P. 1
regulacijske_gradjevine

regulacijske_gradjevine

|Views: 11|Likes:

More info:

Published by: Владимир Голубовић on Oct 08, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

04/15/2013

pdf

text

original

REGULACIJSKE GRAĐEVINE

Dosadašnja su se izlaganja odnosila na opis pojedinih izrađevina koje se kao konstrukcijski elementi koriste kod izvedbe regulacijskih građevina. Sada će se prijeći na opis (funkciju i izvedbu) samih građevina. Sve regulacijskih građevine mogu se prema mjestu na kojem se nalaze i prema funkciji podijeliti kao što je pokazano na slici.

1. Regulacijske građevine izvan riječnog korita Regulacijske građevine izvan riječnog korita jesu: (1) nasipi, (2) kamene naslage (regulacijske deponije). (1) Nasipi su građevine koje služe za obranu okolnog područja od poplava, odnosno za sprečavanje izlijevanja velikih voda iz korita vodotoka. Izvode se nasipavanjem zemljanog materijala koji se nalazi u neposrednoj blizini. Kod nasipa razlikujemo: (A)tijelo i posteljicu nasipa, (B) inundaciju, (C) područje branjeno od poplava.
1

Prema namjeni razlikujemo slijedeće vrste nasipa: (i) glavne – brane područje od svih poplavnih voda i definiraju korito za veliku vodu, (ii) ljetne – brane područje od ljetnih velikih voda ili od određenih protoka, (iii) obuhvatne – brane samo pojedina naselja ili materijalna dobra od velikih voda, (iv) dolmice – brane područje od procjednih voda, (v) usporne – uz korito pritoka prate uspor vode izazvan visokim vodostajima u glavnom vodotoku, (vi) priključne – spajaju glavne nasipe s visokim terenom, (vii) poprečne (transverzalne) ili granične (demarkacijske) – dijele branjeno područje u pojedine poldere (kasete) i u slučaju prodora glavnog nasipa ograničavaju poplavu, (viii) pristupne – omogućavaju pristup s terena na nasip, (ix) otvorene – usmjeravaju i dopuštaju izlijevanje velikih voda nizvodno od naselja ili branjenog materijalnog dobra, (x) linijske – slijede liniju obale tako da pokos korita odmah prelazi u vanjski pokos nasipa, (xi) mrtve – napušteni nasipi.

2

(a2) nagibom pokosa (vanjskog i unutarnjeg).Na slici prikazana je situacijska shema rasporeda većine od nabrojenih vrsta nasipa. Nasipi su trapeznog profila definiranog sa slijedećim parametrima: (a1) širinom krune. (b) presjek nasipa. 3 . (a) Pod profilom nasipa podrazumijeva se njegova vanjska geometrija. Osnovni elementi nasipa jesu: (a) profil nasipa. (a3) visinom nasipa.

0. 2. . vanjski je pokos u pravilu blaži od unutarnjeg pokosa ( pokosa prema branjenom području). ovisno od njihove sekundarne namjere. a unutrašnji blaži. Za određivanje visine nasipa treba znati da izvedbom nasipa dolazi do povećanja vodostaja velikih voda. Kod glavnih nasipa.5 [m].0 [m]. kako bi mogao odolijevati eroziji za vrijeme kada se voda prelijeva preko nasipa.kod ljetnih nasipa. uzimajući u obzir značaj branjenog područja.5 do 2. (a2) Nagibi pokosa ponajprije ovise o vrsti materijala. trajanja vodnog vala i svojstava nasutog materijala u nasipu. tako da sukladno povećanju vodostaja treba odrediti i visinu nasipa. slika (b). Ovisi o pripadajućem vodostaju velike vode određenog povratnog razdoblja.Vrijednosti ovih parametara definiraju se na osnovi rezultata hidroloških. jačini vjetra u smjeru poprečno na nasip i duljini vodnog lica u smjeru mjerodavnog vjetra (generiranje valova). slika (a) .5 do 6. vanjski je pokos strmiji. (a3) Visina nasipa je visinska razlika između terena i krune nasipa. Vanjski pokos (pokos prema rijeci) dodatno ovisi o dubini vode.0 [m]. trajanju velike vode i visini nasipa. odnosno do povećanja vodnog vala. . Kreću se u granicama od 1:1 (za obložene nasipe) do 1:6. 1. odnosno mjerodavnu vodu od koje se ovo područje štiti. VVn. 4 . Kod ljetnih je nasipa obrnuto. za koju se predviđa zadržavanje unutar nasipa. hidrauličkih i poglavito tehničko – ekonomskih analiza.kod dolmica. iznosi: .kod glavnog nasipa. (a1) Širina krune prvenstveno ovisi o namjeni nasipa i npr.

postoji linearna korelacijska povezanost između vodostaja. 5 . je postupak korespodentnih vodostaja. B Ako se pretpostavi da se između hidrometrijskih profila A i B podizanjem nasipa postiže i kod visokih vodostaja odnos sličan onome koji postoji kod vodostaja voda dok su u osnovnom koritu. ovisno o raspoloživim podlogama. do razine SVV. Porastom vodostaja se voda u hidrometrijskom profilu B izlije iz korita. Pretpostavimo da za hidrometrijske profile A i B označene na slici 22(a). slika (b). odnosno kote krune nasipa. raspolažemo sa podacima o vodostajima. onoj velikoj vodi za koju se predviđa zadržavanje unutar nasipa. Δhv[cm]. Ta je promjena to veća što je šire inundacijsko područje. tada pravac korelacije vodostaja osnovnog korita treba produžiti do vodostaja koji odgovara velikoj vodi određenog povratnog razdoblja. tj. tako da dolazi do nelinearne povezanosti vodostaja. na osnovi kojih je definirana njihova korelacijska povezanost. u hidrometrijskom profilu A i vodostaja. u hidrometrijskom profilu B. Iz dijagrama se vidi da sve dok je tečenje u osnovnom koritu. Odstupanje stvarnog odnosa vodostaja mjerodavne velike vode od pretpostavljenog daje traženo nadvišenje vodostaja velike vode. Jedan od postupaka određivanje orijentacijske visine nasipa. Zbog toga vodostaji u profilu B sporije rastu. dakle. hA [cm]. hB [cm].Očekivano povećanje vodostaja može se odrediti na više načina. dok je u profilu A i dalje koncentrirana.

kao oštećenje nasipa uslijed valova. 6 . trebaju odolijevati hidrostatičkom i Hidrostatičko djelovanje vode može prouzrokovati: (i) (ii) (iii) (iv) (v) nastajanje kliznih ploha. (b2) Posteljica nasipa je sraslo tlo. slijeganje nasipa. pokosima i posteljicom nasipa. Osnovni elementi presjeka nasipa jesu: (b1) tijelo nasipa. U toku izrade nasipa stalno se provode kontrolna ispitivanja zbijenosti i vodopropusnosti. Δhv. (b) Pod presjekom nasipa podrazumijeva se njegova konstrukcija unutar profila. Nasipi svojom konstrukcijom hidrodinamičkom djelovanju vode. kao oštećenje nasipa uslijed prelijevanja. kao i uvjete zbijanja. uređeno na odgovarajući način da bi se na njemu mogao izraditi (temeljiti) nasip. (b2) posteljica nasipa.Nakon toga treba dobiveni protjecajni profil još provjeriti hidrauličkim proračunom i eventualno korigirati prethodno usvojeno nadvišenje. uzdizanje i pucanje nasipa. Hidrodinamičko djelovanje vode očituje se: (i) (ii) (iii) (iv) (v) kao udar vodne struje u nasip koji je nepravilno položen. (b1) Tijelo nasipa čini ugrađeni zemljani materijal omeđen krunom. procjeđivanje vode ispod nasipa i ispiranje sitnih čestica tla. Najbolji materijal za izradu tijela nasipa je pjeskovita glina. kao oštećenje nasipa od udara ledenih santi. u vidu jakih virova nizvodno od ispupčenih. u slučaju da je nasip poddimenzioniran. Prije izrade tijela nasipa treba materijal geomehanički ispitati i odrediti njegovu optimalnu vlažnost za najpovoljnije zbijanje. ako je tlo na kojem je izgrađen takvo da povećava svoj obujam promjenom razine podzemnih voda. procjeđivanje vode kroz nasip i ispiranje sitnijih čestica iz tijela nasipa. s 25 do 40 [%] pijeska. odnosno izloženih dijelova nasipa.

tada se vodonepropusna (slabo vodopropusna) jezgra ili obloga temelje do izvjesne dubine. slika 24 (a) do (c). slika (d) do (f) i (h) do (j). najviše do 25 [cm]. Priprema posteljice započinje uklanjanjem humusa. 7 . Ako je sloj vodopropusnog tla ispod posteljica veće debljine. ili se duboko preore tako da ostanu usječene brazde. Slojevi se moraju pažljivo zbijati i biti neprekidni po cijeloj dužini.2 do 0. te se u tom rovu temelje vodonepropusna (slabo vodopropusna) jezgra ili obloga. Ako je temeljno tlo slabo vodopropusno. temeljenje se izvodi tako da se kroz vodopropusno tlo iskopa temeljni rov koji 0. Na ovakvo pripremljenoj posteljici izrađuje se nasip u horizontalnim slojevima debljine 10 do 15 [cm]. odnosno smanjili gradijent tlaka i brzina procjednih voda do veličina koja neće izazivati ispiranje čestica tla.3 [m] zadire u podsloj. posteljica se izbrazda uzdužnim brazdama dubine 10 do 20 [cm] na međusobnom razmaku 30 do 40 [cm]. kako bi se produžio tok procjednoj vodi. što zavisi od načina zbijanja.Temeljenje nasipa se vrši ovisno o osobinama tla i vrsti nasipa. Provjeravanje tijela nasipa u pogledu procjeđivanja kroz nasip pristupa se ispitivanjem procjedne linije. Kod vodopropusnog temeljnog tla s vodonepropusnim (slabo vodopropusnim) podslojem na manjoj dubini. te se prostirati po cijelom profilu.

Pod pretpostavkom da je tijelo nasipa izvedeno od homogenog materijala. 8 . od vrste materijala i načina njegove ugradnje (zbijenost) bitno ovisi brzina procjeđivanja kroz tijelo nasipa. položaj procjedne linije određen je jedino geometrijom nasipa. Međutim. a s time i količina procjednih voda.

(vi) izradom krute vodonepropusne obloge. 9 . dolazi do deformacija tijela nasipa i ugrožavanja njegove stabilnosti. veća od dopuštene. slika (d) i (g). sabiranja i odvođenja procjednih voda sistemom drenova i odvodnih kanala. Dreniranje stope unutarnjeg pokosa provodi se radi: (i) (ii) (iii) (iv) (v) onemogućavanja ispiranja sitnih čestica materijala iz nasipa. slika (i) i (j). slika (f). kod određenih načina dreniranja smanjuje se duljina toka procjednih voda. onemogućavanja nastajanja vrelne plohe na pokosu. (i) (ii) (iii) Međutim. Dreniranje se može provesti na razne načine. slika 24 (b). boljom zbijenošću nasipa. (v) izradom jezgre od slabo vodopropusnog ili vodonepropusnog materijala. odnosno brzina procjeđivanja i protok procjednih voda.Ako je brzina procjeđivanja. Smanjenje brzine procjeđivanja. slika (c). slika (e). odnosno smanjenje količine procjednih voda. povećava gradijent tlaka. (iv) izradom vodonepropusne obloge. ili jezgre. (vii) izradom slabo vodopropusne jezgre ili obloge i dreniranjem stope unutarnjeg pokosa s odgovarajućim filtrom. zahvaćanja. slika(h). i vodonepropusnog materijala. sprečavanje vlaženja pokosa. može se postići na jedan od slijedećih načina ili u njihovoj kombinaciji: povećanjem dimenzija nasipa. povećanja stabilnosti pokosa. dreniranje ima i nedostataka: (i) (ii) (iii) poskupljuje se izvedba nasipa. otežava se obrana nasipa za vrijeme velikih voda. jer se gubi uvid u djelovanje procjednih voda. s obzirom na vrstu i način ugradnje materijala od kojeg je izveden nasip. izradom dijela nasipa od materijala manje vodopropusnosti.

Kao što je sa slike vidljivo. potkopavanju). procjedna linija se prilagođava vrsti drena i uvjetima odvodnje procjednih voda. stabilizira na liniji nove obale. te ga tako štiti od daljnje erozije. To se ostvaruje tako što se kamenje uruši niz obalni pokos stvoren podlokavanjem stare obale. (2) Kamene naslage su građevine koje se izvode uzduž dijela regulacijske linije nove obale sa svrhom da se dio postojeće obale. izložene i podložne eroziji (podlokavanju. Kamene naslage se mogu izvoditi bez rova i betonskih blokova. 10 .

gabioni i sl. čelični ili armirano betonski šipovi i zidovi. U cilju zaštite od erozije obaloutvrde se na konkavama izvode do razine SVV. (I) Uzdužne građevine mogu biti: (IA) glavne (primarne). Izbor optimalne vrijednosti obaloutvrde treba uslijediti nakon detaljne tehničkoekonomske analize više varijanata. te o raspoloživom materijalu i novčanim sredstvima za izradu obaloutvrde. hidrauličkim i geomehaničkim prilikama u koritu. ali isto tako i betonski elementi. 11 . umiruje vodni tok uz obalu i postiže pravilna geometrija oblika. što otprilike odgovara punom osnovnom koritu. pruće. (IA) Glavne uzdužne građevine jesu: (1) obaloutvrde. jer ovisi o hidrološkim. (III) posebne (specijalne). (2) prave uzdužne građevine. (II) okomite ili poprečne. busen. Izbor tipa obaloutvrde nije jednostavan. Regulacijske građevine u riječnom koritu Regulacijske građevine u riječnom koritu mogu biti: (I) uzdužne (paralelne). (IB) pomoćne (sekundarne). U većini slučajeva koriste se prirodni materijali (kamen.2. (1) Obaloutvrde su građevine kojima se obale zaštićuju od erozije. kolje). šljunak.

12 .

13 .

Stoga su u tablici prikazani podaci o dozvoljenim tangencijalnim naprezanjima. 14 . za češće vrste obaloutvrda. τo[N m-2]. i dozvoljenim srednjim brzinama. v[m s-1].Jedan od vrlo bitnijih kriterija za izbor vrste obaloutvrde jesu hidraulički utjecaji toka na kontaktu s konstrukcijom ( brzina strujanja. odnosno tangencijalna naprezanja).

Smještaju se uzduž projektiranih regulacijskih linija budućih obala i izvode do razine SV. s blažim pokosom prema rijeci. Osnovni elementi poprečnog presjeka ovakvog tipa obaloutvrde. tonjača. Izvodi se kao obratni filtar s kojime se sprečava ispiranje sitnijih čestica u razdobljima naglog sniženja vodostaja. kako bi se spriječilo tečenje između prirodne obale i tijela prave uzdužne građevine. (2) Prave uzdužne građevine se izvode paralelno s maticom toka na onim sektorima konkavnih obala. S obalom se obavezno povezuju traverzama. ili na objema pravolinijskim obalama. (a) Nožica se najčešće izvodi u vidu kamenog nabačaja ili u kombinaciji kamenog nabačaja i tonjača. Profil im je trapezni. (b) Posteljica služi kao podloga kamene obloge na prethodno formiranom obalnom pokosu nagiba 1:1. Primjenjuju se na potezima riječnog korita s velikim brzinama.5 do 1:2. (c) Obloga se izvodi u vidu jednoslojnog ili dvoslojnog kamenog nabačaja. na kojima je potrebno izvršiti suženje korita. Naročito su pogodne kod regulacijskih radova za potrebe plovidbe . jesu: (a) nožica. odnosno s velikom erozijskom snagom riječnog toka. Kod izvedbe se spojnice kamenih blokova usmjeravaju uzvodno kako bi se smanjio efekt ispiranja materijala prilikom naglog sniženja vodostaja. sloj šljunka ili posebnu vrstu geotekstila koja može bez oštećenja primiti udarce kamenih blokova prilikom njihove ugradnje. (b) posteljica. U pravilu se postavlja na prethodno ugrađeni fašinski jastuk. fašina. (c) obloga. jer bitno poboljšavaju uvjete protjecanja.Čestu primjenu imaju kamene obaloutvrde. slika (c1). Obloga se završava krupnijim kamenom koji sprečava njeno rušenje prilikom povlačenja voda koje su se prethodno izlile iz osnovnog korita. 15 . punjenih valjaka i gabiona. Najčešće se grade od kamena. do razine MV.

0 do 10. duljine 2.0 [m]. U ovim se spremnicima odvija taloženje nanosa i formiranje nove obale. Na uzvodnom i nizvodnom kraju tijelo prave uzdužne građevine mora biti spojeno s obalom. za upuštanje vode s nanosom u prostor između građevine i obale – naplavne spremnike.Kao što je sa slike vidljivo. 16 . Poprečni presjeci najučestalijih vrsta pravih uzdužnih građevina prikazani su na slici. u tijelu prave paralelne građevine se na razini male vode ostavljaju otvori.

17 .

U odnosu na smjer toka pera se najčešće izvode pod kutom od 90 [o] – okomita pera (normalna pera). (IIB) pomoćne. Pri tome se najprije izvodi najuzvodnije pero. (1) Pera su najznačajnije okomite građevine u riječnom koritu koje se u načelu izvode na konveksnim obalama do razine SV s ciljem suženja riječnog korita i fiksiranja regulacijske linije buduće obale u pojedinim točkama do kojih doseže najizbočeniji dio pera u koritu vodotoka – glava pera. pošto se obala relativno sporo formira. Izvode se kao sustavi (u skupinama). jer kao pojedinačne građevine mogu izazvati negativan učinak (npr. (2) pregrade. 18 . pri čemu je i najveći poremećaj strujne slike. (IIA) Glavne okomite građevine jesu: (1) pera. (II) Okomite građevine mogu biti: (IIA) glavne. Pera svojom prisutnošću u riječnom koritu prouzrokuju odbacivanje matice prema sredini toka. ali mogu biti i zaokrenuta prema toku – uzvodna pera (inklinatorna pera) ili od toka – nizvodna pera (deklinatorna pera). Kod nizvodnih je obrnut slučaj. (3) pragovi. Uzvodna pera su najefikasnija u pogledu formiranja nove obale. ali je i poremećaj toka najmanji. izazivajući pri tome u zoni između pera cirkulacijsko strujanje i taloženje nanosa. čime se ostvaruju povoljni hidraulički uvjeti za gradnju nizvodnih pera. To su građevine koje se izvode u riječnom koritu s primarnom funkcijom izazivanja odlaganja nanosa u dubljim dijelovima riječnog korita po trasi buduće regulacijske građevine. lokalnu eroziju).(IB) Pomoćne uzdužne građevine su Wolfovi odboji.

Ove je veličine najbolje odrediti na fizikalnom modelu ili u prirodi na eksperimentalnoj dionici.50 b pr − b r 2 gdje su: bpr – širina prirodnog korita za srednju vodu. konkavna obala mora biti zaštićena paralelnom građevinom (najčešće obaloutvrdom). Međusobni razmak i duljina pera ovise o osobinama riječnog korita i trase dionice na kojoj se izvode pera. U grubo. br – širina reguliranog korita za isti protok. [m]. [m].Kao što slika pokazuje. (ii) na konveksnoj obali. najčešće se definira slijedećim empirijskim izrazima: (i) za pravolinijske dionice. međusobni razmak pera. slika (b): Rp = Lep sinα * ctgβ + Lep cosα Gdje su: Lep – efektivna duljina pera. slika (a): R p = 4. uz uvjet da je: L ep ≤ 2 Lp 3 19 . ako je konveksna obala regulirana sistemom pera. [m]. Rp [m].

[m]. Osnovni konstrukcijski elementi pera jesu: (a) tijelo. Lp.kutovi prema donjoj slici. [o]. Najčešće se izvodi od kamena. punjenih valjaka.Lp – duljina pera. α i β . Duljina pera. (c) korijen. (a) Tijelo pera je glavni dio konstrukcije ove građevine. u načelu ne bi trebala biti manja od 5 [m]. Međutim. 20 . pošto kratka pera mogu izazvati neželjene posljedice u smislu lokalne erozije. šljunka. gabiona. betona i drveta. fašina. tonjača. ovisi o lokalnim prilikama. (b) glava.

U odnosu na rukavac koji pregrađuju mogu biti uzvodne. na sredini ili nizvodne.(b) Glava pera je dio pera najjače izložen erozijskom djelovanju vode. pa joj je površinski sloj posebno utvrđen. no poprečne su kraće i prema tome jeftinije. Naravno. osobito treba paziti na izvedbu temelja glave. U praksi se tada obično izvodi temeljni fašinski jastuk. srednje pregrade se isključivo grade kao poprečne. Paralelne pregrade su povoljnije s hidrauličkog aspekta. (c) Korijen pera konstrukcijski je dio pera kojim se ta građevina učvršćuje (ukorjenjuje) u postojeću obalu. Primjeri poprečnih presjeka pera prikazani su na slici. odakle je vidljiva i različita kombinacija materijala za njihovu izvedbu. a u odnosu na tok mogu biti paralelne ili poprečne. Ako se u zoni glave pera očekuje jače lokalno podlokavanje. Duljina ukorjenjenja iznosi 2 do 5 [m]. (2) Pregrade su građevine s kojima se pregrađuju suvišni rukavci ili staro napušteno korito. Profil pera je trapezni. s postupnim ublaženjem pokosa od korijena prema glavi. 21 .

Radi osiguranja dostatne stabilnosti potrebno je konstrukciju praga ukorijeniti u riječne obale i dno.Pregrade se grade u razdoblju malih voda. 22 . neophodno je da svojim korijenom zadiru u postojeću obalu. bilo izvedbom s čela (s obiju obala). Dno iza pregrade se obavezno mora zaštititi od erozije. treba posebnu pažnju posvetiti izboru njihove visine. uslijed djelovanja riječnog toka. bilo istodobno po cijeloj duljini. polaganjem fašinskog jastuka ili tonjača. Pošto pragovi mogu biti opasni za plovidbu. jer bi u suprotnom. do razine SV. nizvodno od proloka. prag mogao biti razoren i odnesen. Kao i pera. (3) Pragovi su građevine koje se koriste za stabilizaciju uzdužnog profila riječnog korita (najčešće kod regulacija bujičnih tokova) i za zasipanje dubokih mjesta – proloka u koritima aluvijalnih tokova. Kruna praga za zasipanje proloka postavlja se na razini dna reguliranog korita.

Izvedbom traverza postiže se dvostruko djelovanje: (i) (ii) povećava se stabilnost prave uzdužne građevine. (1) Traverze su građevine s kojima se prave uzdužne građevine povezuju sa obalom.Pragovi se izvode trapeznog profila. Obično se rade od kamena ili u kombinaciji sa tonjačama. Nekoliko karakterističnih presjeka traverza. Traverze su manjih dimenzija poprečnih presjeka u odnosu na presjek tijela prave uzdužne građevine. Postavlja se na međusobnom razmaku koji je približno jednak širini vodnog lica kod srednje vode. onemogućava se pojavljivanje sekundarnog toka između tijela prave uzdužne građevine i obale. 23 . odnosno pospješuje se taloženje nanosa u naplavnim spremnicima i formiranje nove obale. (IIB) Pomoćne okomite građevine jesu: (1) traverze. ovisnih o primjenjenom materijalu. (2) međupera. (3) rešetkaste građevine. s blažim nizvodnim od uzvodnog pokosa. SV.

Gornji krajevi se povežu žicom. a ostatak se dogradi tek ako se pokaže potrebnim. debljine oko 3 [mm].(2) Međupera su građevine koje se izvode da bi se prouzrokovalo dodatno odbacivanje matice prema sredini toka i pospješilo cirkulacijsko strujanje u zoni između pera. Na kraju se međupera uzvodno usidre. Međupera su lakše i jednostavnije konstrukcije u odnosu na pera. Položaj međupera je prikazan na slici (a). Na slici (b) prikazan je primjer izvedbe međupera od fašina ukliještenih između parova drvenih pilota. uzrokujući time bolji efekt taloženja nanosa. broj im ovisi od lokalnih prilika. a glava i korijen dodatno zaštite kamenom. 24 . Obično se započinje s manjim brojem.

s ciljem usporavanja toka vode nizvodno od građevine i izazivanju intenzivnijeg taloženja nanosa u odnosu na prirodne uvjete (slično djelovanju Wolfovih odboja). sustav štitova se može koristiti za zaštitu riječnih obala i mostovnih stupova od erozije. za zaštitu vodozahvata od nanosa i slično. s posljedicama u pogledu erozije i pronosa nanosa. (III) Posebne građevine za izazivanje umjetne poprečne cirkulacije omogućuje da se poprečne cirkulacije toka. za prosijecanje riječnih krivina. α [o]. Osim za izazivanje umjetne poprečne cirkulacije. ili je slabijeg intenziteta (u blagim krivinama). i privremenog su karaktera. (b) lebdeći.(3) Rešetkaste građevine se koriste kao pomoćni sekundarni objekti. koji osnovno uzdužno strujanje toka pretvaraju u spiralno (helikoidalno). (c) pridneni i (d) kombinirani. Umjetna poprečna cirkulacija izaziva se sustavom skretala – štitova. postavljenim pod određenim kutom.Grade se od laganog (drvenog) materijala. izazove na onim riječnim dionicama na kojima je nema (pravolinijske dionice). Sustav skretala može biti (a) površinski. prema struji vode. 25 .

procesa čije posljedice mogu biti rušenje regulacijskih građevina. ugrožavanje mostovnih stupova i slično. pronosa leda i pronosa nanosa. te povećava propusnu moć riječnog korita u pogledu protoka. 26 . Prokopima se povećavaju pad dna i pad vodnog lica. Parametre sustava skretača (visinski položaj. Smatra se da je krivina zrela za prokop kada je odnos duljine prokopa i meandra 1:3 do 1:5 i veći. dakle. Spajaju li više susjednih krivina nazivamo ih složenim. međusobni razmak i kut nagiba prema struji vode) najbolje je odrediti na fizikalnom modelu ili u prirodi. Prokopi su jednostavni ako spajaju dvije susjedne krivine. pošto ih ne ugrožava vučeni nanos. duljina. imaju određene prednosti u odnosu na pridnene. što predstavljaju smetnju plovidbi i što zaustavljaju plivajuće predmete. te snize vodostaji . a najčešće se koristi drvo. naročito u smislu velike dubinske erozije. PROKOPI Prokopi su regulacijski zahvati prosijecanja meandara kojima se skraćuje trasa riječnog toka. Štitovi se rade od različitih materijala. Međutim. ne odaberu li se elementi prokopa ispravno. prosijecanjem se mogu izazvati i negativne posljedice.Površinski skretači. optimalni oblik. Nedostaci su im sadržani u mogućnosti ugrožavanja ledom.

čep. Ako je iskop u vezanom materijalu. na jednoj i drugoj obali izvode se deponije ili obaloutvrde. Ako je to skraćenje u granicama od 1:3 do 1:5 i veće. s time što se os kinete podudara s osi dijela budućeg korita bližeg konveksnoj obali . Na početku. Njena je širina od 1:10 do 1:20 širine budućeg prokopa. Nagib pokosa kinete iznosi od 5:1 do 10:1.Obujam iskopa kod izvedbe prokopa ovisi od stupnja skraćenja trase. U slučaju prosijecanja niza krivina s radovima se započinje s nizvodnog kraja. čime se pospješuje proces zasipanja. sredini i kraju starog korita (koje gubi prvobitnu funkciju) formiraju se do razine srednje vode pregrade s otvorima za malu vodu. nakon čega se riječnom toku prepušta izvedba kinete do konačnih dimenzija reguliranog korita. te ako se prokop izvodi u nevezanom aluvijalnom materijalu. s time što se uzvodni dio prokopa otvara tek što je nizvodni dio već potpuno formiran. Materijal od iskopa istresa se u neposrednoj blizini prokopa. a dubina do razine podzemne vode ili nešto ispod nje (50 do 100 [cm]). koji omogućuje da se pretežni dio iskopa obavlja u suhom. Kopanje kinete započinje sa nizvodne strane . tada se prokop izvodi u punom opsegu. Po završetku svih radova čep se probija bagerom s obale. 27 . Na ulazu se ostavlja tvz. umjesto kompletnog prokopa izvodi se kineta. Da bi samooblikovanje korita ostalo u projektom predviđenim granicama. Iz hidrauličkih razloga ulaz u prokop se formira u obliku lijevka.

nadolazak plime izaziva usporavanje riječnog toka. razlikuje se: (1) regulacije ušća rijeka u more. režim riječnog toka koji se ulijeva i režima prethodno spomenutih sredina u koje se ulijeva vodni tok. tako da riječna voda postepeno ustupa svoj donji protjecajni profil moru i zbog manje gustoće teče iznad mora. Prema tome. koje u suprotnom smjeru prodire u riječno korito. Nadolaskom plime nastaje strujanje mora suprotno od strujanja rijeke. Promjena razina mora izaziva uspor (plima) ili depresiju (oseka) u rijekama koje u nj utječu. potrebno je tok rijeke paralelnim popratnim građevinama usmjeriti što dalje u more i pomjeriti ušće prema pučini do mjesta znatnih dubina i jačih strujanja. (2) regulacija ušća pritoka. Stoga je potrebno omogućiti prodiranje mora za vrijeme plime što dalje uz rijeku i spriječiti dijeljenje vodnog toka i grananje po rukavcima za vrijeme oseke. 28 . smanjenje relativnog pada i taloženje nanosa uz formiranje pragova u riječnom koritu ovisno o veličini uspora. a ostale rukavce presjeći pregradama. Na taj se način pročišćava korito i održava dubina vode u koritu. Uređenje ušća rijeke u more sastoji se u tome da se što više iskoristi kinetička energija otjecanja za vrijeme oseke. vodnom valu i riječnom koritu. Regulacije ušća rijeka u more Kod analiza uređenja ušća rijeka u more osnovna su razmatranja vezana za promjenu morskih razina. Zbog određenih specifičnosti sredina u koje se ulijevaju vodni tokovi. (b) matičnu rijeku. 1. kod ušća u vidu delta treba odabrati jedan rukavac kao glavno korito. Prema tome. koja će na ušću raznijeti prispjeli nanos i onemogućiti formiranje sprudova.REGULACIJE RIJEČNIH UŠĆA Problemu regulacije riječnih ušća pristupa se ovisno od sredine u koju se ulijeva riječni tok: (a) more. kako riječnog protoka tako i morske vode koja je za vrijeme plime ušla u korito. Isto tako. (c) jezero. Uređenju ušća treba prethoditi analiza geneze ušća i njegovih promjena .

problem propagacije vodnog vala) i karakter bujičnosti pritoka. Kod uspora nastaje deponiranje nanosa u pritoku. Zato je ušće najbolje izvesti u krivini matične rijeke na način kako to pokazuje slika. 29 . Shema karakterističnih ušća pritoka u matičnu rijeku na njenom potezu u pravcu. Promjena vodostaja u matičnoj rijeci izaziva uspor ili depresiju u pritoku. odnos režima pritoka i matične rijeke (problem koincidencije velikih voda. Odnose se na režim pritoka. a s time i veće zamuljenje ušća. Regulacije ušća pritoka Problemi koji se javljaju prilikom regulacije ušća pritoka su hidrološko – hidrauličke prirode. Ulijevanje vode po shemi (b) i (c) izaziva jači uspor vode u matičnoj rijeci od ulijevanja po shemi (a). kako po veličini tako i po položaju. Na slici su prikazana taloženja različita za sva tri slučaja.2. treba očekivati taloženje nanosa uzvodno od ušća u matičnoj rijeci. Izazivaju li velike vode pritoka uspor vode u matičnoj rijeci. dok se u slučaju depresije može očekivati erodiranje korita pritoka i deponiranje nanosa nizvodno od ušća u matičnoj rijeci. položaj ušća po shemi (a) je povoljniji. Prema tome . režim matične rijeke. Pri smanjenju vodnog vala pritoka mogu se očekivati povećane brzine u matičnoj rijeci s izraženim erozijskim djelovanjem i taloženjem nanosa nizvodno od ušća.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->