Professional Documents
Culture Documents
VEST
Robert D. Vilend
www.najvaznijevesti.com
Robert. D. Vilend
MONA DOBRA VEST
Naslov originala:
Powerful Good News By Robert J. Wieland
Prevod sa engleskog:
Mirjana eri
Pesme prepevao:
Zvonimir Kosti Palanski
Izdava:
Eden kua knjige, Novi Sad, 2015
tampa:
Apollo Graphic Production, Beograd; tira 50 primeraka
Dizajn korice:
Goran Vidas gvidaszg@hotmail.com
Elektronska verzija knjige Mona dobra vest besplatno je
dostupna na Internetu, za linu upotrebu. Ukoliko elite da
kupite ovu knjigu u tampanom obliku, moete je naruiti na:
Sadraj
Uvod 5
1. Bog je svojim rukama obgrlio svet 7
2. Zato Bog neto ne uini?17
3. Mladalako traganje za smislom ivota28
4. Uskoro Hristov drugi dolazak: ta znai to uskoro?37
5. Ako nije zanimljiva, moda nije istinita53
6. Ako to nije dobra vest, ne moe biti istinita62
7. Ako je ne razumete, onda nije jevanelje72
8. ta je Hristos ostvario na krstu87
9. Moe li dobra vest biti suvie dobra?97
10. Dragocena blizina naeg Spasitelja 111
11. Slavna dobra vest o Novom zavetu 130
Dodatak Novozavetno opravdanje nasuprot
rimokatolikom opravdanju144
Renik147
NAPOMENA: Ako nije drugaije naznaeno, navedeni tekstovi Novog zaveta preuzeti su iz prevoda Emilijana arnia, dok
su starozavetni tekstovi preuzeti iz prevoda ure Daniia.
Uvod
Mogu pouzdano rei da tokom svoje pedesetogodinje
pastorske slube, prilikom savetovanja ljudi sa duhovnim
problemima, nikada nisam sreo nekog obeshrabrenog ili duhovno poraenog a da njegov problem nije poticao od jednog
od ova dva uzroka: ili on/ona nikada nije razumeo/razumela
koliko je dobra vest jevanelja zbilja dobra, ili nikad nije u nju
verovao/verovala.
Ako itate jednostavni izvetaj o Isusovim reima u etiri Jevanelja, nai ete mnogo puta da On ima dobru vest za
iskrene ljude koji eznu za mirom. On je govorio: Gospod me
pomaza da javljam dobre glase krotkima, posla me da zavijem
ranjene u srcu, da oglasim zarobljenima slobodu i sunjima da
e im se otvoriti tamnica (Isaija 61,1).
Ova knjiga je zasnovana na premisi da takva dobra vest
ima snanu prodornu mo. Sila pak nije u linosti vesnika,
nego u samoj vesti. To je posebno oigledno kad je re o novozavetnoj istini o opravdanju verom.
Za mnoge je ta doktrina suva i dosadna; moja je molitva
da ovaj skromni pokuaj da se ona oivi uini da se u vaem
srcu rodi pesma za danas i za venost.
Robert D. Vilend
Prvo poglavlje
10
11
Ljudi koji su uli tu vest postali su krajnje uzbueni i radosni. Sada njihovo jednolino postojanje poprima dragoceno znaenje. Tuga, razoarenje, bol, ak i podnoenje robovanja i, da, muenitvo, bivaju poast i neto sveto u svetlosti
takvog novog otkrivenja. Smrt je izgubila od svog uasa zato
to joj je Hristos oduzeo alac (1. Korinanima 15,55-57). Sam
Bog nam je doao sasvim blizu, govorili su, uzeo na sebe nau
prirodu, patio sa nama, postao jedno sa nama! Svaki rob koji
je poverovao postajao je princ a svaki princ koji bi verovao bio
je spreman da klekne kraj svog roba.
Nije bilo kraja grananju ove zapanjujue ideje. Dolazei
u linosti svoga Sina da potrai ono to je bilo izgubljeno, Bog
je uinio neto neshvatljivo. Sputao se sve nie i nie do tako
mranih nivoa ponienosti da je dospeo do dubina iza kojih
samo ponienje nije vie postojalo.
Oni koji su sluali apostole videli su stepenike, ali ne one
koji vode od oveka ka Bogu, nego one kojima je On siao do
12
13
Hristovo vaskrsenje
dokazuje istinitost jevanelja
I kao kruna te slavne dobre vesti, Sin Boji ustao je iz mrtvih treeg dana posle sramne smrti na krstu. Trijumfalno je
izjavio da poseduje kljueve smrti i groba, tako da e i svi oni
ija su srca cenila ogromnost Njegove revolucionarne ljubavi
odneti sa Njim pobedu nad smru (Otkrivenje 1,17.18).
Dinamika ove ljubavi koja menja ivot sadrana je u bescenom dragulju iz pera apostola Pavla. On govori zato i kako
su oni koji su verovali u tu ljubav pronali silu u njenoj dobroj
vesti:
Jer Hristova ljubav nas obuzima kad smo doli
do ovog zakljuka: jedan je umro za sve, znai da su
svi umrli. A on je umro za sve, da ivi vie ne ive
sami za sebe, nego onome koji je za njih umro i vaskrsnut bio (2. Korinanima 5,14.15).
Najzad, boanska istina prodrla je do najdubljih odbrambenih poloaja naeg samoivog stava. Poput rakete sa glavom
za toplotno navoenje, ona je potraila izvor sebinosti koja
mene stavlja na prvo mesto i unitila ga. Tako je koren iz koga
su se razvili svi gorki plodovi ljudskog zla bio iupan zahvaljujui toj poniznoj rtvi i slavnom Hristovom vaskrsenju. Gotovo prekono, ljudska bia koja su poela da veruju, a prethodno bila podla, runa, i svirepa preobrazila su se u ljubazne
14
15
je, Sveti Duh preko Biblije kae: DA. Ona isto tako preobraava imune i obrazovane, samozadovoljne, tajkune tvrdog srca,
naunike i politiare.
Tri pretpostavke su zato izgleda da je teko poverovati
u istinu o ovoj jedinstvenoj ljubavi: (a) Budui da ljudi koji
potuje sebe ne grle prljave, nezaslune loe ljude, zato bi Bog
to inio? (b) Kako moe jedan beskonani Bog imati oseanja kakva imamo mi ljudska bia? (c) Ako On zaista voli svet,
zato to ne dokae inei neto da zaustavi srljanje dananjeg
sveta u propast?
Mnogi pretpostavljaju da je nemogue na to odgovoriti. Konvencionalna mudrost zaista ne moe, ali upravo ovde
Sveto pismo preuzima inicijativu i neposredno pobija sumnje.
Pomenuta pitanja razmotriemo u sledeem poglavlju.
16
Drugo poglavlje
17
18
19
20
21
22
Njegovo reenje za svetske probleme beskrajno je efikasno: nisu to samo flasteri koji privremeno reavaju problem
u spektakularnim ili beskorisnim eksperimentima. On mora
dopreti do korena ljudskih problema do grene sebinosti
uanene u ljudskom srcu. Sva patnja na ovom svetu je na
neki nain njena posledica. Da bi se reio problem, taj izvor
zla mora biti potpuno uklonjen. To ne znai da treba istrebiti
sebine ljude, ali sebinost mora biti iskorenjena. Ovo se pak
ostvaruje objavljivanjem i isticanjem dobre vesti o onome to
je Hristos uinio na krstu i to nastavlja da ini kao Prvosvetenik ovog sveta, kao Spasitelj koji izbavlja od tog greha.
Sotona se tome suproti. Njegov uporan stav je njegova
tvrdnja da Hristova rtva i Njegova sluba koja je u toku predstavljaju beskoristan posao. Pogledajte, osmehuje se on podrugljivo, svet je gori nego to je bio u trenutku kada je Sin
Boji umro da bi ga spasao!
Da bi odgovorilo na tu optubu, jevanelje mora da proizvede divnu promenu u verovanju oveanstva, i tako dokae
da plan spasenja nije napravljen uzalud. Tako stiemo do IV
ina.
Postoji li takvo jevanelje? Da li je ono zaista dobra vest?
Ima li ono snage? Ako je to sluaj, kako deluje? Dragocena
poruka koju Gospod alje svetu nije gromoglasna i munjevita
osuda greha, nego okrepljujua vest o daleko izobilnijoj blagodati1. Upravo to prodire do najveih dubina ljudskog zla i
menja srca.
23
vraa odgovor: Zato vi neto ne uinite? Time to je odbaen i razapet, Hristos je pobeen na izborima na ovoj planeti.
On ne moe da izvri dravni udar ili uzurpira vlast tamo gde
je nepoeljan, ali On moe da radi u ljudima i preko ljudi koji
Mu se predaju i odgovore na poziv Njegovog Svetog Duha.
On je istinita svetlost koja osvetljava svakog oveka
koji dolazi na svet [Vukov prevod] (Jovan 1,9). Nisu svi spremni da poele dobrodolicu svetlosti i da je prime, ali hvala
Bogu, neki ipak jesu. On je obavio svet atmosferom blagodati
stvarnom poput vazduha koji udiemo. Oni koji odlue da je
rado prihvate postaju Njegova deca i Njegovi saradnici.
On e imati saradnju nevidljivih snaga koje su Mu odane u ovoj velikoj borbi, pruajui tu blagodat svetu na praktian nain. Jedine ruke koje On moe da upotrebi, jedini glas
preko kojeg moe da govori, pripadaju nama.
Pobunjenik, naalost, takoe ima svoje saradnike: hriane koji poriu jevanelje. Kao to istinsko jevanelje iri svetlost, tako njegovo poricanje iri tamu. Jevanelje zvano tama
deluje dobro u tom smislu to nas asti dobrim savetima, detaljnim uputstvima ta da inimo. Problem je u tome to mi ne
znamo kako da inimo ono to je pravo. Ono to je potrebno
da znamo jeste ta je Hristos inio i ta ini. Jedino to saznanje
omoguie nam da se preobrazimo.
No, ljudi skloni razmiljanju smatraju da Hristovo jevanelje moe biti obuzeto podmuklim, zamaskiranim legalizmom. To je ideja da mi moramo da uinimo ovo, moramo da uinimo ono, moramo vie da radimo, moramo da
budemo verniji, moramo da zadobijemo pobedu, moramo
vie da prouavamo. Moramo vie da se molimo, moramo
vie da svedoimo i tako u beskraj. Uvek postoji neka misao
da treba da radimo ovo ili ono; nad nama visi dug, obaveza
koja e nas smrviti. Sutinski otrov brige o samom sebi ostaje uprkos svim ljudskim naporima. Ros D. London, piui u
Njuzviku, 24. aprila 1989. kae da ukoliko ovek bira dobro
24
25
26
27
Tree poglavlje
MLADALAKO TRAGANJE
ZA SMISLOM IVOTA
Misaoni mladi ljudi jedva da mogu biti neodluni kad je
re o njihovim ubeenjima. Kad im religija izgleda smislena,
njihova predanost biva bezrezervna. Ali ako ona to nije, skloni
su da sve odbace.
Neki odravaju religiju podstaknuti generacijama dugom
porodinom tradicijom. Nominalni katoliki, protestantski
ili jevrejski religijski koreni se uvaavaju. Ali tradicionalna
hrianska omladina koja danas ivi u bezbonom drutvu
nailazi na sukob kad treba da izae na kraj sa jedinstvenim
zahtevima biblijskog hrianstva. Pritisci sekularnog sveta ve
su dovoljno ozbiljni, pa jo kad i prijatelji nipodatavaju njihova biblijska ubeenja, mnogi iskreni mladi ljudi poinju da
se pitaju da li je biti hrianin vredno sveg tog truda i muka.
Jedan crkveni voa je jadikovao: Skoro svaki odrastao
ovek sklon razmiljanju brine zbog sve gore situacije meu
naim lanovima adolescentima. Zabrinutost i nervoza su opta pojava. Prazna sedita u naem omladinskom odeljenju
i na bogosluenjima vrlo esto predstavljaju reito svedoanstvo. Skoro svaki crkveni odbor moe zapaziti, iz prve ruke,
koliko je ozbiljno opadanje vernosti kod mladih. Iako neki
moda i odravaju veze sa Crkvom zato to se njihov drutveni ivot okree oko nje, samo fiziko prisustvo u crkvi esto
moe biti maska za duboku duhovnu prazninu.
Evo nekih dokumentovanih opaski mladih, odgajenih u hrianskim domovima, o tome ta misle o religiji. Na neki nain oni
je vide kao lou vest. Oni nikad ne bi mogli rei tako neto kada bi
novozavetno veno jevanelje shvatili kao istinsku dobru vest:
28
29
Otkuda to da smo, to se drugi Hristov dolazak vie pribliava, sve manje motivisani dobrom veu o tome? Zato nismo u stanju da sagledamo tu zvezdu koja je tako jasno blistala za apostole, reformatore i misionare-pionire iz prethodnih
narataja?
Jedan odgovor nalazimo u dva vida izvrtanja hrianstva
koji su nastajali tokom vekova crkvene istorije. Oba ubacuju
otrov u duhovnu hranu:
(a) Jedan je krajnje krut, autoritativan kult biti na liniji
i u skladu sa pravilima i visokim spoljnim merilima. Taj visoki uinak se iziskuje da ovek ne bude odbaen na Bojem
konanom sudu. Osnovna ideja je da je teko slediti Hrista na
pravi nain, a da je istovremeno lako biti izgubljen. Mladi esto imaju utisak da uitelji ne pate ba od nesanice ako uenik
padne na zavrnom ispitu; i tu ideju prenose u svoje utiske o
Bogu. Izgleda da se i On nee mnogo brinuti ako oni padnu
na svom velikom zavrnom ispitu na kraju ivota. On je uradio svoj deo dosta davno, kao to je uitelj uinio sve sa svoje
strane prenosei im sadraj asa, a sada je na njima da urade
domai zadatak i da dalje napreduju.
Za mnoge, ovo je tradicionalno jevanelje. Oni esto
oseaju da ne mogu napred, da je breme odve teko. Da li je
30
Patetino gledano, iskreni konzervativci naglaavaju koliko je teka i gotovo nemogua staza prema nebu. Mladi slikaju Boga kako ukazuje na strmu stazu ka spasenju: elite
da idete na nebo? To je neravan, kamenit, trnovit put; Nadam
se da ete uspeti. Mnogi ljudi nisu. Neu biti iznenaen ako i
vi napravite promaaj. Ako ne uspete, imamo nekog drugog
koji eka da preuzme vau krunu. Mnogi misle da se njihovo
odsustvo na nebu nee ni primetiti. Zato onda da pokuavaju
i da se trude? Zato da izgube oba sveta?
31
Suprotna jeres bezbrine oputenosti paradira svetovnou i senzualnou uprkos boanskim opomenama. Meutim,
isto tako sigurno kao to kruti tradicionalizam odvlai ljude
od Hrista, i teologija sve je dozvoljeno mami ih da odu daleko od Njega.
isto novozavetno jevanelje donosi osveavajuu dobru
vest. Problem se moe ispraviti. Sa takvom armijom mladih
koji su dobro obaveteni i pred kojima se nalazi izazov jevanelja istine, svet zaista moe biti osvetljen slavom te vesti.
Postoji uzrok za nau optu nelagodu mlakosti, na legalizam i duhovnu nemo. Ti problemi nisu svojstveni biblijskoj
vesti. Oni su posledica njenog smrtonosnog izopaavanja. Neka
gigantska sila u istoriji pomraila je prvobitnu jevaneosku
vest i zamenila je iskrivljenom verzijom koja je pokvarila svet.
Ta sila je mistini Vavilon iz Otkrivenja. (Videti Otkrivenje
14,8; 16,19; 17; 18; uporediti Danilo 7,19-26; 8,9-25).
Ta duga kampanja u cilju iskrivljavanja i izopaavanja
iste poruke dobre vesti opteretila je svet nepotrebnom agonijom. I priroda i Crkva uasavaju se vakuuma. A Vavilon
je stvorio vakuum u koji su pohrlile pomenute alternativne
jeresi kruti tradicionalizam i labavi liberalizam. Obe poriu sutinske elemente jevaneoske vesti. Obe umiru od gladi
za njenim jedinstvenim hranljivim sastojcima. Obe krajnosti
biju bitku ve decenijama i nijedna da pobedi. I dok se borba
otee u nedogled, neprestano tee reka iskrenih mladih ljudi
zbunjenih i obeshrabrenih.
Novozavetna jevaneoska vest prikazala je izuzetno zanimljivog Hrista kao istinskog Vou svih onih koji cene Njegovu
dobru vest. Apostoli i rani hriani potpuno su se uivljavali u
Njegova oseanja i nain miljenja. To jedinstvo s Njim je ono
to mnogi dananji mladi nisu osetili. No, nije njihova greka
to su u velikoj meri bili lieni vizije koja je tako jasno blistala
u apostolskoj vesti. Ne moemo kriviti bespomone ljude to
su gladni ili pothranjeni. Vreme je da ujemo istinsku dobru
32
vest koja nadoknauje nedostatak delotvorne motivacije. Obilje greha iziskuje jo vee obilje blagodati, a Bog je obeao da
je blagodat spremna.
Novozavetna vest bila je krajnje uzbudljiva, jasna i povezana sa ivotom. Ona je zapalila iskustvo prve ljubavi u
srcima onih koji su je uli. Postoje odreeni razlozi zato je
njen duhovni rod efikasan i danas.
1) Ona govori istinu o Gospodu ija je ljubav aktivna, a
ne pasivna. Hristos je vien kao Dobri Pastir koji trai svoju
izgubljenu ovcu, a ne da izgubljenu ovcu ostavlja da trai svog
pastira. Spasenje ne zavisi od toga da mi drimo Boga za ruku,
ve od naeg verovanja da On nas dri za ruku (Isaija 41,13).
Na jedan veoma praktian nain koji prevazilazi teoloko cepidlaenje, jevanelje je vest o spasenju samo verom verom
koja deluje, a ne verom i delima. (Galatima 5,6; grka re glasi
pokrenuti, osnaiti).
2) Hristos je predstavljen kao Spasitelj koji je blizu, a
ne daleko. Ova ideja je osveavajue razliita od onih kojih
se ljudi obino dre u nae vreme. Gledite da je Hristos uzeo
na sebe samo nepalu, bezgrenu Adamovu prirodu pre pada
zaostavtina je srednjovekovnog hrianstva koje je propustilo
da oceni koliko je potpuno Bog postao ovek u Hristu. Suprotna istina o tome koliko nam je Hristos blizu uveliko nadilazi
teoloke rasprave: to je divna praktina pobonost. Kao to
emo videti u 10. poglavlju, koncept Hristove pravednosti
je besmislen ako se odvoji od jedinstvene novozavetne istine
da je On uzeo nau palu, grenu prirodu, a ipak ostao bezgrean i iveo bezgrenim ivotom. On ne moe istinski biti naa
Zamena ukoliko nije istinski zauzeo nae mesto, Emanuilo, s
nama Bog.
3) Opravdanje verom biva uzdignuto iznad doktrinarnih
sitniavih prepirki i postaje vitalna, udarna vest o jedinstvu s
33
34
Bojom koja nagoni onoga ko veruje u Hrista da istrauje Bibliju da bi je razumeo. ovek vie ne mora sebe da primorava da krene s programom molitvenog prouavanja i molitve,
zdrava osoba ne mora vie da navija svoj budilnik kako bi se
setila da svakodnevno uzima svoje obroke. Zdrav apetit sada
brine o tom problemu!
35
36
etvrto poglavlje
37
38
39
nog koji je bio odsutan dugo, dugo vremena. Nije to bila povrna oseajnost, ve snano iskustvo koje su ljudi toga doba
nazivali delo srca, ista istinska radost, preputanje spremno
na rizik, to neki mladi uzalud trae u opijenosti izazvanoj drogom. Dananja mlade nikad ne postie takvo iskustvo jer nalazi
samo njegov jadni falsifikat. Sveti Duh ispoljio je svoje sveano
prisustvo u tom adventnom pokretu, a rezultat je bio trezveno,
razumno, doivotno uzbuenje za one koji su u Rei videli vest.
Sva zanesenost nedozvoljene ljubavi, svaka idolatrija ak
i kad je u pitanju vredna ljudska ljubav, predstavljaju uzaludno
traganje za stvarnou koja postoji samo u Hristu. Tajanstveni arm koji blista na privlanom ljudskom licu samo je bledi
odblesak svetlosti Njegovog lica. Romeo i Julija umiru zato to
nisu uspeli da Ga vide. Gilda peva svoju divnu ariju Caro Norme u Rigoletu da bi izrazila ljubav prema svom Valteru, ne znajui da je jedino ime koje donosi veno uzbuenje Isusovo ime.
Mladima kojima se dopala misao o Hristovom povratku
nije bila potrebna zavisnost od bilo kakve hemijske supstance,
nikakva ljubavna afera da bi izleili duu od oseaja dosade.
Oni su iz prve ruke znali za uzbuenje koje je arlsa Veslija
nadahnulo da zapeva: Isus, Onaj koji ljubi moju duu. Oni
su ponovo otkrili ono to je mladi Savle iz Tarsa naao na
svom putu za Damask, kada je slavna svetlost zaslepela njegove oi a zauvek obasjala njegovu duu. Pavle nikada nije bio
neposluan u odnosu na nebesku viziju i tako se drao sve do
onoga dana kada je ugledao sunevu svetlost poslednji put,
dok se delatova sekira sputala prema njemu. On je zavetao
svoju radost svima koji su svu ljubav posvetili njegovom dolasku (2. Timotiju 4,8).
40
41
Postoji iroko rasprostranjeno shvatanje da je Bog predodredio vreme Hristovog dolaska i fiksirao datum. Nebeski asovnik ima vrsto ugraen mehanizam, a sve to mi moemo
uiniti jeste da iskoristimo ovaj svet i ivot dok posmatramo
kako taj nebeski mehanizam pokree vreme i evo Hristos
dolazi na oblacima nebeskim. To bi znailo da oni koji Ga slede verom ne mogu nita uiniti da ubrzaju ili odgode Njegov
dolazak. Ta ideja je izdanak kalvinizma, doktrine koja naglaava suvereno predodreenje unutar Boje volje.
Postoje Isusove izjave koje kao da ukazuju da je vreme
Drugog dolaska neto uslovljeno, to jest, njegovo ostvarenje
zavisi od vernosti Bojeg naroda. Na primer, Isus je ispriao
ovu parabolu:
I govorae: tako je carstvo Boje kao kad ovek
baci seme na zemlju, i spava i ustaje nou i danju, a
seme nie i raste sam ne zna kako. Zemlja sama
od sebe donosi rod, prvo stabljiku, zatim klas, onda
puno ita u klasu. A kad rod dopusti, odmah alje
srp, jer je etva nastala (Marko 4,26-29).
Iznosei tu parabolu, Isus je oigledno nameravao da govori o vremenu svog povratka, zato to se isti simbol pojavljuje
u slici Njegovog dolaska u Otkrivenju. Neto se znaajno dogaa to Mu omoguuje da najzad doe:
I video sam, gle, beli oblak, a na oblaku je sedeo neko kao Sin oveiji, sa zlatnim vencem na gla-
42
43
44
potpunosti nagraena u vidu naroda ija je zrelost u veri dokazala da je Hristos doao da spase svoj narod od greha, a ne
u grehu. Najzad, isto jevanelje pravednosti kroz veru dobija
priznanje. rtva na krstu i Njegova prvosvetenika sluba garantovali su taj rezultat.
Zapazite da niko ne priprema sebe za etvu. Nijedno
zrno ne moe nikada sazreti samo od sebe bez zalivanja. Naa
uloga je da toplo pozdravimo taj blagoslov, a ne da ga odbijamo
i da mu se odupiremo. Pozna kia u vidu izlivanja Svetog Duha
podstie sazrevanje zrna.
Rana kia pala je na dan Pedesetnice, i otada ju je tokom
proteklih dve hiljade godina primilo neizrecivo mnogo ljudskih dua dok su se pripremale za smrt. Slika je uzeta iz odgajanja jema u Palestini, jer su godinji periodi ranih i poznih
kia predstavljali za zemljoradnike neto sasvim blisko. Rana
kia omoguuje zrnu da proklija i raste, ali ne i da sazri za
etvu. Sazrevanje je pak promena koju moe proizvesti jedino
pozni dad (kia).
Isto tako, pre Hristovog drugog dolaska mora doi do
jedne duhovne promene. Ljudi se moraju pripremiti, ne za
smrt, nego da budu preobraeni ne videvi smrti, jer Biblija
pravi razliku izmeu mnotva koje je umrlo verujui u Hrista
i onih koji budu bili ivi kad On doe:
Ne elimo, brao, da ostanete u neznanju u
pogledu onih koji su usnuli, da ne budete oaloeni kao ostali koji nemaju nade... Mi koji ivimo
i ostajemo do dolaska Gospodnjeg neemo pretei
one koji su usnuli. Jer e sam Gospod na zapovest,
na glas arhanela i na trubu Boju sii sa neba, te
e mrtvi u Hristu vaskrsnuti prvo. Zatim emo mi
ivi, mi koji preostajemo biti... odneti na oblacima u
vazduh u susret Gospodu; i tako emo svagda biti sa
Gospodom (1. Solunjanima 4,13-17).
45
Molimo se za neto
a u isti mah se tome odupiremo
46
47
48
Apostol Petar nas podsea da nae razumevanje jevanelja ne sme nikada postati statino, ve mora da se razvija.
Mi treba da budemo utvreni... u ovoj istini (2. Petrova
1,12). Priprema za Drugi Hristov dolazak je pokret koji treba
49
50
Dok bude gledao unazad na svoj ivot, bie srean zbog saznanja da je koristei sve svoje mogunosti posvetio svoje vreme
i snagu saradnji sa Hristom, kako bi pomogao i drugima da se
pripreme za taj veliki dogaaj.
51
52
Peto poglavlje
53
54
raktera ili dela. Imaemo ideju kako da Njegovu ljubav saoptimo onima koji Ga vole a i onima koji Ga ne vole. Mudrost
koja je osposobila Isusa da dopre do svih vrsta ljudi moe biti
data i onome ko veruje u Njega, jer On kae: inie i vea od
ovih (dela), jer ja idem k Ocu (Jovan 14,12).
Kada Gospod kae da nam je blago kad smo gladni pravednosti, o kojoj vrsti pravednosti On govori? Samo o jednoj
a to je ona koja se dobija verom. Nijedna ljudska dua ne poseduje ak ni najmanju koliinu uroene, prirodne pravednosti. Biblija kae da svi su zgreili i postali krivi pred Bogom
[engl. prevod]. (Rimljanima 3,23).
Prvi korak u primanju dara stvarnog spasenja jeste shvatanje i priznanje da nam je on potreban u potpunosti. Hristos nije majstor koji samo popravlja i pokuava da nas malo
zakrpi. Oni koji su obraeni bivaju nanovo stvoreni, dobijaju
novo srce (Jovan 3,3-8; Psalam 51,10; Jezekilj 36,26).
Drugaije reeno, oni koji misle da ve razumeju pravednost kroz veru gube blagoslov, dok su oni koji se oseaju
praznim jedini koji mogu biti ispunjeni. To je tragina stvarnost, jer ima ak nekih propovednika i crkvenih voa koji ne
oseaju svoju potrebu i koji nemaju apetita. Oni se oseaju
punim, dok u stvari umiru od gladi.
Prema Gospodu Isusu, mi i voe i narod imamo jedan
osnovni opti problem. Obraajui se posebno voama svog
naroda u poslednjim danima, On kae: Govori: bogat sam i
obogatio sam se i nita mi ne treba (Otkrivenje 3,16.17). To
je drugi nain da se kae: Govori: Ne oseam da sam gladan
ili edan. Gospod opisuje kako se Njegov narod uglavnom
osea bogatim u svom razumevanju jevanelja, a u stvari su
oajno siromani. Mi posedujemo istinu, mi razumemo
doktrinu opravdanja verom, hvaliu se oni. To oseanje zadovoljstva izaziva zbunjenost kod ovog sveta, jer Isus kae da
smo bedni i kukavni i siromani. Ima malo ega u takvom
hrianstvu to bi svet mogao da zapazi.
55
I, kae Gospod, oni koji pre svega ispoljavaju taj nedostatak zdravog apetita jesu voe Njegovog naroda u poslednjim
danima.1 Aneo crkve nije isto to i sama Crkva. Crkve su
sedam zlatnih svenjaka, ali aneo laodikijske crkve je
njeno vostvo, ukljuujui administrativno osoblje, vaspitae, pastore, stareine, akone, uitelje, voe mladih, itd. Kao
grupa, po Gospodnjim reima, mi svi patimo od opte bolesti
oseamo da smo puni, a u stvari smo pothranjeni.
On nas ne kritikuje niti nam iznalazi greke; on je Lekar
koji pacijentu saoptava istinu, da ima kancer i da mu samo
hitna operacija moe spasti ivot. To je vest ljubavi, jer samo
one koje voli bliskom porodinom ljubavlju (phileo) On kara
i kanjava (Otkrivenje 3,19).
56
Retko se neka bolesna osoba moe izleiti prisilnim hranjenjem, iako u nekim kritinim situacijama to moe biti neophodno. Stisnuti zube, stegnuti pesnice i primorati sebe na itanje Biblije i molitvu moe eventualno biti od pomoi, ali je ta
pomo sumnjive prirode. Zdrava osoba ne jede dva ili tri obroka dnevno zato to joj to veli Biblija ili zato to joj je lekar tako
naloio. Ona jede zato to je gladna; njen apetit je na to podstie.
57
Upravo takvu glad istinsko jevanelje aktivira u srcu oveka koji veruje. Ako nema gladi, razlog tome moe biti jedan
ili drugi od sledeih problema: (a) on ili ona nisu shvatili koliko je dobra vest zaista dobra; ili, ne daj Boe, (b) on ili ona
su je odbacili.
Na primer, Gospod kae:
A vama, koji se bojite imena mojega, granue
sunce pravde, i zdravlje e biti na zracima njegovim,
i izlaziete i skakaete kao teoci od jasala (Malahija
4,2).
Zapazite da ozdravljenje aktivira rast! Bojati se Njegovog imena ne znai plaiti se da e nas On unititi ukoliko
ne postanemo bolji. To znai gajiti duboko potovanje prema
Njegovom karakteru, a to postaje mogue samo ako vidite i
cenite Njegovu dobrotu; a opet, to dalje zavisi od razumevanja
onoga to se dogodilo na Njegovom krstu. Sve je to ukljueno
u proces ozdravljenja.
Upravo se ovakvo iskustvo doivljava zahvaljujui veri u
Hrista. Nae telesno, neobraeno srce je neprijateljstvo prema Bogu, ili je otueno od Njega (Rimljanima 8,7). Ali ljubav
otkrivena na krstu lei tu otuenost:
A sve je od Boga koji nas je preko Hrista izmirio sa sobom i koji nam je dao slubu pomirenja. Jer Bog je u Hristu pomirio svet sa sobom, ne
uraunavajui im njihove prestupe i metnuvi u nas
re pomirenja. Mi smo, dakle, poslanici za Hrista
na taj nain to Bog opominje preko nas. Molimo
u ime Hristovo, pomirite se s Bogom. Onoga koji
nije znao greha Bog je uinio grehom za nas, da mi
u njemu postanemo pravednost Boja (2. Korinanima 5,18-21).
58
59
60
61
esto poglavlje
62
63
daje uvid u istinu koja topi tvrdo srce svakog ko je bude uoio
i zavoleo.
Kad je Isus doao na ovu Zemlju kao na Spasitelj, On je
doao sa neba, On kojemu su izlasci od poetka, od venih
vremena (Mihej 5,2). On je uvek bio boanski Boji Sin, tako
da je za njega ve bila velika rtva to to je napustio nebo da bi
doao na ovaj mrani svet da strada i umre za nas. Meutim,
dao je On ak i vie. Pavle govori o sedam koraka u sputanju
do krajnjeg ponienja:
Hristos Isus... koji, ako je i bio u obliju Boijemu, nije se otimao da se isporedi s Bogom (nije smatrao kao neto prigrabljeno to to je jednak Bogu
arni); Nego je ponizio sam sebe uzevi oblije sluge,
postavi kao i drugi ljudi, i na oi nae se kao ovek,
ponizio sam sebe postavi posluan do same smrti, a
smrti krstove (Filibljanima 2,5-8 Karadi).
Nita u Svetom pismu ne nagovetava da je to bio samo zajam na trideset tri godine. Bila je to vena rtva. On je dao sebe
za nas za itavu venost. On zauvek nosi nau prirodu. On se
spustio nie od anela. On je zauvek na brat. Ta istina poinje
da otkriva dimenzije ljubavi koja Ga je navela da umre za nas.
Bez obzira da li ovek veruje u nju ili ne, postoji u njoj
potinjavajua sila, i srce mora u tiini zastati pred tom injenicom koja uliva strahopotovanje.
Kad god nam se prikae blaena istina da je rtva sina Bojeg vena rtva, i u potpunosti za mene, odgovor naeg srca morao
bi biti slian odgovoru izrailjskog cara koji je tiho izaao pred
Gospoda poto se pokajao u srcu (Ahav, 1. Carevima 21,27).
Verovati, prema tome, znai ceniti tu nemerljivu ljubav,
stajati sa strahopotovanjem pred njom, dopustiti da vae
ljudsko srce bude pokrenuto njom do te mere da zaboravite na
sebe i svoje sitniave ljudske elje i ambicije, da dozvolite da
64
65
66
Biblija govori o dve razliite vrste smrti, i ne smemo pogreno shvatiti smrt kojom je Hristos umro. Ono to mi zovemo smru Biblija naziva snom, ali ona prava naziva se drugom smru (1. Solunjanima 4,13-15; Otkrivenje 2,11; 20,14).
To je smrt u kojoj stradalnik ne vidi ni zraak nade zato to se
osea potpuno odbaenim od Boga, a to je oseanje ispunjeno
uasom da se nalazi u potpunoj tami, neiskazani bol boanske osude posle koje ne moe oekivati odbranu, vaskrsenje
ni nadanje.
I vie od toga, to je smrt u kojoj ovek osea punu teinu
krivice zbog greha, oganj samoosude i potpunog gaenja prema sebi koji gori u svakoj eliji bia. Takva osoba nema oseaj
nevinosti. Takva smrt je ono prokletstvo koje pominje Mojsije.
Otkad je nastao svet, nijedna ljudska dua nije do sada umrla
tom drugom smru ili pretrpela oseaj potpune odbaenosti
od Boga izuzev Isusa. Zato je On postao kletva za nas (Galatima 3,13). ak su i hiljade razapetih rtava u rimsko doba
bile poteene pune svesti o tami koju je Isus osetio, jer je On
uvek bio istinita svetlost, koja osvetljava svakog oveka koji
dolazi na svet [engleski prevod] (Jovan 1,9).
Niko drugi nije nikada bio fiziki i duhovno sposoban
da oseti punu teinu te krivice greha ili da u potpunosti shvati
gubitak nebeske slave. ak ni nae poznate serijske ubice koje
povremeno zavre na elektrinoj stolici nisu jo umrle drugom smru. Nijedno izgubljeno ljudsko bie ne moe da oseti
taj puni teret sve dok nebeski Prvosvetenik jo uvek slui kao
Zamenik ljudskog roda, jer On je jo rtva pomirenja... za
grehe celoga sveta (1. Jovanova 2,2).
Biblija nam daje jedinstveni uvid u prirodu Hristove
smrti. Dok sam nedavno ponovo itao tri glavna dela poznatih biblijskih naunika o prirodi ljubavi agape, bio sam impresioniran to nijedan od njih nema dublji uvid u krst od
apostola Pavla. Prema njegovom shvatanju, na Spasitelj nije
mogao da vidi dalje od groba. Kad je uzviknuo: Boe moj,
67
68
Sotona zna da e ljudska bia, ukoliko budu cenila dimenzije te ljubavi otkrivene na krstu, biti ispunjena do sve
punoe Boje, kako se to Pavle molio (Efescima 3,19). Otuda
neprijatelj hoe da je baci u zasenak i da je pomrai.
Ovo je bio glavni posao malog roga iz knjige proroka
Danila, opisanog u poglavljima 7 i 8, i zveri i Vavilona iz
Otkrivenja (Danilo 8,9-13; 7,25; Otkrivenje 13,1-8; 14,8; 17).
Dosta davno u prvim vekovima, ta otpala sila nastojala je da
izopai ovu istinitu misao od sutinske vanosti za opravdanje
verom.
Moda je njen najuspeniji metod bio da izmisli doktrinu
o prirodnoj (uroenoj prim. izdavaa) besmrtnosti ljudske
due, poto je navela gotovo celi svet da u to poveruje. Ta ideja
je inae potekla iz paganstva a usvojili su je hriani iz prvih
vekova koji su zastranili od novozavetnog uenja.2
2 Biblija ui da je ovekova priroda smrtna i da Bog jedini ima besmrtnost (1. Timotiju 6,16). Besmrtnost obitava u Hristu i bie preneta na ver-
69
70
veoma malo hrianskih crkava moe da prevazie tu pagansko-papsku ideju o prirodnoj besmrtnosti.
Uprkos velikoj iskrenosti ljudi, sve dok im je um zaslepljen na taj nain, oni ne mogu da cene dimenzije ljubavi na
krstu, a posledica je da nisu ni u stanju da u potpunosti cene
istinsku novozavetnu pravednost kroz veru. Rezultat mora
biti iroko rasprostranjena mlakost, duhovna oholost, zadovoljstvo sobom i podreenost egocentrinosti. Strah se kao
motivacija uvek pomalja ispod povrine. Druga strana medalje, nada na nagradu, podjednako je sebina motivacija. Kad
iskrivimo samu veru da postane samoiva, jevanelje biva paralizovano.
Najbolje to je mogao u svoje vreme, Luter je shvatao
dinamiku vere kao prihvatanje ljubavi agape srcem, a ipak je
propustio da potpuno odgovarajue razume njene dimenzije
u celini. A posle njegove smrti, njegovi sledbenici ubrzo su
se vratili pagansko-papskom konceptu uroene besmrtnosti.
To nipoto ne znai da neki pojedinci ne ispoljavaju iskrenu
odanost Hristu mada prihvataju lano uenje o prirodnoj besmrtnosti, ali izuzeci samo potvruju pravilo. Kad god se neka
paganska ideja uvue u Crkvu, siguran rezultat je opti gubitak revnosti za Hrista.
Novozavetno jevanelje poinje da preseca veze koje nas
spajaju sa tim gubitnikim gleditima, da bismo ponovo otkrili ono to su videli Pavle i apostoli. Trostruka aneoska vest iz
Otkrivenja 14 prorie to vaspostavljanje istine.
Uronimo dublje u novozavetnu ideju dobre vesti.
71
Sedmo poglavlje
AKO JE NE RAZUMETE,
ONDA NIJE JEVANELJE
Postoje dve oprene greke koje se obino ine kad je u
pitanju jevaneoska vest:
a) Mnogi pretpostavljaju da je to ona ista vest koju su
celog svog ivota sluali u crkvi i prilikom evangelizacija radi
probuenja vere. Skoro svi veruju u nju i niko joj se, osim ateista i komunista, ozbiljno ne suprotstavlja. Uh! Obnovljeno
zanimanje za jevaneosku vest je kao ponovno pronalaenje
toka. Otkuda to uzbuenje?
b) Druga zabluda jeste pretpostavljati da, poto je drugaije, jevanelje mora biti teka, sloena teoloka slagalica koju
malo njih moe da rei.
Obe ideje su pogrene. Neto malo razmiljanja moe
nam odmah pokazati zato.
a) Otkrivenje opisuje kako se veno jevanelje upuuje svakoj narodnosti i svakom plemenu i jeziku i narodu...
snanim glasom, doivljavajui trijumf u zavrnom pokretu
koji ima veliku vlast i obasjava Zemlju slavom (Otkrivenje 14,6-12; 18,1-4). Od pet milijardi ljudi na planeti, 3,5 milijarde nisu uopte hriani, a i od onih koji tvrde da jesu samo
jedan mali procenat izgleda donosi rod jevanelja promenjen ivot. Mnogi koji ispovedaju hrianstvo pretpostavljaju da je njihova doktrina o opravdanju verom ona ista koju
ui Sveto pismo. Ali Otkrivenje takoe prikazuje Hrista kako
govori svojoj Crkvi u naim danima da je siromana mada
sebe smatra bogatom (Otkrivenje 3,14-17).
Kad bismo stvarno bili bogati u svom shvatanju jevanelja, zar ne bi svet do sada ve uo tu vest? Pavle kae da je
jevanelje sila Boja na spasenje. Ono je ve jednom preo-
72
krenulo svet kad je bilo objavljivano u svoj svojoj istoti (Rimljanima 1,16; Dela apostolska 17,6).
Ovo poglavlje treba isto tako da dokae da ni (b) ne moe
biti tano. Vest je jednostavna, ak je i dete moe razumeti.
Jedina potekoa ogleda se u tome to na duboko ukorenjeni ljudski ponos mora biti uklonjen. Istinska pravednost kroz
veru uvek obara slavu oveka u prainu, ukljuujui i slavu
koju uitelji i propovednici smatraju tako primamljivom.
Istorija Bojeg postupanja sa Njegovim narodom dokazuje da je On izabrao ono to je pred svetom ludo da time
posrami mudre... I to se u svetu smatra neplemenitim i prezrenim Bog je izabrao, i ono to se smatra ni za ta da uniti
ono to vai kao neto, da se niko ne pohvali pred Bogom (1.
Korinanima 1,27-29).
I dete moe videti i razumeti jasnu razliku izmeu istinske pravednosti kroz veru i njenih vetih falsifikata; oni koji
su mudri u svojim oima to svakako ne mogu. Samo e oni
koji su gladni i edni pravednosti (kroz veru) biti ispunjeni
(Matej 5,6).
73
Upravo takve pobude uzrokuju danas laodikijsku mlakost u pobonosti, i na kraju e nas podstai da sve prodamo
svom vrlo mudrom neprijatelju, kad ovaj bude smislio svoje
konano kuanje. Taj konani sud bie strog, kada se mnotvo
koje je do tada delovalo kao penica pokae kao pleva koju
raznosi vetar. (Uporediti Jeremija 23,28; 1. Korinanima 3,1115).
Oni koji objavljuju jevanelje mogu biti poput prodavaca
jer svoj metod rada pozajmljuju iz repertoara popularnih me-
74
75
76
Od sada (engl. prev) moramo prestati da raunamo cenu onoga to rtvujemo za Njega, da postavljamo pitanja o tome koliko mnogo ili koliko malo On oekuje od nas, ili pak ta je to
najmanje to moemo rtvovati da bismo dobili svoju nagradu.
Naa detinjasta pitanja da li je ovo ili ono greh koji e nam
onemoguiti da dospemo u nebo stvarno deluju kao sitniava.
Mi sada zaboravljamo da se borimo za nagradu, za zvezde u
mojoj kruni, i bivamo zaokupljeni nastojanjem da On bude
krunisan kao Car nad carevima i Gospodar nad gospodarima.
Takva je bila motivacija koja je privlaila rane hriane.
Da li je Sin Boji dao sebe za mene, umirui kao zloinac na
rimskom krstu, okusivi moju drugu smrt u vidu odbaenosti od Boga? O, morau nadalje da ivim za Njega! Rezultat:
divna, nemerljiva pobonost, potpuno liena samoivog legalizma (uporediti 2. Korinanima 5,14.15, 11,23-30).
Biti pod zakonom jednostavno je suprotnost pomenutom: ona znai biti obuzet oseajem ja-to-moram-da-uradim
ili moram-da-budem-verniji, ili trebalo-bi-vie-da-rtvujem,
ili moram-vie-da-itam-Bibliju-i-da-se-vie-molim, ili pak
trebalo-bi-vie-da-svedoim, itd. Najdublja pobuda je uvek
strah da ne budemo izgubljeni ili nada na nebesku nagradu, ili
traganje za veom sigurnou ovde i sada.
Tako se motiv pod zakonom za zdravije ivljenje izrodi
u traganje za duim, srenijim ivotom kojim bismo bili zadovoljni ovde i sada, umesto da imamo jasniji um i zdravije telo
ime bismo sluili Onome koji je umro za nas.
Pretpostavite da naiem na privlano iskuenje da uinim preljubu. Ako kaem NE iz straha od herpesa ili AIDS-a,
ili iz straha da to ne saznaju pastor ili crkveni odbor ili moji
prijatelji, ili moja supruga uinio sam ispravno delo, ali iz
pogrenog razloga. To bi bila motivacija pod zakonom.
Meutim, ako kaem NE kao to je to Josif uinio u Egiptu Kako bih uinio tako grdno zlo i Bogu zgreio zato to
ne mogu da podnesem misao da nanesem sramotu Hristu, da
77
pridodam Njegovom bolu, mene tada podstie nova motivacija; ja sam onda pod blagodau.
78
79
jedinorodnoga dao (Karadiev prevod). Upravo je On poslao Hrista na krst, tako da e Hristos kad bude podignut...
privui sve ljude k sebi, kad budu videli njegovu prolivenu krv
(engl. prevod) (Jovan 3,16; 12,32).
Niti ima smisla rei da ta krv vri pomirenje za avola, ili
da ga ona potkupljuje da bi postao dobar. On je jo uvek na
neprijatelj. Ko onda biva izmiren tom krvlju? Neki govore da
je u pitanju hladni legalistiki manevar zakon je zadovoljen
ili pravda biva umilostivljena. No, ma koliko tano bilo to legalistiko shvatanje, dobra vest nam govori o neem toplom
to pokree srca. Zakon ili pravda su apstraktni entiteti, bez
srca sa mogunou oseaja. Mi pak imamo srce koje moe da
oseti i ima potrebu da bude pomireno. Mi bivamo izmireni,
podstaknuti pogledom na tu krv.
Kad grenik prestane da se opire i dopusti da mu krst
omeka srce, on se miri sa Bogom, a to znai da biva promenjen. Sada dolazi do opravdanja verom. To je proces koji ga
ini potpuno poslunim Bojem zakonu. U prolosti, on je bio
neposluan i sebian. Jo uvek ima grenu prirodu, ali sada deluje vera i on ne zadovoljava sebine nagone. On ih razapinje.
On vie nije sebian. Nema vie ni pomisli o nagradi za sebe.
Prethodno rob sebinom strahu i grehu, sada robuje Hristovoj
ljubavi i pridruuje se Pavlu govorei: Ljubav Hristova nagoni nas (2. Korinanima 5,14 engl. prev). Eto to znai biti pod
blagodau. On pobeuje kao to je Hristos pobedio.
80
se ovaj mogao uraunati u pravednike iako je u stvari nepravednik; to znai da On ini da ovek izvruje zakon (Rimljanima 2,23; Jakov 4,11). Kad Bog bezbonu osobu proglasi pravednom, ta osoba postaje posluna. I to ne samo spolja tako
to se njeno ponaanje usklauje sa zakonom, dok unutranjost srca ostaje zla. Srce se miri sa Bogom! Otuda nema uzvienijeg stanja od stanja opravdanja. Ono ini sve to Bog moe
da uini za oveka koji sam po sebi ne moe postati besmrtan,
jer se to ostvaruje samo prilikom vaskrsenja. Naravno, vera i
potinjavanje Bogu neprestano su prisutni kako bi se zadrala
pravednost da bismo ostali posluni.
Re Boja koja govori o pravednosti proizvodi pravednost.
Kada grenik veruje u tu re i prima je u srce verom, pravednost Boja poinje da donosi rod u njegovom ivotu. A poto iz
srca izlazi ivot, sledi da taj novi ivot biva na taj nain zapoet
u njemu, a to je ivot poslunosti u odnosu na Boje zapovesti.
Posveenje je doivotni proces duhovnog rasta i sazrevanja, ali
nam nikada ne daje pravo na nebo. To pravo pripada i dalje
opravdanju verom; saobraavanje je posveivanje.
b) Spasonosna vera je mona
Uobiajena definicija vere je poverenje, pouzdanje,
uvebavanje sopstvene volje da se dri obeanja o sigurnosti.
Mi verujemo policiji zato to se bojimo da hodamo ulicama
bez nje; uzdamo se u banke jer ivimo u strahu gde da sakrijemo svoj novac; imamo poverenja u osiguravajue drutvo
zato to se plaimo da nam kua ne izgori a kola se pretvore u
olupinu. U svakom ovom primeru, pouzdanje poiva na unutranjem strahu od linog gubitka. Da li je vera u Hrista isto
tako usmerena na sopstvenu linost?
Ne novozavetna vera. Kad su apostoli eleli da govore o
svom pouzdanju, oni su imali na raspolaganju grke rei da
izraze tu ideju: peitho ili elpizo. Meutim, oni nikada nisu
81
82
tvrdi da je opravdanje zasnovano na zaslugama, da sebe moemo uiniti pravednim? Ta dva gledita se toliko razlikuju kao
no i dan. (Raspravu o tim suprotnostima nai ete u Dodatku.)
Veno jevanelje iz Otkrivenja 14 probija vekovnu maglu
katolicizma, pravoslavlja i protestantizma i ini da jasnije sagledamo suncem obasjanu novozavetnu istinu.
Takozvano jevanelje bez dobre vesti predstavlja falsifikat. Osnovna tema apostolske poruke je radosna vest
(videti Dela apostolska 13,32-34). Ona ljudima nije pruala
lano obeanje o uzdanju u sopstveno iskustvo. Sutina njihove vesti bila je koliko je Bog veran, poverenje u Njega. (Videti
Rimljanima 8,26-39, na primer).
Na problem je naa udaljenost od Boga usled nae krivice i iskrivljenog vienja Njegovog karaktera. Nevolje i razoarenja bude loa oseanja. Zato On ne ini vie da bi nam
pomogao? Pavle se usrdno moli: Pomirite se s Bogom, verujte istinu o Njegovom karakteru, dopustite da vas Hristova
krv opere da biste bili isti, izleite se od neprijateljstva i neka
se ukloni vaa krivica (2. Korinanima 5,20). Tada vera moe
stupiti u akciju, inei mona dela pravednosti u vaem ivotu.
Sada je vreme da pristupimo dakle slobodno prestolu
blagodati gde emo sigurno nai blagodat za vreme kad nam
zatreba pomo, zato to je i na Spasitelj osetio tu potrebu u
vreme nevolje (videti Jevrejima 4,14-16). Isto iskuenje koje
pritiska vas, dotie se i Njega. Njegove rane su uvek svee, i On
svagda ivi da bi posredovao za vas.
Bez obzira koliko sotona ratovao protiv nas, napadajui
nas tamo gde je telo najslabije, mi moemo boraviti u senci
Svemonoga, i posedovati puninu Boje snage.
Kako to da se sunce ne pomera sa svog mesta? Dri ga
mona re Spasiteljeva, inei da ono nastavlja svojim uobiajenim putem. A ta ista sila treba da dri i vernika u Isusu.
83
84
85
Popularno shvatanje pravednosti kroz veru ne zna nita o ienju nebeske Svetinje, nita o stvarnom Danu pomirenja. Ta ideja o posebnoj pripremi srca za Hristov povratak je
nejasna, ako se uopte i shvata.
Novozavetna jevaneoska vest vidi uspeno razreenje
velikog vekovnog sukoba izmeu Hrista i sotone. Gospod
pronalazi jedan narod voljan da u potpunosti sarauje s Njim
u ovim poslednjim danima. Dobra vest glasi da Hristos kao
nebeski Prvosvetenik isti svoju Svetinju. Nije na posao da
to inimo. Naa uloga je da saraujemo s Njim, da Mu prepustimo da On to uradi, i da prestanemo da ometamo Njegovog
Svetog Duha koji neprestano deluje kako bi nas odvojio od
sebinosti i greha i pripremio narod za Njegov skori povratak.
86
Osmo poglavlje
TA JE HRISTOS
OSTVARIO NA KRSTU
Kad je Hristos umro na krstu, da li je On samo obezbedio
neto to bi se moglo uiniti za nas, ukoliko mi najpre uinimo
svoj deo? Ili je On zapravo uradio neto za sve ljude? Sada
moramo ponovo baciti pogled na taj udesni krst i zapaziti
neto to neprijatelj naih dua eli da previdimo.
Da, Hristos je sasvim izvesno uinio neto za svaku ljudsku duu, vie od samog obezbeivanja takve mogunosti.
Sveto pismo nas esto uverava da je On rtva pomirenja za
nae grehe, ne samo za nae nego i za grehe celoga sveta (1.
Jovanova 2,2). Poto su svi... sagreili, tako se i svi opravdavaju zabadava (Rimljanima 3,23.24). Jer Bog je u Hristu
pomirio svet sa sobom, ne uraunavajui im njihove prestupe
(2. Korinanima 5,19). Isus je doao da bi za sve okusio smrt
(Jevrejima 2,9). Njegovim pravednim delom dolo je na sve
ljude opravdanje koje ivot donosi (Rimljanima 5,18).
Opte je shvatanje da Hristova rtva obezbeuje samo
mogunost spasenja, to jest, da ne ini nita za oveka ukoliko
on najpre sam neto ne uradi i prihvati Hrista. Prema toj popularnoj ideji, Isus stoji u pozadini, skrtenih boanskih ruku,
ekajui da grenik odlui da prihvati. Drugaije reeno,
spasenje je nebeski proces koji ostaje nitavan sve dok mi ne
preuzmemo prvi korak. Kao maina za pranje vea u nekom
servisu sa samousluivanjem, obezbeena je mogunost, ali
samo to. Maina ne ini nita za nas dok najpre ne ubacimo
novie.
Ovo zvui razumno jer objanjava, ali povrno, zato su
mnogi izgubljeni.
87
88
89
90
91
92
Sveto pismo ui da nije na posao da uspostavimo odnos sa Hristom, jer je On prvi uspostavio odnos sa nama. Na
posao je da u to verujemo, da to negujemo i cenimo.
Niti je sasvim ispravno rei da nae spasenje zavisi od naeg odravanja odnosa sa Gospodom. Dobri Pastir neprestano
trai svoju ovcu dok je ne nae (Luka 15,4). Drugim reima,
on vie eli da vi budete spaseni nego to vi sami to elite. On
se ne umara niti se razoarava kao to je to sluaj sa nama
usled naeg neverstva.
Vae spasenje zavisi od vaeg verovanja da vas On toliko voli da e odravati taj odnos sem ukoliko Ga ne odbijete.
Prestanite da se opirete vostvu i podsticajima Svetog Duha,
koji je nazvan Uteitelj. Upravo vas On osvedoava o grehu
i nastoji da vas motivie da ga se odreknete. On je pozvan da
doe i sedne kraj vas i nikada vas nee napustiti (Jovan 14,1618; 16,7-13). Naa pobonost je uvek odgovor na Njegovu odlunu, pokretaku i neprestanu ljubav.
Drugaije kazano da jevaneosku vest prikaemo veoma jednostavnim reima spasenje zavisi od vere. Na posao
nije da se penjemo na nebo ili silazimo u pakao traei Isusa
kao da se On skriva od nas, nego da prepoznamo da nas je On
pronaao zahvaljujui rei vere koju mi propovedamo (uporediti Rimljanima 10,6-8). ovek bi morao biti veoma tvrdog
srca pa da ne kae hvala kad shvati kako ga je Dobri Pastir
spasao od uasa pakla ovde i sada, i od druge smrti na kraju.
Nemojmo se opirati Njegovom izboru niti ga odbacivati.
Kad postavljamo biblijsko pitanje: ta treba da inim da
bih se spasao?, moramo dopustiti Bibliji da ona da odgovor.
Odgovor nije: ini ovo, ili ini ono, ustani ranije, radi vie na
prouavanju i molitvi; vie svedoi; vie rtvuj, postigni vie ciljeva, ovladaj veim brojem metoda; idi na vie seminara. Pravi
odgovor glasi: Poveruj u Gospoda Isusa, pa e biti spasen i
ti i tvoj dom (Dela apostolska 16,30.31). Biblija ne ui neku
jeres. To verovanje je od one vrste koja deluje i isti duu.
93
94
95
nje iznalaenjem greaka ili pritiskanjem da dete zaradi njihovu ljubav. Mnogi od nas nose ogroman teret krivice i otuenja
koji potie od dejih trauma koje ni na koji nain nisu naa
greka. Alkoholizam, zavisnost od droge, organska depresija, seksualna unienost, esto nalaze svoj koren u detinjstvu.
Neki vele da se i homoseksualnost pokree u to doba.
A postoje i traume usled odbaenosti koje mogu unititi i
ivot odraslih, kao to je smrt suprunika, ili jo gore, razvod.
Da li jevanelje ima dobru vest za nas?3
Da opravdanje verom! Ono vam daje mir sa Bogom,
kao da nikada niste zgreili, i dalje, kao da se niko nikada nije
ogreio o vas. Ono reava problem one duboke, duboke ogorenosti do koje ak ni psihijatri ne mogu da dosegnu. Ono
vas osposobljava da oprostite drugima zato to, zahvaljujui
blagodati Bojoj u vama, oseate da je njihova krivica i vaa.
Moemo ak oprostiti nemarnim roditeljima ili starateljima, onima koji su nam nanosili nepravdu u detinjstvu, ak
roditeljima alkoholiarima.4
To je praktino isceljenje za emocionalne rane, koje prodire sve dublje i stapa se sa posveenjem. A daje ga Prvosvetenik koji moe saoseati sa naim slabostima, naom nemoi. (Jevrejima 4,15).
Najbolji savremeni prevod za re Prvosvetenik jeste Boanski Psihijatar. On je na dunosti 24 sata dnevno, nikada ne
uzima odmor, a toliko je beskrajan da vam posveuje svoju
punu panju kao da ste jedini Njegov pacijent.
96
Deveto poglavlje
97
98
99
100
Rezultat? ovek koji veruje u Hrista rado Mu sve posveuje, i nadalje uiva u poslunosti svim Bojim zapovestima.
On ljubi Gospoda iznad svega a blinjeg kao samoga sebe. Tog
iskustva nema u slubi lanog hrista. Ponos, samoljublje,
oholost i ljubav prema svetu bie odlika falsifikata.
Sotona moe vriti uda pa ak dati svojim sledbenicima
svetlosti i mnogo sile, ali ne i slatke ljubavi, radosti i mira. Meutim, postoji dobra vest koja se pomalja iza ove tune istine.
Prisustvo falsifikata samo dokazuje da negde postoji ono pravo.
101
fizikog isceljenja (videti 1. Korinanima 6,9-11). Ti isti problemi mue i danas ljudski rod, samo to su postali jo gori.
Ti problemi nisu samo povremene moralne omake. Svaki od njih postaje opsesija ili zavisnost sa dubokim korenima.
Zavisnici deluju nemono da raskinu lance ropstva. Kako su
ti problemi bili reeni u Korintu? Pavle daje odgovor u svom
pismu Korinanima: putem vesti o opravdanju verom. Vi ste
se oprali, i posvetili, i opravdali imenom Gospoda Isusa.
U vreme paganske Rimske imperije vladala je zastraujua moralna izopaenost. Graani i robovi bili su tako estoko
svirepi da su uivali u posmatranju ljudskih bia kako se bore
na smrt sa divljim ivotinjama ili jedni protiv drugih. to je
bilo vie krvi, to je bilo zabavnije. Prostitucija je bila posveena
kao deo religije. Ali zahvaljujui objavljivanju jevanelja, blagodat (se) preobilno izli te je vladala pravednou za veni
ivot (Rimljanima 5,20.21). Povest o krstu doticala je tajnovite
izvore skrivene duboko u srcu Jevreja i neznaboaca i podsticala Bogom dane sposobnosti o kojima ljudi nisu ak ni sanjali.
Vest je stavila pod blagodat ljude koji su bili okovani
svim oblicima kompulsivnih greha, ukljuujui greh pederastije (homoseksualni nain ivota). Sada ih novi podsticaj
okiva da se svojevoljno i rado veu za Hrista.
Rezultat je bio uspean. Greh nee vie imati vlasti nad
vama, rekao je Pavle, niste, naime, vie pod zakonom nego
pod blagodau (Rimljanima 6,14).
Od 1956. godine Ameriko medicinsko drutvo govori
da su alkoholizam i ostale zavisnosti bolest. Pobornici ove teorije istrauju skrivene bioloke ili hormonalne nedostatke u
hemiji tela, nadajui se da e pronai lek koji bi izleio takvu
bolest. Samo leenje od alkoholizma kota preko 1 milijarde dolara godinje, a esto je nedelotvorno. Postoje svakako
fizioloki ili hemijski inioci ukljueni u razvoj zavisnosti, ali
prema Svetom pismu, prevashodni poetni uzrok je neki grean, sebian izbor na bilo kom planu.
102
Jedan tim psihofarmakologa i psihijatara sa Univerziteta Kolumbija izvetava da je istorija depresije glavni predznak
zavisnosti. Ljudi koji imaju muke da ostave cigarete uglavnom
potvruju povezanost izmeu depresije i zavisnosti od nikotina. ene su sklonije depresiji od mukaraca, kae dr Aleksander Glasman sa Kolumbije, sugeriui da depresija moda
lei u korenu raznih zavisnosti. ene takoe tee ostavljaju
cigarete.
Depresija je psiholoki termin koji odgovora biblijskom
izrazu neverstvo. Potreban lek? Neto mnogo jae od farmaceutskih sredstava: biblijska vera.
Apostolska vest o blagodati objavljivala je ono to se esto zanemaruje ili osporava unutar dananje Crkve istinu
o Hristovoj ljudskoj prirodi koja je bila jednaka naoj, a ne
razliita od nje. Ono to je upeatljivo delovalo na te ljude bila
je stvarnost bliskog dolaska Bojeg Sina, koji je uzeo njihovu prirodu i bio kuan kao i oni, patio umesto njih, prihvatio
njihovo siromatvo da bi im mogao dati svoje bogatstvo, koji
je pobeivao u njihovim iskuenjima ali sa istom opremom
koju su oni imali. Hristos nikada nije bio depresivan, ali nas
Biblija uverava da je bio kuan kao i mi (Jevrejima 4,15). Pavle
je podseao Korinane na ono to su nauili od njega: Jer vi
znate blagodat Gospoda naega Isusa Hrista, da je on, budui
bogat, postao siromaan vas radi, da se vi obogatite njegovim
siromatvom (2. Korinanima 8,9).
Bila je to sila koja je obuzela ljudska srca kao nita drugo
u celokupnoj ranijoj istoriji. Tu se vidi kako je veina beznadenih zarobljenika pronala osloboenje. Drugaija stvarnost krila je sebi put do najdubljih dubina ljudske svesti kao
duhovna katarza. Javljalo se novo oseanje samopotovanja
koje nita nije moglo da uniti. isto jevanelje uradie to isto
delo danas.
103
To je razlog zato linost govornika ili hijerarhijski pritisci nemaju takvu silu. Ta sila je sama vest.
Nije potrebno rei da se Hristov neprijatelj suproti takvom otkrivenju, eli da ga potisne i uskrati ovom svetu. On
je odluan da nas natera da poverujemo kako je njegov mudri
pronalazak greh nepobediv.
Boje srce ezne za svim optereenim sotoninim zarobljenicima danas u svetu. Hristos je platio cenu za njihovo
osloboenje, a ipak milioni, da, ak milijarde ljudi praktino
ne znaju za Njegovo delo Prvosvetenika u nebeskoj Svetinji.
On se mora osloniti na svoj narod da bi objavio i prikazao
tu jedinstvenu vest i oslobodio ljude sotoninog stiska. On je
obeao da e oni biti kanal preko kojeg e se Njegova izobilna
blagodat prenositi svetu. To je blagodat vea od one kako je
shvataju ljudi bez saznanja o posebnoj Hristovoj slubi ienja Svetinje:
I posle u izliti duh svoj na svako telo... I svaki koji prizove ime Gospodnje spae se. Jer e na
gori Sionu i u Jerusalimu biti spasenje, kao to je rekao Gospod, i u ostatku koji pozove Gospod (Joilo
2,28.32; Dela apostolska 2,17).
Jer e se zemlja napuniti poznanja slave Gospodnje kao to je more puno vode (Avakum 2,14).
Jer mi nemamo prvosvetenika koji ne moe
saoseati sa naim slabostima, nego je on u svemu
bio iskuan slino nama (kao i mi grki original, Karadi, Sinod SPC, Glas Crkve, Stefanovi,
Savremeni srpski prevod, Bakoti, ari, KJV, ... ; poput nas Stvarnost & Duda-Fuak) izuzev greha.
104
105
106
107
108
109
110
Deseto poglavlje
DRAGOCENA BLIZINA
NAEG SPASITELJA
Kad je Petar nerazumno pokuao da hoda po vodi i poeo da tone, povikao je: Gospode, spasi me (Matej 14,30).
Strano je saznanje da ete se upravo utopiti, ali je uteno kada
znate da je spasilac sasvim blizu vas.
Mi smo svi Petar i tonemo u moru zavisnosti i sebinosti, i
svima nam je potreban Spasitelj koji je blizu, na domaku ruke, a
ne daleko. Mi odve dobro znamo koliko je jaka podvodna struja koja nas odvlai u morske vrtloge, i kako je mrano u tim dubinama. Mi jednostavno nemamo snage da spasemo sami sebe.
Zle strasti, mrnja i pouda pritajeno ive u srcu svakog
oveka, oekujui dovoljno jak izazov da izbiju na povrinu. Mi
ne elimo da kaemo ili uinimo neto zbog ega emo kasnije
zaaliti, ali pre nego to i postanemo svesni toga, mi bivamo
ponovo upleteni, i jo tei oseaj krivice truje nau sreu. Navike u pogledu apetita, droge, duvan, alkohol, nedozvoljene ljubavi, zaluenost nekim i neim, rugaju nam se kao nesavladivi.
Ta oseanja, ozlojeenost, mrnja i pouda preplavljuju
nas kao morski talasi. Duboke emocije koje zapovest zabranjuje kad kae: Ne poeli, predstavljaju nekontrolisane porive koji su nagnali samopravednog Pavla iz Tarsa da prepozna
opsesivnu stvarnost greha u svom srcu.1
Mladi (i mnogi odrasli ljudi) razjarenih hormona suoavaju se sa problemima nedozvoljenog seksa. avo se radosno
hvalie kako hrianstvo tu mnogo ne pomae, a islamski svet
1 Rimljanima 7,7-11; ono to je verovatno prosvetlilo Pavla to se tie istinske potrebe njegovog srca za Spasiteljem bila je zapovest: Ne poeli... ene
blinjega svojega (2. Mojsijeva 20,17).
111
112
jedini izbor koji imam.... Greh.... deluje u mom telu. Kako sam
ja nesrean ovek! Ko e me izbaviti od ovog tela koje me vodi
u smrt? (Rimljanima 7,18-24 TEV).4
Nije bitno da li je ovde re o obraenom ili neobraenom
Pavlu. Pavle koristi korporativni (zajedniki) ego, pozivajui
se na oveanstvo uopte, u Adamu. Ovde je u pitanju univerzalni ljudski rod koji vapi za pomo. A pomo je blie nego
to mislimo.
Pavle sam odgovara na svoje oajniko pitanje:
Jer, to zakonu bee nemogue, jer mu je telo
oduzimalo snagu , Bog je osudio greh u telu, poslavi, zbog greha, Sina svoga u telu jednakom telu
greha. (Rimljanima 8,3 Bakoti)
Sam Spasitelj je doao vrlo blizu. Ali problem je u tome
to je skandalozni otpad hrianstva tokom skoro dve hiljade
godina umnogome udaljio od nas Spasitelja. Da nije bilo te
uasne lai koja Ga je toliko udaljila, mladi ne bi mogli da govore ovako neto: Morao bih mnogo da se trudim ako elim
da budem spasen, ili eleo bih da budem potpuno dobar, ali
to nije uvek lako, ili Hou da sluim Bogu, ali nalazim da je
to vrlo muno (videti izjave u 3. poglavlju).
ikaki Tribjun je preneo da je jednom Galupovom anketom ustanovljeno da je porast amerikog interesovanja za religiju
poniten slinim naginjanjem nemoralnom ponaanju. Nema
sumnje da religioznost raste, priznaje Galup. Meutim, nalazimo da ima vrlo malo razlike u etikom ponaanju izmeu onih
koji idu u crkvu i onih koji nisu aktivni u religioznom smislu...
Nivoi laganja, varanja i krae izrazito su slini u obe grupe.5
Zar ne ujete kako se sotonine ete vesele na takvu vest?
Kad je Isus doao na ovaj svet, aneoske fanfare su najavile:
4 TEV Todays English Version
5 Citirano u Passing on the Torch, Roger Dudley (R&H, 1986), str. 39
113
114
nini religijski kurs u svojoj istoriji, jedan iskvareni oblik hrianstva zamenio je paganstvo, imajui u sebi utelovljenu istu
mranu ideju o dalekom Bogu, odvojenom od oveanstva.
Osnovna ideja papstva je da je Bog toliko svet da nam se On
nikada ne bi toliko pribliio da uzme nae telo i pobedi greh
tamo gde se ovaj ukorenio u naoj grenoj, izopaenoj prirodi.
Iz tog razloga, rimokatolicizam je razvio dogmu o bezgrenom zaeu. Devica Marija, Isusova majka, mora biti odvojena od naslea genetske ljudske prirode, da bi svom Sinu
podarila drugaiju vrstu ljudske prirode u odnosu na onu koju
mi imamo. On mora biti izuzet od suoavanja sa problemima s kojima mi moramo da se suoimo.
Ovo uenje sasvim logino dri da je greh u ljudskoj prirodi nepobediv drugim reima, ako ovek ima normalnu
ljudsku prirodu, nemogue je da ne sagrei. Ideja je da greh i
ljudska priroda idu jedno uz drugo. Milioni to prihvataju ne
shvatajui da time priznaju da je sotona sve vreme bio u pravu u
svojoj pobuni protiv Boga (videti Knjigu o Jovu, poglavlja 1 i 2).
Razlog je sledei: Sotona tvrdi da to to je on izumeo greh
dokazuje da Bog nije u pravu kad zahteva poslunost svom
svetom zakonu. Pali ljudski rod nije u stanju da bude posluan, tvrdi sotona; a ako je Hristos zaista postao ovek uzimajui nau palu, grenu prirodu, On bi bio primoran da grei ba
kao to mi pretpostavljamo da smo prisiljeni da greimo. On
ne bi mogao da se odupre grehu, a ni mi ne moemo.
Ova ideja iziskuje da greh na neki nain boravi u genima
i hromozomima, pa je stoga Hristos morao biti izuzet u pogledu dobijanja naih gena i hromozoma, naeg genetskog naslea. On verovatno nije doao u obliju tela jednakom telu
greha, nego je bio dran to je dalje mogue od grenog tela.
Jedan duboki element obmane sadran je u tom gleditu.
Navodno deluje kao hrianski po tome to izgleda velia Hristovu bezgrenost, a Hristos je svakako i bio bezgrean; ali, u
stvari, ta dogma Ga odvaja od ljudskog roda, i time porie Nje-
115
116
117
118
119
Jevaneoska vest je poput reflektora usmerena na Poslanicu Jevrejima. Ovde vidimo kako to to nam je priao toliko
blizu omoguuje Hristu da prodre do najdubljih unutranjih
kutaka naeg psihikog, grenog otuenja:
Ali Isusa za malo uinjenog manjim od anela ... da bi po milosti Bojoj za sve okusio smrt. Jer
je dolikovalo njemu... da stradanjima uini savrenim zaetnika njihovog spasenja.
Jer i onaj koji osveuje i oni koji se osveuju
svi su od jednoga; zbog toga se ne stidi da ih naziva
svojom braom...
Kako pak deca imaju uea u krvi i telu, tako
i On uze uee u tome, da smru obesnai onoga
koji ima vlast nad smru; to jest, sotonu, i da izbavi
one koji su strahujui od smrti celoga ivota bili u
ropstvu (Jevrejima 2,9-15).
120
121
122
udno protivljenje
kad se pomene Spasiteljeva blizina
123
Velianstveno obeanje
posebno za ove poslednje dane
Gospod ima neto posebno za svoj narod koji ivi na samom kraju vremena: Onome koji pobeuje dau da sedne sa
mnom na moj presto, kao to i ja pobedih i sedoh sa svojim
Ocem na njegov presto (Otkrivenje 3,21). On daje tu naroitu
prednost sada kada greh i iskuenje izgledaju jai i privlaniji
nego ikada ranije i kada su ljudska bia jo slabija i podlonija
padu.
U ovim poslednjim danima, injenica da je Spasitelj uzeo
nae palo, greno telo postaje istina dragocenija nego ikada.
Njegova pobeda ne predstavlja za nas samo primer. (Primer je
beskoristan ukoliko ne znate kako da ga sledite!) Na Primer
postaje na Uzor koji i obuava. On se poistoveuje sa vama i vi
se poistoveujete s Njim. Vae iskuenje postaje Njegovo iskuenje, a vaa budunost Njegova briga. Va uspeh je Njegova
pobeda, jer vi vuete u jarmu zajedno s Njim, a On je u stanju
da povue i veliki teret. Na posao je da ostanemo s Njim i
da saraujemo s Njim, potinjavajui Mu svoju volju. Nemojte
nikada napustiti dobri jaram koji vas vezuje za Njega (Matej
11,28-30). To je najbolje mesto gde ovek moe biti, i to zauvek.
Hristos je znao da e u ovim poslednjim danima sotona
mnotvo ljudskih bia navesti na zavisnost od droge, alkoholizam, zloin, poudu, zloupotrebljavanje dece, homoseksualnost, pornografiju, blud, preljubu, bulimiju sva iskuenja
koja izgledaju neodoljiva zato to mi imamo grenu prirodu.
Izgubljena ovca zalutala je od stada dalje nego ikada ranije, ali
Dobri Pastir odlazi dalje nego ikada ranije dok je ne nae.
To znai da kao boanski Psihijatar On uvek dublje istrauje
uzrok nae slabosti u poslednjim danima, i obezbeuje potpuno izleenje. Kad se greh umnoava, to znai da se blagodat
izliva jo obilnije.
Pavle esto govori o Hristovoj pravednosti (uporediti
Rimljanima 3,21.26; 5.18). Taj znaajan izraz podrazumeva
124
125
126
127
128
129
Jedanaesto poglavlje
130
131
132
133
budemo nauili da verujemo Njegovu dobru vest, mi emo takoe (oivljavati) mrtve i ... (zvati) ono to nije kao ono to
jeste, (Rimljanima 4,17 Karadi) zato to Boja re izjavljuje
da e se ti naizgled nemogui blagoslovi zaista ostvariti. Moete
li poeti da uviate kako je novi zavet savreni lek za depresiju?
134
135
mova, da su izgubili naslee, i to sasvim opravdano. Gospod bi stavio zakon u njihova srca kao to
ga je stavio u Avramovo srce, samo da su verovali.
Ali, kad su ispoljili neverovanje, a ipak tvrdili da su
naslednici obeanja, postalo je neophodno da im se
na najupeatljiviji nain pokae da je njihovo neverovanje greh... Imali su isti duh kao i njihovi potomci koji su pitali: ta da radimo da bismo inili dela
Boja? (Jovan 6,28)... Ukoliko ne budu uvideli svoj
greh, nee moi da iskoriste obeanje. Otuda potreba da zakon progovori.4
Stoga mora doi do stranih prizora na gori Sinaju, to
je bilo potpuno nepotrebno u Avramovom sluaju. Budui da
je narod sada uveo stari zavet, dajui svoje oholo obeanje,
Gospod je bio primoran da im saopti svoj zakon drugaijom
metodom (2. Mojsijeva 19,16-18; 20,1-20). On nije morao da
zastrauje Avrama grmljavinom, munjama i zemljotresom, jer
je ispisao svoj sveti zakon u njegovom srcu punom vere. Stari (neobraeni) ovek oslanja se na strah kao na motivaciju
za ostvarivanje dela zakona, zato to vera kao motivacija jo
nije shvaena.
Na primer, uzdravanje od nedozvoljenog seksa iz straha
od AIDS-a ili stida jeste starozavetni legalizam. Drati Subotu
iz straha da ne budemo izgubljeni takoe je legalizam. Dobro je uzdravati se od nedozvoljenog seksa, i dobro je drati
Subotu, ali zaista delotvornu pobudu obezbeuje samo Boja
blagodat u novom zavetu.
Novi zavet je religija srca, neizreciva zahvalnost i strahopotovanje na koje podstie blagodat. Gospod je obeao:
Dau svoje zakone u njihov um i napisau ih na njihovim
srcima. To je vie od uenja napamet biblijskih stihova. To
znai imati odnos ljubavi sa istinom.
4 Isto, str. 74
136
137
138
u stanju da upravljate svojim mislima, svojim pobudama, svojim oseanjima. Svest da ste prekrili svoja
obeanja i izneverili svoje rei slabi vae poverenje u
sopstveno potenje i navodi vas na pomisao da vas
Bog ne moe primiti (Pavle ba to misli kad kae da
stari zavet raa za robovanje).... Ono to je vama
neophodno je da shvatite ta je prava snaga volje....
Sve zavisi od pravilne upotrebe volje.... Vi ne moete
da promenite svoje srce, vi ne moete sami od sebe
da posvetite Bogu oseanja svoga srca; ali moete
izabrati da Mu sluite.... Tako e cela vaa priroda
biti stavljena pod upravu Hristovog Duha; On e biti
sredite svih vaih oseanja, vae misli bie u skladu
sa Njim.7
ak su i neke nae omiljene himne proete starozavetnim
idejama koje raaju za robovanje. Delovanje je esto podsvesno. Iskreni hriani bivaju i nesvesno zarobljeni tamom i
depresijom upijenim iz potovanih himni ili jevaneoskih
pesama koje prenose poruke pod zakonom ili su usmerene
na na ego.
139
On se naziva Duh Hristov, Hristov Predstavnik, osloboen fizikih ogranienja, a radi isto to bi i Hristos radio.
Tri lica Boanstva su jedan Bog. Zato Hristos kae da,
kad Sveti Duh doe, dolazi zapravo On, ne lino kao kad se
bude vratio na oblacima nebeskim, nego u Duhu.
Kao to nae prethodno poglavlje otkriva, Isus nam je blii nego to se to popularno ui; tako nam je i Sveti Duh blii
nego to mislimo. On je isto tako Prijatelj kao i Isus. On je na
naoj strani, pokuavajui da nas pripremi da uemo u nebo,
a ne da nas u tome sprei.
Isus predstavlja Svetog Duha dajui mu posebno ime
drugi Pomonik - Uteitelj (Jovan 14,16-18,26). On je drugi parakletos, to jest, Njegova Zamena. On je poslat u ime
moje. Grka re znai onaj koji je pozvan da doe i sedne
pored vas, zauvek (para, kao u paralelan dve ine su paralelne i uvek e ostati zajedno; i kletos, Onaj koji je pozvan). On
nas nikada nee ostaviti, iako mi imamo mo da Ga oalostimo ili oteramo ako tako odluimo. Mi smo danas blii
Hristu u Duhu nego to su to bila dvanaestorica pre 2000
godina, kada su hodali i lino razgovarali s Njim.
Sveti Duh je isto tako Glavni uitelj i Onaj koji nas podsea, jer je Isus rekao: On e vas nauiti svemu i podsetie vas
na sve to vam rekoh (Jovan 14,26).
Zato je Isus morao da ode? Dobro je za vas da ja odem,
jer ako ne odem, pomaga uteitelj nee doi do vas; ako pak
odem, poslau vam ga (Jovan 16,7-11). Da je On ostao ovde
lino ili fiziki, On bi bio na Papa (ovo govorim s dubokim
potovanjem), ali ogranien fizikim postojanjem. Vi i ja ne
bismo mu mogli doi u posetu, sem ukoliko ne bismo pokuali preko njegovih sekretara i ekali mesecima ili godinama
da bismo s njim proveli nekoliko dragocenih minuta. Mnogi
od milijardi ljudi na Zemlji nikada ne bi uspeli da Ga posete.
Meutim, preko Svetog Duha svako od nas ima neogranien pristup Hristu kao da smo jedino ljudsko bie na Zemlji.
140
141
Poslednja stranica Svetog pisma upuuje poslednji poziv: Duh i nevesta rekoe: doi (Otkrivenje 22,17). Duh se
obraa ljudima koji moda misle da su bespomoni, a Crkva
koja treba da bude Hristova nevesta mora saoseati sa njima i
brinuti za njih ba kao i Hristos. I onda e se mnogo vei broj
takvih nego to pretpostavljamo sigurno odazvati. Boji istinski, iskren narod jo se nalazi u tami ovog sveta. Oni e zauzeti
mesta onih koji e napustiti Hrista u poslednjoj velikoj krizi,
koji su dugo ispovedali jevanelje, ali su ga potom odbacili
iz svog srca zato to su se opirali onoj vrsti odanosti Hristu i
razapinjanju sopstvenog ja, kakve krst zahteva.
Aneli i Sveti Duh jo uvek sarauju kako bi zadrali izbijanje sukoba i pojavu zala, to je simbolino prikazano putanjem etiri vetra (Otkrivenje 7,1-4). Ne moete bezbedno voziti autoputem ako Sveti Duh ne sprei nekog pijanca ili
drogiranog manijaka da se sudari s vama. Ceo svet bi otiao
u propast kada Sveti Duh ne bi zadravao zlo spremno da eksplodira.
Meutim, On se povlai sa Zemlje, ne zato to to eli,
nego zato to Ga ljudski rod neprestano tera od sebe. Danas
ako ujete njegov glas, neka vam ne otvrdnu vaa srca (Jevrejima 3,7.8). Konani greh protiv Svetog Duha, koji je neoprostiv, jeste taj poslednji izbor da odbacimo Njegovo preklinjanje: To je put, idite njim. Ako odbijemo da nas uveri u nau
grenost i da nas podsea na istinu, onda se On alosti i biva
primoran da se zauvek udalji. Mi svi brzo stiemo do poslednjeg izbora da stalno hodamo sa Svetim Duhom i budemo
zapeaeni za dolazak Gospodnji, ili da konano izaberemo
da Ga odbacimo.
Samo je jedna stvar zaista teka za nas a to je da poverujemo da je dobra vest stvarno dobra. Naa stalna bitka je boriti
se u dobroj borbi vere (1. Timotiju 6,12). Ljudski rod je tako
zarobljen neverstvom da nita ne moe raskinuti te lance izu-
142
143
Dodatak
NOVOZAVETNO OPRAVDANJE
NASUPROT RIMOKATOLIKOM
OPRAVDANJU
1) Prema katolikom gleditu, opravdanje ostvaruje iskljuivo Katolika crkva preko svojih sakramenata. Osnovna
stvar je sakrament krtenja. Sakrament pokore je neophodan i daje ga ista Crkva. Takoe su potrebni sakramentalna
ispovest,... sveteniki oprost, postovi, milostinja, molitve
i ostale pobone radnje.1 Nasuprot tome, Novi zavet ui o
opravdanju verom jedino u Hrista, koje se ostvaruje posredstvom Svetog Duha, a ne preko Crkve ili putem hijerarhije.
2) Katoliko gledite porie da je Hristovom rtvom
ljudski rod ponovo zadobio Boju naklonost. Iako je On
umro za sve, ipak nemaju svi koristi od Njegove smrti, ve
samo oni kojima se zasluge Njegovog stradanja dodeljuju
preko sakramenata Crkve.2 Za razliku od te tvrdnje, apostolova dobra vest glasi da zakonski svi... se opravdavaju zabadava
njegovom blagodau na osnovu iskupljenja u Hristu Isusu ;
tako je i jednim pravednim delom dolo na sve ljude opravdanje koje ivot donosi; On je rtva pomirenja za nae grehe,
ne samo nae nego i za grehe celoga sveta; Jagnje Boje koje
uklanja grehe sveta (Rimljanima 3,24; 5,18; 1. Jovanova 2,2;
Jovan 1,29)! Sud je, naime, potekao od jednoga (od Adama)
i tako je doveo do osude, a blagodatni dar je izazvan mnogim
prestupima, te dovodi do opravdanja (Rimljanima 5,16.18).
1 Sabor u Trentu, esto zasedanje, Poglavlje VII; Poglavlje XIV. Iz Philip
Schaff, The Creeds of Christendom, sv. II, str. 89-118.
2 Trent, Poglavlje III
144
145
146
Renik
Pojedini itaoci zahtevali su renik koji daje znaenje nekih neuobiajenih termina:
Ad infinitum: sve dalje i dalje, u beskraj.
Pomirenje: Hristova rtva ostvaruje za nas izmirenje sa
Bogom.
Korporativni (zajedniki): pridev koji opisuje odnos pojedinanih delova tela sa glavom i jedan sa drugim; kako se
pojedinci odnose prema celom telu ljudskog roda.
Odvojen: termin koji je koristio rimokatoliki biskup
Fulton in da opie odvajanje Device Marije od grenog genetskog naslea ljudskog roda.
Ego: naglaena grka re za linu zamenicu ja. Tako,
egocentrian znai usredsreen na sebe, samoiv, sebian.
Forenziki: sudski, zakonski, pravni. Dakle, zakonsko
opravdanje shvata se samo kao pravna izjava, dok je opravdanje verom neto iskustveno, podrazumeva promenu srca.
Opravdanje: pravni termin uiniti ispravnim neto to
je pogreno, staviti u ispravan poloaj, ispraviti ono to je krivo, odbraniti ono to je pravo. Hristova rtva izdejstvovala je
za ceo ljudski rod zakonsko opravdanje.
Opravdanje verom: grenikova vera u ono to je Hristos
ostvario, tj. uvaavanje Hristove rtve; ovo ukljuuje promenu
srca, izmirenje i usklaivanje srca sa Bogom i Njegovom pravednou.
147
Novozavetna vest: ovaj termin nije smiljen da obezvredi starozavetnu vest, koja je poput meseeve svetlosti kad se
uporedi sa sunevom svetlou Novog zaveta (videti Otkrivenje 12,1). Stari zavet je jevanelje u slikama i simbolima; Novi
zavet je jevanelje u sutini, jer zakon je dan preko Mojsija, a
blagodat i istina doe kroz Isusa Hrista (Jovan 1,17).
Pravednost: biti ispravan, initi to je pravo; suprotnost
onoga to je pogreno. Termin Hristova pravednost opisuje stvarnost Njegove pobede nad iskuenjima greha u naem
ljudskom telu.
Posveenje: doivotna poslunost Bojem zakonu koju
ispoljava osoba opravdana verom.
Volitivan: koji se tie volje; podrazumeva lini izbor ili
upotrebu volje.
148
OBRNUTA MOLITVA
Voda ne tee uzbrdo, a i ljudi obino ne izgovaraju
molitve poput one zapanjujue u Jevanelju po Jovanu
4, koja je obrnutog smera.
Jesmo li spremni za tektonsku promenu u svom pristupanju Bojem prestolu?
CIP -
,
27-31-185.5
,
Mona dobra vest / Robert D. Vilend ; [prevod sa
engleskog Mirjana eri ; pesme prepevao Zvonimir Kosti
Palanski]. - Novi Sad : Eden kua knjige, 2015 (Beograd :
Apollo graphic production). - 154 str. ; 19 cm
Prevod dela: Powerful good news / by Robert J. Wieland. Tira 50.
ISBN 978-86-85197-38-3
a) -
COBISS.SR-ID 295323655