Kordiö SnjeZana

gledan Nazivjeztkaiz 21. stoljeöa
(odgovor M. Gröevi6u)

193
U öasopisuRepublika L-2 (2001) str.23F243 objavila sam ölanak "Naziv jezika iz znanosti gledan", u kojem sam navela argumente onih zapadnoewopskih lingvista koji twde da je jezik kojim se govori u Hrvatskoj, BiH i Szu lingvistiöki gledanojedan jezik. Kao 5to sam napisalau navedenomölanku, cilj mi je bio o toj tabuiziranoj temi pokrenuti diskusiju. Zatn mi je bilo drago Sto se veö u sljedeiem broju Republike (22t-229) pojavila prva reakcija. No nakon öto sam je proöitala, morala sam naZalost zakljuöiti da diskutant, Mario Gröevii, nije ni dotakao argumentaciju stranih linryista navedenu u mom ölanku, nego je umjesto toga svoj tekst u cijelosti sastavio od podmetanja i krivotvorenja. Kako je to uöinio, pokazat iu u ovome odgovoru na konkretnim primjerima. Nadam se da ie se dtugt diskutanti, za razliku od Gröeviöa,usuditi upustiti u analizu argumenata. Svakome tko makar pow5no baci pogled na prve stranice mog teksta u Republici L-2 odmah upada u oöi jedan citat jer je jedini u öitavome ölanku razmaknut od okolnog teksta i sastoji se od desetakuvuöenih i kurzivom ispisanih redova. U tom citatu H.-D. Pohl 1996. god. obrazlai,e vaZnost kriterija medusobne razumljivosti u linryistici za odredivanje toga da li se radi o istome jeziku ili ne. Gröevii se, medutim, ponaöa kao da tog citata nema i tri puta ponavlja da se kod kriterija medusobnerazurnljivosti radi o "Kordiikinom poimanju jezika iz L9. stoljeöa" (223-224)jer sam navela i rad G. Gabelentzaiz 1891. kako bih pokazala daje taj kriterij odavna prihvaien u lingr.istici. Gröevii zakljuöuje da "oöigledno"nisam >,upoznata najnovrjim radovima,, (225), s iako je citat iz 1996. öak noviji od oba rada pomoiu kojih Gröevii sarno na osnovi godine njihovog objavljivanja Zeli dokazati zastarjelost navedenogkritenja (223-224). Oba rada osim toga pokazuju potpunu bespomoönost lingvistike koja bi se odrekla kriterija razumljivosti jer ono 5to se na mjestu razumljivosti nudi u jednom od tih radovaje "öini se da je vaü,nijinjezin odnos prema intui-

tada nije teökoodrediti da li se radi o jednom jezihu ili o nekolikojezika.. Stoga ni poistovjeöivanje odnosaizmedu hrvatskog i srpskog sa situacijom kakva je izmedu öeökogi slovaökogili bugarskogi makedonskogitd. u Gröeza viöevom ölanku (222) nikako nije utemeljenojer srpski i hrvatski sur. koji Gröeviöcitira. Tek kad bi se u Hrvatskoj standardni jezik bazirao na kajkavskom ili öakavskom. 23U239 pokazala da nije prikladna za znanost. [. i nije jasno kakav je to odnos razumljivosti prema intuitivno opisanom standardu i kako sve to skupa mote posluZiti kao osnovni lingvistiöki kriterij za odredivanjejezika.1 Kod.ci.di o dijalektimn istog jeziha. sepolitiöki kut gledanja odba. To znaöi da su öak i prema ovome kriteriju. VaZnost kriterija medusobnerazumljivosti za odredivanje toga da li se radi jednom jeziku ili o razliöitim jezicima opisuje R.gdje se dua idioma koja su medusobnorazumljiua srnatraju dijalehtima istog jezika. Buduii da to nije sluöaj i da danas nije moguöemijenjati povijest i öinjenicu da je standardni jezik Stokavski. gdje suaha nacija uoli reöi da gouori razliöit jezik od suojih susjeda. Mogu jo5 dodati da bi prihvaöanje upovijesnou{etovane samoprocjenenositeljajezika" za odluärjuöi lingvistiöki kriterij znaöilo da je moguie da veö sutra nastanu novi strani jezici. razliku od navedenihjezika. Gröevii te argumente nije ni pokuöao osporiti. U drugom radu nudi ss "povijesnou{etovana samoprocjena nosite}iajezika kao odluöujuöikriterij pri razgraniöavanju dijalekata jednog jezika i blisko srodnih jezika".onda se rijetho 1. pulski ili slavonski..ili skoro sue (70Voili uiöe) . Kad se Jezik' definira pomo1u uzajamnerazumljiuosti.L94 tivno opisanome standarduo.tu se radi o razliöitim jezicimn .imalo bi smisla hrvatski i srpski usporedivati s navedenim slavenskim jezicima. Vrlo rijetko sejaulja sluöaj da razumijeuanje iznosi oko 50Vo.jer bi sve ovisilo samo o tome da li öe stanovnici Pule ili Slavonije izjaviti da svoj jezik srnatraju odvojenimjezikom. Autoru citata oöito uopöe ne pada na pamet da bi se kod istog dijaleh.. zasnovani na istom dijalektu. i gdje nije jasno kakav je to "intuitivno opisani standard" fer standard se ne opisuje pomoiu intuicije). öto Gröeviöizbjegava spomenuti.Drugi je linguistiöki srnisan. godine (öto takoder spominjem u svom ölanku na str. hrvatski i srpski veö zbog toga isti jezik öto im je u osnovt isti (Stokavski)dijalekt. 1.] Gouornih ili razumije urlo malo (maäda 10Eo). ovaj citat na koji se Gröeviöpozivaionako nije primjenjiv na hrvatski i srpski jer njegov autor govori o sluöajevima kada je potrebno utwditi da li rozliöiti dijalekti jo5 uvijek öine jedan jezik ili blisko srodnejezike. pa ovdje samo upuöujem na njih. a o njoj sam vei u Republici l-Z na str. 237) sljedeüm rijeöima: "Rijeö jezik' koristi se u dua urlo razliöita smisla. M.oudje se ra.tamoglo potegnuti pitanje da li se radi o nekoliko jezika.. Dixon u svojoj knjizi o iz 1997. Osim toga.Gröeviöeva usporedbaje krivo prikazivanje stanja stvari.. gdje ni sam autor nije siguran kod svoje formulacije jer mu se "öini". Tipiöno je da nekoliko Jezika' u politiökom smislu predstaulja dijaIektejednog jezika u linguistiökom smislu.1 . Jedan je politiöki smisan.. Gouorniku nekog idioma ponudi se gouoreni ili pisani odlomak iz nekog drugog idioma i razumijeuanje se testira nizom pitanja. npr. W.

4Buduöi da je razlika izmedu hrvatskog i srpskog öak jo5 manja. engl. Sociolingvistiöki termin koji oznaöavada je neki idiom jezik na osnovi toga Sto se izgraduje. sasvim je neozbiljno" (225). onda ne öudi 5to je razumljivost izmedu njihovih govornika potpuna i ne iznenaduje da za lingvistiku predstavljajujedan jezik. Ova definicija stoji pod natuknicom Ab(78). stoljeiu. engl langudge W distance. to ne smeta Gröeviöada navedeni citat komentira kao da sadrZi upravo takvu twdnju i da me okaraktenzira kao neozbiljnu Sto tako ne5to twdim: "Vjerovati da 'uski lingrristiöki krug kod nas' u swhu nazivanja 'srpskohrvatskogajeziönog podruöja' upotrebljava naziv 'standardni ötokavski jezik'. prema ovom leksikonu ne moZe se govoriti o hrvatskom i srpskom kao razliöitim jezicima unatoö tome öto postojegramatike i rjeönici u kojima sejezik naziva samo hrvatski ili samo srpski.pri pojauljuju poteikoöe odrediuanjuda Ii idiomi duiju grupa. za sve druge bio potpuno neproziran". "Eine gewisseMindestdistanzvon allen anderen Varietäten ist jedoch ebenfallserforderlich. Glück (ur. Stuttgart 2000. koristi taj naziv u ölanku iz 1992." 195 . Usput reöeno.l U njemu se kao kriterij za utwdivanje odvojenog jezika navodi postojanjetolike razlike prema drugim jezicima "da medusobna razumljivost nije moguöa" (7). Tako leksikon navodi da razlika izmedu austrijskog njemaökog i njemaökogu Njemaökoj nije dovoljna da bi se moglo govoriti o 'izgradenoodvojenim jezicima iako i austrijski ispunjava u{et Ausgebautheit sti' (78). stoljeia. das österreichische Deutsch dem deutschen Deutsch . izdavanju 4'eönika i gramatika jezika. öto potwduje i veö spomenuti citat H. izuzevSiuski linglristiöki krug citira "tako bi naziv standnrdni ötokauski kod nas.ljudi predstauljaju jednogjezika ili dua razliöitajezika. Öak i kad me citira. citipa r€uxom mom tekstu (engl.trotz Ausgebautheit zu ähnlich. gdje se kaä.). 62) dijalekte Kad se uz ovo jo5 ima u vidu da se hrvatski i srpski temelje öak na istom dijalektu. i u 20. Pritom se na(=Ausgebautheit 'izgradenost')moZedovesti do odvajanja je uza sav taj rad potrebna i odredenamjera razliöitosti naspram pominje da najsliönijegdmgog jezika. bi po tome bio preu ma Gröeviievoj karakterizaciji jedan od neozbiljnih znanstvenika. jezik. Gröeviöse pravi kao da u citatu piöe neStodrugo. Strandard Neoshtokauian). language W eloboration.Iako se u tom citatu ne twdi da uski lingvistiöki krug veö danas tako nazivajezik. Ako Gröeviiu smeta öto su radovi iz kojih citiram kriterij razumljivosti objavljeni u 19. ovdje mogu navesti i jeziöni leksikon objavljenu 2L. niti se ne5to sliöno twdi negdje dalje u mom tekstu. B.-D.upravo Brozovii. um als eigenständigeSprache zu gelten. Sociolingvistiöki termin koji oznaöavada je neki idiom jezih na osnovi toga Sto je razliöit od drugih jezika. H. Pohla u mom ölanku.e Leksikon sadrZi i natuknicu Ausbauspraches standsprache2. da rad na struönoj terminologiji. So ist z. stoljeöu. kojeg Gröevid u nastavku preporuöuje. Od 17 citiranih radova u mome tekstu viöe od dvije treiine su iz devedesetih godina 20. Npr.Brozovii osim toga ne szunoda ujeruje nego i turdi da se taj naziv koristi u linryistiökim 1 2 3 4 Metzler-Lexikon Sprathe. standardizaciji." (7-8.

Gröevii (22lr-l22ö predlaZe da se kauslzi kao zamjena za srpskohruatski koristi naziv srednjojuänoslauensfri. a oni nisu ni indijski ni ewopski jezici. (7D15 Zeleöi osporiti prihvatljivost modela imenovanja prema kojem se u imenu ne navode svi jezici njime obuhvadeni.pogotovou Hrvatskoj i BiH (usp.a moäda i u Makedoniji. Gröeviö nastavlja "zapaäanja S. U radu J. koji takoder potjeöeod Brozoviia. Jezik 11/3 (1964). kaäe da se kao sinonim za indngermnnski konsti i indneuropski. Stranci se. koji takoder navodim u svom ölanku (237).. a i nakon tnga iz naziva srednjojuänoslauensäl vide radi li se samo o jeziku u BiH ili se njene mu pridrutr$e jezik koji se govori u Srbiji ili onaj u Hrvatskoj ili je to jezik koji se govori u svim tim zemljarna. Pritom ne primjeiuje da je i taj naziv.Da ne bi bilo zabune na koga upuöuje. öime pokazuje da je jezik bio neproziran za lingviste u svijetu.. str.7L-77. 357). autor kritiöki primjeiuje je u zadnje wijeme postalo gotovo modom "da potpuno poricati postojanje srpskohrvatskog.196 radovima. especiallyin Croatia and B&H. Zbogtoga je naziv jednako neproziran kao i prethodni Brozoviiev prijedlog. u naslov ölanka je stavio naziv srpskohruatskijezik. Pritom Gröevii prelazi preko öinjenice da je ne samo naziv indngermnnski nego i naziv indoeuropsälstvoren prema tom modelu imenovanja jer indneuropski obuhvaöa npr. postavlja se s pravom pitanje tko to ustvari nije proöitao paZljivo Brozovideveradove? Zanimljivo je da iako Brozovii na svim stranicama svog ölanka od 357 do 376 jezik naziva iskljuöivo stqndnrdni nouoötokauski jezik. although with some resistance. god. svl'estanda bi naziv !.öto bi trebalo osporiti prihvatljivost tog modela (226). Babiö. prvo moraju potruditi saznati koji jezici su uop'ie juZnoslavenski. Raeckea iz 1996. nego se govorena prostoru izmedu Indije i Ewope. Brozoviia tako i drugih koji su "proteklih desetljecaodluöujuöe utjecali na ispravljanje zabluda o hrvatskome i 'srpskohrvatskome'". . ne sermo twditi da on trenutno 5 S. srednjojuänoslauenshl Gröevii mi predbacuje (225) da bih trebala "paZljivije proöitati" kako radove D. naime. i tn indngermanski. i kaie da su linguisti duäni "da utjeöu da se teZnja k jedinstvu Sto prije ostvari.str.MoZda misli na Babiöevölanak i2 "proteklih desetljeca" objavljen u Jeziku u kojem Babiö iznosi u devet toöaka svoj poznati program kako cemn ukinuti hrvatsko-srpske jeziöne razlike (74) i postiii jedinstven jezik..Gröevii ili ignorira primjere kojima to oslikavam ili kad konaöno navede samo jedan od mojih primjera.tj. i perzijski i armenski jezik. Buduöi da mi Gröeviö bez dokazivanja predbacuje da ne öitam paZljivo Brozoviöeve radove (225). Babida odigrala su pri tome takoder wlo vaZnu ulogu pa bi i njegove relevantne radove trebala joS jednom paZljivijeproöitati.. "Uklanjanje hrvatsko-srpskihjeziönih razlika*..it [S/ondard Neoshtokauian]entered the linguistic and publishing literature.jedinstvenije jezik idealno de5enje" (71)..: "Once this had been agreedupon..tokquski Nakon öto se sloZio s mojim zakljuökom da je naziv standardni (nouo)ötojezik za lingviste u svijetu neproziran. 5to smatra idealnim rje5enjsrn . jednako za strance nefrrozirart kao i naziv standnrdni ötokauskijezik.

godine ne uzimam u obzir da Pohl u ölanku iz L993. 1982.6(70).-D. Die slawischen Sprochen 33 (1993). Pohla iz Igg6. Pohl. Srbiji. smatra jednim jezikom. Zeleöipokazati da selektivno prikazujem Potrlove twdnje. kosom crtom. "zaboravlja( napomenuti da se Pohlova konstatacija o zastarjelosti izraza srpskohraatski odnosi samo na upotrebu tog naziva u narodu. Osim toga. Pogotovo kad onda u radu na jednak naöin. sinonimi" 121.Ein Rückbhck"." (1996. koji su Hrvati oduvijek zvali hrvatski. koju ja citiram u öitav rad iz 1993. (2L4) nego i u svom radu iz 1993. hrvatski itd. ali ne samo tarno)" (20).ugraden je kao jedno poglavlje svom ölanku (237). Gröevii mi predbacuje (222) da citirajuöi H.. Jednako se izjasnio i l{rleta o tome da Hrvati i Srbi govore jedan jezik: "Ja sam od kad pi5em mislio i govorio da je to jedan jezik. pa istiöe: "S4psäohruatski je oduvijek bio öisto lingvistiöki pojam.rlga.jer kaZe da bi govorenjeo odvojenimjezicima "znaöilo prenositi nacionalistiöko razmiöljanje u lingwistiku i slavistiku" (1996. i to ne samo u svom radu iz 1996. 2L3- 197 zL4). str. godine twdi kako je "pojam srpskohruatski postao 'opsolentan'. Pohlova twdnja iz 7993. srpski. njemaökiÄatinski. Gröevi6.Ovome se moZe pridodati i da nazivanjejezlka (skraieno njem.jer (neupuieni) öitatelji opravdanomogu pomisliti i pomiSljaju da se radi o razliöitim jezicima. prema Raeckeovim rijeöima "toliko male da ih stvarno ba5 treba traäiti" i stoga su oznake "hnratski. . autor odvaja npr.str. Razlike izmedu jezika koji se govori u Hrvatskoj. Iz navedenogcitata se vidi i da razliöiti nazivi u narodu ne moraju znaöiti da se radi o razliöitim jezicima. O onima koji govore o odvojenim jezicima Pohl smatra da ne primjenjuju sistemskolinryistiöki kriterij. na koju se Gröevii poziva uopie nije u neskladu s Pohlovom twdnjom iz 1996. pa ovdje samo upuiujem na njih.e da navedene tri rijeöi iz naziva upotrebljava kao sinonime.ava nego da Srbi i Hrvati govore jedan te isti jezik.naime. zastano". ako su navedene tri rijeöi sinonimi. 67-79. 18). öak i kad autor izriöito kai. "pis serbokroatischeSchriftsprache. tj." 6t Piton sam Krleäa B. I Pohl je svjestan da se nazivi u lingvistici ne moraju podudarati s nazivima u narodu. nego nacionalistiöki. Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori su. Pohl nedvosmislenokate da srpski. i Kao i Filaecke.vi5e ne postoji nego öak iii tako daleko da se poriöe da je ikada postojao (to se dogada prvenstveno u Hrvatskoj.: BAVS) nije znanstvenogledanodobro bosanskilhruatskilsrpsäi rjeöenje. 2Lg). u znatno opöirniji rad iz 1996. uvijek se u konkretnom tekstu upotrebljava szlmojedan od njih.-D. A da nazivi u narodu ne mogu posluäiti kao presudni kriterij za nazive u lingvistici vei sam opisala u svom ölanku (23U239). Osim t. navodeii u oba istu reöenicu:"Öinjenica da su suwemeni srpski i hrvatski varijante jednog jezika dokazuje se odluöujuiim isto{etnostima u jeziönom sistemu". Medutim. Pohl jasno razdvaja narodne nazive od znanstvenih 6 H. bosanski i crnogorski s lingvistiöke toöke gledanja jedno te isto. zaÄtoih onda uvijek navoditi sve tri? S drugim sinonimima u jeziku to nije sluöaj. Gröevii nije ni pokuöao osporiti argumente koje sam tamo navela. koji niöta drugo ne izrai. a Srbi srpski. I(rivokapiöa.koji su razliöiti jezici.

Ne treba öuditi öto je Gröeviöutako dobro uspio opis te metode kad je sam dobro upuien u nju i primjenjuje ju u öitavom svom ölanku. ove twdnje i iz drugih dijelova ölanka iz 1993. Stoga se u istraäivanjima suwemenog jezika pro5irio naziv 'standardnijezik'."." . koji i ja koristim u svojim radovima. i to ne samo u ovome tekstu nego i u drugrma.kako bi sprijeöioda je netko izvadi iz konteksta i namjerno krivo protumaöi.jasno da se Pohlova izjava "pojam s4psäohruatski postao zastario" odnosi na narodnu upotrebu tog pojma. pa sam sebi skaöeu usta. öije radove Gröevii oöito rijetko uzima u ruke. Gröevii bi morao navesti kako se na istom jeziku u tim radovima jezik naziva i srpsko-hrvatski i hrvatsko-srpski (Stou tim radovima oöito nije sluöaj).Da bi ono 3to Zeli pokazati i ilustrirao. Na tu sveukupnostfunkcionalnih jeziönih stilova bolje upuöuje neutralni naziv 'standardnijezik' nego naziv 'knjiZevni jezik'. Zatn u suwemenim linryistiökim istraZivanjimaprevladava shvacanjeda se jezik moäe opisivati samo ako se uzimaju u obzir svi njegovi funkcinalni stilovi: novinski. Sto r" tiöe "pojma" dijalekt. ukljuöujuöi i gramatiku. No kad se pogledato Gröeviievooprimjerivanje. znanstveni. a upravo to je Gröeviduöinio.e da oznaka srpskohruatskipripada znanosti: "Oznake srpskohruatshl odnosnohruatskosrpskinikad nisu bile proöirene u narodu. Öovjek se mora i nasmijati kad öitajuii Gröeviiev tekst vidi kako autor Zureii da zgotni tekst uopie ne pazi Sto piöe. izdvojiti i predstaviti kao da je rijeö o njezinomereprezentativnomdijelu" (222). ali pripisujuii ga (kad citiram Pohla) meni kao "dobar primjer da nema smisla selektivno pristupati literaturi o kojoj se pi5e te upravo onaj djeliö koji nam se u njoj zbog subjektivnih raz\oga svidi.2L0). Gröevii mi prigovara da zaobilazim )pojmove 'knjiZevni jezik' i 'dijalekt'" (225).218)7. usp. (1996. I(ao i veiina hrvatskih linryista mladih od 70 godina. 228 poziva.Osim toga podmeie da se u jedinom od tih radova koji nije napisan 7 "Pojam srpskohrualsfrije (osim kao lingristiöki termin) postao zastario... knjiZevni itd. na str.onda se vidi da je unutar svakogjezika naveo samojedan redoslijed. Taj naziv je nepriklan jer ga zbog rijeöi 'knjiZevni' razumiju ne sarno neupuieni nego öak i neki linryisti kao jezik knjiZevnosti. T4j Gröeviiev postupak najbolje je opisao sam Gröeviö. One pripadaju (1993.. tako da bi Gröevii prije nego 5to iznosi svoju pauöalnu twdnju trebao paZljivije proöitati tekst o kojem govori. koristim ga u svom tekstu kad govorim o temi dijalekata (238).: "Der Begriff (ausgenommenals sprachwissenschaftlicher serbokroatisclz Terminus) ist obsolet geworden. ne koristim naziv 'knjiZevni jezik'. ZeIi pokazati da je za njih. administrativno-pravni.Iako je i iz knjiökomjeziku i znanstvenoj terminologiji.198 naziva i kai. danas su mu po utjecaju na jezik postali u najmanju ruku ravnopravni mediji kao öto su novine i televizija. 1996.u nju öak dodaje Pohl kad "osim kao lingvistiöki termin. je je ponavlja u radu 1996.na öetiri moja rada koja su navedenau popisu literature u mojoj gramatici. karakteristiöno "varirati redoslijed dijelova naziva na istom jeziku" (srpsko-hrvatski naspram hrvatskesrpski) i onda to oprimjeruje na primjeru triju razIiöitih jezika.69. Tako se npr.Iako je u proölosti jezik knjiZevnosti imao znaöajnu ulogu pri standardizaciji jezika.

agenfurt 1998. Okuke Eine Spra. to ne znaöida smatram krivom Grubi5iievu twdnju koju prenosi Gröeviö (226) "da naziv 'srpskohrvatski' {erojatno datira tek od Kopitara. 221 neistinito prikazuje da postoji nekakva polemika izmemene i V. Da öitatelji to ne bi mogli vidjeti. a i iz teksta koji i sam Gröeviö citira QzD.str. 253-258. opravdano je isticati Kopitara zbog njegovogutjecaja na öirenje tog termina u slavistici. Republika 1-2 (1998).e "neki dan prelistavao" objavila o 36lI (2000). Sprachpolitik als Nationalisizrungsinstrumznt in ExJugoslauien. öto je istina jer se radi o 1824. I{. U njoj se.uiele Erben. Zata sam u nastavku i navela kao zanimljivost 8 9 "Diletantski napisanagramatika". fgg . nazivom jezika. iako se radi tek o 1836. ta knjiga ne bi mogla biti objavljena u Zagrebu 1995. Iako je u mom tekstu nedvosmisleno sam ja. 209-210) i M. Sto se vidi i iz njegovog naslova. Bududi da sam godinu dana prije nego Sto je tu knjigu Gröevii kako kai. Gröevii je napisao razr'e twdnje o mom tekstu oöito raöunajuii s tim da nitko neöe uzeti u ruke moj tekst da prog'eri i istinitost njegovih twdnji. Gröevii namjerno ne citira spomenutu izjavu.s U svom posljednjem ölanku u Republici (239) navodim samo usputno u zagradi kako je dvosloZni naaiv "srpskohrvatski" prvi upotrijebio Grimm. Gröevii se ne susteZe napisati neistinu da oS.godini.jezik nana nekom s{etskom jeziku (radi se o mojoj knjizi Relatiuna reöenica) ziva srpskohrvatskim. (222) jer u toj reöenici navodno twdim da Lehfeldt govori o "lektoratima i studiju" "u njemaökom govornom podruöju" a Lehfeldt ustvari govori o "lektoratima" "na njemaökim sveuöili5tima". Taj dokaz je upuiivanje na objavljenu kratku izjavu jednog njemaökog lingvista u Vijencu. koji se bavi drugom temom. öto ne iznenaduje jer je Lehfeldt ölan HAZU.che uieleErben. Eine Sprathe . Grubi5ica oko toga da li je Kopitar ili je Grimm prvi upotrijebio du gramatike uopöene spominaziv "srpskohrvatski": u svojoj kritici Grubiöiöeve njem to pitanje niti spominjem Grimma ili Kopitara. 111-113. Poht (1996.Medutim.Kordiö podmeie.-D. Okuka.. uopie ne spominje naziv srpskohrvatski jezik niti se tematizira pitanje naziva jezika. Gröeviö na str.anologie öak citirala tu izjavu iz Vijenca. bio mi je dobro poznat njen sadrZaji prije nego 5to sam pisala ölanak za Republiku L-2." (24L). godinie (Grubiöiöapritom uopöene spominjem). medu njemaökim linryistima Lehfeldt je najviSepribliZio svoje stavove o jeziku takvima kakve zastupa i Gröevii. I(ao öto je poznato. Gröeviözapoöinjesvoj ölanak navodnim dokazornneistinitosti moje twdnje da strani lingrristi nisu mogli u Hrvatskoj objaviti zaÄtojezik i dalje nazivaju srpskohrvatskim.str.i u njemu njoj prikaz v Zeitschrift für Balh. a ne Lehfeldt autor reöenice"Zahda tjevi s hrvatske. jer kad bi tako bilo. 16. srpske i bosanske strane da se lektorati i studij u njemaökom govornom podmöju podjele na tri dijela nisu naiöli na gotovo nikakav odjek. str.. medutim. Usp. H.jer. nego upuöuje na knjigu M.

a neda'rnoje o knjizi L.. zanimljivo je pogledati 5to Lehfeldt. da u knjizi prvenstvenogovori o zasta4'elimkoncepcijamao kojima su drugi prije njega vei sve rekli (389..] treba odluöno odbaciti i osuditi. JezikuLu QD jer kako kai.ima malo veze s linryistiöko-filolo5kom znanosti. 59lL (2000). 76-80.. Lehfeldt je vaZnijih pobornika ideje da se lektorati na slavenskim seminarima zovu onako kao i prije". Lehfeldta i koju Gröeiö zbog toga uzima za pozitivan primjer (222). onda je bolje da se drZimo pravila nama dobro poznatih linryistiökih koncepcija" (223-224). da nje10 M.(225). str. viievim rje5enjima oko bosanskog/boSnjaökog Auburgera Die kroatische Spracheund der Serbokroatismus(Ulm 1999). da "ako od strane Auburgera propagirani 'opii temelji metodologijeplatonski realistiökogspoznajnogdrZanja u jezikoslovlju i filologiji' (11) vode ka takvoj lingvistici kakva se ovdje [u Auburgerovoj knjizi] vidi na svakom koraku. Wingender u Die Welt d. Jezik 4512(1997). objavio iscrpnu i izuzetno negativnu kritiku u Zeitschrift ftir Slawische Philologie. daje "skandalozno" (225) kako Auburger napretke u historiografrji zadnjih desetljeia ne uzima u obzir. Zbog toga ga je Gröevii napao u. makar se radilo o jednom od rijetkih stranacakoji je u veiini drugih stvari njegov istomiöljenik. str.Hrvatski jezik i VIL njemaöki slavistiöki dani u Bambergu". da ne daje nikakve argumente za samostalnosthrvatskoga jezika (389).. 391). da njegovi osnovni pojmovi "ostaju u maglovitostima i nebulozama" (223). Gröeviöistowemeno zamjera da >suwemeni hrvatski knjiZevni jezik. da potpuno preuzima Babiöevashva1arla (38L391).er Slauen 4312(L998). opisuje neobjektivnoi s teZnjom da se 'hrvatska strana' predstavi u 5to negativnijem svjetlu" (222). Wingender. 2LU226. kao netko wlo blizak Gröevidevimstavovima i kao netko na koga se Gröevii u svom ölanku posebno rado poziva (222).che(Köln 1997) u kojoj je Gröeviöuzamjerila da proizvoljno koristi naziv 'knjiZevni jezik' (391).jako hvaljenoj u öasopisuJezik. Ovakva Gröeviöeva subjektivna zarnjerkamoZe se bolje razumjeti kad se ima u vidu da je M. koja u mnogo öemu dijeli stavove W. da Auburgerovo "demoniziranje Srba [. . 387-391 objavila kritiku Gröevideve knjige Die Entstehung der kroatischen Literaturspra. Lehfeldtovoj asistentici M. kate o Auburgerovoj knjizi. da nudi definicije pune neodredenosti(390). Gröeviö. Buduii da Gröeviö upuöuje na Auburgera kao autora s öijim najnovijim radovima navodno nisam upoznata (22L225). . str. i da je njegovo "rnistiöno idealiziranje Hrvata muöno i smijeSno"(225) i da knjiga . dostignutim öak i u samoj Hrvatskoj. Gröevid oöito te5ko podnosi i najmanja odstupanja od nacionalistiökogpristupa jeziku. (2I9). suprotstavlja trodiobi lektorata u Njemaökoj.. njegov razvoj i okolnosti u kojima se razvijao..200 da se öak i Lehfeldt. suprotstavlja se Brozojezika. Lehfeldtove ocjene su da je Auburger "beznadeäno zaostaoza aktualnim stanjem u znanosti. Nakon toga Lehfeldt se sve vi5e udaljava od hrvatskog nacionalistiökog pristupa jeziku: npr. da nekritiöki preuzima Brozoviievu tipologtju i da öak ni u popisu literature ne navodi dobro poznate radove drugih autora koji su se o Brozoviievoj tipologiji kritiöki izjasnili (388).e jedan od naj"W.

da ima jednostrani hrvatski naöin gledanja (391) i da samo preokreöetem. Grubi5ii u zakljuöku i sam priznaje utemeljenost mojih primjedbi. Time Gröevii jo5 jednom pokazuje da ne susteZeni od kakvih neznanstvenih postupaka kako bi naÄao opravdanja za svoje pristrane prosudbe. i to citatom iz Grubi5iievog odgovora na moju kritiku u kojem Gröeviö öak Sestredova ispu5ta i oznaöavau sredini tog citata pomo6u "[.]".. iako je neosporno da su ta djela odigrala presudnu ulogu pri nastanku jezika onakvog kakvim ga danas govorimot Zbog svog kvaziznanstvenog i politikantskog pristupa temi i krivotvorenja povijesti Gröeviieva knjiga kao i vei spomenuta knjiga L. preöuüvanja.vidi se vei u gtamatiöki neispravno napisanom naslovu njegovog ölanka O naziuu hruatskogajeziha iz Kordiökine znanosti glednn: bududi da naslov nije zapoöeonominativom naziu. Isti pristup Gröevii je primijenio pi5uii svoju reakciju na moj tekst. a radi se upravo o onih Sestredova u kojima V. ne moZe ga nominativom glednn ni zawöiti.Gröeviöev lingvistiöki utemeljenim vodenjempolemike. Kao takav "dokazani" stm-n-ak za gramatiku brani zatim neobranjivu gramatiku V. nego lokativom o naziuu. da neopravdano kritizira strane. nego je umjesto toga posegnuo za metodom neistinitih twdnji..Znanstvenostse teöko i moZe oöekivati od autora koji medu svojim sredstvima u{eravanja koristi i sufikse -ka. 201 . da se autor ne moZe A pohvaliti ni svojom linryistiökom obrazovano5iu.time Stoje preuzeo ima isto Sto i onaj drugi. -kinom. da su Hrvati preuzeli jezik od Srba u tezu da su Srbi preuzeli jezik od Hrvata (38ts39L). prvenstveno njemaöke slaviste zbog njihovih stavova o srpskohrvatskomjeziku (390).gova pau5alna prosudivanja slabo sluäe predstavljanju hrvatske jeziöne povijesti (389). Zanimljivo je da Gröevii ne primjeöuje da takvom tezom i sam priznaje da Hrvati i Srbi govore isti jezik jer bez obzira na to tko je preuzeo. Auburger) moZe se pripomenuti i podatak da Gröevii u svojoj knjizi naslovljenoj 'Nastanak hrvatskoga knjiäevnog jezrka' pre5uöuje postojanje djela kao öto su Broz-Ivekoviöev Rjeönik. Auburgera nanijele su znatnu ötetu ugledu kroatistike u svijetu. Argumente u mom tekstu nije ni probao dodirnuti. Uz ovu jos i blagu kritiku naspram one kakvu Gröeviieva knjiga zasluZuje i kakvu je dobila od nekih drugih lingvista (izuzevSi pnkaz koji je napisao L. -kine. selektivnog i subjektivnog namje5tanja onoga öto piöe u mom tekstu i u literaturi. Grubiöiia. dodajuii ih prezimenu supolemiöarke. nego ga mora zaw5iti ili lokativom glednnom iIi oblikom gledano da bi bio gramatiöki ispravan. To sam u ovome odgovoru pokazala na konkretnim primjerima pro5avöi sve Gröeviieve poku5aje osporapristup nema niöta zajedniökosa znanstvenimi vanja mojih navoda. Maretiöeva Grumntika i Brozov Prauopis. Sve to skupa ne iznenaduje kad se zna da nisu postojali ni predu{eti da se Gröeviö lingrristiöki utemeljeno ukljuöi u diskusiju jer takvi preduvjeti öe se kod njega moöi oöekivati tek kad se poöne baviti (sistemskom) lingvistikom i na svaki svoj rad o jeziönopolitiökoj i povijesnofilolo5koj temi objavi barem jedan rad o nekoj sistemskolinryistiökoj temi.