NORMIRANI PROSTORI

I OPERATORI
Boris Guljaˇs
predavanja
Zagreb, 1.9.2010.
ii
Posljednji ispravak: utorak, 9. studeni, 2010.
Sadrˇzaj
1 Normirani prostori 1
1.1 Normirani i unitarni prostori, osnovni pojmovi . . . . . . . . . 1
1.2 Neprekidnost i ekvivalencija normi . . . . . . . . . . . . . . . 3
1.3 Potpunost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
1.4 Primjeri normiranih prostora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
1.4.1 Prostor
2
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
1.4.2 Prostor
1
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
1.4.3 Prostor

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
1.5 Konveksnost u normiranim prostorima . . . . . . . . . . . . . 22
1.6 Ograniˇceni linearni operatori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
1.7 Prostori
p
i L
p
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
1.8 Kvocijentni prostor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
1.9 Hahn-Banachov teorem i neke primjene . . . . . . . . . . . . . 43
1.9.1 Hahn-Banachov teorem . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
1.9.2 Neke posljedice Hahn-Banachovog teorema . . . . . . . 45
1.10 Hamelove baze . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
1.11 Hilbertovi prostori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
1.11.1 Ortonormirane baze . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
1.11.2 Rieszov teorem o projekciji . . . . . . . . . . . . . . . . 55
1.11.3 Funkcionali na Hilbertovom prostoru . . . . . . . . . . 59
1.11.4 Slaba konvergencija niza vektora . . . . . . . . . . . . 61
2 Operatori na normiranim prostorima 65
2.1 Ograniˇceni operatori na unitarnim prostorima . . . . . . . . . 65
2.1.1 Adjungirani operator ograniˇcenog operatora . . . . . . 65
2.1.2 Pozitivni operatori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
2.1.3 Polarni rastav operatora . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
2.2 Banachove algebre, spektar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
2.3 Spektar ograniˇcenog operatora . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
2.4 Teoremi o uniformnoj ograniˇcenosti . . . . . . . . . . . . . . . 92
2.5 Teorem o otvorenom preslikavanju . . . . . . . . . . . . . . . . 95
iii
iv SADR
ˇ
ZAJ
2.5.1 Neke posljedice teorema o otvorenom preslikavanju . . 98
2.6 Kompaktni operatori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
2.7 Kompaktnost nekih integralnih operatora . . . . . . . . . . . . 111
Bibliografija 118
Index 120
Poglavlje 1
Normirani prostori
1.1 Normirani i unitarni prostori, osnovni poj-
movi
Pod oznakom polja K podrazumjevamo polje realnih brojeva R ili polje kom-
pleksnih brojeva C.
X je vektorski prostor nad poljem K.
1.1.1. Definicija. Norma na X je preslikavanje | | : X →R, x → |x|, za
koje vrijedi
(1) |x| ≥ 0, ∀x ∈ X (pozitivnost).
(2) |x| = 0 ⇔ x = 0 (strogost).
(3) |λx| = [λ[|x|, ∀λ ∈ K, ∀x ∈ X (pozitivna homogenost).
(4) |x + y| ≤ |x| +|y|, ∀x, y ∈ X (subaditivnost - relacija trokuta).
Normirani prostor (X, | |) je uredeni par vektorskog prostora i norme na
njemu.
1.1.2. Primjeri.
1. K
n
, x = (ξ
1
, . . . , ξ
n
); |x|
1
=

n
k=1

k
[.
2. K
n
, x = (ξ
1
, . . . , ξ
n
); |x|

= max¦[ξ
k
[; 1 ≤ k ≤ n¦.
3. C([a, b]) = ¦f; f : [a, b] →K neprekidna na [a, b]¦, |f|
1
=
_
b
a
[f(t)[dt.
3. C([a, b]), |f|

= max¦[f(t)[; t ∈ [a, b]¦.
1
2 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI
1.1.3. Definicija. Skalarni produkt na X je preslikavanje ([) : XX →R,
(x, y) → (x[y), za koje vrijedi
(1) (x[x) ≥ 0, ∀x ∈ X (pozitivnost).
(2) (x[x) = 0 ⇔ x = 0 (strogost).
(3) ∀y ∈ X je x → (x[y) linearan funkcional na X.
(4) (x[y) = (y[x), ∀x, y ∈ X (hermitska simetrija).
Unitarni prostor (X, ([)) je uredeni par vektorskog prostora i skalarnog pro-
dukta na njemu.
1.1.4. Teorem. (Cauchy-Schwarz-Buniakowsky)
Neka je (X, ([)) unitaran prostor. Tada je
[(x[y)[
2
≤ (x[x)(y[y), ∀x, y ∈ X. (1.1)
Znak jednakost vrijedi u (1.1) ako i samo ako su x i y linearno zavisni (pro-
porcionalni).
Dokaz: Ako je vektor y = 0 onda u (1.1) vrijedi jednakost. Ako je y ,= 0,
onda je e =
y

(y[y)
takav da vrijedi (e[e) = 1. Vrijedi
0 ≤ (x −(x[e)e[x −(x[e)e) = (x[x) −2(x[e)(e[x) +[(x[e)[
2
= (x[x) −[(x[e)[
2
,
odnosno [(x[e)[
2
≤ (x, x), tj. imamo (1.1).
Ako u (1.1) vrijedi jednakost, onda je (x − (x[e)e[x − (x[e)e) = 0, pa iz
definicije 1.1.3.(2) slijedi x = (x[e)e, odnosno x =
(x[y)
(y[y)
y. Obrat je oˇcit.
1.1.5. Korolar. Ako je ([) skalarni produkt na X, onda je sa |x| =
_
(x[x)
zadana norma na X.
1.1.6. Teorem. (P. Jordan - J. von Neumann)
Neka je | | norma na X. Slijede´ca dva svojstva su medusobno ekviva-
lentna:
(a) Vrijedi jednakost paralelograma:
|x + y|
2
+|x −y|
2
= 2|x|
2
+ 2|y|
2
, ∀x, y ∈ X.
(b) Postoji skalarni produkt ([) na X takav da je (x[x) = |x|
2
, ∀x ∈ X.
1.2. NEPREKIDNOST I EKVIVALENCIJA NORMI 3
Skalarni produkt iz (b) je jedinstven i dan sa
(x[y) =
1
4
|x + y|
2

1
4
|x −y|
2
, za K = R.
(x[y) =
1
4
|x + y|
2

1
4
|x −y|
2
+
i
4
|x + iy|
2

i
4
|x −iy|
2
, za K = C.
1.1.7. Teorem. Gramm - Schmidt Neka je X unitaran prostor i x
1
, x
2
, . . .
konaˇcan ili beskonaˇcan niz linearno nezavisnih vektora u X. Postoji jedins-
tven ortonormiran niz e
1
, e
2
, . . . takav da vrijedi
(a) [¦x
1
, . . . , x
k
¦] = [¦e
1
, . . . , e
k
¦], ∀k ∈ N,
(b) (x
k
[e
k
) > 0, ∀k ∈ N.
Dokaz: Matematiˇckom indukcijom se lako provjeri da vrijedi e
k
=
y
k
|y
k
|
,
gdje je y
k
= x
k

k−1
j=1
(x
k
[e
j
)e
j
, ∀k ∈ N
Neka su (X
j
, | |
n(j)
), (j = 1, . . . , n) normirani prostori nad poljem K.
Na X
1
X
n
moˇzemo definirati normu na viˇse naˇcina:
|(x
1
, . . . , x
n
)|
1
=
n

j=1
|x
j
|
n(j)
,
|(x
1
, . . . , x
n
)|
2
=
_
n

j=1
|x
j
|
2
n(j)
_1
2
,
|(x
1
, . . . , x
n
)|

= max¦|x
j
|
n(j)
; 1 ≤ j ≤ n¦.
Za svaki x = (x
1
, . . . , x
n
) ∈ X
1
X
n
vrijede nejednakosti
|x|

≤ |x|
2
≤ |x|
1


n|x|
2
≤ n|x|

.
1.2 Neprekidnost i ekvivalencija normi
1.2.1. Definicija. Kaˇzemo da su norme | | i [[[ [[[ na vektorskom prostoru
X ekvivalentne ako postoje m > 0 i M > 0 takvi da vrijedi
m[[[x[[[ ≤ |x| ≤ M[[[x[[[.
4 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI
1.2.2. Definicija. Neka su (X, | |) i (Y, [[[ [[[) normirani prostori, S ⊆ X,
f : X → Y i a ∈ S. Kaˇzemo da je f neprekidna u toˇcki a ako
∀ε > 0, ∃δ > 0, ∀x ∈ S, (|x −a| < δ) ⇒ ([[[f(x) −f(a)[[[ < ε).
Funkcija f je jednoliko ili uniformno neprekidna na skupu T ⊆ S ako
vrijedi
∀ε > 0, ∃δ > 0, ∀x, x
t
∈ T, (|x −x
t
| < δ) ⇒ ([[[f(x) −f(x
t
)[[[ < ε).
Oˇcigledno, ako je funkcija neprekidna u nekoj toˇcki ili uniformno nepre-
kidna na nekom skupu u jednom paru normi, onda se to ne mijenja ako neku
od normi zamijenimo s njoj ekvivalentnom normom.
Za podskup S ⊆ X u normiranom prostoru X kaˇzemo da je ograniˇcen
ako postoji M > 0 takav da vrijedi |x| ≤ M, ∀x ∈ S.
1.2.3. Propozicija. Neka je | | norma na X.
(a) Funkcija | | : X →R je uniformno neprekidna na X.
(b) Funkcija + : X X → X, (x, y) → x + y je uniformno neprekidna na
X X u bilo kojoj od ekvivalentnih normi | |
1
, | |
2
ili | |

.
(c) Funkcija (λ, x) → λx je neprekidna sa K X → X i uniformno je
neprekidna na svakom ograniˇcenom podskupu od KX.
Dokaz: (a) Za x, y ∈ X imamo |x| = |(x−y) +y| ≤ |x−y|+|y| iz ˇcega
slijedi |x| − |y| ≤ |x − y|. Zamjenom x i y imamo |y| − |x| ≤ |x − y|.
Dakle, [|x| − |y|[ ≤ |x − y|, ∀x, y ∈ X. Sada je jasno da za zadani ε > 0
moˇzemo uzeti δ = ε i vrijedi (|x −y| < δ) ⇒ ([|x| −|y|[ ≤ |x −y| < ε).
(b) Na X X uzmimo normu |(x
1
, x
2
)|
1
= |x
1
| +|x
2
| pa imamo:
|(x + y) −(x
t
+ y
t
)| = |(x −x
t
) + (y −y
t
)| ≤ |x −x
t
| +|y −y
t
| =
= |(x −x
t
, y −y
t
)|
1
= |(x, y) −(x
t
, y
t
)|
1
.
Odatle je jasno da uz izbor δ = ε vrijedi
(|(x, y) −(x
t
, y
t
)|
1
< δ) ⇒ (|(x +y) −(x
t
+ y
t
)| < ε).
(c) Neka je S ograniˇcen podskup od KX, tj. postoji M > 0 takav da
je |(λ, x)|
1
= [λ[ + |x| ≤ M, ∀(λ, x) ∈ S. Sada za bilo koji ε > 0 uzmemo
δ =
ε
2M
, pa
∀(λ, x), (λ
t
, x
t
) ∈ S, (|(λ, x) −(λ
t
, x
t
)|
1
= [λλ
t
[ +|x −x
t
| < δ) ⇒
(|λx −λ
t
x
t
| ≤ [λ[|x −x
t
| +[λ −λ
t
[|x
t
| < 2Mδ = ε),
odakle slijedi tvrdnja.
1.2. NEPREKIDNOST I EKVIVALENCIJA NORMI 5
1.2.4. Propozicija. Neka je ([) skalarni produkt na X. Funkcija (x, y) →
(x[y) je neprekidna sa X X u K i uniformno je neprekidna na svakom
ograniˇcenom podskupu od X X.
Dokaz: Slijedi iz propozicije 1.2.3.(a),(b) i iz teorema 1.1.6.
1.2.5. Teorem. Neka je X konaˇcno dimenzionalan vektorski prostor i | |
1
,
| |
2
bilo koje dvije norme na X. Tada su norme | |
1
i | |
2
ekvivalentne.
Dokaz: Neka je ¦e
1
, . . . , e
n
¦ baza u X i stavimo M
j
= max¦|e
k
|
j
; k =
1, . . . , n¦, j = 1, 2.
Definiramo |x| = [ξ
1
[ + +[ξ
n
[, za x = ξ
1
e
1
+ +ξ
n
e
n
∈ X. Tada je
| | norma na X. Za j = 1, 2 imamo
|x|
j
= |ξ
1
e
1
+ + ξ
n
e
n
|
j
≤ [ξ
1
[|e
1
|
j
+ +[ξ
n
[|e
n
|
j
≤ M
j
|x|.
Definiramo funkciju f
j
: K
n
→R (j = 1, 2) sa:
f
j

1
, . . . , ξ
n
) = |ξ
1
e
1
+ + ξ
n
e
n
|
j
, ∀(ξ
1
, . . . , ξ
n
) ∈ K
n
.
Prema propoziciji 1.2.3. funkcija je neprekidna na K
n
. Neka je
S = ¦(ξ
1
, . . . , ξ
n
) ∈ K
n
; [ξ
1
[ + +[ξ
n
[ = 1¦.
Skup S je zatvoren i ograniˇcen u K
n
, dakle kompaktan. Za j ∈ ¦1, 2¦ postoji

(j)
1
, . . . , ξ
(j)
n
) ∈ S takav da je
f
j

(j)
1
, . . . , ξ
(j)
n
) ≤ f
j

1
, . . . , ξ
n
), ∀(ξ
1
, . . . , ξ
n
) ∈ S.
Stavimo x
j
= ξ
(j)
1
e
1
+ +ξ
(j)
n
e
n
i vrijedi x
j
,= 0.
Neka je y ∈ X, |y| = 1. Tada je y = η
1
e
1
+ +η
n
e
n
i |y| = [η
1
[ + +

n
[ = 1, dakle (η
1
, . . . , η
n
) ∈ S pa slijedi:
f
j

(j)
1
, . . . , ξ
(j)
n
) ≤ f
j

1
, . . . , η
n
), ∀(η
1
, . . . , η
n
) ∈ S,
tj.
|x
j
|
j
≤ |y|
j
, ∀y ∈ X, |y| = 1.
Neka je x ∈ X, x ,= 0, po volji. Za y =
x
|x|
vrijedi |y| = 1 pa je
|x
j
|
j
≤ |y|
j
= |
x
|x|
|
j
=
|x|
j
|x|
, a odatle imamo |x|
j
≥ |x
j
|
j
|x|.
6 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI
Stavimo m
j
= |x
j
|
j
pa vrijedi m
j
|x| ≤ |x|
j
(j = 1, 2), ∀x ∈ X. Dakle,
m
j
|x| ≤ |x|
j
≤ M
j
|x|, ∀x ∈ X. Konaˇcno, imamo
m
1
M
2
|x|
2
≤ m
1
|x| ≤ |x|
1
≤ M
1
|x| ≤
M
1
m
2
|x|
2
,
tj.
m
1
M
2
|x|
2
≤ |x|
1

M
1
m
2
|x|
2
.
1.3 Potpunost
U daljnjem je X normiran prostor s normom | |.
1.3.1. Definicija. Niz (x
n
)
n
u X je konvergentan ako za neki x ∈ X niz
brojeva (|x
n
−x|)
n
konvergira i vrijedi lim
n
|x
n
−x| = 0. tj.
∀ε > 0, ∃n
ε
∈ N, ∀n ∈ N, (n ≥ n
ε
) ⇒ (|x
n
−x| < ε).
Takav x je jedinstven i piˇsemo x = lim
n→∞
x
n
= lim
n
x
n
ili x
n
n→∞
−→ x.
1.3.2. Definicija. Niz (x
n
)
n
u X je Cauchyjev ako
∀ε > 0, ∃n
ε
∈ N, ∀n, m ∈ N, (n, m ≥ n
ε
) ⇒ (|x
n
−x
m
| < ε).
Oˇcito, zbog
|x
n
−x
m
| = |(x
n
−x) + (x −x
m
)| ≤ |x
n
−x| +|x −x
m
|
je svaki konvergentan niz Cauchyjev.
1.3.3. Definicija. Normirani prostor X je potpun ili Banachov ako je svaki
Cauchyjev niz u X konvergentan.
1.3.4. Napomena. Ako je X potpun za neku normu, onda je on potpun
i za svaku njoj ekvivalentnu normu. Naime, ako je niz Cauchyjev u nekoj
normi onda je Cauchyjev i u svakoj njoj ekvivalentnoj normi. Isto vrijedi i
za konvergentne nizove, s tim da i limes ostaje isti.
1.3.5. Propozicija. Konaˇcno dimenzionalan normiran prostor je potpun.
Dokaz: Prema teoremu 1.2.5. sve norme su ekvivalentne pa moˇzemo pro-
matrati odabranu bazu ¦e
1
, . . . , e
n
¦ i normu |

n
j=1
ξ
j
e
j
| = max¦[ξ
j
[; 1 ≤
j ≤ n¦.
1.3. POTPUNOST 7
Neka je (x
k
)
k
Cauchyjev niz u X, x
k
=

n
j=1
ξ
(k)
j
e
j
, k ∈ N. Neka je ε > 0
po volji i n
ε
∈ N takav da (p, q ≥ n
ε
) ⇒ (|x
p
−x
q
| < ε).
Tada za ∀j ∈ ¦1, . . . , n¦ vrijedi (p, q ≥ n
ε
) ⇒ ([ξ
(p)
j
− ξ
(q)
j
[ < ε), dakle
nizovi (ξ
(k)
j
)
k
su Cauchyjevi u K, pa su onda i konvergentni u K.
Neka je ξ
j
= lim
k
ξ
(k)
j
, ∀j ∈ ¦1, . . . , n¦, i oznaˇcimo x =

n
j=1
ξ
j
e
j
. Oˇcito
vrijedi x = lim
k
x
k
.
1.3.6. Propozicija. Neka je (x
n
)
n
Cauchyjev niz u normiranom prostoru
X.
(a) Skup ¦x
n
; n ∈ N¦ je ograniˇcen.
(b) Za svaki niz (ε
n
)
n
u ¸0, ∞) postoji podniz (x
p
n
)
n
takav da vrijedi
|x
p
n+1
−x
p
n
| < ε
n
, ∀n ∈ N.
Dokaz: (a) Za ε = 1 > 0 postoji n
0
∈ N takav da n, m ≥ n
ε
povlaˇci
|x
n
−x
m
| < 1. Oznaˇcimo M = 1 +

n
0
i=1
|x
i
|, pa za n ∈ N, n ≤ n
0
, imamo
|x
n
| ≤ M. Za n ≥ n
0
imamo |x
n
| ≤ |x
n
−x
n
0
| +|x
n
0
| ≤ 1 +|x
n
0
| ≤ M.
(b) Postoji n
1
∈ N takav da p, q ≥ n
1
povlaˇci |x
p
− x
q
| < ε
1
. Stavimo
p
1
= n
1
. Sada postoji n
2
> n
1
takav da p, q ≥ n
2
povlaˇci |x
p
− x
q
| < ε
2
i
stavimo p
2
= n
2
, itd. Induktivno dolazimo do strogo rastu´ceg niza (p
n
)
n
u
N takvog da p, q ≥ p
n
povlaˇci |x
p
− x
q
| < ε
n
. Specijalno, zbog p
n+1
> p
n
vrijedi |x
p
n+1
−x
p
n
| < ε
n
, ∀n ∈ N.
1.3.7. Lema. Neka je (x
n
)
n
Cauchyjev niz u normiranom prostoru X. Ako
je neki podniz (x
p
n
)
n
konvergentan, onda je i niz konvergentan i ima isti
limes kao i podniz.
Dokaz: Neka je x = lim
n
x
p
n
, tj.
∀ε > 0, ∃n
t
ε
∈ N, ∀n ∈ N, (n ≥ n
t
ε
) ⇒ (|x
p
n
−x| <
ε
2
).
Takoder,
∀ε > 0, ∃n
tt
ε
∈ N, ∀n, m ∈ N, (n, m ≥ n
tt
ε
) ⇒ (|x
n
−x
m
| <
ε
2
).
Za ε > 0 po volji uzmimo n
ε
= max¦n
t
ε
, n
tt
ε
¦. Sada za n ≥ n
ε
imamo
p
n
≥ n ≥ n
ε
. Odatle slijedi |x
n
−x| ≤ |x
n
−x
p
n
| +|x
p
n
−x| <
ε
2
+
ε
2
= ε.
8 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI
1.3.8. Definicija. Red


k=1
x
k
vektora iz X je konvergentan ako niz par-
cijalnih suma konvergira, tj. ako postoji x ∈ X takav da ∀ε > 0, ∃n
ε
∈ N,
takav da n ≥ n
ε
povlaˇci |x −

n
k=1
x
k
| < ε.
Red


k=1
x
k
je apsolutno konvergentan ako konvergira red nenegativnih
brojeva


k=1
|x
k
|, tj. ∃M > 0 takav da je

n
k=1
|x
k
| ≤ M, ∀n ∈ N.
1.3.9. Propozicija. Normirani prostor X je potpun ako i samo ako svaki
apsolutno konvergentan red u X konvergira.
Dokaz: Pretpostavimo da svaki apsolutno konvergentan red u X konvergira.
Neka je (x
n
)
n
Cauchyjev niz u X. Prema propoziciji 1.3.6. postoji podniz
(x
p
n
)
n
takav da vrijedi |x
p
n+1
− x
p
n
| ≤
1
2
n
, ∀n ∈ N. Tada konvergira red


n=1
|x
p
n+1
− x
p
n
|, pa po pretpostavci konvergira red


n=1
(x
p
n+1
− x
p
n
).
Dakle, konvergira niz parcijalnih suma (s
n
)
n
toga reda i neka je s = lim
n
s
n
.
Parcijalne sume toga reda su s
n
=

n
k=1
(x
p
k+1
− x
p
k
) = x
p
n+1
− x
p
1
, ˇsto
povlaˇci da niz (x
p
n
)
n
konvergira i lim
n
x
p
n
= x
p
1
+ s = x ∈ X. Prema lemi
1.3.7. konvergira i niz (x
n
)
n
i vrijedi x = lim
n
x
n
, dakle X je potpun.
Obratno, neka je X Banachov prostor i neka je red


k=1
x
k
apsolutno
konvergentan. Uzmimo ε > 0 po volji. Postoji m ∈ N takav da za ostatak
reda vrijedi


k=m+1
|x
k
| < ε. Tada za p > q ≥ m vrijedi
|s
p
−s
q
| = |
p

k=q+1
x
k
| ≤
p

k=q+1
|x
k
| ≤

k=m+1
|x
k
| < ε,
pa je niz parcijalnih suma (s
n
)
n
konvergentan.
1.3.10. Definicija. Potpun unitaran prostor nazivamo Hilbertov prostor.
U slijede´cim razmatranjima vaˇznu ulogu imaju neki osnovni pojmovi i
rezultati iz teorije metriˇckih prostora i op´ce topologije.
Za a ∈ X i r > 0 sa K(a, r) = ¦x ∈ X; |x−a| < r¦ oznaˇcavamo otvorenu
kuglu u X radijusa r sa srediˇstem u a, a sa K(a, r) = ¦x ∈ X; |x −a| ≤ r¦
zatvorenu kuglu.
Skup S ⊆ X je otvoren ako ∀a ∈ S postoji r > 0 takav da je K(a, r) ⊆ S.
Skup S ⊆ X je zatvoren ako je X¸S otvoren.
S, zatvaraˇc skupa S, je najmanji zatvoren skup koji sadrˇzi S. To je
presjek svih zatvorenih skupova koji sadrˇze S.
1.3.11. Propozicija. Neka je S ⊆ X. S je skup limesa svih konvergentnih
nizova u X ˇciji su ˇclanovi iz S.
1.3. POTPUNOST 9
Dokaz: (a) Neka je T zatvoren skup u X. Neka je (x
n
)
n
konvergentan niz
u X ˇciji ˇclanovi su iz T i neka je x = lim
n
x
n
. Dokaˇzimo da je x ∈ T.
Pretpostavimo suprotno, tj. x ∈ X¸T. Kako je X¸T otvoren, to postoji
r > 0 takav da je K(x, r) ⊆ X¸T. Tada je K(x, r) ∩ T = ∅, tj. |x −y| ≥ r,
∀y ∈ T. Posebno je |x −x
n
| ≥ r > 0, ∀n ∈ N, ˇsto je kontradikcija.
(b) Ako je (x
n
)
n
niz u S koji konvergira u X i x = lim
n
x
n
, tada prema
(a) vrijedi x ∈ T za svaki zatvoreni T ⊇ S. Dakle, x ∈ S.
(c) Neka je x ∈ S i ε > 0 bilo koji. Tada je K(x, ε) ∩ S ,= ∅.
U suprotnom bi vrijedilo K(x, ε) ∩ S = ∅, odnosno S ⊆ X¸K(x, ε) i
X¸K(x, ε) je zatvoren skup. Zato je S ⊆ X¸K(x, ε), tj. K(x, ε) ∩ S = ∅,
ˇsto je kontradikcija.
Sada ∀n ∈ N izaberemo x
n
∈ S takav da je |x
n
− x| <
1
n
. Oˇcito je
x = lim
n
x
n
. Dakle, x je limes niza ˇciji ˇclanovi su iz S.
Potprostor normiranog (unitarnog) prostora je i sam normiran (unitaran)
s restrikcijom norme (skalarnog produkta).
1.3.12. Propozicija. Neka je Y potprostor normiranog prostora X.
(a) Y je potprostor od X.
(b) Ako je X potpun, onda je i Y potpun.
(c) Ako je Y potpun, onda je Y zatvoren.
(d) Ako je Y konaˇcno dimenzionalan, onda je Y zatvoren u X.
Dokaz: (a) Neka su x, y ∈ Y , α, β ∈ K i (x
n
)
n
, (y
n
)
n
nizovi u Y takvi da
je x = lim
n
x
n
, y = lim
n
y
n
. Prema propoziciji 1.2.3.(b),(c) je αx + βy =
lim
n
(αx
n
+ βy
n
) ∈ Y .
(b) Neka je (x
n
)
n
Cauchyjev niz u Y . Onda je (x
n
)
n
konvergentan u X.
Ali Y je zatvoren pa je x = lim
n
x
n
∈ Y . Dakle, (x
n
)
n
je konvergentan u Y .
(c) Neka je x ∈ Y . Tada postoji (x
n
)
n
u Y takav da je x = lim
n
x
n
.
Tada je (x
n
)
n
Cauchyjev niz u Y , pa je konvergentan u Y , tj. postoji y ∈ Y ,
y = lim
n
x
n
. No, y = x povlaˇci da je Y ⊆ Y , dakle Y = Y .
(d) Slijedi iz (c) i iz propozicije 1.3.5.
1.3.13. Definicija. Skup S ⊆ X je kompaktan ako svaki niz u S ima
konvergentan podniz ˇciji limes je u S.
Ekvivalentno, svaki otvoreni pokrivaˇc skupa S moˇze se reducirati na
konaˇcan potpokrivaˇc.
1.3.14. Propozicija. Neka je X normiran prostor i S ⊆ X.
10 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI
(a) Ako je S kompaktan, onda je S zatvoren i ograniˇcen.
(b) Zatvoren podskup kompaktnog skupa je kompaktan.
(c) S je kompaktan ako i samo ako svaki niz u S ima podniz konvergentan
u X. Takav skup zovemo relativno kompaktan.
(d) Relativno kompaktan skup je ograniˇcen.
Dokaz: (a) Neka je x ∈ S i (x
n
)
n
niz u S takav da je x = lim
n
x
n
. Niz (x
n
)
n
ima konvergentan podniz (x
p
n
)
n
i x = limx
p
n
∈ S. Dakle, S = S.
Pretpostavimo da S nije ograniˇcen. Tada u S postoji niz (x
n
)
n
takav da
je |x
n
| ≥ n, ∀n ∈ N. Jasno je da taj niz nema konvergentnog podniza.
(b) je oˇcigledno.
(c) Neka je (x
n
)
n
niz u S. Neka je (y
n
)
n
niz u S takav da je |x
n
−y
n
| ≤
1
n
,
∀n ∈ N. Neka je (y
p
n
)
n
konvergentan podniz od (y
n
)
n
i y = lim
n
y
p
n
∈ X.
Tada vrijedi |y −x
p
n
| ≤ |y −y
p
n
| +|y
p
n
−x
p
n
| ≤ |y −y
p
n
| +
1
p
n
n→∞
−→ 0.
Obrat je oˇcigledan.
(d) Slijedi iz (a).
1.3.15. Lema. (Frigyes Riesz) Neka je Y ,= X zatvoren potprostor od X i
ε > 0 bilo koji. Postoji x ∈ X takav da je |x| = 1 i |x−y| > 1−ε, ∀y ∈ Y .
Ako je Y konaˇcno dimenzionalan, onda postoji x ∈ X takav da je |x| = 1
i |x −y| ≥ 1, ∀y ∈ Y .
Dokaz: Moˇzemo pretpostaviti da je 0 < ε < 1. Neka je 0 < δ <
ε
1−ε
i
neka je x
0
∈ X¸Y . Tada postoji r > 0 takav da je K(x
0
, r) ⊆ X¸Y , tj.
K(x
0
, r) ∩ Y = ∅, odnosno |x
0
−y| ≥ r, ∀y ∈ Y . Neka je
d = inf¦|x
0
−y|; y ∈ Y ¦ ≥ r > 0.
Tada je d ≤ d + dδ, pa postoji y
0
∈ Y takav da je d ≤ |x
0
− y
0
| ≤ d + dδ.
Stavimo x =
x
0
−y
0
|x
0
−y
0
|
. Tada je |x| = 1 i za svaki y ∈ Y vrijedi
|x −y| = |
x
0
−y
0
|x
0
−y
0
|
−y| =
1
|x
0
−y
0
|
|x
0
−y
0
−|x
0
−y
0
|y| =
=
1
|x
0
−y
0
|
|x
0
−(y
0
+|x
0
−y
0
|y
. ¸¸ .
∈Y
)| ≥
d
|x
0
−y
0
|


d
d + dδ
=
1
1 + δ
>
1
1 +
ε
1−ε
= 1 −ε.
1.3. POTPUNOST 11
Ako je Y konaˇcne dimenzije, onda je i Z = Kx
0
+ Y konaˇcne dimenzije.
Prema dokazanom ∀n ∈ N, ∃x
n
∈ Z, |x
n
| = 1, takav da je |x
n
−y| > 1−
1
n
,
∀y ∈ Y . Sada imamo niz (x
n
)
n
u kompaktnom skupu S = ¦x ∈ Z; |x| = 1¦,
pa on ima konvergentan podniz (x
p
n
)
n
i neka je x = lim
n
x
p
n
. Vrijedi
1 −
1
p
n
< |x
p
n
−y|, ∀y ∈ Y , a odatle u limesu slijedi |x −y| ≥ 1.
1.3.16. Napomena. Za x ∈ X i S ⊆ X uvedimo oznaku
d(x, S) = inf¦|x −y|; y ∈ S¦.
Sada moˇzemo lema 1.3.15. iskazati na slijede´ci naˇcin:
Za zatvoren potprostor Y ≤ X, Y ,= X, vrijedi ∀ε > 0, ∃x ∈ X, |x| = 1,
takav da je d(x, Y ) ≥ 1 −ε.
U sluˇcaju dimY < ∞ ∃x ∈ X, |x| = 1, takav da je d(x, Y ) = 1.
1.3.17. Teorem. Jediniˇcna sfera u beskonaˇcno dimenzionalnom normira-
nom prostoru nije kompaktan skup.
Dokaz: Neka je S = S(0, 1) jediniˇcna sfera u X i neka je e
1
∈ S. Tada
za Y
1
= [¦e
1
¦] ≤ X postoji e
2
∈ S takav da je d(e
2
, Y
1
) = 1. Nadalje, za
Y
2
= [¦e
1
, e
2
¦] ≤ X postoji e
3
∈ S takav da je d(e
3
, Y
2
) = 1, itd. Tako dola-
zimo do niza (e
n
)
n
u S za kojeg vrijedi |e
n
− e
m
| ≥ 1, ∀n, m ∈ N, n ,= m.
Oˇcigledno, taj niz nema konvergentan podniz.
1.3.18. Teorem. (F. Riesz) Normiran prostor je konaˇcno dimenzionalan
ako i samo ako je svaki njegov ograniˇcen i zatvoren podskup kompaktan.
Dokaz: Slijedi iz ˇcinjenice da je svaki n-dimenzionalni vektorski prostor iz-
omorfan s K
n
i teorema 1.3.17.
1.3.19. Definicija. Neka su (X, ||) i (Y, [[[[[[) normirani prostori. Linearano
preslikavanje ϕ : X → Y takvo da za svaki x ∈ X vrijedi [[[ϕ(x)[[[ = |x|
nazivamo izometrija. Ako je ϕ bijektivna izometrija onda kaˇzemo da su
normirani prostori X i Y izometriˇcki izomorfni.
1.3.20. Definicija. Upotpunjenje normiranog prostora X je par (Y, ϕ),
gdje je Y Banachov prostor, a ϕ : X → Y je izometrija takva da je njena
slika ϕ(X) gusta u Y .
12 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI
1.3.21. Napomena. Skup S ⊆ X je gust u X ako ∀a ∈ X i ∀ε > 0 vrijedi
K(a, ε) ∩ S ,= ∅.
1.3.22. Teorem. Neka je X normiran prostor.
(a) Postoji upotpunjenje (Y, ϕ) od X.
(b) Ako je prostor X unitaran i (Y, ϕ) njegovo upotpunjenje, onda je i Y
unitaran (Hilbertov) prostor.
(c) Ako su (Y
1
, ϕ
1
) i (Y
2
, ϕ
2
) dva upotpunjenja od X, onda postoji jedins-
tven izometriˇcki izomorfizam ψ : Y
1
→ Y
2
takav da je ψ ◦ ϕ
1
= ϕ
2
.
Dokaz: Prvo konstruktivno dokazujemo tvrdnju (a).
(1) Neka je Z skup svih Cauchyjevih nizova u X. Z je vektorski prostor
nad K s operacijama: (x
n
)
n
+ (y
n
)
n
= (x
n
+ y
n
)
n
i λ(x
n
)
n
= (λx
n
)
n
. Neka
je N skup svih nulnizova u X. N je potprostor od Z. Stavimo Y = Z/N i
neka je ϕ : X → Y definirana sa ϕ(x) = (x, x, x, . . .) + N, ∀x ∈ X.
(2) Dokaˇzimo da za svaki niz (x
n
)
n
u Z niz brojeva (|x
n
|)
n
konvergira u
R. Tvrdnja slijedi iz nejednakosti [|x
n
| − |x
m
|[ ≤ |x
n
− x
m
|, ∀n, m ∈ N i
potpunosti polja R.
(3) Dokaˇzimo: ako su (x
n
)
n
, (y
n
)
n
∈ Z takvi da je (x
n
)
n
+N = (y
n
)
n
+N
(tj. (x
n
)
n
−(y
n
)
n
∈ N), tada je lim
n
|x
n
| = lim
n
|y
n
|.
Stavimo z
n
= x
n
− y
n
, ∀n ∈ N. Tada je (z
n
)
n
∈ N, dakle lim
n
z
n
= 0, a
onda i lim
n
|z
n
| = 0. Medutim, [|x
n
| −|y
n
|[ ≤ |x
n
−y
n
| = |z
n
|, pa slijedi
lim
n
|x
n
| = lim
n
|y
n
| = 0.
Zbog (2) i (3) moˇzemo definirati preslikavanje ξ → |ξ| sa Y u R sa
|ξ| = lim
n
|x
n
|, gdje je ξ ∈ Y, ξ = (x
n
)
n
+ N, (x
n
)
n
∈ Z.
(4) Dokaˇzimo da je ξ → |ξ| norma na Y .
(i) Oˇcito je |ξ| ≥ 0, ∀ξ ∈ Y .
(ii) Neka je |ξ| = 0. To znaˇci da je ξ = (x
n
)
n
+N, gdje je (x
n
)
n
∈ Z takav
da je lim
n
|x
n
| = 0. Tada je lim
n
x
n
= 0, dakle (x
n
)
n
∈ N, a to znaˇci
da je ξ = N = 0 u Y .
(iii) |αξ| = [α[|ξ| za α ∈ K i ξ ∈ Y je oˇcito.
(iv) Ako je ξ = (x
n
)
n
+N, η = (y
n
)
n
+N, tada je ξ +η = (x
n
+y
n
)
n
+N,
pa imamo |ξ +η| = lim
n
|x
n
+y
n
| ≤ lim
n
(|x
n
| +|y
n
|) = |ξ| +|η|.
1.3. POTPUNOST 13
(5) Funkcija ϕ : X → Y je izometrija. Doista, za x ∈ X je ϕ(x) =
(x
n
)
n
+ N, pri ˇcemu je x
n
= x, ∀n ∈ N. Dakle, |ϕ(x)| = lim
n
|x
n
| = |x|.
(6) Slika ϕ(X) je gusta u Y .
Ako je ξ = (x
n
)
n
+ N i > 0, (x
n
)
n
je Cauchyjev niz u X, pa postoji
m ∈ N takav da vrijedi (p, q ≥ m) ⇒ (|x
p
−x
q
| ≤
ε
2
).
Sada je |ϕ(x
m
) − ξ| = lim
n
|x
m
− x
n
| ≤
ε
2
) < ε. Dakle, ϕ(x
m
) ∈
K(ξ, ) ∩ ϕ(X), tj. K(ξ, ) ∩ ϕ(X) ,= ∅.
(7) Dokaˇzimo joˇs da je normirani prostor Y potpun.
Neka je (ξ
(k)
)
k
Cauchyjev niz u Y . Prema (6) vrijedi K(ξ
(k)
,
1
k
) ∩ϕ(X) ,=
∅, ∀k ∈ N.
Dakle, postoje x
k
∈ X, k ∈ N, takvi da je ϕ(x
k
) ∈ K(ξ
(k)
,
1
k
). Sada je
|x
p
−x
q
| = |ϕ(x
p
) −ϕ(x
q
)| ≤ |ϕ(x
p
) −ξ
(p)
|+
+|ξ
(p)
−ξ
(q)
| +|ξ
(q)
−ϕ(x
q
)| <
1
p
+
1
q
+|ξ
(p)
−ξ
(q)
|.
Odavde se vidi da je niz (x
k
)
k
Cauchyjev niz, tj. (x
k
)
k
∈ Z.
Stavimo ξ = (x
n
)
n
+N ∈ Y neka je ε > 0 po volji. Neka je m ∈ N takav
da je mε > 2 i takav da vrijedi (p, q ≥ m) ⇒ (|x
p
− x
q
| <
ε
2
). Za p ≥ m
imamo

(p)
−ξ| ≤ |ξ
(p)
−ϕ(x
p
)| +|ϕ(x
p
) −ξ| <
1
p
+ lim
q
|x
p
−x
q
| <
ε
2
+
ε
2
= ε,
tj. ξ = lim
p
ξ
(p)
.
(b) Ako norma u X zadovoljava jednakost paralelograma, onda ju oˇcito
zadovoljava i norma u Y . Naime, za ξ = (x
n
)
n
+ N, η = (y
n
)
n
+ N ∈ Y
vrijedi
|ξ + η|
2
+|ξ −η|
2
= lim
n
(|x
n
+ y
n
|
2
+|x
n
−y
n
|
2
) =
= lim
n
(2|x
n
|
2
+ 2|y
n
|
2
) = 2|ξ|
2
+ 2|η|
2
.
(c) Neka je ψ : ϕ
1
(X) → Y
2
definirano sa ψ(ϕ
1
(x)) = ϕ
2
(x), ∀x ∈ X.
ψ je dobro definirana linearna izometrija, tj.
|ψ(ϕ
1
(x))| = |ϕ
2
(x)| = |x| = |ϕ
1
(x)|, ∀x ∈ X.
Izometriju ψ proˇsirimo do izometrije ψ : Y
1
→ Y
2
(zadrˇzimo istu oznaku)
na slijede´ci naˇcin:
Za ξ ∈ Y
1
postoji niz (x
n
)
n
u X takav da je ξ = lim
n
ϕ
1
(x
n
). Tada je
(ψ(ϕ
1
(x
n
)))
n
Cauchyjev niz u Y
2
, jer su ϕ
1
i ψ izometrije. Zbog potpunosti
od Y
2
, taj niz je konvergentan, pa postoji ψ(ξ) = lim
n
ψ(ϕ
1
(x
n
)).
14 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI
Definicija je dobra jer ne ovisi o izboru niza koji konvergira k ξ. Naime,
u sluˇcaju da je ξ = lim
n
ϕ
1
(y
n
) za neki drugi niz y
n
(
n
) u X, vrijedilo bi
ϕ
1
(x
n
−y
n
) = 0. Odatle je ψ(ϕ
1
(x
n
−y
n
)) = 0 = ψ(ϕ
1
(x
n
)) −ψ(ϕ
1
((y
n
)).
ψ je izometrija: |ψ(ξ)| = lim
n
|ψ(ϕ
1
(x
n
))| = lim
n

1
(x
n
)| = |ξ|.
Oˇcigledno vrijedi ψ ◦ ϕ
1
= ϕ
2
.
Analogno, postoji izometrija ψ
t
: Y
2
→ Y
1
takva da je ψ
t
◦ ϕ
2
= ϕ
1
. Sada
je ψ ◦ ψ
t
◦ ϕ
2
= ψ ◦ ϕ
1
= ϕ
2
. Dakle, ψ ◦ ψ
t
[
ϕ
2
(X)
= I
ϕ
2
(X)
, pa je ψ ◦ ψ
t
= I
Y
2
.
Isto tako se vidi da je ψ
t
◦ ψ = I
Y
1
. Linearnost slijedi iz neprekidnosti zbra-
janja i mnoˇzenja sa skalarom.
1.4 Primjeri normiranih prostora
Neka su α, β ∈ R, α < β, i C([α, β]) je vektorski prostor svih neprekidnih
funkcija f : [α, β] →K.
Na tom prostoru definiramo norme:
|f|
1
=
_
β
α
[f(t)[dt, |f|
2
=
__
β
α
[f(t)[
2
dt
_
1
2
, |f|

= max¦[f(t)[; t ∈ [α, β]¦.
Norma | |
2
zadovoljava jednakost paralelograma i dolazi od skalarnog pro-
dukta (f[g) =
_
β
α
f(t)g(t)dt.
1.4.1. Lema. Za svaku f ∈ C([α, β]) vrijede nejednakosti:
|f|
1


β −α|f|
2
,
|f|
2


β −α|f|

,
|f|
1
≤ (β −α)|f|

.
Dokaz: Vrijedi |f|
1
=
_
β
α
[f(t)[dt = (1[[f[) ≤ |1|
2
|f|
2
=

β −α|f|
2
.
Takoder, vrijedi |f|
2
=
_
_
β
α
[f(t)[
2
dt
_1
2
≤ |f|

_
_
β
α
dt
_1
2
=

β −α|f|

.
Tre´ca nejednakost slijedi iz prve dvije.
1.4.2. Lema. Ne postoji niti jedan od brojeva M
1
> 0, M
2
> 0, M
3
> 0 tako
da vrijedi neka od sljede´cih nejednakosti
|f|
2
≤ M
1
|f|
1
, ∀f ∈ C([α, β]),
1.4. PRIMJERI NORMIRANIH PROSTORA 15
|f|

≤ M
2
|f|
2
, ∀f ∈ C([α, β]),
|f|

≤ M
3
|f|
1
, ∀f ∈ C([α, β]).
Dokaz: Neka je za n ∈ N, (β − α)n > 1, funkcija f
n
∈ C([α, β] definirana
sa
f
n
(t) =
_
_
_
2n
2
(α −t) + 2n ; α ≤ t ≤ α +
1
n
,
0 ; α +
1
n
≤ t ≤ β.
Tada je
|f
n
|
1
=
_
α+
1
n
α
[2n
2
(α −t) + 2n]dt = 1,
|f
n
|
2
=
_
_
α+
1
n
α
[2n
2
(α −t) + 2n]
2
dt
_1
2
=
_
4n
3
,
|f
n
|

= 2n.
2n
α α+
1
n
β
Γ(f
n
)
Dakle, niz (f
n
)
n
je ograniˇcen u odnosu na | |
1
, ali nije ograniˇcen u
normama | |
2
i | |

, pa ne postoje M
1
> 0 i M
3
> 0.
Stavimo g
n
=
_
3
4n
f
n
. Tada je |g
n
|
2
= 1, ∀n ∈ N, tj. niz je ograniˇcen u
| |
2
. Vrijedi |g
n
|

=

3n, pa niz nije ograniˇcen u | |

. Dakle, ne postoji
M
2
> 0.
1.4.3. Lema. Prostor (C([α, β]), ||

) je potpun, a prostori (C([α, β]), ||
1
)
i (C([α, β]), | |
2
) nisu potpuni.
Dokaz: Neka je (f
n
)
n
Cauchyjev niz u (C([α, β]), | |

).
Vrijedi [f
p
(t) − f
q
(t)[ ≤ |f
p
− f
q
|

, ∀t ∈ [α, β]. Dakle, niz brojeva
(f
n
(t))
n
je Cauchyjev niz u K, pa je konvergentan ∀t ∈ [α, β]. Definiramo
f : [α, β] → K sa f(t) = lim
n
f
n
(t), ∀t ∈ [α, β]. Dokaˇzimo da je funkcija f
neprekidna na [α, β].
Neka je t
0
∈ [α, β] i ε > 0 bilo koji. Kako je (f
n
)
n
Cauchyjev niz u odnosu
na normu ||

, postoji m ∈ N takav da vrijedi (p, q ≥ m) ⇒ (|f
p
−f
q
| <
ε
3
),
tj.
(p, q ≥ m) ⇒ ([f
p
(t) −f
q
(t)[ <
ε
3
), ∀t ∈ [α, β]. (1.2)
Kako je f
m
neprekidna u t
0
, postoji δ > 0 takav da vrijedi
∀t ∈ [α, β], ([t −t
0
[ < δ) ⇒ ([f
m
(t) −f
m
(t
0
)[ <
ε
3
). (1.3)
16 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI
Za p ≥ M, t ∈ [α, β], [t −t
0
[ < δ iz (1.2) i (1.3) slijedi:
[f
p
(t) −f
p
(t
0
)[ ≤ [f
p
(t) −f
m
(t)[ +[f
m
(t) −f
m
(t
0
)[ +[f
m
(t
0
) −f
p
(t
0
)[ < ε.
Za p → ∞ dobijemo
∀t ∈ [α, β], ([t −t
0
[ < δ) ⇒ ([f
(
t) −f
(
t
0
)[ < ε.
Dakle, f je neprekidna u t
0
, ∀t
0
∈ [α, β].
Dokaˇzimo da je f = lim
n
f
n
u odnosu na normu ||

, tj. lim
n
|f
n
−f|

=
0.
Neka je ε > 0. Postoji n ∈ N takav da vrijedi
(q ≥ p ≥ n) ⇒ (|f
p
−f
q
| < ε), tj. [f
p
(t) −f
q
(t)[ < ε, ∀t ∈ [α, β].
Pustimo q → ∞ pa imamo (p ≥ n) ⇒ ([f
p
(t) − f(t)[ < ε), ∀t ∈ [α, β], tj.
(p ≥ n) ⇒ (|f
p
−f| < ε). Time je dokazano da je (C([α, β]), | |

) potpun.
Sada dokazujemo da prostori (C([α, β]), | |
1
) i (C([α, β]), | |
2
) nisu
potpuni. U tu svrhu dovoljno je konstruirati niz funkcija (f
n
)
n
u C([α, β])
koji je Cauchyjev niz u odnosu na normu | |
2
(dakle i u odnosu na | |
1
prema lemi 1.4.1.) koji nije konvergentan u odnosu na normu | |
1
(dakle ni
u odnosu na | |
2
prema lemi 1.4.1.).
Oznaˇcimo γ =
α+β
2
i za n ∈ N, (β − α)n ≥ 2, neka je f
n
∈ C([α, β])
definirana sa
f
n
(t) =
_
¸
¸
¸
¸
¸
_
¸
¸
¸
¸
¸
_
0 ; α ≤ t ≤ γ −
1
n
,
1
2
+
n
2
(t −γ) ; γ −
1
n
≤ t ≤ γ +
1
n
,
1 ; γ +
1
n
≤ t ≤ β.
Za q ≥ p ≥
2
β−α
imamo
|f
q
−f
p
|
2
2
=
_
γ+
1
p
γ−
1
p
(f
q
(t) −f
p
(t))
2
dt =
_
γ+
1
q
γ−
1
p
_
1
2
+
p
2
(t −γ)
_
2
dt+
_
γ+
1
q
γ−
1
q
_
p −q
2
(t −γ)
_
2
dt +
_
γ+
1
p
γ+
1
q
_
1
2
+
p
2
(t −γ)
_
2
dt =
(q −p)(2q + p)
3q
2
p

1
p
.
Dakle, za q ≥ p ≥
2
β−α
je |f
q
−f
p
|
2

1

p
, ˇsto pokazuje da je (f
n
)
n
Cauchyjev
niz u normi | |
2
.
1.4. PRIMJERI NORMIRANIH PROSTORA 17
Dokaˇzimo da (f
n
)
n
nije konvergentan u normi | |
1
. Pretpostavimo su-
protno, tj. da postoji f ∈ C([α, β]) takva da je f = lim
n
f
n
.
Uzmimo ε > 0, ε <
β−α
2
po volji i neka je k ∈ N, k >
1
ε
. Tada je
|f −f
n
|
1
=
_
β
α
[f(t) −f
n
(t)[dt ≥
_
β
γ+ε
[f(t) −1[dt.
Dakle, f(t) = 1, ∀t ∈ [γ +ε, β] i ∀ε > 0. To znaˇci da je f(t) = 1, ∀t ∈ ¸γ, β].
Analogno,
|f −f
n
|
1

_
γ−ε
α
[f(t)[dt, ∀n >
1
ε
,
povlaˇci f(t) = 0, ∀t ∈ [α, γ −ε] i ∀ε > 0, odnosno f(t) = 0, ∀t ∈ [α, γ).
Prema tome, f ima prekid u t
0
= γ.
1.4.4. Definicija. Normiran prostor je separabilan ako posjeduje gust pre-
brojiv podskup.
1.4.1 Prostor
2
Oznaˇcimo sa
2
= ¦x = (ξ
n
)
n
; ξ
n
∈ K, ∀n ∈ N,

n=1

n
[
2
< ∞¦.
Za takav x ∈
2
stavljamo
|x|
2
=
_

n=1

n
[
2
_1
2
. (1.4)
1.4.5. Teorem. Skup
2
je separabilan Hilbertov prostor.
Za x, y ∈
2
, x = (ξ
n
)
n
, y = (η
n
)
n
, njihov skalarni produkt je dan sa
(x[y) =

n=1
ξ
n
η
n
, (1.5)
pri ˇcemu red u (1.5) apsolutno konvergira.
Dokaz: (1)
2
je vektorski prostor i | |
2
je norma na
2
.
Oˇcito je |x|
2
≥ 0, ∀x ∈
2
i |x|
2
= 0 ⇔ x = 0. Nadalje, ako je x ∈
2
i
λ ∈ K oˇcito je λx ∈
2
i |λx|
2
= [λ[|x|
2
.
Neka su x, y ∈
2
i x = (ξ
n
)
n
, y = (η
n
)
n
. Za svaki n ∈ N vrijedi
_
n

k=1

k

k
[
2
_1
2

_
n

k=1

k
[
2
_1
2
+
_
n

k=1

k
[
2
_1
2
≤ |x|
2
+|y|
2
,
18 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI
odakle za n → ∞ slijedi x + y ∈
2
i |x + y|
2
≤ |x|
2
+|y|
2
.
(2) Za x, y ∈
2
i za n ∈ N imamo
n

k=1

k
η
k
[ ≤
_
n

k=1

k
[
2
_1
2
_
n

k=1

k
[
2
_1
2
≤ |x|
2
|y|
2
.
Za n → ∞ vidimo da red u (1.5) apsolutno konvergira. Neposredno se
provjerava da je sa (1.5) definiran skalarni produkt na
2
i oˇcito (x[x) = |x|
2
2
.
Dakle,
2
je unitaran prostor.
(3) Dokaˇzimo da je
2
potpun prostor.
Neka je (x
n
)
n
Cauchyjev niz u
2
, x
n
= (ξ
(n)
k
)
k
, ∀n ∈ N. Tada za bilo koji
ε > 0 postoji n
ε
∈ N takav da za sve n, m ∈ N vrijedi
(n, m ≥ n
ε
) ⇒ (|x
n
−x
m
|
2
2
=

k=1

(n)
k
−ξ
(m)
k
[
2
< ε
2
). (1.6)
Iz (1.6) slijedi
∀k ∈ N, (n, m ≥ n
ε
) ⇒ ([ξ
(n)
k
−ξ
(m)
k
[ < ε),
tj. za svaki k ∈ N je (ξ
(n)
k
)
n
Cauchyjev niz u K.
Stavimo ξ
k
= lim
n
ξ
(n)
k
i x = (ξ
k
)
k
. Iz (1.6) slijedi da ∀p ∈ N vrijedi
(n, m ≥ n
ε
) ⇒ (
p

k=1

(n)
k
−ξ
(m)
k
[
2
< ε
2
).
Pustimo da m → ∞, pa ∀p ∈ N vrijedi.
(n ≥ n
ε
) ⇒ (
p

k=1

(n)
k
−ξ
k
[
2
< ε
2
).
Sada za p → ∞ imamo
(n ≥ n
ε
) ⇒ (

k=1

(n)
k
−ξ
k
[
2
≤ ε
2
).
To prvo pokazuje da za svaki n ≥ n
ε
niz z
n
= (ξ
(n)
k
− ξ
k
)
k
= x
n
− x ∈
2
,
pa je i x = x
n
− z
n

2
, jer je
2
vektorski prostor. Nadalje, (n ≥ n
ε
) ⇒
(|x
n
−x|
2
≤ ε), tj. x = lim
n
x
n
u normi od
2
.
(4) Dokaˇzimo joˇs da je Hilbertov prostor
2
separabilan.
1.4. PRIMJERI NORMIRANIH PROSTORA 19
Neka je S
n
, n ∈ N skup svih nizova x = (ξ
k
)
k
u K takvih da je ξ
k
= 0,
∀k ∈ N, k ≥ n, pri ˇcemu su Re ξ
k
, Imξ
k
∈ Q. Neka je S = ∪
n∈N
S
n
. Svaki S
n
je prebrojiv, pa je i S prebrojiv.
Neka je x = (ξ
k
)
k

2
bilo koji i ε > 0 po volji. Tada je


k=1

k
[
2
konvergentan red pa postoji n ∈ N takav da je


k=n+1

k
[
2
<
ε
2
4
. Stavimo
z = (ξ
1
, ξ
2
, . . . , ξ
n
, 0, 0, . . .), pa je |x − z|
2
<
ε
2
. Izaberimo sada η
1
, . . . , η
n
takve da je Re η
j
, Imη
j
∈ Q za j = 1, . . . , n i da je [ξ
j
− η
j
[ ≤
ε
2

n
za
j = 1, . . . , n. Tada je y = (η
1
, η
2
, . . . , η
n
, 0, 0, . . .) ∈ S i
|z −y|
2
=
_
n

k=1

k
−η
k
[
2
_1
2

ε
2
.
odatle je |x − y|
2
≤ |x − z|
2
+ |z − y|
2
< ε, dakle, y ∈ K(x, ε) ∩ S, tj.
K(x, ε) ∩ S ,= ∅.
1.4.2 Prostor
1
Oznaˇcimo sa
1
= ¦x = (ξ
n
)
n
; ξ
n
∈ K, ∀n ∈ N,

n=1

n
[ < ∞¦.
Za takav x ∈
1
stavljamo
|x|
1
=

n=1

n
[. (1.7)
1.4.6. Teorem. Skup
1
je separabilan Banachov prostor.
Dokaz:
1
je vektorski prostor i | |
1
je norma na
1
.
Oˇcito je |x|
1
≥ 0, ∀x ∈
1
i |x|
1
= 0 ⇔ x = 0. Nadalje, ako je x ∈
1
i
λ ∈ K oˇcito je λx ∈
1
i |λx|
1
= [λ[|x|
1
.
Neka su x, y ∈
1
i x = (ξ
n
)
n
, y = (η
n
)
n
. Za svaki n ∈ N vrijedi
n

k=1

k

k
[ ≤
n

k=1

k
[ +
n

k=1

k
[ ≤ |x|
1
+|y|
1
,
odakle za n → ∞ slijedi x + y ∈
1
(
1
je vektorski prostor) i |x + y|
1

|x|
1
+|y|
1
(| |
1
je norma na
1
).
(2) Dokaˇzimo da je
1
potpun prostor.
Neka je (x
n
)
n
Cauchyjev niz u
1
, x
n
= (ξ
(n)
k
)
k
, ∀n ∈ N. Tada za bilo koji
ε > 0 postoji n
ε
∈ N takav da za sve n, m ∈ N vrijedi
(n, m ≥ n
ε
) ⇒ (|x
n
−x
m
|
1
=

k=1

(n)
k
−ξ
(m)
k
[ < ε). (1.8)
20 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI
Iz (1.8) slijedi
∀k ∈ N, (n, m ≥ n
ε
) ⇒ ([ξ
(n)
k
−ξ
(m)
k
[ < ε),
tj. za svaki k ∈ N je (ξ
(n)
k
)
n
Cauchyjev niz u K.
Stavimo ξ
k
= lim
n
ξ
(n)
k
i x = (ξ
k
)
k
. Iz (1.8) slijedi da ∀p ∈ N vrijedi
(n, m ≥ n
ε
) ⇒ (
p

k=1

(n)
k
−ξ
(m)
k
[ < ε).
Pustimo da m → ∞, pa ∀p ∈ N vrijedi.
(n ≥ n
ε
) ⇒ (
p

k=1

(n)
k
−ξ
k
[ < ε).
Sada za p → ∞ imamo
(n ≥ n
ε
) ⇒ (

k=1

(n)
k
−ξ
k
[ ≤ ε).
To prvo pokazuje da za svaki n ≥ n
ε
niz z
n
= (ξ
(n)
k
− ξ
k
)
k
= x
n
− x ∈
1
,
pa je i x = x
n
− z
n

1
, jer je
1
vektorski prostor. Nadalje, (n ≥ n
ε
) ⇒
(|x
n
−x|
1
≤ ε), tj. x = lim
n
x
n
u normi od
1
.
(3) Dokaˇzimo joˇs da je Banachov prostor
1
separabilan.
Neka je S
n
, n ∈ N skup svih nizova x = (ξ
k
)
k
u K takvih da je ξ
k
= 0,
∀k ∈ N, k ≥ n, pri ˇcemu su Re ξ
k
, Imξ
k
∈ Q. Neka je S = ∪
n∈N
S
n
. Svaki S
n
je prebrojiv, pa je i S prebrojiv.
Neka je x = (ξ
k
)
x

1
bilo koji i ε > 0 po volji. Tada je


k=1

k
[
konvergentan red pa postoji n ∈ N takav da je


k=n+1

k
[ <
ε
2
. Stavimo
z = (ξ
1
, ξ
1
, . . . , ξ
n
, 0, 0, . . .), pa je |x − z|
1
<
ε
2
. Izaberimo sada η
1
, . . . , η
n
takve da je Re η
j
, Imη
j
∈ Q za j = 1, . . . , n i da je [ξ
j
− η
j
[ ≤
ε
2n
za j =
1, . . . , n. Tada je y = (η
1
, η
1
, . . . , η
n
, 0, 0, . . .) ∈ S i
|z −y|
1
=
n

k=1

k
−η
k
[ ≤
ε
2
.
odatle je |x − y|
1
≤ |x − z|
1
+ |z − y|
1
< ε, dakle, y ∈ K(x, ε) ∩ S, tj.
K(x, ε) ∩ S ,= ∅.
1.4. PRIMJERI NORMIRANIH PROSTORA 21
1.4.3 Prostor

Oznaˇcimo sa

= ¦x = (ξ
n
)
n
; ξ
n
∈ K, ∀n ∈ N, sup¦[ξ
n
[; n ∈ N¦ < ∞¦.
Za takav x ∈

stavljamo
|x|

= sup¦[ξ
n
[; n ∈ N¦. (1.9)
1.4.7. Teorem. Skup

je neseparabilan Banachov prostor.
Dokaz:

je vektorski prostor i | |

je norma na

.
Oˇcito je |x|

≥ 0, ∀x ∈

i |x|

= 0 ⇔ x = 0. Nadalje, ako je x ∈

i λ ∈ K oˇcito je λx ∈

i |λx|

= [λ[|x|

.
Neka su x, y ∈

i x = (ξ
n
)
n
, y = (η
n
)
n
. Za svaki n ∈ N vrijedi
|x + y|

= sup¦[ξ
k
+ η
k
[; k ∈ N¦ ≤ sup¦[ξ
k
[ +[η
k
[; k ∈ N¦ ≤
≤ sup¦[ξ
k
[; k ∈ N¦ + sup¦[η
k
[; k ∈ N¦ = |x|

+|y|

,
odakle slijedi x+y ∈

(

je vektorski prostor) i |x+y|

≤ |x|

+|y|

(| |

je norma na

).
(2) Dokaˇzimo da je

potpun prostor.
Neka je (x
n
)
n
Cauchyjev niz u

, x
n
= (ξ
(n)
k
)
k
, ∀n ∈ N. Tada za bilo
koji ε > 0 postoji n
ε
∈ N takav da za sve n, m ∈ N vrijedi
(n, m ≥ n
ε
) ⇒ (|x
n
−x
m
|

= sup¦[ξ
(n)
k
−ξ
(m)
k
[; k ∈ N¦ < ε). (1.10)
Iz (1.10) slijedi
∀k ∈ N, (n, m ≥ n
ε
) ⇒ ([ξ
(n)
k
−ξ
(m)
k
[ < ε),
tj. za svaki k ∈ N je (ξ
(n)
k
)
n
Cauchyjev niz u K.
Stavimo ξ
k
= lim
n
ξ
(n)
k
i x = (ξ
k
)
k
. Pustimo da m → ∞, pa imamo
(n ≥ n
ε
) ⇒ (sup¦[ξ
(n)
k
−ξ
k
[; k ∈ N¦ ≤ ε).
To prvo pokazuje da za svaki n ≥ n
ε
niz z
n
= (ξ
(n)
k
− ξ
k
)
k
= x
n
− x ∈

,
pa je i x = x
n
− z
n


, jer je

vektorski prostor. Nadalje, (n ≥ n
ε
) ⇒
(|x
n
−x|

≤ ε), tj. x = lim
n
x
n
u normi od

.
(3) Dokaˇzimo joˇs da je Banachov prostor

neseparabilan.
Za S ⊆ N, S ,= ∅, neka je x
S
= (ξ
k
)
k
karakteristiˇcna funkcija skupa S,
tj. ξ
k
= 1 ako je k ∈ S i ξ
k
= 0 ako je k ,∈ S. Tada je |x
S
|

= 1, ∀S ,= ∅.
Takoder, S
1
,= S
2
povlaˇci |x
S
1
− x
S
2
|

= 1, odnosno, za S
1
,= S
2
vrijedi
K(x
S
1
,
1
2
) ∩ K(x
S
2
,
1
2
) = ∅. Familija skupova ¦K(x
S
1
,
1
2
); S ∈ T(N)¸¦∅¦¦ je
neprebrojiva i svi ˇclanovi su medusobno disjunktni.
22 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI
Neka je A ⊆

prebrojiv skup. Kada bi A bio gust u

, onda bi za svaki
S ∈ T(N)¸¦∅¦ bilo A ∩ ¦K(x
S
,
1
2
) ,= ∅, pa izaberimo x(S) ∈ A ∩ ¦K(x
S
,
1
2
).
Tada je S → X(S) preslikavanje sa T(N)¸¦∅¦ u A. Zbog disjunktnosti ku-
gala K(x
S
,
1
2
) to preslikavanje je injekcija, pa je njegova slika, koja je podskup
od A, neprebrojiva, ˇsto je u kontradikciji s prebrojivosti skupa A.
1.5 Konveksnost u normiranim prostorima
Neka je X vektorski prostor i x, y ∈ X. Skup [x, y] = ¦(1−t)x+ty; 0 ≤ t ≤ 1¦
nazivamo segment s krajevima x, y.
1.5.1. Definicija. Skup K ⊆ X je konveksan ako za bilo koje dvije toˇcke
x, y ∈ K vrijedi [x, y] ⊆ K.
1.5.2. Propozicija. Neka je X normiran prostor, x
0
∈ X i r > 0. Kugle
K(x
0
, r) Kn(x
0
, r) su konveksni skupovi u X.
Dokaz: Za x, y ∈ K(x
0
, r) i t ∈ [0, 1] imamo
|[(1 −t)x + ty] −x
0
| = |(1 −t)(x −x
0
) + t(y −x
0
)| ≤
≤ (1 −t) |x −x
0
|
. ¸¸ .
<r
+t |y −x
0
|
. ¸¸ .
<r
< r.
Analogno se dokazuje za x, y ∈ K(x
0
, r).
1.5.3. Propozicija. Ako je S konveksan podskup normiranog prostora X,
onda je i njegov zatvaraˇc S konveksan.
Dokaz: Neka su x, y ∈ S, neka je t ∈ [0, 1] i neka je z = (1 −t)x +ty. Neka
su (x
n
)
n
i (y
n
)
n
nizovi u S takvi da je x = lim
n
x
n
i y = lim
n
y
n
. Tada, zbog
konveksnost skupa S vrijedi z
n
= (1 − t)x
n
+ ty
n
∈ S, ∀n ∈ N, tj. (z
n
)
n
je
niz u S i vrijedi (1 −t)x +ty = (1 −t) lim
n
x
n
+ t lim
n
y
n
= lim
n
z
n
∈ S.
Evidentno je da je presjek bilo koje familije konveksnih podskupova vek-
torskog prostora konveksan skup. Stoga, sa bilo koji neprazan podskup S ⊆
X postoji najmanji konveksan skup koji sadrˇzi skup S. Njega oznaˇcavamo
sa co (S) i nazivamo konveksna ljuska skupa S.
Nadalje, presjek bilo koje familije zatvorenih konveksnih podskupova nor-
miranog prostora je zatvoren konveksan skup. Stoga, sa bilo koji neprazan
podskup S ⊆ X postoji najmanji zatvoren konveksan skup koji sadrˇzi skup
1.5. KONVEKSNOST U NORMIRANIM PROSTORIMA 23
S. Njega oznaˇcavamo sa co S i nazivamo zatvorena konveksna ljuska
skupa S.
konveksna kombinacija vektora x
1
, . . . , x
n
∈ X je linearna kombinacija

n
k=1
λ
k
x
k
pri ˇcemu su λ
k
≥ 0 (k = 1, . . . , n) i

n
k=1
λ
k
= 1.
1.5.4. Propozicija. Neka je X vektorski prostor i S ⊆ X.
(a) co (S) je skup svih konveksnih kombinacija vektora iz S.
(b) Ako je X normiran prostor onda je co S zatvaraˇc od co (S), tj. co (S) =
co (S).
Dokaz: (a) Neka je T skup svih konveksnih kombinacija vektora iz S.
(1) Dokaˇzimo da je T konveksan skup. Za x, y ∈ T postoje x
1
, . . . , x
n
∈ S
i λ
k
, µ
k
≥ 0 (k = 1, . . . , n) i

n
k=1
λ
k
=

n
k=1
µ
k
= 1, takvi da vrijedi
x =

n
k=1
λ
k
x
k
i y =

n
k=1
µ
k
x
k
. Za t ∈ [0, 1] stavimo α
k
= (1 −t)λ
k
+ tµ
k
,
(k = 1, . . . , n). Tada su α
k
≥ 0 (k = 1, . . . , n) i

n
k=1
α
k
= (1 −t)

n
k=1
λ
k
+
t

n
k=1
µ
k
= 1. Nadalje, vrijedi

n
k=1
α
k
x
k
= (1 − t)x + ty ∈ T. Budu´ci je
oˇcigledno S ⊆ T, imamo co (S) ⊆ T.
(2) Dokaˇzimo da je T ⊆ co (S). U tu svrhu treba dokazati da za svaki
konveksan skup K koji sadrˇzi S vrijedi T ⊆ K. Neka je, dakle, K konveksan
skup i neka je x ∈ T. Tada je
x =
n

k=1
λ
k
x
k
za x
1
, . . . , x
n
∈ S i λ
k
≥ 0 (k = 1, . . . , n),
n

k=1
λ
k
= 1. (1.11)
Trebamo dokazati da je x ∈ K. To ´cemo dokazati indukcijom u odnosu na
n ∈ N.
Baza indukcije: Za n = 1 je x = λ
1
x
1
, λ
1
= 1, pa je x = x
1
∈ S ⊆ K.
Korak indukcije: Pretpostavimo da je n ≥ 2 i da je dokazano:
Ako je y =

n−1
k=1
µ
k
x
k
, y
1
, . . . , y
n
∈ S i µ
k
≥ 0 (k = 1, . . . , n − 1),

n−1
k=1
µ
k
= 1, onda je y ∈ K.
Neka sada vrijedi (1.11). Ako je λ
n
= 1, onda je x = x
n
∈ K. Isto tako za
λ
n
= 0 vrijedi x ∈ K po pretpostavci indukcije. U sluˇcaju kada 0 < λ
n
< 1
vrijedi µ =

n−1
k=1
λ
k
= 1−λ
n
> 0. Stavimo µ
k
=
λ
k
µ
(k = 1, . . . , n−1). Tada
je

n−1
k=1
µ
k
= 1, pa iz pretpostavke indukcije slijedi y =

n−1
k=1
µ
k
x
k
∈ K.
Sada je x = µy + λ
n
x
n
= (1 −λ
n
)y + λ
n
x
n
∈ K, jer je K konveksan.
Tako smo dokazali da vrijedi T ⊆ K, za svaki konveksan K takav da je
S ⊆ K. Odatle zakljuˇcujemo da vrijedi T ⊆ co (S).
(b) Skup co (S) je konveksan, pa je po propoziciji 1.5.3. i zatvaraˇc co (S)
konveksan. Sada je co (S) zatvoren konveksan skup koji sadrˇzi S, dakle,
co (s) ⊆ co (S).
24 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI
Neka je K zatvoren konveksan skup kojim sadrˇzi S. Kako je K konvek-
san, to je i co (S) ⊆ K. To pokazuje da je co (S) ⊆ K za svaki zatvoren
konveksan skup K koji sadrˇzi S. Dakle, co (S) ⊆ co (S).
1.6 Ograniˇceni linearni operatori na normi-
ranim prostorima
Ako su X i Y vektorski prostori nad K, sa L(X, Y ) oznaˇcavamo vektorski
prostor svih linearnih operatora A : X → Y .
1.6.1. Propozicija. Neka su X i Y normirani prostori i A ∈ L(X, Y ).
Slijede´ca svojstva operatora A su medusobno ekvivalentna.
(a) A je neprekidan u nekoj toˇcki x
0
∈ X.
(b) A je neprekidan (u svakoj toˇcki x
0
∈ X).
(c) A je uniformno neprekidan na X.
(d) A je ograniˇcen (∃M > 0 takav da vrijedi |Ax| ≤ M|x|, ∀x ∈ X).
Dokaz: Oˇcito vrijede implikacije (d) ⇒ (c) ⇒ (b) ⇒ (a). Prva implikacija
vrijedi zbog |Ax −Ax
0
| ≤ M|x −x
0
|, ∀x, x
0
∈ X.
((a) ⇒ (b)) Zbog linearnosti operatora A i neprekidnost zbrajanja i odu-
zimanja u X imamo
x = lim
n
x
n
⇒ x
0
= lim
n
x
n
−x+x
0
= lim
n
(x
n
−x+x
0
) ⇒ Ax
0
= lim
n
A(x
n
−x+x
0
) =
= lim
n
(Ax
n
−Ax +Ax
0
) = lim
n
Ax
n
−Ax + Ax
0
⇒ Ax = lim
n
Ax
n
.
((b) ⇒ (d)) A je neprekidan u 0 i A0 = 0. Dakle, za ε = 1 postoji δ > 0
takav da vrijedi ∀x ∈ X, (|x| < δ) ⇒ (|Ax| ≤ 1).
Neka je x ∈ X, x ,= 0, po volji. Stavimo y =
δ
|x|
x. Tada je |y| = δ pa je
|Ax| ≤ M|x| za M =
1
δ
.
Dakle, A je neprekidan ako i samo ako je ograniˇcen.
Sa B(X, Y ) oznaˇcavamo skup svih ograniˇcenih A ∈ L(X, Y ). Oˇcito je
B(X, Y ) potprostor od L(x, Y ). Naime,
|Ax| ≤ M|x|, |Bx| ≤ N|x| → |(λA + µB)x| ≤ ([λ[M +[µ[N)|x|.
1.6.2. Propozicija. Ako je X konaˇcne dimenzije onda je B(X, Y ) = L(X, Y ).
1.6. OGRANI
ˇ
CENI LINEARNI OPERATORI 25
Dokaz: Neka je A ∈ L(X, Y ) i neka je ¦e
1
, . . . , e
n
¦ baza od X. Za x ∈ X,
x =

n
k=1
ξ
k
e
k
, stavimo |x|

= max¦[ξ
j
[; 1 ≤ j ≤ n¦. Tada je x → |x|

norma na X, a kako je X konaˇcne dimenzije, prema teoremu 1.2.5. ona je
ekvivalentna s originalnom normom x → |x|. Dakle, postoje α > 0 i β > 0
takvi da vrijedi α|x| ≤ |x|

≤ β|x|, ∀x ∈ X.
Neka je M > 0 takav da je

n
k=1
|Ae
k
| ≤
M
β
. Tada za x =

n
k=1
ξ
k
e
k
imamo
|Ax| = |
n

k=1
ξ
k
Ae
k
| ≤
n

k=1

k
[|Ae
k
| ≤ |x|

n

k=1
|Ae
k
| ≤ M|x|,
tj. A je ograniˇcen operator.
Za A ∈ B(X, Y ) stavljamo
|A| = sup¦|Ax|; x ∈ X, |x| ≤ 1¦ = sup¦|Ax|; x ∈ X, |x| = 1¦. (1.12)
Iz definicije je jasno da je
|Ax| ≤ |A||x|, ∀A ∈ B(X, Y ), ∀x ∈ X.
Nadalje, |A| je najmanji broj M ≥ 0 takav da vrijedi
|Ax| ≤ M|x|, ∀x ∈ X.
Napokon, ∀ε > 0, ∃x ∈ X, x ,= 0, takav da je
|Ax| ≥ (|A| −ε)|x|.
1.6.3. Teorem. Preslikavanje A → |A| je norma na vektorskom prostoru
B(X, Y ). Ako je prostor Y Banachov , onda je i B(X, Y ) Banachov.
Ako je prostor Y Banachov prostor i ako je X
0
≤ X gust potprostor u X,
za svaki A ∈ B(X
0
, Y ) postoji jedinstven A ∈ B(X, Y ) takav da je A[
X
0
= A
i vrijedi |A| = |A|.
Dokaz: (1) Oˇcito je |A| ≥ 0 i |A| = 0 ⇔ A = 0. Nadalje, oˇcito je
|λA| = [λ[|A|, ∀λ ∈ K, ∀A ∈ B(X, Y ). Napokon, za A, B ∈ B(X, Y )
imamo
|(A + B)x| ≤ |Ax| +|Bx| ≤ (|A| +|B|)|x|, ∀A, B ∈ B(X, Y ),
dakle, |A + B| ≤ |A| +|B|.
26 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI
(2) Neka je Y potpun, neka je (A
n
)
n
Cauchyjev niz u B(X, Y ) i ε > 0 po
volji. Tada postoji n
ε
∈ N takav da ∀n, m ∈ N vrijedi
(n, m ≥ n
ε
) ⇒ (|A
n
−A
m
| ≤ ε).
Odavde odmah slijedi da je za svaki x ∈ X niz (A
n
x)
n
Cauchyjev, tj.
(n, m ≥ n
ε
) ⇒ (|A
n
x −A
m
x| ≤ ε|x|). (1.13)
Y je potpun , pa taj niz konvergira u Y i oznaˇcimo Ax = lim
n
A
n
x, ∀x ∈
X. Na taj naˇcin je definiran A ∈ L(X, Y ), budu´ci da zbog neprekidnost
zbrajanja i mnoˇzenja sa skalarom vrijedi
A(λx + µy) = lim
n
A
n
(λx +µy) = lim
n
(λA
n
x + µA
n
y) =
= λlim
n
A
n
x +µlim
n
A
n
y = λAx + µAy.
Ako u (1.13) pustimo m → ∞, dobivamo
(n ≥ n
ε
) ⇒ (|A
n
x −Ax| ≤ ε|x|). (1.14)
Dakle, za n ≥ n
ε
je A
n
−A ∈ B(X, Y ), pa je i A = A
n
−(A
n
−A) ∈ B(X, Y ).
Konaˇcno, (1.14) vrijedi ∀x ∈ X, pa dobijemo
(n ≥ n
ε
) ⇒ (|A
n
−A| ≤ ε).
Dakle, B(X, Y ) je potpun.
(3) Neka je Y potpun, X
0
≤ X gust potprostor u X i A ∈ B(X
0
, Y ). Neka
je x ∈ X i neka je (x
n
)
n
niz u X
0
takav da je x = lim
n
x
n
. Zbog ograniˇcenost
operatora A, niz (Ax
n
)
n
je Cauchyjev u Y . Oznaˇcimo s Ax = lim
n
Ax
n
.
Ax ne ovisi o izboru niza (x
n
)
n
u X
0
. takvog da je x = lim
n
x
n
. Doista,
ako je (y
n
)
n
niz u X
0
takav da je x = lim
n
y
n
, tada je lim
n
(x
n
−y
n
) = 0, pa
vrijedi 0 = A0 = A(lim
n
(x
n
−y
n
)) = lim
n
(Ax
n
−Ay
n
) = lim
n
Ax
n
−lim
n
Ay
n
.
Nadalje, A : X → Y je linearan jer za x = lim
n
x
n
i y = lim
n
y
n
vrijedi
λx + µy = lim
n
(λx
n
+ µy
n
), pa imamo A(λx + µy) = lim
n
A(λx
n
+ µy
n
) =
lim
n
(λAx
n
+ µAy
n
) = λAx + µAy.
Napokon, oˇcito je |A| ≤ |A|. S druge strane, ako je x ∈ X i (x
n
)
n
niz u
X
0
takav da je x = lim
n
x
n
, onda je |Ax| = lim
n
|Ax
n
| ≤ lim
n
|A||x
n
| =
|A||x|, pa je A| ≤ |A|.
Jedinstvenost A slijedi iz gusto´ce X
0
u X i iz neprekidnosti operatora A.
Posebno, B(X, K) je Banachov prostor za svaki normirani prostor X, jer
je K potpun prostor dimenzije 1.
Imamo oznake:
1.7. PROSTORI
P
I L
P
27
L(X, K) = X

je algebarski dual od X.
B(X, K) = X
t
≤ X

dual od X.
Dakle, dual X
t
normiranog prostora X je Banachov prostor.
1.6.4. Propozicija. Za normirane prostore X, Y, Z i A ∈ B(X, Y ), B ∈
B(Y, Z) je BA ∈ B(X, Z) i |BA| ≤ |B||A|.
Dokaz: Za svaki x ∈ X vrijedi |BAx| ≤ |B||Ax| ≤ |B||A||x|.
Za A ∈ L(X, Y ) je sa (A

f)(x) = f(Ax), ∀x ∈ X, ∀f ∈ Y

, definiran
A

∈ L(Y

, X

).
1.6.5. Propozicija. Za normirane prostore X, Y, Z i A ∈ B(X, Y ) je ope-
rator A
t
= A

[
Y
t
∈ B(Y
t
, X
t
)).
A → A
t
je linearno preslikavanje sa B(X, Y ) u B(Y
t
, X
t
) i vrijedi (BA)
t
=
A
t
B
t
, ∀A ∈ B(X, Y ), ∀B ∈ B(Y, Z).
Takoder je |A
t
| ≤ |A|, ∀A ∈ B(X, Y ).
Dokaz: Za f ∈ Y
t
je A
t
f = A

f = f ◦ A ∈ B(X, K) = X
t
, dakle, A
t

L(Y
t
, X
t
). Nadalje, za f ∈ Y
t
imamo
|A
t
f| = sup¦[(A
t
f)(x)[; x ∈ X, |x| = 1¦ = sup¦[f(Ax)[; x ∈ X, |x| = 1¦ ≤
≤ sup¦|f||Ax|; x ∈ X, |x| = 1¦ = |A||f|.
Dakle, A
t
∈ B(Y
t
, X
t
) i |A
t
| ≤ |A|. Ostale tvrdnje slijede iz odgovaraju´cih
svojstava preslikavanja A → A

.
1.7 Prostori
p
i L
p
Ve´c prije smo definirali Banachove prostore
1
,
2
i

. Sada ´cemo definirati

p
za bilo koji p ∈ [1, ∞).
Oznaˇcimo sa
p
= ¦x = (ξ
n
)
n
; ξ
n
∈ K, ∀n ∈ N,

n=1

n
[
p
< ∞¦.
Za takav x ∈
p
stavljamo
|x|
p
=
_

n=1

n
[
p
_1
p
. (1.15)
28 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI
1.7.1. Lema. Za p > 1 i q > 1 takve da je
1
p
+
1
q
= 1 i za a, b ≥ 0 vrijedi
ab ≤
a
p
p
+
b
q
q
. (1.16)
Pri tome znak jednakosti vrijedi ako i samo ako je a
p
= b
q
.
Dokaz: Uoˇcimo da je q =
p
p−1
, dakle 1 +
q
p
= q (p + q = pq).
Definiramo f : ¸0, ∞) →R sa f(t) = qt
p
−qpt +p.
Odredimo ekstreme funkcije f. Vrijedi f
t
(t) =
pqt
p−1
−pq, dakle, iz f
t
(t) = 0 slijedi t = 1, pa je u
toj toˇcki jedini mogu´ci ekstrem funkcije f. Nada-
lje, f
tt
(t) = pq(p−1)t
p−2
, pa je f
tt
(1) = pq(p−1) >
0. Prema tome, u toˇcki t = 1 je strogi minimum
funkcije f na ¸0, ∞).
1
1
0
Γ(f)
Ako je a
p
,= b
q
, onda je t
0
= ab

q
p
,= 1, pa je 0 = q − qp + p = f(1) <
f(t
0
) = qa
p
b
−q
− qpab

q
p
+ p. Odatle imamo
a
p
b
−q
p
− ab

q
p
+
1
q
> 0, ˇsto
mnoˇzenjem s b
q
= b
1+
q
p
daje (1.16).
Obratno, ako je a
p
= b
q
, onda je a = b
q
p
, dakle, a
p−1
= b
q
p
(p−1)
, pa imamo
a
p
p
+
b
q
q
= a
p
(
1
p
+
1
q
) = a
p
= aa
p−1
= ab.
U daljnjem su p > 1 i q > 1 takvi da vrijedi
1
p
+
1
q
= 1, tzv. konjugirani
eksponenti.
1.7.2. Lema. (H¨olderova nejednakost) Za x = (ξ
n
)
n

p
i y = (η
n
)
n

q
je z = (ξ
n
η
n
)
n

1
i vrijedi
|z|
1
≤ |x|
p
|y|
q
, (1.17)
odnosno

n=1

n
η
n
[ ≤
_

n=1

n
[
p
_1
p
_

n=1

n
[
q
_1
q
. (1.18)
Pri tome u (1.17) i (1.18) vrijedi znak jednakosti ako i samo ako za neki
γ > 0 vrijedi [ξ
n
[
p
= γ[η
n
[
q
, ∀n ∈ N.
Dokaz: Ako je x = 0 ili y = 0 vrijedi trivijalna jednakost.
Pretpostavimo da je x ,= 0 i y ,= 0 i stavimo
α
n
=

n
[
|x|
p
, β
n
=

n
[
|y|
p
, γ
n
=
α
p
n
p
+
β
q
n
q
−α
n
β
n
, (∀n ∈ N).
Prema lemi 1.7.1. je γ
n
≥ 0, s tim da je γ
n
> 0 ako je α
p
n
,= β
q
n
.
1.7. PROSTORI
P
I L
P
29
Izaberimo n ∈ N po volji. Za m ≥ n je
γ
n

m

k=1
γ
k
=
1
p
m

k=1
α
p
k
+
1
q
m

k=1
β
q
k

m

k=1
α
k
β
k
,
tj.
γ
n
+
m

k=1
α
k
β
k

1
p
m

k=1
α
p
k
+
1
q
m

k=1
β
q
k
.
Medutim,

m
k=1
α
p
k
=
1
|x|
p
p

m
k=1

k
[
p
≤ 1 i analogno

m
k=1
β
q
k
≤ 1. Prema
tome, vrijedi
γ
n
+
m

k=1
α
k
β
k
≤ 1, ∀m ∈ N, m ≥ n ≥ 1.
Pomnoˇzimo ovu nejednakost sa |x|
p
|y|
q
. Kako je α
k
|x|
p
= [ξ
k
[ i β
k
|y|
q
=

k
[, dobijemo
γ
n
|x|
p
|y|
q
+
m

k=1

k
η
k
[ ≤ |x|
p
|y|
q
, ∀m ∈ N, m ≥ n ≥ 1.
Odavde slijedi z ∈
1
i |z|
1
≤ |x|
p
|y|
q
.
Nadalje, iz |z|
1
= |x|
p
|y|
q
slijedi γ
n
= 0, ∀n ∈ N, pa je α
p
n
= β
q
n
,
∀n ∈ N. Odatle slijedi [ξ
n
[
p
= γ[η
n
[
q
za γ =
|x|
p
p
|y|
q
q
.
Obratno, [ξ
n
[
p
= γ[η
n
[
q
, ∀n ∈ N, daje |x|
p
p
= γ|y|
q
q
i [ξ
n
[ = γ
1
p

n
[
q
p
,
∀n ∈ N, pa zbog 1 +
q
p
= q nalazimo
|z|
1
=

n=1

n
η
n
[ =

n=1

n
[[η
n
[ = γ
1
p

n=1

n
[
1+
q
p
=
= γ
1
p

n=1

n
[
q
= γ
1
p
|y|
q
q
= |x|
p
|y|
q−
q
p
q
= |x|
p
|y|
q
.
1.7.3. Teorem.
p
je separabilan Banachov prostor za svaki p ∈ [1, ∞).
Dokaz: (1) Oˇcito je |x|
p
≥ 0, ∀x ∈
p
i |x|
p
= 0 ⇔ x = 0. Nadalje,
ako je x ∈
p
i λ ∈ K oˇcito je λx ∈
p
i |λx|
p
= [λ[|x|
p
. Da bismo
dokazali da je
p
normiran prostor treba joˇs dokazati da za svaki x, y ∈
p
vrijedi x + y ∈
p
i da je |x + y|
p
≤ |x|
p
+ |y|
p
. Posljednja nejednakost je
nejednakost Minkowskog.
30 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI
U sluˇcaju x = 0 ili y = 0 ona je trivijalna. Pretpostavimo da je x ,= 0 i
y ,= 0. Prema lemi 1.7.2. za konaˇcne nizove [ξ
k
[, [η
k
[, [ξ
k
+ η
k
[ (k = 1, . . . , n)
imamo ∀n ∈ N
n

k=1

k

k
[
p
=
n

k=1

k

k
[[ξ
k

k
[
p−1

n

k=1

k
[[ξ
k

k
[
p−1
+
n

k=1

k
[[ξ
k

k
[
p−1


_
n

k=1

k
[
p
_1
p
_
n

k=1

k
+ η
k
[
q(p−1)
_1
q
+
_
n

k=1

k
[
p
_1
p
_
n

k=1

k

k
[
q(p−1)
_1
q
.
Kako je q(p −1) = p,
_
n

k=1

k
[
p
_1
p
≤ |x|
p
i
_
n

k=1

k
[
p
_1
p
≤ |y|
p
, slijedi
n

k=1

k
+ η
k
[
p
≤ (|x|
p
+|y|
p
)
_
n

k=1

k
+ η
k
[
p)
_1
q
Imamo 1 −
1
q
=
1
p
, pa slijedi
_
n

k=1

k

k
[
p
_1
p
≤ |x|
p
+|y|
p
.
Ta nejednakost vrijedi ∀n ∈ N, pa vidimo da je x + y ∈
p
i |x + y|
p

|x|
p
+|y|
p
.
(2) Dokaˇzimo da je prostor
p
potpun. Neka je (x
n
)
n
Cauchyjev niz u
p
,
x
n
= (ξ
(n)
k
)
k
, ∀n ∈ N. Tada za bilo koji ε > 0 postoji n
ε
∈ N takav da za sve
n, m ∈ N vrijedi
(n, m ≥ n
ε
) ⇒ ([ξ
(n)
k
−ξ
(m)
k
[ ≤ |x
n
−x
m
|
p
< ε). (1.19)
Prema tome, ∀k ∈ N niz (ξ
(n)
k
)
n
je Cauchyjev u K, pa postoji ξ
k
= lim
n
ξ
(n)
k
,
∀k ∈ N, i neka je x = (ξ
k
)
k
. Za svaki k ∈ N imamo
(n, m ≥ n
ε
) ⇒ (
k

j=1

(n)
j
−ξ
(m)
j
[
p
≤ ε
p
).
Prema tome, x
n
−x ∈
p
, pa je i x = x
n
− (x
n
− x) ∈
p
, jer je
p
vektorski
prostor. Nadalje, (n ≥ n
ε
) ⇒ (|x
n
− x|
p
≤ ε), tj. x = lim
n
x
n
u normi
prostora
p
.
1.7. PROSTORI
P
I L
P
31
(3) Kao u dokazu teorema 1.4.5. u
p
definiramo prebrojiv skup
S = ¦(ξ
k
)
k
; ξ
k
∈ Q+iQ, ∀k ∈ N, ∃n ∈ N, ξ
k
= 0, ∀k > n¦.
Dokaˇzimo da je S gust u
p
.
Neka je x = (ξ
k
)
k

p
i ε > 0 po volji. Tada red


k=1

k
[
p
konvergira,
pa postoji n ∈ N takav da je

k=n+1

k
[
p
<
ε
p
2
p
.
Stavimo z = (ξ
1
, . . . , ξ
n
, 0, 0, . . .). Dakle, |x −z|
p
<
ε
2
.
Izaberimo sada η
1
, . . . , η
n
∈ Q + iQ takve da je [ξ
j
− η
j
[ ≤
ε
2n
1
p
za j =
1, . . . , n. Tada je y = (η
1
, . . . , η
n
, 0, 0, . . .) ∈ S i vrijedi
|z −y|
p
=
_
n

k=1

k
−η
k
[
p
_1
p

_
ε
p
2
p
n
n
_1
p
=
ε
2
.
Dakle, |x −y|
p
≤ |x −z|
p
+|z −y|
p
< ε.
Neka su p > 1 i q > 1 konjugirani eksponenti. Za x = (ξ
n
)
n

p
i
y = (η
n
)
n

q
je prema lemi 1.7.2. red


n=1
ξ
n
η
n
apsolutno konvergentan,
dakle i konvergentan. Stavimo
[ϕ(y)](x) =

n=1
ξ
n
η
n
, x = (ξ
n
)
n

p
, y = (η
n
)
n

q
.
Na taj naˇcin, svakom y ∈
q
smo pridruˇzili preslikavanje ϕ(y) :
p
→ K.
Oˇcito je ϕ(y) ∈

p
. Nadalje prema lemi 1.7.2. je
[[ϕ(y)](x)[ = [

n=1
ξ
n
η
n
[ ≤

n=1

n
η
n
[ ≤ |y|
q
|x|
p
.
Prema tome je ϕ(y) ∈
t
p
i |ϕ(y)| ≤ |y|
q
.
Oˇcito je preslikavanje ϕ :
q

t
p
linearno.
1.7.4. Teorem. Preslikavanje ϕ :
q

t
p
je izometriˇcki izomorfizam sa
prostora
q
na
t
p
Dokaz: Ve´c znamo da je |ϕ(y)| ≤ |y|
q
, ∀y ∈
q
.
Sada ´cemo definirati ψ :
t
p

q
. Neka je f ∈
t
p
. Stavimo e
k
= (δ
n,k
)
n

p
i η
k
= f(e
k
), k ∈ N. Definiramo ψ(f) = (η
k
)
k
.
32 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI
Dokaˇzimo da je ψ(f) ∈
q
i |ψ(f)|
q
≤ |f|. Za k ∈ N neka je α
k
∈ K
takav da je [α
k
[ = 1 i [η
k
[ = α
k
η
k
. Nadalje za n ∈ N stavimo
z
n
=
n

k=1
α
k

k
[
q−1
e
k
= (α
1

1
[
q−1
, . . . , α
n

n
[
q−1
, 0, 0, . . .).
Tada imamo
|z
n
|
p
=
_
n

k=1

k
[[η
k
[
p(q−1)
_1
p
=
_
n

k=1

k
[
q
_1
p
,
f(z
n
) = f
_
n

k=1
α
k

k
[
q−1
e
k
_
=
n

k=1
α
k

k
[
q−1
η
k
=
n

k=1

k
[
q
i [f(z
n
)[ ≤ |f||z
n
|
p
( jer je f ∈
t
p
).
Dakle,
n

k=1

k
[
q
= f(z
n
) = [f(z
n
)[ ≤ |f||z
n
|
p
= |f|
_
n

k=1

k
[
q
_1
p
.
Odatle je
|f| ≥
_
n

k=1

k
[
q
_
1−
1
p
=
_
n

k=1

k
[
q
_1
q
, ∀n ∈ N.
To pokazuje da je ψ(f) = (η
k
)
k

q
i |ψ(f)|
q
≤ |f|.
Za f ∈
t
p
i x = (ξ
n
)
n

p
imamo
[(ϕ ◦ ψ)(f)](x) = [(ϕ(ψ)(f))](x) =

n=1
ξ
n
η
n
=
= lim
n
n

k=1
ξ
k
η
k
= lim
n
f(
n

k=1
ξ
k
e
k
) = f(lim
n
n

k=1
ξ
k
e
k
) = f(x).
To pokazuje da je ϕ ◦ ψ = I

p
.
Za y = (η
k
)
k

q
imamo [ϕ(y)](e
k
) = η
k
, ∀k ∈ N, a odatle slijedi
ψ(ϕ(y)) = (η
k
)
k
= y. Dakle, ψ ◦ ε = I

q
.
Prema tome ϕ i ψ su medusobno inverzne bijekcije. Napokon, ϕ je izo-
metrija, jer za y ∈
q
vrijedi |y|
q
= |ψ(ϕ(y))|
q
≤ |ϕ(y)| ≤ |y|
q
.
1.7. PROSTORI
P
I L
P
33
1 i ∞ se takoder nazivaju konjugirani eksponenti. Za x = (ξ
k
)
k

1
i
y = (η
k
)
k


je oˇcito (ξ
n
η
n
)
n

1
. Dakle,


n=1
ξ
n
η
n
apsolutno konvergira,
pa i konvergira. Stavimo
[ϕ(y)](x) =

n=1
ξ
n
η
n
, x = (ξ
k
)
k

1
, y = (η
k
)
k


.
Oˇcito je ϕ(y) ∈

1
i [[ϕ(y)](x)[ ≤


n=1

n
[[η
n
[ ≤ |y|

|x|
1
. To pokazuje
ϕ(y) ∈
t
1
i |ϕ(y)| ≤ |y|

, ∀y ∈

. ϕ :


t
1
je oˇcito linearan operator.
1.7.5. Teorem. Preslikavanje ϕ :


t
1
je izometriˇcki izomorfizam.
Dokaz: analogno kao u dokazu teorema 1.7.4. definiramo ψ :
t
1


. Za
f ∈
t
1
stavimo η
k
= f(e
k
), k ∈ N i neka je ψ(f) = (η
k
)
k
. Oˇcito je

k
[ = [f(e
k
)[ ≤ |f||e
k
| = |f|, ∀k ∈ N.
Dakle, ψ(f) ∈

i |ψ(f)|

≤ |f|, ∀f ∈
t
1
. Ostatak dokaza analogan je
dokazu teorema 1.7.4.
1.7.6. Napomena. Prostor
1
je separabilan, a

je neseparabilan prostor.
Dakle, dual separabilnog prostora moˇze biti neseparabilan.
1.7.7. Napomena. Mogu´ce je definirati preslikavanje ϕ :
1

t

. Stavimo
[ϕ(y)](x) =

n=1
ξ
n
η
n
, x = (ξ
k
)
k


, y = (η
k
)
k

1
.
Tada je [[ϕ(y)](x)[ ≤ |x|

|y|
1
, dakle ϕ(y) ∈
t

i |ϕ(y)| ≤ |y|
1
. Presli-
kavanje ϕ je linearno i izometrija, tj. |ϕ(y)| = |y|
1
, ∀y ∈
1
. Doista, neka
je y = (η
k
)
k

1
. Za svaki k ∈ N izaberimo ξ
k
∈ K takav da je [ξ
k
[ = 1 i
ξ
k
η
k
= [η
k
[. Tada je x = (ξ
k
)
k


i |x|

= 1. Imamo
[ϕ(y)](x) =

n=1
ξ
n
η
n
=

n=1

n
[ = |y|
1
.
Dakle,
|y|
1
= [ϕ(y)](x) = [[ϕ(y)](x)[ ≤ |ϕ(y)||x|

= |ϕ(y)| ≤ |y|
1
.
Medutim, slika ϕ(
1
) od ϕ je zatvoren potprostor od
t

koji je razliˇcit od
t

.
To slijedi iz ˇcinjenice da je dual neseparabilnog prostora nuˇzno neseparabilan,
koju dokazujemo kasnije.
34 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI
1.7.8. Zadatak. Neka je c
0
= ¦(ξ
n
)
n
; ξ
n
∈ K, lim
n
ξ
n
= 0¦ prostor nulnizova
u K. To je zatvoren potprostor od

i on je separabilan. Preslikavanje
y → ϕ(y)[
c
0
je izometriˇcki izomorfizam sa
1
na c
t
0
.
1.7.9. Zadatak. Neka je c = ¦(ξ
n
)
n
; ξ
n
∈ K, ∃x = lim
n
ξ
n
¦ prostor konver-
gentnih nizova u K. To je zatvoren potprostor od

i on je separabilan.
Preslikavanje y → ϕ(y)[
c
je izometriˇcki izomorfizam sa
1
u c
t
ˇcija je slika X
zatvoren potprostor od c
t
kodimenzije 1. Neka je : c → K, (x) = lim
n
x
n
.
Tada je c
t
= X
.
+ K.
Ponovo, neka su α, β ∈ R, α < β, i C([α, β]) je vektorski prostor svih
neprekidnih funkcija f : [α, β] →K.
Na tom prostoru smo definirali norme:
|f|
1
=
_
β
α
[f(t)[dt, |f|
2
=
__
β
α
[f(t)[
2
dt
_
1
2
, |f|

= max¦[f(t)[; t ∈ [α, β]¦.
Sada za svaki p ∈ [1, ∞) definiramo
|f|
p
=
__
β
α
[f(t)[
p
dt
_
1
p
, f ∈ C([α, β]).
1.7.10. Lema. (H¨olderova nejednakost) Za f, g ∈ C([α, β]) vrijedi
|fg|
1
≤ |f|
p
|g|
q
, p > 1, q > 1,
1
p
+
1
q
= 1. (1.20)
Pri tome za dane p, q vrijedi znak jednakosti ako i samo ako je ili f = 0 ili
g = 0 ili postoji λ > 0 takav da vrijedi [f(t)[
p
= λ[g(t)[
q
, ∀t ∈ [α, β].
Dokaz: (1) Neka su f ,= 0 i g ,= 0. Stavimo
a(t) =
[f(t)[
|f|
p
, b(t) =
[g(t)[
|g|
q
, c(t) =
a(t)
p
p
+
b(t)
q
q
−a(t)b(t), ∀t ∈ [α, β].
Iz leme 1.7.1. slijedi c(t) ≥ 0, ∀t ∈ [α, β]. Odatle imamo
0 ≤
_
β
α
c(t)dt =
1
p
_
β
α
[f(t)[
p
|f|
p
p
dt +
1
q
_
β
α
[g(t)[
q
|g|
q
q
dt −
_
β
α
[f(t)[
|f|
p
[g(t)[
|g|
q
dt =
=
1
p
+
1
q

|fg|
1
|f|
p
|g|
q
= 1 −
|fg|
1
|f|
p
|g|
q
⇒ |fg|
1
≤ |f|
p
|g|
q
.
1.7. PROSTORI
P
I L
P
35
(2) Pretpostavimo da je f ,= 0 i g ,= 0 i neka postoji λ > 0 takav da je
[f(t)[
p
= λ[g(t)[
q
, ∀t ∈ [α, β]. Tada je |f|
p
p
= λ|g|
q
q
, odatle je
a(t)
p
=
[f(t)[
p
|f|
p
p
=
[g(t)[
q
|g|
q
q
= b(t)
q
, ∀t ∈ [α, β].
Sada po lemi 1.7.1. slijedi c(t) = 0, ∀t ∈ [α, β], a odatle je |fg|
1
= |f|
p
|g|
q
.
(3) Pretpostavimo da je a(t
0
)
p
,= b(t
0
)
q
za neko t
0
∈ [α, β]. Prema lemi
1.7.1. je c(t
0
) > 0 pa je
_
β
α
c(t)dt > 0, ˇsto daje |fg|
1
< |f|
p
|g|
q
. Dakle,
iz jednakosti |fg|
1
= |f|
p
|g|
q
slijedi a(t)
p
= b(t)
q
, ∀t ∈ [α, β], a odatle je
[f(t)[
p
= λ[g(t)[
q
, ∀t ∈ [α, β], gdje je λ =
|f|
p
p
|g|
q
q
.
1.7.11. Lema. (Nejednakost Minkowskog) Za f, g ∈ C([α, β]) i p ∈ [1, ∞)
vrijedi
|f + g|
p
≤ |f|
p
+|g|
p
. (1.21)
Ako je p > 1, f ,= 0, g ,= 0, jednakost vrijedi ako i samo ako postoji λ > 0
takav da je f = λg.
Dokaz: (1) Za p = 1 (i p = 2) to ve´c znamo.
(2) Neka je p > 1. Nejednakost je oˇcita ako je f + g = 0 i tada vrijedi
stroga nejednakost je f ,= 0 i g ,= 0.
Neka je f +g ,= 0 i p > 1. Imamo
|f + g|
p
p
=
_
β
α
[f(t) + g(t)[
p
dt =
_
β
α
[f(t) + g(t)[[f(t) + g(t)[
p−1
dt ≤
_
β
α
([f(t)[ +[g(t)[)[f(t) + g(t)[
p−1
dt = |[f[[f + g[
p−1
|
1
+|[g[[f + g[
p−1
|
1

(1.20)
≤ |f|
p
|[f + g[
p−1
|
q
+|g|
p
|[f +g[
p−1
|
q
= (|f|
p
+|g|
p
)|[f + g[
p−1
|
q
=
= (|f|
p
+|g|
p
)
__
β
α
[f(t) + g(t)[
q(p−1)
dt
_
1
q
= (|f|
p
+|g|
p
)|f + g|
p
q
p
,
zbog q(p −1) = p. Dakle, vrijedi
|f +g|
p
p
≤ (|f|
p
+|g|
p
)|f + g|
p
q
p
,
a odatle je
|f +g|
p−
p
q
p
≤ |f|
p
+|g|
p
.
Napokon, iz p −
p
q
= 1 slijedi (1.21).
36 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI
(3) Neka je p > 1 i neka vrijedi |f +g|
p
= |f|
p
+|g|
p
, ali neka za neko
t
0
∈ [α, β] vrijedi [f(t
0
) + g(t
0
)[ < [f(t
0
)[ + [g(t
0
)[. Tada za neki segment
[γ, δ], γ < t
0
< δ, i za neko ε > 0 vrijedi
[f(t) + g(t)[ ≤ [f(t)[ +[g(t)[ −ε, ∀t ∈ [γ, δ].
Odatle je
|f + g|
p
p

_
[α,β]\[γ,δ]
([f(t)[ +[g(t)[)[f(t) + g(t)[
p−1
dt+
+
_
[γ,δ]
([f(t)[ +[g(t)[ −ε)[f(t) + g(t)[
p−1
dt ≤

_
[α,β]
([f(t)[ +[g(t)[)[f(t) + g(t)[
p−1
dt −ε
_
[γ,δ]
[f(t) + g(t)[
p−1
dt <
< (|f|
p
+|g|
p
)|f + g[|
p
q
q
,
a odatle slijedi |f + g|
p
< |f|
p
+|g|
p
.
(4) Dakle, ako je |f + g|
p
= |f|
p
+ |g|
p
, onda je nuˇzno [f(t) + g(t)[ =
[f(t)[ +[g(t)[, ∀t ∈ [α, β]. Nadalje, u koriˇstenim H¨olderovim nejednakostima
svagdje stoji jednakost. Dakle, za neke a > 0 i b > 0 je [f(t) + g(t)[ =
a[f(t)[ = b[g(t)[, ∀t ∈ [α, β]. Ako je f(t) +g(t) ,= 0, iz [f(t) +g(t)[ = [f(t)[ +
[g(t)[ slijedi da postoji λ(t) > 0 takav da je f(t) = λ(t)g(t), ∀t ∈ [α, β]. Oˇcito
je λ(t) =
b
a
, ∀t ∈ [α, β]. Ako je f(t) +g(t) = 0, iz [f(t) +g(t)[ = [f(t)[ +[g(t)[
slijedi f(t) = g(t) = 0, pa je za takve t takoder f(t) =
b
a
g(t).
1.7.12. Teorem. Za p ∈ [1, ∞) stavimo C
p
[α, β] = (C[α, β], | |
p
). Vrijedi
(a) C
p
[α, β] je normiran prostor.
(b) C
p
[α, β] nije potpun.
(c) C
p
[α, β] je separabilan.
Dokaz: (a) Jedino je netrivijalno dokazati nejednakost trokuta, a to je
upravo sadrˇzaj leme 1.7.11.
1.7. PROSTORI
P
I L
P
37
(b) Za (β − α)n ≥ 2 i 2γ = α + β definiramo funkcije f
n
∈ C[α, β] sa
f
n
(t) =
_
¸
¸
¸
¸
¸
_
¸
¸
¸
¸
¸
_
0 ; α ≤ t ≤ γ −
1
n
,
1
2
+
n
2
(t −γ) ; γ −
1
n
≤ t ≤ γ +
1
n
,
1 ; γ +
1
n
≤ t ≤ β.
1
1
2
α γ−
1
n
γ
γ+
1
n
β
Γ(f
n
)
Za m ≥ n vrijedi |f
m
− f
n
|
p
=
2
1
p
2(p+1)
1
p
(1 −
n
m
)
1
n
1
p

2
1
p
2(p+1)
1
p
1
n
1
p
n→∞
−→ 0.
Dakle, (f
n
)
n
je Cauchyjev niz u C
p
[α, β]. Dokazat ´cemo da taj niz nije
konvergentan u C
p
[α, β]. Pretpostavimo suprotno i neka je f ∈ C
p
[α, β]
takva da je lim
n
|f − f
n
|
p
= 0. Neka je ε > 0 (2ε < β − α) po volji. Za
k ∈ N, kε > 1, imamo
|f −f
k
|
p
p
=
_
β
α
[f(t) −f
k
(t)[
p
dt ≥
_
β
γ+ε
[f(t) −1[
p
dt.
Budu´ci da je lim
n
|f − f
n
|
p
p
= 0, odatle slijedi f(t) = 1, ∀t ∈ [γ + ε, β]. To
vrijedi za svako ε > 0 pa imamo f(t) = 1, ∀t ∈ ¸γ, β].
Analogno,
|f −f
k
|
p
p
=
_
β
α
[f(t) −f
k
(t)[
p
dt ≥
_
γ−ε
α
[f(t)[
p
dt, ∀k >
1
ε
,
daje f(t) = 0, ∀t ∈ [α, γ − ε], ∀ε > 0, odnosno f(t) = 0, ∀t ∈ [α, γ). Dakle
f ima prekid u toˇcki γ =
α+β
2
.
(c) Neka je S skup svih polinoma s koeficijentima iz Q + iQ. Skup S je
prebrojiv. Dokazat ´cemo da je S gust u svakom C
p
[α, β], p ∈ [1, ∞). Kako
je |f|
p
≤ (β −α)
1
p
|f|

, dokaz je dovoljno provesti u C

[α, β].
Po Weierstrassovom teoremu prostor P[α, β] svih polinoma na [α, β] je
gust u C

[α, β], pa je dovoljno pokazati da je S gust u P[α, β].
Neka je f ∈ P[α, β] stupnja n, tj. f(t) = a
n
t
n
+ a
n−1
t
n−1
+ + a
1
t +
a
0
. Izaberimo b
0
, b
1
, . . . , b
n
∈ Q + iQ takve da je [a
j
− b
j
[ ≤
ε
(n+1)δ
j
, δ =
max¦[α[, [β[¦. Za g(t) = b
n
t
n
+ b
n−1
t
n−1
+ + b
1
t + b
0
imamo g ∈ S i
[f(t) −g(t)[ = [
n

j=0
(a
j
−b
j
)t
j
[ ≤
n

j=0
[a
j
−b
j
[[t[
j
≤ ε.
38 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI
Za p ∈ [1, ∞) sa L
p
[α, β] oznaˇcavamo upotpunjenje normiranog pros-
tora C
p
[α, β]. To je separabilan Banachov prostor u kojem je C[α, β] gust
potprostor.
Definiramo sgn : C →C sa
sgn(λ) =
_
_
_
[λ[
λ
; λ ,= 0,
0 ; λ = 0
i vrijedi λ sgn(λ) = [λ[.
1.7.13. Lema. Neka je p ∈ [1, ∞) i f ∈ C
p
[α, β]. Postoji ϕ ∈ C
t
p
[α, β] =
L
t
p
[α, β] takav da je ϕ(f) = |f|
p
i |ϕ| = 1.
Dokaz: Ako je f ,= 0 i p = 1, definiramo ϕ : C
1
[α, β] →K sa
ϕ(g) =
_
β
α
sgn(f(t))g(t)dt, g ∈ C
1
[α, β].
ϕ je linearan funkcional na C
1
[α, β] i [ϕ(g)[ ≤
_
β
α
[g(t)[dt = |g|
1
, dakle,
|ϕ| ≤ 1 i ϕ ∈ C
1
[α, β]
t
. Nadalje,
ϕ(f) =
_
β
α
sgn(f(t))f(t)dt =
_
β
α
[f(t)[dt = |f|
1
.
Posebno, |f|
1
= ϕ(f) = [ϕ(f)[ ≤ |ϕ||f|
1
, pa je |ϕ| ≥ 1, odnosno, |ϕ| =
1.
Neka je sada f ,= 0 i p > 1. Definiramo ϕ : C
p
[α, β] →K sa
ϕ(g) = |f|

p
q
p
_
β
α
sgn(f(t))[f(t)[
p−1
g(t)dt, g ∈ C
p
[α, β].
Tada je
[ϕ(g)[ ≤ |f|

p
q
p
__
β
α
[f(t)[
q(p−1)
dt
_
1
q
__
β
α
[g(t)[
p
dt
_
1
p
=
= |f|

p
q
p
__
β
α
[f(t)[
p
dt
_
1
p
p
q
|g|
p
= |f|

p
q
p
|f|
p
q
p
|g|
p
= |g|
p
.
Dakle, ϕ ∈ C
p
[α, β]
t
i |ϕ| ≤ 1. S druge strane je
ϕ(f) = |f|

p
q
p
_
β
α
[f(t)[
p
dt = |f|
p−
p
q
p
= |f|
p
,
pa vrijedi |ϕ| ≥ 1, tj. |ϕ| = 1.
1.7. PROSTORI
P
I L
P
39
1.7.14. Napomena. U dokazu leme 1.7.13. je mala nekorektnost. Naime,
funkcija t → sgn(f(t))g(t) nije nuˇzno Riemann integrabilna, ali je Lebesgue
integrabilna.
1.7.15. Napomena. Prostore L
p
[α, β] je mogu´ce konstruktivno definirati u
okviru teorije Lebesgueovog integrala.
1.7.16. Lema. Za f ∈ C
p
[α, β] definiramo ψ
f
: C
p
[α, β]
t
→K sa
ψ
f
(ϕ) = ϕ(f), ∀ϕ ∈ C
p
[α, β]
t
.
Tada je ψ
f
∈ C
p
[α, β]
tt
i |ψ
f
| = |f|
p
, tj. f → ψ
f
je linearna izometrija sa
C
p
[α, β] u C
p
[α, β]
tt
.
Dokaz: Vrijedi [ψ
f
(ϕ)[ = [ϕ(f)[ ≤ |ϕ||f|
p
, odatle je ψ
f
∈ C
p
[α, β]
tt
i

f
| ≤ |f|
p
. Prema lemi 1.7.13. postoji ϕ ∈ C
p
[α, β]
t
takav da je |ϕ| = 1 i
ϕ(f) = |f|
p
. Odatle je ψ
f
(ϕ) = ϕ(f) = |f|
p
, odnosno, |ψ
f
| ≥ |f|
p
.
Kako je C
p
[α, β] gust u L
p
[α, β], preslikavanje f → ψ
f
se proˇsiruje do
izometrije sa L
p
[α, β] u L
p
[α, β]
tt
= C
p
[α, β]
tt
(naime L
p
[α, β]
t
= C
p
[α, β]
t
).
Za g ∈ C[α, β] definiramo ϕ
g
∈ C[α, β]

sa
ϕ
g
(f) =
_
β
α
g(t)f(t)dt, ∀f ∈ C[α, β].
Imamo

g
(f)[ = [
_
β
α
g(t)f(t)dt[ ≤
_
β
α
[g(t)[[f(t)[dt ≤ |g|

_
β
α
[f(t)[dt = |g|

|f|
1
.
Dakle, ϕ
g
∈ C
1
[α, β]
t
= L
1
[α, β]
t
i |ϕ
g
|
L

1
≤ |g|

.
Nadalje, ako je p ∈ ¸1, ∞) i q =
p
p−1
(konjugirani eksponent) prema
H¨olderovoj nejednakosti je [ϕ
g
(f)[ ≤ |g|
q
|f|
p
, a odatle je ϕ
g
∈ C
p
[α, β]
t
=
L
p
[α, β]
t
i |ϕ
g
|
L

p
≤ |g|
q
.
Prema tome, Φ : g → ϕ
g
je neprekidan linearan operator Φ : C
q
[α, β] →
L
p
[α, β]
t
koji se po neprekidnost proˇsiruje do Φ : L
q
[α, β] → L
p
[α, β]
t
.
Nadalje, |Φ(g)| ≤ |g|
q
, ∀g ∈ C
q
[α, β], dakle i ∀g ∈ L
q
[α, β].
Neka je g ∈ C
q
[α, β] = C[α, β], g ,= 0. Stavimo
f(t) = sgn(g(t))[g(t)[
q−1
, ∀f ∈ L
p
[α, β] (Lebesgue integrabilne).
Tada, zbog q = p(q −1), imamo |f|
p
=
_
_
β
α
[g(t)[
p(q−1)
dt
_1
p
= |g|
q
p
q
.
40 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI
Nadalje,
[Φ(g)](
f
|f|
p
) = |g|

q
p
q
ϕ
g
(f) = |g|

q
p
q
_
β
α
[g(t)[
q
dt = |g|

q
p
q
|g|
q
q
= |g|
q
.
Odatle slijedi [Φ(g)[ ≥ |g|
q
, ∀g ∈ C
q
[α, β], odnosno, ∀g ∈ L
q
[α, β]. Prema
tome je [Φ(g)[ = |g|
q
, ∀g ∈ L
q
[α, β], tj. Φ je izometrija sa L
q
[α, β] u
L
p
[α, β]
t
. Moˇze se dokazati (u okviru Lebesgueove teorije integrala) da je to
preslikavanje surjektivno. Vrijedi slijede´ca tvrdnja:
1.7.17. Teorem. Za p ∈ [1, ∞) je L
p
[α, β] izometriˇcki izomorfan sa L
q
[α, β]
t
i to je refleksivan separabilan Banachov prostor. L
1
[α, β] je separabilan, ali
nije refleksivan. L
1
[α, β]
t
def
= L

[α, β] nije separabilan.
1.7.18. Napomena. C[α, β] nije gusto u L

[α, β] nego je to pravi zatvoreni
potprostor. Njegov dual je izometriˇcki izomorfan sa L
1
[α, β].
1.8 Kvocijentni prostor normiranog prostora
Neka je X vektorski prostor nad poljem K i neka je Y njegov potprostor.
Na X definiramo relaciju ekvivalencije ∼ tako da za u, v ∈ X stavimo u ∼ v
ako i samo ako je u − v ∈ Y . Klasa ekvivalencije vektora x ∈ X je skup
[x] = x + Y = ¦x + y; y ∈ Y ¦. Operacije na kvocijentnom skupu X/Y =
¦x + Y ; x ∈ X¦ se definiraju na slijede´ci naˇcin:
(x
1
+Y ) + (x
2
+ Y ) = (x
1
+ x
2
) + Y , ∀x
1
, x
2
∈ X,
λ(x + Y ) = (λx) + Y , ∀x ∈ X, ∀λ ∈ K.
Lako je vidjeti da su operacije dobro definirane, tj. da ne zavise o izboru
reprezentanata klasa.
Vektorski prostor X/Y nad poljem K sa gore definiranim operacijama
nazivamo kvocijentni prostor prostora X po potprostoru Y .
Za normirane prostore imamo slijede´ci rezultat.
1.8.1. Teorem. Neka je X normiran prostor i Y ≤ X zatvoren potprostor.
(a) X/Y je normiran prostor s normom
|x + Y | = inf¦|x + y|; y ∈ Y ¦, ∀x ∈ X. (1.22)
1.8. KVOCIJENTNI PROSTOR 41
(b) Kanonska surjekcija π : X → X/Y definirana sa
π(x) = x + Y, ∀x ∈ X, (1.23)
je neprekidan linearan operator i |π| = 1 (ako je Y ,= X). π je otvo-
reno preslikavanje, tj. za svaki otvoreni skup U ⊆ X je π(U) otvoren
skup u X/Y .
(c) Ako je Z normiran prostor i A ∈ B(X, Z) takav da je Y ⊆ N(A), onda
postoji jedinstven
˜
A : X/Y → Z takav da je Ax =
˜
Aπ(x), ∀x ∈ X.
Vrijedi |
˜
A| = |A|.
Dokaz: (a) Iz (1.22) i (1.23) slijedi da je |x +Y | ≤ |x|, tj.
|π(x)| ≤ |x|, ∀x ∈ X. (1.24)
Neka su u, v ∈ X bilo koji. Za ε > 0 po volji postoje vektori u
1
∈ u + Y
i v
1
∈ v + Y takvi da je |u
1
| ≤ |π(u)| + ε i |v
1
| ≤ |π(v)| + ε. Odatle,
pomo´cu (1.24) dobijemo
|π(u
1
+ v
1
)| ≤ |u
1
+ v
1
| ≤ |u
1
| +|v
1
| ≤ |π(u)| +|π(v)| + 2ε.
Budu´ci da vrijedi π(u
1
+ v
1
) = π(u + v), to imamo
|π(u + v)| ≤ |π(u)| +|π(v)|.
Ako je λ ,= 0, onda |λπ(x)| = |λx + Y | = inf¦|λx + y; y ∈ Y |¦ =
[λ[ inf¦|x +
y
λ
; y ∈ Y |¦ = [λ[|x + Y | povlaˇci |λπ(x)| = [λ[|π(x)|.
Ako je |π(x)| = 0, onda postoji niz (y
n
)
n
u Y takav da je lim
n
|x+y
n
| =
0. Tada je lim
n
y
n
= −x, pa je x ∈ Y zbog zatvorenosti potprostora Y . Tada
je π(x) = x + Y = Y , a to je neutralni element za zbrajanje u X/Y . Ovime
smo dokazali da je preslikavanje π(x) → |π(x)| norma na prostoru X/Y .
(b) Iz (1.24) slijedi ograniˇcenost operatora π i |π| ≤ 1. Ako je Y ,= X,
onda za ε > 0 po Rieszovoj lemi 1.3.15. postoji jediniˇcni vektor x
ε
∈ X takav
da je
1 −ε ≤ d(x
ε
, Y ) = inf¦|x
ε
−y|; y ∈ Y ¦ = |π(x
ε
)|.
Odavde je 1 −ε ≤ |π|, ˇsto daje |π| = 1.
Sada ´cemo pokazati da preslikavanje π kuglu K(0, r) ⊂ X prevodi na
kuglu
˜
K(π(0), r) ⊂ X/Y .
Neka je π(x) ∈
˜
K(π(0), r), tj. |π(x)| < r. Tada postoji ε > 0 takav da
je |π(x)| + ε < r. Neka je x
1
∈ π(x) takav da je |x
1
| ≤ |π(x)| + ε < r.
Sada je π(x
1
) = π(x) i x
1
∈ K(0, r), tj. π(x) ∈ π(K(0, r)). Dakle, vrijedi
˜
K(π(0), r) ⊆ π(K(0, r)).
42 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI
Ako je x ∈ K(0, r), tj. |x| < r, onda je |π(x)| < r, tj. π(x) ∈
˜
K(π(0), r). Dakle, vrijedi π(K(0, r)) ⊆
˜
K(π(0), r), te je konaˇcno π(K(0, r)) =
˜
K(π(0), r).
(c) Zbog N(π) = Y ⊆ N(A) je preslikavanje
˜
A : X/Y → Z takvo da je
Ax =
˜
Aπ(x), ∀x ∈ X, dobro definirano. Naime, ako je π(x
1
) = π(x
2
) onda
je x
1
−x
2
∈ Y ⊆ N(A), pa je Ax
1
= Ax
2
. Linearnost preslikavanja
˜
A slijedi
iz linearnosti operatora A i π.
Ako je V otvorena kugla oko nule u prostoru Z, onda zbog neprekidnosti
operatora A postoji kugla U oko nule u X tako da je AU ⊆ V . S druge
strane je
˜
U = π(U) kugla oko π(0) u prostoru X/Y za koju vrijedi
˜
A
˜
U =
(
˜
A ◦ π)U = AU ⊂ V , pa je
˜
A neprekidan operator.
Nadalje, za π(x) ∈ X/Y i ε > 0 po volji, postoji x
ε
∈ π(x) takav da je
|x
ε
| ≤ |π(x)| + ε. Odatle je
|
˜
Aπ(x)| = |
˜
Aπ(x
ε
)| = |Ax
ε
| ≤ |A||x
ε
| ≤ |A|(|π(x)| +ε),
ˇsto daje |
˜
A| ≤ |A|. S druge strane je |A| = |
˜
A ◦ π| ≤ |
˜
A||π| = |
˜
A|.
Dakle, vrijedi |A| = |
˜
A|.
1.8.2. Propozicija. Neka je X normiran prostor i Y zatvoren potprostor.
(a) Ako je X Banachov prostor onda je X/Y Banachov prostor.
(b) Ako su X/Y i Y Banachovi prostori, onda je X Banachov prostor.
Dokaz: (a) Neka je X Banachov prostor i neka red

n
|π(x
n
)| konvergira.
Iz (1.22) slijedi da za svaki n ∈ N postoji x
t
n
∈ π(x
n
) tako da vrijedi |x
t
n
| ≤
|π(x
n
)| +
1
n
2
. Tada red

n
|x
t
n
| konvergira. Zbog potpunosti prostora X,
postoji x ∈ X takav da je x =

n
x
t
n
. Neprekidnost operatora π povlaˇci
π(x) =

n
π(x
t
n
) =

n
π(x
n
), pa je potpunost prostora X/Y dokazana.
(b) Neka su X/Y i Y Banachovi prostori i neka red

n
|x
n
| konvergira,
gdje su x
n
∈ X, ∀n ∈ N. Zbog (1.24) konvergira i red

n
|π(x
n
)|. Zbog
potpunosti prostora X/Y red

n
π(x
n
) konvergira k nekom π(x) ∈ X/Y , tj.
lim
n
π
_
x −
n

k=1
x
k
_
= 0.
Iz (1.22), za svaki n ∈ N slijedi postojanje y
n
∈ Y tako da je
|y
n
+
_
x −
n

k=1
x
k
_
| ≤ |π
_
x −
n

k=1
x
k
_
| +
1
2
n
. (1.25)
1.9. HAHN-BANACHOV TEOREM I NEKE PRIMJENE 43
Odavde imamo
|y
n+p
−y
n
| ≤ |y
n+p
+
_
x −
n+p

k=1
x
k
_
| +|y
n
+
_
x −
n

k=1
x
k
_
| +|
n+p

k=n+1
x
k
| ≤
≤ |π
_
x −
n+p

k=1
x
k
_
| +|π
_
x −
n

k=1
x
k
_
| +
1
2
n+p
+
1
2
n
+

k=n+1
|x
k
|,
ˇsto povlaˇci da je (y
n
)
n
Cauchyjev niz. Zbog potpunosti prostora Y , niz (y
n
)
n
konvergira u Y k nekom vektoru y ∈ Y . Iz lim
n
(x + y
n
) = x + y i (1.25)
dobivamo x+y = lim
n
n

k=1
x
k
=

n=1
x
n
, pa je potpunost prostora X dokazana.
1.9 Hahn-Banachov teorem i neke primjene
1.9.1 Hahn-Banachov teorem
1.9.1. Teorem. Neka je X normiran prostor, Y ≤ X i f ∈ Y
t
. Postoji
g ∈ X
t
takav da je g[
Y
= f i |g| = |f|.
Dokaz: (1) X je realan i dimX/Y = 1.
Neka je z ∈ X¸Y . Svaki x ∈ X ima jedinstven prikaz u obliku x = λz +y
za neke λ ∈ R i y ∈ Y .
Za bilo koje y
1
, y
2
∈ Y vrijedi
f(y
1
)−f(y
2
) = f(y
1
−y
2
) ≤ |f||y
1
−y
2
| = |f||y
1
+z−(y
2
+z)| ≤ |f||y
1
+z|+|f||y
2
+z|,
a odatle imamo
−f(y
2
) −|f||z + y
2
| ≤ −f(y
1
) +|f||z + y
1
.| (1.26)
Stavimo
α = sup¦−f(y) −|f||z +y|; y ∈ Y ¦
β = inf¦−f(y) +|f||z +y|; y ∈ Y ¦
pa imamo α ≤ β.
Neka je γ ∈ [α, β]. Definiramo g : X →R sa
g(λz +y) = λγ +f(y), λ ∈ R, y ∈ Y.
44 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI
Tada je g linearan funkcional i g[
Y
= f. Za λ > 0 i y ∈ Y je
g(λz + y) = λγ + f(y) = λ(γ + f(
1
λ
y)) ≤
≤ λ(γ +|f||z +
1
λ
y| −β) ≤ λ|f||z +
1
λ
y| ≤ |f||λz + y|.
Nadalje,
g(λz + y) = λγ + f(y) = λ(γ + f(
1
λ
y)) ≥
≥ λ(γ −|f||z +
1
λ
y| −α) ≥ −λ|f||z +
1
λ
y| ≥ −|f||λz + y|.
Dakle,
[g(λz + y)[ ≤ |f||λz + y|, ∀λ > 0, ∀y ∈ Y.
Neka je sada λ < 0 i y ∈ Y. Imamo
g(λz + y) = λγ + f(y) = λ(γ + f(
1
λ
y)) ≥
≥ λ(γ +|f||z +
1
λ
y| −β) ≥ λ|f||z +
1
λ
y| ≥ −|f||λz + y|.
Takoder,
g(λz + y) = λγ + f(y) = λ(γ + f(
1
λ
y)) ≤
≤ λ(γ −|f||z +
1
λ
y| −β) ≤ −λ|f||z +
1
λ
y| ≤ |f||λz +y|,
ˇsto povlaˇci [g(x)[ ≤ |f||x|, ∀x ∈ X, odnosno |g| = |f|.
(2) Neka je X realan normiran prostor. S T oznaˇcimo skup svih uredenih
parova (Z, h) takvih da je Z potprostor, Y ≤ Z ≤ X, i h ∈ Z
t
funkcional za
kojeg je h[
Y
= f i |h| = |f|. Skup T je parcijalno ureden s uredajem
(Z
1
, h
1
) _ (Z
2
, h
2
) ⇔ Z
1
≤ Z
2
, h
2
[
Z
1
= h
1
.
Neka je ( linearno ureden podskup (lanac) od T. Tada je Z
0
=
_
(Z,h)∈Ç
Z
potprostor koji sadrˇzi Y. Na Z
0
definiramo h
0
sa h
0
[
Z
= h, za svaki (Z, h) ∈ (.
Tada je h
0
linearan funkcional i h
0
[
Y
= f. Za svaki y ∈ Z
0
postoji (Z, h) ∈ (
takav da je y ∈ Z. Tada vrijedi [h
0
(y)[ = [h(y)[ ≤ |f||y|, tj. |h
0
| = |f|,
pa je (Z
0
, h
0
) ∈ T oˇcigledno gornja meda za (.
Po Zornovoj lemi T ima barem jedan maksimalan element (V, g).
ˇ
Zelimo
dokazati da je V = X. U suprotnom bi postojao x ∈ X ¸ V. Neka je W =
Rx+V. Prema (1) postoji h ∈ W
t
takav da vrijedi h[
V
= g i |h| = |g|. Tada
1.9. HAHN-BANACHOV TEOREM I NEKE PRIMJENE 45
je h[
Y
= g[
Y
= f i |h| = |f|, dakle (V, g) _ (W, h) i W ,= V (kontradikcija
s maksimalnoˇs´cu od (V, g)).
(3) Neka je X kompleksan normiran prostor. S X
r
oznaˇcimo X promatran
kao vektorski prostor nad R, a s Y
r
potprostor Y kao vektorski prostor nad
R. Neka su f
1
, f
2
: Y
r
→R zadani sa
f
1
(y) = Re f(y),
f
2
(y) = Imf(y).
Tada su f
1
, f
2
linearni funkcionali. Zbog f(iy) = if(y) vrijedi f
1
(iy) +
if
2
(iy) = if
1
(y) −f
2
(y), odnosno
f
2
(y) = −f
1
(iy),
f
1
(y) = f
2
(iy).
Prema tome je f odreden svojim realnim dijelom f
1
, tj. f(y) = f
1
(y)−if
1
(iy),
∀y ∈ Y. Vrijedi [f
1
(y)[ ≤ ([f
1
(y)[
2
+[f
2
(y)[
2
)
1
2
= [f(y)[ ≤ |f||y|, tj. f
1
∈ Y
t
r
.
Prema (2) postoji F
1
∈ X
t
r
takav da je F
1
[
Y
r
= f
1
i |F
1
| = |f
1
|. Sada
definiramo F : X →C sa
F(x) = F
1
(x) −iF
1
(ix), ∀x ∈ X.
Oˇcito je F linearan funkcional na X. Nadalje je F(ix) = F
1
(ix) −iF
1
(−x) =
iF
1
(x)+F
1
(ix) = i(F
1
(x)−iF
1
(ix)) = iF(x), pa je F linearan nad C. Takoder
je F[
Y
= f.
Za svaki x ∈ X postoji λ ∈ C, [λ[ = 1, takav da vrijedi [F(x)[ = λF(x).
Tada je
[F(x)[ = λF(x) = F(λx) = F
1
(λx) = [F
1
(λx)[ ≤ |f
1
||λx| ≤ |f||x|,
tj. |F| = |f|.
1.9.2 Neke posljedice Hahn-Banachovog teorema
1.9.2. Teorem. Neka je X ,= ¦0¦ normiran prostor i x ∈ X. Postoji f ∈ X
t
takav da je |f| = 1 i f(x) = |x|.
Dokaz: Na potprostoru Y = Kx definiramo linearan funkcional g(λx) =
λ|x|. Vrijedi g(x) = |x| i |g| = 1, pa tvrdnja slijedi primjenom teorema
1.9.1..
46 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI
1.9.3. Korolar. Za normiran prostor X i za svaki x ∈ X vrijedi
|x| = max¦[f(x)[ ; f ∈ X
t
, |f| = 1¦ (1.27)
Dokaz: Za svaki f ∈ X
t
, |f| = 1, je [f(x)[ ≤ |x|, a za f iz teorema 1.9.2.
vrijedi |x| = f(x) = [f(x)[.
1.9.4. Teorem. Neka je X normiran prostor, Y ≤ X i x ∈ X takav da
vrijedi
d = d(x, Y ) = inf¦|x −y|; y ∈ Y ¦ > 0. (1.28)
Postoji f ∈ X
t
takav da je |f| = 1, f(x) = d i f[
Y
= 0.
Dokaz: Neka je Z = Kx + Y . Definiramo g : Z →K sa
g(λx + y) = λd, ∀λ ∈ K, y ∈ Y.
Za λ ,= 0 i y ∈ Y imamo |λx + y| = [λ[|x −
y
−λ
| ≥ [λ[d, odakle slijedi
[g(λx + y)[ = [λ[d ≤ |λx +y|, pa imamo |g| ≤ 1 i g(x) = d.
Dokaˇzimo joˇs da vrijedi |g| ≥ 1. Neka je ε > 0 po volji. Tada postoji
y ∈ Y takav da je |x − y| < d + ε. Stavimo z =
1
|x−y|
(x − y). Tada je
|z| = 1 i g(z) =
d
|x−y|
>
d
d+ε
, dakle, |g| = 1.
Sada primijenimo teorem 1.9.1.. : ∃f ∈ X
t
, |f| = |g| = 1, f[
Z
= g.
Tada je f(x) = g(x) = d i f(y) = g(y) = 0, ∀y ∈ Y .
1.9.5. Teorem. Neka je X normiran prostor i Y ≤ X. Y je gust u X ako
i samo ako iz f ∈ X
t
, f[
Y
= 0 slijedi f = 0.
Dokaz: Jasno, ako je Y gust onda implikacija vrijedi.
Pretpostavimo da implikacija vrijedi. Neka je x ∈ X ¸ Y . Sada teorem
1.9.4. daje kontradikciju. Stoga vrijedi X = Y .
1.9.6. Teorem. Neka je X beskonaˇcno dimenzionalan normiran prostor.
Tada postoje nizovi (x
n
)
n
u X i (f
n
)
n
u X
t
takvi da je |x
n
| = 1 i f
n
(x
m
) =
δ
n,m
, ∀n, m ∈ N.
Dokaz: Uzmimo x
1
∈ X i f
1
∈ X
t
tako da je |x
1
| = 1 i f
1
(x
1
) = 1 ˇsto
je mogu´ce prema teoremu 1.9.2.. Pretpostavimo da imamo x
1
, . . . , x
n
∈ X
i f
1
, . . . , f
n
∈ X
t
takve da vrijedi |x
k
| = 1 (k = 1, . . . , n) i f
i
(x
j
) = δ
i,j
(i, j = 1, . . . , n).
1.9. HAHN-BANACHOV TEOREM I NEKE PRIMJENE 47
Poˇsto je X beskonaˇcno dimenzionalan prostor to postoji y ∈ X¸[¦x
1
, . . . , x
n
¦]
i neka je z = y −

n
k=1
f
k
(y)x
k
,= 0. Vrijedi f
k
(z) = f
k
(y) − f
k
(y) = 0 (k =
1, . . . , n). Prema teoremu 1.9.2. postoji funkcional g ∈ X
t
takav da je g(z) =
|z|. Stavimo x
n+1
= z/|z| i f
n+1
= g−

n
k=1
g(x
k
)f
k
te imamo f
n+1
(x
k
) = 0
(k = 1, . . . , n). Tada vrijedi f
k
(x
n+1
) = 0 i f
n+1
(x
k
) = g(x
k
) − g(x
k
) = 0
(k = 1, . . . , n). Nadalje f
n+1
(x
n+1
) = f
n+1
(z)/|z| = g(z)/|z| = 1.
Kaˇzemo da su nizovi iz prethodnog teorema biortogonalni.
1.9.7. Teorem. Neka je X normiran prostor takav da je X
t
separabilan.
Tada je X separabilan.
Dokaz: Neka je ¦f
n
; n ∈ N¦ gust u ¦f ∈ X
t
; |f| = 1¦. Tada ∀n ∈ N
∃x
n
∈ X, takav da je |x
n
| = 1, i f
n
(x
n
) ≥
1
2
. Neka je Y najmanji zatvoren
potprostor koji sadrˇzi ¦x
n
; n ∈ N¦. Tada je Y separabilan. Tvrdimo da je
Y = X. U suprotnom, tj. ako bi bilo Y ,= X, postojao bi x ∈ X, d(x, Y ) > 0,
a onda bi prema teoremu 1.9.4. postojao i f ∈ X
t
, |f| = 1, f[
Y
= 0. Posebno
bi f(x
n
) = 0, ∀n ∈ N povlaˇcilo
1
2
≤ f
n
(x
n
) = [f
n
(x
n
) −f(x
n
)[ ≤ |f
n
−f||x
n
| = |f
n
−f|,
a to je kontradikcija s gusto´com skupa ¦f
n
; n ∈ N¦.
1.9.8. Napomena.
t
1
=

pokazuje da dualni prostor separabilnog pros-
tora ne mora biti separabilan.
1.9.9. Teorem. Za normirani prostor X definiramo κ : X → X
tt
sa
[κ(x)](f) = f(x), f ∈ X
t
, x ∈ X.
κ je linearna izometrija.
Dokaz: Linearnost κ je oˇcita. Nadalje, za x ∈ X i za svaki f ∈ X
t
je
[[κ(x)](f)[ = [f(x)[ ≤ |x||f|.
Odatle je |κ(x)| ≤ |x|, ∀x ∈ X. Za x ∈ X izaberemo po teoremu 1.9.2.
funkcional f ∈ X
t
, |f| = 1, f(x) = |x|. Tada je |κ(x)| ≥ [[κ(x)](f)[ =
[f(x)[ = |x|. Dakle, κ je izometrija.
Za normiran prostor X kaˇzemo da je refleksivan ako vrijedi κ(X) = X
tt
.
48 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI
1.10 Hamelove baze
Slijede´ce definicije dobro su poznate iz teorije konaˇcno dimenzionalnih vek-
torskih prostora. One imaju smisla i za prostore koji nisu konaˇcne dimenzije.
1.10.1. Definicija. Neprazan podskup S vektorskog prostora X je linearno
nezavisan ako linearna kombinacija njegovih elemenata iˇsˇcezava jedino na
trivijalan naˇcin, tj. x
1
, . . . , x
n
∈ S i

n
k=1
λ
k
x
k
= 0 za neke λ
1
, . . . , λ
n
∈ K
povlaˇci λ
1
= = λ
n
= 0.
1.10.2. Definicija. Linearno nezavisan podskup S vektorskog prostora X
zovemo Hamelova ili algebarska baza prostora X ako se svaki element x ∈
X moˇze napisati kao linearna kombinacija medusobno razliˇcitih elemenata
skupa S.
Prikaz vektora x ∈ X pomo´cu razliˇcitih elemenata Hamelove baze je
jedinstven. Naime, neka je x =

n
k=1
λ
k
y
k
=

m
j=1
µ
j
z
j
, gdje su y
1
, . . . , y
n
medusobno razliˇciti, i z
1
, . . . , z
m
medusobno razliˇciti elementi od S, a takoder
λ
k
,= 0 (k = 1, . . . , n) i µ
j
,= 0 (j = 1, . . . , m). Tada oˇcito vrijedi
n

k=1
λ
k
y
k
+
m

j=1
(−µ
j
)z
j
= 0.
Kada bi u skupu ¦y
1
, . . . , y
n
, z
1
, . . . , z
m
¦ svi elementi bili medusobno razliˇciti
imali bi konaˇcan linearno nezavisan skup pa bi svi koeficijenti o prethodnoj
linearnoj kombinaciji bili jednaki 0, ˇsto je suprotno pretpostavci. Dakle,
mora vrijedit y
k
0
= z
j
0
za toˇcno jedan par k
0
∈ ¦1, . . . , n¦ i j
0
∈ ¦1, . . . , m¦,
tako da je y
k
0
,= z
j
(j ,= j
0
) i z
j
0
,= y
k
(k ,= k
0
). Sada imamo

k
0
−µ
j
0
)y
k
0
+
n

k = 1
k ,= k
0
λ
k
y
k
+
m

j = 1
j ,= j
0
(−µ
j
)z
j
= 0.
y
k
0
= z
j
0
ja sada razliˇcit od svih preostalih elemenata pa je od njih linearno
nezavisan, ˇsto odmah daje λ
k
0
= µ
j
0
. Na ovaj naˇcin u konaˇcno koraka
zakljuˇcujemo da vrijedi n = m, te da su elementi z
1
, . . . , z
n
permutacija od
y
1
, . . . , y
n
i µ
1
, . . . , µ
n
ista permutacija od λ
1
, . . . , λ
n
.
1.10.3. Teorem. Svaki vektorski prostor X ima Hamelovu bazu.
Dokaz: Neka je o familija linearno nezavisnih podskupova od X parcijalno
uredena inkluzijom. Pokaˇzimo da svaki lanac L = ¦S
α
; α ∈ I¦ u o ima
gornju medu. Pokaˇzimo da je S =

α∈I
S
α
linearno nezavisan skup u X.
1.10. HAMELOVE BAZE 49
U tu svrhu uzmimo bilo koji konaˇcan skup ¦x
1
, . . . , x
n
¦ ⊂ S i pokaˇzimo
da su njegovi elementi linearno nezavisni. Naime, postoje α
1
, . . . , α
n
∈ I
takvi da je x
i
∈ S
α
i
(i = 1, . . . , n). Zbog linearnosti uredaja na L postoji
S
0
= max¦S
α
i
; i = 1, . . . , n¦ ∈ L i onda je x
i
∈ S
0
(i = 1, . . . , n) i S
0
je
linearno nezavisan skup. Dakle S je gornja meda lanca L u o.
Prema Zornovoj lemi skup o ima barem jedan maksimalan element S
M
.
Pokaˇzimo da je S
M
Hamelova baza od X. U suprotnom, postojao bi x ∈ X,
x ,= 0, koji nije mogu´ce napisati kao linearnu kombinaciju od konaˇcnog broja
elemenata iz S
M
, tj. skup S
N
= S
M
∪¦x¦ je linearno nezavisan skup i vrijedi
S
M
⊂ S
N
, ˇsto je kontradikcija s maksimalnoˇs´cu skupa S
M
.
1.10.4. Korolar. Linearno nezavisan skup u vektorskom prostoru X je Ha-
melova baza ako i samo ako je maksimalan u smislu inkluzije. Svaki linearno
nezavisan skup u X moˇze se nadopuniti do Hamelove baze.
Dokaz: Prva tvrdnja slijedi kao u dokazu prethodnog teorema. Za do-
kaz druge tvrdnje promatra se familija svih linearno nezavisnih skupova koji
sadrˇze zadani linearno nezavisan skup i primjeni se Zornova lema kao u
teoremu.
1.10.5. Teorem. Sve Hamelove baze vektorskog prostora X imaju jednak
kardinalni broj.
Dokaz: Smatramo da je tvrdnja dokazana za konaˇcno dimenzionalne vek-
torske prostore. Neka su E i E
t
dvije Hamelove baze pretpostavimo da vrijedi
card E ≥ ℵ
0
. Tada je i card E
t
≥ ℵ
0
. Za svaki e
t
∈ E
t
imamo
e
t
=

e∈E
λ(e, e
t
)e,
gdje je λ(e, e
t
) ,= 0 za najviˇse konaˇcno mnogo vektora e ∈ E, tj. skup
E(e
t
) = ¦e ∈ E; λ(e, e
t
) ,= 0¦ je konaˇcan. Tvrdimo da vrijedi
E =
_
e

∈E

E(e
t
). (1.29)
U suprotnom bi postojao e
0
∈ E koji nije niti u jednom od skupova E(e
t
),
e
t
∈ E
t
. Nadalje, vrijedi e
0
=

n
i=1
λ
i
e
t
i
za neko n ∈ N i neke vektore
e
t
1
, . . . , e
t
n
∈ E
t
. No vektori e
t
1
, . . . , e
t
n
∈ E
t
su linearne kombinacije vektora iz
E¸¦e
0
¦, pa je onda i vektor e
0
∈ E linearna kombinacija takvih vektora, ˇsto
je kontradikcija s ˇcinjenicom da je baza E linearno nezavisan skup. Dakle,
vrijedi (1.29).
50 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI
Iz jednakosti (1.29) slijedi card E ≤ ℵ
0
card E
t
= card E
t
. Obratna nejed-
nakost dobije se zamjenom uloge baza E i E
t
, dakle vrijedi card E
t
= card E.
1.10.6. Definicija. Kardinalni broj Hamelove ili algebarske baze vektorskog
prostora X nazivamo Hamelova ili algebarska dimenzija prostora i oznaˇcavamo
s dimX.
1.10.7. Teorem. Dva vektorska prostora nad istim poljem su linearno izo-
morfna ako i samo ako imaju jednake Hemelove dimenzije.
Dokaz: Lako je pokazati da linearna bijekcija prostora preslikava Hamelovu
bazu na Hamelovu bazu, odakle slijedi jednakost dimenzija. Obratno, bijek-
tivno preslikavanje medu Hamelovim bazama prostora na jedinstven naˇcin
se po linearnosti proˇsiruje do linearne bijekcije vektorskih prostora.
1.10.8. Teorem. Svaki beskonaˇcno dimenzionalan Banachov prostor ima
Hamelovu dimenziju strogo ve´cu od ℵ
0
.
Dokaz: U suprotnom sluˇcaju postojala bi prebrojiva Hamelova baza B =
¦z
1
, z
2
, . . .¦ od X. Novu Hamelovu bazu konstruiramo na slijede´ci naˇcin.
Stavimo e
1
=
z
1
|z
1
|
. Ako smo definirali vektore nove baze e
1
, . . . , e
n
, onda po
Rieszovoj lemi 1.3.15. izaberemo e
n+1
∈ [¦z
1
, . . . , z
n+1
¦] takav da je |e
n+1
| =
1 i |e
n+1
− x| >
1
2
za sve x ∈ [¦e
1
, . . . , e
n
¦]. Poˇsto je [¦e
1
, . . . , e
n
¦] =
[¦z
1
, . . . , z
n
¦], tada je i B
t
= ¦e
1
, e
2
, . . .¦ Hamelova baza od X.
Neka je y =


k=1
4
−k
e
k
. Red je apsolutno konvergentan, pa je zbog
potpunosti prostora X i konvergentan, tj. y ∈ X. Poˇsto je B
t
Hamelova
baza, postoje vektori e
1
, . . . , e
n
i skalari α
1
, . . . , α
n
takvi da je y =

n
k=1
α
k
e
k
.
Odatle imamo
0 = y −y =
n

k=1

k
−4
−k
)e
k
−4
−(n+1)
e
n+1

k=n+2
4
−k
e
k
.
Odatle je
|
n

k=1

k
−4
−k
)e
k
−4
−(n+1)
e
n+1
| = |

k=n+2
4
−k+n+1
e
k
|
ili
|
n

k=1
4
(n+1)

k
−4
−k
)e
k
−e
n+1
| = |

k=n+2
4
−k+n+1
e
k
|.
1.10. HAMELOVE BAZE 51
Zbog

n
k=1
4
(n+1)

k
− 4
−k
)e
k
∈ [¦e
1
, . . . , e
n
¦] lijeva strana je ve´ca od
1
2
pa
imamo kontradikciju
1
2
≤ |

k=n+2
4
−k+n+1
e
k
| ≤

k=n+2
4
−k+n+1
|e
k
| =

k=1
4
−k
=
1
3
.
Dakle, beskonaˇcno dimenzionalan Banachov prostor ne moˇze imati prebro-
jivu Hamelovu bazu.
U dokazu slijede´ceg rezultata vaˇzna nam je ˇcinjenica da se svaki prebrojivi
skup moˇze napisati kao unija od neprebrojivo mnogo prebrojivih skupova koji
medusobno imaju konaˇcne presjeke. To je dovoljno pokazati za skup NN.
Za svaki t ∈ ¸0,
π
2
) definiramo skup S
t
= ¦(n, m) ∈ N N; [m − ntg t[ ≤
1
2
_
1 + tg
2
t¦, a to je skup elemenata koji leˇze u simetriˇcnoj pruzi oko pravca
y = x tg t ˇsirine 1. Svaka takva pruga sadrˇzi prebrojivo elemenata skupa
N N, a presjek dvije pruge je ograniˇcen skup (podskup paralelograma) pa
sadrˇzi samo konaˇcno elemenata.
1.10.9. Teorem. Svaki beskonaˇcno dimenzionalan separabilan Banachov pros-
tor ima Hamelovu dimenziju c.
Dokaz: Neka je X beskonaˇcno dimenzionalan Banachov prostor. Dovoljno
je dokazati da on sadrˇzi linearno nezavisan skup kardinaliteta c. Iz Hahn-
Banachovog teorema i ˇcinjenice da je X beskonaˇcno dimenzionalan, slijedi
postojanje nizova (x
n
)
n
u X i (x
t
n
)
n
u X
t
takvi da je x
t
n
(x
m
) = δ
m,n
. Skup
¦x
n
; n ∈ N¦ je linearno nezavisan skup i za svaki n ∈ N vrijedi x
n
,∈ [¦x
m
; m ∈
N, m ,= n¦]. Neka je ¦N
t
⊂ N; 0 < t < 1¦ familija beskonaˇcnih skupova sa
svojstvom da za t ,= t
t
vrijedi card (N
t
∩ N
t
) < ℵ
0
. Za svaki t ∈ ¸0, 1) sta-
vimo e
t
=

n∈N
t
1
2
n
x
n
∈ X. Skup ¦e
t
; 0 < t < 1¦ je linearno nezavisan u X.
Naime, neka je

m
k=1
λ
k
e
t
k
= 0. Za svako j ∈ ¦1, . . . , m¦, zbog svojstava sku-
pova N
t
k
(k = 1, . . . , m) i N
t
j

(
m
_
i = 1
i ,= j
N
t
i
) =
m
_
i = 1
i ,= j
(N
t
j

N
t
i
), postoji in-
deks p ∈ N
t
j
¸ (
m
_
i = 1
i ,= j
N
t
i
). Tada je 0 = x
t
p
(
m

k=1
λ
k
e
t
k
) =
m

k=1
λ
k
x
t
p
(e
t
k
) = λ
j
1
2
p
,
hence λ
j
= 0.
Iz prethodnog slijedi da X ima Hamelovu bazu kardinalnog broja ≥ c. S
druge strane, zbog separabilnosti, sam prostor X ima kardinalni broj jednak
c. Odatle je njegova Hamelova dimenzija jednaka c.
52 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI
1.11 Hilbertovi prostori
1.11.1 Ortonormirane baze
U ovoj toˇcki X je unitaran prostor.
1.11.1. Lema. Neka su e
1
, . . . , e
n
∈ X ortonormirani vektori i x ∈ X. Tada
je
|x −
n

k=1
(x[e
k
)e
k
| < |x −y|, ∀y ∈ [¦e
1
, . . . , e
n
¦], y ,=
n

k=1
(x[e
k
)e
k
. (1.30)
Dokaz: Neka je y ∈ [¦e
1
, . . . , e
n
¦], y ,=

n
k=1
(x[e
k
)e
k
. Moˇzemo pisati y =

n
k=1
α
k
e
k
pri ˇcemu je α
k
,= (x[e
k
) za neko k ∈ ¦1, . . . , n¦. Slijedi
|x −y|
2
= (x −y[x −y) = (x −
n

k=1
α
k
e
k
[x −
n

k=1
α
k
e
k
) =
= |x|
2

n

k=1
α
k
(x[e
k
) −
n

k=1
α
k
(e
k
[x) +
n

k=1

k
[
2
=
= |x|
2

n

k=1
[(x[e
k
)[
2
+
n

k=1
[(x[e
k
)[
2

n

k=1
α
k
(x[e
k
)−
n

k=1
α
k
(x[e
k
)+
n

k=1

k
[
2
=
= |x|
2

n

k=1
[(x[e
k
)[
2
+
n

k=1
[(x[e
k
) −α
k
[
2
> |x|
2

n

k=1
[(x[e
k
)[
2
.
Isti raˇcun za y =

n
k=1
(x[e
k
)e
k
, tj. α
k
= (x[e
k
), ∀k ∈ N, daje
|x −
n

k=1
(x[e
k
)e
k
|
2
= |x|
2

n

k=1
[(x[e
k
)[
2
.
Prema tome, |x −

n
k=1
(x[e
k
)e
k
|
2
< |x −y|
2
.
1.11.2. Propozicija. Ako je e
1
, e
2
, . . . , e
n
, . . . konaˇcan ili prebrojiv ortonor-
miran niz u unitarnom prostoru X, tada za svaki x ∈ X vrijedi tzv. Besse-
lova nejednakost

k
[(x[e
k
)[
2
≤ |x|
2
. (1.31)
1.11. HILBERTOVI PROSTORI 53
Dokaz: Iz dokaza leme 1.11.1. vidi se da za svako n ∈ N vrijedi
0 ≤ |x −
n

k=1
(x[e
k
)e
k
|
2
= |x|
2

n

k=1
[(x[e
k
)[
2
.
Dakle,
n

k=1
[(x[e
k
)[
2
≤ |x|
2
, ∀n ∈ N.
U sluˇcaju da je niz beskonaˇcan pustimo n → ∞.
U daljnjem je X separabilan unitaran prostor.
1.11.3. Propozicija. U separabilnom unitarnom prostoru X svaki je orto-
normiran skup konaˇcan ili prebrojiv.
Postoji ortonormiran skup E takav da je [E] = X.
Dokaz: Neka je ¦e
j
; j ∈ J¦ ortonormiran skup u X. Neka je K
j
=
K(e
j
,

2
2
), j ∈ J. Za i ,= j je |e
i
−e
j
|
2
= (e
i
[e
i
)−(e
i
[e
j
)−(e
j
[e
i
)+(e
j
[e
j
) = 2.
Dakle, K
i
∩ K
j
= ∅ za i ,= j.
Neka je sada ¦x
n
; n ∈ N¦ gust skup u X. Tada ∀j ∈ J postoji n ∈ N
takav da je x
n
∈ K
j
. Funkcija j → min¦n ∈ N; x
n
∈ K
j
¦, ∀j ∈ J, je injekcija
sa J u N, pa je card (J) ≤ ℵ
0
.
Za dokaz druge tvrdnje uoˇcimo da je iz skupa ¦x
n
; n ∈ N¦ mogu´ce in-
duktivno izdvojiti podskup S koji se sastoji od linearno nezavisnih vektora.
Tada pomo´cu Gram-Schmidtovog postupka dodemo do traˇzenog ortonormi-
ranog skupa E, takvog da je [E] = [S], a onda i [E] = [S].
1.11.4. Teorem. Neka je X beskonaˇcno dimenzionalan separabilan unita-
ran prostor i (e
n
)
n∈N
ortonormiran niz u X. Sljede´ca svojstva tog niza su
medusobno ekvivalentna:
(a) ∀x ∈ X je x =

k=1
(x[e
k
)e
k
.
(b) [¦e
k
; k ∈ N¦] = X.
(c) ∀x ∈ X je |x|
2
=

k=1
[(x[e
k
)[
2
.
(d) ∀x, y ∈ X je (x[y) =

k=1
(x[e
k
)(e
k
[y).
54 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI
U tom sluˇcaju red u (d) konvergira apsolutno ∀x, y ∈ X.
Niz (e
n
)
n∈N
nazivamo ortonormirana baza od X, a (c) i (d) se zovu
Parsevalove jednakosti.
Dokaz: ((a) ⇒ (b)) Zbog

n
k=1
(x[e
k
)e
k
∈ [¦e
k
; k ∈ N¦], ∀x ∈ X, ∀n ∈ N,
slijedi x ∈ [¦e
k
; k ∈ N¦], ∀x ∈ X.
((b) ⇒ (c)) Neka je x ∈ X bilo koji vektor i ε > 0 po volji. Postoji
y ∈ [¦e
k
; k ∈ N¦] takav da je |x − y| ≤ ε. Imamo y ∈ [¦e
k
; 1 ≤ k ≤ n¦] za
neko n ∈ N. Prema lemi 1.11.1. je
0 ≤ |x|
2

n

k=1
[(x[e
k
)[
2
= |x −
n

k=1
(x[e
k
)e
k
|
2
≤ ε
2
,
pa zbog (1.31) slijedi |x|
2
= lim
n

n
k=1
[(x[e
k
)[
2
.
((c) ⇒ (a)) Neka je x ∈ X bilo koji vektor ε > 0 po volji. Tada postoji
n
ε
∈ N takav da n ≥ n
ε
povlaˇci
0 ≤ |x −
n

k=1
(x[e
k
)e
k
|
2
= |x|
2

n

k=1
[(x[e
k
)[
2
≤ ε
2
.
((a) ⇒ (d))Za svaki x, y ∈ X imamo
(x[y) = (lim
n
n

k=1
(x[e
k
)e
k
[y) = lim
n
n

k=1
(x[e
k
)(e
k
[y).
((d) ⇒ (c)) Stavimo x = y.
U tom sluˇcaju je ((x[e
n
))
n∈N

2
pa red u (d) apsolutno konvergira po
teoremu 1.4.5.
1.11.5. Primjer. Prostor C
2,0
([−π, π]) = ¦f ∈ C
2
([−π, π]); f(−π) = f(π)¦
ima ortonormiranu bazu
E =
_
1


,
1

π
cos(nt),
1

π
sin(nt); n ∈ N
_
.
1.11.6. Teorem. Ako je E maksimalan ortonormiran skup u separabilnom
Hilbertovom prostoru X, onda je E ortonormirana baza u X.
Dokaz: Neka je E = ¦e
n
; n ∈ N¦ maksimalan ortonormiran skup i x ∈ X
bilo koji. Stavimo x
n
=

n
k=1
(x[e
k
)e
k
, ∀n ∈ N, pa za m ≥ n imamo
|x
m
− x
n
|
2
=

m
k=n+1
[(x[e
k
)[
2
. Zbog Besselove nejednakosti (1.31) (x
n
)
n
je Cauchyjev niz, pa konvergira k nekom x
0
∈ X, tj. x
0
= lim
n
x
n
=


k=1
(x[e
k
)e
k
. Sada je (x − x
0
[e
k
) = (x[e
k
) − (x[e
k
) = 0, ∀k ∈ N, pa zbog
maksimalnosti od E slijedi x −x
0
= 0.
1.11. HILBERTOVI PROSTORI 55
1.11.7. Teorem. (a) Neka je X beskonaˇcno dimenzionalan separabilan uni-
taran prostor. Postoji izometriˇcki izomorfizam sa X na gusti potprostor
od
2
.
(b) Neka je X beskonaˇcno dimenzionalan separabilan Hilbertov prostor.
Postoji izometriˇcki izomorfizam sa X na
2
.
Dokaz: (a) Neka je (e
n
)
n
ortonormirana baza od X. Definiramo preslika-
vanje ϕ : X →
2
sa ϕ(x) = ((x[e
n
))
n
, ∀x ∈ X.
Vrijedi |ϕ(x)|
2
=


k=1
[(x[e
k
)[
2
= |x|
2
, ∀x ∈ X, tj. ϕ je izometrija.
Zbog ϕ(e
j
) = ((δ
j,n
)
n
) (δ
j,n
je Kroneckerov simbol) ϕ preslikava bazu od
X na kanonsku bazu od
2
, pa je slika od ϕ gusta u
2
.
(b) Ako je X Hilbertov prostor, onda je ϕ(X) zatvoren u
2
, pa iz (a)
slijedi ϕ(X) =
2
.
1.11.8. Primjer. U nepotpunom unitarnom prostoru maksimalan ortonor-
miran skup ne mora biti ortonormirana baza. Npr. neka je X potprostor
od
2
svih linearnih kombinacija vektora e
k
, k ≥ 2, kanonske baze i vektora
e = (
1
n
)
n∈N
(ne zatvaraˇc toga skupa). Tada je E = ¦e
k
; k ≥ 2¦ maksimalan
ortonormiran skup u X.
Doista, ako je x ∈ X, onda je x = αe +

n
k=2
α
k
e
k
za neko n ∈ N i neke
α i α
k
, k ≥ 2. Uvjet ortogonalnosti (x[e
k
) = 0, k ≥ 2, tada daje
0 = (x[e
k
) =
α
k
+ α
k
; (2 ≤ k ≤ n),
0 = (x[e
k
) =
α
k
; (k > n).
Iz druge jednakost slijedi α = 0, a iz prve α
k
= 0 za 2 ≤ k ≤ n. Dakle x = 0,
tj. E je maksimalan ortonormiran skup u X.
No, E nije ortonormirana baza od X jer

k=2
(e[e
k
) = (0,
1
2
,
1
3
, . . .) ,= e.
1.11.2 Rieszov teorem o projekciji
Slijede´ci teorem je poop´cenje ranije dokazanog teorema o najboljoj aproksi-
maciji.
1.11.9. Teorem. Neka je X Hilbertov prostor i K neprazan zatvoren ko-
nveksan skup u X. Za svaki x ∈ X postoji jedinstven vektor y
0
∈ K tako da
vrijedi
|x −y
0
| = inf¦|x −y|; y ∈ K¦. (1.32)
56 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI
Dokaz: U sluˇcaju x ∈ K moˇzemo uzeti y
0
= x. Ako je x ,∈ K, oznaˇcimo
d = d(x, K) = inf¦|x −y|; y ∈ K¦. (1.33)
Iz (1.33) slijedi da za svaki n ∈ N postoji vektor y
n
∈ K takav da je
|x −y
n
| ≤ d
n
, d
n
= d +
1
n
. (1.34)
Pokaˇzimo da je (y
n
)
n
Cauchyjev niz. U tu svrhu primjenom relaciju parale-
lograma na vektore x −y
m
i x −y
n
dobijemo
|(x −y
m
) +(x −y
n
)|
2
+|(x −y
m
) −(x −y
n
)|
2
= 2|x −y
m
|
2
+2|x −y
n
|
2
,
odnosno
|x −
y
m
+ y
n
2
|
2
+
1
4
|y
n
−y
m
|
2
=
1
2
|x −y
m
|
2
+
1
2
|x −y
n
|
2
.
Zbog y
n
, y
m
∈ K povlaˇci
1
2
(y
n
+ y
m
) ∈ K, pa je d ≤ |x −
1
2
(y
n
+ y
m
)|. To
daje
d
2
+
1
4
|y
n
−y
m
|
2

1
2
(d
2
n
+ d
2
m
),
pa imamo
|y
n
−y
m
|
2
≤ 2(2
d
n
+
1
n
2
) + 2(2
d
m
+
1
m
2
). (1.35)
Iz (1.35) slijedi da je (y
n
)
n
Cauchyjev niz u X. Tada postoji jedinstven
y
0
∈ X takav da je y
0
= limy
n
. Zbog zatvorenosti skupa K je y
0
∈ K. Za
n → ∞ u (1.34) dobijemo |x −y
0
| ≤ d, ˇsto s y
0
∈ K daje |x −y
0
| = d.
Za dokaz jedinstvenosti vektora y
0
∈ K za kojeg vrijedi |x − y
0
| = d
pretpostavimo da postoji i v
0
∈ K takav da vrijedi |x − v
0
| = d. Tada
vrijedi
|(x−y
0
) +(x−v
0
)|
2
+|(x−y
0
) −(x−v
0
)|
2
= 2|x−y
0
|
2
+2|x−v
0
|
2
= 4d
2
,
odakle imamo
4d
2
+|y
0
−v
0
|
2
≤ 4|x −
y
0
+ v
0
2
|
2
+|y
0
−v
0
|
2
= 4d
2
,
ˇsto povlaˇci |y
0
−v
0
| = 0.
Slijede´ci rezultat daje karakterizaciju najbolje aproksimacije vektora x ∈
X pomo´cu vektora iz K.
1.11. HILBERTOVI PROSTORI 57
1.11.10. Lema. Neka su X i K kao u teoremu 1.11.9. Vektor y
0
∈ K je
najbolja aproksimacija od x u K ako i samo ako vrijedi
Re (x −y
0
[y
0
−y) ≥ 0, ∀y ∈ K. (1.36)
Dokaz: Za y ∈ K, y ,= y
0
i t ∈ R oznaˇcimo:
f(t) = |x −[(1 −t)y
0
+ ty]|
2
= |(x −y
0
) −t(y −y
0
)|
2
=
= t
2
|y −y
0
|
2
−2tRe (x −y
0
[y −y
0
) +|x −y
0
|
2
.
Funkcija f ima minimum u
t
0
=
Re (x −y
0
[y −y
0
)
|y −y
0
|
2
. (1.37)
Neka je g restrikcija funkcije f na segment [0, 1].
Ako je y
0
najbolja aproksimacija od x na K,
onda funkcija g ima minimum jednak |x −y
0
|
2
koji se postiˇze u toˇcki t = 0. To je mogu´ce samo
tako da je t
0
≤ 0, ˇsto povlaˇci (1.36).
Ako vrijedi (1.36), onda funkcija g ima
minimum u t = 0, pa je g(0) ≤ g(1), tj.
|x −y
0
|
2
≤ |x −y|
2
.
1
2
1 −1
0
t
0
g
Operator P : X → K koji vektoru x ∈ X pridruˇzuje njegovu najbolju
aproksimaciju u K nazivamo projekcija sa X na K.
1.11.11. Propozicija. Neka je K ,= ∅ zatvoren konveksan skup u Hilberto-
vom prostoru X i neka je P : X → K projekcija sa X na K. Tada je P
neprekidan operator na X i vrijedi
|P(x) −P(y)| ≤ |x −y|, ∀x, y ∈ X.
Dokaz: Vrijedi x − y = (P(x) − P(y)) + (x − P(x)) + (P(y) − y) i odatle
dobijemo
|x −y|
2
= |P(x) −P(y)|
2
+|(x −P(x)) + (P(y) −y)|
2
+
+2Re (x −P(x) + P(y) −y[P(x) −P(y)) ≥
≥ |P(x)−P(y)|
2
+2Re (x−P(x)[P(x)−P(y))+2Re (y−P(y)[P(y)−P(x)) ≥
(zbog leme (1.11.10.))≥ |P(x) −P(y)|
2
.
58 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI
1.11.12. Teorem (Rieszov teorem o projekciji). Neka je X Hilbertov prostor
i Y zatvoren potprostor od X.
Svaki vektor x ∈ X ima jedinstven prikaz oblika
x = y + z, (y ∈ Y, z⊥Y ). (1.38)
Vektor y u prikazu (1.38) nazivamo ortogonalna projekcija vektora x na
potprostor Y . Operator P : X → X, P(x) = y, ∀x ∈ X, je linearan, P
2
= P
i |P| = 1 ako je Y ,= ¦0¦. Operator P nazivamo ortogonalni projektor
prostora X na Y .
Dokaz: Za x ∈ X prema teoremu 1.11.9.. postoji jedinstven vektor y ∈ Y
tako da je |x − y| = d(x, Y ). Dokaˇzimo da je vektor z = x − y okomit na
Y . Za λ ∈ K i u ∈ Y imamo y + λu ∈ Y , pa je
|z| = |x −y| ≤ |x −(y + λu)| = |z −λu|,
pa odatle imamo
|z| ≤ |z −λu|, ∀λ ∈ K. (1.39)
Uvrˇstavanjem λ = −
(z[u)
|u|
2
u (1.39) dobijemo [(z[u)[
2
≤ 0, pa je (z[u) = 0,
∀u ∈ Y , tj. z⊥Y . Time je dokazana egzistencija rastava (1.38).
Za dokaz jedinstvenosti pretpostavimo da vrijedi y + z = y
1
+ z
1
, za
y, y
1
∈ Z i z, z
1
⊥Y . Tada je y − y
1
= z
1
− z⊥Y i y
1
− y ∈ Y , dakle,
y −y
1
= z
1
−z = 0 tj. y = y
1
i z = z
1
.
Ako je x
1
= y
1
+z
1
i x
2
= y
2
+z
2
za neke y
1
, y
2
∈ Y , z
1
, z
2
⊥Y , onda ∀λ ∈ K
imamo λx
1
+x
2
= (λy
1
+y
2
)+(λz
1
+z
2
). Odatle, iz λy
1
+y
2
∈ Y i λz
1
+z
2
⊥Y
i jedinstvenosti prikaza u (1.38) zakljuˇcujemo da je λy
1
+y
2
ortogonalna pro-
jekcija vektora λx
1
+ x
2
na Y , odnosno, P(λx
1
+ x
2
) = λP(x
1
) + P(x
2
), tj.
P je linearan operator. Nadalje, |Px|
2
= |y|
2
≤ |y|
2
+ |z|
2
= |x|
2
, pa
je |P| ≤ 1. Ako je x ∈ Y , x ,= 0, onda je Px = x, pa je |Px| = |x| ˇsto
povlaˇci |P| = 1.
Za neprazan skup S iz unitarnog prostora X sa S

oznaˇcavamo skup svih
vektora iz X koji su okomiti na S, tj. S

= ¦x ∈ X; x⊥S¦. Oˇcito je S

potprostor od X. Da bi dokazali zatvorenost skupa S

, uzmimo niz (x
n
)
n
u S

koji konvergira k x
0
∈ X. Zbog neprekidnosti skalarnog produkta za
svako y ∈ S vrijedi (x
0
[y) = (lim
n
x
n
[y) = lim
n
(x
n
[y) = 0, tj. x
0
∈ S

.
Specijalno, svaki zatvoren potprostor Y od X ima direktni komplement i
vrijedi X = Y ⊕Y

.
1.11. HILBERTOVI PROSTORI 59
1.11.3 Neprekidni linearni funkcionali na Hilbertovom
prostoru
Normirani, pa i Banachov prostor X op´cenito nije izomorfan sa svojim du-
alom X
t
ili drugim i viˇsim dualima X
tt
, X
ttt
, itd. Sluˇcaj Hilbertovog prostora
X rjeˇsava slijede´ci teorem.
1.11.13. Teorem. Neka je X Hilbertov prostor i X
t
njegov dual.
Za svaki f ∈ X
t
postoji jedinstven vektor v ∈ X takav da je
f(x) = (x[v), ∀x ∈ X. (1.40)
Funkcija ϕ : X
t
→ X koja funkcionalu f ∈ X
t
pridruˇzuje vektor v ∈ X
za koji vrijedi (1.40) ima svojstva:
1. |ϕ(f)| = |f| (izometriˇcnost),
2. ϕ(X
t
) = X (surjektivnost),
3. ϕ(αf +βg) = αϕ(f) +βϕ(g), tj. ϕ je antilinearan izometriˇcki izomor-
fizam prostora X
t
i X.
Dokaz: Neka je f ∈ X
t
i Y = ker(f) = ¦x ∈ X; f(x) = 0¦ njegova jezgra.
Potprostor Y je zatvoren zbog neprekidnosti funkcionala f. Ako je Y = X,
onda je f = 0, pa (1.40) vrijedi za v = 0.
Ako je Y ,= X, onda prema teoremu 1.11.12.. postoji vektor u ∈ X,
|u| = 1, takav da je u⊥Y . Neka je v = f(u)u. Za x ∈ X stavimo x
1
=
x −
f(x)
f(u)
u. Vrijedi
f(x
1
) = 0 ⇒ x
1
∈ Y ⇒ (x
1
[u) = 0 ⇒ (x[u) −
f(x)
f(u)
(u[u) = 0 ⇒ f(x) = (x[v).
Jedinstvenost vektora v u (1.40) je oˇcita.
Pomo´cu (1.40) i Cauchyjeve nejednakosti imamo:
|f| = sup¦[f(x)[; |x| ≤ 1¦ = sup¦[(x[v)[; |x| ≤ 1¦ ≤
≤ sup¦|x||v|; |x| ≤ 1¦ ≤ |v|.
Za v ,= 0 imamo f(
v
|v|
) = (
v
|v|
[v) = |v| ˇsto povlaˇci |f| = |v|, tj. preslika-
vanje f → ϕ(f) = v je izometriˇcno.
Neka je ϕ(f) = v i ϕ(g) = u. Za svako x ∈ X vrijedi
(αf + βg)(x) = αf(x) + βg(x) ⇒
60 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI
(x[ϕ(αf + βg)) = α(x[ϕ(f)) + β(x[ϕ(g)) = (x[αϕ(f) + βϕ(g)),
ˇsto povlaˇci antilinearnost preslikavanja ϕ.
Prethodni teorem o reprezentaciji funkcionala, a takoder i teorem o oto-
gonalnoj projekciji, ne vrijede u unitarnim prostorima koji nisu potpuni.
1.11.14. Propozicija. Neka je X unitaran prostor.
(a) X je potpun ako i samo ako u njemu vrijedi Rieszov teorem o funkci-
onalima, tj. ∀f ∈ X
t
∃y ∈ X tako da je f(x) = (x[y), ∀x ∈ X.
(b) X je potpun ako i samo ako u njemu vrijedi Rieszov teorem o projekciji
, tj. za svaki zatvoren potprostor Y ≤ X je X = Y ⊕Y

.
Dokaz: (a) Ako u X vrijedi Rieszov teorem o funkcionalima, onda je ϕ :
X
t
→ X, [ϕ(y)](x) = (x[y), izometriˇcki antiizomorfizam, pa je X potpun jer
je X
t
potpun.
(b) Pretpostavimo da u X vrijedi Rieszov teorem o projekciji. Neka je
f ∈ X
t
, f ,= 0. Tada je Y = N(f) zatvoren pravi potprostor od X, pa je
Y

,= ¦0¦, odnosno, dimY

= 1. Kao u dokazu teorema 1.11.12. za jediniˇcni
u ∈ Y

i za y = f(u)u slijedi f(x) = (x[y), ∀x ∈ X. Dakle, u X vrijedi
Rieszov teorem o funkcionalima, pa je prema (a) X potpun.
1.11.15. Napomena. U (b) je dovoljno pretpostaviti da za svaki zatvoren
potprostor Y ≤ X kodimenzije 1 vrijedi X = Y ⊕Y

.
1.11.16. Korolar. Separabilan unitaran prostor X je potpun ako i samo ako
je svaki maksimalan ortonormiran niz u X ujedno ortonormirana baza od X.
Dokaz: Prema teoremu 1.11.6. svaki maksimalan ortonormiran niz u Hil-
bertovom prostoru X je ortonormirana baza od X.
Obratno, pretpostavimo da je svaki maksimalan ortonormiran niz u uni-
tarnom prostoru X ujedno ortonormirana baza od X. Neka je f ∈ X
t
, f ,= 0.
Tada je Y = ker(f) = N(f) ,= X zatvoren potprostor kodimenzije 1 i Y je
separabilan. Neka je (e
n
)
n∈N
ortonormirana baza u Y . Tvrdimo da (e
n
)
n∈N
nije maksimalan ortonormiran niz u X. U suprotnom bi to bila ortonor-
mirana baza od X, pa bi svaki x ∈ X imao prikaz x =


k=1
(x[e
k
)e
k
, a
to bi povlaˇcilo f(x) =


k=1
(x[e
k
)f(e
k
) = 0, dakle, f = 0, ˇsto je suprotno
pretpostavci. Stoga postoji u ∈ X, |u| = 1, (u[e
k
) = 0, ∀k ∈ N. Odatle
je (u[y) = 0, ∀y ∈ Y zato ˇsto je (e
n
)
n∈N
baza od Y . Zbog u ,∈ Y vrijedi
f(u) ,= 0. Sada, kao u dokazu teorema 1.11.13.., za bilo koji x ∈ X stavimo
x
1
= x −
f(x)
f(u)
u, pa vrijedi f(x
1
) = 0, a odatle zakljuˇcujemo x
1
∈ Y . Stoga,
za y = f(u)u vrijedi f(x) = (x[y). Dakle, u X vrijedi Rieszov teorem o
reprezentaciji funkcionala. Prema propoziciji 1.11.14.. (b) X je potpun.
1.11. HILBERTOVI PROSTORI 61
1.11.4 Slaba konvergencija niza vektora u Hilbertovom
prostoru
Jedna od mnogih posljedica Hahn-Banachovog teorema je da dualni prostor
normiranog prostora ima puno elemenata. Posebno, za svaki od nule razliˇcit
vektor x
0
∈ X, x
0
,= 0, postoji netrivijalan funkcional f ∈ X
t
takav da je
f(x
0
) ,= 0. To nam omogu´cuje da na normiranom prostoru zadamo razliˇcite
vrste topologija.
1.11.17. Definicija. Za niz (x
n
)
n
vektora iz normiranog prostora X kaˇzemo
da slabo konvergira k vektoru x
0
∈ X ako za svaki funkcional f ∈ X
t
niz
(f(x
n
))
n
skalara konvergira k skalaru f(x
0
) tj.
lim
n
f(x
n
) = f(x
0
), ∀f ∈ X
t
.
To piˇsemo u obliku x
n
w
→ x
0
ili w −limx
n
= x
0
.
Specijalno, u svjetlu teorema 1.11.13., u Hilbertovom prostoru to znaˇci
lim
n
(x
n
[y) = (x
0
[y), ∀y ∈ X.
Da bi lakˇse razlikovali slabi limes od limesa u normi, ˇcesto ´cemo za potonji
koristiti naziv jaki limes.
Slabi limes niza vektora u normiranom prostoru je jedinstven. Naime, ako
niz (x
n
)
n
konvergira k vektoru x
0
i vektoru y
0
u X, onda za svaki funkcional
f ∈ X
t
vrijedi f(x
0
) = limf(x
n
) = f(y
0
), tj. f(x
0
− y
0
) = 0. No, tada je
x
0
−y
0
= 0.
Takoder je oˇcito da je slabi limes u skladu sa operacijama u normiranom
prostoru, tj. u sluˇcaju kada w − limx
n
= x
0
i w − limy
n
= y
0
, onda za
bilo koje skalare λ i µ vrijedi w − lim(λx
n
+ µy
n
) = λx
0
+ µy
0
. S obzi-
rom na svojstva jakog limesa, moˇze se postaviti pitanje ograniˇcenosti slabo
konvergentnog niza u normiranom prostoru. Odgovor je potvrdan, ali je do-
kaz te ˇcinjenice zasnovan na netrivijalnom teoremu iz funkcionalne analize,
tzv. principu uniformne ograniˇcenosti, koji dokazujemo kasnije. U sluˇcaju
Hilbertovih prostora postoji elementaran dokaz.
1.11.18. Propozicija. Slabo konvergentan niz u Hilbertovom prostoru je
ograniˇcen.
Dokaz: Neka vrijedi w − limx
n
= x
0
, tj. za svaki y ∈ X je lim
n
(x
n
[y) =
(x
0
[y). Tada, za svaki y ∈ X je skup skalara ¦(x
n
[y); n ∈ N¦ ograniˇcen, tj.
uz oznaku S = ¦x
n
∈ X; n ∈ N¦ ⊂ X
∀y ∈ X, ∃α(y) > 0, α(y) = sup¦[(x[y)[; x ∈ S¦. (1.41)
62 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI
ˇ
Zelimo dokazati da je skup S ograniˇcen po normi. Za to je dovoljno pokazati
da (1.41) povlaˇci neˇsto jaˇcu tvrdnju
∃M > 0, ∀y ∈ X, ∀x ∈ S, [(x[y)[ ≤ M|y|. (1.42)
Naime, iz (1.42) za x ∈ S i y = x dobijemo |x| ≤ M.
Pokaˇzimo da u sluˇcaju dimX < ∞ vrijedi (1.41) ⇒ (1.42). Zaista, neka
je ¦e
1
, . . . , e
n
¦ ortonormirana baza za X. Za x ∈ S i y ∈ X po volji imamo
[(x[y)[ ≤ [
n

i=1
(x[e
i
)(e
i
[y)[ ≤
_
n

i=1
[(x[e
i
)[
2
_1
2
_
n

i=1
[(e
i
[y)[
2
_1
2

≤ |y|

nmax¦α(e
1
), α(e
2
), . . . , α(e
n
)¦,
tj. vrijedi (1.42) za M =

nmax¦α(e
i
), i = 1, . . . , n¦.
U sluˇcaju dimX = ∞ dokaz provodimo tako da pretpostavimo da im-
plikacija (1.41) ⇒ (1.42) nije istinita, odnosno da na X vrijedi (1.41) i ne
vrijedi (1.42), tj.
∀M > 0, ∃y ∈ X, ∃x ∈ S, [(x[y)[ > M|y|. (1.43)
Specijalno, za M = 1, ∃y
1
∈ X, ∃x
1
∈ S, [(x
1
[y
1
)[ > |y
1
|, odnosno, uz
oznaku e
1
=
y
1
|y
1
|
, imamo ∃e
1
∈ X, |e
1
| = 1, ∃x
1
∈ S, [(x
1
[e
1
)[ > 1.
Sada pogledajmo potprostor Y
1
= [¦x
1
, e
1
¦], dimY
1
≤ 2, i njegov ortogo-
nalni komplement Z
1
= Y

1
, dimZ
1
= ∞. Uvjet (1.42) vrijedi na Y
1
zbog
dimY
1
< ∞. Kada bi (1.42) vrijedilo na Z
1
, onda bi (1.42) vrijedilo na
ˇcitavom X, a to nije mogu´ce po pretpostavci. Dakle, na Z
1
vrijedi (1.43), pa
kao u prethodnom sluˇcaju, za M = 2(α(e
1
) + 2) zakljuˇcujemo
∃x
2
∈ S, ∃e
2
∈ X, |e
2
| = 1, e
2
⊥x
1
, e
1
, [(x
2
[e
2
)[ > 2(α(e
1
) + 2).
Induktivno zakljuˇcujemo da postoje nizovi (x
n
)
n
u S i (e
n
)
n
u X takvi da
∀n ∈ N vrijedi
|e
n
| = 1, e
n+1
⊥¦x
1
, . . . , x
n
, e
1
, . . . , e
n
¦,
[(x
n+1
[e
n+1
)[ > (n + 1)
_
n

j=1
1
j
α(e
j
) + n + 1
_
.
Definiramo e =


i=1
1
i
e
i
i vrijedi e ∈ X jer zbog ortogonalnosti niza (e
n
)
n
imamo |e|
2
=


i=1
1
i
2
< ∞. Nadalje vrijedi
[(x
n+1
[e)[ = [(x
n+1
[
n+1

i=1
1
i
e
i
)[ = [
n

i=1
(x
n+1
[
1
i
e
i
) + (x
n+1
[
1
n + 1
e
n+1
)[ ≥
1.11. HILBERTOVI PROSTORI 63

n

i=1
1
i
α(e
i
) +
1
n + 1
(n + 1)
_
n

i=1
1
i
α(e
i
) + n + 1
_
= n + 1,
ˇsto je kontradikcija s pretpostavkom da vrijedi (1.41). Dakle, (1.41) ⇒(1.42).
1.11.19. Napomena. Oˇcigledno, ako niz jako konvergira, onda i slabo ko-
nvergira. S druge strane, niz moˇze konvergirati slabo, a da ne konvergira
jako. Primjer je niz ortonormiranih vektora (e
n
)
n
koji slabo konvergira k
nulvektoru jer vrijedi lim
n
(e
n
[x) = 0, ∀x ∈ X, ˇsto slijedi iz Besselove ne-
jednakosti. Zbog |e
n
− e
m
| =

2, ∀n, m ∈ N, taj niz nema niti jedan jako
konvergentan podniz.
64 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI
Poglavlje 2
Operatori na normiranim
prostorima
U toˇcki 1.6 iz prvog dijela obradili smo neka osnovna svojstva ograniˇcenih
linearnih operatora na normiranim prostorima. Sada nastavljamo s detalj-
nijom obradom te tematike. Poˇcinjemo sa pojmovima vezanim za operatore
na unitarnim prostorima.
2.1 Ograniˇceni operatori na unitarnim pros-
torima
2.1.1 Adjungirani operator ograniˇcenog operatora
2.1.1. Propozicija. Neka su X, Y unitarni prostori i A ∈ B(X, Y ). Tada
vrijedi
|A| = sup¦[(Ax[y)[ ; x ∈ X, y ∈ Y, |x| ≤ 1, |y| ≤ 1¦. (2.1)
Dokaz: Oznaˇcimo s M desnu stranu jednakosti (2.1). Za |x| ≤ 1 i |y| ≤ 1
pomo´ci C-S-B nejednakosti imamo
[(Ax[y)[ ≤ |Ax||y| ≤ |A||x||y| ≤ |A|,
ˇsto daje M ≤ |A|.
Ako je x ∈ X takav da vrijedi Ax ,= 0, onda za jediniˇcni vektor y
0
=
Ax
|Ax|
∈ Y vrijedi [(Ax[y
0
)[ = |Ax|. Stoga je za svaki takav x
|Ax| ≤ sup¦[(Ax[y)[ ; y ∈ Y, |y| ≤ 1¦.
Odatle imamo |A| = sup¦|Ax| ; x ∈ X, |x| ≤ 1¦ ≤ M.
65
66 POGLAVLJE 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA
2.1.2. Teorem. Neka su X, Y Hilbertovi prostori i A ∈ B(X, Y ). Tada
postoji jedinstven operator A

∈ B(Y, X) takav da vrijedi
(Ax[y) = (x[A

y) ; x ∈ X, y ∈ Y.
Vrijedi (αA + βB)

= αA

+ βB

, (AB)

= B

A

, A
∗∗
= A i |A

| = |A|.
Dokaz: Za bilo koji ˇcvrsti y ∈ Y preslikavanje x → (Ax[y) je iz X
t
, pa
po Rieszovom teoremu o funkcionalima 1.11.13.. postoji jedinstven vektor
A

(y) ∈ X takav da je (Ax[y) = (x[A

(y)), ∀x ∈ X. Lako se vidi da je
A

∈ L(Y, X), a iz propozicije slijedi |A

| = |A|, tj. A

∈ B(Y, X). Ostale
tvrdnje jednostavne slijede.
Operator A

nazivamo adjungiran operator od operatora A. Za A ∈
B(X) kaˇzemo da je normalan ako je A

A = AA

. Posebno,
A je hermitski ako je A

= A,
A je antihermitski ako je A

= −A,
A je unitaran ako je A

= A
−1
.
Lako se vidi da se svaki A ∈ B(X) moˇze na jedinstven naˇcin prikazati
kao suma hermitskog i antihermitskog operatora, tj. A = A
1
+ A
2
, gdje su
A
1
=
1
2
(A + A

), A
2
=
1
2
(A −A

). Takoder, ako je X kompleksan normiran
prostor, onda je A hermitski operator ako i samo ako je iA antihermitski.
2.1.3. Propozicija. Neka su X, Y Hilbertovi prostori i A ∈ B(X, Y ). Tada
je N(A) = R(A

)

, N(A

) = R(A)

, R(A) = N(A

)

, R(A

) = N(A)

.
Dokaz: Dokazujemo prvu jednakost.
x ∈ N(A) ⇔ Ax = 0 ⇔ (Ax[y) = 0, ∀y ∈ Y ⇔
(x[A

y) = 0, ∀y ∈ Y ⇔ (x[u) = 0, ∀u ∈ R(A

).
Ostale jednakosti slijede iz prve jer za potprostor V ≤ X vrijedi (V

)

= V .
2.1.4. Propozicija. P ∈ B(X) je ortogonalni projektor na neki zatvoreni
potprostor ako i samo ako je P
2
= P = P

. Tada je R(P) = N(I − P) =
¦x ∈ X; Px = x¦.
2.1. OGRANI
ˇ
CENI OPERATORI NA UNITARNIM PROSTORIMA 67
Dokaz: Ako je P ortogonalni projektor na neki zatvoreni potprostor Y ,
onda za x
1
, x
2
∈ X imamo po Rieszovom teoremu o projekciji:
x
1
= y
1
+z
1
, x
2
= y
2
+ z
2
, (y
1
, y
2
∈ Y, z
1
, z
2
⊥Y ) ⇒
(Px
1
[x
2
) = (y
1
[y
2
+z
2
) = (y
1
[y
2
) = (y
1
+z
1
[y
2
) = (x
1
[Px
2
).
Dakle, P

= P. Oˇcito je P
2
= P i R(P) = N(I −P).
Pretpostavimo da je P ∈ B(X) i P

= P = P
2
. Stavimo Y = N(I −P) =
¦x ∈ X; Px = x¦. Imamo
y ∈ R(P) ⇒ ∃x ∈ X, y = Px ⇒ Py = P
2
x = Px = y ⇒ y ∈ Y,
i obratno y ∈ Y ⇒ y = Py ⇒ y ∈ R(P). Dakle, R(P) = Y . Y je zatvoren
potprostor zbog Y = N(I −P).
Prema propoziciji 2.1.3. je N(P) = R(P)

. Dakle, za x ∈ X je x = y +z,
y ∈ R(P) = Y , z ∈ N(P) = Y

, pa je Py = y, Pz = 0, odakle slijedi
Px = y. Dakle, P je ortogonalan projektor na Y .
2.1.5. Napomena. P je ortogonalan projektor na Y ako i samo ako I −P
ortogonalni projektor na Y

.
2.1.6. Propozicija. Neka su P
1
, P
2
ortogonalni projektori na Y
1
, Y
2
.
(a) P = P
1
P
2
je ortogonalni projektor ako i samo ako je P
1
P
2
= P
2
P
1
.
Tada je P ortogonalni projektor na Y
1
∩ Y
2
.
(b) P = P
1
+ P
2
je ortogonalni projektor ako i samo ako je P
1
P
2
= 0, a
to je ako i samo ako je Y
1
⊥Y
2
. Tada je P ortogonalni projektor na
Y
1
⊕Y
2
.
Dokaz: (a) Ako je P ortogonalni projektor onda vrijedi P
1
P
2
= (P
1
P
2
)

=
P

2
P

1
= P
2
P
1
.
Obratno, ako je P
1
P
2
= P
2
P
1
onda je P

= (P
1
P
2
)

= P

2
P

1
= P
2
P
1
=
P
1
P
2
= P i P
2
= (P
1
P
2
)
2
= P
1
P
2
P
1
P
2
= P
2
1
P
2
2
= P
1
P
2
= P.
Nadalje, y ∈ Y
1
∩ Y
2
⇒ P
1
y = y = P
2
y ⇒ Py = y ⇒ y ∈ R(P) i
y ∈ R(P) ⇒ y = Py = P
1
(P
2
y), y = Py = P
2
(P
1
y) ⇒ y ∈ R(P
1
) ∩ R(P
2
) =
Y
1
∩ Y
2
, tj. R(P) = Y
1
∩ Y
2
.
(b) Ako je Y
1
⊥Y
2
onda je R(P
2
) = Y
2
⊆ Y

1
= R(P
1
)

= N(P
1
), pa je
P
1
P
2
= 0.
Obratno, P
1
P
2
= 0 daje P
2
P
1
= (P
1
P
2
)

= 0. Odatle je P

= P i
P
2
= P
2
1
+P
1
P
2
+ P
2
P
1
+ P
2
2
= P
1
+ P
2
= P, te je P ortogonalni projektor.
68 POGLAVLJE 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA
Neka je P ortogonalni projektor, tj. P

= P = P
2
. Imamo P
1
+ P
2
=
P
2
1
+P
1
P
2
+P
2
P
1
+P
2
2
= P
1
+P
2
+P
1
P
2
+P
2
P
1
, a odatle P
1
P
2
+P
2
P
1
= 0.
Mnoˇze´ci posljednju jednakost s P
1
slijeva i zdesna, dobijemo P
1
P
2
+P
1
P
2
P
1
=
0 i P
1
P
2
P
1
+ P
2
P
1
= 0, ˇsto daje P
1
P
2
= P
2
P
1
, a onda je 2P
1
P
2
= 0, tj.
P
1
P
2
= 0.
Obratno ,neka je P
1
P
2
= 0, pa imamo Y
2
= R(P
2
) ⊆ N(P
1
) = R(P
1
)

=
Y

1
, tj. Y
1
⊥Y
2
.
Konaˇcno, y ∈ Y
1
+ Y
2
daje y = y
1
+ y
2
, y
1
∈ Y
1
, y
2
∈ Y
2
, pa je
Py = P
1
y
1
+ P
1
y
2
+ P
2
y
1
+ P
2
y
2
= y
1
+ y
2
= y, odnosno Y
1
+ Y
2
⊆ R(P).
Takoder, y ∈ R(P) povlaˇci y = Py = P
1
y +P
2
y ∈ R(P
1
) +R(P
2
) = Y
1
+Y
2
.
Dakle R(P) = Y
1
⊕Y
2
.
2.1.2 Pozitivni operatori
2.1.7. Definicija. A ∈ B(X) je pozitivan operator ako je A = A

i
(Ax[x) ≥ 0, ∀x ∈ X. Tada piˇsemo (A ≥ 0).
Za pozitivni operator Avrijedi nejednakost Cauchy-Schwarz-Buniakowsky
[(Ax[y)[
2
≤ (Ax[x)(Ay[y), ∀x, y ∈ X. (2.2)
Za svaki A ∈ B(X, Y ) vrijedi A

A ≥ 0 i AA

≥ 0. Posebno, za hermitski
A ∈ B(X) je A
2
≥ 0.
Na skupu hermitskih operatora imamo parcijalni uredaj (A ≤ B) ⇔
B −A ≥ 0.
2.1.8. Propozicija. Neka je (A
n
)
n
monoton niz hermitskih operatora u
B(X) takav da vrijedi
M = sup¦|A
n
|; n ∈ N¦ < ∞. (2.3)
Tada postoji jedinstven A ∈ B(X) takav da je Ax = lim
n
A
n
x, ∀x ∈ X.
Operator A je hermitski i A
n
≤ A, ∀n ∈ N, ako je niz rastu´ci i A
n
≥ A,
∀n ∈ N, za padaju´ci niz.
Dokaz: Pretpostavimo da je niz (A
n
)
n
rastu´ci, tj. (n ≤ m) ⇒ (A
n
x[x) ≤
(A
m
x[x), ∀x ∈ X. Dakle, za svako x ∈ X niz realnih brojeva ((A
n
x[x)
n
) je
rastu´ci. Zbog (2.3) je taj niz ograniˇcen s M|x|
2
, pa je konvergentan u R.
Za m ≥ n je A
m
−A
n
≥ 0 pa (2.2) povlaˇci
[((A
m
−A
n
)x[y)[
2
≤ ((A
m
−A
n
)x[x)((A
m
−A
n
)y[y) ≤ 2M|y|
2
((A
m
−A
n
)x[x).
2.1. OGRANI
ˇ
CENI OPERATORI NA UNITARNIM PROSTORIMA 69
Stavimo y = (A
m
−A)x u prethodnoj nejednakosti i dobijemo
|A
m
x −A
n
x|
4
≤ 2M|A
m
x −A
n
x|
2
((A
m
−A
n
)x[x)
i odatle
|A
m
x −A
n
x|
2
≤ 2M[(A
m
x[x) −(A
n
x[x)]. (2.4)
Iz (2.4) slijedi da je (A
n
x)
n
Cauchyjev niz u X. Definiramo
Ax = lim
n
A
n
x, ∀x ∈ X. (2.5)
Oˇcito je A ∈ L(X) i |A
n
x| ≤ M|x|, ∀x ∈ X, ˇsto povlaˇci |A| ≤ M, tj. A ∈
B(X). Takoder, (A
n
x[y) = (x[A
n
y), ∀x, y ∈ X, povlaˇci A = A

. Konaˇcno,
za n ≤ m je (A
n
x[x) ≤ (A
m
x[x) pa za m → ∞ imamo (A
n
x[x) ≤ (Ax[x),
dakle, A
n
≤ A, ∀n ∈ N. Sliˇcno se dokazuje za padaju´ci niz (A
n
)
n
.
2.1.9. Teorem. Za svaki A ∈ B(X), A ≥ 0, postoji jedinstven B ∈ B(X),
B ≥ 0, takav da je B
2
= A.
Za svaki C ∈ B(X), za koji je CA = AC vrijedi CB = BC. Postoji niz
polinoma (r
n
)
n
takav da je Bx = lim
n
r
n
(A)x, ∀x ∈ X.
Dokaz: Moˇzemo uzeti da je |A| ≤ 1 (inaˇce promatramo
A
|A|
), te imamo
0 ≤ A ≤ I. Stavimo D = I − A pa je D ≥ 0. Definiramo niz hermitskih
operatore slijede´com rekurzijom:
A
1
= 0, A
n+1
=
1
2
(D +A
2
n
), ∀n ∈ N. (2.6)
Oˇcito je A
n
= p
n
(D), gdje su polinomi s nenegativnim koeficijentima p
n+1
(λ) =
1
2
(λ+p
n
(λ)
2
), ∀n ∈ N. Stavimo q
n
= p
n+1
−p
n
i imamo A
n+1
−A
n
= q
n
(D).
Vrijedi q
1
(D) = A
2
−A
1
=
1
2
D, a za n ≥ 2 je
q
n
(λ) = p
n+1
(λ) −p
n
(λ) =
1
2
(λ + p
n
(λ)
2
) −
1
2
(λ + p
n−1
(λ)
2
) =
=
1
2
(p
n
(λ)
2
−p
n−1
(λ)
2
) =
1
2
(p
n
(λ) + p
n−1
(λ))(p
n
(λ) −p
n−1
(λ)) =
=
1
2
(p
n
(λ) + p
n−1
(λ))q
n−1
(λ).
Odavde indukcijom slijedi da su koeficijenti od q
n
, n ∈ N, nenegativni.
Iz prethodnog zakljuˇcujemo:
A
n
≥ 0, ∀n ∈ N,
A
n+1
≥ A
n
, ∀n ∈ N.
70 POGLAVLJE 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA
Iz 0 ≤ A ≤ I slijedi 0 ≤ D ≤ I, pa je |D| ≤ 1. Indukcijom po n dobijemo
|A
n
| ≤ 1, ∀n ∈ N. Naime,
|A
n+1
| =
1
2
|D + A
2
n
| ≤
1
2
|D| +
1
2
|A
n
|
2
≤ 1.
Prema propoziciji 2.1.8. postoji hermitski operator E ∈ B(X) takav da je
|E| ≤ 1 i Ex = lim
n
A
n
x, ∀x ∈ X. Nadalje, CA = AC ⇒ CD = DC ⇒
CA
n
= A
n
C ⇒ ∀x ∈ X, CEx = lim
n
CA
n
x = lim
n
A
n
Cx = ECx. Posebno,
vrijedi AE = EA i A
n
E = EA
n
, ∀n ∈ N.
Nadalje, |E
2
x−A
2
n
x| = |(E+A
n
)(E−A
n
)x| ≤ |E+A
n
||Ex−A
n
x| ≤
2|Ex −A
n
x|
n→∞
−→ 0 povlaˇci E
2
x = lim
n
A
2
n
x, ∀x ∈ X.
Iz (2.6) imamo Ex = lim
n
A
n+1
x =
1
2
(Dx + lim
n
A
2
n
x) =
1
2
(Dx + E
2
x),
∀x ∈ X. Odatle je E
2
−2E = −D ⇒ E
2
−2E = A−I ⇒ A = E
2
−2E+I =
(I − E)
2
. Dakle, za B = I − E ≥ 0 vrijedi B
2
= A. Nadalje, CA = AC ⇒
CE = EC ⇒ CB = BC i postoji niz polinoma r
n
(λ) = 1 −p
n
(1 −λ) takav
da je Bx = lim
n
r
n
(A)x, ∀x ∈ X.
Za dokaz jedinstvenosti uzmimo da je F ≥ 0 i F
2
= A. Sada FA = AF
povlaˇci FB = BF. Neka je x ∈ X po volji i neka je y = Fx −Bx. Tada je
(Fy[y)+(By[y) = ((F +B)y[y) = ((F +B)(F −B)x[y) = ((F
2
−B
2
)x[y) = 0,
ˇsto povlaˇci (Fy[y) = (By[y) = 0. Neka je G ≥ 0 takav da vrijedi G
2
= F,
pa imamo 0 = (G
2
y[y) = |Gy|
2
, ˇsto daje Gy = 0, odnosno Fy = 0. Ana-
logno slijedi By = 0. Sada je (y[y) = (y[Fx − Bx) = (y[Fx) − (y[Bx) =
(Fy[x) −(By[x) = 0, pa je Fx = Bx, ∀x ∈ X, tj. F = B.
2.1.10. Korolar. Ako su A ≥ 0 i B ≥ 0 i A
2
= B
2
, onda je A = B.
2.1.11. Korolar. Ako su A ≥ 0 i B ≥ 0 i AB = BA, onda je AB ≥ 0.
Dokaz: Operator AB je hermitski zbog (AB)

= B

A

= BA = AB. Neka
je C ≥ 0, C
2
= B, pa je CA = AC, a odatle imamo AB = AC
2
= CAC,
Odatle je (ABx[x) = (CACx[x) = (ACx[Cx) ≥ 0.
2.1.12. Korolar. Neka su A, B, C hermitski operatori koji medusobno ko-
mutiraju. Ako je C ≥ 0 i A ≤ B, onda je AC ≤ BC
Dokaz: Zbog B −A ≥ 0 i korolara 2.1.11. imamo C(B −A) ≥ 0.
2.1.13. Lema. Neka su A, B ∈ B(X) hermitski operatori, A
2
= B
2
, AB =
BA i P ortogonalni projektor na R(P) = N(A −B). Tada vrijedi
2.1. OGRANI
ˇ
CENI OPERATORI NA UNITARNIM PROSTORIMA 71
(a) C ∈ B(X), C(A −B) = (A −B)C povlaˇci CP = PC,
(b) N(A) = N(B) ⊆ R(P),
(c) A = (2P −I)B i B = (2P −I)A.
Dokaz: Neka je Y = R(P) = N(P)

= N(A −B).
(a) Za y ∈ Y imamo (A − B)Cy = C(A − B)y = 0, tj. Cy ∈ Y . Dakle,
∀x ∈ X je CPx ∈ Y , pa je PCPx = CPx, tj. CPC = CP.
I C

komutira s A−B, jer je A−B hermitski. Dakle, PC

P = C

P, ˇsto
daje PCP = PC, odnosno PC = PCP = CP.
(b) Zbog |Ax|
2
= (Ax[Ax) = (A
2
x[x) = (B
2
x[x) = |Bx|
2
je N(A) =
N(B), pa je to oˇcito sadrˇzano u N(A −B) = R(P).
(c) Zbog (A−B)(A+B) = A
2
−B
2
= 0 je R(A+B) ⊆ N(A−B) = R(P),
a odatle imamo P(A+B)x = (A+B)x, ∀x ∈ X, odnosno, PA+PB = A+B.
S druge strane, ∀y ∈ Y je (A−B)y = 0, odnosno, ∀x ∈ X, je (A−B)Px =
0, a tada je ∀x ∈ X, je P(A −B)x = 0, tj. PA −PB = 0. Dakle, imamo
PA + PB = A + B,
PA −PB = 0.
Odatle je 2PA = 2PB = A+B, ˇsto daje (2P −I)A = B i (2P −I)B = A.
2.1.14. Teorem. Neka je A ∈ B(X) hermitski operator i B =

A
2
. Tada
su A
+
=
1
2
(B + A) i A

=
1
2
(B − A) pozitivni operatori i A = A
+
− A

.
Nadalje, N(A) = N(A
+
) ∩ N(A

). Za C ∈ B(X) vrijedi CA = AC ako i
samo ako je CA
+
= A
+
C i CA

= A

C.
Dokaz: Oˇcito je A = A
+
−A

.
Nadalje, CA
+
= A
+
C i CA

= A

C povlaˇci CA = AC. Obratno, ako je
CA = AC onda vrijedi CA
2
= A
2
C, pa po teoremu 2.1.9. slijedi CB = BC.
Odatle zakljuˇcujemo da vrijedi CA
+
= A
+
C i CA

= A

C.
Neka je P projektor na N(A

) = N(B − A). Prema lemi 2.1.13. (c) je
(2P − I)B = A, ˇsto daje PB =
1
2
(A + B) = A
+
i (I − P)B = B − PB =
B −A
+
= A

= B −A. Odatle imamo P(B −A) = (B −A)P(= 0). Prema
lemi 2.1.13. (a) P komutira i sa A i sa B. Dakle, P, I −P i B su pozitivni
i medusobno komutiraju, pa je prema korolaru 2.1.11. A
+
= PB ≥ 0 i
A

= (I −P)B ≥ 0.
Konaˇcno, oˇcito je N(A
+
) ∩ N(A

) ⊆ N(A). Prema lemi 2.1.13. (b) je
N(A) = N(B), pa je N(A) ⊆ N(A
+
) ∩ N(A

).
72 POGLAVLJE 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA
2.1.3 Polarni rastav operatora
2.1.15. Definicija. Neka su X, Y Hilbertovi prostori. Operator V ∈ B(X, Y )
je parcijalna izometrija ako je V [
N(V )

izometrija.
2.1.16. Propozicija. Ako je V ∈ B(X, Y ) parcijalna izometrija, onda je i
V

∈ B(Y, X) parcijalna izometrija.
Dokaz: Ako je V ∈ B(X, Y ) parcijalna izometrija onda postoji potprostor
Z ≤ X, X = Z ⊕ Z

, takav da je V [
Z
izometrija i V [
Z

= 0. Tada je
W = R(V ) = V X = V Z zatvoren potprostor od Y i V [
Z
je izometriˇcki
izomorfizam sa Z na W. Definiramo U ∈ B(Y, X) sa U[
W
= (V [
Z
)
−1
i
U[
W

= 0, te je U parcijalna izometrija.
Nadalje, za x ∈ X i y ∈ Y , x = x
1
+ x
2
, y = y
1
+ y
2
, x
1
∈ Z, x
2
∈ Z

,
y
1
∈ W, y
2
∈ W

imamo:
(V x[y) = (V (x
1
+ x
2
)[y
1
+ y
2
) = (V x
1
[y
1
+ y
2
) = (V x
1
[y
1
) = (UV x
1
[Uy
1
) =
= (x
1
[Uy
1
) = (x
1
+ x
2
[Uy
1
) = (x
1
+ x
2
[U(y
1
+ y
2
)) = (x[Uy).
Dakle, U = V

.
2.1.17. Teorem. V ∈ B(X, Y ) je parcijalna izometrija ako i samo ako je
P = V

V (ortogonalni) projektor. Tada je N(V ) = N(P) i R(V ) = R(P).
Dokaz: Pretpostavimo da je V parcijalna izometrija i neka su potprostori
Z, W i operator U kao u dokazu propozicije 2.1.16. Tada za x ∈ X, x =
x
1
+ x
2
, x
1
∈ Z, x
2
∈ Z

, imamo V

V x = V

V x
1
= UV x
1
= x
1
. Dakle,
P = V

V je projektor na R(P) = Z = R(V

) duˇz N(P) = Z

= N(V ).
Obratno, neka je P = V

V projektor. Stavimo Z = R(P) i onda je
N(P) = Z

. Imamo
x ∈ N(P) ⇒ Px = 0 ⇒ V

V x = 0 ⇒ 0 = (V

V x[x) = |V x|
2
⇒ V x = 0.
Oˇcito, V x = 0 ⇒ Px = V

V x = 0. Dakle, N(P) = N(V ), tj. N(V ) = Z

.
Nadalje, zbog x ∈ Z ⇒ Px = x ⇒ V

V x = x imamo da ∀x, y ∈ Z vrijedi
(V x[V y) = (V

V x[y) = (x[y), tj. V [
Z
je izometrija.
2.1.18. Primjer. Neka je X separabilan Hilbertov prostor i (e
n
)
n
ortonor-
mirana baza u X. Definiramo S ∈ B(X) sa
Sx =

n=1
(x[e
n
)e
n+1
, ∀x ∈ X. (2.7)
2.1. OGRANI
ˇ
CENI OPERATORI NA UNITARNIM PROSTORIMA 73
Vrijedi |Sx|
2
=


n=1
[(x[e
n
)[
2
= |x|
2
, ∀x ∈ X, pa je S izometrija. Opera-
tor S zovemo jednostrani pomak ili unilateralni ˇsift. Vrijedi Se
n
= e
n+1
,
∀n ∈ N, pa S nije surjekcija, tj. e
1
⊥R(S). Specijalno, S nije unitaran ope-
rator.
Njegov adjungirani operator S

je definiran s
S

x =

n=1
(S

x[e
n
)e
n
=

n=1
(x[Se
n
)e
n
=

n=1
(x[e
n+1
)e
n
, ∀x ∈ X. (2.8)
Vrijedi S

e
1
= 0 i S

e
n
= e
n−1
(n ≥ 2). Oˇcito, S

nije izometrija, ali je
parcijalna izometrija. Naime, S

S = I i SS

= P, gdje je P ortogonalni
projektor na R(S) = [¦e
1
¦]

.
2.1.19. Teorem. Za operator A ∈ B(X, Y ) postoje pozitivni operatori H ∈
B(X), K ∈ B(Y ) i parcijalne izometrije V, W ∈ B(X, Y ) takve da je A =
V H = KW polarni rastav operatora.
Ako je X = Y i A normalan operator, moˇzemo izabrati V unitaran i
takav da CA = AC i CA

= A

C povlaˇci CV = V C.
Dokaz: Stavimo H =

A

A. Prema propoziciji 2.1.3. N(H) = R(H)

i
N(H)

= R(H). Za svaki x ∈ X vrijedi Hx = 0 ⇔ H
2
x = 0 ⇔ A

Ax =
0 ⇔ Ax = 0, tj. N(H) = N(A). Dakle, za x, x
t
∈ X vrijedi Hx = Hx
t

Ax = Ax
t
, pa je dobro definiran linearan operator V
1
: R(H) → R(A) takav
da je V
1
Hx = Ax, ∀x ∈ X. Oˇcito je R(V
1
) = R(A). Za y, y
t
∈ R(H)
postoje x, x
t
∈ X takvi da je y = Hx, y
t
= Hx
t
te vrijedi (V
1
y[V
1
y
t
) =
(Ax[Ax
t
) = (A

Ax[x
t
) = (H
2
x[x
t
) = (Hx[Hx
t
) = (y[y
t
), tj. V
1
je izometrija
sa R(H) na R(A). Proˇsirimo V
1
do izometrije V
2
: R(H) → R(A), tj. V
1
=
V
2
[
R(H)
. Stavimo V = V
2
P, gdje je P ortogonalni projektor na R(H) duˇz
N(H). Vrijedi V [
N(P)
= 0, tj. V [
N(H)
= 0, i V [
N(P)

= V [
R(H)
= V
2
je izometrija. Dakle, V je parcijalna izometrija, R(V ) = R(V
2
) = R(A) i
V

V = PV

2
V
2
P = P.
Za h ∈ N(H) i x ∈ X imamo (V

Ax[h) = (Ax[V h) = 0, tj. V

Ax ∈
N(H)

= R(H), pa vrijedi R(V

A) ⊆ R(H).
Za svaki x ∈ X imamo V Hx = V
2
PHx = V
2
Hx = V
1
Hx = Ax, dakle,
V H = A. Odatle je V

A = V

V H = PH = H, pa je R(V

A) = R(H).
Ako je A ∈ B(X) normalan operator, za svaki x ∈ X imamo |Ax| =
|A

x| ˇsto povlaˇci N(A) = N(A

) = N(H) i R(A) = N(A

)

= N(A)

=
R(A

) = R(H). Dakle, V
2
je izometrija sa R(H) na R(H), tj. unitaran
operator na R(H). Definiramo U ∈ B(X) unitaran operator takav da je
U[
R(H)
= V
2
i U[
N(H)
= I[
N(H)
. Oˇcito je A = UH.
74 POGLAVLJE 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA
Za C ∈ B(X) takav da je CA = AC i CA

= A

C vrijedi CA

A = A

AA,
odnosno CH
2
= H
2
C, a odatle imamo CH = HC. Nadalje, za bilo koji y =
Hx ∈ R(H) vrijedi CUy = CUHx = CAx = ACx = UHCx = UCHx =
UCy. Takoder, za bilo koji y ∈ N(H) je Uy = y. Iz HCy = CHy = 0 slijedi
Cy ∈ N(H), a odatle imamo UCy = Cy. Dakle, CUy = Cy = UCy, tj.
CU = UC.
2.2 Banachove algebre, spektar
2.2.1. Definicija. Algebra / je vektorski prostor nad poljem K u kojem
je definirana operacija . : // → / sa svojstvima:
(1) a(bc) = (ab)c, ∀a, b, c ∈ /, (asocijativnost),
(2) (λa)b = a(λb) = λ(ab), ∀a, b ∈ / i ∀λ ∈ K, (kvaziasocijativnost).
(3) a(b + c) = ab +ac i (a + b)c = ac +bc, ∀a, b, c ∈ /, (distributivnost).
Ako / sadrˇzi element e sa svojstvom ae = ea = a, ∀a ∈ /, oda kaˇzemo da
je / algebra s jedinicom.
2.2.2. Definicija. Podskup B ⊆ / je podalgebra algebre / ako je i sam
algebra s obzirom na operacije u /.
Podalgebra 1 ⊆ / je lijevi ideal u algebri / ako je /1 ⊆ 1 ili desni
ideal u algebri / ako je 1/ ⊆ 1. Kaˇzemo da je 1 ideal u / ako je i desni i
lijevi ideal.
2.2.3. Definicija. Homomorfizam algebri /
1
i /
2
je linearno preslika-
vanje ϕ : /
1
→ /
2
za koje vrijedi ϕ(ab) = ϕ(a)ϕ(b), ∀a, b ∈ /
1
. Ako je ϕ
bijekcija onda ga nazivamo izomorfizam algebri.
2.2.4. Primjeri.
1) Za skup T ⊆ K je skup funkcija K
T
= ¦f; f : T →K¦, sa standardnim
operacijama zbrajanja, mnoˇzenja sa skalarom i mnoˇzenja po toˇckama,
je algebra s jedinicom nad poljem K.
2) Skup /[T] restrikcija na T polinoma s koeficijentima iz K je podalgebra
algebre K
T
.
3) Za bilo koju algebru s jedinicom / i neki a ∈ / je preslikavanje Φ
a
:
/[T] → / definirano sa Φ
a
(p) = p(a), ∀p ∈ /[T], homomorfizam
algebri.
2.2. BANACHOVE ALGEBRE, SPEKTAR 75
4) Ako je X vektorski prostor, onda je L(X) algebra s jedinicom. Ako je X
normiran prostor, onda je B(X) podalgebra s jedinicom od L(X). Ako
su A, B ∈ B(X), onda za svaki x ∈ X vrijedi |ABx| ≤ |A||Bx| ≤
|A||B||x|, tj. |AB| ≤ |A||B|. Takoder je |I| = 1.
2.2.5. Definicija. / je normirana algebra ako vrijedi:
(1) / je algebra s jedinicom nad K (K = R ili K = C).
(2) / je normiran prostor.
(3) |ab| ≤ |a||b|, ∀a, b ∈ /.
(4) |e| = 1.
Ako je / Banachov prostor onda se / naziva Banachova algebra.
Svaka normirana algebra se moˇze upotpuniti, kao normirani prostor, do
Banachove algebre.
2.2.6. Propozicija. Neka je / normirana algebra. Mnoˇzenje (x, y) → xy
je neprekidna funkcija sa / / u /.
ˇ
Stoviˇse, mnoˇzenje je uniformno ne-
prekidno na ograniˇcenim podskupovima u //.
Dokaz: Neka su a, b ∈ / takvi da je max¦|a|, |b|¦ ≤ M. Za bilo koji ε > 0
uzmimo δ = min¦1,
ε
1+2M
¦, te za koji x, y ∈ /, |x − a| < δ i |y − b| < δ
imamo
|xy −ab| ≤ |x −a||y −b| +|a||y −b| +|x −a||b| <
< δ
2
+ (|a| +|b|)δ ≤ (1 + 2M)δ ≤ ε.
Dakle, mnoˇzenje je uniformno neprekidno na ograniˇcenom skupu.
2.2.7. Propozicija. Neka je / normirana algebra i λ : / → L(/) preslika-
vanje definirano sa λ(a)x = ax, ∀a, x ∈ /. Tada je λ izometriˇcki izomorfi-
zam algebri / i λ(/) ⊆ B(/).
Dokaz: Jasno, λ(ab) = λ(a)λ(b) i λ(e) = I
,
.
Za svaki a, x ∈ / imamo |λ(a)x| = |ax| ≤ |a||x| pa ∀a ∈ / vri-
jedi λ(a) ∈ B(/) i |λ(a)| ≤ |a|. Nadalje |λ(a)e| = |ae| = |a| ˇsto daje
|λ(a)| = |a|, ∀a ∈ /.
Neka je / algebra s jedinicom. S G(/) oznaˇcavamo grupu regularnih
(invertibilnih) elemenata u /.
76 POGLAVLJE 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA
2.2.8. Propozicija. Neka je / normirana algebra. Tada je preslikavanje
x → x
−1
neprekidno sa G(/) u G(/).
Dokaz: Neka je a ∈ G(/) bilo koji element. Uzmimo x ∈ G(/) ta-
kav da je |x − a| <
1
2|a
−1
|
. Tada je |x
−1
| − |a
−1
| ≤ |x
−1
− a
−1
| =
|x
−1
(x − a)a
−1
| ≤ |x
−1
||x − a||a
−1
| <
1
2
|x
−1
|. Dakle, |x
−1
| < 2|a
−1
|.
Odatle slijedi |x
−1
−a
−1
| ≤ |x
−1
||x −a||a
−1
| < 2|a
−1
|
2
|x −a|.
2.2.9. Teorem. Neka je / Banachova algebra i a ∈ / takav da je |a| < 1.
Tada je e −a ∈ G(/) i
(e −a)
−1
=

n=0
a
n
. (2.9)
Dokaz: Zbog |a
n
| ≤ |a|
n
i |a| < 1 red


n=0
|a
n
| konvergira, a onda,
zbog potpunosti, konvergira i red


n=1
a
n
. Oznaˇcimo njegovu sumu sa s i
njegovu parcijalnu sumu sa s
n
=

n−1
k=0
a
k
. Vrijedi s
n
(e − a) = (e − a)s
n
=
e − a
n
. Oˇcito, a
n
→ 0, pa onda s
n
→ s. Neprekidnost mnoˇzenja povlaˇci
(e −a)s = s(e −a) = e.
2.2.10. Teorem. Neka je / Banachova algebra. Tada je G(/) otvoren skup
u /.
Dokaz: Neka je a ∈ G(/) i neka je x ∈ K(a, |a
−1
|
−1
), tj. |x − a| <
|a
−1
|
−1
. Sada je |e − a
−1
x| = |a
−1
(a − x)| ≤ |a
−1
||a − x| < 1, pa je po
teoremu 2.2.9. e −(e −a
−1
x) = a
−1
x ∈ G(/). Odatle je x ∈ G(/).
2.2.11. Napomena. U dokazu teorema 2.2.9. nije bila nuˇzna pretpostavka
|a| < 1. Dovoljno je da radijus konvergencije reda


n=0
|a
n

n
bude ve´ci
od 1. To znaˇci da je dovoljan uvjet limsup
n
|a
n
|
1
n
< 1.
2.2.12. Definicija. Neka je / normirana algebra i x ∈ /. Broj
ν(x) = inf¦|x
n
|
1
n
; n ∈ N¦ (2.10)
nazivamo spektralni radijus elementa x.
2.2.13. Teorem. Neka je / normirana algebra
(a) Niz (|x
n
|
1
n
)
n
je konvergentan i ν(x) = lim
n
|x
n
|
1
n
.
(b) 0 ≤ ν(x) ≤ |x|, ∀x ∈ /.
2.2. BANACHOVE ALGEBRE, SPEKTAR 77
(c) ν(αx) = [α[ν(x), ∀x ∈ / i ∀α ∈ K.
(d) ν(xy) = ν(yx), ∀x, y ∈ /.
(e) ν(x
k
) = ν(x)
k
, ∀x ∈ / i ∀k ∈ N.
(f ) Ekvivalentne norme daju isti spektralni radijus.
Dokaz: (a) Neka je x ∈ / i ε > 0 po volji. Po definiciji ν(x) u (2.10) postoji
m ∈ N takav da je |x
m
|
1
m
≤ ν(x) + ε.
Za bilo koji n ∈ N jedinstveni su brojevi p
n
∈ N i q
n
∈ ¦0, 1, . . . , m−1¦
takvi da je n = p
n
m+q
n
. Vrijedi 1 = p
n
m
n
+
q
n
n
, ˇsto daje lim
n
p
n
m
n
= 1. Sada
imamo
|x
n
| = |x
mp
n
+q
n
| = |(x
m
)
p
n
x
q
n
| ≤ |x
m
|
p
n
|x|
q
n
| ≤ (ν(x) + ε)
p
n
m
|x|
q
n
,
odakle dobijemo |x
n
|
1
n
≤ (ν(x)+ε)
p
n
m
n
|x|
q
n
n
. Prethodna nejednakost povlaˇci
limsup
n
|x
n
|
1
n
≤ lim
n
(ν(x) + ε)
p
n
m
n
|x|
q
n
n
= ν(x) + ε.
Kako je ε > 0 bio po volji, slijedi
limsup
n
|x
n
|
1
n
≤ ν(x) = inf¦|x
n
|
1
n
; n ∈ N¦ ≤ liminf
n
|x
n
|
1
n
.
Tvrdnje (b) i (c) su oˇcigledne.
(d) Vrijedi (xy)
n+1
= x(yx)
n
y, ˇsto daje |(xy)
n+1
| ≤ |x||(yx)
n
||y|,
odnosno, |(xy)
n+1
|
1
n+1
≤ (|x||y|)
1
n+1
_
|(yx)
n
|
1
n
_ n
n+1
. Odatle za n → ∞
imamo ν(xy) ≤ ν(yx). Zamjenom x i y u prethodnoj nejednakosti dobijemo
suprotnu nejednakost.
(e) Imamo ν(x
k
) = lim
n
|x
nk
|
1
n
= lim
n
_
|x
nk
|
1
nk
_
k
= ν(x)
k
.
(f) Neka su m, M > 0 takvi da vrijedi m|x| ≤ [x[ ≤ M|x|. Tada za
svaki n ∈ N imamo m|x
n
| ≤ [x
n
[ ≤ M|x
n
|, odnosno, m
1
n
|x
n
|
1
n
≤ [x
n
[
1
n

M
1
n
|x
n
|
1
n
. Odatle za n → ∞ dobijemo ν
||
(x) ≤ ν
[[
(x) ≤ ν
||
(x).
Slijedi bolja varijanta teorema 2.2.9.
2.2.14. Teorem. Neka je / Banachova algebra i a ∈ / takav da je ν(a) < 1.
Tada je e −a ∈ G(/) i
(e −a)
−1
=

n=0
a
n
. (2.11)
U daljnje je / Banachova algebra nad poljem C.
78 POGLAVLJE 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA
2.2.15. Definicija. Za a ∈ / skup σ(a) = ¦λ ∈ C; λe−a ,∈ G(A)¦ nazivamo
spektar od a. Skup ρ(a) = C¸σ(a) nazivamo rezolventni skup od a.
2.2.16. Teorem. Za svaki a ∈ / je σ(a) neprazan i kompaktan skup i
ν(a) = max¦[λ[; λ ∈ σ(a)¦. (2.12)
Dokaz: Neka je λ ∈ C i [λ[ > ν(a). Tada ν(
a
λ
) < 1 pa po teoremu 2.2.14.
slijedi e −
a
λ
∈ G(/), odnosno, λe −a ∈ G(/). Tada je λ ∈ ρ(a).
Dakle, σ(a) ⊆ K(0, ν(a)). Posebno, skup σ(a) je ograniˇcen. Dokaˇzimo
da je σ(a) zatvoren, tj. da je ρ(a) otvoren. Uzmimo bilo koji µ ∈ ρ(a) i neka
je ε > 0 takav da vrijedi implikacija (|x − (µe − a))| < ε) ⇒ (x ∈ G(/)).
Takav ε postoji jer je po teoremu 2.2.10. G(/) otvoren skup u /.
Za λ ∈ C, takav da je [λ − µ[ < ε, slijedi |(λe − a) − (µe − a)| =
|(λ − µ)e| < ε, ˇsto povlaˇci λe − a ∈ G(/), odnosno, λ ∈ ρ(a). Dakle,
K(µ, ε) ⊆ ρ(a).
Prema tome, σ(a) je zatvoren i ograniˇcen, dakle kompaktan.
Teorem ´ce biti dokazan ako pokaˇzemo da je S ∩ σ(a) ,= ∅, gdje je S =
¦λ ∈ C; [λ[ = ν(a)¦.
U sluˇcaju kada je ν(a) = 0 imamo σ(a) ⊆ ¦0¦. Treba dokazati da je
0 ∈ σ(a), tj. da a ,∈ G(/).
Pretpostavimo suprotno, tj. a ∈ G(/). Tada je a
n
(a
−1
)
n
= e, pa je
1 ≤ |a
n
||(a
−1
)
n
|, odnosno, 1 ≤ |a
n
|
1
n
|(a
−1
)
n
|
1
n
. Odatle je 1 ≤ ν(a)ν(a
−1
),
ˇsto povlaˇci ν(a) > 0, a to je kontradikcija s pretpostavkom da je ν(a) = 0.
Pretpostavimo sada da je ν = ν(a) > 0 i da vrijedi S ∩ σ(a) = ∅. Tada
ρ(a) sadrˇzi zatvoren kruˇzni vijenac K = ¦λ ∈ C; ν ≤ [λ[ ≤ ν+1¦. Definiramo
funkciju f : K → / sa f(λ) = (e −
1
λ
a)
−1
, ∀λ ∈ K. Tada je f neprekidna,
dakle i uniformno neprekidna, jer je K kompaktan skup, tj.
(∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀λ, λ
t
∈ K)(([λ−λ
t
[ < δ) ⇒ (|f(λ)−f(λ
t
)| < ε)). (2.13)
Za n ∈ N uzmimo sve n−te korijene iz jedinice ω
1
= e
2πi
n
, ω
2
= ω
2
1
, . . . , ω
n
=
ω
n
1
= 1. Imamo
1 −λ
n
= 1 −ω
−n
j
λ
n
= (1 −ω
−1
j
λ)[1 + ω
−1
j
λ + + ω
1−n
j
λ
n−1
].
U toj jednakosti zamijenimo λ sa λ
−1
a i dobijemo
e −λ
−n
a
n
= (e −ω
−1
j
λ
−1
a)[e + ω
−1
j
λ
−1
a + + ω
1−n
j
λ
1−n
a
n−1
],
pa imamo
e + ω
−1
j
λ
−1
a + +ω
1−n
j
λ
1−n
a
n−1
= (e −λ
−n
a
n
)f(ω
j
λ).
2.2. BANACHOVE ALGEBRE, SPEKTAR 79
Zbrojimo tih n jednakosti za j = 1, 2, . . . , n i iskoristimo

n
j=1
ω
k
j
= 0 za
k = 1, . . . , n −1 (ω
−s
j
= ω
n−s
j
). Slijedi
ne = (e−λ
−n
a
n
)
n

j=1
f(ω
j
λ), odnosno (e−λ
−n
a
n
)
−1
=
1
n
n

j=1
f(ω
j
λ), (∀λ ∈ K).
Neka je ε > 0 bilo koji i neka je δ > 0 takav da vrijedi (2.13). Za λ = ν+t,
gdje je 0 < t < δ, imamo (ν +t)ω
j
, νω
j
∈ K, [(ν +t)ω
j
−νω
j
[ = t[ω
j
[ = t < δ,
pa slijedi |f((ν +t)ω
j
) −f(νω
j
)| < ε za j = 1, . . . , n.
Imamo
|[e −(ν + t)
−n
a
n
]
−1
−[e −ν
−n
a
n
]
−1
| =
1
n
|
n

j=1
[f((ν + t)ω
j
) −f(νω
j
)]| ≤

1
n
n

j=1
|f((ν +t)ω
j
) −f(νω
j
)| <
1
n
nε = ε.
Dakle, za svaki n ∈ N,
(0 < t < δ) ⇒ (|[e −(ν + t)
−n
a
n
]
−1
−[e −ν
−n
a
n
]
−1
| < ε).
Odatle
|e−[e−ν
−n
a
n
]
−1
| = |e−[e−(ν+t)
−n
a
n
]
−1
+([e−(ν+t)
−n
a
n
]
−1
−[e−ν
−n
a
n
]
−1
)| ≤
≤ |e −[e −(ν + t)
−n
a
n
]
−1
| +|[e −(ν + t)
−n
a
n
]
−1
−[e −ν
−n
a
n
]
−1
|,
pa dobijemo
|e −[e −ν
−n
a
n
]
−1
| ≤ |e −[e −(ν + t)
−n
a
n
]
−1
| + ε. (2.14)
Medutim, ν +t > ν povlaˇci lim
n
|a
n
|
1
n
ν +t
=
ν
ν +t
< 1, a odatle slijedi
lim
n
|(ν + t)
−n
a
n
| = lim
n
_
ν
ν + t
_
n
= 0,
odnosno, lim
n
(ν+t)
−n
a
n
= 0. Sada je lim
n
¦e−[e−(ν+t)
−n
a
n
]
−1
¦ = e−e = 0.
Prema tome, iz (2.14) slijedi da za svaki ε > 0 imamo
limsup
n
|e −[e −ν
−n
a
n
]
−1
| ≤ ε, pa je onda lim
n
[e −(e −ν
−n
a
n
)
−1
] = 0.
Zbog toga je lim
n
(e − ν
−n
a
n
)
−1
= e, pa onda, lim
n
(e − ν
−n
a
n
) = e i
konaˇcno lim
n
ν
−n
a
n
= 0. No, posljednja jednakost nije mogu´ca, jer vrijedi
ν
n
= ν(a)
n
= ν(a
n
) ≤ |a
n
|, ˇsto daje |ν
−n
a
n
| =
|a
n
|
ν
n
≥ 1.
80 POGLAVLJE 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA
2.2.17. Definicija. Rezolventa od a ∈ / je funkcija λ → R(a, λ) sa ρ(a)
u / (tj. u G(/)) zadana sa
R(a, λ) = (λe −a)
−1
.
2.2.18. Teorem. Neka je / kompleksna Banachova algebra s jedinicom i
a ∈ /.
(a) Za λ ∈ C, [λ[ > ν(a) je
R(a, λ) =

n=0
1
λ
n+1
a
n
(v Neumannov red). (2.15)
(b) Za µ ∈ ρ(a) i za [λ −µ[ < ν(R(a, λ))
−1
je λ ∈ ρ(a) i
R(a, λ) =

n=0
(µ −λ)
n
R(a, µ)
n+1
. (2.16)
Dokaz: (a) Za [λ[ > ν(a) je ν(
a
λ
) < 1 pa je e −
a
λ
∈ G(/). Sada iz teorema
2.2.14. imamo (e −
a
λ
)
−1
=

n=0
_
a
λ
_
n
, a odatle je R(a, λ) =
1
λ
_
e −
a
λ
_
−1
=

n=0
a
n
λ
n+1
.
(b) Radijus konvergencije reda

n=0
|R(a, µ)
n
|z
n
(z ∈ C) je
_
limsup
n
|R(a, µ)
n
|
1
n
_
−1
= ν(R(a, µ))
−1
.
Red konvergira za svaki z ∈ C takav da je [z[ν(R(a, µ)) < 1. Prema tome,
red u (b) je konvergentan za svaki λ ∈ C takav da je [λ −µ[ < ν(R(a, µ))
−1
.
Za takav λ oznaˇcimo sa S(λ) sumu tog reda, sa S
p
(λ) parcijalnu sumu
S
p
(λ) =
p

n=0
(µ −λ)
n
R(a, µ)
n+1
.
Raˇcunamo
S
p
(λ)(λe −a) = (λe −a)S
p
(λ) = [(λ −µ)e + (µe −a)]S
p
(λ) =
2.2. BANACHOVE ALGEBRE, SPEKTAR 81
=
p

n=0
(µ−λ)
n
R(a, µ)
n

p

n=0
(µ−λ)
n+1
R(a, µ)
n+1
= e −(µ−λ)
p+1
R(a, µ)
p+1
.
Takoder vrijedi lim
p
|(µ−λ)
p+1
R(a, µ)
p+1
|
1
p+1
= [µ−λ[ lim
p
|R(a, µ)
p+1
|
1
p+1
=
[µ − λ[ν(R(a, µ)) < 1, pa je lim
p
|(µ − λ)
p+1
R(a, µ)
p+1
| = 0. Odatle imamo
lim
p
(µ −λ)
p+1
R(a, µ)
p+1
= 0, odnosno S(λ)(λe −a) = (λe −a)S(λ) = e.
2.2.19. Napomena. Preslikavanje λ → R(a, λ) je analitiˇcka funkcija na
ρ(a) i lim
[λ[→∞
R(a, λ) = lim
[λ[→∞
1
λ
_
e −
a
λ
_
−1
= 0.
2.2.20. Propozicija. Neka je / kompleksna Banachova algebra s jedinicom.
(a) Za a ∈ / i p(λ) polinom vrijedi σ(p(a)) = p(σ(a)) = ¦p(λ); λ ∈ σ(a)¦.
(b) Za a ∈ G(/) vrijedi σ(a
−1
) = σ(a)
−1
= ¦
1
λ
; λ ∈ σ(a)¦.
Dokaz: (a) Neka za α ∈ C vrijedi p(λ) −α = γ(λ
1
−λ) (λ
n
−λ), γ ,= 0,
pa je p(a) −αe = γ(λ
1
e −a) (λ
n
e −a).
Ako je α ∈ σ(p(a)), onda je αe −p(a) ,∈ G(/), pa postoji j ∈ ¦1, . . . , n¦
takav da λ
j
e − a ,∈ G(/), tj. λ
j
∈ σ(a). Ali α = p(λ
j
), pa je α ∈ p(σ(a)).
Dakle, σ(p(a)) ⊆ p(σ(a)).
Ako je α ∈ p(σ(a)), onda je α = p(λ
0
) za neki λ
0
∈ σ(a). Ali λ
1
, . . . , λ
n
su sva rjeˇsenja jednadˇzbe α = p(λ), λ ∈ C, pa je λ
0
= λ
j
∈ σ(a) za neki
j ∈ ¦1, . . . , n¦. Sada je λ
j
e − a ,∈ G(/), a onda je takoder i αe − p(a) =

1
e −a) (λ
n
e −a) ,∈ G(/), tj. α ∈ σ(p(a)). Dakle, p(σ(a)) ⊆ σ(p(a)).
(b) Ako je λ ∈ C¸¦0¦, onda vrijedi λ
−1
e − a
−1
= λ
−1
(e − λa
−1
) =
−λ
−1
(λe −a)a
−1
. Dakle, λ
−1
e −a
−1
∈ G(/) ako i samo ako λe −a ∈ G(/),
tj. λ
−1
∈ σ(a
−1
) ako i samo ako λ ∈ σ(a).
2.2.21. Teorem. (I.M. Geljfand - S.Mazur) Neka je / kompleksna Banac-
hova algebra koja je tijelo, tj. G(/) = /¸¦0¦. Tada je / = ¦λe; λ ∈ C¦, tj.
/ ∼ C.
Dokaz: Ako je x ∈ / i λ ∈ σ(x), onda je λe −x ,∈ G(/), tj. λe −x = 0.
2.2.22. Propozicija. Ako je |a
−1
| ≤ |a|
−1
, ∀a ∈ G(/), onda je / =
¦λe; λ ∈ C¦.
82 POGLAVLJE 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA
Dokaz: Za ε > 0 oznaˇcimo /
ε
= ¦x ∈ /; |x| ≥ ε¦ i G
ε
= G(/) ∩ /
ε
.
Neka je (x
n
)
n
niz u G
ε
koji konvergira k x ∈ /. Tada imamo
|x
−1
n
−x
−1
m
| = |x
−1
n
(x
m
−x
n
)x
−1
m
| ≤ |x
−1
n
||x
m
−x
n
||x
−1
m
| ≤
1
ε
2
|x
m
−x
n
|.
Dakle, (x
−1
n
)
n
je Cauchyjev niz u /. Neka je x
0
= lim
n
x
−1
n
. Tada je xx
0
=
lim
n
x
n
x
−1
n
= e i x
0
x = lim
n
x
−1
n
x
n
= e, tj. x ∈ G(/). Nadalje, |x| =
lim
n
|x
n
| ≥ ε povlaˇci da je x ∈ /
ε
. Dakle, x ∈ G
ε
.
Prema tome, vrijedi:
(1) /
ε
je povezan skup.
(2) G
ε
je zatvoren podskup od /
ε
.
(3) G
ε
je otvoren podskup od /
ε
.
(4) G
ε
,= ∅ (εe ∈ G
ε
).
Dakle, G
ε
= /
ε
, pa ∀ε > 0 vrijedi /
ε
⊆ G(/). Odatle je G(/) = /¸¦0¦, pa
tvrdnja slijedi iz teorema 2.2.21.
2.2.23. Napomena. Vrijedi 1 = |aa
−1
| ≤ |a||a
−1
|, pa je u propoziciji
2.2.22. pretpostavka zapravo |a
−1
| = |a|
−1
.
2.2.24. Korolar. Neka je / kompleksna Banachova algebra takva da je
|xy| = |x||y|, ∀x, y ∈ /. Tada je / = ¦λe; λ ∈ C¦.
2.3 Spektar ograniˇcenog operatora
Neka je do daljnjega X kompleksan Banachov prostor. Tada je B(X) kom-
pleksna Banachova algebra s jedinicom I. Za A ∈ B(X) se spektar operatora
definira kao σ(A) = ¦λ ∈ C; λI − A nije invertibilan u B(X)¦. Nekoliko je
mogu´cih razloga da λI − A ne bude invertibilan. Po tome se toˇcke spektra
dijele u nekoliko kategorija.
2.3.1. Definicija. Neka je A ∈ B(X).
(1) Toˇckovni spektar operatora A je
σ
p
(A) = ¦λ ∈ C; λI −A nije injekcija ¦ = ¦λ ∈ C; N(λI −A) ,= ¦0¦¦.
(2) Kontinuirani spektar operatora A je
σ
c
(A) = ¦λ ∈ C; λI −A je injekcija,R(λI −A) ,= X, R(λI −A) = X¦.
2.3. SPEKTAR OGRANI
ˇ
CENOG OPERATORA 83
(3) Rezidualni spektar operatora A je
σ
r
(A) = ¦λ ∈ C; λI −A je injekcija,R(λI −A) ,= X¦.
2.3.2. Napomena. Ako je λ ∈ σ
c
(A) onda je λI − A bijekcija sa X na
R(λI − A) pa postoji inverz (λI − A)
−1
: R(λI − A) → X, ali taj operator
nije ograniˇcen. Kasnije ´cemo vidjeti da u sluˇcaju kada je λI − A : X → X
bijekcija, onda je (λI −A)
−1
: X → X ograniˇcen operator i stoga λ ,∈ σ(A).
2.3.3. Propozicija. Neka je ¦e
n
; n ∈ N¦ ortonormirana baza u Hilbertovom
prostoru X i (λ
n
)
n
ograniˇcen niz u C. Postoji jedinstven A ∈ B(X) takav
da je Ae
n
= λ
n
e
n
, ∀n ∈ N. Operator A je normalan i σ(A) = ¦λ
n
: n ∈ N¦.
Posebno, za svaki neprazan kompaktan skup σ ⊂ C postoji normalan
operator A ∈ B(X) takav da je σ = σ(A).
Dokaz: Neka je M > 0 takav da je [λ
n
[ ≤ M, ∀n ∈ N. Tada za svaki x ∈ X
vrijedi x =


n=1
(x[e
n
)e
n
, pa je


n=1

n
(x[e
n
)[
2
≤ M
2


n=1
[(x[e
n
)[
2
=
M
2
|x|
2
. Dakle, red


n=1
λ
n
(x[e
n
)e
n
konvergira u X. Stavimo
Ax =

n=1
λ
n
(x[e
n
)e
n
, ∀x ∈ X.
Tada je A : X → X linearan operator i |Ax| ≤ M|x|, ∀x ∈ X, dakle,
A ∈ B(X). Oˇcito je Ae
n
= λ
n
e
n
, ∀n ∈ N.
Nadalje A

x =


n=1
(A

x[e
n
)e
n
=


n=1
(x[Ae
n
)e
n
=


n=1
λ
n
(x[e
n
)e
n
, i
posebno, A

e
n
= λ
n
e
n
, ∀n ∈ N. Odatle imamo (A

A−AA

)e
n
= 0, ∀n ∈ N,
ˇsto pokazuje da je A normalan operator.
Stavimo σ = ¦λ
n
: n ∈ N¦. Oˇcito je λ
n
∈ σ
p
(A) ⊆ σ(A), pa je σ ⊆ σ(A).
Neka je λ ∈ C¸σ. Tada postoji m > 0 takav da je [λ −λ
n
[ ≥ m, ∀n ∈ N, pa
je [λ −λ
n
[
−1

1
m
, ∀n ∈ N. Dakle, prema dokazanom je sa
Rx =

n=1
1
λ −λ
n
(x[e
n
)e
n
, ∀x ∈ X,
definiran operator R ∈ B(X). Sada, Re
n
=
1
λ−λ
n
e
n
, ∀n ∈ N, pa imamo
(λI −A)Re
n
= R(λI −A)e
n
= e
n
, ∀n ∈ N, tj. (λI −A)R = R(λI −A) = I.
To daje λ ∈ C¸σ(A), dakle imamo C¸σ ⊆ C¸σ(A). Odatle je σ(A) ⊆ σ.
2.3.4. Napomena. Iz dokaza propozicije 2.3.3. je jasno da vrijedi
R(A, λ)x =

n=1
1
λ −λ
n
(x[e
n
)e
n
, ∀x ∈ X, ∀λ ∈ ρ(A).
84 POGLAVLJE 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA
2.3.5. Primjer. Neka je niz (λ
n
)
n
iz propozicije 2.3.3. konvergentan u C i
λ
0
= lim
n
λ
n
i neka je λ
0
,= λ
n
, ∀n ∈ N. Tada je λ
0
∈ σ(A) ali λ
0
,∈ σ
p
(A).
Doista, ako je Ax = λ
0
x, onda je 0 = (λ
0
I−A)x =


n=1

0
−λ
n
)(x[e
n
)e
n
,
dakle, (λ
0
− λ
n
)(x[e
n
)e
n
= 0, ∀n ∈ N. Odatle imamo (x[e
n
) = 0, ∀n ∈ N, a
to znaˇci da je x = 0. Dakle, λ
0
I −A je injekcija.
Inverzno preslikavanje R
0
= (λ
0
I −A)
−1
: R(λ
0
I −A) → X je zadano sa
R
0
e
n
=
1
λ−λ
n
e
n
, ∀n ∈ N. Potprostor R(λ
0
I − A) je gust u X, ali je razliˇcit
od X. Doista, e
n
∈ R(λ
0
I −A), ∀n ∈ N, povlaˇci R(λ
0
I −A) = X. Kada bi
bilo R(λ
0
I −A) = X, onda bi imali
R
0
x =

n=1
1
λ
0
−λ
n
(x[e
n
)e
n
, ∀x ∈ X.
Kako je λ
0
= lim
n
λ
n
, to postoji podniz (λ
p
n
)
n
za koji vrijedi [λ
0
−λ
p
n
[ ≤
1
2
n
,
∀n ∈ N. Tada je x =


n=1

0
−λ
p
n
[e
p
n
∈ X ali je
¸
¸
¸
1
λ
0
−λ
p
n
(x[e
p
n
)
¸
¸
¸ = 1, ∀n ∈
N. Dakle, red


n=1
1
λ
0
−λ
p
n
(x[e
p
n
)e
p
n
ne konvergira, a morao bi konvergirati
prema R
0
x. Zakljuˇcujemo da x ,∈ R(λ
0
I −A).
Prema tome je λ
0
∈ σ
c
(A).
2.3.6. Primjer. Neka je ¦e
n
; n ∈ N¦ ortonormirana baza u Hilbertovom
prostoru X. Definiramo A : X → X sa
Ax =

n=1
(x[e
n
)
n + 1
e
n+1
, ∀x ∈ X.
Vrijedi |Ax|
2
=

n=1
¸
¸
¸
¸
(x[e
n
)
n + 1
¸
¸
¸
¸
2
≤ |x|
2

n=1
1
(n + 1)
2
= |x|
2
(
π
2
− 1) < ∞, pa
je A ∈ B(X). Nadalje je
A
k
e
n
=
1
(n + 1)(n + 2) (n + k)
e
n+k
, ∀k, n ∈ N,
|A
k
e
n
| =
1
(n + 1)(n + 2) (n + k)

1
k!
, ∀k, n ∈ N,
pa imamo |A
k
| ≤
1
k!
. Odavde je ν(A) = lim
k
|A
k
|
1
k
≤ lim
k
1
k

k!
= 0, tj.
ν(A) = 0, odnosno σ(A) = ¦0¦.
Iz definicije je jasno da je A injekcija, tj. 0 ,∈ σ
p
(A). Nadalje, e
1
⊥R(A),
pa je 0 ∈ σ
r
(A).
Neka je ¦e
n
; n ∈ N¦ ortonormirana baza u Hilbertovom prostoru X. U
primjeru 2.1.18. smo definirali operator jednostranog pomaka (unilateralni
ˇsift) S ∈ B(X) sa Sx =


n=1
(x[e
n
)e
n+1
, ∀x ∈ X.
2.3. SPEKTAR OGRANI
ˇ
CENOG OPERATORA 85
2.3.7. Propozicija. Za operator S vrijedi
(a) σ(S) = ¦λ ∈ C; [λ[ ≤ 1¦.
(b) σ
p
(S) = ∅.
(c) σ
c
(S) = ¦λ ∈ C; [λ[ = 1¦.
(d) σ
r
(S) = ¦λ ∈ C; [λ[ < 1¦.
Dokaz: Prvo pokaˇzimo da je za svaki λ ∈ C operator λI −S injekcija. To
je istina za λ = 0, jer smo u primjeru 2.1.18. pokazali da je S izometrija.
Za λ ,= 0 pretpostavimo da vrijedi (λI − S)x = 0, tj. Sx = λx. Tada
imamo (Sx[e
1
) = λ(x[e
1
) = (x[S

e
1
) = 0, pa je (x[e
1
) = 0. Za k ≥ 2 imamo
(Sx[e
k
) = λ(x[e
k
) = (x[S

e
k
) = (x[e
k−1
), tj. (x[e
k
) =
1
λ
(x[e
k−1
) = =
1
λ
k−1
(x[e
1
) = 0. Dakle (x[e
k
) = 0, ∀k ∈ N, ˇsto povlaˇci da je x = 0.
Pokaˇzimo da za λ ∈ C, [λ[ < 1, slika operatora R(λI − S) nije gusta u
X. Definiramo x
λ
=


n=1
λ
n
e
n
∈ X. Vrijedi ((λI − S)e
k
[x
λ
) = λ(e
k
[x
λ
) −
(Se
k
[x
λ
) = λλ
k
− (e
k+1
[x
λ
) = λ
k+1
− λ
k+1
= 0, ∀k ∈ N. Stoga je vektor
x
λ
⊥R(λI −S), pa je λ ∈ σ
r
(S). Dakle, σ(S) ⊇ ¦λ ∈ C; [λ[ ≤ 1¦.
Za [λ[ > 1 je λ ∈ ρ(S) jer je |S| = 1. Dakle, σ(S) = ¦λ ∈ C; [λ[ ≤ 1¦.
Pokaˇzimo da za λ ∈ C, [λ[ = 1 vrijedi R(λI −S) = X, tj. λ ∈ σ
c
(S).
Neka je x⊥R(λI − S). Tada je 0 = ((λI − S)e
k
[x) = λ(e
k
[x) − (e
k+1
[x),
odnosno (e
k+1
[x) = λ(e
k
[x) = = λ
k
(e
1
[x), ∀k ∈ N. Odatle imamo
[(e
k
[x)[ = [(e
1
[x)[, ∀k ∈ N. Po Besselovoj nejednakosti je lim
k
(e
k
[x) = 0, ˇsto
daje (e
1
[x) = 0, a potom je (e
k
[x) = 0, ∀k ∈ N. Dakle, x = 0.
Sa |(X) oznaˇcavamo skup svih unitarnih operatora na Hilbertovom pros-
toru X.
2.3.8. Propozicija. Neka je X Hilbertov prostor i A, B ∈ B(X).
(a) Ako je λI−A injekcija, onda je λ ∈ σ
r
(A) ako i samo ako je λ ∈ σ
p
(A

).
(b) Ako su A i B unitarno ekvivalentni, tj. ∃U ∈ |(X) takav da je
B = U

AU, onda je σ
p
(A) = σ
p
(B), σ
c
(A) = σ
c
(B), σ
r
(A) = σ
r
(B),
σ(A) = σ(B).
Dokaz: (a) Slijedi iz R(λI −A) = N(λI −A

)

(propozicija 2.1.3.).
(b) Vrijedi λ ∈ σ
p
(A), tj. Ax = λx, ako i samo ako je B(U

x) = λU

x.
Dakle σ
p
(A) = σ
p
(B). Tada je i σ
p
(A

) = σ
p
(B

), pa po (a) imamo σ
r
(A) =
σ
r
(B). Operator λI −A je invertibilan ako i samo ako je operator λI −B =
U

(λI − A)U invertibilan. To povlaˇci ρ(A) = ρ(B). Tada je i σ(A) =
C¸ρ(A) = C¸ρ(B) = σ(B). Konaˇcno,
σ
c
(A) = σ(A)¸(σ
p
(A) ∪ σ
r
(A)) = σ(B)¸(σ
p
(B) ∪ σ
r
(B)) = σ(B).
86 POGLAVLJE 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA
2.3.9. Teorem. Ako je U ∈ |(X) onda vrijedi σ(U) ⊆ ¦λ ∈ C; [λ[ = 1¦.
Dokaz: Za unitaran operator vrijedi |U| = |U

| = 1. Odatle imamo
σ(U) ⊆ ¦λ ∈ C; [λ[ ≤ 1¦ i σ(U

) ⊆ ¦λ ∈ C; [λ[ ≤ 1¦. No, σ(U) =
σ((U
−1
)
−1
) = σ((U

)
−1
) ⊆ ¦
1
λ
∈ C; [λ[ ≤ 1¦ = ¦λ ∈ C; [λ[ ≥ 1¦.
2.3.10. Primjer. Neka je ¦e
n
; n ∈ Z¦ ortonormirana baza u Hilbertovom
prostoru X. Definiramo V ∈ B(X) sa
V x =

n∈Z
(x[e
n
)e
n+1
, ∀x ∈ X. (2.17)
Lako se vidi da je V

definiran sa V

x =

n∈Z
(x[e
n
)e
n−1
, ∀x ∈ X. Oda-
tle imamo V V

= V

V = I, tj. V je unitaran operator kojeg nazivamo
dvostrani pomak ili bilateralni ˇsift.
2.3.11. Propozicija. Za spektar operatora dvostrukog pomaka V vrijedi
σ(V ) = σ
c
(V ) = ¦λ ∈ C; [λ[ = 1¦.
Dokaz: Neka je λ ∈ C, [λ[ = 1. Tada je λI − V injekcija. Naime, (λI −
V )x = 0 povlaˇci V x = λx, a odatle je λ(x[e
k
) = (x[e
k−1
), ∀k ∈ Z. Sada za
k > 0 imamo (x[e
k
) = λ(x[e
k−1
) = λ
k
(x[e
0
). Iz Besselove nejednakosti slijedi
0 = lim
n
[(x[e
k
)[ = [(x[e
0
)[, a onda je (x[e
k
) = 0, ∀k ≥ 0. Analogno, za k > 0
imamo (x[e
k
) = λ(x[e
k+1
) = λ
−k
(x[e
0
) = 0, pa je x = 0. Dakle, σ
p
(V ) = ∅.
Analogno, σ
p
(V

) = ∅ povlaˇci σ
r
(V ) = ∅, Dakle, σ(V ) = σ
c
(V ).
Ako je λ ∈ C, [λ[ = 1, onda λI−V nije surjekcija. Doista, e
0
,∈ R(λI−V ).
U suprotnom sluˇcaju bi postojao x ∈ X takav da je e
0
= (λI − V )x. Sada
za k ,= 0 imamo 0 = (e
0
[e
k
) = ((λI −V )x[e
k
) = λ(x[e
k
) −(x[e
k−1
). Kao i u
prethodnom koraku zakljuˇcujemo (x[e
k
) = 0, ∀k ∈ Z, pa je x = 0, ˇsto vodi
na kontradikciju da je e
0
= 0.
Prema tome, ¦λ ∈ C; [λ[ = 1¦ ⊆ σ
c
(V ).
2.3.12. Definicija. Neka je X unitaran prostor. Za operator A : X → X
kaˇzemo da je simetriˇcan ako vrijedi
(Ax[y) = (x[Ay), ∀x, y ∈ X. (2.18)
Oˇcito je simetriˇcan operator linearan.
2.3.13. Teorem. Neka je X unitaran prostor i A ∈ B(X) simetriˇcan. Onda
je
|A| = sup¦[(Ax[x)[; x ∈ X, |x| = 1¦. (2.19)
2.3. SPEKTAR OGRANI
ˇ
CENOG OPERATORA 87
Dokaz: Oznaˇcimo sa M desnu stranu u (2.19). Prema propoziciji 2.1.1. je
M ≤ |A| = sup¦[(Ax[y)[ ; x, y ∈ X, |x| ≤ 1, |y| ≤ 1¦.
Za x, y ∈ X, |x| ≤ 1, |y| ≤ 1, imamo
(A(x + y)[x + y) −(A(x −y)[x −y) = 4Re (Ax[y).
Odatle je
4[Re (Ax[y)[ ≤ [(A(x + y)[x + y)[ +[(A(x −y)[x −y)[ ≤
≤ M|x + y|
2
+ M|x −y|
2
= M(2|x|
2
+ 2|y|
2
) ≤ 4M,
ˇsto daje
[Re (Ax[y)[ ≤ M, ∀x, y ∈ X, |x| ≤ 1, |y| ≤ 1.
Za bilo koje x, y ∈ X, |x| ≤ 1, |y| ≤ 1, izaberimo λ ∈ C, [λ[ = 1,
tako da je (Ax[y) = λ[(Ax[y)[. Tada je [(Ax[y)[ = λ(Ax[y) = (Ax[λy) =
[Re (Ax[λy)[ ≤ M, odakle pomo´cu propozicije 2.1.1. dobijemo |A| ≤ M.
2.3.14. Korolar. Neka je A ∈ B(X) simetriˇcan operator. Ako vrijedi
(Ax[x) = 0, ∀x ∈ X, onda je A = 0.
2.3.15. Korolar. Za operator A ∈ B(X) vrijedi |A

A| = |A|
2
.
2.3.16. Teorem. Neka je X Hilbertov prostor i H ∈ B(X) hermitski opera-
tor. Tada vrijedi
(a) σ(H) ⊂ R.
(b) σ
r
(H) = ∅.
(c) Ako je λ ∈ C¸R, onda je |R(H, λ)| ≤
1
[Imλ[
.
(d) Za m = inf¦(Hx[x); |x| = 1¦ i M = sup¦(Hx[x); |x| = 1¦ vrijedi
m, M ∈ σ(H) i σ(H) ⊆ [m, M].
Dokaz: (1) Ako je λ ∈ σ
p
(H), onda postoji e ∈ X, |e| = 1, i He = λe.
Vrijedi λ = λ(e[e) = (λe[e) = (He[e) = (e[He) = (e[λe) = λ(e[e) = λ, pa je
σ(H) ⊆ R.
(2) Ako λ ,∈ σ
p
(H) onda je R(λI −H) = X. Posebno, σ
r
(H) = ∅.
Naime, y⊥R(λI − H) povlaˇci y ∈ N(λI − H). Kada bi bilo y ,= 0
vrijedilo bi λ ∈ σ
p
(H), a onda λ = λ daje λ ∈ σ
p
(H), ˇsto je kontradikcija s
pretpostavkom.
(3) Dokaˇzimo da je λ ∈ ρ(H) ako i samo ako postoji d > 0 takav da je
d|x| ≤ |(λI −H)x|, ∀x ∈ X.
88 POGLAVLJE 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA
Ako je λ ∈ ρ(H) onda postoji d > 0 takav da je |(λI − H)
−1
| ≤
1
d
, pa
slijedi d|x| = d|(λI −H)
−1
(λI −H)x| ≤ |(λI −H)x|.
Obratno, ako postoji d > 0 takav da je d|x| ≤ |(λI−H)x|, ∀x ∈ X, onda
slijedi da je λI −H injekcija, dakle λ ,∈ σ
p
(H). Tada je, prema (2), R(λI −H)
gusto u X. Neka je T : R(λI −H) → X inverz od λI −H. Za y ∈ R(λI −H),
y = (λI − H)x, imamo |Ty| = |x| ≤
1
d
|(λI − H)x| =
1
d
|y|. Dakle, T je
ograniˇcen pa ga moˇzemo proˇsiriti do S ∈ B(X). Tada je S(λI −H) = I
X
, i
(λI −H)T = I
R(λI−H)
povlaˇci (λI −H)S = I
X
, dakle λ ∈ ρ(H).
(4) Dokaˇzimo (c) i (a). Neka je λ ∈ C¸R. Tada za svaki x ∈ X imamo
(Hx−λx[x)−(x[Hx−λx) = (λ−λ)|x|
2
, a odatle [λ−λ[|x|
2
≤ 2|x||(λI −
H)x|, odnosno [Imλ[|x| ≤ |(λI − H)x|. Prema (3) je λ ∈ ρ(H). Dakle,
σ(H) ⊂ R.
Nadalje, slijedi [Imλ[|R(H, λ)x| ≤ |x|, ∀x ∈ X, tj. |R(H, λ)| ≤
1
[Imλ[
.
(5) Dokaˇzimo da je σ(H) ⊆ [m, M].
Neka je d > 0 po volji i λ = M + d. Za x ∈ X imamo ((H − λI)x[x) =
(Hx[x) − λ(x[x) ≤ (M − λ)|x|
2
= −d|x|
2
. Imamo d|x|
2
≤ −((H −
λI)x[x) ≤ [((H − λI)x[x)[ ≤ |x||(H − λI)x|, tj. d|x| ≤ |(H − λI)x|.
Dakle, λ ∈ ρ(H).
Neka je d > 0 po volji i λ = m− d. Za x ∈ X imamo ((H − λI)x[x) =
(Hx[x) − λ(x[x) ≥ (m− λ)|x|
2
= d|x|
2
, tj. d|x| ≤ |(H − λI)x|. Dakle,
λ ∈ ρ(H).
(6) Dokazujemo da je m, M ∈ σ(H).
Pretpostavimo prvo da je 0 ≤ m ≤ M. Tada je M = |H|. Neka je (x
n
)
n
takav niz da vrijedi |x
n
| = 1, ∀n ∈ N i M = lim
n
(Hx
n
[x
n
). Tada imamo
|Hx
n
−Mx
n
|
2
= |Hx
n
|
2
+M
2
−2M(Hx
n
[x
n
) ≤ 2M
2
−2M(Hx
n
[x
n
)
n→∞
−→ 0.
Prema (3) je M ∈ σ(H).
Ako je H bilo koji hermitski operator, tada je H
t
= H−mI isto hermitski
i za njega je m
t
= 0, M
t
= M −m, pa po prethodnom imamo M
t
∈ σ(H
t
) =
σ(H) −m, dakle M ∈ σ(H).
Sada je −m ∈ σ(−H) = −σ(H), pa je m ∈ σ(H).
2.3.17. Teorem. Neka je X Hilbertov prostor i A ∈ B(X).
(a) A je normalan operator ako i samo ako vrijedi |Ax| = |A

x|, ∀x ∈ X.
(b) Ako je A normalan operator onda je ν(A) = |A|.
(c) Ako je A normalan operator onda je σ
r
(A) = ∅.
Dokaz: (a) Neka je A normalan operator. Tada je |Ax|
2
= (Ax[Ax) =
(A

Ax[x) = (AA

x[x) = (A

x[A

x) = |A

x|
2
, ∀x ∈ X.
2.3. SPEKTAR OGRANI
ˇ
CENOG OPERATORA 89
Obratno, neka je |Ax| = |A

x|, ∀x ∈ X. Tada za operator H =
AA

−A

A imamo (Hx[x) = |A

x|
2
−|Ax|
2
= 0, ∀x ∈ X. Prema korolaru
2.3.14. je H = 0.
(b) Ako je A normalan operator onda prema (a) i korolaru 2.3.15. imamo
|A
2
x| = |AAx| = |A

Ax|, ∀x ∈ X. Tada je |A
2
| = |A|
2
. Odatle induk-
cijom slijedi |A
2
k
| = |A|
2
k
, ∀k ∈ N. Sada imamo ν(A) = lim
n
|A
n
|
1
n
=
lim
k
|A
2
k
|
1
2
k
= |A|.
(c) Neka je A normalan operator. Ako je λ ∈ C i λI −A injekcija, onda
je prema (a) i (λI − A)

injekcija. Odatle imamo ¦0¦ = N((λI − A)

) =
R(λI−A)

, pa je R(λI −A) = X. Sada, ako je λ ∈ σ(A) onda je λ ∈ σ
c
(A).
2.3.18. Korolar. Za normalan operator A i polinom p je
|p(A)| = max¦[p(λ)[; λ ∈ σ(A)¦.
Dokaz: p(A) je normalan pa je |p(A)| = ν(p(A)) = max¦[µ[; µ ∈ σ(p(A))¦ =
max¦[µ[; µ ∈ p(σ(A))¦ = max¦[p(λ)[; λ ∈ σ(A)¦.
Neka je X Banachov prostor, A ∈ B(X) i Y ≤ X zatvoren A−invarijantan
potprostor, te neka je B = A[
Y
∈ B(Y ). U konaˇcno dimenzionalnom sluˇcaju
vrijedi σ(B) ⊆ σ(A). Op´cenito to nije istina, Naprimjer, ako je A operator
dvostranog pomaka na separabilnom Hilbertovom prostoru s ortonormiranom
bazom (e
n
)
n∈Z
i B operator jednostranog pomaka kao restrikcija operatora A
na potprostor razapet s (e
n
)
n∈N
, tada je σ(B) ,⊆ σ(A). Primijetimo da tada
ipak vrijedi inkluzija ∂σ(B) ⊆ ∂σ(A), gdje je ∂S = S ∩ (C¸S) rub skupa S.
2.3.19. Definicija. Neka je X Banachov prostor nad C i A ∈ B(X).
(1) ρ

(A) je neograniˇcena komponenta od ρ(A).
(2) ησ(A) = C¸ρ

(A) je tzv. potpuni spektar od A.
(3) σ
a
(A) = ¦λ ∈ C; inf¦|(λI − A)x|; |x| = 1¦ = 0¦ je tzv. aproksima-
tivni spektar od A.
2.3.20. Propozicija. Neka je X Banachov prostor nad C i A ∈ B(X).Tada
je σ
a
(A) zatvoren skup i σ
p
(A) ⊆ σ
a
(A), σ
c
(A) ⊆ σ
a
(A), σ
a
(A) ⊆ σ(A), tj.
σ(A) = σ
a
(A) ∪ σ
r
(A).
Ako je X Hilbertov prostor i A normalan operator, onda je σ
a
(A) = σ(A).
Dokaz: Prvo dokaˇzimo zatvorenost skupa σ
a
(A). Neka je λ
0
∈ C¸σ
a
(A).
Tada postoji m > 0 takav da vrijedi |(λ
0
I −A)x| ≥ m|x|, ∀x ∈ X.
90 POGLAVLJE 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA
Neka je λ ∈ K(λ
0
,
m
2
), tj. [λ −λ
0
[ <
m
2
. Tada je ∀x ∈ X, |(λI −A)x| =
|(λ
0
I−A)x−(λ
0
−λ)x| ≥ |(λ
0
I−A)x|−[λ
0
−λ[|x| > m|x|−
m
2
|x| =
m
2
|x|.
Odatle slijedi λ ∈ C¸σ
a
(A). Dakle, K(λ
0
,
m
2
) ⊆ C¸σ
a
(A). tj. C¸σ
a
(A) je
otvoren skup.
Inkluzija σ
a
(A) ⊆ σ(A) je oˇcigledna.
Neka je λ
0
∈ C¸(σ
a
(A) ∪ σ
r
(A)). Neka je m > 0 takav da vrijedi
|(λI −A)x| ≥ m|x|, ∀x ∈ X. (2.20)
Dokaˇzimo da je R(λI − A) zatvoren potprostor. Neka je y ∈ R(λI −A)
i neka je (x
n
)
n
niz u X takav da je y = lim
n
(λI − A)x
n
. Prema (2.20)
je (x
n
)
n
Cauchyjev niz u X, dakle konvergentan. Za x = lim
n
x
n
imamo
y = (λI −A)x, dakle y ∈ R(λI −A).
Zbog λ ,∈ σ
r
(A) vrijedi R(λI −A) = X. Zbog (2.20) je λI −A injekcija.
Dakle, λI − A je bijekcija. Sada iz (2.20) za svaki y ∈ X, y = (λI − A)x,
imamo |(λI − A)
−1
y| = |x| ≤
1
m
|(λI − A)x| =
1
m
|y|. Dakle, (λI − A)
−1
je ograniˇcen, pa je λ ∈ C¸σ(A).
2.3.21. Propozicija. Za A ∈ B(X) vrijedi ∂σ(A) ⊆ σ
a
(A). Posebno je
σ
a
(A) ,= ∅.
Dokaz: Neka je λ ∈ ∂σ(A). Tada postoji niz (λ
n
)
n
u ρ(A) takav da je
λ = lim
n
λ
n
. Stavimo B = λI − A i B
n
= λ
n
I − A. Tada su B
n
regularni
operatori koji konvergiraju k singularnom operatoru B. Dokaˇzimo da je
sup¦|B
−1
n
|; n ∈ N¦ = ∞.
Pretpostavimo da vrijedi suprotno, tj. |B
−1
n
| ≤ M < ∞, ∀n ∈ N.
Sada, za svaki x ∈ X vrijedi
1
M
|x| =
1
M
|B
−1
n
B
n
x| ≤ |B
n
x|. Odatle slijedi
|Bx| ≥
1
M
|x|, tj. B je injekcija. Takoder je R(B) gust u X. Naime, za
y ∈ X stavimo x
n
= B
−1
n
y, ∀n ∈ N. Tada je |Bx
n
−y| = |Bx
n
−B
n
x
n
| ≤
|B −B
n
||x| ≤ |B −B
n
|M|y|
n→∞
−→ 0.
ˇ
Stoviˇse, tada vrijedi R(B) = X. Za
dokaz te ˇcinjenice uzmimo bilo koji y ∈ X i neka je za y
n
= Bx
n
, n ∈ N, niz
(y
n
)
n
takav da vrijedi y = lim
n
y
n
. Tada je zbog |y
n
−y
m
| ≥ M|x
n
−x
m
| niz
(x
n
)
n
Cauchyjev, a onda i konvergentan u X. Za x = lim
n
x
n
vrijedi Bx = y,
tj. R(B) = X. Sada je B
−1
: X → X ograniˇcen, a to je u kontradikciji s
pretpostavkom.
Dakle, postoji podniz (B
p
n
)
n
takav da je |B
−1
p
n
| ≥ 2n, a odatle za svaki
n ∈ N postoji x
n
∈ X, |x
n
| = 1, takav da je |B
−1
p
n
x
n
| ≥ n. Stavimo
y
n
=
1
|B
−1
p
n
x
n
|
B
−1
p
n
x
n
, pa imamo |y
n
| = 1 i
|(λI −A)y
n
| = |(λ−λ
p
n
)y
n
+B
p
n
y
n
| ≤ [λ−λ
p
n
[ +
1
|B
−1
p
n
x
n
|
≤ [λ−λ
p
n
[ +
1
n
,
2.3. SPEKTAR OGRANI
ˇ
CENOG OPERATORA 91
a odatle je lim
n
|(λI −A)y
n
| = 0, tj. λ ∈ σ
a
(A).
2.3.22. Teorem. Neka je X kompleksan Banachov prostor, A ∈ B(X),
Y ≤ X zatvoren A−invarijantan potprostor i B = A[
Y
∈ B(Y ). Vrijedi
(a) ∂σ(B) ⊆ σ(A).
(b) σ(B) ∩ ρ(A) ⊆ σ
r
(B).
(c) σ(B) ⊆ ησ(A).
Dokaz: (a) Oˇcito je σ
a
(B) ⊆ σ
a
(A). Zbog propozicije 2.3.21. slijedi ∂σ(B) ⊆
σ
a
(B) ⊆ σ
a
(A) ⊆ σ(A).
(b) Za λ ∈ σ(B) ∩ ρ(A) vrijedi λ ,∈ σ
a
(A), a odatle λ ,∈ σ
a
(B). Sada po
propoziciji 2.3.20. imamo λ ∈ σ
r
(B).
(c) Neka je λ ∈ σ(B) ∩ ρ

(A) i neka je Γ poligonalni put u ρ

(A) od λ
do 1 + |A|. Kako je λ ∈ σ(B) to je σ(B) ∩ Γ ,= ∅, a onda i ∂σ(B) ∩ Γ ,= ∅,
ˇsto nije mogu´ce zbog (a). Dakle, imamo σ(B) ∩ ρ

(A) = ∅, tj. vrijedi (c).
2.3.23. Korolar. Neka je X kompleksan Banachov prostor, A ∈ B(X),
Y ≤ X zatvoren A−invarijantan potprostor i B = A[
Y
∈ B(Y ).
Ako je ρ neka ograniˇcena komponenta povezanosti od ρ(A), onda je ili
ρ ⊆ σ(B) ili ρ ∩ σ(B) = ∅.
Dokaz: Neka je ρ ∩σ(B) ,= ∅. Kada bi bilo ρ ,⊆ σ(B), zbog povezanosti od
ρ, imali bi ρ ∩ ∂σ(B) ,= ∅, no to je nemogu´ce po teoremu 2.3.22.(a).
2.3.24. Propozicija. Neka je X Banachov prostor i A ∈ B(X). Operator
A je singularan ako i samo ako postoji niz operatora (A
n
)
n
u B(X) takav da
je |A
n
| = 1, ∀n ∈ N, i vrijedi lim
n
AA
n
= 0 ili lim
n
A
n
A = 0.
Dokaz: Ako takav niz postoji, A mora biti singularan, jer bi u suprotnom
sluˇcaju vrijedilo lim
n
A
n
= 0, ˇsto je nemogu´ce zbog |A
n
| = 1, ∀n ∈ N.
Obratno, pretpostavimo da je A singularan. Sada, za x ∈ X i f ∈ X
t
definiramo operator T
f,x
∈ B(X) sa T
f,x
(y) = f(y)x, ∀y ∈ X. Tada je
|T
f,x
| = sup¦[f(y)[|x|; |y| = 1¦ = |f||x|.
U sluˇcaju kada je 0 ∈ σ
p
(A) postoji x ∈ N(A), x ,= 0, i postoji f ∈ X
t
takav da je f(x) ,= 0. Sada je AT
f,x
y = Af(y)x = f(y)Ax = 0, ∀y ∈ X, tj.
AT
f,x
= 0. Za stacionarni niz A
n
=
1
|f||x|
T
f,x
vrijedi AA
n
= 0, ∀n ∈ N.
U sluˇcaju kada je 0 ,∈ σ
p
(A) i R(A) ,= X postoji f ∈ X
t
, |f| = 1, takav
da je f[
R(A)
= 0. Tada je f(Ay) = 0, ∀y ∈ X. Sada za x ∈ X, |x| = 1,
92 POGLAVLJE 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA
i ∀y ∈ X vrijedi T
f,x
Ay = f(Ay)x = 0, pa odatle zakljuˇcujemo T
f,x
A = 0 i
|T
f,x
| = 1, tj. za stacionarni niz A
n
=
1
|f||x|
T
f,x
vrijedi A
n
A = 0, ∀n ∈ N.
Promatrajmo sluˇcaju kada je 0 ,∈ σ
p
(A) i R(A) = X. Tada ne pos-
toji m > 0 takav da je |Ax| ≥ m|x|, ∀x ∈ X. Dakle, ∀n ∈ N, postoji
x
n
∈ X, |x
n
| = 1, takav da je |Ax
n
| <
1
n
. Neka je f ∈ X
t
, |f| = 1, i
stavimo A
n
= T
f,x
. Tada je |A
n
| = 1, ∀n ∈ N, i za y ∈ X je |AA
n
y| =
|f(y)Ax
n
| ≤
1
n
[f(y)[ ≤
1
n
|y|. Odatle zakljuˇcujemo |AA
n
| ≤
1
n
, ∀n ∈ N, tj.
lim
n
AA
n
= 0.
2.3.25. Propozicija. Neka je X kompleksan Banachov prostor i S = ¦A ∈
B(X); σ
p
(A) ,= ∅¦. Tada je skup S gust u B(X).
Dokaz: Neka je A ∈ B(X). Prema propoziciji 2.3.21. je σ
a
(A) ,= ∅, pa
postoji λ ∈ σ
a
(A). Tada postoji niz (x
n
)
n
u X takav da je |x
n
| = 1, ∀n ∈ N,
i lim
n
(λI − A)x
n
= 0. Neka je f
n
∈ X
t
, |f
n
| = 1, f
n
(x
n
) = 1, ∀n ∈ N.
Sada, ∀n ∈ N definiramo A
n
x = Ax + f
n
(x)(λI − A)x
n
, ∀x ∈ X. Vrijedi
λ ∈ σ
p
(A
n
), ∀n ∈ N, i limA
n
= A.
2.4 Teoremi o uniformnoj ograniˇcenosti
U ovom dijelu dokazat ´cemo nekoliko teorema o ekvivalentnosti viˇse vrsta
ograniˇcenosti i neke vaˇzne posljedice tih teorema.
2.4.1. Teorem. Neka je X normiran prostor i S ⊆ X. Tada je S uniformno
ograniˇcen (tj. sup¦|x|; x ∈ S¦ < ∞) ako i samo ako je S slabo ograniˇcen
(tj. sup¦[f(x)[; x ∈ S¦ < ∞, ∀f ∈ X
t
).
2.4.2. Teorem. Neka je X Banachov prostor i S ⊆ X
t
. Tada je S uniformno
ograniˇcen (tj. sup¦|f|; f ∈ S¦ < ∞) ako i samo ako je S slabo ograniˇcen
(tj. sup¦[f(x)[; f ∈ S¦ < ∞, ∀x ∈ X).
2.4.3. Teorem. Neka je X Banachov prostor, Y normiran prostor i S ⊆
B(X, Y ). Slijede´ce tvrdnje su medusobno ekvivalentne:
(a) S je uniformno ograniˇcen (tj. sup¦|A|; A ∈ S¦ < ∞).
(b) S je jako ograniˇcen (tj. sup¦|Ax|; A ∈ S¦ < ∞, ∀x ∈ X).
(c) S je slabo ograniˇcen (tj. sup¦[f(Ax)[; A ∈ S¦ < ∞, ∀x ∈ X, ∀f ∈ Y
t
).
Za dokaz prethodnih teorema trebamo tzv. Baireov teorem. Prvo uvo-
dimo nekoliko topoloˇskih pojmova.
2.4. TEOREMI O UNIFORMNOJ OGRANI
ˇ
CENOSTI 93
2.4.4. Definicija. Neka je X topoloˇski prostor. A ⊆ X je rijedak skup u
X ako je nutrina zatvaraˇca skupa A prazan skup, tj. int(A) = ∅ ili X¸A gust
u X.
2.4.5. Definicija. Neka je X topoloˇski prostor. Skup A ⊆ X je prve ka-
tegorije u X ako je A unija prebrojivo mnogo skupova rijetkih u X. Ako A
nije prve kategorije u X, onda kaˇzemo da je druge kategorije u X.
2.4.6. Lema. Neka je X potpun metriˇcki prostor, A
n
, n ∈ N, zatvoreni
podskupovi od X rijetki u X. Tada je

n∈N
A
n
,= X.
Dokaz: Stavimo A =

n∈N
A
n
i U
n
= X¸A
n
, n ∈ N.
Skup A
1
je rijedak u X, pa je U
1
neprazan otvoren skup u X koji sadrˇzi
zatvorenu kuglu K(x
1
, r
1
) radijusa r
1
≤ 1. A
2
je rijedak u X te ne sadrˇzi niti
jednu kuglu. Stoga je U
2
∩ K(x
1
, r
1
) ,= ∅ otvoren skup pa sadrˇzi zatvorenu
kuglu K(x
2
, r
2
) radijusa r
2

1
2
. Nastavimo li na taj naˇcin dolazimo do
padaju´ceg niza zatvorenih kugala
K(x
1
, r
1
) ⊇ K(x
2
, r
2
) ⊇ ⊇ K(x
n
, r
n
) ⊇
s radijusima r
n

1
n
.
Za p, q ≥ n imamo x
p
, x
q
∈ K(x
n
, r
n
) pa je d(x
p
, x
q
) ≤
2
n
. Dakle, (x
n
)
n
je Cauchyjev niz u X i neka je x = lim
n
x
n
. Kako je x
p
∈ K(x
n
, r
n
), ∀p ≥ n,
vrijedi x ∈ K(x
n
, r
n
), ∀n ∈ N. Odatle zakljuˇcujemo da x ,∈ A
n
, ∀n ∈ N,
odnosno x ,∈ A.
2.4.7. Teorem. (Baire) Neka je X potpun metriˇcki prostor i U neprazan
otvoren podskup od X. Tada je U druge kategorije u X.
Dokaz: Prvo dokazujemo sluˇcaj U = X. Pretpostavimo da je X =

n∈N
A
n
,
int(A
n
) = ∅, ∀n ∈ N. Tada je i X =

n∈N
A
n
, int(A
n
) = ∅, ∀n ∈ N, ˇsto je u
suprotnosti s tvrdnjom leme 2.4.6.
Neka je sada U =

n∈N
A
n
, int(A
n
) = ∅, ∀n ∈ N. Neka je K zatvorena
kugla sadrˇzana u U. Tada je K =

n∈N
K ∩ A
n
, int(K ∩ A
n
) ⊆ intA
n
= ∅,
∀n ∈ N, ˇsto je suprotno prethodno dokazanom sluˇcaju, jer je K potpun me-
triˇcki prostor.
2.4.8. Korolar. Neka je X potpun metriˇcki prostor i U
n
, n ∈ N, gusti
otvoreni skupovi u X. Tada je A =

n∈N
U
n
gust podskup u X.
94 POGLAVLJE 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA
Dokaz: Pretpostavimo suprotno, tj. neka postoji x ∈ X i r > 0 takav da
je A ∩ K(x, r) = ∅. Tada je K(x, r) = K(x, r)¸A = K(x, r)¸

n∈N
U
n
=

n∈N
(K(x, r)¸U
n
). Dakle, za F
n
= K(x, r)¸U
n
, ∀n ∈ N, imamo K(x, r) =

n∈N
F
n
. Kako je K(x, r) potpun i F
n
⊆ K(x, r), ∀n ∈ N, zatvoreni skupovi,
to prema teoremu 2.4.7. postoji m ∈ N takav da je intF
n
,= ∅, tj. postoje
y ∈ F
m
i ε > 0 takvi da je K(y, ε) ⊆ F
m
, odnosno K(y, ε) ∩U
m
= ∅, ˇsto nije
mogu´ce zbog gusto´ce od U
m
.
2.4.9. Korolar. Neka je X potpun metriˇcki prostor i A
n
, n ∈ N, skupovi
prve kategorije u X. Tada je skup B =

n∈N
(X¸A
n
) gust podskup u X i on
je druge kategorije u X.
Dokaz: Pretpostavimo da B nije gust u X. Tada postoji kugla K(x, r) ⊆ X
takva da je K(x, r) ∩ B = ∅. Odatle je K(x, r) ⊆ X¸B =

n∈N
A
n
, a to
je nemogu´ce jer je K(x, r) druge kategorije. Dakle, B = X. Nadalje je
X = B ∪ (X¸B) = B ∪
_
n∈N
A
n
_
, pa B ne moˇze biti skup prve kategorije
u X.
2.4.10. Propozicija. Neka su X i Y normirani prostori, S ⊆ B(X, Y ) i
X
0
⊆ X skup druge kategorije u X takav da je sup¦|Ax|; A ∈ S¦ < ∞,
∀x ∈ X
0
. Tada je skup S uniformno ograniˇcen, tj. sup¦|A|; A ∈ S¦ < ∞.
Dokaz: Za A ∈ S i n ∈ N stavimo G(A, n) = ¦x ∈ X; |Ax| ≤ n¦. To su
zatvoreni skupovi, pa je za svaki n ∈ N zatvoren i skup
F
n
=

A∈S
G(A, n) = ¦x ∈ X; |Ax| ≤ n, ∀A ∈ S¦.
Vrijedi

n∈N
F
n
= ¦x ∈ X; sup¦|Ax|; A ∈ S¦ < ∞¦, dakle X
0

n∈N
F
n
.
Kako je X
0
druge kategorije u X, to postoji m ∈ N takav da je F
m
druge
kategorije, tj. postoji zatvorena kugla K(x
0
, r) ⊆ F
m
= F
m
. Dakle, postoji
m ∈ N, x
0
∈ X i r > 0 takvi da x ∈ K(x
0
, r) povlaˇci |Ax| ≤ m, ∀A ∈ S.
Ako je |x| ≤ r, onda je x
0
− x ∈ K(x
0
, r) pa vrijedi |A(x − x
0
)| =
|A(x
0
− x)| ≤ m, ∀A ∈ S. Dakle, |x| ≤ r povlaˇci |Ax| = |A(x − x
0
)| +
|Ax
0
| ≤ 2m, ∀A ∈ S.
Za bilo koji x ∈ X, x ,= 0, stavimo y =
r
|x|
x pa je |y| = r. Sada za
svaki A ∈ S vrijedi |Ay| ≤ 2m, a odatle imamo |Ax| ≤
|x|
r
|Ay| ≤
2m
r
|x|.
Dakle, |A| ≤
2m
r
, ∀A ∈ S.
Dokaz teorema 2.4.2. U propoziciji 2.4.10. uzmemo X
0
= X i Y = K.
2.5. TEOREM O OTVORENOM PRESLIKAVANJU 95
Dokaz teorema 2.4.1. Neka je κ : X → X
tt
kanonsko ulaganje X u X
tt
definirano sa [κ(x)](f) = f(x), ∀f ∈ X
t
, ∀x ∈ X. Promatramo κ(S) ⊆ X
tt
.
Po pretpostavci je sup¦[[κ(x)](f)[; x ∈ S¦ = sup¦[f(x)[; x ∈ S¦ < ∞,
∀f ∈ X
t
. Prema teoremu 2.4.2. slijedi sup¦|κ(x)|; x ∈ S¦ < ∞. Ali
|κ(x)| = |x|, ∀x ∈ X daje sup¦|x|; x ∈ S¦ < ∞.
Dokaz teorema 2.4.3. Da (b)⇒(a) slijedi iz propozicije 2.4.10.
Za dokaz (c)⇒(b) fiksirajmo x ∈ X i stavimo S
t
= ¦Ax; A ∈ S¦. Po
pretpostavci (c) je sup¦[g(y)[; y ∈ S
t
¦ < ∞, ∀g ∈ Y
t
. Prema teoremu 2.4.1.
slijedi sup¦|y|; y ∈ S
t
¦ < ∞. Stoga je sup¦|Ax|; A ∈ S¦ < ∞, ∀x ∈ X.
2.4.11. Teorem. (Mazur-Orlicz ) Neka su X, Y i Z normirani prostori i
A : XY → Z bilinearan operator takav da je x → A(x, y) neprekidno pres-
likavanje sa X u Z, ∀y ∈ Y , i da je y → A(x, y) neprekidno preslikavanje sa
Y u Z, ∀x ∈ X. Ako je X ili Y potpun, onda je A neprekidno preslikavanje.
Dokaz: Pretpostavimo da je X Banachov prostor i oznaˇcimo sa K = ¦y ∈
Y ; |y| ≤ 1¦ zatvorenu kuglu u Y . Za x ∈ X je y → A(x, y) neprekidno
preslikavanje, dakle iz B(Y, Z). Neka je M(x) njegova norma, tj. |A(x, y)| ≤
M(x), ∀y ∈ K.
Za y ∈ K definiramo A
y
∈ B(X, Z) sa A
y
x = A(x, y), ∀x ∈ X. Prema
ranijem je sup¦|A
y
x|; y ∈ K¦ < ∞, ∀x ∈ X. Po teoremu 2.4.3. postoji
M > 0 takav da je |A
y
| ≤ M, ∀y ∈ K.
Dakle, |x| ≤ 1 i |y| ≤ 1 povlaˇci |A(x, y)| ≤ M. Odatle je |A(x, y)| ≤
M|x||y|, ∀x ∈ X, ∀y ∈ Y .
2.5 Teorem o otvorenom preslikavanju
ˇ
Zelimo dokazati tri osnovna teorema o linearnim operatorima na Banachovim
prostorima.
Prvi je teorem o otvorenom preslikavanju ili Banachov teorem o homo-
morfizmu.
2.5.1. Teorem. Neka su X i Y Banachovi prostori i A : X → Y neprekidna
linearna surjekcija. Tada je A otvoreno preslikavanje.
Posljedica prethodnog teorema je Banachov teorem o inverznom opera-
toru.
2.5.2. Teorem. Neka su X i Y Banachovi prostori i A : X → Y neprekidna
linearna bijekcija. Tada je A
−1
∈ B(Y, X).
96 POGLAVLJE 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA
Slijede´ci teorem karakterizira neprekidnost linearnog operatora pomo´cu
grafa i naziva se teorem o zatvorenom grafu.
2.5.3. Teorem. Neka su X i Y Banachovi prostori i A ∈ L(X, Y ). Operator
A je neprekidan ako i samo ako je graf Γ(A) = ¦(x, Ax) ∈ X Y ; x ∈ X¦
zatvoren potprostor od X Y (s normom |(x, y)| = |x| +|y|).
Prvo dokazujemo lemu koja daje topoloˇsku pozadinu za dokaz prethodnih
teorema.
2.5.4. Lema. Neka su X i Y normirani prostori, A ∈ B(X, Y ) takav da je
R(A) = AX skup druge kategorije u Y . Tada za svaki r > 0 postoji ρ > 0
takav da je K
Y
(0, ρ) ⊆ AK
X
(0, r).
Dokaz: Oznaˇcimo sa U = K
X
(0, r) zadanu kuglu u prostoru X i stavimo
W = K
X
(0,
r
2
) ⊂ X. Tada X =

_
n=1
nW povlaˇci R(A) =

_
n=1
nAW. Budu´ci
da je R(A)skup druge kategorije u Y , barem jedan od zatvorenih skupova
nAW sadrˇzi neprazan otvoren skup. Dakle, skup AW sadrˇzi neku kuglu
K
Y
(y
0
, ρ), ρ > 0, prostora Y . Stavimo V = K
Y
(0, ρ) i imamo
V = K
Y
(y
0
, ρ) −y
0
⊆ AW −y
0
⊆ AW −AW ⊆ A(W −W) ⊆ AU.
Dokaˇzimo teorem koji je neˇsto op´cenitiji od teorema 2.5.1.
2.5.5. Teorem. Neka je X Banachov prostor, Y normiran prostor, A ∈
B(X, Y ) i B ∈ B(X, R(A)) takav da je Bx = Ax, ∀x ∈ X.
Tada vrijedi toˇcno jedna od slijede´cih tvrdnji:
(a) R(A) je Banachov prostor i B otvoreno preslikavanje sa X na R(A).
(b) R(A) je skup prve kategorije u R(A).
Dokaz: Pretpostavimo da je R(A) skup druge kategorije u normiranom
prostoru R(A) i dokaˇzimo da tada vrijedi tvrdnja (a).
Budu´ci da je R(A) druge kategorije u R(A), onda po lemi 2.5.4. primjenje-
noj na operator B ∈ B(X, R(A)), za bilo koji ε
0
> 0 postoji η
0
> 0 takav da
je kugla V (η
0
) = K
Y
(0, η
0
) sadrˇzana u AU(ε
0
), gdje je U(ε
0
) = K
X
(0, ε
0
).
Dokaˇzimo da je tada kugla V (η
0
) = K
Y
(0, η
0
) sadrˇzana u slici malo ve´ce
kugle U(2ε
0
), tj.
V (η
0
) ⊆ AU(2ε
0
). (2.21)
U tu svrhu uzmimo niz (ε
n
)
n∈N
strogo pozitivnih realnih brojeva takvih da
je


n=1
ε
n
< ε
0
. Za kuglu U(ε
1
), prema lemi 2.5.4. postoji broj 0 < η
1
< η
0
2.5. TEOREM O OTVORENOM PRESLIKAVANJU 97
i kugla V (η
1
) takva da je V (η
1
) ⊆ AU(ε
1
). Nadalje, za ε
2
> 0 postoji
0 < η
2
< η
1
takav da je V (η
2
) ⊆ AU(ε
2
), itd. Tim postupkom moˇzemo na´ci
strogo padaju´ci niz (η
n
)
n∈N
takav da je lim
n
η
n
= 0 i
V (η
n
) ⊆ AU(ε
n
), n ∈ Z
+
.
Za dokaz (2.21) uzmimo y ∈ V (η
0
) bilo koji. Zbog V (η
0
) ⊆ AU(ε
0
) postoji
x
0
∈ U(ε
0
) takav da je |y−Ax
0
[ < η
1
. Odavde je y−Ax
0
∈ V (η
1
) ⊂ AU(ε
1
),
pa postoji x
1
∈ U(ε
1
) takav da je |(y −Ax
0
)−Ax
1
[ < η
2
, itd. Tako dolazimo
do niza (x
n
)
n
u X, x
n
∈ U(ε
n
) i
|y −Az
n
| < η
n+1
, n ∈ Z
+
, (2.22)
gdje je z
n
=

n
k=0
x
k
. Zbog potpunosti prostora X i |x
n
| < ε
n
, n ∈ Z
+
, red


n=0
x
n
konvergira k nekom vektoru x ∈ X. Tada vrijedi
|x| = lim
n
|z
n
| ≤ lim
n
n

k=0
ε
k
= ε
0
+

n=0
ε
n
< 2ε
0
,
ˇsto daje x ∈ U(2ε
0
). Neprekidnost operatora A i x = lim
n
z
n
povlaˇce Ax =
lim
n
Az
n
. Sada iz (2.22), zbog lim
n
η
n
= 0, imamo y = Ax, tj. vrijedi (2.21).
Iz (2.21) i homogenosti operatora A slijedi da je B surjekcija sa X na
R(A), dakle vrijedi R(A) = R(A). Nadalje, za svaku kuglu U oko nule u X
postoji kugla V oko nule u R(A) takva da je V ⊆ BU.
Neka je G otvoren skup u X i y ∈ AG. Tada je y = Ax za neko x ∈ G,
pa postoji kugla U oko nule u X takva da je x + U ⊆ G. Neka je V kugla
oko nule u R(A) takva da je V ⊆ AU. Tada G ⊇ x + U povlaˇci
AG ⊇ A(x + U) = Ax + AU ⊇ Ax + V = y + V.
Dakle, skup AG zajedno s elementom y sadrˇzi i kuglu y +V oko y. To znaˇci
da je AG otvoren skup, odnosno da je B otvoreno preslikavanje.
Preslikavanje B faktoriziramo kroz Banachov prostor X/N(A) tako da je
B =
˜
B ◦ π. Dokaˇzimo da je
˜
B neprekidno preslikavanje. Ako je V otvoren
skup u R(A), onda je U = B
−1
V otvoren u X. Zbog otvorenosti kanonske
projekcije π je skup W = πU otvoren u X/N(A) i
˜
BW = V , tj.
˜
B je
neprekidan operator.
Operator
˜
B je po konstrukciji bijekcija, ali je i otvoreno preslikavanje. Za
otvoren skup W ⊆ X/N(A) je skup U = π
−1
W otvoren u X, pa je zbog
otvorenosti preslikavanja B i skup V = BU =
˜
BW otvoren u R(A).
Budu´ci da je
˜
B otvorena bijekcija, to je
˜
B
−1
neprekidan operator. Tada
je
˜
B izomorfizam Banachovog prostora X/N(A) i normiranog prostora R(A).
98 POGLAVLJE 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA
To povlaˇci da je R(A) potpun prostor.
Dokaz teorema 2.5.1. Neka je A neprekidna surjekcija s Banachovog pros-
tora X na Banachov prostor Y . Prema Baireovom teoremu 2.4.7. je Banachov
prostor Y druge kategorije. Teorem 2.5.5. i R(A) = Y povlaˇci da je A = B
otvoreno preslikavanje sa X na Y .
Dokaz teorema 2.5.2. Ako je A neprekidna bijekcija s Banachovog pros-
tora X na Banachov prostor Y , onda je prema teoremu 2.5.1. A otvoreno
preslikavanje. Tada je A
−1
neprekidan operator, pa je A izomorfizam pros-
tora X i Y .
Dokaz teorema 2.5.3. Neka je A linearno preslikavanje Banachovog pros-
tora X u Banachov prostor Y takvo da je njegov graf Γ(A) zatvoren pot-
prostor Banachovog prostora X Y . Tada je Γ(A) Banachov prostor. Neka
je P
1
kanonska projekcija sa X Y na X i P
2
kanonska projekcija sa X Y
na Y , tj. P
1
(x, y) = x i P
2
(x, y) = y, ∀(x, y) ∈ X Y .
Neka je P = P
1
[
Γ(A)
restrikcija projekcije P
1
na graf od A definirana sa
P(x, Ax) = x, ∀x ∈ X. Oˇcigledno je P bijekcija sa Γ(A) na X. Po teoremu
2.5.2. je P
−1
neprekidan operator sa X na Γ(A). Vrijedi Ax = P
2
(x, Ax) =
P
2
(P
−1
x) = (P
2
◦ P
−1
)x, ∀x ∈ X, pa je A = P
2
◦ P
−1
. Zbog neprekidnosti
operatora P
2
i P
−1
je i operator A neprekidan.
2.5.1 Neke posljedice teorema o otvorenom preslikava-
nju
2.5.6. Korolar. Neka su | | i [[[ [[[ dvije norme na vektorskom prostoru X
i neka su (X, | |) i (X, [[[ [[[) Banachovi prostori.
Ako postoji konstanta C > 0 takva da vrijedi
[[[x[[[ ≤ C|x|, ∀x ∈ X, (2.23)
onda su te dvije norme ekvivalentne, tj. postoji konstanta c > 0 takva da
vrijedi c|x| ≤ [[[x[[[ ≤ C|x|, ∀x ∈ X.
Dokaz: Zbog (2.23) je jediniˇcni operator I ograniˇcen operator s Banachovog
prostora (X, | |) na Banachov prostor (X, [[[ [[[). Tada teorem 2.5.2. daje
neprekidnost inverznog operatora I
−1
sa (X, [[[ [[[) na (X, | |). Odatle slijedi
egzistencija konstante M > 0 takve da je |x| ≤ M[[[x[[[, ∀x ∈ X. Sada slijedi
tvrdnja za c =
1
M
.
2.5. TEOREM O OTVORENOM PRESLIKAVANJU 99
2.5.7. Korolar. Ako je Banachov prostor X direktna suma zatvorenih pot-
prostora X
1
i X
2
, onda su Banachovi prostori X/X
1
i X
2
(topoloˇski) izomor-
fni, tj. postoji invertibilan linearan operator sa X/X
1
na X
2
.
Dokaz: Restrikcija p = π[
X
2
kanonskog preslikavanja π : X → X/X
1
na
potprostor X
2
je linearna bijekcija sa X
2
na X/X
1
i |p| ≤ |π| ≤ 1. Prema
teoremu 2.5.2. preslikavanje p
−1
je neprekidno, tj. X/X
1
i X
2
su izomorfni.
2.5.8. Korolar. Neka je X Banachov prostor i X
k
(k = 1, . . . , n) zatvoreni
potprostori takvi da je X njihova direktna suma, tj. X = X
1
.
+ X
2
.
+
.
+
X
n
. Tada su Banachovi prostori X
1
X
2
X
n
i X izomorfni.
Dokaz: Sa |(x
1
, x
2
, . . . , x
n
)| = |x
1
| + |x
2
| + + |x
n
| je dana norma
na prostoru X
1
X
2
X
n
. Preslikavanje A : (x
1
, x
2
, . . . , x
n
) →
x
1
+x
2
+ +x
n
je neprekidna linearna bijekcija prostora X
1
X
2
X
n
i X.
2.5.9. Korolar. Ako su X
k
(k = 1, . . . , n) zatvoreni potprostori Banachovog
prostora X takvi da je X = X
1
.
+ X
2
.
+
.
+ X
n
, onda su projektori
P
k
: X → X
k
za koje je R(P
k
) = X
k
, P
k
[
X
i
= 0 za k ,= i (k, i = 1, . . . , n)
neprekidni.
Dokaz: Oznaˇcimo P = P
2
+ + P
n
i dokaˇzimo da je graf Γ(P
1
) zatvo-
ren skup. Neka je ((x
k
, P
1
x
k
))
k
niz u Γ(P
1
) i (x
k
, P
1
x
k
) → (x
0
, y
0
). Tada
x
k
→ x
0
i P
1
x
k
→ y
0
pa x
k
= P
1
x
k
+ Px
k
povlaˇci da niz (Px
k
)
k
konvergira
nekom vektoru u
0
∈ PX = X
2
.
+
.
+ X
n
. Iz x
0
= y
0
+ u
0
i y
0
∈ X
1
,
u
0
∈ X
2
.
+
.
+ X
n
slijedi y
0
= P
1
x
0
. Dakle (x
k
, P
1
x
k
) → (x
0
, P
1
x
0
), ˇsto
pokazuje da je graf Γ(P
1
) zatvoren skup. Analogno se dokazuje zatvorenost
grafova projektora P
2
, . . . , P
n
. Tvrdnja korolara slijedi iz teorema 2.5.3.
2.5.10. Korolar. Zatvoren potprostor Y Banachovog prostora X ima zatvo-
ren direktni komplement ako i samo ako postoji neprekidan linearan projektor
P : X → X takav da je R(P) = PX = Y .
Dokaz: Ako je P ∈ B(X) projektor i R(P) = Y , onda su potprostori
X
1
= R(P) i X
2
= R(I −P) zatvoreni i X = X
1
.
+ X
2
.
Obratno, ako je X = Y +X
2
i Y, X
2
zatvoreni potprostori, onda je prema
korolaru 2.5.9. projektor sa X na X
1
= Y neprekidan.
100 POGLAVLJE 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA
2.5.11. Propozicija. (E. Hellinger - O. Toeplitz) Ako je A simetriˇcan ope-
rator na Hilbertovom prostoru X, onda je A ograniˇcen operator.
Dokaz: Za simetriˇcan operator vrijedi (Ax[y) = (x[Ay), ∀x, y ∈ X. Dokaˇzimo
da je graf Γ(A) zatvoren. Neka je ((x
n
, Ax
n
))
n
niz u Γ(A) takav da (x
n
, Ax
n
) →
(u, v), tj. x
n
→ u i Ax
n
→ v. Za bilo koji y ∈ X vrijedi
(Au−v[y) = (A(u−x
n
)[y) +(Ax
n
−v[y) = (u−x
n
[Ay) +(Ax
n
−v[y)
n→∞
−→ 0,
ˇsto daje (Au −v[y) = 0, ∀y ∈ X. Dakle, v = Au, tj. Γ(A) je zatvoren.
2.5.12. Definicija. Familija operatora ¦A
j
; j ∈ ¸¦ operatora je totalna
familija operatora u prostoru B(X, Y ), ako je nulvektor jedini vektor u X
na kojem se poniˇstavaju svi elementi familije, tj.
(∀j ∈ ¸, A
j
x = 0) ⇒ (x = 0).
Familija operatora je totalna ako i samo ako vrijedi

j∈¸
N(A
j
) = ¦0¦.
2.5.13. Propozicija. Neka su X, Y
1
, Y
2
Banachovi prostori i ¦A
j
; j ∈ ¸¦
totalna familija operatora u prostoru B(Y
1
, Y
2
). Ako je A : X → Y
1
linearan
operator i ako je za svako j ∈ ¸ operator A
j
A : X → Y
2
neprekidan, onda
je A neprekidan operator.
Dokaz: Dokaˇzimo da je graf Γ(A) operatora A zatvoren skup u Banachovom
prostoru XY
1
. Neka je ((x
n
, Ax
n
))
n
niz u Γ(A) takav da (x
n
, Ax
n
) → (x, y),
tj. x
n
→ x i Ax
n
→ y. Zbog neprekidnosti operatora A
j
, ∀j ∈ ¸, vrijedi da
Ax
n
→ y povlaˇci A
j
Ax
n
→ A
j
y. S druge strane je A
j
A neprekidan ∀j ∈ ¸,
pa x
n
→ x povlaˇci A
j
Ax
n
→ A
j
Ax. Zbog jedinstvenosti limesa niza imamo
A
j
Ax = A
j
y, ∀j ∈ ¸. Odavde je y = Ax, pa je graf Γ(A) zatvoren, a onda
po teoremu 2.5.3. slijedi neprekidnost operatora A.
2.5.14. Korolar. Neka su X i Y Banachovi prostori, A : X → Y line-
aran operator i ¦g
j
; j ∈ ¸¦ totalna familija u Y
t
. Ako je g
j
◦ A neprekidan
funkcional ∀j ∈ ¸, onda je A neprekidan operator.
Dokaz: Slijedi iz propozicije 2.5.13. za Y
1
= Y i Y
2
= K.
2.6. KOMPAKTNI OPERATORI 101
2.5.15. Korolar. Neka je X Banachov prostor, Y Hilbertov prostor i ¦e
j
; j ∈
¸¦ ortonormirana baza u Y . Ako je A : X → Y linearan operator i ako je
za svako j ∈ ¸ funkcional f
j
∈ X
t
zadan sa f
j
(x) = (Ax[e
j
), ∀x ∈ X,
neprekidan, onda je operator A neprekidan.
Dokaz: Za svako j ∈ ¸ je sa g
j
(y) = (y[e
j
), ∀y ∈ Y , definiran funkcional
g
j
∈ Y
t
. Familija ¦g
j
; j ∈ ¸¦ je totalna familija u Y
t
. Po pretpostavci je za
svako j ∈ ¸ funkcional f
j
= g
j
◦ A ∈ X
t
. Tada je prema korolaru 2.5.14. A
neprekidan operator.
2.6 Kompaktni operatori
2.6.1. Definicija. Neka je X normiran prostor. Kaˇzemo da je podskup
S ⊆ X relativno kompaktan u X, ako je S kompaktan skup u X.
Skup S ⊆ X je relativno kompaktan u X ako i samo ako svaki niz u S
ima konvergentan podniz u X.
U sluˇcaju Banachovog prostora X, S ⊆ X je relativno kompaktan u X
ako i samo ako za svaki ε > 0 postoji konaˇcan skup ¦x
1
. . . . , x
n
¦ ⊆ X takav
da je S ⊆

n
k=1
K(x
k
, ε) ⊆ X. Skup ¦x
1
, . . . , x
n
¦ je ε−mreˇza za S.
Svaki relativno kompaktan skup u normiranom prostoru je ograniˇcen.
2.6.2. Definicija. Neka su X i Y normirani prostori. Kaˇzemo da je operator
A : X → Y kompaktan operator ako je skup ¦Ax; x ∈ X, |x| ≤ 1¦ rela-
tivno kompaktan u Y . Skup svih takvih operatora oznaˇcavamo s K(X, Y ).
Operator A : X → Y je kompaktan ako i samo ako za svaki ograniˇcen
niz (x
n
)
n
u X postoji podniz niza (Ax
n
)
n
koji je konvergentan u Y .
2.6.3. Propozicija. Neka su X, Y i Z normirani prostori. Vrijedi:
(a) K(X, Y ) je potprostor od B(X, Y ).
(b) B(Y, Z)K(X, Y ) ⊆ K(X, Z) i K(Y, Z)B(X, Y ) ⊆ K(X, Z).
Dokaz: (a) Norma je neprekidna funkcija pa je ograniˇcena na relativno
kompaktnom skupu. Dakle, vrijedi K(X, Y ) ⊆ B(X, Y ). Za A ∈ K(X, Y ) i
λ ∈ K je oˇcito λA ∈ K(X, Y ). Nadalje, neka su A, B ∈ K(X, Y ). Dokaˇzimo
da je skup ¦Ax+Bx; x ∈ X, |x| ≤ 1¦ relativno kompaktan u Y , tj. za svaki
niz (x
n
)
n
, |x
n
| ≤ 1, u X niz (Ax
n
+ Bx
n
)
n
ima konvergentan podniz u Y .
Kako je A kompaktan operator, to postoji podniz (y
n
)
n
niza (x
n
)
n
takav da
je (Ay
n
)
n
konvergentan, a zbog kompaktnosti od B postoji podniz (z
n
)
n
niza
102 POGLAVLJE 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA
(y
n
)
n
takav da je (Bz
n
)
n
konvergentan. Tada je (Az
n
+Bz
n
)
n
konvergentan
podniz niza (Ax
n
+ Bx
n
)
n
.
(b) Neka su A ∈ K(X, Y ) B ∈ B(Y, Z) i neka je (x
n
)
n
, |x
n
| ≤ 1, niz u
K
X
(0, 1). Zbog kompaktnosti od A postoji podniz (u
n
)
n
od (x
n
)
n
takav da
je niz (Au
n
)
n
konvergentan u Y . Kako je B ograniˇcen, to je niz (BAu
n
)
n
konvergentan u Z, tj. BA ∈ K(X, Z).
Neka su A ∈ B(X, Y ) B ∈ K(Y, Z) i neka je (x
n
)
n
ograniˇcen niz u X.
Tada je i niz (Ax
n
)
n
ograniˇcen u Y . Kako je B kompaktan operator, niz
(BAx
n
)
n
ima konvergentan podniz, tj. BA ∈ K(X, Z).
2.6.4. Propozicija. Neka su X, Y i Z normirani prostori.
(a) Ako je X ili Y konaˇcne dimenzije onda je K(X, Y ) = B(X, Y ).
(b) I
X
∈ B(X) je kompaktan ako i samo ako je X konaˇcno dimenzionalan.
(c) Ako je X beskonaˇcno dimenzionalan prostor i A ∈ K(X), onda je A
singularan operator, tj. 0 ∈ σ(A).
Dokaz: (a) Ako je Y konaˇcne dimenzije onda je svaki ograniˇcen skup u Y
relativno kompaktan, pa je K(X, Y ) = B(X, Y ).
Neka je X konaˇcne dimenzije i A ∈ B(X, Y ). Ako je (x
n
)
n
bilo koji
niz u K
X
(0, 1), koji je kompaktan, onda postoji njegov konvergentan podniz
(x
p
n
)
n
. Tada je (Ax
p
n
)
n
konvergentan u Y , tj. A ∈ K(X, Y ).
(b) Posljedica Rieszovog teorema 1.3.17.
(c) Neka je A ∈ K(X). Kada bi A bio regularan, postojao bi B ∈ B(X)
takav da vrijedi BA = I. Tada bi po propoziciji 2.6.4.(1) vrijedilo I ∈ K(X),
ˇsto prema (b) povlaˇci da je X konaˇcne dimenzije.
2.6.5. Propozicija. Neka je X normiran i Y Banachov prostor. Tada je
K(X, Y ) zatvoren potprostor od B(X, Y ).
Dokaz: Neka je K = K
X
(0, 1) = ¦x ∈ X; |x| ≤ 1¦ zatvorena kugla u X i
(A
n
)
n
niz u K(X, Y ) takav da je A = lim
n
A
n
∈ B(X, Y ). Pokaˇzimo da je
A ∈ K(X, Y ).
Neka je ε > 0 po volji. Zbog lim
n
|A
n
−A| = 0 postoji n ∈ N takav da je
|A
n
−A| <
ε
3
. Poˇsto je A
n
K relativno kompaktan skup u Y , to postoji skup
¦x
1
, . . . , x
m
¦ ⊆ K takav da je ¦A
n
x
1
, . . . , A
n
x
m
¦
ε
3
−mreˇza za skup A
n
K.
Za x ∈ K je A
n
x ∈ A
n
K pa postoji j ∈ ¦1, . . . , m¦ takav da je |A
n
x −
A
n
x
j
| <
ε
3
. Vrijedi
|Ax −Ax
j
| ≤ |(A −A
n
)x| +|A
n
x −A
n
x
j
| +|(A
n
−A)x
j
| < ε.
2.6. KOMPAKTNI OPERATORI 103
Dakle ¦Ax
1
, . . . , Ax
m
¦ je ε−mreˇza za skup AK.
2.6.6. Teorem. Neka je X normiran prostor, A ∈ K(X) i λ ,= 0 skalar.
(a) Za svaki n ∈ N je N
n
= N((λI − A)
n
) konaˇcne dimenzije. Postoji
n ∈ N takav da je N
n
= N
n+1
.
(b) Za svaki n ∈ N je R
n
= R((λI − A)
n
) zatvoren potprostor. Postoji
n ∈ N takav da je R
n
= R
n+1
.
(c) Ako su n, m ∈ N najmanji takvi da je N
n
= N
n+1
i R
m
= R
m+1
, tada
je n = m i X = N
n
.
+ R
n
.
(d) Neka je n = m kao u (c). Tada je (λI −A)[
R
n
regularan operator na
R
n
.
Dokaz: Zbog λI − A = λ(I −
1
λ
A) moˇzemo pretpostaviti da je λ = 1 i
stavimo T = I −A.
(a) Imamo U
n
= I −T
n
= I −
n

j=0
_
n
j
_
(−1)
j
A
j
=
n

j=1
_
n
j
_
(−1)
j+1
A
j
=
A
_
n−1

j=0
(−1)
j
_
n
j + 1
_
A
j
_
∈ K(X).
Zbog U
n
[
N
n
= I
N
n
imamo I
N
n
kompaktan operator pa je N
n
konaˇcne
dimenzije.
Pretpostavimo da je N
n
⊂ N
n+1
, ∀n ∈ N. Tada za svaki n ∈ N postoji
e
n
∈ N
n+1
, |e
n
| = 1, i d(e
n
, N
n
) ≥ 1 (Rieszova lema 1.3.15.). Za m < n je
z = Te
n
−Te
m
+e
m
= e
n
−Ae
n
+Ae
m
∈ N
n
. Naime, vrijedi T
n
z = T
n+1
e
n

T
n+1
e
m
+T
n
e
m
= 0. Odatle imamo |Ae
m
−Ae
n
| = |z−e
n
| ≥ d(e
n
, N
n
) ≥ 1.
Dakle, niz (Ae
n
)
n
nema konvergentan podniz, ˇsto je kontradikcija s A ∈
K(X).
(b) Neka je y ∈ R
n
. Tada postoji niz (x
k
)
k
u X takav da je y =
lim
k
T
n
x
k
.Tvrdimo da je niz (d
k
)
k
= (d(x
k
, N
n
))
k
ograniˇcen.
U suprotnom bi, prijelazom na podniz, mogli tvrditi da je lim
k
d
k
= ∞.
Stavimo z
k
=
1
d
k
x
k
. Tada je d(z
k
, N
n
) = 1, ∀k ∈ N. Tada za svaki k ∈ N
postoji u
k
∈ N
n
takav da je |z
k
−u
k
| ≤ 2. Stavimo v
k
= z
k
−u
k
i dobijemo
ograniˇcen niz (v
k
)
k
. Tada niz (U
n
v
k
)
k
ima konvergentan podniz (moˇzemo
uzeti da je sam niz konvergentan). Neka je v = lim
k
U
n
v
k
. Vrijedi v
k
=
Iv
k
= T
n
v
k
+U
n
v
k
= T
n
z
k
+U
n
v
k
=
1
d
k
T
n
x
k
+U
n
v
k
, pa imamo lim
n
v
k
= v.
Odatle je d(v, N
n
) = lim
k
d(v
k
, N
n
) = lim
k
d(z
k
, N
n
) = lim
k
1
d
k
d(x
k
, N
n
) = 1.
Ali T
n
v = v − U
n
v = v − lim
k
U
n
v
k
= 0, tj. v ∈ N
n
, odnosno d(v, N
n
) = 0,
ˇsto je kontradikcija.
104 POGLAVLJE 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA
Dakle, niz (d
k
)
k
je ograniˇcen, tj. postoji M > 0 takav da je d
k
=
d(x
k
, N
n
) ≤ M, ∀k ∈ N. Sada za svaki k ∈ N postoji x
t
k
∈ X, x
k
−x
t
k
∈ N
n
,
|x
t
k
| ≤ 1 + M. Niz (x
t
k
)
k
je ograniˇcen, pa niz (U
n
x
t
k
)
k
ima konvergentan
podniz (moˇzemo uzeti da je sam niz konvergentan). Stavimo a = lim
k
U
n
x
t
k
i y = lim
k
T
n
x
k
= lim
k
T
n
x
t
k
. Odatle je lim
k
x
t
k
= lim
k
T
n
x
t
k
+ lim
k
U
n
x
t
k
=
y + a, pa imamo y = lim
k
T
n
x
t
k
= T
n
lim
k
x
t
k
= T
n
(y + a) ∈ R
n
. Dakle,
R
n
= R
n
.
Kada bi bilo R
n+1
⊂ R
n
, ∀n ∈ N, po Rieszovoj lemi 1.3.15. postoji
e
n
∈ R
n
, |e
n
| = 1, i d(e
n
, N
n+1
) ≥
1
2
. Za m > n je z = Te
n
− Te
m
+
e
m
= e
n
− Ae
n
+ Ae
m
∈ R
n+1
. Naime, vrijedi e
n
= T
n
a, e
m
= T
m
b, pa je
z = T
n+1
(a −T
m−n
b +T
m−n−1
b).
Ali z = e
n
−Ae
n
−e
m
+Ae
m
+e
m
= e
n
−Ae
n
+Ae
m
povlaˇci |Ae
m
−Ae
n
| =
|z −e
n
| ≥ d(e
n
, R
n+1
) ≥
1
2
, pa niz (Ae
n
)
n
nema konvergentan podniz, ˇsto je
kontradikcija s A ∈ K(X).
(c) je tvrdnja tzv. Fittingovog teorema.
Prvo pretpostavimo da je m = 0, odnosno da je T surjekcija, tj. R(T) =
X. Dokaˇzimo da je tada i n = 0, tj. da je T injekcija (N(T) = ¦0¦). U
suprotnom bi postojao x
1
∈ X, x
1
,= 0, tako da je Tx
1
= 0. Iz R(T) = X
slijedi da postoji x
2
∈ X, x
1
= Tx
2
. Induktivno dolazimo do niza (x
k
)
k
u
X takvog da je Tx
k+1
= x
k
, ∀k ∈ N. Odatle imamo x
1
= T
n
x
n+1
, pa je
T
n+1
x
n+1
= Tx
1
= 0, tj. x
n+1
∈ N
n+1
= N
n
. No tada je x
1
= T
n
x
n+1
= 0, a
to je kontradikcija s izborom vektora x
1
.
Sada pretpostavimo da je m > 0. Iz TR
m
= R
m+1
= R
m
slijedi da je R
m
invarijantan potprostor za T. Neka je S = T[
R
m
restrikcija od T na R
m
i
vrijedi R(S) = R
m
, tj. S : R
m
→ R
m
je surjekcija.
Nadalje, zbog N(S) = N(T) ∩ R
m
, vrijedi da N(T
n+1
) = N(T
n
) povlaˇci
N(S
n+1
) = N(S
n
), ∀n ∈ N.
Kao u prethodnom sluˇcaju (tj. m = 0 za T), zakljuˇcujemo da je S
injekcija, odnosno S : R
m
→ R
m
je bijekcija.
Neka je x ∈ N
m+1
. Sada y = T
m
x povlaˇci Sy = Ty = T
m+1
x = 0,
a odatle imamo y = 0, odnosno x ∈ N
m
. Dakle, N
m+1
⊆ N
m
, a onda je
N
m+1
= N
m
. Ovim smo pokazali da je n ≤ m.
Iz R
m
⊂ R
m−1
slijedi postojanje y ∈ R
m−1
¸R
m
i neka je x ∈ X takav
da je y = T
m−1
x. Stavimo z = Ty = T
m
x i imamo z ∈ R
m
= R
2m
=
T
m
R
m
, odakle zakljuˇcujemo da postoji u ∈ R
m
takav da je z = T
m
u. Za
v = x −u je T
m
v = T
m
x −T
m
u = z −z = 0 i T
m−1
v = y −T
m−1
u. Nadalje,
T
m−1
u ∈ R
2m−1
i y ,∈ R
m
daje T
m−1
v ,= 0. Dakle, v ∈ N
m
i v ,∈ N
m−1
povlaˇci N
m
,= N
m−1
, pa smo dokazali da je n = m.
Dokaˇzimo da vrijedi X = N
n
.
+ R
n
. Ako je y ∈ R
n
∩N
n
onda je y = T
n
x.
No 0 = T
n
y = T
2n
x daje x ∈ N
2n
= N
n
, iz ˇcega slijedi y = 0. Dakle,
2.6. KOMPAKTNI OPERATORI 105
R
n
∩ N
n
= ∅.
Za bilo koji x ∈ X je T
n
x ∈ R
n
= R
2n
= T
n
R
n
, pa postoji u ∈ R
n
takav
da je T
n
x = T
n
u. Stavimo z = x −u, pa je z ∈ N
n
, u ∈ R
n
i x = u + z.
(d) Za operator S = T[
R
n
iz (c) znamo da je bijekcija. Treba joˇs dokazati
da je S
−1
: R
n
→ R
n
ograniˇcen operator.
Neka je F ⊆ R
n
zatvoren skup. Tvrdimo da je tada i SF zatvoren. Neka
je y ∈ SF i neka je (x
k
)
k
niz u F takav da je y = lim
k
Sx
k
. Dokaˇzimo da
je niz (x
k
)
k
ograniˇcen. U suprotnom sluˇcaju bi prelaskom na podniz mogli
pretpostaviti da je lim
k
|x
k
| = ∞. Oznaˇcimo z
k
=
1
|x
k
|
x
k
, |z
k
| = 1, i opet
prelaskom na podniz moˇzemo pretpostaviti da je (Az
k
)
k
konvergentan niz i
neka je z = lim
k
Az
k
. Vrijedi z
k
= (I −A)z
k
+Az
k
=
1
|x
k
|
Sx
k
+Az
k
, pa zbog
lim
k
Sz
k
= lim
k
1
|x
k
|
Sx
k
= 0 imamo lim
k
z
k
= z. Sada je Sz = lim
k
Sz
k
= 0
pa je z = 0, a to je kontradikcija sa |z| = lim
k
|z
k
| = 1.
Dakle, niz (x
k
)
k
je ograniˇcen. Prelaskom na podniz moˇzemo pretpostaviti
da je (Ax
k
)
k
konvergentan i u = lim
k
Ax
k
. Imamo lim
k
x
k
= lim
k
(I −A)x
k
+
lim
k
Ax
k
= y +u ∈ F jer je F zatvoren, pa je y = lim
k
Sx
k
= S(y +u) ∈ SF.
Dakle, i SF je zatvoren.
Pokazali smo da je za svaki zatvoren skup F ⊆ R
n
i SF zatvoren u R
n
.
Ako je U ⊆ R
n
otvoren, onda je R
n
¸U zatvoren, pa je S(R
n
¸U) = R
n
¸SU
zatvoren, a onda je SU = (S
−1
)
−1
otvoren skup. Dakle, S
−1
je neprekidan,
odnosno, ograniˇcen operator.
2.6.7. Teorem. Neka je X beskonaˇcno dimenzionalan kompleksan normiran
prostor i A ∈ K(X).
(a) Ako λ ∈ C¸¦0¦ nije u σ
p
(A), onda je λI − A regularan operator, tj.
σ(A) = ¦0¦ ∪ σ
p
(A).
(b) σ
p
(A) je konaˇcan ili prebrojiv s jedinim gomiliˇstem 0.
(c) Ako je λ ∈ σ
p
(A) i λ ,= 0, onda je za sve n ∈ N potprostor N((λI −A)
n
)
konaˇcne dimenzije.
Dokaz: (a) Operator λI−A je injekcija, pa je po teoremu 2.6.6.(c) surjekcija,
a po teoremu 2.6.6.(d) regularan.
(b) Neka je X beskonaˇcne dimenzije i ε > 0 bilo koji. Tvrdimo da je skup
¦λ ∈ σ
p
(A); [λ[ ≥ ε¦ konaˇcan. U suprotnom sluˇcaju imamo niz razliˇcitih
svojstvenih vrijednosti (λ
n
)
n
, [λ
n
[ ≥ ε, ∀n ∈ N. Tada za svaki n ∈ N
imamo x
n
,= 0, Ax
n
= λ
n
x
n
. Neka su X
n
= [¦x
1
, . . . , x
n
¦], dimX
n
= n,
potprostori od X. Tada po Rieszovoj lemi 1.3.15. za svaki n ∈ N postoji
e
n
∈ X
n
, |e
n
| = 1, d(e
n
, X
n−1
) ≥ 1. Za x ∈ X
n
je x =

n
i=1
α
i
x
i
, pa imamo
106 POGLAVLJE 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA

n
I − A)x =

n−1
i=1
α
i

n
− λ
i
)x
i
∈ X
n−1
. Posebno, (λ
n
I − A)e
n
∈ X
n−1
i
e
n
∈ X
n
povlaˇci Ae
n
∈ X
n
, a odatle je e = λ
−1
n

n
e
n
− Ae
n
+ Ae
m
) ∈ X
n−1
za m ≤ n −1.
Sada je |Ae
n
−Ae
m
| = |λ
n
(e
n
−e)| = [λ
n
[|e
n
−e| ≥ [λ
n
[d(e
n
, X
n−1
) ≥

n
[ ≥ ε, ∀ ∈ N, n > m. Odatle zakljuˇcujemo da niz (Ae
n
)
n
nema konver-
gentan podniza, ˇsto je kontradikcija s A ∈ K(X).
(c) slijedi iz teorema 2.6.6.
2.6.8. Korolar. (Weylov teorem) Neka je X Banachov prostor.
Ako je S ∈ B(X) i A ∈ K(X) onda vrijedi σ(S +A) ⊆ σ(S) ∪σ
p
(S +A).
Dokaz: Za λ ∈ σ(S + A), λ ,∈ σ(S) je λI − S regularan operator. Tada je
λI −(S +A) = (λI −S)(I −(λI −S)
−1
A), pa je I −(λI −S)
−1
A singularan
operator. Ali (λI −S)
−1
A je kompaktan operator pa je 1 ∈ σ
p
((λI −S)
−1
A).
Tada postoji x ∈ X, x ,= 0, takav da je (λI − S)
−1
Ax = x, odnosno
Ax = (λI −S)x ili (S + A)x = λx. Odatle imamo λ ∈ σ
p
(S + A).
2.6.9. Korolar. (Fredholmova alternativa) Neka je X Banachov prostor i
A ∈ K(X).
Jednadˇzba x − Ax = y ima jedinstveno rjeˇsenje za svaki y ∈ X, ako i
samo ako jednadˇzba x −Ax = 0 ima samo trivijalno rjeˇsenje.
Dokaz: Nuˇznost je oˇcigledna. Za dokaz dovoljnosti uoˇcimo da iz injektiv-
nosti operatora I −A slijedi da 1 ,∈ σ
p
(A), a onda 1 ,∈ σ(A). Tada je I −A
regularan operator i x = (I −A)
−1
y je jedinstveno rjeˇsenje.
Sa B
f
(X, Y ) oznaˇcimo skup svih operatore sa X u Y konaˇcnog ranga.
Oˇcito je to potprostor od B(X, Y ) i vrijedi B(Y, Z)B
f
(X, Y ) ⊆ B
f
(X, Z),
B
f
(Y, Z)B(X, Y ) ⊆ B
f
(X, Z).
2.6.10. Propozicija. (a) Neka su X i Y Banachovi prostori. A ∈ B(X, Y )
je konaˇcnog ranga ako i samo ako postoje linearno nezavisni vektori
y
1
, . . . , y
n
∈ Y i linearno nezavisni funkcionali f
1
, . . . , f
n
∈ X
t
takvi da
je
Ax =
n

j=1
f
j
(x)y
j
, ∀x ∈ X. (2.24)
Tada je ¦y
1
, . . . , y
n
¦ baza u R(A) = AX.
(b) Neka su X i Y Hilbertovi prostori. A ∈ B(X, Y ) je konaˇcnog ranga ako
i samo ako postoje linearno nezavisni vektori y
1
, . . . , y
n
∈ Y i linearno
2.6. KOMPAKTNI OPERATORI 107
nezavisni vektori x
1
, . . . , x
n
∈ X takvi da je
Ax =
n

j=1
(x[x
j
)y
j
, ∀x ∈ X. (2.25)
Tada je ¦y
1
, . . . , y
n
¦ baza u R(A) i ¦x
1
, . . . , x
n
¦ baza u R(A

). Po-
sebno, A ∈ B
f
(X, Y ) ako i samo ako je A

∈ B
f
(Y, X), i dimR(A) =
dimR(A

).
Dokaz: (a) Ako A ima prikaz (2.24) onda je on oˇcito konaˇcnog ranga.
Nadalje, za x
1
, . . . , x
n
∈ X takve da je f
i
(x
j
) = δ
i,j
(i, j = 1, . . . , n), imamo
Ax
i
= y
i
(i = 1, . . . , n). Dakle, y
1
, . . . , y
n
∈ R(A) i oˇcito je ¦y
1
, . . . , y
n
¦ baza
od R(A).
Obratno, neka je A ∈ B
f
(X, Y ) i neka je ¦y
1
, . . . , y
n
¦ baza od R(A).
Tada oˇcito vrijedi Ax =

n
j=1
f
j
(x)y
j
, ∀x ∈ X za neke linearne funkcionale
f
1
, . . . , f
n
na X. Neprekidnost funkcionala slijedi iz neprekidnosti operatora
A. Dokaˇzimo da su f
1
, . . . , f
n
linearno nezavisni. Neka su x
1
, . . . , x
n
∈ X
takve da je Ax
j
= y
j
(j = 1, . . . , n). Tada je f
i
(x
j
) = δ
i,j
(i, j = 1, . . . , n).
(b) Uz oznake iz (a) neka su x
1
, . . . , x
n
∈ X takve da je f
i
(x) = (x[x
i
),
∀x ∈ X, (i = 1, . . . , n). Dokaˇzimo da je x
1
, . . . , x
n
baza od R(A

).
Za B ∈ B
f
(Y, X) zadan sa By =

n
j=1
(y[y
j
)x
j
, ∀y ∈ Y , imamo (Ax[y) =

n
j=1
(x[x
j
)(y
j
[y) i (x[By) =

n
j=1
(y[y
j
)(x[x
j
). Dakle, B = A

.
Oˇcigledno je da vrijedi B
f
(X, Y ) ⊆ K(X, Y ).
2.6.11. Teorem. Neka je X Banachov prostor i neka je Y Hilbertov prostor.
Tada je K(X, Y ) = B
f
(X, Y ).
Dokaz: Zbog toga ˇsto je K(X, Y ) zatvoren po propoziciji 2.6.5., vrijedi
B
f
(X, Y ) ⊆ K(X, Y ).
Neka je A ∈ K(X, Y ). Trebamo pokazati da postoji niz (A
n
)
n
u B
f
(X, Y )
takav da je lim
n
|A
n
− A| = 0, tj. ∀ε > 0, ∃B ∈ B
f
(X, Y ) takav da je
|A −B| ≤ ε.
Neka je K = K
X
(0, 1) zatvorena kugla u X. AK je relativno kompaktan
pa postoji konaˇcna ε−mreˇza ¦y
1
, . . . , y
n
¦ za AK. Neka je Z = [¦y
1
, . . . , y
n
¦]
i neka je P ortogonalni projektor na Z. Stavimo B = PA. Tada je B ∈
B
f
(X, Y ) i Bx = PAx je najbolja aproksimacija vektora Ax vektorom iz Z.
Za dano x ∈ K izaberimo j ∈ ¦1, . . . , n¦ takav da je |Ax − y
j
| < ε. Tada
vrijedi |Ax −Bx| ≤ |Ax −y
j
| < ε. Dakle, ∀x ∈ K je |Ax −Bx| < ε pa je
|A −B| ≤ ε.
108 POGLAVLJE 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA
2.6.12. Propozicija. Neka su X i Y Hilbertovi prostori i A ∈ B(X, Y ) .
Vrijedi A ∈ K(X, Y ) ako i samo ako je A

A ∈ K(X).
Dokaz: Ako je A ∈ K(X, Y ) onda je A

A ∈ K(X) po propoziciji 2.6.3.(b).
Neka je A

A ∈ K(X) i neka je (x
n
)
n
bilo koji niz u K = K
X
(0, 1).
Postoji podniz (x
p
n
)
n
niza (x
n
)
n
takav da (A

Ax
p
n
)
n
konvergira. Zbog
|Ax
n
− Ax
m
|
2
= (A

A(x
n
− x
m
)[x
n
− x
m
) ≤ |A

A(x
n
− x
m
)||x
n
− x
m
| ≤
2|A

A(x
n
− x
m
)| je niz (Ax
p
n
)
n
Cauchyjev niz u Y , pa je konvergentan.
Tada je A ∈ K(X, Y ).
2.6.13. Propozicija. Neka su X i Y Hilbertovi prostori. Tada vrijedi
K(X, Y )

= K(Y, X).
Dokaz: Ako je A ∈ K(X, Y ) onda je AA

∈ K(Y ) po propoziciji 2.6.3.(b),
a prema propoziciji 2.6.12. imamo A

∈ K(Y, X).
U propoziciji 2.3.3. smo pokazali da za ¦e
n
; n ∈ N¦ ortonormiranu bazu
u Hilbertovom prostoru X i (λ
n
)
n
ograniˇcen niz u C postoji jedinstven nor-
malan operator A ∈ B(X) takav da je
Ax =

n=1
λ
n
(x[e
n
)e
n
, ∀x ∈ X. (2.26)
Za operator A vrijedi σ
p
(A) = ¦λ
n
: n ∈ N¦, σ(A) = ¦λ
n
: n ∈ N¦ i |A| =
sup¦[λ
n
[; n ∈ N¦.
2.6.14. Teorem. ako je ¦e
n
; n ∈ N¦ ortonormirana baza u Hilbertovom
prostoru X i (λ
n
)
n
konvergentan niz u C takav da je lim
n
λ
n
= 0, tada je
normalan operator definiran sa (2.26) kompaktan, σ
p
(A) = ¦λ
n
: n ∈ N¦ i
σ(A) = σ
p
(A).
Dokaz: Moˇzemo pretpostaviti da je λ
n
,= 0, ∀n ∈ N, i da je [λ
n+1
[ ≤ [λ
n
[,
∀n ∈ N. Za n ∈ N stavimo
A
n
x =
n

j=1
λ
n
(x[e
j
)e
j
, ∀x ∈ X.
Tada su A
n
∈ B
f
(X), ∀n ∈ N, i
|Ax −A
n
x|
2
= |

j=n+1
λ
j
(x[e
j
)e
j
|
2
=

j=n+1

j
[
2
[(x[e
j
)[
2

2.6. KOMPAKTNI OPERATORI 109
≤ [λ
n+1
[
2

j=n+1
[(x[e
j
)[
2
≤ [λ
n+1
[
2
|x|
2
.
Dakle, vrijedi |A −A
n
| ≤ [λ
n+1
[
n→∞
−→ 0, pa je A ∈ B
f
(X) = K(X).
2.6.15. Teorem. Ako je H kompaktan hermitski operator na Hilbertovom
prostoru X, onda je barem jedan od brojeva |H| ili −|H| svojstvena vrijed-
nost za operator H.
Dokaz: Ako je |H| = 0 onda je tvrdnja teorema toˇcna. Pretpostavimo da
je |H| > 0. Zbog |H| = sup¦[(Hx[x)[; x ∈ X|x| = 1¦ postoji niz (z
n
)
n
jediniˇcnih vektora u X takav da je |H| = lim
n
[(Hz
n
[z
n
)[. Budu´ci da je
|H| > 0 to moˇzemo uzeti da je (Hz
n
[z
n
) ,= 0, ∀n ∈ N. Postoji podniz (y
n
)
n
tako da su svi ˇclanovi niza ((Hy
n
[y
n
))
n
istog predznaka i pretpostavimo da
su pozitivni. Tada je |H| = lim
n
(Hy
n
[y
n
). Budu´ci da je H kompaktan
operator, postoji podniz (x
n
)
n
niza (y
n
)
n
takav da niz (Hx
n
)
n
konvergira u
X. Neka je x = lim
n
Hx
n
. Vrijedi
|Hx
n
−|H|x
n
|
2
= |Hx
n
|
2
−2|H|(Hx
n
[x
n
) +|H|
2

≤ 2|H|
2
−2|H|(Hx
n
[x
n
)
n→∞
−→ 0,
tj. za niz (v
n
)
n
, gdje je v
n
= Hx
n
− |H|x
n
, ∀n ∈ N, vrijedi lim
n
v
n
= 0.
Zbog x
n
=
1
|H|
(Hx
n
−v
n
), ∀n ∈ N, imamo lim
n
x
n
=
1
|H|
x. Zbog |
1
|H|
x| =
lim
n
|x
n
| = 1 imamo |x| = |H| > 0, a iz x = lim
n
Hx
n
= H(lim
n
x
n
) =
H(
1
|H|
x) imamo Hx = |H|x.
Prema teoremu2.3.17. za normalan operator A na Hilbertovom prostoru
X je |Ax| = |A

x|, ∀x ∈ X. Dakle vrijedi N(A) = N(A

). Prema propo-
ziciji 2.1.3. je R(A) = N(A

)

i R(A

) = N(A)

. Dakle, ako je A normalan,
onda je Y = R(A) = R(A

) = N(A)

= N(A

)

. Tada je X = N(A) ⊕ Y ,
gdje je Y invarijantan zatvoren potprostor za A i A

. Operatori B = A[
Y
je
normalan injektivan operator na Y i B

= A

[
Y
.
2.6.16. Teorem. Operator H je hermitski operator konaˇcnog ranga na Hil-
bertovom prostoru X, ako i samo ako postoje λ
1
, . . . , λ
n
∈ R¸¦0¦ i ortonor-
mirani vektori e
1
, . . . , e
n
∈ X takvi da je
Hx =
n

j=1
λ
j
(x[e
j
)e
j
, ∀x ∈ X.
110 POGLAVLJE 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA
Dokaz: Operator B = H[
R(H)
je hermitski operator na konaˇcno dimenzi-
onalnom unitarnom prostoru R(H).
Do kraja ovog paragrafa A je normalan injektivan operator na Hilberto-
vom prostoru X. Operator λI −A je takoder normalan, pa je N(λI −A) =
N(λI − A

). Oznaˇcimo sa X(λ) = N(λI − A) = ¦x ∈ X; Ax = λx¦ =
¦x ∈ X; A

x = λx¦ svojstveni potprostor za svojstvenu vrijednost λ.
2.6.17. Teorem. Neka je A je normalan kompaktan injektivan operator na
Hilbertovom prostoru X. Vrijedi:
(a) Za λ ,= λ
t
je X(λ)⊥X(λ
t
).
(b) σ
p
(A) je konaˇcan ili prebrojiv skup.
(c) X je separabilan.
(d)
_

λ∈σ
p
(A)
X(λ)
_

= ¦0¦.
Dokaz: (a) Za x ∈ X(λ) i y ∈ X(λ
t
) je Ax = λx i A

y = λ
t
y. Odatle
imamo (λ − λ
t
)(x[y) = (λx[y) − (x[λ
t
y) = (Ax[y) − (x[A

y) = 0, ˇsto zbog
λ ,= λ
t
povlaˇci (x[y) = 0.
(b) slijedi iz teorema 2.6.7.(b).
(d) Stavimo Y =
_

λ∈σ
p
(A)
X(λ)
_

i neka je Y ,= ¦0¦. Y je zatvoren
invarijantan potprostor za A i A

pa je operator B = A[
Y
normalan operator
na Y i B

= A

[
Y
. B je razliˇcit od nule jer je B injektivan. Operator
B

B = A

A[
Y
je od nule razliˇcit kompaktan hermitski operator na Y i
prema teoremu 2.6.15. ima svojstvenu vrijednost razliˇcitu od nule. Pripadni
svojstveni potprostor je konaˇcne dimenzije invarijantan je za B i B

. Tada B
ima barem jednu svojstvenu vrijednost razliˇcitu od nule i pripadni svojstveni
potprostor konaˇcne dimenzije, ˇsto je kontradikcija s ˇcinjenicom da su svi
svojstveni potprostori ortogonalni na Y . Dakle, Y = ¦0¦.
(c) slijedi iz (a),(b) i (d) jer su po teoremu 2.6.7.(c) svi X(λ) konaˇcne
dimenzije.
Slijede´ci rezultat je spektralni teorem za kompaktne normalne operatore
2.6.18. Teorem. Neka je A injektivan normalan kompaktan operator na
separabilnom kompleksnom Hilbertovom prostoru X beskonaˇcne dimenzije.
Neka je σ
p
(A) = ¦λ
n
; n ∈ N¦ i neka je P
n
ortogonalan projektor na potprostor
2.7. KOMPAKTNOST NEKIH INTEGRALNIH OPERATORA 111
X(λ
n
), ∀n ∈ N. Tada je
A =

n=1
λ
n
P
n
(konvergencija po normi u B(X)), (2.27)
x =

n=1
P
n
x (konvergencija po normi u X). (2.28)
Dokaz: Moˇzemo uzeti da je [λ
n
[ > [λ
n+1
[, ∀n ∈ N, i neka je (e
n
)
n∈N
orto-
normirana baza u X takva da je ¦e
j
; m
n−1
+ 1 ≤ j ≤ m
n
¦ baza svojstvenog
potprostora X(λ
n
), ∀n ∈ N, (m
0
= 0).
Za svaki x ∈ X imamo
|x −
n

j=1
P
j
x|
2
= |

j=n+1
P
j
x|
2
=

j=n+1
|P
j
x|
2
=

j=m
n
+1
[(x[e
j
)[
2
n→∞
−→ 0,
pa vrijedi (2.28).
Takoder, za svaki x ∈ X vrijedi Ax =


j=1
AP
j
x =


n=1
λ
j
P
n
x, a
odatle slijedi
|(A −
n

j=1
λ
j
P
j
)x|
2
= |

j=n+1
λ
j
P
j
x|
2
=

j=n+1

j
[
2
|P
j
x|
2

≤ [λ
n+1
[
2

j=n+1
|P
j
x|
2
≤ [λ
n+1
[
2
|x|
2
, ∀x ∈ X.
To povlaˇci |A −

n
j=1
λ
j
P
j
| ≤ [λ
n+1
[
2
n→∞
−→ 0, tj. vrijedi (2.27).
2.7 Kompaktnost nekih integralnih operatora
Neka je K kompaktan Hausdorffov topoloˇski prostor. Vektorski prostor
C(K) = ¦f : K → K; f neprekidna na K¦ je Banachov prostor s normom
|f| = max¦[f(t)[; t ∈ K¦.
ˇ
Zelimo ustanoviti upotrebljiv kriterij relativne kompaktnosti podskupa
T ⊆ C(K).
Sa δ(T) oznaˇcimo dijametar skupa T, δ(T) = sup¦|f − g|; f, g ∈ T¦.
Skup T je ograniˇcen, ako i samo ako je δ(T) < ∞.
2.7.1. Definicija. Skup T je ekvikontinuiran u toˇcki t
0
∈ K ako za svaki
ε > 0 postoji okolina U toˇcke t
0
takva da vrijedi
∀f ∈ T, ∀t ∈ K, ((t ∈ U) ⇒ ([f(t) −f(t
0
)[ < ε)).
T je ekvikontinuiran ako je ekvikontinuiran u svakoj toˇcki iz K.
112 POGLAVLJE 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA
2.7.2. Teorem. (Arzel`a-Ascoli) Skup T ⊆ C(K) je relativno kompaktan u
Banachovom prostoru C(K) ako i samo ako je T ograniˇcen i ekvikontinuiran.
Dokaz: (1) Neka je T ograniˇcen i ekvikontinuiran, (f
n
)
n
niz u T i ε > 0 bilo
koji. Dokazat ´cemo da niz (f
n
)
n
ima podniz (g
n
)
n
takav da je |g
n
−g
m
| < ε,
∀n, m ∈ N.
Za svaku toˇcku t ∈ K postoji otvorena okolina U(t) od t takva da vrijedi
[f(s) −f(t)[ <
ε
3
, ∀s ∈ U(t) i ∀f ∈ T.
Skup K je kompaktan, pa postoje t
1
, . . . , t
k
∈ K takve toˇcke da je K =
U(t
1
) ∪ ∪ U(t
k
).
Ograniˇcen niz (f
n
(t
1
))
n
u Kima konvergentan podniz (f
1,n
(t
1
))
n
. Ograniˇcen
niz (f
1,n
(t
2
))
n
ima konvergentan podniz (f
2,n
(t
2
))
n
, itd. Odatle dobijemo
podniz (g
n
)
n
, g
n
= f
k,n
, od (f
n
)
n
takav da su nizovi (g
n
(t
j
))
n
konvergentni
za sve j = 1, . . . , k. Sada postoji n
ε
∈ N takav da vrijedi:
∀n, m ∈ N, ∀j ∈ ¦1, . . . , k¦, (n, m ≥ n
ε
) ⇒ ([g
n
(t
j
) −g
m
(t
j
)[ <
ε
3
).
Neka su sada n, m ≥ n
ε
i t ∈ K. Izaberimo j ∈ ¦1, . . . , k¦ takav da je
t ∈ U(t
j
). Slijedi
[g
n
(t) −g
m
(t)[ ≤ [g
n
(t) −g
n
(t
j
)[ +[g
n
(t
j
) −g
m
(t
j
)[ +[g
m
(t
j
) −g
m
(t)[ < ε.
(2) Neka je T ograniˇcen i ekvikontinuiran i neka je (f
n
)
n
niz u T. Prema
(1) postoji podniz (f
1,n
)
n
od (f
n
)
n
takav da je δ(T
1
) ≤ 1, gdje je T
1
=
¦f
1,n
; n ∈ N¦. Nadalje, prema (1) postoji podniz (f
2,n
)
n
od (f
1,n
)
n
takav da
je δ(T
2
) ≤
1
2
, gdje je T
2
= ¦f
2,n
; n ∈ N¦. Induktivno dolazimo do niza nizova
(f
k,n
)
n
(k ∈ N) takvih da je (f
k+1,n
)
n
podniz od (f
k,n
)
n
, dakle i od (f
n
)
n
i
takvih da za neprazne skupove T
k
= ¦f
k,n
; n ∈ N¦ vrijedi
T ⊇ T
0
⊇ T
1
⊇ ⊇ T
k
⊇ i δ(T
k
) ≤
1
2
k−1
, ∀k ∈ N.
Stavimo h
n
= f
n,n
i dobijemo podniz (h
n
)
n
niza (f
n
)
n
. Nadalje, (h
n
)
n≥k
je
podniz od (f
k,n
)
n
.
Neka je ε > 0. Izaberimo n
ε
∈ N takav da je 2
n
ε
ε > 1. Za p, q > n
ε
su
h
p
, h
q
∈ T
n
ε
+1
, tj. |h
p
− h
q
| < 2
−n
ε
< ε. Dakle, niz (h
n
)
n
je Cauchyjev, pa
je konvergentan u C(K).
(3) Pretpostavimo da je T ⊆ C(K) relativno kompaktan skup. Neka je
ε > 0 po volji i t
0
∈ K bilo koja toˇcka. Neka je ¦f
1
, . . . , f
m
¦
ε
3
−mreˇza za T.
Tada je |f| ≤
ε
3
+ max
1≤j≤m
|f
j
|, ∀f ∈ T. Dakle, skup T je ograniˇcen.
Neka je U okolina od t
0
takva da vrijedi
[f
j
(t) −f
j
(t
0
)[ <
ε
3
, ∀t ∈ U, ∀j ∈ ¦1, . . . , m¦.
2.7. KOMPAKTNOST NEKIH INTEGRALNIH OPERATORA 113
Za f ∈ T i t ∈ U izaberimo j tako da je |f −f
j
| <
ε
3
. Slijedi
[f(t) −f(t
0
)[ ≤ [f(t) −f
j
(t)[ +[f
j
(t) −f
j
(t
0
)[ +[f
j
(t
0
) −f(t
0
)[ < ε.
Dakle, T je ekvikontinuiran u toˇcki t
0
, ∀t
0
∈ K.
U daljnjem je ∆ zatvoreni n-kvadar u R
n
(segment u R, pravokutnik
u R
2
, kvadar u R
3
, itd.). C(∆) je Banachov prostor s normom |f|

=
max¦[f(t)[; t ∈ ∆¦ i unitaran (nepotpun) prostor sa skalarnim produktom
(f[g) =
_

f(t)g(t)dt i vrijedi |f|
2
=
_
(f[f) ≤
_
µ(∆)|f|

.
L
2
(∆) je Hilbertov prostor koji je upotpunjenje unitarnog prostora C(∆).
Za k ∈ C(∆∆)) definiramo linearan operator J
k
na C(∆) sa
(J
k
x)(t) =
_

k(t, s)x(s)ds, t ∈ ∆, x ∈ C(∆). (2.29)
2.7.3. Teorem. Neka je k ∈ C(∆∆)) i J
k
definiran sa (2.29). Vrijedi
(a) J
k
je kompaktan operator s unitarnog prostora C(∆) u Banachov pros-
tor C(∆).
(b) J
k
je kompaktan operator s unitarnog prostora C(∆) u unitaran prostor
C(∆).
(c) J
k
se jedinstveno proˇsiruje do ograniˇcenog linearnog operatora
¯
J
k
sa
L
2
(∆) u Banachov prostor C(∆).
¯
J
k
je kompaktan i kao operator sa
L
2
(∆) u Banachov prostor C(∆) i kao operator sa L
2
(∆) u unitaran
prostor C(∆) i kao operator sa L
2
(∆) u L
2
(∆).
(d) Linearno preslikavanje k → J
k
je injektivno.
(e) Za k

(t, s) = k(s, t) je (
¯
J
k
x[y) = (x[
¯
J
k
∗y), ∀x, y ∈ L
2
(∆), tj.
¯
J

k
=
¯
J
k
∗.
(f) Operator J
k
na unitarnom prostoru C(∆) je simetriˇcan ako i samo ako
je operator
¯
J
k
na Hilbertovom prostoru L
2
(∆) hermitski, a to je ako i
samo ako je k

= k, tj. k(s, t) = k(t, s), ∀t, s ∈ ∆.
Dokaz: (a) Za t ∈ ∆ neka je k
t
∈ C(∆) definirano sa k
t
(s) = k(t, s), ∀s ∈ ∆.
Imamo
[(J
k
x)(t)[ = [(k
t
[x)[ ≤
_
(k
t
[k
t
)
_
(x[x) =
__

[k(t, s)[
2
ds
_1
2
|x|
2
. (2.30)
114 POGLAVLJE 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA
Dakle, J
k
je ograniˇcen operator s unitarnog prostora C(∆) u Banachov pros-
tor C(∆) i
|J
k
| ≤ sup
t∈∆
__

[k(t, s)[
2
ds
_1
2

_
µ(∆)|k|

.
Nadalje, za t
1
, t
2
∈ ∆ je
[(J
k
x)(t
1
) −(J
k
x)(t
2
)[ = [(k
t
1
−k
t
2
[x)[ ≤
__

[k(t
1
, s) −k(t
2
, s)[
2
ds
_1
2
|x|
2
.
∆ ∆ je kompaktan skup, pa je k ∈ C(∆ ∆) uniformno neprekidna na
∆∆. Dakle, za dano ε > 0 postoji δ > 0 takav da [t
1
−t
2
[ < δ i [s
1
−s
2
[ < δ
povlaˇce [k(t
1
, s
1
) −k(t
2
, s
2
)[ < ε.
Neka je K = ¦x ∈ C(∆); |x|
2
≤ 1¦. Za x ∈ K vrijedi:
[t
1
−t
2
[ < δ ⇒ [(J
k
x)(t
1
) −(J
k
x)(t
2
)[ ≤ ε
_
µ(∆).
Dakle, J
k
(K) je ekvikontinuiran skup u C(∆).
Za M > 0 takav da je
_

[k(t, s)[
2
ds ≤ M
2
, ∀t ∈ ∆, iz (2.30) slijedi
|J
k
x|

≤ M, ∀x ∈ K. Dakle, skup J
k
(K) je ograniˇcen. Iz teorema 2.7.2.
(Arzel`a-Ascoli) slijedi da je J
k
kompaktan operator.
(b) Slijedi odmah iz (a) jer konvergencija u (C(∆), | |

) povlaˇci konver-
genciju u (C(∆), | |
2
).
(c) C(∆) je gust u L
2
(∆) pa se J
k
jedinstveno proˇsiruje po neprekidnosti
do ograniˇcenog operatora
¯
J
k
: L
2
(∆) → C(∆)
||

. Ostale tvrdnje su takoder
oˇcigledne.
(d) Ako je J
k
= 0 onda je J
k
x = 0, ∀x ∈ C(∆). Tada ∀x ∈ C(∆) i ∀t ∈ ∆
vrijedi (k
t
[x) = 0. Odatle je k
t
= 0, ∀t ∈ ∆, a to povlaˇci k = 0.
(e) Za x, y ∈ C(∆) vrijedi
(J
k
x[y) =
_

(J
k
x)(t)y(t)dt =
_

_

k(t, s)x(s)dsy(t)dt =
=
_

x(s)
__

k

(s, t)y(t)dt
_
ds =
_

x(s)(J
k

y)(s)
ds = (x[J
k
∗y).
Odatle slijedi da ∀x, y ∈ L
2
(∆) vrijedi (
¯
J
k
x[y) = (x[
¯
J
k
∗y).
(f) slijedi iz (d) i (e).
U daljnjem je k ∈ C(∆∆) takav da je k

= k.
2.7. KOMPAKTNOST NEKIH INTEGRALNIH OPERATORA 115
2.7.4. Teorem. Operator J
k
je konaˇcnog ranga ako i samo ako postoje
f
1
, . . . , f
n
, g
1
, . . . , g
n
∈ C(∆) takvi da je
k(t, s) =
n

j=1
f
j
(t)g
j
(s), ∀t, s ∈ ∆.
Tada postoje λ
1
, . . . , λ
n
∈ R¸¦0¦ i ortonormirane funkcije e
1
, . . . , e
n
∈ C(∆)
takve da je
k(t, s) =
n

j=1
λ
j
e
j
(t)e
j
(s), ∀t, s ∈ ∆,
J
k
x =
n

j=1
λ
j
(x[e
j
)e
j
, ∀x ∈ C(∆).
Dokaz: Ako takve f
j
, g
j
(j = 1, . . . , n) postoje, oˇcito je R(J
k
) ⊆ [¦f
1
, . . . , f
n
¦]
pa je J
k
konaˇcnog ranga jednakog n.
Prema teoremu 2.6.16. postoje λ
1
, . . . , λ
n
∈ R¸¦0¦ i ortonormirane funk-
cije e
1
, . . . , e
n
∈ C(∆) takvi da je J
k
x =

n
j=1
λ
j
(x[e
j
)e
j
, ∀x ∈ C(∆). Odatle
imamo
_

k(t, s)e
j
(s)ds = λ
j
e
j
(t). Stavimo a(t, s) = k(t, s)−

n
j=1
λ
j
e
j
(t)e
j
(s),
pa ∀x ∈ C(∆) imamo
(a
t
[x) =
_

a(t, s)x(s)ds =
_

k(t, s)x(s)ds −
n

j=1
λ
j
e
j
(t)(x[e
j
) =
= (J
k
x)(t) −
n

j=1
λ
j
(x[e
j
)e
j
(t) = 0, ∀t ∈ ∆.
Odatle slijedi a
t
= 0, ∀t ∈ ∆, tj. a = 0.
Ako J
k
nije konaˇcnog ranga, situacija je analogna, s redovima umjesto
konaˇcnih suma. Tada postoji niz (λ
n
)
n
u R¸¦0¦ i ortonormirani niz (e
n
)
n
u
C(∆) tako da je lim
n
λ
n
= 0, J
k
e
j
= λ
j
e
j
, ∀j ∈ N, i
J
k
x =

j=1
λ
j
(x[e
j
)e
j
, ∀x ∈ C(∆), (2.31)
s tim da red u (2.31) konvergira k J
k
x u srednje kvadratnom smislu, tj.
lim
n
_

[(J
k
x)(t) −
n

j=1
λ
j
(x[e
j
)e
j
[
2
dt = 0.
Medutim vrijedi viˇse:
116 POGLAVLJE 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA
2.7.5. Teorem. Red (2.31) konvergira uniformno i apsolutno prema J
k
x,
∀x ∈ C(∆).
Dokaz: Imamo J
k
e
j
= λ
j
e
j
, a odatle λ
j
e
j
(t) =
_

k(t, s)e
j
(s)ds = (k
t
[e
j
)∀j ∈
N. Dakle, λ
j
e
j
(t) je Fourierov koeficijent funkcije k
t
: s → k(t, s) u odnosu
na ortonormirani niz (e
j
)
j
.
Neka je M > 0 takav da je |k
t
|
2
=
_

[k(t, s)[
2
ds ≤ M
2
, ∀t ∈ ∆. Zbog
Besselove nejednakosti imamo
n

j=1

j
e
j
(t)[
2
≤ M
2
, ∀n ∈ N, ∀t ∈ ∆. (2.32)
Za bilo koji ε > 0, zbog Besselove nejednakosti, postoji n ∈ N takav da je

j=n+1
[(x[e
j
)[
2
< ε
2
. Sada za p ∈ N imamo
n+p

j=n+1

j
(x[e
j
)e
j
(t)[ ≤
_
n+p

j=n+1

j
e
j
(t)[
2
_
1
2
_
n+p

j=n+1
[(x[e
j
)[
2
_
1
2
,
a odatle je
n+p

j=n+1

j
(x[e
j
)e
j
(t)[ ≤ M, ∀t ∈ ∆, ∀p ∈ N,
odnosno

j=n+1

j
(x[e
j
)e
j
(t)[ ≤ M, ∀t ∈ ∆.
Dakle, red (2.31) konvergira uniformno i apsolutno prema J
k
x.
2.7.6. Teorem. Ako je J
k
simetriˇcan operator beskonaˇcnog ranga, uz pret-
hodne oznake vrijedi
k(t, s) =

j=1
λ
j
e
j
(t)e
j
(s), ∀t, s ∈ ∆, (2.33)
_
∆∆
[k(t, s)[
2
dtds =

j=1
λ
2
j
, (2.34)
Pri tome red (2.33) konvergira prema k u srednje kvadratnom smislu, tj. u
unitarnom prostoru C(∆∆).
2.7. KOMPAKTNOST NEKIH INTEGRALNIH OPERATORA 117
Dokaz: Integracijom nejednakosti (2.32) dobijemo


j=1
λ
2
j
≤ M
2
µ(∆),
∀n ∈ N, pa red


j=1
λ
2
j
konvergira. Odatle slijedi da za svaki ortonormirani
niz (φ
n
)
n
u C(∆ ∆) red


j=1
λ
j
φ
j
konvergira u L
2
(∆ ∆). Stavimo
k
0
(t, s) =


j=1
λ
j
e
j
(t)e
j
(s), ∀t, s ∈ ∆ i pokaˇzimo da je k = k
0
. Za x, y ∈
C(∆) i f(t, s) = y(t)x(s) imamo
(k[f) =
_
∆∆
k(t, s)y(t)x(s)dtds =
_
∆∆
(J
k
x)(t)y(t)dt =
= (J
k
x[y) =

j=1
λ
j
(x[e
j
)(e
j
[y) = (

j=1
λ
j
e
j
e
j
[f) = (k
0
[f).
Odatle je (k −k
0
[f) = 0 za svaku linearnu kombinaciju funkcija oblika x y,
x, y ∈ C(∆). Takve linearne kombinacije su uniformno guste u C(∆ ∆),
pa je k −k
0
= 0. Konaˇcno, (k[k) = (


j=1
λ
j
φ
j
[


j=1
λ
j
φ
j
) =


j=1
λ
2
j
.
2.7.7. Teorem. Ako je J
k
simetriˇcan i (J
k
x[x) ≥ 0, ∀x ∈ C(∆), onda red
(2.33) u teoremu 2.7.6. konvergira uniformno prema k.
Dokaz: Uvjet (J
k
x[x) ≥ 0, ∀x ∈ C(∆), ekvivalentan je uvjetu λ
j
≥ 0,
∀j ∈ N. Definiramo a
n
∈ C(∆∆) sa a
n
(t, s) = k(t, s) −


j=1
λ
j
e
j
(t)e
j
(s).
Tada je a
n
(t, s) = a
n
(s, t), ∀t, s ∈ ∆. Za x ∈ C(∆) i f(t, s) = x(t)x(s) je
(a
n
[f) =
_
∆∆
a
n
(t, s)x(t)x(s)dtds =
_

__

a
n
(t, s)x(s)ds
_
x(t)dt =
=
_

_

j=n+1
λ
j
(x[e
j
)e
j
(t)
_
x(t)dt =

j=n+1
λ
j
(x[e
j
)
_

e
j
(t)x(t)dt =
=

j=n+1
λ
j
[(x[e
j
)[
2
≥ 0, gdje, prema teoremu 2.7.5., red (2.31) u uglatoj
zagradi uniformno konvergira .
Dokaˇzimo da je a
n
(t, t) ≥ 0, ∀t ∈ ∆. Pretpostavimo suprotno, tj. da
postoji t
0
∈ ∆ takva da je a
n
(t
0
, t
0
) < 0. Zbog neprekidnosti postoje ε > 0 i
otvorena kugla U oko t
0
takva da je Re (a
n
(t, s)) ≤ −ε, ∀t, s ∈ U.
Neka je x ∈ C(∆) takva da je x(t) > 0, ∀t ∈ U i x(t) = 0, , ∀t ∈ ∆¸U.
Tada za f(t, s) = x(t)x(s) imamo
0 ≤ (a
n
[f) =
_
∆∆
a
n
(t, s)x(t)x(s)dtds =
_
∆∆
Re (a
n
(t, s))x(t)x(s)dtds =
118 POGLAVLJE 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA
=
_
UU
Re (a
n
(t, s))x(t)x(s)dtds ≤ −ε
__
U
x(t)dt
_
2
< 0,
ˇsto je kontradikcija.
Dakle, a
n
(t, t) ≥ 0, ∀t ∈ ∆, povlaˇci k(t, t) ≥

n
j=1
λ
j
e
j
(t)e
j
(t) =

n
j=1
λ
j
[e
j
(t)[
2
,
∀n ∈ N, ∀t ∈ ∆.
Odavde zakljuˇcujemo da za svako t ∈ ∆ red s pozitivnim ˇclanovima

n
j=1
λ
j
[e
j
(t)[
2
konvergira i suma mu je ≤ k(t, t). Stavimo γ = max¦k(t, t); t ∈
∆¦, te za t, s ∈ ∆ imamo
_
n+p

j=n+1

j
e
j
(t)e
j
(s)[
_
2
=
_
n+p

j=n+1
_
λ
j
[e
j
(t)[
_
λ
j
[e
j
(s)[
_
2


_
n+p

j=n+1
λ
j
[e
j
(t)[
2
__
n+p

j=n+1
λ
j
[e
j
(s)[
2
_

≤ K(s, s)
n+p

j=n+1
λ
j
[e
j
(t)[
2
≤ γ
n+p

j=n+1
λ
j
[e
j
(t)[
2
.
Dakle, red


j=1
λ
j
e
j
(t)e
j
(s) je apsolutno majoriziran s konvergentnim redom
γ


j=1
λ
j
[e
j
(t)[
2
, ∀t ∈ ∆. Odatle slijedi da ∀t ∈ ∆ taj red konvergira k
b
t
∈ C(∆) uniformno po s ∈ ∆, gdje je b(t, s) = b
t
(s) =


j=1
λ
j
e
j
(t)e
j
(s).
Sada, ∀x ∈ C(∆) imamo
_

b(t, s)x(s)ds =

j=1
λ
j
e
j
(t)(x[e
j
)
T.2.7.5.
= (J
k
x)(t) =
_

k(t, s)x(s)ds,
odnosno (b
t
[x) = (b
t
[x), ∀t ∈ ∆, ∀x ∈ C(∆). Onda je b
t
= k
t
, ∀t ∈ ∆, ˇsto
daje b = k. Tada je k(t, t) = b(t, t) =


j=1
λ
j
[e
j
(t)[
2
, ∀t ∈ ∆. Budu´ci da je
posljednji red s pozitivnim ˇclanovima, to po Dinijevom teoremu taj red uni-
formno konvergira na ∆. Tada i red


j=1
λ
j
e
j
(t)e
j
(s), kojeg on majorizira,
konvergira uniformno na ∆.
Bibliografija
[1] S. Kurepa : Funkcionalna analiza,
ˇ
Skolska knjiga, Zagreb 1981.
[2] G. Bachman, L. Narici : Functional analysis, Academic Press, 1966.
[3] G.K. Pedersen : Analysis NOW, Springer Verlag, 1998.
[4] P.R. Halmos : A hilbert space problem book, Van Nostrand, 1967.
119
Indeks
A
algebra, 74
Banachova, 75
normirana, 75
s jedinicom, 74
B
baza
algebarska, 48
Hamelova, 48
otonormirana, 52
biortogonalni nizovi, 47
D
dimenzija
algebarska, 50
Hamelova, 50
F
funkcija
Lebesgue integrabilna, 39
neprekidna, 4
uniformno neprekidna, 4
H
homomorfizam algebri, 74
I
ideal, 74
izometrija, 11
parcijalna, 72
izomorfizam, 99
algebri, 74
izometriˇcki, 31, 33, 40
J
jednakost
paralelograma, 2
Parsevalova, 54
K
kompaktan
operator, 101
skup, 9
konjugirani eksponenti, 28
konveksna ljuska, 22
zatvorena, 23
kugla
otvorena, 8
zatvorena, 8
N
nejednakost
Besselova, 52
Cauchy-Schwarz-Buniakowsky, 2,
68
H¨olderova, 28
integralna, 34
Minkowskog, 35
niz
Cauchyjev, 6
konvergentan, 6
ograniˇcen, 7
podniz, 7
slabo konvergentan, 61
norma, 1
ekvivalencija, 3
operatorska, 25
120
INDEKS 121
O
operator
adjungiran, 66
antihermitski, 66
drugi korijen, 69
dvostrani pomak, 86
hermitski, 66
integralni, 113
inverzni, 95
jednostrani pomak, 73
kompaktan, 101
konaˇcnog ranga, 107, 109, 114, 115
neprekidan, 24
normalan, 66
ograniˇcen, 24
polarni rastav, 73
pozitivni, 68
simetriˇcan, 86
spektar, 78
unitaran, 66
P
podalgebra, 74
pokrivaˇc skupa, 9
potprostor
kon.dim., 9
potpun, 9
zatvoren, 9
preslikavanje
otvoreno, 95
projekcija
ortogonalna
nelinearna, 57
projektor
ortogonalni, 58, 66
prostor
C([α, β]), 14
C
1
([α, β]), 15
C
2
([α, β]), 15
C
p
[α, β], 36
C

([α, β]), 15
L
p
[α, β], 38

1
, 19

2
, 17

p
, 27


, 21
Banachov, 6
Hilbertov, 8, 59
konaˇcno-dimenzionalan, 6
kvocijentni, 40
refleksivan, 47
separabilan, 17
R
red
apsolutno konvergentan, 8
konvergentan, 8
relativno kompaktan skup, 10
rezolventa, 80
rezolventni skup, 78
S
skalarni produkt, 2
skup
druge kategorije, 93
ekvikontinuiran, 111
kompaktan, 9
konveksan, 22
maksimalam ortonormiran, 54
ograniˇcen, 4
prve kategorije, 93
relativno kompaktan, 10, 101
rezolventni, 78
rijedak, 93
zatvaraˇc, 8
spektar, 78
aproksimativni, 89
kontinuirani, 82
neograniˇcena komponenta, 89
potpuni, 89
rezidualni, 83
toˇckovni, 82
122 INDEKS
spektralni radijus, 76
T
teorem
Arzel`a-Ascoli, 112
Baire, 93
Hahn-Banachov, 43
Rieszov o projekciji, 55
totalna familija, 100
U
unitarni prostor, 2
upotpunjenje prostora, 11
Z
zatvaraˇc skupa, 8

ii

Posljednji ispravak: utorak, 9. studeni, 2010.

Sadrˇaj z
1 Normirani prostori 1.1 Normirani i unitarni prostori, osnovni pojmovi . . 1.2 Neprekidnost i ekvivalencija normi . . . . . . . . 1.3 Potpunost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.4 Primjeri normiranih prostora . . . . . . . . . . . . 1.4.1 Prostor 2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.4.2 Prostor 1 . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.4.3 Prostor ∞ . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.5 Konveksnost u normiranim prostorima . . . . . . 1.6 Ograniˇeni linearni operatori . . . . . . . . . . . . c 1.7 Prostori p i Lp . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.8 Kvocijentni prostor . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.9 Hahn-Banachov teorem i neke primjene . . . . . . 1.9.1 Hahn-Banachov teorem . . . . . . . . . . . 1.9.2 Neke posljedice Hahn-Banachovog teorema 1.10 Hamelove baze . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.11 Hilbertovi prostori . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.11.1 Ortonormirane baze . . . . . . . . . . . . 1.11.2 Rieszov teorem o projekciji . . . . . . . . . 1.11.3 Funkcionali na Hilbertovom prostoru . . . 1.11.4 Slaba konvergencija niza vektora . . . . . 1 1 3 6 14 17 19 21 22 24 27 40 43 43 45 48 52 52 55 59 61 65 65 65 68 72 74 82 92 95

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

2 Operatori na normiranim prostorima 2.1 Ograniˇeni operatori na unitarnim prostorima . . . c 2.1.1 Adjungirani operator ograniˇenog operatora c 2.1.2 Pozitivni operatori . . . . . . . . . . . . . . 2.1.3 Polarni rastav operatora . . . . . . . . . . . 2.2 Banachove algebre, spektar . . . . . . . . . . . . . . 2.3 Spektar ograniˇenog operatora . . . . . . . . . . . . c 2.4 Teoremi o uniformnoj ograniˇenosti . . . . . . . . . c 2.5 Teorem o otvorenom preslikavanju . . . . . . . . . . iii

. . . 98 Kompaktni operatori . . . . . . 101 Kompaktnost nekih integralnih operatora . . . . . . . . .5.1 Neke posljedice teorema o otvorenom preslikavanju . . . . . . . . . . . . . . . .7 Bibliografija Index .iv ˇ SADRZAJ 2. . 111 118 120 2.6 2. . .

Definicija. x = (ξ1 .Poglavlje 1 Normirani prostori 1. Norma na X je preslikavanje koje vrijedi (1) x ≥ 0. x → x .1. (3) λx = |λ| x . . osnovni pojmovi Pod oznakom polja K podrazumjevamo polje realnih brojeva R ili polje kompleksnih brojeva C. .1. za = n k=1 |ξk |.1 Normirani i unitarni prostori. Kn . Kn . X je vektorski prostor nad poljem K.2. ξn ). 1 . . x 1 · : X → R. (2) x = 0 ⇔ x = 0 (strogost). ∀λ ∈ K. (4) x + y ≤ x + y . . ∞ = max{|ξk |. C([a. Primjeri.relacija trokuta).1. b]). ξn ). . 1. b]) = {f . Normirani prostor (X. C([a. t ∈ [a. x 2. ∀x. x = (ξ1 . b]}. ∀x ∈ X (pozitivnost). · ) je uredeni par vektorskog prostora i norme na njemu. f : [a. b] → K neprekidna na [a. . = max{|f (t)|. 1. 1. . 1 3. . b]}. 1 ≤ k ≤ n}. f ∞ = b a |f (t)|dt. f 3. y ∈ X (subaditivnost . ∀x ∈ X (pozitivna homogenost).

(x|x) 1. Dokaz: Ako je vektor y = 0 onda u (1. za koje vrijedi (1) (x|x) ≥ 0. (P.1. Ako u (1. onda je e = √ y takav da vrijedi (e|e) = 1. (·|·)) unitaran prostor. Skalarni produkt na X je preslikavanje (·|·) : X ×X → R. ∀x.2 POGLAVLJE 1. y ∈ X (hermitska simetrija). Obrat je oˇit. Ako je (·|·) skalarni produkt na X.1) vrijedi jednakost. Korolar. Slijede´a dva svojstva su medusobno ekvivac lentna: (a) Vrijedi jednakost paralelograma: x+y 2 + x−y 2 =2 x 2 + 2 y 2 .4. .3. ∀x. c (y|y) 1.1. Teorem. ∀x. (b) Postoji skalarni produkt (·|·) na X takav da je (x|x) = x 2 .1) Znak jednakost vrijedi u (1. NORMIRANI PROSTORI 1. 1.1) vrijedi jednakost. y) → (x|y). (1. ∀x ∈ X. (2) (x|x) = 0 ⇔ x = 0 (strogost).3. (·|·)) je uredeni par vektorskog prostora i skalarnog produkta na njemu. Tada je |(x|y)|2 ≤ (x|x)(y|y). imamo (1. onda je sa x = zadana norma na X.1. von Neumann) Neka je · norma na X. odnosno |(x|e)|2 ≤ (x.J. tj. (x. x). Unitarni prostor (X. (4) (x|y) = (y|x). y ∈ X. Ako je y = 0. Teorem.5.1. y ∈ X. (3) ∀y ∈ X je x → (x|y) linearan funkcional na X.(2) slijedi x = (x|e)e.1) ako i samo ako su x i y linearno zavisni (proporcionalni). Vrijedi (y|y) 0 ≤ (x − (x|e)e|x − (x|e)e) = (x|x) − 2(x|e)(e|x) + |(x|e)|2 = (x|x) − |(x|e)|2 .1). ∀x ∈ X (pozitivnost). Definicija.6. Jordan . (Cauchy-Schwarz-Buniakowsky) Neka je (X. onda je (x − (x|e)e|x − (x|e)e) = 0.1. odnosno x = (x|y) y. pa iz definicije 1.

∞ = max{ xj n(j) . ∀k ∈ N Neka su (Xj . Dokaz: Matematiˇkom indukcijom se lako provjeri da vrijedi ek = c gdje je yk = xk − k−1 j=1 (xk |ej )ej . konaˇan ili beskonaˇan niz linearno nezavisnih vektora u X. .2. takav da vrijedi (a) [{x1 .1. . Postoji jedinsc c tven ortonormiran niz e1 . Gramm . ek }]. . n) normirani prostori nad poljem K. .1. za K = C. Na X1 × · × Xn moˇemo definirati normu na viˇe naˇina: z s c n (x1 . . . 1 Za svaki x = (x1 . 4 1 i i 2 − x − y 2 + x + iy 2 − x − iy 2 . e2 . . .1. . Kaˇemo da su norme · i ||| · ||| na vektorskom prostoru z X ekvivalentne ako postoje m > 0 i M > 0 takvi da vrijedi m|||x||| ≤ x ≤ M |||x|||. . . xk }] = [{e1 . . . . . . . 1. . . . . . 1 2 (x1 . . ∀k ∈ N. 4 4 4 2 − 1. x2 . . ≤ j ≤ n}. xn ) 1 = j=1 n xj n(j) .Schmidt Neka je X unitaran prostor i x1 . . yk yk . xn ) ∈ X1 × · × Xn vrijede nejednakosti x ∞ ≤ x 2 ≤ x 1 ≤ √ n x 2 ≤n x ∞. xn ) 2 = j=1 xj 2 n(j) . . . ∀k ∈ N.2. (b) (xk |ek ) > 0. . · n(j) ). Teorem. . NEPREKIDNOST I EKVIVALENCIJA NORMI Skalarni produkt iz (b) je jedinstven i dan sa 1 x+y 4 1 (x|y) = x+y 4 (x|y) = 3 1 x − y 2 .2 Neprekidnost i ekvivalencija normi 1. . (j = 1. . . . . . Definicija. xn ) (x1 .7. za K = R.

Odatle je jasno da uz izbor δ = ε vrijedi 1 < δ) ⇒ ( (x + y) − (x + y ) < ε). x) → λx je neprekidna sa K × X → X i uniformno je neprekidna na svakom ograniˇenom podskupu od K × X. Sada je jasno da za zadani ε > 0 moˇemo uzeti δ = ε i vrijedi ( x − y < δ) ⇒ (| x − y | ≤ x − y < ε). y) − (x . . Propozicija. ∀x ∈ S. ako je funkcija neprekidna u nekoj toˇki ili uniformno neprec c kidna na nekom skupu u jednom paru normi. x2 ) 1 = x1 + x2 pa imamo: (x + y) − (x + y ) = (x − x ) + (y − y ) ≤ x − x + y − y = (x − x . y) → x + y je uniformno neprekidna na X × X u bilo kojoj od ekvivalentnih normi · 1 . : X → R je uniformno neprekidna na X. Dakle. ( (λ.4 POGLAVLJE 1. · ) i (Y. pa ∀(λ. ∀x. y − y ) ( (x. | x − y | ≤ x − y . Za podskup S ⊆ X u normiranom prostoru X kaˇemo da je ograniˇen z c ako postoji M > 0 takav da vrijedi x ≤ M . c Dokaz: (a) Za x. ||| · |||) normirani prostori.3. NORMIRANI PROSTORI 1. onda se to ne mijenja ako neku od normi zamijenimo s njoj ekvivalentnom normom. y ∈ X. ∃δ > 0. 1 = |λλ | + x − x < δ) ⇒ ≤ |λ| x − x + |λ − λ | x < 2M δ = ε). ∀x ∈ S. x). Sada za bilo koji ε > 0 uzmemo ε δ = 2M . Neka je (a) Funkcija · · norma na X. Neka su (X. x ∈ T. x) ∈ S. x ) ( λx − λ x odakle slijedi tvrdnja. ∃δ > 0. (c) Neka je S ograniˇen podskup od K × X. ( x − x < δ) ⇒ (|||f (x) − f (x )||| < ε). Kaˇemo da je f neprekidna u toˇki a ako z c ∀ε > 0. (c) Funkcija (λ. x) − (λ . Definicija. ( x − a < δ) ⇒ (|||f (x) − f (a)||| < ε). x) 1 = |λ| + x ≤ M . (λ . Oˇigledno. tj. y ) 1 . Zamjenom x i y imamo y − x ≤ x − y . z (b) Na X × X uzmimo normu (x1 . ∀(λ. f : X → Y i a ∈ S.2. ∀x. 1. · 2 ili · ∞ . S ⊆ X. y) − (x . y ∈ X imamo x = (x − y) + y ≤ x − y + y iz ˇega c slijedi x − y ≤ x − y . postoji M > 0 takav da c je (λ.2. x ) ∈ S. y ) 1 = = (x. Funkcija f je jednoliko ili uniformno neprekidna na skupu T ⊆ S ako vrijedi ∀ε > 0. (b) Funkcija + : X × X → X. (x.2.

Neka je S = {(ξ1 . y) → (x|y) je neprekidna sa X × X u K i uniformno je neprekidna na svakom ograniˇenom podskupu od X × X. . Funkcija (x. . .(a). NEPREKIDNOST I EKVIVALENCIJA NORMI 5 1. . en } baza u X i stavimo Mj = max{ ek j . funkcija je neprekidna na Kn . Tada je y = η1 e1 + · · · + ηn en i y = |η1 | + · · · + |ηn | = 1. . Tada su norme · 1 i · 2 ekvivalentne. ξn ) ≤ fj (η1 . . dakle kompaktan. |ξ1 | + · · · + |ξn | = 1}. po volji. . x x Neka je x ∈ X. . . . . . (j) Stavimo xj = ξ1 e1 + · · · + ξn en i vrijedi xj = 0. y = 1. Teorem. ξn ) ≤ fj (ξ1 . xj j ≤ y j . Za y = xj j vrijedi y = 1 pa je j ≤ y j = x x j = x j . . ξn ) ∈ Kn . . dakle (η1 . . ξn ) ∈ Kn . 2) sa: fj (ξ1 . ξn ). . Propozicija. . ξn ) ∈ S. . . k = 1.2. Za j ∈ {1.4. . . .2. Tada je · norma na X. . ∀(ξ1 . . Skup S je zatvoren i ograniˇen u Kn .5. za x = ξ1 e1 + · · · + ξn en ∈ X. . . Neka je y ∈ X. ηn ).2.6. . . .1. 2} postoji c (j) (j) (ξ1 . Definiramo funkciju fj : Kn → R (j = 1. .3.2. . .1. c Dokaz: Slijedi iz propozicije 1. . . . . Neka je (·|·) skalarni produkt na X. 2 imamo x j = ξ1 e1 + · · · + ξn en j ≤ |ξ1 | e1 j + · · · + |ξn | en j ≤ Mj x . Definiramo x = |ξ1 | + · · · + |ξn |. .3. . Za j = 1. Dokaz: Neka je {e1 .2. ∀y ∈ X. Neka je X konaˇno dimenzionalan vektorski prostor i · 1 . .(b) i iz teorema 1. . . c · 2 bilo koje dvije norme na X. . Prema propoziciji 1. . j = 1. . ξn ) = ξ1 e1 + · · · + ξn en j . ξn ) ∈ S takav da je (j) fj (ξ1 . . . ηn ) ∈ S. 2. (j) (j) (j) tj. x = 0. n}. . a odatle imamo x x ≥ xj j x . 1. ∀(η1 . . . ηn ) ∈ S pa slijedi: (j) fj (ξ1 . . ∀(ξ1 . . . . y = 1.

1 ≤ matrati odabranu bazu {e1 . Normirani prostor X je potpun ili Banachov ako je svaki Cauchyjev niz u X konvergentan.2. Niz (xn )n u X je konvergentan ako za neki x ∈ X niz brojeva ( xn − x )n konvergira i vrijedi limn xn − x = 0.6 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI Stavimo mj = xj j pa vrijedi mj x ≤ x j (j = 1. Takav x je jedinstven i piˇemo x = lim xn = lim xn ili xn −→ x.5. ∀ε > 0. Ako je X potpun za neku normu. onda je on potpun i za svaku njoj ekvivalentnu normu. 2). ∀x ∈ X. sve norme su ekvivalentne pa moˇemo proz n = max{|ξj |. Definicija. imamo c m1 x M2 tj. Napomena. ∀x ∈ X. ∀n ∈ N. (n.3. ∀n. . Isto vrijedi i za konvergentne nizove. ∃nε ∈ N. ∃nε ∈ N.1. en } i normu j=1 ξj ej j ≤ n}. m ∈ N. mj x ≤ x j ≤ Mj x . .3. Konaˇno dimenzionalan normiran prostor je potpun.3 Potpunost · . 1.5.3. (n ≥ nε ) ⇒ ( xn − x < ε). Naime. ako je niz Cauchyjev u nekoj normi onda je Cauchyjev i u svakoj njoj ekvivalentnoj normi. Dakle. m1 x M2 2 2 ≤ m1 x ≤ x M1 x 2. m2 1 ≤ M1 x ≤ M1 x 2.4. Konaˇno.3. s n→∞ n n→∞ 1. Propozicija.3. m ≥ nε ) ⇒ ( xn − xm < ε). 1. c Dokaz: Prema teoremu 1. . Definicija. m2 ≤ x 1 ≤ 1. . . Oˇito. U daljnjem je X normiran prostor s normom 1. 1.2.3. s tim da i limes ostaje isti. Niz (xn )n u X je Cauchyjev ako ∀ε > 0. tj. Definicija. zbog c xn − xm = (xn − x) + (x − xm ) ≤ xn − x + x − xm je svaki konvergentan niz Cauchyjev.

∀n ∈ N. . ∃nε ∈ N. . . ∃nε ∈ N. Neka je (xn )n Cauchyjev niz u normiranom prostoru X. n ≤ n0 . pa su onda i konvergentni u K. m ∈ N. onda je i niz konvergentan i ima isti limes kao i podniz. i oznaˇimo x = n ξj ej . (n. dakle (k) nizovi (ξj )k su Cauchyjevi u K. q ≥ n1 povlaˇi xp − xq < ε1 . . Sada za n ≥ nε imamo ε ε pn ≥ n ≥ nε . 2 Takoder. . Sada postoji n2 > n1 takav da p. . zbog pn+1 > pn c vrijedi xpn+1 − xpn < εn . Dokaz: (a) Za ε = 1 > 0 postoji n0 ∈ N takav da n. 1. m ≥ nε ) ⇒ ( xn − xm < ).3.6. (n ≥ nε ) ⇒ ( xpn − x < ). (b) Postoji n1 ∈ N takav da p. ∀n ∈ N. Odatle slijedi xn − x ≤ xn − xpn + xpn − x < 2 + 2 = ε.1. Ako je neki podniz (xpn )n konvergentan. itd. Neka je ε > 0 j=1 po volji i nε ∈ N takav da (p. Propozicija. Dokaz: Neka je x = limn xpn . ε ∀ε > 0. . ∀j ∈ {1. Stavimo c p1 = n1 . pa za n ∈ N. (a) Skup {xn . 2 Za ε > 0 po volji uzmimo nε = max{nε . POTPUNOST (k) 7 Neka je (xk )k Cauchyjev niz u X. Oznaˇimo M = 1 + i=1 xi . Specijalno.7. nε }. Neka je (xn )n Cauchyjev niz u normiranom prostoru X. ∀n. n ∈ N} je ograniˇen. Za n ≥ n0 imamo xn ≤ xn − xn0 + xn0 ≤ 1 + xn0 ≤ M . xk = n ξj ej . ε ∀ε > 0. ∞ postoji podniz (xpn )n takav da vrijedi xpn+1 − xpn < εn .3. q ≥ pn povlaˇi xp − xq < εn . (k) Neka je ξj = limk ξj . n}. . m ≥ nε povlaˇi c n0 xn − xm < 1. .3. imamo c xn ≤ M . Lema. Oˇito c c j=1 vrijedi x = limk xk . ∀n ∈ N. n} vrijedi (p. q ≥ n2 povlaˇi xp − xq < ε2 i c stavimo p2 = n2 . 1. (p) (q) Tada za ∀j ∈ {1. q ≥ nε ) ⇒ ( xp − xq < ε). tj. Induktivno dolazimo do strogo rastu´eg niza (pn )n u c N takvog da p. k ∈ N. q ≥ nε ) ⇒ (|ξj − ξj | < ε). c (b) Za svaki niz (εn )n u 0.

Skup S ⊆ X je zatvoren ako je X\S otvoren. Definicija. 1. pa je niz parcijalnih suma (sn )n konvergentan. n=1 n=1 Dakle. ∃M > 0 takav da je n k=1 k=1 xk ≤ M . Normirani prostor X je potpun ako i samo ako svaki apsolutno konvergentan red u X konvergira. Tada konvergira red n ∞ xpn+1 − xpn . r) = {x ∈ X. S. Propozicija. S je skup limesa svih konvergentnih nizova u X ˇiji su ˇlanovi iz S. Tada za p > q ≥ m vrijedi p p ∞ sp − sq = k=q+1 xk ≤ k=q+1 xk ≤ k=m+1 xk < ε. Postoji m ∈ N takav da za ostatak reda vrijedi ∞ k=m+1 xk < ε.9. Dokaz: Pretpostavimo da svaki apsolutno konvergentan red u X konvergira. Uzmimo ε > 0 po volji. tj. x−a < r} oznaˇavamo otvorenu c kuglu u X radijusa r sa srediˇtem u a.10. Neka je S ⊆ X. 1. z 1. ∀n ∈ N.7. r) ⊆ S. r) = {x ∈ X. c c Za a ∈ X i r > 0 sa K(a.3.3. Definicija. Neka je (xn )n Cauchyjev niz u X.11.8 POGLAVLJE 1. Obratno. pa po pretpostavci konvergira red ∞ (xpn+1 − xpn ). ˇto povlaˇi da niz (xpn )n konvergira i limn xpn = xp1 + s = x ∈ X. neka je X Banachov prostor i neka je red ∞ xk apsolutno k=1 konvergentan. dakle X je potpun. Prema propoziciji 1. c c . Prema lemi c 1. Propozicija. NORMIRANI PROSTORI 1. c k=1 ∞ Red k=1 xk je apsolutno konvergentan ako konvergira red nenegativnih brojeva ∞ xk . takav da n ≥ nε povlaˇi x − n xk < ε.3. postoji podniz (xpn )n takav da vrijedi xpn+1 − xpn ≤ 21 .8. x − a ≤ r} s zatvorenu kuglu. zatvaraˇ skupa S. U slijede´im razmatranjima vaˇnu ulogu imaju neki osnovni pojmovi i c z rezultati iz teorije metriˇkih prostora i op´e topologije.6. ako postoji x ∈ X takav da ∀ε > 0. Red ∞ xk vektora iz X je konvergentan ako niz park=1 cijalnih suma konvergira. konvergira i niz (xn )n i vrijedi x = limn xn . ∃nε ∈ N. Skup S ⊆ X je otvoren ako ∀a ∈ S postoji r > 0 takav da je K(a.3.3. konvergira niz parcijalnih suma (sn )n toga reda i neka je s = limn sn . a sa K(a.3. je najmanji zatvoren skup koji sadrˇi S. Potpun unitaran prostor nazivamo Hilbertov prostor. To je c z presjek svih zatvorenih skupova koji sadrˇe S. ∀n ∈ N. n Parcijalne sume toga reda su sn = s k=1 (xpk+1 − xpk ) = xpn+1 − xp1 . tj.

y = x povlaˇi da je Y ⊆ Y .14. dakle Y = Y . ε) je zatvoren skup.3. y ∈ Y .1. ε) ∩ S = ∅. tj. tj. y = limn xn . c c z Pretpostavimo suprotno. postoji y ∈ Y . (c) Neka je x ∈ Y . POTPUNOST 9 Dokaz: (a) Neka je T zatvoren skup u X. tj. Tada je (xn )n Cauchyjev niz u Y . c Ekvivalentno. Prema propoziciji 1. c c 1.2. x ∈ S. ε) i X\K(x. ˇto je kontradikcija. (xn )n je konvergentan u Y . Zato je S ⊆ X\K(x. (a) Y je potprostor od X. ε). r) ⊆ X\T . (d) Ako je Y konaˇno dimenzionalan. Dakle. (b) Neka je (xn )n Cauchyjev niz u Y . Skup S ⊆ X je kompaktan ako svaki niz u S ima konvergentan podniz ˇiji limes je u S.(c) je αx + βy = limn (αxn + βyn ) ∈ Y . y = limn yn .(b).12. c c Potprostor normiranog (unitarnog) prostora je i sam normiran (unitaran) s restrikcijom norme (skalarnog produkta). Propozicija. Neka je (xn )n konvergentan niz u X ˇiji ˇlanovi su iz T i neka je x = limn xn . Dokaˇimo da je x ∈ T . K(x. r) ∩ T = ∅. β ∈ K i (xn )n . ∀y ∈ T . s 1 Sada ∀n ∈ N izaberemo xn ∈ S takav da je xn − x < n .3. (b) Ako je X potpun. . Propozicija. 1. Dakle. (c) Ako je Y potpun. 1. pa je konvergentan u Y . U suprotnom bi vrijedilo K(x. s (b) Ako je (xn )n niz u S koji konvergira u X i x = limn xn .5. Tada je K(x.3. ε) ∩ S = ∅. Posebno je x − xn ≥ r > 0. Tada postoji (xn )n u Y takav da je x = limn xn . onda je Y zatvoren u X. x je limes niza ˇiji ˇlanovi su iz S. Kako je X\T otvoren. to postoji r > 0 takav da je K(x. c Dokaz: (a) Neka su x. tj. ∀n ∈ N. (yn )n nizovi u Y takvi da je x = limn xn . Oˇito je c x = limn xn .3.3. ˇto je kontradikcija. Dakle. ε) ∩ S = ∅. x ∈ X\T . onda je Y zatvoren. No. Ali Y je zatvoren pa je x = limn xn ∈ Y . Neka je X normiran prostor i S ⊆ X. Definicija.3. onda je i Y potpun. α. c (d) Slijedi iz (c) i iz propozicije 1. svaki otvoreni pokrivaˇ skupa S moˇe se reducirati na c z konaˇan potpokrivaˇ. x − y ≥ r. Onda je (xn )n konvergentan u X. odnosno S ⊆ X\K(x. (c) Neka je x ∈ S i ε > 0 bilo koji. Neka je Y potprostor normiranog prostora X.13. tada prema (a) vrijedi x ∈ T za svaki zatvoreni T ⊇ S. Tada je K(x.

S = S. Ako je Y konaˇno dimenzionalan. ∀n ∈ N. Neka je (yn )n niz u S takav da je xn −yn ≤ n . Niz (xn )n ima konvergentan podniz (xpn )n i x = lim xpn ∈ S. ∀n ∈ N. y ∈ Y } ≥ r > 0. n Obrat je oˇigledan. odnosno x0 − y ≥ r. Tada u S postoji niz (xn )n takav da c je xn ≥ n. Postoji x ∈ X takav da je x = 1 i x − y > 1 − ε. c Dokaz: (a) Neka je x ∈ S i (xn )n niz u S takav da je x = limn xn . Stavimo x = x0 −y0 . Tada je x = 1 i za svaki y ∈ Y vrijedi x0 −y0 x−y = = x0 − y 0 1 −y = x0 − y 0 x0 − y 0 1 x0 − y 0 ≥ x0 − y 0 − x0 − y 0 y = d ≥ x0 − y 0 x0 − (y0 + x0 − y0 y ) ≥ ∈Y 1 1 d = > ε = 1 − ε. Tada je d ≤ d + dδ. c 1 (c) Neka je (xn )n niz u S. NORMIRANI PROSTORI (a) Ako je S kompaktan. (b) je oˇigledno. Dakle. ε Dokaz: Moˇemo pretpostaviti da je 0 < ε < 1. Neka je 0 < δ < 1−ε i z neka je x0 ∈ X\Y . ∀y ∈ Y .10 POGLAVLJE 1. 1. d + dδ 1+δ 1 + 1−ε . c (d) Slijedi iz (a).3. K(x0 . Pretpostavimo da S nije ograniˇen. ∀y ∈ Y . tj. Tada postoji r > 0 takav da je K(x0 . Lema. (Frigyes Riesz) Neka je Y = X zatvoren potprostor od X i ε > 0 bilo koji. onda postoji x ∈ X takav da je x = 1 c i x − y ≥ 1. Neka je (ypn )n konvergentan podniz od (yn )n i y = limn ypn ∈ X. Jasno je da taj niz nema konvergentnog podniza. Takav skup zovemo relativno kompaktan.15. c (b) Zatvoren podskup kompaktnog skupa je kompaktan. onda je S zatvoren i ograniˇen. ∀y ∈ Y . r) ∩ Y = ∅. n→∞ Tada vrijedi y − xpn ≤ y − ypn + ypn − xpn ≤ y − ypn + p1 −→ 0. pa postoji y0 ∈ Y takav da je d ≤ x0 − y0 ≤ d + dδ. Neka je d = inf{ x0 − y . (d) Relativno kompaktan skup je ograniˇen. r) ⊆ X\Y . (c) S je kompaktan ako i samo ako svaki niz u S ima podniz konvergentan u X.

. iskazati na slijede´i naˇin: z c c Za zatvoren potprostor Y ≤ X. Sada moˇemo lema 1. n = m. Y ) = 1. Jediniˇna sfera u beskonaˇno dimenzionalnom normirac c nom prostoru nije kompaktan skup. Linearano preslikavanje ϕ : X → Y takvo da za svaki x ∈ X vrijedi |||ϕ(x)||| = x nazivamo izometrija. Tada c za Y1 = [{e1 }] ≤ X postoji e2 ∈ S takav da je d(e2 .3. 1) jediniˇna sfera u X i neka je e1 ∈ S. Napomena.1. Neka su (X. Teorem. Y2 ) = 1.16. takav da je d(x. taj niz nema konvergentan podniz. x = 1}. Definicija. POTPUNOST 11 Ako je Y konaˇne dimenzije. (F. takav da je d(x. Definicija. y ∈ S}.15. Riesz) Normiran prostor je konaˇno dimenzionalan c ako i samo ako je svaki njegov ograniˇen i zatvoren podskup kompaktan.17. a ϕ : X → Y je izometrija takva da je njena slika ϕ(X) gusta u Y . Tako dolazimo do niza (en )n u S za kojeg vrijedi en − em ≥ 1. Ako je ϕ bijektivna izometrija onda kaˇemo da su z normirani prostori X i Y izometriˇki izomorfni.18. Za x ∈ X i S ⊆ X uvedimo oznaku d(x. x = 1.17. vrijedi ∀ε > 0. xn = 1. Teorem.20. c 1. |||·|||) normirani prostori. itd. c Dokaz: Slijedi iz ˇinjenice da je svaki n-dimenzionalni vektorski prostor izc n omorfan s K i teorema 1. m ∈ N.3. Y ) ≥ 1 − ε. n 1. onda je i Z = Kx0 + Y konaˇne dimenzije. 1. a odatle u limesu slijedi x − y ≥ 1. za Y2 = [{e1 . e2 }] ≤ X postoji e3 ∈ S takav da je d(e3 .3. ∃xn ∈ Z. Oˇigledno. Dokaz: Neka je S = S(0.3. ϕ).3.3.3. Y1 ) = 1. c c 1 Prema dokazanom ∀n ∈ N. x = 1. ∃x ∈ X. · ) i (Y. Nadalje. pa on ima konvergentan podniz (xpn )n i neka je x = limn xpn . gdje je Y Banachov prostor.19. Sada imamo niz (xn )n u kompaktnom skupu S = {x ∈ Z. U sluˇaju dim Y < ∞ ∃x ∈ X. c 1. ∀n. S) = inf{ x − y . Vrijedi 1 − p1 < xpn − y .3. Upotpunjenje normiranog prostora X je par (Y. takav da je xn − y > 1 − n . ∀y ∈ Y . Y = X. c 1. ∀y ∈ Y .

∀ξ ∈ Y .3. (3) Dokaˇimo: ako su (xn )n . ∀n. (a) Postoji upotpunjenje (Y. c Dokaz: Prvo konstruktivno dokazujemo tvrdnju (a). x. Tada je limn xn = 0. (iii) αξ = |α| ξ za α ∈ K i ξ ∈ Y je oˇito. ε) ∩ S = ∅.12 POGLAVLJE 1. To znaˇi da je ξ = (xn )n + N . pa imamo ξ + η = limn xn + yn ≤ limn ( xn + yn ) = ξ + η .21. η = (yn )n + N . gdje je ξ ∈ Y. Tvrdnja slijedi iz nejednakosti | xn − xm | ≤ xn − xm . ξ = (xn )n + N. tada je ξ + η = (xn + yn )n + N . dakle (xn )n ∈ N . Skup S ⊆ X je gust u X ako ∀a ∈ X i ∀ε > 0 vrijedi K(a. (2) Dokaˇimo da za svaki niz (xn )n u Z niz brojeva ( xn )n konvergira u z R. . ϕ) od X.) + N . c (iv) Ako je ξ = (xn )n + N . (xn )n ∈ Z. (1) Neka je Z skup svih Cauchyjevih nizova u X. onda postoji jedinstven izometriˇki izomorfizam ψ : Y1 → Y2 takav da je ψ ◦ ϕ1 = ϕ2 . Stavimo Y = Z/N i neka je ϕ : X → Y definirana sa ϕ(x) = (x. gdje je (xn )n ∈ Z takav c da je limn xn = 0.3. ∀x ∈ X. 1. c (ii) Neka je ξ = 0. Medutim. onda je i Y unitaran (Hilbertov) prostor. ∀n ∈ N. Tada je (zn )n ∈ N . Neka je N skup svih nulnizova u X. (c) Ako su (Y1 . N je potprostor od Z. ϕ1 ) i (Y2 . NORMIRANI PROSTORI 1. x. n (4) Dokaˇimo da je ξ → ξ norma na Y . Neka je X normiran prostor.22. . Zbog (2) i (3) moˇemo definirati preslikavanje ξ → ξ sa Y u R sa z ξ = lim xn . Stavimo zn = xn − yn . z (i) Oˇito je ξ ≥ 0. tada je limn xn = limn yn . Napomena. Teorem. dakle limn zn = 0. m ∈ N i potpunosti polja R. Z je vektorski prostor nad K s operacijama: (xn )n + (yn )n = (xn + yn )n i λ(xn )n = (λxn )n . a onda i limn zn = 0. (yn )n ∈ Z takvi da je (xn )n + N = (yn )n + N z (tj. . (xn )n − (yn )n ∈ N ). ϕ2 ) dva upotpunjenja od X. . (b) Ako je prostor X unitaran i (Y. a to znaˇi c da je ξ = N = 0 u Y . | xn − yn | ≤ xn − yn = zn . pa slijedi limn xn = limn yn = 0. ϕ) njegovo upotpunjenje.

Neka je m ∈ N takav ε da je mε > 2 i takav da vrijedi (p. 1 Dakle. POTPUNOST 13 (5) Funkcija ϕ : X → Y je izometrija. pri ˇemu je xn = x. Doista. k ∈ N. p q Odavde se vidi da je niz (xk )k Cauchyjev niz. ε Sada je ϕ(xm ) − ξ = limn xm − xn ≤ 2 ) < ε. η = (yn )n + N ∈ Y vrijedi ξ+η 2 + ξ−η n 2 = lim( xn + yn n 2 + xn − yn 2 ) = 2 = lim(2 xn 2 + 2 yn 2 ) = 2 ξ + 2 η 2. tj. ∀n ∈ N. za x ∈ X je ϕ(x) = (xn )n + N . Dakle. pa postoji ψ(ξ) = limn ψ(ϕ1 (xn )).1. . jer su ϕ1 i ψ izometrije. Prema (6) vrijedi K(ξ (k) . Dakle. ξ = limp ξ (p) . q p 2 2 tj. ϕ(xm ) ∈ K(ξ. pa postoji ε m ∈ N takav da vrijedi (p. Izometriju ψ proˇirimo do izometrije ψ : Y1 → Y2 (zadrˇimo istu oznaku) s z na slijede´i naˇin: c c Za ξ ∈ Y1 postoji niz (xn )n u X takav da je ξ = limn ϕ1 (xn ). takvi da je ϕ(xk ) ∈ K(ξ (k) . ψ je dobro definirana linearna izometrija. c (6) Slika ϕ(X) je gusta u Y . taj niz je konvergentan. ) ∩ ϕ(X) = ∅. tj. ψ(ϕ1 (x)) = ϕ2 (x) = x = ϕ1 (x) . ∀x ∈ X. Tada je (ψ(ϕ1 (xn )))n Cauchyjev niz u Y2 .3. onda ju oˇito c zadovoljava i norma u Y . (xn )n je Cauchyjev niz u X. (xk )k ∈ Z. ϕ(x) = limn xn = x . (b) Ako norma u X zadovoljava jednakost paralelograma. Zbog potpunosti od Y2 . ∀x ∈ X. ∀k ∈ N. Za p ≥ m imamo ξ (p) − ξ ≤ ξ (p) − ϕ(xp ) + ϕ(xp ) − ξ < ε ε 1 + lim xp − xq < + = ε. z s 1 (k) Neka je (ξ )k Cauchyjev niz u Y . (c) Neka je ψ : ϕ1 (X) → Y2 definirano sa ψ(ϕ1 (x)) = ϕ2 (x). q ≥ m) ⇒ ( xp − xq ≤ 2 ). k ) ∩ ϕ(X) = ∅. tj. ) ∩ ϕ(X). Sada je xp − xq = ϕ(xp ) − ϕ(xq ) ≤ ϕ(xp ) − ξ (p) + + ξ (p) − ξ (q) + ξ (q) − ϕ(xq ) < 1 1 + + ξ (p) − ξ (q) . q ≥ m) ⇒ ( xp − xq < 2 ). postoje xk ∈ X. k ). K(ξ. Naime. za ξ = (xn )n + N . Ako je ξ = (xn )n + N i > 0. Stavimo ξ = (xn )n + N ∈ Y neka je ε > 0 po volji. (7) Dokaˇimo joˇ da je normirani prostor Y potpun.

β]) je vektorski prostor svih neprekidnih funkcija f : [α. M3 > 0 tako da vrijedi neka od sljede´ih nejednakosti c f 2 ≤ M1 f 1. 1. β]). u sluˇaju da je ξ = limn ϕ1 (yn ) za neki drugi niz yn (n ) u X. vrijedilo bi c ϕ1 (xn − yn ) = 0. t ∈ [α. Za svaku f ∈ C([α.14 POGLAVLJE 1. vrijedi f 2 = α |f (t)|2 dt Tre´a nejednakost slijedi iz prve dvije. NORMIRANI PROSTORI Definicija je dobra jer ne ovisi o izboru niza koji konvergira k ξ. α < β. c ≤ f ∞ β α dt β−α f 1. Na tom prostoru definiramo norme: β β f 1 = α |f (t)|dt. pa je ψ ◦ ψ = IY2 . β ∈ R. M2 > 0. Odatle je ψ(ϕ1 (xn − yn )) = 0 = ψ(ϕ1 (xn )) − ψ(ϕ1 ((yn )). Lema.4 Primjeri normiranih prostora Neka su α.2. β]}. i C([α. ψ ◦ ψ |ϕ (X) = Iϕ2 (X) . Lema. ∞. f ∞ = max{|f (t)|. Dakle.4. Naime.4. 2 Isto tako se vidi da je ψ ◦ ψ = IY1 . √ f 2 ≤ β − α f ∞.1. f 1 ≤ (β − α) f 1 ∞. Sada je ψ ◦ ψ ◦ ϕ2 = ψ ◦ ϕ1 = ϕ2 . ∀f ∈ C([α. f · 2 2 = α |f (t)| dt 2 1 2 . Ne postoji niti jedan od brojeva M1 > 0. Norma zadovoljava jednakost paralelograma i dolazi od skalarnog proβ dukta (f |g) = α f (t)g(t)dt. Oˇigledno vrijedi ψ ◦ ϕ1 = ϕ2 . . β] → K. ψ je izometrija: ψ(ξ) = limn ψ(ϕ1 (xn )) = limn ϕ1 (xn ) = ξ . Takoder. β]) vrijede nejednakosti: √ f 1 ≤ β − α f 2. postoji izometrija ψ : Y2 → Y1 takva da je ψ ◦ ϕ2 = ϕ1 . β α β Dokaz: Vrijedi f = |f (t)|dt = (1||f |) ≤ 1 1 2 2 f 1 2 2 = = √ √ β−α f 2. Linearnost slijedi iz neprekidnosti zbrajanja i mnoˇenja sa skalarom. c Analogno. z 1.

· 2 ) nisu potpuni. β] → K sa f (t) = limn fn (t). ∀t ∈ [α. β]). 3 α 1 α+ n 2 ∞ [2n2 (α − t) + 2n]2 dt α = 2n. ne postoji 1. PRIMJERI NORMIRANIH PROSTORA f f ∞ ∞ 15 ≤ M2 f ≤ M3 f 2. Dakle. β] i ε > 0 bilo koji. funkcija fn ∈ C([α. pa je konvergentan ∀t ∈ [α. pa niz nije ograniˇen u · c Dakle. niz brojeva (fn (t))n je Cauchyjev niz u K. Kako je (fn )n Cauchyjev niz u odnosu ε na normu · ∞ . 3 (1. ∞ 3 f . (|t − t0 | < δ) ⇒ (|fm (t) − fm (t0 )| < ). β]. q ≥ m) ⇒ (|fp (t) − fq (t)| < ). 4n n = √ Tada je gn 2 = 1. β]. pa ne postoje M1 > 0 i M3 > 0. · 1 ) Dokaz: Neka je (fn )n Cauchyjev niz u (C([α. β]. postoji δ > 0 takav da vrijedi ε ∀t ∈ [α. · ∞ ). (1. α ≤ t ≤ α + n . a prostori (C([α. Tada je fn fn fn 1 2n 1 α+ n = = [2n2 (α − t) + 2n]dt = 1. Stavimo gn = · 2 . β]). Definiramo f : [α. α + n ≤ t ≤ β. Prostor (C([α. ∞) je potpun. β].2) 3 Kako je fm neprekidna u t0 . Lema. β]. 1. ∀f ∈ C([α. β Dakle. tj.3) . 1 2 α 1 α+ n Γ(fn ) = 4n . (β − α)n > 1. · i (C([α. Vrijedi |fp (t) − fq (t)| ≤ fp − fq ∞ . 3n. ∀t ∈ [α. β]). β].4. ∀t ∈ [α.1. Dokaz: Neka je za n ∈ N. Vrijedi gn M2 > 0. ε (p. Dokaˇimo da je funkcija f z neprekidna na [α. β]). ali nije ograniˇen u c c normama · 2 i · ∞ . postoji m ∈ N takav da vrijedi (p.4. ∀f ∈ C([α. tj. β]). fn (t) =  1 0 .3. niz je ograniˇen u c ∞. β]). β] definirana sa  2 1  2n (α − t) + 2n . niz (fn )n je ograniˇen u odnosu na · 1 . Neka je t0 ∈ [α. ∀n ∈ N. q ≥ m) ⇒ ( fp −fq < 3 ).

za q ≥ p ≥ β−α je fq −fp niz u normi · 2 . Pustimo q → ∞ pa imamo (p ≥ n) ⇒ (|fp (t) − f (t)| < ε). p 2 (q − p)(2q + p) 1 ≤ . Time je dokazano da je (C([α. |t − t0 | < δ iz (1. β]. ∀t0 ∈ [α. γ − n ≤ t ≤ γ + n . ∀t ∈ [α. γ + n ≤ t ≤ β. (β − α)n ≥ 2. Oznaˇimo γ = α+β i za n ∈ N. Neka je ε > 0. f je neprekidna u t0 .  0      1 n 1 1 fn (t) = + (t − γ) . (|t − t0 | < δ) ⇒ (|f( t) − f( t0 )| < ε. Sada dokazujemo da prostori (C([α.1. tj. β]). · 2 ) nisu potpuni. Za q ≥ p ≥ fq − γ+ 1 q γ− 1 q 2 β−α imamo = 1 γ+ p 1 γ− p fp 2 2 (fq (t) − fp (t)) dt = 1 γ+ p 2 γ+ 1 q 1 γ− p 1 p + (t − γ) 2 2 dt = 2 dt+ p−q (t − γ) 2 2 dt + γ+ 1 q 2 1 p + (t − γ) 2 2 ≤ 1 √ .16 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI Za p ≥ M . β]) koji je Cauchyjev niz u odnosu na normu · 2 (dakle i u odnosu na · 1 prema lemi 1. t ∈ [α. β]. β]).) koji nije konvergentan u odnosu na normu · 1 (dakle ni u odnosu na · 2 prema lemi 1.).3) slijedi: |fp (t) − fp (t0 )| ≤ |fp (t) − fm (t)| + |fm (t) − fm (t0 )| + |fm (t0 ) − fp (t0 )| < ε. 2p 3q p 2 Dakle. tj.2) i (1. ∀t ∈ [α. tj. β]) c 2 definirana sa  1 . Dakle. α ≤ t ≤ γ − n. Za p → ∞ dobijemo ∀t ∈ [α. neka je fn ∈ C([α.  2 2      1 1 . β]). |fp (t) − fq (t)| < ε.4. β]. β]. Dokaˇimo da je f = limn fn u odnosu na normu · z 0. Postoji n ∈ N takav da vrijedi ∞. (p ≥ n) ⇒ ( fp − f < ε). limn fn −f ∞ = (q ≥ p ≥ n) ⇒ ( fp − fq < ε). · ∞ ) potpun.1. U tu svrhu dovoljno je konstruirati niz funkcija (fn )n u C([α. · 1 ) i (C([α. ˇto pokazuje da je (fn )n Cauchyjev s .4. β].

1. PRIMJERI NORMIRANIH PROSTORA 17 Dokaˇimo da (fn )n nije konvergentan u normi · 1 . c Dakle.1 Prostor 2 2 ∞ Oznaˇimo sa c = {x = (ξn )n .4. Skup 2 je separabilan Hilbertov prostor. ∀t ∈ [α. Normiran prostor je separabilan ako posjeduje gust prebrojiv podskup. ∀x ∈ 2 i x 2 = 0 ⇔ x = 0. Za svaki n ∈ N vrijedi n 1 2 2 i n 1 2 n 1 2 |ξk + ηk |2 k=1 ≤ k=1 |ξk |2 + k=1 |ηk |2 ≤ x 2 + y 2. ∀t ∈ [α. n=1 1 2 Za takav x ∈ stavljamo ∞ x 2 = n=1 |ξn |2 . 2 |ξn |2 < ∞}. tj. Uzmimo ε > 0. ∀n ∈ N. γ . . 1. Analogno. β] i ∀ε > 0.4) 1. x = (ξn )n . y = (ηn )n . Za x. ∀t ∈ γ. ε < β−α po volji i neka je k ∈ N.5. Pretpostavimo suz protno. (1. ako je x ∈ c λ ∈ K oˇito je λx ∈ 2 i λx 2 = |λ| x 2 . f (t) = 1. β]. c Neka su x. ∀t ∈ [γ + ε.4. y ∈ 2 .4. y ∈ 2 i x = (ξn )n . njihov skalarni produkt je dan sa ∞ (x|y) = n=1 ξn ηn . γ − ε] i ∀ε > 0.5) pri ˇemu red u (1. Teorem. ε α povlaˇi f (t) = 0. 1.4.4. β]) takva da je f = limn fn . odnosno f (t) = 0. Nadalje. f ima prekid u t0 = γ. ∀n > . da postoji f ∈ C([α. y = (ηn )n . Oˇito je x 2 ≥ 0. c Prema tome. k > 1 . ξn ∈ K. Tada je 2 ε β β f − fn 1 = α |f (t) − fn (t)|dt ≥ γ+ε |f (t) − 1|dt. To znaˇi da je f (t) = 1.5) apsolutno konvergira. c Dokaz: (1) 2 je vektorski prostor i · 2 je norma na 2 . (1. γ−ε 1 f − fn 1 ≥ |f (t)|dt. Definicija.

Tada za bilo koji ε > 0 postoji nε ∈ N takav da za sve n. tj. n |ξk ηk | ≤ k=1 k=1 |ξk |2 k=1 |ηk |2 ≤ x 2 y 2. m ≥ nε ) ⇒ ( xn − Iz (1. pa ∀p ∈ N vrijedi. (n ≥ nε ) ⇒ ( xn − x 2 ≤ ε).18 POGLAVLJE 1. Za n → ∞ vidimo da red u (1. (n) (m) Pustimo da m → ∞. 2 je unitaran prostor. m ≥ nε ) ⇒ (|ξk − ξk | < ε).5) apsolutno konvergira.6) slijedi da ∀p ∈ N vrijedi p (n) (n) (m) (n. m ≥ nε ) ⇒ ( k=1 |ξk − ξk |2 < ε2 ).6) ∀k ∈ N. x = limn xn u normi od 2 . (n. ∀n ∈ N. c 2 Dakle. pa je i x = xn − zn ∈ 2 .5) definiran skalarni produkt na 2 i oˇito (x|x) = x 2 . Nadalje. (3) Dokaˇimo da je 2 potpun prostor. za svaki k ∈ N je (ξk )n Cauchyjev niz u K. Iz (1. (n) (n) To prvo pokazuje da za svaki n ≥ nε niz zn = (ξk − ξk )k = xn − x ∈ 2 . (n) Sada za p → ∞ imamo ∞ (n ≥ nε ) ⇒ ( k=1 |ξk − ξk |2 ≤ ε2 ). Neposredno se provjerava da je sa (1. (n) Stavimo ξk = limn ξk i x = (ξk )k .6) slijedi xm 2 2 = k=1 |ξk − ξk |2 < ε2 ). z s . NORMIRANI PROSTORI 2 odakle za n → ∞ slijedi x + y ∈ 2 i x + y (2) Za x. xn = (ξk )k . z (n) Neka je (xn )n Cauchyjev niz u 2 . (n) (m) (1. m ∈ N vrijedi ∞ (n. y ∈ 2 i za n ∈ N imamo n n 1 2 ≤ x 1 2 2 + y 2. jer je 2 vektorski prostor. tj. p (n ≥ nε ) ⇒ ( k=1 |ξk − ξk |2 < ε2 ). (4) Dokaˇimo joˇ da je Hilbertov prostor 2 separabilan.

. pa je i S prebrojiv. . Svaki Sn c je prebrojiv. . 0. 0. Za svaki n ∈ N vrijedi n n n i |ξk + ηk | ≤ k=1 k=1 |ξk | + k=1 |ηk | ≤ x 1 + y 1. tj. k ≥ n. z (n) Neka je (xn )n Cauchyjev niz u 1 . Stavimo k=n+1 ε z = (ξ1 . Tada je y = (η1 . n ∈ N skup svih nizova x = (ξk )k u K takvih da je ξk = 0. . Tada za bilo koji ε > 0 postoji nε ∈ N takav da za sve n. PRIMJERI NORMIRANIH PROSTORA 19 Neka je Sn . . Oˇito je x 1 ≥ 0. . ξn ∈ K. . Neka je x = (ξk )k ∈ 2 bilo koji i ε > 0 po volji. η2 . (1. . . .4. .4. . . 1 Dokaz: 1 je vektorski prostor i · 1 je norma na 1 . n. y ∈ 1 i x = (ξn )n . 2 ≤ x−z + z−y < ε.). . n i da je |ξj − ηj | ≤ 2√n za j = 1. Tada je ∞ |ξk |2 k=1 2 konvergentan red pa postoji n ∈ N takav da je ∞ |ξk |2 < ε4 .7) je separabilan Banachov prostor. n=1 Za takav x ∈ stavljamo ∞ x 1. dakle. m ≥ nε ) ⇒ ( xn − xm 1 = k=1 |ξk − ξk | < ε).4. 1 |ξn | < ∞}. xn = (ξk )k . . . 0. ηn . 2 2 = k=1 2 |ξk − ηk |2 2 ε ≤ . ε) ∩ S. ηn ε takve da je Re ηj .2 Prostor 1 1 ∞ Oznaˇimo sa c = {x = (ξn )n .8) . pa je x − z 2 < 2 . 0. 1. . ∀n ∈ N. c Neka su x. . y ∈ K(x. . . . Skup 1 1 = n=1 |ξn |. Im ηj ∈ Q za j = 1.1. Im ξk ∈ Q. y = (ηn )n . ∀k ∈ N. odakle za n → ∞ slijedi x + y ∈ 1 ( 1 je vektorski prostor) i x + y 1 ≤ x 1 + y 1 ( · 1 je norma na 1 ). . . ξ2 . ∀n ∈ N. Izaberimo sada η1 . .) ∈ S i n 1 2 z−y odatle je x − y K(x. . ε) ∩ S = ∅. m ∈ N vrijedi ∞ (n. pri ˇemu su Re ξk . Nadalje. ξn . Teorem.6. . ako je x ∈ c λ ∈ K oˇito je λx ∈ 1 i λx 1 = |λ| x 1 . (2) Dokaˇimo da je 1 potpun prostor. Neka je S = ∪n∈N Sn . ∀x ∈ 1 i x 1 = 0 ⇔ x = 0. (n) (m) (1.

x = limn xn u normi od 1 . . . . ≤ x−z 1 = ε |ξk − ηk | ≤ . jer je 1 vektorski prostor. (n) Stavimo ξk = limn ξk i x = (ξk )k . (3) Dokaˇimo joˇ da je Banachov prostor 1 separabilan.) ∈ S i z−y odatle je x − y K(x. ∀k ∈ N. . 0. 0. z s Neka je Sn . Neka je S = ∪n∈N Sn . . . pri ˇemu su Re ξk . ηn ε takve da je Re ηj .). .8) slijedi POGLAVLJE 1. (n) Sada za p → ∞ imamo ∞ (n ≥ nε ) ⇒ ( k=1 |ξk − ξk | ≤ ε). dakle. . . pa je x − z 1 < 2 . . . tj. . Im ηj ∈ Q za j = 1. ∞ Neka je x = (ξk )x ∈ 1 bilo koji i ε > 0 po volji. m ≥ nε ) ⇒ ( k=1 |ξk − ξk | < ε). 0.20 Iz (1. η1 . . . p (n ≥ nε ) ⇒ ( k=1 |ξk − ξk | < ε). za svaki k ∈ N je (ξk )n Cauchyjev niz u K. ξ1 . . . .8) slijedi da ∀p ∈ N vrijedi p (n) (n) (m) (n. 2 k=1 1 n 1 1 + z−y < ε. Tada je k=1 |ξk | ε konvergentan red pa postoji n ∈ N takav da je ∞ |ξk | < 2 . tj. pa je i x = xn − zn ∈ 1 . Tada je y = (η1 . n ∈ N skup svih nizova x = (ξk )k u K takvih da je ξk = 0. . (n) (m) Pustimo da m → ∞. ε) ∩ S. n i da je |ξj − ηj | ≤ 2n za j = 1. 0. . . . (n. (n) (n) To prvo pokazuje da za svaki n ≥ nε niz zn = (ξk − ξk )k = xn − x ∈ 1 . pa je i S prebrojiv. NORMIRANI PROSTORI ∀k ∈ N. (n ≥ nε ) ⇒ ( xn − x 1 ≤ ε). . Iz (1. ε) ∩ S = ∅. k ≥ n. pa ∀p ∈ N vrijedi. Izaberimo sada η1 . Nadalje. ηn . . . Stavimo k=n+1 ε z = (ξ1 . . m ≥ nε ) ⇒ (|ξk − ξk | < ε). y ∈ K(x. tj. . n. . Svaki Sn c je prebrojiv. ξn . Im ξk ∈ Q.

pa je i x = xn − zn ∈ ∞ .4. odakle slijedi x + y ∈ ∞ ( ∞ je vektorski prostor) i x + y ∞ ≤ x ∞ + y ∞ ( · ∞ je norma na ∞ ). c Za takav x ∈ ∞ stavljamo x 1. Pustimo da m → ∞.7. tj. S = ∅. (n) Stavimo ξk = limn ξk i x = (ξk )k . 2 ) = ∅. x = limn xn u normi od ∞ . za S1 = S2 vrijedi 1 1 K(xS1 . neka je xS = (ξk )k karakteristiˇna funkcija skupa S. Nadalje. To prvo pokazuje da za svaki n ≥ nε niz zn = (ξk − ξk )k = xn − x ∈ ∞ . za svaki k ∈ N je (ξk )n Cauchyjev niz u K. c tj.10) . k ∈ N} + sup{|ηk |. tj. (n. Teorem. S ∈ P(N)\{∅}} je 2 neprebrojiva i svi ˇlanovi su medusobno disjunktni. c (n) (n) (n) (n) (m) ∞ = sup{|ξk − ξk |. (n ≥ nε ) ⇒ ( xn − x ∞ ≤ ε). Tada je xS ∞ = 1. m ∈ N vrijedi (n. Dokaz: ∞ je vektorski prostor i · ∞ je norma na ∞ . (2) Dokaˇimo da je ∞ potpun prostor. ako je x ∈ c i λ ∈ K oˇito je λx ∈ ∞ i λx ∞ = |λ| x ∞ . ∀S = ∅. Nadalje.4. z s Za S ⊆ N. c Takoder. n ∈ N} < ∞}. ξk = 1 ako je k ∈ S i ξk = 0 ako je k ∈ S. Tada za bilo koji ε > 0 postoji nε ∈ N takav da za sve n.9) je neseparabilan Banachov prostor.1. sup{|ξn |. 2 ) ∩ K(xS2 . Familija skupova {K(xS1 . k ∈ N} = x + y ∞. S1 = S2 povlaˇi xS1 − xS2 ∞ = 1. (3) Dokaˇimo joˇ da je Banachov prostor ∞ neseparabilan. Za svaki n ∈ N vrijedi x+y ∞ ∞ = sup{|ξk + ηk |. jer je ∞ vektorski prostor. m ≥ nε ) ⇒ (|ξk − ξk | < ε). ∀n ∈ N. ∀n ∈ N. pa imamo (n ≥ nε ) ⇒ (sup{|ξk − ξk |.4. m ≥ nε ) ⇒ ( xn − xm Iz (1. (n) (m) (1. k ∈ N} ≤ ε). Skup ∞ ∞ = sup{|ξn |. k ∈ N} ≤ ∞ ≤ sup{|ξk |. PRIMJERI NORMIRANIH PROSTORA 21 1.10) slijedi ∀k ∈ N. n ∈ N}. y ∈ ∞ i x = (ξn )n . y = (ηn )n . z (n) Neka je (xn )n Cauchyjev niz u ∞ .3 Prostor ∞ Oznaˇimo sa ∞ = {x = (ξn )n . c Neka su x. (1. ∀x ∈ ∞ i x ∞ = 0 ⇔ x = 0. odnosno. Oˇito je x ∞ ≥ 0. k ∈ N} ≤ sup{|ξk | + |ηk |. xn = (ξk )k . 1 ). k ∈ N} < ε). ξn ∈ K.

1 ) = ∅. onda je i njegov zatvaraˇ S konveksan. r).3. s 1. Zbog disjunktnosti ku1 gala K(xS . Stoga. ˇto je u kontradikciji s prebrojivosti skupa A. y ∈ X. 1. Kugle K(x0 . Stoga. 2 2 Tada je S → X(S) preslikavanje sa P(N)\{∅} u A. y ∈ K(x0 . Evidentno je da je presjek bilo koje familije konveksnih podskupova vektorskog prostora konveksan skup. 2 ) to preslikavanje je injekcija. Njega oznaˇavamo z c sa co (S) i nazivamo konveksna ljuska skupa S. 1] i neka je z = (1 − t)x + ty. 1. NORMIRANI PROSTORI Neka je A ⊆ ∞ prebrojiv skup. Propozicija.5. y] ⊆ K.2.22 POGLAVLJE 1.5. <r <r Analogno se dokazuje za x. Skup K ⊆ X je konveksan ako za bilo koje dvije toˇke c x. presjek bilo koje familije zatvorenih konveksnih podskupova normiranog prostora je zatvoren konveksan skup. c Dokaz: Neka su x. Ako je S konveksan podskup normiranog prostora X.5. 1 ). pa izaberimo x(S) ∈ A ∩ {K(xS . Neka su (xn )n i (yn )n nizovi u S takvi da je x = limn xn i y = limn yn . Kada bi A bio gust u ∞ . Nadalje. Tada. pa je njegova slika. r) i t ∈ [0. koja je podskup od A. Skup [x. 1. y ∈ K(x0 . 1] imamo [(1 − t)x + ty] − x0 = (1 − t)(x − x0 ) + t(y − x0 ) ≤ ≤ (1 − t) x − x0 +t y − x0 < r. onda bi za svaki S ∈ P(N)\{∅} bilo A ∩ {K(xS . r) su konveksni skupovi u X. Definicija. r) Kn(x0 . Propozicija. ∀n ∈ N. sa bilo koji neprazan podskup S ⊆ X postoji najmanji konveksan skup koji sadrˇi skup S. zbog konveksnost skupa S vrijedi zn = (1 − t)xn + tyn ∈ S. 0 ≤ t ≤ 1} nazivamo segment s krajevima x.1. y. y] = {(1−t)x+ty. (zn )n je niz u S i vrijedi (1 − t)x + ty = (1 − t) limn xn + t limn yn = limn zn ∈ S. Dokaz: Za x. neka je t ∈ [0. tj. Neka je X normiran prostor. y ∈ S. y ∈ K vrijedi [x.5 Konveksnost u normiranim prostorima Neka je X vektorski prostor i x. sa bilo koji neprazan podskup S ⊆ X postoji najmanji zatvoren konveksan skup koji sadrˇi skup z . neprebrojiva. x0 ∈ X i r > 0.

n − 1). λ1 = 1. co (s) ⊆ co (S). . U sluˇaju kada 0 < λn < 1 c n−1 λk vrijedi µ = k=1 λk = 1 − λn > 0. . .4. pa je po propoziciji 1. n) i k=1 λk = k=1 µk = 1. Budu´i je c k=1 k=1 oˇigledno S ⊆ T . . onda je x = xn ∈ K. . takvi da vrijedi n n x = k=1 λk xk i y = k=1 µk xk . co (S) = c co (S). U tu svrhu treba dokazati da za svaki z konveksan skup K koji sadrˇi S vrijedi T ⊆ K. y ∈ T postoje x1 . Tako smo dokazali da vrijedi T ⊆ K. . Tada su αk ≥ 0 (k = 1. Nadalje. 1. Ako je λn = 1. . y1 . n).3. . Za x. za svaki konveksan K takav da je S ⊆ K. . k=1 λk = 1. n) i k=1 λk = 1. (1. . pa iz pretpostavke indukcije slijedi y = k=1 µk xk ∈ K. . Korak indukcije: Pretpostavimo da je n ≥ 2 i da je dokazano: n−1 Ako je y = k=1 µk xk .5. . i zatvaraˇ co (S) c z konveksan. . Sada je co (S) zatvoren konveksan skup koji sadrˇi S. n − 1). Njega oznaˇavamo sa co S i nazivamo zatvorena konveksna ljuska c skupa S. Tada n−1 je n−1 µk = 1. dakle. n−1 k=1 µk = 1. Neka sada vrijedi (1. n). . k=1 Sada je x = µy + λn xn = (1 − λn )y + λn xn ∈ K. xn ∈ S i λk ≥ 0 (k = 1. KONVEKSNOST U NORMIRANIM PROSTORIMA 23 S.11). . . Baza indukcije: Za n = 1 je x = λ1 x1 . yn ∈ S i µk ≥ 0 (k = 1. . Propozicija. vrijedi n αk xk = (1 − t)x + ty ∈ T .5. . . c (2) Dokaˇimo da je T ⊆ co (S). . (k = 1. . Stavimo µk = µ (k = 1. Za t ∈ [0. Tada je n n x= k=1 λk xk za x1 . . . konveksna kombinacija vektora x1 . . Neka je X vektorski prostor i S ⊆ X. . jer je K konveksan. (a) co (S) je skup svih konveksnih kombinacija vektora iz S. K konveksan z skup i neka je x ∈ T . onda je y ∈ K. . .1. Odatle zakljuˇujemo da vrijedi T ⊆ co (S). (1) Dokaˇimo da je T konveksan skup. To ´emo dokazati indukcijom u odnosu na c n ∈ N. . Neka je. . Dokaz: (a) Neka je T skup svih konveksnih kombinacija vektora iz S. . . . µk ≥ 0 (k = 1. . 1] stavimo αk = (1 − t)λk + tµk . .11) Trebamo dokazati da je x ∈ K. . . (b) Ako je X normiran prostor onda je co S zatvaraˇ od co (S). pa je x = x1 ∈ S ⊆ K. c (b) Skup co (S) je konveksan. . Isto tako za λn = 0 vrijedi x ∈ K po pretpostavci indukcije. xn ∈ S z n n i λk . .5. tj. . . dakle. . imamo co (S) ⊆ T . . . . xn ∈ X je linearna kombinacija n n c k=1 λk xk pri ˇemu su λk ≥ 0 (k = 1. n) i n αk = (1 − t) n λk + k=1 k=1 t n µk = 1. .

z 1. (d) A je ograniˇen (∃M > 0 takav da vrijedi Ax ≤ M x .6. To pokazuje da je co (S) ⊆ K za svaki zatvoren konveksan skup K koji sadrˇi S.24 POGLAVLJE 1. δ Dakle. c Dokaz: Oˇito vrijede implikacije (d) ⇒ (c) ⇒ (b) ⇒ (a). Ako je X konaˇne dimenzije onda je B(X. δ Neka je x ∈ X. Propozicija. A je neprekidan ako i samo ako je ograniˇen. ( x < δ) ⇒ ( Ax ≤ 1). c Sa B(X. Neka su X i Y normirani prostori i A ∈ L(X. Y ). Y ). Propozicija. ∀x. Naime. c (b) A je neprekidan (u svakoj toˇki x0 ∈ X). Y ) = L(X. Slijede´a svojstva operatora A su medusobno ekvivalentna. sa L(X.6 Ograniˇeni linearni operatori na normic ranim prostorima Ako su X i Y vektorski prostori nad K. Tada je y = δ pa je Ax ≤ M x za M = 1 .1. Prva implikacija c vrijedi zbog Ax − Ax0 ≤ M x − x0 . Dakle. Bx ≤ N x → (λA + µB)x ≤ (|λ|M + |µ|N ) x . NORMIRANI PROSTORI Neka je K zatvoren konveksan skup kojim sadrˇi S. Ax ≤ M x . c (c) A je uniformno neprekidan na X. Kako je K konvekz san. ((a) ⇒ (b)) Zbog linearnosti operatora A i neprekidnost zbrajanja i oduzimanja u X imamo x = lim xn ⇒ x0 = lim xn −x+x0 = lim(xn −x+x0 ) ⇒ Ax0 = lim A(xn −x+x0 ) = n n n n = lim(Axn − Ax + Ax0 ) = lim Axn − Ax + Ax0 ⇒ Ax = lim Axn . c .6. Y ) oznaˇavamo skup svih ograniˇenih A ∈ L(X. to je i co (S) ⊆ K. Stavimo y = x x. n n n ((b) ⇒ (d)) A je neprekidan u 0 i A0 = 0. Y ) potprostor od L(x. 1. Dakle. Y ). za ε = 1 postoji δ > 0 takav da vrijedi ∀x ∈ X. x0 ∈ X. ∀x ∈ X). x = 0.2. c (a) A je neprekidan u nekoj toˇki x0 ∈ X. Y ) oznaˇavamo vektorski c prostor svih linearnih operatora A : X → Y . Oˇito je c c c B(X. Y ). co (S) ⊆ co (S). 1. po volji.

Preslikavanje A → A je norma na vektorskom prostoru B(X. n M Neka je M > 0 takav da je n k=1 Aek ≤ β . Y ) stavljamo A = sup{ Ax . OGRANICENI LINEARNI OPERATORI 25 Dokaz: Neka je A ∈ L(X. takav da je Ax ≥ ( A − ε) x .12) Nadalje. (1. ona je c ekvivalentna s originalnom normom x → x . ∀λ ∈ K. Ako je prostor Y Banachov prostor i ako je X0 ≤ X gust potprostor u X. en } baza od X. tj. Napokon. Y ). x ∈ X. A + B ≤ A + B . . ∀A. postoje α > 0 i β > 0 takvi da vrijedi α x ≤ x ∞ ≤ β x . Y ). . Nadalje. . Dakle. Za x ∈ X.6. Tada za x = k=1 ξk ek imamo n n n Ax = k=1 ξk Aek ≤ k=1 |ξk | Aek ≤ x ∞ k=1 Aek ≤ M x . Tada je x → x ∞ k=1 norma na X. onda je i B(X. prema teoremu 1. x ∈ X. 1 ≤ j ≤ n}. ∀x ∈ X. ∀A ∈ B(X. B ∈ B(X. Y ) Banachov. Y ) i neka je {e1 .5. Y ). 0 Dokaz: (1) Oˇito je A ≥ 0 i A = 0 ⇔ A = 0. Y ) imamo (A + B)x ≤ Ax + Bx ≤ ( A + B ) x . Ako je prostor Y Banachov . x = 1}. A je ograniˇen operator. stavimo x ∞ = max{|ξj |.2. ∀ε > 0. za svaki A ∈ B(X0 . .ˇ 1. a kako je X konaˇne dimenzije. A je najmanji broj M ≥ 0 takav da vrijedi Ax ≤ M x . Y ) postoji jedinstven A ∈ B(X.6. ∀x ∈ X. Iz definicije je jasno da je Ax ≤ A x . Teorem. Y ) takav da je A|X = A i vrijedi A = A . ∀A ∈ B(X. x = n ξk ek . . za A. ∃x ∈ X. Y ). Napokon. c Za A ∈ B(X. B ∈ B(X. dakle. x = 0. 1. ∀x ∈ X. x ≤ 1} = sup{ Ax . oˇito je c c λA = |λ| A .3.

Y ) je potpun.14) Dakle. Jedinstvenost A slijedi iz gusto´e X0 u X i iz neprekidnosti operatora A. tj. tada je limn (xn − yn ) = 0. ako je x ∈ X i (xn )n niz u c X0 takav da je x = limn xn . NORMIRANI PROSTORI (2) Neka je Y potpun. takvog da je x = limn xn . ako je (yn )n niz u X0 takav da je x = limn yn . pa dobijemo c (n ≥ nε ) ⇒ ( An − A ≤ ε). c Posebno. m ∈ N vrijedi (n.26 POGLAVLJE 1. Neka je x ∈ X i neka je (xn )n niz u X0 takav da je x = limn xn . Tada postoji nε ∈ N takav da ∀n. Imamo oznake: . Zbog ograniˇenost c operatora A.14) vrijedi ∀x ∈ X. n n Ako u (1. pa vrijedi 0 = A0 = A(limn (xn −yn )) = limn (Axn −Ayn ) = limn Axn −limn Ayn . Y ). B(X. Doista. (1. budu´i da zbog neprekidnost c c zbrajanja i mnoˇenja sa skalarom vrijedi z A(λx + µy) = lim An (λx + µy) = lim(λAn x + µAn y) = n n = λ lim An x + µ lim An y = λAx + µAy. oˇito je A ≤ A . Oznaˇimo s Ax = limn Axn . pa je i A = An −(An −A) ∈ B(X. m ≥ nε ) ⇒ ( An x − Am x ≤ ε x ). (1. onda je Ax = limn Axn ≤ limn A xn = A x . m ≥ nε ) ⇒ ( An − Am ≤ ε). c Ax ne ovisi o izboru niza (xn )n u X0 . Na taj naˇin je definiran A ∈ L(X.13) pustimo m → ∞. pa je A ≤ A . Napokon. Y ). za n ≥ nε je An −A ∈ B(X. Dakle. niz (Axn )n je Cauchyjev u Y . (n. B(X. Y ). Konaˇno. pa imamo A(λx + µy) = limn A(λxn + µyn ) = limn (λAxn + µAyn ) = λAx + µAy. Y ). pa taj niz konvergira u Y i oznaˇimo Ax = limn An x. neka je (An )n Cauchyjev niz u B(X. X0 ≤ X gust potprostor u X i A ∈ B(X0 . jer je K potpun prostor dimenzije 1. dobivamo (n ≥ nε ) ⇒ ( An x − Ax ≤ ε x ). Nadalje. Y ) i ε > 0 po volji. A : X → Y je linearan jer za x = limn xn i y = limn yn vrijedi λx + µy = limn (λxn + µyn ). ∀x ∈ c X. (1. K) je Banachov prostor za svaki normirani prostor X. Odavde odmah slijedi da je za svaki x ∈ X niz (An x)n Cauchyjev.13) Y je potpun . (3) Neka je Y potpun. S druge strane.

za f ∈ Y imamo A f = sup{|(A f )(x)|. ∞ . dual X normiranog prostora X je Banachov prostor. K) = X je algebarski dual od X.5. ξn ∈ K. Z i A ∈ B(X. X ) i vrijedi (BA) = A B . Y ). X )).4. Y ) je sa (A f )(x) = f (Ax). A ∈ L(Y .1. ∀A ∈ B(X. 1. 2 Ve´ prije smo definirali Banachove prostore c p za bilo koji p ∈ [1. A ∈ B(Y . Dakle. ∀f ∈ Y . Dokaz: Za f ∈ Y je A f = A f = f ◦ A ∈ B(X. X ) i A ≤ A .6. n=1 x p = n=1 |ξn |p . PROSTORI P I LP 27 L(X. x ∈ X. X ). ∀A ∈ B(X. Y. stavljamo ∞ 1 p |ξn |p < ∞}. ∀n ∈ N. 1. Z). Y. A → A je linearno preslikavanje sa B(X. Za normirane prostore X. x = 1} = sup{|f (Ax)|. Z) i BA ≤ B A . Z) je BA ∈ B(X. Dakle. Y ) u B(Y . Y ). Za normirane prostore X. B(X. K) = X . K) = X ≤ X dual od X. ∀B ∈ B(Y. x ∈ X. Propozicija. Takoder je A ≤ A . Y ) je operator A = A |Y ∈ B(Y . Y ). Z i A ∈ B(X. ∀x ∈ X. Ostale tvrdnje slijede iz odgovaraju´ih c svojstava preslikavanja A → A . B ∈ B(Y. x ∈ X.15) . Dokaz: Za svaki x ∈ X vrijedi BAx ≤ B Ax ≤ B A x .7 Prostori p i Lp 1. Sada ´emo definirati c ∞ = {x = (ξn )n . x = 1} ≤ ≤ sup{ f Ax .7. 1. x = 1} = A f . X ). definiran A ∈ L(Y . dakle. (1. Oznaˇimo sa c Za takav x ∈ p p i ∞.6. Propozicija. Nadalje. Za A ∈ L(X.

onda je t0 = ab− p = 1. Pretpostavimo da je x = 0 i y = 0 i stavimo αn = |ηn | αp βq |ξn | . q Ako je ap = bq . p q Dokaz: Uoˇimo da je q = p−1 . Prema tome.28 POGLAVLJE 1. .17) i (1.1. ako je ap = bq .16). (H¨lderova nejednakost) Za x = (ξn )n ∈ o je z = (ξn ηn )n ∈ 1 i vrijedi z odnosno ∞ ∞ 1 i y = (ηn )n ∈ q ≤ x p y q. Vrijedi f (t) = Γ(f ) pqtp−1 − pq.1. dakle.16) ap bq + . (∀n ∈ N). c Definiramo f : 0. x p y p p q q p Prema lemi 1. ∞ .7. pa je u 1 toj toˇki jedini mogu´i ekstrem funkcije f . (1. ∀n ∈ N. βn = . z q q Obratno. dakle.7. Nadac c lje. NORMIRANI PROSTORI 1 p 1. p q Pri tome znak jednakosti vrijedi ako i samo ako je ap = bq . onda je a = b p . u toˇki t = 1 je strogi minimum c 1 funkcije f na 0. f (t) = pq(p−1)tp−2 .7. tzv. ap−1 = b p (p−1) . 1 p (1. iz f (t) = 0 slijedi t = 1. Odredimo ekstreme funkcije f . 1 p q + 1 = 1. je γn ≥ 0. s tim da je γn > 0 ako je αn = βn . Dokaz: Ako je x = 0 ili y = 0 vrijedi trivijalna jednakost. Lema.17) ∞ 1 q |ξn ηn | ≤ n=1 n=1 |ξn |p n=1 |ηn |q . pa imamo q ap 1 + bq = ap ( p + 1 ) = ap = aap−1 = ab. pa je f (1) = pq(p−1) > 0 0. b ≥ 0 vrijedi (1. Odatle imamo a b − ab− p + 1 > 0. dakle 1 + p = q (p + q = pq).2.18) vrijedi znak jednakosti ako i samo ako za neki γ > 0 vrijedi |ξn |p = γ|ηn |q . pa je 0 = q − qp + p = f (1) < q q p −q f (t0 ) = qap b−q − qpab− p + p. ∞ → R sa f (t) = qtp − qpt + p. ˇto s p q mnoˇenjem s bq = b1+ p daje (1. Za p > 1 i q > 1 takve da je ab ≤ + 1 q = 1 i za a. p q U daljnjem su p > 1 i q > 1 takvi da vrijedi eksponenti. γn = n + n − αn βn . Lema.18) Pri tome u (1. konjugirani q p 1.

1 q z 1 = n=1 ∞ |ξn ηn | = n=1 |ξn ||ηn | = γ 1 p |ηn |1+ p = n=1 q =γ 1 p |ηn |q = γ p y n=1 1 q q = x p y q q− p q = x p y q. Odavde slijedi z ∈ 1 i z 1 ≤ x p y q .3. γn + k=1 m m m p αk k=1 1 + q m m q βk k=1 m − k=1 αk βk . ∀m ∈ N. Posljednja nejednakost je Dokaz: (1) Oˇito je x p ≥ 0. dobijemo m y q . 1. vrijedi m k=1 p αk = 1 x p p m |ξk |p ≤ 1 i analogno γn + k=1 αk βk ≤ 1. ∀m ∈ N. Prema Medutim. Za m ≥ n je 1 γn ≤ γk = p k=1 tj. Da bismo dokazati da za svaki x. ∀n ∈ N. ∀x ∈ p i c ako je x ∈ p i λ ∈ K oˇito je λx ∈ p i c dokazali da je p normiran prostor treba joˇ s vrijedi x + y ∈ p i da je x + y p ≤ x p + nejednakost Minkowskog. λx p = |λ| x p . k=1 m k=1 q βk ≤ 1. m ≥ n ≥ 1. p je separabilan Banachov prostor za svaki p ∈ [1. αk βk ≤ m k=1 1 p p αk + k=1 1 q m q βk . .1. Kako je αk x p = |ξk | i βk y q = γn x p y q + k=1 |ξk ηk | ≤ x p y q . Nadalje. pa zbog 1 + p = q nalazimo ∞ ∞ p p = γ y ∞ q q i |ξn | = γ p |ηn | p . PROSTORI P I LP 29 Izaberimo n ∈ N po volji. daje x q ∀n ∈ N. y ∈ p y p . tome. ∞ . Teorem. p q Nadalje.7. x p p ∀n ∈ N. Odatle slijedi |ξn |p = γ|ηn |q za γ = y q . m ≥ n ≥ 1.7. ∀n ∈ N. p Pomnoˇimo ovu nejednakost sa x z |ηk |. |ξn |p = γ|ηn |q . iz z 1 = x p y q slijedi γn = 0. pa je αn = βn . x p = 0 ⇔ x = 0. q Obratno.

|ξk + ηk | (k = 1. ∀n ∈ N. (1. z (n) xn = (ξk )k . tj. .7. NORMIRANI PROSTORI U sluˇaju x = 0 ili y = 0 ona je trivijalna. . . Kako je q(p − 1) = p. pa vidimo da je x + y ∈ p i x + y p ≤ x p + y p. Za svaki k ∈ N imamo k (n. i neka je x = (ξk )k . pa postoji ξk = limn ξk .2. za konaˇne nizove |ξk |. m ≥ nε ) ⇒ (|ξk − ξk | ≤ xn − xm (n) (n) (m) p < ε). slijedi 1 q |ξk + ηk |p ≤ ( x k=1 p + y p) k=1 |ξk + ηk |p) Imamo 1 − 1 q 1 = p . (n ≥ nε ) ⇒ ( xn − x p ≤ ε). Nadalje. jer je p vektorski prostor. m ∈ N vrijedi (n. Pretpostavimo da je x = 0 i c y = 0. . Neka je (xn )n Cauchyjev niz u p . m ≥ nε ) ⇒ ( j=1 |ξj (n) − ξj |p ≤ εp ). xn − x ∈ p . .19) (n) Prema tome. n) c imamo ∀n ∈ N n n n n |ξk +ηk | = k=1 n 1 p p |ξk +ηk ||ξk +ηk | k=1 n p−1 ≤ k=1 1 q |ξk ||ξk +ηk | n 1 p p−1 + k=1 |ηk ||ξk +ηk |p−1 ≤ 1 q n ≤ k=1 |ξk |p k=1 |ξk + ηk |q(p−1) n 1 p + k=1 |ηk |p k=1 n 1 p |ξk + ηk |q(p−1) . ∀k ∈ N niz (ξk )n je Cauchyjev u K. x = limn xn u normi prostora p . (2) Dokaˇimo da je prostor p potpun.30 POGLAVLJE 1. pa je i x = xn − (xn − x) ∈ p . k=1 n |ξk |p ≤ x p i k=1 n |ηk |p ≤ y p . pa slijedi n 1 p |ξk + ηk |p k=1 ≤ x p + y p . ∀k ∈ N. (m) Prema tome. |ηk |. Tada za bilo koji ε > 0 postoji nε ∈ N takav da za sve n. Prema lemi 1. Ta nejednakost vrijedi ∀n ∈ N.

0. ξk = 0. n. Na taj naˇin. 0.7. x − y p p = k=1 p |ξk − ηk | + z−y p p ≤ εp n 2p n 1 p ε = . . z Neka je x = (ξk )k ∈ p i ε > 0 po volji. k ∈ N. ∀y ∈ q . Neka su p > 1 i q > 1 konjugirani eksponenti.k )n ∈ c p i ηk = f (ek ). Preslikavanje ϕ : prostora q na p q → p je izometriˇki izomorfizam sa c Dokaz: Ve´ znamo da je ϕ(y) ≤ y q . . Tada red pa postoji n ∈ N takav da je εp |ξk | < p . 2 ≤ x−z < ε. x = (ξn )n ∈ p. u S = {(ξk )k . |[ϕ(y)](x)| = | n=1 ξn ηn | ≤ n=1 |ξn ηn | ≤ y q x p. ∃n ∈ N. Nadalje prema lemi 1. . Prema tome je ϕ(y) ∈ p i ϕ(y) ≤ y q . . .7. n=1 dakle i konvergentan. Neka je f ∈ p . . . . y = (ηn )n ∈ q.7. . . Dakle. ηn . x − z p < 2 . . .4.5. red ∞ ξn ηn apsolutno konvergentan.4. Stavimo ∞ [ϕ(y)](x) = n=1 ξn ηn . 0. .7. Za x = (ξn )n ∈ p i y = (ηn )n ∈ q je prema lemi 1. Teorem. . . ∀k ∈ N.2. Tada je y = (η1 . . PROSTORI P I LP p 31 definiramo prebrojiv skup (3) Kao u dokazu teorema 1. ∀k > n}. ηn ∈ Q + iQ takve da je |ξj − ηj | ≤ ε ∞ ∞ k=1 |ξk |p konvergira. . ξk ∈ Q + iQ. 0. svakom y ∈ q smo pridruˇili preslikavanje ϕ(y) : c z Oˇito je ϕ(y) ∈ p . je c ∞ ∞ p → K. Dokaˇimo da je S gust u p . . . .2.) ∈ S i vrijedi n 1 p 2n p 1 za j = z−y Dakle. Izaberimo sada η1 . Definiramo ψ(f ) = (ηk )k . Oˇito je preslikavanje ϕ : q → p linearno. . 1. ξn .). . Stavimo ek = (δn. c 1.1. . 2 k=n+1 p ε Stavimo z = (ξ1 . c Sada ´emo definirati ψ : p → q .

Tada imamo n 1 p n 1 p zn p = k=1 n |αk ||ηk |p(q−1) n = k=1 |ηk |q .32 POGLAVLJE 1. Nadalje za n ∈ N stavimo n zn = k=1 αk |ηk |q−1 ek = (α1 |η1 |q−1 . ∞ [(ϕ ◦ ψ)(f )](x) = [(ϕ(ψ)(f ))](x) = n=1 n n n ξn ηn = = lim n k=1 ξk ηk = lim f ( n k=1 ξk ek ) = f (lim n k=1 ξk ek ) = f (x). Odatle je n 1 1− p n 1 q f ≥ k=1 |ηk |q = k=1 |ηk |q q . jer za y ∈ q vrijedi y q = ψ(ϕ(y)) q ≤ ϕ(y) ≤ y q . 0. ψ ◦ ε = I q . αn |ηn |q−1 . Napokon. n f (zn ) = f k=1 αk |ηk | p q−1 ek p ). . . . ∀k ∈ N. . To pokazuje da je ψ(f ) = (ηk )k ∈ q i ψ(f ) Za f ∈ p i x = (ξn )n ∈ p imamo ≤ f . n zn ( jer je f ∈ n 1 p |ηk |q = f (zn ) = |f (zn )| ≤ f k=1 zn p = f k=1 |ηk |q . NORMIRANI PROSTORI Dokaˇimo da je ψ(f ) ∈ q i ψ(f ) q ≤ f . . To pokazuje da je ϕ ◦ ψ = I p . ϕ je izometrija. a odatle slijedi ψ(ϕ(y)) = (ηk )k = y. 0. . . Prema tome ϕ i ψ su medusobno inverzne bijekcije. Za y = (ηk )k ∈ q imamo [ϕ(y)](ek ) = ηk . . = k=1 αk |ηk | q−1 ηk = k=1 |ηk |q i |f (zn )| ≤ f Dakle.). Za k ∈ N neka je αk ∈ K z takav da je |αk | = 1 i |ηk | = αk ηk . Dakle. ∀n ∈ N.

Stavimo ∞ [ϕ(y)](x) = n=1 ξn ηn . y 1 = [ϕ(y)](x) = |[ϕ(y)](x)| ≤ ϕ(y) x ∞ = ϕ(y) ≤ y 1 . slika ϕ( 1 ) od ϕ je zatvoren potprostor od ∞ koji je razliˇit od ∞ . Doista. Dakle.7. To pokazuje c n=1 ϕ(y) ∈ 1 i ϕ(y) ≤ y ∞ . Oˇito je ϕ(y) ∈ 1 i |[ϕ(y)](x)| ≤ ∞ |ξn ||ηn | ≤ y ∞ x 1 . c z koju dokazujemo kasnije. dakle ϕ(y) ∈ ∞ i ϕ(y) ≤ y 1 . x = (ξk )k ∈ ∞. ∀k ∈ N. y = (ηk )k ∈ ∞. Preslikavanje ϕ je linearno i izometrija. c ∞. Teorem. ∞ Za ek = f . z 1. ϕ(y) = y 1 . Napomena. a ∞ je neseparabilan prostor. dual separabilnog prostora moˇe biti neseparabilan. Oˇito je c |ηk | = |f (ek )| ≤ f Dakle. Preslikavanje ϕ : ∞ → 1 je izometriˇki izomorfizam. ψ(f ) ∈ ∞ i ψ(f ) dokazu teorema 1. neka je y = (ηk )k 1 . Za x = (ξk )k ∈ 1 i y = (ηk )k ∈ ∞ je oˇito (ξn ηn )n ∈ 1 . ∀y ∈ 1 . Za svaki k ∈ N izaberimo ξk ∈ K takav da je |ξk | = 1 i ξk ηk = |ηk |. c Medutim.1.7.7. To slijedi iz ˇinjenice da je dual neseparabilnog prostora nuˇno neseparabilan.7. ∞. Dokaz: analogno kao u dokazu teorema 1.7. definiramo ψ : 1 → f ∈ 1 stavimo ηk = f (ek ). ∀f ∈ Ostatak dokaza analogan je 1. Prostor 1 je separabilan.4. y = (ηk )k ∈ Tada je |[ϕ(y)](x)| ≤ x ∞ y 1 . PROSTORI P I LP 33 1 i ∞ se takoder nazivaju konjugirani eksponenti. 1. tj. ϕ : ∞ → 1 je oˇito linearan operator. Stavimo [ϕ(y)](x) = n=1 ξn ηn . . Dakle. x = (ξk )k ∈ 1. Imamo ∞ ∞ [ϕ(y)](x) = n=1 ξn ηn = n=1 |ηn | = y 1 . c 1. Dakle.4. ≤ f . ∞ ξn ηn apsolutno konvergira. Mogu´e je definirati preslikavanje ϕ : c ∞ 1 → 1. Napomena. ∀y ∈ ∞ .5.7. k ∈ N i neka je ψ(f ) = (ηk )k . c n=1 pa i konvergira. Tada je x = (ξk )k ∈ ∞ i x ∞ = 1.6.7.

1. ∞ definiramo β f p = α |f (t)|p dt 1 p . c(t) = + − a(t)b(t). f p g q p q Iz leme 1. q vrijedi znak jednakosti ako i samo ako je ili f = 0 ili g = 0 ili postoji λ > 0 takav da vrijedi |f (t)|p = λ|g(t)|q .10.34 POGLAVLJE 1.7. Neka je c = {(ξn )n . β]) vrijedi o fg 1 ≤ f p g q . ξn ∈ K. β]) je vektorski prostor svih neprekidnih funkcija f : [α. Preslikavanje y → ϕ(y)|c je izometriˇki izomorfizam sa 1 u c ˇija je slika X c c zatvoren potprostor od c kodimenzije 1. ∀t ∈ [α. Sada za svaki p ∈ [1. b(t) = . β]. (H¨lderova nejednakost) Za f.1.7. Tada je c = X + K . Stavimo a(t) = |f (t)| |g(t)| a(t)p b(t)q . i C([α. Zadatak. t ∈ [α.9. . Odatle imamo β 0≤ α c(t)dt = 1 p β α |f (t)|p 1 p dt + f p q =1− q β α |g(t)|q dt − g q q 1 β α |f (t)| |g(t)| dt = f p g q p = 1 1 fg 1 + − p q f p g fg f p g ⇒ fg q 1 ≤ f g q.7. Zadatak.20) Pri tome za dane p. 1 1 + = 1. Neka je : c → K. NORMIRANI PROSTORI 1. ξn ∈ K. ∀t ∈ [α. f ∈ C([α. Preslikavanje y → ϕ(y)|c je izometriˇki izomorfizam sa 1 na c0 . Na tom prostoru smo definirali norme: β β f 1 = α |f (t)|dt.7. q > 1. c 0 1. p q (1. (x) = limn xn . β]}. Neka je c0 = {(ξn )n . To je zatvoren potprostor od ∞ i on je separabilan. β]).8. . neka su α. Dokaz: (1) Neka su f = 0 i g = 0. To je zatvoren potprostor od ∞ i on je separabilan. slijedi c(t) ≥ 0. α < β. g ∈ C([α. β]. β ∈ R. Ponovo. ∃x = limn ξn } prostor konvergentnih nizova u K. Lema. ∀t ∈ [α. f 2 = α |f (t)| dt 2 1 2 . β]. p > 1. β] → K. limn ξn = 0} prostor nulnizova u K. f ∞ = max{|f (t)|.

(1. Tada je f p = λ g q . vrijedi f +g a odatle je f +g Napokon. Dokaz: (1) Za p = 1 (i p = 2) to ve´ znamo. g = 0. (Nejednakost Minkowskog) Za f.21) Ako je p > 1. Nejednakost je oˇita ako je f + g = 0 i tada vrijedi c stroga nejednakost je f = 0 i g = 0. β].1.11. gdje je λ = g q . Neka je f + g = 0 i p > 1. ∀t ∈ [α. g ∈ C([α. c (2) Neka je p > 1.7. ∞ vrijedi f + g p ≤ f p + g p. slijedi c(t) = 0.1. iz p − p q p p ≤( f p− p q p p + g p) f + g p p q . β].7. Dakle. β]. Dakle. Lema. a odatle je f g 1 = f p g q . f = 0. ≤ f p + g p. s iz jednakosti f g 1 = f p g q slijedi a(t)p = b(t)q . β]. ∀t ∈ [α. zbog q(p − 1) = p. Prema lemi β 1.21). q 1. ∀t ∈ [α.7. Imamo f +g β α (1. f p g q p q Sada po lemi 1. a odatle je f p p |f (t)|p = λ|g(t)|q .7. . jednakost vrijedi ako i samo ako postoji λ > 0 takav da je f = λg. ∀t ∈ [α.1. PROSTORI P I LP 35 (2) Pretpostavimo da je f = 0 i g = 0 i neka postoji λ > 0 takav da je |f (t)|p = λ|g(t)|q . β]. je c(t0 ) > 0 pa je α c(t)dt > 0. β]) i p ∈ [1. ∀t ∈ [α. β].20) p p β = α |f (t) + g(t)|p dt = β α |f (t) + g(t)||f (t) + g(t)|p−1 dt ≤ + |g||f + g|p−1 ≤ = (|f (t)| + |g(t)|)|f (t) + g(t)|p−1 dt = |f ||f + g|p−1 f p 1 1 ≤ |f + g|p−1 q + g β p |f + g|p−1 q(p−1) q =( f 1 q p + g p ) |f + g|p−1 p + g p) f + g q p q =( f p + g p) α |f (t) + g(t)| dt =( f p . = 1 slijedi (1. odatle je p q a(t)p = |f (t)|p |g(t)|q = = b(t)q . ˇto daje f g 1 < f p g q . (3) Pretpostavimo da je a(t0 )p = b(t0 )q za neko t0 ∈ [α.

Vrijedi . (4) Dakle. a odatle slijedi f + g p < f p + g p . a to je upravo sadrˇaj leme 1. Odatle je f +g p p ≤ [α. ∀t ∈ [α. β] nije potpun. i za neko ε > 0 vrijedi |f (t) + g(t)| ≤ |f (t)| + |g(t)| − ε. γ < t0 < δ. Nadalje. Teorem. β] je normiran prostor. Dakle. β].δ] (|f (t)| + |g(t)|)|f (t) + g(t)|p−1 dt+ + [γ. δ]. β] je separabilan. β].δ] (|f (t)| + |g(t)| − ε)|f (t) + g(t)|p−1 dt ≤ ≤ [α. Ako je f (t) + g(t) = 0. NORMIRANI PROSTORI (3) Neka je p > 1 i neka vrijedi f + g p = f p + g p . u koriˇtenim H¨lderovim nejednakostima s o svagdje stoji jednakost. iz |f (t) + g(t)| = |f (t)| + |g(t)| slijedi da postoji λ(t) > 0 takav da je f (t) = λ(t)g(t). ako je f + g p = f p + g p . δ]. iz |f (t) + g(t)| = |f (t)| + |g(t)| b slijedi f (t) = g(t) = 0. β]. ∀t ∈ [α. pa je za takve t takoder f (t) = a g(t). β].12. β].β]\[γ. ∀t ∈ [α. Za p ∈ [1. · (a) Cp [α. z p ). (b) Cp [α. ∀t ∈ [α. Oˇito c b je λ(t) = a . β] vrijedi |f (t0 ) + g(t0 )| < |f (t0 )| + |g(t0 )|. Dokaz: (a) Jedino je netrivijalno dokazati nejednakost trokuta. (c) Cp [α.36 POGLAVLJE 1. 1.7. β] = (C[α. ∀t ∈ [γ. ∞ stavimo Cp [α.7.β] (|f (t)| + |g(t)|)|f (t) + g(t)|p−1 dt − ε [γ. Ako je f (t) + g(t) = 0.11. ali neka za neko t0 ∈ [α. za neke a > 0 i b > 0 je |f (t) + g(t)| = a|f (t)| = b|g(t)|. onda je nuˇno |f (t) + g(t)| = z |f (t)| + |g(t)|.δ] p q |f (t) + g(t)|p−1 dt < <( f p + g p ) f + g| q . Tada za neki segment [γ.

γ − n ≤ t ≤ γ + n . β] takva da je limn f − fn p = 0. tj. Pretpostavimo suprotno i neka je f ∈ Cp [α. γ . bn ∈ Q + iQ takve da je |aj − bj | ≤ (n+1)δj . ε daje f (t) = 0. Za k ∈ N.  0      1 n 1 1 fn (t) = + (t − γ) .  2 2      1 1 . β] je gust u C∞ [α. ∞ . Izaberimo b0 . β]. β]. β].7. dokaz je dovoljno provesti u C∞ [α. β] svih polinoma na [α. β]. ∀t ∈ γ. . Po Weierstrassovom teoremu prostor P [α. Skup S je prebrojiv. Za m ≥ n vrijedi fm − fn p Γ(fn ) 1 2 α = 1 2p 1 1 γ −n γ γ +n 1 2p 1 β n→∞ 2(p+1) p 1 (1 − n 1 ) 1 m np ≤ 1 2(p+1) p n p 1 −→ 0. . β]. ∀t ∈ [α. (fn )n je Cauchyjev niz u Cp [α. δ = max{|α|. PROSTORI P I LP 37 (b) Za (β − α)n ≥ 2 i 2γ = α + β definiramo funkcije fn ∈ C[α. imamo f − fk p p β = α |f (t) − fk (t)|p dt ≥ β γ+ε |f (t) − 1|p dt. β]. c 2 (c) Neka je S skup svih polinoma s koeficijentima iz Q + iQ. b1 . Dakle. pa je dovoljno pokazati da je S gust u P [α. f− fk p p β = α |f (t) − fk (t)| dt ≥ α p γ−ε 1 |f (t)|p dt. Dakle f ima prekid u toˇki γ = α+β . β] stupnja n. Budu´i da je limn f − fn p = 0. Kako c 1 je f p ≤ (β − α) p f ∞ . odatle slijedi f (t) = 1. kε > 1. Za g(t) = bn tn + bn−1 tn−1 + · · · + b1 t + b0 imamo g ∈ S i n n |f (t) − g(t)| = | j=0 (aj − bj )t | ≤ j=0 j |aj − bj ||t|j ≤ ε. Dokazat ´emo da taj niz nije c konvergentan u Cp [α. γ − ε]. Neka je ε > 0 (2ε < β − α) po volji. To c p vrijedi za svako ε > 0 pa imamo f (t) = 1. Analogno. . ∀t ∈ [α. ∀t ∈ [γ + ε. |β|}. odnosno f (t) = 0. Dokazat ´emo da je S gust u svakom Cp [α. p ∈ [1. . α ≤ t ≤ γ − n. ∀ε > 0. β] sa 1  1 . f (t) = an tn + an−1 tn−1 + · · · + a1 t + ε a0 .1. β]. Neka je f ∈ P [α. ∀k > . γ + n ≤ t ≤ β. β]. .

β] i ϕ ≤ 1. pa je ϕ ≥ 1. Dakle.13. Neka je sada f = 0 i p > 1. Posebno. Postoji ϕ ∈ Cp [α. Lema. f 1 = ϕ(f ) = |ϕ(f )| ≤ ϕ f 1 . g ∈ C1 [α. β β α |g(t)|dt = g 1 . To je separabilan Banachov prostor u kojem je C[α. ∞ i f ∈ Cp [α. ∞ sa Lp [α. β] → K sa ϕ(g) = f Tada je |ϕ(g)| ≤ f = f −p q p −p q p β α β −p q p β α sgn(f (t))|f (t)|p−1 g(t)dt. β] gust potprostor. β]. Dokaz: Ako je f = 0 i p = 1. 1.7. |f (t)| α 1 p p q q(p−1) 1 q β α dt −p q p |g(t)| dt f p q p 1 p = |f (t)|p dt g p = f p g p = g p. β] = Lp [α. β]. β] takav da je ϕ(f ) = f p i ϕ = 1. NORMIRANI PROSTORI Za p ∈ [1. β]. tj. sgn(λ) =  0 . odnosno. . Definiramo sgn : C → C sa  |λ|  λ . λ = 0. β ϕ je linearan funkcional na C1 [α. β]. Nadalje. dakle. pa vrijedi ϕ ≥ 1. β] → K sa β ϕ(g) = α sgn(f (t))g(t)dt. definiramo ϕ : C1 [α. β] oznaˇavamo upotpunjenje normiranog prosc tora Cp [α.38 POGLAVLJE 1. ϕ = 1. β] . ϕ = 1. Definiramo ϕ : Cp [α. ϕ(f ) = α sgn(f (t))f (t)dt = α |f (t)|dt = f 1. β] i |ϕ(g)| ≤ ϕ ≤ 1 i ϕ ∈ C1 [α.λ = 0 i vrijedi λ · sgn(λ) = |λ|. Neka je p ∈ [1. S druge strane je ϕ(f ) = f −p q p β α |f (t)|p dt = f p− p q p = f p. g ∈ Cp [α. ϕ ∈ Cp [α.

tj. 1. ∀f ∈ C[α.16. β] i ψf ≤ f p . β] definiramo ψf : Cp [α. β] gust u Lp [α.7. β] → K sa ψf (ϕ) = ϕ(f ). Napomena. Prema tome. preslikavanje f → ψf se proˇiruje do s izometrije sa Lp [α. imamo f p = β α |g(t)|p(q−1) dt 1 p = g q q p . β]. Neka je g ∈ Cq [α. funkcija t → sgn(f (t))g(t) nije nuˇno Riemann integrabilna.7. β] u Lp [α.7. ∀f ∈ Lp [α. β] . odnosno. Tada je ψf ∈ Cp [α. a odatle je ϕg ∈ Cp [α. Naime. p. dakle i ∀g ∈ Lq [α. β] i ψf = f Cp [α. Φ : g → ϕg je neprekidan linearan operator Φ : Cq [α. β] koji se po neprekidnost proˇiruje do Φ : Lq [α. Napomena. β] je mogu´e konstruktivno definirati u c okviru teorije Lebesgueovog integrala. ∀g ∈ Cq [α. β] (naime Lp [α.1. β] → Lp [α.13. β] definiramo ϕg ∈ C[α. β] . Prostore Lp [α. β]. Φ(g) ≤ g q . ali je Lebesgue z integrabilna. je mala nekorektnost. Lema. Imamo β β β |ϕg (f )| = | α g(t)f (t)dt| ≤ α |g(t)||f (t)|dt ≤ g ∞ α |f (t)|dt = g ∞ f 1. . Prema lemi 1. β] .13. 1. U dokazu leme 1. β] = o Lp [α.15.7. Za f ∈ Cp [α. β].7. Za g ∈ C[α. β] = L1 [α.7. odatle je ψf ∈ Cp [α. ako je p ∈ 1. β] → Lp [α. p Nadalje. β] takav da je ϕ = 1 i ϕ(f ) = f p . postoji ϕ ∈ Cp [α. zbog q = p(q − 1). g = 0. Kako je Cp [α. Dakle. Odatle je ψf (ϕ) = ϕ(f ) = f p . β]. β] sa β ϕg (f ) = α g(t)f (t)dt. β] = C[α. ϕg ∈ C1 [α. β]. Stavimo f (t) = sgn(g(t))|g(t)|q−1 . ∞ i q = p−1 (konjugirani eksponent) prema H¨lderovoj nejednakosti je |ϕg (f )| ≤ g q f p . β] u Cp [α. ∀ϕ ∈ Cp [α. β] i ϕg Lp ≤ g q . f → ψf je linearna izometrija sa Dokaz: Vrijedi |ψf (ϕ)| = |ϕ(f )| ≤ ϕ f p . β] = Cp [α. β] i ϕg L1 ≤ g ∞ . β] (Lebesgue integrabilne). s Nadalje.14. PROSTORI P I LP 39 1. β] = Cp [α. ψf ≥ f p . β] ). Tada.

1. β] u Lp [α. Njegov dual je izometriˇki izomorfan sa L1 [α.8 Kvocijentni prostor normiranog prostora Neka je X vektorski prostor nad poljem K i neka je Y njegov potprostor. L1 [α. Teorem. ∀λ ∈ K. ali def nije refleksivan. tj. c 1. β]. Za p ∈ [1. v ∈ X stavimo u ∼ v ako i samo ako je u − v ∈ Y . NORMIRANI PROSTORI = g q −p q β α |g(t)|q dt = g q −p q g q q = g q. Za normirane prostore imamo slijede´i rezultat. β] izometriˇki izomorfan sa Lq [α. Vrijedi slijede´a tvrdnja: c 1. c 1. Napomena.40 Nadalje. ∀g ∈ Lq [α. β]. Neka je X normiran prostor i Y ≤ X zatvoren potprostor. ∀x ∈ X. x ∈ X} se definiraju na slijede´i naˇin: c c (x1 + Y ) + (x2 + Y ) = (x1 + x2 ) + Y .17. β] nije gusto u L∞ [α. ∀x ∈ X. Na X definiramo relaciju ekvivalencije ∼ tako da za u. Lako je vidjeti da su operacije dobro definirane. odnosno. β] nego je to pravi zatvoreni potprostor.7.8. β] . β] nije separabilan. β] = L∞ [α. y ∈ Y }. Klasa ekvivalencije vektora x ∈ X je skup [x] = x + Y = {x + y. Teorem.7. x2 ∈ X. ∀g ∈ Lq [α. da ne zavise o izboru reprezentanata klasa. (1. tj. Moˇe se dokazati (u okviru Lebesgueove teorije integrala) da je to z preslikavanje surjektivno.18. Φ je izometrija sa Lq [α. Vektorski prostor X/Y nad poljem K sa gore definiranim operacijama nazivamo kvocijentni prostor prostora X po potprostoru Y . Odatle slijedi |Φ(g)| ≥ g q . ∞ je Lp [α. Operacije na kvocijentnom skupu X/Y = {x + Y . ∀g ∈ Cq [α. β] je separabilan. ∀x1 . (a) X/Y je normiran prostor s normom x + Y = inf{ x + y . L1 [α.1. λ(x + Y ) = (λx) + Y . β]. [Φ(g)]( f )= g f p q −p q ϕg (f ) POGLAVLJE 1.22) . y ∈ Y }. C[α. β]. β] c i to je refleksivan separabilan Banachov prostor. Prema tome je |Φ(g)| = g q .

r) ⊂ X prevodi na c ˜ kuglu K(π(0). ˜ Neka je π(x) ∈ K(π(0).23) je neprekidan linearan operator i π = 1 (ako je Y = X). v ∈ X bilo koji. tj.24) slijedi ograniˇenost operatora π i π ≤ 1. π(x) < r. c Ako je π(x) = 0. za svaki otvoreni skup U ⊆ X je π(U ) otvoren skup u X/Y . vrijedi ˜ K(π(0). (b) Iz (1. a to je neutralni element za zbrajanje u X/Y . tj. Sada je π(x1 ) = π(x) i x1 ∈ K(0. tj. pa je x ∈ Y zbog zatvorenosti potprostora Y . r). (c) Ako je Z normiran prostor i A ∈ B(X. Tada je π(x) = x + Y = Y . onda postoji niz (yn )n u Y takav da je limn x + yn = 0.24) dobijemo c π(u1 + v1 ) ≤ u1 + v1 ≤ u1 + v1 ≤ π(u) + π(v) + 2ε. Ako je λ = 0. Odatle. Neka je x1 ∈ π(x) takav da je x1 ≤ π(x) + ε < r. Budu´i da vrijedi π(u1 + v1 ) = π(u + v). (1. π je otvoreno preslikavanje.15. ∀x ∈ X. r).1. ˇto daje π = 1. Dakle. ˜ Vrijedi A = A . π(x) ∈ π(K(0. tj. Y ) = inf{ xε − y . r)). Ovime smo dokazali da je preslikavanje π(x) → π(x) norma na prostoru X/Y . 41 (1. Za ε > 0 po volji postoje vektori u1 ∈ u + Y i v1 ∈ v + Y takvi da je u1 ≤ π(u) + ε i v1 ≤ π(v) + ε. Ako je Y = X. pomo´u (1. s Sada ´emo pokazati da preslikavanje π kuglu K(0. Dokaz: (a) Iz (1.23) slijedi da je x + Y ≤ x . ∀x ∈ X.24) Neka su u. r)).8. Tada je limn yn = −x. Z) takav da je Y ⊆ N (A).3. y ∈ Y } = |λ| x + Y povlaˇi λπ(x) = |λ| π(x) . postoji jediniˇni vektor xε ∈ X takav c da je 1 − ε ≤ d(xε . ∀x ∈ X. onda ˜ ˜ postoji jedinstven A : X/Y → Z takav da je Ax = Aπ(x). π(x) ≤ x . onda λπ(x) = λx + Y = inf{ λx + y. y ∈ Y } = y |λ| inf{ x + λ . r) ⊂ X/Y . c onda za ε > 0 po Rieszovoj lemi 1. Odavde je 1 − ε ≤ π .22) i (1. KVOCIJENTNI PROSTOR (b) Kanonska surjekcija π : X → X/Y definirana sa π(x) = x + Y. r) ⊆ π(K(0. y ∈ Y } = π(xε ) . . Tada postoji ε > 0 takav da je π(x) + ε < r. to imamo c π(u + v) ≤ π(u) + π(v) .

pa je Ax1 = Ax2 . te je konaˇno π(K(0. ∀n ∈ N. vrijedi π(K(0. gdje su xn ∈ X. S druge strane je A = A ◦ π ≤ A π = A . tj. Neprekidnost operatora π povlaˇi c π(x) = n π(xn ) = n π(xn ). s ˜ . r).24) konvergira i red n π(xn ) . za svaki n ∈ N slijedi postojanje yn ∈ Y tako da je n n yn + x − k=1 xk ≤ π x− k=1 xk + 1 . Linearnost preslikavanja A slijedi iz linearnosti operatora A i π. ˜ (c) Zbog N (π) = Y ⊆ N (A) je preslikavanje A : X/Y → Z takvo da je ˜ Ax = Aπ(x). postoji xε ∈ π(x) takav da je xε ≤ π(x) + ε. ∀x ∈ X. π(x) ∈ ˜ ˜ K(π(0). Neka je X normiran prostor i Y zatvoren potprostor. Dakle. (b) Ako su X/Y i Y Banachovi prostori. (b) Neka su X/Y i Y Banachovi prostori i neka red n xn konvergira. ako je π(x1 ) = π(x2 ) onda ˜ je x1 − x2 ∈ Y ⊆ N (A). Naime. onda je X Banachov prostor. Odatle je ˜ ˜ Aπ(x) = Aπ(xε ) = Axε ≤ A xε ≤ A ( π(x) + ε). onda zbog neprekidnosti operatora A postoji kugla U oko nule u X tako da je AU ⊆ V . 2n (1. n lim π x − n k=1 xk = 0. r). pa je A neprekidan operator. Dokaz: (a) Neka je X Banachov prostor i neka red n π(xn ) konvergira. vrijedi A = A 1. (a) Ako je X Banachov prostor onda je X/Y Banachov prostor. ˜ ˜ ˜ ˜ ˇto daje A ≤ A . x < r. tj. r)) = c ˜ K(π(0). r). Zbog (1. Iz (1. Propozicija.8. Tada red n xn konvergira.22). Iz (1. Nadalje. S druge ˜ ˜˜ strane je U = π(U ) kugla oko π(0) u prostoru X/Y za koju vrijedi AU = ˜ ˜ (A ◦ π)U = AU ⊂ V . Dakle. Zbog potpunosti prostora X. dobro definirano. r). za π(x) ∈ X/Y i ε > 0 po volji. postoji x ∈ X takav da je x = n xn . onda je π(x) < r. pa je potpunost prostora X/Y dokazana. r)) ⊆ K(π(0). Zbog potpunosti prostora X/Y red n π(xn ) konvergira k nekom π(x) ∈ X/Y .2.25) . Ako je V otvorena kugla oko nule u prostoru Z.42 POGLAVLJE 1.22) slijedi da za svaki n ∈ N postoji xn ∈ π(xn ) tako da vrijedi xn ≤ 1 π(xn ) + n2 . tj. NORMIRANI PROSTORI Ako je x ∈ K(0.

pa je potpunost prostora X dokazana. y ∈ Y } β = inf{−f (y) + f z + y . niz (yn )n s c konvergira u Y k nekom vektoru y ∈ Y . 2 k=n+1 ˇto povlaˇi da je (yn )n Cauchyjev niz. y ∈ Y } pa imamo α ≤ β. Teorem. Neka je z ∈ X \Y . 1. HAHN-BANACHOV TEOREM I NEKE PRIMJENE Odavde imamo n+p n n+p 43 yn+p − yn ≤ yn+p + x − k=1 n+p xk + yn + x − k=1 n xk + k=n+1 ∞ xk ≤ ≤ π x− k=1 xk + π x− k=1 xk + 1 2n+p 1 + n+ xk .9. Iz limn (x + yn ) = x + y i (1.1 Hahn-Banachov teorem i neke primjene Hahn-Banachov teorem 1. Zbog potpunosti prostora Y . λ ∈ R. . (1.25) n ∞ dobivamo x+y = lim n k=1 xk = n=1 xn . Postoji g ∈ X takav da je g|Y = f i g = f . Dokaz: (1) X je realan i dim X/Y = 1. Svaki x ∈ X ima jedinstven prikaz u obliku x = λz +y za neke λ ∈ R i y ∈ Y . Neka je γ ∈ [α. Definiramo g : X → R sa g(λz + y) = λγ + f (y).1. y ∈ Y. β].9.9. Za bilo koje y1 .1. Y ≤ X i f ∈ Y . y2 ∈ Y vrijedi f (y1 )−f (y2 ) = f (y1 −y2 ) ≤ f a odatle imamo −f (y2 ) − f Stavimo α = sup{−f (y) − f z + y . z + y2 ≤ −f (y1 ) + f z + y1 .9 1.26) y1 −y2 = f y1 +z−(y2 +z) ≤ f y1 +z + f y2 +z . Neka je X normiran prostor.

Tada . h) ∈ G takav da je y ∈ Z. ∀x ∈ X. ∀y ∈ Y. h) ∈ G. 1 g(λz + y) = λγ + f (y) = λ(γ + f ( y)) ≤ λ 1 1 ≤ λ(γ − f z + y − β) ≤ −λ f z + y ≤ f λz + y . ∀λ > 0. NORMIRANI PROSTORI Tada je g linearan funkcional i g|Y = f.44 POGLAVLJE 1. h0 = f . 1 g(λz + y) = λγ + f (y) = λ(γ + f ( y)) ≥ λ 1 1 ≥ λ(γ − f z + y − α) ≥ −λ f z + y ≥ − f λz + y . tj. h1 ) (Z2 . odnosno g = f . λ λ ˇto povlaˇi |g(x)| ≤ f x . 1 z + y − β) ≤ λ f λ 1 z+ y ≤ f λ λz + y . pa je (Z0 .h)∈G Neka je G linearno ureden podskup (lanac) od F. λ λ Dakle. Prema (1) postoji h ∈ W takav da vrijedi h|V = g i h = g . za svaki (Z. Za λ > 0 i y ∈ Y je 1 g(λz + y) = λγ + f (y) = λ(γ + f ( y)) ≤ λ ≤ λ(γ + f Nadalje. i h ∈ Z funkcional za kojeg je h|Y = f i h = f . S F oznaˇimo skup svih uredenih c parova (Z. Tada je Z0 = potprostor koji sadrˇi Y. Neka je sada λ < 0 i y ∈ Y. Imamo 1 g(λz + y) = λγ + f (y) = λ(γ + f ( y)) ≥ λ ≥ λ(γ + f Takoder. g). Z (Z. Zelimo dokazati da je V = X. Za svaki y ∈ Z0 postoji (Z. h) takvih da je Z potprostor. h2 ) ⇔ Z1 ≤ Z2 . Y ≤ Z ≤ X. s c (2) Neka je X realan normiran prostor. Na Z0 definiramo h0 sa h0 |Z = h. Tada vrijedi |h0 (y)| = |h(y)| ≤ f y . Skup F je parcijalno ureden s uredajem (Z1 . h2 |Z1 = h1 . 1 z + y − β) ≥ λ f λ 1 z+ y ≥− f λ λz + y . U suprotnom bi postojao x ∈ X \ V. h0 ) ∈ F oˇigledno gornja meda za G. z Tada je h0 linearan funkcional i h0 |Y = f. |g(λz + y)| ≤ f λz + y . Neka je W = Rx+V. c ˇ Po Zornovoj lemi F ima barem jedan maksimalan element (V.

tj.2. Nadalje je F (ix) = F1 (ix) − iF1 (−x) = c iF1 (x)+F1 (ix) = i(F1 (x)−iF1 (ix)) = iF (x). pa je F linearan nad C. . Oˇito je F linearan funkcional na X.9.9. 1 ∀y ∈ Y.2 Neke posljedice Hahn-Banachovog teorema 1. HAHN-BANACHOV TEOREM I NEKE PRIMJENE 45 je h|Y = g|Y = f i h = f . Vrijedi |f1 (y)| ≤ (|f1 (y)|2 +|f2 (y)|2 ) 2 = |f (y)| ≤ f y . Vrijedi g(x) = x i g = 1. f2 (y) = Im f (y). pa tvrdnja slijedi primjenom teorema 1. f2 : Yr → R zadani sa f1 (y) = Re f (y). Sada definiramo F : X → C sa F (x) = F1 (x) − iF1 (ix). f2 linearni funkcionali. tj. takav da vrijedi |F (x)| = λF (x). Neka je X = {0} normiran prostor i x ∈ X. f1 ∈ Yr . Prema (2) postoji F1 ∈ Xr takav da je F1 |Yr = f1 i F1 = f1 . ∀x ∈ X. g)). 1. g) (W. dakle (V. Tada su f1 .. Za svaki x ∈ X postoji λ ∈ C. Neka su f1 . S Xr oznaˇimo X promatran c kao vektorski prostor nad R. a s Yr potprostor Y kao vektorski prostor nad R. odnosno f2 (y) = −f1 (iy). Prema tome je f odreden svojim realnim dijelom f1 . F = f . Zbog f (iy) = if (y) vrijedi f1 (iy) + if2 (iy) = if1 (y) − f2 (y). Teorem. |λ| = 1. λx ≤ f x . Takoder je F |Y = f. Dokaz: Na potprostoru Y = Kx definiramo linearan funkcional g(λx) = λ x . sc (3) Neka je X kompleksan normiran prostor. h) i W = V (kontradikcija s maksimalnoˇ´u od (V. Postoji f ∈ X takav da je f = 1 i f (x) = x .1.9.1.9. f1 (y) = f2 (iy). Tada je |F (x)| = λF (x) = F (λx) = F1 (λx) = |F1 (λx)| ≤ f1 tj. f (y) = f1 (y)−if1 (iy).

Pretpostavimo da imamo x1 . . Sada primijenimo teorem 1. ako je Y gust onda implikacija vrijedi. y ∈ Y. Neka je X normiran prostor.4.9. . . Dokaˇimo joˇ da vrijedi g ≥ 1. Y je gust u X ako i samo ako iz f ∈ X . NORMIRANI PROSTORI 1. Definiramo g : Z → K sa g(λx + y) = λd. fn ∈ X takve da vrijedi xk = 1 (k = 1.4.28) Postoji f ∈ X takav da je f = 1. vrijedi x = f (x) = |f (x)|.2. f ∈ X . 1. n) i fi (xj ) = δi.9.5. Dokaz: Neka je Z = Kx + Y . . Teorem. ∀y ∈ Y . n). : ∃f ∈ X . Sada teorem 1. f |Y = 0 slijedi f = 0. y Za λ = 0 i y ∈ Y imamo λx + y = |λ| x − −λ ≥ |λ|d. Stoga vrijedi X = Y .9. ∀n. . . Neka je ε > 0 po volji. (1. Za normiran prostor X i za svaki x ∈ X vrijedi x = max{|f (x)| . Teorem. 1. Stavimo z = x−y (x − y). . Y ) = inf{ x − y .3.m . Korolar. daje kontradikciju.9. Neka je x ∈ X \ Y . m ∈ N. odakle slijedi |g(λx + y)| = |λ|d ≤ λx + y . 1. j = 1. Neka je X beskonaˇno dimenzionalan normiran prostor.j (i.1. ∀λ ∈ K. . y ∈ Y } > 0. xn ∈ X c i f1 . Dokaz: Jasno. . f (x) = d i f |Y = 0. a za f iz teorema 1. Y ≤ X i x ∈ X takav da vrijedi d = d(x. Dokaz: Uzmimo x1 ∈ X i f1 ∈ X tako da je x1 = 1 i f1 (x1 ) = 1 ˇto s je mogu´e prema teoremu 1. Teorem.27) Dokaz: Za svaki f ∈ X . pa imamo g ≤ 1 i g(x) = d.9.. . f |Z = g. Neka je X normiran prostor i Y ≤ X. f = 1} (1.2. je |f (x)| ≤ x . f = g = 1.9. . Tada je d d z = 1 i g(z) = x−y > d+ε . c Tada postoje nizovi (xn )n u X i (fn )n u X takvi da je xn = 1 i fn (xm ) = δn. Pretpostavimo da implikacija vrijedi. . dakle. . f = 1. Tada je f (x) = g(x) = d i f (y) = g(y) = 0. .9. g = 1..9. .46 POGLAVLJE 1.6. . . Tada postoji z s 1 y ∈ Y takav da je x − y < d + ε.

9. .9.9. Tada vrijedi fk (xn+1 ) = 0 i fn+1 (xk ) = g(xk ) − g(xk ) = 0 (k = 1. n ∈ N}. Dokaz: Neka je {fn . Stavimo xn+1 = z/ z i fn+1 = g− n g(xk )fk te imamo fn+1 (xk ) = 0 k=1 (k = 1. xn }] s c n i neka je z = y − k=1 fk (y)xk = 0. f ∈ X .9. Tada je κ(x) ≥ |[κ(x)](f )| = |f (x)| = x . . Teorem.9. Tada je X separabilan. i fn (xn ) ≥ 1 . Nadalje. c 1. postojao i f ∈ X . f = 1}. ako bi bilo Y = X. n ∈ N}. f |Y = 0. Nadalje fn+1 (xn+1 ) = fn+1 (z)/ z = g(z)/ z = 1. n). . Napomena. Neka je Y najmanji zatvoren 2 potprostor koji sadrˇi {xn . . Za x ∈ X izaberemo po teoremu 1. 1 = ∞ pokazuje da dualni prostor separabilnog prostora ne mora biti separabilan. Tada je Y separabilan. za x ∈ X i za svaki f ∈ X je c |[κ(x)](f )| = |f (x)| ≤ x f . Dakle. . d(x. n). Odatle je κ(x) ≤ x . n ∈ N} gust u {f ∈ X .2. Neka je X normiran prostor takav da je X separabilan. funkcional f ∈ X . f (x) = x . ∀n ∈ N povlaˇilo c 1 ≤ fn (xn ) = |fn (xn ) − f (xn )| ≤ fn − f 2 xn = fn − f . . Dokaz: Linearnost κ je oˇita.9. . takav da je xn = 1. . . postoji funkcional g ∈ X takav da je g(z) = z . .4. HAHN-BANACHOV TEOREM I NEKE PRIMJENE 47 Poˇto je X beskonaˇno dimenzionalan prostor to postoji y ∈ X\[{x1 . Tada ∀n ∈ N ∃xn ∈ X. .2. Za normiran prostor X kaˇemo da je refleksivan ako vrijedi κ(X) = X . Vrijedi fk (z) = fk (y) − fk (y) = 0 (k = 1. Tvrdimo da je z Y = X. κ je izometrija. Kaˇemo da su nizovi iz prethodnog teorema biortogonalni. . postojao bi x ∈ X. 1. z . x ∈ X.8. Posebno bi f (xn ) = 0. tj. a onda bi prema teoremu 1. n).9. z 1. . κ je linearna izometrija. Y ) > 0. . ∀x ∈ X. a to je kontradikcija s gusto´om skupa {fn .9. . Teorem.1. f = 1. . f = 1.7. Prema teoremu 1. U suprotnom. Za normirani prostor X definiramo κ : X → X sa [κ(x)](f ) = f (x).

s mora vrijedit yk0 = zj0 za toˇno jedan par k0 ∈ {1. . z1 . . . NORMIRANI PROSTORI 1. yn k=1 j=1 medusobno razliˇiti. . . . Pokaˇimo da je S = α∈I Sα linearno nezavisan skup u X. . yk0 = zj0 ja sada razliˇit od svih preostalih elemenata pa je od njih linearno c nezavisan. . . .2. . Prikaz vektora x ∈ X pomo´u razliˇitih elemenata Hamelove baze je c c jedinstven. m). . c 1.10. . . . . .3.10. 1. .48 POGLAVLJE 1. Naime. Neprazan podskup S vektorskog prostora X je linearno nezavisan ako linearna kombinacija njegovih elemenata iˇˇezava jedino na sc n trivijalan naˇin. . zn permutacija od c y1 . gdje su y1 . m}. . x1 . Dokaz: Neka je S familija linearno nezavisnih podskupova od X parcijalno z uredena inkluzijom. . Teorem. . . n) i µj = 0 (j = 1. . te da su elementi z1 . . . . µn ista permutacija od λ1 . Definicija. yn . λn ∈ K c povlaˇi λ1 = · · · = λn = 0. . ˇto odmah daje λk0 = µj0 . c tako da je yk0 = zj (j = j0 ) i zj0 = yk (k = k0 ). . Linearno nezavisan podskup S vektorskog prostora X zovemo Hamelova ili algebarska baza prostora X ako se svaki element x ∈ X moˇe napisati kao linearna kombinacija medusobno razliˇitih elemenata z c skupa S. . . i z1 . c 1. . Kada bi u skupu {y1 . xn ∈ S i k=1 λk xk = 0 za neke λ1 . Dakle. Tada oˇito vrijedi c n m λk yk + k=1 j=1 (−µj )zj = 0. . . . . .10. ˇto je suprotno pretpostavci. . α ∈ I} u S ima gornju medu. . zm medusobno razliˇiti elementi od S. . . Definicija.1. . Svaki vektorski prostor X ima Hamelovu bazu. . . . n} i j0 ∈ {1. One imaju smisla i za prostore koji nisu konaˇne dimenzije. zm } svi elementi bili medusobno razliˇiti c imali bi konaˇan linearno nezavisan skup pa bi svi koeficijenti o prethodnoj c linearnoj kombinaciji bili jednaki 0. . Sada imamo n m (λk0 − µj0 )yk0 + k=1 k = k0 λk yk + j=1 j = j0 (−µj )zj = 0. λn . Na ovaj naˇin u konaˇno koraka s c c zakljuˇujemo da vrijedi n = m. neka je x = n λk yk = m µj zj . . . z . . . tj. .10 Hamelove baze Slijede´e definicije dobro su poznate iz teorije konaˇno dimenzionalnih vekc c torskih prostora. Pokaˇimo da svaki lanac L = {Sα . a takoder c c λk = 0 (k = 1. . . . . . yn i µ1 .

Dakle S je gornja meda lanca L u S. tj. . . e )e. Dokaz: Smatramo da je tvrdnja dokazana za konaˇno dimenzionalne vekc torske prostore. c vrijedi (1. pa je onda i vektor e0 ∈ E linearna kombinacija takvih vektora. n} ∈ L i onda je xi ∈ S0 (i = 1.5. . vrijedi e0 = i=1 λi ei za neko n ∈ N i neke vektore e1 . . . No vektori e1 . . Za dokaz druge tvrdnje promatra se familija svih linearno nezavisnih skupova koji sadrˇe zadani linearno nezavisan skup i primjeni se Zornova lema kao u z teoremu. z x = 0.10. . . ˇto s je kontradikcija s ˇinjenicom da je baza E linearno nezavisan skup. z Dokaz: Prva tvrdnja slijedi kao u dokazu prethodnog teorema. n e ∈ E . Zbog linearnosti uredaja na L postoji S0 = max{Sαi . n). Linearno nezavisan skup u vektorskom prostoru X je Hamelova baza ako i samo ako je maksimalan u smislu inkluzije. . Neka su E i E dvije Hamelove baze pretpostavimo da vrijedi card E ≥ ℵ0 . koji nije mogu´e napisati kao linearnu kombinaciju od konaˇnog broja c c elemenata iz SM . Svaki linearno nezavisan skup u X moˇe se nadopuniti do Hamelove baze. . Naime. en ∈ E . s sc 1. Za svaki e ∈ E imamo e = e∈E λ(e. postoje α1 .10.29). αn ∈ I takvi da je xi ∈ Sαi (i = 1. . . i = 1. . U suprotnom. HAMELOVE BAZE 49 U tu svrhu uzmimo bilo koji konaˇan skup {x1 . skup s c E(e ) = {e ∈ E. ˇto je kontradikcija s maksimalnoˇ´u skupa SM . . . Nadalje. tj.1. . . λ(e. . (1. . . Tvrdimo da vrijedi c E= e ∈E E(e ).10. 1. . n) i S0 je linearno nezavisan skup. skup SN = SM ∪ {x} je linearno nezavisan skup i vrijedi SM ⊂ SN .4. . . . e ) = 0} je konaˇan. Dakle. gdje je λ(e. Korolar. Sve Hamelove baze vektorskog prostora X imaju jednak kardinalni broj. . en ∈ E su linearne kombinacije vektora iz E \ {e0 }. postojao bi x ∈ X. . Pokaˇimo da je SM Hamelova baza od X. Prema Zornovoj lemi skup S ima barem jedan maksimalan element SM . e ) = 0 za najviˇe konaˇno mnogo vektora e ∈ E. Teorem. Tada je i card E ≥ ℵ0 . . . . xn } ⊂ S i pokaˇimo c z da su njegovi elementi linearno nezavisni.29) U suprotnom bi postojao e0 ∈ E koji nije niti u jednom od skupova E(e ).

z2 . ∞ −k Neka je y = k=1 4 ek . . . izaberemo en+1 ∈ [{z1 . Ako smo definirali vektore nove baze e1 . en }] = s [{z1 . tada je i B = {e1 . Definicija. . odakle slijedi jednakost dimenzija. . Dva vektorska prostora nad istim poljem su linearno izomorfna ako i samo ako imaju jednake Hemelove dimenzije. Odatle je n ∞ (αk − 4−k )ek − 4−(n+1) en+1 = k=1 k=n+2 4−k+n+1 ek ili n ∞ 4 k=1 (n+1) (αk − 4 )ek − en+1 = k=n+2 −k 4−k+n+1 ek .6. postoje vektori e1 .10.50 POGLAVLJE 1.10. Dokaz: Lako je pokazati da linearna bijekcija prostora preslikava Hamelovu bazu na Hamelovu bazu. zn }]. c Dokaz: U suprotnom sluˇaju postojala bi prebrojiva Hamelova baza B = c {z1 . en . y ∈ X.8.7. . . NORMIRANI PROSTORI Iz jednakosti (1.3. . Novu Hamelovu bazu konstruiramo na slijede´i naˇin. . . . . . . . . Teorem. e2 . Poˇto je [{e1 .15.10. . bijektivno preslikavanje medu Hamelovim bazama prostora na jedinstven naˇin c se po linearnosti proˇiruje do linearne bijekcije vektorskih prostora. . . . . en }]. tj. Obratna nejednakost dobije se zamjenom uloge baza E i E .29) slijedi card E ≤ ℵ0 ·card E = card E . Teorem. zn+1 }] takav da je en+1 = 1 1 i en+1 − x > 2 za sve x ∈ [{e1 . . . . . pa je zbog potpunosti prostora X i konvergentan. . Poˇto je B Hamelova s baza. 1. dakle vrijedi card E = card E. k=1 Odatle imamo n ∞ 0=y−y = k=1 (αk − 4 )ek − 4 −k −(n+1) en+1 − k=n+2 4−k ek . . s 1. . en i skalari α1 . . onda po Rieszovoj lemi 1. Svaki beskonaˇno dimenzionalan Banachov prostor ima c Hamelovu dimenziju strogo ve´u od ℵ0 . . . . Obratno. αn takvi da je y = n αk ek . .} od X. c c z1 Stavimo e1 = z1 . . Red je apsolutno konvergentan. Kardinalni broj Hamelove ili algebarske baze vektorskog prostora X nazivamo Hamelova ili algebarska dimenzija prostora i oznaˇavamo c s dim X. 1. .} Hamelova baza od X. .

m}.10.1. a to je skup elemenata koji leˇe u simetriˇnoj pruzi oko pravca z c 2 y = x tg t ˇirine 1. Svaki beskonaˇno dimenzionalan separabilan Banachov prosc tor ima Hamelovu dimenziju c.n . HAMELOVE BAZE Zbog n 4(n+1) (αk − 4−k )ek ∈ [{e1 . To je dovoljno pokazati za skup N × N. Za svaki t ∈ 0. Teorem. . Za svako j ∈ {1. en }] lijeva strana je ve´a od c k=1 imamo kontradikciju 1 ≤ 2 ∞ ∞ 1 2 51 pa 4 k=n+2 −k+n+1 ek ≤ k=n+2 4 −k+n+1 ek = 1 4−k = . 0 < t < 1} familija beskonaˇnih skupova sa c svojstvom da za t = t vrijedi card (Nt ∩ Nt ) < ℵ0 . c π Za svaki t ∈ 0. Skup {et . . Dovoljno c je dokazati da on sadrˇi linearno nezavisan skup kardinaliteta c.9. . 3 k=1 ∞ Dakle. . 2p deks p ∈ Ntj \ ( i=1 i=j Nti ). z c 1. . n ∈ N} je linearno nezavisan skup i za svaki n ∈ N vrijedi xn ∈ [{xm . . Neka je {Nt ⊂ N. U dokazu slijede´eg rezultata vaˇna nam je ˇinjenica da se svaki prebrojivi c z c skup moˇe napisati kao unija od neprebrojivo mnogo prebrojivih skupova koji z medusobno imaju konaˇne presjeke. S druge strane. .10. sam prostor X ima kardinalni broj jednak c. m = n}]. 2 definiramo skup St = {(n. n Naime. . 1 stavimo et = n∈Nt 21 xn ∈ X. Svaka takva pruga sadrˇi prebrojivo elemenata skupa s z N × N. neka je m λk etk = 0. m) ∈ N × N. Tada je 0 = xp ( k=1 λk etk ) = k=1 hence λj = 0. Dokaz: Neka je X beskonaˇno dimenzionalan Banachov prostor. . m) i Ntj m ( i=1 i=j Nt i ) = m i=1 i=j (Ntj m Nti ). Odatle je njegova Hamelova dimenzija jednaka c. . . |m − n tg t| ≤ 1 1 + tg 2 t}. zbog separabilnosti. a presjek dvije pruge je ograniˇen skup (podskup paralelograma) pa c sadrˇi samo konaˇno elemenata. Iz Hahnz Banachovog teorema i ˇinjenice da je X beskonaˇno dimenzionalan. Skup {xn . . . 0 < t < 1} je linearno nezavisan u X. slijedi c c postojanje nizova (xn )n u X i (xn )n u X takvi da je xn (xm ) = δm. beskonaˇno dimenzionalan Banachov prostor ne moˇe imati prebroc z jivu Hamelovu bazu. zbog svojstava skuk=1 m m pova Ntk (k = 1. m ∈ N. Iz prethodnog slijedi da X ima Hamelovu bazu kardinalnog broja ≥ c. postoji inλk xp (etk ) = λj 1 .

. Slijedi c k=1 n n x−y 2 = (x − y|x − y) = (x − k=1 n n αk ek |x − k=1 n αk ek ) = = x n 2 − k=1 n αk (x|ek ) − k=1 n αk (ek |x) + k=1 n |αk |2 = n = x 2− k=1 |(x|ek )|2 + k=1 n |(x|ek )|2 − k=1 n 2 αk (x|ek )− k=1 αk (x|ek )+ k=1 n |αk |2 = = x 2 − k=1 |(x|ek )| + k=1 n k=1 (x|ek )ek . NORMIRANI PROSTORI 1.11. . .11. αk = (x|ek ).1. n}. Propozicija. k (1. en }]. Moˇemo pisati y = z k=1 n αk ek pri ˇemu je αk = (x|ek ) za neko k ∈ {1. Ako je e1 . . 1. . . c 1. x − n 2 k=1 (x|ek )ek < x − y 2. . . .30) Dokaz: Neka je y ∈ [{e1 .52 POGLAVLJE 1. . ∀y ∈ [{e1 . y = k=1 (x|ek )ek . .11. tada za svaki x ∈ X vrijedi tzv.2. . . . . . en }]. ∀k ∈ N. (1. Prema tome. . en ∈ X ortonormirani vektori i x ∈ X. . konaˇan ili prebrojiv ortonorc miran niz u unitarnom prostoru X. . y = n (x|ek )ek . Tada je n n x− k=1 (x|ek )ek < x − y . daje n 2 x− k=1 (x|ek )ek = x 2 − k=1 |(x|ek )|2 . .31) . en . Isti raˇun za y = c tj. n |(x|ek ) − αk | > x 2 2 − k=1 |(x|ek )|2 . e2 .1 Hilbertovi prostori Ortonormirane baze U ovoj toˇki X je unitaran prostor.11 1. Besselova nejednakost |(x|ek )|2 ≤ x 2 . . . . Neka su e1 . Lema.

vidi se da za svako n ∈ N vrijedi n n 53 0≤ x− k=1 (x|ek )ek 2 = x 2 − k=1 |(x|ek )|2 . Funkcija j → min{n ∈ N. Dokaz: Neka je {ej . a onda i [E] = [S]. k ∈ N}] = X. ∞ (c) ∀x ∈ X je x 2 = k=1 |(x|ek )|2 . ∀n ∈ N. (b) [{ek . Ki ∩ Kj = ∅ za i = j. Tada ∀j ∈ J postoji n ∈ N takav da je xn ∈ Kj .11. c Postoji ortonormiran skup E takav da je [E] = X. c c U daljnjem je X separabilan unitaran prostor. Za dokaz druge tvrdnje uoˇimo da je iz skupa {xn . Dakle. Za i = j je ei −ej 2 = (ei |ei )−(ei |ej )−(ej |ei )+(ej |ej ) = 2. ∀j ∈ J. Neka je X beskonaˇno dimenzionalan separabilan unitac ran prostor i (en )n∈N ortonormiran niz u X. U separabilnom unitarnom prostoru X svaki je ortonormiran skup konaˇan ili prebrojiv. pa je card (J) ≤ ℵ0 . j ∈ J. Tada pomo´u Gram-Schmidtovog postupka dodemo do traˇenog ortonormic z ranog skupa E. n ∈ N} gust skup u X. 1. HILBERTOVI PROSTORI Dokaz: Iz dokaza leme 1. Neka je Kj = √ K(ej .1. j ∈ J} ortonormiran skup u X. Neka je sada {xn . n ∈ N} mogu´e inc c duktivno izdvojiti podskup S koji se sastoji od linearno nezavisnih vektora. n |(x|ek )|2 ≤ x 2 . Teorem. xn ∈ Kj }.3. je injekcija sa J u N.1. Propozicija. takvog da je [E] = [S]. y ∈ X je (x|y) = k=1 (x|ek )(ek |y). 22 ). ∞ (d) ∀x.4. Sljede´a svojstva tog niza su c medusobno ekvivalentna: ∞ (a) ∀x ∈ X je x = k=1 (x|ek )ek . k=1 U sluˇaju da je niz beskonaˇan pustimo n → ∞. 1.11.11.11. . Dakle.

1. 2 pa red u (d) apsolutno konvergira po 1. k=1 ((c) ⇒ (a)) Neka je x ∈ X bilo koji vektor ε > 0 po volji. ∀n ∈ N. k=1 slijedi x ∈ [{ek . x0 = limn xn = ∞ k=1 (x|ek )ek .5. k ∈ N}].31) (xn )n xm − xn 2 = m k=n+1 je Cauchyjev niz. Zbog Besselove nejednakosti (1. √ sin(nt). c Niz (en )n∈N nazivamo ortonormirana baza od X.6. ∀x ∈ X.31) slijedi x 2 = limn n |(x|ek )|2 .5. Postoji y ∈ [{ek . Prostor C2. a (c) i (d) se zovu Parsevalove jednakosti. f (−π) = f (π)} ima ortonormiranu bazu 1 1 1 E = √ . Sada je (x − x0 |ek ) = (x|ek ) − (x|ek ) = 0. π]). onda je E ortonormirana baza u X.11. 1 ≤ k ≤ n}] za neko n ∈ N. Teorem. Tada postoji nε ∈ N takav da n ≥ nε povlaˇi c n n 0≤ x− k=1 (x|ek )ek 2 = x 2 − k=1 |(x|ek )|2 ≤ ε2 . √ cos(nt). pa konvergira k nekom x0 ∈ X. n ∈ N . ∀x ∈ X. π π 2π 1. Stavimo xn = k=1 (x|ek )ek . ((b) ⇒ (c)) Neka je x ∈ X bilo koji vektor i ε > 0 po volji. Primjer. Prema lemi 1. pa za m ≥ n imamo |(x|ek )|2 . k ∈ N}]. . y ∈ X. je n n 0≤ x 2 − k=1 |(x|ek )| = x − k=1 2 (x|ek )ek 2 ≤ ε2 . NORMIRANI PROSTORI U tom sluˇaju red u (d) konvergira apsolutno ∀x. tj. pa zbog (1. pa zbog maksimalnosti od E slijedi x − x0 = 0. U tom sluˇaju je ((x|en ))n∈N ∈ c teoremu 1. ∀n ∈ N. Ako je E maksimalan ortonormiran skup u separabilnom Hilbertovom prostoru X. y ∈ X imamo n n (x|y) = (lim n k=1 (x|ek )ek |y) = lim n k=1 (x|ek )(ek |y). Imamo y ∈ [{ek .11. n ∈ N} maksimalan ortonormiran skup i x ∈ X n bilo koji. π]) = {f ∈ C2 ([−π.54 POGLAVLJE 1.0 ([−π.4. ((d) ⇒ (c)) Stavimo x = y.11. ((a) ⇒ (d))Za svaki x. k ∈ N}] takav da je x − y ≤ ε. Dokaz: Neka je E = {en . ∀k ∈ N. Dokaz: ((a) ⇒ (b)) Zbog n (x|ek )ek ∈ [{ek .

Neka je X Hilbertov prostor i K neprazan zatvoren konveksan skup u X.8. k α (k > n).11. c Postoji izometriˇki izomorfizam sa X na 2 . (a) Neka je X beskonaˇno dimenzionalan separabilan unic taran prostor. ∀x ∈ X. neka je X potprostor od 2 svih linearnih kombinacija vektora ek . (2 ≤ k ≤ n). Doista. Teorem.1. . 1. Tada je E = {ek . k 0 = (x|ek ) = Iz druge jednakost slijedi α = 0. a iz prve αk = 0 za 2 ≤ k ≤ n. HILBERTOVI PROSTORI 55 1. U nepotpunom unitarnom prostoru maksimalan ortonormiran skup ne mora biti ortonormirana baza. Postoji izometriˇki izomorfizam sa X na gusti potprostor c od 2 . onda je ϕ(X) zatvoren u 2 . (b) Ako je X Hilbertov prostor. . Dakle x = 0. ϕ je izometrija. c Dokaz: (a) Neka je (en )n ortonormirana baza od X. E je maksimalan ortonormiran skup u X. k ≥ 2. ∀x ∈ X. kanonske baze i vektora 1 e = ( n )n∈N (ne zatvaraˇ toga skupa). k ≥ 2. k ≥ 2. Definiramo preslikavanje ϕ : X → 2 sa ϕ(x) = ((x|en ))n . . y ∈ K}. pa iz (a) slijedi ϕ(X) = 2 . (b) Neka je X beskonaˇno dimenzionalan separabilan Hilbertov prostor. ako je x ∈ X.n )n ) (δj. Vrijedi ϕ(x) 2 = ∞ |(x|ek )|2 = x 2 . Uvjet ortogonalnosti (x|ek ) = 0.n je Kroneckerov simbol) ϕ preslikava bazu od X na kanonsku bazu od 2 . pa je slika od ϕ gusta u 2 . Npr.32) . No. . Za svaki x ∈ X postoji jedinstven vektor y0 ∈ K tako da vrijedi x − y0 = inf{ x − y . . tj.11. Primjer.2 Rieszov teorem o projekciji Slijede´i teorem je poop´enje ranije dokazanog teorema o najboljoj aproksic c maciji. tj.7. onda je x = αe + n αk ek za neko n ∈ N i neke k=2 α i αk . ∞ 1 1 (e|ek ) = (0.11. k ≥ 2} maksimalan c ortonormiran skup u X. k=1 Zbog ϕ(ej ) = ((δj.) = e.11. 0 = (x|ek ) = . E nije ortonormirana baza od X jer 2 3 k=2 1.9. (1. tada daje α + αk .11. Teorem. 1.

35) slijedi da je (yn )n Cauchyjev niz u X. Zbog zatvorenosti skupa K je y0 ∈ K. s c Slijede´i rezultat daje karakterizaciju najbolje aproksimacije vektora x ∈ c X pomo´u vektora iz K. Tada postoji jedinstven y0 ∈ X takav da je y0 = lim yn .34) dobijemo x − y0 ≤ d. ym ∈ K povlaˇi 1 (yn + ym ) ∈ K. U tu svrhu primjenom relaciju paralez lograma na vektore x − ym i x − yn dobijemo (x − ym ) + (x − yn ) odnosno x− ym + yn 2 2 2 + (x − ym ) − (x − yn ) 2 = 2 x − ym 2 + 2 x − yn 2 . ≤4 x− y 0 + v0 2 2 + y0 − v0 2 = 4d2 . n (1. y ∈ K}. 2 Zbog yn . + 1 yn − ym 4 2 = 1 x − ym 2 2 + 1 x − yn 2 . To c 2 2 daje 1 1 d2 + yn − ym 2 ≤ (d2 + d2 ).56 POGLAVLJE 1. Za n → ∞ u (1. K) = inf{ x − y . . s Za dokaz jedinstvenosti vektora y0 ∈ K za kojeg vrijedi x − y0 = d pretpostavimo da postoji i v0 ∈ K takav da vrijedi x − v0 = d. Tada vrijedi (x − y0 ) + (x − v0 ) odakle imamo 4d2 + y0 − v0 ˇto povlaˇi y0 − v0 = 0.33) slijedi da za svaki n ∈ N postoji vektor yn ∈ K takav da je x − yn ≤ dn . Iz (1. oznaˇimo c z c d = d(x. m 4 2 n pa imamo d 1 d 1 yn − ym 2 ≤ 2(2 + 2 ) + 2(2 + 2 ). NORMIRANI PROSTORI Dokaz: U sluˇaju x ∈ K moˇemo uzeti y0 = x.33) Pokaˇimo da je (yn )n Cauchyjev niz. c 2 2 + (x − y0 ) − (x − v0 ) 2 = 2 x − y0 2 + 2 x − v0 2 = 4d2 . ˇto s y0 ∈ K daje x − y0 = d.35) n n m m Iz (1.34) (1. pa je d ≤ x − 1 (yn + ym ) . (1. Ako je x ∈ K. dn = d + 1 .

1.11.))≥ P (x) − P (y) 2 . Neka su X i K kao u teoremu 1. s c Ako vrijedi (1. . Funkcija f ima minimum u t0 = Re (x − y0 |y − y0 ) .36). x − y0 2 ≤ x − y 2 .11. Ako je y0 najbolja aproksimacija od x na K.10.36) = (x − y0 ) − t(y − y0 ) 2 = − 2tRe (x − y0 |y − y0 ) + x − y0 2 . Propozicija.9.11.36). HILBERTOVI PROSTORI 57 1. ˇto povlaˇi (1. pa je g(0) ≤ g(1).11. Dokaz: Vrijedi x − y = (P (x) − P (y)) + (x − P (x)) + (P (y) − y) i odatle dobijemo x−y 2 = P (x) − P (y) 2 + (x − P (x)) + (P (y) − y) 2 + +2Re (x − P (x) + P (y) − y|P (x) − P (y)) ≥ ≥ P (x)−P (y) 2 +2Re (x−P (x)|P (x)−P (y))+2Re (y−P (y)|P (y)−P (x)) ≥ (zbog leme (1.11. ∀x. ∀y ∈ K. To je mogu´e samo z c c tako da je t0 ≤ 0. Lema. Vektor y0 ∈ K je najbolja aproksimacija od x u K ako i samo ako vrijedi Re (x − y0 |y0 − y) ≥ 0.37) Neka je g restrikcija funkcije f na segment [0.10. 1].1. Neka je K = ∅ zatvoren konveksan skup u Hilbertovom prostoru X i neka je P : X → K projekcija sa X na K. Dokaz: Za y ∈ K.11. tj. onda funkcija g ima minimum jednak x − y0 2 koji se postiˇe u toˇki t = 0. y = y0 i t ∈ R oznaˇimo: c f (t) = x − [(1 − t)y0 + ty] = t2 y − y0 2 2 (1. onda funkcija g ima minimum u t = 0. y ∈ X. Tada je P neprekidan operator na X i vrijedi P (x) − P (y) ≤ x − y . 2 g 1 −1 t0 0 1 Operator P : X → K koji vektoru x ∈ X pridruˇuje njegovu najbolju z aproksimaciju u K nazivamo projekcija sa X na K. y − y0 2 (1.

Nadalje.38). s u 2 ∀u ∈ Y .39) dobijemo |(z|u)|2 ≤ 0. x⊥S}. (y ∈ Y. uzmimo niz (xn )n u S ⊥ koji konvergira k x0 ∈ X. postoji jedinstven vektor y ∈ Y tako da je x − y = d(x. onda ∀λ ∈ K imamo λx1 +x2 = (λy1 +y2 )+(λz1 +z2 ). Dokaz: Za x ∈ X prema teoremu 1. (1. Oˇito je S ⊥ c ⊥ potprostor od X. z⊥Y ). z1 ⊥Y . Operator P nazivamo ortogonalni projektor prostora X na Y . P (x) = y. x0 ∈ S ⊥ . dakle.11.38) Vektor y u prikazu (1. tj. P (λx1 + x2 ) = λP (x1 ) + P (x2 ). tj. Dokaˇimo da je vektor z = x − y okomit na z Y . NORMIRANI PROSTORI 1. Operator P : X → X.38) zakljuˇujemo da je λy1 + y2 ortogonalna proc jekcija vektora λx1 + x2 na Y .58 POGLAVLJE 1. c Za neprazan skup S iz unitarnog prostora X sa S ⊥ oznaˇavamo skup svih c vektora iz X koji su okomiti na S. za y. je linearan. Tada je y − y1 = z1 − z⊥Y i y1 − y ∈ Y . tj. z⊥Y .39) Uvrˇtavanjem λ = − (z|u) u (1. Odatle. Ako je x1 = y1 +z1 i x2 = y2 +z2 za neke y1 . y2 ∈ Y . pa je P x = x ˇto s povlaˇi P = 1. pa je P ≤ 1. Da bi dokazali zatvorenost skupa S . z2 ⊥Y . Time je dokazana egzistencija rastava (1. Teorem (Rieszov teorem o projekciji).11. ∀x ∈ X. iz λy1 +y2 ∈ Y i λz1 +z2 ⊥Y i jedinstvenosti prikaza u (1. Zbog neprekidnosti skalarnog produkta za svako y ∈ S vrijedi (x0 |y) = (limn xn |y) = limn (xn |y) = 0..38) nazivamo ortogonalna projekcija vektora x na potprostor Y . y − y1 = z1 − z = 0 tj. tj. svaki zatvoren potprostor Y od X ima direktni komplement i vrijedi X = Y ⊕ Y ⊥ . P je linearan operator. z1 . P x 2 = y 2 ≤ y 2 + z 2 = x 2 . (1. pa je (z|u) = 0. y1 ∈ Z i z. S ⊥ = {x ∈ X. odnosno. x = 0.12. pa je z = x − y ≤ x − (y + λu) = z − λu . Ako je x ∈ Y . ∀λ ∈ K. Svaki vektor x ∈ X ima jedinstven prikaz oblika x = y + z. Specijalno. Za λ ∈ K i u ∈ Y imamo y + λu ∈ Y .9. . pa odatle imamo z ≤ z − λu . Za dokaz jedinstvenosti pretpostavimo da vrijedi y + z = y1 + z1 . Neka je X Hilbertov prostor i Y zatvoren potprostor od X. P 2 = P i P = 1 ako je Y = {0}. onda je P x = x. Y ). y = y1 i z = z1 .

onda prema teoremu 1. Za svaki f ∈ X postoji jedinstven vektor v ∈ X takav da je f (x) = (x|v).11. tj.12. itd. HILBERTOVI PROSTORI 59 1. postoji vektor u ∈ X. x ≤ 1} ≤ v . Vrijedi f (x1 ) = 0 ⇒ x1 ∈ Y ⇒ (x1 |u) = 0 ⇒ (x|u) − f (x) (u|u) = 0 ⇒ f (x) = (x|v). ≤ sup{ x v .40) Funkcija ϕ : X → X koja funkcionalu f ∈ X pridruˇuje vektor v ∈ X z za koji vrijedi (1. c 2.1.3 Neprekidni linearni funkcionali na Hilbertovom prostoru Normirani. x ≤ 1} ≤ v s c Za v = 0 imamo f ( v ) = ( v |v) = v ˇto povlaˇi f = v . Ako je Y = X. takav da je u⊥Y . tj. preslikav vanje f → ϕ(f ) = v je izometriˇno. Sluˇaj Hilbertovog prostora s c X rjeˇava slijede´i teorem..11.40) ima svojstva: 1. pa (1. f (u) Jedinstvenost vektora v u (1. pa i Banachov prostor X op´enito nije izomorfan sa svojim duc alom X ili drugim i viˇim dualima X .40) i Cauchyjeve nejednakosti imamo: c f = sup{|f (x)|. x ≤ 1} = sup{|(x|v)|. Ako je Y = X. X . Neka je X Hilbertov prostor i X njegov dual. Teorem. c Neka je ϕ(f ) = v i ϕ(g) = u. c Pomo´u (1. ϕ(f ) = f (izometriˇnost). Za svako x ∈ X vrijedi (αf + βg)(x) = αf (x) + βg(x) ⇒ . Neka je v = f (u)u. Za x ∈ X stavimo x1 = f (x) x − f (u) u. Potprostor Y je zatvoren zbog neprekidnosti funkcionala f .13. (1. ϕ(αf + βg) = αϕ(f ) + βϕ(g). Dokaz: Neka je f ∈ X i Y = ker(f ) = {x ∈ X. ϕ(X ) = X (surjektivnost). s c 1. onda je f = 0. 3. f (x) = 0} njegova jezgra.40) je oˇita.11. ϕ je antilinearan izometriˇki izomorc fizam prostora X i X. u = 1. ∀x ∈ X.11.40) vrijedi za v = 0.

a ∞ s to bi povlaˇilo f (x) = k=1 (x|ek )f (ek ) = 0.11. pa je Y ⊥ = {0}. Neka je f ∈ X . Prema propoziciji 1.11.13. (u|ek ) = 0.14. U suprotnom bi to bila ortonor∞ mirana baza od X. Obratno. f = 0. (b) X je potpun ako i samo ako u njemu vrijedi Rieszov teorem o projekciji . pa bi svaki x ∈ X imao prikaz x = k=1 (x|ek )ek . odnosno.11. pa je X potpun jer c je X potpun. Kao u dokazu teorema 1. [ϕ(y)](x) = (x|y). ˇto je suprotno c pretpostavci.11. Napomena. 1.6.. kao u dokazu teorema 1. (b) Pretpostavimo da u X vrijedi Rieszov teorem o projekciji. Stoga. ∀f ∈ X ∃y ∈ X tako da je f (x) = (x|y). Tada je Y = ker(f ) = N (f ) = X zatvoren potprostor kodimenzije 1 i Y je separabilan. u X vrijedi Rieszov teorem o funkcionalima. Zbog u ∈ Y vrijedi s f (u) = 0. pa vrijedi f (x1 ) = 0.11. ∀x ∈ X. u = 1. 1.60 POGLAVLJE 1. Propozicija.15.16. pretpostavimo da je svaki maksimalan ortonormiran niz u unitarnom prostoru X ujedno ortonormirana baza od X. Korolar. Odatle je (u|y) = 0. za svaki zatvoren potprostor Y ≤ X je X = Y ⊕ Y ⊥ . Separabilan unitaran prostor X je potpun ako i samo ako je svaki maksimalan ortonormiran niz u X ujedno ortonormirana baza od X. za bilo koji x ∈ X stavimo f (x) x1 = x − f (u) u... ∀k ∈ N. svaki maksimalan ortonormiran niz u Hilbertovom prostoru X je ortonormirana baza od X. dakle. za jediniˇni c ⊥ u ∈ Y i za y = f (u)u slijedi f (x) = (x|y). onda je ϕ : X → X. Dokaz: (a) Ako u X vrijedi Rieszov teorem o funkcionalima. NORMIRANI PROSTORI (x|ϕ(αf + βg)) = α(x|ϕ(f )) + β(x|ϕ(g)) = (x|αϕ(f ) + βϕ(g)). U (b) je dovoljno pretpostaviti da za svaki zatvoren potprostor Y ≤ X kodimenzije 1 vrijedi X = Y ⊕ Y ⊥ . f = 0. . a odatle zakljuˇujemo x1 ∈ Y . (b) X je potpun. u X vrijedi Rieszov teorem o reprezentaciji funkcionala. dim Y ⊥ = 1. (a) X je potpun ako i samo ako u njemu vrijedi Rieszov teorem o funkcionalima. 1. ˇto povlaˇi antilinearnost preslikavanja ϕ. ∀x ∈ X. tj. Dakle. c za y = f (u)u vrijedi f (x) = (x|y).12. Dakle. Dokaz: Prema teoremu 1. a takoder i teorem o otogonalnoj projekciji. Neka je f ∈ X . Stoga postoji u ∈ X. izometriˇki antiizomorfizam. Tada je Y = N (f ) zatvoren pravi potprostor od X. Sada. Neka je X unitaran prostor. tj. Neka je (en )n∈N ortonormirana baza u Y .14. pa je prema (a) X potpun. ∀y ∈ Y zato ˇto je (en )n∈N baza od Y . ne vrijede u unitarnim prostorima koji nisu potpuni.11. f = 0. s c Prethodni teorem o reprezentaciji funkcionala. Tvrdimo da (en )n∈N nije maksimalan ortonormiran niz u X.11.

11. ˇesto ´emo za potonji s c c koristiti naziv jaki limes. u sluˇaju kada w − lim xn = x0 i w − lim yn = y0 . x ∈ S}. f (x0 − y0 ) = 0.11.4 Slaba konvergencija niza vektora u Hilbertovom prostoru Jedna od mnogih posljedica Hahn-Banachovog teorema je da dualni prostor normiranog prostora ima puno elemenata. za svaki y ∈ X je limn (xn |y) = (x0 |y). onda za c bilo koje skalare λ i µ vrijedi w − lim(λxn + µyn ) = λx0 + µy0 .13. c uz oznaku S = {xn ∈ X.11. No. tj. S obzirom na svojstva jakog limesa. c Dokaz: Neka vrijedi w − lim xn = x0 . n ∈ N} ograniˇen. α(y) = sup{|(x|y)|. tj. ali je dokaz te ˇinjenice zasnovan na netrivijalnom teoremu iz funkcionalne analize. c tzv. Za niz (xn )n vektora iz normiranog prostora X kaˇemo z da slabo konvergira k vektoru x0 ∈ X ako za svaki funkcional f ∈ X niz (f (xn ))n skalara konvergira k skalaru f (x0 ) tj. (1. moˇe se postaviti pitanje ograniˇenosti slabo z c konvergentnog niza u normiranom prostoru. tj.18. ∀f ∈ X . Posebno. Definicija. 1. x0 = 0. lim f (xn ) = f (x0 ). onda za svaki funkcional f ∈ X vrijedi f (x0 ) = lim f (xn ) = f (y0 ). s Specijalno. U sluˇaju c c Hilbertovih prostora postoji elementaran dokaz. principu uniformne ograniˇenosti.17. n To piˇemo u obliku xn → x0 ili w − lim xn = x0 . u Hilbertovom prostoru to znaˇi c lim(xn |y) = (x0 |y).11. tada je x0 − y0 = 0. za svaki od nule razliˇit c vektor x0 ∈ X. Naime. postoji netrivijalan funkcional f ∈ X takav da je f (x0 ) = 0. To nam omogu´uje da na normiranom prostoru zadamo razliˇite c c vrste topologija. ∃α(y) > 0. Slabi limes niza vektora u normiranom prostoru je jedinstven. Takoder je oˇito da je slabi limes u skladu sa operacijama u normiranom c prostoru. ako niz (xn )n konvergira k vektoru x0 i vektoru y0 u X. 1.11. ∀y ∈ X. koji dokazujemo kasnije. n ∈ N} ⊂ X ∀y ∈ X. Odgovor je potvrdan. za svaki y ∈ X je skup skalara {(xn |y). Tada. n w Da bi lakˇe razlikovali slabi limes od limesa u normi. tj.41) . u svjetlu teorema 1.1. Slabo konvergentan niz u Hilbertovom prostoru je ograniˇen. Propozicija. HILBERTOVI PROSTORI 61 1..

.42).41) povlaˇi neˇto jaˇu tvrdnju c s c ∃M > 0.43) ≤ y √ Specijalno.42) nije istinita. . (1. . dim Y1 ≤ 2. . a to nije mogu´e po pretpostavci. . j Definiramo e = imamo e 2 = ∞ 1 i=1 i ei ∞ 1 i=1 i2 < i vrijedi e ∈ X jer zbog ortogonalnosti niza (en )n ∞. odnosno da na X vrijedi (1. (1. Za to je dovoljno pokazati c da (1. Uvjet (1. uz y1 oznaku e1 = y1 . |(x|y)| ≤ M y . onda bi (1.41) ⇒ (1.42) za x ∈ S i y = x dobijemo x ≤ M . . .42) Naime. . imamo ∃e1 ∈ X. e2 ⊥x1 . Pokaˇimo da u sluˇaju dim X < ∞ vrijedi (1. dim Z1 = ∞. n |(xn+1 |en+1 )| > (n + 1) j=1 1 α(ej ) + n + 1 . . neka z c je {e1 . ∃x ∈ S. iz (1. ∃y ∈ X. za M = 1. i njegov ortogonalni komplement Z1 = Y1⊥ . ∃x1 ∈ S.41) ⇒ (1.62 POGLAVLJE 1. . |(x1 |y1 )| > y1 . ∀y ∈ X. Za x ∈ S i y ∈ X po volji imamo n n 1 2 n 1 2 |(x|y)| ≤ | i=1 (x|ei )(ei |y)| ≤ i=1 |(x|ei )|2 i=1 |(ei |y)|2 ≤ n max{α(e1 ). . Nadalje vrijedi 1 ei )| = | i 1 1 (xn+1 | ei ) + (xn+1 | en+1 )| ≥ i n+1 i=1 n n+1 |(xn+1 |e)| = |(xn+1 | i=1 . en }.42). za M = 2(α(e1 ) + 2) zakljuˇujemo c c ∃x2 ∈ S. α(en )}. e1 = 1. e1 . i = 1. .42) vrijedilo na Z1 . . . e1 .41) i ne vrijedi (1. tj. . NORMIRANI PROSTORI ˇ Zelimo dokazati da je skup S ograniˇen po normi. |(x|y)| > M y . en+1 ⊥{x1 . Induktivno zakljuˇujemo da postoje nizovi (xn )n u S i (en )n u X takvi da c ∀n ∈ N vrijedi en = 1. ∃y1 ∈ X. ∀M > 0. ∃x1 ∈ S. xn . . e2 = 1.42) vrijedilo na ˇitavom X. α(e2 ). ∃e2 ∈ X. |(x2 |e2 )| > 2(α(e1 ) + 2). en } ortonormirana baza za X. e1 }]. U sluˇaju dim X = ∞ dokaz provodimo tako da pretpostavimo da imc plikacija (1. pa c c kao u prethodnom sluˇaju. |(x1 |e1 )| > 1. Dakle. . odnosno.43). Sada pogledajmo potprostor Y1 = [{x1 .42) za M = n max{α(ei ). vrijedi (1. √ tj. . Kada bi (1. Zaista.42) vrijedi na Y1 zbog dim Y1 < ∞. . ∀x ∈ S. n}. na Z1 vrijedi (1. .

onda i slabo koc nvergira. Primjer je niz ortonormiranih vektora (en )n koji slabo konvergira k nulvektoru jer vrijedi limn (en |x) = 0.41). s 1. ˇto slijedi iz Besselove nes √ jednakosti.11. ∀x ∈ X. a da ne konvergira z jako. (1. HILBERTOVI PROSTORI n 63 n − i=1 1 1 α(ei ) + (n + 1) i n+1 i=1 1 α(ei ) + n + 1 i = n + 1. ˇto je kontradikcija s pretpostavkom da vrijedi (1. Dakle. Zbog en − em = 2. S druge strane. Oˇigledno.11.42). m ∈ N. ∀n.41) ⇒ (1. Napomena.19.1. . ako niz jako konvergira. taj niz nema niti jedan jako konvergentan podniz. niz moˇe konvergirati slabo.

64 POGLAVLJE 1. NORMIRANI PROSTORI .

ˇto daje M ≤ A .1.1 Ograniˇeni operatori na unitarnim prosc torima Adjungirani operator ograniˇenog operatora c 2. 65 .Poglavlje 2 Operatori na normiranim prostorima U toˇki 1. Sada nastavljamo s detaljnijom obradom te tematike. Neka su X. Odatle imamo A = sup{ Ax . x ≤ 1.1 2. Poˇinjemo sa pojmovima vezanim za operatore c na unitarnim prostorima. x ∈ X. onda za jediniˇni vektor y0 = c Ax ∈ Y vrijedi |(Ax|y0 )| = Ax . (2. Y ). Stoga je za svaki takav x Ax Ax ≤ sup{|(Ax|y)| . Tada vrijedi A = sup{|(Ax|y)| . s Ako je x ∈ X takav da vrijedi Ax = 0.6 iz prvog dijela obradili smo neka osnovna svojstva ograniˇenih c c linearnih operatora na normiranim prostorima. y ∈ Y. y ∈ Y. 2. Y unitarni prostori i A ∈ B(X.1.1) Dokaz: Oznaˇimo s M desnu stranu jednakosti (2. x ∈ X.1). Za x ≤ 1 i y ≤ 1 c pomo´i C-S-B nejednakosti imamo c |(Ax|y)| ≤ Ax y ≤ A x y ≤ A .1. x ≤ 1} ≤ M . y ≤ 1}. Propozicija. y ≤ 1}.

2. a iz propozicije slijedi A∗ = A . ∀x ∈ X. 2. N (A∗ ) = R(A)⊥ . R(A) = N (A∗ )⊥ . Neka su X. R(A∗ ) = N (A)⊥ . z A je hermitski ako je A∗ = A. A∗∗ = A i A∗ = A . A2 = 1 (A − A∗ ). 2. (AB)∗ = B ∗ A∗ . Tada postoji jedinstven operator A∗ ∈ B(Y. .4. Propozicija. postoji jedinstven vektor A∗ (y) ∈ X takav da je (Ax|y) = (x|A∗ (y)). X). pa c po Rieszovom teoremu o funkcionalima 1. ∀y ∈ Y ⇔ (x|u) = 0. Tada je R(P ) = N (I − P ) = {x ∈ X. P ∈ B(X) je ortogonalni projektor na neki zatvoreni potprostor ako i samo ako je P 2 = P = P ∗ . Dokaz: Za bilo koji ˇvrsti y ∈ Y preslikavanje x → (Ax|y) je iz X . Takoder.1. onda je A hermitski operator ako i samo ako je iA antihermitski. A je antihermitski ako je A∗ = −A. Lako se vidi da se svaki A ∈ B(X) moˇe na jedinstven naˇin prikazati z c kao suma hermitskog i antihermitskog operatora. x ∈ N (A) ⇔ Ax = 0 ⇔ (Ax|y) = 0.. Dokaz: Dokazujemo prvu jednakost. Vrijedi (αA + βB)∗ = αA∗ + βB ∗ . X). X) takav da vrijedi (Ax|y) = (x|A∗ y) . ako je X kompleksan normiran 2 2 prostor. y ∈ Y. Neka su X. Propozicija. A = A1 + A2 . ∀u ∈ R(A∗ ). tj. ∀y ∈ Y ⇔ (x|A∗ y) = 0. Tada je N (A) = R(A∗ )⊥ . P x = x}.11. Y Hilbertovi prostori i A ∈ B(X. Y ).3. A je unitaran ako je A∗ = A−1 . OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA 2.1. gdje su A1 = 1 (A + A∗ ). tj. Operator A∗ nazivamo adjungiran operator od operatora A. Ostale tvrdnje jednostavne slijede.66 POGLAVLJE 2. Posebno. Y Hilbertovi prostori i A ∈ B(X. Teorem.1. Ostale jednakosti slijede iz prve jer za potprostor V ≤ X vrijedi (V ⊥ )⊥ = V . Y ). x ∈ X.13. Za A ∈ B(X) kaˇemo da je normalan ako je A∗ A = AA∗ . Lako se vidi da je A∗ ∈ L(Y. A∗ ∈ B(Y.

Stavimo Y = N (I −P ) = {x ∈ X. y = P x ⇒ P y = P 2 x = P x = y ⇒ y ∈ Y. Dakle. Dakle. y ∈ Y1 ∩ Y2 ⇒ P1 y = y = P2 y ⇒ P y = y ⇒ y ∈ R(P ) i y ∈ R(P ) ⇒ y = P y = P1 (P2 y). pa je P y = y. z1 . (y1 . Nadalje. Tada je P ortogonalni projektor na Y1 ∩ Y2 .6.1. OGRANICENI OPERATORI NA UNITARNIM PROSTORIMA 67 Dokaz: Ako je P ortogonalni projektor na neki zatvoreni potprostor Y . Napomena. P x = x}. tj. Dakle. Oˇito je P 2 = P i R(P ) = N (I − P ).ˇ 2. Y2 . ako je P1 P2 = P2 P1 onda je P ∗ = (P1 P2 )∗ = P2 P1 = P2 P1 = 2 2 2 2 P1 P2 = P i P = (P1 P2 ) = P1 P2 P1 P2 = P1 P2 = P1 P2 = P . i obratno y ∈ Y ⇒ y = P y ⇒ y ∈ R(P ). . onda za x1 . y ∈ R(P ) = Y . Obratno.1. Odatle je P ∗ = P i 2 2 P 2 = P1 + P1 P2 + P2 P1 + P2 = P1 + P2 = P . Prema propoziciji 2. (b) Ako je Y1 ⊥Y2 onda je R(P2 ) = Y2 ⊆ Y1⊥ = R(P1 )⊥ = N (P1 ).5.1. P2 ortogonalni projektori na Y1 . x2 = y2 + z2 . (b) P = P1 + P2 je ortogonalni projektor ako i samo ako je P1 P2 = 0. x2 ∈ X imamo po Rieszovom teoremu o projekciji: x1 = y1 + z1 . ∗ ∗ Obratno. odakle slijedi P x = y. P je ortogonalan projektor na Y ako i samo ako I − P ortogonalni projektor na Y ⊥ . P ∗ = P . Neka su P1 . P z = 0. Dakle. pa je P1 P2 = 0. y2 ∈ Y. a to je ako i samo ako je Y1 ⊥Y2 . R(P ) = Y . z ∈ N (P ) = Y ⊥ . Dokaz: (a) Ako je P ortogonalni projektor onda vrijedi P1 P2 = (P1 P2 )∗ = ∗ ∗ P2 P1 = P2 P1 . te je P ortogonalni projektor. Y je zatvoren potprostor zbog Y = N (I − P ). za x ∈ X je x = y + z. (a) P = P1 P2 je ortogonalni projektor ako i samo ako je P1 P2 = P2 P1 . z2 ⊥Y ) ⇒ (P x1 |x2 ) = (y1 |y2 + z2 ) = (y1 |y2 ) = (y1 + z1 |y2 ) = (x1 |P x2 ). je N (P ) = R(P )⊥ . 2. Imamo y ∈ R(P ) ⇒ ∃x ∈ X. y = P y = P2 (P1 y) ⇒ y ∈ R(P1 ) ∩ R(P2 ) = Y1 ∩ Y2 . c Pretpostavimo da je P ∈ B(X) i P ∗ = P = P 2 . 2. P je ortogonalan projektor na Y . Propozicija.3. P1 P2 = 0 daje P2 P1 = (P1 P2 )∗ = 0. R(P ) = Y1 ∩ Y2 .1. Tada je P ortogonalni projektor na Y1 ⊕ Y2 .

Y ) vrijedi A∗ A ≥ 0 i AA∗ ≥ 0. ∀x ∈ X. (2. A ∈ B(X) je pozitivan operator ako je A = A∗ i (Ax|x) ≥ 0.3) Tada postoji jedinstven A ∈ B(X) takav da je Ax = limn An x. P ∗ = P = P 2 . y2 ∈ Y2 . pa imamo Y2 = R(P2 ) ⊆ N (P1 ) = R(P1 )⊥ = Y1⊥ . n ∈ N} < ∞. Mnoˇe´i posljednju jednakost s P1 slijeva i zdesna.neka je P1 P2 = 0. ∀n ∈ N. ∀x. s P1 P2 = 0. y1 ∈ Y1 . Imamo P1 + P2 = 2 2 P1 + P1 P2 + P2 P1 + P2 = P1 + P2 + P1 P2 + P2 P1 . 2. Neka je (An )n monoton niz hermitskih operatora u B(X) takav da vrijedi M = sup{ An . (2. za hermitski A ∈ B(X) je A2 ≥ 0. tj. Y1 ⊥Y2 .2 Pozitivni operatori 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA Neka je P ortogonalni projektor. tj. ˇto daje P1 P2 = P2 P1 .3) je taj niz ograniˇen s M x 2 . Na skupu hermitskih operatora imamo parcijalni uredaj (A ≤ B) ⇔ B − A ≥ 0. Takoder. y ∈ X. . a onda je 2P1 P2 = 0. (n ≤ m) ⇒ (An x|x) ≤ c (Am x|x). ako je niz rastu´i i An ≥ A.1. ∀x ∈ X.2) Za svaki A ∈ B(X.1. ∀x ∈ X. Konaˇno. s Za pozitivni operator A vrijedi nejednakost Cauchy-Schwarz-Buniakowsky |(Ax|y)|2 ≤ (Ax|x)(Ay|y). 2. odnosno Y1 + Y2 ⊆ R(P ). Obratno . Zbog (2. Tada piˇemo (A ≥ 0). y ∈ Y1 + Y2 daje y = y1 + y2 .2) povlaˇi c |((Am −An )x|y)|2 ≤ ((Am −An )x|x)((Am −An )y|y) ≤ 2M y 2 ((Am −An )x|x). tj. za padaju´i niz.8. dobijemo P1 P2 +P1 P2 P1 = z c 0 i P1 P2 P1 + P2 P1 = 0. c ∀n ∈ N. c c Za m ≥ n je Am − An ≥ 0 pa (2.7. Definicija. Posebno.68 POGLAVLJE 2. Dakle. pa je konvergentan u R. tj. za svako x ∈ X niz realnih brojeva ((An x|x)n ) je rastu´i. y ∈ R(P ) povlaˇi y = P y = P1 y + P2 y ∈ R(P1 ) + R(P2 ) = Y1 + Y2 . Operator A je hermitski i An ≤ A.1. c Dakle R(P ) = Y1 ⊕ Y2 . pa je c P y = P1 y1 + P1 y2 + P2 y1 + P2 y2 = y1 + y2 = y. c Dokaz: Pretpostavimo da je niz (An )n rastu´i. a odatle P1 P2 + P2 P1 = 0. Propozicija.

takav da je B 2 = A. Definiramo niz hermitskih operatore slijede´om rekurzijom: c 1 A1 = 0. postoji jedinstven B ∈ B(X). ∀x ∈ X. povlaˇi A = A∗ . n 2 (2. ∀n ∈ N. n (2. 2 Vrijedi q1 (D) = A2 − A1 = 1 D. Sliˇno se dokazuje za padaju´i niz (An )n .4) slijedi da je (An x)n Cauchyjev niz u X. Postoji niz polinoma (rn )n takav da je Bx = limn rn (A)x. n ∈ N.4) Iz (2. Konaˇno. Definiramo Ax = lim An x. a za n ≥ 2 je 2 1 1 qn (λ) = pn+1 (λ) − pn (λ) = (λ + pn (λ)2 ) − (λ + pn−1 (λ)2 ) = 2 2 1 1 = (pn (λ)2 − pn−1 (λ)2 ) = (pn (λ) + pn−1 (λ))(pn (λ) − pn−1 (λ)) = 2 2 1 = (pn (λ) + pn−1 (λ))qn−1 (λ). Za svaki A ∈ B(X). ∀x ∈ X. tj. A ≥ 0.9.1. An ≤ A. Iz prethodnog zakljuˇujemo: c An ≥ 0. Stavimo D = I − A pa je D ≥ 0. ∀x ∈ X. Takoder. An+1 = (D + A2 ). ˇto povlaˇi A ≤ M . Za svaki C ∈ B(X).1. y ∈ X. c c za n ≤ m je (An x|x) ≤ (Am x|x) pa za m → ∞ imamo (An x|x) ≤ (Ax|x). Dokaz: Moˇemo uzeti da je A ≤ 1 (inaˇe promatramo A ). ∀n ∈ N. Stavimo qn = pn+1 − pn i imamo An+1 − An = qn (D). Teorem. ∀n ∈ N. (2. ∀x. c c 2. gdje su polinomi s nenegativnim koeficijentima pn+1 (λ) = c 1 (λ + pn (λ)2 ). . ∀n ∈ N. 2 Odavde indukcijom slijedi da su koeficijenti od qn . OGRANICENI OPERATORI NA UNITARNIM PROSTORIMA Stavimo y = (Am − A)x u prethodnoj nejednakosti i dobijemo Am x − An x i odatle Am x − An x 2 4 69 ≤ 2M Am x − An x 2 ((Am − An )x|x) ≤ 2M [(Am x|x) − (An x|x)].5) Oˇito je A ∈ L(X) i An x ≤ M x .6) Oˇito je An = pn (D). za koji je CA = AC vrijedi CB = BC. ∀n ∈ N. te imamo z c A 0 ≤ A ≤ I. B ≥ 0. dakle. A ∈ c s c B(X). nenegativni.ˇ 2. (An x|y) = (x|An y). An+1 ≥ An .

8. Indukcijom po n dobijemo An ≤ 1. Naime.13.10. Neka su A.1. 2. ∀x ∈ X. Sada F A = AF povlaˇi F B = BF . C hermitski operatori koji medusobno komutiraju. An+1 = 1 1 1 D + A2 ≤ D + An n 2 2 2 2 ≤ 1. onda je A = B.70 POGLAVLJE 2.1. Anas logno slijedi By = 0. ˇto povlaˇi (F y|y) = (By|y) = 0.6) imamo Ex = limn An+1 x = 1 (Dx + limn A2 x) = 1 (Dx + E 2 x). odnosno F y = 0. tj.1. onda je AB ≥ 0. Odatle je (ABx|x) = (CACx|x) = (ACx|Cx) ≥ 0. F = B. Neka su A. Za dokaz jedinstvenosti uzmimo da je F ≥ 0 i F 2 = A. Nadalje. Ako su A ≥ 0 i B ≥ 0 i AB = BA. Neka je C ≥ 0. Tada je c (F y|y)+(By|y) = ((F +B)y|y) = ((F +B)(F −B)x|y) = ((F 2 −B 2 )x|y) = 0. 2. a odatle imamo AB = AC 2 = CAC.11. Korolar.1. AB = BA i P ortogonalni projektor na R(P ) = N (A − B). Nadalje. 2. pa je D ≤ 1. C 2 = B. Dakle. ∀x ∈ X. ˇto daje Gy = 0. 2. CA = AC ⇒ CD = DC ⇒ CAn = An C ⇒ ∀x ∈ X. Neka je G ≥ 0 takav da vrijedi G2 = F .11. E 2 x − A2 x = (E + An )(E − An )x ≤ E + An Ex − An x ≤ n n→∞ 2 Ex − An x −→ 0 povlaˇi E 2 x = limn A2 x. Korolar. n 2 2 ∀x ∈ X. CA = AC ⇒ CE = EC ⇒ CB = BC i postoji niz polinoma rn (λ) = 1 − pn (1 − λ) takav da je Bx = limn rn (A)x. pa je CA = AC. Posebno. Odatle je E 2 − 2E = −D ⇒ E 2 − 2E = A− I ⇒ A = E 2 − 2E +I = (I − E)2 . A2 = B 2 . ∀x ∈ X.12. Neka je x ∈ X po volji i neka je y = F x − Bx. B ∈ B(X) hermitski operatori. Korolar. ∀x ∈ X. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA Iz 0 ≤ A ≤ I slijedi 0 ≤ D ≤ I. Nadalje. vrijedi AE = EA i An E = EAn . ∀n ∈ N. za B = I − E ≥ 0 vrijedi B 2 = A. pa je F x = Bx.1. Sada je (y|y) = (y|F x − Bx) = (y|F x) − (y|Bx) = (F y|x) − (By|x) = 0. Tada vrijedi .1. Dokaz: Operator AB je hermitski zbog (AB)∗ = B ∗ A∗ = BA = AB. B. Ako su A ≥ 0 i B ≥ 0 i A2 = B 2 . Prema propoziciji 2. c n Iz (2. CEx = limn CAn x = limn An Cx = ECx. imamo C(B − A) ≥ 0. s c pa imamo 0 = (G2 y|y) = Gy 2 . Lema. onda je AC ≤ BC Dokaz: Zbog B − A ≥ 0 i korolara 2. postoji hermitski operator E ∈ B(X) takav da je E ≤ 1 i Ex = limn An x. ∀n ∈ N. Ako je C ≥ 0 i A ≤ B.

Tada su A+ = 1 (B + A) i A− = 1 (B − A) pozitivni operatori i A = A+ − A− . Dakle. je P (A − B)x = 0.14. odnosno P C = P CP = CP . I − P i B su pozitivni i medusobno komutiraju. slijedi CB = BC. tj. S druge strane. ∀x ∈ X.1. jer je A − B hermitski. P A − P B = 0. ∀x ∈ X je CP x ∈ Y .9. 71 Dokaz: Neka je Y = R(P ) = N (P )⊥ = N (A − B). pa je prema korolaru 2. P A − P B = 0. (b) Zbog Ax 2 = (Ax|Ax) = (A2 x|x) = (B 2 x|x) = Bx 2 je N (A) = N (B). Odatle je 2P A = 2P B = A + B. pa je N (A) ⊆ N (A+ ) ∩ N (A− ). odnosno. ∀x ∈ X.1. s √ 2. P A+P B = A+B.1. Prema lemi 2. CA+ = A+ C i CA− = A− C povlaˇi CA = AC. Prema lemi 2. Odatle imamo P (B − A) = (B − A)P (= 0).11. Za C ∈ B(X) vrijedi CA = AC ako i samo ako je CA+ = A+ C i CA− = A− C. tj. a tada je ∀x ∈ X.1. N (A) = N (A+ ) ∩ N (A− ). (c) je 1 (2P − I)B = A. a odatle imamo P (A+B)x = (A+B)x. ako je c CA = AC onda vrijedi CA2 = A2 C. ˇto daje (2P − I)A = B i (2P − I)B = A. (a) Za y ∈ Y imamo (A − B)Cy = C(A − B)y = 0. OGRANICENI OPERATORI NA UNITARNIM PROSTORIMA (a) C ∈ B(X). Dakle. Konaˇno. (c) A = (2P − I)B i B = (2P − I)A. Dokaz: Oˇito je A = A+ − A− . c Nadalje. Obratno. pa po teoremu 2. I C ∗ komutira s A − B. P . c z (c) Zbog (A−B)(A+B) = A2 −B 2 = 0 je R(A+B) ⊆ N (A−B) = R(P ).13.1.1. Odatle zakljuˇujemo da vrijedi CA+ = A+ C i CA− = A− C. (b) je c c N (A) = N (B).1. . imamo P A + P B = A + B. c Neka je P projektor na N (A− ) = N (B − A). Dakle. tj. CP C = CP .13. Neka je A ∈ B(X) hermitski operator i B = A2 . A+ = P B ≥ 0 i A− = (I − P )B ≥ 0. Cy ∈ Y . ˇto daje P B = 2 (A + B) = A+ i (I − P )B = B − P B = s B − A+ = A− = B − A. odnosno. Dakle.ˇ 2. ˇto s daje P CP = P C. pa je to oˇito sadrˇano u N (A − B) = R(P ). P C ∗ P = C ∗ P . pa je P CP x = CP x. ∀y ∈ Y je (A−B)y = 0. C(A − B) = (A − B)C povlaˇi CP = P C. je (A−B)P x = 0. (a) P komutira i sa A i sa B. oˇito je N (A+ ) ∩ N (A− ) ⊆ N (A). c (b) N (A) = N (B) ⊆ R(P ).13. Prema lemi 2. Teorem. 2 2 Nadalje.

Definiramo U ∈ B(Y. Tada je N (V ) = N (P ) i R(V ) = R(P ).1. Definiramo S ∈ B(X) sa ∞ Sx = n=1 (x|en )en+1 . y1 ∈ W . Y ) je parcijalna izometrija ako i samo ako je P = V ∗ V (ortogonalni) projektor. y2 ∈ W ⊥ imamo: (V x|y) = (V (x1 + x2 )|y1 + y2 ) = (V x1 |y1 + y2 ) = (V x1 |y1 ) = (U V x1 |U y1 ) = = (x1 |U y1 ) = (x1 + x2 |U y1 ) = (x1 + x2 |U (y1 + y2 )) = (x|U y). takav da je V |Z izometrija i V |Z ⊥ = 0.1.1. 2. Propozicija.72 POGLAVLJE 2. z ∗ Obratno. Dakle. te je U parcijalna izometrija. X) parcijalna izometrija. x = x1 + x2 . V x = 0 ⇒ P x = V ∗ V x = 0.17. x2 ∈ Z ⊥ . 2. tj. N (V ) = Z ⊥ .1. Neka je X separabilan Hilbertov prostor i (en )n ortonormirana baza u X. imamo V ∗ V x = V ∗ V x1 = U V x1 = x1 . Oˇito. X) sa U |W = (V |Z ) i U |W ⊥ = 0. Definicija.18. Y ) parcijalna izometrija onda postoji potprostor Z ≤ X. Tada za x ∈ X. Dokaz: Ako je V ∈ B(X.1.1. Y ) je parcijalna izometrija ako je V |N (V )⊥ izometrija. P = V ∗ V je projektor na R(P ) = Z = R(V ∗ ) duˇ N (P ) = Z ⊥ = N (V ). Dakle. Neka su X.3 Polarni rastav operatora 2. Operator V ∈ B(X. x = x1 + x2 . Primjer. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA 2. Stavimo Z = R(P ) i onda je N (P ) = Z ⊥ . x2 ∈ Z ⊥ . Dokaz: Pretpostavimo da je V parcijalna izometrija i neka su potprostori Z. 2. Teorem. N (P ) = N (V ). (2. V ∈ B(X.16. W i operator U kao u dokazu propozicije 2. x1 ∈ Z.7) . za x ∈ X i y ∈ Y . x1 ∈ Z. Tada je W = R(V ) = V X = V Z zatvoren potprostor od Y i V |Z je izometriˇki c −1 izomorfizam sa Z na W .15. V |Z je izometrija. Dakle. c Nadalje.16. zbog x ∈ Z ⇒ P x = x ⇒ V ∗ V x = x imamo da ∀x. Y Hilbertovi prostori. tj. X = Z ⊕ Z ⊥ . onda je i V ∗ ∈ B(Y. Y ) parcijalna izometrija. y = y1 + y2 . ∀x ∈ X. U = V ∗ . y ∈ Z vrijedi (V x|V y) = (V ∗ V x|y) = (x|y). Nadalje. neka je P = V V projektor. Ako je V ∈ B(X. Imamo x ∈ N (P ) ⇒ P x = 0 ⇒ V ∗ V x = 0 ⇒ 0 = (V ∗ V x|x) = V x 2 ⇒ V x = 0.

gdje je P ortogonalni projektor na R(S) = [{e1 }]⊥ . Y ) takve da je A = V H = KW polarni rastav operatora. Za h ∈ N (H) i x ∈ X imamo (V ∗ Ax|h) = (Ax|V h) = 0. za x. tj. moˇemo izabrati V unitaran i z takav da CA = AC i CA∗ = A∗ C povlaˇi CV = V C.19. s ∀n ∈ N. Dakle. Za svaki x ∈ X imamo V Hx = V2 P Hx = V2 Hx = V1 Hx = Ax. e1 ⊥R(S). gdje je P ortogonalni projektor na R(H) duˇ z N (H). dakle. N (H) = N (A). i V |N (P )⊥ = V |R(H) = V2 je izometrija. c . Odatle je V ∗ A = V ∗ V H = P H = H. ∀x ∈ X.1. K ∈ B(Y ) i parcijalne izometrije V. unitaran R(A 2 operator na R(H). x ∈ X takvi da je y = Hx.8) Vrijedi S ∗ e1 = 0 i S ∗ en = en−1 (n ≥ 2). V je izometrija sa R(H) na R(H). V1 = s V2 |R(H). tj. S nije unitaran operator. V ∗ Ax ∈ N (H)⊥ = R(H). V je parcijalna izometrija. tj. S ∗ S = I i SS ∗ = P . ali je c parcijalna izometrija.1. (2. N (H) = R(H)⊥ i N (H)⊥ = R(H). za svaki x ∈ X imamo Ax = A∗ x ˇto povlaˇi N (A) = N (A∗ ) = N (H) i R(A) = N (A∗ )⊥ = N (A)⊥ = s c ∗ ) = R(H). y ∈ R(H) c postoje x. tj. Dakle. Oˇito je R(V1 ) = R(A). Ako je X = Y i A normalan operator. Za y. Njegov adjungirani operator S ∗ je definiran s ∞ ∞ ∞ S x= n=1 ∗ (S x|en )en = n=1 ∗ (x|Sen )en = n=1 (x|en+1 )en .ˇ 2. W ∈ B(X. c √ Dokaz: Stavimo H = A∗ A. Prema propoziciji 2. pa vrijedi R(V ∗ A) ⊆ R(H). ∀x ∈ X. Za svaki x ∈ X vrijedi Hx = 0 ⇔ H 2 x = 0 ⇔ A∗ Ax = 0 ⇔ Ax = 0.3. Proˇirimo V1 do izometrije V2 : R(H) → R(A). 2. tj. Vrijedi V |N (P ) = 0. ∀x ∈ X. S ∗ nije izometrija. OGRANICENI OPERATORI NA UNITARNIM PROSTORIMA 73 Vrijedi Sx 2 = ∞ |(x|en )|2 = x 2 . Naime. pa je R(V ∗ A) = R(H). Vrijedi Sen = en+1 . V H = A.1. Y ) postoje pozitivni operatori H ∈ B(X). y = Hx te vrijedi (V1 y|V1 y ) = (Ax|Ax ) = (A∗ Ax|x ) = (H 2 x|x ) = (Hx|Hx ) = (y|y ). Oˇito. Za operator A ∈ B(X. Ako je A ∈ B(X) normalan operator. Operan=1 tor S zovemo jednostrani pomak ili unilateralni ˇift. Dakle. tj. pa S nije surjekcija. Oˇito je A = U H. Specijalno. pa je dobro definiran linearan operator V1 : R(H) → R(A) takav da je V1 Hx = Ax. Stavimo V = V2 P . R(V ) = R(V2 ) = R(A) i V ∗ V = P V2∗ V2 P = P . V1 je izometrija sa R(H) na R(A). x ∈ X vrijedi Hx = Hx ⇔ Ax = Ax . Definiramo U ∈ B(X) unitaran operator takav da je U |R(H) = V2 i U |N (H) = I|N (H). V |N (H) = 0. tj. pa je S izometrija. Teorem.

74

POGLAVLJE 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA

Za C ∈ B(X) takav da je CA = AC i CA∗ = A∗ C vrijedi CA∗ A = A∗ AA, odnosno CH 2 = H 2 C, a odatle imamo CH = HC. Nadalje, za bilo koji y = Hx ∈ R(H) vrijedi CU y = CU Hx = CAx = ACx = U HCx = U CHx = U Cy. Takoder, za bilo koji y ∈ N (H) je U y = y. Iz HCy = CHy = 0 slijedi Cy ∈ N (H), a odatle imamo U Cy = Cy. Dakle, CU y = Cy = U Cy, tj. CU = U C.

2.2

Banachove algebre, spektar

2.2.1. Definicija. Algebra A je vektorski prostor nad poljem K u kojem je definirana operacija . : A × A → A sa svojstvima: (1) a(bc) = (ab)c, ∀a, b, c ∈ A, (asocijativnost), (2) (λa)b = a(λb) = λ(ab), ∀a, b ∈ A i ∀λ ∈ K, (kvaziasocijativnost). (3) a(b + c) = ab + ac i (a + b)c = ac + bc, ∀a, b, c ∈ A, (distributivnost). Ako A sadrˇi element e sa svojstvom ae = ea = a, ∀a ∈ A, oda kaˇemo da z z je A algebra s jedinicom. 2.2.2. Definicija. Podskup B ⊆ A je podalgebra algebre A ako je i sam algebra s obzirom na operacije u A. Podalgebra I ⊆ A je lijevi ideal u algebri A ako je AI ⊆ I ili desni ideal u algebri A ako je IA ⊆ I. Kaˇemo da je I ideal u A ako je i desni i z lijevi ideal. 2.2.3. Definicija. Homomorfizam algebri A1 i A2 je linearno preslikavanje ϕ : A1 → A2 za koje vrijedi ϕ(ab) = ϕ(a)ϕ(b), ∀a, b ∈ A1 . Ako je ϕ bijekcija onda ga nazivamo izomorfizam algebri. 2.2.4. Primjeri. 1) Za skup T ⊆ K je skup funkcija KT = {f ; f : T → K}, sa standardnim operacijama zbrajanja, mnoˇenja sa skalarom i mnoˇenja po toˇkama, z z c je algebra s jedinicom nad poljem K. 2) Skup K[T ] restrikcija na T polinoma s koeficijentima iz K je podalgebra algebre KT . 3) Za bilo koju algebru s jedinicom A i neki a ∈ A je preslikavanje Φa : K[T ] → A definirano sa Φa (p) = p(a), ∀p ∈ K[T ], homomorfizam algebri.

2.2. BANACHOVE ALGEBRE, SPEKTAR

75

4) Ako je X vektorski prostor, onda je L(X) algebra s jedinicom. Ako je X normiran prostor, onda je B(X) podalgebra s jedinicom od L(X). Ako su A, B ∈ B(X), onda za svaki x ∈ X vrijedi ABx ≤ A Bx ≤ A B x , tj. AB ≤ A B . Takoder je I = 1. 2.2.5. Definicija. A je normirana algebra ako vrijedi: (1) A je algebra s jedinicom nad K (K = R ili K = C). (2) A je normiran prostor. (3) ab ≤ a b , ∀a, b ∈ A. (4) e = 1. Ako je A Banachov prostor onda se A naziva Banachova algebra. Svaka normirana algebra se moˇe upotpuniti, kao normirani prostor, do z Banachove algebre. 2.2.6. Propozicija. Neka je A normirana algebra. Mnoˇenje (x, y) → xy z ˇ je neprekidna funkcija sa A × A u A. Stoviˇe, mnoˇenje je uniformno nes z prekidno na ograniˇenim podskupovima u A × A. c Dokaz: Neka su a, b ∈ A takvi da je max{ a , b } ≤ M . Za bilo koji ε > 0 ε uzmimo δ = min{1, 1+2M }, te za koji x, y ∈ A, x − a < δ i y − b < δ imamo xy − ab ≤ x − a y−b + a y−b + x−a b <

< δ 2 + ( a + b )δ ≤ (1 + 2M )δ ≤ ε. Dakle, mnoˇenje je uniformno neprekidno na ograniˇenom skupu. z c 2.2.7. Propozicija. Neka je A normirana algebra i λ : A → L(A) preslikavanje definirano sa λ(a)x = ax, ∀a, x ∈ A. Tada je λ izometriˇki izomorfic zam algebri A i λ(A) ⊆ B(A). Dokaz: Jasno, λ(ab) = λ(a)λ(b) i λ(e) = IA . Za svaki a, x ∈ A imamo λ(a)x = ax ≤ a x pa ∀a ∈ A vrijedi λ(a) ∈ B(A) i λ(a) ≤ a . Nadalje λ(a)e = ae = a ˇto daje s λ(a) = a , ∀a ∈ A. Neka je A algebra s jedinicom. S G(A) oznaˇavamo grupu regularnih c (invertibilnih) elemenata u A.

76

POGLAVLJE 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA

2.2.8. Propozicija. Neka je A normirana algebra. Tada je preslikavanje x → x−1 neprekidno sa G(A) u G(A). Dokaz: Neka je a ∈ G(A) bilo koji element. Uzmimo x ∈ G(A) takav da je x − a < 2 a1 . Tada je x−1 − a−1 ≤ x−1 − a−1 = −1 −1 −1 −1 x (x − a)a ≤ x x − a a−1 < 1 x−1 . Dakle, x−1 < 2 a−1 . 2 −1 −1 Odatle slijedi x − a ≤ x−1 x − a a−1 < 2 a−1 2 x − a . 2.2.9. Teorem. Neka je A Banachova algebra i a ∈ A takav da je a < 1. Tada je e − a ∈ G(A) i

(e − a)−1 =
n=0

an .

(2.9)

Dokaz: Zbog an ≤ a n i a < 1 red ∞ an konvergira, a onda, n=0 zbog potpunosti, konvergira i red ∞ an . Oznaˇimo njegovu sumu sa s i c n=1 njegovu parcijalnu sumu sa sn = n−1 ak . Vrijedi sn (e − a) = (e − a)sn = k=0 e − an . Oˇito, an → 0, pa onda sn → s. Neprekidnost mnoˇenja povlaˇi c z c (e − a)s = s(e − a) = e. 2.2.10. Teorem. Neka je A Banachova algebra. Tada je G(A) otvoren skup u A. Dokaz: Neka je a ∈ G(A) i neka je x ∈ K(a, a−1 −1 ), tj. x − a < a−1 −1 . Sada je e − a−1 x = a−1 (a − x) ≤ a−1 a − x < 1, pa je po teoremu 2.2.9. e − (e − a−1 x) = a−1 x ∈ G(A). Odatle je x ∈ G(A). 2.2.11. Napomena. U dokazu teorema 2.2.9. nije bila nuˇna pretpostavka z a < 1. Dovoljno je da radijus konvergencije reda ∞ an λn bude ve´i c n=0 1 n n od 1. To znaˇi da je dovoljan uvjet lim supn a c < 1. 2.2.12. Definicija. Neka je A normirana algebra i x ∈ A. Broj ν(x) = inf{ xn
1 n

; n ∈ N}

(2.10)

nazivamo spektralni radijus elementa x. 2.2.13. Teorem. Neka je A normirana algebra (a) Niz ( xn
1 n

)n je konvergentan i ν(x) = limn xn

1 n

.

(b) 0 ≤ ν(x) ≤ x , ∀x ∈ A.

M > 0 takvi da vrijedi m x ≤ |x| ≤ M x . Vrijedi 1 = pn m + qn . (2.9. . BANACHOVE ALGEBRE. Odatle za n → ∞ dobijemo ν · (x) ≤ ν|·| (x) ≤ ν · (x). c n+1 (d) Vrijedi (xy) = x(yx)n y. 2. Zamjenom x i y u prethodnoj nejednakosti dobijemo suprotnu nejednakost. Sada s n n imamo xn = xmpn +qn = (xm )pn xqn ≤ xm 1 m pn qn x qn ≤ (ν(x) + ε)pn m x qn .2. (f) Neka su m. odnosno. odnosno. (e) ν(xk ) = ν(x)k . 1. (e) Imamo ν(xk ) = limn xnk 1 n = limn xnk 1 nk k = ν(x)k . . Za bilo koji n ∈ N jedinstveni su brojevi pn ∈ N i qn ∈ {0. Tada je e − a ∈ G(A) i ∞ (e − a) −1 = n=0 an . y ∈ A. ∀x ∈ A i ∀k ∈ N. Teorem. (xy)n+1 ≤ ( x y ) (yx)n .14. Po definiciji ν(x) u (2. 77 Dokaz: (a) Neka je x ∈ A i ε > 0 po volji.2. SPEKTAR (c) ν(αx) = |α|ν(x). ∀x. Slijedi bolja varijanta teorema 2. . slijedi lim sup xn n 1 n ≤ ν(x) = inf{ xn 1 n . m − 1} n takvi da je n = pn m + qn . Prethodna nejednakost povlaˇi c qn 1 pn m n n lim supn x ≤ limn (ν(x) + ε) n x n = ν(x) + ε. ˇto daje (xy)n+1 s 1 n+1 1 n+1 1 n n n+1 ≤ x (yx)n y . Tvrdnje (b) i (c) su oˇigledne. Tada za 1 1 1 svaki n ∈ N imamo m xn ≤ |xn | ≤ M xn . n ∈ N} ≤ lim inf xn n 1 n . (f ) Ekvivalentne norme daju isti spektralni radijus. ∀x ∈ A i ∀α ∈ K. Neka je A Banachova algebra i a ∈ A takav da je ν(a) < 1. . odakle dobijemo xn n ≤ (ν(x)+ε)pn n x n . Odatle za n → ∞ imamo ν(xy) ≤ ν(yx).10) postoji 1 m ∈ N takav da je xm m ≤ ν(x) + ε.2.2. m n xn n ≤ |xn | n ≤ 1 1 M n xn n . Kako je ε > 0 bio po volji. . (d) ν(xy) = ν(yx).11) U daljnje je A Banachova algebra nad poljem C. ˇto daje limn pn m = 1.

2. σ(a) ⊆ K(0. odnosno. Za a ∈ A skup σ(a) = {λ ∈ C. λe − a ∈ G(A). Teorem. a to je kontradikcija s pretpostavkom da je ν(a) = 0. da a ∈ G(A). Dakle. Treba dokazati da je c 0 ∈ σ(a). U sluˇaju kada je ν(a) = 0 imamo σ(a) ⊆ {0}. Posebno. . ν ≤ |λ| ≤ ν+1}.2. takav da je |λ − µ| < ε. tj. Dokaˇimo c z da je σ(a) zatvoren. s c Pretpostavimo sada da je ν = ν(a) > 0 i da vrijedi S ∩ σ(a) = ∅. U toj jednakosti zamijenimo λ sa λ−1 a i dobijemo −1 −1 1−n e − λ−n an = (e − ωj λ−1 a)[e + ωj λ−1 a + · · · + ωj λ1−n an−1 ]. odnosno. Definicija. Dakle. Skup ρ(a) = C\σ(a) nazivamo rezolventni skup od a. λ ∈ ρ(a). ˇto povlaˇi λe − a ∈ G(A). (2.14.10. jer je K kompaktan skup. ω n = −n −1 −1 1−n 1 − λn = 1 − ωj λn = (1 − ωj λ)[1 + ωj λ + · · · + ωj λn−1 ]. . ∀λ ∈ K. Tada ν( λ ) < 1 pa po teoremu 2.2.13) Za n ∈ N uzmimo sve n−te korijene iz jedinice ω1 = e n ω1 = 1. Za λ ∈ C. |λ| = ν(a)}. slijedi (λe − a) − (µe − a) = (λ − µ)e < ε. a slijedi e − λ ∈ G(A). Definiramo z z 1 funkciju f : K → A sa f (λ) = (e − λ a)−1 . λe−a ∈ G(A)} nazivamo spektar od a. λ ∈ K)((|λ−λ | < δ) ⇒ ( f (λ)−f (λ ) < ε)). ˇto povlaˇi ν(a) > 0.12) a Dokaz: Neka je λ ∈ C i |λ| > ν(a). Tada ρ(a) sadrˇi zatvoren kruˇni vijenac K = {λ ∈ C. Tada je an (a−1 )n = e. tj. Imamo 2πi n 2 . dakle kompaktan. pa imamo −1 1−n e + ωj λ−1 a + · · · + ωj λ1−n an−1 = (e − λ−n an )f (ωj λ). Odatle je 1 ≤ ν(a)ν(a−1 ). c Teorem ´e biti dokazan ako pokaˇemo da je S ∩ σ(a) = ∅. . . Tada je f neprekidna. (∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀λ. Za svaki a ∈ A je σ(a) neprazan i kompaktan skup i ν(a) = max{|λ|. (2. gdje je S = c z {λ ∈ C. a ∈ G(A). Pretpostavimo suprotno. ω2 = ω1 . odnosno. Tada je λ ∈ ρ(a). OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA 2. s c K(µ. skup σ(a) je ograniˇen. dakle i uniformno neprekidna. Takav ε postoji jer je po teoremu 2. 1 ≤ an n (a−1 )n n . 2.2.16. . tj. da je ρ(a) otvoren. ν(a)).15. σ(a) je zatvoren i ograniˇen. ε) ⊆ ρ(a). tj. Prema tome.78 POGLAVLJE 2. λ ∈ σ(a)}. G(A) otvoren skup u A. pa je 1 1 1 ≤ an (a−1 )n . Uzmimo bilo koji µ ∈ ρ(a) i neka je ε > 0 takav da vrijedi implikacija ( x − (µe − a)) < ε) ⇒ (x ∈ G(A)).

za svaki n ∈ N. gdje je 0 < t < δ. No. . n. s . pa onda. limn (ν+t)−n an = 0. (0 < t < δ) ⇒ ( [e − (ν + t)−n an ]−1 − [e − ν −n an ]−1 < ε). 2. . . Za λ = ν +t. imamo (ν +t)ωj . Slijedi n n j=1 79 k ωj = 0 za ne = (e−λ −n n a ) j=1 f (ωj λ). . .2. . ν + t > ν povlaˇi lim c = < 1. n Dakle. n i iskoristimo −s n−s k = 1. . Prema tome. n n Zbog toga je limn (e − ν −n an )−1 = e. BANACHOVE ALGEBRE. |(ν +t)ωj −νωj | = t|ωj | = t < δ. . a odatle slijedi n ν +t ν+t lim (ν + t)−n an = lim n n 1 (2. iz (2. Odatle e−[e−ν −n an ]−1 = e−[e−(ν+t)−n an ]−1 +([e−(ν+t)−n an ]−1 −[e−ν −n an ]−1 ) ≤ ≤ e − [e − (ν + t)−n an ]−1 + [e − (ν + t)−n an ]−1 − [e − ν −n an ]−1 . . . pa je onda lim[e − (e − ν −n an )−1 ] = 0. j=1 Neka je ε > 0 bilo koji i neka je δ > 0 takav da vrijedi (2. odnosno. an n ν Medutim. (∀λ ∈ K). Sada je limn {e−[e−(ν+t)−n an ]−1 } = e−e = 0. posljednja jednakost nije mogu´a. νωj ∈ K. . ˇto daje ν a = ν n ≥ 1.2. pa dobijemo e − [e − ν −n an ]−1 ≤ e − [e − (ν + t)−n an ]−1 + ε.14) ν ν+t n = 0. . jer vrijedi c c an n n n n −n n ν = ν(a) = ν(a ) ≤ a . n − 1 (ωj = ωj ).14) slijedi da za svaki ε > 0 imamo lim sup e − [e − ν −n an ]−1 ≤ ε. pa slijedi f ((ν + t)ωj ) − f (νωj ) < ε za j = 1. limn (e − ν −n an ) = e i konaˇno limn ν −n an = 0. SPEKTAR Zbrojimo tih n jednakosti za j = 1.13). Imamo [e − (ν + t)−n an ]−1 − [e − ν −n an ]−1 = 1 ≤ n n 1 n n [f ((ν + t)ωj ) − f (νωj )] ≤ j=1 f ((ν + t)ωj ) − f (νωj ) < j=1 1 nε = ε. odnosno (e−λ −n n −1 a ) 1 = n n f (ωj λ).

16) a a Dokaz: (a) Za |λ| > ν(a) je ν( λ ) < 1 pa je e − λ ∈ G(A). |λ| > ν(a) je ∞ R(a. imamo (e − )−1 = . (2. µ)n z n (z ∈ C) je −1 lim sup R(a.15) (b) Za µ ∈ ρ(a) i za |λ − µ| < ν(R(a. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA 2. u G(A)) zadana sa R(a.17. λ) = e− = λ λ λ λ n=0 ∞ n=0 an .2. sa Sp (λ) parcijalnu sumu c p Sp (λ) = n=0 (µ − λ)n R(a. red u (b) je konvergentan za svaki λ ∈ C takav da je |λ − µ| < ν(R(a. Raˇunamo c Sp (λ)(λe − a) = (λe − a)Sp (λ) = [(λ − µ)e + (µe − a)]Sp (λ) = .2. λ))−1 je λ ∈ ρ(a) i ∞ R(a. 2. Za takav λ oznaˇimo sa S(λ) sumu tog reda. λn+1 ∞ (b) Radijus konvergencije reda n=0 R(a. (a) Za λ ∈ C. µ)) < 1.2.14. µ))−1 . µ)n+1 .18. Rezolventa od a ∈ A je funkcija λ → R(a. a odatle je R(a. µ)n+1 . Prema tome. λ) = n=0 1 λn+1 an (v Neumannov red). λ) sa ρ(a) u A (tj. Red konvergira za svaki z ∈ C takav da je |z|ν(R(a. Teorem. µ)n n 1 n = ν(R(a. Definicija. λ) = n=0 (µ − λ)n R(a. µ))−1 . λ) = (λe − a)−1 . (2. Sada iz teorema ∞ a a n 1 a −1 2.80 POGLAVLJE 2. Neka je A kompleksna Banachova algebra s jedinicom i a ∈ A.

2.21.2. α ∈ σ(p(a)). λe − x = 0.S. . Napomena. . µ)p+1 = 0. G(A) = A\{0}. 2. Dakle. p(σ(a)) ⊆ σ(p(a)). λ−1 ∈ σ(a−1 ) ako i samo ako λ ∈ σ(a). Ali λ1 . |λ|→∞ |λ|→∞ λ λ 2. Ali α = p(λj ). SPEKTAR p p 81 = n=0 (µ − λ) R(a. onda je α = p(λ0 ) za neki λ0 ∈ σ(a). 1 p+1 Takoder vrijedi lim (µ−λ)p+1 R(a. Ako je a−1 {λe. . Dakle. . ∀a ∈ G(A). µ)p+1 p p = |µ−λ| lim R(a. µ)p+1 = 0. Dakle. Neka je A kompleksna Banachova algebra s jedinicom. .20. onda je αe − p(a) ∈ G(A). (b) Ako je λ ∈ C\{0}. µ)p+1 . tj.2.Mazur) Neka je A kompleksna Banachova algebra koja je tijelo. Tada je A = {λe.2. 1 (b) Za a ∈ G(A) vrijedi σ(a−1 ) = σ(a)−1 = { λ . . λ ∈ σ(a)}. λ ∈ σ(a)}. Preslikavanje λ → R(a. a onda je takoder i αe − p(a) = (λ1 e − a) · · · (λn e − a) ∈ G(A). µ)n+1 = e − (µ − λ)p+1 R(a. . µ)) < 1. odnosno S(λ)(λe − a) = (λe − a)S(λ) = e. . µ)p+1 p 1 p+1 = |µ − λ|ν(R(a. γ = 0. λ ∈ C}. λj ∈ σ(a). Ako je α ∈ σ(p(a)). p 2.22. pa je α ∈ p(σ(a)). Ako je α ∈ p(σ(a)). Propozicija. Teorem. tj. A ∼ C. Geljfand . ≤ a −1 . Propozicija. n} takav da λj e − a ∈ G(A). . λ ∈ C}.2. onda je λe − x ∈ G(A). Sada je λj e − a ∈ G(A). . λ) = lim e− = 0. Dokaz: Ako je x ∈ A i λ ∈ σ(x). λ ∈ C. pa je lim (µ − λ)p+1 R(a. pa je λ0 = λj ∈ σ(a) za neki s z j ∈ {1. λ−1 e − a−1 ∈ G(A) ako i samo ako λe − a ∈ G(A).2. BANACHOVE ALGEBRE. σ(p(a)) ⊆ p(σ(a)). Odatle imamo lim(µ − λ)p+1 R(a. Dokaz: (a) Neka za α ∈ C vrijedi p(λ) − α = γ(λ1 − λ) · · · (λn − λ). λ) je analitiˇka funkcija na c 1 a −1 ρ(a) i lim R(a. pa je p(a) − αe = γ(λ1 e − a) · · · (λn e − a). µ) − n=0 n n (µ − λ)n+1 R(a.2. (a) Za a ∈ A i p(λ) polinom vrijedi σ(p(a)) = p(σ(a)) = {p(λ). tj. onda vrijedi λ−1 e − a−1 = λ−1 (e − λa−1 ) = −λ−1 (λe − a)a−1 . tj.M. (I. tj. pa postoji j ∈ {1. n}.19. λn su sva rjeˇenja jednadˇbe α = p(λ). . onda je A = . . tj.

Definicija.3.24.R(λI − A) = X. Dakle. x ∈ G(A). Tada je B(X) kompleksna Banachova algebra s jedinicom I. N (λI − A) = {0}}. 2. Za A ∈ B(X) se spektar operatora definira kao σ(A) = {λ ∈ C. λI − A nije injekcija } = {λ ∈ C. (1) Toˇkovni spektar operatora A je c σp (A) = {λ ∈ C. (xn )n je Cauchyjev niz u A.1. Korolar. ∀x.22. Gε = Aε . ε2 −1 Dakle. tj. y ∈ A. Neka je A ∈ B(X).21. vrijedi: (1) Aε je povezan skup. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA Dokaz: Za ε > 0 oznaˇimo Aε = {x ∈ A. Tada je A = {λe. Nadalje.3 Spektar ograniˇenog operatora c Neka je do daljnjega X kompleksan Banachov prostor. Neka je x0 = limn x−1 . (3) Gε je otvoren podskup od Aε . x ≥ ε} i Gε = G(A) ∩ Aε . x = n n limn xn ≥ ε povlaˇi da je x ∈ Aε .2. c Neka je (xn )n niz u Gε koji konvergira k x ∈ A. .2. Neka je A kompleksna Banachova algebra takva da je xy = x y . Vrijedi 1 = aa−1 ≤ a 2. (4) Gε = ∅ (εe ∈ Gε ). Tada je xx0 = n limn xn x−1 = e i x0 x = limn x−1 xn = e. pa ∀ε > 0 vrijedi Aε ⊆ G(A). 2. λ ∈ C}. a−1 . Napomena. 2. (2) Gε je zatvoren podskup od Aε . x ∈ Gε .2. pretpostavka zapravo a−1 = a −1 .82 POGLAVLJE 2. pa tvrdnja slijedi iz teorema 2. Dakle. pa je u propoziciji 2. Po tome se toˇke spektra c c dijele u nekoliko kategorija. (2) Kontinuirani spektar operatora A je σc (A) = {λ ∈ C. c Prema tome.23. Nekoliko je mogu´ih razloga da λI − A ne bude invertibilan. λI − A je injekcija. Tada imamo x−1 − x−1 = x−1 (xm − xn )x−1 ≤ x−1 n m n m n xm − xn x−1 ≤ m 1 xm − xn . Odatle je G(A) = A\{0}. R(λI − A) = X}.2. λI − A nije invertibilan u B(X)}.

λ − λn . ∀n ∈ N. Neka je {en . za svaki neprazan kompaktan skup σ ⊂ C postoji normalan operator A ∈ B(X) takav da je σ = σ(A). Tada za svaki x ∈ X ∞ ∞ ∞ 2 2 2 vrijedi x = n=1 (x|en )en . λ − λn 1 definiran operator R ∈ B(X).ˇ 2. ∀x ∈ X. ali taj operator nije ograniˇen. Ako je λ ∈ σc (A) onda je λI − A bijekcija sa X na R(λI − A) pa postoji inverz (λI − A)−1 : R(λI − A) → X. SPEKTAR OGRANICENOG OPERATORA (3) Rezidualni spektar operatora A je σr (A) = {λ ∈ C. 2. ∀n ∈ N.3. ˇto pokazuje da je A normalan operator. pa je n=1 |λn (x|en )| ≤ M n=1 |(x|en )| = ∞ M 2 x 2 . ∀n ∈ N. i n=1 n=1 n=1 posebno. dakle. Dakle. c ∗ Nadalje A x = ∞ (A∗ x|en )en = ∞ (x|Aen )en = ∞ λn (x|en )en . c 2.3. ∀n ∈ N. Postoji jedinstven A ∈ B(X) takav c da je Aen = λn en . A∗ en = λn en . Dokaz: Neka je M > 0 takav da je |λn | ≤ M . Propozicija. ∀n ∈ N. Kasnije ´emo vidjeti da u sluˇaju kada je λI − A : X → X c c c bijekcija. prema dokazanom je sa ∞ Rx = n=1 1 (x|en )en . Tada postoji m > 0 takav da je |λ − λn | ≥ m. pa 1 je |λ − λn |−1 ≤ m .3. je jasno da vrijedi ∞ R(A. ∀x ∈ X. (λI − A)R = R(λI − A) = I. Tada je A : X → X linearan operator i Ax ≤ M x . ∀n ∈ N. dakle imamo C\σ ⊆ C\σ(A). λ)x = n=1 1 (x|en )en . Sada. A ∈ B(X). Stavimo ∞ Ax = n=1 λn (x|en )en . onda je (λI − A)−1 : X → X ograniˇen operator i stoga λ ∈ σ(A). ∀n ∈ N. Posebno. c Neka je λ ∈ C\σ. pa imamo (λI − A)Ren = R(λI − A)en = en .2. Iz dokaza propozicije 2.3. Operator A je normalan i σ(A) = {λn : n ∈ N}. ∀n ∈ N. red n=1 λn (x|en )en konvergira u X.3. Odatle imamo (A∗ A − AA∗ )en = 0. 83 2. tj. ∀x ∈ X. ∀x ∈ X. To daje λ ∈ C\σ(A). n ∈ N} ortonormirana baza u Hilbertovom prostoru X i (λn )n ograniˇen niz u C. λI − A je injekcija. ∀n ∈ N. Oˇito je λn ∈ σp (A) ⊆ σ(A).R(λI − A) = X}.4. Napomena. Ren = λ−λn en .3.3. Dakle. Napomena. s Stavimo σ = {λn : n ∈ N}. pa je σ ⊆ σ(A). ∀λ ∈ ρ(A). Oˇito je Aen = λn en . Odatle je σ(A) ⊆ σ.

Doista.18. konvergentan u C i λ0 = limn λn i neka je λ0 = λn . to postoji podniz (λpn )n za koji vrijedi |λ0 − λpn | ≤ ∀n ∈ N.6. ali je razliˇit c od X. λ0 − λn 1 . a to znaˇi da je x = 0. ∀x ∈ X. U primjeru 2.3. n+1 ∞ 2 n=1 (x|en ) Vrijedi Ax = n+1 n=1 je A ∈ B(X). Kada bi c bilo R(λ0 I − A) = X. Dakle. pa je 0 ∈ σr (A). Primjer. Primjer. ∀n ∈ N. λ0 I − A je injekcija. Zakljuˇujemo da x ∈ R(λ0 I − A). 2n Kako je λ0 = limn λn . n=1 dakle. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA 2. 2. Neka je niz (λn )n iz propozicije 2. (n + 1)(n + 2) · · · (n + k) k! 1 1 1 pa imamo Ak ≤ k! . ∀n ∈ N. Iz definicije je jasno da je A injekcija. red konvergira. Neka je {en . c Prema tome je λ0 ∈ σc (A). ∀n ∈ N.84 POGLAVLJE 2. ∀n ∈ N. n ∈ N} ortonormirana baza u Hilbertovom prostoru X. Tada je x = ∞ n=1 |λ0 − λpn |epn ∞ 1 n=1 λ0 −λpn (x|epn )epn ne ∈ X ali je 1 (x|epn ) λ0 −λpn = 1. k ν(A) = 0. Doista. odnosno σ(A) = {0}. Nadalje. n ∈ N. pa 2 (n + 1) 2 Ak en = Ak en = 1 en+k . n ∈ N. (n + 1)(n + 2) · · · (n + k) 1 1 ≤ . n ∈ N} ortonormirana baza u Hilbertovom prostoru X. Definiramo A : X → X sa ∞ Ax = n=1 (x|en ) en+1 . Neka je {en . Odavde je ν(A) = limk Ak k ≤ limk √k! = 0. e1 ⊥R(A). tj. a morao bi konvergirati prema R0 x. ∀k.3. Odatle imamo (x|en ) = 0. ∀x ∈ X. ∀n ∈ N. smo definirali operator jednostranog pomaka (unilateralni ˇift) S ∈ B(X) sa Sx = ∞ (x|en )en+1 . Tada je λ0 ∈ σ(A) ali λ0 ∈ σp (A). Potprostor R(λ0 I − A) je gust u X.5. Dakle. ako je Ax = λ0 x. povlaˇi R(λ0 I − A) = X. s n=1 . (λ0 − λn )(x|en )en = 0.1. onda je 0 = (λ0 I−A)x = ∞ (λ0 −λn )(x|en )en . en ∈ R(λ0 I − A). Nadalje je 2 ∞ 2 ≤ x π 1 = x 2 ( − 1) < ∞. tj.3. ∀x ∈ X.3. 0 ∈ σp (A). onda bi imali ∞ R0 x = n=1 1 (x|en )en . ∀k. c Inverzno preslikavanje R0 = (λ0 I − A)−1 : R(λ0 I − A) → X je zadano sa 1 R0 en = λ−λn en . ∀n ∈ N.

Konaˇno. σ(S) ⊇ {λ ∈ C. |λ| < 1}. SPEKTAR OGRANICENOG OPERATORA 2. Odatle imamo |(ek |x)| = |(e1 |x)|.1.ˇ 2. pa je λ ∈ σr (S). slika operatora R(λI − S) nije gusta u z n X. |λ| ≤ 1}. σ(A) = σ(B). Propozicija. Dakle. |λ| < 1.8. z Neka je x⊥R(λI − S). Ax = λx. λ ∈ σc (S). ∀k ∈ N.7. pa je (x|e1 ) = 0.). . Definiramo xλ = ∞ λ en ∈ X. Dakle σp (A) = σp (B). Sx = λx. ∀k ∈ N. Pokaˇimo da za λ ∈ C. (c) σc (S) = {λ ∈ C. tj. Operator λI − A je invertibilan ako i samo ako je operator λI − B = U ∗ (λI − A)U invertibilan. pokazali da je S izometrija. c σc (A) = σ(A)\(σp (A) ∪ σr (A)) = σ(B)\(σp (B) ∪ σr (B)) = σ(B). Za operator S vrijedi (a) σ(S) = {λ ∈ C. Tada je 0 = ((λI − S)ek |x) = λ(ek |x) − (ek+1 |x). Neka je X Hilbertov prostor i A.1. x = 0. (b) Ako su A i B unitarno ekvivalentni. σ(S) = {λ ∈ C. |λ| ≤ 1}. onda je σp (A) = σp (B). ˇto povlaˇi da je x = 0. Za k ≥ 2 imamo 1 (Sx|ek ) = λ(x|ek ) = (x|S ∗ ek ) = (x|ek−1 ). tj. Tada je i σ(A) = c C\ρ(A) = C\ρ(B) = σ(B). pa po (a) imamo σr (A) = σr (B).3. ˇto s daje (e1 |x) = 0. Za λ = 0 pretpostavimo da vrijedi (λI − S)x = 0. Tada je i σp (A∗ ) = σp (B ∗ ). ∀k ∈ N. |λ| = 1 vrijedi R(λI − S) = X. odnosno (ek+1 |x) = λ(ek |x) = · · · = λk (e1 |x). ∃U ∈ U(X) takav da je B = U ∗ AU . 2.18. s c λk−1 Pokaˇimo da za λ ∈ C. Propozicija. σr (A) = σr (B). jer smo u primjeru 2. B ∈ B(X). (a) Ako je λI−A injekcija. onda je λ ∈ σr (A) ako i samo ako je λ ∈ σp (A∗ ). Dokaz: (a) Slijedi iz R(λI − A) = N (λI − A∗ )⊥ (propozicija 2. Dakle. a potom je (ek |x) = 0.3. (d) σr (S) = {λ ∈ C. σc (A) = σc (B). Vrijedi ((λI − S)ek |xλ ) = λ(ek |xλ ) − n=1 (Sek |xλ ) = λλk − (ek+1 |xλ ) = λk+1 − λk+1 = 0. Za |λ| > 1 je λ ∈ ρ(S) jer je S = 1. Tada imamo (Sx|e1 ) = λ(x|e1 ) = (x|S ∗ e1 ) = 0. Po Besselovoj nejednakosti je limk (ek |x) = 0. tj. 85 Dokaz: Prvo pokaˇimo da je za svaki λ ∈ C operator λI − S injekcija.3.3. (b) σp (S) = ∅. ako i samo ako je B(U ∗ x) = λU ∗ x. Dakle. (b) Vrijedi λ ∈ σp (A). |λ| ≤ 1}. Dakle (x|ek ) = 0. |λ| = 1}. (x|ek ) = λ (x|ek−1 ) = · · · = 1 (x|e1 ) = 0. To z je istina za λ = 0. ∀k ∈ N. Sa U(X) oznaˇavamo skup svih unitarnih operatora na Hilbertovom prosc toru X. To povlaˇi ρ(A) = ρ(B). tj. ∀k ∈ N. Stoga je vektor xλ ⊥R(λI − S). tj.

σ(V ) = σc (V ). σp (V ) = ∅. (λI − V )x = 0 povlaˇi V x = λx. Sada za c k k > 0 imamo (x|ek ) = λ(x|ek−1 ) = λ (x|e0 ). No. Odatle imamo σ(U ) ⊆ {λ ∈ C. x = 1}. Neka je X unitaran prostor i A ∈ B(X) simetriˇan. ∀x ∈ X. |λ| ≤ 1}. ∀x. {λ ∈ C. Dakle.13. Neka je {en . Naime. pa je x = 0. ∀k ∈ Z. (2. Dokaz: Za unitaran operator vrijedi U = U ∗ = 1. ∀k ∈ Z. σ(U ) = 1 σ((U −1 )−1 ) = σ((U ∗ )−1 ) ⊆ { λ ∈ C. ∀x ∈ X.10. |λ| = 1}.9. Oˇito je simetriˇan operator linearan. Neka je X unitaran prostor. c Ako je λ ∈ C. |λ| ≤ 1} i σ(U ∗ ) ⊆ {λ ∈ C. |λ| = 1} ⊆ σc (V ). tj.3. Dakle. Iz Besselove nejednakosti slijedi 0 = limn |(x|ek )| = |(x|e0 )|. Dokaz: Neka je λ ∈ C. pa je x = 0.12.19) (2. Analogno. |λ| = 1.11. x ∈ X. Teorem. Onda c je A = sup{|(Ax|x)|. Primjer.3. Analogno.3. Teorem. Sada c za k = 0 imamo 0 = (e0 |ek ) = ((λI − V )x|ek ) = λ(x|ek ) − (x|ek−1 ). Definiramo V ∈ B(X) sa Vx= n∈Z (x|en )en+1 . |λ| = 1. c c 2. Za operator A : X → X kaˇemo da je simetriˇan ako vrijedi z c (Ax|y) = (x|Ay).86 POGLAVLJE 2. ∀k ≥ 0. |λ| = 1}. y ∈ X.17) Lako se vidi da je V ∗ definiran sa V ∗ x = n∈Z (x|en )en−1 . Propozicija.18) . n ∈ Z} ortonormirana baza u Hilbertovom prostoru X. σp (V ∗ ) = ∅ povlaˇi σr (V ) = ∅. Prema tome. Odatle imamo V V ∗ = V ∗ V = I. |λ| ≥ 1}. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA 2. onda λI −V nije surjekcija. za k > 0 imamo (x|ek ) = λ(x|ek+1 ) = λ−k (x|e0 ) = 0. 2. e0 ∈ R(λI −V ). Ako je U ∈ U (X) onda vrijedi σ(U ) ⊆ {λ ∈ C.3. Za spektar operatora dvostrukog pomaka V vrijedi σ(V ) = σc (V ) = {λ ∈ C. 2. V je unitaran operator kojeg nazivamo dvostrani pomak ili bilateralni ˇift.3. Definicija. |λ| ≤ 1} = {λ ∈ C. a odatle je λ(x|ek ) = (x|ek−1 ). s 2. Doista. ˇto vodi c s na kontradikciju da je e0 = 0. U suprotnom sluˇaju bi postojao x ∈ X takav da je e0 = (λI − V )x. a onda je (x|ek ) = 0. (2. Kao i u prethodnom koraku zakljuˇujemo (x|ek ) = 0. Tada je λI − V injekcija.

Ako vrijedi c (Ax|x) = 0. Odatle je 4|Re (Ax|y)| ≤ |(A(x + y)|x + y)| + |(A(x − y)|x − y)| ≤ ≤M x+y ˇto daje s |Re (Ax|y)| ≤ M. Neka je A ∈ B(X) simetriˇan operator. 1 (c) Ako je λ ∈ C\R. ∀x ∈ X. je c M ≤ A = sup{|(Ax|y)| . 2. . x = 1} vrijedi m. onda je R(H. (3) Dokaˇimo da je λ ∈ ρ(H) ako i samo ako postoji d > 0 takav da je z d x ≤ (λI − H)x . y ∈ X. (2) Ako λ ∈ σp (H) onda je R(λI − H) = X.19).14. y ≤ 1. ∀x ∈ X.ˇ 2. Neka je X Hilbertov prostor i H ∈ B(X) hermitski operator. x ≤ 1. y ∈ X. σr (H) = ∅. x. dobijemo A ≤ M . x = 1} i M = sup{(Hx|x).1.15. x ≤ 1. ˇto je kontradikcija s pretpostavkom. y ≤ 1}. Vrijedi λ = λ(e|e) = (λe|e) = (He|e) = (e|He) = (e|λe) = λ(e|e) = λ. (d) Za m = inf{(Hx|x). izaberimo λ ∈ C. y⊥R(λI − H) povlaˇi y ∈ N (λI − H).3. 2 +M x−y 2 = M (2 x 2 + 2 y 2 ) ≤ 4M. imamo (A(x + y)|x + y) − (A(x − y)|x − y) = 4Re (Ax|y).1. Naime. Korolar. pa je σ(H) ⊆ R. M ∈ σ(H) i σ(H) ⊆ [m. ∀x. e = 1. (b) σr (H) = ∅. λ) ≤ |Im λ| .3. Za x. Posebno.1. SPEKTAR OGRANICENOG OPERATORA 87 Dokaz: Oznaˇimo sa M desnu stranu u (2. Za bilo koje x.1. y ∈ X.16. Prema propoziciji 2. Teorem. y ∈ X. Dokaz: (1) Ako je λ ∈ σp (H). 2. x ≤ 1. y ≤ 1. |λ| = 1. Za operator A ∈ B(X) vrijedi A∗ A = A 2 . x ≤ 1.3. odakle pomo´u propozicije 2.3. tako da je (Ax|y) = λ|(Ax|y)|. Kada bi bilo y = 0 c s vrijedilo bi λ ∈ σp (H). i He = λe. M ]. a onda λ = λ daje λ ∈ σp (H). c 2. Tada je |(Ax|y)| = λ(Ax|y) = (Ax|λy) = |Re (Ax|λy)| ≤ M . onda je A = 0. Tada vrijedi (a) σ(H) ⊂ R. onda postoji e ∈ X. y ≤ 1. Korolar.

Dakle. d x ≤ (H − λI)x . Obratno. Neka je d > 0 po volji i λ = m − d. z Neka je d > 0 po volji i λ = M + d. Tada za svaki x ∈ X imamo z (Hx − λx|x) − (x|Hx − λx) = (λ − λ) x 2 . Imamo d x 2 ≤ −((H − λI)x|x) ≤ |((H − λI)x|x)| ≤ x (H − λI)x . slijedi |Im λ| R(H. Ako je H bilo koji hermitski operator. Tada imamo n→∞ Hxn −M xn 2 = Hxn 2 +M 2 −2M (Hxn |xn ) ≤ 2M 2 −2M (Hxn |xn ) −→ 0. 2. Za y ∈ R(λI −H). dakle λ ∈ ρ(H). λ) ≤ |Im λ| . Za x ∈ X imamo ((H − λI)x|x) = (Hx|x) − λ(x|x) ≤ (M − λ) x 2 = −d x 2 . (c) Ako je A normalan operator onda je σr (A) = ∅. Dakle. Prema (3) je λ ∈ ρ(H). Neka je (xn )n takav niz da vrijedi xn = 1. Dakle. tj. Za x ∈ X imamo ((H − λI)x|x) = (Hx|x) − λ(x|x) ≥ (m − λ) x 2 = d x 2 . 2 1 Ako je λ ∈ ρ(H) onda postoji d > 0 takav da je (λI − H)−1 ≤ d . Neka je T : R(λI −H) → X inverz od λI −H. Tada je S(λI − H) = IX . = (Ax|Ax) = .3. imamo T y = x ≤ d (λI − H)x = d y . λ)x ≤ x . tj. M ∈ σ(H). Neka je λ ∈ C\R. M ]. Sada je −m ∈ σ(−H) = −σ(H).17. dakle M ∈ σ(H). pa po prethodnom imamo M ∈ σ(H ) = σ(H) − m. (a) A je normalan operator ako i samo ako vrijedi Ax = A∗ x . M = M − m. prema (2). i c z s (λI − H)T = IR(λI−H) povlaˇi (λI − H)S = IX . Prema (3) je M ∈ σ(H). ∀n ∈ N i M = limn (Hxn |xn ). odnosno |Im λ| x ≤ (λI − H)x . ako postoji d > 0 takav da je d x ≤ (λI−H)x . c (4) Dokaˇimo (c) i (a). R(λI −H) gusto u X. pa slijedi d x = d (λI − H)−1 (λI − H)x ≤ (λI − H)x . tada je H = H −mI isto hermitski i za njega je m = 0. Tada je Ax (A∗ Ax|x) = (AA∗ x|x) = (A∗ x|A∗ x) = A∗ x 2 . Dakle. dakle λ ∈ σp (H). OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA (5) Dokaˇimo da je σ(H) ⊆ [m. onda slijedi da je λI −H injekcija. 1 Nadalje. ∀x ∈ X. R(H. (b) Ako je A normalan operator onda je ν(A) = A . λ ∈ ρ(H). Neka je X Hilbertov prostor i A ∈ B(X). (6) Dokazujemo da je m. Pretpostavimo prvo da je 0 ≤ m ≤ M . λ ∈ ρ(H). σ(H) ⊂ R. tj. Tada je M = H . ∀x ∈ X. Dokaz: (a) Neka je A normalan operator.88 POGLAVLJE 2. ∀x ∈ X. Teorem. 1 1 y = (λI − H)x. Tada je. a odatle |λ − λ| x 2 ≤ 2 x (λI − H)x . d x ≤ (H − λI)x . T je ograniˇen pa ga moˇemo proˇiriti do S ∈ B(X). pa je m ∈ σ(H). ∀x ∈ X.

(1) ρ∞ (A) je neograniˇena komponenta od ρ(A). Tada za operator H = AA∗ − A∗ A imamo (Hx|x) = A∗ x 2 − Ax 2 = 0. Neka je X Banachov prostor nad C i A ∈ B(X). potpuni spektar od A.3. Dokaz: Prvo dokaˇimo zatvorenost skupa σa (A). je H = 0. µ ∈ p(σ(A))} = max{|p(λ)|. (b) Ako je A normalan operator onda prema (a) i korolaru 2. ako je A operator c dvostranog pomaka na separabilnom Hilbertovom prostoru s ortonormiranom bazom (en )n∈Z i B operator jednostranog pomaka kao restrikcija operatora A na potprostor razapet s (en )n∈N .3. ∀k ∈ N. ∀x ∈ X.3. λ ∈ σ(A)}. σa (A) ⊆ σ(A). Propozicija. Ako je λ ∈ C i λI − A injekcija. Sada. SPEKTAR OGRANICENOG OPERATORA 89 Obratno. gdje je ∂S = S ∩ (C\S) rub skupa S.3. Tada je A2 = A 2 . µ ∈ σ(p(A))} = max{|µ|. pa je R(λI − A) = X. aproksimativni spektar od A. σ(A) = σa (A) ∪ σr (A). (c) Neka je A normalan operator. onda je σa (A) = σ(A). tj. onda je prema (a) i (λI − A)∗ injekcija.18. Prema korolaru 2. ∀x ∈ X.ˇ 2. Za normalan operator A i polinom p je p(A) = max{|p(λ)|. . inf{ (λI − A)x . A ∈ B(X) i Y ≤ X zatvoren A−invarijantan potprostor. Neka je X Banachov prostor. Neka je X Banachov prostor nad C i A ∈ B(X). imamo 2 A x = AAx = A∗ Ax . ∀x ∈ X. (3) σa (A) = {λ ∈ C.20. Dokaz: p(A) je normalan pa je p(A) = ν(p(A)) = max{|µ|. Naprimjer. z Tada postoji m > 0 takav da vrijedi (λ0 I − A)x ≥ m x . ∀x ∈ X. te neka je B = A|Y ∈ B(Y ). 2. Odatle induk1 k k cijom slijedi A2 = A 2 . Korolar.15. 2. λ ∈ σ(A)}. U konaˇno dimenzionalnom sluˇaju c c vrijedi σ(B) ⊆ σ(A). 2. Op´enito to nije istina. c (2) ησ(A) = C\ρ∞ (A) je tzv. x = 1} = 0} je tzv. Primijetimo da tada ipak vrijedi inkluzija ∂σ(B) ⊆ ∂σ(A). Sada imamo ν(A) = limn An n = 1 k limk A2 2k = A .Tada je σa (A) zatvoren skup i σp (A) ⊆ σa (A). ako je λ ∈ σ(A) onda je λ ∈ σc (A).14. neka je Ax = A∗ x .3. σc (A) ⊆ σa (A). Neka je λ0 ∈ C\σa (A). tada je σ(B) ⊆ σ(A). Odatle imamo {0} = N ((λI − A)∗ ) = R(λI−A)⊥ .19. Definicija. Ako je X Hilbertov prostor i A normalan operator.3.

Dakle. ∀n ∈ N. Odatle slijedi 1 Bx ≥ M x . za svaki x ∈ X vrijedi M x = M Bn Bn x ≤ Bn x .20) je (xn )n Cauchyjev niz u X. Sada je B −1 : X → X ograniˇen. Stoviˇe. Dokaz: Neka je λ ∈ ∂σ(A).20) za svaki y ∈ X.20) Dokaˇimo da je R(λI − A) zatvoren potprostor. tada vrijedi R(B) = X. Tada postoji niz (λn )n u ρ(A) takav da je λ = limn λn . a to je u kontradikciji s c pretpostavkom. Tada je Bxn − y = Bxn − Bn xn ≤ n→∞ ˇ B − Bn x ≤ B − Bn M y −→ 0. tj. Prema (2. Takoder je R(B) gust u X.90 POGLAVLJE 2. Tada su Bn regularni operatori koji konvergiraju k singularnom operatoru B. R(B) = X. a odatle za svaki −1 n ∈ N postoji xn ∈ X.20) je λI − A injekcija. Zbog λ ∈ σr (A) vrijedi R(λI − A) = X. niz c (yn )n takav da vrijedi y = limn yn . dakle y ∈ R(λI − A). tj. Propozicija. dakle konvergentan. n ∈ N} = ∞. Sada iz (2. y = (λI − A)x. Za A ∈ B(X) vrijedi ∂σ(A) ⊆ σa (A).3. pa je λ ∈ C\σ(A). (2. (λI − A)−1 je ograniˇen. Neka je m > 0 takav da vrijedi (λI − A)x ≥ m x . 1 1 −1 Sada. −1 Dakle. Za s dokaz te ˇinjenice uzmimo bilo koji y ∈ X i neka je za yn = Bxn . ∀x ∈ X. 2 2 Odatle slijedi λ ∈ C\σa (A). B je injekcija. Dokaˇimo da je z −1 sup{ Bn . n . K(λ0 . tj. c Neka je λ0 ∈ C\(σa (A) ∪ σr (A)). Posebno je σa (A) = ∅. Tada je zbog yn −ym ≥ M xn −xm niz (xn )n Cauchyjev. λI − A je bijekcija. n ∈ N. Bn ≤ M < ∞. 1 1 imamo (λI − A)−1 y = x ≤ m (λI − A)x = m y . m ). Stavimo B = λI − A i Bn = λn I − A. c 2. pa imamo yn = 1 i pn n (λI −A)yn = (λ−λpn )yn +Bpn yn ≤ |λ−λpn |+ 1 −1 Bp n x n 1 ≤ |λ−λpn |+ . Za x = limn xn vrijedi Bx = y. tj. ∀n ∈ N. Neka je y ∈ R(λI − A) z i neka je (xn )n niz u X takav da je y = limn (λI − A)xn . Dakle. postoji podniz (Bpn )n takav da je Bpn ≥ 2n.21. Naime. za −1 y ∈ X stavimo xn = Bn y. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA Neka je λ ∈ K(λ0 . Stavimo 1 −1 yn = B −1 x Bpn xn . Tada je ∀x ∈ X. xn = 1. Za x = limn xn imamo y = (λI − A)x. takav da je Bpn xn ≥ n. Inkluzija σa (A) ⊆ σ(A) je oˇigledna. tj. m ) ⊆ C\σa (A). a onda i konvergentan u X. C\σa (A) je 2 otvoren skup. |λ − λ0 | < m . Zbog (2. (λI − A)x = 2 2 (λ0 I−A)x−(λ0 −λ)x ≥ (λ0 I−A)x −|λ0 −λ| x > m x − m x = m x . −1 Pretpostavimo da vrijedi suprotno. Dakle.

a onda i ∂σ(B) ∩ Γ = ∅. zbog povezanosti od ρ. f = 1. ∀y ∈ X.x vrijedi AAn = 0. Tada je Tf. Kako je λ ∈ σ(B) to je σ(B) ∩ Γ = ∅. Zbog propozicije 2.x (y) = f (y)x.3. y = 1} = f x .3. Dakle. vrijedi (c). Za stacionarni niz An = f 1 x Tf. (c) σ(B) ⊆ ησ(A).3. Vrijedi (a) ∂σ(B) ⊆ σ(A).3. i vrijedi limn AAn = 0 ili limn An A = 0. imamo σ(B) ∩ ρ∞ (A) = ∅. Neka je X Banachov prostor i A ∈ B(X). za x ∈ X i f ∈ X definiramo operator Tf. Y ≤ X zatvoren A−invarijantan potprostor i B = A|Y ∈ B(Y ).(a). ∀y ∈ X.3. tj. (c) Neka je λ ∈ σ(B) ∩ ρ∞ (A) i neka je Γ poligonalni put u ρ∞ (A) od λ do 1 + A . ∀n ∈ N.21. (b) σ(B) ∩ ρ(A) ⊆ σr (B).ˇ 2. ∀y ∈ X. c 2. s c 2.x = sup{|f (y)| x . A mora biti singularan. Neka je X kompleksan Banachov prostor. Sada. a odatle λ ∈ σa (B). tj.x = 0. Sada je ATf. Tada je f (Ay) = 0. i postoji f ∈ X c takav da je f (x) = 0.24. A ∈ B(X).22. Dokaz: Ako takav niz postoji. A ∈ B(X).x y = Af (y)x = f (y)Ax = 0. U sluˇaju kada je 0 ∈ σp (A) i R(A) = X postoji f ∈ X . c s c Obratno. Propozicija. imamo λ ∈ σr (B). ∀n ∈ N. Dokaz: (a) Oˇito je σa (B) ⊆ σa (A). (b) Za λ ∈ σ(B) ∩ ρ(A) vrijedi λ ∈ σa (A).22.3. ˇto je nemogu´e zbog An = 1. 91 2. . x = 1. ∀n ∈ N. pretpostavimo da je A singularan. Sada po propoziciji 2. Teorem. SPEKTAR OGRANICENOG OPERATORA a odatle je limn (λI − A)yn = 0. slijedi ∂σ(B) ⊆ c σa (B) ⊆ σa (A) ⊆ σ(A). U sluˇaju kada je 0 ∈ σp (A) postoji x ∈ N (A). takav c da je f |R(A) = 0.20. tj. Kada bi bilo ρ ⊆ σ(B). Korolar. Y ≤ X zatvoren A−invarijantan potprostor i B = A|Y ∈ B(Y ). no to je nemogu´e po teoremu 2. Dokaz: Neka je ρ ∩ σ(B) = ∅. imali bi ρ ∩ ∂σ(B) = ∅. ATf. Ako je ρ neka ograniˇena komponenta povezanosti od ρ(A). jer bi u suprotnom sluˇaju vrijedilo limn An = 0.3. ˇto nije mogu´e zbog (a). x = 0. λ ∈ σa (A).x ∈ B(X) sa Tf. onda je ili c ρ ⊆ σ(B) ili ρ ∩ σ(B) = ∅.23. Operator A je singularan ako i samo ako postoji niz operatora (An )n u B(X) takav da je An = 1. Sada za x ∈ X. Neka je X kompleksan Banachov prostor.

∀n ∈ N. Neka je X Banachov prostor i S ⊆ X . i limn (λI − A)xn = 0. sup{|f (Ax)|.4. Neka je fn ∈ X . Neka je X kompleksan Banachov prostor i S = {A ∈ B(X). ∀n ∈ N. Tada je S uniformno ograniˇen (tj. ∀f ∈ Y ). pa postoji λ ∈ σa (A). Promatrajmo sluˇaju kada je 0 ∈ σp (A) i R(A) = X. ∀n ∈ N. Prvo uvodimo nekoliko topoloˇkih pojmova.3.25. tj. ∀x ∈ X. Prema propoziciji 2. A ∈ S} < ∞. i za y ∈ X je AAn y = 1 1 1 f (y)Axn ≤ n |f (y)| ≤ n y . Neka je f ∈ X . ∀n ∈ N.x Ay = f (Ay)x = 0. sup{|f (x)|. A ∈ S} < ∞. pa odatle zakljuˇujemo Tf. Tada je An = 1. fn (xn ) = 1. c z 2. Y ). sup{ A .x = 1.x . Teorem. sup{|f (x)|. ∀x ∈ X). f = 1. Y normiran prostor i S ⊆ B(X.x A = 0 i c 1 Tf. x ∈ S} < ∞) ako i samo ako je S slabo ograniˇen c c (tj. 2. xn = 1. c (c) S je slabo ograniˇen (tj. Teorem. 2. tj. A ∈ S} < ∞).92 POGLAVLJE 2. f ∈ S} < ∞. za stacionarni niz An = f x Tf.4. c limn AAn = 0. Tada je skup S gust u B(X). fn = 1. ∀f ∈ X ). Baireov teorem. postoji 1 xn ∈ X. x ∈ S} < ∞.x vrijedi An A = 0. 2.4. ∀x ∈ X). Sada. Tada je S uniformno ograniˇen (tj.3. sup{ x . sup{ Ax . c Za dokaz prethodnih teorema trebamo tzv. c (b) S je jako ograniˇen (tj. ∀n ∈ N. ∀x ∈ X.21.3. Tada postoji niz (xn )n u X takav da je xn = 1. Neka je X Banachov prostor. Propozicija. Slijede´e tvrdnje su medusobno ekvivalentne: c (a) S je uniformno ograniˇen (tj.2. s . 2. ∀n ∈ N. σp (A) = ∅}. Tada ne posc toji m > 0 takav da je Ax ≥ m x . sup{ f . ∀n ∈ N definiramo An x = Ax + fn (x)(λI − A)xn .1. je σa (A) = ∅. Vrijedi λ ∈ σp (An ). OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA i ∀y ∈ X vrijedi Tf. Teorem. i stavimo An = Tf. takav da je Axn < n . ∀x ∈ X. Neka je X normiran prostor i S ⊆ X. Odatle zakljuˇujemo AAn ≤ n . f ∈ S} < ∞) ako i samo ako je S slabo ograniˇen c c (tj. i lim An = A.4 Teoremi o uniformnoj ograniˇenosti c U ovom dijelu dokazat ´emo nekoliko teorema o ekvivalentnosti viˇe vrsta c s ograniˇenosti i neke vaˇne posljedice tih teorema. Dakle. Dokaz: Neka je A ∈ B(X). ∀n ∈ N.

2.4. tj. n ∈ N. Dokaz: Stavimo A = n∈N An i Un = X\An . Definicija.ˇ 2. Neka je sada U = n∈N An . pa je U1 neprazan otvoren skup u X koji sadrˇi z zatvorenu kuglu K(x1 . ∀n ∈ N. int(An ) = ∅. Tada je A = n∈N Un gust podskup u X.4.4.6.6. c odnosno x ∈ A. Dakle. Ako A nije prve kategorije u X. (Baire) Neka je X potpun metriˇki prostor i U neprazan c otvoren podskup od X. Neka je X topoloˇki prostor. r2 ) ⊇ · · · ⊇ K(xn . Neka je X topoloˇki prostor. Stoga je U2 ∩ K(x1 . Lema. jer je K potpun mes c triˇki prostor. ˇto je suprotno prethodno dokazanom sluˇaju. ∀n ∈ N. zatvoreni c podskupovi od X rijetki u X. Skup A1 je rijedak u X. xq ∈ K(xn . Tada je n∈N An = X. c 2.4. c int(An ) = ∅. n ∈ N. int(An ) = ∅. r1 ) ⊇ K(x2 . int(A) = ∅ ili X\A gust c u X.5. ∀n ∈ N. rn ) ⊇ · · · 1 s radijusima rn ≤ n . r1 ) = ∅ otvoren skup pa sadrˇi zatvorenu z 1 kuglu K(x2 . 2. Tada je K = n∈N K ∩ An . z 2. Kako je xp ∈ K(xn . An . rn ). n ∈ N.4.4. 2 Za p. q ≥ n imamo xp . gusti c otvoreni skupovi u X. rn ). Neka je X potpun metriˇki prostor.8. Nastavimo li na taj naˇin dolazimo do c padaju´eg niza zatvorenih kugala c K(x1 . Neka je K zatvorena kugla sadrˇana u U . A ⊆ X je rijedak skup u s X ako je nutrina zatvaraˇa skupa A prazan skup. xq ) ≤ n . Teorem. r1 ) radijusa r1 ≤ 1. z ∀n ∈ N. r2 ) radijusa r2 ≤ 2 . int(K ∩ An ) ⊆ intAn = ∅. Korolar.4. Definicija. ∀n ∈ N. Tada je U druge kategorije u X. rn ) pa je d(xp .4. Dokaz: Prvo dokazujemo sluˇaj U = X. Odatle zakljuˇujemo da x ∈ An . ∀n ∈ N. Skup A ⊆ X je prve kas tegorije u X ako je A unija prebrojivo mnogo skupova rijetkih u X. ˇto je u s suprotnosti s tvrdnjom leme 2. (xn )n je Cauchyjev niz u X i neka je x = limn xn . A2 je rijedak u X te ne sadrˇi niti z jednu kuglu. Neka je X potpun metriˇki prostor i Un . ∀p ≥ n. . TEOREMI O UNIFORMNOJ OGRANICENOSTI 93 2. onda kaˇemo da je druge kategorije u X. Tada je i X = n∈N An . vrijedi x ∈ K(xn .7. Pretpostavimo da je X = n∈N An .

To su zatvoreni skupovi. Neka je X potpun metriˇki prostor i An . OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA Dokaz: Pretpostavimo suprotno. ∀A ∈ S. Tada je skup B = n∈N (X\An ) gust podskup u X i on je druge kategorije u X. Dokaz: Pretpostavimo da B nije gust u X. ∀A ∈ S. r) ⊆ X\B = n∈N An . Nadalje je c z X = B ∪ (X\B) = B ∪ n∈N An .4. sup{ Ax .2. ∀A ∈ S.4. ∀x ∈ X0 . A ∈ S} < ∞. x0 ∈ X i r > 0 takvi da x ∈ K(x0 . postoji zatvorena kugla K(x0 . r Za bilo koji x ∈ X. neka postoji x ∈ X i r > 0 takav da je A ∩ K(x. postoji m ∈ N. r) druge kategorije. Tada je skup S uniformno ograniˇen. Dakle. onda je x0 − x ∈ K(x0 . . r) ⊆ X takva da je K(x. n) = {x ∈ X. r) = ∅. r) potpun i Fn ⊆ K(x. Propozicija. ∀n ∈ N.94 POGLAVLJE 2. ˇto nije s mogu´e zbog gusto´e od Um . r). a odatle imamo Ax ≤ Dakle. za Fn = K(x. A ≤ 2m . Dokaz teorema 2. pa je za svaki n ∈ N zatvoren i skup Fn = A∈S G(A. c Dokaz: Za A ∈ S i n ∈ N stavimo G(A.4. r)\Un .10. Korolar. r)\ n∈N Un = n∈N (K(x.10. Odatle je K(x. x = 0. to postoji m ∈ N takav da je Fm druge kategorije. Dakle. ∀A ∈ S}. Neka su X i Y normirani prostori. skupovi c prve kategorije u X. B = X. to prema teoremu 2. r) pa vrijedi A(x − x0 ) = A(x0 − x) ≤ m. Tada je K(x. Y ) i X0 ⊆ X skup druge kategorije u X takav da je sup{ Ax .7. ∀A ∈ S. zatvoreni skupovi. Dakle. sup{ A . r) = K(x. Kako je X0 druge kategorije u X. pa B ne moˇe biti skup prve kategorije u X. n) = {x ∈ X. tj. postoji m ∈ N takav da je intFn = ∅. 2. a to je nemogu´e jer je K(x. A ∈ S} < ∞. r)\Un ). n ∈ N. odnosno K(y. tj. r) ⊆ F m = Fm .4. Dakle. Kako je K(x. c Ako je x ≤ r. S ⊆ B(X. uzmemo X0 = X i Y = K. x ≤ r povlaˇi Ax = A(x − x0 ) + c Ax0 ≤ 2m.4. c c 2. r)\A = K(x. Ax ≤ n. ∀n ∈ N.9. tj. ε) ∩ Um = ∅. ε) ⊆ Fm . postoje y ∈ Fm i ε > 0 takvi da je K(y. A ∈ S} < ∞}. Sada za svaki A ∈ S vrijedi Ay ≤ 2m. Ax ≤ n}. dakle X0 ⊆ n∈N Fn . r) povlaˇi Ax ≤ m. r) ∩ B = ∅. r x r Ay ≤ 2m r x . U propoziciji 2. tj. Vrijedi n∈N Fn = {x ∈ X. stavimo y = x x pa je y = r. r) = n∈N Fn . Tada postoji kugla K(x. imamo K(x.

Ali κ(x) = x .5. x ≤ 1 i y ≤ 1 povlaˇi A(x. Tada je A otvoreno preslikavanje. Prema ranijem je sup{ Ay x . y) neprekidno preslikavanje sa X u Z. ∀x ∈ X. postoji M > 0 takav da je Ay ≤ M .5. Promatramo κ(S) ⊆ X . ∀x ∈ X. ∀y ∈ Y . y). x ∈ S} < ∞.11. y ≤ 1} zatvorenu kuglu u Y . tj. y) ≤ M (x). y) neprekidno preslikavanje sa Y u Z. Odatle je A(x. ∀x ∈ X. Prema teoremu 2. slijedi sup{ κ(x) .4.4. Da (b)⇒(a) slijedi iz propozicije 2. y) ≤ M . slijedi sup{ y . Dokaz teorema 2. ∀g ∈ Y . onda je A neprekidno preslikavanje. Za x ∈ X je y → A(x. 2. Neka su X i Y Banachovi prostori i A : X → Y neprekidna linearna surjekcija. Po pretpostavci (c) je sup{|g(y)|. ∀x ∈ X. Neka je M (x) njegova norma. Za y ∈ K definiramo Ay ∈ B(X. (Mazur-Orlicz ) Neka su X. ∀x ∈ X daje sup{ x .4. ∀x ∈ X.5 Teorem o otvorenom preslikavanju ˇ Zelimo dokazati tri osnovna teorema o linearnim operatorima na Banachovim prostorima. TEOREM O OTVORENOM PRESLIKAVANJU 95 Dokaz teorema 2. 2.1.4. 2. ∀x ∈ X. A ∈ S} < ∞. A ∈ S}. 2. x ∈ S} < ∞. Neka je κ : X → X kanonsko ulaganje X u X definirano sa [κ(x)](f ) = f (x). Po pretpostavci je sup{|[κ(x)](f )|. y ∈ S } < ∞. ∀f ∈ X . Prema teoremu 2. Z) sa Ay x = A(x. Y i Z normirani prostori i A : X × Y → Z bilinearan operator takav da je x → A(x. Posljedica prethodnog teorema je Banachov teorem o inverznom operatoru. ∀y ∈ K. Stoga je sup{ Ax .4. dakle iz B(Y. Dokaz: Pretpostavimo da je X Banachov prostor i oznaˇimo sa K = {y ∈ c Y . Z).3. .4. ∀f ∈ X . Teorem. Za dokaz (c)⇒(b) fiksirajmo x ∈ X i stavimo S = {Ax. Teorem.1.10. Ako je X ili Y potpun.1. Teorem. y ∈ K} < ∞. y ∈ S } < ∞. i da je y → A(x. X).5. Dakle. Po teoremu 2. Neka su X i Y Banachovi prostori i A : X → Y neprekidna linearna bijekcija. y) ≤ c M x y .2.2. Tada je A−1 ∈ B(Y. y) neprekidno preslikavanje. x ∈ S} < ∞.4. ∀y ∈ K. x ∈ S} = sup{|f (x)|.2. ∀y ∈ Y .3. Prvi je teorem o otvorenom preslikavanju ili Banachov teorem o homomorfizmu. A(x.

A ∈ B(X. (2. x ∈ X} zatvoren potprostor od X × Y (s normom (x. za bilo koji ε0 > 0 postoji η0 > 0 takav da je kugla V (η0 ) = KY (0. Tada za svaki r > 0 postoji ρ > 0 takav da je KY (0. 2. Y ). prema lemi 2. Dokaˇimo teorem koji je neˇto op´enitiji od teorema 2. Dokaz: Oznaˇimo sa U = KX (0. Tada vrijedi toˇno jedna od slijede´ih tvrdnji: c c (a) R(A) je Banachov prostor i B otvoreno preslikavanje sa X na R(A). gdje je U (ε0 ) = KX (0.4. ρ > 0. η0 ) sadrˇana u AU (ε0 ).5. η0 ) sadrˇana u slici malo ve´e z z c kugle U (2ε0 ). y) = x + y ).21) V (η0 ) ⊆ AU (2ε0 ). z Dokaˇimo da je tada kugla V (η0 ) = KY (0.4. r) zadanu kuglu u prostoru X i stavimo c ∞ ∞ W = KX (0. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA Slijede´i teorem karakterizira neprekidnost linearnog operatora pomo´u c c grafa i naziva se teorem o zatvorenom grafu. Dokaz: Pretpostavimo da je R(A) skup druge kategorije u normiranom prostoru R(A) i dokaˇimo da tada vrijedi tvrdnja (a). postoji broj 0 < η1 < η0 n=1 . Prvo dokazujemo lemu koja daje topoloˇku pozadinu za dokaz prethodnih s teorema.5. r). (b) R(A) je skup prve kategorije u R(A). ρ) i imamo V = KY (y0 . ε0 ). Za kuglu U (ε1 ).5. primjenjec noj na operator B ∈ B(X. Stavimo V = KY (0.1. Neka je X Banachov prostor.5. Y ) i B ∈ B(X. R(A)) takav da je Bx = Ax.96 POGLAVLJE 2.5.3. Operator A je neprekidan ako i samo ako je graf Γ(A) = {(x. skup AW sadrˇi neku kuglu z z KY (y0 . 2.4. z Budu´i da je R(A) druge kategorije u R(A). Dakle. Neka su X i Y Banachovi prostori i A ∈ L(X. Y ) takav da je R(A) = AX skup druge kategorije u Y . Neka su X i Y normirani prostori. Tada X = n=1 nW povlaˇi R(A) = c n=1 nAW . Y normiran prostor. r ) 2 ⊂ X. prostora Y . Budu´i c da je R(A)skup druge kategorije u Y . Teorem. Ax) ∈ X × Y . Lema. ρ). U tu svrhu uzmimo niz (εn )n∈N strogo pozitivnih realnih brojeva takvih da je ∞ εn < ε0 . tj. R(A)).5. ρ) − y0 ⊆ AW − y0 ⊆ AW − AW ⊆ A(W − W ) ⊆ AU . ρ) ⊆ AKX (0. barem jedan od zatvorenih skupova nAW sadrˇi neprazan otvoren skup. ∀x ∈ X. A ∈ B(X.5. Teorem. onda po lemi 2. z s c 2.

n ∈ Z+ . pa je zbog ˜ otvorenosti preslikavanja B i skup V = BU = BW otvoren u R(A). Dakle. red k=0 ∞ xn konvergira k nekom vektoru x ∈ X. n ∈ Z+ .22). n ∈ Z+ . Nadalje. Za otvoren skup W ⊆ X/N (A) je skup U = π −1 W otvoren u X.2. tj. vrijedi (2. Tim postupkom moˇemo na´i z c strogo padaju´i niz (ηn )n∈N takav da je limn ηn = 0 i c V (ηn ) ⊆ AU (εn ). B je neprekidan operator.21). za ε2 > 0 postoji 0 < η2 < η1 takav da je V (η2 ) ⊆ AU (ε2 ). itd. Tako dolazimo do niza (xn )n u X. to je B −1 neprekidan operator. tj. Tada vrijedi n=0 n ∞ x = lim zn ≤ lim n n k=0 εk = ε0 + n=0 εn < 2ε0 . dakle vrijedi R(A) = R(A). pa postoji x1 ∈ U (ε1 ) takav da je (y − Ax0 ) − Ax1 | < η2 . Sada iz (2. ali je i otvoreno preslikavanje. ˜ Operator B je po konstrukciji bijekcija. onda je U = B −1 V otvoren u X. je B . Tada ˜ Budu´i da je B c ˜ izomorfizam Banachovog prostora X/N (A) i normiranog prostora R(A). za svaku kuglu U oko nule u X postoji kugla V oko nule u R(A) takva da je V ⊆ BU . Zbog otvorenosti kanonske ˜ ˜ projekcije π je skup W = πU otvoren u X/N (A) i BW = V . Zbog potpunosti prostora X i xn < εn . ˜ otvorena bijekcija. Ako je V otvoren z skup u R(A). (2. Tada G ⊇ x + U povlaˇi c AG ⊇ A(x + U ) = Ax + AU ⊇ Ax + V = y + V. skup AG zajedno s elementom y sadrˇi i kuglu y + V oko y. Za dokaz (2. zbog limn ηn = 0. Neka je G otvoren skup u X i y ∈ AG.21) i homogenosti operatora A slijedi da je B surjekcija sa X na R(A). Dokaˇimo da je B neprekidno preslikavanje. TEOREM O OTVORENOM PRESLIKAVANJU 97 i kugla V (η1 ) takva da je V (η1 ) ⊆ AU (ε1 ). Neprekidnost operatora A i x = limn zn povlaˇe Ax = s c limn Azn .5. To znaˇi z c da je AG otvoren skup. Tada je y = Ax za neko x ∈ G. Neka je V kugla oko nule u R(A) takva da je V ⊆ AU . Iz (2. Odavde je y −Ax0 ∈ V (η1 ) ⊂ AU (ε1 ). Preslikavanje B faktoriziramo kroz Banachov prostor X/N (A) tako da je ˜ ˜ B = B ◦ π. imamo y = Ax. ˇto daje x ∈ U (2ε0 ). itd. odnosno da je B otvoreno preslikavanje. pa postoji kugla U oko nule u X takva da je x + U ⊆ G.21) uzmimo y ∈ V (η0 ) bilo koji.22) gdje je zn = n xk . Zbog V (η0 ) ⊆ AU (ε0 ) postoji x0 ∈ U (ε0 ) takav da je y −Ax0 | < η1 . xn ∈ U (εn ) i y − Azn < ηn+1 . Nadalje.

2. Po teoremu c −1 2. y) = x i P2 (x. Zbog neprekidnosti operatora P2 i P −1 je i operator A neprekidan.4. ∀x ∈ X. Neka je A linearno preslikavanje Banachovog prostora X u Banachov prostor Y takvo da je njegov graf Γ(A) zatvoren potprostor Banachovog prostora X × Y . pa je A izomorfizam prostora X i Y . Korolar. Sada slijedi 1 tvrdnja za c = M .23) onda su te dvije norme ekvivalentne.5.5.98 POGLAVLJE 2.6. Tada teorem 2.1. y) = y. je Banachov prostor Y druge kategorije. Neka su · i ||| · ||| dvije norme na vektorskom prostoru X i neka su (X. ∀x ∈ X. Dokaz: Zbog (2. Dokaz teorema 2.1 Neke posljedice teorema o otvorenom preslikavanju 2. pa je A = P2 ◦ P −1 . Oˇigledno je P bijekcija sa Γ(A) na X.23) je jediniˇni operator I ograniˇen operator s Banachovog c c prostora (X. Dokaz teorema 2. Prema Baireovom teoremu 2. Neka je P1 kanonska projekcija sa X × Y na X i P2 kanonska projekcija sa X × Y na Y .5.5. Odatle slijedi egzistencija konstante M > 0 takve da je x ≤ M |||x|||. i R(A) = Y povlaˇi da je A = B c otvoreno preslikavanje sa X na Y . ∀x ∈ X.1. Ako postoji konstanta C > 0 takva da vrijedi |||x||| ≤ C x . · ). 2. ||| · |||) na (X. postoji konstanta c > 0 takva da vrijedi c x ≤ |||x||| ≤ C x . ||| · |||). OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA To povlaˇi da je R(A) potpun prostor.5. Neka je A neprekidna surjekcija s Banachovog prostora X na Banachov prostor Y . (2.5.5.2. Tada je Γ(A) Banachov prostor. Ax) = x.5. P1 (x. Neka je P = P1 |Γ(A) restrikcija projekcije P1 na graf od A definirana sa P (x. tj. . y) ∈ X × Y . Ako je A neprekidna bijekcija s Banachovog prostora X na Banachov prostor Y . Ax) = P2 (P −1 x) = (P2 ◦ P −1 )x. daje neprekidnost inverznog operatora I −1 sa (X.2.3. onda je prema teoremu 2. · ) na Banachov prostor (X.5. ∀x ∈ X. ∀(x. · ) i (X. Vrijedi Ax = P2 (x.5.7. je P neprekidan operator sa X na Γ(A). A otvoreno preslikavanje. ||| · |||) Banachovi prostori. Tada je A−1 neprekidan operator. tj. Teorem 2. c Dokaz teorema 2. ∀x ∈ X.

Preslikavanje A : (x1 ..2. 2.zatvoreni potprostori Banachovog . .7.3. . nekom vektoru u0 ∈ P X = X2 + · · · + Xn . Korolar. ˇto s pokazuje da je graf Γ(P1 ) zatvoren skup. ako je X = Y + X2 i Y. projektor sa X na X1 = Y neprekidan. Dokaz: Oznaˇimo P = P2 + · · · + Pn i dokaˇimo da je graf Γ(P1 ) zatvoc z ren skup. postoji invertibilan linearan operator sa X/X1 na X2 . . . . . Neka je X Banachov prostor i Xk (k = 1. onda su projektori Pk : X → Xk za koje je R(Pk ) = Xk . . .5. Iz x0 = y0 + u0 i y0 ∈ X1 . . n) i neprekidni.k + P xk povlaˇi da niz (P xk )k konvergira c . xn ) = x1 + x2 + · · · + xn je dana norma na prostoru X1 × X2 × · · · × Xn . Tada su Banachovi prostori X1 × X2 × · · · × Xn i X izomorfni. Pk |X = 0 za k = i (k. onda je prema korolaru 2. X2 zatvoreni potprostori. x2 . X = X1 + X2 + · · · + Xn . . tj.9. P1 x0 ).5. .5. 2. Dokaz: Sa (x1 . xn ) → x1 + x2 + · · · + xn je neprekidna linearna bijekcija prostora X1 × X2 × · · · × Xn i X.8. Ako je Banachov prostor X direktna suma zatvorenih potprostora X1 i X2 . . . Pn . P1 xk ) → (x0 . . P1 xk ) → (x0 . . . n) . . Zatvoren potprostor Y Banachovog prostora X ima zatvoren direktni komplement ako i samo ako postoji neprekidan linearan projektor P : X → X takav da je R(P ) = P X = Y . .. . potprostori takvi da je X njihova direktna suma. . . Korolar. x2 . Tada xk → x0 i P1 xk → y0 pa xk = P1 x. Korolar. X1 = R(P ) i X2 = R(I − P ) zatvoreni i X = X1 + X2 . Dokaz: Restrikcija p = π|X kanonskog preslikavanja π : X → X/X1 na 2 potprostor X2 je linearna bijekcija sa X2 na X/X1 i p ≤ π ≤ 1. .2. onda su potprostori . tj. Prema teoremu 2. preslikavanje p−1 je neprekidno. Ako su Xk (k = 1. . X/X1 i X2 su izomorfni. u0 ∈ X2 + · · · + Xn slijedi y0 = P1 x0 . Analogno se dokazuje zatvorenost grafova projektora P2 . tj.5.9. i = 1.5. . n) zatvoreni . Dakle (xk . Obratno. Korolar. .10. onda su Banachovi prostori X/X1 i X2 (topoloˇki) izomors fni. 2.5. y0 ). Neka je ((xk . prostora X takvi da je X = X1 + X2 + · · · + Xn . TEOREM O OTVORENOM PRESLIKAVANJU 99 2. . .5. P1 xk ))k niz u Γ(P1 ) i (xk . . Tvrdnja korolara slijedi iz teorema 2. Dokaz: Ako je P ∈ B(X) projektor i R(P ) = Y .5.

Y1 . Y2 ). s 2. Hellinger . Dokaz: Slijedi iz propozicije 2. Korolar. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA 2. za Y1 = Y i Y2 = K. Toeplitz) Ako je A simetriˇan opec rator na Hilbertovom prostoru X. Axn ))n niz u Γ(A) takav da (xn . ∀j ∈ J .13. j ∈ J } totalna familija u Y .5. S druge strane je Aj A neprekidan ∀j ∈ J . c pa xn → x povlaˇi Aj Axn → Aj Ax. Y2 Banachovi prostori i {Aj . onda je A neprekidan operator. Familija operatora {Aj . .100 POGLAVLJE 2. Axn ) → (x. tj. Axn ) → (u. y). Ako je gj ◦ A neprekidan funkcional ∀j ∈ J . xn → u i Axn → v. Propozicija. j ∈ J } operatora je totalna familija operatora u prostoru B(X. A : X → Y linearan operator i {gj . Neka su X i Y Banachovi prostori. Dokaz: Dokaˇimo da je graf Γ(A) operatora A zatvoren skup u Banachovom z prostoru X ×Y1 .5. pa je graf Γ(A) zatvoren. Zbog neprekidnosti operatora Aj .5. ˇto daje (Au − v|y) = 0. (E. Axn ))n niz u Γ(A) takav da (xn . tj. Neka su X. slijedi neprekidnost operatora A. onda je A ograniˇen operator. vrijedi da Axn → y povlaˇi Aj Axn → Aj y. v).14. onda je A neprekidan operator. Neka je ((xn . xn → x i Axn → y. j ∈ J } totalna familija operatora u prostoru B(Y1 .O. Za bilo koji y ∈ X vrijedi (Au − v|y) = (A(u − xn )|y) + (Axn − v|y) = (u − xn |Ay) + (Axn − v|y) −→ 0. y ∈ X.13. ∀y ∈ X. tj. tj. v = Au. s (∀j ∈ J .5. ∀x. Ako je A : X → Y1 linearan operator i ako je za svako j ∈ J operator Aj A : X → Y2 neprekidan.5.12.3. Propozicija. ∀j ∈ J . Definicija. Zbog jedinstvenosti limesa niza imamo c Aj Ax = Aj y. ako je nulvektor jedini vektor u X na kojem se poniˇtavaju svi elementi familije. Neka je ((xn . Dakle. c Dokaz: Za simetriˇan operator vrijedi (Ax|y) = (x|Ay). 2.5. Γ(A) je zatvoren. a onda po teoremu 2. Y ). Odavde je y = Ax. 2. Dokaˇimo c z da je graf Γ(A) zatvoren. n→∞ Familija operatora je totalna ako i samo ako vrijedi j∈J N (Aj ) = {0}.11. Aj x = 0) ⇒ (x = 0).

Kaˇemo da je operator z A : X → Y kompaktan operator ako je skup {Ax. .6. (b) B(Y. c Operator A : X → Y je kompaktan ako i samo ako za svaki ograniˇen c niz (xn )n u X postoji podniz niza (Axn )n koji je konvergentan u Y . . ε) ⊆ X. Korolar. Y ). z k=1 Svaki relativno kompaktan skup u normiranom prostoru je ograniˇen. U sluˇaju Banachovog prostora X. neka su A. Neka je X Banachov prostor. . Nadalje. Definicija. Z) i K(Y. Y ). xn } je ε−mreˇa za S. j ∈ J } je totalna familija u Y . za svaki niz (xn )n . Dakle. Neka je X normiran prostor. Skup {x1 . Vrijedi: (a) K(X. Z)B(X.14. Y i Z normirani prostori. Y ) ⊆ K(X.2. Z). Y ).15.6. tj. neprekidan. Familija {gj . . Ako je A : X → Y linearan operator i ako je za svako j ∈ J funkcional fj ∈ X zadan sa fj (x) = (Ax|ej ). B ∈ K(X. Po pretpostavci je za svako j ∈ J funkcional fj = gj ◦ A ∈ X . 2. xn } ⊆ X takav c da je S ⊆ n K(xk . ako je S kompaktan skup u X.6 Kompaktni operatori 2. 2. ∀x ∈ X.3. x ∈ X. c 2. xn ≤ 1. u X niz (Axn + Bxn )n ima konvergentan podniz u Y .5.1. Neka su X. onda je operator A neprekidan. Tada je prema korolaru 2. Definicija. Dokaˇimo c z da je skup {Ax + Bx.5. . Skup svih takvih operatora oznaˇavamo s K(X. Dokaz: (a) Norma je neprekidna funkcija pa je ograniˇena na relativno c kompaktnom skupu.6. Propozicija.2. x ≤ 1} relativno kompaktan u Y . vrijedi K(X. ∀y ∈ Y . x ∈ X. Kako je A kompaktan operator. Y ) i λ ∈ K je oˇito λA ∈ K(X. . definiran funkcional gj ∈ Y . KOMPAKTNI OPERATORI 101 2. Skup S ⊆ X je relativno kompaktan u X ako i samo ako svaki niz u S ima konvergentan podniz u X. Y ) ⊆ K(X. S ⊆ X je relativno kompaktan u X c ako i samo ako za svaki ε > 0 postoji konaˇan skup {x1 . to postoji podniz (yn )n niza (xn )n takav da je (Ayn )n konvergentan. Dokaz: Za svako j ∈ J je sa gj (y) = (y|ej ). Y ) ⊆ B(X. . Y ). Y ) je potprostor od B(X. a zbog kompaktnosti od B postoji podniz (zn )n niza . Z)K(X.6. Za A ∈ K(X. Neka su X i Y normirani prostori. . x ≤ 1} relativno kompaktan u Y . Kaˇemo da je podskup z S ⊆ X relativno kompaktan u X. Y Hilbertov prostor i {ej . A neprekidan operator. Y ). j ∈ J } ortonormirana baza u Y .

102

POGLAVLJE 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA

(yn )n takav da je (Bzn )n konvergentan. Tada je (Azn + Bzn )n konvergentan podniz niza (Axn + Bxn )n . (b) Neka su A ∈ K(X, Y ) B ∈ B(Y, Z) i neka je (xn )n , xn ≤ 1, niz u KX (0, 1). Zbog kompaktnosti od A postoji podniz (un )n od (xn )n takav da je niz (Aun )n konvergentan u Y . Kako je B ograniˇen, to je niz (BAun )n c konvergentan u Z, tj. BA ∈ K(X, Z). Neka su A ∈ B(X, Y ) B ∈ K(Y, Z) i neka je (xn )n ograniˇen niz u X. c Tada je i niz (Axn )n ograniˇen u Y . Kako je B kompaktan operator, niz c (BAxn )n ima konvergentan podniz, tj. BA ∈ K(X, Z). 2.6.4. Propozicija. Neka su X, Y i Z normirani prostori. (a) Ako je X ili Y konaˇne dimenzije onda je K(X, Y ) = B(X, Y ). c (b) IX ∈ B(X) je kompaktan ako i samo ako je X konaˇno dimenzionalan. c (c) Ako je X beskonaˇno dimenzionalan prostor i A ∈ K(X), onda je A c singularan operator, tj. 0 ∈ σ(A). Dokaz: (a) Ako je Y konaˇne dimenzije onda je svaki ograniˇen skup u Y c c relativno kompaktan, pa je K(X, Y ) = B(X, Y ). Neka je X konaˇne dimenzije i A ∈ B(X, Y ). Ako je (xn )n bilo koji c niz u K X (0, 1), koji je kompaktan, onda postoji njegov konvergentan podniz (xpn )n . Tada je (Axpn )n konvergentan u Y , tj. A ∈ K(X, Y ). (b) Posljedica Rieszovog teorema 1.3.17. (c) Neka je A ∈ K(X). Kada bi A bio regularan, postojao bi B ∈ B(X) takav da vrijedi BA = I. Tada bi po propoziciji 2.6.4.(1) vrijedilo I ∈ K(X), ˇto prema (b) povlaˇi da je X konaˇne dimenzije. s c c 2.6.5. Propozicija. Neka je X normiran i Y Banachov prostor. Tada je K(X, Y ) zatvoren potprostor od B(X, Y ). Dokaz: Neka je K = K X (0, 1) = {x ∈ X; x ≤ 1} zatvorena kugla u X i (An )n niz u K(X, Y ) takav da je A = limn An ∈ B(X, Y ). Pokaˇimo da je z A ∈ K(X, Y ). Neka je ε > 0 po volji. Zbog limn An − A = 0 postoji n ∈ N takav da je ε s An − A < 3 . Poˇto je An K relativno kompaktan skup u Y , to postoji skup ε {x1 , . . . , xm } ⊆ K takav da je {An x1 , . . . , An xm } 3 −mreˇa za skup An K. z Za x ∈ K je An x ∈ An K pa postoji j ∈ {1, . . . , m} takav da je An x − ε An xj < 3 . Vrijedi Ax − Axj ≤ (A − An )x + An x − An xj + (An − A)xj < ε.

2.6. KOMPAKTNI OPERATORI Dakle {Ax1 , . . . , Axm } je ε−mreˇa za skup AK. z

103

2.6.6. Teorem. Neka je X normiran prostor, A ∈ K(X) i λ = 0 skalar. (a) Za svaki n ∈ N je Nn = N ((λI − A)n ) konaˇne dimenzije. Postoji c n ∈ N takav da je Nn = Nn+1 . (b) Za svaki n ∈ N je Rn = R((λI − A)n ) zatvoren potprostor. Postoji n ∈ N takav da je Rn = Rn+1 . (c) Ako su n, m ∈ N najmanji takvi da je Nn = Nn+1 i Rm = Rm+1 , tada . je n = m i X = Nn + Rn . (d) Neka je n = m kao u (c). Tada je (λI − A)|R regularan operator na n Rn .
1 z Dokaz: Zbog λI − A = λ(I − λ A) moˇemo pretpostaviti da je λ = 1 i stavimo T = I − A. n

(a) Imamo Un = I − T = I −
j=0 n−1

n

n j

n

(−1) A =
j=1

j

j

n j

(−1)j+1 Aj =

A
j=0

(−1)j j + 1 Aj

n

∈ K(X).

Zbog Un |N = INn imamo INn kompaktan operator pa je Nn konaˇne c n dimenzije. Pretpostavimo da je Nn ⊂ Nn+1 , ∀n ∈ N. Tada za svaki n ∈ N postoji en ∈ Nn+1 , en = 1, i d(en , Nn ) ≥ 1 (Rieszova lema 1.3.15.). Za m < n je z = T en − T em + em = en − Aen + Aem ∈ Nn . Naime, vrijedi T n z = T n+1 en − T n+1 em +T n em = 0. Odatle imamo Aem −Aen = z −en ≥ d(en , Nn ) ≥ 1. Dakle, niz (Aen )n nema konvergentan podniz, ˇto je kontradikcija s A ∈ s K(X). (b) Neka je y ∈ Rn . Tada postoji niz (xk )k u X takav da je y = limk T n xk .Tvrdimo da je niz (dk )k = (d(xk , Nn ))k ograniˇen. c U suprotnom bi, prijelazom na podniz, mogli tvrditi da je limk dk = ∞. Stavimo zk = d1k xk . Tada je d(zk , Nn ) = 1, ∀k ∈ N. Tada za svaki k ∈ N postoji uk ∈ Nn takav da je zk − uk ≤ 2. Stavimo vk = zk − uk i dobijemo ograniˇen niz (vk )k . Tada niz (Un vk )k ima konvergentan podniz (moˇemo c z uzeti da je sam niz konvergentan). Neka je v = limk Un vk . Vrijedi vk = Ivk = T n vk + Un vk = T n zk + Un vk = d1k T n xk + Un vk , pa imamo limn vk = v. Odatle je d(v, Nn ) = limk d(vk , Nn ) = limk d(zk , Nn ) = limk d1k d(xk , Nn ) = 1. Ali T n v = v − Un v = v − limk Un vk = 0, tj. v ∈ Nn , odnosno d(v, Nn ) = 0, ˇto je kontradikcija. s

104

POGLAVLJE 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA

Dakle, niz (dk )k je ograniˇen, tj. postoji M > 0 takav da je dk = c d(xk , Nn ) ≤ M , ∀k ∈ N. Sada za svaki k ∈ N postoji xk ∈ X, xk − xk ∈ Nn , xk ≤ 1 + M . Niz (xk )k je ograniˇen, pa niz (Un xk )k ima konvergentan c podniz (moˇemo uzeti da je sam niz konvergentan). Stavimo a = limk Un xk z i y = limk T n xk = limk T n xk . Odatle je limk xk = limk T n xk + limk Un xk = y + a, pa imamo y = limk T n xk = T n limk xk = T n (y + a) ∈ Rn . Dakle, R n = Rn . Kada bi bilo Rn+1 ⊂ Rn , ∀n ∈ N, po Rieszovoj lemi 1.3.15. postoji en ∈ Rn , en = 1, i d(en , Nn+1 ) ≥ 1 . Za m > n je z = T en − T em + 2 em = en − Aen + Aem ∈ Rn+1 . Naime, vrijedi en = T n a, em = T m b, pa je z = T n+1 (a − T m−n b + T m−n−1 b). Ali z = en −Aen −em +Aem +em = en −Aen +Aem povlaˇi Aem −Aen = c 1 z − en ≥ d(en , Rn+1 ) ≥ 2 , pa niz (Aen )n nema konvergentan podniz, ˇto je s kontradikcija s A ∈ K(X). (c) je tvrdnja tzv. Fittingovog teorema. Prvo pretpostavimo da je m = 0, odnosno da je T surjekcija, tj. R(T ) = X. Dokaˇimo da je tada i n = 0, tj. da je T injekcija (N (T ) = {0}). U z suprotnom bi postojao x1 ∈ X, x1 = 0, tako da je T x1 = 0. Iz R(T ) = X slijedi da postoji x2 ∈ X, x1 = T x2 . Induktivno dolazimo do niza (xk )k u X takvog da je T xk+1 = xk , ∀k ∈ N. Odatle imamo x1 = T n xn+1 , pa je T n+1 xn+1 = T x1 = 0, tj. xn+1 ∈ Nn+1 = Nn . No tada je x1 = T n xn+1 = 0, a to je kontradikcija s izborom vektora x1 . Sada pretpostavimo da je m > 0. Iz T Rm = Rm+1 = Rm slijedi da je Rm invarijantan potprostor za T . Neka je S = T |R restrikcija od T na Rm i m vrijedi R(S) = Rm , tj. S : Rm → Rm je surjekcija. Nadalje, zbog N (S) = N (T ) ∩ Rm , vrijedi da N (T n+1 ) = N (T n ) povlaˇi c N (S n+1 ) = N (S n ), ∀n ∈ N. Kao u prethodnom sluˇaju (tj. m = 0 za T ), zakljuˇujemo da je S c c injekcija, odnosno S : Rm → Rm je bijekcija. Neka je x ∈ Nm+1 . Sada y = T m x povlaˇi Sy = T y = T m+1 x = 0, c a odatle imamo y = 0, odnosno x ∈ Nm . Dakle, Nm+1 ⊆ Nm , a onda je Nm+1 = Nm . Ovim smo pokazali da je n ≤ m. Iz Rm ⊂ Rm−1 slijedi postojanje y ∈ Rm−1 \Rm i neka je x ∈ X takav da je y = T m−1 x. Stavimo z = T y = T m x i imamo z ∈ Rm = R2m = T m Rm , odakle zakljuˇujemo da postoji u ∈ Rm takav da je z = T m u. Za c m v = x − u je T v = T m x − T m u = z − z = 0 i T m−1 v = y − T m−1 u. Nadalje, T m−1 u ∈ R2m−1 i y ∈ Rm daje T m−1 v = 0. Dakle, v ∈ Nm i v ∈ Nm−1 povlaˇi Nm = Nm−1 , pa smo dokazali da je n = m. c . Dokaˇimo da vrijedi X = Nn + Rn . Ako je y ∈ Rn ∩ Nn onda je y = T n x. z No 0 = T n y = T 2n x daje x ∈ N2n = Nn , iz ˇega slijedi y = 0. Dakle, c

6. zk = 1. Za x ∈ Xn je x = n αi xi . niz (xk )k je ograniˇen. Ako je U ⊆ Rn otvoren. Oznaˇimo zk = x1k xk . Prelaskom na podniz moˇemo pretpostaviti c z da je (Axk )k konvergentan i u = limk Axk . pa imamo i=1 . dim Xn = n. pa je y = limk Sxk = S(y + u) ∈ SF . odnosno. |λn | ≥ ε.6. i SF je zatvoren. za svaki n ∈ N postoji en ∈ Xn . ograniˇen operator. Treba joˇ dokazati s n −1 da je S : Rn → Rn ograniˇen operator. Dokaˇimo da z je niz (xk )k ograniˇen. onda je Rn \U zatvoren. pa zbog limk Szk = limk x1k Sxk = 0 imamo limk zk = z.2. Teorem.6. U suprotnom sluˇaju imamo niz razliˇitih c c c svojstvenih vrijednosti (λn )n . onda je λI − A regularan operator. Tada za svaki n ∈ N imamo xn = 0. Za bilo koji x ∈ X je T n x ∈ Rn = R2n = T n Rn . Xn−1 ) ≥ 1. a onda je SU = (S −1 )−1 otvoren skup. Tvrdimo da je skup c {λ ∈ σp (A). Neka je y ∈ SF i neka je (xk )k niz u F takav da je y = limk Sxk . (d) Za operator S = T |R iz (c) znamo da je bijekcija. pa je z ∈ Nn . pa je po teoremu 2. Tada po Rieszovoj lemi 1. Stavimo z = x − u.15. i opet c prelaskom na podniz moˇemo pretpostaviti da je (Azk )k konvergentan niz i z neka je z = limk Azk . potprostori od X.3. . Axn = λn xn .6.(d) regularan. . xn }]. Tvrdimo da je tada i SF zatvoren. .6. |λ| ≥ ε} konaˇan. σ(A) = {0} ∪ σp (A). d(en . KOMPAKTNI OPERATORI 105 Rn ∩ Nn = ∅.7. Neka je X beskonaˇno dimenzionalan kompleksan normiran c prostor i A ∈ K(X). (b) Neka je X beskonaˇne dimenzije i ε > 0 bilo koji. Dakle. U suprotnom sluˇaju bi prelaskom na podniz mogli c c pretpostaviti da je limk xk = ∞. Vrijedi zk = (I − A)zk + Azk = x1k Sxk + Azk . pa postoji u ∈ Rn takav da je T n x = T n u. Sada je Sz = limk Szk = 0 pa je z = 0. Dakle. Dakle. a to je kontradikcija sa z = limk zk = 1. c 2. Imamo limk xk = limk (I − A)xk + limk Axk = y + u ∈ F jer je F zatvoren. (b) σp (A) je konaˇan ili prebrojiv s jedinim gomiliˇtem 0. pa je S(Rn \U ) = Rn \SU zatvoren. ∀n ∈ N. Pokazali smo da je za svaki zatvoren skup F ⊆ Rn i SF zatvoren u Rn . S −1 je neprekidan. en = 1. a po teoremu 2. onda je za sve n ∈ N potprostor N ((λI −A)n ) konaˇne dimenzije. c Neka je F ⊆ Rn zatvoren skup.(c) surjekcija. . (a) Ako λ ∈ C\{0} nije u σp (A).6. u ∈ Rn i x = u + z. Neka su Xn = [{x1 . c s (c) Ako je λ ∈ σp (A) i λ = 0. c Dokaz: (a) Operator λI−A je injekcija. tj.

Tada je λI − (S + A) = (λI − S)(I − (λI − S)−1 A).106 POGLAVLJE 2. Posebno. 2. Propozicija. Z). Korolar. . Odatle imamo λ ∈ σp (S + A). Za dokaz dovoljnosti uoˇimo da iz injektivz c c nosti operatora I − A slijedi da 1 ∈ σp (A).6. a odatle je e = λ−1 (λn en − Aen + Aem ) ∈ Xn−1 c n za m ≤ n − 1. 2. x = 0. (b) Neka su X i Y Hilbertovi prostori.6. . ˇto je kontradikcija s A ∈ K(X). odnosno Ax = (λI − S)x ili (S + A)x = λx. . . . Sada je Aen − Aem = λn (en − e) = |λn | en − e ≥ |λn |d(en . Jednadˇba x − Ax = y ima jedinstveno rjeˇenje za svaki y ∈ X.24) Tada je {y1 . z s Dokaz: Nuˇnost je oˇigledna. Dokaz: Za λ ∈ σ(S + A). yn } baza u R(A) = AX.6. (λn I − A)en ∈ Xn−1 i i=1 en ∈ Xn povlaˇi Aen ∈ Xn . Ali (λI − S)−1 A je kompaktan operator pa je 1 ∈ σp ((λI − S)−1 A). s (c) slijedi iz teorema 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA (λn I − A)x = n−1 αi (λn − λi )xi ∈ Xn−1 . (a) Neka su X i Y Banachovi prostori. . n > m.8. (2.9. . A ∈ B(X. . . Korolar. Y ) oznaˇimo skup svih operatore sa X u Y konaˇnog ranga. Tada je I − A regularan operator i x = (I − A)−1 y je jedinstveno rjeˇenje. . yn ∈ Y i linearno .6. . ∀x ∈ X. takav da je (λI − S)−1 Ax = x. Odatle zakljuˇujemo da niz (Aen )n nema konverc gentan podniza. Ako je S ∈ B(X) i A ∈ K(X) onda vrijedi σ(S + A) ⊆ σ(S) ∪ σp (S + A).6. (Weylov teorem) Neka je X Banachov prostor. Z)B(X. Z). . . ∀ ∈ N. . Y ) i vrijedi B(Y. (Fredholmova alternativa) Neka je X Banachov prostor i A ∈ K(X). A ∈ B(X. pa je I − (λI − S)−1 A singularan operator. Y ) je konaˇnog ranga ako i samo ako postoje linearno nezavisni vektori c y1 . . s Sa Bf (X. c Bf (Y. Tada postoji x ∈ X.10. Z)Bf (X. 2. a onda 1 ∈ σ(A). c c Oˇito je to potprostor od B(X. λ ∈ σ(S) je λI − S regularan operator. Y ) je konaˇnog ranga ako c i samo ako postoje linearno nezavisni vektori y1 . Xn−1 ) ≥ |λn | ≥ ε. yn ∈ Y i linearno nezavisni funkcionali f1 . . Y ) ⊆ Bf (X. ako i z s samo ako jednadˇba x − Ax = 0 ima samo trivijalno rjeˇenje. fn ∈ X takvi da je n Ax = j=1 fj (x)yj . Y ) ⊆ Bf (X.

n} takav da je Ax − yj < ε. . . j=1 j=1 Oˇigledno je da vrijedi Bf (X. imamo (Ax|y) = j=1 n (x|xj )(yj |y) i (x|By) = n (y|yj )(x|xj ). .24) onda je on oˇito konaˇnog ranga. Dakle.j (i. . .6. . . . Tada oˇito vrijedi Ax = n fj (x)yj . Trebamo pokazati da postoji niz (An )n u Bf (X. i dim R(A) = dim R(A∗ ). . . . . . tj. ∃B ∈ Bf (X. ∀x ∈ X za neke linearne funkcionale c j=1 f1 . n). n). ∀y ∈ Y . Teorem. Dokaz: Zbog toga ˇto je K(X. . . imamo Axi = yi (i = 1. . yn } baza c od R(A). Tada je fi (xj ) = δi. xn ∈ X takve da je fi (x) = (x|xi ). . vrijedi s Bf (X. neka je A ∈ Bf (X. (b) Uz oznake iz (a) neka su x1 . 1) zatvorena kugla u X. . . Y ) zatvoren po propoziciji 2. Y ) takav da je A − B ≤ ε. . fn linearno nezavisni. ∀x ∈ X. . Neka je Z = [{y1 . (i = 1. . Y ) takav da je limn An − A = 0.. . . . Y ). . Y ) = Bf (X. xn baza od R(A∗ ). . . xn } baza u R(A∗ ). Stavimo B = P A.2. . . KOMPAKTNI OPERATORI nezavisni vektori x1 . Neprekidnost funkcionala slijedi iz neprekidnosti operatora A. . . Y ) i neka je {y1 . . .j (i. B = A∗ . . Dokaˇimo da su f1 . yn ∈ R(A) i oˇito je {y1 . yn } baza u R(A) i {x1 . .11. y1 . c 2.6. Y ). . Dokaz: (a) Ako A ima prikaz (2. (2. . . Posebno. . . j = 1. . . . Neka je A ∈ K(X. . . Y ). . Dakle. . c c Nadalje. . . . Neka su x1 . yn }] c z i neka je P ortogonalni projektor na Z. . X) zadan sa By = n (y|yj )xj . Dokaˇimo da je x1 . . Za dano x ∈ K izaberimo j ∈ {1. Y ) i Bx = P Ax je najbolja aproksimacija vektora Ax vektorom iz Z. yn } baza od R(A). Y ) ako i samo ako je A∗ ∈ Bf (Y. . . . Y ). . . za x1 . .25) Tada je {y1 . j = 1. xn ∈ X z takve da je Axj = yj (j = 1. Neka je X Banachov prostor i neka je Y Hilbertov prostor. . Tada je K(X. Dakle. . . X). Tada je B ∈ Bf (X. . . . . . Y ) ⊆ K(X. . Tada vrijedi Ax − Bx ≤ Ax − yj < ε. . xn ∈ X takve da je fi (xj ) = δi. fn na X. . ∀ε > 0. . . A ∈ Bf (X. . z Za B ∈ Bf (Y. Y ) ⊆ K(X. Obratno. . . . ∀x ∈ X. .6. . n). AK je relativno kompaktan pa postoji konaˇna ε−mreˇa {y1 . yn } za AK. . xn ∈ X takvi da je n 107 Ax = j=1 (x|xj )yj . n). .5. n). . Neka je K = K X (0. ∀x ∈ K je Ax − Bx < ε pa je A − B ≤ ε.

1). Y ) ako i samo ako je A∗ A ∈ K(X). Dokaz: Ako je A ∈ K(X. i ∞ ∞ Ax − An x 2 = j=n+1 λj (x|ej )ej 2 = j=n+1 |λj |2 |(x|ej )|2 ≤ . Y ) onda je A∗ A ∈ K(X) po propoziciji 2. i da je |λn+1 | ≤ |λn |.14.(b). Y ) onda je AA∗ ∈ K(Y ) po propoziciji 2. ∀x ∈ X. ∀n ∈ N.6. Propozicija.6. imamo A∗ ∈ K(Y. 2. n ∈ N}.6.26) Za operator A vrijedi σp (A) = {λn : n ∈ N}. Y ). pa je konvergentan. σp (A) = {λn : n ∈ N} i σ(A) = σp (A). z ∀n ∈ N. (2. σ(A) = {λn : n ∈ N} i A = sup{|λn |.12. Propozicija. ∀n ∈ N.6. Postoji podniz (xpn )n niza (xn )n takav da (A∗ Axpn )n konvergira. Neka je A∗ A ∈ K(X) i neka je (xn )n bilo koji niz u K = K X (0. ako je {en . smo pokazali da za {en .12. n ∈ N} ortonormiranu bazu u Hilbertovom prostoru X i (λn )n ograniˇen niz u C postoji jedinstven norc malan operator A ∈ B(X) takav da je ∞ Ax = n=1 λn (x|en )en .3. 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA 2. Teorem.26) kompaktan.(b). a prema propoziciji 2. Za n ∈ N stavimo n An x = j=1 λn (x|ej )ej . ∀x ∈ X. Neka su X i Y Hilbertovi prostori. X). Zbog Axn − Axm 2 = (A∗ A(xn − xm )|xn − xm ) ≤ A∗ A(xn − xm ) xn − xm ≤ 2 A∗ A(xn − xm ) je niz (Axpn )n Cauchyjev niz u Y . Tada vrijedi K(X. Tada je A ∈ K(X.3. tada je normalan operator definiran sa (2. U propoziciji 2. Dokaz: Ako je A ∈ K(X. Y )∗ = K(Y.6. Y ) .108 POGLAVLJE 2. Vrijedi A ∈ K(X. Neka su X i Y Hilbertovi prostori i A ∈ B(X.6. Tada su An ∈ Bf (X).3. n ∈ N} ortonormirana baza u Hilbertovom prostoru X i (λn )n konvergentan niz u C takav da je limn λn = 0. X). Dokaz: Moˇemo pretpostaviti da je λn = 0.13.3.

gdje je Y invarijantan zatvoren potprostor za A i A∗ . za normalan operator A na Hilbertovom prostoru X je Ax = A∗ x . Budu´i da je c c H > 0 to moˇemo uzeti da je (Hzn |zn ) = 0. ∀n ∈ N. 2. pa je A ∈ Bf (X) = K(X).6. Pretpostavimo da c je H > 0. a iz x = limn Hxn = H(limn xn ) = 1 H( H x) imamo Hx = H x. Dokaz: Ako je H = 0 onda je tvrdnja teorema toˇna. 2. Zbog H x = limn xn = 1 imamo x = H > 0. 1 1 1 Zbog xn = H (Hxn − vn ). . Tada je X = N (A) ⊕ Y . onda je barem jedan od brojeva H ili − H svojstvena vrijednost za operator H. Vrijedi Hxn − H xn 2 = Hxn 2 2 − 2 H (Hxn |xn ) + H n→∞ 2 ≤ ≤2 H − 2 H (Hxn |xn ) −→ 0.17. ∀n ∈ N.15. λn ∈ R\{0} i ortonormirani vektori e1 . x ∈ X x = 1} postoji niz (zn )n jediniˇnih vektora u X takav da je H = limn |(Hzn |zn )|.6. . . Postoji podniz (yn )n z tako da su svi ˇlanovi niza ((Hyn |yn ))n istog predznaka i pretpostavimo da c su pozitivni.3. ∀x ∈ X. ako je A normalan. Budu´i da je H kompaktan c operator. onda je Y = R(A) = R(A∗ ) = N (A)⊥ = N (A∗ )⊥ . gdje je vn = Hxn − H xn .2. postoji podniz (xn )n niza (yn )n takav da niz (Hxn )n konvergira u X. Ako je H kompaktan hermitski operator na Hilbertovom prostoru X.1.16. je R(A) = N (A∗ )⊥ i R(A∗ ) = N (A)⊥ . ∀x ∈ X. imamo limn xn = H x. .3. Teorem. Operator H je hermitski operator konaˇnog ranga na Hilc bertovom prostoru X. Tada je H = limn (Hyn |yn ). Neka je x = limn Hxn . vrijedi A − An ≤ |λn+1 | −→ 0. Dakle vrijedi N (A) = N (A∗ ). en ∈ X takvi da je n Hx = j=1 λj (x|ej )ej .6. n→∞ Dakle. Prema teoremu2. za niz (vn )n . . ∀n ∈ N. . Zbog H = sup{|(Hx|x)|. . . . Prema propoziciji 2. Teorem. Operatori B = A|Y je normalan injektivan operator na Y i B ∗ = A∗ |Y . Dakle. vrijedi limn vn = 0. ako i samo ako postoje λ1 . KOMPAKTNI OPERATORI ∞ 109 ≤ |λn+1 | 2 j=n+1 |(x|ej )|2 ≤ |λn+1 |2 x 2 . tj.

Operator c ∗ ∗ B B = A A|Y je od nule razliˇit kompaktan hermitski operator na Y i c prema teoremu 2.6. Odatle s imamo (λ − λ )(x|y) = (λx|y) − (x|λ y) = (Ax|y) − (x|A∗ y) = 0.6.6. B je razliˇit od nule jer je B injektivan. Vrijedi: (a) Za λ = λ je X(λ)⊥X(λ ).7. c (c) X je separabilan. c Neka je σp (A) = {λn . Tada B c ima barem jednu svojstvenu vrijednost razliˇitu od nule i pripadni svojstveni c potprostor konaˇne dimenzije. Dokaz: (a) Za x ∈ X(λ) i y ∈ X(λ ) je Ax = λx i A∗ y = λ y. 2.(b). Pripadni c svojstveni potprostor je konaˇne dimenzije invarijantan je za B i B ∗ .(b) i (d) jer su po teoremu 2.7. (b) σp (A) je konaˇan ili prebrojiv skup. Do kraja ovog paragrafa A je normalan injektivan operator na Hilbertovom prostoru X. Ax = λx} = N (λI − A∗ ).(c) svi X(λ) konaˇne c dimenzije. ima svojstvenu vrijednost razliˇitu od nule. n ∈ N} i neka je Pn ortogonalan projektor na potprostor ⊥ . Teorem. Operator λI − A je takoder normalan. Slijede´i rezultat je spektralni teorem za kompaktne normalne operatore c 2. Dakle. Teorem. A x = λx} svojstveni potprostor za svojstvenu vrijednost λ.6. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA Dokaz: Operator B = H|R(H) je hermitski operator na konaˇno dimenzic onalnom unitarnom prostoru R(H). (d) λ∈σp (A) X(λ) ⊥ = {0}. c (b) slijedi iz teorema 2.17. (d) Stavimo Y = i neka je Y = {0}. Neka je A je normalan kompaktan injektivan operator na Hilbertovom prostoru X. Y = {0}. ˇto zbog λ = λ povlaˇi (x|y) = 0. Neka je A injektivan normalan kompaktan operator na separabilnom kompleksnom Hilbertovom prostoru X beskonaˇne dimenzije. (c) slijedi iz (a).18.15. Oznaˇimo sa ∗ {x ∈ X.6. pa je N (λI − A) = c X(λ) = N (λI − A) = {x ∈ X. Y je zatvoren λ∈σp (A) X(λ) invarijantan potprostor za A i A∗ pa je operator B = A|Y normalan operator na Y i B ∗ = A∗ |Y .110 POGLAVLJE 2. ˇto je kontradikcija s ˇinjenicom da su svi c s c svojstveni potprostori ortogonalni na Y .

2.7. KOMPAKTNOST NEKIH INTEGRALNIH OPERATORA X(λn ), ∀n ∈ N. Tada je

111

A =
n=1 ∞

λn Pn (konvergencija po normi u B(X)), Pn x (konvergencija po normi u X).
n=1

(2.27) (2.28)

x =

Dokaz: Moˇemo uzeti da je |λn | > |λn+1 |, ∀n ∈ N, i neka je (en )n∈N ortoz normirana baza u X takva da je {ej ; mn−1 + 1 ≤ j ≤ mn } baza svojstvenog potprostora X(λn ), ∀n ∈ N, (m0 = 0). Za svaki x ∈ X imamo
n ∞ ∞ ∞

x−
j=1

Pj x

2

=
j=n+1

Pj x

2

=
j=n+1

Pj x

2

=
j=mn +1

|(x|ej )|2 −→ 0,

n→∞

pa vrijedi (2.28). Takoder, za svaki x ∈ X vrijedi Ax = odatle slijedi
n ∞

∞ j=1

APj x = |λj |2 Pj x

∞ n=1

λj Pn x, a

(A −
j=1

λj Pj )x ≤ |λn+1 |2

2

=
j=n+1 2

λj Pj x Pj x

2

=
j=n+1

2

≤ |λn+1 |2 x 2 , ∀x ∈ X.
n→∞

j=n+1

To povlaˇi A − c

n j=1

λj Pj ≤ |λn+1 |2 −→ 0, tj. vrijedi (2.27).

2.7

Kompaktnost nekih integralnih operatora

Neka je K kompaktan Hausdorffov topoloˇki prostor. Vektorski prostor s C(K) = {f : K → K; f neprekidna na K} je Banachov prostor s normom f = max{|f (t)|; t ∈ K}. ˇ Zelimo ustanoviti upotrebljiv kriterij relativne kompaktnosti podskupa T ⊆ C(K). Sa δ(T ) oznaˇimo dijametar skupa T , δ(T ) = sup{ f − g ; f, g ∈ T }. c Skup T je ograniˇen, ako i samo ako je δ(T ) < ∞. c 2.7.1. Definicija. Skup T je ekvikontinuiran u toˇki t0 ∈ K ako za svaki c ε > 0 postoji okolina U toˇke t0 takva da vrijedi c ∀f ∈ T, ∀t ∈ K, ((t ∈ U ) ⇒ (|f (t) − f (t0 )| < ε)). T je ekvikontinuiran ako je ekvikontinuiran u svakoj toˇki iz K. c

112

POGLAVLJE 2. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA

2.7.2. Teorem. (Arzel`-Ascoli) Skup T ⊆ C(K) je relativno kompaktan u a Banachovom prostoru C(K) ako i samo ako je T ograniˇen i ekvikontinuiran. c Dokaz: (1) Neka je T ograniˇen i ekvikontinuiran, (fn )n niz u T i ε > 0 bilo c koji. Dokazat ´emo da niz (fn )n ima podniz (gn )n takav da je gn − gm < ε, c ∀n, m ∈ N. Za svaku toˇku t ∈ K postoji otvorena okolina U (t) od t takva da vrijedi c ε |f (s) − f (t)| < 3 , ∀s ∈ U (t) i ∀f ∈ T . Skup K je kompaktan, pa postoje t1 , . . . , tk ∈ K takve toˇke da je K = c U (t1 ) ∪ · · · ∪ U (tk ). Ograniˇen niz (fn (t1 ))n u K ima konvergentan podniz (f1,n (t1 ))n . Ograniˇen c c niz (f1,n (t2 ))n ima konvergentan podniz (f2,n (t2 ))n , itd. Odatle dobijemo podniz (gn )n , gn = fk,n , od (fn )n takav da su nizovi (gn (tj ))n konvergentni za sve j = 1, . . . , k. Sada postoji nε ∈ N takav da vrijedi: ε ∀n, m ∈ N, ∀j ∈ {1, . . . , k}, (n, m ≥ nε ) ⇒ (|gn (tj ) − gm (tj )| < ). 3 Neka su sada n, m ≥ nε i t ∈ K. Izaberimo j ∈ {1, . . . , k} takav da je t ∈ U (tj ). Slijedi |gn (t) − gm (t)| ≤ |gn (t) − gn (tj )| + |gn (tj ) − gm (tj )| + |gm (tj ) − gm (t)| < ε. (2) Neka je T ograniˇen i ekvikontinuiran i neka je (fn )n niz u T . Prema c (1) postoji podniz (f1,n )n od (fn )n takav da je δ(T1 ) ≤ 1, gdje je T1 = {f1,n ; n ∈ N}. Nadalje, prema (1) postoji podniz (f2,n )n od (f1,n )n takav da 1 je δ(T2 ) ≤ 2 , gdje je T2 = {f2,n ; n ∈ N}. Induktivno dolazimo do niza nizova (fk,n )n (k ∈ N) takvih da je (fk+1,n )n podniz od (fk,n )n , dakle i od (fn )n i takvih da za neprazne skupove Tk = {fk,n ; n ∈ N} vrijedi T ⊇ T0 ⊇ T1 ⊇ · · · ⊇ Tk ⊇ · · · i δ(Tk ) ≤ 1 2k−1 , ∀k ∈ N.

Stavimo hn = fn,n i dobijemo podniz (hn )n niza (fn )n . Nadalje, (hn )n≥k je podniz od (fk,n )n . Neka je ε > 0. Izaberimo nε ∈ N takav da je 2nε ε > 1. Za p, q > nε su hp , hq ∈ Tnε +1 , tj. hp − hq < 2−nε < ε. Dakle, niz (hn )n je Cauchyjev, pa je konvergentan u C(K). (3) Pretpostavimo da je T ⊆ C(K) relativno kompaktan skup. Neka je ε z ε > 0 po volji i t0 ∈ K bilo koja toˇka. Neka je {f1 , . . . , fm } 3 −mreˇa za T . c ε Tada je f ≤ 3 + max1≤j≤m fj , ∀f ∈ T . Dakle, skup T je ograniˇen. c Neka je U okolina od t0 takva da vrijedi ε |fj (t) − fj (t0 )| < , ∀t ∈ U, ∀j ∈ {1, . . . , m}. 3

2.7. KOMPAKTNOST NEKIH INTEGRALNIH OPERATORA
ε Za f ∈ T i t ∈ U izaberimo j tako da je f − fj < 3 . Slijedi

113

|f (t) − f (t0 )| ≤ |f (t) − fj (t)| + |fj (t) − fj (t0 )| + |fj (t0 ) − f (t0 )| < ε. Dakle, T je ekvikontinuiran u toˇki t0 , ∀t0 ∈ K. c U daljnjem je ∆ zatvoreni n-kvadar u Rn (segment u R, pravokutnik u R2 , kvadar u R3 , itd.). C(∆) je Banachov prostor s normom f ∞ = max{|f (t)|; t ∈ ∆} i unitaran (nepotpun) prostor sa skalarnim produktom (f |g) = ∆ f (t)g(t)dt i vrijedi f 2 = (f |f ) ≤ µ(∆) f ∞ . L2 (∆) je Hilbertov prostor koji je upotpunjenje unitarnog prostora C(∆). Za k ∈ C(∆ × ∆)) definiramo linearan operator Jk na C(∆) sa (Jk x)(t) =

k(t, s)x(s)ds, t ∈ ∆, x ∈ C(∆).

(2.29)

2.7.3. Teorem. Neka je k ∈ C(∆ × ∆)) i Jk definiran sa (2.29). Vrijedi (a) Jk je kompaktan operator s unitarnog prostora C(∆) u Banachov prostor C(∆). (b) Jk je kompaktan operator s unitarnog prostora C(∆) u unitaran prostor C(∆). (c) Jk se jedinstveno proˇiruje do ograniˇenog linearnog operatora Jk sa s c L2 (∆) u Banachov prostor C(∆). Jk je kompaktan i kao operator sa L2 (∆) u Banachov prostor C(∆) i kao operator sa L2 (∆) u unitaran prostor C(∆) i kao operator sa L2 (∆) u L2 (∆). (d) Linearno preslikavanje k → Jk je injektivno.
∗ (e) Za k ∗ (t, s) = k(s, t) je (Jk x|y) = (x|Jk∗ y), ∀x, y ∈ L2 (∆), tj. Jk = Jk∗ .

(f ) Operator Jk na unitarnom prostoru C(∆) je simetriˇan ako i samo ako c je operator Jk na Hilbertovom prostoru L2 (∆) hermitski, a to je ako i samo ako je k ∗ = k, tj. k(s, t) = k(t, s), ∀t, s ∈ ∆. Dokaz: (a) Za t ∈ ∆ neka je kt ∈ C(∆) definirano sa kt (s) = k(t, s), ∀s ∈ ∆. Imamo |(Jk x)(t)| = |(kt |x)| ≤ (kt |kt ) (x|x) =

|k(t, s)| ds

2

1 2

x 2.

(2.30)

Nadalje. (f) slijedi iz (d) i (e). a to povlaˇi k = 0. U daljnjem je k ∈ C(∆ × ∆) takav da je k ∗ = k. Dakle. t)y(t)dt ds = ∆ x(s)(Jk∗ y)(s) ds = (x|Jk∗ y). · ∞ ) povlaˇi konverc genciju u (C(∆). Za x ∈ K vrijedi: |t1 − t2 | < δ ⇒ |(Jk x)(t1 ) − (Jk x)(t2 )| ≤ ε µ(∆).30) slijedi Jk x ∞ ≤ M . s1 ) − k(t2 . s)| ds 2 1 2 ≤ µ(∆) k ∞. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA Dakle.114 POGLAVLJE 2. Ostale tvrdnje su takoder c oˇigledne. s)x(s)dsy(t)dt = = ∆ x(s) ∆ k ∗ (s. · 2 ). a (b) Slijedi odmah iz (a) jer konvergencija u (C(∆). c (d) Ako je Jk = 0 onda je Jk x = 0. za t1 . x 2 ≤ 1}. c (Arzel`-Ascoli) slijedi da je Jk kompaktan operator. ∀x ∈ K.2. s)|2 ds ≤ M 2 . iz (2. skup Jk (K) je ograniˇen. c Neka je K = {x ∈ C(∆). Dakle. Dakle. Za M > 0 takav da je ∆ |k(t. s) − k(t2 . Tada ∀x ∈ C(∆) i ∀t ∈ ∆ vrijedi (kt |x) = 0. . Jk je ograniˇen operator s unitarnog prostora C(∆) u Banachov prosc tor C(∆) i Jk ≤ sup t∈∆ ∆ |k(t. s2 )| < ε. t2 ∈ ∆ je |(Jk x)(t1 ) − (Jk x)(t2 )| = |(kt1 − kt2 |x)| ≤ |k(t1 . Odatle je kt = 0. za dano ε > 0 postoji δ > 0 takav da |t1 −t2 | < δ i |s1 −s2 | < δ povlaˇe |k(t1 .7. ∆ × ∆ je kompaktan skup. y ∈ C(∆) vrijedi (Jk x|y) = ∆ (Jk x)(t)y(t)dt = ∆ ∆ k(t. Iz teorema 2. Jk (K) je ekvikontinuiran skup u C(∆). y ∈ L2 (∆) vrijedi (Jk x|y) = (x|Jk∗ y). ∀x ∈ C(∆). pa je k ∈ C(∆ × ∆) uniformno neprekidna na ∆×∆. (c) C(∆) je gust u L2 (∆) pa se Jk jedinstveno proˇiruje po neprekidnosti s do ograniˇenog operatora Jk : L2 (∆) → C(∆) · ∞ . s)| ds ∆ 2 1 2 x 2. ∀t ∈ ∆. c (e) Za x. Odatle slijedi da ∀x. ∀t ∈ ∆.

. ∀t. s ∈ ∆.6. . ∀j ∈ N. . en ∈ C(∆) takve da je n k(t. tj. λn ∈ R\{0} i ortonormirane funkcije e1 . j=1 pa ∀x ∈ C(∆) imamo n (at |x) = ∆ a(t. n lim n ∆ |(Jk x)(t) − j=1 λj (x|ej )ej |2 dt = 0. . Medutim vrijedi viˇe: s .7. . . Jk x = j=1 Dokaz: Ako takve fj . Odatle slijedi at = 0. s)ej (s)ds = λj ej (t). oˇito je R(Jk ) ⊆ [{f1 . . s)x(s)ds − j=1 λj ej (t)(x|ej ) = = (Jk x)(t) − j=1 λj (x|ej )ej (t) = 0. . a = 0. Jk ej = λj ej . n) postoje. fn . Operator Jk je konaˇnog ranga ako i samo ako postoje c f1 . . Tada postoji niz (λn )n u R\{0} i ortonormirani niz (en )n u c C(∆) tako da je limn λn = 0. Odatle j=1 imamo ∆ k(t. KOMPAKTNOST NEKIH INTEGRALNIH OPERATORA 115 2. λj (x|ej )ej . gn ∈ C(∆) takvi da je n k(t. .7. . . ∀t ∈ ∆. s) = k(t. gj (j = 1. situacija je analogna. . . Teorem. Tada postoje λ1 . s)x(s)ds = ∆ n k(t. . en ∈ C(∆) takvi da je Jk x = n λj (x|ej )ej . ∀x ∈ C(∆). λn ∈ R\{0} i ortonormirane funkcije e1 . . s redovima umjesto c konaˇnih suma. . fn }] c pa je Jk konaˇnog ranga jednakog n. Stavimo a(t. . .4. g1 . . postoje λ1 . s) = j=1 n λj ej (t)ej (s). s) = j=1 fj (t)gj (s).31) konvergira k Jk x u srednje kvadratnom smislu. s)− n λj ej (t)ej (s). ∀t. tj.2.31) s tim da red u (2. . . . . ∀x ∈ C(∆). s ∈ ∆. . . . ∀t ∈ ∆. c Prema teoremu 2. . . (2. ∀x ∈ C(∆). i ∞ Jk x = j=1 λj (x|ej )ej . .16. . Ako Jk nije konaˇnog ranga. .

j=1 (2. s)ej (s)ds = (kt |ej )∀j ∈ N. Red (2. j=n+1 Dakle. ∀n ∈ N. ∀t ∈ ∆.33) |k(t. ∀t ∈ ∆. tj. ∀p ∈ N. ∞ (2. λj ej (t) je Fourierov koeficijent funkcije kt : s → k(t. s)| dtds = ∆×∆ j=1 2 λ2 . . j (2. a odatle je n+p |λj (x|ej )ej (t)| ≤ M. ∀t ∈ ∆.6. Ako je Jk simetriˇan operator beskonaˇnog ranga. Zbog Besselove nejednakosti imamo n |λj ej (t)|2 ≤ M 2 . Dokaz: Imamo Jk ej = λj ej . uz pretc c hodne oznake vrijedi ∞ k(t. j=n+1 odnosno ∞ |λj (x|ej )ej (t)| ≤ M. 2. s) u odnosu na ortonormirani niz (ej )j . ∀t. a odatle λj ej (t) = ∆ k(t.7. s) = j=1 λj ej (t)ej (s). ∀t ∈ ∆. s)|2 ds ≤ M 2 . Teorem.33) konvergira prema k u srednje kvadratnom smislu.116 POGLAVLJE 2. postoji n ∈ N takav da je ∞ |(x|ej )|2 < ε2 . Sada za p ∈ N imamo j=n+1 n+p n+p 1 2 n+p 1 2 |λj (x|ej )ej (t)| ≤ j=n+1 j=n+1 |λj ej (t)|2 j=n+1 |(x|ej )|2 . zbog Besselove nejednakosti. s ∈ ∆. Neka je M > 0 takav da je kt 2 = ∆ |k(t. ∀x ∈ C(∆). Dakle. red (2.31) konvergira uniformno i apsolutno prema Jk x.5.31) konvergira uniformno i apsolutno prema Jk x. Teorem. OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA 2. u unitarnom prostoru C(∆ × ∆).34) Pri tome red (2.7.32) Za bilo koji ε > 0.

. KOMPAKTNOST NEKIH INTEGRALNIH OPERATORA 117 ∞ 2 2 Dokaz: Integracijom nejednakosti (2. gdje. Takve linearne kombinacije su uniformno guste u C(∆ × ∆). ∀t ∈ U i x(t) = 0. s ∈ U . ∀j ∈ N. s)x(s)ds x(t)dt = = ∆ ∞ j=n+1 λj (x|ej )ej (t) x(t)dt = j=n+1 λj (x|ej ) ∆ ej (t)x(t)dt = = j=n+1 λj |(x|ej )|2 ≥ 0. t). s)) ≤ −ε. Za x ∈ C(∆) i f (t.7. Dokaz: Uvjet (Jk x|x) ≥ 0. Teorem. Stavimo ∞ k0 (t. ∀n ∈ N. j=1 Tada je an (t. tj. prema teoremu 2.32) dobijemo j=1 λj ≤ M µ(∆).7. Definiramo an ∈ C(∆ × ∆) sa an (t. s) = y(t)x(s) imamo (k|f ) = ∆×∆ k(t. Pretpostavimo suprotno. s ∈ ∆ i pokaˇimo da je k = k0 .7. y ∈ z C(∆) i f (t. s) = x(t)x(s) je (an |f ) = ∆×∆ ∞ an (t. Konaˇno. ∀t. da z postoji t0 ∈ ∆ takva da je an (t0 . Ako je Jk simetriˇan i (Jk x|x) ≥ 0.31) u uglatoj zagradi uniformno konvergira . s)x(t)x(s)dtds = ∆ ∞ ∆ an (t. Tada za f (t. ∀t. t0 ) < 0. s) = k(t. ∀x ∈ C(∆).6. Odatle slijedi da za svaki ortonormirani j=1 j ∞ niz (φn )n u C(∆ × ∆) red j=1 λj φj konvergira u L2 (∆ × ∆). s))x(t)x(s)dtds = . s) − ∞ λj ej (t)ej (s). Zbog neprekidnosti postoje ε > 0 i otvorena kugla U oko t0 takva da je Re (an (t. x. c j=1 j=1 j=1 j 2. s) = an (s. red (2. s) = j=1 λj ej (t)ej (s). ∀t ∈ ∆\U . onda red c (2. t) ≥ 0. s)y(t)x(s)dtds = ∆×∆ ∞ ∞ (Jk x)(t)y(t)dt = = (Jk x|y) = j=1 λj (x|ej )(ej |y) = ( j=1 λj ej ej |f ) = (k0 |f ). y ∈ C(∆).2. Odatle je (k − k0 |f ) = 0 za svaku linearnu kombinaciju funkcija oblika x · y. ∀x ∈ C(∆).33) u teoremu 2. s) = x(t)x(s) imamo 0 ≤ (an |f ) = ∆×∆ an (t. ekvivalentan je uvjetu λj ≥ 0. s ∈ ∆. Dokaˇimo da je an (t. Za x. . konvergira uniformno prema k. Neka je x ∈ C(∆) takva da je x(t) > 0.5.7. pa je k − k0 = 0.7. s)x(t)x(s)dtds = ∆×∆ Re (an (t. ∀t. pa red ∞ λ2 konvergira. ∀t ∈ ∆. (k|k) = ( ∞ λj φj | ∞ λj φj ) = ∞ λ2 .

t ∈ j=1 ∆}. te za t. Odavde zakljuˇujemo da za svako t ∈ ∆ red s pozitivnim ˇlanovima c c n λj |ej (t)|2 konvergira i suma mu je ≤ k(t. red ∞ λj ej (t)ej (s) je apsolutno majoriziran s konvergentnim redom j=1 γ ∞ λj |ej (t)|2 . s Dakle. gdje je b(t. kojeg on majorizira. ∀t ∈ ∆. s ∈ ∆ imamo n+p 2 n+p 2 |λj ej (t)ej (s)| j=n+1 n+p = j=n+1 λj |ej (t)| n+p λj |ej (s)| ≤ ≤ j=n+1 λj |ej (t)| n+p 2 j=n+1 λj |ej (s)|2 n+p ≤ ≤ K(s. ∀t ∈ ∆. s) j=n+1 λj |ej (t)| ≤ γ j=n+1 2 λj |ej (t)|2 . c j=1 j=1 ∀n ∈ N. j=1 konvergira uniformno na ∆. t) = b(t. . t) = j=1 λj |ej (t)| . j=1 Sada. ∀t ∈ ∆. an (t. ∀t ∈ ∆. to po Dinijevom teoremu taj red unic formno konvergira na ∆. odnosno (bt |x) = (bt |x). s)x(s)ds. = (Jk x)(t) = ∆ k(t. s)x(s)ds = ∆ j=1 λj ej (t)(x|ej ) T. Tada i red ∞ λj ej (t)ej (s).118 POGLAVLJE 2. Onda je bt = kt . ˇto s ∞ 2 daje b = k. s))x(t)x(s)dtds ≤ −ε U x(t)dt < 0. povlaˇi k(t. ∀t ∈ ∆. ∀t ∈ ∆. ˇto je kontradikcija. Tada je k(t. t) ≥ 0. Stavimo γ = max{k(t. Budu´i da je c posljednji red s pozitivnim ˇlanovima. t) ≥ n λj ej (t)ej (t) = n λj |ej (t)|2 . s) = bt (s) = ∞ λj ej (t)ej (s). ∀x ∈ C(∆) imamo ∞ b(t. ∀x ∈ C(∆). t). OPERATORI NA NORMIRANIM PROSTORIMA 2 = U ×U Re (an (t.5.7.2. Odatle slijedi da ∀t ∈ ∆ taj red konvergira k j=1 bt ∈ C(∆) uniformno po s ∈ ∆. Dakle. t).

R. Springer Verlag.K. [3] G. Narici : Functional analysis. Halmos : A hilbert space problem book. Academic Press. Pedersen : Analysis NOW. Van Nostrand. Skolska knjiga.Bibliografija ˇ [1] S. 1998. [4] P. Zagreb 1981. [2] G. 119 . 1966. Bachman. Kurepa : Funkcionalna analiza. L. 1967.

35 niz Cauchyjev. 47 D dimenzija algebarska. 6 konvergentan. 99 algebri. 75 normirana. 25 120 . 52 biortogonalni nizovi. 52 Cauchy-Schwarz-Buniakowsky. 74 Banachova. 72 izomorfizam. 9 konjugirani eksponenti. 74 B baza algebarska. 6 ograniˇen. 4 H homomorfizam algebri. 8 zatvorena. 75 s jedinicom. 22 zatvorena. 7 c podniz. 31. 40 c J jednakost paralelograma. 7 slabo konvergentan. 33. 1 ekvivalencija. 4 uniformno neprekidna. 2 Parsevalova. 23 kugla otvorena. 74 izometrija. 2. 34 Minkowskog. 8 N nejednakost Besselova.Indeks A algebra. 101 skup. 28 o integralna. 74 I ideal. 74 izometriˇki. 3 operatorska. 68 H¨lderova. 50 Hamelova. 11 parcijalna. 28 konveksna ljuska. 48 Hamelova. 39 neprekidna. 50 F funkcija Lebesgue integrabilna. 61 norma. 48 otonormirana. 54 K kompaktan operator.

93 ekvikontinuiran. β]). 69 dvostrani pomak. 9 zatvoren. 9 potpun. 66 prostor C([α. β]). 86 c spektar. 14 C1 ([α.. 17 R red apsolutno konvergentan. 9 konveksan. 109. 82 neograniˇena komponenta. 9 c potprostor kon. 113 inverzni. 58. 101 konaˇnog ranga. 38 1 . 101 rezolventni. 66 antihermitski. 93 zatvaraˇ. 24 normalan. 27 ∞ . 15 Cp [α. 9 preslikavanje otvoreno. 8 konvergentan. 22 maksimalam ortonormiran. 78 rijedak. 24 c polarni rastav. β]. 114. 2 skup druge kategorije. 6 Hilbertov. 10 rezolventa. 8 relativno kompaktan skup. 66 integralni. 73 pozitivni. 15 Lp [α. 4 c prve kategorije. 66 P podalgebra. 15 C2 ([α. 59 konaˇno-dimenzionalan. β]). 95 jednostrani pomak. 57 projektor ortogonalni. 40 refleksivan. 66 drugi korijen. 73 kompaktan. 89 c potpuni. 6 c kvocijentni. 10.INDEKS O operator adjungiran. 36 C∞ ([α. 8. 54 ograniˇen. 89 rezidualni. β]. 17 p . 111 kompaktan.dim. 95 projekcija ortogonalna nelinearna. 93 relativno kompaktan. 83 toˇkovni. 78 121 S skalarni produkt. 78 aproksimativni. 21 Banachov. β]). 47 separabilan. 80 rezolventni skup. 89 kontinuirani. 115 c neprekidan. 19 2 . 107. 66 ograniˇen. 68 simetriˇan. 8 c spektar. 86 hermitski. 74 pokrivaˇ skupa. 82 c . 78 unitaran.

100 U unitarni prostor. 43 Rieszov o projekciji.122 spektralni radijus. 93 Hahn-Banachov. 55 totalna familija. 8 c INDEKS . 76 T teorem Arzel`-Ascoli. 2 upotpunjenje prostora. 112 a Baire. 11 Z zatvaraˇ skupa.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful