Aurora Borealis (Polarna svjetlost

)
Polarna svjetlost je sjaj na noćnom nebu, uglavnom vidljiv na visokim zemljopisnim širinama. Na sjeveru tu pojavu zovemo aurora borealis ("sjeverna zora"), a ime je dobila prema rimskoj božici zore Aurori i grčkom nazivu za sjeverni vjetar, Boreas. Najčešće se pojavljuje tijekom rujna i listopada te ožujka i travnja (do danas nije potpuno razjašnjeno zašto). Na jugu se naziva aurora australis ("južna zora"). Premda rijetko, aurora se može vidjeti i sa srednjih zemljopisnih širina, i to kao crvenkasti sjaj na sjevernom obzoru. Dalje prema sjeveru, bliže polu, polarna svjetlost često izgleda kao velika plamena zavjesa koja visi s neba i njiše se lijevo-desno, dok po njenim pokretnim naborima trepere narančasti, zeleni i plavi plamenovi. Aurora dakle može biti statična ili dinamična pojava; kad je statična, zovemo ju tihim lukom. Aktivna aurora se, s druge strane, stalno kreće i mijenja. Zavjese se sastoje od mnogo paralelnih zraka orijentiranih u skladu sa Zemljinim magnetskim poljem. Kad jedna od silnica magnetskog polja vodi do točke iznad promatrača, dolazi do pojave tzv. auroralne korone ili krune. Hiorter i Celsius su 1741. godine ustanovili da tijekom pojave polarne svjetlosti dolazi do zamjetnih magnetskih fluktuacija. Kasnije je otkriveno da upravo ta činjenica ukazuje na jake električne struje u područjima pojave aurore - Birkeland (1908.) je ustanovio da struje teku u smjeru istok-zapad duž ruba auroralnog ovala, od dnevne prema noćnoj strani Zemlje (vidi Birkelandova struja). Nadalje, Loomis (1860) i Fritz (1881) su utvrdili da se polarna svjetlost uglavnom pojavljuje u "auroralnoj zoni", prstenastom području unutar radijusa od otprilike 2500 km od Zemljinog magnetskog pola, a ne zemljopisnog, blizu kojega se gotovo nikada ne vidi. Područje najveće učestalosti pojavljivanja polarne svjetlosti (auroralni oval) ne poklapa se u potpunosti s auroralnom zonom; otklonjeno je 3 - 5 stupnjeva od magnetskog pola u smjeru noćne strane planeta, tako da se pojava polarne svjetlosti najviše približava ekvatoru oko lokalne ponoći. Polarnu svjetlost uzrokuje Sunčev vjetar. To je struja vruće plazme koju Sunce izbacuje u svim smjerovima (zbog ogromne vreline Sunčeva vanjskog sloja, Sunčeve korone). U normalnim uvjetima, Sunčev vjetar dolazi do Zemlje brzinom od oko 400 km/s i gustoćom od oko 5 iona/cc, no za vrijeme magnetskih oluja tok može biti nekoliko puta jači, kao i međuplanetarno magnetsko polje, koje također potječe sa Sunca i povezano je s gustoćom Sunčevih pjega. Na svom putu kroz svemir, dio Sunčevog vjetra nailazi na Zemljinu magnetosferu, područje svemira kojim dominira Zemljino magnetsko polje. Magnetosfera zakreće Sunčev vjetar oko sebe (i oko Zemlje) na udaljenosti od oko 70,000 km (fronta udara se formira na udaljenosti od oko 12,000 - 15,000 km). Širina Zemljine magnetosferske prepreke Sunčevom vjetru uglavnom iznosi oko 190,000 km, dok se iza Zemljine noćne strane pruža dugačak "rep" rastegnutih magnetskih silnica. Silnice Zemljine magnetosfere zakreću dio Sunčevog vjetra prema Zemljinim magnetskim polovima. Polarna svjetlost nastaje kad se elektroni Sunčevog vjetra na visini od 80 - 150 km sudaraju s atomima gornjih slojeva atmosfere. Prevladavaju emisije atoma kisika - zelena i crvena svjetlost, u spektralnom rasponu od 557.7 nm (zeleno) do 630.0 nm (crveno, uglavnom slabije nabijeni elektroni i na većim visinama), zatim molekularnog dušika i dr.

s kojim je Zemljina magnetska os najbolje poravnana u travnju i listopadu. No. . ti čimbenici objašnjavaju samo trećinu utvrđenog polugodišnjeg variranja. silnice otklone prema jugu. a takve su oluje najčešće u vrijeme vrhunca 11-godišnjeg ciklusa Sunčevih pjega ili tijekom tri godine nakon tog vrhunca. Nedavno je polarna svjetlost otkrivena i na Marsu. Vrlo je nevjerojatno da bi ikakav zvuk stvarno proizveden u aurori mogao doći do tla. međutim. Kornelije Tacit. u proljeće i jesen Zemljino i međuplanetarno magnetsko polje se poklapaju – na magnetopauzi granici Zemljinog magnetskog polja. rujna. također uzrokuju snažne aurore koje se javljaju zbog električnih struja duž silnica magnetskog polja između rotirajućeg planeta i mjeseca koji kruži oko njega (dinamo učinak). planetima čija su magnetska polja mnogo snažnija od Zemljinog. Za vrijeme snažnih magnetskih oluja mogu se vidjeti i bliže ekvatoru. Stoga su sjeverni i južni otkloni međuplanetarnog magnetskog polja tada najveći. pisao je kako su ljudi sa sjevera tvrdili kako čuju te zvukove. prosječna je brzina čestica koje dolaze do Zemljine magnetosfere najveća (za oko 50 km/s) oko 5. godine govoreći o narodnim običajima grenlandskih Eskima. Ipak. vjerojatnost pojave aurore najviše ovisi o položaju međuplanetarnog magnetskog polja. Geomagnetske oluje koje pokreću polarnu svjetlost su najučestalije tijekom mjeseci oko ekvinocija fenomen koji nije potpuno razjašnjen. zujanju ili zviždanju. no nitko ih dosad nije uspio snimiti (uz to. Ipak. Tijekom povijesti ljudi su govorili o zvukovima polarne svjetlosti. kao i kanadski antropolog Ernest Hawkes 1916. Danski ih je istraživač Knud Rasmussen neizravno spomenuo 1932. Sunčev vjetar. Pokreće ih. Io (koji ima aktivni vulkanizam i ionosferu) je posebno snažan izvor aurore. ono je orijentirano sjeverno. to je veća vjerojatnost pojave aurore.no nijedna teorija ne nudi potpuno. Uz to. k tome prateći samu pojavu aurore (jer bi zvuku trebalo dosta vremena da doputuje do tla). pucketanju. zbog nedostatka jakog magnetskog polja. njegove struje emitiraju i radiovalove. povjesničar starog Rima. Postoje teorije o lokalnim elektrostatičkim fenomenima na tlu koji nastaju kao posljedica polarne svjetlosti. postoje i znanstveni problemi glede podrijetla zvukova u polarnoj svjetlosti). otkrivene 1955. i one zasad najbolje objašnjavaju podrijetlo tih neobičnih zvukova. posebno Io. kad se Zemlja nalazi na najvišoj heliografskoj širini. Uzrok svemu tome je geometrija: međuplanetarno magnetsko polje dolazi sa Sunca i zbog njegove rotacije ima spiralni oblik. zajedno. Danas još uvijek pristižu izvješća o zvukovima polarne svjetlosti. Aurora je opažena i na Jupiteru i Saturnu. kao i na Zemlji. šištanju.budući da je Sunčev vjetar brži kad dolazi s polova nego s ekvatora. Jupiterovi mjeseci. Kad se. zadovoljavajuće objašnjenje. što su silnice orijentirane južnije. Sunčeva je os rotacije nagnuta 7° u odnosu na ravninu Zemljine orbite .Polarna je svjetlost prilično uobičajena pojava u prstenastom područj auroralnog ovala. ranije se vjerovalo kako je to nemoguće. stvara se "rupa" kroz koju energija Sunčevog vjetra može doći do gornjih slojeva atmosfere. ni međuplanetarno magnetsko polje niti Sunčev vjetar ne mogu u potpunosti objasniti sezonsko ponašanje geomagnetskih oluja. ožujka i 5.

0.02342.30984540  .$:3.7..70 :/4$:3 0..9422..0 2.027.034894/44 2 17439.8903:92.03.3.3.309481070.425:9:748.4.:/.:8..30982 544.3408 :894 42$:3 0.30948107: 54/7: 08.-03.74480-0 44020 3.3427.8.30984:.2./80009743$:3 0.:/.9424 0-930445:9.4.309883. .834/   2 8:/..8.342 8. 023034 30897.../:.097::.8543:4/ 32 0034 /4 32 .097.. !4.942. .8014727.097.002302.73...:0280.. 34..5702.7.70202.097.4 075490 08.8.3057: ./7   .   .09.-030097433.7.92481070 !70.  $3./.42.734/: .89..3.420 :5...034894/44   2  73.34234844 2 /480.027 /4$:3 0.:/. .70 0$:3 0. .92240:.2.83.50.4.309.094893.7342.09489 :85097.30948107805705700$:3 0.30948107.30984540 409.42/4237.02322.0230 2.0.473840. 023:2.8..7.034 :.. 003.7057..3.54.

7:3.03...30984540/4.02.30945.:747.:7..24:80.7342.3:9.30480..20 :5.8. 04..-40547.702083.048749.0470397.$:3 0.3098454.84544 .309.//4.92481070  &748. 57480 3./09- 00.9348954.0/402302.0948957 34:4- .9348954.:8.3098454.44 0..947... 303 4 :5740 008030234 20 :5..894254/7: .2.0 .8:80.4394 .0  &94 $:3 0.  !4. .7.34- 8420023.309845408054. 5.483.807:5. 4340470397.... .3..3:8945.0734 .0749.9042974/303..$:3.3094810703.73:8.02:94200042097./: $94.0 .0-73..3098.309.309.097.5.309804:0405470 :54.::  89.7342.:20 :5.10342034305495:347.7:3.30: 30 940..9.:578903.8544.7.0.$:3 0.7020.:7470  042. 948:83./80 20 :92 83.33:023047-90 -:/:  /.40 /4.03..: 97.0$:3 0.4..9.44 2..094898:3.. 0 0: .. .54. 4/ 30.09.3098454.7-7 . 32.30984:.2..3..50.947: .34.08:4:03..08.S:4/348:3.090422080./.074. .0234 2.857.24 0/4 /4473840.: 089.73.0494305702..734 2. 089.344.:74703..-4 304.744:0307.0. 3..309.3480.074....: 3.3.7342.073: 3494320 :5.

3.:54/70949304- 3..083 .09.9:73: 5.24: 3. 4/0234 !470 0 .3098454..43.73.0 .03.234483.3.089:/8:4..24970 3: :9.73024::5495:34894-.84 :.074.4/4 /49.30984:.:-40097 3897:.7/.730 8./45:9:0/49.:89.09.:8./: 83...74/324- .3: .3.3098.7348. 942057.:. 4047.3098454039$:3 0.839 804384543.48::/8.09489497. 3.09./3.24348107: 05480-3483.4.7342. 3.3.934/.703.2080.89.40.74#2.:4.7308..045. .:4.7 03454:4/ 30..3:  :.34854203:4  4/304.: 7.0/03:.3:.45480/.9:43.2. .0 497.4. ..8 44 4 :.34054.184 73  5.3.-40 4-.47: 4430.3..07.3..:4./4.:74724.2.3/882...2:54.: 04-.54. ..78:-430/489.9.54.470 43..8. /.:.-.0897:00297..09489 '74030.  7.2.:54.:4. 5480-344  9. 3430/3.40943024: 0  %04254.030  0/..:4.05789 :.42.02 $:3 0. 3030  .8:2.54.90 8..2080.47.3974544 73089.4./80 02.309. 30.389.789.:7470 07-. 58..3. !489409047044.3080. 3:/#...7 :59074.30042.:7470304.4/489.9.2.3092..09489 430.. .9.4./. .7308. .:.3...0/34 9 2-03.9047.54.77.20 :7497.:: 970-.094895:. 4 42..320097489.734 574.03574-020/0 54/709..3.4 ::90.82:8803307./8. 320 :5.4 07:74::83.0 .380897..3./4..474.: 05..:5907:$. 7:3./30:8548329 :94 5489403.4.074..3.9 54.08 47300%.8.09489 34394/48.70203. 80..309.:74704080.3:   9.4-.30984 54.3. 03..9 2 10342032.  :747.303:/5495:34  . /3...

 .