Vlada Republike Hrvatske

Izvješće o ispunjavanju obveza iz poglavlja 13. Ribarstvo

Zagreb, 20. siječnja 2011.

1

IZVJEŠĆE O ISPUNJAVANJU OBVEZA IZ POGLAVLJA 13. RIBARSTVO za razdoblje od 26. rujna 2008. (predaja Pregovaraĉkog stajališta Republike Hrvatske za poglavlje 13. Europskoj uniji) do sijeĉnja 2011.

Pregovori o poglavlju 13. Ribarstvo formalno su otvoreni na sastanku MeĎuvladine konferencije o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji odrţanom 19. veljače 2010. Ovo Izvješće obuhvaća aktivnosti i mjere koje je Hrvatska poduzela s ciljem ispunjavanja obveza koje proizlaze iz Pregovaračkog stajališta Republike Hrvatske i Zajedničkog stajališta Europske unije za poglavlje 13., uključujući utvrĎena mjerila za zatvaranje pregovora u ovom poglavlju koja glase:  Hrvatska mora osigurati dostatne administrativne i operativne kapacitete na svim razinama, naročito one koji su potrebni za pravilno ispunjavanje njenih budućih obveza u pogledu inspekcije i nadzora, uključujući uspostavljanje satelitskog sustava nadzora plovila, te postići značajan napredak što se tiče upravljanja flotom i registriranja ulova i iskrcaja.  Hrvatska mora donijeti novi zakon o strukturnim mjerama, trţišnim mjerama i drţavnim potporama, koji će biti u cijelosti usklaĎen s pravnom stečevinom.  Hrvatska mora usvojiti institucionalni okvir za provedbu Europskog fonda za ribarstvo, uključujući i formalno odreĎivanje institucionalnih struktura (s posebnim zadacima i odgovornostima) za operativni program. U svom Pregovaračkom stajalištu za poglavlje 13. Hrvatska je prihvatila pravnu stečevinu Europske unije u ovom poglavlju, uz izuzetak pojedinih odredbi odgovarajućih uredbi za čiju je primjenu Hrvatska zatraţila prijelazna razdoblja i specifična izuzeća. Po dovršetku tehničkih konzultacija s Europskom komisijom, Hrvatska će na odgovarajući način izmijeniti svoje pregovaračke zahtjeve putem usvajanja Dodatka na Pregovaračko stajalište za poglavlje 13. Ribarstvo, koji će biti dostavljen MeĎuvladinoj konferenciji o pristupanju.

I. OPĆENITO U svrhu ispunjavanja utvrĎenih mjerila za zatvaranje pregovora u poglavlju 13. Ribarstvo Hrvatski sabor donio je Zakon o strukturnoj potpori i ureĎenju trţišta u ribarstvu (NN 153/09) na sjednici odrţanoj 11. prosinca 2009. (drugo mjerilo za zatvaranje poglavlja). Zakonom se propisuju opći uvjeti, ciljevi, mjere i način ostvarivanja prava na potporu u okviru posebnih mjera strukturne politike i druge potpore, kao i mjere ureĎenja trţišta proizvoda ribarstva, korisnici i sudionici u provedbi ovog zakona te odredbe o institucionalnoj podršci. Nadalje, na sjednici odrţanoj 18. oţujka 2010. Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o odreĎivanju provedbenih tijela za upravljanje i kontrolu provedbe Operativnog programa u ribarstvu kao i Zaključak kojim se usvaja Opis sustava upravljanja i kontrole provedbe Operativnog programa (treće mjerilo za zatvaranje poglavlja). Na istoj sjednici od 18. oţujka 2010. Vlada Republike Hrvatske donijela je i Akcijski plan i opis administrativnih i operativnih kapaciteta u području inspekcije, kontrole i nadzora (prvo mjerilo za zatvaranje

2

poglavlja). Akcijski plan sadrţi informacije o planiranoj uspostavi svih potrebnih mehanizama tijekom sljedećeg dvogodišnjeg razdoblja (planovi zapošljavanja i izobrazbe, priručnici o procedurama i razvoj standardnih operativnih procedura, uspostava satelitskog sustava nadzora plovila (VMS) u skladu s odredbama pravne stečevine EU, unakrsna provjera podataka, planovi korištenja raspoloţivih resursa, itd.). Hrvatska smatra da su donošenjem navedenih dokumenata i poduzimanjem odgovarajućih radnji ispunjena mjerila za zatvaranje poglavlja 13. Ribarstvo. U razdoblju obuhvaćenom ovim Izvješćem poduzet je niz aktivnosti vezanih uz usklaĎivanje nacionalnog zakonodavnog okvira s pravnom stečevinom EU, kao i aktivnosti na jačanju administrativnih i institucionalnih kapaciteta, koje su opisane u nastavku Izvješća.

II. UPRAVLJANJE FLOTOM I RESURSIMA Zakonodavni okvir Na sjednici odrţanoj 23. travnja 2010. Hrvatski sabor donio je Zakon o morskom ribarstvu (NN 56/10). Novi je Zakon usklaĎen s temeljnim odredbama pravne stečevine EU u ribarstvu, u prvom redu s odredbama Uredbi Vijeća (EZ) br. 2371/2002, 1224/2009 i 1967/2006. Temeljne odredbe Zakona odnose se na uvoĎenje sustava ulaska i izlaska iz flote, upravljanje flotom, upravljanje resursima, registar flote te nadzor, inspekciju i kontrolu. Zakonom su preuzete odredbe sljedećih Uredbi:  Uredba Vijeća (EZ) br. 2371/2002 od 20. prosinca 2002. o očuvanju i odrţivom iskorištavanju ribolovnih resursa u okviru zajedničke ribarstvene politike; Uredba Vijeća (EZ) br. 1967/2006 od 21. prosinca 2006. o mjerama upravljanja za odrţivo iskorištavanje ribolovnih resursa u Sredozemnom moru, izmjenama i dopunama Uredbe (EEZ) br. 2847/93 i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1626/94; Uredba Komisije (EZ) br. 2244/2003 od 18. prosinca 2003. kojom se utvrĎuju podrobna pravila za satelitski sustav nadzora plovila; Uredba Komisije (EZ) br. 26/2004 od 30. prosinca 2003. o registru ribarske flote Zajednice; Uredba Vijeća (EZ) br. 199/2008 od 25. veljače 2008. o uspostavi okvira Zajednice za prikupljanje, upravljanje i korištenje podataka u sektoru ribarstva i znanstvenoj podršci zajedničkoj ribarstvenoj politici; Uredba Komisije (EZ) br. 665/2008 od 14. srpnja 2008. kojom se utvrĎuju podrobna pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 199/2008 o uspostavi okvira Zajednice za prikupljanje, upravljanje i korištenje podataka u sektoru ribarstva i o potpori znanstvenim savjetovanjima u vezi sa zajedničkom ribarstvenom politikom;

  

3

Uredba (EZ) br. 1921/2006 Europskoga parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o dostavljanju statističkih podataka o iskrcajima proizvoda ribarstva u drţavama članicama i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1382/91; Uredba (EZ) br. 216/2009 Europskoga parlamenta i Vijeća od 11. oţujka 2009. o dostavljanju statističkih podataka o nominalnom ulovu drţava članica koje obavljaju ribolov na odreĎenim područjima izvan Sjevernog Atlantika; Uredba Vijeća (EZ) br. 1005/2008 od 29. rujna 2008. o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova i o izmjenama i dopunama Uredbi (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1936/2001 i (EZ) br. 601/2004 te o stavljanju izvan snage Uredbi (EZ) br. 1093/94 i (EZ) br. 1447/1999; Uredba (EZ) br. 762/2008 Europskoga parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o dostavljanju statističkih podataka o akvakulturi od strane drţava članica i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 788/96; Uredba Vijeća (EZ) br. 1224/2009 od 20. studenoga o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike, o izmjenama i dopunama Uredbi (EZ) br. 847/96, (EZ) br. 2371/2002, (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 768/2005, (EZ) br. 2115/2005, (EZ) br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) br. 509/2007, (EZ) br. 676/2007, (EZ) br. 1098/2007, (EZ) br. 1300/2008, (EZ) br. 1342/2008 i o stavljanju izvan snage Uredbi (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1627/94 i (EZ) br. 1966/2000.

Budući da navedeni zakon predstavlja temeljni pravni instrument, daljnji prijenos odredbi u nacionalni zakonodavni okvir ostvarit će se donošenjem provedbenih propisa kojima će se urediti tehnička pitanja obuhvaćena navedenim uredbama. Godine 2008. objavljen je Pravilnik o uvjetima i načinu stavljanja u promet riba i drugih morskih organizama (NN 154/08), kojim se ureĎuju obveze vezane uz iskrcaj, prvu prodaju i izvješćivanje te uvodi obveza iskrcaja na odreĎenim iskrcajnim mjestima. Pravilnik je usklaĎen s odredbama Uredbe Vijeća (EZ) br. 2847/93 od 12. listopada 1993. o osnivanju sustava kontrole koji se primjenjuje na zajedničku politiku ribarstva. Nakon njega donesena je Odluka o popisu iskrcajnih mjesta za ribarska plovila koja obavljaju gospodarski ribolov na moru (NN 64/09). Pravilnik o povlastici za obavljanje gospodarskog ribolova na moru i registru o izdanim povlasticama donesen je u prosincu 2010. godine (NN 144/10) i sadrţi odredbe o načinu izdavanja i prenošenja prava iz povlastice, te o voĎenju odgovarajućeg registra. Pravilnik takoĎer donosi odredbe kojima se odreĎuje način prijenosa povlastice s jednog broda na drugi, uvodeći tako shemu ulaska i izlaska iz flote. Izdavanje novih povlastica zabranjeno je temeljem ovog Pravilnika. Pravilnik je usklaĎen s odredbama Uredbe Vijeća (EZ) br. 26/2004. Kako bi se osigurali nediskriminirajući uvjeti za dobivanje povlastica za gospodarski ribolov, Zakon propisuje da svaka pravna ili fizička osoba moţe podnijeti zahtjev i moţe joj se izdati povlastica. Ako se podnese više zahtjeva, prednost se daje podnositeljima zahtjeva s prebivalištem u obalnim ţupanijama Republike Hrvatske. Način provedbe javnog poziva takoĎer je reguliran Pravilnikom o povlastici za obavljanje gospodarskog ribolova na moru i registru o izdanim povlasticama (NN 144/10). 4

Pravilnikom o ulovu, uzgoju i prometu plavoperajne tune (NN 60/10) prenose se i provode sve odredbe vezane uz gospodarenje plavoperajnom tunom (Thunnus thynnus) u skladu s odgovarajućim preporukama MeĎunarodne komisije za zaštitu atlantskih tuna (ICCAT). Te odredbe uključuju ograničenje ribolovne sezone za okruţujuće mreţe plivarice na razdoblje od 15. svibnja do 15. lipnja, kao i odredbe o provedbi Regionalnog programa promatrača i mjere smanjenja kapaciteta. U 2010. Hrvatska je smanjila prekomjerni kapacitet flote uključen u izlov plavoperajne tune. Pravilnikom o potvrdi sukladnosti za izvoz proizvoda ribarstva (NN 20/10) propisani su svi bitni provedbeni mehanizmi za izdavanje, potvrĎivanje i provjeravanje potvrda sukladnosti za ulove ostvarene u Hrvatskoj, čime se preuzimaju odredbe Uredbe Vijeća (EZ) br. 1005/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 1010/2009 od 22. listopada 2009. kojom se utvrĎuju detaljna pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1005/2008. Bez obzira na stupanje na snagu novog Zakona o morskom ribarstvu, svi provedbeni pravilnici doneseni na temelju starog Zakona o morskom ribarstvu ostaju na snazi i naknadno će se izmijeniti i dopuniti te objaviti do lipnja 2011. Osim odredbi koje su sada na snazi, pravilnici će sadrţavati i dodatne elemente usklaĎenja s pravnom stečevinom EU, čime će se omogućiti primjena odredbi različitih propisa EU-a u Hrvatskoj. Hrvatska je postavila pregovarački zahtjev da tijekom prijelaznog razdoblja koje završava 31. prosinca 2014. zadrţi kategoriju "malog ribolova za osobne potrebe". Tijekom tog razdoblja Hrvatska će postupno ukinuti ovu kategoriju ribolova u skladu s dokumentom koji detaljnije opisuje ovaj postupak, a koji je dostavljen nadleţnim sluţbama Europske komisije. Hrvatska je postavila zahtjev da nakon pristupanja EU-u zadrţi u primjeni odreĎene tradicionalne ribolovne alate i tehnike. Razumijevajući da su pod odreĎenim uvjetima koji su utvrĎeni Uredbom Vijeća (EZ) br. 1967/2006 moguća izuzeća koja omogućuju takvu vrstu ribolova, Hrvatska će izraditi planove upravljanja i dostaviti sve potrebne dokaze o zadovoljavanju kriterija koje propisuje pravna stečevina EU. Hrvatska je takoĎer postavila zahtjev u smislu udaljenosti od obale na kojoj se moţe obavljati ribolov pridnenim povlačnim mreţama koćama, dostavivši potrebnu dokumentaciju nadleţnim sluţbama Europske komisije. Institucionalni okvir Administrativna jedinica nadleţna za ribarstvo u Hrvatskoj je Uprava ribarstva u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja (MPRRR). Upravu čine tri sektora (Strukturne i trţišne mjere, Upravljanje flotom i resursima te Inspekcija). Organizacijska struktura opisana je u dokumentu usvojenom u okviru ispunjenja prvog mjerila za zatvaranje poglavlja, a dodatno jačanje administrativnih kapaciteta predviĎeno je u 2011. godini. Baza podataka koja čini hrvatski Registar ribarske flote u cijelosti je usklaĎena sa zahtjevima relevantne pravne stečevine EU. Odgovarajućim sluţbama Europske komisije dostavljeni su preliminarni podaci o floti. Kako bi osigurala neometano dostavljanje podataka o floti nakon pristupanja, Hrvatska mora unijeti sve potrebne izmjene i dopune u svoju bazu podataka. Registar flote sadrţi podatke o više od 90 % flote. Unos podataka o plovilima iz gospodarskog ribolova planira se završiti u 2011. Verifikacija podataka predviĎena je kroz sustav obnove povlastica.

5

Završeno je baţdarenje svih plovila tonaţe manje od 15 GT i duljine manje od 12 metara, a u listopadu 2010. bilo je nebaţdareno 131 plovilo tonaţe iznad 15 GT i duljine veće od 12 metara. Očekuje se da će baţdarenje biti završeno 2012. godine, sukladno predviĎenom rasporedu kako je on naveden u dokumentu dostavljenom nadleţnim sluţbama Europske komisije (Prilog I). Na dan 15. siječnja 2011. godine, 122 plovila potrebno je prebaţdariti, čime će se promijeniti njihove vrijednosti tonaţe (koje su sada izraţene u BRT umjesto GT). Obzirom na nove provedbene propise o povlastici i registru flote, sva plovila moraju obnoviti povlasticu. Rok za obnovu povlastice (re-izdavanje) je 1. rujan 2012. godine. Re-izdavanje povlastica uključuje i verifikaciju podataka o plovilu u registru flote u smislu tehničkih karakteristika (GT i kW). U Registar flote bit će upisana i plovila koja se odluče prebaciti iz kategorije malog ribolova za osobne potrebe u kategoriju malog obalnog ribolova. Provedbeni propisi koji ureĎuju ova pitanja su u procesu donošenja. Osim toga, Hrvatska je svjesna da moţe, mutatis mutandis, koristiti pogodnosti predviĎene odredbama pravne stečevine o referentnim razinama ribarske flote koje se primjenjuju na nove drţave članice, te će dostaviti odgovarajućim sluţbama Europske komisije sve bitne podatke o takvim plovilima. Tijekom 2009. Hrvatska je uspostavila elektronički sustav unakrsnih provjera potrebnih za provedbu Uredbi Vijeća (EZ) br. 1005/2008 i (EZ) br. 1010/2009. Podaci o sustavu dostavljeni su odgovarajućim sluţbama Europske komisije. Sustav uključuje sve elemente prethodno uspostavljenih baza podataka, izmeĎu ostalih i baze podataka VMS. To je mreţna aplikacija za evidentiranje ulova, iskrcaja, prijenosa i drugih radnji, koja omogućava praćenje, potvrĎivanje i unakrsne provjere. U svrhu provedbe odgovarajućih odredbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 1966/2006 od 21. prosinca 2006. o elektroničkom snimanju i izvještavanju ribolovnih aktivnosti, Uredbe Komisije (EZ) br. 1077/2008 od 3. studenog 2008. kojom se utvrĎuju detaljna pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1966/2006 i ukida Uredba (EZ) br. 1566/2007, te Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009, Hrvatska je uvela elektronički očevidnik 2009. U 2010. elektronički je očevidnik instaliran na sva plovila koja obavljaju ribolov plavoperjanih tuna okruţujućim mreţama plivaricama. Započeo je postupak nabave dodatnih 225 ureĎaja. Očekuje se da će postupak instaliranja ureĎaja biti završen do kraja 2011. Ribarstveni monitoring centar (RMC) osnovan je unutar Uprave ribarstva, u Sektoru za upravljanje flotom i resursima. Osim nadzora i praćenja plovila te razvoja VMS-a, RMC sudjeluje i u razvoju drugih informacijskih sustava (Geoinformacijskog sustava ribarstva) kako bi olakšao ujedinjavanje statističkih podataka o ribarstvu. Pristup podacima VMS-a ureĎen je propisima o tajnosti podataka. Uz aktivnosti na jačanju administrativnih kapaciteta inspekcijske sluţbe, RMC je uspostavio potpuno automatizirani komunikacijski sustav. Daljnje mjere vezane uz strukturu i komunikacijski sustav RMC-a uključuju komunikaciju s drugim bazama podataka i sustavima koji su uspostavljeni za kontrolu i nadzor na moru, a u nadleţnosti su Ministarstva mora, prometa i infrastrukture (MMPI), Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) i Ministarstva obrane (MORH). Što se tiče komunikacije s ribarstvenim monitoring centrima drugih drţava zastava, ona je uspostavljena s nekim drţavama članicama u okviru ribolova plavoperjane tune, i u funkciji je. MMPI i MPRRR su u postupku potpisivanja Sporazuma o suradnji po pitanjima razmjene podataka iz sustava VMS-a i AIS-a (potpisivanje se očekuje u travnju 2011.). Ova suradnja ima za cilj osiguranje pune pokrivenosti svih aktivnosti na moru iz svih raspoloţivih sustava. Temeljne pravne odredbe za uvoĎenje mehanizma ulaska i izlaska iz flote sadrţane su u novom Zakonu o morskom ribarstvu. Hrvatska je osigurala primjenu elemenata sustava ulaska/izlaska iz flote kako je propisano odredbama Uredbe Vijeća (EZ) br. 2371/2002 i 6

Uredbe Komisije (EZ) br. 1438/2003 od 12. kolovoza 2003. kojom se utvrĎuju pravila za provedbu politike Zajednice vezanu uz flotu kako je odreĎeno u poglavlju III. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2371/2002, posebno u pogledu kapaciteta koćarica i tunolovaca plivaričara, gdje se provodi sustav ukidanja povlastica. Donesen je provedbeni propis za tunolovce plivaričare (Pravilnik o ulovu, uzgoju i prometu plavoperajne tune (NN 60/10)). Hrvatska namjerava započeti proširivati primjenu tih načela na druge segmente flote u 2010. i 2011. kako bi najkasnije do datuma pristupanja bila spremna u cijelosti provesti sustav ulaska/izlaska iz flote kako je propisano Uredbom Vijeća (EZ) br. 2371/2002 i njenim kasnijim izmjenama i dopunama. Hrvatska uspostavlja novi sustav prikupljanja podataka u skladu s odredbama Uredbe Vijeća (EZ) br. 199/2008. Program prikupljanja podataka je u izradi, pri čemu se njegov nacrt očekuje u prosincu 2010. godine a provedba u 2011. godini. Segmenti flote (metieri) su odreĎeni temeljem raspoloţivih podataka, a trenutno se izraĎuju izmjene shema uzorkovanja u relevantnim programima praćenja stanja morskih bogatstava. U skladu s odredbama Uredbe Vijeća (EZ) br. 1921/2006 o dostavljanju statističkih podataka o iskrcajima proizvoda ribarstva, Drţavni zavod za statistiku i MPRRR sklopili su Sporazum o suradnji kako bi se osigurala dostava statističkih podataka na jedinstven način. Ovaj Sporazum obuhvaća pitanja statističkih izvješća te izvješća i razmjene podataka temeljem obveza koje proizlaze iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 199/2008. Objavljen je Pravilnik o obliku, sadrţaju i načinu voĎenja i dostave očevidnika, iskrcajnih deklaracija i izvješća o ulovu u gospodarskom ribolovu na moru (NN 144/10) kako bi se obrazac očevidnika u cijelosti uskladio s obrascem koji je propisan Uredbom Komisije (EEZ) br. 2807/83 od 22. rujna 1983. kojom se utvrĎuju precizna pravila za zapisivanje podataka o ulovu ribe drţava članica. Podaci o ulovima i iskrcajima prikupljaju se putem sustava očevidnika i iskrcajnih deklaracija koji su obvezni za sva plovila preko 10 metara. Oblik i sadrţaj očevidnika i iskrcajne deklaracije u cijelosti su usklaĎeni s pravnom stečevinom EU. Prodajni su listovi u punoj primjeni od 1. siječnja 2009. sukladno Pravilniku o uvjetima i načinu stavljanja u promet riba i drugih morskih organizama (NN 154/08). U 2009., unakrsne su provjere pokazale da je 96% registriranih iskrcaja bilo pokriveno prodajnim listovima, a podaci za 2010. se trenutno obraĎuju. UvoĎenje elektroničkog sustava koji povezuje bazu podataka o povlasticama, Registar flote, bazu podataka o ulovima i iskrcajima, Registar prvih kupaca, bazu podataka o prvoj prodaji i VMS omogućio je hrvatskoj administraciji unakrsnu provjeru brojnih elemenata u lancu. Cijeli će se sustav razvijati u skladu sa zahtjevima koji su utvrĎeni odredbama Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009. Hrvatska je započela s uspostavom javno dostupne internetske stranice u skladu s odredbama Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009, koja će sadrţavati sve bitne informacije. Obavljene su početne radnje, a završetak uspostave internetske stranice planiran je za 1. siječnja 2012. III. INSPEKCIJA I KONTROLA Zakonodavni okvir Zakon o morskom ribarstvu (NN 56/10) temeljni je pravni instrument što se tiče inspekcije, nadzora i kontrole. Zakon je usklaĎen s odredbama Uredbi (EZ) br. 1921/2006 i (EZ) br.

7

216/2009 Europskoga parlamenta i Vijeća, Uredbama Vijeća (EZ) br. 2371/2002, 1967/2006, 1005/2008 i 1224/2009 te Uredbom Komisije (EZ) br. 2244/2003. Institucionalni okvir Na sjednici odrţanoj 18. oţujka 2010. Vlada Republike Hrvatske donijela je Zaključak kojim se usvaja Akcijski plan i opis administrativnih i operativnih kapaciteta u području inspekcije, kontrole i nadzora. Akcijski plan sadrţi informacije o planiranoj uspostavi svih potrebnih mehanizama tijekom sljedećeg dvogodišnjeg razdoblja (planovi zapošljavanja i izobrazbe, priručnici o procedurama i razvoj standardnih operativnih procedura, uspostava satelitskog sustava nadzora plovila (VMS) u skladu s odredbama pravne stečevine Zajednice, unakrsna provjera podataka, planovi korištenja raspoloţivih resursa, itd.). Akcijski plan koji je donijela Vlada sadrţi informacije o planovima zapošljavanja u svim tijelima uključenim u inspekciju u morskom ribarstvu. Plan zapošljavanja u svim tijelima uključenim u inspekciju i kontrolu u ribarstvu je sljedeći: MPRRR Br. zaposlenika 2011 14/33 2012 4/37

U 2008. MPRRR je nabavio 3 patrolna plovila u okviru programa PHARE 2005. Objavljen je natječaj za nabavu još jednog patrolnog plovila, i ono je trenutačno u izgradnji. Očekuje se da će plovilo biti stavljeno u funkciju do lipnja 2011. U tijeku je natječajni postupak za zapošljavanje 5 inspektora. Planira se da će u trećem tromjesečju 2011. biti završen i natječajni postupak za zapošljavanje još 9 inspektora. Trenutno na terenu aktivno djeluje 19 inspektora, a 3 administrativna djelatnika pruţaju podršku inspekciji. Ostala tijela Sluţbenici godina MUP MMPI Obalna straţa 2011 254 23 140 2012 298 25 140 Patrolna plovila/ĉamci 2011 2012 45 53 47 47 9 9 Zrakoplovi/ostalo 2011 2012

6

6

Napomena: MPRRR – ribarska inspekcija trenutačno raspolaže s 3 patrolna plovila. Objavljen je javni natječaj za nabavu 1 većeg patrolnog plovila i ono je trenutačno u izgradnji. Očekuje se da će plovilo biti stavljeno u funkciju do lipnja 2011. Pomorska policija sastavni je dio MUP-a i ovdje je navedena kao MUP. Broj osoblja koji je naveden za MUP u stvari je broj ovlaštenih službenika pomorske policije. Uprava ribarstva u zadnje vrijeme radi na razvoju elektroničkih izvješća koji se sastavljaju nakon svake kontrole i potom unose u bazu podataka, koja daje mogućnost uvida u njihov saţetak. Sve ovlaštene inspekcijske sluţbe (pomorska policija, obalna straţa, lučke vlasti) mogu koristiti sve obrasce izvješća, čime se omogućava centralizirani sustav praćenja prekršaja i voĎenje evidencije o broju kontrola i zabiljeţenih prekršaja. Baza podataka je povezana s registrom flote i registrom povlastica, registrom prvih kupaca i bazom podataka o ulovima i iskrcajima kao s VMS-om, čime se osigurava kvaliteta unakrsnih provjera. Sva 8

tijela koja su Zakonom o morskom ribarstvu ovlaštena obavljati inspekciju u ribarstvu (MUP, MMPI, Obalna straţa, Drţavni inspektorat) u kontaktu su s Upravom ribarstva i dostavljaju mu izvješća o slučajevima upućenim na rješavanje sudu, obraĎenim slučajevima i rezultatima. Cjelokupna struktura i praktični mehanizmi za sada su u fazi testiranja. Očekuje se da će sustav biti stavljen u funkciju do sredine 2011. Priručnik za ribarsku inspekciju u fazi je izrade, a uključuje popis vrsta i relevantne odredbe nacionalnih propisa i propisa EU-a koji ureĎuju upravljanje resursima. Uključuje i opis ponašanja i postupaka koje treba primjenjivati pri obavljanju inspekcije u ribarstvu. IzraĎeni su Standardni operativni postupci za ribarsku inspekciju (SOP) i u postupku su usvajanja. Plan sluţbenih kontrola usklaĎuje se sa svim relevantnim tijelima. Planom kontrole pri iskrcaju predviĎeno je da se najveći broj kontrola obavlja na iskrcajnim mjestima s najvećim brojem registriranih plovila ili najvećim količinama iskrcane ribe u smislu količine i vrijednosti. U izradi je i nacrt Sporazuma o suradnji s pomorskom policijom MUP-a. Što se tiče kontrole trţišnih i strukturnih mjera, kontrolu na trţištu obavljaju ribarski inspektori, veterinarski i sanitarni inspektori te inspektori Drţavnoga inspektorata. Te kontrole uključuju provjere sukladnosti s trţišnim standardima, provjere sukladnosti s općim trgovačkim propisima i provjere sukladnosti s minimalnim ulovnim veličinama, kao i elemente koji povezuju mjere upravljanja i trţišne mjere. Donesen je temeljni propis (NN 41/10) za priznavanje organizacija proizvoĎača (OP). PredviĎeno je da rad organizacija proizvoĎača kontroliraju ribarski inspektori, Drţavni inspektorat i inspekcija Agencije za plaćanja. Agencija za plaćanja je osnovana radi usklaĎenja sustava plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. VMS je uspostavljen u Republici Hrvatskoj od 2007. i u skladu je sa zahtjevima koji su propisani uredbom EU-a o VMS-u (Uredba Komisije (EZ) br. 2244/2003) i zahtjevima koje su propisale regionalne organizacije u ribarstvu (ICCAT, GFCM). Početne troškove nabave ureĎaja za VMS i prijenosa podataka VMS-a pokrila je Vlada Republike Hrvatske. Prvih 256 ureĎaja nabavljeno je u okviru programa PHARE 2005. Instaliranje te serije ureĎaja završeno je u svibnju 2009. Hrvatska je objavila natječaj za nabavu dodatnih 200 ureĎaja, kojima će se opremiti plovila iznad 15 metara. Ove su aktivnosti u skladu s Akcijskim planom i opisom administrativnih i operativnih kapaciteta u području inspekcije, kontrole i nadzora, koji je donijela Vlada Republike Hrvatske na sjednici odrţanoj 18. oţujka 2010. (prvo mjerilo za zatvaranje poglavlja). Nakon provedenog procesa javne nabave, natječaj je poništen u siječnju 2011. godine te će Hrvatska raspisati novi natječaj u najkraćem zakonskom roku. Pravilnik o sustavu nadzora i praćenja ribarskih plovila i ribarstvenom monitoring centru (NN 63/10), koji je usklaĎen je s Uredbom Komisije (EZ) br. 2244/2003, propisuje da su sva ribarska plovila koja prelaze duljinu od 15 metara i koja plove pod zastavom Hrvatske obvezna imati instaliran ureĎaj za satelitsko praćenje. Pravilnik takoĎer propisuje da ureĎaji za VMS instalirani na plovilu moraju osigurati kontinuirani prijenos hrvatskom RMC-u podataka o identifikacijskoj oznaci plovila, posljednjem geografskom poloţaju plovila, datumu i vremenu tog poloţaja te o brzini i smjeru plovidbe plovila. U svibnju 2010. godine uspostavljena je nova aplikacija na ArcGIS Server platformi, koja dodaje funkcionalne elemente poput podataka o plovilu, alarma i alarma za inspekciju. Aplikacija uključuje i nove karte i prikaze, pruţajući više detalja i bolju funkcionalnost.

9

Za prijenos podataka s plovila u RMC sustav, VMS koji se primjenjuje u Hrvatskoj koristi i satelitske (SAT) komunikacijske kanale i opće paketske radijske usluge (GPRS). Dinamika slanja podataka, kako za SAT tako i za GPRS, moţe se postaviti na bilo koju vrijednost, ali radi sukladnosti s Uredbom Komisije (EZ) br. 2244/2003 propisano je da se prijenos podataka preko SAT-a obavlja svaka 2 sata. Osim VMS podataka koji se primaju putem SAT-a, RMC prima podatke putem GPRS-a svakih 15 minuta. Ova aplikacija omogućuje odreĎivanje stvarnog poloţaja plovila kao i automatsku signalizaciju (alarm) u slučaju kvara na ureĎaju za VMS ili u slučaju ulaska plovila na odreĎeno područje. Inspekcija je opremljena s 19 dlanovnika (PDA), a daljnje opremanje predviĎeno je u 2011. godini. Trenutno je u izradi plan rada inspekcije za 2011. godinu. Tijekom 2010. godine značajni napori bili su usmjereni u kontrolu prometa ribom, uključujući kontrole na iskrcajnim mjestima, kontrole prvih kupaca i kontrole u maloprodaji. Plan za 2011. godinu uključuje povećanje nadzora na iskrcajnim mjestima. Plan kontrola u okviru Vladine Koordinacije raspravljen je na sjednici Koordinacije u listopadu 2010. godine. Nakon odreĎivanja iskrcajnih mjesta i odredišnih luka za neke oblike ribolova u 2009. godini, Hrvatska trenutno ulaţe značajne napore u daljnju definiciju iskrcajnih mjesta/luka. S tim ciljem, značajni napori usmjereni su izgradnji i modernizaciji lučke infrastrukture kako bi se luke na odgovarajući način opremile i osigurali svi potrebni mehanizmi. Hrvatska je uvela elektronički sustav prikupljanja podataka i unakrsnih provjera, uključujući prikupljanje podataka, njihovo čuvanje, obradu i analizu. Sustav povezuje nekoliko temeljnih baza podataka (registar flote, registar povlastica, podatke o ulovima i iskrcajima, podatke o prvoj prodaji, podatke o registriranim kupcima i VMS). Sustav će se i dalje razvijati u skladu s odredbama Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009. Hrvatska je započela instaliranje ureĎaja potrebnih za prijenos elektroničkih očevidnika (kao i elektroničkih iskrcajnih deklaracija i deklaracija o prekrcaju) na plovila duljine veće od 24 metra (tunolovci plivaričari dulji od 24 metra). Očekuje se da će do 1. rujna 2011. sva plovila dulja od 24 metra biti opremljena ureĎajima za dostavljanje elektroničkih očevidnika (kao i elektroničkih iskrcajnih deklaracija i deklaracija o prekrcaju), a u 2012. sva plovila dulja od 15 metara. Plovila duljine izmeĎu 12 i 15 metara opremat će se ovim ureĎajima ovisno o vrsti ribolova (24-satni izlasci na more, izlasci na more izvan teritorijalnih voda). Planirano je da instaliranje Sustava za automatsku identifikaciju započne 2011. na plovilima duljim od 24 metra. IV. STRUKTURNE MJERE I TRŢIŠNA POLITIKA Zakonodavni okvir U svrhu ispunjavanja utvrĎenih mjerila za zatvaranje pregovora u poglavlju 13. Ribarstvo Hrvatski sabor donio je Zakon o strukturnoj potpori i ureĎenju trţišta u ribarstvu (NN 153/09) na sjednici odrţanoj 11. prosinca 2009. (drugo mjerilo za zatvaranje poglavlja). Zakonom se propisuju opći uvjeti, ciljevi, mjere i način ostvarivanja prava na potporu u okviru posebnih mjera strukturne politike i druge potpore, kao i mjere ureĎenja trţišta proizvoda ribarstva, korisnici i sudionici u provedbi ovog zakona te odredbe o institucionalnoj podršci. Zakon je usklaĎen s odredbama Uredbe Vijeća (EZ) br. 1198/2006 od 27. srpnja 2006. o Europskom fondu za ribarstvo i Uredbe Komisije (EZ) br. 498/2007 od 26. oţujka 2007. kojom se utvrĎuju podrobna pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1198/2006 o Europskom fondu za ribarstvo, i u nacionalni zakonodavni okvir prenosi ključne elemente Uredbe Vijeća

10

(EZ) br. 104/2000 od 17. prosinca 1999. o zajedničkom ureĎenju trţišta ribljih i morskih proizvoda. Zakon takoĎer sadrţi odredbe potrebne za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1005/2008. Osim strukturnih mjera, Zakon predviĎa i provedbu mehanizama drţavne potpore u skladu s pravnom stečevinom Zajednice. On pruţa pravnu osnovu za provedbu potpora male vrijednosti (de minimis) u skladu Uredbom Komisije (EZ) br. 875/2007 od 24. srpnja 2007. o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o EZ na potpore male vrijednosti u sektoru ribarstva i kojom se dopunjuje Uredba (EZ) br. 1860/2004, kao i za provedbu potpora koja se ne smatraju drţavom potporom (Uredba Vijeća (EZ) br. 736/2008 od 22. srpnja 2008. o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o EZ na drţavne potpore malim i srednjim poduzećima aktivnima u proizvodnji, preradi i marketingu ribljih proizvoda). On pruţa okvir za ocjenu drţavnih potpora u skladu sa Smjernicama za ispitivanje drţavne potpore ribarstvu i akvakulturi (2008/C 84/06). Pravilnik o trţišnim standardima odreĎenih proizvoda ribarstva (NN 37/10) donesen je na temelju novog Zakona, koji je u skladu s odredbama Uredbi Vijeća (EZ) br. 104/2000 i (EZ) br. 2406/1996. Donesen je i Pravilnik o organizacijama proizvoĎača u sektoru ribarstva (NN 41/10), koji pruţa okvir za osnivanje organizacija proizvoĎača u sektoru ribarstva. Pravilnik je usklaĎen s odredbama Uredbe Vijeća (EZ) br. 104/2000 i Uredbe Komisije (EZ) br. 2318/2001 od 29. studenoga 2001. kojom se utvrĎuju detaljna pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 104/2000 u vezi s priznavanjem organizacija proizvoĎača u sektoru ribarstva i akvakulture, Uredbe Komisije (EZ) br. 2508/2000 od 15. studenoga 2000. kojom se utvrĎuju detaljna pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 104/2000 u pogledu operativnih programa u sektoru ribarstva i Uredbe Komisije (EZ) br. 696/2008 od 23. srpnja 2008. kojom se utvrĎuju detaljna pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 104/2000 s obzirom na proširenje na ne-članove odreĎenih pravila usvojenih od strane proizvoĎačkih organizacija u sektoru ribarstva. Usvojen je Pravilnik o načinu prikupljanja i obavješćivanja o cijenama proizvoda ribarstva (NN 118/10). Pravilnik je usklaĎen s odredbama Uredbe Komisije (EZ) br. 248/2009 od 19. oţujka 2009. kojom se utvrĎuju detaljna pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 104/2000 u pogledu obavijesti o priznavanju proizvoĎačkih organizacija, utvrĎivanje cijena i intervencija u okviru zajedničke organizacije trţišta proizvoda ribarstva i akvakulture. TakoĎer, donesen je i Pravilnik o dodjeli potpore ribarstvu od strane jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (NN 145/10). Hrvatska je inicijalno postavila zahtjev za dvostrukim označavanjem odreĎenih proizvoda ribarstva navedenih u Uredbi Vijeća (EZ) br. 2406/1996 u pogledu njihovih veličinskih kategorija. Podrazumijevajući da se te veličinske kategorije primjenjuju isključivo pri prvoj prodaji i da se daljnja prodaja moţe regulirati odredbama propisa o označavanju, Hrvatska će donijeti provedbene propise kojima će urediti ovo pitanje. Kako bi se osigurao kontinuitet u pristupu potrošača i kupaca odreĎenim proizvodima ribarstva, podaci na deklaraciji uključivat će oznaku klase u skladu sa sadašnjom praksom. Hrvatska je postavila pregovarački zahtjev za višom stopom sufinanciranja na nekim svojim otocima, uslijed posebne osjetljivosti ovih područja s dugogodišnjom tradicijom ribarstva. Ovaj je zahtjev potkrijepljen dodatnim dokumentima koji su dostavljeni nadleţnim sluţbama Europske komisije (Prilog II). Objavljen je Pravilnik o kakvoći proizvoda od tune i palamide (NN 56/09). Pravilnik je usklaĎen s Uredbom Vijeća (EEZ) br. 1536/92 od 9. lipnja 1992. kojom se utvrĎuju zajednički marketinški standardi za konzervirane tune i palamide. Što se tiče donošenja

11

trţišnih standarda za proizvode od srdele, objavljen je Pravilnik o kakvoći proizvoda od srdele (NN 96/09). Pravilnik je usklaĎen s Uredbom Vijeća (EEZ) br. 2136/89 od 21. lipnja 1989. kojom se utvrĎuju zajednički marketinški standardi za konzervirane srdele. Na sjednici odrţanoj 18. oţujka 2010. Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o odreĎivanju tijela za upravljanje i kontrolu provedbe Operativnog programa u ribarstvu kao i Zaključak kojim se usvaja Opis sustava upravljanja i kontrole provedbe Operativnog programa. Pripremljen je nacrt Nacionalnog strateškog plana za ribarstvo (NSP). O NSP-u sada raspravljaju zainteresirane strane i on je u preliminarnoj fazi. Nakon NSP-a, pripremit će se Operativni program (OP). Očekuje se da će NSP biti izraĎen do travnja 2011. Institucionalni okvir Pravna osnova za odreĎivanje tijela potrebnih za provedbu Europskog fonda za ribarstvo sadrţana je u Zakonu o strukturnoj potpori i ureĎenju trţišta u ribarstvu. Zakon propisuje da se tijela uključena u provedbu Europskog fonda za ribarstvo odreĎuju odlukom Vlade o institucionalnom okviru za provedbu Europskoga fonda za ribarstvo u Republici Hrvatskoj. Uprava ribarstva imenovana je Upravljačkim tijelom (UT), a Samostalna sluţba za akreditaciju Agencije za plaćanje i ovjeravanje i potvrĎivanje strukturne potpore u ribarstvu imenovana je Tijelom za ovjeravanje (TO). Agencija za reviziju sustava provedbe programa Europske unije (ARPA) imenovana je Revizijskim tijelom (RT). Načelo razdvajanja funkcija u cijelosti se primjenjuje na razini imenovanih tijela. Revizijsko tijelo, ARPA, potpuno je nezavisno tijelo drţavne uprave, koja osigurava njegovu potpunu neovisnost od drugih institucija uključenih u sustav upravljanja i kontrole provedbe operativnog programa EFR-a. Osim što se njome odreĎuju tijela u sustavu upravljanja i kontrole provedbe operativnog programa za EFR, Vladinom se Odlukom Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (APPRRR) imenuje posredničkim tijelom UT-a. Što se tiče provedbe trţišne politike, Uprava ribarstva je zaduţena za priznavanje organizacija proizvoĎača, a APPRRR je tijelo nadleţno za plaćanja u slučajevima intervencija. Podatke o cijenama prikuplja Uprava ribarstva putem elektroničkog mreţnog sustava za izvješćivanje. Baza podataka je osmišljena i u fazi je testiranja. V. DRŢAVNA POTPORA Zakonodavni okvir Zakon o strukturnoj potpori i ureĎenju trţišta u ribarstvu (NN 153/09) pruţa pravnu osnovu za provedbu drţavne potpore. Kao što je u prethodnom tekstu navedeno, Zakon predviĎa i provedbu mehanizama drţavne potpore u skladu s pravnom stečevinom EU. On pruţa pravnu osnovu za provedbu potpora male vrijednosti (de minimis) u skladu Uredbom Komisije (EZ) br. 875/2007 kao i za provedbu potpora koja se ne smatraju drţavom potporom (Uredba Vijeća (EZ) br. 736/2008). On pruţa okvir za ocjenu drţavnih potpora u skladu sa Smjernicama za ispitivanje drţavne potpore ribarstvu i akvakulturi (2008/C 84/06). Program modernizacije flote, koji je Hrvatska ranije provodila, prestao se provoditi. Zaključkom Vlade donesenim na sjednici od 16. srpnja 2010. akumulirana sredstva koja su već ranije bila izdvojena za ovaj program preraspodijeljena su za Program razvoja lučke

12

infrastrukture. Program razvoja lučke infrastrukture propisuje obustavu Programa modernizacije flote i preraspodjelu raspoloţivih sredstava. Institucionalni okvir Tijela uključena u provedbu drţavne potpore u Hrvatskoj odreĎena su Zakonom o strukturnoj potpori i ureĎenju trţišta u ribarstvu. Odjel za trţišne mjere i drţavne potpore unutar Sektora za strukturne i trţišne mjere u Upravi ribarstva nadleţan je za postupke ocjenjivanja i obavješćivanja. Zakon takoĎer sadrţi temeljno načelo vertikalne koordinacije izmeĎu lokalne vlasti i Ministarstva nakon pristupanja Hrvatske EU-u. VI. MEĐUNARODNI SPORAZUMI ICCAT Hrvatska je ugovorna stranka MeĎunarodne komisije za zaštitu atlantskih tuna (ICCAT) i aktivno sudjeluje na sastancima i u radu Komisije. Hrvatska je prenijela i provela sve bitne odredbe putem Pravilnika o ulovu, uzgoju i prometu plavoperajne tune (NN 60/10). Hrvatska je u cijelosti provela odredbe vezane uz Regionalni program promatrača u sezonama 2009. i 2010. i smanjila svoj prekomjerni kapacitet za više od 25 % kako to zahtijevaju preporuke ICCAT-a. Hrvatska će nastaviti ulagati napore u punu provedbu obveza preuzetih u okviru ICCAT-a. Hrvatska je svjesna obveze istupanja iz članstva u ICCAT-u nakon pristupanja EU-u. GFCM Hrvatska je ugovorna stranka Opće komisije za ribarstvo na Sredozemlju (GFCM) i aktivno sudjeluje na sastancima Komisije. Hrvatska je svjesna svoje obveze da nakon pristupanja EUu mora prenijeti na EU nadleţnosti u pitanjima vezanim uz upravljanje, a zadrţat će nadleţnosti u područjima obuhvaćenim sporazumom GFCM. Sporazum o ribljim stokovima koji se nalaze na granicama podruĉja jurisdikcije Hrvatska u cijelosti podrţava načela i ciljeve UN-ovog Sporazuma i ratificirat će ga prije pristupanja EU-u.

13

Prilog I DODATNE INFORMACIJE O PREBAŢDARENJU HRVATSKE RIBARSKE FLOTE Ukupno 122 plovila još nisu prebaţdarena u skladu s pravnom stečevinom koja ureĎuje ova pitanja. No, ova plovila uključena su u Registar ribarske flote sa tonaţom izraţenom u BRT a ne GT. Odgovarajuća zabilješka unesena je u Registar za svako od ovih plovila. Kako bi se osiguralo da su sva ribarska plovila prebaţdarena na vrijeme i unesena u Registar ribarske flote na način da sadrţe odgovarajuće podatke o vrijednostima tonaţe u GT u skladu s pravnom stečevinom, ovaj dokument sadrţi informacije o aktivnostima koje Hrvatska planira poduzeti u 2011. i 2012. godini. Korak 1 Popis plovila koja nisu prebaždarena Hrvatski registar brodova, institucija nadleţna za tehničku provedbu baţdarenja svih brodova pod hrvatskom zastavom, i Uprava ribarstva uspostavili su blisku suradnju po pitanju razmjene informacija. Uprava ribarstva zaprimila je popis brodova koje je potrebno prebaţdariti (122 na dan 1. siječnja 2011. godine). Odgovarajuće zabilješke unesene su u baze podataka za svaki brod koji je potrebno prebaţdariti. Korak 2 Pravilnik o Registru ribarske flote i Pravilnik o povlastici za gospodarski ribolov na moru IzraĎena su dva podzakonska akta, koja ureĎuju pitanje ustroja i načina rada sustava za izdavanje povlastica za gospodarski ribolov na moru te odrţavanja Registra ribarske flote Pravilnik o Registru ribarske flote Republike Hrvatske (NN 148/10) sadrţi odredbe prema kojima se ribarskim plovilima za gospodarski ribolov na moru ne moţe izdati povlastica niti se mogu upisati u Registar ribarske flote ukoliko plovilo nije prebaţdareno. Pravilnik o povlastici za obavljanje gospodarskog ribolova na moru i registru o izdanim povlasticama (NN 144/10) odreĎuje da plovilo moţe dobiti povlasticu samo ukoliko je upisano u Registar. Rok za obnovu (re-izdavanje) povlastica i potvrdu podataka u Registru ribarske flote predviĎen je za 1. rujna 2012. godine. U praksi ovo znači da ukoliko plovilo nije prebaţdareno ne moţe obnoviti povlasticu, a ovlaštenici povlastica za plovila koja trenutno nisu prebaţdarena riskiraju da im se povlastice ne obnove ukoliko im plovila nisu prebaţdarena najkasnije 1. rujna 2012. godine. Pravilnici su stupili na snagu 1. siječnja 2011. godine. Korak 3 Informiranje zainteresiranih stranaka i plan baždarenja Vlasnici plovila koja još nisu prebaţdarena bit će obaviješteni o roku za obnovu povlastica za gospodarski ribolov na moru i potvrdu podataka u Registru ribarske flote od strane Uprave ribarstva. Obzirom na prostornu distribuciju plovila i njihovu aktivnost, poziv za prebaţdarenjem će sadrţavati i prijedlog roka za podnošenje zahtjeva Hrvatskom registru brodova. Naime, baţdarenje se obavlja temeljem zahtjeva koji podnosi vlasnik broda, temeljem čega se odreĎuje i dinamika baţdarenja, uzimajući u obzir godišnje obveze i raspoloţive ljudske resurse. Kako bi se osiguralo pravovremeno i uspješno okončanje ove aktivnosti, prijedlog vlasnicima sadrţavat će i prijedlog mjeseca u kojemu bi bilo potrebno poslati zahtjev za baţdarenjem te predviĎeni rok izvršenja. Ukoliko se ovaj rok ne ispoštuje, vlasnik plovila snosi odgovornost za nemogućnost poštivanja roka obnove povlastice.

14

Hrvatski registar brodova dostavljat će Upravi ribarstva informacije (na datume kako su navedeni u stupcu 1 tablice) o broju prebaždarenih brodova u proteklom razdoblju, čime će se osigurati praćenje svih poduzetih aktivnosti. Rokovi i okvirni plan prebaţdarenja datum 1. sijeĉanj 2011. 1. travanj 2011. 1. srpanj 2011. 1. listopad 2011. 1. sijeĉanj 2012. 1. travanj 2012. 1. srpanj 2012. 1. rujan 2012. broj brodova koje je broj brodova potrebno prebaždaren u prebaždariti proteklom razdoblju 122 107 16 89 18 70 19 55 15 35 20 17 18 0 17 ukupno prebaždareno

24 42 61 76 96 114 131

15

Prilog II POJAŠNJENJE ZNAĈAJA VIŠE STOPE SUFINANCIRANJA NA HRVATSKIM OTOCIMA Hrvatska je postavila pregovarački zahtjev da se u primjeni članka 29., članka 35., stavka 3. i članka 53. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1198/2006 na njezina 4 otoka te na poduzeća svih veličina koja zadovoljavaju uvjete za ulaganja primjenjuje stopa sufinanciranja u iznosu od 85%. Ovaj dokument daje dodatna obrazloţenja u smislu ovog zahtjeva. I. OPĆI UVOD I PREGLED Obala Republike Hrvatske ukupno ima 1244 otoka, otočića, hridi i grebena (5,8% površine kopna Republike Hrvatske). Od ukupno 79 većih otoka, 50 ih je stalno naseljeno. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine 124.870 stanovnika ţivi u 344 otočke zajednice. Od ukupne duljine hrvatske obale, na obalu otoka otpada 4057,2 km. Zakon o otocima (NN 34/99, 32/02 i 33/06) propisuje da se otoci Republike Hrvatske, obzirom na njihovo demografsko stanje i gospodarsku razvijenost razvrstavaju u dvije skupine. Prva skupina dijeli se na nedovoljno razvijene i nerazvijene, te slabo i privremeno naseljene i nenaseljene otoke. U drugoj su skupini svi nastanjeni otoci koji nisu razvrstani u prvu skupinu i poluotok Pelješac. Zahtjev Republike Hrvatske vezan za stopu sufinanciranja u okviru Europskog ribarskog fonda u iznosu od 85% za poduzeća svih veličina smještenih na otocima odnosi se na nedovoljno razvijene i nerazvijene otoke za koje postoje dostatni raspoloţivi podaci o razvojnim strategijama i potrebama ulaganja. Ovaj dokument daje dodatne informacije o socijalnom i gospodarskom stanju tih otoka. I.1. Općenito o naseljenosti otoka i gospodarstvu Udio otoka u hrvatskome gospodarstvu nikada nije prelazio 5 do 7% bez obzira na korištene pokazatelje. Udio ulaganja u otoke u bivšem javnom sektoru iznosio je u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća 2 do 3%; u osamdesetima je dosegnuo 4 do 5%, da bi se krajem osamdesetih i u devedesetima vratio na 2%. Udio nacionalnog proizvoda otoka u bivšem javnom sektoru u nacionalnom proizvodu Hrvatske početkom osamdesetih godina iznosio je manje od 2%. Sredinom osamdesetih lagano je rastao, da bi u rekordnoj 1988. turističkoj godini prešao 3%, a nakon toga ponovno pao na 2%. Ovaj opći podatak daje prosječene brojke, budući da se isti pokazatelji razlikuju izmeĎu razvijenih i nedovoljno razvijenih ili nerazvijenih otoka. BDP obalnih ţupanija razlikuje se, a u 2006. godini iznosio je od 3 milijuna eura u najrazvijenijim obalnim ţupanijama do 0,7 milijuna eura u najslabije razvijenim ţupanijama. Izraţeni kao ukupna vrijednost, ove brojke su okvirni pokazatelji. U najrazvijenijim ţupanijama s velikim gradskim središtima (Split, Zadar, Rijeka) više od 70% ove vrijednosti stvoreno je u tim središtima dok na otoke otpada manje od 10%. Iz ovog postotka najveći udio vrijednosti ostvaren je na razvijenim otocima bliţim obali dok vanjski otoci igraju samo sporednu ulogu, koja je rijetko vidljiva u izračunima. Nerazvijeni i nedovoljno razvijeni otoci smješteni su u različitim obalnim ţupanijama. U pogledu općeg gospodarskog stanja, najrazvijenija je Splitsko-dalmatinska ţupanija, a Dubrovačko-neretvanska ţupanija je najslabije razvijena. Broj trajektnih linija prema tim otocima ograničen je, a neki su s kopnom povezani samo brodskom linijom. Ograničen broj linijskih veza s kopnom ukazuje na teškoće u prijevozu i opskrbi, dok cijene prijevoza povećavaju opće troškove poslovanja i ţivota na otocima. 16

Troškovi ţivota i ulaganja veći su nego na kopnu radi troškova prijevoza. Na manjim i udaljenijim otocima ti troškovi mogu porasti i do 30%. Ako se uzmu u obzir i ostali povećani troškovi, razlika izmeĎu iznosa troškova ţivota i ulaganja u ukupnom postotku prelazi one na kopnu za oko 20% na većim i pristupačnijim otocima ili za 40% na onim manjim i udaljenijim. Na primjer, cijena trajekta za prijevoz vozila na Vis (jedan smjer) iznosi oko 45 eura, plus 6,5 eura po osobi. Cijene su i više za Lastovo (60 i 80 eura). Što se tiče stanovništva, broj stanovnika otoka dosegao je vrhunac 1921., a od tada pada tako da je 1981. iznosio manje nego u prethodnom stoljeću. Prosječna je otočna zajednica 1991. imala 417 stanovnika, a to je ispod hrvatskog prosjeka. Od 1900. do 1991. broj stanovnika svih hrvatskih otoka pao je s 166.891 na 110.953 stanovnika. Otoci za koje Hrvatska traţi poseban status pokazuju stalnu tendenciju od 1991. do 2001. – 1991. ţivjelo je više od 17.000 (17.741) ljudi na svim otocima, od čega 9653 na otocima za koje Hrvatska traţi poseban status, dok se 2001. taj broj smanjio na 11.992 na svim otocima odnosno na 7335 na otocima na koje se odnosi zahtjev. Od ovog broja, više od 4.000 (4112) ljudi je umirovljeno, a na svim otocima broj ljudi mlaĎih od 30 godina bio je 3.000 (3.053). Taj odnos 1,3 umirovljenika na 1 mladog stanovnika siguran je pokazatelj starenja stanovništva, gdje mladi napuštaju otoke. Opadanje gospodarstva na otocima prethodilo je i pojačalo tendenciju depopulacije. U prošlosti je na otoku Visu bilo 11 tvornica za preradu ribe, a zadnja je zatvorena prije nekoliko godina. Otok Lastovo imao je tvornice za preradu ribe koje su zatvorene te je zbog toga više ljudi napustilo otoke i preselilo se u veća gradska središta na kopnu. Od tvornica za preradu riba na hrvatskim otocima trenutno posluje jedna na Dugom otoku, koja zapošljava gotovo 80% radnog stanovništva mjesta Sali u kojem je smještena. Veliki značaj zapošljavanja na otocima, koje je u ovako labilnoj ravnoteţi, lako je poremetiti daljnjim padom gospodarstva i/ili stanovništva. Kao što je gospodarski pad poduzeća i poslovanja na otocima otjerao stanovništvo, pad broja stanovnika ubrzao je gospodarsku recesiju. Zaustavljanje te tendencije i omogućavanje povratka stanovnika, prvenstveno stvaranjem bolje gospodarske klime na tim otocima, prioritet je hrvatske razvojne politike. Od djelatnosti koje čine okosnicu gospodarstva otoka, poljoprivreda (mediteranske kulture i djelatnosti), ribarstvo (uključujući uzgoj i srodne djelatnosti) i turizam zauzimaju vodeća mjesta. Tablica 1. Neki glavni pokazatelji koji utječu na nedovoljnu razvijenost otoka Br. Br. površina u Otok stanovnika stanovnika km2 2001. 1991. Vis 3.617 4.338 89,72 Dugi otok 1.772 2.873 113,3 Mljet 1.111 1.237 98,02 Lastovo 835 1.205 40,82

17

Tablica 2. Povezanost s kopnom i cijene

Otok/luka

Luka na kopnu

Udaljenost od luke na kopnu Nautiĉkih milja Km 61,1 42,6 32,4 28,7 24,1 24,1 103,7 55,6 24,1 10,2

Prosjeĉni broj linija dnevno brod — — — — 0,9 0,9 — — — — Brzi brod 1,0 1,0 1,0 1,0 3,0 3,0 1,0 1,0 — — trajekt — — — — — — 1,7 2,0 2,7 4,0 Brod po osobi — — — — 18,00 18,00 — — — —

Cijene karata (u KN) Brzi brod po osobi 50,00 22,00 16,00 16,00 18,00 18,00 27,00 26,00 — — Trajekt Trajekt po po automobilu osobi — — — — — — — — — — — — 52,00 410,00 45,00 296,00 23,00 135,00 27,00 126,00

Mljet (Polače) Mljet (Sobra) Molat (Brgulje) Dugi otok (Boţava) Dugi otok (Zaglav) Dugi otok (Sali) Lastovo (Ubli) Vis Dugi otok (Brbinj) Mljet (Sobra)

Dubrovnik Dubrovnik Zadar Zadar Zadar Zadar Split Split Zadar Prapratno

33,0 23,0 17,5 15,5 13,0 13,0 56,0 30,0 13,0 5,5

*opće cijene; na raspolaganju su neki popusti pod posebnim uvjetima

18

II. PODACI O OTOCIMA NA KOJE SE ODNOSI PREGOVARAĈKI ZAHTJEV II.1. ZADARSKA ŽUPANIJA DUGI OTOK Dugi otok smješten u Zadarskoj ţupaniji, a po broju stanovnika drugi je najveći od nedovoljno razvijenih i nerazvijenih otoka. Ukupna površina Zadarske ţupanije iznosi 3.643,33 km2, a ukupno ima 214.614 stanovnika. Na Dugom otoku depopulacija je bila najbrţa. Ova stopa depopulacije ozbiljno ugroţava budućnost otoka, posebice jer je 2001. broj stanovnika mlaĎih od 30 godina iznosio manje od broja umirovljenih osoba (458 u odnosu na 649, a to je 1,4 umirovljene osobe na 1 osobu mlaĎu od 30 godina). Na otoku se još uvijek nalazi jedna tvornica za preradu ribe koja zapošljava velik broj radnog stanovništva. Daljnji gubitak broja stanovnika mogao bi dovesti do zatvaranja tvornice, te stoga, i daljnje depopulacije i gospodarskih problema otočkih zajednica. Površinom od 113,3 km2 i duljinom od 44,5 km, Dugi otok čini vanjski niz otoka zadarskog arhipelaga zajedno s otocima Molatom, Istom, Škardom i Premudom. Na Dugom otoku nalazi se jedanaest naselja – osam na sjeveroistočnoj strani otoka (Sali, Zaglav, Ţman, Luka, Savar, Brbinj, Dragove and Boţava), a preostala tri (Soline, Verunić i Veli Rat) na sjeverozapadnoj strani, u duboko uvučenim zaljevima Solišćica i Velarska Vala. Ukupna površina Općine Sali (koja pokriva cijeli otok i neke manje otoke arhipelaga) iznosi 127,47 km2, a 1991. imala je 2.932 stanovnika, od kojih je 2.873 naseljavalo Dugi otok. Mjesto Sali, najveće naselje na Dugom otoku, 1991. je imalo 1.190 stanovnika. U razdoblju od 1991. do 2001. taj je broj smanjen. Dugi otok je 2001. imao 1.772 stanovnika. Najveće promjene u demografskom i prostornom razvoju Dugog otoka zabiljeţene su u drugoj polovici 20. stoljeća kad je intenziviranje razvoja industrije te pojedinih grana tercijarnog sektora djelatnosti na kopnu, posebice brodarstva, dovelo do pojave deagrarizacije, deruralizacije i demografske regresije na otoku. Najvaţnije industrije nalaze se u Salima. Razvojem industrije na otoku početkom 20. stoljeća naselje Sali jače se širi prema moru. Litoralizacija na otoku imala je izravan utjecaj na egzodus otočana mlaĎe ţivotne dobi te deagrarizaciju, deruralizaciju i u novije vrijeme apartmanizaciju1. U 20. stoljeću, posebice u njegovoj drugoj polovici, pod utjecajem procesa litoralizacije dolazi do širenja i smještanja naselja uz obalu. Sali se šire prema uvali Sali, gdje je izgraĎen lukobran ispred tvornice za preradu ribe "Mardešić" za potrebe razvoja industrije. Demogeografski razvoj u prošlosti ovisio je o prirodno-geografskim uvjetima koji su odredili razvoj gospodarstva na otoku. Stoga su naselja smještena u blizini najvećih polja i plodnih dolomitnih zona. Kretanje broja stanovnika Dugog otoka podijeljeno je u dva razdoblja. Prvo se odnosi na razdoblje izmeĎu 1857. i 1948., kada je zabiljeţen najveći broj stanovnika. Drugo obuhvaća drugu polovicu 20. stoljeća, razdoblje koje obiljeţava snaţna demografska regresija. U prvom je razdoblju na otoku zabiljeţen stalan rast broja stanovnika sve do 1921. Pad broja stanovnika nakon 1948. dijelom je posljedica Drugoga svjetskog rata i zbivanja neposredno prije njega (isti slučaj zabiljeţen je i nakon Prvoga svjetskog rata), no na demografsku regresiju koja posebice obiljeţava razdoblje izmeĎu 1961. i 1981. djelovao je niz nepovoljnih
1

Čuka, A. Utjecaj litoralizacije na demogeografski razvoj Dugog otoka, Geoadria 11/1 (2006.); UDK 314.8

19

čimbenika od kojih je najvaţnije spomenuti industrijalizaciju i tercijarizaciju na kopnu. Emigracija s otoka u ovom je razdoblju zahvatila preteţno stanovništvo mlaĎe ţivotne dobi obaju spolova, što ranije nije bio slučaj. Na otoku su se usporedno razvijala dva naselja koja su do kraja 20. stoljeća zadrţala karakter lokalnih središta. Na sjeverozapadnoj strani otoka izdvojila se Boţava, dok je na jugoistočnoj glavno središte naselje Sali. Ta su dva naselja prva redovito prometno povezana s kopnom, no izgradnjom trajektnog pristaništa u Brbinju, krajem 20. stoljeća, Boţava je počela gubiti ulogu koju je imala ranije. S druge strane, izgradnja trajektnog pristaništa i benzinske postaje u Zaglavu nije umanjila vaţnost Salija koje su 1993. postale središte općine. Općina Sali obuhvaća Dugi otok, otočiće i hridi koje ga okruţuju te otok Zverinac, na kojem se nalazi jedno jedino naselje s istim imenom. Od 1969. do 2002. Dugi otok biljeţi negativnu prirodnu promjenu, a s obzirom na aktualan trend depopulacije moţe se očekivati da će ona trajati i dalje. Značajno je da je od 1948. do 2001. udio površina pod vinogradima pao za 52,7%, dok se istodobno udio onih pod maslinicima smanjio za 38,1%. Najveće negativne promjene u načinu korištenja obradivog zemljišta zabiljeţene su na sjeverozapadnom dijelu otoka, gdje je odseljavanje stanovništva i bilo najintenzivnije. Broj zaposlenih u poljoprivredi i ribarstvu pao je za 52,9% od 1948. do 1991. Povećanje udjela zaposlenih u primarnom sektoru djelatnosti 2001. u odnosu na 1991. rezultat je povećanja broja zaposlenih u ribarstvu, dok je u poljoprivredi iste godine bilo zaposleno svega sedam (7) stanovnika. S obzirom na obnavljanje postojećih hotela u Salima, Luci i Boţavi, izgradnju brojnih privatnih turističkih apartmana te intenziviranje turističke aktivnosti u Parku prirode "Telašćica", moţe se očekivati jačanje tercijarnoga gospodarskog sektora. No, kako je turizam sezonska djelatnost, ne moţe se očekivati da će razvoj isključivo jedne djelatnosti zaustaviti daljnji egzodus mladog stanovništva s otoka. Stoga je potrebno ulagati u revitalizaciju tradicionalnih primarnih djelatnosti te otvaranje manjih privatnih poduzeća koji u kombinaciji s turizmom i financijskim ulaganjima mogu barem smanjiti intenzitet emigracije. Tablica 3. Stanovništvo i obrađena zemlja na Dugom otoku 1900. Stanovništvo Obrađena zemlja Veli Rat Soline Boţava Dragove Brbinj Savar Luka Ţman Sali i Zaglav Dugi otok i Kornati 376 304 277 352 309 202 365 493 1.052 3.730 130,9 108,5 171,0 113,1 156,0 118,0 153,0 228,0 620,0 1.798,5 2001. Gustoća Stanovništvo Obrađena zemlja 2,9 2,8 1,6 3,1 2,0 1,7 2,4 2,2 1,7 2,1 140 66 127 42 85 57 99 203 953 1.772 52,7 62,7 44,4 56,8 71,8 72,4 100,7 235,7 527,8 1.225,0 Gustoća 2,7 1,1 2,9 0,7 1,2 0,8 1,0 0,9 1,8 1,4

Otočka infrastruktura nije dobro razvijena iako ima mnogo luka. Glavna cesta povezuje Telašćicu i Veli Rat, dvije krajnje točke otoka. Trajektna su pristaništa izgraĎena u Brbinju i 20

Zaglavu, ali jedina veza s kopnom koja omogućava prijevoz vozila je u Brbinju. Prosječno trajanje voţnje i učestalost linija ne daje mogućnost dnevne voţnje na i s otoka, a i značajno povećava troškove ţivota. Prostorni plan Zadarske ţupanije2 navodi da poljoprivreda, turizam i ribarstvo predstavljaju okosnicu razvojne strategije Ţupanije i otoka. Tvornica za preradu ribe „Mardešić― smještena u mjestu Sali igra najvaţniju ulogu i daje mogućnost za zapošljavanje na otoku tijekom cijele godine, te zapošljava više od polovice stanovništva mjesta. Uz izravno zapošljavanje stanovništva, tvornica osigurava kanale za trgovinu ribljim proizvodima iz ovog područja i predstavlja izvor prihoda brojnih ribara na otoku. Regionalni operativni program Ţupanije 3 sadrţi, na razini Ţupanije, ključna prioritetna područja za razvoj. Kako se na Dugom otoku nalazi Park prirode Telašćica smatra se da će područje biti uvršteno meĎu Natura 2000 lokacije zbog njegovih jedinstvenih bioloških obiljeţja. Primjenom pravila Natura 2000 na ovom području postoji jak poticaj za razvoj malog gospodarstva u raznovrsnim djelatnostima. Tvornica za preradu ribe „Mardešić― osnovana je 1905., a posluje od 1907. Tvornica „Mardešić― u mjestu Sali proizvodi konzerviranu ribu, uglavnom sardine i skuše te filete slanih srdela. Osnovan 1905., „Mardešić― je tijekom godina rastao. Danas tvornica dnevno proizvodi 50,000 konzervi sardina, ima kapacitet zamrzavanja 50,000 kg ribe dnevno i skladišti 1200 tona zamrznute ribe. Tijekom ljetnih mjeseci preraĎuju se slane srdele, dok se tijekom ostatka godine proizvodnja orijentira na program konzerviranja s posebnim naglaskom na sardine tijekom jeseni kada je ulov velik i riba se moţe svjeţa preraĎivati. Na otoku su smještena 2 uzgajališta ribe, 30 nositelja dozvola smješteno je na otoku, kao i ukupno 106 obrtnika i malih poduzetnika. Procjenjuje se da je izmeĎu 200 i 250 stanovnika otoka izravno ili neizravno zaposleno u ribarstvu. Obzirom na značaj ribarstva za otok, kao i značaj tvornice za preradu ribe „Mardešić― za lokalno stanovništvo i stvaranje novih radnih mjesta, potrebno je snaţnije potaknuti razvoj njenog utjecaja radi zaustavljanja depopulacije i osiguranja odrţivog razvoja otoka. Nekoliko prioriteta iz ROP-a navode potrebu posebne potpore razvoju otoka (infrastrukture, skladišta ribe i prerade, marikulture, malih poduzetnika koji izraĎuju proizvode visoke vrijednosti, integriranje poljoprivrede, ribarstva i turizma u stvaranju autentičnih proizvoda). II.2. SPLITSKA ŽUPANIJA Splitsko-dalmatinska ţupanija pokriva površinu od 14.106,40 km2, od toga je površina mora 9.576,40 km2, a kopna 4.523,64 km2. ţupanija je 2001. ukupno imala 463.676 stanovnika. Ima 74 otoka i 57 otočića, a najgušće su naseljeni otoci Čiovo, Šolta, Brač, Hvar i Vis. Vis Vis je najgušće naseljeni otok od nedovoljno razvijenih hrvatskih otoka, a jedan je i od najudaljenijih od kopna (30 nautičkih milja od Splita). Trajektom i katamaranom (brzim brodom koji prevozi samo putnike) povezan je s kopnom, a prosječno dnevno voze 3 linije. Prosjek je izračunat na temelju ukupnog broja od 21 redovne linije tjedno, a većina od kojih je vikendom. To znači da u odreĎene dane postoji samo jedna trajektna linija na i s otoka dnevno. Vremenski uvjeti tijekom zimskih mjeseci često zaustave promet, a time se ukupni broj linija s kopnom smanjuje. Vis je jedan od najboljih primjera depopulacije i gospodarskog opadanja budući da je na otoku u prošlosti bilo mnogo ribara i više tvornica za preradu ribe, a
2 3

Zadarska ţupanija, Zavod za prostorno ureĎenje - Prostorni plan Zadarske ţupanije Zadarska ţupanija, ROP aţuriran u 2006.

21

zadnja tvornica za preradu zatvorena je prije nekoliko godina. Vis je 2001. imao 1.127 mlaĎih stanovnika (ispod 30 godina) i 1.046 umirovljenih osoba. Tijekom posljednjih dvadeset godina, stanovništvo otoka gotovo se prepolovilo, a od 1991. do 2001. stanovništvo se smanjilo za 700 osoba (gotovo 20%). Troškovi ţivota, kao i troškovi poslovanja na otoku opterećeni su troškovima prijevoza, a prosječne potrošačke cijene su 10 do 20% više. Time je stvorena loša ulagačka klima, stalan pad radnog stanovništva pogoduje situaciji u kojoj smanjen broj stanovnika privlači manje kapitala, a nedostatak radnih mjesta ubrzava pad broja stanovnika. Smatra se da je stvaranje povoljnije poduzetničke klime vaţan korak prema zaustavljanju i mogućem okretanju trenda, te izjednačavanju stopa rasta sa stopama rasta na kopnu. Otok Vis sa svojim arhipelagom (Palagruţa, Biševo, Brusnik, Jabuka, Sveti Andrija) smješten je u središtu ţupanije te ima značajan geostrateški poloţaj koji je u prošlosti odredio put njegova razvoja. U posljednja dva desetljeća otok se sporo razvijao, a broj stanovnika stalno je padao. Vis je udaljen 44 kilometra od najbliţe točke na kopnu i 53 km od Splita. Otoci arhipelaga još su udaljeniji od otoka (Biševo 5 km, Svetac 22,5 km, Jabuka 48 km i Palagruţa 70 km). Vis je dug 17 km i širok 7,5 km. Razvojni potencijali otoka vezani su uz tradicionalnu poljoprivredu, ribarstvo i turizam. Tablica 4. Površina Visa i otoka viškog arhipelaga: Vis Biševo Sv.Andrija Jabuka, Brusnik, Ravnik, Budikovac, Galiola, Palagruţa UKUPNO Izvor: Prostorni plan grada Vis 89,72 km2 5,84 km2 4,34 km2 1,88 km2 102,32 km2

Dva najvaţnija naselja na otoku su grad Vis i grad Komiţa. Grad Vis je 2001. imao ukupno 1.960 stanovnika, a prosječna gustoća naseljenosti bila je 37,53 km2. Grad Komiţa je 2001. imao ukupno 1.677 stanovnika, a prosječna gustoća naseljenosti iznosila je 36,77 na km2. Godine 2001. otok ima ukupno 3.617 stanovnika. Glavne geografske karakteristike otoka odredile su razvoj infrastrukture, s Komiţom i Visom koji su se razvili na obali i preostalim naseljima u unutrašnjosti otoka, duţ plodne ravnice na juţnom grebenu. Komiţa se smjestila na zapadnoj obali otoka u blizini najvaţnijeg ribolovnog područja u Jadranskom moru. Vis se smjestio na sjevernoj strani otoka te predstavlja prometno središte otoka. More je jedno od najznačajnijih bogatstava otoka. Trenutno to je i jedini komunikacijski kanal za veze s kopnom. Njegov smještaj na Jadranu odredio je razvojni put u prošlosti, uključujući razvoj ribarstva koje je predstavljalo najvaţniji izvor prihoda na otoku u prošlosti. Broj stanovnika Visa uglavnom je opadao. Nagli pad započeo je 1948. godine, a u gradu Visu broj stanovnika pao je za 47,3% u razdoblju od 1948. do 2001. godine prema srednjoj godišnjoj stopi od -0,9%. Stopa pada usporena je u razdoblju od 1981. do 2001. godine. Stanovništvo otoka karakterizira relativno velik broj stanovnika starijih od 60 godina starosti. 2001. godine, u usporedbi s 1991. godine usporen je pad mlaĎeg stanovništva (od 19,8% u 1991. godini do 18,7% u 2001. godini). 22

Tablica 5. Postotak po dobnim skupinama Dobne skupine 0-19 19,8% 1991. 18,7% 2001. Tablica 6. Postotak radnog stanovništva Ukupno Aktivno 100 38,88 Vis

20-59 47,6% 48,0% S prihodom 35,82

Stariji od 60 32,6% 32,8% Bez prihoda 25,31

S 25,31% stanovnika koji ne ostvaruju prihod, Vis ima manje stanovnika u toj skupini nego cijela Ţupanija. Prosječan broj članova domaćinstava pada od 1971., te je u 2001. postotak kućanstava s 1 ili 2 člana porastao na 57%. Procjenjuje se da će, bez odgovarajućih razvojnih aktivnosti i bolje strukturiranih ulaganja na otoku, broj stanovnika vjerojatno nastaviti padati istom stopom. MeĎutim, razvojne strategije Ţupanije, uključujući i onu za otok Vis, navode da je uz odgovarajuća ulaganja moguće očekivati pad daljnje depopulacije. Da bi postigli tu stopu, na otoku je potrebno omogućiti odreĎena ulaganja i programe revitalizacije u poljoprivredi, turizmu i ribarstvu. Ulaganja i programi trebaju biti usmjereni prema većim ulaganjima u infrastrukturu (vaţna ribarska luka) i poduzećima s jedne strane, te u omogućavanje razvoja malih domaćinstava u smislu diversifikacije djelatnosti s druge strane. Ove su temeljne pretpostavke ugraĎene u strateške dokumente na razini ţupanije. Što se tiče današnjeg gospodarstva otoka raspoloţivi podaci iz grada Visa navode da poljoprivreda, ribarstvo i turizam donose gotovo 60% prihoda. Glavni izvor prihoda u Visu je turizam, a u Komiţi je 2001. to bilo ribarstvo. U Visu ima 241 poljoprivredno domaćinstvo s 876,73 ha zemlje. Prosječna veličina parcele na otoku je 12.286 m2. Godinama su najvaţniji pokretači gospodarstva bili Diokom (tekstilna tvornica) i Neptun (tvornica za preradu ribe). Obje su velike tvornice zatvorene, a danas je najviše malih obrta registrirano u ribarstvu, turizmu, trgovini i poljoprivredi. Ribarstvo ima dugu i cijenjenu tradiciju. Karakterizira ga velik broj malih brodova i plovila koji se koriste u obalnom pojasu i manji broj većih plovila za lov pelagijske ribe kojima je Komiţa ishodišna luka. Kočarska flota koristi luku Vis za pristajanje iako ne polazi s otoka nego iz luka na drugim otocima ili čak na kopnu. Luke Vis i Komiţa koriste se kao središta za pristajanje za ulove iz susjednih područja. Komiţa je najprikladnija luka s dugom ribarskom tradicijom. S obzirom da je cestom spojena s Visom, ulov se moţe lako prevesti. Viška luka nije ribarska luka već pristanište, a koristi se uglavnom jer ima izravnu trajektnu liniju. Dvije redovne autobusne linije prometuju na otoku izmeĎu Komiţe i Visa. Ceste su zadovoljavajuće i mogu podnijeti značajno veći broj ljudi od današnjeg. Ovim je vezama omogućena izravna i laka komunikacija izmeĎu mjesta, što daje jednak razvojni potencijal kako Komiţi tako i Visu. S kopnom je otok povezan trajektnom i katamaranskom linijom. Trajektom je 2002. prevezeno 139.674 putnika i 31.535 vozila. U prosjeku, voţnja na otok u jednom smjeru traje oko 3 sata. Tijekom 2002. brzom linijom prevezeno je 34.897 putnika. Brza se linija ne smatra visoko rentabilnom. Linija se uglavnom koristi tijekom turističke sezone. Lučka infrastruktura na otoku uglavnom je usmjerena prema morskom prijevozu, nautičkom turizmu i ribarstvu. I komiška i viška luka otvorene su za javne usluge. Viška luka jedina moţe prihvatiti trajekte. Komiška luka jedna je od najvaţnijih hrvatskih ribarskih luka, ali 23

zbog općeg padajućeg trenda otočkog gospodarstva tijekom zadnjih godina, potrebno ju je značajno unaprijediti kako bi se u potpunosti mogli iskoristiti potencijali otoka. Iako postoje dnevne linije koje povezuju otok s kopnom, trajanje voţnje, prosječna cijena po osobi i vozilu te učestalost linija oteţavaju dnevne voţnje te znatno poskupljuju troškove ţivota na otoku. Prema raspoloţivim podacima tijekom ljetnih mjeseci, troškovi ţivota mogu porasti i za 40% u odnosu na kopno, a u zimskom razdoblju godine prosječno su 25% viši. Regionalna razvojna strategija i operativni program za Splitsko-dalmatinsku ţupaniju utvrĎuju glavne linije razvojnog potencijala otoka Visa. ROP navodi depopulacijske tendencije i općenito proces koncentracije stanovništva u Splitu kao glavne čimbenike koji utječu na daljnji razvoj. S obzirom da otok Vis već ima dosta dobro razvijenu i ustrojenu infrastrukturu, kao što su ceste, električna energija i telekomunikacije, stvaranje mogućnosti za poslovanje smatra se glavnim potencijalnim pokretačem razvoja. Ključna područja razvoja uključuju poljoprivredu, turizam i ribarstvo. Ulaganja u ribarstvo (uključujući marikulturu) smatraju se jednako vaţnima za stvaranje mogućnosti za zapošljavanje tijekom cijele godine. ROP4 navodi blizinu ribolovnih područja, raspoloţivost puteva za povezivanje i tradicionalne veze s ribarstvom kao glavne snage za daljnji razvitak ribarstva. Nadalje, navodi već raspoloţivu lučku infrastrukturu grada Visa kao dobru polaznu točku za daljnja ulaganja. Jedan od najznačajnijih razvojnih projekata na otoku je razvoj ribarske luke u Komiţi. Potrebna su ulaganja u luci u radne prostore, opskrbu i usluge. ROP takoĎer navodi neophodnu diversifikaciju djelatnosti. Povezivanje poljoprivrede, ribarstva i turizma moţe stvoriti značajnije mogućnosti za zapošljavanje, a da se pritom vodi računa o odrţivom razvoju. Stanovništvo otoka Visa u prošlosti je uglavnom ovisilo o ribarstvu i poljoprivredi. Nakon što je bolest u 19. stoljeću uništila vinograde, započela je depopulacija koja je tek nedavno usporena. Radi malog broja stanovnika te slijedom dogaĎaja iz novije hrvatske povijesti, velika industrija vezana za ribarstvo je propala, a to je dovelo do daljnje depopulacije. Očekivalo se da će turizam prekinuti ovaj začarani krug, ali ta djelatnost je samo sezonskog karaktera i ne omogućava stalno zapošljavanje tijekom cijele godine. Kako bi osigurao odrţivi razvitak otoka, vodeći pritom računa o svim načelima odrţivosti u upravljanju resursima, ROP navodi da stvaranje mješovitih poduzeća moţe dati najbolje moguće rezultate. Stoga, glavni projekti i razvojne linije koje je moguće financirati na Visu uključuju razvoj lučke infrastrukture (ribarska luka u Komiţi, iskrcajno mjesto u Visu), stvaranje malih mješovitih poduzeća i razvoj specijaliziranih proizvoĎača visokovrijednih ribljih proizvoda. Razvojna strategija Ţupanije i otoka predviĎa: pod 1. prioritetom: tehnološko restrukturiranje i diversifikacija gospodarstva 5 , mjere razvoja infrastrukture za potrebe ribarstva i poljoprivrede. Razvojna orijentacija Ţupanije treba podupirati ove aktivnosti, a da bi im dala komparativne prednosti i osigurala mogućnost daljnje integracije s partnerima iz EU-a i trţištima, smatra se da je potrebno razvijati infrastrukturu. Luke i iskrcajna mjesta, kao i izgradnja skladišta i mogućnosti za preradu navedeni su kao prioriteti. Druga mjera unutar istog prioriteta navodi potporu konkurentnosti i odrţivom ribarstvu i poljoprivredi. Izgradnja ljudskih kapaciteta ovdje je navedena kao ključno pitanje, kao i razvoj marketinških aktivnosti i otvaranje malih poduzeća s jakim tradicionalnim ―pristupom‖. Vis se smatra jednim od otoka na kojem se tradicija moţe vrlo lako spojiti s razvojnim opcijama, s obzirom na tradicionalne veze s ribarstvom i poljoprivredom. Prioritet 5: unaprjeđenje kvalitete i učinkovitosti u upravljanju prometom i infrastrukturom navodi izgradnju luka.
4 5

Regionalni operativni program Splitsko-dalmatinske ţupanije ROP

24

III.3. DUBROVAČKA ŽUPANIJA Dubrovačko-neretvanska ţupanija zauzima površinu od 9.272,37 km2, od toga je 1.782,49 km2 kopno. Obala Ţupanije duga je 1.024,63km. Gustoćom stanovništva od 69 stanovnika/km2 znatno je ispod hrvatskog prosjeka. Što se tiče općih gospodarskih pokazatelja, Dubrovačka ţupanija sudjeluje u BDP-u Hrvatske s 2.6%. Vrijednost na razini Ţupanije uglavnom dolazi od turizma, ali najznačajniji utjecaj u tom smislu ima grad Dubrovnik. Ako se Dubrovnik izuzme iz ovih podataka, glavne djelatnosti su trgovina, graditeljstvo i poljoprivreda (uključujući ribarstvo)6. U usporedbi s 2003., poljoprivreda i ribarstvo pokazuju jednaku razinu dohotka, a ostali sektori imaju mnogo veću stopu oscilacije. Poljoprivreda je vaţna djelatnost ovog područja, ali većina posjeda na otocima je mala, a parcele veličinom ne prelaze prosjek Ţupanije. Ukupna obradiva poljoprivredna površina u Ţupaniji je 2003. iznosila 22.625 ha i prosječno je velika 0,9 ha, a što je 7 puta manje od nacionalnog prosjeka. Proizvodnja maslinovog ulja i vina najznačajniji su u poljoprivrednoj proizvodnji na otocima. Marikultura u Ţupaniji najviše je rangirana, posebice radi proizvodnje školjaka i ribarstva malih razmjera. MLJET Mljet je jednako udaljen od kopna kao i Vis, ali je povezan sa slabije razvijenim kopnenim područjima (Dubrovnik) koje su na obali juţnije od velikih središta (Zagreb, Split, Rijeka). Uz izravne troškove prijevoza (trajekti i brodovi), troškovi ţivota na otoku opterećeni su visokim troškovima prijevoza na obalnim područjima s kojim je otok povezan. Broj stanovnika otoka pada, ali nešto sporije nego na Visu ili Dugom otoku. Mljet se smatra jednim od najslabije razvijenih otoka skupine obzirom da je do njega teško doći. Ukupna površina općine Mljet iznosi 100 km2, a općine Lastovo 52,9 km2. Godine 2001. općina Mljet imala je 1.111 stanovnika, a Lastovo 835. Prosječna starost stanovnika Mljeta je 46,4 godine, a Lastova 40,87. Tablica 7. Struktura stanovništva i obrazovanja na Mljetu Mljet 1.111 Ukupan broj stanovnika 100 km2 Površina 567 dob 15-59f&15-65m 56 dob 15-19 50 dob 20-24 232 Osnovna škola i manje 21 Student 2003. godine 9,1 Stopa nezaposlenosti % Tablica 8. Populacijski trendovi na Mljetu 1971. 1981. 1.649 1.359 Mljet 1991. 1.237 2001. 1.111

6 7

Izvor: ROP Dubrovačko-neretvanske ţupanije Dubrovačko-neretvanska ţupanija; Regionalni operativni program za 2007. do 2013.

25

Glede populacijskih trendova, kako na Mljetu, tako i na Lastovu vidljiv je nagli pad u zadnjem desetljeću (vidi podatke za Lastovo niţe). Prosječni mjesečni dohodak na Mljetu 2007. iznosio je 3.112 HRK (425 EUR). Mljet je najslabije naseljeni otok od većih otoka na Jadranu. Najveće naselje na otoku je Babino Polje (398 stanovnika), zatim slijede GoveĎari (179) i Polače (123). Najvaţnije gospodarske djelatnosti na otoku su poljoprivreda i ribarstvo, a u novije vrijeme turizam. Prosječna gustoća naseljenosti na otoku znatno je ispod nacionalnog prosjeka te je 1991. iznosila 12,3 po km2, a 2001. 8,35. Većina stanovnika ţivi u Babinom Polju (32,17%) i u mjestima GoveĎari-Pomena-Polače (28,46%). Samo 14% stanovnika ţivi u malim naseljima duţ obale. Pokazatelj starenja stanovništva prelazi 1,8, što je 3 puta više od ţupanijskog i drţavnog prosjeka. Mala poboljšanja strukture populacije mogu se uočiti od 1991. na područjima Pomene i Saplinare, a taj se trend moţe zahvaliti razvoju turizma posljednjih godina. Nacionalni park Mljet vaţan je izvor prihoda u sjevernom dijelu otoka. Mogućnost zapošljavanja tijekom čitave godine privukla je odreĎen broj stanovnika. Gotovo trećina aktivnog stanovništva još je uvijek zaposlena u primarnim djelatnostima. LASTOVO Lastovo je najudaljeniji otok, do kojeg je najteţe doći, a koji ima i jednu od najbrţe padajućih stopa depopulacije, slično kao i Dugi otok. Broj stanovnika pao je s 1.205 na 835 u posljednjih deset godina. Troškovi prijevoza iznose 70 eura po voţnji (vozilo i jedna osoba), a mogućnosti zaposlenja na otoku padaju. Odnos umirovljenika prema mlaĎima od 30 godine je 1:1, a prema raspoloţivim podacima broj poduzeća na otoku smanjivao se za gotovo 2% godišnje u posljednjih 10 godina. Tablica 9. Struktura i obrazovanje stanovništva na Lastovu Lastovo 835 Ukupan broj stanovnika 52,9 km2 Površina 731 dob 15-60 56 dob 15-19 38 dob 20-24 233 Osnovna škola i manje 19 Studenti 2003. 13 Stopa nezaposlenosti % Prosječni mjesečni dohodak na Lastovu 2007. iznosio je 3.462 HRK (474 EUR). Oba otoka (Mljet i Lastovo) ispod su prosjeka Ţupanije u toj godini, a koji je iznosio 4.1115 HRK (564 EUR). Tablica 10. Populacijski trendovi na Lastovu 1971. 1981. 1.198 962 Lastovo 1991. 1.221 2001. 835

Lastovo je najudaljeniji hrvatski otok. Udaljen je 32 km od Mljeta i 13 km od Korčule, koja je najbliţi otok. Lastovo i Korčulu dijeli Lastovski kanal. Lastovo je dugo 9,8 km, a 5,8 km široko, ukupne površine od 52,9 km2, s koeficijentom razvedenosti od blizu 1,9. Uz otok Lastovo arhipelag se sastoji od nekoliko manjih otoka i otočića. Istočni otoci zovu se Lastovnjaci. Najveći u skupini je Sušac (4,6 km2), a drugi po veličini je Preţba. Kanal izmeĎu Preţbe i Lastova zatvara dolina Ublija, glavna luka na otoku. Kao najudaljeniji otok, Lastovo 26

je stoljećima korišteno kao vojna baza, što je odredilo njegov razvoj. Godine 1933. prva tvornica za preradu ribe (slane) otvorena je u mjestu Ubli, a to je uvelike obiljeţilo ţivot na otoku. Poljoprivreda i ribarstvo, uz vojne sluţbe, bili su okosnica gospodarstva. Kako je otok bio zatvoren za strance u bivšoj Jugoslaviji te s obzirom na udaljenost i prirodu gospodarstva, turizam se nije razvijao istom brzinom kao na susjednom Visu. Infrastruktura još uvijek zaostaje i nije dovoljna. Stanje je jasno iz usporedbe turističkog razvoja i stope posjećenosti Mljeta i Lastova. Tablica 11. Stopa posjećenosti Mljet Lastovo ukupno 15.071 176 domaći 2.391 28 strani 12.680 148

Većina stanovnika danas ţivi u mjestima Lastovo i Ubli. Ubli je središte otoka za veze s kopnom i ostalim otocima, ali luku je potrebno obnoviti kako bi bila pogodna za osnovnu dnevnu opskrbu. Razvojni projekt izgradnje infrastrukture za istovar ribe takoĎer se smatra prioritetom. Luka Ubli najbliţa je najudaljenijim ribarskim područjima i predstavlja sigurnu luku te ima mogućnost za punjenje goriva i opskrbu. Glavni proizvodi otoka su osnovni poljoprivredni proizvodi, uključujući maslinovo ulje, vino i riblje proizvode, a što je uglavnom primarna proizvodnja. Na Lastovu je jedna cesta koja povezuje mjesta Lastovo i Ubli, kao i jedna lokalna cesta izmeĎu mjesta Ubli i Pasadura. Regionalna razvoja strategija navodi izgradnju cesta i lučke infrastrukture na Lastovu kao najvaţnije elemente potrebne za daljnji odrţivi razvitak. Regionalni operativni program Dubrovačko-neretvanske ţupanije navodi glavne prioritete razvoja Ţupanije. Prvi razvojni prioritet uključuje uravnoteţeni i odrţivi razvitak obale i otoka. Unutar ovog prioriteta glavni pravci razvitka su poljoprivreda (uključujući tradicionalnu poljoprivredu i ribarstvo) i turizam. Uzgoj školjaka visoko je meĎu ciljevima u smislu razvoja ribarstva budući da je Ţupanija poznata po proizvodnji kamenica, ali zajednice na obali koje su ovisne o ribarstvu takoĎer imaju vaţnu ulogu. PredviĎa se osnivanje mješovitih poduzeća povezivanjem ekološke proizvodnje u ribarstvu i poljoprivredi s turizmom. Drugi vaţan prioritetni cilj je infrastruktura, posebice luke i pristaništa na otocima. Vezano uz ribarstvo, kao glavno područje djelovanja navodi se ulaganje u obalnu infrastrukturu (unaprjeĎenje lučkih postrojenja). Lučka postrojenja na Mljetu i Lastovu navode se u popisu projekata koje treba razmotriti kao prioritetna. Nadalje, pomoć u uspostavi i stvaranju potrebnih postrojenja za uzgoj školjaka i ribarstva malih razmjera smatraju se vitalnim za razvitak otoka. IV. ZAKLJUĈAK S obzirom na nedovoljnu razvijenost ovih otoka, njihovu udaljenost, bilo radi udaljenosti od kopna ili radi nedostatka odgovarajućih veza ili razvojnih mogućnosti, a posebice s obzirom na depopulacijske trendove i potrebu njihovog jednakomjernog razvoja, Republika Hrvatska drţi da je pri korištenju sredstava iz Europskog ribarskog fonda za financiranje mjera na tim otocima potrebno dodijeliti povoljnije uvjete u smislu postotka udjela javnih sredstava u financiranju projekata i u smislu veličine društava koja se mogu natjecati za potporu prema Uredbi Vijeća (EZ) br. 1198/2006 i Uredbi Komisije (EZ) br. 498/2007.

27