^ 7

'

j ....

srednjovjekovna
POCECI BASCANSKA HRVATSKA HRVATSKA HRVATSKA t— POCECI PISMENOSTl PLOCA SREDNJOVJEKOVNA SREDNJOVJEKOVNA SREDNJOVJEKOVNA TISKARSTVA PROZA POEZIJA DRAMA

Hrvatska je srednjovjekovna kultura trojezicna (latinski, staroslavenski, starohrvatski) i tropismena (latinica, glagoljica, hrvatska cirilica). Bascanska ploca, iako nije najstarija, simbolicno stoji na pocetku srednjovjekovne hrvatske knjizevnosti. Vrhunac je srednjovjekovne hrvatske knjizevnosti nas Prvotisak — Misalpo zakonu rimskoga dvora (1483.), prva hrvatska tiskana knjiga.

5+ Reprezentativan je za to doba Petrisov zbornik (1468.): u njemu je 700 stranica raznovrsne knjizevne grade.

316

Povijest knjizevnosti

POCECI PISMENOSTI
Dolazak Hrvata i primanje krscanstva
Kada su dosli na ove prostore, Hrvati su sa sobom donijeli samo usmenu knjizevnost. Sredina u kojoj su se nasli vec je bila pokrstena. Primajuci u novoj sredini krscanstvo, Hrvati su dobili i svoje prvo pismo — latinicu. Njome su se zapisivali tekstovi pisani latinskim jezikom. Da bi pokrsteni Hrvati mogli odrzavati krscanske obrede, misionari su im morali dati i molitve na njihovu jeziku, ali i odgojiti domace svecenstvo. Tako se vjerojatno oko 8. stoljeca zbio prijelaz iz nepismenoga (agrafijskoga) razdoblja u pismeno (grafijsko) razdoblje. Medutim, iz toga razdoblja nisu sacuvani tekstovi.

POCECI SLAVENSKE PISMENOSTI
Prisjetite se kronologije vezane uz povijest hrvatskoga jezika - od indoeuropskoga jezika do nasih dana. Gdje se u kronologiji susrecete sa slavenskim (staroslavenskim ili opceslavenskim) jezikom?

• Sveta Braca, Konstantin Ciril i Metod, uputili su se 863. godine u Moravsku kako bi pomogli tamosnjim Slavenima organizirati crkvenu zajednicu. Sa sobom su ponijeli osnovne tekstove za bogosluzje prevedene na staroslavenski jezik napisane na glagoljici, novom pismu koje je Konstantin Ciril sastavio za pisanje slavenskih rijeci. Namjera im je bila poucavati Slavene vjeri na slavenskome jeziku i pismu. • U Moravskoj (kasnije i Panoniji) organizirali su crkveni i kulturni zivot na temelju slavenskoga jezika i glagoljice. Medutim, promijenjene politicke prilike dovode do progona Metoda i njegovih ucenika. Nakon Metodove smrti njegovi ucenici bjeze u Cesku, Bugarsku i H r vatsku noseci sa sobom najnuznije knjige za bogosluzje na staroslavenskome jeziku. Tako Hrvati dobivaju svoje drugo pismo, glagoljicu. • O pocecima slavenske pismenosti svjedoci tekst 0 pismenima poznat kao Traktat Crnorisca Hrabra, polemicki spis o nastanku slavenskoga pisma. Originalni tekst nije sacuvan.
5+ Najstariji je prijepis iz 1348. godine, a sacuvan je u Lavrentijevu zborniku. Zelimir Janes: sveti Ciril

317 Hrvatska srednjovjekovna knjizevnost

Traktat Crnorisca Hrabra O pismenima
1

traktat (/at.) — rasprava o nekom pitanju

Prije Slaveni ne imadahu knjiga (=pisma) nego crtama i zarezima crtahu i gatahu buduci (=dok su bili) pogani. Pokrstivsi se nastojahu grckim i latinskim pismenima kojekako pisati svoju rijec bez uredenja. No kako se moze dobro pisati grckim pismenima Bog, Hi zivotb, Hi dzelo (=vrlo), Hi cajanije (= cekanje), ili sirota (—sirina), Hi jadb (= jelo, otrov) Hi junostb (= mladost) Hi jezika (= jezik. narod), i druge koji su na njih nalik? I tako bijase mnogo Ijeta. Tada covjekoljubac Bog, koji svim upravIja i ne ostavlja ljudski rod bez spoznaje nego sve vodiprema spoznaji iprema spasenju, smilovavsi se rodu slavenskom, posla im Svetoga Konstantina, koji se prozvao Cirilom, covjeka pravedna i istinoljubiva. I on im sastavi trideset i osam pismen, jedna prema obliku grckih slova, druga prema slavenskoj rijeci.

analiza
Crnorizac Hrabar opisuje tri faze slavenske kulture: prije pokrstavanja, onu koja dolazi s pokrstavanjem i na kraju onu koja nastaje nakon sastavljanja slavenskoga pisma. Pridruzite svakoj fazi dijelove teksta koji o njoj govore. Koje znakove za slavenske glasove latinica ne poznaje? Tko je prema tvrdnji Crnorisca Hrabra sastavio glagoljicu? • Tekst je nastao krajem 9. ili pocetkom 10. st. u istocnoj Bugarskoj. • Autor teksta je nepoznat. Potpisao se kao Crnorizac (nosi crnu rizu, tj. haljinu, sto znaci da je redovnik) Hrabar (ne znamo je li mu to osobno ime ili osobina, a mozda nije ni jedno ni drugo). • Tekst je pisan staroslavenskim jezikom. • Po svojoj namjeni, tekst pripada rijetkim tekstovima toga vremena koji nisu pisani s liturgijskom svrhom. • Prema samome tekstu moze se zakljuciti da je autor suvremenik dogadaja o kojima pise (poceci slavenske pismenosti).

Pred namaje tekst koji je pisao covjek odusevljen idejom napretka slavenske knjige, slavenske kulture. Ta ga je ideja ispunjavala cijelog. Otud ipatetican ton u nekim dijelovima njegova teksta, ali otud i njegova upornost da se oboruza velikim znanjem kojim ce tako superiorno braniti prava jos mlade slavenske knjizevnosti. Ni njegovo znanje, ni njegov zar nisu ostali bez odjeka: odusevljavali su ljubitelje slavenske knjige o cemu svjedoci cinjenica da se taj tekst medu Slavenima prepisivao sve do 18. stoljeca. (Stjepan Damjanovic)

Konstantin Filozof nadnio za Slavene prije odlaska u Moravsku novo pismo - glagoljicu. Naziv glagoljica izveden je od glagola glagolati (govoriti).
5+ Po jednoj teoriji, glagoljica je originalno pismo koje zapocinje krizem, a i ostala slova temeljena su na krscanskim simbolima. Osim kriza (simbol otkupljenja), simboli su krug (simbol vjecnosti, predstavlja Bozju savrsenost) i trokut (simbol Svetoga Trojstva).
1

Stjepan Damjanovic: Slovo iskona, Zagreb, 2004.

318

Povijest knjizevnosti

Djelovanje Solunske Brace (Konstantina C i r i l a i M e t o d a )
Braca su se rodila u Solunu, gradu koji je tada bio drugi grad po vaznosti u Bizantu. Slaveni su bili naseljeni u okolici grada i ekonomski rasli (mnogi su Grci govorili slavenskim jezikom jer im je to bilo potrebno za trgovacke poslove). Otac Solunske Brace bio je pomocnik upravitelja Soluna.

Tarfbrh^arftfOrfi G L A G O L J I C A
(uglata) GlagoLatiens j ljica Naziv slova wd o! nica S ji Lalicra GlagoIjica Naziv slova nica

&
no

az5 buky vede glagolJQ

1 2 3 4 5

a b
V

P

pokoi r6ci slovo

90

P

100 r 200 s 300

Mladi brat, Konstantin, (roden 826. ili 827.) skolovao se u Carigradu. Odbio je sve visoke sluzbe koje su mu nudene i povukao se u samostan (ali se nije zaredio). Nakon toga postao je profesoromfilozofijei dobio je nadimak Filozof (zbog svoje ucenosti). Buduci da je bio vrlo vjest govornik, cesto je sudjelovao u diplomatskim poslovima. Tako je stekao dobro iskustvo za misiju meclu Slavenima. Kasnije se zaredio i uzeo ime Ciril. Umro je 869- godine.

g d e
I
-

mi

tvrtSdo uk?5 fr5t5

t

rib
3 [Jt

dobi-e est5 ziveti 3§lo zemli

400 u 500

6
7 8 9 10 20

f

u

her5 ot5

600 h 700 6 800 c 900 c 1000 c

&
T IF

z i i

w "V
ti-

sta ci cr6v6 sa jer5 jery

ize (i) (derv) kako

Stariji brat, Metod, (roden vjerojatno oko 812.) po ocevoj zelji spremao se za vojnu i upravnu sluzbu; kasnije postaje redovnik i boravi u samostanu na Olimpu. Tamo mu dolazi brat i otada su zajedno u svojemu djelovanju. Umro je 885. godine.

K

rvp

30 g/j 40 50

ll]
cQ i

k 1

I

ira
Na Olimpu je bio samostan u kojemu su Braca neko vrijeme zajedno boravila; tamo su se skupljali redovnici iz mnogih zemalja, a nekima od njih liturgija na vlastitome jeziku nije bila strana. Bizant je slavensko bogosluzje izvan svojih granica smatrao uspjesnim sredstvom politickog djelovanja. m

ljud&je myslite nas6 onS

y
b

60 in 70 80

& 1

jer6 et5

F
a

n o
P

ju

KRQNOLOGIJA Bizantski car Mihajlo, na trazenje poslanika moravskoga kneza Rastislava da im posalje nekoga tko ce njihov narod poucavati na slavenskome jeziku, salje Konstantina i Metoda u Moravsku. * 863. godine Braca su u Moravskoj. Sa sobom su donijeli samo najnuznije knjige za obavljanje liturgije pa se sada prevode i druge potrebne knjige na slavenski jezik. Rastislav im salje mnogo ucenika.

319 Hrvatska srednjovjekovna knjizevnost

• 864. godine dolazi do politickih promjena: njemacki kralj Ludovik salje vojsku na Rastislava koji je zbog toga prisiljen na kompromise. U Moravsku dolazi mnogo njemackih svecenika i zapocinju prepirke izmedu njemackoga i slavenskoga svecenstva. Braca moraju ici u Rim jer se crkvenopravna pitanja mogu rijesiti samo u dogovoru s papom. Stoga krecu u Rim posvetiti svoje ucenike i dobiti papino odobrenje za rad. Pritom prolaze kroz drugu slavensku knezevinu - Panoniju (njome vlada knez Kocelj, kojega neki nazivaju najpoboznijim slavenskim knezom). Panonija je imala bolje organizirane crkvene institucije te bolji odnos prema krscanstvu. Tamo su dobili nove ucenike. • 868. Braca stizu u Rim - papa Hadrijan II. odobrava njihov rad i posvecuje slavenske knjige. Ostaje pitanje uredenja slavenske crkvene pokrajine. • 869. Konstantin umire. Prije smrti od Metoda trazi nastavljanje njihova rada. • Knez Kocelj moli papu da mu vrati Metoda i papa ga salje u Panoniju. Kocelj zeli uredenu slavensku crkvenu pokrajinu i Metoda koji kao biskup njome upravlja. • Metod se vraca u Panoniju 869. ili pocetkom 870., organizira crkvenu vlast i dolazi joj na celo kao nadbiskup. • U Moravskoj je u meduvremenu Rastislav porazen, a njome vladaju Nijemci. Metod krece u Moravsku, ali biva zatocen. Slijedi sudenje i trogodisnje zatocenistvo u njemackome samostanu. Kada je napokon osloboden, Metod odlazi u Panoniju. • 874. mijenjaju se politicke prilike: Panonijom vise ne vlada Kocelj (nego njemacki vladar). Metod odlazi u Moravsku (njome vlada knez Svatopluk). Iste godine Svatopluk sklapa mir s Nijemcima. Kako su optuzbe protiv Metoda sve glasnije, papa mu salje pismo da odmah dode u Rim. • Metod papu uvjerava u svoju pravovjernost, a papa pismom potvrduje njegov rad. Wiching, Metodov protivnik, Svatoplukov saveznik, nije ovo ocekivao: buduci da je papinom odlukom postao podreden Metodu, on krivotvori papino pismo. Kada se i Metod vratio, javnost je mislila da postoje dva pisma te da to pokazuje papinu neodlucnost. Stoga moravski nadbiskup trazi od pape objasnjenje. Papa najavljuje istragu, ali 882. umire. • Ostarjeli Metod odlazi na put u Carigrad (ne znamo razlog); vraca se u Moravsku i pojacava knjizevni rad — prevodi Sveto pismo s grckoga na slavenski jezik. • 885. Metod za nasljednika bira ucenika Gorazda te umire. Njegovi ucenici ne mogu u Moravskoj nastaviti svoj rad. Vjerojatno se nisu svi razbjezali, nego se dio ucenika skrivao po manjim mjestima i nastavljao rad. • Ucenici Svete Brace, koji su se nakon Metodove smrti razbjezali iz Moravske, sirili su knjizevni jezik (staroslavenski) pa je taj jezik bio knjizevnim jezikom svim slavenskim narodima, barem u nekoj fazi njihova razvoja. • Za slavenske je narode djelovanje Solunske Brace od neprocjenjiva znacaja: nacinili su Slavenima pismo, napisali prve tekstove na njihovu jeziku, uveli staroslavenski jezik u javnu uporabu (prije svega u crkvu, a stoga se u toj ulozi zove i crkvenoslavenski).

knjizevnost • jezik • izrazavanje 1.
2.

Usporedite dva pisma: latinicu i glagoljicu. Pokusajte napisati jednu recenicu na glagoljici.

320

Povijest knjizevnosti

GLAGOLJICA NA TLU HRVATSKE
• I Zapisite nekoliko vama poznatih cinjenica vezanih uz glagoljicu na hrvatskome tlu. Najprije cemo prikazati kratku kronologiju zbivanja vezanih uz glagoljicu i staroslavenski jezik te pojavu trecega hrvatskoga pisma, a zatim cemo prikazati prve pisane spomenike na glagoljici.

9- st. - protjerani Metodovi ucenici dolaze do nasih krajeva (Istra, Kvarner, otoci) i donose nam staroslavenski jezik i glagoljicko pismo. To je drugo hrvatsko pismo. Vjerojatno se od toga vremena u nas bogosluzje pocinje vrsiti na staroslavenskome jeziku. 10. st. - papa Ivan X . upozorava hrvatske vlasti da se na nasemu podruqu bogosluzje obavlja na staroslavenskome jeziku (to su prve pouzdane vijesti o »glagoljanju« u Hrvata). N a Prvome splitskome saboru zabranjuje se zaredivanje glagoljasa u vise redove. 11. st. — najstarija potvrda narodnoga jezika: prvi hrvatski tekstovi zapisani u kamenu (Plominski natpis, Krcki natpis, Valunska ploca) oli/> J J 00. — MfXiavfiiw jh,lsvu> 12. st. — glagoljica postoji u onim dijelovima Hrvatske u kojima ne sluzi samo za liturgiju nego i za druge potrebe (npr. zakonske tekstove i dr.). U to je vrijeme iz Bugarske, kamo su se bili sklonili neki ucenici Svete Brace, pocelo u nase juzne krajeve prodirati jos jedno pismo kojim su se biljezili hrvatski tekstovi, cirilica. U sljedecem razdoblju ta je cirilica dobila neka posebna obiljezja mijesajuci se s glagoljicom i latinicom pa se moze govoriti o hrvatskoj varijanti cirilice — ona je nazvana hrvatskom cirilicom, bosancicom ili bosanicom. To je trece hrvatsko pismo.

• •

• •

• Kao rezultat dodira staroslavenskoga s hrvatskim idiomima nastaje hrvatska redakcija staroslavenskoga jezika. Pod pojmom hrvatska redakcija podrazumijevamo spontano mijenjanje staroslavenskoga teksta pod utjecajem pisceva jezika ili jezika njegova kraja.

Cirilica se razvila na temelju grckoga uncijalnoga pisma. Nastala je kao rezultat dugoga razvojnoga procesa. Ne znamo tko joj je autor.

Hrvatska je srednjovjekovna kultura trojezicna (latinski jezik, staroslavenski jezik, hrvatski jezik) i tropismena (latinica, glagoljica, hrvatska cirilica).

321 Hrvatska srednjovjekovna knjizevnost

ZAPISI U KAMENU
Hrvatska srednjovjekovna kultura ostvaruje se trima pismima: latinicom (kada je u pitanju latinski jezik), glagoljicom i cirilicom (kada su u pitanju staroslavenski i hrvatski jezik). Bascanska ploca, »dragi kamen hrvatske knjizevnosti«, zapis je koji svjedoci o pocecima knjizevnosti na hrvatskome jeziku. Sacuvani su i neki zapisi u kamenu na narodnome jeziku koji su prethodili Bascanskojploci. Navodimo samo neke od njih. Kamen je covjeku simbol postojanosti i kad u njega upisuje svoje poruke, vjeruje da ih okiva trajnoscu, ali zna jos nesto: kameni spomenik — epigraf— ostat ce na svom mjestn ji nije prenosiv kao papir ili pergament, pa ce i slova s njega odasiljati poruku upravo s onoga mjesta gdje su i napisana. Bit ce dokazom pismenosti i kulture upravo toga tla. (S. Damjanovic: Slow iskona)

H 9 S w

Plominski natpis (crkva sv. Jurja u Plominu), 11. st. Uz lik ilirsko-rimskoga boga Silvana (bog zivotinja i raslinja), oblom glagoljicom uklesan je tekst To je pisao S. To je najstariji hrvatski zapis u kamenu s glagoljickim tekstom.

Valunska ploca (groblje iznad Valuna, otok Cres), 11. st. To je nadgrobna ploca na kojoj se isti natpis nalazi najprije na hrvatskome jeziku pisan oblom glagoljicom (Tjeha, sin, unuk Juno), a zatim na latinskome jeziku pisan latinicom. Ta nam dvojezicnost svjedoci o suzivotu slavenske i romanske kulture.

f

K r c k i natpis (uklesan na jednoj zgradi u Krku), 11. st. Glagoljicom je zapisan tekst — Ovo zida opat Maj i Radonja, Rugota, Dobroslav. Tekst je znacajan i zbog toga sto nam govori da svecenici nose hrvatska imena.

322

Povijest knjizevnosti

BASCANSKA PLOCA

2

Koliko poznajete Bascanskuplocu - njezino podrijetlo, mjesto gdje se nalazila, njezin sadrzaj i znacenje?

1. NZb V b IME O/TCAI S(I)NA /I S/V(E)TAGO DUHA AZb 2. OPAT/b/ DRLZIHA PISAHB SE O LEDI/N/E JUZE 3. DA Z W b N I M I R ' b K R A L b H R L V A T b S K b l /Vb I 4. DNI SVOE Vb SVETUJU LUCIJU I SV<E>/DO/ — 5. MI Z U P A N b DESIMRA KKbfBA/VE MRA/TIN/L V b L(I) —
6. CE P R B T j N E B Z A /Sfb POSL/L/ VIN(0)DOLE / EK(0)VT> V 0 —

7. TOCE DA IZE TO PORECE KLT>NI I BO(G) I BI AP(OSTO)LA I G E — 8. VAN(JE)LISTI I S(VE)TAE LUCIE AM(E)NT> DA IZE SDE ZIVE —
9. T b M O L I Z A N E BOGA AZTD O P A T t DBROVITTD Zl> —

10. DAJTb C R E K b V L SIJU I SVOEJU BRATIJU S DEV — 11. ETIJU V b DNI K b N E Z A K O S ^ M B T A OBLAD — 12. AJUCAGO V b S U K b R A I N U I BESE V b TB DNI M — 13. IKULA V b OTOC"bCI /STD SA^ETUJU LUCIJU V b EDINO

analiza
• Ispisite iz teksta Bascanske ploce u jedan stupac sve rijeci koje mozete razumjeti, a u drugi one koje su vam potpuno nepoznate.

1

Stjepan Damjanovic: Slovo iskona (prema citanju Branka Fucica; u okruglim zagradama razrijesene su skracene rijeci, a kosim

zagradama oznacena su ostecena mjesta)

323 Hrvatska srednjovjekovna knjizevnost

w

Prijevod Bascanske ploce na suvremeni hrvatski jezik: Ja, u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, ja opat Drziha pisah ovo o ledini koju dade Zvonimir, kralj hrvatski, u svoje dane svetoj Luciji, i svjedoci: yDesimra^zupan Krbave, Mratin u Lici, Prbineza, poslanik u Vinodolu, Jakov naotoku. D a tko to porece, neka ga prokune Bog i dvanaest apostola i cetiri evandelista i sveta Lucija, amen. D a tko ondje zivi, moli za njih Boga. Ja, opat Dpbrovk^zidah crkvu ovu sa svoje brace devetero u dane kneza Kosmata koji vladase svom Krajinom. I bjese u te dane Mikula u Otoccu sa svetom Lucijom zajedno.

analiza
• Procitajte jos jedanput tekst Bascanske ploce, a zatim i prijevod na suvremeni hrvatski jezik. Sluzeci se svojim odgovorima u prvom zadatku (323- str.), sastavite mali rjecnik - u jedan stupac upisite nepoznatu rijec, a u drugi njezin prijevod. Ispisite sva vlastita imena iz Bascanske ploce. Podijelite ih na imena ljudi i zemljopisne pojmove. Sto vam ta imena govore o vremenu nastanka Bascanske ploce'' Izdvojite iz Bascanske ploce sve rijeci koje mozete povezati s krscanstvom. Sto vam one govore o sastavljacu teksta?

• •

Bascanska ploca (prikaz)
Tekst Bascanske ploce na vise je mjesta necitljiv zbog ostecenosti kamena pa i danas postoje nejasnoce i dvojbe o tome kako treba citati njezin tekst. Sadrzaj Bascanske ploce moze se radi jasnoce podijeliti u nekoliko dijelova: • U prvom se retku iznosi krscanska invokacija: U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. • Prvi je dio zapis opata Drzihe o tome kako je hrvatski kralj Zvonimir darovao ledinu (vjerojatno posjed za gradnju) i navode se svjedoci darivanja. Nakon toga dijela slijedi prijetnja (kletva) onima koji bi osporili darivanje, a potom molba da se za sve sudionike darivanja moli. • Drugi je dio zapis opata Dobrovita koji svjedoci o gradnji crkve svete Lucije - on ju je gradio zajedno sa svojom samostanskom bracom (redovnicima) u vrijeme vladavine kneza Kosmata. • N a kraju je dodatak, zapis o zajednistvu s »Mikulom u Otoccu«.

Sredinom 19- st. domaci su svecenici upozorili Ivana Kukuljevica Sakcinskoga na plocu. Da bi se sacuvala, krcki biskup ju je 1934. povjerio na »vjecno cuvanje« Akademiji. Ploca je nacinjena od vapnenca. Uz gornji rub ima borduru s tipicnim ornamentom lozice. Siroka je 197, visoka 99, a debela 8 cm.

324

Povijest knjizevnosti

Bascanska ploca

(oko 11 oo. g.)

• Oko 1100. godine napisana je Bascanska ploca. Bilo je to u Jurandvoru, selu kraj Baske na otoku K r k u . Nalazila se u crkvi svete Lucije*, a bila je ugradena kao lijevi plutej u ogradu koja je dijelila prostor za svecenstvo (prezbiterij) od prostora za narod (crkvena lada).
*U crkvi svete Lucije svecenici su bili benediktinci.

• Jezik je Bascanske ploce »hrvatskostaroslavenski«*. Pismo je glagoljica prijelaznoga tipa (iz oble u uglatu).
• Starohrvatski jezik teksta Bascanske ploce protkan je elementima crkvenoslavenskoga jezika.

• Bascanska je ploca najvazniji hrvatski glagoljicni epigrafski spomenik. U njoj se po prvi put na hrvatskome jeziku spominje ime hrvatskoga naroda i hrvatskoga kralja (Zvonimira). Osim toga, njome se dokazuje da je kvarnersko podruqe bilo u granicama Zvonimirove Hrvatske. • Danas se cuva u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.

knjizevnost * jezik * izrazavanje 1.
2.

Usporedite tekst Bascanske ploce s prijevodom na suvremeni hrvatski jezik. Napisite esej pod nazivom Znacenje Bascanske place za hrvatsku knlturu.

325 Hrvatska srednjovjekovna knjizevnost

HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA PROZA
Pojam »knjizevnosti« u srednjemu vijeku razlikuje se od danasnjega pojma. Srednjovjekovni je pojam mnogo siri - u njega ulaze i djela koja danas sigurno ne bismo svrstali u knjizevnost (npr. zakonski tekst, povijesni tekst i si.).

Pravni tekstovi
• | Znate li u cemu je znacenje Vinodolskoga zakona za hrvatsku kulturu?

Vinodolski zakon

3

V ime bozje, amen. Let gospodnjih 1288, indicio prvo, dan 6 miseca jenvara. V vreme kralja Ladislava, preslavnoga kralja ugrskoga, kraljestva njega leto 6 na deset(e). Va vrime ubo velikih muzi gospode Fedriga, Ivana, Levnarda, Dujma, Bartola i Vida, krckih, vinodolskih i modruskih knezi. Zac do(vo)lje kr(at) vidjevsi ljudi ki bljudeci svojih starijih i iskusenih zakon, zato ubo jedin po jedinom i (vsi) ljudi vinodolski zeleci one stare d(obre z)akone shraniti je napuni, ke njih prvi v(sag)da su s(hra)njeni neurejeni, skupise se vsi na kup (tako) crikveni tako priprosci ljudi. svrsenjem (imeju)c zdrave svet u Novom gradu, pred obrazom toga istoga kneza Leonarda zgora imenovana, isbrase se od vsakoga grada vinodolskoga na vse starijsi na vkup, na ke vijahu da se bolje spominahu v zakonih svojih otac i od svojih ded ca bihu slisali. I njim naredise i ukazase tesnim zakonom da bi vse dobre stare i skusene zakona u Vinodol cinili poloziti v pisma, od kih bi se mogli spomenuti ili slisati od svojih otac i ded zgora recenih, tako od sada naprid mogu se uleci blujen'ja te rici i njih deca (v) vrime ko pride, da nimaju primisal'ja v tih zakonih. K i ubo buduc izbrani na to od th istih ljudi vinodolskih: z Novoga Grada (...). I ti vsi pisani navkup skupljeni od volje opcinske i jedinim pristanen'jem i narejen'jem sabranim vse opcini vinodolske - ke budu zdola pisane volja ke su slisali od svojih starijih. (CI. 1) Najprvo da ako ka od crikav opcinskih z Vinodola imaju se krstiti volja ih bude krstiti gospodin biskup v koj biskupiji jest crikav recena, nima imati od krsten'ja recenoga navece vernez benetackih soldini 40 tr 1 obred tr 1 veceru, a navlascno od onih ki ucine tu crikav krstiti. Zakan ubo ki za biskupom stoji v toj istoj crikvi - zove se hrvatski malik, a vlaski macarol - nima imiti od toga istoga krsten'ja navece bolanac 15 vernez benetackih. (...) (CI. 5) Osce: ako gospodin knez u Vinodolu volja receni biskup, kada bi posal po knezstvu po vinodolskom i v ki god bi grad prisal ki od njiju, more ciniti jati i k sebi ciniti priti po ruki satnika onoga grada za svoje jiden'je i za svoje obitelji od kih koli goved i brav ke se mogu jati najblize, tako od skota kmetscega, tako od plemenitih ljudi, tako od popi i od inih vsakih ljudi. Nistar
3

Izvor:

Vinodolski zakon 1288.

(priredio Josip Bratulic)

Povijest knjizevnosti

pTf!JJ|)B5
1 w4?3 n » | A i ' ' i - V r i > » »i X> jx> J - & t b / < A * i ^ n » w < l * /

i
Vinodolski zakon
Prijevod teksta na suvremeni jezik: Josip Bratulic

U ime Bozje. Amen. Ljeta Gospodnjeg 1288, indikcije prve, 6. dan mjeseca sijecnja. U vrijeme kralja Ladislava, preslavnoga kralja ugarskoga, 16. godine njegova kraljevanja. U vrijeme pak velikih muzeva Fridriha, Ivana, Leonarda, Dujma, Bartula i Vida, krckih, vinodolskih i modruskih knezova. Stoga sto ljudi cesto puta uvide da treba cuvati svoje stare i prokusane zakone, zato svaki pojedini i svi ljudi vinodolski, zeleci one stare dobre zakone u potpunosti sacuvati, a koje su njihovi stariji vazda cuvali nepovrijedenima, skupise se svi zajedno, kako crkveni tako obicni ljudi, svrsetkom ozbiljno odrzanog savjetovanja u Novom Gradu, pred osobom toga istoga kneza Leonarda, gore spomenutog, izabrani bise iz svakoga grada vinodolskoga, ali ne svi stariji nego oni za koje se zna da se bolje sjecaju zakona svojih otaca i sto su culi od svojih djedova. Njima naredise i zapovjedise obveznim nacinom da zapisu sve dobre stare prokusane vinodolske zakone, kojih bi se mogli sjetiti i doznati od svojih otaca i djedova gore recenih, tako da se od sada unaprijed mogu izbjeci zablude u tim stvarima, a njihova djeca u buduce da nemaju dvojbe o tim zakonima. Ovi su, naime, bili za to izabrani od tih istih vinodolskih ljudi: iz Novoga Grada (...). I ti svi zapisani zajedno skupljeni opcenitom voljom i jednodusnim pristankom i zbornom odredbom cijele opcine vinodolske [zapisase zakone], koji ce se nize zapisati, koje su slusali od svojih starijih. (CI. 1.) Najprije: ako se koja javna crkva vinodolska ima posvetiti, ili bude li ih posvecivao gospodin biskup, u cijoj je biskupiji recena crkva, ne moze imati za receno posvecenje nego najvise 40 soldina sitnoga mletackog novca i jedan objed i jednu veceru, i to posebno od onih koji dadu tu crkvu posvetiti. Zakan pak koji sudjeluje s biskupom u toj istoj crkvi, hrvatski se zove malik, a talijanski macarol, ne smije imati od toga istoga posvecenja nego najvise 15 bolanaca sitnoga mletackog novca. (...) (CI. 5.) Zatim: ako bi gospodin knez u Vinodolu ili receni biskup obilazio po vinodolskom knestvu, u koji god bi njihov grad dosao, moze dati oduzeti i donijeti k sebi po satniku toga grada za hranu svoju i svoje druzine bilo od cijih goveda i sitne stoke, koji se mogu najblize naci, bilo od stoke kmetske, bilo plemenitih ljudi, bilo svecenicke i od svih ostalih ljudi. Ipak, mora ih

327 Hrvatska srednjovjekovna knjizevnost

manje za nje imaju platit gospodin knez gdi se koli i mogu od svojih perman cinit jati za se i za svoju obitelj i za vas svoj dvor ot najbliznjago skota te iste opcine, buduci koga godi zgora imenovanih. (...) (CI. 7) Josce: ki bi v gradu hram razbil v noci, volja ako bi ukral v njem, ter ako bi klical »pomagajte«, platit ima knezu libar 50 (i skodu duplu). Vapijuc ubo »pomagajte« jesu verovani, ako reku s rotu da jesu onoga zlotvorca poznali. Nistar manje, ako nij onde klicano, nima platit nego soldini 40 ter skodu, kakoje vise izreceno. I ako tu hudobu va dne ucini, nij drzan platit nevec soldini 400, ako se more pokazati po verovanu svedoku. (...) (CI. 29) Josce: ako bi ki ubil od podknezinov ii od slug od obitelji kucne gospodina kneza, od permanov, ter bi usal i ne mogal se jeti, da knez vazme vrazbu, to je zagovor vrnezi, kakov i kolik bude otil; zvrh plemene zlotvorca koliko za polovicu, zac pleme ni drzano nere od pol, a zlocinac drugi pol. D a ako se jame ta zlotvorac, s njega ima ta isti knez ili niki mesto njega uciniti ko godi mascen'ji bude hotil, a njega pleme nisce se ne obsujuje. (...) (CI. 31) Osce: ako bi ki ubil nekoga kmeta ili od roda kmet, da bi se ne mogal jati, vpadi v osud libar 100 blizikam, onoga grada ki je ubijen opcini libri 2. O d tih libar 100 ima imiti: dica ubijenoga, ako ima dicu, imaju imit polovicu, a drugi pol njega bliziki. Ta osud krivac plati. Ako ubigne, imaju njega blizike osud platiti pol, a pol njega redi, ako je ima. D a ako se jati more prija ner se vrazba plati, volja ako je ucinjena naprava, budi od njga mascen'ji, a njega bliziki budite prosti. (...) (CI. 75) (...) Osce: ki ubo zakoni zvrhu pisani i vsi zgora receni i sabrani po recenih opdnah vinodolskih rekli su i potvrdili su, potvrdeci i pokazuci stare i iskusene zakone vinodolske i v njih su vsagda zivili ii njih dedi i njih otci i vsi njih prvi. (...) B i nacinjeno v Novom gradu, na sali knezi zgora imeno???, leta, miseca, dne, indicione recene. (...)

anaiiza
• • • Koje znacajke administrativnoga stila uocavate u ovim ulomcima? Sto vam o zivotu ljudi toga vremena govori Vinodolski zakon? Ako vas zavicajni govor pripada cakavskome narjecju, pozorno analizirajte tekst i uodte koje su vam rijeci u njemu poznate, a pripadaju vasemu narjecju.

328

Povijest knjizevnosti

platiti gospodin knez gdje bi se nalazio, i moze dati oduzeti po svojim permanima za se i za svoju obitelj i za sav svoj dvor od najblize stoke iste gradske opcine, bilo od koga god od gore imenovanih. (...) (CI. 7.) Nadalje: tko bi u gradu nocu silom provalio u spremiste ili ako bi u njemu sto ukrao, te ako bi tko vikao »pomagajte«, mora platiti knezu 50 libara i dvostruku stetu. Oni koji su vikali »pomagajte« vjerodostojni su ako pod zakletvom izjave da su prepoznali onoga zlotvora. Naprotiv, ako ondje nije vikano, nema platiti nego 40 soldini i stetu, kako je prije receno. I ako tu zlocu ucini danju, nije duzan platiti nego najvise 40 soldina, ako se moze dokazati vjerodostojnim svjedokom. (...) (CI. 29.) Nadalje: ako bi tko ubio koga od potknezina ili od slugu kucne druzine gospodina kneza, od permana, te bi pobjegao, i ne bi se mogao uhvatiti, neka knez naplati vrazdu - to je novcana kazna (obveza) - koju i koliko bude htio; od plemena zlodnca samo polovicu, jer pleme nije duzno nego polovicu, a zlodnac drugu polovicu. A l i ako se uhvati taj zlocinac, njemu se moze taj isti knez ili drugi mjesto njega osvetiti kako bude htio, a njegovo se pleme nicim ne kaznjava. (...) (6.31.) Zatim: ako bi tko ubio kojeg kmeta, ili od kmetskoga roda, a ne bi se mogao uhvatiti, neka se osudi na kaznu od 100 libara rodacima, a opcini onoga grada iz kojega je ubijeni, 2 libre. O d tih 100 libara trebaju dobiti polovicu djeca ubijenoga, ako ima djecu, a drugu polovicu njegovi rodaci. Tu kaznu placa krivac. Ako pobjegne, moraju platiti polovicu kazne njegovi rodaci, a polovicu njegovi nasljednici, ako ih ima. A l i ako se moze uhvatiti prije nego se plati vrazda, ili ako je ucinjena nagodba, neka se na njemu izvrsi osveta, a njegovi rodaci neka su slobodni. (...) (C1.75.) (...) Zatim: ovi dakle zakoni gore napisani su, i svi gore spomenuti izabrani od spomenutih opcina vinodolskih kazali su i odobrili su, utvrdujuci i navoded stare i prokusane zakone vinodolske potvrdili su da su po njima uvijek zivjeli i njihovi djedovi i njihovi oci i njihovi preci. (...) Bi udnjeno u Novom Gradu, u dvorani gore imenovanih knezova, godine, mjeseca, dana, indikcije recene. (...)

329 Hrvatska srednjovjekovna knjizevnost

Vinodolski zakon

6. sijecnja 1288.

• Vinodolski zakon nastao je u Novome (danas Novi Vinodolski), 6. sijecnja 1288. • Predstavnici devet vinodolskih opcina (Novi, Ledenice, Bribir, Grizane, Drivenik, Hreljin, Bakar, Trsat i Grobnik), koje su se nasle u posjedu krckoga kneza Vida, sastavili su popis obicajnoga prava koje se primjenjivalo na tim prostorima u 2. polovici 13. stoljeca. Zapisan je u 75 clanaka, a posebno su dobro razradene stavke kaznenoga prava. Vinodolski zakon pisan je hrvatskim jezikom, a pismo je glagoljica. Vinodolski je zakon najstariji hrvatski povijesno-pravni dokument na narodnome jeziku. U njemu se odrazava stanje u hrvatskim srednjovjekovnim primorskim gradicima toga vremena.
"*|| Vinodolski zakon drugi je po starini takav tekst kod Slavena. Stariji je od njega ruski tekst Ruskapravda (1280.).

Pravni tekstovi: htarski razvod (13. st.), Poljicki statut (1444.)

r ;

Povijesni tekstovi
Povijesni tekstovi (najcesce su to srednjovjekovne kronike) pisali su se na latinskome jeziku. Glagoljasi, kao nize svecenstvo, uglavnom nisu sudjelovali u politickome zivotu pa se povijesni zapisi na hrvatskome jeziku uglavnom pojavljuju u razlidtim rukopisnim kodeksima. Prikazat cemo dva takva povijesna teksta: Legendu o smrti kralja Zvonimira (u Ljetopisupopa Dukljanina) i Zapis popa Martinca (U Drugom novljanskom brevijaru).

Ljetopis popa Dukljanina (hrvatska redakcija)

4

• | Koje povijesne podatke poznajete vezane uz hrvatskoga kralja Zvonimira? (XXVII) I osta kraljem Zvonimir koji pocteni kralj, sin dobroga spomenutja [kralja Krisimira], poce crikve veoma ctovati i ljubiti. I poce dobre pomagati, a progoniti zale. I bi od svih dobrih poljubljen, a od zlih nenavijen, jere ne mogase zla vidjeti. I tako ne bise on za Hrvate, zasto oni ne ce biti dobrotom dobiti, da bolji su pod strahom. I za dobroga kralja Zvonimira bise vesela sva zemlja, jere bise puna i uresena svakoga dobra i gradovi puni srebra i zlata. I ne bojase se ubogi da ga izji bogati i nejaki da mu vazme jaki, ni sluga da mu ucini nepravo gospodin, jere kralj svih branjase, zasto ni sam prezpravdeno ne posidovase, tako ni inim ne dadise. I tako veliko bogactvo bise kako u Zagorje kako u Primorje za pravednoga kralja Zvonimira. I bise puna zemlja svakoga blaga i bise vece vridna ureha na zenah i mladih ljudi i na konjih ner i nada sve imanje. I zemlja Zvonimirova bise obilna svakom raskosom, ni se nikoga bojase, ni jim nitkore mogase nauditi razmi njiv gospodina Boga koji dojde svrhu ostatka njih kako Pismo govori: Oci zobase kiselo grozdje, a sinom zubi utrnuse.
' Izvor: Hrvatska knjizevnost srednjega vijeka (priredio Vjekoslav Stefanic)

330

Povijest knjizevnosti

Po ovi nacin i u to vrime zgodi se da cesar rimski s voljom svetoga oca pape posla posle i listove svoje ovako g dostojnomu kralju Zvonimiru prosece i molece kako draga brata i meju kralji krstjanskim kralja poctovanoga: »Oto te molimo i prosimo da skupis k sebi svu gospodu zemlje tebi podlozne i svih od vridnosti. I kada bude skupscina da proctis meju svimi ovi drugi list koga s tvojim listom salje se od strane nase gospodstvu vasemu molece, kada procte, da odgovore i da dadu nam na znanje volju svoju i odlucenje ko ucine vitezi i baruni s voljom gospodstva tvoga.« I tako dobri i sveti kralj Zvonimir prijamsi listove od pape i cesara zapovidi po sve kraljevstvo svoje da bude skupscina i sa shodom u petih crikvah u Kosovi da svaki bude do dan dvadeset i pet. I prisadse vrime, da pride mnostvo veliko. I legose vojske i naredise straze. I kako dojde dan, ucini slavni i dobri kralj Zvonimir otvoriti listove pape i cesara velikoga grada Rima, s voljom svetoga oca pape, koji kazahu: »Brata nasega Zvonimira molimo s vlasnici i pukom zemlje i kraljevstva njegova da bi hotil odludti i s nami biti zajedno s pomocu ine gospode krstjanske koji ovake listove imaju od nas, i oni da odluce volju njih i da nam dadu na znanje jesu li k volji nasoj pristali, ca jest z dopuscenjem bozjim i sina njegova koji jest porojen od dive Marije i muku [trpel] i krv prolio na drivo kriza i na njem umoren, koja smrt bi otkupljenja svita i oslobojenje svetih otac iz limbene tamnosti. I tako z dopuscenjem njegovim i s pomocu u njega verujucih jesmo odlucili osloboditi mista koja je za ljubav nasu okrvavio i gdi je pridao duh ocu kroz muku i trud i greb u kom bi polozeno prislavno tilo njegovo.« I toj cuvsi Bogom prokleti i nevini Hrvati ki ne mnogo prija dase pomoc hudobnomu sinu dobroga njih gospodina kralja Radoslava iz kraljevstva njegova izagnati i s oruznom rukom s nemilostivim sinom njegovim iz zemlje prognati; tada cuvsi toj nevirnici, ne dase ni listove doctiti i skocise, ne samo da bi pristgali na dostojnu molbu svetoga oca pape i cesara rimskoga da sveta mista iz ruk poganskih izmu i oslobode, da oni Bogom kleti pocese kricati i vikati na svetoga kralja tuzeci se i vapijuci jednim glasom, kako na Isukrsta Zidove, da on isce izvesti njih iz domov njih i zen i dice njih i s papom ter s cesarom otimati mista gdi je Bog propet i gdi je greb njegov. »A sto je nam za to?« I nevirni Hrvati vezaze zlu misal i nepravden svit i meju sobom zlo vice ucinise i sebi i ostatku svomu rasap i vicnje pogrjenje. I tako pocese upiti kakono Zidove vapise na Isukrsta kada rece poglavica: »Bolje da jedan umre nere tolik puk da pogine.« I tako sramotni i nevini Hrvati pocese govoriti vapijuce kako psi ali vuci: »Bolje da on sam pogine ner da nas iz didine nase izvede cica Boga i inim mista toliko daleko obujimati, zemlje i gradove.« I ne inako, nere kako psi na vuke lajuci kada idu, tako oni na dobroga kralja Zvonimira komu ne dase ni progovoriti, nere s bukom i oruzjem pocese sici njega i tilo njegovo raniti i krv prolivati svoga dobroga kralja i gospodina koji lezeci u krvi izranjen velicimi bolizni prokle tadaj nevirne Hrvate i ostatak njih Bogom i svetimi njegovimi i sobom i nedostojnom smrtju njegovom i da bi vece Hrvati nigdar ne imali gospodina od svoga jezika, nego vazda tuju jaziku podlozni bili. I tako izranjen lezece a Hrvate proklinjuce izdahnu. I pojde duh njegov, po milosti onoj ki sve moze, s an'jeli veseliti [se] u vike vikom.
pocten — posten, spomenutje - sjecanje, uspomena, kralja Kresimira — Zvonimir zapravo nije bio sin kralja Kresimira, nenavist — mrznjn, jere — jer, prezpravedno — nepravedno, ureha - ukras, ner — nego, razmi — osim, Oci zobase kiselo grozdje, a sinom zubi utrnuse — citat iz Biblije (Jeremija 31, 29), cesar — bizantski car, v Kosovi — u Kosovo (polje u sjevernoj Dalmaciji), na drivo — na drvo, limbene — sto pripada limbu (pretpaklu), hudobnomu — losemu, doctiti - zavrsiti citanje, greb — grob, vazese — uzese, pogrjenje — pogrda, ozloglasenje, cica — zbog, bolizni — boli

331 Hrvatska srednjovjekovna knjizevnost

analiza
• • • O kojem je povijesnom dogactaju u tekstu rijec? Uocite kako se ispreplecu povijesna zbivanja s legendarnim dodacima. Izdvojite dijelove teksta u kojima se idealizira kralj Zvonimir. Zakljucite na temelju sadrzaja pisma kakav je bio svjetonazor osobe koja je sastavila tekst.

Hrvatska redakcija Ljetopisapopa Dukljanina bila je vjerojatno pisana zapadnom cirilicom. Pronasao ju je i prepisao Splicanin Dmine Papalic. Papalicev prijepis na latinicu je prepisao Jerolim Kaletic (Omis, 1546.). Papalicev prijepis posluzio je i Marku Marulicu koji ga je preveo na latinski jezik.

Pretpostavlja se da je Ljetopis popa Dukljanina najprije bio napisan na slavenskome jeziku. N a latinski jezik preveo ga je u 12. stoljecu nepoznati katolicki svecenik dukljanske biskupije (vjerojatno u Baru). Sadrzaj mu je rodoslov dukljanske dinastije. U 14. stoljecu taj je spis preveden negdje u podruqu Splita na hrvatski jezik. Prilikom prevodenja spisu je dodana grada iz hrvatske proslosti. Iz toga dodatka posebno nam je vazna Legenda o smrti kralja Zvonimira.

Zapis popa Martinca 1493.
Pop Martinac pisao je u Grobniku glagoljski brevijar (Drugi novljanski brevijar). U to se vrijeme dogodila za Hrvatsku katastrofalna bitka na Krbavskome polju (9- rujna 1493.). Stoga je pop Martinac, d m je zavrsio prvi dio kodeksa, zapisao u brevijar svoje videnje te teske povijesne situacije.

A z mnogo gresni Martinac pop, plemenem Lapcanin, Bogu davsu mi, sice ze priprosce dosvrsih sije knjigi side v mojej hizi v Grobnici, buduci v p-lni deli crkovnom pri castnom muzu gospodini Davidi, plovani grobnickom, v vreme svetago otca v Boze pape Aleksandra Sestago i v vreme Maksimijana, kralja rimskago, i v vreme kralja Laclava ceskoga i ugrskago i v vreme nasega gospodina kneza Brnardina Frankapana i njega sini (...). \^ (p\R ^V\^AS_"
(

I bese v Novom poctovani muz gospodin Petar, plovan novogradski, i gospodin Andrej, vikar vinodolski, s svojimi ljubvenimi redovnici i sluzitelji v gradu sem svrseno pomocnici delu semu. Ih ze imena pisana budite v knjigah zivotnih, amen. Togo radi ze molju vsih gospodu redovnikov, ot Boga danih otac, takozde ze i zakan jako bratje, sice ze i ctacev razumnejsih pace mene za mnoge omrsnje jeze prikljucise mi se v deli sem - ne proklnite me, da ispravite svoju poctovanu mudrostju i ctuce blagoslovite Boga. I ucite se imenija vasa v potrebnaja dajati Bogu da o njemze vzrastete v spasenije; zanje ne pisa sego Duh sveti, takmo uboga ruka gresnica. I k tomu buduci mi v skrbi i priobizden misliju vsagda bih za rati velike i nemirija jaze prikljucise se v vrimena nasa, juze dvigose Turci suci ot iscedija Zmaila, sina Agari rabinje Avramlje, proti vsej vseljenej zemalj. I obujamsi vsu Grciju i Bulgariju, Bosnu i Rabaniju, nalegose na jazik hrvatski posilajuci zastupi velike; vojvode silne tvorahu brani mno1

1zvor: Hivatska knjizevnost srednjega vijeka (priredio Vjekoslav Stefanic)

332

Povijest knjizevnosti

gije s plkom hrstjanskim, pobijajud se na poljih i na pasih i na brodih vod. Tagda ze robljahu vse zemlje hrvatske i slovinske do Save i Drave daze do Gore Zaprte, vse ze dezele kranjske daze do mora robece i harajuce i domi bozje palece ognjem i oltari gospodnje razdrusujuce, prestarih ze izbijajuce uruzijem, junoti ze, devi i vdovi, daze i kvekajucija ceda, plk bozji peljajuce v tuze usilija svezani suci zelezom na i prodajuci je na trziscih svojih jakoze skotu obicaj jest. I osce izide basa Rumanije i Vrhbosne i porobiv Posavje pade pod Modrusu. I poce rvati Modrusu, pozga ze ognjem burge okrstnije i klostri osce i crkve gospodnje. Tagda ze gospoda hrvatska i bani hrvatski dvigose vojsku protivu njim, boj zastupni v polji velijem Krbavskom. I tu borise se braniju velileju. Tagda ze pobezdena bisi cest krstjanska, tagda ze uhitise bana hrvatskoga osce zivuca, tagda ze ubise kneza Ivana Frankapana, tagda otpeljase kneza Mikulu Frankapana, tagda ze ubise bana jajackogo. Tagda ze padose krepci vitezi i boritelji slavni v premozeniji jih veri radi Hrstovi. Osce ze i pisci izabrani boritelji tu umrise, obstrti zastupi v plane polja tu ze semrt prijase veri radi jakoze druzba svetago Mavricija. Takmo ze knez Brnardin Frankapan izide ot sredi boja s malimi. I tagda nacese cviliti rodivsije i vdovi mnoge i prod ini. I bisi skrb velija na vseh zivudh v stranah sih, jakoze nest bila ot vremene Tatarov i Gotov i Atele necistivih. Let gospodnjih 1493.
az - ja, Bogu davsit mi — posto mi je Bog dao, sice — ovako, ze — pak, side - sjedeci, boraveci, pint — puni, plovani — zupnik, zakan — dakon, / ctacev razumnejsihpace metre - i citaoce koji su razumniji vise od mene, omrsnje - pogreska, ne proklnite me, da ispravite - ne prokunite me, nego ispravite, imenja — blago, priobizden — ozaloscen, za rati velike i nemirija jaze prikljucise se — zbog velikih ratova i nemira koji su se zbili, suci — koji jesu, ot iscedija Zmaila (krscani su vjerovali da Turci potjecu od Izmaila, Abrahamova sina), Rabaniju — Albaniju, posilajuci — saljuci, zastupi — cete, na pasih — na prijelazima, Gore Zaprte — Moslavine, junoti — mladicu, vdovi — udovici, aze - cak, kvekajucija — kmececa, svezani suci zelezom nd i prodajuci je — koji su bili svezani lancem nego i prodajuci ih, jakoze - kako, skotu (skot) - stoka, basa Rumanije i Vrhbosne — bosanski sandzak-beg Hadum Jakub-pasa, burge utvrde, okrstnije (okrstni) — okolne, osce — jos, pisci — pjesaci, obstrti — okruziti, opkoliti, plcine - sirine, rodivsije — rodilje, iproci ini — i ostali, nest — nije.
a (trarajai f vswio autumum ^ anaiQn inuuip>- /.airoawnn mainni»pouiu» pij^aVahfuiiiih ,.wmimviD*n>ibihiuramm

II-11(111 >nl"8'Ulll M,\ H U ^ n V H ' V l h
l'3|llilhl>i(i •'"3

3P3

[DWikolrauuiuamajii.

!
'

apui-'iiiiliuiaiiiffl iihibili uAirrfi ullii;i:W ;i';ii,»rffiaft iftimli- ' |)u 1"UI1(H3 %i mijjfs-nisyim wss<mw88DiiiHaHI3 a|)ul,'Jl'.l ' o Y 3 umuDsiibwiK Ji^iaswiraihrfr m t d p u d a nuuia rims-A/, ihpoi bU ui:i ifAKunm M i i i i M w u ih O b n o m a s ySumvssf^mt^iaOo B A v3)iMiftl- li iJta <avimo 'V U tin 1% e-'i3Sitvaiuin baVatilB.^miDtrilMV ii« v i w i l i j a iwia a a f F il 0 < a a i .: Lrasis oD Sf3 8 a n 3>. mm ria)i(lH83 »/^ivi«i,.liiii3r« «|!i:):i>'.i.iliiu:n8M» fii;iuirji-'a3'Vi/:iiii;) J*biti a n n A n - 41TClt> varilivsyss^i *tf[r(tiVi 5fi.8'jjili *iiimi*aft«|lia m«-J3 was imiiap. 'A uova a^i raiiTiarciAiiiu mt'ayi iritoinivaftfliaimsHMBiui iiroura|iimiffl«-i itiijliii)at«5i,i<aiiMii^iiii!ai(UaiU) iriuroJli 3 a^i ihinfimm. emmii pnhuirh ilma na |ilti3aicii v«|luflmii)ivaiiii)i
MiflMhi W OUII.TJIII |iunti/ii"aui8 um.ili
, : (

BDftiubai u i u i : i ; i H s a ( ) u U 3 i i b : ) m » ; ! i

WSMW LikUHartlB0I1811JB/lt3, MvywttxtoD <s^n3 "Vbini?,
mia<iflifeii'Vfl

[ifu vaiui* IUKBH mil "fl - mi pwiliiftmiiui illiMia naapjaiii iiii™-,-

mismflii

«at

X

ni'iln'i ;0[i!iiiliM ra a o w » 3 ilji aba Mai nuufanuWl « «nn;i :m

raiaiiia iftna »W3 <oa <S»BBI^

A W i l i l h u h l l l l n S M»-HiDi
<sa.jihV83?3

:| rWH tlJMX%:)'3iMt"i

analiza
Kako pop Martinac zapodnje zapis? Podsjeca li vas to na neki tekst koji ste vec upoznali? S kojom se svrhom tako zapocinju povijesni tekstovi? Sto znad izraz »nalegose na jazik hrvatski« — koje preneseno znacenje ima izraz »jazik«? Zbog cega taj tekst i danas djeluje dramaticno? Koje znacajke umjetnickoga teksta uocavate u Zapisu popa Martinca:

v/jt

itfivr/^nmaa v-liawiliya i.» ; lift mas ntofiAKsana-aifcmia ifls
l)iii'M»mi3r3*iiaDi.a

/V.«d»VI

Drugi novljanski brevijar

Nesreca jednog trenutka propustena je kroz osjecajnost senzibilna covjeka koji je znao pisati i cije rijeci zvuce blisko, osobito danas kadpokusavamo slicnu izvanjezicnu stvarnost pretociti u glasove, rijeci, recenice. Ako procitate naglas neke dijelove toga teksta, ucinit ce vam se da slusate radijskog reportera iz opkoljenog Vukovara ili razaranog Sarajeval (Stjepan Damjanovic)

Hrvatska srednjovjekovna knjizevnost I

^

Polemicki tekst
Pismo Nikole Modruskoga polemicki je tekst nastao izmedu 1477. i 1480. godine. U njemu biskup Nikola Modruski odlucno staje u obranu glagoljice. Tekst po svojoj strukturi slijedi retoricka nacela prikazivanja i osporavanja protivnikovih tvrdnji.

Pismo Nikole Modruskoga
Mikula, Bozjej volji i Stola apostolskoga milostinju biskup modruski i krbavski, Spurlita i Tolde i Amerije i procaja guvernatur, pisem kapitulu i kleru crkve modruske. Spasenja va vsih spasiteljno! Smete se va mnje srce moje i tisnu se va mni utroba moja svrhu brige ljudi mojih. Najdoh gorka i zestoka suprotivnika, ki od tolika vrimena ne presta brize i mantraje srice i telesa vasa. Tolikoje govorim da je zestoka i divja ruka turacka po tolikih smrteh i brigah i raspeh, i po toliki prolitiji krvi nevoljnih ljudi, dar i rez'zalisce, ku ste poznali. D a ca je veca zalost, da se najde vece zestok i krudel obiteljanin, njeprijal znanac, i domaci moj, s nami kupno jide kruh, ki — ne vim ke oholnosti ali smenosti duha nemilostivoga nadahnut — smel jest smesti misli i srca vasa, mir crkveni razlucuje i obicaj crkveni nepravadnu smenostju ispravljaje, a necu red smucuje, govored da oblast svetih sluzab nasega jazika otacaskoga od crkve katolicaske ni potvrjena. Kako da bi on vsih naukov i naredab vere hristjanske ali svetih otac plni nauk drzal, da ni vsih stvari naukov popisanih v Dunati i v Diktrinali. N i samo knjige gramatikov mogose vsu mudrost ovoga svita imat. Mnoge stvari uzdrzase za se mestri ko se govore kozmografi, cetiri mestri ki se govore astrulozi, peto ko se govore filozofi, izlagajuc likare i zakonov udtelje, od kih nijedan v svojej mestriji gramatiku dopusti imjeti mesta, nego samo v govorenji, a vele manje Svetoga pisma knjiznici, kih — ako bi taki koli je Svetoga pisma taki ctac ali bi je ctal, ali bi je ljubeznivo procinil, zaisto bi nasal da ono ca je od svetih otac pohvaljeno, od toliko vikov nastojedm ljudem narejeno, ni jednih listov, ni jednih bul i ni jednoga novoga potvrjenja ne potribuje. A navadna je sveta Rimska crikav vse nauke i naredbe vsih svetih, navlastito cetirih doktorov svojih, castno prijeti, i prijamsi — stanovito braniti. A po torn otci — budud skupljeni v koncili — razlike obicaje, ke su naredili sveti biskupi, i njih prominiti ne smise, pace pod veliku penu prokletstva naredise da vsaki svoje crkve navadne obicaje ima svrseno obdrzati i da ih nima prez dopuscenja papina nikakoze prestupiti; kakono je crikva Vstoka svoje obicaje i svoje sluzenje udrzala je mnogo razlicno ot crikve Zapadne, i kakono v Galiji mnogo osebujna jesu dopuscena, takoje Ermaniji ca se govore Nimci, i Panoniji, Iberiji i Angliji, tolikoje u mnogih inih vladanjih nike crikve vlasce sluzbe i obicaje crikvene vele razlicno drzu preza vsakih bul i pisam i potvrjenja Stola apostolskoga, i kakono Rimska crikav raduje se o narejenji svetoga Grgura i inih otac svetih, takoje se raduje Istocna crikav o narejenji Grkov svojih, i tako se raduje Mediolanska crikav o narejenji svetoga Ambrozija v sluzenji mis i v sluzbi korizmenoj, ca mnogo jest razlicno od crikve Rimske. I takoje mnogim crikvam po Hrvatih i Dalmaciji obicaje i uredbe svetoga Jeronima narejene sveta mati Rimska crikva jest vele casno prijela, i po nijedno vrime od nikogare ni v torn smetenija prijela, ca je on od svetih dokturi poglavitiji,

334

Povijest knjizevnosti

nadahnut Duhom svetim na utesenji nenaucenih ljudi razumno jest naredil, nasljeduje svetago Pavla apostola, koga knjige bise ctal pokle.
procaju (procaja) — i ostalo, guvernatur - upravitelj, kapitulu — kaptolu (skup redovnickih poglavara), va mnje — u meni, svrhu brige — zbog brige, brize i montraje- smetajuci i smucujuci, krudel — okrutan, obiteljanin — stanovnik, njeprijal — zao, kupno - zajedno, ne vim ke — ne znam kojom, smenosti — smionost, razlucuje — dijeli, jazika otacaskoga — ocinskoga jezika, ali i : jezika svetih otaca, v Dunati i v Diktrina i — knjige o latinskoj gramatici koje su napisali Helius Donatus i Aleksandar de Villa-Dei, mestri - znalci, izlagajuc — izuzimajuci, mestriji — vjestini, ctal — citao, navadna je — ima obicaj, prijeti — prihvatiti, stanovito — uporno, penu — kaznu, prez — bez, nikakoze — ni u kojem slucaju, vstoka — istoka, vlasc'e - vlastiti, o narejenji — odredbama, uredbe svetoga Jeronima - glagoljasi su vjerovali da je sv. Jeronim izumitelj glagoljice i prevoditelj Svetog pisma na slavenski, prijela — primiti, pokle — posto, buduci da

analiza
• • • O kojoj je tvrdnji protivnika glagoljice u tekstu rijec? Koje argumente Nikola Modruski iznosi u obranu glagoljice? N a sto se poziva? U kojim recenicama progovara autorov polemicni ton?

5+ Odmah nakon izuma tiska mnogi hrvatski pisci koji su stvarali na latinskome jeziku (hrvatski latinisti) tiskaju svoja djela. Prvi nas pisac cije je djelo tiskano bio je upravo ovaj branitelj glagoljice, biskup Nikola Modruski. U Rimu je 1474. izdao svoje djelo »Oratio in funere Petri Cardinalis S. Sixti«, posmrtni govor Petru Riariju, kardinalu.

Poucna proza
Poucna proza bila je rasirena u srednjemu vijeku. Nasi su glagoljasi prevodili ili preradivali neka na Zapadu slavna djela najcesce s latinskoga, talijanskoga ili ceskoga jezika. Takva su djela dtali pripadnici nizega klera, a propovjednici su ih prenosili svojim nepismenim vjernicima. Takav je tekst i Lucidar, narodna enciklopedija toga vremena.

• ] Sto mislite koliko je prosjecan srednjovjekovni covjek poznavao geografiju?

Luc/c/ar

6

Ucenik prosi: N a koliko puti jest si svet razdeljen? Ucitelj rece: N a troje jest razdeljen: jedna strana imenujet se Asija, druga Europija, treta Afrika. 37. Ucenik uprosi: Povej mi o toj zemlji jaze imenujet se Asija. Ucitelj rece: Asija pocenjet se na vstok slnca i jide na poldne daze do mora. V toj strane jest raj, a v raji jest 1 istocnik. Is tog stocnika tekut 4 reki. I jest ime jednoj reke Jion, drugoj Pison, tretoj Tigra, cetvrtoj Eprata. (...)
r

'Izvor: Hrvatska knjizevnost srednjega vijeka (priredio Vjekoslav Stefanic)

Klanac brvatskog Lucidara, Aleja glagoljasa

335 Hrvatska srednjovjekovna knjizevnost

44. Ucenik rece: Povej mi o toj vlaste jaze imenujet se Europija.
• Hrvatski je glagoljas dodao Kranjska, Ulinska, Hrvacka, Kraska, Pecujska, Becska, Srbska i Pelikaska

Ucitelj otveca: Europija poli mora jide daze do gor skoze jednu zemlju jaze zove se Skorija, a Dacija, Armenija i jide poli reku Dunaj i vaspet daze do mora. V toj strane lezi zemlja Franacka, Zvabska, Bavor, Sasi i zemlja Misanska, Dirinska, Karmelitska, Termatska, Stirska, Kranjska, Ulinska, Hrvacka, Korotanska, Kraska, Lampartska, Pecujska, Becska, Cesska, M o ravska, Ugarska, Srbska, Grcka, Pelikaska* V Grckoj zemlji jest jedna vlast jaze zovet se Dalmacija i v toj zemlji jest jedan istocnik od koga oganj zazigajet se i jest na nisko ta istocnik. Vaspet jest jedna last jaze zovet se Istrija. I v toj zemlji jest jedna gora jaze zovet se latinski Olinfos jeze jest Ucka i te gori visokost ide daze pod oblaki. I poli te gori pocenjet se jedna vlast jaze imenujet se Italija. O d tu prek mora i v toj zemlji lezi Rim. Po torn lezi Pula; po torn lezi zemlja Lampardska i po torn Benetki: te ucini kralj Enecius. Potom s cudnovatih gor ishodit reka Rejna i tecet skoze Franacku zemlju. Poli Rajnu leze silni gradi: Moguc, Kolona, Sraspinsk i inih mnogo gradov. (...) 64. Ucenik uprosi: Koliko su zvezdi velike? Ucitelj rece: Ucitelji glagoljut jako Mesec jest toliko velik koliko vas svet od mora i vaspet do mora, a Since jest dva krat vekse, a vsaka planita jest toliko velika kako Since.

povej - govori, pricaj, daze - sve do, cak do, istocnik - izvor, poli - pokraj, kraj, pored, zazigajet se - pali se, last — zemlja kraj, Olinfos — Olimp, vaspet — opet, ponovno, planita — planet

analiza
• • Prikazite na temelju ulomaka kakvu je predodzbu o geografiji imao covjek srednjega vijeka. Koje podatke o hrvatskim krajevima donose ovi ulomci?

• U Europi se u 12. stoljecu pojavljuju razliciti tekstovi enciklopedijskoga karaktera na latinskome jeziku. Potkraj 12. stoljeca nastaje kompilacija takvih tekstova namijenjena puku, ali na njemackome jeziku. Tu je skupljeno znanje iz, primjerice, bogoslovlja, astronomije, geografije i dr. • Taj je tekst postao vrlo popularan i preveden je na brojne jezike, izmedu ostaloga i na ceski jezik. Hrvatski su ga popovi glagoljasi preveli s ceskoga jezika pocetkom 15. stoljeca. Pretpostavlja se da je prevoditelj bio iz Istre jer je u dijelu koji se odnosi na geografiju dodao tekst o Istri, koji se ne pojavljuje ni u latinskome ni u njemackome predlosku. • Lucidar je napisan u obliku pitanja i odgovora: ucenik pita, a ucitelj odgovara. Citajuci neke dijelove, uocavamo pogled srednjovjekovnoga covjeka na svijet. • Tekst je sacuvan u dva glagoljska rukopisa, a jedan je od njih Petrisov zbornik.

336

Povijest knjizevnosti

Svjetovni roman
Zbog blizine Italije, nasljednice staroga Rima, i na nasemu je podruqu bila razvijena bogata pripovjedacka knjizevnost. Medutim, malo se od toga sacuvalo. Dva su najvaznija takva teksta Rumanac trojski i Aleksandrida.

Rumanac trojski (Roman o Troji)
Ektor

7

I pride glas ka Acelisu glagolje: »Ubi Ektor kralj Protokolusa dojcica tvojego.« I vele be Acelis zalostan i namrsci se. I posla k Ektoru kralju glagolje: »Vznesi se, mnel si da si mene ubil kraj si ubil mojega dragoga brata Protokolusa i vzel si na njem moje oruzje,t i je imas platiti. Ves, ka sta dva detica jedan sasac sasnula jesta si brata i oce jedan drugoga zalovati.« I posla k svojej matere imenem Tetisi glagolje: »Gospoje, daj mi takovo oruzje kakovo si mi bila i prvo dala; ubil mi je Ektor moga draga brata Protokolusa. Ako ga ne das, ti si kriva v mojej krvi i smrti; kakovo koli oruzje najdu idu proti Ektoru.« A ona tudje ide v jednu goru k Vlkanusu kovacu pri kom bese tri sta djavlov ki ga ucahu kovati i ona mu obeca vele zlata. I ucini jej oruzje dobro, a ona je posla Acelisu u vojsku. (...) Izvede to Prijamus vecer i ide v grcki stan isce Aceliseva satora i najde ga. I behu straze pousnule i ugleda Ektora mrtva. I paki pride k postelji Aceliseve i zace gibati Acelisem glagolje: »Acelis, o Acelisu gospodine!« Rece Acelis: »Gdo jesi ti?« A on rece: »Ja sam Prijamus, otac Ektorov.« Rece Acelis: »Ako si ti Prijamus, ja sam mrtav.« Rece Prijamus: »Toga mi bog ne daj, gospodine Acelisu, da bih ja speca viteza ubil. Prisal sam ako mi das mojega sina na otkup; dam ti tri onolike stipe zlata.« I rece Acelis: »Ne takmo na otkup, da daj mi veru hocu ga na mom rameni donesti i tebe dati na trojskeh vrateh.« I donese ga Acelis i da ga Prijamusu kralju.
Acelisu - Ahileju, Ektor - Hektor, Protokolusa — Patrokla, dojcica — brata po mlijeku (kojega je ista zena dojila), vznesi se — ponositi se, hvaliti se, mnel — misliri, detica — djecaka, sasnula — sisala, Tetisi — Tetidi, Vlkanusu Vulkanu (bog vatre i kovackoga umijeca), vele — mnogo, Prijamus - Prijam, stipe (stlp) - stup, takmo — samo.

analiza
Usporedite ovaj tekst s Homerovim tekstom, sadrzajno i stilski, i zakljuciti po cemu su tekstovi slicni, a po cemu se razlikuju. U kojim dijelovima ulomka prepoznajete svjetonazor srednjovjekovnoga covjeka? Ako vas zavicajni govor pripada kajkavskome narjecju, uodte koje osobitosti svoga govora prepoznajete u tekstu. Rumanac trojski, srednjovjekovni viteski roman, zapisan je u Petrisovu zborniku, glagoljskome rukopisu iz 1468. godine. Tekst je Rumanca trojskoga u ovome zborniku kajkaviziran. Anticki junaci u nasem su Rumancu trojskom prikazani kao srednjovjekovni feudalci i vitezovi.
1

Prve podatke o Rumancu trojskom (samo pocetak romana) nalazimo u rukopisnom Vinodolskom zborniku iz 1. polovice 15. stoljeca, pisanom na glagoljici cakavskim knjizevnim jezikom.

Izvor:

Hrvatska knjizevnost srednjega vijeka (priredio

Vjekoslav Stefanic)

337 Hrvatska srednjovjekovna knjizevnost

. oJLb^= 7 0 " " " * P » « " " * ™ ?

f

W

"

^ ^ s ^ o h ^ y r - a . ™ - ^ fir* -rw ^ t T W

Petrisov zbornik najveci je neliturgijski zbornik srednjovjekovnih tekstova na glagoljici. Tako je nazvan po Josipu Antunu Petrisu (1787. - 1868.), kanoniku krckom, u cijoj je ostavstini pronaden. U jeziku Petrisova zbornika mijesaju se osobine cakavstine, kajkavstine i staroslavenskoga jezika. Osim Rumanca trojskoga, u njemu je zapisan i tekst Lucidara, prve enciklopedije.

Aleksandrida
! Roman se bavi zivotom Aleksandra Velikoga. Radnja ulomka slijedi nakon smrti Aleksandrova oca F i ] lipa Makedonskoga. Tada perzijski car Darije salje u Makedoniju svoga glasnika Kandarkusa koji nosi J Aleksandru carevo pismo. U pismu mu pise da ce Kandarkus preuzeti vladavinu nad Makedonijom. I Uvrijeden sadrzajem pisma, Aleksandar odgovara perzijskome cam.

Aleksandar to cuv, gnjiva i srditosti napuniv se i knjigu prijam razdri ju i rece k njim srdeci se: » N e tribovase caru vasemu Dariju glavu videci s nogama besiditi. N i tako Macedonija bezglavna kako se tebi Dariju mni.« I to rek brzo njih odpravi i knjigu k Dariju pisa govoreci tako: »Aleksandar, vitez, maceodnijski car, sin Filipa cara i Olimpijade carice, Dariju, caru persidskomu. Tvoju knjigu ku k ljudem mojim pises prijah i prodtah; da zahvaljam ti da se o zemlji nasoj pecalis i mene mlada u polad tvojej hraniti hoces. N u dica ka mliko sasnu ne tribuje im se u carskih domih hraniti ni tustih ni trpkih jisti mes. Pocekaj me malo dokle od sasca maceodnijskoga odkinu se i tako k persidskoj hrani priti cu; u carstvu tvom dvoriti hocu sa vsimi mojimi vitezi macedonijskimi. Kandarkusa koga k nam poslal jesi Macedonam car da bude nemoj ga vece posilati, nec' ga vece vidjeti. Nije tako Maceodnija bezglavna kako se tebi mni.« Oruzje macedonijsko Kandarkusu Aleksandar darova i rece: »Od carstva moga bizi i kada boj ucine Macedonjane s Persidi nosi to na glavi da te poznavse ne ubiju.« Posli k Dariju vratise se i knjigu Aleksandrovu dase mu. I proctiv ju Darij nasmija se, a Kandarkus rece mu: » N e tribuje ti, Dariju, takovu knjigu prijam smijati se jere u malolitni mladosti mnogolitnu vidih mudrost. D a boleci zub tribuje skoro izvrici; ne istrg bo, mnogo stradati imas od njega. Fariza mlada, kada ostari ne trudi se ob njemu.« Darij ob torn ne haja, Klitousa nikoga od najvirnijih posla u Macedoniju ka Aleksandru i rece mu ispitati mudrost Aleksandrovu. Aleksandru posla struglu malu i kolo driveni i dva kovcega velika prazdna i dvi vrici velici maka i knjigu pisanu tako govoreci: »Darij, car nad cari, persidski bog, ditetu

338

Povijest knjizevnosti

momu Aleksandru radovati se pisu. Ne pomislih tebe toliko mudra biti, poznah te u prvoj knjizi mojej; neka znas da mladih mudrosti nagle jesu. I poslah tebi ditinju igru da se zabavljaje igras i kolo kim mlada dica igraju i dva kovcega da trolitnim dankom naplnjujes i mak prebrojiv uznas cislo vojske moje. Harac meni ne poslav, svezan k meni doveden budes.« Tu knjigu Klitous uzam i ka Aleksandru u Macedoniju dojde i Aleksandru u svitlom parastasi pokloni se i kovcege i mak i kolo i struglu pred Aleksandra postavise. Aleksandar knjigu procitav i glavom pokimav rece: » 0 neizrecene grdine i oholosti tvoje, Dariju! Bogom takmisi se, a ni clovikom ne mores biti i do neba uznese se i do ada snidesi.« Mak vazam nace zvati; kovcege razbiti rece i knjigu k Dariju pisati rece govore tako: »Aleksandar car Dariju, caru persidskomu vsaku cast cineci, a sada jesi ditinjemu bezumiju dostojan. Ditinje igre poslal mi jesi, samodrzitelja zemlji ovimi bilizi proobrazujes me. I da znas: krug kola ovoga vsoj zemlji krugu prilican je. M i na te dojti imamo i kako strugla ova ti pred nami vrtiti se imasi Cislo maka tvoga vse sazvah; kovcege tvoje misto dara prijah. I budi ti dosta va istocnih stranah meju dostojnimi tebi Persidi prebivati, strasljivi buduci i nevoljnici; zapada ostavi se jere da v njem ne pades. I dovolj budi tebi obrok svojih.« I darova Klitovusa i da mu kabal papra govoreci: »Misto makove vojske tvoje kabal papra tebi poslah i njega sazav hrabrost vojske moje poznas.«
knjiga —pismo, prijam — primivsi, s nogama besiditi — razgovarati s nogama,persidskomu — perzijskomu,pecalis - brines, polaci — palaci, Kandarkusa — Kandarkusa, izvric'i - izva.dh\,fariza - konja, struglu — zvrk, cislo — broj, parastasi - dvor, grdine - obijesti, ada - Hada, podzemnoga svijeta, snidesi - sici, vazam - uze, zvati — zvakati, bilizi — biljezi, kabal — stara jedinica obujma, sazvati — sazvakati.

analiza
• • Sto znaci izraz glavu videci, s nogama besiditi: Iz kojih dijelova teksta progovara mudrost Aleksandra Velikoga?
V

5+ Srednjovjekovni romani o Aleksandru Velikome nastali su na temelju predloska napisanoga oko 300. godine (Pseudo-Kalistenov roman).

Aleksandrida je nastala u 14. stoljecu negdje u juznoj Europi. Taj se roman smatra najljepsim pripovjedackim djelom juznih Slavena. U nasoj je verziji (tzv. R u d n i c k i rukopis iz 16. stoljeca) tekst pisan zapadnom drilicom i ima pretezno cakavsko-ikavske crte. Kao i u Rumancu trojskom, i u Aleksandridi su anticki likovi prikazani na srednjovjekovni nacin — Aleksandar Veliki pokazan je kao krscanski vitez.

knjizevnost • jezik « izrazavanje - HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA PROZA
1. 2 3. Napisite prikaz hrvatske srednjovjekovne proze. Sto ste o zivotu hrvatskoga covjeka u srednjemu vijeku saznali citajuci ove ulomke? Usporedite nekoliko srednjovjekovnih tekstova nastalih u razlicitim razdobljima. Uocite njihove jezicne znacajke.

339 Hrvatska srednjovjekovna knjizevnost

HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA POEZIJA
U rukopisnim zbornicima iz 14. i 15. stoljeca sacuvale su nam se pjesme na hrvatskome jeziku. Najvise je pjesama na cakavskome narjecju (ikavskoga izgovora). Nase najstarije sacuvane pjesme vezane su uz velike crkvene blagdane (Bozic, Uskrs), a bile su namijenjene javnome pjevanju. Autori su anonimni. Neke su pjesme prevedene s latinskoga.
(J. B r a t u l i c , S. Damjanovic:

Dva tisudjeca hrvatske kulture)

... u Europi se nametnula nova krsc'anska tematika ipucka ritmickapoezija koja se, zbog svoje jednostavnosti, lakopamtila i prenosila. Osmerac je bio osobito popularan jer u mnogim jezicima u dva osmeracka stiha stane potpuno izrecena misao pa je i hrvatsko srednjovjekovno pjesnistvo pretezito osmeracko (...)

U pregledu cemo prikazati tri pjesme: bozicnu pjesmu Va se vrime godisca, Sihensku molitvu i satiricnu pjesmu Svit se konca. Vjerojatno ste culi bozicnu pjesmu Va se vrime godisca, ali na suvremenom jeziku. U k o liko jeste, pokusajte se prisjetiti teksta.

Va se vrime godisca Ric je draga stvorena od svete devi Marije
6

Va se vrime godisca mir se svitu navisca skoze rojen'je ditica od svete devi Marije. Od pridste device ter nebeske kraljice vzide zvezda danica ot svete devi Marije. Deva sina porodi, djavlju silu vsu slomi, a krstjane oslobodi, sveta deva Marija. 0 pol nod se Bog rodi nebo i zemlju prosveti, kako o pol dne svetlo be ot svete devi Marije. U jasli ga kladise, mati mu se klanjase, ter ga slatko ljubljase sveta deva Marija. An'jeli mu sluzahu, novu pesan pojahu, milost njega slavljahu 1 svetu devu Mariju.

O an'jeli tacite, Sina bozja slavite ter pastirem recite ot svete devi Marije. An'jel pride nebeski, ter pastirom navesti prevelike radosti ot svete devi Marije. 0 pastiri, tacite, stada vasa pustite, Sina bozja isdte sa svetu devu Mariju. Kada pastiri idose, Sina bozja najdose ter mu slavu izdase 1 svetoj devi Mariji. Kada k njemu pridose, veliko se cudise tere tako rekose, sveta devo Marija. Cudo velo doveka, kralja videsmo velika, v grudu plenu povita ot svete devi Marije.

^Izvor: Hrvatska knjizevnost srednjega vijeka (priredio Vjekoslav Stefanic)

340

Povijest knjizevnosti

U jaslih on lezase, svite na njem ne bese, zac ubozanstvo ljubljase sa svetu devu Mariju. Po rojen'ji osmi dan Sin bozji be obrezan, i krv proli on'je dan, sveta devo Marije. Stari zakon tvrjase, a novi nadnjase, Sveto pismo plnjase sa svetu devu Mariju. Od istoka tri kralji mnogo dana su jizdili, da bi Isusa vidili sa svetu devu Mariju. Zvezda voj njih bivase, zrakom put njim kazase, kade Sin bozji pocivase sa svetu devu Mariju.

Kada k njemu pridose, zlato i tamjan podase, a muro darovase, sveta devo Marije. An'jel obnoc prileti tere kraljem navisti ka Irudu ne pojti, sveta devo Marije. Kada domov pojdose, jednim glasom vzapise, klicajuci vzglasise, svega devo Marije. Tebe, Boze, hvalimo, sveto Trojstvo slavimo sada i va veki vekom, amen.

Va se — u ovo, skoze — kroz, ditica (clitic) - dijete, vzide — izade, prosveti (prosvetiti) — prosvijetliti, rasvijetliti, zasjati, tacite — zurite, izdase — dadose, veliko — veoma, v grudu plenti — u ruznu pelenu, svite (svita) — odjeca, ubozanstvo — siromastvo on'je dan — onaj dan, Stari zakon tvrjase — Stari zavjet potvrdivase, plnjase — ispunjavase, jizdili — jahali, kade — gdje, muro — pomast, vzapise — zavapisc, vzglasise — objavise.

• Ako ste vec ranije culi tekst ove bozicne pjesme, utvrdite razlikuje li se ovaj tekst od teksta koji ste vi culi.

analiza
Kakva je vanjska kompozicija pjesme? Odredite vrstu strofe i vrstu stiha. Izdvojite biblijske motive kojima se razvija tema. Koja se glasovna figura pojavljuje u prva tri stiha svake strofe? Utvrdite ulogu cetvrtoga stiha u svakoj strofi. N a temelju svojih zapazanja u analizi prikazite pjesnicki ritam.

Bozicna pjesma Va se vrime godisca sacuvala nam se u prijepisu u Petrisovu zborniku (1468.). Pjeva se i danas, a poznata je u razlidtim varijantama. To nije originalna hrvatska pjesma, vec parafraza latinske pjesme In hoc anni circulo.

parafraza
— preradba tudega djela, prepricavanje drugim rijecima

Hrvatska srednjovjekovna knjizevnost

Sibenska molitva (Pohvale Gospi)

9

Sibenska je molitva svoj naziv dobila prema mjestu gdje je pronadena, (Sibenik, Samostan svetoga Frane). Zapisana je u drugoj polovici 14. stoljeca. To je najstariji hrvatski latinicom zapisan pjesnicki tekst. Jezik je narodni, pretezno cakavskoikavskih osobina. Zahvaljujuci svome sadrzaju, ova je pjesma poznata i pod nazivom Pohvale Gospi. U originalu ima latinski naslov Oraciopulcra et devota adbeatam virginem Mariam, tj. Lijepa i pobozna molitva blazenoj djevici Mariji. Pjesma je pisana u stilu talijanskih flagelantskih (bicevalackih) lauda (religioznih pohvalnih pjesama). Po obliku je to ritmicka, recitativna proza, a pojedini stavci ili zazivi zavrsavaju rimom.

O blazena, o prislavna, o presvitla svrhu vsih blazenih, Bogom zivim uzvisena, vsimi bozjimi dari uresena. O prislavna prije vsega vika, Bogom zivim zbrana, O umiljena divo Marije! (...) Gospoje, ti si an'jelsko pozdravljen'je. Gospoje, ti si Boga zivoga obsijan'je i okripljen'je. Gospoje, ti si svetoga Duha osvecen'je i okripljen'je. (...) Gospoje, ti si blazenih vanj'jelist pravo naucen'je. Gospoje, ti si blazenih apostolov cisto i jisto skazan'je Gospoje, ti si blazenih mucenikov moc i vse pokripljen'je i pomozen'je. Gospoje, ti si blazenih ispovidnikov spaseno domisljen'je i vsako strano nadahnut'je. Gospoje, ti si blazenih pustinikov pica i vsako slatko nasicen'je. Gospoje, ti si blazenih div i mucenic kruna i vse uresen'je. Gospoje, ti si vsega dvora nebeskoga cast, slava i vse pocten'je. Gospoje, ti si uznesena od sina tvoga, a Boga moga s velikim potcen'jem i vesel'jem sa vsem oblastev va vse nebesko vladan'je. Gospoje, tebe poslusa vse bozje tvoren'je. Gospoje, ti si vsega bozja tvoren'ja obnovljen'je. (...)

£Th/t

**&yt ntAoav ttcuolnoy^ boufniHoifii

/>fcwf*biy<fc i

<S«

J p " " • ^ S *

ffi£»«rni^»

ncuorwr. ypfcftinfr

vsih — svih, uresena — ukrasena, vsega — svega, obsijanje — obasjanje; osvecenje — posvecenje; vanjelist — evandelist; jisto — istinito, pravo; skazanje - propovijedanje, naucavanje; sa svem oblastev - sa svom silom; tvorenje - stvorenje

analiza
Izdvojite sve epitete koji se pridaju Gospi. Uodte ulogu glasovnih figura u pjesmi. Prikazite kako srednjovjekovni autor dozivljava Gospu.

9

Izvor: Hrvatska knjizevnost srednjega vijeka (priredio Vjekoslav Stefanic)

342

Povijest knjizevnosti

Svit se konca

10

Kada se u svijetu obicno javlja pomisao o »kraju svijeta«?

Pjesma Svit se konca zapisana je u Pariskom glagoljskom kodeksu s kraja 14. stoljeca.

Svet se konca i since jur zahodi, pravda gine, ljubav stine, tma ishodi. Djaval jure svoju vojsku kupno vodi, gda se svrsi Sveto pismo dan prihodi. Isuhrst je danas zabljen i njegov sluga, vsaki ki je z Babilona njim se ruga. Gda to slisah, obuje mi srce tuga, ar [je] nesklad, krivo gleda drug na druga. V redovnicih ki ctu sveto evan'jelje ime la bi pravda biti i svrsen'je, a sada je opacen'je i prevracen'je i vsakomu dobru delu razoren'je. Ot istini o d svoji uklonise, u pohoteh sego sveta zabljudise, k bezakon'ju srce svoje priklonise, svojem telu, a ne Bogu ugodise. Grdinali, biskupi i opati misle, Boga ostavivse, le o zlati. Duhovna rec ot njih se ne more imati ako im se penezi prije ne plati. Simuna v torn nasleduju ki to zace. Kako mnoga dusa v mukah place, nijedan to ne razmislja, ji, pje, skace. Gdo bi rekal: zlo dnite! - zlo ga vlace. Mala bratja i koludri, predikavci, remetani, karmeliti, kavcenjaci vsi popove, koludrice i vsi djaci, vsi se nazad obratise kako raci.
since — sunce, stine (stinuti) — mrznuti, zepsti, tma - tama, kupno — skupno, zajedno, gda se svrsi Sveto pismo dan prihodi - dolazi dan kada ce se ispuniti rijec Svetog pisma, zapravo Apokalipse, zabljen — zaboravljen, z Babilona — grad koji se u srednjemu vijeku smatrao simbolom pokvarenosti, obuje (obujeti) - obuzeti, obuhvatiti, ar — jer, da , le — bas, doista, Simuna v torn nasleduju ki to zace — u torn nasljeduju onoga koji je prvi pokusao novcem kupiti davanje Duha Svetoga, vlace (vlaciti) - vuci; mala bratja - franjevci, kudri - mogu biti benediktinci, ali i redovnici uopce, predikavci — propovjednici; dominikanci, remetani - pavlini ili pustinjaci uopce, karmeliti — katolicki redovnici osnovani 1226.g., kavcenjaci - oni koji na glavi nose tonsuru (koji su postrizeni), koludrice - redovnice.

10

Izvor: Htvatska knjizevnost srednjega vijeka (priredio Vjekoslav Stefanic)

343 Hrvatska srednjovjekovna knjizevnost

Mnogi ot njih ki ako bi v svete stali, skot bi pasli i kopali i orali, a sada su prevtil trbuh podpasali komu kako Bogu sluze veli i mali. Licemeri, vrazji posli, svetom hine, zlato, srebro i cto mogu mocno pline. Antihristu put gotove, zlo v torn cine. Se su oni kemi dus mnogo gine. K i bi hotel bozju pravdu udrzati i njegova sina Isusa sledovati, u pokori i ubozastvi greh plakati, povele ga svojim gnevom zlo prognati. Prave: Ti si pokrita i sarbuita, a to tomu bledo lice i ostra svita. Vlecite ga kvizituru da ga vspita. Sveti oce kvizituru, ov ti bljudi. Lacan, zejan, nag, bos hodi, a nas sudi. Prosimo te da se ov hinac le osmudi. Ako nam se svrhu zemlje ne potrebi, slava nasa i pocten'je nam pogine. Krate nam dohodak slatka vina i pecene morske ribe.
v svete — u svijetu, tj. u civilu, skot - stoka, zivotinja, prevtil — debeo, vrazji posli, svetom hine — vrazji poslanici, svijet varaju, pline (plniti) — puniti, ispunjavati, Se su oni kemi dus mnogo gine - to su oni zbog kojih gine mnogo dusa, udrzati (se) — drzati, zadrzati, pokrita — hipokrita, licemjera, sarbuita — umjesto sarabaita, tj. »divlji« monasi koji su zivjeli bez odobrenih pravila i glavara, bledo lice i ostra svita — blijedo lice i ostra odjeca znak su njihova licemjerstva, Vlecite ga kvizituru da ga vspita — vucite ga inkvizitoru da ga ispita, lacan — gladan, hinac — koji hini, varalica

analiza

Podijelite pjesmu u nekoliko kompozicijskih cjelina. Izdvojite u svakoj cjelini temeljne motive. U kojim se strofama pojavljuje motiv Antikrista? Koje mu je znacenje? Sto srednjovjekovni pjesnik zamjera svecenstvu? Objasnite izraz »sluziti trbuhu«. Kako se taj izraz povezuje sa svecenstvom? Kako u takvom svijetu prolaze pravedni? Izdvojite stihove u kojima najostrije progovara satiricna ostrica pjesnikova. • Prikazite vanjsku kompoziciju pjesme. • Uodte ulogu asindetona u pjesmi.

• • • • •

J

§t~ sinteza

knjizevnost • jezik • izrazavanje - HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA POEZIJA
1. 2.

Usporedite ove tri srednjovjekovne pjesme s obzirom na njihov sadrzaj i izraz. Napisite esej pod nazivom Hrvatska srednjovjekovna poezija. ~~

Povijest knjizevnosti

HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA DRAMA
Poceci nase drame vezani su uz djelovanje talijanskih flagelantskih (bicevalackih) bratovstina. acujuci kraj svijeta, oni su propovijedali odricanje od zivotnih radosti i pokoru. Pod njihovim utjecajem i u nasim se krajevima javljaju bratovstine (ne samo flagelantske) vec od 13. stoljeca. U svojim obredima one oblikom dijaloskih pjesama otvaraju put srednjovjekovnoj drami. Prvi sacuvani dramski tekstovi potjecu iz 15. stoljeca. Najcesce su dramske teme vezane uz Isusovu muku, ali se javljaju i dramatizirane svetacke legende.

Poezija je u srednjem vijeku bila vrlo popularna. Ustalio se njezin oblik (osmeracki -' i sadrzaj (veliki krscanski misteriji - npr. bezgrjesno zacece, muka Isusova, Liskrsnuce). Krecuci od takve poezije, razvojni proces najprije dovodi do pojave narativne Ipripovjedne) forme, a zatim i dijaloske forme. Konacni je stupanj toga razvoja pojava srednjovjekovne drame.

Znate li sadrzaj neke legende koja govori o muceniku kasnije proglasenim svecem?

Muka svete Margarite

11

Pocinje muka svete Margarite eta Margarita ovce pasti i pasuci bude pisan peti ovako: 7-.. .1 reste, cvate cvitak, reste zdravje, dobar zitak. Pasite se, ovce zdrave, zelene je dosta trave. Ne stras'te se vuka ljuta ni ovoga moga pruta. 5 mirom po torn polju, da ste site sve na volju! Po travici toj zeleni ja cu brati cvit rumeni ter cu sebi vencac viti, dokle trava vas nasiti. Pasite se, ovce mile, sve ste lipe, sve ste bile. Rosna trava reste svuda, nabrizgajte mlika cuda! Pasite se prez obzira da pastirom date sira, ki cesljaju vasi runi da su lipa vlasa puni. Pastiri vas hote prati, biste vode napajati, da vam na prud pasa bude, ne bledite, pas'te svude! Trava reste, rumen cvitak, vam ovdce dobar zitak, ja sam vencac opravila, na glavicu postavila.

pmd - korist, bledite — blejite, zitak — zivot

analiza
• Kakav je ugodaj na pocetku drame? Najprije ga opisite, a zatim povezite s naslovom.

Izvor: Hnatska knjizevnost srednjega vijeka (priredio Vjekoslav Stefanic)

Hrvatska srednjovjekovna knjizevnost

To reksi, izajde jedan gospodin imenom Olibri i zapovida slugam svojim da unite divojcicu ka pase ovce: Sluge moje uhitite divojdcu ku vidite, koja ove ovce pase, kako zlato jima vlase! Prived'te ju brzo k meni, da upitam ime zeni! Ako ona prosta bude,
hotnka — prileznica

zvat ce mi se zena svude. Ako bude zakupljena, od mene ce bit ljubljena. Pinezi cu nju platiti, hotnica ce moja biti. Mnogu lipost ona jima, ustrili me nje ocima.

Cic velike nje liposti ucinim joj dobra dosti. Brzo po nju sad pojdite ter ju k meni dovedite; N a torn misti vec ne stojte, sada, sada po nju pojte! (...)

analiza
Kako se u pjesmi pokazuje karakter poganina Olibrija? Kada je Margarita dovedena pred Olibrija, ona mu se suprotstavlja otvoreno iznoseci svoja krscanska uvjerenja. Odgovori sveta Margarita: Slavim, zovem gospodina Isukrsta Bozja sina, ki proklinje boge tvoje i uzdrzi divstvo moje. Do ovoga, znaj, vrimena ne pogrdim ja imena; Odgovori Olibri: Verujes li ti onoga ki bi propet od nas Boga? Dis li, njega da svud sloves i na pomoc sebi zoves? jime hocu t' povidati i kako se cinim zvati: Ja sam roda plemenita, ime mi je Margarita, Patriarka moj bi otac ki nimase blaga konac. Odgovori sveta Margarita: Zginu tvojih otac slava, jer propese Boga prava. Od njih svaki zlo dostize, prot Isusu ki se zdvize. Kada Isus ov svit ojde, u nebesko stanje pojde. U njem hoce kraljevati, nigdar konce ne imati. Bi poganin kako ti si, dusu zgubi za zli grisi. Jistinu ste svu slisali ca ste mene upitali.

jime — ime patriarka — nacelnik roda

Muka svete Margarite dramatizirana je legenda o svetici Margariti. Ta je legenda izvorno nastala kao prozni tekst u ranom srednjem vijeku na latinskome jeziku. Prevedena je na mnoge jezike, a kasnije je pretocena u stihove. Dramatizirana je potkraj 15. stoljeca. Pisana je u formi osmerackih distiha. U pocetku dramskoga teksta vidljiv je pastoralni ugodaj svojstven narodnoj poeziji.

Rasrdi se Olibri i rece:
Uhitite tu divicu ter ju stav'te u tamnicu, jer protiv se meni srdi a boge nam sve pogrdi.

analiza
U prethodnim stihovima naznacen je dramski sukob. O kojim je suprotstavljenim stavovima rijec?

knjizevnost • jezik • izrazavanje
1. 2.

Nastavlja li srednjovjekovna drama anticku dramu? Obrazlozite svoj odgovor. Sluzeci se dodatnom literaturom, napisite esej pod nazivom Biblijski motivi u hrvatskoj srednjovjekovnoj drami.

346

Povijest knjizevnosti

POCECI TISKARSTVA
O D RUKOPISNIH DO PRVE TISKANE KNJIGE
Sto znate o pocecima tiskarstva u svijetu i Hrvatskoj?

iiuwji/lcniiiwa jfurwii vtftnrva/iP mi auiifts s Y p * 3 i taanSmi

bh\ Blj,/)llH3l$l- jlft'abS

^|^fi>5SK8 "inujaa^H vtbsTinafilhi (n'raice.ili A'.tmili hw.ihz) RirtiAifna lui/.nm uuibvtra noftnnis wrhmi •h vrifam |(n)irtnli/Aurj /nawmrairaa-

Misal kneza Novaka (1368.)

Hrvojev misal (1404.)

• U Hrvatskoj je potkraj 14. stoljeca nastao jedan od najljepsih rukopisnih misala. Bio je to Misal kneza Novaka iz 1368. godine. Knez Novak Disislavic bio je obrazovani licki velikas iz Ostrovice. Sam je knez Novak zapisao tekst Misala, koji je zatim ukrasen iluminacijama i inicijalima. • Po ljepoti se s Misalom kneza Novaka moze mjeriti Hrvojev misal iz 1404. godine. Tekst je ispisao pisar Butko za svoga gospodara Hrvoja Vukcica Hrvatinica.

Vise od stotinu godina nakon nastanka Misala kneza Novaka zapisan je u njega ovakav tekst: »Vita! Vital* Stampa nasa gori gre, tako ja ocu da nasa gori gre. 1482. misecajuna 26 dni to bje pisano v grade hole, to pisa pop Juri Zakan iz Roca. Bog mu pomagaj i vsem ki mu dobro ote. N a neki nacin, bila je to najava nase prve tiskane glagoljicke knjige.

Hrvatska srednjovjekovna knjizevnost

Tiskarstvo u Europi
• Johannes Gutenberg otisnud je svoju BMiju, prvu knjigu ttskanu novtm rzumom, sredmom 15 stoljeca. Pogledamo li sadrza, prvth tiskanih knjiga, uocit cemo da se nne dogodto znacajan pomak u odnosu na rukoprsna djela koja su nastajala stoljecima prije pojave tiska. U p ^ a e ^ ^ ^ ^ ^ ^ °
t e 1 Z d a 1

Nakon tiskanja prve knjige tisak se siri Europom: vec je 1465. ukljucena Italija, 1463. Svicarska, 1469. Nizozemska, 1470. Francuska, 1473. Ceska, Belgija, Poljska, Spanjolska i Ugarska, Engleska tri godine kasnije, Danska i Austrija 1482., Hrvatska i Svedska 1483., Portugal 1487., Crna Gora 1493., Rumunjska 1508., Litva 1522., itd

Tiskarstvo u Hrvatskoj
Tiskarstvo se na nasim prostorima pojavljuje vrlo rano, vec potkraj 15. stoljeca. Pretpostavlja se da su u 15. stoljecu na nasemu prostoru djelovale dvije tiskare: • prva u Kosinju (od 1491. do 1493.) koja je nestala nakon Krbavske bitke • druga u Senju koja je djelovala u dva razdoblja: od 1494. do 1496. i opet od 1507. do 1508.
Prve su objavljene knjige znacajne za naboznu djelatnost - namijenjene su glagoljaskom svecenstvu za liturgiju ili vjersko-poucni rad. Tiskanje glagoljskih knjiga vezano je u 15. i 16. stoljecu s ozivljavanjem kulta svetogjeronima, najuglednijega crkvenog ucitelja Katolicke crkve. Njemu je bila pripisana bastina Svete brace, te slavensko bogosluzje i glagoljica dobili jak zaklon i cvrstu zastitu, a za osebujno se pismo (littera Hieronymiana) pocinju zanimati europski humanisti. Postujuci i slaved svetoga Jeronima, europski humanisti u njegovu pismu ide humanisticku tendenciju da Rijec Bozja dopre i do najmanjega covjeka, to jest do najnizih drustvenih slojeva. Sveti je Jeronim to ostvario Vidgatom, prijevodom Svetoga pisma na govoreni latinski jezik.

Josip Brarulic, Stjepan Damjanovic: Hrvatska pisana kultura

m

y

N a domacemu se tlu objavljuju ponajprije one knjige koje su nedostajale glagoljaskom svecenstvu: misali i brevijari na tradicionalnom knjizevnom, staroslavenskom jeziku hrvatske redakcije. Osim njih, tiskaju se i tekstovi domacega, hrvatskoga knjizevnoga izraza (primjerice svecenicki prirucnici). Pocetke hrvatskoga tiskarstva mozemo pratiti u dvama razdobljima. • Prvo je od njih vezano uz dva posljednja desetljeca 15. stoljeca te uz djelovanje senjske glagoljaske tiskare. U njemu dolazi do vrlo ranoga prihvacanja novoga izuma pa mnogi hrvatski pisci koji su stvarali na latinskome jeziku (hrvatski latinisti) tiskaju svoja djela. U torn se razdoblju javljaju i prvi hrvatski majstori »crne umjetnosti«, prvi tipografi i tiskari, koji se s novim tehnikama upoznaju najcesce u Italiji. Venecija je srediste nove umjetnosti i prvi su nasi tiskari tamo ucili zanat. Za nas je njihov rad od iznimnoga znacenja, a oni su u svojim knjigama isticali svoje hrvatsko podrijetlo. Neki se od njih vracaju u svoju domovinu i tamo nastavljaju s radom zeleci primijeniti svoje znanje u domovini. Jedan od njih, Blaz Baromic, zasluzan je za organizaciju rada i pokretanje senjske tiskare.

348

Povijest knjizevnosti

• U senjskoj su tiskari u razdoblju od 1494. do 1496. objavljene dvije knjige: Senjski misal, prva knjiga za koju tocno znamo sve podatke o tisku - kada je tiskana, gdje je tiskana te tko ju je tiskao te Spovid opcena, prirucnik za svecenike. • Nakon 1496. (privremeno) zamire rad senjske tiskare. N a zalost, ovaj polet nestaje zbog nesretnih povijesnih okolnosti koje oznacuju kraj prvoga razdoblja - u 15. stoljecu Hrvatska prolazi kroz tragicno razdoblje svoje povijesti, turska osvajanja razaraju i osiromasuju hrvatske pogranicne krajeve, a velika materijalna sredstva moraju se izdvajati za njezinu obranu. Posebno je tragicna Krbavska bitka (1493.) u kojoj biva gotovo unisten najutjecajniji i najbogatiji dio hrvatskoga plemstva. • Drugo razdoblje javlja se pocetkom 16. stoljeca, a vezano je uz drugu fazu rada senjske tiskare (1507. - 1508.). Kraj rada senjske tiskare smatra se zavrsetkom hrvatske srednjovjekovne knjizevnosti.

Inkunabule
Razdoblje od pojave Gutenbergova izuma, tocnije od pojave prve knjige tiskane pomicnim slovima, do 1500. godine naziva se »povojnim« razdobljem tiskarstva. Uz taj termin vezan je pojam inkunabule, knjige (izvorne ili prevedene) koja je tiskana do 1500. godine. Inkunabule imaju posebno mjesto za opcu, ali i nacionalnu kulturu svakoga naroda jer svjedoce o visokom stupnju kulture i odnosu sredine prema pismenosti i obrazovanju.

inkunabula (lat.) - pelene, kolijevka, zacetak.

349 Hrvatska srednjovjekovna knjizevnost

Misal po zakonu rimskoga dvora (Prvotisak)

1483.

Misal je glavna liturgijska knjiga, knjiga iz koje se cita misa.

Misal po zakonu rimskoga dvora stoji na pocetku hrvatskoga tiskarstva — nas Prvotisak nastaje svega tridesetak godina nakon Gutenbergova otkrica i svjedoci o djelatnosti i ugledu hrvatskih glagoljasa potkraj srednjega vijeka. Osim cinjenice da se kao prva tiskana knjiga objavljuje misal, najvaznija obredna knjiga, bitno je da se istovremeno po prvi put u Hrvatskoj pojavljuje misal koji nije na latinskome jeziku, sto nam govori da se jezik misala u nasoj sredini smatrao ravnopravnim latinskome jeziku. Misal po zakonu rimskoga dvora, najljepsa nasa inkunabula, prvi spomenik hrvatskoga sudionistva u Gutenbergovu medijskomprevratu*, najstarija je hrvatska tiskana knjiga, prva otisnuta hrvatska knjiga na staroslavenskom jeziku hrvatske redakcije te prvi europski misal koji nije otisnut latinicom i nije na latinskom jeziku.
1

"Milan Mogus: Hrvatski rani tisak

Kao tekstovni uzorak posluzilo je nekoliko rukopisnih hrvatsko-glagoljskih misala od kojih je kao glavni predlozak posluzio rukopisni Misal kneza Novaka iz 1368. godine. Cinjenica da se uzimaju slova Novakova misala za predlozak, ukazuje nam da su priredivaci za tisak bili hrvatski redaktori i tiskarski strucnjaci. Misal je tiskan slovima uglate glagoljice. Otisnut je na papiru i pergameni (manji dio), sastavljen je od 220 listova. Otisnut je dvostupacno, po 36 redaka u svakome stupcu, a tisak je crno-crveni.

"Jezik je Misala hrvatska redakcija crkvenoslavenskoga jezika.
JW30CX3 mraArSA fff&rab '.3 FX sffiaorfi nonnmi E> 9

Tiskanje Misala zavrseno je 22. veljace 1483. N a zalost, nije zapisano gdje je Misal otisnut. Kao mjesto tiskanja prve hrvatske knjige u znanstvenim se polemikama spominju Venecija, Rim, Izola, M o drus i Kosinj.
5*f • Proucavajuci kalendar svetaca, neki su istrazivaci dosli do pretpostavke da je Misal prireden u Istri, a mozda je tamo i tiskan. • Po drugoj teoriji spominje se licki Kosinj kao mjesto mogucega tiskanja Misala.

o o a A c u ra>£ rffb&o A«,t<30 «

Jrtftdto E - o » a S u o A<A m*h n nniMtuiiiODteo Bifle-syilpTH-'Aiin iftrhjjj-ffimienif'iJiiisa jOfta iJfci m.sr*anwMjI» p a n * twetmcrh 3 tifirv* r w T b i w t n unitomffbr' 1 m f c M i a » t > i i , « e I f Hb w y ^ ^ i l i W i r a i rS'jpiJfto SOT* fiaeinnniiawiuGriD riftawni ilicinaMHin*i-!un- f a w M | U i nhfufbHi mirfimriiift' HL'/AVVMH? a O O t t i l i a u-nif a m in,'li luiifb D <<••:». 3.,<ii;MDi! ! i n a * r f p t mrBiiiiDsmi rri?ini nowm>»ano m r a w i w i m s E m * * i iPOFHianwon 5Pn[hi.t.uiii&iiDtiP { A I L A I M MtfO ItfpM'JiAl' PUBffll p~»1

P i nun r * J m m l i u i aMhr>i>-«a

on M m v i uu<>)fa«* — l l f r i M i n* •Un rtMlM All A*- JJM« f*»» * • • 00 fit As \ s i >ni &nP«na aire* " m3 ! j

etitocrh n< annum* s

knjizevnost • jezik • izrazavanje
1. Istrazite na temelju literature i drugih vama dostupnih izvora pocetke tiskarstva u Hrvatskoj.

350

Povijest knjizevnosti

dodatak za znatizeljne

Hrvatske inkunabule (izbor)
GLAGOLJICNE I N K U N A B U L E
Misal po zakonu rimskoga dvora (1483.)

\ Brevijar*po zakonu rimskoga dvora (1491., Kosinj (?)) Otisnut je na papiru, sastavljen je od 380 listova. Nedostaje mu zavrsni dio s podacima o mjestu i godini tiska te priredivacima. Godina izdanja (1491.) ustanovljena je na osnovi tablice pomicnih blagdana koji pocinju godinom 1492. * Brevijar (lat.) — sluzbena crkvena knjiga koja se sastoji od molitava i citanja rasporedenih po danima u godini i po satima u danu, a namijenjena je svecenicima. Ispovid (1492., mjesto tiska nepoznato) Baromicev brevijar 1493., Mleci • Ova je inkunabuia zapravo drugo izdanje Brevijara u kojem se nalazi tradicionalni tekst Rimskoga brevijara na staroslavenskom jeziku hrvatske redakcije. Brevijar se naziva Baromic'evim brevijarom jer je kljucnu ulogu u njegovoj pripremi i tiskanju imao senjski tiskar Blaz Baromic. On je 1493. godine boravio u Veneciji kako bi se pripremio za osnivanje prve nase glagoljske tiskare. Senjski misal (149'4., Senj) • Rijec je o drugome izdanju Misala u kojem se nalazi tradicionalni tekst Rimskoga misala na staroslavenskom jeziku hrvatske redakcije. Jezik Misala pokazuje sve veci prodor narodnoga jezika (npr. ikavizama) u liturgijske knjige. Pretpostavlja se da je predlozak Senjskome misalu vjerojatno bio neki rukopisni misal, kako je u to vrijeme bilo i uobicajeno. • Senjski misal prva je knjiga za koju sigurno znamo da je tiskana u Hrvatskoj (na temelju podataka u kolofonu), prva knjiga otisnuta u glagoljaskoj tiskari u Senju te cetvrta po redu sacuvana hrvatsko-glagoljska inkunabuia. Sacuvana su samo tri primjerka. Spovid opcena (1496., Senj) LATINICKE I N K U N A B U L E Molitvenik (1490. (?), mjesto tiska nepoznato) Oficij, (1490. (?), mjesto tiska nepoznato)

/

Lekcionar Bernarditia Splicanina (1495., Mleci)

Naslov je ova inkunabuia dobila po fra Bernardinu, franjevcu s Braca. On je pretocio tekstove evandelja u knjizevnu cakavicu svojega vremena. Pretpostavlja se da mu predlozak nisu bili iskljucivo latinski, nego i tradicionalni crkvenoslavenski tekstovi. Djelo je namijenjeno crkvama s latinskim obrednim jezikom. Lekcionar Bernardina Splicanina ima 104 lista, a tisak je dvobojan. Pismo je latinicno.

Izbor iz literature o hrvatskom srednjovjekovlju
• Josip Bratulic: Leksikon hrvatske glagoljice, Zagreb, 1995. • Josip Bratulic: Aleja glagoljasa, Zagreb / Pazin / Roc, 1994. • Josip Bratulic, Stjepan Damjanovic: Hrvatska pisana kultura: izbor djela pisanih latinicom, glagoljicom i cirilicom od VIII. do X X I . stoljeca, Zagreb, 2005. • Marica Cuncic: Oci odslnca. misal od oblaka (izvori hrvatske pisane rijeci), Zagreb, 2003. • Stjepan Damjanovic: Slovo iskona, Zagreb, 2004. • Eduard Hercigonja: Srednjovjekovna knjizevnost (Povijest hrvatske knjizevnosti, sv. 2), Zagreb, 1975. • Dunja Falisevac: Hwatska srednjovjekovna proza, Zagreb, 1980. • Hrvatska i Europa: kultura, znanost iumjetnost, sv. 2 — Srednji vijek i renesansa, (uredio Eduard Hercigonja), Zagreb, 2000. • Hrvatska knjizevnost srednjega vijeka (pripremio Vjekoslav Stefanic), Zagreb, 1969. (u biblioteci Pet stoljeca hrvatske knjizevnosti) • Darko Zubrinic: Hwatska glagoljica, Zagreb, 1996.

351 Hrvatska srednjovjekovna knjizevnost

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful