to: Krekovi kod Nevesinja sa 452, Milavii kod Stoca sa 352, Klanik kod Viegrada sa 359 i Bjelosavljev.i6i kod Sokoca sa 344 steka. Svih ostalih 90% bosanskohercegovakih steaka nalaze se na nekropolama u kojima ima manje od 50 primjeraka, a u tome okviru veina njih ima po manje od 10 primjeraka. Vrlo je .~lino stanje d na podrujima izvan dananjih granica Bosne i Hercegovine. Najbrojnija nekropola u Hrvatskoj nalazi se kod vrela Cetine i ima oko 700 steaka (prema nekim starijim podacima imala je oko 900 primjeraka), to je ujedno danas najvea nekropola u Jugoslaviji. U Crnoj God postoje dvcije nekropole sa preko 200 primjeraka (ugi Bara kod abljaka sa 300 i Piuri kod Pljevalja sa 230 primjeraka), a u Srbiji nema nekropole sa preko 200 primjeraka steaka. Ogromnu veinu nekropola, dakle, ine one koje imaju manje od 50 steaka, a meu ovima je najvie onih 'koje imaju ispod 10 pnimjeraka, to je vrlo izrazit pokazatelj. Ja sam na tu injenicu ve ukazao kao na znaajan faktor koji govori o sasvim odmaklom dobu raslojavanja starih rodovskih i plemenskih zajednica, sa krupnim ili okupljenim naseljima, sa zajednikim dobrima J sa zajednikim, komunalnim grobljima . Umnoila su se bratstva i izdiferencirale poroddce, stvorena su manja naselja, umnoili su se sitni feudalci, pa se sada tei to veem osamos taljivanju , to se odraava .i u organizaciji grobalja. To je vrijeme kada se naputaju stara zajednika groblja i stvaraju nova, manja, ili se na nekim jo postojeim velikim izdvajaju manje porodine skupine." VREMENSKI PERIOD STECAKA O vremenu postanka, trajanja i nestanka steaka do sada su ispoljena vrlo razliita, esto vrlo pogrena miljenja. Ova konstatacija se vie odnosi na staniju literaturu, ali i u novijoj to vano pitanje nije precizno i do kraja rijeeno. A. Sapieha je rekao da su steci "vrio stari spomenici" tlmji su ga najvie podsj eali na scene na starim egipatskih ipartskim spomenicima 47 I. Katalini je upotrijebio isti neodreeni vremenski termin "v,rlo stari" .4 A. Boue je zabiljeio milje8 nje nekih domaih ljudi da su steci rimski spomenici, a sam je mislio da potjeu iz prvih vremena irenja kranstva u ovim krajevJma 49 A. Evans je steke stavio u preistoriju i nazvao ih ,;kurioznim prehistorijskim druidskim spomeIllicima".50 A. J. Fosco je rekao da su to spomenici Feniana koji su u davna vremena ivjeli u Dalmaciji.'1 H. Sterneck je smatrao da steci pripadaju predrimskom vremenu a, kako se e sto nalaze na ilirskim gomilama ili u njihovoj neposrednoj blizini, da pripadaju vremenu kojem i ilirski tumulusi -'2 Iako nije bio sasvim jasan, P. Kaer je steke stavio u preistoriju.53 A. Blau je dozvol.io mogunos t

70

71

da potjeu iz istono-gotskog perioda." V. Lago dh je pripisao Slavenima, ali dok su jo bili pagani. 55 Nekoliko stadjih naunih radnika steke su odredili slavenskim peruodom. Takvo stanovite je najprije izrazio G. Wilkinson rekavi da steei potjeu jz predturs kog perioda.56 V. Lago je izjavio da steci ne mogu biti rimsloi, kako to neki misle, zbog toga to nemaju rimskih natpisa, nego da su slavenski, odnosno da su to "spomenici Hrvata i djelomino Srba ... " 57 F. Luschan je, prema nalazu novia u grobowma, steke datirao u XIV v., ali je za njihovo postojanje uzeo neto ire razdoblje - od XIII do XV V.SS Hoernes je steke nazvao staroslavenskim spomenicima,59 K. Jireek je uzgred napomenuo da e "mnogo kamenja bez natpisa poticati iz tamnih vremena ranog srednjeg v, jeka" ,60 a F. Luschan ih je nazvao starim bosani skim spomenicima1 Izraena su i vrlo kolebljiva, kao i sasvim udno vata miljenja. Za A. J. Fosca sam ve rekao da ih je pripisao Fenia nima. V. Vuleti-Vukasovi je najprije misilo da su steci iz predgr'kog i predrjmskog vremena, da pripadaju Abrigenima," a kasnije ih je,kao i C. Truhelka63 i F. Luschan ,6' smatrao starim bosanskim s pomen icima. I S. Ljubi se prili no dvoumio - najprije ih je stavio u slavenski paganski period, zatim u vrijeme prelaza Slavena jz paganstva u kranstvo, a potom je tvrdio da su to Hrvati upotrijebili rimske spomenike, odnosno da su svoje pravili po uzoru na rimske s I A. J. Evans je najprije mislio da se radi o preistonijskim, a kasnije o starim bosans,kim spomenicima.66 Nij e to davno bilo kada je na etnolog dr S. Tomi steke stavio u IV j V v. i pr,i pisao ih Hunima' Otkrivanjem natpisa na stecima i njihovim itanjem dolo se do putokaza za rjeavanje pitanja kronologije steaka. Otuda u novijoj literaturi sigurnije datiranje. (O datiranju natpisa steaka i posredno samih steaka, opirnije se govori u poglavlju o natpisima.) Veina novijih i savremenih naunih radnika uglavnom se slau sa datiranje m u irim potezima. Ima mnogo argumenata kojima se dokazuje postojanje steaka u XIV i XV v., a sigurno je da oni egzistiraju i u prvoj polovini XVI v. Nije sasvim izvjesno 'k ada se najranije javljaju ovi spomenici. Po nekim natpisima, kao i po nekim drugim svojstvima, steaka je bilo i u XIII v., kao to je onaj sa natpisom iz Vidotaka kod Stoca, dz 1231. god. 68 Ako se uzme kao pouzdano datiranje nadgrobne ploe trebinjskog upana Grda (1151-1177. g.) ,69 odnosno ako se .ta ploa sasvim pouzdano tretira kao steak , to bi, po mome miljenju, bilo sasv,i m osnovano, onda ima razloga tvrdnji da ovi spomenici poinju jo u drugoj polovini XII v. To je rezonovanj e na balJi natpisa. Priblino istom zakljuku moemo doi i drugim putem. U raspravi o oblicima steaka, u narednom poglavlju kn}ige, doao sam do saznanja da u osnovne oblike moramo uraunati d tanke, slabije obraene, ploe koje su esto bez ukrasa, a ako ih imaju, onda su ,to prvenstveno rozete, polumjeseci i krstovi. Kako se takve ploe vrlo rano javljaju kao nadgrobnici ne samo u naim nego i u drugim evropskim zemljama, kao prototip naih steaka u obldku ploa, to bi bila osnova da i dobar broj takvih steaka, iako nemaju natpisa, uraunamo u najstarij e primjerke, u XIII, pa i u XII v. Poto se vrlo rano javljaju i amorfni steci (slini ploama i sanducima), ,j to esto zajedno sa pomenutim ploama bez natpisa, to bismo i izvjestan broj ovakvih oblika, sa dosta

razloga, mogli uvrstiti u nae najstarije steke, 'iako za to Zil sada nemamo sasvim sigurne argumente . To sve upuuje na mogu nos t prve pojave steaka u XIII, pa i u XII v. Napominjem da je i 1. Reneo izrazio milj enj e da steaka ima i stariji h od XIII v. U vezi s tim on j e rekao kako mu se ini da se ti naj stariji s tee i nalaze u Dalmaciji i da j m je tu kolijevka.' Slino nj emu mi slili su i D. Mandi " i A. Skobalj,72 ali su oni o ti li u krajnost , pr,ipi s ujui s te6ke i s klju ivo Hrvatima , i to jo sa p oe tkom iz vremena pagansIva. Sto se ti e natpisa s tea ka kao pouzdanih argumenata za odreivanje kronolog ij e s tea ka , XlIII v. je vrlo oskudan u tome pogledu , da ne kaemo potpuno prazan , a li ono to j e ve reeno za ploe bez natpisa ,i a morfne ob li ke dobrjm dijelom vrijedi ba za taj vijek. To je, i in ae, vrijeme kada je u Bosni i Hercegovini relativna stagnacija u kulturi i umj etnos ti. Naredni vijek je neto sasvim drugo, tada nastaje uspon u svakom pogledu, pa i u umj etnosti , to se odrazilo ; u ob lasti steaka. Mis lim da je veina steaka nas tala u razdoblju od polovine XIV v. do pada Bosne pod Tunke 1463. god., j to prvens tveno kao rezultat snanog ekonomskog r azvoja i uspona Bosne. To je doba cvjetanja u umje tnosti steaka. Dosta intenzivno su se s teei klesali i pos tavljali i dalj e, sve do kraja XV V., i pored toga to su politi ke pniHke bile nestabilne i to su j o uvijek u nekim oblastima trajali sukobi s Turcima. Od poe tka XVI v. sve je manje klesanja i ukraavanja steaka, a li se ono ipa k nastavlj a i egzistira gotovo sve do kraja vijeka. Na osnovu raspololivih podataka, moe se tvrditi da steci po inju negdje u drugoj polovini XII v., da njihova prva faza traj e i kroz XIII v., zatim da se intenzivno kleu i ukraavaju u XIV i XV v., s tim to cvjetanje zahvata drugu polov, nu XIV i prvu pol ovinu XV v. i U XVI v. postepeno nes taje ova vrsta umjetnosti a krajem toga vije ka sasvim zamire.

72

NAPOMENE
l S. Be l agi, 51eci, kata!okotopog ra!ski pregled, Sarajevo 197 1, 41--45; I sti, Neki najnoviji rezultati is traivanja s teaka, Radovi Muzeja grada Zen ice IH, Zenica 1973,279-286. l P. Matkovi, PLllo vanja po Balkans kom po/uoslrvu XVI vijeka, Rad JAZU 56, Zag reb 1881, 167-170. J . Truhelka, SraroboswlSki I1lramorovi, Glasn ik Zemaljs kog muzeja II Sarajevu III, Sarajevo 1891,369. P. Kaer, O s t ecima, Starohrvatska prosvjeta I , Zagreb 1895, 27. 5 M. F ilipov i , Ernolok i pregled 1, Beog rad 1959,80. 6 H . Sterneck, Staro nadgrobno kmn enje II BOS P1 i i Hercegovini, Vie nac , Zagreb 1878, b r. 34 i 35, s tr. 549-551 i 566-567. l S. B e l agi , Stari malisorski nadgrobni s pomenici Ll Vuksan L ekiLI, Glasnik muzeja Kosova X, P ri tina 1970, 363- 386. M. Fi li pov i , Di v/ionski kovez i, Glasnik Zema ljskog muzeja XLI, Sarajevo 1929, sv. II , \09- 1 \3 . 9 S. B e l agi, Rijetka vrs ta nadgrobl1ih s pomenika tt kumanovskom kraju, Glas nik Etnog rafskog muzeja u Beogradu XIX, Beograd 1956, 257-270. 10 I s ti , Stee;, kataloka-topografski preg/ed, Sarajevo 1971, 41-45. II I sto tamo. 11 Is t i, St ec i u oko/hli Sibenika, Godi nj ak za tite spomenika kultu re Hrvatske l, Zag reb 1975, 179-200; I s ti , St eci i neki njima s li ni nadgrobni spomenici u okolini Zadra, Radovi Centra JAZU u Zadru, sv. 21, Zadar 1974, 57-89. II I s ti, St eci, kataloka-topografski pregled, Sarajevo 197 1, 41-45. l' Steke je pronaao R. Ljub in_kovi j podat ke o torne mi ustupio, na emu sc s rda n o zahvalj uj em. " S. B e l agi , n. d., 41-45. I. D. Glumac, O jednom natpisu iz Azane X III-XIV veka, Starinar XIX. Beog rad 1969, 263- 266. 17 Kus tos Muzeja grada S a rajeva D. Korkut (pokoj ni) priao je dr M. H ad ijahi u da je u Plavu, na zaravank u iznad jezera, vidio 193 1. g. "itavo bogomilsko grob lj e s t ea ka u obli ku sarkofaga", koje je kasnije uni teno radi izgradnje nogometnog igraJita. Zah valjuj em dr M. H adijahi u na ovome podatku. " K. Stoi, Sela Sibenskog kotara, Sibeni k 1941, 263 i 267-276; A. Ka i -Mio i , Razgovor u godni naroda slovinskoga, Zag reb 1946, s tr. 228, pjes ma 95. I' S. M. Tra lji , Vrana i njezini gos podari u doba turske vladavine, Rado vi Ins titut a JAZU u Zadru, sv. 18, Zadar 197 1, 344; I s ti, Drni esnaestoga i sedamnaestoga s tolj ea, Radov i Ins tituta JAZU u Zadru sv. 19, Zadar 1972, 394. M Is ti, Vrana i njezini gospoda ri ... , Radov i Inst itu ta JAZU II Zadru, sv. 18, Zadar 197 1,347. " Is ti, n. d., 348-349. II I s ti, n. d ., 35 1-352; H. Sabanovi , Bosanski paaluk, Sarajevo 1959, 59. II E. 1. M(ila) , Pravosla vna Dalmacija, Novi Sad 1901 , 175. l ' M. Dini , Bosans ka feudalna drava od X li do XV veka, Istorija naroda Jugoslav ij e I, Beograd (?) , 524. II Vj. Kl ai, Bribirski knezovi, Zagreb 1897, 142. 16 S. Be l agi , Steei tl okolini Sibellika, Godi njak za tite spomen ika kulture Hrva tske I, Zagreb 1975, 179- 180. lj M. Dini , n . d., 527. I st i, n. d. , 53()'-536. 19 S. irk ov i , Istorija srednjovekovne bosans ke drave, Beograd 1964, 193-208, 214-216 i dalje (vidi kartu Bosn e II poe tk u XV v. na s tr. 217.) )o J. B o i , Katu ni Crne Gore, Zbornik Filozofs kog fakulteta, knj. X - l , Beograd 1968, 245-249. 31 M. Hocrncs, Alte Graber in BosIlien und der Herzegovina, Mitteilun gen der Anthropologischen Gesellsch aft, Wien XIII, 1883, 169 i dalje. II J. As b6th, Bosnien und die Herzegowina, Wi en 1888,95. lj . Truhelk a, Sr edovjeni steci Bosne i Hercegovine, Povies t hrvatskih ze m a lj a Bosne i H ercegovine I , Sarajevo 1942,630. :M VI. Skari, Bogumi/ski grobovi i bosa n ica, Narodno jedinstvo, almanah-kalendar Dr inske banovine za 1932. g., Sarajevo 193 1, 356-358.

73

D. Tafro, I l. istorije zatit e spomenika kulture Bosne i Hercegovine do 1945, Nae starine III, Sarajevo 1956, 8. J6 K. Hormann, Srednjov jekovni spomenici Bosne i Hercegovine, Trudy Xl Arheolokog kongresa u Kijevu 1899. g., Tom II, Moskva 1902, 165-172. lT I. Reneo, Sredovjeni nadgrobni spomenici s teci, Zagreb 1953, 40--45 (Izdato kao rukopis Bibliografija i graa za umj e tnost i srodne struke VIII, Zagreb 1953 - u redakciji dr A. Bauera.) S. Be lagi, Sl eei, kalalokotopografski pregl ed, Sarajevo 1971, 41-48. )9 Vidi napomenu br. 12. 40 I. Reneo, n. d., 46. f l A. Kneevi, Bosanski prijatelj IV, Zagreb 1870, 108-111. 4l l. Reneo, na istom mjestu . .. J. Asb6th, n. d., 229-232 . .. l. Reneo, na istom mjestu. " S. Belagi, n . d., 43-44 . Isti, n. d., 46-48. tt A. Sapieha, Podro? do Krajow Slavianskich w 1802 i 1803 roku przes X, str. VIII, Warszawa 1811 (Mitteilun gen der Anthropologischen Gesellschaft, Bd II, Wien 1872, 274--278). " I. Katalini , Storia della Dalmazia I, Zara 1834, 94 (prema I. Rendeu, n. d., 120.) <t9 A. Boue, La Turque d'Europe, I-IV, Paris 1840. JO A. Evans, Throug Bosnia and tile Herzegovina, London 1876, lli i 170-175. 51 A. l. Fosco, Le necropoli Fenicie in Dalmazia, Sebenico 1890. 52 H. Sterneck, Staro nadgrobno kamenje u Bosni i Hercegovini, Vienac, Zagreb 1878. ~ P. Kaer, Pierres sepu[cra[es dalmat es, Lyon 1886, 23. januar. ~ A. Blau, Reisen in Bosnien und der Herzegovina, Berlin 1877, 25. J3 A. Lago, Memoria suIla Dalmazia, Venezia 1870, II, 226. s6 G. Wilkinsom, Dalmatien und Monten egro ll, Leipzig 1849, 176. '7 A. Lago, n. d., na istom mjestu. SI F. Luschan, Ober altbosnisch.e Graber, Mitteilungen der Anthropologischen Gesellschaft X, Wien 1881, (prevod na naem jeziku : Obzor 1879, br. 241.) " M. Hoemes, Altertilmer der Herzego vina, Wien 1881, 1 (prema 1. Reneu , n. d., 205.) ~ K. Jire ek , [ storija Srba l , Beograd 1922, 123. 61 F. Luschan, na is tom mjestu. eJ; V. V. Vukasovi, Vie stnik 1882, 26 i ViesLnik 1885, 58. t) C. Truhelka, Starobosanski mramorovi, Glasnik Zemaljskog muzeja III, Sarajevo 1891, 382-384. " F. Luschan, na istom mjestu. u S. Ljubi , Viestnik 1881, 90 i Viestnik 1887, 127. ~ A. Evans, n. d., 170-175. 61 S. Tomi, Banjani, Srpski etnografski zbornik, knj. LIX, Naselja poreklo stanovnitva, knj . 31, Beograd 1949, 307. " M. Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa BiH II, br. 53. 69 Isti, Zbornik srednjovjekovnih natpisa BiH III, br. 128. ~ I. Reneo, n . d., 207. 11 D. Mandi, Vlaka teza o bo san s koh. e rcegova kim s tecima, Hrvatska revija XVI, Paris 1968, 237-246. " A. Skobalj, Obredne gomile, Sv. Kri na Ciovu 1970, 239-243.
lS

Os loboenja

74

IV

o
l neobinim

UMJETNOSTI STEAKA
OBLICI STECAKA

75

Najizrazitija likovna svojstva steaka su njihovi oblici . Tim svojim formalno-oblikovnim svojstvima OVd spomenici najvie privlae panju irokih krugova kulturnih graana i brojnih stru nj aka. Po tome se svojstvu razlikuju od drugih grobalj a, to ih ini originalnim. Cinjenica je da postoji vie ob lika steaka, a njihova brojnost i ramovrsnost uoljiva je tek kada se upoznaju i imaju u vidu svi krajevi teritorije steaka . Meut-im, i pored atraktivnosti u znaaja, ova svojstva s teaka su malo prouavana. Neka nastojanja -li tome pogledu bila su uzgredna, ili su se odnosila na vrlo ograniena geografska podruja steaka . Bilo je i prokuaja sistematizacije oblika koji, kako zbog ogranie nosti podruja istraivanja tako i zbog nedovoljne i nesigurne argumentacije, nemaju trajnije vrijednosti. Moe se rei da donedavno nismo imali posebne strune radnje, a pogotovo studije o oblicima s teaka, to je donekle i razumljivo, s obzirom na okolnos t da sve kraj eve i sve vrste ob].jka ovih spomenika donedavno ni smo ni poznavali. Prva studija je iz 1972. god. i zasnovana je na d otle sakupljenim materijalima.' Kako je u meuvremenu dolo do pronalaenja nekih novih mater ijala, pa i novih saznanja, potrebno je tu studUju dopuniti i jo bolje objasniti , a i p rilagoditi je za sadanju svrhu. Od starijih istraivaa steaka prvi je . Stratimirov 1891. god . obradio oblike steaka . Prijedlog njegove biste oblika ima 4 osnovne kategorije: ploe (do 40 cm debljine), kamenje (steci preko 40 cm debljine), makovi uspravni i spomenici. Ploe je podijelio na duge i iroke_ Kamenje uma 5 svojih vrsta: kamenica (pravougli paralelopiped u leeem poloaju ija je irina manja od polovine duine ili jednaka polovini duine); kamen (pravougli paralelopiped sa irinom koja je vea od polovine duune); kamen s ploom, nadme tn utom (iz jednog ili iz dva komada); stepenac, tj. kamen na plo i s jednim posrednim stepenom s jedne strane, sve iz jednog komada, i strmenac, tj. kamen u formi kusaste piramide pravouglog presjeka, poloene na zemlju veom

osnovicom . Postoje tri vrste znakova uspravnih : stupac, etverobridi prizrnat; stela, vertikalno usae na duguljas ta ploa , i krst. Spomenike je podij elio na 4 vrste: sleak na sljeme, steak ravni i steak ravni koji je pos tao od sarkofaga. Prva vrsta u ovoj katego riji uma s vojih S podvrsta.' Openito se moe rei da je Stratimirov.i dosta briljivo s tvorio svoju podj elu oblika, bez obzira to neke oblike nije obuhvatio. Meu tim, njegova podjela je nedovoljno jasna, us itnjena je i poneto zamrena. Zbog neprakti nosti nis u j e u svojili kasniji obraiva i steaka. Splitski arheolog Petar Kaer je na osnovu poznavanja nekih dalmatinskih s tea k a stvorio svoju lis tu obLika koja se svodi na tri osnovne skupine: jednostavni oblici, dvostruki oblici i ostali oblici. Prva skupina se dij eli na 4 podvrs te: prosI i, jednostavni paes terci, pa.esterci ukraeni i visok i ukraeni paesterei. Druga skupina ima 2 podvrs te: sandu ci i sljemenjaci. Trea skupina ima takoer 2 podvrs te : stubovi i krstae. 3 Kaerova podjela nije jasna, a os im toga je nedoslj edna i nepotpuna. Pod prostim oblicima on s hvaa amorfne s teke u o bliku ploe do 30 cm visine, a isputa iz vida one koji su vii od 30 c m. Uz svoju tekstualnu podjelu Kaer j e prilo,io tabelu sa 32 crtea, koja je u jednom pogledu nepotpuna u odnosu na tekst, a u drugom pogledu prua vi e vrsta oblika nego to se u tekstu navocli. Kaerovu !-i stu obli,ka nisu prihvatiH kas niji i s tra iva i steaka. Jo trojica od s ta nijih istraivaa s teaka bavila su se ob licima s tea ka - F. Kanitz, C. Truhelka iV. Curi. Maarski arheolog i ilus trator Felix Kanitz se najv.ie bavjo s te cima u Srbiji, pa je s tvorio li stu sa tni osnovna oblika: sleci u obliku ploa, steci kao kocke i steci poput sarkofaga.' Nemamo pobli e objanjenje ovakve podjele, ali je oito da pod prvom vrstom autor podrazumij eva najnie ste ke - ploe, pod drugom , s teke koje naj ee zovemo sanducima , a pod treom , s lj emenjake ili savkofage. Si stematizacija je sasvim upro tena i obuhvata samo osnovne leee oblike. U jednoj svojoj radnj.i jo iz 1891. god. C. Truhelka j e s is tema tizovao oblike stea ka u S kategorija, J to: ploa, twnba , sarkofag, nian i krst,S a pred kraj ivota 1942. god. steke je svr stao u tri osnovna oblika: ploa, sleak u obliku sarkofaga ili tumbe i slupac.6 Prva tri oblika prve podjele on je smatrao s tarijim, a ostala dva vremenski mlaim spomenicima. Za krstove je rekao da imaju malo veze sa steci m a, za ploe da se nalaze svuda po svijetu, a za tumbe i sarkofage da su postali po ugledanju na rimske nadgrobne spomenike. Proizlazi, dakle, da s teci zapravo imaju samo oblike t-umbe, sarkofaga i stupca (pod tumborn on podrazumijeva oblik koji se danas naj ee naziva sandukom). Truhelk ina podjela j e uprotena, n erazraena i nij e dovoljno obuhvatna , a li se moe rei da je u osnovi na juspjelija . Nov iji jstra i vai su se njome dosta koristili i usvajali j e. V. Curi j e jedan od najboljih poznavalaca bosanskohercegova kih steaka. Vani rezultati nj egovih istraivanja su ostali u rukopisu. Njegova p odjela ima pet osnovnih oblika: ploa, sanduk, salld u k-ploa, sarkofag ili sljemenjak i dvostruki spomenik.'

76

On nije posebno istakao plou kao osnovni oblik, ali sam shvatio kao da se taj oblik podrazumijeva, pa sam ga naveo. Napustio je naziv tumba, kao tui, pa je prvi od istraivaa steaka poeo upotrebljavati naziv sanduk, zbog toga to su mu "spomenici u obliku duguljastih kocki" sliili domaim sanducima ili kovezima. Uz upotrebljavani naziv sarkofag, on je predloio i domai naziv lj emenjak, zbog toga to mu je takav steak slian kui sa krovom na sljeme. Na kraju je dodao i oblik dvostrukog spomenika, vie kao varijantu jednog od prethodna dva spomenika, iH kao njihovu kombinaciju. Kako vidimo, Curi nije obuhvatio neobraene steke, niti stubove i krstove. Njegova sistematizacija je u osnovi bliska Truhelkinoj, ali je od nje u a i jednostavnija. Od istraivaa s teaka poslije 1945. god. njih desetak su se zadrali na pitanju oblika, stvarajui svoje podjele i liste. Evo kraih obavje tenja o tome: Dr A. Benac je prouavao steke nekropole Radimlje kod Stoca, zatim nekropola oko Olova, u Bosni, a onda i steke nekropola u okolini Litice (Sirokog Brijega), u Hercegovini. Njegova podjela oblika, na osnovu 133 steka Radimlje, ima devet osnovnih oblika: ploa, ploa sa podno jem, sanduk, sanduk sa podnojem, visoki sanduk, visoki sanduk sa podno jem, sarkofag, sarkofag sa podnojem i krst.' Autor je openito ploe smatrao do visine od 40 cm, a za sanduk je uzeo visinu od 40 do 100 cm. Visoki sanduk ima visinu preko 100 cm. Krst sa sandukom nazvao je dvostrukim spomenikom. Ova lista oblika je slina Truhelkinoj, sa poveanim brojem oblika, na osnovu toga da ].j spomenik ima postolje ili ne. Kao i Curi, on je naziv tumba zamijenio nazivom sanduk. Na osnovu s teaka iz okoline Olova (7 nekropola sa 263 spomenika), Benac je napravio listu kao i prethodnu, s tom razlikom to je umjesto krsta ovdje unesen dvostruki sarkofag s podnojem.' Meu stecima Sirokog Brij ega (9 nekropola sa 157 spomenika ) nije bilo ploa sa podnojem, sanduka sa podnojem i visokih sanduka sa podnojem, kao kod Radimlje, niti dvoslrukih sarkofaga sa podnojem, kao ,kod s teaka oko Olova, a li je uvrtena kombinacija ploe sa krslom lO S obzirom na sve to, Beneva konana podjela izgleda ovako: 1 2 3 4 5 6 Ploa

sa podnojem Sanduk Sanduk sa podnojem Visoki sanduk Visoki sanduk sa podnojem

Ploa

7 8 9 10 11 12 -

Sarkofag Sarkofag sa podnojem Dvostruki sapkofag sa podnojem Krst Krst u zajednici sa ploom Krst u zajednici sa sandukom

steci

77

Nedostaci ove podjele sastoje se u tome to njome nisu obuhvaeni u obliku stubova i amorfni spomenici, a onda to su ploi sa podnojem .i dvostrukom sarkofagu sa podnojem, kojoi su rijetka pojava, data mjesta glavnih osnovnih oblika. Inae, iako u izvjesnom pogledu preopirna, ova sistematizacija se moe uzeti kao, relativno, naj a dekvatnija i najkompletnija.

D. Sergejevsk.i je na osnovu prouavanj a s teaka sa podruja Ludmera, izm eu Bratunca i Vlasenice, u istonoj Bosni (7 nekropola sa 297 spomenika), osnovne oblike podijelio na dvije glavne ,kategori je - na leee i stojee oblike i naveo da postoje i prelazni oblici. I grubo obraene steke je on takoer svrstao u te dvije glavne kategorije. Za s tojee oblike upotr.ij ebio je antike termine - stela i cipus i dodao im jo obelisk. Pod tim nazivima podrazumijevao je uspravne prizme "priblino etvrtastog presjeka" koje se zavravaju ravno ili kao piramida. U l eee oblike svrstao je ploe, sanduke i sarkofage. Amorfno kamenje je izdvojio kao posebnu vrstu." Prema tome, lista ob lika D. Se rgejevskog izgleda ovako :
1L ee i

oblici II - Prelazni oblici III -

Stoj e i

oblici IV - Amorfno kamenje

12 3 -

Ploa

Sanduk Sarkofag

2 3 -

Stela Ci pus Obe lisk

U Ludmeru ima najvie steaka uspravnih oblika, zat im slabo ili sasvim neobraenih, pa je razumljivo to je ova lista u odnosu na dosadanje u tome pogledu proirena. Kako vidimo, Sergejevski je uveo dvije nove kategori je - leee i s tojee steke, to je sasvim opravdano. Inae, u p rvoj kategoriji on je usvojio oblike i termine svojih prethodnika. Njegovi prela zn i oblici su nam ostali nedovoljno objanjeni. U treoj kategoriji smo dobil i nove oblike i nazive, jako 'izm eu cipusa i obeliska steaka gotovo da nema razl:iJ<e. Dobro je to je i slabije obraene steke svrstao u navedene glavne kategorije. Amorfno kamenje mu je posebna ka tegorija, iako mi kod takvih steaka lako prepoznajemo i razlikujemo plou, sanduk i stubac. Kod Sergejevskog nema oblika krsta. M. Vego se bavi prouavanjem s tea ka openito, ali ga najvie interesuju natpisi. Sistematski je obradio steke u okolini Ljubukog, u Hercegovini i na osnovu toga napravio listu oblika koja je jednostavna i dosta uska: II
obraenih

1 - Ploa 2 - Sanduk 3 - Sanduk s podnojem 4 - Sarkofag Po svojoj podjeli ovaj autor je neto blii Bencu nego Sergejevskom zato to je unio oblik pod br. 3. Meutim, njegova podjela bi trebalo da ima i oblik sarkofaga sa podnojem, zbog toga to takvih obUka ima na podruju oko Ljubukog. I sto ta ko, njegova podjela ne sadri krstove, zato to toga oblika nije bilo u podruju koj e je obraivao. Vego nije uzeo u obur ni amorfne spomenike. Gimnazijski profesor Ivan Reneo se pored svoje struke interesovao i za steke, o emu je, uglavnom na osnovu obj avljenih materijala, ostavlo rukopis u kojemu je steke podijelio na pet osnovnih oblika: plou, tumbu, sarkofag, stupac j kri. On je uzeo u obzir jo i stelu, ali samo kao varijantu stupca" Dr Lovre Kati je obradio steke Imotske krajine, u Hrvatskoj (30 nekropola sa oko 500 spomenlka) . Pri tome je naveo tri osnovna obHka: plou, sanduk i sarkofag."

78

Dr Mirjana Corovi-Ljubinkovi je prouavala steke u zapadnoj Srbiji. Svrstala ih je u est osnovnih oblika: plou, sanduk, sarkofag, s/ ub, krslau i amorfni s leak, koji je ili plo a ili stubIS Dr Angela Horvat je evidentirala i obradila ste6ke u Slavoniji, Baniji, Lici i Krbavi i svrstala ih u e tiri osnovna oblika: plou, sanduk, slub i krslau 1 6 Dr O. Dominik Mandi u svom djelu "Etni ka povijest Bosne i Hercegovine", koje je izdato u Rimu, pie i o steci ma i svrstava ih u pet osnovnih oblika: plou, sanduk, kuu, slupac i kri . Njegova ploa mora imati visinu manju od polovine irine, sanduk mu je poloeni steak, kao i uspravni, kod kojeg je visina "neto manja ili vea od irine", kuom naziva sljemenjake, stupcem smatra uspravno postavljeni steak ija je visina "barem dva puta vea od irine i deblj ine", a .k ri mu je spomenik "sa unakrsnim stranicama"." Petar . Petrovi se takoer zadrao na pitanju oblika. On je najprije steke svrstao u dvij e osnovne kategorije - u leee i u s toj ee. U prvu je ubrojao ove osnovne oblike: amorfni, ipa, ploa obina, ploa anlropoidna, opseg (okvir, rebrenjak), tumba i sljeme njak (sa ili bez postolja i streha). Svoju drugu k ategoriju je nazvao stubovima i u nju je svrstao ove osnovne oblike: amorfni, prizmalian, kao piramida i antropoidni (kapiar, krst, stub).'"
I Ante Skobalj ima svoju podjelu oblika . On je steke shvatio kao jednu fazu razvoja hrvatskog groba uopte. Evo tih oblika: grubi s leak - preklopniea, obraeni sleak - ploa, obiljeeni steak - ploa, ukraeni sleak - ploa, niska prizma, visoka prizma s ravnim stranama, visoka prizma s kosim siranama, prizma s monolilnim podnojem, prizma s odijeljenim podno jem, zidani sleak - prizma, sljemenjak, sljemenjak s monolitnim podnojem, sljemenjak s odijeljenim podnojem, dvostruki sljemenjak, sljemenjak s kosim st ranama, obelisk (stup) i kameni kri."b

79

Ja sam steke .iz okoline Kupresa, u zapadnoj Bosni, (17 nekropola sa 1055 primjeraka) rasporedio u est slijedeih oblika: plou, sanduk, visoki sanduk, sljemenjak, krst i amorfni spomenik. 1B Za s teke Blidinja, u zapadnoj Bosni (5 nekropola sa 244 spomenika), podjela je bila ista kao i za steke Kupresa, samo to su sljemenjaci svrstani u dvije vrste - sa podnojem i bez nj ega ." Steke okoline Kalinovika, u Bosni, (44 nekropole sa 1170 primjeraka) podijelio sam kao i one kod Kupresa, samo to su izosta vljeni visoki sanduci i to nije bilo amorfnih spomenika." Stee i Popova polja u Hercegovini (88 lokaliteta sa 1559 primjeraka), svrstani su isto ta.k o, samo to je dodat oblik stuba, zbog toga to su takvi oblici tamo naen i. OS'im toga, svi su steci podijeljeni u dvije vee skupine - leee i stojee. Tada je upotrijebljen termin krstaa, umjesto krst, da bi se razlikovao oblik steka od reljefnog motiva steka koji se susree na raznim oblicima steaka. 2l Pri rasporedu steaka centralne Bosne (330 nekropola sa 4758 primjeraka) koritena je ista podjela, samo su stubovi nazvani uspravnim spomenicima." Prema tome, moja podjela, bez obzira to je u poetku naveden i oblik visokog sanduka ,i to su postojale dvije vrste sljemenjaka, izgleda ovako:

l 2 3 -

Ploa

Sanduk Sljemenjak

4 5 6 -

Stub
Knstaa

Amorfni spomenik

U toku daljeg obraivanja s teaka u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i jednom dij elu Dalmacije, pregledom svih materijala, i to ne samo sakupljenih velikom akcijom evidentiranja na itavom jugoslavenskom teritoriju stea ka , nego i onih 'p llbliciranih, kao i materijala koje sam dodatnom evidencijom poslije 1969. god., posebno na podruju sjeverne Dalmacij e, prikupio i sredio, ja sam pristupio prouavanju oblika steaka. 'Uoio sam sve vrste oblika, kako glavne i osnovne tako i njahove varijante, pa i varijetete, meu kojima ima dosta onih koji su ve ranije i drugi i stm iva i primijetili i konstatovali, ali i mnogo novih, tako rei do sada sasvJm nepoznatih. Pokazalo se da su neki oblici karakter,istini za pojedina podmja, zatim da mnogi krajevi imaju dosta zajednikih osobina, da se II nek im osjea u tjecaj "li d i rektno djelovanje klesara iz odreenog kraja, da se obiaj izrade izvjesnih oblika prenosio migracijom sta novnitva, itd. Iskrsavala su piotanja porijekla nekih oblika i potrebe njihovog razmatranja i objanjenja. Studij je zahtijevao i upoznavanj e komparatrivnih materijala iz nae zemlje i Jnostranstva, pa i putovanja na neke od tih terena. Sve j e govorilo o potrebi utvrivanja i objanjenja nove sistematizacije dblika steaka, koja bi bUla kompleksna i adekvatna pravom stanju na terenu. Mislim da je sasvim opravdano ako sve s teke najprije podijelimo na dvije glavne sk upine -leee i stojee. Evo mojih zapaanja i miljenja o poj edinim oblicima steaka.
PLOCE

Prvi osnovni oblik leeih s teaka je ploa . Veoma je velik broj u obliku ploa ; on iznosi 16591 primjerak, to je 24 % od ukupnog broja steaka uopte. To nije ba tano zbog toga to je u amorfne obLi'k e uvrten izvjestan broj ploa, ali se mora dozvoliti i mogunost da su neke amorfne ploe viene kao poluobraene, zbog ega su uvrtene u ploe. Ve u .samome poetku prouavanja ove vrste oblika iskrsla su neka pitanja koja je trebalo najprije rijeiti. Iedno se odnosilo na to da li bi tanke ploe, prvenstveno manjih dimenzija i bez ukrasa, a pogotovo one koje su ovla klesane, ili uopte nisu klesane, nego su na grobove postavljene onakve 'k akve su odvaljene i usj ee ne u k a menolomima, trebalo tretirati kao steke, s obzirom na to da ih nalazimo i izvan teritorije steaka, i to kako u naoj zemlji tako i u nekim drugam evropskim zemljama? Treba priznati da su takve tanje ploe naene u podovima crkava ili uz same crkve i na podrujima steaka ili u njihovoj blizini, ali su one postavljene neposredno .iznad rake i vie puta imaju uklesan epHaf, a katkada i poneki relj efni motiv, kao to su tit, krst ili simboli stalea (kare, motika i sL). Takvih sluajeva ima, npr., u Polirniju, u Srbiji (Pribojska Banja, Davidovtica),"
s teaka

80

BJ

u sjeverozapadnoj Bosni (Biha)" i u Dalmaciji (Zadar).'5 U istonim kraj evima su bili epHafi pisani irilicom na narodnom jeziku, a u zapadnim obino latinicom na latinskom ili talijans kom jeziku. Meutim , ploe o kojima se ovdje govDri nalaze se zajedno sa ostalim oblioima steaka , na istim srednjovjekovnim nekropolama , ponekad sa reljefnim m otivima 'ka kve nalazimo i na d rugim oblicima. I mnoge druge kara kteristike ovih ploa su zaj ednike i ostalim stecima - ni su postavlj ene dire ktno na raku, nego 'n a povrinu zemlj e, t" ko da ih od rake odvaja itav zemljani sloj, rasporeene s u i orij entirane po ;s tim pravilima, grobovi ispod njih su is te arhitekture, a pokDjnic i su sahranjivani po istim obiajima i u is tom vremenskom razdoblju. Vrlo je indikativan pokazatelj da ovakve ploe nisu izolirane od ostalih steaka, nego su najee linterpolirane izme u njih, u iste redove. Zna i da su one na ne kropolama steaka redovna, a ne nekakva iznimna pojava. To sve govori , bez obzira Io se takve i sline ploe nalaze uz crkve koje su ponekad vremenski ne to s tarije od s teaka , zb og ega su mogle posluiti kao prototip naim ploama , da takve ploe imaju sva svojstva s tea ka . Drugo pitanje se odnosilo na debljinu , odnosno visinu ploa. Kako sam ve naprij ed naveo, Stratimirovi , Kaer i Truhelka su smatrali da svi pravougli paralelopipedi do 40 cm visine spada ju u ploe. Takav kriterij s u zauzeli i Benac," Ser gejevski 27 i Vego ." I ja sam za s tek e Kupresa primijenio takav kriterij. U dalj em radu i s tudiju doao sam, m e utim, do uvjerenj a da je to prevelika visina za ploe , zbog ega sam se od luio za neto korigiran kriterij - za visinu do 30 cm , pa sam se onda toga i pridra vao. Razumljivo, u izvjesnim s lu aj evima je bio presudan i odnos irine i duine prema visini, zbog ega sam u ploe uvr tavao i Dne steke ko ji su umali i neto veu visinu od 30 cm, ako su oni po svojim ostalim dimenzij ama bili upadno veli ki. A takvih ploa je bilo na vie mjes ta, posebno u is tonim kraj evima Hercegovine. Svrs tavanj e i odrei vanje ploa p o irini i duini, za to se zalau Stratimirovi i Ma ndi (duga i iroka ploa , i visina manja od polovine . r ne) vrlo je nesigurno, a moe i i bit i i pro izvoljno. Pravilno i dobro klesana ploa redovno je u ob liku e tveros trane prizme, zapravo u obliku pravouglog paral elopipeda. Duine i irine su im razliite, ve prema tome da ]j se radi o s rednjoj, velikoj ili maloj plOi. Najee su du gake od I SO do 200 cm, a iroke 70 do 100 c m. Pos toj e i vrlo velhl<e ploe, koj e ponekad dos tiu duinu i 300 cm, a irinu 200 cm. U Popovu polju sam naao vie ploa koj e .su bile dugake od 240 do 280 cm, a iroke od ISO do 200 cm .29 U Uboskom kod Ljubinja evildentirao sam plou koja je jedna od naj ve ih , a m oda je i najvea. Ima ove dimenzij e: 310 X 285 X 40 cm .30 Naene su i vrlo male ploe , za koj e moemo rei da r edovno pripadaju sahranj enoj djeci. Uz pravougli paralelopiped kao naj ei oblik, postoji i prili n o veliki broj dru gaijih oblika . Na Kaerovoj tabeli vidimo plou koja je sa obadvij e eo ne s trane polukruna, zbog ega u horizontalnDj prDjekciji s li i elipsi. Ta kve ploe nisu izni mna poj ava. Ustanovlj ene su, npr., i u okolini Lit ice.3I Ja sam i h naao na vie mj esta, npr., kod Kiseljaka, u okolini Sarajeva.J2 Jo vie je bilo primj eraka pl oa koj e se samo s jedne ue strane polukruno zavravaju (Kupres, Blidinje) .33

Ustanovljen je i ne mali broj ploa koje su s jedne ili s obadvij e eone strane dvostrano za tesane, na dvije vode34 (Bratunac, Kalinovik, Pale, Kiseljak, Rogatica, Kupres) . Kako izgleda, ovakav oblik je karakteristian za bosanske nekropole. Neke ploe su bile s jedne ue strane polukrune, a sa druge dvostrano zatesane (Gornji Studenci kod Ljubu kog).35 Naene su i ploe , ali u manjem broju, Ikoje su s jedne ili s obadvije u e strane trostrano zatesane, tako da su u horizontalnoj projekciji bile estorougaonici il i osmerougaonici (Nevesinje, Kiseljak).36 Ustanovio sam i nekoliko primjeraka koji su u horizontalnoj projekciji bili ravnokraki trapezi (Blidinj e, Kalinovik).37 Ustanovljeno je na vie mjes ta postojanje ploa, redovno veih dimenzija, ije su vodoravne strane jednom urezanom li nijom ili plasti nom vrpcom sredinom - uzdu bile razdij elj ene na dvije polovine. Mislim da su to nadgrobnici za dva uko pa, najvjerovatnije za mua i enu, za b rata i sestru, pa sam ih n azvao dvojnim ili dvostrukim ploama. POstoji i ploa koja zajedno sa usaenom krstao m kod uzglavne ue strane sainjava jedan n adgrobni spomenik. Tako kombinovane plo e nisu ba r.jetk a poj ava. Relativno, najvie jh ima u Popovu polju (Ve liani. Struj ii, Lopo i dr. ).38 Na mnogo mj esta smo nali i ploe nepravilnog oblika, koje uopte nisu bile obraene, ili koje su samo ovla oklesane. Ovome svemu bih dodao jo dva obli ka koja se vrlo rijetko ili sasvim iznimno javljaju. To su ploe i ji su vodoravni bridovi neto malo koso zatesani, tako da izgledaj u kao poklopac nekog kovega . Takav specifi an oblik sam naao u okolini Siben ika 39 Drugi oblik koji je isto tako vrlo rij etko zastupljen jest ploa sa stopom, odnosno ploa na plOi, klesana od jednog komada kamena. Takav oblik je Benac ustanovio u Radimlji,40 ja sam ga naao oko Sibenika,4' a naen je i u epi, aLi zbog utonulosti u zem lju nije sasvim sigurno da se u epi radi o ploama." Uzevi sve ovo u obzir, moja lista ploa izgleda ovako :
Osnovni oblik Vrsta
1 - Pravougli paraleiopiped

Podvrste

I-PLOCA

a) b) c) d) e)

Ceona strana lu no oblikovana Ceone strane l uno oblikovane Ceona strana na sljeme teone strane na sljeme Jedna eona strana lu no oblikovana, a druga na sljeme f) teona strana trostrana oblikovana g) teone strane trostrana oblikovane h ) Baza II obliku ravnokrakog trapeza

2 - Dvojna 3 - Kombinovana sa krs taom


4Neobraena

Prilae se tabela ploa - T. l. Specifi n i oblici su uvrteni u posebnu tabelu, zajedno sa specifinostima ostalih osnovnih oblika ste aka - Tab. VIII A, sl. 1 i 2.

82

L-_ _ _.JI.
1

Tabela I -

Vrste i podvrste

s t eaka

u obliku

ploa.

83

..
Op enito se moe rei da su steci u obliku ploa klesani u velikom broju, ali iza sanduka kojih ima gotovo tri puta vie, ali i daleko iznad sljemenjaka i ostalih oblika_ U odnosu na ostale 'obliJ<e, broj ploa u Srbiji i Hrvatskoj je upadno veliki i zauzima vodee mjesto, dok u Crnoj Gori stoji daleko iza sanduka, zauzimajui svega 17% ukupnog broja steaka u toj republici . U Bos ni i Hercegovini p l oe zauzimaju 21 % ukupnog broja steaka te republi ke, to je oko 3 puta manje nego sanduka, a blisko je jugoslavenskom procentu (24 % ). Ra sporeeni su po svim krajevima Bosne i Hercegovine, ali najvie u Hercegovini, a potom u zapadnoj Bosni. Najmanje "ih ima u ist onoj Bosni. Slabije obraenih i amorfnih ploa najvie je u Srb;ji i u centralnoj i zapadnoj Bosni . U nekim slu ajevima, naroito u Srbiji, bilo je vrlo teko razlikovati prave steke od onih koji potjeu iz XVII i XVIII v. U Hrvatskoj nema amorfnih ploa, ali ima znatan broj tankih i manjih dimenzija, ,koje takoer nije mogue lako, a pogotovo ne sasvim sigurno odvojiti od onih to su kasn:i je datirani .

SANDUCI Drugi osnovni oblik leeih steaka je sanduk , ili tum ba, kako su ga zvali neki starij i istraivai steaka. Taj naziv nije najsretn ij e odabran, prije svega zato to nije naa rije, a onda i zbog toga to nije sasvim adekvatna, jer je sanduk upalj a i zatvara se poklopcem, asteak sanduk je homogen, monolitan kamen . To je naj e e koriten oblik u klesanju steaka. Prema najnovij';m statis ti kim podacima, javlja se ukupno 42564 puta i zauzima 61 % svih steaka, s napo menom da su u ovaj broj uvrteni i sanduci sa postoljima. Sanduk je najee I klesan kao etverostrana 'prizma, upravo kao pravougli paralelopiped, kao i ploa, ija je v.isina vea od 30 cm. Mislim da se razvio iz ploe. Ima mnogo svojih vrsta i podvrsta. Ako mu je visina iznad 80 cm, moe se smatr ati visok im sandukom. Dosta je velik broj takvih sanduka, a, relativno, najvie ih ima u Hercegovini, gdje dostiu visinu i preko 200 om. Nisam i h naao u sjevernoj Dalmaciji. Inae najvie ima sanduka visine od 30 do 80 cm i to na svim podrujima, pa bismo ih mogli nazvati obi nim sanducima, za razliku od onih visokih. Vrlo veliki broj sanduka-pravouglih paralelopipeda klesan je tako da su im j eone i bone strane skoene prema dolje, prema unutra, pa su se te vertikalne pravougaone strane transformirale u ravn()krake trapeze. Ta ukoenost je esto neznatna, ali palj.ivom posmatra u ona ne izmie iz vida. Ona je uglavnom svojstvo obinih sanduka. Tako klesani sanduci zapravo nisu vie pravougli paralelop ipedi , nego neka vrsta etverostranih (izduenih) prikraenih piramida postavljenih obrnuto, na svoje manje baze. Nalazimo ih u svim podruj.ima steaka, no najmanje u zapadnoj Bosni. Postoje i sanduci sa obratno skoenim vertika lnim stranama , gdje su vertikalne strane neto nagnute prema gore, unutra, tako da .zgledaju kao etverostrane prikraene piramide koje su postavljene normalnije od onih prvih , tj . na

84

85

svoje vee baze. Ali, takvi primjerci su rjea pojava . Naila"io sam, ali ne esto, i na sanduke koji su sa jedne eo ne strane imali neku vrstu stepeni ka, kao npr. u okolini Kupresa i Duvna, pa sam ih nazvao sanducima sa stepenikom na eo n oj strani. U dva-tri s lu aja je taj stepenik na eonoj strani bio polukruan, tj . bavasto oblikovan (Kupres , Blidinje}.43 Sli no ovima, eviden tirao sa m II oko lini Rogatice i sanduke sa stepenikom na jednoj bonoj strani. Kao i ploe, postoje i sanduci koji s jedne, a ponekad i sa obadvije eone stra ne, nisu ravni (vertikalni), nego polukruni , tj . luno o blikovani (Blidinje). Ovima s u s li ni rjjetki s luaj evi oblikovanja eoni h strana u vidu lu nih ispusta, s li no polukrunim apsidama crkava. Takve sanduke sam naao u Ljubuniu kod Livna i kod vrela Cetine, u Hrvatskoj. (Kaer je na svojoj tabeli takoer prikazao takav oblik. ) Neki primj erci su bil,i s jedne strane dvostrano zatesani, na dvij e vode, npr. kod Ka \.inovika i kod Obrovca, neki s u bili s obadvije strane dvos trano zatesa ni (okoli na Sjen ice), i a neki su s jedne stran e bHi dvos trano zatesani, a sa druge zaob ljeni (okolina Ljubui"lkog). Vrlo rijetki su primj erci sanduka koji su s jedne eone strane trostrano zatesa ni (egar kod Obrovca}." Jedinstven je primjerak sanduka koji je sa jedne eone strane bio dvostrano zatesan prema duim strana ma, a sa druge takoer dvos trano zatesan, ali p o itavoj iri ni (Le dii kod Trnova, u Bosni} ." Naen je izvjestan broj niih sanduka k oji su bili ne to uli s jedne eo ne strane, s li n o ploama , tako da oni nisu prave prizme, jer im se pravougaona baza pretvorila u ravnokraki trapez. Zani mljivi su obi n i sanduoi koji na gornjoj stran i (vodoravnoj ) ima ju pravougaona udubljenja manjih i veih dimenzija, zb og ega su s lini korjtima za esme (okolina Sarajeva, Sokoca i Foe) . Ustanovljen je izvjestan broj obinih sandu ka iji su gornji boni bridovi koso istesani i pre tvoreni u duga ke uske pravo ugaonike, tako da su eone strane posta le esterougaonici, a itava e tveros tran a prizma postala esterostrana (Rogatica, ivinice) . U znatno manjem broju su u stanovlj en i srunduci kod kojih s u svi bridovi gornje vodoravne strane bili istesan i, skoen i, pa su uveliko podsjeali na d rvene sanduke (krinje) sa poklopci ma, koji se upotrebljava ju u ku an s tvu (okolina Sokoca, Prae , Viegrada i Donj eg Vakufa). Sam poklopac je u takvim s lu ajev ima poprjmio oblik vrlo niske a izduene p rikraene piramide. Napominjem da visoki sanduci nemaju toliko varijanata kao obini. Meu njima nisu nae ni primjeroi sa stepenikom, zatim o ni koji su s jedne eone strane bava sto ili dvostrano zatesani, kao ni oni kao korita . Nije bilo ni skoenja vertikalnih strana prema gore, unutra, a nije bilo ni sanduka u obliku esterostranih prizmi , pa n i oni h iji su sv,j gornji bridovi stesani . Ustanovljen je manji broj nii h sanduka koji su bili u obliku pravilne etveros trane prizme, ko d kojih su eone strane 'kvadrati, a ne pravougaonici, tj. u obliku kavadera. U odnosu na uobiajene sanduke, oni su nam izgledali vrlo dugaki. Kao i kod ploa, postoje i sanduci koji su nadgrobnici za dvije osobe, tj . dvojni ili dvostruki sanduci. Najobinija su oni ija je gornja vodoravna strana pomou urezane linij e .i\i vrpce razdijeljena na dvij e polovine. Nalazimo ih u raznim podrujima , i to u nemalom broju. Nerijetko smo nali ,dvojne sanduke ije su polovine bile na razli i t im v.isinama (oko Rogatice, Viegrada i Pala) , kakve je i Kaer donio na

svojoj tabe li . Takve oblike s u nali i Pa lavestra i Peri u epi . Mnogo manji broj primjeraka je imao razliite duine svojih polovina, tj. jedna je bila kraa (visine su ostale iste), nekad s jednog a nekad s obadva kraja (oko Sarajeva, Rogatice i Viegrada). Izvjestan broj je imao i nejednake duine i nejednake visine svoj<ih polovina. Ponekad se uoava da ti dijelovi nisu jednako iroki. Jedna vrsta tih dvojnih sanduka imala je dosta plitak nii dio, tako da je to zapravo bila ko mbinacija sanduka i ploe. U neto manj em broju javljaju se sanduci udrueni sa krstaama koji, iako klesani odvojeno , kao dva komada, sainjavaju jedan nadgrobni spomen ik (Radimlja). Nazvao sam ih kombillovallim sa krstaom ili salldukom sa krstaom. Ovdje jo spada i amorfan oblik sanduka, koji nalazimo u vie podruja, naroito u centralnoj i istonoj Bosni. Uz sve ove vrste i podvrste oblika sanduka javlj aj u se i jo neke, ali u vrlo malom broju ili samo kao osamljerui primjerci. Takva et-iri iznimna i specifina primjerka sam ve naveo: prvi je sanduk na polukruni s[epenik, drugi je sanduk ko ji u h orjzontalnoj projekcij,i s lii crkvici sa polukrunim apsidama na eonim stranama, trei je sanduk koji je s jedne eone strane trostrano zatesan, a e tvrti je s jedne eone strane stesan koso prema duini, a sa druge koso prema irini spomenika. Javljaju se jo etiri iznimna oblika. Jedan je klesan tako da na vodoravnoj strani ima doda tak u obliku tanke ploe, to izgleda kao da ploa ima svoje postolje u obliku sanduka (Prijeklade u okolitlli Foe) . Slian ovome je sanduk sa dvije tanke ploe, pa izgleda kao da ploa ima svoj postament u obliku ploe, a to obadvoje svoj postament u obliku sanduka (Gornji Studenci kod Ljubukog).46 Obadva ta oblika su klesana u jednom komadu kamena. Moda bi se mogli zvati sa11ducima Ila stepeIlice? Trei izniman oblik je varijanta dvojnog sanduka. Njegova obadva dijela se prema vani postepeno ire i na drugom kraju zavravaj" polukruno . Naao sam ga u okolini Pljevalja. Cetvrti sam evidentirao u okolini Novog Pazara. To je dosta nizak sanduk u obliku esterostrane prizme koja lei na bazi pravougaonog obhlka , b one stranice joj nisu vertikalne, nego kose, zatim ima jo dvije bone stranice kose, a odozgo je uzak i ravan pravougaonik.
* **

Kako je ve istaknuto, sanduci su najbrojniji oblik steaka uopte. U Bosni i Hercegovini oni zauzimaju oko 64% ukupnog broja steaka, u Crnoj Gori jo vie - oko 70%, u Hrvatskoj su zastupljeni sa oko 45 %, dok u Srbiji stoje oza ploa - sa oko 19% ukupnog broja steaka. I ovdje napominjem ,da ove cifre obuhvataju i sanduke sa postoljima, o kojima e malo kasnije biti r, ij ei, zbog toga to sistematska evidencija za mnoga podruja te dvije vrste osnovnih oblika nije odvojeno iskazivala. Vjerovatno je stvarni broj sanduka neto vei zbog toga to su neki u zemlju utonuli primjerci na popisivae djelovali vie kao ploe, pa su ih i uvrtavali u ploe. Najee horizontalne dimenzije sanduka su sline onima kod ploa: duine od 150 do 200 cm, irine .

86

od 70 do 100 cm, dok im visine naj ee iznose od 40 do 80 cm. I sanduka ima velikih kao i m alih. Velike sanduke naj ee nalazimo u istonim krajevima Bosne, a vrlo visoke u i s tonim kraj evima Hercegovine. Moe se rei da svojim oblikom, a naro6ito svojim velikim bmj em, sanduci predstavljaju najkarakteristiniji i najadekvatniji formalno-oblikovni izraz steaka. Najljepe obraeni sanduci su u Hercegovini. Centralna i zapadna Bosna su karakteri s tine po relativno velikom broju slabije obraenih .k ao i amorfnih sanduka. Sanduci i s tone Bosne su dosta dobro klesani, relativno su neto dui, meu njima je veliki broj skoenih, ali esto tako da te skoene vertikalne strane nisu sasvim ravne nego su pomalo, ali pravilno, udublj ene, odnosno izvijene, to je znak vjetih klesara. Osim toga, u istonoj Bosni ima najvie dvojnih sanduka svih varijanti. Tako bi lista vrsta i podvrsta osnovnog obli,ka sanduka .zgledala ovako:

Isnovni oblik

Vrste
1 - Pravougli paralelopiped

Podvrste a) b) e) d) e) Vertikalne strane iskoene prema dolj e Vertikalne strane iskoene prema gore Stepenik na eonoj strani Stepenik na bonoj strani teona strana na svod f) Ceone strane na svod g} teona strana na sljeme h) Ceone strane na sljeme j) Jedna eDna strana na luk, a druga na sljeme j) Baza II obliku ravnokrakog trapeza
k) Kao korito
l) Gornji dio prikraena piramida

l-SANDUK

2-Kvader 3 - Dvojni

Samo sa srednjicom a) Nejednake visine b) Nejednake duine e) Nejednake visine i duine d) Sanduk-pl oa

'4 - Sanduk sa
k.r s taom

5 - Sesterostrana prizma .6 - Neobraen

87

Prilae se tabela vrsta i podvrsta sanduka - T. II. Specifini oblici se nalaze na posebnoj tabeli, zajedno sa specifinostima ostalih osnovnih oblika s teaka - T. VIII A, sl. 3-10.

II {l @ (j) {l fl () Q () (})
e

tl II
J
K

{JJ
L

{}

ll} @ rP. fP

w.J /j
Tabela II Vrste i podvrste
steaka II

,QJ
88

1. _ _ _-------'

obliku sanduka.

SANDUCI SA POSTOLJIMA
Trei leei osnovni oblik steaka je sanduk sa postoljem. Klesan je kao i prethodni osnovni obLik - kao sanduk, s tom razlikom to mu je donji dio proiren na sve strane, zbog ega izgleda 'kao da je postavljen na drugi steak u obliku ploe ili sanduka. Vie puta to postolje zaista nije isklesano od istog komada kamena, nadgrobnik nije homogen kamen, nego je sastavljen od dva zasebno ,klesana komada. Za takve sluajeve precizniji bi bio naziv sanduk na postolju, umjesto sanduk sa postoljem. Istraivai steaka nisu jedinstveni u pogledu tretmana ovog oblika. Veina ga smatra vrstom sanduka. Stratimirevi, Benac i Vego ga smatraju zasebnim osnovnim oblikom. Mislim da se moe navesti nekoliko razloga koji opravdavaju njegovo mjesto samostalnog osnovnog oblika steaka. Rekao sam ve da su sanduci najbrojniji oblici steaka uopte. Moe se rei da su i najomiljeniji, kako za naruioce tako i za klesare, dok su ih u tako vel.ikom broju pravili i postavljali. Meu njima su sanduci sa postoljima zastupljeni u velikom broju. Druga je stvar to naa postojea evidencija nije uspjela da ih i zasebno iskae. Moj utisak je da ih ima isto toliko, ako ne i vie, koli:ko i sanduka bez postolja. Postolje je redovno obraeno isto tako paljivo kao i sam sanduk. Vie puta je ono tako ve].jko da samo po sebi djeluje kao spomenik. Neki primjerci postolja su ukraeni reljefima, a n eki imaju ak i nabpise (Hodovo,47 Opli6ii).48 Iz naprijed navedenog narodnog obiaja pri pronji djevojke (da li mladoenja moe mladu kamenovati, odnosno postaviti kamen po kamenu?) oito je da narod takav spomenik drugaije vrednuje od sanduka bez postolja. Zbog svega toga smatram da se sandu'k sa postoljem moe tretirati kao samostalan osnovni oblik. U odnosu na bazu spomenika, postolje je uvijek vee i izlazi na sve strane po 10, 20 ili vie cm. Nekada je ono malo usjeeno (sa leitem) da sanduk na njemu bude stabilniji. Odmah treba rei da postoje i sanduci sa dva, pa i sa tri postolja. Razumljivo, ovi spomenici su naroito upadni i djeluju vrlo impozantno. Na alost. njihov broj je malen, to je i razumljivo, jer je takve sp.omenike bilo mnogo tee klesa ti i postavljati, a mogao ih je poruiti samo imuan ovjek.

89

Mnoga svojstva ov.i h spomenika su slina onim prethodnog oblika. I sanduci sa postolj.ima imaju gotovo iste prosjene dimenzije, a mogu biti veliki ili i mali . Meu nekoliko najveih sanduka sa postoljima spada onaj sa natpisom iz Vlaevina kod Rogatice (sada u Sarajevu), koji se odnosi na uglednog vlastelina Vlatka Vlaevia. On je dugaak 295, irok 130, a visok 142 cm. Postolje mu ima ove dimenzij e: 375 x 161 x 68 cm. Prema tome, volumen spomenika iznosi 8,64 m j, a teina 24192 kg:" Isto tako, ima ih uobiajenih visina (do 80 cm, bez postolja) , ali i mnogo viih. Neki primjerci su toliko visoki (uzimajui u obzir i visinu postolja) da ne djeluju kao leeli, nego 'kao uspravno postavljeni steci. Najvie ,takvih primjera'ka sam naao 'll istonoj Hercegovini . U Uboskom kod Ljubinja jedan takav spomenik ima ove dimenzije: 180 x88x 220 cm. Ako uraunamo visinu postolja koje iznosi 30 cm, proizlazi da je visina toga sanduka 's a postoljem 250 cm.so U vezi sa visokim sanducima uopte, napominjem da je izraeno miljenje kako oni predstavljaju prelazne

,~r-~--~-n-----,u~--~~-.~.r-~~-----~~--~~~~~-_

..

if '

Sl. 17. -

Vrlo visoki sanduci sa postoljima


Niki a.

II

Velimiju kod

oblike ka s lj emenjacima. Odreujui faktor za takav kriterij bila j e, dakle, visina sanduka, to n,ije prihvatljivo. Sljemenjak se odozgo !le zavrava ravnom plohom, nego kao krov kue , na dvije vode, zbog ega mu eDna strana vie nije pravougaonik, niti e tverougaonik uopte, nego peterougaonik (u gornjem dij elu je stvo ren zaba t) , a izgled itavog steka je postao sasvim dru ga iji. Mnogi sanduci sa postoljima imaju vertikalne s tranice skoene prema donjoj bazi, prema unutra , a kod vie takvih primj eraka je to skoenje ne to udubljeno, izvijeno. Takvi oblici su najvie zastuplj eni u istonoj Bosni. Nali smo i nekoliko primj eraka kod kojih su vertikalne strane bile skoene prema gore-unutra, zbog ega su oni bi li slini prikraenoj piramidi (Pljevlja). Nali smo i primjerke koji su s j edne eone ili .< jedne bone sIrane imali s tepenik (Rogatiea, Kupres, Blidinje). Ostale varijante ovoga oblika, analogno varijantama sanduka bez postolja - da je zaobljen ili za,i ljen s jedne eone s trane, da je ne to

90

suzen prema jednoj eonoj strani, da je pravougaono izdubljen na vodoravnoj strani, itd. - nisam ustanovio. Konstatovao sam da postoje i sanduci sa postoljima koji su u obliku kvadera (ne raunajui postolja) . Ponekad su ivice gornj e vodoravne strane sanduka koso stesane, zbog ega se gornji dio sanduka pre tvorio u nisku prikrae nu piramidu, sa izgledom poklopca sanduka, a eone povrine su postale nepravilni esterougaonici (Viegrad, Sokolac, Donji Vakuf). I sanduke sa postoljima nalazimo kao dvojne, ije su podvrste sline podvrstama dvojnih sanduka bez postolja. Tako postoje sanduci sa postoljem kod kojih je vodoravna strana obinom urezan o m linijom ili plastinom vrpco m podijeljena na dvije polovine po duini. Tu liniju, odnosno vrpcu nazivam srednj icom. Kod nekih dvojnih primjeraka je jedna polovina via, odnosno nia od druge, visine su im, dakle, nejednake. Kod izvj esnog broja dvojnih primjeraka su nejednake duine tih dijelova. A ima i primjeraka dvojnih sanduka sa postoljima kod kojih su i visine i du.ine njihovih dijelova nejednake, razliite. Ponekad su bone ivice gornje baze sanduka p o prili no koso stesane , tako da se ona transformirala u tri pravougaonika (j ednog srednjeg i reg i dva postrana ua i ,k osa), eon e strane se tran sformirale u nepravilne esterougaonike, a itav sanduk (ne raunajui postolje) p os tao esterostrana prizma. Uz ovdje navedene vrste i podvrste, postoji jo jedan jedinstven primjerak sanduka sa postolj em koji je klesan tako da mu gornja pravougaona povrina nije ravna, nego kosa, zbog ega ni ostale strane nisu uobiajene - bone se pretvorile u ravnokrake trapeze, a eoni pravougaonici su postali razli ite veli ine. Tako je ovaj spomen ik s jedne eo ne stra ne bio znatno vii nego s druge, pa je sli io starim jevrej skim nadgrobnicima (Kreevo) S l Lista vrsta i podvrsta ovoga osnovnog oblika izgleda ovako:

I snovni oblik

Vrste
1 - Pravougli parale iopiped
:1) b) c) d) e) f)

Pod vrs te S a dva pos tolja Ve rtikalne s trane iskoene p rema dolj e Ve rti ka lne strane is koe ne pre ma gore Ste penik na eo n oj s trani Stepenik na bo noj strani Gornj i dio pr i k ra e na piramida

ll-SANDUK
SA PO-

STOLJEM

2 - Kvader 3- Dvojni

Samo sa s rednj icom a) Nej edn ake visine b ) Nejednake duine c) Nejedna ke vis ine i duine

1- Ses teros trana prizma

91

Prilae se tabela vrsta i podvrsta oblika sanduka sa postoljima T. III . Izniman i specifian s lu aj ovoga oblika prikazan je na T. VIII A, sl. 11.

u/lJ(}f!)
A B

iiia/})
F

Tabela III -

Vrste i podvrste

steaka

u ob li ku sanduka sa

postoljima.

92


Neke karakteris ti ne podatke ovoga osnovnog oblika dao sam naprijed, zbog toga to se oni odnose i na ovaj i na prethodni osnovni blik. Ovaj obli k stea ka je najv ie klesan u Hercegovi ni, i to vie u njenim is tonim krajevima, zatim u irem podruju istone Bosne, te u okolini Nik i a (Banjani), u manjem bro ju se javlja u. cen tralnoj i zapadnoj Bosni, a u Srbiji i sjevernoj Dalmaciji je vrlo rijetka pojava. I stona Bosna je kara,kteri s tina po primjercima koji su prema dnu skoeni i izvijeni, kao i po dvojn im pr'imj ercima, kakvi su r ije tka poj ava u drugim podru jima . U okolini Pljevalja sam naao vie primjeraka dosta uskih i po dimenzijama manjih steaka ove vrste. Na k raju treba rei da nisam naao sanduke sa postoljima ko mbinavane sa krs taa m a, a ni a morfne sanduke sa postoljima, zbog ega ta kve vrste nisu zastupljene u listi ovoga osnovnog oblika, a niti u I,isti njegovih specifinih o blika.

SUEMENJACI
Slj ede i leei osnovni o blik steaka je sljemenj a k, ranije es to nazivan sarkofag, zbog toga to je s lian antiko m sarkofagu. Naj izrazitiji dio ovoga oblika je nj egov krov koji naj ee izgleda kao dvostreni krov kue, "na lastavicu", "na sljeme" ili "na dvije vode", kako to narod kae. To je etverostran a prizma (pravougli paralelopiped) ija se gornja vodoravna strana pretvorila u dva koso naslonjena pravougaonika, odnosno u dvos treni krov, a eo ne pravougaone stra ne u peterougaonike (dodat im je zaba t) , tako da je spomenik dobio oblik peterostrane prizme. Uz sanduke, posebno one vie i sa postoljima, ovaj oblik dj eluj e vrlo impozantno. Sljemenjaci i sanduci zapravo i jesu oblici ij a nam slika najprije izae pred oi kada pomislimo na s te ke. Tim o blicima se steci najbolje prezentiraj u. Na alost, slj emenjaka nema tako mnogo kao sanduka i ploa, zbog toga to i h je bilo naj tee klesati i to su ih mogli poruiva ti samo najimuniji ljudi. Oni su i najee ukraavani reljefima, a imaju relativno dosta i natpisa, zbog ega se smatraju i najvrednijim. Njihov broj, ipak, nije malen. Prema najnovijim podacima, ima ih u svemu 6078 primj eraka, to u o dnosu na ukupan broj stea,ka iznos i nepunih 9% . Napominjem da ta cifra obuhvata ,i osnovni oblik slj emenj aka sa postoljem, za to to sistema tska evidencij a nije mogla posebno iskazati njih, a posebno slj emenjake sa postolj ima (kako se dogodilo i pri popisu sanduka ).

93

Redovno su to lij epo klesani spomenici. Dimenzije su im s line dimenzij ama sanduka. Meu njima ima vrlo vehkih i vrlo malih s tea ka. A:ko su ispod 80 cm visine, smatramo ih uobi ajenim , a one iznad 80 om visokim sljemenjacima. Hercegovina je ,poznata sa visokim, a centralna Bosna sa sljemenjacima ispod 80 cm visine. Nali smo i sljemenjake ija je visina iznosila manje od 40 cm, pa bi najpravilnije bilo da ta,kve nazivamo niskim, one ija je visina izmeu 40 i 80 cm

srednjim, a iznad 80 cm visokim sljemenjacima. U najnovije vrij em" naao sam na podruju sjeverne Dalmacije j takve sljemenjake ija je visina bila veoma malena, pogotovo ako se ona mjeri do donjih vodo ravnih ivica krova. Krovne plohe tih sljemenjakaobino su bile vrlo blago nakoene, tako da su ti sljemenjaci uveliko pod sjeali na ploe. s2 Iste takve sljemenjake je pronaao Z. Kajmakovi ou Predjelu kod Foe ," a i ja sam nedavno takve evidentirao u okolini Kra ljeva, u Srbiji. Mislim da ,i ma razloga da takve sljemenjake smatramo jednom varijantom i da ih zovemo ploast im sljemen jacima. U dosta sluajeva krov sljemenjaka nije ravan, nego blago povijen po duini, izboen, konveksan, npr. u Hoev Iju kod Breze, ali takv,h primjeraka ima i oko Kupresa." Ima krovova koji su neto izboeni po svojoj irini, ta<ko da su se kose zabatne ivice eoni h strana pretvorile u prelomljeni luk. Ponekad se taj prelom, odnosno sastav lukova sasvim izgubio, tako da je ,vica krova, gledana sa eone strane, postala isti luk (Lipovice kod Tuzle, Novo Selo kod Kupresa), "bog ega je krov sliio bavastom svodu. ss Neki su krovovi klesani tako da su bili ulegnuti po svojoj irini, konkavni, zbog ega su kose zabatne ivice postale dva spojena konkavna luka. Visina krovnih ploha je razliita; negdje su krovovi vrlo niski - blago na-koeni, a negdje vrlo visoki - strmi. Naao sam i talm niske krovove da su im se kosine jedva primjeivale, a bilo je i sasvim ravnih krovova, sa debljam vrpcom kroz sredinu, koja je stvarala impre. siju hrbata krova. Bilo je i sluajeva gdje je hrbat krova prikazan uskim pravougaonikom, tako da je krov u tim sluajevima imao tri dugake krovne plohe, a bilo je i zaista trostranih krovova (okolina Foe, Vlasenice, Sokoca iRogatice ), zbog ega su se eone strane pretvorile u esterougaonike, a itav spomenik u esterostranu prizmu. Rijetku varijantu predstavljaju slj emenjaci sa krovom koji se sastoji od etiri uzduno postavljene plohe (kod Vlasenice) .56 Naen je i izvjestan broj sljemenjaka iji su se krovovi znatno razlikovali od do sada opisanjh, imali s u etiri ,krovne plohe, i to dvije po duini u obliku trapeza, a dvije po irini u obliku trouglova. Takvi krovovi su privilegija istone Bosne i Crne Gore.
Kod prilinog broja naprijed navedenih .krovo va, posebno dvo slivnih, krovne plohe prelaze vertikalne bone stranice spomenika, a vie puta i eone stranice, zbog ega su s tvarale nadstrenice. Mislim da je to imalo dvojaku funkCiju - da zatiti kvarenje spomenika od ,k ie i snijega i da stvori utisak prave kue (okolina Prozora, Travnika. Gornjeg Vakufa i Imotska krajina). Zna tan broj sljemenjaka je prema donjoj bazi i prema unutra skoen, suen, i to je izrazitije nego kod sanduka. Obino su bone strane skoene, ali ima skoenja i eonih s trana. Vie puta su te strane i udubljene, ulegnu~e, konkavne. Takvi sljemenjaci su osobina mnogih podruja, ali se najvie tako klesalo u isto n oj Bosni. Neki istraivai steaka su smatrali da je ta konkavnost poslj edice nebriljivog klesanja i da znai slab umjetniki kvalitet steka. S7 Naprotiv, takvo .k lesanje trai posebn u klesarsku vjetinu i takvi s tee i su i ljepi i vredniji .

94

Postoje i dvojni s lj emenjaci. Obino su to dva jednak o velika sljemenjaka sa uobi ajenim dvos livnim krovovima, klesana u jednom komadu kamena. ss Karakteris ti n i su za i stonu Bosnu, sus reu se i u Podrinju u Srbij-i, a koji put i u drugi m krajevima, na primjer oko Prozora. Ponekad su ti dvojni slj emenjaci klesani ta,ko d a im je jedan dio [lii od drugoga, zatim da je krai od prvoga , a ima i takvih ko d kojilh j e taj drugi dio i ni.i i kra i , kao to s u prim jerci u okolini Sokoca i Plj evalj a . Nije tako rijetka ni pojava dvojnog sljemenjaka koji je kombinovan od s lj emenj aka i sanduka. U tim s luajevima j e sanduk obino neto ni.i , to stvara utisak da je on p ridodat slj eme njaku, a ne obrat no (okolina Vi egrada, Rogatice i Sokocal.59 Naravno, i dvojni s lj emenj aci su vie puta sa is koen im ili sa ul egnutim vertika lnim stranama.

SI. 18. -

Dvojni s lj emenjak

II

Kamenici kod llij aa.

Nisu naeni s lj emenjaci kombinovani sa n i amorfni slj emenjaci.

krs ta a ma,

a ne pos toje

95

I ovaj oblik ima svoj e iznim ke. Specij a lan je s luaj krova kod Kalinovika koji j e prikazan s tepen i asto ; krovne plohe su imale po tri stepenice. Naeno je nekoliko primj eraka s lje menj a ka kod kojih

su SInne bile vee o d njihovih duina."" Takvi sp omenici su neuobia jeno kratki (Kupres). Kod nekoliko takvih primjeraka dvoslivni krov je bio isklesan po irini, i to tako da je jedanput bio ulegnut (Plj evlj a), a drugi put izboen (Kupres). Specifian je sl u aj slj emenjaka na etiri vode u Vruici kod Teslia, kod koj eg su trouglaste krovne plohe neto povijen e, tako da formiraju polukupolu sa kuglom na svom vrhu. Prema izloenome, Usta vrsta i podvrsta slj emenjaka je ovakva:

Osnovni oblik

Vrs te

Pod vrste
Najobi ni ji ob lik krov na dvije vode b) Krov povijen po duin i c) Krov povijen po irini d) Lu no zasvoe n krov e) Krov udublj en po irini f) Imi tacija s lj emena g) Ploasl i sljemenjak h ) Krov na e tiri vode i) Krov sa n.ads trenicama j) Vertikalne strane iskoene prema dOlje k) Vertikalne strane iskoene prema dolj e i udubljene Krov na tri vode po duini

IV-SLJEMENJAK

1 - Peterostrana prizma

a)

2 - Sesterostrana
prizma 3 - Sedmerostrana prizma 4- Dvojni

Krov na

etiri

vode po duini

a) b) c) d)

Nejednake visine Nejednake duine Nejednake visine i duine Sljemenjak-sanduk

PrJlae se tabela vrsta i podvrs ta oblika sljemenj aka - T. IV. Iznimni i specifini sluaj evi ovoga oblika p rikazani su na T. VIn A sl. 12-15.

* **
Svi slj emenjaci su uglavnom lij epo klesani. Za njih je odabiran najkva1itetnij-i kamen da bi to due trajali . Najv ie , su koriteni za reljefne ukrase i natpise, a naj ee su na nekropolama zauzi ma li istaknutij a j centralna mj es ta. U poreenju sa Hercegovinom, Bosna posjeduje mnogo manji broj ovih oblika, a os im toga ovi bosanski su redovno nii . U tome pogledu se 's tona Bosna neto izdvaja, jer tamo nalazimo i visdke slj emenj ake. I s tonobosans'ki su es to skoeni i ulegnuti. Osim toga, na tome podruju se nalazi znatan broj dugakih a uskih s ljemenjaka, kakvih gotovo da nema u drugim po dru jima (Ilrija). U sjevernijim krajevima Crne Gore, osobito u okolini Plj evalj a, ustanovljeni su uski i relativno maleni sljemenjaci. U odnosu na ukupan broj steaka, Srbija ima najvei broj slj emenja'k a - 9,5 %, Bosna i

96

Tabela IV -

Vrste

podvrste

steaka II

obliku sij emenjaka.

97

Hercegovina ima isti prosjek kao i itava zem lja - 9%, dok os tala dva republika podruj a stoje daleko is pod toga - Hrvatska ima 3,6% , a Crna Gora 3% . Na i s traivae i obine posmatrae steaka oblik sljemenjaka je naj snanije djelovao i redovno podsj eao na kuu. O porijeklu ovoga oblika je vie puta pisano.
SLJEMENJACI SA POSTOLJIMA

Peti osnovni oblik l eeih s teaka jes te sljemenjak sa pos toljem. Njegovo postolje (podnoje, stopa) ne kada je klesano od posebnog komada kamena, a nekada je homogeno sa glavnim dijelom spomenika. Na odvojenom postolju je obino izdubljena pli a pravougaona povrina veLi in e donje baze spomen ika, da bi ovaj s tabilnije stajao. Sljemenjak sa pos tolje m ima svoj e zasebno i samosta lno mjesto u sis tematizaciji oblika iz s li nih razloga kao i sanduk sa pos toljem. Iako je pos tolje klesano prve ns tveno da osigura stabilnost spomenika , ono Jma i svoje druge funkcije: ono je vaan dio spomenika, zbog ega se esto klee u velikim dimenzijama sanduka, ponekad se ak i ukraava, a osim toga ono zajedno sa ostalim dijelom dosta doprinos i viziji
SI. 19. Sljemenjak sa dva postolja
II Sudi ima

kod Ilij aa.

98

kue,

crkve-mauzoleja. Ovome obliku su poklanjali paznJu i poruclOci i sami klesari, klesan je paljivo, u relativno velikim dimenzijama i relativno velikom broju i postavljan na naj,istaknutija mjesta nekropola . Meu najvee i najpaljivije klesane spada poznati primjerak iz Donje Zgoe kod Kaknja (sada u vrtu Zemaljskog muzeja u Sarajevu). Njegovo postolje je dugako 300, iroko 200, a visoko 40 cm . Dimenzije samog spomenika iznose: duJina 265, ir,ina 139 pri dnu, a pri vrhu 147, visina 146, a do sljemena 169 cm. Ako mu izraunamo volumen i to pomnoirno sa specifinom teinom kamena, izla"i da je teak oko 14000 kg." Najvei pnimjerak se nalazi na Pavlovcu, vie Kasindola, u okolini Sarajeva, koji se pripisuje oblasnom gospodaru Pavlu Radenoviu. Njegove dimenzije su ove: duina 250 (pri vrhu 264), irina 156 (pri vrhu 167), visina 124 (do sljemena 157) cm. Dimenzije p"dnoja su: 300X219x85 cm . Volumen mu iznosi 11,40 ml, a teina 31920 kg 61 Ovaj osnovni oblik izaziva najdublji i najsnanij-i utisak na sve vrste posmatraa i obino se smatra da je to upravo oblik koji steke najbolje prezentira. Javlja se u gotovo svim vrstama i podvrstama .k ao i prethodni osnovni oblik. Nije tako rijetka pojava sljemenjaka sa dva postolja, gdje je prvo obino homogeno sa spomenikom, a drugo zaseban komad (okolina Konjica, Foe i Sokoca)63 Izuzetna je pojava sljemenjaka sa
Sl. 20. Dva visoka sljemenjaka na postoljima Ograeniku kod Citluka.
II

Velikom

tri postolja (Sudii kod Ilijaa),64 gdje je, prvo, neposredno postolje homogeno sa spomenikom, a drugo i tree ine zaseban komad kamena. Sljemenjaci sa postoljima su najee sa dvoslivnim krovom. Ne kada je takav krov povijen po svojoj duini, pogrbljen, nekada se on povija po svojoj irini, a n e kada je sasvim luno-valj-kasto zasvoen. Rjei su sl u ajevi krovova ulegnutih po svojim irinama. Ponekad su krovne plohe blago kose, a ima i slu aj eva gdje su sasvim ravne, pa se hrbat krova doarava jednom plastinom vrpcom. Postoje i krovovi sa tri uzdune pravougaone plohe (obino je srednja uska i ravna, a druge dvije ire i kose), pa i sa etiri takve uzdune plohe, to znai da se spomenik u prvom s lu aj u pretvorio u esterougaonu, a u drugome u

Sl. 21. -

Kombinovani sijemenjaksanduk sa pustoij em Rogatice.

II Laevini

kod

sedmerougaonu prizmu. ZabiljeiH smo i sljemenjake sa postoljima koji su ;mali etveroslivne krovove - krovne plohe na sve etiri strane. Kod mnogobrojnih spomenika sa dvosllvnim krovovima krovne plohe su prelazile vertikalne stranice spomenika i tako inile nadstrenice. I ovaj osnovni oblik, kao , prethodni, esto je klesan tako da su mu vertikalne stranice skoene prema dolje-unutra, a ponekad su one i

100

konkavno izdublj ene. Konano, i ovdje postoje takozvani dvojn i ili dvostruki sljemenjaci sa postoljima, i to kako oni kod kojih obadva dijela imaju jednake dimenzije, tako i oni kod kojih su ti dijelovi nejednaki po du-ini, ili po irini. Jedino nisam naao dvojne slj emenjake kod kojih bi ti dijelovi bili nejednaki i po duini i po irini. Zadnja podvrsta ovlih dvojnih jeste kombinacija sljemenjaka i sanduka. Zanimljiv je osamljeni primjerak dvojnog sljemenjaka sa postoljem na podru j u srpskog Podrinja, kombinovanog od vieg slj emenjaka i nieg sanduka na toj nain to je i postolje slj emenjaka bilo vie od postolja sanduka ." Nije konstatovan nijedan sl uaj kombinovanja slj emenjaka sa krstaom, niti je bilo amorfnih sljemenjaka sa postoljima. Evo kako izgleda lista vrsta
j

podvrsta ovoga oblika:

Osnovni oblik

Vrste

Podvrste a) Najob i ni ji oblik - krov na dvije vode b) Dva postolja c) Krov povijen po duini ct) Krov povijen po irini e) Luno zasvoen krov
f)

V-SUEMENJAK SA
POSTO-

1 - Peterostrana
prizma

UEM

Krov udubljen po irini

g) Imitacija s lj emena h ) Krov na et iri vode il Krov na dvije vode sa nadstrenicama j.) Vertikalne strane skoene prema dolje-unutra

2 - SesteroSlrana
pri zma

k) Vertikalne strane skoene prema dalje-unutra i udubljene Krov na tri vode po duini

3 - Sedmerostrana
prizma

Krov na

etiri

vode po duini

4- Dvojni

a) Nejednake visine b) Nejednake duine c) Sljemenjak-sanduk

Prilae se tabela vrsta i podvrsta slj emenjaka sa postoljima T. V. Iznimni i specifini sluajevi (s ljemenjak sa tri postolja i dvojni kombinovan od sljemenjaka i sanduka neje dnakih visina i nejednakih postolja) prikazani su na T. VIII A i B , sl. 16-17.
* **

101

Glavni statistiki podaci su navedeni naprijed, kod prethodnog oblika, zbog toga to obuhvataju i ovaj i prethodni oblik zajedno. Najvie sljemenjaka sa postoljima nalazi se u HercegovI , posebno ini onih viih. Skoeni i ulegnuti prema dolje-unutra najvie su karakteristika istone Bosne, gdje, osim toga, ima i vrlo dugak>ih a uskih

,@

. e@
~
2

tU@&@.
@@@~
3

.~~
Tabela V -

.~
102

Vrste i podvrste s t ea k a u obliku slj emenjaka sa postoljima.

primjeraka. I dvojni sljemenjaci sa postoljima prvenstveno su karakteristika istone Bosne. Primjera ka sa krovom povijenim po duini hrbata najvie ima u zapadnoj Bosni. Izvjestan broj malih a vrlo uskih je naen u okolini Pljevalja. I primjeraka sa etveroslivnim , rovovima k najvie ima u sjevernima krajevima Crne Gore. Zbog svojih postolja, pogotovo ako su na 'bonim stranama isklesane arkade sa stubovima i lukovima, kakve primjerke nalazimo u Hercegovini, ili ako su na vertikalnim stranama naznaene drvene oblice, a na krovnim plohama indra, to nalazimo u i s tonoj Bosni, ovaj oblik, jo vie nego prethodni, stvara viziju kue.

STUBOVI

UspravnU steci najee se javljaju u obliku pravouglih paralelopi peda koji su postavljeni na jednu svoju manju pravougaonu bazu, zbog ega najvie slie oblicima ploa i sanduka, samo u uspravnom poloaju, a u velikoj mjeri podsjeaju na antike stele, po emu ih neki i nazivaju stelama. Poesto se baza tih nadgrobnika pribliava kvadratu , a itav spomenik kvaderu, tj. stubu, a u dosta sluajeva i jesu pravi stubovi. Neki od takvih su znatno visoki, pa se jo i piramidalno zavravaju, zbog ega ih nekada nazivamo obeliscima. Kako ima slua jeva da su ovi spomenici klesani .poput uspravljenih sljemenjaka, a pogotovo da se mnogi primjerci ne zavravaju ravno, nego na sljeme, na tri vode, luno , ulegnuto i drugaije, da su neki gore iri, ili ui, te da postoje i druge varijante, ipak, svi stvaraju utisak stubova. Zbog navedenih razloga, zatim zbog njihove malobrojnosti, kao i zbog praktinosti, svrstao sam ih u jedan osnovni oblik i nazvao ih samo -

stubovi.
Da bi takvi spomenici vrsto stajali, momju se dijelom ukopati, usaditi u zemlju, zbog ega je u Srbiji i dolo do upotrebe naziva
usaenik.

Svi ovi spOmeniCI u dobroj mjeri "zgledaju kao najstariJi muslimanski nadgrobni\ spomenici bez turbana. Stub u obliku uspravne ploe (pravouglog paralelopipeda) ima vie svojih podvrsta. Najee i ma ravan pravougaonik kao gornju bazu, paralelan " simetrian donj.oj bazi. Sljedei est oblik je ploa koja se zavrava kao krov na dvije vode. Postoje i takve kod kojih je gornji za vretak na tri vode. Ima ploa koje se zavravaju luno zaobljeno. Izvjestan broj takvih stubova ima luno, odnosno bavasto izboenje u srednjem dijelu zavrne povrine, neki primjerci imaju luno udubljenje u tome dijelu, a neki dva luna udubljenja - ulegnua . Znatan broj ploa se od dna prema gornjoj bazi postepeno iri, tako da ire vertikalne strane postaju ravnokraki trapezi. I takve ploe mogu imati ravan zavretak, zatim se mogu zavravati na dvije, Hj na tri vode, mogu imati

103

luno zasvoene

zavretke, a onda imati i lu no i zboe nje ,ili lu no udub ljenje u 'Svom sredinjem dij elu. Postoje i gore ire ploe sa dvoslivnim zav~etkom kod koj-ih se sredinom jedne ili obadviju irih strana proteu p l astine vrpce, koje na taj nain vizuelno potenciraju visllnu spomenika.'" Druga vana vrsta stubova je oblik us pravnog sanduka. I kod ove vrste nailazimo na ravne zavretke, zaLim na dvoslivne , troslivne, onda na lu no zasvo ene, te sa lunim izboenjima ili sa lu n im udublj enjima. Isto tako, sanduci su poesto gore iri nego dolje, pa i kod njih zavretak moe biti ravan, na dv,ije, odnosno na tri vode, na luk , sa lunim bava stim izboenj em i sa lu nim bavas tim udublj enjem . Uspravni sanduci su nekada klesani kao kvaderi, sa baza ma u obliku kvadrata i tada su obi no dui, odnosno v,ii nego ostali st ubovi. U nekim s lu aj ev,ima se takvi stubovi zavravaju kao e tvero. trana piramida, koja ponekad ima kuglu na svom vrhu (Sokolac). Naeni su i takvi stubovi kod ko jih su zavreai kupolas tog izgleda, sa kuglama ili polukuglama na svojim vrhovima (Rogatica) . Ima i stubova, a li u malom broju, koji nisu isti kvade ri nego se prema gore vrlo postepeno suavaju " zavravaju kvadratom manjih dimenz ij a od donj e baze. Vrlo su rijecki i sluaj evi irenja kvad era prema gornjoj bazi. Takvi s lu ajevi su imali manje visine od uobiajenih (oko lina Ka les ij e). Ustanovlj en je manj.i broj stubo va u obliku peterostrane priz me, tj. u obli ku slj em enjaka bez postolj a postavljenih na jednu njihovu eon u stranu (okolina ivinica i Bra tunca).67 Treba jo navesti da smo evidentirali pri li an broj amorfnih il'i samo ovla klesanih u spravno postavljenih spomen ika koji su bili naJsli niji s tubovima. Ustanovlj eno j e i vIse podvrsta stubova koji su klesani ili samo u jednom primjerku, ili u sa mo 2-3 primjerka, zbog ega sam ih uvrstio u iznimne, s pecifjne sluaj eve. Takav je s luaj p l oe na dvij e vode sa strehama nad uim vertikaln im stranama (Kladanj , Bratunac). Drugi s lu aj se odnos i na dvoslivni krov ko ji je kra i od uobiajenog (Bra tunac).68 Nae n j e ,i jedan pr-imjerak s tuba koji je pri gornjem zavretku povrine na sve strane proiren, a potom zavren piramidom, imao je neku vrstu piramidaIne kape (okolina Srebrenice). Jed instveno je oblikovan i stub iz Donj e Z goe (sada u vrtu Zemaljskog muzeja u Saraj evu) , koji je u donj em dij elu etverostra na , u srednjem osmerostrana, a u gornjem opet e tvero strana pravilna pnizma 69 Jed instven je i s tub iz Baki a kod Olova , gdj e vidimo kvader koji se prema gore suava, a potom zavr ava pirami dom sa kuglo m na svom vrhu .'o Nj egova visi na iznad povrine zemlj e iznosi 400 cm, a irina pei zemlF 90 cm. U Popovu polju j e naen osamljen s luaj stuba u obliku valj'ka sa zavre tkom u obliku kvadera.71 Prema izloenome, moja lista oblika stubova izgleda ovako:

104

Osnovni oblik

Vrste
l - Pl oa

Pod vrste a ) Ravan zavretak b ) Za vre tak na dvij e vode c) Zavre tak na tri vode d) Lu no zasvoen e) Sa lu nim izboe nj e m f) Sa lu nim udubJjenj e m g) Sa dva lu na udub ljenja h) Pre ma gore ira (a do f) sa i ) Prema gore ira rebrom a) b) e) d) e) Ravan zavre tak Za vre tak na dvij e vode Zavretak na tri vode
Lu no zasvoen

VI-STUB

(pra vougli paralelopiped)

plasti nim

2 - Sanduk (pra vougli paraielopipcd)

Sa lu n im i zboe nj em f) Sa lu nim udubljenj e m g) Sa dva lu na udubljenja h) Zrema gore iri (a do f) Ravan zavretak Piramidalan zav retak Pi ra midalan zavreta k sa kuglom Kupolast zavre tak sa kuglom Prema go re tanji , sa ravnim zavre tkom f ) Prema go re deblji

3 - Kvadcr

.a) b) cl d) e)

5-

4 - Slje menjak eob rade n (ploa i sa nduk)

a ) Ravan zavretak

ajevi

Prilae se tabela vrsta i podvrsta stubova su prikazni na T. VIII B, s l. 18-23.

T. Vl.

Specifi ni

s lu-

* **
S obzirom na najnovije podatke prikuplj ene na teren u , ukupan broj steaka u obliku s tubova iznos i 2832 primjerka , ili 4% ukupnog broja steaka. Po prJJ.ici , tolik i procenat ov ih spomenika je zastup lj en i u Bos ni i H ercegovini, dok se u Srbiji znatno penje - II % , a veoma s manjuje u Crnoj Gori - 0,85 %, a pogotovo u Hrvatskaj - 0,07 % . U Hercegovini i u zapadnim kraj evima Bosne stubovi su rij etka pojava, nema ih mnogo ni u centra lnoj Bosni, dok istona Bosna obiluje njima, ali, pored lij epo obraenih, ovdje ima mnogo primj eraka koji su amorfni ili veoma slabo obraeni. Najvea raznovrsnost obli ka s tubova u olj iva j e u okolin i Bratunca, Srebrenice ,i Kladnja. I Srbija ima relativno dosta spomenika ove vrste, a li je i tamo mnogo slabo obraen ih. Kako se vidi, stubovi i po brojnos ti i po obrad i mnogo zaostaju iza svih napr.ijed navedenih osnovnih oblika steaka, pa izgleda da taj oblik nije bio tako rado poruivan, niti klesan . Takva se pretpostavka jo vie odnosi na primorske i uopte june krajeve, zbog toga to su ovi oblici u tim krajevima iznimna pojava. Malobrojnost ovih spomenika posljedica je i njihovog relativno kratkog trajanja .

105

- \1.. O "O., " .,


G
~C

tl m,~, , ~. ,~ .lU.OJ, OJ.. " \:1 ru. LO, O


o
3 A 8

Tabela VI - Vrs te i podvrste

s tea k a

u obliku stubova.

106

KRSTACE Drugi osnovni oblik uspravnih steaka jekrstaa. Veina ovih spomenika je paljivo klesana , ali je dosta veliki broj rustian . Kao i kod stubova, visina im je relativno najvea dimenzija. Ostali .dijelova su usklae ni prema - oj osobini. Neke krstae su vrlo visoke, mnoge od t njih dostiu oko 3 m, a u Davidoviima kod Bilee se nalazi -krstaa ija visina i:onad povrine zemlje iznosi 370 cm." Mnogi od ovih spomenika klesani su tako da su im gornja tri kraka (gornja uspravni i obadva poprena) jednakih dimenzija. Prema oblikovanju zavretka tih krakova dobijamo podvrste krstae jednakih krakova . Tako se neki 'k rakovi proiruju prema svoj-im zavrecima. Kod nekih primjeraka se gornja tri kraka zavravaju dvostrano zatesano (na dvije vode), a kod drugih su, opet, ti zavreci trostrarn . Ima i takvih primjeraka iji se krakovi zavravaju kao piramide, kao i takvih iji su zavreci prikraene piramide. Nekoliko primjeraka ima krakove koji se zaobljeno (bavasto) zavravaju. Pri izradi ov- h vrsta spomenika veoma mnogo se vodilo rauna i o izgledu gornjeg uspravnog kraka, pa je i to 'Bilo od utjecaja kada sam stvarao listu ovoga oblika. U dosta krstaa je gornji uspravni krak dui od njenih poprenih krakova i obino se ravno zavrava. Kod, relativno, mnogo takvih primjeraka gornji uspravni krak je postepeno proiren prema svome kraju. Postoje i krstae kod kojih je taj dui uspravni krak dvostrano zatesan, a ima i takvih iji su zavreci trostrano zatesani (Stolac, Litica, Popovo polje, Pljevlja).73 Kod nekih primjeraka se gornji uspravni krak zavrava kao piramida, a ima i primjeraka sa zavretkom u obliku pr-ikraene piramide. Ustanovljen je i izvjestan broj krstaa 'kod kojih je prelaz od uspravnog ka poprenim krakovima stepeniast (na stepenik), npr. u Drenici kod Mostara. Naeni su pr- mjerci kod kojih je gornji uspravni krak peterostrano zatesan, koji i je, frontalno gledajui, bio kao esterougaonik, bez naznaene dvije ivice (Glamo, Litica). Neki. pnimjerci ove vrste krstaa su imali gornje uspravne krakove luno zaobljene, a prema njima su i popreni tako klesani (Mostar, Gacko, Bilea)." Kod nekih je taj gornj-i luno oblikovani krak bio razvuen , vodoravno a21duen (U tica) .75 U vie sluajeva je gornji uspravni krak bio sasvim okrugao, kao glava ovjeka (kao krug, gledajui ga frontalno). Takve pr.jmjerke smo evidentirali u okolini Travnika ; Glamo a.' Vrlo sli na podvrsta je imala isto tako formiran gornji uspravni krak, samo na vratu, to je jo vie podsjealo na figuru ovjeka (Popovo polje) ." Jedna druga podvrsta je imala poprene krakove net.o oborene, ba kao da predstavljaju ramena ovjeka (Gacko, Bilea, Ljuhinje) .'8
uveanim

i 07

U okolini Travnika i Zenice postoj e posebni oblici krstaa, sa zaobljenim gornjim uspravnim k rakovima. Ponekad se ti krakovi postepeno pretvaraju u krug (gledajui frontalno), ali ee su pravi puni .krugova. Gotovo svi takvi primjerci nemaju uobiajenih poprenih krakova, nego su umjesto njih isklesani relativno maleni ,;imetrini bradavias ti ispusti. Nekada je predstavljen samo jedan par, nekada dva, a ima i sluajeva I a tri para. Takvo obHkovanje gors njih krakova, u vidu velikih glava i simetrinih parova ispusta, kao

SI. 22. -

Krstaa

Simiovoj kod

Bilee.

nadomj es taka poprenih krakova, ove travniko-zenike krstae nemaju svojih analogija na podruju steaka, te predstavljaju originalne oblike nedovoljno razvijenih krstaa. 79 Postoje jo dvije vrste k lesanih krs taa koje nisu malobrojne. Jednu vrstu predstavljaju spomenici koji su komb inovani od krs tae i ploe. a drugu 6ini kombinacija krstae i sanduka. Nije ustanovljena kombinacija sa sljemenjakom. Svim navedenim oblicima moramo dodati i nekoliko specijalnih. Jedinstven je s luaj prelaza poprellJi h krakova u gornji uspravni pomou kosih stepenika (Glamo). Jedan primjerak krstae u Popovu polju imao je gornji krak kao orijentalni luk (gledajui frontalno) 80 U okolini Travnika je naena jedna krs taa sa ogromnom vieluno zasvedenom glavom (sa vie bava stih ispusta), ali bez bradavica ispod te glave."

108

SL 23. }<rst aa

Ne razvijena sa jednim

parom bradavi astih ispusta II o ko lini Novog Travnika.

109

Pos toje jo tri zanimljive podvr s te. Jedna krs taa je u ska ploa koja j e pri vrhu urezana i zaobljena, da bi taj dio izgledao kao glava ovjeka . Ona nema poprenih krakova, niti bradavi as tih . spusta umjesto njih. Mislim da je to prelazni oblik od uspravno pos tavljene ploe ka krsta6i (IIija).82 Drugi sluaj je povelika iroka krstaa sa pravilnim popre nim krakovima, ali bez gornj eg us pravnog kraka. Ta tro kraka krstaa je evidentirana u okolini Plui na, u Crnoj Gori. Trei sluaj je u blizini Pljevalja, takoer u Crnoj Gori. Na po irokaj, dolj e uoj ploi is klesan je samo onizak gornji u spravni krak. Za razliku od prethodnog s luaja, ovdje nedos taju popreni krakovi . Sva tri ova sluaja, zajedno sa onim travni ko-ze ni kim, pred stavljaju prelazne oblike, odnosno jo nerazvijene krs tae.

SI. 24. krsta a

Trokraka u Rudinici kod Pluina.

Evo liste vrsta i podvrsta

krstaa:

Osnovni oblik

Vrste
l - Jednako oblikovani gornji krakovi

Podvrste

VII- KRSTACA

a) b) c) d) e)

Proireni krakovi Dvos treni zavreci krakova Tros treni zavreci krakova Piramidalni zavreci krakova P rikraeno-piramida i ni zavreci
kova

kra-

f) Zaobljeni zavreci krakova

2-

Dru ga ij e oblikovan gornji krak

a) b) e) d)

Izduen izaravnjen Jzduen, proiren izaravnjen Na dvije vode Na tri vode

e) Izdue n, sa piramidainim zavretkom f) Izdu e n, sa prikraeno-piramidalnim zavretkom g) Stepenik izmeu gornjeg i popre nih krakova h) Luno zasveden i) Gornji krak peterostran j) Vodoravno izduen i luno zasveden k) Oblikovan kao glava l) Oblikovan kao glava na vratu lj) Gornji krak kao glava, popreni opu teni

3 - Nerazvijena

a) Sa jednim parom bradavi ast ih ispusta b) Sa dva para bradaviastih ispusta c) Sa tri para bradaviastih ispusta

- Kombinovana sa
ploom

5 - Kombinovana sa sand ukom

Prilae se tabela vrsta i podvrsta oblici su dati na T. VIII B, sL 24 - 29,

,krstaa

T, VII -

Specifini


Prema najnovijim statistikim podacima, u Jugoslaviji krs taa ima 336, ili 0,5% ukupnog broja steaika, Iz toga se vidi kako je ovaj oblik bio vrlo slabo zastupljen . Alko i krstae i s tubove uzmemo zajedno onda ih ukupno ima 3168 primjeraka, ili jedva 4,6 % ukupnog broja steaka. Oito je da u ukupnom fondu steaka uspravno stojei oblici zauzimaju minimalan, da ne kaem beznaajan broj, odnosno da su leei oblici najvie odgovarali ondanjim potrebama i u slovima, NadgrobniCi u obliku krstaa kle u se i postavljaju i nakon prestanka upotrebe steruka, zbog ega je vrlo teko razluiti krstae iz perioda steaka i ove vremenski kasnije. U vie sluajeva ja sam krstae ubrajao u steke prema njihovim ukrasima, a ponekad i prema impresiji. Mogue je da neke evidentirane krstae pripadaju XVII ili XVIII v" odnosno mogue je da je brojno wanje krstaa-s teaka jo manje nego Io je ovdje navedeno, Jedan od najvanijih razloga kojim se moe objanjavati takva situacija svakako je injenica da su uspravni stee i nastali pred kraj njihovog vremenskog perioda pa je, prema tome, njihov vijek bio mnogo krai od vijeka ostalih oblika. Ovaj oblik je, relativno, najbolj e zastupljen u Bosni i Hercegovini - 0,5 %, iza toga je Hrvatska - 0,38%, a potom Srbi ja - 0,27 %, te Crna Gora sa 0,26 %. Na teritoriji Bosne i Hercegovine ovi spomenici nisu ravnomjerno rasporeeni. Relativno, najvie ih je u hercegovakom podruju oko Bilee, Gacka i Nevesinja, u Bosni ih je malo, uglavnom oko Travnika i Zenice, i to u specifinim oblioima,

JJ1

,lJ, ll. li
rtl
3

e
4

Tabe la VII -

Vrste i podvrste stea ka

II

obliku krstaa.

112

ll} /J til
u

.L - - - V 12

Tabe la VIII -

A -

Sp ec ifi n e

vrste osnovnih oblika

s t eaka .

113

20

21

23

25

t
26
27

28

Tabela VIII -

B-

Spec ifi ne

vrste osnovnih oblika

s teaka.

114

AMORFNI STEceI
Istraivai steaka razliito su se odnosili prema amorfnim spomenicima, veinom ih nisu uvrtavali u steke. Od starijih naunih radn.ka P. Kaer je uzeo u obzir amorfne nadgrobnike u obUku ,ploe do 30 cm visine, a ispustio je one vie. Od savremenih naunih radnika D. Sergejevski je uzeo li obzir grubo obraene steke, 'kako poloene tako i uspravne. I M. Ljlihinkovi je evidentirala amorfne steke u -obUku ploa i u obliku sanduka.

Ja sam naprijed naveo da su na mnogo mjesta zajedno sa drugim bili ploama slini nadgrobnici, ali neobraeni, ili 's amo ovla pritesani. Isto tako sam naveo da su na mnogo mjesta naeni amorfni ili samo ovla pritesani nadgrobnici koji su najvie sliili sanducima ili stubovima. injenica je da takvih nadgrobnika, zajedno sa stecima raznovrsnih oblika, ima u svim krajevima. Ipak smo najvie amorfnih ploa nali u Srbiji, amorfnih sanduka u centralnoj i istonoj Bosni, a amorfnih stubova u Srbiji i istonoj Bosni.
stecima

Kako se po svemu vidi, ja sam zauzeo stanovite da i amorfne nadgrobnrke treba smatrati stecima, pa sam ih uvrstio i u tabelarne preglede. Smatram, meutim, da izraeno brojno stanje nije ba sasvim tano, zbog toga to je izvjestan broj onih pritesanih, a vrlo sli-nih ploama, 'koje su evidentiari uvrstili u ploe, a izvjestan broj slinih sanducima uvrstili u stec3ke obUka sanduka, ali i zbog toga to je u nekim sluajevima bilo teko odluiti se da li neke amorfne nadgrobnike uvrstiti uopte u vremenski period steaka, ili ih tretirati kao spomenike XVII v. ili jo 'kasnijeg vremena. Posebno je bilo teko i nesigurno razluiti amorfne steke od slin,h novijih nadgrobnika u Srbiji i istonoj Bosni, gdje je takvih spomenika bilo najvie. Amorfni spomenici se javljaju zajedno sa najstarijim ploama, postavljaju se i dalje, kada se intenzivno 'kleu sanduci i sljemenjaci, aH izgleda u manjem broju, a ima ih, i ,to ne u malome broju, II zadnjem vremenskom razdoblju steaka. Amorfni oblici se, dakle, javljaju kTOZ itav vremenski period steaka. Ali, I kada mislimo na najstarije razdoblje steaka, na XIII, pa eventualno i na drugu polovinu XII v. onda treba imati na umu 's amo amorfne na:dgrobnike u obliku ploa i sanduka, a kada mislimo na XVI v. onda prvenstveno imamo na umu amorfne stubove. Na nekim nekropolama se jasno zapaa proces postavljanja raznovrsnih steaka. Taiko, npr., u Hodovu kod Stoca, na nekropoli od 120 steaka, vidimo kal o su najprije postavljeni amorfni primjerci k u obliku ploa i sanduka, a najkasn,je - na periferiji nekropole bolje obraeni i ukraeni steci.'3 Slina je situacija i na nekropoli od 90 steaka li odatle nedalekom selu Stjepan-Krstu, gdje se stariji steci - odreda amorfni i slabo obraeni primjerci slini ploama, sanducima - nalaze na platou brijega (tu je i crkva kasnije podignuta), a ostali steci - lijepo obraeni i ukraeni primjerci - rasporeeni su po blagim kosinama ili u pOd.rlOju toga brijega, odakle se nastavljaju noviji i savremeni spomenici."

115

MAUZOLEJ!

Mislim da ima razloga da se uz sve naprij ed navedene osnovne obli'ke steaka i njihove varijan1e doda jo i mauzolej kao poseban vid nadgrobnih spomenika koji je koriten u srednjovjekovnoj Bosni. U odlomku o arhitekturi grobova bilo je ve govora o mauzoleju tepije Batala u Turbetu .kod Travnika, u podnoju brda na kojem se nalaze ostaci srednjovjekovnog grada Toriana. On se saS1ojao od kamenog sallkofaga u kojem je pokojnik sahranjen, koji je poloen u zidanu raku, pokrivenu ploom, na kojoj je bio steak u obliku sljemenjaka. U jednom zidu . rake bila je ugraena manja ploa sa irilskim natpisom koji govori o Batalu. Sve je bilo ograeno visokim zidom , sa jednim ulazom. Nije poznato da li je postojao kakav pokrov? Pretpostavlja se da. je Batalo stolovao u Tori an u . Ovaj Batalov nadgrobni spomenik u Iitera1Uri je nazvan mauzolejem.85 Vrlo slina ploa, sa natpisom koji se odnosi na kneza Vuka, naena je u Malom Mounju, juno od Travnika. Pretpostavlja se da je taj Vuk najstariji sin tep ij e Batala.86 Po .toj ploi se moe pretpostaviti da je i Vuk imao svoj mauzolej, izraen po ugledu na oev. Po svemu sudei i istaknuti bosanski feudalci Radovan Pribilovi, iz Ri ica kod Kaknja 87 i veliki kamac Nespina, iz Graanice kod Visokog,ss imali su takoer svoje mauzoleje. Njihovi epitafi nisu na krupnim nadgrobnicima, na sanducima ili sljemenjacima, nego na osamljenim ploama koje su, po svoj prilici, bile ukomponovane u mauzoleje. Iznad ldkaliteta gdje je u zemlji naena Ne!;pinina ploa , izdie se brdo na kojem su ostaci utvrenog s rednjovjekovnog grada, zvanog Cajangrada, u koj em je mogao & tolovati Nespina. Ispod grada mu je mogao biti mauzolej, kao i Batalov mauzolej . Ima razloga za pretpostavku da je i u Donjoj Zgoi postojao mauzolej. Pored ostaloga, na to upu uj e nalaz ozidane rake, ostataka zidova crkve i luksuznih grobnih priloga.89 Neke feudalne porodice su podizale crkve da bi se u njima sahranHi njihovi najugledniji lanovi, pa bi se takve crkve mogle smatrati jednom vrstom mauzoleja. Ta!kva se zadubinska crkva nalazi u Vlahoviima kod Ljubinja u kojoj su evidentirani grobovi i steci sa natpisima njenih ktitora - kneza Vlaa Bijeli a i njegovog sina vojvode Vukosava Vlaevia90 ; takva je i crkva u Petroviima, u okolini Nikia, gdje su grobovi i steci sa natpisima njenih ktitora - vojvode Cvjetka Banjanina i sina mu kneza Grbaa Cvjetkovia-Banjanina. 9 1 Vrlo je vjerovatno da je i crkva u Biskupu kod Konjica bila mauzolejna crkva feudalne porodice Sankovia '" Tu su ot'k riveni temelji crkve i u njima grob i steak sa natpisom Goisave, ene vojvode Radia Sankovia. Isto tako je vjerovatno da je mauzolej oblasnog gospodara Sandalja Hrania-Kosae bio u Sepan-Polju, na uu Tare i Pive, u Crnoj Gori. Tu su naeni ostaci crkve, sa grobom i stekom u obliku lijepo obraenog sanduka, koji se pripisuje Sandalju '" Na mnogim mjestima sa s tecima su naeni ostaci temelja nekadanjih cnkava (Bitunja i Drvenice u okolini Ljubinja;' Zavala u oknlini Trebinja;S Bojii kod Kalinovika itd.) ," na jo vie mjesta su naene itave crkvene zgrade, podignute na starim temeljima, i to kako pravoslavne (Pi e, u okolini Pluina, u Crnoj Gori;7 Veliani , Dubljani ,

116

Zakovo, Lug, ZaplanIk, Zaul a i dr., u okolini Trebinja;' Obalj u okolini Kalinovika,99 Slato u o'kolini Nevesinja,lOO Panik i Mir ue u okolini Bilee i dr.),IO! tako i ri mokatoli ke (Brotnjice u okolini Dubrovnika,l02 Tu epi kod Makarske,lo, izvor Cetine kod Sinja,lO> Lisiii kod Benkovca,lOs I vinj , Srima, Pokrovnik, Birani. Grebatica, Prhovo i dr. u okolini Sibenika,l06 itd.), pa nije iskljueno da su neke od njih mogle biti grobne crkve, neka vrsta mauzoleja. Ako tome dodam jo i okolnost da se mnogi lokaliteti steaka zovu crkvine, to znai da je tu nekada bil a crkva, onda vidimo kako s teci imaju veza sa crkvama, bilo da su crkve podizane prije, istodobno ili neto kasnij e od postavljanja steaka . Za sada nemamo dovoljno sigurnih podataka o postojanju mauzolej a u kojima su steci bili jedan od elemenata arhitektonske sepulkralne kompozicije, ali i ovo malo govori da je taj vid nadgrobnih spomenika, kao i u drugim evropskim zemlj ama, postojao u srednjovjekovnoj Bosni, makar i u vrlo ogranienom broju.

Dra evo,

POSTANKU OSNOVNIH OBLIKA STECAKA


Ploe

117

Nadgrobni spomenioi u obliku ploa klesani su i postavljani umno gim zemljama kroz i tav srednji vijek, pa i dalje, sve do danas. I u naim krajevima, naroito u crkvama i oko njih, bez obzira na religijsku pripadnos t, postavljani su ve od XI v. nadgrobnici u obliku ploa. Tako su u Starom Baru naene ploe iz XI-XIII v., sa natpisima "u stilu tadanj e zapadne Evrope".I07 Meu starije sauvane nadgrobne ploe s podruja stare Srbij e spadaju one igumana Dionisija i Stefana, sina kralja Uroa, kao i brojni fragmenti ploa iz Sopoana, od kojih jedan sa imenom protovestijara Tome, a drugi sa reljefnom predstavom tita. U crkvi sv. Nikole u Gracu je naena ploa jeromonaha igumana Joanvkija, a u Davidovici kod Brodareva ploe Dimitrija Vratka i sina velikog upana Vratislava. los Sve su to ploe iz XII-XIII v. Naj starije ploe koje svrstavamo u s teke, prema natpisima na njima (okolina Trebinja), potjeu iz XII i XIII v."19 Sigurno je da iz toga doba potjeu i ploe-s teci koje nemaju natpisa. Najvjerovatnije je da su naj stariji s teci u obliku ploa nastali ugledanjem na raniji obiaj klesanja i postavljanja ploa u crkvama i oko njih u naim i drugim zemljama. Ugledniji i imu niji ljudi su imali lj epe obraene i po dimenzijama vee ploe. Siromaniji ljudi su se zadovoljavali i poluobraenim, pa i amorfnim ploama. Postepeno je nastajalo i ukraavanje - najprije polumjesecima, zvijezdama i suncem, a onda i krstovima, kao i drugim reljefnim motivima. Moda je u to ranije vrijeme - u XII i XIII v. - bio obiaj da se nadgrobni znakovi prave od drveta, moda su te oznake bile u vidu manjih neobraenih kamenova, ili u vidu nekoliko komada ovalno poredanih malih neobraenih kamenova, to se nije moglo trajno odrati. Stanovnitvo Bosne i Huma u XIII v. ivjelo je u tekim i nesreenim politikim i ekonomskim prilikama, preteno u situaciji da se grevito brani od ugarskih zavojevaa, to se moralo odraziti i na kulturu, a 10 znai i !Ila klesanje nadgrobnih spomenika. Time se, mislim, moe objanjavati izvjesno siromatvo oblika, ukrasa i natpisa ste-

aka u odnosu na stanje u XIV i XV VIlO Iako za takvo rezonovanje nemamo sigurnijih dokaza, mislim da se moe rei da je i pojava veeg broj a ploa , a ne sanduka i sljemenjaka, kao nadgrobnih spomenika XIII v., jedan od simptoma pomenutog n esreenog i slabog ekonomskog stanja . Ploe se i d alje k leu, paralelno sa drugim oblicima, iako ne u tako velikom broju. Mnoge od tih pl oa sada dobivaju savren iju formu i vie ukrasa, ali za mnoge se moe tvrditi da pripadaju siromanij im slojevima. Postepeno, smanj ujui se broj ano , one se odravaju do samoga kraja perioda steaka, da bi i p oslije toga ivj ele prilagoene nOvim uslovima . Mislim, d rukle, da 'Su ploe, kao osnovni oblik s teaka. najprije postale i da s u najdue trajale.

Sanduci
Steci u obliku sanduka su u izvjesnoj mj eri vii stadij razvoja i transformacije steaka u obliku pl oa. Istovremeno su znak i rezultat s reenih i stabilnijih drutvenih odnosa. Zbog toga se u veem broju pojavljuju tek u XIV v. Postepeno, oni postaju sve vei , vii, sa postoljima, ukraen iji i sa epitafima. O i to je da su naj ugledniji i najimu niji teili za monumentalnou u izrad i svoje vjene kue. Da se ovako klesan nadgrobnik smatrao n ekom vrstom vj ene kue, vidi se i po natpisu iz Carevca kod Glamoa, u kome se kae: SE KUCA MILUTINA MAROEVICA I NJEGOVE ENE VLADISLAVE ... '" I po predstavi slijepih arkada na izvjesnom broju visokih sanduka, prvenstveno u Hercegovini, i u opte u junijim krajevima, vidljiva je tenj a vlasnika i majstora za stvara nj em vizije kue . Poto se rad i o blizini primorja, razumljiva su ou literaturi izraena miljenja nekih istraivaa o mogu em utj ecaju s te strane, odnosno o u gledanj u na primorsku romaniku kuu sa ravnim krovom i sa trijemom.'12 Otuda i predstave stubova i rOman ikih lukova izna d njih. Mislim da pretpostavka o postanku sanduka po ugledanju na romaniku kuu ima ,s voga osnova. Taj umj etniki utjecaj nije n i u vremenskom pogledu u neskladu, ako se uzme u obzir i izvjesna retardacija, 1:o u ondanjim uslovima nij e bila nikakva iznimna poj ava. Napominjem da su na nekim p rimjercima sanduka lukovi ar,ka da ilj asti, go tiki , a ne romaniki, to se m oe objanjavati jo lake - vremenski bliim utj ecaj ima go tike umjetnosti u naem primorju. Majstori steaka su bez te koa mogli da se nadahnjuj u klaustrom franjevakog samostana u Dubrovniku, ili n ekim drugim dubrovakim spomenikom. Meutim, pri razma!tranju ovih veza i utjecaja moramo imati pred oima i mogunos t obj anjenja isto slavenskog porijekla sanduka, na to nas je Vl. Skari jo 1928. god. upozorio. m Skarieva hipo teza O slavenskom porij eklu odnosi se, dodue, na oblik sljemenjaka, a li se ona, kako emo vidjeti, moe protegnuti i na ob lik sanduka. On je u litera turi naao podatke o tome da su Slaveni u svojoj staroj zakarpatskoj p ostojbini pravili drvene ikuice kao svoje nadgrobn e spomenike, pa je zakljuio da su taj obiaj seobom prenijeli i u nae krajeve. O tome e vie rij ei biti neto kasnije, a na ovome mjestu elim samo da saoptim da su u zapadnoj Srbiji do 'prije 100 godina pravili takve kuice ,kao svoje nadgrobne spomenike,'" zatim da smo obiaj izgradnje n adgrobnih drvenih kuica u vidu o tvorenih sanduka nedavno

118

ustanovili u pravoslavnim selima okoline Priboja. Tako je Z. Kajmakovi takve spomenike vidio u Strpcima kod Pr iboja. l15 I ja sam ih naao ne samo u Strpeima nego i u drugim oblinjim selima. U ovome pogledu su vani i nalazi sarajevskog etnologa Zorislave Markovi . Ona je u nekim pravoslavnim selima iz okoline Rudog (Prebidoli, Mokronoge i dr.) nala prilian broj drvenih nadgrobnika u ob liku otvorenih sanduka, za koje smatra da potjeu iz XIX i XX v. Neki primjerci tih "grobnica" - kako ih zovu u tome kraju - bili su ukraeni urezanim, ponekad obojenim, najee motivima krsta u krugu, rozete u krugu, rombovima, granicama i listovima sa cvjetovima, zatim simbolima zanimanja pokojnika, a ponekad portretima pokoj nika. 110 Vojvoan s ki konzervator i naun i radni'k Petar Momirovi je priao Zorislavi Markovi da je ta,kve nadgrobnike vid io i u okolini Bajine Bate i da ih, navodno, ima i u jo nekim selima toga dijela Podrinja. ll7 Mislim da hipoteza o slavenskom porijeklu ovoga, a pogotovo narednog obli'ka steaka ima dosta osnova.

Sljemenjaci
Steci u obliku slj emenj aka u velikoj mjeri pod sjeaju na rimske i starokranske sarkofage, zbog ega su neki n auni radnici smatrali da su i nastali po ugledanju na njih. Najprije je M. Hoernes izrazio takvo milj enj e,"8 p oslije njega J . Asb6th,I19, a malo kasn ij e i C. Truhelka,l20 kao i jo neki drugi . Na formiranje miljenja nekih od njih od znatnog utjecaja je bilo to to se na mnogim sljemenjacima nalaze isklesane arkade. Postoji nekoliko okolnosti koje ne idu u prilog takvom milj enju. Jedna je u velikoj vremenskoj d is,tanci koja iznosi gotovo deset vijekova. Antiki sarkofag je upalj , sastoji se od dva dijela i sam predstavlja raku, a slj emenjak je m onolitan i kao spomenik postavlj a se iznad rake. To je druga negativna okolnost. Zatim treba rei da su nizovi arkada na an tikim sarkofazima rijetka pojava. m Osim toga, mogao bi se navesti i malen broj antikih sarkofaga zateenih na ter itoriji steaka u kasnom srednjem vijeku. Uostalom, anti ki sarkofazi nisu ni prvi niti jedini spomenici na koje bismo se u ovoj raspravi mogli p ozivati, jer 's u, npr., poznate preistorij ske urne u obliku kue u s jevernoj Njemakoj, Italiji i na Kreti, zatim kasnoantiki i s tarokrans ki grobovi od opeka u obliku kue, onda grki antiki sarkofazi, itd. m Mislim da su bosanskohercegovakim " kovaima" mnogo blii bili srednj ovjekovni 'krans ki sarkofazi ikoje s u mogli vidjeti i u pravoslavnim i u rimokatoli kim crkvama u naoj, ,kao i u susjednim zemljama, a koji kao ustaljeni oblici poinju ve od IX v. U Splitu se nalaze sarkofazi arhiepiskopa Ivana Ravenjanina i priora Petra, iz XI v.,m u Zadru je sarkofag sv. Simuna, iz 1380. god., koji je napravljen po elji hrvatsko-ugarske kraljice J elisavete, inae kerke bosanskog bana Stjepana II Kotromania. l " Spomenuo sam ove reprezentativne primjerke najvie zbog toga to oni ne samo po oblicima nego i po svojim reljefima, pa i skulpturama imaju dosta veze sa s teci ma. Na sarkofazima u Splitu nalaze se reljefni motivi kosih krstova sa krakovima u vidu ljiljana, kakve imamo i na s tecima , na sarkofagu sv. Simu na su brojni reljefni motivi ljiljana, isti kao i na stecima, te leea figura sveca, kakvu pojavu, kao

119

utjecaj Zapada, nalazimo i na nekoJi.ko primjeraka steaka. m Bosanski majstori 'steaka su mogli nai u zore i u itavom nizu srpskih crkava. Spomenimo samo Sopoane, gdje su bili me rmerni sarkofazi kralja Uroa I i arhiepiskopa Joanikija, s kraja XIII V.,"6 zatim sarkofag sv. Marije u Svau, iz XIII v., onda sarkofag Jelene Anujske u Gracu, iz XIII v., sarkofag ktitora Davida u crkvi Davidovici kod Brodareva, s kraja XIII v.,l27 sarkofag Stefana Dean skog i dva nepoznatih pokojnika u Dea nima, u crkvama Peke patrijarije nalazi se nekoliko sarkofaga, u Ljubostinji se nalazi Jefimijin sarkofag,l28 itd. I na n ekim od ovih srpskih sapkofaga se nalaze relj efi koji su vrlo slini reljefima na ste cima, npr. nizovi ljiljana na Jefimijinom sarkofagu . Prema podacima od prije 120 godina, u crkvi sv. Ahilija u Arilju , iz XIII v., bio je kameni sarkofag sv. Ahilija, a uz crkvu jo jedan sarkofag koji je napravljen po nalogu cara Stefana Uroa . A u crkvi sv. Petra u Bijelom Polju , u Crnoj Gori , ustanovljen je mermerni n adgrobnik u obliku izduene prikra en e piramide za koji je reeno da pripada nepoznatom rakom episkopu iz XIII-XIV V. I29 Osim toga, na nekim freskama srpskih crkava, kao npr. u Deanima, nalazimo slike sarkofaga (u sceni Hri stova vaskrsenja i na jo nekoliko mjesta). Konano, i na samome bosanskom teritoriju SU postojali sarkofazi, np r. kralja Tvrtka II i kralja Tomaa na Bobovcu. l30 Na vie primj eraka krans kih sarkofaga, 'k ao npr. na onome sv . Simuna, predstavljene su apkade, sa stubovima i lukovima, to nalazimo i na sljemenjacima, koji su zbog toga 'poprimili izgled crkvice - mauzoleja, a to je vjerovatno i bila krajnja temja pokopanih li nos ti . Svi ovi i slini primjeri idu u prilog miljenju da su srednjovjekovni kranski sarkofazi mogli stvarno i neposredno utjecati na klesanje steaka u obIrku sljemenjaka. Vremenski daleki anti ki sarkofazi su mogli biti samo od posrednog utjecaja. Ali, pri razmatranju ovoga pitanja moramo uzeti u obzir i slavensku komponentu. Ve sam, pi ui o porijeklu sanduka, naveo da je Vladislav Skari izrazio miljenje da su Slaveni donijeli obiaj pravljenja drvenih kuica nad grobovima.'J\ On je tada mislio na kuice u obliku sljemenjaka. To miljenj e je nedavno novim podacima potkrijepio dr M. Hadij ahi . 1l2 Jo je A. Sapieha istakao s teke graene u obliku kue. Povodom toga je rusko-polj ski a rheolog Chodakowsky-Czarniesky, u svom prevodu Sapiehe, dodao da se u junoj Rusiji i danas pokojni'k stavlja u lij es u obliku ku e koji se zove "Domovina".133 Skari je na osnovu slike ruskog nadgrobnog spomenika iz 1634. god. zakljuio da su ne samo kod nas nego i u drugim zemljama pravljeni nadgrobni spomenici u obUku kue . U tome su ga podravali nalazi natpisa na stecima u Carevcu kod Glamoa i Starom Selu kod Donjeg Vakufa, u kojima se ti steci nazivaju "kua" i "vini dom".'" Prema navodima S. Obradovi a, vidimo da su takve drvene ku ice postavlj ane u Srbiji, u krajevima oko Uica,135 do prije oko stotinu godina, a iz naprijed navedenih podataka vidje li smo da su drvene kuice u obliku sanduka sve do naih dana postavljane u okolini Rudog i Priboj a."6 Od znaaja je injeni ca da su u nekim crkvama moravske kole ustanovljeni drveni sarkofazi. m Za razliku od hercegovakih i primorskih sljemenjaka, ovi u Bosni nemaju arkada, da bi s tvarali viziju primorske kue , nego imaju elemente tadanje bosanske drvene kue. Tako smo na vie primjeraka sljemenjaka, npr. oko Olova, Kladnja i Kalesije, ustanovili da su im krovne plohe klesane tako da predstavljaju krovove

120

kua od drvenih daica, od indre - "na klis"138 Osim toga, nali smo i vie primjeraka ije su vevtikalne strane 'klesane tako da se na njima vide vertikalne, a u nekim sluajevima i horizontalne, drvene oblice. I3> A drvene oblice i daani pokrov su dva bi,tna faktora tipine seoske bosanske kue, tzv. "brvnare". Bosna je u srednjem vijeku obilovala drvetom, pa je razumljivo to su ne samo seoske kue nego i svi drugi arhitektonski objekti pravljeni od drveta. U periodu steaka, kao i jo dugo poslije njega, u Bosni su i crkve graene od drveta, zbog ega se ne samo u Hercegovrni nego i u Bosni osjeala tendencija graenja "vjene kue" u viziji crkve. Sve ovo nesumnjivo govori o tome da hipoteza o slavenskom porijeklu sljemenjaka ima svoje opravdanje. Moda e se jednoga dana moi navesti jo neki argumenti u prilog njoj. Nije iskljueno da su prije kamenih steaka u obliku sljemenjaka pravljeni drveni sljemenjaci, a da je jo neto 'k asnije drveni materijal zamijenjen kamenim kao trajnijim. Iako izgleda da obadvije hipoteze, kako ona o srednjovjekovnom kranskom porijeklu tako i ova o s'tarom slavenskom, imaju svojih opravdanja, ipak se ini da je na sljemenjak prvenstveno produkt razvoja steaka na ovome tlu, tj. da se taj oblik, kao vii stadij sanduka, upravo tu pojavio i razvio. Takvoj pretpostavci ide na ruku i okolnost to se pomenuti krans ki sarkofazi nalaze u relativno malom broju, i to izvan teritorija stare Bosne, kao i okolnost to staroslavenske drvene nadgrobnike od pojave sljemenjaka dijeli dosta veliki vremenski hijatus. I pored svega navedenoga, smatram da pitanje postanka slj emenjaka jo uvijek ostaje otvoreno, ekajui na svoje egzaktnije objanjenje.

Stubovi
Za steke u obliku stubova je teko nai uzore u kranskim spomenicima naih krajeva. Stele nekih drugih evropskih zemalja, kao npr. one u Irskoj, ne bi mogle doi li obzir ne samo zbog toga to je to veli-ka geografska udaljenost nego i zbog toga to su vremenski daleko (VII- VIII v.). Ni antike stele, zbog vehke vremenske distance, a i neznatnog broja sauvanih u naim krajevima, ne bi dole u obzir kao uzori. Pojedinani primjerci, naeni u susjednim oblastima, kao to je spomenik Altomana, oca vojvode Nikole Altomanovia (danas u Zaviajnom muzeju u Kraljevu), ili spomenik despota Stefana u Markovcu kod Mladenovca, u Srbiji, poznat pod imenom "Despotov kamen", kao iznimke, ne znae mnogo, a po vremenu nisu ispred naih stubova. l40 Razmiljajui o moguim uzorima, traei rjeenja pitanja postanka steaka-stubova, doao sam do uvjerenja da 's u muslimanski nadgrobni spomenici, tzv. niani, bili glaV'lli razlog i neposredan povod pojavi naih stubova. To miljenje sam ve izrazio i obrazloio.141 Zauzimajui srpske i makedonske oblasti, Turci su ve krajem XIV v. postavljali niane nad grobovima svojih umrlih. Za uglednike su se ti spomenici klesali u Carigradu i odatle dopremali u Skopsko ,k rajite, ali 's u se klesali i u samome Skoplju. Odmah po dola ~ku Turaka u neke nae istonije krajeve Bosne, jo i prije pada Bosne 1463. god ., takvi niani su se ,klesali i postavljali, kako za poginule i umrIe Turke tako i za domae Musli-

121

mane. Za najuglednije pokojnike uvozili su se skopaljski ("uup s ki") mermerni niani, kao i "rio ukraeni carigrads,k i niani. Obian svijet u Anadoliji i drugim krajevima azijske Turske, kao i obian i siromaniji turski i domai muslimanski svijet u Makedoniji postavljao je rustine stele bez ikakvih ukrasa i natpisa, kakav je obiaj ostao sve do naih dana (Tetovo). Paralelno su postavljani i niani koji su svojim oblikom stvarali viziju ljudske glave, sa <turbanom ili sa nekom drugom kapom. Osmanski Turci su obiaj pravljenja niana prihvatili od Turaka-Seldu'ka. Formirajui i ukraavajui svoje nadgrobne spomenike, Selduki Turci su mnogo toga batinili od Armenaca i Perzijanaca.l " Osmanski Turci su obiaj pravljenja niana prenijeli na Balkan. Zbog duboko ukorijenjene tradicije steaka, u Bosni i Hercegovini 's u muslimanski niani dosta primili od umjetnosti steaka. To se sasvim dobro uoava od niana XV i XVI v., posebno kada se tie reljefnog reperk toara, a onda i natpisa niana u staroj bosanskoj irilici. Utjecaj islamske nadgrobne umjetnosti osjetio se vrlo brzo i na stecima. Ve u XV v. ne 's amo da se kleu ni' ani i postavljaju na muslimanske grobove nego se takvi isti oblici postavljaju i na neke kranske grobove. Najznaajnija je, meutim, injenica da se u to vrijeme sami steci, kao nadgrobnici domaih 'krana i sljedbenika Crkve bosanske, kleu i postavljaju uspravno. Tako, uz leee obl>ke - ploe, sanduke i sljemenjake - sada poinju da se postavljaju stele, stubovi, obelisci i prelazni oblici ka nianima. U tim uspravni m oblicima prepoznajemo gotovo 's ve vrste i podvrste ploa i sanduka. ak se sada i oblici sljemenjaka nalaze u uspravnom poloaju. Prosto, kao da su se dosadanji leei steci sada poeli dizati i uspravlja:ti. Naravno, ti uspravno stojei su sada postali neto manjih dimenzija, neki su sada imali produen donji dio za usaivanje u zemljU, iLi su na drugi nain prilagoeni za novi poloaj. Razumljivo, te okolnos ti nam pomau i uslovljavaju dat iranje uspravnih steaka. Tako, po mome miljenju, , tubovi poinju da se postavljaju s najranije oko polovine XV v., ali njihova glavnina pripada kraju toga i prvoj polovini XVI v. Za takvo relativno kasno datiranje govori i to to je ova vrsta oblika redovno situirana na periferiji nekropola. i njenica da su stubovi najvie zastupljeni u Srbiji i istonoj Bosni , da ih malo ima u centralnoj Bosni, a da su u zapadnoj Bosni, Hercegovini, Crnoj Gori i Hrvatskoj vrlo rijetka ili gotovo sasvim iznimna pojava, jasno govori gdje se taj utjecaj, zbog turske prisutnosti, najprije i najsnanije odrazio.

Krstae

Krstae su vrlo tipian kranski nadgrobnik. I pored toga to je veina bosanskohercegovakog ivlja slijedila bosansku crkvu, za koju se kae da je propovijedala umjereno heretiko uenje, 'k oje se pred ,kraj svoje egzistencije pribliilo uenju slubene crkve, mislim da su se u grobovima pod krstaama pokopavali iskljuivo ortodoksni krani. Nema sigurnih podataka kada su krstae nastale, a pogotovo ta su njihovi uzori. Po natpisima na krstaama, nijedna od njih ne bi se sa sigurnou mogla staviti prije ! raja XV v. (M. Vego je od tridesetak k krstaa, ,koliko ih ukupno ima sa natpisima, samo pet datirao u XV v.,

122

123

nijednu prije toga, a sve ostale u XVI-XVII V.).'" Po tome to se, u odnosu na steke ostalih oblika na istim nekropolama, krstae redovno nalaze na periferiji tih nekropola, npr. uVelianima, Strujiima , Draevu, akovu i Papratnici, na podruju Popovog polja, u H ercegovini ,l4' neemo ,pogrijeiti ako ustvrdimo da im poetak pada pred sam kraj razdoblja egzistencije 'steaka, ubrzo .p oslije pojave stubova, najvjerovatnije u drugu polovinu XV v. Ako tako stvar posltavimo, namee nam se neminovno p ovezivanje krstaa sa muslimanskim nianima, unekolit."o slino situaciji sa stubovima. Naime, u vrijeme dolaska i ustaljivanja Turaka izmijenila se struktura bosanskohercegovakog stanovnitva po vjerskoj pripadnos ti. Nestali su "bogumili", a stvorile se dvije vjerske formacije - Illa jednoj s'lrani su bili muslimani, a na drugoj krani (rimokatolici i pravos lavni). Muslimani uvode svoje nadgrobne spomenike - niane, a pred krane se postavlja dilema: ili nastaviti sa klesanjem i postavljanjem steaka, ili se opredijelilti za neke nove, drugaij e spomenike, koji bi svojim izgledom vie odgovarali njihovom vjerskom opredjeljenju. Steke, kao stari zajedniki narodni obiaj, bilo je teko napustiti i njih e, stoga, jo dosta dugo praviti, pa makar se, prema ugledanju na niane, oni u dobrom broju postavljali uspravno. Uspravni spomenici bi kranima najbolje odgovarali u novonastalom vremenu (vremenu niana), ali kako bi trebalo da oni izgledaju, odnosno kako da se njima istakne kransko obiljeje? Niani sa turbanom su, osim toga, sugerirali i viziju ljudske figure, pa je i to bio jedan od elemenata dileme. U takvoj situaciji i ni mi se sasvim loginim da je pred njihove oi iskrsavalo naj'lipinije i najsimbolinije obiljeje kranstva - krst, koji je, prije 'Svega, predstava Kristove muke i samoga Krista, a onda i viestruko znamenje - u crkvenim obredima, u arhitekturi i arhitektonskoj plastici, na sarkofazima crkvenih velikodostoJnika i sl. Poznato je da su se kamenim krstovima obiljeavala mjesta vanijih dogaaja , posebno mjesta muenja i pogibije istaknutih linosti vezanih za period primanja kranstva, npr. u Arme niji .' 45 Vjerovatno je to bio glavni razlog pojavi izvjesnog broja krstaa kao nadgrobnih spomenika istaknutih crkvenih dos tojanstven ika II nekim zemljama. U junoj Francuskoj su se u XIII i XIV v. pojavili i brojni nadgrobnici u formi polukrstaa, za koje neki misle da su pripadali katarima. Nemamo sigurnih podataka, ali je vjerovatno u to doba, ili neto kasnije, dolo i do pojave krs taa kao nadgrobnih spomenika i u drugim zemljama. U bosanskohercegovakim u slovima najprije su se pojavili prelazni oblici od stubova ka krstaama, kakav je, npr. sluaj sa nadgrobnikom "kneza Stjepana" (stub sa tek naznaenom glavom) u okolini Sarajeva,l46 ili kakvi su travniko-zeniki "hrianski niani"l47 (velika okrugla glava i stidljiva pojava poprenih 'kra!kova) , iza toga se pojavljuju krstae sa vrlo malim, kratkim poprenim krakovima, kakav primjerak postoji u Nekuku kod Stoca,l48 ili u Kotezima kod Ljubinja, onda su uslijedile rus tine krstae u istonoj Hercegovini (zaobljena ili okruglasta glava, oborena ramena , predstava lica) ,'49 da bi se konano dolo do pravih krstaa (gr6ki ili latinski krst). Po prilici , e ovakav proces formiranja s krstaa odvijao i u drugim naim podrujima, naroito u staroj Srbiji i Sandaku. Mislim da su krstae-steci postavljane prvenstveno na grobove svetenih lica. U prilog takvom miljenju ide injenica to se krstae nalaze ne samo na periferiji nekropola nego esto uz same crkvene

zgrade, kakav je sluaj, npr. u Popovu polju, u Hercegovini, to neki natpisi direktno spominju pokopane ,s vetenike, i to se na nekim krstaama nalaze relj efni motivi koji atribuiraju sve tenike. U vezi s ovim napominjem da je ukupan broj krstaa sasvim malen (336), tako da i to posredno omoguuje pripisivanje krstaa prvenstveno svetenim Iieima. Ako bi trebalo da se konkretnije odluim za vjeru tih ljudi, mislim da se veina odnosi na pravoslavne svetenike. Smatram da se za krstae - steke moe rei da su uglavnom pojava XVI v; one kao i ostali osnovni obliei postoje do kraja ivota steaka, ali i kasnije, prilagoavajui se novim uslovima, nastavljaju svoj ivot, sve do naih dana. U austrijskim i njemakim zemljama su ve u XVI v. klesane kamene krstae, ali s u ubrzo prevladale krstae od metala .'lO Na izbor krsta kao obbka nadgrobnika, kako u naim ta ko i u drugim zemljama, svakako je bitno utjecao simbolizam ovoga najizrazitijeg optekranskog znaka, a neposredan povod to je u Bosni i Hercegovini dolo do pojave , steaka u obliku krsta lei u muslimanskim nianima, koji su, osim toga, bili i od izvjesnog utjecaja pri kreiranju nekih svojstava krstaa (antropomorfnost i dr.). Da li je postojao jo neki faktor koji je bio od neposrednog utjecaja na krstae, za sada nije mogue rei nita sigurno.

124

NAPOMENE
I S. B e lagi, Oblici steaka, Radovi Akademije nauka i umjetnosti BiH XLIII. Sarajevo 1972 (Odjeljenj e drutvenih nauka. knj. 15). 173-213. l . Stratimirovi, Srednjovjekovno groblje kod Zgoe, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu III. Sarajevo 1891 (knj. II). 122-141. , P. Kaer. O s tecima. Starohrvatska prosvjeta I. Zagreb 1895. 27-34. 157- 164. 218--223 i II. Zagreb 1896. 18--24 i 91-99; Ist i. Pierres S ' pIIlcrales Dalmates. Lyon. 1887. t F. Kanitz, Altere und l1 eue r e Grabdenkmalfonnen im Konigreich Serbie, Mitteilungen der Anthropologischen Gesellschaft. Wien. Bd. XIX. 1889. 5 C. Truhelka, Scarobosanski mramorovi, Glasnik Zemaljskog muzeja II Sarajevu III. Sarajevo 1891 (knj. IV). 368--387. Isti, Srednjovjeni steci Bosne i Hercegovine, Povijest hrvatskih zemalja Bosne i H ercegovine I f Sarajevo 1942,630. 1 V. Curi , Sredovjena groblja, rukopis II Zemalj skom muzeju II Sarajevu. A. Benac, Radimlja, Sarajevo 1950. Isti. Olovo. Beograd 1951. 10 Isti, Siroki Brijeg, Sarajevo 1952. II D. Sergejevski, Ludmer, Sarajevo 1952. II M. Vego, Ljtlbuki, Sarajevo 1954. II J. Reneo, Sredovjeni nadgrobni spomenici-steci, Bibliografija i graa za umjetnost i srodne struke VIII, Zagreb 1953 (izdato kao rukopis). l' L. Kati, Steci tl I motskoj Krajini, Starohrvatska prosvje ta, III serija, sv. 3. Zagrel> 1954. 131-169. IS M. Corovi-Ljubinkovi, Nekropole i grobni belezi, Arheoloki spomenici i nalazita u Srbij i I- II. Beograd 1953 i 1956. 169-197 i 231-26 1. 16 A. Horvat, O stecima na podruju Hrvat ske, Historij ski zbornik IV, Zagreb 195 1, 157-162; Ista, Prilog rasprostiranja s t eaka u Liki i Baniji, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji IS, Split 1963,26-34. 17 O. D. Mandi , Etnika povijest Bosne i Hercegovine, Rim 1967, 86-87. n. P. Z. Petrovi. Iz nae prolosti l - ll. Beograd 1959-1960. 7-16. , ~ A. Skobalj. Obredlze gomile. Sv. Kri na Ciovu 1970.223-225. II S. B elagi, Kupres, Sarajevo 1954. I f Isti, Sleci na Blidinju, Zagreb 1959. lO Isti, Kalino vik, Sarajevo 1962. II Isti, Popovo, Sarajevo 1966. II Isti, Steci centralne Bosne, Sarajevo 1976. lJ M. Sako ta, Prilozi poznavanju manastira Ban je kod Priboja, Saoptenja I X. Beograd 1971. 19-46. l' M. Vego, Srednjovjekovni bilzaki latinski spomeuici XVI v., Glasnik Zemalj skog muzeja u Sarajevu IX. N. s. (Arheologija). Sarajevo 1954. 255-272. 2s S. Be l agi, Steci i neki njima s li n i nadgrobni spomenici u okolini Zadra. Radovi Centra JAZU u Zadru. sv. 21 . Zadar 1974. 57-89. 16 . Stratimirovi, n. d., na istom mjestu. lT P. Kaer, n. d. 11 C. Truhelka, n. d., na istom mjestu. 211 S. Be lagi, Popovo, Sarajevo 1966. xl Isti, Ljubinje, Nae starine X, Sarajevo 1965, 131. JI A. Benac, Siroki Brijeg, Sarajevo 1952, Plan J. II S. Be lagi, Stee; centralne Bosne, Sarajevo 1967, 39, Plan IX. JJ Isti, Kupres, Sarajevo 1954, 26 i 85; Isti, Sleei na Blidinju, Zagreb 1959, pjan na str. 24. D. Sergejevski. n. d . Plan II; S. B e l agi. Kalinovik. Sarajevo 1962. sl. 33; Is ti, Steci centralne Bosne, Sarajevo 1967, Plan I X; I sti, Kupres, Sarajevo 1954, Plan X. JS M. Vego, Ljubuki, Sarajevo 1954, T. IV, sJ. 7. S. Be lagi, Slee i centralne Bosne, Sarajevo 1967, Plan IX. JJ Isti, Kalinovik, Sarajevo 1962, sl. 116. JI S. Be lagi , Popovo, Sarajevo 1966. lt Isti, St eci okoline Sibenika, Godinjak za tite spomenika kulture Hrvat ske l . Zagreb 1975. 193.
)6

125

A. Benac, Radimlja, Sarajevo 1950, 2B, T. VIII, sl. l.


Belagi,

S.

n. d., na istom mjestu .

u V. Palavestra-M. Petri , Srednjovjekovni nadgrobni spom enici II tepi, Radovi Naunog drutva BiH XXIV, Sarajevo 1964, 162- 163. 4l S. Be l agi, Kupres, Sarajevo 1950, sl. 21; Isti, St eci na Blidinju, Zagreb 1959, 50. u Isti, St eei i neki njima slini nadgrobni spomen ici Ll okolini Zadra, Radovi Centra JAZU u Zadru, sv. 21 , Zadar 1974, 66 . , Isti , Trnovo - srednjovjekovni nadgrobni spomenici, Nae starine XI, Sarajevo 1967, 103, sl. 1>-7. ~ M. Vego, Ljubuk i, Sarajevo 1954, sl. 15-16. tT S. Be l ag i , Steei Hodova, Anali Historijskog in stituta JAZU II Dubrovniku XII, Dubrovnik 1970, sl. B. .. Ist i, Sleei tl Opl iiima, Nae slarine VII , Sarajevo 1960, 145-153. 49 C. Truhclka, Crtice iz s rednjeg vijeka, Glasnik Ze maljskog muzeja II Sarajevu XX, sv. 4, Sarajevo 19OB, 419-432. S. Be la g i , Ljubinje, Nae starine X, Sarajevo 1965, 136. 51 Isti, Steci centralne Bosne, Sarajevo 1967,44 i 88. Sl S. Be l ag i , Steci u okolini Sibenika, Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske I, Zagreb 1975, 193; Isti, Steci i nek i njima s lin i nadgrobni s pomenici u okolini Zadra, Radovi Centra JAZU u Zadru, sv. 21 , Zadar 1974, 77. SJ Zahvaljujem Z. Kaj makov i u na podacima. s. S. B e la gi, St eci cent ralne Bosne, Sarajevo 1967, 88; Isti, Kupres, Sarajevo 1954, 160. " Isti , n. d., sl. 112 a. ~ Isti, St ec i u okolini Vlasenice, Starinar XXIII, N. s., Beograd 1972, 117. 'l V. Palaves tra - M. Petri, n. d., 162. SI S. Be l agi, St eci cent ralne Bosne, Sarajevo 1967, sl. 7. " Isti, St eci katalo ka-topografs ki pregled, Sarajevo 1971, 32. I!Q Isti, Kupres, Sarajevo 1954, sl. 74. 61 . Stratimirovi, n. d., 122-141; S. Be lagi, Stec i centralne Bos He, Sarajevo 1%7, 46-49. " l. Reneo , n. d., II. u P. Aneli, Histo rijs ki s pomenici Konjica i okolin e, Konjic 1975, 217. ~ S. Be l agi, Steei centralne Bosne, Sarajevo 1967, 16, sl. 5. e V. M. Iv a no v i, Srednjovekovni nadgrobni spomenici lt Podrinju, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu XVII, Beograd 1954,260, sl. B. " D. Sergejevski, Ludmer, Sarajevo 1952, sl. lO, 14 i dr., T. XLVIII, sl. 13 i 14. " Isti, n. d ., T. XLVIII, sl. 4. Isti, n. d ., T. XLVIII, sl. 16 i 17. " . Ma zali , Kra i lanci i rasprave, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu IV-V, N. s., Sarajevo 1950, 231-241; S. B e l a g i , n. d. , 49-50, sl. SB i 59. ~ A. Benac, Olovo, Beograd 1951, 21>-2B, T. XVI, sl. 24 a 24 g. " S. Be l agi, Popovo, Sarajevo 1966, 33, sl. 49-50. " Isti, Steci, kataloka-t opografski pregl ed, Sarajevo 1971, 3B(}-3B I. l J Isti, Stec i lt Opli i ima, Nae starine VII , Sarajevo 1960, 153, sl. 12. 14 Isti, Stari krs tovi lt Dretn;ci, Nae starine III , Sarajevo 1956, 180-181, sl. 4; Z. Kajrn akovi , Na tpisi; krs ta e sa Gata kog polja, Nae starine IX, Sarajevo 1964, 145-165. I I A. Benac, Siroki Brijeg, Sarajevo 1952, sl. 14 i 15 a. 76 S. Be la gi , St ec i centralne Bosne, Sarajevo 1967, 63--67. 1"/ Isti , Popovo, Sarajevo. 1966, sl. 9. 71 Z. Kaj m akovi , n. d. 7t . M aza li , Hrian s ki niani lt okolin i Tra vnika, Nae starine IV. Sarajevo 1957, 97-IIB. S. B e la g i , n. d., sl. B7. &L . Ma za1i . n. d .. sl. 17. 12 Isti , n. d., sl. 2; S. B e l a g i. St eci centralne Bosne, Sarajevo 1967, sl. 1. II Isti, Stee; tt Hodovu, Anali His torij skog instituta JAZU II Dubrovniku XII, Dubrovnik 1970, 133-135 i 160--161. .. Isti, n. d., 161.

126

127

15 . Mazali, Kon zervatorski zahvat na Batalovoj grobnici i njezin dananji izgled, Nae stari ne VI, Sarajevo 1959, 239-242; S. Be l agi, Steci centralne Bosne, Sarajevo 1967, 111-112. 16 J. Krajinovi , Tri revidirana l1atpisa iz okoline Travnika, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu LV, Sarajevo 1943, 234-236; S. Be l agi, n. d., 103-104. " S. Be l agi , n. d., 98-99. u Isti, n. d ., 95-96 . Isti, n. d ., 97- 98. 90 Isti, L jubinje, Nae starine X, Sarajevo 1965, 144-148 i 160-161. 91 J. I VQvi, Tri natpisa II selu Petrovi ima, I storij ski zapisi X , knj, XIII, Cetinje 1957, 258-265. fl M. Vego, Nad grobni s pomenici porodice Sankovia u selu Biskupu kod Konjica, Glasnik Ze maljskog muzeja II Sarajevu, N. s. X, Sarajevo 1955 (Arheologija), 157-166 i XII (1957), 127- 139; P. Aneli, n. d. , 192-193. u Steak je nedavno otkrio prof. V. uri . Materijal jo nije public iran. Zahvaljujem Z. Kajmakoviu na podatku. t4 S. Be lagi , Steei u Birunjoj, Nae starine IX, Sarajevo 1964, 93-95; Isti, Ljubinje, Nae starine X, Sarajevo 1965, 147-148. " S . Tihi j . Basler, Crkva sv. Petra tl Zavali, Pe ristil II Zagreb 1957, 109- 111; M. Vego, Arheolo ko is kopavanje Ll Zavali, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu XIV, N. s. (Arheologija), Sarajevo 1959, 192-199; S. Be lagi, Popovo, Sarajevo 1966, 49-50 . S. Be lagi, KaliIlOvik, Sarajevo 1962,63. n Isti , Ste e i Ll Pivi, Starine Crne Gore V, Cetinje 1975, 87-89. fl Isti, Popovo, Sarajevo 1966. 99 Isti, Kalinovik, Sarajevo 1962,66-70. 1011 Isti, Nevesinjski s t eei, Nae starine XIII, Sarajevo 1972, 112. 101 Isti , St eci, ka ta lo ko-topografski pregled, Sarajevo 1971 , 368-369. lOJ Isti, Steci tl Brotnjieama, Anali His torijskog instituta JAZU u Dubrovniku VIII-IX, Dubrovnik 1962, 66---{;8. I M N. Boani-Bez i , St ee ; i nadgrobne plo e u Makarskom primorju, Starinar XVII, Beograd 1967, 168-169; S. Be l ag i , Steci, kataloko-topografski pregled, Sara jevo 1971,84. 1001 L. Kati , Steci II Imotskoj Krajini, Starohrvatska prosvjeta, III serija, sv. 3, Zagreb 1954, 153; S. Be la g i , n. d., 75-76. lOS S. Be l agi, Stee; i neki njima s lini 'lad grobni spomenici tl okolini Zadra, Radovi Centra JAZU u Zadru, sv. 21, Zadar 1974,70-71. UIO Isti, Stee; u okolini Sibenika, Godi njak zatite spomenika kulture Hrvatske I, Zagreb 1975, 179-199. 1 t1 J. Maksim o vi , Kam eni nadgrobni s pom enici, Zbornik Muzeja primenjenih umetnosti, br. 19-20, Beograd 1975/ 76, str. 9. 101 Ista, n. d., 10. 1('19 M. Vego, Zbornik srednjovjekovnih nalpisa BiH Ill, br. 128 i 129. no P. Ane li , Periodi II ktllltlrn oj historiji Bosne i Hercegovine u s rednjem vijeku, Glasnik Zemaljskog muzej a XXV, N. s. (Arheologija), Sarajevo 1970, 207-208. 111 M. Vego, Zbornik s rednjovj ekovnih natpisa BiH IV, br. 261. ul A. Evans, A11liquarian R esearshes I-II, 86-87; C. Truhelka, Starobosanski mramorovi, Gla snik Zemaljskog muzeja u Sarajevu Ill, Sarajevo 1891 , 370. m VI. Skari , Jedan slovenski uzor bosanskih mramorova, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu XL, sv. II, Sarajevo 1928, 141-144. m S. Obrad ovi, Opisanie okruija u ikog, Glasnik Drutva srbske slovesnosti X, Beograd 1858, 344. lIS Zahvaljujem Z. Kajmakovi u na podacima. 11 6 Z. Markovi , Drvene grobnice u okolini Rudog, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu VIII, N. s., Sarajevo 1953,317- 319. 111 Ista, n. d., na istom mjestu. III M . Hoernes, Alterthumer der Herzegovina, Sitzungberichte der Wiener Akademie der Wissenschaften, Bd. 97, Wien 1881. II' J. Asb6th, Bos'l;en und die Herzegovina, Wien 1888, 106 . N C. Truhelka, n . d., 370; K. Jireek , Istorija Srba I, 123; A. Benac, Radimlja, Sarajevo 1950,29.

121 D. Sergejevski, Srednjovjekovno groblje kod Petrove crkve tl Nikiu, Cetinje 1952, 22; Lj . Karaman, O bosanskim s rednjovjekovnim s tecima, Starohrvatska prosvjeta, III serija, sv. 3, Zagreb 1954, 178. III Lj . Karaman, na istom mjestu. III B. Gabri evi, Sarkofag nadbiskupa Ivana pronaen u podrumima Dioklecijanove pala e, Vjesnik za arheologiju i hi storiju dalmatinsku LXII, Split 1960, 87-101. IH M. Krlea i saradnici, Zlato i s rebro Zadra i Nina, Zagreb 1972 . .. S. Be la g i , Steci, katalo ko-topografski pregled, Sarajevo 1971 , 237. L16 J. Mak s imovi , n. d., 13; Saopten ja VIII, Beograd 1969, sl. 6 na str. 98. L21 J. Maksimovi, n. d. , 13. 121 J. Mak s imovi, n. d., 14-15; S. Obradovi, Opisanie okruija uikog, Glasnik Drutva s rbske slovesnosti, X, Beograd 1858,334. 129 R. Ljubinkovi, Hums ko eparhijsko vlastelinstvo H crkvi svetoga Petra u Bijelom PoljLI, Starinar IX-X (1958-1959), Beograd 1959, 107; Isti, Iskopavanja na crkvi svetoga Petra u Bijelom Polju, Ma terijali IV - Sedmi kongres arheologa Jugoslavije u Herceg Novom 1966. g., Beog rad 1967, 103-104. uo P. Aneli , Bobovac i Kraljeva Sutjes ka, Sarajevo 1973, 81-98. III Vl. Skari, n. d. LU M . Hadijahi, Prilog Skar ievoj hipotezi o porijeklu s t eaka, Radovi Mu zeja grada Zenice III, Zenica 1973, 287-296. III Chodakowsky-Czarnizes ky, Djela Slobodnog drut va rus ke lit erature, sv. IX, god. 1820. (prema 1. Reneu, n. d ., 21). 1)6 C. Truhelka, Staroboswlski pismeni spomenici, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu VI, Sarajevo 1894, 782; K. Hormann, Starobosans ki natpis iz XV v., Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu III, Sarajevo 1891 , 48-53. !lS S. Obradovi, n. d. 1:16 Vidi napomenu br. 116. ll1 J. Maksimovi, n. d., 14. ,. A. Benac, Olovo, Beograd 1951, sl. 1,2,52 a. ll' Isti, n. d ., sl. 18 a i 18 b. 1.0 Arheoloki spomenici i nalazita u Srbiji II - centralna Srbija, Beograd 1956, 261. W S. Bela g i , Niani XV i XVI v. u Bosni i H ercegovini, Djela Akademije nauka i umjetnosti BiH LIII (Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 30), Sarajevo 1978, 14-18. 142 Isti, n. d., 16---17. '" M. Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa" BiH 1/41, II / 77 i 99, III / 147 i IV 1315. '" S. Be la gi, Popovo, Sarajevo 1966, 2!, 23, 26, 29 i 57. 101 Isti, Armenski Ila k ari i nai s t ec i, Nae starine XIV-XV, Sarajevo 1981, 65-83. L" Isti, Steci cent ralne Bosne, Sarajevo 1967, B, sl. 1. ln : Mazali, Hriansk i nian i u okolini Travnika, Nae starine IV, Sarajevo 1957. Ha S. Be lagi , Steci na Nekuku kod Stoca, Glasnik Etnografskog muzeja II Beogradu XXI, Beograd 1958, 155-174, sl. 16.; Isti, Popovo, Sarajevo 1966, 21, sl. 9. I" Isti, Nevesinjski s t ec i, Nae starine XII I, Sarajevo 1972, 97-122; Z. Kajmakovi , Natpisi i krstae sa Gatakog polja, Nae starine IX, Sarajevo 1964, 145-165. I ~ J. i F. Karl Azzola, Mittelalterliche Scheibenkreuz.Grabsteine in Hessen, Zeitschrift des Vereins fur hessische Geschichte und Landeskunde - Band 82, 197!, 9--60, Tafel 1-117.

128

2 steaka.

RELJEFI STECAKA

Reljefi predstavljaju najizrazitije i najvrednije umjetniko svojstvo Upravo su zbog reljefa steci privlaili veliku panju mnogih naunih radnika i drugih po s matraa. Istraiva i steaka su se najdue zadravali na raznovrsnim relj efnim motivima, ,opisivali ih, crtali, fotografisali i to publicirali. Mnogi od njih, naroito stariji i s traivai, imali su uglavnom povrna i pogre na vienja . Neke njihove pogreke su prouzrokovane vrlo plitkom plastinou reljefa , zatim njihovim oteenjima, a onda i posmatranjem pod nepovoljnim osvjetljenjem, jer nije bilo laJko, a nekada ni mogue uopte, u svako doba dana, ili za kratko vrijeme, vidjeti i fotografisati pojedine motive. Neki pogreni opisi su posljedica jednostranog pristupa i unaprijed formiranog miljenja o izgledu i znaenju izvjesn ih motiva. Is,traivai novijeg vremenskog razdoblja su tim poslovima pristupali bez predubjeenja, ozbiljnije, imali su vie vremena i vie s u se udubljiva li, pa su njihovi podaci mnogo obje ktivniji i uvj erljiviji.

BROJNO STANJE

129

Malo je istraivaa steaka koji su pokuali da neto odreeno kau o broju s tea ka koji na svojim plohama imaju reljefe. Vjerovatno je mnoge od njih to pitanj e zanimalo, ali je bilo teko i nezahvalno uputati se u njegovo rjeavanje U uslovima kada s tec i jo nisu bili evidentirani, kada se repertoar reljefnih motiva samo fragmentarno poznavao. M. Hoernes, jedan od najstarijih i straivaa, rekao je da na svakih stotinu steaka dolazi jedan sa ukrasom ili sa natpisom. l C. Truhelka spada meu starije, ali vrlo aktivne istraivae steaka.' Moe se pretpostaviti da je ovaj nauni radnik; jo u austrougarskom vremens kom periodu bio najbolje obavijeten o ovoj vrsti spomenika. U jednoj svojoj studiji iz 189 1. god. on je rekao da se meu trideset steaka jedva jedan nalazi sa ukras ima, to znai oko 3,3%. Kako je tada operisao sa ukupnim brojem od oko 27.000 primjeraka steaka, proizlazi da ukraenih ima 900 primjeraka. lednom drugom prilikom C. Truhelka je bio mnogo manj e konkretan, rekav i samo da ..Iij ep niz s teaka" posjeduju ukrase. 3 1. Reneo je, na osnovu publiciranih materijala prije 1945 . god. i svog linog uvida na terenu Bosne i Hercegovine, naveo da 900 uk raenih steak a, kako je to mislio C. Truhelka, uglavnom odgovara stvarnom stanj u, ali je izrazio i misao da ukraenih moe biti najvie do 1.500 primjeraka' M. Krlea je, na osnovu publiciranih materijala, proraunao da oko 30% steaka u obliku sljemenjaka imaju reljefe.5 Po milj enj u A. Solovjeva broj ukraenih s teaka vjerovatno dostie 10% ukupnog broja. Kako misli da ukupan broj iznosi 60.000, znai da ukraenih ima 6.000 primje raka" M. Wenzel je navela da je svojom knjigom "Ukrasni motivi na stecima" obuhvatila vie od 3.000 ukraenih spomenika, to je, po nje-

nom miljenju , barem tri etvntine ukupno ukraenih. Ona, dakle, misli da ukupan broj ukraen ih s teaka iznosi oko 4.000 primjeraka.' Ostali istraivai se nisu bavili ovim pitanjem, ni'ti su saoptavali svoje prognoze. Jedino bi se mogla navesti jo N . Mileti, koja openito smatra da je fond reljefnih motiva steaka vrlo bogat, da je veoma raznolik i da postoje "beskraj ne varijante pojedinih motiva, i jo vie, beskrajne kombinacije raznovrsnih ukrasa ... "8 Na osnovu podataka pr'kupljenih ,s istematskom evidencijom steaka, koja je zavrena 1969. god., ja sam izrau nao i 1971. god. objavio brojno stanje ukraenih primjeraka, kako po republikim teritorijama tako i po osnovnim oblicima tih spomenika. Po toj nauno zasnovanoj statistici, od ukupno 66.478 steaka, koliko ih je ustanovljeno u Jugoslaviji, ukraeni spomenici zauzimaju 8,5 % ili 5.679 primjeraka.' Treba rei da je u meuvremen u od 1969 god. do danas pronaen izvjestan broj do sada neevidentiranih steaka, a meu njima i izvj estan broj onih sa ukrasi ma.1O Sada sam u prilici da pruim najnovije podatke o brojnom stanju steaka koji i maju reljefe: U Bosn i i Hercegovini je prije deset godina bilo 4.586 ukraenih, u meu vremenu je novopronaenih 52, tako da ih sada ima ukupno 4.638 primj era ka . U Hrvatskoj je bilo 446, pronaeno je 234, sada postoji 680 primjeraka. U Srbiji je bilo 167, pronaeno je 23, sada postoji 190 primjeraka. U Crnoj Gori je bilo 480, pronaeno je 40, sada postoji 520 primjeraka. Prema tome, na teritoriji Jugoslavije je do 1969. god. ustanovljeno 5.679 s teaka sa ukrasima, u meuvreme nu je pronaeno novih 349, to znai da danas u svemu imamo 6.028 primjeraka stea'ka sa ukrasima . Prije deset godina broj ukraenih primjeraka je iznosio 8,5 % ukupnog broja s teaka, a sada je on sa mo neto izmijenj en i iznosi 8,7%. Kako se vidi, prognoze navedenih i straivaa stea ka o brojnom stanju ukraenih primjeraka daleko su od stvarnog stanja. Jedino se A. Solovjev u tome pogledu izdvaja, zbog toga to se njegova procjena ne razlikuj e mnogo od sadanjeg utvrenog stanja.

REPERTOAR I KLASIFIKACIJA REUEFNIH MOTIVA

Vrlo je malen broj i s traivaa steaka koji su se bavili repertoarom i klasifikacijom reljefnih motiva, koji su pokuali da utvrde barem osnovne motive i njihove glavne varijante, te da motive svrstaju i podijele po njihovoj funkciji na spomenicima, po njihovom znaenju, po likovnim st ilskim osobinama, ili po nekom drugom kriteriju mu. Zbog toga, osim u jednom s l uaju, do danas nismo imali studije koja bi bila posveena ovoj problema'tici. Ipa k je bilo nekoliko pokuaja stvaranja liste mot iva u jednom grubljem i optijem smislu, kao i sistematiziranja motiva jednog ogranienog podru ja. C. Truhelka je najprije sve reljefne motive podije lio na tri osnovne kategorije : arhitektonske dekorativne, ornamenta/n e i figura/ne motive. U prvu kategoriju je svrstao "kolonade", za koj e je kazao da na steke prenose graevinske oblike, ali samo kao dekoraciju. Meu ornamente

130

je najprije ubrojao cvijet koj i je strogo geometrijski shvaen, zatim pleteno ue koj e obino dijeli povrine, a potom vije i grane. Pod vij om ili zavojnicom smatrao je spiralu. Tu je ubrojao i povijenu lozicu sa trolistovima, grani cama i si., kao i lj iljan. On je tit sa maem , kao i polumjesec, zvijezdu i jabuku na titu, smatrao heraidi kim motivima , koji spadaj u u k a tegoriju ornamenata. U figuraln e motive ubrojao je kako pojedinane ljudske i ivotinjske predstave tako i itave scene, u emu nije vid io nikakve alegorije, niti simbole smrti, nego samo realne predstave iz ivota onda njih ljudill Oko 24 godine kasnije C. Truhelka je u os novne reljefne mo tive svrstao : vijuge, cvje tove, lisnate vijuge i razne h era ldi ke mo tive - maeve i ti tove sa grbovnim oznakama. Tada je u figura lne mot ive ubrojao i pokuaje portretiranja umrlih, ,kolo , lov i turnir" Nakon 30 godina ovaj je autor jo jedanput pisao o reljefnim motivima. Tada ih je svrstao u tri kategorije: dekorativne, he raldike i figuralne motive.". l. Reneo je motive podijelio po njihovom mjestu nalaza na spomenicima u dvije grupe: 1 - Motive rubova vodoravnih strana sanduka i ploa i gorn jih dijelova vertikalnih strana sanduka i sljemenjaka, i 2 - Ukrase u s reditu ploha." A. Benac je u jednoj prilici sve reljefne motive podije lio na tri glavne grupe: geo m etrijs ke motive, ukrasne znakove i figuraln e predslave. U prvu grupu je ubrojao zavojitu liniju , s piralu, pleteno ue i dr. U drugoj njegovoj grupi se nalaze polumj esec, roze ta, krst, ruka s ma e m i dr." Iz njegovog neto kasnij eg pisanja prOizlazi milj enje da se reljefni motivi s tea,ka dijele n a dekorativne i figuralne." D. Sergejevski je reljefne motive Ludmera podijelio na pe t grupa: 1 - drut veno-socijalni amblemi, 2 - religiomi sil1lboli, 3 - ornamenlalni i likovi bliski simbolima, 4 - figuraini ornament i, i 5 - ornamenti u uskom smislu ." S. B e l agi je sve motive takoer podijelio na tr i glavne grupe: onwmente, ostale ukrasne znakove i figuralne predstave.IS P. Koroec sve motive okoline Travnika smatra o rnamentima, koj e dijeli na tri grupe: arhitekton sku, simbolinu i figu rainu grupu. U prvu grupu ubraja same oblike spomenika (sa isturenim krovom i bez njega) . Simbo li k u grupu orname nata svodi na rozetu ili jabuku i na polumjesec, ali tu uvrtava i motiv grane sa spiralnim zavoj ima.!9 A. Solovjev je predloio podjelu reljefnih motiva "prema unutranj em zna enju" na tri osnovne vrs te: s imboli n e, svjetovn e i neulralne. Po njegovom milj enju , p ostoji i :m,.tan broj motiva zajednikog karaktera, koje naziva mjeovitim motivima .lO N. Mile ti je sve r eljefne motive grubo svrs tala u est grupa: geometrijski orna m ent i, simbolini makovi, biljni motivi, ivotinjs ki motivi, arhitektonski motivi i figura lne scene." Drugom prilikom je ona sve motive svrstala ovako: ornamentalne trake geo m et rijskog i vegetabi/nog porijekla , arhitektonski m ot ivi, s imboli ki znakovi, heraldi ki m otivi, predstave biljnog i ivot injskog svijeta, usamljeni likovi i figuralne
scene. zz

131

J edan sasvim objektivan kritiki osvrt na naprijed n aveden e klasifikacij e reljefnih motiva otean je raznovrsnim okolnostima, a prije svega time to su nazivi i pojmovi nekih motiva ne samo proizvoljni i neuj edn aeni nego i nedovoljno objanjeni, zatim to i sami autori neka-

da nisu bili dosljedni u svojim klasifikacijama, a napose to se pristupi i kriteriji raznih autora m eu sobom jako razlikuju. Za C. Truhelku se moe rei da nije bio dosljedan u stvaranju osnovnih kategorija motiva, jer je, npr., jedanput ustanovljenu kategoriju arhitektonskih motiva kasnije izostavio, a uveo novu kategorij u heraldi kih motiva, a imao je vie nedosljednosti i u svrstavanju poj edinih motiva. Sasvim je ekscentrian kriterij I. Renea o podjeli motiva po njihovom mj estu na s tecima. Osim toga, ovaj i stra iva neke i ste simbole, kakav je npr. kri, kao i figuralne pred stave, svrstava u ornamente, odnosno u iste ukrase, to je zaist a nepr ihvatljivo. A. Benac je sklon svrstavanju n eobino velikog broja motiva u dekoracij e. Stoga mu je P. Z. ozbiljno prigovorio to je, npr., p olumj esec, r ozetu, vodenicu, krst i neke d r uge motive uvrstio u ukrase.23 Podjela D. Sergejevskog je zanimljiva i dobrim dije lom op ra vdana, s napomenom da figuralne predstave nije trebalo da smatra ornamentima. Miljen je P. Koroeca da sve vrste motiva s tea k a okoline Travnika smatra ornamentim a, a pogotovo da oblik sljemenjaka sa isturenim ili neis turenim kro vn im plohama smatra dekorativnim omarnentom, nije mog u e prihvatiti . Iako zanimljiva, klasifikacija A. Solovjeva, i pored toga to u njoj nek i motivi mogu da imaju mjeoviti karakter, izgleda nedovoljno jasna, a moglo b i se rei i nedovoljno logina, jer zato, npr., s imboline motive tako strogo odvajati od svjetovnih, kada i meu njima moe biti simbo la? Za klasifikaciju N. Mileti moe se rei da je dosta razlona, ia ko je uoptena, nerazraena i nedovoljno objanjena. Od svih ovdje navedenih pokuaja s is tematizacije reljefnih motiva steaka u velikoj mjeri se izdvaja i razlikuj e sistematizacij a M. Wenzel. Ovu Amerikanku su steci veoma zainteresovali, pa im je posvetila t ri dua terenska istraivanja. Glavni rezultat toga njenog poduhvata je velika publikacija koja se upravo odnosi na repertoar i klasifikaciju reljefnih motiva. Na 1erenu, iz pos toj ee litera ture i ustupljenih podata ka izvjesnog broja naih domaih istraivaa, kao i arhiva nekih naih ustanova, M. Wenzel je prikupila, nacrtala i sredila reljefe sa vi e od 3.000 steaka . Ve po samom tako obimnom naunom materijalu (bez obzira to su joj neki motivi netani, naroito oni koji su preuzeti iz starije literature i arhiva nekih u stanova), kao i po trudu uloenom u p rouavanje motiva, njena vrijedna studija je sasvim druga ija od drugih pokuaja te vrste. Sve reljefne motive ona je svrstala u 18 kategorija, ilustrovanim tabelama crtea, sa manjim uvodnim tekstovima, u kojima ima vrlo lucidnih zapaanja, uglavnom bez pretenzija da se daju konana rjeenja." Evo nj enih kategorija motiva .

Geometrijski malivi. Ovdje se radi o obi nim i drugim vrpcama, kao to su uvijeno ili tordirano ue, cikcak-vrpce i vrpce od kosih paralelica (autor ih ne nabraja i ne imenuje), koj e imaj u svrhu da podijele i ogranie plohe steaka. Bordure. To su brojni rubni ukrasi, ili okviri drugih ukrasa, koji ponekad slue i za podjelu prostora: Jordirano ue, cikcak-linija, bordure od kosih paralelica, talasasta linija sa trolistovima, spiralnim zavojima, palmetama ili s li ni m dodacima, bordure sastavljene od krugova i polukrugova, 'te rijetke mreaste bordure.

132

Arhitektonski motivi. Tu su uvrtene direktne predstave zgrada ili njihovih dijelova, a onda i itavi steci koji su klesani kao zgrade. Teite je na arkadama, a u tome .okviru na lukovima. Krstovi. Vrlo su brojni motivi Jeoji se sastoje od samih krstova jednakih krakova, ili onih kod kojih je donji uspravni izduen, odnosno kod kojih je krst gla\Oni elemenat, ali su takoer brojni i motivi kod kojih je krst sporedan elemenat. Moe se rei da se u ovoj kMegoriji podrazumijevaju jednostavni i stilizovani krstovi, a onda i svasti ke i Tau-krstovi . Udubljenja i obrui. Ovdje su ova dva motiva, koja najee nazivamo "kamenicom" i krunim vijencem, svrstana zajedno. Ubrojan je i motiv jabuke koji se javlja ili sam ili u zajednici sa nekim drugim motivom, npr. sa polumjesecom, kada zamjenjuje zvijezdu ili rozetu. Rozete i polumjeseci. Rozetama 's u nazvani i cvjetovi i zvijezde, bez obzira na broj latica, odnosno krakova. U nekim sluajevima, kada se javljaju uz figuralne predstave, rozete mogu imati simbolinu ulogu. Krin. Ovaj motiv je grubo svrstan u dvije grupe: krin ije se bone volu te povijaju unutra i onaj ije se volute povijaju u vidu slova S. U jednoj varijanti druge grupe st"blo se u svom donjem dijelu pretvara II dvije "noge". Spirale. Upotrebljavane su i kao osnovni elemenat ukrasa i kao bordure. Naj ee imaju oblik stabla sa dvije volu te. Autor im pridaj e simbolian karakter. Grozd i loza. Redovno se ovi motivi javljaju u vidu dvostruke spirale kod koje grozdovi izlaze iz valuta, a vrlo rijetko grozd visi o pravoj lozi. Poto se motiv grozda javlja na ogranienom prostoru, moda je rad samo jednog majstora, ili jedne klesarske kole - miljenje je
drvee. Grane izlaze iz uspravnog stabla ili iz loze, a zavravaju se ,u vidu spirala ili na neki drugi nain. Sasvim razvijeno drvo je rijedak motiv, ogranien samo na nekoliko lokaliteta. I grane koje izlaze iz loze su svojstvo samo jednog manjeg regiona. Oruje i orue. Radi se uglavnom o oruju, iji su tipovi: maevi, kratki bodei, koplja, sjekire, kijae, 'lukovi i titovi. Na nekim titovima se vide heraldike ozn",ke. Reeno je da se na stecima ponekad vide i neka orua, ali 1a orua nisu konkretizirana. Ptice. Obino su predstavljene 's a spiralama, polumjesecom i krstom, ali se javljaju i na leima jelena, kao i samostalno. Nije reeno o kojim vrstama ,ptica se radi, nego samo da ima nekoliko sluajeva predstave grabljivica i pet predstava pijetlova. Autor je sklon tumaenju ptice na stecima kao simbola .pokojnikove due. Jelen, konj, pas, riba, .zmija i ostale ivotinje. Sve ivotinje, osim ptica, svrstane su u jednu kategoriju, ali je teite na jelenima i konjima, koje autor dovodi u vezu sa duama pokojnika. Psi su najee elementi lova, a 2lmijolika bia simboliziraju podzemlje i p",kao. Ruke. Ovaj se motiv javlja u gotovo 90 primjeraka u vidu osamljene povijene ruke do ramena, odnosno do iza lakta, ili samo u vidu ake. Ponekad ruka dri neki predmet. Autor teko nalazi uzroke pojave ovoga motiva na stecima.

ovoga autora. Grane i

133

Glave, polufigure, usamljene figure, parovi. Glava je najjasnije izraena na nekim nadgrobnicima u obliku .k rsta, gdje upravo ti spomenici slue kao predstave tijela. Cijele muke uspravne figure vjerovatno predstavljaju portrete pokojnika, dok se enske figure samo u ogranienom broju mogu identificirati sa pokojnikovom osobom. Predsta:va ene izm e u konjanika, ili izmeu ivotinja, simbolizira boanstvo. Figure sa izdignUJtom ili sa izdignutim rukama su oranti. Predstava mukarca i ene, kao para, vjerovatno 5imbolizira branu sreu. Kolo. Najmanje tri figure mogu da ine kolo, koje moe biti ensko, muko ili mjeovito. U nekim kolima kolovoa dri ma, a u nekim ena kao kolovoa dri obru. Navedena su i dva kola u kojima kolovoa jae na jelenu, ali se ta pojava ne objanjava. Konjanici. Na nekim stecima se javlja samostalan motiv jahaa na konju . Postoje i motivi konjanika sa jednim ili vie pratilaca. Dva afrontirana konjanika autor uporeuje sa srednjovjekovnom scenom svetih ratnika , ali jo vie sa predstavama antikih Dioskura. Evidentiran je 21 steak sa predstavom ene izmeu dvojice konjanika, je. Ito po milj enj u autora, "autohtoni ostatak klasine tradicije". U ovu kategoriju su uvrtene i predstave <turnira u kojima akteri ues tvuju na konjima, kao i predstave sa vie od dvojice konjanika. Lov. Autor kae da se ovaj motiv nalazi svuda, osim u isto noj Bos ni . Postoji lov na jelena, vepra i medvjeda. U njemu uestv uju lovci na konjima, sa 'kopljima, i pjeaci, od kojih neki sa lukom . Najee su predstave lova na jelena. Sve vrste scena lova su poznate u srednjem vijeku, a li ih nema na nadgrobnim spomenicima, kako tvrdi autor. Nekvalificirani motivi. Ovdje su svrstani motivi koji ne spadaju ni u jednu od naprijed navedenih kategorija. To su motivi koji imaju neku nepozna tu simboliku funkCiju, ili dekorativni motivi neobinog oblika, ili , pak, predmeti ija je priroda, zbog velike oteenos ti, sasvi m nejasna. Evo i moga miljenja o klasifikaciji M. Wenzel. Pojam geome trijskog motiva mislim da je mnogo iri nego to ga ini n ekoliko zastupljenih vrsta u prvoj kategoriji M. Wenzel. Geometrijski mot ivi s u i neke druge vrpce, kao to su cikcak, niz kosih paralelica, niz krugova i mreasta bordura. U takve motive bi se mogli ubrojati i tordirano ue, kao i zvijezde, odnosno rozete koje s u sasvim pravilno cptane (estarom) i klesane. I sam autor je neke geometrijske motive uvrstio ne samo u tu nego i u drugu kategoriju, koju je nazvao bordura:ma, npr. cikca:k-borduru i onu od kosih paralelica. Kategorija bordura je ugl'avnom dosta dobro shvaena i formirana. Tu bi sasvim pristajale i vrpce koje su svrstane u kategoriju geometrijskih motiva, pored ostaloga i zbog toga to imaju iste funkcije na s teku - da podijele plohu, da obrube ili uokvire neke druge reljefne motive, ili da poslue kao frizovi. Po svojim isto likovnim svojstvima i motivi ove, kao i one prve kategorije, gotovo su jedno te isto i mogli bi se nazvati ornamentima, kao zajedni kim imenom, a eventualno podijeliti na geometrij ske i biljne. U arhitektonske motive autor je uvrstio i same steke koji su klesani kao kua. Zapravo, ovdje se radi samo o jednoj vrsti arhitektonskog motiva - o arkadama, jer ostali motivi su brojno beznaajni. Ovdj e spadaju i motivi brvna i indre, vani elementi stare seoske bo-

134

135

sanske kue, koji u ovoj klasifikaciji uopte nisu uzeti u obzir. Kategorija krstova je obuhvatila gotovo sve vrste i varijante toga simboli6kog motiva. U takozvane Tau-krstove autor je uvrstio i motive tapova, to nema opravdanja. Udubljenja i obrui su obuhvaeni zajedno, valjda zbog slinog izgleda. Inae, ova dva motiva ni po sadraju, ni po funkciji nemaju nita zajedniko. Tu su ubroj ane i jabLlke, koje su u osnovi zvijezde, i krugovi, odnosno simboli sunca, pa ne bi spadale ovdje. Rozete i polumjesec i ine zasebnu kategoriju. To ima opravdanja ako se rozete shvate kao zvij ezde. U tome sl uaju bi naziv zvijezde i polumjeseci bio adekvatniji. U tu grupu nebeskih tijela spadao bi onda i motiv ,kruga, koji je ovom klasifikacijom sasvim izostavljen, zatim krunog vijenca, a onda i motiv jabuke, koji je svrstan u prethodnu kategoriju. Tako formirana grupa bi bila mnogo loginija. U dalje etiri kategorije krin, spirale, grozd i loze i grane i drvee uglavnom su obuhvaeni svi biljni motivi. Moda ,bi tu mogao doi jo i motiv biljne stilizacije sline akantusu ili palmeti, koji nije zastupljen u ovoj klasifikaciji. Zivotinjs,ke predstave Wenzelova je svrstala u dvije kategorije - u jednoj su samo ptice, a u drugoj sve druge ivotinj e. Ako su ve izdvojene ptice, trebalo je jo prije nekim drugim ivotinjskim predstavama dari posebno mjesto, kao to su konj i jelen. Ne bi bilo ravo ni rjeenje da se sve ivotinje ostave u jednoj kategorij i, a da se pojedine tretiraju kao vrste. Kategorija oruja i orua je obuhvatila ,s va sredstva koja su ,koritena u ratu 'i vi-tekim igrama. Tu je uvrtena i zastava, koju autor ne navodi u tekstu. Od orua su doli u obzir samo sjekira, kosir i uglomj er, koje autor takoer ne navodi u ,tekstu. Izostavljeni su drugi motivi orua koji se takoer javljaju na stecima, kao to s u motika, srp i plug. Ako pri tome uzmemo u obzir i motive kao to su eki, nakovanj iestar, onda bi svi ti motivi mogli sainjavati posebnu grupu koja bi se mogla naziva'ti orue i alati ili znakovi zanimanja. Za predstavu ruke autor ima posebnu ,kategoriju, vjerovatno zbog toga to se dignuta ruka na stecima prilino istie. Meutim , to je , amo nadomjestak ljudske figus re, zbog ega bi taj motiv sasvim logino iao zajedno sa ostalim predstavama ljudske figure. U posebnoj kategoriji su individualne ljudske figure. Tu su uvrteni motivi glave, polufigure i usamlj ene figure, to je opravdano. Parovi, meutim, nisu individualne p redstave, pa bi trebalo da se odatle izuzmu. Ostale sve figuralne predstave autor je podijelio na kategorije kolo, konjanici i lov, ime su obuhvaene gotovo sve kompozicijske predstave. Izostavljen .je, meutim, dosta vaan motiv turnira, a izostale su i jo neke kompozicije koje ne bi mogle da se svrstaju ni u jednu od ovdje navedene tri kategorije. Openito se moe rei da je klasifikacija M. Wenzel, ia ko zasnovana na poznavanju nepotpunog fonda relj efnih motiva, ipak obuhvatila maltene sav repertoar motiva (izostali su motivi indre, brvana, kruga biljnih stilizacija slini h akantusu ili palmeti, i nekih znakova zanimanja). To je bilo mogue postii, u prvom redu, zbog toga to broj osnovnih motiva, sam po sebi, nije tako velik, kao to su neki istraivai mis lili, bolje reeno nije tako raznovrstan, mnogi se od njih vie puta ponavljaju. Sto se, pak, tie svrstavanja svih tih motiva, mislim da se moglo postii mnogo vie da se autor due zadrao u svom studij u raspoloivog materijala. Ne uputajui se u ovome sluaj u u kritiku opredjeljenja za ovaj ili onaj stav u pogledu tumaenja znaenja pojedinih reljefnih motiva, da li su ti mo-

tivi simboli religijs,kog ili profanog karaktera, ili su ista dekoracija, mislim da se moglo doi do jo uspjenije i potpunije liste osnovnih motiva i njihovih varijanti a i do adekvatnijih naziva njihovih grupacija, U odnosu na figuralne predstave nije trebalo, npr., tako vane mOtive kao to su konjaniki i pjeaki turniri, ili kao to su predstave jelena i konja, zapostaviti utapljajui ih meu motive drugih kategorija i vrsta. Mislim da se u ovome osvrtu na klasifikaciju M. Wenzel i u pre t hodnim osvrtima na ostale pokuaje te vrste, vide mnogi elementi koji uslovljavaju i odreuju moje shvatanje repertoara i sistematizacije re ljefnih motiva ,steaka. Prije nego to saoptim prijedlog moje sistematizacije, htio bih da istaknem neke podavke i dadem nekoliko napomena: Fond i repertoar reljefnih motiva ovih spomenika nije mnogo veo lik i u 's vojoj raznovrsnosti neizmjeran i beskonaan , kako su w neki istraivai pretpostavljali (N, Mileti), ali se ne bi moglo rei ni da je veoma malen i u raznovrsnosti veoma ogranien, kakvih je takoer bilo miljenja (M, Wenzel). Pri utvrivanju liste osnovnih vrsta motiva vrlo je vana okolnost to se ti motivi ponavljaju mnogo puta, ali je ponegdje na to utjecala i ocjena ta i koliko izvjestan motiv znai u proua vanju cjelokupne umjetnosti steaka, ,kao, npr., kod motiva slinih akan tusupalmeti. Trebalo je sve te osnovne motive grupisati, imajui na umu neke njihove specifinosti. Od najveeg utjecaja su bila isto likovna svojstva motiva. Uz to se imalo na umu ta znai ovaj ili onaj motiv, da li je to neki simbol, oznaka klasno-socijalnog karaktera, ili samo ukras. Osim toga, neki motivi po svom mjestu lociranja na stecima imaju odreene svrhe, itd, Meutim, jo uvijek mi nemamo dovoljno elemenata za zauzimanje sasvim jasnih kriterija u t im poslovima, zbog ega ni grupisanje motiva nije mogue sasvim vrsto i besprijekorno uraditi. Ima motiva koje je vrlo teko, a i nemogue, sasvim sigurno prepoznati, odrediti, a onda ni svrstati. Ta!kav je, npr., motiv koji ne kada nazivamo rozetom, a nekada zvijezdom, Neki se motivi javljaju u nekoliko znaenja, pa se po tome mogu pojaviti ne samo u jednoj gru paciji, npr. ljiljan kao heraldika oznaka. Neki su motivi kombinacija od dva ili vie razliitih osnovnih motiva, zbog ega bi se mogli svrstati u jednu ili u drugu grupaciju, 'kao to je, npr., motiv krstrozete. Ipak je mogue, bez veih i bitnih pogrealka, sainiti listu motiva igrupisati ih prema zajednikim ili slinim svojstvima. Evo ka'ko izgleda moja sistematizacija motiva.
Osnovni motivi
t
-Obi na

Kategorije

Varijante

I -Bordure

2 - Tordirano ue

3 - Niz paralelica
4-Cikcak

Ivica, porub, okvir, razdjelnica, heraldi ki znak. I vica, porub, okvir, razdjelnica, hera l diki znak, jednostavno i dvostruko. Ivica, porub, okvir, razdjelnica, heraldiki znak, kose, uspravne, kombinovanc. Ivica, porub, okvir, razdjelnica, heraldiki znak, jednostavna, dvostruka, trostruka i nazubljena.

5 - Povijena loza

Friz, okv ir. hera l d i k i znak, sa trolis tovima, sa spiralicarna, sa paimeticama. sa rozeticama i sa dru gaijim umecima.

6 - Niz rozetica
7 - N iz s tilizovanih li s tova

Friz , II kru nim vijencima.

8 - Os tale bordure

Bordura od spirala, od niza !is tova, od ni za lj iljana, od niza razlii t ih motiva , mreasta bordura . J ednos tavan, d vostruk, to rdiran, heraldik i

II - Astraini motivi

l - Polumjesec

znak.

2- Zvijezda

Cetverokraka, petorokraka, sa vie krakova, virovita, II krunom vijencu, s tilizavana, h e raldi ki znak.

3-

Krug
Obi a n, kon ce ntri a n,

4 - Kruni vijenac 5 - Polujabuka

na st ubu ,
Obi n a,

h e ra ldi ki

tordiran , kao znak.

toa k ,

sa za rezima.

IIl- Krs tovi

l - Grki

Jednostavni , prutasti, tord irani, okruen vij encem, krakovi kao krugovi, krakovi kao vijenci, krakovi kao ljiljani, kao sidra , kao rombovi, heral di k i znak. Jednos tava n, prutasti , tordiran i, krakovi kao krugovi, kao vijenci , kao ljiljani, kao sidra, hera ldi ki znak. Jednostavan, tordiran, okruen vijencem.

2 - Latinski

3 - Andrijin '4 - Tau-krs t

5 - Procesij s ki
6 - Kal varij s ki
7 -Loren ski

Sa postoljem na luk, sa postolj em kao trougao, kao e tvorou ga o, kao noge, kao stepenice. Donji k rak ravast , gornj i krak kao krug, vodoravni krakovi kao uzdignute ruke, uzdignute ruke kao ljiljani, kao spu tene ruke. Krst-rozete. rascvjetali krs t, kombinovan sa s piralama i grozdovim a, na postolju. Ankh , trokraki, sa tri para vodoravnih kra kova. Naturalizovano, sa dva ili VIse pari grana , sa granama i cvjetovima, sa spiralam a, kao ljiljan , kao krst, kao ovje k i druge s tilizacije.

,8 - Antropomorfni

9 - Stilizovani
JO - Svastika II - Ostali krstovi

IV -Biljni motivi

1- Stablo

2-Spirala 3- Rozeta

Obi na,

Sspirala, dvojna, sa stablom sa g rozdovima, kombinovana sa krstom.

Sa 4 latice, sa 5 latica, sa vie latica, u krunom vijencu, krst-rozeta, stilizovana, kao h e raldi ki znak.
Obi an ,
di ki

4 - Ljiljan 5Vi e1ati ni

stilizovan, znak.

ovjeko li ki,

kao heral-

list

Sa 5 listova, sa 7 listova. Samostalan, sa spiralom, na lozi.


Dvoru a c,

6-Grozd V -Oruje
l - Ma

kratak, sablja, samostalan, sa rukom , uz ljudsku figuru, u scenama lova i turnira.

2- Stit

Okruglast, srcolik, trouglas t, e tverou gla s t, sa prorezom za koplje, sa mostalan, uz ruku, sa ljudskom figurom, u scenama, kao he raldi ki elemenat.
mae m
Ma iza tita, figure . ma

3 -Stit sa

ispred tita, u rukama

4- Koplje

Obi no,

sa krsnicom, sa zastavicom, samostalno, sa rukom , sa ljudskom figu rom , II scenama.

S- Luk 6-Buzdovan 7 - Sjekirica VI-Simboli zanimanja 1- Motika, kosijer, srp, plug i kare 2Ceki, dlijeto, uglomjer, es tar i visak

Bez strijele, sa strijelom, sa mostalan, u ruci ljudske fi gure, u scenama. Samostalan, u r uc i, uz ljudsku figuru, u scenama. Samostalna, u ruci , do ljudske figure. Samostalno, kao
heraldi ki

znak.

Sa mostalno, u ruci.

J-Nakovanj sa ekie m 4-Cipele

Samostalno. Kao parovi. Sa mostalno, uz ruku, uz ljudsku figuru, 12 tipova tapova. Samosta lno, U scenama, na izvoru, srna, lane, sa pt icom, nizovi jelena, kao heraldi ki znak. Samostalan, osedlan, sa jahaem, u scenama, krilat , kao he raldi ki znak. Samostalan, u scenama. Samostalan, vezan za drvo, ma u raljama lava, lav II borbi sa zmajem, kao heraldiki znak.

5 - Stap, knjiga
i
aa

VII - Predstave ivotinja

l - Jelen

2-Konj 3-Pas 4-Lav

S-Zmija

Samostaln a , dvije zmije, zmaj, dva zrna

ja, zmaj guta figuru, kao guter, kao


heraldi ki

znak.

6 - Ptica

Samostalna, na jelenu, na krstu, na titu , na ruci, II lovu, pij etao, fantastina ptica, dvije afro ntira ne ptice, nizovi ptica, kao h e r a ldi ki znak. Vepar, medvj ed, vuk, riba, koza, ovca, fantastina ivotinja.
Samostalna, na
krstai.

7 - Ostale ivo tinje

VIII- Predstave ljud\

l-Glava 2-Ruka

Samostalna , aka, do lakta, do ramena , sa orujem, oklopljena, dvije ruke. Sa mostalna, bez ruku, sa nestvarnim rukama, poprsje. Muka, enska, dj eja, sjed ea, stojea , leea, bez ruku, kao krst, kao ljiljan, sa orujem ili nekim predmetom, sa uzdignutom rukom, sa krs tom, u arkadL Osamlj en, sa pticom, kavalkada, u arkadi, na titu. Muko, ensko, mjeovito, sa jelenom, u arkadama. Na jelena, na vepra, na medvjeda, sa solwlima, sa psima, pj eaki, na konjima. Na konjima, pj ea ki , dva i vie ak tera, u arkadama, u pejzau, ispred dvorca. Dvije ljuds ke figure, tri i vie ljudskih figura , ljudska figura i konj, ljuds ka figura i konjanik, ljuds ka figura sa konjim a ili drugim ivotinj am a, vie ljudskih i ivo tinjskih fi gura , nekvalifikovane scene. Siluete zidova i kula, ansambli d vorca, kao h era ldi ki znak.
Romanike, got i ke,

3 - Polufigura
4 - Figura

IX-Scene

1- Covjek na konju

2 - Kolo 3-Lov
4Turnir

5 - Ostale scene

x-

Arhitektonski motivi

1- Utvreni dvorci 2-Arkade


3-Sindra 4 - Brvna 5 - Mreas ti zakloni

bez lukova.

N izovi trouglova, "aovci". Vertikalna, ho rizontalna, na krovu, sa medaljonima. Jednostavni, rombovi ma. dvostruki , sa
takama

XI-Ostali motivi

" - Kamenica

Obi na kruna udubljen ja, kruna udublj enja okruena vijencem , e t v rta sta udublj enja.

2 -Ostalo

Cetvrtaste plastine povr ine, aov, tap za vunu , orlovo krilo, pentagram, klju e vi, nejasni moti vi.

o
(Opis,
znaenje,

POJEDINIM MOTIVIMA

porijeklo, stilske i druge karakteristike)


BORDURE

Bordure na stecima su zapravo vrpce ili traci razliitog sastava i izgleda, kDje su sVDjstvO svih Dsnovnih Dblika steaka u svim podru jima njihovog rasprostiranja. Nalaze se na svim stranama steaka, u razliitim situacijama. Najee su tD frizovi vertikalnih strana sanduka i sljemenjaka, ali se dosta eSlto nalaze i na hDrizontalnim stranama plDa i sanduka. Nekada su tD samDstalni mDtivi, nekada su klesani u svrhu podjele odreene pDvrine na dva ili vie dijelova, a u mnDgo sluajeva porubljuju, oiviavaju ili uDkviruju neke druge mDtive. Razliitih su irina. ObinO' su plastine u DdnDsu na svoj u pozadinu, ali ima i uklesan ih - urezanih u kamen . Neke su is>to geometrijski motivi, a neke su stilizacije biljnih motiva. Ve ina ih djeluje kao ornamenat, a mnoge od njih su to i po svom znaenju. Kategoriju bordura sainjava 8 DsnDvnih motiva.

1izmeu

Obina

bordura

TD je, manje ili vie, iroka i plastina traka, a nekada samo uska

dviju urezanih paralelnih linija. Javlja se u pet vidDva. je to ivica ili 'pDrub neke druge bordure ili nekog drugog mOtiva, dosta esto ima ulogu da ojaa neke ivice samoga steka, npr. neke ivice krova sljemenjaka, ili vodoravne ivice sanduka, a vidi se i kao vrpca koja razdjeljuje plohe. Kada se kao razdjeinka protee sredinom ploe, sanduka i stuba, ona oznaava nadgrobnik za dva pDkDpana lica. Ponekad je okvir nekog motiva ili itave strane s teka. Vie puta je kosa preka na titu, kada ima karakter heraldike oznake. Postoje i drugi, manje brojni vidovi ove vrste bordure, npr. da obrubljuje tit. U ukupnDm broju bordura uopte broj ove vrste nije ba velik, iznosi oko 150 primjeraka.
Najee

povrina

2-

Tordirano ue

Tordirano ue, koje se naziva jD i uvrnuto ili usu kano ue, veoma je omiljena bDrdura, 'koju vidimo na svim vrstama osnovnih oblika &teaka i u svim .krajevima. RedDvno je plastino, pravilno i lijepo klesana. Njena pojava ima sve, pa i neto ire funkcije i vidove negO' prethDdna bDrdura. Naroito se istie kada se protee podno hDrizontalnih krovnih ivica sljemenjaka i vrhom verti'kalnih strana sanduka, kada stvara iluziju streha kue, DdnDsno kapka sanduka. esto uDkviruje ili dijeli zabate sljemenjaka. Ponekad su i neki dijelDvi drugih motiva predstavljeni tDrdiranDm, umjestO' obinDm plastinom vrpcom, npr. stubovi i lukDvi arkada, 'Stabla motiva drveta, drke nekih tapova i slinO'. U nekim sluajevima se pDjavljuju po dvije, pa i po tri spojene tordirane bor-

140

SI. 25. -

Tordi rano ue kao ru b i razdjelnica na u irokoj okolini Stoca.

s l e ku

u Glumini ,

dure, a u dva s lu aja s mo na li d vos truko tordiran o (Go rnji Va kuf i Lipen o vi ), to dj eluj e osobito dekora ti vno." Tord ira no ue je karak te ri s ti an moti v mnogih krajeva, naro ito u Hercegovini . Ja vlja se oko 400 puta, pa j e prema tome najbrojnija bordura, a istovremeno spada m eu ne koliko n ajee ko ri tenih mo ti va uop te , zbog ega se moe s matrati 'kla s i nim motivom s,teaka .

3 - N i z paralelica
Ova vrs ta bo rdure se sastoji od dos ta gusto urezanih, kra tkih , j ednako du gakih linija izmeu dviju takoe r ureza nih paralelnih linij a. Djeluje vrlo s li n o tordira nom ue tu , a i nij e ni ta drugo do nj egova zamjena. Vrl o j e ,kori tena i u sv im kra j evima ras prostra nj ena. J a vlja se oko 200 pu ta, i to u dva glavna vida - n aj e~ kao n iz kos ih parale lica, a onda i kao niz us prav nih paralelica, koj i nij e ta ko es t kao o naj prvi. Pos toji i ,tre i, takoer ne ta ko est, vid od kombinacije kosih para lelica, tako da s u do po la irine vrpce pa ra lelice u sj ee ne na jed nu , a u drugoj po lovi ni na drugu st ra nu . Ponekad su ta kve pa ralelice s poje ne tako da dj eluju kao ni z kra ko va ugla. Ima i druga ijih kombinacija - npr. da su na izvjes noj duini p a ralelice o krenute na jednu, a u da ljem toku na d rugu s tranu. Ka o i prethodne d vij e bordure , i o va ima iste funk cije na s teku - s lui kao porub ne ke dr uge bordure ili motiva, potencira ivice s teka, dijeli nj egove plohe (vie puta obiljeava dvojni grob ) , uokviruje mo ti ve, obrubljuje titove, a pojavljuj e se i ka o h e raldi ka oznaka na titu . Nizovima paralelica s u ponekad obiljeeni s tubovi i lukovi arka da, tap ov i, s tabla kod biljnih motiva, kruni vi-

141

jenci, itd. Samo u rijetkim sluajevima je ovaj motiv sam i relativno irok friz na vertikalnim stranama sljemenjaka i sanduka. Moe se rei da se najee javlja kao porub drugih bordura i kao okvir prostorno veih reljefnih motiva i itavih ploha spomenika.
* **
I straivae steaka najmanje su interesovale bordure kao reljefni motivi. Zbog toga o njima nemamo nikakvog kompleksnijeg i znaajni jeg strunog rada. Mnoge vrste i podvrste ovog motiva nisu ni zapaene, zbog ega se i ne spominju u literaturi. Nemamo ni ozbiljnijih pokuaja prouavanja sadraja, porijekla i geneze pojedinih vrsta bordura, kao ni istorijsko-umjetnikih, stilskih i uopte likovnih analiza. Tordirano ue i nizovi paralelica imaju dosta slinosti po svom izgledu i po znaenj u . Cesto nam nizovi paralelica izgledaju ,kao tordirana ueta, a obadvije bordure 's u preteno rubni i razdjelni motivi. Nizovi paralelica su zapravo imitacija tordiranog ueta. I zrada ueta zahtijevala je mnogo vjetiju klesarsku ruku nego izrada paraleliea. Iz istih navedenih razloga, njima bi se mogla pridruiti obina bordura, koja bi se mogla smatmti nekom vrstom njihove tree i najjednostavnije varijante. Zbog svojih strogih pravilnosti sve tri ove bordure su geometrijskog ornamentalnog karaktera, koje svojim neprekidnim i jednoli nim tokom djeluju apstraktno, ali ne i monotono , pogotovo kada su zajedno sa ostalim motivima, kako ih najee i s u sreemo. Bez sumnje, najugodnije nas se svojom igrom linija i svje tlosti doima tordirano ue, koje je na steeke moglo doi sa raznih strana. Istorijski posmatrano, taj motiv je vrlo star. Poznat je na rimskim graevinskim spomenicima, ali je do Rimljana stigao sa Orijenta, preko helenizma 26 Ubraja se i u starokranske dekorativne motive starijeg porijekla. Moe se nai na nekim starokranskim sarkofazima." Taj mOtiv i motiv niza kosih paralelica evidentirao sam na sarkofazima iz V- VI v. u Muzeju sv . Augustina u Tuluzu." Tordirano ue se nalazi i na srebrno-zlatnom relikvijaru sv. Marcela, Asela i Ambrozija u Ninu , koji je datiran u VIII v.29 Neki nai istraivai ga smatraju motivom romanike.30 Zaista, na vie romanikih crkava u Italiji, Francuskoj iSpaniji, kao i u naim ,krajevima, isklesane 's u debele tordirane vrpce. Na jednom arhitektonskom fragmentu iz crkve sv. Petra i Pavla u Bijelom Polju (kraj XII v.) naen je ovaj motiv.ll C. Fiskovi kae da je 'tordirano ue tipian motiv dubrovakog i dalmatinskog gotikog graditeljstva i kiparstva XIV i XV v." Zaista, ovaj se dekorativni motiv nalazi na mnogim objektima gotikog umjetni.kog stila u naem primorju. Odatle je vjerovatno prenesen u Srbiju i u Bosnu. U Srbiji ga nalazimo, npr., na portalima, prozorima i na drugim mjestima manastirskih crkava iz XIV i poetka XV v. uDeanima, Ravanici, Kruevcu (Lazarica) i Kaleniu." U Bosni ga vidimo na romaniko-gotikom tornju u Jajcu i na gotikoj crkvi u Podmilaju kod Jaj ca ." Treba rei da je tordirano ue svojstvo i sarkofaga, kao i predmeta primijenjenih umjetnosti. Tako se nalazi na sarkofagu blaenog Arnira u Katel-Lukiu,35 zatim na srebrno-zlatnom relikvijaru sv. Zoila u Zadru, onda na pozlaenom poprsju-relikvijaru sv. Marte u Zadru,36 te na brojnim starobosanskim drvenim duboreznim predmetima 37

142

Pojava tordiranog ueta vremenski se moe vezati za drugu polovinu XIV, a jo vie za XV v_ To je upravo doba bujanja goti ke umj etnosti u naem primorju i njene ekspanzije 'll za lee, a istovremeno poja anih sva kovrsnih veza Bosne i na zapadnoj i na i s tonoj strani. Bosan skohercegovaki kl esari s tea ka su imali mogunos ti da vide tordirano ue kao dekorativni elemenat go ti ke umjetnosti i da se u svojim kreacijama njime nadahnu_

4-

Cikcak-bordul'a

Ova bordura ima vrlo s li na svojs tva kao i pre thodne. Omilj ena je i iroko rasprostranj ena. Ima sva naprij ed navedena znaenja. Nalazi se na svim vrs ta ma spomenika . Naj ee je okvir ita v ih horizontalnih strana ploa i sanduka, javlj a se i kao samosta lan friz vertikaln ih strana, a vidimo je i 'll ulozi poruba drugih motiva. Ponekad j e i h e raldi ka ozna ka na titu, ili obrub ljuje sam tit, a maltene je uvij ek uklesana (urezana) i po duini oiviena dvj ema paralelnim linijama. Obi n o je jednostavna linija, a li se es to javlj a i kao dvos truka, a ponekad i kao tros truka. Cesto 'ima umetke u svojim trouglastim povr inama , koji SU raznovrsni : kao isprekidane cikcak-linij e, kao sidra, kao spiralni zavoji, kao akantusovi stilizovani lis to vi, kao kukice, a ima i drugaijih umetaka. U nekoliko s luaj eva kratke pla s ti n e cikcak-vrpce s lue kao dio bordure kombinovan e od raznih motiva - rozetica, krui a, kosi h krs tia i dr. Ovaj geometrij ski ornamenat se javlja oko 200 puta i nij e ravS l. 26. - Bordura od kos ih paraJelica i cikcak - bordura na jednom sanduku nekropo le Dugo Po lj e (B li dinjc) - s prednje strane je
bordura od niza dvolistova.

nomjerno ra s poreen; relativno je najbrojniji u hercegova kim krajevima oko Ljubinja, Stoca, Ljubukog i Li tice, zatim u jednom dijelu zapadne Bosne (Blidinje) , a najmanje ga ima u Crnoj Gori i u i s tonoj Bosni. Zanimljivo je da se u relativno znatnom broju pojavljuje na nadgrobnici ma stare Srbije od XV cio XVII v., kao i na naclg robnic ima oko Kumanova iz XVII-XVIII V. lS Ovoj borcIuri je vrlo s l i na borcIura koj a se sa s toji od niza plitko pl as tinih trouglova , tzv . "nazublj e na bordura", ili "pilini zubi", koja se naj ee nalazi pri vrhu vertikalnih s trana, zbog ega podsjea n a po t krovni vije nac kod graev ina , pogotovo kada se nalazi is pod krovnih ploha s lj emenjaka. To je razlog zbog ega j e svrs ta vam zajedno sa cikcak-bordurom. Recimo samo jo to da j e us tanovlj ena u i s tonoj Bosni, poneki s lu aj je nae n u okolin i Nik ia i u Imot s koj krajini , te jedan osa mljen s lu aj u centralnoj Bosni (Donja Zgoa ) .
* **

Cikcak-bordura je prasta r i umjetni ki motiv. U srednjovjekovnoj umjetnos ti se javlja II predromanici i II romanici. Vidimo ga, npr. , na ka menom reljefu iz Prevlake (XI v.)l' i na zapadnom portalu urevih Stubova kod Novog Pazara (XII v.) 'O Moemo ga na i na vie romani SI. 27. "Piiini zubi" na sanduku okolini
S ekov i a.

II

kih crkava u Ita liji, naro ito u Apuliji . Motiv se i kasnij e javlja. Tako ga vidimo na srebrno-zlatnom k ovegu sv. Simuna u Zadru, iz XIV v." i na minij aturnoj koloneti druge palae kraljevskog d vo rca u Bobovcu, iz XV v. 42 Svojs tvo je i starobosa nskih duboreznih drven ih predmeta 43 Kako sam lo ve saoptio, cikcak-bordura nij e tako brojna i tako iroko rasprostranjena kao to~dirano ue. Jo manje je rasprostranjena nj ena nazub lj ena varijanta, kakvu na lazimo, npr., na sjevernom portalu crkve sv. Andrije u Barle tti, iz XIII v.," iji je autor poznati majs tor Simeon Du brovan in , ili kao friz palae pravde u Padovi, takoer iz XIII V.45 U romanikom umj etn i kom sti lu taj motiv je poznat pod imenom "pilini zubi" (Dents des scie, Spitzzahnverziung). Iz predromanike naih krajeva u takve motive se moe ubrojati onaj sa tri niza trouglova koji je n a en n a fragmentu u c~kvi sv. Petra i Pavla u Bijelom Polju, s kraja XII v., na kome se osjeaju tragovi utj ecaja vizantijsko-romani kih koncepci ja." Ovima su veoma bliski mo tivi tzv. "prelomlj en ih a rkada", iji su primjerci naeni na nekoliko mj esta u primorju, npr. u Stonu, u Janjini na Pel jecu, Trebinju , Dubrovn iku , Kotoru, Uzdolju na Brau i u Riinicama, koji su da tirani od IX do XI v. Za te motive J. Maks imovi kae da su specifini u preromanskoj plastici tih krajeva." Takve motive C. Truhelka svrstava u s tarohrvatsku ornamentiku, sma trajui da je nama stigao sa Orijenta preko Italije.48 Moe se rei da cikcak-bordura ima svoje paralele u naoj primors koj srednjovjekovnoj ornamentici. Da bi dj elovala to dekorativnije, ona je na s tecima redovno predstavljena vielinij ski i sa raznovrsnim umecima u svojim meuprostorima, to je donekle razlikuje od tih paralela . U tome smislu, i vremenski i stilski najvie veze ima sa got i kim cikcak-bordurama.

5 - Povijena lozica
Povij ena lozica je najizrazitija vrsta bordure i jedan od najomilj enijih motiva s teaka uopte. Javlja se u oko 350 primj eraka i ima je na svim osnovn im oblicima s t eaka . Redovno je klesana sa mnogo panje, zbog ega uvij e k veoma lij epo djeluje. Ra z li ite je i rine i uvij e k je plas ti n o predstavljena. S obzirom na to da su uz ovaj mo tiv ustanov ljeni i grozdovi, pravilnije je da se zove lozica nego linij a. Naj ee se protee pri vrhu vertikalnih strana slj emenjaka i sanduka, a li je es t o vidimo i kao okvir na horizonta lnim stranama ploa i sanduka, pa i na vertikalnim stranama sanduka i slj emenjaka. Na lazimo je a k i na postoljima sljemenjaka i sanduka . Ponekad se vidi i na titu. Redovno je to pravilna jednos truka talasas ta vrpca, koji put je dvostruka - prepletena, oiviena uskom tordiranom vrpcom, ili vrpcom od niza kosih paraleliea, iji su meuprostori ispunjeni nek im dodacima . Kako su ti dodaci raznovrsni, postoji vie podvrsta ove bordure. Najea i najpoznatija je povijena lozica sa umecima od troli stova. I ti trolistovi su ponekad oblikovani razli ito, a vie puta je kod

145

Sl. 28. -

Povijena lozica sa troli stov ima i grozdovi ma kOJOj vise na


La ev ine

sanduku nekropole

kod sela Varo, u okolini Ka inovika.

samog odvajanja petelj ke trolis ta od loze n aznaen pupolj i . esta je varij an ta povijene lozice sa spiralnim zavoj ima u meuprostorima, koji s u takoer ,tre tirani u nekoliko varijeteta. Takve lozice su karakteristi ne za s te ke o koline abljaka i Nikia. Dalja b rojnija nj ena varijanta je lozica sa palmeticama, koja se istie o ko Ra dimlj e , Ka linov ika i ablj a ka. Postoje i druge, ne ba es te varija nte: lozica sa rozeticama (Nevesinje) , sa vjeni ima , sa grozdovima (Trnovo i Ludme r ) i sa cvj eti ima (Ludmer) . Ima i drugih, dos ta rije tkih varij a nti , kao to je lozica sa umecima u ob liku elipsa sa takicama , itd. Ova vrsta bordure je sla bo zastuplj ena u Bosni, Dalmaciji i u Sr b iji, u ve ini krajeva i stone Bosne je uop te nema, dok je u Hercegovini i u dobrom dijelu Crne Gore p rosto preplavila. Po velikom broju zastupljenosti, pogotovo kada se rad i o povijenoj lozici sa trolistovima, i s ti u se krajevi oko Trebinj a, Ljubinja , Stoca , Nevesinja, Ka linovika i Ljubu kog. S obzirom na to da se ovaj biljni stilizovani ornamenat javlja u zaista velikom broju u Hercegovini i da se svojom lijepom izradom i s ti e, ima razloga da se s ma tra klasinim motivom hercegovakih
s teaka.

146

**
Povijena lozica je najvIse interesovala dosadanje istl..tiva'; steMotiv je koriten jo u aIlltikom vremenu, ali se taj antik azlikuje od naega na stecima po tome to on umjesto trolistova i drugih umetaka ima akantusov list ili polupalmetu 49 U nekoliko varijanti vidimo ga u enterijeru starokranske bazilike u Dabravini, u Bosni.so C. Truhelka ga nalazi meu starokranskim dekorativnim motivima, navodei da je imao osobitu ulogu u Sirij i i Palestini.'l Nalazimo ga na koplskim kamenim i drvenim spomenicima iz V-VII v.52 Ja sam ga evidentirao na sarkofagu iz VI v. u atriju crkve sv. Antonija u Padovi." Vidio sam ga na nekoliko kamenih fragmenata iz perioda ikonoklasta (VII-IX v.), uzidanih u baziliku S. Maria in Trastevere u Rimu. 54 Povijena lozica sa trolistovima ili neto drugaije stilizovanim umecima javlja se i kao elemenat predromanike a jo vie romanike skulpture. U tome pogledu se moe navesti vie primjera. Naena je, npr., na romanikom portalu sv. Andrije u Barletti (XIII V.),55 na portalu crkve S. Lazare iz XII v. u D'Avallon-u,S6 te na kutijama zapadne provenijencije iz XI-XII v. u Muzeju Cluny u Parizu.'7 Povijenu lozicu sa 1rolistovima vidio sam i na romanikim lukovima izmeu stubova kod ulaza u podzemlje bazilike S. Zeno u Veroni.sB Mnogobrojni su primjeri nalaza i u naim krajevima. Tako taj motiv vidimo na zapadnom portalu crkve sv . Luke, iz XII v., u Kotoru,59 na fragmentima u zidu upne crkve u Ko loepu, iz XI-XII v., na fragmentima iz crkve sv. Petra u Dubrovniku, iz XI. v.,'" na fragmentu iz crkve sv. Marte u Biaima (obnovljene u XII v.) ," na pluteju iz crkve sv. Donata II Zadru," na fragmentu iz crkve sv. Mihajla u Stonu, iz XI v.,'3 itd. C. Fiskovi je objavio nekoliko frag menata dekorativne plastike XIII v. iz Arheolokog muzeja u Dubrovniku na kojima se nalazi ovaj moti-v. M Osim toga, ovaj se motiv nalazi na Buvinovim duboreznim drvenim vratima splitske katedrale, iz XIII v 6 5 i na fresci Roenje Ilijino na sjevernom zidu manastira Morae, iz XIII v."" Jednom rijeju, ovaj motiv se u mnogo svojih varijanti javlja na brojnim raznovrsnim predromanikim i romanikim umjetnikim djelima naega primorja. Posebno istiem da i Baanska ploa (XI v.) iznad glagolj skog natpisa ima friz od povijene lozice sa umecima od etverolistova stilizovan ih kao ~kantus-palmeta, s tim to se etvrti listi neto izduuje i povija, to je veoma slino brojnim motivima na stecima (sl. br. 29). I na mnogo spomenika gotikog stilskog perioda moemo vidjeti ovu borduru. Povijena lozica sa roze ticama se nalazi na portalu katedrale u Sieni (XV v.)." Vani su primjerci sa naeg podruja. Tako se povijena lozica nalazi ispod prozora apside na manastirskoj crkvi u Veluoj (XIV v.), zatim na zapadnom portalu priprate manastirske crkve u Deanima (XIV v.), a onda iznad prozora i iznad rozeaka .

147

Sl. 29_ -

Friz na

Baanskoj ploi.

te manastirske crkve
p l oi

tl

Kal eniu (poetak

XV v.). Ovaj motiv se na laz i

i na nadgrobnim spomenicima. Tako ga vidimo na jednoj nadgrobnoj


anima

katedrale u Napu lju (XIV v.),68 na sanduku pred crkvom II Sopo(XIV v.), na nadgrobnoj p loi Stefana Crnojevia u Komu na Skadarskom jezeru (XV v.) i na nadgrobnoj plo i dvorske kapele u Bobovcu (XIV v.) .69 I vie umjetni kih djela primijenj enih umjetnosti posjeduju ovaj motiv. Tako ga vidimo na srebrno-zlatnoj bis ti sv. Marte u Zadru (XIV v.) ,70 na re likvijaru zadars kih zatitn ika (XV-XVI v.) ,71 na

Sl. 30. -

Moti v pov ij ene lozice sa troli stovima na re iikvijaru sv.


II

Zoi la

Zadru (u sredini j e predstava sv. Krevana).

148

relikvijaru sv. Zoila u Zadru (XIII-XIV v.)," na srebrno-zlatnoj raci sv. Simuna u Zadru (XIV v.),7J na prs tenu kraljice Teodore iz riznice manastira Banje kod Priboj a (XIV v.) .74 Ovaj motiv nalazimo i na freskama kao i na rukopi si ma . Tako ga, npr., vidimo na freskama crkve sv. Dimitrija u Pe i (X IV v.)," na freskama manastirskih crkava iz XIVXV v. u Zi i, Dea nima, Lesnovu i Rudenici,'6 a kao minijature na Ko pitarovom bosanskom evane lju (XIV v.) i na Lesnovskom evane l ju i psaltiru (XVI v.)." Dodajmo i podatak da se taj motiv moe vidjeti i na starim bosanski m drvenim duborezn im predmetima 78 Mi slim da se moe rei kako j e povijena lozica sa trolistovima , bez obzira da li je zadn j i li s ti ne to izduen i povijen, ili su inae umeci druga ije sti lizovani (kao spiralice, rozetice, akantus, itd .), motiv koji je koriten od antike do gotike, a li da se u na im krajevima naj ee javlja na g rae vin s kim i drugim umjetnikim dje lima koji s ti lski pri padaju romanic i i go tici, rekao bih mnogo vie ovom drugom , vremenski bliem umjetni kom stilu. U pri log ovakvom mi ljenju moe se naves ti i to to se, za razliku od romanikog motiva, koji je karakt e ristia n po zadnjem izdue nom listi u , u gotici najvi e javlja trolis t sa j ednak im i okruglastim l isti ima kao kod djeteline, a ba ta varijanta ove bordure je i najbrojnija pojava na stecima. To znai da je ovaj motiv ste aka u najveoj mjeri gotikog karaktera, na to je C. Fiskovi jo prije 20 god. upozo rio s razlogom .79
SI. 31. Srebrno-zlatni
koveg

(raka) sv. Simuna

II

Zadru.

Treba rei da ova vrsta bordure stea k a, koja se kao b iljna stilizacija neprekidno protee i ponavlja, ne djeluj e hladno i monotono na gledaoca , nego, naprotiv, dosta prisno i ljupko i da po svojim likovnim osobinama, u relacijama fundusa relj efnih motiva steaka objektivno preds tavlja vrlo vrijedan skulptorski umjetni ki proizvod. Tome uti s ku do prin ose i mnogobrojne njegove varijante. A po tako es toj pojavi , opravda no ga smatramo klasinim motivom hercegova kih steaka. Pri klesanju ove bordure majstori s tea ka su se mogli in spirisati prvenstveno na ovdje navedenim i drugim djeli ma umjetnosti naega primorja, kao i na djelima moravske umj e tni ke kole u Srbiji.

6-

Niz rozel ica

Niz rozetica je takoer jedna vrsta bordure. Radi se o nizu od e tiri, pet ili vie rozetica (zvij ezda) okruenih vijencima. Gotovo uvijek je to friz na vertikalnim stranama visokih sanduka i slj emenjaka, naj-

Niz rozetica II vijencima iznad 11'.,~au,a na visokom san II okolini Nikia.


W'=UIll

32. -

iznad arkada . Ponekad se takvi nizovi nalaze i na vertikalnim stranama niih sanduka, a u rijetkim s lu ajevima i kao okvir na horizontalnim stranama ploa , te kao kra a vrpca na krstaama. Ukupan broj motiva ove bordure nije velik , iznosi svega oko 50 primjeraka , a prostire se na og rani enom prostoru, i to od okoline Stoca , na zapadu, preko okoline Ljubinja, Gacka, Bilee i Trebinja, do Nikia u Crnoj Gori, na istoku . Protee se i u Kona vle. Izvan ovoga podruja se ovaj motiv samo iznimno, kao osamljen i pone to izmijenjen, nalazi samo jo na jednome lokalitetu s druge strane Neretve (Krehin Gradac kod Citlukal, na jednome u srednjem toku Neretve (Goia Han), zatim u Meurjeju, u okolini Gorada, te II Vrulji, juno od Pljevalja. Neto s li no ovoj pojavi nalazimo jo u Donjoj Zgo i kod Kaknja. U okolini Stoca se ova bordura sastoji od niza rozetica koje su smjetene skoro izmeu lukova apkada, a u Go ia Hanu su te roze tice u samim lukovima, to govori o

ee

Sl. 33. -

Niz rozetica

II arkadama na s ljem enjaku Konjica (sada II Konjicu) ,

II Goia

Hanu kod

151

periferiji podruja toga motiva 'O Kod izvjesnog, manjeg, broja ovih bordura roze tice su se pretvorile u krst-rozetice, a onda i u same krstie. U iznimnim s lu aj evima su one postale i st i kruii II kojima se nalaze e tiri ili samo jedna takica (Niki, abljak i Vrulja, u Crnoj Gori).81

Treba rei da neke od ovih bordura nemaju krunih vjenCJca oko rozetica. Ustanovljen je i jedan sluaj gdje su dosta razmaknute rozetice spojene uskom tordiranom vrpcom (Mirue kod Bilee) .82 Jedin s tven je i vrlo zanim lj iv s l uaj niza e tvorokrakih zvijezda spojen ih sa po jednim istim takvim krakom (rombom) u Podgradinju, nedaleko od Stoca." U najvie s luajeva roze tice ove bordure su plitko p l ast i ne, vrlo paljivo su klesa ne i redovno lijepo iogledaju. Opravdano je da ih smatramo ornamentom idekoracijom .
* **

Bordure od nizova rozetica svakako su poslj edica kori tenja motiva rozete, koji bi bilo vrlo teko vremenski ili teritorijalno ograni iti. pojava nizova se moe pratiti u ev rops koj umjetnost i od predromanike. Takvu borduru vidimo, npr., na jednoj pl o i vizigotske crkve S. Cristina de Lena u Spaniji,84 zatim na kapitelu stuba crkve S. Prasede u Rimu " Zbog toga ornamenta posebno se istiu brojne vizantijske kutijice od bjelokosti, koje se po njemu i zovu "kutijice sa rozetama". M eu njima je vrlo poznata kutijica iz riznice katedrale u Veroliju , iz X-XI v., koja se nalazi u Victoria and Albert muzeumu u LondOO1u.8<I Takve kutije od slonove kosti, iz X v., postoje i u Muzeju Cluny u Parizu 87 Takva jedna vizantijska kutija sa nizovima rozeta, koja je izraena u XII v ., nalazi se u riznici 'k atedrale u Kopru 88 Vrlo s li ni nizovi postoje i na srebrno-zlatnim predmetima iz zadarskog fonda. Tako se, npr. , n iz kruia II tordiranim krunim vj-eniima nalazi na vodoravnim krakovima ophodnog krsta, iz poe tka XII v., koji se uva u riznici zadarske katedrale, zatim na oph odnom krs tu s emajlima, iz poetka XIV v.,B' koji pripada riznici samostana sv. Franje, gdj e su svetaki likovi uokvireni nizovima po luj ab uica, koje veoma podsjeaju na nizove rozetica, a i na relikvijaru-ruci zadarskih zatitnika, iz riznice sa mostana sv. Marije, poklon Katarine, ene Sandalj a Hrania , s kraja XIV ili poe tka XV v., nalazi se takav okvir od polujabu ica . 90 C. Fi sko vi je upozorio na niz rozeta i zmeu lu kova arkada (kao na nekim stecima u okolini Stoca) na kamenom poliptihu, iz XIV v., u zb irci Male brae u Dubrovniku, reka vi tom prilikom da se takvi nizovi nalaze i na nekim drugim kamenim i drven im poliptisima.91 Niz rozeta u samim arkadama (kao na stecima Goia Hana kod Konjica) nalazi se na postolju kupole i na gornjoj zoni fasada manastirske cpkve u Kaleniu." Obiaj klesanja nizova rozeta izmeu lukova arkada odravan je i dalje od XV v. Takav se motiv, npr., nalazi na jednoj deisisnoj ploi iz XVII v. koja je u Narodnom muzeju u Caku. 9J Ovaj lij epi ornamenat, koji sam sa dosta razloga mogao nazvati i nizom zvij ezda, pripada vrlo m a lom broj u hercegova kih majstora, koji su se najprije mogli ugledati na spomen ute vizantijske bjelokosne kutijice. Na takvu pretpostavku upu uje i to to se nae bordure naj ee proteu pri vrhu vertikalnih strana sanduka, ba kao na spomenutim kutijicama.

152

7 -

Ni z slilizov{lI1ih !is lOva

Ova bordura je vrlo r ij etka pojava, javlja 5e .samo deseta k puta. Njen osnovni motiv nekada izgleda kao akantus. a nekada kao palmeta. Odmah treba rei da ovdje nisu uraunate povijene lozice koje imaju umet ke kao akantus, odnosno kao palmeta. Radi se zapravo samo o pet lokaliteta, na znatnoj geografskoj razdaljin i, sa po jednim spomenikom koji ima ovakvu borduru. Prvi lokalitet s u Novakovii kod abljaka, u Crnoj Gori, gdje na horizonta lnoj strani sanduka, u okviru od kosih paralelica, vidimo niz viedjelnih stilizovan ih listova (slinijih palminim nego akantusavim listovima) u spojenim elipsastim okruenjima 9 ' Drugi lokalitet je Donja Zgoa kod Kaknja, gdje na vertikalnim stranama poznatog sljemenjaka, uz ostale brojne reljefne motive, vidimo vie relativno irokih trakova od nanizanih vielatinih sti lizovani h li stova." Osnovni motiv u Novakovi ima je sedmorodjelan, a na slj emenjak'll iz Donje Zgoe (sada u Sarajevu) petorod jelan je i sedmorodjelan. Tre i

SI. 34. -

Bordura od
Z goe

vi e lat inih
II

stiHzova nih li stova na sijemenjaku iz


II

Donje

(sada

vrtu Zemalj skog muzeja

Sarajevu).

153

SJ. 35. -

Bordura od

vi elali nih

u Pukovcu kod Lopara.

stilizovanih listova na

s t eku

nalaz je iz Pukovca, nedaleko od Lopara, u sjeveroi s tonoj Bosni, gdje vidimo niz ve rtikalno postavljenih, u peteljkama spojenih, petoro ianih biljnih stilizacija 96 etvrti lokalitet na kome je evide ntiran steak u obliku stuba na lazi se u Osmacima , u oko lini Kales ij e, takoer u istonoj Bosni_97 Na jednoj vertikalnoj strani toga stuba nalazi se niz sti lizovanih petorodjelnih listova, koji su malte.ne identi ni onima iz D. Zgoe. Peti lokalitet je Kokorina, u okolini Cacka, u istonoj Hercegovini. Tu se na dvjema bonim stranama sljemenjaka nalazi friz od povij ene lozice sa sedmorodjelnim stilizovanim listovima, sli nim onima iz D. Z goe . 98 Ovaj motiv se u osnovi ponavlja, ali e palji v posmatra nai vie razliitosti u njihovim detaljima. Svuda je on veoma paljivo komponovan i klesan, te izvanredno estetski djeluje.

* **
Kako je poznato, motiv akantusovog lista se u umjetnosti upotreblj ava gotovo neprestano od helenizma, a palminog lista jo od egipatske i kretsko-mikenske umjetnosti ipa sve do klasicizma. Iz mnogobrojnih primjera primjene ovoga motiva kao bordure -u srednjovjekovnim evropskim stilovima izdvajam ne koliko analognih naima.

154

SI. 36. -

Fri z od povijene lozice sa petoroli stovima na propovjedaonici kated rale uBitontu.

Na kamenoj p ropovj edaon ici i na amvonu katedrale u Bitontu, iz XI-XII v., nalazi se friz od povijene lozice sa petorolisnim stilizacija ma, frapantno slin im onima na slje menjaku iz Donje Zgoe. Ispod lunete zapadnog portala crkve sv. Andrije u Barle tti , iz XnI v., nalazi se niz pe torolisnih sti lizacija u m eupros torima preple tene lozice, kakvu borduru upravo imamo na sljemenjaku iz Donje Z goe. 99 Na van jskoj strani bazilike sv. Nikole u Bariu, iz XI-XII v., vidimo niz petorolisto. va, bez povijene lozice, motiv veoma s lian naoj borduri u pukovcu."JO Dosta sli nosti nalazim izmeu bordura romani kih bron anih vrata katedral" u Traniu, sa akantizirajuim palmetama izmectu preplete nih lozica, djela uvenog apulj skog maj stora Nikole Barisania iz XII v., i os talih bordura sljemenjaka iz Donje Zgoe, kao i stuba iz Osma ka.10 1 I stu s li nost nam pruaju bron a na vrata Mauzoleja di Be lmondo u Canosi, takoer iz XII v. IO' I na nekim romanikim sarkofazima nalazimo stil izovane nizove petorolistova , tako, npr., na sarkofagu iz Muzeja La Rochelle, u Francuskoj, iz XII V.I03
e,

155

Friz Baanske ploe je s li an borduri sljemenjaka iz Donj e Zgoa i zmeu bordure od stilizovanih petorolistova upovijenoj lozici na poznatom predroman ikom trougaonom zabatu iz Bi skupije kod K..,ina

Sl. 37. -

romani kom

Povijena lozica sa stili zovanim petoroii stovima na pre zabatu iz Biskupije kod Kni na (sada u Splitu) .

(XI v.), koji se sada nalazi u Splitu, i ove nae iz Donje Zgoe nema ni'kakve razlike. Takav is ti je i vijenac junog broda crkve s v. Krevana u Zadru. Njima su vrlo s line i bordure sa upne crkve na Koloepu, na crkvi sv. Marije na Mljetu, na plutej u i na pilastru iz sv . Donata u Zadru. IM Veoma s u sli ni i nizovi pe torolistova na korniu ograde galerije Franjeva kog klaustra u Dubrovniku lOS Veoma mnogo s li nosti sa naim bordura ma od petorolisnih s tilizac ija imaju bordure na mnogim fasadama crkava moravs ke kole, kao npr. crkava uLjubostinji, Veluoj , Naupa ri , Banjskoj, Deanima i Ka l eniu. Naj s li niji , maltene is ti motiv u Novakoviima nalazim i na frizu postolja kupole crkve u Kaleni u ."16 Gotovo potpuno isti omamenat od s tilizovanih petoroli s tova i zmeu prepletene povijene lozice na sljemenjaku iz Donje Zgoe nalazim na fresci ma nastirske crkve II :i':ii, za tim na freskama manastirs kih crkava II Gracu i Lesnovu .I07 Vrlo s li ni motivi se nalaze i na fres kama manas tirs ke crkve uDea nima , Ra van ici, Ma teji u , Manasiji,l08 kao i na fresci manastira Joanice.'09 Frizove s tilizovanih petoro lis tova nalazimo i kao iluminacije srednjovjekovnih i rilskih rukopisa, tako, npr., na Dobrej evom etveroevan-

156

elju

(X III v.) ," 0 na Euhologiju s lekcionarom, iz XIII V.'II (Narodni muzej u Ohridu) i kao vez na Nabedreniku ohridskom , iz XV v. i dr., a nalazimo ga i na konim povezima knjiga u Srbiji u XIV i XV vijeku.'lI.

Vidljivo je, dakle, da je bordura od stilizovani h peterolistova s li nih akantusu i palmi mnogo koritena kao dekoracija i l i vrijeme romanike i u vrijeme gotike u naim krajevima. Stilski, ona najvie pripada gotici, a in spiracija majstorima steaka mogla je doi i sa zapadnog i sa istonog susjednog podruja.

8 - Ostale bordure nekoliko podvrsta osta lih bordura svoj im brojem i raznose jedna koju bismo mogli nazvati bordurom od spirala. Vie puta su to samo poredani , a nepovezani s pira lni zavoji, okrenuti na jednu s tranu , ili naizmjenino na jednu i drugu, a nekada su to S spira le nanizane u svom u spravnom ili poloenom poloaju. U jednom s luaju su spiralni zavoji s im etri no nanizani s jedne i sa druge konane vrpce. Oko Konjica sam naao nekoliko primjeraka bordura od s pirala koje se svojim krajevima povijaju unutra jedna prema drugoj kao volute. 112 Ponekad se takve spira le dodiruju, pa i pomalo granaju.
vrsnou isti e
I zmeu

Ovaj motiv se prostire na dosta irokom podruju Hercegovine, dj ese javlja u primorju i zapadnoj Bosni , rijetka je pojava u istonoj Bosni, dok ga u drugim krajevima ne ma.
lom i no

SI. 38. -

Bordura od niza ljiljana na sanduku

II

Ob iju kod Kalinov ika.

157

Druga varijanta se sastoji od niza listova. Koji put je to niz od jednog lista, nepovezanog i okrenutog 'Ila jednu ili na drugu stranu, a ponekad je to n;z od dvolistova spojenih peteljkama, nakoenih na jednu i drugu stranu. U jednome sluaju su 'u listovima urezan i krs tii. Motiv se nalazi samo na nekoliko lokaliteta u okolini Duvna. lIJ (Sl. 26 .) Ovdje bih uvrstio i varijantu od niza ljiljana. Redovno je to friz na vertikalnim stranama visokih sanduka i sljemenjaka, koji je veoma lijepo izraen. Naen je samo na etiri lokaliteta u okolini Trebinja, Mostara i Kalinovika.l14 Cetv rta varijanta se sastoj i od niza razlii tih motiva - od vjenia, kosih krsti a, kratkih cikcak-motiva, kosih parale lica i grozdia. Redovno su to p l astini frizovi na vertikalnim stranama sljemenjaka i visokih sanduka . Naeni su na nekoliko lokaliteta u okolini Stoca, zatim u okolini Konjica i Kalinovika.I14' Ovdje bi se mogla ubrojati i neka vrsta bordure koja se sastoji od mree pravilnih i jednakih rombova i protee preko vertikaln ih strana visokih sanduka. Nalazi se samo na ogranienom podruj u od Cavtata do Gacka i od LjubiInja do Trebinja na svega 16 steaka.'15 Veina njih je mnogo ira od drugih uobi ajenih bordura, a na jednome spomeniku prekriva itavu eonu stranu. Kako ovaj motiv prvenstveno podsjea na duborezne reetkaste zak lone na doksatima i prozorima starih muslimansk ih kua , to sam ga uvrstio i u arhitektonske motive.

Sl. 39. -

Bordura od mree rombova na visokom sanduku Platu kod Cavtata (prema C. Fiskovi u).

II

158

Osim ovih pos toji i jo nekoli'ko varijanti sasvim malobrojnih ili bordura, Jedna od njih se sastoji od niza rastavljenih ili spojenih polulukova, U jednome sl uaju su u polulukovima urezani minijaturni motivi ma a, tita, luka, konja itd" to je sasvim originalna pojava (Ziemlje kod Nevesinja)1I6 Jedinstvena je i pojava bordure od prepletene povijene lozice sa umecima ptica u njenim meuprostorima (Bitunja kod Stoca) , kao i pojava bordure od kon a ne vrpce sa simetrino nanizanim pa rovima trolis tova (okolina Ljubukog ),1I7 Sve ove bordure uku pno ne dos tiu ni 40 primjeraka,
pojedinanih

* **

Bordure koje sam nazvao j ednim imenom ostale po svoj im svojstvima su s li n e navedenim vrstama bordura, Iako malobrojne i najee ograniene na relativno mala podruja, one svojim stilizacijama, naroito raznovrsnou svojih detalja, predstavljaju zanimljive klesarske kreacije, Podvrs ta od niza spirainih zavoja nekim svojim primjercima veoma pod sjea na vremenski dugotrajan i teritorijalno iroko rasprostranj en motiv koji je poznat k ao antiki motiv "pasjeg skoka", koji j e kasnije n azvan "rakovice", Neki misle da su "rakovice" barbarizirani antiki ornamenat,!18 a neki ih smatraju langobardskim motivom i preteom gotikih rakovica,!!' Po s voj oj konce pciji te kukolike spirale, ili "nizovi kuka", kako ih naziva ju neki nai i s traiva i, izrazit su motiv predrom ani kog s tila , koji se u naem primorju j avlj a u raznim varijantama od IX do XII VI lO Vr lo je vjerovatno da su i bordure steaka, kakve vidimo, npr., u okolini L1& tice, zatim u okolini Duvna, ili na Blidinju, ili one koje su gotovo nizovi is tih S spirala, kakve se nalaze, npr. , na stecima u okolini Makarske i u okolini Konjica, nastale po u gledanju na "rakovice", odnosno da su njihovi derivati,l2! Kao ilustrativan primjer derivata kukolikog niza moe se navesti motiv na r elikvijaru sv, Krevana u Zadru, gdje se oko predstava sv, Zoila i sv, Sto ij e na prednjoj strani r elikvijara nalazi etvr tasti okvir od niza plastinih kukica l22 Nizovi ljiljana su posljedica upotrebe motiva ljiljana uop te, koji je u naim krajevima poeo da se koristi od druge polovine XIII v" mikon uspostavljenih porodinih veza srpskog i bosanskog dvora sa u garskom dinastijom Anuvinaca, Nizove ljiljana jo ranije nalazimo kao aplikacije enskog metalno-srebrnog nakita, Takav motiv vidimo na dijademi iz Bihaa, zatim na onoj iz H inge kod Subotice, iz Surina kod Beograda, a onda iz Slavkovaca, kao i iz os tave u Pe i, koje su sve okvirno da tirane od XIII do XV v l 2J Nizove od po tri ljiljana vidimo na grbovima bosanskih kraljeva Tvrtka I, Dabie i Ostoj e L Nizovi ljiljana se nalaze na frizu iznad portala i na luneti prozora manastirske crkve u Ljubostinji (XIV v,) , zatim na luku oko rozete glavnog portala crkve sv, Stefana manas tira Naupare (XIV v,)l" I na Jefimijinom sarkofagu u Ljubostinji isklesani su nizovi ljilj ana sa prepletenim dr kama l25 (sL br. 68). Niz ljiljana se nalazi na rubu kovega sv. Simuna u Zadru,!'6 a vidio sam ga i na grbu zadarske feudalne porodice Pazina, iz XV v.m Za bihaku dijademu je reeno da je "raena na bosanski nain ",'"

159

Ova bordura na stecima je stil ski najblia de korac ij ama mora vske ko le i oni ma na kovegu sv. Simuna u Zadr u, pa je otuda mogla do i i inspiracija maj storima s teaka.

* **
Kako se iz prednjega vidi , postoji 8 osnovn ih vrsta i 46 podvrsta borelura koje se u ukupnom broju javljaju u oko 1400 p r imjeraka. Op. en ito se moe rei da su bordure jedna od d vi ju najbrojnijih grupa reljefnih motiva s teaka i da su oznaka naj ireg ter,itorij a lnog raspro stiranja, bez obzira to se neke nj ene varija nte (nizovi rozetica, stili zacije s li ne akantus-palmi i mreasta bordura) javljaj u u relati vno malom broju i na dosta ogranienom p o druju. One su , os im toga, vrlo izrazi ti moti vi. Po svojim li'kovnim osobinama one su geometrij ske i biljne ornamen talne stilizacije, redovno paljive skulp torske obrade ko je kao dekoracij e dje luju lij epo i ugodno . Njihov karakte r nije s imbo li an , ne predstavljaju neke teme, niti kakve idej ne poruke, nisu iko nografija i nemaju nita religiozno u sebi. Jednostavno ree no , one su is ti ukrasi. Re lativno, najvee likovne umj e tnike kvalitete ima ju povijene lozice, me u koj ima se i s ti e ona sa troli stovima koju , osim toga, zbog tako estog javljanja, s razlogom moemo smatra ti k l as i ni m r e Ijefnim motivom hercegovaki h s tea ka, Za pouzdano odreivanje porij ekla ovih bordura nedostaj u nam mnogi element i, a li se moe tvrditi da veina od njih kao li kovni motivi seu u prais toriju, da neki od njih potjeu sa Orij en ta (tord irano ue i cikcak-bordura), da su neki bili poznati jo u epohi helenizrna (tordirano ue, cikcak, akantus) , da neki poin ju svoj ivot u antikom ili s ta rokranskom periodu (povij ena lozica) , a li da je veina od njih manje ili vie kara kteris tina za zapadnoevropska srednjovj ekovna s tilska razdoblja. Za nas je vano to to postoje brojni podaci o egzis tenciji gotovo svih ovakvih bordura u pred ro mani koj , za tim u rom a ni koj, a onda i u gotikoj umj etnosti. U tome pogledu je naroito vana okol nost da na broj nim i raznovrsnim umj etnikim dj elima romani kog, a posebno gotikog karaktera, kako izvan nae zemlj e tako i u nai m krao jevima, nalazimo nesumnjive a na logije ovim b ordurama s teaka, Ve inu analognih motiva naao sam kao kamenu plasmku crkvenih objekata, a li nij e malen ni broj primj eraka na sarkofazima, relikvijarima, freska ma iduborezu. Nekoliko naih naunih radn i'ka su uo ili i u svojim radovima skre nuli panju na veze zmeu prooromanikih, rom anik ih i go tikih um jetnikih djela i naih stea ka . Lj . Karaman je, npr. , upozorio na s li nost povijene lozice sa trolistovima na kasnoantikOj b azilici u Dabra vini, kao motiv koji je na steke doao od a ntike lozice sa umecima od akantusovog stilizovanog lista ili polupaImete, 'koji su se pretvorili u umetke trolista .'29 A, Benac je u pozorio na veli ku s l i n ost fri za Ba ansk e ploe i sljemenj a ka iz Donje Zgoe.'30 N, B oa ni B ez i je izrazila misao da su tordirano u e, cikca'kbordura, povijena lozica i jo neki mo ti vi na s tecima u okolini Ma karske "oito pod utj ecajem romanike i gotike".I3' D. Sergejevski pretpostavlja da su na bordure steaka iz okoline Srebrenice (po"ijena lozica sa cvjetiima i grozdovima) utj ecale veze Sreo brenice i Dubrovni-kaP' V. uri je upozorio na mogunost postojanja

160

1//1///111/1/1/1/1111/1/11;////
II II I IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIU I

161

Tabela IX -

Vrste i podvrste reljefnih motiva bordura na stecima.

foG~GB@ft@~d~

~~~ ~~~~

l~XC~JtEff:2C~Jt~ _____ 1

~ @?@>~~@f

E8ffiffiEBE9 ill fB ill


IDIXm:/ijx~

bJ"Nc?cfcl"c??J"c>fefOc?e?Jif'J'rf

~t

~
Tabela X -

Vrs te i podvrste reljefnih moti va bordura na stec ima .

.-

162

takvih motiva na nadgrobnim ploama u Crnoj Gori koje su izradili majstori iz primorja. l33 M. Wenzel je za akantus borduru iz Novakovia rekla da pokazuje vizantijski utjecaj, a za sline bordure iz Donj e Zgoe upozorila na analogije dekoracija crkvenih objekata moravske kole.!J4 Najvredniji prilog u ovome smislu dao je C. Fiskovi . U studiji o stecima okoline Cavtata, on je istakao da su neki motivi steaka, kao to su tordirano ue, povijena lozica sa trolistovima i drugi "nastali u dodiru primorskih graditelja i klesara s hercegovakim i bosanskim majstorima steaka u toku XIII-XV stoljea .. ." ."5 Ovaj na poznati nau ni radnik je mogao da govori o vezama primorskih graditelja i majstora steaka ne samo zato to dobro poznaje steke i uopte umjetnost primorja, nego i zbog toga to je dugogodinjoim .istraivanjem arhivalija utvrdio i brojne konkretne veze. Zanimljiva su njegova zapaanja o razvoju povijene lozice sa trolistovima. On smatra da je trei izdueni listak nastao pod utjecajem romanj,ke, a da. je pravilan trolist jednakih okruglih listia znak puibliavanja gotikom realizmu naega XIV-XV v., zbog ega mu izgleda da je proces iao "od stilizovane romanike u goti ku viticu".!36 Mislim da je to se tie veza izmeu naih i takvih bordura drugih umjetnikih djela situacija dosta jasna. Predromanike, romanike i gotike bordure vremenski prethode stecima, u tome pogledu su im najblie gotike, a u izvjesnoj mjeri i romanike, kada imamo na umu u nauci vie puta utvrenu retardaciju toga umjetnikog stila u naim krajevima. Ti zapadnoevrops'ki stilovi su u odnosu na Bosnu i Hercegovinu bili naj razvijeniji u primorju, pa je sasvim razumljivo ako pretpostavimo da je s te strane moglo biti i najvie utjecaja na steke. Ali se iz naprijed navedenih podataka vidi da je i umjetniko strujanje iz Srbije moglo biti od utjecaja, naroito kada imamo na umu skulptorska djela moravske kole. Kako je i skulptura u Srbiji u znatnoj mjeri odraz veza sa primorjem, dolazimo opet na mogui posredan utjecaj umjetnosti primorja na bosanskohercegovake steke. Moravska skulptura je, meutim, vievalentan umjetnik!i pojam, koji na osoben nain objedinjuje ne samo gotike nego i vizantijske, pa i islamske elemente. Najbolje je to definirala J. Maksimovi kada je rekla da je "moravska skulptura spoj vizantijsko-romanske, zatim zapadno-gotske i djelimino islamske umjetnosti u oruginaInu cjelinu, u poseban stil" i da je kao takva "najoriginalnija i najvie supska u srednjem vijeku".137 Po mome miljenju ne moe se zanemariti i taj utjecaj sa istone strane. U prilog ovakvom rezonovanju ide i to to su na primjenu bordure niza rozemca u krunim vijencima na stecima znatno uijecale vizantijske kutijice, kao i to to je na pojavu mreaste bordure na stecima, slino makedonskim i srpskim duboreznim i fresko-motivima, utjecala tursko-islamska umjetnika ekspanzija u XIV i XV v. Moglo je biti i izvjesnog utjecaja sa sjevera, preko ugarske gotike, zato to je bosans,ki kraljevski dvor izvjesne veze odravao i sa tom stranom, ali o tome za sada imamo vrlo oskudne podatke. Vjerovatno je da u tome svemu ima dosta udjela i stara slavenska batina, koja se najvie odrazila u narodnoj umjetnosti na drvetu i tekstilu. 163 Iako ne postoje svi uslvi da se ove viestruke veze i utjecaji sasvim definiraju i konkretizuju, ipak mislim da se moe rei kako bor-

dure steaka stilski najvie pripadaju gotici i da su u tome smislu najblie primorju i skulpturi moravske kole. Ali, i pored tih oiglednih utjecaja, bordure steaka imaju dosta originalnosti.
ASTRALNI MOTIVI

u ovu grupu ubrajam motive koji predstavljaju nebeska tijela Mjesec, zvijezde i Sunce. Mj esec je na s tecima uvij ek predstavljen kao jedna njegova etvrtina . Zvijezda ima razliit broj krakova, a es to je prikazana 'kao cvijet sa razliitim brojem jednakih latica, zbog ega se u literaturi o stecima vie naziva roze tom nego zvijezdom. Motiv kruga smatram predstavom sunca. Kako se i motivi krunog v.i jenca najee tretiraju predstavama sunca, uvrstio sam i njih u ovu grupaciju. POluj abuke se esto svode na krug, to znai da su i one predstave sunca. Vie puta polujabuke nisu nita drugo nego predstave zvijezda, zbog ega im je, opet, mjesto u ovoj grupaciji. Po svom brojnom stanju motivi ove grupe stoje na prvom mjes tu. Po pravilu, svi ovi motivi su, manje ili vie, plastin i i karakteristika su svih veih podruja i svih osnovnih oblika s tea ka. Obi no se javljaju kao samostalni, ali su es to zajedno sa drugim motivima. Polumjesec i zvijezda, odnosno rozeta, esto se nalaze na titovima, kao heraldika oznaka, a u takvoj funkciji ponekad vidimo i druge motive ove grupe.
1-

Polumjesec

Polumjesec ima samo jedan svoj osnovni oblik - kao luk, kao rog. Poloaj mu je razliit - naj ee je vrcima okrenut prema gore, es to su mu vrci okrenuti prema d olj e, a ponekad zauzima i kos poloaj. Uvijek je plastian. PostOji i nekoliko varijanti polumjeseca. Ponekad polumjesec ima jednu srednj u crtu, zbog ega izgleda kao da je dvostruk. Postoje i tri s l uaja tordiranog polumjeseca (Popovo polje, Litica, Ludmer). U etiri sluaja se nj egovi zavreci produuju u rOzetice, odnosno u kruie (Vranjevo Selo, Fatnica, Osmaci i Braj evii), a u jednome od ta etiri polumjesec slui kao postolje krsta (Vranjevo Selo)."s Zapaena su i eti ri zan imljiva specifina s luaja. A. Benac je u okolini Litice evidentirao lordiran tap iji je drak preds tavljen u vidu polumjeseca ,u9 U okolini Vlasenice iz polumjeseca izlazi dvostruka spirala, kod Ilijaa dva polumjeseca vise o granicama stabla, a u Budoelju kod Varea se dva polumjeseca dodiruju svojim i zboinama. Jedanput je polumjesec okruen vijencem (Hum u Hercegovini) ."{) Ovaj motiv nalazimo na svim osnovnim oblicima steaka. Oko Kalinovika je najvie na sanducima, a u Boljunima naj ee na sanducima i ploama. Obino zauzima istaknuto mjesto na spomeniku. Tako se na slj emenjacima redovno javlja ili u centru zabata ili na krovnim plohama. Nekada je sam, ali je es to u zajednici sa roze tom i krstom. Ponekad se na istome spomeniku javljaju po dva, pa i po tri ili etiri polumjeseca. U Koritniku kod Breze nalaze se itiri polumjeseca na jednoj krovnoj ploh i slj emenjaka,"1 a Tarevu kod Kladnja na jednoj strani

164

SI. 40. -

Polumjesec

zv ijezda na p l o i nekropole Biranj kod Sibenika.

165

sljemenjaka na laze se tri polumj eseca l42 Vidimo ga i uz ljuds ke fi gure, odmah do gla va, npr. , na Blidinju .l 43 U o kolini Vlasenice ruka dodiruj e polumjesec.l '" er ijetko se na lazi na titu, naj ee zajedno sa rozetom . Polumj esec je teritorij alno veoma ras prostran je n i uz rozetu spada meu na jbrojnij e motive s tea k a, a ukupno ih ima oko 500 primj eraka . Najv ie se javlja na stec im a cent ra lne i zapadne Bosne , za tim zapadne He rcegovine i Imots ke krajine, a onda u okolini Nevesinja i Kalinovika. Rj ee se via u Podrinju , o ko Zvornika, Zabija ka, Nik i a i u dolini Trebinjice, pa j oko Stoca , s iznimkom nekropole u Boljunima, a nema ga nikako oko Olova i u dolini Neretve od Konjica do J ablailice.

SI. 41. -

Astraini motivi (i motivi oruja) na sanduku iz Plakog kod Ogulina (sada u Povj esnom muzeju u Zagl-ebu).

**
Kao likovni motiv kori ten je u umjetnosti mnogih naroda . Tako se polumjesec nalazi na kritsko-mikenskim gemama.l45 I na jednoj babilonskoj steli iz 522. god. prije n . e., uz predstave rozete i zvijezde, vidi se i predstava polumjeseca .l46 U muzeju Bardo u Tunisu vidio sam jednu feni ansku nadgrobnu stelu na kojoj je s hematski prikazana enska ljudska figura sa gore izdignutim rukama i .znad nje polumj esec.'47 Mjesec i sunce su glavni simboli Mitrasovog kulta. Polumjesec i s unce vidimo i na nekim romani kim crkvama, npr. u Wirtte mbergu , u Njemakoj ."8 Na nadgrobnim pl oa ma gotike crkve S. Maria Novella u Firenci nalaze se polumjeseci, rozete i drugi moti vi. l49 Amajlija u obliku polumj eseca naena je u anti kim grobovima u Bosni.110 Polumjesec vidimo na slavonskim baga tini ma iz XIII v., zatim na pea tu optine Rab, na peatu bosanskog vikara franjevakog reda iz 15 14. god, na p ea tima nekih h rvatskih plemia, na najstarijim grbov ima Zagreba, Os troca, Kri evaca, Varadina itd.ISt A. Ka i -Mio i je za "bosansku armu" rekao : "jedan tit i na njemu polmiseca i jed na zvizda".1;2 Polumj esec se nalazi na grbu bribirsk ih knezova Subia (na kruni zdenca u inu) i na grbu biskupske ku e takoer u Ninu. Vidimo ga i na zidu " katakomba" Hrvoja Vukia u Jajcu.'S3 Redovno se javlja na freskama u scenama Hristova roenja i uznesenja Bogorodice. Mnogo puta ga susreemo na raznovrsnim predmetima domae narodne umjetnosti Bosne i Hercegovine, u duborezu, tekstilu, itd.

166

* **
Polumjesec na stecima je relativno malo prouavan. Tim pita njem najvie su se bavili G. Wilke, A. Solovjev 'i D. Vidovi. Njemaki arheolog G. Wilke je u jednome lanku iz 1924. god. objanjavao boanstvo mjeseca kod raznih naroda. Izmeu ostaloga, naveo je da bog smrti kod Inda stanuje na polumjesecu . Mnogi njegovi podaci govore o polumj esecu kao simbolu s mrti, ali i simbolu nade u ovjekovo uskrsnu e . Polumjesec na stecima on tuma i kao posljedicu takvog nekada njeg kulta starih Slavena. Wi lke je i ukrase spirala, ljiljana i kukastog krsta tretirao i objanjavao kao simbole mjeseca. 'S4 A. Solovjev je u okviru svog kategorikog s tanovi ,ta o s tec ima, kao spomenicima bosans kih bogumila, relj e fnom motivu polumjeseca pridao veliki znaaj, tuma e i ga kroz prizmu manihejskog ue nja. Po Manesu, Mjesec je s tvoren od dobre vode (a Sunce od dobrog ognja). Mjesec je )aa svjetlos ti" koja plovi po nebu i prevozi du e pravednih na drugi svijet. To u en je su kasnije preuzeli pav l iani, a potom i bogumili. Uz to je polumjesec za manihejce simbol mudrosti. To je razlog zbog ega se reljefi polumjeseca nalaze na s teci ma , tj. na grobovima vjerskih starjeina i "pravih krs tjana", "koj i oekuju da njihove due odu u raj" . Kada je polumjesec na steku okrenut prema dolje, Solovjev kae da je to upravo momenat kada on kao manja laa izruuje nj;hove due na s unce kao veu nebesku lau. '" D. Vidovi polumjesecu i suncu na ste cima pridaje iri religiozni znaaj koji je posljedica utjecaja starih slavenskih i kra nskih shvatanja. Simboliku tih motiva on ne ogran;ava samo na posmrtni kult. Suprotno miljenju Solovjeva, Vidovi tvrdi da polumjesec nije znak hereti kog ue nja . l ;6 I neki drugi nauni radnici su izrazili svoja gledanja na pitanje ovoga motiva. Jo 1875. god. e ngleski arheolog A. Ewans rekao je da se po Manesu Mjesec smatra istili tem za dobre due, njihovo neposredno nebo poslije smrti. ' ;7 Za M. Hoernesa je to atribut bosanskog vitetva i znak bosanskog nacionalnog grba. ,;, A. Benac smatra da je polumjesec oznaka bosanske nacionalnosti i da je, kao takav, esta pojava na titovima. IS' D. Sergejevski ga vee za kult mrtvih i svrstava tl religiozne simbole. l60 P. Koroec se uglavnom slae sa m iljenjem Wilkea da je on simbol smrti i uskrsnua l 61 V. Curi misli da polumjeseci oznaavaju enske nadgrobnike. ' 62 I. Reneo je s matrao da polumjesec nij e amblem grba, nego "prosti dekorativni ornamenat"l63 P. . Petrovi kae da je polumjesec uvijek imao simbolino-vjersku ulogu. ' M Po A. kobalju, mjesec je kao stari slavenski paganski simbol znaio obnavljanje ivota i pobjedu nad smru i nestajanjem .16; L. Kati kae da je Grgur Veliki , krajem IV v., s pomenuo polumjesec kao "simbol umrlosti tijela" .'66 Kako se vidi, polumjesec je lo da je on simbol smrti i ponovnog
razliito shvaen raanja.

kao ukras, kao

hera l di ka oznaka, ili kao religijski simbol. Nekoliko istraivaa je rek-

167

Cinjenica je da je polumjesec bio simbol mnogih naroda - Asiraca, Babi,lonaca, Etruana, Ilira, Rimljana, Grka , Kelta, Slavena i dr. Izgleda da je svuda imao religijski karakter. Mislim da je oboavanje mjeseca bilo vrlo karakteristi no za staru slavensku pagansku vjeru, jer su ostaci toga shvatanja bili prisutni ne samo neposredno iza pri-

manja kranstva nego i mnogo kasnije, pa se ak i da nas oSJecaJ u (tragova toga kulta ima u naim narodnim pjesmama, donedavno se kruh pekao u obliku polumjeseca, itd .). I danas se mnogi poslovi na selu udeavaj u prema mj esecu 1 njegovim mijenama, o emu n aj bolje znaju nai e tnoloIci strunj aci. Kod Hrvata je pr igodom mjeseeve mijene postojao obredni ples u svrhu tjeranja demona . Postoji podata k da je jedna naa katolikinj a, jo prije 30 godina, traila savjet od svetenika da li se i dalje smije moli Li mladom mj esecu'67 Cin i se da nema sumnj e u s imb o li no znaenj e polumjeseca na sva kako r eligijskog, i to kranskog , a ne su najkompetentnije pisali O. V i dovi i A. Skoba lj. S tim u vezi je vj erova tno i inj e ni ca to na katarskim nadgrobnicima nema toga re ljefnog mo ti va.
s tec ima. Ta s imbolinos t je here ti kog karaktera, o emu

Ostaje da se jo prouava ovaj motiv na stec ima, naro i to pitanje njegovog porijekla, a Li mi se in i da se ve sada moe re i da se uzroci njegove pojave na s tecima nalaze prvenstveno u staroj slavenskoj paganskoj tradiciji. U srednjovjekovnoj evr opskoj umjetnosti je ovaj, moglo bi se rei optenarodni simbol, prilagoen kranskoj ikonografiji. U naim krajevima, posebno na stecima, on je postao feuda lni i naoionalni amblem, postao je ele menat bosanskog dravnog grba, ali i kao takav se ve poeo zaboravljati i transformirati u ob i an ukras.
2-

Zvijezda

Do sada se u li teraturi ovaj motiv uvij ek nazivao rozetom i pod tim imenom se podrazumijeva la i predstava zvij ezde i pred stava cvij e ta ruice. Tako je postup ila i M. We nzel u svom djelu Ukrasn i m ol ivi na s l ecim a ' 68 U mnogo s lu ajeva za ista bi bilo vrlo teko i nesigurn o dije liti ovaj motiv na zvij ezdu i na r ozetu. Ali , b ez obzira na to to su zvijezda i rozeta po svojim formal n im i uopte likovnim svoj stvima gotovo is te, one se po svojim sadrajima i znaenjim a veoma razlikuju , imaju ra z li He karaktere, zbog ega sa m se odlu io da ih, ipa k, razd voj im i odvojeno prikaem. Poto roze ta spa da u grupu biljnih predstava, ovdj e e biti rijei samo o zvijezdi. Zvijezda spada meu reljefne motive koji se naj ee javljaj u. Po b roj nom stanju njezino je mj es ~o odmah iza polumjeseca j krsta, je r ih ima negdje oko 450 primje raka , a karakteri stika je svih osnovnih oblika i svih ve ih podruja s teaka . U dos ta velikom brOju se javlja u Hercegov ini, zatim u zapadnoj i centra lnoj Bosni , a u i s to noj Bos ni im a je naj vie oko Olova. Rijetka je poj ava oko a bljaka, u Crnoj Gori , a u gornjem Podrinju je uopte nema. Ima nekoliko svojih varijanti . Najj ednostavniji njen oblik je sa e tiri zailjena kraka, javlja se i oblik sa pet ili vie, ali naj ee sa est i osam krakova. U ne kim s lu aj ev im a s u kra kovi zv ijezda naznaen i dvostruk im linijama . Kod nekih zv ijezda se kra kovi neto povijaju, pretvaraju i se tako u virovi te rozete, koje se obi no sma traju predstavama sunca . U vie s l uajeva zvij ezde su okruene vij encima , koji su ne kada tordirani . Postoje i zvij ezde koje imaju dodatke u vidu krunica, uglova i lukova, koje bi se mogle zvati stilizovanim oblic ima .

168

Redovno j e p l as ti na, al i pos toji i ukl esana , urezana. Nekada se javlja sam ostaln o, a li je obi no sa nekim drugim motivom, najee sa polumjesecom, suncem i krstom. U dosta sl uaj eva se nalazi na titu , gdje fungira kao h era ldi ka oznaka. Na krstaama je poesto na kraju vodoravnog kraka, kao pandan polumjesecu, koj i je na drugom kraku. Na Kupresu sam naao zvijezde zajedno sa scenom turnira i predstavama staba la, to govo ri o slici pejzaa nou .'69 Kod Li tice je naen pentagram okruen vijencem. l7o

Izgled zv ijezda odaje maj s tore vrlo ra z li itih sposobnos ti . Veina tih motiva je lijepo klesana, a li ima i primje raka koji s u slabo ura e ni. Mora se re i da su mnogi primj erc i pretrpjeli raznovrs na o teenja. Vie lij epih primj eraka je evidentirano u okolini Kupresa, Du vna, Kalinovika i Stoca. Neki majstori nisu pravi li razlike izmeu zvijezde i rozete, pa su mj es to roze le isklesa li zvijezdu, ili obra tno. Oko Bratunca pos toje biljne sti lizacij e sa cvjetovIma koji su predstavljeni ba kao prave zvjezdice.
Jedinstvene stil izacije zvijezda na sljcmcnjaku iz Donje Zgoe (sada

Sl. 42. -

II

vrtu Zemaljskog muzeja u Sarajevu).

Zvijezda je kao motiv likovnih umjetnosti iroko raspros tranjena i s usree se od davnih vre mena . Ve je pomen uto da se zvijezda nalazi na babilons kim s telama. '7I A. Skobalj je donio reprodukciju jednog babilonskog spome[]Jika iz 1200. god. prij e n. e., na kojem se vidi osmerokraka zvij ezda. 1l2 Viamo ga [la anti !kim nadgrobnim stelama. Taj mOtiv je iz starog orijentalnog repeptoara uao u s tarokra nsku umj etnost, kojim putem je prenesen u Evropu. 173 Nalazi se na pred romani k im , romani kim i go ti kim crkvama. Vidimo ga i na starokr anski m sarkofazima. Na nadgrobnim pl oa m a go ti ke crkve S. Maria Novella u Firenci, uz polumj esec i druge motive , nalaze se i zvi jezde. Na ne kim maars kim kas nosrednjovjekovni m titovima, npr. u E s tergonu , nalaze se
zvij ezde. 174

Mogu se navesti i brojni primj erci ovoga motiva II na im kraj evima. Tako, zvij ezde na lazi mo na oltars koj p l Oi iz crkve sv. Lovre u Pazdigradu kod Splita, zatim na fragmentima s tarohrvatsk ih ploa sa pleterom iz Knina,'75 a onda na ,trouglastom zabatu, sa na tpisom o knezu Mutimiru , iz c rkve sv. Luke u Uzdolju kod Knina,'76 kao i na plo i sa pleterom iz crkve sv. Mihajla u Stonu.177 Virovi tu rozetu na lazimo na predromani ko m sarkofagu iz splits ke katedrale. Uz polumj esec i sunce, zvij ezda se es to javlja na kra n s kim slikanim scenama Kri s tovog roenja; u znesenja Bogorodice,' 76 za tim je nalazimo kao iluminacij u Pe kog etveroevanelja (XIV v.) ,' 79 a onda na zavjes i carskih dveri manas tira Hilandara I 80 Zvijezda je es t motiv na srednjovjekovnom novcu u Srbiji i Hrvatskoj, kao i na grobovima feudalaca u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji. Postoj e i drugi primjerci. No bosan s kohercegovakom podru ju zvijezde nalazimo kao plas ti ne ukrase kas noanti kih bazilika, zatim na drve tu , te kstilu i drugim s tarobosans kim umjetni kim predmetima. Vana je pojava zvij ezde na bosanskom novcu, na bosans kom dravnom grbu i na grbovima bosan ske vlastele. P. Ane li je ustanovio da bar dvije treine bosanskih izbjeglica u Dalmaciji i drugim zemlj ama imaj u zvijezdu kao heraldi ki zn,.k. '8I

..
*

Zvijezda na stecima je vrlo malo pro uavana. M. Hoernes je smatrao da s u zvijezde; mjesec amblemi grbova bosanske vlastele,''' a s li no miljenje je izrazio i A. Benac. ' 83 D. Sergej evski je zvijezdu svrstao u religiozne simbole, ali o tome ni ta podrobnije nije rekaol" A. Skobalj zvijezdi pridaje znaenje s lino polumj esecu , tj . da je stari slavenski pagan ski simbol obnavlj anja ivota . U pojavi zvij ezde, polumjeseca i krs ta na stecima on vidi mijeanje s tare slavenske dualis tike vjere sa kranstvom I S5 A. Solovjev u zvijezdi naj ee vid i predstavu sunca, koje se, prema manihejskom uenju, identifikuje sa Kristom. In ae, za sunce kae da oznaava n ebesk u la u koja prevozi pravedne due na drugi svijet. ' 86 Dosta je neobino milj enj e M. Wenzel, koja zvij ezdu smatra ukrasom, a u nekim s luajevima (uz figura lne predstave) simbolom , kao npr. uz dva afrontirana konjanika, kada, kao u antikim scenama Dioskura, zvijezda simboliz'ira boanstvo svjetlosti i mraka.' S7 J o je neobi nije miljenje beogradskog etnologa P. . Petrovia. On u torne mot ivu vidi predstavu ljudske glave, koja je nastala odbacivanjem nekih ele-i

170

mena ta i u regresivnom procesu stilizacije, pre ko krunog v .ijenca, postala zvijezda, odnosno rozeta l 88 Moje je m ilj enje vrlo s li no onome o polumjesecu_ Iako e se zvij ezda dalje prouavat i , za sada se moe rei da je ona u umj e tni koj primjeni u naim krajevima simbioza staroslavenskog paganskog kulta i kranske simbolike, a da je na s teke stigla kada je sva ta s imb o li nost bila ve gotovo sasvim zaboravljena, zbog ega se motiv upotreblj avao kao jedna vrsta socijalne ozna ke privilegovane feuda lne klase, i kao elemenat bosanskog dravnog grba a najvie k ao obian u kras .

3 - Kru g Taj relj efni motiv stea ka redovno je prikazan kao plitka , plasti na ravna pl oa nejednake ve li in e . Rijetki su primj e rci na kojima nema n ita osim urezane krunice. Broj takvih moti va nij e velik i manje ih je nego polumj eseca i zvijezda . Iznos i ukupno oko 175 primj emka. Nije ni ravnomjerno teri.torijalno rasporeen. Relativno, najvie ga ima u centralnoj i zapadnoj Bosni , nije rij etka pojava ni oko Kla dnja, u ist onoj Bosni, te oko Nevesinja u i s tonoj i oko Litice u zapadnoj Hercegovini , a ima ga i u sjevernoj Dalmaciji. Vrlo rij etko se javlja oko Kalinovika i u Podrinju, a nema ga nikako na u im podrujim a o ko Trebinj a, Ljubinja, Stoca i Ljubukog, u Hercegovini i na uem podruj u oko Duvna, u zapadnoj Bomi. Kao heral di ka oznaka javlja se oko Zadra, Kupresa i u Pivi. Neki krugovi imaju taku u svojim centrima. Na krugu u Kobilj oj Glavi kod Ske nder-Vakufa urezan je krs ti . Nekada su to samostalni motivi, a ee su zajedno sa drugim motivima, ob i no sa polumj esecom i zvij ezdom. ilri sa rozetom.
* **

171

Krug na s te ku smatramo predstavom sunca. Po svom izgledu on bi mogao biti i predstava punog mjeseca, ali ga n iko od dosadanjih istraivaa nij e tako shvatio. Poto se naj ee javlj a uz polumj esec, a onda i u z zvijezdu , opravdano je zaista, da ga smatramo predstavom sunca. Ta ko ga s h vaa A. Benac. ' 89 Moglo bi se re i da i A. Solovjev takav mOD "u obliku lopte" smatra predstavom sunca i, prema maniiv hejskom uenju , tumai I kao nebesku lau . '90 Sli no tumaenju polumj eseca , D. Vidov i objanjava i sunce na steci ma kao simbol ireg re ligioznog ka ra ktera (ne samo vezan za posmrtni kult ) , koji je rezultat utj ecaja starih slavensk ih vjerovanja i kasnijih kran sk ih sh vatanja. ' 9l Po Sackenu , krugovi s u heraldi ki motivi .m Izgleda da je kult Sunca bio veoma rairen kod mnogih naroda. Na jednoj fenianskoj nadgrobnoj steli, iz II v., koju ,s am vidio u Muzeju B a rdo u Tunisu, predstavljena je shematski figura ovj eka sa krugom iznad nje. l93 I na jednoj romanik oj crkvi u Wiirttembergu, tl Njem a koj , s jedne strane krsta predstavljeno je s unce, a sa druge polumj esec.' 94 I 'kod naih naroda se u prolosti suncu pridavao veliki zn aaj, a mnogi ob i aji se i danas ravnaj u prema nj emu.

Iako za sada ne raspolaemo dovoljnim podacima za s igurnije objanjenj e pojave sunca na s tecima, izgleda, ipak, najvjerovatnije da je ono r elikt starog slavenskog kulta Sunca kao izvora cjelokupnog ivota.

4-

Kruni vijenac

To je plitko plastian dio kruga u vidu 'k runog pojasa . Ne kada se jav lj a jedan vei i u njemu jedan manji kruni vijenac. Vie puta je kruni vijenac tordiran, a ima ,i koncent ri nih vijenaca koji su tordirani. Ponekad obini ili tordirani vijenci okruuj u zv ij ezde, odnosno rozete ili krstove, a u jednom sluaju je polumjesec okruen vijencem (Hum kod Trebinja) . U neko liko s luajeva vijencem je okrueno udubljenje koje nazivamo "kamenicom". Zanimljiva je jedinstvena p ojava nazubljenog vijenca o ko etverokrake zv ijezde u Uboskom kod Ljubinj a. l95 Jedinstvena je i pojava niza krunih vj e n i a oko kruga u Moremilju kod Viegrada. Zanimljivi su i koncentri ni vij enci koji s u kao medaljoni ukomponovani sa paralelnim rebrima na nekim stecima u Njkiu. 196 U nek-im s luajevima motivi krstova su predstavlj eni tako da im se krakovi zavravaju proirenj em u vidu krunih vijenaca, npr. u okolini Kalinovika, a ponekada su ti vijenci tordirani, kao npr. u Hodovu kod Stoca. U Nekuku kod Stoca je tordiran vije nac prikazan na drku, na stupU.I97 U nekoliko sluaj eva vij ence vidimo iznad glava ljudskih figura sa uzdignutim rukama, npr. u Radimlji, a u nekim ljudska figura u jednoj uzdignutoj ruci dri kruni vij enac. i9S Osobito su zanimljivi primjerci gdje kolovoa u kolu dri vij enac. l99 Oko Zvornika je evidentirano vie primj era ka krunih vijenaca na vrhu stabljika, ukomponovanih sa spiralama. Poes to su kruni vijenci u sredini zabata slj emenjaka, npr. u okolini Konjica.200 Vijenci se javljaju i na titovima. Na drugom mjestu sam ve naveo da obi ni 'ili tordirani vijenci okruuju nizove rozeta, odnosno zvij ezda. Ovaj motiv se javlj a na svim vrstama osnovnih oblika s teaka , iroko je rasprostranj en, spada u brOjnij e - naeno je oko 175 njegovih primjeraka, ali ih ima manje nego rozeta, polumjeseca i krstova. Nalazimo ga samostalnog, ali ee zajedno sa rozetom, polumjesecom ili krstom. U nekoliko s luajeva je .kao elemena t bordure , zajedno sa rozetama, kosim krstiima, cikcak i drugim motivima. Vijenci su obino pravilno i J.ij epo klesani. U tome pogledu 's e i sti u primjerci u dolini Neretve, juno od KonJica. U Dopascima kod Kladnja se nalazi dosta velik, tordiran i osobito lij epo isklesan kruni vije nac.,ol Najvie krunih vijenaca evidentirali smo u okolini Kalinovi,ka, Nevesinja, Stoca, Litice i Kupresa . Vrlo rijetko ih nalazimo oko Ljubukog iLjubinja. U literaturi su upotrebljavam i termini druga iji od ovoga kojim se ja sluim. Krune vijence iznad ljudskih figura u Radimlji A. Benac zove "plasti nim krugovima", a ~ordirane vijence oko Litice "kotaima od pletenog ueta". Vijenac na stecima Ludmera D. Sergejevski je nazvao "diskom" . M. Wenzel je krune vijence nazvala "obru ima ".

172

Sl. 43. -

Ori ginalna kombinacija tordjra nog vijenca i rozete na sijemenjaku u Krvavom Polju kod K onj ica.

* **

1 73

Ovaj moti v steaka je vrlo malo prou a van, jer se niko posebno njime nije bavio . D. Sergejevs ki je vijence u Ludme ru svrstao u religiozne motive i smatrao predstavama s unca .202 Na jednom drugom mjestu on je rekao da se na antikim na dgrobnim spomenicima, n ajee na arama, nalaze "pa tere", koj e s u s li ne vij encima na stecima . lOJ J a sam u Nacionalnom muzeju u R imu vidio anti k e nadgrobne s tele na kojima s u is klesani obi ni i tOl-dirani krun i vij e nc i. Prema F. Radi u , kruni vijenac je stara slavens ka predstava sunca .204 D. Vidovi pred s tave s unca tre tira vrlo s lino preds tava ma polumj eseca i zvij ezde, kao religijske simbole ireg znae nja, nasta le spajanj em starog slavenskog vjerovanja i kranskog shvatanja 205 Vij ence u Radimlji A. Benac je s matrao oznakama ranga pokojnika, atributima vojvodskih figura .2(" P . . Petrovi je

u svome tumaenj u zv,i jezde dao i tumaenje krunog vijenca, kao stilizovane i reducirane predstave ljudske glave. On predstavu mukarca sa vijencem u ruci tumai kao predstavu pokojnika koji dri svoju glavu, slino predstavljanju sv. Jovana, sa svojom glavom u rukama, u kranskoj ikonografiji.207 "Po jednoj narodnoj pesmi, venac na devojakoj glavi simbolie sunevu svetlost, a u prenesenom znaenju ivotnu radost .. ."208 M. Wenzel ,kruni vijenac vee sa kranskim obredom krtenja i ponovnog roenja . m Za A. Solovjeva kruni vijenac na stecima predstavlja vaan elemenat njegove teorije o bogumilskim ste cima. On taj motiv objanjava kao "coronam" - nagradu pravednim krstjanima. Tako, on predstavu ovjeka koji dri tordirani vijenac tuma i kao shematski prikaz Krista, koji u nadzemaljskom ivotu dijeli vij ence izabranima.'1O Njemaki arheolog G. Wild ise takoer zadrao na ovome motivu. Ion, kao i Solovjev, smatra da se radi o predstavi "krune ivota", koja ISe na drugome svijetu daruje odabranicima.211 Kako se vidi, kruni vijenac nije jedinstveno tretiran, ali ga veina smatra predstavom sunca. Ne uzimajui u obzir vijence :koji bi zbog svojih udubljenja mogli biti "kamenice", niti vijence na titovima kao nebitne heraldike oznake, mislim da su kruni vijenci predstave ,s unca koje su na steke stigle kao relikt staroslavenskog kulta sunca, ali da su ve poprimile karaikter ukrasa . Kao druga alternativa koja bi se mogla uzeti u obzir pri objanjavanju tordiranih krunih vijenaca, posebno onih u scenama kola, jest V1ijenac cvijea, neka vrsta dananjeg lovorovog vijenca, koji se poklanja pobjedniku u junakim igrama , slavljeniku ili ovjeku koji se po ondanjim kriterij umima u neemu osobito istakao.
istraivaa

5- Polujabuka
U horizontalnoj projekciji to je krug, krui, a stvarno je toliko da smo ga s pravom nazvali polujabukom. Samo u nekoliko sl uajeva je ovaj motiv toliko velik da se pribliava jabuci. Javlja se na raznim oblicima steaka, ali naj ee na krstaa ma. Nije ni priblino tako esta pojava kao kruni vijenac, a pogotovo kao rozeta i polumjesec. Naeno je ukupno oko 100 primjera'ka . Vie je karakteristika Bosne nego Hercegovine, ali je njegov raspored vrlo neravnomjeran. Najvie polujabuka ima u Ludmeru i u nekim krajevima centralne Bosne, zatim oko Kalinovika i oko Kupresa. Vrlo malo ih nalazimo na Majevici, oko Olova, Duvna, Stoca, LiMice i Zabijaka. Ovaj motiv je nepoznat oko Kladnja, Vlasenice i Ljubukog. Velike i vrlo plastine polujabuke su samo na hrbatima malobrojnih sljemenjaka u Kopoiu k od Ilijaa, Batini ,k od Skender-Vakufa, Vruici kod Teslia, Hodovu kod Stoca i u Ziemlju kod Nevesinja. Samo u nekoliko sluajeva je naena polujabuka okruena vijencem (Popovo polje i Kupres) .
p l astian Najee se nalazi zajedno sa polumjesecom i zvijezdom, a ima je i na titovima. Tako se u jed nom sluaju kod Kalinovika u centru tita nalazi zvijezda, a oko nje su rasporeene etiri polujabuke.

174

Na nekim polujabukama se naziru zarezi od centra prema periferiji, to nesumnjivo potvruje moju raniju pretpostavku da se mnoge polujabuke mogu smatrati predstavama zvijezda ili rozeta_ Ovakvi motivi se nerijetko nalaze na srednjovjekovnim arhitektonskim i drugim spomenicima. Rado su koriteni i na islamskim spomenicima, naroito seldukim, a onda i osmanskim, posebno na njihovim nadgrobnim spomenicima. Na srebrnoj oltarskoj pali katedrale u Kotoru iznad tordiranih stubova arkada, a izmeu romanikih lukova, nalazi se po jedna plastina polujabuka, vjerovatno rozeta, to nalazimo i na stecima. 212

* **
Istraivai steaka su upadno malo panje posveivali ovome motivu. . Mazali misli da je on nastao pod utjecaj em muslimanskih niana.'l3 V. Curi kae da kugle na nianima moda oznaavaju vojnike koji su rukovali topovima,2l4 a S. Tralji - da su to kvrge koje, po narodnom vjerovanju, znae rane to su ih junaci u ratu zadobili i njima podlegli. m Polujabuke na stecima u okolini Travnika P. Koroec smatra predstavama sunca, koje simboliziraju zagrob n i iVOt.216 M. Vego misli da jabuke na stecima nemaju vjersku ve svjetovnu simboliku .m Mislim da ima mnogo razloga to se ovaj motiv smatra predstavom sunca. Na solarni karakter polujabuke na stecima upuuje i ,to to je u vie sluajeva isklesana zajedno sa polumjesecom i zvijezdom. Kako sam ve napomenuo, postoji dosta polujabuka na kojima se zapaaju reinjevi, to znai da se radi o roze ti, a eventualno; o zvijezdi. Za zvijezdu sam ve rekao da najvjerovatnije potjee iz starog slavenskog paganstva, gdje je mogla biti simbol zagrobnog ivota, ali da je na steke stigla vie kao ukras. Namee mi se jo jedna mogunost. U naim narodnim obiajima jabuka i danas znai mnogo, ona je znak panje i ljubavi meu ljudima, zbog ega se u raznim prilikama daruje. Kada prosci ugovaraju svadbu, kae se da "idu na jabuku". Narodne pjesme es to govore o jabuci ("Dok on dade prste n i jabuku, potroio tri tovara blaga", "Nit je prosi, ni jabuku daji ... ") .218 I danas se na mnogim kranskim grobljima grobovi djevojke ili mlade ene kite jabukama. U daljem studiju ovoga motiva trebalo bi i ovaj aspekt imati na umu. A to se tie onih krupnih jabuka na krovu nekih sljemenjaka, slino situaciji kod nekih najstarijih muslimanskih i kranskih niana u Bosni, mislim da to asocira na kupolasti pokrov damija i nekih drugih islamskih zgrada, a u krajnjoj liniji na "vjenu kuu". Ovaj motiv sam uvrstio u grupu astraInih motiva zbog toga to on, po mome miljenju, prije svega, simbolizira sunce.

**

175

Iz prednjeg izlaganja proizlazi da se ova grupa reljefnih motiva sastoji od pet osnovnih motiva - \.lOlumjeseca, zvijezde, kruga, krunog vijenca i polujabuke. Kako se kruni vijenac smatra predstavom sunca, a i polujabuka se svodi na takvu predstavu, znai da ova astralna grupa

w ))
~

~
~

)
)

((

.@~

** ~+

m @ o
@
Tabela XI -

o
Najei

(J

o
stecima.

vidovi as tra lnih moti va na

176

u sutini ima tri vrste simbola - polumjesec, zvijezdu i sunce. Nave deni osnovni motivi ove grupe imaju 19 svojih podvrs ta. Inae, njihov ukupan broj iznosi oko 1400 primjeraka. Ovi motivi su karakter istika svih oblika steaka i rasprostranjeni su gotovo u svim veim podruj i ma. Po brojnosti stoje na prvom mje. stu, a od poj e dinanih su najbrojniji polumjeseci i zvijezde. Zauzimaju vidna mjesta na stranicama spomenika i redovno su u zajednici, a najee sa polumjesecom i zvijezdom. U dosta sluajeva su heraldike oznake na titovima, a pogotovo je to motiv zvijezde. Rijetka i vie marginalna prouavanja ovih motiva rezultirala su vrlo neujednaenim hipotezama, od kojih je, ini se, najneuvjerljivija Solovjevljeva, koja im pridaje karakter heretikih simbola. Iako za sada ne raspolaemo dovoljnim argumentima za potpunije objanjenje, izgle da, ipak, da im po~ijeklo treba traiti u simbiozi staroslavenskog pa ganskog i srednjovjekovnog kranskog shvatanja ovih nebeskih tijela. Prema tome bi se moglo pretpostaviti da su motivi sunca, polumjeseca i zvijezde daleki eho simbola izvora cjelokupnog ivota na zemlji, kao simbola smrti ovj eka i njegovog ponovnog raanja, da s u na steke doli i posredstvom tih motiva kao simbola kranske ikonografije, ali da su tada ve poprimili znaenje socijalno-klasnih atributa, a u najveoj mjeri istih ukrasa.
KRSTOVI

J77

Do sada su izraene vrlo razli ite tvrdnje, miljenja i pretpostavke o brojnom stanju krstova na stecima. M. Hoernes je tvrdio da na ste cima gotovo uopte nema motiva krstova.'" C. Truhelka je prvobitno smatrao da se relj efni motivi krs'tova na stecima nalaze vrlo rijetko.22<l A. Solovjev je 1948. god . rekao da se motiv krsta na stecima javlja samo izuzetno, i to obino u deformisanom obliku, te da su tako poka zivali preziranje krsta bosans ki bogumili , koji su se sahranjivali pod s teke. m Ubrzo se potom ustanovilo da krst nije rijedak, nego, naprotiv, est motiv na s tecima zbog ega je Solovjev korigirao svoje ranije mi ljenje, priznaju i da se motiv krsta " javlja dosta esto na naim spome nicima", pok u a vajui da bogumilski odnos prema tome motivu drugaij e protuma i .'" M. Wenzel je 1965 . god ., na osnovu materijala kojim je raspolagala, saoptila cifru od 438 steaka "na kojima krstovi ine glavni elemenat ukrasa" i cifru od gotovo 200 steaka "na kojima krstovi ine sporedan elemenat ukrasa", pa je zakljuila da su krstovi "jedan od naj eih oblika ukrasa na stecima, premaujui po broju motiv polumjeseca, koji je takoer esto zastupljen ."22J Malo iza toga je A. Benac tvrdio da je krst "najei u!kras na stecima".224 Ja sam 1971. god. izrazio miljenje da je to naj ee koriteni motiv poslije solarnolunarnih motiva. m Iako danas raspolaemo sa cjelokupnom osnovnom gra om o stecima, nije mogue, kako zbog mnogo brojnosti tih motiva i drugih s kojima bismo ih uporedili, tako i zbog nedovoljno preciznih podataka, naroito u odnosu na varijacije i kombinacije krstova s drugim motivima, ustanoviti potpuno taan broj krstova na stecima. Pre ma mojim priblinim proraunima, krstovi kao grupacij a stoje na tre em mjestu, odmah , za astraInih motiva i bordura, ali ako uzmemo iste i

krstove - grke, latinske i druge, ne raunajui antropomorfne, s tilizovane i ostale - i uporedimo ili sa pojedinanim osnovnim motivima drugih grupacija, onda se moe rei da oni stoje odmah iza zvijezda-rozeta, a iznad polumjeseca ,i svih drugih motiva. Ako bismo zvijezde odvojili od rozeta, to je veoma :teko uraditi, onda bi krstovi izbili na prvo mjesto. Motiv krsta na stecima je veoma iroko rasprostranjen. Ima ga u svim podrujima i na svim vrstama oblika steaka. Osobito je brojan u Imotskoj krajini (v.ie od jedne treine ukrasa odnosi se na krstove), zapadnoj Bosni, naroito oko Duvna, u zapadnoj Hercegovini, naroito oko Ljubukog (vie od jedne treine svih ukrasa otpada na :krstove), u istonoj Hercegovini, posebno oko Nevesinja, ima ga mnogo oko Kalinovika (zauzima jednu treinu svih ukrasa), u centralnoj Bosni .i u Srbiji. Dosta esta pojava je u okolini Stoca, Litice, zatim u Ludmeru, na Majevici, u Crnoj Gori i u sjevernoj Dalmaciji. Najmanje je zastupljen u srednjem toku Drine. Javlja se kao samostalan motiv, ali jo ee je predstavljen zajedno sa polumjesecom, zvijezdom ili suncem. Nekada ga nalazimo i udruenog sa nekim od drugih motiva, ali veoma rijetko na titu . Ponekad se nalaze dva, pa i tri krsta na jednome spomeniku. Nejednako je klesan. Obino je plastian , ali postoji i znatan broj urezanih u kamen. Najljepe su raeni ~tilizovani krstovi, koji djeluju kao pravi ukrasi. Postoji vie vrsta, a mnogo podvrsta ovoga motiva na stecima i vrlo je teko i nesigurno sainiti njihovu listu. Evo priblino tane liste njihovih osnovnih vrsta: grki, latinski , Andrijin, Tau-krst, procesij ski, kalvarijski, lorenski , antropomorfni, stilizovani, svastika i ostali.

1-

Gr ki

krst

Grki rst ili crux immissa, ima jednako duga ke krakove. Cesto su k njegovi krakovi obine pljJtko-plastine, ue ili ire, vrpce, ali su i dosta esto drugaije oblikovani, zbog ega ovaj krst ima vie svojih varijanti. U nekim sluajevima su njegovi krakovi dvoprutasti i troprutasti, a ima ih i vieprutastih. U nekoliko sluajeva su klesani kao riblja kost. Ima i krstova iji su krakovi tordirani. Neki primjerci g rk ih krstova su okrueni vijencem, ponekad tordiranim. Znatan broj ovih krstova ima krakove koji se prema svojim krajevima postepeno ire. Mnogi od njih imaju krakove koji se zavravaju kao krugovi ili kao kruni vijenci. U tome pogledu poS<toji vie varijeteta - tako da se samo gornji uspravni krak zavrava kao krug, ili kao kruni vijenac ili da se tako zavravaju popreni i gornji krak, ili da se sva eti ri kraka tako zavravaj u, ili opet da se neki tako, a neki sasvim drugaije zavravaju. Ova zadnja varijanta je iroko rasprostranjena, naroito u Bosni i Hercegovi ni, a najvie oko Kalinovika i Litice. Krakovi nekih krstova se zavravaju u vidu ljiljana, zatim u vidu sidra, kao i u vidu rozete. Kod n ekih dvoprutastih krstova se krakova na svojim krajevima spiralno povijaju na jednu i na drugu stranu. Ponekad se krakovi nekih krstova na svojim krajevima ravaju ili trozubo zaveavaju. Postoj e i primjerci sa krsti ima ili prekicama na krajevima krakova . Nekoliko primjeraka ima rombove

178

iH petorolistove na krajevima svojih krakova. Ovaj motiv se rasprostire po svim krajevima, ali je brojno stanje vrlo teko ustanoviti, moda ih ima oko 300 primjeraka.
2-

Latinski krst

Gotovo sve to je reeno za grki krst odnosi s e i na ovaj, s tom razlikom to latinski nema jednake krakove, nego tri gornja jednaka, a donji uspravni dui. I on ima dosta svojih varijanti. Tako ima krakove dvoprutaste, troprutaste i vieprutaste. I neki njegovi primjerci imaju torrurane krakove. Cesto se njegovi krakovi ire prema svojim krajevima. Talcav latinski krst je u zapadnoj Evropi poznat pod imenom maltekog krsta, a poto se II naim lcrajevima vidi na grbovima katolikog reda sv_ Ivana, mogao bi se zvati ivanovakim. Znatan broj ovakvih hstova ima krakove 'k oji se .z avravaju kao krugovi ili kao kruni vijenci, i to nekada samo neki od njegovih krakova, a nekada sva etiri. I neki njegovi primjerci Jmaju ljiljane, sidra ili rozete na krajevima svojih krakova. I njegovi 'krakovi se nekada ravasto ili trozubo zavravaju, a nekada kao rombovi ili petorolistovi. I ovaj je krst posvuda rasprostranjen. Ako ga razluimo od grkog, onda ga ukupno ima oko 250 primjeraka. Za razHku od grkog, ovaj krst se u literaturi nekada naziva crux

commissa.
3 - Andrijin krst Krst jednako dugalcih kosih krakova nazivamo krstom sv. Andrije. U prvo vrijeme kranstva, II doba progonstva krana, umjesto pravoga znaka krsta, koriteni su drugaiji, a kao jedan izmeu njih, ovaj kosi, koji se zbog toga to je slian rimskoj cifri X, nazvao crux decussata. 226 Ta'k vih krstova nema mnogo na stecima. Ioni su, kao i grki krstovi , nekada okrueni vijencem, obino torruranim. Poneki primjerak u vijencu ima male trolistove ili neke drugaije umet ke izmeu krakova. U nekoHko sluajeva ovi krstovi su elemenat II borduri, zajedno sa rozeticama, cikcak i drugim motivima. Ovakvih krstova je naeno ukupno 40 primjeraka.

4 - Tau-krst
Tau-krst ili krst sv. Tome zovemo krst koji ima samo tri kraka, dva kratka vodoravna i jedan donji uspravni mnogo dui. Ni ove vrste krstova nema mnogo, svega oko 40 primjeraka. Ponekad ga je teko razlikovati od motiva tapa.

5 - Procesijski krst
179 Krstove neto duih dimenzija, relativno dugakog donjeg uspravnog kraka, koje dre ljudske figure, ili se oni nalaze uz figure, mogli

bismo nazvati procesijskim (c rux hastala), kako je to predloio L. Kati.'" Oni su rijetka pojava . Naeni su oko Imots kog, Li tice [ Ludmera. Ovakvih krstova je evidentirano 20 primjeraka. 6 - Kalvarijski krst Mnogobrojni krstovi imaju svoja pos tolja koja su razli itog oblika - kao luk, trougao, etverougao, kao dva ili tri kraka, kao dvije ljuds ke noge, kao s tepenice i sli no, to podsj ea na kalvarijski krs t, na krst na Golgoti, pa bi se tim imenom mogao i zvati - kalvarij s ki krst. Naeno ih je oko 40 primjeraka.
7-

Lorenski krst

Ima krstova sa dva para vodoravnih krakova, bez obzira da li se oni zavravaju obino, zatim kao krugovi, kao ljiljani, ili drugaij e. Takav krst je slian tzv. lorenskom krstu. Nalazimo ga, npr., oko Ljubinja, Ljubu kog i na Blidinju. Nazvao sam ga lorenskim ili dvos trukim krstom. Nae se ponekli primj erak sa drugim kosim parom krakova, kao i primjerak sa tri para vodoravnih krakova. Zanimljiv je jedins tven primjerak u Uboskom kod Ljubinja, gdje se obadva para vodoravnih krakova zavravaju spiralama i .gdje na tim krakovima vidimo po jednu pticu.'28 Evidentirano je ukupno oko 25 primjeraka lorenskih krstova.
8-

Antropomorfni krstovi

Mnogobrojni su krstovi koji su u veoj ili manjoj mjeri s li ni ljudskoj figuri. Na ljudsku figuru podsjeaju obi ni krs tovi kod kojih se

Sl. 44. Antropomorfni krst na sljemenjaku u Dvorit ima kod Kupresa.

SI. 45. -

Antropomorfni krst na

s t e ku

So i ca m a

kod Rogat.ice.

181

donji us pravni krakovi ra vaju. U tome pogledu je za nimljiv dvos truki rava s ti krst iz okoline Kup resa (s l. br. 44) . J o vie na to pod sj eaju krs tovi iji se gornji uspravni u svom zavr nom dij e lu proiruju u krug, a donj i uspravni ra vaju . Gornjj kra k je kao glava, horizontalni krakovi su kao ruke, a donji kao trup i noge ovjeka. U nekoliko sluaj eva su naznaeni markantru dijelovi lica - oi, nos, usta ."9 Origi nalan je sluaj u Klikoviim a, n edale ko od Trebinja, gdj e je gornji krak krsta proiren i zaokruen, a donji produen j veim dije lom pretvoren u dvij e noge, sa stopalima u profilu.2JO U vie s luaj eva se horizontalni krakovi lome ili povijaju prema gor e, kao da predstav lj aju gore uzdignute ruke, a kod nogu se pojavljuju i vodoravni dodaci koji imitiraju stopa la . Na ensku ljudsku fjguru sa uzdignutim rukama dosta p odsjeaju primj erci koje sam naao u okolini Neves inj a pri kraju horizontalnih krakova se uzdiu s tubii sa krunim zavrecima, ili sa zav recima u obliku ljiljana, a donji uspravni krak se prema dnu postepeno iri , ba kao enska haljina. 23 ' Vrlo su zanimljivi i primjerci an tropomm-fni h krstova u Ziemlju, takoer u okolini Neves inj a, gdje je maj stor

SI. 46. -

Ant ropomorfni krs t na

ste ku

u okolin i Nevesinja.

jednostavnim urezanim linij a ma predstavio enske figure u nekoliko nijansi (sa podignutim i sa s putenim rukama) , kao da se radi o plesaicama . m Na s li an nain su klesani i antropomorfni krstovi u okolini Trnova . Glava je okruglasta, elipsasta, ili rombi n a, ramena su ravna ,

182

neto odignuta ili sputena, r uke p odignute, ili sputene, trup uzak ili samo jednom urezanom linij om n aznaen , a noge se obi no ravaju. 233 Postoji i vie primjeraka bi ljrtih stilizacija, uglavnom ljiljana, koj e p odsj eaj u na enske ljudske figure - glava zaobljena ili elipsasta, ruke neto spiralno povijene, a trup i sas tavlj ene noge u vidu izduenog i prema dnu ne to proirenog stabla. Takve primje rke sa m evidentirao O1a Blidinju i o ko Kalinovika. Pos toji i vie primjera ka stilizacija ljilj a na, manj e krstolikih, a vie ovj e kolikih, kod kojih se s tablo prema dolje rava , zbog ega li e na muke lj udske figure. Takvih primjera ima oko Kupresa, Duvna i Imotskog.'" Stil izovane ljilj ane koji slie o vj eku i krstu L. Kati je nazvao crux gemi.w.23S Jedinstven je primjerak iz Rak" Gore kod Mostara - okruglasta glava, tek naznae na ramena, ruke podignute, s jasno naznaenim akama i prstima, u jednoj ruci krst , na dlanu druge "kamenica", trup uzak a dugaak, to podsjea na predstavu sve tenika.'36 Postoje i druge varijante antropomorfnih krstova. U svemu je evidentirano oko 80 primjeraka ovakvih krstova.
9-

Stilizovani krstovi

Stilizovarti krstovi imaju nekohko svojih varij anti, a naj ee i najvanij e su krs t-rozete, rascvjetali krstovi i krstovi kombinovani sa spiralama i grozdovima. Krst-rozetama nazivam one motive kod kojih

183

Sl. 47. -

Motiv krstrozele na steku Capljine.

II

Bivoljem Brd u kod

se krakovi krsta pri krajevima razdvajaju i na obadvije s trane polukruno povijaju i, s pajajui se tako, prave osam jednakih u krug povezanih lu kova (valuta). Ponekad je kod razdvajanja krakova isklesan pupolji , a ponekad se takav pupolj i nalazi i iznad sastava lukova (u meuprostorima krakova ). Takvi motivi se nalaze u okolini Stoca i na Blidinju, a li su naeni i kod Ljubinja, Nevesinja i Capljine B7 Postoje i krst-rozete kod kojih je krst pred stavljen e tverokrakom rozeta m (zvijezdom sa rombinim krakovima), u meupros torima su cvj etii od po tri spojena rombi a, a sve je to okrueno vijencem u kojem se redaju dvostruki isprekidani cikcak-motivi. Po natpisima na nekim stecima s takvim motivima, vidi se da ih je klesao kova Gruba, zbog ega ih nazivam Grubaevim krs t-rozetama. alazimo ih u Boljunima i oblinjim lokalitetima u oko lini Stoca. lJ U rascvjetale ili raz.i sta le (lisnate) krs tol ve ubrojao sam vrlo sline, a li jo bogatije stilizacije. Tu s padaju krstovi iji se krakovi najprije spiralno povijaju, a potom formiraju raznovrs ne cvjetne ob like, preteno u vidu ljiljana. Takvi motivi su esto postavljeni na stubovi ma, koji su, zapravo, produenje uspravnog kraka krsta. U nekoliko s lu ajeva ti s tu bovi imaju svoja postolja, koja su nekada u vidu rozete ili stilizovanog akantusa. U jednom s lu aju je rascvjetali krst okruen tordiranim vijencem, a njegov s tub je u vidu stabljike sa

Sl. 48. - Stilizovani krst na s t ek u II selu Sopilj e kod Nevesinja.

tri para spiralno povijenih listia. U drugome sluaj u je s tub tordiran i pri kraju pre krien . Zanimljiv j e primj erak bogato razli stalog krs ta kod Kalinovika, koji dj eluj e k ao i pka . ll ' Ova varij an ta stilizovani h krs tova zastup lj ena je uglavnom 'll iroj okolini Stoca i na Blidinju.24o Trea varijanta s tilizovanih krs tova obi no se sas toji od biljne stilizacij e u vidu dvostruke s pirale ije j e stab lo formirano kao krs t. Gornji uspravni i horizontalni krakovi toga s tabla-krs ta zavravaj u se II vidu krugova ili krunih vij enaca, koji s u nekada tordirani, a li ima i druga ijih zavr etaka, npr. u vid u rozete, viekuta, obinog krs ta, itd. Nekada o spiralama vise grozdovi, a li ;ma i primj era gdje su grozdovi veza ni za s tablo, ili vise na posebnim lozicama (granicama). Pos toje jo ne ke nijanse ove varij ante. Motiv , i hn ae, ni je rij et,ka poj ava, ali je

$
I

Sl. 49. -

Neko liko mo ti va stiLi zovan ih krs tova koji se javlj aju na s t ec ima II Hercegovini.

geografski priLi no ogra ni en. Najvie ga ima oko Olova, u Bos ni i oko Stoca, u Hercegovini, a li se u manjem broju javlja i oko Zvornika, Kovilja e, Kalinovika, Nevesinja, Gacka i aplj i ne.'" Stilizovanih krstova u svemu je nae no ne to preko 50 primj eraka.
10 -

Svastika

Sljedea vrsta motiva krsta j este kukas ti krst koji se naj ee zove sva stika (crux ga mmata ). On se ne kada sas toji od dviju prelom ljenih

Sl. 50. - Motiv "svastike" ispod stilizovanog krsta na slj e menjaku li Eminovom Selu kod Du vna.

ili dobro povijenih urezanih linija, u vidu latinskog slova Z i S, kao


i u vidu S spirale, a nekada je plasti no isklesan. Iako se javlja u svega

primjeraka , ovaj motiv je geografs ki iroko rasprostranjen. Najvie ga ima u Imotskoj krajoni, a potom oko Kalinovika. Nij e ustanovljen u okolini Kupresa, Olova, Ljubukog, Stoca, Nevesinja i Bilee .

etrdesetak

II -

Ostali krstovi

Ostali krstovi su drugaiji od svih naprijed navedenih vrsta, a i se veoma razlikuju. Njihov ukupan broj je malen, naeno ih je oko 20 primjeraka. Navodim samo neke zanimljivije va.ijante . Na podruj u izmeu Konjica, Nevesinja i Mostara javlj a se nekoli ko primjeraka krsta ,koji, umjesto gornjeg uspravnog kraka, imaju povelik kruni vijenac, koji veoma podsjea na staroegipatski hijeroglif ankh (crux ansata), odnosno na koptski ideogram za Krista."2 Oko Nikia, kao i na nekim lokalite tima u Pivi, pojavljuju se krstovi bez donjeg uspravnog kra'ka, koje sam nazvao trokrakim krstovima. Od mjetana sam za njih uo i ime " krst sa tri pera" . Obi no su im krakovi proireni prema kraje"ima, a ponekad u svome centru imaju " kamenicu", ili kruni vijenac.243 Naprijed je bilo govora o dvostrukim - lorenskim krstovima . Ovdje bi se mogli uvrstiti rijetki primjerci trostrukih krstova, tj. onih koji imaju tri para horizontalnih krakova, koji se nalaze u okolini Ljllbukog."4 U okolini Litice su naena tri primjerka kosih krstova iji su krakovi slini kljuevima. U dva s luaja kljuevi se produuju kratkim kao cikcak-vrpcama i kombinuju sa rozeticama.24S Postoje krstovi okrueni vijencima iji su krakovi oznaeni urezanim linijama, a meuprostori popunjeni nizovima pod pravim uglom urezan ih linija."6 Na nekoliko krstaa iz okoline Gacka naen i su krstovi koji stoje na rozeti. Postoje i druge varijante, kao to su krstovi kod kojih se neki krakovi zavravaju krugovima ili 'krunim vijencima, a neki spiralama, "kamenicama", obinim prekama , itd. Zanimljiv je jedinstven primjerak krsta iji se horizontalni i gornji krak zavravaju u vidu polumjeseca, a donji uspravni malo rava (Zablj ak) ,247 a isto je tako jedinstven primjerak tordiranog krsta na trouglastom postolju, koji, umjesto gornjeg uspravnog kraka, ima dvostruki trouglasti zabat, zbog ega lii na kapelicu (Imotski) .248
meusobno

* **
Krstovi steaka imaju mnogo analogija na raznovrsnim spomenicima u svij etu, kao i u naim krajevima. Navodim samo neke od nj ih . Obini krstovi, grki i latinski, esto sa roze ticama izmeu krakova i pticama na krakovima, nalaze se na starokranskim sarkofazima i nadgrobnim stelama, kakve, npr., vidimo u Muzeju kranske umj etnosti u Arlesu i na vizigotskom sarkofagu u Muzeju u Narboni. Na staro kran skim sarkofazima u Aliscampu u Arlesu nalaze se i dvostruki, kao i stilizovani krstovi.2 Obine krstove, udruene sa polumjesecom, suncem " i ljiljanom nalazimo na romanikim crkvama 'll Wiirttembergu. 250 Krstovi antropomorfnog oblika su iroko rasprostranjeni. Upotrebljavani su

186

u irskoj kranskoj umj etnosti, a poznati su i merovinki, tzv. lebende Kreuzen .'51 Antropomorfni krst je simbol na zastavi savremene afrike drave Mali. Krstovi sa gornjim uspravnim krakom u obliku romba javljaju se od vrlo ranih perioda, tako kod afrikih naroda i kod starih Slavena. Na bjeloruskom jeziiku se romb i danas zove krug.252 Re'kao sam ve da je kosi krst - Andrijin - koriten kao ideogram za Isusa Krista.253 Brojne su analogije krstova iji se krakovi zavravaju ljiljanima, kao i analogije uopte stilizovanih krstova. Tako, ,k rstove sa ljiljanima vidimo na parapetnim ploama u crkvi S. Prasede u Rimu, na ugraenim starijim fragmentima u crkvi sv. Klimenta u Rimu, na romanikim lukovima ikod ulaza u podzemlj e crkve. S. Zeno u Veroni. Takve krstove sam naao i na sarkofagu iz XII v. u Muzeju La Rochelle, iji se odljev nalazi u Muzeju francuskih spomenika u Parizu, zatim na titu go ti kog sankofaga u Muzeju sv . Augustina u Tuluzu. U Muzeju Cluny u Parizu vidio sam venke procesijske krstove iji se krakovi zavravaju sa Ijiljanima.254 Kosi krst sa ljiljanima na krajevima krakova nalazi se na pluteju u crkvi Cividale u Tempiettu, u Italiji i na fragmentu sarkofaga Teodata u Muzeju Malaspina u Brescii, kao i na fragmentu nadgrobnika Teodata u Muzeju Malaspina u Paviji. 255 Na ugraenom sarkofagu u bazilici sv. Nikole u Bariu (sa vizantijskim karakteristikama) nalazi se krst iji se J<:rakovi zavravaju trozubo i drugi na kojem iz donjeg kraka izbijaju dva stili"irana akantusova lista. 256 Krstove sa krakovima klesanim u vidu riblje kosti, sa voluticama (; rozeticama izmeu krakova) vidimo II crkvi. S. Vittore u Raveni (IX V.).257 Krstovi sa ljiljarnma su esta pojava i u djelima primijenjenih umjetnosti. TaJ<:o ih, npr., vidimo na tekstilu sv . Katarine du Mont u Rouenu (XIII V.).258 Dvoprutasti krstovi sa spiralno povijenim krakovima nalaze se na duboreznim vratima neikih grkih manastira s kraja XIII i poetka XIV v., a takve koji su jo imali dodatke u vidu malih ljiljana vidio sam kao minijature rukopisa grkog Cetveroevanelja iz XIII v. m Dvoprutast krst sa krakovima koji se spiralno povijaju vidio sam na kamenom fragmentu iz grkog paleokranskog .p erioda. 2OO Na sarkofazima nadbiskupa Ivana Ravenjanina i priora Pe tra, koji se nalaze pre katedraInom crkvom sv. Dujma u SpEtu, isklesani su krstovi sa krakovima u vidu ljiljana, sa rozetama u njihovim centrima.'61 Krst-rozete , sa krakovima koji se povij a ju i stvaraju male ljiljane u povrinama izmeu krakova, nalazimo na parapetnoj ploi sa ikonostasa crkve sv. Dimitrija u Pekoj patrijariji, iz XIV v., a vrlo s!>ina rozeta postoji na crkvi u Ahtali, u Gruziji , iz XI-XII V. 262 Na glavnoj fasadi manastirske crkve -ll Studenici nalazi se dvostmki krst iji se donji krak produuje i na obadvije strane zav.i ja i zavrava u vidu trolista, ili sidra.263 Na odjei ivopisa u ii prikazan je rascvjetali krst, a vrlo sline rascvjetale krstove moemo vidjeti na ivopisu Bogorodiine crkve u Studenici, 'iz XIII V_264 i na slikanom soklu zida ikonostasa crkve Petkovice kod Stragara, u okolini Kragujevca, s kraja XIII ili poetka XIV V. 265 Taj motiv se nalazi i na fragmentu kamenog sarkofaga iz crkve sv. Marije u Svau, s kraja XIII V.266 Vrlo slini ovima su rascvjetali krstovi koji se zovu Hetimasija, kod kojih su krakovi obino dvoprutasti, umjesto ljiljana obino su stilizovani petorolistovi, i esto stoje na stepeniastom postolju. Takav motiv je M. Sa!kota evidentirala na nad-

187

Sl. 5 1. -

Sarkofag priOl'a Petra u Splitu,

grobni m pl oa m a ma nas tirs ke crkve li Banji kod Priboja (XIV v.), a direktnu analogiju j e na la na neidentifikovanom sarkofagu u crkvi sv . Dimitrija u Pekoj patrijariji , datiranom oko sredi ne XIV v.', J. Maks im ov i takoe r navodi te Hetimasija-krs tove, ali o na pod tim poj mom obuh vata gotovo sve nae st il izovane krs tove.' 68 Analogije naim krstovima na s tecima mogu se na i j na te ri to riju Bos ne i H ercegov ine. Tako, ne ku vrstu krst-rozeta vidimo na boga to ukraeno m pluteju iz kasnoanti6ke barilike u Zen ici .'' Krstove sa krakovima koj i se zavravaj u u vidu ljiljana, krst-rozete i sti lizovane krstove na lazimo na s tarobosanskim drvenim tasovima i drugim duboreznim predmetima iz zapadne Bosne."o Krstovi ija se gornja tri kraka zavravaju kao krugovi na laze se na povelji hums kog upana Radoslava od 22 . V 1254. god ., a a nt ropo morfni krs t, sa glavicom i oborenim horizontaln im krakovima - na povelj i hums kog vlada ra kneza Andrije, izd atOj Dubrovn iku 1249. god 271 Pos toj e jo mnoge analogije raznovrsnih ob lika krs tova, posebno o nih ob i nih grki h i latinskih , na kojima nij e potrebno da se zadravamo . I z ovog se vidi kako je 'k rst kao likovni m otiv u s rednj ovjekovnoj umj etnos ti bio veoma mnogo koriten . Moe se re i da je on i najznaajniji i na jraspros tranjen iji li'kovni simbol Kristove muke .m Nek i njegovi oblici potjeu jo iz pred is torijskog vremena. Obian krst j e poznat jo iz neolita, us tanovlj en j e li mikens koj umjetnosti, a u ha l tatu ga ima na itavom ilirskom podru ju , a osobito na bron anom nakitu na Glasincu, li B osni. Reeno je ve da je a nkh bio egipatski hijeroglif i

188

189

koptski nadgrobni simbol. U Konstantinovo vrijeme, kada je kranstvo postalo dravnom vjerom, krst je postao dravnim grbom.m Neki ga istraivai smatraju starim slavenskim paganskim simbolom.m P . . Petrovi se sa svojim miljenjem o porijeklu i simbolici krsta sasvim izdvaja od ostalih istraivaa. On kae da je krst na nadgrobnicima "simbolika predstava pokojnika u grobu" , koja je nastala "regresivnom stilizacijom realistikog prikazivanja pokojnika" . Dosljedno tome, on krstove na stecima ne smatra kranskim, nego narodnim motivima, naslijeenim iz pretkranskog vremena. Po njegovom miljenju, dakle, motiv krsta na stecima ne oznaava pripadnost kranstvu, nego stilizovanu antropoidnu predstavu samoga pokojnika.'" Njegovo miljenje dijeli i P. Tomi."6 Svastika je poznati predistorij ski simbol. U Indiji je ona "simbol sunca i vatre, te ivotne snage koja iz njih izvire", a na Zapadu je sluila kao vrlo rasprostranjen amulet razl iitog znaenja. Na starokranske nadgrobnike je stavljana umjesto obinog krsta. m G. Wilke je svastiku svrstao u lunarne motive.'78 Po V. Curiu, to je veoma rasprostranjen predistorijski motiv koji simbolizira donosioca sree i uvara od zla, koji je, izgleda, potekao iz Mezopotamije.'" On kae da je kult svasti ke bio poznat i islamskim narodima. A. Solovj ev misli da je to prastari simbol vjenog ivota i da je na steke doao preko bogumila.280 Tau i kosi krst koriteni su u doba progonstva krana . Tau se naziva i "s lovom gospodnjeg znaka".''' Tau-krst je u germanskoj simbolici imao mo zatite od demona. Antropomorfni krstovi Sll najvie bili predmet zanimanja istraivaa steaka . Za D. Vidovia s u to antropomorfne stilizacije Kristovog drveta raspea, koje su na ste cima imale istu vrijednost kao i ortodoksni krstov-i,m a i M. We nze l kae da je srednjovjekovno predstavljanj e ljudske figure u obliku krsta vezano sa Kristovim raspeem.'83 Jedi nstveni krst sa istaknutim rukama i krstom u jednoj na s teku u Rakoj Gori kod Mostara C. Fiskovi a podsjea na romanike krstove u Zadru.'84 Radi se o srebrnom relikvijaru sv. Oroncija, iz XI-XII v., sa reljefnim arkadama u 'kojima su figure svetaca, sva ki od njih u desnoj ruci dri krst. Kupreke krstove koji se prema dolje ravaju Meyer smatra gotiki m.'s; Neke stilizacije ljiljana u okolini Imotskog M. Wenzel smatra antropomorfnim krstovima koji , zbog toga to poneto s li e egipatskom ankhu, mogu da simbolizuju ensku p lodnost .286 Cesto je isticana okolnost da su srednjovjekovni heretici prezirali krst , a naroito Kristovo raspelo, pa otuda i pripis ivanje steaka bogumilima. Da bi mogao s'te ke pripisati bogumili ma, A. SoIovjev je, meutim, pojam krsta na stecima, a naroito pojam antropomorfnog krsta, objanjavao ne kao predstavu Kristovog raspea , nego kao Krista sa rairenim rukama. Hoe da kae da su bosanski bogumili , kao neomanihejci, prezirali realistiko raspelo, a li su potovali krst, pod im se podrazumijeva simbol Krista koji je rairio ruke. I krstove okruene vijencem, kao i one kombinovane sa spiralama i grozdovima, Solovjev objanjava i s k l juivo neomanihejskim u e njem. Krst predstavlja samoga Krista , grozdOvi su nj egove rijei , a spirale "pravi krstjani" .'87 Na osnovu prvog psalma a treeg stiha, gdje se krst opisuje kao drvo ivota (lignum vitae), a grozd kao "grozd ivotni", Sv. Radoji tvrdi da je motiv kombinacije krsta sa spiralama i groem ortodoksni kran s ki simbol, koji su mogli preuzeti i bogumili .28' Takve motive i drugi neki nau ni radnici tretiraju ortodoksnim kranskim

simbolima. M. Vego ih vee za kransku euharistiju,'89 a D. Vidovi smatra stil.izacijama zasnovanim na biblijskim motivima."'" I D. Sergejevski ih smatra kranskim 'Simbolima. m Sv. Radoji je vrlo dobro uoio identinost 'Stiliwvanih krstova na sljemenjaku iz Donje Zgoe i na freskama u ii, Starom Nagorianu i Deanima.292 Veoma su korisna zapaanja J. Ma'ksimov4, koja se odnose na motiv rascvjetalog krsta. Ona kae da je to stari krams'ki simbol raspea i vaskrsenja, koji je u Vizantiji i uopte na Istoku predstavljan na oltarskim pregradama, ali jo ee na nadgrobnim spomenicima. Najvie oltarskih pregrada sa takvim motivom sauvamo je u G.-koj, na Atosu i u Gruziji. Kod nas ga nalazi na fasadama manastirske crkve u Deanima, na ploama ikonostasa crkve sv. 'Dimitrija u Pei, na kamenom sarkofagu arhiepiskopa Joanikija u Sopoanima, kao i na nekim drugim sarkofazima i nadgrobnim ploama u Srbiji. Nalazi ga i na sarkofagu Ivana Ravenjanina u Splitu. Za krst Hetimasiju, koji je vrlo slian ovima, J. Maksimovi kae da je karakteristian za nadgrobnike starokranskog i vizantijskog perioda, ali da se susree i kasnije.293 Izgleda da je motiv krsta Hetimasije karakteristian za nadgrobne spomeni'ke visokih crkvenih dostojanstvenika u XIII i XIV v. u Srbiji.m Svi ovi rascvjetali krstovi vode svoje direktno porijeklo iz rane kranske skulpturalne umjetnosti istonog svijeta, ali su rasprostranjeni i na Zapadu u toku itavog srednjeg vijeka. 295 Rascvjetali krstovi se nalaze i na koveiima od bjele>kosti, koji su u vizantijskoj umjetnosti poznati od XI v. M. Wenzel je rascvjetalim krstovima na stecima posveti'la poseban lanak. Navela . je njihovo rasprostiranje (19 primjeraka ukupno) i pronala .neko\ilko analogija u naoj i stranoj umjetnosti. Naroito je upozorila na sli nosti sa koveiima od slonovae koje su izraivale arapske zanatlije na Siciliji ou XII v., a zatim trgovinom, preko Venecije i Dubrovnika, dosprjevali i u nae krajeve. 29S. Zbog svega toga se misli da su takvi motivi na stecima mogli nastati pod utjecajem istone crkve.296 Motiv sidra je starokranski simbol nade, zbog ega bi krstove sa sidrima trebalo tumaiti kranskom nadom ou bolji svijet.297 Postoji miljenje da je ,ka!lvarijski tip krsta na stecima moda nastao pod utjecajem sa Istoka. m Neki misle da krst u rukama ovjeka znai realnu ivotnu predstavu.m

Kako se iz prednjega vidi, u ovoj grupi postoji 11 osnovnih motiva i 38 njihovih podvrsta. Svi se, pak, javljaju u neto vie od 900 primjeraka. Ogroman broj motiva krstova, brojnost i raznolikost tipova i njihovih varijanti, rasprostranjenost u svim geografskim podrujima, izbor mjesta na samim spomenicima i klesarska panja koja im je posveivana, jasno govori o vanosti i obljubljenosti krstova na stecima . Sasvim je sigurno da u cjelokupnom fondu reljefnih motiva steaka krst zauzima jedno od dva vodea, najznaajnija i naj,karakteristinija mjesta. Najpopularniji su jednostavni grki i latinski oblici, ali je velika panja poklanjana i dl1ugim oblicima, posebno antropomorfnim i stHizovanim. Svojom majstorskom likovnom obradom osobito se istiu krst-rozete i rascvjetali krstovi.

190

i= + +
Tabela XII Naj e i

vidovi vrsta i podvrsta motiva krstova na

stecima.

191

+++0
O+ =#=

Tabela Xl11 -

Naj e i

vido vi vrsta i pod vrs ta moti va krs to va na

s te cima.

192

T
Tabela X IV Najei

wdovi vrsta i podvrsta motiva krstova na

stecima .

193

Tabela XV -

Najei

vidovi vrsta i podvrsta motiva krstova na

stecima.

194

Iako porijeklo krsta, posebno nekih nj egovih oblika, see u daleku prolost, ~ rst je karakteristian motiv srednjovjekovne kranske likovne umjetnosti. Ne uzimajui u obzir zanimljivu hipotezu P. . Petrovia o iskljuivo staroslavenskom porij eklu i narodnom nekranskom karakteru krsta, mislim da je nauno opravdano da se krst na stecima tretira kao optekranski motiv. Razumljivo, s takvog stanovita nije mogue uvaiti pokuaj A. Solovjeva i njegovih sljedben~ka da krst na s tecima , posebno neke njegove tipove ~krs1 okruen vijencem, antropomorfni krst, krst kombinovan sa spiralama i grozdovima i svastiku), protumae kao neomanihejsku pojavu, a doslj edno tome i da steke pripiu iskljuivo sljedbenicima srednjovjekovne CI1kve bosanske. Naravno, time nije reeno da oni nisu upotrebljavali taj motiv. Krst je esta pojava k~ko u s tarokrans kom periodu tako i u stilskim umjetnikim periodima predromanike, romanike i gotike. Prikazivan je na zidovima arhitek10nskih crkvenih objekata, na kamenim predmetima u crkvama, na nadgrobnim 's pomenicima, na freskama i na raznovrsnim proizvodima primijenjenih umj etnosti, i to kako na Zapadu t~ko i na Istoku. Naroito je vana njegova brojna zastupljenost na sarkofazima oj nadgrobnim ploama.
Naruioci i maj stori steaka mogli su se ugledati na krstove u naem primorju, kao d na one u Srbiji. Kada imam na umu vrste kao to su krst-rozete, rascvjetali krst i krst Hetimasije, ini mi se da su veze sa Srbijom bile jae nego sa primorj em, to znai da je vizantijska umjetnost i umjetnost Istoka uopte mogla biti od relativno veeg utjecaja. U prilog takve pretpostavk e ide i okolnost da se rascvj e ta1i krstovi pojavljuju na vizantijskim kovei ima, I kao" da se javljaju na ikonostasima u Grkoj, na Atosu i na Kavkazu. U tome pogledu je od znaaja i to to se na armens'kim srednjovjekovnim kamenim nadgrobnim spomenicima, ,koji se zovu haka ri, javlja rascvjeta1i 'krst na stalku, koji esto izlazi iz rozete .ili iz stilizovanih akantusovih listova, slino nekim motivima steaka u okolini Stoca u Gacka, to je vjerovatno prvenstveno rezultat istog starokranskog porijekla i slinosti u ideolokim i umjetnikim nazorima odnosnog vremena. JOO Ne mislim da je krst na stecima u svakome sluaju zadrao punu kransku simbolinost, pogotovo je to nemogue tvrdii za neke njegove oblike i varijante, ,kao to je krst-rozeta i rascvjetali krst, ,k oji djeluju vie kao ukrasi. Iako je o krstu na stecima napisano mnogo vie nego o drugim motivima, njegovo porijeklo, znaenje, posebno pitanje njegove pojave na stecima ostae i dalje predmet prouavanja. Ovo je samo doprinos pokuajima rjeenja toga pitanja.

BILJNI MOTIVI

195

Kao jednu od osnovnih vrsta ove grupe smatram predstave itavih drvenastih j zeljastih biljaka, koje sam, iz praktinih razloga, nazvao zajednikim imenom stabla, iako to nije sasvim adekvatan termin.

Druga vrsta je spirala. Zapravo se radi o predstavama zeljastih biljaka, odnosno njlihovih izdanaka, listova , ponajprije lozica koje su stilizovane u spiralne zavoje. Trea osnovna vrsta je rozeta. Cetvr~u vrstu sam nazvao ljiljan zbog toga to najvie llii ba na tu biljku, odnosno na njen cvijet. Peta je viel atini list, a esta grozd. Za ovakav naziv pete vrste odluio sam 'Se zbog toga to su motivi te vrste slini i to ih nije mogue sigurno razluiti. lovi motivi imaju svoje varijante. Neki su samostalni i zauzimaju strane spomenika, ali su vie puta i udrueni s drugim motivima. Ponekad s u to maltene naturalistike predstave, ali su preteno stilizacije razliitog stepena. Uglavnom su p lastine, a ima i uklesanih, urezanih u kamenu povrinu. Razli itog su brojnog stanja i neravnomj erne teritorijalne rasprostranjenosti.
itave

Po svom ukupnom broju ova grupa spada

meu

najzastupljenije.

l - Stablo
Predstave itavog drvea 'Ila stecima nisu rijetke pojave. Javljaju se u oko 100 primjeraka. Obino je isklesano verti'kalno deblo od .k ojeg se na jednu i drugu stranu odvajaju po dvije ili vie grana, koje su neto nakoene prema gore, ili se simetrino spiralno povijaju. Nekada je to predstava zeljaste biljke ili biljice, iji su izdanci ili listovi kosi, odnosno spiralno povijeni. Neka slabla su kronjasta. pa ak i sa p lodovima, odnosno sa cvjetovima, a i neke biljke takoer imaju svoje cvjetie. Neki primjerci nemaju svoga debla, odnosno svoje stabljike. Ponegdje se grane, izdanci il i listovi zmijoHko povijaju . Neke biljne stHizacije su veoma s l in e ljiljanima, ne ke podsjeaju na ljudsku predstavu, a neke na predstavu !krsta. Neko drvee je naturalistiki predstavljeno. A ima i sasvim neobinih i jedinstvenih stilizacija. Ova vrsta motiva najee se javlja u krajevima istone Bosne, preteno u okolini Srebrenice, Bratunca, Vlasenice iKladnja, zalim u centralnoj Bosni, uglavnom oko Kalinovika i Trnova, onda u zapadnoj Bosni, oko Kupresa, Duvna i LiW1a, te u Imotskoj krajini. U Hercegovini je stablo zastupljeno u okoJ.ini Nevesinja. U ostalim podrujima je rijetka pojava. U Crnoj Gori, Srbiji, Da lmaCiji i u primorju uopte nema ovih motiva. Stabla centralne Bosne 'slie ljiljanu, a ona u zapadnoj Bosni i Imotskoj krajini su preteno stilizacije ljiljana. Postoji nekoliko vl'io zanim ljivih primjeraka. Gotovo naturalistiki je predstavljeno drvo sa deblom i kronjom u Boljunima, kod Stoca. Za deblo je privezana neka etveronona ivotinja koja je slina lavu .J01 U okolini Litice stablo ima oborene grane, kao u alosne vrbe 302 U Hre;, kod Sarajeva, stablo je stilizovano kao palma .JOJ Na sljemenjaku iz Donje Zgoe nalazi se nekoliko predstava stabala sa kronjama, granama, listovima i cvjetovima. Na nekim njihovim granama stoje ptice (sl. br. 42). Ta st abla su izvanredno lij epo klesana .J04

1 96

'.

,.
f
. u

J
"

.. r~ .
I
I

" ~ '4'

..

'.
"

SI. 52. -

Stilizovano sL abIo na s tubu

II

o kolini Kladnja.

197


Stablo je est motiv kranske umjetnosti i predstavlja drvo ivota. Vidimo ga, npr., na parapetI1im ploama u graenim u zidove predvorja crkve S. Maria in Trastevere u Rimu, zatim na parapetnim ploama predoltarskog prostora u crkvi S. Sabina u Rimu. Motiv stabla

SL 53. -

Piscina sa motivom stilizovanog stabla olokom muzeju li Veneciji.

II

Arhe-

takoer vidimo na je dnoj piscini u Arheolokom muzeju u Veneciji, zatim na konzoli sjevernog zida crkve sv. Andrije u Barletti. 30; I sto tako, ono se nalazi na medaljonima tornja Pom poze i na arhitektonskim fragmentima iz crkve S. Vittore u Raveni, koji se sada nalaze u Nacionalnom muzeju u Raveni. 306 I zgleda da je ovaj motiv najrae kori ten na nadgrobnim spomenicima. Tako se on nalazi na jednom starokran skom sarkofagu i na jednoj vizigotskoj steli u Nacionalnom muzeju u Rimu. J07 C. Truhel"ka je saoptio da je cvatee drvo, uz suho, predstavlj eno na jednom galskom sarkofagu. lOS U Francuskoj sam evidentirao nekoliko sarkofaga na kojima su bila isklesana stilizovana stabla, tako, npr. , na vizigotskom sarkofagu li Muze ju u Narboni. 309 Klesane mot.ive stabala nalazimo i na srednjovj ekovnim sarkofazima u naim krajevima, tako, npr., na sarkofagu iz sv. Donata u Zadru, zatim na pluteju oltarske pregrade iz stare katedrale u Zadru (IX v.),3l0

198

na kapi telu stubia pluteja iz crkve sv. Kria u Ninu i na parapetnoj ploi crkve sv. Nikole Bolnikog u Ohridu (XIII V.).311 Stilizovano stablo (slino palmi) kao gornji uspravni krak krsta nalazi se na nadgrobnoj plo i vojvode Nikole Stanojevia, kti10ra crkve manastira Kone (XIV v.).3l2 Jedan od es tih motiva pirotskih ilima, porijeklom sa Istoka (donijeli ga Turci), jeste stablo. 3l3 Stablo sa dva para povijenih grana vi dimo na kapitelu kasnoantike bazilike u Dabravini, u Bosni. 3l ' Motive stabala nalazimo i na starim bosanskim drvorezbarenim predmetima.3i5 I na drvenim sanducima za ruho, raenim konjikim duborezom, uz ostale motive, nalaze se stilizovani buketi cvijea, kakve smo, gotovo identi ne, evidentirali na stecima u okolini Konjica.3l6

Sl. 54. -

Motiv stilizQvanog stabla na slj emenjaku Konjica .

II

okolini

* **
Op enito je poznato da su drvo, stablo i biljka motivi kra n ske likovne umj etnosti koji, kao rajska vegetacija, simboliziraju vjeni ivot poslije smrti. 317 Stoga se taj motiv javlja na sakralnim spomenioima, a posebno na srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima. Njegova esta veza sa krstom pribliava ga motivu rascvjetalog krsta, poznatom vizantij skom i ,s rpskom simbolu vaskrsenja. Za stabla na stecima, uz ljiljane, spirale i jo n eke motive, V. uri kae da su "crpeni iz romanike i gotike umetnosti Primorja gdje se redovno nalaze na arhitekturi, plastici, pa i na nadgrobnim spomenicima od XIII do XV v ... "318

199

Mislim da pri ikonografs koj i stilskoj analizi ovoga motiva, p ored moramo uzeti u obzir jo jednu okolnost. Iz prednjih podataka o rasprostiranju stea ka sa motivom s tabla vidi se da su oni uglavnom karakteristika Bosne, tanije i stone Bosne, to znai podru ja sa bujnom vegetacijom. Nije sluajno to se oko Kladnja, Vlasenice i Bratunca nalaze tako brojne varijante ovoga motiva. Na sljemenjaku iz Donj e Zgoe klesar je prikazao itavu umu, a kod Kupresa turnir u pejza~u . Neke kladanjske stilizacije su prilino geometrizirane i nije udo .to je D. Sergejevski biljne stilizacije oko Bratunca svrstao u ukrase. Pa i tako brojno koritenje motiva stabla na predm etima narodne umjetnosti od drveta i tekstila nije ni ta drugo nego ukraavanje. Mislim da je pri klesanju s tabala na stecima moglo biti ugledanja na romaniku i got iku kamenu plas tiku, posebno na nadgrobne spomenike primorja, pa i na one preko Drine, ali da je tada kranska simboUka toga motiva ve bila prilino zaboravljena i da je za pojam stabla na stecima, a naroito za nj egove brojne osebujne varijante oblika, umjetnika inspiracija uglavnom bila uslovljena bujnom vegetacijom domaeg tla.
kran s ke s imbolinosti,

2-

Spirala

Moglo bi se rei da je spirala umjetnika stilizacija loze kao dijela i izdanka bilJke. Na stecima uoavamo pet varijanti ovoga motiva: obina i S spirala, dvojna spirala, kombinovana sa krstom i kombinovana sa groem. Spirale nisu tako iroko rasprostranjene kao to su, npr., rozete, polumjeseci ili krstovi. Najvie ih je ustamovIjeno u okolini Olova, Zvornika i Kladnja, u istonoj Bosni. Dosta ih ima oko Vlasenice i na podruju Majevice, takoer u istonoj ;Bosni, zatim oko Kalinovika i u nekim drugim krajevima centralne Bosne. Javljaju se i u Imotskoj krajini i u srbijanskom dijeLu donjeg Podrinja. Rijetka su pojava u Hercegovini, s iznimkom kombinovanih spirala u okolini Stoca. U mnogim krajevima ih uopte nema - u Crnoj Gori, zatim oko Bilee, Trebinja , Ljubinja, apljine, Mostara, Litice, Gruda i Posuja, u Hercegovini , onda oko Kupresa i Duvna, u zapadnoj Bosni, u Dalmaciji, itd. Inae, po svom ukupnom brojnom stanju su negdj e oko sredine ljestvice osnovnih vrsta motiva, javljaju se u oko 180 primjeraka, a u svojoj grupi su ispred motiva stabla. Najvie je dvostrukih, a najmanje S spirala. Redovno su plastino klesane, ali ima i urezanih. Obrada je dosta neujednaena. Najplastinije i najlje pe su obraene 'k ombinovane spirale. Obina spirala redovno ima vie zavoja, a moe biti predstavljena i samo jednim spiralnim zavojem. Na nekim stecima nalazimo po jednu ili po vie t~kvih obinih meusobno nepovezanih spirala. One nemaju svoje stablji'ke, osim u iznimnim sluajevima, o njima ne vise grozdovi, niti se na njima javljaju kakvi listii ili cvjetii. Slina je situacija i sa S spiralama, za koje se more. rei da su ee individualne nego ti grupama. U ne koliko sluajeva u okolini Ilijaa, u Bosni, izmeu dviju poloenih S spirala prikazana je ruka, ili koplje sa zastavicom.319 Najee se javljaju dvij e simetrino isklesane obine spirale

200

Sl. 55. -

Mo tiv S spirale na stubu (sada u vodo ravno m poloaju) ur ev iku kod Tuzle.

II

Sl. 56. -

Mo tiv d vostruke spirale na sanduku sa postoljem iz okoline Rogatice.

sa stabljikom izmeu njih, kakvu varijantu nazivam dvojnom ili dvostrukom spira lom. Kod takvih motiva spirale su obino povezane sa svojom stabljikom, ali ima i n epovezanih dvostrukih spirala. Stabljika je u svom gornjem zavrnom dijelu razliito oblikovana - peroliko, kao trolist ili ljilja n, kao rozeta, krug i kruni vje n i . Dvostrukih spirala naj vie ima oko Olova , Ilij aa, Breze i Varea, u Bosni. Nailazimo ponekad na tordirane stabljike, pa i na tordirane s pirale (Vlasenica ) . Ponekad stabljika iznad spirala ima manje kose izdanke na kojima su prikazani cvj e ti i , kakve varijante nalazimo oko Bratunca."o U ne kim sluajevim a o sp iralama vise grozdovi, to smo ustanovili , npr., u okolini Zvornika i sa druge strane Drine.3" Koji put stabljika u svom donjem dijelu prelazi u postolje koje je razli ito oblikovano - kao obina pre ka, ravasto, kao voluta il i kao poloena S spirala . U nekim slu.aj ev ima umjes to o!:>ini h isl<lesane su S sp ira le. Pos toje varijante sa dva, pa i sa tri ili vie si me trinih sp irala vezanih za stabljiku. Treba rei da se nekada ne radi ba o p ravim spiralama, nego samo o spiralno povijenim listovima, pa je u takvim s lu aj ev ima teko rei da li su to sve motivi spirala, ili se neki od njih moe uvrstiti u motive stabla. U nekoliko sluaj eva plasti no reb ro koje se protee sredinom stuba, odozgo prema dolje, slui kao stabljika dvostruke spira'le (okolina Vlasenice).322

Sl. 57. -

Motiv dvostruke spirale na sljemenjaku kod Ilijaa.

II

Kopo iu

202

203

Sl. 58. - Dvostruka spirala sa grozdovima (is pod pred stave Java) na stubu II Gornjem Dragaljevcu kod Bijeljine.

Sl. 59. - Spirala sa grozdovima na sljemenjaku iz


Krupnja, u zapadnoj

Srbiji.

Nai li smo i na spirale koje se neuobi ajeno zavijaju, ne slijeva nadesno, nego obratno, a bilo je i motiva sa dva para spirala od kojih se jedan zavija na jednu, a drugi na drugu stranu (Kladanj). Neke su dvostruke spirale bez stabljike spojene u svom izlasku ili u svom podnoju . Nij e rijetka varijanta koja je kombinacija dvostruke spirale sa krstom. U tim s l uajevima je stabljih ti svom gornjem dijelu dobila jo dva poprena kraka. Najee se sva tri gornja kraka krsta zavravaju kao krugovi, zatim kao kruni vijenci, ili kao rozete, a ima i drugaijih zavretaka. Gotovo u svim takvim sluajevima o spiralama visi po jedan grozd, a ima i primjeraka u kojih vise po dva grozda. Nekada se iz stabljike prua i par loznih izdanaka na kojima je objeen po jedan grozd. Takve kombinovane varijante spirala obiljeja su lokaliteta u okolini Stoca, ali se javljaju i u okolini Nevesinja, Jablanice, Kalinovika, Olova i Zvornika. Nali smo i vie specifinih sluajeva. Zanimljiv je primjerak dvostruke spirale sa cvjetiem Tla stabljici koja izlazi iz polumjeseca (okolina Vlasenice).323 U Kruevu kod Stoca vidimo po jednu nevezanu spiTalu ispod horizontalnih krakova krsta o kojima vise po dva grozda. U Uboskom kod Ljubinja se krakovi krsta zavravaju kao spirale. Osobito bogata predstava kombinovanih spirala niifazi se na sljemenjaku u Dobrigo u kod Jablanice, u Hercegovini. Stabljika je tordirana, gornji krakovi krsta se zavravaju virovitim rozetama, uz stab ljiku su vezana dva para spirala i par izdanaka. Na glavnom paru i na izdancima vise grozdovi. Drugi par spirala izlazi iz gornjeg uspravnog kraka krsta. Sve je izvanredno lijepo obraeno. 324 Dodajmo jo da se kod velikog broja bordura od povijene lozice nalaze ukomponovane obine pa i S spirale ak i u hercegovakim krajevima, gdje S spirala uopte nema, ili samo u iznimnim s l uajevima.

204

Sl. 60. - Mo tiv d vos truke S s pirale kombinovane sa krs tom i grozdovima na slj emenjaku u Radimlji kod Stoca.

205

Sl. 61. - Spiralice i grozdovi kao elementi povijene lozice na stubu iz RadeJjevca kod BratlUlca (sada II vrtu Zemaljskog muzeja u Sarajevu).

* **

Spiralu kao motiv likovnih umjetnikih djela moemo sresti gotovo svuda i u raznim vremenskim periodima_ Nalazimo je na butmirskim grnarskim predmetima. m I ilirski bron a ni nakit es to ima oblik spirale. Mo tiv S spirale sam vidio na anti kim nadgrobnim spomenicima u Arheolokom muzeju u Perui , a poloene S sp irale na s tarokra n skom sarkofagu u Aliscampu u Arlesu."6 Dvostruke spirale vidimo na spomenicima Justinijanove epohe iz V-VI v. u Cariinom Gradu. m Dvostruke spirale nalazimo na kapitelima kasnoanti kih bazilika u Zenici i Dabravini.328 Vrlo s li ne dvostruke spirale nalaze se na starohrvatskim kapitelima, npr. na kapitelima polustubi a Vieslavove krstio-

206

nice, koja je datirana oko 800. god.32' Dvostruka spirala se vise puta ponavlja na kapitelima Franj e vakog klaustra u Dubrovniku. I na brojnim predmetima narodne umjetnosti u staroj Bosni moemo vIdjeti ovaj motiv.

* **
Kako je poznato, spirala je pradavni simbol smrti i uskrsnua. G. Wilke je u tome motivu vidio predstavu vulve, u vezi sa kultom Mjeseca, koja, zbog puastih zavoja, simbolizira smrt i uskrsnue. JJO Vidovi misli da bi to mogao biti simbol predenja i tkanja, kao kod rimskih Parki, odnosno grkih Mojra, koje su prele "icu ivota"3Jl A. Benac i D. Sergej evski su spirale uvrstili u geometrijske motive.JJ' A. Skobalj .kae da su spiralni ukrasi na stecima nastali iz pukog oponaanja spiraInih zavoja na kapitelima jonskih, dotinih romanikih stubova 3JJ M. Karanovi je spirale na stecima dovodio u vezu sa spiralama na enskim zobunima u Bosni, pa je zbog toga takve steke pripisao enama 334 M. Wenzel je nala sline spirale na gr6kim nadgrobnim spomenicima, zatim na stubovima etrurskih grobova, a onda i na grobnim situlama nekih aoJpskih ilirskih plemena. Vjerovatno povodom Vitruvijevog pridavanja enskog karaktera jonskim kapitelima, zbog dvostruke volute na njima, kao i nekih tumaenja dvojne spirale kao oblika enske utrobe, M. Wenzel je zakljuila da su dvojne spirale na ste cima ozna!ke enske plodnosti, koje su se tu nale zbog vjerovanja da pokojnici mogu povratiti ivot. 335 P. . Petrovi i spiralama na stecima pridaje antropoidni karakter. On smatra da je dvostruka spirala jedna vrsta predstave ljudskih oiju, u sastavu s obrvama i nosom, nastala regresivnim postupkom od predstave ljudske glave, sa svrhom da grob i spomenik uva od skrnavljenja.336 Veina ispoljenih miljenja uglavnom se odnosi na spiralu kao paganski simbol koji se nekako odrao kroz srednji vijek ' i taiko doao i na steke, kada je moda ve bila prestala svijest o njegovom .kultnom znaenju. Pri tome je izostao kran ski ikonografski aspekt, koji mi se ini najopravdanijim za objanjenje ovoga motiva.

o:

Naprijed sam ve rekao da je spirala na stecima predstava vinove loze, a kako je nerijetko kombinovana sa grozdovima, a nekada i sa krstom, mislim da najvie razloga ima da je tretiramo kranskim simbolom povezanosti krana sa Kristom. m Takvo objanjenje ima svoj osnov pogotovo .kada je ,s pirala spojena sa krstom. Drugo je pitanje u kojoj su mjeri majstori steaka bili svjesni te kranske vremenski dosta bliske simbolinosti kada su te motive klesali. Teko je vjerovati da je prava svijest o tome tada, a pogotovo u svakome sluaju, zaista bila pdsutna_

207

.. .. .

.oo

....

Tabela XVI -

Reljefni motivi stabala i spirala koji se javljaju na s t ecima.

ee

208

3-Rozeta
Za razliku od zvijezde, koja ima iljaste krakove, naJcesce u obliku rombova, rozeta je cvijet sa jednakim zaobljenim laticama i esto sa naznaenim centrom, odnosno centralnim dijelom u vidu ta ke, kruia ili krunog vjenia. I ovaj motiv ima svoje varijante. Najjednostavniji oblik je sa etiri latice, ali se javljaju i rozete sa pe t i vie, najee sa est i osam latica. Mnoge su rozete okruene vijencem, koji je nekada tordiran. Zanimljive su rozete okruene vijencima kod kojih su latice naz naen e linijama , kao radijusima kruga, koje slie tokovima, zbog ega su ih neki istraivai i nazvali tokovima . 338 Neke rozete su virovite. Postoje i rozete koje su u svojoj osnov.i krst, zbog ega ih nazivam krst-roze tama. Postoji i znatan broj motiva koji s u kombinavani od rozeta, trouglova, krunica i cvjetia, koje nazivamo stilizovanim rozetama. Ovaj naziv im je dat da bismo ih razlikovali od drugih rozeta, za koj e moram rei da su takoer stilizovane, jer s u pravilno crtane i klesane, sa potpuno jednakim, simetrinim i u krug upisanim laticama, kakve obino ne nalazimo u prhodi. Osim toga, postoje i nizovi rozeta okruenih vijencima koje sam uvrstio u 'bordure. Postoji o nekoliko i bordura koje su sastavljene od nepovezanih razliitih motiva, meu kojima se nalaze i rozete. Redovno su rozete plastino klesane, ali je izvjestan, manji broj prikazan urezima u kamen. Neki primjerci .imaju latice sa dvostmkim

SJ. 62. - Motiv rozete okruene vijencem na sljemenjaku sa postoljem II okolini Rogatice

linijama, a ima i primjeraka ije su latice zaoblj ene i povIJen e. Neke rozete su polujabuke na kojima se jedva zapaaju urezi koji oznaavaju latice. Veliki broj rozeta su rad vj etih majstora, ali ima i rozeta koje su slabo ,klesane. Sve rozete steaka su biljne stilizacije, ornamenti. a to znai u krasi. Rozeta spada meu nekoliko najbrojnijih motiva steaka, a zajed. no sa zvijezdom (ako ih ne razdvojimo) zauzima vodee mj esto. Jav Ij a se u oko 350 primjeraka. Rasprostranje na je posvuda, najvie u Her cegovi ni , zatim u zapadnoj i centralnoj Bos ni, ali je ima i u drugim podrujima, no najmanje u udaljenijim krajevima Crne Gore i u ne kim enk lavama Pod rinja. Osobito lij epo djeluju vielisne rozete, sa is taknutim sreditima, oko Stoca i u dolini Neretve juno od Konjica.
Sl. 63. - Stilizovana krst-rozeta na s talku na sljemenjaku sa postoljem II Opli iima, II irokoj okolini CapJjinc.

210

SI. 64. -

Stili zovane Gruba eve rozete na Boljunima kod Stoca.

ste ku

Sl. 65. -

Stilizovane rozete na slj eme nj ak u iz Do nj e Zgoe (sada u vrtu Zemaljskog muzeja u Sarajevu).

211

Krst-rozeta najvie ima oko Stoca , a sh lizovanih ta koer oko Stoca. za tim na Blidinju, a onda 'll Donjoj Z go i. Rozete na s tubu, na s tabljici i kombinovane sa spirala ma naj ee nalazimo oko Zvornika i Olova. Vrlo su zanimljivi rij etk i primjerci "i eli snih rozeta ko jima se zavravaju krakovi krs ta (Olovo, Blidinj e, Kupres ) . Rozete u tordira nim vijencima SB naro ito isti u u Bo'ljunima, kod Stoca. JJ' Virovita rozeta je kara kt er i stina za krajeve j u goistone Hercegovine. Zanimljiva je pojava ne koliko primj era ka itave grupe pravilno rasporeen ih rozeta, okruenih najprije spojenim lukovima, a onda i vij encem, na slj emenj aku jz Donj e Zgoe, 'koje bis mo mogli nazvati m eda lj on ima roze ta J40 Napominjem j o i to da se rozeta dosta es to nalazi na titovima kao hera ldi ka oznaka.

* **
Kao i zv ij ezda , rozeta je likovni motiv mn ogih naroda jo od davnina. Stil izovane krs t-rozete, s li n e naim na s teci ma naao sa m na starokranskim kamenim fragmentima u Vizant ij skom muzej u u Atini ,341 a s li ne ovima nalaze se na crkvi u Ahtali, u Gruziji , iz XI- XII v.34l Sli a n moti v krst-rozete nalazi se na sarkofagu u kapeli S. Ma rgherita, iz XII v. , u Biscegliu , u Ita liji."J Rozetu o kruenu vijencem vidio sam na jednom keltskom kamenom oltaru u lapidariju Zemalj s kog muzeja u Stuttgartu.144 J. Mak s im ov i je ista kla upotrebu pl as ti nih r ozeta na islamskim gra evinskim spomenicima, koje su "nanizane na fasadama kao kameni i kera mi ki ta njiri . .. "J45 Na zidovima crkve sv . Sofije u Trapezuntu nalaze se veliki kruni m eda ljoni iz XIII v., seldu kog porije kla , ispunj eni gustim geometrij ~kim prepletom , koji vrlo mnogo podsjeaj u na roze te Ljubos tinje, a u nekim detaljima ak i na pojedina mOI-avska sli na stilska rjeenja u drugim materij a lima.J46 Neke ploe u graene u preromani6ke crkve u Rimu nose r elj efe rozeta , npr. u crkvi S. Maria in Trastevere . I nadgrobne pl oe go ti ke crkve S. Maria Novella u Firenc i imaju rozete .34 ) Naveo sam ve da se zvijezde nalaze na brojnim antikim stelama. Za te motive se moe re i da su i rozete. J48 Navodim nekoliko primjera motiva roze ta na s pomenicima u naim krajevima . U podu crkve s v. Pantelejmona u Nerezima, u Makedoniji, iz XI v., nalazi se roze ta okruena vijencem. 34' Vrlo lijepa ki ena krs t-rozeta, sa trolis nim umec ima, okruena vij encem, nalazi se na trijumfalnom luku Bogorodi ine crkve u Stude nici , iz poetka xnI v., koji je raen po ugledu na romani ke portale u naem primorju. J50 Gotovo is ta rozeta se nalazi i na fresci te crkve. m Takve krst-rozete nalazimo na parapetnim ploama ikonos tasa crkve sv. Dimitrija 'li Pe koj patrijariji, iz XIV v. , kojoj je s li n a ona iz Ahtale, u Gruziji, koju sam ve naveo.m Niz krst-rozeta, sa umecima od ljiljana, nalazi se na slikanom sokI u zida ikonos tasa ruevina crkve Petkovice, kod Stragara, u Srbiji, s kraja XnI ili poetka XIV v. J5J Na fasadama crkava moravske kole, posebno u Ljubos tinji , nal azimo s tilizovane rozete (velika rozeta ispunjena malim rozetama i cvjetnim laticama), a ta kve vidimo i na sarkofagu patrijarha J efrerna (?) u crkvi sv. Dimitrija u Pekoj patrijariji , za koji se kae da je rae n u duhu vizantijske sepulkralne umjetnosti.J54 I ' na slikanom sokI u u akonikonu manas tira Morae

212

(XIII v.) vidi se krst-rozeta, slina naim rozetama iz Radimlje, Boljuna i Blidinja.355 Stilizovana rozeta kao krst sa umec ima od ljiljana, koja se tri puta ponavlja izmeu konjanika na sljemenjaku iz Donje Zgoe, .. identina je slikanim rozetama u ii, Starom Nagorianu i Deani ma".356 Duborezni krst ikonostasa u Pivi (1639. god.) ima tri gornja kraka koja se zavravaju kao rozete, a tako se zavrava i krst u Graanici, djelo jeromonaha Stefana, iz 1626. god. I u Deanima (Veliko raspee) , kao i u jo nekim drugim crkvama u Srbiji drveni krstovi iz nad ikonostasa se tako zavravaju.357 Na dverima crkve Mali sveti Vrai u Ohridu, iz XVI v., nalaze se stilizovane rozete maltene iste kao i one na stecima u okolini Stoca, koje su djelo majstora Grubaa, iz druge polovine XV V.358 Rozetu uz sv. Kristifora vidimo na peatu optine Rab.'5> Velika dvos~ruka rozeta isklesana je II arkadnim niama staro krans kog sarkofaga iz sv. Donata u Zadru.360 Vielisne rozete se nalaze na krajevima krakova krsta iz upne crkve u Bribiru (XIII v.)361 Rozete vidimo na pluteju iz crkve sv. Gospe od Luina u Stonu.362 Rozetice ine sredinji dio stilizovanog krsta na sarkofagu nadbiskupa Ivana i priora Petra u Splitu.363 Cetverolisne rozete, zatim virovite, a onda i rozete okruene tordiranim vijencima nalazimo na kapitelirna Franjevakog klaustra u Dubrovniku.364 Sesterolatine rozete se vie puta javljaju na unutranjoj k amenoj dekoraciji kasnoanti kih bazilika u Bosni,365 nalazimo ih ukomponovane u borduru na nadgrobnoj ploi kraljevske kapele u Bobovcu (XV v.),366 a omiljeni su motivi u starobosanskom duborezu.367


Rozeta je vrlo malo nauno istraivana. Ako je o ovome motivu neto i reeno, to se vie odnosilo na zvijezdu nego na rozetu. Ve sam naveo ekstremno miljenje P. . Petrovia, koje se jednako odnosi na rozetu kao i na zvijezdu . Petrovi, naime, smatra da rozeta II vijencu predstavlja pokojnikovu glavu i da je to prestilizacija mjeseevog kruga koji je u ranijoj epohi bio s imboli na predstava ljudske glave. Na isti nain on tuma i i rozetu kao zavretak gornjeg uspravnog kraka krsta. 368 Naveo sam i to da A. Solovjev u zvijezdi naj ee vidi predstavu sunca. Na drugom mjes-tu on decidirano kae da rozeta na srednjem kraku krsta, ili .. na stubu" simbolizira sunce, odnosno "stub svjetlosti", a po izoterinom vjerovanju bogumila i sunce i taj .. stub svjetlosti" isto su to i sam Kri st. Velike rozete sa osam i devet listova, sa istaknutim krunim sredinjim dijelom, dakle, pravu predstavu cvijeta, on s)TIa1ra predstavom s unca. Treba rei da Solovjev rozete na titovima ne smatra pravim heraidikim znacima, jer u njima vidi ..lae svjetlosti" koje vode u raj.369 Iz iznesenih podataka o nalazima rozeta vidi se da su majstori steaka imali vie mogunosti da zapaze ove likovne motive i da se u svome radu ugledaju na njih. U tome pogledu su im spomenici naega primorja pruali dosta materijala, a rekao bih jo vie spomenici isto no od Drine i Lima, na kojima su se, uz vizantijsko-romanske utjecaje, odravali i utjecaji islamske umjetnosti. Istraivai steaka, meutim , nisu zapazili radnju S. Zeevia iz 1962. god., koja nam prua vane elemente za studij rozete na stecima. Ovaj na poznati etnolog kae da je

213

kod starih Slavena, Grka i Rimljana rua bila simbol preminulih dua i da joj je kao takvoj najprikladnije mjes to bilo na grobljima. U vezi s tim, on saoptava da se u klasinoj Atini praznik mrtvih zvao "praznik rua", a da su i stari Rimljani imali svoj praznik rua, kojom prilikom su tim cvijeem kitili grobove. U Ita liji se praznik Duhovi naziva Domenica de rosa. I kod naih naroda se grobovi kite ruama, a u ne kim krajevima postoji i obiaj "ruialo"."o Na ostatak toga starog slavenskog kulta mrtvih, u kojem se upotrebljavala ruica, govori i injenica koju je prije 40 godina ustanovio s lovenaki etnolog B. Orel. On je rekao da su tada prilikom sveanosti i obreda koji pripadaju mrtvakom kultu u Beloj krajini, u Sloveniji, rim oka to liki svetenici upotrebljavali ruice kao simbole smrti. 37I Izgleda da je rimski praznik rua preko Italije prenesen meu balkanske narode. Slaveni su taj obiaj 'prihvatili, prilagodili ga svojim po trebama i zadrali i nakon primanja kra nstva, spajajui ga i pretvarajui u kransko praznovanje Duhova. m Iz ovoga se jasno vidi da je ruica ne samo kod Slavena nego i kod drugih naroda, jo od davnina pa sve donedavno, bila vaan elemenat praznika mrtvih. Opravdano se moe pretpostaviti da je taj religijsko-kultni obiaj odravan i na nekropolama steaka i da su rozete kao reljefni motivi steaka odraz 10ga obiaja. Naravno, ovo je jo uvijek samo pretpostavka. Da li je pojava rozeta kao reljefnih motiva tih spomenika odraz obiaja stavljanja rua na s teke , ili je kao stilizovani ukras samo vremenski kasniji odraz i ve gotovo zaboravljena uspomena na njega, ostaje da se u daljem prouavanju utvrdi.

4-

Ljiljan

Motiv ljiljana na stecima je vjerovatno umjetnika likovna stilizacija biljke, a moda i samoga cvijeta ljiljana. Nalazimo ga u nekoliko varijanti. Obino je ,to neka vrsta trolista , odnosno stabljike sa tri lista, od kojih se srednji naj ee peroliko zavrava, a druga dva su par listova koji se, desno i lijevo, simetrino, manje ili vie spiralno, povijaju. Nekada se stablj,ka u svom krajnjem gornjem dijelu zavrava polukruno, romb ino , ili kao krug, par listova se ponekad povija ne samo unutra nego na kraju neto i van, a stabljika se u donjem dijelu malo proiruje. Taj oblik, nazovimo ga jednostavni, obino se javlja kao samostalan motiv, ali je esto dio nekog drugog motiva, ukomponovan u drugi motiv . Koji put je on dio friza koji se sastoji od veeg broja jednakih jednostavnih ljiljana, kakav se nalazi, npr., u okolini Kalinovika, zbog ega sam ga uvrstio i u bordure. Cee je on dio krst-rozete, odnosno rascvjetalog krsta, a jo ee se krakovi krstova zavravaju kao ljiljani, o emu je ve naprijed bilo rije i.373 Osim toga, ovaj jednostavni ljiljan se pojavljuje i illnad arkada, odnosno izmeu lukova arkada. Specifian je -sluaj krupnih ljiljana u samim arkadnim niama u Boljunima i Opliiima, u okolini Stoca, gdje se ne mOe govoriti ni o kakvoj podreenosti ovoga motiva.''' Druga varijanta ovoga motiva je oblikovana tako da podsjea na krst, a jo vie na ljudsku figuru, pa sam ga nazvao antropomorfnim ljiljanom. U najvie primjeraka ta varijanta ima stabljiku, koja se u donjem dijelu rava, kao da se radi o

214

- Motivi stilizovanog na sljemenjaku u Cisti kod Sinja.

Sl. 67. -

Motiv stilizovanog ljiljana na slj emenjaku iz Troskota (sada u Muzeju Hercegovine II Mostaru).

215

predstavi ljudskih nogu. Ona se rasprostire uglavnom u zapadnoj Bosni i u Imotskoj krajini. Jednu varijantu ine stilizovani ljiljani. Kod njih se listovi vie povijaju, izvijaju i razliito zavravaju, ponekad, opet, kao mali ljiljani. I stabljika ima razliito oblikovanih, kako u gornjem tako i u donjem zavrnom dijelu, a ponekad se odmah ispod sredine proiruje pravougaono ili okruglasto. Ponekad se donji dio stabljike rava i u tome prostoru pojavljuje novi mali ljiljan. Koji put se gornji dio stabljike pretvara u krst, pa se i u donjem trouglastom prostoru takoer pojavljuje mali krst. Neki primjerci ovakvih ljiljana podsjeaju na ljudsku figuru. Recimo jo i to da se ljiljan ponekad javlja i kao heraldiki znak. Po svom ukupnom broju ovaj motiv nije ni esta, ni rijetka pojava, javlja se u oko 120 primjeraka i u tome pogledu se nalazi negdje iza spirale. Rasprostranjen je neravnomjerno. Najvie ga ima u zapadnoj Bosni i Imotskoj krajini , rijetko se nalazi u centralnoj i istonoj Bosni, kao i u Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori, a nema ga nikako u dolini Neretve i u Ludmeru. Redovno je plastian i lij epo klesan. Najljepi su stilizovani ljiljani u okolini Kupresa i Duvna.'JS Zanimljivi su ve spomenuti ljiljani u arkadnim niama u okolini Stoca, koje je isklesao kova Gruba i veoma lijepo obraeni ljiljan u Mriima kod Vlasenice, gdje je vjerovatno neka vrsta grbovne oznake zlatara Divca (natpis na tome steku govori o zlataru Divcu) 376

tEma

o
Tabela XV II Nekoliko poznatijih reljefnih motiva rozeta ljiljana na stecima .

216


Ljilj ane nalazimo ve od s tarokranskog doba . Vidio sam ih na krstu starokranskog sarkofaga kod crkve S. Vita le u Raveni. Antropomorfne i stilizovane ljiljane ev identirao sam na u graenim parapetnim pl oama i fragmentima u crkvama S. Sabina, S. Prasede i S. Maria in Trastevere, u Rimu .377 Jednostavan ljiljan , pored krsta, vidimo iznad ulaza u sakristiju romanike crkve u Mittelfischachu , u Wiirttembergu, an tropomorfni krst se nalazi izna d portala romani ke crkve u Weinsbergu, a ljilj ani u arkadama na crkvi u Unterregenbachu .'7H Jednostavan ljilj an sam naao na vizantijskom mozaiku kupole nad mihrabom u Kordobi, u Spaniji, iz XII v. Niz ljiljana u poluarkada ma n~lazi se na metalnoj posudi XV v. u Muzeju Cluny u Parizu .'J9 Ljiljani su dosta koriteni i na spomenicima u naim kraj ev ima . Jednostavne ljil jane vidimo na preromanikom sarkofagu iz k~t(>(lra l e u Zadru, sada u Arheolokom muzeju u Zadru. 3M Stilizovan ljilj a!> nalazi i na ulomcima mramornih stubia iz crkve sv. Kuzme i Damjana i Katela u Tkonu, na Pamanu, iz XI v. Neto bogatija stil izacija ljilj ana se nalazi na tkonskom crkvenom zvonu iz 1391. god.38' Niz stilizovanih ljil jana, vrlo slini h ve spomenutom iz Mria kod Vlasenice, nalazi se na srebrnuLlatnom sankofa~u sv. t,jmuna u Zadru, a ovima vrlo s li a n nalazi se na srebrnoilatnoj bisti pape sv. Silvestra, iz 1402. god., u Zadru '82 Na unutarnj em portalu crkve manastira Ljubostinje vi-

,e

Sl. 68. - Niz povezanih ljiljana na manas ti rskoj crkvi II Ljubost inji i na duboreznim vratima manastira Treskavea.

217

dimo niz povezanih Ijilj ana,38' , a mal-tene iste takve na o kovu vrata manastira Treskavca u Makedoniji .38" Stilizovan ljilj an slian onima na stecima u Medvioj, II okolini Zadra, nalazimo na preostalim freskama crkve manastira Davidovice, u Srbiji. 383 Stilizovane ljiljane vidimo i na freskama crkve sv. Pantelejmona u Nerezima kod Skoplja (na postelji Bogorodice), zatim na dijademi od srebrn ih ploica iz XIII-XIV v., koja se nalazi u Muzeju primenjenih umetnosti u Beogradu.384 I na nekim drugim dijademama iz XIII-XV v. apliciran je ljilj an kao osnovni motiv, npr. na onima iz Hinge kod Subotice i iz Surina ,kod Beograda, kao i na dijademi iz B ihaa .'85 Ljiljan se nalazi na peatima srpskih kraljeva Vladislava (1234-1242), Uroa I (1242-1276), Milutina

(1305-1307), Duana (1334) i despota ura Brankovia (1445), kao i na novcu cara Duana.'86 Naen je na ostacima tkanine u srednjovjekovnim grobovima u Vruici kod Teslia i u Aliiima kod Visokog, u Bosni 3 '" Gotovo isti s,tilizovani ljiljan kao na steku zlatara Divca u Mriima kod Vlasenice nalazi se na kruni kralja Tvrtka I i na nOVCU kralja Stjepana Ostoje'" I. Nizove ljiljana P. Aneli je naao na glavicama stubova portala donje palae i grobne kapele u Bobovcu.'" Ljiljani se nalaze i na dubrovakim dinarima iz XIV i XV v,' 90 a javljaju se i na starim bosanskim rezbarenim predmetima 391 Izgleda da je ljiljan jo u praistoriji istonog Sredozemlja imao ukrasnu, a vjerovatno i vjersku ulogu. U Evropu je preao preko grke i rimske ku'iture.392 U Vizantiji je poznat od XII v. m Kod nas se susree od polovine XIII v. na novcu i peatima kralja Uroa, a kasnije sve ee u XIV, a pogotovo u XV v., kada je sastavni dio grba i krune srpskih i bosanskih vladara 3 94 Kao heraldiki znak mnogo je koriten u Francuskoj, a najvie ga je upotrebljavala plemika porodica Anu . Kako je poznato, srpski kralj Uro I je oenio Jelenu Anujsku, pa se uzima da je ta okolnost uslovila naglo prodiranje toga motiva u nae krajeve. Ljiljan je esto smatran kranskim simbolom smrti i uskrsnua . Naime, ljiljan podsjea na <ljudsku figuru, odnosno na krst, pa se to dovodi u vezu s Kristov1m raspeem. Osim toga, Krist je poistovjeivan sa pravim ljiljanom, u vezi sa Salamunovom Pjesmom nad pjesmama. Iz nekih podataka koje je M. Wenzel prikupila iz literature vidi se da je motiv ljiljana u ranokranskom periodu mogao biti smatran i simbolom drveta ivota, slino situaciji sa krstom, ali se to, izgleda, vie odnosilo na palmu, a ne na Ijiljan 395 Inae, M. Wenzel smatra da je ljiljan "glavni motiv hrianske, mistine ikonografije".396 Katolika crkva od XII v. predstavlja Bogorodicu sa ljiljanom, kao simbolom istoe i djevianstva. Ljiljan se u naim krajevima esto zove "bogorodiin cvijet". A. Solovjev se prilino zadrao u istraivanju ljiljana. On je, prije svega, tvrdio da se taj motiv "vrio rijetko" nalazi na stecima, jer je mnoge takve motive smatrao sti'lizacijom simbola Krista - loze. Ukoliko se, ipak, pojavio motiv ljiljana, on ga nije smatrao heraidikim, nego vjerskim, i to bogumilskim simbolom.'97 Dosljedno svojim miljenjima o porijeklu spirala, krsta i nekih drugih reljefnih motiva na steci ma, P. . Petrovi je i za ljiljan, koji je slian krstu, odnosno ovjeku, tvrdio da nije postao "po motivu biljke ljiljana, nego po stilizovanom motivu krsta, odnosno pokojnika". Osim toga, on je i u nekim predstavama Ijiljama (slino predstavama spirala) vidio motiv ljudskih
oiju. 398

Kako to po svemu izgleda, motiv ljiljana ne bi bilo opravdano teritorijalno vezati samo za zapadnu Evropu, tanije za Francusku, niti vremenski za XII v., nego za ire podruje i vrijeme - ukljuujui Vizantiju i zemlje istonog Sredozemlja, starokransko, antiko, helenska i predistorijska vrijeme. Kako smo vidjeli, on se javlja i II predromanici i u romanici. Mislim da je u nae krajeve stigao preko ugarsko-hrvatskog dvora, i to prvenstveno kao heraldiki motiv, bez obzira to to A. Solovjev osporava. Otuda i prilian broj ljiljana na stecima vrlo sli nih oblika kakve nalazimo na peatima, grbovima i krunama vladara i visokih feudalaea . Ali se mora priznati da jo vie ima antropomorfnih

218

i s tilizovan ih ljilj ana, ne uzimajui u obzir ljiljane u sastavu drugih motiva, i j e porijek lo moramo traiti u kranskoj ikonografij i, u simbolici Kristova raspea , u simbolici smrti i uskrsnua kroz Krista. Uvjeren sam, meutim, da je u vrijeme klesanja steaka ta simbolika u dobroj mjeri ve bila zaboravljena i izgubljena iz vida, zbog ega taj motiv na stecima, uz onaj heraldiki, ima preteno znaenje ukrasa. Cini se da su neposredne inspiracije majstorima steaka u 'tome pogledu mogle d oi prvenstveno iz Dalmacije.

5jei

Vie/a/ini

list

o motivu vi el atinog lista, sli nog akantusu i paIrneti, bilo je riu tekstu koji se odnosi na bordure. Povijena lozica, naime, umjesto trolistova djetelinskog izgleda u svojim meupovr inama, poes to ima trolistove iji je trei listi neto izduen i povijen, zbog ega su neki istraiva i steaka takav umetak nazivali stilizovanim akantusom, a neki stilizovanom palmetom. Obadva klas ina motiva su dosta koritena u kra nskoj umj etnosti, ali su tokom vremena, prilagoavajui se izmijenjenim uslovima prostora i mjesta, mijenjali svoj izvorni oblik i mijeali se, degenerirali . "Mjeavina obadvaju oblika ide tako daleko da je koji put teko odlu iti hoemo li neki ornamenat nazvati akantu-

Sl. 69. -

Motivi akantuspalmete koji se javljaju na

stecima.

219

som ili palm t om".399 Upravo se takva situacija odraava u posebnoj borduri , o em u je ve bilo govora. U ovom drugom s luaju - u motivu koji sam ovdje uvrstio uglavnom se radi o sti lizacijama sa pet, odnosno sedam listova, to se znatno razlikuje od trolistova kao umetaka u borduri od povijene lozice. Naprijed su navedeni i malobrojni lokaliteti steaka na kojima se javlja ovaj vid motiva, meu kojima se osobito istie sljemenjak iz Donje Zgoe, sa 13 frizova, okvira, poruba i razdjelnica.400 Osim tamo navedenih, postoje i jo neki slini s luaj evi, kao to su, npr., stilizacija na jednom sanduku i na jednoj krstai u Dobromanima, u okolini Trebinja, ali nije sasvim sigurno da ih moemo ovdje uvrstiti.40 1 Ovaj motiv se javlja ukupno desetak puta.


Naprijed iznesene analogije na strani i u naim krajevima odnose se na nizove stilizovanih 'l istova. U svrhu dopunjavanja te dokumentacije ovdje donosim i nekoliko analognih primjeraka pojedinanih - samostalnih predstava takvih motiva. Miroslavljevo eva nelje ima na vi e mjesta inicijale ukraene stilizaci jama, koji su dosta slini naim motivima u Novakoviima, 'kod abljaka '02 Slian motiv se nal azi i na fresci manastirske crkve u Mora i, II Crnoj Gori.403 Stilizovani vi e l atini list nalazi se na arhitravu kasnoant i kog mauzoleja u Sipovu , u Bosni, akantizirajue listove, uz krst, vidimo na plutej u, a palmino li e na kapitelu kasnoanti ke bazilike u Zenici, u Bosni."" Postoji itava posebna grupa srednjovjekovnih bosanskih prstenova, raenih za potre be irih slojeva stanovni<tva, na kojima se nalaze s line stilizacije li a , kakvih nema u drugim oblastima'os Na zabatu (teguriju s poprsjem Madone) iz Biskupije (sada u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu) postoji fri z za koji 1. Petricioli kae da je od malih palmeta (XI v.). Taj se motiv javlja jo na nekim fragmentima iz Splita i okoline Knina . Petricioli kae da je bio omiljen u okolini Knina . Karaman kae da su te palmete klasian tip koji zajedno sa ljudskim likom nagovjetava romaniku. Za poprsj e na teguriju iz Biskupije se tvrdi da je nastalo pod u'ticajem vizantijske umj etnosti. I sti motiv vidimo na nadvratniku junog portala splitske katedrale iz meu krugova u kojima su ivotinjske predstave, a meu njima i lav.406 Vrata je Karaman datirao u XlIv. Stilizovane palmine peterolistove, veoma s li ne nai m u Donjoj Zgo i, vidimo vie puta na kapitelima i bazama stubova Franjeva kog klaustra u Dubrovniku .'"' Kako se vidi, najvie je analogija 'Ila arhitekturi i freskama crkava u Srbiji, pa se moe pretpostaviti da su se majstori steaka najvie ugledali na spomenike u Srbiji, ali i na one u primorju, posebno na Franjevaki klauster II Dubrovniku.

6-Grozd
Grozd nije tako es t motiv s teaka , naen je II oko 50 primjera ka. Uglavnom se javlja zajedno sa spiralama i karakteristika je i s to ne Bosne i bliih krajeva centralne Bosne i Srbije. U kombinaciji sa spiralama i krstovima javlja se oko Stoca i Kalinovika. Vr lo su rijetki primjerci osamljenih grozdova. U Canovinama, kod Varea, o stabljici vise dva grozda.408 Osim toga, grozdove vidimo kao elemente u bordurama od povijene lozice na s teci ma Ludmera.409 Vrlo je zanimljiv jedinstven primjer, u okolini Kalinovika, povijene lozice sa koje vise relativno krupni grozdovi"o kao i onaj u okolini Vlasenice41 1 gdje grozdovi vise sa odrine. Dodajmo jo i dva primjera bordure sastavljene od razn ih nepovezanih motiva, meu 'kojima su i grozdovi, u okolini Stoca.

220

SL 70. -

Grozdovi kao elemenat povijene lozice sa spiralnim zavojima Ila sanduku u Mi arima kod Vla scnicc.

* **
Grozdovi su poznati kao antiki i mitraisti ki, a pogotovo kao likovni motivi. Krist je govorio u enici ma da je on ,.istinita loza", a oni da su "groe".'" Loza sa grozdovima je es to kori tena u s tarokrans koj dekorativnoj umjetnosti.m Takav motiv susreemo i na ka s noanti kim bazilikama u Bosni, npr. II Dabravini , kod Breze i Grinama kod Mostara. 414 Kako su grozdovi na stecima redovno vezani uz lozu, odnosno uz spira lu kao s ti'li zovani ob lik loze, a u izvj esnim s luajevima i za krst, mislim da ih treba tretirati kra nskim motivima koji s imboliziraju Kris ta i njegove odane s lj edbenike. Naravno, i ovdje se moe postaviti pitanje stepena svjesnosti takve s imbolike u vrijeme kl esanja ti h motiva na stecima i odmah odgovoriti da je ta simbolinost ve bila zaboravlj ena, to znai da su ti motivi klesani najvie kao ukrasi. Pri tome treba imati na umu da je u Bosn i, a pogotovo u Hercegovini , tada bilo dosta vinograda, to je vjerovatno bilo od ne kog utjecaja.
krans ki

* **
Kako vidimo, ova grupa se sastoji od est vrsta osnovnih motiva, oni imaju svojih 29 varijanti, a svi zajedno se javljaju u ne to preko 800 primjeraka. Po svom ukupnom brojnom stanju spada meu najbrojnije grupe motiva, a meu pojedinim vrstama u tome pogledu su velike razlike. Dok rozeta zauzima jedno od nekoliko prvih mjesta u ukupnom fondu re lj efa, a spira la i ljilj an stoje negdje oko sredine Ijestvice, dotle je stablo slabije zastuplj eno, a vie l atini list i grozd spadaju u rijetke reljefne motive. l u pogledu teritorijalne rasprostranjenosti oi gledne su znatne neravnomjernosti. Za rozetu se moe rei da je

221

rasprostranjena u svim veim padrujima, panajvie u Hercegavini. Spirala ima dasta velik teritorij, ali je uglavnam agranien na Basnu i dia zapadne Srbije. Stabla se prastire pretenO' u Basni i Imatskaj krajini. Ljiljan je ogranien gatava i s kljuiva na zapadnu Basnu i Imatsku krajinu, a vielatini list i grozd su karakteristika istane Basne. Sa izuzetka m razete (kaja pripada svim padrujima) i ljiljana (koji je agranien na zapadne krajeve) svi ostali mativi su uglavnam is tonaba sanski, gdje je vegetacija najbujnija. Dasadanji istraivai steaka su mala panje pasvetili prauava nju avih biljnih mativa. U dublje i sistematske studije ulazili su sama A. Salavjev, D. Vidavi i M. Wenzel. Na asnavu njihavih i rezultata drugih autara i nekih majih zapaanja, pasebna upranalaenju analagija, praizlazi da veina avih mativa patjeu ja iz predistarijskag periada i da su kroz itav srednji vijek prisutni u likavnim umjetnikim djelima. Cini se da ima najvie razlaga <rl<a ustvrdim da su svi mativi najvie kranskog karaktera i da je najapravdanije akO' ih shvatimO' kaO' simbale kulta vezanag za smrt i uskrsnue u Kristu, kaO' simbale rajskih bilina . U tame pagledu je mada najvie paganska rozeta kaja je na nadgrabnim spamenicima, ipak, najprije simbal preminulih dua . Kaka izgleda, parijekla avih naih mativa treba traiti ne sama u kranskam artodaksnam nega i u paganskam nas ljeu . Pri abjanjavanju pajave i znaenja avih mativa ad izvjesnag su utjecaja svakakO' i mativi na predmetima naradne umjetnasti i vegetacija tla. Sigurna je svijest a simbalinosti avih mativa u vrijeme klesanja s teaka u dabraj mjeri ve bila zabaravljena i zamrla, zbag ega su ani uglavnam paprimili karakter ukrasa . Za neposredno ugledanje majstara steaka vjerovatnO' su najvie znaila umjetnika djela u primarju i u Srbiji.
ORUJE
Uabiajeno je da se u nauci aruje dijeli na hladno i vatrena, pa u vezi s tim treba rei da se na stecima javljaju sama predstave hladnag aruja . Ta aruje na stecima vidim u slijedeim asna vnim vrstama: ma, bi t, tit sa maem , kaplje , luk, buzdavan i sjekirica. Osim tita kaji se upatrebljavaa za adbranu, sve astale vrste su karitene u napadanju . Neki ad avih osnavnih mativa imaju i svoje varijante. Mativi su abina klesani kaO' samastalni, ali se pajavljuju i li raznavrsnim scenama - u turnirima, lavu, a panekad i u kalu. Kao grupa pa brajnasti primjeraka ne istie se mnaga, spada negdje akO' sredine ljestvice. Izmeu pojedinih vrsta postaje znatne razlike ubrojnaj zastupljenasti, a ista taka i u teritarijalnaj rasprastranjenasti. Najvei broj avih mativa je plastina predstavljen, ali je izvjestan broj uklesan u kamen. Umjetniki nivO' je vrla nejednak.

l-Ma

Ma je sluiO' za sjeenje li napadu sa manjih adstojanja. Karistili su se njime pjeaci, ali ja vie kanjanici, kaka u vitekim igrama tako ja ee li pravim ratnim sukabima. Ma na stecima je redavna

222

prav, sa krsn;com i drkom koji se zavrava kao krug. Ponekad je krsnica neto izvijena ili prema dolje malo nakoena ili povij ena. Obino je drak relativno dugaak da se ma moe prihvatiti sa objema ruka ma, to znai da se radi o dvorucu - relativno kasnijem, gotikom tipu maa.'15 U nekoliko sluajeva zavrni dio drka je isklesan u vidu krunog vjenia . Najee je ma predstavlj en sam , nekada je uz ma prikazana i ruka, a ima i s lu aj eva gdje je isklesana ljudska figura sa m ae m u jednoj ruci. Obi no ma dre mukarci, ali postoji i nekoliko s lu aj eva gdje ena dri ma, npr. II okolini Litice,'16 ili u Ziemlju .417 Treba rei da se maev i es to vide o bedru mukih figura na konjima u scenama lova i turnira. U dosta primj eraka ma je isklesan zajedno sa titom, ali sam taj motiv izdvojio kao posebnu vrstu (o emu e biti rij e i neto kasnije). Neki maevi su relativno kra1ki. Mogue je da su

dugaa k,

Sl. 71. -

Vrste

ma e va

koj i se pojavljuju na

stec im a.

se u to doba u Bosni i Hercegovini upotrebljavali i takvi maevi , neka vrsta bodea, ili noeva. Jedna varijanta m aa je sablj a, 'koja je do la s Turcima . To je ma iji je donji dio sj ei va iskrivljen. Javlj a se u vrlo ogra ni enom broju, i to samo na nekoliko nekropola stea ka u okolini Trebi nj a;1 zatim na jednom steku u okolini Olova, a onda na krs tai 8 kod Kupresa .i na kranskom nianu iz okoline Sokoca.419 Po svom ukupnom brojnom stanju m a na s teci ma nij e n i es ta ni -rij etka pojava. Javlja se u ne to vie od 100 pr imj eraka . Re la tivno, najvi e ga imaju steci u o kolini Kalinovika i Olova, zatim u Ludmeru, gornjem Podrinj u, Ziemlju i Boljunima kod Stoca . Rj ee se javlja u centralnoj Bosni , na Kupresu, oko Litice, Ljubukog, Ljubinja, Trebinj a, Bilee, Gacka, u Crnoj Gori i u Srbiji. Nikako ga nema u dolini Neretve j uno od Konjica i o ko Duvna. Zanimljive su scene maevanja na Blidinju i kod Ljubukog.'20 za tim scen a u kojoj oklopljena ruka zabada ma u r a lje lava u Nekuku kod Stoca,m ili scena kola na Kalinoviku u kojoj je prva figura izdigla ma' 22

223

SI. 72. -

Slil sa sabljom na

plo i

Lopo u ,

u oko li ni Treb inj a.

Sl. 73. - Pe torica pjeaka i jedan konjanik sa visoko pod ignutim m aevi m a (jeda n je sa luko m ?) na sje me nja ku u Uboskol11 kod Ljubinja .


Maevi su bili u upotrebi jo u predistoriji, ali su doli do svog punog izraaja tek u srednjem vijeku, posebno u feudalnom drutvenom ureenju, kada je konjica postala naroito vaan faktor u organizaciji vojske 42l Za razliku od ranijih, tada su pravljeni dui i j ai maevi, da bi u doba oklopa i pancira bolje posluili. 4l4 Maeve su imali i stari Slaveni . U staroj Bosni su oni bili veoma cijenjeni, naroito u XIV i XV v. Uvoeni su iz Ita lije oj iz Ugarske, najvie iz Dubrovnika, koji je bio najvei balkanski centar za prOizvodnju oruja. Poetkom XV v. je zabi lj eeno postojanje i posebnih bosanskih maeva.'l5 Vrlo je vjerova1no da su maevi pravljeni i u samoj Bosni. O tome govori i naziv sela Maari. U drugoj polovini XV v. meu zadarskim maarima se istie i Ivan Vladisavljevi, iz Bosne, za koga se pretpostavlja da je u Zadar mogao unijeti maeve bosanskoga tipa .m Bosanski ma se spominje 1419. god. U Drijevima je ivio i djelovao maar Ratko, koji se spominje 1447. god. Maar Vidosav Duji, iz Srebrenice, djelovao je u Dubrovniku i u Srebrenici .m Maeve vidimo na srednjovjekovnim freskama, npr. u Sopoa nima , u rukama svetih ratnika. Gotiki ma dvoruac je naen ispod jednog steka u okolini Mostara 428 Kada je prestao stari ob i aj ostavljanja pri loga uz pokojnike, pa tako i maeva, maevi su poeu da se kleu na samim stecima. Naravno, ma na ste cima nema nikakvo sakralno znaenje; on je, po mome miljenju , s imbol vlastelinskog statusa, a u krajnjoj liniji i simbol vlasti. Maevi nisu rijetka pojava ni na ostalim vrstama srednjovjekovnih nadgrobnih spomen ika u naim krajevima . Tako se oni nalaze na nadgrobnim ploa ma u kraljevskoj kapeli u Bobovcu,'" na nadgrobnim ploama hrvatskih velikaa iz XV-XVI v. iz Bihaa,'30 na nadgrobnoj plo i Jurj a V Subia, iz 1303. god. , koja se nalazi u Ninu, itd. Ma ev i se nalaze i na novcu bosanskih vladara'3l

Pitanjem ma eva na stecima se do sada niko nije posebno bavio. Ve ina istraivaa se slae da su m aevi atributi vojnih i uglednih lica . D. Sergejevski je rekao da je ma u srednjem vijeku bio oznaka slobodnog ovjeka,'" P. Aneli kae da je ma od davnina oznaka ratnika, a da je u feuda lizmu jo i simbol plemstva'33

2-

Stit

225

Stit je srednjovjekovno oruje koje je koriteno na manjim odstojanjima u odbrani od maa , topu za i sjekirice, a na veem odstojanju u odbrani od koplja i strijele luka . Stit je koriten u narodnim juna kim igrama-turnirima, a jo vie u ratnim sukobima, i to kako kod pjeadije tako i kod konjice. Na stec im a se pojavljuje nekoliko vrsta oblika ovoga oruja. Iznimno s u okruglasti, rij etko se nalaze trouglasti, e e su to srcoliki, a naj ee duguljasti e tverouglovi. Srcoliki su nekada vrlo blago za ilj eni, a ima i takvih koji su u donjem dijelu samo zaobljeni. Cetverouglasti su nekada pravougaoni, vie puta im je gornja kraa stranica kosa ili neto izvij ena i es to polukruno urezana za proturanje koplja, a poznati s u pod nazivom "tare". Nalazimo i titove

kod kojih su uglovi otupljeni, pa i znatno zaobljeni, tako da se u svom ukupnom izgledu pribliuju elipsi. Ponekad su titovi rubno ojaani i u kraeni uskim tordiranim vrpcama ili vrpcama od kosih paralelica. Cesto na Mitovima susreemo motive kosih preki, zvijezde (rozete) i polumjesece, a u vie sluajeva i kruie, krune vjen6ie, polujabuke, a ponekad i druge predstave, kao to su ljiljani, siluete utvrenih gradova, srna, lav, konj i zmaj. U veini sluajeva ovi znakovi imaju heraldiki karakter. Obino su titovi isklesani kao samostalno motivi, ali postoje i primjerci uz ljudsku figuru (esto s jedne strane tit, a sa druge ma), ili uz predstavu ruke, te znatan broj titova u ruci 'k onjanika, esto u ruci konjanika koji su uesnici u turniru, pa i u lovu. Relativno veliki broj titova je isklesan u kombinaciji sa maem, o emu e biti govora kao o posebnoj vrsti oruja. Teko je rei koliko ukupno ima predstava titova na stecima, iz gleda neto malo vie nego maeva , po prilici oko 140 primjeraka. Sti tove kao samostalne predstave nismo nali oko Olova, Vlasenice, Tuzle, Lopara, Srebrenice i Zvornika, 10 znai u skoro itavoj istonOj Bosni, rijetka su pojava u Srbiji, Crnoj Gori, zapadnoj Bosni, Imotskoj krajini, oko Kalinovika, Ljubukog, a malo ih ima u centralnoj Bosni . Najvie samostalnih motiva titova ima oko Nevesinja i u Popov u polju, u Her cegovini, a onda oko Sibenika, u Dalmaciji. Srcoliki i trouglasti se i st iu u primorskim podrujima, a potom u Popov u polju. Jedini okrugao tit se nalazi u ruci mukarca u Boljunima kod Stoca. 4J4 Stitove pravougao nog oblika vidimo na vie mjesta, npr. u Slivnu Ravnom i u okolini Ljubukog 4 J5 Skoro eHpsast oblik imaju, npr., titovi u Popovu polju i u okolini Ljubukog 4 36 Tare titovi se nalaze na mnogo mjesta, pre teno su zajedno sa maem. H eraldike oznake na titovima nalazimo najee u Hercegovini, a u tome okviru u Popovu polju . Na d va tita u Boljunima 'predstavlj eni su utvreni gradovi sa tri kule,4J) na titu u Uboskom nalazi se stilizovana predstava je lena,4J8 na titu u Trste nom kod Dubrovnika je predstava lava,4J' a na ti~u u Gvoznu kod Ka lino vika neka fantas1ina ivotinja ."" Uz neke titove se javljaju p tice, obi no par afrontiranih ptica postavljenih na gornju ivicu tita, npr. u oko lini Trebinja 441 Rekao sam ve da t itove vidimo u mnogim scenama. Zanimljivo je i neobino to su u jednOj sceni lova na jelena uZierniju, u okolini Nevesinja, lovci na konjima prikazani sa titovima u rukama. Vjerovatno je nevjet maj stor ablonski prenio figure sa neke scene turnira. 442 U nauci je konstatovano da su stari Slaveni poznavali i kori stili se ovom vrstom oruja. Prema G. Skrivaniu, titovi starih Slave na su bili bademovog ili okruglog oblika, od XII v. u Srbiji i Bosni dolaze u upotrebu i trouglasti i srcoliki. Od XIV v. srpska konjica upotrebljava skoro iskljuivo okrugle titove, a u Bosni se u konjici upotrebljavaju trouglasti ili srcoliki, a u pjeadiji pravougaoni.44J Prema V. Curiu, najstariji bosanski titovi su bili okrugli, od XI v. su u upotrebi srcoliki, a kasnije etverougaoni. On misli da su najprije pravljeni od drveta i pleteni od prua, a kasnije da su proivani koom i okivani eljeznim ploama. Obino su noeni na lijevoj ruci, ali i o vratu ili o ramenu. U XIV v. se spominju titovi ,.po slavenskom nainu".444 51. Novakovi je naveo da su se u !Mlecima pravili "slovenski titovi".445 O postojanju

SI. 74. - Predstava trouglastog tita sa maem na stek u II Lepenici kod Sibenika.

226

Sl. 75. - Motiv tita (i sjekirice) na krstai u okolini Kupresa.

227

titara u Dubrovniku i izradi samih titova ima Vlse podataka. Slikar Franesko iz Bolonje se ugovorom 1371. god. obavezao da najmanje na dvije godine pree u Dubrovnik i za optinu napravi 300 dobrih titova. Ovome umjetniku je kasnije produena sluba jo za jednu godinu dana .446 Polovicom XV v. u Dubrovniku djeluje titar Radoje Dragosali'47 Kod dubrovakih titara uili su zanat mladii iz Bosne i Hercegovine, pa se tako osposoblj ava li za samostalan rad . Tako je 1424. god. Radia Obradovi, iz Gacka, nastupio 6-godinje naukovanje u radionici dubrovakog titara Radaina Junia '48 . Petrovi je navela da se u dubrovakim arhivskim podacima 1335. god. spominje bosanski tit - "scutus bosinensis"449 Nije jasno kako je izgledao taj bosanski ti t. D. Kovae vi-Koji misli da su bosanski titovi bili trouglastog oblika'so Vjerovatnije je, ipak, da se radi o pravougaonom, odnosno o e tverougaonom obliku, koji i G. Skrivani6u izgleda da je bio "tipi an bosanski".4Sl Izgleda da su bolji i luksuzniji titovi nabavljani sa strane, najvie iz Dubrovnika, ali se opravdano pretpostavlj a da su titovi pravljeni i u samoj Bosni, o emu govore i toponimi Stitari, Sit, itd. Dobruko Dobrilovi Stitari, iz Trebinja, vjerovatno je sin nekog titara. Postoje i Stitarii iz Bos ne, npr. Ivan Stitari, koji je dolazio na slubu u Dubrovnik. Stitarii se spominj u neto prije polovine XV v.'"


Istraivai s teaka su veoma malo panje posvetili prou avanju titova. Ako izuzmemo P. Anelia, koji je o titu na stecima pisao u okviru studije o bosans koj herladici , i M. Wenzel, koja je u posebnoj studiji tretirala titove i grbove na s'tecima, moe se rei da ih niko nije prouio svestrano. Ane li kae da je tit bitan elemenat grba u zapadnoevropskoj heraldici, odakle je s tom funkcijom preuzet u Bosni. On je tom prilikom pokrenuo vano pitanje znaenja rozete i polumj eseca kao heraldikih znakova uopte, a posebno funkcije tih motiva na titovima stea ka u odnosu na bosanski heraldi ki s istem'53 M. Wenzel kae da titovi "ponekad nose heraldi ke oznake, koje oznaavaju porodicu ili feudalne veze"'" U svojoj posebnoj studiji ona je dobro uoila da je najvei broj etverougaonih titova (ali ih pogre no naziva "kvadratni"). Dobro je uoila i i njenicu da se titovi sa grbovnim oznakama nalaze gotovo iS'kljuivo u Hercegovini , ali nije tana tvrdnja da takvih ima vrlo malo. Nije uoila da postoje titovi sa grbovnim oznakama vlastelinskih porodica Pavlovi a i Kosaa. Osim toga, njena tvrdnja da veina titova pripada Vlasima ne ma n a u nog opravdanja'''' M. Vego kae da titovi iz Radimlje, sa rozetama, polumjeseci ma i kru i ima, oznaavaju "oficirski in koji su pojedini ratnici imali umiliciji Donjih Vlaha"'55 A. Benac smatra da se u tome sl uaju ne radi o grbu plemia , nego o vojnikoj oznaci.'56 A. Solovjev je pokuao da titove na stecima protumai kao manihejske si mbole, kao "lae svjetlosti" koje izabrane vode u raj , kao tit u bogu koji spasava "prave krstjane". On se pozivao i na Psaltir u kome se kae da je Gospod kao "tit na".'57 Treba rei da Solovjev u tome nije bio kategorian , zbog ega je, mi slei na ulazak realizma u kran sk u umjetnos t XV v., dozvolio mogunost da tit na stec im a ukazuje na vojniki ili vlastelinski poloaj umrloga, tj. da je mogao imati znaenj e vlasteoskog dostojanstva'ss I z prednjih podataka se prvenstveno uoavaju dvije injenice : da je na stecima najvie et verougao nih titova i da se steci sa titovima nalaze uglavnom u Hercegovini i u primors kim krajevima. Po svemu izgleda da su e tverou gaoni ti'tovi ne samo tipino nego i specifino bosans ko oruje, jer se u to doba u susjednim naim zem lj ama koris te uglavnom srcoliki oblici. Poto se srcoliki oblici nalaze uglavnom na stecima primorskih krajeva, proizlazi da s u steci sa etverougaonim titovima karakteristi n i za Hercegovinu. Pri prouavan ju titova na stecima vano je pitanje zvijezda, polumjeseca i ostalih znakova koji su na njima isklesani, koje nije mogue za sada potpuno rijeiti. Mislim da titovi bez ikakvih oznaka pripadaju linostima koje su se istakle u vojnim akcijama, a oni sa oznakama jo i mu kim lanov i ma feudalnih porodica. Vjerovatno je da titovi sa zvijezdama i polumjesecima , koji s u masovnija pojava, oznaavaju pripadnost porodicama sitnijih feudalaea, dok rijetki primjerci sa znakovima kao to su lav, srna, silueta utvrenog grada, oklopljena ruka i sl., oznaavaju pripadnost porodicama srednjeg ili vieg feudalnog ranga. Steci S:1 predstavom grada sa tri kule u Boljunima kod Stoca sigurno s u nadgrobnici lanova feudalne porodice Pavlovi a, a stea k sa predstavom lava u Trstenom kod Dubrovnika vjerovatno pripada nekome od mukih l anova feudalne porodice Hrania-Kosaa. Sti-tovi sa oznakama nisu pravi grbovi, ali su

228

ipak neka vrsta malih grbova ili polugrbova, ako se tako moe rei. Pravih i potpunih grbova je tada u Bosni bilo vrlo malo, oni su se odnosili na vladare i najvie feudalce, a u svom sastavu su imali iskljuivo trougaone, odnosno srcolike titove_ injenica da se steci sa et verougaonim titovima nalaze u Hercegovini, a da su primjerci sa heraldi kim oznakama esta pojava, upuuje na pretpostavku da se tu moda radi i o isticanju pripadnosti Humu, odnosno Hercegovini, kao o nekoj vrsti konkretne dravne i nacionalne pripadnosti?

3 - St it sa

maem

Stit i ma kao zasebni motivi razmatrani su naprijed, a li sam ipak smatrao da oni kao kombinacija, zbog relativno velikog broja i znae nja, predstavljaju zasebnu vrstu motiva oruja . Najei vid ovoga mOtiva jeste tit u uspravnom poloaju sa maem prislonjenim sa druge, unutarnje strane tita, takoer u uspravnom poloaju. U takVOj kombinaciji ma nije predstavljen itavom svojom duinom; iznad tita mu se vidi drak sa krsnicom, a ispod tita donji zavrni dio sjeiva. Vie puta je ma u kosom poloaju. Ima i primjeraka, ali ne mnogo, gdje su maevi predstavljeni itavom svojom duinom, opet u uspravnom ili kosom poloaju, to znai da ma nije sa druge strane, iza tita, nego da je ispred tita, npr. na Radimlji, ili u Slivnu Ravnom'S9 Postoje i vrlo rijetki p!'imjerci u kOjima je ma pored tita, npr. u Dokmiru, u zapadnoj Srbiji.460 U nekoliko s luajeva vidimo da na titu stoje dvije, ili samo jedna ptica.46 ! Nisu tako rijetki sluajevi gdje mukarac jednom rukom dri tit, a drugom ma, kao npr. u okolini L, tice ili Mostara.462 Obino je tit u lijevoj ruci, kako je i pravilno, ali ima s luajeva gdje je on u desnoj, a ma u lijevoj ruci. 463 Vie puta je ma sjeivom gore okrenut i .povisoko izdignut, npr. u okolini Stoca.464 Koji put je tit sa maem isklesan uz muku figuru, npr. na Radimlji, ali ponekad u velikoj nesrazmjeri. 465 U vie sluajeva je umjesto itave figure isklesana samo ruka, npr. u okolini Kalinovika. 466 U Radimlji su na jednome steku prikazana dva tita sa maevima i izmeu njih ruka do lanaka. 467 Zanimljiva su dva sluaja u Popovu polju, gdje iza ogromnog tita sa maem vire glava i noge mukarca'68 Sasvim je neobian sluaj u okolini Nevesinja, gdje je 'p redstavljena leea mu&ka figura sa titom i maem na grudima.469 Napominjem da se u svim ovim varijantama pojavljuju uglavnom etverougaoni titovi sa prorezom na gornjoj stranici, ali da ima i srcolikih, odnosno trouglastih titova sa maevima. Broj titova sa ,maevima nije malen, 'i ma ih priblino koliko i titova, neto oko 130 primjeraka. Najvie ih je na stecima u Popovu polju, gdje se javljaju 56 puta, zatim ih ima dosta u okolini Stoca, Nevesinja i Ljubukog, a onda i u okolini Ljubinja i Kalinovika. Rijetko se javljaju oko Duvna, u centralnoj Bosni i u Crnoj Gori, a nema ih nikako u istonoj Bosni. 229 Vrlo su neujednaeno klesani. Preteno su mjeraka ko}i su samo urezani.
plastini,

a ima i pri-

Sl. 76. -

Leea

muka figura sa m ae m i titom na grudima na sanduku u Mo rinama kod Neves inja.

230

vv
o

Tabela XV III -

Osnovni mot ivi titova i titova s se javlj a ju na s tec ima .

m aev ima

koji

231

Prikupljeni statistiki podaci pokazuju da je ovaj motiv najbrojmJl u Hercegovini, a naj rjee ga susreemo u primorskim krajevima. Stanje je dobro uoila M. Wenzel kada je rekla da je ovaj motiv es ta pojava i da je poznata gotovo samo u Hercegovini .47o Motiv se, dodue, javlja i u Bosni, ali u graninim krajevima, i veoma rijetko, najvi e u okolini Kahnovika, i oo u desetak primjeraka. U primorskim kraj evima se nalaze maltene iskljuivo srcoliki ili trouglasti titovi. Moglo bi se rei da je ovaj motiv sa e tverougaonim titovima specifikum He rcegov ine i da je ta specifinost jo izrazitija nego kod prethodne vrste motiva samih titova. Treba rei da se i na titovima u ovoj kombinaciji (sa maevima) esto nalaze zvijezde, polumjeseci i osta l'i hera l diki motivi. Kako se ovakvi motivi ne susreu na novcima, pea tima , freskama i drugim umjetnikim djelima, proizlazi da su oni na stecima sasvim originalna pojava. P. Anel-i je rekao da tit sa mae m "oznaava vrstu oruja s kojom je nii feuda lac bio duan da slui svome senioru, a kasnije je taj znak obaveze i podreenosti postao simbol feudalnog statusa uope"'7l Mislim da za ovaj motiv na stecima jo vie vrij edi ono to sam naprijed naveo za tit. On je neka ,vrsta nepotpunog grba koji atribuira sitne hercego va ke plemie i njihove porodine veze. Istovremeno on atribuira pokojnike kao ljude koji su se istakli u ratu i juna kim igrama. U krajnjoj liniji, tit sa mae m je i simbol vlasti, makar i u ogranienom kraju. s
mae vima

Na priloenoj tabeli XVIII vide se osnovni motivi titova i titova koji se pojavljuju na stecima.

4-Kop/je
Koplje je oruje za bodenje u napadu. Sastoji se od drvenog koplj ita ili dralja i eljeznog bodila ili vrka . Vrak se sastoji od otrice (lista) .i tuljca koji se nabija na drak. Drak je obino bio opiven koom. Koplje su upotrebljaval'i i pjeaci i konjanici. Krae i lake koplje
Sl. 77. Osnovne vrs te motiva koplja koj e se
stecima .

su s re u

na

232

je sluilo za bacanje na daljinu, a due i deblje za bodenje na kraim odstojanjima. Na stecima nalazimo tri vida ovoga oruja: obino koplje, koplje sa 'k rsnicom (lovako koplje) i koplje sa zastavicom. Ovo sa krsnicom je sluilo za lov na opasnu divlja - na medvjede i veprove. Takva koplja vidimo, npr., na scenama lova na medvjeda u Graanici kod V,isokog i u Podgradinju kod Stoca 471 Na koplje je esto stavljana zastavica raznih oblika - trouglasta, etverouglasta , sa jednom ili sa nekoliko latica. Tako, npr., na stubu vojvode Radivoja Opraia (sada u Zemaljskom muzeju u Sar-ajevu) vidimo trouglastu zastavicu.'73 U nekoliko sluajeva koplje je isklesano uz muku ljudsku figuru, a u nekoliko upravo ta figura, pjeak ili konjanik, dri koplje, ili upravo sluga hoe da ga doda gospodaru na konju'74 Uz neka koplja je umjesto itave figure isklesana samo ruka , kao, npr. , u okolini Kladnja i Olova.'7S U vie sluajeva koplje vidimo u scenama lova, npr. u okolini KalinovHm i Kupresa,476 zatim u scenama turnira, npr. u okolini Nevesinja, ili u Imotskoj krajini.m U svemu je naeno oko 70 primjeraka kopalja. Najee ih susreemo u scenama lova i turnira, a samostalnih predstava je vrlo malo, mnogo manje nego, npr., maeva. Tepitorijalno je vrlo neraV'flomjerno rasprostranjen ovaj motiv. Samostalna zasebna koplja javljaju se u svega desetak primjeraka, i to u istonoj i centralnoj Bosni (uglavnom oko Kladnja, Olova i Bratunca) . Uz individualne ljudske figure nalazimo ih takoer u malom broju, uglaV'flom oko Nikia, na Blidinju, kod Kalinovika i ou zapadnoj Srbi}i. U scenama ih nalazimo na vie podruja , relativno, najvie oko Nevesinja, Kalinovika, Kupresa, Duvna, na BJidinju, u Imotskoj krajini , oko Li tice, Stoca, Ljubukog i u Popovu polju. Klesanje ovoga motiva je vrlo neujednaeno. Redovno je plasti no predstavljen.


SrednjovjekowlO bosansko oruzJe najVIse je prou avao V. Curi, a u novije vrijeme G. A. Skrivani . Od njih doznajemo da su koplja upotrebljavali stari Slaveni, ali da su i prije njihovog dolaska u ove krajeve jo u predistor.i ji i za vrijeme Rimljana koritena, pa se pretpostavlja da su ih Slaveni primili od Rimljana oj Langobarda.478 Prilagoeno novim uslovima ratovanja, srednjovjekovno koplje se razlikovalo od ranijeg po tome to je bilo "ire, vre i jae". Koplje za lov na medvjede i veprove, masivnije, . a krsnicom ili sa krilcima na dnu mljca, s upotrebljavalo se jo od IX V.47' Jedno takvo koplje je naeno u Podhumu kod Mostara. U XV v., .kada se razvila konjica, koplja su imala vrlo vanu ulogu. Tada su nastale i nove varijante koplja-partizana, sa tanjim i elegantnijim listom, bojna kosa, neto sli no naem kosiru, halebarda i dr., a i Turci su donijeli neto drugaije vrste - didu, tanko i vrlo dugako koplje, mizdrak, sa nekoliko bridova na tuljcu " sa jabukom na njegovom dnu , ili dilit, krae koplje koje je sluilo za junake .gre."'" Starija koplja su bila kraa (drak je bio neto krai od prosjene visine ovjeka, a bodila do 25 cm duine), a kasnije su postala dua, aH nisu prelazila 2 m duine. Izgleda da su se juniji kra-

233

jevi Bosne kopljima najvIse snabdijevali u Dubrovniku, a da su sjeverniji krajevi u tome pogledu bili vie upueni na ugarske radionice.'" Ali je sigurno da su koplja pravljena i u samoj Bosni. O tome govore i toponimi: Kopljari, Kopljevii i dr. Predstavu koplja nalazimo na bosanskim srednjovjekovnim novcima i peatima, npr. na peatu bana Matije Ninoslava, iz 1240. god'82 Koplje sa zastavicom u rukama konjanika, kakvo vidimo na stecima u zapadnoj Srbiji, nosi jedan sveti ramik na fresci u Deanima'81 Koplje se esto spominje u naim narodnim .pjesmama. Tako, iz narodnih pjesama doznajemo da se mrtvom junaku njegovo koplje zabijalo vie glave, za koplje su mu privezali konja, a na vrh koplja nj egova sokola'" D. Sergejevski je koplje na stecima uvrstio u drutveno-socijalne ambleme, ali nije bio siguran da li je ono znak drutvenog poloaj ~ li samo vojnikog poziva.'ss Istraivai steaka gotovo da nisu ni zapazIli ovaj motiv. Teko je pruiti sigurno objanjenje o razlozima pojave i znaenju koplja na stecima. Mislim da je ono stavljano na nadgrobnike onih koji su se istakli u rukovanju kopljem u ratu, turniru ili lovu. Kako se koplja prete2>TIO .nalaze na scenama lova i turnira, a te scene su prvenstveno odraz realnog ivota ondanjih plemia, najvjerovatnije je da koplja, slino maevima i titovima, oznaavaju i istiu pokojnika kao plemia i uglednog ovjeka.

S-Luk
Luk sa strijelom se upotrebljavao u napadima na daljim odstojanjima. Prema Curiu, luk je koriten i za odbranu utvrenih gradova, a i u lovu na raznu . divlja .'86 Pravljen je od drveta, tetive su mu bile od crijeva ili usukane opute, a strijele su bile tanke drvene ipke, sa eljeznim iljkom. Ubrzo je dolo do savrenijeg luka, sa kundakom, zupcima i okretaljkom za jae napinjanje llJ'ka i tetive, a Turci su donijeli svoj luk krunog oblika. Na stecima vidimo jednostavnije i starije oblike lukova. Oni su ili samostalne predstave, ili su u rukama uesnika u lovu i turniru. U scenama su lukovi u rukama konjanika, ali ima i primjeraka gdje su prikazani u rukama pjeaJka-uesnika . Samo u nekoliko, rekao bih iznimnih, primjeraka luk vidimo uz osamljenu ljudsku figuru, npr. u ruci konjanika u Boljunima kod Stoca'SJ Jedinstvena je pojava luka u rukama ene, u blizini scene turnira, u okolini Kalinovika.'88 Lukovi na stecima su preteno slabo klesani , ima ih samo ovla urezanih, a mnogi 's u i oteeni. Na tim predstavama se ne zapaaju gotovo nikakvi detalji. Zbog toga nije mogue lukove svrstati u njihove varijante. Ipak se ppimjeuju neke razlike meu nj.ma. Tako, neki lukovi izgledaju kao pravilan poh.rkrug, neki su ulegnuti u svom tjemenu, a u veine je tetiva neznatno zavinuta na 'Svojim krajevima. Kod veine lukova, osim toga, isklesane su i strijele, dok su neki predstavljeni bez strijela. Na sljemenjaJku iz Donj e Zgoe lovac-pjeak o pojasu nosi tobolac sa st"ijelama.'89 Zanimljive su predstave luka sa strijelama uz "vojvodske figure", s lijeve strane, u visini glave.'90 Lukovi nisu tako brojno zastupljeni na stecima. Ima ih mnogo manje nego maeva ili titova, ali ipak neto vie nego kopalja. Njihov

234

Sl. 78. Lovac-pjeak sa lukom i tobokem II sceni lova na jele na na sljeme njaku iz Donje Zgo e (sada II Zemaljskom muzeju II Sarajevu).

ukupan broj kree se oko 100 primjeraka. Oko polov ine toga broja odnosi se na samostalne predstave, dok s u ostali lukovi vezan'i u z fi guralne pred stave, uglavnom u scenama lova i turnira. Sa mostalnih pr.e dstava, relativno, najvie ima u Popovu polju , a onda u Boljunima kod Stoca i u :l.ugi Ba ri kod :l.abljaka, u Crnoj Gori . Lukovi sa figuram , u scenama nalaze se uglavnom na hercegova kim s teci ma . Lukovi su vrlo rijetka pojava u primorskim krajevima, u Srbiji, u zapadnoj i u centralnoj Bosni, a u i s tonoj Bosni ih gotovo uopte nema (samo po jedan primjerak u :l.epi i u Ludmeru ) . Zanimljiv je primj erak u Ludmeru , gdje je luk isklesan uz l eeu figuru'9I U Biskupu kod Konjica lu k se nalazi na titu, to je jedini primjerak luka kao h era idi kog znaka .


Prema Skrivaniu i Cur i u, luk je bio glavno oruzJe starih Slavena. Iz svoje pradomovine oni su donijeli drveni luk i strijele koje su esto mazali otrovom. Kako sam ve naveo, lukovi su se postepeno usavravali, a Curi kae da su kasnij e pravljeni i od eljeza, ali o

235

tome ne znamo mnogo. Od XIV v. je sa Zapada unesen samostrel, a onda i vatreno oruje, ali se oni ne pojavljuju na stecima. Izgleda da su lukovi najvie nabavljani iz DubroWlika, ali se moe pretpostaviti da su ih i sami Bosanci pravili. U dubrovakim arhivskim dokumentima se spominje 1448. god. Radoslav, iz Fojnice, koji je bio lukar.,n Ovaj motiv na stecima nije bio predme t posebnog prouavanja. Za lukove na muslimanskim nianima Curi kae da vjerovatno oznaavaju vrstu ete kojoj je pripadao sahranjeni ratnik.'93 A. Benac misli da lukovi uz "vojvodske figure" u Radimlji oznaavaju ratnike.'" Ne treba da nas imenauje to se luk, kao tipino staroslavensko i mnogo koriteno srednjovjekovno oruje, pojavljuje na stecima. Njegovu svrhu vidim u tenji da se obiljee pokojnici iji je drutveni ugled zasnova n na uspjesima u rukovanju lukom , kako u ratnim pohodima tako i ti lovu i junakim igrama . Mislim da i luk, s lino kopljU, pripada plemiima , moda vie onim sitnijim nego krupnijim i da takoer simbolizira vlast, makar onu niu i tl manjem obimu.

6-Buzdovan
Buzdovan se smatra napadnim udarnim oruzJem za bliska odstojanja. Prema Curiu, njime se nije samo udaralo po oklopljenom neprijatelju nego i doekiva l a neprijateljska koplja, maev i i sablje. Kod starih Slavena je buzdovan bio od drveta (Skrivani ga naziva topuzom) - krai drak se zavravao kvrgom, o kruglastom glavom, koja je kasnije ojaavana elje:mim avlima sa ovei m glavkama. Dolaskom Turaka poveala se upotreba ovoga oruja . Nazivali su ga i kijaom (omagom) . Tada su nastali i elj ezni buzdovani , koji su nekada imali glavu sa perima, tzv. pem i buzdovani'9S

,r "
,.
'I " N " I

..

Sl. 79. Motiv buzdovana

II

ruci na
Teslia.

236

Na steci ma se nalazi veoma malen broj buzdovana, u svemu 16 primjeraka, i to u centralnoj Bosni - 6, u zapadnoj Bosni - 2, u istonoj Bosni 2, u Hercegovini - 5 i u Crnoj Gori - L Po svojim oblicima i drugim okolnostima, kao npr. Io se neki od nj ih nalaze na krstaama, mislim da su klesani u vnijeme vladavine Turaka u Bosni. Na tu pretpostavku upuuje i okolnost to se u Vruici kod Teslia nalazi na, relativno, kasnijem obliku steka i to se radi o predstavi turskog pernog buzdovana'96 Od navedenog broja jedan buzdovan pridrava ruka, a etiri su u rukama figura. Zanimljivo je da u scen i maevanja na Blidinju uestvuju i dvije ene koje dre buzdovane.'97
* **

G. Skrivani je zapazio predstavu buzdovana na freskama iz XIV v. u Pei i Lesnovu i na freskama iz XV v. u Kaleniu, a od bosanskih nalaza naveo je zanimljive primjerke iz XV v. u Sarajevu i u Sanskom Mostu i topuz sa gvozdenom glavom 'iz Varvare kod Prozora'" Buzdovan je u srednjem vijeku sluio i kao atribut vlasti. Tako ga vidimo u ruci velikog turskog vezira Mehmed-pae Sokolovia. Dodajmo jo i podatak da se buzdovan (kijaa) nalazi na mnogim muslimanskim nianima iz XV i XVI v. II Bosni i Hercegovini.'99 Iako malobrojan, buzdovan na stecima nije beznaajna pojava. Za njega bi se moglo rei maltene isto to i za koplje i luk - da atribuira uglednije ljude, a moda i dravne fu nkcionere u doba Turaka.

7-

Sjekirica

Skrivani j e i bojnu sjekiricu uvrstio u udarno oruzJe za manja odstojanja. Spada u naoruanje ,k onjice. Bojnu sjekiricu V. Curi naziva baltom, koja je upotrebljavana protiv pancir-koulja. I ovaj motiv na stecima je malobrojan. Koliko sam mogao ustanoviti, jedva da ga ima vie od 10 primjeraka, od ega u Bosni - 7 (istona Bosna 3, zapadna Bosna - 3, centralna Bosna - l ), a u Hercegovini - 3. Sve su to sjekire manjih dimenzija, priblino is toga oblika. Jednu sjekiricu u okolini Kladnja dri ruka do ramena,soo a jedna iz okoline Nevesinja lebdi iznad glave muke figure. SO I Sjekirica iz okoline Kupresa, koja se nalazj na krstai, zajedno sa t itom , ima tordiran drak. so2

**
Kult sjekirice je poznat jo od neolita. Svi mediteranski i indoevropski narodi s u je smatrali svetim predmetom. Stari Srbi su vjerovali da sjekira moe da poslui kao sredstvo protiv zlih demona. U opasnosti od grada ona se iznosila pred kuu. Da bi poroaj bio bezbolan , ene su pile vodu u kojoj je oprana otrica sjekire.SOJ Prema G. Skrivaniu, bojnu sjekiru su poznavali i stari Slaveni, a Curi misli da je ona u Bosni upotrebljavana tek u doba Turaka. D. Sergejevski je pretpostavio da sjelcira na jednome steku u Ludmeru nije realna predstava predmeta kune upotrebe, nego da ima magian ka-

237

Sl. 80. - Motiv sjekiri ce iznad ljuds ke figure sa gore uzdignutim rukama na s te ku II Hum anima kod Neves inja.

rakter, tj. da kao i preistorijski apotropain od v raa zlo od ljudi i njihovih kua 504 Ja mislim da sjekirica na stecima, sli no kao i buzdovan, simbolizira ovjeka 'k oji se naroito istakao u borbi tim orujem.

* **
Ova grupa motiva se sastoji od 7 vrsta i oko 40 podvrsta oruzJa. Njeno ukupno brojno stanje iznosi nepunih 600 primjeraka, Izmeu llljenih pojedinih vrsta postoje znatne razlike u tome pogledu. Dok su titovi i titovi sa maevima zasrupljeni u velikom broju, a lukovi, pogotovo koplja, ne dostiu ili ne prelaze cifru od 100, dotle se buzdovani i sjekirice javljaju u manje od po dvadesetak primjeraka. I po teritorijalnom rasprostiranju su ovdje znatne neravnomjernosti. Uoljiva je vana injenica da su titovi i titovi sa maevima iskljuivo karakteristika Hercegovine i primorskih krajeva, a samostalna koplja iskljuivo Bosne. Osobito je zanimljiva i vana injenica da se etverouglasti titovi (kako oni u obliku pravougaonika tako i oni u obliku trapeza,

238

,O ,

Sl. 81. -

Osnovni motivi sjekirice, buzdovana su sre u na s teci m a.

luka koji se

sa urezom za koplje, ili bez ureza) nalaze maltene iskljuivo u Hercegovin i, ~ako 'izgleda, ti etvero ugla sti titov i su tipi no bosanski , oni koji se u istorijskim izvorima nazivaju "scutus bos nensis". Pretpostavlja se da su sva ova oruja pravljena u Bosni , ali su vie nabavljana iz Dubrovnika, Kotora i Budima.
Vei nu ovih vrsta oruja poznavali su stari Slaveni, osobito luk , koji je bio njihovo glavno oruje . U srednjovjekovnoj Bosni su sva ova oruja u veli kom broju koritena ne samo u ratnim akci jama nego i u narodnirn junakim igrama, kao i u lovu. Za sablju , buzdovan i sjekiricu se moe re i da pripadaju vremenu turske vladavine u Bosni Hercegovini .

Iako ima razliitih miljenja O razlozima pojave oruzJa na steci ma, mislim da su sve ove vrste, prije svega, atributi ljudi koji su se za ivota isticali u uspjenom rukovan ju !I1jime, bi lo u ratu, bilo u lovu ili u igrama, zatim da simboliziraj u te lj ude kao lanove plemi kih porod ica i roa kih plemikih veza, prvens tveno oni h sitnij-ih , ali i drugih, a u konanoj liniji da su znak vlasti, makar i one manje i teritorijalno ograniene . Stitovi sa he raidi kim oznakama su jedna vrsta bosanskohercegovaki h polugrbova, a oni etverouglasti, budui da su karakteristini za Hercegovinu, moda bi se mogli smatrati nacionalnim dravnim simbolima.

SIMBOLI ZAN IMA NJA

Relj efni motivi koji obi lj eavaju zan imanja pokopan ih ljudi su malobrojni , svega ne to preko 100 primjeraka. Ima motiva koji su rea lna predstava orua i a lata, ali i takvih koji samo simboliziraju zva nje. Evo vrsta tih motiva: motika, kosir, srp , plug i kare, zatim e ki, dlijeto, uglomj e r, es tar i visak, onda nakovanj i eki , dalje cipele, te tap, knjiga i aa . Prvih pet vrsta su znakovi zemlj oradnika, s lij edea grupa od pet znakova odnosi se na klesarski zanat, nakovanj sa ekiem je obilj eje kovakog zanata, iza toga je znak cipelara, a onda tri zadnja znaka koji simboliziraju sveteniko zvanje.

239

Ovi motivi su vrlo nejednako

rasporeeni

i klesani.

1-

Motika, kosir, srp, plug i kare


zanimanja javljaju se ukupno oko 35

Ti simboli puta.

ze mljoradnikog

Predstavu motike, bez dralj a, evide ntirao sam samo na s tec im a u sjevernoj Dalmaciji, i to 4 primj erka u okolini Sibenika, 7 primj eraka u okolini Zadra i 5 primjeraka u okolini Trogi ra. Motika je trouglas tog oblika, sa vratom i prouplj enom glavom, kroz koju se provlai i nabija drveno dralje . Javlja se samosta lno, ili uz druga poljoprivredna orua . U je dnome slu aju, uz ralo , polumjesec i zvij ezdu u Rogoznici kod Sibenika, predstavlja he raldi ki znak na titu. soS Moti v motike se redovno javlja na tanjim ploama , koj e su vjerovatno iz XVI , a moda i iz XVII v. I s ti motiv sam naao na vie nadgrobnih ploa iz XVII i XVIII v. u Dalmacij i i Is tri. Tako je motika postavljena na jednoj nadgrobnoj pl o i kod crkve Gospe od roza r ij a u Pre kom kod Zadra, zatim na pl oi

Sl. 82. - Motiv kosijera na ploi nekropole Biranj kod Sibenik.

uz crkvu sv. Jelene u Kastavu, na ploi u groblju sela Skrip na otoku te na ploi u crkvi sv. Margarite u selu Stinjan kod Pule.506 Ovaj motiv do sada nije bio zapaen, pa nije ni prouavan. Mislim da je obiljeje grobova uglednijih zemljoradnika u naim primorskim, prvenstveno vinogradarskim krajevima. Motiv kos ira sam naao na 14 steaka u okolini Zadra, Sibenika i Trogira, a jo jedan je ranije evidentiran u okolini Cavtata.S07 Alatka se sastoji od drvenog drka i luno povijenog snanog eljeznog sjeiva. Redovno je predstavljen osamljen, ili zajedno sa nekim drugim poljoprivrednim oruem. Isti motiv susreemo na vremenski neto kasnijim nadgrobnim ploama u naim primorskim krajevima. Izmeu ostaloga, vidio sam ga na ploi uz crkvu u Donjem Humcu na otoku Brau i na nadgrobnoj ploi kod crkve u selu Sveti Martin kod Omia.sos Ni ovaj motiv steaka do sada nije bio uoen, niti mu je posveena kakva panja prilikom prouavanja. Kosir je i danas vrlo koriteno i skoro nezamjenljivo orue u vinogradarstvu i u krajevima sa mnogo bodljikavih biljaka. Mislim da se i ovdje radi o simbolu uglednijih poljoprivredn:ika u naim primorskim krajevima. Kosiru vrlo slina poljoprivredna alatka jeste srp, iju predstavu susreemo na vrlo ogranienom broju steaka u istonim krajevima Bosne. Nalazi se u svega 5 primjeraka. I srp, kao i kosir, sastoji se od lu no povijenog, samo neto tanjeg a dueg eljeznog sjeiva, i kratkog drvenog drka. Stari Srbi su vjerovali da srp ima mo zatite ljudi od demona, zbog ega je, izmeu ostaloga, stavljan u kolijevku da dijete ouva od uroka i vjetica. 509 Ovaj motiv do sada nije interesovao istraivae steaka. Srp je u Bosni predstavljao vano i neophodno poljoprivredno orue, posebno pri etvi ita, pa nije neobino to se pojavio i na nadgrobnici ma, sa svrhom da u odreenom kraju osigura uspomenu na dobrog i uglednog poljoprivrednika.
Brau,

steaka u okolini Sibenika. Uklesan je urezivanjem, sasvim jednostavno, linearno. U jednom sluaju je heraldika oznaka na titu, uz polumje-

Motiv primitivnog pluga, zapravo ralice, naao sam samo na pet

sec i zvijezdu. U dva sluaja sam naao i ucrtanu spravicu koja slii lopatici, pa sam ustanovio da se radi o tzv. ogrijebu, koji slui za i enje rala od nalijepljene zemlje. Osim navedenih pet primjeraka pluga u okolini Sibenika, naao sam jo jednu slinu predstavu na steku u okolini Kupresa. Predstava je oteena, zbog ega danas nije sasvim jasna, ali mislim da je tu klesar dao scenu oranja - mukarac pridrava plug 'k oji vue konj.SlO Jedan primjerak pluga se nalazi na steku nekropole uz crkvu Velike gospe u selu Srimi, s kraja XII i poetka XIII v., u okolini Sibenika. Na sauvanim freskama u toj crkvi nalazi se i scena oranja sa ovakvim ralom.sH Uvjeren sam da je upravo ta fresco-scena inspirisala klesara da plug predstavi na steku. Napominjem da sam i na jednoj nadgrobnoj ploi u CI1kvi sv. Margarite u selu Stinjan, kod Pule, iz XVII v., vidio uklesanu slinu ralicu.

241

Ovaj motiv do sada nij e bio zapaen. Mislim da se i za njega, kao i za prethodna dva, moe re i da je na ste ke doao da bi sau vao uspo menu na pokopane ugledne ratare. Motiv kara je ustanovljen samo na jednoj pl oi u Zadru . Napominj em da sam takav motiv naao i na dvj ema nadgrobnim ploama u podu crkve Sv. Margari te u S tinjanu, kod Pul e. Navodno se takav motiv nalazi i na s tarijim nadgrobnim ploa ma u okolini Dubrov ni ka , Korule i Splita. U ovom e s luaju s u prikazane kare kakve se upotrebljavaju za obrezivanje loze i za s lin e potrebe, a ne one krojake , zbog ega mi li m da se i ovaj motiv moe ubroj a ti u simbo le umrlih uglednij ih po ljoprivrednika.
Ceki,

2-

dlijeto, uglomjer, esta r i visak

Sve su to simboli klesarskog za nata. Javljaju se ukupno 12 puta. Predstave e kia ustanovio sam na 6 stea ka, i to u okolini Duvna, u o kolini Glamoa, u Kiselj ak u , u o kolini Foe i u Popovu polju . Sve u to jasne i plasti ne realne preds tave ek i a, kao alatke klesara s te aka. Da se ba radi o klesarskom a latu jas no govori primjerak iz Papratnog, u okolini Foe, gdj e su predstavlj ene dvije r uke (bez figure), i to tako da desna dri e ki , a lij eva dlije to. Sl2 Ovaj motiv se s u s ree i na drugim nadgrobnim spomenicima. Na nadgro bnoj ploi u selu Skripu, n a otoku Brau, uz motiku, is kl esan je i eki . m Postoje analogije i izvan nae zemlje. Tako se, npr. , e ki nalazi na s tarokrans kim sarkofazima u Aliscampu , u Arlesu , kao i na s taro francus kim s te1ama (koje neki pripisuju ka tarima ) u Muzeju La Cite II Carcassonnu.514 Smatram da je e ki na s tec ima a la tka i s imbol klesara steaka. Na ve s pomenutom steku u Papratnom, kod Foe , uz dvije ru ke i e ki , predstav ljena su i dva dlijeta, od kojih je jedno u ruci maj
stara.

Arles u. s17

Na steci ma su ustanovljene i dvije predstave uglomjer", jedna u okolini Kupresa, a druga u okolini Cavtata. StS Takoer su ustanovlj ene dvij e predstave estara, i to obadvij e na stec i ma u o kolini Kupresa,S16 a uz estar se nalazi i predstava viska. Vi sak sam naao i na s tarokra n s kom sarkofagu u Aliscampu , u
ime

Nema sumnj e da su sve to preds tave klesarskog alata, se majs tori s teaka eljeli ovje kovj eiti. 3 - Nakovan j sa
e m o ek iem

su

Us tanovljena s u sam o etir i primjerka motiva nakovnja sa e ki Jedan od n jih se nalazi u Osovi, kod Rogatice,S18 drugi uZa lomu , kod evesinja,Sl? tre i u Joanici, kod Foe,SIO a e tvrti u Ma rini. kod Trogira. Sl ! Sve su to plas ti n e sasvim realne i prepoznatljive predstave

SL 83. -

nja sa ek i em na sletku II Osovi kod Rogatice.

Motiv nakov

oblika nakovnja i ekia koji odozgor dodiruje nakovanj. Napominjem da se predstava ovoga motiva u Joanici nalazi na musli manskom nianu sa turbanom, spomeniku koji spada u XV ili u poetak XVI v., i koji se po svoj im svojstvima moe smatrati prelaznim oblikom od steaka ka pravim nianima, a da je primjerak iz Marine na oteenoj ploi u grobljanskoj crkvi. U Osovi je nakovanj ukraen spiralnim zavojima. Motiv nakovnja sa e kie m sam zabiljeio na srcolikom titu (uz potkovicu i ribu) jedne starofrancuske gotike krstae u Muzeju sv. Augustina u Tuluzu.522
znai

uobiajenog

Mislim da motiv nakovnja sa e kiem na stecima i starom nianu da se ovdje radi o grobovima majstora-kovaa , iji je zanat bio cijenjen kao iklesarski.

4-Cipe/e
Motiv cipela je ustanovljen samo na tri 'n adgrobne ploe u Zadru.523 To su starinske, iljaste cipele, koje su tehnikom urezivanja u kamen predstavljene 'kao parovi, i to jedna cipela u horizontalnoj a druga u kosoj projekcij.i. Na ovoj drugoj se istie jeziac nad r1som.
Slinu predstavu cipele sam vidio i na jednoj nadgrobnoj ploi uz crkvu sv. Jelene u Kastavu, kod Rijeke. Tu je bila samo jedna cipela i uz nju neka sprava ,koja me pod sjea na cipelarski no za sjeenje koe. Vj erovatno bi se na nadgrobn im ploama veih primorskih naselja moglo nai jo ovakvih predstava. Mislim da nema sumnje da se u ovome sluaj u radi o oznakama cipelarskog zanata, tj. da se ovaj motiv klesao na nadgrobnicima ljudi koji su bili poznati i cijenjeni kao dobri cipelari.

vO
Sl. 84. Motivi motike, kosijera, srpa, ekia na laze na stecima. ci pela koji sc

5 - $ tap, k" j iga i

aa

243

U odnosu na ostale motive ove grupe, tap je mnogo bolje zastupljen. Ustanovljen je na 44 steka, i to 29 puta kao samostalan motiv, 10 puta uz muku figuru (redovno u samoj ruci) i 5 puta uz predstavu ruke koja pridrava tap.

Obino su tapovi na stecima paljivo crtani i klesani. U nekoliko s luajeva su urezani, inae su plastino predstavljeni. Najvie (gotovo tri etvrtine ukupnog broja) ovih motiva nalazi se u istonim krajevima, ne to ih ima u centralnoj i zapadnoj Bosni , te u zapadnoj Hercegovini i u Imo tskoj krajini. Nema ih u primorju, Srbiji i Crnoj

Gori.

S obzirom na obli k dr ka, postoji ne koliko tipova tapova. U desetak primjeraka drak je prav, vodoravan i is te debljine kao i ostali dio tapa. U nekoliko primjeraka drak je od sredine blago nagnut na obadvije strane. Postoje dva tapa iji s u drci sp ira ln o povijeni, slino onima koje esto vid imo uz figure rimokatolikih biskupa na s tarim slikama i skulpturama. Jedan od ta dva tapa dri svojom lijevom rukom muka stojea figura (Visoica u okolini Konjica).52' Stap je visok koliko i sama figura . Uz figuru i tap tu su ptica i nesrazmjerno mala figura konja. Drugi takav tap se nalazi na steku uzidanom u crkvu sela Luka, u okolini Nevesinja. 525 Svi ostali tapovi imaju drak koii je neto poviien . Tako se neki drci blago uzdiu prema svojim krajevima, a potom malo povijaju prema dolj e, a neki io i unutra. Neki drci se obratno povijaju - li sredini su izboeni, zatim se blago

Sl. 85. - Predstava mu ke figure sa ta pom (uz to jo i predstave konja i ptice) na sijemenjaku II Polji cu ( Vi so i ca planina). II okolini Konjica.

OD

245

Tabela XIX -

Vrste relj efnog motiva tapa koje


stecima .

susreemo

na

povIJaJu prema dolje, a onda prema gore i n a svojim krajevima jo i ne to unutra. Ima i dra ka koji se itavo m svojom duinom blago luno povijaju prema dolj e, a ima i takvih koji se povijaju prema gore, kao polumjesec. U dva primjerka drak je jako povij en prema go re i uspravni dio tapa se protee preko samoga drka , u jednome je drak kao kruni vijenac u vertikalnom poloaju, a ima jedan primj era k iji drak zavrava u vidu kruia (Radimlja) . Pril ae se tabela osnovnih tipova tapova - T. XIX. M eu predstavama tapova uz ljudsku figuru, uz ve s pomenutu na Visoic i, kod Konjica, sa spiralnim drkom, vrl o je zanim ljiva i predstava na slj emenjaku u H oev iju , kod Breze, u kojoj sjedea fi gura dri tap '; knjigu 526 Meu predstavam a ta pa sa rukom (bez fi gure ) i s ti e

SI. 86. -

Motiv

sjedee

ljudske figure sa tapom i knj igom na


Hoev i ju

sljemenjaku u

kod Breze.

246

se ona u Batini, kod Skender-Vakufa, gdje osim toga vidimo polumjesec, sunce, polujabuku i dvije ptice.527 Zanimljivo je da est primjeraka tapova ima tordiran svoj uspravni dio (okolina Trebinja, Stoca, Nevesinja, Litice, Imotskog i Travnika), a 'kod sedmoga je i drak tordiran (Luka kod Nevesinja). Posebno je zanimljiv jako dugaak tap bez uobiajenog drka koji dri sv. Kristofor, u blizini scene lova na jelena u Mokrom, kod Litice.528 Stari Srbi su smatrali da je tap znak vlasti. Staka se smatrala stalnim atributom sv. Jovana i sv. Save. "Sv. Savo je svojim arobnim tapom izvodio vodu iz kamena, pretvarao gradove u jezera, oivljavao mrtve, slepom davao vid, eni olakavao poroaj , nerotkinji da rodi".529 Predstave tapa na stecima zanimale su nekoliko istraivaa umjetnosti steaka. Tako se najprije M. Karanovi zadrao na pojavi tapa u Batini, kod Skender-Vakufa. Pri tome je on pomiljao na tap kao simbol velikodostojnika Crkve -bosanske, ali i na tapove koje su nekada nosili ugledni ljudi u selima Povrbasja 5JO I. Reneo je opisao nekoliko tapova sa s teaka i pronaao nekoliko analogija tapova koji su na Zapadu od VII do XII v. nosili biskupi i opati. Naveo je podatak da su ti zapadni tapovi do XI v. bili obine veliine, u obliku s lova T, ili sa neto povijenim drkom, a da su od tada postali visoki kao ov jek, sa spiralno povijenim drkom. On misli da tapovi na stecima pripadaju djedu .j gostu Crkve bosans'ke.531 A. Solovjev je tapove na ste cima vidio kao atribute maj viih svetenika Crkve bosanske. Kao povod i glavni razlog za to svoje stanovite on nalazi u predstavi tapa u ruci ljudske figure iz Humskog, kod Foe, gdje se nalazi i natpis u kojem se kae da je to spomenik gosta Milutina, i na predstavi tapa u ruci sjedee figure, uz motive otvorene knjige, zatim pijetla i ae, u Hoev Iju, kod Breze.m J. Sidak je izrazio misao da se tap na stecima uopte ne odnosi na svetenike, nego na civilna lica. 533 Sv. Radoji 'je u polemici sa Solovjevom istakao da su tap i ,k njiga "stereotipni atributi svetenstva" uopte, a ne samo bogumilskih svetenika. 534 Slino miljenje ima i M. Vego, koji je rekao da tap nije specifino obiljeje bogumilskog dostojanstvenika, nego svih kaluera uopte.535 M. Mileti je ustanovila da su tapove, s lime biskupskim i onim viih svetenika na Zapadu, o kojima je pisao I. Reneo, nosili kalueri reda sv. Vasilija na Istoku, reda koji je i ,inae , po njenom miljenju, mogao imati posrednog utjecaja na crkvene prilike u srednjovjekovnoj Bosni 536 Pi u i o novopronaenom natpisu na steku krst janina Ostoje u Zgunji, kod Srebrenice, i tapa na istome spomeniku, ja sam o tapovima na ste cima rekao da se oni ne mogu pripisati samo djedu ili gostu, nego vjerovatno svim svetenicima Crkve bosanske.s37 Napominjem da je L. Kati, povodom nalaza tordiranog tapa u Imotskoj krajini, rekao da bi on mogao da bude znak vlasti i asti pokopanoga.538 Prilikom studijskog putovanja kroz Tursku 1977. god. doznao sam da su u Anadoliji ehovi nosili drvene tapove sa povijenim i na krajevima malo uzdignutim drkom, kakvi se nalaze i na naim stecima. U crkvi sv. Josipa u Kotoru nalazi se reljef sv. Antuna Opata, koji u desnoj ruci dri biskupski tap 539

Jovi kal uera lsilija - pre


Mileti .

247

SI. 88. - Stojei portret gosta Milutina sa tapom i knjigom na stubu II Humskom kod Foe (sada II vrtu Zemaljskog muzeja II Sarajevu).

Smatram da e pitanje tapa na stecima jo biti predmet interesovanja strunjaka, naroito na re laciji civilna ili sve teni ka oznaka. Ali, uzimajui u obzir rezultate istraivanja M. Mileti i I. Renea i miljenja Sv. Radojia i M. Vega, mislim da dosta opravdanja ima pretpostavka da tapovi na stec im a simbolizuju bosanskog svetenika uopte. Motiv knjige je ustanovljen samo na tri steka, i to na slj emenjaku u Hoeviju, kod Breze, na stubu u Humskom, kod Foe i na ploi u Miranju, kod Zadra. Ova ploa bi mogla biti i iz relativno kas nijeg vremena. U Hoev iju je to otvorena dosta velika knjiga, koju jednom rukom dodiruje ljudska sjedea figura."" U Humskom stojea muka figura jednom rukom dri povisoko podignutu knjigu (u drugoj ruci je tap) . Natpis na tome stubu govori o grobu gosta Milutina, pa se moe pretpostaviti da se ovdje radi o portretu toga gosta. S4 ! Na ploi u Miranju uz knjigu je predstavljena aa, kale, to je oznaka sveteni kog groba . Na steku iz Hoevlja, kao i na steku iz Humskog, osim knjige, uz figuru je isklesan tap . Kako je o tapu ve bilo govora kao o moguem atributu svetenikog zvanja, moglo bi se pre tpostaviti da i knjiga pripada sveteniku. S obzirom na to da - pomenik iz Humskog pris pada gostu Milutinu, ,monahu Crkve bosanske, to su zagovornici teze o pripadnosti steaka bogumilima i predstavu na steku iz Hoev lj a objasnili kao predstavu djeda, ili nekog drugog velikodostojnika te crkve, koji .se slui evaneljem . Poznato je, meutim, da su na romanikim sarkofazima evaneli sti predstavljani sa evaneljem. Na fresci crkve u Davidovici, izm eu Prijepolja i Plj evalja, iz XIII v., vidi se svetenik koji u dosta izdignutoj ruci dri knjigu. Sv. Radoji je upozorio na sarkofag jednog episkopa u crkvi S. zeno u Veroni, za koji je rekao da "mnogo potsjea na hoeva lj ski relj ef".542 Radoji je i za knjigu rekao da ne znai ni ta specifino hereti ko, <flego da, kao i tap, predstavlja stereotipni atribut svetenstva.543 M. Vego Je rekao da knjiga u r uci gosta Milutina ne mora da znai evanelj e, nego vjerovatno "spise diplomatije" (gost Milutin se bavio i diplomatskim poslovima - nap. moja).S4' Mislim da ima puno razloga da pretpostavimo da knjiga na cima predstavlja evanelje koje je simbol sveteni kog poziva .
ste

Motiv ae ustanovljen je na 13 Isteaka, od kojih na jednome u dva primjerka. Njih ov geografski raspored je ovakav: 6 primjeraka u Hercegovini, 5 u istonOj Bosni , l u centralnoj Bosni i 1 u Dalmaciji. Napominjem da je primjerak jz Hoev lja (steak na kome je sjedea figura, sa knjigom i tapom) neobino oblikovan i da sam kruno udubljenje na dlanu figure - krsta u Rakoj Gori, ,kod Mostara, shvatio kao projekcij u ae.54' Ovi motivi su ob i no samostalni . U jednom sluaju je aa u ruci sjedee (?) figure (Banja Stijena, kod Rogatice), uz sto i tap, a u jednome je prikazana samo ruka koja dri au (Mea, kod Tuzle).'46 U jednome od ostalih s luajeva ,uz au je prikazana knjiga.

249

Motiv ae nije neobina pojava na starijim, pa i na novijim nadgrobnim spomenicima. Cau na titu vidio sam na nadgrobnoj ploi iz

XVI v., sa glagoljskim epitafom koji se odnosi na upnika Stipana Dekovia u Muzeju u Poreu. U S-rb"iji je naena nadgrobna ploa iz XIX v. sa predstavom ae. Uirilskom .epitafu se kae da je to spomenik jereja Milivoja Antonovia, jz sela Prnjavora .547 U grobu ispod steka Radae Cihori - Polihranije u Veliaruma, u okolini Trebinja, naena je staklena aa,'" a taJko isto i u grobu ispod steka kaznaca Sanka u Biskupu, u okolini Konjica.54o Po nekim okolnostima moemo zakljuiti da su ae na naim spomenicima vezane za pokopana svetena lica. U Hoeviju je to sjedea figura sa tapom i knjigom, za koju sam naprijed rekao da se odnosi na nekog crkvenog veHkodostojruka, u Banji Stijeni je tap u blizini figure, u Miranju je knjiga do ae, a u Rakoj Gori figura u drugoj ruci dri krst. I na novijoj ploi u Srbiji aa je vezana za pokopanoga svetenika. Zbog svega toga mislim da su motivi aa na ste cima predstave crkvenih obrednih kalea-put ira, koji, poput tapa i knjige, simboliziraju sveteniki poziv.


Svi ovdje navedeni simboli zanimanja javljaju se oko 115 puta. Kako smo vidjeli, petnaest vrsta osnovnih motiva ove grupe odnosi se na poljoprivredna zanimanja, zatim na tri vrste- zanata - klesarski, kovaki i cipelarski, te n a sveteniki poziv. Upada u oi da se njihov geografski razmjetaj uglavnom odnosi na Dalmaciju, kada se tie poljoprivrednih :zanimanja i cipelarstva, s iznimkom srpa, koji se nalazi u istonoj Bosni, te na Bosnu i Hercegovinu, tanije na krajeve istone Bosne, kada se tie ostalih vrsta motiva. Samo se, izrumno, neki od ovih bosanskohercegova kih motiva nalaze u Imotskoj krajini ili u primorju. I po broju ~ po veliini prostora na kojem se nalazi, ovdje dominira motiv tapa, sa svojih 12 varijanti oblika (tabela br. XIX), a ako mu pridodamo motive knjige i ae, onda vidimo da simboli sveterukih zvanja zauzimaju gotovo 50% ukupnog broja svih motiva ove grupe.
rei,

Osim izvjesnog manjeg broja tapova, motivi ove grupe, moe se nisu bili zapaeni .pa samim tim ni prouavani.

Veina vrsta ovih motiva se nalazi na srednjovjekovnim i kasnijim nadgrobnim spomenicima u naoj i drugim evropskim zemljama (tap i knjiga na romanikim sarkofazima, eki, visak i nakovanj na starim junofrancuskim spomenicima, scena oranja na naim srednjovjekovnim freskama, poljoprivredne alatke, cipele i aa na ploama XVII i XVIII v. u naem primorju, itd.). Zbog toga nas ne treba da iznenauje njihova pojava na stecima. Radi se ~ oznakama zarumanja koja su u svoje vrijeme bila cijenjena. Impresionira panja koja je na taj nain odavana svetenikim linostima. Veoma je zanimljivo to to je evidentirano 12 primjeraka znakova klesarskog zanata, u emu vidim obiljeavanje i isticanje drutvene vrijednosti poslova izrade steaka.

250

Iako e ovdje navedeni motivi biti predmet daljeg prouavanja, prvenstveno motivi tapova, mislim da postoji vie opravdanih razloga za pretpostavku da svi motivi steaka ove grupe predstavljaju simbole ondanjih cijenjenih zanimanja pokopanih lica.

PREDSTAVE ZIVOTINJA

Ovdje su tretirane individualne predstave ivotinja na stecima. Postoji est glavnih ivotinjskih vrsta, i to: jelen, konj, pas, lav, zmija i ptica. Na stecima se, osim toga, javlja i manji broj nekih drugih ivotinja, kao to su vepar, medvjed i vuk, a zas tupljena je i poneka ivotinja fantastinog izgleda, pa sam ih uvrstio u ostale predstave. Mnogi motivi ove grupe javljaju se i kao elementi kompozicija sa ljuds kim i ivotinjskim predstavama, kao npr. u prikazima lova i turnira , ali sve te scene sainjavaju zasebne grupe motiva. Kako e se vidjeti, motivi ove vrste su dosta dobro zastupljeni na stecima. Rasporeeni s u na maltene itavom teritoriju ovih spomenika, ali je njihova koncentracija na odreena podruja prilino uoljiva. U njihovom klesanju primij enjen je isti tehniki postupak, preteno plasti no klesanje, ali i urezivanje u kamenu plohu. Ima dosta rusti nih, nezgrapnih i inae slabo uraenih predstava, ali su mnoge sasvim pogoene, sk ladne inventivne i pune ivota.

1 - lelen

Od svih predstava ivotinja na stecima jelen se naroito istie. Ta ivoti nja je relativno najvie zastupljena, prostire se na irokom podruju i na lazi se ,na svim vrstama oblika steaka, ali preteno na sljemenjacima i visokim sanducima, i to na najvanijim mjestima njihovih ploha. Dobija se utisak kao da su ovim motivima majstori poklonili posebnu panju. Javlja se ukupno u oko 100 primjeraka. Kao samostalan motiv (izuzimajui ga u kompozicijama s drugim fi gurainim predstavama), jelen se najvie pojavljuje na stecima u okolin i Ljubinja (22 puta), a potom u okolini Nevesin ja i Kalinovika. Malo ga ima u okolini Kupresa, vrlo rijetko se javlja oko Stoca, u Popovu polju i u Crnoj Gori, a nikako ga nema oko Litice, Ljubukog, Duvna, u centralnoj i i stonOj Bosn;, u Srbiji i u primorju. U nekim podruji ma ga, ipak, nalazimo u scenama, kao npr. u centralnoj Bosni, Imotskoj krajini, oko Ljubukog i Litice, u Popovu polju, kao i na Blidinju i u Ziemlju. (Uz put napominjem da se jeleni naroito i s ti u u scenama oko Ljubinja i Kalino vika, zatim u Popovu polju, a onda j na Kupresu i Blidinju.) U ogromnom broju sluajeva motiv se zaista odnosi na jelena, sa rogovima na kojima se vide paroci. Meu najljepe primjerke osamljenih jelena spadaju dva iz okoline Kalinov;ka.550

251

Sl. 89. - Motiv s rnc na sljemenjaku na Dugom polju (B Iid inje), izmeu Tres kavice i Vran-planine.

SI. 90. -

Motiv jelena pokraj izvora vode na u iroj okolini Stoca.

steku

uBitunjoj

Sl. 9 1. -

Motiv s tili zovanog jelena na t itu sa skom kod Ljubinja.

ma e m

u Ubo-

253

U vie s lu ajeva su predstavljene koute, a ne jeleni. Mlada spna je, npr., predstavljena na sljemenjaku nekropole na Dugom polju (Bli dinje) - sl. br. 89.SS 1 Koji put se uz koutu vidi lane.ss , U neko liko s lu ajeva je len je predstavljen odmah do izvora vode, npr. u Bitunj oj, kod Ljubinja (sl. br. 90) i u okolini Kupresa .SSJ Ponekad je jelen koriten kao heraldi ka oznaka. Tako se ne to snilizovan jele n na lazi na titu u Uboskom, kod Ljubinja (sl. br. 91) .554

Sl. 92. -

Motiv jelena sa pticom na hrbatu na slj emenjaku II Uboskom kod Ljubinja.

Vie puta je sa jelenom vezana ptica, nekada ona stoj( na leima ili rogovi ma jelena, a nekada je u njegovoj neposrednoj blizini.ss; ponekad je krst ili neki bUjni motiv isklesan u neposrednoj blizini jelena, kao npr. na Kupresu ili Ludmeru, a u okolini ablja-ka vidimo luk pokraj jelena. Ceste su predstave nizova jelena m kouta, npr. u Premilovu Polju , kod Ljubinja,556 u Popovu polju, ili u Domaevu, kod Trebinja.ss7

254

SI. 93. -

Predstava niza jelena sa pticama na lubatima na sanduku II Uboskom kod Ljubinja.

* **
Kao likovni motiv jelen je dosta kori te n u raznim zemljama i vreo menima, naroito u scenama lova, illi i inae. Tako ga nalazimo na rimskim cipusima.;;s . Basler kae da je jelen kao elemenat u rimskoj epohi zadranog Orfejevog kulta, naen na 1l10zaici ma i nadgrobnim spo menicima u ne kim naim kraj evima .';' Isti autor nalazi jelena na por talima, krstionicama i zidovima romanikih crkava u nekim kraj evima Austrije i Njemake. SO I pored opteg islamskog stanovita da se u umjetnosti ne upotrebljavaju figuralne predstave, svjedoci smo upotrebe motiva ivotinja, a u tome okviru i jelena, kako u mozaiku tako i u slikarstvu i tekstilu kod raznih islamskih naroda od VII v. pa dalje.56 ' Ovaj motiv je esto klesan na romanikim crkvama. Tako ga vidimo, npr., kod ulaza u podzemlje crkve S. Zeno u Veroni i na fa sadi crkve S. Michele u Paviji.';62 J. Sale kae da se jelen nalazi na kapitelima brojnih romani kih crkava.';63 Vidimo ga i na nadgrobnim srednjovjekov. nim spomenic ima, tako, .npr., na nadgrobnoj plo i gotike crkve S. Ma ria Novella u Firenci. Napomenimo i to da se niz od pet gazela nalazi na nadgrobnim stelama iz Mikene. 564 I u naim krajevima nalazimo jelena. Tako je on, uz ostale ivo tinje, isklesan na naslonu drvene korske klupe u splitskoj katedrali.;o;

255

Nala:cimo ga na dubo reznim vratima manastirske crkve u Treskavcu, u Makedoniji (XV V.)566 i na tzv. postsasanidskim aama u Srbiji, koje se upotrebljavaju u crkvenim obredima.567 Kao sveta ivotinja jelen je poznat u Maloj Aziji jo od druge polovine treeg milenija.568 Kae se da je jelen jo u predistoriji simbolizirao besmrtnost ljudske due. S. Zeevi kae da je jelen, analogno vjerovanjima evropskih Illaroda u preclistoriji , i u naem srednjem vijeku, kao htonska ivotinja, mogao umati vel'iku ulogu u mrtvakom ritualu,569 a D. Srejovi misli da su nai narodi jo u XIV v. vjerovali u neko boanstvo u obliku jelena koje gospodari duama umrlih.570 U kranstvu jelen simbolizira duu. Prema psalmu 42 Psaltira koji glasi: "Kao to kouta trai potoke, tako dua moja trai te, boe", proizlazi da usamlj en jelen simbolizira duu umrloga pravednoga kranina. 57 l Cesto se jelenu pridaje znaenje predvodnika ili prenosnika dua na putu za drugi svije t. Ponekad se ak identific ira sa samim Kristom, jer se kae "Sam Kris t je jelen meu jelenima".572 Po G. Wi lkeu, jelen je u savezu sa mjesecom, kao boanstvom podzemlja iz indoevropskih bajki. Grci su ga rtvovali Arternidi, a vanu ulogu je imao i u Dionizovom kultu. Kae da se jelen Illala:ci na kavkaskim bronzanim sjekirama, jer je i sjekira bila jedan od simbola boans tva mjeseca 573 S. Kuli i navodi kako je ustanovljeno 'postojanje kulta jelena na balkanskom podruju jo u preistorijskim kulturama. Neto kasnije je jelen dovoen u vezu sa mjesecom i podzemnim svijetom, a onda i sa pojedinim boanstvima i svetitelj.ima (Artemida, Dijana, Apolo n, sv . ore). Tako je jelen rtvovan starogrkim boanstvima lova - Arternidi i Apolonu. U etrurskoj umjetnosti se jelen javlja kao simbol mjeseca. S73, Prema arheolokim nalazima, vidi se da je boanstvo jelena bilo poznato u jugoistonoj Evropi jo prije dolaska Kel ta, a prema ostacima nekih narodnih ob ia ja, moe se rei da je taj kult i u naim krajevima sve donedavno bio
zastupljen.57~.
Meutim , jelen je na stecima naj ee klesan u neposrednoj blizini lovca, sokola, psa, ili u blizini samoga luka sa strijelom. Osim toga, vidimo ga na titu kao heraldiku oznaku. Sve te okolnosti upuuju na mogunos t objanjenja toga motJ:iva na steci ma kao realne predstave. U srednjovjekovnoj Bosni je bilo dosta jelena, pa i pripitomlj enih. U svijesti naih naroda jelen je < uvijek smatran izvanredno privlanom i lijepom ivotinjom s kojom se uporeuju lij epi, gizdavi J ponosni ljudi, to se posebno odnosi na ene. U naoj narodnoj knjievnosti se na jednome mjestu ovako kae : "Zaigra se mlada niz svatove, kano jelen od godine dana" .575 I okolnost da se na s teci ma ne predstavljaju samo jeleni n ego i koute, pa i lanad, n e ide u prilog treLiranja ovoga motiva kao predstave kultme ivotinje.

Kako izgleda, jelen je kao likovni motiv u starokranskom periodu, kao i u ranom srednjem vijeku, imao vrijednost istaknutog simbola ovj e kove due. bio vezan za posmrtni kult, ali je ta simbohinost u doba s teaka bila ve zaboravljena, zbog ega njegova pojava na s te cima, po mome m iljenju, ima vie karakter rea lne predstave, vezane za lov i drutveni ugled brojnih lanova feudalnih porodica, a moe se govoriti i o jelenu kao dekorativnom motivu, koji je u naoj narodnoj umjetnosti es to koriten.

256

2-Konj
Za razliku od dosta velikog broja predstava konja u zajednici sa koji ga jae ili vodi, zatim II raznovrsnim scenama, naro i to II scenama lova na jelena, predstava samostalnog, osamljenog konja je rij e tka pojava. Takvih motJiva, koj e sigurno moemo prepoznati, nema vie od petnaestak, od ega II zapadnoj Bosni - 4, centralnoj Bosni 3, istonoj Bosni - 2, zapadnoj Hercegovini - 2, i s tonoj Hercegovini - 3 i u Dalmaciji - 1. Ne ki od tih primjeraka predstavljaju osedlane i opremljene ,konj e, npr. II Selinama kod Gruda 57 U okolini Sibenika sam naao konja na titu 577 U ovaj broj s u uraunata i dva neobina, sasvim originalna slu aja, za koje bi se moglo rei da su predstave krilatih konja. Jedan od njih se nalazi II Va roitu , kod Roga tice,578 a drugi na Dugom polju, II okolini Duvna.579 Slj emenjak sa predstavom konja u Kupresu u narodu je poznat :k ao spomenik junaka iz narodnih pjesama Alije erzeleza. 580 Samostalnoj i osamljenoj predstavi konja sasvim je bliska predstava konja sa jahaem, kakvih motiva na stecima ima preko 50 primjeraka.
ovjekom ,

Sl. 94. - Motiv krilatog konja (opasanog zmajem) na s ij emenjaku na Dugom Polju (Blidinje), izm e u Treskavice i Vran planine.

257

Klesarski postupak kod izrade ovih motiva bio je nejednak, preteno paljiv i kvalitetan. Motivi su redovno plastino predstavljeni .


Kao likovni motiv konj je kod svih naroda i u svim vremenima obilno predstavljan , najvi e u vezi sa lovom i junakim igrama , ali i kao osamlj ena pojava. Moemo ga vidjeti na starokr ansk.im spomenicima, na romanikim i got i k'im crkvenim fasadama , na gotikim zapadnoevropskim tapiserijama, kao i na raznim s pomenicima i predmetima islamske umjetnosti. I sveci se esto prikazuju na konjjma, npr. sv. ZoHo na srebrnozlatnom relikvijaru u Zadru (XIV v.) .;81 Prema miljenjima nekih etnologa , konj na nadgrobnim spomenicima, sli no objanjavanju jele na, pre ds tavlja nosioca dua .SSl Pos toj i obiaj da se u pogrebu nekog uglednika, posebno vojruka i ratnika, vodi nj egov osedlan konj.ss3 Na nadgrobnoj steli .iz XVI v. u Milie ima, na podruju s tare Rake, isklesan je portret po kojnika, sa maem u des noj ruci, a ispod njega je predstava nj egovog osedlanog konja.SS< Sasvim je vjerovatno da i predstave osedlanih osamljenih konja na stecima evociraju uspomenu na njihove prerrunul e gos podare. Na duboreznim vratima manas tira Tres ke, u Makedoniji, vidimo krilatog konja, sli nog onima na s tecima u Varoi tu i na Blidinju . Poznat je konj krila ni vi lenjak iz naih narodruh pj esama, nekada zvani Jabuilo, kome se, poput gr kog anti kog Pegaza, pridaju natprirodne osobine: munjevita brzina, neodoljiva sila, neranjivost , itd . V. Cur i misli da bi takav konj mogao obi ljeavati grob nekog legendarnog junaka.sss Po narodnom predanju, takvog konja je imao voj voda Mom ilo (prva polovina XIV v.). Kao posluna, vjerna i in teligentna ivotinja, konj je u srednjovjekovnoj Bosni u mnogim ivotnim situacijama bjo neophodan i cijenjen ovjekov pratilac. Dobar konj ; sjajna konjska oprema bili su ne samo potreba nego i znak dru tve nog ugleda . Juna ke igre, do kojih je feuda lac, i inae dobro stojei ovjek veoma drao, nisu se mogle ni zamisliti bez dobrog konja i junake opreme . Zbog toga je razumljivo to se konj predstavlja na nadgrobnim spomenicima. I za tursko doba u Bosni i Hercegovini moe se to isto rei. Poznat je, npr., veliki znaaj turski h konjan;kih odreda, tzv. akindija, ili konja koji .s u uestvovali u megdanima. Otuda i pojava motiva konja na muslimanskim nianima. Mislim da se pojava konja na stecima, jo sigurnij e nego pojava jelena, moe objanjavati kao obi lj ej e trajne uspomene na sahranjenog, koji se kao ugledan ovjek za ivota osobito isticao s konjem u vojnim pohodima , megdanu ili u lovu.

3-Pas
Iako se pas esto javlja u raznovrsnim scenama, najVIse u scena ma lova na jelena, a potom j na vepra, on se kao samos talan motiv dos ta rijetko susree na stecima. Evidentirano je svega II primjeraka motiva samog psa, .i to po jedan primjerak u okolini Sarajeva, Citlu ka,

258

Gacka, Stoca, Trebinja , abljaka, dva primjerka su ustanovljena u okolini Rogatice, a tri u okolini Kalinov,ika . Postoji, dodue, jo nekoliko primjeraka koji su nejasni " sporni, za koje neki kau da su psi, a neki da su lavova. Poto mi izgledaju najsI;niji lavovima, ja sam ih tamo i uvrstio. U vezi s tim, napominjem da Vl. Palavestra ivotinj u na steku Radivoja Vlatkovia u Opli iima, kod Stoca, za koju se i u natpisu toga spomenika kae da je lav (A VREBA LAV .. . ), smatra psom, zbog toga to se u naim narodnim pjesmama pas ponekad naziva lavom (..Tad zavrita de vet dobrih konja i zalaja devet ljutih lava ... ") .586 Jedan pas u epi, u okolini Rogatice, koji tri, ima neobino stilizovanu glavu, slinu ptijoj .587 Jedan od tri primjerka i z okoline Kalinovika je na nekropoli "li Gornjim Barama. To j e vrlo vjerna i lijepa figura psa , sa izdignutom glavom, otvorenih ralja i isplaenog jezika i sa

Sl. 95. - Predstava psa na sljemenjaku II GVOZDU kod Kalinovika.

dugakim gore zavinutim i zakovrenim repom. SS8 Druga dva primj erka su u Gvoznu. U jednome sluaju je to snana ivotinja, pognute glave, otvorenih u s ta, isplaenog jezika i gore i naprjjed zavijenog repa, a i u drugome s luaju je s li na figura, samo u normalnom stavu, sa raz vijenim grudima i takoer gore i naprijed zavi jeruim repom (sl. br. 95) 589

Zanimljivo je da se i p si, s ljno jelenima i pticama, ponekad prikazuju u nizu, u koloni , npr. u okolini Nikia i Cavtata. Kako vidimo, osamlj eni pS<i se nalaze skoro is klju ivo na podruju Bosne i Hercegovi ne, j to uglavnom u planin skim, s toars kim predj elima. U tome pogledu se -istie podru j e Kall novika, gdj e, osim ovih , poi stoje jo 22 scene u koj ima su preds tavljeni i psi.
**

Pse kao likovne motive moemo nai na romanikim arhitektonskim objektima u evropskim zemlj a ma. . Basler ih je evidentirao na benediktin skim crkvama u nekim krajevima Austrije i Njemake.'90 Taj motiv se nalazi i na nadgrobnim spomenicima, tako npr. na rimskim cipusima i na s tarokra n s kim sarkofazima 591 Motiv p sa se n a lazi i na nadgrobnim ploama go tike cr.kve S. Maria Novella u Firenci .SOl Pse nalazimo i na muslimanskim nianima XV ,i XVI v. u Bosni i Hercegov.ini.593 Pas je veoma vjerna i korisna ivo tinja. Stanovnik plaruine i s toar u srednjovje kovnoj Bos ni nije mogao opstati bez p sa koji ga je u vao i titio od mnogih opasnosti. Ni lov na divlja se nije mogao zamisli bi bez dobrih pasa . Ka- se ova ivotinja na stecima naj ee pojavljuj e u ko planinskim krajevima i u vezi sa jelenom .i sokolom, mislim da nema sumnj e da se radi o realnoj predstavi. Ovaj motiv na stecima obilj eava grob ovjeka za koga je, dok je bio iv, izvjestan pas znaio veoma mnogo - bio za titnik ivota l imanja, a u lovu njegova "desna ruka" . i

4-Lav
Motiv lava nije es ta , a ni y;ij etka poj ava na steci ma. Javlj a se 38 puta, od toga 20 puta u is tonoj Hercegovini, r elativno, najv.ie II okolini Stoca (6 puta) . Brojno stanje u ostalim podrujima je s lij edee: zapadna HercegoVlina - 5, centralna Bosna - 4, ; s tona Bosna - 3, Srbij a - 2, Crna Gora - l , Dubrovako primorj e - 3. U nekoliko , s luajeva nij e samostalna pojava . Tako se u Brotnjicama (Konavli) i Uboskom, u okolini Ljubinja , lav bori sa zmajem u tri maha 5 " U tri s luaja ruka zabija ma u ralje razjarenog lava - u Vranjskoj , kod Bilee , Nekuku, kod Stoca i u Trebeaj u , kod Trnova.'9S U Donjoj Zgoi i u Boljunima lav je svezan za stabl0 5 % U Boljun ima je, osim toga, jedanput lav predstavlj en zajedno s a konjem i nekom ivotinjom s l inom krllpnom ze l embau , drugi put u zaj ednici sa is tim takvim zelembaem, a u Opliiima ga vidimo uz srnu i p sa. 597 U Trstenom, kod Dubrovnika, lav je na titu, a isto tako, samo vje stilizovan, nalazi se na titu u Gvoznom, kod Kalinovika i u Uboskom, kod Ljubinja 598

260

Sl. 96. - Lav u borbi sa zmajem na slj emenjaku II Uboskom kod Ljubinja.

261

U navedenom broju nalaze se 2-3 primjerka za koja se ne moe sasvim sigurno tvrditi da su to predstave lavova, jer je, npr., jedna od njih odve stilizovana (Gabrili, kod Cavtata), a druge s l ie predstavama pasa , ali treba rei da ,je mogue da i neke od ve naprij ed navedenih predstava pasa pripadaju grupi lavova . Nije udo ako su se neki i s traivai s tea ka u tome pogledu .teko snalazili. M. Wenzel, npr., nita ne k ae o motivima lavova, kao da ih uop te nije zapazila 599 Veina preds tava ove grupe je uveliko s li na lavovima - povelika glava, sa isplaenim jezikom, snana prsa, naznaena griva, gore i naprujed zavijena repina, obino kitnjastog razvedenog zavretka, pande na noga-

Sl. 97 . Ruka zabada

m a

u ra lj e lava na sandu ku kod Trnova.

uT rebea ju

SI. 98. u

Moti v lava (sa srnom i psom) na sandu ku sa pos toljem Opli i im a, u okolini (:a plj ine (G rub aev lav).

ma . Svojim izgledom se ne to razlikuju primje rci iz Boljuna i Opli i a, koji s u mravi i sa vrlo rij e tko m gri vom. Razlikuju se i primj erc i II okolini U tice, koji imaju i li neobino veliku grivu , ili od ve kitnjas t rep.""

262

Sl. 98a. na

s te ku II

Motiv lava

( ?)

Barevi tu kod

Litice.

* **

Na s tarokra n sk im s pomentc tma esto su ko ri tene preds tave ivo tinja , a m eu njima i lav . C. Truhelka kae da je lav na s tarokra n s kim sa rkofazima poesto predstavljan ka ko lovi druge zvi jeri i da u tak vim s luaj evi ma nema s imboli no znaenje, ali kada se bori sa zmaje m ili zm ijom da simbolizira paklene napasti. 60t U ranom srednjem vij eku, sve do poetka romanike, izgleda da je lav rijetko kada posluio kao likovni motiv; u romanikom bestijariju, meutim, on j e vaan elemenat. Ispod usp ra vne figure Kri s ta na junom dovratniku crkve sv . Andrije u Barletti (XIII v.) nalaze se dvije ivo~inje od kojih je jedna lav (oteeno) .602 U umj etnosti is lamskih naroda, posebno kod Perzijanaca j Selduka, kori teni su ivotinj s ki motivi. Na seldukom dvorcu u Ko nji, iz XIII v., prikazan j e vladar na konju kako svladava lava .603 Lavove, uz ostale ivotinje, vidimo na moza ic ima sale Ruera II dvorca u Palermu, iz XII v."'" U Ferari sam vidio grb j ednog kastela, iz XIV v., na kojemu je prikazana borba dvaju lavova sa zmajevima.

263

Bezbrojni su primj eri predstava lavova u naim krajevima. Na ciboriju uzidanom u vrata sakristije katedrale u Kotoru, datiranom u XI v., nalazi se ,isklesan lav koji progoni neku manju ivotinju (vjerovatno janje)'o; I na fragmentu iz Prevlake , kod Kotora, postoji preds tava lava, koja je jo slinija onim na naim s tecima . 606 Vrlo sli na preds tava se nalazi i na ciborij u u Ulcinju (danas u Narodnom muzeju u Beogradu ) . Takav lav je i na ciborij u iz Komolea, u Rij eoi dubrova koj. Sli na ovim je i preds tava lava (isplaen je21ik, zavinuta i razgranata repina, jedna prednja noga malo podignuta ) nalazi se na junom nadvratniku katedrale u Splitu, kao i na kropionici iste crkve.OOJ Na reljefima ruevina kas noanti ke bazH1ke u Zenici naene su d vije preds tave lava , u jednom od ta dva sluaja lav se bori sa zmij om.OO8 I u nedavno naenim os tacima s tarobosanske bazilike u Predj elu, kod Foe: nae n je reljef lava.609 I. Nikolaje",i kae da je lav es ta pojava na nekim s kulpturama iz centralnih i jugozapadnih kra jeva nae zemlje. Na prostoru od Zadra do Bojane lavovi su pPikazani na dva nai na : l ee i sa podvije nim repom i u skoku, sa repom zavitlan im iznad tijela. Lav iz Predjela, po njenom miljenju , spada u ovaj drugi tip. Na Radovanovom porta lu u Trogiru vidimo i scenu u koj oj lav, sa otvorenim raljama, napada na zmaja koji se jo opire' lO Sli ne predstave se nalaze i na ul om ku s Lokruma.6!1 I. Petricioli kae da se motiv lava u borbi sa ostalim ivotinjama Hi sa plijenom koji mrcvari es to javlja u dalmatinskom rOmani kom kipars tvu l2 U naim krajev,ima lav se najee javlja kao h e raldi ka oznaka. Tako ga vidimo na peat ima srpskih despota Vuka (1387. g.), ura (1445 . g.) i Lazara Brankovi a (1457. g.).1J Lav je heraldi ka oznaka i bo sanskohercegovake velikake porodice Hra ni a -Kosaa , to se moe objasniti i rodbinskim vezama sa Brankov i ima. Veliki vojvoda Sandalj Hrani -Kosaa bio je oenjen Jelenom , udovicom ura Stracim;rovi a-Bal i a, ke rkom kneza Lazara, Herceg Stjepan Vuki -Kosaa kerkom Bale III, koj a je iz roda Bra nkovia a sin mu Vladislav Anom Kanta kuzen, roakom despotice Jer ine Brankov i. Zbog toga se lav nala"i na pea tu knezova brae Stjepana, Radoslava i Os toje Dragi ia-Kosaa, oko 1440. god l4 I n a peatu Hercega Stjepana se nalazi takav lav, samo bez zadnj eg dij ela tij ela, a i njegovi sinovi Vladislav i Vlatko, kao i unuk mu Bala, imaju takve lavove na svojim peati ma.6!S Pretpostavlja se da je j grb Sandalja Hrani a-Kosae bio istI takav' l6 Nedavno je P. Aneli pronaao grb na kamenoj kruni jedne cis terne u Dubrovniku koji iznad tita i kacige ima lik prednj eg dij ela robustnog lava, ije ape dre zastavu, pa misli da pripada Hercegu Stjepanu Vuki u. 61J Zanimljivo je to se i na dukatu poslj ednj eg bosanskog kralj a Stjepana Toma evia na lalJi reljef lava' lS To se moe objasniti o ko lnou da je Stjepan Tomaev i bio oenjen Ma rom , ker kom pokojnog srpskog despota Lazara i despotice Jelene Brankov i . Kako se na nianu Mahmuta Brankov i a, ,iz okoline Rogatice (sada u Zemalj skom muze ju u Saraj evu), nalazi preds tava lava , o ito je da narodno predanj e koj e govori da Ma hmut po tj ee jz srpske despots ke kue Branko vi a ima svoje opravdanje. I na titu Hrvoj a Vukia, h ercega splits kog, uz ruku sa ma em, nalazi se lav sa vrlo razgranatim repom i pandama na noga ma, to se m oe vidjeti na iluminacij'i Hrvojevog glagoljskog misala , iz 1404. god. Osim toga, lav se nalazi i na mramor-

264

nim nadgrobnim ploama kraljevske kapele u Bobovcu, kao elemenat ikonografske kompozicije.619 Dodajmo jo da lav sa razigranim repom zauzima mjesto i na grbu Zane de Zaninusa, dvorjanika kralja Tvrtka I, kao i na grbu dubrovake porodice Peenia, iz XIV v.620


Mislim da pojavu relj efnih moti1{a lava u borbi sa zmajem na ste cima u Uboskom i Brotnjicama treba shvatiti kao starokransku a legoriju borbe dobra d zla, koja je najprije mogla do i utjecajem i ugledanjem na takve sline motive iz repertoara kamene plastike romani koga stila u naem primorju. I za tri predstave lava i ivotinje sline zmaju (guteru-zelembau) u Boljunima moglo bi se to isto rei, zbog toga to se one ne razlikuju mnogo od prvih dvjju . Njima su bliske i tri predstave zabijanja maa u ralj e lava (Trebeaj, Nekuk, Vranjska) . Mislim da one simboliziraju dire ktnu borbu ovjeka, dobrog kra nina , sa "paklenim napastima" koje ga snalaze. Dva sluaja lavova privezanih za stabla moda predstavljaju pripitomljene leoparde, koji su uvezeni kao nijetk-i pokloni uglednim bosanskim feudakima, u svrhu njihovog koritenja u lovu na opasne divlje zvijeri, kakvu je misao jednom saoptio C. Truhelka, ali e to prije biti ipak lavovi koji su ukroeni i onemogueni u svom djelovanju. I lavovi u Boljunima i Opli iima, koje pripisujem majstoru Grubau, izgledaju dosta jadno i obesnaeno, i kao takvi vie ne predstavljaju ozbiljne opasnosti za ovjeka - kao da je klesar htio da kae kako je pokojnik uspio da se za ivota odrve svim napastima. Meu bim, svi ostali primjerci lavova na steci ma, njih vie od tri etvrt in e ukupnog broja, ini se da imaju drugaije znaenje. Oni s u veoma slini nappijed navedenim heraIdi kim simbolima. Kako se radi uglavnom o jugoistonim krajev,ima Bosne, odnosno o podruju oblasti Kosaa, iji najugledniji lanovi Jmaju takvog lava na svoj im grbovima, najvjerovatnije je da su na steke stigli sa ciljem da obiljee grobove koji pripadaju dstaknutijim lanovima te feudalne porodice, kao i njihovih roaka - lanova porodice Brankovi a. U vezi s tim, treba rei da se u .istorijskim izvorima XV v. spominju i bosanski krans ki feudaloi BrankoviJ, knezovi Radoslav i Radivoje, koji su vjerovatno bliski roaci Mahmutovi." ! Poto i vojvoda Radivoje Oprai , iz kraja oko Rogatice, .odakle je i Mahmut Brankovi, ima gotovo potpuno jednako klesan i ukraen steak ~nian) kao i Mahmut, te na njemu identian reljef lava, opravdano se moe pretpostavibi da su njih dvojica takoer bliski roaci . I pojava lava na stecima u okolini Krupnja ima svoje razloge. Taj je kraj , naime, i nakon smrti despota Stefana, kada je Mava pripala Ugarskoj, ostao u sastavu despotovine ura Brankovia.'22 Odatle nije daleko Dragaljevac, sa druge strane Drine, gdje se takoer nalazi steak sa predstavom lava. Tni primjerka od tih lavova su isklesana na titovima (Trsteno , Ubosko, Gvozno), to nesumnjivo govori o simbolu grba.

S-Zmija
265 I ovaj motiv pe spada u one koji se esto, javljaju na s tecima . Po svom ukupnom broju je najblii motivu lava. Evidentirano je ukup-

no 38 m otiva zmija (u jednom s lu aju su dvije, a u jednom drugom e tiri zm Ij e na istome s pomeniku) . Prema svom izgl edu, sve ove zmije mogli bismo podij eli ti na obi ne ili neto st ilizovane i na zmajeve. Sest pri-

Sl. 99. -

!Predstava zmaj a koji


duku
II

h oe

da prodere jare na san

Vlahoviima

kod Ljubinja.

Sl. 100. -

Predstava konjanika koji kopljem napada zmaja koji


II

ie

ve

uh va tio ruku ene na sanduku


II

Poljicu

( Vi so i ca

olanina ).

okolini Konjica.

100>....os-

SI. 101. -

Moti v dva-

ju prepl etenih zmaje,o na sljemenjaku II a Hodovu kod Stoca.

mjeraka zmajeva veoma slie krupnim zelembaima, a ostali su pravi zmajevi, sa krilima i raZJigranim repovima. U tri s luaja se zmaj bor i sa lavom, u druga tri on je upravo svojim raljama uhvatio ovje ka , odnosno ivine, a u est s luaj eva su predstavlj ena po dva zmaja kako se prepliu. Ovdje nisam ubrojao dvije zmije na muslimanskim niani ma iz
XV v.

267

Teritonijaini raspored steaka sa reljefnim motivom zmije izgleda ovako: cen tralna Bosna - 5, zapadna Bos na - l , i stona Bosna - I , zapadna Hercegovina - 1, isto na Hercegovina - 17, Imotska krajina - 5, Makarsko primorje - 3, Dubrova k o primorje - 4, Crna Gora 1. Kako vidimo, go tovo polovina ukupnog broja otpada na isto nu Hercegovinu. U Srbiji nema ovoga motiva.

Veina zmija, posebno zmajeva, isklesana je paljivo. Veoma , mi presivno djeluju primje rci zmajeva sa rtvom u razjaplj enim r alj a ma. U Gvozn u, kod Ka linovika, zmaj upravo h vata glavu ene,blJ u Vlahov i im a, kod Ljubi nja, glava koze (jareta) ve je u r aljama b ij esnog zmaja,b" , a na Vi s oiei planini , u okolini Konjica, konj a ni k s koplj em nava lj uj e n a zm aja k oj i je ve zgrabio desnu ruku ene.b25 Zan imlji ve su stilizovane zmij e u formi "pereca" na sandu k u u Bistrini, u Dub ro vakom pr imorj u."6 Sasvim je neobia n , a i zagonetan, p r imj erak u Dugom polju , i spod Vran-plan ine (Blidinj e) , gdje zmij a obavij a kPila tog konj a 627 Osobito su zanimljivi p r imj erci p red stava dvaju zmajeva koji se s i m etri n o prepHu , sa glava ma kao u konj a li sa krilcima, i j e je klesanje zah t ij evalo dosta vjetine. Jedna ta kva stilizacija je uHodovu,

SI. \02. -

zmaja (uz konj a i lava) na sanduku sa postoljem u Bolj unima

Grubaevog

Predstava

kod Stoca.

kod Stoca,'lS a druga u Podgrad inju, u iroj okolini Stoca, trea u Glumuni, takoer u iroj okolini Stoca,'29 etvrta u Brtanici, u okolini Capljine, peta je u Slivnu Ravnom, u Dubrovakom primorju,'JO dok sam estu pribiljeio ,jz literature.'31 Ipak je najljepe i naj-inventivnije isklesan zmaj pa sljemenjaku iz Donje Zgoe (sada u Zemaljskom muzeju u Sarajevu), sa I rilima, snanim 'n ogama, prepletenim repom i k 63' plamenim jezikom.

o primjercima borbe zmaja sa lavom bilo je rijei naprijed, u tekstu koji se odnosi na lava. Tim pnimjereima bi se mogao dodati i jedan iz Boljuna, gdje izgleda kao da se zmaj u obliku velikog zelembaa sprema za borbu sa lavom .633 U toj sceni zmaj ima relaNvno velike noge i prepleten rep, a bez krila je. Velik je kao i lav. Po natpisu koji se tu nalazi, vidimo da je to klesao kova Gruba. Analogno tome, i ostale zmajeve - gutere zelembae u Boljunima moemo pripisati Grubau.

Napominjem da , e zmaj s

li

Makarskoj nalazi na titu.'"

SI. 103. -

Zmija i zmajevi kao relj efni motivi

s teaka.

* **
evi

269

Zmije i zmajevi su poznati simboli paganske mitologije. S. Knekae da se zmija nalazi na neolitskim nadgrobnim spomenicima, na sarkofazima ranog bronzanog doba i na urnama stanih Grka i Slavena .635 Na jednoj etrurskoj steti iz IV v. vidio sam scenu borbe konja (?) sa zmijom'36 U Naroni je naen antiki kameni s pomenik na kome su isklesane dv,ije zmije.637 Zmija je koritena kao likovni motiv i u starokranskoj umjetnosti. Na freskama rimskih katakombi susreemo morsku neman-zmaja kako guta ovj eka, kao predstavu biblijske legende o profetu Jonasu, a isti prikaz se nala~i ; na Jonasovom sarkofagu u Lateranskom muzeju u Rimu .'3' Konstantin je naslikan kako gazi zmaja i baca ga u ponor. Na novcu je prikazan Konstantin II na konju kako gazi zmaja.'30 Iznad lijevog portala romani ke katedrale u Ferrari isklesana su dva zmaja koja se prepliu."" Na titu u Franj evakom samostanu u Schwatzu, u Austl1iji , zabiljeio sam predstavu zmije koja hoe da

proguta dijete "" Rekli su mi da je to grb italijanske plemike porodice Viskonti, iz koje je druga ena Maksimilijana I. Jedan kamen sa dva stilizovana zmaja, koja podsjeaju na s teke, naao sam u Zemaljskom muzeju u Stuttgartu, a malo potom ustanovio da je to primjerak romaruke kamene plastike iz Wiirttemberga"" Na junoj fasadi crkve S. Marco u Veneciji nalazi se reljef 'koji prikazuje zmaja kako guta ovje ka"3 Zmaj u obliku gutera je i likovni elemenat orfikog kulta."4 Ita lijanska pl e mika porodica Sforca je imala grb sa zmajem koji hoe da proguta ovjeka, a takav je i grb grada Milana.'" Prepletene zmije, sH ne stilizacijama na steku u Bi strini, nalazimo kod selduk!ih Turaka. Oni su i h zvali "mjeseevi vorovi" i klesali s u ih kako na javnim ob jektima tako i na nadgrobnim spomenicima.646 Motiv zmije se nalazi i na brojnim raznovrsnim spomenicima u naim krajevima. Sv. ore i drugi sveci esto su prikazivani kako ubi jaju zmaja . Zmaj je predstavljen na sjedalima drvenog kora splitske katedrale i na njenim Buvinovim vratnicama, zatim na zabaru ,koru lanske katedrale iz XV v., onda na jednome kapitelu Mihoja iz Bara u Franjevakom samostanu u Dubrovni'ku (XIV v.), na jednome luku i impostu vrata, kao i na konzoli trJjema Kneeva dvora u Dubrovniku."7 Zmiju nalazimo na grbovima, tako, npr., kod porodice Vr ini,'" dalmatinsko-hrvatski feudalci Kaii su na svom grbu imali zmaja, na grb u omike porodice Dekovi, iz 1600. god., nalaze se dva prepletena zmaja, na grbu dubrovake porodice Basegli (porijeklom iz Huma) vidimo zma ja. Zmaj je isklesan i na ulomkuspoliji na kui u Smokvinoj ulici, kao i na gotikim vratima kue u ulici od Bue u Dubrovniku." 9 Zmija je esto prikazivana i u duborezu . Tako je nalazimo na stubu crkve Kri vaje u zapadnoj Srbiji.650 Zmajeve, kako obine tako i prepletene, ba kao na stecima, vidimo i na duboreznim vratima manastira Slepa i Treskavca, u MakedoIl!ij;'651 Stilizovan zmaj, slian onome iz okoline Ne vesinja, nalazi se na kamenom patosu sa inkrustacijama u crkvi sv. Arhanela, kod Prizrena, iz XIV Dva prepletena zmaja sa konj skim glavama nalaze se iznad bifora romanikog i gotikog stila mana stirske crkve u Deanima, kao i na manastirskoj crkvi u Kaleniu,,53 Zmiju sam naao i na starim malisorskim stelama u VuksanLek'iu, kod Tuzi, u Crnoj Gori "" Zmija je motiv i kamene plastike starih bosanskih bazilika. Tako, na ploi iz bazilike u Zenici, uz Isusa, kao .dobrog pa stira, isklesani su zmaj, lav i zmija"" Zmajevi "razjaplj enih usta i du gakog plamenog jezika", u funkcij i nosaa grba, naeni su na kraljevskim nadgrobnim ploama u Bobovcu, a predstava zmaja je ustanov ljena i na zvonu sa Bobovca, rad mletakog majstora,,'6 Motiv zmije je dosta .koriten i na duboreznim proizvodima u Bosn i,,57 Osim toga, zmi ju vidimo na starim i nov,ijim krstaama, zatim na starijim musliman skim nianima, kao npr. u Turovima, kod Trnova i u Hrasnici, kod Sarajeva.658

",,52


U nauci je utvren i dosta prouavan snaan paganski i srednjovjekovni kult zmije. Postoje ' razliita vjerovanja o simbolizmu zm'je. Negdje se smatra simbolom ita, plodnosti, zdravlja i bogatstva. Stari Grci su vjerovaH da dua kralja Erehteja boravi u zmiji koja se uvala

270

na Akropolisu.659 Kod starih Egipana zmija je bila hton-ini demon. Vjerovali su da ona sprovodi due na onaj svijet."'" Ilirios, mitski predak Ilira, predstavljan je u obliku zmije ...1 Traani su vjerovali da mrtvi produuju ivot u obliku zmije.'" "Korgizi vjeruju da se aneli na zemlji javljaju u obliku zmije ."..3 Rasprostranjeno je i vjerovanje da zmije imaju ljekovitu mo" da usjeve uvaju od vremenskih nepogoda. U okolini Skoplja neki ljudi od zmije trae pomo pri sklapanju braka, kao i suprunici koji nemaju djece.'" Meutim , posvuda je dominantno vjerovanje u zmiju kao ivotinju koja je vezana za kult smrti, kao hton sko boanstvo. Opteovjeansko vjerovanje je da je zmija "jedan od onih primarnih oblika kojima se simboliki prikazuj e dua kada izlazi iz tela"."s Kod starih Slavena je vrlo izrazito povezivanje zmije sa ku I tom predaka. Due predaka imaju obl'i k zmije. Kuna zmija se smatra duhom nekog od rodonaelnika ili domaina. U uvjerenju da kuna zmija ivi pod pragom, ili pod ognjitem, to se ta mjesta, kao stanita duhova predaka, smatraju kultnim mjestima, a sama zmija se smatra uvarkuom, otjelovljenjem predaka, zbog ega se potuje, hrani
uva.'"

Iako snaan i opterasprostranjen, paganski kult zmije uao je u simboliku, izgleda, tek za Konstan tina Velikog."7 Zmijolika stvorenja se u toj simbolici smatraju predstavnicima sila pakla, pa otu da i borba protiv njih, kao borba krana protiv napasti gpijeha. To su razlozi to se zmija u raznim vidovima javlja na srednjovje kovnim freskama, na sarkofazima, grbovima ,i na kamenoj plastici, to taj motiv s u sreemo oj na starim bosanskim bazilikama , na grbovima plemi. kih porodica u na im primorskim kraj evima, na nadgrobnim spomenicima i na umjetni k,im duboreznim predmetima .
kransku

o samoj pojavi motiva zmije na stecima do sada nije bilo ozbiljnijeg p rouavanja. M. Wenzel je izrazila misao o pojavi kompozicije dvaju zmajeva kao "sjeanje na antiki kult personificiranog iJivota i smrti"."" Prema miljenju N. Mileti, zmija na stecima je trag htonskog boanstva grke mitologije, kasnije izraene u germanskoj. naroito lan gobardskoj varijanti.669 Prouavaju i motiv zmije na staI'im musliman skim nianima, ja sam bio miljenja da su ti motivi ostatak prastare magijskoreligij ske patrijarhalne kulture, ili da oznaavaju uspomenu na sahranjene li nosti, koje su zaduiJile svoje blinje lijeenjem od ujeda zmije, odnosno koje su bile rtva ujeda zmija.67o
Zmija na stecima e sigurno zanimati budue istraivae. Danas je mogue predloiti nekoliko hipoteza u tumaenju toga motiva. Obine zmije, njene naturalistike , realne ,ili 'poneto stilizovane predstave, koje su, relativno, i najbrojnije, mislim da su ostatak staroslavenskog kulta zmije, i to prvenstveno kulta predaka. Otuda potovanje zmije kao u vara doma. U tome smislu je mogue ak i zmaja na sljemenjaku iz Donje Zgoe objasniti kao patrona vlastelinske ku e - dvorca ija se reljefna predstava nalazi na tome steku. Zmajevi koji prodiru ljude i ivotinje uveliko podsjeaju na biblijsku alegoriju o proroku Jonasu. Te predstave su, po mome miljenju, dole na steke kao sjeanje na

271

simboliku borbe sa paklenskim napastima. Poto je to vrijeme kada se u Italiji i u susjednim zemljama motiv zmaja koji prodire ovjeka upotrebljava kao heraldiki simbol, mogue je da se i na ste cima to ve manifestuje, ali za sada ne znamo na koje bi se to bosanske feudalne porodice moglo odnositi. Predstave borbe zmajeva sa lavovima samo su jedna val'ijanta es tih romanikih predstava meusobne borbe samih grijehova. Sto se tie zmajeva koji su s!ini guterima-zelembaima, oni bi mogli imati isto znaenj e kao i obine zmije, dakle kao relikt staroslavenskoga kulta predaka, ali su oni djelo s amo jednoga klesara, majstora Grubaa, zbog ega mi se namee misao o mogu nosti njegove line, autorske, polugrbovne oznake. Prepletene zmije u Bistrini u vadu "pereca", kao i kompozicije sa po dva prepletena 'zmaja, po mome miljenju, izgubili su 's voje nekadanje simboliko znaenje i postali ista umjetnika stilizirana kreacija dekorativnog karaktera. Primjerak zmije koja okruuje krilatog konja na Dugom polju (BHdinje) i koja je u izvjesnoj mjeri postala nerazdvojni dio kompozicije, najvjerovatnije je da predstavlja umjetnikovo vienje borbe due pokopanoga (konj) sa napa u pakla (zmija). Prema tome, najvei broj zmija na steoima zadrao je barem sjeanje na nekadanju staroslavensku pagansku, odnosno srednjovjekovnu kransku (romaniku) simboliku, a ostali dio je ve poprimio karakter istih ukrasa, odnosno heraldikih oznaka.

kransku

6 -

Ptica

Motiv ptice se esto javlja na stecima, i to u nekoHko oblika i u vie situacija. Redovno je to uobiajen, klas ian oblik ptice, koji je slian golubu <ili sokolu. Samo u devet s luajeva je to pijetao, a u etiri sluaja fantas tina ptica koja je, ipak, najsH nija pijetlu. Javlja se kao individualna, samostalna predstava, zatim kao dvije najee afrontirane ptice, i to obi no uz krst Ui uz tit sa mae m (na krakovima krsta i na ivicama tita), a i kao itav niz ptica, poput nekog friza na sanducima i sljemenj acima. Ptica je nekada na ruci pjeaka, ili na ruci ene. U vie sluajeva je isklesana na rogovima jelena, iLi na leima jelena odnosno srne, a koji put je i na konj u. Ponekad ptica uestvuje u lovnim scenama. Dodajmo jo i to da postoji jedna predstava orla koji napada zeca i jedna predst ava stiHzovanog orlovog krila, kao hera ldi ka oznaka bez tita. Nije utvren taan broj motiva ptica. Po mojoj ocjeni, postoji ukupno oko 100 steaka na kojima se nalazi priblino 200 primjeraka ovoga motiva. Taan broj moe biti jo samo neto vei od ovoga. Teritorijalni raspored steaka sa pticama po prilici izgleda ovako: centralna Bosna - 19, zapadna Bosna - 4, 'istona Bosna - 15, zapadna Hercegovina - 29, istona Hercegovina - 116, Imotska krajina 3, primorje sa zalaem - 13, Crna Gora - 1. U Srbiji nema ovoga motiva Pojedinanih ptica ima 11 primjeraka, od toga najvie u okolini Stoca (Opliii, Boljuni, Glumina). Zanimljiva je predstava ptice u Opliidma koja u kljunu nosi granicu za svoje gnijezdo, ili u Boljuni-

272

SI. 104. -

Predstava pt ice u bli zini l eee ljuds ke fi gure (mrtvaca) na steku u Seli nama kod Gruda .

ma gdje s toj i n a ogradi dvorca.'7J Ovdj e sam ubrojao i pticu uSelinama, kod Gruda, koj a je u blizini l eee figure (mrtvaca)'72 Predstave parova ptica na krs tovima javljaju se 10 puta, od toga relativno najvie ako Ljub inj a. Tako, u Uboskom na jednome krstu stoje dvij e, a na drugom e - dvosIrukome krstu - dva puta po d vije ptice.'73 Evidentirano je 10 maeva sa titovi ma na kojima se nalaze ptice, najvie u okolini KaSI. 105. - Niz ptica sa ljudskom figurom na sanduku u Cerinu kod CiLIuka (sada II vrtu Ze malj skog muzeja II Sa rajevu).

273

linovika. U Gornjim Barama vidimo jednu pticu na ivici tita, a na Cen gi Bari su simetrino postavljene dvije ptice'74 Postoji 9 nizova u kojima je isklesano ukupno 55 ptica . U nekim nizovima su ptice okrenute na jednu , a u nekim na obadvije strane. Ima ih u okolini Bilee, Trebinja, Stoca , Citiuka, Ljubukoga i Cavtata. U Brotnjicama, kod Cavtata, niz ptica se nalazi na istoj strani sljemenjaka gdje i scena kola,m a u Cerinu je prikazana ena u sredini niza od etiri ptice .'" U osam sluajeva su ptice na jelenima, ili na srnama. Tako, npr., u Gvoznu jedna ptica s toji na rogovima jelena,'" u Uboskom su etiri srne i na svakoj od njih je po jedna ptica'78 (sl. br. 93), a u drijeloviima su dvije ptice ,isklesane na jednome Janetu.'79 Pos toje i dvije predstave ptica na konjima. Jedna od njih je u Gvoznu.680 U 14 s l uajeva je ptica predstavljena na ruci ljudske figure (ne raunajui scene lova), od toga na ruci konjanika pet puta , na ruoi pjeaka e tiri puta, na ruci ene e tiri

Sl. 106. -

Predstava
II Soica

pij etl a na ogradj na

sljemenjaku

ma kod Roga tice (sa-

da II vrtu Zema lj skog muzeja II Sarajevu).

puta i uz predstavu ruke (bez figure) jedanput. Konjanik sa pticom u Brotnjicama, u okolini Cavtata, vjerovatno je feudalac Druko Ljubojevi, koji se spominje u natpisu na istoj strani steka. osl Zanimljiva je jedinstvena poj ava ptice u sceni turnira u okol,ini Seikoviaos 2 (sl. br. 27) . U Gvoznu, kod Kalinovika, predstavljeni s u jaha na konju i do njega ena koja stoji i na ruci dri pticu.os3 Ptica kod predstave ruke nalazi se na sljemenjaku u Batini, kod VarcarVakufa.'R4 Postoji devet scena lova na jelena u kojima su prikazane ptice u letu. U sceni u Cerinu vidimo lovca-pj eaka s lukom, jelena, psa i pticu.os5 Zanimljiva je scena u Uboskom, kod Ljubinja , u kojoj vidimo psa kako napada na jelena na kome je ptica, iznad jelena su jo dvije ptice, a malo dalje se vidi ena sa dvjema pticama na svojim ramenima .'" Ustanovlj eno je devet predstava pijetlova, od ega 4 u Bosni, 3 u Hercegovini , 1 u Imotskoj krajini i 1 u dubrovakom zaleu . U etiri sluaja su to stilizovane i gotovo fantastine ptice (Ubosko, Podgradinje i Brotnjice) koje sam, zbog toga to najvie s li e pijetlu, ubroj ao u pije tlove. Jedan vrlo izrazit pijetao je u HoevIju , kod Breze, .znad predstave sjedee ljudske figure, koja se jednom rukom naslanja na tap, a drugom lista knjigu. OS ) Drugi takav pijetao kao da je na stolu ,ili na nekoj drvenoj klupi (ogradi). Osim njega, na 'lome steku je predstavljena ljuds ka glava. 688 Fantasti na ptica u Brotnjicama je dio vee kompozicije u kojoj se lav bori sa zmajem i orao mrcvari zeca.os, U es t sluajeva isklesane su po dvije ptice (osim onih uz krst ili uz tiLsa maem), obino afrontirane ; po. stavljene u zabate sljemenjak1!. U Domaevu, u okolini Trebinja , dvije ptice se dodiruju kljunovima."" Osim ovih, dvije ptice se nalaze na granama stabla na sljemenjaku iz Donje Zgoe.'91 To nisu svi 'Primjerci ptica na steci ma : postoje tri ptice u letu iznad jelena u Glumini, u iroj okolini Stoca, zatim et iri ptice kao grupa u Vrhovjnama, kod Kalinovika, kao i jo neki drugi. Dodajmo jo i to da se stilizovano or Jovo krilo nalazi na s teku u Bribiru, nedaleko od Sibenika'91

..

SI. 107. -

Motivi ptica koji se

s u sreu

na

stec im a .


Ptica ,kao motiv likovnih umjetnosti koritena je u predistoriji, zatim u antikom ; starokranskom periodu, a onda i tokom itavog srednjeg vijeka. Na s-telama iz raznih krajeva Grke, oko V v. prije n. e., viamo portrete pokojnika koji ponekad dre pticu, zeca ili jabuku (kuglu).'" Na glavnoj fasadi romanike crkve S. Mkhele u Paviji, uz ostale ivotinj ske predstave, vidimo i ptice.'" Na glavnoj fasadi crkve

275

S. Zeno u Veroni vidimo enu sa dvije ptice. Na jednom sa.rkofagu u Niortu (XII v.) nalazi se scena lova na jelena u kojoj lovac na konju dri pticu.'95 Ptice se nalaze i na islamskim spomenicima, tako, npr. u tuku omajadskog dvorca Kirbet el-Mefdir u Jordanu , iz VIII v., zatim na zidnim slikama sasanidskog dvorca u Niapuru,iz X v.696 Pticu na ruci lovca vidimo i na seldukom sarkofagu u Afyonu (XII v.).697 U dvoritu klaustera S. Paolo fuori le mura u Rimu naao sam kapitel koji je na jednoj strani imao ,sk lesanu predstavu p ijetla. Pijetao se javlja na tkaninama Perzije, iz VIII v., zatim na odjei u Muzeju u Hamburgu, na tepisima iz guvernemana Semipalatinsk i na mu koj odje i u Indiji.'" Predstavu ptice koja napada zeca vidimo na mozaiku crkve S. Marco u Veneciji (XII v.). Iznad portala romani ke crkve S. Michele u Paviji nalazi se relj efna scena u kojoj orao napada zeca. Istu takvu predstavu vidimo na glavnoj fasadi c~kve S. Zeno u Veroni.699 Na nekoli ko romani kih kua u Veneciji nalaze se reljefni medaljoni sa takvim scenama .7OO Evo i nekoliko primjera motiva ptice na spomenicima u naim krajevima. Iluminacija Hrvojevog misala prikazuje ovoga hercega na konju sa sokolom na ruci . Na fragmentu sarkofaga u E ufrazievoj baz ilici u Poreu uz krst su isklesana dva pauna i po jedna ptica (golub) na njihovim repovima (oko VII v.) .701 Predstava ptice se es to nalazi na srednjovjekovnom nal<itu , uglavnom na prstenju, poev jo od XI v.
S I. 108. Predstava orla koji napada zeca na moza iku crkve
S. M arco
II

Veneciji.

Taj motiv je bio naroito omiljen u XIV i XV v. Cee se javlja na kamenoj plastici arhitektonskih spomenika moravske kole, kao npr. na Lazarici ti u Kaleniu.,o2 Ptice se nalaze i na nekoliko naih grbova . Tako, npr., tri ptice rairenih krila su grbovna oznaka bosanske porodice Masnovi a.,o3 Orla koji je zgrabio janje vidimo na Radovanovom pOltalU u Trogiru, kao i na kruni bunara u dvo~itu nekadanjeg samostana sv . Klare u Dubrovniku, a orla koji napada zeca na kapitelima stubova klaustra Franjevakog samostana u Dubrovniku.'04 U Arheolokom muzeju u Zadru nalazi se kameni medaljon (donesen iz neke ruevine) s reljefom "sokola ko}i se oborio na zeca" .'05 Na novcu nasljednika humskog kneza Andrij e (1204-1209. g.) nalazi se pred stava vladara na prijestolju koji na desnoj ruci dri pticu. 706 Na nadgrobnoj ploi kasnoantike bazilike u Zenici nalazi se predstava ptice,'o, a na pluteju kasno antike bazilike u Dabravini predstavljen je krst i na njegov'im horizontalnim krakovjma po jedna ptica.'08 Uz lava ,i zmaja, orao je takoer jedan od predstavnika ivotinjskog svijeta u skulpturi dvorca u BobovCU.'09 Stilizovanu predstavu pijetla, slin u naim u Uboskom, naao sam na malisorskim nadgrobnim s telama iz XVII-XVIII v. u Vuksan-Lekiu , kod Tuzi , u Crnoj Gori.7IO Napominjem da se predstave ptica nalaze i na naj starijim muslimanskim nianima u Bosni.711 I na jednom kran skom nianu iz XV v. nalazi se ptica (Kalimanii) . U starokranskoj umj etnosti se upotrebljavao motiv goluba i orla. Za goluba se kae da je ,!simbol due koja ivi u vjenom pokoju". Dva goluba j kale imaju sepulkralno znaenje, predstavljaju vjernike "koji u euharistiji sru zalog vje nog b laenstva". Orao u kran skoj simbolici predstavlja Kristovu vlast u carstvu nebeskom .m Prastaro je vjerovanje da dua ovjeka ima oblik ptice. Za golubove na krstu se kae da predstavljaju due vjernika. 7l3 U staroj Indiji, Perz-i ji, Vavilonu i Egiptu golubovi su smatrani bojim vjesnicima j prema tome svetim stvorovima. Jevreji s u .i h prinaali kao rtvu bogovima. I Grci su oboavali golubove. Kao simbol ljubav,i kod Grka, a kasnije i kod Rimljana, golub je bio posveen Afroditi.' 14
Gledajui oblike ptica na naim stecima, a imajui na umu kransku simboliku, koja je mogla biti od utjecaja, najprije nam se namee misao o predstavama golubova. Zaista, najvei broj tih motiva na stecima najsliniji je golubovima, izuzimajui nekoliko predstava pijetlova i jednu predstavu orla koji napada zeca. U tome sluaju najprije bi dolazilo u obzir tretiranje Nh motiva kao kranskih simbola o vjejih dua. Pogotovo 'k ada imamo na umu onih devet predstava ptica uz krstove. Isti tretman bih predloio i za p ticu iz Selina koja ,s e nalazi uz predstavu mrtvoga pokojnika.71S Za ptice u Brotnjicama L. Zore kae da su golubovi koF znae "sladost imir" .716 Neke ptice na stecima i na nianima V. Curia su podsjetile na predstave kukavica koje bi, po narodnom vjerovanju, mogle simbolizirati tugu ljudi za izgubljenim bliskim srodnicima.7l7 Neki istraivai steaka su ptice na jelenima, ili u vezi s jelenima, smatrali predstavama dua na putu za drugi svijet. 7Is Meutim, mnogo je vjerovatnije da se ovdje radi o predstavama sokolova vezanih za lov kako na dlakavu tako i na pernatu divlja, koji je u srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini bio veoma cijenjen i njegovan. Lov sa sokolima je bio poznat mnogim narodima Evrope i Azije, a u

277

vezi s tim i gajenje sokolova. Arapi su, npr., bili strasni lovci sa sokolima, a Perzijanci su bili naroito vjeti u gajenju sokolova. Turci su u sastavu svoje vojske imali posebne jedinice, sokolare, tzv. ahindije. Bosanske narodne pjesme mnogo spominju sokolove. Tradicija lova sa sokolima u Bosni se odravala sve do prije 40 godina.719 Ve sam naveo da je herceg Hrvoje prikazan na konju sa sokolom. Despot Stefan La zarevi je poginuo u lovu sa sokolom.720 U dosta sluajeva nema nikakve sumnje da su na stecima zaista predstavljeni sokolovi. Ako je ptica na ruci lovca, kako onoga na konju tako i lovca-pjeaka, ili ako je ptica u letu ka jelenu, .jJj je ve na njemu samome, sasvim je jasno da se radi o sokolu. Pa, i kada je samo vitez prikazan na konju, sa pticom na ruci, mislim da nema sumnje da se opet radi o sokolu, a ne o golubu. U Brotnjicama je na jednoj strani predstavljen takav feuda lac-lovac sa sokolom, a na drugoj strani istoga steka je isklesan itav niz ptica, to upuuje na istu pretpostavku. I predstave ptica na titovima sa maevi ma opravdanije je vezati za odnosnog vlastelina, viteza, koji je nj egovao lov sa sokolima i u tome se isticao, nego za odnosnog pokojnika i ja je dua predstavljena golubovima. Ja mislim da e ,i ptica na ruci kolovoe biti prije soko nego golub. U nekoliko sluajeva soko se nalazi na jelenu ili srni koja je ve malaksala, npr. u Uboskom,721 Podgradinju i 2dpijeviima, 'kako klesar ne bi postupio kada bi ta srna, odnosno taj jelen imao funkciju prenosn;ika dua na drugi svijet. Jedan slu aj pojave dviju ptica na stablu u Donjoj Zgo i mogao bi se objanjavati kao elemenat kompozicije kranskog drveta ivota, u smislu predstave raja, ali, s obzirom na sve druge motive toga steka (kavalkada konjanika. scena lova , predstava dvorca, itd.) , meni izgleda da je to realna slika stabla sa pticama, kao dijela pejzaa. Predstava ptke (vjerova tno orla) koja napada janje lt Brotnjicama , kao dio vee kompozicije,'" u kojoj vidimo i borbu lava sa zmajem, svakako je rezultat ugledanja, a moda i dalekog sjeanja na romaniki bestijarij dubrovakog primorja, to znai da simbol,iZJira kransko vjerovanje u borbu smrtnih grijeha. A mOda je to soko na ve malaksalom lanetu, zbog ega bi onda tu predstavu trebalo pridruiti ostalim takvim pred stavama. Ostaje jo da se objasni devet motiva pijetlova (uraunav i u to i stilizovane ptice koje su najslinije pijetlovima). Pdjetao je imao vrlo zapaenu ulogu kako u paganskoj tako i u kranskoj mitologiji. U antiko vrijeme je Perzija nazivana zemljom pijetlova, jer je pijetao bio jedna od svetih ivotinja boga svjetla Ahuramazde. U Grku je stigao preko Perzij anaca, a odatle u ostale krajeve Evrope .i sjeverne Afnike. U svadbenim obiajima junih Slavena smatran je simbolom plodnosti . U starim srpskim obiaj ima pijetao je klan kao rtva u s lu aju bolesti, zidanja kue, itd. U nekim krajevima se obavezno klao na sv. Iliju. Klan je na zavretku oranja radi roda, na gumnu kao demon ita, itd. Poznat je kao atribut sv. Save. Ovaj svetac ga je uvijek nosio uza se.72l Na krovu kue je simbol ivota, a inae simbol budnosti i ponosa. U kranskoj mitologiji pijetao je uvijek budan uvar koji nagovjetava kraj tekih no nih asova , bjekstvo lopova, olakanje bolesnicima, molitvu kranima, povratak nade, hrabrosti i snage. Svemu tome treba dodati i ulogu koju je pijetao odigrao u odricanju sv. Petra od Krista. U toj poznatoj e pizodi pijetao je upozorio sv. Petra na njegovu slabost, zbog koje se on dugo kajao.724

278

U paganskoj mitologiji pijetao je bio rtvena ptica. Rimljani su krijestu pijetla rtvovali Larima, a u Meksiku je i pijetao ,koriten pri ljudskim rtvama i kI'VlIlim ceremonijama. Slaveni su ga jo u srednjem vijeku stavljali u grob, zajedno sa 'pokojnikom.725 U srednjem vijeku je naj e e smatran vjesnikom Kristove nauke, a na grobovima je bio simbol protiv grijeha.726 Zbog svega toga nas ne iznenauje njegova pojava na stecima. Vjerovatno je pijetao na 5teku zadrao neto od dalekog slavenskog obiaja, ali je vjerovatnije da u tome treba vidjeti i neto od kranskog simbolizma.

7 - Ostale ivotinje
Od ostalih ivotinjslcih predstava evidentirana su etini primjerka medvjeda, i to jedna scena lova na tu ivotinju i tri scene neposredne borbe ovjeka i medvjeda. Scena lova se nalazi u Han-Stjenicama kod Rogatice.727 Lovac je pjeak, sa kopljem. U lovu uestvuje i pas. Scene neposredne borbe su zastupljene na stecima u Lovreu kod Imotskog, u Uboskom kod Ljubinja i u Podgradinju kod Stoca. 728 U sv,im tim scenama mukarac kopljem napada medvjeda .


Na jednom portalu crkve sv. Andrije u Barletti isklesane su rame scene sa ljudima i ivotinjama, pa ta'ko i lov na medvjeda. 729 MedVjed je likovni motiv i nekih naih romanikih djela. Tako ga nalazimo na Radovanovom portalu u Trogiru, zatim na drvenim sjeditima u .k oru, kao i na propovjedaonici katedrale u Splitu. Taj se motiv pojavljuje i na portalu kao i na ugaonoj konzoli proeljnog trijema Kneevog dvora u Dubrovniku.730 Zbog toga to svojim nainom ivota asocira na mjeseeve mijene, medvjed je u obiajima nekih Indijanaca na zapadnoj obali Sjeverne Amer.i ke i nekih stanovnika staroga Sibira smatran lunarnom ivo1:!injom. U tradiciji slavenskih naroda ustanovljeni su tragovi totemisti kog vjerovanja u vezi sa medvj edom. Nai narodi su medvjedu pridavali ljekovitu; zatitnu mo. m
Openito se smatra da u kranskoj mitologiji borba sa divlj.im zvijerima simbolizira borbu krana sa grijesima.m Mislim da su motivi medvjeda na stecima doli ugledanjem na apulske ; nae primorske motive. POtanje je samo da li su majstori steaka bili svjesni kranske simbolike u klesanju tih scena na stecima?

279

Druga ivotinja koju sam ovdje ubrojao jeste vepar. Javlja se jedanaest puta, i to na Duvanj skom polju - u Eminovom Selu, Sarajlijama i Kongori, zatim u Donjoj Zgoi kod Kaknja, Graanici kod Visokog, Zbornoj Gomili kod Gacka, Risovcu na Blidinju (izmeu Cvrsnice i Vran-planine), u Vranjevu Selu kod Neuma i u Radmilovia Dubrav'; kod Bilee. 73J Sve su to scene u koj';ma lovac-pjeak kopljem napada na vepra, samo je II jednom sluaju lovac na konju. Osim u sluaju Zborne Gomile, u svim scenama na vepra napada i pas; u Zgoi su tu

tri psa . Sasv,im se jasno raspoznaju figure vepra . Naj su scene u Zgo i i u Graanici. 734 Osim toga, u Vlakovcu, kod Olova, p redstavljena je stilizovana glava vepra, kao heraldika oznaka . Ralje su otvorene i istaknut je onj ak (d e ra ). Do glave su jo predstave tita, kacige, vela, a onda j sp irale i rozete. m Sve se to ponavlja na sve etiri strane obeliska .
dinami n ij e

dva a u

Graanici


Scenu lova na vepra naao sam na sarkofagu iz V v. u Muzeju sv. Augustina u Tu luzu , a predstavu samoga vepra na jednom starokran skom sarkofagu u Aliscampu u Arl esu.'l6 Sv. Rad oj i je naao scenu

II ,

SI. 109. - Scena lova na vepra kao minijatura Miroslavljcvog evanelja .

lova na vepra na jednom rimskom mozaiku, koja je gotovo identina naoj sceni u Zgoi. 737 Scenu s li nu onoj u Graanici J. Kovaev,i je naao na jednom sarkofagu iz VI v. u Galij,i'37' Scenu lova na vepra nalazimo kao minijaturu Miroslavljevog evanelja 7 J8 Sarkofag sa predstavom lova na kaJ.idonskog vepra II Splitu smatra se j ednim od najvrednijih kiparskih spomenika antike umjetnosti u naim krajevima. '39 Scena koja predstavlja ovjeka .kako ubija vepra nalazi se kod Radovanovog prikaza decembra na portalu u Trogiru 740 Ono to je naprijed reeno o kranskoj simbolici medvjeda vrijedi i za vepra. Borba sa veprom je alegorijska predstava borbe kranina sa grijesima. U evane lju po Mateju i Luki se kae da duh zla ulazi u svinje. 74 ] Majstor steaka se mogao nadahnuti s linim predstavama u naem primorju. I ovdje se s razlogom moe posumnjati u postojanje prave svijest:i o s imbolu vepra. U vezi sa heraidikim motivom glave vepra u Vlakovcu mogu samo da navedem podatak da se na dovratku zapadnog renesansnog portala crkve sv. Andrije u Barletti nala2)i osmerokraki tit sa glavom vepra kao glavnim motivom.'" Osim toga, naao sam jedan maarski grb neutvrene pripadnosti, objavljen prije 60 godina, koji ,ima gotovo identinu predstavu glave vepra kao glavn u heraldiku oznaku. ' 43 I stra ujui ovu upadnu slinost, doao sam do uvjerenja da spomenik i grb na lokalitetu Vlakovac pripada nekom od lanova ugledne vlastel,inske porodice Bakia, koji su 1525. god. prebjegli iz smederevskog turskog sandaka II Ugarsku. Pavle Baki je u Ugars koj dobio titulu srpskog despo-

Sl. 110. - Predstava prednjeg dijela vuka kao heraldika oznaka na sanduku kneza Radoja II Zabru kod Kiseljaka.

ta 744 I naziv lokaliteta ovoga spomenika kao i samoga sela (Donji Bakii), vjerovatno je nastao po nekom knezu Bakriu koji je tu ivio i umro, po svoj prilici u drugoj polovini XV ili u poetku XVI v.'45 U Miruama, kod Bilee, postojao je viso ki sanduk (zbog potapljanja doline Trebinjice i stvaranja akumu laoionog bazena za hidrocentralu steak je prenesen u Bileu) na ijoj je jednoj eonoj straThi prikazana scena u kojoj neka etveronona ivotinja, najsli nija vuku, napada na ovj e ka,746 a u Zabru , u iroj okolini Kiseljaka, na eonoj strani veeg slj emenjaka predstavlj ena je gla va sa prednjim dijelom tijela vuka kao osn ovna heraldika 0~naka 747 Prema tome, motiv vuka se javlja dva puta. Postoji jo poneka predstava ivotinj e koja podsjea na vuka, a li je sli nost tako malena da je ne mogu sa sigurnou svrstati ovdje, npr. niz takvih ivotinja u Tupanu, kod Nik i a, ili ivotinja koja se nalazi u dij elu velike scene u Brotnj<icama. 748

Predstavi vuka na steku u Miruama nisam naao analogij e. O samoj njegovoj pojavi i znaenju bi se moglo re i ono isto to sam ve rekao za medvjeda i ve pra . I vuk je zvijer koja u kranskoj mitologiji moe da predstav lja grij eh p rotiv koga se kr anin bori . U staroj srpskoj religiji, kao i u etrurskoj, gr koj, rim skoj, germanskoj i keltskoj, vuk je predstavljao demona, a moda i boanstvo donjeg svijeta .'49 Sto se ti e vuka kao grbovne oznake, ni u ne ma analogije, ali iz natpisa koji se nalazi na tome spomeniku doznajemo da se radi o grobu velikog bosanskog kneza Radoja, koji se u istorijskim izvorima spominje oko 1400. god.750 Predstava unekoliko slii onoj iz Bakia, gdje je glava vepra glavna grbovna oznaka. Motiv ribe se jav lj a u dva primjerka na spomeniku u obliku stuba u Donjoj Zgoi (sada u vrtu Zemaljskog muzeja u Sarajevu) m Riba je vaan i es to upotrebljavan starokr anski motiv, koji je jo u predistoriji bio veoma rasprostranjen, a posebno u vaava n kod azijskih naroda . U starokranskoj simbolici tima nekoliko znaenja, ali je najvie vezan za ime Isusovo kao h!ijeroglif i za euharistiju.m Poslije IV v. rjee se upotrebljava . Motiv ribe je isklesan na jednoj grobnoj pl o i iz II v. naenoj u Jezerinama, ,kod Bihaa. 753 I na nadgrobnoj ploi gotike upne crkve u Petrovini, izmeu Zagreba i J astrebarskog, s latinskim natpisom, iz XVI v., nalazi se riba.754 Motiv ribe se nalazi oj na starim drvorezbarenim predmetima iz zapadne Bosne.755 Uz motiv ribe n a stubu iz Donje Zgoe nalaze se i motivi stola, pehara, posude i neki drugi, to oito govori o r eligiJskoj kranskOj simbolici. Na ovome mjestu mogli bismo dodati motiv jareta i jal1jeta koji se javlja nekoliko puta. J edanput je to jare u raljama zmaja (Vlahovii, kod Ljubinja) , a drugi put jarac sa neuobi ajeno dugakim rogovima na krstai iz Fojnice.756 Na Visoiei planini, uz ljudsku figuru sa tapom i pticom, vidimo i janje757 ~L1lroliko to nije drijebe ?) , a u Slivnu RaV'llom, kod Metkoyja, ovna uz krst, vjerovatno Agnus Dei (ukoliko to nije konj, kako neki misle).758 Po miljenju M. Wenzel , u Turmentirna, kod Trebinja , mogla bi bii predstava janjeta, uz krst. 75 Ako se jedanput ustanovi

282

SI. tI l. - Preds ta va d viju riba na s tolu na s tubu jz Do nj e Zg o e (sada u vrtu Zema lj s kog muzeja u Sa ra jevu)_

da neki primjerci zaista predstavljaju janje, onda je to nesumnjivo blisko kranskom simbolu Dobrog pastira (umjesto Krista je krst). Ovdje bi se jo mogla ubrojati predstava dviju fantas tinih ivotinja - etveronofuih dosta visokih ,.ivotinja, sa visoko uzdignutim glavama, bez rogova, sa razigranim ali ne tako dugakim repovima, koje se, uz dvije ljudske fiigure, nalaze na jednom sljemenjaku u Ljubinj u760 (sl. br. 165), kao i samostalna fantas ti na ivotinja sa etiri para nogu u Starom Gradu, kod Zadra, za koje se moe izraziti pretpostavka da su nastale inspiracijom romMlikog primorskog bestijarija.'1 Ostale fantastine ivotinje - nekoliko prumjeraka slinih zelemba u, iz okoline Stoca, dva krilata konja, iz Varoita i Blidinja i primjerak etveronone ivotinje razigranog repa na titu u Gvoznu , kod Kalinovika, uvrstio sam u zmajeve, konje i lavove, zbog ega ih ne donosim na ovome mjestu.


Kako se vidi, ovu grupu sa injava 12 vrsta i 46 podvrsta motiva ivotinja. Najzastupljenije su ptice, kojih ima oko 200 primjeraka, iza njih dolaze jeleni, kojih ima oko 100 primjeraka, ne raunajui one u scenama lova. Najmanje ima riba i vukova (samo po dva primjerka), kao i ovaca - koza, veprova i medvjeda (od 5 do 10 primjeraka). Ukupan broj pr,imjeraka ove grupe nije tano utvren, ali se on, po mojoj procjeni, pribliuje cifri od 450, pa, prema tome, spada . u dobro zastupljene grupe motiva. Geografsko rasprostJiranje ovih motiva je iroko, obuhvata gotovo sva glavna podruja, ali su glavni motivi koncentrisani na i s to ne krajeve Bosne i Hercegovine. Ukovna obrada je vrlo neujednaena. Moe se rei da s u mo~ivi steaka iz Hercegovine, relatJivno, najuspjeliji. Meu njima ima vrlo efektnih, sa puno nitma i ivome svjeine, kakva je, npr. , predstava osamljenog jelena na Cengi Bari, kod Kalinovika.'62 zatim predstava osamljenog pijetla u Banji S~ijeni, kod Rogatice (sada u vrtu Zemaljskog muzeja ou Sarajevu) ,'63 predstava zmaja koji prodire jare ou Vlahoviima, kod Ljubinja,'64 ili predstava borbe ovjeka sa medvjedom u Podgradinju, kod Stoca (sl. br. 151).'65 Porijeklo i znaenje ovili motiva na stecima jo nisu proueni. Openito se pretpostavlja da veina ovih vrsta ivotinja potjeu od starokranskih simbola vezanih za smrt i drugi svijet, ili za paklene napasti, a da neposredniji utjecaj treba traiti uromanikom best:'ijariju. Jelen je, npr., prenosnik pravednih kranskih dua, slinu funkciju ima i konj, golub je predstava same due Kristovih vjernika, a glavno znaenje zmije je vezano za due umrlih predaka. Lav, medvjed, vepar, vuk, zmaj i orao koji napada janje ili zeca najprije bi spadali u fond kran skih simbola grijeha i zala protiv kojih se ovjek mora boriH. Tako bi izgledalo kao da najvie opravdanja ima tumaenje naih motiva sa stanovita ortodoksne kranske simbolike. Meutim, do vremena steaka vjerovatno nije bilo sasvim iezlo sjeanje na stare slavenske paganske kultove, jer je bilo [ obiaja koji su na neki nain odraavali

284

prisustvo tih kultova, kao to je, npr., tovanje kune zmij e, ili prila. ganje pijet lova mrtvacima, itd ., zbog ega i tu staroslavensku komponentu moramo uzeti u obzir. Kada se govori o borbi sa pak lenim napastima , ili o njihovim m e u sobnim obraunavanjima, to dolazi do izraaja preko predstava borbe lava sa zmajem , o rla sa zecom, odnosno janjetom, ili zabijanja maa u ralj e lj ava, treba rei da je takvih predstava ma lo. Stoga nije u pravu M. Wenzel kad s ve preds tave ptica na jelenima v:idi kao predstave grabljivica na zeeve.'66 niti O. Biha lji-Merin kad ptice na jelenima s li n o tretira - k ao "pt ice s mrti " .''' Mislim da su kod maj s tora i poruioca s teaka sj ea nja o tim s tarim kultovima bila nejasna, maglovita i ve gotovo sasvi m i ezla, zbog ega velika veina ovih motiva izgledaju drugaij e i imaju druga ije znaenje. Uz jelene pos toje i preds tave kouta i lanadi, a osim toga, vein a je ov ih ivotinja na razne na in e ukljuena u lov. Osim golubova uz krstove i pijetlova, gotovo da su sve ostale ptice, a njih je ogroman broj, sokolovi (na ruci konjanika, na titovima, u lovu ), koji s u elementi lova srednjovjekovnih bosanskih feudalaea. I konj kao i pas izraz su ondanjih realnih veza za ovjek a i njegove potrebe. I malobrojne preds tave borbe ovjeka sa medvjedom, veprom i vukom, uglavnom lova na te zvi jeri, vjerovatno su realne ivotne situacije. Ako bi imalo izvjesnog razloga da, npr., zmiju objanjavamo kao znak staros lavens kog ku lta predaka, ili go luba uz krst kao kranski simbol du e vjernika, nema nika kva razloga da ve inu preds tava jelena, ptica, konj a, pasa, medvjeda, veprova i vukova ne objanjavamo kao realne preds tave koje na s tec ima imaju svrhu da, po ondanjim kriterijumima, atribuiraju dru tveno ugledne ljude. Osim toga , u vie primjeraka su motivi naih ivotinja postali ukras na kreacija, kao to su prepleteni zmajevi. Dosta mo ti va je zauzelo mjes to osnovne oznake grba ili polugrba, kao to s u s tdlizovan i lavovi na titovima II Trstenom, Uboskom i Gvoznu, stilizovana glava vepra u Baki ima , s tilizovana glava vuka u Zabru, zmajevi u Makars koj, ili n eke druge predstave lavova bez titova, kakva je, npr., ona na stubu Mahmuta Brankovia, kao i zmajevi (ze le mba i) maj stora Grubaa u okolini Stoca.

PREDSTAVE UUDr

Ovdje je postuplj eno isto kao i kod preds tava ivotinja. Uzete su u obzir samo one predstave ljudi koje se na plohama s teaka javljaj u kao individua lne, samostalne. (O predstavama ljudi kao elementima ita vih kompozicija , kao npr. u prikazima lova, kola i turnira, gdj e se one javljaju u relativno veli kom broju, bi e govora ne to kasnij e, zbog toga to te scene sainjavaj u posebnu grupaciju motiva .) Sve moti ve ove grupe podij elio sam na etiri glavne vrste, kako sli jedi: 1 - glava; 2 - ruka; 3 - polufigura; i 4 - figura, pa u ih tim redom i prikazati. Kasnije e se vidjeti da grupa ovih motiva ima i ne ke svoje podvrste, da se rasprostire na dos- irokom teritoriju, ali uglavnom ta u isto nim krajevima Bosne i Hercegovine i da se svojim uku pnim brojem primjeraka pribliava cifri od 400.

285

Sam klesarski postupak je uobiajen , ali je vrlo neujednaen. Bilo je i planiranja prostora i prethodnog crtanja, ali se uveliko radilo neposre dno , bez prethodnih radnja. Ima mnogo grubih, naivnih i inae loih klesarskih ostvarenja, ali isto tako i do brih , impresivnih, vrlo izraajnih i originalnih likova.
1 ama,

Glava

Motiv glave se javlja 24 puta. U 22 s lu aja je taj motiv na krstaa samo u dva s luaja na ostalim oblicima steaka Uedan sanduk i jedan slj emenjak). Postoje, dodue, jo dva objavljena s lu aja , iz Stupara, kod Kladnja i Vrulja, kod Pljevalja , koja nisam ubrojao zbog toga to mislim da ih raniji i s traivai nisu dobro uo ili, odnosno nacr-

Sl. 112. - Predstava ljudske glave na kr s ta i kod sela Hru ta, II okolini Nevesinja.

tali. 76' Teritorijalni raspored ovih motiva izgleda ovako: okolina Neve sinja - 8, okolina Gaoka - 6, okolina Bilee - 5, okolina Ljubinja I, okolina Trnova - l , Mostara - l, Litice - l iRoga tice - l. Broj primjeraka iz okoline Bil ee je samo priblino taan, zbog ega ukupan broj treba uzeti takoer kao priblino taan. Kako viimo, radi se gotovo iskljuivo o podru ju istone Hercegovine . Svi ovi motivi nisu jednako predstavljeni. U veini sluajeva su to predstave lica mu karaca, sa oima, nosom, ustima i brkovima , kao npr. u selu Hruta, kod Nevestinja769 (sl. br. 112) . Obi no su lica krukolikog izgleda , ponekad oiviena tordiranim vijencem, koji vjerovatno oznaava kosu, kao npr. u selu Domrke, u okolini Gacka 770 Predstava glave iz Ledinca , kod Litice, izgleda da nije muka, jer nema brkova, pored vijenca ima i kosu, a moda; dijademu iznad e l a. A. Benac je ovu predstavu nazvao maskom. m Neke predstave glave su svedene na oi, obrve, nos i usta, a na krstai u Kokorini, kod Gacka, samo na oi s obrvama. m U Ledi ima, kod Trnova, na vodoravnoj strani p l ieg sanduka nalazi se jedinstven motiv - tri jednake predstave glava, na kojima se danas ne zapaaju nikakvi detalji,m a na eonoj strani oveeg sljemenjaka u Banji Stij eni, u okolini Rogatice (sada u vrtu Zemaljskog muzeja u Sarajevu), iznad predstave stola, ljudske figure sa aom u ruci i predstave tapa, lebdi takoer jedinstvena predstava glave u profilu,

Sl. 113. - Predstava ljudske glave na krstai


II

Ledineu kod Li tice.

sa naznakom kose , ili sa oreolom,'" Sve ostale predstave glave su na nadgrobnici ma u obliku krsta, gdje obi no zauzimaj u i ston u stranu gornjeg uspravnog kraka, tako da itav spomen ik djeluje kao figura ovjeka gornj i uspravni krak kao glava, horizontalni krakovi kao ramena, a donji uspravni krak kao trup i noge ovjeka. U Simiovi, kod Bil ea , postoje dvije krstae iz XVIII v., na kojima je umj esto predstave glave isklesan krst okruen tordiranim vijencem oblika konture mu kog lica sa iljas tom bradom. m Po utisku da predstava krsta II tordiranom vijencu zamjenjuje predstavu ljudskog lica, bilo je izvjesnog razloga da i ova d va primjerka dodam naim motivima glava, a li se na to nisam odluio uz osta lo i zbog okolnosti da jedna od te dvije krs t ae ispod preds tave krsta ima predstavu dviju figura, mu karca i ene, koj i se jednom rukom dre zajedno. Mislim da se ovdje rad i o zajedni kom grobu lica ij i s u portreti ve prikazani, pa da nema

, ,

t:
\

'/ \

~1

..

SI. 114. - Predstava ljudske glave (uz io tavu figUlU i tap) na sljemenjaku II Soi cama kod Rogatice (sada u vrtu Zemalj skog muzeja II Sarajevu) .

razloga da se muki portret jo jedanput prikazuje sa predstavom lica, i to u vidu krsta. Izmeu svih takvih krstaa najsnanije, a istovremeno i najljepe, djeluje ona iz Hruta, u okolini evesinja. n6

SI. 11 5. -

Nekoliko motiva ljudskih glava sa i s t o noj Hercegovini.

k rsta a

Ta krs taa iz Hruta, a i jo ne ke, ima kruni vijenac i polumjesec na svojim horizontalnim krakovima, i to vijenac na lijevom, a polumjesec na desnom kraku, g l edaj u i od krstae, to je Z. Kajmakovi a podsjetilo na ikonografsku shemu kompozicije Kristova raspea i na mogunost izvjesnog ugledanja majstora steaka na freske pravoslavnih crkava sa takvim predstavama. Kajmakovi je, ipak, veinu krstaa sa predstavama glava ljudi protuma io kao "rudimente portreta umrlih" Tn Pi ui u svoje vrijeme o predstavama ljudskih glava na krstaama u okolini Nevesinja, ja sam izrazio pretpostavku da bi to mogli biti pokuaji shematskog prikazivanja portreta zakopan ih linosti. 778 Ovu pojavu su spominja li jo neki istraivai , ali vie kao oblike steaka Ila kojima su antropomorfne predstave tumaene kao odraz bogumilskog - hereti kog u enja (Solovjev) ,m ili kao pojave kranskog ortodoksnog karaktera780 (D. Vidovi). Naprijed sam spomenuo da su neke predstave glava svedene na predstave oiju . Taj motiv je prouavao jedino etnolog P. 2. Petrovi. On misli da su oi nastale regresivnim postupkom od predstave glave, a da je na nadgrobne spomenike doao s ciljem da grob i spomen ik sauva od eventualnog skrnavlj enja. Mrtvome se oi zatvaraju zbog toga to se vjeruje da bi, ako ostanu otvorene, mogle nekoga od svojih da povuku u grob. Na nadgrobnim spomenicima one ostaju otvorene kao upozorenje " opomena nasilnicima da e ih s tii osveta i kazna. Petrovi misli da su i m.nogi motivi spirala na stecima, tzv. dvostruke spirale, nastale po motivu oiju i da zbog toga te spirale imaju antropo idni karakter.78 1 Treba rei da se nai motivi ljudskih glava nalaze gotovo iskljuna stecima oblika krsta koji vremenski pripadaju kraju perioda steaka , zatim da su ustanovljeni na krstaama kasnijeg vremena, kao i na najstarijim muslimanskim nianima, i to u 'stonim krajevima Hercegovine i Bosne.782 Ustanovljene su i brojne predstave ljudskih glava na krs taama i stelama XV-XIX v. u okolini Novog Pazara, Sjenice, Rake i Kraljeva, najvie na tZN. studen;kim stelama.'83 Obiaj
ivo

289

klesanja motiva glave ljudi u Srbiji je nastavljen vremenski i da lj e, te na mnogo irem podruju. Ta kve pre dstave vidimo i na takozvanim krajputaima u zapadnoj Srbiji. Ustanovio sam dh i na krstaa ma sa takozvanim preklopima, iz XVII-XIX v., u okolini Kuma nova, u Makedoniji 784 Kako se vidi, krs tae sa motivima glave specifinost su istonih krajeva Hercegowne. Sam oblik tih s tea ka, naroito nj egova an tropomorfnost (zaobljen gornji uspravni kra k, neto oboreni horizonta lni krakovi , itd.) u izvjesnoj mjeri su i rezultat utjecaja muslimanskih ni ana. Otuda i pojava velikog broja po obliku s li n ih nadgrobnika u Srbiji, naroito onih u obliku stubova-stela. Sama pojava motiva glava ljudi na hercegova kim krstaama, a u vezi s tim i mo tiva glava na srbijanskim krstaama i stelama, kao i onim oko Kumanova, odraava elje i nastojanja maj stora i poruilaca da se na taj nain ovjekovjee uspomene na sahranjene li nos ti . To su, dakle, portreti pokopanih, [stina vrlo uproteni i shematizovani, ali se tu i tamo primjeuju i reali s tiki detalji. U prilog ovakvom opredjeljenju u tum aenju ovih motiva ide i to to se kod nekih predstava u Srbiji razlikuju portreti sveten ika i ena, te to su uz neke predstave glava dodati i neki predmeti zaniman ja.

2-Ruka
Motiv ruke je es ta pojava na s teci ma . To j e predstava osamljene ruke u tri vida: kao otvorena aka do l ana ka, sa prstima, zatim kao ruka do lakta , ili d o blizu lakta, a onda i kao ruka do ramena, obino savijena u laktu. Nekada je ovaj motiv potpuno osamlj en, esto je u blizini polumjeseca, krsta, rozete, ili nekog drugog motiva, ali ga najee s usreemo u zajednici sa maem, titom sa maem, ili sa kopljem , a ponekad i sa lukom, ili buzdovanom. To zajednitvo ruke i oruja nekada se ogleda u predstavi ruke u neposrednoj b lizini o ruja, obino tako da oruje dodiruju prsti ruke, aH mnogo ee u tome da ruka dri oruje. Relati vno, naj vie primjeraka ima motive ruke koja dri ma. Postoji i nekoliko p r imjeraka gdje ruka dri neki drugi predmet, npr. tap, ili klesarsko dlijeto. Kod motiva osamljene r uke, pogotovo mo.tiva ake, prsti su es to nesrazmjerni - uvelian i i p rilino rastavljeni. U nekim sluajevima se uoava oklop na ruci, a mogu e je da je klesar u nekim s luajevima umjesto ruke prikazao samo pancir-rukavice_ Ruka na s teci ma , da kle, po svom mj estu i funkciji, nadomjeta i tavu ljudsku figuru , zbog ega smo je uvrstili u ovu vrstu motiva. Pregledao sam sve raspoloive materijale i ustanovio da se ukupan broj motiva ruke kree negdje oko cifre ISO, uklju ujui u to i pet sluajeva gdje su prikazan e obadvije ruke. Teritorijalni raspored ovih motiva izgleda ovako: istona Bosna 45 , centralna Bosna - 30, zapadna Bosna - ll, istona Hercegovina 27, zapadna Hercegovina - 6, primorje sa zaleem - 13, Lika - l , Srbija - 8 i Crna Gora - 2. Kako se vidi, najvie ovih motiva posjeduju steci Bosne (oko 60% ukupnog broja), a u tome okv, ru oni u istonoi i Bosni. Iza toga dolazi istona Hercegovina. Sva ostala podruja zaostaju dosta iza njih.

290

Statistika motiva ruke do sada je interesovala jedino M. Wenzel. Ona je tvrdila da postoji "blizu devedeset poznatih predstava usam lj ene r uke na stecima". Velika razlika izmeu te procje ne i stvarnog stanja rezultat je njenog oslanjanj a na nepotpunu grau o s tecima. Iz istih razloga, nema osnova ni njena tvrdnja da se najvei broj motiva r uke nalazi "u Hercegovini, Dalmacij i i oko Kupresa" 785 Klesarski postupak u prikazivanju ovoga motiva je veoma razliit. Dok su neke ruke prikazane r ea lno, anatomski i pravilno i skladno u odnosu na ostale motive na istoj strani steka, dotle je mnogo vie onih koje su nezgrapne, rustine i naivne. U veini s luajeva s u pozitivno plastine, ali postoji i znatan broj primjeraka koje su samo urezane u kamenu plohu. Relativno veliki broj slabo klesanih r uku govori o slabijim majstorima koji su se poduhvaa li toga posla. To je i razumljivo. Bolji majstori su, po pravilu, klesali pune ljudske figure, dok su se ovi drugi, prema svojim sposobnostima, opredjeljivali za laki postupak, za klesanj e ruke, to je, po nji hovom milj enju, ipak vrijedna zamjena za punu figur u. Ne bi se moglo rei da je ruka klesana samo Illa odreenim oblicima steaka. Nalazimo je na svim vrstama oblika, kako na leeim tako i na stojeim. Kao jednu od ilustracija najslabije uspjelih prikaza ruke do la naka navodim pr imj erak ruke i zmeu dva t ita sa maevima u Radimlji,

Sl. 116. -

Mot iv oklopl/'e-

ne ruke (uz to jo po u mjesec i zvij ezda) na titu sa maem na sanduku II Donjem Brata u kod Nevesinja.

kod Stoca,786 a za preds tavu ruke do ramena primjerak iz Brtanice, u op tini Capljina.787 Kao prj mjerak ruke bo ljih likovnih kvalite ta moe se n avesti onaj na krs tai u Blats ko m Dolu , kod Stoca,'88 ili onaj na ploi u Slanom.78' Dos ta primj era ka ruke sa koplj em ili sa maem moemo na i oko Olova'90 i ina e u i s to n oj Bos ni. U dvadesetak primjeraka vidimo ruku u panciru , kao to je, npr., o na koja dri ma u okolini Kupresa.'" Oklop je jo izrazitiji u s luaju predstave ruke na titu s mae m u Donjem Bratau, kod Nevesinja. To je, 'istovremeno, jedini primj era k gdje ruka zauzima mj es to glavne heraldike oznake.'" POs toje tri s lu aja u kojima je .p red s tavlj ena ruka koja zabada ma u ralje lava, kakva je ona okloplj ena u Trebeaju, kod Trnova .'93 Vrlo je zanim ljiva, a i lijepo obraena, preds.tava ruke koja dri tap na slj emenjaku u Ba tini , kod Skender-Vak ufa , za tim predstava ruke koja dri topuz u Vruici , kod Tes li a.'95 ili preds tava ruke koja dri a u u Toji6u , kod Tuzle."6 Posebno su zanimljive i zagonetne predstave na kojima vidimo po dvije ruke . Ima ih pet primjera ka. Na eo noj s trani slj emenjaka u Varoi tu, kod Rogatice (sada u vrtu Zemalj s kog muzeja ' u Saraj evu ), iz rebra koj e se prua sredinom uspravno izlaze dvij e simetri no oblikovane ruke koje dre po jednu "jabuku" ,'" a na vodoravnoj s trani p l oe k od Ra vnog, u okolini Kupresa, iz rozete izlaze dvij e ruke.'" Veoma je ins truktivan nedavni nalaz V. Palavest re u Papratskom, u o kolini Foe, gdje na pl o i, uz nedovoljno itljiv natpis, rozetu , kruni

SI. 11 7. - Dvije ruke koje dre jabuku na slj e menjaku II Va ro itu kod Rogatice.

Sl. 11 8. -

Predstava dviju ruku na krovnim plohama sljemenjaka II Zelinj i kod Kalesije.

293

Sl. 119. -

Reljefni motivi ruku koje

susreemo

na

stecima .

vijenac i krst, vidimo desnu ruku koja dri e ki i lijevu koja dri dlijeto. Tu je jo i jedna alatka s lina kratkom nou. Desna ruka svojim ramenom se naslanja na krst, bolje rei izlazi iz toga krsta.'99 Motiv ruke nije ostao samo na stecima. Susreemo ga na najstarijim muslimanskim nianima u Bosni i Hercegovini,"" na najstarijim jevrejskim kamenim nadgrobnicima u Bosni i Hercegovini i na krstaama iz XVII v. i onim iz kasnijeg vremena. Na rimokatolikim grobljima oko Oraja, u bosanskoj Posavini, drvene .ili limene ruke privruju za vrhove krs.taa, a na Kosovu postoji obiaj da se aplicirana ruka [la tekstilu postavlja na grobne humlke. sol P. Kos ti je ustanovio da u za padnoj i srednjoj Srbiji, zatim na Kosovu i u jednom dijelu Crne Gore i danas postoji obiaj da se na grobovima postavljaju zastave, a u okolini Kurumlije, Novog Pazara i Istoka u Metohiji na te zastave apliciraju platnene ruke, a onda i rozete, krstove; polumjesece. Prouavajui tu pojavu , Kosti je doao do zakljuka da ruka na tim zastavama znai zamjenu pokojnikove due koja se pos lije smrti, po narodnom vjerovanju , naseljava II sam nadgrobni spomenik.SOI '

Sl. 120. - Skulpture ct rvenih ruku i dana ~ se pos tavljaju na vrh drvenih krs ta a na r im okatolikim seos kim groblj ima oko Oraja II bosanskoj Posavini.

fif

,.. ,

"'P ff;" :_.

if{

Sl. 121. - Apiicirane tek s tilne ruke i danas se postavljaju na nad grobne zastave na Kosovu i oko Novog Pazara .


Ruka kao motiv likovne umjetnosti odavno je poznata. U antIcI s~ javlja kao rimski legionarski simbol. so2 U Sasama, kod Srebrenice, naena je bronzana ruka koju je arheolog V. Pakvalin pdpisao kultu Sabazijeva boanstva, koji je bio naroito razvijen u Trakiji. 803 U Mogorje lu, kod Capljine, naen je rimski kameni spomenik na kome su prikazane dvije ruke u dosta neobinom poloaju, ija namjena jo nije prouena (spomenik se nalazi u lapidariju Zemaljskog muzeja u Sarajevu). Otvorenu ruku nalazimo na semitskim stelama kao simbol oboavanja. sol U dvoritu bazilike S. Paolo fuori le mura u Rimu vidio sam kapitel na kojem je predstavljena ovea aka (sa druge strane se nalazi figura mu karca sa rairenim rukama, a s tree predstava pijetla).so; Motiv ruke su upotrebljavali i ne ki is lamski narodi. Prema navodima D. Sergejevskog, motiv dva otvorena dlana su upotrebljavali i1tski muslimani kao uspomenu na Aliju, Muhamedova zeta, osnivaa iita, koji je u m euislamskim sukobima ubijen 806 Na munari damije jednog mus!imaC1skog naselja u podnoju Himalaja stavljena je ruka umjesto uobiaj enog polumj eseca. so7 Zene n"kih arapskih naroda u Africi i danas nOs J

295

na l an iu oko vrata aku sa otvorenim dlanom i prs tima koju zovu "hazreti Fatimina ruka" ,80S Predstava ruke na s tec ima razliito j e objanjavana. A. Benac se bez dvoumljenja izjas nio da ruka sa orujem oznaava grob ratnika-fe uda lea, a i za sam u ruku, bez oruja, dao je is to objan jenje.809 D. Sergejevs ki j e najprij e mislio da je krans ka sredn jovje ko vna podignuta ruka pozajmljena iz r ims kog imperatorskog ceremonijala i da znai gest s veanog pozdrava , ali se pitao da moda ta ruka ne oznaava i ges t uenj a. Meutim , povodom na laza 's tarij e krs tae u Konj evi ima , kod Travnika, na kome je uz ruku bilo i ne koliko preds ta va U1oeva, spom enika nekog ovjeka koji j e ubij en , kao i jednog niana u Saraj evu sa predstavom dvaju o tvoren ih d lanova, koji j e pripi sa n nekom do lj aku sa Krima , ovaj i straiva je bio s klon da ruku na s tecima vidi kao znak prijetnje za osvetom ." o Osamljenu ruku sa prs tima okrenutim ka gore na steku u Ban 6i ima , kod Ljubinja , objasnio sam kao a kt m O litve, kao pozdrav bogu , ili kao prij etnju za osvetom 8 1l Osamlj ene ruke u Popovu polju i u centralnoj Bos ni vi dio sa m kao znak obraanja bogu, a li i kao izraz vlasti, odnosno snage i volj e za odmazdu prema neprijatelju, a one sa orujem kao a tribut vitet va.B12 E. Lilek je 1894. zabiljeio jednu bosans ku bajalicu u kojoj se krad ljivci koriste rukom m r tvog ovj eka , vj eruju i da e ukua ni biti m irni kao i ta ruka dok oni obave svoj posao. Povodom toga je mladi ameri ki istori a r Don Fajn, koji se interesovao za s teke, upozorio na nekoliko engleskih narodnih pripovij edaka u kojima mrtva ruka igra s li nu ulogu, pa misli da bi dalje prou a va nj e motiva mrt va ke ruke u naem folkloru moglo olakati obja nj enj e poj ave re lj efnog moti va ruke na s teci m a. Na to je M. Wenzel , uz napomenu da ruka na s L e k" pripada umrlome, ali da ne znai nj egovo mirno poivanje, rekla da su zapaanja o obrednoj upotrebi mrtva ke ruke od s trane lopova u Bosni doprinos is traivanju ruke na s tecima. B l2 a O ito j e da ruka na s tec ima nije dovoljno prou e na i da do sada ona ima vie zna enja , od pagans kog pozdrava suncu i bogu , preko anti kog sveanog pozdra va i staro krans kog gesta za spasenjem , do oznake ratn ika, vlasti i elj e za osvetom. Mogu e j e da dalja is traiva nja pokau kako ovaj moti v nema samo jedno znae nje . Neke nae pojave ruke nij e te ko objasniti . Sasv im je izvjesno da ruka sa ek i em i d lijetom u Papra tskom preds tavlja maj s tora-klesara i pisara toga s te ka i da ruka sa ao m u Toj i u govori O sve teni kom grobu. Iako moti v ruke na stecima uglavnom ostaje i dalje n ep ro uen, mislim da se ve sada sa dos ta s igurnos ti moe rei da ruka sa orujem s imbolizira rat~ nika i o vj ek a koji ima neku drutvenu vlast u svome kraju. Sama ruka na s tec ima nije mogla zadrati staru pagansko-antiko-kran s ku simbolinost, ,nego je, po mome mi lj enju , prij e svega mogla oznaavati ovj e ka od ondanjeg dru tvenog u gleda i vlas ti.

3-

Poluf;gura

Ova vrsta motiva najmanje je zastupljena. Evide ntirano j e ukupno 17 primj era ka; i to: u okolini Trogira - 2, Ljubu kog - 1, Olova - 2, Viegrada - 1, u okol ini Foe - 1, u o kolini Krupnja (Srbija) - 1,

296

na podru ju stare Ra ke okolini Pl jeva lj a - l.

6, u okolini Pluina (Crna Gora) -

l i u

P redstave s u vrlo razliito koncipirane. U Gustirni, kod Trogira, to su d vij e dos ta pla st i no predstavlj ene glave, sa diskretnim naznakama oij u i nosa, i dij e lovi poprsja, a li bez ruku .'13 Vrlo s !ina predstava, samo bez naznake oiju i nosa, nalazi se na p l oi kod Uzdolj a, u oko lini Knina. B" U Gornj im Studencima je plastino shematski p r ikazan a ena do pojasa. Na krunoj glavi nema nikakvih oznaka, 'Ila prsima su naznae na dva p la stina kruga. a ruke s u neto rairene j fJpruene pre ma do lj e. ake sa rairenim prs tima su potencirane. Dalj e se nastav lj a u sjee n pravougaonik koji samo podsj ea na ensk u h a l,iinu, na kome je udubljena pra vo ugaona " kamenica" i jedan krsti .' '' U Kamen skom, kod

Sl. 122 . -

Vrlo

pla stina
II

ljud ska polufigura na sije menjaku


lCam enskom kod Olova.

sa postoljem

297

Olova, jedan ovei sljemenjak ima natpis iz koga se vidi da tu lef i n eki Milain. Na njegovoj zapadnoj eonoj strani isklesana je dosta plasti na ljudska fi gura do pojasa. Naznaene s u oi , nos i usta, a diskretno i ruke" Na istoj nekropoli jo jedan sljemenjak ima slinu polunguru. Slj edea polufigura je na velikoj nekropoli s tea ka u -Kla niku, kod Viegrada. Tu j'e plastino prikazana glava, sa oima, nosom i ustima, zatim dio prsa, a o nda dolje opute ne povelike ruke.Sll UBujakovini, kod Foe, prema jednom starijem poda tku , postoji s,.nduk sa predstavom polungure, sa rukama po dboeni m na bokovima 'l8 U Lipenovi u, kod Krupnja , u zapadnoj Srbiji, n a en je stub sa predstavom mukarca koji je jednu ruku stavio na grudi, a drugu dolje ispruio.S1 ' Na nekoliko loka liteta stare Rake (Strumice, Vranov ina, Crevo i Mili i ) usta-

Sl. 123. - Predstava ljudske polufigure na plOi u Kl aniku kod Viegrada.

novljeno je est polufigura - poprsja na stelama i krstaama iz XVXVII v., na kojima prepoznajemo sveteni'ka, ktitora crkve i nekog viteza sa maem. SlO U Rudinioama, u optini Pluine (Crna Gora) nalazi se trokraka' ovea krstaa i na njoj, uz krst, luk i viticu sa trolistovima, urezana ljudska polufigura, sa oima, ustima i nosom na glavi, te rukama povijenim na bokSlI (okrstaa je dijelom u zemlji). Posljednji primjerak je na sljemenjaku u Vrulji, u okolini Pljevalja, gdje je dopojasna figura, bez naznake ruku'22

" cs , db ~~
,

, l. 124. S

Nekoliko primjera motiva ljudskih polu fi gura na stecima.

Postoji jo nekoliko primjeraka motiva koji podsjeaju na polufiguru ovjeka, ali su oni ili veoma oteeni ili ,toliko nejasni da ih nisam mogao ovdje uvrstiti. Kako se vidi, veina evidentiranih motiva polufigura ljudi nalazi se u istonim podrujima, i to u istonoj Bosni, Srbiji i u Crnoj Gori. Oni su klesani i na leeim i na -stojeim spomenicima. Sama likovna obrada je neujednaena, a preteno slaba i rustina. Meutim, primjerci u Kamenskom su pravo ugodno .iznenaenje u tome pogledu. Moglo bi se rei da je to rad pravoga skulptora . Motivi ljudskih polufigura nisu samo specifinost steaka, jer ih susreemo i na drugim vremenski neto kasnijim nadgrobnim spomenicima. Tako se dopojasna figura ene ogrnute maramom, bez naznaka ruku, nala:ci na muslimanskom nianu iz XV-XVI v. uSatoroviima, kod Rogatice.823 Poprsje sa rukama i oznakama narodne nonje naao sam i na starim malisorskim stelama i krstaama u Vuksan Lekiu , nedaleko od TU21i, u Crnoj Gori.' 24
* **

299

Iz rimskog perioda u Bosni i Hercegovini oj u naslm krajevima uopte ostao je znatan broj kamenih nadgrobnih stela na kOjima su plastino predstavljeni dopojasni .portreti umrlih; nekada je to 'bio samo jedan lik, a ee po dva, tri, pa i etiri lika. Takvih stela ima, npr., na podruju optine Konjic" ; Majstori steaka su bili u prHici da vide ove i ovakve rimske stele i da po njihovom uzoru urade svoje reljefe . Do sada ~ije bilo pokuaja analize i objanjavanja ovih motiva na stecima. Vie primjeraka su shema tske predstave, bez detalja, ak i bez ruku, slabog umjetnikog kvaliteta. Meutim, na nekim od tih predstava 's e razlikuje pol, a primjeuju se i drugi individualiteti. Na nekim spomenicima u staroj Rakoj epitrahilj odaje sveteno lice, ma

ili luk govore o vojniku-feudalcu, a na nadgrobniku u Crevu, u s taroj Ra koj, us tanovlje n je lik ktitora crk ve. Ako uzme mo u obzir i mus lima ns ke niane, kao i s tare ma lisorske stele i krstae, onda se p oveava fond elemena ta koji govore o kookretnoj pokopanoj li n osti. Sa d ruge strane , ruke polu figura, gdje one pos toje, ne maju poloaj oranta, a nisu ni predstave Krista. Sli no s ituaciji predstave glave , i ovdje se, po mom e mi lj enj u, radi o preds tavama sahranj en ih li nosti , istina, samo o ma nj e ili vie uspjelim pokuaj ima njihovog portretiranja.

4 - Figura

U grupi predstava lj ud i najbrojnije su zastupljeni mo tivi punih figura. Po svom ukupnom broju , on i spadaju meu one motive koji se es t o j avl ja ju. Ustanovi o sam <da ov.ih mo tiva u svemu ima oko 180 primj era ka , raunajui sa mo poj e dinane - samostalne preds tave, i to one koj e su jasne, realne preds tave. Odluio sam da ovdj e ne ura unam individua lne jahae na konjima koji se javlja ju tridesetak puta. Treba rei da postoji j dvadesetak antropomorfn ih predsta va s li nih krs tov ima - ljudima, sa gore izdignutim rukama (kra kovima ), za tim ne koliko st ili zacija na kojima se zapaaju ljuds ke glave, ramena i t rup , kao i desetak bi ljnih stilizac ij a koje samo podsjeaju na ljuds ku figuru , ali ni takve predstave nisam uzeo u ob zir. Kod s vih motiva punih f,igura nij e te ko uo iti po\. Mu karci uvij ek imaju gae pri ljubljene uz noge, a u gornjem dij elu je esto ha lj etak do iznad kolj ena . Obino su utegnuti u pasu. Na glav i su o b i no naznaeni ma rkantni dijelovi lica - oi, nos i u sta , a ponekad i kosa u vidu obi nog ili tordira nog luka . Vie puta na glavi nema nikak vih oznaka. Ponekad je ita va glava predstav ljena obinim ili to rdiranim vijence m, a postoje i s luajev i da lice predstavlja kosi krst. Nekada nose kap" koja je pozadi za iljena prema gore. Izvjestan, ne tako velik, broj mu kih figura ima ukraenu odj eu . Zene se prepoznaju po svojim duga kim haljinama koj e se prema dolj e ire i dopiru go to vo do zemlje, ta ko da im se noge nekada uopte ne vide . Najee su utegnute u pasu . Pone kad su haljine sprijeda ne to krae nego pozadi , da se ene lake kreu. I na licima ena su ne kada naznaene oi, nos i usta , a nekada ni su . Cee nego mu karci , one ima ju kose u vidu tordira nog vijenca. Prepoznao sam 147 mu kih i 31 ens ku figuralnu predstavu. Dva primj erka figura, koliko jo nedostaje do punog broja od 180, odnose se na l eee fi gure iji ,pol nije mo guno u stanoviti. Od naeg ukupnog broja samo pet primjeraka su leee, a dva sjedee figure . S ve ostale su u stojeem stavu . Inae, m eu svim ovim figurama postoje znatne razlike. Te razlike se najprije vide u poloaju ruku . Neke figure ima ju ruke povijene na bokovima , neke su ih rairile, a neke gore uzdigle. Cesto je samo jedna ruka visoko podignuta, a druga stavljena na bok. U velikom broju s luaj eva jedna ili obadvije ruke dre oruje ( ma, tit, luk, koplje), ili neki drugi predmet, npr. krst ili kruni vij enac. Najee se dri ma ili tit sa maem. Postoji izvj estan broj figura na kojima ruke uop te nisu naznaene . Neke figure su isklesane na krstaama, ali j e ogromna veina na ostalim vrstama oblika steaka.

300

Sl. 125. -

Vaniji motivi

s toj e ih

ljudskih figura na

stecima.

301

Evo kako izgleda teritorijalni raspored motiva figura : zapadna Bosna - 13, centralna Bosna - 17, istona Bosna - 25, zapadna Hercegovina - 24, istona Hercegovina - 69, primorje sa zaleem - 19, Srbija - 4 i Crna Gora - 9. Kako se vidi, ovi motiv.i su najbrojnije zastupljeni u Hercegovini i istonoj Bosni. Istona Hercegovina i istona Bosna zajedno imaju 52 % od ukupnog broja motiva. Likovna obrada ovih motiva je veoma razliita, esto primitivna i naivna, II mnogo sluajeva veoma nesrazmjerna u odnosu na motive s kojima je zajedno. Likovi su obino prikazani vrlo sumarno, bez detalja; nekada i bez najnunijih pojedinosti. Ponekad su ruke, npr., date sasvim nestvarno, a ponekad" itava f,igura djeluje apstraktno. Kao jedna od sasvim naivnih predstava mogla bi se navesti ona iz Seleea, kod Kalinovika, u kojoj je sa nekoJi.ko ureza u kamen doarana figura. Ruke su predstavljene sa po pet nemarno urezanih crta, to znai prsta, koje izlaze iz samih ramena,"6 ili enska figura uz stablo (ili uz vi le za kuplj enje sijena?) u Gornjim Barama, takoer kod Kalinovika , gdje je i tava figura data jednom nepre kinutom linijom , kao konturom, bez ekstremiteta i markantnih dijelova lica '" Meu pravilnije i lj epe uraene figure spadaju one iz Radimlje, sa jednom podignutom rukom, nazvane vojvodskim figurama'" (sl. br. 126). Meu mukim figurama osobito se istiu one sa steaka Radimlje. Pet figura koje se nalaze na eonim stranama triju sljemenjaka, jednoga sanduka i jedne krstae imaju dosta zajednikoga. Sve te figure su predstavljene en fa ce, sa nogama tl profilu na obadvije strane, u malom raskoraku, sa desnom rukom podignutom u visinu glave, sa uveanim akama i neto rastavljenim uveanim prstima tih ruku, a sa lijevom rukom savijenom i os lonjenom na bok. U svim tim sluajevima prikazana je ista nonja - zakopan haljeta,k suen u struku, sa kratkim dijelom od pasa dolje, koj.i se kao suknjica iri i zam ava dosta visoko iznad koljena. Rukavi haljetaka idu do sami h aka, ali su priljubljeni uz ruke. Isp.od haljetka su deblje duga ke gae, priljubljene uz noge. Na nogama se ne vidi nikakva obua. Haljetak je ukraen do pasa horizontalnim, a dalje vertikalnim, odnosno neto kosim prugama. Na nekim rukavima ukrasi ,s u kao dva niza spojeni h kosih paraleliea. Glave su gotovo kao krugovi, ili kao kruni vijenci, nekada tordirani , da bi se d oara la kosa. Na licu su naznaene oi, nos i usta, sa vodoravnom crtom ispod nosa da se doa raju brkovi, osim u jednome s luaju, gdje je Lice oznaeno jednim nedovoljno jas nim kruiem, odnosno " kvadratom ", kako to kae Benac. U etiri s luaja su iznad lijevog ramena isklesani lukovi sa strijelama, u jednome jo i tit sa maem ispod luka, dok u jednome

nema oruzJa uopte. U etiri ve desne ruk e nalazi kruni vijenac, vijenca. Osim toga, u dva s luaj a po jedna mala mu ka figura , od

spomenuta sluaja se izmeu glave i dok kod onoga petoga nema ni toga iza navedenih figura isklesana je j03 kojih jedna takoer d ri podignutu

SI. 126. - Predslava muke stojee ljudske figure sa podignutom desnom ruk om na sljemenjaku II R.adimlji

kod Stoca.

302

ruku. Sve glavne figure imaju vrlo vrst i stabilan stav ' 29 Iako postoje izvjesne razlike u detaljima, prvenstveno kod prikaza lica i oruja, ove figure su vrlo s lino zam i lj ene i klesarski obraene, zbog ega se moe govoriti o istom majstoru, odnosno o jstoj klesarskoj radionici. Najvie se razlikuje ona figura koja je bez oruja, koja djeluje kao predstava djeaka. Poto se nalazi na malom s ljemenjaku, sa natpisom u kome se pokojnik spominje kao sinovac vojvode Petra,sJ{) mislim da se zaista

Sl. 127. - Predstava dj eje stojee figure sa podignutom desnom rukom na slj emenjaku II Radimlji kod Stoca.

radi o djeaku. Po svojoj osnovnoj koncepciji, ovdje spada jo jedan, esti, primjerak ove nekropole, na kojem je na isti nain prikazana glavna figura, ali sa obadvije gore podignute ruke, i uz nju jo dvije male enske figure ispod tih ruku. I tu su luk, tit sa maem i kruni vijenac'" Postoji jo nekoliko s linih muk ih predstava u okolini Stoca, Nevesinja i Kalinovika, ali su najslinije d vij e iz Varo i, nedaleko od Kalinovika 832 Re lativno dosta mu kih figura ili stoje pokraj maa, odnosno tita sa maem , ili to oruje dre u rukama. Zanimljiva je rus tina i vrlo nesrazmjerna .preds tava jedne figure koja rukom dotie ma oj tit, koja po svojoj visini ne dostie ni polovimu visine maa u Borju, kod Ljubu kog.833 Postoj e sline jo drastinije nesrazmjerne predstave. Vrlo su zanimljive dvije predstave oveeg tita sa maem iza i iznad kojeg se gore vidi samo glava, a .ispod noge mu karca, u profilu, u Lopou, u okolini Trebinja 'J4 Ovima je jo s lina predstava tita sa ma em iza koga

Sl. 128. -

ske figure koja dr.ti

Predstava muke ljudma i t it na sanduku II Kneaku kod Nevesinja.

vire glave i noge, dok ogromne ruke neprirodno izlaze sa jedne s trane tita u Radimlji. S3S Meu realne i dobro obraen e ta kve motive moe se ubrojati primje rak iz Ravnoga, .kod Kupresa, gdje muka rac u desnoj ruc i d ri uzdignut ma , a u lijevoj ti t,'lO ili s li n a preds tava u Cis ti , u okolini Imot s kog'l7 Neke mu ke figure dre krs t ili neki drugi p redmet. U tome pogle. du je za nimljiva preds tava u Radelj evcu, kod Bra tunca (sada u Zemaljskom muzeju u Sara jevu), gdj e po kraj s tilizova nog s tab la vidimo dos ta malenu figuru koja u lijevoj ruci dri proces ij s ki krst,'lS ili preds tava gos ta Milutina , sa knjigom i tapom, iz Hums kog, kod Foe (sada u Zemalj s kom muzeju u Sa ra jevu)'39 - sl. b r. 88.

SJ. 129. ljudske

Predstava muke
figure koja dri

krs t na s tubu II Radelj evcu kod Bratunca.

Iedna od tri sjedee figure nalazi se u Hoev iju, nedaleko od Breze. Stariji mukarac sjedi na niskoj stolici, desnom rukom pridrava tap, a lijevom veliku otvorenu knji gu. Sve je to smj e teno u dvije arkadne nie (sl. br. 86).840 Na s teci ma su rijetke l eee figure, ali smo ih ipak nali na pet lokaliteta, i to u Klotjevcu, kod Srebrenice, Banjev i ima, kod Bra tunca, Sinjevu, kod Pala, Morinama, kod Nevesinja, Hodovu, kod Stoca i u Selinama, kod Gruda. Osim u Banj eviima , gdje je figura zamotana u platno, -kao mumija ,' " i u Hodovu, gdje od trupa teku snopovi paralelnih crta, gdje je teko ustanoviti pol ,8 u svim ostalim sluajevima je " sasvim jasno da se radi o mu karcima. Na grudima figure na Morinama lee tit i ma (s l. br. 76).843 Dva navedena pol no problematina s luaja vjerovatno su ta koer mukarci, jer je, mpr., u Banjeviima uz figuru uklesan luk, to vie odgovara mukarcu nego eni. Kod poj edin anih enskih figura nisu karakterist ine gore podignute ruke kao kod mukih figura . Ipak, postoji nekoliko takvih poloaja

ice

SI. 130. - Preds tava plesana ste ku II Premilovom Polju kod Ljubinja.

ruku, npr. kod jedne enske male figure u Radimlji.8" U Uzariima , kod Litice, prikazana je ena koja u jednoj ruci dri vijenac, a drugu je podigla. 84s U Premilovu Polju, nedaleko od Ljubinja, prikazana je ena, sa tordiranim vijencem oko glave, koja desnu ruku dri u visini grudi, a lijevu je povila i izdigla do visine glave. Na licu se vide oi, nos i usta. Dobija se utisak kao da se radi o predstavi plesaice'" (sl. br. 130). To je, inae, ne samo zanimlji va i originalna nego i vrlo atraktivna pred stava. Vana je originalna predstava ene koja je visoko gore ispruila ruke koje dodiruju dvije zvijezde na slj emenjaku u Dugom polju, na Blidinju. 847 enske figure najee svoje ruke dre na boku. Neke enske figure su predstavljene uz veliki krst, pa izgleda kao da se radi o noenju procesijskog krsta, npr. u Budimiru, nedaleko od Sinja. 848 Osabita su zanimljive dvije predstave ene sa djetetom, jedne u Boljunima, kod Stoca,849 a druge kod Buhova, u okolini Litice.';o Pojavljuj e se desetak mukih figura koje nam na prvi pogled 'izgledaj u kao da su nage. Takve s u, npr., dvije figure u Podveleu, u okolini Mostara. To su osamljeni snani ljudi, sa raskoraenim nogama i razliito postavljenim rukama niz tijelo, bez ikakvih detalja.8S1 U okolini Nevesinja i Nikia su tri figure istog stava nogu, ali sa gore i z di .'~

SI. BOa. djetetom II

naru ju II

Predstava ene sa Boljunima

kod Stoca.

nutim rukama . Iznad jedne od njih lebdi sjekira 852 (sl. br. 80) . UBijai, kod Ljubukog, noge su veoma raskorae ne, a ruke podignute, ba kao da se radi o strasnom pl esau 853 Ovoj pred stavi je s li na jedna u Vlahovi ima , nedaleko od Ljubinja , gdje je figura neto povila noge u .kolj enima, lijevu ruku stavil a na bok , a desnu, sa velikim i ras tavljenim prstima, podigla u visinu glave 8 45 U o kolini Bratunca i Srebren ice se javljaju tri figure sa rukama prekrtenim na grudima 8ss Osim ovih

SI. 131. - P reds tava ljudske figure sa prekrlenim rukama na grud ima na stu
bu u
Opravd:i im a

kod

Bratunca.

triju, koje izgledaju kao da predstavljaju pokojnike n eposredno pred njihovu sahra nu, i drugih l ee ih figura sa prekrtenim rukama, o kojima je bilo rijei naprijed , sve osta le predstave su ive, neke vrlo din amin e.

Na kraju s pominjem nekoliko vrlo interesantn ih figura koj e je klesar malom, ali inventivnom intervencijom .isklesao na krs taam a, maK~ simaino prilagoavajui motiv samome obliku spomen ika. Jedna takva krs taa je u Pe trovii ma, u okolini Treb inja, gdje na gornjem uspravnom kraku vidimo kapu n a glavi, zatim obrve, o i, nos i usta na licu, pri dnu horizon talnih krakova su predstavljene ruke poloene na grudi , a u donjem dij elu spomenika isklesan je pojas, a potom suknene gae. 856 Druga je u Bihovu, kod Trebinja . Tu ruke d re ta p. Figura djeluje snano.SS7

~ ~

'"' % %

:::o

~
309
Sl. 132. - Predstava ljudske figure na krstai u Pe troviima kod Trebinja.
'h

~
,

IL. ,.


Ljudske figure su poznate na nadgrobnim spomenicima jo iz davnih vremena. One su prisume na predi s torij skim menhirima u Francuskoj i Liguriji, javljaju se ; u periodu arhajske i zrele grke umje tnosti, a osobito su omiljene na nadgrobnim stelama rimskih provincija,ss8 Sa upotrebom toga likovnog motiva nastavilo se i u srednjem vijeku. U starokranskim katakombama su esto slikane figure, naroito ena sa gore izdignutim rukama - oran ti i orantkinj e sa svojim gestovima za spasenje.859 Figure ena i mukaraca su klesali i Selduci na svojim nadgrobnim stelama u Anadoliji, u XIII v., iako je u islamu vladao stav o zabrani prikazivanja figura u umj etnosti.860 Anadolski nadgrobni spomenici u tome pogledu jmaju veze sa zemljanim cilindrinim sudovima na kojima se nalaze slikani portreti turskih vojnih dostojanstvenika u Samari, takozvanim "stelama sa likovima" , iz IX-X v., a ovi, opet, potjeu od kamenih statua, zvanih "bal bali", koji su jo u Mongoliji u IX v. postavljani ispred grobova nomadskih se ldu kih prineva kao simboli 6l njihovih ratnih pobjeda.8 Na drugom mj estu sam ve naveo da se u klaus taru bazilike S. Paolo fuori le mura u Rimu nalazi kapitel koji s jedne strane ima isklesanu ruku , a sa druge pijetla. I sti kaipitel na treoj strani ima nezgrpanu figuru mukarca rairenih ruklJ, sa vrlo velikim akama i prstima.S<i2 Na romani kim cr.kvama u Toskani ima isklesanih likova ljudi sa gore izdignutim rukama. 863 U romanic.i, a li jo vie u gotici zapadne Evrope klee se u reljefu , ili izlj eva u bronzi lik pokojnika najprije na nadgrobnoj ploi koj a zatvara grob, ili na uspravnoj ploi koja se postavlja uz grob, a kasn ije se ti likovi kleu u visokom reljefu na sarkofazima.864 Takva je, npr., grobnica Riarda Lavlj eg Srca, koji je umro 1199. god. U periodu renesanse taj obiaj se jako proirio , naroito u Italiji.86s Takvih nadgrobnika je naeno i u naim krajevima, posebno u primorju, Hrvatskoj i zapadnoj Bos ni iz vremena XIII-XVI v. U Ninu postoji nadgrobna ploa Jurja V. Subia, iz oko 1303. god., na kojoj je u visokom reljefu prikazan pokojnik u pancir koulji i sa maem u ruci.866 U crkvi dominikanaca u Dubrovniku nalaze se dvije nadgrobne ploe (jedna je uzidana) u blizini oltarskog prostora na kojima su isklesani likovi nadbiskupa Andreasa di Durrachio, koji je umro 1393. god. i njegovog nasljednika nadbiskupa Nikolausa de Horrisa, koji je umro 1415.867 god. Meu dalmatinskim kamenim sarko fazima nalazi se onaj sv. Simuna, sa lee im svecem, u Zadru, iz XIIIv. Likovno najvredniji je svakako srebPOo-zlatni sarkofag sv. Simuna u Zadru, iz 1380. god., sa leeom skulpturom, koji je izraen po narudbi kraljice Jelisavete, ene Ludovika Anuvinca, ugaI'Sko-hrvatskog kralja, kerke bosanskog bana Stjepana II Kotromania (sL br. 31). Umjesto zapadnoevropskog obiaja reljefnog 'predstavljanja umrlih uglednih li nosti, u manastirima i crkvama srednjovjekovne Srbije se od XIII-XV v., prema vizantijskom obiaju i tradiciji, iznad grobova vladarskih ktitora i lanova njihovih porodica, vlastele i crkvenih velikodostojnika, na zidu u fresko-tehnici slikaju njihovi portreti.868 Ta ko je, npr., u Gracu sauvan sarkofag Jelene Anujske i ktitorska kompozicij a na junom zidu toga sarkofaga. 869 U grobnoj kraljevskoj kapeli u Bobovcu naeni su dijelovi figura pokojnika u visokom reljefu raenih na nadgrobnim spo-

310

menicima . Vj erova tno se ove figure odnose na bosanske kralje ve, Tvrtka II i Tomaa. s7o Nekoliko nauni h radnika je razmatralo pojave ovih figura na s tecima , po ku avajui da proniknu u njihovo pravo znaenje . A. Benac je mu ke figure sa uzdignutim r ukama u Radimlji sh vatio kao preds tave l anova feudalne porodice Hrabrena - Miloradovi a, koji su tu sahranjivani. Nazvao ih je vojvod s kim figurama . Zbog toga to su suma rno izvedene, sma trao ih je vie poj mom nego individualnim portretima. s7I D. Ser gejevskog su interesova le figure iz okoline Bra tunca i Srebren ice .

Sl. 133. - Predstava muke ljudske figure sa izdignutim rukama II Tekij i kod Bratunca.

Za one iz Banjevia, Opravdia i Bua, sa rukama prekrtenim na grudima, rekao je da, uprkos prividno stojeeg stava (jedna je leea) i oi ju kao da su otvorene, one nis u predstave ivih, nego ve umrlih ljudi. Kako se uveliko razlikuju od ostalih predstava ljudi na stecima, koje su i li portreti ivih, ili predstave Krista, ako su na krstaama , on misli da su ove iz okoline Bratunca i Srebrenice nastale pod utjecajem obiaja sa Zapada, vjerovatno dire ktnim ueem dubrovakih maj stora 12 Za figuru omotanu u platno iz Banjevi a on je takoer rekao da predstavlja pokojnika, a za onu iz Radeljevca - fi gura koja dri veliki krst - da predstavlja odreenog pokojnika u njegovoj najznaajnijoj ulozi za ivota. m Za muku figuru podignutih ruku iz Tekije (sada u vrtu Zemalj skog muzeja u Sarajevu) kae da predstavlja oranta.' l4 Sve ostale figure ljudi na stecima on vidi kao predstave ivih lj udi sa atributima njihovog svakodnewlOg ivota, ili kao predstave pokojnika. A. Solovjev je muke figure sa rairenim rukama, kao i ovjekolike krstove, tumaio kao heretiki simbol Krista, ali je istovremeno smatrao da figura ovjeka rairenih ruku moe da oznaava pokojnika koji se "na i nivi krst tim gestom pribliava Isu-Krstu". On 's matra, dakle, da figure rairenih ruku mogu da oznaavaju Krista, a moda i samog "pravog krst janina" koji je dobio isti oblik kao i Krist .'75 Slino Solovj evu, D. Vidovi je antropomorfne krstae smatrao Kr istovim raspeem, a li ne u hereti kom , nego u ortodoksnom smislu ' 7 Za M. Wenzel muke stojee figure es to predstavljaju predstave pokojnika "pre teno onako kako su izgledali za ivota", a one sa podignutim rukama takoer vidi kao predstave pokojnika, ali u njihovom "preobraeno m stanju". Ona misli da oruje u rukama figura oznaava svjetovni, a krstovi, tapovi, knjige i vijenci da moda oznaavaju duhovni poloaj pokojnika. Predstavama ena ona uglavnom pridaj e nadzemalj ske i boanske osobine. Tako, npr., za enu izmeu dvojice konjanika ona misli da gotovo sigurno predstavlja boan stvo .podzemlja, a za enu koja dri krst da gotovo sigurno predstavlj a sv. Jelenu.sn V. uri smatra da su figure sa podignutom rukom na stecima portre ti pokojni'ka u molitvenom poloaju ruku (,.deisisni stav"), pogotovo kada su obadvije ruke podignute. On misli da su i portreti itavih porodica na s tecima mogli doi iz Srbije, to se vidi esto na freskama koje stoje iznad sarkofaga i grobova crkava u Srbiji iz XIII-XV V.'78 O. B. Merin u izdignutoj ruci vidi obraanje viim silama, sa magijskim znaenj em , da se javlja "rano kod arhitipi nih figura drevnosti". On misli da bi to mogao biti gest zaklinj a nja, ali ne mora da znai oboavanje, nego "pravi stav komuniciranja sa mitskim i htonskim silama, stav boanstva, sile same"79 Z. Kajmakovi smatra da muka figura na ste6ku predstavlja pokojnika, a da je podignuta ruka gest molitve, kakav se vidi kod slikanih predstava ktito ra i svetih lica u pravoslavnim crkvama. On misli da su portreti pokojnika sa podignutim desnicama na stecima "neposr edno preuzeti sa ktitorskih kompozicija u oslikanim crkvama".880 M. Vego smatra da muke figure sa podignutim rukama u Radimlji predstavljaju ljude vieg drutvenog reda ,koji se mole bogu. Tako se fra nj evci jo od najstarijih vremena mole, uzdignutih ruku prema nebu.'~81 S. B e la gi je pojedina ne ljudske predstave na s tecima smatrao nevjetim portretima pokopanih, a izdignutu ruku tumaio kao molitvu, pozdrav bogu, a li i kao znak vlasti i prijetnje za osvetom.'82

312

* **
Na osnovu dosadanjeg prouavanja nije mogue pruiti kona6no, a pogotovo jedinstveno tumaenje ovih motiva na stecima. Oteavajua okolnost u tome pogledu je i likovni kvalitet samih predstava, za koje se openito moe rei da su primitivne i sumarno date. I po brojnosti i po klesarskoj obradi, mu karcima je posveena mnogo vea panja nego enama, to je odraz ondanjih dru tvenih odnosa i shvatanja. U jednoj gruboj podjeli dobijamo etiri osnovne vrste ovih motiva: osamljene figure, figure sa orujem ili drugim predmetima, figure izdignu ti h ruku i predstave ve umrlih lica. Mislim da se sa dosta vjerovatnosti moe pretpostaviti da su usamljene figure pokuaji portreta ivih lica koja su tu kasnije sahranjena. Sto mi u veini takvih sluajeva ne prepoznajemo konkretno lice, razlozi se nalaze u neumjenosti samih klesara. Nema razloga ni u figurama nadgrobnika u obliku krstaa traiti predstavu Krista, niti bosanskog "heretika" koji se i svojim oblikom pribliio njemu. Moe nekoga i ena sa djetetom u Boljunima ili u Buhovu podsjeati na Bogorodicu sa malim Kristom, ali je to najvjerovatnije spomen na zajedniku smrt majke i djeteta, kakav sluaj je ustanovljen u grobu ispod steka u Grborezima kod Livna.' 83 Pretpostavka o portretima preminulih ima jo vie osnova kada uzmemo u obzir brojne figure sa maevima , titovima, kopljima i lukovima, kao i one sa krstovima , vijencima ili tapovima, bilo da su ti predmeti u rukama samih figura, ili u njihovoj neposrednoj blizini. Svako lice je na taj nain prikazano u poloaju i odnosu koji su karakteri s ti ni za njegovo prepoznavanje. Iako nisu najbrojniji u ovoj grupi, motivi sa podignutim rukama su do sada pobuivali najvie interesovanja. Veina istraivaa u njima vide orante, za to ima dosta razloga. I ja tako mislim, ali bih htio da ponovno istaknem i miljenje o postojanju mogu nosti da se barem neke od takvih figura protumae kao znak dru tvenog ugleda, vlasti, a moda i prijetnje za odmazdom. Na takvu alternativnu pretpostavku navode me injenice to u nekim sluajevima ima razlika u poloaju ruke na s tecima i kod ktitora i svetakih likova na freskama, zatim to gotovo uopte nema ena sa takvim poloajem ruku i, napokon, to su r uke na stecima veoma potencirane (uveliane) , to su klesarski majstori svjesno uradili. Leee i figure sa prekr tenim rukama bez sumnje su portreti umrlih osoba, iako ni u njima ne prepoznajemo konkretne osobe. U koncipiranju i klesarskoj obradi ovih motiva klesari steaka su bi'li u mogu nosti da se nadahnu k",ko zapadnoevropskim obiajem skulptorskog portretiranja umrlih feudalaca i crkvenih velikodostojnika putem spomenika naeg primorja, tako i vizantijsko-srpskim obiaj e m fresko-slikanja ktitora i svetaki h likova putem bosanskohercegovakih i srpskih crkava i manastira. Mislim da su obadva obiaja ima la odreenog utjecaja na pojavu portreta na stecima.

*
Ova grupa motiva ima etiri osnovne vrste oblika i 26 podvrsta. Javlja se u ukupnom broju od blizu 400 primjeraka i raspros tire preteno u istonim krajevima Bosne i Hercegovine. Klesarska obrada im

313

je veoma razliita, ali preteno primItIvna i bez veih umjetni kih vrijednosti. Neki primjerci su, ipak, rad dobrih majstora koji su u svoja djela te vrste uloili dosta truda i umjenosti. U tome pogledu se istiu "vojvodske figure" u Radimlji, kao i u okolici Stoca i Kalinovika. Uz i tave figure, koje su najvie zastupljene (preko 40% svih motiva), ovdje su uvrtene i polufigure, a onda i predstave glava , kao i samih ruku, koje su, prema koncepciji majstora, dole na steke kao zamjena itave figure. Svi ovi motivi imaju svoj u dale ku prolost, a kao likovni elementi su naroito poznate pune figure i predstave ruku , ije porijeklo vodi u predistoriju. Dosadanji istraivai steaka su se, prvenstveno, bavili pitanjem pojave itave figure i ruke. Njihova miljenja su neusaglaena i ne mogu se uzeti kao definitivna. Najvjerovatnija je pretpostavka da itave fi gure ljudi , a potom i polufigure, kao i predstave glava , znae pokuaje portretiranja odreenih lica za ivota, emu, pore d ostaloga, najvie doprinosi povezivanje tih lica sa orujem i predmetima karakteristinim za njihovo prepoznavanje. Figure sa podignutom rukom, a esto i same ruke, tumae se najee kao gestovi molitve. Ja, meutim, mislim da bi, uz takvo gledite, mogla doi u obzir i pretpostavka o podignutoj ruci kao simbolu drutvenog ugleda, vlasti, a vjerovatno i spremnosti na neku osvetu.

SCENE

Ovoj grupi pripadaju motivi sa dvije ili vie figura ljudi, ivotinja ili udruenih jednih i drugih figura . Podij elio sam ih u pet osnovnih vrsta: ovjek na konju, kolo, lov, turnir i ostale scene. Ukupan broj ovih vrsta motiva iznosi oko 550 primjeraka, po emu grupa, prema svojoj zastupljenosti, spada u gornju polovinu ljestvice. U samoj gmpi dominiraju scene lova, a lIJajmanje je turnirskih scena. Motivi su rasporeeni po itavom teritoriju steaka, ali su u tome pogledu uoljive priline neravnomjemosti. Hercegovina je mnogo bogatija nego Bosna, po brojnosti se osobito istie istona Hercegovina, koja posjeduje 43 % ukupnog broja motiva. Zanimljivo je da su primorski krajevi dosta dobro zastupljeni. Najmanje primjeraka je naeno u isto noj Bosni i u Srbiji. I ovdje se, kao i kod ostalih motiva, osjea velika neujednaenost umjetnike obrade. Mnogo je vei broj slabo koncipiranih, kompozicijski rasporeenih i crtaki i klesarski obraenih figura, nego onih pravilnih, skladno proporcionainih i sasvim uspjelih. Likovno najvredniji primjerci se nalaze u istonoj Hercegovini.

1 - Covjek na konju

Ovdje sam uraunao predstave ovjeka koji jae na konju, ako su takve predstave samostalne, tj. ako se same nalaze na jednoj strani steka, bez prisustva nekih drugih figuralnih predstava. U nekim primjercima se uz ovjeka na konju vidi poneki nefiguralni motiv, npr. krst, polumjesec ili zvijezda. Samo u dva primjerka nije sasvim jasno da li

314

je ovjek na konju, ili stoji pored njega. Uglavnom u svim primjercima se radi o predstavama mukaraca kao jahaa. Koliko sam mogao ustanoviti, postoje ukupno 53 primjerka ovakvih motiva. Njihov teritorijalni raspored izgleda ovako: zapadna Hercegovina - 4, i s tona Hercegovina - 25, zapadna Bosna - 1, centralna Bosna - 5, istona Bosna - 3, Srbija - 1, Crna Gora - 2, primorski krajevi i njihovo za l ee - 12 . Vidimo, dakle, da najvie ovih motiva imaju steci u i s to noj Hercegovini. Ovi motivi su klesani iskljuivo na vertikalnim stranama sljemenjaka i visokih sanduka. Vrlo rijetko, gotovo iznimno je u tu svrhu kori ten stub ili krs taa. Na ploama se ovi motivi ne nalaze. Zanimljiv je i osamljen nalaz predstave konjanika na s teku koji je u sekundarnom poloaju upotrijebljen kao stub asne trpeze u Bitunjoj, kod Stoca. Obino se na ovim predstavama ne uoavaju detalji, npr. markantni dijelovi lica, odjea, itd., neto zbog slabije klesarske obrade, a moda i zbog uobiajenog naina klesanja, ali se na nekim primjercima sasvim dobro vidi oruje koje konjanici nose. Tako je u pet primjeraka prika-

i jaha a kao heraldi ka oz naka na Utu (sa maem)

Sl. 134. -

Predstava konja
II

na sanduku

Ljubovu kod

Trebinja.

zan konjanik sa izdignutim maem u ruci, npr. u Budimiru, nedaleko od Sinja. 884 U nekoliko primjeraka je ma o bedru jahaa, npr. u Ljubovu, u okolini Trebinja, gdje je konjanik isklesan na etve roug l astom titu sa mae m. To je jedini primjerak gdje je konjanik upotrijebljen kao oznaka grba . Napominjem da je to istovremeno jedno od najuspjelijih klesarskih ostvarenja ovoga motiva'85 (sl. br. 134). Na osam primj eraka vidimo koplje u rukama konjanika, npr. u Krehinu Gracu, blizu Citluka (sada u vrtu Zemalj skog muzeja u Sarajevu), ili u Radmilovia Dubravi, nedaleko od Bilee. 886 Ta dva primjerka odaju odline maj store koji su u svoje kreacije umjeli da unesu dosta ivosti i pokreta. Veoma je uspje la takoer dinamina predstava konjanika sa kopljem u Troskotima, u okolini Litice, koja , po natpisu koji se tu nalazi, prikazuje feudalca Ljupka Vlasnia, iz oblinjeg sela, koje se i naziva po njegovoj porodici - Vlasnii 887 (sl. br. 135). Zanimljiva je dosta naivna jedina preds tava konjanika sa lukom u Boljunima, u okolini Stoca, ma kojoj je glava konjanika oiviena nepotpunim tordiranim vijencem, da bi se na taj na in prikazala kosa.'88 U ne koliko sluajeva naziru se i titovi u

Sl. 135. - Predstava konja i jahaa sa kopljem na

sljemenjaku iz Troskata kod Litice (sada II Muzeju Hercegovine II Mostaru).

rukama konjanika, a u Boljunima je tit sa mae m is klesan pored predstave konjanika s kopljem, koj i je vie nego dva puta vei od konja i jahaa zajedno.8" U tri primj erka se vidi ptica (soko) uz konj anika. U Brotnjicama, u okolini Cavtata , soko stoji na desnoj ruci konjanika (sl. br. 136) .890 Napominjem da ovdje nije uraunato dvadesetak predstava u kojima, osim konjanika, vidimo enu ili mu karca koji vode konja. Takve predstave sam uvrstio u ostale scene. Razumljivo, iz is toga razloga , brojni konjanici , kao element i scena lova, turnira ili ostalih scena, takoer nisu ovdje uvrteni. Na drugom mjestu je ve bilo rijei o konju kao likovnom motivu, poznatom kod svih naroda i u svim vremenima . U naim krajevima se es to susree motiv konja sa jahae m . U glagolj skom misalu hercega

SI. 136. - Predstava konja i jah a a sa sokolom na ruci na slje-

317

menjaku

II

Brotnjica ma, lini Cavtata.

II

oko-

Hrvoja ovaj vitez je predstavljen na konju , sa sokolom na ruci.'" Na pea tu bosanskog bana Stjepana II Kotrornania, zatim na peatu kralja Tvrtka I, a onda i na pea tima bosans kih kraljeva Stj epana Dabie, Osto je i Tvrtka II vidimo viteza na konju , s koplj em .s" I sveci se prikazuju na konjima, tako npr. sv. Krevan na srebrno-zlatnom relikvijaru sv. Zoila iz XIV v., koji se nalazi u Zadru .S9l

* **
Nije poznato kako je dolo do pojave ovoga motiva na s tecima i ta bi on tu trebalo da znai . Nisu zapaena 'Ili istraivanja u tome pravcu. Bez obzira ta bi se u tome pogledu moglo rei za druge vrste mOtiva ove grupe , motiv konjanika ima svoje posebno znaenje. Iako motiv konjanika asocira na ikonografsku predstavu ne koga od svetih ratnika , npr. na sv. ora , ili sv . Dimitrij a, mislim da on na s tec im a ima is kljuivo svjetovni karakter. To to se uz na u konj a ni ku figuru klee oruje, bez ega bi srednjovjekovni vitez u svojim ratnim pohodima, u lovu i jun a kim igrama bio nezamisliv, jasno govori o takvom karakteru tih predstava. To potvruj e i predstava sokola na ruci konj a nika. U tome pogledu klesari s tea ka su mogli imati svoje uzore u n eposrednoj blizini - u portretima bosansk ih banova, kraljeva i visokih fe udalaca na peatima i novcu. Reljefna predstava Ljupka Vla s ni a u Tros kotima (sada u Muzeju Hercegovine u Mostaru) , npr., gotovo je identina

SI. 137. - Peal bosanskog kralja Stje. pana Ostaje iz 1419. god ine.

slikanom portretu hercega Hrvoja, ili portretu na peatu kralja Tvrtka II. Zbog svega toga mislim da motivi konjanika na stecima nisu nita drugo nego konjaniki portreti pokopanih linosti.

2-Kolo
Kola (igru) na stecima moemo najprije podijeliti na ona u kojima uestvuju samo mukarci, zatim na ona u kojima su same ene, te na kola u kojima su i mukarci i ene zajedno. Mukarce prepoznajemo po odjei. U svom gornjem dijelu oni imaju haljetke, na struk, koji seu do iznad koljena, a u donjem hlae (gae) koje su uske, priljubljene uz noge. Samo u nekoliko sluajeva vidimo gae koje nisu priljUbljene uz noge, kao npr., u okolini Ljubukog.'94 Samo iznimno se na haljetku do pasa vide vodoravne, a od pasa uspravne pruge. ene su obuene u dugake haljine koje su prema dolje ire . Nekada su utegnu te u pas u. I kod ena su haljine u donjem dijelu pone kad uspravno prugaste. Mukih kola ima 23, enskih 40, a mjeovitih 69 . Ukupno ; dakle, postoje 132 motiva kola. To je priblino taan broj . Prema tome, kolo spada meu este motive steaka . Iako zbog oteenja spomenika u nekim sluajevima situacija nije sasvim jasna, uspio sam da utvrdim i priblino taan broj kola prema broju figura koje u njima uestvuju . Tako, sa tri figure (nekada muke, nekada enske, a nekada mjeovite) postoji 25 primjeraka kola, sa etiri figure 29, sa pet fjgura 22, sa est do osam figura 38, sa devet figura 10, sa deset figura 6 i sa jedanaest figura 2 primjerka kola. Kako vidimo, najvie je mjeovitih kola, a zatim onih sa est do osam figura. Moda su i predstave sa po dvije ljudske fjgure koje se dre za ruku takoer igra, ples, zbog ega bi mogle ovdje da se uvrste, ali poto nije sigurno da se u takvim sluajevima radi ba o igri, ja sam ih svrstao u pstale scene, pa e o njima tamo biti rijei. Kada bismo takve predstave pridruili ovima, broj motiva kola bi se poveao za oko 40 primjeraka. Ovi motivi su teritorijalno rasporeeni ovako: zapadna Bosna 16, centralna Bosna - 12, zapadna Hercegov ina - 18, isto6na Hercegovina - 51, primorje sa zaleem - 31 i Crna Gora - 4 primjerka. Prema tome, istona Hercegovina ima najvie primjeraka, u centralnoj Bosni i u Crnoj Gori ih je vrlo malo, a u istonoj Bosni i u Srbiji ih uopte nema. Primorje sa zaleem je bogato i stoji odmah iza istone Bosne. Kao i ovjek na konju, i motivi kola su redovno klesani na vertikalnim stranama steaka, gotovo iskljuivo na visokim sanducima i sljemenjacima, aH se poneki primjerak nalazi i na krslai ili na horizontalnoj strani sanduka, odnosno ploe. U nekoliko sluajeva se kolo nastavlja i na drugoj strani steka, npr., u Budimiru, nedaleko od Sinja,'9S a u jednom sluaju u okolini Kalinovika prelazi ak i na treu stranu 896 ponekad su po dva kola predstavljena na jednoj strani steka, kao npr., u Brotnjicama, u okolini Cavtata. 897 U Starom Slanom, u okolini Trebinja, kolo igra ispred tr.ijema kue (ispred arkada) ,'98 a u Radmilovia Dubravi, nedaleko od Bilee, kolo sa deset mukih figura je isklesano iznad arkada, pa djeluje kao friz.899

319

Klesarska obrada je neujednaena . U odnosu na druge figuralne predstave, ovdje je veliki broj motiva obraen paljivo i uspjeno. Obi no se majstori nisu uputali u detalje. Rijetko su gdje, npr., oznaene oi, nos i usta, ne vidi se kosa na glavi, obino nema kapa , nisu oznaeni prsti, cipele, detalji odjee, itd. U nekim s luajevima su na glavama mukaraca ipak oznaene kape , koje su redovno sa zadnje stmne prema dolje produene.900 Ponekad su te kape prema gore i neto pozadi zai ljene, tako da nekada daju utisak e lenke na kapi ."" U nekoliko s luajeva su takve ilj aste kape isklesane i kod ena "'" Neuobiaj ena, vrlo zanimlji va kapa nalazi se na glavi kolovoe u Boljunima, u okolini Stoca, koja na krajevima ima dva ilj ka, a iz sred ine joj izrasta Ijilj an.'OJ POne kad ,s u glave uesnika oiviene tordiranim vijencem, kao predstavom kose, npr., u Dragiini , u okolin i Citlu ka,904 a u Mokrom, nedaleko od Li tice, glave su predstavljene rozetama okruenim tordiranim vijencima <..tokovim a") "J5 Uesn ici u kolu se uvijek dre za r u ke, samo su te ruke vrlo raz li i to prikazane. Najee su uzdignute do visine ramena, nekada ne to vi e, a nekada su ruke sasvim u horizontalnom poloaj u , a ima ih i neto sputenih. U nekoliko s lu ajeva uesnici dre trolisne cvjetove u svojim rukama, ",pr., u Zitomisliu , u okolini Mos tara,906 koji nekada izgledaju kao mali krstovi , npr. u selu Gabri li , u okolini Cavta ta.907 Zanimljiv je prikaz triju figura sa rukama na grudima u Dugom polju, ispod Cvrsn ice planine (Blidinje), koji je M, Wenze l uvrs tila u kolo, a li on vie djeluje kao predstava nekog kultnog obreda."" Prva i zadnja figura u kolu obino svoju slobodnu ruk u dri povijenu na boku, a li postoje i d rugaiji s luajevi. U enskom kolu u Ravnom, u oko)jni Kupresa, ena-kolovoa dri ovei tord ira ni vijenac;"" u mjeovitom ko-

S L 138. - Na s ij emc njaku II Brot nj icama, II okolini Cavtata, predstavljeno je kolo sa deset enskih figura koje se kree ulijevo (gledajui

od

s teka

ka publici),

lu na Gvoznu, kod Kalinovika, kolovoa-mu karac dri ma,'1O a u mjeovitom kolu u Knepolju, u okolini Litice, kolovoa - mukarac dri tit .'lI Na nogama nije naznaena obua. Usljed dugakih haljina, kod ena se noge esto uopte ne vide, a kada se vide, onda je to samo mali dio nogu. Po haljinama, ako su sprijeda malo podignute i po nogama kada se one vide, mog ue je odrediti pravac kretanja ena u kolu. Kod mukaraca se prema poloaju nogu taj pravac lake uoava. I poloaj tijela uesnika je vaan elemenat za odreivanje pravca kretanja kola. Obino su figure nagnute na onu stranu na koju kolo kree. To se osobito jasno vidi po mu kim figurama koj e s u se ugnu le u kolj enima. Tako se, npr., kod mjeovitog kola u Miruama, nedaleko od Bilee, sasvi m jasno vidi da ono kree udesno (g l edaju i od kola ka posmatra ima) .' 1 2

SI. 139. -

Predstava enskog kola na Kose kod Ka1inovika.

slek u

Mirkove

321

Neki istra iva i s tea ka smatraju da je pravac kretanja kola presudan faktor pri rjeavanju pitanja da li su kola na s tecima realne ivotne predstave, ili ona imaju karakter posmrtnog kulta. U mnogo s luajeva ne postoje potrebni elementi za odreivanje pravca kretanja kola. Osim toga, neka su kola ozbiljna, mirna i sasv m monotona, a neka pokretna, i iva i vrlo dinamina. Jedno od enskih mirnih i ozbiljnih kola je u selu Gabrili, nedaleko od Cavtata, a od mukih u Gornjoj Dragi ini,9lJ u okolini Citluka. Meu mjeovita ivlj a kola spada ono u Ustirami, u okolini Konjica, a najivlje muko kolo svakako je ono sa tri uesnika na Gvoznu, u okolini Kalinovika914 (sl. br. 140). Veina enskih kola S U mirna. U najvie mjeovitih kola kolovoa je mukarac. Naprij ed sam naveo da postoje dva kola sa po 11 u esnika. Ona su mjeovita i nalaze se u Krekovima, nedaleko od Nevesinja, j u Dubovcu, nedaleko od Bilee. Kolo u Krekovima predvodi ena.91S To je jedno od najljepe klesanih kola na stecima (spomenik je sada u Vojnom muzeju JNA na Kalemegdanu u Beogradu). Po poloaju stopala izgleda da ko lovoa stoji neto drugaije u odnosu na ostale igrae, kao da upravo zakree kolo, kakav je slu aj II Boljunima, u okolini Stoca,,16 Postoji nekoliko neuobiajenih, specifinih j originalnih kola. To su kola sa vie mjeovitih figura koja predvodi mukarac jaui na je-

lenu . Tako se u Boljunima nalazi kolo sa est ena ikolovodom mukar cem koji jae na jelenu, drei se jednom rukom za rogove jelena, a drugom za ruku prve ene u kolu. Kolo k ree na lij ev u stranu917 (sl. br. 141 ). Vrlo s lina predstava, samo sa pet mjeovitih figura ikol ovodom na jelenu i sa pravcem kretanja udesno, nalazi se u Toplici, u o kolini Stoca.918 Gotovo identi na toj predstavi, sa pet mjeovitih figura i kolovodom na jelenu, i istim pravcem kretanja, nalazi se u Citluku, nedaleko od Nevesinja. 9 \9 U Zaplaniku, kod Treb inj a, predstavljeno je kolo sa sedam n a i z mj eni no poredanih mukih i enskih figura (na kraje vima su ene sa slobodnom rukom na boku) . Kolo kree udesno. Ispred kola u istom pravcu kree mu karac j aui na jelenu. Nij e sasvim izvjesno da li ivotinja ima rogove, zbog ega ne smij emo i sk ljuiti eventua lnu mogun ost da se u ovome sluaju radi o predstavi konja umjesto jelena.920 U Nekuku, kod Stoca , postoji kolo sa pet ena, mukarcem kao ko lovodom i sa mukarcem na jelenu, odnosno na konju, kao zavrn im ues nikom.921 Kolo kree udesno, a zadnja ena pridrava ruku jahaa,

SI. 140. -

V rlo ivo muko kolo na sanduku

II

Gvoznu kod

Kalinovika.

S I. 141. -

ensk o kolo p redvo d i mu karac ja u i na jelenu na san duku u Boljunima kod Stoca.

Sl. 142. - Mjeovit o kolo ispred koga je j aha na kon j u (?) p reds tavljeno je na sandu ku u Zaplaniku kod Trebinja.

ili ular ivotinje. Ni ovdje nije jasno da li je u kolu jelen, ili konj . Osim toga, ovdje jaha na jelenu n e vodi nego zavrava kolo. Na Ravanjskim Vratima, u okolini Kupresa, predstavljeno je kolo sa tri enske figure. Prva dri v ij enac, a do zadnje je jelen. Kako izgleda, ovdje je u zavrni dio kola ukljuen jelen, ali bez jahaa . 922 Ovoj vrsti scena pripadaju jo dvije. Jedna od njih je u Radimlji kod Stoca. To je kolo sa e tiri ene, jednim mukarcem i do njega jelenom. Izgleda da se mukarac, kao krajnja ljudska figura, jednom rukom dri za podboenu ruku ene, a drugom za jelena.'23 Druga je u :ugi Bari, nedaleko od :abljaka (Crna Gora). Tu je predstavljeno kolo sa etiri mjeovite figure, a do prve enske figure je i mukarac na jelenu, iza koga je jo pas. Nije sasvim sigurno da li ena dodiruje jele na. U ovome s luaju jaha i jelen nisu okrenuti u pravcu kretanja kola'24 Ovoj vrsti scena moda bismo mogli pribrojiti i on u u Eminovom Selu, gdje u arkadnim niama vidimo mu karca, enu i jahaa n a konju kako se dre za ruke kao u kolu.

S I. 143. -

Preds ta va mu karca, ene i j ah aa na konju II kolu (?) na s ljemenjaku II Eminovom Selu kod Duvna.

* **
Kolo kao likovni motiv odavno je poznato na vrlo irokom geografskom pros toru. Etruani su ga klesali na svojim nadgrobnim spomenicima.' 2S Kolo je evidentirano na starijim grkim i etrurskim vazama, kao i na sarkofazima Traana.92 6 Kolo se prikazuje i na umjetnikim djelima srednjovjekovne Evrope. Tako je ensko kolo prikazano na bronzanom sudu iz XIII v. koji se nalazi u Muzeju Cluny u Parizu.'27 a vidimo ga i na italijanskom tekstilu iz XIV V 928 U naim krajevima ga vidimo kao ples mrtvaca na freskama Vincenta iz Kastva u crkvi sv. Marije u Bermu kod Pazina, iz druge polovine XV v.?" zatim vidimo kolo sa plesaima i sviraima u crkvi manastira Lesnova, u Makedoniji, iz XIV v.,' 3fJ a onda .kolo sa mukim figurama na fresci manastirske crkve u Deanima. Zanimljiva je i reljefna predstava kola sa est mjeovitih figura na kruni bunara (cisterne) u Hamziima, kod Cerima, u Hercegovini. M. Wenze l je mislila da se u ovome sluaju radi o steku u sekundarnom poloaju. Meutim, kamen je specijalno klesan i ukraen za krunu bunara, kako se u to vrijeme (XV v.) praktikovalo i u susjednom Dubrovniku.'l l Izgleda da su svi ovakvi nalazi posljedica starog paganskog obiigranja kola kao znaka kulta mrtvih, za koje se iz literature i istorijskih izvora znade da je bio veoma rairen. D. Vidovi kae da su " pogrebni plesovi u raznim vidovima postoja]; kod velikog broja naroda, naroito onih na niem stllpnju razvoja". On je naao podatke da su takvi plesovi postojali, npr., na otocima Samoa, na Borneu, na Ha.i tima, u Novoj Irskoj, te kod niza afrikih plemena, plemena istone Brazilije i >ndijanskih plemena Sjeverne Amerike. Takvi plesovi su se odravali i u staroj Grkoj i u Egiptu . Kod nekih od navedenih naroda oni se i danas prireuju. m Kultni plesovi su poznati i u predistorijskoj Evropi. Posmrtna kola su igrali i stari Slaveni. Kola su nastavljena i u srednjem vijeku. Kranstvo se dugo vremena i na razne naine borilo protiv toga naslijeenog paganskog obiaja, iz poetka opreznije i blae, a kasnije energinije, ali se on ipak zadrao sve do u kasni srednji vijek, a ponegdje izgleda sve donedavno. M. Vego je pronaao vie podataka iz kojih se vidi da su se u zapadnoevropskim zemljama od XIII do XV v. igrala kola na groblj ima, II crkvama i na drugim svetim mjestima i da su koncili katolike crkve donosili odluke o strogim kaznama za prekraj e. Time su se bavili, npr., sabori u Parizu 1212-1213. god., u Trieru 1227. god. i drugi 9ll I u naim krajevima se u srednjem vijeku igralo i pjevalo na grobljima i u crkvama. Tako se na dan sv. Tripuna kolo izvodilo pred crkvama sv. Tripuna u Kotoru.'ll> Postoji podatak da su dubrovake vlasti 1425. god. zabranile ples; druge igre u crkvi sv. Marije u Dubrovniku.' 34 Ipak je u Dubrovniku 10 godina kasnije registrovan p les na dan sv. Blaa. 9JS Tragovi posmrtnog kola su uoeni u raznim naim krajevima, tako u okolini Sarajeva, Uica i Valjeva, zatim u Sandaku i u Sremu, kao j u jo nekim krajevima. U Krepoljinu, u istonoj Srbiji, zabiljeeni su obiaji Pomana i Privelj, u kojima se na odreene praznine dane igra posmrtno kolo koje je neto drugaije od ostalih kola. Tu se u kolu dre upaljene svijee, ili se igra kraj vatre preko koje se i preskae.'3S
aja

325

Pitanje porijekla .i znaenja kola na stecima jo nije rijeeno, niti je dovoljno prouavano. Nekoliko istraivaa su se bavili tim pitanjem i u vezi s tim izrazili svoja miljenja. Prije jednog stoljea L. Zore je smatrao da su na stecima predstavljena alobna, posmrtna kola. Takvo stanovite on je zasnivao na postojanju starog slavenskog narodnog obiaja, za koj'; on kae da se sve do naih dana odrao u vidu "mrtvakog kola", u okviru ceremonijala tzv. "karmine" i "sedmine"'36 Izgleda da se zaista tada igralo takvo kolo i II stihovima naricalo u Patroviima '37 Vaan elemenat za svoje stanovite Zore je naao u pravcu kretanja kola na stecima. On je, naime, vidio da se ta kola ne kreu kao obina vesela narodna kola, nego na obrartnu stranu, naopako, t j . na lijevu, a ne na desnu stranu. Malo iza toga je i F. Radi izrazio s lino milj enje: " ... Kolo to se naopako igra pri samrtnijem obredima, s tarodrevni je obiaj naega naroda . .. "'38 Nedavno je J. Dopua , prouavajui narodne igre na Kupresu, nala tragove posmrtnih kola, koja su se kretala obratno od obinih kola .'39 Prema svemu izgleda da je pravac kretanja kola na stecima presudan faktor za utvrivanje da li se radi o obinim ili alobnim kolima . U naim narodnim pjesmama i poslovicama ima vie dokaza da se kola kojima se izraava alost i tuga kreu naopako. U narodnoj pjesmi Zenidba Milia barjaktara, izmeu ostaloga, kae se da su kieni svatovi, kada su vidjeli da je Mili mrtav, naopako okrenuli svoja koplja, naopako kolo poveli i alostivu pjesmu zapjevaJ.i'''' Iz studije B. Krs tia o igranju , sviranju i pjevanju u naim narodnim pjesma ma, objavljene prije n eto vie od 20 godina, vidi se da se posmrtna i uopte alobna kola 'kod naih naroda zaista kreu obratnim pravce m od uobi ajenoga i omiljenoga veseloga kola ' 4l Ali, dok u tome pogledu

Sl. 144. - Predstava mjeovitog kola koj e kree udesno na sljemenjaku II Dugom
u

polju (Blidinje) izme Cvrsnice i Vran-planine

327

izgleda da nema nikakve sumnje, postavilo se pitanje: koji je to, zapra vo, uobiajeni, odnosno naopaki pravac i kako ga sigurno ustanoviti? Za Zorea sam ve naveo da je kolo koje se kree ulijevo smatrao naopakim, alobnim. Piui o kolima na Kupresu, muzikolog C. Rihtman je alo stiva kola smatrao ona koja se kreu udesno, a vesela ulijevo, tj. "nao posun"."" Naoposun i naoposlen se kae za pravac po prividnoj sun evoj putanji, od istoka ka zapadu, u smislu kretanja unapredak, u do bri as, sretno."'3 A. Solovjev je te nazive, prema ruskom "posoion", ob janjavao kao pravac kretanja od desna nalijevo, kao kod crkvenih ob reda, litij a, vjenanja i sl.944 Pobijajui Solovjeva, M. Stoj,kovk je tvrdio da je naoposun kretanje po suncu, tj. slijeva nadesno."'; Bilo je jo ne kih pisanja i osvrta na pitanje pravca kretanja kola.' ''' Iz svega se vidi da ne postoji usaglaeno objanjenje pojma pravog i naopakog kretanja kola."'7 I ja sam u dva maha o tome pisao. I danas mislim isto - naO' posun je kretanje ulijevo (gledajui od steka ka pubLici), prema pri vidnoj sunevoj putanji, kako se kreu obina, vesela narodna kola, a obratno, naopako je kretanje udesno, kako se kreu alobna kola. Kod mnogih kola na stecima nije mogue utvrditi pravac kreta njao Kod onih gdje je to mogue, vidi se da ima kretanja i na jednu i na drugu stranu, ali je broj onih koja kreu udesno znatno vei. Po tome bi izgledalo da je vje ;ialobnih kola. O kolu na stecima najvie je pisao D. Vidovi. On je naveo vie podataka koji govore da su pogrebni plesovi bili iroko rasprostranjeni kako u predistoriji tako i u srednjem vijeku. Iako se protiv toga pa ganskog obiaja kranska crkva borila, ona .ga je, ipak, u prvo vrijeme u izvjesnom smis lu tolerisala, a moglo bi se rei da ga je ak prilago dila svojim uslovima. ,Osnovna ideja ,k ola u kranstvu je da ono simbolizira smrt i uskrs ovjeka. Vidovi smatra da je ta ideja izraena i na stec ima 948 A. Benac je u kolu .na stecima vjdio igru i zabavu.' " M. Veo go je kolo smatrao posmrtnim 9SO Lj. Karaman nije dijelio miljenje onih ,koji su kolo na stecima gledali kao izraz kulta smrti .9S1 V. uri je nedavno izrazio misao o mogunoj vezi izmeu kola na stecima i ko la na freskama.u Srbiji, za koje kae da je ilustracija 148. psalma Davi dova, i da spada u kompoziciju Hvalite Gospoda'5l' Trebalo bi da su sva alobna kola mirna, sveana, bez veih po kreta. Meutim, mnogobrojna kola koja se kreu udesno, koja bi, po tome kriteriju, bila alobna, kultna I kola, nisu mirna i sveana . Takva su, upravo, dva kola koja se mogu smatrati najivljim - na GVOZDU i 'll Ustirami .952 U vie sluajeva je na j ednom 'te istom steku rrikazano i kolo i lov na jelena, ili turnirska scena, a u nekim sluajevima vidimo i jednu i drugu scenu na istoj strani spomenika, npr. u Boljunima.9S3 Teko bi bilo objasniti zato se zajedno kleu scene razliitog karaktera. Interesantno je da na stecima nema nekjh drugih predstava pogreb nog kamktera, npr. prikaza noenja mrtvaca, naricanja nad njim, goe nja kod groba i sl., na to je ui<azao i Lj. Karaman.'S< Ia:ko mi se ini da mi lj enje o posmrtnim, kultnim kolima na stecima ima vie svoga os nova, ipak, s obzirom na druge okolnosti, zauzimanje iskljuivog stava u tome pogledu za sada ne bi bilo sasvim opravdano. U itavom problemu kola ini se najzanimljivije, a i naj zagonetnije pitanje sasvim neobine pojave kola sa kolovoom koji jae na jelenu,

kao i kola u kojemu je jelen bez jahaa . Naprjjed sam naveo svih osam s l uaj eva takvog motiva. Meu njima se jaha na jelenu javlja tri puta u funkciji kolovoe, a dva puta je on ispred kola. Jelen bez j ahaa je dva puta na zaelj u kola, njegova krajnja figura, a u jednom sl uaju je ne to iza ko la. Dodajmo ovome fondu i jedinstvenu predstavu jahaa na jelenu u Zdrij e l oviima, nedaleko od Trebinja, iako n ij e elemenat kola ss O porijeklu i znaenju motiva jelena na stec ima bi lo je govora naprijed. Istaknuta je dosta velika uloga jelena u mrtva kom ritualu, kako u predistoriji tako i u ,srednjem vijeku. Mislim da je u ovome sl uaju posebno vana okolnost to se jelen u kra nstvu smatrao simbolom due. Jelena u kolu na s tec ima do sada je istraivao jedino na etnolog S. Zeev i . Po njegovom miljenju, jelen bi tu "mogao imati ulogu boanstva ili psychopomposa". Takvo kolo on smatra izrazom htonskog ritua la, slinom plesu kostura na freskama 956 Tragao sam za eventua lnim paralelam a nai h kola sa jelenom , ali ih nisam nigdje naao. U ovome pogledu su od vanosti istra ivanja G. Wilkea . On je na fresci Casa del poe ta tragico u Pompejima naao jahaa na jelenu, kao .il ustra-

SL 145. - Predstava ene koja jae na jele nu na slj eme njaku u urij e ) ov i ima (Ljubomir) u o kolini Trebinja.

328

ciju prIce o Ifigeniji koja vodi jelena, poslana od boice Artemide. 9S7 Osim toga, on je jahaa na jelenu naao u indijskim i nekim evropskim mitovima. Kae da se takva predstava nalazila ve na ranoneolitskom doirnenu u Alvao, u Portugalu. Jelen je poznat j kao rlvena ivotinja. Grci su ga rtvovali boici Artemidi 9S8 Ali, i samome jelenu su se prinosile rtve. U nekim krajevima Srbije postojao je, a navodno i danas postoji, obiaj da se svake godine na 12. jula na Petrovoj Gori odrava neka vrsla velikog sabora, kojom prilikom se na kamenom rtveniku kolje brav, kao rtva velikom jelenu sa zlatnim rogovima .95' I kod Rusa postoji vrlo slino predanje.960 Na naem tere nu je naen spomenik koji prikazuje Dijanu ,kako je "klekla na jelena, koji je podvio noge, te objema rukama v rsto uhvatila ivotinju za rogove" .961 Reljefni motiv sa steka u drijeloviima, u okolini Trebinja, veoma podsjea na takvu antiku Dijanu. Napominjem da se u naim narodnim pjesmama vie puta govori o vili kako jae na jelenu. U bugarskim narodnim pjesmama "samodive" su na jelenu, umjesto na konju. N. LjuNnkovi je upowrio na bugarticu Vjeridba i smrt Sekule sestriia, u kojoj se spominju "tri vile na tri ljeljena", kao pre dznak i aluzija na pogibiju trojice brae Ugriia. On je upozorio i na bugarticu o Kraljeviu Marku i bratu mu Andrijau, u kojoj se spominje "tihi jelenac", koji predskazuje i zamjenjuje usmrenog Andrijaa . Ljubinkovi misli da motivi kolovoe na jelenu mrtvakih kola na stecima j ovaj motiv vile na jelenu u narodnim pjesmama imaju neto zajedniko i da potjeu sa istoga bosanskohercegovakoga podru ja. OO' Cini se da bi na motiv iz drijelovia mogao imati veze sa anVi kom Dijanom na jelenu i sa "v;\om na ljeljenu" iz naih narodnih pjesama . I Dijana ,i vila su povezane sa kultom smrti. Iz svega navedenog o jahau na jelenu, ini se najosnovanijim da taj motiv na stecima ima znaenje paganskog simbola prenosnika dua.

3-Lov
S obzirom na namjenu i cilj, postoje tri vrste ovih scena: lov na jelena, lov na vepra 'i lov na medvjeda . Po vrsti i broju uesnrka u lovu, ove bismo' scene mogli podijeliti na etiri vrsle: one u kojima uestvuje lovac ,kao konjanik, u kOjima uestvuju po dvojica konjanika, zatim scene u kojima su dva lovca, i to jedan konjanik i jedan pjeak, te scene sa lovcem - pjeakom. Od ukupno 181 scene njih 166 ili 92% odnose se na lov na jelene (to je priblino tano brojno stanje), scena lova na vepra ima ukupno ll, a ,na medvjeda 4 primjerka. Postoji 99 scena sa jednim konjanikom i 25 scena sa dvojicom konjanika. U 14 scena uestvuju zajedno konjanik i pjeak, a u 28 scena sam pjeak kao lovac. Teritorijalni raspored ovoga reljefnog motiva izgleda ovako: centralna Bosna - 25, zapadna Bosna - 25, istona Bosna - 2, zapadna Hercegovina - 18, istona Hercegovina - 69, pr.i morje sa zaleem 37, Srbija - l .i Cma Gora - 4. Kako se vidi, u svim scenama predominantan broj imaju scene lova na jelena, a to se tie geografskog rasprostiranja relativno najvei broj i ma Hercegovina (gotovo 50%), posebno istona Hercegovina. Moe se re6i da je lov iznimna pojava u

329

istonoj Bosni i u Srbiji, pa i u Crnoj Gori. Zanimljivo je da je ovaj motiv dobro zastupljen u primorju i njegovom zaleu. Ovome motivu majstori su poklanjali mnogo panje. Za njega su odabirani veliki i visoki 'steci, redov.n o sljemenjacI i visoki sanduCi, i to njihove vertikalne, obino bone strane . Vidi se da su se u izradi okuavali majstori razliitih sposobnosti . Veini njih je to bio preteak zadatak, zbog ega su mnoge scene ne samo ab lonizirane nego su grube, naivne i openito malih umjetnikih vrijednosti. U njima irna dosta neprirodnog, neproporcionainog i neusklaenog. Meutim, kod prili no velikog broja scena ogledaju se darovi ni majstori, naroito u istonoj Hercegovini, a izvjestan broj primjeraka je izraen besprijekorno; inventivno. Neki primjerci oko Stoca, Nevesinja, Ljubinja, Trebinja i Bil ee su prave umjetnike kreacije. Scene lova na jelena u kojima uestvuje jedan lovac na konju zauzimaju 60% svih scena lova na jelena. Najee je lovac sa kopljem u ruci u tranju za jelenom, spreman da upravo baci svoje koplje prema jelenu . Ponekad je lovac gotovo dostigao jelena i svojim kopljem mu se sasvim pribliio, a gdjekada kao da ga je dodirnuo, ili u njega ve zabio koplje, kao npr. u Lovreu, blizu Imotskoga.'3 ili na Duvanjskom polju, ili u okolini Litice.%4 Meutim, nema nijednog sluaja da je jelen ubijen, ili da je posrnuo kao smrtno ranjen; naprotiv, on se gotovo uvijek dri uobiajeno, sa visoko uzdignutom glavom. U mnogo s lua jeva u lovu uestvuje pas, a vie puta i soko. Ponekad u ovakvim scenama uestvuju .i po dva, pa ak i po tri psa.'5 Ako je soko angaovan, onda je on na ruci lovca, ili u letu prema jelenu, odnosno ve na samome jelenu. U nekoliko sluaj eva umjesto koplja lovac upotrebljava ma. 966 U dva sluaja scena je prikazana u ankadama - lovac je u jednoj, a jelen u drugoj arkadnoj nii. 967 U Zviriima, nedaleko od Ljubukog, predstavljena je scena lova na dva jelena, to je neuobiajena pojava. 968 Sve figure u ovim scenama su dosta sumarno date, detalji se

Sl. 145. -

Preds ta va lova na je le na na sanduku u Prictvon.: im 3 kod Nc ves inj a

331

,le raspoznaju. Na glavi lovca esto se vidi neka kapa koja se prema gore i neto nazad iljasto zavrava. Ponekad te kape potpuno slie ljemovima sa elenkama, npr. u sceni u Boljunima,969 koja je, i , inae, vrlo uspjeno obraena. Na vie ovih scena isklesan je ma o bedru lovca . Jedna od najljepe klesanih je scena u Pridvorcima, nedaleko od Nevesinja (sl. br. 146).970 U drugoj vrsti scena lova na jelena uestvuju po dva lovca na konjima. Najee su to lovci sa kopljima, okrenuti jedan prema drugome, a izmeu njih je jelen, npr. u i!omisliu, u okolini Mostara, <ili u Toplici, u iroj okolini Stoca.'7I Ima i s luajeva gdje su obadva konjanika okrenuta u istome pravcu, u potjeri za jelenom koji ispred njih bjei. Rijedak je sluaj da se jelen okrenuo prema lovcima, kao u Ziemlju, u okolini Nevesinja.972 Ponekad je umjesto jelena predstavljena kou ta (bez rogova), npr. u Toplici.973 U nekoliko sluajeva lovci umjesto kopalja u rukama nose maeve, npr. u Bijeloj Rudini, u okolini BjJee, a ponekad jedan lovac dri koplje, a drugi ma, kao u Vukovskom, kod Kupresa.97 I u ovoj vrsti scena lova vie puta uestvuju psi, nekada po jedan, a nekada i po dva psa, npr. u Hodovu, nedaleko od Stoca i u Glumini, na podruju optine CapIjina (sl. br. 25).975 Ponekad su i ove scene isklesane u arkadama.976 Lovci su esto sa ljemovima na glavama i maevima o bedrima. Dvije scene su sasvim neobine . U Gvoznu, u okolini Kalinovika, lovci ne dre koplja, niti maeve, nego su svoje ruke podigli i rai rili ,m a u Suhom Polju , takoer u okolini Kalinovika, iza lovaca na konjima predstavljen je jo jedan osedlan konj (bez jahaa) '78 Teko je rei ta je ovim predstavama klesar htio da kae; izgleda da prva znai hajku na jelene, a druga da je osedlani konj na neki nain ostao bez svoga gospodara . Neobian je raspored figura u sceni u Gracu, nedaleko od Capljine, gdje je drugi lovac okrenut na obratnu stranu od jelena i prvoga 10vca.97' Naprijed je reeno da postoje i scene u kojima uestvuju dva lovca, i to jedan konjanik i jedan pjeak. Vie puta su konjanik sa kopljem u ruci i pjeak sa lukom i strijelom postavljeni tako da obojica napadaju na jelena ,koji se nalazi izmeu njih, kao npr. u Suhom Polju, u okolini Kalino \"ika. 980 Takvu scenu vidimo i na zidu peine Vjetrenice, u Hercegovini ,sl U nekim scenama su prokazani psi, a ima sluajeva gdje se nalaze po dva, pa i po tri psa, npr. u Radimlji .'s2 Ova scena iz Radimlje je istovremeno jedna od najljepe obraenih u ovoj vrsti. U nekim scenama se koriste i sokoli. U Zalomu, kod Nevesinja, u sceni ues tvuju konjanJk sa koplj em, pjeak sa lukom, pas i soko, koji je ve na samome jelenu.'83 Na istoj nekropoli se nalazi scena u kojoj, uz lovca na konju, uestvuje i ena sa sokolom na ruci .'84 Ima scena u kojima su po dva jelena. Tako, npr., u Boljunima vidimo konjanika sa kopljem, za tim pjeaka sa lukom i dva jelena koji idu prema njima'SS Ponekad lovac-konjanik ne nosi u ruci koplje, nego ma. Na takVOj jednoj sceni u Ziemlju, nedaleko od Nevesinja, konjanik nosi tit, to je vrlo rijedak sluaj .'86 U Cisti, kod Imotskog, vidimo lovca - konjanika sa maem, a pjeaka sa titom, to je jedinstven sluaj.'s7 I ova vrsta scena se ponekad klee u arkadama, npr. u Cisti .'88 Zanimljivo je da se na tkruni bunara (cisterne) u Hamzicima, u okolini Citluka, nalazi scena lova na jelena u kojoj, kao i na stecima, uestvuj u konjanik sa kopljem, pjeak sa lukom i pas's, (sl. br. 149). U Gvoznu, kod Kalinovika, prikazan je

lov na dvije &Pne ili divokoze (?). S jedne strane na ivoti nje napada ko njanik ,s a ,koplj em, a a druge, pj eak sa maem j pas. Ispod ove scene su prikazane tri ivotinje koj e najvie li e na pse.m U Bi j ai, kod Ljubu kog, neobi na je scena - konjanik sa kopljen , 'ispred nj ega j elen , a ispred ovoga luk sa strijel om koji lebdi (bez ,lovca). I za konj a nika su dvij e ene koje se sa po jednom visoko podignutom rukom dre kao da pleu 'OI Najzanimljivija je scena u Barevi tu , kod Lit ice, u kojoj s j edne 5'trane konjanik koplj em pogaa jelena, a sa druge, pj eak napeo svoj luk . I zmeu jele na i lovca sa lukom, neto nap rij ed - u prvom planu, predstavlj ena je mu ka fi gura koja u desnoj ruc i dri dIj e le, a lijevom se dri za drvo. Dij ete u ruci dri maji krst. Po sveta kom arealu iznad g~ave , zali m po krs tu u ruci dj eteta, kao i po drvetu koj e j e ,s Li no prolis taloj palic i, A. Benae 6matra da se u ovom s luaj u radi o predstavi sv. Kris tofora (s l. br. 147).992

SI. 147. -

Scena lova na jelena i sv. Kri stofor sa dj etetom na LI Barevitu kod Li ti ce.

ste ku

Dva puta vie od prethodnih i ma scena lova na jelena II kojima j e lovac pj eak. Najee je lovac s a lukom ,i :strij elom, '" jelen j c ispred nj ega, npr. u Lovreu, neda le ko od Imots kog, aU je vie puta j elen okrenut ka lovcu, npr. u No vakov i ima, blizu ZabIjaka ."" U vie slu aj eva u lovu uestvuj e i pas . U takvoj sceni u Donjoj Zgoi (sada u Zemalj skom muzeju ti Saraj evu) angaovana s u Lrj psa .... Na toj sceni 'Vidi mo ka ko ,se strije la ve zabada u vra t jelena . Treba .-ei da je upravo ta scena kreacija odlinog majstora (sL br. 148). Uz ostalo, sti lizovana razgranata stablo doarava pejza sa umo m u kome se o dig rava scena.

332

SI. 148. - Scena Iova na jelena u kojoj je lovacpjeak upravo odapeo luk (ues tvuju i tri psa) na sljemenjaku iz Donje Zgo e (sada u vrtu Zemaljs kog muzeja u Sarajevu). S I. 149. Scena lova na jelena II kojoj uz lovca sa lukom soko i pas na slje menjaku iz Cerina kod Cit luka (sada u vrtu Zemaljskog muzeja u Sarajev:u) .

u est vuju

333

U nekim scenama uestvuju i sokolovi, kao npr. u Uboskom, nedaleko od Ljubinja. 995 Izvanredno je iva scena u kojoj na jelena u trku, s jedne strane lovac odapinje strijelu, a sa druge, snano napadaju pas i soko u letu u Cerinu, u okolini Citluka996 (sada u vrtu Zemaljskog muzeja u Sarajevu) - sl. br. 149. U Podgradtnju, u okolini Stoca, u takvoj jednoj sceni uestvuju pas i tri sokola. 997 Ponekad lovac nije sa lukom, nego sa maem , npr. u Bitunjoj, u okolini Ljubinja.998 U 'nekoliko slua jeva umjesto jednog jelena vidimo dva ili vie, a ponekad meu njima i koutu. Tako, u Laevinama , u okolini Kalinovika, vidimo dva jelena koje napada lovac sa maem, sokolom i psom,999 a u Radimlji pjeak sa lukom i psom napada tri koute i jednog je lena H XlO Vrlo slina scena - sa dva jelena i dvij e koute - postoji i u Vranjevu Selu, blizu Neuma."'" U Rakoj Gori, nedaleko od Mostara, lovac ima ma i tit, to je neobi na pojava I OO2 Istu pojavu imamo i u Drag iini kod Citluka. I u ovim scenama primjeujemo da neki lovci nose ljemove '!la glavama , a ponekad izgleda da ,imaju i el enke na tim ljemovima. Ponekad o bedrima lovaca vise maevi. Glava lovca u Novakoviima , kod 2abljaka, oiviena je tordiranim vijencem, ime je valjda oznaena kosa. U 2itomisliima, u okolini Mos tara, pos toji dosta neobina scena, sa predstavama u dva nivoa. U gornjoj predstavi je lovac svoj luk uperio prema ,koloni ivotinja koja ide prema njemu - naprijed je jelen, a iza njega su dvije .k oute. U donjem nivou je ista 1akva scena, samo su naprijed i pozadi jeleni, a kouta je izmeu njih.lOO3 Osim jelena u gornjoj zoni, sve ostale ivotinje jmaju po dvije ili po tri iljaste "grbe" na svojim leima. Scene su veoma lijepo klesane. UHodovu, bHzu Stoca, klesar je svoju scenu lova .protegao na dvije susjedne strane steka - na jednoj je prikazao lovca sa lukom, a na drugoj jelena u trku I OO4 Dvije scene lova na vepra se nalaze u centralnoj Bosni (Donja kod Kaknja i Graanica ,kod Visokog, sada obadvije u vrtu Zemaljskog muzeja u Sarajevu), pet u zapadnoj Bosni (Risovac, na BJidiZgoa

Sl. 150. -

i pjeak sa

Scena lova na jelena II kojoj u es tvuju pjeak sa lukom mae m i titom na sanduku II D ra g i ini kod Citluka

nju i Eminovo Selo, Sarajlije i Kongora, na Duvanj skom polju) , a e tiri u i s tonoj H ercegovini (Vra njevo Selo, blizu Neuma, Avtovac, blizu Gacka i Radmilovi a Dubrava , blizu Hil ee). U Risovcu i Vranj evu Selu su po dvije scene na ,is toj s trani steka . U Vranj evu Selu veprovi dos ta slie m edvjedima. Tu s u d va pjeaka sa kopljima (?). Jedan lovac svoje oruje upravo zabija u ralje, a drugi u vrat ivotinje.10'" U scena ma se osjea pokre t. U sceni na s pomeniku iz Donje Zgoe lovac upravo zabada koplje li vrat vepra, koga su ve dos tigla dva p sa. Tu je i s tilizovano stablo sa kronjom, da se doara pej za.1OO6 U scen i ima dos ta ivosti. Moe se rei da je to likovno najvrednija scena te vrste (sl. br. 148) . U Eminovom Selu i u Sarajlijama su takoer lovci-pj eaci , sa kopljima. U lovu u es tvuju i psi. Veprovi su tu sasvim vjerno prikazani -

Sl. 151. - Scena lova na medvjeda na slj emenj aku II Podgrad i-

335

nju, u iroj okolini

Stoca.

zdepasta tijela, luno povijena hrptenjaa, krupne glave, male ui i iIj aM i kratki repovi. IO()7 U treoj sceni na Duvanjskom polju (Kongora) lovac je na konju, to je jedins tve na pojava. Najzanimljivija j e scena lova na vepra u Graanici . Uz lovca sa specijalnim kopljem (sa krsnicom) ues tvuju i tri psa, od kojih je jedan u borbi sa veprom oboren na lea. Lovac je sa bradom, to j e jedinstvena pojava. Na strani ove din a mine scene uklesan je natpis iz kojeg doznajemo da je to nadgrobnik velikog kaznaca Nespine 1OO8 Kako vidimo, lovci na ve pra su redovno pjeaci, sa koplj,ima. Ioni vie puta na glavama nose ljemove. Od ukupno et iri scene lova na m edvjeda jedna je evidentirana u Han-S tjenicama, u okolini Rogatice, druga u Podgradinju, u iroj okolini Stoca, trea u Uboskom, blizu Ljubinja, a e tvrta u Lovreu, nedaleko od Imotskog. Najimpresivnije djeluju predstave u Podgradinju i Uboskom, koje su gotovo identine . U oajnoj borbi medvjed j e gotovo sj eo na zemlju, ali je ispruio svoje snane noge prema ovjeku koji ga napada kopljem "na krunicu" . Da bi istakao snagu medvj eda, klesar j e veoma umanjio ljudsku figuru ' OO9 (sl. br. 151 ). Ostale preds tave su slabiji klesarski .rad. U Han-Stj enicama u lovu u es tvuje i pas .101O


Likovni motiv lova na wvlje ivotinje poznat je iz raznih vremensk ih razdoblja na irokom geografs kom pros toru. To je posebno evidentno kada se radi o motivu lova na j elena. Scen e lova na jelena mogu se nai u umjetnos ti Hetita.'oll a kasnije i Parana i Sasa nida lO 12 Is to tako i u kretsko-milkenskoj umj et1l1osti. Scene lova na jelena palaze se na kraljevskim nadgrobnim ploama iz Mikene 10ll Is ti motiv se vid i u umjetnosti Rimljana i Kelta. Keltima je prostorno i vremenski bli ska kultu ra Val Camonice u sjeveroi talskim alpama, u kojoj je na zidovima pei nskih nas tambi ovaj motiv veoma koriten.'ol4 Sv. Radoj i je naveo da se takva scena kao s kulptura nalazi u Casa dei cervi u H eTkulanumu.'ol5 I kranska umjetnost je ovaj motiv usvojila ivij ekovima ga upotrebljavala . Nalazimo ga na vizigotskom nadgrobnom spomeniku iz V- VIII v. u Narboni lO16 ~ na sarkofagu sv. Se rnina, iz V ili VI v., u Tuluzu.'OI7 Takvu scenu es to imaj u sarkofazi iz m erovinkog doba u Francus koj'O I8 U zapadnoevropskoj predromanici, a posebno u romanici, ovaj motiv je dos ta koriten. Nalazimo ga na glavnoj fasadi romani ke crkve S. Michele u Paviji, [la porta'lima crkava u Bourgesu kod ArIesa.'ol9 Takva scena se nalazi i na jednoj oteenoj ploi iz karolin ke epohe u Carcassonnu i na romanikim kapitelima u Muzeju sv. Augustina u Tuluzu.'020 I na jednom sarkofagu j,z Niorta, iz XII v., nalazimo scenu u kojoj ues tvuju lovac'konjanik, sa kopljem i sokolom, i lovac-pj eak sa lukom.'o21 a ima ih i na mnogim drugim romanikim c~kvama . Dobro je poznata scena lova na jelena na cpkvi S. Zeno u Veroni 10" I na nekoliko kasnoromanikih benediktinskih crkava iz XIII v. na podruju Wiirttenberga .i Bavarske, u Njema koj i junog nrola u Austriji, nalazimo ,takve motive.'o23 I na jednom nadgrobnom spomeniku u obliku krsta u Gruziji, ,iz XIV v. (sada u IstoriJskom muzeju u Mos kvi), [lalazi se uklesana scena lova na jelena.'o,," Lov na jelena s trasno su njegovali

336

i taj su motiv na mnogim svojim likovnim djelima prikazivali mnogi islamski narodi, posebno seldul:ki Turci. Tako se scene lova na jelena, naJcesce uz koritenje sokolova, .v ide na freskama omajadskih dvoraca u Jordanu i Siriji. Selduci su i na svojim nadgrobnim spomenidma prikazivali taj motiv. 1024 Motiv je, kako izgleda, najvie koriten u goti koj umj etnosti zapadne Evrope, u vrijeme veoma razvijenog dvorskog feudalnog ivota, kada ga nalazimo na freskama, tapiserijama i raznim predmetima primijenjenih umjetnosti. Takve scene, npr., esto vidimo na italijanskom tekstilu, na tapiserijama u Muzeju Cluny .u Parizu, ili na tzv. lovakim tepisima, s poetka XV v. iz WienhausenalO25 U uporee nju sa scenama lova .na jelena, mnogo manje scena lova na vepra nalazimo u umjetnosti. Ipak je predstava borbe ovjeka sa veprom naena na mozaiku jednog rimskog cink uskog lovca,026 Scena lova na vepra, s li na onoj na steku u Graanici, naena je da jednom sarkofagu iz VI v. u GalijilO27 Istarakranska koptska umjetnost ima taj motiv. Naen je i na jednom sarkofagu iz V v. u Muzeju sv. Augusta u Tuluzu. Jedinu analogiju naim predstavama borbe sa medvjedom naao sam u luku iznad portala katedrale u Barietti, u Italiji, rad Sime una Dubrovanina, iz XII V ' 02' Evo i nekoliko amalogija iz naih krajeva: Scena lova na jelena, u kojoj uestvuju konjanik, dva pjeaka psi, nalazi se na Radovanovom portalu u Trogiru. 1029 Slian motiv je

SI. 152. - Scena lova na jelena na glavnoj fasadi crkve. S. Zeno


II

Veroni.

na r eljefu crkve sv. Katarine, iz XI v., u Novigradu kod Zadra, a takoer i nad ulazom u zvonik stolne crkve u Splitu lO30 Najstarija poznata predstava lova na jelena u naim istonim krajevima je na anfori iz Vine .' 031 Drugi takav nalaz je na kapitelu u Stobima (sada u Beogradu ). Lov na jelena je predstavljen i na amvonu crkve u Konjuhu, iz VI ili poetka VII v., u Makedoniji.'03' U Lisiiima , blizu Konjica, naen j e rimski nadgrobni spomenik sa isklesanom takvom scenom. Naprijed sam ve naveo da se na bosanskohercegovakom podruju takve scene nalaze na vanjskom zidu peine Vjetrenice u Zavali, u okolini Trebinja, i na kruni bunara u Hamzii ma, u okolini !Citluka. Napominjem da je lov predstavljen bijelom bojom na ivoj stijeni u Gostilji kod Viegrada, te takoer na ivoj stijeni u Lipcima, u Boki Kotorskoj.203' Osim toga , scena lova na jelena se nalazi i na muslimanskom nianu iz XV v. u Govedovi ima, blizu Trnova lO33 Scena lova na vepra ustanovljena je na Radovanovom portalu u Trogiru (tema Decembar) .'034 Antiki sarkofag s reljefom lova na kalidonskog vepra stajao je pred Dioklecijanovom pal aom u Splitu lO35 Lov na vepra postoji i kao minijatura Miroslavljevog evanelj a.'o36 (SI. 109.)


Pi'lanje porijekla i znaenja motiva lova na stecima samo je uzgred ponekog istraivaa interesovalo. M. Hoernes je u tim scenama vidio samo realnu sliku ivota srednjovjekovnog bosanskog plemstva, tih "neobuzdanih" i "surovih divljaka" .1037 I C. Truhelka je smatrao da su to predstave u kojima se "prikazuje ivot u najivljim i najveseiijim asovi ma" .. '038 A. Benac kae da takve Scene "odraavaju duh slobodnih feudalaca ,sa ra tn,kim navikama" i da iz njih "izbija viteki timung srednjeg vijeka"1039 Slino miljenje imaju i D. Sergejevski i M. Vego.'04<) A. Solovjev je scene lova ubrojao u svjetovne motive, ali je rekao da one mogu imati i vjerski karakter - da simboliziraju ovjeju duu napadnutu od puha zla'o" Sv. Radoji je u scenama lova, kao i u scenama kola i 'turnira, victio ilustracije zabava plemikog ivota 10" M. Wenzel je rekla da "ikonografija steaka ima pravu hriansku osnovu, .protkanu izvjesnim klasinim ~konografskim rjeenjima". Navela je, izmeu ostaloga, da su scene lova bile poznate u srednjovjekovnoj umjetnosti, ali da ih nije bilo na nadgrobnim spomenicima.'0l3 Prema milj enju N . Mileti , mnoge ovakve scene odraavaju realni svijet, ali i asociraju na grku mitologiju, iji su simboli transponiran i u kransku simboliku posmrtnih tema.'044 U proganjanju jelena J. Challet vidi napad mo nog zla na besmrtnu duu kOja tome napadu sigurno izmie. Zbog toga on kae da se na stecima nigdje ne nalazi pogoen jelen.'''5 I za . Baslera takve scene su napasti grijeha. Predstave jelena bez lovaca i pasa su za njega due bez grJjeha. Osim toga, on za scenu lova na fasadi crkve S. Zeno u Veroni kae da je, prema mjesnoj tradiciji , to predstava Teodoriha kao "divljeg 10vca".'046 Slino miljenje zastupa i G. Wild, samo sa stanovita bogumiIske hereze.'o47 Sva ova" miljenja odnosila su se na scene lova na jelena. O drugim scenama gotovo da uopte nije bilo l1ijei. U vezi s tim, vrijedno je napomenuti da je . Mano-Zisi vjerovatno mislio na vepra j medvje da

338

339

kada je rekao da je borba sa divljim zvijerima alegorijski prikaz borbe krana sa grijesima. IM Za objanjenje lova na vepra mislim da je va na okolnost ~to se u evanelju po Mateju i Luki kae da duh zla ulazi u svinje. Ta okolnost je, mislim, uslovi la i pojavu lova na vepra kao minijaturu na Miroslavljevom evanelju, a onda i kao plastiku na crkvama, npr. na Radovanovom portalu u Trogiru, a konano i na sarkofazima. Po tome bi nae predstave lova na vepra na stecima trebalo objanjavati kao alegoriju borbe sa opasnostima kroz koje prolazi kra nin na svom putu za raj. Neki istraivai steaka ne misle tako. M. Vego, arpr., scenu borbe sa medvjedom i vukom, a analogno tome i sa veprom, vidi kao profanu scenu, kao "scenu iz ivota nekog bogatijeg lovca".1049 Kako vidimo, do sada izraena miljenja o motivu lova na s teci ma vrlo su razliita, ak suprotna, ali se svode na dvoje - da je 't aj motiv l aikog 'karaktera, odnosno da je ilustracija ];ivota i zabave feudalca, ili da je religijskog karaktera, tj . da je odraz kranske ikonografske teme izbavljenja dua. I danas bi bilo teko zauzeti decidirano stanovite, pogotovo kada .se ,r adi o glavnom motivu - lovu na jelena. Izgleda da se kran s ki simbolizam motiva lova na jelena u sutini ne razlikuje od rimskog, a moglo bi se rei i paganskog uopte. Rimljami su u lovcu personificirali smrt, a jelen je predstavljao pokojnika, a ,takvo se tumaenje moe dati i za kranski lov na jelena,IOSO Preko jelena vjernik eli da se priblii Kristu,pa ~k i identificira s nj'im. Otuda i pojava toga motiva na 'kranskim nadgrobnim spomenicima, kao npr. ,na sarkofagu sv. Semina u Tuluzu, na brojnim merovinkim sarkofazi ma u Francuskoj, na galo-rimskim i drugim nadgrobnim spomenicima. (Razumljivo, M. Wenzel nema pravo kada tvrdi da se taj motiv ne pojavljuje na nadgrobnim spomenicima.) U vezi s tim osobito je zanimljiva pomenuta scena sa svecem u Barevitu, blizu Litice. A:ko se uzme da se u tome sluaju radi o sv. Kristoforu, to .ima osnova zbog toga to 'se taj svetac obino predstavlja sa malim Kristom i sa batinom koja se pretvorila u palmu i zbog toga to je njegov kult ou susjednim dalmatinskim krajevima bio dosta razvijen, onda bi, po mome miljenju, mogle doi u obzir dvije varijante objanjenja te kompozicije . .Svetac je tu da onemogui strijelca u njegovoj namjeri, ka,ko je to ve M. Vego protumaio,IOSl ili se, pak, radi o ilustraciji tzv. zlame legende .o tome svecu - o neuspjelom pokuaju e tiri hiljade vojnika da oda-pnu stIlijele na njega, kako je to Sv. Radoji protumaio. 1052 U prilog ovakvog shvatanja ila bi i injenica da na ovim scenama steaka nema ubijenog jelena (ima st'r ijela ve zabodenih u vrat jelena, ili kopalja koja svojim vrhom dodiruju ve ubadaju u tijelo jelena, ali nema onesposobljenog i usmrenog jelena). Mislim da je znaajan jo jedan .podata'k koji bih elio da na ovome mjestu saoptim, U crkvi sv. Nikole Sievskog, nedaleko od Skoplja, iz XIV v., na mlaem sloju fres.rka, iz 1630. god., nalazi se scena u kojoj sv. Evstatije, kao lovac'konjanik, progoni jelena izmeu ijih rogova je slika Krista. Scena je jedinstvena u naoj ikonografiji. Pronaao ju je R. Ljubinkovi, ali je jo nij e publicirao.'"sl Legenda O ovome svecu, bivem Trajanovom generalu Placidusu, govori o njegovom lovu na jelena u kojem je izmeu jeleno\Aih rogova vidio krst kao sunce, zbog ega je odustao od lova i preao na kranstvo, uzevi ime Evstatije. Scena o tome moe se vidjeti na raznim umjetni kim djelima zapadne

P'r ......

-.

1;'"

,.. .~.....

. 1

SI. 153. - Sv. Evstat ij e II lovu na jelena izmeu i jih se rogova vidi bista Krista - freska II crkv i sv. N ik ole Sievskog
kod Skoplja.

E vrope od XII do XVI v. U ne kim od tih scena je krst za mijenj en bis tom Kris ta , kao u sv. Nikoli Sievskom. lO;4 Mi slim da sa s tanovi ta kran s ke ikonografije lov na vepra i medvj eda treba ne to dru ga ij e objanjavati od lova na jelena . Ovdje lovac nij e personifi.kacija sm rti, nego preds tava pokojnika koji se bori sa ovozemalj skim zlima . M eutim, ima dosta elemenata koji idu u prilog onog drugog s tanovi ta u tumaenju motiva lova na s tec im a. U tim scenama se javlj aju i koute, pa i divokoze, na to se, vjerovatno, ne more primijeniti isti kriterij kao za jelena. Osim toga, u vie s lu ajeva na is tome ste ku , a nekada na istoj strani steka, uz scenu lova na jelena, vidimo scene kola i turnira, koje se najee objanjavaju kao svjetovn e realne ivotne scene. Zati m, scene lova na jelena nal azimo na kruni bunara u H amziima i na ",idu peiIl1e Vjetrenice, gdje manje dolazi u obzir tumaenje sa s ta novita kra n s ke mis tike, a pogotovo to vrij edi za ta kvu scenu na muslimanskom nian u u Govedoviima. Vrlo je vana okolnos t da je u srednjem vijeku lov na jelena bio vrlo rairena pojava u krugovima feuda laca i uop te imunijih i uglednijih ljudi. Ve su u VI v.

340

na crkvenim saborima izdavane naredbe da se ne smije pretjerivati u lovu sa sokolima . u Francuskoj .1055 I naa je vlastela veoma voljela tu vrstu sporta i bavila se njome. He rceg Hrvoje se u tome isticao, caru Duanu je to bila omiljena zabava, despot Stefan Lazarevi je poginuo u lovu sa sokolom. Turci su taj obiaj prenijeli ve razvijen. U Bosni je II srednj em vijeku bi lo jelena, pa i pripitomljenih. Nae narodne pjesme mnogo govore o takvom lovu . . Sasvim je vjerovatno da je u kasnom srednjem vijeku, s jedne strane ve izbl ijedjela ili sasvim iezla svijest o staroj paganskoj mitologiji, ili kranskoj simbolici, .a sa druge strane, toliko ovladao obiaj organizovanja i uea u lovu, zbog ega se opravdano moe pretpostaviti da .su 's cene lova na stecima postale vie odraz savremenog slanja. l aJko sam donedawlO bio vie naklonj en ovakvom gledanj u na pojavu ovoga motiva na steci ma, ipak mislim da na sadanj em stepenu istraivanja ne bi bilo opravdano ni jedno krajnje stanovite, a nije iskljueno da se u budunosti pokae da obadva na svoj nain imaju svoje opravdanje.
4-

Turnir

U ovu vrstu scena ubrojao sam ne samo meusobnu borbu aktera na konjima, turnire u uem smislu rijei, nego i borbu pjeaka, koju najee poznajemo kao maevanje dvojice uesnrka. Postoje i junake borbe sa vie uesn ika. Zbog toga sam sve ovakve scene podijelio u tri podvrste - turnir na konjima, pje ak i turnir i turnir sa vie uesni ka. Ustanovio sam da ukupno postoji ~7 primjemka scena turnira, i to od prve podvrste - 14, od druge - 9 i od tree - 34 primjerka. Teritorijalna rasprostranjenost .scena turnira je s lij edea: centralna Bosna - 6, istona Bosna - 2, zapadna Bosna - 9, zapadna Hercegovina - 4, istona Hercegovina - 29, Crna Gora - 3 i primorje sa zal eem - 4. I motivi ove vrste su najbrojnije zastupljeni u Hercegovini. Sama i stona Hercegovina posjeduje oko 52 % cjelokupnog fon da. U istonoj Bosni j e, relativno, najmanje ovih scena, a u Srbiji ih uopte
nema.

341

I motivi ove vrste, kao i oni koji se odnose na lov, zahtijevali su vjetije majstore i mnogo panje i snalaljivosti pri likovnoj obradi. Kako u svim krajevima i u svako vrijeme nije uvijek bilo na raspolaganju najboljih majstora, to s u se posla na izradi ovih motiva prihvatali i majstori nieg ranga, zbog ega su njihove klesarije ispadale kao djela openito slabih i malih umj e tnikih kvaliteta. Moe .se rei da je, ipak, ve i broj onih scena koje su dobro uraene i da je meu njima znatan broj veoma uspj elih kreacija. Meu takvim se istiu scene iz o koline Stoca, Nevesinja i Gacka . Naprijed sam ve napomenuo da u sistematizaciji relje6n:ih motiva steaka M. Wenzel ove kategorij e uopte nema. Ona je ovakve motive utopila u druge kategorije, tako je veinu turnira na konjima svrstala u mobive koje je nazvala "dva konjanika". U konjanikom turniru obino uestvuj u dvojica mukaraca na konjima, suprotstavljeni jedan drugome. Iako su neke scene sumarne, bez detalja, esto oteene, ipak se na veini od njih vidi da ueSlllici u svojim rukama dre koplja ili maeve. U nekoliko sluajeva oni imaju

Sl. 154. - Scena turnira d vojice konjan ika u arkadama na slj e menja ku Rava nj skih Vrata, u o ko lini Ku presa. Sl. 155. - Scena turnira u kojoj jedan konjanik ima kop lje, a dnugi lu k na sa nduku ne kropo le u Nikiu .

342

i titove. Na glavama su im ljemovi, koji put sa elenkama, a o bedrim a vise maevi. Neke scene se odigravaju ispred dvoraca, kao npr. u Ra dimlji ,1056 a neke u arkadama, kao npr. u Ravnom, nedaleko od Kupresa .IOS 7 U nekim s lu aje v ima vidimo uesnike sa nejednakim orujem i unejednakoj pozicij i. Tako se u Nik iu jedan konjanik bori kopljem, a drugi lukom i s trijelom, IO;' a u Ziemlju , u okolini Nevesinja, jedan akter je na konju , a drugi je pjeak sa lukom, to je dosta neobino. IO ;9 U Gornjem Suhom Polju, u okolini Kalinovika, ivo se bore dvojica konjanika sa kopljima kojim se, kako izgleda, ve d otiu. Na istoj LOj s trani steka prikazana je i scena lova na jelena, to nije osamlj ena po06O java. 1 Na takvoj sceni u Lo kvi i ima , nedaleko od Imotskog, jedan konjanik je s koplj em, a drugi s maem 106l Rela tivno, najmanje je dvoboja pjeaka. Obino su ues nici sa makakav je primjerak sa Dabria Poljane, u iroj okolini KOJ1ji ca. I06' Ta scena j e dosta dinami na. U drugoj takvoj sceni, na Dugom polju (Blidinje), 'izmeu aktera s u dvije ene koj e, kao zainteresovane, oekuju ishod borbe. 1063 U nekoliko scena ues nici se ne slue jednakim orujem. Tako u Kutcu, blizu Ljubukog, jedan ue sn ik dri ma , a
ev ima ,

SL 156. -

Scena dvoboja pjeaka na sanduku Dab ia Polj an e, u okolini K onjica.

343

drugi luk sa strijelom!064 Takvi sluajevi postoje u Cisti, u okolini Imot skog, Ziemlju, u okolini Nevesinja i u Toplici, u iroj okolini Stoca. Turnir konjanika i pjeaka u Ziemlju ve sam naveo. Takav sluaj je i u Lovreu, nedaleko od Imotskog, gdje se dvoboj odigrava tl arkadama."l65 Na nekim scenama uesnici imaju ljemove na glavama i maeve o bedrima. U treoj podvrsti turnira uestvuju po tri ili vie figura. U oko dvadesetak takvih scena uz aktere se pojavljuje i jedna ena, 'koja stoji izmeu konja i kao da ih pridrava, npro"u Ziemlju. J066 U nekoliko sluajeva pojavljuje se mukarac umjesto ene, kao npr. tl okolini Kupresa Ul67 Na toj sceni mukarac 'kao da dodaje rezervni ma. Malo dalje stoje jo dvije ene koje su zainteresovane za ishod borbe. U sceni konjanikog dvoboja tl Avtovcu, blizu Gacka (sada u Zemaljskom muzeju tl Sarajevu), osim ene koja kao da pridrava konja, vidimo i enu koja iz dvorca posmatra dvoboj.J068 Meu najljepe scene te vrste spada ona u Radimlji u kojoj su dvojica vitezova ve ukrstila svoja koplja ispod dvorca sa kojeg ih posmatraju dvije ene UJ69 Uesnici imaju ljemove, maeve i titove. Scena je dosta iva. Zena izmeu samih boraca je vje rovatno arbiter dvoboja, a ona .koja iz dvorca posmatra sukob veoma
SI. 157. Scena borbe pjeaka sa
ma evim a

uz sudje lovanj e
okolin i Trebinja.

pj eaka sa lukom na sanduku

II Za u!am a , II

je zainteresovana za njegov ishod; moda se zbog nje ili u njenu as t i prireuje taj dvoboj. U nekoliko sluajeva ena nije izmeu samih ues nika, nego u njihovoj blizini, kao npr. u iocima, u okolini Se kovia. ' 070 U toj sceni 'iz Tepena vidimo jo i sokola, to je jedinstvena pojava. Neke scene se odigravaju ispre d dvorca, kao npr. u Boljunima.'"71 U ne koliko sluaj eva te scene sa enama su prikazane u arkadama, kao npr. u Lokviii ma, gdje se sa svake strane pojavljuje po jedna ena.1072 Jedinstvena je scena u Do njim Barama (Blidinje) u k ojoj ispred vitezova, ali ispod arkade, stoji ena rairenih ruku, do nje s jedne strane djevoj ica, a sa druge dvije djevojice ti arkadama. Vitezovi su sa kopljima, titovima i ljemovima. 1073 Zanimljiva je scena u Ravnom, blizu Kupresa, u kojoj se desno i lijevo nalazi po jedno stablo, a iznad scene tri zvij ezde. Umje tnik je elio da prikae kako se taj dvoboj odigrava u prirodi lO74 U Borju, blizu Ljubukog, dvije ene sa cvjetovima u podi gnutim rukama stoje izme u aktera.107; U sceni borbe trojice pjeaka u Zaul a ma ,kod Trebinja dvojica su sa maevima , a tre i sa lukom . U okolini Litice prikazana je scena sa dvojicom konj a nika koji su okre nuti na istu stranu i enom izmeu njih koja dri veli-ki ma. Izgleda da je tu ve zavrena borba i da pobijeeni naputa teren.1076 A. Benac misli da je ma u rukama ene namijenj en pobjedniku. Jedna od naj lj epe klesanih i najzanimljivijih scena te vrste je u Mijatovcima, neda leko od Nevesinja, gdj e osim ene izmeu ues nika, sa strana stoji jo po jeda n mukarac koji dri koplje. Vj erova tno su to sekundantilOn U Radimlji je isklesana scena turnira u :kojoj s jedne strane ues tvuju
Sl. 158. Scena
L~r nira

dvojice konjani_ uz ka
II

uee

jo jed nog pjeaka sa

lukom na sanduku

Gorici kod Stoca.

trojica, a sa druge samo jedan konjani.k, a uMijatovcima (Krekovima), u okolini Nevesinja scena u kojoj u turniru s jedne strane uestvuju dvojica, a sa druge strane takoer dvojica konjaJn;ka, sa kopljima."" To su takoer najljepe obraene scene. Ovim dvjema scenama veoma je slina ona u Donjoj Zgoi (sada u Zemaljskom muzeju u Saraj evu), gdje s jedne strane vidimo e tvoricu konjanika, a sa druge jednoga. Ove fi gure su u pokretu i u poloaju kakav se zauzima u turniru (sa ve ispruenim kopljima), ali su odvojene vrpcama, s li no s ituaciji u arkadama lO79 Posebno je zanim ljiva, jedinstvena scena u Gorici kod Stoca, u kojoj se kopljima bore dvojica konjanika, a na jednoga od !l1j;h, iza njegovih lea, upravo odapinje s trijelu jedan pjeak 1080 U turnirskim igrama ovakva situacija nije uobi ajena. Moda se u ovome s luaju ne radi o turniru, nego o pravom ratnom sukobu?


Turnirske scene ponekad nalazi mo kao relj efe na ro mani kim crkvama u Italiji. Na glavnoj fa sadi najznaajnij e romanike crkve sjeverne Italije S. Zeno Maggiore u Veroni (XII v.) nalaze se brojne scene, meu kojima turnir na konjima, sa enom koja klei i turnir pjeaka s maevima lO81 J. Challet kae da su turniri na ih steaka dosta s li ni

SI. 159. -

Predstava

turnira dvojice konja. nika na glavnoj fasadi crkve S. Zeno u V eroni.

onim koji ukraavaju kapitele francuskih romanikih crkava, ali ne da je konkretne podatke. On je saoptio da se jedna scena turnira nalazi na portalu katedrale 'li Modeni. Misli da su turniri steaka sli ni rim skim gladijatorskim igrama, koje su prireivane i kod s tanovnika Val Camonice. Osim .toga, borbu konjanhl<:a nalazi i kod Sasanida.J081 Scene sline onoj na Radimlji, gdje se dvoboj odigrava ispred dvorca, sa ijih doksata ene posmatraju borb u, mogu se vidjeti na kutijama od slono vc kosti i drugim predmetima primijenjene go ti ke umjetnosti zapadne Evrope, posebno Francuske, poznatih pod nazivom "Opsada grada ljubavi" (Chateau d'amour), npr. u Luvru u Parizu i Ermitau u Lenjingra du, kako je naveo Sv. Radoj i lO8J Sline scene dvojke afron tiranih ko njanika , sa enom izmeu njih, M. Wenzel nalazi na antikim spome nicima Dioskurova kulta kOj,i su naeni u dolini Nere tve lO84 I Kelti S U se u svojoj umjetnosti korist ili ovim motivom. Tako se d voboj konjanika nalazi na jednoj pojas noj kopi koja je naena u grobu u Va u, kod Ljubljane, zajedno sa ranolatenskim maem, a koja je datirana u VI v. prij e n. e.lOss U naim krajevima na freskama nekih pravoslavnih cr!cava, npr. u Zavali, u Hercegovini i Morai, u Crnoj Gori (poetak XVII v.) pos toje scene u kojima su predstav ljeni afrcmtirani sveti ratn ici na ko njima, naj ee sv. ore i sv. Dimitrij e , koje su unekoliko s li n e naim turnirima na s tec ima. 1 086 Na ovu s li n os t upozo r,ili su M. Wenzel i Z. Kajmakovi . , o87 Turnir konjanika se nalazi na pea tu bosanskog velikog bana Ninoslava, iz 1240. god . Dodajmo ovome jo i podat,.k da se na vanjskom zidu peine Vjetrenice u Zavali nalazi reljef koji prikazuj e turnir dvojice konjanika koje prate dvojica sekundanata-pj eaka, sa maevima o bedrima. 'oss

*
Istrai vai steaka su ovome motivu posveivali veoma malo pa nje. Ozb iljnij eg prouavanja nije bilo. Kao i scene lova i kola, M. Hoer nes je i scene turnira shvatio i s klju ivo kao ivotne dogaaj e ondanjih pl emia . ' 08 ' Slino je mislio i J . Asb6th,'09O, a o nda i . Truhelka l 091 U istome duhu je i stanovite A. Benca. I092 F. Stele ovakve scene smatra i sto profanim. I093 I A. Solovje v ih je takoer s rstao u profane,I094 M. v Filipovi je te scene vjdio kao obilato prikaziva nj e ivota srednjovjekovnog feudalnog drutva lO9S V. uri misl'i da bi dobar dio scena (pa p re ma torne i ovakvih) trebalo objanjavati "kultom mrtvih i l,i turgij s kim pj esmama to se upotrebljavaju prilikom sahranjivanja".I096 Sv. Radoj i kae da ove scene odraavaju mentalitet oruh koji su iznad svega "cij enili ljepote vitekog ivota" i ideale plemia . I 09 ? Za scene turnira konjanika, pogotovo onih sa enom ' i zm eu uesnika , M. Wenzel na lazi paralele u antikim predstavama kulta Diog,kura, zbog ega misli da su one "autohtoni ostatak klasine tradicije", a da ena izmeu konjanika "vjerovatno predstavlja boginju podzemlja"l09' M. Vego kae da su scene lova, pa i turnira, zabava plemia , da je crkva zabranjivala dvoboje, ali "bez veeg uspjeha", te da turnir "nema nikakove veze s kr an s kom simbolikom".I099 . Basleru 'su ove scene sline scenama borbenih igara Orfej evog kulta, koje su slhl<:ane na vazama kao dar mrtvima-"oo J. Challet se najdue zadrao na ovim motivima. On u njima vidi

347

temu sukoba ivotinja, 'koja je sa Orijenta dola do preromani ke i roumjetnosti. Misli da su turniri u romanikoj ikonografiji moda mogli biti i isjeci epskih ciklusa, kao to je Chanson de Roland, jer je, npr., scena na katedrali u Modeni, po njegovom miljenju, uzeta iz romana gdje se prikazuju Antur i njegovi drugovi. Njemu se isto .tako ini da bi afrontirani konjanici 's a kopljima mogli biti alegorina predstava vjene borbe dobra i zla, ali ga buni to su obadva protivnika predstavljena jednako, na isti nain, kao ,;dva brata". Zena izmeu konjanika moda razdvaja, odnosno pomiruje zavaene, a moda im daje znak za borbu? On se pita da li je ona plijen, odnosno ulog u turniru, koji se prima, ili "predstavlja simbolian teren na kojemu se odigrava moralna bitka izmeu ~ila dobrih i sila zlih"? Ovaj prolazni istraiva steaka uglavnom postavlja pitanja za koja sam kae da ostaju nerij eena."01
manike

Reljefni motiv turnira na steci ma mene je interesovao i ,kao tema i kao likovno ostvarenje. U njemu sam, prije svega, vidio realan prikaz borbene i junake igre plemia i drugih brojnih imunijih stanovnika srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, o emu sam u nekoliko navrata pisao. 110' Evo jo nekoliko opaanja. Turnir, kako se openito shvaa , zapadnoevropskog je porijekla. Poe tak mu nalazimo u XI v. u Francuskoj, u vezi sa krstakim ratom protiv Selduka. Kraj em XII v., za vrijeme Riarda Lavljeg Srca , turnir je u Engleskoj bio u velikoj modi. Dalj e se razvijao dosta brzo i zauzimao velika podru ja, da bi u XV v. dostigao svoju najveu primjenu. Meutim, tema turnira, ako ga shvatimo neto ire, ne samo kao borbu dvojice pjeaka ili konjanika, sa kopljima i maevima, nego kao takmienje u raznim borbenim igrama uopte, daleko je starijeg porijekla. O tome nam svjedoe, npr., takmienja u maevanju, rvanju i drugim brojnim disciplinama u staroj Grkoj i u Rimu (palestra, olimpijske igre i dr.), borbe gladijatora u starom Rimu, itd. U Etruriji su nekada postojale "ritualne borbe koje su proizlazile iz pogreba", kakve su, po svoj prilici, praktikovali i stanovnici Val Camonice. lI03 U srednjem vijeku su ta takmienja postala mnogostranija, masovnija, ukljuujui i vjebe u vojne svrhe, i openito su poprimila karakter narodnih zabava. Ugledaj ui se na susjedne zapadnoevropske dvorske obiaje, feudalci Bosne i Hercegovine, kao i oni u susjednim naim zemljama, veoma mnogo 's u drali do toga da imaju dobre konje i opremu i da se u turniri ma istaiknu. Izgleda da su u tome pogledu zaista mnogo postigli j bili nadaleko poznati. Veoma je zanimljivo svjedo enje jednog poljskog ljetopisca o velikim turnirskim sveanostim a u Budimu 1412. god. ("Kongresu velikaa i vitezova iz itave Evrope"), na kojima su uestvovali bosanski kralj Stjepam Ostoja, velike vojvode Hrvoje Vul<a i Sandalj Hrani , knez Pavle Radenovi, zatim srpski despot Stefan Lazarevi, krbavski j blagaj ski hrvatski knezovi i drugi. U turnirskim igrama su se osobito odlikovali bosanski vitezovi, koje ljetopisac opisuje kao "visoke i krepke lju de, a u borbi .preduzetne i hrabre".'!"' Poznato je da su u Srbiji u vrijeme cara Duana esto prirei vane viteke igre u kojima su p objednici nagraivani, zatim da su u Pritini, u XV v., prireivane igre na kojima su Dubrovani kopljem skidali rukavicu objeenu o stub. 1105 Jedna od masovnijih juna kih igara koje su se prireivale u Dubrovniku zvala se "Osvajanje grada".'!"' Rekao sam ve da se takva igra u zapadnoevropskim zemljama zvala

348

"Opsada grada ljubavi".'I07 O turmnma kao omiljenom zanimanju nai h srednjovjekovnih vitezova nalazimo dosta podataka u naim narodnim pjesmama. Jedan na i stori ar narodnih igara kae da "nigdje u svijetu nema toliki broj opisanih, odnosno opjevanih megdana i borbenih susreta kao u narodnim pjesmama Junih Slavena ... : '11 08 Ovako snana opsjednutost turnirima u srednjovjekovnoj Bosn i i Hercegovini morala je doi do izraaja i u umJetnosti s teaka . Ne bih rekao, zbog toga, da scene turnira na stecima imaju simbol ia n vjerski karakter, a pogotovo hereti ki , kako < neki misle. Takve scene nisu to poznate kao biblijske. Mislim da je to glavni razlog zbog ega ih tako malo, rekao bih gotovo iznimno, susreemo na sakralnim <kransk im spomenicima ne samo u naim krajevima nego i u drugim zemljama. Od znaaja je j okolnost da takvih scena uopte nema na kranskim sarkofazima i drugim kranskim nadgrobnim spomen icima. Navedene slinosti sa scenama Orfejevog 'kulta j kulta Dioskura su minimalne, vremenski udaljene, a kada .se tie Orfejevog kulta, onda jo i geografs ki daleke. Mislim da llporeenja sa svetim ratnicima na freskama nekih naih manastirskih crkava ne znae mnogo, zbog toga to ti ratnici nisu u stavu meusobne borbe, kako je to u scenama steaka. Ne bi bi lo veliko 'i2menaenje kada bismo na nekom od steaka i nali scenu da afrontirani konjanici gaze ivotinju ili ovjeka, zbog toga to su scene svetih ratnika mogle biti od izvjesnog utjecaja na maj store stea ka, ali takve scene na stec ima nema. Scena na sljemenjaku iz Avtovea, blizu Gacka, koju M. Wenze l i Z. Kajmakovi smatraju jedinom takvom predstavom,ll09 ne moe se, po mome mi ljenju, upotrijebiti kao siguran argumenat, zbog toga to je sama po sebi nedovoljno jasna. Ne vidi se da li je is pod kopita jednoga konja neka ivotinja, a ljudska figura je u stojeem stavu i neto ispred konjanika, kao kada se radi o sekundantu u turniru. Treba imati na umu jo neke poj edinosti. Tako se motiv turnira u umjetnosti javlja gotovo iskljuivo na profanim spomenicima , a na s teci ma se ne pojavljuj u drugi kranski ikonografski motivi, osim II ne kim iznimnim s lu ajev ima. Cini mi se da je situacija sa motivom turnira na stecima mnogo istija j jasnija od situacije nekih drugih scena, npr. scena lova, to olakava zauzimanje pouzdanij eg gledita za njegovo objanjenje . Zbog toga, iako ne iskljuujem svaku vezu sa kra n s kom simbolikom, mislim da su turniri na s tec im a u najveoj mjeri odraz omiljenih navika i obiaja feudalaca i drugih imunijih i uglednijih stanovnika toga vremena u Bosni i Hercegovini.
5-

Ostale scene

349

Ovdje sa m uraunao scene koje nisu mogle biti uvrtene ni II jednu od et iri prethodne vrste. Mislim da u najmanje pogrijei ti ako ih podijelim na s lijedee podvrste: dvije ljudske figure, tri i vie lj udskih figura, ljudska figura i konj , ljudska figura i konjanik, ljudska figura sa konjima ili sa drugim ivotinjama, scene sa vie ljudsk ih i ivotinjskih figura i nekvalificirane scene. Ukupan broj svih navedenih sedam podvrsta iznosi 131 primjerak. Dvij e ljudske figure, ljudska figura i konjanik, vie ljudskih i ivotinj-

skih figura i nekvalificirane scene zastupljene su u po 20 do 36 primjeraka, a ostale podvrste u 2 do 14 primjeraka. Evo i teritorijalnog rasporeda ovih motiva: zapadna Hercegovima 9, istona Hercegovina - 63, zapadna Bosna - 20, centralna Bos na 20, Srbija ~ 2, Crna Gora - 6 i primorj e sa zaleem - 11 primjeraka. Kako se vidi, Hercegovina je najbogatija ovim motivima, a sama istona Hercegovina posjeduje 48% ukupnog broja. U Srbiji su ovi motivi iznimna pojava , a u is tonoj Bosni ih uopte nema . Likovna obrada reljefa ove vrste je veoma neujednaena. Veina primjeraka ima osrednju ili nisku umjenni ku vrijednost. Znatan broj je oteen, ili i inae nejasan, zbog ega je broj nekvalificiranih scena ispao vei nego to bi stvarno iznosio. Relativno, najbolje obraene reljefe ove vrste nali srno u okolini Stoca i na poznatom sljemenjaku iz Donje Zgoe. Dvije ljudske figure. Naeno je 27 primjeraka ove podvrste motiva . Relativno, najvie je predstava dviju ena koje se jednom rukom d re zajedno, a druge ruke su savile na bok, npr. u Dugom polju (B lidinj e).'110 Gledajui ih posmatra ima utisak plesa (igre) u dvoje. U nekim sluajevima ruke ena druga ije stoje. U Matarugama, u okolini Pljevalja, one su podigle svoje obadvije ruke, a u Opliiima, nedaleko od Stoca, one i zmeu sebe, u visini glava, dre krst.lIll Postoje i parovi mukih figura , kao i parovi mukarca i ene. U Braj koviima, u okolini Gacka, dvojica mukaraca dre vi,soko podignut ma, u Pasiini, u okolini Vrgorca, kao da dre neki sud, a u Cisti, kod Imotskog, stoje naporedo." l2 U Radimlji se nalaze dva primjerka na kojima u prvom planu stoji odrastao mukarac, sa izdignutom rukom, a u drugom djeko."lJ U Miruama, nedaleko od Bilee, predstavljena s u dvojica mukaraca (sa elenkama na glavama) kako se dre jednom rukom i pleu, kao u kolu ."l4 I mjeoviti parovi se obino dre za ruku kao u "lesu. npr. u Hodovu, u o ko lin.i Stoca'''' u Mokrom DoJu, kod Nikia, to je zaista

Sl. 160. -

Nekoliko parova ljudski h figura kao reljefn ih motiva sa steaka.

ples."l6 Ponekad je takav mjeoviti par 's mjeten u arkade, pa se jednom rukom dre za stub, npr. u Ravnom , u okolini Kupresa.'ll7 U ovoj podvrsti je neobina scena 'n a kojoj vidimo dvije enske figure bez ruku, naporedo postavljene u Dugom polju , na Blidinju." 18 Najzanimljivija je scena u Fatnici, u okolini Bilee, na kojoj mukarac dri visoko podignut krst, a ena u njegovoj blizini u lijevoj ruci dri visoko podignut vijenac. Mukarac je povio koljena ,k ao da plee. Ill'

350

Sl. 161. -

Dvije ljudske figure u plesu na kod Bilee .

s tek u

u Fatnici

Tri i vie ljudskih figura. Takvih scena je naeno 14 primj eraka. U nekoliko sluajeva su to po tri muke, odnosno enske, ili mjeovi,te ljudske figure koje se obino dre jednom rukom, kao da su u kolu, npr. u Trstenom, blizu Dubrovnika.ll20 Zanimljiv je sluaj sa tri vjerovatno muke figure u Dugom polju (Blidinje) koje svoje ruke dre na prsima." l1 U Radimlji su na jednoj strani steka prikazana dva mjeovita para koja se dre jednom rukom, a rastavljena su vrpcom (bordurom).'I22 Na Nekuku, blizu Stoca, postoji scena sa devet figura - mukaraca, ena i djece, koje se djelomi no pridravaju jednom rukom. Kod dviju ena jedna ruka je podignuta i povijena do glave, a kod nekih figura su ruke na bokovima. Scena veoma podsjea na kolo, ali moda ima i neko drugaije .znaenje. Inae je veoma lijepo isklesana" 23 Ovdje spada i scena u Radimlji na kojoj su prikazane tri figure - jedan mukarac, sa obadvjema podignutim rukama i dvije djevoj ice uz njega. Pored glave mukarca isklesan je kruni vijenac, a lij evo od figura nesrazmjerno velik tit sa maem."N Neobina je scena sa tri enske figure podignutih ruku u Gvoznu, u okolitni Kalinovika. lI2; Jedinstvena je pojava triju stilizovan ih enskih figura uZiernIju lspod Velea. Ljudska figura i konj. U 7 sluajeva naene su scene u kojima ena ili mukarac vode konja, ili stoje u njegovoj blizini, npr. u Turmentima, u okolini Trebinja'l26 U Uzariima, blizu Litice, vidimo enu koja

351

SI. 162. - Scena sa tri enske st ilizovane figu re na s teku II Ziemlje Po lju, II iroj okolin i Mostara.
SI. 163. - V rlo upro'tenc i stilizovane preds tave ljuds ke muke figure j konja na sij emenjaku iz okoline S eko v i a .

352

vodi osedlana konja , a u drugoj ruci dri vij enac." n U Dabrici, u okolini Stoca, prikazan je mukarac sa podignutim rukama i konj , a izmeu njih ogroman tit sa mae m . Zanimljiva je i scena u Mratincima, blizu Bratunca, na kojoj vidimo muka rca sa lukom (u jednoj ruci dri strijelu) i osed la nim konjem u drugom planu. Na glavi ovoga mukarca je kapa sa dva veoma dugaka pera. lI2S U okolini Sekovia vidimo stilizovane figu re ovj e ka i konja. Ljudska figura i konjanik. Ovakvih scena naeno je 20 primjeraka . Najee je to predstava jahaa na konju koga vodi ena ili mukarac, npr. u Zviri i ma, nedaleko od Ljubukog." 29 U ovome s lu aju o bedru konjanika visi ma, a na glavi mu je ljem sa el enkom. U Dobromanima, u okolini Trebinja, ispred konja sa jahaem prikazan }e

Sl. 164. - Scena sa konjanikom i enom koja pridrava uzde konja na sanduku II Zaulama . II okolini Trebinja.

mukarac'lJO Zanimljiva je scena u Varoitu, u okolini Rogatice (sada u Zemaljskom muzeju u Sarajevu), .na kojoj konja sa jahaem pridrava muka figura, sa dugakim kopljem u drugoj ruci, kao i scena u Zaulama kod Trebinja, na kojoj ena vodi konja sa jahaem."3! Ovaj jaha dri koplje u vodoravnom poloaju, na glavi mu je ljem, a o bedru mu visi ma (sJ. br. 164). Taj steak je sada u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Vrlo paljivo je isklesana scena u rvnju, nedale ko od Ljubinja, na kojoj uzde konja sa jahae m pridrava ena koja u drugoj uzdignutoj ruci dri krst. Izgleda da jaha dri sokola na jednoj ruci
(oteeno) .11J2

Ljuds ka figura sa konjima ili drugim ivotinjama. Ovakvih scena ima 6 primjeraka. U Priluci, u okolini Livna, na sceni vidimo muka rca sa lukom i strijelom i u prednjem planu relativno malene figure konja i psa. (U drugoj polovini iste strane, odvojen vrpcom, prikazan je mu karac rairenih i neto uzdignutih ruku.)II33 Na Visoici planini , u iroj okolini Konjica, prikazan je u stojeem stavu mukarac sa tapom, pokraj njega je relativno malena figura konja (?), a iznad njega lebdi ptica." l ' U Ljubinju je scena na kojoj su prikazana dva ' afrontirana konja i ena izmeu njih koja pridrava njihove ulare." 35 Sli na scena, samo umjesto konja su koute, nalazi se u Nekuku, blizu Stoca. lI J6 Vrlo su neobine dvije identine scene na is toj strani sljemenjaka u Ljubi -

Sl. 165. - Scena sa mukarcima koji dre ma eve i titove na kojima se nalaze fantastine ivotinje kao h era ldi k e oznake na sljemenjaku II Ljubinju.

nju - mukarac u jednoj ruci visoko podigao ma, a drugom dri tit (?) na kojem je predstavljena fantastina ivotinja visoko p odignute glave i razgranatog repa. lI37 Vrlo je zanimljiva i originalna scena na kojoj vidimo enu koja na visoko podignutim rukama dri dvije ptice, zatim srnu iznad koje lebde tri ptice, te psa iza smeli"

Vie ljudskih i ivotinjskih figura. Najvie je scena ove podvrste, ustanovljeno ih je 36 primjeraka. Naveu samo neke zanimljivije. U donjoj zoni eone strane sljemenjaka iz Donj e Zgoe prikazana je scena sa dva afrontirana osedlana konja i dva mu karca izmeu tih konja. Crte je iz,<anredno .uspio, ali je reljef djelomino oteen l13 ' (sl. br. 166). (U gornjoj zoni je predstava dvorca, sa tri ljudske figure ispred njega.) U Cvariima, nedaleko od Trebinja, u jednom kraju bone strane sanduka vid imo konja, jahaa koji dri koplje i enu koja dodiruje uzde konja, u drugom kraju te strane je osedlan konj, a izmeu tih figura se nalazi relativno velik motiv krs ta ll40 U Avtovcu, blizu Gacka, u jednoj polovini bone strane sljemenjaka prikazan je jaha na konju, sa enom koja jednom rukom pridrava uzde konja, a u drugoj je polovini slian jaha na konju, koji jednom rukom dri uzde drugog konja bez jahaa. "" Vrlo j e zanimlj iva scena u Gornjim Barama, u okolini Kalinovika, na kojoj vidimo dvojicu konjanika k.ako na postelji (nosilima) od svOj;]l kopalja nose l ee u muku figuru , zatim enu koj a je visoko podigla obadvije ruke i konja u pratnji ene, koji idu iza te povorke."" Ova jedinstvena kompozicija pobuuje veliku panju istraivaa steaka. U nekoliko s lu ajeva prikazani su ,konjanici u koloni. Tako, npr., u okolini Cacka vidimo kolonu od tri konjanika koji kreu u lij evu s tranu. Oni jednom rukom dre uzde svojih konja, a druge ruke su im povijene na bokovima. Na glavama su im lj emovi sa elenkam a. Ovoj sceni j e vrlo s li na scena sa tri konjanika u Cisti, nedaleko od Imotskog, s tom razlikom to je trei konjanik izdigao svoj ma . " 4J Izvanredno je lijepo izraena kolona konjanika na poznatom sljemenjaku iz Donje Zgoe (sada u Zemaljskom m uzeju u Sarajevu), gdje je u gornjoj zoni bone strane predstavljeno pet konjanika, sa kopljima, maeV!ima i ljemovima. Na konjima je bogata oprema. lI 44 Kolona j e u hodu (sl. br. 148) . Najzanimljivija je, iako ne tako lijepo obraena, scena sa mnogo figura na Mirkovoj Kosi, nedaleko od Kalinovika, gdje se raspoZJ1laje lov dvojice konjanika, uz uee jednog psa, zatim borba dvojice afrontiranih konjanika, jednoga sa kopljem, a drugoga sa lukom. Na sceni se nalaze jo et iri ljudske figure, i to jedan mu karac, sa maem (?) i jedna ena, sa lukom, koji su vjerovatno angaovani u borbi dvojice konjanika, i dvije ene koje se dre za ruku, koje se nalaze ispred scene lova. Osim toga, tu je jo jedan pas. U prednjem planu, oko sredine scene, nalazi se motiv stilizovanoga krsta. Na glavama dvoju ena vide se kape na iljak. 114; Nekvalificirane scene. Nakon prikazanih est podvrsta preostala su jo 22 primjerka razliitih scena koje su nedovoljno jasne, .i li su tako koncipirane da ih je nemogue sigurno svrstati u prethodne podvrste. Meu njima ima scena sa dvije, tri ili vie ljudskih, ivotinjskih , ili mjeovitih figura. U Miruama, nedaleko od Bilee, kao da je prikazan napad vuka na nenaoruanog ovjeka." 46 U Dobrom Polju, u iroj okolini Kalinovika, predstavljeni su mukarac sa pticom na ruci i tri etvero-

355

none ivotinje, od kojih bi dvije mogle biti koute, a jedna pas." 47 U Starom Selu, nedaleko od Donjeg Vakufa, vidimo konja, psa, ,t ri ene, jednog mukarca sa maem (?) i stilizovana stablo."" U gornjoj zoni sljemenjaka iz Donje Zgoe , ispred (ispod) zgrada dvorca, primjeuju se tri ljudske figure, od kojih je srednja vjerovatno u sjedeem stavu, sa podignutom desnom rukom. Ranije sam naveo da se na istoj strani ovoga steka, ali u donjoj zoni, nalazi scena sa dva afrontirana konja i sa dvije (?) muke figore izmeu konja . Osim toga, iz jedne loe dvorca kao da gleda jedna ena." 49 Vrlo je teko rei ta predstavlja i znai scena sa tri ljudske figure - mukarac i ena sa visoko uzdignutim rukama (jednom spojenom) i dij ete izmeu njih sa takoer ' uzdignutim rukama u Salaj ima, u okolini Skender-Vakufa. lI ;Q Sasvim je zagonetna i scena sa pet mukih figura koso podignutih ruku u Dugom polju";1 (Blidinje). Ima i drugih scena koje nije mogu e odrediti .

* .*
Mnoge od ovdje navedenih varijanti scena su unekoliko sline prethodno opisanim vrstama (kolu, lovu i drugim) , ali se od njih i znatno razlikuju. Slinost je u tome to se i ovdje pojavljuju na isti nain prikazane ne samo ljudske nego i ivotinjske fi gure, to se, npr., .i ovdje vide konji, jeleni i ptice, to su ljudi , osobito konjanici, prikazani sa orujem, itd. Razlikuju se po tome to se figure javljaju u druga ijem meusobnom rasporedu , tako da izlaze iz klieja na koje smo se navikli. Iz istih razloga ne nalazim im paralela u arhitektonskoj plastici , na freskama i drugim vrstama umjetnikih prOizvoda. Osim manjeg broja, te nae scene su rad slabijih majstora. Za razliku od drugih scena, koje su u veini sluajeva ilustracije navika plemikog naina ivota, ovdje vidim i znatan broj scena koje pripadaju obinim ljudima. U Dugom polju (Blidinje) jedna scena prikazuje konjanika i dvije ene ispred kule, jedna u Hodovu konjanika, enu, dvoje djece i drijebe. Te i takve scene govore o odnosima u porodici, o porodinoj atmosferi. Zbog toga mi se ini da nae "ostale scene", osim nekih iznima'ka, nemaju sakralni, niti kakav kultni karakter, nego profani, laiki, plemi ki i opte narodni. Cini mi se da bi im najbolje pristajalo ime porodinih scena .


Kako smo vidjeli, grupa scena ima pet svojih osnovnih vrsta, a ove 30 svojih podvrsta . Svi skupa se javljaju u oko 554 primjerka. Naprijed je ve reeno da je ovim vrstama scena najbogatija Hercegovina. Najvei broj ovih scena otpada na lov - oko 33 % svega fonda.
Veina motiva ima svoje porijeklo u predistoriji, meu njima lov najdalje see u prolost. Prouavanju njihovog porijekla i znaenja do sada je poklonjena mala panja. Kao i kod mnogih drugih reljefnih mOtiva, i ovdje su se istraivai u sutini podijelili u dvije grupe - na one koji u tim scenama v.ide odraz kasnosrednjovjekovnih prilika u kojima privilegovana drutvena klasa, po ugledanju na zapadnoevropski dvor, sadraj svoga ivota nalazi uglavnom" vitekim igrama i razonodi, i na druge koji tee da svemu dadu religi ozna-simbolino, kransko-ikono-

356

grafsko znaenje, prvenstveno u okviru posmrtnog kulta. Zaista, postoje dosta 'l1bjedljivi argumenti o dubokoj simbolinosti nekih motiva, npr. lova na vepra, ali isto tako, pa i ubjedljiviji, kada se oni objanjavaju kao relane ivotne scene, pogotovo kada se oni odnose, npr. na turnir ske scene. Iako je nauOno neopravdano svako Ikategoriko i krajnje stao novite, uvjeren sam da su brojniji i uvjerljiviji razlozi prve, vee grupe istraivaa. Zbog toga sam i ja vie sklon tumaenju ,tih motiva na ste cima kao laikih predstava koje ilustruju viteki duh i ratnike navike naih bosanskohercegovakih plemia. Ako bi trebalo da neke od motiva izdvojim iz ovakvog gledanja, onda bi to najprije bilo kolo sa jahaem na jelenu kao kolovoom. Vjerovatno e dalja prouavanja utvrditi i postojanje nekih motiva sa dvovalentnim znaenjem, ali e, mislim, veinu objasniti kao laiku kasnogotiku zapadnoevropsku ikonografiju.

ARHITEKTONSKI MOTIVI

Ovu grupu ine slijedei osnovni motivi: utvreni dvorci, arkade, indra, brvna i mreasti zakloni, sa svojim var,ijantama. Ukupan broj ovih motiva prelazi cifru od 650 primjeraka, od ega vie od 75% otpao da na arkade. Najvie ovih motiva ima na podrujima Hercegovine i Bosne, uz napomenu da su arkade dosta brojne i u Crnoj Gori. Motivi utvrenih dvoraca, arkada i mreastih zaklona svojim najveim procentom pripadaju stecima istone Hercegovine, a motivi indre i brvana istonoj Bosni. Sama istona Hercegovina zauzima oko 35% itavog fonda motiva .

1-

Utvreni

dvorci

357

To je dosta rijedak motiv. Javlja se 16 puta, od ega dva puta na jednome steku . Lokaliteti tih motiva nalaze se na slijedeim podru. jima: u zapadnoj Bosni - 3, centralnoj Bosni - l, zapadnoj Hercegovini - 3, istonoj Hercegovini - 7 i u primorju - 2 primjerka. Kako se vidi, gotovo polovina ukupnog broja motiva nalazi se u istonoj Herce govini. Istona Bosna, Srbija i Crna Gora nemaju ovih motiva. Najee su to predstave zidova ili kula, sa uobiajenim propu stima (zupcima) na galerijama, kao to je u Lokviiima, blizu Imot skog.'152 Da se zaista radi o dvorcu, jasno govori sluaj iz Radimlje, gdje su na galeriji (u loi) prikazane dvije ene koje posmatraju konjaniki turnir, koji se vjerovatno u njihovu ast i odigrava. 1I5J Najzanimljivija je predstava na poznatom sljemenjaku iz Donje Zgoe. Na jednoj nje govoj eonoj strani -ll gornjoj zoni vidimo pet kula pokrivenih indrom. Kroz srednju se ulazi u kompleks utvrenog dvorca. I prostor do ka pije je ograen zidom. Upravo se tu nalaze tri ljudske figure. U donjoj zoni, znai ispred dvorca, prikazana su dva opremljena afrontirana konja koje pridravaju dvojica momaka, u oekivanju gospodara. Na bal konu jedne kule prikazana je jedna enska figura. Reljef je izvanredno

Sl. 166. - Preds tava dvorca sa pet kula (u donj oj zoni su dvojica momaka sa konjima) na slj emenjaku iz Do nje Z goe (sada II vrtu Zemaljskog muzeja u Saraj evu).

lijepo obraen; danas je djelomino oteen" 54 (sl. br. 166). Osim u Radimlji i Donjoj Zgoi, ene na galeriji dvorca su prikazane i u Avtovcu, blizu Gacka, i to na dva mjesta. U Boljunima, kod Stoca, na dva steka je prikazan tit i na njemu silueta dvorca sa tri kule" 55 (sl. br. 167). Poto grb velikog vojvode Radoslava Pavlovia , iz 1432. god., ima istu heraldiku o];naku - tri kule, opravdana je pretpostavka da se u ovome sluaju radi o grbu lanova te feudalne porodice koji su ovdje sahranjeni.

358

Sl. 167. (i
maa)

Predstava tita sa siluetom dvorca na sanduku II Boljunima kod Stoca.

Moda je trebalo da ovdje uvrstim i jedan neobian motiv koji se nalazi na stubu iz Donje Zgoe (sada u vrtu Zemaljskog muzeja u Sarajevu). Na jednoj strani u gornjem dijelu spomen[ka nalazi se motiv koji je vrlo slian drvenom izrezbarenom gotikom portalu ili prozoru." 56 Na drugoj strani istoga . pomenika, izmeu ostaloga, predstavljen s je sto i na njemu dvije ribe, zatim ae, posuda i jo neki predmeti. M. Karanovi je u tim predmetima vidio predstavu male crkve, sa oltarom i asnom trpezom. ll57 Osim toga, Illa sljemenjaku u Modrom Polju, u okolini Foe, naao sam motive koji me najvie podsjeaju na predstave kue i prozora, to je jedinstvena pojava, a u Vaganu Malom, nedaleko od Glamoa, na eonoj strani sanduka naao sam gotiki oblikovanu, dosta veliku i duboku niu, neku vrstu kapelice ili tabernakula, zbog ega bi i ti motivi mogli da se ovdje uvrste. Il5S

2-Arkade
To je motiv koji ti ovoj grupi u svakom pogledu dominira. Javlja se na oko 260 spomenika u oko 500 primjeraka (raunajui svaku stranu posebno). Obino zauzima bone , a onda i eone strane slj emenjaka i visokih sanduka, ali ga ima i na niim sanducima, kao i na krstaama. Teritorijalni raspored steaka sa ovim motivom izgleda, po prilici, ovako: centralna Bosna - 9, zapadna Bosna - 5, istona Bosna - 2, zapadna Hercegovina - 20, istona Hercegovina - 173, Crna Gora 38 i primorje sa zaleem - 13. Kako se vidi, motiv arkada je uglavnom osobina Hercegovine i Crne Gore. U tome pogledu daleko odskae

359

istona Hercegovima, zbog toga to ona sama ima 66 % itavog fonda reljefa. Napominjem da u Srbiji nema arkada, te da su u istonoj Bosni iznimna pojava, jer se javljaju samo na dva spomenika. M. Wenzel je arkade, prema obliku lukova, podijelila u pet vrsta, i to : arkade sa iljastim lukovima, sa polukrunim lukovima, sa prelaznim lukovima tipa A, sa potkoviastim lukovima i sa prelaznim lukovima tipa B. Prelazni A tip predstavlja razvojni stepen izmeu starijih polukrunih i isto potkoviastih lukova, a prelazni B tip je nastao od arkada sa potkoviastim lukovima unoenjem poprenog kraka na izduenom vratu. ' IS' Osim toga, ona u arkadama gdje su se lll!kovi transformirali u krugove (bez vrata), iH u krugove koji su se sasvim odvojili od pravougaonih nia, nije vidjela arkade, nego samo stubove, zbog ega je takve motive i nazvala stubovima. Ako bismo izbrojali arkade prema toj podjeli (ne uzimajui u obzir stubove), onda bi proizalo da se arkade sa iljastim lukovima nalaze na 14 steaka, sa polukrunim lukovima na 113, sa prelaznim lukovima tipa A - 37, sa potkovias tim - 61 i sa prelaznim tipa B na 20 steaka. Znai da polukrunih lukova ima najvie, da iza njih dolaze potkoviasti, a da iljastih ima najmanje

Po mome miljenju, arkade treba podijeliti na one sa polukrunim lukovima, i na one sa ilj astim ili gotikim lukovima. Arkada sa iljastim lukovima ima vrlo malo, a onih sa polukrunim lukovima ima 89% ukupnog broja, to znai da je to, zapravo, forma kojom se arkade na stecima i prezentiraju. Arkade sa polukrunim lukovima imaju svoj razvojni put koji se moe pratiti. Najjednostavniji vid tih arkada je niz plitkih arkadnih nia koje se u gornjem dijelu zavravaju polukruno. Izmeu samih nia ostavljen je manji ili vei prostor. Stubovi nisu niim naznaeni , tako da se moe rei da oni, zapravo, i ne postoje . Takav motiv se nalazi , npr. , u Ziemlju, sjeverno od Nevesinja. ' I6O Lukovi obino dopiru do vrha vertikalne strane spomenika, na kojoj se arkade nalaze, ali ima ,j sluajeva gdje se u tome meuprostoru prua neka od VI1pca. Ivice nia su jednostavne ili dvolinijski naznaene. Samo u vrlo ogran ienom broju sluajeva pojavljuju se, vie naziru, mali pupoljci ili trolistovi na mjestima gdje se lukovi spajaju, tako da su se izmeu nia formirali stubovi. I sto tako, u nekoliko sluajeva se stubovi pri dnu pravougaono proiruju, tako da se na taj nain stvaraju baze. Primjerak sa pupolj i ima vi dimo uKljunima, Illedaleko od Nevesinja, a sa stidljivo naznaenim bazama u Velianima, u iroj okolini Trebinja." 61 Ivke nia su vrlo rijetko tordirane. Kod vrlo ogranienog broja ovakvih arkada u nia ma su prikazane scene, odnosno same ljudske ili ivotinjske figure, rj e e neki drugi motiv, kakav je sluaj, npr., u Li s i 6i ima, blizu Konjica (spomenik je sada u Konjicu) , ili u Opliiima, u okolini Stoca (spomenik je sada u Zemaljskom muzeju li Sarajevu)."' U nekol.iko sluajeva se iznad nie umjes to jednog pojavljuju dva, pa i tri spojena luka . Takve arkade sam naao u Podubovcu , nedaleko od Bilee i u Lugu, u okolini Trebinja." " Na irem podruju oko Travnika javljaju se specifine arkade ove stilske podvrste. Obino se radi o jednoj ni i na eonoj strani slj emenjaka , koja je pravougaonog iH trapezastog i neto zaobljenog oblika, sa polukrunim lukom . Kako krovne plohe sljemenjaka sa takvim mo-

ili

romanikim

360

S I. 168. -

Ar kade sa romanikim lukovima na s t ecima nekropole u R admi l ovia Dub ravi kod B i l ee.

Sl. 169. -

Jedan vid specit ravniko-zen i kih

361

fi nih

arkada.

tivima redovno prelaze vertikalne strane, kao strehe kue, takvi spomenIcI veoma podsjeaju na mauzolej e_ Njih nema mnogo, svega 24 primjerka na II sljemenjaka_ Jedan od njih se nalazi u Grahoviima, u okolini Travnjka 1l63 (sl. br. 169). Slijedei stepen u razvoju arkada sa polukrunim lukovjma obiljeen je ve jasno formiranim stubovima. Sada se vide vodoravni zavreci stubova . Cesto je sada i kapitel naznaen. On je postao neto deblji od samoga stuba, tako da se lukovi na njemu sastaju, jJi se samo naslanjaju na njegove krajeve, npr. u Nikiu . ll M Sada nam lukovi izgledaju neto smanjeni, ih sueni. Jo uvijek je relativno malo baza stubova. Sasvim jasno i lijepo form;rane arkade polukrunih lukova sa kapitelima i bazama stubova nalazimo , npr., na visokom sanduku iz Vrulje, u okolini Pljevalja (spomenik je sada u Pljevljima).1l65 I kod ove pod-

Sl. 170. -

roman i kim

Arkade sa lukovi-

ma i stubovima sa kapitelima na sanduku u Dobreljima kod

Gacka.

vrste arkada su stubovi i lukov,i ponekad tordirani i u njihovim m sama se poneka d nau scene ili n eki drugi reljefni motivi. U jednoj arkadnoj nii iz H oevlja, nedaleko od Breze, nalazi se sjedea muka figura, a u drugoj velika otvorena knjiga, ti n iama slj emenjaka u Boljunima, u okolini Stoca, isk lesani su visoki ljiljani, a u Ravnom , na Kupresu, na lazi se scena konjikog turnira (sl. br. 154)1I66 U treem stepenu razvoja lukovi se postepeno zatvaraj u i poprima ju izgled potkovice. I dalje su kapiteli izraziti. Bazama stubova se sada posveuje vie panje i vie ih ,ima nego ranije. One su n ajee pravougaonici , koji sada postaju i neto dui. Ponekad gube pravu veSl. 171. Arkade sa
romanikim

lukovima i vratovima koji


II

ih spajaju sa niama na s Jj emenjaku

Radimlji kod Stoca.

363

zu sa stubovi ma i postaju neka vrsta novog niza m sa. U ovoj fazi se lukovi i arkadne ni e poinju razmicati, pojavljuju se vratovi kao njihove spojnice, koj i su najprij e kratki, a kasn ij e sve dui i ui. Mnoge arkade sada imaju uske a dugake nie. Osjea se prelaenje ova kvih arkada i na krstae . Moe se rei da na ovome s tepenu razvoja arkade pos taju toliko stilizovane da dj eluju kao ukrasi . Kao primjer arkada kod koji h se lukovi zatvaraju, moe se navesti onaj iz Radmil ov i a Dubrave, blizu Bilee, (spomenik je sada u Ze ma ljskom muzeju u Sarajevu) , ili iz Avtovca, blizu Gacka .1l 67 Primjer arkada na kojima poinje

Sl. t72. - Stilizovane romani ke arkade kod kojih su lu kov i skoro odvojeni od nia na krstai II Uzari ima

kod Li tice.

r azmicanj e lukova od msa moemo vidjeti u Radimlji, a onih sa ve stvorenim uskim vratovima u Hodbini, kod Mostara. lI "" Arkade sa pravougaonim i ve odvojenim bazama moemo vidjeti u Radimlji. Tada dolazi i do manje pravilnih arkadn ih nia, pa i do degenerisanih , kada se u donj em dijelu, suzuju, ili kada postaju nepravilno izduene elipse.'''' U e tvrtoj fazi svoga razvoja lukovi su se ve pribliili punom k rugu, vratovi su se jo vie izduili i suzili , zatim se na vratovima pojavljuju horizontalne pravougaone preke, sline krsnicama m aeva, a potom dolazi do pretvaranj a vrata u samu crtu, a onda i do stva ranja potpunih krugova i njihovog odvajanja od nia. Postoji i mali broj sluaj eva gdje je pre ka neposredno iznad nie (bez vrata), tako da taj oblik arkada veoma pod sj ea na oblik maeva, a i na ljudske figure. Ponekad vidimo horizonta lnu prek icu izmeu razdvojenih lukova i nia . Ima s lu aj eva gdje krugovi a k i ne korespondiraju sa pravougaonim niama. Vidi se, dakle, d a kod maj stora s teaka .vie ne postoji nikakva svijest o nekadanjem smislu arkada, pa ih sada kleu m eha nik i kao iste dekoracije. Vein a arkada na krstaama su iz ove faze, i tu je njihova degeneracija najizrazitija . Tipi ne pnimjerke arkada ove faze mOemo vidjeti, npr. , u Radimlji, Ugarcima, blizu Treb inja, Uzariima, nedaleko od Litice, na Bivoljem Brdu, u okolini Capljine i u Nikiu (sl. br. 172)."70 Postoje i jo neke degeneracij e a rkada polukrunih lukova, koje su malobroj ne i nebitne, zbog ega se na tome ne zadravam. Pomenute facze razv itka ove podvrste arkada ne smije mo kronoloki kruto shvat it<i. One se esto javljaju paralelno. Krstae se, npr., openito smatraju pojavom kraj a vremenskog razdoblja steaka, a na krstai iz Jabuke, u okolini Treb inja, vidimo arkade iz prve faze razvoja. 1l 71 Arkade sa iljast im lukovima takoer imaju svoje varijante. Prije svega, njihovi lukov i su nekada manje, a nekada vie zailjen i, a ima i lukova islams ke forme. I vice arkadnih nia redovno neposredno prelaze u luk ove, kao u prvoj fazi arkada sa polukrunim lukovima. Kapiteli nisu niim n a 2lna eni, a takoer ni baze, pa se moe re i da stubovi ovdj e i ne postoje, nego samo nizovi nia koje se nekada dodiruju, a nekada su ma nj e ili vie m eusobno razmaknute, np r. u Udori i u Toplici, u o kolini Stoca. lI72 Iznimno, u Orahovom Dolu, u okolini Trebinja , i z m eu ni a su uske tordirane vrpce koje se proteu niz i tav u stranicu spomenika, to donekle podsjea na s tubove.lI7l I kod ovi h arkada nie nekada dopiru do gornje ivice stranice s pomenika, a nekada je tu stvoren meu prostor u koji se ubacuje poneki orname nat. I sto tako , i ovdje su ivice a rkada o bi n e, dvostruke, ili tordirane. Poneka d u niama ovih arkada vidimo ljudske fi gure, kao npr. u Hutovu, u okolini Capljine ll 74 U ovu podvrs tu arkada spadao bi i onaj primj erak iz Donje Zgoe, n a kojemu je prikaz portala ili prozora go tike crkvice.,m Postoji jo jedna podvrsta koj a, strogo uzevi, ne spada u arkade, al i je njima s li na. To s u, zapravo, predstave trijemova , ili kolonada, sa nizovima stubova i p ravougaonih upljina i zme u njih , koje djeluju kao ne ka vrsta a nti kog atrijuma sa arhitravom. Takvi motivi se nalaze na svega tridesetak spomenika, kojih, r elativno, najvie ima u i stonoj Hercegovini, naroito u okolini Gacka.1I76 Ponekad s tubovi tih mO-

365

Sl. 173. goti kim

Arkade se lukovima na sanduku II Premilovom Polju kod


Ljubinja.

tiva imaju pravougaona postolja, ali nemaju kapitela, osim iznimno, kakav je sluaj u Lipi, u okolini Duvna i u Bahor,ma, blizu Gacka."77 Za razliku od hercego va kih, bosanske predstave obino imaju samo d vije nie, a ponekad i samo jednu. To se pogotovo odnosi na sljemenjake u iroj okolini Travni'ka, koji Illa svojim stranicama imaju dvije vrste motiva - na eo nim stranama arkade na luk, koje sam ve spominjao, a na bo nim samo pravougaone nie, npr. u Divia nima, nedaleko od J ajca." 78 Prilae se tabela glavnih vrsta i podvrsta arkada - T. XX i XXI.

**
Arkade su esto koriten vid kamenoklesarske i graditeljske umjetnost i kod monumentalnih antikih hramova i srednjovjekovnih crkava, naroito kod gradnje i ukraavanja portala, klaustra i krstionica. I slijepe arkade su mnogo koriten motiv kako u antikoj tako i u srednjovjekovnoj likovnoj umjetnosti. Tako ga nalazimo kao reljef na kamenim fasadama, parapetnim ploama i propovjedaonicama crkava, na drvenim skulptors kim djelima, na srebrni m oltarskim palama i re likvijarima, u djelima od zlata, slonovae, tekstila, nalazimo ih i kao minijature na rukopisnim knjigama, itd. U tome pogledu nije potrebno ii dalje od naih krajeva. U Solinu postoje antiki sarkofazi sa ljudskim likovima u arkadicama l179 Slijepe arkade i poluarka de nalaze se na apsidama romanike crkve sv. Krevana i na fasa dama romanike crkve sv. Anastazije (Stoije) u Zadru. IlBO Na kamenim parapetnim ploama iz crkve sv. Dominika u Zadru (XI v.) imaju arkadice. 11 81 Na srebrnim relikvijarima iz XI do XV v., koji se u Dalmaciji nalaze na nekoliko mjesta, postoje arkadice. Tako, npr., romani ke arkadice, sa ka-

366

Tabela XX -

Glavne vrs te i podvrste relj efn ih motiva a rkada na

stecima

367

ooooo

Tabela XXI -

Glavne vrs te i podvrste reljefnjh moti va arkada na

s teci ma

368

SI. 174. - Relikvijar s,'. Grgura Magno sa romani kim arkadama u Zadru.

369

pitelima i bazama stubova, vidimo na relikvijaru sv. Oroncija u Zadru."" U Zadru se nalaze i jo nek- relikvijari na kojima je motivarkadica, i npr. relikvijar sv'. Grgura Magno, iz XIII v.,"83 na kojem su lukovi i stubovi tordirani (sl. br. 174) . Arkade sa romanikim lukovima i tordiranim stubovima, sa !Svetakim likovima u niama, vidimo i na srebrnoj oltarskoj - aM katedrale sv. Tripuna u Kotoru. 1IS4 Iznad stubova, izmeu p lukova, nalaze se cvjetne rozelice, ba kakve imamo na stecima. Arkade sa ljiljanima u niama vidio sam na kapitelu stuba oltarne pregrade crkve u Sustipanu-Jasenice, nedaleko od Omia. Na poliptisima u Zadru irna mnogo motiva arkadica, tordiranih stubova, sa bazama i ka:pitelirna, raznih oblika lukova. Meu njima se nalazi i poliptih iz crkve sv. Franje, iz XV V.11S5 Arkadice su ustanovlj ene i na kamenim i drvenim poJ.iptisima, kakav je, npr. onaj iz zbirke Male brae u Dubrovniku, iz XIV v., na kojem vidimo zvjezdasle cvjetie izmeu lukova i tordirano ue iznad toga, ba kao na steku u Bujiima , kod Cavtata, ili na s teci ma iz Gornjeg Hrasna, u okolini Stoca U 86 Za nas su osobito vani podaci koji se odnose na postojanj e arkada na nadgrobnim spomen icima. C. Fiskovi je prvi uoio i skrenuo panju na arka dice koj e se na-

laze na dva sarkofaga preromani kog stila XI v. u Zadru. Ove sarkofage je ran ij e objavio C. Cechelli ll87 (sl. br. 175). Ovaj se motiv jo ee nalazi na kamenim sarkofazima romanikog sVila iz XIII v. u Dalmaciji , kao npr. na neiden tificiranom sarkofagu u splitskoj katedrali, kao i na fragmentima sarkofaga u podu i lapida riju franjevake crkve u Stonu. Zatim ga nalazimo na gotikim sarkofazi ma , npr. na onome u dvoritu franjevakog samos tana Sv. Eufemije u Rabu, iz XIV v., ili na onome koji se nalazi u franjevakom klaustru u Dubrovniku , iz XV v. Prema podacima C. F.iskovia, vidi se da je u Dalmaciji u XIV v. bilo i drve nih polihromnih sarkofaga sa roman i khm i gotikim arkadicama, kakav je, npr. sv. Marcele u Ninunss I na srebrno-zlatnom sarkofagu sv. Simuna, iz XIV-XV v., u Zadru postoje raznovrsne arkad ice - sa zaoblj enim i zailjenim lukovima, pa i bez lukova, i sa naznae nim kapitelima i bazama stubova l1 S9 (sl. br. 31). I u manastirima i crkvama s rednjovje kovne Srbije nalazi mo sanduke i sarkofage na kojima s u isklesane arkadice, na to je upozorio V. uri. II'" Meu tim srpskim kamenim sarkofazima sa arkadicama nalaze se tri u crkvama Peke patrijarije - u crkvi Sv. Bogorodice sarkofag arhiepiskopa Danila II , u crkvi sv. DimitPija sarkofag patrijarha Jefrema i sarkofag jednog n epozn~ tog velikodostojn ikall 9 1 Napomenimo i to da s u arkade steaka vrlo s l i ne arkadama Franjevakog samos tana u Dubrovniku, arkadama Sv. Mihovila u Stonu, kao i arkadama mnogih crkava u Srbiji i Makedon iji (Dean i, sv. Sofija i dr. ).

* **
Na arkade su skrenuli panju nekolicina i straivaa steaka, koji su se uglavnom kratko i usputno bavili njima . Studiozno su ih prouaSl. 175. Arkade na
prero mani kom

sarkofagu

II

Zad ru.

vali jedino C. Fiskovi j M. Wenzel, koji su nam saoptili nekoliko vrijednih podataka, opaanja i misli. M. Hoernes je jo 1883. god. iznio miljenje da su arkade steaka nastale pod utjecajem romanikog s~ilall92 To miljenje podrao je i J. Asb6th 1888. god. JJ 93 C. Truhelka je u arkadama vidio utjecaj dubrova kih i primorskih romanikih crkava i palaa. 11 9 ' I. Reneo se pita da li je taj motiv mogao doi i sa koje druge strane, najvie zbog toga to je u samome primorju usta.novlje no sasvim malo steaka sa takvim motivom. 11 95 A. Benac i D. Sergej evski su izrazili miljenja slina Truhelkinom .ll96 I ja sam u arkadama vidio podraavanje trijema primorske kue . JJ 97 Vrlo je neobino miljenje P. . Petrovia. On smatra da su se arkade steaka razvile iz motiva mrtvakih stolova. U Srbiji i u Crnoj Gori su, naime, nekada pravili od dasaka stolove antropomorfnog izgleda koji su sluili za dau. Po uzoru na te stolove klesali su se itavi nadgrobni spomenici, a i sami reljefi. Takve primitivne arkade autor je nalazio na nadgrobnim ploama u oblasti stare Rake.11 98 Povezivanjem nekoliko motiva stolova nastale su arkade, kako kae Petrovi . U jednom kratkom osvrtu Lj. Karaman se nije sloio sa takvim objanjenjem. JJ99 C. Fiskovi je iznio nekoliko argumenata protiv Petrovievog tumaenja. Naveo je, izmeu ostaloga, da arkade nemaju oblik mrtva kih stolova, na njima nema suenja kao kod stolova, a osim toga stolovi nemaju baza i kapitela koji se esto vide na stubovima arkada . Navodei brojne podatke o arkadama na raznovrsnim spomenicima u Dalmaciji, Fiskovk mis],; da su dalmatinske arkade, naroito one na sarkofazima, mogle uticati na postanak i razvoj rustinih arkada na steci ma. 12OO M. Wenzel je prva dala tipoloku klasifikaciju, sa analizom stilskog razvoja tih tipova. Uz to, ona je izrazila miljenje da su arkade sa polukruni m i iljastim lukovima mogle biti inspirisane dalmatinskim crkvama, da polukruni lukovi sa scenama ispod njih "sigurno duguju svoje porijeklo ukrasu gotskih relikvijara, koveia i krinja", a da je apsolutno vjerovatno da su potkoviasti lukovi doli iz Srbije.!20l Iz prednjeg se jasno vidi da je motiv, arkada, kako po brojnosti tako i po tome to je klesan maltene iskljuivo na itavim stranama najveih i najviih sljemenjaka i sanduka, jedan od nekoliko vodeih reljefnih motiva na stecima. Druga njegova osnovna karakteristika je u tome to se u 88 % ukupnog broja nalazi na stecima Hercegovine i Crne Gore, a najvie ih ima na relaciji Neretva-Niki. Trea vana karakteristika je u injenici da se po svojim tipovima najvie istiu arkade sa polukrunim lukovima, koje zauzimaju oko 90% ukupnog fonda. Relativno malen broj bosanskih arkada razlikuje se od ostalih po tome to su sa svega jednom ili dvije interkolumnije i uglavnom bez lukova. U stilskom razvojnom procesu vidi se da je ovaj motiv prvobitno shvaen kao simbolian elemenat u viziji neke vrste mauzoleja, ali je svijest o tome iezla, zbog ega je u klesanju dolo do njegove degeneracije i do improvizacije kao ukrasa. Na pojavu i razvoj ovoga motiva prvenstveno su utjecala .graevinska i skulptorska, a onda i ostala djela romanikog i gotikog stila u naim krajevima, najvie u primorju i Srbiji. Mislim da je najsnaniji utjecaj bio iz Dalmacije, a od vrsta umjetnikih djela mislim da su najvie inspiracija kod klesara pobuivali sarkofazi.

371

3-$indra
Sindrom nazivamo pokrov kue koji se sastoji od drvenih daica, od klisa. Reljefni motiv indre nali smo na 10 steaka u 19 primjeraka , tanije na krovnim plohama 9 s ljemenjaka i na jednoj eo noj s trani desetog s ljemenjaka, na kojoj j e isklesan utvreni grad - dvorac sa pet kula pokrivenih indrom . Na podruju istone Bosne ustanovljeno j e osam sljemenjaka koji su na svojim dvos livnim krovovima imali takav motiv, jedan slj emen jak se nalazi u centralnoj Bosni, a jedan u Cisti, neda leko od Imotskog (sada u Hrvatskom arheolokom muzeju u Splitu). Svi primj erci ovoga motiva su rad odlinih majstora, to se oi tuje i u obradi ostalih reljefa, kao i samih ob lika spomen ika . Najee su to .nizovi p l as t ini h istos trani ni h ili istokranih trouglova po duini krovne p lohe (hipotenuze su im u is toj liniji ). uokvi ren i tordiranim uetima koja se proteu ivicama tih krovnih ploha, kao npr. na s ljemenjaku u Lipovicama kod Tuzle, ili u Krievi ima, blizu 0 10va. ilO' U ovome s luaju poprena tordirana ueta su malo odmaknuta od samih ivica krova. Ali ima i neto druga ijih rjeenja. U Don joj Zgoi na poznatom slje menjaku koji se nalazi II Zemaljskom muzeju u Sarajevu et iri kule sa krovovima na etiri vode pokrivene s u, kako to danas izgleda, da i cama oblika zai lj enog peterougaonika koje su s loene u vodoravne nizove, dok se 'kod pete (srednje ) kule ti nizovi daica protezu odozgo prema dolj e."03 To je istovremeno najzanimljiviji reljef ove vrste (sl. br. J 66). U Cisti, nedal eko od Imotskog, kako to izgleda prema crteu M. Wenzel, da ice su s donj e strane polukrune, a ne za iljene."().I To veoma podsjea na krov od tzv. biber-crij epa, kakav moemo vidjeti na srednjovjekovn im sarkofazi ma u Italiji. Na krovu s lje menjaka u Sajtoviima , II okolini Kalesije, ne postoje n izovi da ica, kakvi se nalaze na drugim spomenicima u i s tonoj Bosni, nego
SI. 176. Pokrov od i ndre na sljemenjaku uLipovicama

kod Tuzle.

372

su daske postav ljene po duini krovnih ploha. Mislim da su te daske tesane tako da su s jedne strane stanjene, a sa druge ostavlje ne deblje i ulijebljene. Donja daska je svojim tanjim krajem u v uena u lij eb gornje daske, tako da krov ne moe prokinjavati. Takav na in tesanja i spajanja dasa'ka .tesari zovu "aavci"l105
ani

Mislim da nema nikakve sumnj e u to da ovi mo~ivi imitiraju da pokrov srednjovjekovne bosa nske kue . Da se ba radi o bosanskoj kui, jas no govori i to to se steci sa ovakvim krovovima nalaze samo u Bosni, osim u iznimnom s luaju u Cisti, gdje se moda i n e radi o indri, nego o crijepu.

4-Brv/la Brvnima nazivam motiv od vie paralelnih pl astinih rebara, kao reljefnu predstavu jedne strane ku e pravljene od drveta. Takve kue su se nekada pravi le u Bos ni, poznate pod nazivom brvnare. U praksi su d uner i u tu svrhu upotrebljavali hrastova ili borova, malo pritesana i prepolovljena stab la, koja su obino horizontalno postavljana u strane kue. Unutarnje strane takvih ku a su imale gli neni sloj koji je
kreen .

Motiv paralelnih rebara u stanovljen je na 46 mjeraka.

s teaka

u 77 pn-

Njihov teritorijalni raspored je s lij ede i: istona Bosna - 13, centralna Bosna - 4, istona Hercegovi na - 12, zapadna Hercegovina 2, Crna Gora - 14 i Srbija - 1 steak . Svi ovi motivi se nalaze na slj emenjacima i sanducima, osim sluu Ledincu, nedaleko od Lit ice, gdje se radi o krstai sa rebrima koja se paralelno proteu duinom irih vertikalnih strana. Ako za momenat izuzmemo taj eks tremn i sluaj, onda bi se svi ostali motivi mogli podij eliti u dvije grupe - jednu bosansk u, gdje se paralelna rebra pojavljuju na vertika lnim i krovnim stranama slj emenjaka i drugu - he rcegovako-crnogorsku, gdje se paralelna rebra pOjavljuju na vodoravnim stranama sanduka. Kod bosanskih, bolje reeno isto nobosanskih spomen ika rebra na vertikalnim stranama se u veem broju pruaju vertikalno , a II manjem horizontalno. Na nekim od tih slj emenjaka ona se nalaze i na krovnim plohama , gdje se proteu poprijeko, paralelno sa kra im (eonim) ivicama krova. Primjerak sa vertikalnim rebrima na vertikalnim stranama i sa poprenim rebrima na krovnim plohama 206 vidimo, npr., u Hrn iima , nedaleko od Bralunca. 1 U Klisi kod Olova vidimo takoer vertikalna rebra, samo to se ona u zabatima eo nih strana proteu od sredine koso na obadvije s trane. llOJ Takav s lu aj je i 208 u Prijanov i ima kod Kladnja. 1 Poprena rebra na krovu vide se i na slj emenjaku iz Krievia, blizu Olova l 209 Motiv rebara u Baldima, blizu Olova, neto se razlikuje od ostalih u ovome podruj u. Na horizontalnoj strani sanduka isklesana su rijetka ali vrlo plastina rebra, upravo je tu pet rebara koji su na eonim stranama spomenika povezani poprenom plas ti nom vrpcom.121O Sli an primjerak se nalazi , u Feri hatoviima kod Vlasenice. Iznimka je i stub u Djedini , blizu 2ivinica,
aja

373

Sl. 177. - Moti v brvana ( pla s ti nih reba ra) na vertik alnim s tranama s ljemenjaka u Kli su kod Olova.

na clJlm smm stranama vidimo rijetka plastina vertikalna rebra. Svi ostali steci, izvan teritorija Bosne, izuzimajui krstau u Ledincu, njih 27 na broju, jesu sanduci na ijim se horizontalnim stranama ovaj motiv nalazi. Samo na dva mjesta evidentirano je vie od dvije treine tih motiva - u Nikiu 12 i u Bitunjoj, nedaleko od Stoca, 7 primjeraka. Redovno su to manje ili vie gusti snopovi plastinih uskih vrpca koji su na krajevima kra6ih ivica esto povezani poprenom vrpcom. Jedan primjerak takvih rebara vidimo, npr., u Dragiini, u okolini Citluka.1211 Motivi u Nikiu, kao i jo dva takva motiva u Crnoj Gori, oko Savnika i abljaka, neto su drugaij-i od ostalih hercegovakih motiva. Rebra su obino plastinija i deblja, a nisu tako gusta. Broj rebara je razliit , od 6 do 10, a u jednom sluaju 13. Redovno su glatka, aJ,; ima i "nasjeckanih". I ovakva rebra su povezana kod eonih ivica tih strana steka. Poto se takva vrpca protee i bonim ivicama, dobija se dojam nekog okvira rebara. U nekoliko sluajeva snop rebara je povezan i jednom poprenom vrpcom preko sredine te strane steka. Vezivne vrpce i okviri su nekada tordirani. U veini sluajeva u ovaj motiv su ukomponovani koncentrini kruni vijenci, diskovi, iji centri su upravo na srednjem rebru . Obino su tri takva diska, u nekim sluajevima samo jedan oko sredine strane. U jednom sluaju vidimo etiri takva diska . Kod ovih motiva ima i drugih razlika u detalj<ma. (Napominjem da 'postoje i

374-

Sl. 178. -

Motiv brvana na stubu kod ivinica.

II

Djedini

375

diskovi sa samo jednim rebrom, koje motive nisam ovdje ubrojao.) Pa ralelna rebra sa medaljonima su, dakle, specifian motiv crnogorskih s tea'ka"" (sl. br. 179). Osim paralelnih rebara na krsta i u Ledhncu, po stoji jo jedan hercegovaki motiv koji se razlikuje od uobiajenih her cegovakocrnogorskih. On se nalazi na sanduku u Podgradinju, u iroj okolini Stoca. Paralelna rebra se nalaze na svim njegovim stranama, ali je neobinost u tome to se ona na vertikalnim stranama ne pruaju vertikalno, nego horizontalno, to je jedinstven sluaj u fondu ove vrste motiva uopte."13

SI. 179. -

Pla s ti na

rebra sa medalj o nima na sa nduku u


Nik i u.

376

l
Sl. 180. Moti vi ind re i brvana koji se
susre u

na

stec ima .


Analogija naim motivima paralelnih r ebara nisam naao na srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima u naim krajevima, niti na drugim vrstama spomenika, osim na nadgrobnim ploa ma vojvode Stefana Crnojevia i nj egove ene Mare u podu Uspenske crkve u Komu, na obali Skadarskog jezera, iz polovine XV v., na kojima su, slino stec i ma u Niki u, isklesani meda ljoni du rebra sredinom ploa, za koje V. uri pretpos tavlja da s u dj elo ne kog primorskog klesara. 12 " Motivima paralelnih rebara na s tecima do sada se jedino ozbiljnije pozabavio A. Benac. On je sasvim dobro uo i o da pojava toga mOtiva na nekim sljemenjacima u o kolini Olova zna i imitaciju stare bosanske planinske kue od drve nih oblica. 1215 Jo je 1928. god. Vl. Skari upozorio na s li nost bosans kih sljemenjaka i drvenih nadgrobnih spomenika u okolini Narve, na osnovu ega je pre tpostavio da s tec i u obliku kue imaju starosla vensko porijekloI216 Skari tada nije znao za reljefni motiv brvana (paralelnih rebara), niti za motiv indre na takvim spomenicima. Otkrivaju i te motive oko Olova , Benac potkrepljuje Skari ev u hipotezu, ali i dublje ulazi u studij. Stara bosanska drvena kua je graena od vodoravno poloenih oblica, a na stec ima su oblice uspravne, pa je najprije trebalo taj nesklad objasniti. Prema istraivanjima J. Strzigovskog, takav n a in gradnje je bio poznat u nekim sjevernoevropskim zemlj a ma .1217 M. Filipovi je utvrdio kako se savremene planinske kue oko Sokoca grade n e samo na dobro poznati nai n nego i na divnu, tj . okomi tim po laganjem oblica l 218 Na nekim bosanskim s tecima se uz dvostruke spirale i rozete javljaju uspravna i kosa plasti na rebra, koja veoma pod sj eaju lI1a drvene grede ku a iji su zidovi graeni od erpi a ili od nalij epljene zemlj e (sl. 181). Na osnovu tih podataka, Benac je zak ljuio da su bosanski planinei u XIV i XV v. gradili svoje k ue, a vjerovatno jo prije svoje crkve, polaui drvene obli ce vertikalno, zbog ega je i dolo do reljefne imitacije takve gradnje na stecima . On je polaganj e dasaka na krovnu konstrukciju, kao i postavljanje i ndre, objasnio kao uobiajenu normalnu pojavu, a za ok

377

virnu ili popreno postavljenu pleten u uad, kao i "plasti nu dugmad " na sastavcima, kae da slue uvre nju drvenog pokrivaa protiv vjetra. 1219 Ostaje mi da se samo sloim sa mi lj enj em A. Benca. Ostali primjerci brvana nisu bili vrijedni panje istraivaa stea ka, a gotovo bi se moglo rei da nisu bili ni uoe ni. Meu njima se, osim velike hercegovako-crnogorske grupe, nalaze i tri primj erka iz Bosne - sanduk u Bakiima kod Olova, sa rebrima na horizontalnoj stran i, sanduk u Gukavcu kod Trnova, sa rebrima na svim stranama i stub u Djedini, blizu ivinica, sa vertikalnim rebrima. Oni se, dakle, poneto razlikuju od ostalih bosanskih primjeraka. Teko je re i ta ova varijanta paralelnih rebara znai. Postoje, ipak, ne ke okolnosti koje nam ukazuj u put do rjeenja. Gotovo svi ovi primjerci se nalaze u istonim krajevima Hercegovine (dananja crnogorska podruja Nikia, Savn ika i abljaka bila su u sastavu stare Hercegovine), a bosanski primjerci se takoer nalaze u istonim krajevima Bosne. Ta teritorijalna bliskost svakako neto znai . Vidjeli smo da se na nekim bosanskim s teci ma pa ralelna rebra nalaze i na krovnim p lohama, i to ne samo poprijeko nego i po duini. Ja sam motiv podunih krovnih rebara iz Sajtovia uvrstio u indru ("aavci" ), a on je mogao i ovdje da se pridrui. Sanduci u Gukavou i u Podgradinju imaju, osim na horizontalnim, i paralelna rebra na svojim vertikalnim stranama, to ih povezuje sa bosanskim motivima. Primjer 'iz Podgradnj a je jo najblii starom nai nu izgradnje drvene ,kue, zbog toga to su rebra njegovih vertikaln ih strana poloena horizontalno. I primjerak iz Djedine se log i no uklapa u ovu koncepciju. To je kuica u obliku debelog stuba sa krovom na
SI. 181. Uspravna i kosa rebra na sljemenjaku kod Kladnja koja podsjeaju na drvene grede.

dvije vode koja je graena od vertika lno poloenih ob lica. Sve to govori da bi i h e rcegova ko-crnogo rski motivi, iako s u to samo horizonta lna paralelna brvna, mogli imati funkciju s l inu svim ostalim primjercima. Ja sam ve ranije izrazio misao o tome da oni predstavlj aju drvenu kuu . 1220 Danas jo vie razloga imam za takvu pretpostav ku. Medaljoni koji se javljaju na crnogorsk im stec ima su za ista prava m a la tajna. Primjerak u okolini Kraljeva najvjerovatnije je odb lj esak hercegovakih motiva, a onaj iz Ledinca , zbog toga to je na krsta i i vezan za portret, moda je neka vrsta stilizacije odjee?

5-

Mreasli zakloni

U te kstu koji se odnosi na bordure navedeno je da postoji malobrojna i teritorijalno vrlo ogra niena mreasta bordura. Kako u tome motivu prvenstveno vidim drveni mreasti zaklon na verandama, doksatima i prozorima stare bosanske kue, uvrs tio sa m ga u elemente arhitekture. To je motiv koji se sastoji od relativno iroke mree rombova koja se protee du vertikalnih strana visokih sa nduka, najee iznad arkada . U jednom s lu aju za uzima itavu eonu stranu visokog sanduka (Davidovii, u okolini Bil ee). Pravilno crtani i klesani rombovi te mree su nekada oivieni dvostrukim linijama, a tri spomenika imaju take u centrima svojih romb ova (Plat u okolini Cavtata, 2rvanj u okolini Ljubinja i Davidovii u okolini Bilee). Ove mree, posebno one sa dvos tJ-ukim linijama i taCkama u centrima rombova, veoma ugodno estetski djeluju. (sl. 39) Motiv se javlja 39 puta (raunaj u i svak u stranu steka posebno) na 16 spomenika, koji se nalaze na II loka liteta izmeu Dubrov akog primorja, na jugu, i okoline Gacka, na sjeveru, obuhvatajui okolinu Trebinja, Bilee, Ljubinja i Gacka. Iznimno se jedanput javlja i u Meurjeju, u okolini Gorada i u Stedinu, u okolini Nikia. Ovaj geometrijski stil izovani ornamenat m e podsjea na eljezne demire, ali jo vi e na drvene muepke starih turs kih, a po njima i starih bosanskih stambenih zgrada. Za ovaj relj ef C. Fiskovi kae da je "romani ki motiv, tzv. nalte, spleten od evara, a reljefno izveden na graevinskim spomenicima u zapadnoj Evropi"l'" U traenju analognih motiva na naem podruju, neophodno se susreemo sa drvenim reetkama naslona romanikih korskih klupa splitske katedrale, koje su djelo naeg istaknutog maj s tora Buvine, iz XIII v. Raspravljajui o tome naslonu u svojoj studiji o Buvini , Lj. Karaman nije bio sasvim odluan, jer je bio sklon miljenju da su te reetke rezultat "utjecaja domae sredLne i starohrvatske umjetnosti", ali je dozvolio i mogunost utjecaja iz Apulije, kada su, za vrijeme vlasti Saracena, do nas mogli da dopru takvi motivi sa orijentalnih muslimanskih kua i sa pokustva koptskih crkava l222 J. Maksimovi j e, meutim , i u karakteru i u stilu tih reetki u Splitu vidjela bliskost sa islams kom umj etnou. Ona misli da je korska klupa mogla nastati itavo stoljee ranije, tj. da je iz druge polovine XII v l223

379

Mislim da se u traenju porijekla i komparacija ovom motivu ne moemo osloniti samo na pretpostavku C. Fiskovia, a i uporeenja sa korskom klupom u Splitu, zbog dosta velike vremenske distance, teko bi dola u obzir. Mnogo su uvjerljivija uporeenja sa duboreznim um jetnikim predmetima koje sam naao u Srbiji i Makedoniji iz XV v. Dosta velike povrine drvenih duboreznih vrata manastira Treskavca i manastira Slepe , u Makedoniji, ispunjene su mreom rombova."24 Sv. Radoji je treskavaka vrata datirao u XV v., a s njime se donekle sloila i M. Ljubinkovi, iako je bila vie uvjerena da su iz XVI v., a priblino tome su datirana i ona iz Slepa'225 M. Ljubinkovi misli da su ta obadvoja vrata rad istoga majstora iz prilepskoslepanske dubo rezne kole, iji je rad cvjetao u XVI v., a njeni su majstori nadahnuti srp skom moravskom kolom."26 P. Momirovi je izrazio miljenje da su neki motivi treskavakih i slepanskih vrata mogli biti preuzeti sa savremenih orijentalnih tepiha i tekstilnih izraevina, a naveo je i mi ljenje A. Grabara da su neki motivi rezultat posrednog i neposrednog ugledanja na islamske uzore."27 Postoje i drvena duborezna vrata nekih drugih crkava u Makedonij-i i Srbiji, kao npr. u manastiru Polokom, kao i vrata dveri nekih crkava, kao npr. u Graanici i Deanima, na kojima se nalaze reetkasti prepleti. Mislim da je sasvim opravdana pretpostavka o utjecaju islamske umjetnosti na stvaranje ovih vrata. U prilog tome govori nekoliko okolnosti: figure sviraa su u islamskoj nonji, u uobiajenom sjedeem stavu sa ukrtenim i podvuenim noga ma, arkade imaju blago zailjene lukove, duborez je bojen karakteristi nom turskom plavom bojom, itd. O moguim vezama ovoga motiva na duboreznim vratima i na stecima govore i okolnosti to vrata oj steci imaju i neke druge zajed nike motive, kao to su arkade, jelen, krilati zmajevi i dr. I treskava ka i slepanska vrata imaju u centru svakog romba mree po jednu taku kakvu imaju i steci u Platu, Davidoviima i rvnju. A takav motiv se esto nalazi i na freskama, kao i na tekstilu istonih krajeva Jugoslavije iz turskog perioda. 122s Korisno je da se uoe i istrae slinosti i eventualne umjetnike veze izmeu ovoga motiva steaka i takvih motiva romanikog stila kod nas. Meutim, injenica to takav motiv do sada nismo uoili u vremenski mnogo blioj gotikoj umjetmosti naega primorja i Zapada uopte, a to se on u XV v. javlja na freskama i u duborezu Srbije i Makedonije, oito govori o pojavi toga motiva na stecima u sklopu ekspanzije islamske umjetnosti, vezane za prodor i naseljavanje Turaka u naim 'k rajevima. Razumljivo, to istovremeno ide u prilog datiranju takve vrste steaka najranije u drugu polovinu XV v .


Prije prelaza na zakljuna razmatranja i miljenja o grupi arhitektonskih motiva na stecima, htio bih da saoptim nekoliko opservacija koje se odnose na te motive. Sami steci po svojim oblicima predstavljaju jednu vrstu arhitek tonskih motiva. Naime, dosta veliki broj steaka je klesan u obliku kue sa dvoslivnim krovom, kakve su od davnina pravljene na teritoriji ste-

380

aka, pogotovo u Hercegovmi, a postoje i sljemenjaci sa krovom na eti ri vode, koji su veoma sli:Ji staroj bosanskoj ku i. Mnogi sljemenjaci, osim toga, imaju krovne plohe isturene preko vertikalnih strana, to je oito imitiranje streha kue. Ispu tena postolja, a pogotovo kod primjeraka koji imaju po dva, pa i po tri postolja, doprinose viziji crkve i mauzoleja, to i ina.e nerijetko stvaraju steci oblika s ljemenj aka. Razumljivo, reljefni morivi koji su uvrteni u ovu grupu veoma mnogo doprinose da u stecima steknemo viziju kue, prije svega viziju crkve - mauzoleja. Ovdje nije bilo govora o jednom motivu koji se susree na istonobosanskim s ljemenjacima, kao elemenat arhitekture, ij u je vanost zapazio jedino A. Benac.1229 Radi se o predstavi drvene konstrukcije pri gradnji k\lee na kanate, gdje se grede postavljaju u vodoravnom, uspravnom i kosom poloaju, a m eu prostori ispunjavaju eperom i obljeplju ju ilova';om . Reljefe u kojima se imitira takav poloaj greda vidimo, npr., u "kolin i Olova, zatim u okolin i Ilijaa i na vie mjesta u istonoj Bosl1!.'13o I relativno velike polukugle na krovu nekih slj emenjaka vjerovatl1o su predstave kupola u minijaturi, pogo(ovo kada se one nalaze na vrlo kasnim stecima, kakav je, npr., onaj u Vruici, b lizu Teslia, ili bkvi s u neki niani, kao, npr. onaj vojvode Radivoja Opra ia, gdje i o;tale zavrne plohe doprinose viziji kupolastog krova. Moglo bi se go voriti i o nekim frizovima koji bi se mogli tretirati kao dekorativna arhItektonska plastika, kao to je, npr. povijena lozica sa trolistovima, a kada imamo na umu tordirano ue, ili potkrovni (nazubij eni) vijenac, onda bi se o takvim motivima moda moglo govoriti i kao o arhitektonskim elementima koji imaju odreenu funkciju. Trebalo bi se pozabaviti pi tanjem: nisu li ba ta dva elementa titila zidne plohe kue od kie i mijega ?


Kako se to iz prednjeg i, !aganja vidi, grupa arhitektonskih motiva se sastoji od pet osnovnih mo tiva , sa petnaestak svojih varijanti. Svi se javljaju na prib lino 350 spomenika u oko 650 primjera ka. Meu njima se svojim velikim brojem osobito istiu arkade, i to one sa polukrunim lukovima. U odnosu na teritorijalni raspored, moe se rei da je gotovo sav fond ovih motiva lociran u Bosni i Hercegovini, podrazumijevaju i tu i okolinu Nik i a , ~avnika i ab ljaka, kao dio stare Hercegovine. Unutar toga poj edini r,lOtivi imaju svoja ogranienija podru ja. Tako su arkade, utvreni gradovi i mreasti zakloni karakteristika Hercegovi ne, indra karakteristika Bosne. U tome okviru istoni krajevi Hercegovine su najboga tiji ovi m motivima.
Tehn ika obrada openito je dobra, veina motiva je paljiv rad boljih majstora. Znatan broj primjeraka spada u najbolja ostvarenja. Osim toga, neki od osnovnih mOI iva, naro ito arkade, imaju dosta svojih varijeteta .

381

O porije klu i znaenju ovih II lotiva situacija je prilino jasna. Arkade su dole pod utjecajem romanike i go tike umjetnosti u naem primorju, a onda i takozvane moravske kue u Srbiji, kao tipa balkanske arhitekture, i to preteno po ugledan.;" na takve motive na sarkofazima,

relikvijarima i drugim dj elima primijenjenih umjetnosti, gdje nalazimo i sasvim id e nti ne ana logije (kameni poliptih u zb irci Male brae u Dubrovniku i oltarna pala u katedrali sv . Trifuna u Kotoru) . Mreasti zakloni su r ezu ltat utjecaja islamske umjetnosti. Sindra, brvna i utvreni gradovi su originalni motivi koji su insp irisani starom bosanskom planins kom ku om i bosanskohercegovakim feudalnim dvorcima. Svi su oni umjetni ki stiliziran odraz realnog s tanja srednjovjekovnih prilika, u njima nema ni ega sakralnoga, niti mitolo koga . Izgleda da je u to ku vremena sv ij est o znaenju tih motiva izblijedjela, zbog ega su klesari u svojoj slobodi poesto od lazili u is te improvizacije ukrasa, to se, npr., naro ito osjea kod nekih degenerisanih arkada.

OSTALI MOTIVI

Postoje i neki motivi koji po svojim osobinama ne pripadaju nijednoj od prethodnih grupa, zbog ega sam ih uklju io u ovu nedefinisanu grupu . Njih je vrlo malo i po vrstama i po brojnom stanju. Meu njima se izdvaja motiv "kamenica", koji je mogu e kvalificirati , ali ga, ipak, nisam priklju io nijednoj od prethodnih grupa motiva.

,. Kam enica" Nerijetko nailazimo na pravilno klesana udubljenja na vodoravnim povrinama sanduka i ploa. Ona su obino krunog oblika, razli itih dimenzija, ali ih ima i pravougaonih, takoer razliitih dimenzija. Kruna su najee 10 do 15 cm promj era i 2 do 5 cm dubine. Vie puta su oiv i ena plastinim krunim vijencem, koji je nekada tordiran. Takvi motivi po svom izgledu s li e motivu krugova i krunih vijenaca, ali po svojoj namjeni ne bi mogli spadati u grupaciju nebes kih tij ela . Uz ovo ime, II narodu pos toji i ime "vodenica" za ovaj motiv.

~
,:,..'.
,.

.'

Sl. 181a. - Nekoliko motiva krunih i pravougaonih udubljenja - "kamenica" koje susree m o na s tecima.

Nabrojao sam ukupno priblino 130 primjera ka ovoga motiva. Napominjem da se na nekoliko spomenika pojavljuj e po dva ili vie puta. Njegov teritorijalni raspored izgleda ovako: centralna Bosna - 5, zapadna Bosna - 5, istona Bosna - 7, zapadna Hercegovina - 15, is:~ na Hercegovina - 64, Crna Gora - 3, Srbija - l 1 primorje sa zaleem - 30 primjeraka. Vidi se da Hercegovina raspolae gotovo sa dvije treine ovih motiva, a da sama istona Hercegovina zauzima 49% itavog fonda. U Crnoj Gori, a pogotovo u Srbiji, oni su iznimna pojava.

382

M. Wenzel je ove motive svrstala zajedno sa krunim vijencima ali je es to vrlo teko rei koji je kruni vijenac istovremeno i "kamenica", iako takvih slu ajeva zaista ima. Mogue je da i u mojim "kamenicama" ima poneki vijenac, a i obratno - da sam uvij en. ce moda uvrstio i neku "kamenicu" . Zbog toga, ove brojane podatke treba uzeti kao aproksi mativne.
. ,obruima",

Najobiniji ovaj motiv vidimo, npr., na vodoravnoj s trani sanduka u Donj em Selu , blizu Konjica.'231 Oivi enih krunim vijencem ima na vie mj esta, naroito u Hercegovini . U dolini Trebinjice sam naao najplasti nije krune vijence oko " kamenica"123' Primjerak "kamenice" sa tord iranim vijencem mOemo vidjeti , npr. , u Radimlji 1233 U Smrijenju, u iroj okolini Nevesinja (Ziemlje), nalazi se "kamenica" okruena najprije obinim pla s tinim, a onda i tOldiranim plasti nim vijencem.123' Ima i primj eraka koji su okrueni . "tokom"1235 Ponekad je ovaj motiv isklesan u sredi tu krs ta, ili na zavretku nj egovog gornjeg kraka , kao npr. u Za uli, nedale ko od Trebinja, gdje vidimo " ka menicu" u ob liku du boke rozete. 12J6 I ina e su ovi motivi p oesto klesani zajedno sa krs tom . Jedinstven je motiv u Hrei, b lizu Saraj eva, gdje vidimo ovee elipsas to udubljenje na hrbatu ovoga sljemenjaka. 1237 U Lovre u , blizu Imotskog, nalaze se tri naporedo isklesana kruna udubljenja, a uegaru, u okolini Zad ra, na niskim krovnim plohama dvaju sljemenj aka je po pe t manjih udubljenja u .znaku krsta, to je neo bina pojava. Zanimljiva je i originalna pojava u Rakoj Gori , u oko lini Mos ta ra , gdje antropomorfna figura u jednoj ruci dri krst, a na dlanu druge je isklesano kruno udublj enje. ' 238 Pravougaonih udublj enja naao sam pet primjeraka, i to u Hercegovini (Ziem lj e, Hodovo i oko lina Ljubu kog) . Dva takva ovea udubl jenja se nalaze u Gornjim Studenci ma, nedaleko od Lj ubu kogllJ9 Treba rei da postoji i nekoliko "kamen ica" koj e su isklesane na vertikalnim stranama steaka, umj es to na horizonta lnim, kako je tO

SI. 182. -

Veliko pra vougaono udub J jenje na sanduk u kod Nevesinja.

II Hum anima

uobiaje no. Jedan takav primjerak je ve spomenut u Rakoj Gori, a i drugi se nalaze u Hercegovini - u okolini Stoca, Nevesinja, u Ziemlju i u okolini Citluka, i to na eon im stranama visokih sanduka, ili na krstaama . Najizrazitiji primjerak je u Ljubl jenici , u okolini Stoca i u Kneaku, u okolini Nevesinja'''<l U Ziemlju i u Arapima, nedaleko od Citluka, isklesan je na 'iroj strani krstaa." 41 Ovaj drugi s luaj se sastoji od dva niza po etiri kruna udublj enja izm eu redova slova nat pisa.ll4l Njima su s lin i i neki drugi primjerci, ali se mora priznati da ti drugi, kao i neki od ovih koje sam ovdj e naveo , veoma slie krunim vijencima i da bi se tako mogli i nazvati.

Napominjem da u Bitunjoj, nedaleko od Stoca, postoje tri kruna udublj enja, od kojih dva sa vijencem."3 U dva s luaja je taj motiv upravo is pred jelena.


Kruna udubljenja nisu rijetka pojava na antikim nadgrobnim spomenici ma i rtvenicima. To su predstave kultnih posudica , poznatih pod nazivom patera'''4 Rimljani su ponekad upotrebljavali kamene sto love sa .udubljenjima u vidu tanjira za pogrebne gozbe na grobljima.ll45 Takva udubljenja se nalaze i na sta rokra nskim nadgrobnim spomenicima u raznim krajevima Evrope i sjeverne Afrike.'''' a naena su i na s tarokra n s kim sarkofazima u Solinu'''' Izraeno je nekoliko pretpostavki {) razlogu pojave okruglastih udubljenja na stecima . V. Curi misli da se iz njih pila voda - kinica u ljekovite svrhe."48 A. Benac kae da su ova udublj enja vjerovatno veo zana uz kranska kultna shvatanja.' ''' D. Sergejevski u tome vidi pred stave posudica slinih antikim paterama. On i u takvim motivima ,koji se nekada nalaze na vertikalnim stranama steaka, poput onih uz ljud ske fi gure sa podignutom rukom u Radimlji, za koje Benac kae da oznaavaju drutveni rang, vidi iste te posude za libacij u, ali sada ve kao o rnamenat. Sergejevski smatra da je pojava takvih udubljenja na vertikalnim stranama antikih spomenika znak da je ve tada bila iez la svijest o nekadanjoj funkciji tih posuda.ll5() L. Kati pretpostavlj a da su ta udublj enja na stecima sluila kao uljanice za iak.1251 M. Vego smatra da su ona sluila "za ulijevanje ulja )eoje se prisluivalo u as t pokoj nika"."52 Ja sam bio milj enja da su "kamenice" prvobitno sluile za dau, a saoptio sam j podatak, prikupljen sa tere na istono od Trebinja, da se u njima nekada mijeala krv sprijateljenih ili pomirenih bratstava. ' 253 Nakon dubljeg razmiljanja doao sam do uvje renja da ,su "kamenice" na stecima mogle ponekad posluiti za mijeanje krvi izmirenih bratstava, pogotovo u krajevima stare Hercegovine, gdje je krvna osveta bila izraenija, da se u njih es to ulijevalo ulje za iak, naroito u zapadnijim i primorskim krajevima, illi da su one najee sluJle' za ostavljanje tene rtvene hrane, po uzoru na anti6ki i starokranski kultni obiaj . Uvjeren sam, isto tako, da je u .vremenu steaka bilo vrlo malo svijesti o toj nekadanjoj namjeni i da su motivi okruglastih udub lj enja 'Ila stecima uveliko klesani kao ukrasi , o emu jasno govori pojava takvih udubljenja na vertikalnim stranama steaka.

384

"Jelica"

U l epi, dij elu bosanskog Podrinja, koji pripada podruju optine Rogatica, postoji nekoliko steaika u obliku sanduka i sljemenjaka na ijim se vertikalnim stranama vide ili samo naziru gusta i neznatno pla st i n a rebra. Ima i primjeraka gdje se umj esto rebara pruaju vertikalni nizov i gus tih , jedva vidljivih, pla s ti nih crtica koj e teku koso-dolje na obadvije strane. Steke u l epi obradili su Vl. Palavestra i M. Pe tri, zabiljeili su i tu pojavu, smatrajui da su otkrili do sada neuoen reljefni motiv koji im je naj ee sliio stablu jele, zbog ega su ga i nazvali " jelica"."S4 U vezi s tim, napominjem da se slina poj ava mOe vidjeti i na jo nekim stecima u i s tonoj Bosni, kao i u ne kim drugim krajevima . Negdje ti nizovi kosih crtica idu samo na jednu stranu. Razmatrajui tu pojavu doao sam do uvjerenja d a se tu uopte ne radi o klesanju relj efinog motiva, nego da je to ,jedan o d naina i stepena klesarskog postupka . Takva tehnika klesanja primjenjivana je i pri klesanju starih kamenih nadgrobni'ka i u drugim evropskim zemljama, npr. u N j em ak oj u XVI V."S5 Taj ,k lesarski postupak se ta mo zvao "Seitema nsich t" (Scheibenkreuz - Grabstein "Trach" ). Takav nain obradp kamen ih povrina pomou zupas tog ekia poznat je i iz kasnoanti kog razdoblja u Bosni i Hercegovini .m ;, Radi se, mislim, o drugoj fazi k lesanja (prva je grubo klesanje), nakon ega bi trebalo jo samo da se ploha sasvim poravna ili uglaa.

J o nekoliko motiva Preostalo je jo nekoliko nekvalificiranih motiva, pa ih ovdje navodim . Na desetak mjesta, relativno, najVIse u Popovu polju, susreemo manje ili vee plastine kvadratne ili pravougaone povrine na h orizontalnim stranama sanduka i ploa. Nije poznato ta o ne znae . Vjerovatno su te povrine predvie ne za klesanje nekih motiva , pa su iz nepredv ien ih razloga ostali neuraeni. U okolini Kupresa sam naao dva motiva, od kojih jedan pod sjea na predstavu seoske stolice, ili nekog instrumenta, a drugi je vjerovatno neka fantastina ivotinja."56 U Ziemlju sam na vodoravnoj strani jedne ploe, uz polumjesec i rozete, naao motiv koji me najvie podsjea na aov, a u Orahu, blizu Bi lee , motiv urezanog . tapa, sa krugom pri vrhu, koji bi moda mogao biti predstava tapa preslice za namotavanje vune ili kudjelje. l257 Na vodoravn oj strani jedne ploe na nekropoli u Bribiru, u okolini Sibenika, nalazi se mo tiv .s tilizovanog orlovog krila (?), kakav su hrvatski velikai Sub-ii upotrebljavali kao svoj osnovni heraldik i simbol'ES Na vodoravnoj strani jedne ploe, u Trnu, blizu Litice, .u z motive tita sa maem, nalazi se jedinstven motiv pentagrama urezanog u krug, koji je evidentirao l259 A. Benac. Prema podacima ovoga i s traivaa, pentagram je iroko rasprostranjen simbol kojemu se pridavala tajanstvena

385

SI. 183. - Motiv o rI ovog krila na pl o i II Bribiru kod Sibenika.

natprirodna mo, posebno u ratu. Noen je na vizan tij skim titovima, a mnogo su ga upotrebljavali i Sl aveni , naroito kao motiv na tekstilu i arenim jajima. Pentagram je i poznati idovski motiv. U okolini Litice evidentirana su tri primj erka motiva koji s li i na ukrtene kljueve, u dva sluaja kombinovanih sa rozeticama."60 A. Benac u njima vidi predstave drvenih kljueva koji bi mogli imati 2lnaenje nekog crkvenog amblema, a li su slini i znaku koji se javlja na bosanskom grbu. M. Vego kae da motivi kljueva si mboliziraju vlast sv. Petra, pa ,misli da stea k sa takvim motivom pdpada nekom 'iz crkvenih redova."6I Ja sam ove motive naveo i u tekstu koji se odnosi na krstove, zbog toga to slie kosim ili Andrijinim krstovima, ali nisam uvjeren da tamo iskljuivo spadaju. njeg
znaaja,

Postoji jo nekoJi.ko neobi nih motiva za koj e mislim da su od mazbog ega se na njima ne zadravam.

* **
Ovakvo grupisanje motiva je po mnogo emu neobino. Ako reduciramo "jelicu" i kvadratne ili pravougaone plastine povrine, zbog toga to, po mome miljenju, ne spadaju ou reljefne motive, ostaje onda "kamenica", koja se po svome brojnom stanju i svom sadraj u veoma

386

istie i uz nju jo sedam motiva, vrlo razliitih i uglavnom nekvalificiranih, koji zajedno zauzimaju neto vie od desetak primjeraka. Ukupan broj svih motiva ove grupe iznosi priblino 150 primjeraka. Veina motiva ove grupe nalazi se u Hercegovini, a najvie u istonoj Hercegovini.

OPENITO

O REUEFIMA

STEAKA

Sintetian pregled ovoga prikaza i razmatranja svih reljefnih motiva steaka upuuje na nekoliko instruktivnih osnovnih pokazatelja i
zakljuaka:

387

Svi su motivi obuhvaeni ovom sistematizacijom koja ima 11 grup nih kategorija, od kojih svaka ima svoje os novne vrste i podvrs te motiva. Proizlazi da sav fond reljefnih motiva ima 78 osnovnih vrsta i 313 podvrsta motiva. Ovi pokazatelji ne govore o nekom velikom bogatstvu repertoara motiva, ali !li siromatvu, pogotovo kada imamo na umu tako brojne podvrste. Ukupno brojno stanje motiva iznosi oko SOO primjemka. Poto nije bilo mogue ba u svakom ~Iuaj u utvrditi koliko se puta javlja neki motiv, ovo ukupno brojno stanje treba uzeti kao priblino . tano. Kako u svemu imamo 6.028 steaka koji imaju ukrase, proistie da oko jedna etvrtina tih primjeraka ima po dva ukrasa. Kao grupne kategorije najbrojnije su bordure i astraini motivi, kojih ima po 1400 i neto vie primjeraka, a najmanja je grupa simbola zanimanja, sa svojih 114 primj eraka. Kao pojedinani osnovni motivi u vrhu lj estvice stoje zV'ijezde-rozete, sa oko 800 primjeraka. Ako zvijezde odvojimo od rozeta, onda bi prvo mjesto zauzeli krstovi, sa oko 700 primjeraka. Dalji najbrojniji pojedinani motivi su : polumjeseci, arka de, tordirano ue i povijena lozica sa trolistovima ili drugaijim urne cima. Na dnu lj estvice su simboli zanata, sjekirica i vielatini list. Teritol1ijalni raspored motiva je prilino neravnomjeran. Openito uzevi, naj ire se rasprostiru vrpce, astraini motivi i krstovi, iako u okviru tih grupacija ima nekih motiva iji je teritorij ogranien, kao to su, npr., nizovi rozeta. Od poj edinanih vrsta motiva vrlo iroko se raspro stiru krstovi, zvijezde-rozete, polumjeseci i tordirano ue. To su istovremeno ,i najbrojniji motivi, to je bilo od utjecaja na toliku rasprostranjenost. Mnogo vie je motiva ija su podruja ograniena. Arkade su gotovo iskljuivo motiv Hercegovine, titovi i titovi s maevima su motivi Hercegovine i primorja 's a za leem, a e tverouglasti titovi bi se gotovo mogli pripisati samo Hercegovini. Hercegovina je openito najbogatija, a u njoj je najvea koncemtraoija i veine onih optih, zajed. nikih ,motiva. Gotovo polovina svih motiva scena, npr., nalazi se u Hercegovini. Kao isto bosanski motivi istiu se spirale, koplja, indra i veina biljnih motiva, iako se za stablo i ljiljan moe rei da su za jednika karakterisLi'ka zapadne Bosne i ImobSke krajine. Brojni motivi su obiljeje istonih krajeva Bosne i Hercegov>ne, kao to su jeleni, konj'i, ljudske figure, neke vrste scena, stilizova11li listovi, grozd i jo neki drugi. Na teritoriju sadanje Bosne i Hercegovine postoje svi osnovni motivi. To se ne moe rei za s usj edna republika podruja, gdje mno-

gih motiva nema. Ta'ko, npr., u primorju i njegovom zaleu lI1ema mnogih bordura, biljnih, ivotinjskih li ljud& klih motiva. Meutim , u toj oblasti se javljaju neki motivi kojih nema u Bosni i Hercegovini , kao to su simboli poljoprivrednih zanimal!1ja. U Crnoj Gori su mnogi motivi zajedniki i istonoj Hercegovini, ali znatan broj ih uopte nedostaje, kao npr., ptice i zmije od ivoNnjskih, ruka, glava i rugura od ljudskih motiva, a nema ni ljiljana, stabala i spirala od ,biljnih, itd. I u samoj Bosni i Hercegovini rama podruja i krajevi umaju svoje karakteristi ne mOtive. Tako su, npr., za Hercegovinu karakteristine arkade, etverougao ni titovi, nizovi rozeta, mreasti za'kl()![1i i scene lova, kola i turnira , a za Bosnu spirale, indra, koplja tt stilizovani vielatini listovi. I is to likovne osobine motiva su dosta neujednaene . Veina figuralnih predstava i scena, naroito ljudskih figura je slab klesarski rad, a ima i dosta ostalih vrsta motiva koja s u djelo nedovoljno .vjetih majstora. Meutim, velikJi broj bordura, rozeta, arkada, spirala i raznovrsnih dekorativnih motiva, te matan broj figuralnih predstava, kao i samih scerna, svojim crteima, kompozicijama, skladnim i proporcionalnim odnosima, snanim vitalndm izraajima, es to elegantnih linija i pokreta, govore da je meu k.lesa:rima steaka bilo darovitih i sposobnih umjetnika. Najvie dobro uraenih i likovno vrijednih motiva nalazi se u Hercegovini, li to u njenim istonim krajevima. Ustanovljeno je da se reljefni motivi nalaze na svim vrstama oblika steaka, osim na amorfnim, to naroito vrijedi za krstove, zvijezde, rozete, polumj esece, tordirano ue i bordure od kosih paralelica i cikcak-linija. Ipak, treba rei da su za klesanje relj efa prvenstveno i najvie odabirani sljemenjaci i visoki sanduci, a potom i krstae. Od pojedinanih primjeraka stea ka bogatstvom li kvalitetom svojih reljefa osobito se istie sljemenjak iz Donje Zgoe, koji se sada nalazi u vrtu Zema lj skog muzej a u Sarajevu. I z podataka koji su naprijed saopteni, posebno iz pronae nih i navedenih analogija, vidi se da znatan broj naih osnovnih reljefnih motiva vode svoje porijeklo jo iz predistorijskih vremena. Tako daleku prolost ,imaju, npr., astraini motivi , zatim neki biljni i ivotinjski motivi, kao to su spirale, jeleni, konji i zmije, onda ljudske predstave, pa veina scena, Illaroito lov, kao i krstovi , pogotovo svastika. Veoma je vana okolnost to je veina takvih motiva vezana za vjerovanja i umjetnost starih paganskih Slavena. Izgleda da povijena lozica sa trolistovima, kruna udubljenj a (patere) i portreti pokojnika potjeu iz umjetnosti antike epohe. Meutim, svoje pravo roenje, ili potpunije formiranje putem transformacije, veliki broj motiva s teaka duguje srednjovjekoVll1oj umjetnosti, prije 's vega starokranskom, a onda i nekim od kasnijih stilskih umj etni kih razdoblja - pre dromanici, romanici ili gotici. U taj okvir spadaju ne samo motivi ,krstova nego i znatan broj fi guralnih predstava i itavih scena, a onda i neki biljni motivi, kao i neke bordure. Snaan peat dobrom dijelu repertoara motiva steaka utisnula je krans ka umjernost, zbog ega taj repertoar u svojoj sutini ima kranski sakralni karakter. Kako je kranstvo usvojilo i svojim potrebama p nilagodilo neke paganske motive, to se i na nekim motivima steaka psjea ta s imbioza. Ali, do vremena steaka su m,ki paganski slavenski motivi i neposredno stigli. Osim toga, postoje i -jzvjesne, iako ne tako brojne i snane, niti koje dopiru od umjetnosti islamskih naroda. Pri odreivanju por'ije'k.la naih motiva moramo imati

388

na umu ne jedno, nego nekoliko izvorita - predistorijsko, i to prevashodno slavensko, antiko, starokransko, kransko srednjovjekovno i islams'ko. Teite je, mislim, na kranskoj umjetnosti. Objanjenje znaenja naih motiva uglavnom je ,uslovljeno samim njihovim porijeklom. Veina motiva je mogla biti vezana za paganske i kranske kultove smrti i uskrsnua, zbog ega je i najvie simbola koji govore o smrti, odnosno o borbi pravog kranina za drugi, bolji s\'ijet njegovoj dui. Sutina izgleda takva. Meutim, motivi steaka su rezultat prilika i shvatanja ka,;nog srednjeg vijeka i uglaVillom neposrednog utjecaja umjetnosti zapadnoevropske gotike, kada su u svijesti ljudi stani kultovi i mitovi u dobroj mjeri ve bili zaboravljeni, kada se umjetnost zapadnoevropskog feudalizma najvie odraavala u djelima sa temama vitetva i lagodnog dvorskog ivota, zbog ega su i ti motivi poprimili takav .karakter. Stoga 's u mnogi motivi steaka postali ili iste dekoracije ili realne predstave ivota i obiaja tadanjih ljudi, prvenstveno pripadnika privilegovanog drutvenog sloja. Otuda prava poplava motiva vitekog oruja, ,s cene lova i turnira, a ovamo spadaju i ljudske figure sa podignutim rukama , i hera ldike oznake. Sve je uglavnom u znaku 'isticanja drutvenog ugleda i vlasti tadanjih ljudi, a atrJbuti straha od ,smrti, koji su takoer prisutni, kao da su u drugom planu, u sjenci onih prvih. U pogledu stilskih karakteristika, motivi steaka, pored toga to su rezultat optih uslova cr atmosfere kulture i umjetnosti ovoga dijela Evrope, imaju i ,svoje posebne veze sa romanikom, ali jo vie sa gotikom naega primorja, a onda i sa umjetnou u Vizantiji i u Srbiji, posebno sa spomenicima moravske kdle. U tome pogledu sigurno je bilo ugledanja majstora steaka. O'ni. nam se da su podstJicaji dolazili najvie od reljefa sarkofaga i drugih nadgrobnih spomenrka, a onda i od reHkvij ara, kamene plastike crkvenih graevina, kao i od fresaka. Uz to je prisutna staroslavenska komponenta, a donekle j islams'ka. Pored svega toga, reljefi steaka imaju dosta autohtonoga, to se, uz ostalo, odraava u portretima i nekim arl>itektonskim i heraIdikim motivima.

389

NAPOMENE
L Reneo, Srednjovjekovni nadgrobni spomemCt - s t ec i, Bibliografija i za umjetnost i srodne s truke VIII, Zagreb 1953, 48 (izdato kao rukopis). l C. Truhelka, Starobosanski mramorovi, Glas nik Zemaljskog muzeja III, knj. IV, Sarajevo 1891, 37 1. l Isti, Osvrt na sredovjene spomenike Bosne, Glasnik Zemaljskog muzeja XXVI, Sarajevo 1914, 230. 4 I. Rcneo, n. d., 49. 5 M. Krlea, Bogumilsk i 1rzramorovi, Knjievne novine, Beograd 3. VI 1954, 1- 2. 6 A. So}ovjev, Simbolika srenjevjekovnih nadgrobnih spomenika tl Bosni i Hercegovini, Godinjak Is torij s kog drutva Bosne i Hercegovine VIII, Sarajevo 1956, 17 i 27. 7 M. Wenzel, Ukrasni motivi na s t ecima, Sarajevo 1965, 12. I N. Mileti, Srednjovjekovna skulptura tl B osni, Trei program Radio Sarajeva Ill, br. 5, Sarajevo 1974, 301. S. Be lag i, Steci, kataloka-topografski pregled, Sarajevo 1971, 43 iSO. 10 Vidi poglavlje o oblicima steaka. 11 C. Truhelka , Starohosanski mramorovi, Glasnik Zemalj skog muzeja III, knj . IV, Sarajevo 1891,371. II Isti, Osvrt na s redovjene spomenike Bosne, Glasnik Zemalj skog muzeja XXVI , Sarajevo 1914,230. II Is ti, Bosanska narodna (pa tarenska) crkva, Napretkova Povijes t Bosne i H ercegovine, Sarajevo 1942, 63l. H 1. Reneo, n. d., 52. u A. Benac, Siroki Brijeg, Sarajevo 1952, 37-41. 16 Isti, Steci (Mala is torija umetnosti), Beograd 1967, s tr. XI-XII. 17 D. Sergejevski, l:.udmer, Sarajevo 1952,26-34. " S. Belagi, Kupres, Sarajevo 1954, 161. 19 P. Koroec, Srednjovjekovne nekropole okoline Travnika, Glasnik Zemaljskog muzeja, N. s., VII, Sarajevo 1952,390--394. N A. Solovjev, n. d., 30. 21 N. Mileti, Umjetnost steaka, Katalog izlobe steaka, Sarajevo 1965, 5--6. II Is ta, Srednjovjekovna skulptura u Bosni i H ercegovini, Trei program Radio Sarajeva III , br. 5, Sarajevo 1974, 301. I I P. . Petrovi, Motivi na bosanskohercegovakim s t ecima, Zbornik Matice srpske, serija drutvenih nauka 10, Nov i Sad 1955, 15-17. 24 M. Wenzel, n. d. 2~ S. Be la g i, Sleci centralne Bosne, Sa.rajevo 1967, 71, sl. 96. Sljemenjak iz Lipenovia je sada u Etnografskom muzeju u Beogradu. ll> Vl. Dvornikovi, Tri stari ja groblja u s t uden ikom kraju, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu XVII, Beograd 1954, 17. 27 C. Truhelka, Starokranska arheologija, Zagreb 1931,93. 21 Moje biljeke sa studijskog putovanja II Francuskoj 1971. g. l' M. Krlea i saradnici, Zlato i srebro Zadra i Nina, Zagreb 1972, sl. na st r. 19. .lo Lj. Karaman, O bosanskim srednjovjekovnim s t ec i ma, Starohrvatska prosvjeta, III serija, sv. 3, Zagreb 1954, 174; J . Maks i movi, Srpska srednjovekovna skulptura, Novi Sad 1971,36. II J . Maksimovi, Skulptura, Is torij a Crne Gore, knj. II, tom l, Titograd 1970, sl. 51. Jl C. Fisko vi, Steci u CavLalu i Du brovakoj upi, Prilozi povijes ti umj etnos ti u Dalm acij i 13, Split 1961, 148; Is ti, Dalmatinski majstori Ll srednjovjekovno j Bosni i Hercegovini, Radovi Muzeja grada Zenice III, Zenica 1973, 157- 158. JJ A. Deroko, Monumentalna i dekoralivna arhitektura tl s rednjovekovnoj Srbiji, Beograd 1962, sl. 108, 336-337, 341-348 i dr. ,. Enciklopedija likovnih umjetnosti III, Zagreb 1964, 53 i 692; J. Kujundi, Crkva sv. Ive u Podmilaju, Dobri pas tir XV-XVI , Sarajevo 1966, 37 1, sl. na s tr. 371 i 372. " Enciklopedija likovnih umj etnosti IV, Zagreb 1966,26 1.
I

graa

390

391

.16 M. Krlea i saradnici. Zlalo i srebro Zadra i Nina, Zagreb 1972, sl. na str. 44-45 i 50-51. l7 C. P opovi, Razni rezbareni predmeti Ll Bosni i Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja, N. s., IX (Istorija i etnografija), Sarajevo 1954, 75-94. ;J.! S. Belagi. Rijetka vrsta nadgrobni/l spomenika u kumanovskom kraju, Glasnik Etnografskog muzeja II Beogradu XIX, Beograd 1956, 258, sl. 3, 4, 8 i 18. ] 9 A. Deroko, n. d., sl. 26. 40 Isti, n. d ., 63-64; Moje biljeke na licu miesta. 4 L M. Krlea i saradnici, n. d., sl. na str. 98- 99. 42 P. Aneli, Skulptura vladarskih dvorova u srednjovjekovnoj Bosni, Trei program Radio Sarajeva III, br. 6, Sarajevo 1974, str. 374. 43 C. Popovi, n. d., sl. 3. 401 J. Maksimovi. Problemi ikonografije i stila na portalu Simeona Dubrovanina Ll Barletti, Prilozi povijes ti umjetnosti u Dalmaciji 12, Split 1960, 10l-lll, sl. 19. 4S Moje zabiljeke na studij s kom putovanju u Italiji. '~ J. Mak s imo vi, Skulptura, I storija Crne Gore, knj. II, tom l, Titograd 1970, sl. 51. 47 Na is tom mjestu . .. C. Truhelka, n. d., 197-1 99. 49 Lj. Karaman, n. d., 180. ~ D. Sergejevski, Dabravina, Sarajevo 1956, T. VIII, sl. 20. " C. Truhelka, n. d., 94. sl Pjer di Burge, Kopts ka umetnost (biblioteka "Umetnost u svetu") Novi Sad 1970 (prevod s francuskog). Sl Moje biljeke sa studijskog putovanja u Italiji i Francuskoj. st I sto tamo. ~ A. Petrucci, Call edrali di Puglia, Roma 1964, 177, sl. 122, 125 i 133. s6 Gipsani odljev u Muzeju francuskih spomenika u Parizu moja biljeka. n Moja biljeka sa studij skog putovanja u Francuskoj 1971. g. SI Kao napomena 54. S9 J. Maksimovi, Skulptura, Istorija Crne Gore II/ l, 205, sl. 48. 60 Prema dokumentaciji Zavoda za zatitu spomeni ka kulture u Dubrovniku. 61 Lj. Karaman, Iz kolijevke hrvats ke prolosti, Zagreb 1930, sl. 123. ~ C. Truhelka, n. d., s l. 110. 61 Isti, n. d., s l. 132. 64 C. Fiskovi, Fragm ents du style Roman il Dubrovnik, Archaeologia jugoslavica I, Beograd 1954, 130, s l. 22. 65 Enciklopedija l.ikovnih umjetnosti I, Zagreb 1959, sl. na s tr. 557 i 558. 66 A. Skovran, Freske X lI I v. u Manastiru Morai, Zbornik radova SAN LIX Vizanto!o ki institut, knj. 5, Beograd 1958, 158, sl. 6. 6J Moje bilje ke sa studij s kog putovanja u Italiji. 68 I sto tamo. 69 P. Aneli , Bobovac i Kraljeva Sutjeska, Sarajevo, 1973, sl. na str. 84. 70 M. Krlea i saradnici , n. d., sl. na str. 50 i 51. 71 I sti, n. d., sl. na str. 49. JZ Isti, n. d., s l. na str. 22 i 44--45. 71 Is ti, n. d., sl. na s tr. 98-99. 74 B. Radojkovi, Zapadni uticaji na primenjenu umetnost Bosne u XIV XV V., Radovi Muzeja grada Zenice III, Zenica 1973, sl. ll. " Z. Jane, Ornamenti fre saka, Beograd 1961 , T. LXVI, sl. 425. " Ista, n. d., T. LXVI , s l. 427-428, T. LXVIII, sl. 441 i T. LXXI, sl. 458. 17 Sv. Radoji, Stare srpske minijature Beograd 1950, T. XXVII a: Minijature Ju goslavije, Zagreb 1964, T. 104. 71 C. Popovi, n. d., sl. 9. ~ C. Fiskovi, Steci u Cavtatu i Dubrovakoj tupi, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 13, Split 1961, 154-155. lIO S. Be l agi, Steci u Gornjem Hrasnu, Nae starine VII , Sarajevo 1960, 101, sl. 9; Isti, Steci u dolini Neretve, Nae starine II, Sarajevo 1954, sl. 12 i 13. Sl M. Wenzel, Ukrasni motivi na stecima, Sarajevo 1965, T. VII, sl. 3-9; S. Be l ag i , Steci u okolini Zabljaka, Glasnik Etnografs kog muzej a u Beogradu, knj. 36, Beograd 1973, sl. 18.

II S. Belagi, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici steci u dolini Trebinjiee, Nae starine VIII, Sarajevo 1962, 25-26, sl. 19; M. Wenzel, n. d., T. VIII, sl. 6. SJ S. Belagi, St eci u Gornjem Hrasnu., Nae starine VII, Sarajevo 1960, 105, sl. 9. " Lj. Karaman, n. d., sl. 75. 15 Moje biljeke sa studijskog putovanja II Italiji. M Christa Schug-Wille, Bizant i njegov svijet (prevod s njemakog), Rijeka 1970, 185. 17 Moje biljeke sa studijskog putovanja u Francuskoj 1971. g. " Lj. Karaman, O putovima bizant ijskih crta u umjetnosti istonog Jadrana, Starohrvatska prosvjeta, sv. 6, Zagreb 1958, 72, sl. 15. 19 M. Krlea i saradnici, n. d., sl. na str. 41. Isti, n. d., sl. na str. 80--82, 91 i 88. 9! C. Fiskovi, n. d., 155 i 159. 9: J. Maksimovi, Srpska srednjovekovna sku.lptura, Novi Sad 1971, 141. " Raka batina l , Kraljevo 1975,286. 94 S. Belagi, Steci u okolini ZabIjaka, Glasnik Etnografskog muzeja II Beogradu, knj. 36, Beograd 1973, 118, sl. 12; M. Wenzel, n. d., T. X, sl. 22. 9$ S. Belagi, Steci centralne Bosne, Sarajevo 1967, sl. 54-57; M. Wenzel, n. d., T. CVIlI, sl. I i 2. 90i C. Truhelka, Natpisi iz sjeverne i istone Bosne, Glasnik Zemaljskog muze ja VII, Sarajevo 1895, sl. 13. " M. Wenzel, n. d., T. LIV, sl. 24 . Ista, n. d. , T. X, sl. 16. 99 J. Maksimovi, Problemi ikonografije i stila na portalu Simeona Dubrovanina u Barletti, Prilozi povijesti umjetnosti II Dalmaciji 12, Split 1960, sl. ll. 100 Moje biljeke sa studijskog putovanja u Italiji. 101 A. Petrucci, n. d., sl. 171. 101 Isti, n. d., sl. 78. lO Gipsani odljev J se nalazi u Muzeju francuskih spomenika u Parizu moje biljeke sa studijskog putovanja u Francuskoj. O M C. Truhelka, Starokranska arheologija, Zagreb 1931, sl. 110 i 135; Lj. Karaman, Iz kolijevke hrvatske prolosti, Zagreb 1930, sl. 111 i 117. lOS Moja zapaanja na samome objektu. 1005 A. Deroko, n. d., sl. 349. Z. Jane, n. d., T. XLV, sl. 294 i 295. o Ista, n. d., T. XLVII, sl. 306-308, T. XLVIII, sl. 314-315 i T. XLIX, sl. . 316-321. 109 R. Nikoli, Prilog . prouavanju ivopisa manastira loanice, Saoptenja IX, Beograd 1970, 129-143, sl. 4. 110 P. Mijovi, Slikarstvo i primijenjena umjetnost, Istorija Crne Gore, knj. II, tom I, Titograd 1970, sl. 114, str. 268. III Z. Jane, ledna alatka iz XIV v., Zbornik Muzeja primenjenih umetnosti 16-17, Beograd 1972-1973, sl. 2 i 3; L. Mirkovi, Crkveni umetniki vez, Beograd 1940, T. XXIII; Minijatura u Jugoslaviji, Zagreb 1964, T. 123. Ill a Z. Janc, n. d., 91-92. 112 S. Belagi, Steci u dolini Neretve, Nae starine II, Sarajevo 1954, sl. 12 i 13. '" Isti, Steei Duvanjskog Polja, Starinar VII-VIII, Beograd 1956-1957, sl. 16; Isti, Steei na Blidinju, Zagreb 1959, T. I; M. Wenzel, n. d., T. VIII, sl. 7. O S. Belagi, Kalinovik, Sarajevo 1962, sl. 93-95; M. Wenzel, n. d., T. XL, " sl. 7-8. !lb M. Wenzel, n. d., T. IX, sl. 20 i 21. '" Ista, n. d., T. VII, sl. 10, T. VIII, sl. 1. Il ~ S. Belagi, Steci u Ziemlju, Starinar XV-XVI, Beograd 1964-1965, sl. 14. 11 7 Isti, Steci u Bitunjoj, Nae starine IX, Sarajevo 1964, sl. 16; M. Vego, Ljubuki, Sarajevo 1964, sl. 32 i T. XLIV, sl. 25. II I J. Strzygowski, O razvitku starohrvatske u.mjetnosti, Zagreb 1927, 57-58. Jl9 Ist i, n. d., 57. IlO R. Ljubinkovi, Hum sko eparhijsko vlastelinstvo i crkva svetoga Petra u Bijelom Polju, Starinar IX-X, Beograd 1958-1959, 108.

o .

392

393

'" A. Benac, Siroki Brijeg, Sarajevo 1952, T. XIII, sl. 16 i T. XXVII, sl. 41; S. Be la g i , Slecl na Bl;din ju, Zagreb 1959, sl. 79; Isti, 5teci tl dolini Neretve, Nae starine II, Sarajevo 1954, sl. 23; M. Wenzel, n. d. , T. V, sl. 20. lU M, Krlea i saradnici, n. d ., sl. na str. 59 i 62. lU D. Mini M. Tomi, Ostava srednjovekovnog nakita tl Narodnom muzeju u Poarevcu, Stari nar, N. s., XXI (1970), Beograd 1972, 165. ll4 Moje biljeke kod samoga spomenika. ! U J . Maksimovi , Kam eni nadgrobni spo menici, Zbornik Muzeja primenjenih umetnos ti 19-20, Beograd 1975- 1976, 14-1 5. L ~ M. Krlea i saradnici, n. d ., sl. na str. 97-101. u1 Kameni grb se nalazi II lapidariju Narodnog muzeja II Zadru . .. B. Radojkovi , n. d ., 216. Ut Lj . Karaman, O bosanskim srednjovjekovnim stecima, Starohrvatska prosvjeta, III serija, sv. 3, Zagreb 1954, 180. Uli A. Benac, Starobosanski mramorovi, Jugoslavija VII, Beograd 1953, 37~7. III N. Boani Bezi, St eei i nadgrobne ploe tl Makarskom primorju, Starinar, N. s. XVIII (1966), Beograd 1967, 167-171. III D. Sergejevski, Ludmer, Sarajevo 1952, 33. III V. uri, Umjetnost, Istorija Crne Gore, knj. II , tom 2, Titograd 1970, 497. Ll-' M . Wenzel, n. d., 31-32. ll5 C. Fiskovi, n . d., 173. U6 Isti, Dalmatinski majstori u srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini, Radovi Muzeja grada Zenice III, Zenica 1973, 147-199; Isti, St eci u Cavlatu i Dubrovakoj upi . .. , 154-155. u7 J. Mak s imovi , Srpska srednjovekovna skulptura, Novi Sad 1971. 151. , M. Wenzel, n. d., T. XXXIX, sl. 4, 6 i 7. ll9 A. Benac, S iroki Brijeg, Sarajevo 1952, T. XXXIII , sl. 54. L~ S. B e l ag i , Steci II okolil1i Vla senice, Starina r, N. s., knj. XXIH, Beograd 1972, 11 8, T. I , sJ. 3; Isti, Steei ceni ralne Bosne, Sarajevo 1967, sl. 6; Isti, D . d ., 27; Isti, Popovo, Sarajevo 1966, 35. UL S. Belagi, Steci centralne Bosne, Sarajevo 1967, sl. 42. '" M. Wenzel, D . d., T. XXXIX, sl. ll. L.1 S. B e l agi, Steci na Blidinju, Zagreb 1959, sl. 57. LM Isti, Steci lt okolini Vlasenice, Starinar, N. s., XXIII, Beograd 1972, T. IV, sl. 9. LfJ A. Solovjev, n. d., 14. , ~ N. Idrizovi, "Oko", Zagreb 8-22 kolovoza 1974,6. U l Moje biljeke kod samoga spomenika. L4r. E. Bock, Schwab ische Rovnanik , Stuttgart 1973, 52, sl. 20. L~ Moj e biljeke na studijskom putovanju u Italiji. UG N. Mileti , Ranoslavensko doba, Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1966, 396. UL M . Vego, Kulturni karakter nekropole Radimlje kod Stoca, Radovi Muzeja grada Zenice III , Zenica 1973,322. L ~ Djela Andrij e Ka ia Mi o i a, knj. prva Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Zagreb 1942,393. L S) M. Filipovi, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine XVI, Sarajevo 1965,290---292. L~ G. Wilke, Ober die Bedeutung einiger S ymbole an den Bogumilengriibern, Glasnik Zemaljskog muzeja XXXVI, Sarajevo 1924, 27-38. ,. A. Solovjev, D . d. , 32-34. L}& D. Vidovi , Simbolike preds tave na s te c ima, Nae starine II , Sarajevo 1954, 128-135. ul A. J. Ewans, Trough Bosnia and the H erzegowina on foot, London 1876, 174, nap. I. Lst Prema J. Rendeu, n. d., 54. m A. Benac, Siroki Brijeg, Sarajevo 1952, 4~4. L60 D. Sergeje vski, n. d., 27. L 6L P. Koroec, n. d., 394--395. L6.! V. Curi, Rukopis o s tecima u Biblioteci Zemaljskog muzeja II Sarajevu. LU I. Reneo , n. d., 54.

P. 2:. Pe trov i, n. d., 17. A. Skobalj, Obredne gom ile, Sveti Kri na Ciovu 1970, 231. It.II L. K a ti , Steci u Imot skoj Kra jini, Starohrvatska prosvj eta , III serija, sv 3, Zagreb 1954, 159. loj A. Skobalj , na istom mjes tu. 161 M. Wenzel, n. d. , 145. IH S. B e lagi, Kupres, Sarajevo 1954, sl. 17. I lli A. Benac, n. d., sl. 30. 111 Vidi nap. br. 146 . '" A. Skobalj , n. d., s l. 183. l1J C. Truhelka, Starokra n sk a arheologija, Zagreb 1931 , 93-95. 171 Moje biljeke sa studij skog putovanja u Italij i i Maarsko j . !JJ Lj . Karaman, Iz kolijevke hrvalske prolosti, Zagreb 1930, sl. 84, 89 105. 116 C. Truhelka, n. d., sl. 130. llJ Lj . Karaman, n. d., sl. 49, 81 i 110. ll' M. Vego, n. d., 322. ln Minijatura u Jugoslaviji, Zagreb 1964, T. 91. l" L. Mi rkov i , n. d., T . 1. 111 P. Ane li , Neka pitanja bosanske heraldik e, Glasnik Zemaljskog muzeja , N. s. XIX (Arheologija), Sarajevo 1964, 167. III M. Hoernes, Mitt elalterliche Grabdenkmiiler in der Herzegowin a I, 22 prema A. Bencu, Siroki Brijeg, 40. 'u A. Benac, Siroki Brijeg, Sarajevo 1952,44. ISol D. Sergejevski , n. d., 27. 'o A. Skobalj, n . d. , 235. I M A. Solovjev, n. d., 36 i 45. I 'J M. Wenzel, n. d., 145. lU P. 2:. Pe trov i , n. d., 25. 119 A. Benac, n. d., sl. 34. 190 A. SOlovjev, n. d., 36. '" D. Vidovi, n. d., \28-135. '" S. B e l ag i , Kupres, Sarajevo 1954, 176. 191 Moje biljeke na licu mjes ta. '" E. Boc k, n. d ., 52, s l. 20. 195 S. Be l ag i , Ljtlbif'lje, Nae starine X , Sarajevo 1965, sl. 43. If' D. Sergejevski, Srednjovje kovno groblje kod Pet rove c rkve ll. Nik iu, Cetinje 1952, s l. 16, 19 i 20. "I S. B el agi, Stec i Hodova, Anali Historijskog instituta JAZU II Dubrovniku XII , Dub rovnik 1970, s l. 16. L9I Isti, Kupres, Sarajevo 1954, sl. 29. 'o M. We nzel, n . d., T . XCII I , sl. 16 i 19. :oo S. B e l agi, Steci II dolini Neretve, Nae s tarine II, Sarajevo 1954, sl. 18, 19, 21 i 22 . ZVI Isti , Stec i u okolini Kladnja, Nae starine XII, Sarajevo 1969, sl. 14. ZOl D. Sergejevski, Lud mer, Sarajevo 1952,27. Isti, Srednjovjekovno groblje kod Petrove crkve u Nik iu, Cetinje 1952, 26. lIM F. R adi , O spom enicima, Bosanska vila, Sarajevo 1888, 252. '" D. Vidovi , n. d ., 128- 135. '" A. Benac, Radimlja, Sarajevo 1950, 31. '" P. :t. Pet rov i , n. d ., 25. .. Srps ki mitoloki renik , Beograd 1970, 58-61. .. M. Wenzel, n. d., 130. lI O A. Solovjev, n. d., 57. 211 G. Wild , Die Darstellung des bogumilischen "Perjectus" auf den miltelalterliellen Grabdenkmii.le rn (Stec;) Bosniens und der Herzego wina, Balcanica IV, Beograd 1973, 111- \20. lLl V. uri , Umjetno st, Istorija Crne Gore, knj . II, tom 2, Titograd 1970, sl. 134. 11l . Ma za li , Hrian s ki niani u okolini Travnika, Nae starine IV, Sarajevo 1956, 102, nap. 12. '" V. Cur i, n. d..
11>01
IM
JO)

394

m S . Tra lji , Muslimanski nadg rob ni spomenici, Narodna uzdanica lendar za 1940. g., 202.
lit

Ka-

P. Koroec , n. d., 395.

395

M. Vego, Patarenstva tl srednjovjekovnoj Hercegovini, Most 17- 18, Mos tar 1978, 134. m Vuk St e fa n ov i -Ka ra d i , Srpske narodne pjesme, knj . II , izdanje "Prosvete", Beograd 1976, st r. 366. lL9 1. Rendeo, n. d., 156. m C. Truhelka, Starobosanski m ramorovi, Glas nik Zema ljskog muzeja Ill, knj . IV, Sarajevo 1891, 383; Isti, Srednjovjekovni steci u Boslz i i H ercegovini, Napretkova Povijest Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1942, 633. nl A. Solovjev. Jesu li bogumili potovali krst, Glasnik Zemalj skog muzeja, N. s., sv. I II , Sarajevo 1948, 9 1. ul Isti , Simbolika sredHjovjeko vnih nadgrobnih spomenika Ll Bosni i Hercegovini, God injak Istorijskog drutva BiH VIII, Sarajevo 1956 , 38. III M. Wenzel, n. d., 91. ll~ A. Benac, Bogumili i umjetnost na stecima. Izraz X, Saraj evo 1966, 217. ll) S. Be l agi , Steci i njihova umjetnost, Sarajevo 1971 , 38. m C. Truhelka, Starokranska arheologija, Zagreb 193 1, 26. m L. Ka t i , n. d., 162. lli S. Be lagi, Ljubinje, Nae starine X, Sarajevo 1965, 132, sl. 32. '" M. Wenzel, n. d ., T. XXV I, sl. 27 i 28. W S. Be lagi , Popovo, Sarajevo 1966, sl. 62. lli Isti , Nevesinjski s teei, Nae starine X lI , Sarajevo 1972, sl. 6 i 14. ll! Isti, Steei tt Ziemiju, Stari nar XV-XV I, Beograd 1964-1 965, sl. 24. III Isti, Trnovo, Nae starine X I, Sarajevo 1967, sl. 20-22. ~ M. Wenzel, n . d., T. XLIII , sl. 1- 16. ns L. Ka ti , n. d., 162. lli! S. Be la g i , S t eei kod Rake Gore, Nae starine III , Sarajevo 1959, 255-256, sl. 2. u> M. Wenzel, n. d., T. XXX, sl. 24 i 26, T. XXX I, sl. 8-12 i 14-16, T. XXX II , sl. 19. W Is ta, n. d ., T. XX III, sl. 12 i T. XX IX, sl. 27-28. "' Ista, n . d., T. XXXII, sl. 6. ,. I sta, n. d., T. XXX, sl. 27-30, T. XXX I, sl. 1-7. '" Ista, n. d ., T. X LVIlI , sl. 17- 18, T. L, sl. l , 4, 5, 13, T. LII, sl. 20-21, LIII, sl. 5-9, 11 - 16, 18-19, 21-22, 24-25. '" Ista, n. d., T. XXV, s l. 25-26, T. XXVI , sl. 16---17. lU Ista, n. d., T. XX IV, sl. 4. '" Ista, n. d., T. XXX Il, sl. 26 i 27. '" Ista, n . d., T. CXIV, sl. 30, 34 i 35. ,. Ista, n. d ., T. XX III, sl. 4, 12 i 31, T. XX IV, sl. 12, T. XX V, sl. 6 i 10. m S . Be l ag i , Stecei u okolini tabljaka, Glasnik Etnografskog muzeja 36, Beograd 1973, sl. 22. l (1 L. Ka t i, n. d., sl. 15. 1'9 Moje bilje ke sa studijskog pu tovanja u Francuskoj 197 1. g. ~ E. Bock, n . d., 52, sl. 20-23 i 27. m D. V i dov i , n . d. , 125-127. :W Isto tamo. X1J C. Truhelka, n. d., 26. Moje biljeke sa s tudijskog pu tovanja u Italij i i Francuskoj . m A. Ven turi, S toria Dell'a rt e It al ia na JI, Dell'arte Ba rba riea alJa Romaniea, Mila no 1902, 135-140, sl. 109-110 i 112-113. xli Moje biljeke sa stud ij skih putovanja u Italiji . X11 M. Salmi, L'abbazia d i Pomposa, Roma 1936, 101. XIa J. Baltruaiti s, Le Mayen age fan tast ique, Paris 1955, 104. X19 Moje bilje ke u Arheolokom muzej u u Ati ni. 160 Moje biljeke u Vizanto lokom muzeju u Atini .. C. Tr uhelka, n. d., sl. 137-138. '" A. De roko, n . d ., sl. 195 i 288. '" M. V as i , lia i Lazarica, Beograd 1928, 234, sl. 183. ~ Z. Jane, n . d ., T. XXX. sl. 184.
m
u(

1t5 R. Proki , Konzervatorsko-res taurators ki radovi na crkvini "Petkovica" kod Stragara, Saoptenja IX, Beograd, 1970, 84, sl. 5. ~ J. Maksimovi, Kam eni nadgrobni spomenici, Zbornik Muzeja primenjenih umetnosti 19-20, Beograd 197:>-1976, 13. lilI M. Sakota, Prilozi poznavanju manas tira Banje kod Priboja, Saoptenja IX, Beograd 1970, 35, sl. 10. ul J. Mak s imovi , n. d., tl-IS . .. C. Truhelka, n. d., 163, sl. 79. no V. Curi , Drvorezbarstvo U Bosni i Hercegovini, Napredak _ hrvatski narodni kalendar za god . 1934, Sarajevo 1933, 131-145; C. Popovi , n . d., sl. 2 i 4. nl A. Solovjev, Jesu li bogumili po tovali krst, Glasnik Zemaljskog muzeja, N. s., sv. III, Sarajevo 1948, 85. m C. TruheJka, n. d., 24. m Isti, n. d., 26. m Srpski mitoloki renik, Beograd 1970, 178-183. m P. 2.. Petrovi, n. d. , 18--19. m P. Tomi, Lik ove ka u narodnoj umetnos ti Srbije, Katalog izlobe, Beograd 1974. 12. on C. Truhelka, n . d. , 25. nl A. Solovjev, Simbolika srednjovjekovnih nadgrobnil1 spomenika Ll BiH, Godinjak Istorijskog drutva BiH VIII, Sarajevo 1956, 15. nt V. Cur i, Sredovje na groblja (nek ropole) - rukopis u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. no A. Solovjev, n. d., 40 . . .. C. Truhelka, n. d., 25. W D. Vidovi , n. d ., 124-127. ul M. Wenzel, O nekim s imbolima na dalmatil1s kim s t ecima, Prilozi povijesti umj etnosti u Dalmaciji 14, Split 1962, 90. ll' C. Cecchelli, Zara, ca talogo delle cose d'arte e di antichita, Roma 1932, 49. lU F. Meyer, Handbuch der Ornamentik, Le ipzig 1890. 192, sl. 8. :!JO M. Wenzel, n. d., 88. m A. Solovjev, n. d. , 38-45 i 47-48. lU Sv. Radoji, Reljefi bosanskih i hercegova kih steaka, Letopis Matice srpske, god. 137, Novi Sad, januar 1961, 3. at M. Vego, Kulturni karakter nekropole Radimlje kod Stoca, Radovi Muzeja grada Zenice III, Zenica 1973,318. m D. Vidovi , n . d., 127. BI D. Sergejevski, Ludmer, Sarajevo 1952,28. 191 Sv. Radoj i, n. d., 8. 19) J. Maksimovi, Srpska srednjovekovna skulptura, Novi Sad 1971, 12, 103 109. '" M. Sakota, n . d., 3:>-36. m J. Maksimovi, n. d., 11 i 15. - M. Wenzel, Lisnati krst na s t ecima s podruja Neretve, Zbornik Muzeja primenjenih umetnosti 8, Beograd 1962, 39-49. ~ Ista, Ukrasni motivi na stecima, Sarajevo 1965,92. "' C. Truhelka, n. d ., 24. M M. Vasi, n. d., 221 i 227. m L. Kati , n. d., 163. )OCI Opirnije o odnosu steaka i armenskih hakara u posebnom odjeljku ove knjige . , S. B e l agi , B oljun;, Stari nar, N. s., XII, Beograd 1961, 179, sl. 10. JO! A. Benac, Siroki Brijeg, Sarajevo 1952, sl. Sc. '" M. Wenzel, n. d., T. LV, sl. 37. )001 S. Be lagi , Stec i centralne Bosne, Sarajevo 1967, sl. 54 57. J05 Moje biljeke sa studijskog putovanja u Italiji . .. M. Salmi, n. d ., 52 i 61. 1O7 Moje biljeke sa studijskog putovanja u Italiji. .. C. Truhelka, n. d., 30. )09 Moje biljeke sa studijskog putovanja u Francuskoj. ' " C. Truhelka, n. d., sl. 139. lLi Moja zapaanja na samim spomenicima u Ninu i Ohridu.

396

397

A. Deroko. n . d ., sl. 249. J. Sobi , Piratska ilimars tvo i njegove veze sa I stokom, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu XXI, Beog rad 1958, 31 i da lj e. l l ' . Truhelk3, n. d., sl. 73. lU C. Popovi, n. d., sl. 3 i 4. ll6 I s ti , n. d., s l. IS. JI7 C. Truhelka, n. d ., 30. J II V. uri, n. d ., 469. '" S. Be la gi, n. d., sl. 12 i 13. m D. Sergejevski, n. d., sl. 3.i 60 . .llL D. Vidovi, Srednjovjekovni nadgrobni spo m enici u okolini Zvornika, Nae starine III, Sa ra jevo 1956, 221-238. m S. B e la g i , Steei tl okolin i Vlasenice, Starinar, N. S., XX III , Beograd 1972, T. I , sl. 2. m Isti, n. d ., ll8, T. I, sl. 3. llf Isti, St ee ;, kalOloko-topogra!s ki pregled, Sarajevo 1971, 296, sl. 36. B. Covi , Od Butmira do Jlira, Sarajevo 1967, 44-47, sl. 21-24. JU Moje bilje ke sa studijskog putovanja II Italiji i Francuskoj. l17 I. N ikolaj e vi - Stojkovi , Ranovizantijska dekorativna plastika u Makedoniji, Srbiji i emaj Gori, SAN, Beograd 1957, sl. 86, 88 i 89. ~ C. Truhe lka, n. d., 73-74. !lt 1. Horvat, Kultura Hrva ta krol 1000 godina, II izdanje, Zagreb 1939, sl. 1. lJCI G. Wilke, Znaenj e nekih simbola na bogumilskim spomenicima, Glasnik Zemaljskog muzeja XXXVI, Sarajevo 1924, 33 i 36. II I D. Vidovi , n. d., 237. m A. Benac, Radiml ja, Sara jevo 1950, 34; Is ti Siroki B rijeg, Sarajevo 1952, 37- 38; D. Sergejevs ki, n. d., 32. m A. Skobalj, n. d. , 307 . .I M. Kara novi , O zobunima u Bosni, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu V, Beograd 1930, 27. ll5 M. Wenzel, O nekim s imbolima na dalmatinskim s t ecim a, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 14, Split 1962, 92-93. H il P. 2:. Petro v i, Motiv ljudskih oiju kod balkanskih Slovena, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu 22-23, Beograd 1960, 37. m A. Solovjev, n. d., 47. l li A. Benac, Radimlja, Sarajevo 1950, 31. '" S. Be l ag i , Boljuni, Starinar, N. s., XII, Beograd 1961, 199, sl. 36, 37, 42, 44 i SI. Isti, Steci centralne Bosne, Sarajevo 1967, sl. 55-56. ).II Moje bilje ke iz Atine. ).Il A. Deroko, n. d ., sl. 288. ).Il A. Pet rucci, n . d. , sl. 94. Moje bilje ke iz Stuttga rta. ).IS 1. Maksimovi , n. d., 150. Isto tamo. U 1 Moje bilje ke sa s tudij s kih putovanja u Italiji i Francuskoj . U l U Museo Nazionale u Rimu vidio sam vi e motiva rozeta na antikim stelama. u, Moj a zapaanja na licu mjes ta. "' M. Va s i , n. d., 234, sl. 183. ~, Z. Ja ne, n . d., T. XXX, sl. 184. )sl A. Deroko, n. d., sl. 195. ID R. Proki, n. d., 84, sl. S. J~ 1. Maksimovi, n. d., 14-15. )ss A. Skovran-Vukevi. Freske XIII v. u Mana stiru Morai, Zbornik radova SAN LIX, Vizanto[o ki institut, knj. S, Beograd 1958, sl. 4. JS6 SV. Ra doj i , n. d., 8. m M. Corovi Ljubinkovi, Srednjovekovni duborez Lt is tonim oblastima Jugoslavije, Beograd 1965, 106. ,. [s ta. n. d., T. LXXVI. oo M. Vego, n. d., 322. M C. Truhelka, n. d., 209, sl. 139. )61 J . Ho rvat , n . d ., sl. 53.
lU
lIJ
]lS
}II,I

).101

).IiI

., C. Truhelka, n. d ., sl. 115-117. ,., Isti, n. d., sl. 137-138. l6f Vlastita zapaanja na samim spomenicima. lM J . Maksimovi, n. d., 44. P. Aneli, Babovac i Kraljeva Sutjeska, Sarajevo 1973. sl. na str. 84. }61 M. Filipovi, Godinjak Drutva istoriara BiH XVI, Sarajevo 1965. 290-292. ~ P. . Petrovi, n. d., 21 i 25 . .. A. Solovjev, n. d., 45 i 46. 3111 S. Zeevi, Predanja o rusalijskim grobljima u istonoj Srbiji, Narodno stvaralatvo - Folklor, sv. 3--4, Beograd, ju\i-<>ktobar 1962, 235-243. J1l B. Orel, Milos o Mostu, Slovenske narodoslovne tudije, Tri obredja iz Bele Krajine, Ljubljana 1936, 86. )Il Srpski mitoloki renik, Beograd 1970,254-256. lIJ Vidi nap. br. 240. ]H S. Be lagi , Boljuni, Starinar, N. S., XII, Beograd 1961, sl. 49; Isti, Steci Lt Op1iii m a , Nae starine VII, Sarajevo 1960, sl. 8 i 9. m Isti, Kupres, Sarajevo 1954, T. I; Isti, Steei Duvanjskog Polja, Starinar VII-VIII, Beograd 195f>-1957, 394; Isti, Steci na Blidinju, Zagreb 1959, 53 i T. II. J7. Isti, Steci tl okolini Vlasenice, Starinar, N. s. XXIII, Beograd 1972, 121- 122, T. III, sl. 8. m Moje bilje ke na studijskom putovanju II Italiji. m E. Bock, n . d ., sl. 23, 27, 72, 332-333. J19 Moja zapaanja na samome spomeniku. Moja zapaanja na samim spomenicima. lli L. Jeli, Povjesno-topografske crtice o Biogradskom primorju, str. 72, sl. 18 i str. 73, sl. 20. lU M. Krlea i saradnici, n. d., sl. na str. 43. "" A. Deroko, n. d., sl. 358. 182b V. Han, Prilog datiranju s!epanskih i lreskavakih rezbarenih. vrata, Zbornik Muzeja primenjenih umetnosti 6-7, Beograd 1960-1961, sl. 6 na str. 81. '" A. Deroko, n. d., sl. 452. ,.. B. Radojkovi, Nakit kod Srba, Beograd 1969, str. 32-33, br. 127 i 128. 315 D. Mini M. Tomi, n. d., 165. '" P. . Petrovi, Iz nae narodne prolosti l-ll, Beograd 1959-1960, 19. 317 1. Kovaevi, Srednjovekovna nonja balkanskih Slovena, Beograd 1953, 126 i 215. lli P. Ane l i, Grbovi bosanskih kraljeva tt ArnautoviCima kod Visokog, Glasnik Zemaljskog muzeja, N. s., XVII, (Arheologija), Sarajevo 1962, 165-171; P. Z. Petrovi, n . d., 19. P. Aneli, Skulptura vladarskih d vorova u srednjovjekovnoj Bosni, Trei program Radio Sarajeva, god. III, br. 6, Sarajevo 1974, 372. J90 M. Vego, Patarenstvo u srednjovjekovnoj Hercegovini, "Most" 17- 18, Mostar 1978, 131. J91 C. Popovi, n. d., sl. 3. J9l P. Z. Petrovi, n. d., 17. J9J D. Mini M. Tomi, n. d., na istom mjestu. 394 Iste, n. d., 165.; A. Ivi, Stari srps ki p eati i grbovi, knjiga Matice srpske 10, Novi Sad 1910, 31, sl. 38, str. 35, sl. 56; A. Solovjev, Postanak ilirske heraldike, Glasnik Skopskog naunog dru tva XII, Skoplje 1932, T . V. J9S M. Wenzel, n. d ., 90 i 92. l <J6 Ista, Ukrasni motivi na stecima, Sarajevo 1965, 163. 197 A. Solovjev, Simbolika srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika II Bosni i Hercegovini, Godinjak Istorijskog drutva BiH VIII, Sarajevo 1956, 57- 58. 39' P. . Petrovi, Motivi na bosansko-hercegovakim stecima, Zbornik Matice srpske, Serija drutvenih nauka 10. Novi Sad 1955, 23; Isti, Motiv ljudskih oiju kod balkanskih Slovena, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu 22-23, Beograd 1960, 33---56; Vidi i njegovu radnju "Iz nae narodne. prolosti" I-II, Beograd 1959-1960, 23. '" C. Truhelka, n. d., 92. 400 S. Belagi, Steci centralne Bosne, Sarajevo 1967, sl. 54-56. 1.)1 Isti, Popovo, Sarajevo 1966, sl. 38.
)6/i

)$o

}l j

398

399

Sv. Radoj i. Stare srps ke minijature, Beograd 1950, T. I i III-VII. P. Mijovi. Slikarstvo i primijenjena umjetnos t l storiia Crne Gore. kni. II, tom l , Titograd 1970, sl. 86. ~ C. Truhelka, n. d., sl. 14, 69 i 80. '" B. Radojkovi, n. d., 216. ~ I. Petriccioli. Pojava romanike skulpture tl Dalmaciji, Zagreb 1960, 52S3, T. XVI i str. 67, T. XXVI. .01 Moja zapaanja na samome spomeniku . .. S. Bela g i, Steci centralne Bosne, Sarajevo 1967, sl. 25. ~ D. Sergejevski, Ludmer, Sarajevo 1952, sl. 4, 5, 8, 9 i dr. H S. Belag i, Trnovo, Nae starine XI. Sarajevo 1967, 123, sl. 43; M. Wenzel, ' Ukrasni motivi na s tecima, Sarajevo 1965, T. LlI, sl. 8. m S. B elagi , Steci u okolini Vlasenice, Starinar, N. s., XXIII, Beograd 1972, str. 112-113, T. VI, sl. 15. fl! A. Solovjev, Bogumils tvo u Bosni, Enciklopedija Jugoslavije I. Zagreb 1955, 641-45. 41l C. TruheJka, n. d., 30. '" Isti. n., str. 128, sl. 47 i 60 i str. 154, sl. 58 i 68. 411 V. C uri, Starinsko oruje u Bosni i Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja LV, Sarajevo 1943, 87, sl. 98. ' 16 A. Benac, Siroki Brijeg, Sarajevo 1952, sl. 11. m S. Belagi, Steci tl Ziemlju, Stari nar XV-XVI, Beograd 1964-1965, sl. 15. 4lI Isti, Popovo, Sarajevo 1966, sl. 33 i 80. H' A. Benac, Olovo, Beograd 195 1, T. XXXIX, sl. 3; S. Be l agi, K upres, Sarajevo 1954, sl. 23 b; Isti, Hrians ki niani XV v. u Bosni, Zbornik Sv. Radoj ia, Beograd 1969, str. 26, sl. 3. ,. S. Belagi, Sleei na B[idinju, Zagreb 1959, sl. 22 i 29; M. Vego, Ljubuki, Sarajevo 1954, T. XLI, sl. 81; M. Wenzel, Ukrasni motivi ua s tecima, Sarajevo 1965, T. XCII, sl. 20. m S. Belagi, Steci na Nekuku kod Stoca, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu knj. XXI, Beograd 1958, sl. 2. m Isti, Kalinovik, Sarajevo 1962, sl. 53. m G. Skrivani , Oru l je U srednjovekovnoj Srbiji, BO S ~li i Dubrovniku, SAN, posebna izdanj a - knj . CCXCI lI, Odeljenje drutvenih nauka - knj . 24, Beograd 1957, 186-194. m V. C uri, n. d., 29. ' ~ . Petro v i , Uloga Dubrovnika u snabdevanju s rednjovekovne Bosne oru jem LI XIV i XV v. Radovi muzeja grada Zenice III, Zenica 1973, 74. 426 C. Fiskovi, Zadarski s redovjeni majstori, Split 1959, 130. m D. Kovaevi-Koj i , Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave, Sarajevo 1978, 209 . ... V. Curi, n. d., 87, sl. 98. m P. Aneli, Bobovac i Kraljeva Sutjes ka, Sarajevo 1973, 87 i 91. HD M. Vego, Srednjevjekovni bihaki latinski spomenici XVI vijeka, Glasnik Zemaljskog muzeja, N. s. (Arheologija) IX, Sarajevo 1954, T. I, sl. 3, T. II, sl. 4. 4ll I. Reneo, Novci bosans kih banova i kraljeva, Glasnik Zemaljskog muzeja LV, Sarajevo 1943, 237-292; V. C u ri, n. d., str. 85, sl. 92-95. m D. Sergejevski, n. d., 26. ul P. Aneli, Neka pitanja bosanske heraldike, Glasnik Zemaljskog muzeja, N. s. XIX (Arheologija), Sarajevo 1964, 162. 'o S. Be l agi, Bo[juni, Starinar, N. s. XII, Beograd 1961, sl. 46. '" M. Wenzel, n. d., T. LVIII, sl. 18 i T. LIX, sl. 19. ,. Ista, n. d., T. LIX, sl. 24 i T. LXII, sl. 17. 4J1 S. Belagi, Naknadna zapaanja na nekropoli steaka lt Boljunima, Starinar XXII (1971), Beograd 1974, 177-178. 4.)1 Isti, Ljubinje, Nae starine X, Sarajevo 1965, 132, sl. 33. ~ M. Wenzel, n. d., T. LXIII, sl. 29. ~ S. Be l agi , Ka[inovik, Sarajevo 1962, sl. 36 . 0 M. Wenzel, n. d ., T. LXIII, sl. 4. .., S. Be l ag i , Steei u Ziem[ju, Starinar XV-XVI, Beograd 1964-1%5, str. 289.
'01
tOJ

~ G. Skri vani, n . d. , 181>---194 . ... V. Curi, n. d " 123-126. ~ S S. Novakovi, Stara srpska vojska, Beograd 1893, 166. u6 J. Tadi. Graa o slikarskoj !koli u Dubrovniku XIJI-XVI Beograd 1952, str. 17, broj dokumenta SI i st r. 33, broj dokumenta 85.
441 Is ti, n. d., 185 . ..., Is ti, n. d. , s tr. 66, broj dokumenta 162.

V .,

knj . I,

"'
~
451

. Petrovi , n. d., 74. D . Kovaevi Koj i , n.

d., 328.

G. Skri vani , na istom mjestu.


D.
KovaeviKoji,
Ane li ,

III

n. d., 210 .

." P.
u'

n. d ., 161>---168.

stecima, Vesn ik Vojnog muzeja JNA, 11-12, Beograd 1966, 90-108 . " M. Vego, Kulturni karakter nekropole Radimlje kod SlOca, Rado vi Muzeja grada Zenice III , Zenica 1973, 323.
4So1.

M. Wenzel, n. d., s tr. 323. Ista, Stilovi i grbovi na

A. Benac, Radimlja, Sarajevo 1950, 32. A. Solovjev, Simbolika srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika tl Bosni i Hercegovini, Godinjak Istorijskog dru tva BiH VIII . Sarajevo 1956. 56. 451 Is ti , n . d., 30 i 56 .
456
Ul

." M. Wenzel, n. d ., T. LIX, sl. 17 . .. Ista, n. d., T. LIX, sl. 4. , Ista, n. d ., T. LXVII, sl. 3 i T. LXVI , sl. 6.
441

Is ta, n. d., T. XC, s l. l , 5.

"' Ista, n . d ., T. XC, sl. 2. ~ Ista, n. d ., T. XC, sl. 10 . ., Ista, n. d ., T. LXXXIV, sl. 12 i T. LXIII, sl. 26. ~ S. B e l ag i , Kalinovik, Sarajevo 1962, sl. 97. 167 A. Benae, Radimlja, Sarajevo 1950, T. XXXII , sl. 67 . W S. Be l ag i , Popovo, Sarajevo 1966, sl. 82, 83 i 83a. 46t S. Be lagi, Nevesinjski s t ec i, Nae s tarine XIII, Sarajevo 1972, sl. 17.
no

M. Wenzel,

n.

d., 223.

'" P. Aneli , n . d ., 163. '" M. Wenzel, n. d ., T. CIX, sl. 16, T. LXV, sl. 13. UJ S. B e l agi , Niani XV i XVI v. u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1978, sl. 28 . " M. Wenzel, n. d., T. LXXXIX, sl. 8, T. CI, sl. 7. us S. Be l agi , St eci okoline Ktadn ja, Nae starine XII, Sarajevo 1969, s l. 22; Ist i, Steci cent ralne Bosne, Sarajevo 1967, sl. 26. 116 S. B e lagi , Kalinovik, Sarajevo 1962, sl. 10 i 106; Is ti, Kupres, Sarajevo 1954, sl. IS i 42. m S. B elagi, Steci i niani u Vojnom muzeju JNA, Vjesnik Vojnog muzeja JNA 1>---7, Beograd 1962, sl. 3. 411 V. Curi, n. d., 29. m Isti , n. d., sl. 7. '" Isti, n. d., 32-33; G. Skrivani, n. d., 75-86 i 181>---194. ql . Pe trovi , n. d., 70 . .., V. Curi, n. d., str. 46, sl. 28. qJ Arheolok i s pom enici i nalazHta u Srbiji I Zapadna Srbija, Beograd 1953, str. 177. 4&4 Vuk Stefanovi -Karad i , Srpske narodn e pjes me 11, Beograd 1976, 221. ..., D. Sergejevs ki, Ludmer, Sarajevo 1952, 26 . ... V. Curi, n. d., 54 i 58. q7 S. Be l ag i , Boljun i, Slarinar, N. s., XII , Beograd 196 1, s l. 37. ua Is ti , Kalinovik, Sarajevo 1962, sl. 10 . ... M. Wenzel, n. d., T. CIX, sl. 22. ~ Ista, n . d ., T. LXXXV, sl. 9-12 .
.,. D. Sergejevs ki , n. d., sl. 21. m D. Kovaevi - Koji, n. d., 210 . .,} V. Cur i , n. d., 59. .. A. Benac, Radimlja, Sarajevo 1950, 32.

400

401

.. V. Curi, n. d., 64. ' H M. We nzel, n . d ., T. XXXVII, sl. 12 . .., S. Be la gi , Steci na BUdini, Zagreb 1959, sl. 29. 4" G. Skrivani, n . d., 88- 91. ." S. Be lagi, Niani XV i XVI v. Ll Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1978, 57-60. 5011 Isti , Steci okoline Klodnjo, Nae starine XII, Sarajevo 1969, sl. 3. SCI! Isti, Nevesinjski steci, Na e starine XIII, Sarajevo 1972, sl. 16. 501 Isti, Kupres, Sarajevo 1954, sl. 23 a. 50) Srps ki mitolo ki renik, Beograd 1970, 266-267. I D. Sergejevski. n. d. , 29. S. Be l agi , Stee i Ll okolini Siben ika, Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske l, Zagreb 1975, 191- 192, sl. 29. 506 Vl as tita zapaanja na sa mim spomenicima. 501 C. Hskovi , 5l eci Ll Cavtatu i Du brovakoj i upi, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 13, Split 196 1, 147- 148. 5I Vl astita zapaanja na samome s pomenikU. ~ Srpsk i m i tolok i ren i k, Beog rad 1970, 274-275. 510 S. B e lag i , Kupres, Sarajevo 1954, sl. 26. JU Isti , S/ee l u okolini Sibenika, God.injak zatite spomenika kulture Hrvat ske I. Zagreb 1975, 184 i 194. m Ma terij al jo nije objavljen. SIJ Vlastita zapaanja na licu mj esta. 514 Moje biljeke na studijskom putovanju u Francuskoj 1971. god. SIS S. Be la g i , Kupres, Sarajevo 1954, sl. 62; C. Fiskovi, n. d ., 159. ... S. B e la gi , n. d., sl. 62 i sl. 108. m Moje bilje ke na studi jskom putovanju u Francuskoj 1971. god. m S. Be la gi , S t eci, katalokotopografski pregled, Sarajevo 1971 , 250. m Isti, n. d., 350. ~ V. C ur i , n . d ., sl. 117. III C. Fiskovi, Dal matinski majstori tt srednjevjekovnoj Bosni i Hercegovini, Radovi Muzeja grada Zenice I II, Zenica 1973, napomena 203. 5l.1 Moje biljeke na studijskom putovanju u Fra ncuskoj 197 1. god . UJ S. Be l agi, Steei i neki njima s lini nadgrobniCi u okolini Zadra, Radovi Cen tra JAZ U u Zadru, sv. 21 , Zadar 1974,64, sl. 7. 514 M. Wenzel, Ukrasni motivi na s tecima, Sarajevo 1965, T. LXXXVIII, sl. 24. ID S. B e l agi , Nevesinjski s t eei, Nae starine XIII , Sarajevo 1972, 102. m Isti , Steci centralne Bosne, Sarajevo 1967, sl. 41. m Isti, n. d., sl. 109. m A. Benac, Siroki Brijeg, Sarajevo 1952. T. V, sl. 7 a. '" P. 2 . Petrov i , Srpski mitoloki renik, Beograd 1970, 31(}-311. 530 M. Karanovi, Jedan zanimljiv mramor kod Skender Vakufa, Glasnik Zemaljskog muzeja XL, sv. ll, Sarajevo 1928, 135-139, sl. I. JJ I l. Reneo, Simbolika tapa na stec ima, Hrvatski planinar XXXIX, Zag reb 1943, 61-jj8. ID A. So!ovjev, Jesu li bogumili potovali krst, Glasnik Zemaljskog muzeja, N. s., sv. Ill, Sarajevo 1948, 91-92, T. I, sl. 2; Vl. Skari, Grob i grobni spomenik gosta Milutina na Hu m skom II foallskol11 srezu, Glasnik Zemaljskog muzeja XLVI, sv. za historiju i etnografiju, Sarajevo 1934, 79-82. SH J . Sidak, S tudije o "crkvi bosansko j" i bogU/nilstvu, Zagreb 1975, 58 i 66. !M SV. Radoj i , Reljefi bosanskih i h e reego vakilt s t eaka, Letopis Matice srpske, knj . 387, sv. I, Novi Sad, januar 1961, I{;-II. m M. Vego, KulIu rni karakter nekropole Radimlje kod Stoca, Radovi Muzeja grada Zenice III, Zenica 1973, 318. 536 M. Mileti , I "krst jan i" di Bosnia alla luce dei lora monumenti di pietra, Roma 1957. 5.11 S. Be l ag i , Novoprona e ni natpisi na s t ec ima, Nae starine IX, Sarajevo 1964, 138-139. JJI L. Kati, Steei u I motskoj Krajini, Starohrvatska prosvjeta III serija, sv. 3, Zagreb 1954, 164.
5QS

5.1' V. u ri, Umjetnos t, Istorija Crne Gore, knj. II, tom 2, Titograd 1970, 517, sl. 117. S40 S. Be lag i , Steci centralne Bosne, Sarajevo 1967, 33, sl. 41. ., M. Wenzel, n. d ., T. LXXXVIII, sl. 23 . , Sv. Radoj i, n. d., ll. ~ Isti, n. d., 10 . ... M. Vego, n. d. , 318 . , S. Be l ag i , Steci kod Rake Go re, Nae starine III, Sarajevo 1956, 256, sl. 2. ... M. Wenzel, n. d., T. LXXXVIII, sl. 22. St1 M. orovi-Ljubinkovi, Nekropole i grobni belezi, Arheolok i spomenici i nalazita u Srbiji Il , Cent ralna Srbija, Beograd 1956, 256. StI Lj. Koji -M. Wenzel, Veliani srednjovekovna nekropola ... , Starinar XVIII (1967), Beograd 1968, 139-1 52. s49 M. Vego, Nadgrobni spomenici porodice Sankovia u Biskupu kod K onjica, Glasnik Zemaljskog muzeja, N. s., X, Sarajevo 1955, (Arheologija), str. 157-160; Isti, I skopavanja Zemaljskog muzeja u Sarajevu 1955. god ..., Starinar, N. s., VII-VIII, Beograd 1956--1957,336--337. "' S. Bel agi , Kalinovik, Sarajevo 1962, sl. 95 i 129. Ul Isti , Steci na Blidinju, Zagreb 1959, sl. 45. m A. Benac, Radimlja, Sarajevo 1950, T. XV, sl. 31. '" S. B e l ag i , Kupres, Sarajevo 1954, sl. 14; M. Wenzel, n. d., T. LXIX, sl. 14 i T. LXX, sl. 20. OI S. Belagi , Ljubinje, Nae starine X, Sarajevo 1965, sl. 9. '" Isti, Kalinovik, Sarajevo 1962, sl. 38. S" Isti, Ljubinje, Nae starine X, Sarajevo 1965, sl. 19; Isti, Popovo, Sarajevo 1966, sl. 66 i 96 a. ID M. Wenzel, n . d., T. LXXI, sl. 19. m Moje biljeke u Nacionalnom muzeju u Rimu . '" . Basler, O r/ iki elementi u simbolici s teaka, Dobri pastir XXVI. Sarajevo 1976, 88. StO Isti , Neke likovne paralele s t ecima, Nae starine XIII , Sarajevo 1972, 123-133. "I K. O. Dorn, Tii rkische Grabsteine mit figurenreliejs aus Kleinasien, Ars Orientalis, Vol. III, Baltimore, Maryland, 1959, 49-56. '" Moje biljeke na studij skom putu u Italij i 1971. i 1975. god. 56l 1. Challet, Bogumili i simbolika steaka, Nae starine X, Sarajevo 1965, 26. 56t Moje biljeke na studijskom putu u Italij i 1971. god. Vlastita zapaanja u Arheolokom muzeju u Atini. s6l 1. Maksimovi, Orijentalni element i i datiranje korskih klupa splitske kat edrale, Prilozi povijesti umje tnosti u Dalmaciji 15, Split 1963,8. 566 M. orovi-Ljubinkovi, Srednjovekovni duborez Ll iston im oblast ima lugoslavije, Beograd 1965, 80. ~, B. Radojkovi, Srpsko zlatarstvo XVI i XV lJ veka, Novi Sad 1966, 88 . .. Srpski mitoloki renik , Beograd 1970, 160-161. )69 S. Zeev i, Ljeljenovo kolo, Narodno stvaralatvo Folklor. sv. 9-10, Beograd januar-april 1964,707. 51' D. Srejovi , l elen u naim narodnim obiajima, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu XVIII, Beograd 1955, 234-235. m A. Solovjev, Simbolika srednjovjekovnih nadgrobnih s pom enika u Bosni i Hercegovini, Godinjak Istorijskog drutva BiH VIII, Sarajevo 1956, 55. m Isto tamo. m G. Wilke, Kult mjeseca u prii i umjetnos ti indogermanskih naroda, Glasnik Zemaljskog muzeja XXV, Sarajevo 1913, 544-555. m. S. Kuli i , Zna aj slovensko-balkanske i kavkaske tradicije u prouavanju sta re slovenske religije I, Godi njak Centra za balkanoloka ispitivanja Akademije nauka i umj etnosti BiH, knj . 8, Sarajevo 1973,201-204. m D. Srejovi , n. d., 231-237. '" Rj enik JAZU, IV dio, Zagreb 1892-1 897,576. '" M. Wenzel, n. d., T. LXXII, sJ. 2. m S. B e l ag i, Steci tl okolini Sibenika, Godinjak zatite spomenika kulture Hrva tske 1, Zagreb 1975, sl. 11. m M. We nzel, n. d., T. LXXIII, sl. 13.

402

m S. Belagi , St ec i na Blid illju, Zag reb 1959, sl. 44.

403

Isti , Kupres, Sarajevo 1954, 129, sl. 85. M. Krlea i saradnici, Zlato i s rebro Zadra i Nina, Zagreb 1972, sl. na str. 44---45. ~U J. Kunst, Kulturno-historijsk i odnosi izmeu Balkana i Indonezije, Bilten Instituta za prouavanje folklora 2, Sarajevo 1953, 312. '" M. Wenzel, n. d., 258 . .. Raka batina I, Kraljevo 1975, 289. SIJ V. Curi, Sredovjena groblja, rukopis II Zemaljskom muzeju II Sarajevu. 516 V. Palavestra, O umjetnikoj vrijednos ti natpisa na stecima, Trei program Radio Sarajeva, god. III, br. 6, Sarajevo 1974, 382. W M. Wenzel, n . d., T. LXXIV, sl. 13. '" S. Be lagi, Kalinovik, Sarajevo 1962, sl. 74 . .. Isti, n. d., sl. 41 i 61. 390 . Basler, Nek e likovne paralele steci ma, Nae starine XIII, Sarajevo 1972, 123-132. m Moje biljeke II Nacionalnom muzeju II Rimu i II Aliscampu II ArIes-u. $92 Moje biljeke na studijskom putovanju u Italiji 1971. g. m S. Be lagi, Niani XV i XVI v. u Bosni i Hercegovini, Djela Akademije nauka i umjetnosti BiH LIII (Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 30), Sarajevo 1978, 49, sl. 11 i 30 . . !M Isti, Steci u Brotnjicama, Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku VIII-IX, Dubrovnik 1962, T. III, sl. 3; Isti, Ljubinj e, Nae starine X, Sarajevo 1965, 133, sl. 33 i 34; M. Wenzel, n. d., T. LXIII, sl. 28 i T. LXXVI, sl. 7. m S. Be lagi, Steci na Nekuku kod Stoca, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu XXI, Beograd 1958, sl. 2; Isti, Trnovo, Nae starine XI, Sarajevo 1967, 132, sl. 2. 'K Isti, Boljuni, Starinar XII, Beograd 1961, sl. 10; M. Wenzel, n. d., T. LXXVI, sl. 12. sn S. Be lagi, Boljuni . ", sl. 11 i 50; Isti, Steci u Opliiima, Nae starine VII, Sarajevo 1960, sl. 2. m S. Be lagi, Kalinovik .. ., sl. 36; M. Wenzel, n. d., T. LXIII, sl. 28 i 29. 599 M. Wenzel, Ukrasni motivi na stecima, Sarajevo 1965, 257-259. ~ M. Wenzel, n. d., T. LXXIV, sl. 5 i 14. ~. C. Truhelka, Starokranska arheologija, Zagreb 1931, 29. 602 J. Maksimovi, Problem i ikonografije i stila na portalu Simeuna Dubrovanina u Barletti, Prilozi povijesti umjetnosti II Dalmaciji 12, Split 1960, 102. W K . O. Dom, Turkische Grabsteine " ', 156 i 158--160. oo< Sv. Radoji , n . d., 8-9. 60S I. Petriccioli, Pojava romanike skulpture u Dalmaciji, Zagreb 1960, 4849, sl. 18; J. Mak s imo v i , O srednjovjekov noj skulpturi Bok e Kotorske, Spomenik CIlI, Nova serija, 5, Beograd 1953, 104-107. 6(l6 I. Petriccioli, n. d., sl. 20. ~ Isti, n. d., sl. 19, 21, T. XXVI i XXVII. ~ C. Truhelka, n. d., sl. 2 i 10. 609 I. Nikolajevi, Skulpture iz Predjela u Bosni, Zbornik radova Vizanter lokog instituta, knj. XVI, Beograd 1975, 191-202. ~IO C. Fiskovi, O ikonografiji Radovanova portala, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 7, Split 1953, 15. 611 Isti, Romanik i bestijarij na renesansnom bunaru u Dubrovniku, Star'inar, N. s. XX (1969). Beograd 1970 (Zbornik ura Bo kovia) ; 97-108. m I. Petr:iccioli , Po java romanike sklupture tl Dalmaciji, Zagreb 1960, 9. 61] A. Ivi , Stari srpski peati i grbov i, Novi Sad 1910, sl. 27, 56 i 63. m P. Aneli , Srednjovjekovni peati iz Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1970, 72; S. Belagi, Niani XV i XVI v. u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1978, sl. 50. m P. Aneli, n. d., 78-79; A. I vi, n. d., sl. 71, 73 i 80. 616 P. Aneli, n. d., 102. 6 11 Isti, Grbovi Hercega Stjepana Vukia Kosae na kruni j edne kune cisterne u Dubrovniku, Tribunia l, Trebinje 1975, 83-90, sl. I i 2. 611 I. Reneo, Novci bosanskih banova i kraljeva, Glasnik Zemaljskog muzeja LV, Sarajevo 1943,287.
SSI

61' P. Aneli, Skulptura vladarsk ih dvorova u srednjovjekovnoj Bosn i, Tre i program Radio Sarajeva za 1974, g., br. 6, str. 374. '" e. Fiskovi, Prilog ivotopisu Marka Marulia Peenia, Republika VI, br. 4, Zagreb 1950, 196. 611 S. B e l agi, Niani XV i XVI v. u Bosn i i Hercegovini .. ., 45. 'u K. Jiree k, I storija Srba I, Beograd 1952, 422. 6u S. B elag i , Kalinovik, Sarajevo 1962, sl. 51. m Isti, n. d., sl. 135 a . , M. Wenzel, n . d., T. e, sl. )0. 616 A. Benac, Srednjovjekovni s t eci od Slivna do Cepikua, Anali Historij skog instituta JAZU u Dubrovniku II, Dubrovnik 1953, T. VII , sl. 2; M. Wenzel, n. d., T. LXXV, sl. ll. '" S. B e la gi, Sleei na Blidinju, Zagreb 1959, sl. 44; M. Wenzel, n . d., T. LXXVI, sl. ) I. ou S. Be .1 agi, Steci Hodova, Anali Historij skog instituta JAZU u Dubrovni ku XII, Dubrovnik 1970, sl. 15. tlf Isti, Steci u Gornjem Hrasnu, Nae starine VII , Sarajevo 1960, sl. 4 i 6; Isti; Popovo, Sarajevo 1966, sl. 120. '" M. Wenzel, n. d ., T. LXXVI , sl. 4. OJ I S. Tihi , Nekoliko novopronaenih predmeta s pom e ni k e vrijednosti u pos jedu samostana sv. Katarine u Kreevu, Nae starine VI, Sarajevo ]959, 257. 6J2 S. Be l ag i , Steci centralne Bosne, Sarajevo 1967, str. 49; M. Wenzel, n. d., T. LXXVI, sl. 12. W S. Be lagi, Boljuni . .. , sl. 50; M. Wenzel, n. d ., T. LXXVI, sl. 10 . .,. S. Bel agi , St eei, kataloko-topografski pregled, Sarajevo 197 1, 84; P. Kaer, Makarska i Primorje, Rij eka 1914, 43. W S. Kn eevi, Lik zmije u narodnoj umetnost i i tradiciji, Glasnik Etnograf. skog muzeja u Beogradu 22-23, Beograd 1960, 92. 616 Moje zabiljeke na' Izlobi etrurske umjetnosti II Parizu 1956. god. OJ1 M. Abrami, Reljef dioskura iz Narone, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku LIV, Split 1952, 120-126, T. VI, sl. I. .,. K. Woermann, Geschichte der Kunst, III sv., Leipzig 1926, Tbl. I, sl. b i str. 19, sl. 8. ". C. TrubeIka , n . d ., 134. 61 Moje biljeke na studij skom putovanju u Italiji 1971. g . .. , Moje bilj eke sa putovanja II Austriji. "' E. Bock, Sehwabisehe Romanik, Stuttgart 1973,97, sl. 75 . ..l Moje biljeke sa studijskog putovanja . ... . Basler, Orfi ki elementi u simbolici s t eak a, Dobri pastir XXVI, Sara jeva 1976, 88. 6IoS S. Be l agi, Kalinovik . .. , 92 . .. K. O. Dom, n. d., 72; Ista, I slamska "Jn elnost, Novi Sad 1971, 176. .., C. Fi skov i , Romani ki bestijarij na renesansnom bunaru tl Dubrovniku . . " 102-103 . ... Palini ev grbovnik, list ll. .., C. Fi s ko v i, isto tamo; Dujinov Zbornik plems tva l , Zagreb 1938, 284. 6311 Arheoloki spomenici i nalazita u Srbiji l Zapadna Srbija, Beograd 1953, 121-122. 65' M. CoroviLjubinkovi , Srednjovekovni dubo rez tl is t onim oblastima Ju goslavije, Beograd 1965, 75 i 79, T. XXVIII, sl. A. P. Momirovi , Ikono grafija duboreznih vrata manastira Sl epa, Zbornik Matice srpske za likovne umetnosti 6, No" i Sa d 1970, 5~9, sl. 4 i 9. ul A. Deroko, Monumentalna i dekorativna arhitek tura u srednjevekovno j Srbiji, Beograd 1962, sl. 146. m Isti, n. d. , 141, 142 i 326 . ~ S. Be 1a gi, Stari malisors ki nadgrobni spom enici u Fu ksan L e kiu, Glasnik Muzeja Kosova X, Pritina 1970, sl. 5. i l l C. Truhelka, n. d., sl. 2. 6~ P. Aneli, SkuiplLlra vladarsk ih dvorova u s redn jovj ekovl'lo j Bosni ..., 374 . e1 C. Popovi, Razni rezbareni predmet i u Bosni i Hercegovini ... , sl. 7. 6Y S. Be lagi , Niani XV i XV I v. u Bosni i Hercegovini . .., sl. 19 i 35.

404

405

tn V. Cajkanovi . Studije iz religije i folklora, Srps ki etnografski zborn ik XXXI. Beograd 1937, 132 . ... S. Kneevi, n. d ., 93. 661 N. 2upani , Iliri, Stanojev i e va enciklopedija II, 25. 6U M. Filipovi , Tra ki konjanik u obiajima i verovanjima savremenih balkanskih naroda, Nauna izdanja Matice srpske, knj. IV, Novi Sad 1950. 6. 66l S. Kne evi , is to tamo. 664 M. S. Filipovi, Kult zmije u okolini Skoplja, Miscellanea I, Izdanja Centralnog higijenskog zavoda 25, Beograd 1937, 136-147. '" P. T . Vukanovi, Etnogeneza junih Slovena, Vranjski glasnik X, Vranje 1974, 216. 6601 S. Zeev i , Elem enti nae mitologije u narodnim obredima Ul igru, Radovi Muzeja grada Zen ice V, Zenica 1973, 85-1!7. M' C. Truhelka, n. d., 133-134. ~ M. Wenzel, n. d., 258. 6611 N. Mileti , Srednjovjekovna skulptura tl Bosni, Trei program Radio Sarajeva III, br. S, Sarajevo 1974, 303. 670 S. Be l agi , Niani XV i XVI v. u Bosni i Hercegovini ... , 49. 67 1 Isti, St eci u Oplil i ima, Nae s tarine VII, Sarajevo 1960, 147, 152, s l. 6; Isti, Naknadna zapaanja na nek ropoli st eaka u Boljunima, Starinar XXII, Beograd 1974, 178. m M. Wenzel, n. d. , T. LXVI, sl. 5. '" S. Be l agi, Ljubinje ..., sl. 32; M. Wenzel, n . d ., T. LXVII, sl. l. 67' S. Be l agi, Kalinovik . .., sl. 7S i 121. m Isti, St ec i u Brotnjicama, .. , sl. 6, '" M. Wenzel, n. d., T. LXXXII, sl. 9. 677 I sta, n. d., T. LXX, sl. 6. m S. Be l agi, Ljubinje ... , sl. 41. ,n M. Wenzel, n. d., T. LXVIII , sl. 4. ~ S. Be l agi, K alinovik . .., sl. 60 . ..I Is ti, Steci u Brotnjicama .. ., 81-82, sl. 4. 612 Priloena fotografija je s nimljena prije dvadesetak godina. ~ M. Wenzel, n. d., T. CI, sl. l. '" S. Be lagi, St eci centralne Bosne , ", sl. 109. W M. Wenzel, n. d., T. CI X, sl. 21. ~ Ista, n. d., T. LXVIII, sl. 3. "7 S. B e lagi, Steci centralne Bosne ..., sl. 41. ... M. Wenzel, n. d., T. LXVIII, sl. 10. 619 S. B e la g i, Steci u Brotnjica ma .. ., 80, s l. 7. ~ M. Wenzel, n. d ., T. LXVI, sl. 9. , Ista, n . d., T. LXVII, sl. 2. 1Il S. Be la g i , Steci u okolini Sibenika, Godi nj a k za tite spomenika kulture Hrvatske I, Zagreb 1975, sl. l. on Moja zabilje ka u Arheolokom muzeju u Atini. 6M Moje zabilje ke na s tudij s kom putovanju u Italiji 1971. g. H l Moje zabiljeke na s tudij s kom putovanju u Italiji i Francuskoj 1971. g. ~ K. O. Dom, Tiirkische Grabsteine ... , 49-56, 98-99, sl. 58. fR1 S. Be l agi . Niani XV i XVI v. II Bosni i Hercegovini .. " s l. 8 691 H. Th. Bossert, Das ornamentwerk, Berlin 1937, Tbl. 64, sl. l i 3. rm Moj e biljeke na studijskom putovanju u Italiji 1971. g. '/I'JO I. Petriccioli, Neobjavljene romanil ke skulpture u Zad ru, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 7, Split 1953, 27. 701 R. Ivan ev i B. Kelemen, Fragmenti srednjevjekovne skulpture iz Po rea, Peristil I , Zagreb 1954, 142-146. 702 D. Mini _ M. Trni, Ostave srednjovekovnog nakita u Narodnom muzeju tl Poa revcu, Starinar, N. s. XXI (1970), Beograd 1972, 165. 70l Koreni.N eoriev grbovnik iz 1595. god., list CXXV. 704 C. Fi s kovi . Prvi poznati dubrovalki graditelji, Dubrovnik 1955. 123. 70,; I. Pet riccioli, Romanika u Zadru, poseban otisak iz zbornika ..Zadar", Zagreb 1964, 555. 106 L Ren eo , Prvi hrvat ski novci, Kalendar Napredak 1936, 55.

)O; . Basler, Orfiki elementi . .. , 89, sl. 6. ,. C. Truhelka, n. d., 28, sl. 9. lM P. Aneli, Skulptura vladars kih dvorova tl s rednjovjekovnoj Bosni ... , 374. 110 S. Belagi , Stari malisorski nadgrobni spomenici u VLAha n Lekiu . . .,

sJ. 5.
111

Isti, Niani XV i XVI v. tt Bosni i Hercegovini ... , 36-38, sl. 8, 12, 39,

41 i 48.
C. Truhelka, n. d., 28. D. Sergejevski, Dabravina, Glasnik Zemaljskog muzeja, N. s., sv. XI (Arheo. logija) - posebno izdanje, Sarajevo 1956, 35. 114 A. E. Brem, Zivotinjsko carstvo, drugo izdanje, Beograd 1940, 353. lU M. Wenzel, n. d., T. LXVI, sl. 5. 71 6 L. Zore, Bosanski grobovi, Program c. k. Velikog gimnazija u Dubrovniku za k. god. 1881}-1881, Dubrovnik 1881, 12. 111 V. Curi , Ptice na naim s redovje nim nadgrobnim s pomenicima i staron muslimans kim nimlima, Zadruni glasnik XIII , br. 3, Sarajevo 10. II 1939., str. 2. m J. Kunst, Kulturno-istorijski odnosi . .. , 253; E. Lile k, Vjerske starine iz Bosne i Hercegovine, Glasnik Zemaljskog muzeja VI, Sarajevo 1894, 158; N. Mi leti, Srednjovjekovna skluptura tl Bosni . . 303. 719 V. Curi, Lov sa sokolom u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1956, 22; S. Belagi, Nian i XV i XVI v .. ., 37. 120 V. Curi, n. d., 7. m M. Wenzel, n. d., T. LXVIII , sJ. 1-4. 7u S. B e l agi, Stee; u Bro f11jicama . .. , T. III, sl. 3. 7ll Srpski mitolo ki renik, Beograd 1970, 233-234. m Dictionaire d'archeologie chretienne et de liturgie, tom III, drugi dio, Paris 1914, pod "COq", str. 2886-2905; Standard Dictionnary of folklore, my tllOlogy and legend, Funk and Wagnalls Comp., N. Y., USA, vol. I, sIr. 239, pod "cock." '" S . Be l a g i - . Basler, Grborezi, Sarajevo 1964, 91}-9 I ; S. Kuli i, Znaaj slovensko-balkanske i kavkas ke tradicije u prou avanju stare slovenske religije l , Godinjak Centra za balkanoloka ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti BiH, knj . 8, Sarajevo 1973,205. 7:6 W. Spemann, Kunst1eksikorl, Stuttgart 1905,408. '" M. Wenzel, n. d., T. CIX, sl. 7 i ll. m Ista, n. d., T. CIX, sl. 6 i 13, T. CX, sl. 2 i T. LXVI, sl. 13. 7Z'l MOja zapaanja na samome spomeniku. 7JC1 C. Fiskovi , Romani ki bestijarij na renesansnom bunaru u Dubrovniku . " , 97-107. '" S. Kulii, n. d., 198. m M. Zisi, Is kopavanja u Cari inom Gradu 1949-1952, Stari nar, N. s. 111IV (1952-1953), ISO. '" M. Wenzel, n . d., T. CIX, sl. 8, 9, 10, 12 i 16, T. CVI, sl. 9. l J' S. Be lagi, St eci centralne Bosne .. ., sl. 57 i 44. '" A. Benac, Olovo, Beograd 1951,27, T. XVI, sl. 24 b. lM Moje zabiljeke na studijskom putovanju u Francuskoj 1971. g. m Sv. Radoji , Reljefi bosanskih i hercegova kih s t eaka ... , 9. m . J . Kovaevi , Nadgrobni natpis i reljef kaznaca Nes pine, Glasnik Zemalj. skog muzeja, N. s., XV-XVI (Arheologija), Sarajevo 1961 , 319. nl L. Mirkovi , Miroslavljevo e van e lje, SAN, posebna izdanja, knj . CLVI, Beograd 1950, sl. 31. 1)9 D. Ke kemet, Renesansna klesarska-kipars ka djela u Splitu, Prilozi povijest i umjetnos ti II Dalmaciji 7, Split 1953, 61. l tO C. Fi s kovi , O ikonografiji Radovanovog portala. ", 13. l ' t J. Kovaevi, n. d., 319. Hl Moj e biljeke na studijskom putovanju u Italiji 1975. g. 1tJ L. Thalloczy, Studien zur geschichte Bosniens und S erbiens im Mill eiaiter, Miinchen und Leipzig 1914,314. 744 M. Vasi, O kn einama Baki a pod turskom vla u , Godinjak Istorijskog druIva BiH IX, Sarajevo 1958,223. JO} S. Be l a g i , Niani XV i XV I v. Ll Bosni i Hercegovini ... , 43~4 , sl. 43, 44 i 49.
m
1u
'1

406

407

146 S. Be l ag i , Szeei Ll dolini Trebinjice, Nae starine VIII, Sarajevo 1962, sl. 16. m Isti, St ee i centralne Bosne . . ., sl. 51; M. Wenzel, n . d ., T. LXIII, sl. 30. ,. M. Wenzel, n. d., T. LXXIII, sl. 7. '" Srpski mitoloki reni k ... , 82-83; S. Kulii , n. d ., 198. 750 P. Anel i , Arheolo ka is pitivanja - Lepenica, Sarajevo 1963, 181- 182; S. Be l agi, St ee i centraln e B osne ... , 43, 96-97, sl. Sl. m M. Wenzel, n. d., T. LXXV, sl. 5. m C. Truhelka, n. d ., 22- 23. 1sl Na istom mj es tu. 7~ Usmeni podatak od dr Ane l e Horvat. m C. Popov i , n. d ., sl. 7. ,~ M. Wenzel, n. d., T. LXXVI , sl. 9 i T. LXXIII , sl. 12. m Ista, n . d. , T. LXXXVIII, sl. 24. 1$l M. Vego, Patarenstvo u s rednjovjekovnoj Hercegovini, "Most" 17-1 8, Mostar 1978, 122. '" M. Wenzel, n . d., T. LXXIII, sl. 9. ,~ Ista, n . d., T. LXXIV, sl. 8. 161 S. B e l ag i , St eei i neki njima sl i ni nadgrobnici u okolini Zadra, Radovi Centra JAZU u Zadru 21, Zadar 1974,60, sl. 2. J6l S. Be l ag i , Kalinovik .. " sl. 129. 'u M. Wenzel, n. d ., T. LXVII I, sl. 10. 7600 S. B e l agi, KaJinovik . .. , sl. 135 a. J65 Isti , Ste ei Ll Gornjem Hrasnu .. ., 95, sl. 6. ,. M. Wen zel, n. d ., T. LXVIII, sl. 1--4. 767 O. Bihalj i-Merin, Plastika bogumila, S t ee i, Beograd 1962, str. XIV. ,. M. Wenzel, n. d., T. LXXX, sl. I i 14. ,. S. B e l agi , Steei, kataloka-topografski pregled, Sarajevo 197 1, 345, sl. 47. no M. Wenzel, n. d., T. LXXX, sl. 10. m A. Benac, Siroki Brijeg, Sarajevo 1952, 29 i 48; M. Wenzel, n . d ., T. XXVIII, sl. 43. m Z. Kajmako v i , Natpisi i krstae sa Ga t a kog polja, Nae starine IX, Sarajevo 1964, T. I , sl. 30. m S. Be lagi, Trnovo, Nae starine XI, Sarajevo 1967, 103 i 131-132, sl. 8. m M. Wenzel, n. d., T. LXXX, sl. 18. m C. Truhelka, Starobosanski natpisi, Glasnik Zemaljskog m uzeja VII , Sarajevo 1895, 275-277, sl. 22 i 23. m S. B e lag i , Stee i, kataloka-topografski pregled, Sarajevo 1971, sl. 47. m Z. Kaj mak ov i , n. d., 164. nl S. B e l ag i , Nevesinjski s t eci, Nae starine X III, Sarajevo 1972, 117. 11'J A. Solovjev, S vjedoans t va pra vosla vnih izvo ra o bogumilstvu na Balkanu, Godinjak Istorij skog drutva BiH V, Sarajevo 1953,22. 710 D. Vidov i , Simbolin e predstave na s t ec im a, Nae starine II, Sarajevo 1954, 125. n l P. 2. Petrov i , Motiv ljudskih oiju kod balkans kih Slovena, Gl asnik Etnografskog muzeja u Beogradu 22-23, Beograd 1960, 34-37. 7sl Z. K ajma kovi , n. d., 160, sl. 24 ; S. Belagi, Niani XV i XVI v. u B osni i H ercegovini . _., 50---5 1, sl. 33 i 45. JU Susret l j ivo u Regionalnog zavoda za za titu spomenika kulture II Kralj evu neke od ta kvih spomenika sam pregledao na terenu , a o ne kima sam poda t ke uzeo iz dokumentacije Zavoda. Neki od tih spomenika su objavljeni II "Rakoj batini" I, Kra ljevo 1975. g. na s tr. 285, 286 i 291. Primje rke sa nekropole uz Petrovu cr kvu kod Novog Paza ra o bj avi la je M. Corov i Ljubinkovi II svojoj radnji " Stue ni ki majstori kamenoresci i njihovi s pomenici oko Petrove c rkve kod Novog Paza ra", Zbornik Narodnog muzeja II Beogra du , sv. V, Beograd 1967. sl. 3--4, 8-22. 7 S. Be l ag i , Rijetka vrs ta nadgrobnih spomenika u kumanovskom kraju, " Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu X I X, Beograd 1956, 257-271. Jal M. We nzel, Ukrasni motivi na s t e cima, Sarajevo 1965, 291. 716 A. Banac, Radimlja, Sarajevo 1950, sl. 67. 711 S. B e l agi, Popovo, Sarajevo 1966, sl. 126. 'u M. Wenzel, n. d., T. LXXIX, sl. 18.

'" Ista, n. d., T. LXXVII, sl. ll. '" A. Benac, Olovo, Beograd 1951, T. XXXIX. N l S. B e la gi, Kupres, Sarajevo 1954, sl. 48. 79z Ist i, Nevesinjski stee ;, Nae starine XIII, Sarajevo 1972, 114, sl. 12. 79l Isti, Trnovo, Nae starine XI . Sarajevo 1967, sl. 2. 790' Isti, Steci centralne Bosne, Sarajevo 1967, sl. 109. '" Isti, n. d., sl. 112 a. '" M. Wenzel, n. d ., T. LXXIX, sl. 2. m Ista, n . d ., T. LXXIX, sl. 24. '" S. Be l agi, Kupres . .., 25, sl. 13. m Materijal jo nije objavljen. 100 S. B e la gi, Niani XV i XVI v. u Bosni Hercegovini ... , 50-53, sl. 9, 13, 14,16, 17,20,3 1 i 37. !OI Ist i, n. d., 53. 101. P. Kos ti , Obiaj postavljanja zas tava na grob, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu 33, Beograd 1970, 11 ,20 i 27, sl. 2. lal M. Wenzel, n. d., 291. lOJ V. Pakvalin, Bronzana votivna ruka iz Sasa, Glasni k Zemalj skog muzeja, N. s. XV-XVI (Arheologija), Sarajevo 1961, 203-208, sl. 1. 10' Rani srednji vek (prevod s nj emakog), Beograd 1976, 191. ~ Moj e biljeke na studij skom putovanju II Italiji 1971. g. t06 D. Sergejevski, Ludm er, Sarajevo 1952,30. lC1 Emisija Televizije Zagreb "Putovanja" od 27. IX 1978. god. 101 Fatima je bila ki Muhamedova, a ena e tv r t og kalife Alije . .. A. Be nac, Olovo, Beograd 195 1. 54. ' 10 D. Sergejevski, n. d., 29-30. 110 D . Sergejevski , n. d., 29-30. '" S. B e l agi , L;t/bin;e ... , 155, sl. 12. III Isti , Stee ; centralne Bosne ... , 92; Isti, Popovo ... , 76. Illa E. LUek, Vjersk e starine jz Bosne i Hercegovine ... , 655-656; Don Fajn, Mrtvaka ruka i ruka magina, Narodno stvaral a tvo Folklor VI, sv. 21, Beograd , januar 1967, 20--22; M. Wenzel, Neki komentari o odvojenoj ruci na bosan sk im nadgrobnim spomenicima, Narodno stvaralatvo - Folklor VI , 22-24, Beograd 1967, 137-139. III Materijal je u tampi. '" M. Wenzel, D. d ., T. LXXX, sl. 21. .15 M. Vego, Ljubuki, Sarajevo 1954,8, T. IV, sl. 7. 116 Materijal nije pobliciran . " M. Wenzel, n. d. , T. LXXX, sl. 23. III ISla, n. d., T. LXXX, sl. 26. l1f M. Vlahov i i Pea Milosav lj ev i , Seoski nadgrobni spomen ici tl Srbiji, Beograd 1965, sl. 10. llO R. Slani, Nekoliko natpisa na stecima tl okolini Novog Pazara, Sjen ice i Rake, Nae starine XII, Sarajevo 1969, 151, sl. 1; Raka batina J, Kraljevo 1975, 283, 285, 288, 289 i 291. 121 S. Be lagi, Steci u Pivi, Starine Crne Go re V , Cetinj e 1975, sl. 16. ID M. We nzel, n. d., T. LXXX, sl. 25. &lJ S. Belagi , Niani XV i XV J v . .. ., sl. 40. I2f Ist i, Stari malisorski nadgrobni spomenici tt Vuksan L ek iu, Glasnik Muzeja Prit ine X, Prit ina 1970, sl. 11 i 12. m P. Ane l i , Histori jsk i spomenici Konjica i okolin e, Konjic 1975, slike na stranicama 65-67, 7(}-72 i 74-75 . .,. S. B e l agi, Kalinovik ... , sl. 31. III Isti , n. d., sl. 67. u A. Benac, Radiml;a .. ., sl. S, 12, 14, IS, 22 24; M. Wenzel, n. d., T . LXXXV, sl. &-- 12. ,. A. Benac, D. d ., sl. 5, 12, 14, IS, 22 i 24. oo Isti, n. d., sl. 15. III Ist i, n. d., sl. 24. III S. B e l ag i , Trnovo, Nae starine XI, Sarajevo 1967, sl. 45 i 47. "' M. Vego, L;ubuki, Sarajevo 1954, T. XXXVIII, sl. 75.

408

409

.,. S. Be lagi, Popovo ... , sl. 82, 83 83a; M. Wenzel , n. d., T. LXXXIX, sl. 17 i 21. lJl A. Benac, Radimlja . . sl. 50. S. Be lag i , Kupres .. s l. 7. III L. Kati, Stee; Ll Imot skoj Krajini, Starohrvatska prosvjeta, III serija, sv. 3, Zagreb 1954,3, sl. 23; M. Wenzel, n. d., T. XC, s l. 9. m D. Sergejevski, Ludmer . .. , T. XXX, sl. 65. l39 Vl. Skari, Grob i grobni spomenik gosta Milutina"' Glasnik Zemaljskog muzeja XLVI , Sarajevo 1934,79-82; M. Wenzel, n. d., T. LXXXVIII, sl. 23. ~ S. B e lagi , Sleci centralne Bosne .. sl. 41. ., D. Sergejevski, n. d., T. X, sl. 21; M. Wenzel, n. d., T. LXXXIV, sl. 7. "1 S. Be la g i , Sleei Hoo va . . 'I 134, sl. 27. l U I sti, Nevesinjski s t ee ; .. 'I s l. 18 . ... A. Benac, Radimlja . . sl. 24. hS Isti, Siroki Brijeg .. " T . XIX, sl. 25. 146 S. Be lagi , Ljubinje, Nae starine X, Sarajevo 1965, sl. 25. "7 Isti, Steei na Blidinju, Zagreb 1959, sl. 46 . ... M. Wenzel, n. d. , T. LXXXVIII, sl. 12. ~ S. Be lagi , Bo/juni ... , sl. 34. IlO Materijal nije objavljen . , M. Wenzel, n. d., T. LXXXIII. sl. 7 i 8. m Ista, n. d. , T. LXXXVI, sl. 15, 16 i 18. m Ista, n. d., T. LXXXII , s l. 9. uf S. Be la g i , Ljubinje ... , s J. 55. '" M. Wenzel, n. d ., T. LXXXIV, sl. 14, 17 i 18 . S. Be lagi, Popovo . .., 33, sl. 53. m M. Wenzel, n. d., T. LXXXVIII, sl. 20. III Lj . Karaman, O bosanskim sred njovjekovnim stecima, Starohrvatska prosvjeta, III se rija , sv. 3, Zagreb 1954, 179. ut Ch. Schug-Wille, Bizant i njegov svijet (prevod s njemakog), Rijeka 1970, 15. NO Takve stete sa m 1976. g. zab ilj eio u Arheolokom muzeju u Akehiru, u Turskoj, a donio ih je i R. Metul Merid u svojoj radnji na turskom jeziku ,.Akehir turbe ve mezarlari", koja je objavlj ena u Turkiyat Madm usi V, 1935. god. 161 K. O. Dorn, Tii.rkiscJze Grabsteine ... , 80-8 1. Ml Moje biljeke na studijskom putovanju II Italiji 1971. g. Aj,l M. Salmi, Romanische Kirchen in der Toskana, Nlirnberg (? g.). 164 Lj . Karaman, n. d. , 179; D. Sergejevski, Slike pokojnika na naim srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima, Glasnik Zemaljskog muzeja, N. s. VIII, Sarajevo 1953, 131-1 39. MS D. Sergejevski, n. d., 137. NOlI J . Maksimovi, Kam eni nadgrobni s pomenici, Zbornik Muzeja primcnjenih umetnosti 19-20, Beograd 1975, 12. MJ D. Sergejevski, n. d. , 137, nap. 28 . .... J. Maksimovi, n. d., 8; V. uri, Umjetnost, Is torija Crne Gore, knj. II, tom, 2, Titograd 1970,470. 169 J. Maksimovi, n. d., 13. 110 P. Aneli, Babovac i Kraljeva Sutjeska, Sarajevo 1973, 86-98. IJI A. Benac, Radimlja ..., 34. IJl D. Sergejevski, n. d., 131-139. ITl Isti, Ludmer ... , 31. U t Isti, Nadgrobni spomenik iz Tekije, Glasnik Zemaljskog muzeja, N. s. IX (Arheolog ija), Sarajevo 1954,273-274, sl. l. ,JJ A. Soiovjev. Simbolika s rednjovjekovnih nadgrobnik spomenika u Bosni i Hercegovini ... , 53. 116 D. Vidovi , Simboline predstave na stecima"" 124. an M. Wenzel, n. d., 308. 'J' V. uri , isto tamo. 179 O. Bihalji-Merin, n. d., str. XI. 110 Z. Kaj makovi , Zidno slikarstvo u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1971 , tSl. NI M. Vego, Patarens tvo tl srednjovjekovnoj Hercegovini "" 127.
'I

&)6

'I

'J

'I

ul S. Be lagi , Ljubinje . .. , 155; Isti, Steei i njihova umjetnost, Sarajevo 1971, 49 . , S. Be l agi - . Basler, Grborezi, Sarajevo 1964, 16, T. X, sl. 3. ~ M. Wenzel, n. d., T. XCIX, sl. 6. liS S. Be la gi , Popovo .. ., sl. 67. Kod M. Wenzel je ovaj motiv prikazan bez tita i maa - T. XC I X, sl. 2. .. M. Wenzel, n. d., T. XCIX, sl. 9 i 12. &17 M. Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine II, Sarajevo 1964, br. 47 . .. S. Be l agi , Boljuni . .., 186-1 87, sl. 37. ut Isti, n. d., sl. 8. HIl Isti, Steci u Brotnjical11a. ", 68-70, T. IV, sl. 4. 191 Hrvat ski glagoljski misal Hrvoja Vukia, Zagreb, Ljubljana, Graz 1973, SOL ,,~ P. Ane l i , Srednjovjekovni peati iz Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1970, T. II, sl. 4, T. III, sl. 5, T. VI, sl. 10 b, T. X, sl. 15 b i T. XII , sl. 16 b. I9l M. Krlea i saradnici, Zlato i srebro Zadra i Nina . .. , sl. na str. 44-45. 1904 M. Vego, Ljubuki . .. , sl. 77. n, M. Wenzel, n. d., T. XCV, sl. 2. ~ S. Be lag i , Kalinovik ... , IS-l7, sl. 8, 9 i ll. m Isti, Steci u Brotnjicama ... , sl. 6. tH Isti, Popovo ... , sl. 48. '" M. Wenzel, n. d. , T. XCIV, sl. 16 . .. A. Benac, Radimlja ... , T. XXVI, sl. 55. m M. Wenzel, n. d ., T. XCIV, sl. 5. , ~ S. Be la g i , Kalinovik . . ., sl. 8. ~ Isti, Boljuni ..., 179, sl. 12; M. Wenzel, n. d., T. XCV, sl. 16. '" M. Wenzel, n. d., T. XCV, sl. 10. '" A. Benac, Siroki Brijeg . .. , T. IV, sl. 5 d; M. Wenzel, n. d., T. XCV, sl. 17. .. M. Wenzel, n . d., T. XCIV, sl. 5. ~ Ista, n. d., T. XCIII , sl. 17 . .. S. Be l agi, Steei na Blidinju ... , sl. 57; M. Wenzel, n. d., T. XC IV, sl. 17. '" S. Be l agi, Kupres . .., sl. 29 a; M. Wenzel, n. d ., T. XCIII, sl. 6. 'oo . . Be la g i , Kalinovik . . ., sl. 53 ; M. Wenzel, n. d. , T. XCVI, sl. 3. S m M. Wenzel, n. d., T. XCV, sl. 2. 'u S. Bel agi , Steci u dolini Trebinjice, Nae starine VIII , Sarajevo 1962, 23-24, sl. 15; M. Wenzel, n. d ., T. XCVI, sl. 15. " M. Wenzel, n. d., T. XCIII, sl. 23 i T. XCIV, sl. Il. '1 4 S. Be la gi, Steci tl dolini Neretve, Nae starine II, Sarajevo 1954, 203 i 206, sl. 27; Isti, Kalinovik ... , 45, sl. 58; M. Wenzel, n. d., T. XCVI, sl. 17 i XCIV, sl. 6. m S. Be la g i , Steei i niani u Vojnom muzeju JNA, Vesnik Vojnog muzeja JNA 6-7, Beograd 1962, sl. 3; Isti, Nevesinjsk i steci, Nae starine XIII, Sarajevo 1972, sl. 6. " Isti, Bolju"i ... , sl. 12; M. Wenzel, n. d., T. XCV, sl. 16. u S. B e lagi , n. d., sl. 18; M. Wenzel, n. d ., T. XCVI, sl. 12. 'I' S. Be la gi, Steci u Gornjem Hrasnu, Nae starine VII, Sarajevo 1960, sl. 6; M. Wenzel, n . d ., T. LXIX, sl. 18. ,It S. Be lagi , Nevesinjski stee; .. sl. 9. ,. Isti, Popovo ... , 38, sl. 65. tn Isti, Steci na Nektlku kod Stoca, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu XXI, Beograd 1958, 157-158, sl. 18 . n Isti, Kupres ... , 48, sl. 29 b; M. Wenzel, n. d. , T. XCV, sl. 4. ru A. Benac, Radimlja .. ., 2~21 , sl. 49; M. Wenzel, n . d ., T. XCVI, sl. 4. '11 S. B e lagi, Steei u okolini Zabijaka, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu , knj. 36, Beograd 1973, 121- 122, sl. 16. JU Na Izlobi etrurske umjetnosti u Parizu 1954. g. vidio sam "relief funeraire" iz VI v. sa predstavom kola ena. tl, D. Vidovi , Preds tave kola na stecima i njihovo znaenje, Glasnik Zemalj skog muzeja, N. s. IX (Arheologija). Sarajevo 1954, 278. Vidi na tome mjestu navedenu literaturu. tn D. Koca, L'ornam entalion d'un Va se ii: l11esure du Musee C!tm y es t les sleci bosniaques, Artibus Asiae XV, Ascona 1952, 19S-201, fig. l.
'1

410

'2' SV. Radoj i, Reljefi bosanskih i h ercegovakih steaka"" 4. ,. B. Fu i, I starske fre ske, Zagreb 1963,26-28. tJO Sv. Radoj i , Majstori starog srpskog slikarstva, Beograd 1955, 35; V. Petkovi, La peinture Serbe du Mayen-age, Beograd 1934, Pl. CXL. 9J I M. Wenzel, Ukrasni motivi n.a stecima"" 322 . Ul D. Vidovi, n. d., 276. ul M. Vego, Kulturni karakter nek ropole Radimlje, Radovi Muzeja grada Zenice, III, Zenica 1973, 322-323; Isti, Patarenstvo tl srednjov jekovnoj Hercegovini . . 130. m. O. Mladenovi , Kolo LI jutnih Slovena, Etnografsk i in stitut - Posebna izdanja 14, Beograd 1973,31. '" M. Vego, n . d., 13a-131. m K. Jiree k, Istorija Srba J, Beograd 1952,305. tj,. Lj. S. Jankovi , I granje za mrtve LI Jugoslaviji, Zbornik Matice s rpske za drutvene nauke 36, Novi Sad 1963, 49-52. t.M L. Zorc, Bosanski grobovi, Program c. k. Velikog gimnazija II Dubrovniku za k. god. 188a-IS81, Dubrovnik 188 1, ll. uf Vuk Stefanovi-Karadi, Zivot i obiaji naroda s rpskoga, Beograd 1957, 146-147 .
'I

411

F. Radi , Spomenici, Bosanska vila III, Sarajevo 1888, br. 7, str. 107. J . Dopua, Narodne igre sa Kuprekog Po/ja, Bilten Instituta za proua vanje folk lora 11, Sarajevo 1953, 165 i 167. ~ Vuk Stefanovi-Karad i , Srpske narodne pjesme, knj. I II, Beograd 1954, 529. "'1 B. Krsti, Igranje, sviranje i pevanje Ll narodnim pesmama Ju nih Slovena, Glasnik Etnografskog muzeja II Beogradu XIX, Beograd 1956, 189 i napom e na na str. 200. ,..1 C. Rihtman, Ciak Janja, narodni pjeva sa Kupresa, Bilten Instituta za prouavanje folk lora I, Sarajevo 1951,35. fOI) Ivekovi i Broz, Rj e l'lik hrvatskog jezik, sV. I , Zagreb 1901, 754; Rj e nik hrvatskog ili srpskog jezika JAZU, dio VII, Zagreb 191 1-1916, 473. "" A. Solovjev, Oposun, Prilozi za knjievnos t, jezik i fo lklor II , Beograd 1922,265-267. M J M. Stojk ov i . "OpasLIn", "naoposLln" i trokraka "naoposun" kretanje, Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slovena, knj . XXVII, Zagreb 1930, 25--42. 1'46 S. Trojanovi , Psiholo ko izraavanje srpskog naroda, Srpski etnografski zbornik 111, Beograd 1935, 102; J . Dopua, Narodne igre s podruja Jajca, Bilten Ins tituta za prouavanje fol klora III, Sarajevo 1955. 6 i 23; P. :2:. Petrovi , Iz nae narodne prolosti 1-11 , Beograd 1959-1960,7-10. 9011 S. Be l agi, Kupres ... , 185; I sti, Sleci u Brotnjicama .. ., 72-78. m D. Vidovi , n. d., 277-278. ~9 A. Benac, Bogumili i wnjetnost na s t eci ma, Izraz X, br. 8--9, Sarajevo 1966, 218. '" M. Vego, Patarenstva LI srednjo vjekovnoj Hercegovini ... , 130. tSl Lj. Karaman , O bosa nskim srednjovjekovnim s tec ima, Starohrvatska prosvjeta, 111 serija, sv. 3, Zagreb 1954, ISI. 951V. J. uri, Is torija Crne Gore 2 tom 2, Titograd 1970, 468-475. '~l S. Be la gi, Kalinovik ... , sl. 58; Ist i. Steci LI dolini Neretve, Nae s tarine II , Sarajevo 1954, sl. 27; M. Wenzel, n. d ., T. XCVI, sl. 17. '" M. Wenzel, n. d ., T. ex, sl. 12. "' Lj. Karaman , n. d., 181. ' ll M. Wenzel, n. d., T. LXX, sl. 5. 956 S. Zeevi , Ljeljenovo kolo, Narodno stvaralatvo Folklor 9-10, Beograd, januar-april 1964,705-707. tSl G. Wilke, Kult mjeseca LI prii i umjetnosti indogermanskih naroda, Glasnik Zemaljskog muzeja XXV , Sarajevo 1913,545, sl. 60. ' JI Is t i, n . d ., 544-555. 9s9 D. Srejovi , Jelen tl naim narodnim obiajima, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu XVll1, B eog rad 1955,231-232.
1I

'.19

960 S. Kuli i , Znaaj slovens ko-balkanske i kavkas ke tradicije u prou ava nju stare slovenske religije I, Godinjak Centra za balkanoloka ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti BiH, knj. 8, Sarajevo ]973, 202 . 961 D. Rendi -Mio e vi , Ilirske preds tave Silvana ... , Glasnik Zemalj skog muzeja, N. s. X, Sarajevo 1955 (ArheL), 33. 962 N. Ljubinkovi , l elen u bugarticama, Narodno stvaralatvo - Folklor, god. VII, sv. 21r-27 , Beograd juli-<>ktobar 1968, 173-177. J6J L. Kati, St eci u Imotskoj Krajini ... , 140, sl. 29. tM S. Be l ag i , Steci Du vanjskog polja, Starinar VII- VII I, N. s., Beograd 1956, 390, sl. 24; A. Benac, Siroki Brijeg .. ., T. XVII, sl. 23 b. tM S. Be l agi Steei Ll Gornjem Hrasn u ... , 103-105, sl. S; A. Benac , Siroki Brijeg . .. , T. IV, sl. 5 c. 966 V. ur i , Starinsko oruje u Bosni i Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja LV, Sarajevo 1943, 94, sl. 108; M. Wenzel, D . d , T. CXIl , sl. 6. 0 M. Wenzel, n. d. , T. XVI, sl. II i 14. ~ M. Vego, Ljubuk i . .. , sl. 59. tiol S. Be l ag i , Boljuni .. ., sl. 17. fM Isti , Nevesinjski s l ee ; ... , sl. 21. J7 1 Isti, Steci u Gornjem Hrasnu .. ., sl. 7; M . Wenzel, n. d., T. eVil, sl. 2, 4. "' M. Wenzel, n. d., T. CXIII, sl. 3. m S. Be l ag i, n. d., sl. 7 na str. 100; M. Wenzel, n . d ., T. CVIl, sl. 4. " M. Wenzel, n. d., T. CVIl, sl. 3 i T. CXIII, sl. 7; S. Be l ag i, Kupres . .. , sl. 60. m S. Be lag i , Steci u Gornjem Hrasnu . .. , sl. S na str. 105; M. Wenzel, n . d , T. CVIl, sl. 8 i 9 . , M. Wenzel, n. d., T. CXIII, sl. 9 i 10. m S. Be l a g i , Kalinovik .. ., sl. 49; M. Wenzel, n. d., T. CXIl I, sl. 2. m S. Be la g i , n . d., sl. 107; M. Wenzel, n. d., T. CXI II, sl. 6. m S. Be la g i , Popovo . . ., sl. 11 5. tIlO Isti, Kalinovik"" sl. 106. Tu je na istoj strani jo i scena turnira. 91 1 Isti, Popovo ... , 94; M. Wenzel, n. d., T. exv, sl. 1. "-I A. Benac, Radimlja .. ., sl. 60. ov M. Wenzel, n. d., T. CXIlI, sl. 21. 914 S. Be lagi , Nevesinjsk i s t ec i . .. , 116. m Isti, Boljuni ... , sl. 13 . .. Isti, Sl eci u Zieml ju, Starinar XV-XVI, Beograd 1964-1965, sl. 17. ~ M. Wenzel, n. d ., T. XC, sl. 16. .. Ista, n. d., T. XV I, sl. 15 . Ista, n. d ., T. CX, sl. 8. ~ S. Be l agi, Kalinovik .. ., sl. 57; M. Wenzel, n . d. , T. CXII, sl. 10 . , M. Vego, Ljubuki . .. , sl. 43; M. Wenzel, n . d ., T. CX, sl. 13. 992 A. Benac, Siroki Brijeg . .. , 9, T . V , sl. 7 a i str. 47; M . Wenzel, n. d., T. LXXXVII I, sl. 16. , M. Wenzel, n. d., T. CIX, sl. 14 i 15. fM S. Be l agi, St eci centralne Bosne ... , sl. 57 . ... Is ti, Ljubinje .. ., sl. 37 i 39; M. Wenzel, n. d ., T. ex, sl. 2. ~ M. Wenzel, n . d., T. CIX, sl. 21. m Ista, n . d., T. CX, sl. l. MI S. Be l agi, St eci u Bitunjoj, Nae starine IX. Sarajevo 1964 , sl. 25 . '" Isti, Trnovo, Nae starine XI, Sarajevo 1967, sl. 49. 1000 A. Benac, Radimlja . . ., sl. 54; M. Wenzel. n. d .. T. ex, sl. 6. JOli M. Wenzel, n. d., T. ex, sl. 7. ,~ Ista, n. d., T. XC, sl. 6. ''''' Ista, n. d., T. CX, sl. 4. 1(1)1, S. B e l agi, Steci Hodova, Anali Historijskog institu ta JAZU u Dubrovn iku XII, Dubrovnik 1970, 124. '"" M. Wenzel, n. d., T. CIX, sl. 13. 1006 S. Be l a g i, Steci centralne Bosne, Sarajevo 1967, sl. 57; M. Wenze l. n. d., T. CI X, sl. 12. 1007 S. Be l agi, St ec i na Duvanjs kom Polju, Starinar VII-VII I, N. s., Beograd 1956, sl. 25 i 32; M. Wenzel, n. d., T. CI X, sl. 8 i 9.

412

100II

S.

B e l agi, Stec ;

centralne Bosne . . ., sl. 44 ; M. Wenzel, n. d ., T. CI X ,

sl. 16.
1009 S. Be la g i , Steci u Gornjem Hrasnu ... , sl. 6; Isti , Ljubinje . ", sl. 36; M. Wenzel, n. d., T. LXVI, sl. 13. i T. ex , sl. 2. 101 0 M. Wenzel, n. d ., T . CIX, sl. 7. U Miruama kod Bil ea postoj i scena na kojoj vidimo neku e t vero n onu ivotinju koj a na pada nenaoruanog o vjeka (V idi kod M. Wenzel, n. d ., T . LXXXIV, sl. 5). Zivotinja p o d sj ea na medvjeda, ali jo vie na vuka, zbog ega je ovdj e nisam ni u vrs t io. 1011 J . Challet, Bogumili i sim bolika stea ka, Nae starine X. Sarajevo 1965, 2S-29. 101l D. Srejovi , n. d., 232. 101l Moje biljeke u Arheolokom muzej u II Atini. 10 11 E. Anati, La civilisation du Val Camonica, Arthaud 1960, na vie mjesta slika. 101) Sv. Radoji, Crkva u KonjuIzu, Zbornik radova Vizanto)okog instituta, knj. 1, Beograd 1952. 163. I OI~ Moje biljeke na studi jskom putovanju u Francuskoj 1971. g. 1011 M. Vego, Patarenstvo u srednjovj ekovnoj H ercegovini . .. , 128. 1011 D. Srejovi , n . d ., 234. 1019 Moje biljeke iz Pavije. Odljev se nalazi u Muzeju fra ncuskih spomenika u Parizu. 102(1 Moj e biljeke na studij skom putova nju II Francuskoj 197 1. g. lOll Odijev se nalazi u Muzej u francuski h spomenika II Parizu. 10ll J . Challet, n . d. , sl. 13. Ilin . Basler , Neke likovne paralele s t eci ma, Nae starine XI H, Sarajevo 1972, 123- 133. 101J_ . Bo kovi , Sur le ca raclere cultuel des representations de la chasse au cert au Moyen-age, Slovenska archeologia XXVI - l , Bratis lava 1978, 29-40, Pl. 1--4. 1011 S. B e la g i , Niani XV i XVJ v. u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1978, sl. 8. 102S Sv. Radoj i , Reljefi bosanskih i h e rcegovak ih st eaka . .. , 5. 1026 Isti, n . d ., 9. um J . Kova evi, Nadgrobni natpis i reljef ka'l,naca Nes pine, Glasnik Zemaljskog muzeja, N. s. XV-XVI (Arheologija), Sarajevo 1961,3 19. IClI Moje biljeke u Tuluzu i uBarle tti 197 1 i 1975. g. 10it C. Fiskovi , O ikonografiji Radovanovog portala .. ., 15. IIUO K . Prijatelj, Skulpture s ljudskim likom iz s tarohrvatskog doba, Starohrva tska prosvjeta, IJI serija, sv. 3, Zag reb 1954, sJ. 18. UlJI M . Vasi, Preisto rijska Vin a, J, Beograd 1932, sl. 17. 1IlJ2 Sv. Radoj i, Crkva u Konjuhu ... , 163. 10J1a . Stratimirovi , Wissenschaftliche Mill eihmgen aus Bosnien und der Herzegovina, lJ, Wi en 1894, 327; . Bo k ov i , O poreklu kompozicije sa predstavom lova n ~ jelene u Lipeima, Starine Crne Gore III-IV, Cet inje 1965, 13-21. IOJJ S. Be la g i , n . d ., 29, sl. 32. 10l< C. F i s ko v i , n . d., 13. IOJS D. Keke met, Renesansna klesarsko-kipars ka djela u Splitu, Prilozi povijesti umjetnosti u Da lmaciji 7, Split 1953, 61. Spomenik se sada nalazi II Arheolokom muzeju u Splitu. 10J6 L. Mirkovi , Miro slavlj evo eva n e lj e, SAN, posebna izdanja, knj . CLVI (Arheoloki institut, knj. I ), Beog rad 1950, s. 31; G. Skriva ni , Prilozi za proua vanje junakih igara u srednjovekovl1om Dubrovniku, Srbiji i Bosni, Vesnik Vojnog muzeja J NA 2, Beograd 1955, 179-180. l UJ7 A. Solovjev, Simbolika srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika u Bosni i Hercegovini, Godinj a k Istorijskog drutva BiH VIII, Sarajevo 1956, 10; M . Hoe rnes, Alte Graber in Bosnien und der Herzegowina, Mitteilungen der Anthrop%giscizen Geselschaft in Wi en, XIII, 1883, 169-177. 10JI C. Truhe l.ka, Sta ro bosanski mramorovi, Glasnik Zemaljskog muzeja III, knj . IV, Sarajevo 189 1, 381. 1039 A. Benac, Steci (Mal a istorija umetnos ti), Beograd 1967, str. XI; Isti, Siroki Brijeg ..., 40.

413

to.o D. Sergejevski, Slike pokojnika .. ., Glasnik Zemaljskog muzeja, N. s., VIII (Arheologija), Sarajevo 1953, 136; M. Vego, Kulturni karakter nekropole Radimlje . .., 323. "" A. Solovjev, n. d., 30, 54 i 56. l04l Sv. Radoji , Reljefi bosanskih i hercegova k ih steak a . .. , 4-5. 10U M. Wenzel, n. d., IS i 397. 1044 N. Mi l e ti, Srednjovjekovna s kulptura u Bosni, Trei program Radio Sarajeva III, br. 5, Sarajevo 1974, 304. ,~, I . Cha llet , n . d. , 28-29. 1006 . Basler, n. d., 123. 111<7 G. Wild, Die Da rstellung des bogwni1ischen "Perfectus" auf dem miltelalterlichen Grabdenkmi:ilern (S ted) Bosniens und de r Herzegowina, BaIcanica IV, Beograd 1973, 111-1 20. 11>'1 . Mano-Zisi, Iskopavanja u Cariinom Gradu ... , 150 i dalje. , M. Vego, n. d., 122 i 134. ,,~ D. Srejovi, n. d., 233-234. I~ I M. Vego, n. d ., 11 5. 1 0iZ Sv. Radoj i , n. d., 7-8. I~J Zahvaljujem R. Ljubinkoviu na ovome podatku i na odobrenju da ga u ovu svrhu mogu objaviti. 10$01 L. Reau, l conographie de ['art chretien, tom III - Iconographie des Sainl s, Paris 1958, 468-470. I~J V. Cur i , Lov sa sokolom u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1956, 6. ,~ M. Wenzel, n. d., T. CV, sl. 2. ,., S. B e l agi, Kupres ... , sl. 53 i 53 a; M. Wenzel, n. d ., T. CIV, sl. 7. 1 05. M. Wenzel, n. d., T. CIV, sl. 1. , Ista, n. d ., T. XCIX, sl. 18. ,... Ista, n. d., T. CIV, sl. 3. 101 1 Ista, n. d., T. CIV, sl. 9. ,.., Ista, n. d ., T. XCII, sl. 10. ,., S. Bela g i, Sleci na Blidinju ... , sl. 29 i 30; M. We nzel, n. d., T. XCV, sl. 29. 1(Itf V. C u r i , Starinsko oruje u Bosni i Hercegovini ... , sl. 107; M. Wenzel, n . d., T. XCII, sl. 20. ,.., M. Wenzel. n. d ., T. CI, sl. 5. ,.. Ista, n . d., T. CVI, sl. 2. 1011 S. Be l agi, Kupres . . ., sl. 65. 'w M. Wenzel, n. d ., T. LXXXII, sl. I. ,~ A. Benac, Radimlja . .. , T. XXVIII , sl. 59. ,~ M. Wenzel, n . d ., T. CI V, sl. 10; S. B e l agi, Sleci ... , Sarajevo 1971, 217. "" S. Be l agi, Boljuni . .., 180-181 , sl. 16; M. Wenzel, n. d ., T. CVl, sl. 9. "n M. Wenzel, n . d., T. CIV, sl. ll. I07J S. Be l agi, Stec; na Blidinju ... , 43, sl. 72; M. Wenzel, n. d., T. CVl, sl. 7. "" S. B e la g i, Kupres . . ., sl. 17; M. Wenzel, n . d., T. CV, sl. ll. Ion M. Wenzel, n. d., T. CVI, sl. ll. tOJ, A. Benac, Siroki Brijeg ... , T. X, str. 48, sl. ll ; M. Wenzel, n. d., T. CVI, sl. 4. Ion S. B e la gi, Steci i niani u Vojnom muzeju JNA, Vesnik Vojnog muzeja INA 6-7, Beograd 1962, 44, sl. 3; M. Wenzel, n. d., T. CVI, sl. 10. ,~. M. Wenzel, n. d., T. CVIlI, sl. 3 i 6. um S. B e l ag i , Steci centralne Bosne . . ., sl. 56; M. Wenzel, n. d., T. CVIlI, sl. 2. ,.. M. Wenzel , n. d., T. CIV, sl. 8. I(lU Moje biljeke na studij skom putovanju u Italiji 197 1. g. ,~ I. Challet, n . d ., 32-34. "., Sv. Rad oji, n. d ., 9. I. . M. Wenzel, n. d., 365; M. Abrami , Reljef Dioskura iz Narone, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku LIV, Split 1952, 120-1 26, Pl. VI, sl. l. 'oo F. Stare, Va e, Enciklopedija likovnih umjetnost i IV, Zagreb 1966, 483. tON I. Zdravkovi _ A. Skovran, Manastir Zavala, Nae starine VI, Sarajevo 1959, 54, sl. ll.

414

415

1017 M. Wenzel, n. d., 364; Z. Kajmakovi, Zidno slikarstvo u Bosn i i Hercegovini, Sarajevo 197 1, 152, sl. 67. Vidi i str. 213, sl. 144- 146 i sl. u koloru i zmeu str. 224 i 225. Joea S. Belagi, Popovo . .. , sl. 93; M. Wenzel, Some Relie/s outside tlze Vjetrenica Cave al Zavala, Starinar N. p. XII, Beograd 1961 , 21-34. 101' M. Hoernes, Alte Graber ... 169-177. 10')0 J. Asb6th, Bosnien und Herzegowina, Wien 1888,94-118. 1091 C. Truhe lka, Starobosanski mramorovi ... ,380-381. 1091 A. Benac, Steci (Mala istorija umetnosti) . .. , str. XI. J(I9J F. Stele, Mittelalterliche bildende Kunst in Ju gosiavien im Lichter der Ausstellwzg im Palais Chaillol, l ahrbuch der Ostereichischen Byzantischen Gesell schafl II, Wien 1952, 90. IWf A. Solovjev, n. d., 30. J9, M . Fi l ipovi : M. Wenzel, Ukras ni motivi na stec ima, Godinjak Drutva istoriara BiH XV I, Sarajevo 1965, 290-292. 1096 V. uri, Umjetnost, Istorija Crne Gore II , tom 2, Titograd 1970, 471. 1091 Sv. Radoj i , n. d., 14. lim M. Wenze l, Uk rasn i motivi na stec ima . .. , 365. I"' M. Vego, Patarenstva u srednjovjekovnoj Hercegovini ... , 133. 11 00 . Basler, Or/iki elementi u simbolici steaka . .. , 86. "" J. Challet, n . d., 32-34. S. Belagi, Kupres . .. , 183-1 84. IIOJ J. Challet, n. d., 34. ilIN V. Klai , Poviest Bos Ize, Zagreb 1882, 244; M. P erojev i , Herceg Ostoja po drugi puta kralj, Napretkova povijest Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1942, 437. Il O, G. Skrivani, n. d., 178. 1106 Ist i, n. d ., 177. 1101 Sv. Radoji, n. d., 9. lUli M. Kure li , Neka fizika vjebanja naih naroda i njihovo tumaenje u narodnoj epskoj poeziji, Fiskultura, knj. III, Beograd 1949,2-4. ll09 M. Wenzel, n. d., 364, T. CV, sl. 1; Z. Kajm a kov i , Zidno slikarstvo u Bosni i Hercegovini . .. , 152, sl. 67. 1110 S. Be l agi , Steci na Blidinju ... , 27, sl. 27 ; M. Wenzel, n. d., T. XCI. sl. 6. "" Ista, n. d., T. XXXVll, sl. 9 i T. XCI, sl. 15. lill Ista, n. d., T. XCII, sl. 1,2 i 6. "" Ista, n. d., T. LXXXV, sl. 10 i ll. 1114 S. Be lagi , Steci Lt dolini Treb injice, Nae starine VIII, Sarajevo 1962, 23, 25, sl. 16.; M. Wenzel, n. d., T. XCIV, sl. l. IIIJ Isti , Sleci Hodova .. . , sl. 8; M. Wenzel, n. d., T. XCI, sl. 10. ill. M. Wenzel, n. d., T. XCI , sl. 13. "" S. B e l agi , Kupres .. . , sl. 50 b; M. Wenzel, n . d., T. XCll, sl. 5. IIII M. Wenzel, n. d. , T. XCII, sl. 9. nu Ista, n. d., T. LXXXVIll, sl. 4. 1120 Ista, n. d., T. XCV, sl. 7. "" S. Be l agi, Sleci na Blidinju ... , 34-35, sl. 57; M. Wenzel, n . d ., T. XCIV, sl. 17. lill M. Wenzel, n. d., T. XCIII, sl. 2. "" S. Be lagi , Steci na Nekuku kod Stoca ... , 158-160, sl. 6; M. Wenzel, n. d ., T. XCVI, sl. 28. "" A. Benac, Radimlja .. " T. Xli, sl. 24; M. Wenzel, n . d ., T. LXXXVll, sl. 5. " U S. Be la gi, Kalinovik ... , 38-39, sl. 43; M. Wenzel, n . d. , T. LXXXVII, sl. 10. ,,~ M. Wenzel, n . d., T. LXXX!!, sl. 2. "" A. Benac, Siroki Brijeg ... , 20, T. XVI, sl. 22 b; M. Wenzel, n. d., T. LXX II, sl. 9. ". M. Wenzel, n. d., T. LXXXVII, sl. 6, T. XC, sl. 19. "N M. Vego, Ljubuk i ... , 26, T. XXIX, sl. 57; M. Wenzel, n . d., T. LX:VIl, sl. l l. liJO M. Wenzel, n. d., T. CI, sl. 2. ilJI A. Benac, Srednjovjekovni s t ec i od Slivna do Cepikua . . . , 67, T. II I, sl. 1; M. Wenzel, n. d ., T. C, sl. 2, T. XI , sl. 7.
J

H.

nu S. Be l ag i , Ljubinje ... , 117-11 8, sl. 4; M. Wenzel, n. d ., T. e, sl. 4. nu M. Wenzel, n. d., T. LXXXVII, sl. 2. n. Ista, n. d. , T. LXXXVI II , sl. 24. nu S. Be la g i , n. d., 120, sl. 8; M. Wenzel, n. d. , T. LXXII , sl. 14. 11 )6 S. B e l agi, Steci na Nekuku kod Stoca . .. , 165; M . Wenzel, n. d., T . LXXXII , sl. 5. nn S. Bela g i , Ljubinje . ", 121 , sl. 9; M. Wenzel, n. d., T. LXXIV, sl. 8. ". S. Be l agi, n. d ., 136, sl. 40; M. Wenze l, n. d ., T. LXXX II, sl. 8. m S. Be lagi , Steci centralne Bosne ... , 46, s l. 54; M. Wenzel. n. d ., T. t LXXXV, sl. 13. n ~ M. Wenzel, n. d., T. LXXII , sl. 7. 114 1 Ista, n. d. , T. LXXII, sl. ll. "" S. B e lagi , Kalinovik ... , 52-54, sl. 73 ; M. Wenzel, n. d., T. LXXXV II, sl. 8. "n Ista, n. d., T. CVil I, sl. 4, 5. U " S. B e l agi, Steci centralne Bosne ... , 48---49, sl. 57; M. Wenzel, n. d., T. CVIlI, sl. I. liO S. Belagi , Kalinovik ... , 16, sl. 10; M. Wenzel, n. d., T. CVI, sl. 6. 11 '6 S. B e lag i , Steci tl dolini Trebi~njice . .. 23, 25, sl. 16; M. Wenzel , n. d., T. LXXXIV, sl. 5. 1141 M . Wenzel, n. d., T. LX X I , sl. 3. U'I S. B e l agi, St eci centralne Bosne ... , 76-77, sl. 101 ; M. Wenzel, n. d., T. LXXII, sl. 6. n.. S. Be l agi, n. d ., 46, sl. 54; M. Wenzel, n. d ., T. LXXV, sl. 13. ". S. B e l agi, n. d ., 79, sl. 107. II" Ist i, S t eci na Blidinju, Zagreb 1959, sl. 6 1.
J

mz M. Wenze l, n. d., T. LXXII, sl. 4.


ll SoI

"n A. Benac, Radimlja ... , 23, T. XXVIII, sl. 59; M. Wenzel, n. d., T. XI, sl. 2. S. B e l agi , Steci centralne Bosne ... , 46-47, sl. 54; M. Wenzel, n. d., T. LXXXV, sl. 13. lU5 S. Be la gi, Naknadna 'l.apai.anja na nekro poli s teak a u Boljunima, Starinar XXII - 197 1, N. s., Beograd 1974, 177-178, sl. I i 2. n~ Isti, St eci centralne Bosne . .. , 50, sl. 59; M. Wenzel, n. d., T. XIII, sl. 13. lin M. Karanovi, Grobna crkva grafiki izraena na bosanskom srednjovjekovnom s pom eniku (brourica br. II eilicije "Novosti iz bo s an s ko-hercegovakog muzeja"), Sarajevo 1934, 22. ". S. Be l agi, St eci, kataloJka-topografs ki pregled, Sarajevo 197 1, 272. mt M. Wenzel, Uk rasn i motivi na stecima ... , 55-57. ilbO Ista, n. d., T. XIII, sl. 12. I16 L Ista, n. d., T. XIV , sl. II i 16. ILW S. B e l agi, Steci u dolini Nere tve, Nae starine II , Sarajevo 1954, 189, sl. 7; M. Wenzel, n. d. , T. XVI, sl. 18. 11 6.l. S. Be l ag i , Popovo . . . , sl. 41. liU S. B e l agi, Steci centralne Bosl1.e . . . , 64, sl. 82. II~ M. Wenzel, n. d., T. XVII, sl. 4 i 6. ,,~ Ista, n. d., T. XVII, sl. 14. Ista, n. d., T. XVI, sl. 10 i 19, T. XVII, sl. 5. "" I sta, n. d ., T. XVIII, sl. 8 i T. XX, sl. 13. u. Ista, n . d ., T. XX, sl. 10 i T. XXI, sl. 2. II~ Ista, n . d., T. XIX , sl. 14. ". Ista, n. d ., T. XX, sl. 12 i 16, T. XX II , sl. 4 15, T. XII, sl. 15. mL Ista, n. d., T. XIV, sl. 6. ml Ista , n. d., T. XIII , sl. 1 i 4. lm Ista, n. d., T. XII I, sl. 10. 1i71 S. B e l agi, Popovo ... , sl. 101 i 101 a; M. Wenze l, n. d., T. XIII, sl. 5. 1175 M. Wenzel, n. d., T. XIII, sl. 13. m 4 Ista, n. d., T. XII, sl. 7. u77 S. B e l ag i , Steci na Duvanjskom Polju, Starinar VII-VIII, Beograd 1956,384, sl. 12; M. Wenzel, n . d ., T. XII , sl. ll. U 1I S. B e l ag i , St eei centralne Bosne . .. , sl. 106. mt C. Fiskovi, Steci U Cavtatu i Dubrovako j u pi, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 13, Split 196 1,55.

u.

416

417

En.ciklopedija likovnih umjetnos ti IV, 593. C. Cecchelli, Zara, ca talogo delle cose d'arte e di antichita, Roma 1932, sl. n a str. 188 i 189. I1U Lj . Karaman, O putovhna biza nt skih cna u umjetnosti is to nog Jadrana, Starohrvatska prosvjeta, sv. 6, Zag reb 1958, 71 , sl. 14 ; C. CeccheUi , ll. d ., 48-49, sl. na s tr. 49. 1113 C. Cecchc lli, n. d., 80-8 1, sa fotosom. 116-1 Enciklopedija likovnih umjetnosti III, Zagreb 1964, sl. na s tr. 230. 11 1$ C. Cecehc lli , n. d., sl. na str. 135. 1156 C. Fi s kovi , TI. d., 159. 1111 C. Fi s kovi , TI. d., 159; C. Ceechel1i, n. d., sl. na str. 195 i 198. li U C. Fi s kovi , n. d., 157. ll" C. CecchelLi, n. d., sl. na s t r. 112-115. mo V. uri , o. d., 470. 1191 J. Maksimovi , Kam eni nadgrobni s pomenici, Zbornik Muzeja primenje. nih umetnos ti 19- 20, Beograd 1975-1976, 14-15. 1191 M. Hoe rnes, Altc Graber .. . , 169. ml J. Asb6th, ll. d., 104. 11904 C. Truhe lka, Starobos(lIlski mramorovi .. . , 378. ll'" L Re n eo, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici s tec;, Bibliografija i graa za umjetnost i srodne s truke VIII , Zagreb 1953, 58 (izdato kao rukopis). 11116 A. Benae, Radimlja ... , 29; I st i, Steci (Mala is torija umetnosti), Beograd 1962, s tr. XX- XXI ; D. Sergej evs k.i, SrednjovjekovIlo groblje kod Petrove crkve tl N ik iu ... , 22. 11 '17 S. B e l agi, Sleci i njihova umjetnos t, Sarajevo 197 1,3 1. 1191 P. . Petrovi, MOlivarkada i s tolova na s lecitnll, Starinar, N. s. VI1 - VIII, Beograd 1956---1957, 196- 205. ll ?\! Lj. Karaman , Vijes ti Dru tva konzervatorskih radnika Hrvats ke VIIl, br. 2, Zagreb 1959. 1:!OO C. Fis kovi , St ec i u Cavtall.l i Dubro vakoj upi . . . , 156--160. 1201 M. Wenzel, Uk ras'1i m otivi na s t ec im a ... , 55. 1101 A. Benac, Olovo, Beograd 195 1, 46, T. XXXIV, s J. 52 a i crte na T. XL. I1Ill S. B e l ag i , Stec ; centralne Bosne, Sarajevo 1967,46--47, sl. 54; M. Wen zel, n. d., T . LXXXV, sl. 13. 121)4 M. Wenze l, 11. d., T. XII, sl. 9. 1 ~ Mate rijal jo nij e objavljen. I ~ D. Sergejevski, Ludmer, Sarajevo 1952,23, T. VII, sJ. t5. 1107 A. Benae, n. d., s l. 18 a i 18 b. IM S. Bc la g i , Steci okoliIle Kladnja, Nae stal"i ne XII, Sarajevo 1969, 161, s l. 16. IlO!' A. Benac, Olo vo . . . , sJ. 49 a. illO I s ti , n. d ., s l. 14. 1211 M. We nzel , n . d., T. ll , sl. 17. m! D. Sergejevs ki, Srednjovjekovno groblje kod Petrove crkve u Nik iu ... , 13, sl. 14-16 i 19. uu S. B e la g i , Steci LI GOI'njenl Hrasnu . .. , 14. 1lI4 V. uri , Umjetnost, Is torija Crne Gore ... , 497 . 111$ A. Benac , n. d., 62--68. 1116 Vl. Sk ari, Jedan slovenski u zo r bosanskih mra11lorova, Glas nik Zemaljs kog muzeja XL, sv. II , Sarajevo 1918, 14l. 1211 1. St rzygowski , O razvitku s ta rohrvat ske umjetnosti. Zagreb 1927, 91 i dalj c. Ill. M. Fi li povi , Glasinac. Srps ki e tnogra fski zbornik, knj. LX, Beograd 1950, 229. 1119 A. Benac, na is tome m jes tu. illO S. B e l agi , Ljubinj e ... , 157 ; I s ti , Popovo ... , 79. ml C. Fis ko v i , St eei tl Cavt atu i Du brovakoj upi . . . , 149. llU Lj . Kara man , O djelovanju domae sredin e II umjetnosti hrvatskill kraj eva, Zagreb 1963,79. uu J . M aks imovi , Orijemalni elem enti i datiranje korsk ih klupa split ske kat edrale, Prilozi povijes ti umj etnos ti u Dalmaciji IS, Split 1963, 11-14.
lI to
1111

1124 M. Corovi-Ljubinkovi, Sredniovekovni dubo rel. Ll istonim oblastima Ju. goslavije, Beograd 1965, 72--81; P. Mo mirovi, Ikonografija duborel.nilt vrata manast ira Slepa, Zbornik Matice srpske za likovne umetnos ti 6, Novi Sad 1970, 55-69. IlU P. Momirovi, n. d., na istom mjestu; V. Han, Prilog datiranju slepcan. skih i treskava k i1z rezba renih vrata, Zbornik Muzeja primenjenih umetnosti, knj. 6-7, Beograd 1960-1961 ,77-85. 1226 M. Corov i Ljubink ov i, n. d., 81, 85-86. Illl P. Momirovi, n. d., 66. IUS M. Corovi-Ljubinkovi , n. d., 78. lm A. Benac, Olovo . . . , 68. 12.)0 Isti , n. d., sl. 2 a, 52 a i dr.; S. B e l agi, S t ec i cen tralne Bosne . .. , sl. 18 i 19. UJI S. B elag i, St eci tl dolini Neretve .. . , sJ. 1. I W Isti, Srednjovjekovni nadgrobni spom enici s t eci (u dolini Trebinjice), Nae starine VIII, Sarajevo 1962, 22, sl. 9. ,m A. Benac, Radimlja .. . , T. XXX , sl. 63. IUI S. B e la g i , Stec i u Ziemlju, Starinar, N. s., XV-XVI, Beograd 1964-1965, 279, sl. 5. IUS Isti, Popovo .. . , sl. 10. 1116 Isti, n. d., sl. 69. ,m M. Wenzel, n. d., T. XXXV, s l. 2. ,'" S. Belagi , Stee i u Rakaj Gori, Nae stari ne III , Sarajevo 1956, 256, sl. 2; M. Wenzel, n . d., T. LXXXVIII, sl. 10. u,. M. Vego, Ljubu!ki, Sarajevo 1954, T. I V, sl. 7 i T . V, sl. 14. u* S. B e la g i , Steei Hodova . .. , 141-142, sl. 40. 1241 Isti, Nevesinjski s teci, Nae starine XIII, Sarajevo 1972, sl. 17. 124Z M. Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine II, Sarajevo 1954, br. \3. U4J S. Be l agi, S t eci u Birunjoj, Nae starine IX. Sarajevo 1964, sl. 21, 22 i 24. IlU Enciklopedija likovnih umjetnosti III, Zagreb 1964.638. IZ 45 M. Wenzel, n. d., 129. 1146 D. Sergejevski, n. d. , 19. un L. Kati. n. d .. 160; D. Sergejevski, Ludmer . .. , 31. n.. V. Curi, Zanimljivi pabirci iz narodne medicine, Gajret br. 6, Sarajevo 1933, 127-129 (Vidi i Napredak, Sarajevo 1933, 143-1441. IH' A. Benac, Radimlja . . . , 33. lUO D. Sergejevski, Lttdmer . .. , 31. 1251 L. K at i , n. d., 160. 1212 M. Vego, Histo rija Bro na, Sarajevo 196 1, J01. lm S. B elagi, Steci u Bitunjoj ... , 99; Isti, Kalinovik .. . , 93. 12$4 V. Palaves tra M. Pe tri , Srednjovjekovn i nadgrobni spomen ici tt tepi, Radovi Nau n og drutva BiH XXIV (Odjelj enje istorijs ko-filolokih nauka, knj . 8), Sarajevo 1964, 164-165, T. II , sl. 2 i 3, T. VI, s l. 1-4. lm F. K. Azzola, Mittelalterliche Sclteibenkreuz-Grabsteine in Stadt und Kreis Bi.idingen, BUdi nger Geschichtsblatter, Band VII, 197G---197l, 11-28, Abb. 6, IS, 29, 30, 42 i 43. IZU. D. Sergejevski, Japodske urne, Glasnik Zemaljskog muzeja, N. s. IV-V, Sarajevo 1950,66, s l. 9. '''' S. Be lagi, Kupres, Sarajevo 1954, s l. 28 i 89. 12'1 Isti, Steci u Ziemlju . . . , 284, sl. 20; Isti , Srednjovjekovni nadgrobni spomenici - steci (u dolini Trebinjice) .. . 19, sl. 5. I UI S. B e lagi . Steci tl okolini Sibenika, Godinjak zatite spomenika kulo ture H rvatske l, Zagreb 1975, 180, sl. 1. m' A. Benac, Siroki Brijeg, Sarajevo 1952, 23, T. XXI, s l. 30. U" I s ti , n. d ., 45-46, T. XXX, sl. 48 i T. V, sl. 6. 11&1 M. Vego, Patarens tva lt s rednjovjekovnoj Hercegovini, "Most" 17-18, Mostar 1978, 132

418

3 - NATPISI STE CAKA Uz oblike i ukrase, natpisi predstavljaju najkarakteristiniji i najfaktor naune i umjetnike vrijednosti steaka. Sami po sebi, oni su odavno skrenuli panj u naih i stranih naunih radni'ka i ostalih kulturnih graana i sve donedavna su bili, a i danas predstavljaju, predmet istraivanja.
znaajniji

l -

EVIDENTIRANJE I PROUeAVANJE

Najstarije zabiljeke i podatke o natpisima s teaka nalazimo u putopisu Benedikta Kuripeia .iz 1530. godine. Poslanstvo austrijskog cara Ferdinanda I turskom s ultanu Sulejmanu II , 'll ijem je sastavu, kao tuma latinskog jezika, bio Slovenac Kuripe i , na putu kroz Bosnu, zaustavilo se u selu Laevini (Vlaevini) kod Rogatice da pregleda nekropolu sa ogromnim s tecima . Tom prilikom je Kuripe i zabiljeio ku i srpskim pismenima", od kojih se i dva natpisa "na srpskom jezijedan odnosio na vojvodu Vlatka Vlaevia, a drugi na njegovog vjernog vlastelina vojvodu Miotoa (obadva .steka se danas nalaze u vrtu Zemaljskog muzeja u Sarajevu). Bez obzira to su ovi natpisi tada vrlo pogreno proitani (zapravo je to bila slaba rekonstrukcija narodnog predanja), Kuripeieva informacija ima istorijsku vrijednost.'
Slijedee vijesti'; podaci o natpisima steaka potjeu tek iz druge polovine XVIII v., ali nije iskljueno da podaci postoje i iz ranlijeg perioda, koji jo nisu ustanovljeni, a moda ih je bilo pa su se izgubili. Osamdesetih godina XVIII v. Talijan Alberto Fortis je proputovao neke krajeve Dalmacije l Hercegovine i u svom putopisu ostavio nam je zai biljeke o nekoliko lokaliteta steaka . Rekao je da su ga u okolini Trebiata privukli natpisi koje, meutim, zbog movarnog tla nije uspio da pregleda.' Meu starije istraivae steaka spada i pruski konzul u Sarajevu Otto Blau, -koji je pred kraj turske vladavine proputovao Bosnom .i Hercegovinom i u svom putopisu saoptio i dva natpisa iz okoline Stoca.'

419

U periodu austrougarske vladavine u Bosni prouavanju steaka se posveivalo dosta panje. I interesovanje stranaca za ove spomenrke naglo je poraslo, a meu njima su: austrijski vojni ljekar dr F. Luschan,' beki arheolog dr Modtz Hoernes,5 maarski rudarski inenjer Gi:itting, maarski istoriar Johan von Asb6th,7 ruski putopisac Pavle Rovinski' i francuski putopisac E. De Sainte Marie.' Pi ui o stecima iz raznih krajeva, oni su poneto rekli li o natpisima. Konstantin Jireek je jednu svoju studiju posvetio natpisu Radae Cihori, iz Veliana kod Trebinja. 1O Gotovo za sve navedene strane istraivae moe se rei da su ste ke vrlo slabo upoznali, zbog ega su njihova zapaanja uglavnom pogrena, pogotovo kada se odnose na natpise. Mnogo je vie domaih naunih radnika koji su se zanimali za natpise steaka. Meu najstarije spadaju bosanski franjevac i knjievnik fra Martin Nedi" i hrvatski knjievnik i istoriar Ivan Kukuljevi-Sakcinski. 12 Odmah "za njih dolazi hercegovaki franjevac i pisac fra

Petar Bakula.B Neke natpise su objavili .i sarajevski mitropolit Sava Kosanovi,14 zatim Milo Milojevi,15 Milan . Milievi,16 Ljubomir Kovaevi,17 Sime Ljubii' i Mihajlo Valtrovi. 1 9 Meu najstarije bi se mogao ubrojati i Vid Vuleti-Vukasovi, koji je o natpisima steaka jo najvi e pisao, objavivi tridesetak priloga u Viestniku hrvatskog arkeolog ikog drutva i nekim drugim asop isima u razdoblju izmeu 1881 i 1896. g.'o Osnivanjem Zemaljskog muzeja u Sarajevu i pokretanj em njegovog godinjaka Glasnika Zemaljskog muzeja, nastupilo je razdoblje neto ireg i kvalitetnijeg rada na evidentiranju i prou avanju natpisa. Gotovo su svi poslovi bili vezarui za linost Cire Truhelke, tadanjeg kustosa a kasnije direktora Zemaljs kog muzeja. Ne samo da je bio inicijator i organizator akcija koje su se na to odnosile, nego je lino najvie terena pregledao, crtao i fotografisao natpise, pravio odljeve li gipsu, a onda te natpise prouavao. U svojim radovima, tampanim najvie u Glasniku Zemaljskog muzeja izmeu 1889. i 1896. g., objavio je preko 100 natpisa. Zapaen mu je, npr., rad Starobosanski natpisi, objavlj en li Glasniku Zemaljskog muzeja 1895. g.'l Posebnu s tudiju je posvetio pis mu natpisa steaka, nazvavi ga bosanicom. 22 U tome vremenu svoje radove o natpisima objavljuju: Luko Zore." Ljubomir Stojanovi," Kosta Hiirmann,25 Matija BijeIri," Petar Kaer" i Alija Cati .'8 I na ugledni slavista Vatroslav Jagi je jednu svoju radnju posvetio natpisima
steaka. 29

Prva dva decenija XX v. u obradi s tea ka, kao i nj'ihovih natpisa, vladala je s tagnacija. Iznimne aktivnosti nisu bile od nekog 2)naaja. Jedan od razloga to se javlja vie [straivaa natpisa u drugoj polovini prologa vijeka svakako je bio u blagonaklonosti tadanjih naih asopisa, prvenstveno Viestnika hrvatskog arkeologikog drutva, Slovinca, lista za knjigu umjetnosti i obrtnost, Arkiva za povjesnicu jugoslavensku, Starina Jugoslavenske akademije znanosIli i umjetnosti i Starinara Arheolokog dru tva u Beogradu, da objavljuju njihove izvjetaje, lanke i radove. Mislim da je to jedan vid odraza optih kultumih kretanja i stremlj enja karakteristinih za doba ilirizma i romantizma u naim krajevjma. Treba, meutim, rei da su pos lovi u glavnom bili slabo organizovani i nesistematski. U prepisivanju i i tanju natpisa grijeilo se dosta. I sam Ciro Truhelka je dosta grijeio, iako treba primati da je njegov doprinos u tome pogledu najobimn1ji i najvredniji . U staroj Jugoslaviji je bilo samo povremenih aktivnosti. Tada se pojavljuju doprinosi Vladimira Corovia,3o Milenka Filipovia,31 ora Stratimirovia ," A. Martino\'i a,33 Vladislava Skari a," oke Maza lia,3' Vejsila Curia 36 i Pere Slijepevia. 37 Na ovome mjestu potrebno je navesti i jedan svojevrstan poduhvat. Ljubomir Stojanovi je godinama s kupljao s tare iriIske zapise i natpise na knjigama, ilkonama, freskama, crkvama; nadgrobnim spomenicima. Za sakupljanje grobnih natpisa sluio se raznim izvorima i literaturom, te saradnjom znatnog broja ljudi sa terena koji su bili vjeti tim poslovima. Nakon dugogodinjeg napornog rada objavio je 6 knjiga zbornika Stari srpski zapisi i natpisi, koje je poel o 1902, a zavr ilo se 1926. g. U knjizi III objavio je 201 i u knjizi VI 27 nadgroon ih natpisa, preteno se steaka, ali i sa vremenski kasnijih nadgrobnih spomenika. Ova

420

zbirka natpisa bila je od velike koristi mnogim i danas ima svoju veliku nau IlU vrijednost.:l8

nauni m

radnicima, a

Vrijeme od os l oboenja zemlj e 1945. g. do danas moemo s matrati period om organizovanog i sistematskog nau nog istraivanja natpisa. Najprije nastojanjem Zemaljskog muzeja, a potom i Zavoda za zatitu spomeni ka kulture Bosne i Hercegovine, pristupilo se planskom evii dentiranju i prou avanju stea ka , a uz to i evidentiranju i prouavanju natpisa. Dugogodinjom akcijom Zavoda za zatitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine oko terenskog popisa steaka i njihovih natpisa rukovodio je SefiJk Belagi. U meuvremenu se dolo do saznanja da su natpisi na teren u 'u veoma tekom tehniko m stanju, zatim da u njihovoj dosadanjoj nau noj obradi ima dosta propusta ine ta nosti , te da je njihovo objavljivanje rastureno po raznim asopisima, pa da bi , zbog njihove velike lI1aune i umjetni ke vrijednosti, trebalo organizovati posebnu akciju koja bi to pnije ostvarila uvid u pravo stanje na terenu, r evidirala dosadanj a itanja , otkrila i proitala nove primjerke i pripremila kriti ko izdanj e svih natpisa u vidu zbornika. Toga se prihvanio Zemaljski muzej u Sarajevu. U tu svrhu je formirana struna ekipa koja je pod rukovodstvom Marka Vega, poevi od 1957. g., obila teren, napravi la fotose, u mnogo s lu aj eva i gipsane odljeve, a potom pripremila Zbornik koji je u 4 toma, kao izdanje Zemaljskog muzeja, objavljen u vremenu od 1962. do 1970. g.J9 Zbornik je obuhvatio i dotle p ris tigle materija le opte akcije pop'isa steaka koji su se odnosili na na tpise. Ne raunajui ostale epigrafske na tpise koji s u tim zborn ikom obuhvaeni (6irilike, glagoljske i latinske), tu je zastupljeno ukupno 267 natpi sa steaka. O sv im tim natpisima je data transliteracija i transkripcija, njihov sadraj je preve den na francuski jezik, navedeni su bibliografski podaci i izvorj, a priloeni su i foto si ili crtei natpisa. Tom akcijom Zemaljskog muzeja obuhvaeni s u samo natpisi teritorija dananje Bosne i Hercegovine. Proirenjem opte akcije Zavoda za zatitu spomen ika kulture Bosne i Hercegovine na podruja s usj ednih republika, doli smo i do natpisa koji s u naeni u Srbiji, Crnoj Gori i Hrva ts kOj, pa se moe rei da je na taj na in posao oko evidentiranja na tpisa s tea ka u potpunosti obavljen.
Najvei broj do sada nepoznatih natpisa pronali s u Marko Vego,'" a potom Se fik B e lag i .'1 Bilo je i drugih obraivaa steaka koj" su otkrili i objavili poneki nat pis, tako npr.: Alojz Benac," oko Mazali;' Mirjana Corov i -Ljubinkov i ," Drago Vid ovi,'; Zdravko Kajm a kov i ,'" Angela Horvat," Pavao AneJ,i." Jovan Ivovi.'9 Leon tij e Pa vlov i ,so Duan Glumac;1 i Radomir Stani.;' Neki od objavljenih natpi sa s u bi li predmet studija i rasprava. Istiem takve radove Marka Vega,S3 Jovana Vu.kovia ," Jovana Kovaevi a ,;; Aleksandra Solovjeva'"' i Pave Aneli . 57 Posebnom paleografskom studij om zaduila nas je Gordana Tomovi,;8 a posredno, putem s tudij a s tare bosanske iriLice uopte, Gregor Cremonik,59 Vladimir Moin ,'''' Maja Mileti,' 1 Pe tar ori " i Tomislav Raukar." Ovome treba dodati i s inte ti a n nauni rad ora Sp. Radoji i a 64 i obimnu radnju o steaima Ivana Renea, u kojoj je na pregledan nain domo i 164 natpisa sa s teaka , koji s u prije 1945. g. ve bili na raznim mjestima objavlj e ni.'; Smatram da treba navesti i zan imljivo dj elo nedavno preminulog istaknutog bosanskohercegovakog pjesnoka

421

Maka Dizdara. U vrlo zapaenoj ,k njizi Stari bosanski tekstovi Dizdar je sa puno truda, smisla i nadahnua izvrio izbor jeziki najzanimljivijih natpisa steaka (uz ,i zbor