SnjeZana Kordiö

jezika Komentar diskusije nazivu o
(odgovor L. Auburgeru i V. Grubi5iiu)

237
U 57. godi5tu Republike objavljene su vei tri reakcije na moj ölanak "Naziv jezika iz znanosti gledan Republiha 57ll-2 str. 236-243, lto pokazuje koliko je " bilo potrebno i opravdano pokrenuti diskusiju o tabuiziranoj temi naziva jezika. O tom ölanku je wlo Zivo diskutirano i na medunarodnom znanstvenom skupu "Jezik i demokratizacrja,, (Neum, 2I-22.9. 2001.), na kojem su se prvi put nakon rata okupili lingvisti iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore (takoder i odreden broj zapadnoewopshih slavista). Ako bi se sudilo po zborniku s tog skupa objavljenom u Sarajevu 200I., ispalo bi da je ölanak pozitivno primljen jer u svim radovima u kojima se citira govore o njemu iskljuöivo pozitivno. Pored do sad objavljenih reakcij a moie se spomenuti i veii broj pisama njemaökih slavista u kojima istiöu kako öinjenica da je ölanak mogao biti objavljen pokazuje da se hrvatska filologija demokratizira. Na prvu reakciju u Republici (34, str. 22L-229) koju je napisao M. Gröevii vei sam odgovorila u broju 9-10 str. 193-201 tekstom pod naslovom "Naziv jezlka iz 2L. stoljeia gledan". Ovom prilikom oswöem se na naredne dvije reakcije objavljene u broju 7-8 str. 213-229. Vinko Grubiöiö svoju kratku reakciju zapoöinje i zawöava rijeöima da mu je "Zivot prekratak" da bi ulagao svoje dragocjeno wijeme u analizu argumentacije navedene u mom ölanku (str. 226 i 229). Ogoröeno kaie kako se javio samo zbog toga Sto mu je u ölanku spomenuto ime. Ne bi mu, medutim, smjelo biti tako te5ko pisati o vaZnoj temi kakva je "naziv jezika", pogotovo Sto je toliko u{eren u isprarmost svojih shvaöanja pa bi morao moii s Iakoöom iznijeti argumente njima u korist. A to oöito nije sluöaj. Grubi5iö predlai,e stavljanje glave u pijesak i ignoriranje argumentacije koja je u suprotnosti s njegovim ü,eljana. Spominjanje imena nije raz\og da se javi kad nema öto reöi. Isto tako ne bi mu smjelo biti vaZnijim ime od teme. Na tu nevoljko i s velikim naporom

U ovom ölanku govorit iu samo o temama kojima se tamo nisam bavila. Stoga te teme neöu ovdje ponovo komen-tirati. portugalski. 22). bosanskilboinjaökijezik nisu za linryistiku prihvatljiva jer "sva tri imena jedno te isto.20) istiöe da se s lingvistiöke toöke glediöta radi o "varijantama jednog te istog jezika. osrrrnut öu se tek nakon öto se pozabavimtekstom LeopoldaAuburgera. francuski. francuski. 1-2) pi5e da je za policentriöne jezike karakteristiöno da se govore u nekoliko dräava i da stoga imaju . koje se dodu5e u pojedinim toökama medusobno razlikuju.to nazivlje" (219). Stogaje razumljivo da linryisti i danas.e da ga "zaöuduje. Auburger piSe da je iznenaden twdnjom u mom ölanku da je njemaökijezik nadredeni pojam austrijskoj varijanti.. Auburger n4jveöidio argumentacijenavedeneu mom ölanku nije ni spomenuo.Sirene "Sliöna öpanjolski. a buduii da razliöita imena sugeriraju ratrenutno oznaöavaju zliöitost. toliko jako da bi mogle konstituirati samostalne ameriöki.portugalski ili za njemaöki ograniöenna srednju Ewopu. australijski itd. U predgovoruknjige (str. öpanjolski. portugalski (portugalski.jer prvenstveno variraju rijeöi uzviöenog kulturnog q'eöniökogblaga i administrativnog jezika" (o neznatnosti varijacija govori se u mom ölanku na str.238 pisanu Grubiöiievu reakciju. Govoreöio srpskohruatskome Kristophson (2000.njemaöki (njemaöki. U vezi s tim Laßkova (2001."Na pitanje da li su varijacije unutar srpskohrvatskog dovoljne da se govori o öetiri standardna jezika Kristophson (2000. öiji stil je daleko ispod svakog prosjeka. srpski.jezik s nekoliko nacionalnih standardnih varijanata. Sto znaöi da ne posjedujeprotuargumente. Da je pogledaou Metzlerov leksikon Spracäe(Glück 22000.." U knjizi o policentriönim jezicima Pluricentric languages: differing nonrLs in different nations (Clyne L992) navedeni su i opisani kao policentriöni jezici njemaöki.pogotovou inozemstvu. npr..Od onih tema koje je ipak imenovaojedan dio sam komentirala u odgovoru Gröeviöu (ne znajuii da öe se u diskusiju ukljuöiti Auburger) pa taj tekst ujedno moäe posluäiti i kao odgovor Auburgeru. brazilski standardni portugalski)". 179) odgovara:>ne. L. situacija wijedi i za öirom svijeta ra. 197). engleski (britanski.onda se ne bi öudio jer to nazivlje je preuzetn iz navedenog leksikona. u kojem pod natuknicompolicentriönijezik piöe da je to '. I{ai. srpskohrvatski. Svicarski standardni njemaöki). nego upuiujem na svoj prija5nji odgovor.engleskogi portugalskogsa srpskohrvatskim (240) jer sve Stoje u citatu navedeno za te jezike wijedi i za srpskohrvatski jezik: jezik s nekoliko nacionalnih standardnih varijanata. hindustanski i korejanski jezik. ali ne jezike. imena hruatski.472). standardni engleski). njemaökoj varijanti i Svicarskojvarijanti njemaökogstandardnogjezika. Utoliko sluöaj 'srpskohrwatski'ne nudi previöe posebnosti. Buduöi da se kod srpskohrvatskogradi o jednomejeziku. engleski. austrijski. ali ne toliko jako da bi mogle konstituirati samostalne jezike. 185) zakljuöuje: jezike engleski.koje se dodu5eu pojedinim toökama medusobnorazlikuju. iz tnga proizlaze problemi" (Raecke1996. 238 i u odgovom Gröeviöuna str. Taj citat ujedno potwduje u mom ölanku veö spomenutu paralelu izmedu njemaökog. koriste naziv srpskohruatskijezik kao linryistiöki termin.

Auburger Zeli relativizirati moju twdnju da "govornici varijanata ne trebaje ju prevodioca" (222). Jer 'govornici koji ne trebaju prevodioca( ne moraju biti "govornici varijanata". i u vei citiranom Metzlerovom leksikonu Sprarhe pi5e da postoje sarno njemaöka. Nakon ovako "briljantno" skovane zamjene moje smislene twdnje besmislenom i neistinitom konstrukcijom. dok su bavarski.Ne samo da je ostao duZan objaSnjenja pogrje5na" i zamjenjujeje verzijom koja je stilski nezgrapna nego je njegova verzija twdnje i neistinita.Nakon raspada SFR. radije napisao moj tekst umjesto mene. Auburger prelazi na drugi pokuöaj relativiziranja iste twdnje.Premda je razlika izmedu pojma uarijanta i pojma dijalekt jasna. Prwi je: progla5ava bez dokazivanja"logiöki pogrjeönom"i kate da bi morala glasiti "govornici koji govornici su varijanata. Da ne kaäem kako govornici i Zapreäiöa govornici Velike Gorice takoder ne trebaju prevodioca. nara'rno.. Svaki centar ima svoju nacionalnu varijantu s vlastitim kodificiranim razlikovnim normama. Osim toga. austrijska i Svicarskavarijanta standardnog njemaökogjezika (Glück 22000.I postaoje tipiöan policentriönijezik jer se prostire u nekoliko drZava. Tako npr. Iako je i iz citirane twdnje i iz drugih dijelova mog ölanka nedvosmislenoda govorim o varijantama i o standardnom jeziku i u sluöaju srpskohrvatskogi u sluöaju njemaökogi engleskog (240). U njemaökoj slavisticije veö poznato da Auburger neprikladno koristi termine i kad govori o srpskohrvatskome. ali ja sam sama izabrala sadrZajsvojih zaitn bi reöenicabila "logiöki reöenica.4t2).nekoliko centara. Tako npr. izmedu öakavskog i kajkavskog)" (238).. Auburger pokazuje da nije s{estan ni razlike izmedu pojma uarijanta i pojma dijalekt iako je i u mome ölanku mogao proöitati da su to dvije odvojenerazine (237-238). I razlike izmedu varijanata njemaökogjezika su manje od razlika izmedu njemaökih dijalekata. Svapskii dr. govornici Krakova i govornici VarSave ne trebaju prevodioca. jeziönostmkturalno i funkcionalno potpuno neprikladan. 178) zakljuöuje:"Od strane Auburgera odabrani termin za status srpskohrvatskogod 19.a ni oni nisu govornici dviju varijanata. d4alekti. To pokuöavauöiniti na dva naöina. stoljeia do raspada SFzu 'lingua franca' je." 239 . Time pokazuje da nije proöitao Sto u mome tekstu piöe o varijantama jer ovako i ne Zeleöi potwduje moju twdnju da su razlike izmedu varijanata bitno manje od razlika izmedu dijalekata "leksiöke razlike izmedu hrvatske i srpske varijante su bitno manje od leksiökih razlika izmedu dijalekataunutar Hrvatske (npr. Gröschel (2001.a nisu govornici varijanata.Razumijem da bi Auburger najne trebaju prevodioca. Prema ovoj knjizi i vei spomenutomleksikonu ono öto Auburger naziva hruatjeskim jezikom nazivalo bi se hruatska uarijanta standnrdnog srpskohruatskog zika. Auburgeru oöito sve to ostaje nepoznatojer on za bavarski kaäe da je 'dijalektna varijantau njemaökog jezlka Q22). Srpskohrvatski je do prije deset godina bio netipiöan policentriönijezik jer se prostirao unutar jedne drLave. Auburger moju twdnju da "govornici varijanata ne trebaju prevodioca" poku5avarelativizirati time da Nijemci sa sjeveratrebaju prevodiocakad dodu u goste kod Nijemaca koji govore bavarskim dijalektom (222).

Istowemeno mi zamjera i da imam "wlo okrnjeno razrtmijevanje linryistiks" (221).UzeIa sam u obzir i komunikacijski kriterij. Navest iu jedan primjer koji pokazuje do kakve apsurdne situacije bi doölo kad bi se dr- . Stogase ne moZe sprarh. zatn je i primijenjen da se ne bi moglo reöi kako nisam uzela u obzir sve lingvistiöke kriterije. Taj kriterij takoder potwduje da se radi o istom jeziku.Izrazi hruatski. öto je u suprotnosti s prethodnim prigovorom. pa upuiujem na njih. To Auburgeru oöito smeta. No kad mi vei ne moZe reii da sociolingvistiöke prigovoriti da se bavim >sarno< sistemskomlingvistikom i da sam sociolingvistiku zaboravila. on uopöe nije mjerodavarL linryistiku. Kao öto ni nazivi u narodu nisu presudni za lingrristiku tako ni politiöke odluke i zakonske odredbe nemaju za lingvistiku odluöujuöuulogu. srpski. nego na narodskom imenovanju. svaki pokazuje da se radi o jednom jeziku. zasnivajuse ne na linryistiökom.crnogorskijezih.Za slavistiku kao sistemskolingvistiöku disciplinu nema nikakvog razlogada srpski. Samo tako se mote objasniti zaito mi prigovara Sto uzimam u obzir razr.e aspekte lingwistike. Medutim. a i jedno i drugo su kao kriteriji istaknuti na vi5e mjesta u mom ölanku." Gröschel (2001: 180) takoder istiöei .istiöki kazala sam da se ni prema sociolingvistiökimpojmovima kao 5to su AusbauAusgebautheitne moZegovoriti o razliöitim jezicima. Hrvatskoj. Za pristup poone koji ne primjenjuju sistemskolingvistiökinego sociolingr.e. Time pokazujeda ne zna znaöenje rijeöi koje citira jer i predlaZe tipoloöki vid je sistemskalingvistika. Srbiji i Crnoj Gori jedan jezik. Tek na osnovi takve ankete moglo bi se reii kako glasi za narodski naziv.Stoga bi onaj dio naroda BiH koji svoj jezik ne naziva ni hrvatskim ni srpskim trebalo pitati naziva li ga bosanskim lli boinjaökim.istikeje diskusija oko naziva bosanskiili boönjaöklpotpuno bespredmetna jer je jezik koji se govori u BiH. Naravno da prelazi. O tome da nazivi u narodu ne mogu posluZiti kao presudni kriterij za nazive u lingvistici vei sam opSirnijegovorila u svojim prija5njim tekstovima. pojmove nisam uzela u obzir. BiH. Srbiji i Crnoj Gori lingvistiöki gledanojedan jezik. a rodoslovnivid je dijalekatska osnova standardnog jezika. Da bi se prevladala navodna "okrnjenost" predlaZe citirajuöi KaLiöica "tipoloöki i rodoslovnivid jezika" (22D.. Auburger istiöe da se ne pridrZavzunsistemskelingvistike jer se ne opredjeljujemizmedu naziva bosanskii boinjaöki (2L6). hrvatski i bo5njaökismatra samostalnimjezicima umjesto kao do sada varijantamajedruogjezika". kako glasio da glasio. Auburger to komentira "kriterij razumljivosti prelazi granice 'sistemskelinryistike'" (22D. Auburger onda öak i takvu moju upuöenost izoL<reöe manu u komentarom "autorica se ne moZe pridrZavati svoje 'sistemskelingvistike' nego prelazi medu ostalim na podruöjesociolingvistike"(223).No iz perspektivesistemske lingr. a to je uzajamna razumljivost. I Hinrichs (1997: 14) twdi: "Lingrristiöki tu imamo samojedan jeziöni sistem. To uopie ne stoji pod znakom pitanja. koji se javlja u nekoliko varijanata. U mom tekstu je vidljivo da koji god znanstveni pristup da se primijeni.240 U svom radu citirala sam strane autore koji kaZu da je u sistemskojlingvrstici neospornoda je jezik koji se govori u Hrvatskoj.

Njegovo obrazloäenje su nespojivi s Ustavom cjelokupnedräave Bosne i Hercegovine(Ustav BiH ne sadrZi nikakve propise o sluZbenimjezicima). kantonskom. To znaöi da od 19. 324) u kojoj pi5e da je uzajamnu razumljivost potrebno uzimati kao kriterij jer se >na taj naöin moZe izbjeöi potpuno neadekvatnorje5enjeda se medusobno sasvim nerazumljivi idiomi swstaju u isti jezik i da se medusobnovrlo lako razumljivi idiomi swstaju u razliöite jezike". su u Bosni i Hercegovini u Ustavu Republike Srpske srpski.i 1994.po2001. paragrafeo sluZbenimjezicima u ustavi2000.genetskim i komunikacijskim kriterijima. a u Ustavu BosanskoHrvatske Federacije bosanski i hrvatski propisani za sluZbenejezike (Sipt<a predsjednikBosnei Hercegovine. To bi znaöilo da standardni jezici mogu preko noöi nastati i nestati i da jedan politiöar svojim potpisom odluöujeo njihovom postojanju. 7): .Zavno-politiökojodluci. donio odluku kojom proglaöava ma BosanskeHrvatske Federacijei Republike Srpske protuustavnima (ibid. genetskim i komunikacijskim kriterijima. pred whovnim Ustavnim sudom u Bosni i Hercegovini protiv digao optuZbu tih paragrafa o sluZbenimjezicima u ustavima Bosansko-HrvatskeFederacijei bilo je: navedeni paragrafi Republike Srpske (ibid. Govore danas kao i prija5njih desetljeia. viöe nije standardnijezik jer ga nijedan ustav vi5e ne propisuje za sluZbenijezik. a takoder i na sociolingvistiökuenciklopediju (Ammon L987. Sto se dogadakad se ne koristi razumljivost kao kriterij. 315). onda bi to imalo za posljedicu da je bosanski bio standardnijezik u razdoblju od 1994. i mi ih sve razumijemo. Auburger potpuno odbacujerazumljivost kao kritenj (22D: "Razumljivost bilo kojega stupnja nije dakle ni nuZan ni dostatan uq'et za postojanjeemnosno valjanoga varijantnog odnosa na lektolo5koj razini. Nisu preko noöi postali primorani da se sporazumijevaju nekom stranom jeziku. kao 24I . pridavala u linryistici jednaka ili öak veöa vatnost nego sistemskolingvistiökim.zato öto su Kinezi jedna nacija.323). 193-195 pokazala sam da je taj kriterij nezaoblizan pa Auburgera upuiujem na taj odgovor.To se viöe ne bi moglo nazvati znanoööu jeziku. Ustav se moäe promijeniti preko o noöi. 8. a nikako ne i kritenj za odredivanjeStoje to isti." U odgovoru Gröeviiu na str. min.267). 1998. u BiH vi5e nije bilo vaZeöihpropisa o jezicima iz jezicima..do 2000. 8.. Zato se u znanosti o jeziku (tj.Kad bi lingrristikauzimala propiseo sluZbenim sluZbenim ustava dräava kao glavni kriterij za standardnejezike. te da od 19. 2000. 256. navodi Dixon (1997. Vrhovni Ustavni sud je 19. 8. koja u ustavu dräavepropisuje sluZbenijezik. 320.je Alija Izetbegoviö. a ne nekoj drZavno-politiökoj odluci. u linryistici) prednost daje sistemskolingvistiökim. To kana ko i da li se zakon izja5njavao jeziku moZe biti samo popratna pojava nekog jezlka. nego se umjesto toga politiöko gledanjepokuöava prenijeti u lingvistu. Cak i za one kojima je odluöujudi kriterij Sto zakon kalrc postalo je bespredmetno diskutirati je li bolji naziv "fesanski" ili "bo5njaöki" kad taj jezik preko noöi ustavnom odlukom prestaje postojati. Taj primjer je sljedeii LggZ. vu itd. iako se time mote doöi u konflikt s pojedinom nacionalnomflrlologijom. Naravno da ljudi u BiH nisu postali preko noöi nijemi. ali postojanje nekog standardnogjezika ne moZe. 2000.. a tto razliöit jezik. ljudi ponekad govore o mandarinskom.

Srbiji. München 1997. iako se Gabelentz nikad nije bavio hrvatskim jezikom ni pisao o tome. i iako je iz citata koji sarn navela nedvosmisleno da je kriterij uzajamne razumljivosti smatrao jedinim ispravnim pristupom.242 dijalektima jednog'jezika' u politiökom smislu. 1-280. bo5njaöki/bosanski. Srbiji i Crnoj Gori. Medutim. 324) naveden kao lingvist kojemu je uzajamna razumljivost bila primarnim kriterijem. Cak je i u sociolingvistiökoj enciklopediji SociolinguisticslSoziolinguistlfr (Ammon 1987. srpski. str. Co{ek stvarno mora biti slijep ako imenovanje srpskohruatshi jezik ne vidi u mome tekstu jer ono se od samoga poöetka pojavljuje na svakoj stranici mog teksta izuzevti onu na kojoj je popis citiranih radova (23U24L). Isto tako se preuzimanjem politiökog gledanja hrvatski. Auburger primjenjuje postupak: ako nam ne odgovora. Premda se na osnovi toga moäe izvesti sermo suprotan zakljuöak od onoga koji je Auburger izveo. Auburger kaü. O ustruöavanju se kod autorice koja je od 1997. Umjesto toga Auburger izvodi teoriju da Gabelentz navodno potwduje zasebnost hrvatskoga jezika (223). str. Der Relatiusatz im Serbokroatischen.l Osim toga. Ovdje se moZe spomenuti da neki lingvisti stavljaju znak jednakosti izmedu jeziöne situacije u skandinavskim zemljama i situacije s jezikom u Hrvatskoj. a kako Auburger kada govorimo o istoj temi. Gröeviöeve i Grubi5i(eve uäasnute reakcije na moj tekst Naziu jezika iz znanosti gledan da u njemu nisu vidjeli naziv srpslzohruatski jezik? Da bi se vidjelo za koga je ustvari postupak "zamagljivanja" karakteristiöan. zar bi uopöe doSlo do Auburgerove. Te knjige su Serbo-Croatian.eda koristip "postupak glotonimskoga zamagljivanja. to ne smeta Auburgera da se ne drZi pro{erljivih öinjenica i da stvara teorije koje su potpuno opreöne prog'erljivim podacima. g'erojatno zbog nesigurnosti u stvarnost ristiti taj naziv (2L5).. dok se standardni jezik u Hrvatskoj. dovoljno je usporediti kako postupam ja. Prema tome nema nikakve podloge ni za Auburgerov zakljuöak "ona se us'srpskohrvatskoga jezika'" kotruöava. objavila tri knjige koje u naslovu sadrZe srpskohruatski jezik stvarno ne moZe govoriti. 1-330. . Wörter irn Grenzbereich uon Lexihon und Gramnatik int Serbokroatischen München 2001. BiH i Crnoj Gori bazira na istom dijalektu. oni nisu uzajamno razumljivi i razliöiti su jezici prema linryistiökoj definiciji". Auburger ne uzima u obzir to öto je Gabelentz stvarno napisao i objavio. npr. medutim. jer navodno ne imenujem jezik pa öitatelj ne zna o kojem se jeziku radi i .. crnogorski pokuöavaju prikazati kao razliöiti jezici iako je njihova medusobna razumljivost potpuna i iako se baziraju öak na istom dijalektu i stoga predstavljaju jedan jezlk u linryistiökom smislu.. 1-?0. München 1999. o Gabelentzu iz 19. zartemaximo to 5to je netko napisao i umjesto toga izmislimo u njegovo ime ono Sto nam odgovara. stoljeia. stavljanje znaka jednakosti nije opravdano jer se i norve5ki nynorsk i Svedski baziraju svaki na razliöitom dijalektu naspram danskog.mora sam odgonetnuti tu lajnu" naJazeöi se u situaciji da moZe >sarno nagadati o öemu je rijeö" (21il. BiH. str. Dok ja citiram Gabelentzove rijeöi o vaZnosti kriterija uzajamne razumljivosti.

Brozoviievo rasudivanjeje na razinr puöke etimologije. doda im svoje rijeöi i sve skupa 243 . Prvi naöin je da na poöetku ili na kraju pasusaizjavi kako moja twdnja ne stoji. Kako mole izjednaöiti tradiciju tih dvaju srpskohruatskoslouenaiki naziva kad je jedan od njih vei 150 godina ustaljen u znanosti.Da se Auburger iskljuöivo rukovodi prema subjektivnim Zeljamaa ne prema objektivnoj stvarnosti. dok drugi ne samo da nije bio ustaljen nego nikada nije ni u5ao u znanost i slavistiku? Jedan od njih koristi se u tisuöama lingvistiökih radova na raznim jezicima. twdi da je izraz politiöki jezik moj "pevi izmiöljaj.396 i Lewandowski 51990. "nestruönogtumaöenjaznäöenjarijeöi" (usp. Ni naziv indoeuropsäinitko ne tumaöi kao "ewopski na indijski naöin". pa da bi to relativizirao kaäe "u tu tradiciju spadai njegovainaöica jezik" (218). 14) istiöe u vezi s hrvatskim. 5to nije istina jer u sintagmi uz Brozoviöevoime u stavila njeö abstra. sloZi ih na drugr naöin. L2S4). za5tobi sad odjednompostaoviSeznaöan samo zato Sto netko trai. zamislila bih se nad razlikom izmedu lsll i jednaki kad twdim da su hindski i urdski isti jezik (218). jezik ima 150 godina tradicije Auburgeru smeta i Sto naziv srpskohruatski u slavistici.. Njegovim zakljuöcima smeta podatak da se standardnijezik u Hrvatskoj. Klaii 1988.ana" da (1999:89) zajedniökadijalektalna osnova i 'ostavlja malo moguinosti za kreiranje veöih razlika i daljnjih udaljavanja.ct mom ölanku stoji abstraßt(240). No twdnja da su hindski i urdski lsll jezik nije moja twdnja. vidi se svuda u njegovomtekstu. Srbiji i Crnoj Gori zasniva na istom dijalektu. nego je u mom tekstu jasno oznaöenakao citat iz Gluhakovog Hruatskog etimoloskogrjeönika (242). dok dtugt nikad nije iziöao izvan granica politiöke dräave koja ga je uvela i u kojoj je neuspjelopoku3aokonkurirati prvome u jako kratkom wemenskom isjeöku.i ruzlog za odbacivanjetog termina. a u ostatku pasusa uopie ne iznosi dokaz tome.jezik ostaje srpskohrvatskidok god njegovaStokavska osnovicaostaje zadrü. Buchenau (1999. Kaü.eda kad bih "bila malo oStroumnija". Drugr Auburgerov naöin je ciljano krivotvorenje mojih twdnji. Auburger Zeli ispasti pan\etan poduöavajuii nas da rijeö sliöarznikada ne znaöi isto 5to i rijeö isti (2I8). Tako npr. i to tako da uzme par mojih rijeöi. 26) da naziv srpskohruatshi jezih ne valja jer navodno znaöi i "hrvatski na srpski naöin". pa ga pokuöavarelativizirati rijeöima "neka raspravljaju hrvatski dijalektolozi i linryisti" o tome (224). Pa tko je twdio ne5to drugo? Otkud je uopie do5aona tu temu. Twdi da sam iz Brozoviieve sintagme izo(22I). tj. srpskim. Kad komentira moje twdnje. (223) iako ja citiram knjigu Dixona 1z IggT. BiH. La3kova (2001: 20) twdi da za lingvistiku '. pa je jasno da ta1izraz niti je moj niti je izmiöljaj. koja nema veze ni sa öim u mom tekstu? Jedina swha joj je popunjavanjeölanka da bude Sto duZi.bez obzira na Zelje politiöara". U ovom kontekstu moZe se spomenuti i da je smijeönaBrozoviieva primjedba (200I.kao da se ima Sto raspravljati o toj neospornojöinjenici. Ako prethodnih 150 godina nije to znaöio i nije nikad doveo do zabune. Auburger to öini na dva naöina. bosanskim/bo5njaökim crnogorskim da "kod svih njih trpi sai mostalnost zbog toga 5to im temelj ostajejedan te isti dijalekt".

Weissje 1986. >n?pose glede svehrvatskoga knjiZevnoga jezika i velikih hrvatskih izgradenih knjiZevnih dijalekata unutar Hrvatske i izvan nje".politiöki jezlk. da je Brozovii tvorac teorije o varijantama. . znanstvenopogrjeöno" (222). nego varijantama: "bududi da je autoriöina twdnja o postojanju varijantnoga odnosa izmedu hrvatskoga i srpskoga puki postulat [. Takvu infantilnu i utopistiöku twdnju niti sam napisala niti je to moguie.Kao 5to je oöito da upravo Auburger koristi novogovor. 390) pi5e: "Koliko je autoru jako stalo da temu 'srpskohrvatski' okonöa.244 predstavi kao moj stav. u kritiökom prikazu Gröeviieveknjige.Auburger je mogaopogledati te radove pa bi vidio da baö nijedno od tih obiljeZjane moZe naöi u jeziku kojim ja piöem.Razlogeza5toje to tako nabrojala s€unu ölanku. Stoga bi Auburger trebao svojevizije takvog tipa potpisivati svojim imenom. on u moje ime izvodi öitavu teoriju kako "autorica uistinu cilja na serbokroatistiökipajezik kao programski i propisni 'etalonskijezik' s nadredenom norrnativnoSiu.U svom ölanku pokazala sam da bez obzira na to öto govorimo jezikom kojim govorimo to ne znaöi da ne smijemo biti s{esni kako su narodi kojima je materinski jezik neki s{etski jezik u privilegiranom poloäajunaspram drugih i da je postojanjemalog jezika za one kojima je materinski prije "botjakazna" nego nekakav "dar s neba. ne bi trebalo zaboraviti: [. O tome je Auburger mogao öitati ne samo prethodnih desetljeda nedavno.da je D. Njegov ölanak zapoöinjeupravo tako sastavljenimtekstom u kojem Auburger (213-215) podmeöeda konaönim rje5enjemsmatram jedino preuzimanje engleskogjezika i da to r{e5enjepredlaZemza öitavu jugoistoönu Ewopu. koja polazi od apstraktnog srpskohrvatskog.da . apstraktni sklop jeziönih svojstava u poredbeneswhe kakvim je uostalom i pojam 'dijasistem'. dao fundiranu znanstvenuterminologrju i pojmovni aparat za opis i srpskohrvatskoga drugt varijantnih / policentriönih standardnih jezika. Prigovara mi da koristim >novogovor"..pri öemu se ne zanima za tipoloSko+mpirijski shvaöenpojam 'etalonskijezik' kao misaoni.. te..ati se onoga 5to sam ja napisala.3. a kod prikazivanja mojih rijeöi dri. gdje M. a ne ja.pokazuje i poglavlje 4. Wingender (1998.] . a argumentiranost je osnovno svojstvoznanstvenosti (BaasnerlZens pokazuje temeljno neznanje. (22L). u kojem kritizira strane (prvenstvenonjemaöke)slaviste i njihove pozicije o tom pitanju. Brozoviö sa svojom teorijom varijanata. i da je upravo zbogte teorije priznat u inozemnego i stvu.. Kod svih svojih pauSalnihizjava Auburger ne samo da ne navodi argumen22001..... Tako kai."politiöki jezik". Opöepoznatn medutim. Pored svih prigovora protiv stranih zastupnika srpskohrvatskogiznesenih u ovoj knjizi. Na viöe mjesta Auburger pokazuje da ima bujnu maötu.] njezino je argumentiranje je.i "emnosno valjanih varijantnih odnosana lektolo5koj razini.u svom poznatom ölanku o novogovorunaveo petnaesetobiljeZjanovogovora(ta obiljeZjanavodi i Zybatow u svojoj knjizi iz 1995). "semantiöki prazne rijeöi" i da "zlouporabljujemstruöni jezik" (224).npr. Iako nigdje nisam napisala neöto sliöno. Potpuno je oöito u rnojim tekstovima da ne koristim ni stari ni novi novogovor. semantiöki prazne rijeöi i da zloupotrebljavastruöni jezikjer je njegov tekst pun "etalonskoga pajezika.e da sam ja tvorac teorije o 42)..

koja se oöituje u izbjegavanju sputavanja i zabranjivanja onoga Stoje dio Zivog jezika. Jer Auburgerova knjiga na njemaökom jeziku je prema rijeöima Lehfeldta toliko puna gramatiökih." Ista zamjerka koju M. "propisuje samo Ewopa. O toj knjizi sam takoder napisala prikaz u Republici 551ffi (1999) str.. Auburgerova pretjerana sklonost prema pojmu "öistoie" nije ostala nezapatena u lingvistiökoj javnosti.e da "ne bi trebalo sarno njih [Nijemce] prozvati da prigovore nazivu indogermanski 5to ne glasi germanoindijski" (22U. o öemu govorim u prikazu Rjeönika objavljenom u Kolu 3 (1998) str. 490-492. nego samo u srpskom.O indoeuropskom sam opüirnrjepisala u odgovoruGröeviiu. Iste godine.iziöaou Zagrebu korijenskim pravopisom pisan Zemljopis Europe i ostalih kontinenata.Buduii da se u mom tekstu vidi da kroatist moi. 24F251.Pa öta onda? Ni oni ne zamjerajutom nazivu öto ne glasi gerrlonoindijshi. 2L-22) naveo da öak i Hruatski prauopis iz wemena NDH L944. Umjesto Stoje samo za ukras u popisu literature naveo Rjeönik hruatskogajezika (3t998) V. Naprotiv. Auburger prelazi preko öinjeniceda je primjer ispravan i da je princip nazivne tolerancije u njemu oöit. u kojem citiram Aniievo osudivanje struöno neutemeljenogproganjanja naziva Evropa. 1998. Neopravdanoje kod Auburgera 5to kroatistiku prisvaja sebi sugeriranjem da svatko tko je kroatist mora misliti kao on (213).i öto ne glasi germanoindijshi kako bi oni bili na pruom mjestu Q40). Wingender upuöuje Gröeviiu vrijedi i za Auburgera. ja Nijemce uopöenisam prozvala. Auburger twdi da rijeö Europa koju ja koristim ne postoji u hrvatskom jeziku. 245 . 223-224)navodi kao joö jednu od "izuzetno negativnih karakteristika" Auburgerove knjige i komentira da je s obzirom na "himniöne izjave" Auburgera o .jezik nije pivo . dok u hrvatskom postoji jedino Europa (zLg). iako za to ne moäe naöi nikakve osnove. a onda barem prikaz. 196 u tom tekstu.Auburger kai. Osim toga. Auburger je öitavo wijeme rukovoden Zeljom da pod svaku'cijenu mora reii neöto negativno o tekstu. 186) smatra da je Auburgerovo "poticanje 'zapovijedijeziöne öistoie' ne samo smijeöno. Aniöa.'jeziönojöistoii" öudno 5to je ne uzima ozbiljno kad se radi o njegovomvlastitom materinskomjeziku. pravopisnih i drugih jeziönih gre5akada to öak smeta pri öitanju. pa upuöujem Auburgera da proöita ako vei ne knjigu.Anii je u svojoj knjizi Jezik i sloboda (str.e i ne misliti kao on. pa ovdje upuöujem na str. i umjesto toga govori kako postoje i drugi narodi germanskoga roda koje nisam spomenula (220). Auburgerornr "zapovijedjeziöne öistoöe"Lehfeldt (2000.nego je öak i antikomunikativno". kao uostalom i svi drugi Ewopljani kad koriste sinonim indneuropski. Jedna od osno'v-nih odlika AniöevogRjeönikaje po5tivanje slobodejezika. mogaoje u njega i pogledati pa bi vidio da se u njemu nalazi rijeö Europo (kao rijeö koja oznaöava kontinent) i da joj je öak data prednost naspram Europo.je ta teorija i u Hrvatskoj i u inozemstvu nai5la na öiroku prihvaienost. Medutim.To potwduje i njegovareakcija na onaj dio teksta u kojem sam navela kao primjer da Nijemci ne zamjeraju nazivu indogermansh. uzela sam ih kao primjer tolerancije na koji bismo se i mi mogli ugledati. Ewopljanin i ewopski" i da je 1943. Tako Kristophson (2000.

artificijelna verzija jezlka.önji naziv Hrvatska. Konzervativci u linryistici nisu u stanju odujezika s njegovim zahtjevima za isstati od tradicionalnogmodela standardnog kljuöivanjem. 109-121). koji je R." Ressel citira Aniöev inter{u pod naslovom "Govorite li idiotski?".. öija prihvatljivost se odreduje prema kontekstu.2000. Katiöiö u Jeziku 4Ll3 o994) str.. 233) kaic: "Protiv pretjeranih. koji je inkluzivan. i koja su nerijetko iöla na Stetu razumljivosti i stoga öe5ienailazila na odbijanjeumjesto na prihvaöanje. time öto su se odrekli domaöegkajkavskogi pre5li na Stokavski iako se ötokavski nije govorio u Zagrebu i njegovoj najbliäoj okolini.] U njemu se bitno umanjuje autoritet sluZbenihtijela koja strajedina norma.protiv tih nastojanjajavlja se sve viöe otpor i u samoj Hrvatskoj. zadnjih godina jako forsiranih jeziönopuristiökih nastojanja. moderni lingvisti kreiraju novi model.u Trojednu Kraljevinu Hrvatsku.2 Da je neopravdanoisticati "veliki jeziöni unitarizam" s{pskih filologa u pri drugoj Jugoslaviji.str. 99) ovako opisuje: "Standardni jezik se prije barem djelomiöno definirao pomoöu oblika koji se iskljuöuju iz njega.o kojoj se Auburger moZe obavijestiti i u op5irnom pozitivnom prikazu koji sam objavilau Zeitschrift für Balkanologie 3612. Taj korpus. st.U vezi s ovom Auburgerovom twdnjom moZe se napomenuti sljedeie: Jeziöni unitarizam se stalno predbacuje srpskim filolozima. i ostao je dana. Tamo priuöeni ljudi izmi5ljalu svoje konvencije koje su potpuno protivne svemu 5to je struöno reöenoo pojedinimjezikoslovnim pitanjima. obaveznaza Zare nad jezikom i vode skrb o njemu. i to Auburger kaü. Poku5aji puristiökog uniformiranja potpuno su u suprotnosti sa suwemenim kretanjima u drugim jezicima.Za razliku od njih. 65 ocijenio kao >reprezentativan i kulturnohistorijski wijedan korpus". koja Dunn (2000. zamjenjujese nizom mikronormi.236) i Pranjkovii u knjizi Jezikoslounasporenju (1997. pokazuje i korpus jezika prije stvaranja prue Jugoslavivoj je analiziran u knjizi Relatiuna reöenica(S. koja su öesto bila praiena izrazitom prema srpskome i za straööuprema neologizmimasa swhom razgraniöavanja stvaranjemjednog öto je moguie 'öi3ieg' hrvatskog jezika. u kojem Anii kritizira bolesni jeziöni purizam u Hrvatskoj: "U nas postoji poluidiotizirana. [.jeziöna na ötetu hrvatskih jeziönih posebnosti(279). 23I-238. objavljenou Zagrebu 1995). Kasnije su iz imena izbaöene rijeöi Slavonija i Dalmacija.eda je . Slavoniju i Dalmaciju. Dosadaönja svn javnu upotrebu jezika. sastoji se od tekstova objavPoütiöki motiviranim prelaskom na ötokavski Zagrebje bitno. Kordii." O amaterski pisanim razlikovnim rjeönicimau kojima se ogledatakav "Zeljeni" jezik govore Laökova (1996. koja je stvorena u nekim lektorskim sobama. Taj öin nije ni usporediv s jeziönounitaristiökimpokuSajimakoji se predbacujusrpskim flrlolozima." politika bila nepopustljivounitaristlifta". pridonio ujedinjavanju ondaÄnje Kraljevine Hrvatske s drugim dvjema juänoslavenskim zemljama . Pritom se zaboravljaspomenuti neospornu öinjenicu da su odluöujuöii daleko najveii jeziönounitaristiöki korak uöinili upravo zagrebaöki filolozi u 19. moZe se reöi öak presudno..Kraljevinom Slavonijom i Kraljevinom Dalmacijom .246 O agr"esivno nametljivim nastojanjima koja se skrivaju pod nazivom "jeziöna öistoia" Ressel (2000. Poslije je Hrvatskoj pripojena i Istra. Nameie sejedan potpuno neistiniti jezik. .

upada u oöi teleolo5ki pristup. Cak se i mnoge rijeöi koje su vei desetljeiima markirane kao nehr-vatske öesto pojavljuju u tekstovima objavljenim u Hrvatskoj poöetkom20. stoljeiu. naöinu Livota itd.do 1910. a da autor nije ni jednom jedinom rijeöju spomenuopovijesni problem postepenog oformljivanja hrvatskog naroda. öto kao njihovo svojstvo priznaju i hrvatski filolozi. 322-324). Osijeku. Stoga oni koji Zele praviti svoj jezik razliöitim od susjeda nemaju moguönostizbora: njima preostaje uvijek samo loörji naöin. da je to trajalo stoljeiima i da 247 . stoljeia.Korpus. oöituje u sljedeiem: "U toj knjizi je stalno rijeö o Hrvatima'...a öestoupuöuje i na svoju knjigu koja se bavi povije5iu jezika. Rijeci. r{erovanje da su dogadaji bili unaprijed odredeni pomoiu swhe odnosno danaönjegstanja i da su se ciljano kretali prema ostvarenju toga. gdje Auburger opisuje situaciju u 7. Kristophson (2000.Ona treba reöi kakve spoznajese o izvanjeziönimstvarima mogLr dobiti iz jeziönrh öinjenica. Lehfeldtove rijeöi upuiene Auburgeru wijede i za druge autore koji piSu tako kao da se syg u povijesti odvijalo s{esno i sa Zeljom da se ostvari sada5nje stanje stvari. prirodno mijenjanje. Linryistiöki zasnovanetwdnje mogu se donositi samo na osnovi onoga 5to se stvarno vidi u jeziku. Liberalizmu srpskih filologa stoji nasuprot jeziöna stegahrvatskih. Auburger na vi5e mjesta govori o povijesti.Korpus sadrZi velik broj novina koje su izlazile u Zagrebu. znanstveneradove i administrativne tekstove. No.(popistekstova navedenje u knjizi na str. To itekako dovodi u pitanje utemeljenosttwdnji da se jezik u Hrvatskoj zbog unitarizma srpskih filologa nasilno pribliZavao srpskom jeziönom izrazu. To su ujedno i jedini moguii pristupi mijenjanju jezika.ljenih u Hrvatskoj od 1900. Buduii da taj neznanstvenipristup naZalost dominira i u domaioj sredini. pokazuje da su se rijeöi koje se danas proganjajujer su navodno nametnute u prvoj i-drugoj Jugoslaviji koristile u Hrvatskoj i prije stvaranja zajedniöke drZave. Prije bi se moglo reii da se jezik u Hrvatskoj namjerno pravio drugaöijim od jezika u Srbiji ne samo nakon 1990. pomoiu jeziöne stege ili pomoiu waianja ka arhaiönim i zaboravljenimoblicima koje su wijeme i äivot prevaziSli. naime. nego s manjim ili veiim Zarom u cijelom wemenskom periodu od 1918. kako je Lehfeldt u kritiökom prikazu te knjige utwdio. brojni su primjeri da su izrazi koji su prije bili karakteristiöni samo za Hr"vatsku danas proöireni i u Srbiji. a ne na osnovi onoga 5to bi se Zeljelovidjeti. Isto tako. Vei na poöetku knjige. za nju je karakteristiöan teleoloSkipristup. takoder je u suprotnosti s prikazivanjem navodnogvelikog unitarizma. tj. 5to predstavljadva razliöita pristupa mijenjanju jezika.ugt je koöenjetoga npr.Pryi naöin.iti. Dubrovniku itd. Prvi od njih je puötanje prirodnog mijenjanja u{etovanog promjenamau dnrStvu. karakteristiöan je za najveii broj jezika u svijetu jer je to i bolji naöin. koji se.do danas. L79) podsjeöa:"Zadatak lingvistike sastoji se u tome da se trezveno bavi jeziönim öinjenicama. Pogled na jezik u korpusu iznenaduje kad se ima na umu da se jezik upravo tog razdoblja danas smatra uzorom kojemu trebamo teü." Poznati i stalni liberalizam srpskih filologa. a d. prema Lehfeldtovim rijeöima. knjiZevna djela raznih autora.odnosno Sto se iz jeziönih öinjenica ne moZe oöitati.

ni u kojem sluöaju ne Zeli osporiti da dana5nji stanovnici Slavonije. na kasniju civilnu Hrvatsku ili na Dubrovnik.] NeodrZivosttakvog teleoloökog promatranjajezika je oöita. razliöita imenovanja istog jezika u narodu bilo iz proSlosti bilo iz sadaönjostinisu relevantna za lingvrstiku jer "sväki narod smije nazivati svoj jezik kako god hoie.292) piöe 'da samosvijest[Dubrovaöke]Republike i njenih gradana nije bila ni srpska ni hrvatska'. o jednom potpuno nehistorijskom naöinu razmiöljanjas{edoöi ako se prikazuje kao da je od samogpoöetka i zatim stoljeiima bilo uvijek ovako" QLg).. srpski öitali i srpski pisali. ne sarnoda jezik ne naziva hrvatskim.248 se tek na kraju konstituirala hrvatska nacüa u svom danaönjemobimu..Tako npr.Auburger zaboravljada je "do 16. Reljkovii. 288). st. ako ne i veiem'" (218-219).] pa do kraja 18. U posljednjem odlomku svoje reakcije na moj ölanak Auburger govori o (Glück 22000. nije se dakle odnosilo npr.eöi ukupnom vatskim zemljama' od poöetka 'hrvatski' govorili i pisali 1. Umjesto pristupanja povijesti kako ju je Napoleondefinirao "povijest je Iaä o kojoj su se dogovorili".a to se öini u ovoj monografiji. [.286. al su bolje neg mi sad stajali". 175).1 Povezan s tim prvim problemom je i jedan drugi: Isto tako stabilnu i nepromjenjivu veliöinu kao Hrvati predstavljaju za autora i hrvatske 'zemlje'. hrvatsko ime bilo iskljuöivo vezano za podruöjekoje se protezalo od rijeke RaSeu istoönojIstri do Cetinejugoistoönood Splita. st..Vaii stari jesu knjigu znali. bivöe civilne Hrvatske. Lehfeldt nastavlja: "Ne smije se preSutjeti. st. Crnogorci i u najnovije wijeme muslimani proglasili razliöitim narodima". nego u svom najpoznatijem djelu Satir iliti diuji öouik iz L762. na Sto on njemu odgovara:"O Slavonöe se ti wlo varaö koji god mi tako odgovara5.. na Slavoniju.1 hrvatskom ijekavskognovo5tokavskog tipa'.. M.. 9) da kad god prigovori Slavoncu zaito ne dopuötasvojoj djeci da idu u Skolu.e da Ausgebautheit nije dovoljna da bi se moglo . Slavonacmu odgovarada ni "na5i stari nisu pisat znali. [. Metzlerov leksikon Spra." (220-22I)... A. Da podsjetim. Raeckea(1996.. svakako svojom velikom veiinom spadaju u hrvatski narod. st. Srbi. postaostandardnimjezikom onih Slavena koji su se u toku wemena kao Hrvati.godine kaüe (str. a u istoönomsmjeru do gornjih tokova rijeke Une i Vrbasa' (Zett 1978.. Stiöna situacijaje i sa Slavonijom. [. naravno.'izgleda hrvatska povijest od 7. Pomoöu ovih primjedbi se.cäe govoriti o samostalnom i kai. ali linryistika ne smije bez preispitivanja preuzeti takvo imenovanje" (Gröschel2001. kao da je njen nosilac bio ujedinjeni drZavni narod s nacionalnomsvije5iu i nacionalnim teritorijem koji uglavnom odgovaradanaönjem. st. Medutim. Medutim. t." Lehfeldt zakljuöuje:.. hrvatsku naciju. Dubrovöani koristili izraz 'lingua semiana'kao oznaku za svoj vlastiti jezik" (220).premaautom su 'Hrvati' u 'povijesnohr'tei. koji se u svim radovima o povijesti hrvatske knjiZevnostinavodi kao nezaobilaznipisac i filolog. 22) kad govori o >>oznaci onogjezika koji je u toku 19.] Nakon te pogre5neosnovnepostavke. o kojem Zett (L978.clt"e. primjereniji bi bio pristup povijesti koji se vidi iz reöeniceJ.78) pojmu Ausbauspra.koju autor iznosi kao neöto öto se szrmo po sebi podrazumijeva. da su u bezbrojnim dubrovaökim dokumentima s kraja 15. Dubrovnika itd.

isto ponavlja i u 5717-8. pa upuöujem na str. Stoje i razumljivo.e da mu nije poznato koliko znanstvenih radova od 1990.Zbog toga je jednako neistinito reii i da "vei" na 3.koji se moZeproöitati i u najnovijem izdavaöevomkatalogu. u Hrvatskoj nije objavljenoiz razlogabilo kakve podobnostiQ27). Tako npr. surmone zna kolike razmjere je zahvatila ta pojava. ne bih mnogo pogrije5ilajer zbog drastiönog pada nataliteta i masormogiseljavanjazadnjih godina broj govornika se ponovo pribliZava cifri od oko 16 milijuna. 3. U svojoj gramatici sam navela samo najednorn mjestu (str. ali ipak malo kritizirali neke pojaveu hrvatskoj filologiji novijeg wemena. Grubiöiöa.i Diela iz 1963.No da sam u svojoj gramatici i navela tu brojku. i za lto ja ne snosim nikakvu odgovornost. u kojem se potencijalni kupac knjige obavjeStava o jeziku koji se opisuje u pojedinoj gramatici. Tako da Grubi5iöevuponavljanu twdnju u Republici i Jeziku mogu okarakterizirati samo kao podmetanje.godine. ali ovaj puta drugaöiji podatak o broju govornika. Poku5aj obrane svoje gramatike Grubi5rö zapoöinjetwdnjom o mojoj gramatici (Republika 5519-10. koji glasi "oko 17 milijuna" t€ je Gmbi5iieva twdnja stoga neistinita. pa upuöujemAuburgera da pogledatamo. Medutim. do 2000. premda su uredno i na wijeme bili predati za objavljivanje. 195-196u tom odgovoru.Podatak od oko 16 milijuna govornika Grubi5ii je moZda na5aou reklamnom tekstu izdavaöa. u kojem se ne spominje broj govornika. U svom öetiri puta kraiem ölanku od Auburgerovog Grubiöiö se ne ustruöava vei po treii puta napisati istu laä. Osim toga. Time pokazuje da je sq'estanpojave neobjavljivanjaznanstvenih radova zbog nepodobnosti. hrvatskog slavistiökogkongresa nisu objavljeni oni radovi stranaca koji su.jeziku. Jer kako da znamo "koliko znanstvenih radova nije objavljeno" kad ono 5to nije objavljeno ne postoji za jarmost. 249 . nego prelazim na komentiranje reakcije V. Neobjavljivanjem se i Zeljelopostiöi da se ne sazna za odredeneradove kako bi se pravila iluzija o nepostojanju drugaöijih miöljenja i spreöavalamoguinost da se öuje kritika. iako wlo diskretno. pa ju je potrebno prokomentirati.Ovdje te teme neiu ponavljati. öak u Zborniku radova s 1. stranici broj se poveiaona'oko 17 milijuna'" i bombastiöno i politikantski tome dodaje u Jeziku 4713str. Sto sam vei citirala u svom prethodnom odgovoruu Republizasebnom ci (195).3) podatak o broju govornika. postavlja se pitanje zaötoih uopöenavodi kad i sam priznaje da su prevazideniu NjemaökojQ28) i kad ih ja uopöe ne spominjem. U tome i jest problem. 111: 'tttve fa5izma' u beogtadskimvojnim enciklopedi"BrZe od toga su rasle samo jama!". Grubi5iö kai.160. stranici navodim ponovo.226) da govoreii o broju govornika kojima je u osnovi standardnogjezika Stokavski"vei na poöetku" twdim da ih imabko 16 milijuna' "a vei na 3. a prethodne dvije stranice predstavljaju pregled sadrZajagramatike. stranica ujedno je i prva na kojoj uopöe zapoöinjemoj tekst i na kojoj vei u drugoj reöenici iznosim pryi i jedini put taj podatak.Zeleöiu-rastavku osporiti ugled njemaöke slavistike Grubiöiö navodi odavna prevazidenadjela Trautmanna iz 1947. O Brozoviiu i njegovomnazivu srednjojuänoslauenskitakoder sam vei govorila u odgovoru Gröeviiu.

jedna religija. kad bi se i napravio jezik koji bi bio teöko razumljiv govornicima u BiH. iz toga proizlaze problemiu. Srbiji i Crnoj Gori. evo.52I) kaü.22) primjedbu. I u Srbrji se moZe. K. Rajii (2000. jedan jezik.ava. u 20. postavlja se pitanje kakve bi uopie prednosti donijelo pravljenje öto razliöitijeg jezika kad istost jezika uopce ne ugroZava postojanje odvojene hrvatske drtave.e "srpskohrvatski se i dalje legitimno moZe smatrati jednim standardnim jezikom (naravno s varijantama) s toöke gledi5ta lingvistike" i (2000b. bosanski: "sva tri imena trenutno oznaöavaju jedno te isto. >>za razliku od drZava. stoljeda koji glasi jedan narod. Pristup iz L9. 204-200 kritizirajuii najnovije stanje u filologiji pita se "da li ce prevladati utjecaj znanosti ili utjecaj politike i onih iz struke koji su se stavili u sluZbu politike" i nastavlja da je doSlo "do podjele lingvista na takve koji djeluju u skladu s nacionalnom i politiökom linijom i na takve koji to ne öine". No. i praksa pokazala. Tome ipak treba dodati kako nije samo zahwatske linryiste svojstveno da medu njima ima i onih koji se usude iznijeti vlastite stavove o pitanju naziva jezlka koji bi bili drugaöiji od stavova veiine kolega sunarodnjaka. npr. stoljeöu postalo nerazumljivo buduiim generacijama u Hrvatskoj. To potwduju i brojni primjeri u svijetu kada se isti jezik govori u vi5e dri. jezici kao sistemi komunikacije ne mogu se napraviti ili ukinuti dekretom". vei spomenutu pri komentiranju Auburgerovog ölanka. ovdje je potrebno ponoviti Raeckeovu (1996. pa ni onima koji predlaZu takve promjene. Nakon 5to kaZe "i Srbi i Hrvati odbacili su Grubiöiö dodaje (22ü da je dobro Sto S. 5to i praksa potwduje. koji ne samo da su srjesni da se radi o jednom jeziku nego se usude to javno napisati premda time dolaze u konflikt s opdeprihvaienim stavom svojih kolega i sugradana. Naravno da takvi prijedlozi i pokuSaji nailaze na neprihvaianje kod hrvatskih govornika. öto je ko- . Osim toga. Za Grubl5ica je razumljivost "veoma labav kriteril" jer "1s211mljivostpripada mnogo viöe komunikaciji negoli lingvistici" (22U229). srpski. to vidi. Medutim. Srf'esni öinjenice da se radi o istom jeziku pojedini hrvatski filolozi predlaäu prelazak na kajkavski ili drastiöno mrjenjanje jezika u Hrvatskoj. time bi ujedno sve Sto je u Hrvatskoj napisano npr. L95) kaü. a buduii da razliöita imena sugeriraju razliöitost. Od poöetka je bilo krivo povezivati osamostaljivanje dräave s pitanjem jezika. Iako se radi o jednom policentriönom standardnom jeziku. srpski jezik "nikomu ne smeta" (227-228). No. razliöit jezik nije preduvjet za samostalnost drZave. Bugarski (2000a. u kojoj Raecke govori o nazivima hruatski.nih granica ne moZe zbog toga odredivati izgled jezika u Hrvatskoj. takoder priliöno rijetko. naii takvih pojedinaca. nitko izvan hrvatskih drZar. i nastavlja citatom mojih rijeöi: jezik prema svojoj nacionalnoj "linryisti i u Hrvatskoj i u Srbiji nazivaju danas pripadnosti". To nikome u Hrvatskoj nije u interesu. Jer kao Sto je.e. Strahovanje da bi netko izvan Hrvatske mogao odredivati kako da se govori u Hrvatskoj potpuno je neutemeljeno. Grubiöii istiöe 'i Srbi i Hrvati odbacili su i nastavlja da u znanosti razdvojeno nazivanje jezika hruqtski jezik. 'srpskohrvatski'" (227).250 'srpskohrvatski'". jedna dräava veö duZe wijeme je prevaziden u modernim druötvima.

Ako se ne äeli govoriti o standardnomjeziku.. Ako se pojam standardni jezik Zeli potpuno odvojiti od pojmajezika kao jeziönog sistema kako bi se govorilo da su hrvatski. Niköeviöa (Podgorica2001).bio je suprotstavljendijalektima i bio je obimno kodificiran (u gramatikama. dijasistem. standardni jezik se ne definira tako da se suprotstavljajeziku. onda bi Skiljanov (1990.Stogaje na kraju potrebno razjasniti te temeljne pojmove. to je znanstvenosasvim neutemeljeno. Osim toga. Haliloviia i I.Uslijed toga ne moZe se govoriti o srpskohrvatskomdijasistemu. onda u linryistici ne pomaäu razliöiti nazivi koliko god mi to htjeli. Makedoniji i Bugarskoj.Kao prvo. Medutim.da je normiran i kodificiran i da je suprotstavljendrjalektimai sociolektima(Lewandowski s1990.rnicijama standardnogjezika ne navode se kao njegova glavna svojstvapredoZbenaroda i politiöke odluke. standardni jezik je uvijek ujedno i jezik kao jeziöni sistem. srpski. Grubi5ii navodr (228) neka djela objavljena u novije wijeme iz öijih naslova se vidi da se jezik u njima naziva samo hruatski ili samo srpski. ne odnosi se na dijasistem. rjeönicimaitd. Jahica.nejer go samo o juZnoslavenskom on obuhvaöai dijalekte u Sloveniji. bosanski/bo5njaökii crnogorski. nego na standardni jezik. Kad bi razliöiti nazivi dokazivali da se radi o razliöitim jezicima. S. Zbog toga istraZivanje ljudske komunikacije ne moZebiti ne5to Stoje izvan lingvistike.munikacija nego neizostarmidio linryistike jer predmet kojim se bavi lingvistika je jezik. nego svojstvada je nadregionalan. nestmönih ukljuöivanja u diZakljuöno se moZe reii da se iz dosada5njih skusiju oko pitanja naziva jezika vidi nepoznavanje definicije osnorrnihlingvistiökih pojmova kao öto su jezik. Ako se standardiziranostpromatra kao stvar stupnja.). u 19. onda se mora 25L . da bi se radilo o razliöitim jezicima potrebnoje i neöto viSe od razliöitog imenovanja jezika. To bi trebalo posluZiti kao dokaz da se radi o odvojenimjezicima. standnrdnijezik. Navedenimknjigama Grubi5ii je mogao jezika Di.63) "anegdotalni karakter situacüe u kojoj je svaki Hrvat od rodenja poliglot. a osnovna funkcija jezika je komunikacija. Prijedlog da se izraz "srpskohnratski" sada koristi s€rmo dijasistemlinza jezici öine zajednojedan kontinuum grristiökije neodrZivjer svi juZnoslavenBki dijalekata. Nije loöe biti Hrvat kad vei sama ta öinjenica znaöi biti Wunderkind.Sva ta svojstvaima srpskohrvatskijezik.U def. 1. Srpskohrvatskije od samog poöetka (od prije 150 godina) iskljuöivo bio standardni jezik (i to policentriöni)jer je bio nadregionalan.1096). Ako je sadrZajtih knjiga najvedim dijelom podudaran. U tome se ni danas nije ni5ta promijenilo.i to iz nekoliko razloga. srpski. srpski" morao deset godina kasnije glasiti da svaki Hrvat nakon rodenja poznaje vei öetiri jezika: hrvatski. st. Lili Laökova tu pojavu umnaZanjajezika ispravno naziva kloniranjem jezika. onda se moZereöi da srpskohnatski danas öak zauzimavi5lje mjesto na ijestvici standardiziranosti (zahvaljujuöi 150 godina dugoj standardoloökojdjelatnosti). nego dijalektima i sociolektima. Palida (Zedodati i Grarnatiku bosanskoga nica 2000) iIi Crnogorskugramntiku V. kao jeziöni sistem. Ni termin "bugarski jezik. jer osim vlastitog jezika poznaje i jedan strani jezik. bosanski/bo5njaöki i crnogorski razliöiti standardni jezicl iako su isti jezih.

nego npr.cija.e i da to vi5e nema veze sa znano56u. U. str. Monesland i dr. onda rijeö '. (z200I). Onda se ne piöe "njemaöki jezik". onda se postavljapitanje zaäLo tako debi finiranom "nazovi-standardnomjeziku" trebalo öak dati prednost kad se u lingvistici govori o jeziku. Berlin. Zagreb. Baasner. M. 2. 3. u okviru toga opet ne bi bilo u skladu s linryistiökim leksikonima i enciklopedijama kad bi se pri definiranju standardnogjezika prednost dala predodZbama u narodu i politiökim odlukama naspram drugih kriterija. uon Sprache und Gesellschaft. romanistici itd. D.A ako se ne primjenjuju lingvistiöki kriteriji. Tako da "njemaöki jezik" i "njemaöki standardni jezik" nisu razdvojeni i ne moZe biti da se broj "njsmaökih jezika" (= 1) ne podudara s brojem "njemaökih standardnihjezika" (= 1). Kad se ne Zeli opisivati standardnijezik. "Linryistiöki nazivi na srednjejuZnoslavenskom Sarajevo 2001. Ako bi se usprkos upravo navedenim argumentima sada u slavistici jezik odvojio od standardnogjezika i jezik rezervirao za dijalekte. standardnijezik ipak tako definirao. 'engleski jezik". (ur.ongleskog ili francuskogjezika piöe samo "njemaökijezik". Methoden und Modelle der Literaturwissenschaft. (1987). nego neki dijalekt ili standnrdni sociolekt. 316-334. Ammon i dr. podruöju". (ur.ZSZ dodati rijeö "dijalekt" ili se dijalekt mora imenovati.Rjeönik hruatskogajezika. (2001). An International Handbook of the Scienceof Innguage and Society I Ein internationales Handbuch zur Wissenschaft BerlinNew York. 25-32. Jezik i demnkratiza. s jedne strane vi5e uopie nije lingvistika.. nego se oöito smatra suvi5nomjer opienito se u lingvistiökim radovima ionako najöe5öe opisuje standardni jezik i jezik znaöi jezik. i 2. 5to bi bio presedan niupram uobiöajeneprakse u germanistici. Na rjeönicima i gramatikama njemaökog. U. Isto wijedi i za slovenski i za druge jezike. bosanski/bo5njaöki crnogorski razliöiti standardni jezici. Ako se Zeli biti konzekventan.jezik" nije dovoljna. Jer sve to izgleda kao potraga za öarobnom formulom koja bi bila kompromis izmedu linryistike i politike.). Sociolinguistics I Soziolinguistik. R. anglistici. Taj kompromis. medutim. (o1998).Dialect". ali rijeö "standardni" se ne navodi. Jezik i sJoboda. "Langua€.onda öo{ek treba dosljednoprimjenjivati lingvistiöke kriterije. (1998).Zagreb.).Variety/Standard Variety .e. "Rjeönik njemaökogkolokvijalnogjezika". . A samo tako bi se i moglo doii do rezultata da su hrvatski. Anii. onda treba jednostavnopriznati da se postupa prema onome 5to politika kai. "francuski jezik". S. Popiscitiranihradova: Ammon. Drugaöije stvar stoji s brojem njemaökih dijalekata i sociolekata. a ne prepravljati ih i tako stvarati iluziju da se i dalje radi o znanosti. srpski. V. Brozoviö. V. Ani6. Ti rjeönici i gramatike opisuju standardni jezik. Nema nikakvog lingrristiökograzloga da se ta praksa sada mijenja samo za srpskohrvatski. str. a s druge strane politka nije zadovoljna ni njime. lZens. Kad bi se bez obzira na protivne znanstvenerazlogenavedeneu 1.

Aachen. str. Frankfurt am Main.). (2000).sprachpolitischen und sprachenrechtlichenFragmentierung des Serbokroatischen". Die spra. Lewandowski. str.Sarajevo. Frankfurt am Main i dr. (1997). L.).Buchenau.. 2LU226. Geburtstag. "Some Conditions and Consequencesof the Change from 'Serbo-Croatian' to 'Serbian'. "Rezension zt L. 89-94. 247-325. 225-24I. 5L9-525. Sofija. (1998).Zum Problem einer 'bosnischenSprache'". H. (2000).R. M. Die russischeSprache seit dzr Perestrojka. U. Dunn. 17. (2000). M. str.chlicheSituation in der Slauia zehn Jahre nach der _ Wende. LaÄkova. I. \ffiL Weiss.cionalni odnosi u Bosni i Hercegouini (1850-2000).). (1997). Die WeIt der Slauen 4312.). 23L-237. (1986). Frankfuft am Main i dr. Glück. Gedanken zum Stokavischen".. Dixon. L9-22.) (2001). A. Linguistique Balkanique 3813. str. Sipka. Die Entstehung der kroatischen LiteraturspTa. Wingender. Russischim Wandel. Bulletin der deutschen Slauistik 2. Jahrhunderf."Wörter mit'h'haben eine Seele". (1990). Geburtstag. "The Role of English in the Development of Modern Russian". 9-25. München. "Serbo-Croatian:How many languages?". "Rezension zu M. Jahrhunderf. Zeitschrift für Balkanologie 331t..). D. "SüdslavischeSprachwissenschaJt und Südosteuropa-Linguistik".5kova.entl.. Cambridge. Bugarski. (1996). Kristophson.). (1999). J.chs". Standardni jezih i na. B. 14. Bugarski. StuttgartMeimar. "Zur sprachlichen Situation im alten und neuen Jugoslawien". Panzer (ur. The rise and fall of languages. Gröevii. BerlinNew York. Auburger.chen der Schwelle zum 21. Zeitschrift für Balhanologie 3612.).chenSüdosteuropas heute. (1997). (ur. Differing Norms in Different Nations. Sol 6/12-13.. Potthoff (ur. (2000). str.Die Tageszeitung 11. Metzler l*xikon Sprarhe. T. Pranjkovii.L. N.). str.er Serbokroatismus". Zagreb. str. HeidelbergAMiesbaden.Pluricentric l-a.) (1992). Dokum. Frankfurt am an Main i dr. "Jeziöno novo ruh6". Slauistische Linguistik 1985. Hinrichs. L. Laikova. B. Frankfurt am Main i dr. (1988).Linguistisches Wörterbuch. Zagreb. N. Ars Philologica. U. (ur.str. Wiesbaden.) (22000). M. Ressel. Lehfeldt. (ur. 178-186. (1996). Zybatow (ur. Zybatow (ur. W.nguages. G. Zybatow. Berlin. Kunzmann-Müller B. "Bosnisch oder Bosniakisch?Zur glottonymischen. 87-101. Rjeönik stranih rijeöi. (1995). Raecke. D. 1999. Waßner (ur. ... R. L. K. str. R. 192-199. Lingua et linguae. Die Spra.str. L.. str.. (1999). B. R.. Festschrift für Clemens-PeterHerbermann zum 60. str. str. "Medijnite opiti za säzdavanena bosnenskiezik". Die kroatische Sprathe und d. Skiljan. 159-188. Gröschel. J. str. Grünbergr\M. 387-391. 253 . B. Lj. (o1990). Clyne. Rathmayr (ur. Frankfurt am Main i dr. Festschrift für Baldur Panzer zum 65. (ur. (2001). Jezikoslounasporenja. (2001). Rajic. (2000a). str. Klaii. (2000b). Die Sprathen Südosteuropas heute. 200-208. Sprarhwandel in der Slauia: die slauischen Spro. H. Sprochwandel in der Slauia: die slauischen Sprorhen an der Schwelle zum 21. "Vom Widersinn der Dialektologie. Kunzmann-Müller (ur.L.K. Sarb-haruatska gramatika.J. "On the Phenomenon of Slavic Languages in the Balkans". La. (2000). "Die Sprache in der Zukunft".Zeitschrift für Slauische Philologie 59/1. str. oWas ist neu arn 'newspeak'?.