061 / 320 – 242(Bjelave, Podhrastovi

)

Ante Kovačić, književnik rođen je 6.6.1854. godine u Oplazniku, Marija Gorica kraj Sutle, a umro 10.12.1889. godine u Stenjevcu. Godine 1880. odvjetnik u Glini. Od 1875. piše lirske pjesme, balade, feljtone, pripovjetke i romane. U prvom romanu Baruničina ljubav (1877), kao i u Pripovijesti Ljubljanska katastrofa (1877), još prevladavaju romantički elementi. Bezkompromisan Starčevićanac i pisac snažnog temperamenta, Kovačić je u svojim kasnijim djelima realist, satirik i kritičar društva. Godine 1880. izlazi njegova Smrt babe Čengićkinje, travestija Mažuranićeva epa Smrt Smail-age Čengića. Političko-satirički su i njegovi feljtoni Iz Bombaja (izlazili 1879 - 1884 u Slobodi). Satira se oseća i u pripovijestima Bježi-hajka, Ladanjska sekta, Doktor Marko u Kajgani. Satira prevladava u romanu Fiškal (1882), a još više u nedovršenu romanu Među žabari (1886), koji je izlazio u Balkanu i morao biti obustavljen, jer su se karlovački malograđani osjetili pogođeni. Njegov roman U registraturi (1888), u kojem ima i autobiografskih elemenata, sadržava najbolje stranice hrvatskog realizma. U njemu Kovačič iznosi prljave strane tadašnjeg društva. Roman zahvaća veliki vremenski razmak: od feudalizma do Kovačićevih dana. Prikazao je tadašnje ljude i prilike u Hrvatskoj, s posebnim simpatijama za selo. Izabrane pjesme objavljene su 1908. godine. Srednjoškolski i studentski dani nisu bili za Kovačića nimalo laki jer je bio siromašan. I kao pravnika i oca brojne obitelji, pratile su ga kojekakve nevolje, osobito materijalne. Međutim, upornost, borbenost, volja i rad bili su jači od svih nedaća (npr. od neimaštine i bolesti). O tome svjedoči bogata književna ostavština: velik broj pjesama, djela u prozi feljton, polemika i članaka, među kojima se umjetničkom slikom društvene stvarnosti Kovačićeva vremena ističe djelo U registraturi najznačajniji hrvatski roman 19. stoljeća. Objavljuje književne radove u časopisima i dnevnicima: "Hrvatski dom", "Hrvatska", "Obzor", "Primorac", "Hrvatska lipa", "Vijenac", "Sloboda" i drugi. O ROMANU "U REGISTRATURI": Roman U registraturi nije samo izraz socijalnih prilika u Hrvatskoj u drugoj polovici 19. stoljeća, nego i slika društvenij i gospodarstvenih promjena u njoj (raslojavanje sela, propadanje aristokracije, klasna borba, agrarna kriza 1873. itd.), slika rađanja "moderne" hrvatske inteligencije, ali i kronologija tragičnog životnog puta darovita seoskog djeteta u feudalnim i kapitalističkim društvenim odnosima (odnosima prvobitne akumulacije kapitala). Ti odnosi očituju se u: nehumanom stavu feudalne gospode (vlastelina) prema seljaku: načinu života feudalaca koji se temelji na preljubi, razvratu (npr. sudbina gizdave vile Dorice kao žrtve erotske pohote i pokvarenosti feudalca Mecene): prodoru novih, kapitalističkih odnosa na selo, zbog kojih seljak postaje pljenom novog društvenog staleža - zelenaša i trgovaca, kojima je jedino mjerilo vrijednosti novac, bogatstvo (predstavnici su tog staleža u romanu npr., zelenaš Medonić, Kanonikov sin Miha koji se ženi Medonićevom kćerkom Justom ne iz ljubavi nego iz interesa): seljakovu napuštanju zemlje i odlaska u grad da služi u gospodarskim kućama (prototip takva "pogospođena" seljaka je kumoordinar Žorž): stvaranju nove inteligencije iz redova seljaka koja u moralno iskvarenoj gratskoj cjelini često, bez obzira na darovitost, ne uspjeva nego tragično završava (poput glavnog lika u romanu - Ivice Kičmanovića). U romanu U Registraturi Ante Kovačić je predočio moral i psihologiju hrvatskog sela i grada, odnosno mnoge pojave u njima npr. odnos roditelja i djece,

epizoda o vili Dorici i Meceni.). prekida fabularni tok. nego pušta da se ta žitka lava. čudno. Književni povijesničar i kritičar Dobravko Jelčić kaže da su Mladi u Kovačiću "otkrili prije svega bezkompromisnog zastupnika . Na pojavu Kovačićeva romana na stranicama "Vijenca" u toku 1888. tj. svečanosti (npr. između Ivice i Anice. Kovačić je s više simpatije i ljubavi prikazao selo (seljaka." To je ujedno i najava fabule koja počinje prikazom djetinstva Ivice Kičmanovića. a drugi nemoralno štivo "koje truje hrvatska srca". Grad se po načinu življenja i morala razlikuje od sela. između Zgubidana i njegove žene. pisca koji neumoljivom snagom što probija iz njega razara konvencije u stilu i formi i koji svoj umjetnički doživljaj ne otkriva u apriorne stege. u liku Laure). Takvim pripovijedačkim postupkom unosi određeni "nemir" i dramatičnost. Oni misle da su kompozicija i stil romana. između Ivice i Laure. sama kristalizira po vlastitim unutrašnjim zakonima". usklađuje kompozicijska obilježja cjelokupnom životnom sudbinom i psihičkim previranjima Ivice Kičmanovića. ljubav i ljubavne odnose u gradu (npr. što provaljuje iz njega kao iz živog vulkana. To je sredina u kojoj se seljak ne snalazi. predstavnik Mladih. bračne i obiteljske odnose (npr. dakle. posebno o njegovu romanu U registraturi. afirmativnim tekstovima o književnom stvarlaštvu Ante Kovačića.. bez vjere. Roman U Registraturi na određeni je način i autobiografija Ante Kovačića. On me je sam napisao. Juste i Mihe. koja nije oslikana samo u liku Ivice Kičmanovića (u njegovu djetinstvu i školovanju). svadbe. svadba u domu gazde Medonića. o Laurinu porijeklu itd. njegovu cjelovitost i jedinstvenost. Ivice i Ivičine majke).počinje prikazom registrature i spisa koje Kovačić oživljuje: oni se međusobno prepiru. ljubav i ljubavne odnose na selu (npr. Već je sam početak romana retrospektivan .Zgubidan pred ogledalom u kavani). ja sam vam srce i duša našega registratora. Laure i Mecene. Ivica pozdravlja nepoznate prolaznike na ulici grada i druga . KOMPOZICIJA I FABULA ROMANA: Roman je podijeljen na tri dijela. Gledišta suvremenijih kritičara ne podudaraju se s takvim mišljenjem. zastupnik novih strujanja u hrvatskoj književnosti. bez čuvstva". Za riječ se javlja spis registratora Ivice Kičmanovića i započinje pripovijedanje: "Znajte. Laure i Ferkonje). Pripovijedanje se nastavlja i nekoliko puta remeti vremenski slijed događaja. o Meceninu porijeklu. Vremenski nepovezano pripovijedanje raspršuje fabulu. seoske običaje. koje ne bi smio "Vijenac" dalje objavljivati. seoski patrijarhalni život i moral) nego grad. Medonićeve žene i Medonićeva sluge). Događaji u romanu nisu organizirani i raspoređeni prema vremenskom slijedu. odnosno cjelokupni tekst "najvjernija slika Ivičine psihe".svoje vlastite teorije o slobodi umjetničkog stvaranja. Ipak nije ga idealizirao. djelo u kojemu se prikazuje svijet "bez morala. Ja sam njegova slika i prilika. Jedni su u njemu otkrili novo zanimljivo literarno ostvarenje. Mnogi su kritičari osporavali kompozicijske vrijednosti romana U registraturi. što pridonosi labavoj kompoziciji romana. Ukratko: njegov sam životopis. događaje u vezi s Ivičinim psihičkim . godine čitalačka je publika različito reagirala. uskrsni ugođaj u Zgubidanovoj kući) itd.. nego i u sudbinama i u duhovnom životu drugih likova (npr.i ostvaritelja . mijenja prostor i vrijeme događaja (npr.međusobne odnose seljaka . Vremenski kontinuitet događaja pisac prekida retrospektivnim epizodama. praznovjerja i neprosvjećenosti. odnosno kompaktnost zbog epizoda koje narušavaju kronološki slijed događaja.prijateljstvo. Vidio je i selo i seljaka. i kao izraz primitivizma. U prilog tome navode fabularne podatke (npr. svađe (npr. nespretno ponaša (napominjemo takve dvije situacije: prva. razmirice. cjelokupni književni opus Ante Kovačića protkan je autobiografskim elementima (spomenimo samo lik Podgorskog u romanu Fiškal). Zgobidana i Ivice. buđenje Ivice Kičmanovića u Laurinoj sobi. Inače. Poslije takvih kritika nastala je dugogodišnja šutnja koju je prekinuo Milan Marjanović. između Kanonikove i Zgubidanove obitelji).

Ivica odlično zavški osnovnu školu i uz pomoć Mecene nastavi se školovati. složena i razvijena. odnosi između Laure. KRATKI SADRŽAJ: Ovaj veliki roman započinje prepirkom spisa i registara. njegova rođakinja. razvi se zavist i suparništvo. kojega je sin Miha bogatom ženidbom obogatio. u Ivičino djetinstvo na selu pisac uključuje svoj komentar o djetinstvu.krizama. otme Anicu te je u šumi unakazi tako da joj odreže grudi. Kronološki niz događaja. u čemu nalazimo istinite i ujedno tipične crte ne samo Kovačićeva životopisa.registratorom). scenom Ivičina buđenja u Laurinoj sobi. a nastavlja se kao "raspredanje" glavnog junaka u obliku ispovjesti. događaji vezani za gazdu Medonića. "objašnjavaju i tu rastrzanost Kovačićeva ("Ivičina"). a zatim (u drugom i trećem dijelu romana) ulogu pripovjedaća preuzima pisac. Ivica se vrati kući gdje ga opet dočeka zavist obitelji susjeda "Kanonika". Laurin život koji nije u vezi s Ivicom. sve dok njegova žena Justa ne preminu u neobjašnjivim okolnostima. epizodom u registraturi s Ivicom kao šezdesetogodišnjakom . Okosnicu fabule čine događaji koje u prvom dijelu romana pripovijeda glavno lice (Ivica Kičmanović). tj. Fabula se temelji na glavnoj radnji. Ivica je preživio pokolj. Njihov najbliži susjed. živeći u kući svoga dobrotvora. opisuje odnose na selu i događaje vezane za seoskog bogataša Medonića i drugo). imao je kćer Anicu i sinove Peru I Mihu a kako su Jožičina djeca bila bistrija. a sama nastavi živjeti s Mihom. pisac: a) prekida retrospekcijom. Mihe i Juste te Mihe. delirijum tremensu) i jezično. Ivica spozna da je Laura zločinka i želi se vjenčati s "Kanonikovim" kćerkom Anicom. Prema Jelčiću. vezanoj za životni put Ivice Kičmanovića.Ivice Kičmanovića. djevojka čudne prošlosti i još čudnije budučnosti. odnosno pravopisne karakteristike (npr. kod njegova "kumordinara " Žorža. pokrade Mihin novac i pobjegne. crticama). Glavno je lice Ivica Kičmanović sin seljaka Jožice. i to od djetinstva do smrti (Ivičina tragičnog završetka u požaru koji je zahvatio registraturu). odnosno radnji. maglovite prošlosti: ima na duši živote nekolicine ljudi kijih je smrt posredno skrivio pošto je obeščastio lijepu seljanku Doru. opisom registrature. Međutim.mati. zdepasti "Kanonik". itd. glavni fabularni tok vezan za životni put Ivice Kičmanovića. gdje je i sam radio kao instruktor. k Meceni se doselila Laura. Fabula se temelji na nekoliko osnovnih događaja. Fabulu romana pisac gradi tako da prati razvitak glavne ličnosti romana .). Seljani su ih ogovarali zgog divljeg braka ali Laura se neće lišiti slobode pa radije pošalje Ivicu natrag da završi školovanje. kojoj je cilj da razobliči kritički hrvatsko društvo onog vremena u rasponu od osirotjelih seljaka i pogospođenih opanaka do pokvarene gospode. Mecenu je u međuvremenu Laura otrovala i opljačkala. oca Jožicu. kojoj nađe službu kod neke gospođe. U registraturi je prije svega svedočanstvo o mučnom probijanju kroz život jednog seljačića. upitnicima. Laura u dogovoru sa svojim novim ljubavnikom Ferkonjom udavi i Mihu. Hajdučica Laura ipak želi ponovo osvojiti Ivicu. zbog čega ga Mecena otjera iz svog dvorca. uskličnicima. pa ranjen . Fabula je razgranata tj. saznavši nakom toga iz jednog pisma da joj je on zapravo otac.stilske. Mecena je neženja. veseljaka koga su zbog sviranja u seoskom "orkestru" seljani nazivali "Zgubidanom". i sporednim radnjama (npr. nekronološkim događajima (npr. autentična varijanta teksta iz "Vijenca" krcata je točkicama. uz asistenciju Laure. Laura potraži Ivicu i pomogne jožici da izgradi novu kuću. Ivica ustanovi da je ona Mecenina ljubavnica pa se i sam s njom splete. stila i nehomogenost Kovačićeve ("Ivičine") kompozicije. b) dopunjava sporednim radnjama (npr. bogat. Laure i Ferkonje. ali kod podjele plijena ubije i Ferkonju. ti pravopisni znakovi imaju svoju stilsku vrijednost. "Kanonika". Kad je Ivica navršio devetnaestu godinu. a kad je ovaj odbije ona s razbojnicima provali na njegove svatove i pobije ih redom: Ivičinu majku. a suluda davno obeščašćena Dora .

U prikazivanju osobina likova iz prve i druge sredine Kovačić se služi humorističkim. a zatim. Šajkovskog). zločestu i amoralnu ličnost. Mecenu). ironičnu. postane registratorom. Iz njezinih grudi ne kanu ni kap krvi. a određenu distancu. da nema onu volju. U stvaralačkom oblikovanju likova Kovačič je primjenio različite postupke i oblike izražavanja. produbljavanjem odnosa s Ivicom i drugim likovima te njezinim djelovanjem. a za svoje vlastito mjesto i vlastiti život u toj sredini. on nije subjekt nego "objekt na kome se provodi tuđa volja" i koji ovisi o ljudima što ih je upoznao u Meceninu domu. koji se manifestiraju kao blaga komika. i ui školi). Bombardirović. dvoličnost. iako ih prezire i mrzi iz dna duše. Kovačićev način prezentiranja tih dvaju likova (jednog poniklog iz seoske sredine i drugog koji pripada gratskoj sredini). Žorž. Miha. porugu i odvratnost prema drugima (lik Laure. baba Huda i drugi). samosvojnost i samosvjesnost koja je potrebna glavnom junaku djela. snalažljivost. monologom. za razliku od Ivice pokretač radnje. kaputaši. tzv. ismijava i ironizira (kao npr. susjeda. Mecenin lik. Ivica se počinovniči. Ivice. Zgubidan. a ne izraz svjesne aktivnosti.svjedoči na sudu protiv Laure koju napokon strijeljaju. u gradu. dijalogom. neobjašnjivih postupaka junaka romana. aktivnog odnosa prema životu. nepovjerenje. nježna osoba. krčmari. nije mogao dokazati i afirmirati. U prvom kontaktu s Ivicom otkriva se kao privržena. Ivicu "guta" vrtlog gratskog života: on je žrtva sudbine uvjetovane daljnjim okolnostima. u novoj . Mecena. I dok njegova darovitost donekle dolazi do izražaja na selu (u krugu njegove obitelji i prijatelja. Ivičina majka. dobrodušna. Kanonik.i unatoč svojoj nadprosječnosti . ali i kao karikaturalnost i grotesknost. To su seljaci. tj. Laura je. Dječak koji je mnogo obečavao. on ne uspjeva jer za tu sredinu nije dovoljna samo darovitost i bistrina nego i sposobnost. njegove djece. žene koja predodređuje i određuje sudbine ljudi. drugi to osporavaju tvrdeći da Ivica nema ono što karakterizira glavno lice romana. pismom i dnevnikom. Duga Kata. Laura. Lik koji uz Ivicu ima važno mjesto u romanu je Laura. intrigant: ona je lik fatalne žene. samoodlučnost.bezazlen i naivan. komentarom. poluinteligentni. ironičnim i satiričnim postupcima. Lauru) itd. lik Bombardirovića Šajkovskog itd). prema tome. u gradu . ali se u društvenim okolnostima svoga vremena tj. Što doznajemo o Ivici? Kako ga stvaralački oblikuje Ante Kovačić? Ivica Kičmanović je darovit i bistar seoski dječak. Justa. i tumači njegovih likova govore o "demonskom" u Lauri. Likove je ostvario pripovijedanjem. kako s obzirom na sve ono što se s njom zbiva. Mnogi proučavatelji Kovačićeva djela. Anice i drugih). Kritika je podijeljena s obzirom na to tko je glavni lik romana U registraturi. Upravo je Kovačić dao galeriju likova iz seoske i gratske sredine (Ivica. neosporno je da se Ivica Kičmanović nameće čitatelju kao glavna ličnost romana. Zato im se pasivno opire. pa. sredini i sebi. ali ubrzo poludi. upoznajemo je kao proračunatu superiornu. feudalci te raznoliki predstavnici građanskog društva (trgovci. Medonić.gratskoj iskvarenoj cjelini . Žorža. LIKOVI ROMANA I NJIHOVO STVARALAČKO OBLIKOVANJE: Glavni likovi romana pripadaju dvama izrazitim Kovačićevim miljeima: seoskoj i gratskoj cjelini. Ipak. inteligencija seoskog porijekla. On nema čvrsto određen životni cilj. u odnosu prema gratskim likovima i okolnostima otkriva pišćevu emocionalnu privrženost i lirsku naklonost prema prvima (prisjetimo se situacija vezanih za likove Zgubidana. jer se u cijelom romanu osjeća njegova prisutnost: Ivica je nit koja povezuje glavnu fabulu romana u cjelinu. tako i s obzirom na ono što ona čini. voli ali ih se ujedno i boji (kao npr. tuđom voljom i htjenjima. ali samouvjerena. njegove žene. opisom. Dok se jedni opredjeljuju za Ivicu Kičmanovića. Kanonika. učitelj. a ne i aktivno bori protiv njihovih poroka. da nije aktivan nosilac svih događaja. amoralnih ličnosti. Ferkonja.u okružju pokvarenih. U . pokretač radnje. nadri pjesnici i drugi). zapali sve spise i sam izgori u tom plamenu. župnik. (kao npr.

Miha. U romanu mi se ne sviđa Kovačićev način pisanja kojim prekida glavnu radnju ubacujući opise života nekoh likova koji nisu toliko bitni. izuzevši izričito fantastične "baba Huda". Čak i fantastična i gotovo simbolična u svojoj fatalnosti. koncipirani su u osnovi realistički i s naglašenim socijalno-psihološkim motivacijama (kumordinar Žorž. seljaka poluinteligenata (npr. A u slikanju gratske sredine i njezinih likova očituje se komičnost (npr. recenzije i rasprave iz muzikologije i muzičke pedagogije.slikanju seoske sredine (npr. jedan među najbolje ostvarenim likovima u romanu). Justai drugi).. Npr. ŽIVOTOPIS: Vjenceslav Novak je pisac hrvatskoga realizma. Kovačićevi likovi su socijalno-psihološki motivirani. Ivičini roditelji.. ''Pod nehajem''. ali i govorno karakterizirani. gavan Medonić. KNJIŽEVNI VRSTA VRIJEME MJESTO RADNJE: prvo desetljeće ROD: epika DJELA: roman 19. pripovijesti i romane u kojima opisuje različite sredine i društvene slojeve (tematski je najraznovrsniji pripovjedač hrvatskoga relizma). zelenaša (npr. feljtone. a umro 1905. propalih i pokvarenih plemića npr. Najviše me fascinira lik Laure jer čovjek u stvari ne može ni zamisliti takvu žensku osobu koja će ubiti bilo koga samo da bi se dokopala bogatstva i novaca. romanopisac i glazbenik. dramske pokušaje. Posebno me je začudilo na kraju romana da Kovačić koristi sadističke elemente kako bi prikazao Laurinu okrutnost prema Anici. neukoga i umišljenog Bombardirovića) do ironično-sarkastične intoniranosti koja poprima obilježja karikaturnosti. Osim pripovjedne proze piše pjesme. ''Dva svijeta''. DOJAM O DJELU: Djelo mi se svidjelo upravo zbog svojeg interesantnog sadržaja. st. Bio je pripovjedač. a uređivao je glazbene listove ''Gusle'' i ''Glazba''. grotesknosti i izrazito satirično-sarkastične poruge. realistički prikazani likovi izvornih seljaka (npr. Kanonik). svađa i tučnjava između Zgobidana i Kanonika) osjeća se dobronamjerni humor i blaga ironija. ''Maca''. i u tom je smislu tragedija Ivice Kičmanovića motivirana njegovim seljačkim porijeklom. kumordinar Žorž. Mecena). Pisao je crtice.moralni razlozi: nastoje ostvariti samo osbnu korist . Stoga roman barem meni djeluje poprilično zbrkano i u njemu je teško povezati radnju. Laura ima motivacijske osnove u svome bijednom djetinstvu i porijeklu iz slučajne porodice. takav je opis situacije na gozbi. RADNJE: Senj TEMA: Propadanje patricijske i patrijarhalne obitelji Stipančić . kad Bombardirović po svom odijelu prolije umak iz pune zdjele ili ironičan opis Meceninih duhovnih sposobnosti. prikaz pokondirenog kumordinara Žorža. U romanu su osobito dobro. Zgubidan. Ostala djela: ''Pavao Šegota''.. U osnovi romana stoji svijest o čovjeku i njegovu razvoju kao socijalnopsihološkom biću.ekonomski razlozi: ne zarađuju. Roman je ''Posljednji Stipančići'' njegovo najčešće objavljivano djelo. rođen 1859. samo troše naslijeđenu obiteljsku imovinu . godine. Medonić) ili oblikovani izrazitim satiričkim postupcima (Mecena. Ostali likovi u romanu.

roditeljske ljubavi. ali je napustio službu i živio od očeve imovine. odnosa pojedinca i društva). povijesnog i socijalnog romana. djelo prikazuje i prodor ilirskih ideja u Senj te odnarođivanje stanovništva (nacionalno-politički aspekt teme) i propadanje patricija. osobne sreće. Zagledao se u .psihološki razlozi: u društvu razlozi: pogrješke jača građanska u klasa odgoju PROBLEM U DJELU: Osim općeljudskih problema (problem odgoja. pa ju likovi: ostavio GERTRUDA . ALFRED Jurjev sporedni prijatelj. u brak je stupila vrlo mlada. postao je natporučnik.društveni . LUCIJA STIPANČIĆ – tragičan lik jer ne može ostvariti i dokazati sebe u strogoj patrijarhalnoj obitelji u kojoj je zapostavljena samo zato što je žensko dijete. Jedina veza Valpurge i Lucije s vanjskim svijetom MARKO VUKASOVIĆ ĆOLIĆ MARTINČIĆ MAJOR MARTIN BENETTI TINTOR poštar KRATAK SADRŽAJ: Ante Stipančić bio je sin jedinac bogatih roditelja koji su imali krčmu. JURAJ STIPANČIĆ – nije ostvario očekivanja svoga oca. Zato ovaj roman ima značajke psihološkog. iako je uviđala nepravilnosti njegovih odgojnih postupaka. Kao mladić.. VALPURGA STIPANČIĆ – umire u bijedi kao prosjakinja. prihvaćala je sve što je dolazilo od muža pa. Zaveo Luciju. a kćerku potpuno zanemaruje.Valpurgina sluškinja. KARAKTERIZACIJA LIKOVA: glavni likovi: ANTE STIPANČIĆ – lik strogog i patrijarhalnog oca koji sve svoje imanje i nade ulaže u sina. a na očevo je ulaganje uzvratio ravnodušnošću. napuštanjem vlastite obitelji i odnarođivanjem. nije imala snage oduprijeti mu se. lihvarenje (socijalni aspekt teme). uspon građanstva. On propada i u svojim političkim nastojanjima i umire slomljen vlastitim materijalnim i poslovnim neuspjesima te sinovljevim moralnim padom. Slama je i ljubav prema Alfredu (Jurjevu prijatelju) koji ju je zaveo i napustio.

ali ne i tako bogate obitelji. Valpurga je bila mnogo mlađa od njega. Majka ga nije smjela ljubiti da ne bi postao razmažen. ali u početku ne uspijeva. majčice vi bi ste na nj digli pištolj jer ste mi mati. ali nije završio studij i osramotio je obitelj zaposlivši se kao konobar. Andrija Bukovčić. Poslali su Jurju 500 forinti i on se zahvalio obećavši da će im to nekako vratiti. Čitala je o njegovim željama za usponom i pronašla je spis o Jurjevom krštenju i sudskoj parnici zbog napada na Wintera. Njegov je protivnik major Benetti koji polako gubi ljude koji su stajali na njegovoj strani. otac još više ljut. O tome joj Ante prije nije ništa rekao. Ona je željela češće izlaziti i družiti se sa svojim vršnjacima. pažnja. Jednom je prilikom.. dočim je sin Juraj pripadao skroz ocu od onoga dana kad je počeo da uči čitati. a zacijelo je i bila zapamćena po skandalu koji se tamo odigrao.. a one se braćom ponose. no ipak je učila talijanski i njemački." Sva Antina osjećajnost. a to joj je zabranjeno. a da i nije imala. iako je imala mnogo afiniteta. stari mornar koji je spasio Antin brod došao je u posjet Stipančićima i zamolio Antu za glas u saboru." Juraj nikako nije mogao završiti studij. Lucija je slomljena. Krajem je jeseni Stipančić obolio od upale pluća. nakon čega se društvo razišlo. no ovaj mu nije dao pa je prihvatio Benettijevu ponudu. Dio je po dio imovine Stipančić prodavao uvijek pronalazeći opravdanja za Jurjevo ponašanje. a kad su se vjenčali. što mu je Ante obećao. Ante nije bio izabran za suca. Ante je uz Vukasovića. Winter je napustio Senj. Ante je emocionalno uništen i “mora” naći novac za Jurja. pokušavajući ga tako pridobiti. Odnos postaje gori. učinila bi to da pokaže da i ona to može. još uvijek vjerovala da je Ante savršen. koji ga jako privlači. ". a za Luciju nije htio odvojiti ni malo novca za školovanje. Senj se podijelio na dvije strane: iliriste i protivike ilirizma. Otac je svog “veoma inteligentnog” sina poslao na školovanje u Beč. ali nije poštivao svoju riječ. Da vidite druge kako ih braća miluju.. Četiri su se godine školovanja otegle u deset. bilo joj je samo 16 godina. kada Stipančić nije bio kod kuće. Trebala je to biti gozba koju će Senj dugo pamtiti. Vukasović želi pripojiti Senj Hrvatskoj i u narodu probuditi nacionalnu svijest. 1806.. ali je ona. Naime. gojila se uz Valpurgu Lucija. Za suca je izabran Ćolić. Juraj je potrošio sav novac. U međuvremenu je Valpurga rodila i kćer Luciju. Benetti saznaje od Martinčića da Ante treba novac i nudi mu posao. Na Valpurgin je zahtjev da i Luciju školuju. Ante rekao da nemaju novaca za oboje. Sve više želi Lucijino prisustvo. Stipančić je tražio novac od Vukasovića. Valpurga pronašla njegove spise. no ona ne voli biti s njim i pokušava mu se osvetiti zbog načina na koji postupa s njom. a jer nemam ni oca ni brata. Posjetio je lihvara Marka i od njega ne dobiva ništa. je godine Valpurga rodila sina Jurja koji je Anti bio sve. Juraj je od malih nogu provodio mnogo vremena sa svojim ocem. a Valpurga ih pokušava pomiriti.Valpurgu Domazetović iz također ugledne. a troškova je bilo sve više i više. Lucija je bila vrlo živahna djevojčica te je poradi toga Valpurga pretrpjela mnoga ogovaranja od Stipančića koji je uopće za Luciju malo mario i samo jedno u pogledu njezinog odgoja odriješito zahtjevao: da ne smije na ulicu gdje bi došla u dodir s gradskom dječurlijom. što je žarko želio. U gradu su počeli nemiri. Pustio je Luciju na jedan ples i mnogi su se mladići zanimali za nju. za koju Ante nije mario. Dugo je pripremao gozbu povodom njegova krštenja u vinogradu. pijani je Winter Valpurgi izjavio ljubav zbog čega je Stipančić poludio i napao ga sabljom. stvari i iskustvo bilo je preneseno na Jurja. unatoč tome što je vidjela vlastitim očima spise. Sada je bio samo starac osuđen na . "Da.

koji joj šalje sonete. Prvi odlomak predstavlja sadašnjost.povijest jedne patricijske obitelji. Juraj se pomađariva. Primio je pismo od Jurja da je položio i posljednji ispit s odličnim uspjehom. prošlost i sadašnjost. Novak je izabrao baš taj dio za sadašnjost (nultu točku) jer nakon toga dolazi do preokreta u fabuli romana. Lucija je umrla ljepša nego ikad. Dolazi do raslojavanja obitelji: stari Stipančić umire. To je neko vrijeme dobro utjecalo na Luciju. Valpurga je umrla u bijedi i siromaštvu proseći na ulici umotana u plahtu da je ne prepoznaju.romantičkog lika. .T. Upravo je ta Lucija posljednji živući Stipančić. kada se prošlost spaja sa sadašnjošću. Također je Novak u ovom romanu naglasio izrazitu razliku između prošlosti i sadašnjosti. on i Alfred su otišli i nisu se više javljali. napušten. Kada je prodala kuću i dala mu novce. da bi izbjegao nepredvidivu budućnost. Tintor se nakon tragičnog događaja zaredio. Sadašnjost predstavlja idilu jedne kućice i u protivljenju je s naslovom Posljednji Stipančići . smrti se nižu jedna za drugom i upravo tu. Novak je trebao osnovu. Tada dolazi do zastoja fabule koja već od 1806. upravo tada. Rez u fabuli dolazi u XV.ležanje u krevetu i zatvoreni prostor. jednog od najvažnijih likova romana čiji život pratimo od početka pa do kraja. a ne kakvu je čitatelj zamislio nakon pročitana prva dva dijela romana (brzo ozdravljenje Lucije. Ona pati za Alfredom i postaje krhka. U strahu za njeno zdravlje. S vremenom se Lucija se snažno zaljubila u Alfreda za kojeg je vjerovala da je isto tako zaljubljen u nju. g.-oj postupno sve više usporava. njena udaja za bogataša koji će je izvući iz krizne situacije). a fabula naglo završava Lucijinom smrću nakon saznanja da je Alfred već godinu dana sretno oženjen. i kasnije) bili jedan vrlo siromašan sloj građanstva grada Senja zahvaljujući Anti koji je sav imutak proigrao ulažući u svoje ideale koji su se na kraju izjalovili. kad je vidjela smješak na licu svoje kćeri dok je otvarala dobiveno pismo. majka se odlučuje na prevaru i zamoli Martina Tintora. bogata i ugledna obitelj kojom su rukovodili muškarci. O DJELU: U romanu se sučeljavaju dva vremena. To jest. iako je dobro znala da to ne može dugo potrajati. Posebno je naglasio kako su Stipančići u prošlosti bili vrlo imućna. boležljiva i slomljena. s dugovima koje je Ante ostavio. sa prijateljom Alfredom. no uskoro ona razotkriva prijevaru i tada naglo oboli i umre. da piše Luciji pisma i potpisuje se kao Alfred. Mladi se Stipančić napokon vratio kući u siječnju 1832. Juraj nije bio prisutan. po njenoj izričitoj želji. Novak se vraća u prošlost i priča priču od početka. u odnosima prošlosti treba pronaći pouke za sadašnjost. a zatim i do smrti. Tintor. neposredno nakon nulte točke dolazi do psihološkog sloma Lucije . Taj tijek misli govori o grižnji savjesti Valpurge zbog podmetnutog pisma. g. dijelu romana. Tada se otvara pogled u budućnost. a sve u cilju usrećivanja svoje kćerke. da bi u sadašnjosti (1834. točnije u tijeku misli Valpurge. Uskoro je umro na Lucijinim rukama. Taj je razlog našao u otkriću pisma. Luciji su još uvijek stizali Petrarkini soneti s inicijalima M. Novak je vjerovao da se treba osvrnuti na prošlost i na temelju grešaka iz prošlosti riješiti sadašnje probleme. godine idući prema sadašnjosti 1834. Na samrti ju je posjetio. I. da bi budućnost bila onakva kakva jest. I od njenog života se polazi u trenutku njene najveće sreće kad je Alfred (Tintor) zaprosi preko pisma. neki razlog koji bi ga ponukao da zaviri u prošlost. Juraj je prijetio samoubojstvom ako mu majka ne da novca. dok ženski dio obitelji ostaje bez ideala.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful