LNIVERZ]TET II· TI"Z,LI

Docent Dr.FEHIM DEDAG1(
UVOD tl VISt) MATEMATIK
Tuzla 1997.

Dr. Muharem Avdispahic, redovni profesor
PMF-a Sarajevo
Dr. Sabahet Drpljanin, vanredni profesor
Ekonomskog fakulteta u Tuzli
tar:
Prof. Dr. Ahmet KasumoviC
Tehl1ic'ko uredenje:
Dzevad Burgi<::
01eze llradio:
Mr. Amir NuhanoviC
StamjJa:
"GRIN" Gracanica
Za "GRIN"; Hajrudin CudiC
lzdavac: Filozofski f<lkultet Tuzla
Na osnOVl\ rjescnja broj: 03-.112/97 od 29.01.1997. godinc Komisijc Z<-l
izdavanje odobrenja za upotrebu novih univerzitctskih udzbcnika i drugih
nastavnih sredstava u nasta\'l na Univcrzitetu u Tuzli, adabrava sc upotrcba
ave knjige u nastavnom procesu.
Oslobodeno placanja pOrC4'1 na promet adlukom rvlinistarstva z<-l obrazova-
nJe, nanku, kultnru i sport TPK bro] ]O/]-65J-JS04 ad Ol.()2.1997. godme
u publilulciji
Narodna i univerzitetska biblioteka Bosnc i Hcrccgovinc

512/514 (075,8)
DEDAGIC, Fehim
l]vod u vHu matcmatilm / Fehim DcdagiC_ - Tuzla:
Univerzitet, Filozofsld fakultet, 1997, - 254 str, : ilush-,
; 22 em
Bibliografija: str. 251. lndeks pojmova: str.
Tiraz: 500 primjeraka,
Uraileno u JU NUB Tuzla,
PREDGOVOR
OV(I k}1jiga je nastala koo pnrocino ollforovih preciavcl!1ja no
vise tehni6kih fakuiteta Umverzitew 1/ Tuzh. ali usnovlI anc zaprClvo,
predavanja odrzana 11 pos{/ednjih devet godll1o 11 okvim prcdl1lclO
Matemattka I na Fahtltetu elekrrotehnike i ma.finstvo II TlIzli.
BuduCi da dijelovi pokriV({jll do/wI' dio programa predmeta
Marcmalika I no drugim srodnim /i.lkllitcfltna (Tehnoio§ki. i(lIdar.i"ko-
ge%ski. Mafematika-Fizika, i sf.) kry'iga ce !;ifj od kOrl.I'lt i
stucientlJna till faklilreta.
Okosnicll knjlge praklic/o, (ini (llgcbra raz/i2'nih [oko. / ,I!,lova
knjige sadrii eLemenle Op.vte aLgebrc; If gLava. S'kllfJovC' III giav(!
Elemente Linearne algehre, glUe su ukUuceno pogLavUa () fJohnomima i
racionalnim fimkc(ioma. Iff glava Elementc VeklOJ'ske algebre. i konacno
kao izuzetak V giava sadri! Elemente AnaiIfi(}ke geometrije. ,S'vaka giav{{
poglavljem odabranih zadaraka, koF cc fJonloc'i da la/cve
savlada izlozenll rnatcl'Uu.
Teoremc, stavov;, definicUe i primjeri l1umerisani Sit po [JoglavfjlJl1o svake
gLave, !coo j wko do npr 11 (1.3) (../-j znaCi II giav([, jJ0l!,iav//e /,
l)()cyJogLav(je J /i)rmu/a (4)
Auror zahvaUuje svima sn pomog/i da kr!jiF',o dOSPllC Ii mice studer/of{!
S osobirom uf!,ocino.\:i:u sc recezenrinw h'o/ jjr AI. AvdlS!){lhlC:'lI,
IJA1F' Sarajevo i Dr S Drpl;aninl1. EkoJlonlski Jii/mifer Ii tUZ/i
Narovt7o sve grdke napravUenc 11 ovoj k'?jJ::I !Jl'lj)od(!J1I alliOnt, cc hili
zohvalan j onima koji ukazil n(I njih.
TllZ/O, jonl1orn j 99
SADRZA.!
GLAVA
ELEMENT! opinE ALGEBRE
1, Alf.{cbra islulZa
I J Dcfinicija iskaza
1.2 Opcraci.ie sa iskazima
J.: Nckc osobine logickih operaciJ8
l.'-l inlerprclacija algebre iskaz<l
2. AlgciJra
2. I Pojam skupa
! ') .icdnakost skupova
2.3 Opcracijc sa skupovima
2.4 Dlfcktni proizvod skupova
3. operacUe i
3.]. relacijc
RclacUa ekvivalencijc i relaci.!11 porcllGl
Binamc operacijc
::;.;j POJam grafa
Po.P111 prcslilGlyanjii.
"3 (; OpeILl..:::i.ic sa preslikavan.iim,:;
" I Algebarskc slfuklure
4. Zadaci
Ii CLAVA
KOMPLEKSNI I REALNI BROJEVI
1. Pofic rea/nih bro/eva
II
II
II
11
]ll
J (j
1(,
is
21
1.1 A5io111atsko zasnivanje skupa rea [nih bro.lcva 3S
1 ,:2 Apsoiutna vrijcdnost 44
1.3 Simp prirodnih i cijelih bro.1C\';;:l 4b
1.4 SImp racionalnih i iracionalnib brojc\';;: .:It)
!.S Imcrvaii i segmcmi
L (, rcalnih brqieva u obliku bcskonacnih razlomaka
1 7. MCl.rika u skupu realnih brojc\,<:l 59
I S Otvoreni i zatvOfcni skupavl u skupu rcalnih brqjev,: 60
1. 9. Heine-Borell svqjsivo skupa ()q
1.10. Hlper-rcaini broJev" (,Ii
2. Rardil1alni OJ'f4 skupa
2.1. Ekvivalemi skupovi
2.2. Prebrojivi i ncprebroji\'i SkUp0\1
3. ?o(;c kompleksnih
3. l Prosircnje skupa R
3.2 Dcfinicja i oblici kompleksnog bro.ia
71
71
72
77
77
78
4.
5.
6.
III
1.
2.
3.
4.
11
3.3 Opemcije sa kompleksnim
3.4. Korjenovanje kompleksnog broJ(l
3.5 Logaritam kompleksnog broJa
3.6. Geomauijslca interpretacija operaclp u C
Polinomi kompleksne promjcnijive
4.1. Pojam polinoma kompleksne promjenljive
4.2. Neke operacije s polinomima
4.3. Aluebarske jecinacine
4.4 Be';ouL-ov s'iav i Homer-ova shenKl
Racionalne fllnkcUe
5.1. Pojam racionalnc funkcije
S.2. Razlaganje racionalne funkcije
Zadaci
GLAVA
ELEMENT! UNEARNE ALGEBRE
Al;.:ebra matrica
1.1. Pojam matnca
• 0
Operacije s vrstama i kolonama matricc
1..:-
1.3. DClenninante
1.4 Osobine detenninami
1.5.
Submatrica. Minor matrice
1.6 Bazisni minor. Rang matncc
1.7. Specijalnc rnatricc
1.8
Operacije s matricama
1.9 Inverzna matrica
teorOa sistema linearnih jednacina
2.1. Sistem lineamih algebarskih jednacina
2.2.
Elementame transfonnacije sistema linearnih jednacina
2.3.
Rjesa\'anje sistema lineamih jednacina. eliminacije
2.4
Uslo\' saglasnosti sistema lineamih jednacma
2.5
K vadratni sistemi jednaCina
Matricne jednaCine. Matricni polino/U
3,1 Matricnc jednacine
3.2. Matricni polinom
Vektors/(i prostori
4.1. Lineami vektorski prostor
4.2. Primjeri velct.orskih prostora
4.3. Linearna kombinacija vektora.
Baza prostora
4.4. Veza medu bazama prostora
5. Uniearni prosiori
5. I. Pojam unitamog prostora
5.2, Gramova detemlinanta
9
"
,.
u
o
8
9U

91
93
9CJ
102
102
103
107
109
109
110
I'"'
"
11(>
IIH
lE'
124
12(
132
136
136
137
138
141
143
149
j49
ISO
152
152
153
1 S5
J58
160
160
J6!
j[]
5,:; _ Gram-Schmltov postupak ortogonalJl . .aci)c vcklOr;:)
o. Zadaci
n' CLAVA
VEKTORSKA ALGEBRA
L Vektori i linearne operacUe sa veiaorima
1. 1 Skalame i velaorske veliCinc
3.
4,
1.2. Pojam vchora
1. 3 sa vektorima
1.4 Prqjciccija vektara na ravan i QSU
1.5 Usiav koiinearnosti i kornpianarnosti \'cicLOra
1.6 Orijcntacija prostora V,
Skaiul'l1i protiukt vekw1'll
2. i Defirucija skalamog produkt<t
2.]. Osobine skairnog produkta
Vekwrski produkt vektora
J.1 Defiuicija vektorskog produkl(l
3.2. Osobine vektorskog prociukla
kijdoviti produkf vektol'{!
4. ! Defllllcija mjesoviiog produkla ui vckl.Or,
-1-.2 Osobinc mjcsoVltog produkla \'ckwr:\
.::; ._, Dvostruki vektorski produkl
5. ZaJaci
V GLAVA
ANALITlCKA GEOMETRI,JA to PROSTORl'
1. J(oordinlltni sistemi u prosroru
1. 1. Dekartov koordinatni sistem
1.2 Polarno-cilindricni koordlllalni sistcl1l
l.3 Sfemi koordinatni sistcm
1.4 Neke metricki zadaci
2. Raval1
2. l. Opsta jednacina ravni
! 7 Polozaj ravni U odnost! na koordinatni SlSLCm
". lednaCina ravni u normalnom obliku
2.4 Ostali obhei jednacine ra\'ni
2. 5. Mcdusobni polo.iaj dvije ra\'ni
3. Prava
3.1 OpSta jeduacioa prave
3.2 Jednacina pravc kroz datutacku
3.3 Parametarske jednaCine prave
3.4 lednacina prave kroz dvije tacke
3.5. Medusobni polozaj dvije prave
jl)(j
196
199
200
201

21J4
207
210
21 :'
214
Ie
2tc)
217
22U
121
221
1
,",\j raslo.ianje iZl11cdu dv(ic 1l1l111oiiaZllc pr:1H'
3.7 Rasto.iullJC tackc od prave
4. !wiozaj prave i ravni
:.1.1 Ugao izmcdu pravc i ravni
Uslov paralclnosti prave i r(l\111
.!: Usiav llofmulnosli pravc i ra\11i
1:, Porr§! i krivc drugog reda
,.:; 1 Knyc drugog recta
.:;' PO\Ts: drugog red;)
.::; ':; PrcsJck. pO\Tsi i fal'Jl)
:>.oj Cilindricna pO\TS
S.:' Konusnu poves
:), C Obrtnu ])OV1"5
'I! Primjcri pO\Tsi drugog reda
6. Zadaci
Literatura
jmlcks
22(,
237
239
240
241
243
24()
251
25::::
PRVAGLAVA
ELEMENT! OPSTE ALGEBRE
L Algebra iskaza
isk{!:: il; J)l"ouozfcira .ie osnm'11i pojarn <lIgcbrc iskazE \.)\'001 definicijom
l-uei isieuzolT, s!::, dakic po defIOlci,ii". poo,:azumiJG\'(! l\TdenJc kOJc
ima s'vojSl\'O cia 11102:C hIli same 7snmfO (tacno:) iil samu nC1Slll11{(! tncracnoi
se l11ogucnost lHvrcirvanj<J Ie lstinnOSli
Prim,jeri: "Sedam.ie prost broj.'·
') n 3;: 2. _ x::::: 0 "
"SVIlTl Suncevog ima konstan111,"
UOCfrvamo du pn"j primjer dajc mean lskaz: dmginl primjerom nije dat iskaz .
.ler nisu navedene vrijednosli prom.ien1jlve x, ZZl kqje se twdi da .ie
J\ - X = 1rccim pnmjerom ilustrujemo "tvTdnjl1" koja nUe iskaz, jer j;: beL:
5111151a
S,; sranoviSta ma1ematikc,- a i njcnc rcalizaci.i::. najtd;ce nijc prcsudan sam
iskaza, 2.(110 iskaze oznacavamo samo slc)"riIll(; p.q,;' s,. bez obzira
SUI iskaZlIJU, zalllma.1U nas operaciJc sa njima Lao objekuma.
isiZfllLOSJ1l1 vruea"nosr iskazzL P oznacal.'amo sa r(p) i ona jc po definiciji

" akoje iskaz l) (([(on:
akoje Iskaz p
2
i. Algebra iskaza
Dakle. definisali smo jednu flml!"ciju 7 na skupu lskaza vrijednoSlima u Skll-
pu r . .l} Umjesto znaka "T" (Citaj "ten) Ce8CC 5e koristi 1, a umjesto znaka
"1.1' (Citaj line tell) koristi se O.
Ovdie cemo uvesti kvantiflk.:'1tore kojim como se koristiti. Simbol "'v''' koris-
umjesto rijcCi OIsvaki" , lIbilo kOjl', a simbol "3" umjesto rijeci
"lJostojjH. Kao Sto je to uobicajeno. koristiccmo It." iii "1.
1
umjcsto rijcci "wko
do je
U
" iii "sa svojstvom daje", i slieno.
Na primjcr, iskaz: "Zo svako reo/no x posroji recdan bro) y so svqlS1VOni
dO.le x + }! > 0 'I, kratko uz pomoe kvantifikatora, 7..apisujemo ovako
('Ix ER)(3y ER): x + V> [): (0)
gdje smo znak " i2" iskoristili umjesto rijeci !lpl'ipadd
'
,
1.2 Operacije sa iskazima
Definicija 1. NegacUa iskaza P)f lskoz ,1' (Ciw Sf "ne pit). Iskaz ----,p
Jf Is!mlt ako j sanw aiwjc po dejinicUi iska::: ji !1els(inif.
UmjeslO fraze "ako i somo ako po (ie/inicUi" koristice111o se oznakolll <:=::"
Upravo navedena defmicija maze sc izreti kracc i lakse pamt1t! pomocll tab-
bee toka istmitosne vrijednosti
r(p) I
I !
0
II \ 1
Unamih operocUa u algebri iskaza, funkcija koje jednom iskazu odreaene
istinitosne vrijednosti pridruzuju neki iskaz jednoznacno odredene istinitosne
vrijednosli, ima svega 2. 2 ::: 4. OSi111 uvcdene negacije to su jos i operacijc·
7(1') I rUI p)
I r(p) r((, p)
1 I I I I 1
0 I I I 0 0
7(1') I r(f, p)
1 I
0
0 I 0
sa
1": JC identicki umuna operaci.ia. j je, idenritet. (jc identiC/ii
neistinita unarna operacija.
Oefinici.lfl 2. lskozo P I iskazCI q,le s/oze17l Iskaz.
F 8.: q ). se "p 1 Cj "). zo kOji jt'
o(/nosno
I T(q)
I
,
J ! J
I
J
I
1 I (I
I
()
0
I
I
I
(I
,
()
i
()
I
()
J-I/\ q (ii!
Definicija 3. Disjunkcija Unkiuzivt/a) iskazo 1) I lskaza q JC iska: fJ \/ (}
(cuu sc "p iii q "), Z[I kOji F'
oc/nosno
r (p) r(q) r (pvq)
I
0
0 J
() () () ()
Prv,L druga i posljednja kolona u tabcli dcnnisH istmltost ekskillziv17r:
dn,:!u17kcUe. Daklc, , -
de".
ill I iii I
Upravo definisane operacije algebre iskaza: ncgacija, i disjullkcija
zovu. sc. operacijc i predstavljaju osnovne logickc II
pnrnJem algebrc lskaza II mnoglm naucnim i tehnickim disciplinama.
Definicija 4. ImplikacUa iskazo P i iskaz{! q.le sZoieni iskaz P :=::;> (f .
(C1!O se lip slijedi q"," p implIciro (1" iii " P povia(, r;"), 2a kO/lje
Istinitost implikacije izraiavanlo tabelom·
G. BODie (1815-1864), .;ng!eski lllitlcmatiCw
4
i Aigcbm lskaZlI
T ( jJ) T(1j)
I
I> 0
I
0 ,
rO
(I
U implikaciji p:::...--:;. q iskaz p predstavlja hipOlCZU iii pretpostavku, a iskaz
q konsekvencu. Matematika i111<.1 vlastiti, kao sto sc zna, vr10 precizan jezik i
jc priiika da to ilustrujemo, upravo implikacijom. Nallnc. lskaz
f!;' q cita sc: " 1) je dovaljan uslay ZIl q" iIi "q Je patreban uslo\" za p
i'E Dak "ako ie [J onda ie q". S10 znaci " p je dovoljan uslo,," za q" pokaZimo
pn'l11jerom 1<0.1i citalac vee zna:"])o /)i x ((leUlv sa
dovoill10 Ie do bllcie d,ICijn.· SO 9". (Onl ImpllkaCl.1U mozemo zaplsail U
oblikll => 3ix n. smo ulJouijebili oznaku o!b da bl kazali b je
, ,- '-" '
dicijiv() sa a)_ Kad kazel110 "q .Ie pOfl'eiJon IIs/ov za p ", to znac! du iskaz
I; moze biti i5tini1, aIm q nijc ist.iniL Za navedcni prim.18L daklc:"Brq; x
hiti dlC(irv sa 9: ako mje ((feUiv so ?tl, t.1 potrebno.ie dn 31
x
dn b1
9::::
Dcfinicija 5. EhvivaiencUa lskaza fJ i lskazo q J!: si()zern IS/a.r:: Jl ¢:::." q
(ella sc "jJ ako i sarno aIm q" ili n ]I .Ie ekrtvalel1lno sa q 11), za kOj1.lc
r(p·eo> 'I) = leo> C{fi) = r(q)
Dmgjm rijecima
\ rip)
! r('1)
q)
\ i
I
I i 0 II
() I
II
0 0
Prim,l
e
r. Potrcban i dovoljan uslov da je prirodni broj x sa ui jest da
jc zbir cifara broja x djelji'i" sa tIi
'Ova t'iTdnj8 jc ustvari. ekvivalcncija p q, gdje su ]J i q slijedeci iskazi:
p. "Prirodni bro.! xje djeUiv SCI tri."
q : "Zhir cUarD xjc c{lCUiv sa tri,"
Definicija 6. Ako ,';U pi q dati lskazi, i.<.;kaz p t q (eita se tip c/) jc
slozcni iskaz "nUe isl()vremenO I Plt)", odnosno
1 " Opcraci)c sa iskuziml!
do,(
dp! q)::= OQ T\p) = T(q) = 1
Tablica taka istinitosne vrijednosti za Shefferovu* aperaciju glasi
T{q)
r(l'
l' q)
()
(l
I
()
t
I
(! 0 ,
Definicija 7. Ako Sll pi q neki dati iskazi. sloteni lskaz
1Ilka.{:jevic q")je novi iskaz "nitije p nitile ((, U.
I
p..;-,.. q (Giro sc "p
dd
[(p+q) 1"", r(p) r('1) 0
istinitosna tablica Ze'l Lukasic'i"icZ8VU*' opcraci,iu .Ie·
Konacno, ovdjc cemo .ios navesti d·vije binamc operacije. JdentiC/a 1stinita
odnosno neistinita binarna operacija dat('. Sl1 respcktj\110 tab1icama:
!
rip! [(q) r(pl q) r(p) r( '1) r(pNq)
I
-i
0
I
()
I
0 0
I
0 I
!
0 0 0
(! (i II (I
0
Ukupno binarnill operaciJa algebrc iskaza ima '). = 16 , ostalih sedam koje
nis1110 naveli, obicno se ne imenu.iu posebno,
1sto tako ,,-orne operacUe se nc uvode direktno, (za zadato n ima ih 2
2
").
vcc se izgraduJu pomocu unamih i binamih operacija. Na kraju uvedimo po
dogOVOill, 1::ao nulte-operacU'c iskaza, dvije konstante T i .1, tj. I i O.
koje smo upravo definisaIi u algebri iskaza grade nove slozenije
iskaze
") G. Shetlcl' (I R66-J 945). malcmntirnr
.') .1. Luknf'il'Wl;;;:: (1890-J 956), p0ljS);! mall'ln!lliC:m-
G l. Algebra iskaz;;
Definicija 8. Islwllla formula .Ie konacan mz iskaza )J0JJ10Cl!
logicJ..>'ih operaclj({, konstanti 0 iIi giavnih pron?jenUlvih iskaz(f p. q J.
Prim,jeri:
(pAq)vr,
(p=>q)¢>(q=> pl·
Navedeni primjeri Sli iskazne fonnule. Zagrade odreduju redoslijed opcracija
Medutim u formuli, da bismo izbjcgli prcvcliku upotrebu zagrada, uzimamo
po dogovoru, da Stl operacije tl nizll po prioritetu: /\ (\I), =>,
Takonaprimjer, .. pAq Zl1aci (,p)/\q.anc .. (pAq);dok jJ/\q=:>/'
znati (p 1\ q):=,.,; r, a nikako p /\(q => r),
Jasno je cia iskazna \Tijecil1ost iskazne fommle zavisi od iskaznc vrijcdnosll
iskaza u formuli. definicijom uvodimo najvafuije iskazne fonnu-
lc.
Definicija 9. iskClznn jCJrmuia k% )C !GenD bez obzira no iSlimrosnl!
vrlJednost iskaza l.i nazrvCl sc IaLtlolog(ja
Pored tuutoiogija treba istaci 1 tZ\', algebrc iskaza. Fonmda
(F algebrc iskaza jc ISjJlmjlvo iii zadovolflVG onda i samo onda aJ(Q posloji
bar jedna kombinacija vrijednosti iskaza od kojihje saCinjcna. Z:'l koju q: kao
cijela pop rima r ( ) :::: 1 , Za fonulliu IF algebrc iskaza kaZemo da je obo-
riva onda i samo onda ako poslOji bar jedna kombinacija \Tijednosti iskaza iz
ko.iih je sagradena, ?..a kqju IF uzima r( q: ):::: O. Jasno.ic da jc t"F oboriva
aka i sarno aka je -'I q: ispunjiva formula,
Primjeri:
Zakon identiteta: p => p.
Zakon isldjucenja treceg' jJ \/ ,p.
Zakon dvostruke negacijc', -,.,p ¢:;> p,
Zakon tranziti\'l10sti
(I' => 'I)" ('I => p) => (p'=> '1) ,
(1)
(:1 )
(4)
( )}
Pravda izdvajanja (Modus ponens): T(p => q) = 1 A [(1') = 1, (6)
tadaje r(q) = [,
Ll Ncke osobine operaciill
Zakon kontrapozicije: (/):::::;:,q) ::;:;:;- ----,jJ)
l1avcdene iormule S11 tamoiogije i \-ellku pnmjcnu Poscbno jc te-
sta primjena Z:'lkona kontrapozicijc_ CiJil jc logika u dokazivanju l11atemati(-
kih tvrdnji gotovo nez.amjcllijiva. Tabelom koja sliJcdi dokazujemo. na 06c-
vidan nacil1, da je fommla (7) tautoiogija
T(p) r(q) TI..P = fj I
TI-1Cj ) ';-'{I,I T(---,i! =:. -'1) I
(I (i
0 0 I
() (j
0 I
(;
0 0
i
-1
(jer Stl k010ne 3 j 6 ekvivalentne), Isto smo mogii nokazati i na sliicdeCi n(J-
cin. Naimc, U [onnuli (7) ntie moguc raspored 0 i 1.
Ako jc npI. n£1 lije\'oj strani ekvivalcncije O. laciajc Tun:::: 1 r(q):::: Ci. a
lO 711aci cia.ie r (--I(j}:::: J i z- ( ----,p) = () _ pa.it.: i nel dcsnoj strani ckvivalcncijc
(7) takodc 0. Alw jc pak na li,!Cvo.l suam Cl<:Vj\'ctic1l0iJ(
7"(p};;::; 1 i r(q):::::O. !ilO znaci i da niy::.' J
1. laei,', slgun](\ ni,:c
daldcni
lla desnoJ stram nUc o. E ZnaL 't r" kcmSLll1lC' U1111CSU> uobib:\ICnog
[reaaio c!okazari" iii "ClTYlc,/c dUIC({2 ZUVI',i'r'!;'
1.3 Neke osobine iogickih operacija
Zakon idempotenlnosii
jJ/\P¢::;>j).
ZaJwn kommacije'
jJ/\Cj Q q I\jJ, P'/(j:;:::;:-' (/\' Ii <:=> P)·
Zakon asocijacijc'
(pAy)/\r¢:'> P/\\(j/\t).
, ..
sr(; j(
(0 i
C2}
(jJ:;=:'Lf)<:=>r /) <::::> (q r) .
Zakon distribucije
P A(q V r) Q (p 1\ q) v(p 1\ r). P '/(q.,c, r) (pvCj,) /\(p v 1') , (3)
De fVlorgan*-ovi zakoni:
,(p v q) ¢:;> (-y) 1\ .. q). -'(F 1\ q) <=> (..,p \/ -Iq) (4)
----------------
ADe Morgan (1806.1871).
1. Algebra lskaza
Biname operacijc implikaciJu, ekvivalenciJa, Sheffer i Lukasievlicz mogn se
svestJ na OSllm'11C Bool-ove operacijc. Nalmc, nijc tcSko pokazmi da Sl! slije-
decc fonnulc tautologijc
(S)
(6)
(p =0 '1) => ((p => =;, .,p)
(7)
Ovdie cemo dokazati same (7) da bismo pokazali .ios jedan naCin utvrdivanja
Ideo"Licke istinitosti. PriJc toga. uocimo da je iskama formula (F tautologija
onda j samo onda aka jc r ( '1-' ) "" J . (Pri tome valja uzeti u obzir da je zbog
rep) () iIi rep) = 1 uviJek (r(p»)' rep) i sl.). Neicaje sada
'F = (fi =? '1) => ((p =" =:. :
ozna6i1110 sa r (p) ;;::;: a i T (J;") ;;::;: h . Tada.ic
T ( rF ) ;;::;: 1 - T (p =:;, (/1 .:. r ell =:;> q) r«/l =,-, -. p) =,--, -,q :1 ;;::;: 1 (l _. a + a b) +
+( I - U 717 h) . \I .. (I . [J HI (! - h») .,. (I - {/ + a (! - h)( 1 - a)] = I iii
Konstcci sc sada formulama (4). (5). (6) 1 (7) te zadatak 5(c) simp od sedam
opc-raCl.Ja ¢::;;', =:;'. \/J',-, -, } (SLa visco
mozemo svesti na skul' ad dvijc operacijc
svc biname i unarne operacije)
,.-.}. {-- ::::>}. ili pak
na samo jednu {1'} oeinosno {-t}. Sa stanovista pnmjcnc matematicke logikc
U l..-:'lsni-vanju Jogikc racllnara ova, svodcnje na baznc OpCrQCljc, prcdstav\ja
presudnu cinjenicu Bazne opcracije su upravo operacije iz kojih izvodimo
svc ostaic opcraciJc
1.4 lnterpretaci,ja algebre islmza
Ako pridruzimo iskazima kao varijabiama sku pave. onda 5e algebra iskaza
maze intcrpretirati P01110CU algebre skupova, vidi npr., [7]. Ostavljamo da La
uradi CitaJac pomocu zadataka ostavljenih u poglavlju 0 skupovima. Pridruzi-
ma Ii. mcdutim. iskazima np1". prekidacc u elcktricn0111 kolu oneia preiazimo
u tzv "algebru prckidaca". lstinitosnoj vrjjednosti T(p);;::;: 1 odgovarao hori-
zontalni polozaj prckidaca (I -i:->' -0--). a vrijednosti T (p) ::::; 0 bio bi pridru-
zen verLikalni poloZ:..'lj prekidaca (0 +->' 9 ). Sioienil11 iskazil11a moiemo
dmziti elektricna kola S odgovarajucim prekidaCil11a tako da istinitosnoj
jednosti 1 slozenog iskaza odgovara proiaien}c struje kroz kola "horizontal-
1 A lnterprelaci.ia algcbre iskaza
9
n(Jrr. a istinitosoQi \Tijednosti 0 nemogucnost prolaska struje kroz kole'
Cverlikalno"). Opis3nom pridruzivanju odgovaraju elcktricna kola
pVC!
S1. l.a. S1. l.b. S1. I.e
I ----ill) I
I I
p=q
Sl. 2.a SL 2.t
iI
i r-
i \q)
,
!
C." II, 'i-/

p-!vq
S1. 3.a. 81. 3.b. Sl. 3.e.
Jedllakosti dvije iskazne fom1Ule odgovaracc sada "islO
odgovara.jucih clektricnih kola. Napril11Jer, zbog
I' A (q V r) = (p A q) V (I' A r)
(sto ostavlja.111o da Citalac dokaze), eiektricna kola n3. Slikama 4.a i 4.b
CiOllisll jednako, sto naravno oije z.:::memarljiva informacija ni za jcdnog inze-
njera, buduCi da prekidaCi rnogu bii.i i veoma skupe naprave .....
10
SL 4.a
SL 4.b
S1. 5.a
SI.5.b
Na krajll ovog poglavlja primjetimo; razlicite matematicke istinc izrecene u
obliku ·tvrdnji. stavova iii najcesce teorema, II sebi sadrze pretpostavke pod
koiirna se t;rdi: !!(A) .Ie uslov za (Bt, ili!l(A) je dovo!f
an
llslov za
(B·)", iii "(A) je potreban i dovaljan uslav za (B)" Dakle, ovd1
e
so teorema
semaiski prikazuje (A) iii (A) Q(B) Pored toga. pn dokazu La-
hih tndnji, cesto polazimo ad negacije i dolaskom u kontradilecl!u dakazu1t-
1110 samu tvrdnju. Negaciju jedne tvrdnje ovdjc ilustTIlJcmo pn
m
Jcro111 nega-
ciJe [Of mule (0) date u (1.1). Naimc (0) <=> (0') , gd]e JC
(3 x ER)(Vy ER) (x + )' S 0)
(0' )
:::. j POJLlm skupa
Ii
2. Algebra slmpova
2.1 Pojam skupa
Skllp je oSl1ovni matemmicki pojam koji se ne dcfinisc Naravno. ovo 5to S111(1
izreldi nikako nije defmicija skupa. Da bi clement x pripadao nek0111 sicupu
A. mora posjedovati osobinu <oznaCimo je sa P (x)) kqju imaju 5\'i clementi
skupa A. Dakle, definisano svojstvo (atribllt) P (x) odrcdujc pripadnost clc-
menta skupu. 2ato pisemo dajc
P(x)} ilikracc
Skupove oznacavamo veliku11 siovima /l.jJ _ C.. . ..r. r.. doL clerneme
amorihog skupa_oznacavamo najcescc maiim slovima. Aka clemen! x pnpa-
da skupu ,S, pi5e1110 da jt x 'C ,\,' , 'Zl aka ne pripada skupu S, piscl110 ,I,'
Skup {x} 20ve1110 jednoeiemclUllim. Po dcfiniciji .ic prnzan skll!) (u oznaCl
G') skup koji nema elcmenata, Npr. SkllP :.1::1 l':;O: x} Inacc. SkUpOVl l1logu
imati i beskonacno mnogo elemcnata, Skupove predslavijamo
da bismo imali kakvu takvll \·izucinu prcdsiaVll mada sc nili jedan dokaz II
teoriji skupova ne izvodi pomOCll dijagrama. Eiementi ad kqjih S8 sastoji ncki
skup mogu biti i sami skupovi. Naprimjer, takav sImp je partirivni simp sku-
p<1 A (P(A)). 0 tome cemo govoriLi nesto kasnijc. Moze S8 uvesti svOjSlv(;
P(X) koje determinira i pripadnost nekog skupajclmiif/l (iii kiasi) skujJova
koja ima to svojstvo Familijc skupova oznacavamo pisanirn slovima )L (li. C.
(D.
2.2 Jednakost slmpova
Definicija L Aka.ie sva/o element skltjJu A jednovrerneno j element s!wjJo
f3. wda za sImp A kaiemo do je podskup skupa E, Pg'enw A en, a znaic
"c" predstavUCljednu reiac(/1I meal! skupovlma i naziv(f se in/(lllzUa
Simbolicki navedenu defll1iciju mazemo izreci na slijcdcci nac.in:
12
2.Algebra skup()va
dd
Aell¢": IXEAOO>XEB) (I)
Definicij:l 2. Zo sklljJove A B kazerno da SII .1ednaki aka)c A c B 1
B cA. PiXemo A:::.: B .
Prim.ier. SkllP A:::o {o.h.c} jcdnalqc skupu 13:::0 {b.a.a,c}. DakIe
A = B"", A c B /, Be A . t.l
(2)
Ii =ll = (lix) (x E A =;, x EBI /, I,\fx) (x E1!=>x cA).
Upravo uvedenc reJacije (1) i (2) meau skupovima imaju neka vama svoj-
stva. Navesccmo ih bez dokaza, buduCi da su veoma jednostavni:
(I) relleksimosl (\fA) A = A:
(2) tranz!t!vnost (\fA, B, C) A = B r·. B = C => A = C
AcBr.licCoc?AcC:
(3) simetricnost (\1 Fl. B.i A :::0 B => B:::o /L.
(41 amiSlmctricnost (\/ A. lJ. A c_ B /'. 13 :..:. A =, A :::0 B
Prim.icrimo cia SYI skllpm"'J 11lSti uporeolvi po inkluziji Kao S10 smo relcli i sa-
l1li skupovi mogu blll clementi sl(upa. npr
S = \ {l}, ;2;, -[
SkUD koii za svojc clemente ima skupovc (precizni.ic sve podskupove nekog
skura A) oznacavamo sa P (A) i zovemo parlltGtivnl skup skupa A.
Neka skup A ima n eJemenata. Pokazujc se da partimtivni skup skupa A,
sl(Up PIA) sadri! 2" clemenala.odnosno
SImp moze biti konacan iIi bcskonacan, zavisno ad broja eiemenata kojc
sadr.zi. Cinjenica .ie. ako S8 konacni skupovi raziikuju po broju elemenata.
oni ne mogu biti jednaki. BeskonzH5ni skupovi S£:, takodc. mogu razlikovali i
po "broju" eiemenata. 0 ccmu eemo govorili nesto kasnijc.
2.3 Operacije sa slmpovima
Definicija L siwpa A I skujJa B .ie s'kup Au B 0 ko}i sadrii sve
elemente skupa A i sve clemente skura B j samo njih. Dak/e,
dd
AuB :::olJ:ixEAvXEB]
Ovom definicijom smo uvelJ uniju konacnog broja skupova. Ako je
(F:::o{A j ,A
2
• .A
n
····}
2.:1 Operaci.!c sa skupovima
bcskonacna familija SkUpOVii. tada
Cf
UA" {xixE:A"zaneko I E{L2 .... J1. ... }}.
odnosno, akole I E 1 (1 Je bila kOli beskonaclli s!cup L
• def
UJ1, :::o{x!xEAI_ zaneko 1 Ell
1;01
su beskonacne unije skupova
Definici,ja 2. skupa A I SklljJO fJ Ie skuJ) A ."-"', B kaji sadr:'fI cleme-
me skupo A koji lsrovremeno pripada/u ; skllp;/ B Dak/c ..
def
AnB:::o {x!xEAI\XEB}.
Presjek beskonacne famiiiJc skupova A
1
, A
2
, •• A", ... Je skup
Cf de!
nAn";' {xix EA", zasvako 11 E{L2 .... }}.
n"'-l
Za skupovc A i B Z.1 ko.ie.ie A r"\ B :::0 (2:.. kazcmo da sc sijekll iIi cia su
disjunktni. Za familiju skupova A L' A;,. ka2C1110 da .Ie dzs:junK1l70
lCunilUn, ako jc .{ (",\ Ai:::
Definici,ja 3, Razlika skupova A i B JC sku]! if \ H kG.n sadrzi eicmcJllc
s/cupct A. kO./i ne pripadaju SklljJU B, U
de(
A \ B {xl x E A /\ X EO B} .
Specijalno, ako je A c S , tada skup S\ A nazivamo komplemem skupa A
de!
u odnosu na sImp Si oznacavamo sa A
C
;::: Cs(A) {x ESix EA}.
Pomocu definisanih opcracija moZe se uvesti i tz\" slmctricna razlikn Si.-'ll-
pova A i B,
d,,{
At.B =(A\B) ...AB\AI=(AuB)\(AnB\
,o. " . . !
(I)
Relaci.iom (1) uveli smo simeuicnu razliku Af:..B. ali izrazili j jedml sku-
PO,"lU jednakosL Pokazati da vai! Jednakost (1), znael pakazat! Jednakosl dva
navedena skupa.
II nastavku 6emo navesti .ios neke osobinc koje imajll upravo navedene opera-
cije medu skupovima:
(a)
(b)
(c)
AuA=A. A"A=A, AuA" =S, AnAl' ooe,. (Ac)" =11.
AnB=BnA,
A u(BuC) = (AuB)uC, A n(Bnel = (A "BV'C.
14
(d)
(e)
(0
An (B u C) (An B)u (A "ej,
A u(B n C) = (A u B)n (A uC),
(AuE)" =AcnB
c
, (AnE)C =AcuE
c
,
2.Alg:ebra skupova
Primjer. Pokazati da je tacna skupovna jednakost (c) (tz\,. De rvlorgano
y
z.akon).
Neka Je x proizvol,ian elemenl skupa L = (A u E) C , tj. X E (A u B) C tada
A
[" A J' j" B" - "'('Ae" }oC) xlf U):;;::;:;?XE hXE.):;;::;:;?XE;'j\.XE} ------T'XC ,,-) J'
dakle xED::::: A C n Be Ovim smo pokazali da jc L c:: D. Jasno je da
istim postupkol11 dolazimo do DeL, pa su svc navedene implikacije tacne
i 11 obrnutorn smjcru. Dakie, vrijedi D = L, time je pokazana tacnost for-
mule (e)
Definicija 4. rt)C algebra ((T-aigehro) skupova ({ko vaz,·
]" A.E Err => Au R E,of.
2.4 Direktni proizvod skupova
Na kakav je medusobni ocinos skupova {o.({.b} i {n,b} vec smo
odgovorili: {a,b} c {a,a.b} ! Jos vise {a,a,b};;;; {a,b} . Dakle. za skup nije
bitan poredak elemenata, niti broj ponavljanja jednog Ie iSlOg elcmenta u
skupu. Medutim, treba primJetiii dale kod nekih skupova raspored (poredak)
elemenata bitan. Upravo cemo ovdje upowati takvu \Tsiu skupova. defini-
sacemo jos jednu operaciju meau skupovima
Definitija 1. Uretleni par elemenata a i h .Ie simp {{a},{a,b}} Sf
kratko obiJiezava sa (a,b).
UoCicemo da koristirno oznaku kao daje u pitanju interval (a,h}. Naravno,
to cinimo iz jedinog razloga da ne uvodimo nove owake Korisleci se deftni-
eijom 1 nije tesko pokazati da vaii
2 Ii Direklm lJTOIZVod skupo\';)
([/. b) :::: (c. d) ¢:> (({ :::: C /\ h ;;;;: d)
Uredeni par (a,b) il11a prvlI komponemll iii koordmnill
/(I Je h Dakle, U opstem slucUjujc (a,h) '" (b,o,
u. drllpa k()orchnu·
Definicija 2. Skllp (a.b.c) naziv({ .','C ul'edenu 1ro/lw 1/ kojql.fe tl-jJrV(f. b-
drllga a c-trei'Q komponema: de/ini/ie sc pomoclJ
(a.b,c):::: ((a.h).c) (! J
Ocigledno je lZ definielle (I) do vaZl
(o,b),c) = {((a,b)),!la,h),c)) ,
a lZ definieijc (l) i (2)
(a,b,c) i'J;::::h(, /\c=c
o
)
Mozel11o, dakie rekurentno definisari llrer:1enu Jl-fOr/w kao skup
... o,,_!).o,;).
(2)
Naravno. jednakost dvije urcdenc l1-lOrke jc CkVlVaicl1l11<l .JCdnaicosli odgcn'a.-
rajucih komponentL
(c j .a
2
·_ ,.01l)=(6).b
2
..... I>,,) ,:;:::;,0, :;;eli; ... 17]-
Definici,ja 3, Carcesiev* (Deiwrtol' iii direktni) proizvod rivC! ncpraZ!1C
Sf..l.lPO A j B je simp svih urcclenih pafOVO ({f, h) _ aio)(:' prvo i:ommmefii{;
tI EA. a drllga komponenta h E B Taj sk1/]} .'Ie ozna{av(I
A x B = ((a,h)i" '0 M,h Eli!
Primjer. Nckaje A:::: {OJ ,a
1
.Ci
3
}. a Jj:::: 1b
1
.Ii:l gdjc su 0, 1 h reaini
pozitivni brojevi. Tada rnozemo skupove A x BiB j: A predstaviti tackama
u Dekartovoj ravlli, kao na slici 6,
A
i
13
4
f\
H\
b
i

0
it:
b,
0
ill
Q 0
I
I I
"----+
b: b: U
S1. 6.
*) R. Descart-Ctu1esius (1596-1650), Jiiozof i
J6
3, Rclacljc, ope-racijc 1 preslikavani,-l
Dakle. llllamO skupo\'c
A y B = ((a, ,h, I,(a, '/',), (a, ,h,), (0
2
,10, ),(o"h,), (a, ,h,) I '
13 Y A = I(b, ,a, ),(b, ,C/,j,(b"a;},(h,JI, ),(h,,{i2),(h
2
,o,))
i oCigiedno.le A x 13 '" B x A . Primjctimo claw k( A) = 3 ! k( B) = 2 daklc
k(A,B)=k(13xA)=23.
Moze so pokazali ako.lo k(A) = m. ! k( B) = n , lada jC
k(A x B) = k(ll x A) = m'n.
Cartcsle\' proizvod vise skupova sc definise po analogiji na prOlzvod dva
skupa. Tako je npr
Ax13xC={(a,h,c)iaEA/lbEllAcEC\
Ako su A], A::; . ... , A" neprazni skupovi, tada je Ai Y A::: Y •.. X A" sku].!
svih uredenih II-torb ( a l , a ~ .... 0
11
,), gdjejc oJ EA; SpcciJalno. akoje
A, = A. za i = 1,2 . .... 11 tada se direktni proizvod naziva n -li stepen skupa
A, Ii
3. Reiacije, operacije i preslikavanja
3.1 Binarne reiacije
"
,
, ,
Definicija 1. Neka S1.I A, 13 ¢ 0. S"vaki podskup p DekarlOvog prOlzvodo
A x B naziva se binarna iii dv()ciana relacija na SlcUPII A x B.
Za dva elementa a i h sa svojstvom (a,h) Ep kaz.el11o da Sll u relacUi p !
pisemo a po,
Aka .Ie k( A) = n, onda u skupu A maze bill defimsano onoliko reiae!la ko·
hko .Ie k(P(A x A». a to je tacno 2'" Ovdjc k(A). kao i dosad.
oznacava broj elemenata skupa A.
Binama relacija se moZe zadati na razlicite nacinc: graficki, strjelicama, ana-
Jiticki itd., ali se po pravilu zadaje opisom osobinc koju imaju njeni elementi.
],! Bmmnc rciaciic r:
Primjer. U skupu R= = R >< R parova rea1ni11 bro.1cva. slijcdeci skupovi su
rclacije
{aj P: "" {(x,y)!x ER /\.1' ER /\)'2 x}"
([1: P2={(x,y)ixERAYER(,ySx·,·2),
Ie.' P3={(X,y)!XERI'.1'ERA.y2X').
(d-I P =- p:: n P 3 .
OSlavljamo da titalac graficki prcds1a\'i rclacijc p] ,P: P'i' 2 ml ccmo
ovdjc na Slici 7. prcdslavili relaciju p::: p ~ () po
\
\
---?=¥"'--__ -+ll
/ ,2
,/
S1. 7.
Pojam binarnc rclaciJc t1vedcn definic\iolll 1 mozemo poopstiti
Definici.ja 2. J'Veko su A,. i =- 1.2 . .... n neprazJ1l sKupovi. Svakf podskup
R dlrekrnog prOlzvoda Aj Y A ~ x··· x All naziva se l1-arna relacUa If
s!wpu Ai >< A:; y ... x A,;
Prim.ieL Aka .Ie A, = {L2.31, A, = (a,bi. A] = (a,,B,y) lada .Ie Jedna
In-narna reiaeijanpr. p= {(Lb.a),(2,a.0').(3,h,r)}.
Relaciju p 111o.zemo predstavi1i stIjehcama kao na Shci 8.
b
3
S1. 8.

3. Relacijc. operacije j preslikavan!<l
Skup svih pn!ih komponenata biname relacije p naziva se Iijeva oblast n'-
facUc p i oznacava S<l DIP, a sImp svih drugih komponenata uredenih
parova bmame relaciJe p desna obiasl i oznacava sa D JP UniJa svill
oblasti cini poUc binarnc opcracijc p 1 oznacava se sa Dp Dakle.
mozcmo pisati da jc D po;::: D) p U Dd P .
3.2 Relaci.ia i relacija poretka
Neka su biname relacije P!l' gdje 0: pripada nekom indeksnom skupu.
definisane u ncpraznom skupu A. P
u
c A x A. Meau svim ta1<\'im reiaci-
jama u skupu A izdvajamo one koje imaju slijedcca svojstva:
(II RellekslVUOSt: (\to EDp) opc:
(1) Sill1etricnost: (Va,b,c EDp): apb:::::> bpo .
(3) AntislmetriCl10st (\ta.hEDp). (aphAbpa)=oa=b:
(4) TranzlIivuost: ("o.b.c cDp) (apo •.. bpc) => ope .
gdlclc D P polJc rclaclic p.
Definicija i, Binarna relacija drjinisana u skupu A nazi va se relacU[{
ekvivalencije i oznacava sa "-" (eita se IItflda
ll
), ako je rejleksivna,
simetricna i tranzitivna.
Primjer 1. Nekaje p::;; {plgdje SI1 p - prove 11 Euklidskoj * ravni} . Uve-
dime u P rclaciju (*): fJ -q <=> (prava p .Ie paralelna pravoj q). Ocigle-
dno ie pomocu (*) definisana jedlla relacija ekvlvalencije, ako se dvi]e poklo-
prave smatraju paralelnirn.
Prirnjer 2. U skupu cijelih brojeva Z, ncka je m:;':: 0 fiksan broj, stavimo:
del
(H)
X - Y ¢c> 3 k E Z tako da je X - Y = k . m.
(KaZcmo da su x i y identicni po modulu m 1 pisemo x 20 y (mod Ill) ,)
Pokazimo da je pomocu (**) definisana jedna rclacija ekvivalcncije u Z.
Prvo. x-x'(]er 30EZ,takodaje x,.x=O·m);
de!
Drugo, x - v¢(3k EZI x - y = k m) "'"
d'f
¢ Y -X= (-k)m, - k EZ"", y-x.
Euklid (IV-Ill p.n.e), grtki malemiiti.::w
J '1 ReJacija ckVlvulencljc i relaci)il pOfctk:1
'3' Z 'Z . " (h/I f:: E E ! x-Y:;:;:k:m/\y--z::::;.
' _ , dd \
v::=>J:.-z::::(k
j
·,-k
2
EZ<::::>x'"z,m )
Poslijedica uvodenja relacijc ekvivalencijc na nekom skupu A je podjela
(particija) skupa A pomocu relacije -, Da bismo to uociE, prvo CCI110 U
skupu A pasmatrati skup indeksiran elcmen10m x iz A

kao skup svih eicll1enata skupa A koji su u relaciji sa eicll1cntom x', Jasno JC
da simp C( x) iIi kako smo jos oznacali [x], sadrzi element x C (x) sc
naziva klaso eJ..'viva!encUe ciemenata x.
Stav I. Ako Sli C(x) i C(y) dVfie k/ase Il sk1lflu A , fado .Ie
C(x) = C(.v) i/J C(x) n C(y) = \2;
Daklc, tvrdimo da ako klasc C(x) l C(y) imaju neprazan
presjek. tada se one poldapaju, 1z C(X} CU} i :0:: C' sl(Jedi da postoji
Z 0: C( x) n C\y) . 7 -= C( x j /\ ,,;: C(y)
l) lom iz x E C(xi =;-.\ Z /, Z y:=;' X - y, dalde x,,;:: C(y) IUlle
sma pokazali da je C( x) c Cer) . Zbog simctrijc probiema vaii i obmulo, lj
C(y) c C(x), odakk zakIlllCll]emO dale = CIY) ..
Prema tome uvedena relacija ekvivalencije Ll skupu A dijeli sImp A na
podskupove, cija.le unija jednaka skupu A Ako klase ekvivale-
llcije posmatramo kao podskupovc skupa A, tada mozemo formirati simp
dci
=(C(x) xcAl
koji zovemo ko/i6nik skup skupa A.
Primjer 3. U skupu A=: {4j .... .l2} uvedimo relaciju:
(*) X - Y ¢:::>(x i y pri dljeljenjll YO 4 immll lsi! o.<,'talak)
GalOVo je acigicdno da je pomocu (*) definisana u skupu A jedna relacija
ekvivalcncije. pa to ostavljamo da citalac prov]cri. OznaCimo redam sa
C(4), C(5), C(6), C(7) klase ekvivalencijc elemena!a koji pri dije1ieniu
brojcm 4 irnaju ostatkc: 0,1,2 i 3 redam. Tada jc
C(4) = IUI2\, C(5) = \5.9\ C(6) = (6.1 0l. C(7) = (7.lll .
Prema lOme je·
I de!
(i4,8.l2/,(5,9l,(6,IO)'P.llll·
2{J
RclaClle. opemciw i preslikavanliJ
Priroda ave knjigc nc dozvoljava da makar djeiomlcno pokazemo da jc rela-
CiVI ekvi\'alcncijc sustinski dubok pOJam u matemalici. Pascono mjcslO u to.L
dubmi imaju upravo klasc ck\'l\"alcncijc i podjcla Izvornog skupa na
klasc kojc smo uprayo defmisali,
Definicija 2. Binorno 11 skujJlI Ii naZIVG Sf relacUa
pm'ctlw I sa ":::: ". ako)c rc/leksivna. anflslmCrridnQ i rranzitiv110
Za dva eicmcnta x, Y E: A , koji su u relacij i ":; 11 kaZcl110 da su Mporcdlvl. ;j
za skup u kome je defmisana relacija poretka "::;:" kazcmo du je llreaen. Za
urcdcni simp A, kazcl110 da.ie pOTjJlIJ70 w'eden iii da jc lanae. ako "\Tijcdi:
(ilL" E A). x S y v y S x
Primjer 4. Neka jc q; proiz\'ol.ina fal11ilija skupova u kojoj jc dcfinisan<J
relacija
del
ill) A-:l!<c;·;]cl3
Ovako dcfinisana relacija 11 q:- jc )cdna relaci.ia poretka: vidi (2.] ')
Dcfinicija 3. Neka/c If skUI'll /1 de)infsano relacUa porcfkc
({ t: A IWZ/VO se skllpC! A c A, ako)c
(V'x ,,:;:..-'1
1
)
Ako pri lOme eiemcn1 (I pripada skupu Ai' tada jc a maksimalni clement
skupa A
1
.
Definicija 4. Element h E A n({ziv({ se minol'anta {donje ogranicenje}
skujJCI Al c A, ako .Ie:
(VxEAJ b-<x.
Alo hE A
I
_ ladaje h minimalni clement skupa A)
Definici.ia 5. Za slwjJ A] c A kaiemo da.le ogranicen sa (donje)
STram; aka posto.!! bar )edno ma)oranta (minoranfa) skupa Ai' SA.7lp)e
ogl'anicen ako .Ie ogranicen i sa gornje f sa srranc.
Primjer 5. Skup A::::: {x! X EN /\ X < 1001\ 31 x} je ogranicen. Sa gornjc
strane brojem rna'\. A ::::: 99, a sa donje min A :::: 3.
Definicija 6. Neka je sImp A uretlen. Supremum (iii meaa) SkUDD
Ai c A .Ie minimum skupct ma/oranata st.'upo AI' sc sup A, . '
.:;,:; Binamc oDcraciit'
21
(iii donja meila) skupa A, c A ..Ie maKslll1um skllpa !1lmoranata
.,,,kupa A: i oznacava Sf inf .
Skup moze immi najvise jedan supremum (infimum). Zaista, neka 511 npr.
suph=M, supA=M:. tada Je lvI. '.oM (lerlc M:=supA) i
Iv[: ::. M, (Iorio M, = sup A) Sto ImpitClf3 A( = M:
3.3 Binarne operacije
Neka je SeA >; A. gdjc je A proiz\'oljan neprazan skup.
Definicija 1. Pridruzivanje svakom parI! (aj.G::) eS c A x A .{ednag i
.vamojednog elemema c skupa A nazivCl sc iJinarno II SklljJlI A,
."[0 oznacnvamo sa a: 0 a ::::: e .
Dakk:. a (l h ::.: c . znaci da primjenom odrcdcnog posmpka (, na clemente.
c: j /} dobi.iamo elcmcm c.
LJ ovako clefimsa1m operaciju kaze sc da je Z:'l razliku
od tZY operacijc kojl1 ccmo kasnijc upoznaLi. Ako je A x A .
reci cemo da jc opcracUa 11 D " zarvol'cna u A.
IJrimjer 1. 11 skupu prirodnih brojcva N, npr m 0 n ::::: m + n, /l1 0 n ::: m· n
su operacije. Primjctimo da su obje operacije zatvorcne
Primjer 2. Unija_ presjek i razlika skupova kojc smo ranije definisali
primjeri su operacija medu skupovima.
Primjer 3" Operacije 1I algcbri iskaza. Vidi (1.:2)
Primjer 4. l..! skupu neparnih prirodnih brojev<1
Nr;::::{XENix:::::2k+L k:::::O,1.2 .... }
operacija mno.zenja je zatvorena opcracija. Zaista, neka su
XI ::.: 2 k, I. 2 + J _
dva elementa skupa N", gdje su k
i
,k2 E{O,l) .... }. Tada je
x, Xc (2 ;', + 1)(2 L + 1) 4 k,!,: + 2 k, + 2 k, + 1 = 2(2 k,k: + k] + 1:, ) + I
odnosno Xi' X 2 ::.: 2 k + 1 . odalde slijedi da je: Xl' E N
n
• II
Pretpostavimo sada da Je u nepraznom skupu A definisana
operacija " 0 ".
Reci cemo da je operacija "0" asoeUativna. ako va±i
i zatvorena
22
3. Relaci.1c, operac(ie i preslikavanlLl
(Va,b,CEA) (aob)oc=ao(boe).
Operacijajc komufGnvna, aka
(Va,hEA) aoh=boa.
Aka wijedi:
(VaEA)(3eEA): aoe=eoa=a,
kaiemo da operacija "0" ima neutralni (jedinidni ) elemenr,
(1)
(2)
(3 )
Stav 1. Ako operacUa "0" ima neutralni element anda je on jedinslven.
Dokaz. Pretpostavimo da operacija "0" ima neu1ralana elemen-
ta e i c,' Tadaje coc, =c, oL':::c,jerje c
1
neutralni element. S druge
strane JC e" c1 ::: c] 0 e::: c
1
, jer je e neulralni element. Dakle vrijcdi da je
e = c].1
Pretpostavimo ovdje ckl operacija "0" ima neutralni element e, Aka
je
(Va EA) (3a' EA): aoa
kai.erno aa element a ima suprotni (inverzni) element (u oznaci a
MoZe 5e dogoditi da inverzni element ne posjeduju svi elementi slmpa A
(4)
Stav 2. Neka asocijanvna operaci/o "0" IIna neutralnj eiemen! e Tada
ako eLement C! Irna l!7verzni elernel1l, on lC ;edmstven,
j)oka:,. Preipostavimo da su ;, 'j a tJ dva inverzna eiementa isto!..':
elemem3 G. Tada vrijedi:
(*) (a'oa)oa/!::::eoa/!:::::::o" ,
s druge strane ,Ie
(**) a'o(aoa"):::::::a'oe:::a',
Zato sto su liieve strane u (*) i (**) zbog asocijativnosti jednake, dobiJamo
(/':::::a".1
Na istom skupu moZe se zadati vise operacija, Neka su naprimjer, nn nekom
skupu A definisanc operacije II * II i 110
11
, Za operaciju 11*" kazemo da je
l!jevo (desno) distribunvna U odnosu na operaciju "0", aka vaZi
(Va,b,e EA) a*(boe) (a*b)o(o*c) , (5)
odnosno
(Va,b,e EA) (boe)*a
Aka je operacija "*" desno i distributivna U odnosu l1a operaciiu
reCi cerna daje "*" distributivna operacija. -
(6)
" " c
Primjer 5. U proizvoljnu familiju skupova 'F. uvedimo operacije u i n
Kao Sto sma vidjeli, obje ove operacije su distributivne jedna TIa drU!!u (vidi
(b)t(d)u(23)) .
3.4 PO.1am grafu
Primer 6. U skupu cijelih brqjcva Z opcracija sabiranja (+) ima SV3
nnbralana svoJstva ad (I) do (4)
Primjer i. Neka jc
nacin 1+ j =0, L
G::: {O,l} . Opcraciju uvedimo na slijedecl
0+ j 0+0=0. Nijc tesko vidjcti da ovako dcilnisa-
na operaci.ia ima sva nabro)ana svo.islva od (I) do (4)
3.4 Pojam grafa
Definicija 1. Neka je p hinarna reiacijo 11 ncpraznom SJ..'1ljJU A Ureaem
par (A,p)::::::: (1' naZ1VC! se gl'l{f EiemenlI skufJo A .'111 cvol'ovi a
elementl skupo peA x A granc grqla (;
Primjer 1. Neka jc
A;;:: \0 I .G: '(;3] j p:;;:; {(Ol·Oi J,(o;.Ci:d,(a
l
.0J, (OJ .eli)}
Graf G;;:: {A,p) .111ozemo predsw\'itl -::nczort,
a) b)
Sl.9.
Daklc, graf se moZe predstaviti graficki. taka da cvorove {I J c:::. A oznacinw
proizvoljnim tackama l! ravni. Aka je
, ,
(ol.a ) tada cvor 0, spaJumo
orijentisanom linijom sa tackom cvora ({ J Ako pal:: (0, ,(I; ) E P cvorovi
a, 1 a, nisu povcZ(mi granom. Gram! koja spaja CVOl
ako je (a, ,0,) E p. zovemo petfio.
({, sa OJ' naraVllO
Definicija 2. Ako je p reiacl}LL iada se gral G:::: {A,p}
naziva simerric(m ili ncorUentisal1. U 10m ako je (0; ,OJ) E P kaie
Helaci1t:. operaClJ(:: i preslikavanp
sc du .1,"1/ (>vor01'f OJ i (I slq"iedni. Breu cvorova nekom (:voru
0; oznacavamo sa d; I z(}vemo stepen Gvora 0,.
Ni.1
c
tcsko uoCi1i da je suma slCpena svih c"orova jednaka dvostmkom brqju
gran]
Primjer 2. Neka jc dal skup A::: {oJ ,03 .(l4) i relacija
r(Oj .0:),( 0e' 0\ ),tOj .u:,), (a:; .oJ). (0 J, (/,,), (cr
4
,({]), i
p:;;;: \' ' , ( . 1 )
0,), ,0
2
), ,cr:,. 04 ). (0.
1
, (0,,0.
1
). (0.; .aJ j .
Ciraf CJ::; (A.p) jc pnmjcr simetricnog gran1- bez petlji i predstavljen jc na
Slici 9.b
Prim,ier 3. Graf G =: (X.p'j. gO,lc JC p relacija ekvivaJencije.
simctritnog grafZl ciji su svi c\'orovi pelljc. Zasto?
Definicija 3. (Irq.!' C; =: (A,p) ./f anrisimetl'ican iii ol'{jentisan ako 1 salJlo
oko Ie (jJo reiacl,'(( f' anllsimetric>no relaei/a. ako razi
cAM! cAl (o,.a,]cp=,(o .. c, JEP
Prim.1cr 4. NtJ) su ckipc na l1ek0111 klSl. ]'] ¥kom turninb) iumerisane broj(;-
\;ma 1.2 ... ,.n Turmr sc 19ra po slstenm "svako sa svakim".
Turnir moz,eJno predstaviti orijcmisanim grafom sa n cvorova, gdje iz C\'ora
"i" vodi grana prema evan! "j", ako i samo ako je i-ta ekipa pobijcdija .f-
lU ckipll, Da lj o\'aj grafima pe11ji'} ZaSio ncma?
Grafovi nislI sarno ori,lcntlsaIlJ ill neorijenllsani. Graf moZe biti ISlO\TCmCnO
orijentisun i ncori,ientisan
Definicija 4. la simetricni (neorUentlsani) grcr/ kazemo da .Ie povezan ako
I samo se po pronoma grc{{a moze prUeCi i:: biLo kog (>voJ'o
It /Jljo kOil dl'ugi eV(I!" ,vra.jh
Primjer 5. Graf 1Z primjcra 4 .ie pu\'czan
Primjer 6. Na Slici 10 su gral1cki predsli1\'l,lcni povcl.,ani grafovi bel., petlji
sa emiri c\'ora
3A. Poimn grail) 25
Sl. 10.
Grafovi imaju primjenu u mnogim naucnjm disciplinama, a posebno u
clektrotehnici i kompjuterstvu. Grafovima se mogu predsraviti fame illrcze
telekomunikacija, pruga, elektricne seme, programi za kompjutere, itd.
Za neorijentisani graf C; bez petlji kazema da jc rcguiaran stepena r, aka
svi cvorovi iz G imaju stepen r. Maze li postojati rcgularan graf neparnog
broja cvorova s nepami111 stepenom? Ne, jer ako jc n cvorova. tada jc
m:::o+n.r n·,. jeparanbroj. (Vjdi (3.3). Primjer
Podgraf nekog grafa (X,p) .ie graf koji ima skup (vorav,; ,- gdjc.ic
Y ,= ,"r a grane su mu samo one koje spajaju CVOfOI"C skupa Y. 1;:30 grafm'i
<I) i b) na Sl.J 1 Sada se moze definisati i komplcment grafa r u oanosu na
graf . .Y.
Sl. I L
ledna od osnov11i11 operacija u teoriji grafuva je upravo aperacija kompleme-
11liranja grafa, Aka je G neorijentisan graf bez pctljl. tada je Gr. komple-
me11l grafa G, neorijentisan graf.
Definicija 5. Konacan povezan i regularan graf stepena r:::o 1. zove sa
kOJlllll'a.
Primjeri takvih gra[ova su: trougao, cctverougao, itd. -
MoZe se defmisati izol11orfizarn grafova. Naime za dva grafa Gj 1 G, feci
26
3 Relacilc, operaciic i preslilwvanin
cemo da su izomorfni ako postoji meau cvorovima grafova, mko da
svojslVO susjednosti cvorova ostaje ncpromijenjeno.
PrimjerS. Grafov:i G! i G;:. sasl.12,suizomorfnijerjc G
1
:::::{x
1
•• • ,X;'.} ,

/(x
5
):::e. /(x
6
)=c i svojstvo oCllvallo. Npr. za cvor Xl'
imamo: (xi'x
2
); (X
1
.X
3
); (x
j
,x
4
),dakle :::::3,a
(1" ,f" Ha,b) ; (r" ./,J = (a,d); V" ,I,,) = (aJ) .
paje da :::::3=d
I
'i·
planarni grafje graf bez petlji u ravni cije se grane ne sijeku. Nije tesko uo-
Citi da planami graf dijeli ravan na vise konacnih zatvorenih oblasti j iednu
bcskonacnu oblast. .
StaY 1. (Euler*-ova teorerna) Povezan pianarni gral sa n cvorova 1 m
arana diteli ravan na m - n ...;-! oblasti
,'J Dokaz. Indukcijom po -m: sm citaoel!.
Kao posljcdica ove -imamo da u plnnamom grafu poslqji
bar iedan cvor stepena manjeg od 6. Dakie ako graf ima svc cvorove veee (iIi
Jeru;ake) ad 6. on nije plamin{i grar .
/ f----',f-------'Pc
c d
SI. 12.
pojam grafa se moZe poopstiti. Mi ecmo slijedecom dati jedno 1n-
kYo uopSten.!c.
Definl·ci.,· a 6. Nekcl .I'e Yo" 0 'K . d k b 1
_ 1 .Ie na om InCiGUO sa ponav'jaJl]em
SJ..7lpa X x X. Ureaena dvojka (X.K) naZI va se multigraf
Multigraf je. graf u kame posroje visestrukc grane meau cvoroVlma,
DakJe, graCle speeDaJan slueaj muillgrafa
*')L: I':uler (1707-1783). svicarski malemalicllr i flLi1:ar
3,) P0.1um preslikavanl<l
27
3.5 Pojam preslikavanjll
Definicija 1. Neka Sl1 Xi r neprazni SkUjJOVI. Pod (iii
fUl1kcijont) f skupa X 11 simp Y jJodrazunlljev(I se svaki posmjJok (zakon)
kqfim se svakom eiementu x 1z Xpridruzluejedul1 i :wJnojedall elemc!1I _,
1Z skupCl Y.
Cinjenicu da je f preslikavanje skupa Xu skupu Y. oznacavamo na jcdan
odnacina; f X -} Y; X --,Y ill Xi->f(x). x EX (,f(x)'E Y
Elementi skupa X nazivaju se originali, a clementi skupa Y slike presIikava-
nja f
SImp X zovemo domcn ,/ i oznacavamo Den _ a skup
f( X) kodomen f i oznacavamo sa R (f)
Primjer O. Na svakom nepraznom skupu 11l0zemo zadati preslikavanjc. Npr
nekaje 0:;;; AcR, tadajc
11. aka x E A
oko xERiA
jcdno preslikavanjc (funkcija) na skupu R i ZO\'C sc karaklensticna funkcija
skupa A.
Definicija 2. Neka.lf f X -> Y . Ako}e ((Xl = Y. Ij. ako!e svakt .1' Ie
r slika bar jednog x.::.:. X, kaiemo da je preslikavanje I if i
preslikavanje "lla". ( y::::: ±E)
Primjer 1. Neka je Y::::: {O,L2} : tada preslikavanje X: . .r -..,. {0.1,2) cleli-
nisano pomotu (I) nije jer clement 2 iz Y nijc slika nijednog
XEX
Primjer 2. NCkalC X i Y Tadal" preslikavan.!c defml-
sano no Xpomocu f(x) surjekeila skupa X na skup Y u{o}
Sa R oznacavarno skup realilih brqjcva, a sa R· sImp poziiivnih rcalnih
bro]Cva
. ,-
Primjer3. Nekaje i ne
predstavlp preslikavanje 12 X u Y u smislu definieije- Mcdutim.
3, Rclaci]c, opcracije i preslibvuJ1)<l
,"
/;(X) "\Ix jCSte prcslikavallje, kao I
::: X ne
definise prcsiikavan.lc iz R -, ''-..){ 0; -} R ')
Definicija 3, PreslikavUlYc
. X -} Y l7azivC/ sc iii
skupa X 11 skup Y. ako I S0l170 aim sc razlicitl elementi SkUjJD LY
Ol'eslikavClJLI 11 raz!if}lte clemente skupa Y 01,'0 prcslikavanje naziVD sc i
'" J-I "_preshkavw?Jc.
Daklc, po dcfll1iciji /: X· -} r .ic injekci.ia ako vazi
(';!x,""': EX) *'2 ",,"/\X
1
)=/(X,) U(xiJJlx,)EYJ. (2)
Alw iskaz " x. :;;; oznacimo sa p, a iskaz 'I f(x]) ;::': f(x
2
)" sa q, tada
(1.) predstavl.ia slozcni iskaz F:::::'> q Ima.inci u vidu zakon kontrapozicije
(vidi (1.2) formula (7)). jasna ,ie ckvivalcncija definicije (2) i stava:
(' - X ----'t r .Ii? ako vail
<:::_X), ==x
2
.
Prim.ier 4, Prcslikavan,ic
N -----.c, N dcfinisano pomocll f( 11) :::: :2!7 - J .Ie
lCdna m,ickci,ia skupa pnrodnih brQlcva u samog sebc, Zaista.
- 1:::211.> -] Qll,
DefinicijH 4. Za preslikavmyc
x -+ Y kazemo da Je bijekci;a skllpa X
i S)ClIpO r iii oiJostrano-jednoznacl1o skupova oko JC f
lcdno-rtC!!?Cf10 i!?tekcya 1 slIrjekcija.
PriOljer 5, Prcslikavanjc .f' Z ------+Z . definisano pomo(;u .f"(k) = k + h ,
cdie je h ncki fiksni bro.j iz Z, je jedna bijekcija skupa cijelih brojeva, i zovc
711 h udesno, ako jc h > (); odnosno uIijcvo za Ihl, aka je h < 0,
Neka,ie k EZ , proizvoijan element. Tada postoji k·- h EZ takav da.ie
dc'
r(k -h) = (Ic -/;)+11= k"
daklc l - h ,ic original elemema J( EZ Prcma lome f .Ie su:r:jckcija. Poka-
zati da je ,r j injckcija
Prjmjcli!110 da jc pojam preslikav'-lllja ovdje uveden koja se koristi
pojll1oyima:l'postupak", npridruzivanje
Pi
koji pal\. nisu definisani.
Aka sc posmatra strogo akslOmatski. takva definiciia nije korektna. Bez
obzlra sto Jlam nije cilj pot])una strogost u zasnivanju' ovdje cemo
mrvcsti (makar da moiemo uporediti) novu dcfiniciju preslikavanja koja lC
ck\-1\'alemna datq], ali .le strogo zasnOV'-llm na vee definisanim .
3.t, Operaci,ie sa preslikavuIljima
29
Definici,ia *. Neka su X i Y neprazl1l SkUpOVI i neka,;c leX x}' hi-
narna relac(1a kojo zadovoflava llsiove:
(a) Sirup svih prvih komponemi x lIretiemh parova (x,y) Ef ,.lcdnoj,'
.Ie skupu X, DI f ::: X .
(b) Proizvo!jno x EX jav(fa se samo jecinom jam prva komponema
svih ureaenih parova iz f U.
(*) (\Ix EX): (X"Y1)EfA(x,J,)Ef=y,=l',
Svaki taka" slwp f naziva se skllpo X 1I siwp r
3.6 Operacije s preslikavanjima
Uvedimo sada identicno preslikav311jc, kO,ie cemo ubrzo trebati.
Ako jc 2.:1 svako x E)(. j{x):::; x, tada sc preslikavanJc j .. X -----t X naZlva
ledinicl10 iIi identicno prcslikavanje u skupu X.
. Aka pretpostavimo da II skupu Y kao kodomcnu. imamo definisanu ope-
raciju sabiranja. tada mozemo dcfimsati sabiranJe preslikavw1.\a. Neka Sll
. X -+ Y 1 P : X Y dVJ preslikavanja: tadre .ie f + g: "r --+.Y takode
preslikavanjc i definisc se P0l110CU
('::/.1 E ./r)· T g) (x) ::: f(x) --c- g(x) ( I )
Ako je M simp skalara za koje je dcfinisano mnozcnje elementima skupa Y,
lada se definiSe proizvod preslikuvanja f: X ------1, r i (X E 111 , pomocu
de(
(';!XEX). (al)(x)=anx) (2)
Ako jc u Y definisano tada pomocu relacijc
de(
(';!XEX) (f"g)(x) l(xi"g(x) .. -1'--."L gX->Y) (3 )
dcfmisemo proizvod prcslikavanj2 1 g
Operacije uvedene pomocu (1), (2) i (3) sva SI'OjSt\'3 opcracija u skupu
L \1, skupu M
N X
]'" Z 'ku"" ,(' i g:Y-+Z data 1 'elm su , 1 neprazI11 s POVII nelGl su .• ....
preslikavanja, tada 111ozemo uvesti nO\'U operaciju
Definicija 1. KompozicUa Uti superpozicUa) prcslikavanja f:X -+ Y 1
pres!ikavanja g: Y -+ Z .Ie preslikavanjc h;;o; log: X -+ Z. de/inisano
pomocli
(';!X EX). h(x) = g(f(x»).
(4)
30 3. Relucijc, operaclje I preslikuvania
II
dc,l
U 0 g)(x) g(f(x))
It se zove i s!ozcno ili sioi.enafull/{cUa,
Stavl. Aka su f:X -+ Y i g: Y -t Z bUektivna preslikavanJD.tada je i nji-
hova kompozicija bljektivnv preslikavanje,
Doka" Neka je z proizvoljan element skupa Z. Posto je g surjck-
cija :1! Y E Y (znak :J! -cita se "postqji jedinstvcn"), takav da je g (y) = z .
Sa druge strane. f je surjekcija pa :3! x EX. takav da je f (x) = v , odakle
.Ie g(f(x)) g(y) z. Dakle, posto]i x c X taka da je hex) z , Cime smo
pokazali da je h
Pret]lostavimo sada, dale Dokaz ce bili zavrsen, ako polm-
zemo da .Ie Xl:::: x: . Medutim, to .Ie gotovo oCigledno, budu6i da su
mjeicc1le, tj g(y) 3y - 2
g(I(x
l
)) g(/(x,)) => f(x,) fix,) => x, = x,
. [
glJ
Primjer L Neka je X Y Z R f(xl x' , g(y) = 3v - 2. Odredlli
preslikavanja fog i go f , i pokazati da operacija " 0 " nije kOlTIuiativna,
Kakolo
(I 0 g)(x) = g(f(x)) g(X')
(g 0 f) (x) f(g(x)) = f(3x -2j (3x -, 2)',
ZJkljucujemo da fog", g 0 / .
Definicija 2. Neka .Ie f: X r bUektivno preslikavanje. Inve17.no presli-
preslikavanja / Je presLikavanjc : r ---+ ) ..r • kojc
lIslov
('ix EX)' r
l
(f(x)) x , tJ.
1 0/'-1 I.
Primjer 2. Tvrdirno da je iIlVcmo preslikavanje bijektivno.
(5)
Da je /-1: y --+ X surjekcija_ to SO odmah uocava, Neka je x E.X .tadiJ
/(x)e)' iupravoje f'(f(X))=x Neka sada Yt,hEYiYI"'y,,11
V, l(xl),y: l(x,), tada f(x
l
)" f(x,) povlaCi Xi" x
2
, odakle zbog
(5) imamo rl(f(x
l
)" rl(f(x,)) , odnosllo rl (Yl)" r'(.v,). Dakle,
("I je injekcija. II
Primjer 3. Nckaje X Y Z f(x) = i g(x)=5x+fi
7 Algcburske slmkture
11
Ocigledllo je g: R -)- R MedutilR r R --+ R nijc bijekcUa . .Ter
npr za \ix 7: 0.:::::;.. -X;r x. Kako je f(-x):;:c- f(x) "" f nije injekci,ia
Ali fnije ni surjekcija iz R u R. Zasro? S<l druge stram:. moiemo /"suziti"
11a R -, u {{)} i g takodc na R· Vi {{)} , lj, posmatrati 1z\' restrikciJc o'lih
preslikavanja. (Ako je .f": "r .--} Y i A c ./l' . tada l: ,,1 : A -} Y zovemn
resrrikcUa preslikavan.JD f) Tada ce biti:
.riWUIDI
R
' uiOl->K ui
O
}
bijekcija, kao ,
giWU{o}K u{Ol-}K 1(05)
Kompozicija fog sada je takode bilckclja.
Definicija. Ako f:,X----7Y i g:A---1-T 1 ako It j'(x)=g(x) zu
'dx E A eX, tada je g l'esfrikcija preslikavanja (I f]e ei<stenz{ja
preslilwvanja g
Neka jc f: X --r Y preslikavan,ie i neka .Ie A, Jj ::::;:: X. C_ L>;; Y Tad;:; \'rj·
Jede shledece fonnule
l' /(A uBi (A)uj(B) ,II (Cu D) /-1 (e).,) I' (D).
, I(AnB)c;;;/(A)n/(B): (e)n W).
" f(A\B)C;;;/(A)I/(B): (D),
4' A c;;; r
l
(/(A));
5
3.7 Algebarske strukture
o poglavlju (3.3) definisali smo binarne operacije i naveli nekc osobine tib
operacija. Prema svojstvima koja uvedene o-peracije imaju u nekom skupu
identifikujemo algebarsku strukturu skupa X, Globalno govoreCi uvodimo
dvije \Tste operacija, aditi"ne operacije i multipIikativne operacijc_ dakie opc-
racije sabiral1ja i operacije mnozenja.
Definicija 1. Nekajc EB zatvorena operacUa 11 nepraznOnl S/{UPIl (,". Ako
operacUa EB zadovoljava svqjstva:
(AI) ('iX,y,zEG): asoc!Jatrvno.I'1
(A2) ('dx,y E G): x ED y::: y EB x komutativnost;
3. Rclaciie. operacije i preslikavanl"
(A3) G )('v'X E G) x 8:J e:::::: X egzisrenci/a ncurrainog clcmenw.
(A4i xEG)(3x' E.G) cRzISlenci/asuprm}7ogeicmenfa:
rada :-:e par (cr, EEl) nazillG Iwmutativna ih Abe/ova* gl'upa
Uredeni par (G,E8) nJziva scpolugrupa, ako vaii samo (A1).
Primjer 1. NclGl jc _4:;t: (J. Na partitativnom SkllPU P (A) SD dcfinisanc
opcracijc unijc 1 skupO"'l
Tada (P(X),U) nijc opcraciJ3 U nema 5VOStvo (A4). bUQuci d<l
.it' A u A' = 0 nemogucc Z:;1 A. A :;::': 0
(l'(x),n) lakode mlc grupa mad a vazc (AI) 1 (All. los visc. ako uzmemo
c =.X .lmamo
VA A j,,,,\"::::::A.
pa vazi i (A3), Sto se tier svo,istva (A4) ni zajedno A ne postoji A tako da
jc .A n;/" :;;:: X
Primjer 2. Ncka Je u skupu G = {L-Li,-iJ, gdjc jc 1= -1. dcfinisana
opcracija * pomocll tv:. K(;/Uevc** tablicc
i . .,."+'--+--,-1+-,-/
1 -I -I
i - i -I J -/ I
1_/, _/ -/ -I I -I
1z tablicc. zakljucujcmo:
(0) operacija * jc zatvorena:
(1) operacija * je kornwaflvl7o. na osnovu simetrije tablicc u odnosu 02
glamu dijagonalu tab lice:
(2j postoji element 1 EG -kqjijejedinic'ni eiemem operacije
(3) svaki element ima sebi lnvcrzan (r = 1: - r :;;:: -1; ( = -7 : -, =. J
Ostajc da se prO\jeri i aksiom (AI) tj. asocijativnost operacije
Pretpostflvimo da S1] u nekom skupu G, definisane operacija 8:) i operacija
Aka opcraci.ia * zadovoljava aksiomc
(A5) (v'X,Y.ZEG)· (x*y)*z::::x*(y*z)
(A6) ('ix, J' E G) : x* y :::: y* x komutativ110,Yt:
(A7)
(AS)
(3 J EG \ {ell(\ix E G). 1* x = x egzisrencijajedinicnog elementa:
(v'xEG\{e})(3x-·j EG): x *x=} egzIst.inverznogeiemel71o,
» l\. H. Ahel (lg02-1829\ malE'ma1icar
.,n' lQIIQ\ ... ' __
_, '7 Al!::ebarskc strukture 3.1
tada jc (G, *') komwaUvno grupa. Neka je pored toga zadovoljen j slijedeci
aksionr
(;\9) z)
Definicija 2. S'kup G u kome su de/inisane I zarvorene operaci/c EB I *,
rako da .Ie (G ,EB) Abelove! grupa i pri tomc 2(1 * vaie (AS,) I (A9)
(G.ffi.*) zovc se prslen. Ako pored toga vrUedi i (A7) onda (G,EB.*l
predstav{ja prsten sajedinicom. Prsten sa jedinicom (G. ED, *) u /come vail
i (A6) naziva se komutativall prsten .
Primjer 3. (P (X).Il.nJ gdje jc X:;: 0. 6. simctricna razlika skupova; ima
stmktum prstena Jcr JC (P (Xl, il) Abclova gmpa. a (AS) i (A9) se svode
rcdom na:
(AnB)nC = An(BnC). (1)
A ,,(Bt,C) = (A n B)t,(A n C) (1)
Pokazimo dn vrijedi npr. jednakosl (2'1.
i
I
,
I
I
!
xEB
.,,,ill:' xt,·ir',!I.GC,
XE/IrJ.? XE.'Jr·(· .n" (A,
(1 ()
0
1 0 1 1 0
0 J 1 J
(l
J
J 0
()
I
0 0 0 0 ()
()
I
,
J
I
0
() I
0 0
()
j
I
()
I
I
()
I 0 0
()
0
I)
0
)
I 0 0 0
I
0
0 0
()
0 0 0 0 0 I
Buduci dn su kolone 5 i 8 posljednje tabelc ekvivalemne. skupovoa jednakos1
(2) je dokazana.
Paste je 'jedinica
ll
operacije n skup .X EP(X) to.ie (P(LY), l\.n)
prsten sc. jcdinicom. J as vise (P (X) , !.l , n) jc komutativan prsten, jer je ",
oeito komma1ivna operacija.
Definicija 3. Prsten sa jedinicom (G, (F}, *) u kome vaii (AS) naziva '\"e
IUeio
Definicija 4. Komurarivno (Uelo (G,EB,*) naziVa .'Ie polje . ...
Primjer 4. (Z, +,.)je komutativan prsten sajedinicom. Zasto nije
34 3. Rclaci.ie, operucije i presiikavan.1iJ
Primjer 5. (Z, +)Jc Abelova grupa kao i (Q.+). Dakle grupa (2, +) Je
sadrZana u grupi (Q,+) , buduCl da S8 skup cijelih brojeva Z sadrzi u
racionainih bro]eva Q
Za grupu (G] ,e) koja je sadrWna u grupi (G,c) kazemo da je podgrupa
grupe G.
. Prim.ier 6. Ako Sll G] i G: podgrupe grupe (G ,*), pokazatI da je
G: nG: podgrupagrupe G.
Neka su (G,,*) i (G,,*) dVlje date grupe Postavlja se pitan]e u cemll so one
razlikuju? Prvo, 11logu se razlikovati po broju elemen1a. Ako G
1
c C; ima
konacno eiemenata, onda se grupa G] naziva konacnom; u suprotnOll1 je be-
skonacna grupa. Drugo, grupe so mogll razlikovati po prirodi elemenata. Na-
prim]er grupa iz primjera 2. (P (X) . ,,) za elemente ima skupove. a elementi
grupe (Z, +) su brojevi.
Za preslikavanje liz grupe (G
1
,*) u grupu (G
2
,o) kazemo da je
homeomOJ:fizam grupe G
j
u grupu aka jc
(\iX,YEG,) /(x*v)=((x)o/(y)
Definicija 5. Neka (X, EB, ®) i (Y, +, x) inuyu algebarsku strukwrll po-
lja. Za preslikavanje f: X -)- Y kaiemo daje izomor/izam poNa. ako vair:
(a) f X -+ Y Je bUekei/o.
(b) (\iX,YEX) l(xEBy)=I(x) + f(y).i
(e) (\iX,YEX) f(x0y)=/(x) x f(y)
U tom slucaju za algebarske strukture X i Y kaiemo da su Izomorji1e.
Jasno je da ako su strukture "siromasnije
ll
tada se za izomorfizam TIe propi-
sUJu svi nabrojani uslovi (a), (b) i (c). Uslo\' (a) je svakako obavezan, a npr
za grupe (G
1
,EB) i (G
2
, "+") reci cerna da su izomorfne ako -je
homeomorflzam I: G, -+ G, , bijekcija.
Sa matematicke tacke giediSta razlike medu izomorfnim strukturama nema
Jedino, aka nam .ie bitna priroda elemenata (iii opcracije) U .);:" kao algeba-
rsko] strukturi mOZel11o naglasili da]e nesto lzvedeno (dokazano) u X "sa
tacnoscu do izomorjizmd'.
Prlmjer 7. Skup pozitivnih realnih brojeva R' U odnosu na operaciju
mnozenja je grupa, a skup realnih bro]eva R sa operacijom sabiral1]a .Ie
.:; ? Algeburske strukture
de grupa_ T ada je
In: R'- ----+ R homcomorfizam (in.\ .)' :::;. In x + In y)
Pokazati da su (R ,.) i (R,+) izomorfne grupc
lzomorfizam algebarske s1rukmre ()( ,EB', *) u sarnu sebc naziva se
aUlOlzomOliizam strukturc X.
Prifl1.Ter 8. I'..Jeka je (G,o) gmpa 1 g c:: C; Dciluisano jc .cr ----7 C;,
pomoCll f (x) :::: g . x· g - i . Pokazati da jc /autoizomorii7 ..am grupe C;
PoslO jc opcracija zarvorena II G vidimo da. ako jc II proizvoljan eiemenl iz
G, tada postoji element g-ih g E.G sa svojstvom daje
de,'
1((1-1ho) a\i(r-1hp)(J-; ::::/;.
. 0 Co b .c>
dakle, f je smjekcija. iz.
g-i :::gx:, Ii--
I
::::;>g-i(gx
l
g--I)g::::g-l(gx
2
g-i)g,
pa JC x,:::: X. Prema lOme /" je injekcija Ovirn smo pokazali da vrUedi
lIsJu\' (a). Pokazimo usio\' (c):
::::g),.yg
!'rimjer 9. Neka,ic X oF 121 prOlzvoljan simp. Pokazati da .Ie (P( X), "'I
Abclova grupa, gdje jc 11 simetricna razlika skupova.
Razmotrimo
.L,(xi = alalWJC x ,,,A,
l' (() Je x E A
Pridruzivanjc svakom skupu A EP(X) njegove karakleristicl1c funkcijc,
jedna.ic bijekcija, koja pomocll
(*i XA6R(X)= XA(x)+XB(X)
operaCIJU 6. prevodi u sabiranje karakteristicnih funkcija sa kodomenom
G=(O,l}. BuducidaJe (G.+) Abelovagrupa(vidipril11]er6. (3.3», tada
cc i (P( X), il) biti Abeiova grupa. E
Zadaci
4. Zadaci
1. Poka:t,ati da 511 navedcnc fonnulc (0)-(6) 11 pogiavl.in (1.3). tautologijc.
2, Utvrditi d<l 11 su formulc
a)
b) (p:::::>q)
talliologijc
3. lspnati istinitoSI iskaza:" Aka .ic dmms utoral,-. onda.ie sulra cetvrtak"
4. Ako,lc
doka:t ..:ni:
a) r(pvql=r(I')+T(q)-r(p)·r(q).
b) r(jliJJ) rep) + r(q) - 2 r(p)' r(ql
5, Dokazati da ic
a) r(J;=-"(j) = 1- r(pI---'---T(/J)·y(q).
b) rU) "". 'I) =)- rUi)' rlq).;. 2 r(p)· T\'1;.
C) r(p':q)=1·- T(PI·d'l).
u) piq=____,(])/\q).
cJ T(p '1) =)- rep) - r(q) r(p)· 7('1)
(). Za data elektriCn3 kola na Slikal1lil 5.a j S.b napisali odgovarajucu iskaznll
formulu
7. Pokazati da formula
(1'''''-''1) =:o((p => r) =cO ('I => )'))
nijc tautoiogija. dok jc
. (p=>q) =:0 ((IJ "".),) =o(p =;>)'))
tauwlogi.ia.
S. Pokazati dft Sll
a) pi p=____,p: b) (p1'q)t(pi'q):;::::----,(p7q)=----,--,(p&q'j:;::::p&q
t:-llitologijc.
9. PokaZ<'lti da Sll formulam<l
a) p-l--p=____,p: b) (ptq)-l--(p1-q)=--,\pJrq)::=----,--,(pv
q
)::=pvY'
dale lauWlogijc.
,
i
I
"
,
Z,adaci
1 (). Poka7 ..ati da jc
(
'·\T.), (I'
(1) , ..>, v '. n )
b)
cJ
d)
gdjc Sll S', T V prizvoljni sh'Upovi
11. Alm Sli ,S'l' S· 2 ,1; , T2 ,T neprazni skupovi. tada je
a) (Si y T)u(S, x T) x S,) x T.
b) (S, x 7;) n(S, x 1;) = (S, n SeJ x (7; x 7;).
12. Alco.ie k (A) :::;::. 11 , tada jc Ie (P (A)) = '2!1. Dokazati I (Uputsrvo' Nll-meriSi
clemente skupa A brojevima ad 1 do i1, Tada cc sv:1kom Ill-tom Cl31lU skupa
P( A) odgovarati tacno jedna kombinacija !II-tog reda. od n-elemenata 1.2. n
(n>
Takvih kombinacija kao sto se zna, im3 tacna
,
1\1l1) ,
odalde. buduci da je
(zadatak 5 Il glaya). slijcdi
13, Akojc k(S)::::m. ldT);::;-n.lad(ljc k(5,'xT)::=IJ)·n.Dokazati'
14. lspisati skupovc T(0): P(P(0)): P{P(P(0))). Procijellili koliko.ic
polrcbno prostora z" ispISiva!ljc !lpr skupa P (p (I' (1' (1' (0»)))) .
15. Ncka.ie U neki neprazlli sku]), a A,B,C ncb Sll podsku-povi
Pridruzima: ____, A B Ct.., A, A &B +--> A n B. A vB = A u B.
A = BH(C" A)L' B. A ¢C" BH((C', A)u 13)n((C" B),--'.1).
AtBBCu(AnB),
Pokazari dn .ie formula (F algcbrc iskaza tautoiogija ako i samo aka. za njoj_
pridruzenu formulu }i algebrc skupo\'a. 'vrijedi J! =['
1. Polje realnih brojevi:l
DRUGAGLAVA
REALNI I KOMPLEKSNI BROJEVI
1. Polje realnih brojeva
1.1 Aksiomatsko zasnivanje slmpa realnih brojeva
Pojam realnog broja je jedan od osnovnih pojmova u matematici. Manje-vise,
moze se pretpostaviti da su citaocu skup realnih brojeva i njegova algebarska
struktura poznati, Medutim, u dosadasnjem izucavanju matematike skup
rcalnih brojeva nije osvijetljen u potpunosti. Narmno to nam ni ovdje niJG
ali al(siomatskim pristupom skupu rcalnih brojeva koji cemo imati,
posti±e se kriticna strogost u zasnivanjll matematickih znanja. Takode Sf-
doseze i stroZija maternaticka logika u rasudivanju, sto je nesumnjiva
prednost nad ovladavanjem same telmike racunanja u skupu realnih brojeva.
Definicija 1. Skup realnih brojeva, U oznaci R, je skup u kome vaie
s/ijedece aksiome:
(SO) U skupu R de/inisanajc i zatvorena operacUc sabiranjc, 0'. hilo kom
paru elemenata (x,Y) '2R odgovarajedinstven element x + Y ER:
(Sl) (Vx,YER):
(S2) (Vx,y,o ER): (x + y) + z x +(y + z):
(S3) (30 ER)(Vx ER) x + 0 x :
(S4) (Vx ER)(3x = -x ER) x + (-xl 0:
(MO) U skupu R de./inisanaje i z(f{vorenG operacija mnoienja fj. hila
kom paru (x,y) ER odgovarajedinstven element X· Y ER:
(Ml) (Vx,YER):
(M2) (Vx,Y,zER): (xy)z=x(yz);
(M3) (31ER\{O))(VXER) x,l=x;
(M4)
(MS)
(vx ER \ {O})(3x-' ER) ,. 1:
je disrriiJutivno premo ,<;aiJlranll{
(7X,V.ZER)
1z definicije 1 zakljuclljemo, da R iroa struktUfu Medutim. skup R jos
nijc dc.fimsan U pOlpunosti.
Skup R je urcdcn, 1.1. u R je definisana relacija s _ taka cia za proizvoljnc
.t,}.! c;;R \'aii: x:S y iIi y s x.
Rclacija :::; ima slijedeca svo.istva·
(P I)
(P2)
(P3)
(N)
(PS)

c 1')'
v.c to:: /> .
(V'X,y (X:SJ /\)'::::'; x) =>x::::: .1'_
('ifx,y,ZEX). (xs:y/\y:Sz):::::;>xSz:
(V'O-2R). X:SY=>X+O:SY--i-([,
Iz s\>ojsrava relacije poretka u sl\:upu R, primjeclljemo da jc sabiranic
kompatibilno sa reiacijom ((P4)): islO taka I11nozeqie jc kompatibilno sa
reiacijom :S ((PS)}. 1z dosadasnjcg spiska aksioma H SkllpU R. z.<'lkljucujemo
aa jc (It. + ",::.::) uredeno polje . .
Buduci do. u skupu R imaJTIo uredenjc, mozemo uvcs[i .ios neke veoma vazne
karakrenstii-::c skupa reainih
Za neprazni podskup A skupa R, reci cerno da je ogranir5en sa gornje
(donIe) Slrane aka poslOji b ER (majoranta) skupa 11 cR (odnosno
ranta ({ ER) tako da za svako ).: E 11, 'vazi x:::: h x).
Definicij.a 2. Tacka IV! ER nOZlva sc meaa iii supremum skupa
A c R (ozna(avc ,)"c sup A = I\/[ ') ako 1m£? slUedec'o
TmYko M .Ie mq/oramCl SKllPD A. (/. ('Vx E A): x.:S Ad ,
'")' ":/;r' <A1. 3xEA,lakodajc: x>x
Definitija 3. Tacke mER nazivG se dOllja met/a iii simper
A cR (u oznaci inf A = m) ako imo slUedd'a
l' Tacke m jc minorama si(upa 11. (f. (''V'x E A) m S; x ,
',\i .1:' .::> r!? ::: x E A , WKO do,le .-r < x
Problem nalazenja mcda skupa jc po pravilu u tackama 2", tj. kako medu
majoramama (minorantama) skupa A odrcditi najmanju (najvecLI). Ako
simp A c Rima konacall broj majoranti (minoran1i) onda taj posao
znatno olaksan.
4U
1. Poljc rcainih broJc\,u
\
' 1 l] \
Prirnjer 1. Uzmimo sImp A;;::: l'2'3'4"'j koji je podskup urcdenog
skupa racionalnih brqjeva Q. Za 'v'x A . ocito jc x s; 1. Pa prema tome
element 1 ic iedna majoranta skupa A c Q. To je jednovremeno najmanja
majoranta 'Sk{lpu A, pa jc sup A :0::: max A ;;::: 1 , Sa drugc strane, za \Jx EA.
.ie x> O. pa JC elemenat 0 jedna minoranta. Jasno je da je 0 najveca mino-
ranta skupa, jer su sve ostale minorante skupa A negativni racionalni brojcYi.
Dak\C, mf A ().
Primictimo da ako skup A nije ogranicen sa gornje strane (sa donje strane).
tada 'jc sup A = +::x; (inf A = -co) Ako sku}) A ima konacan supremum
(infm1llm), onda su oni .iedmnstvcni, kao sto smo to vee vidjeli u 1 (3.2)
Sada slijedi veoma vamo svojstvo skupa R:
Aksiom potpunosti. /)'vak1 neprazan podsku]) A skupa realnih bro.leva R
ogral1ic\cl7 sa ?,on1je strane inlO supremum i on pripada R .
Stav L Za svaKo a.h ER,jednacmo
o+-x =h (1)
!!no Jedins(venn I.7denjc II R dato sa' It -I- (-a). knjc lJU dogavom
OZIlG('ovamo b - a
Ako u jcdnacini (I +- x :0::: h dodamo element - 0 i i
desnoi strani. tads zbog aksiome (P4), imamo:
.
a zbog (S2) i (S 1) slliedi

Da zbou aksiome (S4) vriiedi
.
Ovim sma pokazali da ako jednacina (1) ima r:iesenje ono je oblika h -- a .
Sada ccmo pokazati. da je b zaista jednaCine (1). Podimo od
li.ievc strane: (I +- x = a+-( h - a) , zbog (S 1) slijedi
{/ +((-0) +6) zbog (S2) (a +( -a)) +b = 1)+0 b .1
Stay 2, Ako .'Ill a (a ¢ 0) I b hila koji rcalm' brqjevi, tadajednaCina
(1)
Inwjednistveno YJdenje If R, ohlika a-I b ,koje i'elno oznaCiti sa 1-'
Do/wz, BuduCi daje a'" 0, postoli a-' '" 0, pa ako (2) pomuozi-
1110 clementom a-
i
, dobijamo:
*) Ol'cijc mofr;;ia Z<lpitali una h 5C doknzivati? lma, i upravo ovim i jos nckim stnvovnm
nijc 7.ndatak ponflvljnll)C tako jcdnOml\11iJ-. znanja iz elementarne mlltemlltikc. Cilj jc
, ____ ,_, ..... u; " n;"',.,lll
1 zmil1inl1l.lc skupa R

41
Zbog (P1) imamo da JC
x;:::;-a-1b.
Zam.ienom ovog U (2) utvrdujemo da je jednaCine (2) upravo
i.L. K;
n
Dakle. a -. -
Medutim. to tako naprimjer kod inverznih preslika-
o
NaIrne. imamo

ill pak
f(x) 0" ;
Stav 3, Za svako a ER, vail
a·()=Cl
',1 () I 1
.i x:o:::ogax¢/(x):o:::a·
x
(3)
Pri.ic dakaza. prim.l·etima da ako (3) niie tacna vee: uP',' rl () bdl' .
• <-I· ::;, /" g . e .Ie
b -;;t (I tada je *.0:0::: I pa je 0-
1
;:::;- (sto naravno TIlle l110guce jeT nub
nema mverznog elemema). Ovaj stav uprava to dokazuje i aka bismo htieli
tvrdnJu stava 3 prevesti na nesto sto je .ios bolje poznato, ouda je to II
R: tl nemo smisla dUelifi nulom". "
Postoje 0 + (l 0 . ondaje a· (() + 0) a ·0, odaklc JC zbog
(MS"I akslOm3 a· () +- a . 0 ;:::;- ({ . O. Kaka je 0 neutralni element, onda vrijedi
da.lc o· () + ({ . 0 :::: a . 0 + (} = a ·0, pa zbog jedinstvenag l1cutralnog
mOr<:! bIll a· 0 = O. It
Sa druge strane aka bi "dozvolili't dijeljenjc l1uiam, anda bi magli dabiti
mnogo toga, UpI'. -x' 2.1 svako x ER. Odak1e ;ko pod;-
jelimo izrazom (x - x) , izmedu ostalog. dobUamo da jc 2 ;;::: 111
Stay 4. Neka SlI a.h ER. Ako JC a· b ;:::;- 0, 1adnjc hal' jedan element a i1i
b nIlla
DallaZ, Pretposta\1mO da Je a'" O. Ako jednacinu a·b = 0 pom-
nonl11o sa o-J, dobijanlO da je a-I .(o·b) ;:::;-0-"1·0, tj. zbog stava 3. JC
a-I (a b) 0, ana osnovu (P2) imamo: (a-I alb 0, odnosno b o.
Stay 5, Neka su a f h realni hrojevi. Ako je as b, tada je s .
Doha;", Na osnovu aksiomc (P4) vaii implikacija
____________________ -'.1:..:. brojeva .
oSb=>a+(-o)Sb+(-a),tj.OS;b+(-a),
odakle, iz islog razloga
-b S; (-b)+(b +(-a)), tj. -b'; -0.111
Stav 6. Aka je neprazni skup A cR, ogranicen sa dOnje strane, tada
posroji inf A koji pripada skupu R.
Dokaz. Posmatrajmo skup
A' (-ala EAI (3)
koji .Ie, zbog pretpostavke podskup skupa R i ogranicen je sa gornJc strane.
Prema aksiomu potpunosti skup A' posJeduje supremum koji pripada R, da-
kle supA' Istotako pripada Rizasvako a' EA',
imamo a"::;; M odakle je (zbog stava 5.) -AJ 5.-a" ""'0. Dalde, za svako
a E A je m a cime sma pokazali daje m minoranta skupa A. Jos vise, m
je najveca minoranta skupa A, jer aka je npL c takode minoranta skupa A,
ouda je majoranta skupa A . Zbog jedinstvenosti sup A" ::::: M , mora
biti M::;.-c, tj. cime sma pokazali daje m::::inf A. Jasno
jc ck'l vaZi inf A ::: - sup A· , Ii
Neka jc C E R -'- , tj, c> 0 i n EN. PokaZimo da postoji jedinst-ven broj a u
R+, takav daje all::: c. (a se zove n-ti korijen realnog brajCl c.)
Nekaje S {b ER+\b" <cJ i nekaJe npr. c> I. Tada I ES. dakle S,H)
Jos vise, S c R" i ogranicen je odozgo, buduCi da je SeT (b > 01 b < c I '
a T .Ie ogranicen. Zbog aksioma potpunosti postoji sup S a. Tvrdima da
je all::::: c. Aka je all < c, tj, C - all> 0, pokaz.:.'lcemo da postoji
takav da je y,; I i (a + y)" < c . Posljedaja nejednakost iz
(a + y)" 0" + Ii n I a"-' y' < 0" + r Ii") a"-' Jy <"
j;",] \k; Lk",l \k
je ekvivalentna sa
r
y<mint
l
; ,,"('-)0"
'5' n a
ll
-
k
k
y E R-,
(4)
Aka sada y izabercmo da zadovoljava (4), bice a + Y ES i a + y > a, sto
je kontraclikcija, buduci da je a ::::: sup S. SHeno se pokazuje i slucaj
O<c<1.111
1.1 Asiol1wlsko zasniv<u\jc: skupa R
------
.los jedno vamo svojstvo skupa rcalnih brojcva R izreCi cemo sli.icdecom
tvrdqjom
TeOrem}l (Arhimedav * aksiom). Aka S1I a (a> 0) j h oiio kq/i realm
brajevi. tada jJastoji prirodan brqj n sa svqjstvonr
na>b
Dokar.. Pretpostavimo suprotno, tj. da za svako n EN (i daie
oJ; ER) vazi:
n a:S:b. (5)
Tadaje skup N,,::': {naln EIV /\ 0 <a ER} ogranieen skup sa strane
brojem b i sadrzan.ic u R. Prcma aksiomi potpullosti postoji sup Nil ::::: hi) i
ho ER. Posta je G, po petpostavci, pozitivno onda je b
u
+a:> b
c
)'
6
0
- G < b
o
' Posljednja nejednakost govori da b
o
_. a ne 11102'.c biti
supremum skupa Na ,dakle postoji 11(1 E IV tako da je ne ({ > DC) - G ,
(no + 1)a > b. BuduCi da jc (n() + l)a E N" to.ic posljednja
kantradikeija I
Vaino je napomenuti da 5e maze uzcti i tvrdnja ove teoreme za aksiol11 i, jos
pod nekim uslovima, aksiom potpunosri izostaviti. a njegov iskaz dokazmi u
obliku teoremc. 0 tome ce biti rijeei nesto kasnije
Ncposredna posljedica ove teoreI11e jc cinjcnica da sImp R nijc ogranicen
sImp.
Aka se skupu R "dodaju" dva simbola -u: 1 + v', , tada S8 simp
Ru{ w, + w} naziva prosircni sku)) realnih brojeva i obieno sc oznaca\'a sa
R. Naravno, opcracije koje su definisanc u skupu R vaze J u R. ali se
morn:ju jos definisati opcracijc s clcmcntima dvoClanog skupa {- r.c, -i-- .
Definicija 4.
in i ,.n', (. )
" .... l-W!+ -Cf)
," 4" (-00;'(--(0)=+0:0,
5"
6" ('l/oER):
7" (YaER):
gO (YaER'):
9" (YaER'):
10" (YaER, a<O): .
• ) .A.rhimed (287-212, p.n.e), grcki lWl!cnw.ti':aJ
44
1. Polje rClllnih brojevH
II
Prcm3 tome u skupu R ostajc nedefinisano:
0(+"")' 0(-00), (700)-(+00). (-00)-(-00),
-oc
.- Cf.'
Sa druge strane u skupu R nije dcfmisano dijeljcnje nulom, pa ostaje u R
'f (I
ncde llusano O·
1.2 Apsoiutna vdjednost realnog broja
Prilc nego idenlifikuJemo neke vamije podskupove u Sh'lIPU R, podsJeticemo
se 11a jedno preslikavanjc u skupu R. koje im3 bitnu ulogu u razmatranju
skupa rcalnih brojcva j njegovih podskupova
Definicija. Apsolu1I1a vrUednosr (modu! ili norma) realnog brojo x (II
OZlWCI 1 x l)je x' R --'t R' u {O}, definisano pomocu
(x, akojc X_"O
dl!( 1 •
I x I = 1 0, akOl" x ° (l )
l-x, akoje x < 0,
iii
ili
1/'( X (= J:2).
(3)
Ovom definicijam sma dali tri definicije modula realnog broja. Pokazuje S8
da SU ove defimcije ekvivalentnc Npr. (1) "" (2) •
de! r l'
ddCe.
NekalC x>O,ladaJe ixl La max{x,-xl=x,dakle ixi x.Ako
dd{ll
je x<O,tadaje IXi::: -X,110 rnax{x,-x):::::-x, paimajuCijosu vidu
dale ma},: {O,O} = 0, dobljamo de(O) "" dej(2).1
Primjetimo da se dokaz niza ek-vivalencija izvodi n3 slijedeci nacin:
(1) => (2) =:' (3) =:- (1). Tada iz ovog niza implikaeiJa, sto Je Jednosla,",lle
dakazati, zbag tranzitivnosti implikacije direktno slijedi niz ekvivalencija
(I) "" (2) q (3) . Dakle, da bismo nas lanae implikaeija zalvorili, !reba .lOS
J.2 Apso\utna vri.iednosl rcalnog bro.ia
45
pokazali da (2) => (3) => (I) Nekale jx X, lJ. m'D' {x,-x} = x , 10
(')"' rle((3)
znaCidajc x;;::O,atadavazi: vx:' ::;:::vx·-.jx:::: vX - =x,tj.ixl :::: x.
de(l7.)
S druge strane, akojc Ixl -x, tadaje maxjx .. -·x} ::::-x. paje x<O,
Onda,!e J:2 .J(-x*x) = (k)' = -x. time smo po-
dcf(3)
kazali (2) => (3). Na kralu, neka .Ie Ixl x, to znaci da Ie ../x' x
de/(l) d<'f(3'1
adakle .Ie x> 0, IJ. ixi = x Slicnole I "'" ix! = - x .•
Stavl. Nekasu G,XER /\Q>O.tadaje
ixl<o<:=>-o<x<o. (4)
del'
J)okaz, Akojc x2:0,tadaje !xi=x,paje Sa
druge strane lZ - (f < () 1\ o:s; x. na osnovu tranzitivl10sti relacije "::;;"
slijcdi -0 <: x. Prema tome je -0 < x <0. SheDO S8 dokazuje i slucaj
kada .ic x < u. Dokazimo sada obmutn implikaciju. rj. da wijedi relaciia
-0 <x <0 =>!X! <a .
I avdje cemo raz.dvojiti x::::: 0 i x < O. Aka je x:: 0, tada je i xi = x , pa
de!
X < a ¢::> I xl < a . Aka je pak x < 0, tada je 1 xi :::: - X , te iz - a < x slijedi
(stad.iz(l.l») -x<a, IJ. I.x[<a .•
Stay 2. Neka Sll a,b ER. rada vaii
lab i = lallb'.
, Ilea), i la! . 'a' lal
l
a i = -'0' = '1-1'lb I adakleJe '
1
-1 =-
, b , bl' h Ib I'
Stav 3. Neka su G.b ER. tada vaZi:
(*,
la+blS;lal+lbl·
Dokaz. EkvivalenciJ" (4) primjenjena na I a I s I a I,
-I C/ I ::; a s I a I·
d"r
(5)
(6)
46
I. Poi.1e reainih brojcwc
Simctricno, primjenom na I b I :;:; I b I ' imamo
(**)
Ako saberemo (*) i (**), dobijamo:
- (Ia I +!b Il Sa +b S!a I +Ib I,
a (7) je prema (4) ekvivalenmo sa (6).11
Sada se vaina nejednakost
Ilal-lbIISla-bl,
(7)
(8)
brzo moze dokazati. Aka na izraz a = (a -b) +b, primjenimo (6), dobijamo
I a 1=1 a - b + b I s; I a - b I + I b I, (9)
a primjenom (6) na b = (b -0) +a, siijedi
IbISlo-bl+lal·
N,jednakosti (9) i (10) se mogu napisati u nizu, kao:
-!o -b iSla I-ib lsi a -b I,
odakle (na osnow(4», konaeno siijedi relacija (8).
(10)
Zbog svo]e vafuosti nek! poskupovi skupa R zasiuzuju posebno istican]e, sto
cerna mi i llciniti.
1.3 Simp prirodnih i cijelih brojeva
Definicija L Skup pnrodnih bro/eva N, Je pods/a,p s/a'pa R, sa svois1vi-
rna:
1* Ijepnrodnibroj,l/. lEN
2* Svaki prirodni broj n irna svog sUedbenika n'::::: 11 + 1 , koji]c
takoae prirodan broj, tj. vrijedi:
11 EN=> n + 1 EN.
1 nije sUedbenik nijednog priradnog broja.
4* Aka je m' = It' , rada .Ie m:::: n, tj. svaki prirodni bro./ sljedbenik
Ie najvise jednog prirodnog broja.
5* Akoje MeN iakou M vazesvojstva l*i2*.tadaje M""N,
Svojstvima 1 *-5* iskazali smo poznate Peanove* aksiome. One definisll skup
prirodnih hrojeva Aksiom 5* je poznal kao "prmcip indukcije" Prije nega
definisemo sam princip, podsjetimo se da je indukcija skup zaldjuCivanja
Nekaje P(n); 11 EN, neka tvrdnja. Naravno, ona moze biti iii tacna iii neta-
ena za svako n EN. Aka se pokaZe da je, naprimjer P(l), P(2), ... , P(k)
tacno, pa se na osnow toga zakJjuCi da je P (n) tacno za svako n EN,
*) G. Peano 1932), itillijanski malcnmli(:;ar
L3 Skup prirodnih i cijelih bro.1cv,!
47
takm- zakljucak naraVl10 nc mora biti tacml Naimc. avo je princip nC,uorpu-
ne matemafir}ke iii empirijske (iskustvcnc) indukcijc. Mnogo.ic pri-
mjera da gore navcdeni nacin zaldjucivanja moze dovesii do pogresnog
kl]ueka.
Primjer L Neka je P (n) "Slwp {2
2
" -;- II n t::]V ',,) {o} } ,je simp
prostih brojeva". Ova tvrdnja je pozna1i stav. Za n:;::;; 1.2.3.4_
dobijaju se brojevi redom: 3;5257;65537, kqji su zaisra prosti brqjcvi.
Medutim, zakljucak da su 5vi brqjevi oblika t122" + 1 "; J1 EN, prosti brojcvi
ne stoji. Na primjer, vee za n "" 5, broj 2 :'- + l "" 4294967297 (kalw je Eu-
ler svojedobno dokazao) nije prost bro] Naimc. d]eIjiv jC brojem 641.
Primjer 2. Ako napisemo slijedece sumc, redam
]",,1.2 1+
7
",,2.3 3·4
2' - 2' 1+2+.
1
:::
2
,
moglo bi se zak1]uCiti da je
I
.. ) -.... 4 c.
7_+.1+4 ""-
2
8to je istina. Ali to treba i dokaz.:1.ii. Naimc, nepOlpunom matematickom indu-
kcijom doiazimo do Pen) gdje jc n:::L2 .. ciju paL istinitosl za
\in EN teL, principom potpunc matematicke indukcije, pro\]tTaVamc
Princip IJotpune matematilk!! ;ut/uledje
lskaz Pen), n E,A/' istim!je z({ svakl primdan n.oko.lC
(a) P (I) ,stimto;
(b) lz pretpostavke daje P (n) istinit slUedi dajc P(n + 1) istmilo.
Dakle, primjecujemo da jc ovaj princip ustvari 5* aksiOlll. Jer ako omacimo
M=(nEN!r(P(n»)=i), tadajejasno Mel\' Ako]e 1'(1) lacno.
tada je 1 EM. Aka iz 11 EM:::::? n + 1 E lvJ onda ie I\I!:;;::;}\/
testo sc dogada da neki iskaz fJ (n). n EN. taean ZII 17:;;::; 1.2 .... n
ll

ali .Ie za \;;j n no 1acan. U iakvim slucajevima. koristi sc poopsteni princip
potpune matematicke indukcijc, kOji glasi
lskaz P(n), n istinit za svaki prirodni brq/ n 2 11(,. ako vaii
(a*) l' (110) je ,stimto (11" 2 I):
(b*) Akoje P (n) istinilO, slUedi day:.' P (n +- 1) lsrinito.
*) P. Fennat fmnwski matenmti;;4l
48 I. PoJje rcalnih hro.1 Cv[\
Primjer 3. Dokazati indukcijom t2\', Bernoulijevu* nejednakost:
(*1 (1+a)"2l+11a. (a>-l,aERAI1EN).
Dolw;:, Za 11 1 {*I postajc 1 + a 1 + a .
Prctpostavimo da je (*) tacna. Tada mno.zcnjem sa (J T a) > 0 imamo
(l+rx)" Il +a) 2 (1 +na)(l +a) q
(l+a)"·' 2l+a+I1C1+l1rx' 2l+(11+1)a.m
Primjcr 4. Dokazati principol11 potpune matematickc indukcije:
" 1 . ". 1
a) bl '2:>'
/-=i -
Primjer 5. Goldbachova hipoteza: 5'vaA.i parm pnrodni bro) xc maze napi-
. ratl II obliku 211 l' + q , gdjc SII p i q prosfi brojevi
Za 17;;;:::- 1, jc 2::: 1-;-1. JI:;:::: 2 .ic 4;;;:::-:; --:- l. 17;;;:::- 3, 6;;;:::-:; --;-1. 11 = 4 .
g =- 7 -+ 1 Medutim. nc mozcl11o dokazati da.ic twdnW lacna. niti JC opovr-
gnuti (vidi npr. [7).
Primjer 6. Za svaki prirodni broj 11. \aii
(*) 2') > n .
Zaista, za n = 1 imamo .1).> 1. Neka.ie tacna (*) za prirodni brqj n Tada
za pnrodni n *- j , lJllarnO
2,,-1 ""'1" ·2>n·l;;::;:n+n2n..;-.1.
odakle principom potpunc malCmatickc indukcije zakljuGujcmo da (*) vaii za
svaki n eN,
OmaCimo sada sa z;;;;; {Z)o: EO A} : gdje je A indcksni sImp. skup 5\'il1
podgrupa grupe (R, +) kojc sadrze broj I E 2. Ako stavima Z;;;;; n Z a •
odmah uocavamo da.ic Z podgrupa u (R, +) i 1 E Z, prema tome je Z E Z.
Skup Z zovemo skup cijelih brqieva a elemente u cijeli brqjevi.
PokaZllJc sc du .Ie {oj uN, gdJe .Ie {-n!n EN},
Primjetimo da je u skupu Z definisano i lTInoienje pa nije teSko utnditi da je
(Z +,') kornutativl1i prsten 53 jedinicom. lnacc, mnoienje u skupu
{-n In E N} je definisano upravo tako da sc algcbarska sLruktura u Z dobije
$to je moguce bogatija
1. Bernoulli (1654-1705}. !;vicilrski rnatcmntii:ar
1.4 SkU11 mClOllainih i lrilciol1aJnih brojevlJ
49
1.4 Skup racionalnih i iracionaillih brojeva
Neka je if':;;:: {Q/fl fJ E B} skup 8vi11 potpolja Q(h polja (R, +,.) i neka je
Q nQ/i' Otlgledna JC Q E!f'. I). Q Je palpolJc pol!" R. Simp Q ZOvemo
sImp racionall1ih brojeva.
( PI 1
Stav 1. ;,qEN
f
Dolwz. Vidi naprimler [2J
Ovdje ccmo opisati geometrijsku konstrukciju pridruzivanja racionainog bro-
I'
ja x:::: jedinstvenoj tacki na broinoj pravoi.
q .. .
Na polupravoj 0 x odredimo taci<l1 M, taka dn .if Olv1:::; 1.. Iz tacke ()
povucimo pod oStrim uglom polupravu () s 1 118. I1JO) odrcdimo tackc
Pi Q,takodaie (p,q>O):sLl?
)(5
, /
p / /
/;1
/
. I
/ /
! I
---"L- __ -+:1 C---'':c-' C--------7
/0 P,,' X M
SL l3.
Sp,\janjem lacaka Q i M i povlacenjem iz tacke P paralelne poluprave
jJ, praveu Q M , u presjeku poiupravih Ox i jJ, .Ie tacka X taka da JO
- D
o X q' Zaista, M)MQ i !lOXP su slieni, pale OXOP OMOQ,
odal,le
J
. OX OF jJ dakl 'k v d .
e OQ q , e tae a A a govara brolu x.
50
1. PolJc reainih broJev,j
Stay 2. Ako S11 I(J.So E Q iIi) < so' wela posta/i heskonacno mnaf!,o rae/-
analnih brojeva ko/i su veCi od 1'0' (1 manjt ad so'
DO/WI,. 1z to < so' dodavanjem, prvo "0 na lijevu i desnu straml
posljednje nejednakosti, a zatim i so.
Oznacimo sa
rasudivanje primjenimo na '"1 < so, tada dolazimo do relacijc
"0 < r
1
< 1': < so' Kako postupak ocito nema kraja, zakljucujemo da sImp
(1',,1,,1', ... ) je skup kojr zadovolJava tvrdnJu stava.1
OvdJe smo poka7.oli da so konstrukciJom moze obezbiJediti Jednozn.acna
korespodencija izmedu skupa Q i nekog podskupa bro.Jne ose. Sada
navesti aksiom. kojim obezbjedujemo bijekciju skupa R i skupa lacaKa
brojne ose, t.1. bijekciju izmedu aritmetickog i geometrijskog kontinuma. T
o
je ujedno posijednji aksiom koji, zajedno sa vee datiIR odreduJc sImp R sa
tacnoscu do izomorfizma,
Aksiom C. Svakom rea/nom broil! odgovarn.lednC1 i samo ]edl1C1 (acko no
brojnoj pravoj i obrnuto, svako/taCid no pravoj odgovara jedan
satno jedan rea ian bra).
Definicija 1. Skup rea/nih brojeva koji ne pripadaju slcupu racionainih
brojeva naziva se slll/pom iracioJ1aiJ1ih brojeva i sa .I ==R \ Q
Jasnoje da vaZi J nQ= 0, I R=QuJ
Stay 3. Neka su x,y ER. Tada poslOji racionalan broj r sa svojstvom
x<r<y.
Doka,_ OpStost tvrdnJe sc ne umanJuJe, ako pretpostavimo da Je
O:s x < y. Tada je a ::;;: y x > 0: a ER. Neka je n eN takav da Je
I
n>-
a
sJijedi:
(takav broj
n postoji prema Arhimedovom aksiomu). lz
1
n>-
0:
lea.
11
Sa druge strane, postoji prirodni brqJ m + I sa SVOJstvom da Je 11 x < m.,. 1 r
neka jc to najrnanji prirodni broj sa tim svojstvom (ponovo smo iskoristili
Arhimedov aksiom), Ij.
'[.<4 Sknp racioualnill i inH.:iollHlnih broJe\'il
51
0)
Iz (3) djeiJenJem sa 11 (n > 0), dobrlamo
!!2::;x<
(4)
n n
lz (4) neposredno, imamo
m+l m,+l J1J 1 (2)
< a:::::y-x
n n n n
. 111+1 B' m+l. . i
Dakle, iz posljcdnje je l' > ---, raj r = --- .Ie racJOna an
- n . n
i zadovoljava (1), x <,. < y.1I!
Primjer 1. Realni broj Ii E Q
P
Ako prepostavimo suprotno, tj. da -J2 EQ. tada je "';1::: -'. gdJc su pit;
q
uzajamno prosti prirodni brojevi. Posljednja pretposlavka tj. dajc \P,q):::: 1
ne predstavija umanjenjc opstosti, Nairne, ako bi bilo p == I: Pl i k Cf: _
15. (p, q) ;;;;; k . tada bismo jednostavno uzcii da jc -/'2;::: J!J... AJ(Q jc dakle.
'I,
;
e:: /J ,
"\ :::: rada Ie
q .
p" ::: 1. q2 _ odakie zaldjucujerno daje p- paran broj. Ta-
da .Ie i p paran broJ. Daklc, p = 2 k (k EN). Aka u Jednacini p: = 2 'I:
zan1jenirno p::;;: 2k. dobijamo da jc i q panm broj .. tj. q::;;: 21<), tada je
(p,q) ::;;: 2 sto jc suprotna prctpostavci da su p i q uzajamno prosti.1Il
Prim,fer 2. PokaZimo da jc sup A -= 1 i int' A ::;;: o. ako jc A otvorc111
interval (0,1).
Po definiciji jc A -= {x E RIO < x < 1} , pa je jasno da .ie broj I majoramn
skupa A. PakaZimo da jc to i najmanja majoranta skupa A. Za < 1 ,
postoji a E(O,l) sa svojstvom da je n > x, pa ne moze biti supremum
Zaista, akoJe £,0; 0 tada svako a E(O,l) ima svqJstvo () Aka Je pak
.r> O. tada 11 intervalu (£,1) postoji racionalan broj (J taka\' da jc
< a < 1 . time je pokazano da je sup A -= 1 . IIii
SHena se dakazuje da je inf A ::: 0 .
52
PoijE rcalnih brojeva
1.5 Intervali i segmenti
Definicija L Skup {x ERiD <x <iJ, (I.b -2.R 1\0 <b} naZ1Vamo otvoreni
interval i oznac{{vamo go (a. h).
Spccijalna, simp
(-a,+o):;;; {x ER!-a <x <a}:;;; {x ERII x I <a}
nazivamosimetricni 1l11erva/. Sku]) {xERjasxsbl\({,bER} nazivamo
zarvoreni interval ill segment i oznacavamo sa {a,b], a skup
{x ERII x! s; a} simerrh}m segment.
Skupovi oblika \([ .b) iIi (a,b] nazivaju sc polUlnterva/i iii polusegmenti.
Definicija 2. Siwp x E R rakvih da.le x? a , zove se bes/wnacni interval
J oznaiYava sa la . ..,-cc):::: {x cHin S x < -+-o'.)}
Sheno S8 definisll i skupovi (o,,+a:l i (-cr:).a].
Definicija 3. Nckc.lc dar skup (sistem) segmenaw [a",onl. n:::: 1.2 ..
Kazemo da duzma scgrnenoUi [a" 1 feZl nuli kada 11 rastc. aka za svako
<, > 0 pnrocil1i f?r toko da:;o svako n -eN. n:> 11, vazl

Teorema (CaniOI'01'*' aksiom). Neka su fa
'
l'b
ll
l:;;;R segmenti II R, gdje je
n Neka m?:'ll pov/aci [crm.hm);;;:.IO'I,b,,] U· an; S;o" ibm ;'bn
Tad,,]e n[a"b"l*0
Dohaz. Oznacimo sa A::c {({III n 0: N} i B:::: {b
l1
! n EN} . Tvrdimo
dajc za svako 111,11: EN.a" Sb
n
(tj. AS; B). Zaista, akoje 171 sn:. tadaje
(po pretpostavei) a", 0; CI", <, b", (jerlc l CI ", .b ",] c;; l a", ,b '" jl, aka .Ie pal
n, :S 17, tada je iz istih razloga. a,I]:S bill:; b"" Svakako jc simp B
ogranicen sa donje strane svakom tackom 1Z A, pa prema stavu 6. iz (1.1) 11
glave, postoji i'nf B :::: h. Jasl10 je da 1110rn biti b:; b
ll
za svako n El'l.
Pakazimo sada da jc a I, :S h za svako 11 EN. Aka pretposta\'imo da nijc,
vee da postoji 11\ EN sa svojstvom da je 0"1 > b, tada Gill ne maZe biti 111i-
noranta skupa B. Daklc, 7.akljucak jc da postoji 11: za koji je h11: < (/n
l
'
Ovim smo dobiii kontradikcllU cmienici da .Ie A S B. Dokazali smo da .Ie
*\ G Cantor. (1845-19110, nlcJn[l(';kl matct]11lt)car
1 ." Intcrvali 1 segmentl 53
za svako n '21',,'. a tada jc
Zapravo,akoje a::::supA,tadajcocevidno nlan,bn]::::[a,b].1
Pokazuje se da aka su segmenti kao u definiciji 3. tada !l[olpb,J sadril
jcdnu tacku i samo nju.
Postavlja sc pitanje zasto smo tcoremu iz (1.1) i prethodnu teoremu oznacili
kao Arhimedo\" aksiom, odnosno Cantorov Zato sto se u drug-om
sistemu aksioma, na kqjem se zasniva sImp rcalnih brojeva. al(;iom
potpunosti maZe zamijeniti konjukcijom Arhimedovog i Cantoravog aksio-
111a*). Ovu cinjenicll cemo izre6i tvrdnjom stava 1 uzimajuci da su pomenuti
Arhimedoy i Cantorov aksiom u sistemu aksioma kojima smo zasnovaij R.
Naime imali bismo: .
Stay 1. Svaki neprazm sklljJ A r;;; R ogranicen sa srrane Ih]a
sup A . kO)1 pnpadc R.
BuduCi dn postoje skupovi u R u kqiima ne vazi Camarav odnosno ArhllllC-
do\' aksiom. prinudeni smo umjesto aksioma pOlJJunosti uvesli upravo kOl1ju-
kciju pomenutih aksioma
Primjer 3. U skupu racionalnih brojeva ne vazi CantOfo\' aksiom
Naime postoje segmenti [a'Pb
n
] S; Q, n EN, sa svojst\'om du m? n povla-
ci tj. GmSn
n
I b
l1
::;on, ali rllon,bll]!lQ::;;0. tj.
n[a",b,,] nema tacaka iz Q
Zaista. uzmimo sistem segmenata [L2} =)[ L41JA2]:=Y· "Ciji su
kraje\'i racionalni brojevi takvi. da vrUedi
:::: 1 <2 <.2: ::;;4. 1,4: ;:;; 1.96<:' <2.2):::::.1,5:::
<2<L42'
itd. Ovaj sistcm SCb1111Cnata se dobija dijeljenjem segmenta la] ,b
l
]::;; [L2] na
desel Jcdnakih dijelova. pa zatlm podsel,'111enata na deset Jednakih dll elova.
tako da .Ie
. 1 1., •
tJ -0
n " 1011 n n - "
Dakle. n[a",h"J {l2). Buduel daje {l2} n 0. tOle uzet, pnmJer
I1GN
10m siucajll sc imslIIvlju i C vidi (1.4).
54
1. Polje rcalnill brojcvn
dobaL Nesto je teze naci primjer skupa u kome vati Canrorm' aksiom. a ne-
vazi Arhimedoy aksiom. S tim u veli upuclIjemo na knjigu (1), (zadaci:
33 i 34, I (2.9». Iednako ie YaZno primjetiti da np' u skupu hiper-reainih
brojeva ne vazi Arhimedov- aksiom, 0 cemu ce1110 nesto vise rcCi u poglavlju
(LlO).
1.6 Zapisivanje realnih bro,jeva U obliku
beskonacnih razlomaka
Kao sto je poznato u zapisivanju prirodnog broja ( ne sarno prirodnog) eifre
koje koristimo imaju dvostruku ulogu. Naprimler. u braju 6666, eifra 6 1l11U
znacenje broja 6, ali svaka ad ovih cifara ima i svoju pozieionu vrijednos1.
Naimc 6666;::;6.10
3
+6.10
2
+6.10
1
+6·10(1 u dekadnom sistemu bro-
jcva. Dakle, svaki sc broj u tome sistcmu moze napisati u obliku polinollm
osnovicc 10. a kocficiJentima uzetih 1Z skupa {O.L ... ,9]. Tako bi broj
74065 napisali kao polinom
74065=7·10" c·O·IO' +6·10' +5·10'.
Naravno da broj 10 nije nika}.;:m' speeijalno priviiegovan broj da bude osnova
za zapisivaIlie priroctnih brqjeva. U proslosti (pa i danas) bili su to mnogi
drugi brajevi, leao npc 5.]2,20,40 iii 60. Uostalom. bilo bi prakticl1llC dale
uobicajeno znpisivanjc brojeva uspostavljeno pomocu osnovc 12 (djeljiva je
sa 2,3,4 i 6) nego osnovieom 10. S druge stranc, u danasnje doba, doba ko-
mpjutera osobito je yawn znpis brqja u hinarnom Sls/emu, 1j. pomocu osno-
ve 2. U ovome sistemu takode vrijedi znkon policije, tj. mjesna vrijednost
cifre, i svaki sc broj moZe znpisati pomocu sarno dvije cifrc: 0 i 1. Ook jc u
dekadnol11 sistcl11u brajeva 10 = 10·1, u binamom je 10 = 2·1: 100 = 10'
u dekadnol11. a 100 = 22 u binamom, itd. Dakle,
itd
Prema tome kompjuter ce binarni zapiS 11010 1 0 na el(fanu
jednoSlavno kao 106, jer je
110lOl()=1·2
6
+1·2' +0·2' +1·2' +0,2' +1·2' +0·

Isto tako, ako je potrebno neki braj iz dekadnog sistema, recimo 69, prevesli
u binami sistem, koristeci tabHeu, pisemo
69 ;::; 64 + 4 + 1 :::: 2
6
+ 4
2
+ 2 () ;::; I· 2
6
+ 0.2
5
+ {)·2 4 +0.2
3
+ 1 2=' + 0.2
1
+ 1. 2 c:
Prema tomejC 1000101 binami zapis braja 69.
!,() Zapisivan,ic reainih broicva II obliku beskonucnih raziollwka
55
Operacija sabiranja u binarnom sistemu se uvodi na slijedeci nacin'
! 0+0-0
11+0-1 IO+I-i i !+i-IO I
( I )
Dak bi aperacija llmoZel1ja bila
loxo-o ! Oxl_O Ilxo-o Ilxl-1 (2)
Aka usvqjimo i u ovome sistemu da sabiramo poce\' ad najnizih mjcsnih
onda imamo:
101 101
+ 1100
(3 )
----
I lIOOI
U primjeru (3), koristeci (1) govorimo: No koioJ1ijedimca. nuio i ledan jesre
1. Na kaloni desetica, nula l nulo.le !7111a. Na Sfllpcu slOtina_ jedan j J'edan
su ttdeset. l1uiu prenosimo. Na stUjJClf hi/ioda, 'jeaan j 'jedan
t'deset' ijedan Sll t1jedanaest",jcdan pi,i;emo,.1cdan itd .
Citaoel] ostavljamo da primjer 0) prevedc n8. dekadni sistem i rczuilat
sabiranja prmjeri, dakle, u dckadnom sistemu
DoL je tl dckadnom sismmu 13;.:::-';::; 65 _ pisano u binarn011l sistcmu kori-
steCi tablicu (2) bilo bi
llO] >; tOl
1101
0000
1I0!

1000001
Isto tako bi se u binarnom sistemu izvodile i ostale racunskc operaeijc:
oduzimanje, stepenovanjc, karjenovanje. itd. Treba feci da sc· u
binarnom sistemu sve racunskc svesti na iedan obliL
sabiranja. Prakticki kompjmcri "znaju" samo to sabiranje, ali bUduci da su
lOliko brzi u racunanju i najkomplicirantie operaeUe obavliaju preko
sabiranja. . .
Posmatrajmo sada po!usegment [0,1) na realnoj osi i nazovimo ga polus/!-
gmenr O-reda. Poznato.ie da svaki x El°,l) , mozenlO napisati u obliku
.\";::;0,a]d2d3 ... a" .. ; gdje se d, E10,1.2 ..... 9i nazivaju deeimalne eifrc
broja x. Naravno da ovo nije nikakva specificnos/ iz lOJ). naimc
svaki xER,mozesenapistiuobliku x;::;[x],d]d
2
d
j
. . d" ... ,gdjcjc jx]
naJveci cijeli braj koji ne prelaz! po apsolutnoj vriJednosti bro.l Ixl. (Na
primjee bral -.J2 = - 1,4 j. , iii 2 + 2.500 ... ).
56
J Polje rcalnih br0.1cVil
Problem je kako dato1l1 .Y E[ 0.1) odrediti dfre d
i
,ci
2
" Podijeiimo polu-
segment [OJ) na deset polusegmenata. kojc cemo zvati polusegmentl J-redo
[0.10' ),[10'.2. 10-' ),[2 ·10' ,3 .10-
1
). ,[,!. W-' ,H) .10-') (1)
Dato x E[OJ) moze pripasti Sarno jednolll skupu iz (1), jer su oni ocito d1-
sjunktni. Pretpostavimo da pripada polusegmcntu I-reda, treccm U l11ZU (li
Tada jc njcgova cifra ell ",,1. (Dakle niz (1) 51110 indeksirali redom
0.l.1.3, .... 9). Ponovimo postupak, ali sada dijelimo poluscgmenl
[1 . 1 0-
1
< 10-
1
) I-reda kome pripada x. na dcset jJolusegmenata II-redo
[20. Hr' ,21· IO'),l21. W'.22 .I0'J, ,[29 ·10' 30· ]()'), (2)
kojc, takodc. indeksiramo redom sa 0,1,2.3 .. ,,9. Ako linasc
n
x pnpada n3
primjcr dmgom u nizu (2), ondaje njegova cifra d::;: 1. Slijedeci korak bicc
polusegmenl [21. 10-' ,22· 10-') podijelili na podsegmentc Ill-rede, itd.
Posto su podione tacke u navcdenoj konstrukciji racionalnc, postoje racional-
ni brojevi koji u SV0111 decimalnol1l razlomku imaju kona6311 broj cifara iz
{OJ.2, '" .. 9} , a zatim sc nula ponavlja beskonacno pUla. Daklc, iracJOnalan
broj l1em3 U 3vom decimalno11l raziomkll beskona6no nub
Primjer O. = O,s()O. 0 05(0) , ali JC takode t = 0.499 ... 9 ... = 0.4(9)
Ovakvc slucajevc 1110ZC1110 izbjcci tako sto cemo po dogovom uzeti sarno n10-
gucnost prcdstavljanja bez ci1'rc 9 1] pcriodi, Time se obezbjedujc
izmcdu [0,1) i decimainog z:'1pisivanja broja U obliku O,d;d:.
Primjer 1. Koji su to reaini brojevi na [0,1] koji u svomc dccimalnom ra-
zlomku ne sadrz.c naprimjer cifm 7? Ako sc takvi "izbacc'l iz [OJ). koliko
iznosi "duzina" tog slmpa, ako sc zna daje dU71na polusebrmenta 1([0,1)):::: 1
Prvo, jasno jc , da aka mora biti d
l
-:t- 7 , onda t'\i x E[ OJ) ne maZe pripa-
da1i polusegmentu prvog redn
mora biti i d:,:;:: 7 , onda tak3\'
r 7 .10-
1
.8. 10-
1
'). Posta po usiovu zadatlGl
I "
X E[ OJ) , ne moZe pnpadati nil; Jedno111 po-
lusegmcntu 2.-reda (a ima ih 9) tipa:
(*l [7 ·10-' ,8· W'),[17 ·10-' ,18 .10'), ,[97.10-' ,98.10-')
Slieno iz uslova d 3 *- 7 dobijamo kojim to polusegmentima 3-rcda nc
pripada x E l (U) , lld
Zapazimo dajc 1Z [0,1) "izbaeeno":
I-reda: I polusegmenl duzine R .10-
1
- 7· ](J-1 = 10-
1
; Ij. 1, = 1.10-
1
l-reda: 9 polusegmenata duzinc
1,1) Zaplslvanie rcalnih br0.1cv;J H oblikil beskonatnih raziomaka
g. IO-c _. 7.10-
2
= 18 ·IW' -17.10-
2
= ](r':
3-reda' 81 polusegmcnt duzine
--10·:· i -81·1(,-2 ld
- . '_, - ,,1.
PrimjcCll.iemo da Sll duzine izbacenih polusegmenata n-tog reda
:::-9,,-1 ·10·", pajeukupna !!izbacena" duzina:
" 1 '-",' ') \ il 1 1
I = 11 + I: +. = TO IljQ) = TO 1-"- = 1
n"-O 1(1
57
Dakle. I (lO.l)) = I, a duzina izbacenih.le 1 = 1. Naravo da je, ipak. ostalo
Lacaka u [OJ) buduCi da oClto nisu sve tacke iz l0.1) izbaccnc.
Gore iznijeta konstrukcija obczb.ieduje bijekciju izn1Cdu skupa rea1nih brojeva
i skupa svih decimal nih razlomaka.
Aka polnsegmenl [0.1) um.leslo na desel, pOdl!eli1110 no in di!ela lackama
+ i 4, pa zati111 nova tri podijelimo ponovo na tri tackama:
5 .
7 . Posupak je saglasan prethodno opisanom za odre-
-,
OlvanJ8 cifara decimalnog razlomka. Na ovaj nacin se dobija za x EI OJ)
12\-. beskonacni raziomak x:::-O,h
1
h:: ... b
ll
•• "' gdje su h., E{O,l.2}.
Moze sc brojl1 x E[OJ) , dodijeIiti i dijadski bcskonacni razlomak oblikn
X:::-O,OIO:: .. {in , .• gdjc su a, E{OJ}. Sada sc odgovar<l:iuci pOlusegment
dijcli na dva jednaka dijcla.
Na kraju, akoje naprim.1eL x:::-QjOO .,0. :::-0,5(0) njego',
declmalnl raziomak: x = OJ 00 . 0 .. = 0,1(0) dijadski i x 0,111...1.. 0,1(1)
njcgOl," je trijadski razlomak
Primjcr 2. Skup x E [OJ] takvih da u svom bcskonacnom raz]o-
mku ne sarlrze cifm L cini tZ\". Cantoro,- simp. Dakle, l<l:i skup se dobija lea-
( 1
da se iz r OJ] izbaci prvo polusef!menl i.:...., - ,a zatim iz preostala 2 se-
"-' \ 3
gmema prvog reda
/ 7 8 \
\ '':2,2)
zatim lZ prcostala 4 segmenta dmgog reda
r J
1
6
0
1):;:! 0.- .
L . 9 ,
:;:!2). 6,
, 9 ](; L3' 9
srednji ltd, kao na Slici 14.
8
.u II :::: -.1 srednji, pa iz preostalil1 8 opet
9
:i8 1. Polje realnih broiev[l
SL 14.
Mozerno definisati i ureden,lc u skupu beskonacnih deeirnalnih razlomaka.
.A.nalogijom i u skupu odnosno trijadskih razlornaka uvodimo ure-
denje. Neka Sil alb proizvoljni realni brojevi fk'lpisani 11 obliku
a::::oO'C/1G:. ... C1J1" h=iJ
o
,b!b
2
... h!1" Tada kazemo da su a i h
jednaki (a b) ako irnaju isti predmak i ako vaii:
Ok ... ),
1I suprotnom je a::t- h .
Prj nejednakih brojeva a i b razlikujcmo tri slucaja:
1) Aka su 0 i b pozitivni brolevi, tada a > b povlaci da postoji nEil' ill
n:::::O rakodajc 01: ::;:0.\. (za k:::::O_L2, ... i U,,;f.0/J Smatramodn
je a>b akoje 01i>tJ
n
, o<b,akoje 0n>h
1i
2) Aka je a pozitivan, a b negativan broj; jasno du je a> b.
3) Aka su a i b negalivni brojevi, smatracemo da je a> h aka je
i 0 i < i b I i 0 <b ako je I a I > I hi·
Ovqje cerno dokazati panoyo stay 3. (1.4) 0 egzistenciji racionainog brqju
izmedu bila koja dva rcalna broja.
Neka su x i y pozirivni rcalni brojevi, tj,
X=X
O
,X
1
X
2
,···X
k
... >0 i Y:::YO'Y,Y2 ... )\ .. >0.
Aleo jo neki od nijill raelOnalan broj sa cifrom 9 11 periodi bekonacnog
deeimalnog razlornka tada ga napiscrno periodorn ([ (kako smo vee ranije po
dogovom i usvojili). Po pretpostavci jc x < y. To maGi da postoji
nENu{O} tako daje Xi: =Yk (k::;:O,l,2, ... ,n-l) iX/I <)'Il' PoSta 5e
eifra 9 ne pOJavl]u]c 11 pcriodi broja :c, tada postOji 1 EN, i > n takav da je
OJ ::t9. Posmairalmo racionalan broj r::::r
O
,r
j
r
2
···r) " gdje Je
r
k
::;: XI: (k = 0,1,2, ..... f - 1), = a
J
+ 1. Broj r je veCi ad x Jer Je
rJ: = xI: (k = 0.1,2, .... ,i -1), i = a
J
+ 1 > a, . Broj r je manji ad y, jer.ie
XI; =: r
k
::: Yk (k =: 0,L2, . . ,n -1), rn::: xn <YIl Dakle, postoji r EQ sa
svojstvom x < r < y.1I
1 7 Merrika u skupu realnih broievu
. .
1. 7 Metrika u skupu realnih bro,jeva
Definicija 1. Neka.ie na amnl/nom SklljJlI X. deiinisano jJrcslikavG!?!c d.
tako da.le svakom ureelenom panl (x, y) E)( >; X dodUe(;cl1 .ferian j samo
lcdan realan d(x,y) ,pri cemujc
(a) d(x,y):c 0,
(b) d(x,y) 0 ¢> x y,
(c) d(x,y) d(y,x).
(d) d(x,y) S; d(x,z) -rd(c,y) ,
rada se d naZ1VO metrika iii rasio/anje no Sf..7ljJlI X
lJreaeni par (X,d) nazi va so me/ricki prOSlOJ"
Treba uoeiti da skup X, ne mora irnati nikakvu aigebarsku struktum da bi
mogh dcfinisati mctriku na njcmu. Prema iomc. merricki prostor maze posta-
li svaki skup. aka sc na njemu defmise funkcija d sa svojsi\,ima
od (aJ do (d)
Primjerfunkcijc d\x,Y)=LakOjt: XI)' i d(x,)")::::O akoje .1:=.\". po-
kazuje da so dos101'no svaki skup. koji sadrzi bar dvijc mcke, maze snabdjeii
metrikom. Ovako definisana melrika zove so diskrefna metrikc
l.l skuptl rcalnih brojeva R, maze so dcfinisati metrik<1 na vise nacina. Na
pnmJcr.
( ] )
,ie jedna ad meirika u R. Zais1a. zbog osobina apsoimlle Hijecinosli realnog
bro]a svoisrva (a), (b) , (c) su ocigiedna SVolstvo (d) .Ie lakode posljedica
naceg sia sma vec pokazali ,naimc
d(x \') I'x - vi Ix '" -_),i < I'x- -i-i·j-- 1" J(" -j' di' - ,,1
,.' • Ji • -, - '1-.' ,- _'I .. A, .... , -'-'Yj
Buduci da sc na jednom skupu moze definisati vise mClriku. l,lcoma je vaille.
uvesti i slijedece svojstvo'
Definicija 2. Za dvUe metrikc d
j
i d:_ net X, kazemo da SlI
e/!vivaientnc ako pos{(Jje jJozirivne konstante C
j
j C::: fako dajc
C, d, (x,y) S; d, (x,Y) S; C, d
i
(x .1')
zasvako X,YEX.
Primjer 1. U skupu R slijedecim funkcijama definisanc su mctrikc:
(a) d
1
(x,y) 0::: arctglx - y:,
(b)
60
t Poi,ie rcalnih bro.ieva
( c) d, ix, .1'1 =
,\ . 1+
Neb skupm,i u R mogu sc opisati pomocu mctrike; tako npr simetricni
segmen1
[-a,o]={xERi-os;xs;a}=
= (x Eli I Ix is a} = (x Ii i d( x,O) S; a}
1.8 Otvoreni i zatvoreui skupovi u slmpu
reainih brojeva
Definicija 1. Neka}c a ER i D proizvoUan pozitivan realm- hroj. Sk-up
V(a. 6') = {.y E R! d(a, x) ;:: !x - a i < £"}
naZIWI se [; olwlina tachc a
Vidimo da .ie £" -okolina tacke {/. otvorcni interval (a - [;",0 T l:) cije jc
srcdiste tacka a, a duzina 2['. Ako fiksiramo tacku a ER, a dopustimo dn
.':: uzima razne pozitivnc vrijednosti. tada dobijamo Citavu famil1ju (si;';Icm)
okoitna taG'(ke a.
Definicija 2, Oltolina tachc a ER.ic svaki sirup koji sadrii lGG'(/w a zo-
fedno so nekom 8 -oko! mom {e racke.
Primjer 1. Skup M = (0,1] .Ie okolina tacke a = l. Medutim, M nije ['
2
okolina tacke a:::: jer jc 111 polusegment, a t' okolina je interval. Primjc-
timo da ic 1. E vi" l. 1..i ,-- J\;f
, '2 < '2 ' 2/...... ,
DefinicijH 3. Neka .Ie A cR. Za tacku a E R, kaiemo da.le
(atka skupa A, aka postoji H okolina tacke a sadrzana u A.
Definidja 4, Za skuI' A kaiemo da.ic otvorcn skup oko S11 svc njegovc w-
G'(ke taclee.
Primje
r
2. Svaka mcka intervala (o,b) je ul1utrasnja tacka toga skupa.
Ncka je x proizYoljna tacka mtervala (a ,b) , tada je a < x < b . Aka izabe-
I.R Otvoreni i zBtvoreni skupovi u R 6]
femo npr. S l> "" Iffiin {x - u.h - x }, tada.ic V(x, Eo) C (a.b). Dakie,
(a,b) .Ie otYoreni mterval
Prim.ier 3. Tacke alb segmentn [a,b] nisu unutrasnjc meke skupa
[a,b], pa zakljucujemo da segment la,b] nije otvoren sImp.
ZaISla akojc s> 0, po yoljJ mali broj ipalqc V(a,8) n [a,b J cot V(n, ,;), 1.1
V(cu) c:[a,b].
12 definicUe 4. mozemo da je 0 otvoren slmp, jeT sve njegove
tacke su unutrasnje (naprosto, on nema tacaka). Medutim, cesto se uzima i
po definiciji da .Ie 0 otvoren skup
Otvoreni skupm1 imaju vainu ulogu u mnogim pitanjima matematicke
anali72, pa ovdje dajemo neka najosnovnija njihova svojstva.
Teorema L 1° S'A7.1pOVi 0 i R Sll otvoreni skufJovi u R:
.-, c, Prc::,:!ek konadnog braja otvorenih skujJova lZ R 1(;'
olvoren skup 11 R:
:.r) beskonacno nmogo otvorenih skujJova I:: R je
o{vorcn sirup 11 R.
Dohaz, ]t' jc 06to iz definicije 4. Ovdje cemo dokazatl samo 2
u
a
citaoeu za \jczbu dokaz tvrdnjc 3°.
Ncka su U
j
, U
2
, ••• , Uk otvorcni skupovi u R. Neka jc dalje, a proizvoljna
k
tacka skupa n U, . TadaJe a E 17, ,za Syako i = L2, ." ,k . Kalw su
1=1
U, (i::::L2, .. "k) otvoreniskupovi,tadaposioje E
1
,s2, ... ,E,.-,tako da
Je
V(a,E)CU/ (t=LL ... ,!:).
OznaCimo li sa E:;: min {s I'S:: . ... '[;k}' tada,lc
V(cu)c;;;V(a,E,) (i=L2,,,,,k). (I)
I: k
Iz(l)zakl,iucujcl11oda V(a,s)CnV(a,E,)CnU, :dakle,lacka a .Ie
!.
unulrasnja tacka skupa n V, . I
1=1
1=)
Primjetimo da presjek beskonacno mnogo otvorenih skupova u opstcm sluca-
( 1 1 '1
JU nije otvoreni skup. Primjer za ovu tvrdnju su skupovi I -, - ._)
n-\ fi'n
62 1_ Polic realnih bro.ievn
11 '2N. Svi SU otvoreni skupm,i medutim n"/ (_1. 1'];;:: {O}, pa beskonacni
, n f/I
/J=1
presjek ovih skupova nije otvoren skup Skup koji ima samo Jednu tacku niJe
otvoren u skupu R jer nijedna E -okolina ne maZe biti sadrZana u l1jemu
Uocimo ovdje, kad god je treba doka7.ati da tvrdnja ne vazi U opstem slucaju,
dovoljno je nati tzv. kontra-primjer da zaista tvrdnja n\je tacna. .
Definicija 5. Za Skllp FeR, kazerna da je zatvoren skup ako i soma oko
.Ie R\F otvorcn simp II R.
Prirnjer 4. Segment [a ,b] je zatvoren sImp II R, jer je
R I[a.b] {x ERI ala,bj} {x ERi x <al U{x ERI x >hl
(-<Xi.a) u (h,->«))
ocigledno otvoren sirup u R.
Primjer5. Skup {aJ Jezalvorenslmp,jerje RI{al =(-w.a)u(n.+<Xi).
Prazan skup jc zatvoren sImp, jer .Ie simp R\0::::: R otvoren simp.
Ako iskoristimo tvrdnje teoreme 1 i De Morgan-ove zakone (vidi I, (2.2) _
jednakosti (e) i (f)), rnozemo doleazati slijcdecu teoremu.
Teoremn 2. IV Prazan SA-tiP i cyeli skup R S'U zatvoreni skupovi li R:
2 0 konacnog braja zotvorenih skllpova je zalvaren
skup 11 R: .
"U
_1 Presjek beskonacno mnogo zatvorenih skupova je zatvoren
skup 1I R.
Definicija 6. locka skupa A cR,je svaka racka IZ R. kOjar
lInutra!fnja lacka skupa R \A.
Primjer 6. Svaka tacka kOJa leii van segmenta [a.h] je nJegova spoljasnJa
tatka. Medutim tacke a i b nisu spoljasnje, sta vise nisu ni ta-
ckeskupa [a.h].
Definicija 7. Skup tacaka 11 R kaje niSll ni unutrasnje ni spolja§nje tadke
sJclIpa A iz R, naziva se rub skupa A i aznaGtava Ruh A. .
Primjer 7. RlIh[a,b] = RlIb(a.b) = (a.b).
Ovdje vidimo da je
R1Ih[a,h] c[a,bJ; RlIb(a,b)n(a,b) = 0
J.X Olvorcni 1 zatvorcni SkUpOVl II R ()?

Medutim postoje skupovi u R ko.11 se sadric u vlaslitom rubu
Definicija 8, Neka ,Ie A ;;;R. Za taeV(U a ER. kazemo da .Ie tuC/w Ilago-
slwpa A, aka i sarno ako svaka okolma tacke a .'weiril bar
Jednu taGtku skupo A, razlicitll oel CI.
Ovu definiciju mozemo izreci i ovako:
CI je tacka nagomilavanja skupa A ,= R ako i samo ako za 1/ ,So > () . vail
(*l
Uocimo da U okohni lacke nagomilavanja skupa ima beskonacno mnogo
tacaka toga skupa, makar definicija lIZ:'lhtijcva" harem jee/nll laG tim razlicill!
od wcke nagomiLavanja. Zaista, ako jc a tacka nagomilavaqja skupa A i
ako pretpostavimo dOl u proizvoljnoj okolini r' (a J) tacke a ima "samo"
ko-naeno mnogo taeaka o],u
2
, •. ,.a
k
skupa A, wda uzmemo Ii da jc
Co ::;:: min {!a -, OJ I! i ::::: 1,2, ... , k} , dobitcrno novu okolinu V ([..'{) ,(1) u kojqj
osim maZda tacke a nerna drugih tacaka iz skupa A Dalcie. a nije tackZl
skupa A. Ii
P
· . 8 Sk ,!. I 1
nm.ler. up 11:::: ll'2-':t.·
lavan,ia i 10 je a:::: 0
. J ima sa1110 )cdnu tacku nagomi-
Ii
Zaista, koEleo god da uzmcmo c: > 0 malim. V( OJ') = svojom dc-
sn0111 poiO'vinom presijeca simp A. (Upustvo' l cR; prema Arhimedovom
£
aksiomu postoji no EN, takav du je nc >';, pa je
Kako jc E A 1 ,.l E V(O, c:) lvrdnja je dokazan(1.). Zasto jc to jedina
n(, 11()
tacka nagomilavanja skupa A') Uzrnirno Lueku +- E A Ona ne moze bit!
!'i'
iacka nagomilavanja jer u £ -okolini v( J... r !, , gdjc .ie. npr. D So •
\ nu -' no II,! '"-I;
nerna drugih tacaka skupa A OSi111 taekc
11,-,
Primjer 9. Sve tacke skupa [a,b] su tacke nagomiiavanja, skupa [o,b]
Skup tama nagomilavanja nekog skupa A oZrlacavumo sa A' I zovemo
izvodni sImp skupa A.
AkoJe A=(O,I).tadaje
Definicija 9. Ako lacka a EA. n(ie lGG":ka na;;omilavGt1]({ skupo A. koie-
mo do je a iz%vana lacka siwpa A
64
l. Pol.ic Tealnih brojeva
Pl'imjer 10. Sve f.aCke skupa A iz primjera 7. su izolovanc iacke skupa A.
Dcfinkija 10. (iii atherencija) skupa A cR. 11 oznaci A. jc
un(jcr slmpa A 1 lzvodnog skupa A', (/. A::;: A '0 A I
Primjer 11. Ako.le A (0,1). tadale A [0,1]
Zatvorcnc skupovc moiemo identifikovati i pomocu njegovih tacaka
nagomilavanja.
Tcorema 3. Skup A c R)e zatvoren sImp ako i samo ako A sodrZi sve
swye racke nagomilavmy'a.
J)okaz. Pretpostavimo prvo, da)e A A (tj A .Ie zatvoren skup)
Neka Je a tacka nagomiJavanJa skupa A. Ako a E A , tada je a IA .
pa buduei daje RIA otvoren SkllP, ondale a unutrasnja tacka'skupa RIA.
OdakJe.slijedidapostoji V(aJ)cRIA.tl. a ni)e
tackn nagomilavanja skupa A. Dobijena kontradikcija poi<azuje da .lc
{I EA.
Ncka sada A sadrZi sve svqje Lacke nagomilavanja. Tvrdimo da je R\A
o.tvoren skup_ Ncka jc, u tu swIm a ER\A, tada a nije mcka
skupa A (Ier ill A sadrz! u sebi) Dakle, postoj; E okolina tacke a. tj
"'(a.s) takodaje V(a_D)nA::::0,\i. V(a.s)cR\A.stoznaCidajc'a
unutrasnja iacka skupa R \A .If
P.oVfsno Citanje ovog mogIo bi navesti na pomisao da su svi skupo-
\,1 podijeljcni na klase otvorenih i klase zatvorenih skupova. Medutim, vec
sl.no uoCili skupove kqji su j otvoreni i zatvoreni, a najveci "brqj" skupova jc
mtl otvoren niti zatvoren. Neki poznati skupovi, kao naprimjer Q, niti su
otvorcni niti zatvorcni skupovi.
Prirn.jer 12. Neka je (j3 familija skupova koja sadrZ:i sve otvorene i svc 41-
tvorcne skupove. Pokazati da je (jj algebra skupova, ali nije cr-algebara: vidi
1(24) Defmicila 4.
1.9 Heine-Borelovo svojstvo skupa
Definicija 1. ZafmnilUu (Porvorenih skujJova brojne prove R kaiemo da
]e otvoreni polirivac skupa A c R ako svaka lOcka sIt/po A pripada bar
Jednom clanu famil(je (f.
1 () Hemc-Bordovo sV0.1stvo skupova
65
Dcfinicija 2. Zo olvoreni pokrivac\ Q.s/..:llpa A c R kazerno da je Jwnaca/l
podpokl'ivai; poknvaca (p. aJw.le Q.c (j' j /CllllllifCf Qsadrzi konacan bny
otvorenih skujJoVG.
Za skupove koji imaju svqjstvo dn sc iz njihovog otvorcnog pokrivaC8 iJi
moZc izvuci konacan podpokrivac- q kazcmo da lmaju Heine*-Borel/**
.)'VOlSlVO ill kratko H-B svo1stvo.
S\i'skupovi iz P (R) H-B svojstvo i zapravo su ad posebnog inte-
rcsa u matematickoj anaiizi oni skupovi koje to svojstvo posjeduju.
Teorema 1. Segmenf la,b] !Jna H-B SVOS[VO
Dokaz. Neka je (1' bilo kqji otvoreni pokrivac segmenta fa.b].
Tada postoji SkllP Q" EIP, taka" daje a EQ" a postojc Q" otvoren
skup to postoji
V(a,s) :;:;;(a-s_a+ 6') C Qa
A.ko.ie a + ,c: ?;: b dokaz .ic zavrsen i podpokrivac Q bi sadr7 ..<.'lVaO samo je-
dan skup (a - [;, a ---t- s) .
Neka.it, C! -'c [; <,b Daldc. posto.il x +.:;- takyo da .ie segment
[a,x] pokrivcnjednim clanom izHunilije (j)
S2 ... '{ cerna oznacavati skup onih x lZ [a.b] koji imaju SVOJS1VO dct JC
[CI, x] pokriven konacnim brqjem clanova familije (P, .
Q ",PI (1)
Skup X jc ogranicen odozgo, pa na osnovu aksioma potpunosri postoji
sup X . Tvrdimo daje sup .:r;;:;:: h .
Prctpostavimo suprotno, t.1. supX:;:;; AI <b. Tada je 11.1 E[n,h] i postoji
QM E (P taka\-' da je ME QM' Posto je QM otvoren sImp posto.ii 0
okolma tacke M, V(M.o). takva daje V(M.S) c;;; Q", .1).
(M-o.M+o)C;;;QM
Prcmatomepostojc Xl_X: E[a,b] takodaje:
M - J < Xl < A1 < X;: < M + 5 (2)
Po pretpostavci u if' postqji konacan pokrivac segrncnta [a, .\J ' ako lOme
pridodamo i skup Q
M
ondaje ta,x2] pokriven konacnirn brojem otvorenih
skupova iz (P, Medutim. x;: > Iv! .ie u suprotnosti sa cinjenicom da je
M sup X , DakJe. mora biti h sup X .
Budu6i da .Ie sup X = b , postoji otvoren sImp Q
b
E P, takav da je
E. Heine !l.icmncki
**\ F r. R",.,-.II {I ,,71 _ 1 \ •• ol·, .-... ,
66 1. Polje realnih brojevtI
b E (1)'' E ,b + b") c;;; Qb
tj. postqji X E [a,b], tako da je b £" < X < b . Sa druge sirane, je
[a,x]cQ[ uQ, u' ,uQ,
zbog (1), pa zbog
[x,b] c(h - t'," +5)C;;;Q"
konacno dobijamo:
[a,b] [a,x]u[x,b] c Q, u Q, v --, u Q, ,
sto znati daje [a,b] pokriven konacnirn brojem skupova iz pi
SvoJslva segmenta [a,b] koja su bitna da [a,b] ima H-B svoJstvo su zatvo-
renost i ogranicenosL Jos \,ise, nije tesko pokazati da prethodna teorema vazi
z.:'l sve zatvorene i ogranicene skupove, a da to svojstvo imaju jedino takvi
skupavi vidimo u slijedecoj 1eoremi.
Teorema 2. Aka skup FeR, H-B tada .Ie F zalvoren
i ogranicen sImp.
Teorema 3. Neka .Ie E ogranicen skup u SkliPli realnih brojeva R. Ako E
nema tac';aka nagomilavanja, tada .Ie E konai:an skup.
/)okaz. Iz ogranicenosti skupa E cR. siijedi da postoji
inf E ::: a i sup E ::: b . J os vise, E c [C! ,b 1 Budu6i da pa pretpostavci
reme sImp E nerna tacaka nagomilavanja, zakljucujemo da svaka tacka x
iz [a,b] irna ex -okolinu koja u sebi sadrij najvise tacku x iz E. SImp
okolina {V(x,&JI xE[a,b]h&, >o} jcotvorerupokrivacslrupa [a,b],pa
prerna teorerni 1. postoji konacna familija:
{V(x, ,8 xJI x, E[a,b], I 1,2,,, ,k}
kOJapokriva [a,b):::JE Buduci daJe tOJc E
konacan sirup .•
Neka je E ogranicen skup u R. Oznacimo Iskaz:
'I
£ nema tacaka ncgo-
milavanja" sa p; a iskaz:'IEje konacan Sf..'1.1p!t sa q. Sadn prethodna teore-
rna moze da se iskaze na slijedeci nacin:
"Nekaje E cR ogranicen skup. Tada p => q fl.
Odak1e, imajuci u vidu (p=>q)¢>(,q=,p), vaii
Teorema 4. Svald ogranicen i beskonacan sImp 11
nagomilavanja.
Rima bar jednu tGr}/w
Ova teorema je poznata pod imenom teorema i
predstav1ja Jednu od najvatnijih teorema u matematickoj analizi.
*) B. Bol:mno (1781-1848). ceSki i filolof
**) K. Weierstrass (1815-1897), Iljemucki ma!cnw.tii:ul.
l.9 Hellle-Borell svojstvo skupov<l G7
Primjer 1. Pokazali da je sImp A::: {a l' a: ' ,a Ie } C R zatvoren u skupu R.
Prim.ier 2. Pokazati da skup

nije ni otvoren ni zatvoren skup u R.
Primjer 3. Neka Sll ,F; , ... . ncprazni Z:'ltvorcni skupovi.u R
Aka je ograniCen sImp i :::J ••• :::J F:, ::) Fn I 1 :::J. tada jc
,,=!
Dokaz, Pretpostavimo da JC suprotno, lJ.
Oznacimo sa GIl:::R \ P" :;;;: F,;'. n EN. Tada Sll G
n
olvoreni skupovi:
pa IZ (1), dobiJ"mo
! <£. \ C (j",
I
"J Jl "
l1'=i / ""'! ""':
odnosno F; cUGt)' Drugim rijecirna. {Gil} jc pokrivac skupa
(I)
F ,
BuduCi da F; ima H-B svoJstvo zaklJucujemo. da postaJc indeksi
a
1
,a
2
, ••• ,a
k
' takvi daje
F; cG
1X1
uGo:-i. u"'uG
OI
Nekaje a
k
:::: max{a
1
,a
2
, .•• • a;;}. Tada zbog rnonotanosti niza ima-
mo:
F] () Fa
l
() n ... n F(1< ::: -:j::. 0
Sa drugc strane je
r'\F
Ul
nF
o
., c(C
aJ
uG",: u"'UGUk)i'.
nF n F n· .. n F" "" 0
(11 (12
odakle, sbJedi
F] n Fa
J
nFa::. n "",...\ J"a
l
"" 0
sto je 1I kontradikciji sa (2), III
(2)
Primjer 4. Neposredna poslijedica tvrdnje koju smo upravo dokU41.li jest
12V. Camorov princip uloienih segmenata, Dokazati
l
(Uzeti F;, [a" ,1>"].)
1.10 Hipcr-rcalni brojevi
Simp prirodnih brojcva IV, kao 5to jc poznato, suvise jc mali da bismo rijcsili
cak 1 \Tlo .icdllostavilc jednacine oblik;:l [/ + x ;;;::; b u njcmu. Zaw je prosiren
do skupa ci.lclih brojeva Z, gdje Sll takvc jednacine, nara\'110 rjesivc
Zanimijivo ,.ie pitanJc kako je to prosircnje napravijeno. Drugim rijccima,
kako su dcfinisane operacije sabiranja i mnozenja u skupu Z? To da je
2 -+ 2 ;;;::; 4 u skupu N i skupu Z je sasvim prirocino. Ali 2.::15to je u skupu Z je
(-2) -7- (-2) ;;;::; (-4) 'f Hi otkuda da.ie (- J)( -1) ;;;::; 1 ': Ova pital1ja nisu talco
lrivijalna. kako Bam sc cine. Da bisIllO laksc dali odgovor, pitanjc cerno
formulisati malo drugaCi.ic sta losega ima aka uzmemo da jc npr.
(-1) (-I) ;;;::; -1 '.' Sada jc odgO\'or jednostavan: dobra poznata svojstva opera-
cija sabiranja i mnozeqia prirodnih bro,icva komutativl1oS1, asocijativnost i sl
naprosto 1)C bi vaZila u skupu cUelih brqicv.]
Slitnim rasudlvanjclTl dolazimo do zakijucka da smo zbog nemogucnosti
saval1Ja jednacina oblika (I. x h II skupu Z dosh do lanca prosirenja
IV =: 2' c Q V1Se. 1111al0 .le puno razloga dil dodemo do lanca prosiri-
1\' '= Z c Q c R O\'d.Jc zellmo da dcmonstriramo jedno prosirenjc po-
si,Jcdn.leg. lanca inkiuzij(i jos z.a jedan clan. da bismo dobili 11lZ
IV = Z c (!.= R = "R , gdjc.ie *R s1mp tz\". hIper-realnih brq;evC/. Na tome
putu mi ncccmo ulaziti detaijno u skup *R.
Definicija 1. Element x;:: 0 lIJ'eaenog poUa zove se beskrmacno malim
ako JC x -< L x.J... X < L X -+ x + x < L ltd. Ako .Ie x < 0 re6i 6emo
dale heskonac>no mall akoje -x (";;;::;(x1) beskrmacno mali bro).
Daklc, prosirenlf * R ieiimo napravili da budc uredeno pol]e Odmah vidllno
da u takvom uredenom polju, gdje pOsiqje poziti\·ni beskonacno mali brojevi,
ne vaii Arhimedm' princip. Nairne. iz definicijc slijedi da ako je s> 0 be-
skonacno mali broj ouda jc
s < 1. [,' + l, <.1, E·+ E + r:: < 1, E £ -+ [;..;- c < 1, itd
O\'aj prema beskonacno malom broju c: > 0 mozerno napisati II obli-
kll
I I I I
I < -, 1+ 1 '. -'-, 1+ i + I < -, I + I + I + I < -" itd
r E 6' E
Prcma tome, ako jc [;.' beskonacno malo, t.ada broj 1 je beskonacno veliki u
e
smislu da je veci od bilo kog brqia 1, 1 + 1, 1 + 1 + 1, 1 + 1 + I + 1, it.d.
1.1U I-lJper-realni bro.1 evi 69
DI11g1m riJccima. za bilo kojc n EI\: imaii bi
1 . .,... 1 .... -7- 1 < - 5to jasno
[;
n- puta
protivrjeCi Arhimedovom aksimu. Mcdmil1L wi.icdi i obrnuto: Ako u urede-
nom polju ispunjen Arhimedov akSlOlll, 1.J. x,Y> 0 tako da.it
x < y. x + x+ < J', x + x + x < y. itd .. tada u lOm poiju postqji pozitivan be-
skonacno mali broj. Naprimjer
s Dakic. neka ie *R skupa
\. ,-
R tako da.ie *R uredcno polje koje sadrzi beskonacno male brQjcYc. U *R
1111a1110 dvije vrstc elemenata; to su standardni (dakle realm) I nestandardm
*R \R. Svi zajcdno su hiper-Tcalni brojevi.
Jasno je da medu standardnim nema beskonacno malih brojcva: Dalde,
mali brojevi su nestandardni hiper-realm brojevi. Neka Je. daljc,
s proizvoljan beskonacno mali broj 1Z *R. On je manji ad bilo kog
standardnog poziti\·nog a. Zaista, aka bi bilo s a, buduci da JC a
standardnl, 2. za standardne brojevo vaz'l Arhimedo\' princip, mozemo nac]
pnrodni broj n taka\' da jc
'+0.21

Mcdutim, tada jc

sea protivurjcci cinjenici da je s bcskonacno mali broj. Daldo, E < a : za
svaki standardni broi a. Shena sc pokazujc da jc s\'aki negati\ui beskonacno
maE broj veci ad bilo kog standardnog negat1\110g brqja. Na t.aj naCin ako
bisrno pokusaji predstaviti beskonacno male brojeve na brojnoj pravoJ,
moraE bismo ih nckako "stlsnuti" aka nule. taJm da Sll S\;1 pozltlvni slal1dar-
dni broievi desno, a svi swndardni negmhmi iijewo ad nule.
Razum'jje se, beskonacno rnallm brqjevima ni izbhza ne iscrplJujemo sku])
ncstandarnih brojeva. Tako, naprimjer. 1..;- s (gcUe)c 8"> 0 bcskonacno
mali broj): takode je nestandardni broj. U suprotnom broj F (1 -;- s) - j bio
hi standami. kao razlika dva standarna broja. So druge stram: j -+ G je vece
ad 1 pa l1ije beskol1acno mali broj.
Broj l je primjcr "beskonacno velikog" hiper-realnog broja.
E
Definicija 2. Hiper-rea!nf braj A> 0 naZI va Sr: oeSHOllacno velikim, ako
.1£
A> LA> 1 + L .,- I + L ... ltd
1
Lahko je uociti da, ako je A beskonacno veliki broj, onda JC "beskonacno
. H
70 1. Polje realnih broievil
mali broj razlicit od TIuIe. Hiper-realne brojeve zaverna konac"nim aka nisll
beskonatno veliki. IIi, sto je isto. A je konacan aka je a < A < h , gdje 511 (/ i
6 standarOOi brajevi. Dakle, sliJedi da su svi standarOOi broiev; kanacni.'
Primjer konacnog, a nestandarOOog braja, vee smo pokazali: I.,. L'; gdje jC
s> 0 beskonacno mali broj. Jasno da vrijedi i opstiJe; ako JC a bilo imji sta-
ndarOOi broj a E> 0 beskonacno mali broj, tada Je a.,. E nestandarni bro].
Definicija 3. Dva l11per-realna braja su beskonacllo bUsld, aka je njihova
razlika beskonacno mali
Iz navedenih svojstava beskonacno malih brojeva slijedi da je relacija
beskonacne bliskosti brajeva u * R jedna relacija ekvivalencije. Svaka
relaeija ek-vivaleneije dijeli skup 1I kome je defmisana na disjunktne klase, pri
cemu su dva praizvoljna braja iste klase ekvivalen1ni, ti. beskonacno bilski u
smislu definicije 3.
Klase ekvivalencije, kq,je sadric standardnc rcalne brojeve 20VU se monade
Red cemo da hiper-realni brqjevi x j y pripadaj1f iStcy galaksUi, aka JC
njihova razlika konacan hiper-realni braj.
Pokazuje se daje ovim definisanajosjedna rdadja ekvivalencije u *R. Kla-
se ekvivalencije je prirodno nazvati galaksijama. klasa (galaksija)
je skup svih konacnih hiper-realnih brojeva i nju cemo zvati ll nasa ga!a-
ksija". Svaka druga klasa se sastoji, iii lz beskonacno velikih pozilivnih
brojeva, iIi iz bcskonacno velikih negativnih brajeva. Izmedu bilo koje dvijc
galaksije postoji treca galaksija. Da bi je nasli llzccemo x j y iz prcthodne
dvije galaksije i razmotriti galaksijll koja sadrzi sve polusllmc x; Y . Proces
se maZe ocito nastaviti, ako npr. llzmemo cetvr1U galaksiju, izmedu prvc i
trece, itd.
Za daljI1ie izucavanje hiper-realnih brajeva upucujemo citaoca na, npc, Imji-
gu [3). Nas cilj, u vezi s hiper-realnim broJevima, bio Je prije svega da dame
jedan primjer polja brajeva iz koga se realni brajcvi 'ide u novom sVJeliu
Isto talco, njime smo dali primjer skupa u kame ne vaZi Arhimedov princlp,
koji tako bitno odlikuje skup realnih braieva.
2. i EkvivaJentni skupovi 71
2. Kardinalni bl'oj skura
2.1 Ekvivalentni skupovi
Ako su skupovi A i B konacni, mozemo ih, izrncdu ostalog uporedivati
prema broju elemenata. Ako su pak skupovi nijc bas
da Ii je takvo poredenjc uopste mogutc. NapnmJcr da II Je skup sVliI realrnl]
nizova (tj. nizova realnih brojeva) brQjniji od skupa sv111 realllIh IiI
pak skupa svih prirodnih brojeva? Konacne skupovc nlozemo
prcbrojati i istog trenutka imati odgovor koji je skup bro.JllIJl Da II .Ie oba-
veZllO prebrojavanje elemenata konacnih skupova A .J 13 za, utvrdivauJc
iednakosti ovih skupova po broju clemenata'.) Ne. Ako Je moguce usposta\'!
·bijekcija medu konaenim skupm'ima AiR, tuda oni ImaJu 1sti broj
Ovakav nacin utvrdivanja jednakosti skupova (po brqju elemcnaL'1) 1111<1
prednost, jer sc moze prenijeti i na beskonacne . .. '."
Posmatrajmo proizvoljno veliku famiii.lu skupova if-. (Bllo bI Idcalno <-
skup svil; skupova, no taka" zaht.lcv ulazi u podrucjc antinomija U lcoriJi
skupova.) Na rF definislllIo jednu relaciju. na sli.1edecl naem:
del
(*) (A,B E'F) A", BQ 3biJekclJct fA -+ B .
Nije tesko pakazati da (*l defmise ]ednu reIaci]u ekvivalencile II (F .. .
POSto za svako A E 'Tidenticno preslikavanlc (i(x) x .. VX E A) .Ie bllekclJO
i: A A , zakljucujemo da je (*) reDcksivna rclacija
Iz pnm]era 2. (I, (3.6) zaldlucuJemo da ako JC / A -c; 1J bllekclla. lada Je
l-!: B -c; A , lakode bilekcip, odakk aka .Ie A" 1J shledi B" A . Daklc.
relacija (*) je simetricna. .
lz stava 1. (1. (3.6), neposreOOa zakljuCllJemO da aka .Ie A" B /, B" C .
lada Je A '" C . Naime, al(O su f: A --> B, 1 g. B --> C, biiekciJe onda ,Ie
fog: A --> C, lakode bijekcija
Relacija ekvivalencije svqjim klasama ekvivaiencije dijeli familUu (F na
disiunktne klase ekv1valencije
Definicija 1. Klasu ekvivalencije (uvedenu pomoiu (*» nazivamo jwrdi-
nalnim brojem skupa.
Daklc, skupovi ISle kiase imaju isti kardinalni broj. Kardinalni bra) naZlva sc
l;;:lOC> slmpa jii siwpa. Kardinalni broj skupa oznacava sc obieno sa
A iIi k(A). Kardinalni brQi skupa prirodnih brojcva N oznacavamo sa'
k (JV) ::::: f\() (cita Sf: f1 alef-nula "*). Za skupovc iz klasc ck"vivalencije prirodnih
brojevi1 reci CC1110 da su iii izbrrJjrvi. Prema tome prebrojive Skll-
pm'c ll1oicmo porcdmi u niL ..... o" .... } svc elememe tog skupa
indeksirati skupom Iv" = {1.2 .... . no ••• } •
Primjer 1. Neka jc f: N -----+ N, preslikavanjc definisano pomocu f(n)::::: 2 n .
Ako sa P oznacimo sImp svih parnih prirodnih brqjeva, tada je oCito
/" (N)::: P i kako je tacna sjijcaeca implikacija' f(n
j
);;;::: f(n
2
)::::? 17;' = n
z
. .f
jc bijekcija izmedu N i F Dalcie. vrijedi

Primjer 2. SImp cijelih broJcva Z je 1akodc ckvivaientan sa skupom prirod-
nih brojeva N Neka jc prclik3vanJc f: Z ----+ A definisano pomocll
j2n..:-1. ak(}{e n"20,
fen) :::::
12 ako./cn<U.!7"=-Z
Ni,ic tcsko pokazati da je preslikavanjc f. Z ---·+N, bijektivno Dakle, sImp Z
]C nrcbroin
2.2 Prebrojivi i neprebrojivi skupovi
Elementc skupova ekvivalentnih skupu prirodnih brqjeva N, mOZe1l10 dalde.
poredmi u niz Takvc sma skupove nazvali prebrojivim skupovima.
timo ovdjc da beskonacni skupovi imaju svqjstvo koje konacni skupovi· ni
izbhza nemaju. Naime. beskanacni skup maze bi1i ekvivalentan svom pravorn
di,ielu. (Vcc smo vidjeli da.ie N"* Z, NeZ; ekvivalentni su, tj imaju isti
kardinalni broj.) .
Zll prakticno utyrdivanje ekvivaiencije meell! skupovima cesto se koristi
llpravo istakrmto svojstvo. Slijede6a teorema zapravo to obezbjeduic. a ml
6e1110 jc ovdje da1i bez dokaza. . ..
(Cantor-Bernstein Aka je skup A ekvivaleman pravom ])0-
dskupu skupa lJ j ob1'alno. akoje sklljJ B ekvivalentan p1'aVOJ11 dijelu skupa
A, rada S1I skupavl A I B ekvlvalemni.
"') t\ ,ie prvo slovo Hebrejskog pism,l
S. N,Bcmstein (I 8S0-l96R). mski nl;llCmali;;a;
2.2 i neprebrqiivi skupovi
Prijc nego pokaiemo neka svojstva prebrojivih skupova, dajemo jos jedan
primjer prcbrojivog skupa, koji jc zanimljiv po bijekciji koja osiguravn pre-
brojivost.
Primjer. Skup racionainih brojeva -,--(1) i p E Z 1\ q EN 'f je prebroji\"
l j )
skup.
Da bismo 10 pokazali, treba clanove skupa (l poredati u niz. Oznacimo sa
[)
n ;;;::: I p I +q veliCinu koju cemo zvmi visinom racionainog b1'o.l0 x;;;::: "'----
q
Jasno je da ako damo broj n unaprijcd, tada l11oZemo nabrojati kanacno
mnogo racionalnih brqjeva visine Jl. Tako brojeva visine L nema
osim broja Q., visine .2 su 1 .:.l, a visine 3 su 2.,
1
itd. Ako
1 l' 1 1 2 '1
sada napisemo racionalne brojeve po \1sini, tacta dobijamo
Q
J..._
] :2
lduci s Iijeva u desno. odozgo nadole, iskazimo vee 113pisanc racionalne
brojeve. a zatim iduei dijagonalno poreciajmo brojeve u l1lZ:
Hl"}'T -)1 T'*' -2 Ovim smo l1izol11 simp Q iscrpili, Dakle, Q je
prebrqiiv skup.
Stav 1. SvaJd neprazan pods/mjJ preDrojivog skupa
bro.jiv skup,
A, .Ie konacan iii pre-
Doka7,. Neka Je B c A Kako je: prebrojiv skup, on se moZe
predstavitiuobliku <a
"
.... }. Nekasll c,,:.a, .Oli,'
ani dementi skupa A, kojl skupu B Tada ako skup
{n
1
,n
2
,n
3
, .. } ima najveCi element ondaje skup B konacan, u suprotnom
( \
skup Bjeprebroji\' jerje "'f'
Stav 2. Konacna iii p1'ebrojlvo unUa prebrojivih skupova .Jc
slwp.
Doka" Neka su A, , A, ,
apstosti mozerna smatrati da je A, n A J
prebrojivi skupovi. Bez smanjenja
:::: 0. i"* j . U suprotnom umjesto
74 2 Kardinallli brol skuptl
skupova AI' ... , mo.zenlo uzeti slijedeci niz skupova"
A1,A, IA"A
3
I(A, uA,),,,.,A, I(A"_l u. .. uA,).
a ovi skupovi su disjunktni j najvise prebrqjivi. Elemcnie skupova
A), A
2
,. mozemo zapisati U obliku siijedece shernc"
A:;;;: {a
I1
,ol::'..CI]3' ... ,u
jn
.···}
A2 :;;;: {a21,a22,a2:l,' . _°
2
,,, ... }
(I)
Ako na shemu (l) primjenimo dijagonalni postupak demostriran u gornjern
If
primJeru, tada elemente skupa U A" mozemo napisail u obliku:
,,_,I
If.
UAn:;;;:
.,
dakle sImp U A" je prebrqji\'.
"""
"
Primjetimo da je bijekci.l·a izmedu elemenata a EU 1
- Inm I."
11=-1
f(m.n) EN ostvarena pomocu
f( )_(m+n-2)(m+n-l)
.• 111,11 - ') +m.
elemenata
( J'. -J
Naprimjer, elementi °
31
; 0.
12
; aJ} skupa UAn, imaju slike pomocll (2) re":
11"'1
dom l(3,1) = 4; /(2,2) 5: l(1,3) = 6, tacna kalm su dilagonainim postup-
kom i poredani u nizu {all'G
21
,a;2,031 ,022, U]3,014""} .
Preslikavanle (2) Je i biJekciJa medu svim uredenim parovima prirodnih
broieva i skupa prirodnih broJeva. Dakie, k(N x N) = k(N). Prema tome,
ako .Ie A prebrojiv skup onda je i A x A takode prebrojiv skup.
Stav 3. Svaki beskonacni skup sadrii prebrojiv podskup.
I!0kaz. Neka je M beskonacni skup. lzaberimo u njcmu proizvoljan
element 1 oZ[lacimo ga sa a I' Posta je M beskonacan skup to postoji
G2 *a1 ,azatimi G
3
"¢.°2,ol,itd.Dakle ... }cM i Aje
prebroJiv skup . I
2.2 Prebrojivi i ncprcbrojivl skupm'l
7'
Sva dosadasnja razmatranja kardinainih brojevu. tc mtuitivno pOlmanje bro.i-
nosti skupa mogia bi navesti nu pomisao da Sll svi beskonacni skupo\'i pre-
brojivi skupovi To naravno niJe tako.
Stay 4. Skup 1::= [0,1) = {x ERI, 0 s x <: I} mjc prehrqirv simp
Dokaz. Pretpostavimo suprotno. tj. daJe k(i) :;::;t'-:(I Tada se njcgo-
vi clementi a
l
,0:2, ... ,a
ll
." mogu poredati u niz koji iscrpljujc skup J.
Kako postoji bijekcija skupa l0,1) i dccimainih beskonacnih raziomaka obll-
ka O,ci
1
d
2
.•. d" d, E{O.L2, .... Imozc11l0napi-
sail U obliku:
0:
1
:;;;:O,a
1
!Cl
12
Cl]., "'({It;"
a:: :;;;: 0,°
21
0::::. ({2";' [1:1"
a" .°11'1'
gdje CI I) E {OJ,2 .... ,9} predstavljaju declmalnc cifre broja 0", drugc
strane. uzmemo Ii broj
O,h,/J,. 10".
, J2, akoje ({m]:;;;: 1
gdJe JC DPr. n
/I ll, akoje Unn:;f: L n:;;;: 1,2.
biCe fJ EtO)) 1 fJ {a], (i2' ...• ex I)" •• } • Zaista, jJ sc razlikujc ad a i 111<1-
kar u cifri a
l
I' ad Q:--, 11 cirri 0"2:" itd Prcma tome-
I", la, ,ct" . . a",l pa simp I [0,1) nIle prebrollvlIi
Primjetimo da dodavanje konacnih i prcbrojivih skupova ne utite na moe
izvomog skupa.Nairne, pokazuje S8 da jc + f.:(,' ::: r\o. Da bisrno 10 poka-
zali, treba priJe svega defInisati zbir kardlllainih brolcva lhmililc skupov,;
A" (n 1,2, ... ). Jk(A,,) deftnise se kao kardinalni broi skupa UH".
,
gdje je za svako n: Bn - All . a skupovi lJ" su disjunktni.
OznaCimo sa

Lada je k( A) :::: k( B)::: 0:() iAn B:;;;: Au B:;;;: N. odakle oooi3anw oa
.Ie
*) Pod prelposl<tvkom da Se O-ne nalilLi u periodi d",cilllainog bluju
Taka\' slu6aj je sa 10-
n
, oni mogu ?.apisali sa cifrom 9 u periodi
76 .::, Kardinaini bro.! skup<l
Primjerl. Simp A::::;:[o.bj, a<h. a.hERjcekvivaiemanskupu [0,1]
Daklc ni [a, b] ni.1e prebrQii\· skup.
Zaista, moze sc defmisati pomocu
Pokazati da jc /" bijekcija skupova ra,b] i [0,1], ne preds1m'lja vcCi pro-
blem
Definicija. Zo skujJove ef.'vlvalenfne skupli [0,1) kaiemo da inwjll moe ko-
ntiullma iii da imjc kardinalm ON!l k([O,l))::::;: c
Jasno jc da jc f\() < C
Prim.ier 2. k(R) c .
le5ko pokazali da jc
'I I.
x t·: R ::: ('_·O'_'-.+cc) -0--)- y::: -arclg
iT '
(3)
Jedn" bijekeiJa medu R I (lUi Stavise. ((ui cR pa .10 k((O.!)) S k(R)
Trcba pokazati obmuto. dn pos1Qji f:R --j> (0,1) i prcma Camor-Berstein
tcorCI11J dovoljno JC dc:, f budc 1z (3) je oCilo·
1 ] j 1
y, = ,v_ --:;arclg Xl ...;. -:;:;::::;: -;arclg:l:: .L::;- ::::> arug x. "'"" arCff} X= <::,::,. =
Ii "
Daklc, (' .ic mjckcij<l. time smo pokazali da je k(R) s k((OJ») , sto zajcdnc
Sil k((O.!)):S k(R). dale k(R) c.1
Slmp svih kardinalnih brQieva jc ograniccn sa dOl\ie stranc, kardinalnim
brojcm Sa strm1C nijc ogranicen (Stax 5.)
Pokazimo, prvo. da.ie 2"\'::::;: c, drugim rijecima da partitativni sku}.! skupa
N ima kardinalni brQj c. Neka jc A E P (N) _ stavlmo f(A) = x, gdje .ie
x::: O. a, a,. 1Z [OJ). decimalne cifrc da definisane na primjcr pomocu
[3, a1<:o ie 11 E A
0: r :;;:.('. .
[5, akoje 11 EA
OCiglednojc / P(N) -+ [OJ) mjekeiJa, pale k(P(N»:; k([OJ»)
Nekaje x Eli x:;;: O,h)h: ... b" .. , .. dijadski beskonacni razlomak brqia x.
Dcfinisimo sliku broja x, Ij. g(x) kao onaj dio A cfi/ kQii sadrzi one
prirodne brqjeve 11, za kojc jc b
li
:::: 1. (Taka naprimjcL sliku elemcnLZl
x" 0,0 I ! ! OO! 0 ](lOOO . .Ie simp ;1 {2.3.4,7.9}l Preslikavanle g.le mlC-
kella skupa [OJ) u peN). pa JC k([ O.1»):S k(P(N»), ,I k(P(N)) C . fi
3, ] Prosirenie skupa R
77
Stay 5, Nekaic A prOlzvoUan skuI' 1 F( A) '?jegov portltativm Sf.7iP, TadD
le k( 1'(A)) > k(A).
Za dokaz ovog stava vidi npr. knjigu [1].
Na kraju rccimo nesto 0 cuvenoj hipntezi koniinumo. Hipoteza kontinuma je.
gmbo govorcei, tvrdnja da posioji sImp cUi je kardinalni broj veei ad a
manji od c, Ta tvrdnja ni do danas nije dokazana, ali ni opovrgnma.
Is111;a, dokazano je godina ovog stoljeca da sc moze prihvatlli kao
aksiom iE odbaciti, medutim niti jedna ne davodi dosadasnju tcoriju tl
koliziju (dakle, nezavisna je). Ako je odbacimo, tad3 oznaka c::::;: \'-.';: im3
smisla, jer bi u nizu kardinalnih brojeva neposredan sljedbenik broja bio
3. PolJe iwmpieksnih bl"ojeva
3.1 Prosirenje skupa R
Paireba prosirivanja pojma brop stara Je koliko i sam brol. U poglavlju 0
realnim brojcvima pokazali S1110 da seo naprin\jcr u skupu prirodnih brojeva
N jednaCina x + n =- 111 (n ,In EN) ne mozc uvijck rijesiti. Isto tako u skupu
cijclih broje\'a jednaCina X· In:::: n (n,m EZ) takodc nema rjesenja u op-
stem Take Je dosle de lanea proSlrenja skupova NcZcQcR.
Pokazalo 5e da je i sImp rcalnih brQjeva preumk, da bi se rijesilc i \TIo
jednosmvne jednacine. Tako jednaCina x'; + m::::;: 0 u skupu R nema za
svako m, n ER rjesenje. Jos jednostavnija jednaCina + 1 :::: 0 U skupl1 R
nema niti jedno rjesenje. PokazacCI11o da postoji logicno prosirenjc skupa R
taka da u 10m novom skupu, jednaCina x" + m ::::;: 0 za svako m, n eR ima
"(iesenje, To prosirivanje namvno ima i svoju slabu stranu, naime da bi to
postigli moramo se odreci relacije poretka koja bi morala biti saglasna Sa
algebarskom struh.'tUrom, u prosirenom skupu.
78 Polje kOI11pleksnih brojeYcl
3.2 Definicija i oblici kompleksnog broja
Definici.ia 1. Skup kompleksnih bl'ojeva C je Sk71P svih ureaenih parov{{
(x,y) realnih brojeva II kame su definisane operacije sabirw?/a i
na s/iedeCi nacm:
:J <\Jj.J.
,/ot ,\,I!'/ ('
I" ) --'1"" ?-' IY +x"Y,+v
2
, (1)
® ',x
2
-Y'Y2'x,y, +x
2
Y,), (2)
• I.J<.,''(' \ \l". , ....
(x,y) ozn cavamo sa z (x,y) , Jednakost kompleksnih
brojeva 21 i Z2 5e uvodi na osnovu jednakosti uredenih parova, lj.
Ako sva svojstva sabiranja j 11111o.zenja realnih brQjeva, nije tesko
pokazall tvn1enja: ,
lSta;(J) sabiranjo kompieksnih hrq/cva ,Je kornutarivnc I nso-
cUmivna operac(ja,
(Ii ZI' Z2 E C ): 2, + Z: 2, + 2, f:.
.r (liZ"z:,2] EC):
\j StavCi)Operacua mnoienja kompleksnih brajeva.le komutativn(f j as(J-
cUativno operoclj'o, (f.
(liz"z, EC): 2,,2: '2,:
(Ii 2"2,,Z] EC): (z" Z2)' z] Z, '(2: '2)),
Stal:ij0peracija mnoienja distributivna je l!rema operacUi sabiranja,
(V'
Z
I,Z2,Z3 EC): ZI'(Z:2+Z3)::::ZI'Z2+Z1'Z3
",0 svaki kompieksnf broj z:::: (x,y) vazi" _rt-- .,
. ...,(,.?r:..
"V
(x,y) +(0,0) = (x,y) , \ ,'/'\'\
\.
(4)
(5 )
Kompleksm brajev! 10 (0,0) i I (I,O) Sli neutralni clementi apcraciJc
(1) i (2) redam,
Dokaz, Relacije (4) i (5) direktno shjede iz definicija (1) i (2),
Pretpostavimo da je za svako Z E C ;
3.) DefiniciJ<.l i obltci kompleksllog brojn 70
(6)
( gdje su i kompleksnl broJe\'!. Tvrdlmo de .Ie
'1 ({ (0.0) i b (LO)' , Zaista. kako jt z +a 2 za svako Z EC, to Je
1 ,,' "
! pale SlitnoscpokazuJedaje
/ Suprotan braj kompieksf]og z. 11 OZ110CI :: , IC kOlJ1pie-
l./ ksni bN?i kOj' zadovofJGva US101'

Sta'@ Z(f svaKi :::::0 (x,y) E C posroji jed(fn i sarno jed(fn sliproran /JrOj
r' -z=(-x,-y) EC
DefiniCijaC:) ReG/proem brol kampleksnog hralD 2 (x, y) "" (0.0) /{
1 I
OZll(fCI je kompieksm bro) ko/i zadovo(javo 11,1'101" z· -- :::: j ,
z z
Stavf6\ S'vaki kompiek,v/7i bra) z;;;: (x Y) EC \, {OJ _ pm:/edl(/e Jedinslven
rcclp'>rrl:ni brqj ....,
kq/i pripada SKU])U C
Sve ove tvrdnje koje smo izrekli jednostavno se dokazuju na osnovll osobina
skupa R 1 definicip operaCIja (I), (2), te rciaciJe (3)
Definicijama i stav-ovima koje smo dab 1I ovorn poglavlju zakljucujemo da
algebarsktl stDlirtIlrrJ polia) Primjelimo da u skupu C, leao sto
sma vee napomenuli, dcfinisana relacija poretka, taka da iskaz "kompic-
ksni broj z! ,je (veci) od kompieksnog ima jedino smisla,
ako SlI Zl i z: realni brojcvi.
Aka u polju kompleksnih brojeva posmmramo skup {(x.O)! J: ERI.
lahko se pro\jerava da (C
u
,'''), gdje su 11+" in." operacijc definisanc
P01110CU (1) odnosno (2), ima aigebarsku slmktum polja, Kako Je Cil C C,
lOje (C
R
.+,·) podpoljepolp (C,+,-) ,
Ako dalje, elemente x iz R preslikamo u clemente (x,O) iz C
R
, funkcijom
j
X H (x.0) onda sma definisah jedan izomorfizam polja (R,+ .. ) u polje
(C", +,.J (Pisemo (R. +,.) = (C
R
' +, -), Daje f bijekcija, to .Ie ocigledno,
gO Folje kompleksnih brojeviJ
DaiJeJc
del _ del
f (n y! (X +y,O) +(y,O) fix) +f(y).
sli6no je i
def (2) dd
fIX'Y)
odaklc zakljucujemo da JC f R -'I. en zaiSla izomorflzam polja.1l
Ovim sma pokazali du poljc C predstavlja prosirenje polja rcatnih brojevaR.
Definicijn 4. Kompleksan hraj (OJ) nazivG Sf imaginarno jediflica )
sa i.
Imaginama jedinica ima svoJstvo da je i·' = -1 JC
"- , ,
_ Ii' i
7' = - L
gdje .Ie f gore navedeni izomorfizam.
Svaki kompleksan z moz.emo napisati 1I oblikll:
z = (x,y) = (x,O) + (O,y) (x,O) + (0,1)· Cd)).
sto predstavlja poznati a\gebarski (iIi Gausov*) obIik kompleksnog broja
2::cX+JY (6)
Broj x zovc sc realni dio. a .\1 imaginami dio kompieicsnog broia (6),{esto SL'
pisc:
x=Reiz} I
Za broj z = x -1 y kazcmo da je konjllgovano-kompieksan brqju
Z=X+1)'. (odnosno oduzimanjern) z+z (z-z) dobijamo
slijedecc jednakosti·.
Reiz) I
Prim,jeI" 1. Jednacina x
2
+ 1 = 0 ima dva rjesenja u skupu C
Nckajc z-=-(u,v), u,vcR.Tadaje
z' 'i-l = 0·"", (l!. v)· (II, v) + (LO) (0,0)·"" (u' - 1'0 ,2u1') (-LO).
odakle na osnovu (3) dobijamo jedan sistem jednaCina u R:
u? _v
2
=-1; 2uv::;;:;O.
koji ima dva para rjescnja (u = 0, if = 1) i (II::: 0, v::;;:; -1). Dakle JC-
dnaeine z' + 1 = () su: z, (OJ) = liz, = (0.-1) -I .
Stay 7. U skupu C, vaie jednakostt:
(a) ZI + = Zi + 22 :
(b) Z,-Z2=Zi-Z2:
*) L f. Gauss 855), njemncki matema!icllr i fi7icar.
_, __ Deflllici.1il1 oblici kompleksnog bro.i"
(e)
(d)
(e)
8
'
, ,
Do/ia;., Buduci da.1e dokaz svih ovih Jcdnakosti direkma posijedica
definicijc broJ<l Z, ovdje cemo ilustracije radL dati dokaz samo jcdnakosl (c).
(2;
:::1 >;:;:: =(x) +iYd'(x:: =: - .-v<v:: x
2
.vj )
adakle sliJedi da je
(21
-X:Yl)=(X; -Yi)·(X:;: -:v
2
) 0::: (x; -!},;).(x: (V2)=::: .:::
Posta .ie kompleksni broj ::: uredeni par realnih brojeva (x,y) on se
geometrijski maZe predstaviti tackom M u ravni R x R, pri cemu je Re{ z}
apcisa tacke M, a 1m! z} Je ordinata (aeke M. Ose rami xOy sada
nazi\"anl0 realnom (osa Ox) odnosno imaginarnom (osa O.v) Ravan
Re {z} 01m {z} se naziva Gausova iii kompleksna ravan.(vidi SI.15)
T y =
1m (.z j'
1 I.
. ___ .. _ .. _. __ ,M(x,Y)
{z}
SI 15
Defmici.ln 5. Modlf-l !wmpleksnog :: U OZl1ac;
hrq;
, - 'I
i .c, i • Je neneganvan
i zl +(Im{z))'
Aka Jednakosl (7) napisemo 11 obliku:
I zl +(y-O)' ,
zakljucujcmo ds madul nije nistn drugo do rastojanje kompleksnog broj3
(7)
z (x,y) od kompleksnog broja () = (0,0), koji Jedim ima svoJS!vo da je
iOi 0
Za l110dul kompleksnog broja, ocito vaZe reiacijc:
Izl=lz), Izl'
82
3. PoiJc kompleksnih brojevd
1z troug1a () X z (Slika 16), nalazimo
x=lzleosB, y=l,zismB, (8)
gdje Je L( 0 x, 0 z) = Ovaj ugao naziva se argument kompleksnog bro,la
z:;::;: (x,y) j oznacava sa arg z. Ugao 0 mOZemo izraziti P01110Cll [g(j::= [ .
x
v
odak1e je e:::: arctg.:-.-. Aka se ugao 0 posmatra u granicama e::; 7r ,
x
tada znajuci da se aretaL maze u tim granicama predstaviti grafikorn kao
Ox
na SLl7,
1m{Z:
x
-=('")') .. , ...
plz
:y
Re{z)
o 0
, I
I
I" x
.. 2=(X,-)l)
SI. SI. 17,
argz:::: arg(x,y), moz..emo izraziti formulom
I
)'
arctg--7r, aka .Ie x < 0/\)' < 0,
X
v
argz = aka je x> O/\y <O(y > 0), (9)
x
! v ,

ako,le
I x
Zapazimo da kompleksni broj z = 0 nema dcfinisan argument.
Korisle6i se relacijama (8) i (6), dobijamo novi oblik kompleksnog braja
z=1 zl(cose+i sinB) (10)
tzv trigonometrUki oblik kompleksnog broja.
Neka su 2, i Z2 kompleksm brojevi zadali u obliku (10), lj.
z, =lz,l(cosB, +isinB,); Z2 =lz21(cosB, +isinB
2
).
::J •• ) OpcraciJc sa kompieksnirn br01evimil
Tada vazi slijedeca tvrdl1Jil.
Zl:;::;: z: <::>0 zll::: 'I z:;'! /\ 0;:;::;: °
2
"", 2br) (k EX).
Prema tome. Zi:::: z:; aka i samo aka su moduli jcdllaki,Zl argument!
su jednaki po modulu 2;;:. (1.1. 0; =!-:.(21C). k vidi L (3.2).
Primicr 2)
Primjer 2. Trigonometrijski oblici kornpleksnih brojeva
(a) (b) (e) (d)
su:
(a)
(
37r _. 3;r '.,
(b) z, =2
, \ 4 4 '
(c)
_ cos 3lT +"S"1' 31[ _ (d' .. -- __ ) z· ::;:COSlr+lSJnlr
! 2
3.3 Operacije s kompieksnim bro,jevima
Ako su kompieksni brojevi :, t zadani u trigoIlomctrijskolll obliku
::;:r:(cosf}! 0IsinfJ]) i 22 ::;:t
2
(COSf)2 ''"Isinf):). gqje jc rj ::;:!ZI:' a
r i z:i. Koris[eCi definiciju mnozen.Ja (\,;dl (2) u (J.l»), lahko sc dobija
z, z, = [r,l"" (eos8, cosiJ, -sinB, sme,).r",(smfl, case. +eosfl, sin eel],
Ako iskoristimo adicionu ieoremu posljedqja jednakost prelazi l!
", z, = (r,,., cos(e, + B, )JJ, sin( e, + (},)) (I)
Vazi i opstija formula ad formule (l). Naimc. aka su
kompleksni brojevi dati u trigonomctrijskom obliku, vazi
"'"j '""1' ... ,.c /I
" n (!1 "
IT Zi: :::: IT r
k
! cos l:e
k
+;sin IOt: I, n= 1,2, ... ,n.
bOOI !:c.1 \.
(2)
"
Formuill (2) sma dokazali za n = 2. Ako IT z/: oznacimo sa z:
n 'I; = P . a i e k ;;;; (:1 , rada jc primjenom fonnule (1) slijedi da je
k=i
11" I
cos I Bk +isin L fJ
k
k=] k,,-I
Pol.1C kompleksnih brolCVil
Daklc. formula (2) vaii za svako n
U navedenim fonnniamtl konstili smo se predsta-vljanjen1 brojc\/a 11 obli-
ku Zi, :::: rJ: (COS 0l . . ,- I sin () i. ) kao i oznakc lc
j;"'l
Formulu za stepen kompleksnog broja
(COSO+1S1l10)" =cosnO"':-lsinne. nEZ,
poznalU Moivrc:li-ovu f'ormulu, dokazujemo koristcci prvo CJnlcmcu da (3)
vazi za svako prirodno lL jcr u (2) mOZemo staviti zj,-;;;;; COSO-+-l 3m f) za
I: = 1.2, ... ,11 Zatim. (3) oeito vazi i Z3 n =c 0 i n =c -} ; buduCi dn je
(cos 0 +- I sin () = -
cosO+isinO '\cos: e+51n: 61' cos: 8-:--sin: (J/'
=c (cos( -(]), sin( -.. 0)) =c cos(-O) -L I sin (-fl).
Ovd,ic 51110 iskorisilli Stay 6, iz (::<.. I ') za odredivanje inverznog elementLl
clcmcnlll :: == (cos 0, sin (J) Ako sada jcdnakosl
Icos (! + f S1I1 () i' [cos( -0) +1 sm(-O)]
stcpenuJemo prirodnim brojcm fi. dobijamo
(COS(),IS1I10 =fcos(-II) +1 sm(-ii)]" . (4)
Buciuci da (3) vazi za prirocine brolcve, iz (4) shledi,
(cosO+lsmfi =[cos(-ne)+isin(-ne)]. liEN
510 Zc"ljcdno sa vee pokaZllnim daje (3)
Akoic c_ r, (cos Ii, "1 S1I1 (),) .1aciaic ..l. = .l[cos( -e,) +1 sin (-e,)].
!"-, -
Pnmjcnom fOrInule (1) n3 brojcvc z! =- 1') (COS@j + j sin e)) i dobi1amo
z-· .
f0fl11ll1u za dijeUcn.ic dva kompleksna broja Zj i z: u trigonometrijskom
obliku:
Operacijc kqjc smo deflnisali u skupu C mozcmo uspjesno imerpretircli
.lczikom geometri.ic u komp1eksnoj rml1i, Sto ecmo uciniti u poglavlju (3,6).
I .. \. cit: i\1oi\Te (166 7·175<-l). fhmcuski nwtemil1 !Cil!
Ovcljc cerna ukazati na Sliku 16, gdje jc prikazan konjugovano kompieksan
broj z datom broju z,
Na kraju ovog poglavlja. dokazacemo jednu vafuu neJednakost u skupu C
(kqju smo vee dokazaii u skupu R: tvidi 1l-(l.2), stay 3.). Naimc. ZEl svako
Z: Zc EC. vazi
Nekaje
Zj =iz,l(cose, +lSinO,). z, =!z,l(cos(}, +ISlll(),1,
tadajc Zj +2
2
;;;;;IZI +z21(cosfJ+!sinO) i
iZj +z,i=iz,icos(e. -li)+!z,icos(o,-e)
1z (6) direktno slijedi twdnja (5) ako se ima u vidu daje
cos(O,-O)O:L 1=1.2
Dalele, treba dokazati (6). Ako sada jcdnakosl:
(5)
(6)
i 2, + Z21( cosO +1 sin e) ;;;;;! ZII(cos8
1
+ i sin@)) + i ::::1 (cosfJ: +- 1 sin e., )
podijelimo hrojcm cos (j +! sin 0, dobijamc'
1=, + "'IO,licos(rI,-e!l',sm(I): -11)]+I=,llcos16: .-!i!+lsm(G': -e)]
a u posJjcdn.qj jednakosti imamo na liJcvo.i stram nenegativan reaIn! broj, tc
na osncn'll jednakosti komplcksnih brQicv(l dobi,iamo (6). I
304 Korjcnovallje komplcksll!Jg broja
U skupu kompleksnih brojcva dcfmisc se fl-ti (/"I c N"j k.orijcn brq,ia z.:;: C 11
, '"
OZl1aC) ...; z , kao brqi ,F sa svojslvom da JC llJCgOY !Hi stcpcn jednak
brojll z.
Ako predcmo na trigonomctrUski oblikc
2=r(cosO+isinfJ') i ,"'=-D(cosrjJ+lsinQ/)
j iskorisrimo MoivTe-ovu fOl111Ulu za stcpen. iz (I) ciob(Jamo
pn (COSlUp + 1 sinnrp ) ;:::: r (cos 0 +: sin e) .
odaklc jc (na osnoyu jcdnakosti kompleksnih brojeva)

,0="'/ r
O+2kr.
cD;;;;;----', (l =c(j.±L:'-J . . ).
n
Prema tome, ako jc ::;;;;; r (cos e -+- i sin @ ) , tada jc
)V,_ ;:::: I,ll; (cos +1 sin
r. ,I,
, (k = 0.±1.±2 .. ).
sto predstavlja fonnulu za nalaienje kompleksnog brqla L..
(1)
(4)
R6 3. Polje kompleksllih broJevu
U [annuli (4) k pralazi sImp ciielih braJeva Z. pa bi so maglo pamisliti da Je
skup vrijecinosti {V;} beskonacan skup. Narm·no, to nije lacna, Ako,
uzmemo k = 0,1,2 ... ,.n -1: odgovarajllCi argllmenti (iz (3») brojeva
we)' 'Iv), w},. ,. ,W>I_'I SlI redom
f!..J!.+ 2fT .. f!..-c2 2fT ... •
nn n n n n n
Odakle jasno uocavamo da aka k uzme vrijednosti k:;:; ri, k:::: n + L. I1!Z
. ..' tk () 0 liT () ( J) 2iT
argumenata ce se ponovltI u lstom pore TU -,--r--.. --- I{- -.
nl1l1 n n
taka da [annula (4) daie tacna n -Hilednastr n-lOg koriJena brol" z. Lahko
sc moicl11o mjeriti da cijeli broj k moze uzimati "redom" prvih 17-vrijccinosti
'b 2(k-n)1T. . . .
jerje ---:;:; 2rc+--....:.....-·, pa.1c 1St] argument za wljednost k i k ·-n.
n n
Primjer 1. Odrediti sve vrijednosti
Kompleksan broj 1, m02emo napismi U obliku l:;:-c cos 0 + i sin 0 , pa je
31. _ ?k- (' \
11'); ='-vt ::::cos7+1sin7' k =0.1.2 iii 1:=0,1.-1)
odakle IalJko doiazlIDo do w \ L 11' \ - J, i
jc ll' .. 1 = }j}:2'
Takode
Trcba zapaziti da svc vrijednosti leze na ccntralnoj krumici. polu-
prccnika r:::: 1, a posto je argwo:::: 0, argw]::; ,arg w:2 :::: : Tacke
Il'o' Wi' W
2
Cine jednakostranicnog trougla upisanog u jedinicl1u
kruinicu. SUS.
Sl. 18.
Logarnam kompieksnog broju 87
1z fonnule (4) mozemo 7 ..apaziti da sve \Tijednosli 1-1>,. )\":. .... ,1-1 leze
l1a cctralnoj kruinici poillprecnika p::; ,\i r (r > 0), a obzirom da Sli
argumenti arg )j/-; ::; arg )j',
IJ
2;r
arg'1'" ::::argH',,_1 +-;;: tac e )1,'U'\i'I,H'2 ..... II!J __ , cine tJcmcna pravilnog
l7-tougla upisanog u ccntralnoj krumici poluprccnika p.
Primjer 2. Odretiti u kompleksnoj ravni skup
S = {z Eell z;:::2/\ fsargz Sf J Vidi Sliku 19
S1 19
3.5 Logaritam kompleksnog broja
Ncka .Ie z:::: r (cos () + j sin ()) proizvoljan kompleksni broj. Pokazujc se da
jc funkcija
!conSIGninG, Ij F (0) Ie • za svako f) ER. Posta .Ie F (0) 1. to JO Ie j •
pa iz (l) dabilama
(2)
Sto predstavlja Euler-av ohlik kompleksnog brala z.
Na asnovu jednakosti dva kompleksna bra,". dab1lamo da Je
(3)
Poljc kompleksnih bro.lcva
Definici,la. Prirodni logaritam /complek/."l7og hroja z. u ()znaci LI1 z. defi-
Sf" koo I It skupll R. lj
Jd
(w ::::C).
1z dcfinicijc (4) i rclacijc (3), dobijamo
Ln z In ('+ I (0+ 21"'). Ie EZ
Daklc. Ln jc \'iscznacna funkcija. a izrazom
Ln z ;::;: In p + i D. - 1r < (} :;:; 1r
(4)
(5 )
jc dcfinisana tZ'i' giavna vriJcdnosl prirodnof!, logarifma kompleksno,l!, brojLl
Z = p(COS(}+1 sin 0), gdjcjc lnp iogaritam rcalnog broja p
},6 Geometrijskll interpretacija operacija u C
Ncka su z! i tackc II kompleksnoj ravni koje odgovaraju kompleksnim
brojc"'ima z;;::;: (x I ,Y
I
) j -,,, - 1) Odredimo tacke u kompleksnoj
f8'.TIi kqiG odgovaraju komplcksnim hrojcvima ;;
x
SL 20
SJ. Slikc 20 sc vidi da su israflrani trouglovi podudami. Tacke ZI i zc: dobi-
j3mo kad potcg ()'::I paraleinim dovcdemo u poJozaj da se 1a(-
k3 () DOklopl sa z (SI20)
SuprOlan elemem, u odnosl! na opcraciju sabiranja, za element
Tacke -z: su simc1ricnl: II Od110SU na koordinatni poce1ak. Tacku koja
odgovara kompieksnol1l broju z;:;:: z\ -z: ;:;:: 2] +(-z:) dobijamo kada dui
() Z, paralelnim pomjeranjem dovedcl11o u poloiaj da se 1acka 0 poklopi sa
]/; GemnclriJ';ka intrepretacijo operaciia u C
-:;;: (Si.20). U paralelogramu 02;>(Z) +Z2)':1 duzinajedncdijagonaleje
I':: + , a druge !z:-
89
Za geometrijsku interpretaciju mnozel1ja posluzicemo so
oblikom kompleksnog broJa. Neka .Ie:
", cos{!"p, sinO,), z, =(p: cosO ,p, sm(iJ,
lada jc
z, ,z: =[p,p:cos(O, +1!2),P,P2sm(fJ, .,11
2
)]
Prvo, spojimo tacku Z; sa tackol11 1j' = 1. Na duz 02: prcnCSlmo ugao
LO z: w da mu bude u .. Zatim, na lstu du;::,. i ugao koji defmise
arg z\ tako da mu bude u tacki 0 (Slika 2l). Presjek krakova jc ta(-
ka;:::, Dobijena dva !J. 0 z:, z. b. ()'W z, su siicni pa jc
tj. 12 =!zl!'lz:l. a ugao koji zaklapa dui () z sa rcalnom 050111 .Ie
{l- + .. Dakle. . pa konstruisana tack3 odgovara kompleksnom
brqiu
Da bismo odrcdiii lacku ko.1a odgo\'ara kompleksnom broju 3.l treba odre-

diti tacku kqja odgovara broju pOl1oviti navcdenu konstrukciju.
jer se dijeljenje kompleksnih brojcv8 2] I ;;: ,1J. svodi na mno.zenje
""1 . ;:;1 Dalde, navcdimo pos1upak nalazcnja 1acke :: gdle.le z data
tacka. Konstmisimo krumicu sa centrom u tacki () poluprecnika 1. Zatim iz
1acke Z povucimo tangentu nn jedinicnu kruinicu pri cemu dob\jamo dodimu
ta6ku T. Nonnala iz tacke T na C)::, presijeca 0 z upravo u 1acki z - j , tj.
90
4. Polinomi kompleksne promjel.iive
1I kompleksnorn broju I u ravni C (SL12) .
z
T
z

SI.22,
Zmsta, IZ slienost] pravouglih trouglova /} () T z ] /}o T Z-l slijedi
I -11
; Z ii, I ,li I
11, z
! .,., ,I 7
-
II. dcfinicije broja i definicije argumenta kompieksnog broja nije tesko
zakljuciti da je arg z - J "" arg::
Dakle, ako je inverzni eiemern elementa Z II odnosu na operaciju mno-
zenja kompleksnih brojcva, tada jc
I
_)1 1 -I
Z 1==r;1: argz :::argz.
4. Polinomi kompleksne promjenljive
4.1 Pojam polinoma komplel,sne promjenljive
Definicija 1. Polinom P kompleksne prOmjenljive z = x + i Y de/mise se
kao
1'(2) z" +a, Z,,-I -i"" + "0_] z + a" to, Z':-k) ,
_. __ ._'
gci)e jei1 ENu{ O} ; Go ,°
1
, ... ,G
n
kompleksni brojevi i zovu se koejicUenri
polinoma kompleksne pronyen(jivc P(z).
4.2 Neke operaciJc sa polinominw 91
Aka je DC\ o:f:: 0 11 je srepen jJo/moma, U oznaci 11:::: deg P . Brqj nub (0) sC'
smatra polinomom neodredenog stepena.
Jasnoleda,akosu P(z) i _Q(z) polmOlTI! lada
Sli P(z)'Q(z) lakodcpolinomi1 l'azl
deg(l'+Q):;max(degl',degQ) ,
deg(P' Q) degP +degQ,
Za polinom n-tog stepena P" (z) kazemo da je [cahUl, aleo Sll svi q!ego\'J
koeficijenti realni brqievi.
4.2 Neke operacije s polinomima
Operacijc sabiranja i polinoma. ovdje ce nas manje wuimali: obra-
visepainje djeliivosli polinoma poiinomom.
Osobmudajepolinom P(z) d]elj]vpoiinomol11 Q(z) II, dale Q(z) die!;-
lac poiinoma P(z) oznucavamo sa O(z) / P{z).
Defmicija L Ako Sl/ P f Q dV[l poilJ1oma i ako vriled;- N. / j-'! R
dUeli P j R dUeli Q), kazemo dUjc R zajednicki djeliiac polinoma !'
(N
Deftnicija 2. Polinom d (z) je najvcCi zajednicki ({jeiiiac, 11 ()zl1aci NZLi.
po/motna P(z) , Q(z) ako)c d(z)/T(z) 1 d(z)/Q(z) ut/wzasvok!
djelilac R(z) pohnOlna P i Q vazi R(z) /d(z)
Jasno da aka Je cI(z) NZD polinoma l' 1 Q tadale 1 ad(zl (0 ;'"0)
takode NZD polinoma P i Q.
Stay L Za bilo kOja dva nC-!1uia polinotlw P(:::) Q{z) jJ{),'Ilqjj NZD
Onje jedinstven sa do jednc multiplikativf7e konstame.
Do/wz- II dokazu cerno primjcnili tv.'. Euklido\, aigoritam. Neka jc
i ineka)e n<;'l11.
1 KQrak: PodiJelimo p(z) sa Q(z). Neka)c koIicllik Qi (z) i ostalak
H, (z) , tj.
(z)+1I, (z). il)
Akoje II, (z) 0, tadaJe NZD polinoma F(z) i Q(z) polinom U, (z).
Ako .Ie Ii, (z)" 0, tada
92
4. Polinomi kompJeksnc prolll.1cIiivc
II Korak Podijclimo 9(z) sa R] (z), Oznacimo sa U.2 (z) njihov kolicnik
a sa R: (z) oSlalak. tj
11, (z)· Q, (z) + 11, (z)
(2)
Ako.is pri tome R2 (z):=: O. tadaje R] (z) NZl) polmoma P i Q Ako
.Ie. pak Ii, (z) '" 0, tada eemo po analogiji pnmlemti IJJ Korak ilei ... Daklc,
f R] (z):=: R2 (z) Q3 (z) + R3 (z)
i
!
,
·1 (z) = +
i - , .,
i R" (z) = (2) Q) (z) + Ii, (z)
iR,_, (z) II, (Z) Q,,, , (z)
Dokaiimo da Je Ii) (z) NZD polinoma p(z) i Q(z). Iz posliedllJc d\118
jednakosti slijedi
R, ,(z) = R, (z)Q,., (z)Q,(z) + R,(z) = H, (Z)[Q'.I (z) Q,.(z) + IJ.
tJ
II) (z)! 1(, (2) .
Iz
R
k
_
3
(Z):=: (z) -,.- R
1
:_
1
(z):::::=, Ric (2)/ R;:-3
Daklc. Ric / R
A
_
1
i Rk / R
1
. ..: . Iduci unazaa 1] iznijctom postupku (3). (2)
1 (1) doJozimo do
Rk jRi:_.! _ Ric Rk /Q 1 Ri._/ F ,
Pokazimo da .Ie II, (z) NZD poiinoma Pi Q. Neka .Ie r (z) dielilac
noma P(z) i Q(z). ti. r(z)/P(z) 1 r(z)/Q(z) Tada sCJednoslavno lZ
(I J. (2) i (3) vidi dale
r(zJ/I1, (z). r(z)/R, (z) • ... , r(zJ/Ii) (z)
Dakle, svaki djelilac r (z Y polinom<l P (z) i Q (z) djelilac jc i polin am a
Rk (z). pa na osnovlI definicije NZD da jc R
r
, (z) HZD poiinoma
p(z) i Q(z)
.Iedmstvenast: Neka SH (.:i1(z): dva NZ]) polinama P(z) i Q(Z}
Tada po definiciji mora biti ell (z) jel
2
(z) j (z) jel
1
(z) , a to je maguet
aka i samo aka jc ell (z):=: c· (/2 (z), gdje.ic C konslanta. Ie
Prirnjer 1. Naei AlZD polinom<l
}J(Z):::::'Z4 +Z3 i Q(z);:::2z' ·f-I.
Kaka je NZD odreden -sa--tacnoscli do multiplikativne konstante. to u taku
dije1jenja mozemo palinomc (aka to oiaksava tehniku dijeijenJal mnozitl
4.:; Algebarskc _icdllllcme
9?
Konstantorn a da to ne utice na krajnji rezultat Naprimjer. ovdje eemo
odmahu7.etidapodijelimo 2P(z) sa Q(z) (anc; P(z} sa Q(z))
I Korak'
BlldueidaJc Ii,(z)=z' +J02+9",0 treba Q(z) podiJeiItisa R,Cz)
II Korak
_2z
3
- 20z' -18z
-19z' -18z + I
192' +190z+17J
172z -1-172 = 172(2 + I) = Ii, (z)
Kakole II, (z) = z + I '" 0 _ to treba pod1leliti R, (zi sa Ii, (z) .
III Korak
(z' +IOz+9):(z+I)=2+9=Ql(Z)
9z + 9
9
O=R)(z)
Prematome .Ie NZDpolinoma P(z) 1 Q(z),Jerje
RI(z) = z' + 10z + 9 = (z + l)(z -!- 9) II,(z) 'Q)(z) + 1I)(z) .
4.3 AIge.iJarske
"-"-"-
---,"
Definicija 1. lad algebarskom jednar}fnom po z podrazunujeva se jedna-
p(z);:::.aoz
ll
+Cl
1
Z
11
.-
1
+···+O,,_l z +a,,=O. (l)
94 -1, Polinomi kompl-:ksnl! promjc1.11Ve
Pod nulom iii korUenom jednaCine (1) iii polinoma P(z) podrazumijeva se
kompleksni broj 20 za koji je ispunjcno

OVd]e cemo izreci poznali stav algebre, bez dokaza, \idi npr, [4] iii [3] .
Stay 1. (Osnovni stay algebre) Svaka aigebarskn jednaCina stepeno n
(n;::: 1) ima barjednu nulu realnu iii kompleksnu.
Jasno je da algebarska jednacina 11-tOg stepena ima n-korijena (nula).
odnosno polinorn l1-tOg stepena ima n-korijena.
Definicija 2. Aka je Zj nufa poLinoma
P"(z)=aozlJ+D1Zn-I+"'+On_lz+o,, '
linearni binoln Z _., 21 zove se Iwr/eni Cini/ae polinOJnll PI1 \z)
(2)
Stay 2. Svaki polinom P
I1
(z) svofdm od svqjih kOl:jenih (iini/ocCi
Do/wI,. PosmatraJ1no poiinom PI1 (Z) - p,Jz]), koji se prema (2).
moze napisati U obliku:
P" (z) - Pn(z]) =- C/o (z" - z;') +0] (Z,,-l - ztl) +
··+On."l (Z-2
1
)=
= (z - ZI) P'I-r (z) . (3)
Pri cemu]e P,,-, (z) polino111 (17 - I )-og slepena IHna oblik
P'l--l (z) = a
o
ZI1-1 + b
l
2
,
]-2 + ... -+- h
ll
'"2 Z + b
n
_
1
,
gdje su h],h
2
, ... ,b,,0'2,6,,_] funkcije od 2],oo,,, .. Aka je Zl nula
polinoma Po(z) , lJ Po(z,) = 0 iz (3) sli]edi dale
P,,(z) (z - z,) P,,-, (z) . II
Stay 5. Za svaki polinom
P
'1
(z) =a(l z" +0: +. ,+on __ ] z+o"
jJosrqje kompleksni brojevi 2\,2
2
"" 'ZI) takvi dajc
1',,(z) =00 (2 - zJ)(z -Z2) ·,,(z - z,,)
Dokaz. Neka]c z, nula polinoma P,,(z). Pokazali smo daje
P" (z) (z - z,) 1,,-, (z).
(4)
Polinom P'l-l (z) prema osnovnom stavu algebre ima bar jedal1 korijen, re-
ciruo 2
2
, pa je
P,,-, (z) (z - Z2) 1,,-2 (z) ,
gdje]e P"-2 (z) polinom (n -, 2) -og slepena oblika
4_3 Algebarske ,iednacme
gdje Sll pak C
1
,C
2
, .•.• C,,_2 funkcije od .... _b""I_ Produzimo 11
ovakm,- postupal:;, dobijamo:
+b1z+h?,tj
P-(,')-(z-' )['(7'
2 - "'11-1: ."-J,
gdje je
DakJe,
r P" (z) = (z - 2,) P,,-, (z)
I P"" (z) (z- z,) P,,-, (z)

(5 )
11, (z) = (z" Z"_I) P, (z)
l1: (z) =a
o
(Z-2,,).
AJ.;:o izmnoZimo odgovarajuce s[ranc iz (5), dobijamo
P" (z) a" (z - z, )(z - 2,) " . (z - 2,,) ,
li (4 Jill
Ako je :::. nula palinoma PI/ (:::) , lada je
PI1(z) = (z- Zl )P1J_1(z)
Aka ." nije nula poIinoma f,,-l (z). tada.le zr nula I-reda poiinol1lZl
Po(z). Ako]e pak z, nula i polinoma P,,-, (z), a nile polinoma P", (2),
tadaje
Fo(z) (z- z,l' P,,_,(z),
i 2, je nula II-reda za P" (z) . Opstije, aka je
p))(Z) , P',_l(Z), ;::,_2(Z)"
a nije nula paiinoma P,I'" I: (z) , tada je
1,,_,(z),
Ij. 21 je nula k-tog reda polinoma F,,{z)
Zj nub poiinoma:
P"k;' (z),
Posljedica 1. Po/mom stepena 11 17(' mote se anulirali za vi."e do 11
vrUednosri.
Doka,;,. Pretpostavimo suprotno, tj. dn se polinom
PII(z)=aOz"+oIZ"-l+ ... +a,,_lz+a,, (o():;cO)
anulira za svaki element skupa S = { t I' t 2' ... ,t /1_' i } , dakle za vise od n
razlicitih wijednosti. Prerna prethocinom stavu postojc Zl' 2
2
, .•. ,Z" , mka dn
.Ie
L!. Poltnomi kompleksne prom.icljlw
Kako jc
dakle
I] 0.S
1
:;:::; {Zj'Z2 ..... Z,,}.
slic,nosepokazujcl.asvako i(l:::;i:£n), II ES],dalde f, pa
.Ie S c S] To dovodi do kon1radikcijc n + J :0:; 11. II
Definicija 3. Za ]Jolinome P(z) i Q(z) kaiemo da Sll iciemiGtki jednaki
ako dohUaju jednake vrUednosti za svako z.
Stav 4. Potreban i dovoUan llslov da polinom P (.-:-) budc idenficki jedna!:
l1uli.le da njegovi koeficljenti budu .lednala nuli.
Doha,;,. Ako je u polinoll1n
P,,(z)::::0r.: Z"+Ol +. +°"_12+°,,
zasvako /::::::0.1 .. .. n ai,::::O tadaje P(z)""O.Nekajesada p(z)=(1
treba pokaZ:'1ti da.ic O(i:::: 0: ::::: .. ::::: n" :;:::; () Z:lis1a. aka bi bilo Ci L :+- () • gdjc .1(:
prvl U TIlZU (f.: <n) razliCit od nule tada poiinom P(z) posl(l;ic
(*) ni: +O!:_l '+0"
Poiinom (*) sc na osnovu posJjedicc 1, moZe anulirati za najvisc 17 - l:
razliCitih vrijednosti, a to je u suprotnosti sa pretpostavkom da sc polinom
P(z) anulirazasvako z.1i
Posljedica 2. Porreban i dovoUan usLov da polinomi P (z) i Q(z) bua'lI
identicla .iednala .le da koeficifenti njihovih odgnvarajllcih aanova huell!
]ednald.
Dokaz. PrimJel1l110da]c P(z)"Q(z)"",P(z)-Q(z)"O Prim]e'
nlTIlO sada slay 4 na polinom D(z) P(z) - Q(z).1I!
4.4 Bezout-ov stav i Horner-ova shema
.lednacina
P
n
(z) = au z17 + a
l
Z,,-1 + ... + Ci
ll
_
l
Z + a" :;:::; 0
(I)
sc naziva numericka (brojna) ako svi koeficijenti Q",Cl], ... ,0" imajl1
numerickc wijednosti, U suprotnom ona sc zove algebarska.
:1 A l:kzom-o" stav i Hornerova shema 97
Primjer 1. Z7 _5z
6
+Z4 -z+8:::::0 jenumcrickajecinacina 7-stepcnu. dok
)c z:: + z -I- a ::::: 0 algebarska jecinacina 5-10g stepcna
Rijesiti jednacinu (l) znaGi naCi SVC Hijednosti ?::::: l (ao,c] ..... (
11
) tako da
vazi
+"'+((11_1/+°" =0 (2)
Ako se funkciju f sastqji u postupcima (operacijama sa ("[o,a], .. ,a'l)
oduzimanja. mnozenja, dijeljenja i stepcnovanja racionalnim
brojcY-ima koje SC, pri tome vrsc konacan bro.i puLa, onda se kaze da jc
nadeno algebarskim putem iii pomocu radikala. Za opstc algebarskc
.icdnaCine I. II. III i IV stepena poznata su algcbarska i algoritmi.
J,.Tvadratna iednaCina
Rjcscnj?:jednacine Go x
2
+Q] X -+ 0: ::::: 0 mogu sc izraziti pornocll
! '
-0) :: .../0]- - 4o(! a:
2a(;
-a, -4a
e
Jlz_
2a()
dalae,-' radilmla.
._.--- _ .... -
J(ubna iednaCina
Opst! oblik kubne .1ednatine
a
D
x
3
Tal x'2 +a]x+a} :::::0, (ao:;:::O)
dijcljcnJcm sa a
o
svodi se na
Uvedemo li u (4) sm.1enu x = v - dobijamoJednacmu po v. oblika
.'
(
3\ 0 3 h
3 • a i _LI a
11 +
3 ) 27 3 '
iIi
V
3
+Pl'+q::::o,
(3)
(4)
(5)
98
4. Poli.llomi kompleksne promjel.ilvc
koja je jednostavnija za rjesavanje. Neka je
",,=(1'1' +f *)'
3, ,_
Tada ako je "";,. 0, tj aka Jednacina (5) ima samo .ledan Jednastruk realan
korijen, on je dat pomocll
r-- r;=-
3/ Q /(1')' (q)2 3 " I(p), (")'
VI =V-,+V"3 + -, +,
(6)
sta predstavlja Cardanavu* farmulu.
Ostala dva korljena primjenom farmula (3) dabijama iz kvadratne jednacine
v
2
+ v 1 V + + p :::: 0 .
Pokazuje se da je forumla (6) prIm.lenljiva i u slucaju "" < 0, ali tada u Car-
danovoj formuli operiserno s kompieksnirn brojevima, pa iz nje dobijamo sva
tri kampleksna rJesenJa JednaCine (5).
Ovdje necemo ulaziti II metode :r:iesavanja algebarske jednacine cetwtog
stepena pomoCli radikala. Uz napomenu da takva metoda postoji (Ferarijeva
[4]), navodimo slijedeci sta,,: -
Stay 1. (Abell) U opslem slucaju algebarskalednacl!1a (l) CUI je slepen
n > 4 ne moze se rUe&iti algebars/...ri. {j. pomocu radikaia.
Mogu se navesti mnogi primjeri jednacina stepena n> 4. cak sa cijelim
koeficijcntima da se nijecian njiho\' korijen ne moze izraziti pomocu raclikala.
Primjer 2. Z5 - 4 2 - 2 :::: 0 .
lJocimo, ipak, da stav 1 nc iskljucuje mogucnost da sc pOJedine konkretne
numericke jednaCine stepena i veceg od cetiri rijese pomo6u radikala. S druge
strane LI stanju smo da sa potrebnorn tacnoscu priblizno odredimo svako
rjescnje numericke .Icdnacine stepena veceg od cetiri. Zalo sc koriste tako-
zvanc priblime metodc, u kqje se ovdjc necemo upustati. Takode sc te isle
mctode koriste i za jednaclne treceg i cetvrotg stepena, jer forumle kOJe
algebarska tih jednaCina nisu uvijek prakticne za primjenu.
Neka je sada dat kvadratni Irinom, tj. polinom drugog stepena
GOX- +OI X +O:;,
i neka Sll njegove nule Xl i x
2
. Tada je
a
o
x
2
+a
1
x+0
2
::::O°0(X-X\)(X-X
2
)"",
-(Xl +X
2
)X+X
j
'X
2
]QX
j
+ X;:
a
o
Posljednje forumle su poznate pod Imenom Viele**·ove formule.
*) G. Cardano (ISO 1*1576), italijanski ljckar i mlltcmutitar
**) F. Viele francuski malcmaticar i astronom
4.:1 stay i Homcrovu sherna
Ako razmotrimo polinom treceg stepena
0
0
Z3 +(/122 +0: Z+CI-",
Iahko se pokazuje da .Ie
lJ opstem sIucaJu, za polinom l1-lOg slepena
P" (z) "'" a (.' Zli + 0
1
z"-' + .. + ({ 11-1 Z -+- (/ I'
sa korijenima Zl' Z2' .... 2" . Viete-ove formulc su:
Zl . Z·o, T . Z, ....... -+- L-_, • Z, + z" . -+- T Z,,_: ':::"
a
Primjer 3. Odrediti polinom naJmanJeg slepena cila su riesenJa I: 2 I 3.
Primjenom formule (7) dobipillo da .Ie
:::::-6
D(l (I(J
Zaista.
99
(7)
IfJO
Dakk
4, Pollllomi kompleksnc prom,ic1iivc
+ ;:-
6z - 6
-6z + (i
o.
1',(z)=(z' -5z+6)(2-11.
p,(z) = 0;=;'(2' -5z+6)(z-lj=0"",

Zj ::: 1 \/ ., - -2:' ::::) Z, ::;: 1, ZA =:2:
Nesta $to smo ovdje demonslnrali, mOZemo poopstiti, naimc vazi:
Stn'v 8. (Bezout*-ov) Osrma/c polinolJla P (z) so Z - ':iJ jednak
ie vr(lcdnosf I po/moma zo :::::;: Zr' .
DO/WI .. Aka polino11l P (z) podijclimo S8 (z - zr,) dobijamo koli-
cnik:
b
o
::;,,-1 +h) zn- +···+b" .. i i ostatak: R.
Daklc.
gdjc su ostat.a1, dijc\jenja R (ne zavisJ od z) i koeficijenti b,!,b
j
, za
sada neodredcni. Aka u posljednjem identitetu stavimo z :::;; Zo dobijamo
P(z,,)=II.1I!
Za bric odredivanjc koeficijcnmu b(,.hi, .... h,,_, i 05tatka R u prethodnom
dijeljen.ill polinoma P (z). faktorom ( z - z()) U up0ircbi je takozvana
I-lorner**-ova shcma. Naime polinom P(z) se maze napisati U obliku
(z-zo)(hozn--J+hIL +···+b
k
+bl;,jZn-Ck-i-2)·i-···+bn_l)+R.
II
hi; Zll + (h] -- Z(lb()) -+ .•• -7- - ZChk)
IZlednacavanlem (1) i posljednleg izraza, dobiJamo:
*) E. BeZQut (1703- J 71n), fram:uskl mlHemati('lU
W. G. Homer (1768-1873). danski lHalcmatitnr
4.4 Bezout-O\' SUIV i Homerova shema
be ::;: a
o
hi ::;: z,JJr) + Ci:
[111_1 :;;; --;- 0,,_
To S8 shematski, predstavlja ovako
z(!
a
o
CI, 01,-+1 an
Cl
o
zOb() +0, zob". + {/ k 11 + (In



",b
ll 00 b
l
"'v,_,
Primjer 4. Ispitati da Ii je Ze::;: 2 nula polinoma
p (z) 2' 8 2" + 11 z' - 26 z' T 21 z - 18 .
Horner-ova shema ce biti oblika:
- - 7 I -8 ' 77
I
-26
111 I -18 <-n -- ,
1-"
,
I
-0
I
10
I
-6
I
<)
1
0 ,
,
I
I ii
I
II D(I
/). b
2
hi
,
BuduCiriajc to.1e z(::::2
Daijc, posmatrajmo polinom
z"' -6z' TIllz' -6zT9:
dn Ii je 3 nula 109 polinoma? Da, jer je
z, 3 -6 III -6 C)
-3 -,'" ()
Isto taka je 3 nula polinoma z' -3z:: +z-3, zbog
"I
=
:; -3
() (l
Dakle. vriJedi
1'(z)=(2-1)(z-3)2(z2 +1).
Da li je i jednaCine z: + 1 0 '! Da.
o
Prema tome, zbog
II
101
i02
5 Racionalne funkcije
konacno imamo:
P(z) (z - 2)(z - 3)'(z·- ;)(z +;)
5. Racionalne funkcije
5.1 Pojam racionalne funkcije
Definicija 1. Aka Sll P (x) i Q(x) ava proizvo!/na reaIna polinoma defi-
msana sa
'"
P(x):::: ''i.J3
k
X 11-/; ,
tadafimkcUa oblika
"
'" ,,-,
.
k=O
P(x)
Q(x)
(1)
(
7'
-I
naziva Sf! raziomljena radonalna fllnkc(fa iii jednosravnije racionaina
fUllkcija
Racionaina funkcija obiika (2) zove se nesvodljiva ako su P(x) Q(x)
reiativno prosti, tj. nemaju u'\iednicki dicIiIac (r (x) ¢ canst.) .
Definicija 2. Aka .Ie degP(x) <degQ(x) (ada se raclOnalna funkciJa
P (x) . I fi k" U .'
... - naziva prava raClOna na un clja. suprotnom./c neprava.
Q(x)
Jasno je da se svaka neprava racionalna funkcija maze predstaviti U obliku
zbira jednog polinoma i pravc racionalne funkcije.
Definicija 3. Prostim iii parcijalnim J'azlomkonl ZOVII 5,'C racionalne fun-
kelJe obliko:
A
... ) (3)
(x - a)'
gdjc su A i a realni brojevi, odnosno
5.2 Razlagauie racionalilc funkcije
Mx+N
V <0).
g((je su AI. N, pi q realm' hrryevi.
Dalje cerno posmauati nesvodljiyc P(x), (l(x) I pravc racionatnc funkcijc
P (x)
Q(x) .
5.2 Razlaganje racionalne funkcije
Stav 1. Svaka nesvodl:/iva prova racionaina jimkcUa maze se raziozifj 11
zhir oel konacno nmogo fJnrcUalnih razlomak{{
Dokaz. Stav cemo iz prakticnih razloga dokazati na specijalnim
oblicima funkcije Q (x) ,jer cc opsti slucaj (vidl. npr .. f 4]) biti jecinOsta\'11a
analogija. Neka.ie
P(x):;:: Pc Xl! .- fJ: .r -t- (Jill . ::;::0:
Q(x)::::x" -"'0:: "'--,-0'''.' x+cx", (m<n)
(pretpostavka (XCI:;;;;; 1 ne opSlOSl)
Pretpostavimo daje a rcalna nula poiinoma Q(X} ito ki-reda. Tadnje,
kao sto smo vidjeJi
Q(x)=(x-O)"Q,(X) W,(X)¢()):
gdjc Ql (x) ima svc uule istog reda kao i Q (x) osim x:;;;;; n i nema drugih.
Posmatrajmo izraz
iii irto Je 1s10
l' (x)
P(x)-A,o,(x)
(x-O)"Q,(X)
(1)
gdje je Al privremcno ncpoznata konstama Odmah izabcrimo Ai lalw da
JC poiinom P(x)-A,Q,(x) dleljiv sa (x"a) To to sc dogodili akoJ"
x"" a nula tog polinoma, lj. ako je
P(a)· .. A, Q,(O) 0 => A,
Sad iz (l) dobijamo
l' (a)
Q,lo)
104 HuclOnalne funkciJe'
!Jx} ___ A_, ___ _ P(x)-A, Ql(X) (x)·(x-·,a)
Q (x) (x - a)I, (x - a)" Q, (x) (x - a( Q, (x) ,
gdjcjc rczultat di.ieljenja polinoma P(X)-AJQ1(X) sa (x-a).
prcma tome Je
Pix) A
, , P, (x)
....
Q(x) (x -- n)'·: (x-a)};\"iQl(X) .
1', (x)
primjcnimo isti
(x-a)""Q,(x)
Ako sada na pra\11 Tacionalnu funkciju
postupaL. dobijamo
1', (X)
gdjcje (x) polinom dobijen dijcljenjem polinoma Pi (X)_· A: Ql(X) sa
(x - a) . Produz[lvanjem ovog postupka. nalazimo
F(x) 11, .-1_ Pi;.

(2)
Q(x) (x-a)' (x_a)L,' (x-a) Q,(x)'
gdjc.ie (J\(xl poiinom tn-kl)-swpcna.
Ako JC h druga nub polinol11{J P (x). lj nula poiinol11a QJ (x) i nelm jc
ona Tecla PrctposlZ1villlO isto\Tclllcno da Q (x) vise i nellla nula. Tada
p (x)
JC. posiije primJcne iznijetog postupka. na pravu racionalnu funkciju
Q(X)
(x)
QJ \).:)
(3 )
Prema tome. ako Q(x) ima dvi,ic fealne nulc (isti je slucaj i sa konacnim
brojem nula) i to recta j:; i k .. (tj. h, ," k:: :::::11), tada (2) i (3) daju
P (XI A;
Q(x) (x_a)'"
Pretposk1Vimo sada da polinom
Jj, B
J
-t- ••• -+- +---'-+ ... +--'--
(x-a) (X-h)"L (x-h)'
Q (x) ima Imaginamu nulu a reda k, tada
posto su a;" IT, , ' .. , a" ER (tl Q (x) JC rcalan polinom) a JC lakode nula
k-tog reda polinol11a Q(x). Na osnovu Vietc--ovih formula, stavimo Ii
l'=-(n+a). q=a·o, p,qER,
dobijamo
C:" RazJuf,!,mie racionaine fllnkciJc 10"
gdje polinom Q
i
(x) nije djeljiv polinomom :c + p x + q . PastupajuCi slie-
no kao u prethodnom siucaju, imamo
P(x) lvI,x+N, MJx+N, P,(x)
Q(x) (XC + px+'1)' .. ,+ (x' + px+q) + Q,(x)'
Jasno Je da aka Q (x) ima a kao jedinll nuil!, tada ,ie prethadna relacija
P (x)
Q(x)
Mx+N,
... + . /. IC B
(x'+px',q)
Primjer 1. Na funkciju rex)
x + primienirno l1uvedeni
-Sx' +8x-4 '
postupak razlaganja na proste razlomkc Prvo. iz Horner-ove sherne za nuie
polinoma x
3
_5x
2
+8x-4
-5
g
·4
c ·1
()
2 ·2 0
()
zaldiucniemo da je
" '( , \
x' -5x+8x-4j=(x-I)(x-
odnosno
Q(xl = (x -I)(x - 2)'
Posmatn\imo. zatim
(*l
2
A, x+2-A, (x-2),
x-J (x-l)(x-2)'
(x -I)(x 2)
Odredimo A] iz usiova da x::::: 1 Dude nula polinoma
x + 2 - Al (x - 2)=.
Dakle,
Sada (*) postaje
a kako jc
to JC
1+2
(1-2)'
x+2 3
--
(x-l)(x-2)' x-I
-3x+IOoo-3(x -2) +4,
-3x + 10
(x - 2)'
106
x+2 3 3 4
(x-I)(x-2)' =X-I- x-2+ (x-2)'
Ovaj pOSlupak razlaganJa so riJetko pnmJen.luJe II praksi C:esee so
primjcnjuju neki drugi postupci, Na primjeru pokazatemo dva
takva metoda, koji se uglavnom primjenjuju.
Primjer 2, R(x)
x+2
(x' -I)(x' +1)"
Q(x) ima realne nule 1: -I (I reda) i kompleksnc uule I, -I (Jl reda), pa go
mazerna razloziti na
A B Cx+D Fx+F
'--
x - I x + I (X2 + 1)' x
2
+ I
Stavimo (na osnovu sk'1va 1)
/i'x+F
(**) , B
(x' -I)(e +I)' x-I x+l
Cx+D
Ix"+1)'
-r----
x: + \
, '
Pomnozimo li ovaj identitet sa - 1) (x: + 1) . dobicemo
I -, , _ ,., \
x+hA(x'i!)\x' +1) +l!\x .. 1)(x' +1)
+(Cx+D)(x' -1)'i(EnFJ(x" -I)
Poslije mnoZenJa na desnoj strani dobijamo polinom 5-tog stepena 1
iz;jednacavanjem odgovarajuCih dolazimo do sistema jednaCina
A+
A ..

2A-2B+D=O
(***)


Rjesenja sistema (***) su:
C=-I'
,'0 I 1

t,
.. 4' ,
Primjecujemo da .Ie ovaJ metod nepogodan ako pohnom Q(x) ima visok
slepen (dobija se veliki slslem u (***»,
Demonstrirani metod zove se metod neodretienih koeficUenarCl,
Drugi metod Ako ideutitet (**) pomnoZimo sa x - 1 (x'" 1) , dobijamo
(). Zadac]
l07
,;(+2 B ('x--'-1) Ex-:-F
A + (x - 1) +
( X + l)(x' +I)' ' x+1 (x' +1\' +1
. ,
Ako sada u posljenjem identitetu St<1V[1110 x:::. I ,dobicc11lo A;::: i- . Aka (**)
poml1ozimo sa x -+ I (x:;t -1) , il1lamo
,- , 7
,,7_
(x -I)(x + I)'
ako U ovdje stavirno x::;;; -1 ,dobijamo B:::. - *
Mnozenjem (**) sa (X2 + 1 r . slijcdi:
x+" r A B EX",'F"J" I')', ,",' L'
-' -- I C' + \x +. ,I ,\, J
x
2
_1 Lx-l x+1 ·'-1
.Aka u prethodnu relaciju stavimo x::: i . dobijamo
(
' 1) i-:--2 ,---. LJ::::-1
.1+ 2'
t na kraju iz (*=1') slijcdi
Ex+F x+2 A 13
ex + j-'
x
2
+l (x:_1)(x:-' +1): x-I x+J (x2+1)-
poslijc zamjene koeficijenata A, B, C i D koje smo vee odrediii, u zadnjcm
identitctu. dobijarno
2'
6. Zadaci
1. Dokazati da 13, .fi + 13 nisu r"cionalni broievi.
2. Neka ie x:;t: 0 racionalan broj.a -,v iracionalan. Pokazari da su
, x + Y i x - Y . iracionalni brojevi.
3, Dokazati da skup Syih pravih razlomaka tracionalnih brojcva obUkl
m. n EN i m < n ) nema maksimalall Hili minimalan element.
III
II

..t, Dokazati indukciJonl:
<I) 10" >n, b) 10" > 317: Cj (n 2. 2)
5 .. 41\0 jc n EIV. tad<l vaii
i*l
_ n (n - 1) ..... k + 1)
k'
binomni koeficijenti binomnc formule
(*11 k' k (k - I), ... 0.' D'
- oKazmi
G, Pokazati da za binomnc koeficilcmc iz zadatka 5 vaz.i
( /1
1
(n',' ( /1 \ (/1'1
-k-', J' \ 1+
/1 I •• ) I k" \k' I .
j \11 - k \.L
l} zadacima ad 7. g. 9. 12. 1]
ne.icdnakosti
i 14 dokazmi jednakosli. a u 10 i 1 J dokaZ:'lti
9-,
Ill.
11.
12.
13.
14.
z· i.: '

• c
argz::::-argz
2' -
- - - 7 ...L 2
) -z,.
z, z, z,. (Z",) (.0,)
. "
: Zi +22 1:S i 211 +1
z, I Z'\" 1'(1' Z.: _: I 1)1
'- , i i ""21 I ,
I I"
[2 :

b"'" .
argz--'
::::: -argz.
U zadacima 15 i 16 razlozili funkciju Rna proste racionalne funkcije:
15.
x' - i
16. R (x);;;;;: x :.;
x': 8x:'
1 1 Po.iam matricc IOl)
III GLAVA
ELEMENTI LINEARNE ALGEBRE
1. Algebra matrica
1.1 Pojam matrice
Neka su min prirodni brojevi. Simp A
a" •.... m: ..... /1)
realnih iIi kompleksnih brojeva koje zapisujemo U obliku pravougaonc sheme
I-all
l
' Go.
A .-'
am)
022 ... a
2
1>
(1)
C!m:·"Cl mJl
zvacemo mat rica. Za matricu (1) kaZemo da ima m \Tsta i n kolona, odno-
sno da Je npa (formara) m X n. Umlesto (1) lerace piscmo A [a,J L""
Brojeve 0l}' (i;;;;;: 1.2, ... ,m; j::;: 1.2 .... ,n) zovemo elememima l11arrice
(I) Ako je braJ vrsta matrice A Jcdnak bralu kalOna. tJ. m n . tada za
matricu A kaZemo da je kvadratna matriea redo n. Matrica A je realnn
ako Stl svi clementi a
1
J realni brojevi. Kako cemo eiemente proizvoljnc
malrice obiljeZavati malim slovima sa dva indeksa. napomenimo da pn'
indeks oznacava redni broj vrstc a drugi brqi kolone. Dalcle. brojevi
a,k .... n)
cine i-tu \Tstu matrice (1), a brojevi
a
k
j (k 1.2 .... . m)
eme J-tu kolonu matrice (I)
110 1 Algebra mrrtIlC(;
Matrica maze biti j visedimenzionalna, lj. sa clernentima npLoblika U1]i:'
'" ,m; ,11; k=I,2, .. ,po
Za clemente G,J matrice (1) kazemo da se nalazi u presjcku i-tc vrstc i /-ic
kalone matricc (1). Za clemente 011,022' ... ,G
nn
kvadratne matrice
I {/ II
CI ••. a)n
an
a
22
.• C/
1n
(2) A::::-, .
1 .
l Girl
C/ ... Gil 11
kazemo da cine dijagoJ1a/u maO'ice A. Zbir elemenata kvadratne matriee
(2) koji Cine glavnu dijagonali zove se trag matrice A i obiljeiava se sa
rrA. Dakle,
,
trA:::::: La
ll
::::::a
1
! +a;';2 +·"+0"".
matrica matrice m x n je matrica
B =: l b JI J tipa 11 x m za koju je °
1
,1 0:;:; b w (i:::::: L2 ..... m , ) :::::: 1.2. .... n)
Transponovanu matricu matrice A o7nacavamo 52 A
1.2 Operacije s vrstama i kolonama matrice
Svaka vrsta matrice tipa m x n je matrica tipa 1 x II iii matrieD vrsie. Brqj
n U ovom slucaju zovema duZina matriee vrste i on nam pokazuje koUko
matriea vrste ima elemenata. Isto tako, svaka kalona matriee tipa 111 x n .ic
matrica tipa m x 1 iIi matrieD k%nc. Broj m U ovom slucaju zovemo
visina matriee kolone i on nam pokazuje koliko matrica koione ima
elemenata. Matriea tipa 1 x 1 se sastoji ad sarno jednog elementa.
Za dvije kolone (vrste) iste visine (sirine) kaiemo da su jednake ako i sarno
ako Sil im odgovarajuci clementi jednaki, ako su
ial,l rbil·1
, I I I
'[ a
2l
i b" :
La,j lbJ
date dvije kolone, visine n tada je:
1.2. Operaci1e sa vrstama i kolonama lllUlrice
III
\::Ii::. 1.2, ... n
Aka su A::: [ad], B::: [bill i C::::: i::::: 1.2,. .n matncc kolonc iste
\·isine 11, tada za relaciju jednakosti vaZc slijedcce osobine:
1. A A, \I A ; -osobina reileksi'"1osti
2. iz A:= B slijcdi B;;:;; A , -osobina simclricnosti
-' iz A = BiB = C slijedi A = C : -osobina tranzltIvnostL
Daklc, r,elacija jednakosti medu kolonama iste visine je relacija ekvivalencijc
Pod zbIrom dvaJu kolona (vrsta) iste ,"sine (duzine) podrazumijcvamo
kolonu (vrstu) tijl Sll elementi jednaki zbim odgovaraiucih elemenata datih
kalona (vrsta), t.1. aka SU A [ail] iIi:::: [bJ: i;;;;: " ,n dvijc kolo11C
iste visine n, tada je:
A+B=C, C:::[c
1l
]. /=1.2 .. . n.gdjejc
C;j::::u'l+b'l,za \Ij;;;;:L2 .. n
a aka su A:::: [ail]' B;;;;: [hid, i =: 1,2, ... , n dvije Vfsre iSle duzine 17 mda je
A + B = C = [c,,j: I = L2.. . /1 , gd]c.le
eli ;::: ali + b
h
,za '\,1 j ::: 1.2, .. .11.
Kolona (vysta) se mnozi brojem /,. na taj nacin S10 se svaki element koJonc
(V[stc) pomnoii brojcm -1, tj. ako.ie A;:;: [ail]: j;;;;: 1.2. .. ,n, kalona visi-
ne 17,odnosno A ::::[a
ll
]: i;;;;: L2,. ,n vrsta duzine n tadajc
A :::: adnosno
).A;;;;: f)· ali] ,za j;;;;: L2, ',. ,n
Za operacije sabiranja kalona (vrsta) i rnnozenje kalona (v[sta) nekim brojcm
)c vaze slijede6e osobine: .
1. A + B:::: B + A: komutativni zakon U odnosu na opcraciju sabi-
ranja kolona (vrsta); .
2. (A + B) + C A + (B + C), asocijati\-1li zakon u odnosu na
operaciju kalona (vrsta);
3. a (A + B) :::: a A + a B , distributivnost operacije mno.zel1ja
brojcm U odnosu na operaciju sabirat1ja kolona (vrsla):
II
(a p)./J = u: A _L jJ 11, dislribuumosl U OdllOSH na salnran.ic
broJcv<J gdJc su Ii i B proizvojjnc kolonc (\Tstc) ISLe visinc (sirine) ,1 ex i t
proizvoljni elementi nckog pol.!;).
Pod razlikom ;j R kolona (wsta) A i 13 isLe visine (sirinc) podrazu111!Jt'-
\'a1110 kO]Ol1U wsw A -+ ( -1) B .1a5no jc da jc A A :;., 0, gdjc SI110 sa ()
oznaCili kolonu (vrslU) U zavisnosli oei toga da 1i.JC A kalona (vrswJ ciji su
svi clementi nulc. Daklc. 13 -+ 0 = 1J , gdjc jc B ma ko.ia kolona (I·Tsta) a (I
kalona (wsw) iste visine (sirinc) kao I 13.
Daklc. slulp svib kolom1 (\Tsta) IsLe visinc (sirine) tl odnosu nZI opcraci)p
sabiranja kalona (vrst3} i111,-l strukturu lmmutmivl1c
Za kolonu (\TStll) A visinc (sirine) n ka281110 da jc lincarna kombinac(p
kolona (vrsta) ;1,. k . A", visina (sirina) 17 ako poslO,ic brojcvi
! °i
l. (f n 1 Un
odnosno. ako jc A \Tsta
Za sistem od m kolona (vrsta)
;,
"i'
• .11) istc vi sine (sirinc) kazcl110
su Iincamo nczavisnc ako iz us\cn'd
(*)
slijcdi u::.::: "". ,= am:'::: O. U protiv110!l1, lj. ako jc bar jcdan od brqjcsZl
(kocfJcijenatal 0:;. (i:.::: L2. . m) razlieit oel nulc. a v(lzi C') lada zz:
kazcJllo d;'1 je lincarno zavisan
1.3 Determinante
Delermmanto kvadratnc matriec A = [au J recta n jc broj koji sc korCSPOl-:>-
dim matrici A prcko elemcna1a matricc A. Determinantu matrice A obJ-
ljcZcl\·acemo
l.:-. DeICnn1l10nte
!
detA -,
a,:;
(I)
Preciznije pod detem1inantom matnce /{ "" [0" J Tecla 17 In ' .. 1) podraZl1-
mijcvamo OfOj.
Il 1:+\
aetA:::: au: Alk (2)
gdjc je Ali: dctemlinama kvadratne matrice reds n 1 koja je dob\jena iz
matrice A brisanjem prvc vrste i k-te kolone.
Manica reda 1 S8 sastoji 5a1110 od ,iednog elcmenta i njenu detcrminantu
uzimamo po definiciji da je jednaka tome c!cmcniu, S obzirom du S8 deter-
minama kvadratnc matricc reda n odrcduje (izracunav,L defmise) pomocu
dctenninanata kvadratnih matrica recta 11 - 1. a te detenniname ni same nisu
ooredenc, tin! narn se 11a pf\i pogled da je data definic\ja neefikasna. Medu-
11m, 11 pimnju jc samo prijevid, .ier za odredi-vanje detcnninantc Ali: mozcmo
koristiti istu deilmciju, tj. (2) buduci da Dna vaii Z{,j \::/n> 1. Time sc det. A
moze predstaviti pomOCll detenninante kvadratnih matrica reda n - 2 .
Nastav\jajuCi isti postupak dolazimo do delem1inanata matrica pn10g recta
kq.ie odredujemo ncposredno,
Primjeniti datu definiciju, na matricc:
Prim.ier L A
i! an G1=- i
- ,
Lan (i ::: j
i Ci II °12
a
13
I'rimjer 2. A =1
a
2l
C! 2'-
I
LG3· n,: (;'-'
Primjer 3.
!i
0
() < < <
0
0-1
,
! ,
0 0 ···0
{'
i
,
,j
En
:.:::!
I
i
l
!
0 0
() « < () 1 !

I. Po defmiciji .Ie
A11=a
n
, A
I2
""G
21
·
Daklc. prema (2) imamo da jc
1]4
lall
det A I
a::
1
1. Algehra rnmrica
I
-'"- I •
"12 I'
ace I'
°32 I
.}. MatrieD E 11 zovemo jedinicna matrica. Prema tome, kvadratna matrica
Ciji su clementi na glavnoj dijagonali jcdinicc, a svi ostali uule, zove se jcdi-
nicna matrica.
Ovdjeje Ell E"" takoaejedinicnamatricareda n-l i
a l!, c::: 0, za k of. 1. Dalcie. det Ell "'" det E,,_l' Ptimjenjujuci O"Hi relaciju
n - 1 puta, dobicemo del E" del E, ] , 7"' svako n EN.
U rclaciji (2) broj (dcterminanta) Ali: zove se minor eiementa (Ilk
Dalcle, minor proizvoljnog elemema G
u
deterrninante matrice A.ie deterrni-
nanm A,) matrice, koja .ie iz matrice A brisanjem i-ie vTste i j-te
kolone.
Stay 1. Za svaku kvadratnu matricu A reda n i svako i, j (l:s i, j :S n)
vazl:
"
detA L(-l) (3)
K, )
detA L(-l) a,,] A,; (4)
k=l
Dohaz, Dokazacemo sarno relaciJu (3) koja predstavlja rdzvoJ deter-
minante po Hoj vrsti, a relaciJa (4) koja predstavlJa razvoj po .I-toj koloni
dokazuJe se analogno. U dokazu koristicemo metodu potpune matematicke
indukeije. OCigledno je da (3) van za n 2, tj. za matricu
slijedi
1. 3, Detcnl1iname
odnosno
dctA::o- ") (-1)'

K"':
d A
_V' 1)'" A
et - L.\- a;r- i,i: :::::-(f120Z' "'i-ol!n]]_
Dakle. za n::: 2 zaista vaii (3)
11 "
Z'I/=l.
za i::::::2
Pretpostavimo da (3) vazl i z.a detenninantu kvadramc. matricc reda n - 1 i
dokaZimo da ana vaii i za determinantu kvadratne matricc reda n
Za 111a koje j minor Ai i posmatrane matrice A jc detcrminanta neke matri-
ce B: reda n -1, koja sadrzi i-tll (bez svog .I-tog eiementn) vrstu mauice
A.
Koristeci se prctpostavkom da (3) vazi za n - L mozemo AI.! razloZiii po
i-taj VTsti pri cemu troba imari u vidu ona u B
J
i-I VTsta, a ne i-tao Ana-
logno. k-ta kalona matricc A je II matrici R k-ta iii k -I imiona Ll zavi-
snasti da Ii je k < j iii k.> J. Na taj nacin dobijamo
r-1
"
"
,.Ii
);=]+1
(5 )
gdje smo S8 A
11
.
t
) oznaCili detenninamu k\'adramc matriee reda n -:2 _ ko-
.ia.ie dobijena iz matrice A brisanjcl11 pnre i He vrstc i k-te i j-le kolonc.
Ako (5) uvrstimo u (3) dobiJamo
d lA
+, ]\1" 1)"'-' A . +( I)'" A 1
e "'" L..!\- / -Oi] ·'IL - aJk ill,k) ," .:....", - GiL- l),k;(::::
!=l l,i,.-=\ i:""-j'\" J
n 1-\ Ii
"")" I)"'" A 1)'1-,-."1,,,.. A - , ,- . 'a a j +, - c,",
- L..! 0--:\ I 1,1 lk l',Ii: L.! "--' ], 'Ji: It,!:j
(6)
J=1 bool ,=\ 1.;"']-11
Odnosno,
II "
detA::::), )(-l)"-i-;Olja". Ail,),!; + 2: 2.: (-l)"
k=' i:-" I T i
Da su relacija (6) i prcthocina reiacija ekvivalemnc formu1c. dovoljno jc rcct-
rno primjetiti da prvi Clanovi II tim relacijama jedan te isti zbir
clanova za rna koje j. i. k, pri ccmu je j > k .
A.nalognom pron\jenom znakova za sumiranje dobijarno
" I k·-i >1
, A '" I)H!: ! v, l)Hi A ." (I)J-I+!: A
ael :::: L,.(-- GJI. '"1L.\- ali li,k]"T L - au l),kJ
(7)
keel lJ""\ J",k,,\
1 1 ()
S obzirom da izraz u viticastoj zagradi predsLavlja razvoj minora
prvoJ vrsli, 10 iz (7J silJcdi (3), lj
,-·i
po
Dobr3 jc okol11ost dn postojc i jednosla\·nija praviia za izracunavanjc dcw-
nmnantl. Npr. determinantu :1;<:' mOZcmo izracunati, tZY. Sarrus*-O\1Il1
pravilol11.
Primjer 4. Sarrus-ovo pravilo za dererminantu matrice iz primjera 2. 18"
all
°12
a]3 ai, ({1:
+012 an a
3
: ::;:a]]
022
+ a J? °21 ° 3:"
-
a
2i °2: (/: i
-
°
12
(l21 0
3
:) - (/11 On 03: 0)" a
2
: 031
°3l
a
32 °33
0,]
G,
j ,4, Oi'obine detcmlinnnti 117
njern prvc vrsie i j-te kolone, a C
j
marrica koja se dobija iz matrice A?
brisanjem .i-te vrste i prve koione. Kako je ::;: 10 iz indukcione pretpo-
stavke za n - 1, slijedi da je del C J = det B J minor elemenata a IJ u ma-
trici A jednakjeminoru elemenata hll u matrici ;1'. Kakoje 0, -;::;:;h}1 1
buduCi da se razvoj det A po prvoj vrsti poldapa sa razvojem det A T po
pn'o.i koloni, to je
del A = del AT. II
Osobill?,2. Za dokaz ove osobinc pods.ietimo se da Z3 'Ilk (1 s: k :; n) vazi
(1)
gC\jc SOlO sa Pk i qI, oznacili elemente kolona (vrsta) P i Q. Aka (1)
uHstima u razvoj det A po i-taj ko10ni, dobijamo
n
dctA== L(-l)k+'at; Ah ==a1I,(-'l)'-+I
Pk
AkI Ta
2
;,(-1}i:""Qk A
k
,
k=-l 1:=1
1.4 Osobine detel'minanti = i:t, det Ap T u, det A", 11
Neka je A -;::;:; [0, ] kvadratna malrica reda 11 tada del A ima slijedece
osobinc'
det A ;;::; det AT, za. ma koju kvadratnu matricl1 A.
') Ako .Ie I-La kolona (Hsta) matrice A iincama kombinacija kolona
(vrsta) r 1 Q Ii. oblikaJe
aJ) + o:.:Q .1adaje
delA = <XI del AI' Ta, delA
Q
gdjc so Ap i Ac matricc dobijene iz matrice A zamjenom i-te kolone
(\O'ste) koiono111 (vrstom) l' odnosno Q
3, Ako u rnatrici promijene mjesta rna kQje dvije koione (vrsie), tad
njena determinanta mijcnja znak
4, Ako manica A ima dvije ]ednakc kolone (vrste) tada je det A = ()
5 Ako jc jedna kalona (vrstc'l) matricc A linearna kombinaciia
ostalih kolona (\Tsta), tada je dct A ;;::; 0 .
6. Determinanta matrice A 5e ne aka 111a kQjoj koloni (V[sti)
dodamo iineamu kombinaciju ostalih kalona (vrsta) matrice A.
Doha;,.
Osobin8 J. Dokazacemo ovu osobinu pornocu potpune matematicke indu-
kcijc. Za matricu reda j, jasno je, dn je det A == det AT, da
je det A -;::;:; dei AT, ako je A kvadratna matrica reda n j j dokaZimo isto
2.:'1 ma1ricll reda n. Neka je B
j
rnatrica koja se dobija iz matrice A brisa-
*) p, F. Samls (1798-1 861). ifancllski JIllltemmicar
050bi11<1 :.. Takode osobinu 3. dokazujemo pomocll lOtalne mmematicke
indukcijc, Za 11 == :::, za kvadratnu matricu reda :2 neposredno se mozemo
da pri promjeni kalona detemlinanta matrice znal.:. Pretpo-
stavimo da osobina 3. vazi i za kyndmtnu matdeu reda n -1. Detenninantu
matrice reda n, mo.zemo razviti po rna kojoj kolonL koja nije jedna od dvije
kqie su zamijenHe rnjesta, Kolone koje su zamijenilc mjesra u tom slucaju
nala7.£ se 11 svakom minoru razvoja datemlinante A, pa buduci da osobina
3. vazi za n -1, to pri zamjeni kolona svaki minor mijenja znale. Prema tome
i detenninanta matrice A znal\:., Ii
Qsobina_.'t Dokaz osobine 4. slijedi na osnovu osobina 2 i 3. Zaista pri
promjelli jednakih kolona matrica se 11e mijenja vee samo mijenja znale u de-
ienllinanti,
det A = -det A
adakle Je Jasno da JC
detA =0.1
Osooina 5. sa [a
ii
]; ... ,[a,,,J, gC\jeje 1=1.2, .n
redni broj kolone matrice A. Recimo da je k-ta kolona Iineama kombinacija
ostalih, 11. neka je
[a,,, 1 = al[a,,] + .. T uk-l[aik-d + i:t',I[a""I] T'" + <x" [a", 1
odnOS110
gdje je bar jedan od brQjeva al' ... ,an razlicit od nule.
m:
I. Algebra malriC<.I
Na osnovu osobine 2 imamo
actA:::: a j dctA
I
+ .. ' + a
k
_
1
del A
k
_
1
-i- ak+l detA
h
_
1
+ ... + an dCLA"
gdle su: "tA, ... Ak.,j,A
h
: ... A, matrice dobijene iz matrice A zamle:
nom redom L2 .... k - Lk + I, ... ,17 -te kolone; k-tom kolonom. Svaka od
ovih matriea ima dvije jednakc kolone, pa tvrdenje slijedi na OSUOHl osobinc
41
Osobina 6. Ova osobina se dokazuje na asnow osobina 2. is.
Aka je A "" [a, J] kvadratna matrica recta n, tada pfaizvod (-1) 1+) A,] . gdje
JC A,) minor eiemenata il,) zovemo algebarski komplement iii kofaklOr
elemenata a
'I
Dokazacemo cia vaZe relacije
11 rO zai¢j
YO'k Ajk =)l
hl dctA, za i:::;; J
(2)
lifo ZZlI"*./
Y ai, Ai" =I
l
'
k,,: dClA, za i:= J
(3 )
Kojima cemo se dalje koristiti. Ovdje st! A}k (A}.7) kofaktori elemenata
, '.
ali, \a,,)
Kadaje 1=.1 relaci.l" (2) .Ie identicna sa (3) II (1.3). Dakle (2) vaii za 1=).
Za i:;to j posmatrajmo matricu A I , kQja se dobija iz matrice A kada se iz
izbaci i-ta kolona a umjesto nje dopise j-ta kolona. DalcIe, malrica A I
Ima dVIJe jednake kolone, pa je det A I = O. Medlltim, kako liJeva strana
relacija (2) predstavlja razvoJ det A' po i-toj koloni, reiacija (2) vaii i za
I", j . Relacija (3) se dokazuJc analogno.1
1.5 Submatrica. Minor matrice
Posmatrajrno matrieu A:= [a
J
) ] tipa m x n . Aka iz matrice A izdvajimo
r (r,; m) wsta koje su numerisane redom
ij,iz,· .. ,i, ipricemuje: 1:£i
j
5:0i2 :£ .. ·si, sm
j s (s s n) kolona koje su nurnerisane sa
kj ,k
2
, .•. ,ks pricemuje: lsk
j
50k
z
5o···5ok.\. 50n
tada .elementi kQji se nalaze u presjecima izdvojenih vrsta i kalona obrazuju
matncu tipa r x s, tj. matricu
1.5. Submatnca. Mmor mutrjca
Lal ,!:[ '''a
"
,,"
lmju zavemo submatrica matrice A.
kvadratna recta s. tj. oblika
. ··G1"k._
Ako .Ie,
119
(I)
tada .ic submatrica (;:\ 1 )
(2)
Detem1inantu matrice (2) reda ,). zovemo minor redo s marrice A
1.6 Bazisni minor. Rang matrice
Ncka.ie ;;:= J matnca reda I'll 7( n tada za minor redo. r matrice A
kaiemo da.ic ha::lsm. alco je on razliCit ad nuk\ a svi minori red,l r T 1 ako
postojc, su nule. Jasno jc dn.w r:S mm(mJl) kao i du matrica moze imati
vise razlicitih bazlsnih minora koji Sli [SlOg reda.
Ako posmatramo prvo minore recta 1 tj same eicmcnLc matrice i ako su svi
ani iednaki nuli. onda bazisni minor ne postoji. Neka postoji minor reda jedan
kojj' ie razliCit od nule: mda trazimo minore reda :2 i ako postoje razliCiti od
tada traZimo minor reda 3. Ako su svi OVl jednaki nuii, rada je baz!sni
minor ma koji minor reda 2 koji ie razliCit ad nuIe. U tom slucaju svaki mi-
nor reda 4 jednak je nuii. S obzirom na defmiciju detemlinante svi
kofaktori eiementa njihovih prvih vrsta su minori reda 3 koji su llulc, pa
prema tome j minori reda 4 su nule. Medjulim. da je bar jedan ad mmora
reda 3 bio razliCit od nuie. produzili bisl110 isti proces dok ne nadcmu bazlsm
minor, koji moze biti najviseg 11l0guceg reda r.:S Iluu(m. n) .
Red bazisnog minora matricc A=: [aJ} ], (I :::: 1,2" ,m: j:= 1,2, . _n)
zovemo rangom matrzce A i obiljeiavamo sa Rg A. Ako su svi elementi
matric8 A nule. rada po defmiciji smauamo da je RgA:= O.
120 1. Algebra matrica
Stav 1.
Svako kolol1G (vrsta) proizvoUnc matrice
(I:::: 1.2 .... . m: .J:;:: 1.2 ... . n) )(' linearna kombmacUa kalona (vrstct)
A,!. (Ali' .A,r) hazisnog minora reda r matnce A.
J)okaz. Neka 58 elememi bazisnog minora matrice A nalaze u pre-
kolona .. A
I
,- i vrsta A.l' ,iI;" gdje smo sa A], ... ,An
(Jr; . ... . A"i) obiljezili koionc (vrste) matrice A. Treba oa pokazemo da za
svako J. (1 S J S n) posioje koeficljenti (X", .• 0-, takvi da.ie
A; :::: a
l
A
I1
-+. + a,.A}I"
Na OSnOYli operaci.le sa koionama kqjc sma definisaii iz (1) sliicdi:
a,] =a1o'jj + ... +o:,.G
I
)"Z.:'1svalw z. lSi Sm.
(I)
(2)
Ako jc kolona Ai jedna ad kolona Ail'." ,A,y, recime kalona A/] 1j.
j J; tada jc tvrdenje ocigiedno, jer u tom slucaju tvrdenje vaZ] kada jc
a, ;;::] a ostali kocficijenti Sll nule. Aka se kolona A.I ne poklapa ni sa
jcdnom ad kalona bazlsnog: mInora. posmatrajmo tada matricu
c c
Gi ,;
sastavijenju od eicmenata ko,ii se nabze u presjcku vrsta ciji SD indeksi
U I·· .1, i kalona ciji su indeksi ./1' j. Jasno .ie, da.ie det A :::: O.
Zaisra, ako jc i jedan 00 brojeva i
l
.... ,II' onoa matrica Ai ima dyjie
jednake ''[ste pa je det A. :::: O. Aka to niie slucai tada matrieu A mozemo
., " !
trans-fonnisati taka, da njena detenninanta sadrzi minor reda r + 1 matricc
A, odakle na osnOVD definicijc determinante dobijamo
0:::: a A + ... -1"(-1)"-1 0 ., A . +,'-1\)"(/ A (.,)
'j I !.l1 '." !j, .. • ! I '
gdjc su A!}i' ••• ,A;! adgovarajuci minori elemenala al)i' .•. ,G,] redam
rnmnce A. Onc ne zmise ad inoeksa i, jer S8 elementi nalaze u
\Tstanw ciji su indeksi I, ",
Aka.ic AJ l bazisni minor matrice A tada,ie Ai] *- 0 pa reiacija (3) post.aje
A 1;- A,/,
(,' '''''FI
I)"', ) ----:- .•
AI] , AI)
s10 prcdstavija rclaciju oblika (2). Sta\, sc analOb'110 dokazuie za vrste. 11
1.6. Bazisni minor. Rang matnce 121
Sta" 2, Aka .Ie A kvadratna matrica reda 17 deL A :::: 0, iada jc hal' .fed-
no koiona (vrsta) linearna komhinacUa osralih kalona (vrsta) matnce A
Dokaz. 1z uslova det A :::: o. siijedi da je Rg A :S n ··"1, gdjc je 11
red matrice A. To je razlog da se u presjeku najmanje jedne od kolona i ,ie-
dne ad vrsta matricc A, ne nalazi ni jedan eiement bazisnog minora, pa su ta
kalona i vrsta ustvari linearne kombinacije kalona (vrsta) matriee A u Cijim
se presjecima nalaze clementi bazisnag mInora,1;
Stav 3. Rang marrice A:::[aIJJ. U:::L .... m: j::::L .... n) jednakje
makslInolnom broju njenih linearno nczavisnih kalona.
i)okaz. Aka je Rg A:::: o. rada su sve koione matrice A. ko1011c
nula i nema linearna nezavisnih !colona, Neka je Rg A ;;;;; r > 0 . Treba da po-
kaiemo da matrica A ima r linearno nezavisnih kalona. U 1:0111 cilju
posmatrajmo matricu A' reda r, takvu da.l" det A' bazisni minor. Aka bi
kolone matrice A u kojima 5e nalaze clementi bazisnog minora, bile lineamo
zavisne, tada hi i kolone matrice A I bile iincamo zavisnc, kao dijelovi
kolona matrice A u kojima se nalaze elementi bazisnog minora, pa bi bazisni
minor bio jednak nuli.
Ostaje jos du dokazemo da su ruD kOjf s koione matricc A iineamo zavisne
ako je s > r Aka posmatramo matricu B koju cine till s kalona, tada je
Rg B s:; r, jer jc svaki minor mmrice B isw-vrcmcno i minor matrice A, koja
TIC saddi minor recta veceg ad r tj. Rg B 50 r. Sa druge strane Rg B S; r i
s> r povlaci Rg B S; s. lllio .ledna od kalona matricc B ne sadrzi ni jedan
element bazisnog minora, tada je ta \wiona linearna ostalih.
Analogna se dokazuje stav kada nmjesto kalona posmatramo VIste. I
Prakticno kao posljedicu dokazanih stavova imamo:
Stav4. UsvakojmafrIci A::::[a
iJ
], (i::::1. ... ,m: /:::::1. .. . n') maks/mo-
Ian broj njenih linearno nezavIsnih vrsta jedna!:' ie maksimalnon!
linearno nezavisnih kalona
1z same bazisnog minora i rmlga matrice A mozemo zaldjuciti cia
njihovo iznaiaienjc zahtijeva vise vremena, tim prije sto matlica A maZe
imati vehke dimenzije. Da bismo skratili taj proces. uvodimo takozvane ele-
menlarne marrica.
Pod elementamim transfonnacijama matrice podrazul11\ievamo siijedece ope-
racije:
r Mnoien/c kalona (vrsta))edmm oro/em raziiCltlln ad nulc:
')" Dodavanjejednoj kaloni (vrsti) neke druge k%ne (vrstcL
P2 1. Algebra matrica
3'. mjesia dVijll kolona (vrsta).
Stay 5. Prj elementarmm transjormacUama rang man'ice se no
Dokaz. r. Pri mnozenju kolone (vrste) brojem a ¢ 0 bazisni mi-
nor se ne mjenja vee samo mnozi brojem a pa ill jedan minor koji je jednak
nuli ne maze postati razliCit od nuie.
2" Aka su svi minori reda r + 1 jednaki nuli. tacta se sabiranjem kalona
(\Tsta) ne maze ni jedan od njih uciniti razliCitim od liule. Zaista, minor koji
se dobija posbje primjene druge elementame transforrnacijc jednak je zbiru
minora reda r + I polame matrice A, i to onda kada smo koloni
(nsti) paiaznag minora dadali kalanu ('TstU) kaJu ne sadri! iii je, pak jednak
zbim dvaju minora reda r + 1, odnosno determinanata matrica sa d\jema
jednakim kalanama (vrstama). To so dagada anda kada kaloni (nsti) polaz-
nog minora dodamo kolanu (vrstu) koja, takodc, saddi polazni minor. DakIe,
rang matrice se ne moze poveeati. No on sc ne moze ni smanjitL jer bi se u
protivTlom pri obmutoj transformaciji, oduziman.1em kalona (vrsta) rang
povecao, sto je nemOb111Ce,
3" OCigledno da zamjena koiona (vrsta) ne mijenja maksimalan braj njima
lil1eamo nezavisnih vrsta (kolona) pa ni rang manice.
Za dvijc matTice A i B istog recta ko.1e se mogu transfornlisaLi jedna u dru-
gu konacnim broicm elemcntamim rransfonnacijama, kaZemo da Sll ekviva-
lentne i pisemo A:::: B . .
Na osnovu prethodnag stava i defmicije matrice, slijedi'
Stav 6. Ekvivalentne marice imajll isti rang. ObrnufO ne vazl.
Svaku rnatricu A ranga r primjenom elementamim transformacijam<L mOle-
rna svesti na oblil(
rail
I
*
_ I ° an
A = 1-------
10 0 .. · 0
lo IJ '" 0
(4)
gdJeje, all "o,a" "O, ... ,a
n
",0 U (4) uocavamo da su elementi a,"
rnatrice A jednaki nuli, za svako j za koje i > j te ako je i > r . Zvije-
zdom (*) sma oznaCili clemente cije vrijednosti nisu bitne u ovom postupku.
1.6 Bazisni minor. Rang matrice
Da bismo pakazali da se matrica A moze svesti na oblik (4). izvrSimo talenl
zamjcnu, mjesta, kalona (vrsta) da u gorqjcm lijevol11 uglu budc ciemcna!
razliCit od nule i obiljczimo ga sa oJ I . Vrstama sa indeksorn j> 1 dodajmo
redam prvu vrstu ko.1a je prethodno mno±ena sa
dobijamo matricu oblika
i IT; i *
io
,
I
I: A,
i
Lo
Li
l
,
--' it = 2, .... ml. tada
ITII '
gdje je Ai matrica koja ima m -1 \Ttsu i n - 1 koionu, naravTIO ako je
matrica A reda m x n . Ako isti postupak primjenimo sada na mmricu A,
dobicemo an;i: 0 j matricu A:. PostupaL se naslavlju svc dok posiije y ..
tog koraka ne orr ¢ 0 i matricu A, ciji jc rang I1Ui;;L Ako b;
Rg A, bio razlicit ad nuIe, mi bismo A sveii na oblik (4) u kome bi vise od
r vrsta sadriavalo clemente razlicite od mile, sto bi znacilo da smo rang
mauice A povecalj elementamim transformacijama a to js magucc nz;.
osnOv1] stava 5. Na osnm,u istog stava da sve matrice A; za
j < r imaju rang nuIa, sto maci da se navedcni postupak matricc ;1
na oblik (4) ne zavrsava prije r-tog koraka.
Buduei da su A i A ekvivalentne matricc to je Rg A 0::: Rg A. Dak1c,
denje matrice Ana oblik (4) potrebno je radi praktiCnog odredivanja rang3
rnatrice A, jer rang matrice A odredujemo neposredno. Drugim riiecima
rang matrice odredujemo primjenom elementamih transfonnacija.
Primjer. Naci rang rnatrice A. aka je
io
i
A
svode¢! je na oblik (4).
2 4
o ()
II
I
I _____________________ -,1'c Algebr.<1 malrie,1

ill
A = III
lo
!1
I
" i ()
i
10
Dakle, A ;::: 2. .
2
2 4
() 0
5
0
()
1.7 Specijalne matrice
:i 1 :1 0 2
111"\2 0 4
, .
iJ LO 0 0
0, 1,'1 5 :'
l I
01"10 0
oj LO 0 0
5
"
0 2
';;;1
11 0
(] 1:=
LO
0 0 lJ
() -, II 0 0 0
! I i
() H 0
I
(]
01
o! 10 0 0
OJ
c
Neice od specijalnih matrica smo vec ranije pominjali. leao naprimjer jedinic-
nu matricu. nula matricu i transponovanu matricu. Pregleda radi, meau osta-
lim. navedimo i njih .las jednam.
K vadrama matrica A::::: [a I J ] reda 17 je dUagonalna aka je
a" () 0
(l
A=

0
(I)
0 0
Oil"
\i, ako jc [/ J j ::::: 0 za svako i"*.i.
Za dijagonalnu lTIatricu (1) leaielTIO da je skalarna aka je
all ::::·'·::::a
l1n
:::::c,
'I. ako Sll jo.! elementi na glavllo1 diJagonali Jednaki Dakle, to je matriea
Ie
0 o (fl
r'
iO c 0·" 0 I
L
=:
:
,
I
I
lo 0
().
" eJ
(2)
Za skalarnu matricu (2) ka.zelTIO da je jedinicl1a mafrieD aka je c::::: 1. Da-
Ide, 10 je rnatrica
r
I 0
(),
" ol
In 0 01
1:;:; i .
i
(3)
i:
i ,
I
L() 0 0 ' " IJ
1.7. Spccijalne matrice 125
Eiementi matrice J oznacavaju so jos j takozvanim Kroneckerovim simbo-
10m 01) Dalcie
. )1. i = j:
6=,
1] L 0, J::f: J
Za matrieu 0 kazemo dn je nula matrica aka su jQj svi clementi nule. To je
matnca

0 0,,·01
I
I
1
0
()
O",1l1
0=1
I
(4)
lo 0
Il·"
IlJ
Pod rransponovanom matriconl, matrice A;::: fa" 1 reda m x n podrazumi-
I .,
jevamomatricu B=[b
jj
] reda nxm,zakojuje
b
i
] =a
JJ
, (i;::: L2, ... ,m: .I=- L2, ... ,n)
T ransponovanu matricu, matrice A oznacavamo sa A 1 • Dakle_
AT =[a,,], (1 = 1,2, ", ,m: )= 1,2, ". ,n)
Pod marricom, matricc A;::: [a,] ] reda m x n podrazumije-
vama matricu .II::::: [(11 J ] reda m x n , matricu su svi clementi konju-
govani. Ako je A realna matrica tada je A::::: A .
Transponovano-km1/ugovana matrice, matrice A::::: [0
1
J J reda m x n If
matrica AT ::;. [li
fi
] reda n x m. Ako je A rcalna matrica tada Je
iF = AT
Kvadratna matrica A::::: [a
l
;,] reda n zove se gornja trougaono marrica ako
sujoj svi eiementi ispod glavne dijagonale nule, aleo.1e o'J = 0 za, 1>].
a'onja trougaona matrica ima sve clemente iznad glavlle dijagonaie nule.
G
1J
:::::Oza i<./.
Kvadratna matrica A::::: [aj) ] reda n je slnzetricna mafnee, aka.ie
A:::::A1";tj. OJ)=oJI' (i,j:::::l,2, ... ,n)
dok je antisimefricna. ako je
A=-AT:1J. G,;=-a
Jil
.. " ,n)
Kvadratna matrica A = [all] reda 11 je hermitska matrice, ako je
A=7F;tj. (,,/=1.2, ... ,n)
a antihermifska ako je
126 1. Algebra matricrr
A:::: -IF: oJ.':::: -ff
JJ
• (i,j:::: 1,2, .. . n).
lJocimo. detenninantu kvadratne matrice A:::: [a,} ] reda 17, tj.
all ,. G
jn
dctA :;;;
anI ." C! 1111
a zatim ad kofaktora A,.1 njenih elemenata a; J fonnirajmo mmneu
!vi:;;; [A l}] reda n, tj. matrieu
M:;;;
L A"I A,,: ... An"
Transponovana matrica, matriee AL tj. matrica Ml' zove se adjungovana
marrica, matrice A i obiljeiava sa ad) A . Dakle.
adjA=[A'Jr- A;,=A1'- (1,)=1.2" _ on),
Detenninanta andjugovane matriee tj. det(a«i A) zove se adjungovana de-
terminanto, detemlinante matrice A. Pokazuje se da vrijedi
det(adJ A)
Ako je A:;;; [a, J ] kvadratna matrica reda n tada matricu

a
22
-;t ..
l Cl n ) °112
gdje je ), proizvoljan parametar; 1 jednacina rnatrice reda
rakteristicnom matricom matrice A.
1.8 Operacije sa matricama
Skupu svih matrica reda m x n , koji cemo oznaciti sa
{AI A = [a,}],,,,)
n: zovemo kG-
dacema odredenu algebarsku strukturno detlnisuci u njemu operacije. Ali.
prije toga:
1.8. Operacije s matricarna
127
Za dvije matrice A::::: [0,;, ] i B:::: [b,.: .l istog rcd3 m x n _ kaiemo du sUjed-
nake j piserno A:::: B aka su im odgovarnjuci elemenii jednaki, 1j. aka jc
G
I
) ::::bl.l ,zasvaki 1:::::1.2 •. .111 . .1::::1,2, , .. 17
Aka su A.B i C iz skupa :;li
mli
tada za llvedenu relaciju jcdnakosti vaze
slijedecc osobine:
r A A za svaku rnarricu A iz skupa _ (osabina
refleksivnosti) :
2" A:;;:; B B:::: A. (osobina simetricnosti):
3", Iz A:::;; B j B:::: C slijedi A::::: C . (osobina tranzitivIlosti)
DalcIe. definisana relacija jednakost" menu matricama jc reiacija ekviva1enci-
jeu S+i
mn
.
Zhirmatrica A=[G,
J
] i B=[h!JJ istogreda tnxn,jematrica C::::[c;
recta m x n , gdje je
.n)
Sumu matrica A i B sa C:::: A...l, B
Napomenimo da su jednakost medu rnatncamfl I zbir mmric<1 defillisani
iskljucivo za matriee istog recta
Matrica A:;;; [o;! J reda m x n se mnoii hrojclJI ,c. na la,l naem SlO S8 svuk;
njen element pomnozi brojem ;c. U
(i:;;;l,l, . . m: .1:;;;1,2. .n)
Ako su A,E i C proizvoljne matrice iz skupa IX i ji proizvolJfli
brojevi, tada za operacije, sabiranja maIfica i matrica brojem.
siijedece osobine:
1. A + B :;;; B + A : komutativni zakon U odnosH na opcraciju
sabiranja matrica:
o (A + E) + C = A + (E + C); asoci!ati\111 zalwn u odnosu na
operaciju sabiranja matrica;
.). a(A + B):;;; aA + a B: distributivnost nmozenja bro-
jem U odnosu na operaciju sabiranja matrica:
4. (a+ f3)A:;;; 0: A + f3B, distributivnost U odnosu nu sabiranJe
brqjeva.
UrnJesto A piserno A a umjeslo A-+-( E) pisemo A B , gd.!c su
A i B matriee reda m x n. Za matricu A - B ka.zeillo du je razliko
matriea A i B. Jasno je, cia je A - A :::; 0 , gqie je 0, nula-illmrica istog
reda kao i matrica A. Takode je ocigledno da je A + 0 :;;; A , gdje su
A i 0 rnatriee istog reda,
128 1 Algebru matrica
Daklc, skup :Mmn U odnosu na sabiranja matrica ima stmkturu ko-
mu1a11Vne grupe.
Za matricu ./1 reda m x n kaZemo da je linearna kombinacUa matnca
Aj,A: .. Am reda !/1xn akopostqjc 0:
1
,0:;:" .a
m
talcodajc
A::::: 0:) Aj + (X: A: ...;- '" + am An'
Proizvod matrica A i B de[mise sc sanlO aim matrica A ima onoliko ka-
lona koUko matrica B ima vrsta, Proizvod matrica A i B obiljeZavamo
A B i definisemo na slijedeci nacin:
Neka je A matrica reda 111 x niB matlica reda n x p. Proizvod matrica
A i B je matrica C:;;:;; A Breda m)< p ciji su clementi:
e'l ;a'lcb'J' (9)
boo)
.. ,me .. "p),
Dakie, element Gil tj. element kaji S8 nalazi u presjelru vrste j j-te ka-
lone matrice C:::;:: A B jednal: je kanonicnom proizvodll i-to Hste matrice A
ij-tc kolona matrieD B, gdjc pod kanonicnom proizvodom vrstc a, i'
·°'10
sirine n i kolonc b 1.1' ' •. ,b
l1
] visine n po definieW podrazumijevanlo broj,
"
Lar1.b
kJ

hoi
ib
1
,
]
k
i
_ )[1' ('.
... a111 i . - "--' 'iI.- Jki
I' k=]
(lO)
llYn)
koji smatramo matrieom reda 1.
Pod kanoni(nim proizvodom dviju urcdenih n-torki brojeva (a
i
" ,0,,) i
(b·l-o ,', 1j.Qdr..<!.zmDf' ... QT.Q.:,
i:,,]
Dakle, matricu C mommo dobit! na sbiedeci naein: Uzmimo prvu Hstu ma-
trice A i pornnoZimo je redom sa prvom, dmgom, ... p-tom koionom
matriee B i dobijene vrijednosti ispisemo redom u prvu vrstu matricc C i to
slijeva na desno. Poslije toga drugu vrstu matriee A mnozimo redom sa
prvom, drugom, ... p-tom kolonom matriee B i dobijene rczultat.e ispisemo
slijeva na desno u drugu vrstu matriee C, ltd. sve dok ne dodemo do l1l-te
1.8. Operacije sa matricama
129
\Tste matriee A kqju redom mnoZimo sa prVOll1, drugom, ....
nom matriee B i dobijene rezuitate ispisemo redom slijeva na desno u m-toj
'
U opstem slucaj za proizvod matrica ne vazi komutativmi zakOll, jer je A
matrica reda m x 11 a B matriea reda n x p, pa je A B matrica recta
m x p dok proizvod B A nije definisan. Medutim, ako postoje proizvodi
A B: B A , ipak Je A B * BAll opslem sillcaJu. kao &0 pokazuiu sliiedec't
primjeri:
Prim.ler 1. [3
11
]
51
2
71
A ()
I
B= --I
lj'
-I
-I :
II
.J
r-;
-4
71
AB = [;
19] I
-3
-I


0
.'J
Ij

io 01
A B I
LO Ll Ij'
Primjer 2.
I]
q
BA =
01

I
Lo OJ' lJ
U prvom primjem postoje A B: B A , ali nema smisla govoriti a jedna1costi
ovih matrica jer nisu istog reaa, U drugom primjeru postqji i proizvod
A 13 i B A , cak su islog reda ali Je ipak A 13 * B A ,
Za kvadratne matrice A i B istog reda kazemo da Sli konmfafivne, ako.ie
AB=BA:
antikomutativne aka je
AB=-BA,
Matricu A B - B A zaverno komufatorom matrica A i B i
[A, BJ ' gdje su A i B kvadratne matrice istog reda
Stay 1. Ako su A, B i C rna trice redan!, reda m x n, n x pIp X q , (a-
da}c
(1)
Dokaz. Na osnovu definicije mnoZeIlja matriea zakljucujemo da svi
proizvodi AB, (AB)C, BC, A(BC) kao i da su matrice (AB)e
i A (BC) istog reda m x q , Da bi smo pokazaJi relaciJu (I) podimo od sli,e-
deceg
130 1, Algebra matnca
r P ( n
[( AB)C] )'iAB) c v' va b
, I) "'-1\ II; k) ..L.,..\.L....: ir rk
k=\ k=\ 'r=i
P n p n
I I(a"b" h I Ia" (b,.} C
II
)
k=1 r=l ,,'OJ r=J
" l' P "I"
,?;a" t:b,"C}I) ,?;a"(BC),,
kako su mdeksi i,)prozvoljni (I L2, '" , m: j 1,2, .. ,q), to,le
.. , ,m: ... ,q)g
5'lepen kvadratne matricc A definise se na slijedeci naCin
1
A-A, .. , ·A, pEN

p-pufa
AJi:::: A p:::: 1
l I
Po detiniciji uzimamo da je k-
n
:::: (A--
1
),,: gdje je A--
j
illverzna matrica
matriee A, kqju cemo defmisati u narednom
Stav 2. Aka su A ,B,C i D man-ice redom, reda m Xl1, m x 11. P x m.
11 X q I a proizvoljan broj tada je:
C( A + B) C A + C B , lilevi dlstributivni zakol1 (2)
(A + B) D A D + B D , desm distributlvni zakon (3)
(4)
Dokaz. Kako su A i B matriee bpa m x 11 ,a C matrica tipa
pxn lopostoJemalrice C(A+B},CA i CB kaoimatrice C(A+B) i
C A + C B koje su islog formala. OstaJe jos da dokaiemo Jednakost u (2)
Podimo od
m m
[C(A+B)L = IC,"(A+B)"I = Icik(a
l
) +bIJ=
I.eoo] k'=1
m 7!1
Ic"o"l+ Ic"b
lJ
= (CA),) + (CB),I =[CA+CBL
);",1
(i = L2, .. "p: j = 1,2, .. , ,n),
Odakle, slijedi relaeija (2).
J.8 OperuciJc sa matncmnll
13 !
Takode su izvociive sve operacije na lijevim (ciesnim) stranama u (3) i (4).
Ostaje da,los pokaiemo Jednakost lijeve i desne strane u (3) odl1osno (4) Sh-
eno kao i prije, iz
IJ "
[( A+B)DJ = )'(A+B). d, = )'(0" +b,,)d, =
I) "-' - II: ,-/ '"--i ,. ".")
k= 1
,
Ia"d,) + Ib"d
kJ
=[ADl.; +[BDLJ =rAD+BDL,
1:=1 b_l
slijedi (3), Buduci daJe,
[a(ADlL = ia(aikd,J= i(aa,,)d
kJ
=i(a,,)(ad
kl
)
k=l keel
to jc Jasno cia vazi i (4) .•
Aka je A matrica reda m x n, 'III i I" icdinicne matrice reda m odnosno
n, tacia.ie
1111 A::: A i A·J,i=A
Aim proizvoci matrice A i 0 postoji, tacia jc on nula matrica. Mcdutim
ako je AB;::::;: 0 , tacia na znaCi cia jc neka oci matrica A ili B obavezno nula-
matrica.
Ako jc A kvadratna matrica recia n, tacia je matrica 1 jedina matrica za
koju vazi
A I" ::: J" A ::: A . (5)
Zaista ako pretpostavimo cia ovu osobinu ima .los neka matrica I" tacia
(prvo uzmemo A::: 1/1' zatim A::: 1;) iz (5) slijedi
I" I" ::: 1/1: I" I" ::: I"
odakle je Ill::: IIJ
Stav 3. Za svake dVije mall'ice A j B za kaje postaji proizvod A B . vail
(AB)T = Jl'A'.
Dolwz. Ako je A::: [a
l
)] reda III xn a B = [hi}] reda n y p.
ladaje
,
(ABl,)=Ia"AJ' (,=1.2,,,. ,m: )=1,2,,,, ,1'). (6)
Kakojematrica BT reda pxn a AT reda nxm,toposloji 13
7
·AT.
pri cemuJe
"
(BT ATt = Ib
ll
CI" .
k=]
(7)
132
Iz reiacije (6) transponovanjem dobijama
,

') --' ,,' J'"
sto se poldapa sa (7) Dakle. zaista Je:
(AB)' = B'ATIlli
1.9 lnverzna matrica
Posrnatrajrno kvadratnu matricu A::::; [a,}] reda n.
Algchra matnca
Za kvadratnu matricu A kaiemo da je regularna matrica aka je det A ¢ 0 .
a smgularna aka je det A ::::; O.
Ako su A i B kvadratne matricc istog reda, tada kvadramu matricu B zo-
vcmo lnverznom marricom matnce A, ako je ispunjen usiol'
AB=BA=l.
gdjc je ijednacina matnca istog reda leao matrice A i B.
Stav 1. Potreban i dovoUan uslov da poslqji inverzna malrico, marrice A
jestcdoje dctA ,*0.
Dolwz. 1. (Usiovjc potreban). Pretpostavlll10 da matrica A ima in-
verZilli matricu i obiljezimo je sa B. Dakle
Kakoje det( A B) det A- det B , to iz (1) dobiJan1o
det A . det B = det! I .
odakle sl.ledi del A '" ()
(1)
2 (Usiavje dovoUan). Pretpostm.imo da je dctA ¢ 0 nekZt je
det A ;;;:. b.. raZ1l1otnmo proizvod matricc A i adj A , tj.
1(/"
I a1 ]
.'
i
L anl
a
12
••• a11111 AI)
(/" .... (/'" I A"
a", ... a"".l A: j"
A
21
.. ,A
n1
l
A:;:; ... A n2
A
2n
... A
nn
J
(2)
Ako matricu (2) obiljezimo sa C, tada je na osnovu defilllcijc rnnolcnja ma-
trica
1,9 Inverzna matnca
,
c'.i ;;;;:a,l A/I A,I] +·'·+a
II1
A
ln
=: Jail: Ali;
k",1
No kakoJe.
,
za
i::::;
)a,
AJic If[ ;;;;: '1
0
'"
k"-I
za I
tO.le malriea (2) skalama matrica. Dakle
.
0
n .. Ol II
6 O. 0 I 0
.
1= 6,
lo
. ,
0 O ... ,'\J lo
t1
Analognirn postupkom doiazimo do relacije
ad/A· A 61.
j
j
0 0 ... Ol
0 ...
01
0 o. IJ
133
(3 )
(4)
lz definicije inverzne matrice i relacija (3) i (4) zakljucujemo da je inverma
i
mauiea Ii matrice A. ustvari rnatrica -;-adj A , 1.1
to

A:,
A,,]
6 6 6
I .
AI2
A" .
A,,2
B A
6 6 ,'\
,'\
Ajl1 A21i Ann
t, b. f:"
inverznu rnatricu. rnatlice A, omacavamo sa A-i.1;
Na osnovu prethodnog stava zakljucujcmo da singularne rnatrice nemaju in-
verzne matrice.
Stav 2. ,-)'vaka regularna matriea A ima jednu i samo jednu inverznu
{ricu A .
Dokaz. Da svaka regulama malriea A ima inverznu matrieu A·
1
,
slijedi na osnovu pretbodnog stava. Da bi smo pokazali da Je A·
1
Jedins-
lvena pretpostavimo suprotno tj. da postoje matriee X i Y tako da.le
134
1. Algebra matricl)
(5 )
Mnozeci prvu relaciJu iz (5) sa s lijeva, a drugu sa A"' s desna
1an10
IJ
adnasna
x = Y =
jerje = = 1.
Stav 3. Aka Sli A j B regu/arne matrjce IstOg redo, tadaje:
r. (ABr
l
=B"[l

3" (ATt =(AI)',
4' dct(A·I)=(detAt.
Dokaz. r Buduci da Je
= Al = J
loje zaista (ABt =
2'. Kako je = I to .Ie A = (A·lt iIi pak iz = I
imamo daje (AA-1)-1:::: J-
1
• Kakoje J--
1
== 11oje, na osnovu prethodnc,
relacije
odnosno
A=([tj1
3' Iz AT ( A I) l' = (A A) T = IT = [ , zakljucujemo da .Ie zaista
([Ir = (A')l
4' Kakoje A = 1,10.1
0
del (A =deti = I
odakleje
1.9, hwcrznu rnutrica
Stu,' 4. Ako Sli A i B komutallvne fJlGlncc j del A ¢ (), {({do Ie
A I B = B A -: ooi(jezavamo sa B / A I zovemo /wlicni/wm merlnee 15
I marrice A.
Dokaz. Kako je det A :;:': 0 to A posjedtuc jedinstvenu invcrznu ma-
trictl A -1. Zbog komutativnosti matrica A i B imamo
AB = BA.
Ponmozimo Ii posljednju relaciju sa A-
1
sa obje strane i dobijamo:
=
=X'B=B/Am
Za kvadratnu matrieu A reda n kaiemo da je sliena kvadratno) malriC! 13
recta n aka postoji regulama kvadratna matriea X recta n takva da je
A = B X.
E __vndratna matrica A zovc se ortof},ollalna matrica ako je .t\: A
Svakom grafu (vidi I (3.4)) moZe se na jedinst,'en naein pridruziti matriea
Ov4ie cemo pokazati to na primjeru grafa iz I (3.4): SL9,a, kome cemo
pridruziti tzv, matriCli SW)edSlVa, Nairne, tome grafu (G,p) odgovara
matnea sus.iedstva
I
Ac =
()
0
01·
,
()
OJ
Jer 1e
p = {(a
l
A), (a
l
p,), (a
l
,a,), (a"Cl
I
») .
Dakle broj i se u malrici Ac nalazi na pozlcijama: (Ll)c (1,2); (1.3): (3,1),
sto je bila i ocekivati. Postavlja se pitanje da li izomorihi grafovi imaju
matricc susjedstva? Odgovor je, naialost, nco Sto pokazujc slijcdeCi primjer.
G, =(xl,x"x,) =G,: Pc, ={(x,.x,).(x,.x,),(x"x,),(x,.x
2
)l.
Pc, {(x,. x,), (Xl,xl Ux,. X, ),(x" x,»).
Nmme. nile tesko vidjeli da .Ie, npr.
izomorfizam grafova G
j
i
oeito razlicitc
iO
A", =11
La
G:: . Medutim, pripadajucc matrice sus.jedstva su
°1 1° () 11
o I j, AG, = I 0 0 J I'
oJ L I 0 I
Sa drugc stranc. ipak su matriec susjedstva dva izomorfna grafa vez.:'1nc. npr
relaeijom
'J Up.Sl;] leon!'} slstelllullllcamih JcdllaClllil
:::: pc p
gd.1
e
.ie 1< lZY. pcrmlllGcionD rnmrica (k\'adratna l11atrica il11J 1.1 svakoj
koloni sarno jednu jcdinicu: 05ta10 Stl nule). Buduci da za taJ::vc matricc, vaii
p -, :;:;: P 1 : matrice susjedstva izomorfnih gra[nva 5U dakle slienc matriee.
Opsta teorija sistema Iinearnih jednacina
2.1 Sistem lineamih algebarskih jednai'ina
O\'djc ce1110 razmotriti sistemc ad m lincamib iednacina sa n nepoznatih.
gdJc su 111 i 17 proiz\'oljni prirodni broievi. .
Pod linearnolll od n X,. \'; .... . '-Ii podrazumi-
Jcvamo jcdnacinu obiika'
. { prOlzvol.1l1i u opstem slncaju komp1eksni bro,icvi kOJe
ZOvcmo koeiici,icl1fiJ1la lCdnaCinc (1). i proizvoijan 11 opStcm slucaju
kompleksan broi, koii ZOVC1110 slobodan Clan lcdnadll1c (1), Dakle. sistem
m Iinearnih jednacina sa 17 ncpozna1ih.ic oblika:
(2)
gdjc su
O,} , .11) kocJic(lenl! siSfemo (2).
.x" ncpoznatE' Ako.ie
h = () za '::/1:::: 1.2. . f1l tacta lil sistcm (2) kazemo da je homogcn, a ako
JC bar jcdan od brojeva h::;L 0 Z<:t sislCm (2) kazemo dn je nei1omogen
Slsrcm.
Za llredeml 11-1orku (['I'C
2
. .e
ll
) brojeva ka.zemo da je ,:/del?je srslcJtw
(2) ako pn z.:m1jC!1J XI::: (j'),;2 :::: C Xn ::: C" sistem (2) prelazi u jednakosti
medn broje\ima.
Za d\·a sistema oblika (2). koji nc moraju imati isti brc:j jecinacina. kazema
d,a, Sll ckvivolenll7i, ako je svako rjesenje .icdnog uJcdno i rjesenje drugog
SlStema 1 obmuto. Taka naprimjer aka i-tu jecinaCinu sistema (2) mnoiimc
"'. '), Elcmenwmc sIstema Imeamih iednaCinii
1'" .' I
broJcm X -+ 0 dobijamo sistem, koji je elc\·ivaientan sistel11u (2), Aka sistem
(:2) nema rjesenjc, tada kaiemo dajc all nemoguG' VJrot7vrjecan). Aka sistcm
(2) ima bar .ledna tada kaicmo da je on sag/asGn (rjdiv, moguc),
NIJC lcsko zakljucitl aa je homogen sistem uvijek saglasan jer jc
.Y_ = x., = ... = xI'< = 0 .ledno tak"og sistema koje se zove frivUG/no
rrdcn)c Aka 1e n-tor1\:a (C
1
('2' ,c,J brojCV8 homogenog
SlStema. gdjc .Ie bar jedan od brqieva c,:;::: 0 tada kaiemo da je
\(;1:(> .e
ll
) ,:jdcI1je homogenog sisren-w.
.!aSllO ]C da svaka nepoznata x, figurisc u (2) bar s jednim koeficijentom
razlicitim ad nule.
2.2 Elementarne sistema
linearnih jednaCilla
Pod etememamim transfonnacijama sistema (1) linearnih jednaCina smatw-
mo operacijc:
r. Zanycna dvUII jeanaCina
/,vinoieI1,1C /110 k(!/e jednaclI1c szstemo razlianm ad nule
.' DodavCIl1fe jedne jednCl(}1/1J':, koja.ie prethodno pomnoiena nc-
klln razliCitim od nuic, neko.l drugo.jjednaCinl.
Nije tesko pokaza1i da elcmcntamim 1ransfonnacijama sistem (1) prelazi u
llJcmll ckvivalcman 51stem. Zalstn ako prvu jednaCillu sistema:
G1IX, + ... +cz
jll
x" = b
l
(f21Xl +a
Z2
x] --1_ •• , +a
2
1> x" = b;c
pomnoiirno brojem A:;t;: 0 i dodamo drugoj jednacini, dobUamo sistem
CijjX
l
+OI:X: ---':-- ..• +G
in
XII = h)
(0:1 all)x: +- + /: G
1
Jx: + .,. + (a'2l1 ainx
lI
) = b:
0)
Q]]x, +a
32
),:: + ... +a
31l
Xli :::; b
3
(1)
138
Opsto:! teorija slstema Imearnih Jcdnacinu
Neka .ie., (c
I
,e
2
, .• ' ,c,J proizvoljno fJcsenJc sistema (I). Jasno je da je.
(el,c" ". ,c"l [leSellle i sistema (2) koji se razlikuje od sistema (1) sarno P9
drugo.l jednaCini, kola je predstavJja pomocu prve i druge jednaCine, pa pre-
rna tome rjesenje (c
1
, c
2
' •• ' '(',,) zadovoljava i nju. Obmuto. svako
sistema (2) zadovoljava I sistem (I). Dakle, sistemi (I) i (2) su ekvivalentnL
tj. aba su iii protivTjccni iIi pak saglasni te imaju jedna tc ista rjescnja.
2.3 RjeSavanje sistema Iinearnih jednacina.
Metod eliminacije
Za iznalaienJe rjesenja sistema Iineamih .Iednacina izlozicemo takozvanu
Gaussovll mctodu climinacijc, kojom se svaki sistem od m lineamih
jcdnaCina sa n nepoznatih moZe rijesiti. GaussO\' metod eliminacije zasniva
se na elementamim transformacijama sistema. Posmatrajrno sistem:
G11X, +a
L
,x
2
+ .. ' "'-all! x" ;;:;; h
j
allx! +G
22
X
2
+ ... +a
211
xn ;;:;; b
2
(I)
i pretpostavimo daje all ¢ O. Ako prvujednaCinu sistema (1) pomnozimo
G?) 'd d d .. . (l3i
sa ---- I a amo rugQ], a zatIm mnozimo sa - i dodamo trecoj itd.
all all
dobicemo sistem ekvivalentan sistemu (1), tj. sistem
QjjXj +a1Zx
Z
+ ." + alii xn :::::: b
l
a(l) x ..L ••• --l- a(l) x - b(1)
22 :: I '2n 11 - 2
an) x + .", +a(l) x :::: bill
32 311 n
a(l) x + ... +a(l) x =: h(l)
nl2 2 nIn /I m'
(2)
Neka je sada ag) ¢ O. Isti postupak cJiminaci.lc primjenicemo na poslje-
dnjih (m -- 1) .IednaCina sistema (2) i dobicemo njemu ekvivalentan sistem:
2.3 I\leSavanje sistema lineamih jednl1cina. Melod ehminaci.w 13<)
Q11X; + ... +a x,,:::::: b.
+ + ... + a;:: x,: :::::
(3 )
Nastavljajuci postupak na isti naCin, poslije (k - 1) climinacija dobija se si-
stem jednacina
Ci
l
:_\ -"'('12."(; -;- -i-al" x" = b,
(1:. (1,
a
'l2
+ ... T aj.;," Xn (4)
koj!.Ie ekvivaientan sistemu (1) SvodenJem sistema (I) na sistem (4) moguce
jc samo anda kada Sll :t:. O. Mcdutim. ak:o je re-
cimo a I! :::::: 0 _ tadn 5C na prvo mjeslo u SiSlCIllU dovodi jednacina u kojoj jc
koeficijcnt uz Xl razliCit od IlUle. Aka takvc nema, sistem ima (17 - 1)
nepoznaiih.
Aka se u bilo kom koraku, pri dobijanju sistema (2). (3), (4) desiio da koefl-
cijenti bar jedne ad jednaCina pomenutih sistema budn nule a slobodan clan
razliCit ad nuie, onda bi51110 zakljucili da jc sislcm bia protivljecan, pa
prcma tome i l1iemu ekvivalentan sisLem (1) bio bi protivrjecan.
Sistem (4) u kame k maZe biti ll1anje iii jednako n jednostvano 5e moze rije-
siti "iduci odozda na gore
ll
. Ako.ic k::::: n sistem (4) ima jedinstycno rjese-
nje. Ako je k <17, onda sisLcll1 (4) pa i sistell1 (l) ima beskonacno
U tome slucaju X
I
'):2' ___ , XI; izraiavaju se pomocu nepoznatih x
k
+1" , x/I
ko.lC su potpuno slobodne (nezavisne) Dakle_ XPX2_' _Xl su oblika:
(5 )
Xi; :::::CkkT1Xk'il +Ckk.,.:X
A
_: -;-"'+ck"xn +C).
Za izraz (5) kazemo da Je opste IjeSenle sistema (4), OcillOSllO sistema (1)_
gdje je k < n , jer su tl njemu sadrZalla sva takozvalla partikuiarna ':idicnjo
koja se dobijaju kada za XI. .. j •• "' • x" umlemo proizvoijne vrijednosti. Da-
kle. sistem (4) rjesavamo taka sto X
k
_]' _ xI' prebacirno na desnu stranl!
jednakosti i iz posljednje jccil1aCinc odmah izrazimo vrijednost za x
k
_ Zami-
.Ieniv'i, tako dobijeno x k u pretposljedn0J jednacin! dobicemo vriJednost za
140
Opiita teorija sIstema lineamih .1edn8Cillil
."k.-j" itd Na taj naCin dolazimo do prvc jednaCine iz kojc naiazimo IT1-
)ednosl za X,.
Prirn,jer. Metodol11 climinacije sistem
X; +2x: x.'. + X.
j
::::
2xI - :;::;:-2
3x
j
-x:::--2x:,+ x .. =5
XI ·-x: +3X3 -5X4 = 6.
IVlnozeci pnru jednaCinu sistema (*) redam sa -2; -1 i rezultate rnnoZenja
dodajemo redam drugoj, trecqi i cetvrtoj jcdnacini, dobijamo njemu ekvivale-
ntan sistcm
(**)
-7 Xl + X 3 - 2x 4 :::; -8
-3x::. +4x, - :::: 7
Mnozimo sada drugu jednacinu sistema (**) sa 7 i 3, rezultate mnoienja d(\-
dajemo redom trecoj j cetvnoj jecinaCini, dobijamo njemu ebtivaicntan sisreTIl

=0

7x, -6X4 = 7.
(***)
7
Al:o treeD jednacinu sistema (***) pomnoiimo sa -"f i doda111o cet\Ttoj
jecinacini. dobijamo sistem ekvivalentan sistemu (***):
Xl +2X2 + x
4
:::::-]
.L. -+ Xo ::::: 0

8x, - 2x, = 8
. , =0
Posljednji sistem ima trougaoni oblik i njega direktno rjesavamo iduei odozdo
ka gore. Naimc,iz posljednje jednacine slijedi x
4
= O. ZamjenjujuCi x
4
= 0
l! trecoj jednaCini dobijamo x) 1. lz druge .Jednacine dobijamo x, -1 • a
1Z prve x, 2. Dakle, sislem (*) ima jedinslveno rjesenje (2.-1,1.0).
BuduCi da sistcm (l) moZe sadriavati i nekoliko hi(jada jednacina j ista loliko
nepoznatih, pribjegava se kraeem zapisivanju sistema (1). Naimc. sistem (1)
llloiemo zapisati i U obliku
141
,
I>ikX, ... m)
k"'l
gd.le indeks i odreduje redni broj jednacine (racunato odozgo na dolje). a in-
deks k nam govori da koeficijent G,!: dalazi uz nepoznatu x k .
2.4 Uslov saglasnosti sistema linearnih jednacina
KonsleC! slav I 0.6) na]efikasniJe cemo lskazati uslov pod kojim .Ie sislem li-
ncarnih jednaCina
Q11Xj + ... +Cl
ll1
X
n
-;:::;b]
(I)
saglasan, Taj usiov poznmje kao Kronecker*-CapeHiev** sta\'.
Stay L Sisfem (l)le sagiasan (l. 1nlCl har.1cdnn '7den.lc. aka i samo alwje
rang sistema (1) ]ednai: rangu proJiirenc marrice i.'i'tog sistema.
Dokaz. S obzirom na operacije koje sma definisali meal1 koionama,
sistem (1) mo.zemo napisati U obliku
(2)
1. Ako sistem ima rjesenje, tada relacija (2) pokazUJe da je kolona slobodnib
clanova lineama kombinacija svih kalona marrice sistema, tj. matrice
i a" ... a",l
A : : J' .
Lam] ... a
mn
Prema tome. dodavaI\iem ko1one slobodnih clanova matrici broj lineamo ne-
zavisnih kolona se ne povecava, pa je Rg A Rg A *, gdje je
raIl'" Dlll hj
::: I:
i
Lam) ... Om" bm
lZY. pro!hrena matrica sistema.
*) L. Kronecker (1823-1891), njemacki matematicar
**) /I.. Capelli (185)-1910). ita\iinnski mntcmntlcar
142 2. Opsta leorija sistema iincamih ,iednaCin
a
2. Aka je RgA:::: tadn je bazisni minor matrice A istovremeno i bazi-
sui minor mauicc A * , sto znati da je kalona slobodnih clanm'a lineama kOj
mbinacija onih kalona matrice A kojc sadde clemente bazisnog minora.
Prema tome kalona slobodnih clanova je lineaI1k'l kombinacija 8vih kalona
matrice A, Ciji koeficijcmi predstuvljaju resenje sistema (1) .•
Iz Kroneker-Capelijevog stava slijedi da je svaki homogeni sisten1
uvijek saglasan. Pri tome n-torka Ciji su svi elementi nule tj. (0,
l:jescnje sistema (3),
(3)
,0) ]e
Stay 2. Aka Sll (Xl' ... ,XJ i ... ' ,1:,) dv({ rdel'{j({ sistema (3) tadclJc
I rna kOja njihova linearna kombinacUa sistema (3).
DoIIaZ, Ako su ured]ene n-torke (X""" X,,) i (1;, '" r]o-
sistema (3) tada.ie
"
L (i,k ;;;: 0 za svako i" 1 S; i :::; n;.
Aka sada uvrstimo uredjcnu n-torku
]ednacinu sIstema (3) dobiJamo
v 'pY)
T -'/1
ia'k (aX, + aia"X, + Pia'kYk = aO+ /30= O.
k=) k"-1 ko=l
u i-tu
Dakle, n-torka (aX] + , .. ,aX
n
+ /31',1) zadovoljava i-tu jednacinu si-
stema (3), pa buduci cia je I proizvoljno to je (aX, + /31'" ,,, ,aX" + P Y,,)
rjesen]e sistema (3). III
Na osnovu ovog stava zaldjucujemo da ako sistem (3) ima jedno netrivijaino
resenje, on tada ima beskonacno mnogo resenja, koja su lineama kombi-
nacija, skupa iinearno nezavisnih resenja sistema (3).
lednostavnosti radi, prctpostavimo da se bazisni minor matrice sistema (3)
nalazi u presjeku prvih r vrsta I prvih r kolona. Tada m - r ]ednaCina siste-
ma (3) koje odgovaraju vrstarna matrice istog sistema u Kojima se ne nalazi
niti jedan element bazisnog minora, su lineame kombinacije ostalih, .ler je
svaka od posljednjih m - r vrsta linearna kombinacija prvih /'. MnozeCi
prvih r jednaCina koeficijentima te lineame kombinacije i sabirajuti ih
dobijamo jednaCinu ko.1a odgovara dato.l vr31i matrice. Na ovaj nacin
posljednje m - r jednacine mOZemo odbaciti, jer one prelaze u identitete, ako
prvih r prijede u identitete.
2.5. Kvadrami sistemijeduucina
]43
Ako jc r:::: 11 ostaje slslem ad n jednaCina sa 17 nepoznalih i detennimmtom
sistema razliCilOm od TIule, pa na osnovu Cramerovog stava zaldjucujemo da
,Ie trlvijalno rJesen]e jedinslveno fjeSenlC sistema.
Za r < 11 , iz svake od r jednacina prcbacimo na dcsnu stranll one nepoznate
Ciji koeficijcnii ne Ide u kolonama bazisnog minora. U tom slucajll sistcl11
(3) poslaje
allx; +"'+OjrX, "'--T-([;nxlI)
(4)
a r\ Xl + ... -;- a rr X r :::: - (({ r, _I X ,'-1 + ... + (! , Ii X " )
gdje, Xl" ,X, zovemo glavnirn nepoznarzm. a
r, I-
-Xli
s£'in1 nepoznatima.
2.5 Kvadratni sistemi jednacina
Prethodno smo izloiiii metodu eiiminacije za sistema od m
linearnih jednacina sa n nepozllatih.
Ovdje cerno iskazati i dokali'lti Crarnero\'* sim' nZ! osnovu kojeg S8 I:jcsava
sislem od n linearnih jednacina sa n nepoznatih
Stav (Cramer). Sis rem od Il linearnih jednoctnc sa If nepoznarih U. si-
Slern
(I)
irna jedinsrveno rjeSenjc, kada.le dClcrmznanta mat rice sisrema razli(}ilCl od
(jdcnje je data ,vomoi:u:
(2)
gdje .fe, f':.. determinanta marrice sIstema. ° 1'1, Sit dererminame marric({
koje su dobijene iz matrice Slsremo, zamjenom i-te kolone. kolonorn
slobodnih koe/icijenara, U.
all ({I:
" ,
[I bl ({)H-i
··o)n
all CI " ,

G
ZI
_
ti
... ({2n
6, = (3 )
ani a,l: "'0", lOll o nJ-, i
••• Cf nil
G, Cramer (1704- J 752), svi.;;arsk.i llwknlilliZ;i.lJ
44
slslcmll il1leanlih
J)oiLa;:" DokazinlO prvo cia jc n-lOrka brqic\'a
!\, L,
D 6
Ijesenjc sistel11a (I), U tom cij.iu zamjenimo u k-toj jcdnacini
rcdom sa
RaZ\'ijajuci L\ po i-to.i koiom. dobijal11o
1.-\,
.x"
gdc .Ie
kofaktor clcmenata (J;; u marnel sistema (J). Poslije promjenc
rcdoslijeda smmranja dobijamo
Ii, /\ __
)'" 0 '" -- _. - / /}. ; L'i" A
.:.-, /, . Ij II /.-<' ',,--, '
,,,I '---'._, '-]
(4)
Kako je l1a OSl1o\'U (2) u (1_ 4)
>'0", .11/,'
za!;;:::!:
Z<1 ) ::::, I:
tn 1Z (4) dobijanw
Dakic rI-lorka
zadovolja--va k-tu .lednaCinu sistema (1),
/L
Kako smo Ie uzeli proizVOI.1I1O to .Ie
-
L
io,
io
resen,ie SlSLem(] .
io "
Pokazimo sada da 1C qcsenic sls1ema (l) dato pomocll (2) jedinsl\·cno. Po-
smatrajmo, u 10m (X),X;:, ,A_-,J i identitete u
prelazc svc jednacinc sistema (I) p1'i zamjeni ovog /\1\0 izabe-
1'el110 broj I proizvoljno i pomnozimo prvi inclentitet (icdnakost) sa A
1
; dll1-
gl sa .. . }1-U sa /1.", pa ih sabcrcmo, dobijamo
" X ", L,Ok,' = L-,tJl,-
Keo,
lj
odakle. a na osnovu (3) u 0.4) dobi.J(llllo
Kvadralni sl,,1f.'mi lednaClllil
Dakle.2<l L\ of; 0 vrijednosti X, imaJu obliL (2). i buduci da.it: I pr01\'o\J110
L\_
jcdinslveno sistema (i) Zit \if = L2.
io
. n , r€
PrimJedba. Aka je s1stem (1) hOl11ogen. tada je na osnovu Crameron}g s1ava.
tri\ijalno \iesenjc (XI:::::: O,x
2
:;;:; O. .x" = 0) jedinstvcllO lJCsenjc tog 1101110-
genog sistema. Zaisia. biteL:;: O. A = O. 2,'1 s\'ako i:::::: 1.2. .17 buduci
da jc /-1a kalona. kolona nuia.
Aleo bazisni minor oZllacimo sa tada na OSl1O\'\1 Crameluvog stava ima-
1110
a
1
" ••. a 1" - (a x -:- . ,. +- a x
, . I • 11'-)' r-' In
a,] ---a,-,: -(arl;_IXr.' "'+Cr"X
n
) D,,_: ···a,_,
li'l s'\'ako I:;:: L
(5 )
Li ,: !i ,
--------;;:Xr "·
gdje su: ii
l
],
,1I1.11_r' .il'I'
. Dr_'i-! redom dClcnninante.
°r
Cl r : D
J
:
, , ,
0; 1 ,
"
(Ii ,
6.1' i
kqie ne zavise ad parametarskih nepomatih
dajemo po volji
-'H·j'
. X Ii ci,lc vrijcdnosti w-
Stay 1. Ako je rang matricc sIstema (3) (2.4) .lednak t, rada SISlcm (3) 72
(1.4) ima n - r hnearno nezavisnih re§enjo.
Dokaz. Da bismo dokazali ovaj sta\', dodiJclimo svakoj od n - r
parametamih nepoznatih, slijcdeCih n -,. vrijednosti
146
1 )
2)
n - r)
.2 Opsta lcorija sistema ill1eamih .lccinaCina
X
r
._
1
;;:::: 1, .1,-_2;;:::: O . .1,-+3:::;; 0, .. . x" ;;:::: 0
c\ =0. ::::0, .. ".1,,::::::0
;\:,,+: ::::0, xr+2 ;;::::0. x,,:; ::::::O, ... ,x"
Za svaki ad ovih n -" t slucaje\'a dobijamo iz (5) odgovarajuce vrijednosti z.a
glavne nepoznate. Dobijena rJesenja sistema (3) (2.4) predstav11'U110 U obliku
kalona, \j.
X]2
X
21
X
22
x
2n
_,.
XI'I x,-'2 X"'I_I
Xl
- 0 x,,_, 0 (() )
()
0
0
() ()
0 0
koJU su lineamo neza.-visna, Zaistu, ako pOSl11atramo matncu sastaviJcnu ad
kolona x], ... 0 X 11-)" , vidjeccmo da ana ima minor reda n - r koji jc jcdnaL
jedinici a Ciji clementi ad koji je svaki jedinica, nalaze se u posljednih n - r
vrsta. Prema tome, njen rang je n - r, p3 su joj sve kolone iincamo
nezavisne, .ler ill ima upravo n - /' . I
SImp (6) zove se osnovni ((imdamentalni) slstem rjdenja sistema
(3) u (2.4).
Stav 2. Ako je Xl' ... ,X
n
._
r
proizvo!Jan fitndamentalan SISIem
sistema (3) iz (2.4), tadajr ma kaje J:je.s;enje Xsistema (3) iz (2.4) linearnn
komhinacija rjesenjo Xl'" . X'I-/'
Do/(az, Posmatrajmo matriel! A I cije su kolone data
X, X
l
- .. , ,X,, __ r' Rang matrice A' ne maze biti manji ad n - r jer ona sa-
drii n ._- r lineamo nezavisnih kalona. S drugc strane iz (5) vidimo da je
svaka ad prvih r wsta linearna kombinacija posljednjih n -- r. jer aka
posljednjih n _. r vrsta rnatrice A I pornnozirno sa koeficijentima koji su na
desnoj strani prve od relacija (5) pa ih saberemo, dobicemo prvn ITstu matri,
ce A'. Analogno bismo dobili i ostale od prvih r vrsta. Zaio elementamim
transfonnacijama mazerna prvih r vrsta rnatrice A I pretvoriti u nule, sto
2.:' KVi:ldrmni sistemi jednaCina
147
mati da njen rang ne maze biti vcci od r. Dakle. Rg A' ;;;: 11 - r j clementi
bazisnog minora leze u kolonama "Y
i
_. _ X,,_, Dokaz slijecii na OSl1o\'U
slava 1. (1.6). E
Nclcajc Xl' ... _-1\"11_1' fundamemalan sistem rjescnja sistema (3) (2.4) Pos-
matrajmo kolonu
tj
)(::,'c
1
X +. +
/i-I
i XII
,
:::: c]:
i
L X nl
i .\ ill-I
-T"" + C,,_r I
LX""
(7)
Na osno\,u stava 2. (2.4) s obzirom da je lineama kombinacija
sistema (3) (1.4) takode sistema (3) (2.4) odnosno, ma kakvi bili
brojevi c" ... ,C",., kolona X odredena relacljom (7) JC fjesenJe sistema (3)
(2.4), Obmuto, prerna stavl! 1. za svako homogenog sistema (3) (2.4)
postoje taievi brqjevi c) .... ,C,,_, za kqje vaz! 0), lzraz na desnqj strani II
relaciji (7) zovemo opiHe I:/d'enp:: Sl.Ytemo (3) (2.4).
Posmatrajmo sada paralclno sistcm linearnih jednacina (8) i njemu odgova-
rajuci hOl11ogeni sistem (9)
allx)..i..··· + alII x" ::::b"
(8)
al1 x1+· + al"x,:::::O
(9)
Stay 3. Aka je (Yl"" ,y,J 17'denje sistema (8) a (XI"" ,x,J l'}e.';eJ1]e
njemll homogenog sistema (9). lada]!:'
Xl + J'j,X
2
+ .h,·· ,X
II
..L)'/1
,:/e§enje sistema (8).
Do/wz. A.ko adgovarajucc zbirove Z:'1mjenimo l! i-taj jednaCini si-
stema (8) dobiJ'uno
" II"
LOlk(xt- +}'k):::: 2':0",.xl.-+ La'kYk ::::0:, (i::::1,2 ... m).11
k"'l k,,] k"-l
Stay 4. Ako SU (YI'" ,Y
n
) i (z], ... ,zJ ma koja dva rjesenja sistemo
(8), tada/e
J4fl _ Opsta tCQri.ia sistema lmeamih .1CdnaC111il
v -
-"
rakoae sistema (9)
J)oiwz. Zamjcnom odgovarajutih wijednosti II
ma (9) dobllanlo '
i-toj jednacini siste-
I, "n
La1k(Yi.- -Z;,):::: "I:0,k.L.- - Lail:z! ::::b: -b;::::O,
).-=1
(
, _ '0 ') II!
I - ... _111 .
Razmotrimo sada kol0l111
sistema (9), Na
flksiranom Z mijenjajuci
}':::: Z X . gd.ie .Ie Z r.iesenje sistema (8) a )(
osnovu stava 3. Y jc rjesenje sistema (8), Prj
)i' dooi.iamo razlicita sistema (8).
Stn" 5. Akoje );"),. -./Y
n
-., jimdamentalan SIS tern !:feSenja. slstema (9) a
Z neko rldenle slSlema (8), wda]c kolan"
y::::z",;"c,./r,·, .. , +c" .. ,-)T'1_'"
(j
1 fj-I
(10)
Il /l-Y
,:;denjc sIstema (8) gdje .\T J /I-I ma kqii bro]cI"i. ObrnIlto. za ma
kqjr ,:/delYc Sl.vlema (8) poslqle C j' .. ( tako da vaii (10)
lzraz oa desnoj strani relacijc (l 0) naziva se op§tc l.-je,fc'4e sistema (8).
Stav 6. Neka .Ie matriea s'istelJla 11 linearnih jednaCina sa n nepoznatih.
Ako.JC det A :::: O. facia je SIslem protlvr,lcc>on iIi saglasan sa beskonacno
mnogo (neodreden)
J)okaz. lz uslova da je del A :::: 0 slijedi Rg A < 11, pa odgovaraju-
ci homogeni sistem datog nehomogenog sistema, ima beskonacno mnogo
Ako je polazni sistem saglasan, i on na osnovu (10), ima
ml1ogo Ako jc Rg A" :::: n to znaci da je Rg A ¢ Rg A", pa na
osnovu Kronecker-Capelijevog Slava sistem jc proti\-Tjecan. S druge strane iz
Rg A' :::: n a na osnovu Cramerovog stava slijedi aa je f::.::::; 0 a bar jedno
"; ± 0, l1li
3.J I\1alricnc iednacinc
3. Matricne jednacine. Matricni poiinom
3.1 Matricne jednacine
}\1atricnim jeanacHnama zovemo jednacine oblika'

Y A lJ
149
(I)
(2)
gdjc su A i B date kvadratne matricc n-tog reda a i Y trazene
dratne matrice istog reda 17.
Pod rdenjem matricnih jednacina (1) i (2) svak.u matricll
reda koja zadovoijava (l) odnosno (2).
Aka je det A*"O tada matrice jednacine (1) odnosno (2) im3;iu jedinsTvena
resenja i one su redom :

Aka je A singniarana, tada A -\ ne posroji i 11 tome sluC3;iu matricne
jednacine (1) odnosno (2) iIi su iii 11113jU beskonacno mnogo
resenja.
Kako se svaki sistem ad n lineamih jednacina sa n ncpoznatih, \i. sistem
moze napisati U obliku matricne jednaCine oblika (1). li
gdje su A. X i B slijedece matrice'
[Xl
I
xo
X ;
I '
I
Ix
L'II
i·b.
I b,
lJ I •
lb"
(3 )
(4)
to ako .Ic, matrica A sistcma (3) regulama,
odnosno matricne JednaCine (4) dato sa
iacta jc sistema (3)
ISO Matricne icdnacim;. Mutric11I Doiinom
jedinstveno resenje.
Matrica X::: A-I B je resenje matricnc jednaCinc (4) odalde dobijamo
resenja sistema (3) koja 511
1 11 ,
x, =t:LA"DJ' (i=I,2 .11)
I"']
gdje je !1:::: det A, A,J su kofaktorni elemenata
J-toj jednacini sIstema (3)
3.2 Matricni polinom
a . ,b Je slobodan clan u
'J' J
Pod matricnim polinomom P (A) kvadratne matrice A podrazumi-jevamo
izraz oblika
P (A) :::: ex {' 1 + (X '< A + ... -'. ex I: A r (ll
gdJe su (/. 0' a I a II brojevL n-prirodan broj. Aka.ie a,,:;:::: 0 lada w
matrieni polinom (7) matrice A, kilZ.emo da je stepenc, n. Poiinom nultog
stepena bio bi polinol11 a (I j _ (a n "¢. 0) Aka su svi koeflcijenti (brojevi)
a 0, ex I '" an nllie, tada 0·)::::: 0 predstavija nuia polinom kame ne dodje-
lJujerno nikakav stepen.
Ako rnatricni polinom stepena iZ!iednacimo sa nula matricom dobijamo
matricnu jednaCinu n-tog stepena sa skalamim koeflci.iemima, jednacmu
oblika
Q(ll+a)X+···+anXII =0
(2)
Aka je data kvadratna matrica A = [0
1
)] reda 11, postav\ja se pltanje:
Postoji li rnatriena jednacina oblika (8) kOJoj Je A resen]e (koriJen), II kUla Je
zadovaljena aka se nepoznata matriea X matrieom A. kao i kaj1 .Ie
nalmanji stepen lakve jednacine? Da bisrno dali odgovor na ova pitan]c neba
detaljnije razmatrati karakteristicnu matrieu. matriee A i njen takozvam
karakteristicni polinom, cime se rni necemo baviti iako cerna ukratko nesta
reci 0 karakteristicnom polinomu matrice A.
Detenninantu karakteristicne matriee, kvadratne matrice A. reda n
rnatrice A - A 1 _ zaverno karakteristicnim poiinomom. matricc A. kOj1 je
n-log stepena po } ..
Dakle, ako Je
3.2. Matricni polinom
ani· . ann
lada je njcn karakteristican polinom
[/,. Ci I"
CI" j {f,,; ... o",,-Ai
II
(P,,(/. ) = (-1)''Jc''+(-l)"-') +iAi
Jednacinu,
, - ,
I) i
(3)
\",,(}.)=(Ltj. iA-icJi=() ('I)
zove se karakterisficna jcdnGcf!1.a morrice A
Korijeni karaktcristicne jednacine matrice A Jednacine (l2} ZOVll sc Su-
lJstvene (vlastite) vrijednosti (karakrenstidni morrice A. Simp svih
"sopstvenih vrijednosti I' gdje neki od mogu hili jednaki (kad
iednaCina (4) ima visestruke korijene) zove se .\jJ{!kwl' mClfncc A: U oznaci
. cr( A) . Moze se pokazati da je
lj,)"?:::,;A ,,:::!A!:::del;l.
odakle zakljueujemo npr. da singulama mamca Ii uua bar jednu sopsi vel1U
(viaslitu) vriJednost kop Je Jednaka null.
Stay 1. Svaka kvadratna marrieD A./e Iwrircn svnJw::.:, J.:arakreristicnog po-
linoma. (/. akoje
rp ()v ) ::: ! A - AI! tado.Ie (p {A) ::: 0
Primjer 1. NekaJe
A =! 1
L-!
det(A - ;,1)= det
2'1'
tada .ie
OJ -
-I
2
-}" 2=(l.
odakle dobilamo sopstvene vrilednosti date matriee A
IJ'i IJ'i
.A :::-+1- :::-._./-
1 2 2 2 2
Prim,ter 2. Odrcdni spektar matncc
(l
()
Buduc.t] da jc
()
! - /, 0
A () J--J:
o
tOle det(A - ;JI = 0
"1_ Vekl0fSkl prostOf]
(I
(I
del
il ).
0 I-) ()
i -
(I 1 -
Odaklc imamo'
A i-l.i,?)
4. Vektorski prostori
4.1 Lineami vektorski prostor
Definicija L Vektorski pros/or il! 1ll1earni veklOrski prOSlOr nad po{jem f(
Ie odmvl1a Ahelovo grlljJo V == y .... J u ..Ie de,fims{(!l(J f1117ozel?i c
ciemennmo 12 K, U Z(! svaki par x <:::: r > 1 I.;::: A" defimsorlo.le ),x
/.,X V Pn tome vrUedi
1. a(.\.-+y)==ax-i-uy (aEK:x,y,::f-'-').
(a,fJEK:xEV):
, a(fJx) (ap)s (o:,p 'EK:, 0'V):
4 I, x x (.nY).
E/cmeillc vekforskog proslO!'C/ zovemo VeK(Onma. Po//c K nad kO/lm Je V
veklOrski prosfor z()ve!l1O pO(lC skalaro. a elementc sicoinn
c\ 2 Pmn,ien vcktorskih prOSlon\
Najccscc se za polje skalara uzima sImp realnih iii simp kompleksnih brqjeva.
pa sc u zavisnosii od toga veh.'torski prostor T/ naziva reainim odnosno ko-
mpleksnim lincarnim vektorskim prostorom. Medutim, moze S8 za polje sk13-
ra uzeti npr. skup: svih realnih brqjeva oblika a + (J..J2 , gdjc su 0: j ,8
proizvoljni raeionalni brojevi. Iii, pak nes-to komplikovaniji sImp kao sto jc
sveukupnost bro.ieva oblika a-+- /3i + YJ +- of:, gd)c su a,/Jr,i5 ER, dok
su I,],!: imaginarncjedinicc (t
7
::::/::::e'::::-1).
Poljc brqiev<-l oblilGl a -r-l1i -+ yj --i-- lik zove 5e }Joffe icvClterniona, kqji SU
sasvojc strane pat. pOOpSLClli kompleksni brqicyj. Syi ostali primjeri polja
nad Kojima sc definise vektorski prostor, prcma komplikovanosti operac\ja u
I1Jemu_ manje-visc krece se izmeolJ ova dva posljednja primJera.
4.2 Primjel"j vektol"sldh prostOl"ll
klld da.icmo lincamih veklOfskih prosLora. duzni smo datl skup V. 11
n.iC111U dcfmisati sabiral1.lc i 111no±enjc s clemcmima poJja L. kojc takodc za-
dajemo. j onda prm,jeriti aa ii tako defimsanc opcracije II zadanim skupovimzt
aksiome veklOfskog proswra
1. RazlTIotrimo uredcnc n-torkc rcalnih bro.icva
x:::: (xl,x:. ,,\:,,) (x: ER: I:::::. 1.2. .l1i ' (1)
Na prirodan nacin uvodimo sabiranjc u SkUI'll
,X,): .Y, ER}
dcl'
,),',,) = (Xl + + Y2' , .. ,x" + .1'n) ,
odnosno mnozenjc sklarom E R :
de:!
;.x:::). (Xl "', .X,,) ::: . AX)
Prm:iera aksioma ko.ii dcfinisu \'ektorski prostor U OVOlllC slucaju ne predsla-
\'l.ia nikakvu poteskocu. Dakic, Rli je linearni vektorski prostor uad poijem
rcalnih brqjeva.
2. SkllP ::11 mAli matrica tipa m X n u kome je definisano sabiranje i mnoze-
njc skabrom lzao 11 pogl;wlju 1. je lincarni vcktorski prostor matrica.
_. l]ocimo u prostoru proizvoljllU dut (SCbrment) AB (A -:;f; B). Tacku A
nazivamo pocctkoIn, a Lacku B krajem duzi AB, Ovakve duzi cerno llazvati
orijemisanim duzima Dvije orijcntisane duzi x i y nazlvamo ekvivalentnim
'-I, Vektorski prostori
ako translacijom u prostoru mozemo y dovesti na x, tako da se ori-
jentisane duii y poklopi sa pocetkom orijentisane duzi x, a kraJ dUZl JI sa
kraJem duii x. .' . .' .
Geometrijska svojstva trodllnenzlOllalnog prostora omogucav3;Ju nam au
uhTdimo da je defmisana relacija izmedu x i y jedna reiacija
ncije. Ovdje se netemo baviti time, buduci da 6e ova pitanja biti detallno
ucavana poglavlju 1 narednc glave. Tamo ce, takode, biti defmisano. sabi-
ranje orijentisanih'duZi i njihovo mnozenje sklarom, brojem. Dakle, 1 simp
duzi u prostoru cirri vektorski proster nad poljem realnih
brojeva.
4 Neka su 1",1
2
... .1" .. , stepeni broja I EK, itlS; 1. Razmotrimo sImp X
svihpolinoma tl--->P(t):::cx{J+CX1l+ , .. stepena degP$.n-l.
SablranJe polinoma P i Q i mnoZenje polinoma brojem /, E K defmisemo
na slijedeCi nacin
(1' + Q)(t) 1'(1) c· Q(I)
(},P)(I) nuA + a,AI .. + a" .. :AI": AP(I).
O\lffi prirodnim operacijama simp X postaje vektorski prostor nad poljem K
kOjl obicno uzimamo R iii C) . Elememi (vektori) tog proslora su pol! ..
nomi. dakle ovdie su sada polinomi tacke prostora X, 1<ao sto su to npr. rea-
Ini broievi u vektorskom prostoru R nad poljem realnih brojeva R. Algeba ..
rske se izvode na potpuno isti nacin, iako je priroda elemenata tih
dvaju prostora bitno razliciia.
Ovim primjerom mi zaVrsaVa1110 ovo posljednje pogiavljc, uz primjedbu da
postoje velctorski prastori fiji su elementi mnogo bogatiji nego sto sma mi da-
tim primjerima ilustrovali lineame \'c1..'1orske prostore.
Nelea su sada u vektorskom prastoru V nad R, date Tacke Xl i .\"2
NekaJe dalje, ), ER; 0 S; x S; 1. SImp D cV ;
(x (1- A)X, + Xx,}
zovemo duz u orostom V
SImp A prostora V sa svoJstvom da za svako x,. x, E A slijedi
D ((1- X)x, + leX, i 0 S; I, S; l} c A
zove se konveksan skup. Konveksni slmpovi se vrlo cesto primjenjuju ne
samo u matematici, Zapazimo, da njih nismo lllogii prije definisati jer
vo uvodenje zahtijeva znatnu algebarsku strukturu.
4.)_ Lmeama vektonL Ba7 ..f! vektora 55
4.3 Linearna kombinacija vektora. Baza prostora
Nelm je V vektorski prosror nad poljem K. za tri eiemema C
J
E V, vn-
Jedi
(C
J
+ e
2
) + C
3
::: C
i
+ (c
2
+ (
3

Ovo svqisrvo nmn omogucava da defllliScmo zbir od tri vcktora
c, + C
2
+ c, ::: (c
1
-+- c: ') --i-- c:,
odakle sc indukcijom definise suma konacnog broj8 vcktora c
i
. c
2
' •.•• c" '::; r'
Definicija 1.
kombinacija
Za vekwf x pros lOra
vektora c
1
·e
2
, '£-'11' ako
po(ja K. cia jc
V kaiemo ci(J jC linearnn
pos[(ye inkvi sknlari
A
J
, ••• )'11
,('" EV kazcmo drt su imcart10 nczavJ.<mi. ako iZ
siijedi "l!::: ;,_ ::: ::: /.11 :::;:: (), U sUpr0U10l11. ako ([) maze biti zadovoijeno
tako da bude I" L. ¢ 0 bar za Jedno I:: tada SE' kaze- da su vektori
,C
n
Er'-'" linearno zaFisni.
Primjer L U primjcm 4 prethocinog poglavlja, veklOrl L
amo su nezavisni, Razrnotrimo rclaciju (1) U ovom slucaju
Ao ·1 + ;t,: f + t
2
+ ',. + }n-i jll-J = (j.
,I!-l
.1 line··
Budu6i da posljednja jednakosL mora vaziti za svako [, it i $. 1 1Z poznatog
slava algebre (vidi II (3.1)) zaldlucuiemo dale = /'1 = Ie", d). li
vektari su linearno nezavisrri
Stav 1. S'kujJ vekLOrG c
J
,e
2
, •. ,c" EV .)r.! lmcarno ZaV!5;an akoJf: rno
njegov podskup linearno zavisan
Do/wz. Neka su vektori c
J
c
2
, (k < n) iinearno zavisni,
tada je
)-lC
j
-i-X
2
C
2
-i- ... :::0,
gdje je bar jedan ad skalara , . ./ul; razlicit od uule. premn tome,
vaZice
_ C
n
JC linearno zmlsan. mi
Ako su lincami vektorski prostor! V i V' izomorfni. tada jc sisle11l vcktora '
C,.C_, .e
n
EV lineamo zi:lvisan ako i sumo ako je lineamo z3vis311 sistcm
n.iiho\'ih slik;:l <. . ... < u prostoru ]"'. Napomcnimo. da S8 izomorflzam
lincarnih vck10rskib prostora defmisc kao i kod dmgih algebarskih strulctura
(vidi 1 (3.2)). Daklc, (p: V V' jc izomorfizam rcainog vektorskog
prostora 'Vu realni vcktorski prostor V' ako \Tijcdi
C,?(Xl +. ""- (p(x
l
) -\- (XI' EV (p(x
2
) eV'). (2)
(.nY (p(X) EV': aER). (3)
Buduci dajc rp(O) ",,-0' ,gdjcjc (lEV 0' ,:::IF! tojcdnostavl10m primjenom
svojstava (2) i (3) na.iccinakosl
dobi.iamo
gdJc smo oZl1aCili sa X' =::; (pfx). sio pokazujc da lzomorfizam zaista CU\'8
imcarnu Z"l\'ISl1osl vcktora
Primjer 2. RaZIl1Olrilllo. bez ulazenjJ u dctalJc. racionalllc funkci,ic obiika
I I
x - [/i X - x -Uk
gdjc su 01' [/2' . 0/; medusobno razlicili realni (ili kompleksni) brojCVl
Funkcijc oblika (4) su sistem !incarno nezavisnih funkcija n vektorskom pro-
StOrti raciol1nInih funkcij':L koji ovdje neccmo detaljima opisivati. daklc. aim
su ER. takvj (uzimamo iz prakiicnih razloga k =;:\) da jc
x - {[ .. x - Ci
k
onda na osnovu jednakosri dva polinoma stcpen;:l k - 1",,- 2, iz dohijamo
homogeni sislcm jednacina
+ (0: a,)

(6)
Buduci cia jc detcrminanta sistema (6)
Ci: 0,
10 jc tnvijalno rjcscnjc I,; ""-
nJC.
([; LI- (1_
::;: 0 sistema (6) i jedino njegovo
<1,3. Lineama kombmacija vektora, Baza proslOra
1.57
Definici.ia 2. Za prehrojiv skllJl vektora
Cr' kaiemo do ie li-
nearl10 nezavisan ato hi/o kOji iCOIlCfcm poe/slOtr, predSltrv{lU ill7c-
orno nezavisni sistem vektora,
Definicija 3. Lincarm vekrorski prosfOr V naZlva se /wnacno almenziono-
iOI'1- ako jc II rnoguG;e nac'! kanacan maKsima/al1 linearno nczaVisan
sis rem lie/aam. Svaki takav sisrem vektora Z()Vc se haza prostora V.
Jasno jc sta znaci konacan linearno neZ,T\1San sistem Ycktora. Medutim. taJ
sistem cc bili i konacan maksimalan slstem iinearno I1cZ:'l\-isnih yehora, ako
se dodayanJcm bilo kog dmgog vektora prostora T" t0111e siste11111 vektora clo-
bija jedan linearno zavisan sistem vektora u V.
Konacno-dimenzionalni lineami veklOfski prostar moze imali \1Se razlicitih
baza, mcdutil11, buduci du je njihov broj uvijek isti, taj sc broj uzima za dimc-
nziju lincamog vektorskog prostora i oznacava npr. n ""- dim V . Veoma je 'VCl-
zno da se moze meau bazama lstoga prostora V usposta\'iti egzabna veza.
tako da.1e goto\,o invari.iantno u kojqj bazi prostora izraz.:'1vamo sve ostaic vc-
klOrc; tog prostora.
Neka linearni vektorski prostOl F ima bazll
)W.1<l sadrz] 11 vcktora. Ako je
lnosli lmearno neza\'1snog
,a"ER,takodaje
x proizvoljni vcktor i2
sIstema (7). slijcdi
x ""- ale] + +
(7)
v. lada iz maksima-
da postojc skalari
(8)
Buduci dajc predstavljanje vekLora x EV U obliku (8) jedinstveno. to sc vc-
!ctam jednoznacno pridruiujc uredena n-torka (a
l
, a
l
. ,all) E R" Vri-
jedi i obmuto, svako.i S8 ureacnoj l1-torki (fJ!
Slvcn naGin. pomocu (8) 11107£ pridmiiri vcktor
l' ""- ,0: c, + P: e= -+ +, fi"e
n
,P,J 7:. R" na jediE-
yx=(yai)C
1
+(ra2)c:: + + (ya,,)c
lI

Z:'lkljucuJemo da jc tab'o pridruzivanje izomorfizam prostora. V i prostor<1
fl'· . dalde. wiled,
T eorema. Svaki linearni vektorski pros{or koji posjcdUe baz71 od n vekto-
/'0, lzomOl/izam .Ie n-dimenzionalnom prostOrII RI).
4. VeklOrski prostOfl
4.4 Veza menu bazama prostora
Neka su u n-dimenzionalnom lincarnom vektorskom prostoru V Z:'ldane dvi-
Je baze
(1)
e{,
(1)
Sval(] sc vektor baze (2), kaa velctor prostora V, jednoznacno moze predsta-
vitI pomocu baze (I )
Marrica
"
e!=L.T,je
J
, i=1.2, ... ,n.
1",1
C
TIl TIll
"1"_1
" 12
I
721 .. T21l
" -
,
I
I
, ,
LT'II T21l "lmJ
(3)
naziva sc matrica prelaza sa baze (1) na bazu (2). Dakle. veza medu bazama
(I) i (2) i matrice prelaza T mozemo izraziti, na osnovu (3), II obiikll matn·
ene jednacine
rC:l ITll T" T jie
! e" i T::!l 7:!2 ii, e:
2
.' I
I<J'
Lc;, 1...7111 T211 T,m Le"j
(4)
iii zapisujuCi matricu kolonu baze (1) sa c. a matricu kolonu baze (29 sa e'
U 0 ibnni
e' T e . (5)
Sa druge strane, ako Je T' matrica prelaska sa bazo (1) na bazu (1), imamo
(6)
Odakle. zamJCllom (5) II (6) i obrnuto. dobijamo
e'
tj . zbog linearne nezavisnosti bam c i e' ,

odakle JC 1" r
'
.
Ovim smo dokazali da Je matrica prijelaza iz baze II bazu, uvijek singularna
matrica.
Nekaje sada x E V, proizvoljan vektoL tj.
4.:-1. Veza medu bazama prostOnl
159
(7)
KoristeCi se relacijom (3),
" (11 \ /I / n
r " «', ,,- e '" i '" a' - c ..
. L 'j i L. j if ) L..rl.t:-.·, I'I}
J=) \. Jee] , ' i"-i
EuduCi du je zapisivaI1je vektora u bazi (e) jedinstveno, iz (7) i
relacije. slijedi
,Fl,
1=)
1} dobijamo matricnu jednaciml
la"a" , .. . 'J"I" .0'" ' .
drugim rijeCima, matrica vrsta (sacinjena od koordinata vektora XLI bazi e)
vektora x u bazi c, jednaka je matrici vrsti toga vcktora u bazi e I pomno-
zenoj sa desna rnatricom prelaska sa baze e u bazu c I . Odavde, jasno slijedi
[a;.a;.
Primjcr. Posmatrajmo U lrodlmenzionalnom linearnom vek'iorskom proSLO-
ru V, bazu
(8 )
Vektori
;;::2c, +3(\
. .
(9)
+c: +
cine, takode, bazu u tome prostom. pri cornu je matrica preia2<1 sa baze (8)
na bazu (9)
odakle nalaZlmo
R L
-1 -21
,
3 0 i,
,
1 '7 i
"'J
Vektor xo::: e
l
+ 4e
2
- c
3
, mo±emo u bazi (9) zapisati kao
gdje Je
S \)nllm1l1 proslOn
-1 (l
-4 :0:: [-l3 ()
g -"\ J 7
tJ nitarni prostori
5.1 Pojam unitarnog proswra
Lincarni vcktorskj nroSlOf )( dcfinisali smo kao aditivnn Abclovu grupu nad
policm I: rcalnih il'j komp!eksnil1 bro.ic\"ZL Daklc X.ima na se?] algeba-
rsk"ll strukturu. Upravo, zbog lOga osnOYDl POJll10Vl gcomemJc trod1ll1cnZlo-
nalno!;!, prosLora, k80 sto so udaljcllosL ugac> slmctrip, OkOl11ltosL ltd. msu sc
mot!ll razmalrati U okvIru lincarnog \'ckLorslcog proswra
(}vd1C ccmo sc llpravCl posvcliti mogucnoslim8 uvodenj,l pon:cnutih
trijsi..:ib DojmO\'zt u vcklorskom prostoru. i:1- "algebnssal1iem" tl11 pOJll1ova po-
skalamog proclukta. ccmo deftmsati u velctorskom prostom.
Definici.ln 1 < T/eklOrs/n IJroslO!' X nad lJoliem I{ rea/nih iil kompicksnih
, ,'" "{ V E" _X- vndruien tedon
hrmcv{f i1({ZiVan?O II11IlClrI7ll11. C/KO)C sva/\'Ol11 panl ".. ,- .
j
, I ,- (y ),\ I:, rako do vn,'I-edi:
i /,;onwJefJIl1 SI((I Ui". /(()J1 OZl1oUIVC/ 1 \. ,",. i , ,,;., '.' •
I (x:"" • .1')=(x, . .1')' (x,.X·.YE'X).
(ax. v) = U(x y) (:\;)' E;;X. ()'
4
:" Lf.:-':);;;::O,¢::;> x::::: ()
OvaKo de/inisono preslikavwya (x, .11) zovc se skalarni produkl vekzora x i
Rcalni unitarJ1l proslOf cestel sc ZO\'C Euklidoy I"cktorski prostor.
Primjcr 1. Ncka,1c .Y trodimenzionalni prostor orijcntisanih duzi. U\,CSCC11l0
skalami produkt pomocu
(x,y) 0:;' ixii.ricos"::':(x ,.1").
CiramrlV(l dctcnnmant!l 1(-;i
-------------------
gd.!c so duiine orijcmisanih duii .Y j y. a "::':(x, Ie ugao meau
njll11a, BuduCl drt ce1110 posebno razmatrati unl \TstU objckam u sli)cdccoJ
glm·i knjigc. ovdjc 6emo U istom skupu X definisati jos jedan skalami pro-
dukt kqji jc blizi algebarskom iumaccnju gcometnJc II proslOni .Y. Naime.
ako stm·in1Cl
gdjc Sll
y;=a;XlJ': ";-o·,x;.1"-
(X:' (Y pozinmi rcalni brqlCY1 i
, --).
jcdnostavno je prmjcriti da je (x,:v; skalarni produkt U J\.
Primjer 2. Razl11otrimo u RII -n-dimenzionalnom vektorskom proSlOnl nad
poiJem R
(x. y):;::; ( i )
i,'=-i
.:.0,,) , '7,,} c;: J?" Lahko sc moienw
\l\-jcritI da (1) definise jcdan skalami prodnkt II R';
5.2 Gramova determinanta
Skalarni proclukt u unitamom prostoru omogucava da efektivno ispitm110 da
Ii jc neki skup vektora iineamo zavisan iIi nije. linea me z(lViSnOSll
skupa vchora Xl' X], • x" sV0di SC 11a pilanjc da Ii jc relaciju
( 1 i
moguce zadovol!ll! na nelrIVljaiannac1I1. II za [1alledno U. () IZ poil3 K
Pomnozimo (l) zdesna sa xi.-' Dobijamo
li
+O:,,(XIl,xJ=O (k:o::L1 11)
s-to. buduci dn su ai_ u;,. .0:" nepoznati skalan. prcdstavlja hornogcni
si-stcm od n jecinacina. Transponovaml matrica ovoga sistema,ic
162 5. Unitann proslon
G (X,: x
2
: ".
(x,. Xc)
)
(x". x,)
(XI'X,,)
(x:"x,,)
(x".
Za svakih 11 vektora unitamog prostora rnatrica G (XI_ Xl'
je odredena i zove se Gramova* rnatrica vOOora XI' X?, .. x
, "
. .'.:,,) potpuno
Deremlinan-
ta matrice G(Xj,X2' .. ,x,,) zovc se Gramova determinanta i oznacava sa
f (x,. x" ,x,,).
Da bi sistem (2) irnao sarno trivijalno potrebno je i dovoljno, da bu-
de f (x,. x,. ,x,,) ¢ O.
Dakle, ako je ['(X
I
,X
2
, ... ,.\)::::0 sistem vekLOra xj,x:' ,XII Je
linearno zavisan. Nije tesko pokazati da wijedi i obratno Jos vise, pokazujc
se da ako su vektori xI,x:" '.':/1 lineamo nezavisni, onda .ie
r (Xl' X
2
, ,x.,) > 0 , sto sa svoje stranc, predstavlja vcliki izvor mnogih
drugih nejecinakosti koje SD veoma primjcnijive. Sa drugc stranc. broj
!x! (x) = (x.
.Ie dulina vektora x ili njegova norma. Za vcktor x kaz-emo da je narmiran
iIi da je jedmicni vektor, ako je !x];;;: 1
5.3 Gram-Schmitov* postupak ortogonalizacije vektora
Definicija 1. Kazemo da Sli dV(l vektora x, y unitarnog pros tara X okomiti
i x 1. y . ako.le (x,Y)::::::: 0 : do su dVD skupa XC)' Xl eX akomi/a f
pi.S'emo Xu J.. XI' ako je (X
O
,x
1
)::: 0 za svakl par Xo i x: .::; X;.
Definicija 2. SIrup vektora zove se ortogonalan aka 5'1£ bilko kqja dvCl ve-
krora toga sh-'7.lpa metlusobno okomita. Skup vektora zove se orml1ormira17
akuje on ortogonalan i akoje svaki vektor mgskupa nornuran.
Vamost ortogonalnih vektora je velika. Ona omogueava geometrijsku. a po-
nelead i fizikalnu interpretaciju razvoja vcktora po bazi Jasno, da oriOn0D11i-
rana baza ima prednost nad obicnom bazom.
T eorema. Svaki skup XI' x
2
, •. , x/I Linearno nezavlsnih veklora lInirarnog
prastora X moie se zamijeniti (ononormirati) .\'(! nizom ortonormlranih
*) L Gram. danski mah:lllalicar
*) E, Sdunidt (1876-1959), njemacki
5.:;_ Gram-Schmitov postupak ortogonaiJ:racije vektom
vekzura c1, e2 ,·· .Cn , pn ceml! .Ie l)1'VI haza prosroro X, dnlgi .Ie
ortonormirana haza pro.Y{ora --,Y.
Dokaz. Posrnatrajrno niz vektor.s
I x,
i
G
(x, x". ,J x,
)'/1 ::::1
1- -_ .. _____ _
I(x", XI) ... (x/p X"_I) .\
(I)
gdje je YII vcktor koji se dobija, jedino ako 58 napisana detemlinanta razvijc
po posljcdlloj koloni. G (XI' ,.\,) jc Gramova matrica vcktora
.x,,_,. Dakle,
y" ::::::: a
1
;\J + a;: x;: + '
ie vcktar YII u razvijenom
+a
obliku
"
.) x
l1
_
1
preko
,
fIX,. x
2
,
,.1.'" I) Xli (2)
detenninanti
ai' a 2 -
.G
II
_
i
_
r(xl·x.". :X,,_l)' Uocimo daje [aktor (-Ir-;, koji sc pojav\jujc u raz-
VOJD detenninante (1), vee EaddaJl U oznakama
,x
l1
_
I
)*o zbog linearnc
nezavisnosti vektora Xi' x
2
,
. x" ., ' iz posl.lecinJc [elacr)e, l)
y/::::::::ajxj+a::x:+ +cx/: __ :Xi:.l+ f (x
i
,x:,.
vidimo da je x
A
- linearna vektora Xl, X;
slijedi da jc x
2
lineama kornbinacija vektora Xi' ti
,X",)x, . (3)
,X;-_I')-\_ Odavdc
J ')' - vektor X_; !c
linearnakombinacija vektora XI,Xl,Y:;, tj. vektora Y
I
,)'::,)'" itd. Prema to-
me se veletor Xi; izramva kao lineama kombinacija vektora YI' .-V" 'Yi: _
a iz same definicije vektora Yk slijedi da jc Yr linearna kombinacija vekto-
ra XI 'X2' ... ,xk · Dalde sistemi vektora X
i
.X
2
, ,xi' i Yl'Y2'
baze istoga prosiora.
Treba pokazati jos, da je .1'1' . Yi.- ortogonalan skup vektora
1z (3) ml1oz.enjem sa xI' dobijamo
+C1:i:.j(x):.I'xl')----;-
+l(X
"
x
2
, ... 'X
kCI
) (x" x!,) .
Odaklc, radi znacenja brojeva ai' cx
2
, .. ,a
k
_
1
u (3) imamo
](,4 .:j Vektorskl proston
(Xl-X!') i
(X,,",,)
(x
(4)
Aka je sada p < k onda dctenninanla (4) 11na dvijc jednakc kolone pa je jed-
naka nuli. Prema tome.ic (Yb X]')::: 0 za p < k , a za p::: k bice
Cr"x")=f(x,,x,. .x,,) (5)
l'vledmim }'". --.LX!"""2' ,XIc povlaci cia ic JI: iJlo.l,':, -J;.-;. dakle.
skup )'1')':'- ... ,Y,o jcoI1ogonalan
Stavlmo Ii sada c" = y,/ly"i. lj
dokaz leareme je zavrSCI1, jer jc skup vcktora c; _ c
z
. . c. ortononlliran. 1ft
Primjetimo da iz (3) mno±enJcm sa YI: uzmemo Ii U obzir dajc (YI:' xp);;;: O.
za !I < k . n<1 osnOVll (5) sc dobija
,x,) . (6)
Sada ce bill
IJi = 1(x,) 1(x" x,).
ivJ
akako]c 1(x')=lx,t-: l(x,.x,)-',·.';, >0. \oje f(x"x,»O. Shcnoje
IXl!
, l(x"x"x:;l>O,odnosno f(x, .. c .. ,x,»O palz (6) sh]edi
Primjer: Neka su ;; j h dva proizvoljna vektora. lincarno nczavisna vek-
tora u ravni. dakle svaki vektor x iz fRvni mozcmo predstaviti U obliku
= C( ; + f3 b Kako odrediti broleve a I f3 0
.,
Pomnozimo skalamo vektor x sa ({ J h (skaiarni produkt smo definisali u
primjcru 2.)
5.3 Grarn-Schmitov postupak onot!onalizHcije vekto[ll
Sada moiemo iz ave dvije jednacine izracuna1i a i f-J. ali cc 10 bili najjc-
•• >
aka su a i b okomiti vektori. Tada .Ie a· h "'" 0,
--+ -,
aa'=a·x: f3b'=h·x.
Ako su jos vcktori a I b jedinicni. a-::: b
7
:::: [ . lacia je kona6no
-; --+ -.)
C(=a·x: f3=h·x.
a
Sl. 23.
Aka pak vcktori a 1 h nisu okomiti oni se mogll nadmnjesiiti ortogononni-

ranim skupom od dva vektora koji lez.e u istoj ravni s vektorima 0 i 17. tako
.le. npr. sku]) vektora a, d (S1.23) ortogonaian. Jos vise, vektori

-, 0 -; d
", = pl' e, = jdl
cine odgovarajuci ortonormiran sImp. Sa slike je
---+ -. -;
-f -..... ---+ -', ---)- -; (b '0)0 _.
d=b-(b·c,)c, = b---,-. II.
la! '.
---+ 1 ia·cr 0'
d - 'Ib bl!
1(a) -0
gdje posijednJu detemlinantu treba razvill po posiJeruloJ koiol1l. Odavde .Ie
, .
Id:'=d d=. ,. ,pale
f(a)
Naravno da mozcmo sve jednostavllo poopstiti na tri linearno nezavisna vek-
tara u prostofU.
166
6. Zadacl
6. Zadaci
1. Ako su A, B E .'Nt mn proizvoljne matriee i ex proizvoljan broj, pokazati:
a)
bj (aA)T
cj (ATf A.
2. Pokazati da je svaka kvadratna rnatriea A reda n zbir simctricl1e i antisime-
tricne matrice.
3. Pokazati da jc lineama kombil1aeija dijagonalnih matriea reda n opet dijaga-
nalna matriea.
4. Aka su A i B kvadratnc matriee a j fJ brojevi, pokazati:
aj
bj Ir( a A) a IrA.
cj tr(a A + JJB) = ex IrA + jJ IrB
5. Pokazati da je svaka kvadratna matriea A reda n zbir hermitskc i antiher-
mitske matriec.
6. Pokazati:
aj (-a-A-+-j3-B)T +f;BT,
bj (AT)' A.
7. Komutator [A, B] matriea A i B je uuIa matrica ako i sarno ako Sll
A i B komutativne matrice.
8. Dokazati da jc
(ABC)T = C
T
BT AT.
9. Pokazati da za svaku kvadratnu matricu A van:
a) A
3

bj Ap,q ·Aq =Aq ·AI': p,qEN
c) (APr =AP·q
6. Zadaci
IG7
10. Pokazati daje simp svih rCf:,'11larnih matriea isLog reda 1I odnosu n<l operaeiju
mnozenja matrica, grupa.
11. Dokazati relaeije:
aJ (detAr'.
b) A.
cJ (A, A
2
r' A,'
dj (AT
eJ ,
12. Aka jc matrica A sliena matriei B. tada je 11131riea B sliena matriei A
Dokazati.
13. Dokazati: da ako su A i B sliene matriee da je tada det A ::;:: det B
14. Pakazati daje proizvod dviju ortagonalnih matrica ortoganalna marrica
15. MelOdom eliminaeije rijesiti siSlcm
Xl +2x: +3X3 +2X4 + x:, =3
2x_ - - x
4
+ ::;:: 0
Xj +2x: -- x} +6x
4
+5x
5
::;:: 3
Xl +2x: - 5x] + 10x
4
-+ 9x,; ::;:::3
Rjdenje. (xj =X
4
+X
5
, x
2
=-3x
4
+1:
16S
i Vekton] ilm.'ilflllC opCraCilC s vcktonma
CETVRT A GLA VA
VEKTORSKA ALGEBRA
1. Veldori i Iinearne operacije s vektorima
1.1 Skaillme i vei,torske velicine
U prirodnilll naukama 1<ao sto su npr ilzika i mchanika sreel) 58 dvijc nstc
vcJicina: skalarnc i vektorskc. koic kracc ZOVC1110 skalari odnosno vektori.
Skalarnc \'cliCll1C potPllllO Sll oclredcnc svo.iim broJmm -vrijednostima j pre--
dst8vijaju se na odgovarajuclll1 skaiama ko.1c SC- lzrazavaju. odgovarajuCim
Jcdmican1(] za mjcrCl1Jc. sto .Ie 5t\"31" dogovor<\ i praksc_ Napnmjcr.
zaprcmmn SC" izraz.aVH brojcrn kllbnib CCl1l1111CUlfZ"c. pO\Tsina brojcm
knldralnih itd.
Vcktorskc \'cliCinc sc porcel bro.inc vrijccinosli dcfinisu .los pravccm i
smjcrol11. Daklc. ovdje 5C bavimo tZ\' klasicnim \'cklOrima 113 pravcu. u f<l\'111
i proslortl.
1.2 Po,iam vektora
Za daljc izlaganjc posmatraccl11o I'cktorsku vciicinu kao geornetriski pqlam.
ztmcmarujuci njen flzikalni karaktcr
Sku}) F(j svih lacaka jcdnc pr3\'c kojc sc nalaz:::: lZl11eoll tacaka P i Q
(1' 'T" Q) ukljuClljuci i njih ZO\'(; sc duz_ Tacke P J Q S1I krajcvl duzi PQ.
a rasto,]anje iZl11cdu lacaka
d(P,Q)
n
, Q zo\'c se ciuzina duzi FQ i obiljeZa\'a 5e
Duz kod kojc Sll krajnjc lacice ureaenc, duz kod koje je jcdn3 tacka
fJocetna a druga zove sc vekror ili onjenflsana duz. Vektor kod. koga
jc P pocetak a Q kraj predsta-vl.iamo kao na Slici 24_ i obil.1czm·amo sa
1.2 POJilH1 vektora Hi9
-->
F C! Rastqjanjc. tacaka P i Q ZOVC1110 mfeZ1WIOI1i (nonnom) \'ckLora
--> --:'>
P Q i obiljeZavamo sa ! P Q i. Vektori S8 obiljef.,avaju na jedan ad slijedeCih
nacina'
--) ---+ --:'>
ii, b ,"'" A, B, __ ' ABJ'Q" (s124 )

, A
SL 24,
-->
Za vektor P () kazemo da .1' e Ofl.,,'enl'I,"Llll (1"11«( \' I' _ . _ _ snqer, 00 .) prema Q. a za
praHl odrcdenu 1ackama P i Q kazcmo da je nosac vektora P Q
Dakle, vektor karakterisu slijedcci elemellli
1. lntenzitzer (norma) \'ektora jc lzmedu pocetnc i krainje
-----'> --, -) .- .
tacke vcktora i ob,iljez,ava sc. sa i P Q i: I p ;: ! P :
Pravac vekwrc .ic praV:1-nosac kojoj pripada orijcn1.isam odsjc-
caL
""\ vcklOra kao orijentacija odsjccka od njegove paccme JGl
n.lcgm·oj tacki
4. Pocetna ta< .. >:ka vekwra.
Razliklljemo slijedece vrste vektora·
1 Veklorevezane za tac9w: kao vcktorc ciii sc poceci ne mO!!u odvo-
jiii ad tackc za kqlu su !lvczani", kao naprimjcr sila koia dicluic
tijclo . .' .
.. , __ 2., VeKrOrC pravu (nosac): q_ \'cktore kqji sc He mogu
OdYOJlt:. 0.0 svog nosaca za k0.11 su "vezani
tl
, kao napnmJcr sila kqja djclulC na
kruto lIJClO. . -
3. cSiobodne vektorc: leao ycktorc kOjl nisu vczani ni za SVOill ')OC[-
_.. . .' J
tnu tacJm 11I za SVOJ nasac, kflO naprimjcr. -vekLOf transiacijc
Vcklor Ciji se pocetak i kraj poldapaju zovemo i obiljcZavaccmo
ga sa 0
Dva vektora, \'czana za tacku su jednaka ako SIl iednaka sva cetiri navcdena
elementa koji ill karakterisll .
Dva vektora, vczana za nosac, jedl1aki su ako su im jednaki il1tenzitetl, nosaci
1m S8 poklapaju i imaju iste smjerove.
IV1i od sada govoriti sarno 0 slobodnim vektorima, kOjc cerno ubuducc
zvatl.lcdnostm'11o vektori.
170
1. Veklori i lineame operaciie s vekwnmu
10 -
Vcktori su nosaci paralelne pravc zaverno kolinearnim s . ..:.::;.
R
->
a
r
I
Sl. 25.
Q
-}
Za veh'tOf kaieillo da je paralelan ravni 1f, aka je nosac vektora P Q -
prava paralelna ravni 7r.
Veh.1:ori. koji su paralelni .lcdnoj te istoj ravni 7r, ZOVU se
kwri. 51.26. DoCima da se ani lTlogu translirati, taka da lere U lstOJ raWL
vidi (1))
SI. 26.
Skupove kolineamih, komplanarnih i vektora obicnog prostora obiljeZa-
vacemo redom sa V]' J/2 i V3 ·
Velctor Ciji je intenzitet jednak jedinici zove se jedinicnj iii art. Ako
• a
vektor podijelimo njegovim intenzitetom tada je jasno
1;;1
ort -ve1."1ora a
i oznacava se sa Cl
O
'
1.3 Operacije s vektorima
Skupovima V" V, i V
J
dacema izvjesnu algebarsku strukluru, definisllci re-
lacije i operacije medu vektorima.
Za dva veklora pQ: 1',Q, kazemo da su jcdnaka i pisemo
(I)
1.3, Operucije s vektorirna 171

aka postoji transiacija prostora, koja tacku P prcvodi II tacku p;" a lacklJ
Q u lacku QI' s1.27.
SI.27
Daklc, jednaki vektori su kolineami i imaju
I. jednake mtenzitele:
2. iste smjerove.
Ovako definisana relacija jednakosti meCiu vektorima ima slijedecc osobinc.
-,
r a a ,'i a E V
J
: osobina reflcksivnosli
')' Za v; ET-; /\ \i h EV
3
: ;:;;;; b => h:::: -;: osobina simetricnosti.
---. --, --,
'1," Za \;j CI, b, C EV,: CI::::: h!\ b =0 c::=; (f =0 C ; osobina tnmziti-
vnosu.
Prema tome. relacija jednakosti vektora je relacija ekvivaiencije u
Ako Sll ({ i h dva koiinearna vektora i 0 proizvoljna tacka prostora. tada
na pravoj kroz tacku
jedinstvcne tacke A
0, kqja je paralelna nosacima vektora i i;'
-)- --+ -----7
B lakvedaje C/ i b (SUS)
-?
a

B o A

postOJC
Ako su pri tome tacke A i B sa raznih Slrana oel tacke O. lada su vekto-
n 0 i b suprotno orijen/isan!, tj. imaju suprotne smjerove, a aka su

A i B sa iste strane tacke 0, vektori 0 i b imaju isli smjer.
--+ -)
Ncka su (I], a
2
, ••. ,a/1 rna koji vektori iz V
3
. Formirajmo poligonainu liniju
na slijedeCi naein: izaberimo proizvoljnu tatku 0 prostora r-; a zatim odrc-
dimo tacke A), A.;, ... ,A" takve da je
----) ---+ --+ -)- ._) ---7
0) ::::OA), O
2
:::::AjA2, ... ,CI,,=oAI1_]AII'
I. Vettori i lincarne olx:racilC VCklOnma
Pod zbirom konacnog broja vcktOf(l o:.Q-,
.0" podrazmnijcvumo vcktor
." ......:r
n cijljc pocctak u tacki () a kraj u tackl An lj vcktor 0:::::: 0 A,. Daldc.
(2)
I:",]
Ovakva sabiranja 'veletora naziva sc provilo poilgona. Specijalno
-,
zit 17 =.:::.. Ij. Z3 sabiranjc dva vcktora 0
1
, a:; koristimo pravi10 rrougio
(SI.29), IVicdutuL za
S1. 29.
Sablfan.ic 0\'(1 vcktora 0;
poslOji i tz\'. pmviio paralciogramo (Sl.30)
8130
Na OS110\,U definicije iednakosti vektora i dcfinicijc veldora. pravilo
trougla. slijedi: zbir dva vektora ;; i dO\'edcnih n3 zajednicki pocc1ak
--+
o . .!ednak.le vektoI1l d1lagonale () C paralelo-grama :::! 0 ACB , konstI1li-
sanog nad vektorima ;;; i (SL30).
Po dcfiniciji uzimarno dn jc:
1.:; Oflcracile 5 VeklOnma

a..J... 0 :::::: n. \/ a E (3 )
Za opcracije veletora vaze siijedece osobinc
-;.\ --+
'i a, h, eEl /3 : asocijativnOSL
a+ (I :;::;; 0+ 0 :::::: a. '7 (I E J
sabiranja:
(j .Ie neutraini eiemcUi
Za s,'aki vektor {{ E V, postoji vehar (f: E T taka" da je
-,
Vektor 0: zove scsuprotni vektorvektora a i obiljezavacemo ga (I. To
.Ie "elelor Ciji je intenzitct jednak intenzitetu vektora a, kolinearan .ie sa
velctorom a ali mu .Ie smjer suprotan smjem vektora a Tako na primjer,
-+ -) --+
ako.le {{ A B , tada.!e - a = B A .
't/ a. b E f',: kOlTIutmivnosl.
D3 asoCi.1UUV110st i k0l11mati\-110sL tj. osoblllc
\locava na (51.3 J).
t;
':7 ;,
<I+t) ,/
S131.
Na osnov'u definicije sabirania vcktora i osobina kojc vaze za sabinmjc za-
kljuclljemo da je sIrup (T '3 komutativna gmpa ..
Proj:zvod 111<1 kojeg rcalnog broja a, koji 20verno skalar i vekwra a .ie
\ cktar a LOll Ima pravac kaa I vektor mtcllznet I a c; I:;::;; I a I I -; I.
S111JCf vchorn a za c.;:' > O. suprotan sll1jcr vektora -; Z>:'l a < 0 .
174
1, Vektori i lineame operaciie s vektonma

'() '.' a 0 ' Posebno isticemo da je
a a je nuia-vektor, aka JC a::::: III
(-1)(1
ali (a>O)
B'
A B
ali (a<O)
SL 32,
Vcktor ;+ ( - h\) obiljezavamo sa ;- h zovemo razlika vektora
,
b ; (s1.33),
'kJ
• ii-b·
-b
V'
SI. 33,
Mnozenie vektora skalarom ima pored (5) slijedece osobinc:
r :t
J
2', :t;+,li;;
(-,\
3 (i"u)a=:tlpa)
(5 )
{/ 1
Gdje nabrojane osobine vrijede za sve vektore ;, b i sve skalare A 1 ,11
Operacije sabiranja vektora i mnoZenja vektora skalarom zovu se lineame
operacije nad vektorima.
1.4. vcktom na ravun i oS\l
17=,
1.4 Projekcija vektora na ravan i osu
Neka]e I prava (a tr ravan) (SI.34): A lacleo van nje, Projekcija tacke A
11a pravu I (ravan 1[ ) jc nom1ale spustcnc iz tackc A na praHl I
(ravan 1f ). obiljezavacemo je sa Af (tj. AI)

• • c
, ,
Sl,34
--+
ProjekcUa vekwra A B 11a ravan IT (pravu !) je duz 11, B, (A/ HI)
Stl A) i B1 (AI i B,) redam projekcije tacaka A I B na ravan IT
(pravu I), (sL34) Ocigledno da Jednakl vektori il11aJu ,iednake pro]ekci]e,
--> -->
Posmatrajmo sada vcktor a:::: Al C' i osu ! (da/de, orUentisanu pravu) cija
----+ -.....).
(" kao vektor 0
1
:::: AI 8" ,
AlB
je orijentacija (smjer) zadana njenim ortom
gdje su AI i BI redom projekcije tacaka
odakle zakljucu]emo da]c
na osu 1, kao na Slici 34,
----+
Pr, a A,C, i a I cos(J; gdjele fk ,C: (A, C;. a)
Stay 1. Projekclja zbira vektoro no OSll ;ednako jt Zhll'li prqjekcijG tih vc-
ktora no OSl{.
----7 --7 ----+
Posmatrajmo zbir dva veklora, lj A B+ BC = AC i dokaii-
mo daje
----+ -;. ........j. ----+
Pr, (AB+ BC) Prj (AB) Prj (Be),
pri cemu cerno sa Ax, Ex ,ex abiljeziti redam projekcijc tacaka A. B i C
na OSU x (SUS)
A,
A


B,
A

• B
C
.
. .
. .
L Vektori i lincarnc c:ncraciic S vektoT11mi
C

____
R. C:,
tjzmirno cia jc rasporcd vcktOr<l kao na SllCi 35 Tacia JC
Sa drll gc
odaldc jc
i --+ , --+
Pr,. i A B-1- n ,I =: Pr, A (' :::: i
." \
-----'t -----'t --7
Pre A B + Pr, B C = I A, Be
X I
.,--'>-
T' B,C,.
-j- .--'}
PrJ AB+BC) = Pr,AB +Pr,BC iii!
,--+._, !
, Ii, ( , : '
Stay sc anaiogno dokazuic 4"1 ostale slllcajcve. Stay takodc vilii za 111(1 koji
konacan zbir IS1'0 tako nijc tesko pokazati da jc
--+ ' -->
Pr, l }, A 13 ; = }, Pr, A B
Zaista _ JZ SI.3() imamo
Sl. 36
Uslov kclinc;:;'nostJ j komplanamosti YeklOra
177
Za ·0. vektor
-----:;. -)
AB gradi sa osom x lSLi ugao (; leao i vckwr AB
-"
VektoL zatvarasaosom .rugao Odaklc.imamo
.......... ' ---.-:., -+
Pr,i;cALji:::: JAH! cos(}",,-J. ABi cos{):::)cPr,AB:
-"
Pr"r-iAIJ1=! -/,A13
------0. -7
COS(lf -- 0) = --).: Ali! cosO = _oj, Prt AB. til
1.5 lJslov \wiineamosti i iwmplanarnosti vektora
Stay 1. /)vo vclclOro st! linearno zaVlsna aim I s[{Jno aleo SlI kolincarm. fI
svaiw dva veklOra I::: V, su irnenrno zaVlsno.
DO/UlZ. Ncka 511 vekiori C
l
i c:: lineamo zmisni. \j, l1cka.1(:
/'"
I c:::;; (t-_::;;-----:-=-
Nil osnovu dei'inicijc l'l1noicnja vck1Or3 skalarom zakljucujemo iz
posljednjc rclacije da su vekion c,;;;;: a:,e:: i kolineami. Obrnuto, aka su
-,
vektori 6'1 i c:. kolincarni, tadu uvijek posiqji skalar a ciji proiv/od sa je-
dnim vcktorom dajc drugi vcktor,
C,;;;;: (x:c: ill c:::: (x:c;
SlO 1zmZ.ava njihovli lincarnu zavisn051.
Nek:l su ] j' ma ko,ia dva \'ck10:a IZ r su ruzvoji po bazisll
c;. .. c-;
Ako Sll vektari x y koiineami tadn su ani ljneamo zavisnL vaii
(X);.: /3}';;::;o
178
Vekiori i linearne operacije s vcktomna
gdje je bar jedan od a i fJ razlicit ad nule. Aka jc recimo
a;f: O. tada imamo
adakle ]e
tj
Dakle, dva vektora su kolinearna aka i samo aka su im odgovarajuce koordi-
nate proporcionalne u datom bazisu.
Stay 2. Tri vektora su !inearno zavisna aka i sarno ako su komplanarni, (j.
svaka [ri veklOra iz V'2 su linearno zavisna.
- •..,
Do/wz. Neka su vektori ('i,e:; i c, lineamo Zc'1visni. tj. nckaje
)':[': +/"2C::: ::::(). )., ¢o
Tada]8
iii
gd]e ]e
Dovedimo sva tri vektora I c-" na zajednicki pocetak i uocimo ravan
7[ odredenu nosacima vektora i ;: . Kako su vektori c
2
i c} u rawli j[
to su i vektori
vcktor
4
C
j
::; a
2
C
2
+ a
3
C
3
4 4 4
Tr, pa prema tome i njillOv zbir, tj
je ura-v11i ;rr Dakle, vektori c], I c
3
su komplanami. Obrnuto .. neka su
veklon i ;; komplanarni. Tada posta ih dovedemo na zajednicki po-
....;.....;. -..
cetak sva tri su u jednoj ravnI. Ako rna koja dva ad vektora c]' c
2
i c
3
nisu
t.5. Uslov kolineamosti i kompJananlUst1 vekwf'-l ]79
koiineama. konstruisimo tada kroz krajnju tacku jcdnog od rccimo, veL-
tora prave paraicInc vektorima c-; j (;3 (St]7)
TadaJe
e.
,
t
/
I
--;
c
3
:::: a+ b .
-,
h
SL 37.
No kako je a ::::0 0:
1
e:. : h .::;;: 0:, e.: Jer su {! c. Od110S110 h j C;
koiineami, to je
Sw predstavlja lineamu zavisnosl vcktora c
1
' e- i c,
Aka su ma koja dva od vektora e
l
, c
2
,(\ kolincam;;L recimo Uj
]e
c]::;a::c
2
, a
2
;cO.
Posljednju relaciju mOZel110 napisati II obliku

--+
odakle zakljutujemo da su vektori e
1
, c
2
I c
3
linearno zavisni.
Stav 3. Svaka cettri vektora iz V3 su lmearno zaVlsnCi.
-)
, iada
])o/wz. ZaiSLa, neka su e
j
< c:'. ,c: I ma koja cetm vektora iz
. koji SlI dovedeni na zajednicki pocetak (). Ako su ma koja tri ad njih,
recimo i komplanami, tada SlI na osnnHl prethodnog stava vektori
;; --;, i hneamo zavisni. Pretoostavimo da rna koja tri ad vektora
I' :2'.1 .\ • '
nisu kornplanami i uocimo ravan .Ll odrcdenu nosacima vekto-
ra i Konstruisirno kroz krajnju tacku D vcktora pravu paralelnu
"eldOn! C, i prodornu lacku 1c prave s ra\11i /f obiUezimo sa M, Kroz
tacku Af konstruisimo praHl paralclnu veklOnI i njenu presjecnu tacku
s nosaccm vclaora C" obiljezimo sa ]v' (SL38)
Tadajc
-----7 -, -----7 -,
C" =(!D=ON+ NM+MD,
Kako .JC
---+ --> ---+ --+ -----7
ON=c
"
NM=c" MLbc"
-, -, -+ -----7 -}
,iCf su parovi veldora ON. (1' N!vj. lv! D. C, kolinearni, to .ie
1.6 Ori,jeniacija prostora 1/
3
Nella Sl1 C1" C J C, tri lil1camo nezavisna vcktora iz
klO1' lStOg prostora, Lada vazi:
1 X proizvoljan vc-
Sta
v
4, Vektor x pros(()ra V, moie se no jedinstven naCin predstavlli
kao hncarna kombmacUa vektoro ('), (;':. c] iSlo?, proslOra, U. U obliku
[)o/wz. Na osnovu s1ava 1.5.4. cetiri vektora
uvi,ick su iillcarno zavisna, tj. vazr
-,
/, x+ /ute)+ ()
-) --+ --+
X,C),f
2
I c
3
gdjc,ie bar jedan od skalara I _ ;.,= '},3 razlicit od nule.
JasnOIC dale ;, * 0, Jer bi u protivnom bilo bar jedno A, * (), I = 1.23 i
--, --, --+--+
A.] c
l
+ ('2 + ;:;;: 0
--+ ._)
(1)
(2)
sto JC supromo usiovu stav3 da su velctori
rciaci,ic (2) dobijamo
c\, C. I c
3
lineamo nezavisni. 1z
loCi, Ori.1CnttH.:ijfl proslOm
iii
-,
X
gdje je
A,
:::::----::-.
),
I X I
Ost3:Je .ios da pokarell1o da se vektor x jecinoznacno predstavlja kao iine-
ama kombinacija vektora c
j
, (;'-;}, i lJ tom cilju pretpostavimo suprotno.
da se "cktor x moz.e i na drugi nacin predstaviti U obliku lineamc
kombinacije vektora e), C
z
1 C
3
' neka je
-)
X ::::: Y:C=-T Y
3
C:,
(3)
OduzimaJUci od reiacije (2) relaciju (3j. dooi,iamo
Iz posljcdnje relacije S obzlfom da su fl' I ( iineamo neza\lsni
1110
Ovaj staY, ustvari, tvrdi da rna kqja tri lineamo nezavisna vektora Cine baZll
prostora V}' \j. dim 1<, ::::: 3 .
Dakle, relacija
(4)
predstavlja razlaganje proizvoljnog vektora ., iz F, po bazisu c)' c
2
'
Koeficijenti X
I
,X
2
i .1:3 U (4) zovu se koordinatc vektora x u bazl C
l
, c: i
C., . Vehor x Cije su koordinate
sa
i x:; u nekoj bazi obiljeZavacemo
182 1. Vektori i lmcame operaciie s vektonma
Aka su bazisni vektori prostora V3 uredeni, tj. zna se koji je od njih prvi, ko-
Ji drugi i koji treci, i dovedeni na zajednicki pocetal" tada pri zapisivanju ba-
zisa, slova kojim SU oznaceni bazisni vektori pisacemo U onom redu u kome
ce prvo s10vo oznacavati prvi vektor bazisa, drugo slovo drugi vektor bazisa i
tre6e slovo trecirn vektorom bazisa. Taka naprimjer u bazi prvim
vektorom smatramo vcktar drugim vektorom a treCim vektorom vck-
tor au bazi ;,;;, p prvim vektorom smatramo vektor ;1, dmgim n i
trecim p.
---). -). -, _., -, --+
Neka su e
1
, e
2
, e
3
1 er, el dvije baze u prostoru V3 od kojih cerno prvu
zvati "staro11111 a drugu "novom" baz0111. Svaki vektar "nove" baze moZe se
na jedinstven nacin prcdstaviti kaa linearna kombinacija vektora Hstare" baze.
lj .
--+ _., -> -,

----> -) _.)-
C
2
:::::°
12
c
1
+a
22
C
2
+0
32
(:'3
-: -). --). -)
c3 =oI3el+ane2+o33c,
(5)
i obrnuto, svaki vektor "stare" baze moze se na jedinstven nacin predstaviti
kao lincama kombinacija vektora 'Inove" baze. tj ..
---). --+ --+ --+
e1
-, -,. --+ "-)-
e
l
:::; bu. e{+ b
22
+ b
32
(6)
... )0 -·f _. ._,
e
1
:::; b13 e{+b
23
,
Formula (5) je fonnula za prclaz iz "stare" baze u "novul! a formula (6) .ie
formula za prelaz iz "nove'! baze u IIstaru" ili obmuta fonnula, odnosno
rzna formula. (Villi III poglavlje 4.) .
Matrica,
a
12
Gill
a
22
a
23
a
32 ct 33 J
tiJe su kolone sastavljene od koordinata vektora
--+ --+ -)
ei, pri njihovom raz-
laganju po bazisnim vektorima zove se matrica prelaska iz baze
1.6, UriJentllClja prostora
18l
---'> -, --j- -)- -)
c]_ c:Z' c
3
u bazu et, , a matrica
zove se matrica obmutog prclaska, matrica prelaska iz baze e.; u
bazu C
1
, c
2
, c
3
.
Detenninante matrica A i B uvijek su razlicitc od nulc i istag su znaka. tj
del (AB) > O. Za dva bazisa kaZemo da su [Sio (supromo) orilenilsani alco .Ie
detenninanta matrice prelaza izjedne u drugu pozitivna (negaii-vna).
Maze se pokazati da se sImp svih baza prostora razlaZe na ova disjunktna
podskupa, koji imaJu to svoJslvo da sve haze u jednom ad lih podskupova
imaju istu orijentaciju, a svake baze od kojih jedna u jedna111 a druga u
drugam podskupu suprotnc orijentacije
Ako jedan od iih dvaju podskupova nazovemo pozitivnim a drug! uegatinu!ll.
tada kaiemo da je taj prostar orfjentlsan. Da hismo orijentisali prostor V,
potrebno je j dovoljno zadati 111a koju njegovu bazu I proglasiti poziti\"llim svc
haze koje su sa njom isto arijentisane. C:esto se pozitivne haze zm'u desnim a
negativne lijevim. Bazis zove1110 desnim (lijevim) u zavisnosli od
toga u kame smjeru treba za najmanji ugao rotirati vektor C
1
(prvi bazisnJ
vektor) oko pacetne tacke 0 (sL39) da bi se on poklopio sa "2 (drug[ bazl-
,
sni vektor) aka ih posmatramo iz kraja vektara Co (treCi bazisni vektor)
Ako rotaciju vrsimo u smjeru suprotno krctanju lcazaljkc na casovniku tada
_., -). --+
bazu c
j
, c
2
' c} zoverno dcsnoll1, a aka rotaciju wsimo II smjeru lcazaljkc
;
I I

':2
desna baza
S1. 39.
184 Skaiami produkt \'ektoril
Analogno SI:": uvodi pojam desnc (liJc\'c) trqikc nckoll1pianarnih 'veldora
(7. I). c' Za dvijc urcdenc trojke nckomphmarniil vektora kazemo da imaju
iSilJ orijcntaciju ako SU objc dcsne (lijeve) a suprol1lU orijentaciju aka jc jedna
desna a dmga l\jeva .. Aka su bazisni vcktori llzajamno ortogonalni jcdinicni
vektori. lada tah·'ll bazu zO"vemo ortOl1ornllranom hazom. S tim u vezi treba
vid.lCli III. poglavUc :;. Vcktori orrollo-rmiranc baze. prostora 1"3 obiljcz.a-
\·a.lu sc sa ,j, k
Simlarni produkt veMora
2.1 Defmici,ia skaiarnog produkta
Ako su i Y ma koia ciVil vcklOf8 iz V!. r ili Vo 2.:1 kOJ8 pretpostav-
---;- -,
ljamo 02 SU oo\'cdeni na za.jcdnicki pocctak, tada cemo pam vcktora (x.
korcsponciIrati Jodan rcalan broj koji como zvati skalarmm produklom vckto-
1'a x j y i obiljcZavamc ga sa (x, .1") iii x y Prijc nego dcfinisemo skala-
mi proclukt dva 'vektora dcfinisaccmo ugao izmedu l\iih.
Ugiom izmcdju voktora x j j', ciji je zajcdnicki pocctak tacka 0 (S1.40).
zovcmo ugao (J za koji Ireba rotirati, oko w.cke 0 jedan od njih da bi se
njihm·j pra\'ci i smjerovi poklopili. Ugao meal] vektorima x i y je pozitl-
van, aka sc roiira vcktor x u suprotnom srnjem kazaljke na sam, do pokla-
pan.w s[; )'
SI. 4(),
2.2 skabmog produklH
Shtiarm jJf'odukr dva vektora i . .1-' .ic skalar (braD kc:ji obiljczavamo sa
(x, y) i dcfinisemo ovako
_., -) -)-
(x,y)=i xli );1 coso. (1)
Daklc skalarni prodllkt dva \"ektora je skalar. koji .1c jednak proizvodu
intczitera tih \'cktora i kosinusa ugta kqji oni z..'l1dapaju.
Stay 1. Dva vekrora su orlOgonaina ako i .wnw ako]c skalarni pro-
du/cr l'Iula.
J)okaz. Neka su vektori x J J' oriogonalni. Tada je cos e = (). pa
je prcl11a (1) skalarni produkt vcklora x j jcdnak nuli,
(X.y)=o
Obrnuto, nck8 jc ::: O. Ako jc jedar} ad vok-tora x i y nub vcktor to
ga mO±e1l10 smatrati ortogonainim prema 1113 kom dmgom vcktonL, posto je
pravac nula vektora nijc dcfinisar;.. Prema tome x ,\ 511 ortogonaini. Alla-
iogno zakljucujemo da iz (x. :;::;- 0 sliJcdl da Sll vcktori .Y 1 .)' ortogonairu
i ako su aba Bula vektari. Aka ni .iedan ad \'cklora ....- I .r nije nuia vektor
-,
tadaje I x' >0 ii Y' >O,paizusiova (x,y)=O irelacije(])sljedidaje
rc
cos (I = 0 odnosno 0 = . T,i. vektori x 1 l' Srt orrogona]ni. E
2 '
2.2 Osobine skalamog produkta
Skalami produkt vektora ima slijedecc osobrnc
-,
(x,.1')=(.1',x) ,
-J>:.
o x=(x,x)=!x:
_1. Aka je i ; i = 1 tada je ().. x, ,u x) = ;{ It.
4 (;.l:):::j .\:! ,PLY =! 1'! ·Pex
]86
J _ Vektori i Iineame operacije s vektonma
6. (;+ y,;) = (7,;;)+(;,-;).
Dokaz.
-+-J. --, -, -t.--" ---+..-;.
1. (x,y)=lxl·lyicosll=lyl·lxlcosll=(y,x)
-.--> .....0, ---+ ----> •• , -+ 2
2. X"2 =(x,x)=1 xl -j xl case=! xl.
3. ().;, II;H )e;11 II; I cosll =!1111111111111 dll, za ;.p> o.
(J,;, /e;11 11;1 cos(lT-lI) =-111111[=;.II.za 111dJ.
4. Kakoje PC): =1 ):1 cose i Pr--->; ::::IX'I cosO, toje
.• .
-, -+,-+ .-l- -+ 1---'>1 .,
(x,y)=1 xii yi cosiJ=: xl PLY =i Y Pr,x
x .1'
.. ,
S Kakojc Pr.,(}eX)=Jc PL,x.to]e
y
6. Ako]e jedan od vektora x,y. z nula vcktor onda]c osobina (6)
ocigledna. Pretpostavimo da to nUe slucaj.Tada na osnovu osobine 4. imamo
(;;+ ;,;):o::! -; I PL,(;+ j;).
Buduci da]c Pr"(;+ y) = PL -.;; + Pr. y to prethodna jednakost posta]C
::
odaklc ]C
bazi 1,./, k , tada vazi:
Stay 1. Skalarni proizvod dvajl! veklOra x i y cUe Sli koordinare
Xl' X
2
' X3 i Y!,Y2,}'3 u ortonormiranoj bazi, jednak]c zbiru prOlzvoda njl-
hovih odgovarajucih kordinata, U. ako je:
---'> ---'> ---'> "0)
X :0:: Xl i + X;: j + x} k
;, :;:; Yl 7+ Y:: 7+ Y3 j;
tadaje
"'.") Osobine skalamog produkta 187
(]1
Dokaz. Na osnovu osobina 5 i 6 imamo'
(;,j;) 0:;; (Xl 7 -T X
2
j-t- k,.h -/+ J': 7+ y, k)::::
= x, y,(7,7) + x, x/;',}).;- Xl x,(7, k) T Xc Y,U, ! ) + X
2
Y2U ;) c-
-+ -+ _., -, .• , -.
+X, y,(j, k) + Xl y,(k. i).,. Xl Y2(k. /)'1 x.y,(k. k)
Kako je bazis i, j, k ortononniran. to je"
(i''/) = c7,}) = (k.k) = 1, U, j) = (I ,k) = U . k) = () .
Dak1e. zaista je
_.; -)
(X,}');O;: Xl J\ + X
2
Y: + Xl}'.,
Iz (2.1) stava 1. i relaci]e (1) zakljucu]emo da su dva veklora
--, -+ -, -)
x::::Xj )'=J\ 1+y:,.)+)-':;1:
ortogonalna aka i samo ako je
.':1.:VI + x
2
.h + x:,)':i:O:: 0
lz reiaclJ" (1) za y = X dobijal11o
(:;:,;) = I ; i'= (x.)' .;- (x;l' ·i (x,I'
adakle ]c.
1z rclacije (2.1) (1), dobi]amo
cose = tj
, I' ,
!X U'I
bazi i, j, k ,a e ugao izmedu \'ektora x 1 y.
:; Vektorskl Drodukl veklor<l
3. ektorsld prodllkl. vektora
3.1 Definicija vektorskog produl{ta
-i\cka jc , . .! ,k ononormirana baza U V" <l X J Y proiz\'olini vcktari iz
r"
"', -)
VcklOrskr proQukr dva vcktora X J Y kqji ohiljcZavamo sa [x, y] ili
;r Y 1'. jc vcktor
1 C:iji jc Il1lcziwl.icdnak i x i: Y I sin e. gdJc.le {;J ugao inllcdu v\:'-
bora x J .1'
,-, K.oji jc Ollogol1(]lall na s-vaki 00 vcktorn
lma takav smjcr dJ \'cklOri ,c.,.\' [.\".,,1-]. cine uojku vckiofa iSle
kao bazis i. ;.1: . (s! 41)
?y
/
SL 41
3.2 Osobine vektorslwg produkta
///?,)

,
Kao direktna poslJedic3 definiciJc veklOfskog produkla dva vektora. dokazuje
sc da vcklorski prciz'-:od ima slijcdecc osobinc:
:;" Osobme vektorskog produkw 189
lntezitet vektorskog produlda brojno je Jednak povrsini paraiclograma ko-
nstmisanog nad vek1orim3 xi)'
Vektorski produkl dva vchora jc nula vcktor ako Sll ti veklOri kolinearni
iii .Ie bar jedan ad nula vcktor
? :rxy;;:::. (,v><x).
-,
4 ()c x) x (p y);::;: /0 ,u(x >< y)
-, -,
5' i >< i ;::;: j x j ;::;: k x k ;:::; 0: i x j :::: k. f)( k ;:::; i
---'; -) -)- --)
kxj::;::.J: jxi::::-k: Ixk=-·j
-) -) -) ---'; ---'; -\-
G (x..:...y)xz;::;:xxz+yxz
Ako SlJ X1.X:;:,X3 i YJ,J'2'Y3 koordinanle vektora ;r J y II orton0l1111ranOl
bazi i. J. k . tada je
i)+X
3
)'2(/;->( j) .."x
3
.r,(kXk,l=
;::;: Xi Y: k- Xl Y3 7-X::.h k+ X
2
}'3
Daklc. ako su:
-;
x::::x] i+X2.f+X3k

.1'=); j+y:j+Y3 k
razvoji yektora x 1 y po bazi i . .i, k . tada .ic
i 1
:
xxy-I;;
-1"\
IV
i' 1

.1"2
-,
k
k
Y,l
190
4, Mjesoviti produkt vektom
4. Mjesoviti produkt vektora
4.1 Definicija mjesovitog prodnkta tri vektora
Neka su Y i ; proizvoljni vektori iz V3 ko.1i su dovedeni na zajednicki
pocelak.
Mjesoviti produkt tfi vektora ;, y ,; je broj koji obiljeiavamo sa <-;):;) a
->
koji je jednak skalarnom produktu vektora x x y i z, II.
4.2 Osobine mjesovitog produkta vektora
Mjesoviti produkt tfi vektora --;, j:, --; irna slijede6e osobine:
1. Apsolulna vrijednost rujesovilog produkta Iri nekomplanarna veklora
X,Y,Z jednaka je zapremini paralclopipeda konstruisanog nad vektorima
;, y, ; . Pri cemu je <;;;> > 0 « 0) u zavisnosti od toga da Ii je trojka
-+ -, -+
vehrtora x, y, z isto iii suprotno orijentisana od bazisnih vektora.
Zaista, ako nad ;,):,; konstruisemo paralopiped (S1.42.a) tada JC
-; x j: :::: S , gdje jc S povrsina osnove paralclopipeda a ort vcktora
-0.) -0). -+ _> ._,
xx y, pri cernu vektori x,J\no cine trojku koja ima istu orijentaciju kaa i
bazisni vektori. Dakle, imamo
;=SPL
Il(J Il(,

Kako je Pc z = ±H , a H visina paralelopipeda, lada Je V = S· H , odno-
sno
4.2 Osobil1e mjesovitog produkta vektora
191
_) -c\ --" ---? ----',._,
2. Tri vektora x, y i z su komplanarna aka i sarno ako je (x x y, z) ::;:: 0
Neka su vek10ri ';. i z kompianarni. T ada jc Pr z "" 0, pa .Ie
Obmuto. Ocigledno, iz uslova (;y-;')=(;X);,;):::() slijedi da su vcktori
;,y,'; komplanami, jer aka pretpostavimo suprotno, tada bi z;'1prcmina pa-
ralopipeda konstruisanog nad njima bila razlici1a od iluIe, tj.( -; ),; 1:- 0 sto
je suprotno pretpostavci.
/ ;11 7
y
S1. 42.a
-+ --, -+
3. Za ma kqja tri vektora x, y i z vazi
-+ -, --, ...> -+
(xxY,z)=(yx z,x).
-, -+ -,
Ovo Je ocigledno ako su vekiori x ,y i z komplanarni. Pretpostavimo da ni-
suo Tada zbog komutativnosti skalamog proizvoda mo.zen1o pisati
-+ -, -+ _.j. -+-+
(x,yxz)=(yxz,x).
-.J. -j. -+ -, -, -+
No kako Sil trojke x, y, z i y, Z, x isto orijentisane i buduci da je
-+ --, -+ -+ -+-+
(xxY,z)=±V, (yx z,x)=±V
to jc
-+ -+ -+ --, -, -->
(xx y, z) = (x,yx z).111
c; lvi]es()vHl produh
- rc-
dom 11 bazi i,l:, i.i. alwjc
x = x: I ---:--- x- J --i- Xc Ie
" - ! + z; J i Z, k
tada jc 1ahko pokazati da vaii slijcdcca rciacija
> --,
\
x
Y
Sada. na OS110VU osobinc "
x=
JC
Ako vektori x -= (XI'
rni, tad8 jc
:x
,-
x
1 .1'1.
(I)
L
"""3
rclacijc (1) zakljucujcmo dn Stl tri vcktora
:: = (z ___ ,_
komplanama ako i samo ako
Z-;
,1' = I 2:::: (-=-I z.'\) nisu
x X
1-'-
z_ Z
3
gdjc je zapremina parcleJopipeda konstrisanog nad vektorima J' Z
xx. l' -7=: v;<
! _.
;;' j-.. '}' Xx::: . v =
4.::_ Dvoslruki vcktorski produkt
4.3 Dvostruki vel,torsld produl{t
.., -, -}
Da bi izraz C/ < b· c imao smishL mora se oznaciu porcd.at mnoicnja, .leI'
asociJ(:lli'-11i zakon kod skalamog mnolcnja vckoira nco vair. Dakk. vck10ri
C/·h ·c:
511 II opstcm siucaju mcdusobno razIiCiti. Prem<l tome izraz [!. h· c ncma 111-
kakvog smisla.
N cka su sada vcktori a h pomnozcni vektorski. Tad(l jc a >< b tlliwdc
vektor. Ovaj vcktor l11ozcmo pomnozili nekim yektorom c· skaiamo, iii
vektorski.
(al Proizvod . c predstavlia skalar tj lnrdovlfi ]Jrollitl vckroro
C,(-'
-;
(b) Izraz C/ x. (in; c) ZOVC1110 dv()srru/ef l!ekror.'-;ki proa'lIkt i oznacm·'amo sa
-, -;
l C! • [ b. c JJ. GOlOVO jc oci1.o da ovdje ne \'aZc zakoni i asocijacijc
Pos(o Je
-,
ax OX c h x. c (7X t)XC l..{;,
slijedi da Sll vektori
{Ix. OX c n I C
kompianami (vidi SL42.b). Prema lOme oni su lincamo za,isni. vrijcdi
-> --. "",
ax (bx. c) -:;;; aUT jJb.
{ I -,
'"
Pokazujc se da .Ie
a=n'C /l-=-o·b.
Prema (ome iz (1) J (2) sliJedi
._> -)- -> ,-> -----+ -, ->-,
ax(bx (a· c)o- (a-b)-c
194 4. Mjesovlti produkt vekloHl
SL 42.b
sto se moze simbolicki zapisati U obliku
(3)
Rciacija (2) se jednoslavno dokazuje. ako se llzme
-, Ii' j !b, !b,
[b. c ] ,b, b., b
1
I ! / -
Ie, ell Ie,
!e] c;:: c
3
b
3
-) Ib
l
/- I
C" " 'ie,':
I
odnosno
-, -.,
J
k
a
l
°2 °3

b
3
1 Ib
l
b
3
j
!b,
bzi
i
I'
le,
I
C
3
C c} Ie, c:'i! I
odaide posh]e izracllnaVdD.la date determinante dircktno shjedi (2).
5. Zadaci
1. Skup Vi svih kolinearnih vektora u kome Sll definisane lincarnc operacije
sabiranje vektora i mnoienje vektora skalarom iz polja R. koje sma definisali l!
poglavlju 1. je realrti vektorski prostor.
5 Zudaci
2. Skup V:c svih komplanarnih vektora, kOJc sma ranijc razmatrali i u kome sma
definisali lincarne sabiranjc vektora i mnozen.ie vcktora skalaroru .ie
realni vektorski prostor.
3. Skup V" svih VeklOfa obicnog prostora jc takodc reaini vektorski pros[Qr II
odnosu na definisane operacijc: sabiranje vcktora i rnnoz.enje vcktora skaiarom ko-
je su definis3nc u pogiavlju 1. PrO\:jeriti
·L Dokazati
5. Dokaz.ati
_) _) _oj.
6. Neka 511 vektori a. b. c nekohncarni. Dokaz ..mi da iz
[;,7; ]=[
a + h + c "'" 0 i obrnuto.
-, -,
7. Odrediti ugaa medu veklorima s iI, aka se Zlla dft su vektori
---> --.
p::::s+2t i q::::5s-41
mcdusobno ortogonalni.
8. Dokazati osobine vektorskog produk.ta
-)
a) xx y::: - yx X ; b) AXx J'::::}c(xx Y)
9. Dokazati da je

(x+ y) x z ;;:: xx z+ yx z.
10. Dati Sll vektori ;;;:: (l 1,]0,2); h::: (4,0,3). Naci jcdinicni vektor c. kQji
---> ---> 4
jc ortogonalan vcktarima a i b i tal0.'ag je smjcra da trQjka ({: b, c ima istu
-,
arijcntaciju kao troka baznih vcktora j: j: k .
11. Aka su vektari [;, b ]: [ b, -:; ]; [ c ,a J komplanarni ouda su ani i koiincami.
Dokali"lti
1% 1, hoonJinatni slsteml l1 ])rostoru
PETAGLAVA
ANALITICKA GEOMETRIJA
II PROSTORlJ
1. Koordinatlli sistemi Il prostorll
L I Dekartov kooniinami sistem
su c". tri nekomplanarna jcdmicna vcktora Cijl jc ZJ.icdnicki po-
cClak u proizvoljno.i WClO () Daklc. veklori c,. c\,.e_ Cllle jedml b(lZU pro-
slora T<. Dosace (prave) vektora obiljcZllll0 sa
() x. ().1 J) z Pravc () x () J. 0 z zovcmo koordmal11ll11 osama itO: osu
Ox apCISl70!1l osom. aSH 0 y ordmarnol17 osom 1 OSH 0:: aplikmom.
T 0 zove se koordinatni pocelak. Tacka () na svakoj ad osa odrcdujc
dvije poJuosc ad kO.iih (:C1110 one Ciji se smjerO\i poldapaju sa
\'cktora .. zvatipozilvnzm a druge nef!,atnmim
Skup triju osa Ox. () y. (j z , koje DC Ide II jednoj ra\'111 i prolazc kraz jcdnu
za,icdnicku lacku 0, zajcdno sa b<:lzom crC',,,c; . ZO\,C1110 ill ajini Dc-
kanm' koordmmni sist,cll1. Koordmatni sislel11 JC desm iii 11 zavisnosti
od toga da ii baza c.\ .. c.\, c; imu desnu iIi lije-nl orijentaciju. l\1i (:emo se
uglavnom korisliti desnim koordinatnim sistemom. Ravni x ().) . x 0 z yO:::
zo\'u se lwordinatnc ravni.
Ncka je u prostom da1 opsti Dckanm' koordinatni sistem 0 x.:t' 2 ciji jc
koordinatni bazls Ako je A proizvoljna tacka prOSLoTa, tada vektor
._-
OA (51.43). Cijije pocetak II koordinatnom poc,ctku a kraj u tacki A, zovcmo
-, -+ -, -,
radUlIsve!aornmtacke A. Kakojc r :::::OA iz [-'3' a c".cl"c: haw u V,
->
to S8 vclum OA na .iedinstvcn nacin maze predsL:1viti U obliku
-t -> -)
OA::::: x (\.+ ye
l
-:'
gd.lc su X,J',2 koordinate vektora II bazl e
n
c
1
"c:. Koordinatc rna kog ve-
1<:lor2. u bazi cx-c,.c. Z\'accl1lo koordinatama tog vcktora u koordinatnom
sisremu 0 x J' Z • koji .ie odreden bazol11
SI.H
BUGuci da svaku tacka prostora (05im koordinatnog pocetka) jcdnomacno
odrcaujc ncki radilus vektoL to proizvoljnu tacku A prostora karakterise
tro,ika bro)eva x,)"z kojJ se 20Hl op,\';im iIi qfinim lwordinatama
mckc A. Na tai naCi11. 5vakoi tacki A prostora odgm,'ara .ledna i samo jedna
uredena lrojka' brqjcv8 X,)'-,2 koji 811 njenc koordinatc i obmuto. svakoj
uredenoj tro-.ici brojeva X,,l' j Z oclgovara jcdna j samo jedna tacka
prostora.
lspred.
Koordinatc tacke pisacemo u maloj zagradi, sa oznakom
ako su brojevi x,y.:: koordinatc tacke A tada CC1110 to
tacke
pisali
A (x.J'.z).
A.ko su koordinatne ose 0 x,O y. 0 z uzajamno ortagonalnc a veklOri
(] illl1
b
,
-,-
.icdinicni vektori, tada koordinatl1i sistem () x J' z zovcmo provou-
Dekarrovill7 slstel}10111 11 prostoru. Kako jc 11 ovom slucaju baza
-, ortollOImirana. to cemo vcktore obiljezavati redam sa
198
I. Koordinatni sistemi u proslOTIl
I , ), k , cime tu bazu posebno isticemo. Naravno, da uvijek mozemo prijeci
na bazu, sa bilo kqie druge. Pogiedati, s tim u vezi. Glava tri,
poglavlJe ) .
Koordinate x,y,z
na koordinatne ose
vektora ; u bazi ---;, j,]; su redam njegove projckcije
o x,O y,O z. Zaista, akoje
.._,
r=xl+yj+zk,
tada je
;::::(;,t)::::jfIPL,;=PC7-,
, ,
(I)
--+ --+ ---. --+
z (r , k) I k I Pc r Pr_ r .
A- k
Reiaei,lama (I) su ekvivalentne reiaciJe;
-) -). --+ ._>
X (r, I) I r II' i cas a
): (;, )) I 117 i cos f3
(2)
._., ---. -.--+

gdje su a,fJ,Y. uglovi koje veluor ; zaklapa redom s koordinatnim osama
odnasno s njmla pripadajucim ortavima 7, -;} (sL44) Iz (2) dablJamo
x v .,.
cosa"" -, COSY"""::'"
171 1;:1' 1;1
Aka kvadriramo reiacije (3) pa ill potom saberema, dobiJamo

I
2 ' fJ '
cas a+cas'
__ y
)
SL 44.
(3 )
I . 'I. Polamo-cilindricni koordinatni sistem
19lJ
Kosinusi uglova kojc veletor r zatvara redam s osama () x, 0 y. ():': zovu SC
kosinusi pravca veklOfa r. Aka jc i r :::: J Lada su njegovc koordinale. ko-
smUSl njegovog pravca, tj. -; :::: (cos 0'. cos {3. cos r)
1.2 Polarno-cilindricni koordinatni sistem
Neka jc 1[ ravan, 0 tiksirana tatka i jJ polama Gsa Ll ravni ;r; Konstfl!-
151mo kroz tacku a aSH 0 z ortogonalnll na ravan j[ (s1.45). NOll1mlna
projekcija M f tacke M prostora na ravan r. odrcdena jc polamim ko-
ordinatama p i (}, a tacka M u prostofll potpuno je odredena vclicinama
p: f} _ i z tj. polarnim pOlef!,om p, polarmm uglom (J i aplikalOJn Z
Brojevi p, (j i z su /coordinate tacke A1 u prostoru
1'1
;
SL 45.
Primjetimo da tacke prastora za kaje su:
,,[vi
,7
/
/
1. Koordinate 0 i z promjenljive. a koordinata p konstantna ieze
na obrtnoj cilindricnoj povrsi Cija je Gsa obrtanja asa 0 z .
2. Koordinate p i z promjenljive, a koordinata f} konstantna leze-
na ravni koja prolazi kroz asu 0 z
3. Koordinatc p i (1 promjcnljive. a koordinata Z sta1na. Ide na
ravni koja je paralelna sa ravni 1T
Presjek pomenute cilindricnc povrsi j pomenutih dveju ravlli .ie tacka ivl u
prostOfU, i one su koordmantne povr.b tacke M, Prcsjekol11 dvcju
koordinantnih povrsi odredena jc koordinantnim linUamo cija svaka tacka
ima dvije koordinate stalne a jednu promjenijiw.
Uocimo Dekartov pravougli koordinatni sistem u prostoru ciji jc kaordinatni
pocetak O. osa Ox jc palama osa p, i osa () z treea osa, a osa 0 y je
200
1, Koonhna111i sistclUl u prostOfU
samim tim odrcdena (51.45). Aka su x,y.Z pravouglc Dekano\'e koordinate
tacke lvi, tada je sa (51.45) jasno da jc
x peose, y P Sill e, z =:
(1)
Reiacijc ( I ) veZl! izmcdu Dekart(}vih prayouglih koordimna tal--
kc u prostoru 1 nJenih polamo-cilindricnih koordinata
1.3 Sferni koordinatni sistem
ponovo fiksiranu 1'avan Jf i u njoj pol () i polamu osu p.
konstruisllllo u tacki () osu () z ortogonalnu na 1[ (SI.46). Kroz proiz\'(i-
ljnu tacku /vi i osu 0 z postavimo takozvanu ravan (kqia je
jedmslvena i u njqj
L.(OM'JJz) n:/2
za pozitivan smjer rotacije uzmimo onaj za koji JC:
Ugao (0 lvI',() lvI) obilJczicemo sa (D gdlc .ie
-)
- Jr.!2 s; rp ::; 7[,i2 . Aka ! (JAl iii OAf' i obiljezimo 1'edol11 sa p 1 r. tada.lc
.1
a
sno. d3 jc, polozaj tacke Ai u prostom pOTpuno odreden brojevima
p. (p i O. kOJe zavcmo koordinatama tacke ;\1 u prostoru, .
k-'-;I---'-:Z --;----i', /
"---'.-/_" _' _J _M' ---..01
SI. 46.
Tacke prostora za koie su:
]. Koordinatc rp i e promjenljive a p konstanta, leze na sfernqi
povrsi ciji je centar 0 i poluprecnika p.
2. Koordinale pie prom]enl,ive 0 (fJ konslanla, leie no obnnol
pO\Tsi ciji je \/rh u tacki 0 a osa obrtanja je osa 0 Z .
3. Koordinate rp i p promjenljive a e konstantna, leze 11a ra\"ni
koja prolazi kroz osu 0 z .
1 <-I. Nekl lllctrickl zadaci 201
S \'ojim zajednitkim presjekom sferna povrs, konusna POVTS i pomenuta ravan
odreduju poloZaj tacke AI u prostoru. Ove pO\Tsi zavu 50 koordmatne lJOvr/;l
tacice ]vI Presjekom dviju koordinatnih povrsi sfemog koordinalnog s'istema
odrcdena je koordmantna hnUa tog sistema, cija svaka tacka ima dvije sfernc
koordinate staiue a treca je promjenljiva.
Uocimo sada Dekanov pravougli koordinatni sistem u prostoru ciji je poce-
tak lacka 0, Gsa 0 x je polama osa p, osa 0 z treca osa, a osa 0)' .Ie
samim tim odredena (S1.46). Aka Sil x,)"z Dekartove pravougle koordinate
tacke M u prostOfU, tada kao sto se sa siike vidi, imamo:
y::::rsinB.
Od110S110
(I)
Posljednje relacije predstavljaju veZLI izmedu Dekartovih pravouglih koordi-
nata tackc u prostoru i njenih sfemih koordinata
testo se umjesto koordinatc cp, kao sferna koordinata. uzima ugao
'I! L.(O z,o lvI) koii se mieri u suprotnom smicru od rp. tada relaelia 0)
obzirom da.ie
COS ::: Sll1,!!. sin rp::: cos fjl
postaJU
x:::: psin '1ICaSe, y::::. psinVlsine. :::::: pcoslfl
1,4 Neki metricki zadaci
Navescemo ovdje neke osnovne mctricke zadatke II vezi s tackom, duzi, tro-
uglom i piramidom.
Neka su A
1
(x j 'YI,Zj) i dvije p1'oizvoljne tacke prostora.
kao na Slici 47.
x
A
/'=---------7)
()
SI. 47.
202
1_ Koordlllutni sistemi u prostOlll
->
Rastojanje izrnedu tacaka A; i A? jednako je itenzitetu vektora A, A,
(St 4 7) Kako je
-+ -'J -t (-': ----+ ----+\ (-': _.,: ----+\1
A A2 ,=OA
2
-OA
1
'= ,Xl 1+ )': j+Z2 k) -\,.X] i + Yl j+Zl k)::::::
to jc
(1)
->
Kako odredlii koordinate tacke A kOja duz AI A, dijeli u ra7Jnjeri
->
[z slike zakljucujemo da ako tacka A dijcli duz AI A, u razmjeri m: n tada
-> ->
su vek'1ori Al A I AA: istog smjera i odnos I\iihovih inlenzlteta.Je ?
odnosno vazi
iii
odaklc JC
IJ
---;.- -;.->
A
l
A-},AA
2
::::()
-1- -7 i _-7 -7 \ -7
() A - U A
I
- Jc I, 0 A, - 0 A j 0
(2)
Kako su koordinate tacke A, koordinate vektora oA u bazi 7,7, 7J , to iz
(2). llnamo
nX
1
+mx-;:
n+m
n.h +mY2
n+m
(3 )
1 4 Neki mctricki zadacl
203
rVlozcmo izraziti povrsil1u trougla f::,. A] P0l110Cll koordinata njegovih
AI(xj,Jj,Zl)' A
3
(x".h,z:1)· Zadatak_ se rjesava
primjenom vektora kao sto cerno to ovdje i ucinili
x
Sl. 48,
Povrsina trougia h. A) A, jcdnaka poiovini intcnziteta vektora
-C; --f
A1 A: x A1 ill . BuduCi dn.ie
--)
-7 -)
A] A} ;;;;; (x:; - XI) i -.;--
to JC trazena povTsina troUghl
I:
- .',:: Y: -- Y Z2 - z]
- x' y-, -- Y
l
23 - Zl
Isto taka maze se izraClmati zapremina lrostrane piramide Aj A: A3 A4 cija
su tjemena:
Aj(Xj'Yl'Z;), t" A,(.r"y,.z.,j. A4 (X4 'Y4'Z.;)
--f
Nairne, apsaluma vrijednost mjesQvitog produkta vektora Ai Ac' AI
->
A: A:, jednaka je zapremini paralelopipeda konstruisanog nad tim vektorima,
odnosno sestostrukoj zapremini piramide Aj A3 A:, (SI.49).
204 --', RaVflIl
r
(\
)
SI49
Daklc. zapremina zadanc piramidc je
x: - Xl
xA
t
AJ.A
t
A
4
i=t X,-X,
2. RaVll.Il
2.1 Opsta jednacina ravni
Neka ,ie 0 x y z pravougii Dekartoy koordinatni sistem u prostoru i r rna
kOJa 1'avan. Tada vazi'
Stay 1, Jednacma mo kcye ravni i II Dekarrovol1l pravouglol1l koordina-
{nom sistcmu () x y Z Jcjednacl!1C1 obliko
Ax+By+Cz+D=O. (I)
gdje SIt A,B,C,D konstanfe i obrnuto, aka je bar jedna od konstanata
A, B. C raz/icHta od nule tada postoj! ravan cUo JC .lednaGino 11 pravoughm
DekarlOvlm koordinatanwJednacma (1),
.,
Dokaz. Neka je Me' xn,Yr),Z(I} rna koja tacka raVIli TIn, ve-
ktor razliCit ad nula vcktara kqi .ie ortogonalan na ravan T i Ciji je pocetak
2. j Opsta jednaCina ravni
Z
A
205

T ,I . M
. . . . .
1
SI 50.a.
-} -+
tacka ravni T tadaje vektor n normalan na vektor MaN!, gdje .Ie Ai E r
-+ -,
(S1.50.a). Kako su vektorj 111(\1\1 i n nomlaini to jc njihov skalarni produkl
nuia, Ij.
/ -)- --+\
I MoM.n 1=0
\ 'j
(2)
Akosu A,B,C koordiuatevektora 11,tl. ;;=(A.B.C) ubazi i,).1: t2'
-+
do S obzlrom dale M"M (x - X,,,} - YI.z - z,,) reiaciJa (2) postale
A(x-x())+B(Y-Yr,,)'>'-C(z-zp);;::;O, (3)
tj.
iii

gqie je
D::::-AX(l - By(l -Cz
o
,
time je dokazan prvi dio stava.
Obrnuto: Nekaje (xo'YP_zo) rna kqje rjescl1iejednacine (1). Zamjcnjujuci
tada X(l,.V(I.zo redom umjesto X,Y,Z ujednaCini (1) dohijarno
Axo +Byo -:-Cz
o
+D::::O
odakle .Ie
D::::-Axo -By(, -Cz
o
,
pa JednaCinu (I) mozemo napisati U obliku
A(x-xo)+B(y- )'o)+C(z-z,,)=O
Odgovaraluca vektorska forma posljedn]e ]ednacine Je
(
-> -'I
MoM,n)=O
206 2. Ravan
Daklc, sve tatkc ra'mi T, kQia sadrzi tacku A1u i ortogonalna je na vektor
11 • zadovoljavaJu Jednacinu (1), pa .Ie (1) Jednacma ravni T.II
Vektor -;; ""'(A,B,C) kojije normalan na ravaIl T zove se normalni iIi ka-
rakteristicni vektor ravni T. Ako je ;: "'" (x,y.z) vcktor polomja odnosno
vektor rna koje tacke Iv! ravni T i ;; "'" (A, B, C) njen karakteristicni
vekloL' tada se jednacina (l) moze napisa!i U obliku

Poznato je da u skupu realnih brojcva, dakle skalara, jednacinrt
(0,00)
irnn jednoznacno r:jesenje x:::: b/a .
Posmatrajrno sada analogiju u skupu vektora. tj.

(4)
(5)
Daklc. b je skalar - rezultat skalarnog proizvoda vektora _, 1 a Neka su
a i b poznate velicine u jednaCini (5). Postavija 5e pitanjc maze ii se jedno-
znacno odrediti iz (5). lednakost (5) S8 moze napisati u Carmi
I i "" b, je art vcktora a)
TadaJe
-+ b
Pr._,x ::::-=+
ilO lal
(6)
Jednakos! (6) pokazuJe da (5) Jednoznacno defmise proJekciju veklora x na
osu velct:ora a. Daklc, vektor x se maze mijcnjati, ali talco da mu projekci-
ia na vektor a ostaje 1sta.
G!
I .
I 1
-, I
x
o
-,
a
p
SL 50.b.
2.2 raVlll II odnosu na kooroinatl11 sistem 207
Daklc, kraj vektora x "sela" po jednqj ravni 1\o.ia JC onogonalna na vcktGr
(J
' . on Ibl P . dn' (. d I···· .
(/. CllO .Ie J::: . rema tome je acma )) pre smv la 1.cdnaclnu rm'lli
1;1' ..
II kojoj x oznacava vckter poloi..:1ja proizvoljnc tackc Ai tc [ml1i, a vcklor
a je l10nnalan na tu ravan. Naravno dn razlike ncma izmcdu jednacina (4j i
(5). JcdnaOina (1), tj. Jednacina

zove se opsra jednaCina ravni u Dekartovom pravouglo111 koordinatnol1l si-
SlCmu iIi kako sc cesto kaze opstajecinacina ravTli u skai(frno!}l obliku. jedna-
Cina (4) je ops-ta jednaCina ravni u vektorskom obliku.
Za jednaCinu

kazemo da .Ie opSia jednacina ravni u imp!icirnom obliku. Jednacinu
z::::m
1
X+I7. Y+ P'I
iii
iii
gdje je
A.
C
A
111 ::::
B
C
J)

zovcmo jednacinorn ravni u ehplicitnom obliku.
"'0
f)
B' ]3",0
2.2 Po!ozaj ravni U odnosu na koordinatni sistem
Neka je u Dekartovom pravouglom koordinatnom sisrcmu 0 x y z
( I )
jednaCina neke ravni i istalmimo njen poio.zaj prema koordinamom sistemu
Ox y z za neke specijalne vrijednosti koei1cijenata A, B, C i D.
1. Akc su S\;1 koeficijenti A, E, C i D razliciti od nule tada se jed-
naCina (1) moze napisati U obliku
208
'!, Ravan
(2)
D D D
gd]csu a=-/1' 0=- B' c=-C·
odsjccci koje ravan (1) odsijeca redam na koordinatnim Qsal11a 0 x, 0 y. () ::
(s1.51). JednaCina (2).ic Jednacina ra\,111 u segmentnom obliku.
2. Aka jc Do=; O. tada jednaCina (2) poslajc
AX7By+Cz=O
i prcdstavlja jednacinu ravni koja prolazi kroz koordinatni pocetalc jer koor-
di11atc x;;:; J' :::: z:;;;: 0 ocito zadovoljavaju jcdnacll1u
x
JOOCl
II
/
Z I (O)dl))'
(aJUl)
SI. 51.
3. Aka]e A = 0 tada ]ednaCina (I) pasta]e
By=Cz=D=O (3)
Karakteristicni vektor n::: (0. R C) ravni (3) normalan jc na osu () x, jer.ie
(7;, f') :;;;: 0 . Dakle, raV,ill (3) paraleina je osi 0 x
Aka.ie u jednacini (3), D;;;;: 0 tada ona
By+Cz=O.
koja je paL, paralelna osi 0 x i pTOlazi kroz koordinatni pacetak, 5to maci
da sadr.zi asu 0 x .
4. Akoje B = 0 tadaiednacina (l) pOSla]e
Ax+Cz+D:::O (4)
i predstavlja ravan koja jc paraleina osi 0.,' jer je njen karakicris1.ican vektor
nom1alannaastl Oy sobzirollldaje.oCito (n,j)=O.Ako
.Ic u jednacini (4). D = () tada ona postaje
2.2 Po!owj rami U odnosu nil koordinatni slstem 209
Ax-.+-Cz::::O
i predstavlja ravan koja sadrzi OSU () Y
) _ Aka je C::::o 0 lada jednaCina (I) poswjc
Ax+By+D:;::;:O (5 )
1 prcdsUlvija ravan koja jc paralelna osi 0 z jer.ie karakrcristican vcktor
;; :;;;: (A,B,O) ortogonalan na osu 0:: pOSIO jc (;;, k):::: (). Alo je u jcdnaci-
ni (5). D = 0 tada ]cdnaCina pasta]e
Ax+By;;:;O
i prcdsta\,lja ra\'an kaja sadrzi asu 0 z .
6. Ako]e A = B = O. tada ]ednacina (l) postaie
Cz+D=O (6)
i predstavlja ravan paralelnu rmni 0 x y jeT JC njen karaktcristican vcktor
;; = (lJ.O. C) nom1alan na ase 0 x 1 O.J'
AJ(O je u jednaCini (6), D:;:: 0 tada jednacina
2=0
predstavlja jednaCinu ravni () x y .
7. Aka]c A = C = 0 • tada ]ednaCllla (1) posta]e
By+D=O
i predstavlja ravan paralelnu ravni () x z jeT je njen karakteristicni vcktor
;; = (0. B.O) norrnalan na ose 0 x i 0 z
Aka JC u .Jednacini (7). D = 0 tada ]ednaCllla
y=o
.ie jedllaCina ravni () x z ,
8. AkO]C B = C = 0, lada]ednacina (I) posta]e
Ax+D::::O
(7)
i predstavlja ravan paralelnu ravni 0 y z jer je njen karakJeristlC,m vcktor
:::: (A,O,O) ortogonalan na OSC 0),< i () z Aka jc u posljednoj jednacini.
D = 0 tada ]ednacina
x=()
jc jednaCina ravni () y z .
210
2.3 Jednacina ravni u normalnom oblilm
Akotacka Q(X]oY1,Zj) pdpadaravni r
Ax+By+Cz-i--D:;;::;O,
rada koordinate tacke Q zadavolJavaju jednaCinu (I), 1j. vaz;
Ax) +By: +Cz
1
+D:;;::;O.
:: Ravan
(1)
Aka pak tacka Q(x
J
,YJ ,zJ) ne pJipada ravn; T (51.52), tj. ravni cijaje Jed-
naeina (l) tada je, naravno
Da bismo dab geometrijsko tumacenje relaciie (2) iz tacke
, ,
Q spustlma nor-
malu na ravan
r i njenu prodomu tacku kroz ravan T obiljezlmo sa
Qn(xc"Yo,zo)' Kakotacka Qo pripadara-\'ni T tojc
Ax" +By" +Cz"
pa IIreva strana relacije (2) pastaie
Ax) +BY
1
+Cz
j
-x(J+B(v
j
-Yo)+C(.:;, -::::0)::::::
--> --+

->
Kako je I QoQ I d raSloJallJc tacke Q od ravni T, a case ± I, jer su
-->
veklon n i Qo Q kalineami, tada prethadna relac;ja postaje
(3 )
-,
U relaei]i (3) na desnaj strani bloe znak plus aka vekton n I Q"Q imaJu lsti
:.'.,:; Jednu{:ma ravni II norrnalnom obliku 211
smjer. a mak minus alm Sll pomenuti ve1clOri suprotnog smjera Daklc. \'clici-
na cn. vciicinn
Ax, +By: 7Cz
i
-D
jc proporeionalna odstojanju d Lackc Q od ravrll ;-. gdjc .Ic koeficijcnL
proporeionalnosti k::;; ± I;; I::;; ±(A: + jJ2 -'- pozilivan za tacke Q
kqje Sll s jedne strane ravni ,a ncgativan za lacke (j. kqjc su s druge stra-
ne ravni T,
Iz reiaeije (3) dabijamo
Ax, +Bv +Cz. +D
d
±,jA
'
+B' +C
2
(4)
sto predstavlja obrazac za iracunavanje odstojanja tacke Q(xl,J'!.::t) od
ravni T.
AJw jc J\1(x,) .z) ma kqja Lacka ravni r. tada jc d:::: 0 pa rclacija (4)
postaje
Ax+By+Cz+D
±.JA2 +B2
(i
(5 )
8W predstavlja takozvanu normalnll jednacinu rm-ni. iii kako sc ccsc(: kaze
jednaCinu ravni u normainom obliku. DakIe, jcdnaCinu (1) svodimo n3 jcdna-
cinu (5) llmozeCi.ic s takozvanim normirajuCim kocficUemom
M ._L
±f'A' B' + C'
-->
Aka Sla\1mO da je gdre JC
() l-' __ ;-
n('o::::!i, tadaje

(r ,n,,) jJ
vektorska jednaCina ravni u nommlnom obliku, Njoj odgovarajuca skalarna
jednacina je
x cosa + ycosfJ + zeos]! - p == 0 (6)
gdje su: cosa, cosp i cosy koordinate vcktora nii Jednacina (6) takodc
predstavlja jecinacinu ravni u nomminom obliku,
Buduci da su vcktori 11 (A,B,C) i n" (coslX,cosfJ,cosy) koimearlll, to
Je
cos IX cos fJ cas
-A- ----s C
211
::: Ravan
gdjc.ic /. koeficijent proporcionalnosti. 1z reiacije dobijamo da je
A B
F.
±\/A2+B:+C= ±,!A
2
+B:+C
2
cos r -7=====
±-v'A:
pa posto (5) j (6) predstavlja)lljednu istu ravan. to je
D
-]!
±.JA' +B' +c'
Kak?w . p pozitivna velicinu. da znal< pred korijenom treba
uzd] onao1 kQji .Ie suprotan znalm koefic\icnta D, treba ga uzeti talco da
/l, svakako, bude pozilivan broj.
2.4 Ostali oblici jednacine ravni
;\ko Opsin jednacmu rm'lli
(J)
s jednim ad kocficijenata A.B.C iii D koji je razlicit od nule.
recimo sa D"¢. 0 , dobijamo jednacinu ' ,
ABC

D j)' D"'
lj. }cdnaCinu
gdje je:
A
Ai :;;;
. D·
C

, D'
kqja sadrzi lri medusobno ncz.avisna parametra. nCu1\'lSna od X,.l'. z Od
lih parametara zavisi polozaj rmTIi u Dekartovom pravouglom
koordmatnom sistemu 0 x y Z . Parametri 0 Kojima jc rijec zo-vu se pararne-
iri poloZaja ravni. Taka naprimjer, paramctri poloZaja ravni date jednacinam
(22) (1) su a,b i c
Aka Dekartave koordinate, redmo x: l' U jecinacilli (1) zavlse od dva
medusobno nezavisna, po izabrana u iv, aka je
x / (11, v), y 'P(1I, v)
lada .Ie na osnOVD (J)
2.4. Ostali oblicijednacine rO\'11l
213
SiSlem jednacina
1 r . . 1
Z::O:--, A f{u,v)+Brp(1!.v)+D,
C ...
.Y::o:.!(lI,v). y::O:(f)(u,v). 2::0: (2)
predstavlja jcdnacinu ranu u parametarskom obliku.
Ako Dekartove koordinate X,)'.z ujednaCini (1), pomocu poznatih obraza-
ea 7..a transfonnaeiju koordinata, zamjenimo polamo cilindricnim koordina-
wma. dobijamo )ednacinu
ApcosB+ B psin@+Cz+ D 0
koja predstavlja jednacinu ra\11i u polomo cilidricnim koordinatama.
Analogno so dobija jednaCina
A P cos B cos 'P + B p cos 'P sin Ii + C P Sll1 'P + [J (i
koju zovcmo jednaCina ravni u s/ernim koordinatam3.
.A.ko ravan

prolazi kroz tacku Al(1 (x(nYIJ'zo), tadajc A Xl -i- B J".I -'- Cz -7- D::::; O.
adak!e je
D::o:-(Ax
u
+BJ\} +Cz
o
)'
Jz poslJcdnje Jednacll1e i jednacine (1) dobijamo
A(x - x,,) + B(y - )',,) + C(o - z,,) = 0,
(3)
(4'
. )
(5 )
510 predstavlja jednaCinu raVill koja prolazi kroz zadanu tacku
A1(, (xu,Yn':(I)' Njqj ocigovarajucajednacina u vektorskom obliku je
(r-r",n)=O
Nekaravan (1) prolazl krozlac!cc M"(x",Y,,,zo) i M](x],)".z]) Sada
Jccinacini (1) mozerna pridruziti jednacinu
A(x]-xo)+B(y]-yo)+C(z, -zo)=O. (6)
Slstem. dviju lineamih jednacina (5) j (6) sa tri nepoznate A.B i C una
beskonacno mnogo sto maci da icroz dvije lacke prolazi beskonncna
mnogo ravni, lz (5) 1 (6) dobija se Jednacina
I
x-x V-)' I I z-z
A 0" 0 +C 0
Xl Xo }'l Yo . Zl - Zo
y- Yo I
=0
Yl - Yo
214
') Ravan
kOJa predstavlja jednaCinu skupa ravni koje prolaze kroz tacke }\1(: i AJ 1
Ako ravan (1) prolazi kroz tri nekolinearne tacke AJ] (X] ,y! ,2
1
)
kI, (X, ,y, ,Z,); M3 (X, ,)" ,2
3
) , tada imamo,

Ax, +Cz,
Ax: +BY
1
+Cz
2
+])=0
Ax, +By, +Cz,
Kako prethodne jedllacinc cine homogen sistem cetiri linearne jednaCine sa
cetiri nepoznatc A,B,(, i D 10 da hi scm 1rivijalnog imao i drugih
fJesenJa, potrebno JC da bude
x
J' z 11
I
Xi v: 2,
to
(7)
x,
)': :::
11 '
x, y, z' 1 I
510 predstavlja jednacinu ravni koja prolazi kroz zadane nekolinearne tacke
M
I
, M]: !v!} i rDirnaje jednozllacno odredcna.
Odgovarajuca vektorska forma, jednaCine (6) je
[(;:- x ;{)],
"
gqjc .Ie: r::: (x,)" z) vektor polozaja ma koje tacke ravni, a 1):::: (x] Y
I
. Zl) :
-, .. )
::::(X2'Yl·22); '3 redorn vekton polaiaja tacaka M
j
; M] i
Ai, kojirna je ravan jednoznacno odredena.
2.5 Medusobni polozaj dvije ravni
Dvije ravni T; J.-I, su jednaCinc
T Ai X + B, J "C, z + D, 0 :
Ii A, x + 13, y + C, z + D, () ,
iii se siJcku iii su paralelne, Aka se rami r i JI sijeku (SL53) tada se ugao
izmedu tih rami e, definise kao ugao izmedu njihovih karakteristicnih vek-
tora koji su redom
"
n] (A"B],C,):
'.
n,
Dakle, mazemo pisati da je
1.5. Mcdusobni polozaj dvijc ravni 215
cose
sto predstavlja kosinus ugla izmedu veletora l1
i
1 n. adnosno izmedu ravl1i
T i raVI1l ,U.
r
/
Sl. 53
On bi ra-vni Tip bile paralelne, potrcbno jc I dovo1)no da lljihovi karakteri-
sticni vektori n] 1 budu koiinearni, slO jc ckvivalelltTlo uslovu
Bi C
1
B C
Neka su tri razlitite ravni r, ,u i Cf zadallc redom jednacinama
T. A, x + B, r '" C, z + U 0
Ji A.' X + B-:. Y + ('.2 ::: -;- D2 =, ()
Cf: A3 x + B3 Y + Z --1- D3 ::: 0
tada lTlogu nastupiti sli,icdcCi slucajevi'
(1)
1. Ravni r, J.-i; Cf sijeku se u jednoj tacki i onda je sistem (1) sag-
lasan sa jedinstvenim rjesenjima. Dalde. ravni (1) ce se u jednoj lacki
ako i sama aka jc
Ai B,
r
I

A:
B,
1.."2 '" (L
Ai B,
"
'-'-,
.2. Ravni T, I' 1 a paralclnc su jednoj pravoJ, tada je D.:::: 0, pa su
veh,1ori n
l
; 112 : kompianarni. Ako pri OV0111 sistem (1) irna tada
sc ravni T,.u I a sijeku po jednoj pravQj.
'16
3 Prnvu
3. Prava
3.1 Opsta jednacina prave
Simp tacaka 111 (x,y, z) prostam cije koordinatc zadovoljavaju sistem
!
A, x +B,y+C,
( I )
t.i. tacaka 1..4 koje istovremcno pripadaju i Jcdnoj i drugoj ravni defmisanoj
.iednaCinama (l), obrazujc praHl ! u proston!. Za pravu 1 kazcmo da jc
prcs,lek datih rami (SL'i4),
I
/}-o----------'» ,

Sl, 54,
Zaista, ako su (1) jednacillc dviju raVl11 rip, prj cemll vektari
"
n] n,
nisu kolineami, tada jc I presjek ra\'11i r j ,il. lasno, aka Sll n], 172 koiine-
ami, sistern (1) 11e definise pravu jer se ravni r i jf, II tom siucaju, ne sije-
ku. Koordinate ma kojc taci<e AI pravc 1, leao tacke koja istovremcllo pripa-
da i ra\'11i T i ravni j!, zadovaljava sistem (J). Obmuto, aka koordinate 111a
kOle tacke Slstem (I) to ta tacka pripada ilednOI i drugOI ral-TIL
tj. pripada pravoj l. lcdnaCine (1) dYiju raYni kojc se sijelcu po pravoj 1 zovc-
ma opNotn}ednacmofn prave I u skalamom obliku, Odgovarajuce jednacinc
(1) u vektorskom obliku su:
.1.2 JednaCina prave kroz datu tacku 217
(2)
-,
(r ,n,) + D,c 0
gdje jc: r::;: (x,}"z) vektor POIOiaj;:l ma ko.ie tackc prave / i
::;:(A1,B1,C]), :;::;(A2,B:.C:) karaktcristicni vektori ravni T i ,it re-
dam. 1z sistemajednacina (1) lahleo se dolazi do njemll ekvivalentnih sistema:
y:::::mx+n
z;;;; px + q
A, C
I
- Al C,
IJI-- - n
BI C
2
-B, C,
AlB, - A,B,
17=--'--- q
B, C, - B,C
I
'
X::;: l11
2
Y +17::
Z=P2Y+Q2'
D, C\ -])1 C, ,
BI C, - 13, C,
DIB, - D, B,
BIC, - B, C
I
(3)
(4)
(5)
gdje se paramctri IJI]. 111 ,PI' q 1 ,tf12 ,/1: ,Pc. i q:. dobijaju na sliean naCin kao
i parametri fn,n,p i q. Prvajednacina sistema (3) predsiavljajednaCinu ra-
\,ui koja je paralelna osi 02, a druga jednaCina sistema (3) predstavlja je-
cillaCinll ra\ni koja je paraieina osi () J' . AnaJogno S8 maze z.akUuciti i 0 po-
iOZalll rami defimsanihjecinacmama sistema (4) i (5), Za jednacme (3), (4) i
(5) prave I, kaZel110 da su redukovam oblzCljecinaCine (1),
3.2 Jednacina prave kroz datu tacku
Nekaje. I prava, koja prolazi kroz datu tacku /vf] (x] ,Yi ,Zl) a paralclna je
zadanom vektoru ;; (m,n.p) (SI.55,a), gdJeje q,to (),
Uzmimo dale M (x ,y, z) ma kop tacka prave I, Kako su vektori
-+

218
::: Prava
kolioearni, to je
m 11
(I)
p
iii u vcktorskom oblilm
-, ---'> ---'>
(r-1i}xq=O.
-,
gdje.ie: r ::::(x,)"z). 1'; ::::(Xi,YI,Zj)' q::::(m,n,p).
-\

y
IJ
Sl. 55.a.
Sistem jednacina (l) predstavlja jednacinu prave 1 u takozvanom kononi-
-.
dnom obliku_ Vektor q:;;:: (m,n,p) zave se \'cktar prave I iii karakterrsticon
veklOr prave I.
Primjetirno da se vektorska jednacina oblika
(*) r x a :::: b
ne moze jednoznacno rijesiti po r iz poznavanja vek1:ora
Jccinacllla (*) nema Jednoznacno fjesenje u skupu veklora.
M
SL 55.b.

a lb. Dakle

VeklOr r x a irna pravac i smjer poznatog vek1:ora b, a modul vektora
r x;' mora biti jednak I b i. Ovaj modul vektor ;: x; imace Z:'l sve polo-
3.2, Jednacma prave kroz datu tacku 210
iaje tacke Ai na pravoj paraJelnoj vcharu (I S udaljcnoscu 0 koje sc odrt-
duje iz relacije
,
! a I () i b ,.
gdje je 0 visina paraieiograma konslmianog nad \,cktonma [{ i h
Dakle. vektor l' svojim krajem "seta" po pravoj paralelnoj vektow Ci. tj.
rclacija (*) je ops-ta vektorska jednacina pravc pamlcine datom vektoru ({ na
rastojanju 6 od nosaca vektara.
Poslavlja se pitanjc: Kako iz opstejednacinc pravc. t.i- jednaCinc
A! .r, Bl )' +- C 7 -:- L\ :::: 0
(2)
dobiti njcnujednacinu u kanonienom obliku. jcdnaCinu (I)'?
Da bismo rijcsili ovaj zadatak postupicemo na slijedeci naein. Odrediccmo
tacku All (x:,)': _7
i
) Cije koordinate zadovoljavaju sistem (2) i to na iaj
l1acin 51'0 cemo vrijcdnost .iednc ad nepoznatill X,Y iii z Uzetl prOlzvoljno
on pnmJcr 7:;;:::; a tada ostal[ dvije koordmatc
nalazimo rjcsava-njem sistema
A] x + B
z
)-' :::: -C
2
Z1 -
a zatim odredimo vektorski proizvod karaktcristitnih vektora
ri: :;;:: (A
i
- HI C), (A:. 1-3
2
C?) datih ravni_ VeklOf
I:
11:
x 11_
A; l! c,'
,
l!_
("
".
kolincaran je s vektorom
-t
lvf:M:;;:: (x - x"' l' .1",.7 - '::1)
paJc
eli TC0
!e: A2 i
trazena jednaCina prave oblika (1)
Al(Q je qu ort karakteristicnog vektor prave !, tada su njegove koordinate
cos 0:, cos /3 i cos r , gdje su a: P; r redom ugJovi kojc orijentisana prava
i zatvara sa koordinatnim osama 0 x, O,y. 0 z Kako su vektori qe, 1 q ko-
lineami, to jc
cos (X cos fJ cos y ,

m n p
gdJc ,ic )v koeficijcnt proporcionainosti. 12 posljednib jednacina so dobija
117
cos (j
cos fI
n
p
COS)';;;: I " ..
±,Im- +Ir -t- p-
Sada smQ 11 mogucnosti, koristcci so ovim [ormulama, 1Z jcdnacine (])
diii pravac pravc i, koji jc pOlpuno odreden uglovima 0:; {3; r .
3.3 Parametarske jednai'ine prave
Ako u kanonicnom obliku jcdnacll1c pravc ! slavimo
gdJc JC r parametar (koeficijent proporcionainosti). tada 1111a1110
y;;;: nt -:--)'1
z:=:Pt+Zj
( 11
(2)
,lcdnacinc (10) 20vcmo paramewrs/clln pravc 1. gdJc ulogu
paramctra ima kocficijent r. all vektorskom obliku
gd.1
c
.J
C
r:::o; (X j', z) vcktor poiozaja rna koje tacIec pravc- 1. a '1 :=: (XI ,.1:'1' Zj)
vektor poloZaja zadane tackc Ml (XI ,JI ,z]) na pravoj 1.
,
, -
.'.4 . .1cdl1ilCiXW prave kroz dvije tackc
221
3.4 Jednacina pmve kroz dvije tacke
Ako prava i prolazi kroz dvijc date tacke MI (XI' Y
I
, Z]). 1112 (x," \-'::'. z,) ,
tada JC
X' - x, 11- I'
m 11
J!
I. buduci da AI'l pripada pravoj L
x: - Xl =
m n p
odakle sc dobiia
x-x Y -- Y,
--- (1)
lednatina (1) predstavlja jednaCinu prave kroz dvije lacke 1111 (Xl ,Y! cZj) i
11
1
}" .Y:,Z2), ukakonicnom obliku
Vektorska forma is1e jednacinc jc
(r-Ij) x fr;-Ij):;:;::: ()
gdjejc ";::=:(x,y,z) vek1orpoloiajamakojetackeprave,a 'j:::o(Xj,YI,Zj) 1
(X::"Y2'Z2) vcktori poloiaja tacaka M, i M" redom.
3.5 Medusobni polofaj dvije prave
Razmatraccmo uslovc pod kojim se dvije prayc I) i ! 2 , cije su jednaCine re-
dom
x - y -
Yl
Z -

lJl: 111 Pi
X
- x"
y - .t}2 Z
-

1':

sijeku. Aka se pravc 11 j 12 siJeku, lada su vcktori q]::::: (mj,n],pj)'
i kompianami(SL56),pa
JC
3 Prava
(1)
ocinosno,
,
IX
2
-x] y) - y] Z2

I
m, 11, 1',
(2)
,
I
m, /1, 1',
sta predstavi,la dovoi,lan uslov presjeka pravih I, i I,.
Obmuto, aka vazi (1) odnosno (2) prave I, i 12 se sijeku. Posljednji uslov,le
ispunJen i onda kada su prave " i I, paralelne, jer su tada veklari q, i q2
kolinearni, pa su druga i treca vrsta tl detenninanti (2) proporcionalne.
Dakle, ako Je ispunjen uslav (2) prave I, i I, iIi se sijeku iIi su paralelne.
Ako uslav (2) niJe ispunJen prave I, i I, su mimoilazne.
x
z
y

S1. 56.
Neka se prave I) i 1
2
, kqje su orijentisane kao i njihovi karakteristicni vek-
tori ; i ;;, si]eku, tadn je ugao izrnedu pravih I, i " jednak uglu lzmedu
veklara ; i ;;" koji su dovedeni na zajednicki pocetak 0 (s1.56). Ako sa
fJ obiljezimo ugao izrnedu ; i q; , tada]e
.. } -t
(q"q,) mint, +n,n, + I',l',

I"" 'I"""
q) q2
sto predstavlja kosinus ugla izmedu pravih I, i I, koje se sijeku .

Ako su prave Ii i 12 ortogonalne tada su i njihavi karakteristicni vektori ql
i q1 medusobno onogonalni, pa je
3.6_ Najkracc rastojarlJc izmedu dviJc

(q"Q
2
J m,m, + n,n, + P, 1', 0
i obmuto, aka vazi (3) prave i: i su nom1alnc. t.1 sijeku 5C pod pravim
uglom
Dakle, relaciJa (3) Je potreban 1 dovoljan uslav da prave I, 1 I, budu medu-
sabno ortogonalni

Ako su prave I] i 12 paralelne tada su njihovi karakteristicni vektori q] i
ql kolinearni, pa je
m" 2 .!!.2.
In: n
2

i obmuto, aka vati (4) prave " 1 I, su paralelne. Prema tome relaciJa (4) Je
potreban i dovoljan uslav da prave I] i 11 budu paralclne.
3.6 Najkrace rastojanje izmedu dvije
mimoilazne prave
Ako su prave I
j
i 1
2
, Cije su jednaCine redom
x XI Y - YI Z - z)


m, /1
2
1',
mimoilazne, tada .Ie
- Xl Y2

"
- Zj
lx'
I
m, /1, P,
;cO
I
1n2
11,
1',
Da bismo izracunali najkrace rastoJan]e izmedu njill, poslupamo na
slijedeCi nacin: obiljezimo sa A!(Xj'Yl,ZI) i A
2
(X
2
'Y2,Z2) redam fiksiranc

tacke na odgovarajutim pravim I) i '2' a sa q] i redom njihovc karak-
teristicne veklore (S1.57). Tada .Ie n'ljkrace rasto,laI\]e d izrnedu pravih
I] i 12 jednako kolicniku zaprcmine paralclopipeda kons1misanog nad vek-
---+---+ --1-
torima q], q2 i Al A2 povrsine njegove osnove, .
PrUVll
d
,--+ -,
I(Ai (jl) >: q21
1-' -) I
Iq, X q,)
iiJ II skala1110111 obliku
IX - x L -y,
-
-'
Ii]
1-':
17:
p,
1-'1 nil 1m n,
+
il/]}o
!lilt
\
\
SL 57.
3.7 Rastojanje tai'ke od prave
Aka.ie 1 maana pmv3 cija je jcdnacina
x - x J' - Yl Z :::
--
nI n p
, A,(x"y,.z,) data tacka van prave I. lada da blsmo nasli rasto)al1]e d.la-
eke A. od pravc I mozemo postupiti ovako obii]eiimo prvo sa
A,(x: )'].2
1
) fiksiranu Lacku 11a pravoj i i poccLak njenog karakteristicnog
vektora q::;:;(m.n,p) dovcdimoutacku Al d,
Lacke A2 od prave I, jednako kolicniku pO\Tsine paralelograma konstru-
--+
isanog nad vektorima q i Al intenziteta vektora q.
4. j ligan izmedu pr£lVC j nrvni
iIi u skalarnom obliku
-'-C'------,c-:
i,) z· Ix -x_
I'·' +,
\1' n p

In
Sl.St;
rVlnogo jc lakse kroz zadanu taclcU J.l
2
POSEav11i ravan
T
y, -
,
/J
---
i odredili prod0111U tachl_ sada vee, normale ! kroz rava11 T. Neka je taj
prodor tatka A::. Trazeno d (A2' J) je ustvari d (A
2
- sto je testa lakse
odrediti nego primjcniti izvcdenu formulu
4. lJzajamni polozaj prave i ravni
4.1 Ugao izmedu prave i ravni
Ugao lzmcdn prave / I ravni T. Cije Sll jednaCine redom
z
III 17 P

definisc se leaa ugao (). izmedu pravc ] i njene normalnc projekcije If na ra-
van r (S!.59) Kakoie. L (U') ~ () \OJe L (11, q ) = 90'( - f), po Je
(
'900 (!\ '(! (n,g) mA-"c-nB+pC
cas -'.I = sm = '-, -,-, -, = ,
. !nllqi .Jm2+n::!+p::!-JA2+B2-1-C=
stu predslavija formulu za izracunavanje sinusa ugla izmedu pravr (i rav-
111,
z
o
4.2 Uslov paralelnosti prave i ravni
Ako .ic prava i, tUa je jecinacina
X-Xi Y-Yl;:::; z-z]
m n p
paraJelna rmni r, Cija je jednacina
Ax+By+Cz-i-D=()
-,
'(
,
lada sn veklOr; q = (m,l1,p) I 11 = (A,B,C) orrogonallll, vali i abmuto,
Daklc, prava I Je paralelna ravn; r ako ; samo ako .Ie
t)
Am+Bn+Cp;;::O,
sto predstavlja uslov paralelnosti prave i ravni.
:4.:' Oslo\' normaillu"U prave 1 raVUi
4.3 Uslov normainosti prave i ravlli
Ako je pruva I Z:1dana jednaCinol11
x- x,
L.=.L
( I)
111 11
I'
nommina na raVffil T, cija je jednacina
Ax+lJv+Cz+Ddl. (2)
tadasuvehori n;:::;(A,B,C) I q;:::;(m.n,]J) kolincJrnl. Akosupak,velctori
-,
n i q kolinearni, jasno je i2 definicUe karakwnsticnih vckiOia pravc i ran1i,
da je prava I oflogonalna na ravan T
Dalcie, prava / je llom1alna na ravall 7' al(O i samo ako .it'
n x q;:::; 0,
A l! C
rn Jl P
Neka jc prava ! zadana jcdnaCinom (I). a ravan - ~ jednacinom (2). Tacla
koordinate tacke L u kojoj prava I prodire ravan T, z.adm'olja\'J,ju i
jednaCinu prave I i JcdnaCinu ravni -r. Ako jedna(:inu pravc ! napisemo II
parametarskom obliktL tj.
J' ;:::; n 1 -;, J:
z;;:: p t -+ Zl
zatim u jecinaCini (2) smjenimo x, y. z smjenam<:l (3). i .iedn<lcinu
A(ml -i-X
1
) ,C B(111 -)]) + C({II" z;) ,c D= IJ
flJeslmo po Zmnjenju]uci talco dobijcno i u paramctarskim jecinacinama
prave (3) dobicemo koordinatc tacke L. Ovo je ceslo nephodan korak U I]c-
savanju sloZcnijih zadataka u analitickqj geomctriji.
S, 1 km'B reda
l'ovrsi i krive drugog red a
5.1 Krive dru"o" reda
b b
Pozncno .1c da .!cdnaCina

predsw-dja pranl 11 ravni S<l Dekanovim koordinatama x i J. npr.
X" -, y: - C::;::: 0
.Ie JccinaCina kruznice 11 istoj Iavnl, poluprcenika sa centrom 11 O(O.Oi.
Medutim, ako sc zapitamo sta prcdsta\'Jja .iednacma
(1 )
llrL i pOllzeiall odgm'or ni,lc moguc bel utrdn'an,ia oGnosa izmedu koeflcije-
llCl1a liZ ,y kOJi Clgurisu u rclacijl (I)
O\'cijc poswpak POl1l0CU toga SC odredujc priroda i ncka metritka
s\,0.lsl\'a krive drugog slepena kOJ<l jt zadana pOmO(;ll (1)
Knvc drugog stepena 5C dijelc II osnOVI1C grupe. a to Stl
a) knve so cenrrom SlIllCfl:jlC:
b) knve hez centro ccnfra Sln1l:'frijc
c) knve laye ImO}ll 0.','11 SnnCfr!',c.
Pokazuje se cia su veliCine:
,
A B D
4 r
,
s - A + C.
/; -
,
(i

i B
('
E. (2)
II!
if) F F:
koje SlL daklc. definisanc pomocll kocficijenm3 knve ( J ) upravo te kojc odre-
duju koju krivu prcdstavlja (J )
Prirodu krive dmgog slepena. date sa (lJ. mozemo odrediti koristeci sc slije-
dccom tabeiom
S.l KTlVC drugo!,- 129
EL1PSA
Krive 0'> 0 It. 0
I
/',.
s >0
I
[j realrwm podrUC:FI
I
ncma smisla sa
,
I
,
centrom I/', - ()
i I
lAC]G4
I
' " <0 /', *0
I
HIPERBOLA
!()
I i
/', 0
I I D)'iic prove kOle sc si!e/w
I
/',*0
,
FARABOLA ,
I I ](rive D'-AF>O ! DviW paraleine prove
I
I
bez
i .ledna prava

I centra
(dvije poklopUenc prave)
I
I
li-AF <0 I
u rea/nom
I l1el11Cf srni.viu
i
I
Prim,ler 1. Na elementamom primjem krive x- -+ y- - 4- ::;::: (), budllci da jc

I I (l 0
I
I 0:
II!

- A -+ C

0


"
- L
/',
0
io
I,
i (l (1
ZakUuGujcmo: Kako jc 0':= 1 > () , kriva je sa ccntrOlll, DaJ,ie.ic
D:=-4¢(L j
_. -.oj
pa je kriva eJipsa sa poiuosama a::;::: 2 ::;::: h . D3k1c. zadana knva .Ie kruZ:tllca
Prim,ler 2. Na ish naCin, za krivu
(*) 25 -14x)'+25 + 64 x - 641' - 224 0
11113mo
-7'
I 576 > o.
25:
Dalcle. kriva.ic sa centrom Buduci da jc S:=)O i
-7 32;
25 - ::1::::::;::: 576 < (i
-32 -2241.
10 Je data knva (*l elIpsa. Jer Je /', * 0 i/',· S < ()
ii
I
,
I
I
i
\
I
I
I
I
Kriva 5e moze svesti (transiacijom j koordinatnog sistema xOy u
110,1 SlstCl1l 0
1
Xi J
1
, gdje je OJ (x(!, )",) centar krive (*)), na obJii.;
(**) A: +C, )',' + Fi 0,
gdjc su At C] korijeni jednaCine
/',
Z2 i FI :=----;::-.
"
230 s _ i hi Vl! Jrugog reuct
Prije nego to pokazerno .. moramo dati llckoliko opstih zapaZanJJ II veZl S
lransfonll<lcijama krivih izjcdnog pmvouglog koordinatnog sisrcma u drugi
Pokazuje se On su vclicine: S. 5; jj" invarijamne U odnasu na jecl-
nog pravouglog koordinatnog sistema u neki drugi pravougli sistem To zna-
ti, ako je (1) zadana kriva drugog stepena 11 sistemu xOy, a
A' x,: + lB' x' y' + C' y'-:: + 2 Dr X' -+- 1. £' y' ,P' =:: 0_
Isla krim zadana u nOV0111 koordinatnom sistCll1U :r' 0' y' Tada.ie

A B D A'

B C E B'
D iT F 1)'
jA
S::::J
iB
B'
C'
F'
Bi !A'
d:::::1 B'
D'
E'
F'
H'I
c'i'
(3)
Pod transformacijol1l pravouglog sis Lema xOy tl sistel11 _yl(1I.V' podrazu-
mi.lcva se rranslacija lackc 0 u tacku 0' 1 rotacija ase Ox za neki ugao.
takodasepoldopisoso1l1 0');' (iosa OJ' sasam (}'J").jedll.acina
(4\
koju zovemo karakreristicnolJ1, pri lakvim tran5ionmlcijama ima posebnu
ulogu. Primjetimo da 5U korijeni /c, I .iednaCinc (4) uvijek realni i
jcdnacina (1) 5e moze transfonnisati u
(5 )
aka je iz grupe (a): gdje su X, Y tekuce koordinatc krive (1) u pravouglam
sistemu 0' XY. Aka je pak, kriva (1) iz grupe (b). lada je nJena
ea jecinacina oblika
Krive grupe (c), u tom slucaju, imajujednacinu
SX
2

Ovcije 5e postavlja logicna pitanje: Kako odrediti (npr. za krive grupe (a)) k0-
ordinate novog centra, te ugao rotacijc staroga sistema u novi sistem kaordi-
5_1 Knve Teon 231
nata, taka da se maze precl fln jedllaclllu oblika (S)') Pokazujc 58 cia su kOOf-
dinate novoga centra 0' sisTema jcdnacina
Ax--:-B.1"j):;::;:O, ]3X-i-(,)'-,-L'",,(j ((-))
Koeficijent pravca nove ase 0' x' . u slucajll Jj;;;,:; (), odredujemo iz Connule
, - A

gdjcjc /1 korUenjcdnacinc (4) i prcdstavlja koeftcijenl LIZ U Jcdn(lcini
(S)
Aka je u piwnju, npr. elipsa i aka je sa Xi oznacen korijcn manji po apsolul-
noj \Tijednosli_ tacta formula (7) odredujc kocflcijcm pravca veee poiuosc eli-
pSG.
Kriva iz primjcra 2. moze se sada svesli na oblik
gdJc Je
Dakle.
S!SlCI11U
)el X:: + y2 -'- r: ::: U ,
F ::: J 8X
2
- 2gg:::: 0
eltpsa oblika (*) sada ima kanol1icn; oblik u nekom pnJ\'ougiom
0, )()' Prj lOme su koordinale novog centra q r.iesenJ'-l sistema
jcdnacina
25:-:-7),-,·32:;;:0:
-7,\" + 25 \' - 32 = 0,
dakle, q (- Ll) . Koordinatni pocetak 0(0.0) translmm JC 1I 0, (- Ll)
los vise. buduci da je
to je novi koordinatl1i SlStem dobijen rotacijom osa za ugao 1[/4 Jer ,Ie
i· '0(-/4\ j. SL60.
' b Iii ) •
SL 60.
5.2 Povrsi drugog reda
Opsta .lcdnac;n:l powsi prvog recta je

) stu 51110 yet: ranijc "\ldjcli. prj US10Vll dajc barcm jedna ad konstallti
A. 8.C -:;: 0 prcds\ilvlja jcdnacinu ravni u prm"ouglom koordinatnom sislcmu
(]x.!:
OpSIil pO\l!;i drugog reda l111a obJiL

-7 20, .>: --t- 2a: y -i' 20 Z + a ::;::; 0,
(J)
gd.ic.ic harem jedan od realnih kocflcijcnaw Ci" (0,.;::;::; ([),. j:::: 1.2.3) razli-
cit oel nuk. L sluc(lju da jc. rciaci.1.:1 (1) zadana 11 odnosu na Dekanm' pravo-
ugh kOQrdinala, tada su sli)cdccc \'clicme 111\'arijamne U odnosu na
trrmrbcc,;; kO(irdmmneg SIstema
i {,-,
"1
IC, (i]., ie,
It,'" 0_ !{f-; .
0, _
iO.,. C!
(f
1
,
°1
Li]
" "
{./-.- II-
I ..'}. -
(,
Ci ')2
{I,,; ({o
,
(/
{{" a
Daklc. ako sc POHS (1 ) napise U oblikll
(J ')
U odnosll na nori koordmall1i sislcm 0')' Y Z koji JC dobijen iZl.jesnom rota-
cijom ! tr':1i1s1acipm koordin<llnog sistema . mda se veliCinc /,,1,,1-
i l.",; neec nrc,"",,"',, mana ce u njihovom izracunavanJu sada, mjesla koefici-
"" 1.2.3) zauzeti koeflcijemi 4" A, (I. j:::. 1.2.3) , S drugc
stram; vdiCice pri prollljeni koordinatnog SISlemi:t kao sto su
!OJ (fL'
°i
; 10\ i (/1" c,
({2:-
°
2
K,
: (,
°
3 ([3:
a,
u'
(/ {f, 0·. D i G_
Ce
"
c a
K-.:::: '1: 1+ "1
01 a (f., a i 0; a
su kvazivarijantlle. To znaci du ostaju ne promijcf\iene pri fOlaciji pravouglog
koordinatnog sistema. pri translaciji ne ostaju nepromijenjeni. lako je
tako. sve ove \'elicine su va.z:ne pri s'vodenju jelil1aCinc povrs1 (1) na neki prik-
ladniji oblik, tZ\'. kanonski oblik pO\Tsi dmgog red,l.
I Aka jc l,:t 0 ". ta.da pows drugog reda translaciJol1l i rOla.ci,lom pravc)-
uglog koordinatllog sistema se moze predstaviti II obliku
(2)
korijeni karalcreristicnc jednaCinc

([2' ;:::: 0
°3:, - ))
. .i cdnacinc
;e-IjJ.2+J21.-13:::0
.lOS \'isc, ako su istog znaka, a K.l.l I, ima qjima sllprotan znaL
lada je jednacinom (2) zadan chpsoid.
Uzmemo Ii daje
I I, I)), S
Jcdnacma (J), tJ. (2) prelaz; u
gdJc SUo
'---=-K
!.: i]L l'L_
C
o
-\' - 1
: :,
poluose elipsoida (a::::: b 2: c > 0) u pravouglom koordinatnom slsteml!
OXYZ
Aka dv{] korijena karakteristicne jednacine (3) imaju jedan predznak. a treci
korijen i KjJ
3
suprotan tlJemu, tada jednaCina (2) defmisc jednagrani hi-
perboloid oblika
gdje jc
:; !'OYr(,l i knve lcdu

, i j(,
(] == ) -- -<-<
1; ,iJ <
! X.:
c;:::;. ,--
\J X,I]
S drugc stranc< ako dva korijena npr i<, < i slobodni clan 1, imaju
suprotan predznak prcdznaku lreceg korijena X" tada (1), \i (2) predsmv-
ija,iu dYograni hiperboloid, odnosno
X' y" Z"

a£ b' e-
Aka dva korijena }ol' imaju suprotan predznak od treceg korijena i
aka jc K
4
:;;:; O. lada (2) predstavlja konus. Dakle, konus ima kanon-
sku jednacinu
gdjc .ic
I J
[/::: J_._
1
;
V !)<, i
1-1-

II Ako je l3::: 0, 1(j :;:: O. iada sc jednaCina (1) maze, u nO\'om pravogiom
sislerm:. napisau U obliku
IF
1 y' J' Z-_('I, 'vJ"-' ,/c
2
... _ . _
I,
(4)
Aim su, u posljednoj jednaCini, 1 )"2 istog znaka, tada je jccinaCinom (4)
predsmvljen elipticki paraholoid Ako pred radikaiol11 izaberemo suprolan
predznak predznaku )"; (odnosno }02)' iada dobijamo
y2

jJ q
gd]e smo oznaCiIi jJ ± J -1]": q ± I]C, ,
/v: \
S druge strane, aka su AI i suprotnog znaka jednacinoil1 (4) predstavljcD
je hiperbo!icki paraboloid, cija se pale jcdnaCina. anaiogijom iznijetol11 pos-
rupku, maze napisati U obliku
X' y' _
;
ovdje .ie
I lIe
q:::: -::;--- -", pod uslovom da smo sa .It: oznacili
", V 11
pozltivni korijen.
5 hJ\'rsi dmgog reaa
In Ako je 1, == (}. K4 == (j. ;:: (). tada pomocli lranslacijc i rotacijc pra-
vouglog koordinamog sistema O;1.'.v: Ll kome .Ie zaduna jcdnacin<l (I) povrsi
drugog reda moze se napisali U obiikll
gcljc su )e; i) .. ; korijeni, razIiCiti od nuie. karaktcrislicne jednaCinc (5). Pri
lOme. aka Sli l iSlOg znaka. a K) 1: supromog njima, tada (5) prcd-
slavlja jednacinu eilplictkog ci/mdro obiika
X" {,
-.'+-----::;-= L
a
L
b-
pri 6cmu jc oznaceno sa
razlicitih prcdznaka jccinacinom (5) je prcdstavijcH
hlperholickf eilindar Oznacimo Ii sa /c koriicll karaklcrislicnc: jcdnai.:illc
Ciji je predznak suprolan prcdznaku \'cliCinc
s\'csti na obEl-::
if .ladaccmoJcdnacinu (5)
IV .AJ<.oje 1,=-0: 1\:.1,:::0, tada scjednacina (1), iransla-
cijom i rotacijom moze svesti na obHk
gd.le .Ie X == i: leorijen. razlicit oel 11llic. karakleristicne Jcdnacinc
jednacina (6) odreduje pambo!oicki cihna'ar. !zod kojeg jc parametar para-
,--.-<.-<
hole jJ::::·V-f,:)l,-.
V Akojc 13 == 0: 0; 1.1 == 0: K;:;;: 0 _ tada sejednaCina (1) SVOdl
dan oct oblika
. v • . K,
/'1/"
1
Povfsi i knve red:J
pa npr. aka jc < 0 posUcdnja jcdnacina 5C s\'odi na
rclacija (1) prcdstavlja dvijc pamlelnc ra\'11i. S drugc strane, ako jc K::o:: 0,
,icdnatina se svodi na 0, na dvije ravni kojc sc podudaraju
Na krajlc da bi 5C ncka pons drugog reda definisana jednaCinom (l) "ras-
]Jab" na dvi.1C nn11i. potrcbno jc i dOH)ljno da rang matricc
OJ!
a. ai', Ci
l
0:; ([2:'.
"
{t, :
cr"
Ci
32 {/o' a,

a
budc fa van 2 iii 1
rvli nccemo ulaziti U Jnalizu cictalja kordmata novoga
centra koordinamog sistcma iii osc 5isrcma poslijc rotacije i translacije kojc
SlI ncophodnc du bi jednaCina (1) dobila kanonski oblik. slim u vezi, upucu-
.iemo htaoca na, npr [5J: vidi i zadatak 9
La svaku pm·Ts S, Cija jc jecinacina u Dekartovjm koordinatam<:l
p/,(x J .z):o:: O. gdjc jc P,,(X,.l'.Z) pojinom n-1og slcpena po X,)' 1 :;.
kazclTlo aa.ic olgebClr.vka paws recia 11. lJ pr01.iVl10m 7..(1 paws S, kazemo da
. 1C tronsceLienti]rr pmTS. Ako su
redom jcdnacinc povrsi /:,', i .\, u pnlvouglim koordinmama. tada skup ta-
taka Ai (x,,.\', z) koje istovremcno pripadaju i pO\Tsi S] i povrsi ,)'2 obra-
zuju linijll L 1] prostol1l koja jc pons'l S; j S;" Koordinatc s\'ake
tacks linije L JednaCinc (7), i obrnuto, svaka tatka prostOra
Ciye. koordinate zadovoijavaju jcdnaCinc (7) JC Latka linijc L Daklc, jednaclTlc
(7) su .lcdnacinc iinijc L II Dckartovim koordinatama
Ako iz jednac.ina 0) dvi,ie promjenjivc izrazG u za\1.snosli od lrecc recimo
x i y u zavisnosti od y, 1ada jc linija L definisana sistcmom jednacina
x = I, (y), 7 (v) .
Analogno se dolazi do sistema jednaCina

oon05110,
(x)
od kojih svaki posebno defmise liniiu L
Sa drugc stranc, ako su x,}, 1 z tacke linije L zadm1e 11 parCl-
mctarsKom obliku, tj
Prcs.ick povrsi i nlVTlI
(I), (I), (I)
Eiiminacijol11 parametra ! iz jednacina (8) dolazimo do jcdnacinc linijc L u
pra\'ouglim koordinatama koja ima jcdan ad oblika
Aka su F, (p, B, z) () i 1': (p, 6', z) () redom Jecinacine d\1JU pOHsi S,
i»)': u polamo cilindricnim koordinatama. tada sislem
F (p,B,z) = 0, = 0
odredujc liniju L 11 poloma cihndridnim koordinmmna lsto IalW. ako su
cb
1
\p.O,rpj-:::: 0 i ClJ:: (p.(),rp):o::O jednaCincpovrsi ,-\'; is., u sfemim
kordinatama. tada sistcm
(P, Q), (p.o,(o)=O
prcdstavlja liniju L u kordinatama.
5.3 Presjek povrsi i ravni
Ncka.lc .
((L.1',Z) IJ
jecinaCina povrsi S u pravouglol11 koordina1nom sistemu 0 x y Z . Tada pre-
sjek pO\Tsi S sa ravni T je linija
presjek powsi 5 i ravni
natnihravni :rOy. xOz, .v():;
L u ravni r. Ravan T se bim tako cia se-
T koja jc paralelna s Jednom od kOOfCli-
Presjek po\"fsi 5; i ra\'ni z -:::: C ,je linija C, koja sc lOVe nivo Iznija povrsi S'
11 odnosu na raV3l1 x () y (s1.61). Dalele, jednaCine nivo Imije C povrsi S u
odnosu lUI ravan x 0 y su'
l(x 0)
pri cemu je jasno da za razne \Tijednosti c, dobijamo raznc nove linije C,
Z<1 c-::::O lini.la C
J
Jcpresjek povrsi Si ra\lli xCI)'
Ol1ogonalna projekcija linije C. koja jc dcfinisana Jcdnacinama (1). na ravan
x () y ,ic linija C I , cija jc jcdnaCina
.c) -:::: O.
n\
\-!
Dakle. nivo linija C je podudarna sa svojom nOD1mlnom projekcijom C' 11
raVJ1J x 0]' pa se umjesto linije C maze proucmrati njena norrnalna
projekcija C' u ra\'11i x 0 J' . Ako jednaCina (2) ne dcfinise, u skupu R, J'
F'ovrsi i krivc drugog reda
kao funkciju od x, Od110SnO x kao ii.mkciiu od 1'. tada ravan z:;;;: c ne Sl.1eCC
povrs Scijajejednacina f(x,)',Z):;;;:O' .
lsto tako se nivo linije povrsi S U odnosu na rmran x 0 Z odnosno
yO z, leaa i njihove odgovarajucc oflogonaine projckcije na ravan x 0 ;:
odnosno yO z .
Ako se pows S presijece s profliom ravni y. ravni koja sadrii OSH 0 z
(SI.61) dobijamo liniju r u ravni y, koja sc zove pro}l! povrsi S u ravni
/"uodnosunaosu Oz.
Sa dmge strane, ako ravan }' ravall x O}' duz prave ,'.;, koju ori-
jentisemo leaa na Slici 61. i ako ugao izmedu 0 x i 0 S obilje.zllno sa (;,
tada je y:;;;: x tgB jecinacina prave 0 s u ravni x 0 y i isto\Temeno jedna-
cina ravni r. Dakie, jednacine prafiia r su

SL 61,
Ako je sada B:;;;: 0, tada je prom r u ravni x 0 Z , a za (;:;;;:;. profil r
Ie u raVlll yO Z . Dakle, 7.2 razliCite vrijecinos(i ugla g dobijarno raziiCitc
pronk r. Ako uzmemo da jc 0 s z koordinatni sistcm u ravni y, tada .Ie
f (scos e,s sin e, z) 0
jccinacina profila r u koordinatnom sistemu 0 s z .
Anaiagno dobi)aJna profile povrsi S U ocinosu na ase 0 x i () y .
Pamaou nivo linija i profila pavrsi S, upoznajemo povrs, ali mnage ad pa-
vrS! nose i ime prcma vlastitirn nivo linijarna ili profilirna, sto cerno Beste
kasnijc, kod nekib pO"VTsi i uoCiti.
5A. CiillldrlCIlll
5.4 Cilindricna povrs
Cilindricna jJovr§ Sje geomciijsko mjesto paralcillih pra\'ill koje sjeku zada-
nl! D. Linija D se zove direktnsa a paraleine pravc. kojc cine S, genero-
[rise.
Neka jc D direktrisa Cija je jednacina

a q jedna od generatrisa Cija jc jednaGin;:!
x-a y-fJ
--=--:;;;:2
m n
odnosno, u parametarskom obliku

cilindricnc povrsi 5,' cijujcdnacinu zclimo odrccliti, (Sl.G2)
Buduci da Sll svc generatrise paralelne J prolazc kroz iiniju D. odncsno
direktrisu. posto je Ai zajednicka tacka (dircktnsc n t generatnsf q) to .Ie
F('",fJ)=O
//
/ /('
/ / <,
/ /
Sl. (jl
odakle, sobzirom na jednacinu generatrise dobijamo

sto predstavlja trazenu jednaCinu cilindricne povrsi .r..,'
Pokazacerno da jednacina

predstavlja cilindricnu POVTS cije su gencratrisc paralcinc osi 0 z ZaiStiL
naka.ie Mo(xo,J'o,zo) tacka cije koordinatc jednaCinu
F (x,y) :;;;: 0 . Kako jednacina F (x,y):;;;: () ne zavisi oel z, nju ce zadovoljiti
140
koordjnmc syakc lacke
lome. za svako Z lacka
M(x"
M(x"
,J'!1
,J'n
. z)
z)
gdJG jc z proiz\'olJan b1'O.i. PrCn1J.
!ezi na povrsi r (x, y j ::::: 0 Od,rvde
zakUucujcmo da nn lak\'oj povrsi ieii prava koja prolazi kroz J\1( a para-
lclna jc osi ()::. Daklc. povrs cija je jednacina F (x:)-''1 ::::: () ima za gcnera-
lnsc pran:: parale!ne osi 0::., lj ona y:: cilindriclla pons
Pfll1li,iclimo da u rami x (J Y .icdnacma F (x. y') ::::: 0 definisc ciirektrisll
nlZlllOlfCnc cilindricne povrsi Ta direktrisa. II p1'OstonL c1cfimsana .1('.
slslclllom
[F(x, YI 0;
:
1,=:::: 0
Analogno prethodnom. jednacina F (.t. z) :::: 0 II prostoru predsta:vija
cilindricnu povrs cija .ie direktrisa linija defmisana istom jednaCinom
r (:c z) 0:; () II rami x 0 Z , a generatrise Sll paraleine osi 0) 1s1O tako.
Jcdnacina FCv.z)::::O 11 prostoru dc[mlse cilindricnu povrs Cija.ie direktisa
lini,ia definisana jcdnacinom F(y.z)::::O u nl\mi yO.:; a generatnsc su
paralelne osi Ox
5.5 KOIl!Isna POVl'S
Km71fSJ701J1 jJovr,vf ZO\"81110 geomctrijsko pravih koje prolaze kroz datu
lacku (vrh konusnc povrsi) i sijeku zadatu iini.iu. Prave su generatnse
konusne PO\TSI, a data linija direktnsa konusnc pO\Tsi, (S1.63).
z
S1. 63
5.\), Obnna pons
241
Sl.64
lizmimo da .Ie npr.. V (OJH)j \'1"11 konusnc pmTsL (l direktrisa linija
dcflnisana jednacinama
F, eX,) ,:) 0, (X,y,':;) 0
T ada generatrisa konusa lwjl prolazi kroz tacicu
1\1 () ,Y. z) . icqia pripada direktrisi, ima jecinacinu
x-o y-o z-o
x-O ,1'-0 :-0
v (0,0,0) , tacku
gd)c su X. Y i Z tckucc koordinate konusne povrsi Eleminisuci X,]' i 2
lZ sistema jednacilla:
F fy l'
J t... ,. ,- ,
F, (x,),:) 0,
X Y Z
x :::
ctobijamo jecinacil111 konusllc povrsi, kao npr. na Sl. 64.
5.6 Obrtna povr!;
(Jarmon! povdl zovemo povrs kOJa nastaje rotacijom ravne krive oko neke
pravc. koja se nalazi H ravl1i tc krive. Prava oko koje retira kriva zove se osa
rorael/C.
Nekaw
242
:5 Povrsi i krive drugog reda
F(y,z)=O
kriva u ravni yO z gdjc.ie y > ° j neka je osa rotacije, osa 0 z
RazlllotrilllO povrs kOla nastaJc rOlaciJolll date krive. UzmilllO na toj krivoJ
proizvoljnu tacku M
j
(O,Y) ,Zj), koja pri date krive oko ose 0 z
opisuje krug u ra\lui z::::. z) ciji.ie centar tacka 0: EO;:: a poluprecnik
R = Y
1
(S1.65.a).
()
S1. 65.a
JednaCina te hive je, dakle
, ,
x- + _v- = - - -1
i nju koordinate svake Lacke iVi (x,Y,z) koje su na tom krugu.
tIllle i na obnnoj povrsi
Na taj nacin, izmedu koordinata proizvoljne tacke
koordinata odgovarajuce tacke AI), koja lezi na krivoj
vew
X' + Y = YI'; _ - _
M obrtne povrsi i
F(y,z)=O postoji
Kako je prema pretpostavci Yl > 0, to posljednje relacije posta]U
I ')
YI "-"I
Medutim, buduci da M, pripada krivo] F (y. z) = 0, to illlamo
F(y"zl)=O
odakle s obzirom na relacije

I' ,
Yl ::: ,I + y-; .:. - ... ,
dobiJarno JednaCinll
(
" , )
F,jx'+Y-,z=O
trazene obrtne povrsi.
5.6 Obrlnu povrs
24.3
Analogno pri rataciji krive CV. z) ::::;: () oko ose () y. dobijamo jcdnaCinu
F(.l" ,jx' v' )=0
tako nastalc obnne povrsi.
Primjer. Torus je obrtna povrs koja nastaje rotacijol1l kruznicc oko jedne
od koordinatnih osa. Neka]c
(*)

y=a±,j(h-cl)'-:'
data jcdnacina krumicc, prcciznije krumicc. koja lcii II ravni vO:
(poluprecnika Ii - a: sa centrom II C«(),b,O)): tada;c
r-- c' 1- -
:=±y(h-ar -(y:e +r' "b)'
jednaCina torusa kqji je nastao rotacijom kruznicc (*) oko 0:: osc,
SL65.b
S1.65.D
5.7 Primjeri povrsi drugog reda
Svaka povrs S, Cija jc jednacina II pravouglim koordinatama
P, iX,)',z) 0,
gdje je p.; polinom drugog stepena po x;y. z zove se algebar.\ko povr.i!
drugog reda. Dakle, kao sto smo vidjeli u poglaviju (5.2), opstajednaCina
PO'TSl i i;n ve dmgof: red,1
pmTsi drugog redalC
T,(:: .L7)=U,., + (l::) .
Z -;- [J:x --;- CI,}, -+- (/,z"t- a = 0 .
gdjc Sll koellci.jcmi ({J.' iJ. i:::: 1.2,:'') {l (k = L2.3') dati realni brojc\"i, PrJ
ccmu.1c bar Jcdall ad bro.icva [.'1 razliCi! od ouie
(1\-d.1c nayodimo .1Cdnaclllc nckih p(}vrsi drugog reda. kqic sc cesio koristc.
npr U 1l1lcgraci.]l illllkci.Fl yiSc promjcnljivih ili nekim drugim oblastima
m;:llcmmickc Cll1Z1izc
/, Elimh.Vri dlindal'
Ako Sll (I ,[1 > 0 tada pmTs ,\' Cija .ic jcdnacin<l
x' ]"
Z(lvemo cliptickil1l cilmdrom, jer ravan paralclna sa x () y sijece pows S' po
clips! (SU)O) /\lW.le (i = h tada JC pons S kruzni cilindar koji nastaje
rOl<1CUOm paralclnog osi 0:. oko osc 0: kojaJc. 11 OVOIllC slucaJ1L
osa cilindra
1'1
,

( i. )

I,
i i, i, :i !I I, I
I I i 'I I I
I
, i i! .1' I i
, I I . , I
"
I \ I
i,'1 i I, (')' ',,"
v' i 'f 1 ','
,. , " , ,
II I,,' /' ! "I,,'yT+-->\

//
\i:!""'"
SI 66
Primjetimo da jc na Siici 66. samo dio cilindra.
paralclnc raml, ook,ie cilidar. uSl.vari jedna bcskonacna cijey
2. Hiper/Jolii;ni cilindar
Ako su a.h > () tada P(HTS S. ciJu jc jednaCina
izmedu dvije
5.; Pmmcri obrtnih pO\'fsi
X I"
--;- - "c;- = i.
cc lr '
zovcmo hiperbolickim cilindrom. RaHll1 paralelna mmi x ()..1 sijece pm TS
po 11lperbob (SL67), odalde I police line ove pons)
1
, I I
I I I I
, 'I ' I ' I I 'I
I I ' . .' ,I .
,
/ I I ,', :: I : i '" I, /
I, ,/
,
'[ I I I: i I
"I
, ",
<'
S1. 67
3. Parabolicki cilindar
A.ko je p'f'::- 0 tada povrs S jc jcdnaCina
-- -,
)
ZOVC1110 parabolickim cilidrom. Na Shci 6g imamo jedau dio 1'0 pO\TsL ]ZIlle-
du ra\11i ::;::;: 0 i nekc ruvni :';::;:::, " O.
Sl. 68.
246 5 hwrti i knv!: Jm!:<oi!. reuu
4. Elipsoid
Ako su a ,6, c > 0 tada povrs S. CiJa je jcdnacina
ZOVClllO elipsoidom. a brojeve a.b,c pohlOsamo e/zpsOldo (S1.69).
Sl. 69
A,ko Je a;;:;: b ImaI110 rotacioni eiipsoid koji nastaje rotacijom clipse
_ ;;:;: 1 u ravni x 0 Z oko (jz os[:, Ako je (I;;:;: h = (: lada eiipsoid
({ - c-
posUlje poiuprecnika 0. UoCimo da je ccntar elipsoida u koordinamom
pocetku Medutim, aka.ie C(p:q:r) novi centar clipsoida njegova jednacina
It
(x- p)2 (y-q)' (0-1')'_
0 2
5, Jednohl'ilni hipel'b%id
Akosu a,o,c>O tadapo\Ts 5",cijajejednacina
zovemo jednakrilllim hipreboloidom (SI. 70). ave povrsi sa fm'TIima
koje su paralelne x 0 y su elipsc, a prcsjccJ ravnima, kojc su paraiclnc ravw
nima x 0 z i yO z su hiperbolc.
Ako je pak a;;:;: b , tada govorimo 0 rotacionom hiperboloidu Jer on nastaJc
ro1acijom hipcrbolc
11 rm'TIi x () Z oko Oz ose
SI70
6, Dvokrilni hinerb()/old
Ako Sil ({ ,0, C > 0 tada povrs ,\', Cija jc jednacina
x )

0- l;: c
zovemo dvokrilni hiperboloid (S1.711. pO\Tsi (S) sa nlHlima kojc su
pamicine ravni x 0 Y Sll clipsc, 3 presjeci S8 ravnima paralell1lnl ravnl
x 0:: . odnosno y ():: Sll hiperbole.
x
SI7l
242 5 j-'ovrsi I hi vc dml,wg read
Ako S\I ({.h. C > () tada puvrs ,')' ,cija .ic jcdnacina
=()
c
zorclllo eliplickllli konusom (SI.72). Presjcci pO\Tsi (S) sa ra\-1uma para-
lclI11l1l ravoi x () J SIl clipse-. a sa ravnim3 paralclnim mmi x ();: . od11osno
y ():; SIl hlpcrbolc.
1';
,
SI 72
8. Elimi/!1ti paraboloid
AJeo su n. b. c :;t () tada ,r:, b.la .1 c jedna tina
X'
c:= 2c z
(f" h'
zovcmo elIptickim paraboloidom (Sl. 73)
t,
, .
\ --"iffi-'--frn
J
\
;?'<L-----+v
()
povrsi (3) sa ravnima paraieinim fm'11i x ().r su elipsL a sa rm:-
nima paralclnim rmni x 0 z ,0dnosl10 )' 0:: SD paralJolc.
9. }j"''"incrboloicki paraboloid
Ako su a, b _ p oj::. 0 tada pO\·r5 S, Cija je jednacina
x-
" =2pz
a-
Zo\'C1110 hiperboloickim paraboloidom iii sedin.."fOln povr§'i (icr ima oblik
scdla); (SL 74). powsi (S) sa rm,nima kojc 5U paraiclne ravni x () y
su hlpcrbole, a sa ravnima kqie su paralelnc rml1i x 0 Z • odnosno y 0 su
parabolc.
z
SI. 74.
6. Zadaci
1. DaHl.ie jednacina prave I U obliku
(1'- ),-,:-z+2:::0.
'.j .
'ix-Y-2+1=O
Napisati njen simetricni i vckrorski oblik.
2. Odrediti jednaCinu ravni a koja prolazi kroz zadanu praHl
sadrZi lacku M], Ciji je vektor poloiaja '1
;;,+ leO, ()
')50
3. Odrediti jednaCinu ravlli koja saddi Oz OSU, a koja s ravni
4. Datajc tatka /li(2,7.1) i r;lV3n Odrediti sirnetricllll
lacku koja.ie simclricna tacki Ai \l odnosu na datu raYan.
5. Odrediti jeclnaCinu i duiinu visinc lfOugla koji nastaje kao presjek ravni
3x - y + 4 z - 12 ::: {} i koordinatnih ravnL pod USlOVOIll da vril troughl lez.! nn
osi 02.
(J. Odrediti potreban i dovoljall usiay da tacka A1 (x,-"J-'u zQ) lell II ullutrasnjosu
eliplickog paraboloid8 x- + ::: 2 Z (p, q > 0)
p q
7. Odrcditi vrstu i k8noniCni oblik krive drugog recta
a) -4xy+4y:+4z-3.v-7::::0:
bi Gxy -+ 8y: 12x Ii:::: O.
8. Data je pO\,fS drugog reda
x
2
-!"SyL +z- 'i-2xy+Gxz+2yz-- 2x+6.1'+2z ",,0
Odrcditi kqja je to poves i njenu karaktcristicnu jedl1acinu
9. Kanonski oblik jednaciu:: povrsi drugog reda napisan 11 novom koordinatnom
slsiemu 0' XYZ. Aka su koordinate lacke O'(x
o
,)'(,.2
o
). tada su one
sistema
G11X+OEY +o13z +a]:::: 0;
G
21
X+[/22J'---:-G
23
Z+D
2
:::0,
03:.r +032Y";- anZ +°
3
:::: O.
S druge strane, koordinate ortova c:::: (I, _ m
l
,!1!): i :::: 1.2.3. novill OS[1 0' -"r
0' Y: ()' Z dobijaju se iz sistema
(all -)o)! + a1:lN -;--. ann:::: 0:
alII .+-(a
1
? _. /\)m+ol:_n:::: 0,
alII +a
12
m+(a
13
- /lJn:::: 0,
gdje je },: i == 1,2,3, rjesenje karakreristicne jednacinc.
Pokazati da povrs drugog reda iz zadatka 8 ima kakanski oblik u koordmatnom
sislelllu cijc osc irnaju ortovc' e
l
":;;;(l,-Ll):c?=(L2,l). c,,,,,(LO.-l). a
centar 0'
LlTERr\ TURA
[IJ S lvlanlcsiC MatematiCka analiza: PrVl dio. 5k01ska Zagn:b 1974
S. Kurcpa, Konacno dimcnzionalni prostorl', prim.icnc. Tclwicka knjJga.
Zagreb 1967
[vt Davis. Applied /\..nalysis: KY Ci a1 John Wiley k SOIlS
A G. Kuras. Kurs vise aJgebrc (ruski): Nauka, MoskvJ J97l
S. V. Ba11\'a1m'", P.S. Modeno',", A. S. Parhorncnko. Zbornik probicrlla 1Z
anaiilicke geomclrije: (ruski) Nauka, Moskva 19()-l
[6] R. Kasanin. Visa matematika It Nautna knjig;L Beograd t9-!9
[71 v. Devidc, "Stam" i "Nova" Skolska kl\jiga. Zagreb ]975
l8J W. Rudin. Principles of lvlalhcmalica\ Anai:vsls. Nc,\" Yon. Me
Company, [953
:25]
1.0] C D: Morrey, J. R .. Uni\TTsity Calculus \"itl! Anallll:: Geometry AddisDn-
INDEKS PU.!]vlmA
- (! -
Abell-O\' SUII 9S
adjungm';:u:,a matnca 12(1
aksiol1l C SCi
aksiol11 P01Pll110SJi 40
alef-nub 72
algcharslGl jedllaCina 93
aigcbarsl0 oblik kompl hr 80
algebra skupova j L)
Inatrica 125
antiS1l11ctricnost ]
apsollltnil vrijcdllosl 44
Arhimcdo\' aksiom 4?
asoc(Wll\'OOSl ?2
<lmOlZOIllOrfizam :,5
- h -
baza proslora I
h(JWCili1(J,( nc.;Jcdnakosl
beskonaz:ni oro.1CVj 6(), 70
bcskollacni inten-al ."?:
bijekcija n
binarna operacija 2 J
hmarna relacija J (,
binarni sistclll 54
Bolo\'c opcracijc
- c -
Ca11tofm- aksiom 53
CanLoro\' skup ::; 7
cilindricna pows 234
Cral11cro'l's1<1\' 143
-d-
Dc JVlorganO\'i zakollJ 7
deC/malni raz]olTIak )(-)
Dckartm' proizw)d skupova ;
dcsna (lijcra) ] 83
dcterminanta j 12
dijadski beskonacni razlomak 57
clijagonnlna matrica 1 J 0. 124
disjunkciJa iskaza :;
disJUnktni skupovi 13
disrrihutiHw ""!
domen prcs!ikavanja 27
dvokrilni hiperboloid 242
dvostruki vektorski produkl 19:;
-c-
ekstcnzija preslikavanja 31
ckvivalencija iskaza ,:1
ekyivalelltc matrice 122
ckvivalcntnc mctrike 59
clement. lransiommcijc I2L 1:\7
clipsoid 24 I
cliplicki cilindar 23,(;
CliPlicki konus 2,:13
ellplicjo poraboiOld 2-t'-1
EuklidO\' algorilam 9 j
Euklio()\- vcklorskl proslOr j 6(1
Euler-OI' oblik kompi br ):;7
-./ -
Fcnnat-ov stay 47
-g-
gaiaksija 70
GaussOI'metod eliminacijc ]3 S
gencrmrisa 234
Goldbachova hipotcza 4g
graf
Ciramov(l mal rica 162
- Ii -
Heinc-Borell-ovo svojstvo 65
hennitska m8tnca l25
hipcr-rcalni brojc-vi 61:1
hiperbolicki ciIindar 240
hiperbolicki paraboloid 144
hipotczn. kontiuuma 77
Homer-ova shcma 10 J
- I -
identitno preslika\'anje 29
Imagmarna Jcdllllea 80
implikacija iskaza 3
infImum (donja meda) 2J
inJckcija 20
inlduzija 1l
intezitet (norma) vektora 169
inverzna matrica 132
inverzno preslikavanje 30
iskaz 1
iskazna [ommla 6
izolovaml tatka skllpa 63
izomorfizam polja 34
Izvodni skup 63
-j -
Jcdinicna matnca II LL
jednacin<l prave 217
:lcdnac_ rml1i 206,207,210, 212
jcdnaCinc prave 219
jednokrilni hipcrboioic1 242
- I, -
funkcija 27
karaktcristicna jccinacina 228
kardinalni skupa 71
Kelijcva tabiica 32
klasa ek\'i\-alcncijc J ()
kodomcl1 preslikavan)a 27
kolicnik matricc U5
kolincarni vektori 169
komozlcija preslikavaI1ia 29
komplanami vcktori J 70
kompiement skupa 13
komutativna (Abelova) gmpa ';'1
kOJ1mtmivl1osi 22, 32
k0111mator matrice 129
konacan podpokrivac 65
konjugovano-komplcksni broj 80
konusna penTs 235
koardinatne povrsi 199
kOIjcnovanjc kompl. brqia 85
hive drugog reda 226
Kronecker -Capellicv sta\' ] 4 ]
Kubna ,icdnaCina 97
kvadralI1<l matrica 109. 129
- 1-
liJeva (desna)distributivnosl 22
lincarna kOl11binacija matrica 128
lineami vektorski prostar 152, 155
logarilam kompleksnog broJ(l 8 g
Lukasiewicz-ova opcracij;:l :=;
- J1l -
l11ajoranta (gornjc ogranitcnje) 20
mmcmaticka 47
matrica 109, 110
mauica prclaska 158, 182
l11atrica sistema 14l
matrica susjedstva 135
l11atricna jccinatina 149
matricni polinom 150
metod neodred. koeficijcnma 106
metrlcki prostor 59
minor matricc 118, 119
minoranta (donjc ogranicenjc) 20
l11jesoviti produkt ui vclctora 190
moc (polenci.Ja) skupa 72
moe kontinul11a 76
modul kompieksnog broja g I
Moiwc-ova formula 84
- n -
ncgacUa iskaza 2
ncutraini (jedinicni) elcment 22
nlvo linlja povrsi 232
nula matrica 125
nula vchor ] 69
- 0-
obrtna povrs 236
okolina tacke 60
okomiti vektori ] 62
ort (iediniclli) vektOf ]70
oriogonalna matrica 135
ortogonaini vektori 162
ortonornirana baz,'1 184
oSllovni sta\' algebrc 94
otvoreni skup 53, 60
254
olvorcni pokrivac skupa 64

paraboliclll cilindar 240
parlikulamo rjesenje 139
partjtivni skup 12
Pc,Ulove aksiorni 46
podgraf 25
polamo-cilindricne koordinate 199
poiinomi kompl. prornjenljivc 90
poljc 33
polugrupa 32
polusegment 55, 56
potpnno urcdenje (lanae) 20
povrsi drugog reda 239
prava 215
prava racionalna funkcija 102
praviio paraleiogram<1 172
pravilo poligona 172
prm·ilo 1rougla 172
prazan sImp 1 l
prebrojivi simp 72
presjek skupova U
(funl.;:cija) 27
prqjekcija vektora 175
prosirena matrica sistema 142
prsten 33
- r
radijus vektor ] 96
rang matrice I 1 9
ravan 205
razlika matrica 127
razlika skupova 13
rellekslI'llost 18
rcgulama matrica 132
relacija ck\·ivalencije 1 g
relacija poretka (uredenja) 20
restrikcija preslikavanja 31
rub skupa 62
- s-
Sarrus-ovo pravilo 116
sediasta povrs 244
sfemc koordinate 200
Illdeks POlll10Va
Shefferova operacija :)
simelicna rnauica 125
sirnetricna razlika skupoya l3
simetricnosl 1 g
sing111ama matrica 132
skalarni produkt 160, 184. If):')
skup I!
skupavi brqjcva 38,46. L19. 50.
slozena prcslikavanje 30
siobodni vcktori 16<)
spelaar matrice 151
submatrica 118
supremum meda) 20
suprotni (inverzni) element 22
surjekcija 27
-t-
tatka skupa
taulogija G
tije\o 33
toms 23 g
transponovana matrica 11 (). 125
tral1ziti\'nost 18
trigonom. oblik br 82
lrijadski beskonacni razlomak 57
lrivijalno rijesenjc 137
trougaona matrica 125
- u -
unija skupova 12
unitarni prostori 160
unutrasnja operacija 21
uredema trojka 15
uredeni par 14
- v -
veklOrski produkl veklora 1 g 8
Viete-ove fonnule 9g
visina racionalnog broja 1'3
- Z -
zajednicki djelilac polinoma 91
zatvoren simp 62, 64
zbir matrica 127

REC~'NZ~jvTI:

PREDGOVOR
OV(I k}1jiga je nastala koo pnrocino zaokruzel~/c ollforovih preciavcl!1ja no vise tehni6kih fakuiteta Umverzitew 1/ Tuzh. ali usnovlI anc zaprClvo, predavanja odrzana 11 pos{/ednjih devet godll1o 11 okvim prcdl1lclO Matemattka I na Fahtltetu elekrrotehnike i ma.finstvo II TlIzli. BuduCi da dijelovi Ia~jigc pokriV({jll do/wI' dio programa predmeta Marcmalika I no drugim srodnim /i.lkllitcfltna (Tehnoio§ki. i(lIdar.i"koge%ski. Fi!()z(~lsh, Mafematika-Fizika, i sf.) kry'iga ce !;ifj od kOrl.I'lt i stucientlJna till faklilreta. Okosnicll knjlge praklic/o, (ini (llgcbra raz/i2'nih o~JekalO_ [oko. / ,I!,lova knjige sadrii eLemenle Op.vte aLgebrc; If gLava. S'kllfJovC' ht(~jeva; III giav(! Elemente Linearne algehre, glUe su ukUuceno pogLavUa () fJohnomima i racionalnim fimkc(ioma. Iff glava Elementc VeklOJ'ske algebre. i konacno kao izuzetak V giava sadri! Elemente AnaiIfi(}ke geometrije. ,S'vaka giav{{ zavr,~ava poglavljem odabranih zadaraka, koF cc fJonloc'i da [~!lalac la/cve savlada izlozenll rnatcl'Uu. Teoremc, stavov;, definicUe i primjeri l1umerisani Sit po [JoglavfjlJl1o svake gLave, !coo j formule~ wko do npr 11 (1.3) (../-j znaCi II giav([, jJ0l!,iav//e /, l)()cyJogLav(je J /i)rmu/a (4) Auror zahvaUuje svima k(~ji sn pomog/i da kr!jiF',o dOSPllC Ii mice studer/of{! S osobirom uf!,ocino.\:i:u zahva~'iryc sc recezenrinw h'o/ jjr AI. AvdlS!){lhlC:'lI, IJA1F' Sarajevo i Prr~r Dr S Drpl;aninl1. EkoJlonlski Jii/mifer Ii tUZ/i Narovt7o sve grdke napravUenc 11 ovoj k'?jJ::I !Jl'lj)od(!J1I alliOnt, i((~ji cc hili zohvalan j onima koji ukazil n(I njih.

Dr. Muharem Avdispahic, redovni profesor PMF-a Sarajevo Dr. Sabahet Drpljanin, vanredni profesor Ekonomskog fakulteta u Tuzli
Lektar~karek tar:

Prof. Dr. Ahmet KasumoviC

Tehl1ic'ko uredenje:
Dzevad Burgi<::

01eze llradio:
Mr. Amir NuhanoviC
StamjJa:

"GRIN" Gracanica
Za "GRIN"; Hajrudin CudiC lzdavac: Filozofski f<lkultet Tuzla

Na osnOVl\ rjescnja broj: 03-.112/97 od 29.01.1997. godinc Komisijc Z<-l izdavanje odobrenja za upotrebu novih univerzitctskih udzbcnika i drugih nastavnih sredstava u nasta\'l na Univcrzitetu u Tuzli, adabrava sc upotrcba ave knjige u nastavnom procesu. Oslobodeno placanja pOrC4'1 na promet adlukom rvlinistarstva z<-l obrazovanJe, nanku, kultnru i sport TPK bro] ]O/]-65J-JS04 ad Ol.()2.1997. godme

TllZ/O, jonl1orn j 99 ~

CIP-Katalogizacij~l u publilulciji Narodna i univerzitetska biblioteka Bosnc i Hcrccgovinc S~lmjeV(l

512/514 (075,8) DEDAGIC, Fehim l]vod u vHu matcmatilm / Fehim DcdagiC_ - Tuzla: Univerzitet, Filozofsld fakultet, 1997, - 254 str, : ilush-, ; 22 em

Bibliografija: str. 251. ~ lndeks pojmova: str. Tiraz: 500 primjeraka,

252~254.

Uraileno u JU NUB Tuzla,

SADRZA.!
GLAVA

ELEMENT! opinE ALGEBRE
1, Alf.{cbra islulZa

I

J

Dcfinicija iskaza

1.2 Opcraci.ie sa iskazima J.: Nckc osobine logickih operaciJ8

2.

3.

l.'-l inlerprclacija algebre iskaz<l AlgciJra :~hup()va 2. I Pojam skupa ! ') .icdnakost skupova 2.3 Opcracijc sa skupovima 2.4 Dlfcktni proizvod skupova Rei{/C~jCl operacUe i preslikavat~ja 3.]. Bmam~ relacijc "'~' RclacUa ekvivalencijc i relaci.!11 porcllGl
3,~)

II II II

11
]ll

J (j

1(,

is
21

Binamc operacijc ::;.;j POJam grafa
"3 (;
" I

Po.P111 prcslilGlyanjii. OpeILl..:::i.ic sa preslikavan.iim,:;

4.

Algebarskc slfuklure Zadaci

Ii CLAVA

KOMPLEKSNI I REALNI BROJEVI
1.

2.

3.

Pofic rea/nih bro/eva 1.1 A5io111atsko zasnivanje skupa rea [nih bro.lcva 1,:2 Apsoiutna vrijcdnost 1.3 Simp prirodnih i cijelih bro.1C\';;:l 1.4 SImp racionalnih i iracionalnib brojc\';;: !.S Imcrvaii i segmcmi L (, ZapisivaJ.~ie rcalnih brqieva u obliku bcskonacnih razlomaka 1 7. MCl.rika u skupu realnih brojc\,<:l I S Otvoreni i zatvOfcni skupavl u skupu rcalnih brqjev,: 1. 9. Heine-Borell svqjsivo skupa 1.10. Hlper-rcaini broJev" Rardil1alni OJ'f4 skupa 2.1. Ekvivalemi skupovi 2.2. Prebrojivi i ncprebroji\'i SkUp0\1 ?o(;c kompleksnih bl'(~ieva 3. l Prosircnje skupa R 3.2 Dcfinicja i oblici kompleksnog bro.ia

3S
44

4b
.:It)

~r)

~4

59 60
()q

(,Ii 71 71 72

77 77
78

.1. " 11(> IIH lE' 124 5. Skaiul'l1i protiukt vekw1'll 2.2. l. 5.4 Neke metricki zadaci Raval1 2. 5.4 Prqjciccija vektara na ravan i QSU 1. Racionalne fllnkcUe 5.1 Defiuicija vektorskog produkl(l 3. 3 Operac~ie sa vektorima 1. 6. 3.2 Jednacina pravc kroz datutacku 3. Razlaganje racionalne funkcije Zadaci 102 102 103 107 III GLAVA 1.4 lednacina prave kroz dvije tacke 3. Geomauijslca interpretacija operaclp u C Polinomi kompleksne promjcnijive 4.JA to PROSTORl' J(oordinlltni sistemi u prosroru 1. Rang matncc 1. Korjenovanje kompleksnog broJ(l 9 j[] " .Or.4 Uslo\' saglasnosti sistema lineamih jednacma 2. ISO 152 152 153 1S5 3. Osobine skairnog produkta Vekwrski produkt vektora J. I.:) Zadaci n' CLAVA L 91 93 9CJ 5.3. Osobine vektorskog prociukla kijdoviti produkf vektol'{! 4.6 Bazisni minor. Specijalnc rnatricc 1.2.2 Polarno-cilindricni koordlllalni sistcl1l l..3. 5.2.2.11 3.5.1 OpSta jeduacioa prave 3.5 Usiav koiinearnosti i kornpianarnosti \'cicLOra 1. Pojam unitamog prostora 5.:.2. Mcdusobni polo. M~tod eliminacije 2. u 3.ouL-ov s'iav i Homer-ova shenKl o 8 9U ~)O o. Gramova detemlinanta 109 109 3.: . Baza prostora 4. _ Gram-Schmltov postupak ortogonalJl.1 Matricnc jednacine 3. 136 137 138 141 143 149 j49 2. Matricni polino/U 3. VEKTORSKA ALGEBRA Vektori i linearne operacUe sa veiaorima 1. .orskih prostora 4.~ta teorOa sistema linearnih jednacina 2.3 Sfemi koordinatni sistcm 1. 110 I'"' 4..4 Ostali obhei jednacine ra\'ni 2. Sistem lineamih algebarskih jednacina 2.ma 3.6.3 Parametarske jednaCine prave 3.1.5 K vadratni sistemi jednaCina Matricne jednaCine.4._.5.4 Be'.1. Pojam polinoma kompleksne promjenljive 4.4 Osobine detenninami 1.1.1. Aluebarske jecinacine 4.8 Operacije s matricama 1.3 Opemcije sa kompleksnim broj~vi. Rjesa\'anje sistema lineamih jednacina.3. Dekartov koordinatni sistem 1.9 Inverzna matrica Op. Pojam vchora 1. Minor matrice 1.5 Logaritam kompleksnog broJa 4.iaj dvije ra\'ni Prava 3.:1.6 Orijcntacija prostora V.4. Submatrica. ! Defllllcija mjesoviiog produkla ui vckl. lednaCina ravni u normalnom obliku 2. i Defirucija skalamog produkt<t 2. -1-. Medusobni polozaj dvije prave jl)(j 196 199 200 201 20~ 21J4 207 210 21 :' 214 :~ Ie 2tc) 217 22U 121 221 . J58 160 160 J6! ANALITlCKA GEOMETRI. Neke operacije s polinomima 4.7. Linearna kombinacija vektora. Dvostruki vektorski produkl ZaJaci 12( 132 136 V GLAVA 1.aci)c vcklOr.]. 1.2 Osobinc mjcsoVltog produkla \'ckwr:\ .2.:ebra matrica 1. 1 Skalame i velaorske veliCinc 1. 2.2.2. ELEMENT! UNEARNE ALGEBRE Al. 4. Lineami vektorski prostor 4. DClenninante 1. 3.3. Opsta jednacina ravni ! 7 Polozaj ravni U odnost! na koordinatni SlSLCm ". Elementame transfonnacije sistema linearnih jednacina 2. Pojam matnca • 0 Operacije s vrstama i kolonama matricc 1. Matricni polinom Vektors/(i prostori 4.. Veza medu bazama prostora Uniearni prosiori 5. Primjeri velct. Pojam racionalnc funkcije S.

: beL: 5111151a S. 22(. _ x::::: 0 " "SVIlTl Suncevog ima konstan111...1\~ raslo. dakic po defIOlci. 1 Knyc drugog recta .ianje iZl11cdu dv(ic 1l1l111oiiaZllc pr:1H' Rasto. podrawm~leva se l11ogucnost lHvrcirvanj<J Ie lstinnOSli isk{!:: il. poo.ie prost broj.ien1jlve x.(110 iskaze oznacavamo samo slc)"riIll(.'· n 3.1U nas operaciJc sa njima Lao objekuma. Porr§! i krivc drugog reda .ie osnm'11i pojarn <lIgcbrc iskazE \.ii".:azumiJG\'(! Sll1iS~ICno l\TdenJc kOJc ima s'vojSl\'O cia 11102:C hIli same 7snmfO (tacno:) iil samu nC1Slll11{(! tncracnoi 1~\araV110. p. najtd.' PO\Ts: drugog red.amni !wiozaj prave i ravni :..i::.1. isiZfllLOSJ1l1 vruea"nosr iskazzL P oznacal. pO\Tsi i fal'Jl) :>.)\'001 S(~ definicijom l-uei isieuzolT.jeri: ') "Sedam.".) ." UOCfrvamo du pn"j primjer dajc mean lskaz: dmginl primjerom nije dat iskaz.\j 4. C Obrtnu ])OV1"5 'I! Primjcri pO\Tsi drugog reda Zadaci ELEMENT! OPSTE ALGEBRE 237 239 240 241 243 24() L Algebra iskaza 6.' s.ler nisu navedene vrijednosli prom. jer j... PrcsJck.X = (~: 1rccim pnmjerom ilustrujemo "tvTdnjl1" koja nUe iskaz.7 N<~ikracc .: 2..!: Usiav llofmulnosli pravc i ra\11i 3. .'amo sa r(p) i ona jc po definiciji c(p)~ " akoje iskaz l) (([(on: akoje Iskaz p /1etaG~al1.q.l. 2.ie J\ ~ . zalllma. bez obzira SUI iskaZlIJU.~ Uslov paralclnosti prave i r(l\111 .:' Konusnu poves :). s!::.a i njcnc rcalizaci. . PRVAGLAVA 1:. sranoviSta ma1ematikc.1 Ugao izmcdu pravc i ravni .. ZZl kqje se twdi da . ':.ce nijc prcsudan sam sadrz.::.:. J)l"ouozfcira Prim.~j iskaza.iullJC tackc od prave Uz(~. Literatura jmlcks p(~jmf)l'(l 251 25:::: .:.oj Cilindricna pO\TS S.

Definicija 3. j ~ je.. (I.:'1tore kojim como se koristiti. .2 Operacije sa iskazima Definicija 1. i I I I I I J () (I () I () 1. Iskaz ----. idenritet. J-I/\ q (ii! se "p 1 Cj "). sc.L druga i posljednja kolona u tabcli dcnnisH istmltost ekskillziv17r: dn.le sZoieni iskaz P :=::. OSi111 uvcdene negacije to su jos i operacijc· 7(1') Prv. de". Simbol "'v''' koristim~ umjesto rijcCi OIsvaki" . NegacUa iskaza P)f lskoz .ia. ImplikacUa iskazo P i iskaz{! q. k01~iukc~ia i disjullkcija zovu. . Daklc." iii "1. Bool*-~ve operacijc i predstavljaju osnovne logickc opc~acijc' II pnrnJem algebrc lskaza II mnoglm naucnim i tehnickim disciplinama. a umjesto znaka r. 2a kO/lje I (C1!O 1 0 I r(f. p) I 0 I 0 Istinitost implikacije izraiavanlo tabelom· ~) G. definisali smo jednu flml!"ciju 7 na skupu lskaza vrijednoSlima u Skllpu . 2 ::: 4. Algebra iskaza sa iskaz1l11~ Dakle.1' (Citaj line tell) koristi se O. ~i..l} Umjesto znaka "T" (Citaj "ten) Ce8CC 5e koristi 1. F 8. 1": JC identicki i~·tjllita umuna operaci.ng!eski lllitlcmatiCw . se lip slijedi q". Kao Sto je to uobicajeno. Definicija 4. J(O!~iul((:Ua lskozo P zo kOji jt' I iskazCI q. Oefinici. I I J 1 0 () ! I T(q) J (I I .:!u17kcUe. Na primjcr.le x + }! x posroji recdan bro) y so svqlS1VOni > 0 'I. a simbol "3" umjesto rijeci 1 "lJostojjH. koristiccmo It.: q ). iskaz: "Zo svako reo/no " U dO. 7.1' (Ciw Sf "ne pit). (jc identiC/ii neistinita unarna operacija. kratko uz pomoe kvantifikatora.lfl 2.> (f .-~If(l "1. r(p\/q)~lQ ill r(p)~ I iii r('1)~ I I rUI p) I I I I r(p) I I 7(1') r((.apisujemo ovako (0) o(/nosno ('Ix ER)(3y ER): x + V> [): gdje smo znak " i2" iskoristili umjesto rijeci !lpl'ipadd ' . Disjunkcija Unkiuzivt/a) iskazo 1) Z[I kOji F' I lskaza q JC iska: fJ \/ (} Jf Is!mlt ako j sanw aiwjc po dejinicUi iska::: ji !1els(inif. Ovdie cemo uvesti kvantiflk." p implIciro (1" iii " P povia(.le s/oze17l Iskaz. ima svega 2. .2 i. oc/nosno UmjeslO fraze "ako i somo ako po (ie/inicUi" koristice111o se oznakolll <:=::" Upravo navedena defmicija maze sc izreti kracc i lakse pamt1t! pomocll tabbee toka istmitosne vrijednosti r(p) I II r (p) I r(q) 0 r (pvq) I r(~p) ! \ 0 1 0 () J () () () Unamih operocUa u algebri iskaza. funkcija koje jednom iskazu odreaene istinitosne vrijednosti pridruzuju neki iskaz jednoznacno odredene istinitosne vrijednosli. p) 1 0 1 0 I 0 Upravo definisane operacije algebre iskaza: ncgacija."). lIbilo kOjl'. i slieno. BODie (1815-1864). r.p (cuu sc "p iii q "). umjcsto rijcci "wko do je iii "sa svojstvom daje".

r(p) ~ r('1) ~ 0 istinitosna tablica Ze'l Lukasic'i"icZ8VU*' opcraci. "Prirodni bro. Potrcban i dovoljan uslov da je prirodni broj x dje~ii'i" sa ui jest da 'Ova t'iTdnj8 jc ustvari.<. (za zadato n ima ih 2 2"). Shetlcl' (I R66-J 945). sloteni lskaz p. lskaz f!. za kOj1. obicno se ne imenu. . JdentiC/a 1stinita odnosno identic~'i neistinita binarna operacija dat('." q :"Zhir cUarD bJ'(~la xjc c{lCUiv sa tri. q (Giro sc "p dd dovoill10 Ie do bllcie d.{:jevic q")je novi iskaz "nitije p nitile ((. gdje su p.kaz p t q (eita se tip . I i O. ovdjc cemo ... S10 znaci " p je dovoljan uslo.Ie ekrtvalel1lno sa q 11). i.1 vlastiti. Operac~ie koje smo upravo definisaIi u algebri iskaza grade nove slozenije iskaze .U pi q dati lskazi. dvije konstante T i .1." q (ella sc "jJ ako i sarno aIm q" ili n ]I . aIm q nijc ist. vcc se izgraduJu pomocu unamih i binamih operacija. = 16 . kao ~)Vd1C jc priiika da to ilustrujemo.iu .1 potrebno. I 0 Tablica taka istinitosne vrijednosti za Shefferovu* aperaciju glasi 0 rO (I T{q) (l r(l' l' q) () U implikaciji p:::. odnosno ") G.iu posebno. ostalih sedam koje jc zbir cifara broja x djelji'i" sa tIi nis1110 naveli. . cngic~ki malcmntirnr Luknf'il'Wl. ekvivalcncija p ~> q.I.ICijn.iniL Za navedcni prim.1.. x nc(~'c hiti dlC(irv sa 9: ako mje ((feUiv so ?tl. p0ljS). t.Ie pOfl'eiJon IIs/ov za p ".! mall'ln!lliC:m- .' q cita sc: " 1) je dovaljan uslay ZIl q" iIi "q Je patreban uslo\" za p i'E Dak "ako ie [J onda ie q". upravo implikacijom. 1::ao nulte-operacU'c iskaza. Matematika i111<..1i '-" citalac vee zna:"])o /)i ~n~/ x ~blO ((leUlv sa ~ Definicija 7.· SO 9". Ako Sll pi q neki dati iskazi. oblikll "~)ix => 3ix..:: (1890-J 956). Nallnc..'. (Onl ImpllkaCl. ' dicijiv() sa a)_ Kad kazel110 "q .2di~ smo ulJouijebili oznaku o!b da bl kazali b je n.~~ler c/) jc slozcni iskaz "nUe isl()vremenO I Plt)".! xje djeUiv SCI tri.18L daklc:"Brq. ' ) .Ie· I.ie dn 31 x dn b1 [(p+q) ~ 1"". I 0 j~d~lOg sta~"a 1<0. U.ios navesti d·vije binamc operacije. to znac! du iskaz n~ moze biti i5tini1. Ako .l e r. Na kraju uvedimo po dogOVOill.." Ukupno binarnill operaciJa algebrc iskaza ima '). EhvivaiencUa lskaza fJ i lskazo q J!: si()zern IS/a.--:.( dp! q)::= OQ T\p) = T(q) = 1 I> I .1U mozemo zaplsail U 1Ilka.. 9:::: Dcfinicija 5..-. ]J i q slijedeci iskazi: Definicija 6. a iskaz q konsekvencu.-orne operacUe se nc uvode direktno. tj. Sl1 respcktj\110 tab1icama: ! rip! [(q) () \ rip) \ ! r('1) r(p·~ q) r(pl q) -i I r(p) r( '1) r(pNq) 0 I () i i 0 I 0 I 0 II II I I 0 (! I I (i ! 0 II 0 0 (I 0 0 0 Prim. 1sto tako .. q iskaz p predstavlja hipOlCZU iii pretpostavku.r:: Jl ¢:::.lc r(p·eo> 'I) = leo> C{fi) = r(q) Dmgjm rijecima Konacno.4 T ( jJ) i Aigcbm lskaZlI 1 " Opcraci)c sa iskuziml! T(1j) r(J'~IJ) do." za q" pokaZimo pn'l11jerom sto sc zna. vr10 precizan jezik i I () (! t .

amjcllijiva.' U1111CSU> sr(..:::. (jer Stl k010ne 3 j 6 ekvivalentne).:c Tt~lq'):co i r(q):::::O.. laciajc Tun:::: 1 r(q):::: Ci.1871). (jJ:.=:'Lf)<:=>r /) <::::> (q <~::::> C2} r) . da je fommla (7) tautoiogija T(p) (p=>q)¢>(q=> pl· Navedeni primjeri Sli iskazne fonnule.(----. -.> p.: i nel dcsnoj strani ckvivalcncijc J Definicija 9. . (:1 ) Zakon asocijacijc' (pAy)/\r¢:'> P/\\(j/\t).p.iih je sagradena.I T(---. na 06cvidan nacil1. -'1) I (I (i () 0 I I (. (4) ( )} Zakon tranziti\'l10sti implikac~ic (I' => 'I)" ('I => p) => (p'=> '1) . Fonmda (F algebrc iskaza jc ISjJlmjlvo iii zadovolflVG onda i samo onda aJ(Q posloji bar jedna kombinacija vrijednosti iskaza od kojihje saCinjcna. Ll Ncke osobine operaciill Definicija 8. Zakon dvostruke negacijc'. raspored konst~1Ui 0 i 1. q J.'.ic da jc t"F oboriva aka i sarno aka je -'I 1. da bismo izbjcgli prcvcliku upotrebu zagrada. daldcni j( riva onda i samo onda ako poslOji bar jedna kombinacija \Tijednosti iskaza iz ko.>'ih operaclj({. nazrvCl sc IaLtlolog(ja Pored tuutoiogija treba istaci 1 tZ\'. E ZnaL r" kcmSLll1lC' c!okazari" iii "ClTYlc. .. Naimc.:. n£1 lije\'oj strani ekvivalcncije O. a nikako p /\(q => 0 0 0 r).. pAq Zl1aci (. (3) = 1A [(1') = 1. da Stl operacije tl nizll po prioritetu: ~'l_ (\I). iskClznn jCJrmuia k% )C !GenD bez obzira no iSlimrosnl! vrlJednost iskaza l.:. (pvq)vr~pv(q\jrl.p \/ -Iq) englc~kj :n<ikmuti~. Tabelom koja sliJcdi dokazujemo. ---------------ADe Morgan (1806.a kqju IF uzima r( q: ):::: O.. uzimamo po dogovoru. a lO 711aci cia. =>. . l3'PlII~ilVer()rmllie algebrc iskaza. Pravda izdvajanja (Modus ponens): T(p => q) Zakon distribucije P A(q V r) Q (p 1\ q) v(p 1\ r)..Ie konacan mz iskaza sastav~ien )J0JJ10Cl! logicJ..p) = () _ pa.. Z:'l koju q: kao cijela pop rima r ( 1~ ) :::: 1 . Jasno.i n. pV. (0 i Primjeri: Zakon identiteta: p => p.i! =:.anc .jeri: (pAq)vr. (q~' P)· Zakon isldjucenja treceg' . Zagrade odreduju redoslijed opcracija Medutim u formuli.it. 1 lla suam Cl<:Vj\'ctic1l0iJ( 1.jJ) l1avcdene iormule S11 tamoiogije i im. [reaaio desnoJ stram nUc o. (pAq).) /\(p v 1') ..p ¢:. Isto smo mogii nokazati i na sliicdeCi n(Jcin.l(~j.::. Sl~iedecom definicijom uvodimo najvafuije iskazne fonnulc. ?. -'(F 1\ q) <=> (. i -1 Jasno je cia iskazna \Tijecil1ost iskazne fommle zavisi od iskaznc vrijcdnosll iskaza u formuli..fj~·!.q) S\'E~ ~> (~'(' ::.q). Prim.i'r'!.(p v q) ¢:. P'/(j:.l 7"(p}.- ----. Alw jc pak na li.c.l: (4) .G l. Zakon kontrapozicije: (/):::::. Za fonulliu IF algebrc iskaza kaZemo da je obo- (7) takodc 0. Islwllla formula .. /\ r(q) 0 TI. (1) jJ \/ ZaJwn kommacije' jJ/\Cj Q q I\jJ.P = fj I TI-1Cj ) '.p)/\q..!Cvo. De fVlorgan*-ovi zakoni: (6) ~) tadaje r(q) = [.' 't T(~'P}=O. Algebra iskaz./c dUIC({2 ZUVI'....> (-y) 1\ . !ilO znaci i da niy::.-'{I. konstanti 0 iIi giavnih pron?jenUlvih iskaz(f p. uobib:\ICnog .3 Neke osobine iogickih operacija Zakon idempotenlnosii jJ/\P¢::.. laei. r) ~? (pvCj. (j Takonaprimjer.dok jJ/\q=:>/' znati (p 1\ q):=. U [onnuli (7) ntie moguc nesi11lc!Ti~ar. q: ispunjiva formula. r. P '/(q.ie r (--I(j}:::: J i z. Ako jc npI. slgun](\ ni.:-' (/\' Ii ~F <:=> (})~. ~.>j).::~itl \-ellku pnmjcnu Poscbno jc testa primjena Z:'lkona kontrapozicijc_ CiJil jc logika u dokazivanju l11atemati(kih tvrdnji gotovo nez..:.

prekidacc u elcktricn0111 kolu oneia preiazimo u tzv "algebru prckidaca".4 lnterpretaci. (/1 ... Tada.. 0 bio bi pridruzen verLikalni poloZ:. ~ \q) ! ~ p-!vq C. Nalmc. Opis3nom pridruzivanju odgovaraju elcktricna kola (p =0 '1) => ((p => ~q) =.'lj prekidaca (0 +->' 9 ).-.:.{/ + a (! .}.. ¢::. 3.).--. l. (6) 1 (7) te zadatak 5(c) simp od sedam opc-raCl. iskazima np1".:::memarljiva informacija ni za jcdnog inzenjera.t U 717 h) \I .. ili pak na samo jednu U {1'} oeinosno {-t}.a.ios jedan naCin utvrdivanja Ideo"Licke istinitosti.-. p) =. buduCi da prekidaCi rnogu bii.: 1 ~ (l _. {-. [J HI (! - h») .e.. -.. onda 5e algebra iskaza maze intcrpretirati P01110CU algebre skupova. l. \/J'. (Pri tome valja uzeti u obzir da je zbog rep) ~ () iIi rep) = 1 uviJek (r(p»)' ~ rep) i sl..: h .Ja {t..::. 81.-. a vrijednosti T (p) ::::.::.-:'lsni-vanju Jogikc racllnara ova..ja algebre islmza Ako pridruzimo iskazima kao varijabiama sku pave. (I ." I. Slikama 4.. I.e Ovdie cemo dokazati same (7) da bismo pokazali . prcdstav\ja presudnu cinjenicu Bazne opcracije su upravo operacije iz kojih izvodimo svc ostaic opcraciJc iI i ri ..jucih clektricnih kola.'. PriJc toga.~..b. =:.. ~p) : ozna6i1110 sa r (p) .. nijc tcSko pokazmi da Sl! slijedecc fonnulc tautologijc (S) (6) n(Jrr. Napril11Jer. zbog I' A Jill1kcl(misCll~jc" (q V r) = (p A q) V (I' A r) (sto ostavlja.::::>}. Neicaje sada 'F =(fi =? '1) => ((p =" ~q) =:. 2. (I . sto naravno oije z.. Sioienil11 iskazil11a moiemo pri~ dmziti elektricna kola S odgovarajucim prekidaCil11a tako da istinitosnoj VTi~ jednosti 1 slozenog iskaza odgovara proiaien}c struje kroz kola "horizontalS1. lstinitosnoj vrjjednosti T(p). =. S1. svodcnje na baznc OpCrQCljc.::. eiektricna kola n3.. Pridruzima Ii. Sl.. Jedllakosti dvije iskazne fom1Ule odgovaracc sada "islO odgovara. a + a b) + I p=q Sl. Sheffer i Lukasievlicz mogn se svestJ na OSllm'11C Bool-ove operacijc. a istinitosoQi \Tijednosti 0 nemogucnost prolaska struje kroz kole' Cverlikalno"). vidi npr.::. -. [7].: a i T (J. .a. S1. : .i i veoma skupe naprave .: 1 +( I - T (p =:.b. mcdutim.p) (7) pVC! S1.. 'i-/ ~'--' 1.ic T ( rF ) .----ill) I I SL 2.1.q :1 .'. 3.a (t~\-.h)( 1 .ia algcbre iskaza 9 Biname operacijc implikaciJu.a i 4. 3. .: 1 odgovarao horizontalni polozaj prckidaca (I -i:->' -0--).") . -.a)] =I iii I Konstcci sc sada formulama (4). Sa stanovista pnmjcnc matematicke logikc l. } (SLa visco svc biname i unarne operacije) mozemo svesti na skul' ad dvijc operacijc ~'l . Algebra lskaza 1A lnterprelaci. r ell =:.> q) r«/l .111o da Citalac dokaze). Ostavljamo da La uradi CitaJac pomocu zadataka ostavljenih u poglavlju 0 skupovima.b [unk~ CiOllisll jednako. ekvivalenciJa. (5). uocimo da je iskama formula (F tautologija onda j samo onda aka jc r ( '1-' ) "" J .

Po dcfiniciji . mora posjedovati osobinu <oznaCimo je sa P (x)) kqju imaju izreldi nikako nije defmicija skupa. Aka clemen! x pnpada skupu . Da bi clement x pripadao nek0111 sicupu 5\'i clementi skupa A. Algebra slmpova 2.1::1 l':.Ie potr~ban uslov za (Bt.5.b Na krajll ovog poglavlja primjetimo.I.S. Naimc ~ (0) <=> (0') . gd]e JC 2. .. SkllP :. piscl110 ~y ~ . (D. a znaic "c" predstavUCljednu reiac(/1I meal! skupovlma i naziv(f se in/(lllzUa Simbolicki navedenu defll1iciju mazemo izreci na slijcdcci nac. Npr.a SI.' Skup {x} 20ve1110 jednoeiemclUllim. pi5e1110 da jt x 'C . r. j POJLlm skupa Ii 10 2.\.1). Skupove predslavijamo dijagramjm~j da bismo imali kakvu takvll \·izucinu prcdsiaVll mada sc nili jedan dokaz II teoriji skupova ne izvodi pomOCll dijagrama. Moze S8 uvesti svOjSlv(.{xlx-zadovo~lava P(x)} ilikracc A~{. Naprimjer.\:':P(x)} Skupove oznacavamo veliku11 siovima /l.O: x} Inacc.a SL 4. 0 tome cemo govoriLi nesto kasnijc. wda za sImp A kaiemo do je podskup skupa E.' . Eiementi ad kqjih S8 sastoji ncki skup mogu biti i sami skupovi.r. razlicite matematicke istinc izrecene u obliku ·tvrdnji.b A. stavova iii najcesce teorema. Negaciju jedne tvrdnje ovdjc ilustTIlJcmo pn mJcro111 negaciJe [Ofmule (0) date u (1.ie sva/o element skltjJu A jednovrerneno j element s!wjJo f3. pn dokazu Lahih tndnji. 'Zl aka ne pripada skupu S.. C.jJ _C.ic prnzan skll!) (u oznaCl G') skup koji nema elcmenata. SkUpOVl l1logu imati i beskonacno mnogo elemcnata. II sebi sadrze pretpostavke pod koiirna se t. 5.rdi: !!(A) . ovd1 e so teorema semaiski prikazuje (A) ~(B) iii (A) Q(B) Pored toga. cesto polazimo ad negacije i dolaskom u kontradilecl!u dakazu1t1110 samu tvrdnju.:::. 2ato pisemo dajc A:::. definisano svojstvo (atribllt) P (x) odrcdujc pripadnost clcmenta skupu. doL clerneme amorihog skupa_oznacavamo najcescc maiim slovima. ili!l(A) je dovo!fan llslov za (B·)". Pg'enw A en. . S1. iii "(A) je potreban i dovaljan uslav za (B)" Dakle. Dakle. ovo 5to S111(1 SL 4. takav sImp je partirivni simp skup<1 A (P(A)).2 Jednakost slmpova Definicija L Aka. P(X) koje determinira i pripadnost nekog skupajclmiif/l (iii kiasi) skujJova koja ima to svojstvo Familijc skupova oznacavamo pisanirn slovima )L (li.in: (3 x ER)(Vy ER) (x + )' S 0) (0' ) .1 Pojam skupa Skllp je oSl1ovni matemmicki pojam koji se ne dcfinisc Naravno.

. A"A=A.a siwpa A I skujJa B .3 Operacije sa slmpovima Definicija L Un~.. AnAl' Auli~BuA.' {xix EA". }}. npr S = \ {l}.A n ····} j AuA=A./i ne pripadaju SklljJU B.. ako jc .. (b) AnB=BnA.. Specijalno. Zo sklljJove A B cA. B. -[ ~'. Dak/e.:1 Operaci.. d. ~j. DakIe A = B"".ier. sijekll iIi cia su disjunktni.B.A 2 • . J1. . kO. A n(Bnel = (A "BV'C. }}.icrimo cia SYI skllpm"'J 11lSti uporeolvi po inkluziji Kao S10 smo relcli i sal1li skupovi mogu blll clementi sl(upa. 0 At. Cf •• A".ja 2. znael pakazat! Jednakosl dva navedena skupa. .B~Bt. skllp.1 ko.licCoc?AcC: simetricnost (\1 Fl. A :::0 B Prim. .B =(A\B) o .\ Ai::: Definici.n sadrzi eicmcJllc s/cupct A..c}. ~ {xixE:A"zaneko I E{L2 .::: Si.ic sve podskupove nekog skura A) oznacavamo sa P (A) i zovemo parlltGtivnl skup skupa A. A =.. buduCi da su veoma jednostavni: (I) relleksimosl (\fA) A = A: (2) tranz!t!vnost (\fA. :::o{x!xEAI_ zaneko 1 Ell su beskonacne unije skupova = (lix) (x E A =.01 Cf d. ako S8 konacni skupovi raziikuju po broju elemenata. SkllP A:::o {o.{ de! .12 dd 2..AB\AI=(AuB)\(AnB\ " . zavisno ad broja eiemenata kojc sadr.A. ooe. AnB:::o {x!xEAI\XEB}. (I) .!c sa skupovima bcskonacna familija SkUpOVii.ie. def Upravo uvedenc reJacije (1) i (2) meau skupovima imaju neka vama svojstva. ! Relaci. zasvako n"'-l 11 (3) (41 A c_ B /'. Je skup E{L2 . AuA" =S. Pomocu definisanih opcracija moZe se uvesti i tz\" slmctricna razlikn u odnosu na sImp Si oznacavamo sa AC ~j.Algebra skup()va 2.{ (". amiSlmctricnost (\/ A.iom (1) uveli smo simeuicnu razliku Af:. . (Ac)" =11.ie s'kup Au B ko}i sadrii sve elemente skupa A i sve clemente skura B j samo njih..ios neke osobinc koje imajll upravo navedene operacije medu skupovima: (a) dd AuB :::olJ:ixEAvXEB] Ovom definicijom smo uvelJ uniju konacnog broja skupova. Za familiju skupova A A.. Pre. x EBI /.a. Pokazujc se da partimtivni skup skupa A. Cinjenica . lJ. Za skupovc A i B Z. SImp moze biti konacan iIi bcskonacan./ B Dak/c . PiXemo A:::.zi. tada Aell¢": Definicij:l 2. I.-'ll- pova A i B.~. A2 . B kaji sadr:'fI clememe skupo A koji lsrovremeno pripada/u .. A c B /. 1 (1 Je bila kOli beskonaclli s!cup L def Prim. BeskonzH5ni skupovi S£:."lU jednakosL Pokazati da vai! Jednakost (1). Be A . C) A = B r·."-"'. sl(Up PIA) sadri! 2" clemenala. Razlika skupova A i B JC sku]! if \ H kG. t. Neka skup A ima n eJemenata.. Definici. . Navesccmo ih bez dokaza.l Ii =ll (2) UJ1. At.i A :::0 B => B:::o /L. ako je A c S ..1ednaki aka)c Ac B 1 UA" odnosno. de! nAn".ek skupa A I SklljJO fJ Ie skuJ) A . ali izrazili j jedml skuPO.h. U de( A \ B ~ {xl x E A /\ X EO B} .Ie dzs:junK1l70 L' lCunilUn. (c) A u(BuC) = (AuB)uC.ie. kazcmo da sc n~. takodc.2.\fx) (x E1!=>x cA). tada skup S\ A nazivamo komplemem skupa A Cs(A) ~ {x ESix EA}. SkUD koii za svojc clemente ima skupovc (precizni.ja 3. II nastavku 6emo navesti .. ka2C1110 da .c} jcdnalqc skupu 13:::0 {b. B.. akole I E • 1. 0 ccmu eemo govorili nesto kasnijc. IXEAOO>XEB) B kazerno da SII (I) .. . Ako je (F:::o{A ..~...a. Presjek beskonacne famiiiJc skupova A1 .: B .odnosno k(P(A))~2". oni ne mogu biti jednaki. 2.:. B = C => A = C AcBr.4jl. mogu razlikovali i po "broju" eiemenata. 13 :.ie A r"\ B :::0 (2:....

n~:'? Naravno.JCdnaicosli odgcn'a..!la.Ie simp kratko obiJiezava sa (a.) . Tada rnozemo skupove A x BiB j: A predstaviti tackama u Dekartovoj ravlli.c) :::(Clo. A u(B n C) = (A u B)n (A uC).a. vrijedi D = L... Naravno. rt)C a lZ definieijc (l) i (2) (a.c) Ocigledno je lZ definielle (I) do vaZl 1/ kojql. treba primJetiii dale kod nekih skupova raspored (poredak) elemenata bitan.b)). pa su svc navedene implikacije tacne i 11 obrnutorn smjcru. b) :::: (c.h)i" '0 M.b).c):::: ((a..b}} kc~ii Sf I I I b: b: "----+ U UoCicemo da koristirno oznaku kao daje u pitanju interval (a.'Ie ozna{av(I A x B = ((a.). (e) (0 Primjer.. X E (A u B) C tada xlf Definicija 2.fe tl-jJrV(f. /\c=c o) Mozel11o.lPO Definici.l.'C ul'edenu 1ro/lw drllga a c-trei'Q komponema: de/ini/ie sc pomoclJ (a. Medutim.bu.b} i {n.01l)=(6)..m~uski Jiiozof i lll"kIlWt:~a! .c)) . Uretleni par elemenata a i h .b}..?XE."'('Ae" }oC) ' dakle xED::::: A C n Be Ovim smo pokazali da jc L c:: D.({.(.o.. niti broj ponavljanja jednog Ie iSlOg elcmenta u skupu.{a.Ii:l ~ gdjc su 0. kao na slici 6. Carcesiev* (Deiwrtol' iii direktni) proizvod rivC! ncpraZ!1C A j B je simp svih urcclenih pafOVO ({f.):.::. tj.Ci 3 }.?XE A hXE.c) naziv({ .ja 3.· A.o.'j\.b} c {a. . U opstem slucUjujc (a. 1 h reaini pozitivni brojevi. ~i. (c j . d) ¢:> (({ :::: C /\ h . {o.::. Skllp (a. ..14 2. definisacemo jos jednu operaciju meau skupovima ~'- it: b.:.akon).-) J A U):..h). 0 ill Q 0 Definitija 1..'. a Jj:::: 1b 1 . Dakle.o)·~(a::::({u i'J. CkVlVaicl1l11<l ... Upravo cemo ovdje upowati takvu \Tsiu skupova.h}. :.ian elemenl skupa L = (A u E) C .a2'···'({'I)=((al. Jasno je da istim postupkol11 dolazimo do DeL.:. o.h) '" (b.h). a drllga komponenta h E B Taj sk1/]} .b2. Neka Je x proizvol. ([/.:::. time je pokazana tacnost formule (e) Definicija 4. Dakie. De rvlorgano y z.XE} .:.a 1 . jednakost dvije urcdenc l1-lOrke jc rajucih komponentL ~i.. b(! J (o. : d) Uredeni par (a. li·.(f~. to cinimo iz jedinog razloga da ne uvodimo nove owake Korisleci se deftnieijom 1 nije tesko pokazati da vaii S1..c) = {((a... Nckaje A:::: {OJ . I>. (AuE)" =AcnB c . dakie rekurentno definisari llrer:1enu Jl-fOr/w kao skup ((fj.a 2·_ . Descart-Ctu1esius (1596-1650).) (d) An (B u C) ~ (An B)u (A "ej. tI EA. {{a}.eli. *) R._!).b.Alg:ebra skupova 2 Ii Direklm lJTOIZVod skupo\'.of.h Eli! 2. Pokazati da je tacna skupovna jednakost (c) (tz\..a.. h) _ aio)(:' prvo i:ommmefii{. 6.b} ! Jos vise {a.b.E Err => Au R E. (AnE)C =AcuE c .b} ...4 Direktni proizvod skupova Na pitar~je kakav je medusobni ocinos skupova odgovorili: Primjer.- algebra ((T-aigehro) skupova ({ko vaz. drllpa k()orchnu· /(I Je h Dakle. za skup nije bi i 13 H\ 0 f\ bitan poredak elemenata. 17]- ]" Sf. {a.b} vec smo A 4 {a.b).::::h(.0.b. \:li~tL2 .. (2) J' j" B" ------T'XC [" .b) il11a prvlI komponemll iii koordmnill u.

Binama relacija se moZe zadati na razlicite nacinc: graficki.zemo predstavi1i stIjehcama kao na Shci 8.·2)...a. I. Ii " .. .ieL Aka . gdjejc oJ EA. n neprazJ1l sKupovi. llllamO y B = ((a.C/.a. i =. 0 11 . ).P: P'i' 2 ml ccmo () po Ax13xC={(a. anaJiticki itd. lada jC k(A x B) = k(ll x A) = m'n. prcdslavili relaciju p::: p~ p] . P =.o. P3={(X. x A. 11 tada se direktni proizvod naziva n -li stepen skupa A.h..j. 13 ¢ 0. 8. .).h. Svakf podskup If R dlrekrnog prOlzvoda Aj Y A~ x··· x All naziva se l1-arna relacUa >< A:. u relacUi p ! pisemo a po.-l ].(h 2.ySx·.).. (a. tada je Ai Y A::: Y •. slijcdeci skupovi su P: "" {(x.2 .y)!XERI'.(3. .0').I A.. S"vaki podskup p DekarlOvog prOlzvodo A x B naziva se binarna iii dv()ciana relacija na SlcUPII A x B.p:: n P 3. strjelicama.r)}.B)=k(13xA)=23. Cartcsle\' proizvod vise skupova sc definise po analogiji na prOlzvod dva skupa.(o"h.Ie k(P(A x A».a)..10.1' ER /\)'2 x}" i oCigiedno. ! k( B) = n ...) I ' 13 Y A = I(b. onda u skupu A maze bill defimsano onoliko reiae!la ko· hko .. = (a.(a. p= {(Lb. '/'. k(A..).ja 2.' (d-I OSlavljamo da titalac graficki prcds1a\'i rclacijc ovdjc na Slici 7...J6 3. 7. Neka S1.1. operacije i preslikavanja Pojam binarnc rclaciJc t1vedcn definic\iolll 1 mozemo poopstiti Definici.. ). Primjctimo claw k( A) = 3 ! k( B) = 2 daklc P2={(x.Ie A. X A" sku]. kao i dosad. Relaciju p 111o. A. akoje A. za i = 1.(h. SpcciJalno.2 ..)) A skupo\'c Primjer. A::.Ie k( A) = n. Tako je npr Ie.. .! Bmmnc rciaciic r: >< R Dakle.le A x 13 '" B x A . .y) lada . A] = (a. 3.y)!x ER /\.el11o da Sll Prim.c)iaEA/lbEllAcEC\ Ako su A]. Za dva elementa a i h sa svojstvom (a.JI. y .h) Ep kaz./ \ \ . a to je tacno 2'" Ovdjc k(A).. . . .}.! svih uredenih II-torb (al.1'ERA.(h.h. = {L2.2 S1. ali se po pravilu zadaje opisom osobinc koju imaju njeni elementi.. U skupu R= = R rclacije {aj ([1: parova rea1ni11 bro.(b.1 Binarne reiacije Definicija 1. 3 b S1.(b"a.Ie Jedna In-narna reiaeijanpr. ope-racijc 1 preslikavani. J'Veko su s!wpu Ai A.bi. ). .31.1cva.{i2). (a. ..y2X'). ---?=¥"'--_ _-+ll / . = A. 3. Moze so pokazali ako. . A" neprazni skupovi. . Rclacljc.y)ixERAYER(. Reiacije.).a~ . . (0 2.(2.lo k(A) = m.B. oznacava broj elemenata skupa A.h. Aka .h.

x .. m.~iu iz x E C(xi =. Da bismo to uociE.v¢(3k EZI x . pa to ostavljamo da citalac prov]cri. ])oka:~ Daklc. Prirnjer 2. Zbog simctrijc probiema vaii i obmulo. C(5) = \5. C(5).y = k m) "'" d'f ¢ Y ¢:::>(x i y pri dljeljenjll YO 4 immll lsi! o.b. Nekaje p::. Stav I. . ~i 7 -= C( x j /\ ~ . Meau svim ta1<\'im reiacijama u skupu A izdvajamo one koje imaju slijedcca svojstva: (II (1) (3) (4) RellekslVUOSt: (\to EDp) opc: Sill1etricnost: (Va.-z::::(k j ·i-k~)m!\kl ·. CU} i :0:: C' sl(Jedi da postoji Z 0: C( x) n C\y) . simetricna i tranzitivna..) Pokazimo da je pomocu (**) definisana jedna rclacija ekvivalcncije u Z.l2} uvedimo relaciju: (H) X- Y ¢c> 3 k E Z tako da je X - Y = k .8.:k:m/\y--z::::. bpc) => ope .(6. fado . Binarna relacija drjinisana u skupu A nazi va se relacU[{ ekvivalencije i oznacava sa "-" (eita se IItflda ll ). ako je rejleksivna.c cDp) gdlclc DP polJc rclaclic p.(5. C(7) = (7.:. a sImp svih drugih komponenata uredenih parova bmame relaciJe p desna obiasl i oznacava sa DJP UniJa svill oblasti cini poUc binarnc opcracijc p 1 oznacava se sa Dp Dakle. P u c A x A. operacije j preslikavan!<l J '1 ReJacija ckVlvulencljc i relaci)il pOfctk:1 Skup svih pn!ih komponenata biname relacije p naziva se Iijeva oblast n'facUc p i oznacava S<l DIP. grtki malemiiti. Z ~ y:=.k EZ"".x=O·m). (KaZcmo da su x i y identicni po modulu m 1pisemo x 20 y (mod Ill) ..ia ekvivalenc~ie i relacija poretka 0: Poslijedica uvodenja relacijc ekvivalencijc na nekom skupu A je podjela (particija) skupa A pomocu relacije -.y.<. x-x'(]er 30EZ. definisane u ncpraznom skupu A. Definicija i. =(C(x) xcAl dime u P rclaciju (*): fJ -q <=> (prava p .':: 0 fiksan broj. Primjer 1.c EDp): apb:::::> bpo ..::: D) p U Dd P .llll· Y -X= (-k)m. {plgdje SI1 p . sadrzi element x C (x) sc Neka su biname relacije P!l' gdje pripada nekom indeksnom skupu. (h/I'3' E Z ' Z! x-Y:.'viva!encUe ciemenata x. mozcmo pisati da jc D po.1.m ) '_ . Relacijc.: C(y) l) lom slub.9\ C(6) = (6. U skupu A=: {4j . "~:.. prvo CCI110 U skupu A pasmatrati skup indeksiran proiZ\'o~inirn elcmen10m x iz A C(x)=[xl=IYEAiy~xl· kao skup svih eicll1enata skupa A koji su u relaciji sa eicll1cntom x'.'talak) GalOVo je acigicdno da je pomocu (*) definisana u skupu A jedna relacija ekvivalcncije.2 i 3 redam. Ako Sli C(x) i C(y) dVfie k/ase e~'"Vlvaiencl:rc Il sk1lflu A . Ocigledno ie pomocu (*) definisana jedlla relacija ekvlvalencije. (aphAbpa)=oa=b: (apo •. Primjer 3. TranzlIivuost: ("o.. C(7) klase ekvivalencijc elemena!a koji pri dije1ieniu brojcm 4 irnaju ostatkc: 0.v) i/J C(x) n C(y) = \2.e).. cija.2 Relaci. ~j.Ie C(x) = C(. dalde x.-.. de! Drugo. .n. Jasno JC da simp C( x) iIi kako smo jos oznacali [x].'~. tada se one poldapaju..9l.:: C(y) IUlle sma pokazali da je C( x) c Cer) .takodaje x. 3. tvrdimo da ako klasc C(x) l C(y) imaju neprazan presjek. y-x. lj C(y) c C(x).le unija jednaka skupu A Ako klase ekvivalellcije posmatramo kao podskupovc skupa A.::w . ncka je m:. odakk zakIlllCll]emO dale = CIY) . U skupu cijelih brojeva Z. 1z C(X} . Prema lOme je· (*) X - I de! A/~= (i4.Ie paralelna pravoj q).1 0l. ako se dvi]e pokloplje~e prave smatraju paralelnirn.l2/.lll . tada mozemo formirati simp dci Euklidskoj * ravni} . naziva klaso eJ..prove 11 Prema tome uvedena relacija ekvivalencije Ll skupu A dijeli sImp A na di~junkme podskupove.\ ~ Z /. stavimo: del koji zovemo ko/i6nik skup skupa A.. .IO)'P..' X . Uve- A!~. C(6).I~ 3. AntislmetriCl10st (\ta. OznaCimo redam sa C(4).hEDp). Prvo..-k 2 EZ<::::>x'"z. ~) Euklid (IV-Ill p.m'~': f:: d/\/~: E (X~Yf\Y~Z) '~I dd \ v::=>J:. Tada jc C(4) = IUI2\.b.

le ogranicen sa gon~ie (donje) STram. suph=M. Vidi (1. ) + I odnosno Xi' X 2 ::.2 . opemciw i preslikavanliJ .! skupu neparnih prirodnih brojev<1 Nr.~ ({ t: A IWZ/VO se m{~j{}ran[(J iX{)n~ie (}g."[0 (aj. IJrimjer 1. . 11 kaZcl110 da su Mporcdlvl. Zaista.. npr m 0 n ::::: m + n.\>J~/o operae~jo. a h ::. Zaista.: 2 k + 1 .. .. znaci da primjenom odrcdcnog posmpka c: j /} dobi. Y E: Iv[: ::. M. reci cemo da jc opcracUa 11 D " zarvol'cna u A.:2) Ai' SA. (. Z:'l razliku od tZY spoijasI~le operacijc kojl1 ccmo kasnijc upoznaLi.. 11 skupu prirodnih brojcva N..: + 2 k.'upo AI' Oznac-~ava sc sup A.::::{XENix:::::2k+L k:::::O. c A .2{J RclaClle.:. Neka jc relacija ill) 3. + 1)(2 L + 1) ~ 4 k. Skup moze immi najvise jedan supremum (infimum).3 Binarne operacije Neka je SeA >.:" kazcmo du je llreaen.'. = sup A) Sto ImpitClf3 A( = M: A . } operacija mno. na clemente. Definicija 4. (Iorio M.. Supremum (iii gOrJ~.-'1 1 ) oznacnvamo sa a: (l a ~ ::::: e .. ako va±i .Ie ogranicen i sa gornje f sa dOl~je srranc. klasc kojc smo uprayo defmisali. Sa gornjc strane brojem rna'\. A ::::: 99. Definicija 6. del proiz\'ol. ' dva proizvo~iml elementa skupa N".vamojednog elemema . Binamc oDcraciit' 21 Priroda ave knjigc nc dozvoljava da makar djeiomlcno pokazemo da jc rela- CiVI ekvi\'alcncijc sustinski dubok pOJam u matemalici.ia poretka: vidi (2. supA=M:. l. Za urcdcni simp A. Tada je x.!. Reci cemo da je operacija "0" asoeUativna. Ako pri lOme eiemcn1 skupa A 1 ..L dubmi imaju upravo klasc ck\'l\"alcncijc i podjcla Izvornog skupa na di~!unktnc i1~fil1l1111l (iii donja meila) skupa Sf A.Ie maKslll1um skllpa !1lmoranata . Primjer 5. q. Unija_ presjek i razlika skupova kojc smo ranije definisali primjeri su operacija medu skupovima.k: + k] + 1:. anflslmCrridnQ i rranzitiv110 Za dva eicmcnta x.:. Primjctimo da su obje operacije zatvorcne /l1 0 n ::: m· n (VxEAJ Primjer 2.jc )cdna relaci.1. gdjc je A proiz\'oljan neprazan skup..ie pOTjJlIJ70 w'eden iii da jc lanae.a meaa) SkUDD Ai c A .ina fal11ilija skupova u kojoj jc dcfinisan<J A.] ') Dcfinicija 3.zenja je zatvorena opcracija.]cl3 c skupa A nazivCl sc iJinarno 0 SklljJlI A. aka posto. Pridruzivanje svakom parI! . Ako je ~S'::::: A x A . Ovako dcfinisana relacija 11 q:. Skup A::::: {x! X EN /\ X < 1001\ 31 x} je ogranicen. ako . Dakk:.7lp)e Primjer 4. kazcl110 da. su operacije.:.G::) eS c A x A . '. Element skujJCI Al c A.j za skup u kome je defmisana relacija poretka "::. + 1 = 2(2 k... a sa donje min A :::: 3. neka 511 npr. neka su XI ::. ~ I. Xc ~ (2 .iamo elcmcm c.kupa A: i oznacava inf A~ . odalde slijedi da je: Xl' X~ E N n • II Pretpostavimo sada da Je u nepraznom skupu A definisana i zatvorena operacija " 0 ".. + 2 k..oM (lerlc M:=supA) i Definicija 2. Primjer 3" Operacije 1I Alo hE AI _ ladaje h minimalni clement skupa A) Definici.k2 E{O. (I pripada skupu Ai' tada jc a maksimalni clement LJ ovako clefimsa1m operaciju kaze sc da je lm1lfra.anice/~ie) skllpC! A c A. ako "\Tijcdi: (ilL" E A). koji su u relacij i ":. tada Je lvI. Definicija 1. ako)c rc/leksivna.: c .. Neka je sImp A uretlen. Neka/c If skUI'll /1 de)infsano relacUa porcfkc Eicmel1.:. gdje su k i .!! bar )edno ma)oranta (minoranfa) skupa algcbri iskaza.ia 5. Pascono mjcslO u to.{ednag i opel'ac~ia II A-:l!<c. }. Za slwjJ A] c A kaiemo da.·.l) . ako)c (V'x . Binorno rc!ac~!(i d~finisana 11 skujJlI Ii naZIVG Sf relacUa pm'ctlw I ()znac~av(/ sa ":::: ".. x~::::: 2 k~ + J _ ogl'anicen ako . x S y v y S x Primjer 4.Ie: h E A n({ziv({ se minol'anta {donje ogranicenje} b-<x.Ie minimum skupct ma/oranata st.: 2 k.

. Gram! koja spaja E ako je (a.. uvedimo operacije u i n Kao Sto sma vidjeli.Ie (**) a'o(aoa"):::::::a'oe:::a'. Opcraciju sabirar~ja uvedimo na slijedecl nacin 1+ j =0. Definicija 2..edmstven. aka vaZi Na istom skupu moZe se zadati vise operacija. j)oka:. Neka asocijanvna operaci/o "0" IIna neutralnj eiemen! e Tada ako eLement C! Irna l!7verzni elernel1l.0J. aka (aob)oc=ao(boe). kaiemo da operacija "0" ima neutralni (jedinidni ) elemenr.1c..OJ) E P kaie .b. Ako operacUa "0" ima neutralni element anda je on jedinslven.111ozemo predsw\'itl -::nczort. nn nekom Daklc. 'j a tJ dva inverzna eiementa isto!. {(Ol·Oi J.4 PO. (5) l! ravni.p) ..jerje c 1 neutralni element.e EA) a*(boe) ~ (a*b)o(o*c) .' Tadaje coc. Zato sto su liieve strane u (*) i (**) zbog asocijativnosti jednake. graf se moZe predstaviti graficki. zovemo petfio. (OJ . ) E P ({. Dakle vrijcdi da je e = c].e EA) (boe)*a ~(b*a)o(c*a).ia ima sva nabro)ana svo.(a l . Relaci.22 3.Ci:d.9. . Neka su naprimjer. Ako je p sime[ric~na reiacl}LL iada se gral G:::: {A.3] j kai.b. Nijc tesko vidjcti da ovako dcilnisana operaci.islva od (I) do (4) (Va. Stav 1. U skupu cijelih brqjcva Z opcracija sabiranja (+) ima SV3 nnbralana svoJstva ad (I) do (4) Primjer i. c:::. aoh=boa.1 a) b) Sl. Preipostavimo da su Graf G.p)::::::: (1' naZ1VC! Pretpostavimo ovdje ckl operacija "0" ima neutralni element e. l+()~ L 0+ j 0+0=0.eli)} MoZe 5e dogoditi da inverzni element ne posjeduju svi elementi slmpa A Stav 2.hEA) Aka wijedi: (VaEA)(3eEA): aoe=eoa=a.(I.l} . dobiJamo (/':::::a".. p:. Aka elementl skupo peA x se gl'l{f EiemenlI skufJo A granc grqla (. =c . (1) (2) (3 ) Primer 6.': ~.G: '(. spaJumo cvorovi naraVllO odnosno (Va. obje ove operacije su distributivne jedna TIa drU!!u (vidi (b)t(d)u(23)) '~ orijentisanom linijom sa tackom cvora ({ a. Za operaciju 11*" kazemo da je l!jevo (desno) distribunvna U odnosu na operaciju "0". nisu povcZ(mi granom. Neka jc A. Aka je (ol.(o.erno aa element a ima suprotni (inverzni) element (u oznaci a ~). (Va. 1 Ako pal:: CVOl (0.) p. (4) Primjer 1. S druge strane JC e" c 1 ::: c] 0 3.b.. jer je e neulralni element. U 10m sluc~aJu ako je .'1ljJU A Ureaem par (A.0. .'111 cvol'ovi gf'(~la.:: \0 I . ..:.4 Pojam grafa Definicija 1.. sa OJ' a. elemem3 (*) G. Pretpostavimo da operacija "0" ima dV~l neu1ralana elementa e i c. (0. {I J A oznacinw 0. Tada vrijedi: (a'oa)oa/!::::eoa/!:::::::o" .a ) ~p tada cvor J . Neka jc G::: {O. Neka je p hinarna reiacijo 11 e::: c 1 . Primjer 5. a je (Va EA) (3a' EA): aoa ~a oa~e.1am grafu (Va. operac(ie i preslikavanlLl 3. (6) Aka je operacija "*" desno i l~ievo distributivna U odnosu l1a operaciiu "c " reCi cerna daje "*" distributivna operacija. oL':::c.1 ncpraznom A SJ. s druge strane . U proizvoljnu familiju skupova 'F. .CEA) Operacijajc komufGnvna. skupu A definisanc operacije II * II i 110 11 . Dokaz.p} naziva simerric(m ili ncorUentisal1.:: {A. taka da cvorove proizvoljnim tackama . on lC .

"1/ (>vor01'f OJ i (I slq"iedni. gO..J 1 Sada se moze definisati i komplcment grafa r u oanosu na graf ..'(( f' cAM! cAl (o.ani grafovi bel. 04 ). tada je Gr. tada jc m:::o+n.. Maze li postojati rcgularan graf neparnog broja cvorova s nepami111 stepenom? Ne. la simetricni (neorUentlsani) grcr/ kazemo da . Breu cvorova sIL~ledJ1ih nekom (:voru 0.p'j. (/. O~" (0. Grafovima se mogu predsraviti fame illrcze telekomunikacija. I z(}vemo stepen Gvora Ni..2 . pruga... Primjeri takvih gra[ova su: trougao. . (a:. (Irq.. a posebno u clektrotehnici i kompjuterstvu.r (A.a. Konacan povezan i regularan graf stepena r:::o 1..ier 3.ientisan Definicija 4. (Vjdi (3. Definicija 5.Ie povezan ako I samo ~k() se krewl~lem po pronoma grc{{a moze prUeCi i:: biLo kog (>voJ'o It Podgraf nekog grafa (X. jer ako jc n br~i cvorova. Ciraf CJ::. NtJ) su ckipc na l1ek0111 klSl. Primjer oko Ie (jJo ddIl71C~ji) reiacl. Naime za dva grafa G j 1 G.1cr 4. . zove sa kOJlllll'a. operaClJ(:: i preslikavanp 3A.ic Y . cctverougao. /Jljo kOil dl'ugi eV(I!" . programi za kompjutere.: \' l~({/' 0.tOj .p) .( 0e' 0\ ). Graf 1Z primjcra 4 .. petlji sa emiri c\'ora ledna od osnov11i11 operacija u teoriji grafuva je upravo aperacija kompleme11liranja grafa.]cp=.lcntlsaIlJ ill neorijenllsani. 10.oJ). kompleme11l grafa G. .Helaci1t:.1 c tcsko uoCi1i da je suma slCpena svih c"orova jednaka dvostmkom brqju gran] gra. 1. aka svi cvorovi iz G imaju stepen r.Y. (cr 4 . .:30 grafm'i <I) i b) na Sl. Poimn grail) 25 sc du 0. ' ./f anrisimetl'ican iii ol'{jentisan ako 1 salJlo anllsimetric>no relaei/a. Turnir moz. jeparanbroj. gdje iz C\'ora "i" vodi grana prema evan! "j". Da lj o\'aj grafima pe11ji'} ZaSio ncma? Grafovi nislI sarno ori.p) . Na Slici 10 su gral1cki predsli1\'l.(o .lc JC p relacija ekvivaJencije.!' C.= . Aka je G neorijentisan graf bez pctljl. 1 ).). Neka jc dal skup A::: {oJ .daklc n·.bez petlji i predstavljen jc na Slici 9. Zasto? Definicija 3. prin~ier. Graf moZe biti ISlO\TCmCnO orijentisun i ncori. c.0:).({]).).lcni povcl.1.1 ... itd. neorijentisan graf."r a grane su mu samo one koje spajaju CVOfOI"C skupa Y. .\. =: Grafovi imaju primjenu u mnogim naucnjm disciplinama. ( . JEP Prim.p) jc pnmjcr simetricnog gran1.ie pu\'czan Primjer 6.3).(l4) i relacija i r(Oj . ]'] ¥kom turninb) iumerisane broj(..0 2 ). .[f~: p:...u:.j~ Primjer 2. itd. (0 J.. Za neorijentisani graf C.). . (0. elektricne seme..vra..ie graf koji ima skup (vorav. bez petlji kazema da jc rcguiaran stepena r.eJno predstaviti orijcmisanim grafom sa n cvorova. feci .n Turmr sc 19ra po slstenm "svako sa svakim".03 .aJ j . (A. \o~ .b Prim.gdjc.. I L Primjer 5. ako i samo ako je i-ta ekipa pobijcdija . 1 ) Sl.ma 1. oznacavamo sa d. MoZe se defmisati izol11orfizarn grafova. Graf G =: (X. (0.ic simctritnog grafZl ciji su svi c\'orovi pelljc.flU ckipll.cr:.jh Sl. ~7 ako razi br~jgrana.0.

ustvm:~ graf u kame posroje visestrukc grane meau cvoroVlma.suizomorfnijerjc G 1 :::::{x 1 •• G:~(a. mko da svojslVO susjednosti cvorova ostaje ncpromijenjeno.K) naZI va se multigraf Primjer 2. f(X2)~b. Nekaje X~R-u(OI i Y~R. skupa A.26 3 Relacilc. 1 Definl·ci. (X 1.) = (aJ) .!c. 1Z skupCl Y. sasl.::. Grafov:i G! i G. (Euler*-ova teorerna) Povezan pianarni gral sa n cvorova 1 m arana diteli ravan na m . a clementi skupa Y slike presIikavanja f SImp X zovemo domcn preslikClvCII~j({ . Ureaena dvojka (X. Ij..} .)~d. NCkalC X ~R i Y ~R~ul01 sano no Xpomocu f(x) ~ Tadal" preslikavan. kaiemo da je preslikavanje I 811r:. paje da :::::3=dI ' i · f preslikavanje skupa Xu skupu Y.ekc~ja if i preslikavanje "lla". jer clement 2 iz XEX SI.n . V" .Primjer3. Yo" 'K . Nekcl . f X -} Y. Cinjenicu da je l(x..I. 12.b) .J = (a. Neka. oznacavamo na jcdan planarni grafje graf bez petlji u ravni cije se grane ne sijeku.. • .I'e ~.f" Ha. Indukcijom po .b. StaY 1. aka x E A oko xERiA jcdno preslikavanjc (funkcija) na skupu R i ZO\'C sc karaklensticna funkcija f X -> Y .· a 6./ i oznacavamo Den _ skup slik~l a f( X) kodomen preslikavG!~/(I f i oznacavamo sa R (f) Primjer O.lf 11.lada y:~x.d). Ako}e ((Xl = Y. Na svakom nepraznom skupu 11l0zemo zadati preslikavanjc.5 Pojam preslikavanjll Definicija 1.-! oblasti . Definicija 2. tadajc Jeru. graCle speeDaJan slueaj muillgrafa predstavlp preslikavanje 12 X u Y u smislu definieije- Mcdutim.X. {0. on nije plamin{i grar .X 3 ). X. Neka Sl1 Xi r neprazni SkUjJOVI. ( y::::: ±E) Y nijc slika nijednog c d Primjer 1.:.Y ill Xi->f(x). f(x.. pojam grafa se moZe poopstiti. . 0 1 _ SJ. f(xl)~a. X --. *')L: I':uler (1707-1783). Kao posljcdica ove teor~111e -imamo cinjenic~! da u plnnamom grafu poslqji bar iedan cvor stepena manjeg od 6.c.'J Dokaz.. svicarski malemalicllr i flLi1:ar . x EX (.ake) ad 6.'.1um preslikavanl<l 27 cemo da su izomorfni ako postoji b~jekcija meau cvorovima grafova. AcR..1' Ie / f----'.dakle d~: :::::3.\.1.Ie dna k om b InCiGUO sa ponav'jaJl]em .m: sm o~tavlial11o citaoel!./.x 4 ).!c defml- surjekeila skupa X na skup Y ~R u{o} Sa R oznacavarno skup realilih brqjcva. PrimjerS..d. Neka je Y::::: {O. .. Dakie ako graf ima svc cvorove veee (iIi odnacina..7lpa X x X. /(x 5 ):::e.jX) ne Multigraf je. DakJe..f(x)'E Y Elementi skupa X nazivaju se originali.L2} : tada preslikavanje X: . /(x 6 )=c i svojstvo su~jednostije oCllvallo.f-------'Pc r slika bar jednog x. (x j . Nije tesko uoCiti da planami graf dijeli ravan na vise konacnih zatvorenih oblasti j iednu bcskonacnu oblast.IJ ll'~2'2. a sa R· sImp poziiivnih rcalnih bro]Cva .. Xl' 3.r -. Mi ecmo slijedecom definic~iom dati jedno 1nkYo uopSten. za cvor imamo: (xi'x 2 ). (r" . Pod presliJwvat~iejn (iii fUl1kcijont) f skupa X 11 simp Y jJodrazunlljev(I se svaki posmjJok (zakon) kqfim se svakom eiementu x 1z Xpridruzluejedul1 i :wJnojedall elemc!1I _. Npr nekaje 0:. ako!e svakt . operaciic i preslilwvanin 3.12.eJl.a (1" .) P0. ~ ~'A(X)~l().:.2) clelinisano pomotu (I) nije su~jckcija... Npr.)~f.

takva definiciia nije korektna. . tada pomocu relacijc Neka."L gX->Y) ('.a skllpa X i S)ClIpO r iii oiJostrano-jednoznacl1o pl'eslikavw~. Plza1<:~n".j iz Z..ia f(x]) .' . j .ic original elemema J( EZ Prcma lome zati da je ..y) Ef . pomocu de( . lada se definiSe proizvod preslikuvanja f: X ------1.> -] Qll. Prcslikavanjc . (2) i (3) il11~iu sva SI'OjSt\'3 opcracija u skupu L \1. tada mozemo dcfimsati sabiranJe preslikavw1.-1'--.lcdnoj. Daklc.ie sa preslikavuIljima 29 /. X -} Y l7azivC/ sc il~. :.Ie preslikavanjc h..ektivnim iii i1~. Neka Sll . ali .ie ckvivalcncija definicije (2) i stava: (' . Aka sc posmatra strogo akslOmatski. jasna . Operaci. j{x):::. KompozicUa Uti superpozicUa) prcslikavanja pres!ikavanja pomocli f:X -+ Y 1 g: Y -+ Z .=l'. DefinicijH 4.f' Z ------+Z .~2ri: . ~J.ie dc' r(k -h) = (Ic -/. Tada postoji k·. ~ preslikavanja.ie f + g: "r --+..h EZ takav da. ovdje cemo mrvcsti (makar da moiemo uporediti) novu dcfiniciju preslikavanja koja lC ck\-1\'alemna datq]. kazemo da Je bijekci. Zaista.(X) ~ "\Ix .""': EX) *'2 ".2) formula (7)). de/inisano (4) ('.) U(xiJJlx. a iskaz (1.!XEX).r j injckcija f .lc iz R -.Ie su:r:jckcija.ic (('Yl)=f(X2)~X! ==x 2 .)EYJ.ier 4.Ie lCdna m. h(x) = g(f(x»). opcracije i preslibvuJ1)<l 3.le strogo zasnOV'-llm na vee definisanim pojm~vim(~. .. Proizvo!jno x EX jav(fa se samo jecinom jam prva komponema svih ureaenih parova iz f U.•Y~Y i g:Y-+Z data N 1 s POVII ~i . 'I (2) Alw iskaz " x. po dcfll1iciji /: X· -} r . DI f ::: X . ::::n~." jCSte prcslikavallje.('.i~ova.ie cemo ubrzo trebati."/\X 1 )=/(X. npridruzivanje Pi koji pal\.g(x) ( I) Ako je M simp skalara za koje je dcfinisano mnozcnje elementima skupa Y.X ----'t r .ic injekci.ia ako vazi (*) (\Ix EX): (X"Y1)EfA(x.. je jedna bijekcija skupa cijelih brojeva.o. N -----.c.ia skupa pnrodnih brQlcva u samog sebc.Aka pretpostavimo da II skupu Y kao kodomcnu. Rclaci]c.\a.J.1:::211.u ('.h . Bez obzlra sto Jlam nije cilj pot])una strogost u zasnivanju' po. X -+ Y 1 P : X ~ Y dVJ preslikavanja: tadre .ekcUa skupa X 11 skup Y. tada slozcni iskaz F:::::'> q Ima. 111noZel~ie. x. Za preslikavmyc x -+ Y ('::/. proizvoijan element.ickci.e'p~mak 711 h udesno.6 Operacije s preslikavanjima Uvedimo sada identicno preslikav311jc. tada sc preslikavanJc raciju sabiranja. r i (X E 111 . Prim. log: X -+ Z. tada 111ozemo uvesti nO\'U operaciju Definicija 1. Prcslikavan. Neka su X i Y neprazl1l SkUpOVI i neka. .J .ia *.::': f(x 2 )" sa q.inci u vidu zakon kontrapozicije 3. ' -.)Ef=y. N dcfinisano pomocll f( 11) :::: :2!7 . Ako jc u Y definisano de( (al)(x)=anx) (2) Ihl.. -} R ') narna relac(1a kojo zadovoflava llsiove: (a) Sirup svih prvih komponemi x lIretiemh parova (x.) predstavl.:1 svako x E)(.e skllpo X 1I siwp r ('. ]'" Z neprazI11'ku"" nelGl su .1 E . imamo definisanu opeAko jc 2.c leX x}' hi- definise prcsiikavan./r)· T g) (x) ::: f(x) --c. x~" oznacimo sa p.!XEX) (f"g)(x) ~ l(xi"g(x) dcfmisemo proizvod prcslikavanj2 1 g Operacije uvedene pomocu (1). (3 ) .Y takode preslikavanjc i definisc se P0l110CU (vidi (1. odnosno uIijcvo za aka je h < 0. skupu M 1 'elm su X .. definisano pomo(. Svaki taka" slwp f naziva se preslilwva/~. )::::(in~)¢:. nisu definisani..){ Definicija 3.!x. ako jc h > (). i zovc .)+11= k" daklc l . Poka- Prjmjcli!110 da jc pojam preslikav'-lllja ovdje uveden deflJ1ic~iom koja se koristi pojll1oyima:l'postupak".3. PriOljer 5..f"(k) = k + h .ie k EZ . cdie je h ncki fiksni bro.Ie skupu (b) X.!X EX). kao I ::: X ne Definici.'0 prcslikavanje naziVD sc i '" J-I "_preshkavw?Jc.Ii? il~jekCljCl ako vail (~ixl'x~ <:::_X). PreslikavUlYc 0... ako I S0l170 aim sc razlicitl elementi SkUjJD LY Ol'eslikavClJLI 11 raz!if}lte clemente skupa Y 01.X -----t X naZlva ledinicl10 iIi identicno prcslikavanje u skupu X. kO.c skupova oko JC f lcdno-rtC!!?Cf10 i!?tekcya 1 slIrjekcija. .t.

Ie gotovo oCigledno.y E G): x ED y::: y EB x komutativnost.y. .riWUIDI R ' uiOl->K ui O} bijekcija. Medutim.. Neka .tada je i njihova kompozicija bljektivnv preslikavanje. 2)'. Sa druge strane.f(x) "" f nije injekci. Dokaz ce bili zavrsen.v.. Kako je f(-x):. operaclje I preslikuvania 7 Algcburske slmkture 11 II Ocigledllo je g: R -). . (e)n (I 0 g)(x) ZJkljucujemo da fog".Ie g(f(x)) ~ g(y) ~ z./l' .l 0 g)(x) ~ g(f(x)) npr za \ix 7: 0.ia Preslikavm~je It se zove i s!ozcno pl'eslikava!~ie ili sioi.: X.ie i neka . Globalno govoreCi uvodimo dvije \Tste operacija. (5) imamo f(x l )" f(x. tada resrrikcUa preslikavan. dale h(xl)~h(x. Cime smo pokazali da je h sllI~iekcija.7 Algebarske strukture poglavlju (3. g(y) = 3v . Da je /-1: y --+ X surjekcija_ to SO odmah uocava. [ mjeicc1le.Ie f: X ~ r bUektivno preslikavanje.C lIslov ('ix EX)' r l (f(x)) ~ x . II Primjer 3. tada je g l'esfrikcija preslikavanja j~ preslilwvanja g Neka jc f: X --r Y preslikavan. Primjer 2..2 g(I(x l )) ~ g(/(x. I(AnB)c. Inve17. Ako operacUa EB zadovoljava svqjstva: ~ (AI) ('iX.. Odredlli 0 " A.--} Y i A c .) => x. \'rj· go f . Ali fnije ni surjekcija iz R u R.:. i pokazati da operacija " = nije kOlTIuiativna.). Nckaje X ~ Y ~ Z ~R. u {{)} i g takodc na R· Vi {{)} . lj. f je surjekcija pa :3! x EX. ako polmzemo da . giWU{o}K .JD f) Tada ce biti: l: .. (Ako je .X----7Y i g:A---1-T 1 ako It 'dx E A eX. . x: . aditi"ne operacije i multipIikativne operacijc_ dakie opcracije sabiral1ja i operacije mnozenja.. g 0 g(f(x)) ~ g(X') ~ .30 3. odnosllo r l (Yl)" r'(. f(x) = Definicija 1.. Dakle. odakle zbog rl(f(x l)" rl(f(x. Nekajc EB zatvorena operacUa 11 nepraznOnl S/{UPIl (. tJ.R b~jekcija_ MedutilR r R --+ R nijc bijekcUa . posto]i x c X taka da je hex) ~ z . Zasro? S<l druge stram:.. posmatrati 1z\' restrikciJc o'lih Doka" Neka je z proizvoljan element skupa Z. ) ~ fix. l' /(A uBi ~ (A)uj(B) . 11a R -. odakle preslikavanja.zEG): (xEBy)EBz~xEB(yEBz) asoc!Jatrvno. Pret]lostavimo sada. Prema svojstvima koja uvedene o-peracije imaju u nekom skupu identifikujemo algebarsku strukturu skupa X.) povlaCi Xi" x2 . Relucijc. " 4' W). I I (Cu D) ~ /-1 (e). moiemo /"suziti" Stavl. (5) 1 0/'-1 3. tj g(y) ~ 3y .Ter U dc. ~ I. (g 0 f) (x) ~ f(g(x)) = f(3x -2j ~ (3x -.r x..)) => f(x .tadiJ f'(f(X))=x Neka sada Yt. takav da je f (x) = v . Neka je /(x)e)' iupravoje o x E.. Tvrdirno da je iIlVcmo preslikavanje bijektivno. Definicija 2. ("I je injekcija. Primjer L Neka je X ~ Y ~ Z ~ R preslikavanja fog Kakolo i Definicija.3) definisali smo binarne operacije i naveli nekc osobine tib operacija.)) . C_ L>.enafull/{cUa.y: ~ l(x. Dakle. takav da je g (y) = z ..). Ako f:.f": "r ..no preslilwvllf~. r l (/(A)).Ie Xl:::: u{Ol-}K 1(05) j'(x)=g(x) (I Kompozicija fog sada je takode bilckclja.".:::::.Ie Jede shledece fonnule zu f]e ei<stenz{ja f(xl ~ x' . ~ l(xl).e preslikavanja / Je presLikavanjc : r ---+ ) . kao . -X. glJ . budu6i da su = x.).. Y Tad. Posto je g surjckcija :1! Y E Y (znak :J! -cita se "postqji jedinstvcn").) I ' (D).I'1 i g(x)=5x+fi (A2) ('dx. Jj : : ../(A)I/(B): A c. kojc zad()VO~laVa r • 5 f(rl(e))~enf(X)c.1 : A -} Y zovemn .2. to .hEYiYI"'y.:c.X . Aka su f:X -+ Y i g: Y -t Z bUektivna preslikavanJD.11 tada V./(A)n/(B): r'(CnD)~ f(A\B)C. / (CIDl~II(C)\ (D).

jednakosl (2'1.Ie (G ... rcdom na: pa vazi i (A3).Y. Ncka Je u skupu G = {L-Li. oeito komma1ivna operacija. Komurarivno (Uelo (G. Ako pored toga vrUedi i (A7) onda (G. *) u /come vail i (A6) naziva se komutativall prsten . zakljucujcmo: (0) (1) operacija * jc zatvorena: operacija * je kornwaflvl7o.X EP(X) to. 1* x = x egzisrencijajedinicnog elementa: (v'xEG\{e})(3x-·j EG): x *x=} egzIst.? XE.l .) I (A9) tr(~jkCi (G.!I.'I(··' () 0 i -i -I J -/ 1_/.EB.. !. Na partitativnom SkllPU P (A) SD dcfinisanc Definicija 2.it' A u A' = 0 nemogucc Z:. operacije i preslika van l" _. EEl) nazillG Iwmutativna ih Abe/ova* gl'upa Uredeni par (G.*l predstav{ja prsten sajedinicom. . Jas vise (P (X) .r :.1 (A3) (~C ~ G )('v'X E G) x 8:J e:::::: X egzisrenci/a ncurrainog clcmenw.. Primjer 1.X .(Bt. Zasto nije t~ielo? (A7) (AS) » l\.lmamo VA ~P(X) (P (Xl. na osnovu simetrije tablicc u odnosu glamu dijagonalu tab lice: (2j postoji element 1 EG -kqjijejedinic'ni eiemem operacije ~ (3) svaki element ima sebi lnvcrzan (r = 1: .'Ie polje .-1+-.' __ lQIIQ\ ~_~_:.ia (A5) (A6) S1] 02 ! 0 I I 0 0 () ) () I I 0 0 0 0 I 0 0 I 0 0 0 I Buduci dn su kolone 5 i 8 posljednje tabelc ekvivalemne.(A n C) -1.:: .. (F}.C) = (A n B)t.. asocijativnost operacije ~'..ill:' (1 xt. =. a (AS) i (A9) se svode (1) (1) A j..n" (A.1 A.n' G). ako uzmemo c =. skupovoa jednakos1 (2) je dokazana. Primjer 4.*) naziVa . S'kup G u kome su de/inisane I zarvorene operaci/c EB *.-/ -I -il~ -I xEB :rEL~ . jcdinicom. definisane operacija 8:) i operacija . _/ -/ -I I I -I I . l\. bUQuci d<l rako da .inverznogeiemel71o. J' E G) : x* y :::: y* x komutativ110. Prsten sa jedinicom (G.~k! H./" :. (P (X).ie (P(LY). dcfinisana opcracija * pomocll tv:. simctricna razlika skupova.G) xE)x~::::c tada jc (G.. Ahel (lg02-1829\ V~Il"I1Qll malE'ma1icar .istva (A4) ni zajedno A ne postoji A tako da jc .n) prsten sc. norve. :tE.E8) nJziva scpolugrupa. I I i J () () I) 0 1 0 J 0 .ZEG)· zadovoljava aksiomc (x*y)*z::::x*(y*z) asoc(lativnost~ ('ix.!l)~(.. () J I I I 1 1 0 0 1 J (l 0 J 0 () I j 0 0 0 0 0 0 0 () () () 1z tablicc. ima stmktum prstena Jcr JC .GC. n skup (v'X.\"::::::A.. 1 K(.3. +. A .t: (J.n) lakode mlc grupa mad a vazc (AI) 1 (All.'Jr·(· . ( = -7 : . gdjc jc 1= (AnB)nC = An(BnC). Neka je pored toga zadovoljen j slijedeci aksionr (.'~ i .\9) z) I rada :-:e par (cr. XE/IrJ.:: X Primjer 2.."+'--+--..ffi. A ~ :. Sto se tier svo.nJ gdje jc X:.::': 0 (l'(x)../Uevc** tablicc Pokazimo dn vrijedi npr.jer opcraciJ3 U nema 5VOStvo (A4).-iJ.". los visc. opcracijc unijc 1 pre~ieka skupO"'l Tada (P(X). Primjer 3.*) zovc se prslen. *) u kome vaii (AS) naziva '\"e IUeio Definicija 4. *') komwaUvno grupa.Il. ED.A n. il) Abclova gmpa. Paste je 'jedinica operacije ll u nekom skupu G.EB) Abelove! grupa i pri tomc 2(1 * vaie (AS.U) nijc grup~. ako vaii samo (A1).EB. Pretpostflvimo da Aka opcraci. NclGl jc _4:... cRzISlenci/asuprm}7ogeicmenfa: (A4i xEG)(3x' E.Yt: (3 J EG \ {ell(\ix E * Definicija 3.·ir'. 6. . .. Prsten sa jedinicom (G. (Z. : -1. jer je ". '7 Al!::ebarskc strukture 3.)je komutativan prsten sajedinicom. Rclaciie. n) jc komutativan prsten.: 0. J Ostajc da se prO\jeri i aksiom (AI) tj..

(3. . Naprim]er grupa iz primjera 2. l ' (() Je x E A Pridruzivanjc svakom skupu A EP(X) njegove karakleristicl1c funkcijc. Drugo. tada cc i (P( X).). Ako G1 c C. I'.YEG.Ie tal(~. x· g ..e) koja je sadrWna u grupi grupe G. .*) dVlje date grupe Postavlja se pitan]e u cemll so one razlikuju? Prvo.) za elemente ima skupove.*) i (G. +) su brojevi. ima konacno eiemenata.I ::::. Prema lOme /" je injekcija Ovirn smo pokazali da vrUedi lIsJu\' (a). de grupa_ Tada je In: R'. f je smjekcija. (b) i (c).' b a\i(r-1hp)(J-. a elementi grupe (Z. "'I Abclova grupa..>g-i(gx l g--I)g::::g-l(gx 2 g-i)g.. Pokazati da .+) izomorfne grupc ()( . il) biti Abeiova grupa. Prlmjer 7.o) kazemo da je pomoCll f (x) :::: g .\ . prevodi u sabiranje karakteristicnih funkcija sa kodomenom G=(O.Ter 8.ie bitna priroda elemenata (iii opcracije) U . (Z. Za preslikavanje liz grupe (G 1 . Dciluisano jc .1iJ .34 3.)' :::. bijekcija.. onda se grupa G] naziva konacnom.L. gdje jc 11 simetricna razlika skupova. Jasno je da ako su strukture "siromasnije ll tada se za izomorfizam TIe propisUJu svi nabrojani uslovi (a). ®) i (Y. ::::g). Ako Sll G] i G: podgrupe grupe G: nG: podgrupagrupe G. (G .Ie (P( X).3». Neka (X.+) .:f(x:)~gxl g-i :::gx:.+). buduCl da S8 skup cijelih brojeva Z sadrzi u SkUP~l racionainih bro]eva Q Za grupu (G] . Ii-. Prim. operucije i presiikavan.am grupe C.i (e) (\iX. Da~je..:" kao algebarsko] strukturi mOZel11o naglasili da]e nesto lzvedeno (dokazano) u X "sa tacnoscu do izomorjizmd'. ? Algeburske strukture Primjer 5.ie.y~. pokazatI da je (G. Dakle grupa (2. Uslo\' (a) je svakako obavezan.(xi = ~(l). . a skup realnih bro]eva R sa operacijom sabiral1]a . u suprotnOll1 je beskonacna grupa. aka nam . x) inuyu algebarsku strukwrll polja.l}.yg oF !'rimjer 9. aka jc (\iX. grupe so mogll razlikovati po prirodi elemenata. ako vair: (a) f X -+ Y Je bUekei/o. Za preslikavanje f: X -).. E . +) Je sadrZana u grupi (Q. Pokazati da jc /autoizomorii7. *) (G.. EB. Neka su (G.YEX) f(x0y)=/(x) x f(y) U tom slucaju za algebarske strukture X i Y kaiemo da su Izomorji1e.*) u grupu (G 2 .Jeka je u sarnu sebc naziva se . Pokazimo usio\' (c): f{x·y'j::::gx. Sa matematicke tacke giediSta razlike medu izomorfnim strukturama nema Jedino.. ako jc II proizvoljan eiemenl iz G. tada postoji element g-ih g E. Neka.ier 6. Razmotrimo . 11logu se razlikovati po broju elemen1a.EB'. koja pomocll (*i XA6R(X)= XA(x)+XB(X) operaCIJU 6.:::: X. homeomOJ:fizam grupe G j u grupu G~. iz. alalWJC x . Rclaci. (P (X) .:.EB) i (G 2 . ((xl)::::. In x + In y) Pokazati da su (R .Y kaiemo daje izomor/izam poNa.cr ----7 C.*). BuducidaJe (G.A.YEX) l(xEBy)=I(x) + f(y).G sa svojstvom daje . "+") reci cerna da su izomorfne ako -je homeomorflzam I: G. pa JC x. -+ G. PoslO jc opcracija zarvorena II G vidimo da.i .c) kazemo da je podgrupa lzomorfizam algebarske s1rukmre aUlOlzomOliizam strukturc X. jedna.) /(x*v)=((x)o/(y) Definicija 5... +)Jc Abelova grupa kao i (Q. Prifl1.) i (R. 1((1-1ho) ~ 0 Co de. (b) (\iX. ::::/. Skup pozitivnih realnih brojeva R' U odnosu na operaciju mnozenja je grupa.----+ R homcomorfizam (in.ic X 121 prOlzvoljan simp.+) Abelovagrupa(vidipril11]er6.c> ~'O dakle. a npr za grupe (G 1 .o) gmpa 1 g c:: C.ic bijekcija.. +.

r~' . n Takvih kombinacija kao sto se zna. 4.r(q) ~ r(p)· 7('1) P{P(P(0))). b) r(jliJJ) ~ rep) + r(q) .. d) S\(T\V)~(S\T)u(SnT): 2..). cJ T(p ~ '1) formulu 7. Dokazati da ic a) r(J. Tada cc sv:1kom Ill-tom Cl31lU skupa P( A) odgovarati tacno jedna kombinacija !II-tog reda.--. A-l-BBCr~. 2 r(p)· T\'1. Ako.=-"(j) = 1.). AtBBCu(AnB).ic dmms utoral. A. PokaZ<'lti da Sll formulam<l a) p-l--p=____.a j S.ie sulra cetvrtak" . x T) ~(S" x S.in (1. Sli .-n.: . (n> . ldT).Dokazati' 14. Utvrditi d<l 11 su formulc a) b) gdjc Sll S'. Ncka.q)v(-y)!.-. im3 tacna a) r(pvql=r(I')+T(q)-r(p)·r(q). i 13. .. n SeJ x (7.~l_ Zadaci . onda.::::p&q t:-llitologijc.(])/\q).2.(AuB) =:0 .>)')) Pokazari dn . u) piq=____. Alm -'(Ji~q)'~(!ir-. Dokazati I (Uputsrvo' Nll-meriSi 4.::::>----.lc doka:t.q).::::----.. r(p&q)~r(p)'T\q) clemente skupa A brojevima ad 1 do i1.b napisali odgovarajucu iskaznll 15. r(p':q)=1·.~lq)::=>(~'lr. 1\1l1) . Pokazati da formula =)- I ". (p:::::>q) /\(____. tada jc Ie (P (A)) = '2!1. T2 12. x 1.C Pridruzima: ____. . od n-elemenata 1. ncb Sll l~iegovi podsku-povi ().p: b) (p1'q)t(pi'q):. T V prizvoljni sh'Upovi 11.'xT)::=IJ)·n.ie formula (F algcbrc iskaza tautoiogija ako i samo aka. 11 .(p7q)=----. slijcdi r. x 7. a A. 7'\~" ) .(pv q)::=pvY' dale lauWlogijc. A ¢C" BH((C'. za njoj_ pridruzenu formulu }i algebrc skupo\'a.(p&q'j:.adaci 1().ie U neki neprazlli sku]).icScr~ic.ati da 511 b) (SuT)\T~S\T: cJ (. Zadaci 1. Alco. Pokazati dft a) pi p=____.) =o(p =.T neprazni skupovi. x 7. tautologijc.lad(ljc k(5. b) rU) "".T(PI·d'l).rUi)' rlq).'·\T.p: b) (ptq)-l--(p1-q)=--. Poka7.::. odalde..) x T.2 r(p)' r(ql 5. C) .) = (S.--'.>.--.) n(S. 'I) = ) . 'vrijedi J! =[' S. Akojc k(S)::::m. lspisati skupovc T(0): P(P(0)): polrcbno prostora rep) .S'l' S· 2 .r(pI---'---T(/J)·y(q).1).ic z" ispISiva!ljc !lpr skupa P (p (I' (1' (1' (0»)))) . =cO (1'''''-''1) =:o((p => r) nijc tautoiogija. Poka:t.B. A)u 13)n((C" B).\'\T)u(Sn'[')u(T\S)~SvT. (p=>q) Sll ((IJ "".ia. Procijellili koliko. buduci da je (zadatak 5 Il glaya).3).\pJrq)::=----..:ni: r(·-)Ji)~l-rU»).ie k (A) : :. ~ '. tauwlogi. tada je a) (Si y T)u(S.~ Z.). 9. Za data elektriCn3 kola na Slikal1lil 5. A B Ct. talliologijc 3.q). navedcnc fonnulc (0)-(6) 11 pogiavl. b) (S. dok jc ('I => )')) A = BH(C" A)L' B.ati da jc (1) (. A vB = A u B.~. lspnati istinitoSI iskaza:" Aka .v (I' n . A &B +--> A n B.1.

V.<.y.::> r!? ::: x E A . je skup u kome vaie s/ijedece aksiome: (SO) U skupu R de/inisanajc i zatvorena operacUc sabiranjc.t. mozemo uvcs[i . x .l=x. z. u skupu R imaJTIo uredenjc. .! c. 'vazi x:::: h (o~. primjeclljemo da jc sabiranic kompatibilno sa reiacijom ~ ((P4)): islO taka I11nozeqie jc kompatibilno reiacijom :S ((PS)}.fimsan U pOlpunosti. moze se pretpostaviti da su citaocu skup realnih brojeva i njegova algebarska struktura poznati. tj.}. Polje realnih brojevi:l (M4) (vx ER \ {O})(3x-' ER) MnoieJ~/c je . da R iroa struktUfu po~ja. (S4) (Vx ER)(3x = -x ER) x + (-xl ~ 0: Tacke mER nazivG se dOllja met/a iii i1~fimum simper A cR (u oznaci inf A = m) ako imo slUedd'a .Y) '2R odgovarajedinstven element x + Y ER: 1z definicije 1 zakljuclljemo.Ie mq/oramCl SKllPD A. Rclacija :::. Skup R je urcdcn. 0'.)"c sup A = I\/[ ') ako 1m£? slUedec'o SV(~lS1Va (Sl) (S2) (S3) (Vx.istva· (P I) (P2) v./inisanaje i z(f{vorenG operacija mnoienja fj.ZER) X(l'~Z)~xv+xz REALNI I KOMPLEKSNI BROJEVI 1.:S Ad .. x) =>x::::: .::) uredeno polje . ~ 1: (MS) DRUGAGLAVA disrriiJutivno premo . Polje realnih brojeva 1. Manje-vise. Definicija 1. 1z dosadasnjcg spiska aksioma H SkllpU R. (''V'x E A) m S. (31ER\{O))(VXER) x. Za neprazni podskup A skupa R. x). Narmno to nam ni ovdje niJG ci~i. .'V(~lSlva: l' Tacke m jc minorama si(upa 11.c ( ~. c to:: /> 1')' .1:' . (f. + ". Skup realnih brojeva. reci cerno da je ogranir5en sa gornje (donIe) Slrane aka poslOji b ER (majoranta) skupa 11 cR (odnosno mi~o­ ranta ({ ER) tako da za svako ). 1. Problem nalazenja mcda skupa jc po pravilu u tackama 2". 3xEA. Ako simp A c Rima konacall broj majoranti (minoran1i) onda j~ taj posao znatno olaksan.a 2.aiJlranll{ (7X.\i (MO) U skupu R de.-r < x (M3) (Vx. kako medu majoramama (minorantama) skupa A odrcditi najmanju (najvecLI). Medutim.Y. hilo kom paru elemenata (x.>xSz: (P3) (N) (PS) X:SY=>X+O:SY--i-([. E A): x.y.y) ER odgovarajedinstven element X· Y ER: (Ml) (M2) .: E 11. ali al(siomatskim pristupom skupu rcalnih brojeva koji cemo imati.1./n· ('ifx. (V'X.YER): xy~yx: (Vx.ios neke veoma vazne karakrenstii-::c skupa reainih br~jc\'a.1'_ (xs:y/\y:Sz):::::. ('Vx '")' ":/. U oznaci R. u R je definisana relacija s _taka cia za proizvoljnc . hila kom paru (x. skup R jos nijc dc. WKO do..le . ima slijedeca svo. Medutim.<'lkljucujemo aa jc (It. u dosadasnjem izucavanju matematike skup rcalnih brojeva nije osvijetljen u potpunosti. (V'O-2R).R \'aii: x:S y iIi y s x.y ~.{()n~ia meaa iii supremum skupa A c R (ozna(avc .'.zER): (xy)z=x(yz).r' <A1.ZEX).. (/.lakodajc: x>x Definitija 3.YER): x+J'~y+x: (Vx.1 Aksiomatsko zasnivanje slmpa realnih brojeva Pojam realnog broja je jedan od osnovnih pojmova u matematici. (X:SJ /\)'::::'. '. Takode Sfdoseze i stroZija maternaticka logika u rasudivanju. Iz s\>ojsrava relacije poretka u sl\:upu R.o ER): (x + y) + z ~ x +(y + z): (30 ER)(Vx ER) x + 0 ~ x : TmYko M . sa Buduci do. Definicij. Tacka IV! ER nOZlva sc f. sto je nesumnjiva prednost nad ovladavanjem same telmike racunanja u skupu realnih brojeva.1.::. posti±e se kriticna strogost u zasnivanjll matematickih znanja.

Sada ccmo pokazati.h ER.. dobUamo da jc 0) I b hila koji rcalm' brqjevi. It -I.lc skupa R -~----~ 41 Prirnjer 1. pa ako (2) pomuozi1110 a-I (a b) ~ 0.a .lll . pa JC elemenat 0 jedna minoranta. Zbog (P1) imamo da JC (a-l.i'.1 Stay 2. ondaje a· (() + 0) ~ a ·0. anda bi magli dabiti mnogo toga. (inf A = -co) Ako sku}) A ima konacan supremum (infm1llm). kao sto smo to vee vidjeli u 1 (3. Do/wz..ienom ovog ~jesenja U (2) utvrdujemo da je ~jesenje jednaCine (2) upravo .'Ill a (a ¢ (MS"I akslOm3 a· () +. a -. Ovim sma pokazali da ako jednacina (1) ima r:iesenje ono je oblika h -. pa zbog jedinstvenag l1cutralnog elem~nta mOr<:! bIll a· 0 = O. O.. Za 'v'x ~ A .~" *) Ol'cijc bi~mo ~e mofr. nema mverznog elemema).iedmnstvcni. x. Postoje 0 + (l ~ 0 . a zbog (S2) i (S 1) slliedi (-a)+(a+x)~(-a)~b."'.a) . Na osnovu aksiomc (P4) vaii implikacija u.ndatak ponflvljnll)C tako jcdnOml\11iJ-. var~ia.. clementom a.lc o· () + ({ .. tada je ~b s ~a . Ako je as b. Ako . It Sa druge strane aka bi "dozvolili't dijeljenjc l1uiam.jednacmo o+-x =h !!no Jedins(venn I. Cilj jc ____ . Podimo od li. postoli a-' '" 0.. knjc lJU dogavom 0 Pri..leva R ogral1ic\cl7 sa ?..u 1 A~iomiJTSko zmil1inl1l. Jasno je da je 0 najveca minoranta skupa.. Medutim.:::.(o·b) . dobijamo: nijc 7.-0-"1·0...::: 111 .1 svako x ER. (-a+a)+x~b+(-a). Kaka je 0 neutralni element. Odak1e 2 . odnosno b ~ o. Primictimo da ako skup A nije ogranicen sa gornje strane (sa donje strane).-a-lb. zbog (S 1) slijedi {/ +((-0) +6) ~ zbog (S2) ~ (a +( -a)) +b = 1)+0 ~ b .:::. ana osnovu (P2) imamo: (a-I alb ~ 0.: :. 1. tadajednaCina (1) a·x~b Stay 4. Ako jednacinu Inwjednistveno YJdenje If R.~i..l·etima da ako (3) niie tacna vee: uP'. " n. BuduCi daje a'" 0.. Uzmimo sImp A. 0 :::: a . Poljc rcainih broJc\. ohlika a-I b . da je b ~a zaista ~iesenjc jednaCine (1). UpI'.4U 1.a)x. Stay 5. Pa prema tome element 1 ic iedna majoranta skupa A c Q..({ . za \Jx EA.x = a+-( h . vail a·()=Cl (3) rl () <-I· ::.: :.. imamo f(x)~x+3.0. Ako JC a· b .koje i'elno oznaCiti sa 1-' a·b = 0 pomJC nonl11o sa o-J. onda vrijedi da. 0 .::: 1 .. Za svako a ER.~. -x' ~x._.i i 0. i upravo ovim i jos nckim stnvovnm (t\'fdnjmn~) .t (I tada je *. to n~jc tako naprimjer kod inverznih preslikao NaIrne.. ". To je jednovremeno najmanja majoranta 'Sk{lpu A. prim.(x'-x) 2. znanja iz elementarne mlltemlltikc.. ) I 1 . /)'vak1 neprazan podsku]) A skupa realnih bro. . Dak\C. odaklc JC zbog Da zbou aksiome (S4) vriiedi .. Zam.ia Z<lpitali una h 5C ~ta doknzivati? lma. Sa drugc strane.ios bolje poznato. ~ 'x~b+(-a)=b-a...::: l'2'3'4"'j koji je podskup urcdenog \ ' 1 l] \ skupa racionalnih brqjeva Q.~ (sto naravno TIlle l110guce jeT nub desnoi strani.' • b -.. ill pak f(x) ~ 0" . Neka su a f h realni hrojevi. Doha. jer su sve ostale minorante skupa A negativni racionalni brojcYi.-a-1b.a .-h. /" g .. Ovaj stav uprava to dokazuje i aka bismo htieli tvrdnJu stava 3 prevesti na nesto sto je .ko pod.: :. 1adnjc hal' jedan element a i1i b nIlla DallaZ. Neka SlI a. ouda je to pravil~ II R: tl nemo smisla dUelifi nulom". Pretposta\1mO da Je a'" O.h ER. zbog stava 3.. pa jc sup A :0: : max A .2) Sada slijedi veoma vamo svojstvo skupa R: Aksiom potpunosti.. tj. mf A ~ (). onda su oni . imamo: . " Doka~.x :0: : h dodamo element - i l~ievo.:::.i . 0 + (} = a ·0. ocito jc x s.(-a). "n~M"~fl~~t .- jelimo izrazom (x - x) . n K..". dobijanlO da je a-I .1 (x:o:::ogax¢/(x):o:::a· x (1) Stav 3.ic dakaza. tads zbog aksiome (P4).Ie . tada 'jc sup A = +::x.7denjc II R dato sa' OZIlG('ovamo i.ie x> O. b- a D{)fmz~'. Stav L Za svaKo a. Dakle. Ako u jcdnacini (I +.L.on1je strane inlO supremum i on pripada R . izmedu ostalog.0:0::: I pa je 1 bdl' e .ievc strane: (I +.

\k a"-' Jy <" .::': {naln EIV /\ 0 <a ER} ogranieen skup sa gorr~c strane brojem b i sadrzan. c> 0 i n EN.] < 0" + \k. Definicija 4... dakle supA' ~MER. S c R" i ogranicen je odozgo.. tj. .ic posljednja n~jcdnakost kantradikeija I Vaino je napomenuti da 5e maze uzcti i tvrdnja ove teoreme za aksiol11 i. Jasno Tadaje skup N.) -AJ 5.l Aka se skupu R "dodaju" dva simbola -u: 1 + v'. grcki lWl!cnw. takav da je y. Tada Jos vise. buduci da je a ::::: sup S..Ie. Posljedaja nejednakost iz (a + y)" je ekvivalentna sa ~ 0" + IinI a"-' y' j. rIi") Lk".::7_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _-'. in i\~~ '~)+(+~) .) Nekaje S ~ {b ER+\b" <cJ i nekaJe npr. dakle S. I i (a + y)" < c . + w} naziva prosircni sku)) realnih brojeva i obieno sc oznaca\'a sa R. Ii Neka jc C E R -'. (YaER'): a·(-w)~(-w)·a~-oc. .b+(-a).n.all> 0. a ne 11102'. -0. sto je kontraclikcija.P=-:o~lJ!::e~realnih brojeva . iz islog razloga -b S.(+w)~(+O'». a T ..tj. 0 tome ce biti rijeei nesto kasnije Ncposredna posljedica ove teoreI11e jc cinjcnica da sImp R nijc ogranicen sImp."('. . buduCi da je SeT ~ (b > 01 b < c I' 11(1 E IV tako da je ne ({ > DC) . n EN (i daie (5) (-ala EAI (3) koji .los jedno vamo svojstvo skupa rcalnih brojcva R izreCi cemo sli. PokaZimo da postoji jedinst-ven broj a u I ES. Istotako m~-M pripada Rizasvako a' EA'.. ~ " ~ ~ '~.sup A· . n ' .'lcemo da postoji y E R-.C/"~. k ('l/oER): a+(+w)~(+w)+o=+w. 10" (YaER. -Cf)) ~-oc. -i-. 1. zbog pretpostavke podskup skupa R i ogranicen je sa gornJc strane.ti':aJ ..-a" ""'0.. odakle. -b'. Zbog aksioma potpunosti postoji sup S ~ a. da za svako n a:S:b. Prema aksiomu potpunosti skup A' posJeduje supremum koji pripada R.~4. Zbog jedinstvenosti sup A" ::::: M . Prcma aksiomi potpullosti postoji sup Nil ::::: hi) i ho ER.e). Dokaz.". tada S8 simp Ru{ ~ w. Posmatrajmo skup A' ~ . Naravno." 5" 6" 7" gO 9" (+ooH+oo)~+O'" 4" (-00. Jos vise. Aka je all < c.:.ic u R. oJ. mora biti M::.-c.. tj. )' 60 .G . BuduCi da jc (n() + l)a E N" to. Posta je G.icdecom tvrdqjom * aksiom).1 Asiol1wlsko zasniv<u\jc: skupa R ------ oSb=>a+(-o)Sb+(-a). c5~!I.. C . pozitivno onda je bu +a:> b c ~j. Aka je neprazni skup A cR. jos pod nekim uslovima.} .rhimed (287-212. l-W!+ r y<mint l . tada posroji inf A koji pripada skupu R. Dalde. ER) vazi: Pretpostavimo suprotno.c biti supremum skupa Na . ogranicen sa dOnje strane. a<O): a..:. m je najveca minoranta skupa A. (YaER): {{+(-w)~(-oo)"·o~-ox. za svako a E A je m ~ a cime sma pokazali daje m minoranta skupa A. • ) . a njegov iskaz dokazmi u obliku teoremc.dakle postoji jc ck'l vaZi inf A ::: . aksiom potpunosri izostaviti. M odakle je (zbog stava 5.'(--(0)=+0:0. tj. imamo a"::.OS. p.111 (YaER'): a. (-b)+(b +(-a)). po petpostavci.a '5' n)0" ~ k (4) ll - .o=+w.111 Stav 6.Ie ogranicen. SHeno se pokazuje i slucaj O<c<1. Aka sada y izabercmo da zadovoljava (4).r.G < bo ' Posljednja nejednakost govori da bo _. Tvrdima da je all::::: c.c. jer aka je npL c takode minoranta skupa A. pokaz.H) R+. bice a + Y ES i a + y > a. tada jJastoji prirodan brqj n sa svqjstvonr na>b TeOrem}l (Arhimedav j h oiio kq/i realm ~ Dokar. (+O\}(-oo)~(-ooH+w)~-w. c> I. tj. takav daje all::: c. (a se zove n-ti korijen realnog brajCl c. ouda je ~C majoranta skupa A ~ . ali se morn:ju jos definisati opcracijc s clcmcntima dvoClanog skupa {. Aka S1I a (a> 0) brajevi. ~i (no + 1)a > b.A.1:. (.f:::::m" cime sma pokazali daje m::::inf A.(+w)~(+oo)·a~-w . tj. opcracije koje su definisanc u skupu R vaze J u R.

I "'" dcf(3) de/(l) = -x. pa <a ¢::> Ixl < a ..• ili Stay 2. akojc Onda. 10 rle((3) Prcm3 tome u skupu R ostajc nedefinisano: znaCidajc x. je x<O.x . ° I avdje cemo raz. paje Sa druge strane u skupu R nije dcfmisano dijeljcnje nulom.tj. Akojc x2:0.44 1. tadaje maxjx . tada vaZi: Primjetimo da se dokaz niza ek-vivalencija izvodi n3 slijedeci nacin: (1) => (2) =:' (3) =:. da wijedi relaciia -0 <x <0 =>!X! <a . SheDO S8 dokazuje i slucaj kada . Dokazimo sada obmutn implikaciju.Ie adakle .lOS la+blS.lle dakazati.paje Ixl<a~x<a.(f < () 1\ o:s. -·x} ::::-x. IJ.=x. Prema tome je -0 < x <0. 0(+"")' 0(-00).) . pa ostaje u R ' ncdefllusano (I O· J:2 ~ . EkvivalenciJ" (4) primjenjena na (6) Ia Is Ia I.-x} = x . tada je 1 : : . x l)je preslikavar~fc x' R --'t R' u {O}. I.O} = 0.= Ilea).iz(l.ia 45 II pokazali da (2) => (3) => (I) Nekale jx .b ER.X .J(-x*x) ~ ~(-x) ~ = (k)' Ixl ~ x. b . 'i = '1-1'lb I la! -'0 . Polje rClllnih brojevH J. rj. podsJeticemo se 11a jedno preslikavanjc u skupu R. (*.ladaJe ixl ~ La max{x.~ ~ X.". koje im3 bitnu ulogu u razmatranju skupa rcalnih brojcva j njegovih podskupova Definicija. akoje x < 0. Sa druge strane lZ .' S druge strane. neka . IJ. (5) Ovom definicijam sma dali tri definicije modula realnog broja.x[<a . Tada iz ovog niza implikaeiJa. m'D' {x. a s Ia I· .~ -x. Neka a.110 . na osnovu tranzitivl10sti relacije "::. d"r -I C/ I::. (700)-(+00).-x):::::-x. Na kralu. Pokazuje da SU ove defimcije ekvivalentnc Npr.dakle ixi ~ x. paimajuCijosu vidu ' b l ' adakleJe 1h = Ib I' .• 1. da bismo nas lanae implikaeija zalvorili. x.::O.tadaje ixl<o<:=>-o<x<o. akojc X_"O • akOl" x ~ l-x. rada vaii 1/'( ~x· X (= J:2).(1).dvojiti X x::::: 0 i x < O. NekalC x>O. tada je de! i xi = x ..Ako dd{ll la i -X. definisano pomocu (l ) Ix I = 10. Dakle.lal+lbl· Dokaz.a < x slijedi (stad. iii dl!( 1 (x.-xl=x.1 Stav 3.atadavazi: vx:' ::.l») -x<a. ixi = to znaci da Ie d<'f(3'1 . Aka je pak x < 0. sto Je Jednosla.2 Apso\utna vri.iednosl rcalnog bro. (1) "" (2) • ddCe. (-00)-(-00). del' (4) J)okaz. te iz xi Sll .!e Ixl de(l7.ixl .Ie x> 0..: {O. dobljamo de(O) "" dej(2).XER /\Q>O./x' ~ x x Slicnole ix! = . -oc . Neka su G. zbag tranzitivnosti implikacije direktno slijedi niz ekvivalencija (I) "" (2) q (3) .ic x < u." slijcdi -0 <: x.tadaje !xi=x. de! r l' (3) S8 lab i = lallb'. x<O. Aka je x:: 0.tadaje IXi::: rnax{x.:::vx·-. 'a' -1 lal dale ma}.Cf.b ER. !reba .~ (')"' :::: x.jx:::: vX . lJ. time smo po- kazali (2) => (3). Apsolu1I1a vrUednosr (modu! ili norma) realnog brojo x (II OZlWCI 1 Stavl. Nekasu G.2 Apsoiutna vdjednost realnog broja Prilc nego idenlifikuJemo neke vamije podskupove u Sh'lIPU R..

Zbog svo]e vafuosti nek! poskupovi skupa R zasiuzuju posebno istican]e.::. redam ]". koristi sc poopsteni princip potpune matematicke indukcijc.1 ::: 2 . ciju paL istinitosl za \in EN teL.. koji]c takoae prirodan broj. P(2). tadajejasno Mel\' Ako]e 1'(1) lacno. odakle (na osnow(4».k. sto cerna mi i llciniti.3.l/.je istinit za svaki prirodni brq/ n 2 11(. I-ib ne stoji. ..zakljucak naraVl10 nc mora biti tacml Naimc..i~ taean ZII 17:. Na primjer. tada je 1 EM. Aka se pokaZe da je..1e reainih brojcwc L3 Skup prirodnih i cijelih bro. P(k) tacno. rada .. Aka iz 11 EM:::::? n + 1 E lvJ onda ie I\I!:. tj.j n ~ no 1acan.ut/uledje lskaz Pen).5257. (7) Z(]~ . sa svois1virna: 1* Ijepnrodnibroj. Ia . nepOlpunom matematickom indukcijom doiazimo do Pen) gdje jc n:::L2 .. ako vaii l' (110) je .3 Simp prirodnih i cijelih brojeva Definicija L Skup pnrodnih bro/eva N. kao: -!o -b iSla lsi a -b I. lEN 2* Svaki prirodni broj n irna svog sUedbenika n'::::: 11 + 1 . kqji su zaisra prosti brqjcvi. primjecujemo da jc ovaj princip ustvari 5* aksiOlll.lC (a) P (I) .A/' istim!je z({ svakl primdan hn~/ n.1cv.. Medutim. Ova tvrdnja je pozna1i Fermat"~-O\l stav.) -. Naravno. Naimc. primjenimo (6). (b) lz pretpostavke daje P (n) istinit slUedi dajc P(n + 1) istmilo. ona moze biti iii tacna iii netaena za svako n EN.stimto. n ll • ali .! 47 Simctricno.65537. ni. U iakvim slucajevima.ic pri- Ako saberemo (*) i (**). Ako napisemo slijedece sumc.. vee za n "" 5. Jer ako omacimo M=(nEN!r(P(n»)=i). slUedi day:.. tj. Ib I ' imamo takm. Aka na izraz a = (a -b) +b. n E.::.. Primjer 2.::. d]eIjiv jC brojem 641.Ie m:::: n.je simp n:. *) G. Dakle./ sljedbenik Ie najvise jednog prirodnog broja. Je pods/a. Mnogo.3 ~ 3·4 I .. avo je princip nC. a (7) je prema (4) ekvivalenmo sa (6). Ali to treba i dokaz.1+4 " " 2 moglo bi se zak1]uCiti da je 8to je istina..4_ Ilal-lbIISla-bl. a primjenom (6) na b = (b prostih brojeva".2 1+ 7 ". pro\]tTaVamc 1.:1. broj 2 :'.46 I.p s/a'pa R. ~* 1 nije sUedbenik nijednog priradnog broja. naprimjer P(l). siijedi (10) IbISlo-bl+lal· N. 1.+ l "" 4294967297 (kalw je Euler svojedobno dokazao) nije prost bro] Naimc.. dobijamo: mjera da gore navcdeni nacin zaldjucivanja moze dovesii do pogresnog kl]ueka. J1 EN.uorpune matemafir}ke indllkc~je iii empirijske (iskustvcnc) indukcijc. zakljucak da su 5vi brqjevi oblika t122" + 1 ".. primjenom na (**) I b I:.jednakosti (9) i (10) se mogu napisati u nizu. podsjetimo se da je indukcija skup zaldjuCivanja Nekaje P(n).2. .Ie za \. konaeno siijedi relacija (8). 7_+.11 Sada se vaina nejednakost Primjer L Neka je P (n) tvrd~ja: "Slwp {2 2" (8) (9) -. svaki prirodni bro.b I+Ib I. Peano (1858~ 1932).(Ia I+!b Il Sa +b S!a I+Ib I...2.4l .' P (n +. itillijanski malcnmli(:.:.- II n t::]V '. dobijamo dobijaju se brojevi redom: 3.ar Princip IJotpune matematilk!! .b + b Is. n EN. prosti brojcvi -0) +a.. 1. *) P. 4 c. Ia 1=1 a . 11 EN. vrijedi: 11 EN=> n + 1 EN..2 .ii. ~.1. (a*) (b*) n E~f\l.. neka tvrdnja. 2' 2' 1+2+. pa se na osnow toga zakJjuCi da je P (n) tacno za svako n EN.) {o} } . 5* Akoje MeN iakou M vazesvojstva l*i2*. fmnwski matenmti. kOji glasi lskaz P(n).stimto (11" 2 I): Akoje P (n) istinilO. 4* Aka je m' = It' . Fennat (160J~1665).}\/ testo sc dogada da neki iskaz fJ (n).tadaje M""N. One definisll skup prirodnih hrojeva Aksiom 5* je poznal kao "prmcip indukcije" Prije nega definisemo sam princip.. Svojstvima 1*-5* iskazali smo poznate Peanove* aksiome.1) lsrinito. Za brzo moze dokazati. principom potpunc matematicke indukcije. Poi.oko.

__-+:1C---'':c-'C .Ie Z~(-N)u {oj uN.1. (a>-l. mnoienje u skupu q' Zaista. gdJe .Ie -N~ {-n!n EN}. skup 5\'il1 I E 2.. niti JC opovrgnuti (vidi npr..:::-:. Neka. p / / {Z)o: EO A} : gdje je A indcksni sImp. Iz tacke () povucimo pod oStrim uglom polupravu () s 1 118. Skup Z zovemo skup cijelih brqieva a elemente u ~jemu cijeli brqjevi. podgrupa grupe )(5 / /. Ako stavima Z..l f 1 [2J . [7). OQ~q (p. 6...if Olv1:::. adgovara brolu x..1). . za n = 1 imamo . Simp Q ZOvemo sImp racionall1ih brojeva.> 1.' X / ! / I / (R.:::- Ovdje ccmo opisati geometrijsku konstrukciju pridruzivanja racionainog broI' ja x:::: ~ jedinstvenoj tacki na broinoj pravoi.-1 ""'1" ·2>n·l.1 . OmaCimo sada sa z.1 C v[\ 1.m Primjcr 4. A N} je definisano upravo tako da sc algcbarska sLruktura u Z dobije $to je moguce bogatija ~) {-n In odal. Bernoulijevu* nejednakost: (*1 (1+a)"2l+11a. Bernoulli (1654-1705}. Na polupravoj 0 x odredimo taci<l1 M.le Je OX ~ OQ ~ jJ . 1. lnacc.:::- 3...aERAI1EN). I). --.ic 4....takodaie OF~p. \aii Zaista. PokaZllJc sc du . Goldbachova hipoteza: 5'vaA. I1JO) odrcdimo tackc Pi Q.ic Z podgrupa u (R. I . dakle tae'ka v .') oX ~ kornutativl1i prsten E 53 jedinicom.. ..-1. 1.. PoJje rcalnih hro.48 I. bl '2:>' ~6"(I+l)(2"+l).Ie tacka X taka da JO Primjetimo da je u skupu Z definisano i lTInoienje pa nije teSko utnditi da je (Z +.. Tada mno. +) kojc sadrze broj n M Za • SL l3.4 Skup racionalnih i iracionaillih brojeva a) > 0 imamo Neka je if':. prema tome je Z E Z. .. +) i 1 E Z. lJllarnO 2. 11. +. Vidi naprimler ( PI 2.ic twdnW lacna..j .q>O):sLl? Primjer 6. Za 11 ~ 1 {*I postajc 1+ a ~ 1+ a .-.4 SkU11 mClOllainih i lrilciol1aJnih brojevlJ 49 Primjer 3.:n+n2n.i parm pnrodni bro) xc maze napiobliku 211 ~ l' + q . D Q i M i povlacenjem iz tacke P paralelne poluprave praveu QM ..:::: 2 . gdjc SII p i q prosfi brojevi 17. --:.. ".:. 11 = 4..7 -+ 1 Medutim....zcnjem sa (J T {Q/fl fJ E B} skup 8vi11 potpolja Q(h polja (R. jc 2::: 1-.. pale OXOP ~ OMOQ..:::-:.... Stav 1. /-=i ~·.-1." L . taka dn ...:: Dolw. 17. JI:. Q~lqiPEZ . Prctpostavimo da je (*) tacna.qEN Dolwz..:>~)I1(I1+lJ. Q Je palpolJc pol!" R. g =. u presjeku poiupravih Ox i jJ. 1..7 /0 P.) i neka je (l+rx)" Il +a) 2 (1 +na)(l +a) q (l+a)"·' 2l+a+I1C1+l1rx' 2l+(11+1)a. Za svaki prirodni broj (*) 2 ') > n . Dokazati principol11 potpune matematickc indukcije: " 1 . !. odakle principom potpunc malCmatickc indukcije zakljuGujcmo da (*) vaii za svaki n eN.::. odmah uocavamo da.ie tacna (*) za prirodni brqj n Tada za pnrodni br~j n *. Za 1.ratl II Primjer 5.... Dokazati indukcijom t2\'.\janjem lacaka jJ. Sp. nc mozcl11o dokazati da..l.vicilrski rnatcmntii:ar . M)MQ i !lOXP su slieni. ~_ 1 a) Q ~ nQ/i' Otlgledna JC Q E!f'. q ... OF q .

: 2k. a zatim i so. .j '[. Tada je a ::.. Zaista.1 OvdJe smo poka7. da . zajedno sa vee datiIR odreduJc sImp R sa tacnoscu do izomorfizma. PolJc reainih broJev. k . Ij. da -J2 EQ.<4 Sknp racioualnill i inH. q2 _odakie zaldjucujerno daje p. r = --- m+l. imamo m+l (4) --~x<----:::~ Oznacimo sa rasudivanje 1 n n n n 1 (2) < a:::::y-x B' raj primjenimo na '"1 < so. pa je jasno da ..1. dobrlamo n m. dajc \P. Nairne. p = 2 k (k EN).+l J1J posljednje nejednakosti.. tada je R=QuJ (p. : 2 sto jc suprotna prctpostavci da su p i q uzajamno prosti.Ie p: = 2 'I: /J . ako pretpostavimo da Je O:s x < y..~ :::: q::-~ k Cf: _ Aksiom C. prvo "0 na lijevu i desnu straml (n > 0). A -= Doka.ie broj I majoramn skupa A. Daklc.50 1.::: J!J. svako/taCid no bN~jnoj pravoj odgovara jedan satno jedan rea ian bra).. < y.. t. 'I. . 11 Po definiciji jc {x E RIO < x < 1} . akoJe £.q) : . q::. Aka Je pak (J ~I .1)..acna korespodencija izmedu skupa Q i nekog podskupa bro. Aka u Jednacini zan1jenirno p::. - l' > ---. tj. lz n>0: a sJijedi: lea. 1 r neka jc to najrnanji prirodni broj sa tim svojstvom (ponovo smo iskoristili Arhimedov aksiom).: y ~ x > 0: a ER. .o rae/- 0) Iz (3) djeiJenJem sa 11 analnih brojeva ko/i su veCi od 1'0' (1 manjt ad so' DO/WI. Posljednja pretposlavka tj. postoji prirodni brqJ m + I sa SVOJstvom da Je 11 x < m.~ tada 11 intervalu (£. o. ako bi bilo p == I: Pl i 15. .lednC1 i samo ]edl1C1 (acko no brojnoj pravoj i obrnuto. AJ(Q jc dakle..0. Tada poslOji racionalan broj r sa svojstvom x<r<y. ako jc A otvorc111 (0. iz posljcdnje n~Jednakosti je i zadovoljava (1).. Svakom rea/nom broil! odgovarn.fer 2. kojim obezbjedujemo bijekciju skupa R i skupa lacaKa brojne ose. Za '\l~ < 1 . tada je "'. postoji a E(O.1. Taq rada . e:: ~.Jne ose.: Stay 3. q) . ~i. bijekciju izmedu aritmetickog i geometrijskog kontinuma..paran broj. P q uzajamno prosti prirodni brojevi.y ER. time je pokazano da je sup A -= 1 . Ako S11 I(J. PakaZimo da jc to i najmanja majoranta skupa A. ._ OpStost tvrdnJe sc ne umanJuJe.l) ima svqJstvo () >. dob~iamo !!2::.Ie racJOna ian "0 < r < 1': < so' Kako postupak ocito nema kraja. tj. Neka je n eN takav da Je 1 I n>. dobijamo da jc i q panm broj . I -/'2.x< m~l n lz (4) neposredno. 1z to < so' dodavanjem.1) postoji racionalan broj taka\' da jc Sa druge strane..1I! (1'. n . .r> O. T o je ujedno posijednji aksiom koji.I ==R \ Q Jasnoje da vaZi J nQ= 0.l) sa svojstvom da je n > pa . < a < 1 .~ ne moze biti supremum x.: 21<). Realni broj Ii E Q ~ ~ Ako prepostavimo suprotno. (p. gdJc su pit. 0 tada svako a E(O. interval PokaZimo da jc sup A -= 1 i int' A ::.. IIii SHena se dakazuje da je inf A ::: 0 .q):::: 1 ne predstavija umanjenjc opstosti. Sada C~I~10 navesti aksiom... Skup rea/nih brojeva koji ne pripadaju slcupu racionainih brojeva naziva se slll/pom iracioJ1aiJ1ih brojeva i oznoc~ava sa . n 111+1 . p" ::: 1.~. Primjer 1.1::: -'. Neka su x.(takav broj n postoji prema Arhimedovom aksiomu).oli da so konstrukciJom moze obezbiJediti Jednozn.1'..1Il Prim. tada bismo jednostavno uzcii da jc "\.So E Q iIi) < so' wela posta/i heskonacno mnaf!.) je skup kojr zadovolJava tvrdnJu stava. zakljucujemo da sImp x <. tada dolazimo do relacijc Dakle.Ie i p paran broJ.:iollHlnih broJe\'il 51 Stay 2. . Definicija 1.

a..~iOll1 C vidi (1..1.b]. Siwp x E R rakvih da..96<:' <2. tOle uzet.4:L5] =)[ L41JA2]:=Y· "Ciji su dajc za svako 111.1) 11 glave. Sku]) zarvoreni interval ill segment ERII x I<a} {a. Nckc. -0 " ::::--<~l 1 1011 1.onl. da vrUedi l~ :::: 1 <2 <..tadajcocevidno nlan.4: . (jerlc l CI ". tako da .le x? a .. • a-<'J<b~ n n " noranta skupa B. CI". {x nazivamosimetricni 1l11erva/. tada je iz istih razloga. tadaje (po pretpostavei) a".akljucak jc da postoji Ovim smo dobiii kontradikcllU cmienici da .bll]!lQ::.. a} simerrh}m segment. vazl Kazemo da duzma scgrnenoUi [a" <.52 PoijE rcalnih brojeva 1. GmSn n I bl1::. b ll za svako n El'l. Zaista.. pa zatlm podsel. tada 11: Gill desel Jcdnakih dijelova.]e Primjer 3. n:> BuduCi dn postoje skupovi u R u kqiima ne vazi Camarav odnosno ArhllllCdo\' aksiom.] U· an..iom potpunosti maZe zamijeniti konjukcijom Arhimedovog i Cantoravog aksio111a*)..2: ::. pnmJer 10m siucajll sc imslIIvlju i Ak.'111enata na deset Jednakih dll elova. Teorema (CaniOI'01'*' aksiom). sa svojst\'om du m? n povla- ci [G!)"bm]~[a". itd.bl]]' tj. na kqjem se zasniva sImp rcalnih brojeva.. (I.] N} i B:::: {b l1 ! n EN} .lc dar skup (sistem) segmenaw [a". tj. . Neka su fa l'b ll l:. I1GN Buduel daje {l2} n {!~ 0.b] nazivaju sc polUlnterva/i iii polusegmenti.Ie *\ G Cantor. Skupovi oblika \([ ... {x ER!-a <x <a}:.b l ]::. n EN.:.o svako n -eN.'.'b n Tad.. B). 1. 1 feZl nuli kada rastc. AS. A r. a tada jc 1. prinudeni smo umjesto aksioma pOlJJunosti uvesli upravo kOl1jukciju pomenutih aksioma cll~a>.0. nlcJn[l('. aka . akoje 0.. odnosno Cantorov aksiom~) Zato sto se u drug-om sistemu aksioma.R 1\0 <b} naZ1Vamo otvoreni Pokazuje se da aka su segmenti kao u definiciji 3.Ie n[a".R segmenti II R. Neka m?:'ll pov/aci [crm.I]:S bill:.hm).5 Intervali i segmenti Zapravo. simp !l[olpb. uzmimo sistem segmenata [L2} ~[l. Oznacimo sa A::c {({III n 0: n[a".kl matct]11lt)car ~N za koji je h 11: < (/n l Dakle. (1845-19110.b.a" Sb n (tj. n[a"b"l*0 Dohaz. Q.({) i (-cr:). U skupu racionalnih brojeva ne vazi CantOfo\' aksiom Naime postoje segmenti [a'Pb n ] S.h"J ~ {l2). Definicija 2. al(.</:. b"" Svakako jc simp ogranicen sa donje strane svakom tackom 1Z A.. Dokazali smo da . Svaki neprazm sklljJ sup A . Aka pretposta\'imo da nijc.1) i prethodnu teoremu oznacili kao Arhimedo\" aksiom..b) iIi (a.2 .1 Definicija L Skup {x ERiD <x <iJ." Intcrvali 1 segmentl 53 za svako n '21'.+a:l (~(X. Jasl10 je da 1110rn biti b:. n:::: 1. .Ie pal B kraje\'i racionalni brojevi takvi.] c.on.. aka za svako > 0 pnsr(~jl pnrocil1i b]'(~j f?r toko da:. Daklc. 11 11.akoje a::::supA. Postavlja sc pitanje zasto smo tcoremu iz (1. h).. <. kO)1 pnpadc R.J sadril (-a. :S 17. b". Pakazimo sada da jc a :S h za svako I.:.)} Sheno S8 jcdnu tacku i samo nju. pa prema stavu 6.b].11: EN. > b. a"..b ". Stay 1.. la] . iz (1.bER} nazivamo i oznacavamo sa {x ERII x! s. Ovaj sistcm SCb1111Cnata se dobija dijeljenjem segmenta n.+o):.. Tvrdimo 171 nema tacaka iz Q Zaista. gdje je ' n ~N.a]. definisll i skupovi (o.o" ibm . sn:.2):::::. R ogranicen sa gOrl~!e srrane Ih]a Definicija 3. [L2] na 11 EN.. zove se bes/wnacni interval J oznaiYava sa la . Naime imali bismo: .4)..Ie tJ n vee da postoji 11\ EN sa svojstvom da je 0"1 ne maZe biti 111i' .0164..b -2. postoji i'nf B :::: h. Spccijalna.bn]::::[a.b '" l jl. . S. a skup {xERjasxsbl\({. ali rllon. 1. 7.5::: L9881~L41' <2<L42' ~2.IO'I..b.4.-cc):::: {x cHin S x < -+-o'.. tada interval i oznac{{vamo go (a. A S B.. Ovu cinjenicll cemo izre6i tvrdnjom stava 1 uzimajuci da su pomenuti Arhimedoy i Cantorov aksiom u sistemu aksioma kojima smo zasnovaij R.

1.1.54 1.aksiom. naimc svaki xER.2 1 + 1. ako je potrebno neki braj iz dekadnog sistema. Naprimler. jer je 110lOl()=1·2 6 +1·2' +0·2' +1·2' +0. u binamom je 10 = 2·1: 100 = 10' u dekadnol11.. u dckadnom sistemu DoL je tl dckadnom sismmu 13. bilo bi prakticl1llC dale uobicajeno znpisivanjc brojeva uspostavljeno pomocu osnovc 12 (djeljiva je sa 2. svaki sc broj u tome sistcmu moze napisati u obliku polinollm osnovicc 10.~ern0.::. .le !7111a. nula l nulo. Naravno da broj 10 nije nika}. I· 2 6 + 0. u danasnje doba. koristeci tabHeu. (Na .6 Zapisivanje realnih bro. + Ixl. . (zadaci: 33 i 34.4 i 6) nego osnovieom 10. .. Iednako ie YaZno primjetiti da np' u skupu hiper-reainih brojeva ne vazi Arhimedov. onda imamo: 101 101 Kao sto je poznato u zapisivanju prirodnog broja ( ne sarno prirodnog) eifre koje koristimo imaju dvostruku ulogu. a" .() Zapisivan. itd + 1100 ---I lIOOI (3 ) U primjeru (3). .2 .[x].l) . S druge stranc.9».\". Na stUjJClf hi/ioda. Dakle.. Naravno da ovo nije nikakva specificnos/ brojc~'a iz lOJ).4 j .::. a nevazi Arhimedoy aksiom.1) na realnoj osi i nazovimo ga polus/!gmenr O-reda.:::-'. dakle. Na kaloni desetica. Operacija sabiranja u binarnom sistemu se uvodi na slijedeci nacin' ! 0+0-0 11+0-1 IO+I-i i !+i-IO I ( I) Dak bi aperacija llmoZel1ja bila loxo-o 1. .. nuio i ledan jesre 1. su Citaoel] ostavljamo da primjer 0) prevedc n8. 1j. Prema tome kompjuter ce binarni zapiS 11010 10 t11..ic reainih broicva II obliku beskonucnih raziollwka 55 dobaL Nesto je teze naci primjer skupa u kome vati Canrorm' aksiom. tOl 1101 0000 1I0! -~--- 1000001 Isto tako bi se u binarnom sistemu izvodile i ostale racunskc operaeijc: oduzimanje.::. i svaki sc broj moZe znpisati pomocu sarno dvije cifrc: 0 i 1. I (2.::.L .:eno..l primjee bral -. Ook jc u dekadnol11 sistcl11u brajeva 10 = 10·1.a]d 2 d 3 .::.40 iii 60. Na Sfllpcu slOtina_ jedan j J'edan ttdeset. Tako bi broj 74065 napisali kao polinom 74065=7·10" ~4·103 c·O·IO' +6·10' +5·10'. l1uiu pi... Poznato.. doba kompjutera osobito je yawn znpis brqja u hinarnom Sls/emu.20..0.. 9i nazivaju deeimalne eifrc broja x. . Polje rcalnill brojcvn !.'wti" na el(fanu jednoSlavno kao 106.fedan prenosimo.emo.10 1 +6·10(1 u dekadnom sistemu brojcva. ). iii 2 ~ 2. Prakticki kompjmcri "znaju" samo to sabiranje..1cdan !). 65 _ pisano u binarn011l sistcmu koristeCi tablicu (2) bilo bi llO] >. ali svaka ad ovih cifara ima i svoju pozieionu vrijednos1. karjenovanje.ie m~g~! svesti na iedan obliL sabiranja.:m' speeijalno priviiegovan broj da bude osnova za zapisivaIlie priroctnih brqjeva. Dakle.]2. U ovome sistemu takode vrijedi znkon policije. U proslosti (pa i danas) bili su to mnogi drugi brajevi. mozenlO napisati u obliku Isto tako. dekadni sistem i rczuilat sabiranja prmjeri.\:i~n()_ itd . d" . u braju 6666.::. . S tim u veli upuclIjemo na knjigu (1).~pi. a kocficiJentima uzetih 1Z skupa {O.jcdan pi. pomocu osnove 2.2 5 + {)·2 4 +0. mjesna vrijednost cifre. koristeci (1) govorimo: No koioJ1ijedimca. Posmatrajmo sada po!usegment [0.2' +1·2' +0· ~64+32+8+2. .9].J2 = . ali bUduci da su lOliko brzi u racunanju i najkomplicirantie operaeUe uspj~sno obavliaju preko sabiranja.jeva beskonacnih razlomaka U ! Oxl_O Ilxo-o Ilxl-1 (2) obliku Aka usvqjimo i u ovome sistemu da sabiramo poce\' ad najnizih mjcsnih vr~jedl1osti.d]d 2 d j .\~li t'deset' ijedan Sll t1jedanaest". dije~jenje. stepenovanjc. itd.ie da svaki x El°..106. gdje se d.500 . tj. a 100 = 22 u binamom. 'jeaan j 'jedan .3. 64 + 4 + 1 :::: 2 6 + 4 2 + 2 () .mozesenapistiuobliku x. itd.10 2 +6.i.. Naimc 6666. eifra 6 1l11U znacenje broja 6.2 3 + 1 2=' + 0.::. 2 c: Prema tomejC 1000101 binami zapis braja 69. leao npc 5. Treba feci da sc· u binarnom sistemu sve racunskc openl~i.10 3 +6. prevesli u binami sistem.gdjcjc jx] naJveci cijeli braj koji ne prelaz! po apsolutnoj vriJednosti bro.. Uostalom. E10. 0 cemu ce1110 nesto vise rcCi u poglavlju (LlO). pisemo 69 .6.. recimo 69.

2}. W-' .56 J Polje rcalnih br0.2. jer su oni ocito d1sjunktni..1. E{O.. ld [0. 9. pa iz preostalil1 8 opet .22· 10-') Aka polnsegmenl ~ [0.h 1 h:: . E 8\ '':2.3 . pOdl!eli1110 no in di!ela lackama .ieduje bijekciju izn1Cdu skupa rea1nih brojeva i skupa svih decimal nih razlomaka.le Lacaka u 1= 1.:: 7 . " Posta po usiovu zadatlGl rOJ] izbaci prvo polusef!menl "-' i.2 = 18 ·IW' -17. .0.10- . lld 1.:. (2) kojc.. 1 pripada x l(U) .l. = 0.-2 1 .8..1 ) I-reda kome pripada x. :::-12_~ . ali sada dijelimo poluscgmenl [1 . pa zati111 nova tri podijelimo ponovo na tri tackama: 5 7 ''''~ -.1 9 8 srednji.1cv. treccm U l11ZU (li Tada jc njcgova cifra ell ".' ') \ 1 1 = TO = TO 1-".OIO:: .' ).22 ." je trijadski razlomak Primjcr 2. onda t'\i x da1i polusegmentu prvog redn mora biti i d:.:! 0.. Naravo da je. da aka mora biti d l -:t.iemo da Sll duzine izbacenih polusegmenata n-tog reda ~ :::-9.1)):::: 1 [OJ] takvih da u svom tr~iadskom bcskonacnom raz]o( 1 E[ OJ) ne maZe pripa- mku ne sarlrze cifm L cini tZ\". indeksiramo redom sa 0. .1) odrediti dfre d i . polusegmenl [21.7 dobijamo kojim to polusegmentima 3-rcda nc \ zatim lZ prcostala 4 segmenta dmgog reda 6 0 1):.10' ). X:::-O.1.1 Zapazimo dajc 1Z [0. 7.. 0 ~ 05(0) . podijelili na podsegmentc Ill-rede.5(0) njego'.[29 ·10' 30· ]()'). Primjer 1. ipak. Gore iznijeta konstrukcija obczb. 10-' . (Dakle niz (1) 51110 indeksirali redom PrimjcCll.10. {in . tr~Jadskj Primjer O.-reda (a ima ih 9) tipa: gmema prvog reda / 7 (*l [7 ·10-' . 9). ostalo [OJ) buduCi da oClto nisu sve tacke iz l0.9 ](. .7· ](J-1 = 10. itd. W'. Posupak je saglasan prethodno opisanom za odrex EI OJ) 3vom decimalno11l raziomkll beskona6no ponav~ianjc nub OlvanJ8 cifara decimalnog razlomka.c naprimjer cifm [0.10I 1 .2) Slieno iz uslova d 3 *..• gdjc su a.111. na dcset jJolusegmenata II-redo [20.. :. ~ 0.:!2).ci 2 " 1 ).21· IO').l21.. L3' 9 srednji ltd.10. Jedno111 po. ..10-' ..1) um. Slijedeci korak bicc Dakle. ~ = O. Dakle.1) izbaccnc. takodc.1) i decimainog z:'1pisivanja broja U obliku O.9 . Koji su to reaini brojevi na zlomku ne sadrz.2.~ 10.1 .10-') lusegmcntu 2.H) .u II :::: -.3. ondaje njegova cifra d::. = 1. bll •• " ' gdje su h. akoje naprim. postoje racionalni brojevi koji u SV0111 decimalnol1l razlomku imaju kona6311 broj cifara iz {OJ.[.[10'. Cantoro.leslo na desel.1eL x:::-~. Pretpostavimo da pripada polusegmcntu I-reda. . Daklc.[97. l<l:i skup se dobija leada se iz r7 . Skup x E ~ 0. Posto su podione tacke u navcdenoj konstrukciji racionalnc.. Moze sc brojl1 x E[OJ) . ne moZe pnpadati nil. Na ovaj nacin se dobija za 12\-. . Time se obezbjedujc bijekc~ia izmcdu [0. Sada sc odgovar<l:iuci pOlusegment dijcli na dva jednaka dijcla.J H oblikil beskonatnih raziomaka 57 Problem je kako dato1l1 segment . jasno jc .-1 ·10·".[2 ·10' . r J L . ali JC takode t =0... 10.1(0) dijadski i x njcgOl.499.1.I0'J. l-reda: 9 polusegmenata duzinc 6. -81·1(.10')..l.1) Zaplslvanie rcalnih br0.. < Ponovimo postupak. ako sc zna daje dU71na polusebrmenta Prvo. I (lO.Y E[ 0. Ij.s()O. 9} .. 0 . '_. iracJOnalan broj l1em3 U +i 4.1) "izbaeeno": I-reda: I polusegmenl duzine R. Ako linasc n x pnpada n3 primjcr dmgom u nizu (2).a zatim iz preostala 2 se\3 X E[ OJ) ..4(9) beskonacni raziomak x:::-O..7 .simp. :::-0..d:.10-') Dato x E[OJ) moze pripasti Sarno jednolll skupu iz (1).l)) = I. onda tak3\' 7? Ako sc takvi "izbacc'l iz [OJ). '" .= 1 IljQ) n"-O il 1(1 0. E{OJ}.98.1 cVil 1. Podijeiimo polu(1) g..: 1. dodijeIiti i dijadski bcskonacni razlomak oblikn Ovakvc slucajevc 1110ZC1110 izbjcci tako sto cemo po dogovom uzeti sarno n10gucnost prcdstavljanja bez ci1'rc 9 1] pcriodi. kojc cemo zvati polusegmentl J-redo --10·:·. Na kraju. kao na Slici 14.9.1.. pajeukupna !!izbacena" duzina: " I = 11 + I: +.. Hr' .. = 0.10..[17 ·10-' .1adajc x:::-QjOO . koliko 1([0. i . .:. a duzina izbacenih.1(1) iznosi "duzina" tog slmpa. a zatim sc nula ponavlja beskonacno pUla. 10- 1 '). 10.2. 1 '-".1.1 . IO-c _.10-2 = ](r': 3-reda' 81 polusegmcnt duzine [OJ) na deset polusegmenata.1] koji u svomc dccimalnom ra- declmalnl raziomak: x = OJ 00 .d.!. .18 ....3 .8· W')..

. Neka su x i y pozirivni rcalni brojevi. merricki prostor maze postali svaki skup. (b) d(x. (d) d(x. f . >0 i Y:::YO'Y. )\ . Za dvUe metrikc d j i d:_ d~fimsanc net X.. . .y) zasvako X.' ~ I'x . --_). kazemo da j C::: fako dajc SlI C. (b) . a b negativan broj.y) ..n -1). zbog osobina apsoimlle Hijecinosli realnog bro]a svoisrva (a).i -1).x).y) arctglx 0::: y:. (x...: XI: (k = 0. Na pnmJcr.. suprotnom je uporediv~jH a::t. ._'I ~ .Y)=LakOjt: XI)' i d(x..Y2 .1I J e/!vivaientnc ako pos{(Jje jJozirivne konstante Cj Definicija 2. Mozerno definisati i ureden.n-l) iX/I <)'Il' PoSta 5e eifra 9 ne pOJavl]u]c 11 pcriodi broja :c. i I~ = a + 1 > a. tj.2.ie jedna ad meirika u R.1.z) -rd(c.1:=.ferian j samo lcdan realan brc~j d(x. rada se d naZ1VO metrika iii rasio/anje no Sf. . jasno du je a> b. jer. . .b!b2 . l. d(x.i < I'x.Ie lakode posljedica naceg sia sma vec pokazali . .:0. _n~1) i U. To maGi da postoji dogovom i usvojili). S.lcoma je vaille. h!1" Tada kazemo da su a i h (c) d(x. C1J1" h=iJ o. 1.X 1X 2 . tada postOji 1 EN..lc u skupu beskonacnih deeirnalnih razlomaka.Y)=~-yi .2.d) nazi va so me/ricki prOSlOJ" Treba uoeiti da skup X.1). smatracemo da je a> h aka je i 0 i < i b I i 0 <b ako je I a I > I hi· Ovqje cerno dokazati panoyo stay 3.. C..y) S..\.0/J Smatramodn od (aJ do (d) Primjerfunkcijc d\x. (x. =: rk ::: Yk (k =: 0.:O. . (1. tada a > b povlaci da postoji nEil' ill n:::::O rakodajc 01: ::. Broj r je manji ad y..jeva Definicija 1.' Buduci da sc na jednom skupu moze definisati vise mClriku. ( ]) je a>b akoje 01i>tJ n .rj r 2 ···r) " gdje Je rk ::.J(" -j' di' -'-'Yj \') • vi • 7~ -i-i·j-.~.1.pri cemujc (a) SL 14.)")::::O akoje .l skuptl rcalnih brojeva R. . U skupu R slijedecim funkcijama definisanc su mctrikc: (a) d 1(x. pokazuje da so dos101'no svaki skup.1" . .. uvesti i slijedece svojstvo' A..akoje 0n>h 1i 2) Aka je a pozitivan.naimc d(x .:i8 1..cl1 .L2.. d.y) ~ d(y. aka sc na njemu defmise funkcija d sa nabr~i~U1im svojsi\.1 '1-. postoji r EQ sa svojstvom x < r < y. (c) su ocigiedna SVolstvo (d) .. . d.A.ie XI. . X dodUe(. Polje realnih broiev[l 1 7 Merrika u skupu realnih broievu .Y) S. tako da. Po pretpostavci jc X=X O . ..y):c 0. nENu{O} tako daje Xi: =Yk (k::.. rn::: xn <YIl Dakle. Posmairalmo racionalan broj r::::rO . ne mora irnati nikakvu aigebarsku struktum da bi mogh dcfinisati mctriku na njcmu.···X k . >0.. Zais1a.f.... (b) d2(X. deiinisano jJrcslikavG!?!c d... o<b.l.).nalogijom i u skupu d~jadskih odnosno trijadskih razlornaka uvodimo uredenje.\". i > n takav da je OJ ::t9. maze so dcfinisati metrik<1 na vise nacina.Ji ~ Ix '" . y.. maze snabdjeii metrikom.2..1') Primjer 1... Ovako definisana melrika zove so diskrefna metrikc l. Prema iomc.h . 7 Metrika u skupu realnih bro.ima ~bi (k~OJ2. . 3) Aka su a i b negalivni brojevi. di (x . .ie na amnl/nom SklljJlI X.7ljJlI X jednaki (a ~ b) ako irnaju isti predmak i ako vaii: Ok 1I lJreaeni par (X. Prj nejednakih brojeva a i b razlikujcmo tri slucaja: 1) Aka su 0 i b pozitivni brolevi. l~ = a J + 1. y) E)( >.le svakom ureelenom panl (x. . koji sadrzi bar dvijc mcke.4) 0 egzistenciji racionainog brqju izmedu bila koja dva rcalna broja. .. Broj r je veCi ad x Jer Je rJ: = xI: (k = 0.y) . Aleo jo neki od nijill raelOnalan broj sa cifrom 9 11 periodi bekonacnog deeimalnog razlornka tada ga napiscrno periodorn ([ (kako smo vee ranije po x < y.. (za k:::::O_L2.. Neka Sil alb proizvoljni realni brojevi fk'lpisani 11 obliku a::::oO'C/1G:. Neka..YEX..y) ~ 0 ¢> x ~ d(x. .

-. aka postoji H okolina tacke a sadrzana u A. Eo) C (a.60 t Poi. . I (o.. Definidja 4.i .Ie 1=) svc njegovc wunulrasnja tacka skupa n !. a proizvoljna tacka skupa n k 1=1 U.".O) S. mozemo zak~iucitj da je 0 otvoren slmp. OznaCimo li sa E:.Ie A cR. tada dobijamo Citavu famil1ju (si. ... ••• .E)CU/ (t=LL .1 V(cu) c:[a. a} [a. Svaka mcka intervala S11 I: Iz(l)zakl. da okolina tacke a:::: ~. pa ovdje dajemo neka najosnovnija njihova svojstva. '[.f . Za skuI' A kaiemo da. Neka .'.k . 1+ femo npr. 1. 6') = {.Icm) okoitna taG'(ke a.).-~.s2. Sk-up 12 definicUe 4..b].ic V(x._) ..i u R mogu sc opisati pomocu mctrike. Tacke alb segmentn [a. M nije [' U.8) n [a. on nema tacaka). Aka izabe- Primjetimo da presjek beskonacno mnogo otvorenih skupova u opstcm sluca( 1 1 JU nije otvoreni skup. 2 Medutim. a zo- Dohaz. (a..Ie otYoreni mterval Neb skupm.b) . S l> "" Iffiin {x . Dakie.8 Otvoreni i zatvoreui skupovi u slmpu reainih brojeva Definicija 1.k}' tada.lc (I) k V(cu)c. tako npr simetricni segmen1 [-a. ix. ZaISla akojc s> 0.: min {s I'S:: .. Ncka je x proizYoljna tacka mtervala (a . a duzina 2['. Uk otvorcni skupovi u R." . U 2 . Definicija 2.b) ...) (i=L2.[..1'1 = c-'--.b].:: !x . otvorcni interval (a .':: uzima razne pozitivnc vrijednosti.a i < £"} naZIWI se [.)CnU. jer jc 111 polusegment.' R: Vidimo da . c.r) Un~la beskonacno nmogo otvorenih skujJova I:: R je o{vorcn sirup 11 R. ' 1.za Syako i = L2.tako = (0.J\. a timo da okolina je interval. Prc::..h .x }. :dakle. olwlina tachc a Teorema L 1° S'A7. E vi" l. po yoljJ mali broj ipalqc V(a. 1..1] .fi'n '1 -.Ie 0 otvoren skup Otvoreni skupm1 imaju vainu ulogu u mnogim pitanjima matematicke anali72. kaiemo da.. Skup M lGG'(/w :. Ako fiksiramo tacku a ER. '2 <'2 2/.E.. . pa zakljucujemo da segment la.:!ek konadnog braja otvorenih skujJova lZ R 1(.s)CnV(a.ier 3.ieva I.E .R Otvoreni i zBtvoreni skupovi u R 6] ( c) d.tadaposioje V(a. Ncka su U j . -. V(a. Ovdje cemo dokazatl samo 2 u a citaoeu oS1.-. a dopustimo dn .0 T l:) cije jc srcdiste tacka a. DefinicijH 3.b).o]={xERi-os.lacka a . Je (i::::L2. .. . Oltolina tachc a ER..iucujcl11oda V(a. .V(a.hroj. ]t' jc 06to iz definicije 4.xs. Primjer za ovu tvrdnju su skupovi I n-\ ..Tv~iamo za \jczbu dokaz tvrdnjc 3°. jeT sve njegove tacke su unutrasnje (naprosto..\ . cesto se uzima i po definiciji da .1pOVi 0 i R olvoren skup 11 Sll otvoreni skufJovi u R: . . Primjc- ic 1.~J~jc taclee.b J cot V(n..!:). Kalw su E 1. Medutim. . .ic otvorcn skup oko G'(ke unutra.le unutrasl~ia (atka skupa A. . tada.ie rcalnih bro. Neka}c a ER i D proizvoUan pozitivan realm. "k) otvoreniskupovi.. . x) .k). tada je a < x < b . TadaJe a E 17. . Neka jc dalje. Primje r 2.. 1=1 V. .. Primjer 1.u.b] nisu unutrasnjc meke skupa (x Eli I Ix is a} = (x ~ Ii i d( x.E.b] nije otvoren sImp. .Ie okolina tacke a t' =l. Za tacku a E R.y E R! d(a.ic svaki sirup koji sadrii fedno so nekom 8 -oko! mom {e racke.a}= = Prim.ie £" -okolina tacke {/.b) je ul1utrasnja tacka toga skupa.

Spoi. aka i sarno ako svaka okolma tacke Jednu taGtku skupo A. -' gdjc .a slwpa A.Ie A .ia i 10 je a:::: 0 Zaista. Neka .---j-D) svojom dcsn0111 poiO'vinom presijeca simp A.+<Xi). RlIh[a.! '"-I. Segment [a .h]. Zasto jc to jedina E tacka nagomilavanja skupa A') Uzrnirno Lueku iacka nagomilavanja jer u £ -okolini nerna drugih tacaka skupa A OSi111 A Ona ne moze bit! D So Primjer 6. jer je R I[a. (2.• no II. takav du je nc Kako jc E l cR.bj} ~ {x ERi x <al U{x ERI x >hl ~ (-<Xi. kazerna da je zatvoren skup ako i soma oko .b] su tacke nagomiiavanja. koie- mo do je a iz%vana lacka siwpa A .J ima sa1110 )cdnu tacku nagomi- Teoremn 2.a) u (h. wda uzmemo Ii da jc u min {!a -. Prazan skup jc zatvoren sImp.b] Skup tama nagomilavanja nekog skupa A oZrlacavumo sa izvodni sImp skupa A.. Definicija 7. Definicija 6.Ie simp R\0::::: R otvoren simp.!.). razlicitll oel CI.'{) . •. Ako iskoristimo tvrdnje teoreme 1 i De Morgan-ove zakone (vidi I. vail R. (Upustvo' aksiomu postoji no EN. taekc ~.bJ.:: o].(1) kojqj Primjer5. naziva se rub skupa A i aznaGtava Ruh A.. Za taeV(U a ER. kontra-primjer da zaista tvrdnja n\je tacna. ~ r \ nu 11. jer . Ako lacka a EA.a locka skupa A cR.I). _1 lavan. k} . . skupa [o.b] = Ovdje vidimo da je RlIb(a.b) = (a.Ie R\F otvorcn simp II R. sta vise nisu ni unutrasl~je tackeskupa [a. Prirnjer 4.... A 1 . Skup tacaka 11 R kaje niSll ni unutrasnje ni spolja§nje tadke sJclIpa A iz R.t·)n(Al(a))~e).h] je nJegova spoljasnJa tatka. pa beskonacni f/I Medutim postoje skupovi u R ko. IV Prazan SA-tiP i cyeli skup R S'U zatvoreni skupovi li R: 2 0 Un~ja konacnog braja zotvorenih skllpova je zalvaren skup 11 R: .asl~. n(ie lGG":ka na. n /J=1 1_ Polic realnih bro. kad god je treba doka7. Zaista.· Ii . = R1Ih[a. --(~--.'weiril bar Definicija 5.b) 0 Definicija 9. kOjar n(. Za Skllp FeR. dobitcrno novu okolinu V ([.h] c[a.. a . Ii · .ievn J.tadaje A'~[OJJ A' I ..Ie tuC/w Ilagomilavm~.. R. presjek ovih skupova nije otvoren skup Skup koji ima samo Jednu tacku niJe otvoren u skupu R jer nijedna E -okolina ne maZe biti sadrZana u l1jemu Uocimo ovdje. v( J.ie.i medutim n"/ (_1. OJ I! i ::::: 1.2) _ jednakosti (e) i (f)).b] je zatvoren sImp ~ II Ovu definiciju mozemo izreci i ovako: CI je tacka nagomilavanja skupa A R ako i samo ako za (*l V((/. kazemo da .-.u 2 . V( OJ') = (~c'. . !.omilavGt1]({ skupo A. .11 se sadric u vlaslitom rubu Definicija 8. RlIb(a. IZ >'.a)u(n.. .jerje RI{al =(-w. Skup {aJ Jezalvorenslmp. pa je +!'i' .je svaka racka lInutra!fnja lacka skupa R \A..b] ~ {x ERI ala. Sk up 11:::: .. rnozemo doleazati slijcdecu teoremu. 8 P nm.2. Svi SU 1']. makar definicija lIZ:'lhtijcva" harem jee/nll laGtim razlicill! od wcke nagomiLavanja.R. I 1 ll'2-':t.X Olvorcni 1 zatvorcni ------------~-------------------------- SkUpOVl II R ()? 11 '2N. Primjer 9. osim maZda tacke a nerna drugih tacaka iz skupa A Dalcie.b). c:) lvrdnja je dokazan(1. ako jc a tacka nagomilavaqja skupa A i ako pretpostavimo dOl u proizvoljnoj okolini r' (a J) tacke a ima "samo" ko-naeno mnogo taeaka Co ::.62 otvoreni skupm. Uocimo da U okohni lacke nagomilavanja skupa ima beskonacno mnogo tacaka toga skupa. prema Arhimedovom £ "U Presjek beskonacno mnogo zatvorenih skupova je zatvoren skup 1I R.b)n(a.ler.->«)) ocigledno otvoren sirup u R. .l 11() E V(O. AkoJe A=(O.So > () . koEleo god da uzmcmo c: > 0 malim.. Svaka tacka kOJa leii van segmenta [a. . Medutim tacke a i b nisu spoljasnje.ati da tvrdnja ne vazi U opstem slucaju. zovemo Primjer 7. npr. Sve tacke skupa [a.:: {O}.= 1/ . a nije tackZl nagomilava~ja skupa A.a k skupa A.. dovoljno je nati tzv.

S) c.:. Po pretpostavci u if' postqji konacan pokrivac segrncnta pridodamo i skup QM ondaje skupova iz (P.q kazcmo da lmaju Heine*-Borel/** ..UQ!.tj a ni)e A Dokaz. su izolovanc iacke skupa A.If P.le Q. QM E (P taka\-' da je ME QM' Posto je QM otvoren sImp posto.1 E[n.\J ' ako lOme ta.:: h .\i.[.bJI[a.1] Zatvorcnc skupovc moiemo identifikovati i pomocu njegovih tacaka nagomilavanja. !l. Neki poznati skupovi. Tvrdimo da je R\A o. S\i'skupovi iz P (R) ne~1aju H-B svojstvo i zapravo su ad posebnog intercsa u matematickoj anaiizi oni skupovi koje to svojstvo posjeduju.lc V(a. supX:.. Neka je (j3 familija skupova koja sadrZ:i sve otvorene i svc 41tvorcne skupove. R". X~{xE[a. [a.ko.b] !Jna H-B Tada postoji SkllP skup to postoji A. takav da je E.tvoren skup_ Ncka jc. .a (j) +. t.:.oVfsno Citanje ovog poglav~ja mogIo bi navesti na pomisao da su svi skupo\. Dobijena kontradikcija poi<azuje da . C! -'c [.: > Iv! . Primjer 11.Ie sup X **\ F = b .. V((u)nA~0.ii 0 okolma tacke M. ~j . Tvrdimo daje sup .b] takodaje: (2) M . pa buduei daje RIA otvoren SkllP.:~.stoznaCidajc'a unutrasnja iacka skupa R \A . postoj. \ i. 11 oznaci un(jcr slmpa A 1 }~jegovog lzvodnog skupa A'.s) . tada je a ~R IA . SVOS[VO J)okaz. ..-. Segmenf la. vec sl.b].1 podijeljcni na klase otvorenih i klase zatvorenih skupova. Dcfinkija 10. aJw. Q".:. Pol. Tcorema 3. Pretpostavimo prvo.~ •• ol·.)'VOlSlVO ill kratko H-B svo1stvo. Zatval'a(~' (iii atherencija) skupa A cR.... a ---t. Q" EIP.1stvo skupova 65 Pl'imjer 10.'lVaO samo je- Ncka sada A sadrZi sve svqje Lacke nagomilavanja. u tu swIm a ER\A.ie a dan skup Neka.o).le A ~ (0. Ako.1). A sodrZi sve Teorema 1. Pokazati da je (jj algebra skupova. (/. Tada je 11.M+o)C.icmncki malCmnli¢1!~ r. Prirn.ic Tealnih brojeva 1 () Hemc-Bordovo sV0....64 l. posto. taka" daje a EQ" a postojc Q" otvoren tackn nagomilavanja skupa {I EA. <.Ie zatvoren skup) Neka Je a tacka nagomiJavanJa skupa A. .b Daldc.II {I .PI (1) Skup X jc ogranicen odozgo. E okolina tacke a. postoji otvoren sImp Qb P.: < M + 5 1..<. mora biti h ~ sup X . Za skupove koji imaju svqjstvo dn sc iz njihovog otvorcnog pokrivaC8 iJi moZc izvuci konacan podpokrivac. (M-o. pa na osnovu aksioma potpunosri postoji sup X .9 Heine-Borelovo svojstvo skupa Definicija 1.. ""..c (j' j /CllllllifCf Qsadrzi konacan bny otvorenih skujJoVG. tadale A ~ [0.71 _1 {J~(.aCke skupa A iz primjera 7. (a ..x2] pokriven konacnirn brojem otvorenih Medutim.s/. takva daje V(M.1.:. Prctpostavimo suprotno..bJcQ.QM Prcmatomepostojc Xl_X: Xl E[a.slijedidapostoji V(aJ)cRIA. tada a nije mcka nagoniilavm~ja skupa A (Ier ill A sadrz! u sebi) Dakle.- takyo da . jc Dcfinicija 2. V(a.'{ cerna oznacavati skup onih x lZ [a. .jer 12. ZafmnilUu (Porvorenih skujJova brojne prove R kaiemo da ]e otvoreni polirivac skupa A c R ako svaka lOcka sIt/po A pripada bar Jednom clanu famil(je (f.. V(M. A::.no uoCili skupove kqji su j otvoreni i zatvoreni. A..: b dokaz . AI <b.-. OdakJe.b] koji imaju dct JC pokriven konacnim brqjem clanova familije (P.:llpa A c R kazerno da je Jwnaca/l podpokl'ivai.c: ?.s)cR\A.ie u suprotnosti sa cinjenicom da je E M ~) ~ sup X .tl. a najveci "brqj" skupova jc mtl otvoren niti zatvoren.1). kao naprimjer Q..il x ~i(/.".. niti su otvorcni niti zatvorcni skupovi. poknvaca (p. Medutim.. Skup A c R)e zatvoren sImp ako i samo ako swye racke nagomilavmy'a. Zo olvoreni pokrivac\ Q. ondale a unutrasnja tacka'skupa RIA. x.it... tj "'(a.:r. Neka je (1' bilo kqji otvoreni pokrivac segmenta fa.J< < A1 < X.ie segment SVOJS1VO [a.s) :.h] i postoji ~ .ic zavrsen i podpokrivac Q bi sadr7. Q ". x] pokrivcnjednim clanom izHunilije S2 .(a-s_a+ 6') C Qa + .x] [CI.: A '0 A I A. da)e A ~ (tj A .UQ2U". ali nije cr-algebara: vidi 1(24) Defmicila 4. Ako a E A ..s) takodaje V(a_D)nA::::0. DakJe. Budu6i da . Heine (l821~IB81). Sve f.

.. cG 1X1 uGo:-i. jJo. /)okaz. ::) Fn I 1 :::J.. (I) F zalvoren Oznacimo sa GIl:::R \ P" :. ncprazni Z:'ltvorcni skupovi.1>"]. tada jc [a.2.b Budu6i da pa pretpostavci 1eo~ reme sImp E nerna tacaka nagomilavanja.J~:l . siijedi da postoji inf E ::: a i sup E ::: b . .\ J"a l J "" 0 sto je 12V.)nE~{x. E c [C! .ier 2. Pretpostavimo da JC suprotno..b] koja su bitna da [a.. n·. . pa IZ n EN.&JI xE[a.u R Q. u Q.b] ograniCen sImp i ~:::J F~. Jos vise.aka nagomilavanja. {Gil} jc pokrivac skupa F. tada .b] ima H-B svoJstvo su zatvo- . Aka skup FeR.uQ. >o} jcotvorerupokrivacslrupa [a. *) B. cUGt)' F.'. Ako E nema tac'..2]~(XERil<xQ) C R zatvoren u skupu R.•• • a. }~~? n .'1.Q" c Primjer 3. Tada p => q Odak1e. imajuci u vidu (p=>q)¢>(.: F. n F" "" 0 odakle.p). Drugim rijecirna.. ceSki malellla!i~a[ i filolof **) K. Pokazati da skup A~(1.. . .k} Nekaje a k mo: :::: F. 1I kontradikciji sa (2). Tada (j". u Q. postqji X E b E (1)'' E . Bol:mno (1781-1848). okolina {V(x.. zakljucujemo da svaka tacka x iz [a.b] ~ [a. t'. Polje realnih brojevtI l. svr~jslVO.a k ' takvi daje {V(x. 0 (2) Sa drugc strane je ~ r'\FUl nFo.• Neka je E ogranicen skup u R.b].Ie Dokaz. nije tesko pokazati da prethodna teorema vazi z.a 2 . ~ 1. Neka .tii:ul. SImp C . Sadn prethodna teorerna moze da se iskaze na slijedeci nacin: "Nekaje E cR ogranicen skup.x]cQ[ uQ. Dokazati l (Uzeti F. ~ [a" .) .Ie E ogranicen skup u SkliPli realnih brojeva R. Svald ogranicen i beskonacan sImp nagomilavanja. \ Teorema 3.~ R~lnF"JI ~UFc ~UG Jl " 1 l1'=i / ""'! ""': odnosno F.66 1..F.b] pokriven konacnirn brojem skupova iz pi SvoJslva segmenta [a.8 xJI x. Neposredna poslijedica tvrdnje koju smo upravo dokU41.ise.}. sto znati daje [a. kOJapokriva E[a. [a. Iljemucki ma!cnw. . tada ..9 Hellle-Borell svojstvo skupov<l G7 ..b].b] c(h konacno dobijamo: +5)C.. :::J ••• :::J F:..a Ie } tj.b].=! renost i ogranicenosL Jos \.pa I BuduCi da ima H-B svoJstvo zaklJucujemo. n "". Pokazali da je sImp A::: {a l' a: ' Prim. Weierstrass (1815-1897). Oznacimo Iskaz: 'I £ nema tacaka ncgomilavanja" sa p.1 -:j::. ima- [a. postoji konacna familija: a 1 . ~ n· .1p!t sa q..:'l sve zatvorene i ogranicene skupove..b]h&... zbog (1). ." [x. pa zbog nije ni otvoren ni zatvoren skup u R. da postaJc indeksi prerna teorerni 1. Tada zbog rnonotanosti niza F] () Fa l () konacan sirup .b):::JE Buduci daJe V(x"Ex. Iz ogranicenosti skupa E cR. Sll G n olvoreni skupovi: (1). Teorema 2. Sa druge sirane.q=.. v --.. Neka Aka je l~ Sll ~ .~jedl~je H-B i ogranicen sImp.b + b") c. a iskaz:'IEje konacan Sf. dobiJ"mo ! <£.b] irna ex -okolinu koja u sebi sadrij najvise tacku x iz E. III Ova teorema je poznata pod imenom Bolzano*~Weierstrass**-ova teorema i predstav1ja Jednu od najvatnijih teorema u matematickoj analizi. lJ. Qb [a.·{)r~k c(C aJ uG". Rima bar jednu tGr}/w F] n Fa nFa::. u' . a da to svojstvo imaju jedino takvi skupavi vidimo u slijedecoj 1eoremi. .Ie E konai:an skup.a 2 . sbJedi Teorema 4..: nF n F (11 (12 u"'UGUk)i'.x]u[x. Primjer 4.li jest Camorov princip uloienih segmenata.. ••• . je Primjer 1. vaii 11 fl. n F(1< ::: 1. u"'uG OI J~.~1.1 tOJc E max{a 1 . tako da je b ~ £" < X < b .

suvise jc mali da bismo rijcsili cak 1 \Tlo . V1Se.Jcdn.1U I-lJper-realni bro.. X < L X -+ x + x < L ltd.1 pozltlvni slal1dardni broievi desno. mozemo nac] pnrodni broj n taka\' da jc [/+(f-i~ '+0..: .21 .~.evC/.10 Hipcr-rcalni brojevi Simp prirodnih brojcva IV. x + x+ < J'.. x ~ h II skupu Z dosh do lanca prosirenja IV =: 2' c Q Jo~.. E < a : za svaki standardni broi a. Na tome putu mi ncccmo ulaziti detaijno u skup *R. Ako . 1111al0 .. .Ie x < 0 re6i 6emo dale heskonac>no mall akoje -x (". daljc..1£ r E 6' E Prcma tome. Zaw je prosiren do skupa ci. Element x. Shena sc pokazujc da jc s\'aki negati\ui beskonacno maE broj veci ad bilo kog standardnog negat1\110g brqja.puta DI11g1m riJccima.::.::15to je u skupu Z je (-2) -7. za standardne brojevo vaz'l Arhimedo\' princip. itd . itd O\'aj zah~jev prema beskonacno malom broju c: > 0 mozerno napisati II oblikll I I I I I < -. taJm da Sll S\. E·+ E + r:: < 1. 4 u skupu N i skupu Z je sasvim prirocino. Mcdmil1L wi.J)( -1) . ltd smislu da je veci od bilo kog brqia 1.. pitanjc cerno formulisati malo drugaCi.d.] Slitnim rasudlvanjclTl dolazimo do zakijucka da smo zbog nemogucnosti ~ic­ saval1Ja jednacina oblika ( I .(-2) .. 1+ 1 '.' Sada jc odgO\'or jednostavan: dobra poznata svojstva operacija sabiranja i mnozeqia prirodnih bro." itd sea protivurjcci cinjenici da je s bcskonacno mali broj. -7. Dakic..(x1) beskrmacno mali bro).s (gcUe)c 8"> 0 bcskonacno mali broj): takode je nestandardni broj. 1+ 1+ 1.ie *R s1mp tz\". ako je A beskonacno veliki broj.j bio hi standami.. neka ie *R proSHeI~jc skupa \. Naprimjer s ~!. gdje Sll takvc jednacine. Neka Je. kako su dcfinisane operacije sabiranja i mnozenja u skupu Z? To da je 2 -+ 2 . aka bi bilo s ~:': a. 1 + 1+ I + 1.. buduci da JC a standardnl.ic sta losega ima aka uzmemo da jc npr. b u njcmu.:: 0 lIJ'eaenog poUa zove se beskrmacno malim bTr~iem.. x + x + x < y. E ~ £ -+ [.a jedan clan..ie (. 1\' '= Z c Q c R O\'d. t. U *R 1111a1110 dvije vrstc elemenata. ako jc [. ako .1.ie pitanJc kako je to prosircnje napravijeno. kako Bam sc cine.1 < .ie *R uredcno polje koje sadrzi beskonacno male brQjcYc. onda JC H 1 "beskonacno . bcsko~acno mali brojevi su nestandardni hiper-realm brojevi.. On je manji ad bilo kog standardnog poziti\·nog br~ja a.lclih brojeva Z. hIper-realnih brq.: .1. 1+ i + I < -.wn' Definicija 1. -'-. Tako. prosirenlf *R ieiimo napravili da budc uredeno pol]e Odmah vidllno da u takvom uredenom polju. Razum'jje se.:l [/ + x . to su standardni (dakle realm) I nestandardm *R \R.. iz definicijc slijedi da ako je s> 0 beskonacno mali broj ouda jc s < 1.J. n.. Lahko . Jasno je da medu standardnim nema beskonacno malih brojcva: Dalde. ne vaii Arhimedm' princip.Jc zellmo da dcmonstriramo jedno prosirenjc po- Mcdutim. I + I + I + I < .Y> 0 tako da. Daklc. .. 1 ~. Daldo.leg. So druge stram: ad 1 pa l1ije beskol1acno mali broj.. beskonacno rnallm brqjevima ni izbhza ne iscrplJujemo sku]) ncstandarnih brojeva.s) . s proizvoljan beskonacno mali broj 1Z *R. gdje pOsiqje poziti\·ni beskonacno mali brojevi.aj naCin ako bisrno pokusaji predstaviti beskonacno male brojeve na brojnoj pravoJ. Nairne.. Definicija 2. asocijativnost i sl naprosto 1)C bi vaZila u skupu cUelih brqicv.= R "R . <. ako JC x -< L x. nara\'110 rjesivc Zanimijivo . Broj j -+ G je vece l E je primjcr "beskonacno velikog" hiper-realnog broja.' + l.it x < y.icdi i obrnuto: Ako u uredenom polju n~ie ispunjen Arhimedov akSlOlll. Svi zajcdno su hiper-Tcalni brojevi. . kao 5to jc poznato. Hiper-rea!nf braj A> 0 naZI va Sr: oeSHOllacno velikim.. 1 ': Ova pital1ja nisu talco lrivijalna.: . (-4) 'f Hi otkuda da.je uociti da.::. . tada u lOm poiju postqji pozitivan beskonacno mali broj. - R tako da.icdllostavilc jednacine oblik.icva komutativl1oS1..- I + L . . naprimjer.. Da bisIllO laksc dali odgovor.. 1. [. 1.. Zaista.. -1 '. Post(~le x..' beskonacno malo.c < 1. gdjc. Drugim rijccima.le puno razloga dil dodemo do lanca prosiri\'at~Fl protivrjeCi Arhimedovom aksimu. kao razlika dva standarna broja..: . tada jc si. U suprotnom broj F ~ (1 -. 1 + 1.ada broj 1 je beskonacno veliki u e A> LA> 1 + L A~· . = = ~~ '~. a svi swndardni negmhmi iijewo ad nule.~ [. it. za bilo kojc n EI\: imaii bi 1.J. lanca inkiuzij(i jos z. 2. Na t.. (-1) (-I) . da bismo dobili 11lZ IV Z c (!.1 evi 69 1 .. . Ali 2. moraE bismo ih nckako "stlsnuti" aka nule.5to jasno ----.

Ako su pak skupovi ?e~konac~i. A je konacan aka je a < A < h . aka JC njihova razlika konacan hiper-realni braj.1edecl naem: <- a. na sli. Dakle.. lz stava 1.lcv ulazi u podrucjc antinomija U lcoriJi skupova.Ie bllekclJO i: A ~ A . VX E A) . aka je njihova razlika beskonacno mali bn~j. Ovakav nacin utvrdivanja jednakosti skupova (po brqju elemcnaL'1) 1111<1 prednost... (3.~tavno nlozemo prcbrojati i istog trenutka imati odgovor koji je skup bro. L'. . relacija (*) je simetricna.6) zaldlucuJemo da ako JC / A -c. Imjigu [3). Hiper-realne brojeve zaverna konac"nim aka nisll beskonatno veliki. bio Je prije svega da dame jedan primjer polja brajeva iz koga se realni brajcvi 'ide u novom sVJeliu Isto talco.JllIJl Da II .B E'F) A". Naime. '. iii lz beskonacno velikih pozilivnih brojeva. iIi iz bcskonacno velikih negativnih brajeva. . pri cemu su dva praizvoljna braja iste klase ekvivalen1ni. llzmemo cetvr1U galaksiju. Polje realnih broievil 2.. neposreOOa zakljuCllJemO da aka . npc. B --> C. i EkvivaJentni skupovi 71 mali broj razlicit od TIuIe. Nije tesko pakazati da (*l defmise ]ednu reIaci]u ekvivalencile II (F . Y ..Ie fog: A --> C.' Primjer konacnog.) Ne. tuda oni ImaJu 1sti broj ele~lc­ n~ta. itd. Za daljI1ie izucavanje hiper-realnih brajeva upucujemo citaoca na. 2. BQ 3biJekclJct fA -+ B .70 1. ako npr.lu skupova if-. jer sc moze prenijeti i na beskonacne skup~\'c. NapnmJcr da II Je skup sVliI realrnl] nizova (tj.. ti. .J 13 za.Ie obaveZllO prebrojavanje elemenata konacnih skupova A . Nas cilj." Posmatrajmo proizvoljno veliku famiii. Daklc. Pokazuje se daje ovim definisanajosjedna rdadja ekvivalencije u *R. Klase ekvivalencije. Kardinalni bl'oj skura 2. tada Je E nestandarni bro]. Svaka relaeija ek-vivaleneije dijeli skup 1I kome je defmisana na disjunktne klase. lakode bilekcip. lada Je l-!: B -c.l~ skup svil. B" C . sto je isto.n~. . nijc bas ?cIglcdl~(I da Ii je takvo poredenjc uopste mogutc. Klasu ekvivalencije (uvedenu pomoiu (*» nazivamo jwrdinalnim brojem skupa. Iz navedenih svojstava beskonacno malih brojeva slijedi da je relacija beskonacne bliskosti brajeva u *R jedna relacija ekvivalencije. al(O su f: A --> B. utvrdivauJc iednakosti ovih skupova po broju clemenata'. beskonacno bilski u smislu definicije 3. u vezi s hiper-realnim broJevima. NajvaZn~ja klasa (galaksija) je skup svih konacnih hiper-realnih brojeva i nju cemo zvati ll nasa ga!aksija". kq. Svaka druga klasa se sastoji. izrncdu ostalog uporedivati prema broju elemenata. Definicija 3.. Proces se maZe ocito nastaviti. a nestandarOOog braja. POSto za svako A E 'Tidenticno preslikavanlc (i(x) ~ x . izmedu prvc i trece. (Bllo bI Idcalno da. Izmedu bilo koje dvijc galaksije postoji treca galaksija. (1. njime smo dali primjer skupa u kame ne vaZi Arhimedov princlp. koji tako bitno odlikuje skup realnih braieva.je sadric standardnc rcalne brojeve 20VU se monade Red cemo da hiper-realni brqjevi x j y pripadaj1f iStcy galaksUi. Ako Je moguce usposta\'! ·bijekcija medu konaenim skupm'ima AiR. mozemo ih. vee smo pokazali: I. sliJedi da su svi standarOOi broiev. zakljucujemo da je (*) reDcksivna rclacija Iz pnm]era 2. IIi. (3. 1 g. lakode bijekcija Relacija ekvivalencije svqjim klasama ekvivaiencije dijeli familUu disiunktne klase ekv1valencije (F na Definicija 1. 1J bllekclla. lada Je A '" C . Klase ekvivalencije je prirodno nazvati galaksijama.6). kanacni. gdje 511 (/ i 6 standarOOi brajevi. A . (*) (A. biiekciJe onda .led. ako JC a bilo imji standarOOi broj a E> 0 beskonacno mali broj. Da bi je nasli llzccemo x j y iz prcthodne dvije galaksije i razmotriti galaksijll koja sadrzi sve polusllmc del x. gdje jC s> 0 beskonacno mali broj. (I. Jasno da vrijedi i opstiJe. odakk aka . skupova. Dva l11per-realna braja su beskonacllo bUsld.Ie A" B /. nizova realnih brojeva) brQjniji od skupa sv111 realllIh brqJe~a IiI pak skupa svih prirodnih brojeva? Konacne skupovc . . no taka" zaht.1 Ekvivalentni skupovi Ako su skupovi A i B konacni.) Na rF definislllIo jednu relaciju.Ie A" 1J shledi B" A .

A. preslikavanjc definisano pomocu f(n)::::: 2 n .). ..ielu. Slijede6a teorema zapravo to obezbjeduic./cn<U...2 .ic tcsko pokazati da je preslikavanjc f. Neka jc f: N -----+ N. Za skupovc iz klasc ck"vivalencije prirodnih brojevi1 reci CC1110 da su jJrehrr~fivI iii izbrrJjrvi. . Oznacimo sa n ..!7"=-Z J. Ako sa P oznacimo sImp svih parnih prirodnih brqjeva. svc elememe tog skupa indeksirati skupom Iv" = {1. n A J :::: 0.) ..a]J~.:::~' -. treba clanove skupa (l poredati u niz. . on se moZe predstavitiuobliku A:::::{a!. prebrojivi skupovi.:-1. bijektivno Dakle. rada S1I skupavl A I B ekvlvalemni. skupovi ISle kiase imaju isti kardinalni broj.all'..""([l1i:' "'f' Stav 2.n 2 . SvaJd neprazan pods/mjJ preDrojivog skupa A.:.2 Prebrojivi i neprebrojivi skupovi Elementc skupova ekvivalentnih skupu prirodnih brqjeva N.2 Prcbr~iivi i neprebrqiivi skupovi Daklc... ... Prema tome prebrojive Skllpm'c ll1oicmo porcdmi u niL {al.a. . odozgo nadole.. Skup racionainih brojeva Q. akoje sklljJ B ekvivalentan p1'aVOJ11 dijelu skupa A.ie N"* Z. mski nl. visine .. Kardinalni brQi skupa prirodnih brojcva N oznacavamo sa' k (JV) : : : f\() (cita Sf: alef-nula "*). a ml 6e1110 jc ovdje da1i bez dokaza.Jc prebt(~jil' <a . . beskanacni skup maze bi1i ekvivalentan svom pravorn di.n 3 .l. 1 2 ~ 1 itd. .--(1) i p E Z l j 1\ q EN 'f je prebroji\" ) skup. ekvivalentni su.::: x.2..:..a~ .. Neka Je B c A Kako je: prebrojiv skup....f jc bijekcija izmedu N i F Dalcie. vrijedi j ). iskazimo vee 113pisanc racionalne brojeve.l0 [) Primjer 1.jiv skup.. Z ---·+N. 2. Bez smanjenja apstosti mozerna smatrati da je A..:lOC> slmpa jii p()lenc~/([ siwpa. tada je oCito /" (N)::: P i kako je tacna sjijcaeca implikacija' f(n f(n 2 )::::? 17.. slwp._ Ni. T~orema Doka" Neka su A. Plimje~ timo ovdjc da beskonacni skupovi imaju svqjstvo koje konacni skupovi· ni izbhza nemaju.Ie konacan iii prebro.. } ima najveCi element ondaje skup B konacan. (Vcc smo vidjeli da. Zll prakticno utyrdivanje ekvivaiencije meell! skupovima cesto se koristi llpravo istakrmto svojstvo. Q je prebrqiiv skup.2 su 1 .. Primjer..G3 ani dementi skupa A.. . Stav 1.a. N. dajemo jos jedan primjer prcbrojivog skupa. brojeva visine L nema osim broja Q.. tacta dobijamo Primjer 2..Bcmstein (I 8S0-l96R). ak(}{e n"20. Dakle.:::la.a~.. Naime. .. koji jc zanimljiv po bijekciji koja osiguravn prebrojivost. poredmi u niz Takvc sma skupove nazvali prebrojivim skupovima.' = nz . }. .ie prvo slovo Hebrejskog pism.. kojl pnpad~lu skupu B Tada ako skup {n 1 . a visine 3 su 1 ~ k(P)~k(N)~o. } ~j.' " (Cantor-Bernstein ~) Aka je skup A ekvivaleman pravom ])0dskupu skupa lJ j ob1'alno. n f1 o ••• } • Prijc nego pokaiemo neka svojstva prebrojivih skupova. tada l11oZemo nabrojati kanacno mnogo racionalnih brqjeva visine Jl.. mOZe1l10 dalde.. Nekasll c. Kardinalni bra) naZlva sc l. tj imaju isti kardinalni broj.: : I p I+q veliCinu koju cemo zvmi visinom racionainog b1'o.. Kardinalni broj skupa oznacava sc obieno sa A iIi k(A). U suprotnom umjesto . i"* j . "') t\ . o" .Oli. .l ~~) S..llCmali.::: "'---- q Jasno je da ako damo broj n unaprijcd. l' 1 2. SImp cijelih broJcva Z je 1akodc ckvivaientan sa skupom prirodnih brojeva N Neka jc prclik3vanJc f: Z ----+ A definisano pomocll fen) ::::: Q j2n. 12 ako. Ako '1 sada napisemo racionalne brojeve po \1sini. sImp Z ]C ] :2 nrcbroin lduci s Iijeva u desno. Konacna iii p1'ebrojlvo unUa prebrojivih skupova . NeZ. Doka7. u suprotnom ( \ skup Bjeprebroji\' jerje B. Da bismo 10 pokazali. Tako naprin~jer. Hl"}'T -)1 'T'~ T'*' -2 a zatim iduei dijagonalno poreciajmo brojeve u l1lZ: Ovim smo l1izol11 simp Q iscrpili.

. f( 111.Ie A~(nENln~2k.: Au B:.: Primjetimo da je bijekci. . elementi dom l(3.. ._..::.a14····)_ dakle sImp UA" je prebrqji\'..) .a2:l. OznaCimo sa A~(nENln=2k.: {a21.:{al..' ::: r\o.. 0.inosti skupa mogia bi navesti nu pomisao da Sll svi beskonacni skupo\'i prebrojivi skupovi To naravno niJe tako....ol::'. tada elemente skupa If.:O.All . n ~ /I . I(A"_l u. ') kar u cifri najrnaI~ic 11 itd Prcma tome- Naprimjer. pokazuje S8 da jc ~(J + f.). aJ} skupa UAn.).... Kako postoji bijekcija skupa l0. Skup 1::= [0. odakle oooi3anw oa . ({m]:. /(2.a ll . a skupovi lJ" su disjunktni. Stay 4.: •• } • 1.lOelcmentcskupa Imozc11l0napi0: 1 :.kENl *) Pod prelposl<tvkom da Se O-ne nalilLi u periodi d". .u A2 :. jn .• ex a l I' ad Q:--. treba priJe svega defInisati zbir kardlllainih brolcva lhmililc skupov..A..a22.0:2.. . } (I) . .. . Prema tome.A. Elemcnie skupova A). ako .cilllainog bluju ~e Taka\' slu6aj je sa 10.n . akoje 1 ll. IA"A 3 I(A..° 21 0::::. ..2.12 .Dakle A:..I . a".···} _°2..022. kom i poredani u nizu {all'G21 .." 11=-1 elemenata gdJe JC DPr... oni mogu ?.1) ° 31 . ( -J fJ EtO)) 1 fJ ~ {a]. I!0kaz. Zaista. mo.. gdje CI I) E {OJ. ).031 ..azatimi G 3 "¢.1) = {x ERI.l pa simp I ~ [0.Ie A prebrojiv skup onda je i A x A takode prebrojiv skup. .. k(N x N) = k(N).Nairne.2. uA.. "'({It.. lzaberimo u njcmu proizvoljan element 1 oZ[lacimo ga sa a I' Posta je M beskonacan skup to postoji G 2 *a 1 .• biCe J'.:O_ClIl]{/112alJ~' .. tj. Dakie./J. Neka je M beskonacni skup.a.itd. d" d..h. Svaki beskonacni skup sadrii prebrojiv podskup...9} predstavljaju declmalnc cifre broja fI~ 0"..:(.2..ci 1d 2 sail Ako na shemu (l) primjenimo dijagonalni postupak demostriran u gornjern primJeru. gdje je za svako n: Bn . . A:..a 1!Cl 12 Cl].014""} . mozemo zapisati U obliku siijedece shernc" Sva dosadasnja razmatranja kardinainih brojevu.3) = 6." U obliku: a:: :.n) EN ostvarena pomocu . (i2' .2 Prebrojivi i ncprcbrojivl skupm'l 7' skupova AI' A~.. 10". I Lada je k( A) :::: k( B)::: 0:() iAn B:. . imaju slike pomocll (2) re": 11"'1 I".ol.. U ]3. =4..2 . daJe k(i) :. A" Preslikavanle (2) Je i biJekciJa medu svim uredenim parovima prirodnih broieva i skupa prirodnih broJeva.. deftnise se kao kardinalni broi skupa UH".....l·a izmedu elemenata - " EU 1 I.: {a]]·[l21·al":"03]·02~. uzmemo Ii broj O.1) i dccimainih beskonacnih raziomaka obll- ka O. A 2 . tc mtuitivno pOlmanje bro... E{O..r'I:. akoje Unn:.•.: N.: 0. a ovi skupovi su disjunktni j najvise prebrqjivi.' [1:1" UA" If mozemo napisail u obliku: a" :. uA.°2..t'-:(I Tada se njcgovi clementi a l ..2) ~ 5: l(1..L2. """ aInm .kENl Stav 3. 0 s x <: I} mjc prehrqirv simp Dokaz.a~. 9}~. . Jk(A. ({2"...: {a I1 ..f: L I)" n:.a2.CI]3' .1) nIle prebrollvlIi Primjetimo da dodavanje konacnih i prcbrojivih skupova ne utite na moe izvomog skupa.." mogu poredati u niz koji iscrpljujc skup J.° 11'1' UAn:. ..ct" .74 2 Kardinallli brol skuptl 2. Pretpostavimo suprotno. SZ~ drugc strane. Da bisrno 10 poka- la.kENli B={nENin~2k-l.' . J2... . tacna kalm su dilagonainim postup- zali. }cM i Aje prebroJiv skup ..zenlo uzeti slijedeci niz skupova" A1.11 )_(m+n-2)(m+n-l) +m.apisali sa cifrom 9 u periodi .. jJ sc razlikujc ad a i 111<1cirri 0"2:" f(m. (n ~ 1.

tad3 oznaka c::::. time smo pokazali da je k(R) s k((OJ») . knjigu [1]. Dcfinisimo sliku broja prirodne brqjeve 11. sto zajcdnc Sil k((O. dokazano je ik~esetih godina ovog stoljeca da sc moze prihvatlli kao aksiom iE odbaciti.i'~. nezavisna je). Ako je odbacimo. drugim rijecima da partitativni sku}. _~:. Hipoteza kontinuma je. .1] I(x)::::.: 0 za svako m. Pokazalo 5e da je i sImp rcalnih brQjeva preumk. a1<:o ie 11 E 11 A . f:[O.9}l Preslikavanle g. -:.1e prebrQii\· skup.10 k((O. Zaista. akoje EA OCiglednojc / P(N) -+ [OJ) mjekeiJa.::.'. ((ui cR pa . Kardinaini bro.1»):S k(P(N»).!)) k(R) Trcba pokazati obmuto. ne preds1m'lja vcCi pro- Na kraju rccimo nesto 0 cuvenoj hipntezi koniinumo.1) i prcma Camor-Berstein tcorCI11J dovoljno JC dc:.: \'-. = _\"~ Ii " 3. To prosirivanje namvno ima i svoju slabu stranu. n ER rjesenje. a..1 ~ {2.'vlvalenfne skupli [0. .ier 2.: c Is111..ic mjckcij<l. k(R) ~ c . n eR ima "(iesenje.76 . naime da bi to postigli moramo se odreci relacije poretka koja bi morala biti saglasna Sa algebarskom struh.. medutim niti jedna ne davodi dosadasnju tcoriju tl koliziju (dakle.In EN) ne mozc uvijck rijesiti. Simp A::::..) Pokazimo.. = . : .0 I ! ! OO! 0 ](lOOO . .::::. [5. Daklc ni [a. (' .! skup<l 3. da.: 0 u skupu R nema za [3. PolJe iwmpieksnih bl"ojeva 3.le mlC- kella skupa [OJ) u peN). gmbo govorcei.: c. Ij. prvo.l))::::. ( ' . k([OJ») x.ie x::: O. za kojc jc 1. Tako jednaCina x'. a. svako m. dijadski beskonacni razlomak brqia x. moze sc defmisati pomocu Pokazati da jc /" bijekcija skupova blem Za dokaz ovog stava vidi npr. decimalne cifrc da definisane na primjcr pomocu 0: r : .L::. (Taka naprimjcL sliku elemcnLZl x" ~ 0..4. Neka jc A E P (N) _ stavlmo f(A) = x. 1z (3) je oCilo· 1 ] j 1 y.+cc) -0--)- 'I y::: -arclg x"""~ ~(O. TadD k( 1'(A)) > k(A).: -. tvrdnja da posioji sImp cUi je kardinalni broj veei ad r-~(" a manji od c. pa JC k([ O.:.a.1 Slmp svih kardinalnih brQieva jc ograniccn sa dOl\ie stranc. dale k(R) ~ c. S (3) Jedn" bijekeiJa medu R I (lUi Stavise. Sa gon~ic strm1C nijc ogranicen (Stax 5.ie 2"\'::::. ra. Nekaic A prOlzvoUan skuI' le F( A) '?jegov portltativm Sf. U poglavlju 0 realnim brojcvima pokazali S1110 da seo naprin\jcr u skupu prirodnih brojeva N jednaCina x + n =.111 (n .Ie simp .1].! skupa N ima kardinalni brQj c.l]~[a_b].!)):S k(R). ni.: im3 smisla.7iP.. . Definicija. + m::::. da bi se rijesilc i \TIo jednosmvne jednacine. Take Je dosle de lanea proSlrenja skupova NcZcQcR..:(b~a)x-i·a Stay 5. a. dn pos1Qji f:R --j> (0.: O. 1Z [OJ). kardinalnim brojcm ~(J. ~i. u prosirenom skupu. n (n.bj.. f budc il~jckci.hERjcekvivaiemanskupu [0.:[o.::::> arug x. PokazacCI11o da postoji logicno prosirenjc skupa R taka da u 10m novom skupu. ali n~ie ni opovrgnma.1 Prosirenje skupa R Paireba prosirivanja pojma brop stara Je koliko i sam brol. b" .'tUrom. Isto tako u skupu cijclih broje\'a jednaCina X· In:::: Daklc. pale k(P(N»:.l) iT ' I..::. jednaCina x" + m : : . Jos jednostavnija jednaCina + 1 :::: 0 U skupl1 R nema niti jedno rjesenje. ] Prosirenie skupa R 77 1 Primjerl.h)h: .7..b] i [0. N~jc le5ko pokazali da jc preslikavm~ic x t·: R ::: ('_·O'_'-. jer bi u nizu kardinalnih brojeva neposredan sljedbenik broja ~(l bio Jasno jc da jc f\() < C Prim. "'"" arCff} X= <::.arclg Xl . . gdje .. Ta tvrdnja ni do danas nije dokazana. fi .m EZ) takodc nema rjesenja u op- stem sluc~ju. Zo skujJove ef.1) kaiemo da inwjll moe kontiullma iii da imjc kardinalm ON!l k([O.3. g(x) kao onaj dio A cfi/ kQii sadrzi one bli :::: Nekaje x Eli x:. b] a<h.arclg:l:: .I k(P(N)) ~ C .v_ ~ --:.

'/'\'\ \.. Dokaz. .-'( j f:. DefiniCijaC:) ReG/proem brol kampleksnog hralD OZll(fCI ~ (x.\. kq/i pripada SKU])U C StavCi)Operacua mnoienja kompleksnih brajeva. (2). (V' Z I.J.O)+(a. Pretpostavimo da je za svako Z E C . ima aigebarsku slmktum polja.. I~ompleksm br~1 (x..l i obltci kompleksllog brojn 70 (6) 3.le komutativn(f cUativno operoclj'o.:::: z z S'vaki kompiek.'''). Relacije (4) i (5) direktno shjede iz definicija (1) i (2).Z3 EC): ZI'(Z:2+Z3)::::ZI'Z2+Z1'Z3 ~j. Skup kompleksnih bl'ojeva C je Sk71P svih ureaenih parov{{ (x.) DefiniciJ<..: as(J- (Ii 2"2. te rciaciJe (3) Definicijama i stav-ovima koje smo dab 1I ovorn poglavlju zakljucujemo da (~..y) .0) onda sma definisah jedan izomorfizam polja (R.''(' \ ~ \l". ako SlI Zl i z: realni brojcvi..y) . ~. Zaista./ot <\Jj. /{ 1 I je kompieksm bro) ko/i zadovo(javo 11...+2zl+23~2.v/7i bra) z. (liz"z.y.+v 2 ) --'1"" .\~ . + Z: ~ 2.je maJ~jj (veci) od kompieksnog hf(~ja z~. y) "" (0. ~'¥..y) vazi" ".a.ia 1.. n~ie dcfinisana relacija poretka.2: ~22 '2. Stal:ij0peracija mnoienja distributivna je l!rema operacUi sabiranja. -). Tvrdlmo de . Aka u polju kompleksnih brojeva posmmramo skup lahko se pro\jerava da {(x. (4) (5 ) _rt-. .zenja realnih brQjeva.(J) Operac~la sabiranjo kompieksnih cUmivna operac(ja.~'I.O) pale a~(O..y) realnih brojeva II kame su definisane operacije sabirw?/a i m~(}zenja na s/iedeCi nacm: :J ( gdje su "~(a.0) = (x.-) . {OJ _ pm:/edl(/e Jedinslven lSta. Jednakost kompleksnih I" IY +x"Y. "V \ O. taka da iskaz "kompicksni broj z! .y) ozn cavamo sa z ~ (x.) =(CR ' +. 11 OZ110CI ksni bN?i kOj' zadovofJGva US101' z+(-z)~O :: . ) u polje (C"." ima jedino smisla. +.:::: Sta~. leao sto sma vee napomenuli.0) j. nije tesko pokazall sl~ledeca tvn1enja: . lOje (C R .O). Cil C (Cu . ..r \j ~ (Ii ZI' Z2 E C ): 2.Definicij~ Suprotan braj kompieksf]og hr(~Jo z. nso- . EC): 2...?r:.2 Definicija i oblici kompleksnog broja Definici..J (Pisemo (R.+(22+2]). IC kOlJ1pie- l.Ie ocigledno.+..I!'/ (' . .78 Polje kOI11pleksnih brojeYcl 3. .y) +(0." operacijc definisanc P01110CU (1) odnosno (2). ... (x. ~j. C~. '~. Kompleksm brajev! 10 ~ (0. Ako dalje." ~..+... (f.a2) i b~(b"b2J kompleksnl broJe\'!. vr~/edi: rcclp'>rrl:ni brqj hrq/cva . +. '(2: '2)).)." kako jt z +a ~ 2 za svako Z EC.O) iz C R .y)'(I. Sve ove tvrdnje koje smo izrekli jednostavno se dokazuju na osnovll osobina skupa R 1 definicip operaCIja (I).: (x Y) Ako isk?ri~imo sva svojstva sabiranja j 11111o.)~(O.y) E C posroji jed(fn i sarno jed(fn sliproran /JrOj -z=(-x.4~" ./ ?-' (1) ® Sta'@ Z(f svaKi r' :::::0 (x.O)~(x..0) i I ~ (I.. + 2. gdje su 11+" in.Z] EC): (z" Z2)' z] ~ Z. (2) • I. funkcijom j X H (x. (liZ"z:.. elemente x iz R preslikamo u clemente (x.(.. SlitnoscpokazuJedaje h~(LI)).+ .·) podpoljepolp (C.1II / (x"Y')'(X2'Yz)~ '.Z2. ' .O) Sli neutralni clementi apcraciJc (1) i (2) redam.Je kornutarivnc I .. Daje f bijekcija. lj.2] EC): (2. svaki kompieksnf broj z:::: (x. to Je 1 (0.-y) EC 2 brojeva 21 i Z2 5e uvodi na osnovu jednakosti uredenih parova.x 2 -Y'Y2'x.Ie '1 ({ ~ .0) i b ~ (LO)' ! (O..O)! J: ERI.. Kako Je C. +x 2Y.) ~a algebarsktl stDlirtIlrrJ polia) Primjelimo da u skupu C.y). to .1'101" z· -.J<.0 (x. Stavf6\ EC \.

V: -X:Yl)=(X.1l Ovim sma pokazali du poljc C predstavlja prosirenje polja rcatnih brojevaR. ___ .l~T JC ". Reiz) ~+(z~i) I -J>-----'x-x----.' x 2.~e SI 15 I. -!}.(x: (V2)=::: . _ .1'0 . Ose rami xOy sada nazi\"anl0 realnom (osa Ox) odnosno imaginarnom (osa O. 8' (e) f (n y! ~ (X +y. _ Ii' i 7' ~(O.v) Ravan Re {z} 01m {z} se naziva Gausova iii kompleksna ravan.. koji ima dva para rjescnja i zl ~ ~(Reizl)' +(Im{z))' Aka Jednakosl (7) napisemo 11 obliku: (u = 0.O) + (0.(vidi SI.M(x.-v<v:: X1Y~"'.O) ~(xO)·(y.O.Tadaje Defmici. a .15) (6) gdje .1)· Cd)).emo napisati 1I oblikll: z = (x.O) ~ fix) +f(y).-xt. -Yi)·(X:. if = 1) i (II::: 0.y::) adakle sliJedi da je :::1 >.. U skupu C. Modlf-l !wmpleksnog brr~ia :: U OZl1ac. .. . dnaeine z' + 1 = () su: z.: -:v 2 ) 0::: (x.V:J=(Xl. Dakle JC- Izl ~ ~(X_O)2 +(y-O)' .O) + (O.. ovdje cemo ilustracije radL dati dokaz samo jcdnakosl (c).:.. 2uv::.-----~ =: fXlx~ . odaklc zakljucujemo da JC f R -'I.).h. -1). __ Deflllici. = (0.v'l)·(x~.vcR.l)(O.O) ~r(x)·f(y). oZl1ac~ava Do/ia. njemncki matema!icllr i fi7icar.1il1 oblici kompleksnog bro.gO DaiJeJc Folje kompleksnih brojeviJ _. en zaiSla izomorflzam polja.ie kompleksni broj ::: uredeni par realnih brojeva (x..z j' . u. pri cemu je Re{ z} apcisa tacke M. v::.{esto y~lmiz} SL' Ty 1 = 1m (.Ie f gore navedeni izomorfizam. __ . (l!.-Z2=Zi-Z2: Izl=lz).v~. Stay 7. . =(x) +iYd'(x:: +i.i" . i . a 1m! z} Je ordinata (aeke M. vaie jednakostt: (a) ZI + z~ = Zi + 22 : (b) *) L f. Buduci da. sto predstavlja poznati a\gebarski (iIi Gausov*) obIik kompleksnog broja 2::cX+JY Broj x zovc sc realni dio. - 'I i • Je neneganvan (7) z' 'i-l = 0·"". I z =x -1 y kazcmo da je konjllgovano-kompieksan (odnosno oduzimanjern) brqju SabiraI~jem z+z (z-z) dobijamo slijedecc jednakosti·.::: Posta ..-1) ~ -I .O) ~(.0).y) on se geometrijski maZe predstaviti tackom M u ravni R x R. Kompleksan hraj (OJ) nazivG Sf imaginarno jediflica ) sa i. Gauss (1777~1 zakljucujcmo ds madul nije nistn drugo do rastojanje kompleksnog broj3 z ~ (x. v)· (II.2u1') ~ (-LO).y) ~ (x.c. _.. ~iesenj8 hrq.:.L (X1X~ -.\1 imaginami dio kompieicsnog broia (6).jeI" 1. Jednacina x 2 + 1 = 0 ima dva rjesenja u skupu C Nckajc z-=-(u. {z} Prim.ln 5.1e dokaz svih ovih Jcdnakosti direkma posijedica definicijc broJ<l Z.:: (21 ~-c-~ (2.. odakle na osnovu (3) dobijamo jedan sistem jednaCina u R: u? _v 2 =-1. Svaki kompleksan br~i z moz. koji Jedim ima svoJS!vo da je iOi ~ 0 Za l110dul kompleksnog broja.l) ~(-LO) = . v) + (LO) ~ (0.Y) pisc: x=Reiz} Za broj Z=X+1)'.y) od kompleksnog broja () = (0.. ocito vaZe reiacijc: Z.y) = (x. sli6no je i def (2) del _ del (d) (e) dd fIX'Y) ~(X·y.. ~ (OJ) = liz. Definicijn 4.v)..0)·"" (u' . Izl' ~zz 855).v j ) Imaginama jedinica ima svoJstvo da je i·' = -1 . .:.d)) +(y.

moz. Korisle6i se relacijama (8) i (6). '""1' ..::.2. aka su kompleksni brojevi dati u trigonomctrijskom obliku. k E:Z~ vidi L (3. z: <::>0 zll::: 'I z:. cos k=] I 11" I Bk +isin L fJk k.. Trigonometrijski oblici kornpleksnih brojeva (a) z=I~I. = [r. 0 z) = ~B. ako.c /I aka je x> O/\y <O(y > 0). cosiJ.).:r:(cosf}! 0IsinfJ]) i SI. (1. =2 ( Cos~~Cism~J. = (r.. gqje jc rj ::. Ovaj z:. x arctg~. aka i samo aka su 2..: x=lzleosB.'! /\ 0.jevima Ako su kompieksni brojevi :. PoiJc kompleksnih brojevd ::J ••) OpcraciJc sa kompieksnirn br01evimil Tada vazi slijedeca tvrdl1Jil. sin eel].Ja (\. + B. (:1 .J3~ (b) z. su: (a) (b) z. ~'.. 2=(X. +eosfl. sin( e. Ugao 0 mOZemo izraziti P01110Cll x . t ::~ I I" SI. Aka se ugao 0 posmatra u granicama x ~ff'::::: e::.. moduli jcdllaki. lj.1 \.l(cosB. 2br) l~jihovi (k EX).cos 3lT +"S"1' 31[ _ (d') z· ! 2 _ ::.le x<O~y2:0. lI arctg~+". su jednaki po modulu --.:!ZI:' a r ~ i z:i. .la [g(j::= [ Prema tome. = P.2). +isinB 2 ).:. Ako IT z/: oznacimo sa " +. Z2 z. aka . Formuill (2) sma dokazali za IOt: I.l"" (eos8.-)l) ::.. vazi "'"j z.. 3.-~. dobijamo novi oblik kompleksnog braja z=1 zl(cose+i sinB) ~ (10) n 'I. ..~ 7~..:COSlr+lSJnlr plz :y Re{z) oI .y) j y=l. 7r . v odak1e je e:::: arctg...::. __ (c) . a i k=i ek .l»). Neka su 2.-.(21C).. ugao naziva se argument kompleksnog bro..:-.1. oznacava sa arg z. v (9) IT IT r " n (!1 ! Zi: :::: k cos l:e . Ako iskoristimo adicionu ieoremu posljedqja jednakost prelazi l! (I) ".(smfl. + (}. 37r _. 22 ::.::. 2 ""..sin (2) k-=~ z: Zapazimo da kompleksni broj z = 0 nema dcfinisan argument.. .zismB.. n= 1.emo izraziti formulom argz = I arctg--7r. 1m{Z: . . i Z2 kompleksm brojevi zadali u obliku (10).Ie x < 0/\)' < 0..{)~.)) Vazi i opstija formula ad formule (l).:t2 (COSf)2 ''"Isinf):).. 17. +isinB. k bOOI !:c.. x ! v . nalazimo 3. " n = 2. z. =lz.dl (2) u (J. Koris[eCi definiciju mnozen. zadani u trigoIlomctrijskolll obliku x 16~ ~~ ..=-I2(l'~!)~ (e) Z=-'~ (d) z.r". case.:.=-I~ tada znajuci da se aretaL maze u tim granicama predstaviti grafikorn kao Ox na SLl7.r '. 0 3. gdje Je L( 0 x.: Zi:::: ° 0.n.. cos(e.. )JJ. ~ z. =lz21(cosB. \ 4 4' x . rada jc primjenom fonnule (1) slijedi da je tzv trigonometrUki oblik kompleksnog broja.). Primicr 2) z:.y). Primjer 2.Zl argument! =!-:. -=('")') .-I l)~l .82 1z troug1a () X z (Slika 16).: (x. Naimc. lahko sc dobija argz:::: arg(x. (8) Zl:.. ~ -.3 Operacije s kompieksnim bro. X )' -sinB. sme.

.ic dva kompleksna broja obliku: i z: u trigonometrijskom Operacijc kqjc smo deflnisali u skupu C mozcmo uspjesno imerpretircli . . ) kao i oznakc j.) +1 sin (-e..±L:'-J .qj jednakosti imamo na liJcvo.. dokazacemo jednu vafuu neJednakost u skupu C (kqju smo vee dokazaii u skupu R: tvidi 1l-(l. ).... Sto ecmo uciniti u poglavlju (3. +1 sin . Buciuci da (3) vazi za prirocine brolcve. gdje jc prikazan konjugovano kompieksan broj z datom broju z. vazi (5) Nekaje Formulu za stepen kompleksnog broja (COSO+1S1l10)" =cosnO"':-lsinne.icos(o. I ') za odredivanje inverznog elementLl a u posJjcdn.I. ... iz (4) shledi.:. = (-~~. +lSinO.1aciaic liEN 510 Zc"ljcdno sa vee pokaZllnim daje (3) brojll z.. treba dokazati (6). 0)) =c cos(-O) -L I sin (-fl).I sin () i. ~-..l(cose. tc clcmcnlll :: == (cos 0.:::: r. fhmcuski nwtemil1 !Cil! sto predstavlja fonnulu za nalaienje n~lOg kor~jcna kompleksnog brqla ...-!i!+lsm(G': -e)] (6).----'..icos(e. nEZ..~ )V..1') (COS@j + j sin e)) i ~.1.llcos16: . Ovd..IS1I10 +1 sm(-O)] (4) =fcos(-II) +1 sm(-ii)]" . = .. Zj f0fl11ll1u za dijeUcn.i sin @) ._ .i stram nenegativan reaIn! broj..l[cos( -e. . .l(cos(}. dobijamc' 1=.-e) (6) vazi za svako prirodno lL jcr u (2) mOZemo staviti I: = 1..).. stay 3. tada jc . . -~-'--~-.) . 1z (6) direktno slijedi twdnja (5) ako se ima u vidu daje -} ..2. \. - _~-~sc..IZI +z21(cosfJ+!sinO) i +ISlll().:::: I. =!z."'l Ovcljc cerna ukazati na Sliku 16.-.:::: r (cos 0 +: sin e) ."'=-D(cosrjJ+lsinQ/) j iskorisrimo MoivTe-ovu fOl111Ulu za stcpen.2).)].. odaklc jc (na osnoyu jcdnakosti kompleksnih brojeva) O+2kr.in~()_·-cc (J/' cos(O.ll. ). =[cos(-ne)+isin(-ne)]..6). Ako predcmo na trigonomctrUski oblikc 2=r(cosO+isinfJ') i .ic 51110 iskorisilli Stay 6. z~ !"-.... ako jc ::. L. z . - (1) Pnmjcnom fOrInule (1) n3 brojcvc z! =.ia z. cD..i=iz.ic u komp1eksnoj rml1i.. (cosO+lsmfi 304 Korjcnovallje komplcksll!Jg broja U skupu kompleksnih brojcva dcfmisc se fl-ti (/"I c N"j k.! ZII(cos8 1 + i sin@)) + i ::::1 (cosfJ: +.. cosO+isinO '\cos: e+51n: 61' cos: 8-:--sin: =c (cos( -(]). + Z21( cosO +1 sin e) . ~j.-O)O:L 1=1.11 Zatim. z. "1 S1I1 (). -li)+!z..-e!l'.. dobi1amo z-· . Naimc.±2 . (3) oeito vazi i Z3 n =c 0 i n =c (cos 0 +. (cos Ii. COSO-+-l 3m f) za buduCi dn je Zj =iz. ZEl svako Z: Zc EC.iamo I Icos (! + f S1I1 () i' ~ [cos( -0) stcpenuJemo prirodnim brojcm fi.0="'/ r n Prema tome. sin( -. Akoic c_ ~ r. .). dokazujemo koristcci prvo CJnlcmcu da (3) iZj +z.licos(rI.. + "'IO.lczikom geometri. r (cos e-+.. kao brqi . Na kraju ovog poglavlja.Pol.1 sin e. ) podijelimo hrojcm cos (j +! sin 0.' U navedenim fonnniamtl konstili smo se predsta-vljanjen1 brojc\/a ~}. Ako sada jcdnakosl: i 2. iz (::<. iz (I) ciob(Jamo pn (COSlUp + 1 sinnrp ) . (4) I . formula (2) vaii za svako n ~j'\. 11 oblilc ku Zi.±1. :::: rJ: (COS 0l. dobijamo (COS(). sin (J) Ako sada jcdnakosl na osncn'll jednakosti komplcksnih brQicv(l dobi.sm(I): -11)]+I=.1C kompleksnih brolCVil Daklc.l.orijcn brq.. tadajc Zj +2 2 poznalU Moivrc:li-ovu f'ormulu. cit: i\1oi\Te (166 7·175<-l).: C 11 '" OZl1aC) . (cos (i"'~kr-: .2 Dalele..I sin () zj. (k = 0.. (l =c(j.F ~C sa svojslvom da JC llJCgOY !Hi stcpcn jednak . .

Ie F (0) ~ 1.1-1 U [annuli (4) k pralazi sImp ciielih braJeva Z. 3. to nije lacna. SUS. . ... II!J __ . to JO Ie ~ j • pa iz (l) dabilama z~p(cosO+lsinO)=pei".-c2 2fT . IJ w}.. 18. liT ri. Na asnovu jednakosti dva kompleksna bra. ?k~ _ ?k- k =0.. 'b n 2(k-n)1T.} beskonacan skup..-·. Narm·no. argw]::.2 iii 1:=0. m02emo napismi U obliku l:. ::. Ij F (0) ~ Ie • za svako f) ER. f!.J. () ( J) . pa.. )\":. ~. Pokazujc se da jc funkcija !conSIGninG.".. --. •f!. l1a cctralnoj kruinici poillprecnika p::. u argumenata ce se ponovltI . Ako. . Kompleksan broj 1.1. cine tJcmcna pravilnog k:..1. ._1 arg )j/-. poluargwo:::: 0. 2rc+--..J!..\i r (r > 0). i1"~ .-1) i (' \ odakle IalJko doiazlIDo do w\ ~ L 11' \ ~ .n -1: odgovarajllCi argllmenti (iz (3») brojeva . Takode jc ll' .. Odrediti sve vrijednosti ~Il. k:::: n + L.. (2) Sto predstavlja Euler-av ohlik kompleksnog brala z. Posta .~ Logarnam kompieksnog broju 87 1-1>.1c 1St] argument za wljednost k i k ·-n. a obzirom da Sli k = 0.R6 3.:. 1 = }j}:2' Trcba zapaziti da svc vrijednosti prccnika r:::: 1. 1z fonnule (4) mozemo 7apaziti da sve \Tijednosli . . 'lstom poretk TU () 0 2.:-c cos 0 + i sin 0 .Ie z:::: r (cos () + j sin ()) proizvoljan kompleksni broj.'U'\i'I.I{- l7-tougla upisanog u ccntralnoj krumici poluprccnika p. Polje kompleksllih broJevu 3.W>I_'I SlI argumenti arg'1'" ::::argH'. Primjer 1. n .+(n-J)2:~.--r--..1.. 2iT n nl1l1 n Primjer 2.. pa bi so maglo pamisliti da Je skup vrijecinosti uzmemo we)' 'Iv).... arg )j'... dab1lamo da Je (3) Sl... pa je 11'). Lahko sc moicl11o mjeriti da cijeli broj k moze uzimati "redom" prvih 17-vrijccinosti jerje ---:.arg w:2 :::: 4~~ : Tacke S1 19 Il'o' Wi' W 2 Cine ~jemena jednakostranicnog trougla upisanog u jedinicl1u kruinicu.+ 2fT. ='-vt ::::cos7+1sin7' 31...r +-.H'2 ..: tac e ~k )1. redom f!.. .2 .. ..5 Logaritam kompleksnog broja Ncka .. nn n n n n n Odakle jasno uocavamo da aka k uzme vrijednosti ... a posto je ~/l' leze na ccntralnoj krumici. .:.:.:::2/\ fsargz Sf J Vidi Sliku 19 taka da [annula (4) daie tacna n -Hilednastr n-lOg koriJena brol" z. Odretiti u kompleksnoj ravni skup S = {z Eell z.. I1!Z -. . leze {V.

: (x I . Ie EZ 1r ~(p.. sm(iJ.Y I ) j -. .. =(p: cosO .~: -z: su simc1ricnl: odgovara kompieksnol1l broju II Od110SU jer se dijeljenje kompleksnih brojcv8 na koordinatni poce1ak. tj. 2] I .::. . 1) Odredimo tacke u kompleksnoj f8'.l!. a izrazom Ln z . Tacku koja 2] . b.1r < (} :.:::..:.6 Geometrijskll interpretacija operacija u C Ncka su z! i z~ tackc II tj.:."l7og hroja z. dobijamo ". spojimo tacku Z. su siicni pa jc koji zaklapa dui ka.).zenje ""1 .~c (w ::::C)..1 Dalde. Tacke ZI i zc: dobij3mo kad potcg ()'::I pOl1oviti navcdenu konstrukciju. u ()znaci LI1 z.:: z\ -z: . z.TIi kqiG odgovaraju komplcksnim hrojcvima .1a odgo\'ara kompleksnom broju diti tacku kqja odgovara broju 3. z. Zatim iz z. Na duz 02: prcnCSlmo ugao jc dcfinisana Z= giavna vriJcdnosl prirodnof!.iefal~iem dovcdemo u poJozaj da se 1a(- k3 () DOklopl sa z (SI20) SuprOlan elemem.ka intrepretacijo operaciia u C 89 duzinajedncdijagonaleje trigonome1r~iskim Definici..P2sm(fJ. presijeca 0 z upravo u 1acki z .le z data tacka.::. a druge !z:Za geometrijsku interpretaciju mnozel1ja posluzicemo so oblikom kompleksnog broJa. Dakle. sa tackol11 1j' = 1. +1!2).: In p + i D. GemnclriJ'.. U paralelogramu 02.:.: (Si.: paraleinim pOI11...lcva ]/.Ie: 1z dcfinicijc (4) i rclacijc (3). =!zl!'lz:l. .>(Z) +Z2)':1 \v=Lnz¢:.11 2)] Prvo. "-~ svodi na mno. kompleksnoj ravni koje odgovaraju kompleksnim 12 {l. Presjek krakova jc ta(!J.+ .p. paralelnim pomjeranjem dovedcl11o u poloiaj da se 1acka 0 poklopi sa ta6ku T. . sinO. . ~. ()'W z. Slikc 20 sc vidi da su israflrani trouglovi podudami.20). 0 z:. za element Tacke :. Konstmisimo krumicu sa centrom u tacki () poluprecnika 1. pa konstruisana tack3 odgovara kompleksnom brojc"'ima z.j . i ugao koji defmise arg z\ tako da mu ~jemc bude u tacki 0 (Slika 2l).la.p:cos(O. Prirodni logaritam /complek/.~·C Sf" koo I It skupll R. navcdimo pos1upak nalazcnja 1acke :: gdle. Dobijena dva trougl~ }.l ~o treba odre- SJ. u odnosl! na opcraciju sabiranja..:.. (4) I':: + . Neka . Ln z ~ In ('+ I (0+ 21"').1J. z. defi/ll..Poljc kompleksnih bro.Ie . Ln jc \'iscznacna funkcija. (5 ) lada jc Daklc. cos{!"p.:.. Nonnala iz tacke T na C)::. brojLl p(COS(}+1 sin 0). logarifma kompleksno.: . na lstu du.P.z: =[p. gdjcjc lnp iogaritam rcalnog broja p tZ'i' LO z: w da mu ~iemc bude u . lj Jd -:. a ugao () z sa rcalnom 050111 . brqiu x SL 20 Da bismo odrcdiii lacku ko.:: +(-z:) dobijamo kada dui 1acke Z povucimo tangentu nn jedinicnu kruinicu pri cemu dob\jamo dodimu () Z. Zatim.

akosu P(z) i _Q(z) polmOlTI! (degr~l1. 1 KQrak: PodiJelimo p(z) sa Q(z). __k. aigoritam.iive 4.li . (z). z = x + i Y de/mise se Qi (z) i ostalak il) ~ao z" +a.-~C .Z ii. .sne promjenljive Definicija 1.1 Pojam polinoma komplel.. Stay L Za bilo kOja dva nC-!1uia polinotlw P(:::) Q{z) jJ{).° 1 . Euklido\. d(z)/Q(z) ut/wzasvok! R(z) /d(z) 1 Q vazi Jasno da aka Je cI(z) NZD polinoma l' 1 Q tadale ad(zl (0 .'l11.~I . deg(P' Sll svi q!ego\'J SI. aleo koeficijenti realni brqievi.. . Do/wz.90 4._ gci)e jei1 ENu{ O} . DC\ o:f:: 0 11 je srepen jJo/moma. Neka)c koIicllik (z)+1I.'. Osobmudajepolinom P(z) d]elj]vpoiinomol11 Q(z) II. Akoje II. (z)" 0. (z) . . tada jc Z 1 1==r.. (z) ~ 0. Sli T (F-j-Q)(z)~P(Z)7Q(Z)' P(z)'Q(z) lakodcpolinomi1 l'azl deg(l'+Q):.2 Neke operacije s polinomima /}o T Z-l slijedi ~!¢_~mo Zmsta. tj.J Dakle. -~. (z).22. tadaJe NZD polinoma F(z) i Q(z) polinom U.max(degl'..lI do jednc multiplikativf7e konstame. IZ slienost] pravouglih trouglova /} () T z ] I -11 ---~'I" ! .degQ) . kazemo dUjc R zajednicki djeliiac polinoma !' Deftnicija 2.II dokazu cerno primjcnili tv. I . dcfinicije broja zakljuciti da je arg z . 4. tada polinoma kompleksne pronyen(jivc P(z).. lada z smatra polinomom neodredenog stepena. / j-'! R dUeli P j R dUeli Q). z ----~----~~--~t---------?x Q) ~ degP +degQ.G n kompleksni brojevi i zovu se koejicUenri Ako .~ I 7 Operacijc sabiranja i mno~nja polinoma.lac poiinoma P(z) oznucavamo sa O(z) / P{z). II. U oznaci 11:::: deg P . ako je "" i definicije argumenta kompieksnog broja nije tesko arg:: Z II inverzni eiemern elementa _)1 I odnosu na operaciju mno- Defmicija L Ako Sl/ P f Q dV[l poilJ1oma i ako vriled. p(z)~Q(z)'Q. ()zl1aci NZLi. Brqj nub (0) sC' degQ~m).1: argz -I :::argz. Z':-k) .. Polinomi kompleksne promjenljive takode NZD polinoma P i Q. Z. Polinom d (z) je najvcCi zajednicki ({jeiiiac. Q(z) ako)c d(z)/T(z) zajedniG~Jd djelilac R(z) pohnOlna P i 1 11 (N zenja kompleksnih brojcva.I z . ovdje ce nas manje wuimali: obravisepainje djeliivosli polinoma poiinomom. Neka jc n~degP(z) i l11~degQ(z) ineka)e n<. 11.2 Neke operaciJc sa polinominw 91 1I kompleksnorn broju I Aka je u ravni C (SL12) . H. Jasnoleda.. dale Q(z) die!. Polinomi kompleksne promjel. . .. po/motna P(z) . Za polinom n-tog stepena P" (z) kazemo da je [cahUl. Polinom P kompleksne prOmjenljive kao 1'(2) Onje jedinstven sa ra(~nosc.Ie Ii. _ ' to.-I Go -i"" + "0_] z + a" (~ _.N.'Ilqjj NZD 4.'"0) 4.

(z) iR. Polinomi kompJeksnc prolll..(z)=z' +J02+9". (z)Q. Definicija 1.1cIiivc 4. (z) = z + I '" 0 _to treba pod1leliti R._/ F . Oznacimo sa a sa R: (z) oSlalak._l z + a .. (Z)[Q'. Pokazimo da .(z) 'Q)(z) + 1I)(z) .~. to u taku dije1jenja mozemo palinomc (aka to oiaksava tehniku dijeijenJal mnozitl .0 treba Q(z) podiJeiItisa R. Ric (2)/ R. (z) ~ II. . ti.:-3 :_ Daklc.(z)~z+1 .(z) + R. Ako..Ie r (z) dielilac poJi~ noma P(z) i Q(z). gdje. Algebarskc _icdllllcme 9? II Korak Podijclimo 9(z) sa R] (z). tj Q(z)~. (z) + 11.(z)Q'_I(z) .: .(z) + IJ.· Rk /Q 1 Ri. Ric / RA_ 1 i Rk / R1 . Daklc.iJarske jednacin~ ---.=O.Ie NZDpolinoma P(z) 1 Q(z). P(z} sa Q(z)) (2) I Korak' NZl) polmoma P i Q Ako . III Korak (z' +IOz+9):(z+I)=2+9=Ql(Z) 9z + 9 ~9z- 9 O=R)(z) Dakle.. (z) HZD poiinoma Prematome RI(z) R. Neka .etidapodijelimo 2P(z) sa Q(z) (anc. a to je maguet c· (/2 (z). dva NZ]) polinama P(z) i Q(Z} j Tada po definiciji mora biti ell (z) jel 2 (z) d~ (z) jel 1 (z) . 1 (1) doJozimo do Rk jRi:_.:i1(z): aka i samo aka jc ell (z):=: d~(z) da jc R r. . (2) . Ie 4. (z).9) ~ II.Ie. (z)Q.aoz ll +Cl 1Z11. . (z) U. r(z)/R. Iz posliedllJc d\118 jednakosti slijedi R. lad algebarskom jednar}fnom po z podrazunujeva se jednap(z).:. svaki djelilac p(z) i Q(z) r (z Y polinom<l P (z) i Q (z) djelilac jc i polin am a sl~icdi Rk (z).. (z) ..I (z) Q..Iedmstvenast: Neka SH (.. Iduci unazaa 1] iznijctom postupku (3)..Jerje =z' + 10z + 9 = (z + l)(z -!.~. (z) • . 11. (2) i (3) vidi dale r(zJ/I1. (zi sa Ii.(z) = R.(z) = H. (z) '" 0. (z) NZD poiinoma Pi Q..ic C konslanta.:::. (z):=: R2 (z) Q3 (z) + R3 (z) ·1i R'~3 (z) = Rj~. (z) Kakole II..R1 1(z):::::=. (z) Dokaiimo da Je Ii) (z) NZD polinoma p(z) i Q(z). tada eemo po analogiji pnmlemti IJJ Korak ilei . pak Ii.2 (z) njihov kolicnik Konstantorn a da to ne utice na krajnji rezultat Naprimjer. ovdje eemo odmahu7.92 4. (Z) Q..Cz) II Korak i R" (z) = R. _2z 3 - 20z' -18z tJ II) (z)! 1(. (2) Q) (z) + Ii.. Naei AlZD polinom<l }J(Z):::::'Z4 +Z3 ~2z-2 i Q(z). (2) . (z)· Q.3 AIge. (l) Kaka je NZD odreden -sa--tacnoscli do multiplikativne konstante. -19z' -18z + I 192' +190z+17J Iz Rk_3(Z):=: R{_:{Z)Qi_~ (z) -.Ie II. r(zJ/Ii) (z) 172z -1-172 = 172(2 + I) =Ii. r(z)/P(z) 1 r(z)/Q(z) Tada sCJednoslavno lZ (I J.! _ Ric /Ri.. tadaje R] (z) fR] i ! ..is pri tome R2 (z):=: O.. .:::2z' +z~ ·f-I.1 +···+O. pa na osnovlI definicije NZD ._~." "-"-"- Prirnjer 1. + R._.(z) BlldueidaJc Ii.

mote se anulirali za vi. . tada.{z) 11 17(' 1'..hll '"2 Z + bn _ 1. . _b""I_ Produzimo 11 ovakm. je nula II-reda za P" (z) ... P'.(z). Neka]c z. dakle za vise od Zl' 2 2 . .) (4) Dokaz.) " .:o izmnoZimo odgovarajuce s[ranc iz (5).cO) pa je P. re- Doka.-. gdje je ~!_2(z)=aO::~ +b1z+h?...•. anulira za svaki element skupa S = { t I' t 2' . a/J~'I' Aka je polinoma Po(z) ..' (z).).) = 0 iz (3) sli]edi dale P. nula polinoma P.-.Ie mka dn . +a.C/o (z" ...... ..Z" .) P.b. Pokazali smo daje Posljedica 1. (o():..Zl )P1J_1(z) = (z - ZI) P'I-r (z) . nula palinoma PI/ (:::) .')-(z-' )['(7' "'11-1: .-. 21 je nula P.._lz+a. tada je P. raz/iG~ltih P" (z) ~ (z .z.') ztl) + ··+On. (z) ~ (z .p._2(Z)" Zj P"k._2 funkcije od Z~_({(t_hl ."-J.iednacme Pod nulom iii korUenom jednaCine (1) iii polinoma P(z) podrazumijeva se kompleksni broj 20 za koji je ispunjcno P(Zo)~O. ' Z _. ." nije nula poIinoma f. nub poiinoma: gdje su h].-l - AJ. Stay 1..t /1_' i } ..-l (z)..2.. )(z . Zl nula Po(z)..) P. (z) ._] funkcije od 2]. Jasno je da algebarska jednacina 11-tOg stepena ima odnosno polinorn l1-tOg stepena ima n-korijena.-2 (z) . obliku: +0] (Z.. n gdje]e P"-2 (z) polinom (n -...(z . dobijamo P" (z) ~ a" (z .oo._l(Z).11Ve 4_3 Algebarske . bez dokaza. Stay 5.(z) =00 (2 . gdje Sll pak C 1 . (z .(z). (Osnovni stay algebre) Svaka aigebarskn jednaCina stepeno n (n. II (z.l' P.::: 1) ima barjednu nulu realnu iii kompleksnu.2.2 2 "" 'ZI) k-tog reda polinoma F.. nufa poLinoma P"(z)=aozlJ+D1Zn-I+"'+On_lz+o.)' 1.z. . lJ Po(z..z. Definicija 2.2..• C.Jz]).. (z).0'2. nula i polinoma Fo(z) ~ P.zJ)(z -Z2) ·.Z2) 1. (2).. svofdm od svqjih kOl:jenih (iini/ocCi moze napisati U PosmatraJ1no poiinom PI1 (Z) ..•.. Polinomi kompl-:ksnl! promjc1.h 2 .. Prerna prethocinom stavu postojc . ..(z)~(z-z. Svaki polinom PI1 (z) Do/wI. dobijamo: OVd]e cemo izreci poznali stav algebre. 21 (2) ~ rP" (z) = (z . lada je PI1(z) = (z.._.-.postupal:. koji se prema (2). Polinom ciruo 22 ... Aka je linearni binoln Zj n-korijena (nula).-. 2\. .."l (Z-2 1 )= Ako je :::. Opstije.) 1.z.. Po/mom stepena vrUednosri.z..-. ..6.-.+on __ ] z+o" takvi dajc Ij. a nile polinoma P"._.Pn(z]) =.. \idi npr.) P."e do 11 P'l-l (z) prema osnovnom stavu algebre ima bar jedal1 korijen. (z)..le zr nula I-reda poiinol1lZl + .(z).(z) ~ (z . dn se polinom PII(z)=aOz"+oIZ"-l+ . DakJe. Za svaki polinom P'1 (z) =a(l z" +0: jJosrqje kompleksni brojevi a nije nula paiinoma +. li (4 Jill P" (z) ..94 -1. 2 ]-2 (3) Pri cemu]e P. tj. .. (z) l1: (z) =ao (Z-2. (z) (5 ) 11.I )-og slepena IHna oblik P'l--l (z) = a o ZI1-1 + bl Aka tadaje i 2. -+.~ P2(. (z) polino111 (17 . .C 2 .::.I'" I: (z) . aka je p))(Z) ... (z) = (z" Z"_I) P. 2) -og slepena oblika razlicitih wijednosti.tj ....z.) .. Ako]e pak z. Pretpostavimo suprotno. zove se Iwr/eni Cini/ae polinOJnll PI1 \z) ((ie~Jivje Stay 2.. [4] iii [3] . (z) IP"" (z) ~ (z.z.

.(z)::::0r... Za ]Jolinome P(z) i Q(z) kaiemo da ako dohUaju jednake vrUednosti za svako z. II Sll Ako se funkciju f sastqji u postupcima (operacijama sa iciemiGtki jednaki ("[o. onda se kaze da jc ~iesenje nadeno algebarskim putem iii pomocu radikala. dijeljenja i stepcnovanja racionalnim brojcY-ima koje SC.: Z"+Ol +. iIi V 3 +Pl'+q::::o. .iednala . aka bi bilo Ci L :+.. () Z:lis1a.1 . {Zj'Z2 . . zasvako /::::::0.--- - Posljedica 2.. Ako je u polinoll1n P.c] .. Za opstc algebarskc ..... dok Kako jc )c z:: + z -I.Ja. .. ::::: n" :.Ie S c S] pa sabirm~ia_ +"'+((11_1/+°" =0 To dovodi do kon1radikcijc n + J :0:.~ -4ae Jlz_ 2a() dalae.1ednatine sada slay 4 na polinom D(z) ~ P(z) .a'l) Definicija 3.." . .. a to je u suprotnosti sa pretpostavkom da sc polinom P(z) anulirazasvako z.nosepokazujcl.icdnaCine I.:. Doha.S 1 :.. Dokaz.::..>r.4 Bezout-ov stav i Horner-ova shema ..ic (*) ni: +O!:_l J.L!.' sc naziva numericka (brojna) ako svi ~jeni koeficijenti Q". oblika 11 3 Pn (z) = au z17 + a l Z. moZe anulirati za najvisc 17 .~ dobijamoJednacmu po v.1enu x = v .1I! aD x 3 Tal x'2 +a]x+a} :::::0. (ao:.-' po'nlo'6~~'· radilmla.le da koeficifenti njihovih odgnvarajllcih aanova huell! ]ednald.-:-) budc idenficki jedna!: l1uli.. ( 11 ) tako da (2) vazi f.Tvadratna iednaCina Rjcscnj?:jednacine Go x 2 +Q] X -+ 0: ::::: 0 mogu sc izraziti pornocll ! ' -0) :: .1i -a. (5) .- 4o(! a: 2a(. U suprotnom ona sc zove algebarska.. oduzimanja. Z7 _5z 6 +Z4 -z+8:::::0 jenumcrickajecinacina 7-stepcnu.asvako i(l:::.Cl].0" imajl1 numerickc wijednosti.ic O(i:::: 0: ::::: .... ./0].i puLa.:::. +°"_12+°. Potreban i dovoUan llslov da polinom P (.Nekajesada p(z)=(1 treba pokaZ:'1ti da.. l (ao. Poltnomi kompleksne prom.lednala nuli.:.Q(z). III i IV stepena poznata su algcbarska ~iesenja i algoritmi. 0 (I) 0 3 a 3\i _LI ah + ( h-~.l: razliCitih vrijednosti. -.V+----+c:::O 3) 27 3 ' • . II ES].dalde . 11. ~--~-".: :.: <n) razliCit od nule tada poiinom P(z) posl(l.i:£n). PrimJel1l110da]c P(z)"Q(z)""._.icljlw :1 A l:kzom-o" stav i Hornerova shema 97 Primjer 1...() • gdjc .: :. Stav 4. II. . (3) '+0" Poiinom (*) sc na osnovu posJjedicc 1.. Porreban i dovoUan usLov da polinomi P (z) i Q(z) bua'lI identicla .le da njegovi koeficljenti budu . _..:::O) dijcljcnJcm sa a o svodi se na (4) 4. n ai.::::O tadaje P(z)""O.lednacina Uvedemo li u (4) sm. E~)<i slic.a].a ::::: 0 algebarska jecinacina 5-10g stepcna Rijesiti jednacinu (l) znaGi naCi SVC Hijednosti ?::::: dakle I] 0..}. E/~·. Z.-1 + .P(z)-Q(z)"O Prim]e' nlTIlO J(ubna iednaCina Opst! oblik kubne . + Ci _ ll l Z + a" :.1(: Ci~ prvl U TIlZU (f. pri tome vrsc konacan bro. mnozenja....

98 4. [4]).+V"3 + (q)2 +~-'-V"3 -... Poli. lJocimo.ledan Jednastruk realan korijen. pomocu radikaia.. Neka je Ako razmotrimo polinom treceg stepena 0 0 ". Mogu se navesti mnogi primjeri jednacina stepena n> 4.llomi kompleksne promjel.+OI X Primjer 3. 0. ao Posljednje forumle su poznate pod Imenom Viele**·ove formule. Uz napomenu da takva metoda postoji (Ferarijeva met~da.. da stav 1 nc iskljucuje mogucnost da sc pOJedine konkretne numericke jednaCine stepena i veceg od cetiri rijese pomo6u radikala._ *)' 3. Neka je sada dat kvadratni Irinom. u kqje se ovdjc necemo upustati. Z5 - 42 - 2 :::: 0 . S druge strane LI stanju smo da sa potrebnorn tacnoscu priblizno odredimo svako rjescnje numericke . Z3 +(/122 +0: Z+CI-". Z -+. francuski malcmaticar i astronom . ali tada u Cardanovoj formuli operiserno s kompieksnirn brojevima.Ie /(1')' r. (7) sta predstavlja Cardanavu* farmulu.lenljiva i u slucaju "" < 0.._: ':::" a Primjer 2... Iahko se pokazuje da . jer forumle kOJe d~Ju algebarska ~jesenja tih jednaCina nisu uvijek prakticne za primjenu. vidi.ri... + ({ 11-1 sa korijenima Zl' Z2' . ~~ -+- T Z. tj. • Z.. -+- L-_.: Stay 1.. Tada ako je "". Takode sc te isle mctode koriste i za jednaclne treceg i cetvrotg stepena.Ie 1+2+3:::-~:::::> D(l (I(J :::::-6 + O :. pa iz nje dobijamo sva tri kampleksna rJesenJa JednaCine (5). (")' +. Ovdje necemo ulaziti II metode :r:iesavanja algebarske jednacine cetwtog stepena pomoCli radikala. Ostala dva korljena primjenom farmula (3) dabijama iz kvadratne jednacine v 2 + v 1 V + v~ + p :::: 0 .ilvc 4. + z" . Viele (1540~1603).. lJ opstem sIucaJu. Odrediti polinom naJmanJeg slepena cila su riesenJa I: 2 I 3.: ::::-~. -(Xl j ~ao[x2 *) G.Icdnacine stepena veceg od cetiri. italijanski ljckar i mlltcmutitar **) F. 2" ..I(p). +X 2 )X+X 'X 2 ]QX j + X.. polinom drugog stepena GOX. (Abell) U opslem slucaju algebarskalednacl!1a (l) CUI je slepen n > 4 ne moze se rUe&iti algebars/. ipak. za polinom l1-lOg slepena P" (z) "'" a (. Cardano (ISO 1*1576).=.(/ I' Viete-ove formulc su: Zl . i neka Sll njegove nule Xl i x 2 . Primjenom formule (7) dobipillo da . navodimo slijedeci sta.' Zli + 0 1 z"-' + . Z·o.. Pokazuje se da je forumla (6) prIm... T ~'l . cak sa cijelim koeficijcntima da se nijecian njiho\' korijen ne moze izraziti pomocu raclikala.:1 Bezout~ov stay i Homcrovu sherna 99 koja je jednostavnija za rjesavanje. Z.=(1'1' +f. Tada je Zaista. tj aka Jednacina (5) ima samo . on je dat pomocll r-3/ Q 3 " (6) VI =V-.ne~:.. .. Zalo sc koriste takozvanc priblime metodc. a o x 2 +a 1 x+0 2 ::::O°0(X-X\)(X-X 2 )"". {j.

1I! za dobijamo ~ 3 -6 -3 III -6 -.b ll bl II Primjer 4. II hi. h..el?ia polinolJla P (z) so ie vr(lcdnosf I po/moma zo :::::. Z ..!.zr. faktorom ( z . Nesta $to smo ovdje demonslnrali. i i ostatak: R. G.ic1iivc 4.z()) U up0ircbi je takozvana I-lorner**-ova shcma.'(2' ··2. (z . Zo Isto taka je 3 nula polinoma z' -3z:: +z-3.0. . Zr' .: 1. ."'>..: 2 nula polinoma T 2' ~ 8 2" + 11 z' . vriJedi 1'(z)=(2-1)(z-3)2(z2 +1)..IfJO 4. Zll Da li je i ~jescnje jednaCine z: + 1 ~ 0 '! Da. I ...: z. D(I /).7 <-n . gdjc su ostat. posmatrajmo polinom z"' -6z' TIllz' -6zT9: bo ::... ::. - Horner-ova shema ce biti oblika: ZA 1 \/ ~+~?4 -2:' ~ ::::) Z.=. Ispitati da Ii je p (z) ~ Ze::. fram:uskl mlHemati('lU ~*) W.a1..: DO/WI. I -0 .) dobijamo koli- Aka polino11l P (z) podijclimo S8 cnik: Daijc. ~' 00 01. Pollllomi kompleksnc prom... BeZQut (1703. o..b j . .1e z(::::2 Ijesel~iejcdnacine P(Z)~O.(z) = Zj ::: ".26 z' 21 z .18 . mOZemo poopstiti. + {/ k 11 "'v. danski lHalcmatitnr .)=II... jer je z.-1 +h) zn. --. Homer (1768-1873). i 05tatka R u prethodnom dijeljen._..ZChk) o Prema tome. to.+···+b" . -3 () (l Dakle. +bl.: a o + . Dakk 1'..'" C) () z : :. zbog "I Za bric odredivanjc koeficijcnmu b(.ill polinoma P (z).JJ r) + Ci: [111_1 :. ii I II I .jZn-Ck-i-2)·i-···+bn_l)+R. + (h] -. zOb() +0. dijc\jenja R (ne zavisJ od z) i koeficijenti b.-~: .'~ -5z+6)(z-lj=0"". Daklc.6 -6z + (i ao Cl o ~~ CI.hi.-+1 an ZOhn~'l + (In ~~ .•• -7- = :. naimc vazi: Stn'v 8.Z(lb()) (hf._. dobiJamo: *) E.. =:2: L~::::. (Bezout*-ov) Osrma/c d~/e(.J 71n)._ shematski. predstavlja ovako z(! 6z .~--' zob". 1 2 BuduCiriajc R~O. p..':iJ jednak ' 77 1-" I -26 111 I -18 I 10 -6 I <) 0 b I hi .:To S8 hi ::. dn Ii je 3 nula 109 polinoma? Da.(z)=(z' -5z+6)(2-11. Naime polinom P(z) se maze napisati U obliku (z-zo)(hozn--J+hIL +···+b k -+ .- I -8 . Aka u posljednjem identitetu stavimo P(z. sada neodredcni.4 Bezout-O\' SUIV i Homerova shema 101 be ::. 0. zbog IZlednacavanlem (1) i posljednleg izraza.

A. Neka. naziva Sf! raziomljena radonalna fllnkc(fa iii jednosravnije racionaina fUllkcija Racionaina funkcija obiika (2) zove se nesvodljiva ako su reiativno prosti.::0: Q(x)::::x" -"'0:: x+cx"..jer cc opsti slucaj (vidl.-..' .. pi q realm' hrryevi. Definicija 3. ako je P(a)· . l' (a) Q.i02 5 Racionalne funkcije 5.1 Pojam racionalne funkcije Definicija 1. f4]) biti jecinOsta\'11a analogija.2 Razlagauie racionalilc funkcije Mx+N V -~4q <0). 1 ne umat1Jl~je opSlOSl) Q(X} ito P(x) Q(x) Pretpostavimo daje a rcalna nula poiinoma kao sto smo vidjeJi Q(x)=(x-O)"Q.. Dalje cerno posmauati nesvodljiyc P(x). lj.o..(x) dleljiv sa (x"a) To to sc dogodili akoJ" x"" a nula tog polinoma. Prostim iii parcijalnim J'azlomkonl kelJe obliko: A (k~I.clja... N.(O) ~ 0 => A. konacno imamo: P(z) ~ (z . tj.3)'(z·.. (1) tadafimkcUa oblika P(x) Q(x) Pc Xl! .. . . ..(X) canst./c neprava.) .(X) racionalne fun(3) gdje je Al privremcno ncpoznata konstama Odmah izabcrimo Ai lalw da JC poiinom P(x)-A.(x) (x-O)"Q.. Svaka nesvodl:/iva prova racionaina jimkcUa maze se raziozifj 11 zhir oel konacno nmogo fJnrcUalnih razlomak{{ Dokaz. . ::. nemaju u'\iednicki dicIiIac (r (x) Definicija 2.a)' gdjc su A i a realni brojevi. . Stav cemo iz prakticnih razloga dokazati na specijalnim oblicima funkcije Q(x) .Ie degP(x) <degQ(x) (ada se raclOnalna funkciJa P (x) naziva prava raClOna Ina fiun k" U suprotnom.Q. npr .)(z +. 5.r -t- (Jill . Q.. Q(x)~L. W...2)(z .lo) Sad iz (l) dobijamo .. Posmatrajmo izraz l' (x) (1) iii irto Je 1s10 Jasno je da se svaka neprava racionalna funkcija maze predstaviti zbira jednog polinoma i pravc racionalne funkcije.' . ¢ (pretpostavka (XCI:.'C U obliku P(x)-A. Tadnje. n i nema drugih.a.2 Razlaganje racionalne funkcije Stav 1.x k=O " '" . odnosno ZOVII 5.- fJ: "'--. Aka Sll P (x) i Q(x) ava proizvo!/na reaIna polinoma defimsana sa P(x):::: ''i.J3 k 5.-0'''.ie P(x):.:: ( 7' -I '" X 11-/.2.. (m<n) ki-reda. ) (x . Q(x) gdjc Ql (x) ima svc uule istog reda kao i Q (x) osim x:..) g((je su AI. (l(x) I pravc racionatnc funkcijc P (x) Q(x) . Racionalne funkcije 5.(X)¢()): Aka .

P (x) Q(x) Ako sada na pra\11 Tacionalnu funkciju postupaL.a)I. (x-a)' . Na osnovu Vietc--ovih formula. x+2 -- 3 (x-l)(x-2)' x-I -3x + 10 (x ..a) .2)' dobijamo a kako jc -3x+IOoo-3(x -2) +4..••• Odredimo A] iz usiova da x::::: 1 Dude nula polinoma x + 2 .+ . a" ER (tl Q (x) JC rcalan polinom) a JC lakode nula k-tog reda polinol11a Q(x).ic fealne nulc (isti je slucaj i sa konacnim j:. nalazimo F(x) g 0 ·4 () Q(x) 11. +--'-(x-a) (X-h)"L (x-h)' Dakle. /. -t.a) gdje polinom Qi (x) nije djeljiv polinomom :c + p x + q ." IT. (x) (x - a( Q. dobijamo 1'. Jasno Je da aka Q (x) ima a kao jedinll nuil!. posiije primJcne iznijetog postupka. 1+2 (1-2)' Sada (*) postaje . (x) (x-a)""Q. (x-2). (x) . ' . x+2-A. (x) .' _2-. Pretposk1Vimo sada da polinom Q (x) ima Imaginamu nulu a reda k.. (x .:) Prema tome.Al (x ..!. .. Na funkciju x+ primienirno l1uvedeni -Sx' +8x-4 ' postupak razlaganja na proste razlomkc Prvo. tada .\"iQl(X) . . -+- (x_a)'" Jj.. brojem nula) i to recta P (XI Q(x) i k .2)' Posmatn\imo.q) Primjer 1. zatim (*l QJ \).ie prethadna relacija Mx+N. B (x'+px'.(x)' (2) c 2 gdjc.x+N. -~--- no kao u prethodnom siucaju. -5x+8x-4j=(x-I)(x\ odnosno Q(xl = (x -I)(x . Ql(X) A_.. (X) 1'.(x) primjcnimo isti .(x) Q (x) (x ." k:: :::::11). h. polinoma x 3 _5x 2 +8x-4 -5 ·1 ·2 () Produz[lvanjem ovog postupka. . gdjcjc l~(x) rczultat di.. Q(x) (XC + px+'1)' ~ . p.L_'~ (x-a) Q. Pi (X)_· A: Ql(X) sa Pi.ie (J\(xl poiinom tn-kl)-swpcna.qER. (x-l)(x-2)' x-J Q(x) ima dvi. (x)·(x-·. lj nula poiinol11a QJ (x) i nelm jc ona Tecla k~.-~-=--c..(x)' .. . P. (tj.n)'·: (x-a)}.+ (x' . tada (2) i (3) daju A.. imamo P(x) lvI. Ako JC h druga nub polinol11{J P (x). + + px+q) + IC Q.ieljenja polinoma P(X)-AJQ1(X) sa prcma tome Je Pix) A.104 HuclOnalne funkciJe' C:" RazJuf. ako (3 ) 2 (x -I)(x 2) A. . tada posto su a.mie racionaine fllnkciJc 10" !Jx} ___ ___ _ P(x)-A. q=a·o. Tada p (x) JC. PastupajuCi slieMJx+N. iz Horner-ove sherne za nuie rex) ~ gdjcje p~ (x) polinom dobijen dijcljenjem polinoma (x .-1_ (x_a)L. stavimo Ii l'=-(n+a). PrctposlZ1villlO isto\Tclllcno da Q (x) vise i nellla nula. na pravu racionalnu funkciju Q(X) P~l (x) zaldiucniemo da je " '(x'. P. to JC .~ Q(x) (x -..' .2)=. (x-a).a)" Q.. BJ + .

L' . \ ~' x: + \ . Dokazati da Primjecujemo da .fi + 13 nisu r"cionalni broievi. u zadnjcm identitctu..Aka u prethodnu relaciju stavimo x::: i .a -. iracionalni brojevi.-~ ' x+1 (x' +1\' +1 ..luJe II praksi C:esee so primjcnjuju neki drugi postupci.::: i.. Primjer 2. r..x-2+ (x-2)' _---''-'--:::c. 2. 3.~ I ~ C' ~ + ~-'. x + Y i x . koji se uglavnom primjenjuju. ' ..(+2 Ovaj pOSlupak razlaganJa so riJetko pnmJen. Na sl~iedecell1 primjeru pokazatemo dva (X + l)(x' +I)' B ('x--'-1) Ex-:-F A + (x .7_ . slijcdi: x~c. Pokazari da su . \ ...F~-+ . dobijarno (***) 2' 2A-2B+D=O A+B-C-E~1 A-13-D-F~2. Zadac] l07 x+2 3 3 4 (x-I)(x-2)' =X-I. Drugi metod Ako ideutitet (**) pomnoZimo sa x . . I . C=-I' D ~-l. t. (.---.Ie ovaJ metod nepogodan ako pohnom slepen (dobija se veliki slslem u (***».. dobijamo m.. B.~ ~ .I x +I (X2 Fx+F '-+ 1)' x 2+ I Cx+D /i'x+F ako U ovdje stavirno x::.1+ 1) . - Mnozenjem (**) sa (X2 + 1 Stavimo (na osnovu sk'1va 1) (**) . pa go (x -I)(x + I)' mazerna razloziti na -~+-~+ A B Cx+D x... . Dokazati da skup Syih pravih razlomaka tracionalnih brojcva obUkl III II Demonstrirani metod zove se metod neodretienih koeficUenarCl. il1lamo .Y . B+F~O 2A-2B+C~O poslijc zamjene koeficijenata A. . 7 Q(x) ima realne nule 1: -I (I reda) i kompleksnc uule (Jl reda).Aka (**) poml1ozimo sa x -+ I (x:..-~ _~~ B x-I -r---- x+" r A B EX".".1) ~' "~ ~. R(x) x+2 (x' -I)(x' +1)" I.dobijamo B:::.t -1) . 4' .dobicc11lo A.. * +. Zadaci 1..\x x _1 Lx-l I')'.I Ako sada u posljenjem identitetu St<1V[1110 x:::. .1) (x: -.jednacavanjem odgovarajuCih koeficijenat~ dolazimo do sistema jednaCina A+ l!+E~O A . takva metoda.. + -c.' J x+1 ·'-1 (x' -I)(e +I)' x+l Pomnozimo li ovaj identitet sa (x~ I . Q(x) ima visok 13. ~-. Rjesenja sistema (***) su: A~~. ~ +l!\x . .~. .. dobijamo ' i-:--2 ~ . Neka ie x:. Ix"+1)' .v iracionalan.~A+(x+I) .106 ().'0 I 1 6. dobicemo _ 2' LJ::::-1 x+hA(x'i!)\x' +1) .1 (x'" 1) ..'F"J" -'2-. 1)(x' +1) +(Cx+D)(x' -1)'i(EnFJ(x" -I) 1 t na kraju iz (*=1') slijcdi Ex+F x 2 +l x+2 (x:_1)(x:-' +1): A x-I 13 x+J ex + j-' (x2+1)- Poslije mnoZenJa na desnoj strani dobijamo polinom 5-tog stepena iz. I .t: 0 racionalan broj. -1 . n EN i m < n ) nema maksimalall Hili minimalan element.:~-------''- + 1) .. C i D koje smo vee odrediii.. B~-*.

\ 1+ \. (17~' k + 1) binomni koeficijenti binomnc formule ELEMENTI LINEARNE ALGEBRE k' (*11 k' ~ k (k ._I_ x' .-' 022 . b) 10" > 317: Cj (n 2.. . Umlesto (1) lerace piscmo A ~ arg2"=narp~ ... ..' ( /1 - \ k J'. .' . Simp A a" (i~1. tad<l vaii III GLAVA i*l _ n (n . .2 •. (Z".1 Pojam matrice Neka su min prirodni brojevi..~ I /1 I k" j \11 I •• ) /1 1 (n'.i 16. 9.. . z.: 1. ~ b"'" ' l I-all Go.k ..n) zovemo elememima l11arrice 14. argz--' ::::: -argz.. a 2 1> (1) am) C!m:·"Cl mJl [a.2.L 2 ) ~ -z. Kako cemo eiemente proizvoljnc malrice obiljeZavati malim slovima sa dva indeksa.. ... I I" [2 : zvacemo mat rica.k (k~I.: 1... D' 0. Matrica A je realnn ako Stl svi clementi a 1 J realni brojevi... Pokazati da za binomnc koeficilcmc iz zadatka 5 vaz. 12... odnosno da Je npa (formara) m X n.. Dalcle.. : Zi +2 2 z..41\0 jc n EIV.) 1:S i 211 +1 z~i 1'(1' A ~ z. . . g. m: i~I. realnih iIi kompleksnih brojeva koje zapisujemo U obliku pravougaonc sheme 9-. . . ne. 2) 5.2.J L"" Brojeve 0l}' (i.' oKazmi G. a u 10 i 1 J dokaZ:'lti i. (I) Ako je braJ vrsta matrice A Jcdnak bralu kalOna.) ~ (. n) R(x)~_.m.iam matricc IOl) . Dokazati indukciJonl: <I) 10" >n.: _:i ""211)1I .' Z'\" Z.. 11.\k'I. R (x). cine i-tu \Tstu matrice (1).. m ~ n . 13. tada za matricu A kaZemo da je kvadratna matriea redo n... brojevi a.~.2 . Algebra matrica l} zadacima ad 7.. tJ.. . a brojevi ak j (k ~ 1. U zadacima 15 i 16 razlozili funkciju Rna proste racionalne funkcije: 15. Za matricu (1) kaZemo da ima m \Tsta i n kolona..0..L 1. /1) (/1'1 1.....2 .: x': 8x:' +22x~ ~26x~ +2b'~18 x :... j::..icdnakosti z· 1] i 14 dokazmi jednakosli.2 .t. i I 12..IO~ 1 1 Po.I). " Ill. napomenimo da pn' indeks oznacava redni broj vrstc a drugi brqi kolone. z..1) . I ~". m) eme J-tu kolonu matrice (I) ..i ( ~-(...: ' 7 RGz::::~~ c • Imz:::::!~" 2' argz::::-argz - ~..

j date dvije kolone. n kalone matricc (1).2 . .." Za clemente matrice (1) kazemo da se nalazi u presjcku i-tc vrstc i /-ic \::Ii::.2. /1 . . .. n) 52 A+B=C.. II CI !~ ••. 2..022' .. n =: 1.zel1ja brojcm U odnosu na operaciju sabirat1ja kolona (vrsla): U 1. B::: [bill i C::::: [(~lJ. . .n dvijc kolo11C iste visine n..I]. Brqj n U ovom slucaju zovema duZina matriee vrste i on nam pokazuje koUko matriea vrste ima elemenata. . j visedimenzionalna.: L2.ic matrica tipa m x 1 iIi matrieD k%nc.ie A. a (A + B) :::: a A + a B .n Za operacije sabiranja kalona (vrsta) i rnnozenje kalona (v[sta) nekim brojcm )c vaze slijede6e osobine: . Dakle. ) : : : 1.J J~I.: L2.2 +·"+0""..2.. . 1.2 Operacije s vrstama i kolonama matrice Svaka vrsta matrice tipa m x n je matrica tipa 1 x II iii matrieD vrsie. ll ::::::a 1 ! +a.1 0:.2.. i::::: 1. a aka su A:::: [ail]' B.gdjejc Transponovanu matricu matrice A o7nacavamo A C.. distributivnost operacije mno.: 1~2. -osobina reileksi'"1osti Girl C/ n~ ..2. ~i... \IA . asocijati\-1li zakon u odnosu na operaciju sabirat~ja kalona (vrsta).odnosno A ::::[all ]: i.j: I = L2.za '\. (A + B) + C ~ A + (B + C).: [hid.. .2.. Matriea tipa 1 x 1 se sastoji ad sarno jednog elementa. n..2. G. A + B:::: B + A: komutativni zakon ranja kolona (vrsta).1 j ::: 1.G nn kvadratne matrice Aka su (2) \·isine 11.m. Za dvije kolone (vrste) iste visine (sirine) kaiemo da su jednake ako i sarno ako Sil im odgovarajuci clementi jednaki. Operaci1e sa vrstama i kolonama lllUlrice III Matrica maze biti 1~L2.1. tj..A.l rbil·1 I 2l I . 1 . m . .::: ali . Isto tako..le + bh . . . aka SU A ~ [ail] iIi:::: [bJ: i.2."sine (duzine) podrazumijcvamo kolonu (vrstu) tijl Sll elementi jednaki zbim odgovaraiucih elemenata datih kalona (vrsta). .. 1.. kalona visine 17.:. svaka kalona matriee tipa 111 x n . t... I '[ a i La..elacija jednakosti medu kolonama iste visine je relacija ekvivalencijc Pod zbIrom dvaJu kolona (vrsta) iste .: f)· ali] ial.. 1.2...za j.: [ail]: j... tada je: B =: lb J tipa JI x m za koju je ° 1 . Gil 11 1.. b w (i:::::: L2 . . i eli . /=1. adnosno .110 1 Algebra mrrtIlC(. trA:::::: Tram~Donovana 2.. " .. lj.• C/ 1n A::: [ad].: 1..j::::u'l+b'l. I{/ l 011. a)n a 22 .. ako...n vrsta duzine n tadajc )~ A :::: [)~a. C:::[c1l ]. ..za \Ij. Zbir elemenata kvadratne matriee (2) koji Cine glavnu dijagonali zove se trag matrice A i obiljeiava se sa rrA.n...:L2 . -osobina simclricnosti -' iz A = BiB C slijedi A C : -osobina tranzltIvnostL = = La . na taj nacin S10 se svaki element koJonc (V[stc) pomnoii brojcm -1..:.11.11.2.'. ako su Kolona (vysta) se mnozi brojem /... Broj m U ovom slucaju zovemo visina matriee kolone i on nam pokazuje koliko matrica koione ima elemenata.... A . .po U1]i:' '" . Za clemente an A::::-. iz A:= B slijcdi B. matrica matrice 11 m x n je matrica Daklc.. ). . r. .:.n matncc kolonc iste tada za relaciju jednakosti vaZc slijedcce osobine: A ~ A. '. visine n tada je: lbJ b" : odnosu na opcraciju sabi. . kazemo da cine dijagoJ1a/u maO'ice A.. sa clernentima npLoblika ... k=I.. gd]c. 3. n dvije Vfsre iSle duzine 17 mda je A + B = C = [c.

11 pimnju jc samo prijevid..1a5no jc da jc A -~ A :. tin! narn se 11a pf\i pogled da je data definic\ja neefikasna.. Determinantu matrice A obJl~ieifenjc.:. an G 1=(i ::: i j Lan slijcdi u::. . prema (2) imamo da jc .1.iednog elcmenta i njenu detcrminantu uzimamo po definiciji da je jednaka tome c!cmcniu.L defmise) pomocu dctenninanata kvadratnih matrica recta 11 .:-.'1 je lincarno zavisan i Ci II I'rimjer 2./J = u: A _L jJ 11. S obzirom du S8 determinama kvadratnc matricc reda n odrcduje (izracunav.= am:'::: 0:. visina (sirina) 17 ako poslO. dislribuumosl U OdllOSH na salnran. gdjc jc B ma ko. Il Daklc. Za sistem od m kolona (vrsta) " i ' su Iincamo nczavisnc ako iz us\cn'd moze predstaviti pomOCll detenninante kvadratnih matrica reda n . Po defmiciji .ic broJcv<J gdJc su Ii i B proizvojjnc kolonc (\Tstc) ISLe visinc (sirine) .ic brojcvi 1:+\ aetA:::: L{~n au: Alk (2) ! °i l.ie odredujemo ncposredno.j Primjer 3. < < 0 0-1 {' .-l strukturu lmmutmivl1c grulx~.ia kolona (I·Tsta) a kalona (wsw) iste visine (sirinc) kao I 13. U protiv110!l1.::: a~ "". A odnosno.. Za kolonu (\TStll) A visinc (sirine) n ka281110 da jc lincarna kombinac(p kolona (vrsta) . En :. (I -. . Preciznije pod detem1inantom matnce /{ "" [0" J Tecla 17 In ' . na matricc: Prim.II l. kazcJllo d. gdjc SI110 sa () oznaCili kolonu (vrslU) U zavisnosli oei toga da 1i. tj. • . 0.'-' A =1 a 2l I LG 3 · n. lj. 1) podraZl1- mijcvamo OfOj. a te detenniname ni same nisu ooredenc.ier L (*) A i! . slulp svib kolom1 (\Tsta) IsLe visinc (sirine) tl odnosu nZI opcraci)p sabiranja kalona (vrst3} i111. (kocfJcijenatal O.1 ex i t detA ~ ! a~­ proizvoljni elementi nckog pol.: 0 () < !i . Nastav\jajuCi isti postupak dolazimo do delem1inanata matrica pn10g recta kq. ako jc bar jcdan od brqjcsZl . Manica reda 1 S8 sastoji 5a1110 od . a v(lzi C') lada zz: (i:.11) istc vi sine (sirinc) kazcl110 d~: Primjeniti datu definiciju.1. A".).:::! I 0 0 ···0 () « < ! i 1.ier za odredi-vanje detcnninantc Ali: mozcmo koristiti istu deilmciju. ako jc A \Tsta . °12 a~" a 13 C! 2'(.2 . (2) buduci da Dna vaii Z{. m) razlieit oel nulc.Ie ljcZcl\·acemo A11=a n . Time sc det. (I) a. AI2 ""G 21 · Daklc. . l i () 0 0 1~! ! I.!.j \::/n> 1. Medu11m.JC A kalona (vrswJ ciji su svi clementi nulc. DeICnn1l10nte (a p). Pod razlikom ... k . .3 Determinante Delermmanto kvadratnc matriec A = [au J recta n jc broj koji sc korCSPOl-:>dim matrici A prcko elemcna1a matricc A. 13 -+ 0 = 1J .j ~ R kolona (wsta) A i 13 isLe visine (sirinc) podrazu111!Jt'\'a1110 kO]Ol1U wsw A -+ ( -1) B .::: L2. Daklc.. (f n 1 Un gdjc je Ali: dctemlinama kvadratne matrice reds n ~ 1 koja je dob\jena iz matrice A brisanjem prvc vrste i k-te kolone.

1]4

1. Algehra rnmrica

1. 3, Detcnl1iname

11 "

det A ~

la Ia::

ll

dctA::o- ") (-1)'
~

Z'I/=l.

1

K"':

odnosno

_V' d et A - L.\- 1)'" a;r- A i,i:
(I..,~
-'"- I •

:::::-(f120Z' "'i-ol!n]]_

za i::::::2

I

"12

I'
I'

ace
°32

I

Dakle. za n::: 2 zaista vaii (3) Pretpostavimo da (3) vazl i z.a detenninantu kvadramc. matricc reda n - 1 i dokaZimo da ana vaii i za determinantu kvadratne matricc reda n Za 111a koje j minor Ai i posmatrane matrice A jc detcrminanta neke matri-

.}. MatrieD E zovemo jedinicna matrica. Prema tome, kvadratna matrica Ciji su clementi na glavnoj dijagonali jcdinicc, a svi ostali uule, zove se jcdi11

ce B: reda n -1, koja sadrzi i-tll (bez svog .I-tog eiementn) vrstu mauice
A. Koristeci se prctpostavkom da (3) vazi za n - L mozemo
AI.!

nicna matrica.
Ovdjeje Ell ~detE,,+gdJele E"" takoaejedinicnamatricareda n-l i

razloZiii po
zavi-

i-taj VTsti pri cemu troba imari u vidu ona u
logno. k-ta kalona matricc A je
r-1

BJ

i-I

VTsta, a ne i-tao AnaLl

a l!,

c:::

0, za k

of.

1. Dalcie. det Ell

"'"

det E,,_l' Ptimjenjujuci

O"Hi

relaciju

II

matrici R

k-ta iii k -I imiona

n - 1 puta, dobicemo del E" ~ del E, ~ ] , 7"' svako n EN. U rclaciji (2) broj (dcterminanta) Ali: zove se minor eiementa (Ilk Dalcle, minor proizvoljnog elemema G u deterrninante matrice A.ie deterrninanm A,) matrice, koja .ie kolone.
dob~iena

snasti da Ii je k < j iii k.> J. Na taj nacin dobijamo
,.Ii
-~-

);=]+1

"

"

L,~-

(5 )

iz matrice A brisanjem i-ie vTste i j-te

gdje smo

S8

A 11 . t ) oznaCili detenninamu k\'adramc matriee reda n -:2 _ ko-

.ia.ie dobijena iz matrice A brisanjcl11 pnre i He vrstc i k-te i j-le kolonc.

Stay 1. Za svaku kvadratnu matricu A reda n i svako i, j
vazl:

(l:s i, j

:S

n)

Ako (5) uvrstimo u (3) dobiJamo

detA ~ L(-l)
K, )

"

. de lA "'" L..!\- ]\1" -Oi] ·'IL - 1)"'-' aJk A / ill,k) ," !=l l,i,.-=\
(3)
n
1-\

+,

r~(

+(
i:""-j'\"

.:....", -

I)'" GiL- Al),k;(:::: J
c,",

1

"")" ,- I)"'" 'a a A , . j L..! 0--:\ I 1,1 lk l',Ii:
J=1

+,

Ii

bool

L.! "--' ,=\ 1.;"']-11

~)(

-1)'1-,-."1,,,..
],

'Ji:

A It,!:j

(6)

detA ~ L(-l)
k=l

a,,]

A,;

(4)

Odnosno,
II

detA::::), )(-l)"-i-;Olja".

Ail,),!;

+

2: 2.: (-l)"
k='
i:-" I
T

"

Dohaz, Dokazacemo sarno relaciJu (3) koja predstavlja rdzvoJ determinante po Hoj vrsti, a relaciJa (4) koja predstavlJa razvoj po .I-toj koloni dokazuJe se analogno. U dokazu koristicemo metodu potpune matematicke indukeije. OCigledno je da (3) van za n ~ 2, tj. za matricu

i

Da su relacija (6) i prcthocina reiacija ekvivalemnc formu1c. dovoljno jc rcctrno primjetiti da prvi Clanovi II tim relacijama predstav~jaju jedan te isti zbir clanova za rna koje j. i. k, pri ccmu je j > k .

A.nalognom pron\jenom znakova za sumiranje dobijarno
, ! v, .L ael A :::: ' " I)H!: GJI. '"1L.\- l)Hi ali Ali,k]"T " (I)J-I+!: au A l),kJ L,.(--

"

I k·-i

>1

(7)

slijedi

keel

lJ""\

J",k,,\

11()
S obzirom da izraz u viticastoj zagradi predsLavlja razvoj minora

j

,4, Oi'obine detcmlinnnti

117

po

njern prvc vrsie i j-te kolone, a

C j marrica koja se dobija iz matrice A?
::;: BJ~ 10 iz indukcione pretpo-

prvoJ vrsli, 10 iz (7J silJcdi (3), lj
,-·i

brisanjem .i-te vrste i prve koione. Kako je

stavke za n - 1, slijedi da je del C J = det B J ~i· minor elemenata a IJ u matrici A jednakjeminoru elemenata
hll

u matrici ;1'. Kakoje

0,

-;::;:;h}1

1

Dobr3 jc okol11ost dn postojc i jednosla\·nija praviia za izracunavanjc dcwnmnantl. Npr. determinantu :1;<:' mOZcmo izracunati, tZY. Sarrus*-O\1Il1 pravilol11.

buduCi da se razvoj pn'o.i koloni, to je

det A po prvoj vrsti poldapa sa razvojem

det A T po

Primjer 4. Sarrus-ovo pravilo za dererminantu matrice iz primjera 2. 18"
all
°12

del A = del AT. II Osobill?,2. Za dokaz ove osobinc pods.ietimo se da Z3 'Ilk (1

s: k :; n)

vazi

a]3 ai,
({2~
(/: i

({1:
o~"

a 2i
°3l

::;:a]] 022 a3~ +012 an a 3 :

°2:

+ a J?

°

21

° 3:" 031

(1)

a 32

-

°33

0,]

G,

°

12 (l21 0 3 :) - (/11 On 03:

0)"

a2 :

gC\jc

SOlO sa Pk i qI, oznacili elemente kolona (vrsta) uHstima u razvoj det A po i-taj ko10ni, dobijamo
n
~ ~

P i Q. Aka (1)

dctA== L(-l)k+'at; Ah ==a1I,(-'l)'-+I Pk AkI Ta 2 ;,(-1}i:""Qk A k,
k=-l
1:=1

1.4 Osobine detel'minanti
Neka je osobinc' det A ;;::; det AT, za. ma koju kvadratnu matricl1 A.

A -;: ;:; [0,

]

kvadratna malrica reda

11

tada

del A ima slijedece

') Ako .Ie I-La kolona (Hsta) matrice A iincama kombinacija kolona
(vrsta)

r

1

Q

Ii.

oblikaJe del AI' Ta, delA Q

aJ) + o:.:Q .1adaje
delA = gdjc so
<XI

Ap i Ac matricc dobijene iz matrice A zamjenom i-te kolone

(\O'ste) koiono111 (vrstom) l' odnosno Q 3, Ako u rnatrici promijene mjesta rna kQje dvije koione (vrsie), tad
njena determinanta mijcnja znak 4, Ako manica A ima dvije ]ednakc kolone (vrste) tada je det A = () 5 Ako jc jedna kalona (vrstc'l) matricc A linearna kombinaciia ostalih kolona (\Tsta), tada je dct A ;;::; 0 . 6. Determinanta matrice A 5e ne mije~ja aka 111a kQjoj koloni (V[sti) dodamo iineamu kombinaciju ostalih kalona (vrsta) matrice A. Doha;,. Osobin8 J. Dokazacemo ovu osobinu pornocu potpune matematicke indukcijc. Za matricu reda j, jasno je, dn je det A == det AT, Pretpostav~jamo da je det A -;: ;:; dei AT, ako je A kvadratna matrica reda n ~ j j dokaZimo isto 2.:'1 ma1ricll reda n. Neka je B j rnatrica koja se dobija iz matrice A brisa*) p, F. Samls (1798-1 861). ifancllski JIllltemmicar

= i:t, det Ap T u, det A", 11 050bi11<1 :.. Takode osobinu 3. dokazujemo pomocll lOtalne mmematicke indukcijc, Za 11 == :::, ~i. za kvadratnu matricu reda :2 neposredno se mozemo u\,~jeriti da pri promjeni kalona detemlinanta matrice mijel~ia znal.:. Pretpostavimo da osobina 3. vazi i za kyndmtnu matdeu reda n -1. Detenninantu matrice reda n, mo.zemo razviti po rna kojoj kolonL koja nije jedna od dvije kqie su zamijenHe rnjesta, Kolone koje su zamijenilc mjesra u tom slucaju nala7.£ se 11 svakom minoru razvoja datemlinante A, pa buduci da osobina 3. vazi za n -1, to pri zamjeni kolona svaki minor mijenja znale. Prema tome i detenninanta matrice A mije~ja znal\:., Ii Qsobina_.'t Dokaz osobine 4. slijedi na osnovu osobina 2 i 3. Zaista pri promjelli jednakih kolona matrica se 11e mijenja vee samo mijenja znale u deienllinanti, ~i. det A = -det A adakle Je Jasno da JC detA =0.1
Osooina 5.

Obi~jezimo sa

[a ii

];

[a,~), ... ,[a,,,J, gC\jeje 1=1.2,

.n

redni broj kolone matrice A. Recimo da je k-ta kolona Iineama kombinacija

ostalih, 11. neka je

[a,,, 1= al[a,,] + .. T uk-l[a ik -d + i:t',I[a""I] T'" + <x" [a", 1
odnOS110 gdje je bar jedan od brQjeva al' a~,

... ,an razlicit od nule.

m:
Na osnovu osobine 2 imamo actA:::: a j dctA I + .. ' + a k _ 1 del Ak _ 1 -i- ak+l detA h

I. Algebra malriC<.I

1.5. Submatnca. Mmor mutrjca

119

_ + ... 1

+ an dCLA"
(I)

gdle su: "tA, ... Ak.,j,Ah : ... A, matrice dobijene iz matrice A zamle: nom redom L2 .... k - Lk + I, ... ,17 -te kolone; k-tom kolonom. Svaka od ovih matriea ima dvije jednakc kolone, pa tvrdenje slijedi na

41

OSUOHl

osobinc

La ,!:[
l

CI'r~:. '''a ,,"

"

Osobina 6. Ova osobina se dokazuje na asnow osobina 2. is. Aka je A ""

lmju zavemo submatrica matrice A. Ako .Ie, kvadratna recta s. tj. oblika

tada .ic submatrica (;:\ 1)

[a, J]
'I

kvadratna matrica recta
il,)

n, tada pfaizvod

(-1) 1+) A,] . gdje
(2)
O"j;~ . ··G1"k._

JC A,) minor eiemenata elemenata a

zovemo algebarski komplement iii kofaklOr

Dokazacemo cia vaZe relacije
11

YO'k Ajk
hl

=)ldctA,
=I

rO

zai¢j

za i:::;; J
ZZlI"*./

(2)

Detem1inantu matrice (2)

kojay~~

reda ,). zovemo minor redo s marrice A

Y ai, Ai" ldClA, ' k,,:
ali, \a,,)

lifo

za i:= J

(3 )

1.6 Bazisni minor. Rang matrice
Ncka.ie

Kojima cemo se dalje koristiti. Ovdje st!

,

A}k (A}.7) kofaktori elemenata ;;:=

'.

J matnca reda

I'll

7(

n tada za minor redo.

r matrice A

Kadaje 1=.1 relaci.l" (2) .Ie identicna sa (3) II (1.3). Dakle (2) vaii za 1=). Za i:;to j posmatrajmo matricu A kQja se dobija iz matrice A kada se iz
I ,

kaiemo da.ic ha::lsm. alco je on razliCit ad nuk\ a svi minori red,l r T 1 ako postojc, su nule. Jasno jc dn.w r:S mm(mJl) kao i du matrica moze imati

~je izbaci i-ta kolona a umjesto nje dopise j-ta kolona. DalcIe, malrica A Ima dVIJe jednake kolone, pa je det A = O. Medlltim, kako liJeva strana
I
I

relacija (2) predstavlja razvoJ det A' po i-toj koloni, reiacija (2) vaii i za I", j . Relacija (3) se dokazuJc analogno.1

1.5 Submatrica. Minor matrice
Posmatrajrno matrieu
A:= [a tipa m x n . Aka iz matrice r (r,; m) wsta koje su numerisane redom
J ) ]

A izdvajimo

vise razlicitih bazlsnih minora koji Sli [SlOg reda. Ako posmatramo prvo minore recta 1 tj same eicmcnLc matrice i ako su svi ani iednaki nuli. onda bazisni minor ne postoji. Neka postoji minor reda jedan kojj' ie razliCit od nule: mda trazimo minore reda :2 i ako postoje razliCiti od n~le~ tada traZimo minor reda 3. Ako su svi OVl jednaki nuii, rada je baz!sni minor ma koji minor reda 2 koji ie razliCit ad nuIe. U tom slucaju svaki minor reda 4 jednak je nuii. Zai~t~, S obzirom na defmiciju detemlinante svi kofaktori eiementa njihovih prvih vrsta su minori reda 3 koji su llulc, pa prema tome j minori reda 4 su nule. Medjulim. da je bar jedan ad mmora reda 3 bio razliCit od nuie. produzili bisl110 isti proces dok ne nadcmu bazlsm minor, koji moze biti najviseg 11l0guceg reda r.:S Iluu(m. n) . Red bazisnog minora matricc
A=: [aJ} ], (I

:::: 1,2"

,m:

j:= 1,2,

.

_n)

ij,i z,· .. ,i, ipricemuje: 1:£i j 5:0i2 :£ .. ·si,
j

sm

zovemo rangom matrzce A i obiljeiavamo sa

Rg A. Ako su svi elementi

s

(s s

n)

kolona koje su nurnerisane sa

matric8 A nule. rada po defmiciji smauamo da je RgA:= O.

k j ,k2 , .•. ,ks pricemuje: lsk j 50k z 5o···5ok.\. 50n tada .elementi kQji se nalaze u presjecima izdvojenih vrsta i kalona obrazuju matncu tipa r x s, tj. matricu

. Sa druge strane Rg B S.le sa koionama kqjc sma ran~ie definisaii iz (1) sliicdi: a. .l" det A' bazisni minor.1..fedno koiona (vrsta) linearna komhinacUa osralih kalona (vrsta) matnce A Dokaz.. r./1' j. Svako (Ali' kolol1G (vrsta) proizvoUnc matrice (vrstct) (I:::: 1. AI) AI] s10 prcdstavija rclaciju oblika (2). . • A ! I (. n) )(' linearna kombmacUa kalona .!. .: .. ) 1z same definic~ie bazisnog minora i rmlga matrice A mozemo zaldjuciti cia njihovo iznaiaienjc zahtijeva vise vremena. -1"(-1)"-1 0 .. . U 1:0111 cilju posmatrajmo matricu A' reda r. (2) Ako jc kolona makslInolnom broju njenih linearno nczavisnih kalona. . takvu da.. . da. Rang matnce 121 Stav A.. UsvakojmafrIci I~ienih A::::[aiJ ].. To je razlog da se u presjeku najmanje jedne od kolona i .2 .ledna od kalona matricc B ne sadrzi ni jedan element bazisnog minora. recime kalona A/] 1j. . Treba da pokaiemo da matrica A ima r linearno nezavisnih kalona.G.0 pa reiacija (3) post. siijedi da je Rg A :S n ··"1. jer u tom slucaju tvrdenje vaZ] kada jc a. (1 S J S n) posioje koeficljenti A. .ii se nabze u presjcku vrsta ciji SD indeksi U I· · ..J ostalih. Aka to niie slucai tada matrieu A! mozemo je .::] a ostali kocficijenti Sll nule. jer \Tstanw ciji su indeksi I.] redam rnmnce A. Neka je Rg A . ' gdjc su A!}i' ••• nula i nema linearna nezavisnih !colona. I Prakticno kao posljedicu dokazanih stavova imamo: Stav4. :::: O. iada jc hal' .II' onoa matrica Ai ima dyjie jednake ''[ste pa... gdjc je 11 red matrice A. Analogna se dokazuje stav kada nmjesto kalona posmatramo VIste.. odakle na osnOVD definicijc determinante dobijamo 0:::: a A !.l1 + .ic A l bazisni minor matrice A tada. r > 0 . AI ./. bile lineamo zavisne.. . tim prije sto matlica A maZe imati vehke dimenzije. pa su ta kalona i vrsta ustvari linearne kombinacije kalona (vrsta) matriee A u Cijim se presjecima nalaze clementi bazisnag mInora.. Bazisni minor. (X"... ko1011c Ai jedna ad kolona Ail'. 11 . Treba oa pokazemo da za svako J. 1z uslova det A :::: o..G I)"Z.. .~..i vrsta A.y..ie Ai] *. Pod elementamim transfonnacijama matrice podrazul11\ievamo siijedece operacije: r Mnoien/c kalona (vrsta))edmm oro/em raziiCltlln ad nulc: ')" Dodavanjejednoj kaloni (vrsti) neke druge k%ne (vrstcL A 1.] =a1o'jj + .. Aka . J)okaz.. pa bi bazisni minor bio jednak nuli.ie det A :::: O.. (i::::1.J:. Rg B 50 r.r) hazisnog minora reda r matnce A.iI. m: j::::L . .l' . i kalona ciji su indeksi . Aka je Rg A:::: o. r i s> r povlaci Rg B S. ".2 .iedne ad vrsta matricc A. Zaisra. Stav 3. . tada jc tvrdenje ocigiedno.A.:: 1.I ne poklapa ni sa jcdnom ad kalona bazlsnog: mInora.det A.' I )~I_l\r" "'.A}I" Na OSnOYli operaci. koja TIC saddi minor recta veceg ad r tj. .An (Jr. Aka se kolona A. kao dijelovi kolona matrice A u kojima se nalaze elementi bazisnog minora. " trans-fonnisati taka..) 'j I '.:'1svalw z.. Da bismo skratili taj proces. tada je ta \wiona linearna kombinac~i. tada je Rg B s:. . s. uvodimo takozvane elemenlarne tran~formacUe marrica.. +..." A ! j. . . da njena detenninanta sadrzi minor reda r + 1 matricc A. i)okaz.aje (. +o:. U:::L .. tada hi i kolone matrice A I bile iincamo zavisnc.A. lllio ..! adgovarajuci minori elemenala al)i' . takvi da.1. posmatrajmo tada matricu c c G i . J S8 l~iih0\1 elementi nalaze u Aka. ako jc i jedan 00 brojeva i l .'-1\)"(/ .m: /:::::1. m: . Algebra matrica 1..6. Onc ne zmise ad inoeksa i. j ~ J.. sc analOb'110 dokazuie za vrste. rada su sve koione matrice A. Aka bi kolone matrice A u kojima 5e nalaze clementi bazisnog minora. A"i) obiljezili koionc (vrste) matrice A. lSi Sm. :::: a l AI1 -+. Jasno ... ne nalazi ni jedan eiement bazisnog minora.A. jer jc svaki minor mmrice B isw-vrcmcno i minor matrice A.Ie A kvadratna matrica reda 17 deL A :::: 0... 1." gdje smo sa A]. Sta" 2.•... .. n) jednakje + a. Sta\." ..ie (I) Rang marrice A:::[aIJJ. Neka 58 elememi bazisnog minora matrice A nalaze u pre~lecIllla kolona . A..• '''''FI ..120 1.ie.. Ostaje jos du dokazemo da su ruD kOjf s koione matricc A iineamo zavisne ako je s > r Aka posmatramo matricu B koju cine till s kalona. n') maks/mobrc~ju Ian broj njenih linearno nezavIsnih vrsta jedna!:' ie maksimalnon! linearno nezavisnih kalona . sastavijenju od eicmenata ko. • 0-. .

To so dagada anda kada kaloni (nsti) polaznog minora dodamo kolanu (vrstu) koja.a ". DakIe.. pak jednak zbim dvaju minora reda r + 1. takodc. Drugim riiecima rang matrice odredujemo primjenom elementamih transfonnacija. i gdje je Lo m -1 \Ttsu i n . tacta se sabiranjem kalona (\Tsta) ne maze ni jedan od njih uciniti razliCitim od liule.i: 0 j matricu A:.1 koionu. Svaku rnatricu A ranga r primjenom elementamim transformacijam<L mOlerna svesti na oblil( r vrsta sadriavalo clemente razlicite od mile. sto je nemOb111Ce. Naci rang rnatrice A. lentne i pisemo A:::: B . ml. izvrSimo talenl zamjcnu. . Zaista. i * io . r. Ai matrica koja ima matrica A reda m x n . slijedi' Stav 6. Dak1c. za koje i > j te ako je i > r . . minor koji se dobija posbje primjene druge elementame transforrnacijc jednak je zbiru d\'. odnosno determinanata matrica sa d\jema jednakim kalanama (vrstama). naravTIO ako je A. I I: A. Zan~jena mjesia dVijll kolona (vrsta). aka je 0 . osnOv1] stava 5. tada ITII ' Li l . ciji jc rang I1Ui. No on sc ne moze ni smanjitL jer bi se u protivTlom pri obmutoj transformaciji. 2" Aka su svi minori reda r + 1 jednaki nuli. oduziman. Da bismo pakazali da se matrica A moze svesti na oblik (4). Zvije- zdom (*) sma oznaCili clemente cije vrijednosti nisu bitne u ovom postupku.. 3" OCigledno da zamjena koiona (vrsta) ne mijenja maksimalan braj njima lil1eamo nezavisnih vrsta (kolona) pa ni rang manice..6 Bazisni minor.1a je prethodno mno±ena sa dobijamo matricu oblika --' it = 2. · 0 A 0 2 4 ~l~ o () i io II I gdJeje. sto maci da se navedcni postupak svodel~ia matricc na oblik (4) ne zavrsava prije r-tog koraka. an (4) Primjer.L Ako b." svode¢! je na oblik (4). za svako j U (4) uocavamo da su elementi a. Za dvijc matTice A i B istog recta ko. Vrstama sa indeksorn j> 1 dodajmo redam prvu vrstu ko. y . rang matrice se ne moze poveeati. .1em kalona (vrsta) rang povecao. Pri mnozenju kolone (vrste) brojem a ¢ 0 bazisni minor se ne mjenja vee samo mnozi brojem a pa ill jedan minor koji je jednak nuli ne maze postati razliCit od nuie. i IT. .. Rg A.. i to onda kada smo koloni (nsti) paiaznag minora dadali kalanu ('TstU) kaJu ne sadri! iii je.0 A jednaki nuli.P2 3'. PostupaL se naslavlju svc dok posiije ¢ tog koraka ne dob~lemo orr 0 i matricu A. . Prj elementarmm transjormacUama rang man'ice se no mUe}~fa.u istog stava zak~jllcujcmo da sve matrice A. 1. Ako isti postupak primjenimo sada na mmricu dobicemo an.. S\!(j~ I _ I A = * 1------10 lo IJ '" n ° denje matrice Ana oblik (4) potrebno je radi praktiCnog odredivanja rang3 rnatrice A.~iu minora reda r + I polame matrice A. mjesta..1 Buduei da su A i rail A ekvivalentne matricc to je Rg A 0::: Rg A. Dokaz.. mi bismo A sveii na oblik (4) u kome bi vise od Na osnovu prethodnag stava i defmicije matrice. bio razlicit ad nuIe. sto bi znacilo da smo rang mauice A povecalj elementamim transformacijama a to js magucc nz. jer rang matrice A odredujemo neposredno. za j < r imaju rang nuIa. Rang matrice Stay 5. Ekvivalentne marice imajll isti rang. Na osnm. rnatrice all "o. Algebra matrica 1.a" "O.1e se mogu transfornlisaLi jedna u drugu konacnim broicm elemcntamim rransfonnacijama. kalona (vrsta) da u gorqjcm lijevol11 uglu budc ciemcna! razliCit od nule i obiljczimo ga sa oJ I .. saddi polazni minor. kaZemo da Sll ekviva. ObrnufO ne vazl.

.zelTIO da je jedinicl1a mafrieD aka je c::::: 1.'1 5 :' !1 5 i ! I l I I 0 01"10 0 I (] " i () 0 i () oj LO 0 0 o! 10 0 OJ 10 ~ 2 4 III ill 2 :i 1 :1 0 2 5 iJ "l~ c 0 2 ~ '.1l1 I I I (4) lo 1.7.tj. . reda m x n podrazumi- 1 B=[b jj ] .las jednam.2... matricc A. L0...i. reda nxm. " . nula matricu i transponovanu matricu. .1 ~!:.ie A:::::A1".n) Pod k01~jugovanom marricom.] ] reda m x n podrazumije- a" (l () a~= 0 0 (I) A= 0 vama matricu .tj. Ako je A rcalna matrica tada Je 'I. a antihermifska ako je . matricu c~ii su svi clementi konjugovani.L2. To je matnca 0 0.::: L2. matrice A.. K vadrama matrica A::::: [a I J ] reda 17 je dUagonalna aka je 0 Il·" IlJ . II 0 0 0 0. matrice A oznacavamo sa A 1 • Dakle_ AT =[a. ako jc [/ J j ::::: 0 za svako all ::::a~~ i"*. " ol 0 01 (3) 1:.2. )1. .. i (i. Pregleda radi.=-a Jil r i: . 10 je rnatrica I 0 (). aka..1'c Algebr.. Spccijalne matrice 125 Ridie/~ic: A= 1:= 0 (] 111"\2 0 4 11 ./=1.m: )= 1.]..:.m: Pod rransponovanom matriconl../.·01 Dakle. meau ostalim. R. A::::: [0 1 J 0 Oil" Transponovano-km1/ugovana matrice.:. In Kvadratna matrica A = [all] reda 11 je hermitska matrice. [lifi ] reda n x m.I=..<1 malrie.. . .2. navedimo i njih . ako Sll jo. .] reda n zove se gornja trougaono marrica ako sujoj svi eiementi ispod glavne dijagonale nule. 1>]. (1 = 1.::: 2. ako je A=-AT:1J. i .~ A .1e o'J = 0 za.. .II::::: [(11 J ] reda m x n . ~i.! elementi na glavllo1 diJagonali Jednaki Dakle.2d:.2. :::::Oza i<.n) ("j~L2 . =: iO I a'onja trougaona matrica ima sve clemente iznad glavlle dijagonaie nule. 1. 1] . "eJ Kvadratna matrica A::::: [aj) ] reda n je slnzetricna mafnee. aleo. . I lo 0 ().. .7 Specijalne matrice Neice od specijalnih matrica smo vec ranije pominjali.n) i I L() 0 0 ' " IJ A=7F. leao naprimjer jedinicnu matricu. ~I.I _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _-.. matrice J reda m x n If \i. i= J::f: j: J ~ () H 0 01 Za matrieu 0 kazemo dn je nula matrica aka su jQj svi clementi nule.. ::::·'·::::a l1n :::::c. LO 0 0 LO 0 0 lJ lo () 0 () -. . to je matriea iF = AT Kvadratna matrica A::::: [al . matrica Za dijagonalnu lTIatricu (1) leaielTIO da je skalarna aka je AT ::.n) dok je antisimefricna.1 Eiementi matrice J oznacavaju so jos j takozvanim Kroneckerovim simbo- 10m 01) Dalcie 6=. ako je . OJ)=oJI' Za skalarnu matricu (2) ka. 1. 0=1 jevamomatricu 1° 0 1 () O".n) T ransponovanu matricu.::: Ifa" .zakojuje bi ] =aJJ (i.::: [a. G. Ako je A realna matrica tada je A::::: A . DaIde. (2) G 1J Ie r' L 0 c o (fl 0·" 0 I : .j:::::l. ~i.. ". . ". aiJ:::::~I1' (.

Ali.zasvaki 1:::::1..[}~G. A..lA:....t . operaciju sabiranja matrica.8 Operacije sa matricama Skupu svih matrica reda m x n . njen element pomnozi brojem .. ... Operacije s matricarna 127 A:::: -IF: ~i oJ. gdje su A i 0 rnatriee istog reda. detenninantu kvadratne matrice A:::: [a.E i C proizvoljne matrice iz skupa l Cl n ) °112 gdje je ). aA + a B: distributivnost operac~je nmozenja bro- jem U odnosu na operaciju sabiranja matrica: 1." A. (a+ f3)A:.11=1 a 22 -... ] reda 17. Jasno je. [a. cia je A .n) Sumu matrica A i B obi~jeZlvamo sa C:::: A. tada za operacije. 17 G jn Aka su dctA :.. .. . Za dvije matrice A::::: [0. .. nula-illmrica istog reda kao i matrica A. nake j G I ) ::::bl.zeillo du je razliko matriea A i B.~ {AI A = [a. definisana relacija jednakost" menu matricama jc reiacija ekviva1enci2" jeu S+i mn .. n).2. detemlinante matrice A.~fm"-' IX Ako je A:.. Za matricu A . matrice A i obiljeiava sa ad) A ..jematrica C::::[c.2" _ on).l..:. ..l.! (1. J ] kvadratna matrica reda ntada matricu Ako su . lJocimo. (i:. B Napomenimo da su jednakost medu rnatncamfl I zbir mmric<1 defillisani iskljucivo za matriee istog recta Matrica A:. gqie je 0..2...l istog rcd3 m x n _ kaiemo du sUjed.126 1. ..l ]i B:::: [b. . U . 0: A + f3B. B j B:::: C slijedi A::::: C .1 njenih elemenata fonnirajmo mmneu [A l}] reda n.A.li mli tada za llvedenu relaciju jcdnakosti vaze slijedecc osobine: C! 1111 r a. J i B=[h!JJ istogreda tnxn. (osobina simetricnosti): 3".. . UrnJesto (~I) A piserno ~ A a umjeslo A-+-( ~ E) pisemo A ~ B . Takode je ocigledno da je A + 0 :. vaz~' siijedece osobine: 1. Pokazuje se da vrijedi det(adJ A) ~adf(delA)... koji cemo oznaciti sa 4.1::::1. Algebra matricrr 1..8. det(a«i A) zove se adjungovana determinanto.. A.A :::.2.). B sl~jedi B:::: A.}]. Dakle..l naem SlO S8 svuk.111 .2 •. asoci!ati\111 zalwn u odnosu na . ~2) LA"I refleksivnosti) : A:. 1 jednacina rnatrice reda n: zovemo kGrakteristicnom matricom matrice A. recta m x n . m: . A + B :.: . distributivnost U odnosu nu sabiranJe :M""..':::: -ffJJ • (i. A . J reda m x n se mnoii hrojclJI . proizvoljan parametar. anI ..=A1'- . a(A + B):.l.B i C iz skupa :. Detenninanta andjugovane matriee tj. 0 . matrieu M:. tj.}]. Iz A:::. . matriee AL tj. na la..'" _(osabina a zatim ad kofaktora !vi:. (osobina tranzitivIlosti) DalcIe. An" Zhirmatrica A=[G.1. J A ~ A za svaku rnarricu A iz skupa ~{. sabiranja maIfica i rnnoze~ja matrica brojem..1:...)=1.} all ..B ka. adjA=[A'Jr. aka jc ... piserno A:::: B aka su im odgovarnjuci elemenii jednaki..c. .: ... brojevi.j:::: 1... B + A : komutativni zakon U odnosH na opcraciju sabiranja matrica: o (A + E) + C = A + (E + C). 1j..c. prije toga: brqjeva.n) i ji proizvolJfli A~. tj.!c su A i B matriee reda m x n. gdje je Transponovana matrica. gd. matrica Ml' zove se adjungovana marrica. [o. ] A.) dacema odredenu algebarsku strukturno detlnisuci u njemu operacije.

:: A B jednal: je kanonicnom proizvodll i-to Hste matrice A ij-tc kolona matrieD B.Qdr.e ispisemo slijeva na desno u drugu vrstu matriee C.ler 1.0:.'" + am An' Proizvod matrica A i B de[mise sc sanlO aim matrica A ima onoliko kalona koUko matrica B ima vrsta. Operacije sa matricama 129 U odnosu na operac~iu sabiranja matrica ima stmkturu ko- \Tste matriee A kqju redom mnoZimo sa prVOll1. . .me S8 J~L2.. a 111 ]k i ."--' 'iI.<!. .J (i~L2. . ltd.. Matricu A B .:. (a(1) trice Dakle. q io 01 Ll Ij' I [~ lJ I Lar1.. .ie AB=BA: antikomutativne aka je AB=-BA. • i' Primjer 2. vrste j Dakie. I' i (lO) llYn) koji smatramo matrieom reda 1. sirine n i kolonc b 1.....] Stay 1.128 Daklc./1 reda m x n kaZemo da je linearna kombinacUa matnca Aj.) i ovih d.:" . Medutim. reda m x n. -4 -3 71 0 ...+[!". jer je A matrica reda m x 11 a B matriea reda n x p. AB~' I] Lo 01 OJ' BA = ib 1 .A: . sve dok ne dodemo do l1l-te Dokaz. ali nema smisla govoriti a jedna1costi )[1' .b"j~ . n x p I p da}c (AB)C~A(BC).edeceg . QT. . element Gil tj.. Proizvod matrica A i B je matrica C:. X q . . . ipak Je A B primjeri: * BAll opslem sillcaJu. gdje su A i B kvadratne matrice istog reda * BJ ' i:.~ 1j.'. Am reda !/1xn akopostqjc 0: 1.0. . B i C rna trice redan!..+". BC. p-tom koionom matriee B i dobijene vrijednosti ispisemo redom u prvu vrstu matricc C i to slijeva na desno.. ' U opstem slucaj za proizvod matrica ne vazi komutativmi zakOll. A ~I Ij LO ~]. .'J ~I lone matrice C:::. pa je A B matrica recta Za matricu .a m talcodajc A::::: 0:) Aj + (X: A: . gdjc pod kanonicnom proizvodom vrstc a.. Za kvadratne matrice A i B istog reda kazemo da Sli konmfafivne. Na osnovu definicije mnoZeIlja matriea zakljucujemo da svi proizvodi AB. --.. U drugom primjeru postqji i proizvod A 13 i B A .. p~tom kok~ nom matriee B i dobijene rezuitate ispisemo redom slijeva na desno u m-toj ~m~~C. drugom. matricu C mommo dobit! na sbiedeci naein: Uzmimo prvu Hstu maA i pornnoZimo je redom sa prvom. skup :Mmn mu1a11Vne grupe.('Jki _ k=] .. 1 Algebru matrica 1. A ~ () [3 11 ] 51 -I lj' I B= --I -I 71 a'JhJ. i~te AB = [. A Breda m)< p ciji su clementi: e'l ~a'lb mxp dok proizvod B A nije definisan. drugom.~ju matrica jer nisu istog reaa.zmDf'~amn.. Poslije toga drugu vrstu matriee A mnozimo redom sa prvom. dmgom.. Da bi smo pokazaJi relaciJu (I) podimo od sli. A(BC) post~je kao i da su matrice (AB)e i A (BC) istog reda m x q .n. "p).8. . Proizvod matrica A i B obiljeZavamo A B i definisemo na slijedeci nacin: Neka je A matrica reda 111 x niB matlica reda n x p. p-tom kolonom matriee B i dobijene rczultat.bl1 ] ·°'10 visine n po definieW podrazumijevanlo broj.. (AB)C. Ako su A.B A zaverno komufatorom matrica A i B i obi~iezavamo [A.Q. kao &0 pokazuiu sliiedec't 2 Prim.b kJ hoi " ~j.. ako.. Pod kanoni(nim proizvodom dviju urcdenih n-torki brojeva (ai " (b·l-o ~ . ako postoje proizvodi A B: B A . ai~ U prvom primjem postoje A B: B A .. element kaji nalazi u presjelru j-te ka- -I 19] BA~!I ~ B ~: r-.:.a'lcb'J' boo) (9) : II . cak su islog reda ali Je ipak A 13 B A .1' ' •.

1:=1 b_l kako su mdeksi i.q)g slijedi (3).} C ) ~ II ..::::.los neka matrica (prvo uzmemo A::: 1/1' zatim A::: 1.• Aka je A matrica reda m x n.-/ = '"--i ~--' )'(0" +b.2.a C matrica tipa Stav 3. ~ ..)(ad kl ) k=l keel 5'lepen kvadratne matricc A definise se na slijedeci naCin ~~-- to jc Jasno cia vazi i (4) . .. OstaJe jos da dokaiemo Jednakost u (2) Podimo od m m (AB)T = Jl'A'. m x 11. j = 1...8 OperuciJc sa matncmnll 13 ! [(AB)C] .)prozvoljni (I ~ L2. . Dolwz.J= i(aa.: gdje je n.. . d. A-A. .)d...L. tacia na znaCi cia jc neka oci matrica A ili B obavezno nulaA-. lilevi dlstributivni zakol1 (A + B) D ~ A D + B D . .?.. ~ Ia"d.) iz (5) slijedi I" tacia C( A + B) ~ C A + C B .. Algebra matnca J.. .B.". ll k=] (7) .130 r n 1.le (AB)C~A(BC) (I~L2.'OJ r=J p n [( A+B)DJ = )'(A+B). = .i=A Aim proizvoci matrice A i 0 postoji..eoo] . P x m.a"(BC). reda m Xl1. (5) l I Po detiniciji uzimamo da je k. desm distributlvni zakon a(AD)=(aA)D~A(aD) (2) (3) (4) I" I" ::: 1/1: I" I" ::: I" odakle je Ill::: IIJ j Dokaz. Ako je A::: [a ladaje l )] reda III xn a B = [hi}] reda n y p... .\. ·A.: ir brk v' va k=\ 'r=i P ( Takode su izvociive sve operacije na lijevim (ciesnim) stranama u (3) i (4). tacia.. (i = L2.I =[CA+CBL k"~1 m 7!1 ).) + Ib"d kJ =[ADl.n :::: (A-. (6) k'=1 ~ Ic"o"l+ Ic"b lJ = (CA).C i D man-ice redom. (ABl. (BT ATt = " Ib CI" . Za svake dVije mall'ice A B za kaje postaji proizvod A B ...m: j~L2. ~[A(BC)k P .1). to.2. . Ostaje da... ". Aka su A .1 Kakojematrica BT reda pxn a pri cemuJe AT reda nxm. .)=Ia"AJ' (.m: )=1. . tacia je matrica 1 jedina matrica za matriee A. Mcdutim ako je AB.a" t:b.CA i CB kaoimatrice C(A+B) i C A + C B koje su islog formala.los pokaiemo Jednakost lijeve i desne strane u (3) odl1osno (4) Sheno kao i prije.toposloji 13 7 ·AT.1'). +[BDLJ =rAD+BDL. ... slijedi relaeija (2).2. [C(A+B)L = IC..2. I) ~ "'-1\ k=\ )'iAB) ck) II. "p: Odakle. Stav 2.") k= 1 " l' "I" ~ . Ako jc A kvadratna matrica recia koju vazi A I" ::: J" A ::: A . pEN p-pufa 'III i I" icdinicne matrice reda m odnosno AJi:::: 1 A p:::: 1 n.n).)d kJ =i(a.: 0 .. Kako su pxn lopostoJemalrice A i B matriee bpa m x 11 ... iz IJ " ~ I I(a"b" k=1 r=l P n h ~ I Ia" (b.q).) + (CB).. ... I) "-' II: . .j illverzna matrica matrica.=1. tacia jc on nula matrica. m: j ~ 1. vail C(A+B}."(A+B)"I = Icik(a l ) +bIJ= I.. '" .?. Buduci daJe."C}I) ~ . [a(ADlL = ia(aikd. 11 X q I a proizvoljan broj tada je: Zaista ako pretpostavimo cia ovu osobinu ima . .ie 1111 A::: A i A·J. . kqju cemo defmisati u narednom odje~jku.L.

marrice A jestcdoje dctA .. 0 0 01 IJ (3 ) lo O . ma~ Ia . 1(/" A·adjA~! a 12 ••• a11111 AI) A 21 . Za kvadratnu matricu A kaiemo da je regularna matrica aka je det A ¢ 0 . gdjc je ijednacina matnca istog reda leao matrice A i B.'\ A ~ AI2 6 A" .A n1 l (2) Na osnovu prethodnog stava zakljucujcmo da singularne rnatrice nemaju inverzne matrice. (Usiovjc potreban).i No kakoJe. Da bi smo pokazali da Je A· 1 Jedinslvena pretpostavimo suprotno tj. k"-I r6~detA. Stav 2. zaista Je: +al~ A.. A nn J Ako matricu (2) obiljezimo sa C..132 Algchra matnca 1. . I ...' J'" sto se poldapa sa (7) Dakle... to iz (1) dobiJan1o det A . O. raZ1l1otnmo proizvod matricc A i adj A ..l A: j" A 2n . )a.det B . Ako su A i B kvadratne matricc istog reda.. . . 6 I.] 6 A. A:. Pretpostm.. O. ako je ispunjen usiol' t1 A·adlA~ . tada je na osnovu defilllcijc rnnolcnja ma- Dokaz.1 Ali.. Analognirn postupkom doiazimo do relacije ad/A· A ~ 61. 0 nekZt je inverznu rnatricu.1. 0 6 0 n. (AB)' = B'ATIlli ~ .... tada kvadramu matricu B zovcmo lnverznom marricom matnce A.. . t.I] +·'·+a II1 A ln =: Jail: k".' 1 ] (/" .. (/'" I A" a". r~ . .:. Dolwz. rnatlice A. (AB(~>a. za i::::. det B = det! ~ B ~~ad.'\J lo o.9 lnverzna matrica Posrnatrajrno kvadratnu matricu A::::.'\ Kakoje det( A B) ~ det A. 1.' . 6 A. omacavamo sa A-i.. .. a smgularna aka je det A ::::.l A/I ..*0. Pretpostavlll10 da matrica A ima inverZilli matricu i obiljezimo je sa B.. Dakle 1. [a. c'. slijedi na osnovu pretbodnog stava.-)'vaka regularna matriea A ima jednu i samo jednu inverznu {ricu A ~l . A n2 L a trica i nl a"". 0 . tj.. AB=BA=l.. Ol .b" ') . ustvari rnatrica -. Ol 1= 6.: '1 0 za I '" j tO.. .}] reda n.:a.. ... Dakle (1) lz definicije inverzne matrice i relacija (3) i (4) zakljucujemo da je inverma i mauiea Ii matrice A. Potreban i dovoUan uslov da poslqji inverzna malrico. 0 I II 0 0 .2 . j AJic If[ .1 to ~ 6 A:.le malriea (2) skalama matrica. 1.le ..9 Inverzna matnca 133 Iz reiacije (6) transponovanjem dobijama .ledi del A '" () 2 (Usiavje dovoUan).imo da je dctA det A .:. ¢ b... (4) Stav 1. Ajl1 A21i Ann f:" odakle sl. b. da postoje matriee X i Y tako da.-adj A . Da svaka regulama malriea A ima inverznu matrieu A· 1 .

1 == 11oje. ipak su matriec susjedstva dva izomorfna grafa vez.(x"x.~(O ooi(jezavamo sa B / A I fJlGlncc I j del A ¢ ().(x.). 4' E _ vndratna matrica A zovc se ortof}.134 1. hwcrznu rnutrica (5 ) Mnozeci prvu relaciJu iz (5) sa A~I s lijeva. Ako Sli A i B komutallvne A I B = B A -: .a. ([Ir = (A')l 4' Kakoje A A~I = 1.»).: Pc.:'1nc. 2'. nco Sto pokazujc slijcdeCi primjer. (a"Cl I ») .).3): (3. Zbog komutativnosti matrica A i B imamo AB = BA.x. a drugu sa A"' s desna dobi~' 1an10 Stu.t\: ~ A dct(A·I)=(detAt. IstOg BA~I =X'B=B/Am Stav 3. jerje A~IA Y = A~I. (a l p. ).x 2 )l. 3" (ATt =(AI)'.. (ABr l =B"[l redo. zakljucujemo da .:': 0 to A posjedtuc jedinstvenu invcrznu ma- IJ adnasna trictl A -1.sa obje strane i dobijamo: 1 x = A~I.9. (Xl. ~ {(x. Algebra matricl) 1.x. f(x. Kakoje J-.(x" x.4)) moZe se na jedinst. (a l . r Buduci da Je matnea sus. X. Kako je det A :. {({do Ie zovemo /wlicni/wm merlnee 15 marrice A. =11 o I j. = I 0 0 1° () J 11I' . Postavlja se pitanje da li izomorihi grafovi imaju matricc susjedstva? Odgovor je.. ={(x. nile tesko vidjeli da .(A~'f=A..Ie () 0 () 01· . G. Dokaz. matriCli SW)edSlVa.iedstva I (AB)(B~IA"I)= A(BB~I)[' = Al A~I = J loje zaista (ABt = B~IA~l Ac = to . naialost. = [ .J~x. tome grafu (G. tadaje: Za kvadratnu matrieu A reda n kaiemo da je sliena kvadratno) malriC! 13 recta n aka postoji regulama kvadratna matriea X recta n takva da je A= X~l B X. oJ La °1 AG .Ie zaista Pc. Nairne.).1 0 Nmme. OJ 2'. npr. Kako je AA~I imamo daje (AA-1)-1:::: Jrelacije =I 1 • A = (A·lt iIi pak iz AA~I = I Jer 1e p = {(a l A).. Svakom grafu (vidi I (3.. =(xl. na osnovu prethodnc. ([rA~1 =I.~j A=([tj1 3' Iz AT ( A ~ I) l' = (A ~I A) T = IT Dakle broj i se u malrici Ac nalazi na pozlcijama: (Ll)c (1.)=x.'en naein pridruziti matriea Ov4ie cemo pokazati to na primjeru grafa iz I (3.Ie.) =G.1). kome cemo pridruziti tzv.4): SL9.(x.p) odgovara Dokaz.a.' 4. (1. izomorfizam grafova G j i G:: .jedstva su del (A A~I) =deti = I odnosno iO odakleje LI 0I oeito razlicitc Sa drugc stranc.). A~'ABA~' = A~IBAA~I = AA~I = 1.2).). x.xl Ux. pripadajucc matrice sus.:/lxI)=xI:f(x.x"x. Aka Sli A j B regu/arne matrjce r.ollalna matrica ako je .10. npr relaeijom A". Medutim.). Ponmozimo Ii posljednju relaciju sa A. sto je bila i ocekivati.

+a 32 ). ]C . figurisc u (2) bar s jednim koeficijentom 2. sistem m Iinearnih jednacina sa 17 ncpozna1ih. \'.ie h = () za '::/1:::: sistcm (2) kazemo da je homogcn.. koii ZOVC1110 slobodan Clan lcdnadll1c (1).1 Sistem lineamih algebarskih jednai'ina O\'djc ce1110 razmotriti sistemc ad m lincamib iednacina sa n nepoznatih. dobUamo sistem CijjX l +OI:X: ---':-.: P 1: lZY. (f21Xl (2) +al~x.c 0) . . a ako sislCm (2) kazemo dn je nei1omogen brojeva ka.ie sIstema Imeamih iednaCinii 1.1 e .icvi kOJe ZOvcmo koeiici. ako je svako rjesenje .x" ncpoznatE' Ako.(a:~ XI::: (j').~ all)x: +.. Taka naprimjer aka i-tu jecinaCinu sistema (2) mnoiimc .} .icdnog uJcdno i rjesenje drugog SlStema 1 obmuto.1:(> . Zalstn ako prvu jednaCillu sistema: G1IX.t. Pod linearnolll JCdnaG~inOrn od n l1~poz/1atih X. Aka sistem (:2) nema rjesenjc.:. tada kaicmo da je on sag/asGn (rjdiv.ledna ~jeseqie. Aka 1e n-tor1\:a (C1 ('2' . kocJic(lenl! siSfemo (2)..2 :::: sistem (2) prelazi u jednakosti + /: G1Jx: + .vinoieI1. . .ledno ~ieseqie. i proizvoijan 11 opStcm slucaju kompleksan broi. Buduci da za taJ::vc matricc.ell ) C (0:1 --+-. koja. ').iedcc:~ operacijc: Zanycna n~testa dvUII jeanaCina /. Elcmenwmc trnn~~j()m1aci. :.. +a 31l Xli :::. Dakle.' DodavCIl1fe jedne jednCl(}1/1J':.. klln hn~/em razliCitim od nuic.ie prethodno pomnoiena nc- r. tak"og sistema koje se zove frivUG/no rrdcn)c SlStema. = .. Sll ckvivolenll7i. koji nc moraju imati isti brc:j jecinacina.ic oblika: mo sii.:: + .icl1fiJ1la lCdnaCinc (1). { prOlzvol. tada kaiemo dajc all nemoguG' VJrot7vrjecan).L 0 Z<:t pomnoiirno brojem A:.Ie bar jedan od brqieva 0 tada kaiemo da je Opsta teorija sistema Iinearnih jednacina 2..jjednaCinl.'J Up. moguc)...2. x.c.:jdcI1je homogenog sisren-w. NIJC lcsko zakljucitl aa je homogen sistem uvijek saglasan jer jc .1l1i u opstem slncaju komp1eksni bro.:m1jC!1J medn broje\ima. + .l drugo..11) 1. p koloni sarno jednu jcdinicu: 05ta10 pcrmlllGcionD rnmrica (k\'adratna l11atrica k(~ia il11J 1. . Nije tesko pokaza1i da elcmcntamim 1ransfonnacijama sistem (1) prelazi u llJcmll ckvivalcman 51stem. broJcm X -+ 0 dobijamo sistem.2 Elementarne transformac~ie sistema linearnih jednaCilla Pod etememamim transfonnacijama sistema (1) linearnih jednaCina smatw- Jcvamo jcdnacinu obiika' . f1l tacta lil +a Z2 x] --1_ •• .Y_ = x.• +G in XII = h) +)~ Za llredeml 11-1orku (2) ako pn z. neko.:.1C /110 k(!/e jednaclI1c szstemo brr~/em razlianm ad nule . .ell ) netriv~lalno . h::. +cz jll x" = bl gdjc su O. +a 21> x" = b. vaii matrice susjedstva izomorfnih gra[nva 5U dakle slienc matriee. + (a'2l1 ainx lI ) = b: (1) Q]]x.. . kazema d.'-Ii podrazumi- \(. b3 Za d\·a sistema oblika (2). koji je elc\·ivaientan sistel11u (2).a. (['I'C2 .] leon!'} slstelllullllcamih JcdllaClllil "'.:/del?je srslcJtw Xn ::: C" JC bar jcdan od brojeva Slsrcm.zemo da je . = xI'< = 0 .1 svakoj Stl nule).: 0 i dodamo drugoj jednacini.J brojCV8 ~jesenje homogenog c.::: gdjc . Aka sistcm (2) ima bar ..!aSllO da svaka nepoznata razlicitim ad nule....' I '" :::: pc gd.. gdJc su 111 i 17 proiz\'oljni prirodni broievi.Sl..ie 1< p -.

.. pa prcma tome i l1iemu ekvivalentan sisLem (1) bio bi protivrjecan. Isti postupak cJiminaci.I'da damo d rugQ].138 Neka . Q11X..:. (4) koj!. Posmatrajrno sistem: G11X. all all dobicemo sistem ekvivalentan sistemu (1).IednaCina sistema (2) i dobicemo njemu ekvivalentan sistem: jednakosti i iz posljednje jccil1aCinc odmah izrazimo vrijednost za x k _ Zami- . ak:o je rejc samo anda kada Sll cimo a I! :::::: allx! +a L.Iednacina izlozicemo takozvanu Gaussovll mctodu climinacijc. j • • "' • x" umlemo proizvoijne vrijednosti. Metod eliminacije Za iznalaienJe rjesenja sistema Iineamih .:X A _: -.Ieniv'i. sistemi (I) i (2) su ekvivalentnL tj.x2 + . (el. Mcdutim.1) . x/I ko. Melod ehminaci. izraiavaju se pomocu nepoznatih x k +1" ..Ie ekvivaientan sistemu (1) SvodenJem sistema (I) na sistem (4) moguce :t:. h +G 22 X 2 + . Aka takvc nema. sa ---. ."(....: : : : b~..) zadovoljava i nju. (3). i dodamo trecoj itd. sistem QjjXj nepoznaiih. pa prerna tome rjesenje (c 1 .3 I\leSavanje sistema lineamih jednl1cina. Ako..L ••• --lI '2n a(l) x 11 - b(1) 2 an) x ~ + . + a. b2 j 0 _ tadn Xl 5C na prvo mjeslo u SiSlCIllU dovodi jednacina u kojoj jc (17 . pri dobijanju sistema (2)..ie. Ci l :_\ -"'('12. ... -. XI. O.1) koeficijcnt uz razliCit od IlUle. Ako je k <17. (4) desiio da koeflcijenti bar jedne ad jednaCina pomenutih sistema budn nule a slobodan clan razliCit ad nuie.-"'+ck"x n +C). aba su iii protivTjccni iIi pak saglasni te imaju jedna tc ista rjescnja.3 RjeSavanje sistema Iinearnih jednacina.·' (3 ) Nastavljajuci postupak na isti naCin. +a 211 xn .. U tome slucaju X I '):2' ___ .." + alii xn : : : bl a(l) 22 x :: .. Sistem (4) u kame k maZe biti ll1anje iii jednako n jednostvano 5e moze rijesiti "iduci odozda na gore ll .~<y.:c + a. GaussO\' metod eliminacije zasniva se na elementamim transformacijama sistema. +a(l) x n :::: bill 32 311 ~ a(l) x nl2 (2) Xi. tako dobijeno x k u pretposljedn0J jednacin! dobicemo vriJednost za .J proizvoljno fJcsenJc sistema (I). onda sisLcll1 (4) pa i sistell1 (l) ima beskonacno ~jesenja. Aka se u bilo kom koraku. a~~.l jednaCini. :::::CkkT1Xk'il +Ckk.. +a(l) x nIn =: h(l) /I m' Za izraz (5) kazemo da Je opste IjeSenle sistema (4). Xn a 'l2 (1:.1) climinacija dobija se sistem jednacina 2.c.• ' .c"l +al~x= + ..l.ic k::::: n sistem (4) ima jedinstycno rjesenje. x~ + . kola je predstavJja pomocu prve i druge jednaCine. 2 + . Jasno je da je. svako ~jesenje sistema (2) zadovoljava I sistem (I). +a x.- -i-al" x" = b.. Ako prvujednaCinu sistema (1) pomnozimo (l3i G?) .lC su potpuno slobodne (nezavisne) Dakle_ XPX2_' _Xl su oblika: (5 ) +a1Zx Z + .:: x. kojom se svaki sistem od m lineamih jcdnaCina sa n nepoznatih moZe rijesiti.c" ". Dakle. .w 13<) (c I .. sistem (4) rjesavamo taka sto X k _]' Neka je sada dnjih ag) ¢ O.:::::: b. T aj. poslije (k . a zatIm mnozimo sa -.e2 . + . OcillOSllO sistema (1)_ gdje je k < n .. sistem ima (I) i pretpostavimo daje all ¢ O. jer su tl njemu sadrZalla sva takozvalla partikuiarna ':idicnjo koja se dobijaju kada za XI.lc primjenicemo na poslje- _xI' prebacirno na desnu stranl! (m -.. onda bi51110 zakljucili da jc u~i sislcm bia protivljecan... Opsto:! teorija slstema Imearnih Jcdnacinu 2. tj. Dakle." (1. Obmuto. [leSellle i sistema (2) koji se razlikuje od sistema (1) sarno P9 drugo. c2 ' •• ' '('.. ' "'-all! x" .:.."..

L. gd. ~.-x"~· x~=~l Stay L Sisfem (l)le sagiasan (l. bm *) L. rezultate mnoienja d(\dajemo redom trecoj j cetvnoj jecinaCini. a". m) )ednosl za Prirn.1. j :::: ~1 2xI +5x~ ....::.+ x . =0 Posljednji sistem ima trougaoni oblik i njega direktno rjesavamo iduei odozdo ka gore. ~bi. -7 Xl + X 3 .le indeks i odreduje redni broj jednacine (racunato odozgo na dolje).iz posljednje jednacine slijedi x 4 = O. (I~L2 . tj.6x~ :::: 7 Mnozimo sada drugu jednacinu sistema (**) sa 7 i 3. Naimc.. -6X4 = 7.. ..Jednacine dobijamo x.'. dodavaI\iem ko1one slobodnih clanova matrici broj lineamo nezavisnih kolona se ne povecava. +4x.0). Ako sistem ima rjesenje. -8 -3x::.zemo napisati U =0 8X3-2x~::::8 (***) obliku 7x. =5 XI ·-x: +3X3 -5X4 = 6.:-2 3x j -x:::--2x:... +Cl ll1 X n -. k"'l . dobijamo njemu ekvivalentan sistcm ~O + . Taj usiov poznmje kao Kronecker*-CapeHiev** sta\'.+2x~. S obzirom na operacije koje sma definisali meal1 koionama. lz druge . dobijamo sistem ekvivalentan sistemu (***): Xl +2X2 ~X3 + x 4 :::::-] . sistem (1) mo. Om" pro!hrena matrica sistema. Lam) .. 2. -+ Xo ::::: 0 1. dobijamo njemu ebtivaicntan sisreTIl x.. IT1- I>ikX. A~ ::: BuduCi da sistcm (l) moZe sadriavati i nekoliko hi(jada jednacina j ista loliko nepoznatih. trecqi i cetvrtoj jcdnacini.-1. pribjegava se kraeem zapisivanju sistema (1). Naimc.!: dalazi uz nepoznatu x k . -1 i rezultate rnnoZenja dodajemo redam drugoj."k. matrice 8x. ~ 2..x~ +2x~ :.140 Opiita teorija sIstema lineamih .6) na]efikasniJe cemo lskazati uslov pod kojim .Ie sislem lincarnih jednaCina Q11Xj IVlnozeci pnru jednaCinu sistema (*) redam sa -2. aka i samo alwje rang sistema (1) ]ednai: rangu proJiirenc marrice i.l Lam] .. ~ -1 • a Prema tome. Dlll trecoj jednaCini dobijamo x) ~ 1.2x. = 8 . +2x: ~ x. . sistem (1) llloiemo zapisati i U obliku I: i raIl'" hj lZY.4 Uslov saglasnosti sistema linearnih jednacina KonsleC! slav I 0.'i'tog sistema.1cdnn '7den. a mn : :J' . Capelli (185)-1910). ita\iinnski mntcmntlcar . + X..-j" itd Na taj naCin dolazimo do prvc jednaCine iz kojc naiazimo X. njemacki matematicar **) /I. 1nlCl har. ZamjenjujuCi x 4 = 0 l! 1Z A ~I: ia" . sislem (*) ima jedinslveno rjesenje (2. a indeks k nam govori da koeficijent G. gdje je prve x. Kronecker (1823-1891). Dokaz.b] (I) (**) saglasan.2x 4 :::.. -"f i doda111o cet\Ttoj 7 (2) Al:o treeD jednacinu sistema (***) pomnoiimo sa jecinacini. Metodol11 climinacije r~iesiti sistem X. pa je Rg A ~ Rg A *. Dakle. tada relacija (2) pokazUJe da je kolona slobodnib clanova lineama kombinacija svih kalona marrice sistema.1edn8Cillil 141 .jer.lc.:::.

pa buduci cia je I proizvoljno to je (aX. (0.J~) r]o- " L (i. lOll o nJ-.. -. ...a rr X r :::: . (I) irna jedinsrveno rjeSenjc..142 2.• Iz Kroneker-Capelijevog stava slijedi da je svaki homogeni sisten1 Ako jc r:::: 11 ostaje slslem ad n jednaCina sa 17 nepoznalih i detennimmtom sistema razliCilOm od TIule.. jer one prelaze u identitete. a r\ Xl" Xl + .i. Pri tome n-torka Ciji su svi elementi nule tj. +"'+OjrX.(({ r. DoIIaZ. sto znati da je kalona slobodnih clanm'a lineama kO j mbinacija onih kalona matrice A kojc sadde clemente bazisnog minora. koja su lineama kombinacija./~J! T n.i llwknlilliZ. pa na osnovu Cramerovog stava zaldjucujemo da . . Na ovaj nacin posljednje m .Ie trlvijalno rJesen]e jedinslveno fjeSenlC sistema..J 752).. Za r < 11 . .enje sistema (3). + Pia'kYk = aO+ /30= O."'_x.lJ . tadn je bazisni minor matrice A istovremeno i bazisui minor mauicc A * . prctpostavimo da se bazisni minor matrice sistema (3) nalazi u presjeku prvih r vrsta I prvih r kolona.5 Kvadratni sistemi jednacina Prethodno smo izloiiii metodu eiiminacije za ~jcsavanjC' sistema od m linearnih jednacina sa n nepozllatih. n-torka (aX] rjesen]e sistema (3). Ciji koeficijcmi predstuvljaju resenje sistema (1) .: 0 za svako i" 1 S. kolonorn il~1 bl ({)H-i ··o)n 6.. ({2n ZI ti (3 ) ani ~) a.XJ i (1~ . + (! . .aX" + P Y.r jednacine mOZemo odbaciti. MnozeCi prvih r jednaCina koeficijentima te lineame kombinacije i sabirajuti ih dobijamo jednaCinu ko.'-1 + ..~. v .X. Sit dererminame marric({ koje su dobijene iz matrice Slsremo.iednaCin a 2. [I . . i ••• Cf nil G. Ii X " ) r.nxlI) (4) (3) gdje. ::::-(aj. k=) k"-1 ko=l + J3}~. _I X . III Na osnovu ovog stava zaldjucujemo da ako sistem (3) ima jedno netrivijaino resenje.arsk... Ovdje cerno iskazati i dokali'lti Crarnero\'* sim' nZ! osnovu kojeg S8 I:jcsava sislem od n linearnih jednacina sa n nepoznatih rna kOja njihova linearna kombinacUa !~jel. i :::. U.r vrsta linearna kombinacija prvih /'. svi. Aka je RgA:::: RgA~:.le dClcrmznanta mat rice sisrema razli(}ilCl od nulc~ (jdcnje je data .+ "'--T-([.. Cramer (1704.aXn + /31'. ako prvih r prijede u identitete.. f':.ie '" .. all ({I: " . zovemo glavnirn nepoznarzm.l vr31i matrice. on tada ima beskonacno mnogo resenja. Opsta leorija sistema iincamih .vomoi:u: (2) gdje . Tada m .) i (1. = all CI ~~ " °2'~lh: G _ . Prema tome kalona slobodnih clanova je lineaI1k'l kombinacija 8vih kalona matrice A.1) zadovoljava i-tu jednacinu sistema (3)... Aka sada uvrstimo uredjcnu n-torku ]ednacinu sIstema (3) dobiJamo 'pY) -'/1 u i-tu Stav (Cramer).l: "'0". l:jescnje sistema (3). + Pl~) ~ aia"X. uvijek saglasan. lednostavnosti radi. Ako su ured]ene n-torke (X""" X.. i-te kolone. ... su lineame kombinacije ostalih.) dv({ rdel'{j({ sistema (3) tadclJc 2. ° 1'1.r ]ednaCina sistema (3) koje odgovaraju vrstarna matrice istog sistema u Kojima se ne nalazi niti jedan element bazisnog minora. + /31'" .k }~: . Aka I Sll (Xl' . skupa iinearno nezavisnih resenja sistema (3). zamjenom slobodnih koe/icijenara. ' . . iz svake od r jednacina prcbacimo na dcsnu stranll one nepoznate Ciji koeficijcnii ne Ide u kolonama bazisnog minora. I- ..5.0) ]e Stay 2. sel~ie sistema (3) tada. U tom slucajll sistcl11 (3) poslaje allx.fe.. kada. Sis rem od Slern Il linearnih jednoctnc sa If nepoznarih U.1a odgovara dato.ler je svaka od posljednjih m . si- ia'k (aX.1:..a.. Kvadrami sistemijeduucina ]43 2.) Dakle. determinanta marrice sIstema.. a -Xli parametar~ s£'in1 nepoznatima..

.4) . --------. Ako je rang matricc sIstema (3) (2. /\ __ a 1" /.4) ima n .(a 11'-)'x r-' -:.:: L za!..: li'l -(arl.r parametamih nepoznatih.1I1O to .. u marnel sistema (J).1f. rada SISlcm (3) 72 (1.. gdc . .:.-.. '.1I1.. pr~iz\'oUno 1'esel~ic (X).--.x" L\ of.'mi lednaClllil J)oiLa. slijcdeCih n -.it: reseI~ie I pr01\'o\J110 D L\_ Ijesenjc sistel11a (I). L'i" ' A (4) '-] a. dobijal11o PrimJedba. . kolona nuia. Aka je s1stem (1) hOl11ogen. .il. io . 0 vrijednosti X.:" DokazinlO prvo cia jc n-lOrka brqic\'a !\.x" = 0) jedinstvcllO lJCsenjc tog 1101110genog sistema.~_.-<' ••. da jc /-1a kalona. dobijamo L..17 buduci tada na OSl1O\'\1 Crameluvog stava ima- kofaktor clcmenata (J. Zaisia.2<l .J(llllo Stay 1. ~ Ij / /}.2.. Dokaz.lednaCinu sistema (1). 6 Dakle.tJl. .: !i . pa ih sabcrcmo._. A = O." .A_-.Ok.r hnearno nezavisnih re§enjo.:::!: >'0".] ---a. I: dobijanw (5 ) Li .J i identitete u kc~ic prelazc svc jednacinc sistema (I) p1'i zamjeni ovog ~iescnja. tri\ijalno \iesenjc (XI:::::: O. dll1gl sa A~ . +. Aleo bazisni minor oZllacimo sa 2.. Cl r : DJ .X. gdje su: ii l ].' Z<1 ) ::::.. io " Pokazimo sada da 1C qcsenic sls1ema (l) dato pomocll (2) jedinsl\·cno.Ie s\'ako i:::::: 1. Dr_'i-! redom dClcnninante.'1 1. u 10m ~ii. }1-U sa /1. Poslije promjenc 1110 rcdoslijeda smmranja dobijamo Ii. tn 1Z (4) .' X = " .: O. dodiJclimo svakoj od n ..1' i lj kqie ne zavise ad parametarskih nepomatih dajemo po volji -'H·j' .._IXr. O.. U tom cij.. a 1" .. r€ rcdom sa RaZ\'ijajuci L\ po i-to.iu zamjenimo u k-toj jcdnacini Xi'X~ io jcdinslveno sistema (i) Zit \if = L2. /\1\0 izabe1'el110 broj I proizvoljno i pomnozimo prvi inclentitet (icdnakost) sa A1. biteL:. I .Ie L io. • l".-. .lc vrijcdnosti w- odakle. Kako je l1a OSl1o\'U (2) u (1_ 4) s'\'ako I:.i koiom. i buduci da. :. n .il'I' .a In x . . a na osnovu (3) u 0.. (Ii 1 ._.ie SlSLem(] . 0. tada je na osnovu Crameron}g s1ava.".-\. II )'" 0 '" .:X r "· Dakic rI-lorka zadovolja--va k-tu ." Keo. - .11/._: ···a.lednak t... vrijednosti . Da bismo dokazali ovaj sta\'. Posmatrajmo.:. X Ii ci. . . °r .I /. L-.4) dobi.' "'+Cr"X n ) D.:._. imaJu obliL (2).11_r' resen.x2 :. '---'. /L Kako smo Ie uzeli proizVOI.-. L. 6. .44 slslcmll il1leanlih Kvadralni sl..

.-'2 x~ ~ Xl - 0 () x.a glavne nepoznate. Ako je Xl' ..... dobicemo prvn ITstu matri.-+3:::.'...4) takode ~jesenje sistema (3) (2.L X.-visna... . \j._. njen rang je n . . Posmatrajmo matriel! A cije su kolone data ~iesenJa X.146 .Ytemo (3) (2._r I (7) LX nl (() ) LX"" XI'I x. r vrsta rnatrice A pornnozirno sa koeficijentima koji su na desnoj strani prve od relacija (5) pa ih saberemo. za kqje vaz! 0). X vidjeccmo da ana ima minor reda n . + /i-I tj :::: c]: i .h.:' KVi:ldrmni sistemi jednaCina 147 Rg A' .J 17'denje sistema (8) a (XI"" .2 Opsta lcorija sistema ill1eamih . ..X2 + . x" .:::::O (9) Stav 2.y.J l'}e.1. nalaze se u posljednih n . . E "Yi _. A. Dokaz slijecii na OSl1o\'U .4)...11 k..4) ~j.4). ako pOSl11atramo matncu sastaviJcnu ad kolona x].r koji jc jcdnaL jedinici a Ciji clementi ad koji je svaki jedinica. lada]!:' Xl + J'j./' . Obmuto.. xr+2 . ::::::O.r vrsta... Do/wz.+: ::::0. 0 0 () () 0 0 0 koJU su lineamo neza. kolona X odredena relacljom (7) JC fjesenJe sistema (3) (2.i.:.C. . Ako SU (YI'" . m).:::: 0 mati da njen rang ne maze biti vcci od r. 2) n ._ r proizvo!Jan fitndamentalan SISIem !jde}~.xl.4) odnosno. Aka je (Yl"" .. (2.4) postoje taievi brqjevi c) ._... _ X.C".. .] k"-l Stay 4. Dobijena rJesenja sistema (3) (2.. ".zJ ma koja dva rjesenja sistemo .__ r ' Rang matrice A' ne maze biti manji ad n .: 11 .r. . Prema tome. X]2 matrajmo kolonu )(::.6).ko adgovarajucc zbirove Z:'1mjenimo l! i-taj jednaCini siII stema (8) dobiJ'uno " I I " LOlk(xt. X'I-/' Do/(az...L)'/1 . xr~_2. Na osno\. _-1\"11_1' fundamemalan sistem rjescnja sistema (3) (2.1.enje Xsistema (3) iz (2.. Zaio elementamim transfonnacijama mazerna prvih r vrsta rnatrice A pretvoriti u nule. tada/e ) n i (z].::::::0 bazisnog minora leze u kolonama slava 1. ce A'. za svako ~jesenje homogenog sistema (3) (2.. X"'I_I + C. Dakle. .Xn .:::: c\ 1.. .1.-+ La'kYk ::::0:.. s obzirom da je lineama kombinacija rjcsel~ja sistema (3) (1.ia sistema (3) iz (2.·· .:.2 . . S drugc strane iz (5) vidimo da je svaka ad prvih r wsta linearna kombinacija posljednjih n -. I SImp ~jesenja (6) zove se osnovni ((imdamentalni) slstem rjdenja sistema (3) u (2.. Posmatrajmo sada paralclno sistcm linearnih jednacina (8) i njemu odgovarajuci hOl11ogeni sistem (9) allx). .eJ1]e njemll odgovan~ju(.. k"'l (i::::1..4). Nclcajc Xl' .~3 ::::0.4) linearnn komhinacija rjesenjo Xl'" .\ ill-I X 21 X 22 x 2n _. . x.··· + alII x" ::::b" (8) a l1 x 1 +· + al"x.. 0..X . jer aka posljednjih n _. ma kakvi bili brojevi c" . prerna stavl! 1.4).. . lzraz na desnqj strani II relaciji (7) zovemo opiHe I:/d'enp:: Sl.\:.eg homogenog sistema (9).-_2.r) =0.r lineamo nezavisnih kalona.._.X. Zaistu.r..r j clementi 1) X r .u stava 2. sto I I I Stay 3. 0 11-)" .... .:/e§enje sistema (8).~1.4) predstav11'U110 U obliku kalona.._.x" ::.r jer ona sadrii n .'c 1X +.lccinaCina 2.::::0. p3 su joj sve kolone iincamo nezavisne..s.x.+}'k):::: 2':0". i XII -T"" i .4) Pos- Za svaki ad ovih n -" t slucaje\'a dobijamo iz (5) odgovarajuce vrijednosti z.:::: O . X l .. .ler ill ima upravo n . (1. tadajr ma kaje J:je.Y (8). Analogno bismo dobili i ostale od prvih r vrsta._ 1 .. .....

·. li (4) gdje su A. ± ci homogeni sistem datog nehomogenog sistema...L./r.JC det A :::: O. Neka . Stn" 5.Ie matriea s'istelJla 11 linearnih jednaCina sa n nepoznatih. .lcc>on iIi saglasan sa beskonacno mnogo !:fde!~fa (neodreden) J)okaz.k. facia je SIslem protlvr.\T ~'".id}el~. pa odgovaraju- Aka je A singniarana.. I • Ix L'II lb" to ako . matrica A sistcma (3) regulama. Zamjcnom odgovarajutih wijednosti II i-toj jednacini sistema (9) dobllanlo ' I. Prj flksiranom Z mijenjajuci )i' dooi.iu matricne jednacine (1) odnosno (2) iIi su protiv~jecenc iii 11113jU beskonacno mnogo resenja. Ako je polazni sistem saglasan.1 Matricne jednacine Razmotrimo sada kol0l111 }':::: Z ~. Matricne jednacine. Na osnovu stava 3. II! !. Ako jc Rg A" :::: n to znaci da je Rg A ¢ Rg A". sistem (3 ) r..Ie Z r. _111') .-=1 ':. S druge strane iz Rg A' :::: n a na osnovu Cramerovog stava slijedi aa je ". i on na osnovu (10).::::. . jimdamentalan SIS tern !:feSenja. ObrnIlto..ie .Lail:z! ::::b: -b. .J4fl _ Opsta tCQri. pa na osnovu Kronecker-Capelijevog Slava sistem jc proti\-Tjecan..iesel~ia. -. Akoje ). . slstema (9) a Z neko rldenle slSlema (8).::::O. tada A -\ ne posroji i 11 tome sluC3. lJ ~ 0. wda]c kolan" y::::z".u matricll odgovar~iuceg reda koja zadovoijava (l) odnosno (2).-)T'1_'" (j 1 fj-I }\1atricnim jeanacHnama zovemo jednacine oblika' AX~B (I) (2) YA ~ lJ (10) Il /l-Y gdjc su A i B date kvadratne matricc n-tog reda a ~:r i Y trazene kva~ dratne matrice istog reda 17."c.1CdnaC111il 3."). Cj' tako da vaii (10) lzraz oa desnoj strani relacijc (l 0) naziva se op§tc l. l1li Ixo. iacta jc odnosno matricne JednaCine (4) dato sa ~iesenje sistema (3) .. Kako se svaki sistem ad n lineamih jednacina sa n ncpoznatih.. Stav 6. Y jc rjesenje sistema (8).iamo razlicita ~iesenja sistema (8).:/delYc Sl.. )..ia sistema lmeamih . lz uslova da je del A :::: 0 slijedi Rg A < 11.iu jedinsTvena resenja i one su redom : X~[lB.i(! -" 3.fc'4e sistema (8).):::: "I:0.J I\1alricnc iednacinc 149 v - rakoae sistema (9) J)oiwz.~.. ( kqjr ..vlema (8) poslqle hr(~lev. Aka je det A*"O tada matrice jednacine (1) odnosno (2) im3. "n La1k(Yi.-Z./Y n -. 0 a bar jedno [Xl X ~ i·b. ( I. Matricni poiinom 3. za ma .:. ima beskonac~o ml1ogo ~jesenja. ima beskonacno mnogo moze napisati U obliku matricne jednaCine oblika (1).-je. I ' I Ib. X i B slijedece matrice' f::. Ako..Ic.denjc sIstema (8) gdje . J /I-I ma kqii bro]cI"i.X . +c" . Pod rdenjem matricnih jednacina (1) i (2) podrazum~ievamo svak.iesenje sistema (8) a )( ~jescnjc sistema (9). \i. Y~lJA-l. -_ ' 0 . gd.

:.. kvadratne matrice A. ex I '" an nllie.J su kofaktorni elemenata a 'J'. jedinstveno resenje.. ~j. kilZ.:. kao i kaj1 . Mutric11I Doiinom 3. =t:LA"DJ' (i=I. -'. Ci I" .. Ako rnatricni polinom n~tog stepena iZ!iednacimo sa nula matricom dobijamo matricnu jednaCinu n-tog stepena sa skalamim koeflci... reda n ~i rnatrice A . iA-icJi=() P (A) kvadratne matrice A podrazumi-jevamo I: P (A) :::: ex {' 1 + (X '< A + . A. x.. kOj1 je n-log stepena po }.A 1 :::-+1- IJ'i 2 :::-._..:arakreristicnog polinoma. ) = (-1)''Jc''+(-l)"-') CI" j (3) {f. n. cr( A) . \". postav\ja se pltanje: Postoji li rnatriena jednacina oblika (8) kOJoj Je A resen]e (koriJen).. tada 0·)::::: 0 predstavija nuia polinom kame ne dodjelJujerno nikakav stepen. Matrica X::: A-I B je resenje matricnc jednaCinc (4) odalde dobijamo resenja sistema (3) koja 511 1 11 . gdje je !1:::: det A..)(-l)+2=O.emo da je stepenc.. ex A r gdJe su (ll (/..11) I"'] ani· . II kUla Je zadovaljena aka se nepoznata matriea X zam~ieni matrieom A. 0' a I a II brojevL n-prirodan broj.ie 2 -I det(A .)=(Ltj.(}.-../e Iwrircn svnJw::..bJ Je slobodan clan u J-toj jednacini sIstema (3) II (P. odakle zakljueujemo npr. Detenninantu karakteristicne matriee.AI! tado.l. Simp svih "sopstvenih vrijednosti )'I'?·~""'/.. (/.Ie nalmanji stepen lakve jednacine? Da bisrno dali odgovor na ova pitan]c neba detaljnije razmatrati karakteristicnu matrieu.2 . Poiinom nultog stepena bio bi polinol11 a (I j _ (a n "¢. NekaJe A Aka je data kvadratna matrica A = [0 1) ] reda 11. jednacmu oblika Q(ll+a)X+···+anXII =0 (2) Stay 1. Svaka kvadratna marrieD A.Ie (p {A) ::: 0 Primjer 1.. odakle dobilamo sopstvene vrilednosti date matriee A . Moze se pokazati da je lj.. matriee A i njen takozvam karakteristicni polinom.a morrice A Korijeni karaktcristicne jednacine matrice A ~i Jednacine (l2} ZOVll sc SulJstvene (vlastite) vrijednosti (karakrenstidni brr~levi) morrice A.2.:t()-j)+2=l1<=>~' -}" 2=(l. J. cime se rni necemo baviti iako cerna ukratko nesta reci 0 karakteristicnom polinomu matrice A.iemima. I' gdje neki od r~ilh mogu hili jednaki (kad iednaCina (4) ima visestruke korijene) zove se . akoje rp ()v ) ::: !A ./- IJ'i 2 2 2 . o". ann lada je njcn karakteristican polinom [/. Dakle. . Matricni polinom I) i . ako Je 1' =!L-!1 2'OJ tada .2 Matricni polinom Pod matricnim polinomom izraz oblika Jednacinu. a 0.:::!A!:::del.. Aka.\jJ{!kwl' mClfncc A: U oznaci .-Ai +iAi ('I) 3.:::: 0 lada w matrieni polinom (7) matrice A.ie a. 0) Aka su svi koeflcijenti (brojevi) zove se karakterisficna jcdnGcf!1.1)= det q(l-). da singulama mamca Ii uua bar jednu sopsi vel1U (viaslitu) vriJednost kop Je Jednaka null.A . matricc A.ISO Matricne icdnacim..)"?:::.(/.A 1 _ zaverno karakteristicnim poiinomom....

.i5 ER. 1. pOOpSLClli kompleksni brqicyj.le ).. mAli 1. pak nes-to komplikovaniji sImp kao sto jc sveukupnost bro.X.-+y)==ax-i-uy ((X+fJ)s~ax+!lx .JI = 0 Poljc brqiev<-l oblilGl a -r-l1i -+ yj lik zove 5e }Joffe icvClterniona. a(. Rli je linearni vektorski prostor uad poijem rcalnih brqjeva..ien vcktorskih prOSlon\ Prim.!: imaginarncjedinicc (I A .\. Po//c K nad kO/lm Je veklOrski prosfor z()ve!l1O pO(lC skalaro. 2.y. ."1_ Vekl0fSkl prostOf] c\ 2 Pmn.wlju 1.p 'EK:. Medutim. moze S8 za polje sk13- () Buduc.x > Na prirodan nacin uvodimo sabiranjc u SkUI'll .'torski prostor T/ naziva reainim odnosno kompleksnim lincarnim vektorskim prostorom. 0 ra uzeti npr. . . 11 n..X... a I~/egovc elementc sicoinn nazivamo pocctkoIn.iC111U dcfmisati sabiral1. 0'V): x (.x:::). a Lacku B krajem duzi AB. RazlTIotrimo uredcnc n-torkc rcalnih bro.): ER} dcl' . B)../3i + YJ +. . l]ocimo u prostoru proizvoljllU dut (SCbrment) AB (A -:. Syi ostali primjeri polja nad Kojima sc definise vektorski prostor.Y./Jr.icmo prin~iere lincamih veklOfskih prosLora.?) aksiome veklOfskog proswra 1./..'.::: A" defimsorlo.1y-4(l- I-) (I i - 1- 4. R: de:! .f.ia nikakvu poteskocu. /. Odrcdni spektar matncc (l () Najccscc se za polje skalara uzima sImp realnih iii simp kompleksnih brqjeva. Vektorski prostori 4.. U Z(! svaki par x <:::: r 1 I.fims{(!l(J f1117ozel?i c ciemennmo 12 K.~f:::: () J--J: (t 7 ::::/::::e'::::-1).icva x:::: (xl.lc i 111no±enjc s clemcmima poJja L. je lincarni vcktorski prostor matrica.l1i ' (1) 4.1 Lineami vektorski prostor Definicija L Vektorski pros/or il! 1ll1earni veklOrski prOSlOr nad po{jem f( Ie odmvl1a Ahelovo grlljJo V == y .~n=' ). Prm:iera aksioma ko. duzni smo datl skup V.of:.Ie de. J u h~lq! .].J2 ..~ E "'. gd)c su a.) (x: ER: I:::::.. 4 a(fJx) I.jeriti aa ii tako defimsanc opcracije II zadanim skupovimzt z. () ~(I-.2. prcma komplikovanosti operac\ja u I1Jemu_ manje-visc krece se izmeolJ ova dva posljednja primJera.1'n) . dok su I. kqji SU il del Odaklc imamo' -. Dakic. gdjc su 0: j . Iii.x" + . 0 (I sasvojc strane pat. Ovakve duzi cerno llazvati orijemisanim duzima Dvije orijcntisane duzi x i y nazlvamo ekvivalentnim .\:.adO\'o~ja\'ajv p~ljcspektarmalncc A (T(A'~= i-l. AX) odnosno mnozenjc sklarom .nY). V _.) = (Xl + Yl'X~ + Y2' .8 proizvoljni raeionalni brojevi.::f-'-'). x ~ ~ (ap)s (a.. kojc takodc zadajemo.). j onda prm. pa sc u zavisnosii od toga veh. (Xl ..fJEK:xEV): (o:.. Tacku A E/cmeillc vekforskog proslO!'C/ zovemo VeK(Onma.ter 2. SkllP ::11 matrica tipa m X n u kome je definisano sabiranje i mnozenjc skabrom lzao 11 pogl..i.ii dcfinisu \'ektorski prostor U OVOlllC slucaju ne predsla\'l.ieva oblika a-+.X ~-= V Pn tome vrUedi (aEK:x. skup: svih realnih brqjeva oblika a + (J.x:. --i-- o tOle det(A .2 Primjel"j vektol"sldh prostOl"ll klld da.t] da jc ! .) ::: (/~XI' .

dakle ovdie su sada polinomi tacke prostora X. + C2 + c. odakle sc indukcijom definise suma konacnog broj8 vcktora ci . Baza prostora Nelm je V vektorski prosror nad poljem K.'1orske prostore. SablranJe polinoma P i Q i mnoZenje polinoma brojem na slijedeCi nacin (1' + Q)(t) ~ 1'(1) c· Q(I) (}. cia jc J . 1<ao sto su to npr. ako ([) maze biti zadovoijeno tako da bude I" L. I. Razmotrimo sImp /. 4 Neka su 1". r' itlS. uz primjedbu da postoje velctorski prastori fiji su elementi mnogo bogatiji nego sto sma mi datim primjerima ilustrovali lineame \'c1._ ::: ::: /.('" EV kazcmo drt su imcart10 nczavJ. Za vekwf x vek(orsko. + leX.X)x. (k < n) iinearno zavisni.. sabiranje orijentisanih'duZi i njihovo mnozenje sklarom.•• c" '::.. S'kujJ vekLOrG c . I:: tada SE' kaze. 1. + Xx.. U sUpr0U10l11. Nelea su sada u vektorskom prastoru V nad po~jem R. SImp D cV . premn tome. buduci da 6e ova pitanja biti detallno pro~ ucavana ~ poglavlju 1 narednc glave.1 2 .~ pros lOra V kaiemo ci(J jC linearnn kombinacija vektora c1·e2 . + a" . ako siijedi iZ "l!::: . biti defmisano. i 0 S. da njih nismo lllogii prije definisati jer l~jiho­ vo uvodenje zahtijeva znatnu algebarsku strukturu. rske operac~je se izvode na potpuno isti nacin. Geometrijska svojstva trodllnenzlOllalnog prostora omogucav3. takode. kraJem duii x.n-l. tako da se ~oce~~( orijentisane duii y poklopi sa pocetkom orijentisane duzi x. Algeba. . E A slijedi D ~ ((1. tada je )-lC j -i-X 2 C2 -i. razlicit od uule. stepeni broja I EK.. Stav 1.: f + )~~ t 2 + '. li zovemo duz u orostom V SImp A vekto~skog prostora V sa svoJstvom da za svako x.A)X. +a'I~J"-l stepena degP$./ul. .. Vektorski prostori 4. J •... Tamo ce.1)) zaldlucuiemo dale vektari su linearno nezavisrri = /'1 1. O\lffi prirodnim operacijama simp X postaje vektorski prostor nad poljem K (7~1 kOjl obicno uzimamo R iii C) . x D~ S. .:: (). + }n-i = (j.! lmcarno ZaV!5. 1 simp or~ientisanih duzi u prostoru cirri vektorski proster nad poljem realnih brojeva. '£-'11' ako pos[(ye inkvi sknlari A )'11 po(ja K.)r. Elememi (vektori) tog proslora su pol! . Dakle. Ovdje se netemo baviti time. ).' . slava algebre (vidi II (3. veklOrl L amo su nezavisni. Budu6i da posljednja jednakosL mora vaziti za svako [. vn- + e2) + C3 ::: C i + (c 2 + ( 3)· Ovo svqisrvo nmn omogucava da defllliScmo zbir od tri vcktora c. . ER. Zapazimo. .. .} Ie". nomi. l} c A zove se konveksan skup.' .\"2 NekaJe dalje.11 :::.c" EV .1 line·· ovom slucaju jll-J Ao ·1 + .'-I. :AI": ~ AP(I). +}~!J!: :::0. vaZice .~lj~2" .e2_e~ E V. Ovim primjerom mi zaVrsaVa1110 ovo posljednje pogiavljc... za tri eiemema Jedi (C J C J . 4. ::: (c1 -+.3 Linearna kombinacija vektora.P)(I) ~ nuA K defmisemo + a..c: ') --i-.. Razrnotrimo rclaciju (1) U . S. gdje je bar jedan ad skalara . iako je priroda elemenata tih dvaju prostora bitno razliciia. E X Definicija 1. 0 S.an akoJf: rno k(~ii njegov podskup linearno zavisan Do/wz. ~i· brojem..I!-l .<mi.Ju nam au uhTdimo da je ov~o defmisana relacija izmedu x i y jedna reiacija e~(vivale­ ncije. c2 ' •.)_ Lmeama vektonL Ba7f! vektora . . x. d). 1 = ~ 1Z poznatog (x ~ (1.AI ~ .C n Er'-'" linearno zaFisni.. a kraJ dUZl JI sa . ¢ 0 bar za Jedno .. it i $.e2 .da su vektori Primjer L U primjcm 4 prethocinog poglavlja. Konveksni slmpovi se vrlo cesto primjenjuju ne samo u matematici.1" . ••• svihpolinoma tl--->P(t):::cx{J+CX1l+ . Neka su vektori cJ c2 .. 55 ako translacijom u prostoru mozemo y dovesti na x. date Tacke Xl i . reaIni broievi u vektorskom prostoru R nad poljem realnih brojeva R.t.c:.

V' jc izomorfizam rcainog vektorskog prostora 'Vu realni vcktorski prostor V' ako \Tijcdi C.:\) da jc + U (8) Buduci dajc predstavljanje vekLora x EV !ctam jednoznacno pridruiujc uredena n-torka (a l . . 0/. < u prostoru -\- ]"'. Lincarm vekrorski prosfOr V naZlva se /wnacno almenzionoiOI'1.nY (p(X) EV': aER).Ie n-dimenzionalnom prostOrII RI).) ~() (6) Buduci cia jc detcrminanta sistema (6) yx=(yai)C 1+(ra2)c:: + + (ya. mi Ako su lincami vektorski prostor! V i V' izomorfni.?(Xl +. taJ sistem cc bili i konacan maksimalan slstem iinearno I1cZ:'l\-isnih yehora. wiled. . slijcdi da postojc skalari Gl_a~. fi"e n .gdjcjc (lEV 0' .iamo gdJc smo oZl1aCili sa X' =::. bez ulazenjJ u dctalJc.a"ER.1<l xgdjc su 01' [/2' [/i X - x -Uk lnosli . lada iz maksimalmearno neza\'1snog sIstema (7)..:l homogeni sislcm jednacina k .. dohijamo jedi i obmuto. tada jc sisle11l vcktora ' C..ia 2.<1.T\1San sistem Ycktora. buduci du je njihov broj uvijek isti.{[ .: 0 sistema (6) i jedino njegovo ~iesc- lzomOl/izam . racionalllc funkci.(p(x l ) Definicija 3.1". Svaki takav sisrem vektora Z()Vc se haza prostora V. + P: e= -+ +. ([. nJC. (pfx). Neka linearni vektorski prostOl F ima bazll imcarnu Z"l\'ISl1osl vcktora Primjer 2.ako jc II I~/emu rnoguG..en EV lineamo zi:lvisan ako i sumo ako je lineamo z3vis311 sistcm Definici.P.C_. RaZIl1Olrilllo.~: EV ~fJ(Xl)' (p(x 2 ) eV'). takvj (uzimamo iz prakiicnih razloga k =.. n "".57 _C n JC linearno zmlsan. ""~ ::. V i prostor<1 lI • fl'· . Daklc. a l obliku (8) jedinstveno. x- Ci k onda na osnovu jednakosri dva polinoma stcpen. tako da.o invari.-0' . x~) "". taj sc broj uzima za dimcnziju lincamog vektorskog prostora i oznacava npr.1e goto\.3. n. mcdutil11. Svaki linearni vektorski pros{or koji posjcdUe baz71 od n vekto/'0. 10 jc tnvijalno rjcscnjc I.2. svako. Baza proslOra 1. daklc.J 7:.i S8 ureacnoj l1-torki (fJ! Slvcn naGin. predSltrv{lU ill7corno nezavisni sistem vektora.:l <. Lineama kombmacija vektora. R" na jediE- + (0: ~ a.ic obiika I I {{~ (7) )W. Konacno-dimenzionalni lineami veklOfski prostar moze imali \1Se razlicitih baza. Napomcnimo. Ci: 0. Za prehrojiv skllJl vektora Cl'(!~' kaiemo do ie liCr' nearl10 nezavisan ato hi/o kOji l~legov iCOIlCfcm poe/slOtr. {/~ LI.)c Z:'lkljucuJemo da jc tab'o pridruzivanje izomorfizam prostora..(1_ T eorema..:::IF! tojcdnostavl10m primjenom svojstava (2) i (3) na. (2) (p(ax)~aqJ(x) (. x .e nac'! kanacan maKsima/al1 linearno nczaVisan sis rem lie/aam.0: c..all) E R" Vri.ale] + o::e:~ Funkcijc oblika (4) su sistem !incarno nezavisnih funkcija n vektorskom proStOrti raciol1nInih funkcij':L koji ovdje neccmo detaljima opisivati.dim V . .iccinakosl dobi. dalde. . aim su /~l' ER.iantno u kojqj bazi prostora izraz..takodaje x "". tog prostora. ako se dodayanJcm bilo kog dmgog vektora prostora T" t0111e siste11111 vektora clobija jedan linearno zavisan sistem vektora u V.2)). Medutim. (3) Buduci dajc rp(O) ".iiho\'ih slik. pomocu (8) 11107£ pridmiiri vcktor l' "". sio pokazujc da lzomorfizam zaista CU\'8 klOrc. b~iekcija (p: V ~>. da S8 izomorflzam lincarnih vck10rskib prostora defmisc kao i kod dmgih algebarskih strulctura (vidi 1 (3. Ako je x proizvoljni vcktor i2 v. Veoma je 'VClzno da se moze meau bazama lstoga prostora V usposta\'iti egzabna veza.:'1vamo sve ostaic vc- rp(x~) (XI' !. medusobno razlicili realni (ili kompleksni) brojCVl sadrz] 11 vcktora. Jasno jc sta znaci konacan linearno neZ. iz (~). to sc vc..

dobijamo e~(T'T)e. [a.2. J=) \.. 1=) 1} dobijamo matricnu jednaciml 1". Posmatrajmo ru V.je .. (5) Sa druge strane.Fl. uvijek singularna gdje Je .:-1.' (4) e~ :::::~2el +c: + Lc. J (e) jedinstveno. Primjcr. . mo±emo u bazi (9) zapisati kao odakle JC 1" ~ r ' ..4 Veza menu bazama prostora Neka su u n-dimenzionalnom lincarnom vektorskom prostoru V Z:'ldane dviJe baze (1) KoristeCi se relacijom (3). dob~jamo r . tj . Dakle.1 la"a" .. Vektor xo::: e l + 4e 2 II - c3 . . bazu..m Le"j iii zapisujuCi matricu kolonu baze (1) sa c.. na osnovu (3). (6) Odakle.·. kaa velctor prostora V. slijedi . T'T~TT'~I.a. 'j j " '" /I / I'I} c. .. a matricu kolonu baze (29 sa e' U 0 ibnni e' ~ T e .a. . II R L 1'7 i "'J .n. T21l .i . i=1. Sval(] sc vektor baze (2).if e) I~· L. imamo e~T'e'.0'" ' . 'J"I" Marrica C TIl " 12 TIll T21l I drugim rijeCima. jednoznacno moze predstavitI pomocu baze (I ) " (3) e!=L.rl.T. II obiikll matn· ene jednacine (8 ) rC:l ITll I<J' ~ i T" 7:!2 ! e" T::!l jie ~I 7~:. . bazu Vektori e~ . takode..::2c... pri cornu je matrica preia2<1 sa baze (8) na bazu (9) -1 .. I .. (11 \ n ~ " «'. e' ~(TT')e'. Jee] . iz (7) i posi. e~. bazu u tome prostom.l~[a:. jasno slijedi "1"_1 " I 721 . proizvoljan vektoL tj.a.. ako Je T' matrica prelaska sa bazo (1) na bazu (1).4. Odavde. VeklOrski prostOfl 4. LT'II U lrodlmenzionalnom linearnom vek'iorskom proSLO- "lmJ naziva sc matrica prelaza sa baze (1) na bazu (2). (9) 2 . -21 3 odakle nalaZlmo 0 i.7111 T211 T. Veza medu bazama prostOnl 159 (7) 4.1~ e: I T i..t:-. veza medu bazama (I) i (2) i matrice prelaza T mozemo izraziti. . (6) i obrnuto. zamJCllom (5) cine. +3(\ ..icdr~je relacije. zbog linearne nezavisnosti bam c i e' . Nekaje sada x E V.. matrica vrsta (sacinjena od koordinata vektora XLI bazi e) vektora x u bazi c. Ovim smo dokazali da Je matrica prijelaza iz baze matrica. ' i"-i EuduCi du je zapisivaI1je vektora u bazi (1) e{. 1. jednaka je matrici vrsti toga vcktora u bazi e I pomnozenoj sa desna rnatricom prelaska sa baze e u bazu c I . i '" a' L L.

S \)nllm1l1 proslOn

.~"

CiramrlV(l dctcnnmant!l

-------------------

1(-;i

-1

(l

-4
g -"\
J7

:0::

[-l3 () -27~.

gd.!c so duiine orijcmisanih duii .Y j y. a "::':(x, Ie ugao meau njll11a, BuduCl drt ce1110 posebno razmatrati unl \TstU objckam u sli)cdccoJ glm·i knjigc. ovdjc 6emo U istom skupu X definisati jos jedan skalami produkt kqji jc blizi algebarskom iumaccnju gcometnJc II proslOni .Y. Naime. ako stm·in1Cl y;=a;XlJ': +a~x:J" ";-o·,x;.1"gdjc Sll (X:' a~. (Y pozinmi rcalni brqlCY1 i

tJ nitarni prostori
jcdnostavno je prmjcriti da je

, --).

(x,:v; skalarni produkt U

J\.

5.1 Pojam unitarnog proswra
Lincarni vcktorskj nroSlOf )( dcfinisali smo kao aditivnn Abclovu grupu nad policm I: rcalnih il'j komp!eksnil1 bro.ic\"ZL Daklc X.ima na se?] sam(~ algebarsk"ll strukturu. Upravo, zbog lOga osnOYDl POJll10Vl gcomemJc trod1ll1cnZlonalno!;!, prosLora, k80 sto so udaljcllosL ugac> slmctrip, OkOl11ltosL ltd. msu sc mot!ll razmalrati U okvIru lincarnog \'ckLorslcog proswra (}vd1C ccmo sc llpravCl posvcliti mogucnoslim8 uvodenj,l pon:cnutih geomc~ trijsi..:ib DojmO\'zt u vcklorskom prostoru. i:1- "algebnssal1iem" tl11 pOJll1ova pom~)(:u t~,-.· skalamog proclukta. kc~il ccmo deftmsati u velctorskom prostom.

Primjer 2. Razl11otrimo u RII -n-dimenzionalnom vektorskom proSlOnl nad poiJem R
(x. y):;::;
i,'=-i

(i )

.:.0,,)

, '7,,} c;:
II

J?" Lahko sc moienw

\l\-jcritI da (1) definise jcdan skalami prodnkt

R';

Definici.ln 1
hrmcv{f

<

T/eklOrs/n IJroslO!' X nad lJoliem I{ rea/nih iil kompicksnih
sva/\'Ol11 panl " . .
(y ),\
,",.
i , ,,;.,

, i1({ZiVan?O II11IlClrI7ll11. C/KO)C

,'"

"{ V E"
'.'

j i /,;onwJefJIl1 SI((I Ui". /(()J1 OZl1oUIVC/ 1 \.

,

I

,-

~

11~'

;-I)()JI(~

_X- ,vndruien .tedon I:, rako do vn,'I-edi: •

5.2 Gramova determinanta
Skalarni proclukt u unitamom prostoru omogucava da efektivno ispitm110 da Ii jc neki skup vektora iineamo zavisan iIi nije. Pilm~jc linea me z(lViSnOSll skupa vchora Xl' X], • x" sV0di SC 11a pilanjc da Ii jc relaciju ( 1i

I

(x:"" • .1')=(x, . .1')'

(x,.X·.YE'X).

(ax. v)

= U(x

y)

(:\;)' E;;X. ()' c;:R~).

4
:" Lf.:-':);;;::O,¢::;> x::::: ()

moguce zadovol!ll! na nelrIVljaiannac1I1. II za [1alledno U. Pomnozimo (l) zdesna sa li
xi.-'

~ ()

IZ poil3 K

Dobijamo

OvaKo de/inisono preslikavwya (x, .11) zovc se skalarni produkl vekzora x i

Rcalni unitarJ1l proslOf cestel sc

ZO\'C

Euklidoy I"cktorski prostor. s-to. buduci dn su
ai_ u;,.
.0:"

+O:,,(XIl,xJ=O

(k:o::L1

11)

Primjcr 1. Ncka,1c .Y trodimenzionalni prostor orijcntisanih duzi. U\,CSCC11l0 skalami produkt pomocu
(x,y)
0:;'

nepoznati skalan. prcdstavlja hornogcni

ixii.ricos"::':(x ,.1").

si-stcm od n jecinacina. Transponovaml matrica ovoga sistema,ic

162
(x,. Xc)

5. Unitann proslon

5.:;_ Gram-Schmitov postupak ortogonaiJ:racije vektom

(XI'X,,) (x:"x,,)

G (X,: x2 :

(X~,X., )

".

vekzura c1, e2 , · · .Cn , pn ceml! .Ie l)1'VI haza prosroro ortonormirana haza pro.Y{ora --,Y. Dokaz. Posrnatrajrno niz vektor.s

X, dnlgi .Ie

(x". x,) Za svakih ta matrice
11

(x".
Xl'
,

vektora unitamog prostora rnatrica G (XI_
..

. .'.:,,) potpuno x " DeremlinanI

je odredena i zove se Gramova* rnatrica vOOora
G(Xj,X2'

XI' X?, ..

,x,,) zovc se Gramova determinanta i oznacava sa
r:iesel~ie,

x,
x". ,J x,

f (x,. x" ,x,,). Da bi sistem (2) irnao sarno trivijalno de f (x,. x,. ,x,,) ¢ O. Dakle, ako je
['(X I ,X2 , ...

potrebno je i dovoljno, da buxj,x:'
,XII

iG (x,
)'/1

::::1

,.\)::::0 sistem vekLOra

Je

1--_.. _____ _
I(x", XI) ... (x/
p

(I)

linearno zavisan. Nije tesko pokazati da wijedi i obratno Jos vise, pokazujc se da ako su vektori xI,x:" '.':/1 lineamo nezavisni, onda .ie

X"_I) .\

gdje je YII vcktor koji se dobija, jedino ako 58 napisana detemlinanta razvijc

,x.,) > 0 , sto sa svoje stranc, predstavlja vcliki izvor mnogih drugih nejecinakosti koje SD veoma primjcnijive. Sa drugc stranc. broj
(Xl'
X2 ,

r

po posljcdlloj koloni. G (XI' x:~, .x,,_,. Dakle,

,.\,) jc Gramova matrica vcktora

!x! ~

(x) = (x.

y" : : : :

a 1 ;\J

.Ie dulina vektora x ili njegova norma. Za vcktor x kaz-emo da je narmiran iIi da je jedmicni vektor, ako je !x];;;: 1

ie vcktar

YII

+ a;: x;: + ' +a .) x l1 _ 1 , fIX,. x 2 , " u razvijenom obliku preko detenninanti

,.1.'"
ai'

I) Xli

(2)
.G _ _ II i

a 2-

r(xl·x.". :X,,_l)' Uocimo daje [aktor (-Ir-;, koji sc pojav\jujc u razVOJD detenninante (1), vee EaddaJl U oznakama
,xl1
_I

)*o

zbog linearnc

5.3 Gram-Schmitov* postupak ortogonalizacije vektora
Definicija 1. Kazemo da Sli dV(l vektora x, y unitarnog pros tara X okomiti i pi.~emo x 1. y . ako.le (x,Y)::::::: 0 : do su dVD skupa XC)' Xl eX akomi/a f
pi.S'emo Xu J.. XI' ako je (X O,x1)::: 0 za svakl par
Xo

~X(' i x: .::; X;.

. x" ., ' iz posl.lecinJc [elacr)e, l) +cx/: __ :Xi:.l+ f (x i ,x:,. ,X",)x, . (3) vidimo da je x A linearna kombinac~ja vektora Xl, X; ,X;-_I')-\_ Odavdc slijedi da jc x2 lineama kornbinacija vektora Xi' y~, ti J ')' ~V2 - vektor X_; !c
y/::::::::ajxj+a::x:+

nezavisnosti vektora

Xi'

x2 ,

linearnakombinacija vektora

XI,Xl,Y:;,

tj. vektora YI ,)'::,)'" itd. Prema to-

Definicija 2. SIrup vektora zove se ortogonalan aka 5'1£ bilko kqja dvCl vekrora toga sh-'7.lpa metlusobno okomita. Skup vektora zove se orml1ormira17 akuje on ortogonalan i akoje svaki vektor mgskupa nornuran. Vamost ortogonalnih vektora je velika. Ona omogueava geometrijsku. a ponelead i fizikalnu interpretaciju razvoja vcktora po bazi Jasno, da oriOn0D11irana baza ima prednost nad obicnom bazom. T eorema. Svaki skup XI' x 2 , •. , x/I Linearno nezavlsnih veklora lInirarnog prastora X moie se zamijeniti (ononormirati) .\'(! nizom ortonormlranih
*) L Gram. danski mah:lllalicar *) E, Sdunidt (1876-1959), njemacki

me se veletor

Xi;

izramva kao lineama kombinacija vektora YI' .-V"
X i .X2,

'Yi: _

a iz same definicije vektora Yk slijedi da jc Yr linearna kombinacija vektora X I 'X2 ' ... ,xk · Dalde sistemi vektora baze istoga prosiora.
,xi' i Yl'Y2'

Treba pokazati jos, da je .1'1' J'~,
1z (3) ml1oz.enjem sa xI' dobijamo

. Yi.- ortogonalan skup vektora

(Yi:,xJ""'a!(xI,xP)+ctl(X2'X,,)~"

+C1:i:.j(x):.I'xl')----;-

+l(X x2 , ... 'X kCI ) (x" x!,) . " Odaklc, radi znacenja brojeva ai' cx 2, .. ,a k_1 u (3) imamo

](,4

.:j

Vektorskl proston

5.3 Grarn-Schmitov postupak onot!onalizHcije vekto[ll

(Xl-X!')

i

Sada moiemo iz ave dvije jednacine izracuna1i a i
•• >

f-J.

ali cc 10 bili najjc-

(X,,",,)

dl1ostavn~je aka su a i b okomiti vektori. Tada .Ie a· h "'" 0, ~i.
(4)
~

--+ -,

-~

-~,-)

(x

aa'=a·x: f3b'=h·x.

Ako su jos vcktori
Aka je sada p < k onda dctenninanla (4) 11na dvijc jednakc kolone pa je jednaka nuli. Prema tome.ic (Yb X]')::: 0 za p < k , a za p::: k bice

a

I b jedinicni. ~j. a-::: b7
-; --+ -.)

:::: [ .

lacia je kona6no

C(=a·x: f3=h·x.

Cr"x")=f(x,,x,.
l'vledmim }'".
--.LX!"""2' ,XIc

.x,,)

(5)

povlaci cia

ic

JI: iJlo.l,':,

-J;.-;.

dakle.

skup

)'1')':'- ...

,Y,o jcoI1ogonalan

Stavlmo Ii sada c" = y,/ly"i. lj
Sl. 23.
dokaz leareme je zavrSCI1, jer jc skup vcktora c; _cz . Primjetimo da iz (3) mno±enJcm sa YI: uzmemo Ii
U

a
Aka pak vcktori a
1

. c. ortononlliran. 1ft obzir dajc (YI:'

h nisu okomiti oni se mogll nadmnjesiiti ortogononni~,

ranim skupom od dva vektora koji lez.e u istoj ravni s vektorima

0

i 17. tako

xp);;;: O.
(6)

.le. npr. sku]) vektora a, d (S1.23) ortogonaian. Jos vise, vektori
~,

za !I < k . n<1 osnOVll (5) sc dobija
,x,) .

-,

", =

pl'
-.....

0

-;

d

e, = jdl
(b
---+ -. -; '0)0

Sada ce bill

cine odgovarajuci ortonormiran sImp. Sa slike je

IJi = 1(x,) 1(x"
~

x,).

akako]c 1(x')=lx,t-: l(x,.x,)-',·.';, >0. \oje f(x"x,»O. Shcnoje
IXl!

ivJ

, l(x"x"x:;l>O,odnosno f(x, ..c ..

,x,»O palz (6) sh]edi

d=b-(b·c,)c, = b - - - , - . II. la! '. ---+ 1 ia·cr 0' d - 1(a) -0 bl!

-f

---+ -', ---)-

-;

_.

'Ib

gdje posijednJu detemlinantu treba razvill po posiJeruloJ koiol1l. Odavde .Ie

Primjer: Neka su ;;

j

h dva proizvoljna vektora. lincarno nczavisna vekx iz fRvni mozcmo predstaviti U obliku
I

Id:'=d d=.

,

~'1(;.b)

,.

. ,pale

f(a)

tora u ravni. dakle svaki vektor

~: = C( ; + f3 b Kako odrediti broleve a .,
Pomnozimo skalamo vektor x sa ({
primjcru 2.)
J

f3

0

h (skaiarni produkt smo definisali u
Naravno da mozcmo sve jednostavllo poopstiti na tri linearno nezavisna vektara u prostofU.

3.5x] + 10x 4 -+ 9x. 7. Ako su 11. 4. fJ brojevi. Pakazati daje proizvod dviju ortagonalnih matrica ortoganalna marrica 2. Komutator [A. a) (A+B)'~A'+BT. 9. ::.:: tr(a A + JJB) = ex IrA + jJ IrB +2x: -. =3 bj Ir( a A) ~ a IrA. Pokazati: aj (-a-A-+-j3-B)T ~aAT +f.' A~' bj (aA)T ~aAT cj (ATf ~ A.q ~AP ·Aq =Aq ·AI': a) p. 8. Zadaci IG7 1I 10. Dokazati sl~iedece relaeije: aJ det(A~') ~ (detAr'.'Nt mn proizvoljne matriee i ex proizvoljan broj. 13. x 2 =-3x4 +1: x~=x4-2x3+1).. MelOdom eliminaeije rijesiti siSlcm Xl +2x: +3X3 +2X4 + x:. Dokazati da jc (ABC)T = C T BT AT. (x j =X4 +X5 . Zadacl 6. Aka su A i B kvadratnc matriee n~ a j aj Ir(A+B)~lrA+lrB.:: det B 14. Aka jc matrica A sliena matriei B. pokazati: 15. tada je 11131riea B sliena matriei A Dokazati. Pokazati da je svaka kvadratna rnatriea A reda n zbir simctricl1e i antisimetricne matrice. odnosu n<l operaeiju 6.A2 bj Ap. Zadaci 1.BT. B E . Pokazati da je svaka kvadratna matriea A reda n zbir hermitskc i antihermitske matriec.:::3 Rjdenje. cJ (A.'11larnih matriea isLog reda mnozenja matrica. (AT ~(A'r eJ det(A~')~(detA) . Dokazati: da ako su A i B sliene matriee da je tada det A ::. Pokazati da za svaku kvadratnu matricu A van: A 3 ~A2·A=J1. Pokazati daje simp svih rCf:. 12. A2 dj r' ~ A. Pokazati da jc lineama kombil1aeija dijagonalnih matriea reda n opet dijaganalna matriea. grupa.x} +6x 4 +5x 5 3 5. cj 2x_ Xj Xl x~ - x 4 + 5x~ ::. pokazati: (A~T' ~ A. b) A. +2x: .166 6.qEN c) (APr =AP·q .:: 0 ::. B] matriea A i B je uuIa matrica ako i sarno ako Sll A i B komutativne matrice. bj (AT)' ~ A. 6.

2 POJilH1 vektora Hi9 --> F C! Rastqjanjc. Vcktorskc \'cliCinc sc porcel bro. y~ --.' .iamo kao na Slici 24_ i obil. 0.1czm·amo sa Dva vektora. Vektor kod.Q) ZO\'(. vczana za nosac.avaju na jedan ad slijedeCih CETVRT A GLA VA nacina' --) ii. Daklc.aVH brojcrn kllbnib CCl1l1111CUlfZ"c.1 Skaillme i vei. lntenzitzer (norma) \'ektora jc rastoj~ie lzmedu pocetnc i krainje -----'> -) tacke vcktora i ob.los pravccm i smjcrol11. cSiobodne vektorc: leao ycktorc kOjl nisu vczani ni za SVOill ')OC[_. __ ' ABJ'Q" (s124 ) VEKTORSKA ALGEBRA 1.1c SC. Veldori i Iinearne operacije s vektorima --> Za vektor P () kazemo da .11 su "vezani . Razliklljemo slijedece vrste vektora· 1 Veklorevezane za tac9w: kao vcktorc ciii sc poceci ne mO!!u odvojiii ad tackc za kqlu su !lvczani". .isam odsjcJGl caL ""\ Sn~!cr n.iim broJmm -vrijednostima j pre-dst8vijaju se na odgovarajuclll1 skaiama ko.iljez. sa Pravac vekwrc i P Q i: I p . . (1' 'T" Q) ukljuClljuci i njih ga sa 0 Duz kod kojc Sll krajnjc lacice ureaenc.. - 1.\ ' . pO\Tsina brojcm knldralnih itd. Vektori S8 obiljef. Pocetna ta<. B.lcdnostm'11o vektori. -vekLOf transiacijc Vcklor Ciji se pocetak i kraj poldapaju zovemo nula-'vckt~r i obiljcZavaccmo sc duz_ Tacke P J Q S1I krajcvl duzi PQ. nosaci 1m S8 poklapaju i imaju iste smjerove.. kao napnmJcr sila kqja djclulC na kruto lIJClO. Dva vektora.n Q zo\'c se ciuzina duzi FQ i obiljeZa\'a 5e d(P... ! A SL 24. vektor karakterisu slijedcci elemellli 1. kflO naprimjcr.]anje iZl11cdu lacaka . tacaka P i Q ZOVC1110 mfeZ1WIOI1i (nonnom) \'ckLora --> --:'> P Q i obiljeZavamo sa ! P Q i. a za 00 I' 1. koga jc P pocetak a Q kraj predsta-vl.'ilflllC opCraCilC s vcktonma 1.torske velicine U prirodnilll naukama 1<ao sto su npr ilzika i mchanika sreel) 58 dvijc nstc vcJicina: skalarnc i vektorskc. ~l. kOjc cerno ubuducc zvatl.lzrazavaju. kao naprimjcr sila koia dicluic na~ncknllo tijclo . .1' e _ .) prema Q. koic kracc ZOVC1110 skalari odnosno vektori.ava sc.Ie 5t\"31" dogovor<\ i pOLrcb~. .'enl'I.lcgm·oj krajl1~j vcklOra kao orijentacija odsjccka od njegove paccme tacki 4."'" A.16S i Vekton] ilm..__ 2.>:ka vekwra.' J tnu tacJm 11I za SVOJ nasac. ---+ --:'> b . sto . Dakle. praHl odrcdenu 1ackama P i Q kazcmo da je nosac vektora P Q . jedl1aki su ako su im jednaki il1tenzitetl. duz kod koje je jcdn3 tacka fJocetna a druga krqfJ~ja zove sc vekror ili onjenflsana duz.. Skalarnc \'cliCll1C potPllllO Sll oclredcnc svo. odgovarajuCim Jcdmican1(] za mjcrCl1Jc. u f<l\'111 i proslortl. Ofl. ztmcmarujuci njen flzikalni karaktcr Sku}) F(j svih lacaka jcdnc pr3\'c kojc sc nalaz:::: lZl11eoll tacaka P i Q 3. praksc_ Napnmjcr. .inc vrijccinosli dcfinisu ..iam vektora Za daljc izlaganjc posmatraccl11o I'cktorsku vciicinu kao geornetriski pqlam.. . zaprcmmn SC" izraz.: P: . ovdje 5C bavimo tZ\' klasicnim \'cklOrima 113 pravcu. IV1i ~C1110 od sada govoriti sarno 0 slobodnim vektorima. VeKrOrC ~ezanc ~({ pravu (nosac): q_ \'cktore kqji sc He mogu tl OdYOJlt:..2 Po.ic praV:1-nosac kojoj pripada orijcn1. \'czana za tacku su jednaka ako SIl iednaka sva cetiri navcdena elementa koji ill karakterisll .0 svog nosaca za k0."Llll (1"11«( _ _ snqer. . a rasto.

" a lacklJ Q u lacku QI' s1. . A.' postOJC --+ Skupove kolineamih.: CI::::: h!\ b =0 c::=. komplanarnih i vektora obicnog prostora obiljeZavacemo redom sa V]' J/2 i V3 · Velctor Ciji je intenzitet jednak jedinici zove se jedinicnj v~~(}r iii art.. r I a Q Sl." -.2~. vektori --+ -) 0 i b imaju isli smjer. koja tacku P prcvodi II tacku p. ••. --.27. Sll ({ i h dva koiinearna vektora i 0 ~f proizvoljna tacka prostora.: osobina simetricnosti. a zatim odrcdimo tacke A). ~ a .a/1 rna koji vektori iz V3 .'i a E V : osobina reflcksivnosli J ~. Veklori i lineame operaciie s vekwnmu ~~~~~~--------------------~ 1. i V dacema izvjesnu algebarsku strukluru. C EV.A" takve da je Za dva veklora pQ: 1'. Operucije s vektorirna 171 10 Vcktori c~ii su nosaci paralelne pravc zaverno kolinearnim vekl0rima~ s .j CI... a2 . -} Za veh'tOf l~ kaieillo da je paralelan ravni SI. Formirajmo poligonainu liniju na slijedeCi naein: izaberimo proizvoljnu tatku 0 prostora r-. jednake mtenzitele: 2. b. Ovako definisana relacija jednakosti meCiu vektorima ima slijedecc osobinc.:. (f C . R -> aka postoji transiacija prostora. osobina tnmzitiI-~~ vnosu. tada -)- na pravoj kroz tacku jedinstvcne tacke A 0.26._) ---7 O2 :::::AjA2.::. taka da lere U lstOJ raWL Daklc.. kqja je paralelna nosacima vektora -~. . A i B sa iste strane tacke 0."1ora a vektor ~ podijelimo njegovim intenzitetom tada je jasno -----7 B lakvedaje C/ ~()A i b ~OB (SUS) -? 1..3. relacija jednakosti vektora je relacija ekvivaiencije u Ako SI.3 Operacije s vektorima Skupovima V" V. koji su paralelni . tj.27 1f.1:ori. DoCima da se ani lTlogu translirati. 51. /\ \i h EV3: . o A i oznacava se sa Cl O ' Ako su pri tome tacke A i B sa raznih Slrana oel tacke O... iste smjerove. b=> h:::: -.. ZOVU se kompl~n~rnt ve. lada su vekton 0 i b suprotno orijen/isan!..~. ~i --. vidi (1)) r a ')' '1.:. Prema tome.. 26. aka je nosac vektora P Q - prava paralelna ravni 7r. a aka su ~ 1. Za Za v. Ncka su (I]..=oAI1_]AII' .1 a --+-------+-----~ B S1. Ako • a ort -ve1. =0 \. definisllci reJ lacije i operacije medu vektorima. --+ -)- . ~.170 1. ET-. kazemo da su jcdnaka i pisemo (I) --) 0) ---+ ::::OA). i i.~ kwri. . jednaki vektori su kolineami i imaju I.. Veh. . .. ~) ---. imaju suprotne smjerove..CI.lcdnoj te istoj ravni 7r.Q. 25.

!ednak. koji 20verno skalar i vekwra a . Specijalno -. 0+ 0 :::::: a.i. slijedi: zbir dva vektora Na osnov'u definicije sabirania vcktora i osobina kojc vaze za sabinmjc zakljuclljemo da je sIrup (T '3 .~ dO\'edcnih n3 zajednicki pocc1ak () C paralelo-grama trougla. koristimo pravi10 rrougio (SI. -+ -) --+ A B . i --+ :::! 0 ACB .::. tada.ie sa velctorom ako.. 't/ a.Ie neutraini eiemcUi openlc~ic sabiranja: Za s. t. ~.: kOlTIutmivnosl. ~ a ali mu . '7 (I J (j .::. a~ poslOji i tz\'. pmviio paralciogramo (Sl.. (3 ) sabiraI~ja veletora vaze siijedece osobinc /~ n cijljc pocctak u tacki () a kraj u tackl An lj vcktor 0:::::: 0 A.. Sablfan.a+ib+c 'i a..:r a.... Daldc.] Ovakva dcfmic~ia sabiranja 'veletora naziva sc provilo poilgona. ~. \/ a --+ E r~.!e ...3 J). S131. konstI1li- kojeg rcalnog broja LOll Ima pravac kaa c. 8130 Na OS110\.. VCklOnma 1..0" podrazmnijcvumo vcktor ..a = B A .. Vettori i lincarne olx:racilC ~." . suprotan sll1jcr vektora -. zit 17 =...Q-..Ie "elelor Ciji je intenzitct jednak intenzitetu vektora a.ie vektor . h.~ (SL30)..29).'aki vektor {{ E V. . kolinearan .~) komutativna gmpa . Z>:'l Po dcfiniciji uzimarno dn jc: vchorn a za > O.\ 0 :::::: n.1UUV110st i k0l11mati\-110sL tj.J.:.ic 0\'(1 vcktora 0. postoji vehar (f: E T taka" da je -. Oflcracile 5 VeklOnma IT~ Pod zbirom konacnog broja vcktOf(l o:.. I a I I -. a:. To . o~·h.. Ij.30) D3 asoCi.I. Z3 sabiranjc dva vcktora 0 1 .-c:. i .Ie smjer suprotan smjem vektora a Tako na primjer.. Proj:zvod \ cktar a S111JCf 111<1 o .I~ia veldora. Za opcracije -. I.U definicije iednakosti vektora i dcfinicijc sabira.:::.. mtcllznet I a c. 29. ':7 <I+t) . .le vektoI1l d1lagonale sanog nad vektorima . pravilo .. I:. eEl /3 : asocijativnOSL E (2) I:". Vektor 0: zove scsuprotni vektorvektora a i obiljezavacemo ga ~ (I.. osoblllc \locava na (51.. a <0./ .le {{ S1.::. b E f'.:' I a. IVicdutuL za a+ (I :...

= :t.174 1.ex abiljeziti redam projekcijc tacaka A.h\) . lj A B+ BC = AC i dokaii- 3 (i"u)a=:tlpa) mo daje ----+ -.\ ----7 --7 ----+ Posmatrajmo zbir dva veklora. Gdje nabrojane osobine vrijede za sve vektore ..34): A lacleo van nje. obiljezavacemo je sa Af (tj. 33.+:tb J ~ Stay 1.34 'kJ • ii-b· -b V' ProjekcUa vekwra A B 11a ravan IT (pravu Stl !) je duz 11. b pri cemu cerno sa Ax.4 Projekcija vektora na ravan i osu (5 ) (-1)(1 ~-a. Projekclja zbira vektoro no ktora no OSl{. Vcktor . :t a+bl~:t. C...j. B. B i C x (SUS) .+ (.' a ~ je nuia-vektor. aka JC ( ) III a ~ a 0 ' Posebno isticemo da je 1. AI) ali (a>O) B' A~B A B • .C.. (-.. (s1. Vektori i lineame operaciie s vektonma 1. a) r 2'. .iednake pro]ekci]e. redom projekcije tacaka AlB na osu 1.h zovemo razlika vektora {/ 1 b . i sve skalare A 1 . ----+ Pr.li).li. gdjele fk . --+ Sl.ednako jt Zhll'li prqjekcijG tih vc- (J~+. • . A I (A/ HI) g(~ie IT A) i B1 (AI i B. c ali (a<O) SL 32..) redam projekcije tacaka B na ravan (pravu I)..). Mnozenie vektora skalarom ima pored (5) slijedece osobinc: ~ ~ ----+ ~ Pr. gdje su AI i BI odakle zakljucu]emo da]c (" kao vektor 0 1 :::: AI 8" . Vekto ~. (sL34) Ocigledno da Jednakl vektori il11aJu . Ex na OSU . Dokaz~ OSll .4. ... ~ i a Icos(J.. orUentisanu pravu) cija ----+ -. ' a::::: '. Posmatrajmo sada vcktor a:::: Al C' i osu ! (da/de.+.C: (A. Neka]e I prava (a tr ravan) (SI. kao na Slici 34. a ~ A. Pn~iekcija vcktom na ravun i oS\l 17=.. k~ii obiljezavamo sa .33).11 Operacije sabiranja vektora i mnoZenja vektora skalarom zovu se lineame operacije nad vektorima. --> --> je orijentacija (smjer) zadana njenim ortom SI... Projekcija tacke A 11a pravu I (ravan 1[ ) jc podno~je nom1ale spustcnc iz tackc A na praHl I (ravan 1f ). (AB+ BC) ~ Prj (AB) ~ Prj (Be).

--+.L Vektori i lincarnc c:ncraciic S vektoT11mi j~. ! Nil osnovu dei'inicijc l'l1noicnja vck1Or3 skalarom zakljucujemo iz posljednjc rclacije da su vekion c.." \ Sa drll gc stram~ -----'t -----'t i --+ n ... Be odaldc jc (~--7\ T' B. ~i. aka su -. Pr.. -j- PrJ AB+BC) = Pr..3() imamo Nek:l su c. -) Za VektoL A.ava njihovli lincarnu zavisn051.: (x:c: ill c:::: (x:c.--'} ~ .-----:-=- . A _ _ _ _ ~x B~. A B Zaista _ JZ SI.. ( . DO/UlZ.C.. Stay takodc vilii za konacan zbir ~.-J. c-.. C • ~.'nostJ j komplanamosti YeklOra 177 -----:.A.ia dva \'ck10:a IZ r C~jl su ruzvoji po bazisll Ako Sll vektari x y koiineami tadn su ani ljneamo zavisnL (X).-:..imamo AB -" zatvarasaosom .. A 13 .: ~j vaii /3}'. 0) = --). /)vo vclclOro st! linearno zaVlsna aim svaiw dva veklOra I::: V. IS1'0 tako nijc tesko pokazati da jc --+ ' --> 111(1 koji Pr. .. ·0.e:: i c~. A (' :::: --7 --+ i X I I c:::. til -7 C:.o Sl. . ' Pr. kolincarni. C. \j.. fI vekiori Cl i c:: lineamo zmisni. .--'>- Pre A B + Pr.AB: ------0.. vektori 6'1 i c:.BC iii! Stay sc anaiogno dokazuic 4"1 ostale slllcajcve.AB +Pr. -+ ABi cos{):::)cPr.rugao 71'~{J_(sL36). . su irnenrno zaVlsno.. Ncka 511 I B s[{Jno aleo SlI kolincarm. leao i vckwr Odaklc.:.A13 Ali! cosO = _oj. l1cka.. SlO 1zmZ.i. 36 .: ---. l }. kolineami.. Obrnuto. .I =: Pr. i A B-1. = }... Uslov kclinc.. ] j' ma ko. Ii.1(: tjzmirno cia jc rasporcd vcktOr<l kao na SllCi 35 Tacia JC Pr.. B C = I A. tadu uvijek posiqji skalar a ciji proiv/od sa jednim vcktorom dajc drugi vcktor..elctora. . vektor -. (X::c~_ /'" (t-_::.cALji:::: A JAH! COS(lf -- cos(}".~An AB gradi sa osom x lSLi ugao (. 1. -" Pr"r-iAIJ1=! -/.5 lJslov \wiineamosti i iwmplanarnosti vektora Stay 1. Prt AB. C B~ ~B B._. : ' .. . R.::..: a:...

. svaka [ri veklOra iz V'2 su linearno zavisna.e:.. Svaka cettri vektora iz V3 su lmearno zaVlsnCi. h SL 37. dva vektora su kolinearna aka i samo aka su im odgovarajuce koordinate proporcionalne u datom bazisu..Ll odrcdenu nosacima vekto- ~.rr Dakle.a::c 2 . •.3 (St]7) adakle ]e / ~: tj e. ). j (. veLtora ... . Ako su ma koja tri ad njih. e. ~) --+ I c-" na zajednicki pocetak i uocimo ravan j[ odakle zakljutujemo da su vektori e1 . No kako je c3 ::::0 :::: a+ b .cO. to je Sw predstavlja lineamu zavisnosl vcktora iii Aka su ma koja dva od vektora el . Konstruisirno kroz krajnju tacku D vcktora ~ pravu paralelnu . --. i ~). odredenu nosacima vektora ~: i . e~ I c3 su komplanami. koji SlI dovedeni na zajednicki pocetak (). konstruisimo tada kroz krajnju tacku jcdnog od l~iilL rccimo.~ prave paraicInc vektorima c-. TadaJe Stay 2. Dakle. a 2 C2 + a 3 C3 c]. Kako Tr. - --..(\ c 1' e- i c.L recimo e~ .L]e~ a 0: 1 e:.5. ::::().. Aka jc recimo koiineama. neka su 4 4 4 recimo ~.\ hneamo zavisni. ~ . Tada posta ih dovedemo na zajednicki po. -. c2 ]e .... Uslov kolineamosti i kompJananlUst1 vekwf'-l ]79 gdje je bar jedan od a. Posljednju relaciju mOZel110 napisati II obliku ~::::a2~~+O. a2 . Pretoostavimo da rna koja tri ad vektora :2'..: Jer su {! c.. Tri vektora su !inearno zavisna aka i sarno ako su komplanarni. -. cetak sva tri su u jednoj ravnI.. ¢o koiineami. neka su ej c:'.~ ma koja cetm vektora iz . i c.~~ i ~ komplanami.~~ . su vektori c2 i c} u rawli Stav 3. (j. nckaje )':[': +/"2C::: Tada]8 +. : h . i ~~.. lineamo Zc'1visni. Do/wz.. SlI Cj ::.. tj. Od110S110 h j C.c: < I c.. ZaiSLa. t I .~: Dovedimo sva tri vektora 7[ ~ <~. vektori ~. Obrnuto .I' . Ako rna koja dva ad vektora c]' c 2 i c 3 nisu ~_ ~ ~. Neka su vektori ('i.: . tada na osnnHl prethodnog stava vektori je ura-v11i veklon .~ nisu kornplanami i uocimo ravan ra . iada gd]e ]e c]::.: . komplanarni. --+~) -) to su i vektori vcktor 4 pa prema tome i njillOv zbir.. : 0:. tj V~ ])o/wz.f: O..1 • ' i . c2 I c3 linearno zavisni...178 Vekiori i linearne operacije s vcktomna koef1c~ienala t. tada imamo a i fJ razlicit ad nule. Uj kolincam.

rciaci. kao hncarna kombmacUa vektoro ('). I = 1. X I . po bazisu c)' c2 Koeficijenti C.= '}. vazr /. Jer bi u protivnom bilo bar jedno --.ios da pokarell1o da se vektor x jecinoznacno predstavlja kao iineama kombinacija vektora cj ..loCi.}. Lada vazi: Stav 4.._) sa c3 lineamo nezavisni. -. ).}~ I _.. i ~i.5.X 2 ' c~.C). -----7 -} .] cl + )~2 ('2 + )~3f3 . .':.: () -) --+ --+ X. (1' N!vj. --+--+ A. Cz ~)- neka je (3) -) X ::::: Y1C~+ 1. dooi. Kroz iii tacku Af konstruisimo praHl paralclnu veklOnI c~ i njenu presjecnu tacku -. predstavlja razlaganje proizvoljnog vektora . relacija (4) -.iamo proizvoljan vcIz posljcdnje relacije 1110 S obzlfom da su fl' e~ I ( iineamo neza\lsni dobi. JasnOIC dale . Na osnovu s1ava 1. tri lil1camo nezavisna vcktora iz klO1' lStOg prostora. (. Dakle. ON=c NM=c" MLbc" " -. i prodornu lacku 1c prave s ra\11i /f obiUezimo sa M. u nekoj bazi obiljeZavacemo sto JC supromo usiovu stav3 da su velctori c\.ie bar jedan od skalara )_. (. tj. -+ ~. X :::::x'lel+x~e:+x3e3' s nosaccm vclaora Tadajc C" obiljezimo sa -----7 -.ick su iillcarno zavisna. c~ lJ tom cilju pretpostavimo suprotno.6 Ori.:ijfl proslOm V~ I XI "eldOn! C.e i na drugi nacin predstaviti 1 C3 ' ~j.ia~ x pros(()ra V. -----7 C" =(!D=ON+ NM+MD.23 i i .:. moie se no jedinstven naCin predstavlli iSlo?..:. c: i A.X~e3. C. Ori. cetiri vektora uvi.. dim 1<. * (). U obliku (1) [)o/wz. Kako . x+ /ute)+ X=c~--i-. OduzimaJUci od reiacije (2) relaciju (3j. : : : 3 .ie Ost3:Je . to . 1z . obliku lineamc kombinacije vektora e). U da se "cktor x moz. * 0. iz F. U.3 razlicit od nule. kolinearni.. C.4.ic (2) dobijamo .f 2 I c3 Ovaj staY. :::::----::-.'-.jeniacija prostora 1/3 Nella Sl1 C1" C J C.: 0 --+ I Vehor x Cije su koordinate i x:. c~: lv! D.iCf su parovi veldora ON. --. ]v' (SL38) gdje je -. c] proslOra. Vektor 1 X Y:C=-T Y 3C:. --> x~ A.JC ---+ ---+ --+ -----7 ~.1CnttH. ustvari. tvrdi da rna kqja tri lineamo nezavisna vektora Cine baZll prostora V}' \j.1:3 U (4) zovu se koordinatc vektora x u bazl Cl . (2) gdjc.

39.182 1. tj... Matrica. Maze se pokazati da se sImp svih baza prostora razlaZe na ova disjunktna podskupa. :::. -). ---). e{+ b22 e~ + b32 e~ . e. drugim vektorom ~ a treCim vektorom vck- tor ~-~.)- (5) Detenninante matrica A i B uvijek su razlicitc od nulc i istag su znaka._. e~. --j- -)- -) c]_ c:Z' c3 u bazu et. Bazis ~. Vektori i lmcame operaciie s vektonma 1. . matrica prelaska iz baze c~.. _.~ prvim zove se matrica obmutog prclaska. a matrica ~~. Neka su e1. Formula (5) je fonnula za prclaz iz "stare" baze u "novul! a formula (6) . Ako rotaciju vrsimo u smjeru suprotno krctanju lcazaljkc na casovniku tada bazu cj . I I . ---). bazu C1.)0 bu.. -). el dvije baze u prostoru V3 od kojih cerno prvu zvati "staro11111 a drugu "novom" baz0111.. koji imaJu to svoJslvo da sve haze u jednom ad lih podskupova imaju istu orijentaciju. c3 .1. negativne lijevim. e3 1 er. c~ pri njihovom razlaganju po bazisnim vektorima ~. (Villi III poglavlje 4.. 18l Aka su bazisni vektori prostora V3 uredeni. Svaki vektar "nove" baze moZe se na jedinstven nacin prcdstaviti kaa linearna kombinacija vektora Hstare" baze. "2 sni vektor) aka ih posmatramo iz kraja vektara _. a aka rotaciju wsimo II smjeru lcazaljkc a 12 a 22 a 32 Gill a 23 r~~. drugo slovo drugi vektor bazisa i tre6e slovo trecirn vektorom bazisa..) . trecim p prvim vektorom smatramo vektor . . -.. (6) ~ .. -. u n i p. "-)- vektor) oko pacetne tacke 0 (sL39) da bi se on poklopio sa el . odnosno inve~ rzna formula. e~ . koJi drugi i koji treci. a svake d\~je baze od kojih jedna u jedna111 a druga u drugam podskupu i111~U suprotnc orijentacije Ako jedan od iih dvaju podskupova nazovemo pozitivnim a drug! uegatinu!ll. c2 ' c} zoverno dcsnoll1. -~ ct 33 J --+ --+ -) ':2 tiJe su kolone sastavljene od koordinata vektora ei. -> -. b13 e{+b23 e~+b33 c~ . dmgim -. zna se koji je od njih prvi. e~..Ie detenninanta matrice prelaza izjedne u drugu pozitivna (negaii-vna). potrebno je j dovoljno zadati 111a koju njegovu bazu I proglasiti poziti\"llim svc haze koje su sa njom isto arijentisane.~. i dovedeni na zajednicki pocetal" tada pri zapisivanju bazisa.2'~. Za dva bazisa kaZemo da su [Sio (supromo) orilenilsani alco ... au bazi . tada kaiemo da je taj prostar orfjentlsan. Taka naprimjer u bazi ---'> . -·f --+ --+ (prvi bazisnJ (drug[ bazl- --+ --+ _. -: :::::° 12 c1+a 22 C2 +032 (:'3 -).ie formula za prelaz iz "nove'! baze u IIstaru" ili obmuta fonnula. --). e2..bllet+b21c~+h31c~ -. tj . UriJentllClja prostora V~. --+ _. --+ e. zove1110 desnim (lijevim) u zavisnosli od toga u kame smjeru treba za najmanji ugao rotirati vektor C1 e1 :::. ~j. vektorom smatramo vcktar ~~.. lj . c2 .> -. C:esto se pozitivne haze zm'u desnim a i obrnuto. Da hismo orijentisali prostor V. e~. ~. --+ Co (treCi bazisni vektor) e1 :::..:::::al~elTo21c~+ct31e ~ C2 c3 =oI3el+ane2+o33c.~. -) ----> -) _.. tj del (AB) > O.6. slova kojim SU oznaceni bazisni vektori pisacemo U onom redu u kome ce prvo s10vo oznacavati prvi vektor bazisa. svaki vektor "stare" baze moze se na jedinstven nacin predstaviti kao lincama kombinacija vektora 'Inove" baze. ~ zove se matrica prelaska iz baze desna baza S1.

.wnw ako]c du/cr l'Iula. prostora 1"3 obiljcz. ~).r nije nuia vektor ii -.1") iii x y Prijc nego dcfinisemo skalami proclukt dva 'vektora dcfinisaccmo ugao izmedu l\iih. Aka je i . x.lu sc sa .'l1dapaju. .0 sliJcdl da Sll ortogonaini. ---.Y 1 . (1) \·a. Neka su vektori x J J' oriogonalni.2 Osobine skalamog produkta Skalami produkt vektora ima slijedecc osobrnc ~.1 Defmici. 4(). lada tah·'ll bazu zO"vemo ortOl1ornllranom hazom..: .) ::: O.i.. -) -)- (x.x) .a- i dcfinisemo ovako _. I).x)=!x: _1.paizusiova (x. oko w.1')=(. Vcktori orrollo-rmiranc baze. E 2 ' njihm·j pra\'ci i smjerovi poklopili. o x=(x. j i ako su aba Bula vektari. (. k Daklc skalarni prodllkt dva \"ektora je skalar.y)=i xli ). Alla. pa Simlarni produkt veMora 2. ~i. :. Prema tome x iogno zakljucujemo da iz (x. ~'.cke 0 jedan od njih da bi se x j j'.- pravac nula vektora nijc dcfinisar. nck8 jc (~.ic skalar (braD kc:ji obiljczavamo sa Za dvijc urcdenc trojke nckomphmarniil vektora kazemo da imaju (x.I ortogonairu korcsponciIrati Jodan rcalan broj koji como zvati skalarmm produklom vckto- 1'a x y i obiljcZavamc ga sa (x. S tim u vezi treba vid... Ako jc jedar} ad vok-tora x i y nub vcktor to . Tada je cos j e = ().y)=O irelacije(])sljedidaje Ugiom izmcdju voktora zovcmo ugao (J ciji je zajcdnicki pocctak tacka 0 (S1.\ 511 ga mO±e1l10 smatrati ortogonainim prema 1113 kom dmgom vcktonL..184 Skaiami produkt \'ektoril 2. koji .1'.iedan ad \'cklora tadaje I x' >0 .w s[.\:! . Aka su bazisni vcktori llzajamno ortogonalni jcdinicni vektori.1 coso. Aka ni . Y' >O. vektori x 1 l' Srt orrogona]ni..u x) = . . Ugao meal] vektorima x i y je pozitl- van.j.. tada cemo pam vcktora (x. Stay 1.. za koji Ireba rotirati. do pokla- 2. i = 1 tada je ().. poglavUc :. (x. -J>:. pan. y) iSilJ orijcntaciju ako SU objc dcsne (lijeve) a suprol1lU orijentaciju aka jc jedna desna a dmga l\jeva . r ili Vo 2.:1 ljamo 02 SU oo\'cdeni na za. posto je vcklOf8 iz V!. aka sc roiira vcktor x u suprotnom srnjem kazaljke na sam. kOJ8 pretpostav-. Obrnuto.jcdnicki pocctak. Dva vekrora su orlOgonaina ako i .{ It.lCli III.PLY =! 1'! ·Pex . 4 SI.1c jednak proizvodu intczitera tih \'cktora i kosinusa ugta kqji oni z.2 O!~obine skabmog produklH Analogno (7..)' vcktori .l:):::j . SI:": uvodi pojam desnc (liJc\'c) trqikc nckoll1pianarnih 'veldora Shtiarm jJf'odukr dva vektora c' i ..1-' .y)=o y~ jcdnak nuli. I~fih()v skalarni pro- J)okaz.ia skaiarnog produkta Ako su i Y ma koia ciVil je prcl11a (1) skalarni produkt vcklora x (X. rc cos (I = 0 odnosno 0 =~ . T.40). )' -.

:. j. II.a e ugao izmedu \'ektora x 1 y.x) -. 4. (]1 Dokaz. Skalarni proizvod dvajl! veklOra x i y cUe Sli koordinare bazi i. k) = () .+ :: .) = . i'= (x.. to je" . y.}).+ y) = PL -. :.) c_. --.. yto prethodna jednakost posta]C ~:: odaklc ]C 1z rclacije (2.}'3 u ortonormiranoj bazi. -. I'U'I. (). tadaje ..':1..--> 2. +X.}) = (k..k) = U . (. k ortononniran.. j.k) = 1. ako je: ---'> ---'> :0:: .0. -+-J. -. -. Pretpostavimo da to nUe slucaj.....y. i).j. Kakoje PC): Kako je bazis i. jednak]c zbiru prOlzvoda njlhovih odgovarajucih kordinata.11 II.-. -) S Kakojc Pr.) = (7.. k):::: .x)=1 xl -j xl case=! xl. . tada vazi: Stay 1.p> o.. U.)':i:O:: 0 ocigledna. ::::IX'I cosO..11 11..7~ I . k Xl' X 2 ' X3 i Y!. za .(j.. dobi]amo cose = .y)=lxl·lyicosll=lyl·lxlcosll=(y. y ...]86 J _ Vektori i Iineame operacije s vektonma "'. (Xl 7-T X 2 j-t. (.(7. i relaci]e (1) zakljucu]emo da su dva veklora --. .to]e Iz (2.y)=1 -. + Pr. x. -... adakle ]c. x/..)+)-':..(.II.. ---'> "0) X Xl i+ X. imamo (.h + x:..za 111dJ.: j + x} k .7) + x. zaista je _.x.. k .:./.. I cosll =!1111111111111 dll.") Osobine skalamog produkta 187 6. y.H )e.~.'. Dak1e. X"2 =(x.1) stava 1. =X dobijal11o I PL..+ j.. k) (J.1 cos(lT-lI) =-111111[=.)' .). Na osnovu osobina 5 i 6 imamo' 1.) = 0:. /)'1 x..U.}').):o::! -.(k.x -+ x .. z nula vcktor onda]c osobina (6) lz reiaclJ" (1) za y .(7. ---+ ----> •• ..-l- cosiJ=: xl 1---'>1 . j) = (I . (x.1: ortogonalna aka i samo ako je 6. k) + Xl y...l' ·i (x. . ! ) + X 2 Y2U -+ -+ 3. Xl Y2(k. )'=J\ 1+y:.h -/+ J': 7+ y.• =1 ):1 .)+(.+ y. (x.(x.1) (1)..:VI + x2 .(}eX)=Jc PL. Yl 7+ Y:: 7+ Y3 j..--" -+ 2 ---+.Y2.-+ xii yi . -+.). k) T Xc Y.. -+ x::::Xj i+X~j+X3k. Ji~)=1 /e..Xl x... !X ~. PLY =i Y Pr.. -t.I' Buduci da]c Pr"(.: Xl J\ + X 2 Y: + Xl}'.(k.Tada na osnovu osobine 4. toje (i''/) = c7. (:.O.y.. cose i Pr--->. Dokaz.-. -) U.•.1' (X. Ako]e jedan od vektora x. tj bazi 1.x~ k.).

--) k .\". vektora Vektorski produkl dva vchora jc nula vcktor ako iii .f+X3k ~ ~ .J'2'Y3 koordinanle vektora .:::.1cnlac~ic ..1: .r Y J Y kqji ohiljcZavamo sa [x.J: jxi::::-k: X k>~j=-i: -\- Ixk=-·j VcklOrskr proQukr dva vcktora .:.r J y II orton0l1111ranOl ugao inllcdu v\:'bazi J.1 Definicija vektorskog produl{ta 4 -. 5' i >< i .X:.::.:. (.v><x).(kXk.::.icdnak i x i: Y Isin e.r. k .J i YJ..: Xi kao bazis i. ako su: -.: /0 .l= Xl Y: k- Y3 7-X::. >< y) f)( -i\cka jc r" ..oji jc Ollogol1(]lall na s-vaki 00 vcktorn lma takav smjcr dJ \'cklOri ori. 0: i x j :::: k. ---'.::.1'.->( j) .: j x j . -.: ---'." Osobme vektorskog produkw 189 lntezitet vektorskog produlda brojno je Jednak povrsini paraiclograma ko- nstmisanog nad vek1orim3 xi)' 3.. X1. .-.1-]. k . gdJc..1"2 . ~\- SL 41 x::::x] i+X2. -) k x k .) / ?y ~ .1' . cine uojku vckiofa iSle ---c--X~.:::.2 Osobine vektorslwg produkta Kao direktna poslJedic3 definiciJc veklOfskog produkla dva vektora. jc vcktor 1 C:iji jc Il1lcziwl.i..Ie bar jedan ad l~iih nula vcktor Sll ti veklOri kolinearni ? :rxy.u(x -. G (x.\' [.::. Vektorskl Drodukl veklor<l :. ()c x) x (p y). j+y:j+Y3 k 3..h k+ X2 }'3 ///?. ..le Ako {. 3."x 3 . tada je bora x J . k Y.y)xz. dokazuje sc da vcklorski prciz'-:od ima slijcdecc osobinc: razvoji yektora x 1 y po bazi i . tada . . i 1 k x~ xxy-I.1'=).k ononormirana baza U V" <l X J Y proiz\'olini vcktari iz "'. i -)- kxj::.c. K. (s! 41) xk)+X~Yl(kx i)+X3 )'2(/. : -1"\ IV i' 1 .:::. y] ili -) -) -) -) ---'.::. . .ic -..:.:xxz+yxz SlJ i.! . ektorsld prodllkl..X3 1'.l Daklc..::.

..J. vehrtora x.. Apsolulna vrijednost rujesovilog produkta Iri nekomplanarna veklora jednaka je zapremini paralclopipeda konstruisanog nad vektorima 0) u zavisnosti od toga da Ii je trojka -+ -+ --.'. -. ~~ Ovo Je ocigledno ako su vekiori ort vcktora -+ -. -+ --.. tj. ).>=(.a -+ .x.z)=±V. -+ Z. y i z vazi (xxY. pri cernu vektori x.. / 4. odno- --. --> (xx y.. proizvoljni vektori iz V3 ko.')=(. (yx z. tada bi z.y.. y i z su komplanarna aka i sarno ako je (x x y. y.0 sto je suprotno pretpostavci. --.a) tada JC :::: S ~ .x). 4.2 Osobil1e mjesovitog produkta vektora 191 _) -c\ --" ---? ----'. -+ x .) -0).190 4. -+ S1..) a ~ . . Mjesoviti produkt vektom 4. Pretpostavimo da ni-+ _.42. z) = (x. X..)=(S.j. x j: -0.=SPL ~ Il(J ~ No kako Sil trojke x. . .> -+ 3.~> 1:.yx z).X). -. z i y.1 Definicija mjesovitog prodnkta tri vektora Neka su pocelak. je broj koji obiljeiavamo sa <-..2 Osobine mjesovitog produkta vektora Mjesoviti produkt tfi vektora --. z) ::.Ie ~. -. z isto iii suprotno orijentisana od bazisnih vektora. Pri cemu je <. -> koji je jednak skalarnom produktu vektora x x y i z. Za ma kqja tri vektora x.:: 0 Neka su vek10ri '. j:.:.x)=±V to jc -+ -+ -+ Kako je Pc z sno = ±H .):. .y-. Mjesoviti produkt vektora 4.)=Sln~Pr-. lada Je V =S· H .. II. -. Y i . Zaista. iz uslova (. Dakle. .):.y i z komplanarni.. 2.Y. y. suo Tada zbog komutativnosti skalamog proizvoda mo._... -. jer aka pretpostavimo suprotno.11 7 1.):::() slijedi da su vcktori Mjesoviti produkt tfi vektora ..)=S(~~. Ocigledno.x). T ada jc Pr ~ z "" 0.. Tri vektora x. -+ bazisni vektori..111 .J\no cine trojku koja ima istu orijentaciju kaa i -. y. konstruisemo paralopiped (S1. irna slijede6e osobine: ._. imamo <-.( -. x isto orijentisane i buduci da je -+ -+-+ Il(.1i su dovedeni na zajednicki Obmuto.Z y .z)=(yx z... ako nad -.zen1o pisati -+-+ xx y. y. gdje jc S povrsina osnove paralclopipeda a -+ _> .yxz)=(yxz. (x.'1prcmina paralopipeda konstruisanog nad njima bila razlici1a od iluIe. -j. a H visina paralelopipeda. komplanami. -+ -. 42. (xxY. pa .. ~ i z kompianarni... --.> > 0 « -+ -.

c;

lvi]es()vHl produh

vckton~

4.::_ Dvoslruki vcktorski produkt

- rcdom
11

bazi

i,l:, i.i. alwjc
x = x:
I ---:---

4.3 Dvostruki vel,torsld produl{t
Xc

x- J --i-

Ie

.., -,
<

-}

Da bi izraz C/ b· c imao smishL mora se oznaciu porcd.at mnoicnja, .leI' asociJ(:lli'-11i zakon kod skalamog mnolcnja vckoira nco vair. Dakk. vck10ri
" - ~; ! + z; J i Z, k tada jc 1ahko pokazati da vaii slijcdcca rciacija

C/·h

·c:

({·~h·c

x
> --,

511 II

\

x

Y

1
L

.1'1.
"""3

(I)

opstcm siucaju mcdusobno razIiCiti. Prem<l tome izraz kakvog smisla.

[!.

c ncma 111-

N cka su sada vcktori
Stl

a

h pomnozcni vektorski. Tad(l jc

a >< b tlliwdc

Sada. na
x= JC

OS110VU

osobinc "

rclacijc (1) zakljucujcmo dn
:: =
(z
,~

tri vcktora

vektor. Ovaj vcktor l11ozcmo pomnozili nekim yektorom vektorski. (al
C,(-'
-;

skaiamo, iii

___,_

komplanama ako i samo ako

Proizvod

.c

predstavlia skalar tj lnrdovlfi

]Jrollitl vckroro

:x
Z-;

(b) Izraz C/ x. (in; c)
I 2:::: (-=-I ~~.

ZOVC1110

dv()srru/ef l!ekror.'-;ki proa'lIkt i oznacm·'amo sa
komutac~jc

Ako vektori x -= rni, tad8 jc

(XI'

~~.

,1'

=

z.'\) nisu komplana~

l C! • [ b. c Pos(o Je

-,

-;

JJ.

GOlOVO

jc oci1.o da ovdje ne \'aZc zakoni
OX c
h x.

i asocijacijc

,gdjc je

x
1-'-

X
y~

-,
ax

c

(7X

t)XC

l..{;,

z_

Z3

slijedi da zapremina parcleJopipeda konstrisanog nad vektorima
xx.
.~, J'
Z

Sll

vektori
{Ix.

OX c

n
"",

I C

l' -7=:

v;<

;;' j - . .

'}'

! _. Xx:::

. v =

kompianami (vidi SL42.b). Prema lOme oni su lincamo za,isni.
-> --.

~j.

vrijcdi

ax (bx. c) -:;;; aUT jJb.

Pokazujc se da .Ie
a=n'C

'"

{ I -,

/l-=-o·b.
-,

Prema (ome iz (1) J (2) sliJedi
._> -)->

,-> -----+

->-,

ax(bx

c)~

(a· c)o- (a-b)-c

194

4. Mjesovlti produkt vekloHl

5 Zudaci

2. Skup V:c svih komplanarnih vektora, kOJc sma ranijc razmatrali i u kome sma definisali lincarne operac~je sabiranjc vektora i mnozen.ie vcktora skalaroru .ie realni vektorski prostor. 3. Skup V" svih VeklOfa obicnog prostora jc takodc reaini vektorski pros[Qr II odnosu na definisane operacijc: sabiranje vcktora i rnnoz.enje vcktora skaiarom koje su definis3nc u pogiavlju 1. PrO\:jeriti ·L Dokazati

SL 42.b

5. Dokaz.ati

sto se moze simbolicki zapisati U obliku
_) _) _oj.

6. Neka
(3)

511

vektori a. b. c nekohncarni. Dokaz.mi da iz

[;,7; J:::[h.;~ ]=[ ~:.~;]
si~jedi

Rciacija (2) se jednoslavno dokazuje. ako se llzme

a + h + c "'"

0

i obrnuto.

~ -, [b. c ]
odnosno

~

Ii'
,b,
I

j b.,
c;::

b1
c3

~ I

!b,
Ie,

b3i~/ - !b, !
ell

-, -, b3
C"

-)
"

/- I

Ib l
'ie,':

7. Odrediti ugaa medu veklorima

s

i I , aka se Zlla dft su vektori

!e]

Ie,

p::::s+2t i
mcdusobno ortogonalni.

--->

--.

q::::5s-41

8. Dokazati osobine vektorskog produk.ta

-,

-.,
J

~)

~>

-)

~

k
b3 j
c}

a) xx y::: - yx

X ;

b) AXx J'::::}c(xx Y)

[~,[b,Zll=

le,

I'

~o

al b
3
1

°2
C3

Ib C

l I

!b, bzi I Ie, c:'i!i
10. Dati
Sll

°3

9. Dokazati da je
->-~ -,~>--->~,->

(x+ y) x z ;;:: xx z+ yx z.
vektori ;;;:: (l 1,]0,2);
--->

odaide posh]e izracllnaVdD.la date determinante dircktno shjedi (2).

h::: (4,0,3). Naci jcdinicni vektor
4

c. kQji

--->

jc ortogonalan vcktarima a i b i tal0.'ag je smjcra da trQjka ({: b, c ima istu

-,
arijcntaciju kao troka baznih vcktora
j:

j: k .

5. Zadaci
11. Aka su vektari [;, definisane lincarnc operacije sabiranje vektora i mnoienje vektora skalarom iz polja R. koje sma definisali l!
Sll

b]: [b, -:; ]; [c ,a J komplanarni ouda su ani i koiincami.

1. Skup

Vi svih kolinearnih vektora u kome

Dokali"lti

poglavlju 1. je realrti vektorski prostor.

1%

1, hoonJinatni slsteml l1 ])rostoru

._OA (51.43). Cijije pocetak II koordinatnom poc,ctku a kraj u tacki A, zovcmo -, -, -, -+

PETAGLAVA

radUlIsve!aornmtacke A. Kakojc r :::::OA iz [-'3' a c".cl"c: haw u V, -> to S8 vclum OA na .iedinstvcn nacin maze predsL:1viti U obliku
-t
->
-:'

-)

OA::::: x (\.+ ye l

ZC.~,

ANALITICKA GEOMETRIJA II PROSTORlJ
1. Koordinatlli sistemi prostorll

gd.lc su

X,J',2

koordinate vektora

II

bazl en c1"c:. Koordinatc rna kog ve-

1<:lor2. u bazi

cx-c,.c. Z\'accl1lo koordinatama tog vcktora u koordinatnom

sisremu 0 x J' Z • koji .ie odreden bazol11
Il

L I Dekartov kooniinami sistem
~eka su
c". c,',c~ tri nekomplanarna jcdmicna vcktora

Cijl jc ZJ.icdnicki po-

cClak u proizvoljno.i WClO () Daklc. veklori c,. c\,.e_ Cllle jedml b(lZU proslora

T<.

Odgovan~iuce

Dosace (prave) vektora

Cr(l'.e~

obiljcZllll0 sa

SI.H
BUGuci da svaku tacka prostora (05im koordinatnog pocetka) jcdnomacno odrcaujc ncki radilus vektoL to proizvoljnu tacku A prostora karakterise ureden~ tro,ika bro)eva x,)"z kojJ se 20Hl op,\';im iIi qfinim lwordinatama mckc A. Na tai naCi11. 5vakoi tacki A prostora odgm,'ara .ledna i samo jedna uredena lrojka' brqjcv8 X,)'-,2 koji 811 njenc koordinatc i obmuto. svakoj uredenoj tro-.ici brojeva
X,,l' j Z

() x. ().1 J) z Pravc () x () J. 0 z zovcmo koordmal11ll11 osama itO: osu Ox apCISl70!1l osom. aSH 0 y ordmarnol17 osom 1 OSH 0:: aplikmom. T acl~a 0 zove se koordinatni pocelak. Tacka () na svakoj ad osa odrcdujc dvije poJuosc ad kO.iih (:C1110 one Ciji se smjerO\i poldapaju sa sn~lerovlma

\'cktora c'\"c~:.. ~~ zvatipozilvnzm a druge nef!,atnmim Skup triju osa Ox. () y. (j z , koje DC Ide II jednoj ra\'111 i prolazc kraz jcdnu za,icdnicku lacku 0, zajcdno sa b<:lzom crC',,,c; . ZO\,C1110 ()p.~n ill ajini Dc-

oclgovara jcdna

j

samo jedna tacka

prostora. Koordinatc tacke pisacemo u maloj zagradi, sa oznakom tacke lspred. ~1. ako su brojevi x,y.:: koordinatc tacke A tada CC1110 to pisali

kanm' koordmmni sist,cll1. Koordmatni sislel11
od toga da ii baza

JC

desm iii l~levi

11

zavisnosti

A (x.J'.z).
A.ko su koordinatne ose

c.\.. c.\, c; imu desnu iIi lije-nl orijentaciju. l\1i (:emo se

0 x,O y. 0 z uzajamno ortagonalnc a veklOri

uglavnom korisliti desnim koordinatnim sistemom. Ravni x ().) . x 0 z yO:::
zo\'u se lwordinatnc ravni.

.icdinicni vektori, tada koordinatl1i sistem () x J' z zovcmo provoub

(] illl1

Ncka je u prostom da1 opsti Dckanm' koordinatni sistem koordinatni bazls

0 x.:t' 2 ciji jc

Dekarrovill7 slstel}10111 11 prostoru. Kako jc 11 ovom slucaju

baza

~:,f:",;;:

Ako je A proizvoljna tacka prOSLoTa, tada vektor

, -,-

-, ortollOImirana. to cemo vcktore

;;:,;:,,~-; obiljezavati redam sa

--+ z~(r. Koordinate 0 i z promjenljive. a koordinata na ravni koja prolazi kroz asu 0 z 3. / 171 1. Naravno. cime tu bazu posebno isticemo. da uvijek mozemo prijeci na orto~o~iranu bazu.::::(. Koordinate p i z promjenljive. 0 y. k . polarmm uglom (J i aplikalOJn Z Brojevi p. u bazi ---.z vektora . Glava tri. i osa () z treea osa. Uocimo Dekartov pravougli koordinatni sistem u prostoru ciji jc kaordinatni pocetak O.lama (I) su ekvivalentne reiaciJe. zaklapa redom s koordinatnim osama odnasno s njmla pripadajucim ortavima x v cosa"" -.'I. . Koordinate x. ---. a tacka M u prostofll potpuno je odredena vclicinama p: f} _ i z tj.b tacke M.:1' 1. Prcsjekol11 dvcju koordinantnih povrsi odredena jc koordinantnim linUamo cija svaka tacka ima dvije koordinate stalne a jednu promjenijiw. NOll1mlna projekcija M tacke M prostora na ravan r._> ~ Neka jc 1[ ravan. ko- smUSl njegovog pravca.ie tacka ivl u prostOfU. Konstfl!151mo kroz tacku a aSH 0 z ortogonalnll na ravan j[ (s1. odrcdena jc polamim koordinatama p i (}. Presjek pomenute cilindricnc povrsi j pomenutih dveju ravlli .t)::::jfIPL. .. (I) -~ z ~ (r .. (j i z su polarno-cilindric~ne /coordinate tacke A1 u prostoru f X ~ ): (r.. -) -).k)~lrllklcasr gdje su a. cos r) . k) ~ I k I Pc r ~ Pr_ r . osa Ox jc palama osa p. su redam njegove projckcije na koordinatne ose o x. 0 tiksirana tatka i jJ polama Gsa Ll ravni . -. I) ~ I r II' i cas a (2) ~ ( .O z. ():': zovu kosinusi pravca veklOfa r. tj. A- --+ ~) --+ ---.45). -.198 I. s tim u vezi..y.[vi . a koordinata f} konstantna lezeZ sta1na.>:~~ __ y ~> ravni koja je paralelna sa ravni 1T ) I SL 44. a osa 0 y je . akoje ~) Kosinusi uglova kojc veletor r zatvara redam s osama () x. j. uglovi koje veluor . cos {3. polarnim pOlef!. poglavlJe ) . --+ k Reiaei. Koordinatni sistemi u proslOTIl I . Zaista. i one su koordmantne povr. cosfJ""~ 7._.. . tada je 1. Aka jc i SC r :::: J Lada su njegovc koordinale.1 (3 ) Aka kvadriramo reiacije (3) pa ill potom saberema. ) ) ~ I ~.7 / SL 45. -. sa bilo kqie druge.~ 117 i cos f3 1'1 .]. .. 2. Pogiedati. Koordinatc p i (1 promjcnljive. Polamo-cilindricni koordinatni sistem 19lJ I . --+ .om p.O y.=PC7-. _. dobiJamo ' ' cas 2 a+cas' fJ +cas'r~l Primjetimo da tacke prastora za kaje su: 1..Y. a koordinata p konstantna ieze na obrtnoj cilindricnoj povrsi Cija je Gsa obrtanja asa 0 z . ). r=xl+yj+zk.. Ide na O)<''-+-''--.r.fJ. :::: (cos 0'.2 Polarno-cilindricni koordinatni sistem .} COSY"""::'" (sL44) Iz (2) dablJamo . .

kao sferna koordinata.(O L.(OM'JJz) ~ n:/2 Ugao ~). polozaj tacke Ai u prostom pOTpuno odreden brojevima p. a osa 0)' . (0 lvI'. Aka Sil x.----i'. . imamo: x:::rcosO~ y::::rsinB.ive 0 (fJ konslanla. leie no obnnol pO\Tsi ciji je \/rh u tacki 0 a osa obrtanja je osa 0 Z .-/_"_ '_ J_ M ' ---. (p i O.)"z Dekartove pravougle koordinate tacke M u prostOfU. k-'-. 47. Od110S110 x~pcosrpcosl). z =: (1) Reiacijc ( I ) predstav~iaju veZl! izmcdu Dekart(}vih prayouglih koordimna tal-kc u prostoru 1 nJenih polamo-cilindricnih koordinata 1.() lvI) obilJczicemo sa -) (D gdlc .46).Ie samim tim odredena (S1. Aka su x.ie z. .46). y~pcosrpsine. 2. /'=---------7) () 3. d3 jc. kao na Slici 47. konusna POVTS i pomenuta ravan odreduju poloZaj tacke AI u prostoru. y ~ P Sill e.3 Sferni koordinatni sistem ~osmmrajmo ponovo fiksiranu 1'avan Jf i u njoj pol () i polamu osu p. Koordinatc rp i e promjenljive a p konstanta. leze na sfernqi povrsi ciji je centar 0 i poluprecnika p. Koordinale pie prom]enl. tada je sa (51.y. konstruisllllo u tacki () osu () z ortogonalnu na 1[ (SI.200 1. A Tacke prostora za koie su: ]. Ove pO\Tsi zavu 50 koordmatne lJOvr/. Koordinate rp i p promjenljive a koja prolazi kroz osu 0 z . e konstantna.Jr. trouglom i piramidom. duzi.!!.lc .l tacice ]vI Presjekom dviju koordinatnih povrsi sfemog koordinalnog s'istema odrcdena je koordmantna hnUa tog sistema. Koonhna111i sistclUl u prostOfU 1 <-I.ie COS ~n ::: Sll1.45). tada kao sto se sa siike vidi. p 1 r.4 Neki metricki zadaci Navescemo ovdje neke osnovne mctricke zadatke II vezi s tackom. :::::: pcoslfl 1. Kroz proiz\'(iljnu tacku /vi i osu 0 z postavimo takozvanu merid~Jansku ravan (kqia je jedmslvena i u njqj za pozitivan smjer rotacije uzmimo onaj za koji JC: S \'ojim zajednitkim presjekom sferna povrs.~fernim koordinatama tacke . Uocimo sada Dekanov pravougli koordinatni sistem u prostoru ciji je pocetak lacka 0.I---'-:Z--. Aka !(JAl i i i OAf' i obiljezimo 1'edol11 sa postaJU x:::: psin '1ICaSe. cija svaka tacka ima dvije sfernc koordinate staiue a treca je promjenljiva.Zj) i A2(X~'Y2. / "---'. osa 0 z treca osa. kOJe zavcmo .1 asno. .\1 u prostoru. rp ::.45) jasno da jc x ~ peose. :~psmrp (I) Posljednje relacije predstavljaju veZLI izmedu Dekartovih pravouglih koordinata tackc u prostoru i njenih sfemih koordinata testo se umjesto koordinatc cp. tada. Neka su A1(x j 'YI. psinVlsine. uzima ugao 'I! ~ L.. leze 11a ra\"ni x SI.Z2) dvije p1'oizvoljne tacke prostora. 7[.!2 s.o lvI) koii se mieri u suprotnom smicru od rp. Gsa 0 x je polama osa p.01 SI.i2 . tada relaelia 0) sin rp::: cos fjl obzirom da. Nekl lllctrickl zadaci 201 samim tim odrcdena (51.Z pravouglc Dekano\'e koordinate tacke lvi. 46. y::::.

:: (2) I: Y: -.0 A j ~ -1-7 i h. (x:.XI) i -.z] 23 Zl . jednaka je zapremini paralelopipeda konstruisanog nad tim vektorima.. Aj A: A3 A4 cija A~(x~.-> ::::() -> -> ? Povrsina trougia -C. jcdnaka . i A? jednako je itenzitetu vektora (-': ----+ ----+\ ( .-- to JC trazena povTsina troUghl IJ . (SI..: ----+\1 . 48..U AI .: oA u bazi 7.49)..).X] i + Yl j+Zl k):::::: A.AA2 iii () A .. 7J .Je ---.Y Z2 .. A. BuduCi dn.' : _. odnosno vazi Al A-}. Sl..) Ai Ac' AI --f n+m n.j.z.h.Zl)' A] A~ A~ P0l110Cll koordinata njegovih (X2..i~ poiovini intcnziteta vektora --f A1 A: x A1 ill . apsaluma vrijednost mjesQvitog produkta vektora (3 ) A: A:. t" . A 4 (X 4 'Y4'Z. A 3(x".. koordinate vektora (2).Yl Kako su koordinate tacke A._V2'Z~).x' y-. -> . A) A~ A.. to iz Isto taka maze se izraClmati zapremina lrostrane piramide su tjemena: Aj(Xj'Yl'Z.z:1)· Zadatak_ se rjesava A A2 ..Xl 1+ )': j+Z2 k) -\. -> rVlozcmo izraziti povrsil1u trougla ~jemena AI(xj.h +mY2 n+m Nairne. odnosno sestostrukoj zapremini piramide Aj A~ A3 A:. .-. llnamo nX 1 +mx-.(..202 1_ Koordlllutni sistemi u prostOlll 1 4 Neki mctricki zadacl 203 f::. dijeli u ra7Jnjeri [z slike zakljucujemo da ako tacka -> -> A dijcli duz AI A. u razmjeri m: n tada x su vek'1ori Al A I AA: istog smjera i odnos I\iihovih inlenzlteta. Rastojanje izrnedu tacaka (St 4 7) Kako je A.Jc I.ie _-7 -7 \ -7 --) 0 odaklc JC -7 -) A] A} .=OA2 -OA1 '= to jc -+ -'J -t primjenom vektora kao sto cerno to ovdje i ucinili (1) Kako odredlii koordinate tacke A kOja duz AI A. .7. -. 0 A.'.Jj.z~)... A.r"y.

xA t AJ. aka je bar jedna od konstanata A.Z(I} rna koja tacka raVIli T I n .).ie ortogonalan na ravan T i Ciji je pocetak .=(A.204 --'.C) ubazi do obzlrom dale M"M ~ (x - / -)- --+\ (2) i.)=O Odgovaraluca vektorska forma posljedn]e ]ednacine Je -> -'I ( MoM. -} x: Xl -+ E V~ti(AiA. Dokaz.B.a).By(l -Cz o..D konstanfe i obrnuto.. pa JednaCinu (I) mozemo napisati U obliku A(x-xo)+B(y. j Opsta jednaCina ravni 205 r (\ ) A Z T ~ .. -.l .lednaGino 11 pravoughm DekarlOvlm koordinatanwJednacma (1).ie 0 x y z pravougii Dekartoy koordinatni sistem u prostoru i kOJa 1'avan. RaVll. Jednacma mo kcye ravni i II Dekarrovol1l pravouglol1l koordina{nom sistcmu () x y Z Jcjednacl!1C1 obliko iii Ax+By+Cz+D~() r rna gqie je D::::-AX(l . C raz/icHta od nule tada postoj! ravan cUo JC .zo redom umjesto X. . gdje . Obrnuto: Nekaje (xo'YP_zo) rna kqje rjescl1iejednacine (1). Kako su vektorj 111(\1\1 i n nomlaini to jc njihov skalarni produkl nuia... RaVflIl 2.C koordiuatevektora 11.. B.. vektor razliCit ad nula vcktara kqi . Neka je Me' xn..Z ujednaCini (1) dohijarno Ax+By+Cz+D=O.Ie D::::-Axo -By(.1 Opsta jednacina ravni Neka .50.A t A4 i=t tacka ravni T tadaje vektor n normalan na vektor MaN!.::.V(I. -Cz o .z .-X. Tada vazi' Stay 1.Y.)'>'-C(z-zp).I L. . Zamjcnjujuci tada X(l.C. .B.O.1: t2' -+ 2.nj1=0 \ ' Akosu A. -+ I MoM. Ij. (I) Axo +Byo -:-Cz o +D::::O odakle .a.. zapremina zadanc piramidc je SI 50. .. tj. 2.tl.z. . M 1 SI49 Daklc. time je dokazan prvi dio stava.)'o)+C(z-z.Il S X.} - YI. .n)=O gdje SIt A.Ie Ai r X.) reiaciJa (2) postale (3) A(x-x())+B(Y-Yr. (S1.B.Yr).

a vcklor ra. (/.~b. B.1 koeficijenti naCina (1) moze napisati U obliku SL 50.Ie x "sela" po jednqj ravni 1\o.. (. JcdnaOina (1). Naravno dn razlike ncma izmcdu jednacina (4j i (5). kraj vektora ' .~C "'0 f) Pr..0 lal Jednakos! (6) pokazuJe da (5) Jednoznacno defmise proJekciju veklora x na osu velct:ora a. sve tatkc ra'mi 11 • T. pa .. -.Ie opSia jednacina ravni u imp!icirnom obliku.1 Ibl . x G!1 I .. Ravan 2. predsmvI · · · · )) la 1.)+D~O Poznato je da u skupu realnih brojcva. dn' acma (. B.:.~ iz (5). dakle skalara. zovcmo jednacinorn ravni u ehplicitnom obliku. C A (6) 111 :::: B C J) p. Daklc.II Daklc. rakteristicni vektor ravni T.00) zove se opsra jednaCina ravni u Dekartovom pravouglo111 koordinatnol1l siSlCmu iIi kako sc cesto kaze opstajecinacina ravTli u skai(frno!}l obliku. Jednacinu (5) _.: "'" (x.ia JC onogonalna na vcktGr ~ zadovoljavaJu Jednacinu (1). 1 -.2 Po!ozaj ravni U odnosu na koordinatni sistem I I Neka je u Dekartovom pravouglom koordinatnom sisrcmu 0 x y z Ax+By+Cz+lJ~() (I) o -.C) kojije normalan na ravaIl zove se normalni iIi kaII 1 rema tome'je . 1. 2. Jednacina Ax+By+Cz+D~O vekloL' tada se jednacina (l) moze napisa!i obliku (4) (.B. tj. jednacinrt x·a~b (0. (J CllO . tj. . A. P .:1ja proizvoljnc tackc Ai tc [ml1i.~) I ~ i "" b. C) njen karakteristicni U a je l10nnalan na tu ravan. 2. Posmatrajrno sada analogiju u skupu vektora..~ TadaJe je art vcktora a) A. Daklc.zaj prema koordinamom sistemu Ox y z za neke specijalne vrijednosti koei1cijenata A. C i D razliciti od nule tada se jed- .. jednaCina (4) je ops-ta jednaCina ravni u vektorskom obliku. "'" (A. Za jednaCinu Ax+By+Cz+D~() irnn jednoznacno r:jesenje x:::: b/a . kazemo da .rezultat skalarnog proizvoda vektora z::::m 1 X+I7. C i D.206 Daklc. vektor x se maze mijcnjati.z) vcktor polomja odnosno T kojoj x oznacava vckter poloi. E. ""'(A. a p jednaCina neke ravni i istalmimo njen poio. Y+ P'I a Neka su iii a i b poznate velicine u jednaCini (5). b je skalar .y.d~jus vektor rna koje tacke Iv! ravni i .2 Poioz<~i raVlll II odnosu na kooroinatl11 sistem 207 kQia sadrzi tacku A1u i ortogonalna je na vektor T._. ali talco da mu projekci- ia na vektor a ostaje 1sta. Ako je .Ie (1) Jednacma ravni T on J::: Vektor -...cdnaclnu rm'lli.x ::::-=+ ilO -+ b B' ]3". Postavija 5e pitanjc maze ii se jedno- iii gdje je znacno odrediti . lednakost (5) S8 moze napisati u Carmi (~. Akc su S\.b.

B.O. .ill (3) paraleina je osi koja je paL.O. D:..2 Po!owj rami U odnosu nil koordinatni slstem 209 Ax-. R C) ravni (3) normalan jc na osu () x. lada]ednacina (I) posta]e Ax+D::::O i predstavlja ravan paralelnu ravni 0 y z jer je njen karakJeristlC.B.' jer je njen karakicris1.111 u segmentnom obliku.J' AJ(O je u jednaCini (6). Akoje B = 0 tadaiednacina (l) pOSla]e D = 0 tada ]ednacina (4) Ax+Cz+D:::O x=() jc jednaCina ravni () y z .51).zi asu 0 x . 8.C) nom1alannaastl Oy sobzirollldaje.ie l~ien karakrcristican vcktor . k):::: ni (5).::. Aka]c (aJUl) A = C = 0 • tada ]ednaCllla (1) posta]e By+D=O (7) SI..ic Jednacina ra\.: 0 . f') :. = (lJ.:.ie u jednacini (3). 0 x i pTOlazi kroz koordinatni pacetak. J' :::: z:. i predstavlja ravan paralelnu ravni () x z jeT je njen karakteristicni vcktor (3) 3. tada ]ednacina (l) postaie ().j)=O..B' D c=-C· D i predstavlja ravan koja sadrzi OSU () Y ) _ Aka je C::::o 0 lada jednaCina (I) poswjc Ax+By+D:. tada jednaCina (2) poslajc AX7By+Cz=O 1 prcdsUlvija ravan koja jc paralelna osi 0 z jer.Ako .:: 0 tada jednacina (O)dl))' 2=0 predstavlja jednaCinu ravni () x y ..lja ra\'an kaja sadrzi asu 0 z . 0x Aka. Dakle.~(A. raV. 0 y. jer.m vcktor (7..208 '!. Ravan 2. 6. 51... = (0. Aka jc Do=. D = 0 tada ]ednaCllla Karakteristicni vektor n::: (0.ie y=o . paralelna osi da sadr. :::: (A..ie jedllaCina ravni () x z .. 5to maci ~.:..ican vektor 7.+-Cz::::O (2) gd]csu a=-/1' D 0=.. Aka]e A = 0 tada ]ednaCina (I) pasta]e By=Cz=D=O . 7. AkO]C B = C = 0. i predstavlja ravan koja jc paraleina osi 0.: 0 tada ona post~jc By+Cz=O.O i prcdsta\. Alo je u jcdnaci- i prcdstavlja jednacinu ravni koja prolazi kroz koordinatni pocetalc jer koordi11atc x..:O (5 ) odsjccci koje ravan (1) odsijeca redam na koordinatnim Qsal11a 0 x. D. 2.< i () z Aka jc u posljednoj jednacini.O) norrnalan na ose 0 x i 0 z Aka JC u . () :: (s1.O.Ic u jednacini (4).. :.: 0 ocito zadovoljavaju jcdnacll1u JOOCl Cz+D=O i predstavlja ravan paralelnu rmni (6) 0 x y jeT JC njen karaktcristican vcktor Z / x II /)-(----~--* I .. 4.: (A..O) ortogonalan na OSC 0)..O) ortogonalan na osu 0:: pOSIO jc (. C) nom1alan na ase 0 x 1 O.Jednacini (7). D = 0 tada ]cdnaCina pasta]e Ax+By. D = () tada ona postaje . O.oCito (n. Ako]e A = B = O. JednaCina (2).

Njoj odgovarajuca skalarna jednacina je x cosa + ycosfJ + zeos]! . Jednu{:ma ravni II norrnalnom obliku 211 2..::t) od ravni T. +D d ~ r~'~=-=~~(4) ±.YJ .Zj) pdpadaravni r c~iajejednaCina smjer. Buduci da su vcktori 11 ~ --> (3 ) veklon n i Qo Q kalineami.) .) ~ jJ ~(n.ic s takozvanim normirajuCim kocficUemom M ~ . tj. \'clicina ~i. Aka Sla\1mO da je n('o::::!i.O. ± I. to U relaei]i (3) na desnaj strani bloe znak plus aka vekton n I Q"Q imaJu lsti -. Iz reiaeije (3) dabijamo Ax.::.n. DakIe. rada koordinate tacke Q zadavolJavaju jednaCinu (I). T (51. +By: 7Cz i -D cn. I::.. jc proporeionalna odstojanju d Lackc Q od ravrll (1) .~ cos IX cos fJ ----s C . +Bv +Cz.B. jcdnaCinu (1) svodimo n3 jcdnacinu (5) llmozeCi. vaz.:. ._L ~ ±I~I ±f'A' ~ B' + C' OM~r~(x. gdjc . Aka pak tacka Q(x .J'!.QoQ)~il1liQ. naravno J kqje Sll s jedne strane ravni .C) i n" cas ~ ~ (coslX.-. a mak minus alm Sll pomenuti ve1clOri suprotnog smjera Daklc. 1j..Qicase T.Ic koeficijcnL pozilivan za tacke Ax+By+Cz-i--D:.z) ma kqja Lacka ravni postaje r..O. AJw jc J\1(x..zo)' Kakotacka Qo pripadara-\'ni T tojc .. proporeionalnosti k::. tada prethadna relac. ravni cijaje Jednaeina (l) tada je.jA' +B' +C 2 sto predstavlja obrazac za iracunavanje odstojanja tacke Q(xl.. cosp i cosy koordinate vcktora nii Jednacina (6) takodc predstavlja jecinacinu ravni u nomminom obliku.z). kqjc su s druge strane ravni T. a ncgativan za lacke (j. ±(A: + jJ2 -'- Q Ax) +By: +Cz 1 +D:.:.. tadaje --> gdre JC () l-' __ .210 :: Ravan :.3 Jednacina ravni u normalnom oblilm Akotacka Q(X]oY1.ja postaje (A. Je -A.vciicinn Ax.zJ) ne pJipada ravn.- Ax" +By" +Cz" +D~O pa IIreva strana relacije (2) pastaie Ax) +BY 1 +Cz j +D~A(XI -x(J+B(v -Yo)+C(.cosfJ. vektorska jednaCina ravni u nommlnom obliku.p == 0 (6) -> Kako je I QoQ I ~ d raSloJallJc tacke Q od ravni ~ a case ~ ± I.cosy) koimearlll.'.52).y.JA2 +B2 +C~· (5 ) 8W predstavlja takozvanu normalnll jednacinu rm-ni. r=~1~~~ OP~p Da bismo dab geometrijsko tumacenje relaciie (2) iz tacke Q spustlma normalu na ravan r i njenu prodomu tacku kroz ravan T obiljezlmo sa Qn(xc"Yo.::. -::::0):::::: ~ --> --+ j I~I (r . tada jc d:::: 0 pa rclacija (4) Ax+By+Cz+D (i ±. jer su gdje su: cosa. iii kako sc ccsc(: kaze jednaCinu ravni u normainom obliku.

v)+Brp(1!.. paramctri poloZaja ravni date jednacinam (22) (1) su a.ic /. 0 . (xu. (i (4' .A. tadajc A Xl adak!e je D::o:-(Ax u +BJ\} +Cz o )' Jz poslJcdnje Jednacll1e i jednacine (1) dobijamo -i- B J". sto maci da icroz dvije lacke prolazi beskonncna mnogo ravni.) .. dobijamo )ednacinu ApcosB+ B psin@+Cz+ D ~ 0 koja predstavlja jednacinu ra\11i u polomo cilidricnim koordinatama.!(lI. A D· 510 predstavlja jednaCinu raVill koja prolazi kroz zadanu tacku A1(.Y. ~i. Zl ..... lj. ---::-x. (6) Slstem.211 ::: Ravan 2. dobijamo jednacinu ' .4 Ostali oblici jednacine ravni . O.. zamjenimo polamo cilindricnim koordinawma. Analogno so dobija jednaCina (3) 2.b i c Aka dv~jc Dekartave koordinate. 2::0: ~[Af(u. }cdnaCinu A(x ..a transfonnaeiju koordinata. .\ko Opsin jednacmu rm'lli A P cos B cos 'P + B p cos 'P sin Ii + C P Sll1 'P + [J ~ koju zovcmo jednaCina ravni u s/ernim koordinatam3.Yo I=0 .B. -zo)=O.Yo y.) + B(y .Zo Yl .zo) i M](x].Ie suprotan znalm koefic\icnta D. p pozitivna velicinu. D' kqja sadrzi lri medusobno ncz.1 C . Parametri 0 Kojima jc rijec zo-vu se pararneiri poloZaja ravni. v).J. zakljucl~iemo da znal< pred korijenom treba uzd] onao1 kQji . bude pozilivan broj. 1 rA .f{u. koeficijent proporcionalnosti. Taka naprimjer.Ie na osnOVD (J) Nekaravan (1) prolazl krozlac!cc M"(x". recimo sa D"¢.Cz -7- D::::. predstavlja jcdnacinu ranu u parametarskom obliku.)'. aka je x ~ / (11.JA' +B' +c' Kak?w . Ostali oblicijednacine rO\'11l 213 gdjc.!A 2 +B:+C 2 ~=~=c. z Od vri. svakako. .) + C(o . Ako Dekartove koordinate X.x. u iv.ko ravan (J) Ax~BJ+Cz+D=O pod~ieiimo s jednim ad kocficijenata A. po vo~ji izabrana par~~1etr.)".Y::o:.B i C una beskonacno mnogo rjesel~ja. Ai :.' B Z::O:--.I -'. ±.ie~losti lih parametara zavisi polozaj rmTIi u Dekartovom pravouglom koordmatnom sistemu 0 x y Z .V)'T'Brp(U'V)+D] (2) ±-v'A: +B~ "LC~ pa posto (5) j (6) predstavlja)lljednu istu ravan.v)+D..z]) Sada Jccinacini (1) mozerna pridruziti jednacinu A(x]-xo)+B(y]-yo)+C(z.4.Yn':(I)' Njqj ocigovarajucajednacina u vektorskom obliku je (r-r". (5 ) gdje je: C .-v+~7+1::o:(l ABC D j)' D"' prolazi kroz tacku Al(1 (x(nYIJ'zo). cos r ~ -7===== y::O:(f)(u.C iii D koji je razlicit od nule.v). dviju lineamih jednacina (5) j (6) sa tri nepoznate A..z.n)=O nCu1\'lSna C~­ od X.v).l'.)'. pomocu poznatih obrazaea 7. redmo x: l' U jecinacilli (1) zavlse od dva medusobno nezavisna.. 1z pos~jednje reiacije dobijamo da je COsa~ A ±\/A2+B:+C= cosj3~-· F.z ujednaCini (1).avisna parametra..) = 0. to je D -]! ~ -r===~===~ ±. lz (5) 1 (6) dobija se Jednacina A x-x 0 "V-)' 0 +C I z-z 0 I I Xl ~ Xo }'l ~ Yo . v) lada . ~i treba ga uzeti talco da /l. y ~ 'P(1I. SiSlem jednacina .

2 1 ) cose sto predstavlja kosinus ugla izmedu veletora T i raVI1l . ~(A"B2'C. " gqjc . z' 1I 510 predstavlja jednacinu ravni koja prolazi kroz zadane nekolinearne tacke MI .D3 ::: 0 tada lTlogu nastupiti sli. slO jc ckvivalelltTlo uslovu Bi C1 [(. x + 13.{)].U. mazemo pisati da je .y. +Cz. 1. '. potrebno JC da bude x J' z 11 Xi r sticni vektori n] 1 17~ / v: )': 2.D2 =. Ravni r. n. M]: !v!} i rDirnaje jednozllacno odredcna. '3 =(X3'Y3'Z~) redorn vekton polaiaja tacaka Ai. M] i A.C. x + B. (X.2.:::: 0. () 2.Ie: r::: (x. a -. J. Zl) M j .. ::: 11 to ' I (7) Sl."2 '" (L '-'-. Aka se rami r i JI sijeku (SL53) tada se ugao izmedu tih rami e.-7.)" z) vektor polozaja ma koje tacke ravni. ~ () .~:)... jednaCine (6) je x. ~ 0 : A. potrcbno jc I dovo1)no da lljihovi karakteribudu koiinearni.2 ::: -. . 112 : ~ kompianarni. y + C. Mcdusobni polozaj dvijc ravni 215 kOJa predstavlja jednaCinu skupa ravni koje prolaze kroz tacke Ako ravan (1) prolazi kroz tri nekolinearne tacke }\1(: i AJ 1 AJ] (X] . +By.u I a sijeku po jednoj pravQj. i D 10 da hi scm 1rivijalnog rjese~ja imao i drugih fJesenJa.:. definise kao ugao izmedu njihovih karakteristicnih vektora koji su redom " + B.): n.) x (~.5 Medusobni polozaj dvije ravni Dvije ravni T. On bi ra-vni Tip bile paralelne. +Cz.B.).' X + B-:.(.-I. I 6~ A: B. Y + ('. . c~je su jednaCinc T Cf: A3 x + B3 Y + Z --1. x. pa su n] ~ (A"B]. . Dalde.5. +D~().)" .(. M3 (X.icdcCi slucajevi' Ai Ii iii se siJcku iii su paralelne. tada imamo.u i T. tada je D. Cf C zadallc redom jednacinama (1) I~ ::::(X2'Yl·22). Ravni T.-i. .1ori nl .. I' 1 a paralclnc su jednoj pravoJ. Odgovarajuca vektorska forma.Z. Ai B.2 3) . Ako pri OV0111 sistem (1) irna rjesel~ia_ tada sc ravni T. J "C. r '" C.. Cf sijeku se u jednoj tacki i onda je sistem (1) saglasan sa jedinstvenim rjesenjima.214 ') Ravan 1. +D~O Ax: +BY1 +Cz 2 +])=0 Ax.y! . 53 y.. Dakle. kojirna je ravan jednoznacno odredena. z + D. ravni (1) ce se ~jeci u jednoj lacki ako i sama aka jc r Ai B.). . l1 i 1 Ax+By+Cz+D~O Ax. X 1. Kako prethodne jedllacinc cine homogen sistem cetiri linearne jednaCine sa cetiri nepoznatc A. z + U ~ 0 Ji A. z + D. adnosno izmedu ravl1i kI. veh. ~By. " . J. : B Neka su tri razlitite ravni r..) 1):::: (x] YI .

Odgovarajuce jednacinc (1) u vektorskom obliku su: 3.iednaCinama (l).A.y-YI'z'-z]). Za jednacme (3). lasno. CI AlB.n.p i q.C2) iOZalll rami defimsanihjecinacmama sistema (4) i (5).Al C.akUuciti i 0 po\.B.Zl) a paralclna je zadanom vektoru .i.D. x +B.y+C.Yi .il.y. D. ne sijeku. i q:. 17=--'--B.. t. z) prostam cije koordinatc zadovoljavaju sistem Alx"'B.2 JednaCina prave kroz datu tacku 217 ~ (r .n. B.: (x.B. aka Sll n]. II tom siucaju. C.PI' q 1 .p) Uzmimo dale M (x . 54.B:. BI C.p) (SI.B1.1.2 Jednacina prave kroz datu tacku Nekaje.y.tf12 . lcdnaCine (1) dYiju raYni kojc se sijelcu po pravoj 1zovcma opNotn}ednacmofn prave I u skalamom obliku. ::..c ~ 0 -. z) ma kop tacka prave I. Prava gdje jc: r::.. tada jc I presjek ra\'11i r j . pripada pravoj l.: l11 2 Y +17:: (5) Z=P2Y+Q2' gdje se paramctri IJI].4 koje istovremcno pripadaju i Jcdnoj i drugoj ravni defmisanoj . z~D. . leao tacke koja istovremcllo pripada i ra\'11i T i ravni j!.n. prj cemll vektari " 02. . CI . Kako su vektori M]M~(x-xI. nisu kolineami. aka koordinate 111a kOle tacke zadovolJav~ll1 Slstem (I) to ta tacka pripada ilednOI i drugOI ral-TIL tj. X::.13.}"z) vektor POIOiaj. . (2) 3.): n. Obmuto.ui koja je paralelna osi n] ~(AI.C:) karaktcristicni vektori ravni y:::::mx+n Ti dam. l~ :. a druga jednaCina sistema (3) predstavlja jecillaCinll ra\ni koja je paraieina osi () J' . ~: n BI C2 -B. px + q (3) tacaka 1. C.BI'C.ie tackc prave / i . .Pc.y+Clz+DI~O l~.:(A1.C]). Koordinate ma kojc taci<e AI pravc 1.. kaZel110 da su redukovam oblzCljecinaCine (1).to ().it re- 3.B?.C I ' q (4) I /}-o----------'» . C\ -])1 C. zadovaljava sistem (J). q~(m. ~ (m.) + D.n. koja prolazi kroz datu tacku /vf] (x] .B.(A2. AnaJogno S8 maze z. -+ . BIC. 111 . ~ Sl. ako su (1) jednacillc dviju raVl11 rip. DIB.. obrazujc praHl ! u proston!.a). .lek datih rami (SL'i4). 172 koiineami.1 Opsta jednacina prave Simp tacaka 111 (x.55. sistern (1) 11e definise pravu jer se ravni r i jf. dobijaju na sliean naCin kao i parametri fn. Prvajednacina sistema (3) predsiavljajednaCinu ra- Zaista. . ~ol ! ( I) z. gdJeje q. (4) i (5) prave I.::. Za pravu 1 kazcmo da jc prcs./1: . C. IJI-- A.:l ma ko.'16 3 Prnvu . 1z sistemajednacina (1) lahleo se dolazi do njemll ekvivalentnih sistema: A. I prava. ~(A?.

gdje su r x. t.n. 55. (A:. (r-1i}xq=O.. vektor . D~ zatim odredimo n~:. imace sve polo- a: P. ::::(Xi.. on pnmJcr 7:. a tada ostal[ dvije koordmatc nalazimo rjcsava-njem sistema A] x + Bz )-' :::: -C2 Z1 a ri: :. Bl )' +. 1-32 C?) datih ravni_ VeklOf I: r x a :::: b ~ ne moze jednoznacno rijesiti po r iz poznavanja vek1:ora a lb.C -\ 7 -:- L\ :::: 0 (2) ~----------------4 IJ y dobiti njcnujednacinu u kanonienom obliku. ~ ~ !e: A2 i VeklOr r x a irna pravac i smjer poznatog vek1:ora b. l! l!_ c.1". I () ~ i b .n.' (" '-~2 kolincaran je s vektorom -t lvf:M:.jednaCinc A! . Jednacma prave kroz datu tacku 210 kolioearni. tj. 1'.. 11 ---'> ---'> p (I) iaje tacke Ai na pravoj paraJelnoj vcharu duje iz relacije (I S udaljcnoscu 0 koje sc odrt- !a Dakle.p). a modul vektora Z:'l trazena jednaCina prave oblika (1) Al(Q je qu ort karakteristicnog vektor prave !.b. Poslavlja se pitanjc: Kako iz opstejednacinc pravc.:: vektorski proizvod karaktcristitnih vektora (A i . tada su njegove koordinate cos 0:. jcdnaCinu (I)'? Da bismo rijcsili ovaj zadatak postupicemo na slijedeci naein.iednc ad nepoznatill X.:: - Sistem jednacina (l) predstavlja jednacinu prave 1 u takozvanom kononidnom obliku_ Vektor q:.:::.x"' l' . Odrediccmo tacku All (x:.i.7 - '::1) paJc eli TC0 SL 55.)': _7 i ) Cije koordinate zadovoljavaju sistem (2) i to na iaj l1acin 51'0 cemo vrijcdnost .:: (x .cktonma [{ i h l' -.ie: r ::::(x. gdje.)"z).2.r.' mora biti jednak Ib i. rclacija (*) je ops-ta vektorska jednacina pravc pamlcine datom vektoru ({ na rastojanju 6 od nosaca vektara. A. ". Primjetirno da se vektorska jednacina oblika (*) -..:: (m. svojim krajem "seta" po pravoj paralelnoj vektow Ci. ~i. gdje je 0 visina paraieiograma konslmianog nad \.: x. r redom ugJovi kojc orijentisana prava ..Y iii z Uzetl prOlzvoljno Sl.218 ::: Prava 3.HI C).. cos /3 i cos r . to je m iii u vcktorskom oblilm -.Zj)' q::::(m..a.p) zave se \'cktar prave I iii karakterrsticon veklOr prave I. Ovaj modul vektor . Dakle 11: x 11_ Jccinacllla (*) nema Jednoznacno fjesenje u skupu veklora. M .YI.

ic )v koeficijcnt proporcionainosti.::=:(x. lineami..4 Jednacina pmve kroz dvije tacke Ako prava i prolazi kroz dvijc date tacke MI (XI' YI . lada su vcktori q]::::: (mj.: I ~ .pj)' q:~(m"n"pJ i M-.JI .Im. y.-ZI) JC kompianami(SL56).'.t}2 Z vektor poloZaja zadane tackc Ml (XI .\J2~(X2-Xl'Y2-)'1. m odakle sc dobiia n Y -.1cdl1ilCiXW prave kroz dvije tackc 221 i zatvara sa koordinatnim osama 0 x.3 Parametarske jednai'ine prave Ako u kanonicnom obliku jcdnacll1c pravc ! slavimo lednatina (1) predstavlja jednaCinu prave kroz dvije lacke 1111 (Xl . buduci da AI'l pripada pravoj L COS)'. z. r .+Ir p- x: - Xl = ~_'-'- Sada smQ 11 mogucnosti. Z]). z) vcktor poiozaja rna koje tacIec pravc.:. (X j'. - p x-x (1) 3.n].. 12 posljednib jednacina so dobija 117 n cos (j cos fI ~ p " -t- tada JC X' - x..1. gdJc .:::)".y. ukakonicnom obliku (r-Ij) x fr. koristcci so ovim [ormulama. to jc cos (X cos fJ cos y . .::--. O. {3.J C r:::o. .z]) na pravoj 1.lcdnacinc (10) 20vcmo paramewrs/clln jedna[~inama pravc paramctra ima kocficijent r.YI. cije su jednaCine redom x- gd.5 Medusobni polofaj dvije prave Razmatraccmo uslovc pod kojim se dvije prayc I) i !2 . \-~- .: nt -:--)'1 z:=:Pt+Zj .I' 11 J! I. m n p 1 q ko- 3. i M" redom.4 .-Y.~--:. 1112 (x.1:'1' Zj) X ~ y ." \-'::'.x" m~ y- - .a 'j:::o(Xj.pa .Yl 111 Z - lJl: Pi . n~ 1': ~ - sijeku. gdJc ulogu 3..z) vek1orpoloiajamakojetackeprave. tada 1111a1110 gdjejc ". koji jc pOlpuno odreden uglovima 0:. 1Z jcdnacine (]) odre~ diii pravac pravc i.::: () Vektorska forma is1e jednacinc jc ( 11 gdJc JC r parametar (koeficijent proporcionainosti).Z2). m 11.Zj) 1 ~::: (X::"Y2'Z2) (2) vcktori poloiaja tacaka M.-Ij):. Aka se pravc 11 j 12 siJeku.Z.. ~-:.1 c .y.Y! cZj) i 11 1}" . a '1 :=: (XI . 0 z Kako su vektori qe.) .:. all vektorskom obliku 1...Y:. ±..

i 12 se sijeku. .) ~'~I q) q2 I 'I""" ~ Da bismo izracunali najkrace rastoJan]e izmedu njill. /1. Posljednji uslov. si]eku.3 Prava 3. Ako su prave Ii i 12 ortogonalne tada su i njihavi karakteristicni vektori ql i q1 medusobno onogonalni. Obmuto. budu medusabno ortogonalni ~. Dakle. lx' I I . --1- torima q].lan uslov presjeka pravih I.." koji su dovedeni na zajednicki pocetak 0 (s1. . i I.n.Xl Y2 ~y. P. 1'. Ako uslav (2) niJe ispunJen prave I.Ie n'ljkrace rasto.56). i " jednak uglu lzmedu i .laI\]e d izrnedu pravih I] i 12 jednako kolicniku zaprcmine paralclopipeda kons1misanog nad vek---+---+ sto predstavlja kosinus ugla izmedu pravih I. . 1'.m. mimoilazne. cosfJ~ (q"q.} -t q. su mimoilazne. + I'. ~O.!!. z 3. ~ 0 ocinosno.6_ Najkracc rastojarlJc izmedu dviJc ~.2. iIi se sijeku iIi su paralelne. + P.Z2) redam fiksiranc tacke na odgovarajutim pravim I) i a sa q] i q~ redom njihovc karakteristicne veklore (S1. Tada . ~ (1) (q"Q2 J ~ m. relaciJa (3) Je potreban 1 dovoljan uslav da prave I. i I.1 sijeku 5C pod pravim uglom Dakle. In: n2 p~ i obmuto.l'.. +n. su paralelne. 1'. IX2 -x] y) . aka vazi (1) odnosno (2) prave I. paralelne. i obmuto.y] 11. + n. m. pa je m" ~ 2 ~ . sta predstavi.Ie /1 2 1'.le ispunJen i onda kada su prave " i I. Prema tome relaciJa (4) Je potreban i dovoljan uslav da prave I] i 11 budu paralclne. . t. kqje su orijentisane kao i njihovi karakteristicni vektori . . Ako sa i m. pa su druga i treca vrsta tl detenninanti (2) proporcionalne. i q2 kolinearni. ~j .n. I m. 56. i I. pa je '2' ~ ~. " .57). I"" yml~+n)-+p:. i . Ako su prave I] i 12 paralelne tada su njihovi karakteristicni vektori q] i ql kolinearni. aka vati (4) prave " 1 I. Cije su jednaCine redom x ~ XI Y . poslupamo na slijedeCi nacin: obiljezimo sa A!(Xj'Yl.. i I. (2) !~ su nom1alnc. tadn je ugao izrnedu pravih I. jer su tada veklari q..YI Z - z) --=--~-- x S1. x~ Neka se prave I) i 12 .tada]e mint. tada . q2 i Al A2 povrsine njegove osnove. 1n2 /1.ZI) i A2(X 2'Y2. I .\m3+n2+p'2 11. m.la dovoi. 1 I..6 Najkrace rastojanje izmedu dvije mimoilazne prave ~o~--------------~ y Ako su prave Ij i 12 . koje se sijeku . ako Je ispunjen uslav (2) prave I. 1'. aka vazi (3) prave i: i Z2 ~z.Zj veklara .cO fJ obiljezimo ugao izrnedu .

.) .c-:~.z.58).~.Y~I . Trazeno d (A2' J) je ustvari d (A 2. rVlnogo jc lakse kroz zadanu taclcU J. ~i.-' 1-': p.laeke A. )'].--+ -.l 2 POSEav11i ravan T m(x-x:l+/J(Y-Y.Tadaje.ie 1 maana pmv3 cija je jcdnacina x.2 1) fiksiranu Lacku 11a pravoj i i poccLak njenog karakteristicnog vektora q::.7 Rastojanje tai'ke od prave Aka.)~P(z-Z2)~() SL 57.PrUVll 4. od pravc I mozemo postupiti ovako obii]eiimo prvo sa 4.:.. A.x J' . jednako kolicniku pO\Tsine paralelograma konstruisanog nad vektorima q i Al A~ intenziteta vektora q.> Ax~By+Cz+D=().rastojaI~ie d. Neka je taj prodor tatka A::.(m.(x: A. normale ! kroz rava11 T.Yl Z ::: -nI n p ~~-~ 4. n~ \ \ Sl.) data tacka van prave I. Ii] . lada da blsmo nasli rasto)al1]e d.n.A~) sto je testa lakse odrediti nego primjcniti izvcdenu formulu 3. -x_ In y. 1m d~~---~· \1' I'·' n p +. --- /J 17: 1-'1 nil !lilt + il/]}o n.p) dovcdimoutacku Al (S1. i.1 Ugao izmedu prave i ravni Ugao lzmcdn prave / I ravni III T.St. i odredili prod0111U tachl_ sada vee. j ligan izmedu pr£lVC j nrvni d I(Ai A~:< 1-' . Cije Sll jednaCine redom z 17 P --+ ~. X iiJ II -) I q.) z· -_~i Ix skala1110111 obliku IX - x L -y.-'-C'------. lJzajamni polozaj prave i ravni . . (jl) ~I >: q21 iIi u skalarnom obliku Iq. Lacke A2 od prave I.(x"y.

C) I q.-. Am+Bn+Cp. y. (!\ '( (n.2 Uslov paralelnosti prave i ravni Ako .:4. n 1 -.velctori -. = .:: p t -+ Zl -.x. prava I Je paralelna ravn.adm'olja\'J. Daklc.]J) kolincJrnl. da je prava I oflogonalna na ravan T Dalcie.Ie t) J' . jasno je i2 definicUe karakwnsticnih vckiOia pravc i ran1i. !nllqi mA-"c-nB+pC . cija je jednacina (2) Ax+lJv+Cz+Ddl. Ovo je ceslo nephodan korak U I]csavanju sloZcnijih zadataka u analitickqj geomctriji..l1. Ako jedna(:inu pravc ! napisemo II parametarskom obliktL tj..) .::O.B. .ju i jednaCinu prave I i JcdnaCinu ravni -r. J: z. i .L 11 ( I) I' z nommina na raVffil T.c D= IJ flJeslmo po Zmnjenju]uci talco dobijcno i u paramctarskim jecinacinama prave (3) dobicemo koordinatc tacke L..:::. zatim u jecinaCini (2) smjenimo x.Jm2+n::!+p::!-JA2+B2-1-C= 4. 4. sto predstavlja uslov paralelnosti prave i ravni. 0. x.(A.-.3 Uslov normainosti prave i ravlli Ako je pruva I Z:1dana jednaCinol11 stu predslavija formulu za izracunavanje sinusa ugla izmedu pravr (i rav111.:::.n.:' Oslo\' normaillu"U prave 1raVUi definisc se leaa ugao ().it' n x q. po Je cas ( '900 . a ravan -~ jednacinom (2).(m.f). tadasuvehori n.:::.:::.=. vali i abmuto. Akosupak. tUa je jecinacina X-Xi Y-Yl. q ) = 90'( .B. z smjenam<:l (3). Cija je jednacina Ax+By+Cz-i-D=() lada sn veklOr. L (U') ~ () \OJe L (11. q = (m. '( . izmedu pravc ] i njene normalnc projekcije If na ra- van r (S!.:::. prava / je llom1alna na ravall 7' o al(O i samo ako . z-z] A l! C rn Jl P Neka jc prava ! zadana jcdnaCinom (I). Tacla koordinate tacke L u kojoj prava I prodire ravan T.C B(111 -)]) + C({II" z.-. m n p paraJelna rmni r.I =sm ! ='-.p) I 11 = (A. z.59) Kakoie.iedn<lcinu A(ml -i-X 1) . samo ako . 111 L. r ako .ic prava i. n i q kolinearni.C) orrogonallll.g) -'.

]-'ovr~. r. X" -.C::. )'. na obJii.::-. definisanc pomocll kocficijenm3 knve ( J ) upravo te kojc odreduju koju krivu prcdstavlja (J ) Prirodu krive dmgog slepena.::. - A -+ C ~ 0 ~ I ~ I io 0: I. a to Stl a) knve so cenrrom SlIllCfl:jlC: b) knve hez centro ccnfra Sln1l:'frijc c) knve laye ImO}ll 0.viu /'.<r(! pa je kriva eJipsa sa poiuosama a::. Na elementamom primjem krive x. (**) gdjc su At C] korijeni jednaCine Z2 -Sz-~l.1 Krive dru"o" reda b b Pozncno . I i \ I I I I Ii~() /'. .y kOJi Clgurisu u rclacijl (I) O\'cijc d~lel1lo poswpak POl1l0CU toga SC odredujc priroda i ncka metritka s\.c. - 4 . (1 -. /. koje SlL daklc.'11 SnnCfr!'. kriva.'-'-C=O I Krive sa centrom 0'> 0 It.S. date sa (lJ.ilY~ ZakUuGujcmo: Kako jc 0':= 1 > () . " .. )".l.!cdnaCina Ax"~l. 25 -14x)'+25 + 64 x .. DaJ.. s - A + C. I I I I I ](rive I bez I centra I I/'.oj .) centar krive (*)). ako sc zapitamo sta prcdsta\'Jja .S'~2·(-4)::.Ie kruZ:tllca Prim. (i . ~ II! i (l 0 _.' + Fi ~ 0.0.~() i predsw-dja pranl 11 ravni S<l Dekanovim koordinatama x i J. ~ 0 I .::: 0 .::: ~2gS· 576 < (i if) F F: -32 -2241.· S < () j rotac~iom koordinatnog sistema xOy u SlstCl1l 0 1 Xi J 1 . 25 . 32.'.:::-~. zadana knva . budllci da jc A~L B~O. gdje je OJ (x(!.ler 2. kriva je sa ccntrOlll. y: .ia oGnosa izmedu koeflcije- ~.ler 1.4.::: 2 : .lc moguc bel utrdn'an. Da~jc.iednacma (1 ) llrL i pOllzeiall odgm'or ni. mozemo odrediti koristeci sc slijedccom tabeiom 10 Je data knva (*l elIpsa.: : h . A B (' D Dalcle. ~ 0 i /'. Prim. Jer Je /'. *0 '" /'.1 * 0 i/'.l KTlVC drugo!. Kriva 5e moze svesti (transiacijom 110.::1::::::.::: ().- red~1 129 EL1PSA realrwm podrUC:FI ncma smisla lAC]G4 I HIPERBOLA I I D)'iic prove kOle sc si!e/w .641' - 224 ~ 0 11113mo -7' I Pokazuje se cia su veliCine: 25: ~ 576 > o. A: +C. poluprcenika ~c sa centrom 11 O(O.:=O i FI :=----. s >0 [j . /'.ledna prava D'-AF~O (dvije poklopUenc prave) rea/nom p()dru(~ju li-AF <0 l1el11Cf srni.ic sa centrom Buduci da jc S:=)O i -7 (2) II! ~') ~ i B E. " I (l 0 L /'.-+ y.ie.ll (1) llCl1a liZ Knvc drugog stepena 5C promjcni.Oi. npr. za krivu (*) dijelc II osnOVI1C grupe.Ie JccinaCina kruznice 11 I I i I I I u I I istoj Iavnl. C~L F~··A I Medutim.() !() <0 /'. Na ish naCin.*0 i I i I I . D3k1c. l'ovrsi i krive drugog red a 5.i 1 km'B reda S. . FARABOLA D'-AF>O ! DviW paraleine prove .ic D:=-4¢(L j D.1c da .lsl\'a krive drugog slepena kOJ<l jt zadana pOmO(..

Aka je pak.:~. (. I )~: . ako je (1) zadana kriva drugog stepena 11 sistemu xOy. B D E F Kriva iz primjcra 2.)'-. q (.: + lB' x' y' + C' y'-:: + 2 Dr X' -+. taka da se maze precl fln jedllaclllu oblika (S)') Pokazujc 58 cia su kOOfdinate novoga centra 0' rjeseJ~ia sisTema jcdnacina Ax--:-B. Primjetimo da 5U korijeni /c. te ugao rotacijc staroga sistema u novi sistem kaordiSL 60.lcva se rranslacija lackc 0 u tacku 0' 1 rotacija ase Ox za neki ugao. u slucajll j(::.iednaCinc (4) uvijek realni i jcdnacina (1) 5e moze transfonnisati u (5 ) dakle.Ll) aka je iz grupe (a): gdje su X.~ B C D A' B' 1)' B' C' F' D' E' F' tl Aka je u piwnju.V' podrazu- mi. kriva (1) iz grupe (b). )()' Prj lOme su koordinale novog centra q r.(j ((-)) Koeficijent pravca nove ase 0' x' . £' y' ..:.:0: -7. koju zovemo karakreristicnolJ1.·32:. oblik u nekom pnJ\'ougiom S!SlCI11U 0.230 s_ l~ovr!..::.ie korUenjcdnacinc (4) i prcdstavlja koeftcijenl LIZ U Jcdn(lcini S~A+C~A'+C': S::::J jA Bi iB !A' d:::::1 B' H'I c'i' (3) (S) A /:. lada je nJena odgovar~~iu­ ea jecinacina oblika to je novi koordinatl1i SlStem dobijen rotacijom osa za ugao i· ~ '0(-/4\ ~ j.~j J 8X ~ ::r~l<' . Jj.iesenJ'-l sistema jcdnacina 25:-:-7)..• SL60. imajujednacinu SX 2 +1:~O Ovcije 5e postavlja logicna pitanje: Kako odrediti (npr..Ll) .A Isla krim zadana u nOV0111 koordinatnom sistCll1U :r' 0' y' Tada. moze se sada svesli na oblik )el iT X:: + 2 y2 -'. . za krive grupe (a)) k0ordinate novog centra.jedll. odredujemo iz Connule 0_ gdjcjc /1 . pri lakvim tran5ionmlcijama ima posebnu ulogu.' (iosa OJ' sasam (}'J").-. npr.i i hi Vl! Jrugog reuct 5_1 Knve Teon 231 Prije nego to pokazerno . moramo dati llckoliko opstih zapaZanJJ II veZl S lransfonll<lcijama krivih izjcdnog pmvouglog koordinatnog sisrcma u drugi Pokazuje se On su vclicine: S.\" + 25 \' . .1"j):. Y tekuce koordinatc krive (1) u pravouglam sistemu 0' XY.2gg:::: 0 gdJc Je F ::: Dakle. jj" invarijamne U odnasu na pron~jenu jeclnog pravouglog koordinatnog sistema u neki drugi pravougli sistem To znati.32 = 0. 5. eltpsa oblika (*) sada ima kanol1icn. ' b Iii ) 1[/4 Jer .acina (4\ . Pod transformacijol1l pravouglog sis Lema xOy sistel11 _yl(1I. buduci da je 1I 0.0) translmm JC los vise. ]3X-i-(.-L'". )~. Koordinatni pocetak 0(0.1.r: ::: U . ().:O. takodasepoldopisoso1l1 0'). a A' x.Ie Krive grupe (c). elipsa i aka je sa Xi oznacen korijcn manji po apsolulnoj \Tijednosli_ tacta formula (7) odredujc kocflcijcm pravca veee poiuosc elipSG. u tom slucaju..P' =:: nata.

({2:([3: K.-. Ci ')2 (/ {I. tada jednaCina (2) defmisc jednagrani hiperboloid oblika stram. '}. mda se veliCinc /. (i].1.jesnom rotacijom ! tr':1i1s1acipm koordin<llnog sistema .:::: c '1: a a~ 1+ (f.i . ie.ic. tZ\'.:t 0 ". - It. istog znaka. prj US10Vll dajc barcm jedna ad konstallti A.x-'+a-. J~~ I)). . _ (f 1 ..lOS \'isc. a ) stu 51110 yet: ranijc "\ldjcli. (2) korijeni karalcreristicnc jednaCinc gd.:1 (1) zadana 11 odnosu na Dekanm' pravough S!~!C)11 kOQrdinala.::.C -:. j:::.1..~)"--i--O.da pows drugog reda translaciJol1l i rOla. "1 0 IC.lom pravc)II OpSIil pO\l!./-..5.. 0. C! " ~i . mjesla koeficiU a~\!---_-I-: b~\i-~: . vdiCice pri prollljeni koordinatnog !OJ (fL' o~ SISlemi:t kao sto su °i o~ (/ ."'.lcdnac. (0. sve ove \'elicine su va.'" 0_ !{f-. ima qjima sllprotan znaL lada je jednacinom (2) zadan chpsoid. I Aka jc l. S drugc OXYZ Aka dv{] korijena karakteristicne jednacine (3) imaju jedan predznak.: 0 prcds\ilvlja jcdnacinu ravni u prm"ouglom koordinatnom sislcmu (]x. kO(irdmmneg SIstema i {. ~ : {f. Li] (f~- ° o~. ta.. "1 01 a ai 0."..::.l. a K.. ° ° 2 3 C!~ D i G_ Ce " gdje jc . 3 :. kanonski oblik pO\Tsi dmgog red..~. . u gdJc SUo odnosll na nori koordmall1i sislcm 0')' YZ koji JC dobijen iZl./-t. tJ. (. u' 0·. 8.n:l powsi prvog recta je Ax+Jiv~C"+n~o K-.: ..2 Povrsi drugog reda Opsta . ako su .1i l.:::: )) cit oel nuk... lako je tako.z' --i-2al~x} -7 uglog koordinatllog sistema se moze predstaviti (J) obliku 20. 10\ i (/1" c. (I.~3 : '---=-K !.2. dakle~ pri translaciji ne ostaju nepromijenjeni. 0.ci.- II({o - .l.-13:::0 " °1 I . mana ce u njihovom izracunavanJu sada. tada su sli)cdccc \'clicme 111\'arijamne U odnosu na trrmrbcc. [I~ {{" a Daklc.2+J21. - 1 poluose elipsoida (a::::: b 2: c > 0) u pravouglom koordinatnom slsteml! "" 1.: i]L /~21~ Co-\' ~. Uzmemo Ii daje II. ([)..l I.e-IjJ. l'L_ )~? :. L sluc(lju da jc. To znaci du ostaju ne promijcf\iene pri fOlaciji pravouglog koordinatnog sistema. cdnacinc .3) . iO.3) zauzeti koeflcijemi 4" A..2..3) razli°l~ ([2' ..!: su kvazivarijantlle.. a treci korijen i KjJ 3 suprotan tlJemu. {.i drugog reda l111a obJiL a. a. 1.. S Jcdnacma (J)..ic harem jedan od realnih kocflcijcnaw Ci" j:::: 1.. (.z:ne pri s'vodenju jelil1aCinc povrs1 (1) na neki prikladniji oblik.2. ako sc POHS (1 ) napise U oblikll (J ') . (2) prelaz. neec nrc."".>: --t- 2a: y -i' 20 Z + a : . rciaci.

--.~ .~ I]C.:: O. 1 K. _ IF I. V Akojc 13 == 0: j~::: 0.-= L a b)e. razlicit oel 11llic.-<-< .-< hole jJ::::·V-f.. i ). iranslacijom i rotacijom moze svesti na obHk IV . imaju suprotan predznak prcdznaku lreceg korijena X" tada (1). i j(.1.-~--. konus ima kanonsku jednacinu In Ako je 1.ic~ ovdje . .:::. odnosno X' y" Z" -~ +---:. /v: \ ~ S druge strane.:: ().le . tada scjednacina (1). aka su AI i .It: oznacili ". 1-1C~~!}:3i' razlicitih prcdznaka jccinacinom (5) je prcdstavijcH hlperholickf eilindar Oznacimo Ii sa II Ako je l3::: 0..~2 suprotnog znaka jednacinoil1 (4) predstavljcD je hiperbo!icki paraboloid. K4 == (j. tada je jccinaCinom (4) predsmvljen elipticki paraholoid Ako pred radikaiol11 izaberemo suprolan predznak predznaku )".L~ i aka jc K4 :.< ! X.1. i 1 .Ie zaduna jcdnacin<l (I) povrsi drugog reda moze se napisali U obiikll gcljc su korijeni.-. < i slobodni clan K~j 1. iada sc jednaCina (1) maze.. (4) 1\:.-<. (odnosno }02)' iada dobijamo X~ y2 -+-~2Z< jJ q gd]e smo oznaCiIi jJ ~ ± J~ -1]": q ~ ± .-"..'+-----::. Pri iSlOg znaka. K~.: \J X.:illc Ciji je predznak suprolan prcdznaku \'cliCinc if .=-0: r~=().ic [/::: J_.Ie X == i: leorijen. . r. aka Sli . X' y' _ .:)l. u nO\'om pravogiom sislerm:._ pri 6cmu jc oznaceno sa I J V!)<.(). L gdjc . 1.l i knve lcdu 5 hJ\'rsi dmgog reaa . Aim su. !zod kojeg jc parametar para. TJ~O. anaiogijom iznijetol11 posrupku.l. !'OYr(.'./c . . tada (5) prcdlOme. == (}.r.:. Dakle.iu dYograni hiperboloid. karakleristicne Jcdnacinc jednacina (6) odreduje pambo!oicki cihna'ar.. pod uslovom da smo sa . karaktcrislicne jednaCinc (5). razIiCiti od nuie. V 11 lIe oct oblika /'1/" . \i (2) predsmvija. u posljednoj jednaCini. )~l 1 )"2 istog znaka.:.ladaccmoJcdnacinu (5) s\'csti na obEl-:: /c ~. .oje 1. lada relac~ja (2) predstavlja konus.~j l slavlja jednacinu eilplictkog ci/mdro obiika X" {.--. napisau Uobliku 1 y' 'vJ"-' koriicll karaklcrislicnc: jcdnai. maze napisati U obliku p-q~2L gd. _ . . tada pomocli lranslacijc i rotacijc pravouglog koordinamog sistema O.I] S drugc stranc< ako dva korijena npr i<. 1(j :. v • . O.::-==~l.ie pozltivni korijen. .:::0.: 0 _ tada sejednaCina (1) SVOdl na.:.~-- (] == )-.AJ<. ~I:: . a£ b' eAka dva korijena }ol' imaju suprotan predznak od treceg korijena ..v: Ll kome . a K) 1: supromog njima.. q:::: ~ I -::.1 == 0: K. -. 2 J' ~"_7il'--<C' Z-_('I. dan 1. cija se pale jcdnaCina..iJ c.

z):o:: O. S drugc strane.61).O. .snosli od lrecc recimo x i y u zavisnosti od y.(z).iemo htaoca na. (p. Q).\?)~O.. upucu. I.\'. .je linija C. npr [5J: vidi i zadatak 9 La svaku pm·Ts S.lc .z)~O. 7 ~ (v) . Y~f2 (I). (y). slim u vezi. tj z tacke linije L zadm1e 11 parCl- Dakle..\. tada skup tataka Ai (x.}.ina 0) dvi. i»)': u polamo cilindricnim koordinatama.(x J .ie promjenjivc izrazG u za\1.'y<~:o:: 0.ick povrsi i nlVTlI pa npr.B. jednaCine nivo Imije C povrsi S u odnosu lUI ravan x 0 y su' l(x y. gdjc jc P.~ Prcs. koordinate zadovoijavaju jcdnaCinc (7) JC Latka linijc L Daklc.Z) ~ IJ redom jcdnacinc povrsi /:. xOz.v():.Z) pojinom n-1og slcpena po X.1'. 1 n\ \-! od kojih svaki posebno defmise liniiu L Sa drugc stranc. is. Cija jc jecinacina u Dekartovjm koordinatam<:l p/.c) -:::: O. (p. koja jc dcfinisana Jcdnacinama (1). Ako su (P. ([2:'. kazemo da . ako su cb 1 \p. z) ~ () redom Jecinacine d\1JU pOHsi S. u sfemim kordinatama. 5. tada sistcm budc fa van 2 iii 1 rvli o\'(~ic nccemo ulaziti U Jnalizu cictalja odredivar~ia kordmata novoga centra koordinamog sistcma iii osc 5isrcma poslijc rotacije i translacije kojc SlI ncophodnc du bi jednaCina (1) dobila kanonski oblik. na dvije ravni kojc sc podudaraju Na krajlc da bi 5C ncka pons drugog reda definisana jednaCinom (l) "ras]Jab" na dvi. B. kazclTlo aa.(z) oon05110.vka paws recia 11.Povfsi i knve red:J ". ako jc K::o:: 0. z) ~ () i 1': (p.la CJ Jcpresjek povrsi Si ra\lli xCI)' Ol1ogonalna projekcija linije C.l'. na ravan x () y . Ako jednaCina (2) ne dcfinise. koja sc lOVe nivo Iznija povrsi S' 11 odnosu na raV3l1 x () y (s1.(). odredujc liniju L 11 poloma cihndridnim koordinmmna lsto IalW. z~c 0) pri cemu je jasno da za razne \Tijednosti c..-\'. svaka tatka prostOra Ciye. Ravan T se bim tako cia sedob~ieni presjek powsi 5 i ravni T koja jc paralelna s Jednom od kOOfClinatnihravni :rOy.rpj-:::: 0 i ClJ:: (p. 1ada jc linija L definisana sistcmom jednacina x= jecinaCina povrsi S u pravouglol11 koordina1nom sistemu 0 x y Z ...~ju JednaCinc (7). mctarsKom obliku.1C nn11i. ~j.iav.lcdnacinc iinijc L II Dckartovim koordinatama Ako ~. [~(pJJ. z) koje istovremcno pripadaju i pO\Tsi S] i povrsi . jednaclTlc (7) su . Tada presjek pO\Tsi S sa ravni T je linija L u ravni r." Koordinatc s\'ake tacks linije L z. (I) Eiiminacijol11 parametra ! iz jednacina (8) dolazimo do jcdnacinc linijc L u pra\'ouglim koordinatama koja ima jcdan ad oblika Aka su F. tada sislem F (p.rp):o::O jednaCincpovrsi . j S. lJ pr01.(o)=O prcdstavlja liniju L u .e.. u pnlvouglim koordinmama.z) = 0. Analogno se dolazi do sistema jednaCina x~f.e iz jednac. nivo linija C je podudarna sa svojom nOD1mlnom projekcijom C' 11 raVJ1J x 0]' pa se umjesto linije C maze proucmrati njena norrnalna projekcija C' u ra\'11i x 0 J' . : a.:'ldovol. aka jc l\~ < 0 posUcdnja jcdnacina 5C s\'odi na rclacija (1) prcdstavlja dvijc pamlelnc ra\'11i.~fermm kordinatama.o.icdnatina se svodi na . Z<1 c-::::O lini. dobijamo raznc nove linije C. J' . Presjek po\"fsi 5. (p.ic linija C cija jc jcdnaCina I . Dalele. (x) . i ra\'ni z -:: : C . OJ! 0:. Ci l ai'.z) = 0 cr" Ci 32 {{~2 {/o' " a {t.)'2 obrazuju linijll L 1] prostol1l koja jc pre~ick pons'l S.ic olgebClr.iVl10m 7. u skupu R.1C tronsceLienti]rr pmTS.(1 paws S.)' 1 :. ako su koordinal~ x.. 6'.'. potrcbno jc i dOH)ljno da rang matricc a.(X.3 Presjek povrsi i ravni Ncka. ((L. x~f (I). i . )~/. i obrnuto.

mkciiu od 1'.: 0 . genero[rise.. u parametarskom obliku X~1110+a.2 razliCite vrijecinos(i ugla g dobijarno raziiCitc odakle.: x tgB jecinacina prave 0 s u ravni x 0 y i isto\Temeno jednacina ravni r..)'. / SL 61. tada . i ako ugao izmedu 0 x i 0 S obilje. kojc cine S. (jl Ie u raVlll yO Z ..zo) tacka cije koordinatc z~l(lovolja\"aju jednaCinu F (x.. Pamaou nivo linija i profila pavrsi S.:. nju ce zadovoljiti .. 7..: c ne Sl. tada je y:.Ie f (scos e.. kod nekib pO"VTsi i uoCiti. upoznajemo povrs.z)~O. koja sc zove pro}l! povrsi S u ravni /"uodnosunaosu Oz.: y~lio+jJ cilindricnc povrsi 5.' predstavlja cilindricnu POVTS cije su gencratrisc paralcinc osi 0 z ZaiStiL naka. ako ravan }' s~jece ravall x O}' duz prave .v)~() . koju orijentisemo leaa na Slici 61.. Ako je sada B:. odncsno direktrisu.Z):. profil r Sl. ali mnage ad pavrS! nose i ime prcma vlastitirn nivo linijarna ili profilirna.:2 m n odnosno.:O.: () ne zavisi oel z. Od110SnO x kao ii...61) dobijamo liniju r u ravni y. Linija D se zove direktnsa a paraleine pravc.y)~O a q jedna od generatrisa Cija jc jednaGin. jednacine prafiia r su f(x. 5. (Sl.y.ie Mo(xo. ~i posto je Ai zajednicka tacka (dircktnsc n t generatnsf q) to .:O' .:! x-a y-fJ --=--:.r.G2) Buduci da Sll svc generatrise paralelne J prolazc kroz iiniju D.J'o... ravni koja sadrii OSH 0 z (SI..'-nz):.y) :.fJ)=O / / / //(' / / <. Sa dmge strane. sobzirom na jednacinu generatrise dobijamo F(x~mz. pronk r. ~i. CiillldrlCIlll kao funkciju od x.. z) ~ 0 jccinacina profila r u koordinatnom sistemu 0 s z .. . y~xtgl! Neka jc D direktrisa Cija je jednacina F(x. tada ravan z:. tada je prom r u ravni x 0 Z . Kako jednacina F (x..: odnosno yO z .' cijujcdnacinu zclimo odrccliti... sto predstavlja trazenu jednaCinu cilindricne povrsi Pokazacerno da jednacina F(x.. lsto tako se dob~ja.iu nivo linije povrsi S U odnosu na rmran x 0 Z odnosno yO z.y):.F'ovrsi i krivc drugog reda 5A.'.:.: 0. sto cerno Beste kasnijc.1eCC povrs Scijajejednacina f(x.. Dakie. a za (.Ie F('".. leaa i njihove odgovarajucc oflogonaine projckcije na ravan x 0 ..J. Dakle.s sin e.zllno sa (.4 Cilindricna povrs Cilindricna jJovr§ Sje geomciijsko mjesto paralcillih pra\'ill koje sjeku zadanl! D. Anaiagno dobi)aJna profile povrsi S U ocinosu na ase 0 x i () y . Ako uzmemo da jc 0 s z koordinatni sistcm u ravni y. Ako se pows S presijece s profliom ravni y.

icdnacma F (x. Z lacka M(x" .ia definisana jcdnacinom F(y. Prave su generatnse konusne PO\TSI. slslclllom : [F(x..Ie npr. II p1'OstonL c1cfimsana . za svako M(x" .rvde zakUucujcmo da nn lak\'oj povrsi ieii prava koja prolazi kroz J\1( a paralclna jc osi ()::. y') ::::: 0 definisc ciirektrisll cilindricne povrsi Ta direktrisa. () Sl. Jcdnacina FCv. F. z) .\).':.64 lizmimo da . a data linija direktnsa konusnc pO\Tsi.ie direktrisa linija defmisana istom jednaCinom r (:c z) II rami x 0 Z . J z X Y Z x ::: ctobijamo jecinacil111 konusllc povrsi..:) ~ 0. V (OJH)j \'1"11 konusnc pmTsL dcflnisana jednacinama F.t.. povrs cija je jednacina F (x:)-''1 : : : () ima za gcneralnsc pran:: parale!ne osi 0::. ima jecinacinu (l direktrisa linija v (0.) ~ 0 Tada generatrisa konusa lwjl prolazi kroz tacicu 1\1 () . 64.) .]' geomctrijsko ll~jesto pravih koje prolaze kroz datu lacku (vrh konusnc povrsi) i sijeku zadatu iini.63). (Jarmon! povdl zovemo povrs kOJa nastaje rotacijom ravne krive oko neke pravc. Prava oko koje retira kriva zove se osa rorael/C.=:::: 0 Analogno prethodnom. Daklc.). a generatnsc su paralelne osi Ox 0:. kao npr.:) ~ 0.:. YI ~ 0.y. lj ona y:: cilindriclla pons Pfll1li.J'!1 . (x.l' . yj ::::: 0 Od. 1. Obnna pons 241 koordjnmc syakc lacke lome. koja se nalazi H ravl1i tc krive. tacku 5. icqia pripada direktrisi.z)::::O 11 prostoru dc[mlse cilindricnu povrs Cija.1('. 5. t.i.0.J'n z) !ezi na povrsi r (x.Y. PrCn1J.6 Obrtna povr!. z) :::: 0 II prostoru predsta:vija cilindricnu povrs cija . Km71fSJ701J1 jJovr. 63 Nekaw .iu.1'-0 :-0 X.140 5. (S1. z) gdJG jc z proiz\'olJan b1'O.vf ZO\"81110 gd)c su X. F~ (X. a generatrise Sll paraleine osi 0) 1s1O tako. eX.ie direktisa lini. Y i Z tckucc koordinate konusne povrsi Eleminisuci lZ sistema jednacilla: i 2 F fy ..5 KOIl!Isna x-o y-o z-o POVl'S x-O . na Sl. S1.0) .z)::::O u nl\mi yO.-)~O .iclimo da u rami nlZlllOlfCnc x (J Y . jednacina F (..

S1. kao sto smo vidjeli u poglaviju (5. dobijamo jcdnaCinu j neka je osa rotacije.+ _vi nju tIllle . z zove se algebar. gdje je " .\ko povr.3 kriva u ravni yO z gdjc. Cija jc jednacina II pravouglim koordinatama P.a JednaCina te hive je.. Dakle.:. koja pri rotac~ji date krive oko ose 0 z opisuje krug u ra\lui z::::. "-"I Medutim. UzmilllO na toj krivoJ proizvoljnu tacku M j (O. .j(h-cl)'-:' II data jcdnacina krumicc._ Kako je prema pretpostavci Yl > 0. .c c' () :=±y(h-ar -(y:e +r' "b)' jednaCina torusa kqji je nastao rotacijom SL65. buduci da M.242 F(y.z)=O :5 Povrsi i krive drugog reda 5. pripada krivo] F (y. koja lcii (poluprecnika Ii - ravni vO: a: sa centrom II C«(). 65. koja lezi na krivoj F(y.. y~. izmedu koordinata proizvoljne tacke + Y = YI'.y.z) ~ 0.6 Obrlnu povrs 24. i na obnnoj povrsi M obrtne povrsi i koordinata odgovarajuce tacke AI). to posljednje relacije posta]U I ~ ') YI ~vx'+y. .65. polinom drugog stepena po x. Primjer. dakle x.Y.O)): tada.)'.ie y> ° Analogno pri rataciji krive ~F CV... = -- -1 zadovoljav. z) ciji.I x~ + y-. F. osa 0 z RazlllotrilllO povrs kOla nastaJc rOlaciJolll date krive.z)=O postoji vew X' Na taj nacin. z) = 0.i! drugog reda. prcciznije krumicc.z) koje su na tom krugu.2). iX.D odakle s obzirom na relacije Yl ::: . Torus je obrtna povrs koja nastaje rotacijol1l kruznicc oko jedne od koordinatnih osa. opstajednaCina . Neka]c ~--- (*) y=a±.Y) .jx'+Y-.:: a poluprecnik R = Y1 (S1.Zj).jx' ~ v' )=0 0: EO.b r-- 1- - kruznicc (*) oko 0:: osc.65.ie centar tacka F(.: () oko ose () y. .b. 5.a).7 Primjeri povrsi drugog reda Svaka povrs S. p. to illlamo F(y"zl)=O S1. z) : : . . dobiJarno JednaCinll I' ~--" . _.l" tako nastalc obnne povrsi.z=O ( ) trazene obrtne povrsi.~ju koordinate svake Lacke iVi (x.

.}.= i. RaHll1 paralelna mmi x sijece pm TS .'..:'') [.--l.:llcmmickc Cll1Z1izc I .a = 0 . 11 OVOIllC slucaJ1L osa cilindra <' S1.I '[ . Hiper/Jolii.'1 (k = L2.-----.I I . 1 I /.z"t.1Cdnaclllc nckih p(}vrsi drugog reda.]l illllkci.'/' "I. I . I I J..' . npr U 1l1lcgraci.::.1 5.-_ \ I I v' " 'f 1 '. i:::: 1.. . Elimh.ko je p'f'::. odalde I police line ove pons) ccmu. I i..icva razliCi! od ouie (1\-d.(/. i i! ..n ve dmgof: red. + (l::) Z -. izmedu dvije paralclnc raml.-~-----'. i 'I !I I I . I I : I I . predstav~ien samo dio cilindra. i i " I.'."c..Vri dlindal' Ako Sll (I .-. ciJu jc jednaCina Sl.1 [J:x --.2. Na Shci 6g imamo jedau dio 1'0 du ra\11i ::..1c bar Jcdall ad bro. ""I'~~ . I .vari jedna bcskonacna cijey 2.Fl yiSc promjcnljivih ili nekim drugim oblastima m.(:: . Pmmcri obrtnih pO\'fsi pmTsi drugog redalC T. ook." ! ~ // \i:!""'" SI 66 Primjetimo da jc na Siici 66.~ gdjc Sll koellci. 68. kqic sc cesio koristc.3') dati realni brojc\"i../ I. jer ravan paralclna sa x () y sijece pows S' po clips! (SU)O) /\lW..1c nayodimo . " O. {l zovcmo hiperbolickim cilindrom..: 0 i nekc ruvni :'. i. parabolickim cilidrom.jcmi ({J. .- --.::.le (i = h tada JC pons S kruzni cilindar koji nastaje rOl<1CUOm pr~r.:::. . oko osc 0: kojaJc.PO'TSl i i.L7)=U. / I .' iJ. I 1'1 . X I" cc lr ' ().ie cilidar.. ) i I i..\' Cija .'yT+-->\ I. Parabolicki cilindar A. .ni cilindar Ako su a.ic jcdnacin<l / I . PrJ po 11lperbob (SL67). I 'I x' ]" I I: i ) Z(lvemo cliptickil1l cilmdrom. .1' I .'1 . \~ I I. 3. I I i -. uSl. -+.0 tada povrs S ZOVC1110 ~~-------( c~ia jc jcdnaCina ~ Irr~! :i I.CI.[1 > 0 tada pmTs . I~' . :: i '" ~"""I I ' .h > () tada P(HTS S.ca paralclnog osi 0:. 'I ' I ' I I . 67 "I ". pO\TsL ]ZIlle- i. (')' '.

cijajejednacina zovemo jednakrilllim hipreboloidom (SI.ie C(p:q:r) novi centar clipsoida njegova jednacina It zovemo dvokrilni hiperboloid (S1. 69 6.\'.:. c > 0 tada povrs S. 5. aka.::: _ ..711.. tada govorimo 0 rotacionom hiperboloidu Jer on nastaJc x ro1acijom hipcrbolc 11 rm'TIi x () Z oko Oz ose SI7l .ko ({ - Je a. Ako je pak a.: c ~~--:. a prcsjccJ ravnima.-~+~-l. a brojeve a. SI70 Sl.c>O tadapo\Ts 5".o.. Ako je (I. :.b.p)2 ~ (y-q)' (0-1')'_ 02 . Pre~jecl ave povrsi sa fm'TIima koje su paralelne x 0 y su elipsc.. 3 presjeci pO\Tsi (S) sa nlHlima kojc su S8 ravnima paralell1lnl ravnl (x.0. 70). Elipsoid Ako su a ..~.:. pamicine ravni Prc~jcci x0 Y Sll Sll clipsc.: b .6.:. odnosno y ():: hiperbole. Cija jc jednacina ------"t"~~l 0l. UoCimo da je ccntar elipsoida u koordinamom pocetku Medutim.: h = (: lada eiipsoid x ) posUlje ·~fera poiuprecnika 0. C > 0 tada povrs .69).246 5 hwrti i knv!: Jm!:<oi!. Dvokrilni hinerb()/old A.: b ImaI110 rotacioni eiipsoid koji nastaje rotacijom clipse Z Ako Sil ({ . x 0:: .c pohlOsamo e/zpsOldo (S1. Jednohl'ilni hipel'b%id Akosu a. kojc su paraiclnc ravw nima x 0 z i yO z su hiperbolc.: 1 u ravni c- x0 oko (jz os[:. reuu 4. CiJa je jcdnacina ZOVClllO elipsoidom.

"fOln povr§'i (icr ima oblik scdla). () sadrZi lacku M].:-z+2:::0. SIl hlpcrbolc. Ciji je vektor poloiaja '1 .: . 6..1 c jedna tina X' c:= (f" SI.ie jednacina prave I U obliku (1'. C > () tada puvrs . c :. (SL 74).-.h.72). Elimi/!1ti paraboloid AJeo su n. 0 tada pO\·r5 S. hiperboloickim paraboloidom iii sedin.cija . 73) t.. od11osno y ():.r su elipsL a sa rm:- Ako S\I ({. J \ . Zadaci 1. Pre~jd~ powsi (S) sa rm.t () tada pO\T~ . Cija je jednacina xa~ Zo\'C1110 b~ " =2pz 1'.wg read Pre~ieci povrsi (3) sa ravnima paraieinim fm'11i SD x (). }j"''"incrboloicki paraboloid paralJolc. DaHl.).242 5 j-'ovrsi I hi vc dml. Odrediti jednaCinu ravni a koja prolazi kroz zadanu praHl . 74. \ --"iffi-'--frn '. b.+ leO. . 2. a sa ravnima kqie su paralelnc rml1i x 0 parabolc.nima kojc 5U paraiclne ravni x () y su hlpcrbole.ic jcdnacina a~ b~ nima paralclnim rmni x 0 z . .. Ako su a.')' . b _p oj::.j .la . b.r:. Z • odnosno y 0 ~ su z SI 72 8. Presjcci pO\Tsi (S) sa ra\-1uma paralclI11l1l ravoi x () J SIl clipse-.?'<L-----+v () 'ix-Y-2+1=O Napisati njen simetricni i vckrorski oblik. -~ =() c zorclllo eliplickllli konusom (SI.. a sa ravnim3 paralclnim mmi x (). h' 2c z zovcmo elIptickim paraboloidom (Sl.0dnosl10 )' 0:: 9.

lV3n x~4y-:-z+7:::0 Odrediti sirnetricllll lacku koja.2. S druge strane. "Stam" i "Nova" malcIllalika~ Skolska kl\jiga..\" Yon.)'(. A. a koja s ravni LlTERr\ TURA 4.3.-"J-'u zQ) lell II ullutrasnjosu S.2. Aka su koordinate lacke O'(xo. Zagn:b 1974 S.".. J. prim.. P. Konacno dimcnzionalni prostorl'. Zagreb ]975 l8J 1. 5.lw~Hil! Company. Oz OSU.! nn [IJ S lvlanlcsiC MatematiCka analiza: PrVl dio.v-7::::0: bi Gxy -+ 8y: ~ 12x ~26J'+ Ii:::: O.ie simclricna tacki Ai \l odnosu na datu raYan.r +032Y". a1 John Wiley k SOIlS A G.1) i r. Odrcditi vrstu i k8noniCni oblik krive drugog recta a) anaiilicke geomclrije: (ruski) Nauka. (J. Datajc tatka /li(2. a centar 0' (-~·...: i == 1.-l). 5k01ska lu~iiga. Pokazati da povrs drugog reda iz zadatka 8 ima kakanski oblik u koordmatnom sislelllu cijc osc irnaju ortovc' el ":. [953 C D: Morrey.icnc.. x 2 -!"SyL +z. Ba11\'a1m'".anZ +° 3 :::: O. Nc. gdje je }.nalysis: KY Ci osi 02. V.. Devidc.2o)./lJn:::: 0. alII . Zbornik probicrlla 1Z eliplickog paraboloid8 x. Tclwicka knjJga.(l.+ ::: 2 Z (p.fS drugog reda Odrcditi kqja je to poves i njenu karaktcristicnu jedl1acinu 9.12 ::: {} i koordinatnih ravnL pod USlOVOIll da vril troughl lez. Rudin. i :::: 1. ann:::: 0: _. novill OS[1 03:.L Beograd t9-!9 [71 v.'i-2xy+Gxz+2yz-. Applied NOll~Standard /\.l). alII +a 12 m+(a 13 . Uni\TTsity Calculus \"itl! Anallll:: Geometry AddisDn- 8. koordinate ortova 0' Y: ()' Z dobijaju se iz sistema (all c:::: (I. Parhorncnko. Modeno'. rjesenje karakreristicne jednacinc.!1!): m l 0' -"r -)o)! + a1:lN -. Me Gr. c.-Ll):c?=(L2. Kurcpa. .--.7.3. Zagreb 1967 [vt Davis. Kanonski oblik jednaciu:: povrsi drugog reda napisan 11 novom koordinatnom slsiemu 0' XYZ.2x+6..0 W..1'+2z ".. S.y + 4 z .-~. Data je pO\. Odrediti jeclnaCinu i duiinu visinc lfOugla koji nastaje kao presjek ravni 3x . Moskva 19()-l [6] R.0] x~ -4xy+4y:+4z-3. Kurs vise aJgebrc (ruski): Nauka.+-(a1? /\)m+ol:_n:::: 0. R .(LO. Kuras. tada su one rjeseI~jc sistema G11X+OEY +o13z +a]:::: 0. MoskvJ J97l Odrediti potreban i dovoljall usiay da tacka A1 (x. q > 0) p q 7..f). Kasanin.S. Visa matematika It Nautna knjig. Principles of lvlalhcmalica\ Anai:vsls.')50 Odrediti jednaCinu ravlli koja saddi :25] 3. _ . G 21 X+[/22J'---:-G 23 Z+D2 :::0.

1liJeva (desna)distributivnosl 22 lincarna kOl11binacija matrica 128 lineami vektorski prostar 152. CliPlicki konus 2. 7 cilindricna pows 234 Cral11cro'l's1<1\' 143 -dDc JVlorganO\'i zakollJ 7 deC/malni raz]olTIak )(-) ekstcnzija preslikavanja 31 ckvivalencija iskaza .h- baza proslora I g~ h(JWCili1(J.icdnaCina 97 karal(lerislit~na l11ajoranta (gornjc ogranitcnje) 20 mmcmaticka indukc~ia 47 matrica 109.I - Dckartm' proizw)d skupova ..:l :=. 32 k0111mator matrice 129 konacan podpokrivac 65 konjugovano-komplcksni broj 80 konusna penTs 235 koardinatne povrsi 199 kOIjcnovanjc kompl. kontiuuma 77 Homer-ova shcma 10 J .'1 kOJ1mtmivl1osi 22.:13 ellplicjo poraboiOld 2-t'-1 EuklidO\' algorilam 9 j Euklio()\.cCa11tofm.Jcdnakosl i!~ beskonaz:ni oro.J1l - -j Jcdinicna matnca II LL 12~ jednacin<l prave 217 :lcdnac_ rml1i 206. 110 mauica prclaska 158. identitno preslika\'anje 29 funkcija 27 karaktcristicna jccinacina 228 kardinalni br~i skupa 71 Kelijcva tabiica 32 klasa ek\'i\-alcncijc J () kodomcl1 preslikavan)a 27 kolicnik matricc U5 kolincarni vektori 169 komozlcija preslikavaI1ia 29 komplanami vcktori J 70 kompiement skupa 13 komutativna (Abelova) gmpa '.a matnca 12(1 aksiol1l C SCi aksiol11 P01Pll110SJi 40 alef-nub 72 disJUnktni skupovi 13 disrrihutiHw opcrac~ia ""! domen prcs!ikavanja 27 dvokrilni hiperboloid 242 dvostruki vektorski produkl 19:.'1 184 oSllovni sta\' algebrc 94 otvoreni skup 53.I.( nc.!]vlmA . 182 l11atrica sistema 14l matrica susjedstva 135 l11atricna jccinatina 149 matricni polinom 150 metod neodred. ~ dcsna (lijcra) ori. - -. 212 jcdnaCinc prave 219 jednokrilni hipcrboioic1 242 .vcklorskl proslOr j 6(1 Euler-OI' oblik kompi br ):.Ii Heinc-Borell-ovo svojstvo 65 hennitska m8tnca l25 hipcr-rcalni brojc-vi 61:1 hiperbolicki ciIindar 240 hiperbolicki paraboloid 144 hipotczn.:1 ekyivalelltc matrice 122 ckvivalcntnc mctrike 59 clement.INDEKS PU. brqia 85 hive drugog reda 226 Kronecker-Capellicv sta\' ] 4 ] Kubna .. koeficijcnma 106 metrlcki prostor 59 minor matricc 118. lransiommcijc I2L 1:\7 clipsoid 24 I cliplicki cilindar 23. 6().1CVj ()~. -c- Imagmarna Jcdllllea 80 implikacija iskaza 3 infImum (donja meda) 2J inJckcija 20 algcharslGl jedllaCina 93 aigcbarsl0 oblik kompl hr 80 algebra skupova j L) antihern~itsk<l Inatrica 125 antiS1l11ctricnost ] ~ apsollltnil vrijcdllosl 44 Arhimcdo\' aksiom 4? asoc(Wll\'OOSl ?2 <lmOlZOIllOrfizam :. 155 logarilam kompleksnog broJ(l 8 g Lukasiewicz-ova opcracij. 60 .:u:. 119 minoranta (donjc ogranicenjc) 20 l11jesoviti produkt ui vclctora 190 moc (polenci.icJ1tac~ja ] 83 dcterminanta j 12 dijadski beskonacni razlomak 57 clijagonnlna matrica 1 J 0.aksiom 53 CanLoro\' skup ::./ Fcnnat-ov stay 47 -ggaiaksija 70 GaussOI'metod eliminacijc ]3 S gencrmrisa 234 Goldbachova hipotcza 4g graf 2:~ Ciramov(l mal rica 162 . 70 bcskollacni inten-al .(! - Abell-O\' SUII 9S adjungm'.(."?: bijekcija n binarna operacija 2 J hmarna relacija J (.207.0- obrtna povrs 236 okolina tacke 60 okomiti vektori ] 62 ort (iediniclli) vektOf ]70 oriogonalna matrica 135 ortogonaini vektori 162 ortonornirana baz.7 inlduzija 1l intezitet (norma) vektora 169 inverzna matrica 132 inverzno preslikavanje 30 iskaz 1 iskazna [ommla 6 izolovaml tatka skllpa 63 izomorfizam polja 34 Izvodni skup 63 kvadralI1<l matrica 109.Ja) skupa 72 moe kontinul11a 76 modul kompieksnog broja g I Moiwc-ova formula 84 -nncgacUa iskaza 2 ncutraini (jedinicni) elcment 22 nlvo linlja povrsi 232 nula matrica 125 nula vchor ] 69 . 129 .5 . 124 disjunkciJa iskaza :.210. binarni sistclll 54 Bolo\'c opcracijc . .

prornjenljivc 90 poljc 33 polugrupa 32 polusegment 55. 125 tral1ziti\'nost 18 trigonom. oblik k~mp!. L19.254 olvorcni pokrivac skupa 64 ~p- Illdeks POlll10Va paraboliclll cilindar 240 parlikulamo rjesenje 139 partjtivni skup 12 Pc. br 82 lrijadski beskonacni razlomak 57 lrivijalno rijesenjc 137 trougaona matrica 125 presjek skupova U preslika\'m~jc (funl. n~ slozena prcslikavanje 30 siobodni vcktori 16<) spelaar matrice 151 submatrica 118 supremum (gon~ja meda) 20 suprotni (inverzni) element 22 surjekcija 27 -ttatka nagomilaval~ia skupa lL~ taulogija G tije\o 33 toms 23 g transponovana matrica 11 (). 56 potpnno urcdenje (lanae) 20 povrsi drugog reda 239 prava 215 prava racionalna funkcija 102 praviio paraleiogram<1 172 pravilo poligona 172 prm·ilo 1rougla 172 prazan sImp 1 l prebrojivi simp 72 Shefferova operacija :) simelicna rnauica 125 sirnetricna razlika skupoya l3 simetricnosl 1g sing111ama matrica 132 skalarni produkt 160. If):') skup I! skupavi brqjcva 38.:cija) 27 prqjekcija vektora 175 prosirena matrica sistema 142 prsten 33 -r~ radijus vektor ] 96 rang matrice I 19 ravan 205 razlika matrica 127 razlika skupova 13 rellekslI'llost 18 -uunija skupova 12 unitarni prostori 160 unutrasnja operacija 21 uredema trojka 15 uredeni par 14 -v- rcgulama matrica 132 relacija ck\·ivalencije 1g relacija poretka (uredenja) 20 restrikcija preslikavanja 31 rub skupa 62 veklOrski produkl veklora 1g8 Viete-ove fonnule 9g visina racionalnog broja 1'3 . 64 zbir matrica 127 . 184. 50.sSarrus-ovo pravilo 116 sediasta povrs 244 sfemc koordinate 200 zajednicki djelilac polinoma 91 zatvoren simp 62..Z- .Ulove aksiorni 46 podgraf 25 polamo-cilindricne koordinate 199 poiinomi kompl.46.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful